1 800 23 https://kolekcije.nub.ba/files/original/d793b43b1b437ba4242bf387c08f9292.pdf e270931254b2d2b3a0c5ba84c5fa55e0 PDF Text Text � https://kolekcije.nub.ba/files/original/acc341763d5abdabd1f9767d0c79fb48.pdf d55ee24caab68acd81d9bb26c5c29aa7 PDF Text Text �Nacionalna I univerzitetsVs biblioteka Pili .fiAJEVO BROJ 2. GAJRET izlazi 5. dan sva­ kog mjeseca na 16 stranica, a po po­ trebi i na više. GODINA 11* nZtjfiu j y£\ ----- 1) cd^L«? j»^LI CIJENA je listu „Gajret": za članove 1 K 20 H za nečlan. 2 K 4 0 h na godinu. i j. — — Taleba, učenici i se­ ljaci plaćaju 1 K 20. GAJRET GLASILO »GAJRETA-, DRUŠTVA ZA POTPOMAGANJE GJAKA MUSLIMANA — NA SREDNJIM I VIŠIM ŠKOLAMA. = ^ = = ^ = Vlasnik: Društvo „(*ajret“. || 5. februara 1910 SARAJEVO. \rrv rt |j Urednik: Osaian Gjikić. Bakirbeg Tuzlić. Direktni potomak po muškoj lozi čuvenog Tuzlapaše i sin binbaše Mehmedbega Tuzlića, je po žen­ skoj lozi potomak junačkog Husein kapetana Gradaščevića „Zmaja od Bosne.“ Plertienfta krv i sa očeve i sa majčine strane morala je da dade i plemenit rod.. Jest, Bakirbeg Tuzlić je oliče-' na plemenitost, koja s'e ne upoznaje tek iz begovske titule, već koju mu odmah, na prvi pogled, pri prvom susretu s njime, sa njegova lica, iz njegova držanja, iz njegove riječi i naglaska možete vidje­ ti. A tek ako ste s njime bliže poznati, ako mu zavirite u dušu, onda ćete tek upoznati pravu plemenitost njegovu, koja ga kiti i radi koje se bez imalo pretjerivanja može nazvati najplemenitijim ogran­ kom onog velikog i pleme­ nitog stabla, što se zove bo­ sanskim plemstvom. Današnja naša slika pred­ stavlja toga plemenitog čov­ jeka, koji se, kako se i iz slike može vidjeti, nalazi u v. punoj muškoj snazi i naj­ ljepšim godinama (oko 38 godina). Bakirbeg Tuzlić je vaspitavan u carskim lice­ jima: „Sultanijji" u Carigradu i „Terezijanumu" Beču, gdje je stekao srednjoškolsko obrazovanje. Po­ slije svršenih nauka u „Terezijanumu", upisao se je na pravni fakultet bečkog univerziteta, no u tome ga uzmu u vojsku, gdje je za godinu dana položio ofi­ cirski ispit. Aktivisavši se kao kadet, služio je kao husarski časnik u vojsci, te je postigao čin oberlajtnanta. Kao oberlajtnant Ba­ kirbeg je izišao iz aktivne službe ima već 1U godina, te se odao gospodarstvu. Na svome velikom dobru Gredici kod Brčkog Bakirbeg je raz­ vio najracionalnije ekonomsko poslovanje, te se može nazvati najboljim ekonomom megju nama muslimanima, a njegova Gredica može da služi uzo­ rom, u koji bi se trebali ugle* dati i ostali naši veliki zemljo-,.; posjednici. Kao što je poznato, Ba­ kirbeg je član Eksekutivnog Odbora naše narodne organi­ zacije, te je prema tome jedan od onih narodnih rodoljuba, koji je mnogo radio i uradio za svoj narod i otadžbinu i kojemu se uz ostale mu dru­ gove, ima zahvaliti na današ­ njoj našoj vjersko-prosvjetnoj autonomiji, koja će nam, inšallah, donijeti mnogo dobra. Pri izborima članova vakufmearifskog sabora dakako da je Bakirbeg takogjer izabran za narodnog predstavnika u saboru, što je dokaz narodne ljubavi i privrženosti prema njemu. A da tako plemenit i rodoljubiv musliman nije �izostao ni u pitanju našega „Gajreta" iza ostalih ro­ doljuba to je prirodno, i Bakirbegovo se ime takogjer nalazi megju onim krupno ispisanim imenima, koji se zovu dobrotvorima društva, koji je u Gajretove temelje takogjer uzidao jedan jak kamen temeljac i njime učvrstio ovu korisnu narodnu zgradu. Bakirbeg Tuzlić je danas jedini muški član ču­ vene porodice begova Tuzlića, jer je dosada imao samo ženskog poroda. Ali će Bog dati, da Bakirbeg ne bude i izdanik ove plemenite loze, što mu „Gajret" srdačno želi. Živio narodni prvak i rodoljub Bakirbeg Tuzlić! U. rezil učiniti. 0 , jest, teško i nevoljno je tamo, gdje nema svoga brata ni bližnjega. Pa ipak ima naše braće, koja se odlučuju na taj sudbonosan korak, koji se zove hidžret, pa ipak imade našega svijeta, koji napusti ovu zemlju, ovaj krvlju1 gjedova naših natopljeni tiprag, i ode u ledenu, tugjinu u daleki nepoznati svijet „gdje svoga nema i i gdje brata nijeu. Ipak ima naše jadne braće, koja pogju na taj sudbonosan put, na kojem im je sigurna piopast. Pa zašto se seli muslimanski olemenat naših zemalja? Šta je uzrok, da se on riješi na lako težak korak kao što je napuštanje svoje grude i otseljavanje u daleke nepoznate krajeve ? Na ova pitanja imade nekoliko odgovora, od kojih su ponajvažniji o v i: 1. muslimani se sele iz religioznih Hidžret. motiva ; 2. radi ekonomskih prilika i 3. radi agitacija „Ostajte ovdje, sunce tugjeg neba raznih bezdušnih agenata, koji naivni svijet na razne Neće vas grijat' ko što ovo grije, načine zavaravaju i obmanjuju. Grki su tamo zalogaji hljeba, Gdje svoga nema i gdje brata nije.!“ ... što sc tiče prvog povoda seobe nećemo da o A. Šantić. njemu mnogo govorimo, a nećemo za to, što se na­ O, kako su potresne ove riječi pjesnikove! damo, Čo­ da će naši alimi, koji su za to pozvani, u tome vjeka i nehotice obuzme drhtavica po čitavom tijelu pogledu narodu progovoriti i našem milletu kjitabom i neka silna bol mu se svali na srce i dušu, kada i istinom u ruci dokazati, da u našoj zemlji nisu takve p ročila ovu pjesmu punu rodoljublja, i ponese se u mi­ prilike, da bi nam bio hidžret farz. Mi se nadamo, da slima za pjesnikom, koji pjeva, plače, moli i preklinje će naši alimi u tom pogledu što prije nešto učinili, a braću, da ne napuštaju svoju rodnu grudu. mi možemo od svoje strane reći samo toliko, da ni­ 0, grki su, grči od pelena, zalogaji hljeba, gdje jedan naš učeni i razumni vjerski dostojanstvenik ne nema svoga rogjenog, gdje nema brata ni prijatelja, namjerava da se seli, a isto tako se ne pokreću na druga ni ahbaba!.... hidžret ni ostali pametniji ljudi naše zemlje, koji po­ Grki su tu zalogaji hljeba i onome, koji ima znaju propise svoje vjere. Svi slučajevi seobe se de­ svega u izobilju, a kamoli onome koji nema ništa, šavaju većinom megju onim našim milletom, koji koji svoj zalogaj hljeba mora krvavim znojem da za- ima najmanje pojma o svojoj vjeri, te se ovakovim ragjuje, ili koji mora da taj zalogaj isprosi od pleme­ r e l i g i o z n i m u z r o c i m a seobe mora tražiti drugi neki uzrok. nitih ljudi. Mi pojimamo onu našu braću koja vele, da mu­ Ne, u tugjem, nepoznatom svijetu, ne može bili sladak ni najljepši zalogaj, jer se on svaki čas zagor- sliman mora napusiti čak i svoju domovinu samo da čuje i pretvara se i slatki šećer u grki pelen i čemer. bi očuvao vjeru svoju, no mirne duše konstatujemo, Jer, šta je lakše nego biti ismijan i pogrgjen kad se da takav slučaj u nas nije nastupio niti on može na­ čovjek nagje u tugjem svijetu, megju tugjim ljudima, stupiti sve dotlen dok ga sami ne prouzročimo. Stoga bi koji imaju drukčije običaje i koji govore drugim, nepo­ naša braća trebala da se na tako odsudan korak ne znatim. jezikom. Ništa nije lakše nego biti prezren, rješavaju tako brzo i preko noći. Oni bi trebali da o i odbačen megju tugjim ljudima, koji ti ne razumiju jezi­ svome stanju dobro porazmisle, da se posavjetuju me­ ka, kojim ih nastojiš umoliti, da ti dadu zarade, a svaki gjusobno i sa pametnijim ljudima, a u prvom redu, onaj nevoljnik koji mora pružiti ruku, da isprosi da se obrate svojim vjerskim starješinstvima, pa da komad hljeba, gori je od riajprezrenijeg skota u očima ih pitaju za savjete. Jer tako odsudan korak kakav jo stranca i neznanca koji ga Ijutito otjera i odgurne napuštanje svoje domovine i otseljavanje u daleke ne­ veleći: „Dosta mi je i naše sirotinje, nego mi se još poznate krajeve, gdje se svoj imetak i svoja porodica meću na kocku, gdje se igra životom po nekoliko dovlače kojekakvi probisvjeti iz tugjega svijeta itd. Jest, na svome topragu, u svojoj rodnoj grudi, ljudskih stvorova ne smije se činiti tako ludo i nepro­ gdje se ljudi megjusobno poznaju, može svaki naći nekoga mišljeno, jer čovjek može da učini najveći zločin i koji ga razumije. Imaš kome da kažeš dertc i če- ubistvo nad svojom rogjenom braćom djecom i samim dere, imaš kome da se potužiš na nevolje i nedaće, sobom. Drugi, ekonomski razlog zbog kojega se naš svijet imaš u koga i da uzajmiš u potrebi; imaš napokon u koga i da isprosiš u nevolji. Svijet te poznaje i razumije seli iz domovina, je takogjer važan i on se dade tate,pa te neće odbiti ni odbaciti, a najmanje će tc prezreli kodgjer pojmiti. No i taj razlog nije opravdan. Jer, �19 čovjek kada iseljava radi toga, da svoje siromašno stanje popravi, onda mora biti siguran za uspjeh. Naš muhadžir pak ne samo da nije siguran, da će u da­ lekoj Maloj Aziji ili u drugom kojem kraju Turske svoje siromaštvo poboljšati, nego je naprotiv, mnogo više vjerojatnoće, da će otići iz bijede i nevolje još u goru nevolju, jer nema nijednog ciglog slučaja, koji bi mogao da posluži primjerom, da je n. pr. jedan naš siromašni zemljak postao u Turskoj situiraniji. Naprotiv, većina naše sirotinje koja ide na hidžret, imade u svojoj domovini nešto malo svoga imuća: malo kuće i njive, malo hajvana i dr., pa kada to sve pretvori u novac, ona taj novac na putu i namještanju potroši i tamo dogje u gorem stanju nego što je bila. A ako mu se od strane države što i da, to je tako skromno i maleno, da nije ni u najboljem slučaju ni onoliko, koliko je ostavio kod kuće. Prema tome naš iseljenik ne može da seobom popravi i poboljša svoje imovinsko stanje, pa je prema tome lakomost onih naših ljudi, koji čuju za kojekakve „đunume zemlje, volove i lire,« što car daje gnuhadžirima, glupa, pa ne bi trebao niko da se na takve glase polakomi. A za ekonomsko poboljšanje naše nije potrebno ići stotinu konaka daleko; mi možemo da svoj privredni položaj popravimo i ovdje, na svome kamenu, samo je potrebno za to volje, energije i rada. Radom, intenzivnim i neprestanim radom, mi možemo da stvorima sebi sigurno stanje u svakom pravcu u kojemu ćemo stanju biti kadri, da snosimo sve dr­ žavne i druge namete, koji se svuda na svijetu sve to više umnovažuju, a koji će se — naročito sada u podmlagjenoj Turskoj — i u Turskoj povećavati. No kanda je najglavniji uzrok seobe našeg ele­ menta agitacija raznih agenata, koji megju naivnim našim svijetom proturaju kojekakve laživc glasove o nasilnom pokrštavanju o otimanju muslimanskih do­ bara i — što je najvažnije — o nekakve kobne „tri godine- , koje su tokorse ugovorene izmegju carigrad­ ske i bečke vlade kao zadnji termin za iseljivanje. Poslije tri godine, veli se u tim bajkama, neće smjeti muslimani više da se sele i onda su definitivno »švabini robovi« sa kojima će se činiti šta se hoće. Ova glupost nad glupostima se smišljeno i vještački protura megju naš naivni svijet, koji se sa stra­ hovanjem žuri da što prije iseli iz svoje domovine, a bezbelli, da na taj način proda ono svoje imovine bud — zašto, što bezdušni agenti jedva dočekaju i ku­ puju tako jeftino zemlje, kuće i kajvan. Takvi agenti su mnogog našeg jadnika zaveli i prevarili, mnogi naš nesretni brat je upropašten tak­ vim smicalicama ovih mrskih i podlih stvorova, pa ipak ima i danas dosta našega svijeta, koji se za tak­ vim lažima povede i nasjedne im. Naš svijet čak tak­ vim podlacima poklanja više vjere r.ego svojim pravim i iskrenim prijateljima, koji im žele dobra i sreće. I stoga se i ne traži savjet od našega narodnog pred­ stavništva — vakufsko-mearifskog sabora, zato se i ne pita za mišljenje svojih vjerskih starješinstava. A to je veoma hrgjav znak, koji predstavlja tužnu sliku narodne po retenosti. Narodni predstavnici, ulema i svi drugi uplivni ljudi u našem elementu, morali bi da u ovoj važnoj stvari svim silama porade, ne bi li se našem zaslijep­ ljenom milletu otvorile oči, da vidi i upozna pravu istinu. U. Hamdija Mulić, Hrasnica. - - ——------- . Uzgojni zavod (popravilište). Motto: „Ondje, gdje te ljuto boli, odmah se liječi!“ U svima prosvijećenim državama brinu se svijesni državljani kako će svoj narodni podmladak li­ jepo uzgojiti i pripraviti time sebi što ljepšu buduć­ nost. U svijetu nema „grdnije rane na narodnom tijelu", hoću da reknem, nema ni u jednoga naroda većeg belaja i gore nesreće no što su njegova pokvarena djeca. Za to u prosvijećenih naroda i niču svakim danom „popravilišta" ili uzgojni zavodi u kojima će se ta jadna ljudska siročad popraviti i uzgojiti, da budu ljudi. Takav jedan zavod najveći valjda na svi­ jetu jest u Sugamu koji podigoše prosvijećeni Ja­ panci. Ima li u nas pokvarene djece ? Dakako da ovo pitanje izgovorih s ironijom. Osim onaj koji ne vidi na svoje oči, ta svaki nas je sreo na sokaku makar koje takvo siroče što se zove „pokvareno dijete". U tome su naše kasabe stale vrlo bijedno. U srcu nas boli, je li, kad ih sretamo, zgra­ žamo se nad njihovim nesrećema! A da vidimo, šta je uzrok dječijoj pokvarenosti. Dijete, kada ga je majka rodila, nije donijelo sa sobom na svijet nikakvih vrlina ni mahana. Čim je počelo rasti i razvijati mu se tijelo i duša, počelo se učiti ili kako učeniji vele, počela mu se kupiti u duši sve više i više spoznaja. Čemu se počelo učiti? Pitajte mu njegove roditelje! Ono je sposobno i za dobro i za zlo. Kako ga majka uči, onako i prima, onako se nauči. Mi i ne osjećamo tada kako dijete lahko sve prima naše ,,pouke“. „Pa šta dijete onda znade n. pr. u 2. ili 3. go­ dini?" — upitaće kogod. Ma svaki tvoj kret, svaku tvoju riječ, sve tvoje vrline i sve tvoje mahane dijete tada prati. Mi znamo i to, da djeca radije nauče ono što je gore. Pa kad je doraslo do 10. godine i nakupilo se naših mahana ili u svom pokvarenom društvu, onda velimo „Bogme nam se nesrećno rodilo!" Koliko li tu griješimo! �20 Stid te je kad čuješ da ti je sin što ukrao, ili kad čuješ da psuje, a nije te stid bilo kad si moguće pred njim izustio pogrdnu riječ. Ima roditelja koji za svaki ,,sabah“ u mektebu dadu sinu po 4 helera ili više, pa ga time naučiše da za pare uči i naučiše ga da troši, a kad mu ne stane para onda ukrade. Ima majki kojima je duša, da im kći bude ,,gosposna", lijepo, cifrasto nagizdana. Pa da ne će onda u te buduće majke sve biti „nacifrano" ? Nije li preče odgajati dijete, da se Boga boji, da je lijepa ponašanja i t. d. a gizdu na stranu, jer „zakrpa kuću drži". Koliko ima ljudi, pa im je drago, što im umije dijete ,,ko veliki11 nešto mudro „izmisliti" (slagati), a ima ih kojima je dika, da mu sin kao i otac puši i pije kahvu. A kod nas se ono džaba ne govori: „Ne pušćaj dijete iz „dizgina" već ga drži na oku!" Ovi nam primjeri dokazuju, da ima mnogo sli­ čnih mahana u našim porodicama. U svjetskoj povijesti ima više primjera, kako se navike dječije mogu razviti u nečuvene grozote. Priča se, da je rimski car Domencijan hvatao u djetinjstvu muhe i nabadao ih na bašlije i igle, a poslije kad je postao car, počinio je takih nedjela kakvih se jedva može naći u povijesti svega svijeta. Pričaju, da se na ovakav način odgajao i ču­ veni zulumčar Hadžadži Žalim. Drvo dok je mlado valja ga savijati. Za to je dužnost roditelja i uzgojitelja (učitelja) dječijih da odmah od prvog dana kad je dijete počelo očima pratiti vaš lik, da dijete sobom navraćamo na dobro. „Šta rade djeca, što vide od oca“. Budi ti pošten i krijepostan, biće ti i evlad. Opsuj, čuti će to i dijete, pa će i ono opsovati. Baš mi u toj zapuštenosti najviše griješimo, a to nam je veliki uzrok našem nazatku. Poznavao sam jednu porodicu u kojoj se oso­ bito isticao „ponos", ako im je ko njihov vrlo jakih mišica, pa još ako se gdje odlikovao svojom srčanošću u svagji i bitci. Takav, obično uzrokom još nesrećnog pića, rado se pobije, doduše „izlupa, vlaha ko vola u kupusu" ama sad leži u tamnici već petu godinu. Usljed našeg hrgjavog uzgoja mnogo ima nesrećnika pa leže mjesece i godine u tamnici i u gad­ nim zatvorima. Dakako da takih ima i u ludoj kući i u bolnicama. Ovamo nam dragi Bog daa, da se u lijepom Islamu a u krasnoj našoj otadžbini lijepo razvijamo kao kulturan islamski narod, ama kakva je fajda, kad u naopakom narodnome uzgoju i nemaru bludimo kao muha bez glave. Mi smo bosansko-hercegovački narod od vrlo plemenita i krijeposna plemena. Naša istorija puna je divnih primjera slave, obraza, karaktera sjajnih i t. d. A danas kao da se odnarugjujemo, danas smo sami sebi teški, — na teretu. \ Svaka belest ima svoj lijek. I našoj narodnoj pokvarenosti tako ima lijeka. Bolest se liječi, ako joj se znade uzrok, a tako je i pokvarenost. Mi eto rekosmo, da uzrok pokvarenosti leži u slabom, nemarnom narodnom uzgoju, vaspitanju. Za to nam je dužnost ovu stvar početi poprav­ ljati od temelja, a kako ćemo to, evo da pokušamo svesti u kratko na ove tačke: 1. Uznastojmo svi roditelji, da smo pred djecom uljudni, pošteni i plemeniti; Krijmo od djece zlo. Dajmo djecu u školu*). U školi se liječi od pokva­ renosti. 2. U nas ima vrlo zapuštene djece, koji nemaju prilike da se poprave u domu svome. Taka su opasna i da idu u narodne škole. Za to bi nam duž­ nost bila ovakovu vrlo zapuštenu djecu spasiti a da se ta bolest dalje ne širi u narodu. To će se moći tako, ako svu djecu zapuštenu i pok'verenu pokupimo po našoj otadžbini i smjestimo ih u jedan u z g o j n i z a v o d ( p o p r a v i 1 i šte)* ) gdje će se posebnim obučavanjem i opreznim uzga­ janjem liječiti od pokvarenosti. Taka su djeca obično siročad bez oca ili još o b i č n i j e b e z m a j k e , pak ih je još veći „sevab" spasiti. Eto divne zadaće našim narodnim prvacima i narodnoj inteligenciji, samo počinimo s tim odmah, da ne zakasnimo. U ovakim je stvarima vrijeme vrlo skupo, a pregaocu u dobru Bog pomaže. N a p o m e n a . Da mi se ne bi prigovorilo, da ovim mimoilazim buduće „Islamsko sirotište", to na­ pominjem, da je „Popravilište" sasvim druga stvar, i da se svakako isto posve odijeli od „Sirotišta" kao i od drugih instituta i nastavnih zavoda. K n již e v n o st. Muraija. Kao stogodišnjak pod bremenom ljeta, Pogurenih legja i pognute glave, Išao je žurno izmegju svijeta, Ko od tajne da je gonjen neke strave. Ko orasi zrnja, tri pedlja dužine, Tespih mu u ruci, pa ga zveka stoji, Pomiču se usne, duši iz dubine Svaki čas se vinu uzdisaja roji. Čitavo mu biće pobožnost je sama, Kud god hodi smjerna dova mu je druga, On ne radi ništa, ta na komšijama Briga je, da božji ne gladuje sluga. *) Škola je isto što i mekteb, a mekteb što i škola. U oba se zavoda uči: Boga poštivati, ljubiti bližnjega, ponašati se kao čovjek i t. d. Oboje nam treba kao parče hljeba. Primjedba pisca. O samom *Popravilištu“ biće ovdje drugi put posebna razgovora. Pr. p, �21 Ko njega ne pozna? Švak ga zna S štuje, Stoga mu se i sad svak uklanja s puta, Mnogi ga pozdravlja, al on ko ne čuje Niti vidi koga, gre vrata pognuta. Najedanput stade, saže se lijeno, Pa podiže u vis jednu hurmu s tala, „Hej, narode, počuj, nešto j’ izgubljeno, Evo, hurma jedna nekom je ispala! Pa čija je hurma nek je uzme, evo! Jer ja neću nit mi treba tugjeg haka!“ Tako on zboraše a desno i lijevo Zadivljavala je svijet pravda taka. Al nenadnog čuda! Smjerni i pravedni Nenadno se trže i ispravi lako, Od straha ga probi znoj krupni i leđni, A zaprepašteno gledao je svako Na zgrbljenim legjim ovog pravednika Kad kamdžije jedne biča piska stade, Al niko s’ ne mače^nit se začu vika, Sve ostade mirno, jer svak prepožnade Hazreti Omera, islamskog vladara, Koji isporavi legja pravednoga 1 srdito reče: „Da je 1c£sa para Mjesto hurme bila, gospodara svoga Nikad našla ne bi. Nit bi pit6 tada: Kesu ovu blaga izgubitf fco je? Evo ljudi, dobrp upoznajte sada Murailuk šta je — muraija to je!“ Osman. Nedžib Šefki S a ra jev o. = Moj prijatelj Mehmed. (Crtica.) Jadni moj Mehmed! Još i danas ga se vrlo dobro sjećam, kao da ga gledam. Bio je nešto os­ rednjeg rasta. Lice mu je bilo okruglo i rumeno. Ri­ jetko je kada bio ljut i neveseo. Bio je pravi šaljivčina. Ta koliko sam puta radi nekih sitnica bio ljut i zlovoljan, ali čim sam se sastao s njim, odmah me je to sve prešlo i ja sam postao veseo i raspoložen. Išli smo zajedno u školu. Bili smo pravi nerazdruživi prijatelji, a sjedili skupa za jednom klupom. Njegov otac zvao se Osman Jahić. Neki su ga — valjda po njegovu ocu — zvali i Osman Pašin. Bio je siromašan. Osim malog komadića zemlje, što se nalazio izvan grada i male kućice, gdje je sa svojom siromašnom porodicom stanovao, nije ništa više po­ sjedovao. No kako je bio valjan i radin nije se u njegovoj kući znalo za nevolju i glad. Nije u nje­ govoj kući mirisalo po siromaštvu, nego je bilo svega i na pretek. Tkao je hasure, a to mu je baš i do­ nosilo najviše dobitka i koristi. Svakog bi sedmičnog sajma donio na pazar po nekoliko otkanih hasura, pa bi ih prodao i za dobivene novce nakupovao za kuću što mu je bilo potrebno. Naravno da ni Mehmed nije pri tom očinom poslu stajao prekrštenih ruku. On je svakom prilikom pomagao ocu u njegovom poslu. Za pazarnog dana često bi s ocem prodavao hasure, a u ostalim poslovima bio mu je desna ruka. U školi je bio megju najboljim učenicima. Često mi je tada govorio, kako ga veseli nauka, te da mu je jedina želja da postane učen čovjek. — Brate moj — govorio mi je on — ja ti ve­ liku volju imam za naukom. Ako mi samo otac do­ zvoli, ja ću nastaviti dalje, da učim, pa me to makar i najvećeg truda stalo. Ja bih mu na to rekao, kako i ja želim, da dalje učim, pa da ćemo zajedno uvijek pohagjati škole u Sarajevu, a za tim, ako nam Bog dade zdravlje, Jqš i dalje u Beču. Ovaj bi moj odgovor njega veoma obradovao. On bi me tada zagrlio i uskliknuvši veselo rekao, da sam mu mio ne drukčije nego kao brat rogjeni. Naravno da sam i ja njega volio. Najugodnije mi je bilo, ako sam koji čas pro­ bavio sa njim u društvu. Dakle, odlučismo skupa ići na daljne nauke. No čovjek snuje a Bog odregjuje. Baš one godine, kada smo svršili našu školu, sastadoh se jednog dana s njim. Bio je nekako tužan i neveseo, a to se jasno razabiralo po njegovom blijedom licu. Ovo me je jako iznenadilo, a kako i ne bi? Ta on je bio vazda veseo. Na njegovim usnama vazda si mogao da opaziš neki blagi smiješak. — Šta ti je Meli mede! — upitah ga, a srce mi obuze neka zla slutnja. Naslutio sam, da se mome prijatelju moralo nešto neugodno dogoditi, te sam nestrpljivo očekivao od njega, da mi kaže. — Ništa — odvrati on i odmahnu rukom ne­ kako tužno, neveselo i uzdahnuvši duboko zašuti. — Ma šta ti je, molim te, kaži mi?! — Nava­ ljivao sam na nj, da čujem što prije odgovor. — Moj otac hoće da seli u Tursku. — U Tursku? — Da. — Pa hoćeš li i ti s njim? ; ■ — Ja šta ću? Bezbeli da moram i J a kad idu otac i mati. — Dakle i majka i svi? — Ma svi, što nas ima u kući. — Pa zašto bi tvoj otac selio i vas tamo u Tursku vodio, kad se i ovdje lijepo promeće i živi? — Mi smo doduše uvijek prilično lijepo živjeli i promećali se, ali on eto hoće da seli, pa ga niko od toga ne odvrati. — Da ga kogod nije podgovorio da seli? — Ne znam. Samo to znam, da od nekoliko �dana ni o čem drugom ne govori nego o hidžretu, a znam i to, da od skoro više nego obično svraća u onu kahvurinu niže našeg sokaka gdje se sastaje sa onim besposlenjacima, koji ima nekoliko dana ni o čem drugem ne govore nego o Ankari. — Zbilja, on se ne šali, nego baš hoće da iseli! zapitah ja vas iznenagjen. — Kod onakih tvrdoglavih ljudi, kao što je on, nema šale. Taki ljudi što odluče, to i izvrše, pa ih to makar i same glave stajalo. Ne, ne šali se, jer je i kuću već prodo! Ove je pošljedne riječi izrekao Mehmed nekako Ijutito, a za tim oborio oči preda se, da mu valjda ne ugledam suzu u očima. Meni ga je bilo vrlo žao. I u mene se oči bi­ jahu ovlažile suzama. Pri pomisli da ću izgubiti jed­ noga od najboljih svojih prijatelja, osjetio sam veliku tjeskobu na srcu. Znao sam, kakva bijeda i kakva nevolja čeka moga prijatelja i njegovu porodicu u Turskoj. Pred oči mi izagjoše sve one crne slike pri­ jašnjih muhadžira, o kojima sam svašta čuo, ali naj­ manje dobra. Čuo sam, kako oni muhadžiri, koji su prije iselili u Tursku, jako se tamo pate i kako od svake muke i nevolje skapavaju. — Jadni moj Mehmed! pomislio sam u sebi. 1 njega tamo čeka bijeda i ne­ volja. On će tamo u tugjoj zemlji — gdje je sasvim druga klima, drugi narod, drugi jezik — od svake muke morati da skapa. Ali on eto mora da seli, jer tako hoće njegov otat. Svakojake su misli salijetale moju dušu — sve jedna gora od gore. Mehmed je stajao preda mnom i zurio ukočenim očima nekud u daljinu, kao da i on o nečem razmišlja. — Pa kada mislite ići? — upitah ja, da pre­ kinem ovu neugodnu šutnju. — Mislim kroz ovo desetak dana. — Zar tako naglo? — Da, samo ako nam pasoš do to doba dogje. I opet je nastala neugodna šutnja, koju sam bio na jedan čas prekinuo. Nijesam znao o čem da dalje govorim. Da iskažem svom prijatelju svu onu žalost, koju sam tada zbog njegova odlaska osjećao, nijesam nalazio za zgodno. Bojao sam se da ga ne bih tim još više ražalostio. Napokon je i ova šutnja prestala. Mehmed iz­ javi, da ga nekakvi poslovi čekaju kod kuće, pa oprostivši se sa mnom otišao je hitro kući. Nakon toga prošlo je nekoliko dana. Sa Mehmedom se nijesam mogao nikako da vidim, jer sam tih nekoliko dana bio na selu. Baš kad sam iz sela prispio kući, začujem da moj prijatelj toga is­ toga dana odlazi. Pogjem žurno na stanicu. Došao sam tamo prije nego li će vlak otići. Tu se bijaše sakupilo mnogo svijeta. Mnogi je želio da vidi pos­ ljednji put prijatelja, ahbaba, rogjaka Osmana Jahića i da se s njime halali. Na mnogom se licu vidjela neka tajna tuga i žalost. Svaki je gledao da sa Osmanom progovori koju posljednju riječ. Osmanova vrijedna domaćica sjedila je u jednom kutu čekaonice. Bijedna žena u čohali feredži sjedila je tu, a kod nje dvoje sitne djece: dječak i djevojčica. Jadna djeca! Ona kao da su naslutila u kakvo zlo idu, pa su bila nekako snuždena i uplašena i pogledom, u kojem se jasno razabirala neka tuga i strah, motrili su ti ne­ vini stvorovi onaj svijet, što je kroz čekaonicu pro­ lazio tamo i ovamo. Nagjem Mehmeda. — Oh! kako mi je drago, što ćemo se bar posljedni put vidjeti — reče on toplo nakon što smo se pozdravili. — Oprosti mi, brate, jer sam bio ovo nekoliko dana u selu, pa se nijesam s tobom nikako vidio! — Zašto ti ne bih, brate, oprostio? Ja znam da je u* tebe silni posao na selu, pa ako ga ti ne uradiš, ko će drugi? — Pa piši mi, Mehmede, nemoj me zaboravljati, a ja ću tebi uvijek! - - Pisaću. — Meni je vrlo žao, što odlaziš. Ti znaš da smo mi od uvijek živjeli u najboljem prijateljstvu. — I meni je tebe vjeruj žao, jer Bog zna, ho­ ćemo li se više ikad vidjeti. Iza ovih je riječi Mehmed izvukao iz džepa rubac, pa njim obrisao suze, što su mu bile u taj čas navrle na oči. Dalje već nijesmo mogli razgovarati, jer je već bio stigao vlak. Na rastanku smo se zagrlili i pustili još po ne­ koliko vrelih i iskrenih kapih suza, a onda se požurili u vlak. Ja sam pomogao Mehmedu unijeti neke stvari unutra i pri tom ostao još neko vrijeme sa njim u razgovoru. Kada je posljednje zvono oglasilo odlazak vlaka, zagrlio sam se i oprostio s njim još jedan put. Za tim je on hitro unišao u vlak. Još sam ga jednom smotrio na prozoru. Bio je i otac kod njega, dok mu je majka s djecom bila u ženskom kupeju. Doviknuo sam im posljedni put: „Allaha-amanet" kad se vlak bijaše već krenuo. Još neko vrijeme gledao sam za vlakom, koji se sve više i više udaljivao od mene i napokon ga sasvim ispred mojih očiju nestalo. * Prošla su nekolika mjeseca dana otkako je moj prijatelj Mehmed iselio u Tursku. Jednog dana do­ bijem od njega pismo ovog sadržaja: Angora 18./X. 19 . . Dragi prijatelju! Evo odlučih da Ti se javim i da Ti u ovo ne­ koliko redaka prikažem žalosno stanje, u kojem se sada nalazim. Nije mi moguće opisati sve one ne­ volje, koje su snašle mene i moje roditetelje za ova dva-tri mjeseca otkako smo došli amo, u Ankaru. Ah, Bosno ponosna, nikada te zaboraviti ne ću! Kako �ža Sam tamo lijepo živio, a u kakvom se sada kukavnom stanju nalazim. Ono novaca što smo ovamo sa sobom donijeli, to smo sve potrošili. Sad sami ne znamo u ovoj svojoj nevolji, šta bi smo činili. Tamo se govori, kako ovamo car daje zemlju, kuću, volove, a to je sve prosta laž. Neki dakako, što su prije nas iselili, dobili su po komadić zemlje i kućicu, ali je i to sve kukavno. Zemljište se to nalazi u jednoj pustoši, gdje slabo što može da uspijeva. Kućice su obične, slične našim kolibama, što ih mi po našim baščama pravimo. Nema ovdje onih zelenih livada i šumica kao tamo. Kuda god pogledaš, sama golet i pustoš. Mi stanujemo u jednoj maloj kućici pod kiriju. Ku­ ćica nam je tako tijesna, da u njoj jedva živjeti mo­ žemo. Pa mi bi smo i s tim bili zadovoljni, da je ovo naša kućica, ali i na taj ćumez moramo da pla­ ćamo kiriju, a nema se odakle. Pare smo, kako rekoh, sve potrošili, pa dok se ovaj mjesec navrši, pošto nemamo čime da dalje plaćamo, istjeraće nas iz kuće, a tek ćemo onda pasti u pravu bijedu. A kakav je tek svijet ovamo! Da te vidi, kako umireš od gladi, niko ti ne bi pružio komadić hljeba. Tamo je drukčije. Otišao vlahu ili turčinu svaki će ti dati da jedeš i da u suhu i toplu prenoćiš. Ovdje nas svak prezire. Tako nas gledaju i tako postupaju s nama kao da smo Cigani. Nigdje se ne može posla naći, da se što god zasluži. Sve te, malo i veliko, prezirnim okom gleda, kao da si cijeli svijet porobio i popalio. Pa to bi sve bila „mila majka" da nije još nešto gore. Otac mi boluje ima već ne­ koliko dana od groznice, a i mene je počela da hvata. Da ga vidiš, dragi moj prijatelju, kako je pro­ pao i omršavio, zaista ga ne bi prepoznao. Ni majka mi, a isto tako ni mali brat i sestra nijesu u naj­ boljem zdravlju. Majka mi uvijek plače i uzdiše za milim zavičajem i kune oca, koji je bio uzrokom ci­ jeloj našoj nesreći i propasti. Ja priznajem, da je otac kriv, ali nije ni na njemu sva krivica, nego na onima, što su ga nagovorili da seli. Ovoliko za sada, dragi prijatelju, a drugi ću Ti put malo opširnije pisati o našem stanju. Stotinu mahsus selama od Tvoga vjernog prijatelja Mehmeda. Nakon toga pisma prošlo je nekoliko godina, a ja o njemu nijesam nikakva glasa čuo. Pisao sam mu nekoliko puta, no on mi nije odgovorio. Jednoga ljetnog dana izišao sam u čaršiju. Ve­ lika je bila vrućina. Neprestano sam držao rubac u ruci, pa njim brisao krupne kapi znoja, što su mi se svaki čas pojavljivale na čelu. Idući cestom ugledam jednog hodžu. Dolazio je u susret meni. Po njegovom se odijelu jasno razabiralo, da je nekakav stranac. Tijelo njegovo pokrivale su nekakve stare hodžinske haljine, a megju njima se osobito isticaše stara isplavljela džuba. Dolazio je sve bliže i bliže meni. — Svemogući Bože, je li to moguće? — us­ kliknuli ja vas izvan sebe, kad sam iz blizine ugledao lice toga čovjeka. Zaustavio sam se na sred ceste i začugjeno gledao u hodžu, koji-se meni približivao i bio tek nekoliko koraka od mene udaljen. Svaka me sumnja ostavi, kad opazih, da se hodža na me nasmijao. Dakle se nijesam varao. On je niko drugi! — dodadoh poluglasno i potrčah mu u susret. Bacismo se jedan drugom u zagrljaj. — Ma kad si došao Mehmede? — Kako si mi? obasipao sam pitanjima svoga prijatelja. — Došao sam jučer — odgovori moj prijatelj, a na njegovom blijedom i mršavom licu pojavi se neki blagi osmjeh. Moj Mehmed nije bio onako rumen i pun u licu kao prije. Njegovo tijelo bilo je samo kost i koža. Bilo mi ga je jako žao, no je sam tu žalost krio pred njim. Njegovo me je blijedo lice zastrašilo. Znao sam da je to znak sušice. — Pa gdje si mi bio ovo cijelo vrijeme? Što mi ne piša? — Ah, brate, bio sam ti neko vrijeme u Angori, a onda u Carigradu. Ja sam ti, brate, danas sam ko drvo okresano, jer sam izgubio roditelje — nastavi dalje moj prijatelj, a suze mu udariše na oči. — Pisao sam ti, da mi je otac umro. Prije toga umriješe mi mali brat i sestra. Ja i majka sami ostadosmo. Kakvu smo muku i patnju podnijeli, to niko ne može da pojmi. Siromaštvo, tugji svijet, pa ona klima, a naj­ više tuga i žalost za ostavljenom domovinom, sve je to bilo uzrokom, da i moja majka nakon nekoliko dana razboljela se i umrla. Ne bi joj sugjeno da Ovako mi je pisao Medhmed; a ja sam mu na opet vidi Bosnu. Koliko je plakala i uzdisala za na­ pismo odgovorio i tješio ga kako sam bolje znao i šom milom domovinom. Često mi je govorila, da bi umio želeći njemu i njegovima od Boga selameta. joj najveća želja bila, kad bi još jednom vidjela svoje Iza toga za mjesec dva dobijem od njega pismo, rodno mjesto, pa makar odmah umrla. Nijesmo imali koje je bilo još tužnije i žalosnije od prvoga. Tužna novaca da se povratimo, a u tome se ona razboljela, srca javljao mi je moj Mehmedda su mu umrli brat i te je kroz nekoliko dana ostavila ovaj tužni svijet. sestra, a brže za njima i otac, a njih dvoje, on i Velim — tužni svijet — jer je zaista za nas tu­ mati mu, da su u skrajnjoj nevolji, jer žive od če­ žan bio. merne zarade, koju on zaragjuje služeći kod jednoga Pri ovim posljednjim riječima ugledao sam, kako trgovca jevreja, koji mu daje neku crkavicu njesečno su se dvije krupne kapi suza skotrljale niz lice mom? prijatelju. sa kojom ne mogu ni živiti ni umrijeti. �24 — Šta ćemo, dragi Mehmede, kad je taka bila vaša zla sudbina — dodadoh ja ne znajući sam što bih drugo rekao. — Sudbina da, ali je ovome svemu našemu zlu krivo neznanje. Da smo mi obrazovaniji i znaniji ne bi se ovako nešto s nama zbivalo — odvrati Mehmed nekako ljutito. — To je istina, ali kad naš narod mrzi škole i ne će ih da pohagja. — - Naš narod jako prezire školu, ali da vidi, kako Osmanlija uči i traži nauke, zaista bi bio dru­ gog mnijenja. Osmanlija ide u Pariš, Berlin i Beč da traži nauke i obrazovanosti, a u nas škole pred kuć­ nim pragom pa ih ne pohagjamo. Za to baš Osman­ lija i mrzi nas muhadžire, što smo bez ikakve kul­ ture i naobrazbe. Ja sam ti, vrativši se iz Angore, do­ šao u Carigrad. Htio sam da tu nastavim nauku, no ne htjedoše me primiti. U zavodima, na koje sam še obratio, rekoše mi da sam prestar, te moradoh u me­ dresu. U medresu me dragovoljno primiše. — Pako kako ti je bilo u medresi? Sigurno nije najbolje, dok si je ostavio? — Učio sam ponešto i nekako se prometao, dok mi i to ne dosadi. "A kakq birate i ne će. Ništa drugo ne učiš, nego arapsku gramatiku. Učiš je po deset godina pa opet ne znaš arapski. Pa najposlije ako i naučiš taj arapski jezilj, šta možeš sa samim njim? Istina, lijepo je znati arapski jezik, jer su najglavnije naše vjerske knjige na njemu; no ipak bi trebalo, da mi uz njega zajedho učimo i druge svjetske nauke. Čime je pretekao i pobijedio zapad istok? Ničim drugim nego civilizacijom i prosvjetom. — Ali daj ti dokaži, Mehmede, našem narodu, da je kultura sredstvo, pomoću kojeg se sve danas postizava! Daj ti dokaži našem narodu, da nas jedino može škola spasiti da ne propanemo. — Ne treba se mahnuti, nego treba uvijek, da mu se dokazuje. Dokazuj mu uvijek sve dotle, dok se on sam u tom ne uvjeri. Da je moj otac bio bar malo znaniji i obrazovaniji, ne bi ga niko mogao na­ govoriti da seli. On — čovjek niske naobrazbe, — nije znao da cijeni svoju domovinu, a niti je znao kakve prilike vladaju u Turskoj. Za to ga je eto bilo lahko nagovoriti na seobu. Ja sam sav zan.šen slušao ovaj govor svoga prijatelja. Divio sam se njegovom iskustvu, što ga je stekao za vrijeme svog tužnog boravka u Turskoj. Svaka riječ ovog govora pokazivala je, koliko se moj prijatelj promijenio i koliko je postao iskusniji, otkako je iselio. Da, kazali su stari ljudi: „Iskustvo je naj­ bolja škola." Na rastanku mi reče Mehmed da stanuje kod strica, te me zamoli da ga koji put posjetim. S Mehmedom sam se često sastajao, no on je bio svaki dan slabiji. Sve više i više razpoznavali su se na njemu znakovi sušice, kao mlado drvo, kad mu crv podgriza korijen, pa počne vehnuti i sušiti se, tako je moj Mehmed vehnuo i mrŠavio. Napokon je morao da legne u postelju, iz koje se nije više ni digao. Baš pred samu njegovu smrt došao sam da ga obagjem. Ležao je u postelji blijed i mršav kao suha grana. Grudi mu se naglo dizale i spuštale, a svaki čas ga je zagušivao suh kašalj. — Kako si mi sad, Mehmede? — upitao sam svoga prijatelja sjednuvši blizu njegove postelje. — Dobro je, brate, samo kada će mi kosti ostati u našoj dragoj domovini. — Mahni se, brate moj, takih riječi! Tebe će to sve prijeći, pa ćeš ako Bog da, ozdraviti! — tješio sam prijatelja, premda sam bio uvjeren, da će za koji čas za uvijek zaklopiti oči. Ej brate moj, kakvo ozdraviti? Ovaj ti više ne ustaje iz postelje. Ko je još od sušice ozdravio-' Ona koga zgrabi, više ga ne pušta, da dugo živi. On postaje njezinom žrtvom, te ga jedina smrt od nje rjješi, — završio je tužno Mehmed. Mene su ove riječi moga prijatelja sasvim ožalostile. Znao sam da moj prijatelj istinu govori i da ću ga do koji čas sasvim izgubiti. No znao sam i to da ga nikako od smrti obraniti ne mogu. — Dragi brate, halali mi, a i ja ću tebi, jer su ovo moji posljednji časovi! — progovori Mehmed i prenu me iz neugodnih misli, koje me bijahu taj čas zaokupile. — Halal olsum, brate! — odgovorih ja. Htio sam da još nešto reknem, no nijesam mogao, jer me bijaše nešto stislo u grlu i ja sam briznuo u plač. Taj isti dan izdahnuo je moj prijatelj Mehmde. X acan, Mocrap. y cbojvi cejiy. - lio Bp.ieTHoj KpiUHoj TOpn O rpiia CTa3a k cejiy boah, Kpaj H>e niijeTa ropcico UBnjehe, Koje Aymn. 0Ky i'oah. IlacTHp Tj(‘pa 6aje.io CTa^o, 3BOHica >iy ce njecua opn y je:»HKy npafy‘AOB<iKOM lio AV'ipaBH u no ropa. Ha TybiiHe iiyTiinic MAe C'rapoM c'ra30M, Koja hoah MajiOM ce.iy, y icojeM ce 'BeA My, oTau a on poAn. Mao nyTiiHK nya MU.uma. 1’jicAa ce«io. cjiyma njec»e. H I to ceocaa M.iaAeac lijena I I oa Bpfion koa CTape necme. ^Apauo a& cii. ce.io Moje, 3 ap*bo miuh aaim«iajy! �25 E ho chh.i, t‘BO oneT y tbom toimom irapyHajy! Miic-iho cair, ce«io Aparo, Cpehe hhHh y Tyl)HHii, A«ih cpehe Hii^e mije ,71,0 y CBojoj AOMOBHHh! 0 , oiipoc.TH, cejio Moje, IToKajHH'lKH C1IH Te MO.HI, I I Ha TBoje rpyAn na^a, «7f>y6ek Bpe.io KaMeH rojin! 0 , onpocTii CHiry cno.Me, III to hc 3HaAe unjeHHT reče, Ajm otc&a acpTBOBahe C hh CBe 3a Te, na h ce6e!... Ata Nerćes. - ■ Iz Sličica: „Sa Neretve". Akšamluk. U našoj kasabi na jednoj ravni kraj Neretve, ima i danas stari veliki orah. Razgranao ogranke na sve četiri, strane, te gustom krpšnjom pravi ljudima hlada poslije dnevne ljetne žege. 0 , da znade taj stari orah pričati šta je sve zapamtio, zabavljao bi nas po čitave^fcimske duge noći... Tu, pod orahom leži moja draga uspomena. Da, ljeti kad onb se čovjek zaobada kao da ga obad goni, gdje ćeš kuda ćeš vet na ravan pod orah. Hlada dosta a pred očima ti stara srebrena Neretva milo, tiho teče. Bilo nas je nekoliko u svagdanjem društvu. Najdraži nam je bio Avdaga, koji je bio i najstariji, a voljeli smo ga Što je bio lijepe ćudi i razgovoran. Ono doduše on bi dobacio: „Volite me jer sam po­ najbolji sarhoš!" — a nije fajde duše gubiti, bio je Avdaga čovjek pa eto. Časkom, dok bi čovjek savio cigaru, mi bi ugovorili šta ćemo pod orah donijeti. Memiš obeća taj put od sebe „dagaru", a ko je hitriji od Sabita, da donese iz Jovine mejhane najprije poluoku, pa onda... Onda bi nastao akšamluk. S okolišnjih planina donosio bi lagan vjetrić hlada pa bi upravo ugodno razgaljivao ljudska prsa. A gdje ima čovjek pred sobom lijepa vidika kO u nas sa obale Neretve?! Tu, dok bi se pojile naše oči divnim čarima rodnih predjela moje mile domovine, a onda uz ča­ šicu koju, okrenulo bi se u mehabet do po jacijama. Akšamluk se ne prekida, jer ta nježna i primam­ ljiva strana našeg života nema kraja. Za to bi svaki bogovetni dan u ljetno doba bili pod orahom. Nije ni čudo, da nam je jedan dan kad nije niegju nas Avdaga došao, bilo vrlo neobično. „Nešto se razbolio," — reče neki od nas, a mi zaključismo da je malo ozebo, što li. Vrlo nam je neugodno bilo. Nije šala ponajbolji drug, pa ne moreš, sve ti sad drukčije. Poslije nekoliko dana dok je jednako Avdaga bolovao, akšamluk nam izgubio po­ lovinu svoje slasti. Najviše bi šutili, preda se gledali a samo bi nas Češće čašica razgovarala. Hej, moj br’te, nije šala drug! Onomadne idem nešto zamišljen u čaršiju, kad se začudih: preda mnom Avdaga! Jedva ga poznah. Umoto čevrom glavu i pobulio se šalom. — Hajrola, šta je Avdaga? — upitam ga. — Šta je? — smihulji se on. — Ma nešto . . . . — ne htjedoh dalje zborit’, da mu ne bude što neugodno, — nešto si mi nahoš. — Hej, moj, br’te, mlad si'ti još a meni je krk sene jeo jedna. A, a . . . . pa nešto zastade, sažaljno u me pogleda i nastavi: ,,A moj, brte, ja mišljah rakija eglen otvorila a ’amo meni prsa otrovala...“ To reče brzo i pogje kašljući od mene... Povratih se kući k6 smlaćen. — Majko! — vičem u hajatu. — A sine? — Daj mi ruku! — i prigjem joj ruci. — A šta je, dina ti? Da nisi gdje zagledo? — Nisam. ’ — Da neš bradu pustit’? |j- Ma eto, prošo sam se pića. — Ah, neka sine, dragom Bogu šućur! — kliknu majka. Taj dan pred akšam sjedio sam opet pod orahom samo bez akšamluka, premišljajući: Je li ovo bio sve san? Da, ljuti, varavi san! X. TeMMM CapajeBO. = Mina panyHa. - - XyMopecna. — Baui y nacy Ka.i, caw 3aK0imaisao , H o z e n t r a ­ g e r“ n mucamo na „ F r t ih s t t ic k Iiyjcjr Ha upaTioia HCTHpir nyTa: Kyn, Kyu, icyn, Kyu! II omhcaho caw, a& uopa oiiTH ciirypHO 3oyH>eii onaj koi’h vkcah ynyTpa, na naivo eaji 6no hcdito Aoope bo.t>6 (a Kano n He 6nx, KaA ea»r oa ođnjecra u Aomao y CapajcBO Ha „xaBy“), Aa ra join Biime 3oyinra, npoAepesr ce, aaa oain MyiDKH ii uiBancKH: „ H er e in " . Heico.iiiiio nyTa ynpitje neKo c no.i.a y BpaTa, a ja ce iiCTOM cjeniz, Aa nx HiijccaM hh OTK.i,yqao. ^OAyme y xoTc.iiiMa naje hh noTpeoHo oTitapaTn BpaTa npeKO iiohii, jep CBe niTo mohcc Hohy :iaja3yMiiTH, MCTiiyTO je oko KpcBeia n ncnoA KpeBeia. OiiwbyHaH BpaTa, peKox: »cjio6oaho“ ii iiOMex Haiuamrm KanyT. BpaTa ce ua.io 0TniKpHiiyaie n 113a h>iix ce homoau KOiirryH>aBa HpHOMaif,acTa r.iaiia h 3any cc xpanan r.iac: nc.iyra noHiisaH!"' a 3aTiui yije y co6y n npeAa Me- �26 nocMonoma y cboj cnojoj b c a iih iih h . I I p h m iim TeAerpaM. Koju je 6ho ca njiakeHHM o^roBopoM. O tbophm ra ii npo'inTau: tc OAMax 6p3ojaim: fipoj 3131 Tpc<j>HO 1000 K — McxMe;i,“. J1&L pe’iCM, caM uito unc.iuo, caarao 6i i x , jcp caM CP 3a>iyAiio to jihko , Aa iuijecaM Morao HnuiTa hii mhc .im t h . K a n o csm ce 6 ho 3a*ryAHo, TaKo can ce h yniM .no y 6p;iojaB, He ocjekajyliH, a » npnjeMC ne na 3ii Ha Mene, Horo je,i;naKo npojnuni, — A "H e!" 06a;ipoM :je ii aok ue npeHy rjiac: „rocuo- iiBci!onoiiiy Ha Kora caM 6no noTiryno aađopaBHo. IIoMHCJmx, a® ie APyrn, Te ;ianiiTax: „H ira je? Je jiii oneT TeuerpaM? bh ahm „Hnje rocnoAHHe, mo .ir m jeoTe ,,A xa, napAOH.1 OAMax hyf* jiii noTnnea.m ?' rToTiiiiuien peBep3, npcAHM n y ra ii hohobho cp saAyoim y 6p3ojaB. CaA can noneo m h c jih t h : 6ii x a h oAi'OBopno, hjih 6u x ocTaBiio. a o k cc BpaTJUi y Mop.Tap a CBanaKO caM n m h cAno sa AaH-ABa HaTpar. jep mu je capajeBCKa, a Htipow r o nnavancKa, .,xaBa“ Ao 6po 113.10jeq11.ua — yeuoue. Cpeka. Aa caM iiMao noBpaTiiy KapTy 3a ace.i>e3HHny. Ha UOC.l>CTKy OA^yMIIX Aa OAl'OBOpiIM. TanaH, a » 3aMeTHCM pjjobo' na 6jianK0Ty 3a o ai ’OBop, KaA oneT h c ko 113a MeHe: „rocnoABiie!" OKpenyx ce n bhahm , Aa uouiTap jeAHaKO qeKa. „ U lT a je jora?“ yn o Tax sAOBo.bHo. „M o.nm, Tpe6a n.iaTiiTH 10 xeA.“ naroBopn noKyH.6HO, Kao Aa MHAOCTIIJby TpuiKH. ,.A 3auiTo 0A>iax He m u T eie CBoje ? ii A^AHeii My Tpn nyTa bhuic Hero je Tpaacno, a.in je 3aT0 co6om nonn o OAPOBop Ha Tejierpa«. * ^ a H MH je npornao 6p 30, a.m oneT ca AOCaAOM. HejccaM 3Hao uiTa o nx paAHO, a im 6ecnoc.iHqHTH ce ne Moste caM. y Benep can paHo nerao, a cnanao can ao II 0C.1HJP H caTH. * ^I,aH hcth Kao u jyqepaH>H.... KaA caM y Benep aouiao, jaBHmc mh, Aa Me je ueK* „6er“ Tpaacno. H e 3HaM, Aa caM Tpe6ao KaKOBy „ 6e ry “, Te caM 3aT0 h paeuHTHBao: ksko H3r.ieAa, KaKO ce hoch, a u KaiCO TpOIHH. 0 TOMe CBCMV MH Co6apHIia ASAe HHt|)0pMannjy: Aa je Bp.io .,ij)em“, caMo hcuito HH3aK, cyxoitaB n ..ua.iKo" noAyi’a H oca; y ,,TypcKHM“ xaA>HHaMa, a uito je najr.iaBHHje — Bpjio ra.iaHTaii. H>oj je A ao Ao 6ap ,,T r (I n k # e 1d “ h ouekao je (AaKaKo paAB Mene) oneT ho cjcthth . K a n o m h Hnje HiiKUKaB ,,6er“ 6ho A y*a H , a h h ja Hncan 6ho y ,,6eroBCKOM C T a ib y “ , i i 3a6opaBHo caM ran n M caM jierao. JecaM a h ce cau npooyAHO, hc.ihum, ca.Mo KaA cum OTBopno o hh Aonnpa.ia je ao MeHe H3 xoAHHKa raAana H3 KOje c a n no 3 Hao r.iac co6apnqHii: „ A a h rocnoAnH ce He a » 6yAiiTH. ^ o^ hto Kumn>e“ a aaTUM MaJio thuio : „ H a h t c y 6 poj 12 . (to je 6h a « H>e3Hiia co6a) n joui Tiime roBopauie hcuito, Aa je hhjecaM Morao pa3yMjeTH. „Ja ky r a npo6yAHTn; Heke ce Ha Mene A y m n " ■iyjeM MyuiKH r.iac, icojh mh ce unitanio iioaHaT mah ce Hnjecan Morao cjeTHTH qnjH je. IIoAHrHeM ce n ohhko y HerAeacey otbophm BpaTa. „3ApaBo ABA0ja!“ ycK.iHKHyx KaA ra bh!)Ox , a noMncviHo caM: „KyA tc npar y OBa A°6a hoch . yHHke y co6y 6e3 iiKaKOBa no3ApaBa, a KaKo r a jc HHaie Bor CTBopno KpjKA.ana, na jom 3aAnxaH h .i>yTHT, iiphhhhh mh ce 3aiiCTa CMnjemaH h ja ce MopaAOx HacMiijaTn. — „A x a !“ npoApnje ce Moj ABAnja, „anao caM ja Aa jc cbc TBoje MacJio!“ „Bor c ^o6om, MOBjcne, mTa tii je ? pckox h nomiic.ihx , A» n 6yAaJia mohcc meHyTH. „HlTa, im a mh jc? a ja ? Moje nape? 3ap Mene HacaMapHBaTii“ naAnpame ce na Me h H3BaAHBuiH H3 ^ena neKaKaa nannp Maxamo mh h>hm HcnpcA oimjy: »HlTa je obo? Je jib obo TBoje? „ n a Kojn je ^aBO?“ ynaTax ra HCTprHyBiuH My na pyKe nannp h mhm čast bhaho, Aa je 6p3ojaBiin 6.iaHK6T, HII caM He3H&M 3UI1JT0, OcjeTHX CC KpHBHM. Pa3BnjeM h npoHUTaM hcto pnjenn, Koje caM npeicjy'iep 6p30jenHo MexMeAy. „3HaM im a je« peKOX HyAekH My jeAHHy CT0.nmy Kojy caM imao y co6h, a ja cjeA0X Ha KpencT. „Hpiiqaj mh caAa, oa nyA tii OBaj TCAcrpaM? I I uiTa ce OH reče Time? „Ana komo tii ^036ajayH.iyK yAapaui Bora tm!w AOMPKa CKOHHBinii ca CTOAHiie: ,,3ap kera mh joui caAa naMeT co.iHTH ?u „A.ih cMnpn ce mo.ihm tc ! cee uito caM ja kphb, cbo obo th je“, h noKaacpM My MexMeAOB 6paojaB, Kojn je jeAHaKO Aeacao Ha crojiy, jep je cooapmia iipoMiiTa.ia „1000 K 1', a to je AocTa, Aa ra hc yHHinTH. ABAnja upo'iHTa 6paoj;iB, h TpcxHyBniH MexMeA>r HeicoAHKe KpynHe noMHe Aa npana: „3Haui KaA omo CKopo cjeAH.iH y Mauanoiij AykaHy u ja noKa3ax CBojy .ioay. B h cbh peicocre. Aa Mopa HeuiTO ao6iith, jep je h HanpnjeA h HaTpar no 31. 6 0 »a „Oiy3 uHp . J a caM AOAyme h mhcjiio. Aa ky HeinTO Ao6hth , — Ta, aaTO caM h Aao KpyHy. IIpeKjyHep cjeAim y Hane „hoa iiehHHOMa. aok ^ hbo AOHece MexMeAa h oHor tboi’ mycTepa, uito My hh cBoj cnjaceT Hiije Mp3aK, a icaMOAH Tyl>n. ^ ok cy cje.iH, pa.iBeaonie pa3roBop, kuko je „iiapcicu Aan“ h ksko ce nyqo ayTpnja y CapajeBy. MexMeA Kaace, a » ch My th o6ek ’o TeaerpaijiHpaTn, Kojn 6poj A°onje rjiaiuiii sroAHTaK. J a caM Ha mecHaecTora noroAHo ca I I phaom BiiHorpaA Kpos Tpn roAHHe 3a 200 (jiopiiHTH, na caM 6ho c napaMa a ii ohh cy HMa^n napa. Toano hx 3huo omieH hm. Cje AHJiH cmo ao no nkHHAHjH, KaA ABAa MexM6A0 B AOHcce My TeJierpaM h Kaace, Aa ra je iictom ao6ho. O h (ax, raA j‘’AaH!) omopH ra u aok hpomhtu, k’o A.yTHT, fiaim ra Ha cto ii Kiiace, hhth je h,ci’ob opoj, hhth je HicaKO r.raBHH sroAHTaK. JI kojihko cy cbh johobh, iianpaiuiAH I �27 ce, KO j a h H6 3Hajy 3a moj 6poj. Ja npoHHTax, na 5ea6e.in, jok ea.M bhjho , j a je »ioj 6poj, o6cce.ii 10 caM ce h noMeo 'JacTHTii. Ohh oneT k’o p ajyjy ce yaa Me, Te Mn peKoine, ja , aKo ne ojeM y CapajeBO, Hehy jo 6 iitb napa hh Kpoa Tpn Mjecena a moivic 6h uh .iaxico nponacTii. CBy Hok cmo .iyMiioBa.in n euieTn.in 11 cbc ja n.iahao. Jynep ca6axH.ne cjejox na ace.,he3HHuy h y onoj najnpBoj K.iacH jol>ox a.Mo. Tpn nyTa caM Te OB^e TpaMvHo. Ax. j a caM to 6apcu ojMax Haiuao!" Ty Moj cpeTHHK 3auiyTH h ne3HaM kojihko 6h raytho, j a ra ne 3anBTax. »Ha mTO cn Tponino 6ojiaH, npnje Hero npHMnin nape?“ „IIIyTH Bora th ! ko ho 6h Buao paiyHa uoTpoUlHTIl CTO (JJOpilHTH, Kaj 6h KO H3 BOJO J06HO neT CTOTiiHa ?“ „rT,o6po, MOBjcie, uito cn jomao y CapajeBO h ja 6nx y tom cjiynajy jomao; a.in npojaTH CBoje ro ja n e na oneT pa36auHBaTii... K ojiiko ch ja o OHoj coćapngu? Kaace, j a ch Bp.io rajiaHTaič. O h eauo ojMaxHy pyicoM h manny: „ K a j kem tu y MocTap?« rHeKaj, icavKH »Aua, um i mh jccH jih a u u a 6apeM jooiio?« jooho 'J Hh neT Kpyna. Joiu mh ce oHaj jcxyjn ja jyTpoc CMiije, k’o j a caM hckoo aeroBe nape.“ „Ja 6paTe, Beky joiu 3a hcuojihko jaHa y MocTap". „Ila j a j mh, Bora tu , aajsiH neT <Jk>phhth ! „IIJ to ke th 6oJia V Ta npHMHO ch Be.iem Ha uiecHCCTora CTO (J>opiiHTn, a ja n a c je jBajeceTii. Tie ch 6ho jy*iep 11 CHHok? H hhh mh co Ha omiMa th , j a hhch hh cnanao“. »Ax! ’Bc caM oho? 3uani kukbo je Capajeno, a h ja eau Miic.iHO j a cc Ma.io npoBejeM, Kaj uaaM paMVHa. ITa ko He 6n Kaj 6h jo 6ho 500 <}>op. „E Moj 6pajKo! Kaj 6h jo 6hov — a Kaj ne 6h jo 6ho ?“ „,T,aj mh, Mo.iHM Te, nem uv, j a nl^eu!« „HenaM, 6pare, paqyHa; jaky th eBo Tpn icpyHe. ^ocTa th j o MocTapa . „Kano ky 6oaa y ueTBpToj, a jom ’o y npBojl“ nCBejHo; jokem aajejuo ca oHHMa, Kojn ce h y npBoj B03e; a hh ja HeMaM paqyHa j a tii jaM khuic. — E to 3a.ioacH caxaT u .lanau. 3aaTHH cy, MOJKeni y3eTH jocTa“. B,ZI,aj uaKap h Tpn Kpyne. Kaico k y aaJiaraTH, icaj Hnje uojcu. IIo3ajMiix uy TpH Kpyne h aKo cau 3Hao, j a HCMaM paqyHa. Oiniuao jey MocTap, ajjii caj a y npBoj Meljy sajH>HM8. Hatidža. Moj bulbul. U haz-bašči cv’jetnoj Na ružinoj grani, Bulbul poje mali, Ukućani su ga Dosadljivcem zvali. Nekom dosagjivo, Nekom drag je bio, A mene je mladu Svojim slatkim glasom K nebu uznosio. Ali sudba kruta Otrže ga meni, Zalud očekujem Čarobnoga glasa Nema da mu čujem! U svakog imade Zlobnih zavidnika, Moji ugrabiše Milog mi slavuja, Ne slušam ga više! Megj žicama tankim On boravi tužan, Jad mu srce kruži, Mjesto slatke pjesme Gorko plače, tuži. 0 , bulbule mili, Kako te se duša S teškim bolom sjeća, 0 , bez tebe meni Nema premaljeća! Munevvera. (Ljubavna pripovijest iz carigradskog života.) Napisala: G i u z i d a. s turskog preveo: Osman Asaf Sokolović. (Nastavak). Uzbugjeno slušajući ove pjesme, osjećala sam, da je Munevvera ipak pored sveg veselja s pritajenom tugom u srcu pratila glas svojega miloga uda. Bijaše jednog tužnog jesenskog dana, kad je sitna kišica lagano natapala zemlju, a planine bile pritisunte gustom maglom, tako da su izgledale kao da su bile u bijelo platno ogrnute. Jesenski je vjetar obarao lišće, a priroda kao da je crnom koprenom bila pokrivena. Ne mogavši odo­ ljeti odem da na ovakom tužnom danu vidim svoju drugaricu. Ne mogu nikako zaboraviti! Ušavši u njenu sobu nagjem je u crnome odijelu sa sjajnim kordelama na rukavima i na vratu. �28 Ležala je na posteljji turivši glavu megju ja­ stuke. Kad me je opazila, skoči i od radosti mi se ovije oko vrata. Svojim dršćućim glasom činila mi se je kao da je plakala. Nastojeći, da nježno tužno lice prikaže veselim, ponovno se okrene k meni te nježno protepa; »Ah, kako si lijepo učinila, te si došla, i pnako mi je vrlo dosadno«. Zatim pritrči k prozoru i ot­ vori ga. Pogjem i ja onamo, jer nas je oboje začaralo tugaljivo rominjanje jesenske kiše,, koja se je lagano k zemlji spuštala. Munevvera provuče glavu kroz prozor i zagleda se u planine. Kao da je pratila nekakvu sjenku, koja je megju oblacima letila, bacala je poglede • amotamo po nebu, megjutim se iznenada okrene k meni i progovori: »Ti me, draga,' sigurno u ovako zagonetnom stanju zapanjeno gledaš?! Ali šta ću, kad sam eto od naravi ovako čudna sirota djevojka, koja mrzi pro­ ljeće a s nerazumljivim veseljem ljubi jesen. Ova su dva tri mjeseca moji veseli dani. U drugo godišnje doba ne mogu da nagjem ovakog zadovoljstva1*, Re­ kavši to umukne i izgledaše kab da nešto- misli. Na to zadršće, kao da joj se je pred očima odigrao stra­ šan prizor. Dugo vremena mi je zamišljeno u lice gledala, a zatim odbaci kose natrag, koje su joj se po crnom odijelu bile raštrkale. - 1 dok je nastojala da svoje bolno lice veselim prikaže, okrene se k meni, te će molećim pogledom onih lijepih crnih očiju re ć i: »Hajdemo malo na polje!« Pošto je još padala kiša, ja joj začugjeno od­ govorim : »Je li moguće na ovakom vremenu napolju ho­ dati ? Povrh toga ste još malo boležljivi. Zar vam mokrina ne će zdravlju škoditi ?« »O h! zbilja sam bolesna«. Rekavši to metne ruke na srce i nastavi: — Osjećaj boli je ovdje, ali ipak nema nikakve opasnosti. Njezina me je tolika nemarnost za svoje vla­ stito zdravlje i život veoma začudila. Pokrivene s kišobranima nad glavom, izadjemo šetati po gajevima. Moja drugarica, koja se je obično tužila na šetnju u proljeću, po prirodnom zelenom te­ pihu, sada se je, kad bi joj noga u blato zapala, tako veselila, da sam joj se veoma čudila. S velikom je radošću kidala kačune, te njima kitila prsa i glavu, tim jedinim jesenskim cvijećem, koje je ovdje-ondje bilo rascvjetano. Okrenuvši se prema visokim planinama, koje su se jedva u magli mogle opaziti, zapjevala bi svojim tužnim glasom. Kao što sam je s velikim čudom gle­ dala u ovom stanju, tako bih sa zadovoljstvom obo­ žavala svaku jesensku pojavu, koja ju je razvese-, ljivala. Malo poslije, kad smo se u ćošak vraćali, rećiće m i: — Je li da se na me ne ljutiš, što sam te’silila,, da mi ovu želju ispuniš? — Baš obratno! .— Kako to? Zar mi to možeš reći? Zapita ona začugjeno. — Jest, baš ti mogu otvoreno u oči reći, odgo­ vorim, — jer nikako ne paziš na svoje zdravlje, ne da­ ješ važnosti svome vlastitom životu, eto, zbog toga se i ljutim. Na ove moje riječi, ogorčena okrene glavu slegneramenima, pa će nastaviti. —» Daj, Boga Ti, progji se ovakih riječi, nego mi reci, da li ti dosagjujem sa ovakim svojim držanjem?T — Nikako. — Je li, da mi pravo govoriš? — Svakako. Znaš, koliko si mi mila! — Zahvaljujem. Ovako razgovarajući, vratimo se u ćošak prilično pokisle. Uspevši se gore, prigje ona k prozoru i poslije kratke stanke uzme ud i tako tužno zasvira, kao da su u glasovima toga instrumenta odjekivale sve tugeranjenog joj srca. Svirajući tako se bijaše zanijela, da je i na me zaboravila. Pod utiskom prirodnog rominjanja kiše i udovih zvukova, bijaše se Munevvera zanijela u du­ boke misli. Ustanem i metnem joj ruku na rame, a ona po­ digne glavu i plačnim me osmjehom pogleda. Na to ću joj reći: »Danas te vidim vrlo veselu«, a zatim sjed­ nem kraj nje. • — Pogledaj, zar nije vrijeme onako kakvo ja že­ lim, reći će mi. Već me je bacalo u duboke misli za­ gonetno držanje ove djevojke. — Vrlo si smiješna, Munevvero! Čovjek nikako ne može da raztumači stanje, što ga kod tebe opaža. Zar mi nećeš odgovoriti? Želeći sakriti tugu, osmijehne se, te ć e : — Za što me toliko ispituješ? — Želim razumjeti to tvoje tužno stanje; do sad te nijesam pitala ni za što, ali pošto te žalim, željela bih saznati uzroke tvoje tajne tuge, koju kod tebe uvijek naslućujem. Na ove se moje riječi promijeni Munevverino lice, a lijepe joj usne zadršću. — Munevvera, zašto kriješ osjećaje svoga srca? Zašto mi ne otvoriš dubine svojih čuvstava? Zašto? Misliš li, da te ne razumijem, da ne osjećam? Jeli? Valjda misliš, da te kao tvoja najvjernija drugarica u srcu ne sažaljujem? A ti, mjesto da mi zahvališ na otvorenom i izrazitom prijateljstvu, ti kriješ svoje tajne,, a zar se uz to ne pokazuješ i hladnokrvnom? �29 Munevvera baci ud na stranu, približi se k meni, uhvati me za ruku i uprijevši svoje blage oči u me, kao da mi je htjela tim izrazili svoje osjećaje, nastavi bezazlenim angjeoskim glasom : — Za. je baš tako?! Kimne glavom i uzdahne. Lijepo njeno lice za čas se opet napuni tugom i ža­ lošću. Stisnuvši mi ponovno ruku nastavi: — Varaš se, dušo, varaš. Kad znaš, da tvoja ne­ sretna drugarica, Munevvera, samo na te misli, zašto je tako koriš? Zašto je radi hladnokrvnosti osugjuješ? Uostalom ne znam, da li će te veseliti slušanje tuge jednog beznadnog, uvrijegjenog srca. Ah, da znaš, kako mi je beskorisno slušati ikakve utješljive riječi. Osim toga ne želim s nikim dijeliti tuge svoga rascviljenoga srca. Ah, ne, ne ću nikomu da se na svoje stanje tužim. Poslije časak, dva, | rigje Munevvera k meni, te će mi tihim glasom na uho reći: — Imam sušicu. Vrisnuvši, skočim na sred sobe. Kao limun žuta lica, u svojim crnim haljinama i s tužnim osmijehom na usnama gledala me je Munevvera. Pruživši mi ruku nastavi: — Zašto se toliko bojiš? c Bila sam zbunjena i osjećala sam se posve shr­ vana zbog ovih riječi, koje sam sada čula. Prikučivši mi se bliže, pogleda me nemoćnim pogledom i na­ stavi glasom, koji mi još i sada u ušima jasno zvuči; — Šta?! Zar ste ^e toliko prepali? Onda ćemo[ se iz daljega razgovarati, pošto dosadašnje istraživanje liječničko dokazuje priljepčivost ove bolesti, i zato Vam savjetujem, da sa od mene udaljite! Bi mi teško i zaboli me: — Okanite se uopće sa mnom svakog razgovora ako ćete mi još jeđanpnt o ovakim stvarima govoriti, i ako ćete mi vrijegjati srce, bacajući na svoje zdravlje i na vlastiti život takve sumnje. Jeste li čuli?! Klimnuvši glavom boležljivom odgovori Mune­ vvera : — Zar da ja sumnjam o svojem zdravlju, o svo­ jem životu? U to joj klone glava megju dvije slabašne ruke i začuje se jecanje. Danas je, eto prvi put, Munevvera preda mnom otvoreno plakala. Skinuvši 's lica suzama nakvašeni rubac, počne tanko-zvučnim glasom: — Kada hoćeš, da dijelimo moje jade i kad tako žališ svoju jadnu drugaricu, onda treba da slušaš tuge njenog života, boli njena srca. Odosmo kraj prozora. Kiša je i sada u onoj tišini nepojmljivo skladno padala, a lišće lagano i tiho opa­ dalo. Munevvera se nasloni na kanape, kose joj bijahu pale po crnom odijelu. Jednu ruku bijaše metnula na srce, a drugu niza se pružila. Ostavši tako neko vri­ jeme, uspravi se, pa će ganutljivim tonom nastaviti: — U životu sam se bila samo jednom biću, jed­ noj duši poklonila, koje sam naivno s iskrenim osje­ ćajima, s najvećom nadom ljubila. Ljubila sam ga tako da toga opisati ne mogu. Djetinstvo nam je bilo u jednoj kući vrlo sre­ tno prošlo. Do devete sam godine svoga života bila s njime zajedno. Tada je njemu bilo četrnaest godina i pohagjao je školu i stanovao u konviktu. Tako smo prijateljski živjeli, da bi svatko mislio, kao da jednom dušom dišemo. Šta bi mene, to bi njega razveselilo, a šta njega rasplakalo, to bi i mene, u kratko, potpuno smo dijelili veselje i žalost. Njemu je bila jedina želja, da me razveseli i za­ bavi. Sve časove one dragocjene noći, što ju je imao prostu, najvolio je meni pokloniti. Želio bi, da mi se potuži, da mi nešto kaže, te bi tada tražio samotna mračna mjesta. Često puta smo se naslagjivali, gledajući ljepotu mjesečine, slušajući noćno cvrkutanje ptica, u kratko, u dubokoj noćnoj tišini htjeli smo, da dokučimo tajne ljubavi, koju su nam srca jedno prema drugomu osje* ćala. Eto, to sa bili prvi časovi postanka naše vječne ljubavi! Ali mi nijesmo bili dorasli tomu, da bismo mogli prvu ljubav osjećati, jer smo bili oboje. . . djeca, on dječak od četrnaest godina, a ja djevojče u devetom ljetu. Još nismo bili kadri istinito rastumačiti riječ „ljubav1*, a uz to nismo niti znali, da su oni tužni osjećaji, što su nam srca ispunjavali, bili klica ljubavi. IV. Jedne noći, kada su mjesečeve trake cijelu zem­ lju obasjavale, a priroda u dobukoj tišini nujno spa­ vala i samo jedan slavuj svojim milozvučnim glasom pjevao, a uz to svako stvorenje ushićena srca šaputalo tajne ljubavi, nas smo oboje proplakali. „Plačeš li i ti Munevvero? pitao me Šefik. — „Ah! plačem, Šefiče, plačem.44 — »A zašto ti plačeš?« — »Ne znam ni sama!« — „Onda zašto oboje plačemo?" — »Ne znam.« — „Ah, da znaš, Munevvero, kako su slatke ove suze . . . Gledaj . . .“ — »outi, Šefiče, slušaj žamor onog potoka, a tamo . . . na vrbovoj grani, eno slavuj pjeva. Sjetih se, da ću se sutra s tobom rastati. Onda . . . ovdje, ovdje u grudima osjećam duboku bol.« Za tim je on nastavio: — »Kunem ti se Munevvero, da sam sinoć, kad sam bio u školi, isto ovako osjećao. Slušajući buku morskih valova i gledajući, kako se mjesec kroz oblake šeće, uvijek sam na te mislio, a misleći na tebe, ovako sam isto plakao. Eto, u ovakim razgovorima mi bismo proveli dra­ gocjenu noć Šefikovog sedmičnog odmora. Gdjekad bih mu svirala po koji komad, koji sam na novo naučila. �Uza sve silne pogrješke, šefik mi je uvijek odo­ bravao, tako da mi je volja za udom, svakim danom sve to jače rasla. Naskoro iza toga Šefik izgubi oca, te se je mo­ rao s majkom zajedno od nas rastaviti. Za me je to bila tolika nesreća, kao da se to više nikada ne će moći popraviti. Kako li sam se bijednom, kako li sa­ motnom osjećala, upravo, kao da sam sirota. One lijepo provedene noći, ličile su sada samo još na san i meni se činilo, kao da Šefika više nikada ne ću vidjeti. Ali oni su opet u našoj blizini iznajmili jedan ljetnikovac, te je od sada moj otac Šefiku bio kao njegov pravi otac. Kako smo u godine zalazili, tako smo to većma bili kadri uvidjeti istiniti značaj naše iskrene ljubavi. Sad smo uvidjali, da nam se je ova iskrena lju­ bav pojavila u našim mladenačkim srcima kao neka vječna veza. Sada, kad bi Šefik sa mnom govorio, stidio bi se, a ja mu ne bih smjela u lice pogledati. Oboje' smo se bojali ostati sami. Eto, to sve, ti svi pojavi, bili su prvi zraci naše angjeoske ljubavi. Već u svojoj četrhuestoj godini 'Šefik je vruće •želio da bude doktor. Ali ne znam, zašto bi on uživao gledajući tužne scene. Na primjer: jesen, to bi mu bilo doba radosti. Uvijek bi>mr pričao o slasti, što je uživa, gledajući kako, bi lišće opadalo, a ja bih mu tada od šale rekla: (Nčfetaviće se). H ig ije n a . K a k o tr e b a s ifilis t ič a r (F r e n jk a v a c ) d a ž iv i. Sifilističar t. j. onaj koji ima bolest „Frenjak" može se nazvati svaki onaj, koji je ma kad u svom životu od sifilisa (frenjka) bolovao — bilo da ga je dobio naslegjenjem, polnim saobraćajem ili drugim kojim načinom. T a k i h o s o b a i m a m n o g o i u n a š e m n a r o d u , te kako je njihova bolest teška, uporna i podmukla; kako se ona po gdjekada pri­ vidno smiri pa baš i dugo zataji, da i opet bukne; kako po gdjekada ostavi u tijelu i promjena, koje i na najmanji povod mogu biti za zdravlje tijela i duše pa i za sam život opasne: — sifilističari valja da budu na oprezu i da se čuvaju. U kratko take osobe moraju živjeti naročitim životom: — moraju se, da­ kle, držati naročite „dijete1* (pehrizluka) i tijela i duše. Što se tiče h r a n e s i f i l i s t i č a r a, tu se može reći, da njima nije potrebna ona stroga dijeta (pehrizluk) u jelu i piću, koja se n. pr. preporučuje bolesnicima od želudca, crijeva i bubrega. Sifilističar ima samo da se čuva oštrih, ljutih i paprenih jela. Z a so, o d k o j e se sifilističari u n a š e m n a r o d u j a k o b o j e , može se, na protiv, reći, da im je baš potrebna, i da uvijek valja da traže dobro posoljenu hranu. Ali ipak ne smije biti preslana (kao što je n. pr. usoljena riba, ajvar, suho meso, preslan sir i t. d.). — U p i ć u valja da su jako umjereni, a najbolje je, da alkohol sasvim izbjegavaju. I ne samo to, nego valja da se čuvaju velikih količina ma kakvog pića ili tečnosti — ma to bila i voda. Od odsudnog značaja u životu sifilističara je d u h a n . On im je — pored alkohola — n a j v e ­ ć i i n a j o p a s n i j i n e p r i j a t e l j . Izaziva katare u istima i ranice na sluzokoži njihovoj, a time daje mogućnosti, da se sifilis i na druge pre­ nese. Osim toga duhan smeta i liječenju sifilisa ži­ vom, jer dok se ranice u ustima kod sifilističara, koji ne puše, zaliječe za 10—20 dana, dotle one traju kod pušača po nekoliko mjeseci. Najposlije na te ranice- u ustima hoće da se lahko nametne i rak, a i to je poznato, da duhan naročito dejstvuje na živce srca, koji su kod sifilističara i onako slabi i neodporni. Zato o duhanu i veli francuski slavni sifidolog F u r n t ' J e : „Najveće dobro, koje se može učiniti jednom sifilističaru, jeste: odvići ga od pušenja. A onaj, koji ne bude htio da posluša ovaj savjet, treba bar da smanji obrok duhana.- — da ne puši nikad više od 5— 10 cigareta dnevno. ! Vrlo je v a ž a n i d u š e v n i m i r za život sifilističara. Prije svega ne treba da strahuje, šta će s njime biti, nego da se sasvim spokojno povjeri svome Ijekaru — u punom ubjegjenju, da će se sa­ mo tako izliječiti. Mnogi su baš s toga svoje zdra­ vlje upropastili, što su vječito mislili na svoju bolest i njene posljedice. Opaze li i najmanju čibuljčicu na svome tijelu, odmah strahuju da im se bolest nije povratila, pa to ih muči i satire. A mnogi su opet tako jogunasti, da i pored izrečenog odobrenja od strane ljekara neće nikad da se žene, bojeći se da će im djeca biti škrofuljava, nakazna, nedotupavna ili inače zaostala. To ih, naravno, pomjeri u cijelom životu, pa onda moćno utiče i na njihovo tjelesno i duševno zdravlje. Najzad valja znati,, da i z a n i m a n j e može imati uticaja na život i zdravlje sifilističara, da, da­ kle, i o tome valja računa voditi. Kad već veliki umni i tjelesni napori škode i potpuno zdravom ti­ jelu, u toliko će prije i više škoditi tijelu, koje boluje ili koje je bolovalo, pa je bolešću oslabilo — i to baš od tako teške i uporne bolesti kao što je sifilis. Prema tome je jasno, da svaki sifilističar — po mogućstvu — treba da izbjegava one pozive i ona za­ nimanja, gdje će imati prilike, da se često duševno ili tjelesno premori. Tako n. pr. školovani sifilističari neka se ne otimaju, da budu megju prvima, i neka ne rade više nego što im je za njihov poziv neop­ hodno potrebno. To je tim potrebnije, što tim lju­ dima valja da ostane i vremena, koje bi upotrebili �Hi za njegovanje Svog zdravlja. Zato se gjacima, koji boluju ili koji su bolovali od sifilisa, ne preporučuje da n. pr. budu Ijekari, profesori, oficiri i t. d. U kratko: sifilističari treba da žive mirnim životom u kakvom zatišju — daleko od očajne utakmice u da­ našnjem svijetu. . . . Da ne teže ni za kakvom sla­ vom; da se ne otimaju ni za veliko bogatstvo; da se strasno ne zalažu u buran politički život i nje­ gove trzavice i t. d. A miran, udoban život i duševna ravnoteža održe i sifilističara zdrava i dugovječna. „N. Z.“ Gajretove vijesti. H obh j'Teiae^.a'm „rajp eia .44 3a TajpeTOBe hji&HOBe yTCMejbaHe ynHcaan cy ce rr. Baco H. CaBak Tpr. h HaKo^a T. KamHKOBak, ype,a,HHK „BoeaHCKe BHAe“ H3 CapajeBa. Heisa je cpAaHHa 6.aaroAapHocT oBoj o6o]hi; b HaniHX npaBowiaBHHx aeMJbaica, Kojn&ia AeacH Ha cpuy Ky.nypHO HHanpeijeFbe Hac MHCJinMana y obhm 3eM^aMa. ^Khbhjih poAOA»y6HBH h HCKpeHH npnjaTe.T>H uyc«iHHaHCKH rr. CaBHh h KauiHKOBHk! Č lan ovim a „L ige h ilja d e 46. U imenima čla­ nova »Lige hiljade« uvukle nftm se nehotice razne pogrješke. Radi toga molimo svu onu braću i rodoljube,kod čijih su se imena takve pogreške desile, da nam oproste, te da nas izvole upozoriti, a mi ćemo rado svaku grešku ispraviti. U današnjem broju ispravljamo ove pogreške: Kod imena vrlog rodoljuba i Gajretova prijatelja Asimbega Paloša stajalo je kahvedžija, a treba velepo­ s je d n ik ; kod imena ćejvan Šaćir stoji ćejvan šaćir Cekro, a treba da bude Š a ć i r Ć e j v a n i H a jd a r č e k ro tehn., kod imena Mustafa Spaho stoji bank. či­ novnik, a treba stu d . agron.; ime H a m z i ef. H. Z u k i ć pogrješno je izišlo Hamzi ef. Lukii; mjesto P. pl. Orešković treba Dr. P. pl. O rešković; mjesto Džafer Buturović treba D ž a f e r b e g B u t u r o v i ć i dr. i dr. N aš list. Povećani i reformisani naš društveni organ „Gajret“ naišao je na krasan odziv. Broj pret­ platnika, koji je bio nešto oko hiljade povećao se na 1500 tako, da smo sve primjerke prvog broja rasturili. Stoga nam je veoma žao, što nam neće biti mo­ guće poslati prvog broja lista onim pretplatnicima, koji nam se budu od sada prijavljivali. G ajretova zab ava. U idući četvrtak, 10. o. m. prirediće ovdašnji Gajretovi prijatelji zabavu u korist »Gajreta«, na kojoj će sc, izmegju ostalih tačaka pro­ grama predstavljati junačka pozorišna igra „Gjerzelez Alija«, u kojoj se ocrtava ovaj veliki naš narodni junak. U Sarajevu je za ovu humanitarnu zabavu veliku interesovanje, te će sigurno posjeta biti velika, a i pri­ hod na blagajnici obilan. No nadamo se, da će se taj prihod mnogo uvećati dobrovoljnim prilozima sa stranei jer će svi rodoljubi i prijatelji našega napretka, uvje­ reni smo, pohitati sa prilozima! Prilozi sa strane neka se šalju na upravu »Gaj­ reta«, koja će ih sa blagodarnošću u svome društve­ nom organu objaviti. Liga hiljade. 403 Abdullah Ruždić, Sarajevo; 404. Hasemehamuna Zečević, Visoko; 405. Salihaga Bračković, 406. Mujaga M. Bračković, 407. Lutfija Tanović, 408. Hasan Tičić, Smajov, 409. Ahmet Hadžismailović, 410. HasanĆatović, ratar svi iz Trebinja; 411. Ibrahim ef. Muša* nović, 412. Ešref ef. Imamović, 413. Hamdi beg Begović, 414. Hafiz Ibrahim Fazlić, 415. Hamdija Hasan, efendić 416. Petar Sunarić, 417. Ibrahimaga Hodžić, 418. Fehim Hasanbegović, svi iz Vlasenice; 419. Ljubo Stjepanović^ Sarajevo; 420. Ejub Hadžiademović, 421. Hasan ef. Hađžihalidović, 422. Ragib Beg Borovac, 423. Ranko Milovanović, 424. Dr. Dušan ćorović. svi iz Višegrada; 425. Šukri beg Maglajlija, Rudo; 426. Bećir beg H. Ibrahimbegović, 427. Hafiz ef. Duraković, 428. Sulejman beg H. Ibrahimbegović, 429. Derviš beg Građašćević, 430. Avdi beg Gradašćević, 431. Ibrahim beg H. Ihrahimbegović, 432. Husein ef. Pitić, 433. Fuadbeg H. Alipašić, svi iz Gradaćca; 434. Dr. M. Jokić, 435. Vejsilaga Saraćević, 436. H. R. 437. Saračević Salihaga, 438. Saračević Muhamedaga, svi iz Saraeva; 439. Husein beg Kapetanović, 440. Hafiz Adem Hodžić, 441. Muhamed Zahirović, 442. Salih Karić, svi iz Odžaka; 443. Ilijas beg Resulbegović, 444. Ibrahim Zupčević, brico 445. Halil Volić, 446. Smail Zupčević, 447. Rizvan Volić, 448. Izet ef. Ruždija. 449. Edhem beg Resulbegović, 450. Osman Babović, 451. Ejub Sa* lahović, 452. Braća Šuljak, 453. Bračković Murat, 454. Ali Riza Magjo, 455. Murat ćatović, uč. trg. škole 456. Lutfija Baraković, 457. Junus Arslanagić, brico 458. Džafer Begović, 459. Salihaga Obradović, 460. Husein Babović, maler 461. Husein Kusturica, 462. Šaćir Hadžić, stolar 463. Asim Džaferagić, svi iz Tre­ binja; 464. Jovan Mitrović, knjigovogja „Srpke banke". 465. Risto Kujundžić, blagajnik „Srpske banke" 466. Matija Polak, čin. „Srpske banke" 467 Risto Jovanović, čin. „Srpske bankeu 468. Tanasije Samardžić, čin. „Srpske banke" 469. Jefto Mojić, čin. „Srpske banke" 470. Risto Stefanović, čin. „Srpske banke" 471. Savo Delić, čin. „Srpske banke" 472. Dušan Kolak, čin. „Srpske banke" 473. Savo Lažetić, čin. „Srpske banke" 474. Risto Šain Milićević, čin. „Srpske banke" 475. Risto Avramović, činov. 476. Damjan Miličević, trg. svi iz Mostara; 477. Sulejman beg Filipović, 478. Hasanaga Kukavica, 479. Jasim beg Alibegović, 480. Tahir beg Alibegović, 481. Ejub beg Filipović, 482. Ibrahim beg Alibegović, (Jasimbegov) 483. Ibrahim beg Alibe­ gović, 484. Salih Konjhodžić, 485. Džaferaga Džafer- �agić, 486. Bajramaga Turbo, svi iz Ključa; 487. Avdaga Hiroš, 488. Derviš aga Prndelj, 469. Mehaga Hi" roš, 490. Sofija Milunić, babica svi iz Sarajeva: 491. Murat beg Pašić, 492. Šerif beg Pašić, 493. Halil beg Pašić, sva tri iz Bijeline; 494. Muhamed Ililmi ef. Bukić, 495. Mahmud Alihođžić, 496 Mustal'a Ivanković, 497. Mehmed ef. Pitić, 498. Hasan ef. Basa* rić, 499, Mehmed Sabić, 500. Mehmed Dervoz, 501. Ahmed Šabić, 502. Muha­ med Mujezinovlć, 503. Mustafa Sarajlić, Suljagin svi iz Stoca; 504. Mehmed ef. Stočević, 505. H. Mustafa Pašalić, 506. H. Mehmedaga Siručić, 507. Salih ef. Siručić, 508. Vejsil Siručić, svi iz Srebrenice; 509. Ahmedbeg Kulenović, 510. Muharem Hadžialijagić, 511. Ahmedbeg Kulenović (Suljbegov), 512. Mehmed Srtkljević, 513. Alijaga H. Alijagić, Muranović, 514. Hasanbeg Sulejmanbegović, 515. Huseinaga Kurtagić, svi iz Kulen-Vakufa; 516 Dr. Milivoje Kostić, 517. Dr. Hamdija Karamehmedovič, 518. Dr. Miloš Besarovic, sva trojica iz Sarajeva; 519. Mehmedi Retnzi ef, Delić, muftija, 520. Milorad Pavlović, prof., 521. Salih Mustafić, 522. Stevo Stefanović, .movidar, 523. Drag. P. Porobić, 524. Sulejman ef. Brajić, 525. Todor Gj. Samardžić, 526. Stojan Soldatović trg., 527. Jovan K. Tanović, novinar, 528. Nikola Simić-Torbica, želj. čin. 529. Jovan Dučić, pjesnik, 530. Gjorgjo Popara, go­ stioničar svi iz Beograda; 531. Ali ef. Mešić, 532. Hadžibaga Mešić svi iz Ćelića; 533. Fuadbeg Abdulahefendić, Derventa; 534. H. Muharemaga Karaselimović, 535. Osmanaga A. Vehabović. 536. Ahmed Pilićanić, 537. Mehmed Ali Abdurrezak, svi iz KotorVaroši; 538. Hasanbeg Dedić, Sk. Vakuf; 539. Haki ef. Hadžagić, muallim i imam, Hrvaćani; 540. Mehmedbeg Širbegović, 541. Salih Kadri Čašić, 542. Ahmetaga Terzimehić, 543. Mehmed Mačković, 544. Husein ef. Smailagić, 545. Nazifaga H. Omersoftić, 546. Aširaga Topčagić, svi iz Maglaja; 547. Mehmed Alija Kapetanović, 548. Sado Šamić, 549. Suljaga Sarač, 560, Mehaga H. Osmanović, 561.Ćamil Omerović 562. Ibrahim Papanja, 563. Ahmed Škrge, 564. Mujaga Sarač, 565. Sejid Mulabdić, 566. Bećiraga Sarač, 567. Meho Mehmedspahić, 568. Ćamil Zećiragić, svi iz Jajca, 569. Nuraga Hasagić, 570. H. Hasaga Ćatić, oba iz Žepča; 561. Mehmed ef. Ćišić, Mostar; 572. H. Ibrahim ef. Redžić, šer. sud., 573. Hasan ef. Hromić, 574. Salihaga Gasal, 575. Mustajbeg Filipović-Lički, 576. Muhamedaga Zlatarević, 577. Small Švraka, svi iz Glamoča; 578. Hasan Hasić, 578. Mihajlo Jeremić, 580. Dragutin Ertl, 581. Derviš Plevljak, 582. Šaćir Dreca, 583. Avdaga Vreta, svi iz Foče; 584. Hakibeg Babčić iz Bukuvice (Goražda); 585. Mujaga Šehović iz Zakalja; 586. Joka N. Goražda; 587. Živko Nježić, adv. koncepist, Banjaluka; 588. Edhem Sejdić, D. Tuzla; 589. Risto Samouković, vel. posjed., 590. Omeraga Užičanin, trg., 591. Dr. Aleksa Radović svi iz Sarajeva: 592. Jovan Božičković, 593. Ignjat Jova- nović oba iz Brčkog; 594. Sulejman Faikpaša Čerkez, zap. V. konj. ordije u Šamu, 595. Mehmed Zijabeg, sekretar carsko-otomanskog poslanstva u Beču, 596. Šefibeg, sekretar turskog poslanstva u Rimu; 597. Hasan Bedribeg, čin. nlinis. pošte i teleg. u Carigradu, 598. Zija paša zađe, 599. Subhibeg oba iz Carigrada, 600. Husrevbeg Rizvanbegović, erkjani harb juzbaša iz Edrene. „Zrno po zrno pogača"! Javne potvrde. — Darovi. Na predlog Dervišbega Pašića, veleposj. iz Bijeljine sakupio je Izetbeg Salihbegović svotu od 38 K 90 h, kao dar „Gajretu" mjesto brzojavne čestitke Šerif ef. Arnautoviću i drugovima o uspjelim izborima u vakpfsko-mearifskom saboru, a darovaše ih slije­ deća gg.: p o 5 K: Osmanbeg Pašić, M. Salihbegović i Tomo Salaković; p o 2 K; Dervišbeg Pašić, Smailbeg Salihbegović, Selimbeg Preljub i Vaso Marković; p o 1 K: Muharembeg Pašić, Rifatbeg Rifatbegović, Mahuuidbeg Osmanbegović, Sulejman ef. Saridžić, N. N., Hasanbeg A. Omerbegović, Izetbeg Salihbegović, Ljuba Jovanović, Ibrahim Ramadanagić, Katinka Reak, Štefan Reak, Riza ef. Sulejmanović, Milan Todorović, Rado Jovičić i Šandor Daskalović p o 50 li el e r a ; Laza Lazić 40 hel . H. Rašid ef. Rasavas iz Bos. Novog poslao je 44 K, 47 h, i to 4 K 70 h, što je sakupio prigodom sunečenja djece Hasanage Muratagića, a ostalih mje­ sto brzojavne čestitke Šerif ef. Arnautoviću prilikom njegova izbora za vakuf.-mearif. direktora, a darovaše ova gg.: Huseinbeg Cerić 10 kruna: p o 2 K: Meh­ med Hamdi Memić, HuseinbegKrlečbegović i Salih Berbić; p o 1 K: Muharembeg Džaferbegović, H. H asan. Falan, Mehmedaga Kukić, Mehmedaga Pašagić, Alibeg Cerić, H. Rašid ef. Rasavac, Mehmedbeg Muradbegović, Smajl ef. Mehmedagić, Hasanbeg Kapetano­ vić, Hasan Kulen, H. Rustenbeg Krupić, Tahirbeg Krupić, Ibrahim ef, Sejdić, Husejn Šehović, Ćamil Aliagić i N. N.; p o 60 h; Derviš ef. Šehović i lbrahim Bajrić; Ibrahim Dolić 50 hel.; p o 40 h e l.: Ah­ med Kadić, Hasan Kadić, Mehmed Spahić, Muharem A rnautovići Omer Dolić, Na pokladnom sijelu srp. čitaonice u Ljubinju sakupljen je na predlog g. Stevana Šarenca u korist „Gajreta" i „Prosvjete" 47 K 80 h — za „Gajret" '/3: 23 K 90 h. Asim beg Miralem D. Vakuf poslao je 2 K mjesto brzojavne čestitke Šerif ef. Arnautoviću, prilikom nje­ gova izbora za vakuf.-mearif. direktora i 3'45 K, koju je svotu sakupio u veselom društvu. Derviš Zuhdi ef. Bajrić iz Sarajeva položio je 2 K mjesto bajramske čestitke prijateljima. Džemaludin Ruždija sakupio u Foči mjesto br­ zojavne čestitke Šerif ef. Arnautoviću prilikom njego­ vog izborazadirektora vakufsko-mearifske uprave svotu od 18 K 70 h. �33 Mjesto brzojavne čestitke Dr. Muratu Saricu pri­ likom njegove promocije na čast doktora medicine darovali su njegovi prijatelji i ahbabi u Sarajevu 18 K 20 h. Mustafa ef. Salihbegović darovao je ,,Gajretu“ 2 K mjesto brzojavne čestitke Šerif ef. Arnautoviću i Dr. Muratu Sariću. Alija Muharemagič iz Bijeljine sakupio megju članovima tam. „Islam, kluba1' svotu od 16 K 40 h. Salihaga Zaklan iz Lokava poslao je svotu od 4 K, koju je sakupio za „Gajret" niegju svojim džematlijama, prilikom izbora Šerif ef. Arnautovića za direktora vakufsko-mearifske uprave. Zejnil Vukotić učitelj u Jeleču. poslao je 15 K 60 h koju je svotu istim povodom sakupio za „Gaj­ ret" megju tamošnjom ehalijom. H. Rašid ef, Rasavac iz Bos. Novog poslao je 6 K 57 h, koju je svotu sakupio kod Dervišbega Ibrahimbegovića. Fuadbeg Abdulahefendić iz Dervente darovao je „Gajretu" 1'30 K, mjesto brzojavnog pozdrava vakuf, mearif. sabora prilikom njegova otvorenja. Prilikom završetka svoga rada darovali su čla­ novi saborskog odbora „Gajretu" i to: Rifatbeg Sulejmanpašić iz Bugojna. 22 K, vasi'fbeg Biščević iz Bihaća 10 K i Emin ef. Brka iz Tešnja 5 kruna. Sulejman ef. GerdijanovjćJz.Todorova sakupio je 4 K 20 li mjesto brzojavne čestitke Šerif ef. Ar­ nautoviću, koje darovaše ovi rodoljubi: po 1.10 K: Sulejman ef. Gerdijanović Jmain i Arifaga ^ulejmanagić trg.; Camilaga Sulejmanagie 1 krunu; po 50 h: Ibrahim ef. Abdagić, muallim i Mustafa ef. Sejdinović. Alibeg Frndić čin. musi. štedionice iz Zenice po­ slao je 8'50 K i to 5 K iz kašice br. 474. kod „Muslim. štedionice u Zenici" i 3'50 K koje je sakupio g. M. Gjorgjević, upravitelj štedionice na prijateljskom si­ jelu. „Muslim. omladina" u Višegradu darovala je „Gajretu" od zabave držane 16./X. o. g. svotu od 50 kruna. Omer ef. Čajić učitelj u Tešnju darovao je 3 K mjesto odgovora prijateljima na čestitke prilikom nje­ gove ženidbe. Ibrahimbeg Hasanpašić iz Travnika poslao je od zabave priregjene u Travniku 1. novembra pr. g. u korist „Gajreta" i „Prosvjete" svotu od 328 K 14 h. Ril'at beg Fezirbegović iz Tešnja poslao je 3 K, koju je svotu darovao Omer ef. Cajić učitelj u Tešnju mjesto odgovora prijateljima na čestitke prilikom njigove ženidbe. lbro Burek iz Livna poslao je Gajretu 10 K, koje je sakupio megju rodoljubivim muslimanima. Hafiz Salih ef. Sarić iz Carigrada poslao je 10 K, kao dar tam. bos. herc. Gjačkog društva, »Nada istoka« u Carigradu mjesto brzojavne čestitke Šerif ef. Arnautoviću prilikom njogova izbora za vakufskogmearifskog direktora. Ismet ef. Curcić iz Sarajeva položio je 2 K, od prodanih Gajretovih kupona. S'Jejman ef. Haznadarević, talib u Hanikah me­ dresi darovao je »Gajretu« 15 Kruna. Mjesto brzojavne čestitke Šerif ef. Arnautoviću prilikom njegova izbora za vakuf mearif. direktora, darovao je Derviš Zuhdi Bajrić iz B. Gradiške 5. Kruna. Krehć mualim iz Jajca sakupio za »Gajret« 1'30 K, putujući želježnicom iz Jajca u Sarajevo. Mjesto brzojavne čestitke Šerif ef. Arnautoviću prilikom njegovog izbora za direktora vakufsko mearifske uprave »Gajretu« po 1 Krunu ovi rodoljubi: Nasufaga Hajrović, Smajil Tasligja, Ahmed Hasić. Mujo Hasić, Hašimaga Kapetanović, Mehmed iMomić i Bećiraga Kudra svi iz Domanovića (kod Stoca). Šemsi beg Zaimović i Ibrahimaga Glinac iz Brčkog darovali su Gajretu 10 K, mjesto čestitke bajrania prijateljima. Ali Ćemal beg Džinić pravnik iz Banjaluke sa­ kupio u svatovima svog kolege Mustafa ef. Bahtijarevića prav. za »Gajret« svotu od 22'35 Krune. Nurija Džumrukčić učitelj vel. realke u Banjaluci sakupio za »G« pri osnivanju »Kluba muslimanske omladine« u Banjaluci svotu od K 12'02. Mahmud beg Fadilpašić Šerifović veleposjed­ nik i potpredsjednik vakuf, mearif sabora darovao je »Gajretu« svoje saborske dnevnice u isnosu od 40 kruna. Ađem ef. Kurbegović muderis u B. Petrovcu sa. kupio je na sunetu kod Mehmedage Berberovića svotu od 12 K 10 h. Dr. M. Sarić darovao je 5 K, umjesto odgovora prijateljima, koji mu čestitaše prilikom njegove pro­ mocije na čast doktora medecine. Osman Bazerdžanović iz Zvornika poslao je K, 3'50. koju su svotu darovali i to: Avdaga H. Idrizo-’ vić, K 1'20 Osman Bazerdžanović, K l ’— Sabit Nalić, 50 helera, po 20 h: Huso Bazerdžanović, Šaćir Bazer­ džanović, Mustafa Prpić i Muja Saračalija. Hilmi ef. Hatibović šer. sudac iz Sarajeva daro-1 vao je 2 K, mjesto čestitke bajrama svojim prijate­ ljima i ahbabima. Mjesto bajramskih čestitki prijateljima i ahba­ bima darovao je „Gajretu41 Slaih ef. Karaosmanović iz Lijevna 2 Krune. Dr. Dragan Plentaj darovao je Gajretu 2 KruneHasan Cel'o sakupio je megju prijateljima za „Gajret" K 1T2. H. S. Latifić iz Lijevna poslao je iz kašice br. 56 kod tam. „Islam kiraethane" K 7'91. H. Ibrahim ef. Redžić šer. sudac u GlamoćudarovaO je „Gajretu" 3 K, mjesto brzojavne čestitke Šerif ef. Arnautoviću na izboru za vakuf-mearifskog direktora. Murad Bračković iz Trebinje poslao je 25 K, i �34 1 to: 20 K, koju jc svotu darovala prigodom vasijeta žena Ibrahinia A. Arslanagića, 2 K, koju je svotu da­ rovao Juso A. Arslariagić i 3 K, na račun prinosa „Lige hiljade" Husage M. Sehovića. Bušo Avdić iz Bileća poslao je 4 K, mjesto če­ stitke prilikom sastanka vakuf, mearif. sabora, te iz­ bora Šarif ef. Arnautovića za direktora i Ahmed ef Sehovića za člana saborsskog odbora. Halil ef. Redžić talib u „Hanikah" medresi u Sarajevu položio 6 K 20 h od prodanih kurbanskih kožica, koje su sohte ,,Hanikaha“i „Kuršumli" medresa poklonili „Gajretu11. llasan Bitevija gimnazijalac sakupio je na sijelu kod Mutevelića za „Gajretu K 3'61 dobrovoljnih pri­ loga. Alaga Muhamedagić trg. iz Peći (kot. Cazin) po­ slao je 21 K 40 h. kao dar „Gajretu" Hasan H. Komić iz Otoke poslao je 3 K 20 h, priloga „Gajretu" mjesto čestitke Šerif ef. Arnautovića koju darovaše i to: po 1 K: Zaim Komić i Hasan H. Komić, po 60 h Ale Kovač i Ahmet A. Bešić. Ibrahim H. Salihović iz Bijeljine 1.50 K, koju je svotu sukupio njegov jeđinac u njegovom dućanu. Abdurahman Čehević iz Goražda poslao je od kurbanskih kožica njegove matere i rahm. oca mu 5 Kruna. Mjesto bajramske čestitke prijateljima darovao je Abdul Vahidbeg Krupić gr. bilježnik u Maglaju ,Gajretu" 2 krune. Istim povođom^darovao je Ragibaga Pašelić iz B- Krupe 2 Krune. Pašo Kapetanović iz Sarajeva sakupio je megju svojim prijateljima i ahbabihia za „Gajret" K 6'30. Salih ef. Tomić berber iz Sarajeva položio je K 4'06 iz kašice br. 411 koja se nalazi u njegovom dućanu. Sejfudin ef. Arifhodžić činovnik duh. režije iz Sarajeva sakupio je na bajramskom sastanku dr. Kjub ef. Mujezinovića 4 krune. Abdurahman Gehović povjer. iz Goražda poslao je K 18*10 i to 7 K što je sakupio Salih ef. Hodžič kod kuće Abdurahmana Cehovića prilikom sunećenja njegova brata Ibrahima, K 810 što je sakupio A. Ćehović sa T. ef. Pozderovićem povjer. na sunetu lbrahimage Mašale prigodom sunućenja njegova sina, 2 K, koje je darovao Mehmedbeg Kuljuh mjesto če­ stitke prijateljima i ahbabima 1 K, što je darovao A. ćehovič istim sebepcm. Mjesto bajramske čestitke prijateljima darovao je „Gajretu" Mustajbeg Ibrabimpašić iz Travnika 5 Kruna. Mustafa Ćišić Avdagin iz Mostara poslao je 20 K 8 h od kurbanskih kožica, koje su darovali „Gajretu" neki Gajretovi prijatelji. Mjesto čestitke bajrama prijateljima i ahbabima daro­ vao je Mustafa ef. Sarajlić povjer. iz Stoca 1 Krunu. Muhamed Mehmedbašić iz Stoca sakupio je pred džamijom na bajram K 10’26. Salih ef. Čišić uč. VII. razr. „Dar uI Šefeke" u Carigrudu poslao je 73 K 5 h, koju su svotu darovali „Gajretu" njih 19 gjaka istoga zavoda. Sulejman beg Porobić Derventa šalje iz kašice 275 koja se nalazi kod Ferhat bega i Sulejman bega Porobića u radnji svotu 7 K 86 helera. Svima plemenitim darovaocima neka je čast hvala i priznanje. Zivili Gajretovi prijatelji! Razne zanimljive i poučne bilješke. S a m a r i i ulio. — Stariji su otprije vrlo lako svojim mlagjima dijelili šamare — po gdjekada baš i veoma žestoke. Sad se već to pomalo gubi, a i treba da se sasvim izgubi. Naročito se više ne šamara uz uho, jer je u h o v e o m a o s j e t 1 j i v o, p a m o ž e o d j a č e g u d a r a o b o l j e t i . Šta više, dešavaju se slučajevi, da od jačeg šamara uz uho u njemu p r s n e b u b n a o p n a , pa da od toga ošamareni izgubi sluh. Ko je, dakle, već za tjelesnu kaznu i udaranje, neka bar bira čime, kako i gdje će udariti, da ne nanese svojoj žrtvi osjetne štete po zdravlje i život. Ima dosta drugih, neosjetljivih djelova na čovječjem tijelu, koji bolje podnose boj nego uho. ’ ,,N. Z.“ N ed jelo IiMjjsikovo. Iz Cjelovca javljaju, da se onamo dogodio strašan slučaj. U vrtu zemaljske lu­ dnice šetao je jedan umobolnik. Kad je na ulici opa­ zio jednoga dječaka, pozove ga k sebi. Dječak pregje preko rešetke, našto ga lugjak odvede u pivnicu, svuče ga do gola, sveže ruke i noge, i naglavce ga objesi. Iz bojazni pred lugjakom, nije se dječak usu­ dio vikati. Iza nekog vremena izvuče lugjak dječaka iz pivnice, te ga turi u peć, a vrata začepi drvetom i krumpirima. Pod večer prijavi otac redarstvu, da mu se je sin negdje izgubio, našto iza dugog potra­ živanja nagju dječaka u ponedjeljak u jutro u lud­ nici, te ga u žalosnom stanju izvuku iz peći. O trov d u h a n a . — U novije doba činjeni su tačni naučni opiti s djejstvom duhana i njegovim najglavnijim otrovom — nikotinom. Tim opitima dokazano je, da čovjek, koji popuši 10 o b i č n i h c i g a r e t a , iz njih u svoje t i j e l o p r i m i ( r e s o r b u j e ) 10—14 m ilig r a m a n i k o t i n a , a i to je već mnogo. Ako se uzme, da kod nas ima pušača, koji na dan popuše i po 50 cigareta, i da ih ima, koji tako tjeraju godi­ nama, onda se ne smijemo čuditi, ako im tijelo pod uticajem tog otrova oboli. Ciiuhitak k rv i. — Obično se računa, da u ti­ jelu odraslog čovjeka ima toliko krvi, koliki je t r i ­ li a j s t i d i o n j e g o v e t j e l e s n e t e ž i n e , a u t i ­ j e l u n o v o r o g j e n č e t a d e v e t n a j s t i d io . Ako �35 računamo, da je odrastao čovjek prosječno 63 kgr. težak, a novorogjenče 3 kgr., onda bi odraslo čeljade već osjetilo nestašicu krvi, ako bi od nje izgubilo 1200—1600 gr., a novorogjenče 4 0 —53 gr. Izgubi li odrastao čovjek 3200 gr. krvi, a novorogjenče 100 gr. onda već nastupa smrt. Z a t r u d n u ž e n u o p a s n o . — Trudnu ženu valja od svakog napora poštediti. Naročito su za nju o p a s n i o n i p o k r e t i , k o j i m a s e t i j e l o na­ s i l n o i s t e g n e . A take pokrete mora žena činiti, ako n. pr. naviljke sijena ili slame kome na više do­ bacuje; ako paje; ako što na visoku policu diže i regja ili s nje dohvaća; ako oprano rublje na kono­ pac prostire ili s njega kupi; ako cigle ili drugu koju gragju pri gragjenju kome na više dodaje; ako voće bere i t. d. Svih tih poslova valja trudna žena da se čuva. „N. Z.“ s* Novine i knjige. (U ovoj rubrici ćemo notirati svaki list i knjigu, koji nam se pošalje u zamjenu ili na prikaz sa even­ tualnom kraćom recenzijom.) „CpncKH K hjHvkcbhh rViacHHKu — Ca obim hmchom ii3Jia;ui Beh AcneT rpAUHa y Bnorpafly CBaicus 15 A*Ha Kii.i!3KeBHo-HayiiHa peBnja y OBecfca.Ma oa 5 uiTeMiraaiM ra6aica no# ypeAHirmrBOM AP- JoBana Cnepjinha, npo<|>. yHHBep3HT6Ta n y3 cypaAH>y CBnx Haj6o.T>HX cpncKHx — a y nocA6AH>e pp6& n xpnaTcxnx kh>hiKCBHnKa ii Hay>iapa. OBa pcBuja je Beh oa panu je ao6ha&HMe Haj6o.i>er cpncKor 'iacouHca ii npaje h noćenje H>eroBa nospeTtiH>a, a MH HAeMo h Aa-^e n 6e3 nua.io ycTe3aH>a TBpABMO, Aa je „Cpil. K h>H»C. l\iaCHHK Haj6oA>a KH>niK6B. iiayMHa peBnja Ha CaonencKOM Jyry, Koja ce Monce MjepHTii h ea oHiiM ciiojbm Ko-ieraMa, icoja Bpme can«iHy Ky.iTypny HiiCHjy y Be.mKiiM KH>QXceBH0CTHMa 3anaAnnx napoAa. JecT, „Cpn. K&nvKOBHn I\aacHiiK“ jeoHaKBaHapoAHa KH>iira, Koja cuApsKaje caMO oho uitiibo, Koje je aću.’ba A°6po, 3ApaBo h noyiHo n Koje mohcc cbomo 'inTaouy Aa Aonece cavo KopncTH, jep ra Moace Aa BacnnTa y cBarcoH norvieAy. Mu cTora HajTon.iiije npenopy*iyjeMo oeaj naconnc iianieM uycABMaHCKOM ■CBujeTy, a napoHHTO naiunu 'inTaonuua n APymTBuua. I ^uj c Ha j e ,iHCTy 18 KpyHa Ha roAHHy, a npeTnjiaTy Tpc6a caaTH HaoByaApccy: AAMiiHncTpagiijii „Cpn. Kibnae. r^iacHHKa“ — BeorpaA- Belgade, C kouJb a h c k a y ji. 6 p. 9. „ B o s u is c lic P o s t " — dnevni politički list, koji izlazi u Sarajevu na njemačkom jeziku, a staje godišnje 36 kruna. l lu iik jn r { jju m i-i-š e r ifi (Careva džamija) na turskom jeziku sa slikom i planom. Napisao Šejh Scjifudin Kernura. Cijena 1 kruna. J a v n e m u si im a lis k e jjr a tjje v i n e u S a r a ­ je v u , opisuje Sejfudin Fehmi ef. Kernura. I . C a r e v a d ž a m i ja , sa sedamnajest slika u tekstu i dvije table Cijena 80 helera. S a ra jev sk e d žam ije i drnge javne zgrade turske dobe. Priopćio Sejh Sejfudin Kernura sa 12 slika u tekstu. U ovoj knjizi su opisi od osam džamija sarajevskih sa slikama. Cijena 80 helera. T u rsk i dokum enti za p ovijest bosanskih k a to lik a iz sidžila kutubhane Careva džamije u Sa­ rajevu. Priopćio Sejh Sefudin Kernura. Cijena 80 h. Gornje knjige nam je poslao pisac na prikaz, te ih mi toplo preporučujemo tim prije što pisac od svake prodane knjige daje 20 helera »Gajretu«. Knjige se mogu dobiti kod »Gajreta« i to, za gotove novce. Dakle, ko nam pošalje novac poslaćemo mu odmah dotičnu knjigu, koju poruči. Pisac u isto vrijeme javlja, da je njegov provod » lz s e j a h a t n a m e K v l i j a Ć e l e bi ne « sav rasprodan, pa ne može zadovoljiti onu gospodu, koja su mu se sa porudžbinom obraćala. No ako bi se prijavio dovoljan broj mušterija, pisac bi diio ovaj prevod ponovo štampati. Sejahatnama bi stajala K T60. „ m u s l im a n s k u S v ij e s t " — organ muslimanske napredne stranke; izlazi u Sarajevu svake hefte, a ci­ jena joj 12 kruna godišnje. (Ovih dana prestala izlaziti). »Pa3BMTaK« IIpuHHJiu cmo npimopoj KH>na«eBiioHayinor nacoirnca, nojn je no,t obhm bocjiouoh 1 janyapa no ct. Ka.i. noneo n:!.ia3HTii y Ea&oj Jlynn, a iioa ypeAuiiniTBOM iioanaTor kh>u',kcbiihk;i ETerpa Ko'inha, nncua lioiijviapuc caTiipe: „JaaaBna upoA CyAOM . „PaanHTaic H3.ia3n y MjeccMiiiiu cBeciviiMa oa 2 fflMMnana Tanana, a cTajc na roABiie 6 Kpyna. CaMo BMC ypcAHUKa je AOBO^LHa npcnopyKa 3a JIH6T, na ra Huje norpeoHO hh jcAHOU pnjenii upenopyqnnaTB. ^BpaHKOBO KOJIO1' — KJfcHHCeBHII JIHCT, KOja H3 Jia3ii cB O K o r HCTBpTKa y Cp. Kap.ioBiuiMa a boa ypcAiinuiTBOM Mehana EyAncaBjbC8Hka. IJajeHa My je roreunte 10 KpyHa. Iz uredništva. H. II., M. Kao mTo BiiAnre, je,T,Hy Ban cTBap a °_ iiocnsio y A®uaiDH>eu 6pojy, a n c ny Apyr,y hoMO ynoTpeČHTH. A to Ban je Hajoo.i>n o,i,roBop na iiHTaib?: a ® .ih Ha.ia3iiMO BitiaTe .m TaaeHTa? IIpenopy'iyjcMO Bav Aocra HHTaita Haiunx, a no M0ryliH0CTii ii CTpaHiix. njecHiina! Ce.iaM! A t i f u, M o s t a r — U idućem broju ćemo do­ nijeti. Šaljite nam Vi samo Vaše radove i nemojte se ustručavati, jer je početnik bio i Lazarević i Šenoa pa čak i Viktor Igo. Zdravo! A t a N e r č e s , H r a s n i c a . Hvala na posla­ nom kao i na obećanoj stalnoj saradnji. — Mahsus selam! �36 H a t i d ž i . — One dvije druge stvari nisu za javnost. No ništa ne mari, i mnogoga proslavljenog pisca su poneki početnički radovi išli u koš. Samo naprijed! A. R. F. — Molimo Vas, kad nam budete što sa turskog prevodili, gledajte, da stvar bude kraća, da može izaći u jednom ili, najviše, u dva broja lista. Selam mahsus! M. H., D. — Po želji povratismo. Očekujemo obećano. Selam! Poncva molimo svu onu braću, koja se bave perom, da nam priteku u pomoć saradnjom kako bi smo od „Gajreta" stvorili onakav časopis, koji bi bio pristupačan svima slojevima našega milleta i tako od njega načinili pravu narodnu knjigu! Azbuka (abeceda) ćirilicom i latinicom. Ćirilicom: a A, 6 E, 13 E, Latinicom: a A, b li, V Ćirilicom: ii- H , j ic K , ji JI, JU Jb, j k K, 1 L, P c C, i I, u Latinicom: o p Latinicom: c fc, U ,, A, d D, o 0, M A 8 G, Ćirilicom: 0 , r , v, Latinicom: ćirilicom: r i r, . C l, č c , P , r R, s S, ni III, h Tx, Š S. <3 C , lj fcj, M t T, u dž M, m M, y a E , e E, T, T * e 5K 5 K , Ž n , 3 z Ž, H , n N, E ib z, lR , nj Nj, x X, u, r v, i,i, h H, J Dž. Gajretovo cigar-ćage. je ispitano od svjetskog naučenjaka, proresora kemije na bečkom uni­ verzitetu Dr. Lambecka i pronagjen najboljim i za zdravlje neškodljivim. Pa kada još uz to od potrošenog Gajretova cigar-ćageta ide 10% u korist „Gajreta" zar nije i sramota i grehota, da Muslimani drugo cigar-ćage troše! Jest, i po sto puta jest i stoga je dužnost, da svaki musliman kupuje i troši samo i isključivo Gajretovo cigar-ćage a da odbaci sve druge fabrikate. Muslimani, trošite samo Gajretovo cigar-ćage! Za uredništvo odgovara Osman Gjikić. Islamske dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/2818fd39b0ebcd6a7906e3f0e9836262.pdf 54a8ad0a84ba02efde4f875a7c7017ae PDF Text Text BROJ 3. GODINA III. CIJENA je listu „Gajret": za članove 1 K 20 h zanečlan. 2 K 4 0 h na godinu. GAJRET izlazi 5. dan sva­ kog mjeseca na 16 stranica, a po po­ trebi i na više. • Taleba, učenici i se­ ljaci plaćaju 1 K 20. GAJRET GLASILO „GAJRETA", DRUŠTVA ZA POTPOMAGANJE GJAKA MUSLIMANA NA SREDNJIM I VIŠIM ŠKOLAMA. ------- l= Vlasnik: Društvo ,,GiijretK. || 5. marta 1910 SARAJEVO. \r v a rt I Urednik: Osinaii Gjikić. Ustav. Iz islamske kulturne istorije. U pretprošlu nedjelju proglašen je naš zemalj. ustav, izborni £pd, poslovni .red saborski i zakoni o zboru i dogovora Do kot. vijećima. Prema tome je i naša, do sada jedina u Evropi neustavna zemlja, ušla u !recl ustavnih zemalja, u kojoj ć$ se i narodu dati neko p r a v o učestvovanja u upravi svoje otadžbine; Naglašavamo neko pravo, jer naš Ustav ne zajamčava narodu potpunu suverenost, kao što je to slučaj u drugim • strogo ustavnim i autonomnim državama. Naš ustav ograničava suverenstvo naroda samo na pojedina pitanja na­ šega političkog i socijalnog života, dok su neka pitanja sasvim oduzeta kompetenciji naroda i predala u kompetenciju zajedničkog ministarstva financija, koje i nadalje ostaje kao vrhovna ze­ maljska uprava. Mi nijesmo pozvani, da o spomenutim naj­ novijim zakonima naše zemlje izričemo svoj sud. To će učiniti drugi pozTvaniji. Nama je namjera konstatovati samo to toliko, da je i ova, ovako nepotpuna ustavnost bolja od apsolutizma i da ona, ako ništa drugo, daje našem narodu pod­ logu, na kojoj će moći da poradi ha proširenju narodne kompetencije i upotpunjenju suvereno­ sti narodnog predstavništva. Stoga mi spomenuto naše zemaljske za­ kone ipak moramo pozdraviti držeći se one narodne: Boljo išta nego ništa! Nema zbora, islamski narodi danas kulturno loše stoje. Treba samo promisliti, da je od tri stotine mi­ lijuna naše braće, tek deseti dio politički nezavisan upravlja sam sobom — pa da se prizna ova gorka istina. Drugi narodi su nas prevladali, ne brojem, jer Muslimana nije nikada više bilo no što ih danas ima, nego kulturno i ekonomski. Ovu činjenicu priznaju svi rodoljubi današnjih islamskih naroda. Oni jadikuju radi toga, upirući prstom neprestano u našu sjajnu prošlost i pitaju se, kako su mogli na­ rodi, koji su razvili onako bujnu kulturu u Španiji, Siciliji, Misiru, Mesopotamiji, Siriji, Persiji i Hindu — kako su mogli pasti na ovako niske grane. Nema sumnje, da su Muslimani iz doba HaruniRešidova i Hakjima II. mogli bolje poznavati Islam — jer su njegovim izvorima bili puno bliži, nego li mi, nakon trinaest stotina godina, gdje se je kroz to vrijeme uvukao u našu vjeru mnogi bid’at, koji Islam ne poznaje. Ujedno su Muslimani Harunova i Hakjimova vremena njegovali kulturu i vladali i sobom i drugima, dok, dok smo mi danas napustili kulturu pa ne vladamo ni sobom, a kamo li drugima. Svi današnji pisci raznih islamskih naroda, a osobito Arapi — koji i u današnjem našem preporodu vode glavnu riječ — mišljenja su, da smo za to nazado­ vali, što smo napustili duh Islama — ne s toga, što sm to htjeli učiniti, što smo Bogu (dž. š.) asi nego što su nas razne okolnosti, a osobito vječito ratovnje, na stranputicu zavele. Kada je govor o islamskoj kulturi, onda to ni­ kako ne godi nekim netolerantnim elementima — oni su ljubomorni na nas — jer smatraju današnje evrop­ sko kulturno stanje produktom kršćanskog duha i ako nema gotovo kulturnog pojma, proti kojem nijesu �38 ti elementi upotrijebili svu žestinu svoje silne srednjo­ vjekovne moći. Čudne ironije! Ta prije dvije godine je jedan od vogja ultramontanizma, uz burno odo­ bravanje svojih brojnih slušalaca na. katoličkom kon­ gresu u Beču, otvoreno rekao, da treba o s v o j i t i u n i v e r s i t e t e t.j. zapriječiti ih u njihovom slobod­ nom naučavanju i staviti pod tutorstvo klerikalizma. Kao da nije istorijski utvrgjena činjenica, da su da­ našnji evropski narodi tek onda počeli kulturno na­ predovati, kada su se emancipovali od crkvenih do­ gma i kada su za vrijeme krstaških ratova osjetili du­ ševnu nadmoć islamskih naroda. I sve što dalje evropski narodi kulturno napre­ duju, to i misao emancipacije sve više jača. Najprije Su se istakli pojedinci, koji se ni u samoj klerikalnoj Austriji nijesu žacali dokazivati, da je katolička cr­ kva neprijateljica kulture1), a sada to čine čitave dr­ žave, koje u rastavi crkve od države daju tome „Kultur-Kampfu" spoljno obilježje, jer je veliki dio kul­ turnih Evropejaca u duši već davno prestao biti krš­ ćaninom. Francuzi, te stjegonoše evropske kulturne misli, su to već učinili,, to čine i neki švajcarski Kan­ toni, a da će se za njima povesti i u tom, kao što i u ostalom, i drugi narodi, o ctom nema sumnje. Pa ipak se gdjekad čuje. da i ti elementi pri­ znaju nešto kulturnog rada Arapa, ali to smatraju produktom Arapa kao naroda, a ne kao sljedbenika Islama. Da je ova tvrdnja bez mjesta nije nama nužno fokazivati, to tvrdi i sama „Povijest srednjega vijeka1' koju je izdala zemaljska vlada u Sarajevu 1902., a to priznaju i sami moderni arapski kulturni istorici. Najjači argumenat nekih evropskih pisaca, koji poriču Islamu kulturni značaj, sastoji se u pokazi­ vanju prstom na Osmanlije. Za njih su Osmanlije bar­ bari od iskona pa i danas njih ništa ne popravi, a najmanje Islam, za njih vrijedi poslovica: „Kuda Tur­ čin progje, tuda trava ne raste". Ali to nije tako. Istina je, Osmanlije nijesu raz­ vili onako jake kulture kao Arapi. Tomu može biti više uzroka, osobito neprestano ratovanje, a dopu­ štam, da je i sam karakter naroda u tom zaostao za Arapima. Ali i Osmanlije su kulturno radili i to baš analogno ostalim islamskim narodima, u početku svoje slave i vlasti, dokle su gojili kulturu, dotle su i na­ predovali, kada su je napuštali, od onda su i pošli natrag. Kulturna istorija islamskih naroda veoma je loše poznata našem narodu u Bosni, osobito našoj srednjo­ školskoj mladeži, a to vodi vrlo često do nepovolj­ nih rezultata. U današnje doba, kada kroz sve islam­ ske narode struji misao kulturnog preporoda, mislim da je nužno, kao poticaj za to, upozoriti na našu kulturnu baštinu, na koju smo kao da zaboravili, oso­ bito radi toga, da se to pitanje tretira u našem na9 L. \Vahrmund; „Kalolische Wejtanschauung und freie Wissenschaft“, rodu i da naši konservativniji elementi dobiju bolje mišljenje o potrebi kulturnog rada. Iznijećemo od vremena do vremena u Gajretovu listu razne odlomke iz ovog područja, koliko nam do­ puste sile i vrijeme, oslanjajući se više na mišljenja evropskih pisaca i njihova istraživanja na tome polju. Pošto smo spomenuli, da evropski pisci poriču Osmanlijama svako učešće u kulturnom radu, a po­ što je baš taj islamski narod nama istorijski i geo­ grafski najbliži, to ćemo da čujemo šta o njima veli francuski pisac Šari Misme1) u svojoj knjizi „Cari­ gradske večeri". On veli: „Čim je sultan Orhan prenio carski prijesto u Brusu, odmah se je turska znanost i književnost po­ čela da takmiči s arapskom i perzijskom. Pod okri­ ljem toga vladaoca živio je Hafiz, pjesnik ravan Horacu’i Anakreonu2). * Njegovi nasljednici išli su njegovim stopama. Oni su postavljali za velike vezire najčestitije ljude, koji su u svoje vrijeme bili na glasu. Mahmud paša3), veliki vezir sultana Mehmeda II., bijaše prijatelj i za­ štitnik učenjaka, pjesnika i umjetnika. On je dizao . knjižnice i mekjtebe, a bio je i sam pjesnik. Njegova se pisma drže uzorcima mudrosti i ljepote. Drugi veliki vezir istog vladaoca Ahmed-paša, isto se je tako bavio znanošću i pjesništvom, a bio je i priznat kao odlučan političar. Sam sultan Mehmed II. (Fatih) govorio je i pi­ sao više jezika; on se je bavio astronomijom i ma­ tematikom, njegovao je književnost i dizao knjižnice i mekjtebe. Pod njegovom vladavinom se je prosla­ vio astronom Husein. Pred Panteonom i Tezejeovim hramom uzviknu Sultan: »Koliko zahvalnosti duguje • i vjera i carevina sinu Turhanovu, koji im predaje u baštinu ove ostatke grčke kulture". Veliki vezir Ali-paša, osmanlijski Rišlje,4) dobavi iz Persije pjesnika i istoričara Idrisa, da piše istoriju carstva. Brat sultana Bajezida, nesretni Džem, žrtva Alek­ sandra VI., bavio se je znanošću i govorio je više jezika. Došavši u Roćos, njegova je inteligencija, nje­ gova ljepota govora i njegpvo znanje iznenadilo isto tako tamošnje vitezove, kao što ih je iznenadila nje­ gova vještina, hrabrost i junaštvo. A da se opišu djela Sulejmana Velikog, trebala bi čitava knjiga i pero književnika iz vremena Luja XIV.5) Devet pjesnika je slavilo njegovu vladu, kao što i istoričari Feridun, Mustafa Dželal-zade, Mehmed Remzan zađe i glasoviti pravnik Birgeli. Sam sultan Sulejman se je bavio filozofijom i književnošću. 9 Charles Mismer: „Les Soirćes de Constantinople". 2) Jedan rimski, a drugi grčki, veliki lirski pjesnici. 9 Naš slavni zemljak! 9 Riclielieu, veliki ministar francuskog kralja Luja XIII, •'■) Najsjajnije doba francuske književnosti. �39 On ublaži kazneni zakon, ukinu smrtnu kaznu za manje krivce, a tjelesne kazne zamijeni novčanom globom.. On je osim toga izdavao zakon o zaštiti živo­ tinja — tri stotine godina prije Gramonova1.) Da uljepša Hypodrom,2) naredi ovaj sultan da se prenesu u Carigrad stari kipovi od tuča: Heraklov, Dianin i Apolonov3), isto je prenio i znamenitu knjiž­ nicu, koju je našao u Budimu, u Madžarskoj. Figani, satirični (podrugljivi) pjesnik ne usudi se napasti radi toga Sultana, nego njegova velikog vezira i spjeva ovaj dvostih: „Prvi je Ibrahim rušio idole, a drugi ih diže, pa vrijegja tako i samog Boga". Da ga izvrgne ruglu, naredi veliki vezir, da se pisac ove satire provede kroz Carigrad na magarcu. Mnogo godina je prije toga Halifa Abdul-Malik kovao novce, na kojima je bio lik toga vladaoca, opasan sabljom. Drugi veliki vezir sultan Sulejmana, glasoviti Mehmed Sokolli, raspolagao je ogromnim znanjem. Za trojice vladalaca on btjaše sja] politike i snaga carevine. Megju ostalim svojim znanstvenim uredbama diže on na Tophani observatorijuf) i stavi je pod upravu učenog misirskog- ast^gnoma Takieddina. Go­ vorilo se, da će Galilejevo doba donijeti nesreću astronomima. Proti tomu se digoše hodže i So­ kolović bi prisiljen, da poruši to svoje djelo. Fanatici, koji ne poznaju ni svoje vjere ni svoje pro­ šlosti, oklevetaše ga još da je slab musliman. Njegova smrt znači vrhunac slave islama i prvi dan njegova nazatka. Ako današnji Muslimani žele upoznati silu ve­ like vlade sultana Sulejmana, onda neka dobro pro­ misle o ovom pismu na Franju I.5) u kom se veli: „Ja sam osvajao u svako doba godine zemlje i tvrde gradove, ja ne spavam ni dan ni noć, a moja se sablja ne odmiče od moje bedrice". „Samo onaj može da zagrli ljubu carstva 6) — pisao je jednom sultan Sulejman Smail-šahu, koji ne blijedi kada ljubi oštricu sablje". Ko hoće da osvoji, ima da bira samo dvoje: silu ili pravdu. Sila ti je: sablju u šaku, a nogu u uzengjiju. Ona ovisi o vremenu — isto kao i pravda. Kako je god vrijeme prvo oružje u bitci, isto je tako i u pravdi. Teško onom, koji i u politici i u ratu ne poznaje duha vremena. Pri smrti sultana Sulejmana spjevao je Abdul') Gramont, francuski general i političar, slavan radi uvedenja zakona o zaštiti životinja. 2) Sultan Ahmedov mejdan. 3) Grčki idoli. *) zgrada sa spravama za promatranje zvijezda. ■'■) Tadanji francuski kralj, °) misli carski prijesto, Baki — najveći lirski pjesnik osmanlijski — odu, koja se drži remek-djelom. Murad VI. redovito je čitao Makiavelovu knjigu o vladaocu.1) Istorija nam je dužna priznati, da je bio najvjerniji sljedbenik florentinske politike. Za njegove se je vlade proslavio Gurgjali, osmanlijski Monteskije.2) Veliki vezir Sultana Ahmeda III., Ibrahim paša bi svake hefte po tri puta išao u madresu, koju je on napravio i slušao bi kazivanja muderiza. Ragib paša, veliki vezir sultana Mustafe III. na­ redi da ga ukopaju u dvorištu knjižnice, koju je on 0 svom trošku podigao. U istom je dvorištu naredio da se napravi šadrvan sa natpisom: »da gasi žegj, ko je žedan znanja", Poslije čaldiranske bitke, posla sultan Sulej­ man I. u Carigrad preko hiljadu majstora, da tamo presele perzijsku industriju. Sultan Selim nije imao mornarice. Stoga dobavi iz Italije naročite ljude i vješte majstore, da izvedu njegov naum i za vrlo kratko vrijeme je imao arsenal, da ga prostranijeg nije bilo tada u čitavoj Evropi. Idući na osvajanje Misira, posjeti sultan Selim u Šamu glasovitog učenjaka Bendahšana i time iskaza svoje visoko poštovanje spram nauci. Pod njegovom se je vladom proslavio Idris, kao istoričar, pjesnik i diplomata. Islam je, kako se vidi, dugo vremena njegovao znanost. Pa i sami Timur, čije je ime usko spojeno s pustošenjem, bio je u tome pogledu musliman. Kuda bi god on pronio svoje oružje, tražio bi učene ljude 1 na hiljade ih slao u Semerkand. Vrlo je zanimljivo i vrijedno da se spomene, kakvo je mišljenje imao Timur o samom sebi. On reče svome sužnju Bajazidu: „Dok pogledaš jednog topala kao što sam ja i jednog mučenika, kao što si ti, gdje jedan vlada Azi­ jom, a drugi Evropom, odmah vidiš najjasnije srdžbu (gazap), koju je gospodar Bog spustio na carstvo". Jednom zapita pjesnika Ahmeda: „Koliko ti mene cijeniš?" „Osamdeset para", odgovori pjesnik. „Ta to­ liko vrijede moji hamamski peštemalji", reče Timur. „Pa ja i govorim o tvojim hamamskim haljinama", odgovori Ahmed, „jer ti sam po sebi ne vrijediš ni jedne pare". Po tome se može suditi, kako su se mu­ slimani držali božje pravde, pet vjekova prije francu­ ske revolucije i vjere „malog kaprala".3) Ovaj je bar­ bar podigao mnogo mekjteba i uredio „Tufukat" pra­ vila o uredbi i upravljanju vojskom. Njegov je unuk Olug-beg ostavio iza sebe ta­ kovih astronomskih radnja, čija se visoka vrijednost i u naše doba cijeni. S S K ’) Talijanski istoričar i političar Machiavel poznat zbog načela „cilj opravdava sredstvo1* -) Montesquieu, glasoviti pisac i reformator francuski, čiji su spisi mnogo uplivisali na francusku revoluciju. 3) Tako su nazivali francuski vojnici Napoleona. �40 Ženski mektebi. Megju važnija pitanja našeg vfersko-prosvjetnog uregjenja, koja su baš Sada na dnevnom redu u vakufsko-mearifskom saboru, svakako spada i pitanje ženskih mekteba, koje je — može se reći — i naj­ važnije, jer uregjenje njihovo, a po tom i valjano uzga­ janje naših ženskinja jest temelj našeg kućnog i druš­ tvenog odgoja, što je jedan od glavnih uvjeta napretku svakog naroda, Nema sumnje, da je ovo pitanje od velike važ­ nosti po muslimanski elemenat ovih zemalja i za to nije s goreg, ako se ovom prilikom, kad je na pragu uregjenje muslimanske vjerske prosvjete, progovori štogod o tom. Svi narodi i države nastoje svim silama, da svoje ženskinje što bolje izobraze, da im tako valjano uz­ gajaju podmladak, te u tu svrhu podižu razne škole i zavode troše ogromni novac, od čega dakako, pobiru i dobre plodove. Na žalost, mora se konstatovati, da mi muslimani u tom pogledu stojimo veoma jadno, jer u nas svuda vlada nehaj i mrtvilo. Mlitavosti, raskalašenosti i pokvarenosti muslimanskoga elementa ovih zemalja tražiti, je uzroka najviše u njegovom slabom kućnom odgoju koji, kao prva nauka u ^ iv e tu čovječjem, najviše upliviše na čovječji jluh tako, da se kod ipnogih ljudi i pored školovanja, dugo opažaju posljedice kućnoga im odgoja. c• Da taj kućni odgoj znatno upliviše i na našu društvenost samo se po sebi razumije, a to se labko može vidjeti po kafanama i raznim drugim lokalima u koje naša mladež zalazi, gdje će se većinom vidjeti nepristojnost, kako zborom, tako djelom. 0 mlagjem ženskinju ne može se i ne smije ni govoriti na ovom mjestu, jer bi to značilo svoju sramotu iznijeti najavu, samo mi je napomenuti to, da su se i ona pokrštenja, koja su se u posljednje vrijeme izvela, dogodila samo iz slabog kućnog odgoja i pomanjkanja vjerske nao­ brazbe. Ako se upustimo u istraživanje uzroka tom slabom kućnom odgoju našega pođmladka, naći ćemo ih sigurno u tome, što su roditelji bez ikakve nao­ brazbe, pa ne shvaćaju prave roditeljske dužnosti i ne znaju valjano uzgajati svoju djecu, nego ih prepuste njihovoj strasti. Kad se uzme u obzir, da majke, a ne očevi, uz­ gajaju svoju djecu, onda je posve razumljivo, da kućni odgoj stoji na ženjskinju, a ono, kakvo je danas, nije ništa drugo, nego strašna pošast, koja nam svojom bujicom naviještava moralnu propast Kao i sve drugo tako i pedagogiju postizavaju ljudi naukom ili praksom,ali na žalost, u našeg ženskinja nem aloga ni jednoga, jer u nas nema zavoda, da to naučavaju, a ono prakse, što je o tom imaju, vidimo od nje rgjavo plodove — pokvarenost. Današnji ženski mektebi ne samo, da ne naučavaju o uzgoju djece, o poštovanju prema .stari­ jem i u opće o vladanju u životu, nego im ne daju dovoljno ni vjerske naobrazbe, da pravilno mogu iz­ vršavati vjerske obrede. Ono nekoliko predmeta, što se predaju u tim mektebima, svi su na turskom jeziku, što je maloj djeci, koja ne poznaju dovoljno ni materinjeg jezika, dakako teško razumjeti, a koje devet desetina nikako i ne razumije, dok ona desetina, koja su nešto razu­ mjela i upamtila, kad izigju iz mekteba i povuku se u kuću, gdje ih okupe kućni tereti, kroz kratko vri­ jeme zaborave i tako ostanu u pravom džehaletu. Da ta djeca bar i ove manjkave predmete uče na m ate­ rinjem jeziku i kad bi zaboravili, lahko bi ponoviti mogli, đočim na turskom jeziku ponoviti ne mogu, jer one riječi iz kojih su crpili svoju nauku zaboravili su. I tako 7 —8 godina, što su potrošili na pohagjanje mftkteba, potrate uzaludno, to im ništa nije koristilo. Nema sumnje, da je prijeka potreba, da se današnji ženski mektebi zamjene s novim uredgjenim mekte­ bima s praktičnom nastavom tako, da naše ženskinje od početka pphagjaju do svoga skrivanja steče bar pri­ mitivnu naobrazbu. Kao veliki poskok valjanom uspjehu tih novih mekteba bio bi taj, da se svi predmeti na turskom jeziku ukinu i da se mjesto njih uvedu najnoviji pred­ meti i pismo sa arapskim pismenima, na kojima se u posljednje vrijeme piše i prevagja mnogo vjerskih i poučnih knjiga, pa čak na tim pismenima izlazi jedan is­ lamski, književni list pod naslovom „Tarik“, da tako naše ženskinje i nakon istupa iz mekteba mogu nasta­ viti prosvjećivanje svoga uma čitanjem, kako to i žen­ skinje drugih vjera čine. Osim ovih početnih mekteba, trebalo bi, bar u okružnim mjestima, podignuti više mektebe, odakle bi izlazile učiteljice za početne i više mektebe i gdje bi trebalo, pored nauke, uvesti i ručni rad, da naše ženskinje još u mlagjim godinama dobiju pojma i o toj struci, što je opet njima prijeka potreba, osobito u bračnom životu. Ovako uregjenje ženskih mekteba, bez sumnje popravilo bi kukavno stanje našega ženskinja, preobra­ zilo kućni i društveni odgoj naš i svelo u onu kolo­ tečinu, koju nam, kao muslimanima, i uzvišeni Islam preporučuje, Prijeka dužnost je vakuf-mearifskog sabora, da ovo važno pitanje uzme ozbiljno u pretres i da našem bijednom ženskinju svom voljom i energijom i što in­ tenzivnijim radom priteče u pomoć, čime će poslužiti uzvišenom Islamu i udovoljili dužnosti, koju mu je narod povjerio. Mujezin. H. Muhamedi Hilmi. Kako bi se moglo pomoći našem težaku? Da je naš težak daleko za kulturom zaostao, to svako zna. I ako malo njih, ali su se ipak neki časni �41 izuzetci trudili i zauzimali, da se i toj klasi ljudi po­ mogne, da se privedu što bliže kulturi, ali naš je seljak još slijep kod očiju, još neće da pojmi duh vremena i da mu se prilagodi. On još ne vjeruje, da je što bolje od onoga, što je on od svog djeda jli oca naučio. On je još uvijek u XIV. vijeku. Dakle, uzrokom je njegovu nenapredovanju, ili bolje naza­ dovanju konzervatizam, koji se ne da lahko isko­ rijeniti. Starijem ti govori što te volja, on te ne sluša, drži te zelenim, njemu nedoraslim. Mlagji naraštaj seljačkog staleža nešto je malo bolji, da se nagovoriti na bolje, prima i sluša, ali koja je fajda, ako on ima starješinu nad glavom, ne može onako raditi kako je čuo, kako bi htio, nego onako kako mu stariji naloži... Da je i megju muslimanima najviše težaka t. j. onih, koji o zemlji rade, svak će potvrditi. Ima dosta i takvih koji i ako su aga ili beg ili trgovac) ipak i oni posiju po koju njivu „za se“, drže hajvana svake ruke, imaju pašnjake, beru bašću, voćnjak i t. d., pa ni ti ne rade kako valja, «mego po starom. Prema tome u svakom ih je mjestu više koji sa težaklukom rade, a lako bi ih pobrojili — u pojedinom mjestu, koji racionalno obragjuje svoje poslove.... Još mnogi radi sa starim, plugom i to samo je­ danput preore; ne izvlači gjubra na njivu kad trefS f ne razgrče ga i nezaorava kad treba, ad se sa zerifrj Ijom pomiješa, da hranjive čestice zemlja kroz zimu upije; ne obrezuje voća kako trJba i kada treba. Mnogi još ne zna da suvišne grane na voćki škode i voćka slabiji rod donosi. Mnogi još ne nabavlja halata podesnijeg i korisnijeg; ne čuva i ne pravi gjubra kako treba; ne meće stelje pod goveda. Još i sad baca gjubre gdje mu drago, pod strehu, da ga kiša sapire, u jarak, da ono što valja oteče; ne gleda, da mu plaho ne bude suncu izloženo, ne hvata osoke, tog srca i duše gjubreta, nego pusti da propada, a on izvozi na njivu šušanj, ono što vrlo malo ili ništa ne vrijedi. Je li čudo onda, kad se tuži, da mu je godina izdala?! Za kompost (mješanac) neće ni da čuje, a smetIje i razni otpadci vucaju se po avliji i bašći... Još i sad seljak ne prodaje žito kad je naj­ skuplje, nego kad je najjeftinije. Muslimanski težaci još i danas nemaju pojma o zadrugama. Još i danas, mjesto da se on koristi i napreduje, puni drugome džep a sam propada.... Zgrade, štale i kokošinjake, pa čak i svoje sta­ nove pravi po starom. Ne čisti i ne timari redovno i valjano svoje marve.... Još i danas mnogi vjeruju, da je marva tim deblja i jača, čim je kaljavija. i t. d. i t. d. Dakle uvijek jedne te iste pogreške!... Po tom se vidi, da je naš seljak i gladan i žedan, ali ne samo hljeba i vode, nego i znanja... Gladan čovjek gubi snagu, opada i malo po malo bitiše nestane ga sa zemaljske površine.... pa, neće li i ovaj gladnik malo po malo u ovakom vre­ menu, gdje su životne prilike i sve d ru g o — sva­ kim danom skuplje, gdje je iz dana u dan teži op­ stanak, veća borba, gdje mu više treba, a manje dobiva za kratko vrijeme podleći, propasti, a onda eto nam svima: još veće poteškoće, još gorčih dana. Bi li mogli postati reliquia reliquiorum? Nema ži­ vućeg stvora (pa ni travke) na svijetu, da može biti bez hrane, a za čovjeka je preča duševna hrana od tjelesne-fizičke, jer: ako nemaš sposobnosti u gluvi, da zaradiš za trbuh, hranu fizičku, onda si propao. Može ko reći, da ovi navodi nijesu isti niti, da niko (tako se mnogi izgovara) nije umro od gladi i da će dobri ljudi pomoći, ali to mu je džaba laf, jer bojati se je da neće imati ni ko pomoći, jer je tugjinu u interesu da nas što prije nestane... Naroda se umnožilo, treba više svega, nego re­ cimo prije 50 godina, a zemlja ista. Prije se je moglo pustiti na „ležanje", da „otpočine", da prikupi snage, pa tako nije bilo nužno škrtariti, sabirati gjubre, a za onu zemlju što je nije težak obragjivao, nije mu niko ništa za nju ni tražio. A sad ? Sad je neophod­ no nužno, da se sva zemlja obragjuje, jer kako rekoh, više treba hrane, pa hoćemo li da još badava pla­ ćamo paušal ? Ali i kod najbolje volje ne možemo to činiti bez drugih uvjeta. Trebamo opet gladna nahra­ niti; trebamo zemlji pribaviti snage, da je mognemo i druge i daljne svake godine orati. To se postizava svako zna gjubretom, porenjem i preoravanjem krčenjem i čišćenjem korova (pirike i drugih škod­ ljivih trava). Sve to treba, da naš seljak (težak) nauči, privikne se na to, ako želi, da se uzdrži, da ne propane. U kojoj zemlji slabo stoji težak, tamo ni drugim nije baš onako kao drugdje. Ne bude li naš seljak spašen od propasti, ne­ ćemo ni mi moći tako udobno živjeti — propasti ćemo i mi. Koja će fajda biti službeniku od njegove plaće, kad s njom ne može izaći na kraj, kad mu ne može dosta biti niti za hljeb. Slabo će tako isto prolaziti i beg i aga i seoski zanačija.... Zato moramo sve sile upregnuti, da spasimo težaka, pa smo spasili i sebe i sav narod. Propane li seljak, mora malo po malo prodavati zemlju, jer je dotle drugo sve isprodano, a da će je tugjin uzeti — nema sumnje. Pa šta ćemo onda ? Umanji se naš narod, a ono što ostane biće jadno i kukavno, biće sebi i svo­ jim na teret, a tugjin će im uzjašiti na vrat i ode sve u natrag. �42 mišljati, a tim će doći do uvjerenja, da je oilo tvoje bolje. Poslije kad ga sreteš, javi mu se lijepo, ispitaj ga za zdravlje i to iskreno i neusiljeno, kao da ti je rod ili tebi jednak, a onda ga upitaj šta je i kako je uradio sa onim, što ste govorili, pa mu onda do­ daj uz to još malo više dokazujući mu kako te to neizmjerno zanima. To će ga potaknuti, da će te sve ko za hator poslušati. Što je glavno treba da on uvidi, da mu dobro činiš, da si mu prijatelj i kad steČeŠ njegovo povje­ renje, onda si na konju, učinio si za kratko čudesa.’ On će ti slušati, a za njim će se povesti i drugi treći i t. d. Imaš li besposlen dan, ne sjedi i ne gubi vre­ mena. Idi u šetnju, ali ne samo da se okrijepiš či­ stim zrakom i da vrijeme ubiješ, nego da bližnjemu pomogneš, da okrijepiš dušu! Budi apostol svome narodu i naćićeš u duši za­ dovoljstvo, a duši ćeš prokrčiti put u nebesko-carstvo! Otiđi kući ili na njivu seljaku. Pozdravi ga po zakonu, pitaj za zdravlje, hal, što radi, pofali mu mjesto, čitluk, kućište i t. d. Onda motri šta je ura­ dio, šta sad radi, pitaj ga kako on to obavlja. Kad opaziš, da nešto nije uradio kako bi trebalo, pitaj za što baš tako radi. Kad ti odgovori, reci mu: „Sad razumijem! Dobro je! Ama ja sam vidio neke seljake (nipošto Švabe ili koje druge koloniste, jer te neće ni slušati) da rade tako i tako. Koje je bolje za Boga!? Ja da se bavim tim poslom, ja bi jedno na­ pravio tako k’o ti, a jedno onako pa bi kuš’o. Daj pokušaj i ti! Ne bi zgorega bilo uzeti halat (pilu i makaze) za obrezivanje voća, pa u vrijeme kad treba voćke obrezivati, otići u okolicu grada, predgragje, pa i na selo, pa zamoliti poznatog ti težaka, da ti dozvoli, da obrežeš i očistiš jednu voćku, da kušaš hoće li bolje roditi. Ne tvrdo, da će bolje biti, jer on ti lahko neće vjerovati, a kad vidi do godine rezultat, zvaće te sam, da ga uputiš, da mu još koju obrežeš i t. d. Pomisli kad bi tebi ko rekao tako što, ti bi se Došao si — recimo — u avliju seljaka. Vidiš našao uvrijegjen, svadio bi se i ne bi ga htio saslu­ mu nečistoću, smetlje, slamu, ogrizine, balege i druge šati, pa da će ti neznam kakvu korist donijeti. otpatke oko kuće. Vidiš, da mu je gjubrište vrlo slabo, Ne nameći odmah svoje misli, dok ne čuješ što na lošem mjestu, ili ga nema nikako. govore i dok dobro ne smisliš na koji ćeš način to Ako mu rečeš: Vidiš, ovo ne valja, ovako ne bi ispraviti. Budi tih, miran! Stara je riječ: Tiha voda smjelo biti, ovo je šteta, nezdravo i t. d. — on će ti brijeg valja. reći sasvim flegmatično: „To meni sve valja! Ja bolje Nego opaziš li, da mu jo mišljenje krivo, a ti ne tražim!" i tim ti je začepio usta. mu reci: Bolje će biti ako mu rečeš: Vidi, Boga ti, šta ti „To je tako, Imaš pravo! Ali kako bi bilo da imaš gjubra! A treba li ti? Imaš li nepotorenih kušaš jednom ovako: Tu mu u kratko opišeš, kako njiva? si vidio, da drugi radi. Džaba je, poslušaj, ako ne — Treba, brate, kamo sreća da ga ima više — bude koristi, neće biti štete!" rećiće ti. Tim si mu dao pravo, nijesi ga uvrijedio, uzru­ — Donesi der mi grablje i lopatu, da vidimo jao, pa ako te odma ne posluša, on će o tom raz­ koliko će ovoga biti. Dok se nije to općenito zlo sčekalo na glavi, prenimo se i potpomažimo jedan drugog, okanimo se besposlica, prifatimo za rad. Ne dižimo nosa, ne zazirimo od seljaka, ue stidi se s njim sjediti, raz­ govarati. Gledajmo steći njihovo povjerenje, jer bez toga nema ništa. Ne žalimo truda ni obuće, što ćemo koji put otići u obližnje selo. Ne stidimo se svratiti težaku pred kuću i porazgovorili se s njim. Samo paziti valja kako treba to obavljati. Moraš ga prijateljski susretati, govoriti mu samo ono i onako kako on ra­ zumije, ne gradi se prepametan, a ne ništi ni njegovo znanje. Sve polako! Najzgodniji su zato učitelji,gjaci i svi drugi, koji znadu što o modernom gospodarstvu, a i inače što drugo. Kad bi spomenuti putovali po svom rajonu, kotaru — pa danas malo, sutra više, dalo bi se to ispraviti. Nek se putuje, dok je još vrijeme, dok ne bude kasno! Neka mi bude dozvoljeno, da navedem način, kojim se može postići ovo što navedesmo i kako treba postupati sa našim seljakom. Za devet godina moje službe, općenja s natođbm, došao sam do ovog iskustva: Leži li ti narodna sreća, napredak, blagostanje na srcu, onda trebaš, da tražiš načina kako ćeš mu biti od koristi. To nećeš nikad postići sjedeći u „restauraciji", „kasini", čitaonici, nego moraš zaći megju narod, pi­ pati njegove bolesti i tražiti im lijeka. Otiđi u narodnu, seosku kafanu, pa slušaj što ti ljudi govore. Čuješ li što, što ti se ne dopada, što nije dobro racionalno, onda moraš oprezno postupati, a ne odmah: To ne valjaj to nije tako, to je glupost i t. d. Jer kad mu rečeš, da njegovo mišljenje ne valja, kazao si mu pred svijetom, da je budala, uvrijedio si ga i on ima pravo, da na te prospe sto zlih, da se brani, jer je to u ljudskoj naravi. �43 2agrni rukave, baci bastun i stani grtati rekavši mu da ti pomogne. On će ti pomoći. — Sad ćemo ovo sve ovdje zgrnuti. Kad zbijete u hrpu, uzmi motiku, pa opkopaj okolo jarčić. — Što bi ti rekao, što ja ovo radim ? — Ne znam, duše mi! — Hoću da vidim, hoće li se iz gjubra što is­ cijediti — dok dogjem drugi put. Sad uvijek bacaj gjubre na ovu hrpu. Sve smetlje i ogrizine, meći ovdje na hrpu, a da kokoši ovo ne raščeprkaju i da se ne suši, nabacaj ozgo svaki put nešto zemlje. Onda će bolje gnjiti i prije će ti gjubre dozreti. Drugi put kad dogješ, naćićeš u jarku oko gjubra osoke. Sad mu kaži, da neki seljaci miješaju ovu osoku sa vodom i s tim polivaju zemlju i vele, da dobro rodi, bolje nego kad se pogjubri sa suhim gjubrom. Neki ovu osoku salijevaju opet na gjubre. pa kažu da bolje gnjije i bude gjubre bolje — jače — Kad bi mi ovdje iskopali nešto rupe, onda bi se sve u ovu salilo i mogli bi kušati i jedno i drugo. Hoćemo li kušati? — Baš me to plaho zanima!... Kad iskopate, možeš onda spojiti 'tu rupu sa jarkom iz štale i malo tvrgje urediti, ali poslije, ne sve na jednom. Ako mu je blizu kakva šujna ili inače kakvo drveće od koga se u jesen, može nabFaflNf. j. nakuj, piti lišća, onda mu reci: „Kako bi bilo, da ti $v< lišća nakupiš nekoliko vreća, pa da ga stereš pod goveda? Onda će govedima biti mekše, toplije i neće se kaljati, a što je još glavnije upiće se osoka u list i eto ti duplo više gjubra. Idimo kušati. Drugom ili istom prilikom, ako je podesno, možeš reći ovo: — „Što ti radiš od ove bujadi?" — A ništa, šta bi radio? — Kako bi bilo, da ti ovo pokupiš i da zimus stereš pod blago? Blagu bi bilo toplije, mekše, a gjubreta bi imao još tri put toliko. — Hoćeš li kušati? Ta to nije teško, nećeš ra­ diti ni pola dana, a imaćeš najmanje troja kola gjubra više, pa da ih prodaš po 2 K, eto ti usput lijepe nadnice, možeš uzeti opanke. — Da ja njega imam, ne bih ja njega prodavo, ja bih njega na njivu — reći će (i on. — Ha, tako, tako! To je još bolje jer ovo bu­ jadi može ti dati najmanje troja kola kuruza, pa kud ćeš bolje. Okušaj samo nećeš se kajati. Ja sam to vidio od jednog seljaka u tom i u tom selu, gdje tako radi, pa mi se dopalo. On veli, kako sam počeo žeti bujad i sterati ga pod goveda, od tad imam gjubra za dosti, a što je još bolje, nije mi se koš nikad ispraznio, uvijek stari doteče do novoga, prodam ga svake godine upravo onoliko, koliko sam do sad morao sam kupiti. Eto koliki mu je ćar. Rečeš li mu tako, neće ti biti bez­ uspješno, kušaće i toga pokusa neće se do smrti okaniti. Šetajući opaziš — u proljeće — gdje seljak vuče gjubre. Idi k njemu na njivu. — Šta to radiš, prijatelju? — A kako to, da je kod vas u običaju vući gjubre u proljeće? A ja sam vidio, gdje u nekim mjestima u jesen ili zimu to rade! Kad ga- izvuče razgrne ga, a mnogi odmah i zaore. Šta misliš, koje je bolje? Ja mislim da je sva­ kako bolje u jesen ili zimu, jer se gjubre upije u zemlju i naklija, jednačije potorena i bolje rodi. Okušaj jednoć pa ćeš se osvjedočiti. Drugog vidiš, da je u jesen izvukao gjubre i tako ga u hrpama ostavio preko zime. Pusti ga dok mu ne počne nicati i rasti usjev, jer ćeš ga onda moći upozoriti, da je na onim mjestima, na kojim su bile hrpe — bolje žito, a na onim mjestima gdje je zemlja bila gola — slabo. Sad mu možeš rastumačiti — da kako opet sa pitanjima: — Bt li bolje bilo, da je žito svukud jednako ni preslabo ni predobro? Tako ga sama navedeš, da ti reče što je bolje, a ne namećeš mu svoje pameti. — Pa kad ti to znaš, što onda nijesi razgrno [e? / Nijesam imo kad. — Bi li ti bio neko razgrno za krunu? — Bi — priznaće ti. — A šta misliš, bi li bilo žita više od krunt? — Bi vala, makar tovar više. — E, onda si sam sebi škodio, da nijesi uzeo tovar žita za krunu, a sigurno bi bilo i više! Po te pare ne bi ga uzeo ni u Misiru! Drugi put razgrni, nećeš se kajati. — Dogješ do težaka, koji ima nekoliko krava, ali ih ne drži u redu; ne čisti, ne timari, ne hrani redovno i t. d. „Kako to majka mu stara, paziš ova goveda? Bi li ti bio zdraviji, sposobniji za rad, da u blatu spavaš, da neuredno jedeš i piješ!" — Brate, eto vidiš kako znaš, a znaj, da je i ovaj hajvan živ, da i njemu škodi što i tebi. Budeš li malo više na hajvan pripazio, to će ti se duplo isplatiti. Je li de tako! Sam si to reko? ' Onda skreni na mlijeko, da mu i tom pomogneš. — Šta ti radiš od mlijeka? — Ama tamo žene kupe sir, maslo i kajmak. — Dobro je to, ama reci mi koliko ti dobiješ na dan mlijeka? (recimo, da ti reče 7—8 oka). — Lijepo, kad bi to recimo svaki dan unovčio, imao bi na heftu 10—12 K. A to je lijep ćar! — Ne može ni treće hise od toga. Teško se uzmu na heftu po 2—3 K — rećiće. — A prodaš li sve? �44 Nešto se proda, a nešto se i u kući potroši. taričeš? ja ću ti kazati kako ćeš se spasiti, ali idimo — Ti prodaješ sir, maslo i kajmak i veliš da najprije nešto kušati. Sad ćemo nekoliko ih razgr­ za to na heftu uzmeš po 2 —3 K; ne bi li bolje bilo nuti i nogama potapati, a ti idi donesi trine, pa ćemo ih posuti, da što prije trava nikne. da ti to unovčiš u mlijeku? Blizo ti je, pa bi mogao Treba li reći, da će on to do godine sam činiti? svaki dan po djetetu poslati 6—7 oka mlijeka u grad. Prije zaključka, nek mi je još slobodno iznijeti Da ti nagjem mjesto gdje ćeš nositi. To bi ti bacalo jedan dogagjaj,' koji se je u Doboju desio. On će na heftu koliko ti rekoh, a s tim bi čeljadi manje nam potvrditi, da našem seljaku treba najprije osvje­ dočenje, da je siguran, da je to i to dobro, pa će on posla imali, a veći bi ćar bio. onda sam raditi. Iskustvo i najokorjelijeg konzervaTako bi ti mjesec bacao preko 40 K, a tim tivca skrene s njegove staze i okrene ga na bo-Ije. možeš mnogo rupa začepiti. Poslušaj nečeš se ka­ Dakako, da njemu iskustvo samo jednoć mnogo ne koristi. jati! — Sigurno ćete poslušati... Sin nekog Derviševića, uzeo je bez očina pi­ Drugom ili istom ideš kad sije kukuruze. Poslije pozdrava, prijateljskog pitanja za zdravlje tanja mašinicu za sijanje kukuruza u redove i uz nju plug za okopavanje. Stari Dervišević nije dao tome pitaš ga šta radi. na svoju njivu. Ali sin uzme pod kesim njivu, tik — Eto šijem srećom kukuruze. očine njive i stane je obragjivati. Otac se ražljuti na — Bože, daj da ti rode i da ih u zdravlju po­ sina i ne htjede s njim ni govoriti. jedeš! Nego kako ti to šiješ? Omaške, ja! Dobro je Prve godine rode kukuruzi u sinovoj njivi i dva to, ali ja mislim, da se mnogo sjemena potroši, a ne put ih' više bude nego u očinoj, premda su bile skoro jednake. može se uz najbolju volju svukud jednako posijati. Ali otac poruči sinu: „Nije to sevep njegov plug Tako je mnogo štete, a i kopati je teško. Sigurno na i mašina, to je Bog dao rod. Sin jednom reče ocu mnogim mjestima ostane mnogo prazne zenilje. — Kad bi se to moglo kako u redove posijati, — premda se je stari još ljutio i šutio. „Babo, jesi to bi dobro bilo. Šta misliš bi li se to kako moglo? li vidio koliko je meni otišlo poslenika, a koliko tebi Sigurno bi manje poslenika kopača otišlo,-što i ja imadoh dva puta kolik ti kukuruza" — otac je šutio. ti veliš? Dozvoli mi da sad na tvojoj njivi p o sije m ja sa Šta misliš, koliko .bi .se naild^više kukuruza mašinom, a ti posij na onoj što sam ja šijo. —Otac je šutio. (žita ili što dr.). Do godine zaista posije sin na očevoj njivi i — A jesi li ti vidio kad u redove posijano i čim kad se prihod mnogo veći pokaza, a manji trošak, se ono sije? otac se smiri i stade sa sinom govoriti, a treće go­ — Ima za to i mali mašinica, što je može svak dine, da zasijati sve svoje njive mašinom i „Švabinabaviti. Mnogo ne stoji, a za godinu bi se isplatila; nim“ — kako ga nazivaju — plugom. a može se dobiti i na otplate. Od tog vremana više se po starom ne radi... Sličnim i opisanim primjerima, moći ćeš dobiti Daj pokušaj ovaj zadnji ražo posijati pod brazdu — u red. seljaka, pa će se malo po malo popraviti i u svemu. Nek te ne ljuti, što će to sporo ići, jer kad u Da mogneš u redove posijati, evo i ja ću ti po­ moći. Besposlen sam znaš, pa samo da kušamo, si­ godini uspiješ samo kod jednog uspjećeš do godine gurno će biti koristi... Poslušaće te, do godine će još kod mnogo ih, jer težak od težaka rado prima. pitati za mašinu i plug s kojim se okopaju kukuruzi. Ovako i ovdje se radi na milimetre, a napreduje na Došo si recimo do jedne livade i našao si te­ kilometre u narodnom napretku. Bude li ljudi požrtvovnih, samo prijegornih, žaka gdje je ogragjuje. Razmotri brže livadu i traži način pomagati svome za­ kakove pogreške na njoj. Vidiš recimo po njoj bes­ koji će na sličan korisnu (ili bolje štetnu) travuljinu, krtičnjake, lokve, ostalom bratu težaku, onda ćemo za kratko vrijeme opaziti, da nam se ne klima podnožje, da smo spa­ grmove kakve i t. d. — „Hoće li goveda da jedu onu veliku travu (bocu?“) šeni, da smijemo u budućnost gledati bez straha. Narodno blagostanje, sreća i opstanak zavisi o — A neće vira je i Bog, još mi ono kvari si­ valjanim rodoljubima, oni su kadri narod uskrisiti, a jeno. — reći će ti. — Ne bi li se moglo ono kako otstraniti. Idimo to ćemo postići, ako budemo svi pozvani složno upregli sile i ne žalili truda. kušati, evo i ja ću ti pomoći. Ne zaboravimo još ove poslovice: ,,Ko narodu Kad jedno ćoše očistite, ona mjesta gdje su rupe ostale, zagrni i nek pospe trinom. Do godine hoće da pomogne, treba da šnjim opći, jer ni Ijekar ne može liječiti, dok ne upozna pravu bolest svoga će on sam svu njivu tako očistiti. pacijenta!11 Ili — recimo— da vidiš krtičnjaka, pa ga pitaj: Budući, da je bolesniku potrebno povjerenje u — Što ti od ovih krtičnjaka radiš? svog liječnika, to i mi moramo steći povjerenje megju onima, koje hoćemo da liječimo. — A što bi radio, ništa, šta ja mogu krtici? Na posao, braćo, kome je stalo do tog da na — Ja mislim, da je ovo velika šteta? — A ja što je, ama šta ću ja? Tovar dva sijena ovom svijetu osigura sebi mjesto —na drugom bu­ dućem — vijećnom! bilo bi više. Bog dao, da ovo bude od koristi! — Amin! — Pa baš toliko? Bi li ti volio, da se toga ku- �K n jiževn ost. X acaH — MocTap. Kyaa? „Ucmajme oe,ye! Ctjuife mySee neoa llelie eac spujam k 'o tinao oeo epuje! Tpuu cy ma.HO 3<uiosaju xJbe6a, r,(je caoea ue.ua u e/ye <1parna mije" A.ieuca Ihaum uH . Ky^.a cp^a-re? UTra je BiiMa .i>yAw, D a HiinymTaTe rpyAV, Koja Tpe6a, && uaw je AHica, Aa bbm nonoc 6yflji, O c T a jT e o B A je ! C y H u e T y lje r H e 6 a 3a Bac cirHOBe Haumx cypnx 6pAa, CjajHo bii Tonuo ko uito iiame Haje, Ha, upalio, Apara, Bjepa BaM je TBpAa, H e h e n a c r p n j a T k 6 ib t o obo r p a j e ! IIpeA norjieAHMa Tyl)HHCKora OKa IToa cboaom TMypHor TyljBiiCKora ne6a, TAje CBaK Te r.ieAa Kao KpBOAOKa, I’ p k h cy tsm o 3 a a o r a j n x .t>e (5a. TeniKo je, opajao, ko poo cy3e jihth T aJs TupaH CHJiHH Mynn, navii, ĆHje, A.1 jorn je Teace y 6 htb , T A je CBora He»ia h i’Aje o paT a HHje! U ostavljenom zavičaju. „-Primi opet svoje dijete, Koje vijek će tvoje biti, Ljubit tebe svako doba, U tvom polju daj mu groba, Tvojim cvijećem grob mu kiti.“ P. P r e r a d ov ić. Gusti oblaci jure prema sjeveru, a iza njih se otkriva plavo nebo, pozlaćeno sunčanim tracima, što se kroz razrijeđeni oblačio prosiplju na vlažnu zemlju, trepere po zelenom lišću drveća nakićena bisernim kapljicama proljetne kiše; spuštaju se na rosnu travu, grle se s bujnim usjevima i ljube s glatkom povr­ šinom tihe rijeke. Nestašni potočići hrle zapjenjeni s ugodnim žuborenjem, da se u mirnoj rijeci odmore od napornoga puta. Ptičice, opojene krasotom prirode, skakuću s grane na granu, slaveći svojom ugodnom pjesmom veličanstvenost okolice. Uskom slnzicom izmegju bujnih usjeva uspinje se na brežuljak sijedi starac opirući se o rame svoga mladog unučeta. Već su izašli na brežuljak, pa stoje pored lijepe kuće opkoljene visokim drvećem, te pro­ matraju okolicu diveći se njezinoj krasoti. Dok su oni tako stajali izagje iz žurne mlad čovjek s prebačenom puškom preko ramena. Prigje njima i nazove selam. — Alejkumu selam, — odgovori starac, promat­ rajući ga od glave do pete, a onda ga poče pitati: Jesi li to lovio sinko? Imade li što? — Pa eto, bilo bi po nešto, ali je cijeli dan li­ jevalo kao iz kabla, pa se ništa ne diže s mjesta. — A jesi li ti iz one kasabe tamo? Upita starac pokazujući rukom mali gradić, što se je sterao pored rijeke nedaleko od njih. — Jesam. — A moje dijete, reci mi, čija je ovo kuća pored nas? To je kuća i zemljište nekakva Švabe. Ima trideset godina od kad se je tu namjestio. Kupio je on to zemljište od jednoga muslimana, koji je tada otprtljao u Tursku. Oborio je staru kuću, te napravio ovu, pa se sada bani i uživa. Svijem nam je kao krv na očima, ali šta ćemo? Njegovo je, pa može. Kriv je onaj, koji je pustio stranca da uživa na ovom lijepom posjedu njegovih pregja, a on otišao, da trune po anadolskim močvarama. Preko starčeva se lica prevuče hljedilo: čitavo -j u u se tijelo z;ttWsf) a iz očiju se proliše suze; skotrljaša. sa^iz mršavo lice i zastaviše' u gustoj, sijedoj bradi. Sklopi ruke na molitvu, pokunji staračku glavu i poče drhtavim glasom; »Oprosti, o predraga moja domovino! Oprosti tvome jadnom sinu. Ali ne, nijesam dostojan toga ^ n e n a , oprosti izdajici, koji te je sramno izdao: koji je napustio tvoja plodna polja isprepletena tihim ri­ jekama: tvoja krasmi, šumovita brda s bistrim poto­ cim a hladnim izvorima i prostranim pašnjacima! Oprosti budali, koji je tvoje krasote prodao strancu, tvome i svome neprijatelju, a otišao, da se kao došljo potuca od nemila do nedraga, tražeći majku u maćuhi i brata u nebratu. Smiluj mi se, o predraga majko, oprosti mi moja mila domovino, jer nijesam znao šta činim. Oprostite i vi, o pregji moji, što sam kao ku­ kavica predao dušmaninu ovaj vaš amanet, ovaj dio našega -miloga zavičaja i drage nam domovine, koji ste vi kao lavovi branili, koji ste vi svojom krvlju natapali i za koji ste glave gubili, da ga sačuvate od neprijatelja i ostavite svome potomku. Ah, smilujte se, pa oprostite tome bijednom potomku, tome kuka­ vici, koji je vaš amanet predao tugjincu. Smilujte se nesretniku, koji je vaše grobove i mjesta poškropljena vašom krvlju, predao strancu, da ili obeščašćuje. Ah, oprostite, jer s ovakovim grijehom ne smijem umrijeti!« Za tim se okrenu lovcu, pa kao da pred sobom vidi čitav svoj narod, poče ganutljivim i iznemoglim glasom: »Oprostite i vi, draga braćo, što sam vas, kao nebrat ostavio ne smjevši se s vama zajedno boriti za svoja prava. Oprostite, što sam sa tri svoja sina, kao kukavica pobjego od vas, baš onda, kada sam vam najviše trebao. Oprostite, jer mjesto sebe i tri sina svoja, koji nijesmo znali ljubiti ovu krasnu domovinu i našu dobru braću, dovodim vam svoga unuka, koji je mnogo godina u tugjoj zemlji uzdisao �4« i slušao naše uzdahe za domovinom i bradom svojom. On dobro zna. kako jo gorak život u tugjoj zemlji, inegju stranim ljudima, gdje niko za te ne pita, gdje (i niko ne pomaže, nego te preziru kao došlju. Do­ vodim vam unuka, koji će znati cijeniti i ljubiti svoju domovinu i svoj narod!® Iza ovih riječi podiže starac sijedu glavu, pogleda mladog unuka, pa progovori: »Moje drago dijete, čuo si šta sam obećao do­ movini i narodu, a sada mi reci, hoćeš li ispuniti moje obećanje?« »Hoću djede!* Uzviknu unuče svečanim glasom, panuvši u zagrljaj svoga djeda. »Zakuni mi se, sinko!® »Kunem se djede.« Dok su djed i unuk stajali zagrljeni gledao ih je mladi lovac s izmiješanim čuvstvom boli i radosti, pa ne mogavši dulje odolijevati radoznalosti upita starca, ko su oni i odakle dolaze? Starac pusti unuka iz toploga zagrljaja, obrisa suze i poče drhtavim glasom: »Drago dijete, j;f sam sinvbvc grude. Upravo ovdje, gdje je sada ova tugjiiiMa kuća. bijaše kuća mojih roditelja. U njoj sam se ja rodio, u njoj BrOveo" blaženo djetinjstvo i veselu jp la d o s L u njoj/sam se oženio i porod izrodio. Zivio'sam srećno i zadovoljno u svom zavičaju m,egju svojom braćom, obragjujući ovo zemljište, što mi je otac ostavio. Ali kada nas okupira Austrija, kao da mi se u onaj čas pomiješa pamefT Niti sam mislio na ovu moju krasnu domovinu, niti na časne pregje, niti na svoju dobru braću, koja su me opominjala i -molila da ne činim ono, što sam namislio. Sve bijaše uzalud. Ja sam u onom dumanu odlučio seliti, pa pri tom i ostadoh, l’rodadoh imetak u bescijenje, pa se sa .ženom i djecom zavezoh put Turske. r> 1 Turskoj sam proživio petnaest godina u tuzi i bijedi. Sav smo novac potrošili, a uz to mi još pomriješe djeca i žena. pa ja ostadoh s ovim unučetom kao usječeno drvo. Milo mi je da svisnem od tuge i bijede. K6 u tugjoj zemlji, inegju stranim ljudima, a bez igdje išta i ikoga svoga. Niti sam se imao komu izjadati, niti koga za pomoć moliti. Sva mi nada bijaše u ovome unučetu. koje je mene i sebe prehra­ njivalo radeći za malu platu u jednoga berbera. Pred njim sam se kajao radi svoje nepromišljenosti, s njime sam zajedno uzdisao od čežnje za našom predragom domovinom i milom braćom. Pa kada više nijesmo mogli* snositi prevelike čežnjo za milom Posnom i nježnim narodom, pogjosmo ovamo i evo nas sada p re s re tn ih u onoj zemlji i na onoj grudi, na kojoj smo najprije ugledali sunce jarko i okusili prvu slast života. Evo nas na grudi, u koju ću presretan leći, da se odmorim od silnih patnja, koje sam pretrpio kroz petnaest godina života u tugjoj zemlji, inegju tugjim narodom. Sretan ću sada umrijeti, je r znam, da će me zakopati u moju rodnu grudu, za kojom sam toliko čeznuo. 1 jer ću iza sebe ostaviti svoga dobroga unuka, koji će, kao vjeran sin, nadoknaditi ovoj svetoj grudi ono, što sam joj ja oteo. Kad je starac dovršio svoje pripovije­ danje reče mladi lovac potreseno: »Dragi starče, tužna je tvoja priča, bijedan je bio tvoj život u tugjini, ali je i tom u eto došao kraj. Sada si na svojoj rodnoj grudi, nad grobovima svojih pregja, a inegju svojom braćom. Svi ti praštamo, svi te s veseljem primamo u bratski zagrljaj. Ja ću pako biti sretan, ako lnognem tebe i tvoga unuka primiti u svoj konak, kao mile goste, sve dok tvome unuku ne nagjem dućan i ne otvorim m u lijepu brijačnicu.« Starac s radosnim suzama na očima, izreče ple­ menitom mladiću blagodarnost i reče tronutim glasom: »Hvala ti dobri sinko! Bog te nagradio za tvoju dobrotu!« Sunce se zadnjim rumenim trakama oprašta sa okolicom. Tihi vjetrić ugodno lahori uz pratnju ptičijega evrkutanja, što se s žuborenjem bistroga poto­ čića slijeva u harmonične akorde, kao da čitava pri­ roda pjeva dobrodošlicu svojim milim sincima. Zemlja se polagano isparava, kao da hoće tom svojom parom da zagrli svoju djecu, vesela,, što su se opet povratili u mekano krilo svoje dobre majke. A starac s unučetom i lovcem odmičući laganim koracima prem a gradu, iščezava u gustoj tami. Ata N erćes: = ----- Iz sličica: „Sa Neretve." „Šperac Jakovina." Malen čovjek.... Tijela dosta krupna, a glava mu malena, gotovo djetinja. Lice opaljeno, naborano brazdicama, posljedica valjda brige i ljudskih misli. Uvijek gleda milo i veselo svojim malim i zelenim očima. Na njemu gaće, košulja i džamadan te nešto male kape na glavi i opanaka na nogama. Nagjoli ga jedne večeri u Gabeli. Stao na sred puta podnu jedne strane pa gleda u g6 krš viš sebe. Luli. — Dobar veče! — Bog da dobro! — gospodaru. — Ti si rekao bi k nama došao?! — blago mu se javim. —• Jesam. Doša’ sam ovdi malo na vigjenje. Imam roda, ]k — Bog ti da dobro! — Pa gledaš u brdo? — Ma ja, gledam, lipo Bogu ’vala! Hm! — šapnuh u sebi. U njega ti u golom kršu „lipo“... — A oklen si ti, prijatelju? — pitam ga rado­ znalo. — E, otud’, bora ti od Imockog... Lijepo tamo, a? �47 — E, je bora mi, ali... Svita ima mnogo nagomilalo ■se, izrodilo se. Nas bilo u kuci trojica braće, pa :sad dvajstero diče... Pa evo ja doša’ ovdi. — Pa šta ćeš ovdje radit? — E, bora ti, sad gledam, šta ću radukat. Ovo je carska „zemlja" (misli krš) pa sam molio, da mi .se dade... Dašto, da sam nešta vjerovao i naši.n ljudima niče iz kamena loza i duhan, ali goli, pusti krš! — U zdravlju! - - Bog da gospodaru!' * Prošlo je dva-tri mjeseca a naumpade mi, da •vidim „Šperca." Ranim jutrom jednoga ponedjeljka išetam do ■Šperčeve kuće. Nagjem ga u sred njegove zemlje, ;koju je svu ozidao zidom. Začudim se. — Dobro jutro! — Bog da, gospodaru! — Ma je su li tebi ovo irgati uradili? Nijesi ti mog’o sam ovu silu isčistiti i urediti... —E, e, moj, evendija, sve sam ja ovo sam sa rsvojom — da oprostiš, — ženturinom, uradio. Ja, ja, moj evendija, ’vako Bog dS lipu ’oru a zdrav Bogu ’vala... — Pa šta ćeš sijati ? . •, — E, duke ti malo duvana, malo loze, pa po­ koji ev’ ovdi u kraju šipak, smokvu... ima se šta. Bogu ’vala. Ev’ vidiš, sto sam kola ev’ odavlen ka­ mena izvadio... — Pravo, Jakove! — kliknuh ja i popleskah ga ,po plećima. — More, moj evendija, more se, kad se ’oće j&, ne daj Bože prositi kad ima čovik dvi ruke... Zadivio me taj čovjek. Oprostiv se s njim, pogjoh -o koječem razmišljajući... Dragi Bože, kad bi vas moj narod imao ovaku •čelik-volju kao što ovaj čovjek i mnogi Hercegovci, srećna li bi bila naša Otadžbina?!... Kad pomislim na mnoge ne obragjene njive po cijeloj Bosni, što ih je nemarnost ostavila, često pomislim na valjanog „čovika" — Jakovinu. Sreća. : Jules Verne. Jedan sin velikoga Harun-ur-Rešida bijaše ne­ sretan, te šta će, kako će, pogje nekom starom der­ višu, da ga .pita za savjet. Mudri mu starac odgo­ vori, da je sreću teško naći na ovome svijetu. „Ali ipak", dodao je derviš, „ja znam jednu stvar, koja bi ti sigurno pribavila sreću." r A kakva je to stvar? -upita princ. „Da obučeš košulju sretna čovjeka!" odgovori derviš. Na to princ zagrli starca od veselja i pogje, .da traži svoj tilsum. Francuski napisao: Išao je svagdje, dolazio je u sve glavne gra­ dove na zemlji, oblačio je carske košulje i kraljevske, pa onda košulje prinčeva i velikaša, ali — trud mu uzalud! — ni u njima nije bio sretniji. I tako je du­ go putovao ne našavši nigdje sreće. Napokon, pošto je oblačio tolike košulje uzalud, izgubi nadu i povrati se jednoga lijepoga dana u očeve saraje, ko jadniji, ko žalosniji od njega. Tad opazi vrijedna težaka, koji je posve veseo išao za plugom. »Evo«, pomisli princ, »evo ipak, sre­ tna čovjeka ili sreće uopće nema na zemlji!« i pogje odmah do njega. »Eh, prijatelju, jesi li ti sretan?« upita ga. „Jesam!" odgovori težak. „I tebi ništa ne fali, ti ništa više ne želiš?" „Ništa!" „Eh, de prodaj mi svoju košulju!" „Da ti prodam svoju košulju?! Ta ja je nikako i nemam!" Preveo: Faik Sabri. Sudbina. Podno grada u zabitnu jednom kutiću ima jedna mala, napola srušena koliba. Pred kolibom, na dvo­ rištu, izrastao je ogroman hrast, koji rekao bi, da se neće nikad više zazeleniti, jer je s donje strane sav istruhnuo, te mu prijeti skore. smrt. Jedan jak vjetar nek duhne — i hrasta će nestati.. .. vjetar će ga iz­ valiti. Oko kolibe sve je tiho, nijemo, pusto, samo što kadkad vjetar zašušti opalim suhim lišćem.-.. . Kasna jesen je uništila i zadnji trag životu prirode. .. . Vjetar puhne i zašušti lišćem, i najedanput ti se pričini, kao da u šuštanju čuješ neko bolno, umorno stenjanje. U kolibi na slamnjači leži sijeda ljudeskara, koja, opterećena bremenom godina, bolno izdiše. Kraj starca je uz postelju vodena posuda, a na posudi ko­ mad okorena kruha; to je bila sva prehrana ovom ja­ dniku, koju je on sam izradio, na svojim poštenim žuljevima, dok je još u snazi bio. Šesti je dan nastao, da se nije od kućnjeg praga makao, a možda se neće ni maknuti .. . Jadni starina teško je obolio . . . . Starac leži mirno, ne miče niti jednim udom, tek po kadkad zaječi, tako bolno . . . . tako tužno . . . . Nije šala bori se sa zadnjim časovima trudnoga života. Da je bar ko s njim, da mu što pomogne, da ga bi­ jednika utješi . . . . ali nikoga nema, nikoga. . . . A šta li je to, da ga je svak ostavio, svak ga se oglušio? Možda je kakovo nedjelo učinio ? Ne . . . ., starac je čist, kao sunce, nevin kao djetešce; nikakvo zlodjelo nije učinio, nego je ljudstvo nezahvalno, ljudstvo . . . . Šta više dok je mogao svakom je pomogao i bio pri ruci . . . . ah, takova je zahvala nezahvalna čovječanstva__ Vjetar je šumio i raznosio lišće, a i jeku trud­ noga starca, koja se je, poput plinovite pare, negdje daleko — daleko u beskrajnom vazđuhu rasplinjavala. Najedanput proletje iznad kolibe jato crnih gavranova, a iz kolibe se ču jedvačujan glas: �48 — 0 teška sudbino čovjeka bijedna . . . .! 0 .. ..! Zašto si tako' okrutna sa čovjekom, djetetom svojim....? Ja jadno tvoje stvorenje, evo se borim sa gorkom smrti i umirem u ovoj niskoj kolibici, čiji će se krov naskoro srušiti, a da za to niko neće ni okom trenuti . . . . Zašto si taka . . ..? Umirem . . . . Ah . . . . To starac reče i zaklopi oči. Za uvijek? Da, za uvijek— Vjetar je dalje šumio i raznosio lišće, a ptičice male, skakućući po golu drveću, pjevale su pjesmu tužaljku, jer rekao bi, da će naskoro i snijeg pasti__ — Konac. — L. B r____ Munevvera. (Ljubavna pripovijest iz carigradskog života.) Napisala: G i u z i d a. s turskog preveo: Osman Asaf Sokolović. (Nastavak). »Uzalud si, Šefiče, naumio doktorom postati. To ne ćeš moći, jer se više zanimaš psihologijo/n, nego li materijalističkim studijama. Osim toga uvjerena sam, da sentimentalan čovjek ne može biti ozbiljan do­ ktor!« Smiješeći se nijekao bi Sefik ove moje riječi. Još mu je samo bila godina ostala, da svrši sve­ učilište. Ah! Ne mogu Zaboraviti. Bio je ovakav isti jesenjski dan, kada mi je prvi put očitovao svoju ljubav. S drveta, pod kojim smo sjedili, obarao je je­ senski vjetar na nas suho lišće. On mi je ondje ra ­ zložio sva svoja čustva. sve svoje ljubavne osjećaje; pokazivao mi dubljine svojih čuvstava, te mi je tada prvi put rekao: »Munevvero, ja te ljubim«. Izmedju zvukova uda, kojeg sam malo prije svi­ rala, činilo mi se, da mi neko ove iste riječi govori, pa sam se zato bila sasvim izgubila u uspomenama. Već se je nekoliko suza bilo skotrljalo niz bli­ jedo lice Munevverino, kada nastavi tužnim glasom: »I već je moj otac, poslije mjesec dana, da is­ puni pošljednju volju Šefikova oca, bio izvršio svoju svetu dužnost, zaručivši me za Sef ikom. Od tada mi je saobraćaj sa Sefikom bio zakonit. Kao što mi je bio zaručnikom, tako mi je po­ stao i vjerni drug, kojega sam strastveno ljubila. Šefik je sada upirao već zadnje sile i željno na­ stojao da položi ispit i dobije diplomu, jer nam je o tom dragocjenom komadiću papira ovisilo vjenča­ nje. Ta diploma je takodjer Sefiku donosila sama po sebi oficirsku čast. Od sada sam ga gdjekad opazila u vrlo tužnom stanju, koje mi se nije nikako svigjalo. S glavom na prsim a i oborenih očiju, bio je on duboko zamišljen. Ovo me je bacalo u vrlo teške brige. Šta to znači?! U ovako sretnim danima Sefikove duboke misli, žalosni, snuždeni pogledi, odavali su V, mi, da trpi sigurno od nekakve bolesti i tuge, no* koju je htio preda mnom da sakrije. Zar je bilo moguće da sakrije od mene "bno, što ga žalosti?! Nismo li mi vjerni drugovi, istih osjećaja, a uz to i jedno drugome tješitelj? Kakova bi mogla u me­ ne biti briga od njega sakrivena, a isto u njega od mene? U velikoj brizi zbog ove zagonetne Sefikove tuge, mnogo sam trpljela. Jednoga dana zajedno sjegjasmo u bašči. Pogledavši mu očevidno blijedo, omršalo lice, s očima, oko kojih su se bili pojavili crni kolutovi I nehotice mu rečem: — Jesi li bolestan, Šefiče? Nastojeći da skrije utisak ovih rječi, nasmiješi se i odgovori mi: ' — »Ta ti si uvijek taka: Čim mi opaziš samomalo bljedoće u licu, odmah misliš, da sam bolestan.. A ja se bijah tek zanio u duboke misli, koje me taru. A jti^Munevvero, eto, i ti si se zavezla u nekakve misli. Daj mi kaži, na koga misliš?« — »Na te Sefiče, samo na te! Za koga da se više brinem, na koga da mislim, osim na tebe«. — »Na me?! A zašto si zabrinuta?« — »Ti si bolestan, za to se brinem, a povrh toga još i bolest tajiš!« — »Boga ti! Nemoj da mučiš svoga srca takvim neistinitim mislima. Može li biti moći u jednom tijelu i to bolesnom, da radi, da se trudi, a eto vidiš, s ka­ kvim marom za te radim«. Poslije male stanke nastavi: — »Ja, šta bi ti Munevvero, da ja nosim u sebi klicu kakve neizlječive bolesti?« Osjetih, kao da mi še nekakav vrh usijanog gvožgja u srce žabo, i zadao mi užasnu ranu. Uzbugjeno mu odgovorim: — »čim bih saznala, da imadeš takovu bolest, istog bih dana svome životu kraj učinila, ta to mi naša srdačna veza nalaže. Samo pomisli, Sefiče, kako bih ja bez tebe mogla i časak živjeti!« Šefik se smrkne i ozbiljno se zamisli. Kad je glavu podigao, opazim mu ispod naočala blistajuću suzu. Malo zatim ustanemo i počnemo jedno uz drugo šetati. V. Bijaše koncem maja, kada je proljeće sa svojom ljepotom već bilo poodmaklo. Megju nam vladala je dosadna šutnja. Osjećala sam se vrlo tužnom. Želeći prekinuti šutnju, Sefik će mi: — Već su nam proljetni dani na izmaku i sad nam se valja pripremati za tužne jesenske dane. Ah! Ne mogu ti opisati radosti, koju u to godišnje doba osjećam. Onda mi se nasmiješi, i. pogleda me, pa. nastavi: �40 .te Ii, srce, Munevvero, da mi ovoj mojoj ra­ dosti nećeš zavidjeti, jer sam upravo kao zaljubljen u jesen. Ustavismo se pred jednim kestenom. Primjetila sam, da mi je Šefik htio nešto go­ voriti, ali se nije smio odvažiti, za to mu reknem: — Sefiče! danas si se promijenio! Želiš li mi štogod kazati? Potvrdivši glavom rekne mi: — Bojim se, da te ne dimu riječi, koje bih ti govorio. Ako baš hoćeš, da ti rečem, a ti uzmi moj govor za kakvu priču. — Dobro, samo govori, ja ću ’4te slušati. Samo neka te riječi ne budu o kakvoj smrti, o kakvoj bo­ lesti ili bog zna o kakvoj nesreći. — Na žalost, sve je to, što ću ti sada govoriti. — Oh! Šefice! — Molim te, slušaj me, Munevvero! — Sigurno nisam ni ja rad u ovako mladim da. nima umrijeti; osobito ne, proživivši sretan život s to . bom. Ah! Srce moje, budi uvjerena, sve su mi želje, sve nade u tome, da s tobom živeći sretan budem. Na to će sam u sebi: — Ah! Sta htjedoh reći? Neznftm ni sam; misli., su mi danas tako raštrkane, da zaboravljam i ono, što sam htio govoriti. Nastojaću, da ti sve kažem, jer te od danas za dugo vidjeti ne ću. Uzdahnuvši, na­ stavi, te će glasno: — Kad umrem i legnem prije tebe u hladni grob, na odmor, ti me spomeni u tužnim jesenjskim danima, kada uspada lišće i kad cvijeće prigne svoje ponosne vratove. — Ostavi sve te tuge, sve brige na stranu, te se kao i ostali sretni i zadovoljni ljudi svemu raduj i veseli. — Neka te više obraduje jedan kišoviti dan nego li koji veseli proljetni. — Kad kiša s tužnim rominjanjem uspada i kad jesenski siloviti vjetar travu uzvalja, treba onda da se sjetiš onoga sretnoga života, koji smo zajedno pro­ veli. Nadalje, nemoj nikad zaboraviti, da sam u ova­ kvom stanju i ja uživao nerastumačivu slast, u ova dva tri mjeseca bio tužnim, ali i slatkim osjećajima opojen. Od tada je dosta vremena proteklo, tako, da su se utisci ovih riječi bili iz moga srca izbrisali. Već je i nekoliko mjeseci bilo prošlo, od kako je Sefik svršio medicinu i doktorom postao. Od tad baš ni jednom riječi nije spomenuo kakovu bolest ili smrt, te zato nije ni bilo megju nama o tome nikakova razgovora. Osim toga sam ga, od tada i rjegje vigjala. Opazila sam, da mi se nije htio nikako ni pokazati, i da je odviše prostodušan postao. Nastojao bi uvijek s kojekakvim nepotrebnim riječima prikra­ titi vrijeme, a o kakvoj ljubavi, kao prije, ni da spo­ mene. U njegovim riječima i ponašanju opažala bi se velika hladnokrvnost prema meni, a o vjenčanju nije gotovo od tad nikad progovorio. O tome se kod njega nikakva želja nije opažala. Njegovom ponašanju pre­ ma meni čudila sam se, te sam se bojala, da ga kad­ god nisam uvrijedila. Jednoga dana zovne me otac k sebi; kad sam unišla u sobu opazim, da mi se je otac u licu znatno promijenio. Smrknuta čela i blijeda lica gledao je on jednako preda se. Sjednem preda nj, a on mi rukom pokaže, da sjednem kraj njega, te mi tada prozbori: — Moja kćeri! Sigurno da se nijesi nadala, da ću ti sada, ne kao otac, nego kao tvoj iskreni prija­ telj, govoriti. — Nijesam, dragi oče! Ali Vas ne razumijem, šta ste mi time htjeli reći. Da li ćete mi govoriti štogod o Šefiku? — Istina je kćeri! — Ah, ova potvrda me je kao grom udarila u srce. ' — Nije, kćerko, nije, ne treba da se plašiš za njegovo zdravlje, ali me je on oteretio tako teškom zadaćom, da je ne smijem ni kazati, — odgovori otac i duboko uzdahne. Mili Bože! U velikom uzbugjenju uhvatim očeve ruke i činilo mi se, kao da su bile od leda stvorene, te ću mu na to reći: — Govorite, oče, govorite. Glas, što ćete mi ga dati, koliko god bude koban, nastojaću, da ga ipak sa svom strpljivošću podnesem. Na očevim trepavicama se zasjaju suze, privuče me k sebi i pritisne na grudi. — Munevero, dijete moje drago! Ona jedna jedi­ na riječ, koju ti je želio tvoj otac kazati, tako je gor­ ka, da će ti možda uništiti sve one tvoje želje, koje si još iz djetinjstva u tvome srcu gojila, zaio moraš sav svoj ženski ponos upotrijebiti protiv onome nezahvalniku. — Bože moj! da li će taj nezahvalnik biti Sefik? Je li oče? — Jest, baš Šefik, taj patvoreni zaručnik, koji je spriječio, da se vjenčanje obavi, zabacivši uz to posljednju želju svoga rahmetli oca. Po vičem tada tužnim glasom: — Kako? zar da Šefik ovako želi? Zar da ovo on govori? Je li, oče, zar on? Zar je moguće, da me Šefik neće? Zar da me on prezire? Zar je moguće, da nam se tako brzo izgubi iz srca ona ljubav, koja nam je pomiješana s našom krvi i koja nam je s godina­ ma rasla. — Ah, na žalost, čedo moje, nastavi otac suznim očima, — istina je sve što sam ti rekao. Ako hoćeš evo pročitaj pismo, što ga je on sam pisao. Sada već možeš i sama znati kakvom ti je on teškom zadaćom opteretio oca. — Naumio je, da se s tobom ne bi vjenčao i da �Dani su prolaz’li, a ja gotovo ni iz sobe nijesam zadrži samo za uspomenu, samo za san toliko vrijeme, izlazila, ne bih gotovo ništa ni jela, a osim majke ni­ što ste ga zajedno proveli. — Zar je to njegova želja?! Onda neka mu i jesam nikog drugog ni primala. Na skoro me jedan bude! Kada je njemu to moguće, onda ću i ja svom zaprosi, a ja? Kao da ni u sto godina ne bi mogla dobiti silom nastojati, da ga jednom za uvijek izbrišem iz ovakve prilike, samo, d a še osvetim Šefiku, koji me je svoga srca, da odstranim ljubav, te ga zaboravim. Ali, mogao drugoj žrtvovati, te neka vidi, da ja njega mo­ gu drugim zamijeniti, te ■kada mi je majka oče, mogu li razumjeti tomu uzrok?! — Sigurno! Zar je moguće, da se bez ikakva došla u sobu, da me upita pristanem odmah uz uv­ uzroka baca pod noge takva, doista iskrena ljubav i jet, da se vjenčanje ne bi prije godine dana obavilo da se nastoji utrnuli nade jednog nevinog srca? Ali, i ne pomišljajući, da ću, dok sam živa, biti ženom onoga, kojega ne ljubim, onoga kojeg ne mogu ni kćeri, ja toga uzroka ne poznam1 — Ne, oče, ne, ja vam ovih riječi ne mogu pri­ ljubiti. Ne pomišljajući uz to još, da moram s njime miti. On je vama sve potanko kazao! Znatno se u licu bijaše promijenio moj otac, do smrti živjeti, da mu moram prava štititi, da ga moram zadovoljiti, uzvraćajući mu posmjehe i prijate će uzdahnuvši reći: — Neznam, kćeri, ne znam! Uzalud bi. bilo više zncst, sretnim ga Čovjekom učiniti. Ne pomišljajući, da će ovo moje obećanje u životu mi glavnu ulogu od mene i tražili. — Zar mi baš nećete kazati?! Nema štete sva­ igrati, samo sam željela, da vidim, šta će Šefik či­ kako sam mogla razumjeti, da me je Šefik nekoj niti, kad čuje. drugoj žrtvovao. 1 zar nije tako?! Možda će ga kosnuti ovakav moj postupak?! — Možda, odgovori otac gledajući predć^ se. Syom ^ sam se budućem mužu u srcu zahvaljivala, Nalazila sam se u vrlo opasnom stanju. Kod te sam se onda tako sebičnom osjećala, da nijesam oca nijesam smjela tiK ostati. --'B ila sam toliko u ni pomisliti mogla, da ću unesrećiti onoga siromaha, uzrujanosti, da sam mogla učimii, kojekakvih nepri upotrijebivši ga u svoje vlastite svrhe, u svoju stojnosti pred ocem. Skočim i odem u svoju sobu, gdje osvetu! (Nastaviće se.) se u velikoj tuzi složim na minderluk. Dopustim suzama da teku koliko ih je volja, te sam se tom prilikom isplakala, da mi se je činilo, da mi je duša u suzama ronila. Već mi je ova uznemi­ renost bila prestala, kada sam, podbočenom glavom — Dr. M. — na ruke, mirno mislila. VI. 1. Kihavica je česta bolest. Malo ko da nije od U mom so shrvanom srcu bijaše odjedared po­ nje bolovao. 2. Obična kihavica je p r o s t o z a p a l j e n je s lu budila neugasiva mržnja prema šefiku. Ustanem i stanem po sobi šetati. z o k o ž e — najprije samoga nosa, a onda i okoline Mislila sam ili, bolje reći, željela sam misliti, ali njegove. 3. Oboljela sluzokoža pocrveni, nabubri, bridi i su mi misli tako raštrkane bile, da sam nakon dugog mišljenja na koncu uvidjela, da nisam mogla ništa gori, pa onda počne jače baliti. smisliti. Ah! ova uvreda, onda da me Šefik ne voli, 4. Bala ili sluz je s početka bistra i žitka, a kas­ da me je drugoj žrtvovao, ah, ovo sve mi je užasno nije gusta i gnojava. Zato je nos u kihavici toliko zatisnut, da bolesnik mora na usta disati — naročito na dušu djelovalo. Zar da Šefik, zaboravivši svoje sveto obećanje, s noću u postelji. 5. Bolesna sluzokoša izgubi i osjećaj mirisa. Ali poniženjem baci pod noge našu ljubav, a i mene osta­ vi bez ikoga na ovom teškom putu ljubavi, na kojem je inače toliko osjetljiva, da i na najmanju draž Ijera mi obećao, da će do smrti zajedno sa mnom bro­ na kihanju. diti! 6. Jaču kihavicu prati obično i glavobolja. Po — Bez srca, nevjero! Naumio si i želiš da gdjekada se tome pridruži i »vatra«. Bolesnik je loman uništiš jedan život, da ubiješ jedno mlado srce. i zlovoljan, ne jede kao obično; a i san mu je nemi­ Godinama one cvatuće nade, one slatke želje, ran i isprekidan. eto su se izjalovile u jednom jedinom času, i moje ja 7. Uz jaču kihavicu javljaju se često i druge pro­ srce prviputa pri jesenjskom hladnom vjetru osjećalo mjene. Nos i gornja usna pocrvene, nabubre, razjedu gorku žalost! se, pa i iskrastave; oči podbuhle i suze; grlo je suho Pošto sam se najnesretnijom osjećala na ovome i hrapavo; uši sijevaju i zuje (pište); a po gdjekada se svijetu, počnem opet kao dijete plakati. Ta eto, Šefik desi, da bolesnik i zagluhne. me je ostavio, Sefik me više ne ljubi! Od sada za 8. N e p o s r e d a n u z r o k k i h a v i c i su razne što i da živim! . . , zarazne klice. To se vidi već i po tome, što se često H ig ije n a . Kihavica. �M dešava, da kihavica s jednoga čeljade ta na drugo pre­ 29. No šmrči burmut. Bježi od jakih smradova lazi, pa tako čitavu kuću obredi. i mirisa — u opštc od jačina. 9. N e p o s r e d a n p o v o d mogu biti razne pri­ 30. No daj djeci, da nos prstima čačkaju Ili da like. N a jč e š ć e d o la z i k i h a v i c a i z a n a z e b e — u njega čime drugim duboko zailaza, ili da ga kuni’ naročito s nogu i glave. eom-travom »pano i tucaju« i t. d. 10. Kihavicu lasno dobiju, upravo od nje su na31. O b ič n a k i h a v i c a je b la g a b o l e s t i trusli slabunjavci i škrofuljavci, pa onda one osobe, koje b rz o p r o g je . A li ip a k s v a k g r i j e š i , k o s e se suviše tople i lako znoje. a a n ju i ne o s v r ć e . M ože i o n a b i t i o p a s n a . 11. Take osobo dobro će učiniti, ako zimi mjesto 32. Odojčetu je i osrednja kihavica opasna. Za’ jednih toplih (vunenih) čarapa navuku dvoje. Još je bo’ tisne mu nos, pa mu ne da sisati. lje, ako su samo donje vunene, a gornje svilene. 33. Ozbiljnija je kihavica i onda, kad dugo traje 13, Ko je od kihavice natrusan, neka zimi nosi ili kad se često povraća — naročito kod slabunjavih i obuću debelih gjonova ili (pod tabanima) vunene pod- škrofuljavih osoba. U takim prilikama valja već tra­ pete. Dobre su za njih i kaljače (kaloše) bez gornjeg žiti ljekarske pomoći. lica — samo s gjonom. 35. Ljekara valja tražiti i u onim slučajevima, 13. S nogu se najlakše ozcbe u m o k r o j o b u ­ kad iz nosa s vremena na vrijeme gnoj i sukrvica teče, ći. S toga varošani po blatu i lapavici nose kaljače. ili kad čeljade iz nosa zaudara (smrdi). Samo valja da ih odmah skinu, kadgod s polja u kuću 36. Od kihavice često protoče i uši, a od toga svrate. se može i ogluhnuti. 18. Kaljače se ne nose da drže toplo. Zato su 37. Zapaljenje sluzokože u nosu može i na naj­ one u suhoti baš i zimi suvišno. Šta više: mogu i bližu okoirrm preći, pa i na niže sa spustiti. S toga škoditi. U njima se noga upari — dakle opet donekle kihaviča\i često promuknu,pa po gdjekoji i prokašlju znoji i ukvasi — naročito, ako se u kući ne skidaju. — a to će reći: obole^im i grlo i pluća. 15. Cim ti se noge upare *i oznoje, skidaj obuću 38. Kihavica je često i preteča koje zarazne bo­ i mijenjaj je. Ako ne svu, ono barom čarape ili obojke. lesti — naročito kod djece, pa već zato zaslužuje na­ 16. Mokra obuća ne smije 'še na nozi sušiti. Čim ročitu pažnju. je skvasiš, skini je. A ako d.r'nije zgodno da se odmah 39. Zdrava služokoža nosa čuva i brani tijelo od izuješ bar se poštara], da mokrih nogu no sjediš, nogo zaraznih klica, a bolesna već to ne može. S toga se hodaj. na kihavicu lakše nadoveže i koja ozbiljnija zaraza — 17. Osuši obuću prije no što je obujoš. Pazi da n. pr. kočnja vrata, jektika i t. d. Bolesna služokoža ti je i gornji dio njen sasvim suh. lakše će primiti zarazne klice, a lakše će ih i u ti­ 18. Gdje su veliki snijogovi, tu opanak nogu jelo propustiti. Bolesne sluzokože nosa i ždrijela (kraj­ slabo brani. U takim krajevima nose se čizme sa vi­ nika) su, dakle, upravo otvorena vrata, kojim zarazne sokim sarama. klice slobodno u tijelo ulaze. 19. Na zimi ne stoj dugo na jednom mjestu, nogo 40. Prema tome ljekari savjetuju, da se od kiha­ se kreći. vice čuvamo, a ako je dobijemo, da je ne zapuštamo, 20. Ne izlazi na vjetar i promahu m o k re koso 41. Slabunjavi, natrusnl ljudi najbolje će se od ili z n o j a v e g la v e . kihavice sačuvati, ako i z v j e ž b a j u svoje t i j e l o 21. Naročito se čuvaj vjetra i promahe, ako si tako, da podnosi i jače mijene u toploti. Kupanjem, ćelav. trljanjem, šetnjom i kretanjem po svježem ma i hlad­ 22. Ne idi s cićc-zime odmah u pregrijane pro­ nom vazduhu očvrsne i slabiji sastav tako, da mu i store. sluzokože postanu jače i otpornije. 23. Ne trči odmah s vrata naložonoj peći. 42. K i h a v ic a ć e b r z o p r o ć i, ako bolesnik 24. Ne loži naglo peć. 25. Ne idi zagrijan i oznojen (potan) iz zaparna za vrijeme bolesti ostane u prostoru s čistim, svježim vazduhom, a podjednakom, umjerenom toplotom. prostora na hladnoću. 43. Tijelo je u prijekim promjenama toplote najma­ 26. I s r u k u s e m o ž e n a z e p s t i , pa[kihavica dobiti. Djeca je često dobiju brčkajući za dugo rukama nje izloženo — u toploj postelji. Kome se, dakle, po hladnoj vodi i grudajući se čitave sahate. Tako i može, neka odmah u postelju legne čim kihavicu do­ bije. pralje često okihavičave. 43. U kihavici pomažu mnogo i lijekovi, koji tje­ 27. Kihavicu može da izazove i n e č i s t o ć a . S toga valja nos čisto držati. Naročito ga valja čuvat i od raju na znojenje, pa i para. Neki meću noge u vrelu vodu. prašino, čagji (dima) i jačina. 45. Ljekari opet preporučuju: paru od slane vode 28. Ko ima posla u nečistom, prašnjavom i za­ dimljenom vazduhu, neka često nos usekne. Naročito (da se diše), vlažne obloge, mentol, forman, formanovu vatu i t. d. „Zdravlje*. valja to da učini pred spavanje. �5*2 714. Rado Marković. 715. Gjorgjo Ran kič, 716. Umorbeg A. Salihbegović, 717. II. Muharembc'g l ’ašić, 718. (»12 Vejsil ef. Mutapčić, 613 Arslan of. Herce­ Aleksander S. Bogdanović, 719. Aleksander Daskalović, govac oba iz Zenice; 614 Mićo Belović, trg. Brčka; 720. Zijabeg O. Salihbegović, 721. Rifatbcg Rifatbe615 Izet ef. Sarajlič šk. upr. Ustikolina (kot. Foča); gović, 722. Hasanbeg Salihbegović, 723. Muratbeg 616. Hivzibeg Filipovič, 617. Ćamil’heg Filipović, 618. Osmanbegović, 724. Hafizbeg Salihbegović, 725. Hrus’ J u su faga Iladžić, 619. Salih of. Demirović, 620 Ibrahim tanbeg Salihbegović, 726 Alija Muharembegović, svi beg Filipović, 621. Šerif beg Filipović, 622. Omerbeg iz Bijeljine; 727. Dr. Uroš Krulj, 728. Lazar Miličević Filipović, 623. M. Hulusija, 624 Atifaga Čokić, 625. trg. 729. Dr, Nikola Stojanović, advokat, 730. Odisej Ibrahim ef. Rašić, 625. Hasan ef. Karahasanović, 627. Mavrakis, opć. taj., 731. Dr. Fridrich Trammer, grad. Dedaga Handžić, 628. Avdaga Čanak svi iz Ključa; fizik., svi iz Mostara; 723. Nikola Pišteljić, 733. Božo 629. H. Osman Č-izmić, 630. Omer Karaosmanović, 631. V. Božić, 734. Ž. O. Đačić, profesor, 735. Jusufbeg Milanko Marić, 632. Mujaga Gasal, 633. Arif Imamović, Ljubović, oficir, 736. Lranko Pećanac, gjak trg. ak., 634. Suljo Lemu, 635. Salih Zilić, 636. Mladen Mitro- 737. Dragoljub M. Marinković, adv. prif. svi iz Bio­ vič, 637. Jusuf Turhanija, 638. Mujo Verebica, 639. grada; 738. Dušan Babić, trg. 738. Špiro Bocarić, ak. Mujo Lemo, 640. Ahmed Brkić, 641. Špiro V. Pažić slikar, 740. Jeftan Hagji Lelečić, trg. svi iz Sarajeva; 642. Simo Zagorac, 643. Hamid Kozbeg, 644 Derviš 741. Muslafaga Omerbegović, trg. Gračanica; 742. AuKozbeg, 645. Alija Verebica, 646. Mujo Gjonlić, 647. dija Žukić, trg., Treštenica (kot. Tuzla), 743. H. Salih Simo Rosić, 648. Ibro Burek, 649. Salih Burek, 650. ef. Ibrahimović, 744. Akif Karamehić. 745. Trifun Gjer Ahmed Burek, 651. Muharem Burek, svi iz Livna; 652. inanovič, svi iz Visokoga; 746. R uhija HadžiosmanoMuiatbeg Zaimović, 653. Savo Popović oba iz. Tuzle; vić,»Jajce; 747. Salih ef. šer. sudac, 748. Mustafa ef. 654. Mehmedaga Kučukalić, vel. posjed., Brčko; 655. Ibrahimović, 749. Ibrahimaga Hodžiegrić, 750. Husein Dr. Milan Srškić, 656. Mi lan Besarović', 657. Muhamed aga Piskavica, 751. Husein ga Dervišević, 752. Murat Hadži Smailović 658. H. Alija ."Vojniković, 659. Mu­ Topčagić, 753. Hasan Rizvanbegović, svi iz Brezova hamed II. Omeruvić svi iz Sarajeva; 660. Alija Daut- Polja, begović. Prozor; 661. Mehmeđ Ibrahimović, Sarajevo; 662. Sulejman Šukribeg Hafizadić, medecinar Travnik; 163. H. Jusuf aga Efića, Mostar; 664. Jakov A. Popović, Gajretove vijesti. (565. Svelozar T. Zini^ 666. OsmarJbeg Teskered/.ić, N ovi č l a n u te m e ljile . Za Gajretova člana ute667. Fabribeg Teskered/.ić, 668. Scnisi ef. Brajić, 669. meljača upisao se je g. Marko Brandeis trgovac iz Ibrahim beg Hasanpašić, 670. O m erbeg Ibrahimpašić, Brčkog. Neka je čast, hvala i priznanje g. Brandeisu, 671. Sabri ef. Nikšić, 672. Asim ef. Kurt, 673. Ibrahim koji svojom obilnom potporom ove naše opće narodne beg Hafizadić, 674, Muhamed lvurt, 675. Ali ef. Bego- kulturne ustanove, dokazuje, da mu leži na srcu naš vić. 676. Abdaga Dautović, 677. Abdurrezak Bjelovac, napredak i prosvjećenje. G. Brandeisa i njegovu radnju 678. Salihbeg ldrizbegović, 679. Salihaga Dženić, 680 toplo preporučujemo muslimanskoj ehaliji brčanskoj. Salihaga Šehaganović, 681. Ahmedaga Tolja, 682. Ha­ N ovi G a jr eto v cijja r p a p ir . Ovih dana je mid ('f. Kajmaković, 683. Hajdar ef. Fazlagić, učitelj, izašlo novo cigar-ćage Gajretovo finije vrste u formi svi iz Travnika; 684. Hasan Komić,685. IbragaKomić, »Riz-Abadie« papira. 686. oulejman Komić, 687. Zaim Koinić, 688. Ahmed Fini Gajretov cigar-papir nije ništa izostao iza Basic, 689. Salih H. Komić, 690. Ale Omerčehović svi iz Otoke; 691. Osman ef. Selesković, bank. čin, 692. »Riz-Abadie« ili »Job« papira, pa se nadamo, da će i Ibrahimaga Hukanović, trg. oba iz Tuzle; 693; Hafiz ona naša braća, koja do sada nisu trošila Gajretovo ci­ Esad Sabri Hafizović, Nikola Kašiković, ured. „Bosan­ gar-ćage, od sada ga početi trošiti i time Gajretovo ske Vile“, 695. Milan Maksimović, advokat. 696. N. N. prihode uvećati. Fini Gajretov cigarpapir je u sveščicama po 60 697. Ibrahimaga H. Mujezinović, 698. Hašimaga Had/.iefendić, 699. Osmanaga Mujkanović, 700. Gorgje R. listića, a staje 6 hel. komad. Jovanović, svi iz Tuzle; 701. Hajnrih Amodaj, agent G ajretove m ark e. Došle su nam prve pošiljke iz Beča, 702 Niko Marković, Ćilići (kot. Tuzle) 703. Gajretovih marki, koje su vrlo lijepe i ukusne forme. Dr. Murat Sarić, ljekar, Sarajevo; 704. Abdullah ef. Nadamo se, da ć.e braća muslimani u svojoj korespon­ Berberović, uprav. osn. škole, Kula Fazlagić (kod Gacko); denciji svakom prilikom upotrebljavati Gajretove marke 7C5. Safvet Hafizadić, šlud. agr., 706. M. Ali Saračević, Naročito su Gajretove marke podesne za razna česti­ stud. med. oba iz Carigrada; 707. Smailbeg Mulabe- tanja. gović, 708. Šemsibeg Abdullahefcndić, 709. Petar GjeGajretove marke se prodaju samo za gotov novac kić, trg., iz Dervente; 710. Ahmedaga Sejdagić, ml. te stoga molimo sve one, koji žele Gajretovih maraka, posjed, iz Bos. Kobaša; 711. Milan Petrović, 712. Mu­ da nam pošalju uz porudžbine novac unaprijed. Cijena jaga Sinanović, iz Dervente; 713. Ljubomir Mešterović, je markama 1 heler po komadu. Liga hiljade. �Braco muslimani, upotrebljujte u svakoj prilici Gajretove marke, čime ćete poduprijeti naš narodni napredak! G ajretov list neprestano napreduje. Za posljed­ nja dva mjeseca, otkako je list reformiran, dobili smo oko 800 novih pretplatnika' a kako se pretplatnici sva­ kim danom sve to više javljaju, nadamo se da će se taj broj još mnogo jače uvećati tako, da će broj Gajretovih pretplatnika izići i na 3000. Dakako, da nas ovaj lijepi odziv našega elementa mora radovati i dati nam nove snage, da Gajretov list što bolje uredimo i od njega načinimo pravu narodnu knjigu, bez koje neće biti nijedan pismen musliman. Naročito nas raduje, što megju pretplatnicima vidimo lijep broj naše braće iz sela, kao i to što je naša Školska omladina listom pohrlila u kolo Gajretovih pret­ platnika i prijatelja. Z ab ave u k orist ,.G ajreta“ . — U toku prošlog mjeseca održane su osim sarajevske, još dvije zabave kojih je neki dio prihoda išao u korist našega »Gajreta«. Takvu jednu zabavu priredila jo »Musli­ manska čitaonica" u Bos. Gradiški, čija .je ’/s čista prihoda, koja je bila namijenja „Gajretu",iznijela lijepu svot„ od 200 kruna. Isto tako je ’/s čista prihoda zabave odredila „Gajretu" i „Turska čitaonica.1 u» Bugojnu, od čega je „Gajretu" zapalo K 60'—! Osim spomenutih zabava, koje su „Gajretu" do­ nijele lijepe koristi, davana je ovih dana Gajretova zabava u Lijevnu, a kako doznajemo, davače i tešanjska narodna omladina jednu zabavu u istu svrhu. Mi se možemo samo veseliti ovim rodoljubivim pothvatima naše omladine za „Gajret", koji će se uz jednodušno zauzimanje sve braće, nesumljivo, razviti i podignuti na onaj stepen, na kojemu je potrebno da se nalazi, pa da može da izvršava onu plemenitu i veliku misiju, koju je uzeo sebi i zadatak. G ajretovi a rtik li. Prihodi, koje »Gajret« vuče od svojih artikala, bivaju sve to veći, jer naš svijet u sve to većoj mjeri nabavlja i troši Gajretove artikle, a time i ovoj našoj kulturnoj ustanovi dakako sve više privregjuje. No koliko god da Gajretovi artikli stiču sve to više potrošača, ipak bi oni razmjerno prema broju na­ šega elementa i njegovom imovinskom stanju, mogli imati mnogo veću potrošnju, čime bi se ovi dohotci Gajretovi mogli znatno uvećati, tako, da bi smo za kratko vrijeme mogli imati samo od toga na 50.000 kruna godišnje prihoda pa i više. Mi stoga molimo svu braću i prijatelje narodnog napretka, da se što toplije zauzmu oko popularisanja Gajretovih artikala. Naročito molimo trgovce musli­ mane, koji bi u tom pravcu mogli najviše učinili. Braćo muslimani! Muslimanska vam dužnost na­ laže, da Gajretove artike predpostavite svima drugima proizvodima, a tim prije, šio su Gajretovi artikli, ako ne bolji i jeftiniji, ono svakako barem i kakvoćom i cijenom ravni drugima. Poruđžbine za Gajretove artikle treba slati: Za cigar papir: S. D. Alkalay, Sarajevo, za šibicu: Alkalay & Comp , za bez i pamuk: Heidensehafters Spinnerei, Triest, za safun i parfumerije Abram Isak Romano, Sarajevo. Javne potvrde. — Darovi. „Zrno po zrno pogača". Ahmed Hadžialiagić, novinar, položio je 8 kruna, koje je sakupio na slavi Mihajla Trebića u Sarajevu. Behdžet Mutevelić gim. položio je 4 krune od prodatih »Gajretovih« kupona. G. Jeftan Despić iz Sarajeva darovao je „Gajre­ tu« 10 kruna istirahati ruhičun merlmin Esad cff. Uzunića. ' * Mjesto bajramske čestitke ahbabima darovao je Mustajbeg Halilbašić 2 krune. Istim „povodom darovao je Hamid Svrzo, pravnik 2 krune. Fehima Prolio ud. za Alagu Mahića, Ljubuški, poslala je „Gajretu" 3 K 20 h, a Kadraga Kadragić 2 K. 40 h. od prodatih kurbanskih kožica. Na predlog g. profesora Mihića sakupljeno je u Ljubuškoj čitaonici u oči nove god. 10 K 46 li. Alibeg Filipović, povjerenik u Glamoča, poslao je iz kašice br. 232. K 5, broj 230. kod II. Seremeta 1 K 70 h, broj 231. kod Čamila Karabodžića 45 li, a 4 K 50 h iz kašice broj 232. Ibrahimaga H. Egrič i Hasan DelalLć iz Brezova Polja sakupili su prilikom kurban-bajrama od tam. ehalije 10 kurbanskih koža, koje su prodali za 33 K. a darovali su ih: 4 komada Ibrahimaga H. Egrić, dva komada: Ibrahimaga Selimagić, po 1 komad: Melimed beg Muratbegović, Sulejman Zahirovići, Hasan Delalić. Ahmed ef. Aliefendić, mualim u Janji poslao je 23 K, koju su svotu darovali: Mula Avdaga Skakić 10 K, a po 2 krune: Melimed ef. Jusović, trg., i Der­ viš beg Alibegović; po 1 k r u n u : Sinan Sadiković, Beša Palovrić, Ibrahim Gruhonić, Husein ef. Gruhonić, Alija Hasanović, Smail Durgutović, Ahmed ProsiČanović, Ibrahim Dervišević i Muharem Muharemović. Leon Danti trg. iz Sarajeva đaiovaoje nGajretu“ mjesto bajramske čestitke Avdagi Kezmanoviću 2 krune. Mjesto čestitke Šerif ef. Arnautoviću darovao II. Ibrahim ef. Sarić iz Starog Majdana 3 krune. Osman ef. Zametica, povj. u Gacku spremio je 9 K od burbanskih kožica, koje su darovali: Arif ef. Sarić, načelnik i njegova hanuina, Safet Pašić i Sajtaga Kurtović. Aurel Kudrna Derventa poslao je 10 K mjesto bajramske čestitke prijateljima. Ahmed Fazlagić povj. u Čapljini spremio je 20 K i 40 li, i to 4 K 90 li, koju je svotu sakupio Hamidaga Fazlagić na sijelu u »Islamskoj kiraethani", 9 K 25 h, koju je svotu isti sakupio pred džamijom 7<a vrijeme kurban bajnima, 4 K 5 li iz kašice, koja �54 stoji u »Islamskoj kiraethani* 1 K 24 li iz kašice kod Salihage Fazlagića, 1 K iz kašice kod Idrisa Melilja. Hafiz Rašid ef. Rasovac Bos.-Novi, poslao je 5 K 37 h koju je svotu sakupio na sunetu kod Hasanbega H. Kapetanovića a prije sakupio 6 K 57 h istini po­ vodom kod Dervišbega Ibrahimbegovića. Bogdan Ivanišević darovao je Gajretu 1 K. Sulejman ef. Saridžić položio je kao dar Gajretu 157 K. Simo Eraković, sekretar Eparhijskog Savjeta u Tuzli položio je kao prilog »Gajretu« 2 krune. Nuraga Džabija sakupio je na sijelu kod Mujage Sulejmanovića 11 K za »Gajret«. Alispahić Sulejman iz Vlasonice poslao je »Gajrelu“ 6 K 10 h koju je svotu sakupio na sijelu u »Islam, kiraethani14. Alaga Šunje iz Crnica poslao je »Gajretu« 3‘83 K, koju je svotu sakupio na sunetu Hasana Sabljića Salko Zaklan. Mustafa Sejdinović mualim u Todorovu, sakupio je na večeri Redže Jusića 2'30 K, a darovaše slijedeća gg.: po’50 h: Juso Avdić i Maše Jusić, po 50 lielera: Meho i Redžo Jusić; po 20 h: Osme Mahić, Sejdo Ju­ sić i Osme Mukeljić; po 10 h: Bajro Jusić i Juso Jusić svi iz Todorova. Mjesto brzojavno čestitke Hilmi ef. Hatibović prigodom njegova izbora*za kandidata za reis-ul-ulemu darovaše Gajretu po 1 K: H. MehnfeiP'gf. Devedžić, Šemsibeg Abdulahefendić. Fuadbeg Abdulahefeudić, Mesud ef. Džanhodžić i Asimbeg Alibegovića Miralemheg Begović. K 8 20 K Vaso Kraljević iz Sarajevu darovao je 20 K za rahm et duši Esad ef. Uzunfća. Iskaz dobrovoljnih priloga na »Gajretovoj(<zabavi, priregjenoj 10. februara o. god. u Sarajevu. Priv. zem. banka K 50; Njeg. Hks. poglavar zemlje pl. Varešanin K 30; po 25 k r u n a : Mahmudbeg Fadilpašie, S. I). Alkalajr i Alkalay & Comp., svi iz Sarajeva: po 20 k r u n a : Schnack, upravitelj bos. herc. drž. željeznica, Košta Hormaim, odjel, pred­ stojnik, pl. Šek, odjel, predstojnik, Ismetaga Merbemić, veleposjednik, Stuks, dir. agrar, banke, Aco Jeftanović, privat. svi iz Sarajeva, Alibeg Firdus veleposjed, iz Livna, Osmanbeg Pašić, veleposjed, iz Bijeljine, Bećirbeg Kapetanović veleposjed., iz Ljubuškog, Suljaga Vajizović trg. iz Rogatice; po 15 k r u n a : Nikola Berković, dir. zem. banke, Njeg. Eks. korpskomandant Aufenberg, Diogen Petrović i Vaso Kraljević, svi iz Sarajeva; Ahmedbeg Cerić K 11; po 10 k r u n a : Baron Benko, civilni adlatus, Danilo Dimović odvj., general N., general N., Oberst Korak, Deutscb prokur. zem. banke, Rizabeg Kapetanović, Braća Hadžijusufagić, ltisto H. Damjanović, Ililmibeg Kapetanović, Asimaga II. Sabanović, Šahinogić, Salom i Besarević, svi iz Sarajeva, Dcrvišbeg Mi rale m iz Travnika, Mabmudbeg Smailbegović, Itemzija Ilusić i Ragib beg Džinić iz P>. Luke, Ahincd e f .’Šehovie iz Trebinja, Bećirbeg lbrabimbegović, Gradaščevic iz Gradačca, Braća Latilići iz Lijevim, Mubaremaga Pašalić iz B. Krupe, II. Jusufaga Klica iz Mostaru; Nuraga Ilusagić K 8 50 b.: po 7 k r u n a : Islam. Kiraetbana u Jezeru, Alibeg Miralem iz D. Vakufa; p o 6 k r u n a : Esad beg Alibegović iz Berventc, Ibrabimbeg Sulejmanpašić iz Bugojna i Ibrabimbeg Cerić iz B. Dubice; p o 5 k r u n a : Birnbaum, direk. Magj. trg. dion. društva, Vaso Čabrina, Jeftan Despić, Vasilj Grgjić, Dr. Madžar, X. X., Dr. M. Srškić,. I)r. II. Karamehmedović, Simo Prnjatović, Dr. M. Sarić, Milan Besarević, Dr. Vojislav Be­ sarević, svi iz Sarajeva, Bogdan Ivanišević iz Konjica, Muhamedaga Aganović, Emin ef. Brka iz Tcšnja, Rifatbeg Sulejmanpašić iz Bugojna, Hasanaga Mulalić iz Cazina, Nedžibaga Bezić iz Tuzle, Salih ef. Karaosmanović, Mujaga Dizdar iz Lijevna, Eminbeg Kape­ tanović iz Tešnja, Zaim i Adom Bećirović iz B. Gra­ diško, Pašabeg Kulenović iz K. Vakufa, Ilasan ef. Šehić, Salili ef. Bebmen, Mahmud ef. Mehmedbašić i Muhamed ef. Bukić, svi iz Stoca, Rustanbeg Cerić iz Bos. Dubice, II. Hafiz Husni ef. Numanagić muderris iz Visokoga, Halil Jakubović iz Lastve kod Trebinja, Risto.J. Bilić iz Gacka, Mujaga Balvanović iz Zvornika, Sadik ef, Sadiković iz Ljubuškog, Asimbeg Miralem iz D' Vakufa; p o 4 k r u n e : Mustajbeg H. Kadibcgović iz B. Petrovca, Mebmed Ivazaz iz B. Kostajnice, Košta Cuković, Hilmi cf. Hatibović, Dr. Jefto Dedijer, svi iz Sarajeva Mustafaga Sarajlija iz Cazina; p o 3 k r u n e : Muhamedaga Madžarević, Risto i Jovanka Vidaković, David Altarac svi iz Sarajeva, Dervišaga Karamebić, Visoko, Suljaga lladžić iz Cazina, Hamid Fazlagić iz Čapljine, H. Ibrahim ef. Sarić imam, St. Majdan, Ibrabimaga Hodžić, Brezovo Polje, Husein ef. Šaran iz Srebrenice, Ibraga Burek Lijevno, J. Babić, Gradačac, Osman Bazerdžanović. Zvornik, Ibro Koso iz Domanovića (kot. Stolaci, Poro Drljača, iz Bos. Novog, Fetali ef. Dizdarević, Ljubuški, Adolf Scheier, Avtovac Mu­ baremaga Alikadio Ostrožac; po 2 k r u n e : Huscinaga Nuhić, Husein Mczirhodžić, Košta Vodenelis, Edhemaga Tufo, Niko Mitrović, Mebmed Mujanhodžić, Miloš Milošević, Stjepanek, Levi kalufčija, Mihajlo Milanović knjižar, Marica Barišić, svi iz Sarajeva, II. Hadžiabdić iz Kupresa, Mustafa Celebić, Zgošća, (kot. Visoko), Mehmed Kozarčanin grunt. vježb. Nazif Topić iz Ca­ zina. N. N. i Ilasan Bitevija gimn. iz Tuzle, Ahmed ef. Fazlagić iz Čapljine, Milan Gjorgjević upravitelj štedionice u Zenici, IIuso Selimović iz Vitine iZvornik), Braća Božić, Puračić, H. Ajni ef. Bušatlić kadija iz Foče, Ruhija H. Osmanović iz Jajca, Lutfi ef. Pilić i Alaga Behmen iz Stoca, Josip Stacinski iz Tešnja, Alija Lejlić i Ibro Grgić oba iz ravna, Gjorgje Vidović, Vindhorst, Alaga Šunje iz Crnića 1 K 20 h; p o l k r u n u : Mujaga Sulejmanović, Mehmed Tanović, Ib­ rahim ef. Šahinagić, Zulfo Mrzić, Mehaga Fejzić, Avdaga Musakadić svi iz Sarajeva, Lutfaga Dajdžić iz Rogatice, Mubaremaga Ahmetagić, Ahmetaga Mubaremagić, H. ef. Muftić, Jakubaga Begić, M. Berbić, Mehaga H. Efendić, Alijaga H. Ponjavić svi iz Tuzle, Hasanaga Latifić, Hasan ef. Ćebo, Hamid Gasal, svi iz Lijevna, Avdaga Kapetanović, Osmanaga Metilj i Camil Beča iz Čapljine, Bela Heischfelđ i Alibeg Frndić, oba iz Zenice, Ayhmed ef. Čemalović, Alaga Muhamedagić, Hasan ef. Žunić. Ibrahimaga Omanović, Mehmed Beganović, Muho Berber, Omer Hadžić, Ibro Purić i Omer Ahmetašević, svi iz Cazina, Salko Zaklan iz Crnića, Nazif Rašidović iz Brezova Polja, Mehmed Salčić i Mahmud Bebmen iz Stoca: po 00 h e l: H. Kjub ef. Febimović, Husejin Huskić iz Lijevna, lbrabiinaga Šebanović iz Tuzle: p o 50 h e l: M. A. Arnaut, Ahmetaga Kratina, M. F. Ekinović, Mullaga Ekinović, �55 H. beg Begagić, A. Haramandžić, Muharem Rundalić, Avdo Brkić, Hasan Dimno i M. Druško svi iz Zenice, Omer ef. lbrišimović Alija Ibrišimović, Nuraga Bešlagić, Jusutaga Bakić, Bijesavić, I. Hukanović, svi iz Tuzle; po 40 h el: Salih Begić I. Smrzko, Jusiil' Bulić, Alija Strika, svi iz Zenice, Mustafa Svraka iz Lijevna, p o 30 h e l: Ahmedaga Šuvalić, Elias Altarac, Hasan Duvnjak, Osman Isaković, Ibrahim Karić, 0. Š., svi iz Zenice, Jakub Čivčić, Rifat Divancfeneic, Salko Ibri­ šimović, N. N., Mehaga Šehanović, Mahmud Omazić, Jovo Gavrić, svi iz Tuzle; po 20 h e l e ra : M. At'jaga Gomić, J. lbrišimović, Salih Karajlić, Meho Sojranić, Ibro Hećamović, J. Jahić, A. Pašić, Mujo Gjokie, Osman Mutišević, M. Muhareinagić, M. Mehmedagić, Pero Stjepanović, Vlajko Stanković, A. Karabegović, Fadil ef. Dubravić svi iz Tuzle, Adžulaga Daić, Izet ef. Nemiragić, Mustafa Hodžić, M. Mujagić, Z. Zulkić, P. Podojak, M. Ekinović, Munib Begić, Bajro Delić, A. Hercegovac, Ibro Koknjo, Avdo Koknjo, Mehmcd Biloglava i Hasan Kasan, svi iz Zenice; po 10 h: Ne/.ir Bošnj.ak, Zenica. Neka je srdačna hvala, čast i priznanje svoj ple­ menitoj gospodi priložnicima, kojima leži na srcu do­ bro i napredak našega muslimanskog elementa u ovim zemljama. Živili! Odbor »Gajreta«.’ lihaga Zaklan, Hamidaga Soldin, Ahmelaga Kovačić, Košta Popovac, svi iz Dubrava, Mehmed ef. Merzić iz Vlahovića; 90 h. Ahmelaga Burina iz Stoca; 60 h. Ahmetaga Tabaković iz Stoca; po 50 h: Abdulah Murad, bašić, Mustafa Nurkov:ć, Dervišaga Mahmudćehaić, Šaćir Bakirbegović, Jevto Hamović, Jusufaga Brkić, svi iz Stoca; po 40 h. Zulfikar ef. Rizvanbegović, Ahmet Kađribegović, oba iz Stoca; po 20 h: Salihaga Brkić, Hasanaga Hajdarević, Omer Muradbašić i Meh­ med Sabić svi iz Stoca. Od milodara 168 K 64 „ ulaznica 134 „ 60 2ž „ 26 tombole 50 „ »G.« razg Svega ukupno 328 K Troška ____ 9 1 K 57 Ois^v prihoda 236 K 43 Priregjivački odbor smatra se dužnim, da se naj­ ljepše zahvali svim onim prijateljima našega „Gajreta koji ovu našu,zabavu potpomogoše, a naročito »Mu­ slimanskom zanatlijskom udruženju«, koje nam je dra­ govoljno ustupilo prostorije, te Mahmud ef. Mehrnedbašiću i Mustafa Asim ef. Sarajlić u, koji su nastojali dobrovoljnih priloga na ,,Gafretovoju zabavi, prine žaleći svoga tru a, da zabava ispane što sjajnije u regjenoj u Stocu dana 19. avgusta 1909, od strane svakom pogledu. Iskrena im hvala! muslimanske gjačke stolačke omladine. P r i r e g j i v a č k i o d b o r. Po 10 K: Ademaga MeŠič iz Tešnja, Muhamed ef. Bukić iz Stoca; 8 K Alaga Pužić iz Mostara; 5.54K Novine i knjige. Mehmed ef. Mehmedbašić uz Stoca; po 5 K: Mehmed (U ovoj rubrici ćemo donositi svaku knjigu i no­ ef. Šarić, Mehmed ef. Salćić, ćamil ef. Pitić, svi iz vinu, koja nam se pošalje na prikaz ili u zamjenu sa Stoca, Muhamed ef. Dizdar, Ribica — Efica, oba iz Mo­ eventualnom, kraćom recenzijom). .leTonnc maTHi^e cpncne. cmo 1. h 2. CBecKy stara, Braća Mrčić iz Čapljine; po 31\: Wolf Siblein, Halilbeg Rizvanbegović, Salih ef. Behmen, Ibrahim ef. .’seTonnca MaTienma 3a roA. 1910. ca o6ii.nihm caApacajcM. HapouHTO HaM je iicTaKHyTii jmjeny npnaoBiijecr Fildić, svi iz Stoca, Ademaga Kapetanović iz Čapljine, ByA0 BvAHeaBJbeiiuha — IIpnjeAopcKor „MyHHH ashh Mustafa ef. Serdarević iz Ljubinja, Ahmed ef. Fazli- H3 acHBOTa Haninx .ninaHa. Jbe'ronnc na.ia3u CBaKor Mjenović iz Ljubuškoga, Ibraga Sefić, Ali ef. Kurtović, cega y ceecunMa oa 6 uiTaMnaHnx Taćaica, a piljena je oba iz Mostara, Džaferaga Bajraktarević iz Ostrošca; (•BaKoj CBecpu 1 npyHa. ypeAmuc .T>eTonnca je Mn.iaH po 2 K : Šaćir ef. Grebigjela, Smail ef. Mehmedbašič, CaBnk, ceKp. Ma-rupe cpncKe. JaBOp — opraH paAmcajiHe AeMOKpainje. Majuru Josip Ruby, Milan Kurilić, Sulejman el. Behmen, Pa cBaKH a » h y BeorpaAy. vao Stambuk, Josip Tomić, Nikola Prce, Risto Perišić, Muslimanska Sloga — organ novoosnovano Risto Salić, Muhamed ef. Šehić, ‘Josip Slreng, svi iz „Muslimanske samostalne stranke* u Bosni i Herce­ Stoca, Alaga Sunje iz Dubrava; po 1 K : Mustafa Asim govini. Izlazi dva put na heftu, a godišnja pretplata ef. Sarajlić, Salih ef. Arpadžić, Mustafa ef. Skorup, joj je 12 kruna. CpncKa Hlh'O.ia neAarouiKo-KH>nsKCBHii .ihct, opran Mahmut ef. Alihodžić, Drago Kureš, Mustajbeg Rizvan­ begović, Omeraga Hajdarević Muhamed ef. Tatarević, cpncKor yqHTc.i>CKOi' yApyacen>a y E ochh XepneroiuiHn. B.iacmnc je .ihcts Cpn. y«mT. yApyacea>e, a ypeApm« Smail ef. Buzaljko, Halil ef. Šarić, Baščauš Hajdarević Mh.ioui Houapa, yHHTe.:> cpn. uiKo.ie y CapajeBy. JI hct Gjuro Simeon, Vaso Milićević, Jovan Jovauović, Milan ii3.ia3H y MjcceuHHM CBccnaMa npeKO uncc-ictce roAHHe n Savić, Pero Topalović, Muhamedbeg Rizvanbegović, eraje: 3a n.jaHOBe K 4., a 3a HennanoBe K 6. Vide Previšić, Muhamed ef: Rizvanović, Martin Krešić U čiteljska Zora — organ »Učiteljskg društva Spasoje Smilić, Ivan Petrušić, Emanuel Luu, Andjelko narodnih osnovnih škola okružja mostarskog«; izlazi u mjesečnim sveskama preko školske godine pod ured­ Precca, Josip Vitic, Jusufaga Mehmedbašić, Hasan ef. ništvom Stj. Ilica učitelja. List se štampa mješovito Mehmedbašić, Gjorgjo Salić, Adem-Ahmet, Pero Radoćirilicom i latinicom, a cijena mu je 4 krune na jević, svi iz Stoca, Muhamed ef. Hadžić, Mustafa ef. godinu. čišić, Mehmed ef. Džukic, Mustafa ef. Mahinić, llusaga Opeka u aouh. C/imca hs ApyuiTBeHBr jkubots y Frlj, svi iz Mostara, Abdurahman ef. Begić iz Počitelja, jcAHOM *imiy. Hanncao C. <P. Bacnh, Ba^teBo (Cpćuja). Zulfaga Zahirović iz Nevesinja, Ahmotaga Opijač, Sa- I^njcua KH>n3\i je 40 napa (40 xe.iopa). Iskaz �56 Azbuka (abeceda) ćirilicom i latinicom. v r, •A A, o E, 5K 5K, a ii G, d D, e K, ž Ž, z Z, K K, JL eri, jh JL, M, H H, lb Hl, k K, 1 L, m M, n N, nj Nj, P c C, Ćirilicom: a A, 6 13, Latinicom: a A, b li, V Ćirilicom: u H, j J; j J. B li, V, g Latinicom: i I, Ćirilicom: o 0, II Latinicom: o U, P V, r R, ć Ć, II, Ćirilicom: n U’ u i r, ni m , Latinicom: c C, 6 Č, š Š. lj Lj, M T T, y y» s y, t T, u U, h Ti, i,i 1,1, b 'fi. dž Dž, s i oj. Nakladna knjižara DANIELA A. KAJONA, Sarajevo. X f K, X, li H, — Ovih d an a su d an a izašli u m ojoj nakladi U s t ć tv f l i z a k o n i , i t o : . Zem aljski šta tu t, Izborni red, Poslovni red sabora, Za­ kon o sk u p lja n ju i o d ru štv im a i Zakon o kotarskim vijećim a. C ijena knjizi 1 K 30. Ko pošalje novac u n ap rijed , dobije knjigu prosto od poštarine. Na narudžbi valja naznačiti u kojim se p is­ m enim a knjiga želi, budući će izaći ista u srpsko-hrvatskom jeziku u o b a p ism a i n a njem ačkom jeziku. i Gajretovo cigar-ćage. je ispitano od svjetskog naučenjaka, profesora kemije na bečkom uni­ verzitetu Dr. Lambecka i pronagjeno najboljim i za. zdravlje neškodljivim. Pa kada još uz to od potrošenog Gajretova cigar-ćageta ide 10"/„ u korist „Gajreta” zar nije i sramota i grehota, da Muslimani drugo cigar-ćage troše! Jest, i po sto puta jest i stoga je dužnost,.da svaki musliman kupuje i troši samo i isključivo Gajretovo cigar-ćage a da odbaci sve druge fabrikate. Muslimani, trošite samo Gajretovo cigar-ćage! Za uredništvo odgovara Osman Gjikić. Islamske dionička štamparija (tisksra) u Sarajevu. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/b5918323e1c80692d99c05bd469a83e7.pdf bbd63fac2957fc21d727c28012176f84 PDF Text Text J BROJ 4. GODINA * |/j . \ CIJENA je listu „G ajretV 1 „za.članove 1 K pOh za nečlan. 2 K 4 0 h na godinu. GAJRET izlazi 5. dan sva­ kog mjeseca na 16 stranica, a po po­ trebi i na više. Taleba, učenici i se­ ljaci plaćaju 1 K 20. GAJRET GLASILO „GAJRETA", DRUŠTVA ZA POTPOMAGANJE GJAKA MUSLIMANA — ■ — NA SREDNJIM I VIŠIM ŠKOLAMA. = = = = = Vlasnik: D ru š tv o „ G a jr e t“ . | 5. aprila 1910 SARAJEVO. : r v A J j V I Vakufske stipendije. <k Na onomadnošnjem zasijedanju vakufakomearifskog sabora donesen je, izmegju ostaloga, 1 zaključak taj, da se iz centralne kase podijeli K 15.000 — na Stipendije visokoškolske i to : K 10.000 gjacima visokih škola u Kustro-ugarskoj, i K 5000 slušao,cima visoke teološke škole (Daruli'unun — Dinijje Jc’sm) u Carigradu. Tim zaključkom našega vrhovnog vukufskomeariiskog tijela pružena je znatna potpora na­ šem kulturno-prosvjetnom podizanju, jer će se dati prilike čitavoj jodnoj grupi mladih, a siro­ mašnih naših sinova, da se na najboljim vre­ lima znanja i izobraze i osposobe kako u svjet­ skom, tako i u vjerskom pogledu, kako bi se što spremniji povratili u svoju otadžbinu i megju svoj narod i poradili na narodnom dobru i sreći. Ovaj zaključak saborski je obilna potpora i našem društvu, jer i ako nije direktno potpo­ mognut «Gajret« i data mu sva ta suma, da on njome raspolaže, potpomognuta je ideja, koju «Gajret» zastupa i za koju radi. A to je za nas glavna stvar i mi ne možemo ništa drugo nego najsrdačnije pozdraviti ovaj zaključak našega vakufsko-mearifskog sabora i zahvaliti svima zastupnicima, koji znaju cijeniti naše kulturno unapregjenje. Mi se nadamo, da će naše vrhovno vjerskoprosvjetno tijelo imati i u buduće u vidu naše zapušteno prosvjetno i kulturno stanje, te će j V1 || Urednik: Osm an G jik ić . svoje Stipendije i povećati tako, da pored Gajretova roda u tom pravcu, nijedan siromašni, a valjani omladinac ne ostane bez Stipendije, a na taj način i mi veoma brzo dobiti svoju in­ teligenciju, u čemu mi, na žalost, mimo sve ostale demente, oskudijevamo. H am dija Mulić, Hrasnica: Bratimstvo. = MOTTO: „Sto narod više ujedinjuju bratske sveze, to je on moralno veći, to više napreduje i to je sigurniji za svoju egzistenciju i svoju budućnost..," Dav. Trstenjak. Bratimstvo! Kako lijepo zvuči i godi našem uhu ova riječ. Vidimo li još ostvareno bratimstvo megju ljudima, usplamćuje nas i poput velike snage krijepi nam život. Doista je lijepa sveza bratimstvo megju ljudima. Ljudi se bratime, da budu svi kao jedan čovjek, jedna duša. Na to nas napućuje sama narav ljudska. U životnoj borbi da ne kloneš, da ne propaneš, brat te bodri na posao, on te štiti i čuva. Zamislimo onu: „Svi za jednog, jedan za sve!“ Tu ti se sad diže fizička i moralna snaga, tim putem idući, vidiš pred sobom pobjedu. Dašto, svi su narodi idući složno i i bratski uporedo, odnijeli pobjedu. Narod, koji je danas prvi u kulturi, bratimstvo ga vodi. Tu su ti ljudi kao mobilizirana vojska, sve do jedan stao u istom redu idu — naprijed. Jest u borbi tu stoji „junak do junaka" kao brat uz brata, kao jedan čovjek, a tako izv<pjšte pobjedu. U prirodi nalazimo divnih primjera bratimstva. Veli se; „Svaka ptica svome jatu, a bez brata teško �58 bratu!" „Drvo se na drvo oslanja, a čovjek na čov­ jeka!" I sve što je na zemlji, teško je skopčano s „majkom zemljom," sve jedno uz drugo, ništa nema samo za se. Tako je uredio dragi Bog! I čovjeku je u naravi bratimska ljubav. Pogle­ dajmo malu djecu! Kako se lijepo megju sesigraju?! Megju djecom nema razlike. Malo „begče" druži se s onim „niskog soja", a s njima obojicom mali „aga." Divimo se i kako djeca bez razlike vjere zajedno druže i eglenišu. Tu je eto, demokratstvo na svom mjestu. Svrha je uzgoja narodnih škola: ljubav i bratimstvo. U Kur-ani (a. š.) navagja se ajet (Sfire Elhudžurat), da su svi Mumini po vjeri braća. Megju Muslimanima nema razlike. To ie ideal bratimstva! Pred dragim Bogom smo u džamiji svi jednaci, ne zna se u safovima posebno mjesto; ni bega, ni hamala, ni kajmekama. Da smo ovakovi, barem svi naučeni, jednaci u društvu!... Poslije bratske ljubavi u vjeri, na redu je bratska ljubav domovinska. „HutibuP vatani minel irnan!" — rekao je Devletlija (a. s.), a to osobito za nas vrijedi. Ljubav domovine^Je-tijesno s vjerom skopčana. Čujmo našu narodnu: „Nema brata, dok ne rodi majka." Zajednička n£m je majka svima naša otadžbina — Bosna i Hercegovina. Mi smo svi njezini sinovi, a megju sobom smo braća. Nama treba domovinske ljubavi kao zraka, jer ta ljubav ragja bratimstvo i slogu u narodu. Naš narodni duh traži da nam je uzgoj narodan, onda uzgajajmo svoju omladinu sve od malih nogu do svršetka školž, ili zanata u bratskoj ljubavi i snošljivosti. Iziskivaju danas prilike, pa nam se ne treba u radu za domovinu obazirati na razlike vjere, jer to je posao božiji. Englezi su podijeljeni na vjerske sekte, ali ipak svi rade ujedinjenim silama za dobro svoje otadžbine. Mi smo danas Muslimani u Bosni i Hercegovini malobrojni, ali ipak imamo sve uvjete, da bratski i složno krećemo uporedo s našim sugragjanima k napretku i lijepoj budućnosti. Danas nam treba is­ krenog bratstva, koje znači najtješnje i najjače na­ rodno jedinstvo, a to je eto najveći znak budućnosti. Mehmed Kemal: ------ : onaj, koji ima bistar pogled na svijet, tomu je to jasno kao sunce, a dokazivati onome, koji toga nema, značilo bi isto. što i slijepcu pripovijedati o ljepo­ tama sunčanog sjaja. S tim zajedno, opet je uvijek potrebno pretre­ sati i u pamet dozivati vjerske zapovijedi, jer su one poput svijetle luči, koja nam pokazuje put vje­ čitom spasenju, te je za to baš potrebno i korisno ih pretresati, jer će to onog, koji ih se drži još jače potaknuti na plemenita djela, a onog koji ih je za­ nemario, posjetiti na njihovu dužnost. Glavni temelj čitave zgrade, jest moral i čovje­ koljublje, a i po mom mišljenju nema na svijetu ništa od čovjekoljublja plemenitije, naime od potpomaganja ljudima, a niti imade sretnije grupe ljudi i na ovom i na onom svijetu od onih, koji su svoj život posve­ titi da bližnjeg potpomažu. Neki zanešnjaci smatraju život samo teretom ljudskim i neprestano istražuju svrhu njegovu, a jad­ nici ne znaju, da se slast života osjeća tek onda, ako čovjek nemoćna potpomaže. U istinu tad se samo može osjetiti slast i shvatiti svrha života. Za sigurno potrebno je nešto, što će čovjeka na ovo potaknuti, a ja mislim, da to ponajčešće do­ lazi iz tvrda vjerskog ubjegjenja. Dakle, koji traže rahmeta božijega, nek nemoć­ nima pomognu, jer onaj koji utire sirotinjsku suzu, onaj samo i znade cijeniti vrijednost života. Sasvim je naravno, da se od ljudi ovo potpo­ maganje imade izgledati prama njihovim okolnostima, te se ne smije nikom prigovarati, da to čini u većoj mjeri, nego mu njegove sile dopušćaju. S druge strane opet nečije slabe sile, ne smiju biti razlogom, pa da on ništa za opću stvar ne doprinese. Nekada baš male žrtve postignu velike uspjehe. Dobro je rekao araski pjesnik: l> j l ca JS \1 \ l.*l*> I J* J-Ai eli (*J_^ _*» \jii u- L J£l» S toga gledišta, kako je plemenita svrha potpo­ maganja, nikakav razuman čovjek ne bi smio u tom izostati, pa makar mu se s koje god strane u tom pogledu prigovaralo, a ja, uvjereni budite, smatram se sretnim, da mogu za opću stvar i toliko učiniti te ovo nekoliko redaka napisati. S turskog preveo: Ahmed Rašidkadić. Potpomaganje. Božijoj milosti se je prohtjelo, da obezbijedi opstanak i blagostanje ljudskog roda. te su njegovom milošću, svijetle trake Islamijjeta obasjale po čitavoj zemljskoj kugli. Nije nam potrebe to dokazivati, jer *) S ti h z n a č i. Kad ne dadneš malo. za to Sto ne možeš puno, tim nisi pokazao nikakvu darežljivost. Nek te ne smeta to što je malo, jer sve ono što utire sirotnjsku suzu vrijedno je hvale. �59 K n jiževn ost. Molba kćeri očevima. 0, očevi poštovani, Zora rudi, evo danka... Daj se jednom probudile Iz, dubokog tvrdog sanka! Podignite teške glave Sa uzglavlja lijenosti, Daj i nama da ograne Sunce sreće i znanosti! Otvoite oči snene. Pogledajte na grad Baku*) 1 tamošnje muslimanke I njihovu nauk svaku, Pogledajte, pa se sjet’te Da ste gr’ješni — gr’ješni jako; Jer i vi bi svoje kćeri Obrazovat moglj tako! Zar su one zaslužile c Tu nepravdu i nasilje, Pa da im se uzkračuje Lijepi ilum - zlajno 'bilje 0 , očevi, mili naši, Otvorite oči bglje, Izevedite kćeri vaše Na široko zvanja polje I one su željne znanja, I prosvjete vrela žedne Vaše kćeri — djeca vaša Očinske su brige vr’jedne. 0 očevi poštvovani, Proklinju vas kćeri vaše Hladnokrvno ne gledajte Prekukavno stanje naše! Iz sličica „Sa Neretve1-. Djeca: Godine 190* nagjoše se njiha dvojica zajedno u službi u Konjicu. Salih ef., sredovječan čavjek bio je, kako no bi se ono on istakao, »na braniku šeriata<(, a nje­ gov mlagji prijatelj Melimed nosio je svoj muko­ trpni bajrak, na kojemu su jasno svijetlile riječi: „Pro­ svjeta!« Ovako li je s ljudima u „službi naroda”. Sad si u gradu čak negdje na Savi, a onda do godinu dvije u srcu Bosne, pa onda lamam se obikao, čeka te prazno *) Baku je grad u Kavkazu (u Busiji, u kojemu živi ve­ ćina muslimana, mjesto recimo, u Gacku. Nije ni čudo, da se Ahmed Salih efendin sin rodio u Sarajevu, a kći mu Ajiša u Bugojini i t. d. Znali su se oni i prije, pa danas kad su zajedno, — Bože m o j! — njihove radosti! Nije šala, imati ahbaba i s njime se razumijevati... Sjedeći jedno jutro u mehćemi, kliknuo je Mehmed svome prijatelju: »Hajdemo danas u ašlame! Mene pozivlje Suljaga Ibrišimagić gori u Lokvice, ama da vidiš teferiča! — »Munasib«, veli Salih cf. »a znam, da, će ti goditi povešćemo i djecu!« — Tamam i ja takogjer, pa ćemo s njima prodžumhusati! Ne progje ni sahat vremena, a njih su dvojica sa petero vesele'djece penjali se po vrh ubavog Konjica na Lokvice. Gori po obroncima zelenih proplanaka na­ ših gora, .bilo je svakog božijeg dara: bistre vode, či­ sta vazduha, a ašlama't! — ašlama k6 cvijeća... Zasjeli . ahbabi na neku sofu, po kojoj je Suljaga prostro serdžade, metnuli preda se sarajsku mangalu pa srkali kahvu. Djeca su, ko dječinji posao, odmah poput naše čobančadi trkala se i popela na stabla, da zoblju li­ jepe, krupne ašlame. Nijesu ni po sata sjedili pri ćejfu, a već ustade Salih ef. pa će ahbabima: „Džaba vam, braćo, kahva, ja odoh pod ašlamu! — Vala baš munasib! — kliknu veseli Suljaga, pa i on ustade. -f- A ja ću u šalu s djecom! — reče Mehmcd. — De, duše ti, okani se barem sad djece ! — reče Salih ef., jer on ne bijaše baš kakav prijatelj „dječinjih besposlica.” — Ta ko će mu sad ondje trpjeti dječinju ga­ lamu!” — odmahnu okrenuv’ se Suljagi. — Ama kako mu jednoć ne dodijaju, po vas dan s njima u školi, pa opet sad . . . reče Suljaga. — He, he, moj brate, ja baš kad sam mučan, onda se u veselom razgovoru s djecom odmaram. Vi ste stari, tuhaf ljudi. Hoćete, da su vam djeca pametna, razgovorna kao i vi, a ne ćete s njima u razgovor zaći, cv’ primjerice, kao što ću ja danas. Djeca se ovako uče, a nauka im je baš na ovakav d r u š tv e n n a č i n najslagja... — Ama jest, ono ti uvijek odlučno zastupaš svoje »moći pedagogijo« načela, da odrasli pametno zabave djecu, ama moj brate, nijesu svi tabijati jed­ naki...« reče ozbiljno kadija Salih ef. pa ode sa Suljagom pjevuckajući neku tursku kajdu. — Tamam ! — roče Mehmcd, — vi u ašlame a ja ću svoj posao! — Djeca se za čas veselo strkala oko učitelju Mehmeda. — Šta sad vidiš Ajiša? — upita Mehmed malu Ajišu. - ^ — Vidim grad. — Prama kojoj strani gledemo? �60 — Pram a jugu, — reče Ahmeđ. — Sad promatrajmo grad i okolicu! — reče Mehmed, a djeca kao kakvi stranci čak otuda iz En­ gleske, ozbiljno razgledahu lijepi gradić. Kako lijepo Neretva teče! — kliknu Jusuf. — Ah, krasna ti li jo ona šuma više Polja ! — radosno će Ajiša. — Ta je šuma vazda zelena. To su borovi i omorike. — Ih, visoka onog b rd a ! — Ono je Zlatar! — opet će Ahmed. — Vidi, vidi onamo, dušo. uh, sve brdo, pa opet iza njega brdo, sve više pa više! . . . kliče Mejra. — Pa onda najviša je Prenj planina! — opet će Ahmed. Tako su razgovarali i djeca jednako radoznala za osobitim zanimanjem razgledala okolicu Konjica. — E, nema, djeco, — otpoče Mehmed — niko ljepšeg rogjenog mjesta, kao ja i sada! — 0 , oprostite, efendija! — na jednoć .će Ah­ med — Sarajevo je najljepši grad u našoj domovini, a ja sam se rodio taman na Hridu! — Jok, jok, dušo, ljepše je Bugojno . . . Jel de, efendija, ljepše je Bugojno? — zaintačila Ajiša braneći svoj zavičaj. — De, duše ti, šalite, sad će opet Halil — od Novoga do Novoga Pazara, nema ljepšeg grada od Mostara . . . — Ha, ha, haV — na jednoć će d je m ilj smijeh. — Ih, zar ono vaše mostarsko »veju« I »šedi tute«, goni... reče prkosno Sarajlija Ahmed. — A vaše: Vodććććć! — pa otegnu opet rugati se Halil. — E, dosta, djeco, o tome dalje! Ja bih rekao da ćete prećerati! — reče Mehmed, pa onda ozbiljuo i dostojanstveno nastavi: — Vidite, djeco, ja sam sad uvidio, da vi l j u ­ b i t e svaki svoj zavičaj. Ti voliš Sarajevo, on Mostar, ona Bugojno i t. d. i ističete svi ljepote svoga mjesta. Bogme, da ima ovdje djece sad iz svih naših sela i gradova svaki bi svoje mjesto hvalio. Kao što su sva naša mjesta eto ovako lijepa kao ovaj Konjic, tako je l i j e p a s v a n a š a z e m lj a , n a š a d o m o v i n a — B o s n a i H e r c e g o v i n a ! Eto, ja kao da vidim, da je vi svi od srca volite, pa ste mi sad mnogo draži, kad ste ovaki dobri domorodci! To je izgovorao sasvim radosno učitelj Mehmed promatrajući djecu kako se i njima od radosti dižu ru­ meni plamenovi uz obraze. — E, Bogme, brate i mene si eto poučio, ot­ poče Suljaga, koji se sa Salih elendijom bio skrio za legja Mehmedova, da ovaj to u razgovoru nije ni pri­ mijetio. — Jest, efendum, bolje ovako s djecom razgova­ rati se, nego ih pustiti u pokvarena društva da se truju, — reče Salih ef. — Kako nije, brate, — nato će Suljaga, — gle­ dam onomadne u Vejsilbegovu dućanu onog »malog suca« sin, efendum, došao pa će kao veliki: »Dobro jutro! gospodine beže! Molim Vas dajte mi za 20 helera bonbona !« Vejsil beg mu pokuči nekakvih crve­ nih šećerića, istom će mu dijete: »Molim, dajte mi onih (pokaza na rafu), ovi su farbani a to je otrov. Nemojte, beže, ovako višo ku­ piti ! . . . — Ja, naučilo od oca . .. reče Salih ef. — Braćo moja, mi se izderemo na svoju djecu i to je sve. Ako bi što htilo siroče da i progovori s nama, a mi odm ah: „Šuti b r e !« i tako su nam djeca „zatvorena«, reče učitelj Mehmed. — Evet, efendum, mi smo po šeriatu zaduženi djecu odgajati u dobru. Roditelji su dužni djecu na­ vraćati na svaki lijep posao, oni su dužni s djecom općiti o dobru i korisnu, da ih pouče . . . veli Salih efendija. — Gdje ćeš, Boga ti bježi, našim je ljudima »ispod časti« zboriti sa djecom...tt nadometne Suljaga. — Hm, a najdraži Božiji rob, Muhamed (a. s.) kad bi sreo djecu na sokaku pri igri, nazvao bi im : »Eselamu alejkjum !«, a mi? . . . Tako su se oni dalje razgovarali, zanimajući se, osobito Suljaga, o svemu što su dvojica mu ahbaba razgovarala, a djeca su veselo pjevajući naše lijepe narodne pjesme brala ašlame, da pune krošnjice po­ nesu miloj majci. __ H. — K — CapajeBo. OTayoima. = 0 , kuko je MH.io, Kano je c.iaTKO to hmo, a jom je MH.mje n e.ialje H>e3imo Kpn.io. JbyoaB npeua OTagćeiiH Moace ce casio sijepiiTH h nopcAiiTH ca uaTepnucKOM .ty6aB.ty, aico Huje h oa H>e jana u cn.mnja. Jep aok je Majqnua muth nojeADaaga, OTavĆHHa je 3ajeAHiiHKa mhtii HHTaBOr BapOAa. 3aTO cbh ciiHOBH je^naKO oejehajy npeMa CBojoj aajeAHH’iKOj Maju«. C bh 6 h xTje.iH, Aa hm OHa 6y,a,e Be.iHKa h CH.iHa, HanpeAHa n đoraTa, uyneHa ii nosocna. C bc acpTByjy aa Aoopo n cpefcy H>eey, na na« u sKHBore CBoje Aajy 33 CBojy Majny OTay6iiHy. I I icaA cy A!,'ieK0 °A H>e, H>nxoBe mhcjm, w e .tr h TowH>e jieTe npeico opAa u n.iaHHHa, pnjctca h Mopa H>HXOBOJ (ViaTKOj Maju« OTayoHHH. Jom je CH.lHIlja u ja ia Ta .tjća B npn KOHny skhbots. Ta h MpTBiiMa iim je ivialje no'iiiBaTH Ha rpyAHMa Majee CBoje, oa Koje cy u nocTajiH. 3aTO Hiije cpehaH ko HanycTn CBojy poljeHy rpyAy, na nAe y Tyl)HHy. Mowe Tano nocTaTH n 6oraT h c.iaBan u y*ien h gnjeH.ee, Mory ra .T.yAH Bo.teTn Kao CBora poljeHora, a^in opne — h.6I’obo cpne h Aa-f>e Kyna sa poljeHOM rpyAOM. IberoBa Ayma c a ^ a čeone o CBojoj �ei po^eHoj Majpn OTaijČHHH. TykaH ne m« jm HMaTH eppa npeMa Tyljoj uajpn. Cae h CBe Myice h n a r a e h iviaA u »cei) h ro.ioT inty u HenMauiTHHy paA aje 6a chocho n a CBO&ie n p ary a iieky CBojuMa, p a ^ a je a JiaKoie Hero juto y TyJ)HHH hoch CBHJiy h KaABc[)y. O h bhah h Ocjeka, a * je cbo ok(3 H.era nycTO a K.iaAHO, 6ea myMa h aciiudia, 6e3 jby6aBH ii npaBjia'iHBOCTH. O h bhah h ocjeka a » y A&•foann, y TykaHH u u a CBera, caiio HeMa oHe HajBeke ii Hajy3BHiiieHHje .®y6aBH, MaTepiiHCKP, jby6aBH CBdje po- keHe rpyAe: Tyi)a Maj Ka pane He npeBiija, Ty^a ceja ne qeina>a nepnaHa. Xn6o, cjeTH ce jneHe!... KaA 8dpa 3anjiaB0 H 6 yji6 yji ce jaBii, K a^ ce 3KHBOT npeHe X o6o, cjcT’ ce MeHe! KaA AaHHi^a uhct# H a iie6y 3a6A0CTa, KaA ce cyui^e KpeHe X h6 o, cjeTj’ ce MeHe! KaA» AaHaK-CBaHe H cyiiaiiuj,e rpaue, n a ce neđoM KpeHe X h6 o, cjeT’ ce MeHe! KaAa cym(e 3alje A Mj'ecen nsa^e, H ca 8B’je3AaM KpeHe Xnf5o, cjer' ce MeHe! KaAa cjeHe naHy IH hpht ’ Hohqy CTany C B ’ jeT H a OAMdp K p ene 0 , cjeTH ce Mene! Munevvera. (Ljubavna pripovijest iz carigradskog života.) Napisala: G i u z i d a. s turskog preveo: Osman Asaf Sokolović. (Nastavak). »Kako mi se čini, zavidnost, koja se u svim žen­ skim srcimo nalazi i koja ih upravo kao kuga hara — ah, eto, ta opasna bolest istrgala mi je sva čuvstva i sva rasugjivanja moje savjesti! Samo pomisao: da budem zbog druge zabačena, ubijala me je i srce mi kidala. Sjutra dan, nakon moga odgovora, budu po običaju zaručenje obavljeno. Otac mi s,e je čudio mome brzom preokretu, a majka mi se je s neopisivom radošću veselila. A ja? Ni sada nijesam znala što da radini, i vi kakovu se bezdan i nehotice bacam.« Munevvera sada nasloni glavu na naslonjač i ušuti. Oči joj se procijede, kao da su gledale tiekakvii sjenku, a usne joj se žarkim podsmjehom rastegnu. Poslije duljeg1 isprekidanog kašljucanja, koje jdj je ljepotu lica kvarilo, okrene Se meni, te će zamiš; ljena lica nastaviti: „Već je od tada dvadesetak dana minulo, i baš mi je majka kod kuće bila, jave mi, da nam je Šefik došao. Poslije toliko vremena i nakon tolikih uvreda me je vrlo uznemirio njegov taj nenadani dolazak tako, kao da me je htjela kap udariti. Nisam htjela, da mi se boli povećavaju, kada ga vidim. Nevjerni lovac srdaca došao je, da vidi moje tužno stanje, da mi se naruga i da mi još koji handžar u srce zabbde. Ah, Bože moj! Zar je potrebno, da sve osjećaje ljudskog srca izgubi onaj, koji će doktorom postati?! Tako govoreći, mislila sam, kako da ga do­ čekam. Nakon tolikih njegovih uvreda, izaći ožalošćena pred njega, značilo bi, odati mu, da ga još ljubim. Baš kad sam htjela da ga običnim, ali hladno­ krvnim licem dočekam, tako, kao da sam sasvim za­ boravila na onaj naš prošli život, ugje on u sobu, u kojoj sam se nalazila, s onim istim, ali malo još blegjim licem. 1 kao da se je srazio s nečim, što je očekivao, poplaši se i zadrhće rekavši: »Ah! Nisam znao, da ste vi ovdje!« I meni su javili, da mi je nekakav gost došao u posjete, a ja ne mogoh razabrati, da ste to vi! — Odgovorim smeteno. S jednim jedinim pogledom Šefik mi je izrazio, da se je u velikom čudu nalazio zbog tolike moje ravnodušnosti Ne bih ti mogla opisati, koliki su bili silni izrazi tuge, koliki li tragovi uzbugjenosti u nje­ govom pogledu. Ne znam ni sama za što, — u taj mah — kao da mi se je zabola oštra strjelica u srce i da mi je tad u njem težu ranu zadala, nego sve druge. Eto je danas prvi put, da nam je ova samoća užasno dosagjivala; jer već sada niti je on meni imao šta govoriti, niti ja njemu. Oboje smo drhtali. Ne mogu zaboraviti nikada one tuge, koju sam onog dana osjećala. Ganutljivim i sažaljnim glasom reče mi Šefik: — »Gdje mi je strina? Ja kao da vam dosagjujem!« »Bože sačuvaj! ta zar nc ćete bar malo sjesti?« »Sigurno, jer sam i došao za to, da vam česti­ ti tam!« �62 Ah! Ove su mu riječi tako slatke iiilc, da sam /.a čas sve dosadašnje muke bila zaboravila!! Žefik je u naslonjaču sjedio tako, kao da je bio od umora satrven, a ja sam ga tada s pravom samilošću promatrala! Hože mili! Kako se je za ova tri-četiri mjeseca žnatno promijenio. Lice mu problijedilo, svjetlost očiju ugasla. Pogledam mu ruke i opazim, da su mu se prsti stanjili kao pera, a i usne bijahu izgubile svoju običnu boju. Oči, kao da su mu nabujale i kao da bijahu veće nego li prije. Pogled mu bijaše pokriven nekakvom slatkom lugom, a na čelu mu se bijaše pokazao nekakav sjaj, koji je sačinjavao s crnim obr­ vama i blijedim licem vrlo privlačivii sliku. Ovaj me se prizor duboko u srce dojmio, da sam korila sada Savjest, što je Šefika tako zlo shvatila, za tim sama U sebi pomislih; Siromah! Sigurno je zaljubljen bez­ danom ljubavlju, koja ga je eto toliko promijenila. Ah! l)a mogu naći onu, koja ga nastoji-tako Upropastiti, da ju molim da mu se smiluje, da ga usreći. Ljubav i milost prema Šefiku mi je nalagala, da se ove misije poduzmem. Dok sam ga ovako za­ mišljeno promatrala, dotle je on jednako u kratkim razmacima vremena kašlj ucao, mećući ruke na prsa. Zatim će mi reći: »Guo sam da ste se naumili vjenčati ?« »Sigurno da ste se tome obradovali, reknem, a on okrene glavu <8 negodovanjem, te se pričini kao da nije ni čuo. Zatim ustane i poče: »Dužnost sam svoju' ispunio, dopustite zato, da idem, možda vas priječim u slatkoj zabavi. Ah ! ovo je bila ironija ! Prateći ga do uličnih vrata, nijesmo ni jedne je­ dine riječi progovorili. Kada smo kod vrata zastali, okrene se Sefik, te mi s vrlo ganutljivim glasom i drhćući reče : »Munevvero! hoćeš li mi pružiti ruku? Pruživši mu ruku reknem ozbiljno. „Dužnost Vam nalaže, da me Munevverom ne zovete. Od sada ćete me sestrom zvati. Sefik mi brže bolje pusti ruku, baci se kroz vrata i ode. Kada sam za njim pogledala, ne mogoh ga više vidjeti. Bože m ili! Kako je imao vruće ruke! Za dugo se nije mogla toplina njegovih ruku rasplinuti u mojim. Za što mu se ne smilovah u ovakvu stanju! Za­ što? Vrativši se u sobu svalim se na divan. Eto, tada sam osjetila, da sam ga u ovaj čas više ljubila nego ikada prije. Naslonim glavu na ruke i zatonem u talasima dubokih misli. Sada sam sama u sebi go­ vorila : Jadni Šefik I Kako lije žaloston, koliko li tužan! Ko zna u kakvim se mukama zbog beznadne ljubavi nalazi. Ali zašto da i sada litra u njegovim tužnim pogledima tračak naše stare ljubavi? Da li sam se ju možda tako promijenila, ili mi se je on takav priči­ nio?! Ah, možda mi s o je tako pričinilo. Govorila sam : da je onda moguće jednome čovjeku dva puta ljubiti: Ako ti se jedna dosadi, onda naći drugii i Iju. biti . . . kao da je potrebito nesmiljenim srcima. Ako je takova ljubav istinita, onda . . . Ja bar mislim d a : iskreno srde prvii ljubav vječno čuva, te bih zatim sama u sebi promrmljala: »nesretne žene®. Kada sam na večer ocu Šefikov dolazak kazala, uzdahne on rekavši »Nesretno dijete«. Ove su mi ri­ ječi bile tako čudnovate, da ih liijesarri mogla rastu­ mačiti. Zašto da je on nesretnik? Ta hijesairt li ja bila ne samo nesretna nego i svačijeg smilovanja Vrijedna. Dani, sedmice, mjeseci su mi prolazili s nepod­ nošljivom mukom. Bez osjećaja i nade, raštrkanih mi­ sli, ranjenog srca, provodila sam nekakav život. U kući se o Šefiku nije ni jedna riječ čula, a ako bi se i htjelo štogod o njemu progovoriti, otac bi onda nastojao, da zabašuri njegovo ime, koje kao da ga je patilo, Nakon tri mjeseca iza Šefikova dolazka, dobro se sjećam, bili smo za stolom, kad sam oca upitala za njega: — Kao da već nikako ne vidjate Šefik beja, o njemu nijedne riječi ne govorite ! Ne biste li mogli razumjeti u kakvom se stanju nalazi? Majka me na to začuđjcno pogleda, a u oca se na licu pojavi čudan tračak negodovanja pa odgo­ vori : — Zbilja ga ovih dana ne vigjam, otišli su po svoj prilici na Adu. — Kako, zar su na Adi ?! upitam ponovno i sad opazim da se je otac bio pokajao što mi je ono rekao te će, da pogrješku popravi: — Bože m o j! Zar ne znaš, da u Šefika imade pjesničkog dara, pa da uživa u prirodnoj krasoti i ta­ kovim sličnim stvarima. I zbilja, neki dan bijaše rekao: »Ove godine ću ići prije marta na Adu, da tamo dočekam proljetnu ljepotu.« Ove sam riječi s gorkom šutnjom preslušala te ću mu: Ne mogu me uvjeriti ove naše riječi, oče, jer Sefik ljubi više jesen nego li proljetno veselje i lje­ potu, zato bi bolje bilo, da ste naveli koji drugi uz­ rok njihovom odlasku na Adu. Otac će na to s malom ljutinom: — 0 , onda mi ne vjeruješ, je li? — Ali ne, dragi oče, htjedoh da rečem, da li nije možda bolestan? Na ove moje riječi zadrhće mi otac te će ozbiljno: Vidim, da se još nijesi mogla djetinjstva otre­ sti. Misliš i patiš srce za onim, koji te no ljubi, rad onoga, koji na te ni ne misli. Pa zar ga i sada ljubiš ! �Ustane zatim na noge i dođade: Da li će mi se ispuniti jedno malo dobročinstvo — Munevvero! Danas ti kao otac prvi put zapo­ kojeg ću sada od Vas tražiti, kao uzvrat mojoj požrtvijedam, da nijesi uzela u usta više nikada onog, koji vovnosti, koju sam s izvanrednom ljudskom moći te je odbio, onog, koji te ne ljubi. Nastoj, da ga za­ učinio, samo da ne bih okužio jedno dražesno i obo­ boraviš, da o njem i ne misliš! Ovim ti zapovijedam žavano biće sa sobom, čiji se život nalazi već od ne­ ovim te opominje tvoj otac ! Razumiješ li me, kćeri?! koliko godina u jakim pandžama smrtonosne bolesti Plačuć odem u svoju sobu. Metnem rubac na tako zvane sušice* one nesmiljene harateljice ljud­ usta da zaustavim jecanje, jer sam već bila primo­ skoga života. rana tajiti, da sam za njim plakala. Hoće da mi za­ Da li će se odbiti jedna od najvrućih želja, onog brane, da ga ljubim, ali je li moguće? ! Zašto ne pro- bolesnika, koji se primiče svojim posljednjim časovima, misliše bar jedanput, da nikakva zapreka, pa ni sama a ta je želja, koju ste možda i sami osjetili, da još nesreća, ne bi mogla izbrisati one ljubavi, koja je go­ posljednji put vidim Munevveru; da mi je s kakovom dinama u dubine srca prodirala. bilo izlikom pošaljete. Eto, tu dobrotu iščekuje od Već je bilo proljeće nastalo. Bijaše koncem marta. Vas, jedan nesretni bolesnik. Čini mi se, ako je ne Drveće se bijaše okitilo raznim bojama behara, ružice vidim, da će mi posljednji časovi u velikoj patnji proći. cvatijahu, a slavulji počeli da svom moći svog lju­ Treba ona, da ni o čemu ništa ne zna, da ništa ne bavnoga srca kite pjesmice istom cvatućim pupolj­ primjeti,-*te da može na posljedicu podnijeti naš vječni cima ruža. rastanak. Bože m ili! Kako li je gorka ova požrtvova­ Sada, kada se je cijela priroda budila, kuda su nost ! Na pravdi Boga, njezinoj mržnji, njezinim klet­ se na svakom licu opažali osmjesi i kada se je u sva­ vama, izvrgnut biti! Ljubeći je do skrajnosti i želim kome srcu budilo zadovoljstvo, onda bijahu moji naj- jedino : 'živfeći s njome sretan biti, a ja, eto sada sve kobniji dani moga nesretnoga proljetnoga života. te želje, sve te nade moram da krijem; uz to svojom Jedanput — ne znani baš jcojbg je dana bilo — rukom, svojim mnijenjem predati je u ljubavni za­ ne mogavši naći jednoga papira medju očevim spi­ grljaj drugoga! Bože! Kako je to gorko! A h! da mi sima, otvorim jednu privrnutu ladicu očinog pisaćeg je čas prije izdahnuli! S triče! Munevvera će biti stola i počnem tražiti, ali . . . na jedanput, na uregje- skoro drugoga, a to gledati, bilo bi za me isto tako nim spisima nagjem nemarno ostavljeno pismo. Po­ strašna patnja, kao i ova smrtna bolest, od koje bo­ gledavši ga, opazim poznatom mi rukom pisati naslovi lujem. Ona je za svoj onaj korak izpričana, na nju koji je ovako glasio: „Molim, da mi se ovo pismo se nijesam ni malo razljutio. Kunem Vam se, da je znala, da nosim klicu sušice, sigurno bi prije mene predade stricu". U isti čas me obuzme strašna slutnja i osjetim, svoj život skončala. Čak sam ju i nekoliko puta ku­ da sam gubila svu moć čuvstava. Kao kradljivac, koji šao i bez ikakva promišljanja, odgovorila mi je: da bi je veliku kragju počinio, pogledam oko sebe i trčeći zaista samoubijstvo počinila. Te su me njezine riječi prenerazile. Ah, striče, pobjegnem u sobu. Zaključam vrata, te i ne premiš­ ljajući, kakav korak poduzimam, otvorim pismo. Bila da ste u taj mah vidjeli, kakvu je odvažnost im ala! sam u strašnoj neizvjestnosti! Bože moj ! Sta li će Snebivao sam se od čuda, vidjevši u ovako mladog mi kazati ovaj papir ! Bi li bolje bilo, da ga i ne pro­ djevojčeta toliku odvažnošt! Bio sam od tada već naumio, da joj o tome ni čitavši vratim na svoje staro mjesto? lzmegju znanja i huke, koja mi je kroz glavu riječi ne progovorim. Od onda, više sam važnosti da­ prolazila, i u uzbugjenju u srcu, vikne mi nekakav vao Munevveri, nego li svome vlastitom životu. Pred oči mi dolažaše stanje, u kojem će se ovo nesretno tajinstveni glas : »Čitaj!« Šuteći, sada ustane Munevvera te potegne iz djevojče nalaziti poslije našeg vječnog rastanka. Je li da niste mogli vjerovati mojoj bolesti onaj stola zaključanu ladicu, iz koje izvadi gjuzdan s požutjelim komadićem papira. Sjede kraj mene. Nesretno dan, kad sam Vas, priobćivši ju Vam obteretio, kao je djevojče u laj mah drhtalo kao prut, a iz očiju su za uzvrat ovoj mojoj požrtvovnosti! Ali, doktor se ne može prevariti u poznavanju bolesti, koju sam na sebi joj niz blijedo lice tekle krupne suze. — »Evo ga ! rekavši pruži mi pismo i svali se nosi. Tri su već godine, kako živim u ovoj bolesti, u u naslonjaču, uhvativši se rukama za glavu. Pošto sam tim pandžama aždahe, koja je uništila nade, sreću i bu­ uzela onaj papir, megju nama je tužna tišina vladala. dućnost jedne mlade djevojke. Danas mi je eto sušica Na polju je jednako bez prestanka padalo, a lišće la­ sva pluća poharala. Osjećam, da su mi već dani moga života odbrojeni. gano, lagano opadalo. Vječno treba Munevveri da bude nepoznat uzrok Rastvorim pismo i opazim, kao da su mu su­ zama mnogi redci izbrisani a i neka su mjesta bila za šio se nijesu ispunila ona obećanja, koja sam joj za vjenčanje dao; zato joj pokažiti koju drugu bolest od čestoga čitanja dosta poprljana. Prvi su reci ovako kao uzrok moje bolesti. glasili: Svakako želim, da joj o ovome mome stanju pri­ »Striče! �64 čate, ono će je poslije moje smrti tješili, ono će joj boli ublaživati. Pričajte joj o meni, kažite joj, da sam ju uvijek, pa i na posljednji čas ljubio. Već mi u rukama i očima nestaje moći, ali s lu ­ dom, da ću je još koji put vidjeti, možda ću moći još koji dan preživjeti . . . Kad sam glavu podigla i pogledala Munevveru, opazim, da se je sirota u duboke misli zavela. Iza poduljeg vremena upre u me tužan pogled i prozbori takovim glasom, koji joj je nutarnje boli odavao : „Jesi li pročitala?" Riječi joj je ove pratio izpresijecan kašalj. Kad je povratila rubac, kojeg je bila usnama prinijela, opa­ zim na njemu tragove krvi, na što mi srce užasno zastrepi. Krv joj navali u lice, a prsa se počnu brže na­ dimati od silnog dihanja. Na usnama joj se pojavi angjeoski osmjeh. Gledajući u rubac promrmlja: »Već me je i suviše izmorila smrt, s tolikim svo­ jim natezanjem! Okrene se zatim k meni, te će me upitati ponovno: »Je li da ste jJročital^?« ^ Duboko uzdahnuvši nastavi: »Bože mili! Već se jr, istina sa svom svojom gorčinom, sa svom svojom nesrećom pokazivala! Ovaj mi je papir nosio poglede u najmračnije i najzabitnije uglove, te bih na to promišljala, sjećala bih se Šefikovih riječi, kojA mi je prije dvije-tri godine go­ vorio u bašći. Ah! Zašto nijesam na njih prije mislila! Zavidnost, ta harajuća bolest, kao da mi je pred očima protegla, debeli zastor. Mlateći se po glavi i prsima go vorila sam : A h ! Kakve su ove žene! Nekoliko sam puta pročitala ovo pismo i neko­ liko puta potrčala k prozoru, da se s njega bacim. Na žalost! Želja, da Šefika još zadnji put vidim, bila mi je zapreka ovome mome koraku. Pohitim, da vidim, koliko je sati. Kako bilo da bilo, bila sam na sve pripravna, pa čak da i život žrtvujem. Samo da ga vidim, čini mi se, da bih sve zapreke odstranila! Ta šta bi moglo i od sada biti ?! Na moju veliku žalost, bilo je već prekasno. Sunce je zalazilo, kao što su zalazile i moje nade, moja sreća pa i sam život. Već je sve bilo svršeno i sve . . . propalo! Tada po­ gledam datum i opazim, da je pismo prije dva dana bilo pisato. (Svršiće se). 3 a x i*A : y 6ajioHy. Ibcna'iKn namicao: W ie n c r, K paa.anHHii.M npun.ia'iiiBocTiiMu 3a/i,H>e aajioMcće y •7iiTHxy npnćpajame ce u Jinjenn npiiHBpmheHH Ca.ioH rocuo^nua BaHapAn, KojujeiiMao uopny a» cjeAHy A|iaAc“ ceT ii 'iCTiipn oeofie, koja oneT CHJiiio Ajc-ioBame na ohć nocje-nioge, iiito cy a 0IUJ1H< Aa sa cKpouHy unjcHy oa 2 0 (jjpnHaua noAy3«y y Biicmie onrypau nyr, icoj« he TpajaTJi caMO A6CCT MdHyTa. JeAHor Aa" a nieTao canr ce napicou 3a ii3AOjK6y 11 Ty noTpetjinM iienc d a p e 3Haime, a ii3Mcl)y 0CTajnix u, 3Ćor 3AOBO.M II CH.iHor ćoraTCTBa je^HaKo noaHaTor, AMepiiKaHua, rocnoAnna Pa-njia IJeHcena, noja »ie oARy*ie y aMepHKancKj' KpiMy, a& Ty jeAan caxaT upa CBojiiM AOuahiiM nnhnMa npoBeAe, Pa3AH9HH BHCKii a uiepu yrpnjaAH cy Hac npnahhho, Te npeA.ioacnM, Aa ce mbako ycnHCMO y 6a.ioHy, hc 611 .ni ce pacx.aaAHwiH. Ha uoje iienaKo n3Heiial)eH>e oa 6h mh PaAcj> npeA-ior c HaroBopoM, Aa My je 6oaoh npecKyn. — IIpecKyn! — oaaRBa pajea y yeTHMa jeAnora MH.iajapAepa, K ojnjc ycTO nape nperpuiTHMa Kpo3 npo3op 6auao, hhcto Me aanpeoacTa.ia. — Ana Pa.n|), Ta AeaAeceT $paHaKa — Hajecy 6or »Ha KaKBe Mape ?... — C bbkbko . — A ah ... Haj6oA>e he 6iit b , Ae th acnpnuaM CBoj A05KHB.T>aj y tom np... 6a.ioHy, Aa MorHeiu uojy MpsKH>y npoTa i e AeTehe HeMaHii nojuiiTH, H Pa.i([) 3anoie: „IIpeA Koje ocaM Aai'a — 600 cau cnođoAaH h 6e3 npacyTH0CTM MaTepe, cecTapa, a HapoHHTO npnjaTe.’baua, uiCTao caM no H3 .io :k:6 h n or.ieAao ce sa najeoBM rocno^aMa. ,ZI,oAyuie ćuno nx je, ajia hii jc'AHa jeAuna He Morauie 3aAOBO.T>iiTH mom noneuiTO pa3MaaceHoM hein{)y, Aa 6a je osćn.tHo 3 aMo.mo 3a npaTH»y. Hanoicon, oaui naA oiijax oko neAeceT Kopana yAa.i>eH OA Mjecra ca Kora ce oanoH y3Aaace, npnKOBa Me 3a 3eM.iJy jeAHa APasKecna 11 icoKCTHa snemiHa. <J>paHnycKii ynyc OA iviaBe a° MajyiiiHax Hoacoua. J a ce npBMaKHCM npacHoj Banu ii no3ApaBiimiiii je, ynpaBiiM na H>y nor.ieAe nyHe neacibe h Monća, ho HC3HaHKa hc OAaBanie uh HajMaii.HM 3HBKOM, Aa Me je pa3yMje.ia. Ha noc.T>eTKy je ocaobhm. Hajnpiije eHrjiecKH, a aaTHM (J)paHuycKii. — Moj rocnoAiise! He auaM naera noananaTH Bae! — Aah ja, Mii.iocTHBa, hm 0 6iix aacr, Bac c.MjeTit no3HaBaTii. Moje jc nwe Pa.ic|> l,teiiceH. — Bp.10 mh je Aparo, ana mh Bauie hmc jom hii * mTa He Kavne, c kum iimsm aacTw. — ^onycTHTe mh, MH.iocTHBa, Aa BaM Ma^ceu, Aa caM noTnyHO He3 aBHcan, bpao fioraT a ycTO 11 Bp.io hanHyT. rRaKHyT ynpaBO npiiB.ia 4 HBomhy Bauie nojaBe, BaHIHM KpaCHBM OHHMB, BaiUOM 'IHTilBOM APaMC6CH0M MajyiUhom ocoćoM. C mim yj Te ce, na mu A03BojiHTe, au csmo HCTBpT caxaTa c Bana incTaM. — A x — Moj ročno ah hc, — Kano 6ax ce joui Ha Mor^a ycyAHTH? Ja caM yA»Ta h — yBjcpaiiaM Bac, npHCTojna sKCHa. Ma naKo mh mojkas chmii&thhho Bauie ApyuiTBO 6hjio, Hiian ce He Mory onacHocTH H3 Bpha, Aa Me BitAe y BaineM ApmTBy. to B u jax OAyniCBA>CH, Te upeA-ioaciiM najenoj He.iiiaHKii, Aa ysMCMO Koaa h Aa ce mhao npome'raMO. �65 Oflnii to o,i,Max. Ako 6ji je BiiAjejii !.... Ta^a *re cnona^e AyuieBHa nanacT, c Koje caM ynpaBO 6110 hohocht: „Kano 6h 6hjo , Aa mu »iraocTHBa hcKaace naCT, na Aa ce 3ajeAHo ca mhom ycnne y 3paK? — C HajnehHM 3aA0B0.te.TB0M! HnaK e.e ycnBH>e, aico ce ne BapaM, ne,tom OHAa, arco ce ABaAeceT oćo6a jaBH, a caA 6h mh 6hjh , kojhko bha«m, caun. — T hm oo^te! H McypHo no^eti ao rocnoAHHa BaHapAa, ynpaB.ta,ia h nocjeAHHKa ća.ioHa, to My KaaceM HaMjepy, Aa 6hx ce ycuco c j šahom mii H;iK.ion>eHOM rocno^oM. — B pjo paAO, caMo 6h oiiAa B h Mopajn iniaB 6a-noH H3HajMHTii, jep ima'ie MopaM HeaaTH, r o k ce A^aAeceT nyTHHKa.... — Ao6po, Ao6po... naaTHhy iiapaBiio 3a AnaAeceT oco6a, a to ’ihhh ? — ^eTHpn cTOTBHe <{)paHaKa! — E bo nerapn ctothhb ^paHaKa, a kojiiiko hc TpajaTH Majo nyTOBaft>e? — ^eceT MHHyTa, rocnoAHHe! — A KaA 6nx ja oko no ja caTa xtjio ocTam y 3paKy (ja MHiuj»ax npn tom Ha no caTa), kojhko 6h OHAa Tpaacnan? — Ila H3BaHpeAay HHjeHy. — OKpyr.no xn.taAy (J)paHaKa ! — ,3,oćpo! eBo h Aa.tHHX mecTO (JipanaKa! Bnjax Bpjio 3aAOBo.taH. Ilo.ia caxaTa c ApasKechom MajoM y 6ajoHy caM... IIpaTHona upir tom, rocnoAhh BaHapAa, HnjecaM y 6pajao, jcp caM noTnyno 6ho cnrypaH, Aa oh 0 'rone uiyTHTH... H a HanoKoa xa.taAy 4>paHaKa je jn jeu a pnjeHa 3a „cham bre separee . KaA caM cbom n.i 0jeHy jaBno pe3yjTaT cBojax nperoBopa c BaHapAOM, paa.iH ce pacnaj>yjyhn n yAHB.tyjyhn ocMjex na h>bhom npnjaTHo.M jnmy. ycnHeM0 ce. OHa ce cHnjauie 11 TaAa, KaA caM joj npn ycnHH>aH>y y Kopny na noMokn 600, h npn oBoj ce npiiJHiui H>eHoj npeKpacHoj hohchhh, Kojy je y npoBiiAHy CBH.ieHy qapany caKpiua, ahbiio. CjeAocMo y Kopny jeAHo y3 APyro. S^npaBJbaH je 600 ca CBojnu capaBana 3anocjiea. TaAa ce noiecMO nen>aTH — k neoy ropc. C bc ce 6jh ace npnMHnax .i njenoj, OHa ce oneT cbg BHine npBeHii.ia — H.ejKHO joj npHTHCKOx pyq 0un — ona Me 06Aapn c JiaKBM np 0T0CKOM — OA^y^nx ce hbkoh AeceT M0HyTa no.ty 6iiTH je y npnMaM.T»HBy r.iaBy — uia.tHBO ce j>yTehH yAaP® Me caMo mbjhm cynno 6paHOM no pyiyi, Koja nojaico 6njame o6yxBaT0j a H.en cTpyK. TaAa sanpoc0x: jeAaH noj»ynqnh... ynpaB.tan Hac Apacame cnrypHo 3a 3apyncHe — npeA h>hm ce Huje HyMCHO yCT63aTH ! A jh Moja c-aaTKa to oaoh. BpnjeMe npoja3ame. Beh čajarne npeKo A|iaAeceT MHHyTa npouuo, a ja nanpeAoBax Maao, ax Taico Bp.io Ma.no... Moje je 3aJ.y6j>HBaH.e joui yBiijeK pacjo, caA yxnathx H3H6HaAa CBojy [cycjeAy o6jeMa pyKaMa, npiiByicox je ce6n, — a Ha jeAHOM ce OKpene rocnoAHH BanapA, Kojn jc A11 caA noc.Be AncicpcTHo Ha CTpany r.icAa<\ u BHKHy: — IIa3HTe! Mu ce caAa c,nyuiTaMO — u aa HyTy beno ce HCKpnaTii! mh- Mchh obo 6njauie cacMa npaBo y Hajn, a» Ky Ha BBpcTy T.iy neh cnrypnnje n jaKiue jiijeny rocnoi)y uoKpeHyTH Hero jih y 6a.ioHy. ITpHcnnjeMo cpeTHo ao 3 eM.te. O oct noMoi'HeM y 6aBoj ,tenoT0H0 npn H3 .nacicy, oneT mc pac.na.ie Kpacne HOiKHne y napanHnaMa, a onaj nyT jom n noABe3e oa H ja B e CBiiJie a KpacHH n o p y 6 o a nnn aK a n a 6jiicTaBoj cyKH»H. M o ja HOBa npnjaTe.tH na 3 acTaAe npeA KopnoM. Ja a Hajnoc.teAH .0 rocnoAHH BaHapAH. C khac c.Bojy 6a.ioncK y K an H u y n y*iTHBO ce K jan,ajyliH n o 3ApaBHMe c pnjenHMa: „ M o ja HajBeha XBa.ia, rocnoAHHe, iuTO c t c Moje n o A y 3ehe H a Be.iiiKOAyuiaH n an nH n oraoM o rju , T e m e h ii h M o j o j A p a r o j jk e h 11 n h oco 6 nTy gacT nauier APVniTBa HCKa 3 a.i 0 a . Ta A H npyacii oh Mojoj HesHaHKH ra.iaH TaH snaK, npeAaA® 6 &jioh cBOMe noMokHiiKy n ročnoga BanapA CMnjame ce oneT cacMa no CBojoj HaBHUH, K aA a mh je Ha onpocT p y K y npyacH.ia. 3 a x0 j.aA y (JipaHaKa mii cc AaK.ie npyacii.ia npitHCKOH0 x 6 p 30 H a n o ve , .iHKa .Hijeno ycnjeTii! H ig ijen a . Pravila za kupanje. — Dr. J . . . . — 1. Kad nastanu vrućino, čovjek i nehotice traži potok, buć, vir, rijeku, jezero ili more da se okupa. Spere znoj sa sebe i rashladi se, pa to ga i osvježi i osnaži. 2. Još veće koristi imaće od hladne a otvorene vode, ako zna plivati. 3. S toga i ljekari preporučuju kupanje i plivanje — ne samo zdravim ljudima, nego i mnogim boles­ nicima. Zabraniće ih samo onima, koji imaju manu u srcu, zaptivanje u prsima, zapaljenje bubrega, pađavicu ili grčeve. 4. Ali „i voda ima zube“. Kupanjem i plivanjem može čovjek sebi i nauditi, ako se u tome ne bi dr­ žao nekog reda i mjere. Zapamti, dakle, ovo nekoliko pravila, pa ćeš se od mnogih opasnosti sačuvati. 5. U hladnoj otvorenoj vodi počni se kupati —■ ne po kalendaru i običaju, nego po vremenu — t. j. kad doista otopli. Ko se na to ne obazire, nego već o Gjurgjevu počne, pa do „mrkle jeseni izdrži", taj obično rijetko kad dobro progje — i ako se, što vele, „na to navikne". 6. Gdje ima naročitih kupaonica, kao po većim mjestima kraj vode, kupaj se samo u kupaonicama. A gdje ih nema, traži čisto, zgodno i pouzdano mjesto. 7. Mjesto za kupanje treba da je (od vjetra i na­ nosa) zaklonjeno i hladovno, ali ne sasvim usamljeno, �da nigdje na daleko ni žive duše nema. Pazi i na to, da se gdjegod u blizini ne sliva kakav kanal sa neči­ stoćom, da nije glibavo ili u žbunju i šikari zaraslo. Kloni se brzaka i odsjeka. 8. Voda na tom mjestu neka je bistra, a korito čisto (pijesak ili šljunak). 9. Najbolje prija kupanje u vodi, koja je umje­ reno hladna — dakle od 17—25° C., ili od 13—26° R. Hladniju vodu ne podnose mnogi. Naročito je ne pod­ nose djeca i stariji ljudi, pa onda i bljedunjave i mr­ šave osobe. Toplija opet ne rashladi i ne osvježi tijelo. 10. Ne kupaj se ni ljeti na hladnom vjetru ili na hladnoj kiši. 11. Ne kupaj se ni prije izlaska, ni poslije za­ laska sunca. 12. Ne kupaj se puna želudca, nego tek tri sa­ bata poslije obroka. 13. Ne kupaj se napit, neispavan, razdražen, pre­ moren i uklaćen. 14. Ne kupaj se kad imaš kihavicu, trbobolju, proliv, glavobolju ili nesvjesticu. 15. Ko u hladnoj vodi odmah sav, kao kuhan rak, pocrveni, pa i prenemogne, neka^sa čuva kupanja. 10. Isto tako neka se štede i one osobe, koje se poslije kupanja dugo ne mogu da zagriju. 17. Zdrave, punokrvne i jedre osobe mogu se svaki dan kupati. To' je za svakoga dovoljno, a češće kupanje može škoditi. c 18. Kržljavoj, slabunjavoj, blijedoj i mršavoj djeci dosta je, ako se dvaput u nedjelji ili svaki drugi dan okupaju. 19. Kad pogješ na kupanje, traži uvijek društva, da nisi s;\m. Mnogo je veselije, a drug ti se može i u nevolji naći. 20. Usput do samoga mjesta, gdje ćeš se kupati, ne hitaj, da se ne oznojiš i ne zaduhaš. 21. Svlači se polako — upravo s prekidima. Kad već dogješ do košulje, pričekaj da se još malo na vazduhu rashladiš. Ako ti je i košulja vlažna, skini i nju, pa se ogrni suhim ogrtačem ili ostani makar i go. 22. I zdravo uho valja od vode čuvati, a bolesno još više. S toga je dobro, da pred kupanje zatisneš uši čvrstim čepom od pamuka. 23. Kad je „sunce jako“, a nema hladovine, pokrij glavu. 24. Nemoj se najprije ,,brčkati“ i tobože poste­ peno rashlagjivati, nego odvažno ugji cijelim tijelom u vodi. 25. Ne skači s velikih visina. Ako skačeš, pazi, da ti voda ne šine i zapljusne uho. 26. Dokle si god u vodi, plivaj ili se inače živo kreči. Trljaj se, pljuskaj se, koračaj i skači . . . samo ne stoj mirno. 27. Možeš i glavu zagnjurivati. — Samo ne ostaj dugo pod vodom. 28. Dok si zagnjtiren, drži oči zatvorene, a uši prstom zatisni, ako ih nisi već pamukom začepio. 29- ('uvaj se, da ti ne ugje voda u usta. Otvo­ rene vode nisu uvijek čiste, pa bi se tako mogao za­ raziti. 39. Ne izlazi iz vode za vrijeme kupanja. Ko čas u vodu skoči, a čas napolje izagje, da se sunča, neće mu kupanje mnogo pomoći. 31. Ostani u vodi samo nekoliko minuta — naj­ više četvrt sahata. Na to neka naročito paze mršava, štrkljava i bljedunjava djeca. Samo debele i punokrvne osobe mogu se i duže kupati. 32. Sto hladnija voda, to kraće kupanje. To pra­ vilo vrijedi svugdje, a naročito za kupanje u moru. Zato Englezi i vele: „three dips and mit!1*1 34. Cim osjetiš jezu ili drhtanje; čim ti usna pomodri: znaj da si se već suviše kupao. Ko zubima cvokoće i kao „šljiva pomodri1*, pa još u vodi ostane ili na suncu grije, da se može ponovo u vodu vratiti, tom kupanje jamačno neće pomoći, ako mu ne bude škodilo. 35. Kad iz vode izagješ, izbriši se i istrljaj se po cijelome tijelu, da ti koža pocrveni i da se dobro osuši. Naročito briši glavu, da kosa ne ostane vlažna. 36. Pri oblačenju ne oklijevaj, a čim se obučeš, prošetaj se ili progimnastiši. Tek kad ti se tijelo to­ liko zagrije, da su ti i ruke i nos i uši topli, smiješ sjesti, da se odmoriš i čime prihvatiš, ako si od „vode ogladnio ili ožednio". 37. Ko iza kupanja jako ogladni ili lahko zaspi, znak je, da mu je kupanje doista i prijalo. A ko je i poslije kupanja težak, neraspoložen i razdražen; koga dugo jeza prolazi ili mu »glava drmi«; taj se kupa­ njem nije pomogao. „Z d r a v 1j e “. Gajretove vijesti. N ovi č la n — d o b ro tv o r. Kao Član dobro­ tvor pristupio je ovih dana „Gajretu" gosp. Hadži Mahmudbeg Džinić, veleposjednik i član Eksekutivnog odbora Muslimanske Narodne Organizacije iz Banje Luke !i uplatio odmah dobrotvorski prinos od 500 kruna. Živio vrli rodoljub i prijatelj našega kulturnog unapregjenja ! N ovi č la n o v i u ten ielja či. Kao članovi utemeljači pristupili su »Gajretu« gosp. Mujaga Komadina gradonačelnik iz Mostara i Hamidaga JeleČković obućar iz Sarrjeva. Zivili plemeniti rodoljubi i prijatelji mu­ slimanskog kulturnog unapregjenja! V e lik i n a ro d n i d o b ro tv o r. Novi mostarski gradonačelnik g. Mujaga Komadina poklonio je ovih dana u razne dobrotvorne svrhe preko 100.000 K i ’) Tri puta sc zagnjuri, pa napolje. �67 iiiiio stekao Časno ime narodno" dobrotvora i hairsahibije. O tome dobročinstvu Mujaginu izvješćuju nas iz Mostara ovo: „Novi gradonačelnik mostarski Mujaga Komadina, iskupio je svoje obećanje koje je dao jednom prilikom, kad se govorilo o njegovoj kandi­ daturi za gradonačelnika mostarskog, te je zbilja (djelu svoju načelničku plaću u iznosu od K 4.800 godišnje (lv 14.400 za 3 godine) poklonio za žensku »Mekjtebr ruždiju«, koja se ima otvoriti u Mostaru. No nije samo na tome ostalo. Osim toga obilnog dara u svrhu ove tako potrebne nam ustanove, Mujaga je odlučio po­ dignuti jedno sirotište za muslimansku sirotinju, te je u tu svrhu odredio 70.000 K, a osim toga razdijelio je 8000 lv raznim humanitarnim društvima u Mostaru i drugim mjestima i time ih u njihovom humanitar­ nom djelovanju obilno potpomagao. Mujaga Komadina je ovim dobročinstvom zaslu­ žio priznanje svakoga sina ove grude, a naročito nas muslimana, pa stoga i jeste njegovo dobročinstvo predmet općeg hvaljenja u našem mjestu, a uvjeren sam, da će taj glas obradovati i svu ostalu braću u našoj zemlji, koji će s nama zajedno, narodnom do­ brotvoru Mujagi Komadinu kliknuti: Slava ti i hvala!„Gajret« se takogjer pridružujeponim mnogo­ brojnim dovadžijama i moleći Svevišnjeg za zdravlje i dug život Mujagin, • kliče mu srdačno i iskreno : Živio ! Žalosno. „Gajret" je ona narodna ustanova, koja treba da bude svim nama bez razlike zajednička. „Gajret" je ustanova, koja ima plemeniti zadatak, da kulturno podiže muslimanski elemenat, i vršeći taj zadatak, društvo ne pravi nikakvih razlika izmegju onih, koje pomaže. Valjan i marljiv a siromašan mladić, pa ma kakvog on uvjerenja bio, naći će u „Gajretu" iskrene potpore. Za odbijanje molbe jed­ noga učenika ili šegrta nema drugog razloga nego taj, da dotični slabo uči (propada) ili da imade sredstava za izdržavanje. Takav princip je u „Gajretovu" od­ boru i od njega se apsolutno ne ostupa, te se prema tome odboru društvenom ne može pripisati ni truni pristranosti. Pa ipak imade ljudi, koji nisu najbolje raspo­ loženi prema „Gajretu". Imade ih, koji zamjere od­ boru i prebacuju mu pristranosti, a imade ih i ta­ kovih, koji javno napadaju ne samo odbor nego i samu ustanovu nastojeći joj naškoditi. Tako je ovih dana u jednom ovdašnjem organu javnosti, koji se naziva Jislamskim listom, proturena jedna bilješka, čija je tendencija išla za tim, da „Gajretov" artikal cigar-papir koji donosi znatan godišnji prihod društvu, diskredituje i omrzne ga našem ele­ mentu. Ta novina je naime donijela, da „Gajretovo" novo cigar-ćage nosi srpski grb kao svoj znak, i da je odbor to htio naročito da proturi u naš narod. Onome, koji je iole pametan, ne trebamo ni jedne reći, jer je svako mogao uvidjeti neistinitost toga tvrgjenja. Znak na „Gajretovom" finom cigar-papiru ni truni ne sliči na srpski grb, jer se grb kraljevine Srbije osim sve druge različnosti, razlikuje i tim što imade na vrhu krst. A svako je mogao vidjeti, ko je taj Gajretov papir vidio, da na onom znaku nema spomenutog krsta. Osim toga, sve kada bi kakvim slučajem na „Gajretovom" cigar-papiru i bio pravi srpski grb, ne bi bio za to odbor kriv; jer je formu i znakove toga cigar-papira dao sam fabrikant g. Alkalay, a ne odbor. No da više ne duljimo. Providna je bila tenden­ cija onih, koji su tu priču o srpskom grbu izmislili, a takav postupak je nemuslimanski, koji mogu učiniti samo neprijatelji našega kulturnoga napretka. Žalosno, po sto puta žalosno! L ig a h ilja d e . Osim ranije u predprošlom broju ispravljenih grešaka u imenima članova »Lige hiljade« doznali smio nadalje za ove još pogreške : Mjesto Alibcg Zeeirbegovič treba da stoji Alibeg B e ć irb e g o v ić , kod imena Ilasan ef. Hađžabdić, T. Huseinbegović, Osmanbeg Idrisbegović i Alibeg Bećirbcgović stajalo je Vlasenica, a treba K u p r e s . Kod imena Ahmeda Hadžiomerovića pogreška se je desila u bez­ imenu, jer je mjesto H o d ž io m e r o v ić šUimpano Hodžiosmanović. Molimo i sve ostale upisnike »Lige hiljade«, kojima je što u imenima pogriješeno, da nas o tome obavijeste, a rni ćemo svaku grešku raao ispraviti. Izk az d ob rovoljn ih p r ilo g a prilikom Gajre­ tovo zabave, koji je objavljen u prošlom broju lista, izišao je nepotpun, jer neka imena priloženika nisu u iskaz unešena. Uzrok tome je, kako smo i u prošlom broju javili, taj, što su nam prilozi dockan stigli, pa nisu mogli da se unesu u izkaz. Mi ovim tu nepot­ punost izkaza ispravljamo i objavljujemo naknadno imena još ovih plemenitih priložnika: Bajramaga Bijedić iz Avtovaca K 4'—, po 3 K: Zejnil Muljanin Pašić Avtovac, Ibrahim ef. Mašala, Hamidbeg Herenda i Abdurahman Cehović iz Goražde, Omer Abdov Hasanbegović Avtovac 2 K; po 1 K: Adem Bijedić, Salihaga Šehović, Halid Sarić, Abdulah ef. Kurspahić i Mehmed Budmilić financ, svi iz Avtovca, lbrahimaga Bešlagić iz Tuzle; po 50 hel.: Kejzo Muljanin-Pašić, Omer Hasanbegović, Džano Musić i Junuz Hasanbe­ gović svi iz Avtovca; po 20 hej.: Šerif II. Hasan­ begović, Alija Gj. Hasanbegović i Ahmed Pašić svi iz Avtovca. Živili svjesni i plemeniti Gajretovi prijatelji! Liga hiljade. „Zrno po zrno pogača." 754. Hajdar Čekro tehn., Beč, 755. Stevo Radujković, 756. Stevo Marić, 757. Jovan Rakić, 7o8. Mu- �68 hamedaga Glibić svi iz Sarajeva, 759. Stojan DrageIjcvić, Zenica, 760. Mustafa ef. Šehić, Tuzla, 761. Mustafa Hrnjičević, Ljubuški, 762. Hasanbeg Šahin­ pašić, 763. Bećirbeg Šahinpašić, 764. Idrisbeg Šahinpašić, 765. Tajib beg Šahinpašić, 766. Abdullah ef. Hafizović, 767. Hasib beg Pašić, 768. Muratbeg Pašić, 769. Omerbeg Pašić, 770. Refik ef. Jamaković, 771. Sulejman A. Kukavica, 772. Šabanaga Sejfić, 773. Derviš Handžić, 774. Ragibaga Čapljić, svi iz Roga­ tice, 775. Ostoja P. Simić, Zvornik, 776. Islamska kiraethana, Bijeljna, 777. Hilmibeg Fidahić, 778. Behlul Fidahić, sin Hilmibegov, 779. Džemal Hulusić, svi iz Zvornika, 780. Adem Bijedić, 781. Omer Muljanin, 782. Halid Šarić, 782. Mois Pinto, 783. Omer Hasanbegović, 784. Salih Šehović, 785. N. N., 786. Mehmed Budimilić, svi iz Avtovca, 787. Salih Alikadić, Tuzla, 788. Ibrahim Kukavica, Rogatica, 789. Hasanbeg Alajbegović, 790. Nurihanuma Alajbegović, 791. Nazif Džafić, 792. Huseinaga Hadžić, svi iz Kakanj Doboja, 783. Ćazimbeg H. Alibegović, Tuzla, 794. Milan Jovičić, činov. srp. banke, 795. S. K., 776. Dušan Vasiljević advokat, svi iz Mostara, 797. Zejnil Vukotić učitelj, Jeleče, (kot. Foč|). 798, Karl Verner, Brčka, 799. Abdurrahmanbeg Resulbegović, 800. Ahmed ef. Šehović, posl. na vak. mearif. sab., 801. Ahmedaga Hadžović, 802. Jovo Andrić, 803. Fehim ef. Kadić, 804. Zaim ef. Šehović, 805. Avdaga Hadžihasanović, 806. Lutfija Šehović, 807. Murat Alijagić, 808. Asim Ha­ džihasanović, 809. Giuseppe Koban, putnik, 810 Levi Kabiljo, 811. Šukribeg1'Resulbegović, 812. Smailaga Hajdarhodžić, 813. Huseinbeg Resulbegović, 814. Josef Krsnik, 815. Luka Ctijačić, 817. Lucijan P. C. Matulić, 817. Slihaga Ramić, 818. Nathan Frach, 819. Omer Salihamidžić, svi iz Trebinja, 819. Vejsil ef. Šahinagić, 820. Šukrija Alajbegović, 821. Esadaga Mašić, 822. Ćazim ef. Rušćuklija, 823. Musi. omlad. društva „Iršad", svi iz Kladnja, 824. Munib beg Kapetanović, Carigrad, 825. Mujaga Ćerimagić, Trebinje, 826. Hasanaga Bračković, Pridvorci (kot. Trebinje). 827. Uroš Misita, Sarajevo, 828. Omer Ribić, 829. Mustafa Ibrahimhodžić, 830. Mustata Hatibović, 831. Smail Hatibović, 832. Salih ef. Abdić, 833. M. hanumica H., svi iz Jezera, 834. Hamid Fazlagić, 835. Ćamil Beča, 836. Osmanaga Metilj, 837. Idris Metilj, svi iz Čapljine, 838. Agan Bešlagić, G. Tuzla, 839. Mehmed ef. Čengić, Sarajevo, 840. Mehmed ef. Hadžismailović, Čajniće, 841. Hafiz Ali ef. Čaušević, Bos. Otočac, 842. Dr. Aleksander Babić, 843. N. N., 844. Čašif ef. Mulahusić, 945. H. Husnija Rakić, 846. N. N., 847. Jovan V. Jojić, 848. Jovan Petrović, 849. Simo Despić, 850. Dušan Stjepanović, svi iz Brčkog, 851. Murataga Kasum, 852. H. Salihaga Jelkić, 853. lzet ef. Šehić, 854. Mula Osmanaga Krdžalić, 855. Osman Bazergjanović, 856. Muratbeg Fidahić, svi iz Zvornika, 857. Suljaga Telalbašić, Tuzla, 858. Salih ef. Karaosmanović, 859. Hasan ef. Čefa, oba iz Livna, 850. Milan Kovačević, Stolac. Izkaz. Dobrovoljnih priloga povodom prve islamskč za­ bave u Lijevnu, koju su u korist »Gajreta« priredili članovi »Islamske čitaonico** dne 20. februara 1910. Dobrovoljne priloge dadoše ova gg. Alibeg Firdus, veleposjednik, Livno K 21, dr. Ju­ lije pl. llito kot. predstojnik K 17; pd K 10: Ali ef. Abdurezak šer. sudac Kotor-Varoš, Iljazbeg Bušatlija, Bugojno, Košta Kujundžić, Ivo Slipčević, gradonačel­ nik, Srpsko pjevačko društvo »Sundečić«, Srpska šte­ dionica, Hrvatska trg. banka svi iz Livna'; Prochaska, direktor Hrvatske banke 9 K; po K 8: Džaferbeg Filipović, Glamoč i Hadži Salihaga Latifić, Livno; po 7 K: Dr. baron Raminger, pol. pristav, dr. Plentaj, li ječnik, Leki, direktor zemalj. banke, Anto Kaić, svi iz Livna, dr. Gjokić, liječnik Glamoč; po K 6: Mirko Samardžić, Mujaga Dizdar oba iz Livna, Ahmedbeg Filipović Glamoč; po K 5 : Suljaga Vajzović, Rogatica, Hadži Ali ef. Odobašić, Županjac, Junuzaga Džirlo, Ha­ fiz Derviš ef. Šeremet, Smajil Švraka, Suljaga Raško, Petar Truntašević, nadšumar, Pilip Vitić, Alibeg Filipović, svi iz Glamoča; S. D. Alkalay, Sarajevo, Samo­ stan Gorica, Tode Mitranić, Ćamilbeg Hamzalajbegović, Ivo Gjokić, Anto N. Tadić, Mijo A. Kaić, svi iz Livna; po K 4: Šemsibeg Filipović iz Glamoča, Arslanbeg Gagić, Pavo Jazvo, Hafiz S. Alčelebić, Anton Jurinović kot. sudac, Košta Puškarević svi iz Livna; po K 3: Ibrahim ef. Šehić, šer. sudac, Zvornik, Z. M. Alkalay, Alijaga Škulj, Arifaga Škulj svi iz Banjeluke, Mahaga Topčija, Niko Janković oba iz Glamoča, Sremčević, direktor srpske štedionice, Abdulah ef. Duadžić, šer. sudac, Samujlo Božić, poreznik, Simo Jeremić, por. kontrolor, Jovo Bailo svi iz Livna; po K 2: Emerik Čelustka, nadcestar, Glamoč, Imširbeg Ljubunčić, Salihbeg Ljubunčić, Simo Deda Puškar, Ivo Višević, Milan Roknić, gruntovničar. Anton Havlik, nadcestar, Anton Vuković veterinar, Marko Puškar, učitelj trg. škole, Gjorgje Besara, Tomo Novaković, Risto Marić, Hasanaga Latifić, Hafiz Ejjub ef. Fehimović, Agan Duran, Stipo P. Jazvo, Anto Meštrović, Pere Gevra, Rafo Sučić, Jozo Radulović, Rafael I. Tadić, Jakob H. Montilja, Pero Kutleša, Pavo Kujundžić, Anto I. Tadić, Malo N. Tadić, Stepo M. Kaić, Juso Hodžić, Nikola Mamić, Sabit ef. Palić, Jozo M. Kaić, Nikola Dilberović, sudac, Nine Vilić, Jozo Kutleša, Pero Stanić, Pavo Kovačević, Simo Kujundžić, Simo Margeta, Ferdi­ nand Breiner, Cikota, nadglednik vodovoda svi iz Livna; po K 1 : Hafiz Adil Omerović iz Šuice, Adem Džirlo, Muharem Varunica, oba iz Glamoča, Mate Penova, Rislo Cvitić, oba sa Koričine, Špiro Radeta, . Guber, Mustafa B. Hodžić, Pašo Havala, Muharem Mulalić, Gjulaga Cero, Salih Kaniža, Ibrahimaga Halulić, Zajimaga Cero, Mujaga Golub, Meho Salić, Salih Vrebac, Zajim Čosić, Stipo Šeremet, Hasan Halulić, Ni­ kola Vrdoljak, Mile Krunpotić, Pero Ždero, Spasoje �69 Žerojević, I vic Jurišić, Mate Kasalo, Salih Ortaš, Jusuf Hodžić, Osmanbeg Firdus, Gjuro Končar srp. prav. uči­ telj, Ilija Milanković, bank. činovnik, Marko M. Kaić, Mahmutaga Huskić, Nine Franić, Ivo Franić, Mirko N. Kaić, porezni oficijal, Anlo Matišić, učitelj, Stjepan Marković, upravitelj osn. škole, Koceljević, općinski bilježnik, Jako J. Tadić, Salih Mulić, Arnaut gaj ta ndžija Spiro Pažin, svi iz Livna; N’urija Čefo iz Livna GO hel.; po 50 h .: Spalio Čefo, Salih Sarač, oba iz Livna; po 40 h.: Salih Burek, Sulejmau Gagić, Salko Kovo, Mujo Spahić, Ibrahim Lemo, Čamil Sarač, Arifaga Mulalić svi iz Livna, Murad Halilović, Glamoč ; po 20 h.: Muharem Čefo, Muho Pivčić, Mehmed Seremet, Muharem Bubalo, Zajim Šeremet, Kjjub Žišku svi iz Livna; po 10 h.: Ferhat Smajlagie, Jusuf Kovčo, Mahmut Seferčehaić svi iz Livna. Darovateljima kao i svim posjetiteljima najtoplije se zahvaljuje O dbor. Javne potvrde. — Darovi. i. Muslimansko antialkoholističko društvo „DarulHajir“ u Jajcu poslalo je „Gajretu" 50 K od zabave koju je priregjivalo 26. decembra 1909r'--^ Ibrahimaga Muhamedagić iz Golubića (Bihać) poslao je 7 K 80 h od prodate 4 kurbanske kožice, koje su darovali braća Muhamedagići „Gajretu". Husein ef. Ruždija iz Bihaća poslao je 2 K, koju je svotu sakupio prilikom bajrama. I. S. položio je 5 K od kurbanske kožice, koju poklonila njegova mati „Gajretu". Blagoje Šarenac, svještenik iz Ljubinja darovao je „Gajretu" 6 K dobrovoljnog priloga. Lutfija Pitić iz Stoca poslao je 5 K 5 h, koju je svotu sakupila tam. omladina prilikom jedne na­ rodne igre. Ibrahim Bakamović iz Mostara poslao je 7 K koju je svotu sakupio na svadbi Ahmetage Hume iz Mostara. Ahmedbeg H. Ahmedbegović iz Zvornika poslao je 4 K 70 h, koju ie svotu sakupio jednom prigodom, a darovaše ova gg: Po 1 K: Šabanaga Jusić i Hasanbeg H. Ahmedbegović, N. N. 90 h, Husejnaga Sedigić 50 h; po 40 h: Salih Šehić i Gjorgjo Popović, Ahmedbeg H. Ahmedbegović 30 h, Ibro Šehović 20 helera. Mustafa Krnjčević obućar u Ljubuškom poslao je 3 K 50 h, koju je svotu sakupio jednom prigodom a darovaše: po 1 K: sakupljač, M. Curić, pravnik, i Malić Džemal, Tahir Sadiković 30 h, Hasan Proho 10 hel. Ibraga H. Komić iz Otoke poslao je 10 K 40 h, koju je svotu sakupio Mustafa ef. Fazlić muallim i vjeroučitelj kod Ibrahimage Komića prilikom dolaska mu gostiju iz Kulen-Vakufa, Ahmed Bešić Bos. Otoka poslao je jednu K 40 h, koju je svotu sakupio na svadbi Muharema Alkića iz Bos. Otoke. A. Džumhur povjerenik u Konjicu poslao je 66 K i to 27 K 60 h od kurbanskih kožica, a 16 K 50 h od tombole priregjene u korist »Gajreta" i 21 K 90 h, koju su svotu sakupile žene na Mevludu. Iz kašice broj 476 6 K 43 h, Mujaga Celebić iz Zgošća (kot. Visoko) sakupio je 10 K mogju tam. svijesnim muslimanima. Ibrahim ef. Avdagić iz Bužima poslao je 8 K 50 h. koju su svotu darovali mjesto čestitke Šerif ef. Arnautoviću prilikom njegova izbora za vakufskomearifskog direktora, a darovaše slijedeća gg.: Ahmedaga Mešinović Mehmedov 2 K; po 1 K: Mustafaga Mujagić, Osmanaga Hadžić, Husejinaga Husić, Ahmedaga Ćatić.Hamidaga Dautović i Pobraga Hadžić, Mustafa Čatić 50 h, svi iz Bužima (kot. Krupa.) Muhamed ef. Fazlibegović položio je 11 K 30 h, koju je svotu sakupio u „Hurrijetu" prilikom dolaska tamburaša mostarskog zanatlijskog udruženja „Itihada." Ismet ef. Ćurčić iz Sarajeva položio je 12 K od prodatih kurbanskih kožica, koje je darovao „Gajretu", Ahmed Škrgo položio je 3 K 64 h, koju je svotu sakupio na svadbi Ejjuba Srdopalovića iz Jajce. Šerif ef. Arnautović položio je 418 K 17 h od zabave priregjivane u korist „Gajreta" i „Prosvjete" u oktobru 1909. Šaćir Šehović iz Varcar-Vakufa poslao je 7 K 64 h iz kašica br. 147 i 150. Esad beg Alibegović iz Dervente darovao je „Gajretu" 2 K mjesto bajramske čestitke prijateljima i ahbabima. Hasanbeg Hodžić, čin. zem. banke darovao je „Gajretu" 4 K dobrovoljnog priloga. Ibrahim ef. Oručević iz Mostara poslao je 4 K 60 h, koju je svotu sakupio Salihaga Kreso na svadbi Mujage Kahve iz Mostara. Mustafa ef. Salihbegović muderris, položio je 28 K, koju je svotu sakupio u svatovima H. Alije Šišića u Brčkom. Mustafa Golubić realac u Sarajevu položio je 10 K od prodatih „Gajretovih" kupona. Mehmed ef. Mudirević, učitelj u Varcar-Vakufu poslao je 14 K, koju je svotu sakupio Hasanbeg Kulenović tam. od koje je sam darovao 10 K. Alibeg Bećirbegović iz Kupresa poslao je 13 K 36 h, koju je svotu sakupio na svadbi Malićbega Huseinbegovića. Mehmed ef. Ćišić iz Mostara darovao je 2 K „Gajretu" prilikom svoga boravka u Sarajevu. Ibrahim Bakamović iz Mostara darovao je 1 K. Financijalni ljetopis „Bos.-Herc. Kompas" u Sa­ rajevu darovao je „Gajretu" 30 K kao prilog od svoje čiste dobiti. �70 Alimedbeg H. Ahmedbegović iz Zvornika, poslao je 12 K 76 h, koju su svotu darovali: Po 3 K: Alek­ sandar Popović, učitelj u Bresini (Srbija) i Milivoje Janković, učitelj u Malom Zvorniku (Srbija); po 2 K: Drago Vučetić i Trifko Popović, Osmo Kavazbašić 1 K; Jaho Jahić 40 h, Mula Mumin Ahmedović 30 h, Jakub Jakubović, Mujaga H. Grahić, Gjorgjo Popović, Alimedbeg H. Ahmedbegović po 20 h, te N. N. 26 hel. Ahmed ef. Aliefendić, muallim u Janji poslao je 4 K, koju svotu su darovali: Pašaga H. Imamović, Salili ef. Hadžić, Hasan ef. Delić i Nuraga Smajić svi po 1 K. Alaga Šunje iz Crnića (kot. Stolac) poslao je 3 K 60 h, koju je svotu sakupio Salko Zaklan tam. težak. Salih Siručić povjerenik iz Srebrenice poslao je 20 K kao vasijjet umrlog Salihage Osmanagića. Braća H. Egrići poslali su 20 K od prodatih kurbanskih kožica koje su darovali „Gajretu". Omer ef. Mehić, učitelj u Brčkom poslao je iz kašice br. 362 kod Ra|ida Fočaka 2 K? broj 364 kod „Društvene odaje" (Gor. Rahić) ,10 -K; broj 220 kod Islamske kiraethane u Brčkchn fl2 iv 86 h. Muharembeg Pašić iz Bijeljine poslao je 10 K, koju je svotu sakupio na glavnoj skupštini „Kluba islamske omladine" u Bijeljini. Ibrahim ef. Lertieš, muallim u Vrnograču poslao je 6 K, koju su svotu darovali: Mehmed Elezović, Mehmed Ožegović, Murat Bešlagić, Salih ef. Hotić i N. N. svi po 1 K, a Ali ef. Sabljaković i Ibrahim ef. Lemeš po 50 h. H. Šemso Lejlić iz Palanke (Brčko) poslao je 22 K. koju svotu darovaše: Šaban Dedić 2 K, po 1 K: Hafiz Omer ef. Lejlić, Husejifl Čačiković, Suljo Zahirović, Avdo H. Karić, Adem Kukic, Sejdo Gjonlić, Salko Bešić, Mehmed Tabaković i Ramo Muratović; po 60 h; Mujo Hasanbašić i Meho Kovačević; po 50 h: Ahmed Jašarević, Alija Atić i Suljo Kovačević; po 40 h: Osman Mujaković, Fehim Deronjić, Sefer Islamović i Ahmed Merašević; po 20 h: Hasan Didić, Sulejman Pezerović i Bećić Delić; Salko Ramić 10 h, Hafiz Šemso Lejlić 30 helera. Neka je čast, hvala i priznanje svima plemenitim darovateljima, koji umiju cijeniti značaj „Gajreta" i njegova blagotvornog rada na sreći naroda! Iskaz dobrovoljnih priloga povodom zabave u korist „Gajreta" održane dne 28. decembra pr. g. u Gračanici. Po 10 K: Arif ef. Mehinagić šer. sudac, Ahmed H. Alijagić trgovac, i Pajo Marković hotelier svi iz Gračanice; Filiala zemaljske banke u Tuzli 15 K; Stevan H. Stević iz Gračanice 10 K; Jovo Nikolić trgovac iz Gračanice 6 K; po 5 K: N. N. iz Grača­ nice, Cezar Sumbulović veleterž. iz Sarajeva, i Mehaga Novalija iz Brčkog; po 3 K: Mujaga Kučukalić trgovac iz Gračanice, Ibrahim ef. Ustavdić učitelj, Husein ef. Joldić šer. prakt., Mihajlo H. Stević trg., Alijaga Ponjavić iz Tuzle, Alešaga Šuman, Ahmet Duraković posj. iz Gračanice, Cezar Danon iz Sara­ jeva, Simo Milisavljević trg., Pero S. Ivanišević iz Gračanice, Mujaga Morankić posj. Čifluk, David Danon trg., Toša S. Ivanišević trg. iz Gračanice; po 4 K: Sulejmanaga H. Spahić, Seidaga Rešidbegović trg., Stanko Ivanišević, Hifzaga Džaferović, N. N., Meho Smailbašić, Hazimaga Rešidbegović trg., Jovo Blagojević, Manojlo Grujčić obućar, Dimšo Nedeljković trg., Rafael I. Danon trg., Nikolić geometer, N. N. Vaško geometer, Radovan Ristić, Ahmetaga Širbegović nečelnik, svi iz Gračanice; Samuel Ratman veletrž. Osijek, Salihaga Zukobašić trg., Agjul Musić težak iz Gračanice, Muharembeg Morankić Čifluk, M. Hasan Delihodžić Lukavica, Salom J. Finci Sara­ jevo, P etar' Stefanović proto, Gjorgjo Stojanović iz Gračanice, Simo Todorović Škipovac, Luka Milisav­ ljević trg. iz Gračanice 1 K 50 h, po 1 K: Ibrahim Tutundžić posj., Hakija Ćerimagić trg., Smajil Kuduzović brico, Hasib Hifziefendić iz Gračanice, Osman Glumčević Ševarlije, Dušan Simeunović, Mustafa Sulejmanović, Mujaga Ćerimagić trg., Šemso Hifziefendić, Ahmed Lepirović iz Gračanice, Svetozar Ivondić iz Tuzle, Suljo Prohić trg., Maksim Petrović mesar, Savo S. Ivanišević, Muhamedaga Kasumagić, Mihajlinović sudac, N. N., N. N., svi iz Gračanice, Ibrahim Buljubašić, Ahmed Morankić, oba iz Čifluka, Muharem Devedžić, Smajlović oba iz Lukavice, Luka Koj«ć Škipovac, Ibrahim Ćosić Lukavica, Ljubomir Antunić kancelista, iz Gračanice, Mehmed Ramaš iz Grača­ nice 40 h; Husein Ćemić iz Lukavice 10 hel. Iz uredništva. M. J . , M o s ta r. Zivotopis Vaš i dvojice Vaših drugova nam se dopada, jer vidimo, da ste napokon sva trojica svršili trgovačku školu. No ta stvar, po našem mišljenju, nije z i javnost, jer se životopisi uopće veoma nerado- čitaju, a naročito ako su još veoma slabo napisani. &IXIIA« Kao liiTo ini/mre, ob.v uaM je/i,Hy cTnap Aohociimo. Ona ,^pyra, n aao je .injcna, Huje aro^Ha 3a naui .iHCT. II»AaMo ce. UpnMiiTC Maxcyc ec.iaM! h e ie Hac ce Beiuhe cjeTHTH F . C. \'aše .»Uspomene« nisu za nas, pošaljite nam što god poučnije, što bi bolje odgovaralo za naš svijet. Selam! M. Humrii. (iledaćemo da na svaki način done­ semo u idućem broju. Selam mahsus! Ponovo molimo svu braću, koja rade perom u ma kojem kulturnom pravcu, da nas potpomognu svojom suradnjom, jer je »Gajret« list, koji sve to više krčj sebi pili u sve narodne slojeve. �71 Azbuka (abeceda) ćirilicom i latinicom. ć irilic o m : a A, 6 B, B li, r r, A A, e E, SK '/K, y 3 Latinicom: a A, b Ii, v V, 8 0, d D, o E, ž Ž, z z, Ćirilicom ; H H, j J> K K, ji A, jh </B, M M, H H, u. ii), Latinicom : i I, j J, k K, 1 L, lj Lj> m M, n N, nj Nj, Ćirilicom: o 0, n n, p c C, T T, y <1* <1>, x X, Latinicom : o 0, p p, r R, s S, t T, u U, f K, h H, ćirilico m : n u, «I xl , ni III, V V, I) l i . Latinicom: c C, « č. š Š. dŽ Dž, gj Gj. h ć Ć, Nakladna knjižara DANIELA A. RAJONA, Sarajevo. — Ovih d ana su d an a izašli u mojoj nakladi U s t a v n i 'z a k o n i , i to : Zem aljski statut, Izborni red, Poslovni red sabora, Za­ kon o sk u pljanju i o društvim a i Zakon o kotarskim vijećim a. Cijena knjizi 1 K 30. Ko pošalje novac unaprijed, dobije "knjigu prosto od poštarine. N a narudžbi valja naznačiti u kojim se pis­ menima knjiga želi, budući će izaći ista u srpsko-hrvatskom jeziku u oba pism a i na njemačkom jeziku. Gajretovo cigar-ćage. je ispitano od svjetskog naučenjaka, profesora kemije na bečkom uni­ verzitetu Dr. Lambecka i pronagjeno najboljim i za zdravlje neškodljivim. Pa kada još uz to od potrošenog Gajretova cigar-ćageta ide 1 0 % u korist „Gajreta" zar nije i sramota i grehota, da Muslimani drugo cigar-ćage troše! Jest, i po sto puta jest i stoga je dužnost, da svaki musliman kupuje i troši samo i isključivo Gajretovo cigar-ćage a da odbaci sve druge fabrikate. Muslimani, trošite samo Gajretovo cigar-ćage! �Gajretov safun. Izišao je Gajretov safijn,- koji je od 15. februara o. g. stavljen u promet. Gajretov safun iinade raznih vrsta, pa će moći da zadovolji sve svoje potrošače. Naročito je Gajretov safun dobre kakvoće, tako, da se može mjeriti sa najboljim proizvodima. Stoga će. bez sipmjeL svaki brat musliman tražiti samo Gajretov safun i s njime zadovoljavati svojoj potrebi a tim prije, što će u isto vrijeme potpomagati i svoju najkorisniju narodnu ustanovu .,Gajret“, koja od cjelokupne prodate robe imade: 5”,. Od SflflMB Z3 prailjE i 10“o Od safuna za umivanje. Gajretov safun proizvodi fabrika safuna Karla JaCObi-a U GraCU, koju zastupa za Bosnu i Hercegovinu Agenturska radnja Abrama Isaka Romano u Sarajevu. Sve upite, informacije i porudžbine šalju se na spomenutu agentursku radnju: flbram IsaH Romano, Sarajevo. Braćo muslimani! Trošite Gajretov safun! Za urednjštvo odgovara Osman Gjikić. Islamska dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu, � https://kolekcije.nub.ba/files/original/9d3fa6b4e87c24d9a3e4569462563b45.pdf 656afd9587da30c27d6384899f61c559 PDF Text Text BROJ 5. GODINA I II. CIJENA je listu ,,Gajret“ : za članove 1 K 20 h zanečlan. 2 K 4 0 h na godinu. GAJRET . izlazi 5. dan sva­ kog mjeseca na 16 stranica, a po po­ trebi i na više. ■ —— • <k_l) Taleba, učenici i se­ ljaci plaćaju 1 K 20. — GAJRET GLASILO „GAJRETA", DRUŠTVA ZA POTPOMAGANJE GJAKA MUSLIMANA __________ - NA SREDNJIM 1 VIŠIM ŠKOLAMA. -= Vlasnik : Društvo „Gajret“. | 5. maja 1910 SARAJEVO, vvta > V I^ . j rt || U oči izbora. Još nekoliko d ana nas dijeli od vrem epa, k ad a će se provesti izbori za naš sabor. Mi smo u predprošlom broju, u k ra tk o pro­ govorili o našem zem aljskom ‘ustav u i rekli, da on nije onakav, kakav bi tre b ao d a bude, pa d a se njim e naš narod i dom ovina m ogu okorh> štiti o nako, kako im je to potrebno za osig u ran je d o b ra p o lo žaja i k ulturno unapregjenje. No konstatu ju ći to, mi smo ipak svoje gledište ogradili prim jed b o m : Bolje išta nego ništa. T oga je m išljenja uostalom bio i cio naš n aro d , p a su ustavni zakoni od svih političkih stra n a k a prim ljeni, i svi su se priprem ili za izbore, koji će se za nekoliko d an a obaviti. Mi m uslim ani im am o p ra v a na 24 m andata. T. j. im am o d a izaberem o 24 lica, koji će nas u sab o ru za stu p ati, koji će se brinuti d a inte­ resi n ašeg a m illeta budu što bolje zaštićeni i d a n aša zem lja dobije što ja č u g a ra n tiju za svoje k u ltu rn o razvijanje. Da ljudi, koji im adu d a v rše te poslove, m o raju biti što sprem niji o tom e ne tre b a ni d a se govori, je r svaki će pam etan čovjek uvi­ d jeti, d a te poslove mogu vršiti jedino sprem ni, naučni i p am etni ljudi. Istina, ne velim o, da svi m o raju biti oni, koji su svršili visoke ,,n au k eu . T akovih n e bi sm o ni im ali — sve kad bi i htjeli — toliki broj, ali je p o trebno, d a na ta m jesta dogju najbolji i najsposobniji. Mi se nadam o, d a naš cio m illet dijeli ovo n aše m išljenje, p a se i uzdam o, d a će i na iz­ Urednik: Osman Gjikić. borim a to posvjedočiti i svaki svoj glas dati Onima, koji su g a najdostojniji. U to ime n ek a bud u s a srećom prvi naši izbori ! Hazim Muftić. Ženska naobrazba ili izostavljeni farz. Svaka vjerska odredba ima svoje farzove, surmete mustehabe i drugo, i svaki odrastao musliman znade, da vršenjem samih farzova podiže samo gole zidove oko svoje vjere, dočim izostavljajući sunete i ostalo, izostavlja izgled, malter, kreč, farbu, nakit i potrebitu primaljivost na onome zidu. Da li smo mi bosrnski muslimani pravi odraz svoje svete vjere, o tome bi se imalo puno pisati, a mi ćemo se ovdje pozabaviti samo sa jednim izostavljenim farzom. Mi u svojoj nehajnosti izostavljamo u većini dužnosti sunete, mustehabe i drugo, pa kako radimo onako i trpimo, a u pitanju ženskog naučavanja, otišli smo tako daleko, da smo i sami farz napustili. Da je nauka muslimanu i muslimanki farz, dosta je samo jedan Hadisi-šerif koji veli: J**-*l./ 4—*^ • = »Tražiti znanja farz je svakom muslimanu' i muslimanki«. Iz ovoga se Hadisi-šerifa jasno vidi farzijet ženskoga naučavanja, a mi smo ga savim na pustih i time smo se izvrgli velikoj opasnosti, jer će nam biti manjkava obrana proti đžehennemske kazne na onome svijetu. Da je to prava istina, svje­ doči nam naše slabo i bijedno stanje, ovdje na ovome svijetu, jer za mnoge vjerske pogrješke, kazna započinje već za života prekršiteljeva: Mnogi misle, da se je farz izvršio s time, ako se je naučilo samo nekoliko dužnosti n. pr. kako će se klanjati, postiti, abdest uzeti itd. a smeću s uma da je osim vjeronauka dužnost — farz još svakome �74 steći strukovno znanje svoga zvanja, svoj ilmi-hal Osim vjeronauka, kovač je vjerom zadužen naučiti još kovački zanat, ako hoće da bude pravi kovač; isto tako po Islamu trgovac mora imati trgovačku stručnu naobrazbu, kundurđžija kunduržisku, kadija kadijsku, muftija muftijsku, težak težačku itd., jer je to za njih njihov ilmi-hal. Dakle, svako je dužan naučili svoj ilmi-hal, a to će reći, postignuti uredno znanje svoga stanja i zvanja a ilmi-hal našega ženskinja jest, naučiti, kako će biti dobre domaćice i majke. daleko nalaze, te su za to žene u ropstvu džehaleta bačene u ćoše zaborava. To ne samo da je kod muslimana tako, nego žene ista zla sreća prati u cijelom prosvijećenom svijetu. Evropejci otkrivše ženu, drže, da su joj s tim dali nekakvu slobodu, a naprotiv oni su joj s time samo zulum nanijeli, jer su od žene tako slabog i nježnog stvorenja — sebi napravili suradnika i samučenika u podmirivanju svojih životnih potreba, a s tim je ženi oduzeta njezina prava i uzvišena dužnost — uzgajanje (terbije)!« Farz podizanja ženskih mekteba 1 uzgojilišta jest kod nas bosanskih muslimana napušten. Hadisi šerife, koji nas na to napućuje, zamijenile su u našem svijetu šejtanom izmišljene poslovice kao: »Nedaj joj dalje O'đ Tebbeta!« »Nedaj joj dalje ud dudića« (jer dudići samo oko kuće rastu) i za to ni mi nijesmo stigli mnogo dalje od »dudića«. Na ovo pisanje ponukani smo skoro štampanim apelom neke naše omladine, kao i dopisima od neko­ liko muslimki u »Tariku®, iz kojih se čuju vapaji za ženskom izobrazbom. Ovim se i mi pridružujemo rečenoj omladini i stavljamo na srce naših prvaka i bogataša, da ne pro­ puštaju vremena, nego da se što prije pobrinu za po­ dizanje ženskih mekteba, kako nižih tako i viših, jer u rukama naših žena je budućnost muslimana kao šljedbenika uzvišenog Islama i kao potomaka junačkog bosanskog naroda. Važnost ženske naobrazbe u narodnom životu, slična je važnosti lokomotive pred jednom željeznicom. Ako je lokomotiva slaba, pa ne može ići, cijeli vlak stoji. Isto tako, ako su majke — koje prve zasagjuju čovjeku u dušu pojam o vjeri, moralu, čovječnosti i drugim plemenitim osjećajima — nesposobne za tu svoju dužnost, onda je cijeli napredak u nesretnom zastoju. Učene žene su jamci sretne budućn 9 sti naroda ! Mi ne mislimo ovdje zagovarali tako naobraženu ženu — ženu u evropskom dđhu,— kojoj je glavna briga nakit, zabava i brbljavost, koja više znade o Schakespeare-u, Gethe-u i drugim pjesnicima, nego Imami-Azamu ili Imami uazalijU-^koja umije i voli upotrebljavati riječ »Rćdagfogija«, a o uzgojoslovlju ni' habera nema. Bože sačuvaj! Neka je svaka muslimanska kuća od takih danguba čista; nego želimo žensku na­ obrazbu u islamskom smislu riječi! Trebamo žensku naobrazbu takvu, koja će naše ženskinje preporoditi, osvijestiti i otvoriti im oči, da vide, ko su i šta su, da razumiju svoj poziv na ovome Zahid. i svoje dužnosti na prama onome svijetu, te da su Rad u narodu. vjesne svega toga. Princip podjele rada poznavali su ljudi još mno­ „ zJ- *il\ = Džennet po pod nogama go ranije, ali se u novije doba taj princip smatra naj­ majki", veli jedan Hadisi-šerif. modernijim principom, pošto se podjela rada provela Ahmed-Tadžudin u »Tearufi-Musliminu« broj 1. u svim granama do svoje skrajnje granice. Po­ tumači ovaj Hadisi šerif ovako: »Spas-Džennet postig- djela rada se od uvijek smatrala kao znak visoke nućemo slijedeći dobre savjete svoje majke. Uzgoj, kulture, dok se današnja smatra znakom gigantskog koji od majke dobivamo, dolazi nam u dobi, kad se napretka. sve, što nam se kazuje i u dušu uljeva, duboko u Pa ipak se kod nas u Bosni, a specijalno kod srce usijeca; pa ako je taj uzgoj dobar, onda nam za nas muslimana, ne poznaje taj prinrip u onoj mjeri, život vrijedi čak i onda, kad u svom vijeku budemo u kojoj bi morao, nego to sve ide po starom. Ja ne susretali i one individue u ljudskoj spodobi, koje bi znam je li to posljedica četiristogodišnje orijentalne nas htjele na krivi put navesti. I kad dobar uzgoj vladevine ili je to posljedica orijentalne filozofije, bude stalan i čvrst tako, da ga top ni puška ne mogu koja bazira na stanovištu pojedinačno i općenite pomesti, onda ćemo — slijedeći stope svojih dobrih dužnosti (farzi ajn ve farzi kifćaje) i koja se kod nas majki uzgoj iteljica — naći spas. prilično udomaćila bilo putem vjere bilo putem me­ A ako naše majke budu nesposobne, te nam drese, da ne rečem škole. dadnu uzgoj klimav, onda nas ne čeka ništa drugo Skloniji sam potonjem premda ni prvo ne odo' nego propast. bravam i držim, da je taj nazor prodro u narod preko Za to je dužnost pozvanih pobrinuti se, da majke hodža na razne načine. Od kolikog je zamašaja i po­ sljedica taj princip ne ću ovdje tumačiti, jer mi to nije budu sposobne uzgojiteljice«. »Ja ovako gornji Hadisi-šerif shvaćam — veli namjera, ali ipak ne mogu odoliti, a da ga bar ne isti pisac — ali se, na žalost, muslimani od toga vrlo navedem pa nek poštovani čitaoci sami o tom pro­ �75 sude. To stanovište orijentalne mudrosti glasi: duž­ nost pojedinca (farzi ajn) je ono, što se mora izvršiti na pr. k l a n j a n j e , a dužnost opća je ona koju m o r a s v a k i z v r š i t i , ali ako je izvrše nekolicina onda »s o s t a l i h s p a d a o d g o v o r n o s t na pr. pogreb mrtvaca! Ovu potonju podvlačim, jer u njoj leži pogrješka. Pomislite sada koliko nedaće nastaje od tuda i dokle smo s tim doprli. Pozvani su svi da rade, a svali se obazire na drugog jer drži, da je drugi više pozvat od njega samog, kad je u pitanju rad za op­ ćenitost rad za narod. Kada bi to bilo nešto obratno pa da svako ima nešto dobra primiti od općenitosti onda bi se svali za to natjecao držeći, da je on preči od drugog. Tad bi se istom vidjelo ko je pozvan da radi! Od hodže, učitelja, gjaka te uopće od inteligen­ cije (vajna ti naša inteligencija) ne bi se moglo ama ništa ugrabiti dok ih sada po srijedi nema uprav kao da nijesu ni živi. Svi smo složni u tom, da je naše stanje nesno­ sno, svi jadikujemo i naričemo nad propasti ali se za čudo božije niko, ama baš niko, ne miče. Svak se obazire na drugog, svaki gleda da mu drugi skine teret dužnosti s vrata svojim radom; a on da zevkari i teferičuje, svak se poziva na «pozvane-faktore« itd. Hodže misle i govore: eto inteligencije, ona je pozvana da radi, jer se razumije u današnji raJ3T Inteligencija opet veli: nek hodže rade,'jer su oni pozvani, njih narod voli i sevdiše, njih sluša i radi! Na prvi mah izgleda da i jedna i druga strana ima pravo, ali kad se stvar malo bolje promotri, onda su za osudu obje strane, jer ni jedna nema pravo — obje su jednako pozvane da rade za narod. Pozvat je hodža bez razlike, samo jeli mu bijelo oko glave, pozvat nar. učitelj, pozvat srednjoškolac, pozvat velikoškolac, (akademičar) bez razlike, pozvata inteligencija stara i mlada, jednom riječi pozvat je svak samo zna li i umije li. Dakle na posao. Zajedničkog i općenitog dobra ne ima dok svaki pojedinac ne doprinese svoj dio, dok svako ne otkine od svog zalogaja, dok svako ne uštedi od svog zevka, dok svako prema svojoj moralnoj i materijal­ noj snazi ne izvrši ono, što je dužan. Tu mora u prvom redu da vlada iskrenost i prijateljstvo, ljubav i potpora, sloga i bratsvo, jednom riječi harmonija — svi za jednog a jedan za sve. Ne smije se niko oba­ zirati na drugog, svak nek vrši svoju dužnost, svak nek doprinese svoj dio, jer »zrno do zrna pogača, ka­ men do kamena palača«, dakle svak nek doprinese svoj kamen toj velikoj palači, toj veličanstvenoj zgradi islamske budućnosti u Bosni i Hercegovini. Naravna stvar za taj se tako razgranjeni rad iziskuje i program, po kom će se raditi i plan, gdje će se šta uraditi. Islamski narod u Bosni i Hercego­ vini ne ima još ni jedne svoje seljačke zadruge, a dužnost je nar. učitelja, da je osnuje. Megju bosarr skim stanovništvom, a naročito megju muslimanima, vlada analfabetizam kao kuga, a dužnost je učitelja i srednjoškolskog gjaštva, da ga iskorjenjuje. Doduše postoji famozna naredba, da samo učitelji mogu to raditi, ali ja ovdjo naglašujam i srednjoškolce. Samo kada bi svaki srednjoškolac samo po jadnog analfabeta pre­ ko godine spasio, to bi bio za nas napredak. Učitelji i srednjoškolci morali bi tjerati srednjoškolsku propagandu pa preko ferija, upućivati učenike osnovnih škola u sve što je potrebno za srednje škole tako, da bi lahko položili prijamne ispite, imali liječničke i škol­ ske svjedodžbe, rodne listove, a ko je siromah i svjedo­ džbe o siromaštvu odnosno o imovinskim prilikama. Taj posao mora biti organiziran tako, da sa svojim gjaštvom poplavimo srednje škole, da izvojujemo naprednost i položaj koji nas ide. Hodža bi opet putem vaza i razgovora morao tumačiti' potrebu škole i naobrazbe svake ruke naro­ čito trgovačke i zanatlijske škole pa gimnazijo i t. d. Potrebu organizacije zanatlija i uopće udruživanja, a naročito osnivanja novčanih zavoda. IntelTgencija se mora brinuti raznim organiza­ cijama na pr. zanatlije, posjednika, trgovca, radnika, kapitala i t. d. Osnutkom škole, reformom mekteba i -medresa, ženskim ruždijama, preustrojstvom darulmuailimima i nuvaba. Organizacijom čitaonica i njihovih knjižnica, os­ nutkom islamskih fabrika i zanata, osnutkom jednog prosvjetnog društva za narodno prosvjećivanje te iz­ davanje korisnih knjiga, zgodnim predavanjima iz gos­ podarstva, zanata i trgovine, zdravstva i državopravnih znanosti, filozofije naročito povijesti, geografije te prirodnih nauka i t. d. po našim čitaonicima i antialkoholnim udruženjima kao što i radničkim zanatlijskim i drugim. Inteligencija bi morala u zdogovoru s hođžama mnogo toga pokrenuti i održati, za to je pozvana i dužna. Naša je trgovina u tugjim rukama, naša je prosvjeta na tako niskom stepenu. da ne sliči ni naj­ prostijem kandilu, a kamo li onoj velikoj buktnji od koje treba da se vidi čitavom našem elementu. Naš je posjed zanemaren, da ne može gore, a šta tek da reknemo o seljaku i zanatliji, koji su posvema propali. Naše je ženskinje svojim prosvjetnim stanjem na naj­ nižem stepenu, a to će biti majke i ragjati sinove, stvarati budućnost (jadna nam naša budućnost), pa kud smo pristali s uvim i ovakim životom? Omladina dok je na školama buče i viče, a kad dogje u narod onda se sasvim ohladi, postane indiferentna i nehajna i nimalo se ne razlikuje ud stranca (čast iznimkama). Svemu tome treba radikalne reforme, treba rada i to pametna i solidna, smišljena i korisna rada. „Gajret nam mora biti tačka ishodišta, centrum prosvjete i pokretač ideja. Sve što je čestito i pošteno, sve što iskreno ljubi ovaj napaćeni narod, ovu zapuštenu grudu, sve ama sve, se to mora okupiti oko »Gajreta«, �76 da združenim silama izvučemo kola iz blata. U glav­ nom nek nam je ovp program, a detaljno nek se pretrese u »Gajretovu« listu, gdje će biti manje zbora a više tvora, manje huke i buke, ali za to sto put više realna rada. Ta vidite i sami da smo mnogome trn u oku, da se uprava za nas vele ne brine, pa se za to pobrinimo sami, uzdajmo se u se i u svoje kljuse. Sami budimo kovači svoje sreće i bu­ dućnosti. _________ . Hamdija Mulić, Hrasnica. Psovka. — Uzgojna crtica. — S novorogjenim djetetom ne može se ništa po­ četi, osim što se mora njegovati i čuvati. Već u dru­ goj godini dijete te počne pratiti, šta radiš, šta go­ voriš, pj .vaš i t. d. Prvo uzgajanje je dakle sama navika. Baš u navici se mnogo griješi. Tu treba pa­ ziti, da dijete ne prihvaća tvojih zlih sklonosti, jer navikne li ono na kakvo zlo, teško ga je kasnije odučiti. Džaba se ne veli: ,,1'avika jedna muka a odvika sto muka . . .“ Jedna od najgorih osobina ljudskih svakako je psovka. Baš kao i odrasli čovjek i dijete tako. ako hoće da izrazi svoj gnjev T ljutnju-, bubne nemilom psovkom. — Ama, gdje' je ono malušno ču, ako si T určin? — pitaš ti> u čudu. Jest, mnogi se tada ču­ dimo i kamenimo, kad čujemo ono malo tepavče, da umije i ono „je i be* sastaviti. Dakako, da je dijete tu psovku čulo, ako baš nije od svojih roditelja, što se takogjer mnogo zbiva, onda sigurno od starije braće', sluga, rodbine i na­ pokon od rgjavo odgojena društva. Ako ranije roditelji ne odučavaju svoju djecu od psovke, ona onda uhvati maha što no se veli sve u šesnaest, pa ga eto u sedmoj godini, kad je u mekteb pošlo, čitav psovač, oduran i mrzak svojim griješnim roditeljima, a bogme najviše na teretu svome muallimu i učitelju. Kod nas u našoj Herceg-Bosni uljegla je psovka što ’no se posprdno veli ,,u modu“. Hajde širom naše otadžbine pa zagji u kahvu, u čaršiju, na pazar, pa čak i na sijelo (i što je' najgore u čitaonicu), svagdje se čuje ta mrska navika. Šta ne ćeš, tada čuti? Čovjek naobražen, fino odgojen i čisti muslim zgraža se nad tim ’rgjavim sklonostima, lijepo mu mrsko u takovo društvo zaći. Nije li tako? Ode mu obraz od stida, slušajući svoje rogjake i prijatelje, da psuju. U šeriatu je psovka ,,haram“. To i mala djeca uče. Ali nije samo potrebno to čuti, da je biva (džunah) grijeh, nego mora se tako djetinji uzgoj udesiti, da dijete nikako ne čuje psovku. Čim je moguće, navikavaj dijete, da zbori lijepe besjede i da pravo izgovara riječi. Dijete ne smije čuti rgjave riječi ni psovke. Ne daj mu u pokvarena dječija društva, jer naša narodna poslovica veli: „Jedna šugava ovca ošugavi cijeli tor . Muallim i učitelj neka često zagju u slobodni razgovor pri šetnjama s djecom, pa će već čuti koja djeca psuju. Redovito neka ih odvikavaju od te zle mahane i dijete će se sigurno odučiti. Tako se djeca odučavaju od psovke. A odrasli? E, ovdje bi trebalo pričati onu narodnu priču, kako je bila jedna žena veoma brbljava, pa je radi njenog jezika „dugog" čo’jek mlatio štapom. Dosadilu joj i bogme dojadio štap, pa će otići hodži da joj zapiše. Kad je hodža, vidio s kim ima posla, reče joj: „Evo ti ovu šišu vode, pa vazda se napij i drži je u ustima, kad ti dogje da „moraš" čojku brb­ ljati!" Žena se tako izliječila od brbljanja. Odrasliji će se odučiti od psovke, ako uvijek paze, da je ne izgovore. Psovka je osebina čovjeka prosta, inadžije i brbljavca, a lijepa je besjeda i fini govor znak uljudnosti i čovjeka lijepo odgojena muslima Psovka je krilo nemorala. Ona je većinom povod kao i alkohol ili piće mnogim svagjama i inadima. Promatramo li dvojicu „arsuza" u svagji, najprije počmu psovkom, a onda nožem, toljagom ili sohom. Mnogo bi više zdravih glava bilo, da nije nesrećne psovke! Psovka je, zaista veliko zlo, pa stoga treba da klonimo otrov sa srca i jezika, da nam bližnji ne osjete naš arsuzluk i gnjev! Nekoliko redaka udaljenoj drugi. D r a g a Ze j f o ! Došlo mi ovih dana ruku nekoliko odrezaka naših novina. U tim odrescima govori se i piše o nečemu, što smo Ti i ja toliko puta pretresali, ljeti, u hladu vaše jahuke, a zimi u toploj odžakliji. Obično se naš razgovor počeo mirno, razgovarali smo bez pometnje. Tvoja je igla nizala konac po konac zlata na bijelo, tanko platno, a mojih pet igala prola­ zilo kroz žice čarape jednolično. Ali to bivalo samo sprva. Nije trajalo dugo, i zlato je škripom slijedilo igle, a u taj se škrip miješao zveket igala moje čarape. Kao da je zlato i čarapa krivo, da se mi uznemirismo. I danas ne znam, zašto je nas uvijek onaj raz­ govor uzrujao. Je li, što smo se bojale, da se ne će dugo ispunili ono, za čim smo u razgovoru obje žu­ dile, ili što nam je Krivo bilo, da maštamo samo o stvari, koja je davno Irebala da se u nas uvede. Sad, dok ovo čitaš, nadam se, da si mirna, pa ćeš me takva do kraja saslušati. Možda je bolje, da je slučaj htio, da Ti sve ovo pišem, a ne govorim usmeno. Kako bilo da bilo, ja znam, da Ti ne moram jstoirt reci o čemu će biti govora u mojim retcima. �A i Ti meni rte možeš kazati, kako Ti je drago, da mario, jesu li žarka, kormašica, crnka P ostale došle ćeš opet moći s nekim izmijeniti svoje misli o tome. na gnijezdo s pologom, a lonac masla i ostalo čim se To ja i tako znam, ta ne ponosim se ja uzalud, što si opskrbio, dugo bi čekali, da dogje njihov spahija mi druga Ti. moja umjetnica, moja razborita Zejfo. vigjeti, trebali što nadokupiti". Dakle, č u j! Ne ćemo više sanjati o r a d u oko Tako si se ljutila, a kad si se opet umirila, iskala ž e n s k e n a o b r a z b e m u s l i m a n k i , već ćemo kad si da sama pročitaš ono pismo. se sastanemo opet, opet razgovarati o n a p r e t k u Ono je bilo i prošlo, sada su evo druga vremena t o g a ra d a , koji je sada u najboljem jeku početka nastala. Kako je proljeće prirode pokrenulo svako drvo i svaki cvijetak na novi život, svakog mrava i svaki svoga. Našlo se ljudi, koji napokon pregledaše vedrim crvak na novi rad, tako je ovo proljeće, iza duge, pogledom, našlo ili se, koji su začepili oba uha nad duge zime, pobudilo na rad, koji će donijeti mnogo onim, o što su se kao o zid razbijale sve osnove za dobra i blagoslova za muslimanski ženski svijet. Dizače se ruždije, koje će odgajati vrijedne kćeri ženiku naobrazbu; oni ne slušaju i ne će da čuju one: »l’a nijesu naše starinske žene ni znale, šta je kako bi poslije bile vrijcdnije žene i najvrijednije majke. ruždija, a kamo li, da bi svoju djecu davali u nju«'. A Ti, moja Zejfo, koja si bez škole naučila toliko Jest, Zejfo! Najveća zaprijeka p o d i z a n j u ž e n ­ lijepih stvari iz raznih knjiga, Ti koja doćeraš umjet-’ s k i h r u ž d i j a , bilo je to nekoliko riječi. A Bože moj, niskim Vezom na podapetu čevrniu pravo proljeće ne smijemo mi njih osuditi, osuditi naše dobre starice, uzdahnućeš možda, što ovo sve još prije nije bilourne, harne, strine, letke, već koja bila da bila, ta ona Još onda, kad si i Ti mogla ići u ruždiju. Tebi bi ruždija samo nadopunila znanje, ali uzje to svaka u najboljoj namjeri kazala. Kazala, jer je voljela one, koje je od ruždije braniti htjela. Po nji­ disa'ti nemoj, već hvali Bogu, da se i sad pokrenuše. hovu mnijenju, ruždije, dijete na sve, samo ne na Da učiti nikad kasno nije, ja sam ti najboljim primje­ dobro, putila. Istina, u njihovo doba, nije ništa više rom. Je li de ? Sad, da si zdravo! Za tri mjeseca i evo me da trebalo. Ma to nećemo sad ispitivati. Sjećaš li se Ti, kada smo sfe zadnji put prep:rale usmeno prorešetamo ovo o čemu sam u ovim retcima govorila. Dotle će sa drveta, koje je sada u cvatu, o naobrazbi naših žena i djevojačka ? Bilo je ljeto, kad no se fatmaei izviše ko najviše smijati se na nas lijepe rumeniko. R. djevojče. Baš su u Tvome i mome cvijetinjaku cvali ’ I Selami Te Tvoja u svim bojama. Ja sam pošla tražiti Tebe, pa se uputih u bašću, Halley-eva repatica i propast gdje sam najsigurnije mislila, da ću te naći. Ta cvijetu svijeta.*' je mcgju cvijećem mjesto! Gazanfer, Sarajevo. Znaš, Zejfo, malo je koja bašča odabrala sebi Neumornom požrtvovnošću pošlo je ljudima za ljepše mjesto od vaše. Ja mislim, da.nigje ne mirišu rukom da se upoznaju i sa nekim drugim nebeskim zambaci kao u vas, da se ne može nigdje razviti grm tijelima osim naše zemlje. Pa, ako i nije do danas još sedefeta, rutice, ko u bašči vašoj. Pa nije ni čudo! sve potanko opisano, nadati se je i tomu ; jer mo­ Dan i noć šalju joj srebreni valovi našega Vrbasa po­ derna nauka danas sve dublje i dublje prodire u sve­ zdrave po tihom zefiru, što uz njegovu obalu popiruje. mirske tajne. Da se ti ljudi - naučenjaci — što bolje snagju u neizmjernom prostoru svemira, podijeliše sve IJ toj to bašći potražili, ali Te nije bilo. Od zvijezde, kojima je naše nebo okićeno na dvije grupe muke, što Te našla nijesam, uzabrala sam sebi naj­ zvijezde pokretnice i nekretnice. — One zvijezde, ljepši karanfil katiner — baš onaj što si Ti ostavila za koje se u svemiru kreću po nekim odregjenim zako­ nima prirodnim, a nakon nekoga izvjesnog vremena sjemana. A onda sam te našla u donjoj sobi. Razvijala si. dogju opet u isti položaj naspram suncu, kao što su i prije bile, nazvaše pokretnicima. Druge bi bile zvi­ Tvoji okretni prstići tjerali su oklagiju s kraja na kraj jezde nekretnice. Tim imenom nazvaše one zvijezde, sinije, dotle sam ja pripovjedala Tebi, o jednom pismu. koje svoj položaj naprama zemlji ne mjenjaju, a sjaje To pismo pisao je učitelj musliman, kolegi svome. svojom sopstvenom svjetlošću. Sve su zvijezde u Odgovarao mu je na pitanje: zašto se ne ženi? Ala glavnom jednake. Budući, da ima zvijezda, koje se su Tebe njegovi razlozi naljutili! Jedna siromašna rijegje pojavljuju, te budući da imadu na sebi te zvi­ jezde neobičnog, što kod drugih zvijezda nema — jufka, platila je glavom, Ti si ju u ljutnji svu izderala. naime rep — to u naroda i izazivaju najveće interiA moram priznati, bilo je mjesta, gdje si povla- sovanje zvijezde repatice (kometi). Repatice spadaju u onu prvu grupu, dakle u gjivala učitelju. „Istina je, jesmo lake, on ima gdje gdje pravo, pokretnice. Ovih se repatica u svemiru nalazi vrlo mnogo, od kojih se mnoge ne mogu sa zemlje ni ali ko je kriv? Više su krivi oni nego rni. A sada, vidjeti, jer su predaleko. Ljudi radi njihove množine čuj ga, kako nas napada! Da smijem, što bih mu na­ i radi toga, što se nekoje mogu vidjeti prostim okom pisala pismo! Cuo bi od mene jedne, za sve nas. a nekoje ne, razdijeliše ih na teleskopne i periodične Prisjela bi mu njegova »kaca s kupusom«, slabo bi repatice. Prve dobiše ime od grčke riječi „teleskop", �78 što znači zvježdozor, dalekozor za promatranje zvi­ Scarle-a, proći će 20. maja o. g. zemlja kroz rep te jezda. Teleskopne su repatice dakle one, koje se repatice i nastupit će te noći pred zoru „„propast vide samo teleskopom. Repatice, koje u svemiru pu­ zemlje" “. To će se dogoditi radi sudara s repom HaKako mnogi tvrde prigodom toga tuju svojim putem, koji je sličan elipsi, te se poslije llex-eve komete. nekog izvjesnog vremena opet pokažu, da ih možemo pojava bi će Hally-eva repatica udaljena kojih 20 miliona km. — A sad da li može nastati „propat vijeti prostim okom, zovu se periodične repatice. Repatice se razlikuju od ostalih zvijezda pro­ svijeta1* usljed toga sudara zemlje sa s repom Halleyeve repatice? Odgovor bi zaista bio različan, neko zirnom maglom, koja ih okružuje. Zvjezdoznanci kod repatica razlikuju nekoliko dijelova, koji se prostim će reći: ,,može“ neko „ne može", „ona sluti ona (do­ nosi) rat, kugu" i tako slične slučajeve.-------A sada okom slabo razlikuju. Kao kod čovjeka, tako i kod repatice najglavniji dio zove se glava. U sredini re- rasudimo mi sami o tomu, na osnovi tvrdnja zvjepatične glave nalazi se jezgra repatice, koja je po zdoznanaca: Učenjak Ebert tvrdi, da se uopće ne računu mnogih astronoma sastavljena iz čvrstih zr­ može dogoditi propast svijeta radi takovog jednog naca. Glava se nalazi kod svake repatice u obliku sudara zemlje ma s kojim nebeskim tijelom. Isti kugle, koja je opkoljena prozirnom maglom (komom). tvrdi da bi to nebesko tijelo moralo kud i kamo Onaj dio repatice po komu je i dobila ime — naime veće biti nego li je naše sunce. (Promjer sunca iznosi rep — nije ništa drugo, nego produžena koma. — 1,382,400 km.), te da bi moralo biti sastavljeno od Rep se naglo zrači i isparava, te usljed toga nepre­ mnogo tvrdje materije nego što su repatice, pa i stance mijenja svoj oblik i dužinu. Rep skoro kod radi sudara s takovim nebeskim tijelom opet bi svih repatica stoji na protivnoj strani sunca. Uz neke bi dvojili o „propasti svijeta". Budući da je sila repatice ima i po više repova. N. pr. uz repaticu u Halle'y-eve komete, kao i svih ostalih repatica, spram godini 1744. vidjelo se je 6 repova, a neke repatice sili naše zemlje sasvim neznatna, ne treba se bojati te u god. 1807. i 1861. imale su po dva repa. — Repa­ „prepasti14, koja će po Scarle-u, „biti uzrokom „ one tice putuju svojim putem većinom od istoka prema krasna zvijezda, koja će nam za lijepih majskih noći zapadu, dočim sve ostale zvijezde, kao i naša«zemlja, veličanstvenije pričiniti svod nebeski, a sve š*o je putuju od zapada prema istoku. bude gledalo, uživat će u zanosu tu prirodnu krasotu. Jednu od takih repatica mogli smo svi vidjeti Da je bilo moguće, da bude „propast zemlje", prostim okom 17. januara o. g., u veče. Ova se je kad zemlja progje kroz rep koje komete, već bi se ta repatica pojavila na zapadu *he8a a zalazila je oko propast imala prije izvršiti, a ne baš da je čekala 6 sati i 20 čas. Toj repatici dadoše ime „1910-a“. god. 1910. Kako astronomi tvrde, zemlja je već više Ta nam je repatica kašnje iščezla s obzora, a neki puta prošla kroz rep takove repatice, a god. 1819. tvrde, da je i posve propala u svemiru. Kako računaju jest sigurno, jer je to dokazano. I god. 1819. progje ove će godine proći mnogih takovih repatica, koje a ne bi „propast svijeta" pa će isto tako i ove ćemo moći vidjeti, a po računu astronoma, ima proći godine ta „propast" ostati samo na papiru, koji će jedna još nepoznata, a valjda će dobit ime „1910-b“. i kašnje u ovakovim slučajevima tvrditi da je „pro­ U tom roju repatica u god. 1909.— 1910. ima past svijeta" nemogućna. se po računu astronoma pojaviti znamenita Hally-eva Što se tiče naklapanja o kugi i ratu, nije vri­ repatica, koju je potanko prvi proučio znameniti zvjez- jedno potrošiti ni dvije riječi, jer je to samo babija doznanac Edmud Halley, Englez rodom po čijem se bajka, koja može zavesti čovjeka, koji nije kadar imenu i repatica prozvala. Halley je živio od godine sam o tomu razmisliti. 1656.— 1742. Ova se je repatica prvi put pojavila, Dne 22. toga mjeseca ove godine moći ćemo kako se dokazuje god. 239. prije Isa (a. s.) Tada su tu repaticu vidjeti još samo do 10 sati i 48 čas. Taj je vidjeli iz Kine, ali taj put ostade neispitana. Kada njezin pojav možemo očekivati s toga što se je ova se je ta repatica opet pojavila god. 1682. dade se na repatica i do sada skoro uvijek tačno pokazala kako to da je što bolje ispita, engleski astronom Edinund je proračunato, a zadnji se je put pokazala u god. Halley te zbilja, to mu pogje za rukom. On je pro­ 1835. našao, da spada megju periodične repatice, a dok prevali svoj put treba joj vrijeme od naših 76 godina. Izmegju 37 poznatih repatica, koje imadu svoju jednu . v godinu manje nego naše stoljeće, Halley-eva ima naj­ dužu godinu. Njezina jedna godina je naših 76, a Eukeova repatica izmegju tih 37 ima najkraću, čija je jedna godina naše 3,/s. Ovo je ona ista, koja se je očekivala god. 1908. da će se pojaviti, ali je izostala Krajiška, Banja Luka. *te se još nije od tada pokazala, a neki misle da je i sasvim propala. 30 puta se je ta repatica prije po­ Tvoj bulbul. (Hatidži) javljivala, te su je mogli astronomi dosta dobro pro­ učiti. Još je tada Halley proračunao, da će se njegova Čitala sam pjesmu jednu, repatica opet pojaviti u god. 1758. I u istinu ona se 0 slavuju ona zbori, je pojavila 15. decembra 1758. Kako astronomi tvrde Koji nekom slatko poje, Hailey-ova repatica ima veliki obujam; njezin pro­ Drugim pjesmom rogobori. mjer iznosi 20.000 kim. Eto j®š nekoliko dana i mi ćemo moć s najve­ U pjesmi se za njim tuži, ćim sjajem vidjeti na večernjem nebu tu repaticu. Za njim duša, srce žali, Dne 18. maja o. g. dolazi taj kom eti te večeri ostaje Jer proljeće, veli pjesma, na obzorju samo do 8 sati i 12 čas. Te će se večeri Stvarao je pjesnik mali. pokazati s najvećim sjajem. Po računu astronoma K n již e v n o st, �79 .Čitajući pjesmu omi Prolih mlada suze dvije, Bez proljeća! teška tugo, Što se u toj pjesmi krije! Teška tugo! — Ko zna kolko Mlada duša s nje sad pati, Čekajući bulbul pticu Kad će opet zapjevati. Oj ne tuži! zrake sunca Po svijetu širom hode, Navješćuju proljet bajnu, Navješćuju dan slobode. A kad ovaj vedar svane Na ružinoj tad će grani Zapjevati bulbul tebi Da su došli proljet dani. Jer sloboda proljeće je, A proljeće doba rada, Daj ne tuži! već u radu Slavujevih čekaj kajda! Krajiška: - r >1 Proljetni razgovori. Zadnje se zrake sunca izgubile na zapadu, kad se na protivnoj strani neba ukaza veliko i sjajno svjetlo mjeseca. I zaplovi iznad oblaka, zabrodi u otvorene more vedroga proljetnog neba, na kojemu se, malo po malo, stadoše regjati sićušne zvjezdice. On se smije­ šio njima, zadovoljan, što mu je toliko brojnog stada na okupu. Od zadovoljstva raširi zrake širom svijeta, pusti ih da titraju po rascvalom grmlju, da se igraju cvijetovima mirisnog sumbula i pupoljcima prvih ruža. U bašći, gdje je cvao sumbul i pupala ruža, ko­ jom su se igrale zrake sjajnoga mjeseca, ponosno se širilo drvo bijelog jorgovana. Radoznale zrake oblijetale njegovo sićušno lišće, tražile ispod lišća male pupoljke, koje će za nekoliko dana procvasti mirisnim cvijetom. »Sto razgledate?« šuštilo jorgovanovo lišće. »Je li vam drago, da se ovako brzo razvijamo? Čudite li se razvitku našemu? Vidjeste li putem još koje drvo, koje bi se s nama tak mi ti moglo?« Tako šuštilo sitno lišće, a zrake se smiješile i smiješile. »Da», titrale one. „Drago nam je što sve tako brzo biva. Pred dvije-tri noći, ne bijaše vas ni četvrtina. Malo je drveća, koje vas u tom natkriljuje. Ali, zar mislite, da mi, noćne zrake, ne znamo ko vam pomaže i kako dolazi, da se tako brzo širite i množite? Zar mislite, da je to zasluga vaša? Znamo mi od kuda to, a kazat ćemo i vama«. „Najprije, ne zaboraviti, da vas je veliki Stvori­ telj uvrstio megju prvo proljetno cvijeće. Njegova volja pospješuje razvitak vaš. A onda, reci e, koga u ovom vrtu najprije pozdrave zrake jutarnjeg sunca, na kome najprije zablista rosa poput duge, kad na nju proljetne zrake padaju? Ko je najbolje zaklonjen od sile proljetnih vje tara! čije grane štiti i čuva ta kuća, što se pred nama diže ? Sta bi bilo, da ste se raširile u hladu, gdje ni­ kad sunce ne dopire ! Sta bi bilo, da ste izvrgnute sili nemilog vjetra, pa da vas on skrši i polomi ?“ Tako titrale zrake, a malo se lišće slomljivalo i privilo tik uz grane svoje. A kad je sutra dan zora na njima spram sunca blistala, raširiše se veselo, okrenuše se izvan toplih zraka, pa zasjaše poput alemove trepetiljke. A zrake, očarane tom ljepotom, popiše rosu sa sitnog lišća. Tako će se navraćati iz dana, u dan. dok ne ponesu jednom sa sobom i ugodni miris prvih cvi­ jetova. Razuijeće ga širom svijeta, unijeli ga u svaku kolibu, u svaku palaču, neka priča i kazuje, o velikoj moći Božijoj, o proljetnom suncu, o svemu što izazva proljeće. Ata Nerćes. —= Parfimirani rubac. (Crtica.) „Ko'je izgubio rubac? Ko je izgubio parfimirani rubac ?"... Kada bi samo jednoga dana ovako vikao i pitao naš telal kroz čaršiju... Ali jest, zar naš stari, onaj glupi telal, da znade reći tu nježnu riječ „parfi­ mirani?" Bi li on, kao okorjeli konzervativac, htio i podići nagjeni rubac? 0 da, on bi mislio, ta to je neka „Švabica" izgubila, pa... Sirota rubac..; Jamačno će biti draže štovanom čitaocu, da znade istoriju toga parfimiranog rupca, nego da mu opisujem, šta znade ili bolje šta sve ne znaju naši telali... Bilo je to onomljanjskog ljeta. U večer sjedeć jednog dana na ćefenku Mujage S., pozove Ibrahimaga D. svoje društvo na teferič, na selo. Dašto svi pristadoše uz vesele poklike, što će svi u „društvu" na selo. Sjutradan pred akšarr, svi su u bašči kraj vode Nevenčice, pred Ibrahimaginom kulom. Ali je bilo džumbušli, veselo... Ta, naravno nije bilo bez ćejfa. Zar sjediti u „društvu" to bi bilo čisto., glupo, a da nema pred sobom one omiljele razbibrige... Najstariji od njih, Omer ef., koštunjav čovjek, donekle naobražen, a posve darovit u govoru. Milina ga slušati kad govoii. Za to bi ga „društvo" vazda pozivalo na teferiče. Do njega je Ibrahimaga, imao kada čast čitati Sremčevu „Ivkovu slavu" namjerio se tu bez jedan „uvažen" karakter— Kalču. Naš Ibrahimaga — ne budi promijen­ jeno, pravi, pravcati Kalča. Samo je Ibrahimaga hvalio svog Zekana, koji je po pripovijedanju Ibrahimaginu utekao na raznim tricama makar, makar — deset puta. To doduše on sam tvrdi. Pa tu je još Zuca, onaj trbušasti usidjelac, pa Selimbeg Lj. starinom iz Krajine pa drugi... Omer je svirao na ćemane, a Zuca ga pratio na sazu. Baš taj čas bijaše u modi pjesma, sigurno umjetnog porijekla valjda nekog gimnazijalca: „HercegBosno, zemljo plemenita!" Dakle pjesma: „Herceg-Bosno, zemljo plemenita, U tebi je šeher-Sarajevo. Viš njeg stoji Trebević planina, Pod njim redom zelene se bašče, Po baščama Sarajke devojke. Sitno šeću Sarajke djevojke Iz grla im orile se pjesme"... Svaka svoga dragog pripjevaše... �80 Naravno, da je ta pjesma bila još ljepša, kad su je pjevali u našoj staroj „ravnoj" kajdi. Milina... — Oh, ne pjevaj dalje, puknuće mi srce!., kliknu će na jednoć Selim beg. „Oh Sevdija, Sevdija!" „Ha, ha, ha!“ svi prasnuše u smijeh. „Ama šta mu se smijete? — istom će Ibrahimaga, znate li vi šta je „ljubav"? „Evo, šta on traži," istom će Zuca, pa poleti naprama Omer efendiji s nožem u ruci... ,,De, budalo, hoćeš li ga ubiti? — reče Selim beg, pa pritrča Zuci i ote mu nož. „Eto, što je hajvan, što je pasković?! — kliknu Ibrahimaga, pa ti jadnog Zucu bubne šakom u pleća. — Na koga ti udaraš, beno? — usprotivi se na to osramoćeni Zuca, te htjede svom silom na­ valiti na Ibrahimagu, ali ih razvadiše. — E baš za vas nije rakija, — veli Omer ef., — baš ste megjer ništa! Ljudi, imate li obraza, pa jeste li muslimani? — Sramota! Sramota vala... rekoše svi, a Zuca prileće Selim begu a ovaj Ibrahimagi pa se izljubiše, izgrliše a — posao se nastavi dalje. Kao da nije ništa bilo. — Oh, moja ’jubav! Moja ’jubav! —/Opet nas­ tavi Ibrahimaga o svojoj ljubavL—^ — Ama, dina ti,^ šta je to s tvojom jubavi? gdje se to ti zajubi? — pita — zadoznalo Omer ef. Ibrahimagu. — Daj, duše .ti, pričaj! — zaintačiše svi. — Zimus. Znaš, Selim beg, kadno dogjoše kod „W intera“ muzikanti, pa znaš onu?... — Muzikantica Micika, je li? — upitaše neki. — Ja. Volila me je ko, eh mi znamo... Ama cura, na bas... — Ha, ha ha, svi u smijeh. — Ama šta se smijete, evo vidite... — i to rekav poče se pipati po džepovima i za pašom. — Šta je? Ma šta je? — Oh! — uzdahnu Ibrahimaga. — Ama šta je ? — svi u jedan glas zapitaše. — Ama dala mi rubac, mirišjavi rubac, uh... — Pa ga izgubio. — Nije šala uspomena, — drugi će opet. — Ama šta žao, oh, moj ru-bac... — i poče plakati kao malo dijete. — De, beno, šuti evo rubac, — reče Selim beg i izvadi mu parfimirani, ženski rubac... Oh rubac... kliče veselo Ibrahimaga, a mi svi u veselje i džumbuš. „Sreća te se našla skupo­ cjena uspomena!" kliknuše svi alčaci, a ćemane i saz u slavu nagjenog parfimiranog, ženskog rupca odsviraše naše drage kajde. Dašto, topila se naša mehka slovenska duša taj čas u lažnoj, — parfimi­ ra noj ljubavi... XacHii — MocTap. Bpnjeitte. M npH oM :ieM jboM n o H o h H e o e HpH e cjeHe H iijeM O cTcpjr, Beli Mjecena cjajH e 3paice , U pecT ajie c.y # a ce Bepy. M 3Biije3A6 yMop cHaui’o TpeuTaTH cy Beh npecTa.ie, BjeHHucTii hm nyT OTeuiho, D a y oojiaK p.Heire najie. CByA je tiix o , h CBe uiyTH IIonyT EcaKBC e^n u re nnjeMe, CaMO UITO Ty CBeTOCT MyTH HeyMopHO 6p30 epnjesie. Munevvera. (Ljubavna pripovijest iz carigradskog života.) Napisala: G i u z i da. s turskog preveo: Osman Asaf Sokolović. (Svršetak.) Ah! Taj moj otac! Zašto da mi nije posljednju, želju ispunio? Ali se sada za tili čas ugasi srdžba proti ocu, jer su već dvije noći a da on nije zbog službenih poslova ni kod kuće bio. Ovo je pismo došlo, a jedna ga sluškinja ostavila na pisaćem stolu. Tek mi je na um palo, da sam ga ja sama svojom rukom otvorila, a da ga prije mene nije niko ni ta­ knuo. Mnogo sam trpjela, nastojeći, da se kome ne otkrijem, da ću sjutra k Sofiku, da ga vidim. Ićiću s prvim parobrodom koji bude pošao na Adu. Nau* mila sam bila, da i jednu sluškinju povedeni. Da se nikome ne pokazujem, te noći nijesam htjela ni na večeru saći, ali mi poslije reknu, da mi je otac ove noći u kasno doba došao i ne večeravši, i to vrlo za­ brinut, sklonuo se u svoju sobu. Nijesam bila u stanju, da bih na to mislila, i da mognem promatrati svako kretanje očino. Čuvstva su mi bila tako poremećena, da su go­ tovo i svoje djelovanje izgubila. Mislila sam jedno, a to je, da ću sjutra vidjeti Šefika. Eto, ta jedina mi­ sao povraćala mi je cijelu snagu. Sa željom, da mu se iskunem, da ga molim za oprost zbog patnja, koje je od mene podnosio, te sa željom, da mu se kraj postelje nasjedim, preležala sam cijelu noć. Ne bi me mogao niko rastaviti od njega do njegovog zadnjega časa. Mi bismo zajedno umrli, te bi nam njegova postelja bila mjesto vječnoga odmora. Za tim bi dva tabula jedan drugi pratio, te bi dvije hladne rake primile ova dva nesretna tijela u vječnu tminu. Tako bi ta hladna i duboka zemlja, bila naša sretna mla­ denačka soba. �81 Bili bismo u vječnoj tišini i ležali bismo sluša­ Ovdašnja pristaništna vreva i graja svjetine tako jući vječne odjeke pjesama naše ljubavi. • mi je dosagjivala, da mi je ovaj lijepi proljetni dan stiskavao dušu kao kakav dugi dosadni dan. Eto takve misli bijahu lijek mojoj ranjenoj duši. S nadom da ću s njime zajedno umrijeti provedem Zbog današnjeg gjurgjevskog vašara na Adi bilo onu noć do zore sa slatkim utjehama, koje sam i je toliko svjetine, da sam se samo da dogjem na že­ osjećala. Srce mi se je i opet punilo sa svakojakim ljeno mjesto nestrpljivo žurila. Od jedanput zastadoh! željama i nadama, U ovom mi se je burnom veselju nesuglasnim priči­ Cijelu sam onu noć provela a da oka nijesam nila tugaljiva glazba, koja kao da je nekakovu posmrtbila stisnula. Otac mi je bio još s islazkom sunca nicu svirala. To me je bilo tako začaralo, da sam i otišao. Kad sam upitala majku za uzrok njegova od­ nehotice zastala i počela slušati! Komad je bio tako laska, odgovori mi, da ne zna. Nastojeći veselom se ganutljiv, da sam osjetila, kao da mi se je otrovna pričiniti, zatražim dopust, da odem danas šetati, na strijelica u ranjeno srce zabola. Sluškinja, koja je la­ gano sa mnom išla, zastane od jedanput i kao prut što će mi majka: zađrhšće. Pokazavši jednu stranu obale, poviče tankim »Idi, pa se zabavi, nagji se u poslu.« Poslije po sata bila sam na ulici, gdje se uputim ali brzim glasom. — Ah, dženaza! odmah k parobrodu. U isti mah mi se glava zavrti, a kroz uši mi Tada bih se gdjekad smijala, a gdjekad plakala, te se je zbog toga sluškinja bila prestravila tako, da progje nekakvo zujanje. Dženaza! Na ove mi se riječi naježi kosa i u taj mi se me je začugjeno gledala. Bože! u kakovom li ću ga stanju nać ? da mu čas prikaže sva nesreća sa svojom potpunom slikom. Kada sam glavu okrenula, opazim pred sobom reknem: Eto Sefiće! došla sam, da umrem s tobom zajedno! Ah! Želja ta, ostavila mi je .u srcu duboke tužan prizor. Pratioci sprovoda koji se kraj obale bi­ jahu pokupili, nastojahu, da polože u čamac dugi i tragove. Užasno mi je i srce parala i želja za molbom tanak lijes, koji se je u blizini nalazio. Tamo, pri kraju oproštenja zbog onih patnja, koje satn-~mu sama pro­ na vrhu čamca — gdje je lijes položen nalazio, siedio je starac, naslonjen na dva čovjeka i rucem uzrokovala. Zašto sam i onda bila tako sebična, da nijesam otirao suze. Bože mili! Njega sam odmah bila poznala. Bio osim sebe ni za kog mogla ni pomisliti! Zašto da nije­ sam ono njegovo stanje, za pošljednjega njegova do­ je to moj vlastiti otac! Ovaj dan su se sve nesreće ovoga svijeta na laska drukčije tumačila?! Onda oni iznemogli pogledi, one kao u žeravici goruće ruke i onda ono njegovo is­ moju glavu bile survale. Eto, on je otišao, a da nisam ispunila njegovih posljednjih želja. presijecano kašljucanje. Ne čuvši njegovih posljednjih riječi, ne našavši Daše samo za se nijesam brinula, te da se ni­ se kraj njegove samrtne postelje, on je otišao. S jesam slutnjama podala; da ne bih na koju drugu užasom u isti mah potrčim k moru, htijući se baciti žensku odabrata bila, onda, tek onda bih mogla vid­ u njegove valove, samo da se s njime sastanem; na jeti kako je Sefik nevin. žalost, opazim, da mi je u tili čas nekoliko čvrstih Onda bi sve žene proklinjala: Ah! Ove žene! Ta- ruku napravilo preda mnom čvrstu ogradu. koga su srca da su gdjekad i od najmanje žalosti Dršćući od gorke tuge stala sam zapomagati: vrlo osjetljive, a gdjekada kad treba velikoga smilo- »Ostavite me, ostavite!” rekavši padoh u nesvijest. vanja i one su enda tek hladnokrvne, tako neo­ Kad sam oči otvorila, nagjoh se u kamari na sjetljive! brodu. Potrčim k prozoru, ali na žalost, opazim, da I najzad bih rekla, da se ovakva narav ni u naj- je čamac, koji je Sefikov lijes prema Kartalu nosio, samovoljnijeg muškarca ne može naći. kao crna ptica plavim morem plovio. Dugo i dugo U ovakvim mislima bijah zavezla, kad me sluš- gledala sam onaj čamac, koji je na sebi moje srce i sve moje nade nosio. Kada je parobrod došao pred škinja uhvati za ruku rekavši: Hejbeli ju, opazim, da se je kao crna tačka smanjio »Evo nas, već smo došli.« Dignem se i pogjemo. Bijaše lako lijepi proljetni onaj čamac, koji je jadnog Sefika nosio, da ga kroz sat spuste u duboku tišinu hladnoga groba. Čamac se dan. Čim sam u Adu došla, osjetim, kao da mi je ne­ je na koncu tako smanjio, da se je i bez traga izgu­ kakav mirišljivi vjetar pomilovao lice. Sve ruke sva bio u valovima uzburkanoga mora. Tada mi pred prsa bila su iskićena cvijećem, a na svakom su se očima nije ostalo ništa drugog, osim pjenušastih ta­ licu mogli opaziti tragovi zadovoljstva. Svako se je lasa morskih. Osjećala sam, da mi je tijelo bilo u nekakvoj smijao, govorio i sretnim se osjećao. U suglasju s vedrinom neba i sa morskom tišinom pirio je tihi strašnoj vrućini, a u ušima sam ćutila duboko zu­ janje. vjetrić. �I« očiju, ni da mi je bar jedna jedina kapljica kanula. Kao da su mi se suze po bijelim živcima bile razišle, nijesam mogla ni plakati. Gorjela sam, gdjekad od nekakve vrućine, a gdjekad sam od stu­ deni drhtala. Htjela sam gdjekad, da se grohotom smijem, a gjekađa opet vrišćući da plačem! Bijaše mi došao čas, kada mi se je, kao slika buduće ne­ sreće, prikazivalo morsko i nebesko modrilo, a pričinjavalo mi se, da se je kao nesreća približavao crni oblak, koji se je k zemlji spuštao s bijelom s o b - ’ zorja maglom. Zadubljena u ovome mraku i iznemoglosti, stresem se. Osjetivši nekakvu huku i zujanje u ušima, skotrljam se i svalim pod sjedalo, te se zatim opet izgubim. Ne znam poslije koliko vremena, kad sam došla k sebi, i oči otvorila, opazim, da mi je majka kraj mene plakala, i lo mi se plakanje kao u snu pri­ kazivalo! Ni plač, ni riječi materine, nijesu mi mogle ni­ šta dokazati, te su mi se kao nekakvo zujanje, kao nekakvo duhanje prolazile preko * moga čela. Bez osjetljivosti, kao okamenjena, gledala sam sve ovo. Samo mi je pred očima bilo nešto drugo, što sam gledala, čime sam se zabavljala, a to ie bio na pla­ vim morskim valovima čjojnad, na kome je sjedio starac, naprijed, i dugj. tanki lijes, na kome se je le­ pršao crveni fes! Misleći na ovo — sjećam se — da sam na san plakala. Zatražim vode i sada sam osje­ tila, da su mi nečega hladnoga na čelo spustili. Kao da sam s tom hladnoćom oživjela, začujem moterino jecanje i pozivanje: »Munevvero! Munevvero!«' ' Gledala sam sa začugjenjem njpzino plakanje a da nijesam ništa odgovorila Vidjela sam, da se je ljutila, da je nešto zborila i tek poslije osjetim, da mi je nekakvo jecanje do ušiju dopirale: »Zašto ne dodješ? Kad sam te se toliko zaželio'«. Bože moj! Pod utiskom tih riječi, osjetim, da mi se je i tijelo i duša satirala. Kao da se na užasnim patnjama nalazim, nastojala sam, da se otresem. S dušom u borbi mlatila bih se šakamo po glavi i po prsima, te bih na posljedku bez osjećaja ležala, kao kakovo mrtvo tijelo. Jednoga dana, kada sam oči otvorila i počela govoriti, te kada sam obližnje poznavala, poleti mi nesretna majka, ne znajući ni šta 'govori od radosti. Gledala sam je i vrlo se čudila, zašto je sa io­ nom ovako postupala, a ona mi plačući govorila: »Bože! Već su upravo sada dva mjeseca, a ona se . . . eto sada spasila. Ti si mi je, samo ti, po­ klonio«. Kako? Kako? povičem na ovaj njezin govor i osjetim, da mi se je navlačio pred očima nanovo crni zastor i preda mnom oživi onaj kobni dan s pot­ punom svojom slikom. Mati, ta jadna ženica, gledala me je tužnim pogledom, a ja je zapitam: »Je li da je sada Šefik u grobu? Mati me je na to molila sa svojim tužnim, smilovanja vrijednim po­ gledom govoreći: »čedo moje! Tako ti Božije ljubavi, smiluj se bar meni! Smiluj! Gledaj, kako ts tvoja majčica moli, gledaj kako ti plače. Za sad, za sad ne nemoj na to misliti!« Toliko su me dirnute ove materine rieči, ovo njezino žalosno stanje, da sam pred njezinim upalim očima, pred njezinim hladnim licem zadrhtala! Dobro, ti se ne brini! Eto ja sam živa, rekavši zavela sam se opet u duboke misli. »Ta zašto sam se i spasila, kad je već svako od mene bio nadu izgubio. I sami su liječnici bili ka­ zali, da sam neizlječivo bolestna, te ostavivši me u goru­ ćem tifusu iščekivali su svakog časa smrtni nastup. Zašto? Bože! Ah, zašto sam se spasila!« TaruĆS suze nastavit će Munevvera: ■»Sama sam se čudila, kako sam mogla tolike patnje, tolike muke podnijeti. Mislila sam, da poslije njegovog vječnog rastanka ne ću moći ni jednoga časa proživjeti. Ali, kako sam se bila prevarila! Ko­ liku sam pogrješku učinila, misleći, da je moguće, s kojim bilo uzrokom, prikratiti život, kojega nam je Svemogući opredijelio! Uvjerena sam ipak, da ne ću moći još dugo ži­ vjeti, jer će me bolest, koje klicu u sebi nosim, sasta­ viti sa smrću, koju tako željno iščekujem. Koliko otac, toliko i mati, silili su me, da se vjenčam, misleći, da bi me briga oko toga, možda i izliječiti mogla one krvave rane; ublažiti mi možda srdačne boli, s vjenčanjem možda i onu krv posušiti! A majčica, ta me je jadna ženica najviše rasplakivala, najjači mi dojam zadavala. Nastojaše, da me utješi, da me zabavi, ali kako li je to bila luda namisao! Da znaš, kako sam žalila sirotu mamu. Medjutim sam u toj borbi, uvijek bolesna, uvijek izmu­ čena bila. Jednoga dana opazim na rupcu tragove krvi što sam ga bila ustim a prinijela, S nadom, da se s njime sas anem, bila mi je sladka želja, da čas prije umrem. Tješila sam se, opazivši, da trpim istu bolest, da imam isti kašalj, isto izbacivanje krvi! Naravno, da mi je ovo i oca i majku užasno prestravilo, jer su razumjeli, da me je grabila ona ista bolest, koju su kod Sefika liječili. Dodjemo s namjerom, da i ljeti i zimi ovdje stanujemo, kao da će mi onaj zrak život produljiti, da će me oživiti!« Munevvera nasloni glavu na ugao prozora i zastie rubcem lice. Kiša je i sada s tužnim skladom padala, a lišće lagano opadalo! Razumjela sam već, da ju je uzalud �83 bilo tješili te bih je zato salno sa sažaljenjem pro­ Na usnama mile moje drugarice opažao se anmatrala. gjeoski osmieh. Pruži mi ruke i progovori: Gledajući je u onom crnom odijelu, s onim bli­ »Znaš, seko. što sam sada mislila? jedim licem i s onim raščupanim kosama, pomišljala Na jesen, buduće godine, kada lišće na moj i sam, da stojim pred živim kipom tuge i žalosti! Sefikov grob uspada ovako tiho, da ti jednoga dana Kad je tiho u sebi počela plakati, pridjem i sje­ tamo dodješ. Kad ti lišće s tužnom šušnjavom pod dnem kraj nje, te ću joj: nogama uzšušti, je li, da ćeš megju onim visokim Munevvero! Bila si mu obećala, da ga nećeš, drvećern, koje uspavljujuće pjesme pjeva i medju zu­ nikada sa ovakim plačem i tugom spominjati, a eto janjem jednu jedinu dirljivu riječ progovoriti ondje, te sada plačeš! medju našim grobovima, medju našim kolijevkama. Bacivši na me žalostan pogled, reče mi: Obećaješ li mi? — Ah, baš je tako! Pravo ste rekli. Treba da ga Uvjerena sam, da ne ćeš od od svoje drugarice s ovim suzama sada, u njegovim veselim časovima požaliti i ustegnuti ovu malu dobrotu«. spomenem; jer mi je i on sam tako rekao! Od uzbudjenja ne znam ni šta sam joj odgo­ Rekavši ovo ustane mi drugarica i nastavi: vorila, jedino se sjećam, da sam joj ruku stisnula i Eto kiša pada, eto i lišče opada, evo se i ja vese­ da sam plakala. Možda da mi je primila ove moje lim, a ti Sefiče, neka ti je duša zadovoljna!« kretnje kao obećanje. Uzevši ud, sjedne Munevvera opet na isto mje­ Davnoy se je sunce u svoje zatočište bilo skrilo, sto i poslije tugaljivog jednog komada zapjeva. Malo po a noćni se mrak i/a planina pokazivao, kad smo ja i malo zatim joj i glava klone na ud, a oči joj se sklope. Munevvera još sjedile ondje kraj prozora. Kad je ud, kao s iznemoglim vapajima ranjenoga srca, Pričala mi je jednako, prosipala mi bezbrojne kratkim podsmjesima tužno plakao, onda je Munev­ tuge svoga srca Gdjekad bi se smijala, a gdjekad vera od njega tužnijim glasom svršavala posljednje opet plakala. akorde svoje ljubavne pjesme. fc fl i Bila sam uprla svoje oči u ovo blijedo lice druGlas, koji je iz Munevverina tužnog srca izlazio, garičino. bio je vapaj, bila su jadikovanja svih gorčina, svih Srce mi je htjelo pući od žalosti, kad bih po­ neuspjeha, što ih je sirota pretrpjela. mislila, da ću je naskoro izgubiti. Drugarica mi se je bila vrlo umorila. Odmak­ Poslije mjesec dana morala sam ostaviti Carigrad. nuvši ud od sebe, nasloni glavu na zalegje kanape, i I ako pod sigurno nijesam znala koliko će trajati kašljući neko vrijeme, prihvati se za srce i okrene moja odsutnost, ipak sam bila uvjerena, da se prije se od mene. godine ne ću moći povratiti. Vrlo mi je bio ovaj put »Eto si već razumjela moje nesretne doživljaje. gorak, koji će me od Munevvere vječno rastaviti. Je li mi moje držanje ne ćeš začudjeno gledati? Ražu Koliko će se ova sirotica ožalostiti, kad ju samu mjela si za što ljubim jesen i zašto proljeće mrzim, % ostavim. na one dane, kad sam svoga Šefika za uvijek izgu­ Rastanak s Munevverom bijaše nam vrlo ganut­ bila. ljiv. Medju životnim mi je uspomenama onaj dan, Baš tada, kad je bio najljepši proljetni dan, kad kao kakva stranica mojih doživljaja. . . zatvorena. su ljudi, ptice, cvijeće i drveće u kratko, kad je ci­ Koliko li smo se rasplakale. Ta i same smo os­ jela priroda zadovoljna bila, onaj dan je Šefik stavljen jeća!', da se nakon ovog rastanka više nije bilo mo­ u vječnu tišinu hladnoga groba. Eto, dušo! Gotovo guće sastati. Bijaše mi se Munevvera bacila u zagrljaj su dvije godine, a da ja, eto, tako bez nade i bez i ljubila me, grlila me... I dan danas mi zuje one ri­ ječi, koje mi je na srce stavila: utjehe živim«. Iza ovog gorkoga pričanja uzme moja drugarice »Uvjerena sam, da me na povratku ne ćeš više ponovno ud, i nasloni ga na grudi. vidjeti, ali te molim, dodji mi na grob, da me posje­ Malo se bijaše razvedrilo, kišni se oblaci razi­ tiš! Ovo neka ti bude običaj svake jeseni. Je li dami lazili k obzorju, a tmurnost se s gora podigla. Magla obećaješ?« se malo povukla, u kratko pogled na brda i doline Sa suzama, koje su mi kao kiša tekle, odgovo­ bio je takav, da ga se čovjek nauži ti nije mogao. rila sam, ali sam ovo obećanje u srcu kao svetu duž­ nost primila. Ovako vrijeme sa ovakim prirodnim slikama, Ona je razumjela od ovakog moga izraza, da će mnogo je sličilo privremenim osmijesima, koji bi se joj se želja ispuniti, na što joj se lijepe oči zasjaše od po gdjekad pokazivali na licu sušičavoga. Kao za uzvrat ovoj prirodnoj ljepoti, prijeko, tamo veselja. Posljednji se put još zagrlismo i rastanemo. na brežuljku, vraćajući se kolibi, svirao je čoban uz Sjutra k večeri, u samotnoj loži parobroda, koji sviralu veselu pjesmu i gonio ovce. I sunce i obzorje je na uzburkanim valovima Crnoga mora plovio, mi­ su ronuli u kišinim oblacima, a ja sam u velikom slila sam samo na Munevveru. čudu gledala tu ljepotu prirode. �84 l'ošto sam joj obećala, da ću joj s puta, sve što svojih ličnih opasnosti, nego oprostiti se i opasnosti, doživim, pisati, započnem, i dok sam svršila nekoliko koje otuda prijete drugima. A „drugima" će reći: redaka prvoga pisma, zadubim se, gledajući pred so­ svojima — dakle svojoj budućoj ženi i svojoj djeci, koja bi se rodila". bom prikazato ono blijedo lice. Prema tome, kad je riječ o izlječivosti sifilisa, Pisma o doživljajima na morskom putu predam na pošti u Samsunu, a mi smo tek poslije jednog dana svaki s pravom smije zapitati: može li se sifilis iz­ liječiti tako 1., da se nikad više i nikojim znakom na odredjeno mjesto stigli. Sada sam vrijeme provodila sama, pišući joj i na bolesniku ne pojavi; — 2., da za ženu njegovu nema nikakve opasnosti; — i 3., da se ni na djeci izčekivajući od nje odgovore. Bijaše koncem septembra, kad sam se povratila njegovoj (nasljedstvom) ne može pojaviti? — I na ta u Carigrad, gdje saznam, da je već dvadeset i pet tri pitanja odgovara Furnije: — „Može... ali pod iz­ dana, oJ kako mi je jadna drugarica umrla. vjesnim uslovima, a ti su: 1., da se bolesnik liječi; S povratkom u Carigrad probude mi se ponovno — i 2., da uredno živi". gorke tuge za Munevverom. Vrijeme, što sam ga da­ Sifilis je uporna, dugotrajna bolest, pa se mora leko od njezinog razgovora provela, bilo mi je vrlo duže liječiti. On je i podmukla bolest, pa time još opasnija. Pritaji se gdjekad pa za neko vrijeme nema dosadno. Odvažnosti nijesam imala, da im odem kući, da nikakvih pojava na tijelu tako, da se bolesnik joj majku vidim, kad ali jednoga dana dogje nam onai sasvim zdravim osjeća, i ako u stvari još nije oz­ jadna majčica. dravio. Pitanje je, dakle, dokle se sifilitičar mora i Plačući me zagrli, a i mi smo plakali. Opisivala onda liječiti, kad već na sebi nema nikakvih znakova mi je Munevverine posljednje časove govoreći: sifilisa? Spominjala te je do posljednjeg časa, izčekivala Na to pitanje nije teško odgovoriti. Već sama te. Nastojala je, da ti" pismocnapiše, ali nije uspjela, priroda sifilisa, da se može godinama i desetinama pošto joj je u rukama i očima nestajalo moći. godina pritajiti, upućuje nas na to, da ga moramo Iza jednoga dana, što se- je s nama razgovarala, liječiti i onda, kad ne daje nikakva znaka od sebe. smiješeći se odprhne kao jjtica' i . . . zaspa kao an- Jer ako bi sifilis liječili sanio onda, kad se javi na­ gjeo. Zenica plačući govori i zatim pruži mi ud, koji ročitim znacima na tijelu, mogao bi se on više godina je sa sobom donijela rekne: pritajati, pa za to vrijeme preći u posljednje —1 terUzmite! Ovaj vam je ud moja kćerka za vječnu cijerne — oblike svoje, sa svima užasnim posljedi­ uspomen ostavila. cama. A baš ti oblici se teško liječe. Po gdjekada su Uzmem ovu vrijednu uspomenu, koju mi je osta­ i neizlječivi. Prema ovome moglo bi se pomisliti, da se sivila moja drugarica i htijući ga, kao svoju drugaricu filičar upravo mora cijeloga vijeka liječiti, ali je taj zagrliti, opaz'm olovkom napisate ove rie či: Kadgod me se zaželiš i kad htjedneš, da čuješ .zaključak pogrešan. Dugogodišnje iskustvo Ijekara po­ moj plač, moj smijeh, ti ga zasviraj, na njegovim se kazalo je, da je u većini slučajeva dovoljno, ako se žicama i sada moje tuge nalaze. Po posljednjoj želji, sifilitičar liječi tri godine. Ko se toga drži, može posjetim joj nekoliko puta grob, posuvši ono hladno pouzdano vjerovati, da će se izliječiti, i da mu se kamenje jesenskim suhim lišćem. Blijedim sam jesen­ bolest nikad više neće pojaviti. Istina je, da i to skim cvijećem okitila zemlju, pod kojom su bila ona pravilo ima svojih izuzetaka, ali su oni tako rijetki, da se i ne uzimaju u račun. Većina onih osoba, kod dva dražesna tijela pokopana! kojih se pojave posljednji — tercijerni — oblici si­ Kraj. filisa, priznaće vam, da se ili nisu nikako ni liječili, ili su se liječili, ali za kratko vrijeme... ili samo onda, ako im je sifilis smetao (n. pr. u ustima), ili kad je bio na vidnom mjestu (n. pr. na čelu.) — Dr. M. K. S. — — -------Lijek za sifilis je ostao onaj isti, koji je bio od Liječenje sifilisa (frenjka) živom. vajkada — živa. Tek na drugo, sporedno mjesto Mnogi sumnjaju, da se sifilis u opšte može iz­ dolazi jod. Može se uzeti kao pravilo, da je sifilisu liječiti. Neki opet misle, da i prividno „izliječeni- za prve tri godine isključivo lijek živa, a tek za sifilističari ipak ne mogu biti potpuno zdravi. Vele, docnije živa i jod. da i u onim slučajevima, gdje bolesnik sasvim ozdravi, Kad se uzme, da je sifilis bolest krvi — dakle t. j. gdje se za uvijek oslobodi svih pojava svoje cijeloga tijela, onda je sasvim prirodno, da se i lijek bolesti, ostane njena klica skrivena u krvi i sokovima mora unositi u tijelo: — da se upravo mora liječiti njegovog tijela, a može na ženu ili djecu preći. S toga cijelo tijelo. To liječenje izvodi se na više načina, slavni francuski sifidolog Furnije s pravom veli: „Iz­ ali ću vam ja u kratko iznijeti samo najglavnije. liječiti se sifilisa to će reći: oprostiti se ne samo Najprostiji je način, da.se „živinom mašću" na- H ig ij ena. �85 maže jedan dio tijela, n. pr. mišica, legja, butina i. t. d. pa da se onda zavije. Ovako namazan i uvijen dio tijela ostaje nekoliko dana, pa se onda odvije, mast skine i dobro (vodom i safunom) opere. Odmah za tim namaže se drugi koji dio tijela.. pa tako redom — nekoliko (obično 8 -1 2 ) nedelja. Ali je ovaj način sad već napušten — prvo s toga, što je djejstvo ž.ve pod takim prilikama vrlo slabo, a drugo, što se na taj način koža pod živinom mašću obično »podljuti“. Izaspe se pljuskavicama i gnojanicama, pa se po gdjekad „podljuta" razigjc po cijelom tijelu. Razumije se, da onda i živa nema djejstva. Drugi način je kupanje u živi. U kadi, punoj vode, rastvori se nekolika grama kakvog živinog jedinjenja — obično sublimati '(„sulimenta", siridžika") — pa se u toj vodi bolesnik svaki dan kupa. Ali je i ovaj način od male vrijednosti osim kod sluča­ jeva, gdje je na tijelu sifilitičnih rana ili gnojnica — dakle većinom kod djece. Treći način liječenja sifilisa je kad — i on je na žalost, kod našeg naroda najpoznatiji i najomiIjeniji. A „na žalost" velim stoga, što mislim, da je malo naših narodnih „domaćih" i „bapskih" lijekova, koji čine veću štetu narodu odc k^da. Nema Ijekara u našem narodu, koji ne bi znao pričati o užasnim posljedicama kadova, pa baš i o.smrtnim slučajevima. Ta je opasnost tim veća, št^. berberi, babe i travari meću na kad i one bolesnike (naročito žene), koji upravo i ne boluju od sifilisa, nego od druge koje bolesti sa sličnim pojavama. Kako se meće na kad, znate i sami. Samo vam mogu toliko reći, da je taj način liječenja vrlo opasan. Živa je vrlo žestok otrov, a kako se u kadu ne može odmjeriti, koliko će od nje u tijelo bolesnikovo preći, to se onda često dešava, da bolesnije od nje više primi, nego što može podnijeti. S toga je kad mnoge ljude upropastio. » Četvrti način je ubrizgavanje živina rastvora pod kožu. To je najsavršeniji i najmoderniji način liječenja sifilisa. Ali njega može vršiti samo lično ljekar, a niko drugi. Peti i najglavniji način liječenja sifilisa je trIjanje ili mazanje „živinom mašću." Njime se liječi, valjda 9/10 bolesnika, pa baš toga radi valja ga malo opširnije objasniti. Vrše ga mahom ili sami bolesnici ili njihovi srodnici, pa treba da znaju, kako ne bi griješili. Trljanje „živinom mašću" najbolje je vršiti u večer, u zatvorenoj sobi gdje se spava. To je potrebno prvo s toga, što tako bolesnik može odmah posije trljanja u postelju leći, a drugo, što bi na taj način cijele noći mogao disati (dakle u tijelo primati) i onu živu, koja se za vrijeme trljanja i kasnije u vazduh isparila. Ljekar obično prepiše „živinu mast" u ob­ rocima sa zasebnim zavijucima. Za jedno trljanje upotrebi se samo jedan takav zavijutak, pa i to paž­ ljivo. Ne stavlja se cio obrok na kožu, pa da se s nje dalje rastrlja, nego se od njega malo po malo uzimaju manji djelići, pa se polahko utrljaju, dok se cio za­ vijutak ne potroši. Trlja se samo dlanom, i to polahko (sa malo pritiska.) Pri tome valja paziti, da se bolesnik ne oznoji, jer znoj vraća živu, a otežava i samo trljanje. Za vrijeme trljanja bolesnik drži u ustima vodu, koju mu je ljekar (za ispiranje) prepisao (rastvor hlornog kalija). Svakih 5 minuta je ispljune, pa svježom za­ mijeni — dokle god trljanje traje. Trljanje traje najmanje pola sahata. Šest večeri uzastopce se trlja, a sedme se mora bolesnik u toploj vodi okupati i oprati. Druge nedjelje se ponovi to isto — i to traje sve dotle, dok se ne namiri toliko trljanja, koliko je ljekar odredio (obično 30). Za to vrijeme isplaču se usta onom vodicom — ne samo dok traje' trljanje, nego i inače preko dana — bar deset puta dnevno. I trljanje mora imati svoga reda. Prvog dana mažu se oba lista lijeve noge, drugog oba lista desne noge, trećeg obje strane lijeve butine, četvrtog isto tako desna butina, petog trbuh, a šestog obje ruke. Ne smije se mazati: prepona, pupak, sisa i pregib u laktu. Za vrijeme trljanja mogu nastupiti i neke nemile pojave. Tako n. pr. ima ljudi sa tako osjetljivom kožom, da ne podnosi trljanje živom, nego se odmah „pobuni" i „podljuti" — najprije samo na onom mjestu, a posije i po cijelom tijelu. U takim slučajevima prekida se s mazanjem za neko vrijeme, a bolesna mjesta posipaju sa šeničnim brašnom (iz apoteke). Još je gore, ako se za vrijeme liječenja javi jače zapaljenje desni (mesa oko zuba). Toga pomalo ima uvijek zajedno sa jačim lučenjem pljuvačke („otpljuckivanjem"), ali kod onih, koji za vrijeme trljanja r.e ispiraju usta, kao što im je naregjeno, preotme to mah. Bolesnik ne može dovoljno da se napljuje; iz usta mu se osjeća neprijatan dah; a često se javljaju i bolovi u desnima i zubima. Po gdjekada zubi i olabave, pa se klate, a ako se sa živom ne prestane može doći i do ozbiljnih pojava. Na desnima se ot­ varaju rane, meso oko zuba gnoji i tako boli, da bolesnik ne može da jede, pa baš ni da zine. Na­ ročito se to dešava bolesniku, koga su metali na kad. — Kad, dakle, u početku liječenja zabole malo desni, ne treba odmah s trljanjem prestati, nego njegu usta udvojiti. Tek ako i pored toga ne popuste bolovi i pljuckanje, valja s trljanjem neko vrijeme prestati. Obično je dovoljno 5 —6 dana, da se. može i opet nastaviti. Za vrijeme liječenja živom valja i na hranu pa­ ziti. Bolesnik neka se kloni ljutih i slanih jela. Alko­ holna pića ne treba da pije. Valja da se čuva i od dima i od prašine. Ne s m i j e n i k a k o p u š i ti. Pušenje je veliki neprijatelj onima, koji boluju od �86 sifilisa. Furnije veli, da je najveće dobro, koje bi mogli sifilitičaru učiniti, ako ga odviknemo od pu­ šenja. Ovako se sifilitičar liječi tri godine. Po sebi se razumije: ne bez prestanka, nego sa prekidom dakle na mahove. Poslije svakoga mjeseca liječenja dolaze tri mjeseca odmora. I ko ovako bude radio, može pouzdano računati, da će se od sifilisa izliječiti. Najposlje da spomenem i ovo. Mnogi se boje žive misleći, da će im ona „u kosti preći", pa ih cijeloga vijeka mučiti. Njima ću za sada samo reći, da su u zabludi, a biće prilike, da i o tom pitanju opširnije progovorim. ,,Z dravlje." Novine i knjige. (U ovoj rubrici ćemo notirati svaki list i knjigu koji nam se pošalju u zamjenu ili na prikaz, sa even­ tualnom kraćom recenzijom). Sarajevske džamije i druge javne zgrade tursko dobe. Priopćio Šejh Sejfudin Kemura. Iz »Glasnika zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu" preštampana je ova nova knjiga zauzimljivog Sejfudin ef. Kemure koja je nastavak njegovoj ranijoj knjizi sa istim naslovom. U ovoj knjizi su opisi i historijski podatci raznih sarajevskih džamijčITT'- drugih javnih ustanova iz turskog vremena. Knjiga iznosi 6 štam­ panih tabaka, sadržaje 39 slika, a staje K 2'— U ovoj knjizi može svako da nagje interesantne i poučne lektire, pa je stoga našim čitaocima toplo preporučujemo, a tim više, što od prodatih knjiga ide 10% »Gajretu«, Narudžbine se mogu slati i na »Gajret». llpeivieA. TaKo ce 30Be Hona Hay*ma peBiija, Koja AaBa noHe.ia B3^a3HTU y CapajeBy, a doa ypeAHHmTBOM AP- JetfiTe ,ZI,eAnjepa. caAa cy H3Huuia A^a 6poja OBe peBnje ca čoraTHM caApacajeM ii A°6p0Ji MaTepnjaAoM. CapaAHHgH cy Boknhom AOMalui npaBocaanHii MJiahn .T>yAu, uito A^je Hajčo.ter AOKa3a o bcjihkom HHTeji6KTya.iH0M HanpeTKy HaujHx npaKoc.iaKHiix camaeueHHKa. OBoj peBnjn Mory cbh nama HapoAHii peAOBii H ahn KopncHa uiTHBa, na je mh ii HaiiiHM MHTaouHMa Haj-' Ton.inje npenopyuyjeMo. roAiiuiH>a upem-iaTa ,.IIpeivieAau H3HOCH K 8'—, a npeTn«iaTa ce uiajbe Ha ypeAHiiuiTBo y CapajeBy. je obhx y Davne potvrde — darovi. Osmanbeg Pašić iz Bijeline položio je 40 K kao dobrovoljni prilog „Gajretu" od interesa naraslog na novac, koji je bio uplaćen na dionice „Hamijeta" bijeljinskih dioničara. N. Pašić Bijeljina, poslao je 10 K koje je sakupio na šerbetu Mehmeda Hodžića megju članovima kluba »Islamske Omladine", Mjesto čestitke Šerif ef. Arnautoviću na časti, vakufskog direktora darovali su po 1 K Mahmut ef. Mehmedbašić i M. Salčić iz Stoca. Agabeg i H. Seid ef. Zeminović iz Zvornika po­ slali su 10 K koju su svotu sakupili na sijelu a darovaše: Agabeg H. Muhamedbegović 4 K; po 1 K: imam H. Seid ef. Zeminović. Mustafaga Baljković, Husejnaga Šajtović i Abdulfetah H adžić; po 50 h : Sulejmen ef. Zeminović, Zuhdija i Husnija Baljković i Mehmed Sadiković. Ahmed ef. Šehović iz Trebinja sakupio je za “Gajret" K 8'40 u prijateljskom društvu. Mjesto čestitke Hilmi ef. Hatiboviću prilikom izbora mu za kandidata za Reis-el-ulemu darovaše „Gajretu" ovi rodoljubi u Derventi: Po K 1.— : Mu­ hamed ef. Omerhodžić muallim, Atifaga Imamović posjd. i Mustafa ef. Halilović šer. vježb. i Mehmed ef. Nurkić mualim 80 h. Njesto brzojavne čestitke Sulejman ef. Šarcu, po­ vodom njegova izbora za kandidata za Reisa, daro­ vali su „Gajretu" po 1 K ova gospoda u Derventi : Sulejman beg Porobić, veleposjednik i Mustafa ef. Halilović šer. vježbenik. Prilikom svadbe Hasan ef. Sadikovića iz Ljubuškog sakupio je megju rodoljubivim muslimanskim ženskinjem Ahmed Sadiković, gimnazijalac 7'10 K. Istim povodom su sakupili Ahmed Sadiković. i Sadik Sadiković megju muškadijom K 4'40. I. M. u Rogatici sakupio je za „Gajret" na za­ bavi tamošnjeg muslimanskog društva „Ihvetul-lslama" dobrovoljnih priloga K 7'54. Agilni Gajretov prijatelj g. Hazim ef. Muftić šer. vjež. u Tuzli sakupio je za „Gajret" K22'30 na zabavi islamske omladine davanoj dne 2. pr. mj. u Tuzli. Na glavnoj skupštini čitaonice i društva napred­ nih muslimana „Surejja" u Ljubuškom sakupljeno je na predlog Šućurage Šukalića za „Gajret" K 5'12. Savez trgovačkih namještenika za Bosnu i H er­ cegovinu u Sarajevu, priložio je „Gajretu" K 10 kao jedan dio čista prihoda njihove zabavt, priregjene 11. pr. mj. Vrijedni i zauzimljivi odbor »Turske kiraethane« u Bugojnu priredio je ovih dana zabavu u dobrotvorne svrhe od koje je % čista prihoda bila odregjena u korist „Gajreta". Spomenuta dobrotvorna zabava je kako u mo­ ralnom tako i u materijalnom pogledu imala veoma lijepa uspjeha, te je „Gajret" dobio 165 kruna kao V, čiste dobiti. Gosp. Salih ef. Mujagić iz Bos. Broda darovao je „Gajretu" 10 K. Mjesto brzojavne čestit ve H. Sulejman ef. Šarcu prilikom njegova imenovanja za Reis-el-ulemu saku­ pio je Mahmud Avdić u Planoj kod Bileće 12 kruna koje darovaše ovi rodoljubivi muslimani iz Bileća i Plane: Bušaga Avdić trg. Plana K 150; po 1 krunu: �87 Hasan ef. Fazlagić imam, Hamdi ei. Elezović učitelj, Bileće, Omeraga Duraković iz Korjcnićd (kot. Trebinje) Mehmedaga Kusturica i Osman Kusturica Bećiraga Halilđgin i Mahmut Avdić svi iz Plane; Mehmedaga Avdić mujezin; po 50 helera: Dervišaga Avdić, Bećir­ aga R. Gjajo i Ahm. Husov Avdić i Haso Avdić 40 helera svi iz Plane. Istim povodom sakupio je Šaćiraga Kazazić iz Nevesinja K 3950, koje darovaše ovi rodoljubivi mu­ slimani nevesinjski: Po 3 krune: Ali ef. Muftić i Ahmedbeg Pašagić; po 2 krune: Mustajbeg Čelebić, Muharemaga Hajrović, Šaćiraga Tanović, Zulfaga Ramović i Šerifbeg Muslibegović; po 1 krunu: Jusufaga Hajrović, Himzibeg Čelebić, Husni ef. Kosović, Der­ višaga Haznadarević, Š. Kazazić, Muharemaga Trebović, Arif ef. Tanović, Hadžaga Gruda, Zulfaga Zahirović, Omeraga Handžar, Ago Kazazić, Suljaga Čučak, Mujo Handžar, Mujo Fočić, Salihaga Kujan, Hasan Šarić i Halil Gjuliman; Smail Kazazić 80 hel; po 50 helera: M. Kadribegović, Mujo Kazazić, Mehmed Bilalović Omer Bjelović i Derviš Džipović; po 40 helera: Ahmed ef. Korkut, Šućrija Pekušić, Halil Kolečić, i Salih Pehilj; po 30 helera: Husein ef. Kazazić; po 20 helera: Avdaga ^Haznadarević, Mujo Hodžić, Jusuf Grizović i Ibrahim Šendra; po 10 heTTž Ibrahim Kotović, Arif Kazazić, Osman Bojčić 'i Huso Čizmić. Mjesto brzojavne čestitke novom reisu darovaše „Gajretu": Muslimanska kiraethana K 5 i Hajmid F,zlagić iz Čapljine 1 K. Mjesto čestitke Šerif ef. Arnautović:, povodom njegova izbora za vakufsko mearifskog direktora darovao g. Simo Zec por. oficijal „Gajretu" 1 krunu. Gajretov prijatelj Ibrahimaga Zećo iz Jablanice sakupio je megju svojim prijateljima i ahbabima, mjesto čestitke gosp. Šerifu ef. Arnautoviću, darova „Gajretu" K 6.20, koje darovaše ovi rodoljubivi mu­ slimani jablanički: Po 1 K: Ibrahimaga Zećo, Tahiraga Talirović, Abdulah Krpo, Jusuf ef. Molović i Bešir ef. Gabela, muallim.- po 40 helera: Osman Jakirović, Salko Hadžo; po 20 h: Bećir Zećo i Alija Beribak. G. Kristo Dominiković nrednik „Dubrovnika,, po-, sjetio je kancelariju Gajretovu te je tom prilikom priložio „Gajretu" 5 kruna dobrovoljnog priloga. Mjesto brzojavne čestitke H. Sulejmanu ef. Šarcu povodom izbora mu za Reis Ulemu darovaše ovi prijatelji narodnog napretka po 1 krunu: Ali ef. Mešić, Hadžibaga Mešić, H. Osman ef. Čitaković, H. Halil ef. Šadić, M. Tursun Šadić, H. Šaćir ef. Jahić, svi iz Čelića kod Brčkog. Hafiz Ibrahim ef. Sarić, imam iz Starog Maj­ dana darovao „Gajretu'1 mjesto čestitke novom reisu K 1. Istim povodom sakupio je „Gajretu" K 10. dobrovoljnih priloga Muharemaga Alikadić iz Ostrošca kod Konjica, koje darovaše: Muharemaga Ali­ kadić K 4; Jusuf i Avdaga Dženetić K 2; po 1 IG Hasan ef. Zahirović, Ahmeg Idrizović: po 40 h; Avdo Sjuren, Ćamii Bajraktarević, Osman Šebić, Osman Ribić; po 20 h: Hasan Gosto, Mujo Alikadić i Ha­ san OrtFć. Povodom izbora Asmibega Sijerčića za počasnog člana islamske kiraethane u Goraždu darovao je „Gajretu" vrijedni omladinac Abdurahman Ćehović 1 krunu. Omer ef. Šebić upravitelj mektebi ibtidaijje iz Lijevna sakupio za „Gajret" povodom muslimanske nove godine 1328. u društvu prijatelja i ahbaba K 2*10. Na ponuku svoga vjeroučitelja H. Ejub ef. Fehimovića darovali su učenici muslimani osnovne i trgovačke škole u Lijevnu povodom muslimanske nove godine dobvoljnih priloga „Gajretu" K 308. Ahmetaga Imšerović, Gajretov povjerenik u Zvorniku sakupio je na jednom sastanku za „Gajret" 2 K dobrovoljnih priloga. Hafiz Mahmud ef. Ugjvarlić, član „Rijaseti IImije“ darovao je „Gajretu" 10 kruna mjesto odgo­ vora na čestitke svojih ahbaba, prijatelja i poštovalaca povodom njegova naimenovanja za člana Rijaseta. Gosp. Vlada Andrić adv. koncep. darovao je „Gajretu" K I.— mjesto čestitke svome prijatelju A. R. povodom njegova imenovanja za auskultanta. Živili svi plemeniti darovatelji i prijatelji našega napretka! (Svršiće se.) Gajretove vijesti. Z em aljsk a b ank a — ,,G ajretn“ . 1 prek­ lanjske i lanjske godine se ovd. privilegovana ze­ maljska banka prilikom svoje glavne godišnje skup­ štine sjetila raznih humanitarnih društava u našoj zemlji, pa izmegju ostalih i našega „Gajreta". Ove godine nas zemaljska banka takogjer nije zaboravila, jer nam je poslala obilan dobrovoljni prilog od 1000 kruna, čime je ovoj korisnoj kultur­ noj ustanovi narodnoj pružila znatne pomoći u nje­ zinom blagotvornom radu na kulturnom podizanju našega elementa. Neka je hvala i priznanje upravi zemaljske banke kao i svima njezinim dioničarima! Živili! Irtih ali đ ari b ek a. Ovih dana je umro mlad inteligentan i agilan musliman. Omer ef. Ćajić učitelj osnovne škole u Tešnju preselio se sa ovoga svijeta na ahiret i ostavio mnoge bližnje, mnoge poznanike i prijatelje da za njim tuguju. U Omer ef. Ćajiću je izgubilo mnogo njih svoga iskrenog i dobrog prijatelja, koji će ga oplakivati, a izmegju ostalih ga oplakuje i „Gajret", koji je u nje­ mu imao takogjer svoga valjana radenika i zauzimIjiva prijatelja. Rahmetullahi alejhi, rahmeten vasiah!!! «/A �D o b ro tv o r „Z vijezde*. Kao dobrotvor pri. stupio ■je musi. akad. društvu »Zvijezdi« g, Mujaga Komadina, veleposjednik, i. načelnik u Mustaru, sa darom od 200 kruna. • ■- >- ** Musi. akad. di*ušlvu »Zvijezda« smatra ugodnom • dužnosti, da putem javnosti izrazi najtopliju zahvalu * ovom velikom i prvom dobrotvoru musi. milleta u Bosni i Hercegovini, koji je svojim humanitarnim djelom pokazao, da ima ljubavi i osjećaja za siro­ mašnog brata svoga. Neka Allah naredi, da se i ostali naši imućni muslimani ugledaju u ovog plemenitog i požrtvovnog muža, a Muj'agi da je dug život na diku i čast naroda, koji on toliko ljubi! Odbor musi. akad. društva „Zvijezde“ Neka je i s naše strane hvala plemenitom daro­ vatelju i rodoljubu, koji umije cijeniti naše prosvjetno podizanje! N ovi č la n o v i-u te m e lja č i. Kao članovi ute%meljači pristupili su nadalje „Gajretu gg. Osmanbeg M. Salihbcgović i Zijabeg 0 . Salihbegović veleposjed­ nici iz Bijeljine. Živili svjesni rodoljubi i prijatelji narodnog na­ pretka u koje neka bi se ugledala i sva ona ostala braća i sestre, kojima je bog dao te mogu činiti dobra djela! Im e n a č l a n o v a „ L ig e liilja d e “ su, radi prenatrpanosti gradiva, morala da iz ovoga broja-izostanu. Č la n o v im a „L ig e h ilja d e " . Ova lijepa ideja za „Gajretovo" unapregjcnje imala je najbolji uspjeh. Broj članova »Lige hiljade« već je odavna izišao na hiljadu, pa smo ušli i u drugu hiljadu, koja će se, nadati se je, stakodjer napuniti. Zadnji rok za uplatu prinosa ,(od 10 K) je, kako je poznato. Ramazan, pa i ako nas od toga roka dijele nekolika mjeseca, ipak se mi obraćamo svoj rodolju­ bivoj braći, koja su se u »Ligu hiljada« upisala, a svoj prinos nisu još uplatila, da prinose otpočnu upla­ ćivati ili barem djelomično otplaćivati, kako bi do Ra­ mazana sva braća svojoj obvezi udovoljila i svi prinosi bili .potpuno uplaćeni. Braćo, uplaćujte prinose za „Ligu hiljade" i udovoljujte svojoj obavezi. iz Kozluka. Po K 4: Salihaga Delibašić, posj. iz Tržića; po K 3: Ahmed ef. Borić politički pristav iz Zvornika, Mehmedaga Katičić, trg, Zvornik, Aganaga Delibajrić, posj. iz Tržića Mustafa beg Gradaščević, velep. iz Šepka, i Sejfi beg H. Nurbegović, velep. iz Skočića; po K 2: H. Salihaga Jelkić, trg., Zvornik, Hamid Delibajrić, posjednik iz Tržića, Gjoko Marković, trg. iz Kozluka, Emanuel Blam, Zvornik, Hasanbeg H. Ahmedbegović, posjed.. Ahmetaga H. Mustafić, trg., Mujaga Šahbegović, posjed., svi iz Zvor­ nika, lsak Hajon, Sumbul Bararon, trgovci iz Kozluka, Agabeg H. Tahirbegović, velep. iz Trnove, Mustafa beg Hrustanbegović posj. iz Skočića i Husejnaga Gruhonjić, posj. iz Janje; po K 1: Franjo Čakarić, oružnički poštovogja iz Teočaka, Franjo Radišić, oružnički poštovogja iz Vitinica, Sava Omčikus, Josef Venelik, oružnici iz Vitinice, Luka Lalić, pokusnik iz Vitinice. N. Kosovski, oružnički stražmešter, Rizvo Rizvić, posjed., Salko Grahovac, posjed., Adalbert Zajac, oružnički stražmešter u miru, Dervišaga Redžepović, halvedži, Alijaga Hergić, posj., Meho Grabovac, Muhtar, Mujaga Pašagić, posjed., Salko Purak, pekar, svi iz Kozluka, Mujaga Ekmeči, Dedo H. Hajdarević, Murat aga Kasum, Ibrahim ef. Šehić, šerijatski sudija, Osmanaga H. Hasanović, posjed. Mujaga Kamišalić, trg., Alijaga Kamišalić, trg., Osmanaga Bazrdžanović, lbrahimaga Kavazović, trg., Marko Mirković svi iz Zvornika, Husejnaga Memić, posjedn., Sapno Hifzibeg Gragaščević, trg., Šepak, Husejnaga Selimović Vitinica, Ibrahim ef. Dautović, učitelj, Hamdija Begović, trg., oba iz Vlasenice; Arifaga Latifović iz Jusića 00 hel.; po 40 helera: Jovo Gjukanović iz Viti­ nice, Alija Bemjan iz Kozluka, Mujo Durgutović iz Šepka, Abdulkadir Selimović iz Zvornika, Mehaga Hasanagić iz Teočaka; po 20 hel.: Salko Baljić iz Skočića, Salko Kalabaluk iz Kozluka i Tripun Simić, iz Vitinice. Svega p r ilo g a ....................K 10L20 ud ulaznica .................... 97'— S v e g a .................................. K 198'20 T ro šk o v i............................. 133 80 64’40 Pripada mjesnoj sirotinji . „G ajretu"............................. Iskaz dobrovoljnih priloga palih na zabavi u Kozluku kod 'Zvornika, koju po prvi put priredi kozlučka Musli­ manska Omladina dne 28. marta 1910. u korist „Gajreta“ i kozlučke muslimanske sirotinje. ■n Darovaše slijedeća gospoda: Ro#K 5: H. Salih Suljagić, velep. iz Kozluka, Is­ lamska Kiraethana, Zvornik, Smailbeg Skopljaković, gradonačelnik Zvornik, Salihaga S. Suljagić, posjednik Za uredništvo odgovara Osman Gjikić. 32'20 3220 Svoj gospodi koji se prilozima ili posjetoiu ove naše skromne zabave sjetiše, neka je najsrdačnija fala. Živili! U K o z l u k u , dne 16. aprila 1910. Prircgjivački odbor. Islamska dionička štamparija (tiskara) u Saraje.vu, � https://kolekcije.nub.ba/files/original/190c945fef3e954e4515acff1be75729.pdf e1ecf605db508508325a5e0bf9287f04 PDF Text Text BR O J 6. GODINA IH . CIJENA je listu »Gajret“ : za članove 1 K 20 h zanečlan. 2 K 4 0 h na godinu. GAJRET izlazi 5. dan sva­ kog mjeseca na 16 stranica, a po po­ trebi i na više. nO/i« <S ------ ---------. « J O ji iS)'j~ ----- <W_Ij Taleba, učenici i se­ ljaci plaćaju 1 K 20. GAJRET GLASILO „GAJRETA”, DRUŠTVA ZA POTPOMAGANJE GJAKA MUSLIMANA — NA SREDNJIM I VIŠIM ŠKOLAMA. . — --------- ----- Vlasnik : D ruštvo . .L a jr it" . ' J || [. juna 1910. SARAJEVA. ^ — ............. no Lafun-' mo-dravlje ' J t .J/Jl^jU - * || Jr 11,*' “ - Urednik: Osman O jtkić. WIW S/lIItlU IOVJ. I ICJJ Vidljive i nevidljive rane — Žriv? nepromišljenosti. — 3 a n H c — Liga hiljade. — Davne potvrde. - Darovi. — 6ajretovi vijesti. 9ARADE00. Islamska dionička Štamparija. i ��BROJ (i. GODINA I I I . CIJENA je listu „Gajret": za članove 1 K 20 h zanečlan. 2 K 4 0 h na godinu. GAJRET izlazi 5. dan sva­ kog mjeseca na 16 stranica, a po po­ trebi i na više. Taleba, učenici i se­ ljaci plaćaju 1 K 20. GAJRET GLASILO „GAJRETA", DRUŠTVA ZA POTPOMAGANJE GJAKA MUSLIMANA — NA SREDNJIM I VIŠIM ŠKOLAMA. - - .................= 5. jlllia 1910. SARAJEVO. ' tva -'LijNksib' * Vlasnik : Društvo „G ajret“. Vladareva posjeta naše domovine. A ta crna slika o našem narodu i vini biće Kao što je opće jloznato, na 3 0 . pr. m j. je Njegovo V eličanstvo ca r i ck r^lj F ra n jo Josip došao u našu domovinu, gdje se bavio 5 dana u S arajev u V isoka i 1 dan u Mostaru. p o sjeta sijedog vladara naroda A u stro-U garske m onarhije i H erceg-Bosne ugodno je djelovala na sve šlo je v e našega naroda bez razlike. Radost i v e selje radi ukazane mu časti i pažnje od strane sijedoga m onarha, naš narod je izrazio u srdačnim dočecim a, ocu priregjeni na svakom koji su vlada­ koraku, kuda se krenuo. Dane, k o je je N jeg. V eličanstvo probavilo u našoj sredini, naš ć e narod boravnu uspomenu, to ć e upisati ih se u neza­ s k o lje n a na koljeno sje ća ti kao d o g ag jaja, k o ji mu je donio sreće i dobra. Je r , naš narod ovu visoku po­ sje tu sm atra zalogom b oljih svojih d a n a ; on u n jo j gleda mnogo dobrih p osljed ica, u nju po­ laže mnoge nade i o če k u je m nogo, m nogo... A narod im a pravo, što se nada. Je r , carsk a p o sje ta ć e nam zb ilja mnogo i mnogo koristiti. T rid esetgod išn ja apsolu tističk a vrem ena, puna zuluma, progona i svakojakih nevolja, k o ja su p reko naših g lav a prohu jala, stvorila su o na­ šoj domovini i narodu tako crnu sliku, ove lijep e naše zem lje sm atran e da su leglom naj­ gorih pu stah ija, a ovaj dobrodušni narod četom n ajcrn jih individua,.. Urednik: Osraaii Gjikić. oko ovom posjetom rasv ijetljen a. dobrog vladaoca će vidjeti pravo domo­ Mudro stan je stvari i uvjeriti se o apsolutnoj našega njegovoj velikoj lojalnosti i naroda, o dobrodušnosti privrženosti k svome vladaru. Naš narod pak naćiće ca rsk a vrata vazda đtvorena, te će se u svakoj nezgodi moći ob ra­ titi za zaštitu i pomoć onoga, koji je od svih m oćniji, čiju m oraju sv i: najviši kao i najm anji bez prigovora slušati. C arska vrata će biti našem narodu u vijek otvorena, zatvaraju v jeran , pred vjernim a, je r se ona ne a da je naš narod odan i privržen svom e vladaru, to jo kod carske posjete dokazao. 0 tom e se i sijedi vladar uvjerio, a to će donijeti d obra našem narodu i domovini. N jeg. V eličanstvo svoju residen ciju B e č je ju č e r otputovalo u praćeno na polasku kao i na dolasku, klican jem h iljadam a v jern og a mu b osan sko-h ercegovačkoga naroda s a : Živio vladar B osn e i H ercegovine! Živilo N jegovo V eličan stvo ca r i k ralj F ra n jo Josip I. �90 Mehmed. Sta nam je najpreče? Da napišem ovo nekoliko redaka dade mi po­ voda jezgroviti članak u prošlom broju „Gajreta" od M. Zahida pod naslovom: „Rad u narodu". Članak je lijep, samo je program izložen u njem, po mom miš ljenju, zbijen, pa bi ga trebalo raširiti i sve tačku po tačku obraditi. To će učiniti možda i sam gosp. pisac, ali ne će biti zgorega, da i ja rečem svoju. Čudan sam naslov ovome članku dao! Jer je zaista smiješno pitati se, šta je preče, kad nam je sve prešno, pošto ništa nemamo. Ali pošto ima od prešnog i prešnije i najprešnije to ću reći nekoliko riječi. Da počnem tačku po tačku. Gospodin pisac je počeo sa seljačkim zadrugama i prešao na analfabe­ tizam. Izgleda, da je i on uvjeren, da bez pismenosti u narodu ne mogu kod nas opstojati ni seljačke za­ druge. I to mu je mišljenje sasvim ispravno. Lahko je pravoslavnima osnivati seljačke zadruge i pokretati ostala poduzeća, kad imaju učene popove i učitelje. A šta ćemo mi sa svojim učiteljima i hodžama? Prvi ne će, a drugi ne znaju i to j e konac svemu pa i nama. Osobito mi se svigja, što je spomenuo srednjo­ školce, jer zaista smo mi do sada od njih vrlo malo hajrovali. Neka od sada dobro otvore oči! Eto idu ferije pa koliko ko može neka učini. Od te kuge i bolesti, tog prokletog analfabetizma, neka nam spasu po jednog-dvojicu, trojicu, bogme koliko ko može. Što više — to bolje! Mladi, zdravi i čili, a u radu za na­ rod, Bog će im dati pa će još i bolje biti, a svaku će tu uslugu kašnje narod pozlatiti. Eto sva sila či­ tanki za analfabete pa izaberite, koja je najbolja, a koflko je meni poznato, biće ona od učitelja Konjhodžića, najbolja za nas. Pa i naši učitelji ne smiju to propustiti i zanemariti. Mjesto da „španciraju" po sarajevskom keju bolje je zaći u narod pa ga učiti pismenosti, jer to nam je danas najpreče. Bez tog ne možemo dalje. Kao što je car Napoleon za se rekao: novac, novac, novac, ja to velim za nas pismenost, pismenost i opet pismenost. Svjesna omladino, da te vidimo! Ne mogu mimoići, a da se ne dotaknem i treće tačke u programu g. Zahida, a to je srednjoškolska propaganda. Živio! E, baš mi iz duše govoriš! To. to brate, toga nam treba! Dok nas ne bude na srednjim ne ima nas ni na višim, a dok nas ne bude na višim ne ima nas ni u narodu. To je temelj ove idealne zgrade o kojoj g. pisac zbori. Zar nije sramota za naš elemenat od šestotina hiljada duša, da ne ima ni tri stotine svih srednjoškolaca? Jest, brate i sramota i grjehota! Evo tri godine čitam po novinama! Kako višeškolci (akademičari) i srednjoškolci zajedno daju bes­ platne kurseve u Sarajevu u ruždiji, gdje muslimansku djecu iz osnovne škole pripravljaju za prijamne ispite na srednjim školama. E pa zar to nije plemenito ? Ama jest brate, Boga mi. Hvala im! Zar to ne bi naša mladež i po drugim mjestima mogla učiniti? Može, može i učiniće, ja sam uvjeren. Sarajlije to objave svake godine u julu po novinama pa ko bi ustrebao kakve informacije u tom pogledu, neka se onda na vogju obrati. Dobiće je, znam, odmah, pa neka radi. Ruka ruku pere, a obraz obadvije, veli se, ili pomozi ti meni pa ću i ja tebi! Omladino, nemoj me sramo­ titi! Ja rekoh evo svoju, a sada je na tebi, da rekneš svoju. „Sami budimo kovači svoje sreće i buduć­ nosti!" H am dlja Mulić: Sokolska misao . . . Moto: „Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav, U grudim’ nosiš brate, srce cijelo, Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav, Put vedra neba diži svoje čelo!*. A. Šenoa. Megju nama muslimanima se u zadnje vrijeme osnivaju antialkoholna društva. Dašto, da nas je na tu misao natjerala velika opasnost, jer se baš megju nama alkohol (opojno piće) širi i čak sjesti uz ča­ šicu toga otrova, čini nam se najmilija zabava. I ta antialkoholna društva niču megju nama, ali lijeno i sporo. Kakva su to društva? Do nanas ne vidimo mi u tim društvima velika uspjeha. Nema ga, jer dok su osnivači imali glavnu stvar na umu, većinom su za­ boravili na najglavnijeg borca i dušmanina na alkohol. Jest, to je svakidanja zabava. Zamislimo našu omladinu. Poslije, recimo trudna rada do kasno po dani, pošao čovjek da se malo odmori. Gdje će, kud će, pa Jovi ili Miji u krčmu. „Pa što ne ide u čitaonicu? — upitaće koji čestit čitaoc. Zaista naše čitaonice malo zabavljaju našu omla­ dinu. Nije se moguće njima, njihovoj vrućoj i živoj krvi smiriti megju starcima i sredovječnim domaći­ nima, pa daj im još čitaj novine i uvijek slušaj dnevne nasihate. Želi mlada krv promjene; sviranja na tamburicama, pjevanja, skakanja — zabave im se hoće. U novije doba širi se megju našim narodom drugih vjera t. zv. sokolska misao. T a je ideja nama došla iz Češke od tamošnjih Slavena. A šta oni rade? Učenjaci su davno utvrdili, da je u zdravom ljudskom tijelu i zdrava duša. Zdrav čovjek, jakih mišica, dobrih zdravih nogu, može danas da radi, da opstoji. Njegova je i pamet zdrava. Zamislimo jednog kržljavca, mladića slabunjava, kojega je recimo „mejhana ispila", šta on radi, im a �91 li od njega fajde? Dašto, da je sam sebi na teretu, a kamo li ne drugome. Ko čuva svoje zdravlje, taj rado n. pr. šeta. Dogješ pošlje šetnje kući, već osjećaš da si zdraviji. Nekad te spopane turobnost, mlitav si, smlaćen, a čim uzmeš u ruke kakav posao koji ti kreće tijelom (na primjer cijepanje drva), već ti se damari oja­ čaju. — Mi ne možemo svi cijepati i tesati drva, kopati i t. d. zato moderni svijet izumi gombanje ili gim­ nastiku. Sokolske vježbe su gimnastika. U odregjeno vrijeme skupe se složna braća (So­ koli) pa poput vojnika, zajednički čine vježbe ru­ kama, nogama, štapovima i t. d. Dakako bogatiji jašu i na kotačima (biciklima). Osim te svrhe, n a i m e č i s t o z d r a v s t v e n e , da ojača ljudsko tijelo, imaju Sokolska društva i dru­ gih, lijepih svrha. Korisno je b rat imlj enje Sokolova. Svi su članovi Sokolskog društva braća. Lijepo se upoznadu, bratski i složno rade za svoje dobro. Za tim tu nema onih razlika kao n. pr. u nekim našim čitaonicama, da beg sjedi u vrhu, a „prosti- kakav Muho za vratima ili mu čak nema tu nikako mjesto. S o k o l o v i su s v i j e d n a c i . Pošlje sokolskih vježbi idu Sokolovi složno u prostorije „Čitaonice1*, gdje č i t a j u novine. S tim se mogu proveseliti sviranjem u tamburice i eto tamburaškog zbora. 't Gdje se ovako „sitni rad" pokupi sve u jedno prama našim skromnim prilikama, još samo metnimo § u pravilima: „Sokoli ne piju alkohola1* i eto selameta. Za to je suvišna posebna zgrada „Čitaonice", „Tamburaškog zbora", „Antialkoholnog društva" itd. Sve se te inštitucije mogu sklopiti u jedno jako, tri­ jezno, zdravo i koristno društvo omladinsko — Sok6 (Šahin). Naprijed mlagja inteligencija s omladinom, na­ šom uzdanicom, jer na vama svijet ostavljamo... Ahmed — Sarajevo. Šta ometa rad1)? Dokazivati potrebu ženske naobrazbe mislim da je danas suvišno zato, što smo svi butum uvjereni, da nam treba žena izobražena. Prema vremenu se mijenjao i pojam o kakvoći i količini svake naobrazbe. Pa tako i ženske, a naročito kod nas u Bosni. Mi smo težački narod s vrlo malo razvijenom industri­ jom i društvenom životom, pa nam je tako malo i trebalo. Danas je drukčije. Dosadanjim svojim potre') Vidi članak 5. broja „Gajreta" „Ženska naobrazba ili izostavljeni farz“ od Hazima Muftića. bama u tom pogledu mi smo svi udovoljili sa svojim mektebima, a u nekim mjestima i ruždijama. Tako su naobrazbu i naši sugragjani drugih vjera imali, danas imaju drugu, u to je posljedica promjene vremena i prilika. Što su se oni rano probudili i što su u tom izmakli nama razlog se nalazi u njihovoj vjeri i na­ činu života. Svi smo složni u tom, da treba reforme i po­ svemašnje promjene i da naše ustanove ne odgova­ raju našim potrebama, ali nijesmo svi složni u tom, kako da se reformira i promijeni. Pokušavalo se u Sarajevu i drugim mjestima osnivati tzv. ruždije, ali bez uspjeha. Ne zadovoljavaju današnju potrebu. Sva­ kim danom čitamo po listovima, da se u Rusiji, Tur­ skoj, Egiptu te Indiji osnivaju ženske škole, moderne i sar. remene itd. i da su s njima potpuno zadovoljni; gledamo po Bosni državne i privatne ženske škole pa ipak se ne odlučujemo na to. Što je tome uzrok? Konzervativni .smo, bojimo se i strah nas je novine, jer ne znamo, šta je, a sve je tome uzrok pomanj­ kanje programa i solidarnosti u mišljenju u toj re­ formi. Lijepe su riječi „naučiti ženskinje, kako će biti dobre domaćice i majke" samo se pita kako? Tražiti „žensku naobrazbu u islamskom smislu riječi" kako? 1 šta to napokon znači „u islamskom smislu riječi"? Hoće 1’ to biti bule-hodže, šta li? »Trebamo žensku naobrazbu takvu, koja će naše ženskinje preporoditi, osvijestiti i otvoriti im očf itd." lijepo je govoriti samo se pita, kakva i koja je to naobrazba? Što to sve znači? Mnogo i ništa, to jest kako*se uzme. G. se pisac vara, kad misli, da je ženama u evropskom duhu obrazovanim glavna briga: nakit, zabava i brbljivost itd. To su izrodi i iznimke, a po njima se ne računa i ne zaključuje. U ostalom sasma je drugi način života evropskog a sasma drugi tog islamskog. Treba razlikovati! Svi znamo, da nam treba mekteba i uzgojilišta i nižih i viših, samo se r a z i l a z i m o u p r o g r a mu , a taj nam vi iznesite u islamskom duhu, kako ga za­ mišljate. Vakuf je započeo raditi na tom pa će se valjda nešto i uraditi, to nam bar garantuju ljudi u njemu, samo nam treba u tom pitanju sporazuma i jednoglasnosti. Što se moje osobe tiče, velim, da smo u Evropi pod uplivom evropske prosvjete, pa se u tom smjeru treba i odgajati, a naročito treba posvetiti brige na­ cionalnom odgoju, jer je to temelj. Sad vi imate rije č ! �92 Majke i maženje djeteta. Nema većega blaga ni bogatstva za majku, nego njezino dijete, koje ona nada sve ljubi i voli ga; ona ga odgaja već od poroda, ona mu tetoši i zabavlja ga i napokon ona ga uči progovarati. Majka je dakle uz dijete od prve mladosti njegove, pa ko sretniji od nje, ako se može pohvaliti i reći za svoje već od­ raslo dijete: „Ovo je dika moja i ponos moj!“ Ali makar žalosna srca mora se priznati, da je malo majki, koja se može pohvaliti sa svojim po­ nosom, svojim djetetom, a ako istražujemo uzroke tome, naći ćemo ih u našem kućnom uzgoju, kojemu se kod naših majki i uopće kod naših roditelja naj­ manje brige posvećuje. Pored svih zlih strana našega uzgoja, treba oso­ bito istaknuti maženje djeteta — tu klicu svih zala i nesreća. Maženju djece uzrok je prevelika ljubav ro­ ditelja, a naročito majke, koja tako daleko ide, da ispunjava dječiju najmanju, pa makar najbesmisleniju i najbeskorisniju, želju. Mislim da će svako priznati tu ljubav roditelja prema svom porodu, ali niko ne može odobriti onih besmislenih ugagjanja, koja djetetu slabo koriste, a štetu vrlo često nanose. Sigurno da i svaka majka promisli dobro o tome ispunjavanju dječijih želja i ona bi došla do zaključka da to djetetu nikada koristi ne donosi. Uzmimo n. pr. djetetu je drag šećer i u opće slatkiši, pa na­ ravno ono će uvijek iskati u majke, a ona u preve­ likoj ljubavi vazda mu donese po komad šećera, i dijete to hruma svojim nježnim zubićima, a majka se naslagjuje, gledajući ga zadovoljna, a jadnica i ne misli na pošljedice, koje odatle nastaju, nego se istom razočara, kod pogleda u svoga, već odrasloga djeteta, mjesto onih sitnih biser zubića, vidi tu crnih krnjataka, koji se upravo na nju kese i kao da joj govore; „Ovo je tvoj grijeh, koji si izvela na vlastitom dje­ tetu svomeu. To je jedan mali primjer za posljedice maženja djeteta, a stotine drugih primjera dalo bi se navesti, koji nam skupa govore, da ne smijemo ni na koji način ispunjavati svaku dječju želju, nego trebamo dobro promisliti što djetetu koristi, to mu samo či­ niti i samo take mu želje ispunjavati. Ali na žalost, koliko je matera, koje se ne mogu ustegnuti i u svojoj nepromišljenosti misle, da moraju bezuvjetno: kuda dijete okom ona skokom. Ta nepromišljena ljubav majke prema djetetu i to ugagjanje škodi u prvom redu njemu samome. Zar mislite, da je samo jedno dijete nastradalo zbog maženja? Koliko je maženih djevojaka u nepriliku došlo samo zbog maženja, kada su se poudale i došle u dom, gdje se je od nje iziskivalo, da radi, a ona hudnica, kao maza materina, možda nije znala ni hljeba skuhati, niti obični ručak napraviti, jer joj je kod njenih roditelja vazda dolazilo gotovo. Zar mislite, da će se u toj kući živjeti u skladu? Ne, nego će naprotiv ona jadnica vazda biti karana i napastovana, a u mnogim slučajevima to će prouz­ ročiti i rastavu braka. Promotrimo li tako jedno maženo dijete, opazićemu, da ono već u ranoj svojoj mladosti postaje sebično i oholo jer ono gledajući, kako se sve po njegovoj želji i na njegov mig dogagja, počima sebe smatrati nekim središtem, najprije u kući a kasnije i u svijetu. Šta mislite kako ga razočaranje snagje, kada izigje u svijet i kada vidi, da baš niko na njega i ne računa i koliko ono mora da pati sada duševno, jer ona njegova sebičnost uklesata mu u dušu još u njegovoj mladosti, nikad ga ne ostavlja. Osim toga maza materina nije vična nikakvom težem radu, pa eto odmah nestašice i siromaštva, a jesti se mora, jer stomak ne zna, šta znači, nema, j t^ko ti maza materina svrši svoj čemerni život u najvećoj bijedi i nevolji. Sigurno će neko primjetiti i reći, da nije svako dijete siromašno, jer su mu roditelji osigurali svojim radom i baštinom život, ali da je to neispravno, vi­ dimo iz stotinu primjera, koje vigjamo u životu. Ako istražujemo kod bogataške djece, koja su u zrelijoj svojoj dobi došli na prosjački štap, uvjerićemo se, da su oni provodili' svoje djetinjstvo u svakom izo­ bilju i raskoši, te da im se je svaka njihova želja ispunjavala. Tako isto ako istražujemo život zločinaca, vidjećemo, da i njih obično ništa drugo nije dovelo na vješala ili u tamnice, već samo ono besmisleno is­ punjavanje u ranoj mladosti svake njihove želje. Sve te okolnosti samo govore, kako štetno utječe maženje djeteta i ispunjavanje njegovih želja. Mora se pri­ znati da je majci teško, kad se dijete rasplače, da ga ne utješi i kada nešto poželi, da mu ne udovolji, ali neka dobro promisli, u kakav ponor može da do­ vede dijete njena popustljivost, pa neka srce stegne, te neka se svom silom odupre svakoj besmišljenoj želji dječijoj. Svi znamo da je dječija duša tako primljiva u prvoj njegovoj mladosti, te što je ono onda zapamtilo i vidjelo, to mu se ne da izbrisati iz njegove duše, pa baš za to trebaju roditelji, a na prvom redu majka, da sve učini, te da svoje dijete nauči na umjerenost, tačnost, red i čistoću, a osobito na poslušnost prema starijima a naročito da im bude roditeljska riječ sve­ tinja, te da nastoje, da im se svaka zapovijed sluša i izvršuje, a to samo onda mogu postignuti, ako ne budu svoju djecu mazili i ugagjali im, jer samo jedan put popustiti djetetu veliki je grijeh, koji povlači druge grijehe za sobom, dok napokon i roditelji ne izgube svu vlast nad svojim djetetom. �98 Da se malo dubije kod nas razmišlja o maženju djeteta i pošljedicama koje nastupaju odatle, sigurno bismo imali manje one raskalašene i raspuštene djece na svakom ćošku ulice. N. K n jiževn ost. Hazim Muftlć, Tuzla. Lafunger. Sa odlukom, da ću uraniti, da mogu na jutarnji vlak prispjeti, legao sam, želeći s vlakom do Simina Hana, a odanle pješice u Gornju Tuzlu. Probudio sam se prije vremena na podrug sahata. Uklonim sa pendžera zar, a ono obzorje tmurno i kiša pada. Ali pošto je mjesec juli i vrijeme od na­ zad nekoliko hefti vrlo promjenjlvio, brzo se odlučim, da svakako idem. I nijesam se prevario: doduše, dpk god nijesam u vlak sio, kiša je neprestano padala, ali je na polasku ipak prestala i počelo se razgaIjivati. Na donjo tuzlansku štaciju sam 'došao haman na pola sahata prije polazka vlaka, jer mi nije bilo pravo vrijeme poznato, te sam - se bojao, da ne za­ kasnim, držeći se one obične: bolje da ti željeznicu čekaš, nego ona tebe! Za to sam imao dosta vremena za šetnju po kolodvorskom hodniku i za čitanje po zidovima Iz­ lijepljenih raznih oglasa, izvadaka iz prometnog pra­ vilnika, te trgovinskih i kupalištnih reklama. Pošto ovaj vlalc polazi rano, a služi jedino za prevažanje soli iz Simina-Hana i nekih potrebica za tamo, a pašažera mu je nuzgredna zarada, to nije, osim mene, drugih putnika ni bilo u kolodvorskom hodniku, osim što bi koji nenaspavani poslužitelj kad-kad prošao ili se po koji rano-ranilac slučajno uvratio u kolodvor, da se malo od kiše skloni. Odmah do ulaznih vrata sjedio je jedan koštunjavi Arnaut na klupi, a pred sobom na stplu držao je svoju tablu sa kolačima i šećerlamama, pokrivenu vrećom. Naprama Arnautu sjedio je na drugoj klupi jedan seljak kršćanin, koji je sa Arnautom vrlo malo razgovarao i to samo kratke primjedbe o blagodati ovogodišnjeg čestog padanja kiše. Ali mi ova dva nijesu dugo dosagjivala sa svo­ jom šutnjom, jer na skoro utrka u hodnik lafunger (dimnjačar), pokrupan čovjek, kratke i pune brade i naravno sav, od pete do glave — crn. Meni nijesu mrski ovi lafungeri, premda sam ih se u djetinstvu strašio, — jer sam ih nekoliko po­ znavao kao dosta razumne ljude, s kojima se može o mnogočem razgovarati. Za to sam očekivao i od ovoga novog gosta, da će mi makar malo zabave pridonjeti, pored one dvojice šutljivaca, s kojima ja nijesam iakodjer, — kao ni sa ovim lafungerom, — imao šta razgovarati, ali pošto sam s njima bio pod jednim krovom, to sam se mogao zabavljati sa onim, 0 čemu su oni megju sobom razgovarali. I zbilja! Odžakčijačim utrka i nazva dobro jutro, prve mu riječi bijahu: „ 0 , ova je kiša mogla za drugi put ostati!" 1 poče sa odjeće otresati vodu, koja se na njemu za­ ustavila, pošto obično ambrele ne nosi. Arnaut se na ove riječi nasmija, dočim onome seljaku darnuše u pobožno čuvstvo i on odmah Švabu ukori veleći, da ne može biti kako on hoće, nego kako Bog hoće! Dimnjačar se vrlo lahko snagje i nadoveza: „Znam ja šta govorim. Ono je sveti Petar jednom rekao Isusu, da bi on želio biti moćan kao Bog samo je ­ dan dan, pa da bi on cijeli svijet preokrenuo. Isus mu to obeća i kaže mu jedan dan u kojem on može preuzeti taj posao. Kad onaj dan nastao, a sv. Petar uranio i pošao izvan grada. Idući tako ugleda jednu babu gdje se vraća u grad, a ostavila nekoliko krava i ovaca na otvorenom polju, da pasu. „Kuda ćeš ti, što ne čuvaš ono blago?" upita sv. Petar babu. „Čuvaće Bog i božiji službenici", odgovori mu baba. Sveti Petar ne nagje šta odgovoriti, nego uvidivši šta mu je raditi, sjedne kod blaga i cijeli ga dan čuvao. I tako je eto bilo opet, kako Bog hoće!" Ova se pripovjetčica obojici slušaoca očito do­ pala, te se obojica zadovoljno nasmijaše i iza toga posta u hodniku življe i veselije. Najprije se počelo govoriti, kako je kiša korisna, pa onda kako svijet nije tako dobar, naprama koliko nam Bog dobro daje. A onda se iz razgovora moglo razumjeti, da je dimnjačar puno svijeta obišao, šta više, da je bio i u Stambolu, što je osobito Arnauta zainteresovalo; te ga je o koječem iz Stambola priupitivao. Ja nijesam mogao cijelog razgovora pratiti, jer sam hodao dolje gure čitajući po duvarovima one oglase i reklame; ali kad sam god došao u blizinu družine, uvijek sam po nešto novo dočuo, jer su se teme brzo mijenjale. Izgledalo je, da sc je i seljaku onaj lafunger zazrio, jer je cijelo vrijeme u njega buljio i kad bi ovaj što začudno kazao, seljak bi bezazleno uzviknuo i čudio se, što je okretnog i govorljivog dimnjačara sve više kuražilo. — J a h , svijet je strašno pokvaren, a osobito ovdje u Bosni!" — reče jednom dimnjačar. — „A mi iz Bosne mislimo, da je tamo preko, svijet više pokvaren, nego ovdje", dometnu Arnaut smijući se. — „Jest, ima svašta; ali ovdje, ovdje je više. Eto znam u Klokotnica muktar umro, pa mu ostali si­ novi, koji se sad tuže po sudu i gone se za jedan puteljak — korak zemlje — po kojem ni trava ne će da raste — i ne će se da smire i pomire, dok svu očevinu ne upropaste!" — ispriča lafunger, kao za �94 dokaz, kako je u Bosni svijet pokvaren. Seljak je megju tim pitao, gdje je ta Klokotnica, a u to ugje novi gost, raznosač samuna, mršav i suh jedan mu­ sliman. Ugje i spusti tablu sa somunima na sto i sjede kraj Arnauta, bez da je ikog pozdravio. — J e s u P vrući?“ upita seljak. Sramundžija šuti i gleda mahmurno u prozor. Seljak jo š jednom priupita, pa kad ni to ne pomože, nagje se u službi lafunger, prigje samundžiji, te mu na uho doviknu, kao kakvom gluhaji: J e li vrući?“ — „A što pita. Ako mu treba i ako je gladan neka dogje i vigja. Ako ne kupi od mene, kupiće od drugoga!" — odgovori samundžija nervozno. Na ovo se svi drugi nasmijaše, a odžakčija poče radosno igrati pokazujući slavodobitno na samundžiju i ponavljajući: „Nijesam li rekao, nijesam li rekao, da je u Bosni najpokvarenije. Za što čo­ vjeku ne bi kazao za svoja roba?!" — — „Pa da, zar ja hoću tebi prodati šećerlame i opet, da mora biti, kako ja hoću!" — razjasni Arnaut neopravdani samundžin postapak. Seljak je ipak nakon kratkog razmišljanja ustao, kupio sebi somun i počeo jesti. Ovo samundžino ponašanje, dalo je novog po­ voda lafungeru, da pripovijeda, kako je kod njih i u drugim zemljama svijet puno uredniji, marljiviji, slož­ niji t bolji. t — „U Švajcarskoj i Štajerskoj ne možeš vigjati gladna i poderana čovjeka", reče lafunger i pri tom mu upade u oči na zidu priljepljena slika alpinskog kraja, sa dubokim snijegom po vrhovima gora, a podnu sjede seljak i seljanka u novom odi­ jelu. Cijela slika sa svojim istaknutim bojama prika­ zuje romantičan prizor. T a slika posluži dimnjačaru kao živa potvrda svome tvrgjenju i odmah upozori svoje slušaoce na nju. — A uzrok je prvo: što su složni, a drugo: što uvijeke rade. 1 oni, moj dragi, svoje zemlje gnoje! A o v d je ? -------------U Italiji ide seljak ulicom, pa sretne kakvog čovjeka i pita ga: „Molim vas, gospodine, da mi dozvolite, da vaš abort očistim; ja bih vam dobro platio!" — „Ali to treba meni", odgovara go­ spodin", — ispriča dimnjačar, ali pošto ga seljak nije potpuno razumio, to mu isto ponovi i Arnaut, razjasnivši mu pri tome, da „abort" znači „ćenifa". Ovome se upotrebljavanju abortskog 'gjubreta seljak vrlo čudio i izgledalo je, kao da mu se vrlo gadi. Iza toga se prešlo na veličinu Stambola. Valjda je na to naš lafunger prešao iz naklonosti naprama Arnautu, jer mu je ovaj sve odobravao i tumačio njegovo pričanje. — „Da ja tebe odvedem u Stambol" — okrenu se lafunger seljaku, — „pa te ostavim u sredini, ti bi se izgubio ko biba". — „U Stambolu ima jetmiš ići bučuk mille, — sedamdeset i dvije i po vjere", — nadoveza Arnaut, takogjer gledajući u seljaka. — „Da, ona polovica, to su Cigani" — razjasni lafunger. — „Aj me!" — uzviknu seljak žvačući ostatak od somuna. U tome neko javi, da je vrijeme karte vaditi i ja sam u željeznici razmišljao o lafungeru i njegovom društvu. A često mi megjutim na um padala u novi­ nama čitana riječ „kulturtrager". Hazim Muftič 7 Vidljive i nevidljive rane. Kada sam još kao mala učenica više puta na dau prelazila preko starog mosta u hrvatsku K . . idući u školu i iz škole, bijaše mi prava naslada, zagledati se u mirni tok Une i povesti se zajedno sa tim tokom. Meni se bar činilo, da se vozam. I da me gdjekad glad, a gdjekad i strah mamina ukora, nije nagnao da kući idem, stajala bih na mostu, dok god bi se razabirao tok valova. I dan danas još, kad prolazim preko mosta našeg bistrog Vrbasa, padaju mi na um oni dani. Samo me sad trgnu u zbilju druge misli. Nekad se brinem, da ne bi koja od mojih malih sestara zaspala bez večere, nekad opet, da ne bi koja „nehote" zabora­ vila naučiti ili napisati zadatak. Pa opet te male ne­ stašne jogunice znadu iz dna duše uzdahnuti: „Blago tebi, kad si najveća." Hoće li i one kad žaliti za zlatnim djetinstvom? Onda će pojmiti, kako je varljiv taj uzdah. Tu skoro prolazila sam opet preko Vrbasa, sa jedne na drugu stranu. Baš se preko mosta vozio liječnik u svojoj finoj kočiji. Prema kočiji išao neki siromašak zamotane glave. Na ramenu nosio je pokriven sepet, vidilo se da je težak. Liječnik reče kočijašu da ustavi, sigje i približi se onom čovjeku. „No kako je ? " upita. „Nisam li ti rekao," na­ stavi odmah strogim glasom i ne čekajući odgovora, „da moraš ležati i da ne smiješ ništa ra d iti?.A ti nosiš taj teret, pa će ti biti gore, znaš li? " „Gospodine, ja moram", promuca jadnik. „Molim vas, ja sam sluga i moj gospodar ne može obavljati moje poslove. A kad ne radim, neće mi valjda pla­ ćati džaba — a živiti se mora." „Kažem ti, da moraš ležati!" nastavi liječnik i okrenu se nekom prolazniku, pa će reći: „Ovome se čovjeku ne da dokazati, da mu škodi rani, kad nosi teške tovare." Onda će opet čovjeku sa zavojom na �glavi i sepetom na iegjima: „Dogji sutra, da ti metnerii drugi zavoj, a sada idi pa lezi! S Bogom!" „Ovome se gospodinu ne da dokazati, da se mora raditi," obrati se sada zavijeni onome prolaz­ niku, kad je liječnik otišao. I ja bih volio, da prije progje, ali kad mi ne može biti, da ležim, — pa eto!" I on podiže opet svoj sepet na rame i pogje dalje. I ja pogjoh dalje. Dvojake su rane ljudske.... A onima, što se zovu bijeda i nevolja, ne pomaže liječnička znanost, za njih ne raste ljekovita trava.... One su dublie i silnije. Boreći se s njima, čovjek često ne dospijeva da misli na tjelesne rane. Ove bole, bole... ali glad boli više. Reg. No i oni se boje — da ne pospješe život toga truleža. Padale bi i sitne kapljice kiše kad bi znale da nad tim truležom neće ponići mlad — jak — bujan život, a atmosfera bi onda sa svojom jutarnjom zorom taj život mogla umivati i njegovati! Prolomite se oblaci, padajte kapljice, raspi se jutarnja roso — slobodno je! Ta sve je pomrlo i presahlo od teškog plača za gospodarem — neprijateljem svojim! Kobna sosa, koja je prorekla taj i tak' život digla se, da potraži drugog lova. Konac je! Glupost je pobijedila! H e y A eT * ) 3an n c. Fehim. ITpeBOA c TjrpCKop. — KaKBO Becejbc, HOBjeae Moj, kbkbo Becej&e! JTnii •— Žrlve nepromišljenosti. Po strmom brdašcu, izvan travom zarasle, ceste poredale su se puste seoske Icućj? -*■ zatoćišta prije perzonificiranih gluposti, a sada skrovišta duhova; Golo stijenje, pomalo s polja iskvareno olujom, kvari harmoniju one id iličn islik e seoske, — no i još je bura duhala kroz porazbijane prozore, — a čov­ jeka bi neka čudnovata strava i zagonetno pitanje obuzelo i on bi sa pitanjem u duši premišljao: „Zašto je to tako — šta ih je odavle odagnalo!" Zelena — napola žuta trava uzdisala je i skromno poželjela — da je ko god spasi od tog smetlja, gjubra, truleža izumrlih životinjica i usahlih biljaka, truhla lišća i kakve već gnjiloće nijesi mogao tu vidjeti. No uzalud! Glupost slavi triumpf nad tom ža­ losnom slikom a demoni sviraju uz svoje orgije tužne i ganutljive pjesme, pune neke nadprirodne obmane, tajinstvene zebnje, te neprotumačivog straha. Proklet­ stvo kolo vodi sa svojim furijama a neposluh lijeta na svojim gadnim krilima i odozgor iz sfera sa tonom punim zapovijedi diktira: „Desno-lijevo; naprijed nazad — skoči nogom udari — nek se zemlja po­ trese — nek sve ugine!" I glupost pobijegjuje! Slabi i gladni insekti skupili su se pod zemljom i prisluškuju, kako se svira, pjeva i igra — a samo gdjekoji, odvažniji promolio svoju glavicu i pogledao po golom licu zemaljskom — a onda se opet natrag povukao, da premišlja — o svojim potrebama. Kolo se je polagano zaustavilo! Potpuna propast se približava! Gusti oblaci hoće da se prolome, pa da onda sasma zametu trag i onom truležu — a još druge živote, koji kao zapretana žeravica tinjaju — poguše — pa da onda nastane, potpuna jednoličnost — da zavlada prava harmonija.# MH 8yje OA miTpHHHX 3ByicoBa. ITa icatCBa o6hjhoct, 6oracTBO, h yacHiciH>e! A.iaxa mh! h ohiimb n ycTHMa cau yacHBaaa. Ja hc 3hbm Aa JiH cy omu đa.ie Tatco onajeHe Apannr KaneH>cM n B.iaTOM npoTKaHOM hoxom Kao ihto je yKyc, ca CBojo CTpaHe, 6ho KojiaiHMa h 6a6epjiH na.laBOM. A x! aonjeae! Jom CBa 3aejea>eiia thm pacKoramiM Bece.a>eM, Ajma je A°Tp«Kua AOMa a noie.ia Aa npa'ia cbomc Mywy 0 CBa^ča MyxTapoBe Khepa c KojoM ce BjeHiao je^aa o<j)Buap Koja ce BpaTao H3 paTa, y komo cy ce Typua 60piMii npoTUBv aeBjepHHx TpKa. — To je A°6aP H^Muk a Kao a M.ia^a, a 011 je npa.ia'iHO 6oraT, chh je a yHyK MyxTapa, a Taico npacTao 3a Ty AjeBojKy a* «aA ie>HC" noA pyae, upouiao Kpo3 roMHJiy aceHa mije 6a.no HajeAHe Koja He 6a noace.'he.ia Aa je H>eir 36T, b HajeAHe AJ6Bojae Koja ra He 6a no3Ke.T>ejia 3a MVJKa; a cbo cy, h noKpaj Tora uito Bjepa 3a6pan>yje, pa3UK0Ba^e Aa AurHy Ma^io Beo, cano Aa 6® oh apaMajemo. — Ha M.iaAa, aoBjeie Moj, ax, Kano je oHa 6a.ia jiajeaa! a nyHa yKpaca... yoopa3a caMo AeceT MaxiiyAnja y ABa> Kao py«a Ae6e.ia, HB3a. 3aMuc.ia to ? U caoC6T 3.iaTHnx AYKaTa oko BpaTa, CBajeT.inx Kao cyHite! Cbo je to aob°*’i»ho Aa ce KynH cbo uito mh iiMaMo: Kyka, CB6 naiue auaH>e, a Kyha a iiMan.o Mora 6paTa, a TaKOhep a Kyha a aMaH>e TBora 6paTa. T ojibko joj bbcb o BpaTy. A x! Kaao cy jmjea nap! ^OBjeK ce HacMaja; oh je 3Hao Aa **y je Ajma 3a- BHAJbBBa. OtjiHuap n M^aAa, 36aji»a cy AHBaH nap, ajia 3ap ohh HeMajy Beh Be.iaKor caHa, c kum 36 HauiTa He Moaee Aa nopeAa, Koja je BojHiiK a, npaje neTapa roAaae OTnyTOBao y A&jieKj apancay aeMJby, Aa OACJiyaca CBoj BojHii'iKH poK a Koja he ce, ycKopo BpaTBTa. Bek je *) y caBpeMOHoj TypcKoj Kitn»ceBHOCTH U epo*T n a v a n u a Kao njecuBK, npnnoBjeA as n poM ancujep, jeflHO on npBnx uje cT a . T o Jijecto oh j e 8acjiy>KD0 n n o CBojoj opnriiH ajiiioern, je p j e oh CKopo jo d n im Kojn H aje n m ao aa eBponcKHM ynopn.Ma, Beh aaBao CHBapn Kojn noće hcbxob n cT o sib asK a KapaKTep. llpunoB njeTK a, KOjy flauao AOHOCUHO, iiajfio.tH j e aok* 8 tomo. t �96 flocTa Bpejiena Kareo Heaa hhkekbhx BnjecTn oa H.era. TaKo MH A.iaxa, obh Hinajy cim a koju je 6oa>h on c.BaKor MyxTapcKor cima! — xIyjem, aceHo, He Tpe6a 3anHAjeTH Tyl)eMy 60raxcTBy. A .iax naM je aeo uito HaM je aeo. 3 a Hauiy CTapocT mu HMaMO ABHje pyKe Hauiera cnHa. U omoahmo ce B ory, ae HaM ra BpaTH 3ApaBor h HirraBor a, Ka# ce HeuiTO ii Kaace o ApyroMe, HCKa to 6y/a,e yBBjeK B3 MBAOlHTe. OHa none Aa Tyaca: — JK hbot je cypoB; jeA«a MoaceMo a * ce acxpahhmo... A x! Te MaxMyAnje Koje ce, Kao cyHne, cnjajy! H jy o6y3e hckh rH>eB a, y3 to, ii c je ia , jep ce cjeTH cBora CHHa, Koja je Taao. AaaeKO, aea 6 ko. O na 6a paAO Aa^a noAOBHHy CBor yAjeAa y paAy, caMo Aa je OHa Majaa Aajenora ocjmuupa, Koja ce A^Hac »ceHao! Y octbaom, H>eH je Myac auao pa3Aora Aa 6yAC ropA ca CBojaH Hac.i>eAHBKoM; caMo Koja 6a MyxTap hah HOBjeK H3 Biiuier cTa^eaca npacTao Aa My Aa CBojy kepBy. E hah cy TaKo capoMaiuHa! 3 a h>hx neMa AjeBojKe Koja 6n hmeae OAnjeAO 3 aetom npoTKaHO a MaxMyAaje oko BpaTa. K oabkh 6 ii Mapa3 ao6 iia h ? MosKAa, ABa boae a AeceT OBana!... I^ajeAora je Aaaa mucahAa caMo o Toj cb8 a 6h , o 6oraToj ro36a, o najeAOMe oHone 6oraTCTBy, o ropAoMe oi})Hi;npy a H>eroBoj aoeHH ca A0a HH3a Kao cyHue cjajHax, MaxMyAnja. MacAH.ia je o TOMe nnjeAora AaHa, n a ­ jeb e Beaepe a najeAe Hoka. 0 TOMe je caH>aAa a , cyTpaAair, paHo y 3opy, o^e y Kyky raje je 6a.ia CBaA6a. B ece jte je Tpe6aAO Aa Tpaje T p a aehe a 3a cbo to BpajeMe uyAa je ce caMo CBiipKa, niecMa, arpa, cmbje x a AHBHe npane: Koje cy c e oko cTo.ia npaiaA e. y 6pa*moj co6a Ha AHBEHy KaAH(j>eHOM ycpeA ja CTyKa, cjeAH.ia je MJiaAa y cbomc BeAaqaHCTBeHOM oahje^y, c AeceT MaxMyAiija y ABa HH3a, Koje cy ce cajajie Kao cyHu;a. H KaAroA 6a yjia3BJia Ajuia y Ty co6y aoAa3HAo joj je Aa m/iane H3 cpijoe a A>yTH>e. H ocAaje Tora, cjeTHo 6a ce Bpakajia ceojoj Kykn Koja ce Ha<ia3HAa n a Kpajy ce.ia, a Koja je 6 ha a TaKo ycaMA>eaa a & cy Hoky . oko H>e HenpecTaHO o6arpaBaAa KpaAA>BBna, a oahochab no Kojy KOKouiKy HAa a caay 0Bay. — 3 a n o B a jeA a jT e, 3anoBajeA ajTe, A yx k e BaM n p a- T e k a y noMok; j a 3 hem MarnqKy pajen Koja r a n o 6 je l)y je . 3anoBjeA H Te niTa x o k eT e: 3 a p e b a >e , 6oraTCTBa, M oka, Ha jeAHy piljen Ayx k e ce noKopaTa! T o je 6ao hckb CBeTH noBjeK Koja je cjeAHo npeA jeAHHM M8AMM TpneacH»aKOM Koja je 6ao nyH pa3Hax CTBapaana: pa3Hor 3pHeBj&a, Koumma oa HCKe qyAecae 3Maje, 3y6a oa Heae BHAHCKe Tane a pa3Hax Apyrax cTBapnima. Taj je HOBjeK Aajenao CBe đoAecTa a oa uhhh ; Ayra My je 6paAa naAaAa a ® Tp6yxa a rAana, o6aBajena B6AHKHM Typ6aH0M, a b ' ibae je Ha HeKy mraHTCKy ne«iypKy. Ib eroB o MaAO AykaHno HaAaaaAo je c e npeao nyT a Kyke rA je jo 6 hae CBaAoa, a n aT aB a ce j e roMHAa ____ X ; tbc- KaAa oko H.era Kynyjyka .injeKOBe, aeica 3a CBojy cTOKy a HeKa 3a CBojy Ajeny, weHe, mah 3a caae ce6e; APyra cy TpaacBAii HanaTaK KojiiM ce ocBaja AParaHHHo cpne, bab ce y6AaacaBa ra>eB o ian a H>nxoBax. — 3anoBiijeAajTe, 3anoBiijeAajTe, ja shem MarnqHy pajen, Koja no6jeijyje?Ayx a. Ajma ce paA03HaA0, npa6AHMca, HyAOTBopHH noBjeic je oAB63ao je3BK jeAHOM mijeMOM HOBjeKy a aoBpaTao CHary yAQBa jeAHOMe napaAHTHKy. — 3anoBajeAajTe, 3anoBajeAajTe, ja 3aau Mara<iHy pajen Koja no6jel>yje AyxoBe. — ^J,o6pa HOBjeae, peae Ajuia, Aa ah th 3Ham uiTa Myua Moje cpije? — IIo3HaTO a Heno3HaTo cy a b®; AaH a Hok cy ABa, OAroBopa oh. KyKyMaBKa bhah y Hoka Kao m io Ayx bhah Heno3HaTo. ■' — C bcth uoBjeue, CBeTa aoBjeue, pena mh uiTa Myaa Moje cpne. — Minu je CTpax neKapy. 3ainT0 ? IlaTajTe H>axoBe MjeniBHe. Y tbm MjemaHaMa a a a CAaTKora, aacoA>eHor, 3aA >ykeH or, CBera iuto ce nAaka cyxaM 3aetom. A 3AETO je miA> H>HXOBa 5KHBOTE... Ajma 3aApxTa 6am Ty, npeao nyTa oa Kyke H3 Koje ce nyAa njecMa, CBapKa y3BHIUI— — C bcth noBjene, leAHKa je Hayaa T B o ja , npoMpMA>a OHa oacBBM y36ykeHo. BaAjeAa caM jeAHy MAaAy Koja je oko BpaTa, y abe HH3a, HMaAa AeceT MaxMyAnja cjajHHX Kao cyHi^e... J a 6nx xTjeAa ae hmem MaxMyAaja, C both HOBjea y noAa saTBopa ona a npoMpMA>a HeKe moahtbc, na OHAa, B3BaAHBum B3 jeAHe mapame jeAHo TpoyraHo napne noxe, nyHO 6a3apHax 3anaca, pene: — SKeno, aao xokem ae nAaTam mTa KomTajy Tpa Bpeke nmeHiine, eBo th aanaca. IIoHceAB mTo je Moryke ae noaceAa jtyACKO 6ake, a Ayx k e Te noCAymaTB. CaMo ja HauiTa He Mory noTpaacaTH oa Ayx aAjma ce mbao noByne, jep je 3anAamaAa najeHa oa Tp a Bpeke nmeHane ; bab , cbotb HOBjeK hciibo aoAEA® : — J a bhabm ae c a th A°6pa a nornTena weHa,Kojy A asx xoke ae mTHTH. O h Me HaroHH ae th aem jeAaH noKAOH. He TpasKHM th to Tpa Bpeke, hh ABnje a no, n a hh ćemo ABaje; Aaj mh ćemo Bpeky a no; to je CHTHHU,a kea ce ycnopeAH c 6e36pojaHM MaxMyAHj»Ma Koje kem ao6hth ! ^ y r o ce je, nocAaje Tora Ajma nora^aAa, a Haj3aA je AoniAa ao 3anaca caMo 3R jeAHy Mjepany nmeHane. — JK oho, pene joj cboth HOBjeK, yMjepa TBoje aceA.e, jep ce 3ebbaaiHboct ho AonaAa Ayx °BaMa. Haj3aA joj oh noKaaa t|)opMyAy a nepeMOHiije fcoje cy noTpe6ae ae ce H3a30Be Ayx. — H36epa TpenyTaK kea Te hhko He Moace Aa bhah a, nomTO T p a n y ia no.T>y6am sanac, aoboAjHO ke th 6hth Aa y3BHKHem: ,,PaxMHAMOTl — to je ime AyxoBO — P exmhamot! T hm sanacoM Koja je KAE»yn TBojax TajHa, HaAEHceM th ae mc nocAymara..,“ a OHAa �97 Kaaca uiTo ace jm n ; uito nosRejHiu, to hem h m stii . Ajma c e, oqapaHa, npaTn AOMa, Ma j a M ajo y3HeMiipeHa, npiiTiicHj’ Bum Ha rp y ju AparoijjeHH 3ann c. >iyac ne ca3Ha iuTa je Ona ce, Kano je 6 i u a jaica u xpafipa, hh Ma jo Hraje 6 o ja ja areo 6n on c h»om ptjaao noiTanao. Te Be'iepn Ajma Hnje HnuiTa ro p o p iu a o MaxuyAnjaMa, o KojiiMa je OHa, a ° č a ja , Henpec.TaHo roB op iu a, A y x ?... KaKBa npoMjeHa!... KaKBa cp e k a L . W M aky3jaT a, Aobo.TjIio sjaT a!... J I HanpaBH cto n.iaHOBa. OHa c e je Aofipo u y B a ja a ® h>bh no T p om iu a. h 36or Tora je h>6h Myac u penao: KaKO ke mh to, uito cbm 3aTpaacHja, A onnjem — E to h x ! c a rp a jn lie Kyky, tamo AOJ>e, ycpeA c e j a ; icyka ke hmuth cbo uito je noTpeGno. KaA ce onu oaceHH h ohh ke HanpaBiiTH onaKBo nccej»e! O na, Majna. on a je y 0 A a je jy 3jaTOM npoTicaHou, a o BpaTy cy joj to - .iii ko MaxMyAiija, icoje ce cnyuiTajy HU3ona ca- cbo ao — Cpeha je uito ch ce ocjoooAnja ohhx uhhii . Mora n ača, a cn jajy ce icao cyHne! A x ! A x ! JlMa ke Tpe6a 6 hth 3aAOBOJ>an c oiihm uito ce HMa. je ja n caHAyK y komo k e caKpnTH CBa CBoja GoraTCTBa a Ax! KaKo joj je 6 h jo aohi-io Aa My icance Aa je HapouiiTo 3am ic, h m iak c mhoto c j y r y Koju ke n x 6pa6yAaja, a» OHa Bek nMa 6jara, h a& TpeCa caMo Aa no- HHTii OA KpaA.T>HBaija... A x , th jo h o b h ! ace.in na Aa HMa nyHy iuaKy 3jaTa, iuTa khhccmV na Aa CTHCHybiuii 3am ic y pyKe, OHa 3aApxTa h npHTeace HMa o6je CBoje maice, h MyineBj>eBe, n yenoBe, icane, na r a cbom cHaroM Ha cpye. uaK, h TaMo rope, n nyH TaBaH 3jaTa. OHa je kyTaja; A j h , caMo Ta Hok Aa npolje! K o 3Ha Aa m u 3aa jn y MucjHMa, Bek ce je rjeA aja icano je HaKHHky- nnca y Toj icykn? A n o cjn je, ohh Heke y k n HiiKaAa. peHa, a o BpaTy joj Bnce A«a H03a MaxMyA«ja. ,ZI,Ba Hena, &ko xoke, oAHecy jeAHy, na u ABHj0 0Bye. T o cy Hiraa? He, Bek ueTapa, neT Hii30Ba. OHa 6a t o ju k o caMo cano OBye; 3ap OHa Hnje aoboh>ho HMykHa Aa OAicynH aaTpaaciua k o jh k o je aobojbho na Aa, nopeA h>p, MyxTa- CBa cTaja no e e jy ? pena Kka uspjcja cnpoMauiHa. He, 3amTo j h c e to Ayx TaKO oaouhho? J I noue M Taxo je Ha Beuepu cbo 6 h jo Miipno. Myac je oneT Aa pa3Miiiii.,ba o Ha,niHy Ha nojn ke joj Ayx a ° hh" y3ajyAHO noKymaBao Aa je HaTjepk Aa nporoBopn; H ejeTH MaxMyAnje. 3 a cbbkh cjy>iaj, ohu MeTHe pyny hcooa KiiM xepojcKHM HanopoM OHa ce je y3ApwHBaja, Aa He jacryK a. H nm Ta. Ona ce pujetiiH Aa 6yAe cTpu.^HBa 3a nyuiTa je3HKy Ha Boj,y. A, ceM yora, O H a je xT jeja cbhm joiu Koju TpeHyTHK; Borne mije M orja Aa iuapbch , notum cju je Aa HanpaBH H3HeHai)eH>e. ^aK je, Kano ke to Ayx j a A°Hece MaxMyAnje? ^ a jh ke OHa a» bhah Ayxa? Hj i i ke Moacja, Aa Hake Te MaxMyAnje, y jyTpy noA jacTyxoM? JT.in ke iix, npocTO Ha npocTO, Haku npeA CBojnM BpaTHMa. Kano ke Aokn? H6KOJHKO thx TpeHyTaiia, Te oAe Aa ncnnTyje iuTa HMa Ha TaBaHy. H 11 OBAje mije 6 h jo Huuera. rAje HHuera. UoHOBa je s c e y nocTe.i»y. H h- IbeH je Myac cnaBao cjutkum chom npicTnx .T>yAH Koje He yaneMHpaBa KaKBa BHiua a a '.t a . — K an o ke joj to Ayx AOHnjeTH Te MaxMyAnje? KaKo'" XHJ»aAy je KOMSnHapnja iin a ja y r ja B n ; a j n , hh n a jeAHoj ce Hnje 3aApaeaja. KaA ce CBpuiHJa Beiepa, OHa ce ycaMii h, hoiuto je Tpn nyTa noj>y6n ja 3annc, ona no3Ba Ayxa. — I*axMHJMOT, obhm sanucoM y KOMe je o6pyu TBojiix TajHH, HapekyjeM th , Aa mh ce noKopnm. Xoky Aa mh AOHecem... U o u e A» pa3MHin.i,a o 6pojy, jep ce je cjeTH ja Aa joj je CBeTH HOBjeK roBopno, Aa He 6yAe. cyBiime no- x je n n a . H cpue joj 3aApxTa. K o jh ko TpeCa Aa Tpaacu? ^ e c e T MaxMyAnja? ^ B a A eceT ? TpHAeceT? Haj3aA ce oajy u H . Ho, eBO rAje ce 3auy neKii uiyu K opana, joui AocTa yAaj»eH a j n jacaH : iieno je npoja3iio rjaBHHM ApyMQM. ^ y x ! ax! to Mopa a » je A yx! y to Ao^a ho1»h ko 6 h 6ho Hero A yx! I^ n je jo Giike AjmHHo je oucKHBajo, acejbejio, no3HBajo.v E to ra ; caciiHM je 6jH 3y... eTo r a yja3H y Kyky... eTo r a Ha npary... noKyuiaBa Aa OTBopn BpaTa. K ano! 3ap AyxoBH He Mory Aa y ^ y « n e otbo - pHBIUH BpaTa ? Myac ce npo 6yAH. — J I odobh !... Ajma!... —' JIonoBH ? OHa noHOBH Kao y CHy h Ha jaBn: — 3 a p JonoB H ? jooobh ? — PaxMiUMOT, xoky Aa mh AOHecem ABaAeceT MaxMyA«ja. xI hm je H 3roBopnja o bb pnjeun, H3HeHaAHn yAap Ha y ja cK y . Ajma ce y n ja m n : yuHHH ce Aa je MHoro TpasKHja. MoacAa je T p e6ajo 3aAOBOjiHTH ce c a AeceT MaxMyAnja. ^ a noTcjeTH Ajh , BjeTpa oTBopH BpaTa joj aKo r a thmc Haj>yTH?.„ — H a A», JonoBH, 3ap He uyjem ? K o ce Ty MyuH Aa OTBopu BpaTa? — 36o.i.a. Ajma ce caciiHM noBpaTH. — JIonoBH, npoMpMJta ohu, Kao y6njeH a; Aa ohh Heke Moj 3 a n n c ? A x ! He! CTpnaBmH r a 6p30 y H>eApa, ycTaAe 11 y3e jeAHy — TpascHja caM ABaAeceT, y 3jaxey OHa; n thxo ce noMOJH Bory, Aa 6a joj ycJHniHO Hcej»e; na OHAa, jeace y KpeaeT ao CBora Myaca. Ajma Huje M o rja ona a& C K Jonn; cT ajH o je pa3- BejHKy cjeKnpy. Myac naK 3rp a6n jeAHy CTapy M Huij>aja o HeneMy. ryp ao. Ona cy 6 h ju CTapa, a j n , oHaj, Kojn KpeMeE>auy, nymKy Koja je BHCiua o 3HAy n o6oje, TaKO Hao- pyjKaHH, novome n a y ja cK y 11 3acTaAome y hompuhhh. BpaTa cy npocTO j e y a ja , TaKO h x je hcko CHaacHo hx je , y to ; J- I �98 Ao 6a , ry p a o Mopao je 6 h tii HeKOJiiiKO ? A K a ića Bpao jaK. M oac^a h x m ra 611 n Morao caMo je ^ a ii HOBjeic c e ycyAH a « HanaAHe Ha *uiTaBy jeAHy 3aKpuam c: nonycTH .ia c y . Kyhy? a» BpaTa Y Hohn, npn nejacHoj cnjeTce jeAita Bncoica CHajKHa jiocTii 3BH]’e3Aa, npn6.injK aBa.ia ciiJiyeTa, JiaraHO h t h x o icao a * c e 6ojajia a » hc npo- 6yA 0 CTaHOBHiiice T o ra ee.ia. C a cjeKnpoM y pym r, Ajraa CKonn ca cB o ra Mje- CTa . . . JeAHHM yA apneu ciiJiyeTa ce npocTpe 6e3 njeAHor KpHKa. — ^aBHO je KaKo Hac noTKpaAa. Hehe Biinie KpaCTH. Myae yA»pH y KpeMea Aa aanajin CBiijehy. C pacuonaHOM rjiaBOM, y 6apii oa kpbh, jieacao jeAHHaii ciiH h>h xo b koj' h je, ocjiodoljeH BojcKe, x t h o Aa H3HeHaAn CBoje poAHTejbe. CyTpaAa H, KaA cy CByKJiH Jieni Aa 6 n r a oK yna.m , HauuH cy y lieMepy AaaAeceT 3JiaTHHx MaxMyAnja Bejiakhx Kao inaKa ir CBojeT.m x Kao cyHije. H ig ij ena. Čuvajmo zdravlje. (Mikropi.) Bez sumnje je slakom potreb)no, da zna kako će svoje zdravlje — to svoje najdIragocjenije blago na ovom svijetu očuvati i kako će se ukloniti prelažnim bolestima. Stoga nam je ve<oma nužno znati, takozvane mikrope, sitne i prostim okom nevidljive životinjice, koje su glavni razorači i neprijatelji našeg zdravlja. U stara vremena, pa i do u najnovije doba, nijesu ljudi poznavali ove opasne neprijatelje čovječijeg zdravlja, pa za to nijesu mogli ni saznati način, kako bolest prelazi, a naravno k tomu, da se onda nijesu znali ni očuvati od prelaznih bolesti. No ipak je us­ pjelo liječnicima, nakon dugog truda i svestranog proučavanja, da i tu tajnu otkriju. Danas je naime utvrgjeno liječničkom znanošću i to je nepobitna istina, da one male i sitne životinjice, oni mikropi prenose bolest i razširuju je. Slavni francuski kemičar Pastor, pokušao je najprvi godine 1890. analizirati jajašca svilene bube, a potom mlijeko i širu (mošt). Rezultat tog njegovog analiziranja je taj, da uvijek slatko mlijeko postaje kiselo, ako se u nj baci kakva kisela stvar, a tako opet mošt postaje alkoholom, ako uskisne. Tako je ovaj učeni Francuz zaključio, da ove obje promjene nastaju uzrokom mikropa. Nakon ovih uspjeha, dao se je na ispitivanje i istraživanje mamenja (bjesn oće) pasa, te je ustanovio, da su mikropi u zdrava i pomamna pseteta posve različiti, zbog čega čovjek i svaka druga životinja pobjesni, ako je ugrize bijesno pseto, je r mikropi njegovi pregju u zdravu krv i tako se izmiješaju. Kad je Pastor sa gornjim pokusima bio na čistu, tad se pobrinuo za ispitivanje hrane boles­ nicima, koja bi im bolje prijela zdravlju. Mikrope ne možemo zamjeriti i vidjeti prostim okom, nego ih vidimo pomoću sitnozora (povećala), koja nam svaki predmet za 2 0 — 100 puta većim pri­ kazuje nego je u istinu. Kad ih promatramo kroz ovu malu spravicu, opazićemo, da se puno razlikuju svo­ jom kretnjom jedni pd drugih. Tako isto njemački učenjak Dr. Koch bavio se je mnogo proučavanjem mikropa, te je i on kao i Pastor do istih zaključaka [dolazio, radi čega je i neka učila priredio. Za vrlo kratko vrijeme ova se je nauka usavršila, te su liječnici sad već poznavali mi­ krope od sušice, kuge, kolere. Od sušice je pronašao mikrope Japanac doktor Kitehkan, učenik doktora Kocha. Osim gore spomenutih učenjaka i iz drugih dr­ žava bavili su se ljudi proučavanjem i istraživanjem mikropa, te su od mnogih jo š manjih bolesti pronašli mikrope, a koji su tako maleni, da se ni sitnozorom ne mogu opaziti. No nade je, da će i tu uspjeti li­ ječnicim a pronaći sredstvo, kako bi jih opazili i vi­ djeli. Bakteriologija je danas najvažnija i najkorisnija nauka, a tu važnost njezinu vidjećemo, kad se sje­ timo onog strahovitog haranja kolere u 14. i 18. sto­ ljeću, kada je ta neman proždrla polovicu evropskog žiteljstva, a da se ipak nije mogla lokalizirati i za­ priječiti. Uzalud je bilo bježanje s jednog kraja na drugi. Danas je pak vrlo rijedak slučaj slušati i či­ tati o kugi, koja se još samo mjestimice u nekultur­ nim zemljama kad-kad pojavi. Jest, ljudska je zna­ nost i tu opću nesreću čovječanstva utukla i po­ bijedila. Neumrli Dr. Koch svojom ustrajnošću ustanovio je, da mikropi ove bolesti lete na nečistoću, jela i piće (vodu), te se na taj način uvlače u čovjeka i bolest izazovu. Nijesu svaki mikropi nama škodlijivi, nego ih naprotiv ima i korisnih, jer oni navale na one nekorisne i unište ih. Korisni su kao n. pr. oni, što mlijeko u sir ili u maslo pretvaraju. Mikropi se strašnom brzinom umnažaju, ali opet neki hitrije, a neki sporije. Jedan mikrop drugog jed­ nog za sahat napravi, a ova oba druga dva opet za drugi sahat i t. d. se sve s časa na čas umnažaju. Mikropa ima u vodi, vazduhu, zemlji, haljinama, koži crijevima i bijelim džigericama, te se oni, kad dogju u utrobu zdrava čovjeka, prokuhaju u stomaku, pa za to nema od njih nikakve štete, ako se u zdravu ti­ jelu nalaze, ali ako čovjek od nazebe ili inače od neke bolesti oslabi, onda se oni hrane od slabosti u čo­ vjeku postalom tekućinom i umnažavaju se. Mikropi ugju u ljudsko tijelo raznim načinima; u jelu, u piću, kroz ranu nastalu porezanjem, opera- �99 čijom, grebotinom ili inače, samo ako se to ne spri­ ječi čistim zavojima. Muhe ili komarice najviše bolest odnosno mikrope prenose, kad ugrizu od pošasti oboljelog čo­ vjeka, pa im za njuškicu mikropi prionu, te za tim zdrava ugrizu, a mikrop u zdravu krv pregje i opogan; je. Tako isto biva i kad panu na pljuvačku pa za tim koga ugrizu; radi toga se trebamo od muha čuvati. Pošto je za zdravlje glavni uvjet jelo i piće, za to se moramo pobrinuti, da je ono svježe i čisto. A ako hoćemo, da nam bude jelo i piće čisto, treba da su oni, koji to pribavljajn (kuhari i služinčad) pot­ puno zdravi i od sebe čisti i da teže za čistoćom, a pored toga, da ne dolaze u doticaj s bolesnicima. Uz ovo treba još pri svakom objedu po 2 puta ruke i usta izoprati i očistiti. Pošto je čistoća glavni uvjet za zdravlje, a po tom je i šeriat nalaže, moramo se strogo držati čistoće. S turskog preveo: Firoz Muftić. Liga hiljade, (Nastavak). 851. Dr. Dušan Jeftanović iz Sarajeva, .52. Mi­ hajlo Marinović, 853. Pop Jovo Popović, 854. Ibrahim beg Sulejmanpašić, 855. Jedna hanuma, 856. Abdulah Ajanović, 857, Ramo Ramčić, 858. Stjepan J. Subašić, 859. Pero A. Šandrk, 860. Hamdija Granić, 861. Terezija Grof, 862. V. Bušatlija, 863. Husref Sulejman­ pašić, 864. Husein beg Bušatlija, 865. Nurija Mutevelija, svi iz Bugojna; 866. Agan Gotovac iz Mostara; 867. Ivica Mestrović iz Kupresa; 868. Mihailo Nišević iz Jelaha (kod Tešnja); 869. Smailaga Smailović, 870. Hasib Topić, 871. Smailaga Tabaković, 872. Muharem Duraković, 873. Hasib Biberić, 874. Meho Varmaz, 875. Mustafa ef. Mujezinović, 876. Hafiz Jusufić, 877. Izet Salman, 8/8. Mehmed ef. Mujadžić, 879. Ivan Angjelić, 880. Huršid Muhurdarević, 881. Dane Janković, grunt. prakt. svi iz Bos. Gradiške; 882. Salih H. Hotić, 883. Hanuma Saliha H. Hotića iz Podzvizda (kot. Cazin), 884. Risto Sjeran iz Mostara; 885. Habibe hanuma Brčkalija iz sela Luke (kot. Sarajevo); 886. Ali Riza Dervišbegović, muallim, 887. Ahmed ef. Strkljević, fin. nadstražar, 888. Mitar Boganović, srp. učitelj svi iz Županjca; 889. Ahmedbeg Huseinbegović, 890. Alija Hrnjica iz Kupresa; 891. Pero Stokanović, trg. iz Tuzle; 892. Dr. Jovan Malić, ljekar iz Bos. Gradiške; 893. Ilija Rankić, svrš. filozof iz Beča; 894. Lutfaga Hadžić, 895. Dervišaga Kapičić, 896. Arifaga Babović, 897. Muhamedbeg Ljubović, učitelj 898. Zaim ef. Selimović svi iz Bileća; 899. Eminbeg Muratbegovič iz Bijeljne; 900. Hajrudinbeg Hadžinurbegović iz Zvornika; 901, H. Mehmedbeg Ćebo Zgošća (kot. Visoko). Javne potvrde. — Darovi. „Zrno po zrno — pogača". Petar Kočić, književnik posjetio je Gšjretove prostorije i tom prilikom darovao K 5. Behdžet Mutevelić gimn. prodao je 10 kom. Gajretovih kupona i položio K 2. Mehmed Ali ef. Abdurezak šer. sudac u Kotor Varoši darovao je naknadno kao prilog „Gajretovoj" zabavi od 10. februara o. g. K 8. Muhamed Islamović talib u „Kuršimli" — me­ dresi sakupio je prilikom svoga boravka kod kuće, u selu Korči (kot. Sarajevo) megju tamošnjim seljanima K 3 1 4 dobrovoljnih priloga „Gajreta"; a darovaše: Po 50 h e l.: Arif Imamović i Meho Oputa; Halil Horman 40 h, Husni ef. Stamboli-zade 33 h ; p o 20 h e l . : Ramo Kazić, Mehmed Husanović, Feliks Helez, Vodopivac ; Mehmed Nišić l i h ; po 10 h e l e r a : Sulejman Šarić, Osman Kovač, Ilija Dvoko, Husein Tepić i Mehmed Oruč. Salih Siručić povjer. iz Srebrenice poslao je „Gajretu“ K 12'82, koje su sakupljene „Gajretu" i t o : povodom imenovanja novog Reisel-UIeme Hafiz Su­ lejman ef. Šarca darovao je mjesto čestitke istom Mehmed ef. Stočević K l'— ; isti je darovao K 1 — mjesto čestitke Šerif ef. Arnautoviću povodom izbora mu za direktora vakufsko-mearifskog. H.jAvdaga Nalić darovao takogjer istim povodom 1 K. Pri opro­ štaju sa perovod. vježb. Kazazovićem sakupljeno K 4. Iz Kašice br. 344 u radnji Siručića K 4, a iz kasiee br. 348. kod Saliha Saletovića brice K 1‘82. Behdžet Mutevelić gimn. prodao je 10 kom. ku­ pona i položio K 2. Srpski kreditni zavod u Tuzli darovao je od svoga čistog dobitka za god. 1909. nGajretu“ K 50. Atifaga Sitnica iz Kozarca poslao je „Gajretu" K 28, koja je svota sakupljena na svadbi Mustafe Huršidića, sina Hasanagina; a darovaše ovi: Husein aga Sitnica K 10; po K 3 : Mustajaga Mrakodolac, Atifaga Sitnica ; po K 2: Muharemaga Balić i SuIjaga Jusufagić; po K 1: Hasanaga Huršidić, Emin Agić, Hasan Karabašić, Džaferaga Avdagić.Mustafaga Avdagić, Pašo Sušić, Mustafa Talumdžić i Ibrahim Hanedanović. Isti je poslao K 19'40, koja je svota sakupljena mjesto čestitke novom Reisu, a prigodom osnivanja „Muslimanskog kluba« u Kozarcu. Priloge darovaše ovi: Po 2 K : Huseinaga Sitnica, H. Dervišaga Talić; po I K : H. Omer Grabić, Omeraga Arifagić, Omeraga Sitnica, Mustafaga Mrakodolac, Muharem­ aga Balić, Muharemaga Krkić, Suljaga Jusufagić, H. Smail Hankić, Salih Hankić, Mujaga Mujagić i Atif­ aga Sitnica; Bego Dervišagić 80 hel.; Muharem Kulašić 60 hel.; po 40 hel.; Bekir ef. Dedić imam, Ha­ san Karabašić, Mustafa Zenkić i Emin Agić; po 20 hel.: Mahmud Hadžan i Ćamil Nezirović. — Alija Muranović povj. iz Kulen-Vakufa poslao je K 343, koje �96 Aocts BpCMena Kairo Hena H0KaKBnx BnjeeTn OA » e r a . raK 0 MH A .aaxa, obu BMajy cim a Koju je &u m Kor MyxTapoKor cim a! oa ona- Myjem, aceHo, He Tpe6a 3aBHAjeTa Ty^eny 60raTCTBy. A ^ a x HaM je ^ao iiito hsm je Aao. 3 a Hamy CTapocT Mii imaMo ABnje pyice Hamera cnHa. I I omoahmo ce E o ry , a * HaM r a BpaTH 3ApaRor n HiiTaBor a, ksa ce HeinTo ii Kaace o ApyroMe, Heica T0 (jyA© ynnjeK 113 MB.IOUITe. KaAa oko hckh riteB a , cjeTH CBora caHa, Koja je TaKo. — 3anoBiijeAajTe, sanoBiije^ajTe, ja 3HaM Mara^Hy pnjea, Koja noojeljyje?Ayxa. Ajina ce paA03HaAo, npa6AB3Ka, TIyAOTBopHH aoBjeic je OABe3ao je3HK jeAHOM HajeHOM noiijeKy a noBpaTao CHary yAOBa je^HOMe napaAHTBKy. y3 to , ii ahacko, cjeia, jep ce pajen Koja no6je^yje AyxoBe. — ^,o 6pa noBjene, peae Ajma, Aa Myaa Moje cpije? AaAeico. OHa 6 a ABa, OAroBopa OHa Majica jiajenora otjianapa, so ja ce A^mac 3K6h b o ! Y Ayx auao hah aoBjeK H3 Biiuier CTa.ieaca npacTao Aa My Aa CBojy hepKy. E hah cy TaKo capoMauiHa! 3a h>h x neMa AjeBojKe Koja 6a HMajia oAajeAo 3AaTOM npoTKaHO a MaxMyAaje oko BpaTa. K o.13 k b 611 Mupas ao 6 h a h ? bhah pa3Aora Aa 6yAe ropA ca CBojaM nac.T>eAHHKOM; caMo Koja 6 a MyxTap MoacAa, ABa boa a a A^ceT ah th 3Ham niTa — IIo3HaTO a Heno3iiaTO cy ABa? Aaa a Hoh cy PaAo AaAa noAOBBHy CBor yAje,ia y paAy, caMo Aa je ocTaAOM, a>eH je Myac 3a caue ce6e; APyra — 3anoBajeAajTe, aanoBajeAajTe, ja 3HaM Mara*iay JK hbot je cypoii; je^Ba moskcmo Aa ce acxpaHiiMo... A x ! Te MaxMyAnje Koje ce, Kao cymie, cnjajy! o6y3e hah cy TpaacHAa aanaTaK KojiiM ce ocBaja AparaHHHo cpi^ hah ce y6AaacaBa nteB oTaija h>hxobhx. O hb noHe Aa TyjKn: Ib y H»era Kyayjyka AnjeKoae, neica 3a CBojyCTOKy a Heaa 3 a CBojy Ajeuy, aceHe, oh. KyKyMaBKa bhah y aoka Kao mio Heno3Ham — C bcth HOBjeae, cbcth aoBjene, pena My«iH Moje cpne. — Mani je cTpax neicapy. 3auiTO ? xob6 MjemnHC. y tom mh niTa UaTajTe h>h- MjeuiHHaMa HMa cAaTKora, 3aco- .T>eHor, 3aA>ykeHor, cBera iuto ce nAaka cyxaM 3AaTOM. A 3A8T0 je miA, lt.HXOBa aCHBOTa... OBaaa!... Ajma 3aApxTa 6am Ty, npeico nyia oa Kyke 03 Koje U,njeAora je AaHa MacAHAa caifo 0 toj c-sa^Sa, 0 6oraToj ro36a, o u,ajeAOMe oHOMe 6oraTCTBy, o ropAOMe ce ayAa njecMa, CBapica a y3Bana... — C bcth HOBjene, BCAiiKa je H a ya a o$ai;npy a H>eroBoj aaeHa ca ABa HB3a. Kao cyHqe cjajHnx, MaxMjTAaja. MacAn.ia je 0 tomc nnjeAora AaHa, na- MpMA>a oaa cac.BHM y36y^eao. BaAjeAa caM jeAHy MAaAy Koja je oko BpaTa, y A«a Hii3a, HMaAa AeceT MaxMyAaja cjajHax Kao OVHne... J a 6ax xTje.ia Aa aaaM MaxayAHja, Cboth MOnjeK y noAa 3aTBopa ohh h npoMp.'i.ba HeKe Mo.iHTBe, na oHAa, H3BaAHBuin H3 jeAHe mKpaH.e jeAHo TpoyraHo napne noxe, nyHo 6H3apHax aanaca, jeAe Beaepe a anjo.ie aoha. 0 TOMe je caa>aAa 11, cyTpaAaH, paao y 3opy, oao y Kyfey raje je 6aaa CBaaSa. BeceA>e je Tpe6aAO a » Tpaje Tpa Aa« a a 3a cbo Bpajeue nyAa je ce caMo CBopKa, niecMa, arp a, cmbjex u AHBH6 npane: Koje cy ce oko CTo.ia npnna.ie. y 6 paHHoj co 6a Ha AHBaBy KaAmJieHOM yepeA jacTyKa, cje ah aa je MAaaa y cBoae Be.miaHCTBeHOM oah- to jeAy, c pfiCGT MaxMyAlija y ABa HH3a, Koje cy ce cajaAe Kao cyHiia. H KaaroA 6a yAa3 HAa Ajina y Ty co 6y aoAa3 HAo joj je Aa nAane H3 cpijoe a A>yTH.e. IIocABje Tora, cjeTHO 6a ce B p ah aA a CB ojoj K yhn Koja ce Haia3HAa Ha Kpajy ceAa, a Koja je 6aAa TaKo yoaMA>eHa Aa cy H o h y . oko a.e HenpecTaHo o6arpaBaAH KpaA.’BBBaa, a O A H O C H A B do K0jy kokouiky H A H a caiay 0Bay. — 3aaoBajeA aiTe, 3aaoBajeAajTe, p.yx he BaM npa- Teha y noMok; ja 3aaM Mara«n«y pujei Koja ra no6jehyje. 3anoBjeAHTe niTa xok c're: 3ApaB.i>a, 6oraTCTBa, Moka, Ha jeAHy pnjea A yx ke ce n oK opaia! To je 6ao hckh cbctii HOBjeK Koja je cjeAao npeA jeAHHM M8AHM TpneacH>aKOM Koja je 6110 ayH pa3Hax cTBapaaaa: paaHor 3paeBA>a, KoaiTuua oa Hene ayAecae 3Maje, 3y6a oa neae HHAacKe Tane 11 pa3HHX Apyrnx CTBapiima. Taj je noiijeK AHienao cbc 6 oaccth h oa hhhii; Ayra My je 6paAa naAaAa Ao.Tp6yxa a rAana, ofiaBHjeHa B6AHKHM Typ6aHOM, AHiHAa je Ha HeKy rnraHTCKy neqypKy. IheroBO naAO fltfh&H'ie HaAa3H.io je ce npeKo nyTa Kyke rAje je 60.1a CBajSa, a HHTaea ce je tombau thc- \ — TBoja, npo- pene: — JKeHO, aKO xokeui Aa nAaTiiui niTa KoniTajy Tpa Bpehe mneHime, eBo th 3 amica. IIoaceAH idto je Moryke Aa noaceAH .i>yACK0 6ake, a Ayx ke Te noCAymaTH. CaMo ja HHniTa ne Mory jiorpaHCHTH oa AYxa. A jm a ce Ma.io noByne, je p je 3 a n A a u ia A a naje H a o a Tpa B peke nmeHnue; sah , cb6th noBjeK hciibo A°AaAe • — J a BHAiiH Aa ca th Ao6pa a nouiTeHa KeHa,Kojy A abx xoke Aa uithtb. O h ue Harona Aa th AaM jeAaH noKAOH. He TpaacHM th Te Tpa Bpeke, hh a « nje a no, na hh caMe Annje; Aaj MH caao Bpehy a no; to je CHTHiina KaA ce ycnopeAa c 6e36pojH0M MaxMyAnjaMa Koje heui ao6hth! ^ y r o ce je, aocAdje Tora Ajma noraksuia, a HajsaA je AomAa ao aannca caMo 3a jeAHy MjepHny nmeHano. — /KeHo, pene joj cbcth noBjeK, y M j e p a TBoje aceA>e, jep ce 3aBHAA»HBocT ne AonaAa AyxoBHna. HajaaA joj oh noKaaa i()opiiyAy a nepeiioHiije feoje cy noTpe6»e Aa ce H3a3one — H a6cpa TpeHyTaK bhah 0, nomTO Tpa nyxa ke th 6 hth ah y3BHKnem: AyxoBO — PaxMHAMOT! TBojnx Taj hi1, HaJiaHceM Ayx. icaA Te no.i>y6am hhko ne Moace Aa Banuo, aoboa>ho ,,PaxMHAMOTl to je ime T hk aanncoM Koja je KA.yi th a » ne noeAymaiu... h oha» �97 Kauču m ro M n m j iiito noacMmu, to kem B»aTii, A j m a c e , o a a p a H a , n p a r n a o m », » a n a Ha.TO y 3 n e M .ip e n a , „ p „ T „ , . „ y B IU p „ a r p y .„ , a p a r c je ™ Ona c e je floSpo njnana f l a m h k , x „e časna ioTa je n o T p o n iM a . Ona ce, K a s o je 6n a a jaica a apafipa, a n « a a o H a je 6o ja .u a aico đ a o a o » o n pijano norianao. T e B ea ep a Ajma H aje H auira ropopn.ra o M axayAnjaM a, o K ojim a je oHa, a ° c a ^ a , H cnpecTano roBopnjia, h s 6 o r T o r a je h>6h uy»£ ii peicao: Cpeha je T pe6a 6 h th ce ocjiouoAHJia ohhx 3aAORoji>aH c ojih m uito ce u Ma. uito cii h iih ii . Ax! K a K o j o j j e 6h j io ^ o r a -io a a M y Kaace a & je 6yAaJia, Aa O H a š c h H M a 6. ia r a , h A a Tpe6a cauo A a n o a c e jiB n a A a H M a n y H y m a K y 3J ia T a , uiTa KaaceM ? na A a H M a o 6 j e CBoje 4aK, h MyiKeBjbeBe, u ljenoee, Kane, na uiaice, h T 8 MO ro p e, h n y H T a B a H 3-ia-ra. Beh c e j e a j i n y M H C JiiiM ii, r ji e A a j ia O H a je h y T a jia ; icano je H aK H H h y- o BpaTy j o j b h c o A « a 11113a M a x M y A « ja . ^ B a n i i 3 a ? He, Beh n em pa, neT m i 30 Ba. O H a 6a t o jiiik o caMo 8aT p a a cn .ia ko ji m eo je ao bojlh o n a A a , nopeA h>c. MyxTap e iia nhn H 3 r ji e A a c u p o M a u iH a . peHa, a H Taico je Ha B cu ep n y3ajiyAHO KiiM 6 iw o MitpHo. Myac je Aa je H aTjepa Aa n po roB opn ; He- noK yuiaB ao xepojcKHM HanopoM nyniTa je3HKy Ha cBe B O Jb y . oHa c e ' je y3ApwiiBaJia, Aa He A, ceM Tora, OHa je x T je jia cbhm A a HanpaBH ii3HeHal)eH>e. thm ^ .a K Jie , KaKo h e t o A yx Aa AOHece MaxMyAnje ? J I a jih h e oHa Aa bh a h A y x a ? I l a n h e mojbao , Aa Hahe Te MaxMyAirje, y jy T p y noA jacTjK O M ? H jih he n x , npocio Ha npocTO, H ahu npeA C Bojim npaT im a. Kano he A ohu? K ano he m h t o , u i t o can 3aTpa3KHjia, AoimjoTii a y x ? ... KaKRa npoH jeaa!... KaKRa cpeha!... H »ak y a a a ia , A o b o j l h o 3jiaTa!... M HanpaBH cto njiaHOBa. E t o h x ! carpaAHhe Kyhy, t a m o a o j l o , ycpeA cejia; icyha ho H M a ™ c b 0 i u t o je noT peCHo. K a A ce oiih o m c b h h h o h h he HanpaBiiTH o h b k b o Bccejbe! Ona, Majna, OHa je y 0A«jejiy jeAan cawAyK y k o m o h e caKpnTH cea cBoja đoraTCTBa a HaposiiTo ša ra c , h H M a h e m h o t o cjiyry Koju he n x 6pah h t ii o a KpaAJBOBaija... A x , t h j i o h o b h ! CTHCHyBiun 3annc y pyne, 0Ha3aApxTa h npHTeace r a cbom enaroM Ha cpije. A jih, caMo Ta H o h A a npolje! Ko 3Ha A a ima 3 annca y Toj n y h n ? A nocjinje, ohh Hehe yhn HincaAa. Hena, &ko xohe, oAHeey jeAHy, na n A RHje oBHe. T o cy caMo 0Bi;e; sap OHa HHje a ° boh>ho i m y h H a a » oAKyna CBa cTaAa no cejiy? He, 3aniT0 jih ce to Ayx Tano oaohhho? M no>ie oneT Aa pa3Minn*a o HaunHy Ha koJh he joj Ayx a ° hh_ jeTn »iaxMyAHje. 3 a cbekh cjiy>iaj, OHa mbthc pyay hchoa jacTyKa. HnmTa. Ona ce pnjemu Aa 6yAe CTpn.i>HBa 3a jom koj ii Tp6HyTHK; Bnme Hiije Morjia Aa hsaphch, noCJiHje t iix hokojihko TpeHyTaKa, Te oAe Aa ncnnTyje iuTa oma Ha TaB&Hy. Hu OBAje mije 6hjio Himera. HnrAje Huqera. IIoHOBa jience y nocTe.i>y. H>eH je Myac cnaBao cjietkiim chom npocTHX .T»yAH Koje He y3HeMapaBa KaKBa BHiua »cejsa. — K a n o 1' Xnj&aAy je KOMCHHaipija niuaaa y r a a B n ; ajin, h h Ha jeAHoj c e Hiije 3aAP3Kaaa. KaA ce cBpumjia Beuepa, OHa ce yeami h , noiuTo je T p n n y T a n o jb y 6 iu ia 3a n n c, OHa no3Ba AYx a — I >axMii.iMoT, oBim 3anncoM y KOMe je o6pyi TBojnx TajHH, Hapcl)yjeM th , Aa m h oe noKopnm. Xohy Aa mh AOHeceui... Jiy r a . xohy Aa mh Aonecein A0aAeceT MaxMyAHj‘a. je H3 roBopnjia o b o pnjeiH, ii3HeHaAHii yAap njeTpa o t b o P h BpaTa h e yaacKy. Ajma ce ynJianm: yiHHii joj ce Aa je m h o t o TpasKHJia. MoacAa je TpcđaJio aaAOBoM T . ce ca A0CCT MaxMW nja. fin noTcjeiii Ayxa7 A.™, xI h m ano r a Time Haj&yTH ?... — TpaacHJia caM AeaAeceT, y3Aaxey ona; u tiixo ce nono.nr Bory, pa 6n joj yc.imnno a a * e ; na oh» , jie»ce y KpeBeT ao CBora Myaca. Ajma Hiije M o rJ ia MHiiiJBajia o He*ieMy. KaK o he joj t o a Yx AOHnjeTH Te MaxMyAiije? H o, eBo rAje ce 3auy HeKii iuyM Kopana, joui A°CTa yAaJteH ajin jacaH: h c k o je npojia3iio ra aBHHM ApyMOM. \ A vx ! a x ! to Mopa a » je Ayx! y t o A°<Ja H o hn k o 6a 6 ho Hero Ayx! I^Hjejio 6nhe A j m H H O je o^eKHBajio, acejtejio, no3HBa.io.,. E t o ra; c e c b h m je 6jiH3y... ero ra yjia3H y Kyhy... eTO ra H a npary... noKyuiaBa a & OTeopii BpaTa. K ano! AyxoBH 3ap ne Mory a « yfey n He otbo- puninu BpaTa ? U one a * pa3MHnuba o 6pojy, jep ce je cjeTHJia Aa joj je cseTH HOBjeK roBopno, Aa He 6yAe cyBiime noxjienna. H cppe joj BaApxTa. K ojihko Tpetfa pfl. Tpaacn? ^ ec e T MaxMyAHja? ^B aA ecei? TpHAeceT? HajaaA ce oa— PaxMiumoT, npoTicaHOM, a o BpaTy cy joj t o - bjmtom JiiiKO HHSOBa MaxMyAiija, Koje ce cnyuiTajy c b o a o caMora nača, a CHjajy ce nao cyrae! Ax! A x! U m e he o n a a » c K J io n ii; cTaJiHO j e p a 3 - M yw ce npo6yAH. — JIonoBn!... Ajma!... —>■ JIonoBH? O H a noHOBH Kao y cHy h Ha jaBH: — — 3 a p .lonoBn? j i o h o b h ? H a a », j i o h o b h , 3ap He iyjem ? K o ce Ty M y q n Aa OTBopu BpaTa? — 3o0.T>a. A jm a c e cacimM noBpaTH. — JIonoBH, npoMpujba OHa, Kao y6ajeH a; a& o h h Hehe Moj 3 a n n c ? A x ! He! CTpnaBinn r a 6pso y a eA p a, jv n flfi h yae jeAHy Be.iHKy cjeKHpy. M y « naK 3rp a6n jeAHy CTapy nyniKy KpeMeH»aiy1 n oja je BHCHJia o 3HA.V h o6oje, TaKo Haopy«aH H , novom e Ka yjtacn y u sacTEAome y h o m p i h h h . BpaTa c y n p o cio jena-ia, TaKo h x je HeKO CHa«Ho rypao. O n a cy 6 hjia CTapa, ajin, oHaj, Kojn h x je , y to �98 Ao6a, rypao Mupao je 6 h tii Bp^o jaK. Moac^a h x ima HBKOJiiiKo ? A KaKa 6 ii n Morao caMo je ^ a s hobjcic a » ce ycyAH A» HanaAne Ha HHTaBy jeAHy Kyhy? BpaTa 3aKpnamc: nonycTnjia cy. y Hokn, npn HejacHoj C B jeT jioctii 3BHje3Aa, npnđjniHcaBajia ce jeA»ia Bucoica CHaacHa CHJiyeTa, JiaraHo h t h x o Kao a * ce dojava a & hc npo6yAH CTaHOBHHice Tora ce.ia. pseto, je r mikropi njegovi pregju u zdravu krv i tako se izmiješaju. Kad je Pastor sa gornjim pokusima bio na {istu, tad se pobrinuo za ispitivanje hrane bolesmcima, koja bi im bolje prijela zdravlju. Mikrope ne možemo zamjeriti i vidjeti prostim okom, nego ih vidimo pomoću sitnozora (povećala) koja nam svaki predmet za 20— 100 puta većim pri­ Ca o.jeKBpoM y pyun, Ajraa cko «ih ca cB o ra Mjekazuje nego je u istinu. Kad ih promatramo kroz ovu CTa . .. malu spravicu, opazićemo, da se puno razlikuju svo­ JeAHHM yAapneM c.iiJiyeTa ce npocTpe 6e3 njeAHor jom kretnjom jedni od drugih. KpHKa. Tako isto njemački učenjak Dr. Koch bavio se — ^aBHo je Kaso Hac noTKpaAa. Heke b iiiiic je mnogo proučavanjem mikropa, te je i on kao i KpaCTH. Pastor do istih zaključaka [dolazio, radi čega je i Myac yAapa y KpeMeH Aa 3anajie CBii]eky. neka učila priredio. Za vrlo kratko vrijeme ova se je C paci^onaHOM iviaBOM, y 6apii oa k p b h , jieacao je- nauka usavršila, te su liječnici sad već poznavali mi­ AHHap cnH Hj Hx o b ko jh je, ocjio6ol>eH Bojc.Ke, x t h o Aa krope od sušice, kuge, kolere. Od sušice je pronašao H3HeHaAn cBoje poAHTe.i>e. mikrope Japanac doktor Kitehkan, učenik doktora CyTpaAaH, kba cy CByKJiH aera Aa 6 n ra 0 KytnuiH, Kocha. Hamjra cy y keMepy A°aAeceT 3jiaTHHx MaxMyAnja BCJinOsim gore spomenutih učenjaka i iz drugih dr­ k h x Kao uiaKa u CBBjeT.i»x Kao cyHije. žava bavili su se ljudi proučavanjem i istraživanjem mikropa, te su od mnogih još manjih bolesti pronašli mikrope, a koji su tako maleni, da se ni sitnozorom ne mogu opaziti. No nade je, da će i tu uspjeti li­ ječnicim a pronaći sredstvo, kako bi jih opazili i vi­ djeli. Bakteriologija je danas najvažnija i najkorisnija nauka, a tu važnost njezinu vidjećemo, kad se sje­ (Mikropi.) Be 2 sumnje je svakom potrebno, da zna kako timo onog strahovitog haranja kolere u 14. i 18. sto­ će svoje zdravlje — to svoje najdragocjenije blago ljeću, kada je ta neman proždrla polovicu evropskog žiteljstva, a da se ipak nije mogla lokalizirati i za­ na ovom svijetu očuvati i kako će se ukloniti prelaznim bolestima. Stoga nam je veoma nužno znati, priječiti. Uzalud je bilo bježanje s jednog kraja na drugi. Danas je pak vrlo rijedak slučaj slušati i či­ takozvane mikrope, sitne i prostim okom nevidljive životinjice, koje su glavni razorači i neprijatelji našeg tati o kugi, koja se još samo mjestimice u nekultur­ nim zemljama kad-kad pojavi. Jest, ljudska je zna­ zdravlja. nost i tu opću nesreću čovječanstva utukla i po­ U stara vremena, pa i do u najnovije doba, nibijedila. jesu ljudi poznavali ove opasne neprijatelje čovječijeg Neumrli Dr. Koch svojom ustrajnošću ustanovio zdravlja, pa za to nijesu mogli ni saznati način, kako bolest prelazi, a naravno k tomu, da se onda nijesu je, da mikropi ove bolesti lete na nečistoću, jela i piće (vodu), te se na taj način uvlače u čovjeka i znali ni očuvati od prelaznih bolesti. No ipak je us­ pjelo liječnicima, nakon dugog truda i svestranog bolest izazovu. Nijesu svaki mikropi nama škodlijivi, proučavanja, da i tu tajnu otkriju. Danas je naime nego ih naprotiv ima i korisnih, jer oni navale na utvrgjeno liječničkom znanošću i to je nepobitna one nekorisne i unište ih. Korisni su kao n. pr. oni, što mlijeko u sir ili u maslo pretvaraju. istina, da one male i sitne životinjice, oni mikropi Mikropi se strašnom brzinom umnažaju, ali opet prenose bolest i razširuju je. neki hitrije, a neki sporije. Jedan mikrop drugog jed­ Slavni francuski kemičar Pastor, pokušao je nog za sahat napravi, a ova oba druga dva opet za najprvi godine 1890. analizirati jajašca svilene bube, a potom mlijeko i širu (mošt). Rezultat tog njegovog drugi sahat i t. d. se sve s časa na čas umnažaju. analiziranja je taj, da uvijek slatko mlijeko postaje Mikropa ima u vodi, vazduhu, zemlji, haljinama, koži kiselo, ako se u nj baci kakva kisela stvar, a tako crijevima i bijelim džigericama, te se oni, kad dogju u utrobu zdrava čovjeka, prokuhaju u stomaku, pa za opet mošt postaje alkoholom, ako uskisne. Tako je ovaj učeni Francuz zaključio, da ove obje promjene to nema od njih nikakve štete, ako se u zdravu ti­ jelu nalaze, ali ako čovjek od nazebe ili inače od neke nastaju uzrokom mikropa. Nakon ovih uspjeha, dao se je na ispitivanje i istraživanje mamenja (bjesnoće) bolesti oslabi, onda se oni hrane od slabosti u čo­ pasa, te je ustanovio, da su mikropi u zdrava i po- vjeku postalom tekućinom i umnažavaju se. Mikropi ugju u ljudsko tijelo raznim načinima: mamna pseteta posve različiti, zbog čega čovjek i u jelu, u piću, kroz ranu nastalu porezanjem, operasvaka druga životinja pobjesni, ako je ugrize bijesno H ig ij ena. Čuvajmo zdravlje. �99 čijom, grebotinom ili inače, samo ako se to ne spri­ ječi čistim zavojima. Muhe ili komarice najviše bolest odnosno mikrope prenose, kad ugrizu od pošasti oboljelog čo­ vjeka, pa im za njuškicu mikropi prionu, te za tim zdrava ugrizu, a mikrop u zdravu krv pregje i opogan; je. Tako isto biva i kad panu na pljuvačku pa za tim koga ugrizu; radi toga se trebamo od muha čuvati. Pošto je za zdravlje glavni uvjet jelo i piće, za to se moramo pobrinuti, da je ono svježe i čisto. A ako hoćemo, da nam bude jelo i piće čisto, treba da su oni, koji to pribavljaju (kuhari i služinčad) pot­ puno zdravi i od sebe čisti i da teže za čistoćom, a pored toga, da ne dolaze u doticaj s bolesnicima. Uz ovo treba još pri svakom objedu po 2 puta ruke i usta izoprati i očistiti. Pošto je čistoća glavni uvjet za zdravlje, a po tom je i šeriat nalaže, moramo se strogo držati čistoće. S turskog preveo: F iroz Muftić. Javne potvrde. — Darovi. „Zrno po zrno — p ogača". Petar Kočić, književnik posjetio je Gajretove prostorije i tom prilikom darovao K 5. Behdžet Mutevelić gimn. prodao je 10 kom. Gajretovih kupona i položio K 2. Mehmed Ali ef. Abdurezak šer. sudac u Kotor Varoši darovao je naknadno kao prilog „Gajretovoj" zabavi od 10. februara o. g. K 8. Muhamed Islamović talib u „Kuršimli" — me­ dresi sakupio je prilikom svoga boravka kod kuće, u selu Korči (kot. Sarajevo) megju tamošnjim seljanima K 3'14 dobrovoljnih priloga „Gajreta"; a darov a še: P o 50 h e l.: Arif Imamović i Meho Oputa; Halil Horman 40 h, Husni ef. Stamboli-zade 33 h ; p o 20 h e l . : Ramo Kazić, Mehmed Husanović, Feliks Helez, Vodopivac ; Mehmed Nišić l i h ; po 10 h e l e r a : Sulejman Šarić, Osman Kovač, Ilija Dvoko, Husein Tepić i Mehmed Oruč. Salih Siručić povjer. iz Srebrenice poslao je „Gajretu“ K 12'82, koje su sakupljene „Gajretu" i t o : povodom imenovanja novog Reisel-Uleme Hafiz Su­ lejman ef. Šarca darovao je mjesto čestitke istom Mehmed ef. Stočević K l'— ; isti je darovao K 1 — (Nastavale): 851. Dr. Dušan Jeftanović” iz Sarajeva, .52. Mi­ mjesto čestitke Šerif ef. Arnautoviću povodom izbora mu za direktora vakufsko-mearifskog. H.jAvdaga Nahajlo Marinović, 853. Pop Jovo Popović, 854. Ibrahim beg Sulejmanpašić, 855. Jedna hanuma, 856. Abdulah lić darovao takogjer istim povodom 1 K. Pri opro­ štaju sa perovod. vježb. Kazazovićem sakupljeno K 4. Ajanović, 857, Ramo Ramčić. 858. Stjepan J. Subašić, Iz Kašice br. 344 u radnji Siručića K 4, a iz kasiee 859. Pero A. Šandrk, 860. Hamdija Granić, 861. Tebr. 348. kod Saliha Saletovića brice K 1'82. rezija Grof, 862. V. Bušatlija, 863. Husref Sulejman­ Behdžet Mutevelić gimn. prodao je 10 kom. ku­ pašić, 864. Husein beg Bušatlija, 865. Nurija Mutevepona i položio K 2. lija, svi iz Bugojna; 866. Agan Gotovac iz Mostara; Srpski kreditni zavod u Tuzli darovao je od 867. Ivica Meštrović iz Kupresa; 868. Mihailo Nišević svoga čistog dobitka za god. 1909. „Gajretu" K 50. iz Jelaha (kod Težnja); 869. Smailaga Smailović, 870. Atifaga Sitnica iz Kozarca poslao je „Gajretu" Hasib Topić, 871. Smailaga Tabaković, 872. Muharem K 28, koja je svota sakupljena na svadbi Mustafe Duraković, 873. Hasib Biberić, 874. Meho Varmaz, Huršidića, sina Hasanagina; a darovaše ovi: Husein 875. Mustafa ef. Mujezinović, 876. Hafiz Jusufić, 877. aga Sitnica K 10; po K 3 : Mustajaga Mrakodolac, Izet Salman, 8/8. Mehmed ef. Mujadžić, 879. Ivan Atifaga Sitnica ; po K 2: Muharemaga Balić i SuAngjelić, 880. Huršid Muhurdarević, 881. Dane Janko- ljaga Jusufagić; po K 1: Hasanaga Huršidić, Emin vić, grunt. prakt. svi iz Bos. Gradiške; 882. Salih H. Agić, Hasan Karabašić, Džaferaga Avdagić,Mustafaga Hotić, 883. Hanuma Saliha H. Hotića iz Podzvizda Avdagić, Pašo Sušić, Mustafa Talumdžić i Ibrahim (kot. Cazin), 884. Risto Sjeran iz Mostara; 885. HaHanedanović. bibe hanuma Brčkalija iz sela Luke (kot. Sarajevo); Isti je poslao K 19'40, koja je svota sakupljena 886. Ali Riza Dervišbegović, muallim, 887. Ahmed ef. mjesto čestitke novom Reisu, a prigodom osnivanja Strkljević, fin. nadstražar, 888. Mitar Boganović, srp. „Muslimanskog kluba« u Kozarcu. Priloge darovaše učitelj svi iz Županjca; 889. Ahmedbeg Huseinbego- ovi: P o 2 K : Huseinaga Sitnica, H. Dervišaga Tavić, 890. Alija Hrnjica iz Kupresa; 891. Pero Stoka- lić; po 1 K : H. Omer Grabić, Omeraga Arifagić, nović, trg. iz Tuzle; 892. Dr. Jovan Malić, ljekar iz Omeraga Sitnica, Mustafaga Mrakodolac, Muharem­ Bos. Gradiške; 893. Ilija Rankić, svrš. filozof iz Beča; aga Balić, Muharemaga Krkić, Suljaga Jusufagić, H. 894. Lutfaga Hadžić, 895. Dervišaga Kapičić, 896. Smail Hankić, Salih Hankić, Mujaga Mujagić i Atif­ Arifaga Babović, 897. Muhamedbeg Ljubović, učitelj aga Sitnica; Bego Dervišagić 80 hel.; Muharem Ku898. Zaim ef. Selimović svi iz Bileća; 899. Eminbeg Mu- lašić 60 hel.; po 40 hel.; Bekir ef. Dedić imam, Ha­ ratbegović iz Bijeljne; 900. Hajrudinbeg Hadžinurbe- san Karabašić, Mustafa Zenkić i Emin Agić; po 20 gović iz Zvornika; 901, H. Mehmedbeg Ćebo Zgošća hel.: Mahmud Hadžan i Ćamil Nezirović.— Alija Mu(kot. Visoko). ranović povj. iz Kulen-Vakufa poslao je K 3'43, koje Liga hiljade, �je izvadio iz tam. Gajretovih kašica i to : iz kašice br. 214 kod Dervišage Saraćevića K 1*68, br. 215 kod Huseinage Kurtagića K 1 10, br. 216 kod Muharemage Šehovića 65 hel. Avdaga Gjugja trg. iz Mostara položio je K 20 od jedne opklade, koju je dobio u korist „G ajreta". Mustafa ef. Halilović šer. vježb. i povjerenik iz Dervente poslao je K 3'45, koje je izvadio iz kašica i to : br. 275 kod Ferhadbega Porobića K 1*35, broj 274 kod Mujage Sinanovića K 2 1 0 . Kreditna banka i štedionica (d. d.) u Sarajevu položila je „Gajretu" K 75, koju je svotu darovao A. D. Salom istirahati ruhičun svoje matere. Mehmed Hulusi Sejdović gruntovničar u Ključu poslao je K 27'— , koje je darovao H. Isak S. Poljokan veletržac iz Banje Luke. Džafer Begović iz Trebinja poslao je K 7'20, koja je svota sakupljena u selu Lastvi prigodom do­ laska šer. praktikanta Hasan ef. Beširevića. Priloge dadoše: Po 1 K : Ibrahimaga Ćerimagić, Lazar Ćelović, Ibrahim ef. Loga, Hasan ef Beširević, Omeraga Ćerimagić, Krsto Burlica, Suljaga Salković, Ademaga Ćemiragić, Nazif ef. Ćemiragić, Hrustaga Šaran,Jusufaga Šehović Mujagin, Avdaga Salković, Halidaga Be­ gović, Salihaga Ćerimagić, Ademaga Mujagić i Dža­ fer Begović; po 40 hel.: G jofgjo Ćučković, Čamilaga Begović i Sejdaga Pirfć. Braća Bušo Mahmud, Bećir i Šaćir Avdić sa Plane kod Bileća poslali su „Gajretu" K 5'— mjesto odgovora prijateljima i poznanicima, koji im povo­ dom očeve smrti poslaše saučešća. Mehmed Kozarčanin grunt. vježb. i povj. u Ca­ zinu poslao je „Gajretu" K 6'20, koja je svota sa­ kupljena za „Gajret" mjesto brzojavne čestitke H. Abid ef. Učanbarliću šer. vježb. prilikom položenog ispita. Priloge dadoše: Po 1 K : Mehmed ef. Kozar­ čanin i Nazif ef. T o p ić; Hasanaga Mulalić 50 h el.; po 40 h .: H. Hafiz ef. Softić i Hustafa D ed ić; po 30 h .: Ahmed ef. Ćemalović; po 20 hel.: Halid Ša­ ran, Sulejman ef. Topić, Husein hodža Kurić, Huseinaga Hairlahović i Sulejman Bešlagić; Hase Murić 60 hel. i Murataga Alagić K 1*— . Nedžibaga Bekić povjer. iz Tuzle šalje 50 hel., koje je darovao naknadno kao prilog „Gajretovoj" zabavi Mehaga Džindo iz Tuzle. Mustafa ef. Salihbegović položio je „Gajretu" K 42'— , koju su svotu sakupili za „Gajret« musli­ mani sela Peći — Skokovi (kot. Cazin). Isti je položio K 115*03 što su za „Gajret" sa­ kupili muslimani sela Jablanice (kot. Konjic). Ahmed ef. Rašidkodić povjer. iz Foče šalje K 5 6 5 , koju svotu darovaše jednim povodom i to: Po 1 K: Dervišaga Hajrić, Nuriaga Karahasanović i Ah­ med Rašidkadić; po 50 hel.: Ahmetaga H. Ahmetović Tanković 40 h, A. Muftić 10 li, A. Iković 20 h, Salko Muftić 40 h, Sejdo Muftić 40 li, N. N. 40 h, 8. Plev- ljak 30 h, Dž. Šalih 20 h, isti šalje Iz kašice br. Š81? K 165. Suljo Omeragić iz Podzvizda (kot. Cazin) darovao je »Gajretu« K 20.— od uplaćenog obroka 1 akcije »Hamijeta«. Mjesto brzojavne čestitke H. Sulejman ef. Šarcu prigodom njegova izbora za Reis-el-Ulemu sakupio je Gajretov povjerenik u Konjicu H. Abduselam Džunr hur megju konjičkim muslimanima K 58'50 za »Gaj­ ret«; a darovaše ovi: Džaferbeg H. Huseinović načel. K 25.— Ahmed ef. čokić 3 K; po 2 K: Hašimbeg Badnjević, Adembeg Repovac i Mehaga D žum hur; Mustajbeg Ibrahimbegović K 1*30; po 1 K: H. Husein ef. Ćehaić kadija, Sulejman ef. Sokolović, Dautaga Kadić, H. Avd. Gubišić, Ahm. H. Zukić, Abdulah ef. ef. Gašević, Junuzbeg Repovac, Muharemaga Hrnjica, Islambeg Agić, M. ef. Tufo, Mujaga Drače, Sulejman ef. Smajilbegović, Akifaga Kadić, Arif ef. Džumhur, Arif ef. Muftić, Abdulah ef. Prohić, Alaga Prohić, Fehimbeg BektaŠević i H. Abduselam Džumhur; po 60 h: Numanbeg Agić, Mehmed Ali ef. Hadžić; po 50 h: Hamza ef. Hadžizukić, Fehim ef. Hadžbaščaušević; po 40 h; Muharembeg Agić i Salihaga Mušančić; po 20 h: Mulaga Vajzović, Mujaga Hadžalić, Ibrahimaga Ka­ dić, Suljaga Alagić i Jusufaga Erzumlić; po 10 h: H. H. Abid ef. Džumhur i Avdaga Prohić; Isti je položio iz kas. br. 54 kod Islambega Agića K 21.20. Prilikom svadbe sina Rustarnbega Cerića iz B. Dubice sakupljeno je na predlog Hasanage Pezića za »Gajret« K 121.— dobrovoljnih priloga, a darovaše: Ahmed beg Cerić iz Bos. Dubice K 20.—, Rustambeg Cerić iz Bos. Dubice K 20.—, Rasimaga Gušić iz Ba­ njaluke K 10.—, Asimbeg Alibegović iz Dervente K 10.— . Mehmed Alibeg Džinić, Banjaluka K 10.— , Mehaga Mehurdarević, Banjaluka K 10.— , Hasanbeg Cerić iz Bos. Dubice K 6.— , Smailbeg Kapetanović K 5.— . Muhamedaga Muhurdarević, Banjaluka K 5.—, Muharemaga Muhurdarević, Banjaluka K 5.— , Omerbeg Cerić iz Bos. Dubice K 5.— , Hasanaga Pezić iz Bos. Dubice K 5.— , Abaz Eff. Duljković iz Bos. Du­ bice K 2.— , Mujaga Kazaz, Banjaluka K 2.— , Mohmedbeg Cerić, Bos. Dubica 2 K, Mujaga Tabaković, Bos. Dubica 1 K, Muhamedaga Cerić, Bos. Dubica 1 K, Osman Eff. Mehmedbašič, kadija iz Bos. Dubice K 2— Gajretoue vijesti. C a r s k i d a r „ G a jr e tu " . — Njeg. Veli­ čanstvo car i kralj prilikom posjete naše domo­ vine, darovao je svima ovdašnjim humanitarnim društvima obilne novčane priloge, pa se tom prilikom Njegovo Veličanstvo sjetilo i našega «Gajreta» sa prilogom od 2000 K. �101 Hvala Njeg. Veličanstvu na obilnoj potpori našega kulturnoga unapregjehja. Živilo Njegovo V eličanstvo naš premilostivi vladalac! Bakirbeg Tuzlić. Prije četiri mjeseca je uvodni članak našega lista nosio isti ovaj naslov, a ispod njega je bila slika mlada, puna snage čovjeka. S veseljem smo pozdravljali tada toga čo­ vjeka i radovali se njegovoj mladosti, snazi i zdravlju, nadajući se da će naš narod, uz mnoga dotadašnja dobra, od njega vidjeti jo š dosta haira i sreće. No sudbina je drugačije odredila. Radost kojom smo bili prožeti pišući o tome čovjeku, pretvorila se je u žalost i mi danas sa suzom u oku pišemo ove redove, kojima javljamo crnu vijest, da je toga čovjeka nestalo izmegju živih. Jest, Bakirbeg Tuzlić je prošlog mjeseca ispustio svoju dušu i preselio se sa ovoga svi­ jeta na Ahiret ostavivši uz ^svojii teško ucvi­ ljenu porodicu, jo š mnogobrojne prijatelje da ga oplakuju. „G ajret" je takogjer megju onima, koje je Bakirbegova smrt teško ucvilila, jer je u merhurnu izgubio svoga- dobrotvo.a i velikog pri­ jatelja od kojega je očekivao još mnogo mo­ ralne i materijalne pomoći. Mi se pridružujemo onim mnogobrojnim dovama merhumovih prijatelja i poštovalaca, koji se za rahmet njegove duše mole Sveviš­ njem Allahu i iz dna duše kličemo: Rahmetullahi alejhi, rahmeten vasiah! Članovi „Lige hiljade**, pohitajte sa uplatom svojih prinosa, na koje ste se obvezali, jer se zadnji rok — Ramazani-šerif — približuje. JVovi č la n u tem eljitelj. Za člana utemeljitelja „Gajretova" javio se je g. Husejin beg Cerić, vele­ posjednik i član Eksekutivnog Odbora Muslinanske Narodne organizacije iz Bos. Novog. Živio plemeniti prijatelj svoga roda i doma! P r e tp la tn ic im a lis ta javljamo, da je 1. broja sasvim nestalo, te da nove pretplatnike nećemo moći zadovoljiti sa svima ranijim brojevima. Nu ako bi nam se javilo još jedan jaći broj novih pretplatnika, mi ćemo 1. broj naknadno štampati i svima ga razaslati, kojima fali. T o b ožn ji s rp s k i g rb n a G a jrc to v im c ig a r c a g e tin ia . Čitaocima je poznato da se je prije ne­ koliko mjeseci bila proturila u narod lažna i tenden­ ciozna vijest, da na novom Gajretovom finije vrste cigar-ćagetu ztoji srpski grb. Mi smo tu vijest u ra­ nijem jednom broju pobili, jer znak na Gajretovom cigar-papiru nema nikakve sličnosti sa srpskim grbom. No osim toga nam je danas ustvrditi i to, da taj znak, ne samo da nije srpski grb, nego je to grb jedne islamske države — Misira. Fabrikant cigarćageta g. Alkalaj nas upozorio na to i mi smo, srav­ nivši spomenuti znak sa tim grbom, zbilja našli da je najviše sličan sa grbom misirskog kediva Abas Hilmi paše. A i za tu sličnost nije znao odbor društva a kamo li, da bi on naročito mećao srbijanski grb na cigar-papire Gajretove. Dakle, sve te priče o srpskom grbu su zlobne izmišljotine i podvale kojima se nastojalo nauditi našoj tako korisnoj narodnoj ustanovi kakva je „Gajret“, a da to ne mogu činiti pravi prijatelji našega naroda, o tome ne treba ni govoriti. Žalosno, po sto puta žalosno! Dragi prijatelju! Prije deset godina po prilici, kad se je i megju nama muslimanima počelo nešto raditi oko podizanja lijepe knjige našlo se oduševljenih sila, koje su napisale dosta lijepi stvari i obogatili našu književnost za ne­ koliko stranica više. Nu nažalost, to oduševljenje nije dugo potrajalo, i jedan po jedan prestajao; kojom krivnjom nije ovdje mjesto da rečem, ali danas ćete rijetko vidjeti kojeg muslimanskog književnika, da se javi ili da nešto izda. Nu tomu zastoju nijesu krivi ni sami pisci — kriv je tomu možda najviše nehaj za lijepom knji­ gom, jer danas naš svijet rijetko što čita izuzev ne­ koliko senzacionalnih romana i novinskih vijesti. Ali povrh toga nijesam mogao prestati raditi nadajući se konačno, da će možda i naše tako slabe književne prilike krenuti na bolje i stoga ustrajah u riđu, te se evo odlučujem da počnem ako bude sreće sa izdavanjem tih radova. U prvu knjigu odlučio sam uvrstiti sve sitnije i manje crtice i pripovijetke pod naslovom „ S l i č i c e i p r o f i l i " , te će ih biti oko dvadeset na broju, a obuhvatati će oko deset tiskanih araka običnog for­ mata. — Knjigu ću dati u štampu odmah čim mi se pri­ javi dovoljan broj preplatnika, s kojima bih mogao1 bar pokriti tiskovne troškove oko izdanja prve knjige. Za to Vas molim, da bi bili tako dobri i pobri­ nuli se oko predbilježbe pretplatnika, te mi rezultat javili po mogućnosti do konca septembra ove godine. Mahsus selam! U Travniku, mjeseca maja 1910. Abdurezak Bj e l evac (Nerkesi-zade A. Hifzi). �102 Azbuka (abeceda) ćirilicom i latinicom. Ćirilicom: a A, 6 B, B B, r r, A A, e E, HC 3K, 3 3 Latinicom: a A, b B, v V, g G, d D, e E, ž Ž, z Z, Ćirilicom: ii H, j J. K K, ji JI, Jh J b , M M, H H, H, II), Latinicom: i I, j j, k K, 1 L, >j Lj, m M, n N, nj Nj, T T, y y, <Jj <]>, x X f F, h H, Ćirilicom: o 0, n n, P P, c C, Latinicom: o 0, p p, r R, s S, t T, u U, Ćirilicom: u H. * m m, h H, v V, lj Tš. Latinicom: o C, č Č, dž Dž, gj Gj. š Š. i c, Nakladna knjižara DAN1ELA A. KAJONA, Sarajevo. — Ovih dana su dana izašlu mojoj nakladi U s t a v n i z a k o n i , i to : Zemaljski štatut, Izborni red, Poslovni red sabora, Za­ kon o skupljanju i o društvima i Zakon o kotarskim vijećima. Cijena knjizi 1 K 30. Ko pošalje novac unaprijed, dobiju knjigu prost<) od poštarine. Na narudžbi valja naznačiti u kojim se pis­ menima knjiga želi, budući će izaći is ta u srpsko-hrvatskom jeziku u oba pisma i na njemačkom jeziku. iU p ilU " 1 *■ * ’ ) ' Gajretovo cigar-ćage. je ispitano od svjetskog naučenjaka, profesora kemije na bečkom uni­ verzitetu Dr. Lambecka i pronagjeno najboljim i za zdravlje neškodljivim. Pa kada još uz to od potrošenog G ajretova cigar-ćageta ide 1 0 % u korist „Gajreta“ zar nije i sramota i grehota, da Muslimani drugo cigar-ćage troše! je st, i po sto puta jest i stoga je dužnost, da svaki musliman kupuje i troši samo i isključivo Gajretovo cigar-ćage a da odbaci sve druge fabrikate. Muslimani, trošite samo Gajretovo cigar-ćage! �103 Gajretov safun. Izišao je Gajretov safun, koji je od 15. februara o. g. stavljen u promet. Gajretov safun imade raznih vrsta, pa će moći da zadovolji sve svoje potrošače. Naročito je Gajretov safun dobrekakvoće, tako, da se može mjeriti sa najboljim proizvodima. Stoga će, bez sumnje, svaki brat musliman tražiti samo Gajretov safun i s njime zadovoljavati svojoj potrebi a tim prije, što će u isto vrijeme potpomagati i svoju najkorisniju narodnu ustanovu ,,Gajrot“, koja od cjelokupne prodate robe imade: 5"„ Od Safuna Z3 pranje i 10°|o Od safuna za umivanje. Gajretov safun proizvodi fabrika safuna Karla JaCObi-a U GraCU, koju zastupa za Bosnu i Hercegovinu Agenturska radnja Abrama lsaka Romano u Sarajevu. Sve upite, informacije i poruđžbine šalju se na spomenutu agentursku radnju: Abram IsaK Romano, Sarajevo. Braćo muslimani! Trošite Gajretov safun! �P B IV IL E G tO T A N A Z E M A L JS K A B A N K A ZA BOSNU I HERCEGOVINU. Uplaćeni dionički Kapital 10 tnilijona Kruna. CENTRALA U SARAJEVU. GO Bipotekarno otli j^ljenjo. OO OOP Bankovno odijeljen je. OOP OOP (Id ijeljen je za robu. OOP : Izdavanje 4 ‘/2 i 5% hipotekarnih založnica i 5 komunalnih obveznica, koje se mogu upo- : trijebiti u svakovrsne naročito ženidbene kaucije kod zemaljskog i vojenog erara. FILIJALE: : ISPOSTAVE: u Banjaluci, B je lin i, Brčkom , Mostaru i Donjoj Tuzli. Zastupstva po svoj Bosni i Hercegovini. u Bihaću, Derventi, G radiški, (Joraždu, Lijovnu, Ljubuškom , Sanskoin Mostu, Samcu, Stocu, Travniku, Trebin ju , Višegradu i Zvorniku. P rep oru ču je s e za sve b an k arsk e i poslove s a robom , koje izvršuje pod najpovoljnijim uslovim a. :"j Pozive, oglase, programe, trgovačke objave, listovno papire i kuverte, trgovačke knjige, račune, memorauda, okružnice, predatnice, dopisnice, kao i sve trgovačke tiskanice, godišnja izvješća i bilance za udruge, štedione banke, nadalje diplome i adrese, posjetnice, karte prigođnicc, kao i ostale u štamparsku struku zasijecajuče radnje pi'iinu n a iz ra d im r Islamska dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu sn a b d je v e n a najmodernijim slovima, šarama i mašinama (strojevima) P 3 te preuzima štampanje ilustrovanib listova, brošura, knjiga — N c x r ---------------- i časopisa — Narudžbe iz mjesta i sa strane obavljaju se u najkraćem vremenu. ha Ukusna izradba. Za uredništvo odgovara Osman G jikić. Cijene umjerene Islamska dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu. ��□ piomčKapiVara uSarajcVn : □ : □ □ prep oru ču je svoje JzVrsno odležano €xport-pWo p rip ozn ato ođ najbolje v rste. Nabavlja se «> sanduci \' , ----- Mi po 2 0 i u6 of. 25 lit. dalje, kao i u TO boci od 6/io litr e 4 I Vio litre. HazašilJ« n ^raiinn franKo na sVaKo. stariji bosansKo- hercegoVačKe 1 — " " držaVne željeza, s = -------------~ = - - I ne uzmite -svojim kvalitetom ni pred najboljim fabrikatima na svijetu. Zato je treba da je kupuje svako, a Muslimani naročito za to, jer 5 % od prodane robe dobiva' društvo . G a iret'. koje se brine za kulturno podizanje muslimanskog elementa u Bosni i Hercegovini. Svaki musliman i prijatelj muslimanskog napretka treba za to da ku­ puje samo i isključivo ,,G ajretove“ šibice i da ih pretpostavlja svim drugim fabrikatima! Muslimani, trošite samo „G ajretove“ š ib ic e ! � https://kolekcije.nub.ba/files/original/0524a787d2e9a688bd4320de20a3151e.pdf ba29efc3d5587c2adb6ea11edae266ff PDF Text Text ♦♦ GAJRET izlazi 5. dan sva­ kog mjeseca na 16 stranica, a po po­ trebi i na više. - ■ GODINA I I I . 'JP CIJENA je listu „G ajret": za članove 1 K 20 h za nečlan. 2 K 40 h na godinu. ^}L.I *34**~y ij* ------. jju \ , <ia 1^ đLL»r ■- . Taleba, učenici i se­ ljaci plaćaju 1 K 20. GAJRET GLASILO bGAJRETA“, DRUŠTVA ZA POTPOMAGANJE GJAKA MUSLIMANA NA SREDNJIM I VIŠIM ŠKOLAMA. Sabor radi. — Život muslim - A r — Kako da razvijemo rad u narodu?mekteb. — Iz jednog razgovora. — Književnost. - Sestra. - lz sličica Lo3.iv«HJia. — Smrznuti nos. - Liga hiljad' — davne potvrde. Dar “ — ....... " • •pluća • ' ' (,,P ' fjje“ .) — Islamski i ' vijesti. Higijena. - ”i i knjige. SARA3EOO. Islamska dionička štamparija. Lv vucy.’ našeg ženskinja. — Sibjani .retvc.*'— M onjeic ca ;m h j« h s lr hali dari-be’ka. — Sajrefove !j; e i poučne bilješke.— Novine �Azbuka (abeceda) ćirilicom i latinicom. Ćirilicom: a A, rt E, ii B, C r, A A, e E, 5K JK, Latinicom: a A, b H, v V, g P'. đ D, e E, ž Ž, z Z, Ćirilicom: u H, j J, K K, JI .1 , Jh Jb, M M, H H, ih IL, Latinicom: i I, i i, k K, 1 L, lj Lj, m M, n N, nj Nj, Ćirilicom: o 0, n n, P P, c C, T T, y y, Latinicom: o 0, p p. r H, s S, t T, u U, m III, h Ti, V V, lj b . đfrik, gj Gj. ćirilicom: n U,, ■i \r. Latinicom: c C, ć ć, š S. Nakladna kiij'Zaia (JANJLKLA A. KAJONa , širtl*ieTO. u m ojoj nakladi U s t a v n / ' z i k o n i, i to : Zem aljski jta tu ,, kon o s k u p lja n ju i o d ’- istvim a i Zakon o kotarskim vijeći... novjic u n ap rijed , dobije knjigu p r o s to - ^ a .poštarine. Na r.arod: m enim a knjiga želi, b udući će iza sta u srpsko-hrv 8 • i v, ii, x X, h H, —- Ovih d an a su d an a izašl- red, Poslovni red sabora, Za­ C ijena knjizi 1 K 30. Ko pošalje tlja naznačiti u kojim se p is­ kom j«ziku u o b a pism a i na njemačkom jeziku. Gajretovo cigar-ćage. je ispitano od svjetskog naučenjaka, profesora kemije na bečkom uni­ verzitetu Dr. Lambecka i pronagjeno najboljim i za zdravlje neškodljivim. Pa kada još uz to od potrošenog Gajretova cigar-ćageta ide 10% u korist r Gajreta“ zar nije i sramota i grehota, da Muslimani drugo cigar-ćage troše! Jest, i po sto puta jest i stoga je dužnost, da svaki musliman kupuje i troši samo i isključivo Gajretovo cigar-ćage a da odbaci sve druge fabrikate. Muslimani, trošite samo Gajretovo cigar-ćage!- �GODINA I I I . BROJ 7 . - 8 . ♦♦ . GAJRET izlazi 5. dan sva­ kog mjeseca na 16 stranica, a po po­ trebi i na više. »Cjjii.« ♦ I* <k—I} CIJENA je listu „Gajret": za članove 1 K 20 h zanečlan. 2 K 4 0 h na godinu. <S^j~ -------- ~ Taleba, učenici i se­ ljaci plaćaju 1 K 20. GAJRET GLASILO „GAJRETA", DRUŠTVA ZA POTPOMAGANJE GJAKA MUSLIMANA ---------------------------- NA SREDNJIM I VIŠIM ŠKOLAMA. ..... - — Vlasnik: Društvo „Gajret“. [J 5. jula 1310 SARAJEVO. >r TA Sabor radi. Dne 15. pr. mj. Jzv ršen o je svečano otvo­ renje prvog našeg sabora, 1<oj1 od tada nepre­ stano radi i svršava razne predm ete svoga dnev­ nog reda. U našim političkim listovima izlaze opširna izviješća o tom e radu, p a su i naši čitatelji, bez sum nje, u tome obaviješteni, te nam a nije ni potrebno, da o toj stvari detaljno pišemo. Ali ipak nalazim o za munasib, da i mi koju progovorim o jedno stoga, što je ova stv ar od velike, može se reči, od najveće važnosti u kul­ turnom razviću našega naroda, p a koja ne smije d a pro g je ni od jednoga nepolitičkog časopisa — kakav je naš list — nezapažena, a drugo i radi toga, što hoćemo naročito da istaknem o d va p red m eta s a dnevnog re d a dosadašnjih sjed­ nica. Jedan od tih p redm eta tiče nas se stoga, što je to opšta stv ar našega naroda i otadžbine, je r se tiče naše ustavnosti uopšte, a drugi se pak tiče nas specijalno kao prosvjetnog društva, je r se bavi nepism enošću našega naroda. Naš krnji ustav, kao što smo i u jednom ranijem broju rekli, nije zadovoljio naš narod. Naš ustav, koji je trebao, da nam donese pot­ pune gragjanske slobode i široku sam ostalnost, donio nam je razočaranje, je r smo proglašenjem u stav a postali sam o form alno ustavni, dok je stvarno ostao i nadalje zaštićen apsolutizam i neodgovorna vladavina nad našom domovinom, H || Urednik: Osman Gjikić. Naš narod takav ustav nije m ogao d a zadovolji, i narodno raspoloženje prem a tom e krnjem ustavu i parlam entarnom apsolutizm u našao je najbo­ ljega izraza na jednoj onom adnašnjoj saborskoj sjednici, gdje su svi narodni poslanici bez raz­ like zauzeli stanovište u tom pogledu. Jedno­ dušna rezolucija svih poslanika, koja je pre­ d ana zem aljskoj vladi, jednodušna je riječ na­ šega vaskolikog naroda, koji izražava nezado­ voljstvo nad takvim ustavom i traži što bržu reviziju ustava, koja će g a zadovoljiti i osigu­ rati mu opstanak i razvijanje u ovim zem­ ljama. Osim ovoga važnog i ozbiljnog p redm eta, kod čijeg su p re tre sa naši narodni predstavnici zauzeli onakvo stanovište, koje im može služiti na čast, bilo je na dnevnom red u i jo š jedno pitanje, koje nas, — kako naprijed rekosm o — specijalno interesuje. To pitanje je nepism enost našega naroda, k o ja i danas, na žalost, po k a­ zuje strašn u činjenicu, a ta je, da je u našoj zemlji još i danas 9 2 % nepism enih. Ova ogrom na nepism enost našega naroda, dakako d a je mo­ rala d a zabrine njegove p redstavnike, koji su i u toj stvari bili jednodušni, te su stvorili je d ­ nodušan zaključak, da se zem aljska vlada po^ zove, da protiv te nevolje narodne preduzm e što prije i što energičnije m jere. Da bi se u tome pravcu postigao što bolji uspjeh zaklju­ čeno je osnivanje što većeg b ro ja tečajeva za �106 nep ism ene, u čem u je p o trebno, da bude što slo b o d n ija inicijativa. S potpunim pravom je sa­ b o r o su d io vladinu n are d b u tih tečajeva, kojom se za b ra n jiv a lo o d ržav a ti ih svim a onim a, koji n em aju p e d a g o šk e sp rem e , p a se od vlade najo d su d n ije za tražilo , d a tu n ared b u što prije opozove. K rasno su govorili pojedini govornici u tom e p re d m e tu , a stra šn e su bile one činjenice, k o je su tom prilikom neki poslanici iznijeli i iz k o jih se vidjelo, d a je tolikoj nepism enosti na­ še g a n a ro d a k riv a — niko dru g i — nego n aša v lad a, k o ja ne sam o d a je p ro tiv to g a zla sv a­ k o g n a ro d a ra to v ala, nego g a je nap ro tiv po­ d ržav a la. No n ad ati se je, d a će p ri svoj ovako k r­ njoj i m anjkavoj našoj u stav n o sti, naš sab o r ip ak donijeti ko risti našem n aro d u i dom ovini, p a u to im e n ek a je p rv o zasijedanje njegovo i od stra n e ,,G a jre ta “ srd ačn o pozdravljeno! Život muslimanke. Munira — Sarajevo. i* ■- Namjera mi je ovdje, da u kratko progovorim riječ, dvije o životu muslimanki. Da smo mi musli­ manke u Bosni i Hercegovini kulturno najviše zaostale to je svakom jasno i poznato. Što je tome uzrok? Mnogo i mnogo inovjeraca i inovjerki tvrde, da je svemu kriva naša vjera, uzvišeni Islam. Da tomu nije uzrok to, najboljim su dokazom žene iz onog doba, kad su se muslimani strogo držali „Kur-ana“, Božijih i pejgamberovih riječi, žene, čija imena kao zvi­ jezde predhodnice sjaju u Islamskoj povijesti, kao n. pr. hazreti Fatime (r. a.) Hazreti Omerova sestra, Lukejna, pjesnikinja i praunuka Muhamed (a. s. v. s.), kojoj nije bilo onda ravne što se tiče duševne i tje­ lesne savršenosti na svijetu. Njezin je harem bio stje­ cištem najotmenijeg svijela. Ona je stajala u pisme­ nom i usmenom saobraćaju sa mnogim umnicima onoga vremena. U to su doba muslimanske žene predavale u medresama muškim i ženskim slušateljima, a mnoge su od njih odgojile svoju djecu bez ičije pomoći. Za vladanja Harun-el-Rešida muslimanske žene su dotjerale dotle, da su se slobodno mogle ba­ viti i državnim poslovima kao njegova sestra Abasa i žena mu Zubejda, bez kojih on nije nijedno važno pitanje riješio. Dok god su žene uvažavale svoju za­ daću, bavile se odgojem djece, dotle su Arapi napre­ dovali, a kad su one zanemarile svoj poziv, podale se taštini i raskošnu životu, cijeli je narod počeo pro­ padati. Tako je bilo i kod drugih naroda A jesmo li mi valjano odgojene? Da promotrimo malo život jedne naše žene, da vidimo, čim se ona bavi. Dok je još dijete u povoju, majka ga preda sluškinji, koja svu brigu vodi oko njega. Jedina želja majke je ta, da dijete ne plače. Počne li dijete plakati, pa makar i ne bilo gladno, to će majka poletiti, da ga nahrani. Ako dijete i dalje plače, ona će ga ljuljati tako dugo, dok mu se ne smuti u glavi i ono se zavede u san, koji mu ne daje nikakva okrjepljenja. Dijete i dalje ostane u rukama sluškinje, žene, bez ikakve naobrazbe, bez ikakva od­ goja. Pa takova žena da dijete odgaja ? ! Eto, uz takovu ženu dijete raste, uz nju uči go­ voriti i od nje prima sve mane i nedostatke njezine. Ova ga pušta u društvo veće, proste i nevaljale djece, od kojih se ono uči mnogim ružnim pa i nemoralnim riječima. Kada dijete upotrebi koji ružni izraz pred majkom, ona mu se slatko nasmije, pa ga još i na­ vraća kao što sam se jednom prilikom uvjerila kod jedne po položaju prve hanume u Sarajevu. Žensko dijete, kao i muško, kad navrši šestu godinu, polazi u ženski mekteb, gdje taj ima, a tamo uči početne nauke nešto sasvim primitivno i to što se tiče vjere a drugo ništa, a gdje nema toga, onda idu pred bulu, koja tamo predaje vjeronauku. Zgrada mektebska je svaka vrlo mala, ili je naprosto sobica, u kojoj i bula prebiva. Bule su većinom siromašne i ne primaju ni­ kakve plaće ni od kog. Sve što imaju jesu darovj, što učenice donesu. Učenice ne donesu mnogo, a za to bula opet prima mnogo učenica. Dešava se, da u jed­ nom mektebu uči po 200 pa kad kad i više učenica. Nastava ne traje dugo, a učenice uče napose, pa je buli nemoguće, da ih presluša, nego je u tom pomažu veće učenice koje i same ništa ne znaju. Pa i kako će znati? Uče po starom načinu iz starih sufara. Bubaju i bubaju na pamet i već jedva što su jedno nabubale drugo zaborave. Onda treba ponoviti ono što se je zaboravilo i tako se to uči i ponavlja mjesece i go­ dine, a na koncu ništa. I ako koja nauči to je na pamet, a drukčije ne, jer ne zna harfova. Ako u mjestu ima ženska ruždija (a to je samo u Sarajevu), u kojoj uz vjeronauku ima i drugih predmeta, to će ona naj­ više uz ručni rad prionuti. Uz knjigu ne bi mogla i da bi htjela. Uzme li dijete knjigu u ruku već je majka tu, da ga ukori: „Gdje ti je pletivo? Zašto šta ne radiš? Što će ti to ? “ I saa će joj dokazivati, da je to nepotrebno, da je to kjufur, da se i ona bez toga udala, pa evo opet lijepo živi. Tako i na taj način odvraćaju djecu, pa djeca i ono malo, što bi mogla naučiti, ne nauče kod kuće, u školi ništa ne znaju, a zadaće rade izmegju sahata ili za vrijeme vjeronauke sakriju se u koju sobu, pa je na brzu ruku izrade. Tako ne čine samo male iz I.og i Il.og razreda, nego i odrasle djevojke. Ako je cura iz od- �107 ličnije porodice, • prestane ići u 14. oj i 15. oj godini dočim siromašne idu i dalje većinom radi ručnog rada. Poznajem jednu curu, kćer bogate majke, a još bogatijeg oca, koja je išla u ruždiju. Dan dogji, a dva ne, osobito kad bi proljeće nastalo. U prvi ra­ zred došle smo u jednoj hefti. Ona je išla 5 godina, dotjerala do Ill.-eg razreda i prestala ići. Ja sam mi­ slila, pa šta je? Njezin je otac bogat, naći će joj učitelja ili učiteljicu i ona će znati sada svašta, pa sam joj unaprijed zavigjala. A kad tamo? Vidim ja nju jednom prilikom, pa je pitam : „šta radiš, učiš li šta ? “ i napeto sam očekivala njezin odgovor. To je pitanje bilo neriješeno. Njezina majka, da je htjela, da se ona muči, ne bi je iz škole ni izvadila, a ipak sam je jedne večeri vidila na vratima sa sluškinjom i slugom, koji je sluškinji govorio takove riječi, o kojima se ne može ovdje ni pominjati, a ona je slu­ šala. Naravno to joj ne škodi. Premda mnogo što šta fali u ruždiji, što bi bilo nužno, ipak se pozna, koja pohagja ruždiju, razlikuje se dosta od one, koja nije u nju zavirila. Ipak je vjerujte malo i premalo .naobrazbe — za nas ova ruždija, ako zamislimo kakva treba da bude jedna buduća majka. Sastanu li se gdje, gotove su povesti razgovor. 0 svemu, što se njih ne tiče, kao n. pr. o tiigjeiUj odijelu, nakitu, te o ženi koja se posvadila sa svojim čovjekom, o svemu znaju, o svemu govore, a u zad­ nje vrijeme počele su se. i politikom baviti. Šta više, politika i muškarci, glavni su predmeti, oko kojih se svi razgovori kreću. Sve ti one znaju, svaku tajnu prodru svojim očima. Znaju svaku inovjerku, koja se zabavlja s kojim muslimanom i tako isto onog, koji se zabavlja s inovjerkama. Gdje je sijelo bilo, šta se je govorilo ? — a od sveg kao da ih najviše za­ nima razgovor o nakitu, o odijelu, jer su to, bez sumnje, njihovi najveći ideali, bez razlike kod žena 1 cura. Svaka želi da bude lijepa i svim silama nastoji, a svaka je o svojoj ljepoti uvjerena kao što je dva put dva četiri. Što koja ima više nakita i skupljih odijela, tim misli, da je ljepša i baš za to toga mora imati, pa ma ne bilo i najpotrebnije stvari u kući. Pa takova žena kako će svoju djecu uzgojiti ? Šta će od njih učiniti ? Sigurno ništa bolje od običnog lole i pijanice. Mnoge su • naše žene nezadovoljne sa svojim muževima, tuže se da izostaju do kasno doba, da piju i još koješta, a pri tom i ne misle, šta je uz­ rok, kao ni to, da će njihova djeca danas, sjutra biti možda i gori od svojih očeva. ,,A jesu li žene krive tome?« - - „Da — i ne!" I one su krive, ali ne u tolikoj mjeri, ali su tim više krivi očevi naši i braća, jer oni shvaćaju i imaju sposobnosti i slobode više nego mi, pa bi mogli bolje poraditi, oko proširivanja naobrazbe i škole našeg ženskinja. U zadnje vrijeme čula sam da se govori i o preustrojstvu naše škole u Sarajevu i još koješta, što bi vrlo lijepo bilo, a i vrijeme je već. Ali kad bi do tog došlo, šta imam ja od tog? Šta imaju i sve druge, koje su mojih godina? Hoćemo li se možda i mi upisati u I. razred, ili ćemo ostati u neznanju, kao što smo i do sad bile. Jedno i drugo je nemo­ guće. Dajte, drage prijateljice, da se mi za se pobri­ nemo, kad se nije već niko imao za nas do sad po­ brinuti ! Dajte, da se organizujemo i da osnujemo či­ taonicu, gdje bi se mogle svakog petka sastajati, dr­ žati predavanja, čitati lijepe knjige i listove, osim toga naći jednu uobraženu žensku, koja bi nas po­ učila u onom što ne znamo, a usavršila u onom što znamo. Prenite se ! Ne budite malodušne ! Ne bojte se pada, jer će nas poduprijeti naši prijatelji i isto­ mišljenici*, a nemojte se ni obmanjivati sa nekakvim znanjem niti uobraženjem, da je ženskoj dosta ako zna ono što treba oko namaza, malo kuhat i čistiti kuću, malo. ručnog rada, i ništa više. Ta i naš devletlija (a. s.) je rekao: Obrazovanje je prijeka duž­ nost za svakog muslimana i muslimanku." Ibni Munib: Kako da razvijemo rad u narodu? „Himmeturridžali takleul džibal ! . . . Mubesmila! Jedna od najljepših ustanova našeg autonomnog »Statuta« svakako je obligatna dužnost vakul'sko-mearifskih tijela, da se brinu za što bolje podizanje pro­ svjete u našem narodu i nastoje, da se islamska mladež posvećuje zanatima ili kakvom bilo radu. Nije mi na­ mjera, da ovdje koga korim ili možda dijelim savjete, nu članci Zahida i Mebmeda u zadnjim brojevima »Gajreta« potakoše me, da se malo osvrnem na ovo pitanje i upozorim na neprocjenjivo blago, što ga u sebi kriju 16. i 17. tačka § 79. našeg autonomnog „šta tu ta- . Nu prije nego li pregjem na samu stvar ne mogu, a da se malo ne obazrem na članak „Rad u narodu- . Činim to iz razloga, što se on može uzeti kao tipičan primjer koliko mogu zlo djelovati olahko nabačene krilatice. Jer, šta je zapravo iznio Zahid u svom članku i je li to uistinu — kao što veli Mehmed — lijep i jezgrovit članak, kojemu fali samo to, što je u njemu iznešeni program zbijen? Na drugom se mjestu osvrćem*) na njegovo površno i skroz pogrješno uvodno razmatranje o »pošljedicama orijentalne filosofije« — a ovdje usprkos Mehmedovim hvalospjevima tvrdim, da taj članak više sliči kakvoj patriotskoj pjesmi u prozi, punoj lijepih želja, nego li dobrom *) Mi nismo dobili od g. pisca do danas nikakva članka kojim se iskupljuje ovo obećanje. Ured �108 programu i zdravom i čistom putokazu, kojim hi tre­ balo udariti, ako se hoće doći do narodnog osvješćenja. Mehmeda su zanijeli Zahidovi vatreni i zvučni poklici, pa i on sa zanosom povikuje: »Omladino, nemoj me sramotiti . . i usvaja Zahidovu devizu: »Sami budimo kovači svoje srede i budućnosti.«' Mene, naprotiv, ovi poklici samo žaloste, jer u njima vidim, ne realnu podlogu za rad na narodnom dobru, nego drugo izdanje pogibeljnog i štetnog se­ paratističkog postupka dosadanje naše školske mladeži: udariti Zahidovim putem ne znači ništa drugo, nego nastaviti neumjesno trvenje i cijepanjem sila potkopati još jedine temelje na kojima je moguće započeti zgradu našeg napretka. To je prva i najveća mahana Zahidova programa. Druga mu je mahana što pred činjenicama zatvara oči i ne vodi brige o raspoloženju i pravcima, koji vladaju megju našom inteligencijom uopće a školskom mladeži napose. Badihava je idealisati i pozivati na okup oprečne elemente. Što ne ide, ne ide. Zadovo­ ljimo se s toga na početku i sa manjim, jer bismo inače mogli sve izgubiti. Treća je, nemala, Zahidova pogrješka što precjenjuje snagu omladine i naše in­ teligencije uopće i tovari im na legja teret, kojeg bi i dosta snažniji teško snosili. Ja držim i uvjeren sam, da jedan agilan predsjednik vakufske komisije može u d a n a š n j im p r il ik a m a učiniti više nego cijela četa srednjoškolaca, pa bila ona ne znam kako orga' nizirana i disciplinirana. Eto, toliko o članku, a sad ću reći koju o tome, kako zamišljam rad u narodu. Oživotvorenjem vjersko - prosvjetne autonomije otvoreno je nama muslimanima široko polje rada i dana prilika, da pokažemo šta možemo i šta umijemo. Našoj je inteligenciji pružena zgoda, da svojim znanjem priteče narodu u pomoć i svojim mu radom pruži najbolji dokaz, koliko nam je nauka potrebna i šta sve može nauka učiniti. Nu mjesto rada i upute naša se inteligencija (čast iznimkama !) drži postrance i nijed­ nim pokretom ne pokazuje, da cijeni blago prosvjetne autonomije i da je spremna štogod realno za narod učiniti. Sve je svaljeno na komisije i niko se drugi ne brine, da udovolji islamskoj dužnosti i pomogne svojoj braći, gdje god može i kako god može. Pa ne samo da nema potpore u radu, nego nema ni čestite kritike. Ovdje — ondje štrljacne po gdjekoji člančić no, na žalost, ne sa svrhom, da šta pomogne i po­ pravi — nego da nebratski navali i ublati. Ide se čak tako daleko, da se u blato povlači i sam „Štatut" i tako ruši temelj naše budućnosti. Biće možda prilike, da se detaljnije osvrnem na ove bjesomučne navale i žučljive izljeve strančarskog jala i bijesa i u pravom svjetlu prikažem njihovu vri­ jednost. Danas ću se zadovoljiti konstatovanjem ža­ losnog fakta, da »Štatut« — usprkos svega „patri­ otskog" ogorčenja opozicije — ostao nepoznat, ne samo našem seljaku i gragjaninu, nego li i hodžama i in teligenciji i da niko ne nastoji, da se ovom zlu do­ skoči i narodu rastumači sadržaj »Štatuta« i koristi, koje bi se iz njega mogle izvući. Naš ihtijat s jednu stranu, beskorisna huka i buka s drugu stranu, krivi su, da je do danas ostala narodu nepoznata ona divna demokratska i islamska ustanova § 39. Štatuta, p o kojoj je d že m atsk a s k u p š t i n a ne samo vlasna — nego i dužna vijećati i z a k l j u č i v a t i o s vi m a v a ž n i j i m vjer­ s k i m p o s l o v i m a s v o g d ž e m a t a . Braćo draga, kolikog li blaga u ovom paragrafu i kolike li štete, što se ovo blago ne iscrpljuje! . . . Omladino, inteligencijo, hodže . . . Zahide, Mehmede, evo vam neuzorane njive, gdje ćele moći zaorati, eto voćke, koju treba okalemiti !■•... I mjesto što Zahid i Mehmcd kliču: »Omladino, .na okup!(< ja velim: »Zagjimo svi mi — i stariji i mlagji — u narod i tu razvijmo bajrak rada!« Mjesto propagande srednjoškolaca megju djecom, ja bih pre­ poručio propagandu vakufskih komisija, džemalbaša i ostalih uglednika (uz s e k u n d i r a n j e a k a d e m i č a r a , n u v a b l i j a i d r u g e t a l e b e ) na džematskim skupštinama, i to ne samo u pravcu što boljeg i većeg pohagjanja škola i mekteba, nego i unapregjenja zanata, radova, podizanja ženskih mekteba i ostalih potreba, što ih je Zahid onako lijepo u svom članku nabrojio. Mjesto u tijesne vakufske kancelarije zagjimo u narod, i održimo što više džematskih skupština, budeći na njima zamrlu narodnu svijest? T u n e k a n a m b u d e p ol j e r ada i tu z a p o č n i mo p r o p a ­ g a n d u ! Tu t r e b a da se os j et i ž i \ o t i t u t r eba, da k o m i s i j e p o k a ž u , š t a m o g u i kol i ko mogu! . . . Pokažimo vidljivim znakom, da nam »Štatut«« n i j e b i o s v r h a desetgodišnjem radu, nego da smo u njemu tražili s a m o s r e d s t v o , kojim ćemo obezbijediti svoj opstanak. Pokažimo i dokažimo, da članstvo u komisiji nije samo paradna počast, nego dužnost, skopčana sa ustrajnim radom i odgovornošću prema Bogu i narodu — p o k a ž i m o , d a s m o z r e l i i da u m i j e m o , ne s a mo t r a ž i t i , nego i u p o t r i j e b i t i p r i l i k u i k o r i s t i t i se po­ s tig nu ti m uspjesima! Ovo što gore rekoh i upravih na adresu komi­ sija, nijesu samo prazni i olahko nabačeni poklici, nego opomene, što ih diktuje gorko iskustvo, da se kod nas još hala ne cijeni i ne uvažuje uzvišena islamska ustanova »mešveret« i da još i sad više na' ginjemo apsolutizmu nego li »mešveretu«, koji je na­ šao tako vidna izražaja u »Šlatutu« i na kojem je tako rekuć naš »štatut« sazidan. Meni je žao i duša me boli, što moram konstatovati žalosni fakat, da je u o v o m p o g l e d u vrlo mala razlika izmegju starih i novih komisija i d a s e �109 j o š h a l a n e o s j e ć a o n a p r o m j e n a , k o j a bi p r i m j e r o m »Štatuta« t r e b a l a i m o r a l a d a n a s t a n e . Izmijenile su se osobe i naslovi, nu s i s t e m j e j o š h a l a s t a r i , hala je »eskji tas eskji hamam«, jer se vrlo malo vodi računa o džematskim med'/.lisima i skupštinama i vrlo se slabo cijene ko­ risti njihova sudjelovanja u radu. Svraćam s toga ovom zgodom pažnju nadležnih na ove anomalije, a apeliram i na patriotizam komisija, da u svom interesu malo više počnu cijeniti javno mnijenje i davati mu prilike da se mogne nesmetano manifestirati. Udaljih se malo od predmeta nu zarar jok! — nije ni ovo na ođmet, ako samo ne ostane glas va­ pijućeg u pustinji. Da pregjem na stvar. Gore spomenuh potrebu, da i akademirari i taleba uzmu udjela u džematskim skupštinama i nijesam to bez svrhe istakao. Mi danas imamo priličan broj akademičara, n u i m a m o l i i v r s n i h na" r o d n i h r a d e n i k a, n e k a n a t o o n i s a m i o d g o v o r e . Naši akademičari imaju i svoja društva napišu i po koji proglas (ali su češći apeli za pripomoć.) nu ne mislim, da se time mogu odužiti za žrtve, što ih narod za njih pridonosi. I kad spomenuh propa­ gandu akademičara — ne padoše mi na um »Zviježđima apeli, nego zamislih njezin istup u narod i to, ne u sjaju jedne obične zvjezdice, nego „Bajraklije", koja će visoko podignuti stijeg rada i mladenačkog odu­ ševljenja i svojom pripomoći doprinijeti jak obol rada i nastojanja u gornjem pravcu. Jer, oživimo li na ovaj način u narodu § 34. »Štatuta« i poučimo li ga o njegovim pravima i po­ vlasticama,- što mu ih daje »Štatut«, omilićemo mu vakufsko-prosvjetnu autonomiju i pružiti dokaz, d a je- » Š t a t u t « č v r s t a z i d i n a , i z a k o j e s e. m o ž e u s p j e š n o i s i g u r n o b r a n i ti n j e g o v a n a j v e ć a s v e tin ja , pa da se usljed toga može mirne duše priljubiti uz ovu grudu, s v o j u g r u d u , koju mu djedovi nam riješe i ostaviše ne za to, da je izda i budpošto proda tugjinu, nego za to, da na njoj sa­ vije čvrsto gnijezdo u kojem će se othranjivati, n e k u k a v i c e i p t i c e s e l i c e , nego sokolovi, koji će do zadnje kapi krvi hraniti svoj vatan i millet, koji ne će dozvoliti, da četiristogodišnji islamski trud bude uzalud, pa da se njihovom krivnjom u ovim krajevima ugasi n.ri-iman, da naši divni vakufi postanu plijen nemuslimana, groblja, u kojima truhnu kosti naših otaca, djedova majki, sestara i braće — njihova od­ marališta i plandilišta i da se na džamijama zablista štogod drugo osim polumjeseca, što ga donesoše i ovdje zasadiše naši slavni i junački djedovi i pra­ djedovi. Zašavši u narod i pokazavši mu djelom, da škola ne odrogjuje i da sama po sebi nije nikakvo rasadište pogubnih misli — potaknućemo ga na razmišljanje o potrebi, neophodnoj potrebi i važnosti što jačeg učvr­ šćenja drugog našeg kulturnog bedema, našeg dragog »Gajreta«. »Lejsel haberu kel ijan !«, pa će s toga ovaka pojava vrijedne mladeži djelovati više nego li stotine pojedinačkih kandermi i kojekakvih proglasa. S toga da te vidim „Zvijezdo", da vas vidim mlade saruklije! . . . Eto, kako ja zamišljam polje rada, na kojem bi se »bez huke i buke« mogla najzgodnije pokazati neokušana snaga svih, koji biše željeli koristiti ovom narodu, a sad ću reći još koju o tom, kako bi se mogla najuspješnije provesti srednjoškolska propaganda. Neću sad na dugo i na široko dokazivati potrebu što većeg pohagjanja škole, jer je ona na dlanu i mislim, da danas nema imalo razboritijeg gragjanina, koji nije na čistu o njenoj neophodnoj važnosti i potrebi. Svraćam pažnju samo na to, da je briga za prosvjetu dužnost svih vakufsko-mearifskih tijela, da je ona te­ meljni kamen „Štatuta" i da je sav »Štatut« ispre­ pleten propisima: ko i kako će se brinuti za podignuće prosvjete megju nama muslimanima. Prelazim preko većine tih propisa, jer nijesu u savezu sa mojom te­ mom i osvrnuću se samo na one dvije tačke, koje istakoh na početku ovog članka i koje spadaju u konpetenciju, ili bolje rečeno, u dužnost vak. mearifskih komisija. Poticati islamsku mladež, da uči i ide na zanat ili kakav bilo drugi rad ! . . . Divne li dužnosi, što je nalaže ova tačka »Štatuta« i velika li sevaba onima, koji udovolje ovoj svetoj i časnoj islamskoj i patriotskoj dužnosti i ulože sve sile, da je što bolje i savjesnije izvrše! . . . Kako će se najbolje mladež potaknuti i šta će najviše pomoći, da komisije dostojno izvrše svoju duž­ nost.? Izvan svake je sumnje, da je prvi uvjet za uspjeh — pridobiti i kanderisati roditelje, pa kad se ukloni ova zaprjeka, onda su mladenačka srca jurišem osvojena. B u d u li o d r ž a n e č e s t e d ž e m a t s k e s k u p š t i n e i b u d u li k o m i s i j e i z d a š n o p o t p o m o g n u t e od s t r a n e a k a d e m i č a r a i t a l e b e — r i j e š e n o j e ovo p i t a n j e v r l o j e d n o s t a v n o i v r l o p o v o l j n o . Hoće se samo malo više volje, pa će sve ići ko po loju. S drugu se stranu treba okrenuti i mališanima. Ispiti su na pragu : koja nagradna knjižica, koji »aferin!« pa učiteljska i roditeljska sokolenja — i dosta. Pustiti još srednjoškolce, da i oni koju reknu i potpomoći ih u njihovom nastojanju — pa kud bi više? Samo malo više brige i zahm eta! . . . Što se tiče 16. tačke preporučio bih, da se kod stavljanja predloga o štipendijama uzme osobit obzir na § 5. »Štatuta«, koji u 3. tačci nalaže brigu, da se islamska mladež odgaja u vjeri i islamskom duhu. Uspazimo li dobro na moralno i vjersko ponašanje učenika, uklonićemo s jednu stranu uzroke, radi kojih naš narod opravdano hladi od škole — s drugu ćemo opet stranu podignuti u gjaštvu islamsku svijest i �110 stati na put štetnim strujama, koje hode, da zavladaju našim gjaštvom. Kako je poznato, vakufsko-mearifski je sabor ove godine predvidio 10.000 K štependija za visoke škole, pa će se savjesnim nastojanjem komisija vrlo lahko modi provesti ovaj princip i tako zapriječiti, da se vakufsko-mearifskim novcem odgajaju ljudi, koji ne od­ govaraju svrsi, za kojom igje »Štatut«, a i svaki uvigjavan i pošten musliman. Osobitu bi važnost trebalo posvetiti izboru mla­ deži, kojoj će se dati štipendije za Studiranje islamskih nauka na istoku. Osim lijepa ablaka, položio bih oso­ bitu važnost na to, da ovi gjaci imadnu što bolju svjetsku naobrazbu, pa da tako dobijemo ne ljude, koji će samo znati »kile-ruvije«, nego ljude, koji će medi shvatiti i prozreti situaciju u kojoj se nalazimo i modi udovoljiti uvjetima, koji se moraju stavljati i nalaziti kod ljudi, koji de danas — sutra biti nosioci i braniči Islama i muslimana u ovim zemljama. „Baluk bašten kokar“. S toga treba velik dio uzroka naše kulturne zakržljalosti tražiti ne u ne­ sposobnosti rase, jer su naši zemljaci drugih vjera od nas dobro odskočili; n e u v-j e,r i i n j e n i m p r i n ­ c i p i m a , j e r je I s l a m od z a p u š t e n i h A r a p a z a k r a t k o v r i j e m eru-č i ni o s v j e t s k e u č i t e l j e i n a j k i l H u r n i j i s a v r e m e n i na­ r o d — nego u nesposobnosti i nesavremenosti naše uleme, koja, mjesto da se pokorava uzvišenoj uputi: „El-hikmetu dalletul mumini . . .“ i sličnim zapovijedima, pa da bude Svjetlo ovom narodu — sve se više udaljuje od zbiljskog života i traži selamet u kojekakovim starogrčkim i perzijskim besmislicama, koje sa Islamom nem aju ništa zajedničko, nego su mu na­ protiv, potpuno oprečne i ruše najhitnije njegove za­ sade. Obrazovati ulemu prema duhu vremena i lišiti ju sredovječnih predrasuda, ako ne više, ono je sigurno isto toliko potrebno kao i odgojiti akademski obra­ zovane ljude, pa ne mogu s toga da nagjem oprav­ dana razloga, za što je za talebu odregjeno samo 5000 K štipendije. Osvjedočen sam, da će članovi visokog rijaseta, koji de već na prvom koraku morati, da osjete manj­ kavost u ovom pogledu — biti prvi, koji de potvrditi moj sud o ovoj živoj potrebi našoj, pa se nadam, da će im biti prva briga, da ispunjujudi 7. tačku § 138. »Statuta®, već u prvom zasijedanju v.-m. sabora dokažu neophodnu, i neodloživu potrebu povećanja broja Sti­ pendija za talebu, koja će ići na nauke u Misir i Carigrad. Komisijama bih još preporučio, da osim brige, da se što bolje razdijele lani odobrene štipendije, osobitu pažnju obrate na podmladak u medresama i pobrinu se, da se u budući proračun u prvom redu uvrste predloži o potporama i Stipendijama za softe, te da upregnu sve sile, da se iz svih krajeva naše domovine pošalju gjaci u darul-muallimim. • Oduljih s toga završavam ponovnim poklikom i »Da te vidim, »Zvijezdo«, da vas vidim mlade saruklije!« . . . Muhamed Hnmdi: Evolucija našeg ženskinja. Zadnjih nekoliko godina počelo se je živo pre­ tresati pitanje islamskih žena, a naročito iza progla­ šenja ustava u Turskoj razvila se je živa diskusija o tom predmetu u turskom novinstvu. Osobito se je u tom pisanju isticala poznata turska spisateljica FatimeAlijja, koja je faktimaa dokazivala i dokazala potrebu ženske naobrazbe. Taj pokret megju Osmanlijkama odjeknuo je širom čitavog islamskog svijeta, pa nije ostao bez ikakvih posljedica ni kod nas, i u zadnje vrijeme se mogu čitati u raznim našim listovima vapaji našeg muslimanskog ženskinja za savremenom prosvjetom. Karakteristična su izmegju ostalih, pismo jedne »Rušdijanke“ i odgovor joj od »Posavke", štampani u »Tariku«, u kojima se ističu nazori u pogledu obra­ zovanja našeg zapuštenog ženskinja, ocrtavaju se za­ daće i borbe, koje ženu čekaju u budućem životu i napokon izvagja se iz tog, da takav borac mora — ako de da ustraje u borbi — biti dostojno spreman najmodernijim oružjem — prosvjetom. Ovi opravdani vapaji za naukom našeg ženskog spola, pobudili su sažaljenje u srcu svakog svjesnog muslimana. Opravdano vele, da one toj stagnaciji nisu krive, šta više, su nemoćne izvući se iz ovoga vrt­ loga; sva krivnja leži na strani mjerodavnih faktora, koji bi mogli — ako im leži na srcu opće dobro našeg naroda — mnogo učiniti za pridizanje u ovom pogledu najprezrenijeg staleža. Dok se tolike riječi po čitaonicama i drugim društvima troše u pohvalu patriotizma i zauzimanja oko prosvjetnog i kulturnog podizanja našeg naroda, dotle se pri tom niko ne po­ brinu niti i jednu jedinu riječ prozbori u prilog tom zaslužnom faktoru sviju vremena — našem ženskinju. Priznajući nesposobnost za riješenju ovog Gorđijevog čvora, ipak ću — ne upuštajući se u ekspan­ zivna razlaganja — progovoriti koju, pa izazvao pro­ tiv sebe makar koliku kliku napadača. Zamislimo li samo ženu i njezinu uzvišenu za­ daću kao uzgojiteljicu budućeg naraštaja, higijenskointelektualnog pedagoga, samo nam se nameće pi­ tanje: zar je moguće, da taj važni faktor bude ne­ spreman za svoj sveti poziv ? Nikako. Treba joj u prvom redu čvrstog vjerskog znanja, s kojim će utje­ cati na dušu svog evlada i u ranoj mu mladosti za­ saditi u srce prve religijske i moralne pojmove, koji će za uvijek, kao u mramornom kamenu, uklesani �Ili ostati. Kao odgojiteljici pak, treba joj znanja o tje­ lesnoj higijeni djece, o kakvoći hraniva, odijela i sta­ na; o duševnom i ćudorednom uzgoju kao: uzgoju ćutila, pamćenja itd., onda o uzgoju poslušnosti, 'saosjećaja, istinitosti, zahvalnosti, o redu i čistoći kod djece. Kako je žena sudrug mužu u unutrašnjosti kuće, to joj spada u dužnost, da zna kuhati i gospo­ darstvo nad svim pokućstvom savjesno izvrši vati. Dok ovo pišem, pada mi na um jedno brutalno pravilo zatornika ženske naobrazbe a to je: »Kad nauči žensko d’jete pisati (čitati), Kad’li tad’li moraće se kajati«. Ovako misle samo oni, koji ne vide dalje od nosa i koji ne poznaju islamske povijesti ni njenih sjajnih perioda, gdje su muslimanke ne samo nauča­ vane, nego su šta više one i druge podučavale i na javnim školama predavalo razne znanosti kao: teolo­ giju, pravo,literaturu i dr. Nu na ove se riječi ne bi trebalo ni osvrćati, kad bi ih govorili kakvi »prosta­ ci", nego ih, na žalost, govore baš oni »autoriteti" koje prostaci slijepo slijede, a to su sve opi, za koje Muha­ med Bergivija veli: » ! Zar se nikad ne ćemo opametiti i svojom pameti misliti. Ta i sama nam čista savjest nalaže, da ženskadiju, obzirom na njihov položaj, odgojimo kako će svoje uzvišene zadaće moći savjesno i prema islam­ skim propisima vršiti. * Mi ne zahtijevamo od njih, da budu — po ev­ ropskom shvatanju — emancipovane i veleučene mu drice svijeta i života, jer to nije uslov bračne sreće Ovaka žena živi samo za sebe, pa će žrtvovati i naj svetije dužnosti za volju svojeg sopstvenog zadovolj stva. Dok se emancipovanoj mudrici u svakoj težo prilici mozak muti, a duša joj čami u očajnoj ne svjestici, jer joj je nadri-mudrost potresla čvrste stu pove utješnice vjere; dok joj je gorak prezir otrovao dušu, a ne zna, jadnica, kome da se povjeri, dotle tri­ jezno vjerski naobražena žena, i u najcrnjoj magli užasne nesreće nagje blagošloveni zakutak, nad kojim lebdi raskriljenih krila angjeo utjehe i pokoja. Ona vješta ručica, koja perom kreće, rado se laća, kad za­ treba, i varjače i metle i šivačice igle i dr. Dakle, kao muslimanki — islamsku vjeronauku, kao budućoj materi — odgoj djece, kao supruzi, kuć­ nom radeniku — kućanstvo naučiti, jest neminovna dužnost u* J ’J i to je ,,llmi-hal«, i u tom smislu — mislim — da je izrečen izhadis: L~» JS'je JJIJU r Tražiti nauk je neminovna dužnost svakom musli­ manu kao i muslimanki. Mazim Muftić — Tuzla. Sibjan-mekteb. Vrijeme je lijepo i za šetnju ugodno, a njih dvojica zastali na raskršću blizu mekteba, pa se nešto živo razgovaraju. I ne obaziru se na to, što bi ih ko god iza obližnjih taraba mogao čuti i zapamtiti o čem su razgovarali. — Beli je ono ondje sibjan-mekteb, —- reče ne­ poznati, uprijevši štapom u malu kućicu na protivnom ćošku. — Bezbeli da je, vidiš gdje djeca ulaze unutra sa suframa pod pazuhom, — odgovori mu poznati. — Ma i bez toga sam mogao pogoditi! — od­ mahnu rukom nepoznati. — Po čemu ćeš pogoditi, kad nema ni hefta od kako si amo doselio. Valjda je i u vas ovaki mekteb ? — Ne samo kod nas, nego gdje sam god bio, svugdje su ovi sibjan-mektebi jednaki. Hoću reći jednako zapušteni. Mala zgrada, niska, tijesna, bez ikakva namještaja. Većinom pendžeri polupani, a i inače, cijela im je i vanjština i unutrašnjost bez ikakva reda i poredka. Eto, smio bih se kladiti, a nijesam ^ulazio unutra, da i u ovom našem mektebu nema nikakve prostijerke, osim ako ima komad istrcane hasure, dvije-tri dugačke i isparane, sa klimavim nogama, peštahte i može biti hodžino mjesto sklepatih od ne­ jednakih dasaka: niti ga je gradio majstor ni majstorsuz! završi nepoznati gledajući vatreno u svog druga! i — Tog i svega ima, ali svakako držim, da si i ti, kao i ja, u takvom jednom mektebu, početke i temelje svoga znanja primio, pa ne znam što nam pored svega toga danas fali, — odgovori poznati, očito « ne držeći, da je šta odgovorio, ali se čini, da je s tim htio svoga druga podražiti, da on svoje mišljenje na­ stavi razlagati, a u duši mu se isti osjećaji počeli buditi. — I još pitaš, šta nam fali! Nije moguće sve ono izbrojiti, što nam fali baš radi toga, što početne te­ meljne vjerske nauke učimo u tako zapuštenim i neuregjenim zgradama. Zar nam nijesu samosvijest, ponos, osjećaj za lijepim i urednim davno okrenuli legja. Ili slobodnije s tobom razgovara jedan u tralja­ vim i pesinavim haljinama, ili onaj, koji je lijepo i pristojno odjeven? Zar okolica ne utječe na uzgoj i raspoloženje čovjeka? Zar nijesi tužan ili veseo, ako je vrijeme ružno ili lijepo, bez da ti se je kakvo zlo ili dobro dogodilo? Dobro se sjećam, kad sam u djetinstvu išao u s bjan-mekteb, više puta sam otišao plačući, a znam puno djece, koja bi kući došla, bajagi iz mekteba sa ostalom djecom, a na taj dan u mekteb ni zavirili nisu, nego su se negdje zabavljali, pa kad mi pogji kući, a oni se megju nas umiješaj, da tako roditelje zavaraju. — Što se smiješ? — Isto sam lako i ja često radio! — odvrati po­ znati previjajući se od smijeha. �112 Pa zar to nije zijan? Koliko ta djeca gube u nauci, a koliko ih se u takom krijenju izvan meteba iskvarilo. A i tome bježanju imade uzrok. Dijete dok jt malešno, dade se naputiti i na dobro i na zlo. Ako ga želimo naputiti na dobro, moramo ga podučavati i prikazivati mu ono dobro lijepim i primitljivim, tako, da ga ono »dobro« oživljuje i razveseljuje.... Ta za Boga, kažemo li sami sebi i svojoj djeci, da je vjera od svega i svačega preča, — kao što i. jest, a ovamo, spustili smo se tako nisko, da smo učenje te uzvišene vjere bacili u najzabitnije, najneopskrbljenije i najgore zgrade, na one otrcane hasure i na one klimave peštahte. Od kud će onda naše dijete imati pojma o nečem lijepom i uzvišenom, kad ga šaljemo u uzgojilišta, koja su kukavnija od nečijih i nečijih pojata. Zar tu nije dosta razloga, pa da dijete smišlja vražiju varku i ide negdje u šumu, dok bude vrijeme, da se druga djeca, — kojih su očevi nešto strožiji, — iz mekteba puste. Upravo mi se čini, da je ovo jadno stanje naših mekteba i u njima ono još jadnije nerazumljivo učenje dovelo naš čestiti narod do ovako mlitavog i nestalnog stepena. Narod osjeća da ima vjeru i da je ta vjera-sveta, ali pošto te svete i uzvišene vjere nije temeljito upoznao, bojj joj se i bježi s njom u daleku Aziju, a ra-vidi, da je ta vjera u jedno još i jaka tako, da ona i gdje nije prije bila, stiče sebi sljedbenika u Engleskoj i drugim državama. Uzvišenoj nauci treba dostojno i časno mjesto! Ha što misliš ti? — Potpuno se slažem s tobom i držim ne samo da bi trebalo mektebskoj zgradi više brige posvetiti, nego bi se trebalo i za uzgojitelje pobrinut. U uzgojitelju leži sreća ili nesreća djeteta. Bta misliš, koliko jedan hodža u sibjan-mektebu ima plaće za svoj trud? — Sto groša, sto godina ! — Jest. I za to sto groša mi hoćemo i zahtije­ vamo, da nam hodže budu hodžama. On sa to kukavne plaće nije se u stanju danas ni samim hljebom hra­ niti, a kamo li da se bez drugih domaćih briga sve­ srdno dadne na uspješno uzgajanje podmlatka. A ve­ ćinom ti za taku neznatnu plaću neće ni doći kakav vješt i sposoban uzgojitelj. Neopskrbljeni hodža ide za vrijeme predavanja nekud, da sebi zaradi idaru, a za to vrijeme odredi djeci, da neprestano uče u Musafi’šerifu. Djeca onda cijelo vrijeme uče i uče, a da ne znaju i ne razumiju šta uče i misleći, da se to tako svugdje ući i da se u tome sva nauka sastoji, odrastu u uvjerenju, da se nauka sastoji iz nečega nerazumljivoga, iz nečega, što samo hodže mogu znati, a ostalome je svijetu dosta da vjeruje, da tako mora biti. Hodžu treba opskrbiti tako, da se ne mora za vrijeme nastave brinuti ni sa čim drugim, osim sa dobrim poučavanjem, a bogme nužno mu je imati no­ vaca i za to, da se može pristojno odjeti, da ne dolazi megju djecu poderan, jer iza majke i oca, djetetu se najviše utuvi hodžina slika u mozak. Dijete u svog! uzgajatelja uvijek gleda, motri njegovu odijelo, njegove kretnje, pati na njegovu ponašanje, te o svemu tome razmišlja i na temel;u svega toga udešava i na'čin svoga budućeg života. — Šta ono onaj stražar nosi? Eno, hoće da ne­ kakvo ćage prilijepi na mektebska vrata! opazi po­ znati, a iza toga se obojica drugova uputiše pred mekteb, gdje je jedan stražar sa još dvojicom ljudi lijepio nekakav papir. — Broj taj i taj, — poče čitati nepoznati. — Usljed vještačkog izvještaja, da je mektebska zgrada u mahali N. za uporabu postala opasnom, to se od strane kotarskog ureda zabranjuje daljnje predavanje u njoj, te se ista imade kroz četnaest dana oboriti. 0 čemu je ovdašnje vakufsko povjerenstvo obaviješ­ teno, itd. — Ama sad, kad se ovaj obori, Bog zna, kada će se naše vakufsko povjerenstvo pobrinuti, da sagradi novi! — Eto sad dobre prilike, da se tu podigne do­ stojna mektepska zgrada. U tome se pomoli iza čoška jedan mladi efen­ dija, koji, čim ugleda dvojicu drugova, poznatoga i nepoznatoga, (ali po svojoj prilici njemu obojica po­ znati,) — prije pozdrava doviknu im veselo: »Znate li ljudi, šta je novo?« — 0 , o, merhaba, šta je ,kazuj! — Odobren je naš vjersko prosvjetni autonomni štatut! — Fala dragom Bogu! — odgovoriše drugovi i zajedno sa pridošlim efendijom krenuše niz sokak ’ razgovarajući se o veseloj vijesti, ali se zbog udalje­ nosti nije moglo više ništa iza taraba dočuti. Iz jednog razgovora. Kad god sam pošao u mjesto X, bila mi naj­ ugodnija pomisao, što ću koji sahat posjediti sa svojim — još iz djetinstva — prijateljem Begom. On je jedan od najvaljanijih mladića u tom mjestu. Bavi se terzilukom. Tačno i uredno obavlja narudžbe, uz to je prilično lijepe naravi, pa ima mnogo mušterija i to više inovjeraca, nego li muslimana. Inovjeraca više za to, jer mu nije bilo „ispod časti" naučiti krojiti i šiti tijesna odijela; a kod nas se to najviše zahtijeva. Tako on zgrče bukadar novac. Kako je čestit i valjan kod njega se kupe u večer zimi ili petkom ljudi kao i on — novih misli, mladih godina, a uz to čestiti' i valjani. Ali se kod njega nikad ne govori o besposli­ cama. Tu se raspreda o trgovini, težakluku, školama, knjigama i o ostalim savremenim pitanjima. Ne pevršno, nego u pravoj svojoj suštini. Baš kad sam neki dan iznenada stupio u njegov dućan, iznenadiše se mom dolasku. Bego je kao i obično šio, još se trojica naših ljudi poredali u krug oko njega, a Me- �113 hmed im dovršivao čitanje Mujezinova članka — „Ženski mektebi", u 3. broju „Gajreta“-a. — „Taman si nam dobro došao1*! uskliknu Bego. ,,Evov ovo mi se ne slaže s mojom pameti: Da se u nas otvore ženski mektebi, pa još da se u ove mektebe uvedu n a j n o v i j i p r e d m e t i i d a še predaje n a n a š e m j e z i k u s a r a p s k i m p i s m e n i m a " . — „Znaš, brate, rekoh, da je to moja davna želja. Jesam li ti još lani jednom prilikom govorio, da naša djeca ne će imati stalna i dobra vjerskog ocjgoja sve dotle, dok budu na tugjem jeziku svoju vjeru učili. Jesam li te upozorio na samu Tursku. Turci su vidjeli, da ne će postignuti željenog cilja u vjerskom uzgoju, ako budu svoju djecu odgajali na arapskom jeziku i za to su sve preveli na svoj — turski jezik. Eto, ti si vrlo lijepo učio u mektebu. Svršio si i »Bergivi-šerh“, pa koliko bi sad mogao razumjeti u njemu? Ništa. Ako ti što zatreba, da u njemu pogledaš, ne umiješ. A da je o on na tvom jeziku, ako bi što i zaboravio vazda bi mogao prigledati; kao na svom jeziku. — „E, dobro to“, rekoše mi svi. Ali kakvi su najnoviji predmeti ? ujagmi Bego. „To ti je — brate — pedagogija, povijest, eko­ nomija, ručni rad i t. d, rekoh ja, pa nastavim: Jesmo li ja i ti o tom nekoliko puta govorili, kako se kod nas djeca uzgajaju, a kako kod turskih učenih žena. Naše — današnje — majke metnu dijete u stalak (dubak) i mjesto po sahata, one ga pušćaju, te po 2 sahata ostane u stalku. Po sahata stoji kako tako, ali pošto su mu slabe i vitke kosti u nogu — cijepci — te dijete brzo zabole, počne se vješati o nadlak­ tice dok ga i one ne zabole, onda stane plakati. Nakon 2 sahata majci na um padne, da se je dijete prestajalo u stalku i izvadi ga, ali pošto su mu se počele kriviti noge. Tako to ide iz dana u dan, pa u naše djece redovice vigjaš krive noge. Ovo je samo jedan mali primjer, a da i ne govorim o hrani dje­ teta i ostaloj njezi. Što se tiče povijesti, zar ne bi bio svaki musliman i muslimanka stalniji u vjeri, kad bi poznavao sav život Muhamed al., širenje Islama, velikih islamskih ljudi i dr. Tako bi isto nas svaki manje trošio, kad bi mu žena vodila račun o tom, koliko i na što za koju heftu troši, te pazila, na čemu se može uštedjeti. Što se tiče ručnog rada, o tom ne lih trebao ni govoriti. Eto, pred tobom leže jedne ženske, svilene haljine, a sam si mi govorio, da ti se bolje isplati šiti tijesno odijelo i kapute, nego li ove svilene dimije. Zar ne bi bolje bilo, da naše ženskinje umije sobom krojiti i šiti svoje odijelo, pa i muške haljine. A pomisli, kad bi još umjele tkati, vesti, plesti čarape itd., koliko bi koristile samo svojoj kući. Kad sam ovdje prekinuo razgovor, u Bege se je moglo pročitati s lica, da sve potpuno shvaća i odobraje. A i drugi su premišljali, kao da su se sprijateIjivali s novim potrebama, koje od nas nova vremena traže. „N-“, K n jiževn ost. Hazim Muftić — Tuzla. Sestra. Idila Proljetno je jutro i sunce sja. Na kraju grada u jednoj prodolini, gdje bogati gragjani izlaze samo na šetnju, viri iz zelene trave, — cvijećem prošarane — nekoliko sirotinjskih kuća. Sirotinjske su, jer je tuđe, u tom krasnom kraju, če­ tvorni metar zemlje pedeset puta jeftiniji od one u zadimljenom i zaprašenom gradu. Jedna se je kućica osamila, onamo više žuborećeg potočića, a iznad nje je šuma, iz koje se čuje ugodni pjev veselih ptica. Kućica je stara i poderana, a i avlija oko nje, nesimetrično je iskrpljena negdje protruhlom daskom, a negdje izhrgjalim plehom od razvaljene gazne kante. . Ni cesta dotlen nije dogragjena i sva je prilika, da se u ovpm stoljeću tuda ni graditi neće, jer do gradskog trotoara imade skoro čitav kilometar, a i inače grad se je počeo širiti dolje u ravnom kraju. Nego su ti siroti stanovnici sebi utabali svojim bosim nogama usku stazu, koju su na nekoliko mjesta preko potoka spojili koritastom daskom. Uz osamljenu kućicu duž obale nad potokom, stere se u vrljike ogragjeni vrt. Više od dvije trećine vrta zasagjeno je već dosta izraslim lukom. Uz jednu krajnu lijehu luka sjedi i plijeve domaćin, sredovječan čovjek, rijetke i ćosaste brade, siromašno odjeven. — Prema njemu na istoj lijehi plijeve mu kći, djevojčica od dvanaest, trinaest godina, odjevena u crveno-bijelim beharam išarane haljine. Na drugom kraju vrta, sjedi još troje muške djece: dvoje je već po pet, šest godina staro, dočim je treće istom prohodalo, te se ona druga dva mali­ šana osjećaju, da su ga dužni čuvati, da se ne pre­ vali ili da ne bi zemlje mećao u usta. Mali je po svoj prilici mezimac sviju ukućana, ali imade kašalj, te se sestrica u šarenim haljinama često osvrće na njeg, da vidi šta radi. Dječica su mirna, te šute i gledaju, šta im otac i sestra rade. Otac je ozbiljan, ne osvrće se nikud, nego samo radi i radi. Tišina na sve strane, samo čuješ žuborenje potoka i pjev ptica. Na jedan put se malom mališanu zakašlja, ali tako, da ne znaš ili je od njegovog pravog kašlja, ili je ujagmilo turiti u usta grumičak zemlje, pa mu u grlu zapelo. Djevojčica u tili čas potrča k bratu, dočim otac samo upita »šta mu je?" pogledavši u kćer. Dje vojčica nije ni deset koraka letila, a mališan se je već snašao i prestao kašljati. Valjana i brižljiva sestrica se opet vrati na svoje mjesto, zadovoljna što joj je bratu kašljanje tako brzo prešlo. �114 I nastavila je opet marljivo čeprkati svojim prstićima, rastavljajući suvišne travčice od domaće ko­ risne biljke, a da nije brige za malim bratom na pustila, vidi se iz toga, što se do nekoliko časaku iz njezinog zvonkog grla ču sestrinski usklik: »Srce moje, Ibrahim e!«------I dalje su oboje plijevili luk, a djeca su mirno sjedila, šutila i udisala čisti šumski zrak. Potok je romorio i kao da je pripovijedao žu­ tom i plavom poljskom cvijeću, kako na brežuljku u osamljenoj kućici živi dobra i valjana sestrica, koja voli svoga brata. A ptice pjevaju i kao da okolo dokazuju, da je u ovom kraju ljepši i ugodniji život, nego onamo u zaprašenom gradu, jer ovdje imade više ljubavi, više srca i plemenita osjećaja. Ata Nerćes: -■ - - ----- Iz sličica „Sa Neretve:*' Jedno pismo novijeg datuma. I ako peče sunce u Hercegovini, što no bi naša braća sa sjevera domovine rekla, „da vrije mozak u glavi", ipak smo mi našli u našem kršu hladovine. U plodnoj zemlji nikli, kao po ljudskoj želji, gusti šipci i smokve, a oko njihovih ogranaka svijala se mila vinova loza. Sve jedno što nije ljudska ruka ni takla, ipak je taj naš domaći dar načinio ugodne hladnjake... U Hadži Muradbegovoj bašči divna zgoda. Uredio čovo bašču, a Bog dao napretka. Tu smo onako po ićindiji vazda pri slatkom mehabetu. Sad zapodjeni o onom, sad o ovom, a uživaj gledajući čare krasne prirode i naslagjujući se slašću, sad bostana, smokava, grožgja i t. d. Hadži Muratbeg je čovjek u pedesetim godinama, naobražen više carigradskom naukom što se je mogla baš u modernim tadašnjim turskim školama čuti i naučiti. Dašto, da je poznavao i evropske misli. Pa onako, k6 čovjek bogat, ne htijašese posvetiti kakvome zvanju u domovini niti u tugjini, no ostade u svojoj kući baveći se najviše obragjivanjem zemlje i odga­ janjem svoje djece. Od „naše politike" je zazirao, a da bi vrlo rijetko uzrok spomenuo.*) Inače je s lju­ dima uvijek radio za narod i domovinu, doklen bi „njegova granica" bila, kako bi on to često istakao. Jednoga lijepoga ljetnoga predvečerja sjegjasmo nas dva u njegovoj bašči kraj Neretve. Zapodjenusmo razgovor o stanju našega naroda. — Čuj, veli on, šta piše osmanlijski književni prvak Namik Kemal o napredku islamskih naroda! To mi rekavši stade u sebi čitati neku tursku knjigu i odmah meni sadržaj u našem jeziku pripovi­ •) Jednom je ipak odao: Ne ću veli tarafima. jer će me organ protivnog tarafe osumnjičiti i obijediti. jedati. Doticaše se naime, učeni Osmanlija najviše d o m a ć e g u z g o j a . Tu je on razlagao gdje leže, naime u dobrom domaćem uzgoju, uvjeti napredka jednoga naroda. — Na, veli mi napokon H. Muradbeg, evo vidi, da je i u nas, hvala Bogu, pošlo na bolje. Prva je u tome divnome pozivu i radu prva pošla naša omladina i to rekavši, pruži mi neko pismo. Lijepo iznenagjen njegovim govorom, uzmem pismo i pročitam slijedeće: Sarajevo 15. maja 19 . . Štovani beg efendija! Dužnost mi moja nalaže, da Vama kao svome dobročinitelju odmah javim svoje najnovije namjere, Sigurno znam, da ćete Vi koji ste me božijom po­ moći na ovaj selamet doveli, odobriti moj korak, što ga evo namjeravam, ali ipak s Vašim odobrenjem, učiniti. Kada sam došao kao učitelj u Sarajevo, još se ne mogoh lijepo smiriti. Ovdje je u većem gradu, p o sv e drukčije nego u kojem mjestu u provinciji. U Sarajevu se nagjem u društvu u kojemu lo­ kalu a ne u prirodi kao u drugim kasabama, u Sa­ rajevu stekoh mnogo prijatelja koji bi me, kad bi se samo pustio, doveli do propasti, a nema ih kao u malim kasama da se s njima brinem o dobrom stanju našega naroda. U mome društvu nema ni jednoga oženjena čovjeka. Doduše, ima ih dvojica te žive familijarno s nekim, sva je prilika vrlo „nadrikulturnim", evropejkama, ali do toga ne držim ništa, jer nemaju porodične ljubavi u svome domu, ostali su svi raskalašeni, odani piću i žive noću po gostionama gotovo do zore pri raznim igrama. Tijesno mi je, vrlo tijesno. Da malo odahnem i promijenim ovaki monotoni „ugursuzki život", kako oni sami vele, odem poput naših domaćih (neškolovanih) mladića u mahalu u ašikovanje. Sarajske mahale? 0 tome bi Vam čitavu knjigu napisao. Neću da Vas rastužujem pričajući dugo i široko, no ću Vam kazati u jednoj rečenici: »Kako je naša mladost muška „nadri inteligentna" i uobražena, dobili smo time mnogo „pokondirenih tikava" i u mahalama. Dolaze naši i ašikuju. Pozdravljaju se sa „kla­ njam se!" i „servus!" kao na obali Miljacke a ostali razgovor? Dašto, da je i tu naš divni materinski jezik u opasnosti. Čim se još ne nakarade naša omla­ dina obojega spola? Ne mogu o tome ni pričati, a kamo li trpiti kad na svoje uši čujem i rogjenim očima vidim. Ovamo se naša inteligencija razmeće svojim „kulturnim radom" za narod, a sve pusta riječ. Nema nikoga da živa primjera dade. Velim Vam, tijesno mi je, vrlo tijesno. Prvo nekoliko mjeseci odlučih ja u ašikovanje. Namjerih, božijom srećom, na jedno djevojče u N- �ii5 Sokaku. Istom je počela „izlaziti na Vrata." Š početka mi se ne svigje, jer je i ona počela se kititi riječima: dapače, ipak, si, sirce, belo, devojka i t. d. šta sve nijesam čuo? Jednom bismo posve na samu. Rekoh joj: „Nemoj, Ašida, duše ti, više zboriti onako, kako ne čuješ da ti tvoja majka zbori. Govori onako kako smo mi naučili u kući zboriti, a da još bolje zboriš eto, hvala Bogu, znaš čitati, pa brate, gledaj da i sama Ti nagješ pogrešku u jeziku dotičnog pisca, a ne da ga odmah nasljegjuješ. Vidi samo, kako mi nakazno govoriš!14 Još sam joj govorio, da ne uzdiše majmunišući lica iz romana i da o „ljubavi" ne beneta kao o kakvoj prikazi koja se u snu vidi. Često sam zapodjenuo razgovor s njome o kakvoj osmanlinki, o životu i radu Gjuzide, Fatime, Alijje, Fitnete i t. d., govorio sam joj o valjanoj majci i pravoj budućoj bosanskoj ženi, o nauci uopće. Gdjekad bi, kao da idem u školu, uprtio knjiga pa njoj pod pendžer. Na, velju joj, „čitaj ove knjige!" Dašto, da mi se tužila, da „nerado" čita „Povijest Islama" „Život Muhamed al. selama", „Pdvijest do­ movine" „Kućanstvo" i t. d. ali se ipak moja mala pitomica brzo priučila. Za nekoliko vakta sam doživio krasan uspjeh. Veli mi, naime, da već osjeća sama kako su naše djevojke na krivome putu, kako je naša omladina (muška) uzrok svemu nazadku, jer, osobito inteligen­ cija, ne nastoji popravljati moje sestre nego, šta više, sama ih kvari, naturajući im pogreške iz evropskog odgoja. Jest, ona mi je to zborila, a ja sam tada plivao u sreći i zadovoljstvu. Velim joj, ne stidi se svoga roda niti svoje sud­ bine meni je sve naše milo i sveto. U ponašanju i u životu budi onaka mirna i čestita kao Tvoja majka. Sada Ti je Bog dao prilike pa znaš učiti u Kur-anu, poznaješ lijepa načela Islama, znadeš čitati, pa Bogme, upotrebljuj to u'svoju korist, pouči se, da znaš primijeniti nauku u životu! Oh, ona me slušala kao malo dijete! Jednoć, razdragan njezinim divnim govorom, zaprosih je od njezinih roditelja, a oni mi je eto dadoše u amanet, da budemo srećni. Štovani dobročinitelju! Ne mogu više trpiti bećarluka u kome mi je život otešćao poput kakva beskorisna tereta. Hoću, da svoja načela privedem u realan, pravi život i rad. Eto, još ako mi Vi korak odobrajete, ja ću čim dobijem od Vas odobrenje biti odmah srećan u svojoj kući sa svojom domaćicom... Oprostite mi na mojoj iskrenosti i odvažnosti na ovaj ozbiljni korak! Jest, premda me čeka s vre­ menom puna kuća čeljadi, da mi se svali na glavu, ipak je dobro i uzvišeno pa makar i teškom borbom za kruh boriti se, da se umnoži srećan naš narod i da živim za se, nego da........ Ta Vi sve znate, Što mislim, pa ne treba da Vam više dosagjujem. Još Vas jednoć molim, da mi ovo učinite! Allah emanet! Vaš Alija. Kada sam po drugi put pročitao ovo pismo, metnuh ga pred Hadžibega na serdžadu. — Šta veliš, Begenišeš li misli toga mladića? pita me on. — Dašto. Idealan čovjek; dobar musliman, dobar patriota. Jest, naša bi omladina morala sama raditi, da spasi naš ženski svijet, a da se okani fantaziranja i „lažne parfimirane ljubavi" . . . . rekoh mu, a sijedi moj prijatelj milo se nasmjehnu što je još stekao jednoga mladića kao što je njegov čestiti Alija. >Kari >KwjiHjeH: M o e je K u m c a 3 J ia T H H jn ij0 3 Jiy = m a. Bo3 je jypBO nyHOM napoia Kpo3 TaMHy Hok. OicpeHyT CTaKJieHHM nposoprma Ha BpaTBMa, nocMaTpao caM CMn.iyjeTe Apna onpTaHe na He6y, Koje je Teic noicpn cyMpan, Kpo3 Koju cy, oBAje, OHAje, Me.iaHxoHHHHo cBjeTjiynajie 3.iaTHe TaMKe. JeAaH HOBje« y roAHHaiua, Kojn je A0TJie CTajao y xoahhkv, yl>e y wyne h cjeAHe npeKo njTa oa MeHe. KjiacHHHO oAjeBeH 3 a TeacaK nyT, OBaj 6e3HMeHH nyTHHK Humra Ha cefin Huje nMao, ihto 6 h H3Aa^o H>eroBO nHKorHnio h H.eroBo HenpujaTHO .unije noicpuBeHo uppeHKacTO-ćujejioM 6paAOM Kao neTKa AaBajia je MnrykHocTir, Aa ce npOHHKHe H>eroBa jihhhoct. JeAHa jeAHHa okojihoct Morjia je npaBykn nasKB>y Ha h>: hocho je BeJinKC Haouajie, onTOHCHe 3-iaTHHM oKBiipnsia, inja OKHa ooojeHa acyTO, 6jexy noAHjejbena xopii30HTajmo Ha AB°jc 3a pa3JHBHTa nocMaTpau>a. HoBOAoniJbaic ce oKpeiao Ha cBe cTpaHe, Kao Aa je lujepKao MjecTo 3 a cnaBaH>e. Haj3aA npyHcn ce y yrao, npeKpcTti pyKe n 3a6aqeHe r.iaBe, oKpeHe nor.ieAe CBoje Ha MeHe ca hckom HeoAo.tHBOM ynopHomky. Ja HucaM OBy Ao6pHHHHy cpeTao y Bapoinn, H3 Koje caM noinao, h npeTriocTaBHo caM, Aa OBaj Heno3HaTH Tpaaca Hainua, Aa cTymi y pa3roBop, mio je MeHe Bpjio Majio 3a6pnH>aBa.io. »r.ieAaj th MeHe kojihko toa xohera«, peKox ja y ce6n, „ja hhcbm BOJban Aa pa3roBapaM c toćom . H npoAy»HM nocMaTpaH.e Kpo3 okho. Mek,yTHM, HenpecTaHo nocMaTpajykH HohHo npoMimaifce Majypa ii’ cejia H3a peAOBa Te.ierpa$CKHx AnpeKa, ja caM onaacao h 6p30 cnjeBa^e 3eHHua Mora canyTHHKa, Koje je ynpaB.i.ao na MeHe 11 na5KH>a Kojy je oh yjioacno, Aa Me nocMaTpa, 3ancTa‘ Me npiiJiHHHo ii3HeHaAH. y He KOJiHKo MaxoBa ja caM onpe3HO oKperao rjiaBy paAn Bpe6an>a Mora BOBjeica h a * ra Mory nasKJbHBO nocMaTpam; �H>eroB6 cy ohh Moje, MCTnHa 6e3 ctPaho 6hao joryriacTo ynpaBA>eHe y oxoaocth, aAH h — 6e3 yqTBB0CTii. He»ia n era ii3a3HBA,BBor y mom ApsKaifey? Moje penHG orAeAaAo AaAC mh AOKa3a, Aa je Moje AHge mhpho, KpaBaTHa oea 3aMjepice, cBa AyrMeTa 3aKonqaHa. OH^a 3Haqn, Aa ja HMaM nocAa ca hckbm mamaBKOM, icojn aok Ao6po h 3bhah , niTa xoh e, npeknke Ha APyra iicnnTHBaH.a. ^ a 6n x ce pa3onoAno — jep je okho Bek Ghao MpaKOM Kao upHa Ta6Aa npeBykeHo — y3 ex ca 6aHK6Ta i eAHe HOBiiHe, Koje eaM Ty 6apno. A.ih ja caM ocjekao BAarae H a m u e ynepeHe Ha MeHe, oa n era caM ocjekao HeKo HecHocHo Apa»ceH.e. D o CB6My c e je Aa^o 3aKA>yAa OBa HHAHBHAya iiMa HeKora cTBapHora pasaora, Aa Me Tano yn opn o nocMaTpa. T o thm npnje, ihto je y hhth, A«y Kynea 6hao hckhx AaMa, eAeraHTHiix, masahx , aoCTojHHx 3a nocMaTpaite... „A ah , ao ^aBOjia! Ja caM Ty!... CHrypHO je JE.y6oMopaH Ha HeKy oa h>h x : Moje ra npncycTBo h au y3HeMHpyje, i u h My cMraa!" H nje, Ha npBoj CTaHnpn Aawe CB^ome, oh ce n He noMane, hhth ckhac nor.ieAa c MeHe. 06 y 3 e Me ace^Ba, y obom TpeHyTKy, Aa (Jjhkcbphm h ja OBor 6e3o6pa3HHKa h a » iay y ohh KaaceM: „JeA’ Te? 3ainT0 Me bh nocMa'rpa're? c Aah oneT, Kano mh je to HHTa ite H3r.ieAaAO cbcbhm rAyno, to Me Ta MHcao 3aycTaBH, Aa OTnoqiiH>eM Ma KaicaB paproBop ca obiim He3HaHn;oM h Aa 3anoAj"eHeM CBa^y Kojy oh, 6e3 cyMH>e, T p a a c H ... 6 hui A ko je to Moj qnqa, peKox My y naMein, cano ryBpnjeMe! IIoByqeM ce y cbo] yrao, c n y c T H M KaqKeTy Ha oqn, 0AAyqeH Aa ne boahm BHrae Gpare o cbom cycjeAy, Hero Anjeno Aa cnaBaM. HyAHOBara cTBap, 3aTBopeHHx oqnjy, hhhhao mh ce Aa oneT bbahm OHaj 3ahthh Kpyr oa acyTiix Haonapa Aa ocjekaii Kano norAeA Heno3HaTora npoAnpe y Moj M038K, AO AHa H3BOpa MHCAH. „ 4 a OH HC HAe Ha TO, Aa Me HaAaxHe KaKBOM yacacHOM CTBapa? EoA>e ce je OAynpnjeTH cn y h He ApnjeMaTH. A a ii Me 6yAHora OBa H a nacT Moace Aa oncjeHH? Moja MHcao Hnje ce Morvia H3Bykn HcnoA yTHpaja O B or nenpecTaHor n y3MykeHor norAeAa- JThhho caM Ha nTHpy npnByqeny 3MnjoM, Ha uieBy 3acAHjenA.eHy orAeAaAOM, sKeA>eny acpTi?y y6npe, oqcKyjykH caMo oApeljeHH qac, Aa ce ćapH Ha n>y. HeAaM ja to ! ycnpaBH x ce, totob Ha oqajHy 0A6paHy... xIoBjeK je HenoMHHHo npoAya£no nocMaTpaTH Me nocTojaiioM ii čapn? 3a BpnjeMe ce30He ja caM onacHO cjjAHpTOBao ca A>y6a3HHM rocnoljHpaMa, qBjn mh jc CTaAess, sancTa, 6bo noTnyHo Heno3HaTj to je cbo hiuao 6p3o! Ja caM ocsajao y KacHHH, uiTo je Man>e GaHaAHO, aAH ja ce He Mory 36or Tora CMaTpaTH BapaAHiioM. Hajsa#, aico caM h npeTjepHsao y 6p3HHii, ja hhcbm ocAyTHO hh jeAHy oco6y. TaBHO je, Aa CBe, nnaK, He cueia, Aa ia 6yAeM yxanuieH ii orAauieH 3a KpHBgal UorAeAH HeyMOA>HBii TOpAorAaBO 3Biijepaxy y MeHe. To BHine He Mory Aa h3AP^hm. 3Hoj je y KanA>npaMa pypno hhs Moje neAO. Moje je yAOBe noAy3HMao jeAaH rpo3HHnaB AP^Taj. Ja ce ycTpeMHM Ha ceora roHnopaL. y XBaTHM ra 3a jaKy: — P^o oAroBopn! IIlTa xokem th ca mhom? Oh yiHHH OHaj ckok ii3HeHaljeHor BOBjeica, Kora rpy6o npo6yAe H3a CHa, Anace ce, no'rpaacH SBOHpe 3a noMok, TAeAajykn Me yacacHyT: oh Biime HHje iiMao ncTe ohh!... II omhcabx, Aa caM 6ho *pTBa KanBe onTH'uce HAy3Bje, pe3yATaT cBjeTAocTH AaMmiHe, pec[)AeKTOBaHe Ha oKHBMa Haonapa. CiyKHeM yxBakeH, 36yH.cn MojoM 3a6AyA0M. OcAoSo^eH CBora CTpaxa, BHAekn Mene yTykeHa, Moj Apyr yAapn y rAacaH CMnjex. — 3HaM, niTa je, yiiHHii oh: TOMe cy y3poK Moju nmnBjyHH“! Oh CKBHe h noKa3a mh cBoje i,io3AyKe h o6jacHn Kano noMoky jeAHor BjemTaiKor MexaHB3Ma, KaA ce CKAone TpenaBiipe, caycTH ce ncnpeA CBanor oicna no jeAaH 38KA0H, Kojn npecTaBA>a 3eHnpy h hchbo oko. OBa je CTBap npnjeKo noTpeđHa Aanac, ano aceAHTe Aa y saroHy cnaBaTe CHrypHo. 3a thm OBaj ahbajH HOBjeK, jep cTBapHO, 6jenie BpAo A»y6a3aH, AOAaAe BeAHKOAyniHo: — CTojnM BaM Ha ycAy3H, Apani rocnoAHHe, obo je Moj npoH3BOA! C ( jip a iin y c K o r H . C. M. Smrznuti nos. — A l e x a n d r e Du ma s . — Prvi dani, kada se Petrograd odio svojim bije­ lim ruhom, bili su za me dani rijetka prizora: ta sve xAaAHokoM! O acm Ha ApyrH Kpaj KAyne. ILeroBe ohh, icao ohh mi je novo bilo. Nikako se nijesam mogao nasititi vožnje u saonicama, jer čovjek osjeća krajnju slast, Ha CAHKaMa, novome 38 mhom He TpenqykH... CBe je roBopiiAO 3a to : haii a » ce H3akje y xoahhk, hah noTpa- kad ga po putu, glatku kao led, voze konji, koje po3KHTH APyrn Kyne cycjeAHH, bah HAeja o 3AoqnHy ctboph dražuje oštar zrak, te koji jedva osjećajući težinu y MeHH OHy noAHipijcKy: „OBAje ch cnrypHHjHl IEeroB svoga tereta, više rekao bi, lete nego li trče. Ovi norAeA hhkbh 3htopckh mc je cpaBHHo He 3HaM ca icaKOM prvi dani bili su mi još tim ugodniji, što se zima aHTponoMeTpHHHOM ’iiiBnjom. IIoGjekii 3HaqHA0 6h npn- pokazivala tek malo po malo, te je došla i do dva­ 3HaTH, Aa HMaM IHTO TOA Ha AyUI.H H Aa ce H3AOJKHM deset stupnjeva, a da je ja zahvaljujući svojim kožu­ sima, ni osjetio gotovo nijesam. roMiiAH nenpHjaTHOCTH. Jednoga dana, kada je nebo bilo krasno, i ako y caMoj CTnapn, 3ap MeHH HCMa uiTa Aa ce npe- �11? je zrak bio oštriji, nego sam ga ja ikada do tada osje tio, odlučih da se odvezem u šetnju. Zamotah se u veliki astrahanski kožuh, na uši natučem krznom oblo­ ženu kapicu, oko vrata metnem ovratnik od kašmira i usudim se izići na ulicu, sav savcat umotan osim vrha nosa. Sprva je sve išlo dobro, da nije moglo bolje ; šta više začudno mi je bilo, kako zime gotovo i ne osjećam, te sam se posve tiho smijao svima onim pričama o zimi, što sam ih nekad slušao. U kratko, ko veseliji od mene, što imam ovaku priliku, da se priviknem na rusku klimu. Megjutim učini mi se, da me osobe, koje sam sretao, gledahu nekako nemirno, ali mi niko ništa ne reče. Ali domalo neki gospodin, koji je, kako se či­ nilo, bio govorljiviji nego oni drugi, reče mi prola­ zeći : »nos!« Kako ja ama baš ni jedne riječi ruske nijesam znao, mislio sam, da se ne trebam zadržavati rad jedne jeđnosložne riječi i nastavim vožnju. Na uglu Grahovske ulice susretnem nekoga kočijaša, koji je silnom brzinom gonio svoje saonice ; ali usprkos te silne brze vožnje ipak je držao, da i njemu treba reći što, te zbilja i vikne: »nos, nos!« Napokon prispijem na Admiralski Prospekt. Tu se nagjem sučelice sa jednim čovjekom iz naroda, koji mi nije ništa dovikivao, nego uzevši grudu snijega, baci se tako reći na me, te prije nego što bih se ja mogao osloboditi svega svoga tereta (odijela), poče mi lice snijegom umivati i trljati mi, osobito nos, što je jače mogao. Kako se meni ova njegova šala činila dosta Krupnom, osobito na ovakoj zimi, izvučem jednu ruku iz džepa i udarim ga šakom tako, da je oteturao de­ set koraka dalje. U taj čas progjoše na moju veliku sreću ili nesreću dva seljaka, te pošto me malo promotriše, bace se i oni tako reći na me, te usprkos što sam se ja branio, pridrže mi ruke dok onaj goropadnik, koga sam malo prije onako pošteno ošamario, nije uzeo drugu grudu snijega i opet na me na­ valio. Kako se ovaj put nijesam mogao braniti, on kao da je uhvatio fursat i jednako me trljao. Ali i ako su mi ruke držali, jezik mi je bar bio slobodan, te pošto sam mislio, da sam žrtva kakva nesporazuma ili da sam upao u stupicu, vikao sam iz svega grla u po­ moć. Jedan časnik mi dotrča i upita me francuski: šta mi je? — Šta, gospodine, viknem ja upinjući se iz petnih žila i oslobagjajući se one trojice ljudi, koji, kao da ništa nije ni bilo, opet pogjoše svojim putem mirno — šta? Vi ne vidite, šta su ove hulje sa mnom učinile ?! — Ta što su Vam učinili? — Ali, zaboga, trljali su mi lice snijegom 1 Dr­ žite li Vi možda, da je to slana šala, na ovakoj zimi? — Ali, gospodine, odgovori mi časnik, Vi ne znate, koje su Vam dobro time učinili! — Kako to ? — Bez sumnje bi Vam se nos smrznuo ! — Oprostite, kumim Vas ! uzviknem i metnem ruku na ugroženi dio tijela. — Gospodine, reče jedan prolaznik časniku, pa­ zite, da Vam se nos ne smrzne. — Zahvaljujem, gospodine, rećiće časnik, kao da si ga opomenuo radi najprirodnije stvari na svi­ jetu, zatim sagnuvši se, uze grudu snijega i učini sam sa sobom ono, što je meni učinio onaj dobročina, ko­ jega sam ja onako surovo nagradio za njegovu do­ brotu. — To onda znači, gospodine, da ovog čovjeka nije bilo, da . . . — ne biste imali više nosa, nastavi časnik, trljajući svoj nos. — Onda oprostite, gospodine . . . reknem i po­ trčim za onim dobročinom. Kako je on mislio, da ga ja hoću do kraja umla­ titi, počne i on trčati tako, da ga, budući je strah od naravi jači nego zahvalnost, ne bih možda nikad do­ stigao, da nijesu neki ljudi, videći njega da trči, a mene da ga gonim, pomislili, da je kradljivac, te mu put zapriječili. Kad sam ja do njega stigao, on se u velike ra­ spričao i dokazivao, da je pogriješio jedino iz veli­ koga čovjekoljublja. Deset rubalja, što sam mu ih dao, razbistri ci­ jelu stvar. Jadnik me još u ruku poljubi, a neko od prisut­ nih, koji je govorio francuski, opomene me, da od­ sada više pazim na svoj nos. Ta je opomena u osta­ lom suvišna bila, jer ja za cijele daljnje vožnje ni­ jesam izgubio nosa s vida. S francuskog preveo : B —ć. Q o c0 Liga hiljade. „Temelj kuću d rši!“ 851. Dr. Dušan Jeftanović, Sarajevo, 852. Mi­ hajlo Marinović, 853. Pop Jovo Popović, 854. Ibrahim beg, 855. Sulejmanpašić, 856. Jedna hanuma, 857. Abdulah Ajčinović, 858. Ramo Ramčić, 859. Stjepan 1. Subašić, 860. Pero A. Šandrk, 861. Ivica Meštrović, 852. Hamdija Granić, 863. 0 . Bušatlija, 864. Husrefbeg Sulejmanpašić, 865. Huseinbeg [Bušatlija, 866. Nurija Mutevelija, svi iz Bugojna, 867. Agan Gotovac iz Mostara, 868. Mihajlo Nišević iz Jelaha, (kod Tešnja), 869. Smailaga Smailagić iz B. Gradiške, 870. Sulejman Saridžić iz Bijeljine, 871. Ibraga Hakalo iz Mostara, 872. Čamila hanuma Hasanpašić iz Trav­ nika, 873. Huso M. Šehović iz Trebinja, 874. Ibrahim �118 H. Salihović iz Bijeljine, 875. Abid Husić, Brezovo Polje, 876. Derviš ef. Kajtaz iz Sarajeva, 877. Ibrahimaga Šekibović Seonica, 878. Suljaga SaraČ iz Jajca, 879. Eminbeg Muratbegović iz Bijeljine, 880. Hasanaga Bračković, 881. Mujaga Ćerimagić oba iz Trebinja, 882. Murataga Kasum, 883. Salimaga Jelkić, oba iz Zvornika, 884. Izet Šehić, uč. osn. škole, 885. Mula Osmanaga Krdžalić, 886. Osman Bazerdžunović, 887. M uradbeg Fidahić svi iz Zvornika, 888. Uroš Misita, apotekar, Sarajevo, 889. Hamdibeg Šahinpašić iz Zvornika, 890. Ahmed Omanović, 891. Suljaga Dizdarević oba iz Trebinja, 892. Dr. Aco Babić iz Brčkog, 893. H. Alija Čaušević, iz B. Otoke, 894. Dr. Jovan Malić iz Bos. Gradiške, 895. Risto Sjeran, trg. iz Mostara, 896. Pero Stokanović iz Tuzle, 897. Ahmed ef. Štrkljević, financ. nadstražar, 898. Mitar Bogdanović srp. učit., 899. Ali Riza Dervišbegović, mualim svi iz Županjca, 900. Habibe hanuma Brčkalija iz Luke (kot. Sarajevo), 901. Mustajbeg Halilbašić iz Sarajeva, 902. Lutfaga Hadžić, 903. Dervišaga Kapičić oba iz Bileća, 904. Hajrudinbeg.Hadžinurbegović iz Zvornika, 905. Derviš ef. Herić učitelj iz Vrnograča, 906. Ahme d ef. Čalkić trg. iz G. Vakufa, 907. Muhamed Mehmedbašić-Mujezin iz Stoca, 908. Mustafa Hadžihasanović, Trebinje, 909. Terezija Grof iz Bugojna, 910. Omerbeg Cerić iz Bos. Dubice. (Nastaviće se) Davne potvrde — Darovi. „Zrno po zrno pogača . Abdulah Muratović (Sokolović) sohta u medresi „Kuršumliji« iz Zupče (kot. Visoko), sakupio je na bratskom sastanku muslimana iz Zupče i drugih sela K 5.50 dobrovoljnih priloga Gajretu. „Srpska banka i štedionica« u Trebinju darovala je Gajretu 20 K. Na velikoj skupštini Nar. Organizacije održanoj dne 26./III. 1910. sakupljeno je dobrovoljnih priloga za Gajret K 92.— Asim ef. Rezakovič iz Fojnice priložio je Gaj retu 12 K, koje je sakupio H. Omer ef. Paloš prili­ kom Mevluda na Oglavku (kot. Fojnica.) Mjesto čestitke Šerif ef. Arnautoviću, H. S. ef. Šarcu i Hilmi ef. Hatibaviću, šio ih je narod svojim glasom odlikovao poslali su dobrovoljne priloge Gaj­ retu ovi rodoljubivi muslimani iz Jezera: Zaimbeg Aganović 5 K, Smail Hatibavić 1 K, Ibrišimbeg Aganović 80 h, Mustafa Ribić 50 h, Muharem Ribić 50 h, Islam Perfer 20 h, Mustafa Perfer 20 h, Omer Džafić 20 h, S. ef. A. 2 K, Mustafa lbrahimhodžić 1 K, Šaćir Perfer 1 K, Mustafa Hatibavić 50 h, Sadik Ribić 40 h, Husein ef. Hatibavić 40 h, Alibeg Meh. Aganović 40 h, Z. han. H. 20 h. Salih ef. Jusufbegović, piam 20 h. Zaim, Dedo Avdo, Selim i Derviš Ribić po 20 h, Husein Kahvedžić 20 h, Mustafa Kahveđži 20 h, Hasib Eksić 20 Ii, M. Ribić, Muharem Dizdar, Šukrija Omer i Rešid Ribić, Ago Hadžić, Derviš Čošić, Meh. Čerkez. B. T. i M. A. oba gjaka, svi po 10 h, Ibrahimbeg Plivski Ćorić 50 h, Hašim Ademovič, berber 2 K. Mehmed-Džemal Muminagić iz Ljubaškog po­ slao je Gajretu K 22.17, koju je svotu sakupio na jednom prijateljskom sijelu, a darovaše ova gospoda: Jusuf ef. Tančica 1 K, Abdulah ef. Muminagić 2 K, Ahme* Muminagić 1 K, N. N. 2 K, Ahmet Mujezinović 10 h, Tahir Osmić, Mulo Daupović, Šućrija Beširović Halid ef. Nović, svi po 20 h. Ejub Selimić, uč. I. raz. osn. škole 10 h, Sadiković Salko Mujin, Sadiković Murat, Sulejman Muminagić i Džemal Sadiković, svi po 20 h. Krehić Ahmet 10 h, Šaćir Fazlić 7 h, Šemsaga Muminagić 60 h, Salihaga Tančica 2 K, N. N. ■ 20 h, N. N. 1 K, Mustafa Hamdi ef. Sadiković 2 K, Ibrahimaga Češko 1 K, Jahja čerić 20 h, Salih Pašagin Hrnjičevič 40 h, Mehmed Ćerimović 10 h, Mu­ stafa Mehićević 20 h, Ibrahim Jakić 20 h, Mahmutaga Turić 30 h. Tahir Muminagić 10 h, Alaga Fazlagić 1 K, Mujaga Kadragić 1 K, Halilaga Jakić 20 h, Ibrahim Jakić 10 h, Avadaga Hrnjičević 20 h, Memišaga Jakić 20 h, Osmanaga Fazlinović 10 h, Ali-Riza ef. Mušić 20 h, Ahmetaga D. Konjhođžić 40 h, Muharem Mujanović 20 h, N. N. 60 h, HamzaDalipagić 20 k, Osman­ aga Lalić 20 h, Hasan M. Lalić 20 h, Zaimaga Šukalić 20 h, Salih Vučijak 20 h, Ahmet M. Bošnjak 20 h, Mujaga Hrnjićević 20 h. Naknadno je stiglo iz Gacka dobrovoljnih pri­ loga Gajretovoj zabavi 16 K i 40 h, a darovaše ovi: Arif ef. Sarić 2 K; po 1 K: Osman ef. Zametica, Me­ mišaga Šaković, Nuraga Hadžić, Hamid ef. Kurtović Sejdaga Kurtović, Murat Agović, Bećir Biše, Hasan ef. Pašić, Arifaga Tanović, Hamidaga čampara, Mehmed Dizdarević, Čamil Sarić; po 50 h: Hasan Hrustanović i Halid Baković; Muharem Pašić 60 h. Hadži Mahmutbeg Džinić položio je K 261.25 od kam a'a naraslih na uplaćene udjele dionica Hamijetovih, što su ih dioničari poklonili Gajretu. Od prodatih knjiga, koje je izdao Sejfudin ef. Kemura, palo je Gajretu kao provizija K 2‘84. Fuadbeg Abdulahefendić dao je Gajretu 4 kruna mjesto odgovora na čestitke prigodom njegova ime­ novanja za vakufskog knjigovogju; Prigodom suneta djece Muratage Bešlagića, sa­ kupio je H. Salih Hotić, mualim iz Podzvizda svotu od K 7.50, a darovaše ova gospoda: po 2 K: Ahmedaga Šabulić; po 1 K: Hasanaga Hodžić, Murataga Bešlagić, a ostatak drugi rodoljubi islamskoga na­ pretka. Pri otvorenju »Islamske kiraethane" u Rudom, sakupljena je na pred log društvenog predsjednika Šukribega Maglajlije svota od 11 K, a darovaše ova go­ spoda: Po 2 K: Šukribeg Maglajlija, Hasanbeg Deli- �11 9 Prilegovana zemaljska banka darovala je Gaj­ zaimović i Almasbez Resić; po 1 K: Muhamed SmaJović, Muratbeg Maglajlija, Ahmetef. Hrelja, Selimbeg retu. 1000 K od svoje čiste dobiti za prošlu godinu. Iz Gajretove kašice, koja se nalazi u kancelariji Polimac i Firma Kerkez i Ališehović. Ejubaga Sokolija položio je Gajretu K 13.78 iz Gazi-Husref begova vakufa položio je Muhamed ef. Džabija K 15.80. kašice br. 7, koja je kod njega u dućanu. Na okružnoj skupštini Nar. organizacije u Sara­ Isti polaže K 6.03 iz kašice br. 512, kod Save jevu sakupio je Hamid ef. Herenda iz Goražde za Mitrovića mejhandžije. U dućanu kod Elijau u Bijelini sakupljeno je u Gajret K 45'80. Mustafa Halilović iz Dervente poslao je K 13.80, društvu 12 K za Gajret na predlog Ahmetbega Salihkoju je svotu sakupio na teferiću kod Smailbega Mubegovića. Huseinbeg Kapctanović učitelj u Odžaku, poslao labegovića. nam je 25 K, a sakupio ih je u medresi, kada-je Mahmud ef. Mehmedbašić spremio je Gajretu K muderis tamošnje medrese podijelio idžazet petorici 10.60, koju je svotu sakupio prigodom okruž. izbor, taliba, a darovaše: Hafiz Harndi Kučuković 1 K, Hadži skupštine u Mostaru. Sulejman ef. Fazlić 1 K, Hadži ef. Smailbegović, ka­ I. Travnička kiraethana poslala je Gajretu K 14.87 dija 2 K, Hadži Ćamil Jupić 2 K, Ibrahim ef. Kara- od zabave davate u korist kiraethane i Gajreta. begović 1 K, Rašid ef, Hodžić 30 h, Alaga Ademović Prigodom mevluda u kući Hasanaga Grošića iz 80 h, Husa Gonič 40- h, Hafiz Adem Hadžić 1 K, Vrnograča sakupljena je za Gajret 7 K. Omeraga Šapčanin 1 K, Tahir Zahirović 40 h, Husein Šerif ef. Bajrić, imam i I. mualim u selu Sti­ Curić 1 K, Salih Mujkanović 50 h, Hasan Halilbašić jeni (kot. Cazin) sakupio je za naš Gajret K 19.50. 40 h, H. Ibrahim Bradović 1 K, Salahudin Delić 50. Hadži Isak Poljokan veletržac iz Banje Luke da­ h, Avdo Biščić 40. Mujo Omerlošić 60 h, Mujo Bisčić rovao je Gajretu 34 K. 30 h, Omer Džananović 30 h, Sofić iz Jokeša 60 h, Mustafa Čelebić iz Zgošće (kot. Visoko) položio Mahmut Brvić 50 h, Hasan Šabanović 20 h, Husein je svotu od K 1.73 iz kašice broj 476, koja se nalazi Šabanović 30 h, M. Abdulah Salić 60 h, Muharem u njegovu dućanu. Devedžić 50 h, Husein Halilbašić 1 K, Hazim ef. Fa­ Mjesto brzojavne čestitke dru. Safetbegu Bašazlić 50 h i Huseinbeg Kapetanović K 4.70. giću prilikom njegova promovisanja na doktorsku čast Na skupštini za kandidacioni odbor u Bugojnu, darovao je Ibrahimbeg Cerić 2 K. za okružnu skupštinu u Travnik, sakupljena je na Halil ef. Redžić talib u Hunikah-medresi položio predlog Rifatbega Sulejmanpašića r,ar. poslanika je Gajretu 50 h u mjesto pismenog saučešća HakiK 1857. begu Bušatliji prigodom njegova nastupanja zatvora. Hasib Biberić, Muharem Husedžinović, Adem Ibrahim ef. Gorak, muderiz u Orašju darovao je Majdanac, Mehmed Pračić i Meho Varnaz iz Bos. Gajretu 3 K, na glas o pobjedi Organizacije pri izbo­ Gradiške darovali su Gajretu po 1 K. rima u Sarajevu. Osman ef. Viteškić iz Sarajeva položio je istiraPovodom pobjede Nar. org. u trećoj i drugoj hati-ruhilun svoga brata Saliha 1 K. kuriji, sakupio je Malić Mulalić u Doboju megju tam. Hasanbeg Alajbegović položio je Gajretu K 6.64 muslimanima svotu od 32 K. i to: 3 K iz kašice br. 452 u dućanu kod istog, a K Dervišbeg Miralem daruje Gajretu 6 K mjesto 3.64 sakupljenih na sijelu kod istog. odgovora prijateljima na čestitki prilikom izbora mu Ali-R;za ef. Dautovjć iz Zvornika poslao nam je za narodnog poslan:ka. K 32.20, od zabave islamske omladine u Kozluku Omer Cengić iz Sarajeva položio je kao dar (kot. Zvornik). Gajretu svotu od 5 K. S. Preradović učitelj u Derventi poslao je Gaj­ Muslimanska čitaonica u Orašju poslaia je K 4.01 retu K 23 03, koju je svotu sakupio u svatovima Lj. iz kašice br. 365. Lastrića i Josefine Hill. Mjesto brzojavne čestitke Hafiz Ahmed ef. MeNa predlog Sadik ef. Sadikovića iz Ljubuškog hmedbašiću narodnom poslaniku dadoše dobrovoljne sakupljeno je 7 K prigodom sunetluka djece Alage priloge „Gajretu** ovi omladinci u Beču: Dr. Mustafa Sadikovića rahm. Omerage. Hasanbeg Salihbegović iz Bijeline spremio je Kadić 1 K; po 50 h: Hamid Svrzo, Omer Kajtaz, Gajretu K 19'50. koju je svotu sakupio u dućanu Ahmetbeg Salihbegović, Mahmut Behmen, Ahmedbeg Rizvanbegović, Mustafa Vehabović, Osman Mehmed­ Elijau-a. Na večeri kod g. Nazimbega Gjumišića u Ljubu- bašić, Fehim Kafadarević, Hajdar Čekra, Ahmed Tatarević, Mehmedbeg Zočević i Hamdija Salković. škom sakupljeno je na predlog Ragib ef. Kosovića i Sa­ Zulfo Beharić, učitelj u Zaborku kod Čajniča dik ef. Sadikovića K 22'45. Muharemaga Pašalić član eksekutivnog odbora poslao je našem Gajretu 10 K, koju je svotu sakupio položio je K 67(50 od kamata „Hamijetovih« akcija, prigodom školske zabave priregjene 5. maja o, g. u Zaborku. koje su tam. dioničari darovali Gajrelu. �120 Sulejman Alispahić islam, vjeroučitelj u Vlase nici poslao je Gajretu 14 K, koju je svotu sakupio u konaku Mujage Kurtagića nar. poslanika. Esadbeg Alibegović iz Dervente darovao je Gaj­ retu 10 K prilikom posjeta Gajretovih prostorija. Istom prilikom darovao je 1 K Abdurahman Ćehović iz Goražda. G. Lutli ef. Pitić trgovac iz Stoca poslao je 24 K 30 h, koja je svota sakupljena megju tam. muslima­ nima mjesto brzojavne čestitke Dru. Safvetbegu Bašagiću povodom njegove promocije na čast doktora filozofije. Isti je darovao Gajretu 2 K mjesto brzojavne čestitke narodnim zastupnicima narodne organizacije. Manojlo Manojlović iz Bijeline poslao je 10 K, koje je sakupio na jednome piru za naš Gajret. Abdulah ef. Kaljić iz Podviteza darovao je Gaj' retu 3 K prigodom sudske nagodbe sa Obhdžašem. Hafiz Ibrahim ef. Šarić muallim iz St. Majdana položio je Gajretu 1 K mjesto brzojavne čestitke har> poslaniku Hafiz Ahmet ef. Mehmedbašiću. Fehim B. Mujić trg. i Gajretpv povjerenik iz St. Majdana, posjetio je Gajretove prostorije i tom prilikom darovao je 3 K. Istim povodom darovali su: Ahmet Šehić iz St. Majdana 1 K i Huseinbeg Qekip iz Sanskog Mostar 2 K. Isto tako darovao jfe Gajretu Adem Bijedić 5 K prilikom posjeta Gajretove kancelarije. Dr. Murat Sarićaiar. posl. položio je Gajretu 5 K mjesto odgovora na čestitke, koje je dobio povodom izbora mu za nar. poslanika. Mjesto brzojavnih čestitki novom Reisu i iza­ branim narodnim poslanicima darovali su Gajretu K 20.40 Gajretovi prijatelji iz Jezera, i t o : Ibrahimbeg Aganović veleposjednik 10 K; po 2 K: Ahmedbeg Aganović, Dervišbeg Filipović, Fahribeg Filipović, Sn.ailbeg Kulenović; po 1 K: Smail ef. Hatibović, Mujaga Perper i Junuz Imamović. Fejzaga H. Šabanović iz Sarajeva položio je K 8.59 iz kašice br. 432, koja se nalazi u pilani braće H. Sabanovića na Palima i K 16.95, koje je sakupio mali Sulejman Kudović prilikom isplata radnika u H. Šabanovićevoj pilani na Palima. Muhamed Fazlibegović položio je Gajretu svotu od K 2512. koju je sakupio na teferiću na Palima, koji su priredili Mahmudbeg Fadilpašić, lsmetaga Merhemić i Suljaga Vajzović nar. poslanici. Mustafa Imamović, trg. iz Ostrošca (Solakova kula) pjložio je iz kašice br. 187., koja se nalazi kod njega u dućanu K 3.14. Na glas o pobjedi Organizacije sakupljena je za Gajret na predleg Salke Zaklana iz Crnića svota od K 2.60. Ahmet Opijač iz Crnića darovao jo Gajretu K 1.80 mjesto brzojavne čostitke nar. poslanicima: Gluhiću, Šariću i Mehmedbašiću. Džafer Begović iz Trebinja poslao je Gajretu K 15.— koje je sakupio megju tam. ehalijom mjesto če-, stitke narodnim poslanicima. Omer Udovičić iz Luke (kot. Sarajevo) poslao je Gajretu 5 K, koje je sakupio na Mevludu kod H. Hamidage Udovičića. Mjesto čestitke nar. poslanicima i novom Reisu darovao je Gajretu Šemsibeg Abdulahefendić iz Der­ vente 10 K; a mjesto čestitke H. Ahmet ef. Mehmed­ bašiću Mustafa ef. Halilović šer. vješb. 1 K; mjesto če­ stitke novom Reisu darovaše po 1 K: H. Sulejman ef. Smailbegović, kadija, Mustafa ef. Halilović, Hafiz Mehmed ef. Deveđžić i Husein ef. Hadžić sve iz Der­ vente. Mehmed-Džemal Muminagić poslao je svotu od K 4170, koju je za Gajret sakupio na predlog Jusuf ef. Tančice, mjesto pozdravnog brzojava otvorenju bos.-herc. sabora, a darovaše i to: N. N. 3 K, Mustafa Hamdi ef. Sadiković K 1.80, N. N. K 1.50; po 2 K: Abdulah ef. Muminagić, Salihaga Tančica. Sađik ef. Sadiković, Idrizaga Lalić, Mehmed Bošnjak i Bećiraga Bećirović; po 1 K: Abdulah ef. Sadiković, MehmedDžcmal Muminagić, Arifaga Omerhadžić, Hasanaga Konjhodžić, H. Ahmed ef. Fazlinović Šemsudin Boš­ njak, Avdaga Bilić, Pašaga Hrnjičević, Sabitaga Dizdarević, Sabitaga Fazlinović, Hasanaga Bilić i Menišaga Mahić Alagin; po 50 h: Hasan ef. Bilal Osmanov, Tahir Dizdarović i Mujaga Kadragić; po 60 h: Hasan Lalić, Šućrija Košarić i Omeraga Gujić; po 40 h: Muhamedaga Tančica, Šućrija Osmić, Mustafa H. Hrnji­ čević, Ahmetaga Fazlinović, Šaćiraga Omerhadžić, Mehaga Hajdarović, Osman Lalić, Halid Mahić, Memišaga Mahić Mujagin; po 20 h: Jusuf ef. Tančica, Sadik Korjenić, Halidaga Mesihović, Avdaga Šukalić, Mu­ stafa Mujezinović, Halidaga Bilal, Muhamedaga Mujezinović, Mustafa Hajdarović Ademov, Alija Nikšić, Ha­ san Lalić, Zaimaga Mahić i Mujaga Mahić; po 10 h: Muhamedaga Hadžalić Mujagin i Ahmet Mujezinović. Na Ajvatavici na dovi sakupljeno je megju pri­ sutnim seljacima muslimanima za naš Gajret 30 K. Suljaga Arslanović iz Trebinja poslao Gajretu 5 K mjesto čestitke Alibegu Firdusu povodom srećno ispale operacije. Ahmed Aliefendić iz Janje, sakupio je na jed­ nom sijelu za Gajret K 580 a darovaše: Orhan ef. Huremović 2 K, A. H. K 1.20, Pašaga H. Imamović 1 K; po 50 h: Ibragimaga Huremović, Ibrahimaga Gruhonjić, Salihaga Huremović i E. V. 10 h. Abdurahman Ćehović iz Goražda poslao je Gaj­ retu svotu od 9 K, koju je sakupio prilikom učenja hatme u tamošnjim mektebi-iptidaijama. Mjesto brzojavne čestitke predsjedniku prvog našeg zemaljskog sabora, gosp. Alibegu Firdusu priložiše njegovi istomišljenici i prijatelji iz Bileća na­ šem Gajretu i to: po 3 K: Arifaga Babović; po 2 K: Lutfaga Hadžić, Dervišaga Kapičić, Hasanaga Kara- �iž i tnehmedović, Avđaga Ovčina i N. N.; po K 1.50: Dervišaga Šehović; po 1 K: Zaim Selinović, M. Ljubović, Halidaga Priganica, Salihaga Priganica, Suljaga Šehović, Mustafa ef. Prikić, mualim, Selim ef. Avdović imam i mualim, Mahmutaga Arnautović, Salihaga Drljević, Omeraga Drljević, Mujaga Salahović, Mah­ mutaga Kreso, Ahmetaga Arnautović, Hamidaga Kapičić, Avdaga Kreso, Sinanaga Priganica, Smailaga Kapičić, Halidaga Muštović, Arifaga Hađžić, Dervišaga Hadžić, N. N., Salihaga Kapičić, Hašimaga Kreso, Hasanaga Muštović, Suljaga Kapičić, Hamdi ef. Selimović, Ademaga Trebović, ćamilaga Priganica, Osman Džokić, Ademaga i Osmanaga Sakambet, Ramaga Jahić, Murat ef. Kapičić, Muhamed ef. Bubić, Pera Pičeta, Omer ef. Hajdarović, mualim, Zaimaga Muštović, Suljaga Hadžić; po 60 h: Mata Papić i Mušan Kapi­ čić, po 50 h: Alaga Kreso, Salihaga Kapičić i Salih­ aga Mahić rahm. Alage; po 40 h: Musaga Kapičić, Nikola Dangubić, Meho Arslanagić, Mujaga Priganica i Hakija Arnautović. Mjesto brzojavne čestitke narodnim poslanicima a naročito vogji Alibegu Tirdusu poslali su musli­ mani iz J nje (kod Bijetjine) Gajrptu svotu od K 52.80, a darovaše: Abdulahaga Skokić 10 K; po 5 K: Mehaga Skokić i Ahmetaga H. Resić; H. Abdulahaga Adanalić 4 K; po 3 K: H. Hasan Huremović; po 2 K: Ešref Tahirević, Ahmedbeg čemerlić, Mustajbeg čemerlić, Salihaga Gradaščević i Mustajbeg Hurembegović; po 1 K: Gjulaga Velagić, Ali ef. Sadiković, Jusuf Osmanpašić, Sinanaga Sadiković, Emin beg Alibegović, Dervišbeg Alibegović, Nurija Hadžiabdić, H. Husein Smajić, Smajo Durgutović, Mehmedbeg Ali­ begović, Osman Bukvić, Salih Hadžić, H. Ibrahim, H. Muharemović i Mujo Nukić; po 40 li: Jusuf Trebinčević, Nurija Smajić, Šaćir Hadžić, Sejdibeg Hurembegović i Hasan Hadžić 20 h. Mjesto brzojavne čestitke narodnom rodoljubu Hakibegu Bušatliji, prigodom njegova pomilovanja, darovaše Gajretu ovi rodoljubi i prijatelji našega na­ pretka u Kupresu: Alibeg Bećirbegović 2 K; po 1 K: Hamdibeg Granić, Ivica J. Mešlrović, Fazlibeg Bećir­ begović, Hasanbeg Idrisbegović, Hasan ef. H. Abdijić, Stipica Radman, Rizabeg Alajbegović, Mustafabeg Huseinbegović, Muharem Šutković. Alija-Mešan Vrebac, Salih Adžamović, Muharcmbeg Kršlak i Pop Marko Popović; po 50 h: Naim Karaosmanović, Mujo Brčić, Sima Radović, Mujaga Mandžuka, Gjorgjo Spremo, Mustafabeg Bećirbegović, Selim Hrnjica, Mehmed Man­ džuka Numin, Ibrahimaga Džafić, Hasan MešanMušin, Salih Mandžuka i Hamdibeg Huseinbegović; po 20 h: Rašid Brćić i Nurijabeg Alajbegović; Jozo Blatančić 60 h. Prigodom otvorenja »Kluba islamske omladine« u Maglaju sakupljeno je za Gajret 28 K, koju svotu darovaše i to: Edhembeg Uzeirbegović 10 K; Irfanbeg Sulejmanpašie 5 K; Ibrahimaga Osmanagić 2 K; Hašim ef. Topčić, Arifaga Terzimehić, Bego Mulahasanović, Hasan Ruvić, Mustafa Bradarić i Ibrahim ef.. Krzlić svi po 1 K; Salih Lošić, Mustafa Smailagić i Šakir Terzimehić po 50 h; Čejvan Hafiz Nuri ef., Ibrahim Ruvić, Mulabdić Mujaga i Mulić Nuraga po 40 h; Mahmuđ Jusufbašić i Rašidaga Širbegović po 30 h; Mehmed Musaefendić i Osman Muratbašić po 20 h. Irtihali dari-beka. — U četvrtak 30. pr. mj. umho je u zem aljskoj bolnici u Sarajevu predsjednik E ksekutivnog O dbora Muslimanske N arodne O rganizacije i bosansko-hercegovačkog zem aljskpg sabora, Alibeg E irdus poslije k ra t­ kog ali teškog bolovanja. Glas o sm rti A libega P ird u sa odjeknuće čitavom našom zemljom, p a i daleko preko g ra ­ nica njezinih, je r je m erhum bio m arkantna pojava u kulturnom životu bosansko-hercegovačkih m uslim ana. Borba n ašeg a elem enta za vjersko-prosvjetnu autonom iju i svaki drugi narodni rad, koji su preduzim ani posljednjih d eset godina, usko su skopčani uz ime Alibega F irdusa, pa se može bez ikakva p retjeriv an ja reći, d a je to ime u našem narodu postalo po­ jam , koji , izražava rad za narod u svakom pravcu. Stoga i jesu bile oči čitavoga našeg ele­ m enta uvijek, kod svakog d o gagjaja, u p rte u m jesto predsjedništva E ksek. O dbora, koje je zauzimao A libeg Eirdus, gdje su bile usredsregjene mnoge nade i ideali. Radi toga i hoće glas o njegovoj sm rti proizvesti jak utisak na naš elem enat svih sta­ leža i obnevesiliti sve narodne slojeve. Š ta više, u njegovoj sm rti će mnogi gledati onaj težak i darac za naš narod, koji će prouzrokovati dezorganizaciju u narodnim redovim a. A libeg Eirdus je bio jo š m lad; tek mti je bila 49. godina, a onaj snažan život i en er­ gična volja, obećavali su jo š mnogo rad a na­ rodu i domovini, pa je zbog toga tu g a još mnogo veća i mnogo ja č a bol za njegovim g u ­ bitkom . ,,G ajretu kao kulturno d ru štv o m uslim ana saosjeća u svakoj zgodi sa narodom , a tugu za Alibegom „G ajre t" dijeli tim više, što u m erhum u gubi svoga člana-utem eljača i osvje- �122 dočenog p rija te lja k u ltu rn o g n ap retk a islam skog elem en ta u ovim zem ljam a. 6 to g a se i p rid ru ž u je onim hiljadam a, koji p re d a ju ra h m e t njegovoj duši i kliče: R ah m etu llah i alejhi, rah m eten vasiah! <rr c f =* Gajretove vijesti. N a s lis t. — Ovoga puta izdajemo dva broja »Gajreta« ujedno i to za mjesec juli i august, pošto će naš urednik poslije, skupštine otići na četirinedjeljni dopust radi oporavka zdravlja. Idući (deveti) broj »Gajreta« izićiće 5. septembra o. g. O d g o v o r Aliinetii. — Na članak u prošlom broju »Gajreta« pod naslovom »Šta ometa rad?«, odgovoriće naš saradnik g. Muftić u idućem broju na­ šega lista. JVovi č la n o v i iite m e lja č i. — Za »Gajretove« članove utemeljače upisali su se nadalje ovi svjesni muslimani i prijatelji našega napretka: g. Husejin Omanović činovnik zemaljske banke u Sarajevu i Ali ef. Lutvo, komandant ovd. Vatrogasne čete. Zivili i bili primjerom i ostaloj braći, kojima je Bog dao te mogu, — a još to ne trćiniše. Gajretovi Članovi utemeljači su o ^ koji ućvršćavaju temelje ovoga našeg korisnog narodnog društva, čiji će temelji biti dakako tim čvršćj i sigurniji, što bude više onih> koji temeljce polažu. G a jr eto v i a r tik li. — Ove godine će prihod od Gajretova cigar ćageta biti za blizu 2000 kruna veći od lanjskoga. A to je činjenica, koju mi s ra­ došću i veseljem konstatujemo, jer nam to svjedoči, da se Gajretova ideja sve to više’ [raširuje i populariše u masama narodnim, te se Gajretovi artikli pređpostavljaju svima ostalim fabrikatima. No osim cigar-ćageta imade još artikala, od ko ih Gajret imade prihoda, a koji bi prihod bio tim Veći što se ti artikli više kupuju i troše. Tako imade Gajretova šibica, Gajretov bez i pamuk i od najnovije doba, Gajretov safun, koji artikli nisu tako prodrli u narod kao cigar-ćage, a koji bi, kada bi se dobro uveli, takogjer donosili lijepe prihode društvu. Mi stoga apelujemo na sve prijatelje našeg kulturnog napretka, da se brinu, da se Gajretovi artikli megju našim elementom što jače rašire i omile svakom na šem bratu. U tome pravcu bi naročito mogli mnogo učiniti naši trgovci, zatim hodže, učitelji, muallimi i ostala braća, pa se nadamo, da će ovaj apel naići na dobar odziv. neka pošalju molbe snabdjevene sa potrebnim prilo­ zima najdalje do 15. augusta na upravu društva. Sve molbe moraju biti snabdjevene: 1.) sa škol­ skom svjedodžbom, 2.) rodnim listom, 3.) svjedodžbom siromaštva i 4.) odbijenicom od vlade — osim kod učenika, koji idu u I. razred koje srednje škole, naime, koji su tek svršili osnovnu školu. Što se tiče abiturijenata srednjih škola za njih važi i ove godine onaj lanjski zaključak, po kojemu oni studenti, koji namjeravaju studirati pravne nauke, ne mogu dobiti za 1. godinu stipendije. Isto tako ne mogu dobiti društvene Stipendije ni pravnici III. godine. Iz odbora muslimanskog potpornog društva „Gajret." V III. re d o v n a g o d išn ja sk u p štin a musli­ manskog potpornog društva »Gajret« održaće se u petak dne 8. juna o. g. u 1 sahat poslije podne u prostorijama „Društvenog doma" u Sarajevu. D n e v n i red: 1. Izvještaj tajnika; 2. Izvještaj blagajnika i re­ vizora; 3. Predlog proračuna; 4. Interpelacije; 5. Izbor odbora; G. Predloži; 7. Eventualije. S a r a j e v o , 8. juna 1910. Odbor muslimanskog potpornog društva „Gajret“ Potpredsjednik: Tajnik: M. Halilhasić s. r. J. Fertev s. r. H ig ije n a . Zapaljenje pljuća („Sandžije"). Dr. R a d . V u k a d i n o v i ć . Naš narod mnogo boluje od zapaljenja pluća ( „sandžija"). I to ne samo djeca i stari ljudi, nego baš i čeljad u najboljim godinama — kad su, dakle za rad najsposobnija. Bolest se javlja cijele godine, ali ipak više u poznu jesen, a još više s rana proljeća. Zapaljenje pluća vrlo je teška bolest. To i sam narod zna, pa će zato pri pregledu bolesnika vrlo često Ijekara sa strahom zapitati: „Je Ii zapaljenje?" — ili: »Da samo nijesu „sandžije"?« a taj strah njegov je osnovan. 1 ako se od zapaljenja pluća ne umire mnogo — naročito u zrelim godinama — ipak je to jedna od najtežih bolesti za čovjeka. Do skora se mislilo, da je zapaljenju pljuća je­ dini uzrok nazeb; da, dakle samo onaj može od te bolesti oboljeti, koji nazebe. Novijim ispitivanjem pak utvrdili su Ijekari, da i zapaljenje pluća spada u red zaraznih bolesti. I zapaljenje pluća izaziva u tijelu neka zarazna klica osobite vrste. Ali i ako se bez is­ Članovi „Lige hiljade , sjetite se svoje ohveze i upla- kustvo pokazalo, da se ta klica ne može razviti, ipak ćujte svoje prinose, na koje ste se javno obvezali, jer se je iskustvo pokazalo, da se ta klica ne može umno­ primiče zadnji rok uplate — Ramazani šerif._________ žiti i zapaljenje izazvati, ako se nazebom, umorom, M o llteljiin a G ajretove S tipendije. — Svi glagju ili drugim kojim načinom tijelo toliko ne oslabi, oni učenici, koji reflektiraju na Gajretovu stipendiju, da joj se ne može oduprijeti. �Zapaljenje pluća počinje obično iznenada: — heočekivanu i naglo, čovjek u najboljim godinama, do malo prije čio, zdrav i razpoložen. dobije na prečac jaku zimu i drhtavicu (tresavicu) — često tako že­ stoku, da zubima cvokoće i cijelim se tijelom trese. Soba topla ili baš i pregrijana, a bolesnik osjeća to­ liku zimu, da ga moraju guberima i jastucima pretrpavati. Zima i drhtavica traju sahat-dva, pa ga onda obuzme jaka vatruština. Lice mu pocrveni, oči se zažare, žegja ga mori, srce mu nemirno i brzo bije „da iskoči«, a u rukama i nogama osjeća taki umor i to­ liku malaksalost, da se jedva na nogama drži ili s postelje diže. U tome se jave i bolesne pojave od samih pluća. Čim bolesnik dublje pothvati da diše, osjeti u grudima neku bol ili upravo neke žigove i probadi . . . kao da ga neko vrhom od noža u pluća tiče, pa zato baš i počne brže i površnije disati, i teško i isprekidano govoriti. Disanje i govor draže ga na kašalj, a kašljem s početka jedva pomalo izbaci neke hrakotine. Ta hrakotina je krvava i izgleda kao da je s pekmezom ili s rgjom pomiješana („rgjuština"). Poslije je sve više i više rujata. Megjutim vatra ni­ kako ne popušta, a često je tako žestoka, da bolesnika baci u bunilo. Disanje postaje sve teže i teže; kašalj sve jači i nesnosniji; a nemir i malaksalost bolesni­ kova sve jača. To stanje traje obično nekoliko (6 do 10) dana, i za to vrijeme cijela porodica strahuje za život bolesnika. Nije šala: ne da mu pothvatiti; ne da mu disati. ' Gdje bolest pogje na bolje) slika joj se naglo i na prečac 7. ili 8. dan izmijeni. Mjesto isprekidana sna u zanosu bolestnik duboko zaspi i poduže mirno spava. Još za vrijeme tog sna izbije obilat znoj po njemu, a i vatra počne naglo opadati. Poslije nekoliko sahata tako »zdravog sna« budi se i osjeća se mnogo bolje, nego do sada. Vatra gotovo sasvim popustila, disanje sasvim lako, a i izgled mu mnogo vedriji. To vidi i porodica, a ljekar je onda radosno izvijesti, da je „kri­ za'“ sretno prešla Ali biva i drukčije. Često se desi, da bolesnici u najboljim godinama, a još češće djeca i starci, od zapaljenja pluća već 3., 4. ili 5. dana bolovanja svrše... Po gdje kada se opet bolest ne okrene zadugo na bo­ lje, nego se otegne — nedjeljama pa i mjesecima, dok bolesnika ili ne savlada, ili dok se na nju ne navrze još koja druga bolest, od koje će dugo i dugo ležati, pa po gdjekada i umrijeti. Uzima se, da od 100 bolesnika sa zapaljenjem pluća u srednjim godinama um­ re njih 20. Ali i oni, koji prezdrave, izdržali su te­ šku bolest, i moraju se dugo čuvati i njegovati, da oronulo zdravlje povrate. Već samo ime »zapaljenje pluća« kazuje, da je to bolest pluća ili bijele džigerice. Plućni mjehurići, ko­ ji se pri običnom disanju pune vazduhom, napune se i zatisnu u toj bolesti nekom pogušćom gnjiladinom, pa to smeta disanju. Tu gnjiladinu (»rćuštinu«) ttiora bolesnik kasnije ubrzo ili kašljem izbaciti, ili se ona mora rastvoriti i razići (usisati), da opet vazduhu mjesta učini. Gdje pogje na bolje, to se ubrzo svrši, i pluća se i opet raščiste, te počnu pravilno raditi. Po sebi se razumije, da je u tako teškoj i opas­ noj bolesti najpreči ljekar. Gdje ga nema u mjestu, bolje ga je kući pozvati, nego bolesnika mučiti i njemu nositi. Takav bolesnik ne podnosi kretanje, nego traži što više — mira. Gdje se nikako ne može do ljekara doći, tu valja da su oko bolesnika samo razumne i obazrive osobe. Bolesnikd. valja odmah u postelju smjestiti, da logom leži — i to (ako je ikako mogućno) u prostranoj, vidnoj, zdravoj sobi, koju treba češće provjetravati. Bolesničku postelju valja tako namjestiti, da se boles­ niku može s obje strane slobodno pristupiti. Prostor gdje bolesnik leži, ne smije biti pregrijan, nego uvijek podjednako i umjereno topao. Kad se peć loži, valja na nju namjestiti činiju s vodom, da vazduh vlaži, kako bi bolesnik lakše disao. Protiv vatre, probadi („sandžija ) i teškog disanja prave se bolesniku vlažni oblozi oko grudnog koša. Umoči se u vodu poveći peškir, iscijedi da ne kaplje, obavi je se poč vrsto oko prsiju i plećaka, pa se onda pričvrsti drugim, suvim zavojem — tako, da mokar dio nigdje ne proviruje. To valja izvršiti vješto i brzo — naročito zimi — da bolesnik ne ozebe i da se mnogo ne muči. Obloge valja 4—5 puta za 24 sa­ hata mijenjati (noću jedared). Bolesnik obično s početka ništa ne jede, a ne treba ga mnogo ni nuditi. Daje mu se samo tečna hrana: mlijeko, čorba, rovita jaja i t. d. Pomalo mu se daja i vode. Još je bolje, da mjesto vode uzima limunadu ili vodu sa sokom od malina. — Sto Više dobije čista vazduha, tim će mu bolest prije na bolje poći i lakše će je podnositi. Ali se nikako ne smije dopustiti, da se bolesnik sa zapaljenjem pluća iz po­ stelje diže, ili čak i iz sobe izlazi. Kao što rekoh, zapaljenje pluća dobijaju mahom ona (klicom već zaražena) lica, koja bilo pri napornom radu, bilo inače drugom kojom prilikom nazebu. Zato se valja naročito nazeba čuvati. Osobito se valja ču­ vati hladnoće onda, kad je čovjek oznojen, a baš u tome naš svijet mnogo griješi. Izagju polu-goli iz pre­ grijane sobe na vjetar i ciču-zimu; razgriju se često veseljem a bogme i pićem na raznim sijelima i sa­ stancima, pa se onda po najgorem vremenu daleko kući vraćaju; legnu umorni i oznojeni na hladnu zemlju ili u vlažnu travu i t. d.: — pa je li dnda čudo, ako ih »prostrijeli": — ako ih odmah poslije toga počne tištati i probadati?! Još bolje valja djecu od prijekih promjena i na­ zeba čuvati — naročito s pozne jeseni i rana proljeća. Topli i blagi sunčani zraci izmame ih poslije duge zime u polje i. u igru, te oznojeni a umorni i ne �124 osjete, kad duhne hladan vjetar; ili kad ih uhvati kiša; ili kad zagrijani na hladnu zemlju poležu. Na­ ročito valja s rana proljeća od nazeba čuvati onu djecu, koja su te zime bolovala, ili koja poslija malih boginja i „đobrinki<> još kašlju. Ta djeca su već i onako „rovita“, pa ako se ne paze, mogu najlakše nazepsti i oboljeti. Mart mjesec je u tome za njih naj­ opasniji. Zato narod i kaže: „Mart pokosi mnoge jdnjce; mnogu djecu i starce . Nemojte me opet rgjavo razumjeti! Ne, velim ja ovim, da djecu valja u četiri zida zatvoriti, pa nikako, ni s proljeća, napolje ne puštati. I to bi bila isto tako zamašna pogreška, kao što je i nepažnja, da ne o z e m _____ „N. Z d r “ Islamski svijet.* (Žiteljstvo i obitavalište). Kazanskih Tatara ima oko šest milijuna duša i sačinjavaju i najnapredniju skupinu ruskih muslimana. Obitavaju u krajevima oko rijeke Volge i južnog Urala, dakle oko gradova: Nižnji Novgorod, Kazan, Simbirsk, Šamara, Saratov, Orenburg, Ufa, Astrahan itd. {Zanimanje). Jezgru pučanstva čine s e l j a c i , koji se bave ratarstvom i gospodarstvom. Prije im je zemlja bila zajedničko dobro svih seoskih muška­ raca, pa se je i porez odmjeravao po selima i tek bi se kašnje taj porez raspisivao na pojedince i to tako, da su bogatiji plaćali za se i za siromašnije. Nu u pošljednje su vrijeme u dumi izragjeni zakoni, po ko­ jima vlasništvo prelazi sa sela na pojedince, koji svaki za se ima plaćati svoj porez. Ipak ova no­ vost nije učinila velikih promjena. Težaci ne obragjuju samo toliko zemlje, koliko može biti za njihovu potrebu, nego nastoje, da što više povećaju izvoz svojih produkata i da zemlju što bolje obrade. Radi toga se služe najmodernijim njemačkim plugovima vršaćim mašinama i drugim ratarskim spravama. Na ovaj su način podigli ratarstvo na visok stepen i financijalno su se vrlo dobro podigli i popravili. Gragjani im se bave trgovinom i zanatima a velik ih postotak čine radnici. Z a n a ć i j e se bave izragjivanjem kože, pravljenjem sapuna, sukna, čohe, itd. Imaju i više fabrika. T r g o v c i su im razasuti *] (U današnjem broju otvaramo ovu novu rubriku u našem listu, koja će biti redovna a u njoj ćemo pratiti kulturno razvijanje islamskih naroda po raznim stranama svijeta i u raznim državama i naše čitaoce upoznavati sa ostalom, po vjeri im braćom i njiho­ vim kulturnim stanjem. U današnjem broju donosimo o Tatarima u Kazanu u Rusiji, koji su do nedavna bili kulturno veoma zaostali, a koji su se danas podigli na visok stepen napretka i kulture i stali u red modernih i prosvijećenih naroda. U ovom članku će naši čitaoci naći dosta pouke i divnih pri­ mjera, u koju se treba i naš elemenat ugledati ako želi da postane napredan i sretan). po svim krajevima Rusije poČam od obala Crnog i Baltičkog mora pa sve do Kine i Vladivostoka na krajnjem istoku. U Rusiji nema pokrajine ni većeg mjesta u kom nema njih i njihovih uregjenih trgo­ vina. Čak im je i široka Rusija postala tijesna, pa su u zadnje vrijeme počeli ići u Tursku, Finsku, Šved­ sku, Norvešku i Ameriku. Megju njihovim trgovcima ima dosta veletržaca, koji vode najmodernije uregjene radnje i konkuriraju svakom i svačem. Trgovina kožom, suknom, krznom, mesom, mašću i živežem gotovo je sva u njihovim rukama a u mnogim mje­ stima imaju izvrsne manufakturne, kolonijanle i sitničarske radnje. Kao vješti i okretni trgovci dobro poznaju sve jezike i običaje naroda s kojima Jdolaze u dodir i poslovni saobraćaj. Prirodna je s toga pošljedica ovog miješanja, da je ovaj dio Tatara na vi­ sokom stepenu razvijenosti i prosvjete. Nije na odmet istaknuti, da su najveće radnje sa krznom u NewYorku — njihovo vlasništvo. Nu jezgru njihovih trgovaca sačinjava srednji stalež, koji se toliko ne oslanja na svoj kapital, ko­ liko na svoje „zlatne šake“ i savršenu marljivost i okretnost, koja im omogućuje, da se održe i igraju važnu ulogu u trgovačkom svijetu. Kao što su u nji­ hovim rukama bakalluk, pekare i čajhane isto se tako bave i prodajom raznih tkanina, koje nosaju od mjesta do mjesta. U zadnje vrijeme prenose ove pretrge i razne knjige i tako mnogo doprinose širenju prosvjete u najširim slojevima naroda. Radnici im nijesu beskućnici, kao evropski fa­ brički radnici. To su većinom siromašniji težaci, koji se ljeti bave težaklukom a tek zimi idu u grad, da što zarade. Oni rade u fabrikama ili služe kao kočijaši, vratari, sluge ili hamali. Pošto im je u selu p o ­ rodica, šalju tamo svoju zaradu i ne prekidaju odnošaja sa selom: u gradu su samo tijelom, dočim su srcem u selu. Oni su s toga posrednici izmegju sela i grada i unoseći u sela gradske običaje, mnogo uplivišu na promjenu mišljenja. Nu unose i zle strane gragjanskog života. Osim ovih imade mnogo radnika koji su stalno nastanjeni u gradu i bave se istim po­ slom kao i seljački. Nu megju ovima imade ih i takovih, koji se bave zanatima, poslugom u većim tr­ govinama i pisarstvom u trgovačkim komorama. Ovaj je dio dosta inteligentan i načitan i mnoge doprinosi narodnom preporodu vršeći jak upliv i na svoju okolinu. Ni žene im nijesu besposlene. Bogatije gragjanke najvole svoju glavnicu uložititi u nekretnine, nu srednji im se stalež rado bavi trgovinom, stoga ima mnogo ženskih manjih magaza i dućana. Osim toga mnoge se uzdržaju ručnim radom izragjujući muške čizme, kape i slične stvari. Siromašnije seljanke bave se poslugom u gragjanskim kućama. — Žene se vrlo dobro služe pravima, Što im Islam daje i slobodno razpolažući svojom imovinom, uživaju dobar položaj u porodici. �125 (Život i običaji). Seljaci imaju svoja potrebna sela i ne miješaju se sa Rusima. Isto tako imaju i gragjani svoje posebne mahale, odijeljene od ruskih. Svako selo ima svoju džamiju i mekteb, samo uprav­ lja svojim unutarnjim poslovima, bira općinsko vi­ jeće (ihtijaran medžlis) i postavlja seosku stražu. U porodičnom životu nema velike razlike megju seljaš­ tvom i gragjanstvom. Tatari vrlo ljube zajednicu i obiteljski život i mnogo vremera provode u krugu obi­ telji zabavljajući se sa djecom i ženom. I najveće po­ rodice zajedno jedu, zajedno piju — ali ne rakiju i druga opojna pića nego — čaj i zajedno rade na nji­ vama i voćnjacima. Moral im je savršen i naume paze kao oko u glavi. Vrlo su gostoljubivi i zimske dane i noći većinom provode u sijelima i sastancima pijući čaj. ‘ Kao što čuvaju namusa isto tako mnogo drže do svojih običaja i narodnog obilježja i usprkos silne raštrkanosti njihovih trgovaca i udaljenosti od rodne grude — ništa nije u stanju, da ih otkine od nji­ hova zavičaja i promijeni njihovoga života: Gdje bio da bio, Tatar ostaje uvijek isti i uporno čuva svoje običaje, svoj jezik i svoju kulturu. Ništa, ama ništa, ih ne može zamamiti i otkinuti od njihove rodne grude i naroda u kom su niknuli. Život Tatara, koji trguje na dalekom istoku i dolazi u dodir sa Japan­ cima, Kinezima i Korejancima ili onog, koji u naj­ sjevernijim krajevima Rusije trguje sa Samojedima, ništa se ne razlikuje od života Tatara u Kazanu i Orenburgu. Ne mogu na njih djelovati čak ni Osmanlije, koji su im sasvim blizu i po krvi i po vjeri. Oni ostaju uvijek isti. Ova odlučnost i postojanost, kojom čuvaju svoje običaje — jak im je štit proti asimila­ ciji i najzgodnije sredstvo za čuvanje i osiguranje narodne budućnosti i važne uloge, koja im je naminjena i koja će im radi njihove svijesti pripasti. (Prosvjetno stanje prije preporoda.) Svako je selo imalo svoju džamiju i mekteb a u većim selima bilo ih je i po više. Džamijske i mektebske potrebe kao i plaću imama, mujezina i muallima plaćalo je svako selo za se. Isto je tako svaka veća gradska mahala imala svoju džamiju i mekteb i medresu i sama ih je uzdržavala. Država im nije davala nikakve pripomoći niti se je brinula za njihovo prosvjetno stanje. Praviti džamije i mektebe nije bilo zabranjeno, nu trebalo je najprije dobiti dozvolu oblasti. Imami i muallimi su se birali nu za valjanost izbora trebala je takogjer potvrde oblasti. Mektebima upravljahu uči­ telji, a nadzor su vršili imami. Svi skupa spadahu pod upravu ministarstva prosvjete. Toliko općenito, a sad da vidimo, kakvi su bili ovi prosvjetni zavodi Počećemo sa mektebima. Stanje ovih mekteba bilo je upravo žalosno. Muallimi nijesu imali stalne i uregjene plaće, nego su se uzdržavali prinosima djece, koja su im na heftu donosila 5—JO para ili štogod u naravi. Prirodna je stvar, da se pod ovim uvjetima nijesu mogli naći sposobni muallimi i tako je važna zadaća djetinjeg odgoja došla u sasvim nesposobne ruke: za muallime su došli ljudi, koji nijesu bili ni za kakav drugi po­ sao, kao osakaćeni vojnici i drugi mučenici, koji su znali kako tako čitati i perom zamrčiti. Šta više, bilo je dosta mekteba, u kojima su muallimsku vazifu vršili — ćoravi ljudi. Kakvu se uspjehu može nadati od ljudi, čija je naobrazba bila manja od na­ obrazbe učenika uregjenih osnovnih škola i čija se je sva pedagoška sprema sastojala u baratanju sa šta­ pom, kojim su mlatili djecu i na taj im način htjeli uliti znanje i razviti mišljenje ? Metoda obuke bila je da ne može biti gora. Prvi ders, kojim je dijete za­ počelo, bila je prva riječ surei-fatihe. Ali se nije djeci predavalo harf po harf nego je muallim tražio samo to, da dijete znade izgovarati elif, be i t. d. i odmah je prešao na „elhamdu" obučavajući na ovaj smješni način: „Ep sin elem jese kin, el hi sin ha, el ha mim jese kin, el ham dal tirdi — elhamdu«. (LJ* t u f *-* J* » L< jj- tTiK f Č J-V * (J-\) Jb Dijete bi moralo upamtiti ove besmislene riječi i tako bi se išlo dalje. Ušljed ovog glupavog načina obuke trebalo je i najrazvijenijoj djeci po dvije go­ dine dana, dok bi naučila kako tako čitati, dočim ne­ razvijena djeca ne bi toga postigla ni za četiri go­ dine. Pošljedica ove obuke jest to, da su rijetki sta­ riji Tatari, koji znaju čitati i pisati. Osim ovih neuregjenih mekteba imali su Tatari još i velik broj isto tako neuregjenih medresa. Na­ stavne knjige i program ovih medresa uzet je iz Buhare, pa je i nastava bila na vlas slična onoj u Buhari i Semerkandu. Metoda im je bila čisto školastička, a na kakvom su nivou bile najbolje se vidi po tom, što su arapski učili pomoći farisijskih gra­ matika arapskog jezika. Račun, povjest, zemljopis i druge prirodne znanosti nijesu se nikako predavale, pa su čak vrlo slabo predavane i islamske vjerske znanosti pa svršeni učenici ovih medresa, ne samo da nijesu bili razvijeni alimi, nego im je često puta falilo i najobičnije poznavanje vjerskih temelja i bitnih zasada, a kamo Ii da su što znali iz islamske povijesti, usuli fikha i sličnih znanosti. 0 tefsiru i hadisu nijesu imali ni pojma, nego umur tratili učenjem nahva, mantika i nesavremene zastarjele grčke filo­ zofije. Nu pored svega toga držahu se vrlo učenima, a osobito je značajka da su se rado hvatali za poje­ dine izraze svojih protivnika — mlateći praznu slamu i na sahate raspravljajući o stvarima, koje nijesu ni u kakvom savezu sa predmetom, o kom je zopočela riječ. Radi manjkave i nesolidne naobrazbe, te zastar­ jelih i nezdravih nazora o svijetu, koji su išli tako čak daleko da su priječili nastavu materinjeg jezika u �126 medresama ne mogahu ovi ljudi shvatiti potrebu svoje okoline, pa ne mogahu donijeti nikakve koristi na­ rodu, za koji su htjeli raditi. Njihovi su čudnovati vazovi umarali narod i mjesto da slušaju mnogi biše za vrijeme vaza — spavali. Dodate li još, da ositji ovih mekteba i metresa nije bilo više nikakvih ško|a i učevnih zavoda, i da se kod gragienja nije nimalo pazilo na zdravstveno stanje zgrada i eto vam onda slike o kulturnom stanju starijih Tatara. {Reforma mekteba i medresa). „Li kjulli kjemalin zeval“ . . . pa su tako i ove školastičke prilike u me­ dresama morale početi padati. Gasprinski je u Bagče-Saraju pokrenuo „Terdžuman« i navijestio borbu na život i smrt. „Ili se moramo popraviti ili smo propali« bila je njegova deviza i počeo je postepeno okupljati sve veći i veći broj pristaša i suradnika. Ovoj snažnoj i zdravoj četi priključio se je uvaženi alim Šejh Šehabuddin el-Merdžani i to je bio početak uspjeha. Osvjedočen 0 praznini buharanske metode, koja je morala uro­ diti neminovnom propašću ruskih Tatara a i ostalih svih ruskih muslimana, krene .ovaj alim u Carigrad, Hidžar i Misir, da prouči tamošnju metodu obuke. Povrativši se u domovinu, okupi oko sebe priličan broj uleme i počne propagirati nužne reform e^N jegovim nastojanjem krene velik broj talebe u Misir i Carigrad da mu nakon svjšenih nauka priteku u po­ moć i zadahnuti naprednim idejama islamskih veli­ kana: merhum Šejh Džemaluddin Afganije i Šejh Mu­ hameda Abduhu — nastave borbu za započeto preuregjenje medresa i mekteba. Glavni zahtjevi ove čile 1 zdrave čete bijahu: Islah medresa i mekteba uvogjenjem svjetskih predmeta i potrebnih vjerskih na­ uka, njegovanje materinjeg jezika i naobrazba žena. Nu kao svaki napredak tako i ovaj njihov pokret udari na žestoki otpor i zaprjeke. Konzervativci, srasli za starim stanjen i nespo­ sobni da krenu novim. putem i da očuvaju svoj po­ ložaj, opru se žestoko i proglase ovo nastojanje ni­ čim manje nego li — kjufrom. Nu uzalud. Slaba nji­ hova zgrada bila je u temeljima uzdrmana i nije se mogla održati pod snažnim udarcima nosioca Na­ pretka. Zdravi zahtjevi reformatora dobivali su sve više pristaša i, usprkos silnog otpora konzervalivaca, počela je reforma. U mektebe je zaveden usuli savti, po kom je omogućeno, da se čitanje nauči za dva tri mjeseca, a obuka je povjerena naobraženim i sposobnim muallimima sa starim uregjenim berivima. Uspjeh, postignut novim mektebima, izbio je i zadnji oslon u narodu. Ovaj je uspjeh osokolio reformatore i bacili su se svom silom na daljnji islahat kako me­ kteba tuko i medresa. Stignutim uspjehom u medre­ sama jurišem su osvojili srca talebe i tako je njihova vojska bila pojačana jednim novim elementom. Sada je i taleba počela tražiti i rogoboriti. Konzervativci su bili u neprilici i popustiti zna­ čilo je za njih isto što i propasti, a braniti se nijesu mogli, jer im se izmakao oslon u narodu. Tražili su saveznika i našli ga u — ruskoj vladi. Ostavljam za drugi put, da opširnije progovorim o uzrocima i mo­ tivima ovog saveza, danas je dovoljno istaknuti, da vladi nije mirisao napredak muslimana, s toga je je­ dva dočekala, da se umiješa i priteče u pomoć konzervativcima. Nastali su progoni i surguni. Koji mualimi nijesu dobili oblasne potvrde, da su pristaše ap­ solutizma nije im se dozvolilo obučavati, a ako bi se opirali — išli su u progonstvo. Zatvarali su se otvoreni mektebi, a za podizanje novih uskraćivala se je dozvola. Progonili su se napredni muderisi i softe i na silu se je htjelo održati staro stanje. Šta više, išlo se tako daleko, da se nije dozvolilo o tv o -. riti ni darul-muallimina a kad je ovaj usprkos za­ brane otvoren — bio je zatvoren. Zabranili su i kup­ ljenje iane za mektebe i medrese. Nu ništa nije mo­ glo upaliti. Narod je odlučno tražio reforme i ništa ga nije moglo ustaviti u započetom radu. Da se do­ biju učiteljske sile, svršeni su učitelji počeli držati tečajeve i tako su sami odgajali muallime. Mektebi su se otvarali usprkos zabrana i vlada je postala ne­ moćna prema ovakvoj energiji i žilavosti naroda. I tako se je išlo pomalo naprijed. Da se skrši otpor konzervativnih muderrisa latila se je nezadovoljna ta­ leba radikalnijeg sredstva i tako dogje god. 1906. do izgreda i — štrajka. Oko 3000 talebe održi u Kazanu skupštinu i donesu rezoluciju, u kojoj su izni­ jeli svoje zahtjeve, od kojih su najvažniji: uvedenje svjetskih predmeta (fununi-džedid), uregjenje medresa prema zdravstvenim propisima i uvjet, da u unu­ trašnjoj upravi medresa kao prefekti sudjeluju i iza­ brani učenici viših sunufa. 0 tvrdoglavost muderisa a i o slabo materijalno stanje što ga je prouzro­ čila vladina zabrana za kupljenje dobrovoljnih pri­ loga razbi se i ovaj zahtjev i tako taleba napusti medrese i jedni se upišu u ruske škole, a drugi krenu u Carigrad i upišu se u carigradske mektebe. Na taj su način ostale mnoge stare medrese prazne, dočim su neke načelu primile novi program i raz­ vijale se i usavršavale postepenim namještanjem novih muderisa i muallima. Uza sve zaprijeke i smetnje, reformatorima je uspjelo, da za 10—15 godina podignu ništa manje nego 3.000 mekteba, u kojima se s manje — višim uspjehom obučaje: čitanje i pisanje ilmi — hal, i s l a m ­ s k a p o v j e s t , kratka opća povjest i zemljopis; ra­ čun, nešto iz gospodarstva i prirodnih nauka. Isto su tako reformirane medrese. U Kargi, čisto islamskom mjestu, blizu Orenburga, koje ima oko 5.000 duša ima više ovakih visokih vjerskih mekteba, u kojima se svestrano uče vjerske znanosti, a kakav im je program biće dosta ako se istakne, da su po svjet­ skim predmetima ravni gimnazijama. U Ufi ima vi­ soka vjerska škola pod imenom „M edresei-alija“. Program joj je savršeno dobar. �12 1 Nu Tatari se nijesu zadovoljili samo reformom medresa, nego su podigli i srednje škole. Ove su škole podigli u glavnim prosvjetnim središtima: Orenburgu, Kazanu, Ufi, Tervisku i selu Bobi u pokra­ jini Vijatki. Od svih ovih gimnazija najsavršenija je ona u Bobi, čiji program potpuno odgovara pro­ gramu najnovijih njemačkih gimnazija. U ovoj gimna­ ziji uči oko 500 učenika od kojih su 200 u višim razredima. Osim ove treba istaknuti idadiju u Orenburgu, što ju je osnovao čuveni tatarski bogataš i milioner Ahmedbay Husejini. Nosi ime ,,Medresei-Husejinijja" i može se reći, da je jedna od najvećih idadijja u islamskom svijetu. Vakuf joj sa zgradom čini vrijednost od 1,000.000 ruskih rubalja (oko 2'/s mil. kruna). Na tri je boja. U gornjem je boju spa­ vaonica i džamija u srednjem razredne sobe, a u donjem sobe za jelo i ostale potrebe. Ima električno osvjetljenje, — a grije se parnim cijevima. Eto, tako se radi i tako se uspijeva. Zaslugom marljive generacije s jednu stranu, a požrtvovnošću naroda s drugu stranu? Tatari su danas dotjerali dotle, da kod njih gotov nema mlagjeg čovjeka, koji ne bi znao čitati i pisati i kojemu nije poznato sve što mu je potrebno o vjeri i vjerskim propisima a bogme i dunjalučkim potrebama.— Borba što je vsć' diše sa vladom i konzervativcima, doprinijela je mnogo političkom osvješćenju naroda, kao što je bila i uzrokom, da se podigne dobra narodna književnost. Pošto im je nesmiljena cenzurova olovka priječila pisanje o političkim prilikama, bacili su se na znan­ stveno i beletristično polje i^ napisali djela iz svih struka znanosti. Najprije su napisali školske knjige na svom jeziku kao gramatika arapskog jezika, mantik, zemljopis, povjest i ostalo. Ove se knjige sve više i više dotjeruju i usavrŠuju. Osim ovih knjiga izdana je sva sila brošura, pripovijedaka iz narodnog života i raznih stručnih djela. Padom apsolutizma pokrenuli su i velik broj političkih i drugih časopisa, kojima rade na učvršćenju svog položaja i svoje bubudućnosti. (.Ženska naobrazba) Gore sam istakao, da je je­ dan od glavnih zahtjeva mlagjih ljudi bila naobrazba žena. Oni ovog svog zahtjeva nijesu pokopali, nego su i njega oživotvorili i podigli preko tri stotine re­ formiranih ženskih mekteba. Da postignu bolji uspjeh osnovali su u zadnje vrijeme u selu Bobi žensku preparandiju (Darul-muallimat), u kojoj uči oko 400 učenica. Kissaden—hissa Eto, tako izgledaju Tatari, koji su prije 20 go­ dina bili nazadniji od nas. Smijem li ovdje povući pararelu i usporegjivati ih sa nama zapuštenima? Ne smijem i ne mogu, jer bi se i suviše pokazala naša golotinja, pa je bolje, da se to neko vrijeme otehiri. Nu ne mogu da ne upozorim na ove okolnosti: „Tatari su morali potrošiti mnogo vremena, dok su utrli put na­ pretku i uklonuli s puta konzervatizam — nama to nije nužno, jer su nam, el hamdu lillah, na kormilu ljudi, koji uživaju narodno povjerenje, a daleko sit od pomisli, da Hikmet nije »Dalletul mumini« i da u medresi nema mjesta Nauci. Tatarima je smetala vlada — a mi danas imamo u ruci ,,Štatut“ pomoću koga možemo, kolikogod hoćemo, naprijed koračati; oni nijesu mogli imati novina a mi možemo, oni su mnogo koješta na novo podigli a mi imamo go­ tove temelje. Što je najvažnije,, Tatari nijesu imali od koga primiti a nama danas nije potrebno ništa drugo nego jednostavno kopirati ono oko čega su se onj godinama mučili. D a š e to p o s t i g n e d o v o l j n a je s a mo n e z n a t n a s u m a za j e d n u m a n j u n a u č n u e k s k u r z i j u m e g j u n j i h i mi ć e m o mo ć i i znat i mn o g o k o j e š t a z a p o č e t i a i u s p j e ­ š n o s v r š i- ti. S v r a ć a m s t o g a p a ž n j u p o ­ z v a n i h , d a bi s e n a o v a j n a č i n m n o g o d o ­ pr i ni j el o, da a nke t a , ko j a se i ma s a z v a t i radi r e f o r me me k t e b a — s vr ši u s p j e š n o svoj posao. Tako bismo za pet godina uradili više nego li Tatari za deset, samo kad bismo više radili a manje galamili, više se megjusobno pomagali a manje odmagali, u kratko rečeno, kad bismo bolje shvaćali svoju islamsku dužnost i pokazivali veću ljubav za ovaj zapušteni narod. Tatari vele, da od svoje inteligencije sa ruskih škola nijesu previše fajde vidjeli. Šta bismo mogli mi o svojoj?.. Prelazim preko toga škakljivog pitanja i dovikujem pozvanima: „Gospodo, što više Stipendija za talebu i što prije dobar d aru l-m u allim in !..Je li potrebno, da se posebno apelira na islamski patriotizam naših uči­ telja i inteligencije?... Mislim, da se ne ću prevariti, ako odgovorim negativno.... lbni Munib. P r i m j e d b a : Pri izradi ovog članka šlužio sam se člancima Kazakli ljaza i predavanjima Akčora ogli Jusuf beja i Smailbega Gasprinskog, što su izašli u krasno uregjivanom carigradskom listu „Sirati Mustekimu" te člankom „Bir Sejjaha" što je štampan u carigradskom listu „Hikmetu" pod naslavom »Kazan-muslimanleri.“ Zanimljive i poučne bilješke. M oć u ob r a žen ja Jedan sjajan dokaz o tome šta može učiniti moć uobraženja, najbolje pokazuje primjer, koji je ispričao u jednom engleskom listu Čarls K. Mil iz Filadelfije. Jedan bankarski činovnik, koji se i suviše naprezao, �128 te je lahko obolio, obrati se jednom Ijekaru. Ovaj mu pregleda pluća i reče mu sasvim ozbiljno: „Sutra ću vam pisati šta vam je“. 1 zaista sutra dan ban­ karski činovnik dobije jedno pismo, u kome mu ljekar savjetuje, da svoje zemaljske stvari dovede u red, pošto nema više vremena za gubljenje. Desno krilo pluća sasvim je izgubljeno, a i srce je teško oboljelo. Mladi pacijenat, kome je ovo pismo izgledalo kao posmrtna lista, bio je van sebe od silnog uzbugjenja. Toga jutra nije otišao u kancelariju, i već je u podne osjetio teško disanje i bolove u srcu. On je ostao u postelji, i već oko ponoći stanje je bilo tako opa­ sno, da je odmah morao da se pozove Ijekar. Doktor se veoma začudio, jer nije imao ni pojma o bolesti srca svoga pacijenta. Ovaj mu pokaza megjutim pismo, koje je primio. Ljekaru je sada bilo sve jasno. Ovo je pismo bilo namijenjeno drugom pacijentu, ali je sekretarka promijenila adrese. Pacijent se slatko na­ smijao, i uskoro je bio zdrav kao drijen. A šta je bilo sa onim teškim bolesnikom, koji je primio ono utešno pismo? On je za četiri nedjelje otputovao u jednu morsku banju. Od tada je prošlo deset godina: kan­ didat smrti i danas je još u najboljem zdravlju. O sveta rgjavon i šn ajd eru . Jedan mladić u Braunšvajgu užasno se osvetio svom šnajderu. Šnajder mu je napravio kaput koj mu nije nikako dobro stpjao... On je kaput vraćao, ali šnajder nije htio da ga primi. I tada dogje mla­ diću na pamet jedna strašna osveta. On obuče kaput, ali prilijepi na njega jednu veliku plakatu, na kojoj je pisalo: »Ovaj rgjavi kaput nabavljen je za 88 ma­ raka od firme H.. ul. P..« Tako je mladić prošao kroz najživlje ulice pa i pored dućana šnajderova, kojega umalo da nije udarila kap. K ad s e b o le sn ik ozn oji. — Bolesnik se po gdjekada jače znoji bilo već sam od sebe, bilo na kakav naročiti lijek. Čim se oznoji, valja ga bolje utopliti, ali nikako pretrpavati i prozore valja zatvo­ riti, ako su dotle bili otvoreni. Znoj sa lica i čela često se briše, jer to bolesniku jako godi. Kad se već prestane znojiti, ili ako je već sav mokar, valja ga brzo izbrisati i istrii, pa onda presvući. Pri bri­ sanju i presvlačenju valja paziti, da bolesnika ne do­ hvati kakva promaha ili hladna struja vazduha. »N. Z.u V od a z a isp ir a n je u sta , ž d r ije la i g rla . — U mnogim bolestima usta, nepca, krajnika, resice, ždrijela i grla daju Ijekari bolesnicima razne „vode za ispiranje i gurgutanje". Najobičnija taka voda je rastvor kalijum-hlorida (Kalium chloricium). Taj ras­ tvor može se i kod kuće spremiti. Kupi se u apo­ teci toga jedinjenja, uzme se od njega na vrh noža, pa se rastvori u čaši čiste vode. — Ali se tim ras­ tvorom smije samo ispirati, isplakati ili grgutati, pa ga valja odmah ispljuvati. Nipošto se ne smije gutati. „N Z.“ Za uredništvo odgovara: Osman Gjikić. Z o v a , (Zovina) — Zova je ljekovita biljka. 1 naš narod je rado upotrebljava. Skoro će cvjetati, a od zove je naročito cvijet ljekovit. Suši se, pa se onda od njega pravi tej (zovin čaj). Taj tej se pije što vreliji i tjera jako na znoj. Uzima se, dakle, naročito od nazeba ma koje vrste. Gdjekoji se na njega i pare — naročito o l sjevotina i zubolje — a nekoji ga upotrebe i za ispiranje grla, usta i t. d. Zovinu luku privija narod na rane, ali bez uspjeha. Lišće i korjen od zove slabo vrijede. Zrela zrna („bobice") od zove kuhaju se sa šećerom ili bez šećera kao pekmez ili slatko, i imaju slično djejstvo kao i bo­ bice od apte. Pomalo otvaraju. Zato se daju djeci, koja se zapeku. ,,N. Z.“ Novine i knjige. (U ovoj rubrici ćemo objaviti svaki list i knjigu, koji nam se pošalju na prikaz ili u zamjenu sa even­ tualnom recensijom). „ H obo BpeMe“. — BeoMa Aoopo ypekeH ahcbhb nnjiHTniKH jihct; H3^a3H y EaorpaAy boa ypeAHaniTBOM B-na^HCJiaBa CaBaka. I^ajeaa »ry je roAHiua>e K 32'— a yji&3 My je y EocHy CJioćoAaa. „HapOAiie HoBHiie". — Do# ypeAHnmTBOM HeymopHora Ky.iTypHor paAenaKa npoij). SKaBojaHa banaka, ceKpeTapa ćaorpa^cKor yHHBep3HTeTa a;i^a3H Bek HeTBpiy roAHHy jibct 3a HapoAHO npocBjekHBa&e ca ncTaKHyTiiM HacAOBOM. JIbct aohoch pa3He noyqae u 3a6aBiie »Mamce, Koja ey Hanncami pa3yM.i>HBBM HapoAHUM je3HKOM h JiaXKHM CTHJIOM, TaKO, Aa. BX MOHCe CB8K0, Koja 3HaAe 'IHTanr, pa3yjrjeTB b B3 h>bx ce noy,ruTB b aaćaBBTB ce. „HapoAHe HoBBHe“ H3.ia3e y sijece'iHBM CBCCKaMo OA 32 c.Tp. a pajeHa bm je 3 TpyHe roAHmH>e. „S am ouprava" — organ „Muslimanske demokratije" izlazi u Sarajevu jedan put nedjeljno, a ci­ jena joj je godišnje K 10. ,,Uper.ieAw. — Ilp a je Tpn Mjecena orr no'ie.ia jc y CapajeBy B3.ia3BTii Haynna peBnja boa obbm bmchom, a boa ypeAHBuiTBOM AP- Jeijrre ^eA iijepa. C bb MJiaka ayjiTypHB paAeHHua Haniax npaBocaaBHBX 3eMji,aKa OKyBiuin cy ce oko OBora Aajeaor BOASBaTa, Koja cy ,,IIper.aeA<< BOETaBnjm y peA npBBx peBaja Te BpcTe. Kao APyrB ypeAHBK apacTyĐBo je IIpeivieAOBoj peAaKpHja HeASBHo a P bcto PaAyJio&Bh, najie je .zihct Ao6bo jeAHy jaKy caary, Te ke ce ,,IIpeivieAa jom Bnme AHka H ynanpeABTB. O by kopbchv peBajy mh HajToajiaje ĐpeĐopyayjeMo a Hanuiu HBTaTCJ&BMa, y icojoj MOry Haka MHoro KopircHo a BoyqHe .leKTape. I^ajeHa je „IIpeivieAy1‘ 8 K roAaimte. „H rvatski g.jak" zove se književno-poučni ča­ sopis, koji izdaje napredno gjaštvo hrvatsko. Izlazi u Zagrebu u mjesečnimi sveskama, a stoji godišnje 4 K. ,,3opa . CpnCKa aKaAeMCKa oM.iaAaHa y Eeny noKpeHy^a je oBe roAHHe o&MaABHCKii aaconac ca roprnaM HacjoBOM, Koja ce 6aBB KH>naceBHomky, HayK0M a nojiaTiiKOM. MsAaje ce y MjecenHBM c-BecKBMa a pajeHa joj je roABuiH,e K 5. Islamske dionička Štamparija (tiskara) u Sarajevu, �PKIVILEG O VANA W ZEM A LJSKA BANKA I ZA BOSNU 1 HERCEGOVINU. Uplaćeni diomčtji Kapital 10 m ilijom Umna. CENTRALA U SARAJEVU. OO Hipotokarno odijeljenje. PO OOP Bankovno odijeljenju. POP OOP Odljeljeujo /.a robu, : Izdavanje 4 l/ a * &% hipotekarnih založnica i 5 kom unalnih obveznica, koje se po p : m ogu upo- : trijebiti u svakovrsne naročito ženidbene kaucije kod zem aljskog i vojenog erara. FILIJALE: ISPOSTAVE; u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru i Donjoj Tuzli. n Bihaću Perventi, Gradiški, Goraždu, ; u, Lju'mškom, Sanskom Mostu, : Stocu, Travniku, Trebinju, : i i Zvoraiku. Zastupstva po svoj Bosni *' H erceg Preporučuje s-v za sv e bankarske i po izvršuje pod r ijpovoljnijim uslovima. :a robom, koje Pozive, oglase, pm ? ne, irgovačke objavt. listovne papire i kuverte, trgovačke knjige, račune, memoranđa, okružnice, predat uiee, dopisnice, kao i sve trgovačko ifskantee, godišnja izvješća i bilance za udruge, štedione banke, nadalje diplome i adrese, posjetnice, karte prigodnice, kao i ostale u Stani paivkir struku zasijecajučc radnje p r im a n a iz r a d b u f Islamska dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu snabdjevena najmodernijim slovima, šarama i mašinama (strojevima) te preuzima štampanje Hustrovanth listova, brošura, knjiga ~ i časopisa ~ 4 liarnđžbe iz mjesta i sa strane obavljaju se u najkraćem vremenu. Ukusna izradba. Cijene umjerene �Izišao je Gajretov r . m od 15. februara o. g. stavljen u Gajretov safr.ii imade raznih vrs i>; <5e moći da zadovolji sve svoje potrošače. Sdiočito je Gajretov satu., ,-e kakvoće, tako. da se može mjeriti sa ajboljim proizvodima. Stoga ćć, bez sumnje, svaki brat jim vm an tražiti samo Gajretov safun i s njime zadove’ tvati svojoj p' trebi a im prije, što će u* isto vrijeme potpomagati i ju najkorisniju irodim ustanovu ,,Gajret“, koja od cjelokupne r odai robe imade: 5% Od SćfUltil Za pranje i 10°o Od safuna za umivan^. Gajretov saom proizvodi fabrika safuna Karla JaCObi-3 U GraCU, koju zastupa za Bosnu i Hercegovinu Agentiirska radnja Abrama Isaka Romano u Sarajevu. Sve upite, informacije i poruđžbine šalju se na spomenutu agen- tursku radnju: Abram lsaK Romano, Sarajevo. Braćo muslimani! Trošite Gaj'- tov safun! � https://kolekcije.nub.ba/files/original/218d848751b329a733d6c28a51ba14df.pdf 699374733f4bc09201425bedfbce8c76 PDF Text Text KROJ 9. GODINA III. GAJRET izlazi 5. dan sva­ kog mjeseca na 16 stranica, a po po­ trebi i na više. 1 •------ . »}L.I O O ji <kJ j CIJENA je listu „G ajret": za članove 1 K 20 li. za nečlan. 2 K 40 h na godinu. j. — Taleba, učenici i se­ ljaci plaćaju 1 K 20. GAJRET GLASILO „GAJRETA', DRUŠTVA ZA POTPOMAGANJE GJAKA MUSLIMANA ----------- ---------- NA SREDNJIM I VIŠIM ŠKOLAMA. = = U n iš tT « - G a jr e t- . || 5. npttmbra 1910 SARAJEVO- > t T A . j]~ U re d n ik : »sn im i ( j jl k if . S a d r ž a j : Firdusov mearifski fond. Gaz. 5itni rad. ..................................................ičica Iz razbijenih gusala. — lz sličica „Sa „Sa Nereh* Ntreh' Da. vi „ C a jr - š ta . *- Na ....... rnom _e ognji! Javne potvrde. SARAOEVO. Islamska dionička štamparija. m okrfi tf*e. <Zapisnik. - Književnost: Ifl V ji časovi poslije porogjaja. ��GODINA III. BROJ 9. ♦♦ GAJRET izlazi 5. dan sva­ kog mjeseca na 16 stranica, a po po­ trebi i na više. ♦ »o ja « \ Al;..<-!!» ------ —------. ;-L-1ji.) »Ja_I) I CIJENA je listu „G ajret": za članove 1 K 20 h za nečlan. 2 K 40 h na godinu. ji i£^s~ -------------- Taleba, učenici i se­ ljaci plaćaju 1 K 20. GAJRET GLASILO „GAJRETA", DRUŠTVA ZA POTPOMAGANJE GJAKA MUSLIMANA — NA SREDNJIM I VIŠIM ŠKOLAMA. ----------- = Vlasnik : Društvo „G ajret“. |[5 .septembra 1910 SARAJEVO. n> ta » o b /j L « ; * v || Urednik: Osman Gjikić. Firdusov mearifski fond. S m rt narodnog p rv ak a Alibega F ird u s a p ro ­ izvela je bolan utisak na sve slojeve našega m illeta. Njegovom sm rću a ff naša zem lja i na­ rod p retrpili veliki gubitak, koji se lahko ne nak n ag ju je, izgubili su muža, s a čijim su ime­ nom skopčani svi znatniji dogagjaji u životu n ašeg a n aroda za posljednjih deset godina i ko­ jem u n aš elem enat u prvom redu im a zahvaliti za sve one dobiti, koje je u m dčnoj i dugo­ trajnoj borbi postigao. S toga nije ni čudo, što je sm rt to g a velikog m uža prouzrokovala opću tugu i ražalostila sve slojeve našega elem enta. Svaki narod poštuje uspom enu na svoje velikane. Im ena ljudi, koji su svojim radom na­ rod i dom ovinu zadužili, svaki narod nastoji sa­ čuvati, d a bi ih kao uzoran p rim jer predao docnijim pokoljenim a. Radi to g a se takova im ena bilježe u islorije, ispisuju na spom enike i na m noge d ru g e načine se. ovjekovječuju i čuvaju od zaborava. Ime A libega F ird u sa je takogjer jedno od onakvih im ena, koje može služiti uzorom . Stoga nije ni čudo, što naš narod to ime hoće d a sa­ čuva od zaborava i d a ga p red a sa koljena na koljeno docnijim svojiim n araštajim a za p rim jer i ugled. I naš narod nije mogao naći ljepšega n a­ čina, kako će to d a učini. »F irdusov m earifski fond« je onakova ustanova, k o ja će to ime naj­ bolje sačuvati, to je spom enik, koji će dugo i dugo godina čuvati uspom enu n a ime A libega F irdusa, »arodnog p rv ak a i rodoljuba. Ovaj spo­ m enik je tim ljepši, što će od njeg a naš narod vidjeti mnogo dodra, je r će on, pom ažući našu om ladinu na raznim školam a, m ektebim a i za­ natim a, mnogo doprinijeti k u lturnom podizanju nas m uslim ana. Prilozi narodni za »F irdusov m earifski fond« već stižu ,,G ajretu “ . S totina po sto tin a, desetina po desetina, k ru n a po k ru n a i groš po g ro š skupljaju se u G ajretovoj blagajnici i fond neprestano ra s te i o jačav a tako, d a će on uskoro, ako Bog d a, stvarnim prim jerom doka­ zati o pravdanost one narodne : »Kamen po ka­ men palača !w Jest, 600.000 m uslim ana će sv a­ kako ovaj fond bez po m uke i moći i h tjeti da podigne na dostojnu visinu, kako će on odgo­ v arati imenu* koje nosi. �130 Hazim Muftić — T uzla Vaz. . is lp j . I J Ia>-j J (^\J IjL-jjjli * f ; JIS ! «ćs IJ\j »^Jj . . ttU J l Za svaki vaz, nužno je izabrati zgodan predmet te ga potpuno obraditi tako, da izmegju početka, sre­ dine i svršetka imade neki savez. Od glavnog se pred­ meta ne smije nikada udaljiti. Važiti treba često, ali po malo i razgo­ vjetno, neka se slušatelji mogu okoristiti, te da ono što čuju, mogu upotrijebiti za se, a i drugima kazati. Razgovarao sam sa jednim hodžom, mojim pri­ jateljem, o važenju i kazivao mu mahane, koje se u naših vaiza nalaze. On se je načelno sa mnom slagao Prije nego rastumačimo ovaj lijepi hadisi Štrif, ali pošto je držao, da se kod njega isti nedostatci ne progovorićeiro nekolike o vAzu u obće: šla je vaz nalaze, pozove me, da dogjem u taj i taj dan iza kako se u nas vazi i kako bi trebalo važiti? ićindije u tu i tu džamiju, da čujem njegovo važenje. VAz u logatu (po riječniku) znači: nasihat (svje I odem. tovanje). Vazovi služe, da se narod, koji nije imao Moj prijatelj je započeo. prilike ići na nauku u medresu ili na kakav drugi Najprije je proučio jednu ajeti-kerimu, koja go­ učevni zavod, pouči, ili ako je neko učio, ali nije nešto shvatio ili usavršio, da imade prilike to .pono­ vori o slozi Muslimana i koja mu je imala služiti kao viti i usavršiti. Tako vazovi služe, kao kakvi produžni motto, čega će se za cijelog važenja držati. Za tim je izgovorio nekoliko krasnih dova, koje se po obi­ naukovni tečajevi. Važiti, svjetovati može svaki učen i pametan čaju ne prevagjaju. A onda započe tumačiti »Euzučovjek, bez razlike staleža i odijela, ako umije što bille“, (valjda za to, da mu početak bude šio teme­ korisno iz knjige, ili na pamet kazati tako, da sluša- ljitiji). Pošto se u »euzubilli« spominje šejtan, to mu teljima vrijedi više ili barem onoliko, koliko su izgu­ se učini, da će slušatelje zanimati povjest šejtanova, bili, da su za to vrijeme šta radili; a važiti se može to on i okrenu vrlo obširno pričati, ko je i što je šej­ tan, gdje je i kakav je bio prije, nego je ' proklet. U u džamiji ili na kojem drugom pristojnom mjestu. tomu mu nadogje na zgodu riječ »džennet* i »džeA može i putem štampe. Razumije seepo sebi, da slušatelji za vrijeme hennem«, pa pomisli, da će munasib biti i u tom vaza trebaju biti mirni i. uljudni, osobito ako se pri pogledu pokazati svoje znanje. Negdje je još nabasao tom upotrebljuju ajeti iz Kur ana ili hađisi-šerifi, ili ihtilaf megju nekim imamima u tom, da li se džennet nalazi na nebesima ili na kojem drugom mjestu, kad se govori o kakovoj vjerskoj ustanovi. Kod nas je u Bosni sasvim čudnovato mišljenje te i o tome okrenu — izvan programa — go­ voriti a onda nastavi i o udaljenosti nebeskoj i tako o vazu. Kod nas se misli, da smije važiti samo onaj, dalje. Slušatelji, kako se koji osaniŠe, tako i zatutnji koji nosi t. zv. hođžinsko odijelo; isti treba da upotrebljuje puno arapskih i turskih riječi i to mora biti niz džamiju, a meni sve žao, š'o odlaze, jer sam očekivao, kada će početi tumačenje onoga ajetiu džamiji. Osim toga svijet se je naš priviknuo na to, kao kerima, za koje bi korisnije bilo, da ga što više svi­ da vazovi moraju biti nejasni i nerazumljivi, te obično jeta čuje. U tome moj prijatelj opazi, da je već pri­ reknu za onoga, koji zamotano i nerazumljivo kazuje da je velik i dubok hodža, (jer mu se ne može ništa lično »važio«, pa da se svijet dalje ne osanisava, zaklopi ćitab i poče učili dovu u znak, da je razumiti, tako visoko i učeno kazuje), a za onoga, koji nešto razgovjetno kaže, vele, da nije nikakav hodža, svršetak, »jer sam i ja ono sve znao«. Kad me je poslije upitao, kako mi se svigjao Običaj je reći, da je hodža svašta kazivao, ali onaj njegov „vžz“, odgovorio sam mu: „Naslov Tvog šta je kazivao i o čemu, niko nije u stanju ponoviti, vaza — onaj ajet — bio me je vrlo obveselio, jer jer većinom vaizi uspavaju slušatelje sa puno i nebro­ sam vidio, da si baš probrao za današnjih prilika vrlo jeno predmeta i mes’ela (kao da žele pokazati svi­ važan nasihat. Poslije, kad si sišao s predmeta, pa po­ jetu koliko oni znaju) i to tako neumjesno poregjaju, čeo onako misli mijenjati, a predmet iz predmeta iz­ da se nije nikako u stanju snaći i što god osobita vlačiti, držao sam, da si se previše natovario, jer si zapamtiti. sam uvod vrlo dugačak napravio. Nu opet sam se Od takih vazova nema nikakve koristi, a i se- razgovarao s time, jer sam po duljini uvoda zaklju­ vab je vrlo mršav, pa i ono sevaba, što ga radi slu­ čivao, da si i ovaj ajet dosta obširno obradio. Nu kad šanja vaza ima, dolazi kod ovakovih vazova samo radi Ti zaklopi ćitab i poče učiti dovu, onda ja vidjeh, da Ti nećeš vaza ni kazivati!« lijepa nijeta. ■iii �) 131 Kod nas se u Bosni i sa strane onih, koji su pozvani da nadziru vjerske ustanove, malo brige po­ svećivalo važenju i vaizima, premda je to jedna od najvažnijih a i najtežih službi. Ako u nevrijeme, u ramazan prispije kakav sejah u koju kasabu, pa zatraži da mu se dadne ka­ kvog posla, da ga za vrijeme mubareć dana obavlja, a ono se onda u takom slučaju, pošto su ostala mjesta popunjena, takom sejahu dodijeli važenje u kojoj džamiji i ne ustanovivši, da li je isti za to spo­ soban. Da se je do sad manjkavo važilo, dokazuje i to što je naš svijet još nesvjestan, te ga je vrlo teško navesti na štogod novo i radikalno. Važenje je dosta težak posao, te bi zato trebalo u našim medresama uvesti posebne sahate za vjež­ banje i poučavanje u važenju. Još nešto: U nekim džamijama više ćursa za važenje piše: = »Nasvjetuj sebe, pa onda svijet«, što le samo u sebi lijepo, ali nm više ćursa beli mjesto nije, jer ta rečenica vaiza odmah ubije u po­ jam, pošto neima čovjeka bez pogrješke, pa bi se svaki vaiz morao s takog ćursa povratiti prije, nego je i započeo važiti. Dočim sam više jednog ćursa vidio napisano: = »Obeseli vjerne, o Muhamedeto To je lijepo i to osokoljuje! (Poznam jednog vrijednog vaiza, koji je više godina važio u jednoj džamiji i to svaki put nešto novo, a vazovi su mu obragjeni, kako može ljepše biti, jer se za svaki pojedini ders po više vremena trudio, nagledajući po raznim ćitabima. On te sve svoje obragjene vazove imade napisane, te sačinjavaju jednu veliku knjigu. Kad bi ih dao odštampati, b'lo bi za nas od ne­ procjenjive vrijednosti, jer bi to bio jedan bosanski »Ihjaul-ulum«. — Ja sam ga više puta molio, da to učini, pa evo i sad apeliram na njegovo dobro srce i njegov patriotizam, da nas obogati sa tim svojim dje­ lom. Dotični vaiz je: veleučeni gospodin Sejfullah ef. Proho, muderis na šeriatskoj sudačkoj školi u Sarajevu!) A sada pregjimo na naš zapošeti vaz; Držeći se načela, da vazovi trebaju da budu kratki i jasni, to ćemo samo protumačiti onaj navedeni hadisi-šerif, koji je nužno dobro zapamtiti. Hadisi-šerif su riječi našeg Devletlije (s. a. v. s.) koje iza Kurana zauzimaju odmah drugo mjesto, na čemu se temelji uzvišena Islamska nauka. Pejgamber alejhisselam nije izgovorio ni jedne riječi, koja ne sadrži kakvu bilo korist svojim sljed­ benicima. Hadisi- šerifa imade puno, a mi ćemo se poza­ baviti samo sa ovim: kojega sam našao u Gazalijinu djelu: »Dževahirul Kur’anije, a znači: »Hoćete li, da vam kažem, šta je evdalnije, veće vri­ jednosti, nego što je post; namaz i sadaka? (pita Pej- gamber a. s.) Ashabi odgovaraju: »Hoćemo, o Božji Poslaniče«. A On nastavi: „Nastojati oko izmirenja zavagjenih, jer svagja je svojstvo, koje uništava vjeru!« Ovaj hadisi-šerif je jasan i razumljiv tako, da ga ni malom djetetu ne treba opširnije tumačiti, a sadrži u 6ebi tako veliko i važno značenje, da bi ga trebalo krupnim harfovima na svakoj muslimanskoj kući na­ pisati. Što veli, da je nastojanje oko izmirenja zava­ gjenih skuplje nd posta, namaza i sadake, nije s tim sa onoga, koji izmiruje, spala dužnost posta, kla­ njanja i dijeljenja sadake, nego hoće da prikaže ve­ ličinu časti njegove. Jer ko pozna važnost i cijenu ovih triju velikih ibadeta, ko pojmi kolika je čast kod Svemogućeg Boga onome čovjeku, koji sebe postom muči za Bož^ji raziluk, koji pred Bogom na sedždu pada i koji svoj imetak radi Njega sirotinji i nemoćnicima dijeli, tome se može u pravoj veličini prika­ zati vrijednost onoga sretnika, koji se trudi, da megju Ijud'ma sulh napravi. Na primjer: obična je stvar, da ćeš za neku rad­ nju po pogodbi dobiti plaću i ta ti je plaća, naravno, ugodna, jer ćeš s njom podmiriti svoje, obične redo­ vite potrebice; ali ako uz plaću dobiješ još i kakvu izvanrednu nagradu, onda si ugodno iznenagjen, jer ćeš sebi imati s čim nabaviti i ono na što prije niJes* niogao ni misliti. Taka vrlo ugodna iznenagjenja na obadva svi­ jeta čekaju one, koji pored vršenja svojih dužnosti — nastoje oko sloge i izmirenja Muslimana! Zavagja i razmirica ima različitih: staleških, pri­ vatnih, stranačkih i političkih i Muslimani su se od svakih dužni čuvati, a ako se po nesreći gdje koja pojavi, dužnost je drugih, da svoju braću od te belesti izliječe. Svi Muslimani skupa sačinjavaju jednu uregjenu vojsku, kojoj je vogja — imam — Kur’an, sa princi­ pima: svi su Mumini braća; važnosti nemaju ni rase ni klase, nego su najbolji oni, koji su radi svojih do­ brih djela Bogu najbliži i oni su plemići! I ta vojska sačinjava jednu snagu. Ali ako se u toj vojsci nekoliko askera posvadi i zamrzi, s tim su sebe onemogućili podpomagati svoje društvo i radi toga se cjelokupna snaga Mu­ slimana umanjuje. Pa tu snagu nastojati opet povratiti i islamsku stvar ponovno ojačati, po sebi se razumije, da je ve­ liki sevab, a da onoga, koji u tom bude posredovao, čeka neizmjerna kod Boga plaća. Privatne razmirice na štetu su zavagjenim oso­ bama; stranačke, manjoj stranci, a političke i staleške cijelom uarodu. Cilj sviju Muslimana treba da je jedan, a to je: raditi o sjedinjenju i napretku sviju Musli­ mana. �132 Za Muslimana ne smije nikakav Muslim biti stranac ni tu^jinac, svi su Muslimani braća. Dok smo složni i dok se pazimo i megjusubno podpomužerno, dotle smo sretni i jaki, pa neprijatelj ma koliko bio velik, biće nam slab i malešan. Za to u interesu nas sviju, kao i ako želimo steći sevab, koji nam Hazreti-Pejgamber u svojim svetim riječima obećaju trebamo svugdje i svakad nastojati na izmirenju i slozi Muslimana. Koliku je Islam slozi i mirenju dao važnost, vidi se i po tome, što je laž, koja je s itn a po sebi ha­ ram, Seriat dozvolio upotrebiti, ako držiš, da ćeš s njom moći dvojicu izmiriti. Onaj, koji miri, sličan je meleću, a onaj koji zavada, sličan je šejtanu. Na primjer: zavadio se Hasan i Mehrr.ed, a Alija se pozna i druži sa obojicom. Ako Alija, razgovarajući se na samu sa Hasanom, ka­ zuje istome, da Mehmed o njemu vrlo lijepo govori i da se kaje, što se je s njim zavadio, tada Alija makar i lagao, čini dobro djelo, u ibadetu je i pišu mu se sevabi i sličan je meleću, a Hasan će svakako iza toga makar u duši, početi snovati, kako će se sa Mehmedom izmiriti. Da još jednom popovjmp naš ders, da ga bolje zapamtimo, te da se mognemo po njemu vladati: Pejgamber (a. s) je rekao: „Hoćete li da vam kažem šta je evdalnije od posta, namaza i sadake?« — »Ho­ ćemo« vele Ashabi. »Nastojanje oko izmirenja za vagjenih!" Sa ovim svršavamo: OjlU I aJ-lj — — Sitni rad. Piše: H am dija M ulić, H rasnica. „Najbolji je čovjek koji koristi svojoj zajednici- . H a d is i š e r if . Sifni se rad u naprednih naroda u veliko, cijeni Pratimo ih u narodnom uzgajanju, u politici ili u go­ spodarstvu (ekonomiji), vidićemo da sitnim radom na svim granama kulture postigoše zamjerne uspjehe. Šta je to sitni rad ? Svaki čovjek kao član ljud­ ske zajednice treba u prvom redu da se brine za se, a onda da bude koristan i drugome, laća se posla da prema svojoj sposobnosti učini fajdu svome rodu, narodu i domovini onoliko koliko je kadar. Dok je neko sposoban zavjetovati dio svoga dobra u vrijed­ nosti od 10 hiljada kruna, većina nas je, pa nijesmo kader niti 1 stotinu. Koliko možemo, toliko smo i dužni. Neko je sposoban dati samo jedan novčić u dobru svrhu a i on je „malen darak al’ golema zadužbina", neko će samo jednog nepismena brata naučiti pisati i čitati, drugi eto kanderisava sijedog našeg čovu da pošalje sina u školu, treći upro sve sile, da osnuje zemljo- radničku zadrugu Ud. Na stoline ti je tu prilika sitnog rada, da ih učiniš i odužiš se dužnosti: »Pomozi bližnjega s v o g a ...!" .. . Mi muslimani u Herceg-Bosm ne cijenimo sitni rad. Što li? Premda je vanredno znamenit, jer nam se čini, da malo vrijedi, a drugo, što je ponajčešće, hoće silom, da se ističu velikim radom. Taština i umišljena veličina mnogima^ ne daju, da poluče solidan uspjeh radom kojega može dan na dan bez muke učiniti. Pa da nije smiješno vidjeti na­ šega kojega „agu“ ili „begau kako „mudro" i vatreno govori o radu naše inteligencije i narodnih boraca, a ovamo oni ne će da se ugledaju u njiha nego se raz­ meću lažnim patriotizmom. Imam takvog jednog ahbaba, koji je do sad de­ set puta promijenio plan Bosne, a u svojoj rogjenoj mahali nema ženske mektebi — ibtidaijje, bule (hodže) nema fenjera, bunara ili česme itd. Mi uopće volimo raditi što je na vidiku čita­ vome svijetu. — To znači udarati u veliko zvono o svome rodoljublju, a ovamo time jedino mlatiti praznu slamu. Mnogi bi naš nadri-političar bolje učinio, da kod kuće čupa vunu nego da u narodu muti i pravi neslogu. Ni jedan današnji veliki i napredni narod nije se podigao preko noći do svog stanja nego je ustraj­ nom radinošću i zamjernom žilavošću radio sate, dane i godine. Tu je „sitni rad1- igrao veliku ulogu. Od sitnih pšeničnih zrna postane pogača Američani su primjer cijelome svijetu. Jest, ali Američani u svome kulturnom poslu s velikom trijeznošću obavljaju i „sitni rad“, koji su polučili ogromne uspjehe, pa im se cijeli im se svijet divi. I mi se divimo ljudima, koji stvaraju velika djela (Gazi Husrev beg) i koji žrtvuju isti život. (Zar nije takav naš Ali beg Firđus?), ali obično zaboravljamo, da su takovi ljudi bili skromni i da se zadovoljiše najprije solidnim uspjesima svog „sitnog rada". Ko ti žali dati za ,,Gajret“ utemeljačinu a može biti i do­ brotvor, taj ne će biti ni član IV. reda. — Veli se: „Mnogo" mu žao, a „malo" mu „ispod časti". Naš je društveni život jednoličan, te ne znamo svaki dan ni zgode, da učinimo velike žrtve. Mi smo mali narod, pa baš mi bi morali „sitnim radom" na­ predovati. Moderan čovjek hoće da za velike stvari i ideje živi i radi, a da ne umire. On koliko može, onoliko i čini. Taj je uspjeh oduševljen i bodri jednako naprijed, a istom stiže li idealu svome srećan je u osjećanju da je koristan član ljudske zajednice. Naprijed, što ko može, neka i učini, jer i mali rad za svoje dobro čini veliku korist! �) 133 Šta ometa rad? Odgovor Ah m e d u n a p i t a n j a u 6 br. „G aj r e t a “. Prijatelju! Na prvo pitanje, sami ste odgovorili sa rije­ čima : »Konzervativni smo . . . ! “ Da nijesmo konzervativni, bili bi osviješćeni i na višem stepenu kulture, te bi po tome otpali naši vapaji za onim, čim se konzervativnost liječi. Na nekoliko drugih pitanja odgovor je već stojao u samom članku, koji je Vas potakao na ova pitanja. N. pr., kakvu mislimo naobrazbu u islamskom smislu, rečeno je, da svakako Muslimanka mora po­ znavati Imami-Azama i Gazaliju i njihova djela, a ne mjesto njih kakve evropske velikane, kako se je to na nekim mjestima i nehote uobičajilo. Sa ovim je dosta rečeno, jer nema mjesta, a ni pozvani nijesmo, da iznosimo cijeli program i raspo­ red ; to će činiti razne ankete. (Uzgred budi rečeno gospoda u anketi će dobro učiniti, ako uz temeljitu vjersku nauku uvedu još i nužne svjetske predmete kao : naš materinji, te arapski i turski jezik, pedago­ giju, zemljopis, povjest, prirodopis, matematiku, ku­ ćanstvo i ručne radove i to u razmjeru na prama vi­ šim i nižim zavodima, koji će, inšalah, za naš žen­ ski podmladak biti ustrojeni)! Što se pravite, da ne znate šta je to reći ,,u islamskom smislu", moglo bi Vam se preporučiti pro­ učavanje Islama, a onda opće povjesnice i osobito pdvjesti kulture i civilizacije, pa bi vidjeli, da je prava kultura jedna i to kultura islamska. Ona je iz Azije prčko sjeverne Afrike prenesena u Španiju. (Španiju su Arapi pomoću svoje islamske kulture, iz golog krša u perivoj, a iz pustoši u aka­ demiju znanosti i umjetnosti pretvorili.) Poslije su tu kulturu i civilizaciju oteli evropIjani, nešto u Španiji, a nešto vodeći križarske vojne u Aziji i tako je prekalemili na svoje tlo. Ili im se kalem nije primio, ili im je kakav zlo­ duh kumovao, — jer oteto, prokleto, — ne znam, šta je, ali samo vidimo to, da je mnoga glavna crta naše majke civilizacije izblijdila. Dokle su Evropejci dotjerali u svojoj civilizaciji, dozvolićete, da se poslužimo iskustvom jednoga Indi­ janca, koji je u nju dosta duboko proniknuo : »Civilizacija? Proveo sam pet godina u četiri njezina glavna sjedišta i proučio, koliko sam mogao. Moram priznati, da sam bio ogorčen sa faktima, koja sam vidio. Ova hvaljena civilizacija, iskreno velim, uništilo je i samu pomisao o čovječijoj duši. Civili­ zacija svakim danom sve više i više ubija u čovjeku sve ono božanstvo i sni'zuje čovjeka do proste živo­ tinje. Ona je i vela egoizam u religiozno osvjedoče­ nje ; Mamona u božanstvo; preljub u nauku; laž u umjetnost; ona je preobratila tajinstvo braka u za­ bavu, bračnu prisegu u arak papira, supruževu vjer­ nost u lutriju. Ona je protjerala iz života svu zbilj­ nost i učinila ga igračkom. Njezino je disanje — egoizam, njezino bivstvo — samozadovoljstvo, njezina filozofija — samoobmana; ona je sazidala nove umjet­ ničke potrebe i da njima udovolji, pretvorila je čo­ vjeka u roba ; ona ga je učinila nesretnim, lišila ga jednog druga : visokog mišljenja. Čovjek ne poznaje pokoja, a po tom ne vidi ni ciljeve života. Civiliza­ cija stvorila je od njega dišuću, gibajuću se, boreću se, liječeću se makinju, koja neprestano radi i koja nikada ne odahne. Ona ga je učinila klupkom živaca, napetih do najvećega stepena. Čovjek se je naučio nazivati: samovolju — slobodom; narušenje socijalnih zakona i neispunjenje dužnosti — samostalnošću ; ropsku podložnost svoje neobuzdane volje — neza­ visnošću. Civilizacija je obožanstvenila čuvstvenost, proslavila materijalizam, ukrisila grijeh ; ona je za­ priječila ljudsko općenje, rastavila obitelji na jedinice, zavadila jednoga s drugim; ona je posjekla korjen obitelji tako, te stablo može prevaliti i najmanji lahorić. Njezina proslavljena naučna otkrića imadu silnu vrijednost, jer ona služe spoljašnjem životu i jer se ona nazivlje djecom civilizacije. Ona je uništila sve ono »sveto«, kao: snagu karaktera, pravo glasa, pravu poeziju i intimnu filozofiju. Samo ono što pruža na­ sladu, imade vri/ednost, a ono što treba očekivati, nije nikom ugodno. Jednom riječju: gruba materijalna naslada, samo to je sreća i spas!« (»Obzor« br. 123. god. 1907.) Eto, čuješ prijatelju, šta i kako ovaj hajii lija sudi o evropskoj civilizaciji, za koju Ti veliš, da se u tom smjeru treba i odgajati. A ja opet velim, da ne trebamo naobrazbe u ev­ ropskom duhu, nego „naobrazbu u islamskom smislu riječi«, jer je Islam pravi medenijet, on je nauka prava, slobodna, čista i uzvišena. Strpite se, da Vam pripovijedim jedan slučaj — makar i ne spadao na ovaj predmet, koji karakteriše slobodu savjesti »u islamskom smislu riječi". Nekakav Nijemac na tem Iju mnogog proučava­ nja vjera, došao je do uvjerenja, da je samo Islam vjera, istine i prava vjera Božija, ali pošto je bio rogjeni kršćanin i u kršćanskom duhu uzgojen, to je držao, da je za prelaz i u Islam, potrebno kakve pret­ hodne vanjske formalnosti od strane „svećenika" — obavljati. Za to se obrati na carigradskog ŠejhulIslama s pismom, u kojem ga zamoli, da ga primi u Islam. Šejhul-Islam mu odgovara u svome smislu: — Sinko! Islam je slobodna vjera, vjera razumna, vjera bez ceremonija i formalnosti. Upuhivanje, kagjenje, pomazivanje, išaretenje pristom ili rukom po kakvom posebnom čovjeku, za Islam nije odregjeno. Izmegju Boga i čovjeka nema posrednika. Ako ti je razum došao do uvjerenja, da moraš vjerovali Boga �134 jedinoga i Njegove poslanike i pokoravati se N jego­ vim odredbama, a čuvati se od onoga što je Bog za­ branio, onda si Musliman i sretan si. Sada gledaj još, da što više dobra u čin iš!“ Zar u ovakom principu imade što god, što bi ometalo rad oko razvitka i podizanja narodne pro­ svjete? Ali Vi ćete se sjetiti, da je u prošlom mom članku stajalo i to : »Da li smo mi bosanski Muslimani pravi odraz svoje svete vjere o tamo bi se imalo puno pisati", pa da ste to malo bolje zapamtili, ne bi Vam palo na um reći: „Što su se oni rano probu­ dili i što su u tom izmakli nama, razlog se nalazi u njihovoj vjeri i načinu života". Nije ovdje mjesto govoriti o vjerama, pa se ne ćemo opširnije zabavljati sa „razlozima u njihovoj vjeri, — a još bi i previše daleko mogli otići, nego ću Vam samo napomenuti to, da je — Šejh Abdul Hak, Francusku revoluciju nazivao: eksploizjam vje­ čitih istin a! Fe tenebbeh ! Dakle, da svršimo. Rad oko našeg kulturnog unaprijegjenja ometa naš nehaj i naše nepoznavanje uzvišene islamske nauke, jer u Islamu se sadrže svi uvjeti za napredak. Za to, što god ćemo podizati i započinjati gledajmo, d a ‘to 'b u d e u duhu Islamskome pa će nam onda biti i hajirli i berićetno. Što nešto natuknuste o nacionalnom uzgoju, o tom ćemo — inšallah — drugom prilikom opširno pi­ sati, a za sad Vam mogu reći samo to, da je naci­ onalnost u onom uli onlikom smislu, koliko sljedbe­ nici drugih vjera o njoj^ vode računa, za nas Mu­ slimane suvišna iz više razloga, a osobito kad izne­ semo prvobitne uzroka njezinog postanka. Esselamu alejkum ! H a z i m. 0 DC0 Pismo Krajiške. Premda se ue osjećam sposobna, da u javnost stupim, ipak ne mogoh odoljeti, a da se ne javim i ja iz naše Krajine svojim sestrama širom mile nam grude Bosne i Hercegovine. Odavna me upravo ubuhvaća neki strah, pro­ matrajući naše današnje stanje, a naročito nas žen­ skih, pa sama sebe i nehote više puta pitam: šta će s nama biti? Ima li iko, da se za nas pobrine, te da nas koliko bilo probudi iz ovog džehaletskog sna? Koliko god sam se pitala, ipak nikad nisam do­ šla do povoljnog odgovora, da sama sebi i svojim mislima zadovoljim. Za to sam to odlučila apelovati javno, ne bi li se našla koja ' dobra duša, da mi od­ govori na ova skromna pitanja. Na ovo moje pisanje potaknulo me je pisanje mojih sestara nekih ruždijanki kao Munire, a naro- Sito ona pisanja u listu »Oajret« od Mehmeda, Ibni Muniba i drugih, na čemu im dugujemo najtopliju hvalu, kad se za nas staraju. Što se tiče pisanja Munirina u zadnjem zadnjem »Gajreta« pod naslovom »Život muslimanke«, u onome se dosta slažem, samo mi je žao, što se Munira ni malo kao rogjena Sarajka no osvrnu, da istakne one užasne mane sarajevskih djevojaka u ašikovanju, kako to napomenu Ata Nerćes u zadnjem broju Gajreta, a i ja ću nastojati, da se koji put više javim, a uz to ću sve opisati koliko mogla, šta se kod nas zbiva megju ženskinjem, ne bi li se jedan put već iskorijenilo to, po nas pogubno, ašikovanje i sve druge moralne pokvarenosti. Sad da se malo osvrnem na pravu misao, koju ću u kratko da istaknem. Želja mi je ovdje dokazati šta može i koliko može jedna ženska za malo vre­ mena da postigne, jer sam to sama na sebi iskusila, pa će mi mislim biti najbolji primjer. Kada sam bila još kao dijete, pohagjala sam mekteb i tamo sam malo naučila Kur-an. Uz to sam učila neke turske kitabe kao što su: »Bergivija, Šuruti-salat, Tedžvid i t. d., ali sve na turskom jeziku, od čega sam ja sasvim malo, ili bolje reći nimalo, vidjela koristi, jer ni sami mi hodža ono što sam učila, nije kazivao na čistom materinskom jeziku. Ovdje ću navesti samo jedan primjer, kako me je hodža podučavao. »Farz je ono, što je Bog bez šubhe deblom emr učinio.« Sto ja dakako ne bih razumila, nego se slijepo za hodžom povagjala i na pamet istu definiciju bubala, nemajući pojma o tome šta to znači. Eto, u čem leži najveća pogrješka, kojoj mi da­ kako ni najmanje nismo krive. I danas živi taj isti hodža i danas predaje po svojoj staroj metodi!! U svemu imam najviše zahvaliti svom jednom bližnjem rogjaku, koji je bio tada na jednoj školi u Sarajevu, a prije toga i u medresi, te je svakoga ras­ pušta najveću pažnju na me svraćao, da me što bolje uputi u glavne ustanove uzvišenog Islama, te kad mu je to donekle uspjelo, onda me je počeo pouča­ vati u čitanju i pisanju. Prije mjesec dana ja sam naučila čitati i pisati tako, da se je i on sam divio. Koliko sam muke pretrpila krijući se, da me roditelji ne spaze, koliko li sam ukora dobila od žena pa čak i od nekih mojih drugarica, ali sve je bilo uzalud, jer me ništa nije moglo odgovoriti i zapriječiti od moga napredovanja. Kad mi je rugjak dao neke knjige za čitanje i naložio mi, da ih što prije proči­ tam, onda sam istom svojim okom progledala po svi jetu, koji je do tada zame bio samo gusta magluština. 1 tada mi se učinilo, da niko nema od mene sretniji. Odmah mi je rogjak dobavio i one sve kitabe, koji su prevedeni na naš jezik arapskim slovima, te sam sad istom mogla da nadoknadim ono, što sam u djetinj­ stvu pohagjajući mekjteb propustila. Tako mi je �1B5 je fogjak i nške poučne listove slao, koje sam Uvijek jula 1909. godine ovako: potpredsjednik: Šalim ef. redovito čitala, a ujedno me izvješćivao pismeno o Muftić, 1. tajnik: Mustajbeg Halilbašić, 2. tajnik Izet svemu, što, bi znamenitijeg uočio u Sarajevu. Pertev, 1. blagajnik: Ibrahim ef. Sarić, 2. blagajnik: Ja molim sve sestre istomišljenice, a naročito Mustafa ef. Islamović, a odbornici bez funkcije: MaliSarajke (jer bar one mogu), da se što više zauzimaju mutbeg Fadilpašić, Ali ef. Lutvo, Mustajbeg Muteoko napretka našeg, jer svaka ima (samo ako hoće) velić, Hilmi ef. Hatibović i Rifat ef. Tatarević. prilike, da nauči bar čitati i pisati, a bogme uz to Na 2. odborskoj sjednici od 6. augusta 1909. ručni rad i poslove. Neka se ne stidi zamoliti sva­ zahvalio se je društveni predsjednik g. Hasan ef. koga, da je Uputi u onome što ne zna. — Pomislite, Hodžić na časti predsjedničkoj radi toga, što je izmile sestre, da r.e ćemo uvijek biti kod svojih rodi­ megju njega i ostalih članova odbora došlo do nesu­ telja, nego će doći čas u rživotu, kad će se od nas glasice u pitanju društvenog poslovogje g. Gjikića, ko­ sve zahtijevati! jega je lanjska glavna skupština jednoglasno izabrala Pomislite, da ćemo biti majke, uzgajati djecu- aklamacijom. Na istoj sjednici zahvalio se je i g. Šalim i sve druge poslove obavljati, koji spadaju na jednu ef. Muftić na časti potpredsjednika zbog toga, što žensku kao kućanicu, pa prema tome gledajmo, da je držao, da će morati tih dana odputovati na duže se Što bolje pripravimo za svoj budući bračni život, putovanje pa ne bi bio u mogućnosii, da vrši funkcije a manimo se štetnih sijela, teferiča i razgovora! Ko­ predsjednika, koji je istupio iz odbora. Radi toga su liko sam ja pretrpila muke, dok sam makar i bez odborske funkcije morale biti u nekoliko izmijenjene, ruždije nešto postigla čitajući i pitajući svog milog što je na istoj sjednici učinjeno, te je odbor konstituisan rogjaka, a danas Bogu zahvaljujem, koji me je na- ovako: Potpredsjednik:Mustajbeg Halilbašić, 1. tajnik: dario, da mogu svoju želju makar i mršavo na papir Izet Pertev, 2 tajnik: Mustafa ef. Islamović 1. blagaj­ napisati. nik: Ibrahim ef. Sarić, 2. blagajnik Rifat ef. Tatarević, a odbornici b z naročite funkcije: Mahmutbeg Fadil­ pašić, Mustajbeg Mutevelić, Šalim ef. Muftić, Hilmi ef. Hatibović i Ali ef. Lutvo. Osim toga je istupio iz odbora društvenog u mjesecu oktobru i g. Mahmut­ beg Fadilpašić, pa je na njegovo mjesto pozvan u odbor Muhamedaga Madžarević kao odbornik bez Zapisnik. VIII. redovne skupštine društva »Gajretu koja je odr­ naročite funkcije. Ovaj društveni udbor je u prošloj društvenoj žana dne 15. jula 1910. u „Društvenom Domu" u godini držao 12 sjednca i 34 konferencije. Sarajevu. Na tim sjednicama odbor je riješio 909 komada, U 1 sahat i 40 minuta otvara društvena potpred­ sjednik M. Halilbašić skupštinu pozivajući se propis od kojih je bilo 402 molbe za štipendije, potpore i § 27. dr. pravila prema kojemu se naknadna skup­ zajmove. Od ove 404 molbe, povoljno su riješene 263 ština može obdržavati bez obzira na broj prisutnih i to 184 za štipendije, 71 za potpore i 8 za zajmove, članova. Zatim imenuje društvenog poslovogju Gji- dok je ostalih 139 molbi odbijeno većinom iz toga kića perovogjOm, a predlaže za verifikatore: Hamida razloga što se odbor preko svojih povjerenika osvje­ Svrzu i Fuadbega Abdulahefendića, koje skupština dočio, da imovno stanje molitelja ne iziskuje potrebe prima, pa poziva tajnika, da pročita tajnički izvještaj. društvene štipendije. Društveni tajnik Izet ef. Pertev čita izvještaj: Na štipendije i potpore izdato je prošle društvene godine 45.140 K., prema čemu je kod ove stavke iz­ Slavna skupštino! dato za 3860 K manje nego je lanjskim proračunom Poslije jednogodišnjeg poslovanja evo nas opet na okupu, na glavnoj skupštini, da pregledamo, šta bilo predvigjeno, no ipak za malo manje od 3000 K smo za ovo vrijeme radili i uradili i da se bratski više nego lanjske društvene godine. Ovoj uštedi na posavjetujemo o budućem radu ove naše opće na­ ovoj stavci doprinijelo je i to, što su neki naši gjaci, koji su u posljednjim godinama svojih študija tražili rodne ustanove. Odbor, kojemu je ppvjerena uprava društva za mjesto Stipendija i potpora zajmove, čime su na veoma lijep način posvjedočili svoju ljubav prema „Gajretu« prošlu društvenu godinu, Lnoseći pred slavnu skup štinu izvještaj svoga rada, mora se ograničiti na i njegovom kulturnom radu i pokazali blagodarnost krupnije poteze, jer mu je nemoguće, da slavnu skup­ prema svome dobročinitelju. Na te zajmove, koje je štinu za ovo nekoliko časova obavijesti u detaljima odbor podijelio iz svoje raspoložive gotovine a uz o svim društvenim radovima, koji se neprestano i jamstvo dobrih jamaca, podijeljeno je 4310 K., što je dakako unešeno u društvenu imovinu. sve to više razgranjuju. Štipendije u ovoj društvenoj godini uživali su Odbor, koji je na lanjskoj skupštini izabran konstituisao se je na 1. odborskoj sjednici od 16. ovi učenici i šegrti: �136 10. 11. a) u B e č u : 12. 1. Zečević Mehmedbeg iz 13. Visokog st. med. . .10 mj. po 80 K 800 K 2. Biser Uzeir at. agr. .10 mj. „ 80 K 800 K 14. 15. 3. Čekro Hajdar iz Stoca 16. t e h n i č a r ....................10 mi. „ 100 K 1000 K 4. Mustafa Kadić* med. . 9 mj. „ 80 K 720 K 17. 5. Kajtaz Omer agron. .10 mj. „ 80 K 800 K 18. 19. 6. ŠahdomerovićSalih st. vet. 10mj. „ 80 K 800 K 20. Svega 6 štipendija.................... 4920 K 21. b) u Z a g r e b u : 22. 1. Smailagić Jusuf prav. 10 mj. po 60 K 600 K 23. 2. Mujezinović Ahmed p rav .4 mj. po 30 K 120 K 24. Svega 2 stipendije..................... 720 K 25. Na univerzama je bilo dakle svega 8 Stipendista 26. na koje je izdato štipendija 5640 kruna. A) Na visokim školama: B) Na srednjim školama. 300 po 30 K Hodžić Salih . . ■ 10 mj. 200 po 20 K Kahvić Hamdija . . 10 mj. 200 2J K Gjogić Abdulah . ■ 10 mj. po 300 Mulabećirović Hasan. 10 mj. po 30 K 250 25 K Maunić Mustafa . . 10 mj. po 300 Šehić Ibrahim . . ■ 10 mj. p° K 30 300 Sarajlić Bećir . . ■ 10 mj. po K 30 210 7 mj. po K 30 Šehić Osman . . . 300 K 30 Šabanović Salih . . 10 mj. po 300 10 mj. po K 30 Šehić Emin . . . . 150 5 mj. po K 30 Kadribašić Mahmud 300 Gjogić Alaga . . . 10 mj. po K 30 100 Bisić Hamdija . . . 10 mj. po K 10 300 Tafro Sulejman . . 10 mj. po K 30 300 Sadiković Ahmed . . 10 mj. po K 30 75 5 mj. po K 15 Bilal Halil . . . . 60 2. mj. po K 30 lusufbegović Adbulah 5915 Svega 26 štipendija c) n a ve l . g i m n a z i ji u M o s a r K K K K K K K K K K K K K K K K K 210 po K 30 300 po K 30 150 po K 15 150 po K 15 300 po K 30 300 po K 30 45 po K 15 200 po K 20 300 po K 30 po K 20 200 300 po K 30 po K 30 300 po K 30 300 po K 20 200 po K 30 300 po K 30 300 po K 15 150 po K 30 300 po K 10 70 po K 30 300 po K 30 300 po K 30 300 150 po K 15 23 Stipendije 5425 K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. a) n a v e l. g i m n a z i j i u S a r a e v u : Balagić Bećir . . . 10 mj. po K 30 300 K Čelik Bego . . . . 10 mj. po K 30 300 K Džemdžić Tajib -.' . 10 mj. po K 30 300 K Dizdarević Kasim . 10 mj. po K 30 300 K Hadžić Omer . . . 10 mj. po K 30. 300 K H. Halilović Smajo .. 10 mj. po- K 30 300 K Lemo M ehmed. . . 10 mj. po K 30 300 K Mujezinović Kasim . 7 mj. po K 15 105 K Muftić Atif . . c. . 10 mj. po K 30 300 K Repovac Šalim. . . 10 mj. po K 30 300 K Saračević Mustafa 1 mj. 00 K 30 300 K Uzun Hamdija . . . 10 mj. po K 30 300 K Džendžo Salih . . . 5 mj. po K 36 150 K Basara Ahmed . . . 6 mj. po K 30 —180 K Duran Derviš . . . 10 mj. po K 20 200 K Huskić Hasan . . . 6 mj. po K 20 120 K Numanagić Muhamed 10 mj. po K 30 300 K Spahić Hadžo . . . 10 mj. po K 15 150 K Abdukić Esad . . . . 8 mj. po K 10 80 K mj. Redžić Smail . . . 10 po K 30 300 K Lemeš Ferid . . . 7 mj. po K 30 210 K Tirić Bećir . . . . 10 mj. po K 30 300 K 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 10. 20. 21. 22. 23. 7 mj. Alečković Ćamil . 10 mj. Begović Hamza . 10 mj. Behmen Husein . 10 mj. Behmen Mahmud . 10 mj. Češko Mustafa 10 mj. Čampara Sabit 3 mj. Drače Alija . . . 10 mj. Dilberović Kasim . 10 mj. Dalijagić Muhamed 10 mj. Glavović Avdija . 10 mj. Hadžić Šukrija . . Hadžić Muhamed . 10 mj. Hasanbegović Husnija 10 mj. Krvavac Bećir . . . 10 mj. Konjhodžić Abdulah 10 mj. Kurtović Husnija 10 mj. Kurtović Alija . 10 mj. Laiić Salih . . 10 mj. Musić Asim . . 7 mj. Metilj Husein . 10 mj. Orman Osman . 10 mj. Rizvanbegović Avdo 10 mj. Salčić Alija . 10 mj. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. Svega 22 Stipendije 5635 K b) n a vel . r e a l c i Sarajevu Ajanović N azif. . . 5 mj. po K 10 50 K Dadić Ahmed . . . 7 mj. po K 30 210 K Gjuzel Smai l . . . . 10 mj. po K 30 300 K Bašić M ehmed. . . 10 mj. po K 30 300 K Čepić Mustafa . . . 10 mj. po K 15 150 K Ćatović Mustafa ., . 10 mj. po K 30 300 K Čelić Mustafa . . . 10 mj. po 30 K 300 K Dizdarević Šefkija . 3 mj. po 20 K 60 K Filipović Sulejman 10 mj. po 20 K 200 K 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. Salihamidžić Asim Sefo Rizvan Sarić Ismet . Šarac Zaim . Tanović Salih Tanović Muhamec Tanović Jusuf . Zametica Husein Škoro Mehmed Metilj Šalim Hurić Aziz . . Buzajko Avdija * Ovaj Stipendist Oajretov je prošlog mjeseca promovisan na čast doktora medicine. 10 10 10 10 10 10 10 10 10 7 10 10 mj. mj. mj. mj. mj. mj. mj. mj. mj. mj. mj. mj. K 20 K 30 po K 30 PO K 30 PO K 30 PO K 30 PO K 20 PO K 30 PO K 15 PO K 30 PO K 30 po K 20 PO PO 200 300 300 300 300 300 200 300 150 210 300 200 K K K K K K K K K K K K K �137 36. Rizvanbegović Hifzija 37. Rizvanbegović Murat 5 mj. po K 15 75 K 5 mj. po K 15 75 K Svega 37 Stipendija K 8635 djnavel. gimnaziji u Tuzli: 1. Bitevija Hasan . . 10 mj k 30 K K 300 — 2. Bešlagić Bešlaga • io „ „ 20 „ „ 200 — 3. Alikadić Salih . 10 „ » 30 „ „ 300 — 4. Hadžabdić Jusuf • 10 * „ 30 „ „ 300 — 5. Nurkić Hasan . . 10 „ ■ 30 „ „ 300 — 6. Saltović Šemsija ■ 5 „ „ 30 „ „ 150 — 7. Žunić Ibrahim . • io „ „ 15 „ „ 150 — 8. Šahinović Jakub . 10 „ „ 20 „ „ 200 — 8 stip. K 1900 — e) n a vel . r e a l c i u B a n j o j L u c i : 1. Alić Husein . . 10 mj. po 30 K K 300 — 2. Kahvedžić Derviš 10 „ „ 30 „ „ 300 — 3. Hrnčić Jusuf . 10 „ „ 30 „ „ 300 — 4. Mulalić Edhem 10 „ „ 30 „ „ 300 — 5. Muftić Muhamed „ 100 — 10 „ io „ 6. Muranović Bećir „ 300 — 10 „ „ 30 „ 7. Spahić Osman „ 150 — 5 ,, „ 30 „ 8.SmajilbegovićSulejman 10„ „ 30 „ „ 300 — 9. Kulenović Mehmed 7 „ 1, 30 „ „ 210 — „ 3 0 0 /^ ^ 10. Mulaosmanović Meh, 10 „ „ 30 „ Svega 10 stip. K 2560 f) n a v i š o j t r g. š k o i u Z a g r e b u : 1. Huseinagić Sejfudin 10 mj. po 60 K K 600 2. Redžebašić Ibrahim 10 „ „ 60 „ „ 600 „ 600 3. Omanović Osman 10 „ 60 „ — Svega 3 stipend. K 1800 g) n a t r g. š k o l i u Š a r a j e v u: K 300 KarabaŠić Kasim 10 mj. po 30 K „ 150 Mutevelić Mehmed 10 „ „ 15 „ Mešić Mustafa . 10 „ „ 20 „ „ 200 ,. 150 Ibrahimkadić Teufik 10 „ „ 15 „ „ 300 Tafro Hilmo . 10 „ „ 30 „ „ 300 Zeljković Smajil 10 „ „ 30 „ „ 300 Zlatarević Hivzo 10 „ „ 30 „ „ 300 Čerić Ibrahim . 10 „ „ 30 „ „ 20 „ „ 20 Osmanagić Halil 1 „ Svega 9 štipend. K 2020 h) n a trg . š k o l i u B i h a ć u : K 200 Badnjević Salih . 10 mj. a 20 K Sedić Mehmed . . 10 „ „ 30 , „ 300 — 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 1. 2. Svega 2 štip. K 500 i) n a trg. š k o l i u T r a v n i k u : 1. Avdić Mustafa . . 6 mj. po 30 K K 180 2. Čizmić Muharem • io „ „ 30 , „ 300 Svega 2 stip. K 480 j) n a t r g. š k o l i u B r č k o m : K 20 1. Hajdarović Emin . 2 mj po 10 K k) n a z a n a t i , š k o l u Sarajevu: 1. Bećarević Sabit . 10 mj a 15 K K 150 „ 40 2. Dipić Husein 2 „ „ 20 , — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — 3. Mujkić Osman . 4. Mizraković Šaban 5. Lojo Arif . . . . 10 „ „ 30 „ „ 300 — . 5 „ „ 20 „ „ 100 — . 5 „ „ 20 „ „ 100 — Svega 5 stipendija K 690 — l)na z a n a t l i j s k o j školi u Most aru: 1. Imamović Hakija 5 mj. k 20 K i 5 mj. a 30 K ............................ K 250 — m) n a š k o l a m a u Tu r s k o j : 1. Kadragić Mustafa ef. iz Ljubuškog Dar. Mual................... 10 mj. a 60 K K 600 — 2. Sarić H. Salih ef. iz Sarajeva „Darul Funun1* 10 mj. a 60 K ............................. K 600 — 3. Muhamedagić Hilmi ef. iz Bihaća ,,D. Mual.“ ...................................... K 600 — 4. Kulenović H. Mustafa ef. iz Bihaća 8 mj. a 40 K ...................... K 320 — 5. H. Omerović Nezir ef. 10 mj. a30KK300— 6. Hubjareyić Omer ef. 9 „ „ 30 „ K 270 — 7. Redžić Salih ef. 10 „ „ 50 „ „ 500 — 7 stip. K 3190 — n) n a o b r t n i č k o j š k o l i u Z a g r e b u : 1. Kondžić Šućrija 10 mj. po 60 K K 600 — _n ^ š e g r t i n a r a z n i m m o d e r n i m z a n a t i ma : 1. Mumić Rašid papuć. šegrt3 mj. a 10 K K 30 — 2. Turšić Zećir krojač. „ 3 „ „ 10 „ „ 30 — 3. Pamuk Husein šegrt 5 „ „ 20 „ ,. 100 — 4. Ramić Ešref „ 4 „ „ 30 „ „ 120 — 5. Grošo Fehim knjigovežac 4 „ „ 10 „ „ 40 — 6. Dedić Derviš bravarski šegrt 4 mj. a 15 K ............................ K 60 — 7. Čanak Avdija limar, šegrt 2 mj. 10 K ............................. „ 20 — Svega štip. 7 K 400 — Prema tome dato je Stipendija: 8 Stipendija na vis. školama u iznosu od„ K 5640 — 22 „ „ vel. gimnaziji u Sar. „ „ 5025 — 26 „ „ „ realci „ „ „ „ 5915 — 37 „ „ „ gimnaz. u Mostaru „ „ 8635 — 8 „ „ „ „ „ Tuzli „ „ 1900 — 10 „ „ „ realci u B. Luci „ „ 2560 — 3 „ „ v.trg. školi u Zagrebu,, „ 1800 — 9 „ „ trg. školi u Sarajevu „ „ 2020 — 2 „ „ „ „ „ Bihaću „ „ 500 — 2 „ „ „ „ „ Travniku „ „ 480 — 1 Stipendija na trg. školi u Brčkom u iznosu o d .........................................................K 20 — 5 „ „ zanati, šk. u Sarajevu „ „ 690 — 1 „ „ „ „ „ Mostaru „ „ 250 — 7 „ „ školama u Turskoj „ „ 3190 — 1. štip. na obrtnoj školi u Zagrebu (sli k a r s t v o ) .................................od K 600 — 7 „ šegrtima na raz. zanatima „ 400 — Svega Stipendija 149 u iznosu od K 39.625 — Osim toga podijeljeno je u prošloj društvenoj godini potpora za upisnine, putne troškove, odijela i �138 drugo i to ovim učeni:cima i šegrtima: 1. Mehmed Nasufović uč. darul-muallimina K 20 2. Ahmed Mujezinović prav. u Zagrebu 30 3. Asim Dugalić uč. više trg. šk. u Zagrebu 50 4. Džemal Zildžić „ 50 5. Ibrahim Bošnjak uč. vel. gim n.u Sarajevu 15 6. Sulejman Alečković pravnik 100 7. Hajdar Čekro tehničar u Beču . . 100 8. Ahmed H. Alijagić prav. „ 50 9. Avdulah Hasanbegović „ Zagrebu . 100 10. Osman Viteškić prav. „ 70 11. Fahrudin Demirović „ 70 12. Muhamed Smajić prav. 70 13. Ahmed Pašalić 24 14. Hasan Bajramović gim. Tuzla . . 30 15. Muharem Trampa uč. realke Sarajevo . 10 16. Muhamed Berbić prav. Zagreb . . 50 17. Sulejman Agić „ „ 50 18. Muharem H. Alić „ „ 100 19. Mehmed Jalovičić stud. poljoprivr. akad. u Teschen-u ......................... 50 20. Mehmed Pašalić prav. Zagreb . . 70 21. Mahmud Behmen „ Beč . 100 22. H. Smail Serdarević „ 50 „ 23. Alija Čelar mašinski šegrt u Mostaru 80 K 1339 24. Muhamed Demirović uč. trg. škole Mostar K 50 25. Lutfija Šehić gim. u Sarajevu • A 15 26. Muharem Trampa uč. realke Sarajevu . 10 27. Safvet Zečević uč. gim. u Sarajevu „ 30 28. Ibrahim Šišić prav. Zagreb „ 50 „ 100 29. Tahir Borić „ 30. Omer Hadžić uč. gim. Sarajevo 10 „ 31. Salih Redžić „ Darul-muall. u Solunu . „ 30 25 32. Fehim Kafadarević agronom Beč . . 15 33. Osman Šehić uč. realke u Sarajevu . 34. Salih Omanović prav. Zagreb . . . 50 50 35. Jusuf Smajlagić „ „ . . . . 10 36. Šućrija Mešović krojački šegrt Sarajevo 40 37. Hasan Bitevija uč. gim. u Tuzli . . 50 38. Hafiz Ahmed Zahirović uč. Nuvaba . 470 39. Sulejman Avdagić prav. Beč . . . 10 40. Ibrahim Fazlinović „ gim. Sarajevo 20 41. Salih Omanović prav. Zagreb . . . 20 42. Mustafa Ćatović uč. realke Sarajevo 40 43. Salih Cico maturant Sarajevo . . . 20 44. Arif Lojo uč. zanat, škole Sarajevo . 20 45. Hamdija Kopčić uč. trg. škole Mostar 90 46. Mustafa Ćišić gimnazijalac Mostar . 10 47. Kadrija Šišić „ Sarajevo . 20 48. Salih Kondžić „ Mostar 15 49. Mustafa Golubić realac Sarajevo 50 50. Mustafa Turić prav. Zagreb . . 50 51. Osman Omanović „ „ . . . 50 52. Sulejman Alečković prav. Beč . 40 53. Ahmed Hadžialić „ „ . , „„ „ „„ „„ 50 Fahrudin Demirović „ Zagreb . . . . 100 Mehmed Zečević medicinar Beč . . . Salih Omanović prav. Zagreb . . . . » 40 40 Abdulah Hasanbegović „ .................... » 40 Ahmed Mujezinović » .................... » 20 Ibrahim Cerić uč. trgov. škole Sarajevo » Muhamed Jašarević uč. real. u Banjaluci » 20 20 Muharem Trampa „ „ Sarajevo . . » 50 Mehmed Jalovičić agronom Teschen-u . » 20 Salih Mahić uč. zanat, škole u Mostaru Gjulaga Bukovac uč. trg. šk. „ „ * 60 40 Mehmed Pašalić prav. Zagreb . . . . » 24 Jusuf Zijaudin Smailagić prav. Zagreb . * 10 Ragib Sedlarević uč. trg. šk. Sarajevo . » Sejfudin Huseinagić uč. više trg. škule u 13 Z a g r e b u ..................................................... 69. Ibrahim Redžebašić uč. više trg. škole u 13 Z a g r e b u ..................................................... » 70. Ibrahim H. Omeragić veterinar Beč . . » 100 10 71. Kadrija Šišić šlag. šegrt u Sarajevu . . „ 8 72. Ibrahim Fazlinović uč. realke u Sarajevu n 30 Hasan Miljković * gim. u Mostaru . * 73. 6 74. Ibrahim Cerić uč. trg. šk. u Sarajevu . n 12 75. Hakija Imamović uč. zanati, šk. Mostar „ 76. Ahmed Mujezinović prav. Zagreb . . . „ 24 . . „ 30 77. Šućrija Kurtović maturant Mostar 78. Mehmed Nasufović uč. Darul-Muallimina 10 u S a r a je v u ................................................ „ 79. Mustafa Kadragić uč. Darul-Fununa u Ca80 r i g r a d u ..................................................... „ 80. Salih Cico maturant, Sarajevo . . . . „ 50 Svega K 3729 Osim spomenutih izdataka na Stipendije i potpore odbor je i ove godine morao da učini i izciatak na nabavku školskih knjiga, kojima školske uprave nisu mogle da zadovolje veliki broj učenika, a i naše knjige od lani nisu bile dovoljne, da bi smo ove učenike podmirili. Stoga je odbor prošle godine kupio još jednu količinu knjiga i na to potrošio 185 K. 58 h. Da narodni novac, koji Gajret ulaže u Stipendije, potpore j drugo bude što plodonosnije uložen, odbor je nastojao, da Gajretovi štipendisti budu što vaIjaniji u nauci i što primjerniji u ponašanju pa se preko svojih povjerenika, školskih direkcija,konviktskih uprava i svojih Gajretovih prijatelja češće informirao o napretku društvenih Stipendista, a od onih na vi­ sokim školama zahtijevane su svjedodžbe o položenim kolokvijama i ispitima. I sa uspjehom društvenih Stipendista odbor je zadovoljan, jer je veoma mali broj u toku i na koncu školske godine propao. No dok je odbor u ovom pravcu zadovoljan, on, na žalost, ni na ovogodišnjoj skupštini ne može da izjavi potpuno zadovoljstvo sa materijalnom stra­ nom društvenog rada. „Gajret" istina jeste i materijalno nešto koračio naprijed, ali nije onako i onoliko, kako bi to moglp da bude i kako bi to trebalo da 54. 55. 56 57. 58. 59. 60. 61. 62. 63. 64. 65. 66. 67. 68. �139 bude. Gajretova blagotvorna ideja ne može još je­ dnako da postane onako popularna u našem ele­ mentu kako bi to trebalo da bude pa da se .,Gajret“ podigne na onu visinu sa koju bi mogao da potpuno izvršava onu misiju, koja mu je namijenjena. Za ovo mrtvilo prema „Gajretu" ne može se kriviti naš narod. Naprotiv, odbor se je potpuno uvjerio, da bi Gajretova ideja u svima slojevima našeg mileta naišla na najbolji prijem i vrlo lahko se u ma­ sama naroda uvriježila, da imade makar malo zauzetnih inteligentnijih i uglednijih ljudi, koji bi se toga rada svesrdno prihvatili. Da dobije takovo osvjedo­ čenje odboru je dalo povoda nekoliko takovih agilnih ljudi, koji su u svojim mjestima kao povjerenici društva Gajretov posao tako lijepo unaprijedili, da se tim radom odbor, ne samo zadovoljava, nego se i diči s njime i ovim na glavnoj skupštini društvenoj izriče srdačnu hvalu tim rodoljubivim muslimanima, i prijateljima našeg kulturnog podizanja. Odbor se nada da će i slavna skupština rado čuti imena tih uzornih Gajretovih poslenika pa ih rado spominjemo, a to su: Nedžibaga Bekić trgovac iz Tuzle, Ahmet ef. Gjikić učitelj iz Mostara, Mustafa Asim ef. Sarajlić općinski bilježnik iz Stoca, Mehm^d Ali ef. Abdurezak šeriatski sudac iz Kotor-Varoši, Hafiz Abduselam Džumbur iz Konjica, Mehmed ef.Kozarčanin grunt. vjež. iz Cazina i H.S. Latifić trg. izLijevna.Spomenuti ro­ doljubi su u svojim mjestima unaprijedili „Gajretove"po­ slove primjerno i kad se uzme, da se spomenuti nalaze na raznim krajevima naše otadžbine: neki u krvavoj Kra­ jini, neki u plodnoj Posavini, a neki opet u kršnoj Hercegovini, to daje najboljega dokaza, da što se sa­ moga našega naroda tiče, nema razlike u njegovoj svijesti po krajevima i mjestima. Stoga i nije oprav­ dana nikakva tužba koja se često čuje: „Neće naš svijet, ne može se u našem mjestu!“ Navedeni primjer najaklatatnije posvjedočava, da naš svijet nije kriv i da se ne smije na njega da baca krivica ni u stvari „Gajreta" nego na njegovu inteligenciju i uplivnije ljude, koji neće da se toga rada poduhvate. Odbor stoga apeluje na patriotizam sve braće muslimana, a naročito mlagjih i integentnijih ljudi, da prime k srcu ovu našu korisnu narodnu ustanovu, koja imade tako krasan i blagotvoran zadatak. Ovaj apel odbora nadati se je, da neće ostati glas vapiju­ ćeg i tim prije, što će za vrlo kratko vrijeme biti odobrena nova društvena pravila prema kojima će se moći osnivati „Gajretovi" pododbori, te tako rad na Gajretovoj ideji biti znatno olakšan, jer neće biti samo na jednom jedinom čovjeku — povjereniku - nego će se moći raspodijeliti na nekoliko njih. Nova društvena pravila biće, kako rekosmo, za kratko vrijeme odobrena, jer nam je prije nekoliko dana vladin povjerenik pravila povratio radi toga, da bi izvršili neke izmjene i dopune u suglasju no­ voga zakona o udruženjima, pa će nam se odmah poslije toga povratiti odobrena i potvrgjena. Ali koligod se ne možemo pohvaliti sa pravim i intenzivnim napredovanjem društva za minulu dru­ štvenu godinu, ipak je, kako naprijed spomenusmo, društvo napredovalo, pa je i broj članova pfema lanj­ skoj godini napredovao. Na lanjskoj glavnoj skup­ štini imalo je prava učestvovanja i rada 1445 čla­ nova, dočim je taj broj ove godine porastao na 1856 članova. Isto tako su i ovogadišnji prihodi prema lanskoj godini prilično napredovali, jer je svota prihoda u ovoj društvenoj godini prestigla lanjske prihode za 14.810 K. 27 h. Tako smo do konca juna o. g. pri­ mili raznih prihoda 61.234 K. 13 h. dok je ta svota lanjske godine iznosila samo 46.423 K. 86 h, što znači, da je društvo, pri svima naprijed navedenim hrgjavim prilikama, ipak za 30% naprednije nego lani. Kao što rekosmo, u nekoliko je porastao broj članova, odnosno utjerano je nešto od stare bekaje članarina. No ovaj broj ne treba smatrati brojem članova. Ovo je samo broj onih članova, koji do prije 6 mjeseci ništa ne duguju, a koji imaju pravo glasa, dok se broj članova može smatrati znatno većim, kada 'fie uzme, da su mnogi stari članovi, koji su dugovali članarinu po jednu, dvije i više godina, ponova počeli plaćati, pa pošto im se uplate računaju na bekaju zato nisu udovoljili §j 9. Statuta. Odbor se nada, da će svi ovi bivši članovi još u toku ove godine sustići svojim uplatama ostale članove i tako će se broj članova znatno povećati. Odbor se zato i nada velikom uspjehu što se ove stavke tiče, u nastupajućoj društvenoj godini. U prošloj društvenoj godini priregjeno je neko­ liko zabava i koncerata u korist „Gajreta", od čega je društvo imalo lijepa prihoda. Ta stavka pokazuje prihod od K 5050’22, koji su donijeli ove zabave i koncerti: 1. Zabava priregjena u Cazinu . . . . K 41 "02 2. „ koju je priredila musi. gim. omladina u G a c k u ...................................„ 27063 3. Zabava, koju je priredila čitaonica u K onjici......................................................... „ 100’— 4. Koncerat, koji je priredilo muslim. zanatlijsko udruženje „Itihad" iz Mostara u Sarajevu.....................................................„ 62371 5. Zabava, koju je priredila omladina u S t o c u ......................................................... „ 236 71 6. Zabava, koju je priredila musi. čitaon. u O r a š ju ..................................................... „ 10529 7. Koncerat, koji je priregjen u Biljelini . „ 120'— 8. „ „ „ „ „ Kupresu. „ 96'51 9. Zabava, koju je priredila srp. prav. crk. opština u Donjem Vakufu u korist „Gajreta" i „Prosvjete" — V* prihoda „ 1676 10. Zabava, koja je priregjena u Višegradu „ 50 — 11. „ koja je „ u Travniku �140 u korist „Gajreta" i „Prosvjete". . . „ 335'14 donositi još mnogo većeg prihoda naŠćm ,,Gajreta“. Isto tako je prošlog kurban-bajrama poklonjen 12. Koncerat, koji je priredilo pozor, društvo Gavrilović u M o s t a r u .........................„ 14 — „Gajretu" izvjesan broj kurbanskih kožica, koje je i ako nisu donijeli bog zna kako velik prihod, ipak vrijedno 13. Koncerat koji je priredilo pozor.društvo Toplak—Remetinski u Tuzli . . . . „ 201 — spomenuti, jer je ovo nov prihod, koji bi. se dobrim zauzimanjem Gajretovih prijatelja mogao popeti na 14. Zabava, koju je priredilo mus. antialk. društvo ,,Darul-Hair“ u Jajcu . . . „ 50.— zamjerno velike iznose. Gajretove kašice su donijele K 826'43 prihoda 15. V* prihoda zabave priregjene u korist „G ajreta" i „Prosvjete" u Sarajevu . „ 41817 koja bi svota mogla takogjer da se znatno poveća, kada bi se na tome jače radilo i zauzimalo. 16. Zabava, koju je priredila Turska čita­ Gajretovi artikli su dobar izvor društvenih pri­ onica u B u g o jn u ................................... ..... 165'— 17. Zabava, koja je priregjena u Gračanici. „ 156' 15 hoda. Naročito su jaki prihodi od Gajretova cigarćageta i šibica od čega je, kako je poznato društvu 18. „ „ „ „ „ Sarajevu . „ 1.51640 19. „ „ „ „ Livnu . . „ 200 — zajamčen dohodak od 22.000'— godišnje. Od tih dvaju artikala položila je društvu firma K 2726'42 20. „ koju je priredila Islam. kir. više od zajamčene svote prema čemu je ukupni pri­ u G r a d i š k i ............................................. „ 200 — hod narastao na K 24.726'42. 21. Zabava priregjena u selu Kozluku(kod Ova stavka pokazuje takogjer veći prihod od Z v o rn ik a )....................................................... 32'20 22. Zabava, koju je priredila I. trav. kiraet. „ 14'87 lanjskog i to za K 1203 20 iz Čega se vidi, da ova dva društvena artikla nalaze sveto više progje megju našim 23. Predstava, koju je priredilo pozorišno društvo Toplak-Remetinski u Mostaru „ 3775 narodom. No taj prihod bi bez sumnje mogao biti i još mnogo veći, kada bi naš elemenat kupovao i K 540131 trošio samoi isključivo ova dva Gajretova artikla. Stoga O dbor se za to najsrdačnije zahvaljuje svima apelujemo na sve prijatelje našega kulturnog napretka, prilagačima i inicijatorima, ovih humanitarnih zabava da se zauzmu, da ova dva artikla svaki musliman i koncerata i nada se, da će ova stavka iduće godine traži samo pod Gajretovom markom. pokazati još veću svoiih Isto tako odbor preporučuje i društveni artikal Osim zabava društvo je dobilo raznih dobro­ „Bez i pamuk", koji izdaje firma Haidenschafter u voljnih priloga, koja se stavka u ovoj društvenoj go­ Trstu i za što društvu plaća godišnji paušal od dini pokazuje malo manje nego tri puta veća nego K 1000'4 li lanjske godine, jer svota toga društvenoga prihoda Da bi Gajretove prihode povećao odbor se uvijek iznosi K 9.56098. Da je ova stavka ovako jaka ima stara, da bi našao nove izvore za to, pa je jesenas se u prvom redu zablagodariti darežljivosti Njeg. ces. zaključio ugovor za jedan artikal društveni. Taj artikal i kralj. Veličanstva, koji je prilikom Svoga Previšnjeg jeste' Gajretov safun, koji izdaje fabrika safuna Karla posjeta naše domovine darovao našem društvu K Jacobi-a u Grazu. Ovaj ugovor sklopljen je na tri 2000 '— godine, a u njemu se spomenuta firma obvezuje pla­ Osim toga ove godine smo dobili i od zemaljske ćati društvu K 1000'— minimalnog prihoda kao i banke dva puta veći dar nego lani, koji iznosi K eventualni 10% (od safuna za umivanje „Toillete-Seife") 1000'— a ovu stavku su nam znatno potpomogli i odnosno 5% (od safuna za pranje — Wasch-Seife) ona petorica rodoljubivih članova vakufsko mearifskog od bruto = prihoda. sabora, koji darovaše svoje dnevnice saborske „GajZajamčena minimalna svota od 1000 K isplaćena retu", a koje su iznosile svotu od blizu 900 K. je društvu odmah unaprijed za prvu godinu, ali s e je na­ Osim toga prošla društvena je godina bila obilata dati, da će i ovaj artikal Gajretov naići na dobar sa raznim dogagjajima i zgodnim prilikama, povodom prijem od strane našega elementa, pa će prihod dru­ kojih su ubrani lijepi darovi za ,,Gajret“. štveni i tim biti povećan. Stoga i apelujemo na sve prija­ Naročitoje dosta dobrovljnih priloga palo„Gajretu‘‘ telje „Gajreta", da troše samo ovaj safun, koji je povodom povratka Šerif ef. Arnautovića u narodne kvalitetom veoma dobar a nije ništa skuplji od ostalih redove, povodom vakufsko-mearifskih izbora, po­ fabrikata. Naročito apelujemo na trgovce, da svojim vodom izbora Šerif ef. Arnautovića za direk­ mušterijama preporučuju spomenuti safun, kako bi tora vakufa, povodom izbora za zemaljski sabor se on što jače uveo i raširio. i povodom imenovanja mehrum Alibega Firdusa za Kao što je poznato društvo je još od preklanj­ predsjednika sabora. Mjesto brzojavnih, pismenih ske godine bilo u parbi sa firmom Čari Gerdes & i usmenih čestitaka prijateljima i poznanicima u ra­ Co. Wuchern radi prekršaja ugovora, koji je spome­ znim prigodama zbilja je veoma krasna zgoda za nuta firma imala sa društvom za izdavanje cikorije. U potpomoći „Gajret". Taj se lijepi običaj kod nas ovoj parnici je odbor, po savjetu svoga advokata Dr. sve to više uvodi pa se nadati, da će on u buduće Halidbega Hrasnice i u vezi sa mnogim informaci­ �141 jama, koje su dobijene o imovinskom stanju firme, kao i na ozbiljnu preporuku vrhovnog suda, postigao nagodbu, po kojoj je društvo odustalo od tužbe, a firma mu za to isplatila K 1500 — i naknadila sve parnične troškove. Odbor se nada, da će slavna skupština ovaj po­ stupak odobriti, tim prije, što je svota od 1500 K društvu isplaćena bez ikakva truda od strane društva a i bez ikakva čara za firmu. Svake godine je prilikom glavnih skupština iz­ ražavana od strane pojedinih skupštinara želja, da se ustanove Gajretove marke. Toj želji je ovaj odbor udovoljio, te je izdao takove marke, koje su u pro­ metu još od decembra pr. godine. No i ako je cdbor u više navrata kako kroz svoj list »Gajret« tako i kroz „Musavat" i »Samoupravu- te marke oglašavao, ipak nije bilo dosta tražnje, te za ovu društvenu go­ dinu odbor ne može konstatovati kakva znatnijega prihoda od tih maraka. Odbor s toga apeluje na pri­ jatelje Gajreta i njegove blagotvorne ideje, da se za­ uzmu oko raširenja ovoga društvenog artikla, koji će, ako bude volje i ljubavi prema „Gajretu", moći takogjer da donosi društvu lijepe koristi. Minula društvena godina 'je donijela društvu jedan nov prihod, koji je iznio koncem društene go­ dine K 1745 50. Taj prihod donijela je društvu t. zv. „Liga hiljade", kojoj je mjeseca oktobra pr. g. prvi ideju dao g. Smailaga Ćemalović vlasnik „Samouprave«, a koja je ideja odmah megju mostarskom omladinom pri­ hvaćena. Ta ideja je našla odziva u čitavoj našoj do­ movini, te je broj članova „Lige hiljade" već do sada gotovo dostigao odregjeni broj od 1000 od čega je preko L7°/o uplatilo svoje prinose. Kako su se upisnici „Lige" javno obvezali, da će svaki do Ramazana uplatiti „Gajretu" 10 K, to se odbor smije potpuno nadati, da će svaki član „Lige" svojoj obavezi i udo­ voljiti, pa s toga smatra ovo dugovanje sigurnim po­ traživanjem društva, koje, ako ne sve, a ono velikom većinom će biti uplaćeno. Stoga se odbor i nada, da će „Gajretu" nastupajaći Ramazani-šerif donijeti znatne prihode, jer će članovi „Lige", kada prispije posljednji rok plaćanja, požuriti sa uplatom prinosa. Odbor se nada, da će svi »Gajretovi" prijatelji na­ stojati, na tome, da se Članarine što bolje uberu, kako bi „Liga hiljada" donijela „Gajretu" onaj prihod, koji su pokretači predvigjeli, kada su ovu lijepu ideju projektovali. Potpunom uplatom svih članova „Lige hi­ ljade" »Gajret« bi dobio 10.000 K, za koju bi se svotu povećao društveni fond, u koji uplate „Lige hiljade", prema želji pokretača a i prema nahogjenju odbora, trebaju da ugju. Novac, koji pada od „Lige hiljade" odbor je dao na priplod „musi. štedionici u Zenici", koja je društvu za to dala jamčevno očitovanje od članova svoga odbora, pa se odbor nada, da slavna skupština nema ništa protiv toga tim prije, kada se uzme u ob­ zir, da ie ovo mlad islamski zavod, koji potrebuje što više materijala, da bi se mogao razviti. Pretplata „Gajretova" lista donijela je društvu K 548'27. Ova stavka pokazuje deficit od nešto više od 500 kruna. U ostalom prošlogodišnja glavna skup­ ština je na predlog Mulaboića zaključila, da odbor smije za list učiniti deficit od 500 kruna, pa je za to odbor pokriven; no odbor smatra za svoju dužnost, da u ovoj stvari dade skupštini detaljnijeg obavješte­ nja. Kao što su se sva gospoda skupštinari uvjerili, Gajretov list je od nove 1910. godine nešto drugo, nego li je prije bio. Mjesto dotadašnjeg malog Gaj­ retova glasila, koji, osim Gajretovih stvari, nije donosio nikakva drugog gradiva, društvo od nove godine daje svojim članovima i narodu list, koji je valjano uregjen, te koji je pun pouke i zabave. Gajretov list je danas .onakva knjiga narodna, koja potpuno odgo­ vara potrebama našega elementa, a da je to istina, najbolje svjedoči knjiga pretplatnika, koja iskazuje broj pretplatnika preko 1900, dok ih je prije bilo nešto oko 900. Čitavih 1000 pretplatnika javilo se „na novo" i iz svih mjesta naše domovine. Čak je Gajretov list prodro i megju naš seoski stalež, koji takogjer sve to više naručuje list „Gajret" i iz njega se poučava i zabavlja. Gajretov list je naročito našao srdačan prijem megju školskom i ostalom našom omladinom, a sve to više se proširuje i megju našim ženjskinjem. Ne treba ni govoriti o koristi jednoga ovakog lista po naše prosvjetno i kulturno podizanje, pa od­ bor i ne smatra list „Gajret" nekim financijalnim po­ duzećem, od kojega bi se nadao kakvoj materijalnoj koristi. Imajući takvo mišljenje, odbor nije ni povisio cijene listu i ako mu je format povećao, može se reći udvostručio, a time dakako povećao i troškove. Odbor je ostavio cijenu lista staru, t. j. K 1*20 za čla­ nove i K 2‘40 za nečlanove znajući unaprijed, da će samo na taj način moći, da list proturi u sve, pa i u najsiromašnije, slojeve našega milleta. Stoga se od­ bor nada, da će slavna skupština taj njegov postupak odobriti kao i to, da će se s odborom složiti i u tome mišljenju, da ovu cijenu treba i nadalje zadržati, ako se hoće, da list postizava onu svrhu, kojoj je namijenjen. Osim toga se odbor nada, da će slavna skup­ ština ovogodišnjem odboru votirati izvjesnu subven­ ciju kao pomoć listu, jer se kod ovako male pret­ plate pri svemu tome, što broj pretplatnika iz dana u dan raste, ipak mora predvigjati deficit na listu. Pri koncu moram, da progovorim o jednom — — kod drugog svijeta nepoznatom ili bar neobičnom slučaju, koji je mogao, da ovo naše jedino kulturno društvo spriječi u njegovom blagotvornom radu. Ja neću da ovdje budem ničiji sudija, ili kritičar, da razglabam i na tapet iznosim neke naše društvene i socijalno političke momente, koji su išli za tim, da �142 su lična pitanja postavila kao alternativu, da li će biti ili ne biti „ G a j r e t a . " Već od samog početka kada je „GajretM stao da razvija svoj kulturni rad, uvidila se potreba, da i naše društvo, kao što i ostala društva imaju, mora da ima vrijednog i sposobnog s v o g činovnika. I zaista, mi smo na lanjskoj skupštini udovoljili pot­ rebi samog , , G a j r e t a “ i želji skupštinara, te smo izabrali za društvenog poslovogju g. Osmana Gjikića. Pri samom izboru nas nije rukovodila nikakva druga ideja već dobro i napredak našega društva. Poslovogju smo dobili i on je započeo svoj rad. Sada je trebalo čekati, pa da se vidi, da li je baš taj poslovogjin rad bio potreban i je li on op­ ravdao one nade, koje je skupština u njegov rad polagala. 1 kako ste vi, poštovana gg. skupštinaii, čekali evo godinu dana, da čujete i vidite taj rad i tek onda da reknete svoju — našli su se neki i neki ljudi koji su u samom početku osudili ne samo izbor Gjikića, već i našu ustanovu — „ G a j r e t .44 Danas bi meni, kao tajniku „ G a j r e t a " bila dužnost, da pohvalint rad Gjikića, jer, kao što ste se mogli uvjeriti iz ovog izvještaja, njegov je ^ a f f ' dosta doprinio napretku ovoga našega društva. Ali mislim da mi to nije potrebno reći, jer say onaj ve­ liki i teški rad, koji je g. Gjikić uložio za dobro „ G a j ' r e t a " i muslimanskih gjaka, sve mu iz duše viče: Hvala! Takogjer mislim, da mi nije potrebno osuditi ni one, koji su podigli galamu na društvo „ G a j r e t " i g. Gjikića, jer s time su sami sebe osudili u očima svakog pametnog i rodoljubivog muslimana. Vama, poštovana gg. skupštinari, hvala na pažnji i želji, da ovo naše društvo uvijek bude ognjište na­ šega kulturnoga napretka! — Živili! Poslije pročitanja izvještaja tajničkog, koji skup­ ština prima na znanje, potpredsjednik poziva blagaj­ nika, da iznese izvještaj o društvenoj imovini, no na predlog dr. Sarića skupština odustaje od toga, jer je skupštinarima podijeljena štampana bilancija, iz koje se to može vidjeti. Na predsjednikovo pitanje: ima li ko da štogod p r i m j e t i na ovaj izvještaj, javlja se Ahmetaga Novalija i pita: zašto je u proračunu uzeta plaća poslovogje u većoj svoti nego lani? Predsjednik mu odgovara, da je prema ugovoru poslovogjina plata od nove godine povišena za K 600, te je ta r a z ­ l i k a s t o g a n a s t a l a . Novalija na to pita: Kakva je potreba iziskivala, da se uzima za ovu godinu pisar sa 500 K godišnje kad je poslovogja, kako je poznato, valjan i agilan, te može obavljati sve poslove sam. Predsjednik odgovara, da je pisar upravi društva apsolutno potreban, jer je poslovogja i suviše pre­ opterećen, a naročito je prenatrpan poslovima radi Gajretova lista, koji je reformisan i zahtijeva mnogo više rada. Stoga je odbor stavio u proračun tu svotu, a pravo jo skupštine to odobriti ili neodobriti, samo je pitanje, da li će se kogod htjeti primiti u odbor, ako se ta svota ne odobri. Skupština odobrava ovu stavku proračuna. — Š e m s u d i n ef. S a r a j l i ć pita odbor, da li je doznao za zakonske projekate, koji se kako se čuje, spremaju u bečkom parlamentu i po kojemu će se uskoro uvesti monopol šibica u Austro-Ugarskoj. Ako je to istina, onda odbor nije mogao unijeti u proračun i ovu stavku prihoda, jer ako bude monopol, onda neće toga prihoda ni biti. Stoga pita, čime će odbor taj prihod nadoknaditi, da ne bi rashodi ostali ne­ pokriveni? P o t p r e d s j e d n i k H a l i l b a š i ć . Misli, da će, ako bi mnnopol u ovoj godini zbilja bio uveden, država svakako dati društvima neke naknade kao što 6e tu naknadu dobiti i fabrike, koje šibice pro­ izvode. Š e r i f ef. A r n a u t o v i ć je mišljenja, da o tome nije potrebno ni govoriti, jer taj monopol ni za dvije godine neće biti uveden. O s m a n G j i k i ć primjećuje, da su i druga slična društva kao „Prosvjeta14 i „Napredak44 taj prihod u svojim proračunima predvidjeli, pa moli skupštinu, da proračun prime na znanje, što skup­ ština i čmi. P o t p r e d s j e d n i k H a l i l b a š i ć javlja, da je na dnevnom redu izbor novog odbora t. j. izbor predsjednika te 5 članova odbora, koji se imadu izabrati na mjesto one petorice članova koji prema pravilima ove godine otstupaju a to su: Mustajbeg Halilbašić, Mustajbeg Mutevelić, Ibrahim ef. Sarić, Rifat ef. Tatarević i Izet Pertev, zatim 4 zamjenika i i 3 revizora. Daje 10 minuta pauze, da bi skupštinari mogli da se o ovom izboru sporazume. Poslije pauze potpredsjednik pita skupštinu, da li će izbor da izvrši aklamacijom ili izbornim listama. Skupština usvaja aklamaciju, na što ustaje H a m i d ef. S v r z o , pravnik i pita skupštinu, da li dozvoljava, da on predloži neku gospodu za izbor, pa ako ih skupština begeniše, neka ih i primi. Skupština pristaje na to, na što on predlaže: Z a p r e d s j e d n i k a : Hilmi ef. Hatibovića, člana odbora. Skupština jednoglasno i uz odobravanje, pljesak i usklike „živio!44 prima Hilmi ef. za predsjed­ nika, poslije čega g. Svrzo čita imena onih, koje predlaže za članove odbora i to: Šefki ef. Gluhića, Dr. Hamdiju Karamehmedovića, narodne zastupnike, Rifat ef. Tatarevića, Ibrahim ef. Sarića, Ahmed ef. Bureka, a pošto je član odbora Hatibović izabran za predsjednika, to je ostalo još jedno odborničko mjesto upražnjeno za koje predlaže Asim bega Mutevelića učitelja. Svu šestoricu predlo­ ženih skupština prima aklamacijom bez prigovora. Za tim predlaže za z a m j e n i k e : Mustajbega Mute­ velića, Muhamedagu Salića, Jusuf ef. Mehmedbašića i �143 Salihagu Žigu; a za r e v i z o r e : Izeta Perteva, Husein ef. Omanovića i Mehmed ef. Berberovića, što se takogjer jednoglasno usvaja. S a l i h a g a Ž i g a otklanja izbor za zamjenika, jer zamjenik može biti povučeni u odbor, a on se principijelno ne prima ni u kakav odbor. Stoga se na njegovo mjesto izabire Edhemaga Bičakčić. Poslije izvršenog izbora Hamid ef. Svrzo pred­ laže, da se starom odboru, a osobito Mustajbegu Halilbašiću njegovu potpredsjedniku izreče javna za­ hvala i priznanje na radu i zauzimanju oko unaprijegjenja „Gajreta". Skupština prihvaća ovaj predlog sa „Živili! i živio!" P r e d s j e d a t e l j H a l i l b a š i ć javlja da dolaze na dnevni red predloži, pa poziva članove skupštine, da izigju sa predlozima, koje imadu. M u s t a f a ef. S a l i h b e g o v i ć predlaže da skupština odredi izvjesnu svotu novaca na reklamu društvenih artikala i na propagiranje Gajretove ideje. Na poziv predsjedatelja o d r e g j u j e s v o t u od 600 K, koja bi se imala utrošiti na to. Kod ovoga predloga nastaje življa rasprava, u kojoj uzima učešća više skupštinara. Pri toj raspravi se podjeljuju mišljenja u svoti^ kbja se ima odre­ diti u tu svrhu, pa nastaju još dva predloga od kojih je jedan za 250, a drugi za 300 kruna. Predsjedatelj stavlja preduge na glasanje, te se usvaja onaj, koji odregjuje svotu od 250 K da se potroši u svrhu reklamisanja Gajretovih artikala i pro­ pagiranja ideje društvene. H a m i d S v r z o predlaže, d a š e listu „Gajretu" odobri subvencija od 2000 K, kako bi se mogao od nove godine dva puta mjesečno izdavati i kako bi mogao honorisati saradnike i time prikupiti što veći broj saradnika. List „Gajret" veli napreduje u sva­ kom pogledu i on je tako koristan po naš narod, da bi ga trebalo što bolje poduprijeti u njegovom radu. Š e r i f ef. A r n a u t o v i ć veli, da za to nema pokrića, na što mu Zildžić odgovara, da pokrića nema predvigjena ni za onih 250 K za reklamu artikala društvenih, ali se nada, da će ta svota moći da bude pokrivena. M u s t a j b e g H a l i l b a š i ć je takogjer za subvenciju lista no ne za toliku. On misli, da bi bilo bolje ostaviti list, da izlazi za sada i nadalje jedan­ put mjesečno, pa mu odrediti, kao i lani 500 K za deficit, a još 500 K za nagrade saradnicima. H a m i d S v r z o zagovara ponovno svoj pred­ log, jer ne treba u tome štediti. P o s l o v o g j a i u r e d n i k l i s t a G j i k i ć za­ govara predlog Svrzin i konstatuje, da se on sa Halilbašićem uopće ne razilazi u svoti, koja se ima odrediti za list, jer Svrzo predlaže 2000 K za list koji će izlaziti 2 puta mjesečno, a Halilbašić 1000 K za list ovakav kakav je danas. Pošto društvo „Gaj­ ret" sa listom izvršava isto tako kulturnu misiju kao i sa drugim svojim radom, jer prosvjećuje narod, a budući list nalazi sve to veći broj čitaoca i pretplat­ nika, to on misli, da će skupština primiti ovaj pred­ log, koji on, i ako mu posao povećava, gotovo udvostručava, ipak rado potpomaže i preporučuje. I b r a h i m ef. S a r i ć takogjer zagovara pred­ log Svrzin i misli, da će novaca za to biti i iz stavke Stipendija, jer vakuf ove godine daje 15 Stipendija, a kako čuje, i vlada će ove godine dati mnogo više državnih Stipendija nego prije. P r e d s j e d a t e l j stavlja predlog Svrzin i iz­ mjenu M. Halilbašića na glasanje te se usvaja prvo, t. j. predlog Hamida Svrze, po kojemu se odregjuje K 2000 kao subvencija listu „Gajret", koji ima izla­ ziti od nove godine dva puta mjesečno. Osim toga skupština usvaja, da listu bude ci­ jena povišena na K 2 — za članove, a K 4'— za nečlanove osim učenika, talebe i težaka, kojima će se list davati kao i članovima po K 2'— na godinu. Š e r i f A r n a u t o v i ć pita ponovno za po­ kriće, na što predlog Šemsudin ef. Sarajlića skup­ ština usvaja, da se predvigjeni u proračunu prihod od darova, kašica i zabava povisi sa K 5000'— na J C 7000'—, jer se to može mirne duše učiniti pošto se iž bilancije vidi, da je ta stavka u minuloj godini donijela društvu K 15000'— prihoda. M u s t a f a K e z m a n predlaže, da se u Gajretovu listu ne štampa ćirilicom, jer veli, da je to pismo nepraktično i da se muslimani većinom služe latinicom. Bolje bi bilo, veli, da mjesto one azbuke, što se donosi na kraju lista, stoje oglasi muslimanskih trgovaca. M e h m e d Z i l d ž i ć veli, da bi on prije izišao pred skupštinu s predlogom, da se izbaci iz lista latinica, ali to neće da čini, nego predlaže, da se štampaju stvari u „Gajretu" onim pismenima, kako to budu želili pisci. Skupština usvaja jednoglasno ovo miš­ ljenje. H a m i d S v r z o predlaže, da se visokoškolcima i učenicima stručnih škola izdaju mjesto sti­ pendija, zajmovi koje bi trebalo na taj način obvezati, da „Gajret" potpomažu, a da bi to mogao svaki činiti, jer dobije priličan dohodak poslije svršenih nauka. D e r v i š b e g M i r a l e m se protivi tome, a potpomažu ga Omanović i Halilbašić, koji su protiv zaduživanja naše omladine, jer bi ona na taj način odmah čim bi ušla u život, bila sa teretom dugova na vratu. Kod glasanja ovaj predlog propada. D e r v i š b e g M i r a l e m pita o ahlaku Sti­ pendista društvenih i veli, da je doznao, da imade i tako žestokih Hrvata megju Stipendistima, koji vele, da bi se protiv Turske borili sa Hrvatima u jednom taboru. M. H a l i l b a š i ć veli, da imade takovih pri­ mjera, da su radi tih primjera Skoplje, Bugojno, Gla­ �144 moč i druga mjesta iz toga kraja postala prema „Gajretu" veoma nerazpoložena. Jer iz tih krajeva su bili neki ljudi preklani u Zagrebu, pa su vidjeli neke gjake, koji su bili upisani u onu tzv. frankovačku le­ giju, pa ih je to toliko ozlojedilo, da su postali pre­ ma društvu veoma nerazpoloženi i čak njegovi pro­ tivnici (U dvorani se čuju razni glasovi negodovanja i uzvici:zašto im niste oduzeli stipendije? P o š l o v . G j i k i ć veli, da je nemoguće voditi kontrolu nad ponašanjem Stipendista, a što se tiče njihova nacionalnog uvjerenja, on je mišljenja, da u tom pogledu odbor mora biti indifirentan, jer se ne može smatrati, da je onaj gjak hrgjava ahlaka, koji je recimo nacionalno Hrvat. Istina, smatra, da je upi • šivanje naših gjaka u frankovačku legiju ružno i da je primjer što ga je naveo g. Dervišbeg Miralem za osudu, ali kako bi odbor mogao da to spriječi. Z u l f o M r z i ć tvrdi, da se učenici kvare još dok su u srednjim školama stanujući po raznim pri­ vatnim stanovima, gdje se nauče mnogim mahanama i ružnim stvarima, pa moli, da bi se od strane od­ bora vodila neka kontrola o tom. P o s l o v o g j a G -jdkić mišji, da je i tu kon­ trolu nemoguće voditi, no da-bi se ipak u tome pravcu nešto učinilo, predlaže, da skupština zaključi, da svi Gajretovi Stipendisti, kQ,ji uče u mjestima, gdje postoje vakufski konvikti, moraju da se smjeste u konvikt, jer bi se ipak u konviktu imali manje pri­ like kvariti i propadate Kod ovoga predloga se podjeljuju mišljenja, jer g. Šerif ef. Arnautović kao direktor vakufa konstatuje, da imade vakufskih konvikta i takovih, u ko­ jima se djeca gore pokvare nego li izvan njih, pa veli, da bi skupština trebala odboru ostaviti slobodne ruke u tome i samo mu preporučiti, što više djece smjesti u konvikte. Pošto je ovaj predlog umjestan i radi toga, što imade i takove djece, koja u mjestu gdje uče i sta­ nuju, a ima ih i takovih, koji imaju bliže akrebe, te takvima ne treba, da bude obvezatno, da u konviktu stanuju, to se ovaj predlog usvaja prema izmjeni di­ rektora Arnautovića. Š e m s u d i n ef. S a r a j l i ć se opet povraća na Gajretov list pa predlaže, da on bude čisto knji­ ževnog i poučnog karaktera i da se iz njega isključi svaka politika. Veli, da je list donio neke članke po­ litičke prirode i da su ti člc nci uzrok, da mn^gi mu­ slimani, koji se bave književnošću i pisanjem u dru­ gim pravcima, nisu radi toga u listu htjeli raditi, a on bi želio, da list „Gajret” okupi oko sebe sve mu­ slimane, koji se bave pisanjem. Politiku treba stoga isključiti iz lista, da bi se oko njega mogle okupiti sve političke strane, jer samo na taj način će Gaj­ retov list moći da izlazi, a neće da kuburi s gradi­ vom, kako je to do sada morao činiti, rad čega 1 jesu u 4. broju lista ispunjene zadnje strane oglasima. P o s l o v o g j a i u r e d n i k G j i k i ć reflektuje na govor Sarajlićev u toliko, da bi neke njegove na­ vode ispravio. Gajretov list je lanjske jeseni, veli, is ­ tina donio jedan, dva članka, u kojima su bili sadr­ žani malo žučniji napadaji. No tome se ne treba ču­ diti, kada se uzme u obzir ona bezobzirna kampanja, koja se protiv Gajretova odbora, Gajretovih prijatelja i same ove kulturne ustanove digla i koja i ako nije uspjela onako kako su njezini inicijatori željeli, ipak nije bila bez štete po „Gajret”. I kad se sravni sve ono bezočno pisanje protiv „Gajreta« sa spomenutim člancima u „Gajretu”, vidjeće se, da su bili opravdani i da nisu za suviše veliku osudu. U ostalom ti članci su izašli u brojevima starog „Gajreta”, dok se od nove godine, od kad smo list reformirali nije tako nikada pisalo. Što se tiče uvodnoga članka lista, u kojemu ured­ nik običava donositi članke informativne političke pri­ rode, on misli, da to ne treba nazvati tjeranjem kakve politike. Imade dosta pretplatnika koji čitaju sam »Gajret”, pa je potrebno da se takovi obavijeste o najaktuelnijim dogagjajima u zemlji. Stoga i moli skup­ štinu, da ostavi uredništvu slobodne ruke, da može i nadalje po svojoj uvigjavnosti list uregjivati. Što se tiče konstatacije Sarajlićeve, da radi pomanjkanja suradnje mora ispunjavati prostor ogla­ sima i to je netačno, jer je uredništvo za svaki broj pribralo dovoljno materijala. Istina, radovi su bili često puta slabiji — početnički — no glavno je da je rukopisa uredništvo imalo dosta da popuni svaki broj. Stoga na uredništvu nije krivica radi onoga što mu zamjeri g. Sarajlić nego na sasvim trećem, a to je islamska štamparija. Jest, od strane te štamparije izgleda kao da nam se hotimično prave neprilike, jer kako ste i sami vigjeli, list svakog mjeseca barem po nekoliko dana zakasni i ako se štampariji po utvrgjenom ugovoru daje gradivo uvijek na vrijeme, pa i prije vremena. U spomenutom broju je takogjer kri­ vicom štamparije nastalo to, da su oglasi došli u tekst lista. Štamparija naime nije javila, kao što je to običaj kod svih štamparija, da fali još rukopisa, nego je jednostavno slog prelomila i poslala reviziju, čime je uredništvo stavljeno pred svršen čin i nije moglo, da to popravlja, jer znajući, kakvi su oni u upravi štamparije, bojalo se, da list ne odoeni još nekoliko dana više, nego odoenjava. Tako eto nas šikanira ta islamska štamparija i ako je list „Gajret” jedan islamski list, te i ako je „Gajret” dioničar iste sa 44 dionice. Ja stoga molim skupštinu, da odboru ostavi slobodne ruke, da list može štampati i na drugom mjestu, jer se u obzirima ne može tako daleko ići, da se za svoje vlastite novce mora toliko patiti. G. Sarajlićevu izjavu, da će on, a po njegovom mi­ šljenju i ostali muslimani, koji se bave perom, a nisu do sada u listu radili, pristupiti listu srdačno poz- �145 dravljS i raduje se* što će list „Gajret" okupiti oko sebe sve bez razlik e muslimane. M u s t a j b e g H a l i l b a š i ć priznaje, da je sve istina, što poslovogja Gjikić iznosi i da bi on mogao dosta primjera navesti o sličnim postupcima štam­ parije, ali bi on bio za to, da list, dokle god je mo­ guće ostane u istoj štampariji, jer je ona islamsko poduzeće. Š e r i f A r n a u t o v i ć veli, da je i štampariji dužnost kao i mušterijama, da bude susretljiva tim više, što je to jedno trgovačko poduzeće koje to mora činiti. Islamska štamparija veli, [ima vakuf za svoju veoma dobru mušteriju, pa je i prema njemu takova. Stoga treba naučiti pameti te ljude, koji kao zatucani strančarski fanatici šikaniraju svoje protivnike. Ja se veli, nosim mišlju, da sve poslove, koje štamparija ima s vakufom, dadem drugoj štampariji, jer mi smo dužni u interesu te islamske ustanove, da te ljude natjeramo, da budu kulantni. M u s t a j b e g H a l i l b a š i ć je mišljenja, da ne bi trebalo na taj način, da se ti ljudi uče pa­ meti. On misli, da bi bilo najbolje u listovima izni­ jeti sve ove primjere nekorektnih postupaka uprave štamparije i time njezine dioničare pozvati, da se po­ brinu, da se to stanje popravi. Jer, kada bi ljudi, koji su uložili u štampariju svoje kapitale, uvidjeli, da se štamparija upravlja onako, kako ne valja i na koji se način ti kapitali ugrožavaju, oni bi na jednoj skup­ štini uspostavili reda u njoj. Skupština se slaže. M u s t a j b e g H a l i l b a š i ć javlja skupštini, da je inicijativom muslimanske omladine, u Sarajevu pokrenuta ideja o osnivanju jednoga fonda, koji bi se zvao „Fond Alibega Firdusau koji bi bio uspos­ tavljen dobrovoljnim prilozima čitavoga naroda. Taj fond bi bio kao spomenik narodnom prvaku Firdusu, te bi se iz njega davale štipendije gjacima i šegrtima, a njim bi upravljao „Gajret". Ova ideja je jedno­ dušno primljena u klubu muslimanskih poslanika, te su samo poslanici upisali do sada blizu 3000 krune, koja će se svota iz kluba znatno povisiti. Tim fondom će »Gajretov" kapital znatno ojačati pa nadajući se da će ova lijepa ideja biti na svima mjestima pri­ hvaćena, on je preporučuje i skupštinarima, da svaki u tome pravcu u svome krugu poradi. M e h m e d Z i l d ž i ć predlaže, da se Firdusova slika donese u listu „Gajretu", što se usvaja. Zatim novi predsjednik Hilmi ef. Hatibović za­ hvaljuje sa nekoliko riječi skupštini na izboru i obećaje, da će što god mogne više poraditi, da bi druš­ tvo unaprijedio, pa zaključuje skupštinu u 4 sata po podne — koja ga pozdravlja aplauzom i poklicima „Živio". Predsjednik: M. Halilbašić. s. r. Perovodja, Osman Gjikić. s. r. O v j e r o v l j e n je: Zapisnik pročitali, našli da je potpuno vjeran i da je u njemu izložena prava slika društvene skup­ štine od 15. jula 1910. godine. Sarajevo, 26. jula 1910. Hamid Svrzo. s. r. Fuadbeg Abdulahefendić s. r. K n již ev n o st. Teufik Fikret: lz „Razbijenih gusala’1.*) I. Jusufova košulja. U valu je vrelih suza svoje oči isplakao... I često je s’jedi prorok ispod vjegja krvavije Dalekijem obzorjima jednu sl’jepu čežnju slao, Sl’jepu čežnju — tužnu pjesmu svojih dana staračkije’. Kroz spokojne mračne noći pustinjom je vjetar teko I ko dašak svetih duša, štono žive u visini, Izmučenu dušu mu je cjelivao nježno meko A Jakubu činilo se: Jusuf mu je u blizini... — Ah, ovo je njegov miris, Jusufov je uzdah ovo! A očinska ljubav moja tek vaš ukor izaziva, Pa velite: »Od starosti sve nam lugji otac biva", Al vjerujte, djeco, da je Gospod mi se moj smilovo — I ja skoro svog Jusufa pred sobom ću vidjeti ž iv a .------Iz daljine preko gora hiti jedna karavana, To s košuljom Jusufovom igju braća razdragana, Da slijepog starca oca obraduju. Jednog dana Kad je oblak nadojeni poživljavo proljet ranu I proljevo Božji rahmet po žednome Kanaanu, Karavana s braćom sretnom svome domu pred prag stade. Tad košuljom Jusufovom Jakub protro sl’jepe oči, A pred njima nebo, zemlja razotkriše svoje moći I na sedždu u tom trenu sva Priroda niče pade. II. Majka. Tužna sirota žena!.. Prosjačeć sokakom bludi, Na licu dršće joj sjeta, što sliči večernjoj tami; Nevinče jedno malo kiti joj mršave grudi, A bl’jede drhtave usne udes joj proklinju hudi.,. Ah, stanje te b’jedne majke na oko suzu mi mami! *) „Razbijene gusle" (Rubabi šik’jeste) zove se zbirka pjesama prvaka turskih modernih pjesnika, Teufik Fikret bega, sadašnjeg ravnatelja carskog liceja „Sultanije11 u Carigradu. �146 Trošno joj i slabo t’jelo od ljute patnje strada, Očaj joj ispija dušu i mozak ognjem pali; A1 ipak katkad sine u srcu iskra joj nada: Kad sitnim zaplače glasom čedo joj — angjeo mali, Cjelovom ljubavi ona usta mu zatvara tada. Djetešce u svojim krpam’ bisernom sliči zrnu, U prahu što leži na tlu; razb’jena školjka je mati. S jedne tuge i b’jede majka i d’jete pati, Gušeć se u gorkoj suzi. Gledajuć tu sliku crnu, Kamena tvrda srca od teško žalosti trnu. Gle, kakvom ljubavlju sada na grudi stiska joj ruka Golo djetešce!... K6 da to prosjakinja nije: Ponosan pogled joj tiho nad dragim čedom plije. Taj pogled tumači vjerno, što njena duša krije: - - Ah, majka biti — to je najslagja briga i muka! 8 turskog preveo: M. Ć. Ćatlć. Ata Nerćes: Iz sličica „Sa Neretve'4: Menekša. Sunce naginjalo zapadu. Srebrnaste mu zrake padale koso na svijet i bjelasale se po kućama, pro­ bijajući sitnu bijelu maglicu, koja se dizala sa zapu­ štenih ledina. Nekom teškom omarom mirovala uspa­ vana narav. Ni vjetrjć mali nije pirio, pa lišće na drveću sumorno visjelo bez šuma, a gotovo uvela mu zelena boja odavala, da će skoro požutjeti i ot­ pasti... U mahalama ne bijaše sve mirno. Svijet se li­ jeno micao dolazeći iz vinograda, neko goneći pred sobom konja natovarena s krošnjama punim grožgja, neko i sam uprtio krošnjicu na ramenu. — Grožgje zrelo, zapareno u sepetima, odavalo svoj ugodni mi­ ris, a odonud od vinograda čuo se glas naših ljudi, kako viču sad na čeljad, sad na hajvan... Tad je većina našeg svijeta zaposlena u vino­ gradu ili u hajatu spremajući, šta će u kacu, šta li u kazan... U našoj mahali sve bilo živahno i veselu, pa ako i nije svakome Bog dao trsje u brdu, ono je lijep običaj, ko ima dade onome ko nema. Tako je bilo vazda, pa i danas. 1 naša čestita komšinica Sejda za­ poslena je baš grožgjem. Sad prebire zdravije gro­ zdove, sad one prezrele, pa doziva svoju jedinicu Zečiju, da joj pomogne naslagati makar ćup grožgja za turšije. Nema Sejda, Bog zna, kakvih velikih trsija, ta ono malo što je Bog dao u Glavicama, pa hvala Bogu. Uz štednju i čestito kućarenje, lahko je ona na­ maknula toliko, koliko je potrebno njoj i njezinoj jedinici. — Vazda ste zaposlene, dušice moja!« — rekla bi stara Ciganka Zejna kada bi se »u poslu« kadgod svratila Sejdinoj kući. — A ja šta ću? Umrije mi Meho, pa Bogme, Zejno, valja se meni su ovo deset nokata promećati. Hodi, sjedi, hodi... — i tako bi često odgovarala Sejda, a onda bi pozvala staru našu ciganku u kuću, da je čime god obveseli. 1 danas se »eto onako« uvratila Zejna i baš s po­ slom, da preda amanet Salih begov što je poslao »eto onako rad’ selama8 Zečiji. Pa šta je, nije šta krupno: krošnja grožgja i šeftelija. — Uh, dušo, što je probiro. Pa toga njegovog go­ vora, pa već misli, misli, da što bolje ićram učini Zečije hanumici, — govorila stara Zejna spuštajući krošnju. — Hvala tebi, sestro Zejno, veli Sejda, a on neka to spremi kome drugom. Ja Bogu šućur imam svega, a moja Zečija r.ije za begova. Nek’ traži akrana Hm.., ko da ja ne znam marifetluka... Hajde, pa da mi nisi više u kuću s time zavirila... — ljuto to izgo­ vorivši Sejda, ustade na noge pa pokaza Zejni »put«. — ldovale, idovale, sestro, hoću, uh!... hukala m udra ciganka i lukavo se smiještJĆi ostavila kuću udovice Sejde. — Zečija! Hodi dušo amo! Čuli ti fituzluka? Uh, šta sam dočekala, uh!... \ — Majko, šuti, dina ti, te ako pseto i laje. šta ti je stalo? — umiravala je Zečija. — Eh, ne mogu više, ne mogu. Vako se ne da živiti, teško meni siroti. Šta je ovo u ovi vakat? — Aman! Aman! Ja Rabi! ti nam pomozil... jednako tu ­ žila sirota Sejda, tužila se i plakala. Nakon nekoliko vremena pošto su dugo šutjele i majka i kći i nešto, važno smišljale, na jednoć će mati; „Taman ćemo, kćeri i mi. Ovdi se ne more živiti!“ ,,Šuti, mati, Allaha ti! Sve će ako Bog da biti dobru*. — Jok, dijete moje, vidiš ti svaki dan belaja. Naši rogjeni, naši hairsuzi, oni se okamenili, gone nas - - počne tužno sirota Sejda govoriti, dok nije briznula u teški plač. I Zečija je plakala i jecala. Dok je udovica sa svojom kćeri tužila i plakala misleći o svojoj sudbini, svijet naš, većinom naš bez­ brižni sebični svijet, svigjao svoj posao... * Meho Mujagić, rahmetli Sejdin čovjek, bio je dosta imućan čojek u svojim mlagjim godinama. Ne­ kako sprva okupacije dade se kao i ostali naši naj­ prije u hudo razmišljanje — „da nema od nas ništa44 — a onda u posvemašnju apatiju i ljenčarenje, ne vjerujući, da se može i ovako uz marljivi rad i trud obstajati gdje živi. Da se malo razbije tuga i svag­ danji merak, prihvatiše neki „akšamluke'4 pa i Mehaga. Šta ćeš de? U društvu se, vele, i najbolji propio. Dan po dan nešto obolio Meho i, jednoga dana nema ga više. �147 Plakala i tugovala sirota Sejda za svojim čovje­ kom privijajući uza se jedino dijete, svoj razgovor — malu Zećiju.! Dani prolazili a rasla Zećija. Taman je u napun, jedra kao trešnja, a lijepa kao naše cvijeće što se skromno skriva pod homarićima. Čuvala nju majka kao ženicu u svom oku, a pazila, da je što bolje odgoji. Nije ni čudo, da su se momci vrzli oko Sejdine kuće. Neko begenisao Zećiju da je baš uzme, a neko da uživa u njezinoj ljepoti. Zećija se krila i čuvala a da ne bude »bijela vrana«. Bogme i ona zagledala sebi momka. Kud će ljepši i pristaliji od Smaje. — Nije zgodan, ali jest čestit, nije beg, jest pošten, pa eto. Umjele su računati ovako i naše djevojke. Znala je Sejda za to ćosanje Zećijino sa Smajom, pa bi se često naljutila na kćer. — Neš, veli — s onim hojraninom (prosta roda) pa se nikad ne udala. Te, šta mi je ono njegova dućana pa eto! Volim da odeš za okrana Bognm... A Zećija bi odgovarala onako djetinjasto: »De, Boga ti, majko, da se i ja malo našalim« i tako lažući umirila bi je. Od nekoliko vremena, kako se u nas ovo nešto uskomešalo, svako se o sebi zabrinuo. Rijetko ćeš čuti ' Smaju da našim sokakom zapjeva onu: „Sunce zagje, a mjesec izagje*', idući svojoj Zećiji. Čuo Smajo da se Sejda sprema u hidžret. Ko jadniji, ko čemerniji od njega? Sad bi oh na, ukrao Zećiju ama ne će cura bez majčina izuma, da joj mlijeko ne halali, pa Smajo tugovao, a i Zećija vehnula danomice kao cvi­ jet bez rose i sunca. * Istom kad smo se halaljivali, tužni smo svi, da tužni, ta iz kamena bi suza udarila gledajući pred sobom sirote... »Allah emanet! Halali Mujo, Ibro!« vikali oni što ostaju, a „muhadžiri" odgovarali: „Ejvala, braćo! Halalosun!1* — — # U vrevi i galami nije se moglo sve ni opaziti ko ide, koliko ih putuje. Sv:jet poslije odlaska muhadižra ni o čemu više ne zboraše koliko o muhadžirima. Otišao je, vele, i Smajo s njima. Nije vala prodao ono svoje sirotinje, nego mu nešto upalilo, zatvorio dobro dućan, pa i on nagno, da prati muhadžire... Pošlje nekih dvajestak dana čulo se, da su stigli u Stambol i nastanili se u prijašnjih muhadžira, čak veli u krajnoj jednoj mahali velikog Cari­ grada. Pehim: Na mom ognjištu. Krasnu sliku imam otisnutu u duši — skuplja je nego ijedna slika, što ju je ljudska ruka na­ slikala. Cvjetne poljane, guste i tajanstvene šume, bistri potoci, šarene i miomirisne bašče i sve što tu, na tim mjestima pjeva i veseli se, plače i čemeri se, miče se, bori se i živi, sve to nalazi se na toj mojoj slici— Pokušam tu sliku presaditi — ali se na jedan put sjetim, da još nije gotova, da nije potpuna. I po­ vratim se. Pokušam, da nadopunim ono šta joj fali, ali uzalud, slabić sam. 1 ja sanjam o onom, što joj fali, sanjam o slo­ Osvanuo divan jesenji dan. Sve, što bijaše u pri­ rodi veselilo se, jer te jeseni donijela godina roda, bodi; probudim se i povičem visokim glasom: čućeš, što nikada. Puni hambari, pune kace i ćupovi, pa svijete, kad ti veselo bude poviknuo: „Evo gledaj, to je moja krasna domuvina“. svijet ako ćeš i malo podigao glavu, zahvaljujući na I taj se san doduše još nije ispunio, ali ispu milosti dragome Bogu. niće se. Baš kada je ovako u nas sve lijepo i ugodno, Još će te pjevati, vi stvorenja, veseliti se, pla­ pomislio bi čovjek, da nema ljepše zemlje no što je kati, čemeriti se, micati se, boriti se i živiti, dok se naša zemlja, naša draga otadžbina. Ko bi je ostavio, rodi ta sretna zvijezda, te okruni svojim sjajem sljeko li bi mogao njezine darove i nimete zaboraviti?! menje zelenih, mračnih i tajanstvenih gora, dok ta U tim je mislima bio srećan čovjek šetajući se ista zvijezda prospe svoje zrake po šarenom cvijeću i jednoga jutra divnom našom okolicom, pa kake ne će poljube se sa alemastim kapljicama žubor-potoka. bolno uzdisati kada vidi pred sobom sliku tužnu i ža­ Oh, tad ću ciknuti od veselja i ne bih požalio, losnu, da čisto pomete ovo malo sreće u ljudskom kad bih se od radosti rasplinuo kao ćuh vjetra, ali tad životu... bih iz ažurnih svemirskih daljina puno lakše i ljepše Taj dan su išli od nas muhadžiri. Bilo ih četiri promatrao tu sretnu zvijezdu. kuće, sve siromaške. Megju njima je Sejda sa Zećijom. Svila se i ona u arabu nekog komšije Mušana Salića, pa će mu platiti kao bratu samo da je čuva kao sestru... Svijet se naš podigao, svako nekako pobožno, sa velikim saučešćem pratijaše te naše nevoljnike. Bogatiji darovaše im nesrećnu dječicu, a oni primahu suznih očiju. Sve je, — čini se, plakalo. — �148 14. Da se tako »prijesna materica« ne bi vrijegjala i mnogo sa svoga mjesta pomjćrala, namjestiće babica porodilju odmah poslije porogjaja tako, da op— Dr. 3 . ruženih nogu leži na legjima (na uznak.) U tome po­ 1. Žena 8 mukom ragja. Zato je neko vrijeme ložaju mora se bar cio dan mirno držati. poslije porogjaja toliko slaba i nemoćna, da joj je 15. Još bolje će učiniti, ako porodilju potpaše. tugja pomoć potrebna. Dobar potpasač zamjenjuje labavu potrbušinu, koja 2. I inače su za porodilju prvi časovi poslije bi inače popuštala, i jačim pokretima materice maha porogjaja najodsudniji. Neka se, dakle, babica bar dala. 16. Potpasač brani porodilju i od mnogih drugih 3—4 sahata od nje ne odmiče. Ako je u tim trenut­ nevolja, koje bi je kasnije mogle snaći. Tako n. pr. žene, cima napusti, može je u čas izgubiti. koje se poslije porogjaja pravilno potpasuju, rijetko 8. Ali da to doba i nije opasno po porodiljin život, opasno je po njeno zdravlje. A bolest porodilje kad opupave i okuljave, a već i to je velika dobit. Osim toga će se kod takih žena rijetko kad javiti bolest je i djeteta. 4. U prvi mah valja naročito paziti na porodiljin »spao želudac®, »pokretljiva jetra«, »pokretljivi bubrezi«, — u opšte sve one bolesti, što ih naše žene znaju pod odliv. 5. Porodiljin odliv prvoga dana nije ništa drugo, opštim nazivom: truna. 17. Porodiljskih potpasača ima već gotovih — nego čista, tečna ili usirena krv. Odilazi od nje iz povreda (rana) u utrobi (materici), a otvorila se onda, kupovnih, ali ih žene i same prave. Uzmu omanji čaršaf (plahtu »bijelj«) ili poveći ubrus (peškir, utirač); kad se djetinja posteljica od materice odvojila. 6. Porodilja je, dakle, upravo ranjenik. Ako ne saviju ga zgodno uzduž; pritegnu njime blago a pazi, može mnogo krvi izgubiti, a može ranu i pozli­ svugdje podjednako potrbušinu — naročito malog tr­ buha: pa ga onda pričvrste povezama ili naročitim jediti ili baš i zaraziti. 7. Jače krvoliptenje poslije porogjaja može opasno iglama — tako, da se ne može razviti ili razmaći. biti. Može ženu jako oslabiti, pa se onda teško popravi. Gdjekoje baš naročito kroje te potpasače od jakog A može je baš i glave stati. platna ili od čvršćeg pletiva — a to je mnogo bolje. 8. Rane u materici najprije će zarasti, ako ih ne 18. Ni potpasana porodilja ne smije odmah us­ povregjujemo; ako ih* dakle, ostavimo na miru. Inače tati. Nju treba neko vrijeme u postelji zadržati i nje­ će dugo trajati i žer^u mučiti. Mogu joj i cijeloga govati. 19. Svaka porodilja izgubi dosta krvi, pa je već vijeka dosagjivati ako se zapuste. 9. Još je opasnije, ako se povrede u materici toga radi osjetljivija — naročito prema promjenama zaraze. Žena onda oboli od t zv. babine groznice, a u toploti. S toga osjeti neku jezu — osobito poslije to je vrlo opaka bolest. Od nje mnoge žene umiru. izapiranja. 20. Da joj taj neugodan osjećaj ublažimo, i da Mnogima opet iza nje ostane ma kakva mana ili bo­ je od jačeg gubitka toplote sačuvamo, valja je malo lest — često i cijeloga vijeka. 10. Da onako ranjava i labava utroba porodiljina bolje topliti. Ako su joj hladne noge, treba ih zgrijati što prije zaraste, pa na svoju mjeru i na svoje staro — n. pr. toplim opekama (ciglama), bocama s toplom mjesto dogje, potrebno je — prije svega — da se vodom (zavijenim u krpe), kesicama s toplim pijeskom, solju, pepelom i t. d. porodilja mirno i čisto drži. 11. Kad babica porodilju izapere, neka joj i kr­ 21. čim se porodilja zagrije, počne jače ispara­ vavu podmetu zamijeni čistom, skoro pranom, i neka vati. A čim počne isparavati (znoj, vlažna koža), valja joj izaprano krilo pokrije povećim zamotuljkom čiste je čuvati — naročito od naglih promjena i promahe. »vate« (pamuka iz apoteke), da joj krvavi odliv kupi. 22. Pod dobrim pokrivačem ne može porodilja Taj zamotuljak se mijenja, čim se jače krvlju natopi, ozepsti, ako se soba loži. ili čim se i najmanje zaprlja. Mjesto vate može po­ 23. Pokrivač za porodilju treba da je topao, ali služiti i zgodan zamotuljak od čiste, skoro prane krpe. ipak zato tanak i lahak, da se bolje tijelu priljubljuje 12. Ako se porodilja još žali na sjekove i žigove i da se daje podavijati. S toga je najbolje za taj posao u malom trbuhu, babica će je obavijestiti, da su to spremiti vuneno ćebe. Teške šarenice, debeli čupavci, »pregrizli®, t. j. posljednji porodiljski bolovi, koji se glomazni pamučni prošiveni jorgani nepodesni su. javljaju, kada se ispražnjena materica počne stezati i Teretom svojim vrijegjaja osjetljivu potrbušnu njenu, smještati, da dogje na svoju običnu m jeru i na svoje a pod njima se porodilja i upari. obično mjesto. 24. I perina nije dobra — ni kao pokrivač ni 13. Prazna, povećana i otežala materica porodi­ kao prostirka. U perju se porodilja još lakše upari. ljina je u to doba još labava — dakle, jako pokret­ 25. Da je sačuvamo od promahe, sklonićemo joj ljiva. Ako bi se u tom stanju jače pokretala, mogla postelju gdjegod u kraj, gdje nije na udarcu. Ako bi izgubiti više krvi, mogla bi se povrijediti, a mogla nema takog mjesta, zaklonićemo je naročitim zaklo­ bi se i iz svog prirodnog položaja pomjeriti. nom: zastorom, predmetom i t. d. Kad to učinimo, H igijena. Prvi časovi poslije porogjaja. �149 slobodno možemo i prozore i vrata otvarati i porodiljinu sobu svaki dan provjetravati. Čist, svjež vazdub je njoj vrlo potreban i neće joj škoditi, ma bio i hladan. 25. Naprotiv: — za porodilju je i neugodno i opasno, ako mora ležati u prostoru, koji je pregrijan, tijesan, i zaptiven — pa za to i zaparan, zagušljiv, zadimljen, zaprašen ili smradan. Naročito stradaju porodilje ukraj otvorene vatre ili preložene (gvozdene, ili lastrene) peći. 26. Porodilja ima počešće i svojih tjelesnih po­ treba, pa i o tome valja računa voditi. S toga neka je oko nje osoba, od koje se ona neća stiditi. 27. »Velika nužda« obično se porodilji ne javlja prvoga dana, a često ni drugoga, i to ne treba da nas uznemiruje. Ali ako je i na malu nuždu ne tjera, valja je opomenuti, jer mokriti mora. 28. Nužde radi ne smije porodilja ni iz postelje ustajati, a kamo li van kuće poći. Kad joj se javi, valja joj naročiti sud u postelji podmetati. 29. Poslije svake »nužde« mora se porodilji krilo i okrilina njegova izaprati i dobro izbrisati. 30. Neka se porodilja prvi dan ne diže ni kad dijete doji. 31. Dijete će tek onda prvi put,-na sisu uzeti kad se dobro odmori i okrijepi — dakle, tek 6 —12 sahata poslije porogjaja, prije toga djetetu hrana nije ni potrebna. 32. Novurogjenče'b i i duže moglo bez hrane izdržati, ali je za samu mater bolje, da ga odmah poslije odmora podoji. Prije će joj se materica slćći i na svoju mjeru vratiti; prije će joj krvoliptenje po­ pustiti; a prije će joj i mlijeko u dojke navrćti. 33. Ako porodilji još mlijeko nije naišlo, ili ako dijete ne može ili ne umije sisu da prihvati, neka neka žena ne gubi strpljenje, nego neka ga ipak re­ dovno (svaki 2—3 sahata) na sisu uzima. Baš time što će dijete time mlijeko potezati i bradavicu dra­ žiti, izazvaće naviranje njegovo u dojke. 34. Nerazložan je, dakle, običaj naših žena po selima, što prvih dana ne dadu porodilji dojiti, nego joj traže zamjene (»pomu, pomajku, zadojku, zadojaljku, predojnicu). To je šteta za mater, jer joj se može mlijeko odocniti, omanjiti, pa i sasvim obastrmiti, a još veća za dijete, jer je njemu majčino mlijeko najpodesnije i baš za prvih dana najpotrebnije. 35. Griješe naše seljanke oko porodilje i u tome, što odmah prvoga dana na nju navale posjetama, jelom i pićem, pa i — vraćanjem . . . Nadmeću se, koja će prije i obilnijo »povojnicu« ili »krvaje« doni­ jeti, a velika bi uvreda bila, da porodilja od svačeg bar ne okusi. 36. Još je gore, što te žene i same oko porodilje zasjednu, pa često svu noć jedu i piju. Jadna babinjara ne može od njih ni mirno zaspati, a kamo li svoju nuždu vršiti. 37. Porodilja se ne smije ni glagju mučiti kao što se to čini po varošima. Ako sama zatraži, ili ako našu ponudu rado primi, možemo joj davati baš i snažne, ali samo blage hrane. Najbolje će je okrije­ piti mlijeko, čorba od piletine, juha, (supa) sa razmu­ ćenim žumancetom, jaja (ma u kom obliku), mežganik ( pire“) od krompira (krtole) s mlijekom i t. d. Uz to može uzeti i pomalo bijela, ali pržena a ne gnjetava hljeba. 38. Za porodilju nije nikakvo teško jelo, ili hrana koja nadima, n. pr. mastan kiseo kupus, pod varak, kavurma, sarma, pasulj, kuhano tijesto i t. d. 39. Porodilja više spava, pa više i žedni. — S toga je valja češće pojiti. 40. Za piće je najbolja voda. Drugo piće ili kahva daju se porodilji samo za lijek — po naredbi Ijekara. 41. Porodilju valja i inače čisto držati. Valja je umiti i isprati, kadgod se ukaže potreba. — Naročito neka r.uke često pere. Razumije se, da se to čini to­ plom vodom i sapunom. 42. Štogod se ukraj porodilje ili djeteta ukvasi ili zaprlja, valja odmah čistim ali sasvim suhim zami­ jeniti. Zimi se čiste preobuke ili prostirke najprije malo zagriju. 43. Kad se oko porodilje ili njene postelje što radi, valja paziti, da je mnogo ne krećemo ili ne uz­ mi rujemo. 44. Sve što je nečisto, iznosi se odmah iz sobe porodiljine. 45. I sva okolina porodiljina mora se čisto dr­ žati. Čeljad s ranama, prištevima, znojnicama i ospama ne treba porodilji puštati. Prašina, gjubre i smrad su veliki neprijatelj i porodilji i djetetu. 46. U prostoru, gdje porodilja leži, ne smije se ništa prati ni sušiti. Baš ni djetinje peljenje, 47. Od porodiljine sobe valja i domaće životinje odbijati. 48. Porodilju i njenu sobu valja naročito i od muha braniti, „Zdravlje*1. Darovi ,,Gajretu“. — Javne potvrde. Suljaga Vaizović narodni poslanik iz Rogatice darovao je „Gajretu" 20 K, mjesto odgovora prijate­ ljima, koji su mu čestitali izbor za poslanika u zem. sabor; Mumin Rahmanović iz Megjegje (kod Zvornika) darovao ie „Gajretu" 2 K, Huso Selimović iz Vitine kod Zvornika 3 K i Mula Halil Selimović iz istog mjesta 1 K. �150 Mjesto brzojavnih čestitki Alibegu Firdusu na presjednićkoj stolici i Muratu Sariću za narodnog pos­ lanika, na predlog Paše Barakovića, i Bećirage Kudre oba iz Domanovića (Rečice) darovaše „Gajretu" slije­ deća gospoda i to: po 5 K: Muharemaga Baraković( trgovac i Ibrahimbcg M uratbegović mlagji; po 1 K: Omerbeg Muratbegović; po 3 K: Sulejmanbeg Murat­ begović i Hašimaga Kapetanović; po 2 K: Murataga Baraković, Bećiraga Kudra, Mujo Hasić, Mehmed hodža Burić, Mahmut Hasić, Alaga Pašić, Hasanaga Muminagić, Jusufaga Graho, Memišaga Fazlagić, Ćamilaga Šarić, Alijaga Šarić i Sabribeg Muratbegović. Po 1 K 25 h: Halilaga Dizdar i 1 K 20 h. Smajil Hakija Hasanagić; po 1 K: Mustafa ef. Čaluk, Bijedić Salko, AhmedMarić, SalkoKrpo,Salko Gubelja.Hadžaga Kudra, Šaćiraga Kudra, Zulfo Bostandžić, Ahmed Mumi­ nagić, Ali ef. Muminagić, Muhamed Muminagić, Hasa­ naga Mešić, Salihaga Šoše, Hasan Agić, Alija Bitanga Ramo Veledar, Salko Hasanagić, Zulfo Zukanovič, Ahmet Mehić, Ragibbeg Muratović, Hafiz ef. Kapić, Osmanaga Mešić, Smajil Bucman, Alaga Turajlić Ibrin, Halil Lizde, Nasufaga Hajrović, Ahmet Hasić, Ibraga Koso, Avdaga Hadžomerović, ^.hmetaga Repešo i Sule Turajlić, 80 h Mujaga Dugalić; po 60 h: Adem Repa, Mujo Vujičić i Huso Pilavdžić. Po 50 h: Smajil TasHdža, Osman DelićAgjjSrahim Lizde; po 40 h: Meho Hasić, Hasan Lizde. Halil Čevra, Salko Gubelja stari, Mustafa MalohodžićŠaćir Zukanović, Osmanbeg Turajlić i Salihbeg Šunje; po 30 h: Mumin Mujičić j' Osman Šuta; a po 20 h: Ibro Šejtanić i Muharem Obzović. Ahmed Šepović iz Trebinja, prilikom udavanja kćeri, Josa Bodalića sakupio je od gospode za „Gajret" 21 K 55 h. Abdurahman Čehović sakupio je za „Gajret" megju članovima prilikom glavne skupštine islamske kiraethane u Goraždu 7 K. Halil ef. Hajdarović iz Bijeljine, prigodom dolazka jedinca Ćerimbega Prcljubovića Muhamedbega s liječilišta iž Gleichenberga (Štajarska) darovao je „Gaj­ retu" 1 K 7 h. Zulfo Beharić, učitelj iz Kotor-Varoši sakupio je za „Gajret" 13 K 60 h, a darovaše po 1 K: Mehmed Kozarčanin, Ahmed Tabaković, Kasim Kazić, Dizdar Abdaga, Ibrahimaga Hadžisebmović, Hafiz Husejin Horak, Mehmed Karaselimović, Selim ef. Hadžiselimović, Dizdar Hasan; po 60 h: Hajrudin Bagjar i Dizdar Muhamed; po 50 h: Derviš ef. Gjikić, Hadžo Salihović i Ale Imamović; po 40 h : Alija Skopljak i Salih Skopljak; po 20 h: Alija Gjuko, Smajil Neslić, Ahmet Botić i M. Hasak; Salih Zaimović 10 h. Husein ef. Kadić darovao je „Gajretu" 2 K. Konjhodžić iz Ljubuškog poslao nam je 116 K 98 h. od zabave održane u korist „Gajreta" u Ljutmškom. Ahmetaga Novalija iz Sarajeva položio je I K 74 h iz Gajretove kašice br. 11, koja je stajala u njegovom dućanu. Ahmetaga Softić, načelnik iz Fojnice te Omer ef. Begović iz Puračića darovaše „Gajretu" 15 K 40 h. Asim Ismet Kurt iz Travnika sakupio je za „Gajret" 4 K, a darovaše po 1 K: Mujaga Z. Pezić, Alija Ibrišimović, Hasanaga Lipo i Asim Ismet Kurt. G. Šerif ef. Arnautović, položio je svotu od 109 K iz Gajretove kašice kod istog, 10 K za M. Miralema i 5 K H. Karamehmedovića. Mehmed Herco, kahvedžija iz sela Mahale (kot. Visoko,) sakupio je na sijelu megju seljacima za „Gajret" 9 K 50 h. Sulejman ef. Alispahić darovao je Gajretu 1 K prilikom posjete Gajretovih prostorija. Mjesto brzojavnih čestitki H. Sulejman ef. Šarcu, prigodom njegove inštalacije darovaše „Gajretu" ova gospoda: Po 1 K: Arif ef. Sarić, Šajtaga Kurtović, Jusuf aga Tanović, Hasanaga Hasanbegović i Arifaga Agović. Po 80 h: Osman ef. Zametica i Salih ef. Dilberović. Po 60 h: Hamidaga Kurtović, Halidaga Zvizdić, Ago Pošković i Ahmedaga Tanović; po 50 h: Osman aga Zvizdić i Hrustanaga Bijedić; po 40 h: Alija Pavalić, Hasan ef. Tanović, Ahmetaga Begović i Omer Kurtović; po 20 h: Smajlaga Demir. Svega II K 80 h. H. Egrić, kadija iz Vlasenica poslao je kao dar „Garetu" 50 K mjesto putovanja na svečanu instala­ ciju i počast reis-ul-ulemi. Ahmed Šuljak iz Trebinja poslao je „Gajretu" svotu od 14 K, koju je svotu sakupio na jednom sastanku megju svojim prijateljima (ahbabima.) Hafiz M. Jakić sakupio je za „Gajret" 31 K na večeri kod g. Ahmedbega Cerića, koja je data u po­ čast H. Selim bega Džinića a na poticaj Abdage Ce­ rića darovaše i to: 10 K Selimbeg Džinić; po 5 K: Ahmedbeg i Hrustanbeg Cerić; po 3 K: N. N. i Hamdibeg Biščević: po 2 K: Osman ef. Mehmedbašić, kadija. Muslimanska štedionica iz Foče poslala je 100 K i to: iz Gajretove kašice br. 346; 61K 53 h zajedno sa pripisanim kamatima, koju svotu su iz svojih sred­ stava kao dar „Gajretu" povisili na 100 K. Salih Seremet iz Livna, darovao je „Gajretu" 60 helera. Gajretove vijesti. Z a b a v e u k o r is t „Gajretu". U korist našeg općeg narodnog kulturnog pređuzeća „Gajreta" prire­ dila je naša svjesna školska omladina u Ljubuškom zabavu, koja je donijela K 11698 čista prihoda Gaj- �151 relovoj blagajnici. Isto tako je priredila zabavu i škol­ ska omladina u Foči, koja je takogjer imala lijepa uspjeha i koja je donijela Gajretu 226'46 kruna pri­ hoda. Osim toga priredila je muslimanska čitaonica u Žepču zabavu, čiji je Čist prihod bio namijenjen V* u korist čitaonice i l/s u korist Gajreta, te je i od te zabave Gajret dobio K 57 37. Imena one rodoljubive braće i prijatelja našega kulturnog napretka donijećemo u idućem broju, a za sada neka je kako svijesnim priregjivačima tako i svima onima, koji ove zabave i najmanjim prilogom potpomogše, topla hvala i priznanje. „L ig a hiljad e" . Evo već nas*upiše mubarekjdani Ramazani-šerifa, a članovi »Lige hiljade« još nisu ni trećim dijelom izmirili svoje prinose, na koje su se lanjske godine obvezali. Mi ovim punovno pozivamo sve one, koji nam prinose za »Lige hiljade« još nisu uplatili, da to što skorije učine i timp, odužujući se svojoj sopstvenoj obvezi, doprinesu našem najkorisnijem narodnom podozeću, našem milom Gajretu. Mi se nadamo, da do konca Ramazani šerifa ne će izostati nijedan član „Lige", a da neće svoj prinos naplatiti. R a in a za n i-šerif m ubarekj olsun! — Svoj braći muslimanima, prijateljima našeg kulturnog unoprer gjenja » Gajret « najsrdačnije čestita mubarekj RamazaniŠerif nadajući se, da će mu on donijeti i ove godine, kao i svake druge, lijepe koristi i time ga ojačati u njegovom blagotvornom djelovanju na dobru našega milleta. Ramazani-šerif mubarekj olsun! sada prispjelih priloga iznosi blizu 3000 kruna, a da će se ta svota jošte znatno uvećali odbor je u tome više nego siguran. Naročito se može sa sigur­ nošću govoriti o povećanju te svote kada se uzme u obzir to, da poznati narodni rodoljub i poslanik ze­ maljskog sabora H. Salihaga Kučukalić, koji je obećao ovu stvar sa velikom svotom pomoći, još nije položio svoga priloga. Isto tako nisu još položili svoje priloge od po 500 kruna Mahmudbeg Fadilpašić i lsmetaga Merhemić kao što nisu ni mnogi drugi bogataši i na­ rodni prijatelji svoje priloge još poslali. Osim toga, doznajemo, da će i merhum Alibegova mati potpo­ moći ovaj fond sa 1000 kruna, a njegov zet Hilmibeg Hapetanović i hanuma mu sa po 200 kruna. Prema svemu tome se može nadati, da će ovaj fond biti znatan temeljac, koji će Gajretove temelje učvrstiti'i osigurati. G ajretovim d u žn icim a . Molimo sve one, kuji nam duguju štogod za Gajretove razglednice, da nam novac što prije pošalju. Naročito pozivamo one, koji nam još od prije nekolike godine duguju i koje smo više puta pismeno pozivali, jer ćemo napokon biti pri­ morani, da takove nemarne dužnike iznesemo u jav­ nost, pa čak i da ih tužimo sudu. Isto tako molimo onu gospodu, kojoj smo po­ slali Gajretove marke na rasprodaju, da nam pare po mogućnosti što prije pošalju. G a jretove r a z g le đ a n ic e . Odbor ima na za­ lihi veliki broj Gajretovih razglednica — čestitki za bajram, ali samo jedne vrsti (sa polumjesecom) po 6 hel., pa molimo mušterije, da se za ovu godinu s ovima zadovolje, da bismo ih mogli rasturiti. F ir d u so v fond. — Dobrovoljni prilozi za ovaj fond neprestano stižu Gajretovoj blagajnici. Svota do Azbuka (abeceda) ćirilicom i Latinicom. ć irilic o m : Latinicom : ćirilico m : 6 B, B r r, a A, e E, 3K JK, j 3 3, a A, b B, v V, S G, d D, e E, ž Ž, z Z, H H, j J, K K, ji A , M, H H, h, n N, nj Nj, a A, B, iZE), jb M m M, L atin ico m : i I, i 1 k K, 1 L, ć irilic o m : o O, n n, P P, c C, T Latinicom : o O, p p, r R, s S, t T, ćirilico m : u u,. m I II, k Ti, V V, ^ Ti. Latinicom : c C, š Š. ć Ć, dž Dž, gJ G j. č Č, lj Lj, T, y u U, Eb, (j) <0, x X, f P, h H, �152 Nakladna knjižara DANIELA A. RAJONA, Sarajevo. — Ovih d a n a su izašli u mojoj nakladi U s t a v n i z a k o n i , i to : Zem aljski š ta tu t, Izborni red, Posloyni red sab o ra, Z a­ kon o s k u p lja n ju i o d ru štv im a i Zakon o kotarskim vijećim a. C ijena knjizi 1 K 30. Ko p ošalje novac u n ap rijed , dobije knjigu prosto od poštarine. N a narudžbi v alja naznačiti u kojim se p is­ m enim a knjiga želi, budući će izaći ista u srp sk o -h rv atsk o m jeziku u o b a p ism a i na njem ačkom jeziku. Gajretovo cigar-ćage. je ispitano o.đ svjetskog naučenjaka, profesora kemije na bečkom uni­ verzitetu Dr. Lambecka i pronagjeno najboljim i za zdravlje neškodljivim. Pa kadj još uz to od potrošenog Gajretova cigar-ćageta ide 10% u korist ,,Gajreta“ zar nije i sramota i grehota, da Muslimani drugo cigar-ćage troše! Jest, i po sto puta jest i stoga je dužnost, da svaki musliman kupuje i troši samo-i isključivo Gajretovo cigar-ćage a da odbaci sve druge fabrikate. Muslimani, trošite samo Gajretovo cigar-ćage! ne uzmiče svojim kvalitetom ni pred najboljim fabrikatima na svijetuZato je treba da je kupuje svako, a Muslimani naročito za to, jer 5% od prodane robe dobiva društvo ,,Gajret“, 'koje se brine za kulturno podizanje muslimanskog elementa u Bosni i Hercegovini. Svaki musliman i prijatelj muslimanskog napretka treba za to da ku­ puje samo i isključivo ,,Gajretove“ šibice i da ih pretpostavlja svim drugim fabrikatima 1 Muslimani, trošite samo ,,Gajretove“ šibice 1 Za uredništvo odgovara: Osman Gjikić. Islamske dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu. �Gajretov safun. Izišao je Gajretov iruara o. g. stavljen ....i... u promet. raznih vrsta, pa omči da zadovolji sve Gajretov je Gajretov safun dob ' voće, tako, da., se svoje potrošače. Naru može mjeriti sa najl proizvodima. Stoga’ će umuje, svaki brat musliman a/ ti samo Gajretov ljavat’ svojoj potreb a tim prije, što će u isto safun i s njime korisniju nan ustanovu ,,Gajret“, koja vrijeme potpomagati svoji od cjelokupne prodat* rob ade: 5\ , 0*1 Satli 13 Z3 Jtranje i 10 Od safuna za umivanje. . | -E p a Gajretov salili, o ijzvodi fabrika safuna K?rl3 JdCObi-a U GraCU, koju zastupa za Bosnu i Hercegovinu Agentur-ka radnja Abrama Isaka Eomano u Sarajevu. Sve upite, informacije i poruđžbme šalju se na spomenutu agentursku radnju: flbram IsaH Romano, Sarajevo. Braćo muslimani! Trošite Gajretov safun! �r RIVI LKGOVANA H Z EM A L JSK A B A N K A | ZA BOSNU I HERCEGOVINU. Uplaćeni dionićHi Capital 10 tnilijona H^una. CENTRALA U SARAJEVU. OO m po to k itrn o »dije lje n je . OO OOP B ankovno o d ijo ljen je. OOP i:5. OOP O d ljeljo n je ro b u . OOP jjj Izdavanje 479 i 5% hipotekarnih založnica i 5 komunalnih obveznica, koje se mogu upotrijebiti u svakovrsne naročito ženiđbene kaucije kod zemaljskog i vojenog erara. ::;2 FIL IJA L E : ISPO ST A V E : ::s u Bihaću, Derventi, Gradiški, Goraždu, Lij^vnu, Ljubnškom, Sauskom Mostu, j.!| N»nun, Stocu, Travniku, TreMnju, :::t ",if gradu i Zvorniku. u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru i Donjoj Tuzli. Zastupstva po svoj Bosni i Herce- Prepot uču - je za sv e banka. iz- ršuje c 3Ć najpovoljnijim ušlo p oslove sa robom ,, koje ;:;j :ji iiUižžiiUUUiUžžižHiinUUUiUii .'UiUižiiUiiiiUiiUUiiiiUiiUiV^' Pozive, o siliš, pro e, trgovačke ohj: , 11* ’ i e papire i kuverte, trgovačke kr-, m r , memorand t, okri.-mte ■redatnice, dopisnice, kao i sve trgo.ački islunice, godlš'.ija izvješća i bilance za udruge, Stedione banko, a. bilje diplome i adrese, pes.jisuice, karte prigodnire, kao i ostale u Štamparsku strr.kii zasjjecajuće raduje p ru d u im iz r a d b u Islamska dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu s n a b d je v e n a f najmodernijim slovima, šarama i mašinama (strojevima) ima), te preuzima Štampanje ilustrovanih listova, brošura, knjiga i časopisa ---- u harudžhe iz mjesta i sa strane obavljaju se u najkraćem vremenu. "a jv r Ukusna izradba. Cijene umjerene t � https://kolekcije.nub.ba/files/original/3128230f6ae4e4e778193c20ea5f2593.pdf a678eac1626a82f71488a785cdec47ce PDF Text Text GODINA III. BROJ 10. GAJRET izlazi 5. dan sva­ kog mjeseca na 16 stranica, a po po­ trebi i na viSe. CIJENA je listu ,,Gajret“ : za članove 1 K 20 h zanečlan. 2 K 4 0 h na godinu. ---. JXZlyii <k~lj db^jL* — ----— ■Taleba, učenici i se­ ljaci plaćaju 1 K 20. GAJRET GLASILO „GAJRETA", DRUŠTVA ZA POTPOMAGANJE GJAKA MUSLIMANA NA SREDNJIM I VIŠIM ŠKOLAMA. " = Uo'ieiaK uoBor y ErtponH. — Male rUgovora Z^hidu. — Sa jedne ost: I I oa BajiiHor - Iz s llč ra „ S a Ner. .ve“ — Zemlja. — Komljenje jretovi v’ ili. — Gajrelova so ' — Islzn.sH . 'jet: Musa Ćazim efendi, • povrće ie kao narodna hra - -av n e pocfvrde - darovi. — Pa3ne I e h n o j'in e 6H.t>enn.i K* i 5ARAOEOO. Islamska dionička štamparija. �Gajretov safun. Izišao je Gajretov safun, koji je od 15. februara o. g. stavljen u promet. Gajretov safun iiuade razniL vrsta, pa će moći da zadovolji sve svoje potrošače. Naročito je Gajretov safun dobre kakvoće, tako, da se može mjeriti sa najboljim proizvodima. Stoga će, bez sumnje, svaki brat musliman tražiti samo Gajretov safun i s njime zadovoljavati svojoj potrebi a tim prije, što će u isto vrijeme potpomagati i . svoju najkr' r' c'r 'ju narodnu ustanovu ,,Gajret“, koja od cjelokupne prodate ro’SuflM3 Z3 prailjE i 10" o Od safuna za umiuar.jz. Gajretov safun proizvodi fabrika '■Si*'(imaš, Karla Jacobi-a u Gracu, koju zastupa za f osnu i Hercegovinu Ageni lirska radnja Abrama Isaka Romano u Sarrjo-d. Sve upite infornreije i poruclžbine šalju se na spomenutu agentursku radnju: R'iraiTI ' 1 RomanO, Sđf ?W0. Gajretovo cigar-ćage. je ispitano od svjetskog naučenjaka, profesora kemije na bečkom uni­ verzitetu Dr. Lambecka i pronagjeno najboljim i za zdravlje neškodljivim. Pa kada još uz to od potrošenog Gajretova cigar-ćageta ide 10% u korist ..Gajreta'1 zar nije i sramota i grehota, da Muslimani drugo cigar-ćage troše! Jest, i po sto puta jest i stoga je dužnost, da svaki musliman kupuje i troši samo i isključivo Gajretovo cigar-ćage a da odbaci sve druge fabrikate. Muslimani, trošite samo Gajretovo cigar-ćage! �BROJ 10. GODINA III. GAJRET izlazi 5. dan sva­ kog mjeseca na 16 stranica, a po po­ trebi i na više. Ja CIJENA je listu ,,Gajret“ : za članove 1 K 20 h zanečlan. 2 K 4 0 h na godinu. j* Taleba, učenici i se­ ljaci plaćaju 1 K 20. C A J R ET GLASILO „GAJRETA", DRUŠTVA ZA POTPOMAGANJE GJAKA MUSLIMANA ---------------NA SREDNJIM I VIŠIM ŠKOLAMA. — - ■Vlasnik : Društvo „Gnjret“. jj 5. oktobra 1310 SARAJEVO. Osnivajmo Gajretove pododbore! Odavna se je već osjetila potreba za pro­ širenjem rada i agitacije na. Gajretovim poslo­ vima. Radi toga su se još prije godinu datfa poduzeli koraci, da se po raznim mjestima naše zemlje osnuju društveni pododbori, koji bi taj rad i agitaciju proširili. Na predprošloj glavnoj skupštini su usvojena pravila, u kojima je bilo predvigjeno i osnivanje pododbora, pa se je očekivalo, da će ta pravila biti odobre­ na i time nam biti pružena mogućnost, da pododbore možemo osnivati. No to odobrenje nije išlo tako brzo. Go­ tovo čitavu godinu dana se je moralo čekati, da se pravila povrate sa vlade. Pa i kad su se tu skoro povratila, nisu bila jošte odobre­ na. Ljetos je vlada poslala odboru pravila radi toga, da se u njima izvrše neke izmjene pre­ ma propisima novog zakona o udruženjima, što je odbor dakako i učinio i tako izmije­ njena i prema propisima zakona udešena dru­ štvena pravila poslata su pred Ramazan po­ novno vladi na odobrenje. Pri predaji pravila nam je obećano, da će odobrenjfe uskoro uslijediti, no to obećanje nije još do danas ispunjeno. — Ali služeći se pravom, koje nam daje zakon o udruženjima, mi to odobrenje ne moramo čekati duže od 6 hefti. Ako za to vrijeme vlada i ne odobri pravila — ali i ništa ne odgovori — ima se \ v r \ f j O l J I j i i j| Urednik: Osman Gjikić. smatrati kao da su pravila odobrena i po nji­ ma početi rad. Šest hefti je već prošlo i od onda, kako smo mi pravila ponovo predali vladi, pa pre­ ma tome smo već stekli pravo, da prema nji­ hovim propisima radimo, te da osnivamo i društvene pododbore. Stoga i pozivamo sve naše povjerenike i ostale Gajretove prijatelje, da što prije pri­ stupe radu na osnivanju pododbora, o čijoj potrebi nije potrebno da govorimo. Da bi se u jednom mjestu pododbor mo­ gao osnovati, potrebno je, da se prijavi naj­ manje 50 članova, koji će se sakupiti na skup­ štinu i izmegju sebe izabrati odbor. Pododbor sastavljaju petorica članova i to: predsjednik, podpredsjeđnik, tajnik, blagajnik i revizor, koji će izmegju sebe podijeliti posao i nastojati, da se Gajretova ideja u narodu što bolje učvr­ sti i raširi. O djelokrugu pododbora će glavni odbor uskoro obavijestiti svoje povjerenike i prijate­ lje, kao i razaslati u sva mjesta zemlje uputstva, kako se poslovi pododbora imadu voditi. Nu mi već sada pozivamo prijatelje na­ šega napredka na rad, da bismo što prije imali što veći broj pododbora jer njihovim osnivanjem podiže se i ,,Gajret“, koji treba da nam je svima, bez razlike mišljenja i uvje­ renja, zajednički i mio! Osnivajmo braćo, Gaj­ retove pododbore! �154 X., — CapajeBo. rioH eT aK HOBor n o S a y EeponM. ^paoaBe cy a Hapo^n na^ajin a hohobho ce A11' aajm, pa3Bii cy ce rocno^apcicn n ApyuiTBeHa chctcmh, Ha3opn o HOB]eKy h AP^acn npoMajeHa.ni, APyniTBeHe ce h ApsKaane ypeA6e ycaBpmaBavie, Hayica nanpeAOBavia, n3Bpuui.ia ce HeKa oTKpaka n Ha’iHH ce npoH3BOAH>e npoMnjeHHo. aok ce je . ^ a ^kh Ayx o(uo 6oaho cpeAoBjeKOBHHX cnoHa a Eepona Aouma y AaHanm>ii CTaAiij. CpeAH*H ce BHjeK mije CBpimio k3krbm Har.uiM Aora^ajeM Kao oho CTapu ceo6oM napoAa ii naAOM pHMCKor uapcTBa. JlaraHa h HeBHAHa CHJia HOBor Ayxa npeo6pa3HJia je CBajeT n yAapima TeMe.t hoboj nepaoAH. Ha pa3Me^H cpeAH>era n HOBora BajeKa Ha»ia3nMo npenopoA y IiTa.nija, no3Hax hoa HMeHOM xy MaHisiaa a h peHecaHC-e, a.ia oBaj npenopoA Haje caMo npenopoA CTape yMjeTH0CTK a noneiaK Hani.T,eAOBaH>a rpuree n piiMCKe Ky.iType, HerO je oh : „noneTaK MOAepHora cbhjeTa y iiojibthijh, 3HaHOCTa, yMjeTH0CTH a APymTBeHOM acBBOTy“. II^pKBa je y cp6AH>eu BiijeKy 3aTpna.aa rpHKy a paMCKy i;nBn^H3aAajy, na "je 'Ha h>chbm py mesima Ma 60.1 a 3aBe.ia nape.TBO Mpaica a i^pHor K.iepiiKa.iii3Ma, noA KojnM cy eBponcKa HapoAH Ayro laMimii. HayKa, cnyTaaa y okobc ijpKBeHnx nponnca, <yiyacima je upkbh h H>e3BHBM AorMaMa n 6im a 3aTBopeHa y caMocTaHCKe 3HAHHe. rocnoA^p AynieBHor seneoTa 6a.ia je upKBa, na cy 6oroc.ioBHe Hayxe 6a.ie HajoTMCHaje 3aHBMaH>e, a CBeneHBna Hajyn.iBBHnja CTajie« y AP^asH. CpeAfbn je BnjeK ao6» or.Baja&a a rpy6e cime, na je $cyAa-in3aM AocTarao CBoj BpxyHan. noB.iacTHAe He 6ajaxy CBojima njejioKynHor HapoAa, Hero caMo 0Aa6paHe Kjiace n.ieMiika, na cy omi no tom 6im a HajMohHaja (JiaKTop y 3eM^>a. HajBekii je a **o HapoAa KMeTOBao a ° k je 6poj Cw 1o6oabiix 6ho Bp.io HC3HaTan. y XV. BnjeKy none.ia cy ce eBponcKH HapoA« no- rpaAona, TproBua, no.opcKH »apoAn «*«»)» ■* »** O u c a „ Heno rpo3»M«BO hjctbo aa A p f a ™ « .. o5oraU a.aH .ea o6S3HMa w e , na M ce " x “-MAe c u a ? AMepnae, « a ce Ta»o oSoraTH n apaTO oneT y Ao„oBHHy. H a cra je hchb caoSpakaj a a i e l j j E apono, A n p a n h HHAaje, a 10 je Eeporai AOHajeAO Ee.inKe M aTepnjanee KOpaCTB. H obh napoAO. paAH esor A"6Por reorpa^eKor no noHcyja, n36.ijajy na CBieT«ty noaop»H«y. IH nam ija 3ayBiiH.’Le npBO MjecTO »el,y eBponcKHU B0Hapx»ia«a u Sapa Iirajin jy y noaaABHy. U loaftoann n.lo:.e y AMepMKy. TaMo ce Hanpne cbjihop 6oraTCTna, Koje aohocc y 0Tay6nHy. H 6am onaj hobeu noAHMce HIaanHjy a« oho 3aMjepne Moka. y H>y ce yr.ieAajy APycn HapoAn. H jeHy ypeA6y BojcKe, KO.ioHiija.my noAiiTHKy a eKcnAoaTiicaifcc CTpaHiiJC 3eMiA>a y3iiMajy APype eBponctco AP*at,e. A.ia IlInaHiija naAa5 a EmuecKa u Xo.i.iHAnja nocTajy r.iaime 3acTynH»ne MopCKe cime a K0J0Haja.iHe Moka. HlTaMna je A°HHiejla JlaKy na6aBy KH>ara. K pyr ce o6pa30B8HHx cb6 Bome iiiupn u 3naH>c Haje Bnuie Ao6po nojeAnnux cTa.ieaca, Hero onke, HapoAHo Ao6po. ^ a KH>ara 6yAe •uto jeijiTHHaja, npoHa^eH je nanap, na cy n capoMaoma JtyAn Mor.m KH>ary Ha6aBHTn. 0 HapoAHoj ce npocBjem Hoje npaje hh mhcahao, a MOAcpna ApacaBa y3nua Ha ce, Aa TpajeSa HenacMeuocT a nooyjiapame 3HaH>e. trpajarame cy OKpyH>eHe r.iaBe, na u HeKe nane, 6im e HenncMOHe, a A»Hac ce iiAe 3a thm, a « h Ma.ioM AjeTeTy He MaitKa Ta npiiMHTHBHa Hao6pa36a. y Ao6a<})eyAa.iHor ApymTBeHor ypeken>a 6uo je TeacaK KMer rocnoAapeB, Be3aH 3a 3eMA.y, na ra je B.iacHiiK Morao 3ajeAHo 3a 36ma.om npoAaTa. Huje ce cmho oMcennTii a hh 36Mjby HanycTiiTu 6e3 AonymTeita rocnoAapena. Ha meroBHM cy jie^mia 6hah cbh ApwaHHa TepeTB, a a HajBeka Ano npnxoAa oa 3eM.ioe AaBao je rocnoAH. 4>awTopa no.iHTBHKH y aeMJLH 6a.ia cy HACMaka, Koja cy c Kpa.i>eM A^je^n B.iacT, a Tencami cy a rpa^aHa 6 hth npocTa paja caMo Aa cayaca a paA«. OBaj je $eyAa.mn OAHOinaj cTaaa PeBoaymija o6apaTH H3HecaBma npiiHmin cao6oAe a jeAHaKOCTii. H oho Ma.io 6yAnra. By^eH>y cy obom Aa.ia BMny.ica HeKa otAo6a nporaamyje KOHCTHTynaoiiaaii3aM a cjo6oAy HaKpnfea. Il3yMHJia ce uiTaMna, H3yMao ce KOMnac, npopoAa. /ipacaBe cy noiejie yicnAaTH CTape n.ieMnkcice noHanrna ce AMepaaa a oTKpao ce MopcKa nyT y HHAiajy. B.iacTime, npor.iacH.ie noAaHHKe jcAHaicaM npeA 3aK0H0M. y EBpona HacTaje hobu skrbot. IJpKBeHH yHiiBcp3ajiaCBaisoM je 3ajaM>ieHa caofioAa KpeTama, Mam.’beH>a, hcth3aa jea.aBa a ycTyna MjecTo nHARBnAya.ia3My nap o jii Aaaa, aKO ce He koch ca nocTojekaM saKoiuiMa. CejbaKa ^ ok cy ce y cpeAH>CM BajeKy Hajia3a;m eBponcKH aacy ocJio6oAH^e BjeKOBHor rocnoACTa a TyTopacaH>a a ropoAH cbh Ha nanaH no3iiB n num a TaKO nyT IlajiecTHHe cnoAapeH>a a AaJi© My 3eM.i>y y nocjeA. oAcaAa y3iiMa cbo Bekera Maxa noAjejia HapoAft. H anaa ce npoB3BOA»>e tokom BpeMeHa nocBCMa H3 Tor HHAHBiiAya^acTHHKor ocjekaja pa3Baja ce npoMajeHao. yBeAen>eM nape a MamaHH3Ma Hac'rao je A>y6aBnpeMaHapoAHoj kh>h3h a HapoAHOMje3aKy,aacTOTaKO npeoKpeT y TproBHHii a npoB3BOAH>a; a cmoCoAua je npeMa caMocTajmoj HamioHa.moj AP*aBa. Mok nanimcTBa KOHKypeHUiija AOBC.ia, Aa ce je HOBan a 6oraTCTBO c-rao noHHH>e MajiaKcaBaTa, a h ocjekaj oa&hocth npeMa npKBa. roMii.iaTU Ha jeAHoj CTpaHu: y pyKaMa Bp.io Ma.ior JlaTHHCKH je3BK noMa.io ycTyna MjecTa KapoAHOM a nocTOTKa 6oraTama — KanaTa.iacTa, aok ce je Ha jaB.-ba ce HapoAHa KH>iira h Hajiaaa cnojy npany unjeHy. Apyroj noneo HeMii.iaAe yBekaBaTa 6poj 6ecKykHBKa. y IIpoHa^a3aK ManieTCKe arjie OMorjkao je ja>ia n AycTpaju jo Bpjio Ma.ia 6poj ohhx — 10% oa qaje.ior jkhb.TjH npoMeT Ha Mopy n TproBima say3HMa cbo Beke 5KHTe.i>cTBa , 'Iliju npHxoA ii 3hoch roAnuiH>e npcKo AHMeH3iije. Haje to Bume iproBHHa H3Meky n-iCMcna a 1200 K. �155 E kohomcko cTaH>e n BeaaKa iiponjKiraja noAiijeJiHjia je Jhjjip y ABa Ta6opa. M aja nocjeA, Koju je > Ao6a MepicaHTii.iH3Ma ijBao, noHUH>e H3 AaHa V A«h na* A^TH, noHHK.6 ra HecTajaTH, jep He Moace Aa oao.ih ea-aa KanaTa^HCTH'iicor Apyn*TBa. MaHy<J)aKTypa ycTyna uje­ d a (jiaCpaua noniTO joj je OBa uoApoBaaa CBaicu TeMe.i, samo specijalno kod nas muslimana, nego da i u cijeloj Bosni t. j. bosanskom narodu uopće ide sve po starom. A izvan svake je sumnje, da naše hodže ne­ maju absolutno nikakva uticaja na bosanske muslimtane. Kad bi pak ovaj nazor bio pošljedica četiri stogodišnje orijentalne vladavine, onda ga se ni Bu­ oncTaHKa u HanpeTica. gari i Grci, koji su od nas mnogo bliži Orijentu, ne HanpPAa« TexHaice, usBpcHa KOMyHBKau;aja a caBpuieHa npeB03Ha cpeACTBa u e^o6oAa TproBanc ctbo- biše mogli tako brzo otresti, pa bi i oni bili u za­ stoju kao i mi. pnme CBjeTCKH Tpr. IIoTpe6e ee jtyA a yMHo®uw:e a Istaknem li još okolnost, da se ni sam Zahid B3B03 Apw»Ba CTpauiHO noBeha. Taj b 3bo3 aoctbskc y ne drži principa o podjeli rada i da kao laik — bez Hauie Ao6a orpoMHy CBOTy oa 70 Ma.iajapAa icpyHa. TesnaaKa je ({laMa-oja npoa3B»l)ajia npje CBe CTBapa, uito i najprimitivnije spreme, koja se traži od jednoga joj je naucicaBa.ia Kybna noTpe6a, aok Aanac npoB3Baba pisca — kritičara — piše o vjerskim pitanjima, dr­ y Hajeume c-ayiajeBa caMo oho, uito joj hocb iiaj6o.T>u žim, da sam dovoljno potkrijepio svoju tvrdnju o Zahidovoj površnosti i nedošljednosti. npouenaT KopacTB, ocTajio Ha6aB.i>a aa mi jami. IlapoČitajući drugi i glavni dio Zahidova uvodnog 6poA a 5icejte3Hima nnje(J>THnnuie npeB03. UapođpoA AoBjiaua Hewe CTBapa a npoAJKTe 113 HajyAa.r>eHnjHx icpa- razmatranja’ bijah u prvi mah u neprilici kako da jeBa cnajeTa (AnepaKe a AycTpajiaje) a to uoa thko započnem, jer ne znadoh ili bih prije osudio njegov ton pisanja, ili onu nepojmivu komociju u nabaci­ jet})TBHy uajeHy, Aa ce y MHoriiu KpajeBiiua Enpone HeHcn^aTii acTe isaine npoB3BabaTii. AycTpa.iCKa je By«a vanju tvrdnja, kojom onako hladno i bahato pod­ TaKO CHii3BJia u.rajei y eBponcice, a » Ta rpaHa upaBpeAe vlači „pogrješke" i konstatuje „nedaće". — Sva je naAa AaHouuue y EBpona. Kano je jeBTUH npeB03 y a »- sreća, da mu ne odgovorih odmah, u prošlom broju, HauiH>e A^6a, noKa3ahe Hau obh opojeBn: npeB03 oa 100 jer sam vrlo lahko mogao doći u sukob sa hadisi « (mislite o muminima dobro!) Kr. mehepa H3 EBpone y IIaAajy a K n ny He CToja Baiae Šerifom Hero 1 K 20 x. Ao 2 K 40 x. pošto mi u početku ovo razmatranje izgledaše kao Ma BHA0MO, Aa ce je CTaae Eepone tokom Bpe- kakva „Dreperijada". ueHa Majeftano, Aa cy rocnoAapcKa, a p Vuitbchii h KyjiNu pročitavši malo pomnije dogjoh do osvje­ TypHU OAHOuiaja aMa.ia Besana yTnuaj Ha pa3Boj ii>e- dočenja, da sam na krivom putu i da plitkoća Zahi­ 3hh, Ha yHyTapa>e upn^HKe H>e3iiH, Kao a Ha iteHo nodova suda, koja ide tako daleko, da pod jednu kapu .naTauKO 3HaMCH0Baa>e; yonke, Aa je cbo obucbao o trpa „stanovište orijentalne mudrosti" i vjerske pro„CTBapmiM oAHOCHMa ca^a" propise, odaje sve prije nego li piščevu svijest, da barata teškom temom i piše o vrlo škakljivom pi­ tanju, pa radi toga nije vrijedno, da se čovjek uzrujava i posiže za oštrijim sredstvima, nego je do­ voljno, da se ovo nabacivanje hladno raščini, pa da se tako 1 naš Zahid osvjedoči, da je njegovo raz­ matranje — jedna velika nedaća u koju je zapao Ibni Munib: --------- ----radi toga što se nije držao principa o podjeli rada Malo odgovora Zahidu. i što je smetnuo s uma, da je prvi uvjet dobre kri­ Mubesmila! tike svestrano poznavanje predmeta o kom se go­ U članku „Kako da razvijemo rad u narodu" vori, a onda oštro oko i zdravo zaključivanje. — A ustvrdih, da je Zahidovo razmatranje o „pošljedicama njemu fali oboje. orijentalne filozofije" površno i skroz pogrješno i na­ Definira (tarif čini) ispod kritike i to je nesu­ tuknuli, da ću se opširnije osvrnuti na ovu stvar. — mnjiv dokaz, da mu fali poznavanje predmeta o Da izbjegnem suvišnoj prepirci sa našim urednikom, kojem govori. — Evo, da vidite njegove definicije: prelazim šutke preko njegove primjedbe i ako imam „Dužnost opća je ona, koju m o r a s v a k i z v r ­ valjanu ispriku, pa ću odmah odgovoriti Zahidu i š i t i , ali ako je izvrše n e k o 1 i c i n a s o s t a l i h opravdati svoje tvrdnje o njegovom razmatranju. spada odgovornost". Po ovoj Zahidovoj definiciji Rekoh, da je površan i držim, da mi se ne treba farzi kjifaju m o r a vršiti s v a k o , i n e m o r a vr­ mnogo baviti dokazivanjem ove tvrdnje, jer je to šiti s v a k o , nego samo pojedinci!... Je li onda čudo, malo pomniji čitalac mogao i sam zapaziti. Dosta će što Zahidu izlazi sve tumbe? Nastavljajući veli Za­ s toga biti ako upozorim na njegovu tvrdnju, da je hid: „Ovu potonju podvlačim..." Kad bi on pod „po­ nazor pojedinačne i općenite dužnosti prodro u na­ tonjom" mislio — potonju definiciju (a ne potonju rod preko hodža, premda je i sam konstatovao, da dužnost), onda bismo se u daljnjem sudu složili kao je princip podjele rada u velikoj mjeri nepoznat, ne dva brata, jer zaista potonju (naime definiciju) treba �156 podvući pošto u njoj uistinu leži pogrješka i to ve­ lika, velika pogrješka... Složili bismo se i u daljnjem sudu i mogli bismo onda zajednički misliti „koliko nedaće nastaje od truda" — kad se slabo definira „i dokle bismo s tim doprli kad bismo svi ovako slabo definirali... Što se tiče samog Zahida, držim, da bih već ovdje mogao metnuti tacku, jer je njegova definicija neoboriv dokaz, da mu nije jasna ova ustanova ori­ jentalne mudrosti! pa da već radi toga nije u stanju podvlačiti „pogrješaka" i govoriti o „nedaćama". Nu držim i to, da bi bila velika šteta kad se ne bih malo osvrnuo na njegovo „klasično" zaključivanje, pa ću mu s toga posvetiti još koji redak. U svojoj definiciji veli Zahid: „dužnost opća je ona, koju mora svak izvršiti, a l i a k o j e i z ­ v r š i n e k o l i c i n a — onda s ostalih spada odgo­ vornost". Uza svu svoju nelogičnost ipak ova defi­ nicija ima tu dobru stranu, da se iz nje jasno vidi, da „dužnost opća" ne može spasti, d o k j u n e iz ­ v r š i b a r n e k o l i c i n a . — Pored svega toga po­ vlačeći otale konsekvenciju, veli Zahid doslovno: „Pozvani su svi jla rade, 3 s v a k s e o b a z i r e na d r u g o g jer drži, da je drugi više pozvat ^d-D jega samog, kad je u pitanju rad za općenitost, rad za narod“. I radi toga podvlači pogrješku i konstatuje nedaću... Ta za Boga miloga, ako Islam nalaže, da bar nekolicina m o r a v r š i t i opću dužnost (n. pr. ukopati svog mrtvaca) a ipak niko te dužnosti ne izvrši (pa mrtvac ostane neukopan) — je li onda krivnja na Islamu ili su krivi muslimani, koji se nijesu htjeli držati islamskih propisa? Svak će živ na ovo pitanje odgovoriti: „pa to se zna, da su krivi muslimani", samo eto naš Zahid hoće da bude origi­ nalan pa zaključuje: „Kriv je Islam !...11 I uza sve to on se još usugjuje podvlačiti pogrješke i konstatovati nedaće! Pa da čovjeku ne stane pamet!... Subhanellah!... Ovim sam gotov sa Zahidovim razmatranjem, a ako sam u raščinjanju bio malo pooštar, nijesam kriv ja nego njegova površnost, koja ga je dovela u ćor-sokak. Vrlo se je lijepo oduševljavati za Evropu i unositi njezine korisne tekovine, nu treba ujedno odbaciti kojekakve uticaje i pažnju posvetiti na­ činu, kojim će se te tekovine kod nas ukalemiti. — Osobito treba držati na umu, da je slijepo oponaša­ nje jedna ružna i pogubna stvar i da treba dobro i svestrano odmjeriti svaku riječ, kojom se govori 0 Islamu i njegovim ustanovama. Nikad se ne smije smetnuti s uma, da su se 0 Islam oblomili kud i kamo jači zubi nego li su Zahidovi i d a j e m u s l i m a n u duž n o s t , da i s l a m s k i m p r op i s i m a č i n i t a z i m i š i r i i h , a ne da ih k ri­ t i k u j e i z a b a c u j e . Musliman se ne smije ni­ kad toliko zaboraviti, da se spusti do prostog majmunisanja i treba, da uvijek drži na umu, da se i iz Evrope može gledati Istoka I grijati zrakama, koje su davale život i snagu od nas kud i kamo snažnijim i kulturnijim narodima. Ovo treba da upamti i dobro drži na umu ne samo Zahid, nego i svi oni, koji poput njega, zaba­ daju trn u zdravu nogu 'i na silu hoće da nagju manjkavosti ondje, gdje ih apsulutno ne mogu 1 aćl. Ništa lakše nego poput Zahida nabaciti nekoliko bes­ mislenih i neosnovanih tvrdnja ili poput Ahmeta ispuknuti frazu, da smo u Evropi i pod uplivom ev­ ropske prosvjete, pa valjda radi toga i takvoga upliva utvrditi, da su se naši zemljaci rano probu­ dili i izmakli nam radi svoje — vjere i načina ži­ vota (vidi članak „Šta ometa rad?“ u 6 . broju „Gajreta“). Nu treba malo promisliti 0 pošljedicama ovakog pisanja, a bogme i 0 samim nabačenim tvr­ dnjama i malo se bolje uvjeriti 0 njihovoj valjanosti. Napomenuh ovo u nakani, da upozorim Ahmeta, da je dužan obrazložiti svoje tvrdnje, a sad prelazim na Zahidovu temu, da mu osvijetlim nepoznatu „usta­ novu orijentalne mudrosti1. Jedna od glavnih i najvažnijih osobina Islama, kojom se uzvisuje nad sve ostale vjere, jest to, što se ne brine samo ahiretskim potrebama svojih vjer­ nika, nego isto tako veliku pažnju posvećuje njiho­ vim materijalnim potrebama na ovom svijetu i upu­ ćuje ih, kako će Živjeti i udovoljiti svojim čevječanskim dužnostima. Islam ne preporučuje, da se ljudi „ne brinu za sutra" niti veli, da je „devi lakše proći kroz iglene ušice nego li,bogatašu postignuti nebesko blaženstvo" (Evang. Matej), nego svojski zagovara rad, marljivost i nastojanje, da čovjek razvije sve svoje sposobnosti i tako bude koristan član ljudske zajednice. Islam veli: „Najbolji je onaj, koji koristi ljudstvu*) „Od vas je najbolji onaj, koji ne zapusti svog dunjaluka radi ahireta, niti ahireta radi dunjaluka i ne bude na teret ljudstvu*)" i ovaj duh provejava svima njegovim ustanovama. Uzmite koju god hoćete od pet glavnih skupina islamskih zapovjedi, svugdje ćete skoro opaziti ovu crtu i brižljivo nastojanje, da se od Sljedbenika Islama učini elemenat reda i rada, koji će moći udovoljiti svojim dužnostima prema Stvoritelju i okolici svojoj. Daleko bi nas odvelo, kad bismo ovdje podrob­ nije raščinjali pojedine skupine islamskih dužnosti, za to ćemo pustiti u kraj a d a b, m u a m e l a t i u k u b a t, koji se gotovo isključivo bave svjetskim potrebama i uregjenjem odnošaja pojedinaca prema cjelini i njegovim dužnostima, prema okolini kojoj pripada. Dovoljno će biti ako malo promotrimo ibadat, pa da se uvjerimo 0 blagodatima, što ih sadrže islamski propisi. Jer, koja to još vjera ima propise poput islamskog zećata, pa da k a o i b a d e t pro­ pisuje svojim bogatijim šljedbenicima — materijalno potpomaganje sirotinje? Ili hadža, kojim se musli*) Iladisi šerifi. �157 manima pruža najbolja prilika, da upoznaju stanje svoje braće na svima stranama svijeta i otale iscrpe kako moralnu tako i materijalnu korist? Treba se samo malo zaustaviti na ovim propisima, pa da se mogne procijeniti sva ona ogromna šteta, koju nam nanosi džehl i neshvaćanje islamskih ustanova. Ko­ lika je briga za dunjalućke stvari vidi se dobro i iz toga, što daje prednost h u k u k i i b a d u i dozvo­ ljava, da se radi h a k k i-a b d a izostavi h a kk u 11 a h. Šta je onda prirodnije, nego da se je Islam po­ brinuo i za sredstva, kojima će osigurati provedenje ovog nastojanja? Megju mnogobrojna ta sredstva spada i Zahidova „dužnost opća" ili pravom riječi „farzi-kifaje". Da se što jasnije pojmi značenje „farzi-kifaje" ostaviću na stranu definiranje, pa ću se poslužiti po jednim primjerom „farzi-ajna" i „farzi kifaje", jer će se tako lakše uočiti razlika izmegju ovih dviju vrsta farzova. Uzećemo za primjer obični namaz i dženaze-namaz. Prvi je, farzi ajn i kod njeg možemo da uočimo slijedeće: S v a k i p o j e d i n.ac k l a n j a s e b i i r a d i s e b e i ne ^može ga u tom niko drugi zamijeniti ni nadomjestiti. Svaki 'pojedini namaz ima svoj tačno ograničeni i odregjeni vakat i klanjam li u tom vaktu izvršio sam jednu vjersku dužnost i odužio jedan svoj farz. Ne klanjam li, biću griješan bez obzira na to, jesi li klanjao ti ili ko drugi. Pro­ pušteni se namaz može n^klanjati (kaza učiniti). — Dženaza je sasvim drukčija. O n a s e k l a n j a mr ­ t v a c u i r a d i m r t v a c a i nema stalna i odregjena vakta, nego se klanja po potrebi t. j. kad kogod umre. Ne mora je klanjati svak nego samo sta­ novit broj i pojedinca mogu nadomjestiti drugi. Po­ jedinac je odgovoran i griješan radi neklanjanja dženaze samo tada, kad prouzrokuje, da se radi nje­ gove odsutnosti ne mogne namiriti broj, koji je po­ treban, da se može klanjanje obaviti. Ima li potrebni broj klanjača, onda sa ostalih spada odgovornost. Za dženazu treba znati i ona se ne može kaza učiniti. Iz gornjeg se poregjenja (mukajese) jasno vidi velika razlika izmegju ovih dviju vrsta farzova, pa ne bi toliko ni trebalo, da se bavim daljnjim raščinjanjem. Nu radi bolje jasnoće osvijetliću još malobitnost te različnoSti. U običnom namazu nema udjela niko drugi osim klanjača, dočim u dženazi ima, jer je o n a h a k m r t v a č e v. Kopanje mrtvaca sadrži, osim mrtvačeva haka, takogjer još i h a k t r e ć i h o s o b a, jer čuva ostale žive članove zajednice od okuženja i bo­ lesti, koje biše morale nastupiti, kad se mrtvac ne bi ukopao. Ovaj hak trećih osoba ili bolje rečeno zajednice, nalazi se u džihadu, ilmi tibbu i u o p ć e s v i m a f a r z i-k i f a ja m a. — Radi primjese ovog hakki-gajra nastaje i druga bitna razlika, što farzi- ajn mora vršiti s v a k i u v i j e k , dočim se vršenje farzi-kifaje ravna p o p o t r e b i i radi toga je može izvršiti neki stanoviti broj ljudi. Promotrimo malo s ovog gledišta jednu farzikifaju, pa ćemo se osvjedočiti, da ova ustanova nije štetna nego upravo korisna. Uzmimo za primjer dže­ nazu. Islam veli: „Kad umre koji muslim f a r z vam je klanjati mu dženazu". Farz je najveća islamska dužnost i zapovijed i može li se zamisliti p r a v i m u s l i m , koji se ne će najpripravnije odazvati ovoj vjerskoj zapovijedi? Kad se zna, da je dženaza farz na sve muslimane, koji znaju za smrt svoga brata muslima i da ova dužnost i odgovornost ne može sa njih spasti sve dotle, dok je ne klanja bar nekolicina, zar će onda p r a v i m u s l i m jednostavno primiti na znanje glas o smrti brata muslima, ili će se odmah raspitati: ,je li mu klanjana dženaza, da se mogne osvjedočiti je li potrebna njegova prisutnost i je li po tom s njega spala odgovornost? Hoće li da nije odgovoran mora se raspitati, a time ne samo da će biti na čistu glede sebe, nego će indirektno pokazati i interesovanje za svoga bližnjega. Radiće i osjećati za zajednicu. * Kod nas se, hvala Bogu, nije dogodio taj ne­ mili slučaj, da mrtvac ostane bez dženaze, nu da li smo donijeli na mjesto i ostale farzi-kifaje — to je pitanje, na koje se ne inože odgovoriti ne porumenivši. Gdje su nam naši doktori, gdje Ii fakihi i alimi, da i ne govorim o drugim izostavljenim farzovima... Oh, kako si griješan, islamski narode, kako ste krivi liodže i inteligencijo!... Završujući napominjem, da je i rad za opće do­ bro (emr bil-mžruf i nehj anilmunker) — farzi kjifaje, pa da smo, po šeriatu dužni s v i raditi za to dobro i da ćemo radi nerada biti griješni sve dotle, dok ne namaknemo dovoljan broj radenika na ovom polju. Kad će to biti ostavljam na razmišljanje čita­ teljima i već radi same ove okolnosti moram reći, da je Zahidova teorija o podjeli rada — preura­ njena... Nljazi: Sa jedne šetnje. Kad sam sinoć bio kod svog prijatelja i starog znanca Ahmeda na sijelu, zamolih ga, da sutra, pošto je petak, zajedno odemo u mahalu. Ahmedu ne bi­ jaše mrsko i reče mi, da sutra iza džume dogjem njemu u dućan, u Bazerdžane, a on će pozvati još jednog dućanskog komšiju, pa ćemo zajedno preko Medreseta. �58 Sjutra iza džume, odem Ahmedu. On me lijepo primi i ponudi mi kahvu i cigaru. Pijući kahvu, a ujedno čekajući Ahmedovog komšiju, koji će s nama u mahalu, dogje jedna stara žena u izderanoj feredži i papučama, pa poče moliti, da joj se dade sadaka. Izvadim ja krajcar i dadnem joj. Ahmed, ne imajući ništa u sitnu, reče joj: ,,Allah-selamet,“ i ona ode blagosiljajući nas. Čim ona ode, dogje i Ahmedov komšija, Mustafa i sjede kod nas. Pošto se upitasmo za zdravlje s Mustafom, poče mi se Ahmed tužiti: „Moj brate! Vidiš ti onu staru ženu, što sad tu bi­ jaše. Ona dogje svaki dan — ali pri tom nemoj za­ boraviti, da nije ona sama, nego ih ima na stotine koje tako rade. — i svu čaršiju obhodaju ištući, a pri tom ne poštede ni inovjerca, a osobito stranca. Ja se upravo crvenim od stida, kad pogledam, da ovaka jedna Muslimanka ište milostinju od jednog stranca. Pomisli, moj brate, kakav će dojam odnijeti dotični stranac o bosansko-hercegovačkim Muslima­ nima, kad vidi ovako šta. Nekoliko ljudi bijaše se zauzelo, da se osnuje „Islamsko sjrotište", ali, moj brate, to otpiriše razne političke partaje i ništa drugo. Niko nam više zla ne čini od njih. Kamo pusta sreća da ih nema, sve bi nam lbol)e bilo." To mi isto p o t­ vrdi i Mustafa, a ja, nešto da zaboravim Ahmedove riječi, koje me rastužiše, nešto opet da ne zakasnimo, viknem ih, da idemo. Ustanemo s dućana, Ahmed digne donji ćefenak, i mi krenemo preko Baš-čaršije. Kad smo bilktamam kod sebilja, zamoli Ahmed da pričekamo, dok on nešto posla svrši u obližnjem dućanu. Mi stanemo tu, a on zamače u jedan dućan, iz koga izigje poslije pet minuta. Za to vrijeme ja sam malo razgledao Baš-čaršiju i trgovanje na njoj. Naokolo pijace vidiš dućane napunjene svakakovom robom : Pored ostalog vidiš tu nešto zanimljivog, nešto što ne bi našao u drugim zemljama. Na jednoj strani pijace sjede u ovećim dućanima ljudi, krpedžije i popravljaju obuću seljacima i siromašnim gragjanima Sarajeva, jer je kod njih jeftinije popraviti obuću nego kod cipelara. Tu je on smjestio i svoj cijeli halat. Ja sam upravo počeo malo bolje razgledati krpedžiju i njegov „dućan“ kad me trže glas jednog ekmešćije: „Od pet za četiri," i ja krenem prema njemu. Dogjem blizu njega. Tu stoji dvajestak ekmešćija, a pred svakim po dvije-tri tahte hljeba na gasnim sanducima ili malim seoskim tronošcima. Tu vidiš svake vrsti hljeba. Ima tu samuna, elifa, simita, bocmana, ćahija, čureka i šta ti ja znam, kako se zovu sve te vrsti hljeba, što ih oni prodaju. Dok sam ja to razgledao, Ahmed je svršio posao, i mi pogjemo Ulomjenicom, pokraj Sinanove Tekije, kroz Kadinu mahalu do u kahvu na Medresetima. U putu su še Ahmed i Mustafa po gdje gdje djevoj­ kama javljali, a ja sam samo dobro pratio govor, kako njihov, tako i ostalih, koji su došli u mahalu, a ujedno i govor ženskinja. Razgovor sastoji se u dvjesta rečenica upravo bez ikakva smisla. Ne mo­ žemo ni tražiti ništa bolje, jer nam manjka nešto što kao ljudi, kao djeca XX. vijeka moramo imati, manjka nam naobrazba, a osobito našem ženskinju. Opazio sam, da sa sarajevskim djevojkama naj­ više opće gjaci, a naročito šeriatlije, po tome bi nji­ hova dužnost bila, da na lijep način — sve u „ašikluku" — pomognu našem ženskinju, tumačeći im njihove dužnosti i prava kako djevojki, tako i još više kao budućih matera. Svaka od njih ima brata, sestru, oca i mater, pa zar ne bi lijepo bilo, da im gjaci kažu kako treba živjeti u kući, te kako bi ove mogle uplivlsati na majku i oca, da ovi daju svoje sinove i kćeri na korisne nauke. Eto, vidite, tu bi se moglo pomoći, te za.to ja apelujem na naše gjake, a naročito šeriatlije, da se manu korza i kafana, a da besposleno vrijeme upotrijebe u našim mahalama sa dobrim nijjetom, da porade oko našeg ženskog podmlatka. Može biti da bi u ovom svom radu proždrli i koju gorku pilulu, ali nek se sjete orte: „Valja stazom istine i pravde obrnut, pa od važno naprijed ma kroz trnje grnut" i t. d. Malo smo posjedili u kahvi na Medresetima, pa ja okrenem u Morića han, da vidim je (i došao sin mog ahbaba Suljage iz Visokog, da ga odvedem kojem modernom krojaču na zanat. Sta ometa rad? Odgovor Hazimu na odgovor u 9. broju „Gajreta“. • Gospodine! Pokušali ste mi u prošlom broju odgovoriti na moj člančić, što je izašao u 6. broju, ali na žalost, nijeste uspjeli, premda ste izvrnuli sve moje navode i poslužili se svim bogatstvom svoje frazerije. Vi ste se i u prvom svom članku razbacivali frazama, pa me je to i ponukalo, da Vam odgovorim, ali ne da Vas utučem, nego da Vas s krivog na pravi put iz­ vedeni. Priznajem lojalno, da nijesam u tom uspio, ali ne zato što Vam nijesam dovoljno razjasnio stvar, nego zato, što ste Vi površni, pa se hvatate svih sporednosti dok ono, što je glavno, a što je dapače i krupno štampano, mimoilazite. Ja sam, gospodine, tvrdio da smo, svi složni u tom, da nam treba reforma i posvemašnje promjene i da naše ustanove ne odgovaraju našim potrebama, »ali nijcsmo svi složni u tomu, kako da se reformira i promjeni. Ova je jedna jedina rečenica bila moje uporište (a naročito „ali nijesmo svi složni u tom(<) i nišaneći na nju rekao sam, da nam „to" (nesuglasje u programu) ometa rad. Ne treba mnogo pameti pa da se uvidi, da smo se i nas dvojica razišli u tom, �159 kakva nam treba naobrazba. Žar ne? E, pa kad je šterski i jezuitski odgajati, nego da treba uzeti ono, tako, zašto ste Vi izvrnuli moje misli, pa mi podbacu- što je za nas i bez čega ne možemo biti. Jer kad bi jete, da ja udaram na vjeru i da za nju velim, da se odali posve orijentalnoj prosvjeti, značilo bi na­ ona ometa rad? vijestiti rat zapadnoj, u kome bi mi bez sumnje pod­ Donijeli ste mi i što spada i što 'ne spada u odgovor, legli, pošto se ni veći ni svijesniji nisu mogli odu­ p ase onda postavljate u smiješnu pozu učitelja i pitate: prijeti. Prepustiti se opet posvema zapadnoj prosvjeti Zar nam vjera ometa rad? Ne! haša ve summe haša, značilo bi prepustiti se struji, da nas odnese kud mi nego frazerija i površnost. Pa da ste malo bolje pre­ možda ne bi htjeli. Stoga nam, gospodine, ne preogledali odgovor ne bi mi podmetali opadanja vjere, staje ništa drugo nego pobrati, što je za nas, pa što sam rekao za naše sugragjane što su oni od­ neka o evropskoj prosvjeti i stotinu indijskih hairlija makli nama, razlog se nalazi u njihovoj vjeri i na­ sudi, kako hoće. Jedno je tuđe, da evropska prosvjeta gospodari i Indijom. činu života. Vidite, vidite, gospodine, dokle nas odvedoše Ja tim nijesam ništa rekao proti nauke islama, jer vjera, kao što je Islam, koja zapovijeda svojim Vaša površnost i fraza, a Bog zna, možda će nas još dugo i dugo vucati, dok se sporazumimo. Pretresa­ Sljedbenicima traženje nauke u dalekoj Kini, prima­ nje nauke pa ma od koga bilo itd. apsulutno se ne jući sporedno zaboravili smo na glavno, a to je su­ protivi nauci, nego je podupire i stoga ja nijesam glasje u programu naše ženske naobrazbe. Znajte, da ništa rekao protiv vjere, niti velim, niti ću rijeti. — je to naše životno pitanje. Nije to tako lahko, kao Kršćanstvo dozvoljava otkriće žene, koja opet pohodi ,što mnogi misle, dati ženama školu i prosvjetu. To znači igrati se s nožem. I stoga treba oprez­ razne zavode i u tom odmiče ne čekajući, da se specijalno za nju otvaraju zavodi. Što se pak načina nosti i izbora od strane stručnjaka. Polazeći s toga života tiče, dozvolićete, da se silno razlikuje od na­ stanovišta napisao sam [svoj člančić i pozvao Vas, šega. Ali Vama nije bilo stalo ni do čega, nego ste da nam iznesete program, kako Vi to mislite udesiti, se uhvatili za riječ, izvrnuli joj ^smisao i nastavili s a Vi mi odgovarate, da ne ima mjesta (!) i da nilekcijama. Budimo iskreni, čitav je Vaš odgovor su­ jeste pozvani, nego to prepuštate raznim anketama. višan. Ja sam od Vas tražio program, Hcako da se A da bude više ironije, nabacili ste mi se i nekim redom predmeta, o kojim za sad ne ću ništa go­ ostvari ono, što Vi zamišljate,' a Vi ste udarili u spo rednost. Pa sada ko je kriv? Budimo iskreni — sva­ voriti nego ću to možda jednom drugom prilikom kako Vi. Što mi pak preporučujete proučavanje Is­ pretresti. lama i dr. na tom Vam hvala! 0 islamu znam tbliko Ja mislim, da bi našim člancima trebala da bude koliko mi treba. Milo bi mi bilo, da ga potanko pro­ svrha, da te „biti imajuće" ankete donekle rastereti učim, kao što ste ga Vi proučili. A što se tiče po­ i u samu stvar uputi premda će u njima i sami vijesti opće te kulture i civilizacije o tom Vas mogu stručnjaci sjediti. To ne smeta. Pošto je to naše ži­ uvjeriti, da je poznam isto toliko koliko i Vi, ako ne votno pitanje, to treba da se po mogućnosti svako, možda i poviše. koji se osjeća pozvanim i koji je u to s pedagoškog Isto tako nijesam tvrdio, da muslimanka ne gledišta upućen, izjasni o tome, da bi se na taj na­ treba da zna za Imami Azama i Gazaliju nego baš čin samoj anketi donekle posao olakšao. obratno, ali pored toga da znade i za druge svjetske Jer se ne lomi preko koljena tako jedno važno velikane pa i za Gethea. Haj! Haj! pitanje o kom ovisi sudbina jednog naroda. Nepo­ Jer poznavati Imami Azama i Gazaliju znači po zvani se ne razumiju u to pa zato i navaljuju na to znavati tačno tadanje prilike islamskog svijeta, kada s toliko naivnosti, zato ih treba upozoriti, da se su oni živjeli. Zatim sva njihova djela i ideje, koje uklone s puta, da pozvani reknu svoju. To sam i ja su oni zastupali kao najveći islamski naučenjaci.Do- učinio, a činim to i sada, jer Vi sami kažete, da nizvolićete, to je za naše ženskinje s obzirom na pri­ jeste pozvani. Po mom mišljenju čitava je stvar izlike preteško. Dok je to sasma drukčije kod naših megju nas svršena, jer čemu zlorabiti dobrotu re­ pisaca jedno stoga, što je jedan jezik i gotovo isti dakcije, pa se tuđe nadmudrivati sporednostima, a običaji, a svijet, koji se obragjuje, kud i kamo bliži glavno zabacivati. Da ste kojom srećom stručnjak, našoj naravi od onog, što ga obragjuje Gazalija. — onda bi se malo pozabavili o toj temi, a ovako ne Ovako dakle poznavati Gazaliju prosto je nemoguće ima smisla, jer ja ne trošim vrijeme i sile uzalud. a poznavati ga samo po imenu, to nije nikakovo po­ Promislite se podobro, pa ćete vidjeti, da imam pravo. Jedno je samo tu, da je ovo moj zadnji odgovor i znavanje. Što sad? Naivno je, što mi predbacujete o evropskoj da Vam ne ću više odgovoriti pa Vi ma ne znam prosvjeti. Rekao sam, da smo pod uplivom evropske što rekli, jer se uzalud piše pošto ste Vi možda neprosvjete i d a.se u tom smjeru treba i odgajati, pa hote izašli iz koncepta. Ve alejkumusselam ve rahmetulah ve berekaVam zato uvijek stojim na raspoloženju s dokazima A h me d. u ruci. Rekavši to nijesam rekao, da se treba klo- tuhu. �160 napadaju koji. od mehkiša, a sjutra u „njihovoj no­ vini opet udarac po „tvrdišima. Haso se veselio svemu što se napada, što je ko biva, da se ruži i grdi. Eto, on je izvan „stranaka", a ako ćeš i treba tako, valja biti svakom prav, — on je kahvedžija. I „Švabe" odnekle čule za Hasu. Neko im na­ yroAHO Jiasopn BjeTpuk Hocekn unpnce pnjeTHe hvalio Hasinu kahvu, kad jedno jutro evo ti na čak H joga y rpan>y Heuno, a » cTy^eH npon^a^e ican... glavom samog gospodina kapetana Stanivukovića u Ax, to cy npoinjiocTn Moje y3Aac,0, Banaj h cy3e U p n 6ojihom norpe6y ^aHa aok cyHpa racu ce njiaM... kahvu. Lanjske godine kada se nama doseliše novi A x, ja^Ho cpAampe Moje, hg jenaj Hero mg nycTH, vojnici Magjari, dogje s njima i jedan debeli kapetan. -Aa jih ce cjekain oHor cacTaaKa AaBHauiH.er c h>om : To je glavom Stanivuković. Rodom je on iz Banata, Bene je naAa.no 6^aro rn3AaBor „T>ynKora Maja... a dobričina čovjek. BjeTpHk je myM0o thxo c MnpncoM 11 jiaKHM chom... — Došao ja, — veli on našim ljudma — i k vama malko da. Lepo bi, velim bilo, da se upoznaM hpho cmo cjeAHJiH TaAa... HaA Hana 6ajaM je ca&’o demo, da se malo onako prijateljski razgovorimo. JIIyMHo, niyniTao, 6yHg’o n npyac’o o6hjihh xaaA. Naši su stari s početka u nj buljili oči i nekako A x, th ch ApaacecHa 6njia k ’o MjiaAa naaHHHCKa Bn.ia, ga s nepovjerenjem gledali, a kasnije, Bože moj, A ja caM pa3AparaH 6no, jep He 3Hax, uito 3HancM caA. oni se svikli na toga „Švabu ko’ našeg čovjeka." G. Stanivuković, naš kapetan bio je i on jedan Aj, to je MHHy.io, npom.no... E bo mg Ha hctom Mjeciy, od onih rijetkih gostiju što su k nama „isprijeka" došli, A a ’ caAa aca-iocTan, TysKaH, k ’o AaBHo yBeo ijB’jeT, a željeli, da nam se približe, da nas upoznadu i da Jep rjieflaM 6yAykHOCT Hauiy KaKO ce Typo6Ho hhhco nam štogod koriste. H Hanm nyTOBH A’j&ae h *>h A y AaJieK CBnjeT... Hasina kahva prava zgoda, gdje će g. kapetan s našim razbaciti koju riječ. Dan, po dan, uvidio on CnyuiTa ce JiaraHo Bene... n nponi^iocT y rpan>y jega da je Haso ipak najoriginalniji tip „turski." I I cppa yMJipe jaAHor je ita jte h Banaj CKpHT, Duša mu Haso. Imao Haso i sina Selima pa bi H Tnxo raanTaite 6oho, Aa cy3y H3 ona MaMii: kapetan uvijek govorio: „ 0 Miwa AjeBojKo Moja, o 3ap ke CBe TaKo 6ht ?‘‘ — Uči li, Aso, tvoj Selim? TI ti-™ 11 — Uči ja, gospodin! Ide u mejtef. — Pa kad ide? Ja ga uvek ovde vidim... Ala Nerćes: . . . . Ma on, gospodine, jutrom rano ode pred Zej nil hodžu, proući, promijeni sabah, zabilježi nokIz sličica: „Sa Neretve.14 ton 13) pa odmah meni, da mi tuče kahvu... Haso Kahvedžija. — Šta veliš? Od svih kahvedžija, što ih je u našoj kasabi — Ja... — a ima ih četrdeset i sedam, — nema ti ni jednog, — Uči nešto veliš turski, a? da ljepše peče kahvu kao Haso. — Ama jš... Haso, znaš, onaj naš stari Haso s ćuprije. Ono I tako bi često govorili, samo što gosp. kapetan doduše nije da on sam znade ispeći ,,dvicu“ s kaj­ nije mogao da razumije našega Hase. makom, no moj brate, u njega ti eto onako i ćejf — A što ti more, ne dadeš svoga dečka u školu jedan sjesti u kahvi pa srkati crnu mećrušinu1) i da nauči čitati i pisati? — pitao kapetan. Ispaliti cigar, dva duhana. — A što će m u? Ne vele mu biti ofincir. Ta, T u se sastaju naši ljudi, naši stari ljudi. Šta ćeš evo ja bilježim ima dvajest godine tebeširom4) dugove de, ne može njima paliti pa ići megju mladež u onu pa vazda mogu i bez vaše jazije proći. našu novotariju, biva „čitaonicu1*, a vjera j’ Bog, Kapetan ušutio. Gleda one bijele crte po drvetu drago čuti šta i s duvelima biva i tako koješta Haso što ih je Haso zabilježio kao dugove. je znao ezberle2) šta priča u novinama. On nije . . . . No, no, Aso, mi ćemo već gledat’ tebe znao ni sam ni crne na „štampanom11 ćagetu, ama opametit’; rekao bi kapetan pa bi ustao i otišao smi­ jes’ čuo u Mujčinovoj berbernici gdje se čitaju „naša ješeći se iz Hasine kahve. dična glasila." Čudna li tad veselja od Hase, — a Jednoć došao tako kapetan u kahvu, a Haso znao je sve upamtiti što bi čuo kao da je sami hoda po kahvi ljutit. gospodin novinar, — kad bi Mujčin čitao gdje se . . No, šta je ’Aso? Književnost. — aH , M ocrap. ~ rioji, SajajnoM. >) Mećrušina = od mekruh, zabrana. U nar. pjesmi kahva je „mećrušina.1* 2) Na pamet. voska. ») Djeca u „mejtefu" zabilježe svaku lekciju tačkoin od V Kredom, �161 „Ništa, vala, gospodine. Doveo gjavo naku ko­ misiju ev’ ovdi pa rekoše „Švabe" da mi je ko biva kahva peksinasta i nečista. „Odmah ošerbetiti i očistiti! — dere se oni naš Salčin (Salihaga, gradonačelnik.)" „Pak dede, da se radi! — viče kapetan. „Ma evo uz’o sam ovu metletinu i malo kreča, da ovo časkom poštrcam, te istom da im zalijepim o č i. . . Kapetan bi se ukočio od smijeha, da može bo­ jeći se, da ne ražljuti dobričinu Hasu. Gleda mu ne­ čistu metlu u ruci, pa će polagano: „Znaš, dobri Aso, to ne ide tako. Ja ću ti sam naručiti malera1) da ti ovo uredi. Ja ću i platiti, znaš? 'Ajde ti samo ja ću sve urediti!... Haso malo iskolačio oči u kapetana, a onda, nema druge, izišao iz kahve. Za tinji čas došao onaj naš Talijanac Gjusepe, pa sve ostrugao, očistio i ofarbao kahvu sa šarama. Haso se zapanjio gledajući u nju. — j e li sad lepo, a? — pita kapetan. — Jes’ vala, gospodine, ko kutija šarena. Ihl... — Vidiš, — najednoć će vepelo kapetan, — sad ćeš ovdje nabaviti stolove1; pa onda stolice, da to bude.... a Haso ga presiječe: — Ih, majčice, gospodine, otro mi Talijanac sve dugove po daskama. Propade mi tamam čet’res’t grošal... zapomaže Haso. — No, no, vidiš $ad svoju pamet. Da ti znaš moj brajko, pisati, sve bi ti dužnike pobeležio u notes2) kao i ostali svet, a ne ovako kao dečak od četiri godine..." Pa onda udari u smijeh g. kapetan Stanivuković. — Ko je ovome kriv, a ’Aso? — pita kapetan. „Kriv onaj ugursuz Talijanac, da ko?" „0, ne, ’Aso, on nije nikad vidio ovake šare po daskama. U njegovoj kasabi, gdje se on rodio, tako se ne beleži dug... Nego se, moj brajko, predaj pak pošalji dete u školu..., blago opinjao g. kapetan Hasu. — Ma hoću vala baš, gospodine, vidim već i ja kud ovo ide... reče Haso. Odsele je i kahva Hasina bila puna mušterija, pa i „Švaba", jer ih je kapetan naveo. Pa ko i ne bi došao sad u Hasinu kahvu, kad je eto „po modi?" Šem suddin S arajlić: Zemlja. Po narodnom vjerovanju. Šta je zemlja? Četvorina, ozgor ravna sva, Kojoj niko na rub došo nije do sada, U jednome d’jelu, s kraja, vlada vječni mrak, Bojadžija. J) Tefter, bilježnica. Odsvuda je more kruži i do neba zrak. A nebo se ponavilo iznad zemlje sve, Samo jedno, od tri sunca, sad se njim šeće. Megju rozim volujskijem stoji zemlja sva, V6 na ribi, ta na moru — i ko ti sve zna. Megju rozim volujskim je, sedam ih ima, Sedam stupa naokolo svim nebesima. V6 nek jednom dlakom makne, zemljotres je tu, Jednom dlakom drmne nebo, mora, zemlju svu, A kad makne glavom, kažu dobri ljudi ti, Zdrobiće se, ko igračke, sjajni svjetovi. — A to skoro zgodiće se, kad će glavom mać’, Jer paleći sunca traci vječnog će ga tać’, Sunca, tek što zoru stvara u svemiru svu, A koju mi vidimo u noćnom vedrilu Kroz šupljike tvrdog neba, vječno što će ga Sunce svojim ognjem spalit i rastopit ga. 1 to sunce kad zapeče biće sudnji dan, Sa njega će oživjeti hajvan i insan. Kao mlijeko pretopiće zemlja se pod njim, Nebesa sc porušiti, brda skršiti; Raj i pako stvoriće se, ljudstvo suditi, Jedni tamo, drugi amo mjesta puniti. A sa zemlje šta će biti, griješnice stare, Tradicije naše za to vrlo malo mare. Časkom bi je moglo nestat, po tom vjerovanju, Ako bi se zakamaro vo, sa žege, danju...------- Hazim Muftić, Tuzla: Komljenje kukuruza. Slika sa sela. Imade se okomiti oko hiljadu tovara kukuruza. Puni su koševi oni dugački, a i oni što su upleteni u obliku kula, a odozgor pokriveni sijenom. Komljenje će obavljati za to naročito pribavljena mašina, dočim: nabacivanje klipova, podmetanje praznih i izmicanje punih žaka, te vezanje, prenašanje na vagu. a odanle u hambare okomljenog već žita; kupljenje otučaka i prenašanje istih u već ispražnjene koševe probiranje boljih klipova, a odstranjivanje onih slabijih, koji će se nabaška komiti; napunjivanje sepeta i vreća, donašanje vode za mašinu i ioš druge sitne poslove moraju ljudi svojim rukama i legjima izvršiti. Mašina je oduljim zvižgjanjem — po zdogovoru — javila okolici, da će rad započeti, te da starješine povedu čeljad na posao. Mašinista je jedan mladi gragjanin, koji ne zna čitati ni pisati, ali je ovaj zanat �162 naučio od drugih, koje je više godina u ovakom poslu posluživao i pomagao im. Ispita mu — veli — ne daju položiti, dok ne nauči pisati, pa se veseli, što će skoro idi u vojnike, jer će to tamo modi postignuti. Nu u ovaj posao se razumije i s nekakvim ga ponosom vrši, a sad ga još nadzire i pomaže mu jedan ispitani. Vele da imadu i „obermašinistu«, ali je ovaj nekud s poslom otišao, pa za to ova dva moraju često gledati u nekakav šaraf, okretaljku, koja se na vrh mašine neprestano vrti i s tim drži nužnu ravnotežu. Iza svižgjanja mašine počeli su se seljani iskupljati. Došli su i muškarci i ženskinje, različitog doba, osim nejakih i prestarih, sve u svojoj svakdanjoj se­ oskoj nošnji. Starješine prijaviše poimenice svaki svoju čeljad vlasniku žita, a ovaj ih sve popisa u jedan tevter, da znade kome imade za pojao isplaćivati, a onda im svima, u zdogovoru sa starijim, razdijeli različite poslove. Naravno jačim teže, a slabijim nešto lakše Na prvi pogled bi čovjek rekao, da će posao kod ovlike mase nediscipliniranog i neorganiziranog seljaštva, od kojih ni jedno ne zna čitati ni pisati, idi traljavo. Jer se misli, jla su od seljaka daleko pojmovi: razdioba posla, marljivost, tačnost i došljednost. Nu rad je započeo: Mašina je još jednom kratko zviznula, negdje malo odpuhnula i stavila - svoje razne kotače, male i velike, u kretanje. Dugački, široki i jaki kaj.iš, ■koji spaja peć s mašinom komaljkom, počeo je da se mota, a iza toga se začu nekoliko različitih glasova. U okolici mašine, ad ista radi, ako hoćeš da nekom nešta kažeš, moraš dobro vikati, jer se polahko ne čuje, kao ni u mlinu. Uz mašinu, u blizini nje i u cijelom prostranom dvorištu vidiš puno svijeta. Svak se miče, svak radi nešto. Ona ozbiljnost na licima radećih i onaj sklad u radu, te obazrivost i pažnja seljaka, kad se susreću ili prilijedu jedni drugima, da se potpomognu, kada to gledaš odozgor sa koša (seoske lože), pričinja ti se, kao da si na kakvom koncertu ili ne! — kao da si u z maljskom saboru, jer i tu ljudi rade. Vidiš različitih tipova; vidiš glava sasvim tebi poznatih, jer si iste take glave negdje gledao. Sad ti je onaj sličan tome i tome tvom pr jatelju, koji je inače doktor sudac, trgovac, hotelier ili keler; sad vidiš žensku glavu koja je slična nekima, što si vigjao na poznatim ili nepoznatim gospogjama ili gospogjicama, koje si negdje na keju, čaršiji i inače u životu susretao. Za neke se brzo sjetiš, na koga su ti nalik, a za neke ne možeš, ali odijela, mjesto i okolnosti brzo ti zabace razmišljanje o tome, te samo što u sebi rekneš: — »gle kako je taj i taj sličan tome,« — ili „Ah, u one oči kao u one, što no često progje tuda!“ — te odmah prenosiš poglede na druga mjesta. Seljaci rade marljivo, dosta brzo, bez prigova­ ranja i ne liute se oni, kojima su teži poslovi u duž­ nost zapali, na one, koji maju lakši posao; a na pjziv brzo i bez zlovolje jedni drugima pomognu. Ako se jedna hrpa nešto razgo orila, te koji čas prestala raditi, dosta je da pazitelj na onoj strani uz­ vikne: Ooj, vi tamo! — i hrpa ljudi odmah nastavi, kao navijen sahat. Kao svugdje, tako i kod seljaka ženske zauzmu na baška poslove odijeljene od muških, te se samo časovito miješaju sa muškim, a to je kad donese sepete i vreće, koje ovima predaju, ili kad što izvanredno trebaju pomoći ljudima. Odrasli su ozbiljni i hladni, mnogi trajno drži kratku lulu u zubima, dočim je mladež, kao i svagdje. Megju ženskim imade i djevojaka, mlagjih vra­ golastih, a i starijih — čednih i ozbiljnih. Sve su vrlo spretno odjevene: jednostavna duga košulja, od bijelog debelog domaćeg beza, na plećima gunjče bez rukava od sukna zagasito-bijele boje, ob­ rubljeno crnim pletivom; na krilu kidena vezena pregača i na glavi bijel rubac. Udate imadu i straga još po jednu pregaču. Jedna mala vrlo vragoljasta, sa svojom zdravom simpatičnom pojavom i veselim šalama pridonosi mnogo zabave ostalom društvu. Ona viče vragoljasto drugima, da su lijeni i da sporo rade; gurne mimohod — tobože nehotice — koga mladića u rame i redovito ugrabi uvijek piiliku uzdignuti na legja tešku vreću nekom lijepom crnookom momku. Crnooki rekao bi, da o maloj nikakva računa ne vodi, ali se je odozgor sa koša jednom prilikom moglo primijetiti, kako joj pruži kitu karanfila re ­ kavši: »Maj, Ano!(< — a Ana cvijeće pogleda, osmjehnu se i metnu ga u njedra i dalje nastavi prenašati sepete pune kukuruza: Pa da, za što je Bog dao onliko cvijeće po vrtovima?! I mulkarci su odjeveni jednostavno: debela, bi­ jela košulja je po gaćama, oko pojasa išupljikan kajiš ili šarena tkanica, a na plećima od crnog sukna gunjac bez rukava. Rade trajno izuzevši vrijeme smotavanja cigara i poslušni su. Kad pazitelj osjeti potrebu, da neko pregje sa jednog posla na drugi, on ga samo povuče za rukav i odvede onamo. On ide, a da se ne protivi i ne pro­ testira za to, da li isti posao spada u njegov djelokrug, jer se svi težaci razumiju u sve težačke poslove. I seljaci u radu ne pitaju, k liko je sahat. Oni drže, da je sav dan, osim vremena za ručak, užinu i kratki odmor, odregjen za rad. Ne čitaju novina, ne igraju se tenisa i ne izležavaju se, nego svaki koma­ dić vremena upotrebe u kakvo korisno poslovanje, te su redovito zdravi i zadovoljni. Ne vole suvišnog piskaranja u rješavanju dnevnih dužnosti. Ako se stanoviti koš imade isprazniti i prenijeti �163 na drugo mjesto, nije nužno pisati uredovne opomene zapisnika, niti dugo čekati odluke, nego se to na shodnu napomenu redatelja uz dragovoljno sudjelova­ nje nekoliko jakih mišica za kratko vrijeme uredno stvarno i faktično izvede. I za to im život, kad god imadu posla, nije do­ sadan i ne razumiju, šta je to nervoza. Samo nešto imade, što seoskom, osobito muškom, svijetu kvari ugled, a to je: psovka. Oni psovku i druge proste riječi miješaju u svaki svoj razgovor. Bez obzira na to, s kim govore i da li ih ko čuje, oni svoje fraze, koje su ispletene poukom ovake vrste, vazda upotrebljuju. A vdo su dosjetljivi. Neki Mijo bio malo prestao raditi. Drugi mu na­ pominje rad i viče: »Ej, Mijo, što si stao!« a treći mu iza toga smiješeći se dodaje: „Ako ne budeš radio, postaćeš mrzak, pa ti ne će više biti ime Mijo.« Nekog dječaka doveli k hrpi komuše, da pomaže istu prenositi u koševe. On pohiti, ali nema za njeg. sepeta. Pita uokolo, šta će činiti, a neki mu dovikuje, •da uzme vreću veleći: „Više ćeš i u. vreći' prenijeti, nego nikako!« Po tome se vidi, da su seljaci sposobni za obra­ zovanje, te bi njihovi dušobrižnici mogli, trudeći sei za neko vrijeme i psovku izraegju njih protjerati. Obigjimo jednom to veliko dvorište, u kojei se kukuruzi kome. Hajdemo najprije do-stroja. Eto, tu vidiš neprestano okretanje raznih koleta, od kojih su neka megju sobom spojena kajševima, pa se i ovi miču. Ždrijelo stroja se sastoji od željeznih pomičnih ljestvica, na koje dvojica seljaka neprestano nabacuju zdrave neotučene kukuruze, a ove ili brzo motajući uznose u unutricu mašine, gdje razni zubčići i kota­ čići kukuruze mrve, te rastavljaju zrnad od komuše i pljeve i opet sve napobaška, na razne druge otvore trajno izbacuju. Mašina se neprestano drma i trajno ponavlja slova: u, m, r, s, kao da pjeva odu svome komitelju. Za već iskomljeno žito imadu na jednoj strani stroja tri otvora, na koje redovitp vješa prazne vreće jedan radnik. Svake dekike je po jedna vreća od 50 oka puna i zamjenju se drugom praznom. Za vrijeme mijenjanja vreća, otvor se zaklapa, da se žito ne bi prosipalo po zemlji. Napunjene žakove preuzima drugi radnik, te ih na mjestu zaveže sa već pripravljenim kauafama i prebacuje ih malo dalje u blizinu vage. Iz zadnjeg otvora stroja vidiš, kako sa nekog pomičućeg se rešeta frcaju prazne komuše, koje bi za kratko vrijeme mašinu zatrpale, da nije ooih pet šest okretnih radnika, koji komušu odmah otrguju u sepete i nose u koševe, ili djelomično pred peć ložaču, da ih upotrebljuje mjesto drva. Na sve, koji oko stroja rade, neprestano pada bijela pljeva, od koje ti se pričinja, kao da pada snijeg, ali to nikom ne smeta. Kod vage čuješ često: »Dobro je,u pa onda: »328!“ ili »i 10!« a onda nakon mjeračevog zatvaranja vage vidiš, gdje se desetak jakih mladića jagmi za pune vreće, bacaju ih na pleća i malko pogureno, nose ih onamo u magazu, a odonud vidiš druge, gdje se vraćaju sa ispražnjenim vrećama i u sviju su no­ gavice zasukane do pod koljeno, da im bude spretnije koračati. Ako se koji smije, vidiš u svakog zube bijele, kao da je mladog sira natrpao u usta. U okolo ispred koševa prostrte su velike dare, nazivaju ih »ceradama«; a na njih izručuju neotučene kukuruze iz koševa, pa ih tu onda žene prebiraju, tr­ paju ih u sepete ili vreće i nose pred mašinu. Na svima licima vidiš zadovoljstvo i raspoloženje i svukud vidiš stvarni i ozbiljni rad. Nema odgagjanja, nema neostvarivih kombinacija, nema posebnih stranačkih težnja, nema staleških trica i kučina, nego sve skupa veže jedna misao i jedna dužnost: Ovaj posao treba uredno i časno raditi i dovršiti. I Mehmed i Ilija i Ana i Ibrahim i Ivan i Mara i svi ostali samo rade svako svoj odregjeni posao, a radovi su sviju skupa u savezu tako, da su se hambarovi brzo počeli napunjati čistim okomljenim kuku­ ruzima. Svi, samo rade i rade, a kad se susreću, susreću se veselo sa zanimljivim šalama i dosjetkama. Kad ćeš se ženiti. i. Zakiti se šarnim cvijećem, Dok uvehlo nije; I djevojče uzmi, dok joj Za te srce bije. Jer cvijeće kad povehne, Ne miriše više, Nit djevojka u nevjeri S ljubavi uzdiše. Uvehlo se cvijeće baci, Nevjera prokune, Kad u srcu djevojačkom Ljubav se utrne. Zakiti se šarnim cvijećem, Dok cvate i miri. �164 Dok oko njeg oblijeću Pčele i leptiri. I djevojče ne ostavi, Dok je mladost kiti, Dok joj hoće svako drugi Srce ponuditi. Za cvijećem posije žali, Ko ga kido nije, 1 za dragom plače onaj, Ko je ne dobije. III. Zakiti se šarnim cvijećem, Dok još narav cvjeta; I djevojče uzmi, dok te, Kite mlada ljeta. Jer, kad zimski oluj dune, Cvijeća nećeš naći Nit će djeva pod starosti Na pendžer izaći. Pupoljak je svakom draži. Nego ruža stara — I djevojci momak slggji, Od stara bećara.... ' /i .r ~ Gajretove vijesti. Id i-s c id in iz m u b a r c k j o ls im ! Članovima i prijateljima društva, saradnicima i preplatnicime lista i svima ostalim muslimanima najsrdačnije čestitamo Bajrami-šerif, sa vrućom željom, da Svevišnji dade našem milletu snage i moći, da se osnaži i ojača i stupi u kolo ostalih kulturnih naroda! Idi seidiniz mubarekj olsun! F ird u so v n ie a r ifsk i fon d. — Ovaj fond je do sada narastao na blizu 3500 krune, a prilozi još jednako stižu Gajretovoj blagajni tako, da ima izgleda, da će fond još mnogo više ojačati. Naročito se može u to nadati, kada se uzme u obzir, da još nisu svoje priloge dali Kučukalić, Fadilpašić, Merhemić i drugi naši bogaši, koji će ovaj fond potpomoći sa obilnim prilozima. Imena priložnika počećemo da objavljujemo u idućem broju lista, jer u ovom broju to ne mogosmo, radi prenatrpanosti drugog materijala, učiniti. Č la n o v im a ,,L iye hiljade". Rok za uplatu prinosa za „Ligu hiljade" evo već progje, prinosi se na žalost, ipak potpuno ne uplatiše. Veliki je broj onih, koji svojoj obavezi nisu udovoljili, čime su dali veoma lošu svjedodžbu o svome patriotizmu i svi­ jesti. — „Musavat" i „Samouprava", koji redovno prate kretanje Gajretovih poslova, traže nam imena onih, koji ne uplatiše prinose, da ih odmah počnu iznositi,, na javnost kako bi ih javno žigosali. Ali kako bi to objavljivanje imena pokazalo vrlo hrgjavu siiku, koja bi hrgjavo karakterisala cio našelemenat, Gajretov je odbor zaključio, da rok za uplatu „Lige hiljade" produži za još mjesec dana i ovim i zadnji put apeluje na članove „Lige hiljade", da svoje prinose uplate i time sačuvaju kako sebe, tako i cio naš millet, od javnog rugla. Iz u p ra v e d ru štv a Ovih dana je ovd. list „Musi. Sloga" objelodanio bilješku, u kojoj se na­ stoji iz jedne obične štamparske greške u listu na­ praviti, ništa manje, nego djelo zloupotrebe. U objav­ ljenom godišnjem izvještaju društvenom se je uvukla štamparska pogreška, te je Stipendija učenika Salima Repovca označena sa K 300.— mjesto 200,—, a ta pogreška je bila dovoljna, da redakciji spomenutoga lista dade povoda, da u svojim stupcima donose senzacionalnu vijest pod naslovom „Zlouporaba u Gajretu", u kojoj se objavljuje pronevjerenje u društvu. Dakako, da je svako pametan mogao odmah uvidjeti ne samo da je dotična bilješka netačna nego i komična, te stoga odbor Gajretov nije radi toga ni glava zaboljela. No premda je ta vijest od svakoga bez razlike prezrena i ignorisana, ipak nalazimo za munasib, da je ovim dementiramo i proglasimo netačnom, pozivajući redakciju „Musi. Sloge", da izašalje dvojicu svojih saradnika, kojima ćemo — i ako nijesu članovi „Gajreta" — pokazati originalni skup­ štinski zapisnik, u kojem je dotična svota označena sa 200 K. Mi nećemo da ispitujemo, da li je kakav oso­ biti razlog imala redakcija „Musi. Sloge" kada je ovu bilješku objavila, tek nam je primjetiti to, da se njome Gajretu može — makar i najmanje — škoditi. A da je rad protiv Gajretovih interesa nepatriotski i nedostojan obrazovanih ljudi, o tome nije potrebno govoriti. H oru lARH-jrienejbai. 3a TajpeTOBa HJiaHa yTeMejbana ynncao ce je r. Maio TojKOBiik BejieTpacau 113 TpcTa ynJiaTHBaiH iuuax uho npHHoc oa 200 KpyHa. XBa;ia r. rojKuBnfey Ha oĆH.iHoj noTnopn, kojom oboj Harnoj onhoj HapoAHoj kopncHoj ycTaHOBH u thm6 Hajčo.’te nocBjeAOHno, Aa My jieam Ha cpuy Aoćpo u HacpeAaK Haiuera eaeMeHTa. I. I ojKOBnh, koju cToja y noc.ioBHHM Be3aMa ca Ham HM TprOHIJHMa, OBIIM CC CBOJHM AOĆpo'IHHCTBOM Hajćo jte npenopy>iyje, a HaiiiH TproBim 6h TpećajiH, Aa CTynajy y noc.ioBHe Bese caMo ca ohhm TproBUHMa, kojh je npHCfco'iiio y noMoh �165 no,aynnpy „rajpeT**. KaAa 6n y tom noraeAy Hamu Tp' roBgn nopaAH.ia, „rajpeT* 611 Morao ao6 hth 3HaTaH 6poj Ao6poTBopa h yTeMe.i>HTe.’ba, na aoejiyjeMo Ha naTpnoTHsaii Hamnx TproBaga, Aa ce 3ay3My n nopaAP 3a 0By onhy naM oTBap. onoj braći, koja se bave pisanjem ma u kome pravcu, da nas u tome potpomognu. Naročito se nadamo, da će nas u ovomu poslu potpomoći bivši i sadašnji Gajretovi stipendisti, koji će se na taj način najbolje moći odužiti »Gajretu«. List će i nadalje održati isti format i veličinu (16 stranica), a gradivo će mu se podijeliti u razne rubrike, u kojima će se po mogućnosti donositi članci iz svih grana nauke, književnosti, umjetnosti i uopće pratiti kulturni razvoj u svijetu, a poglavito u islam­ skim narodima. Osim toga će se otvoriti i rubrika „Narodne umotvorine«, u kojoj će se objavljivati najljepše stvari u pjesmi i prozi, što ih je stvorio naš narod, te tako „Gajretu1 mogu pomoći i oni, koji ne vladaju perom u tolikoj mjerj, da bi mogli štogod originalno napisati; jer svako nam može poslati neku narodnu umotvorinu,' čega se u našem narodu nalazi nepresušivi izvor. Radovi saradnika će se nagragjivati i novčano, pa se na taj način našjj siromašnoj akademskoj mla­ deži, koja se perom bavi, pruža prilika i da nešto zaradi, te se na taj način pomogne u svome hrgjavom materijalnom stanju. Apelujemo ponova na svu braću, da nas u ovom teškom ali blagotvornom poslu potpomognu, jer naš elcmenat sve to više osjeća potrebu čitanja, a toj potrebi ćemo mu Gajretovim listom najbolje udo' voljiti, Želi jat ,,G ajretu.“ Ggja Čelebihanuma, supruga Šućri ef. Alagića profesora gimnazije dala je 20 K »Gajretu« kao jedan dio svoga ovogodišnjega zekjata na zinet. Ova potpora »Gajretu je tim značajnija, što ona dolazi od strane jedne muslimanke, kao i zbog toga, što je to zekjat, koji se do sada nije običavao davati »Gajretu«. A ove obje pojave nas moraju veseliti, jer nam one pređkazuju nove pomoći Gajretovu blago tvornom radu na kulturnom podizanju našega ele­ menta. Naše ženskinje. koje do sada nije ništa radilo za »Gajret(< ni doprinosilo njegovom materijalnom ojačanju, moglo bi mnogo da učini, a nadati se je da ča inšallh, ta svijest i megju naše ženskinje uskoro prodrijeti. Isto tako bi »Gajret« dobio znatne izvore, kada bi ga se naši bogati staleži sjećali pri podjeli svoga ze­ kjata. Jer kada bi ma i mali dio od onih velikih svota što se podijele kao zekjat, došao u @ajretovu blagajnu, društvo bi od toga imalo godišnje velike prihode čime bi se sve to više ojačavalo i podizalo. A nadali se je, da će ta svijest megju našipvnarodom prodrijeti. Prvi znaci već se javljaju! P rvi Gajretov pododbor. Svjesni mostarci, koji su uvijek stajali u prvom redu Gajretlija, osnovali su ovih dana društveni pododbor, da bi na taj način lilllLL » Gajretov rad proširili i još više unaprijedili ovu opću (5 >oĐ narodnu ustanovu. U pododbor su izabrana ova lica: Ibrahim ef. Kajtaz trgovac, z a p r e d s j e d n i k a ; Muhamed Emin ef. Dizdar prof. za p o d’p r e d sj e đ- Gajretova sofra. ni ka ; Mehmed Jahić učitelj za t a j n i k a ; Ahmed U nedjelju veće ostvarena je jedna lijepa i ple­ Gjikić učitelj za b l a g a j n i k a i Alija Alajbegović kan- menita ideja. To veće je u Gajretovim prostorijama cel. za r e v iz o r a . održan sastanak prijatelja naše školske omladine, na Ovo je prvi Gajretov pododbor, a nadati se je- kojemu se pretresalo o pitanju osnivanja jedne ku­ da će se u svjesne Mostarce ugledati i ostala braća hinje, u kojoj bi naša srednjoškolska mladež dobijala u drugim mjestima naše otadžbine. zdravu i jeftinu hranu. Ispravak. U broju 8—9 a u rubrici »Islamski 0 potrebi jedne ovakove ustanove nije nužno svijet« potkralo nam se je nekoliko pogrešaka koje mnogo govoriti. Svaki, koji poznaje prilike u Sara­ molimo da se isprave. Tako je izostavljen naslov jevu, znade i to, da su životne namirnice dostigle članka, koji je trebao glasiti » K a z a n s k i T a ta ri.« upravo vrhunac skupoće. A to stanje dakako, da mora Osim toga su ispuštene ove riječi: » k o n z e r v a t i v c i « u prvom redu osjetiti naše gjaštvo, koje je velikom u 8. retku ozdo 1. stupca str. 126. izmegju riječi većinom upućeno na neznatne stipendije od 20—40 »marljive« i »generacije« i »reći« stupac 2. str. 127. kruna mjesečno. Sa tom malom stipendijom je našem red 30. učeniku apsolutno nemoguće izlaziti na kraj i on Osim toga imade nekoliko pogrešno štampanih mora da gladuje i pati se, hraneći se suhim hljebom riječi, koje je, nadamo se, i sam čitalac zapazio. i nnjhrgjavijom hranom, koju za male pare u ašČinici Iz u red n ištva. — Kao što je poznato ljetošnja dobije. glavna skupština je zaključila, da „Gajret'1 od nove Imade, istina, znatan broj naše školske omla­ godine počne mjesečno dvaputa izlaziti. dine u vakufsko-meari fskom konviktu, koja je pot­ Radi toga se uredništvo lista već sada mora puno opskrbljena, ali je ipak ostalo dosta njih i izvan brinuti za gradivo lista, pa se zbog toga obraća svoj konvikta, jer i ako je ove godine konvikt preširen i �166 P o K. io. Derviš premda je u njemu smješteno preko 75 učenika, ipak Mustafa ef. Islamović K 15. je ostao ne manji broj učenika izvan konvikta. Na­ Kajtaz, Rifat ef. Tatarević, Sulejman ef. Osmanagić, vala djece u srednje škole je svake godine sve to Muhamed ef. Mujagić, Fehim ef. Spaho, Jusuf ef. jača, pa je i ove godine došlo mnoge muslimanske Mehmedbašić Husein ef 'Omanović, d-r. Mehmed Spa­ ho, Asim beg Mutevelić, Muhamedaga Madžarević, djece u o\dašnju gimnaziju i ostale srednje škole. Ta navala djece u škole — koja je istina lijepa Salihaga Fočo; Osim toga je vakufsko — mearifski saborski od­ i utješljiva pojava — uzrok je, da je danas veliki broj učenika neopskrbljenih, koji provode veoma te­ bor odredio K 300., a kako doznajemo obećao je Ismetaga Merhemić takogjer K 300. žak život pateći se i gladujući. Dolazeći u dodir sa učenicima i posmatrajući Odbor G ajreto v e sofre. Kao što smo napri­ njihovo nevoljno stanje, Gajretov odbor je počeo ozbiljno razmišljati o tome, kako bi se to njihovo sta­ jed spomenuli, obrazovan je naročiti odbor, koji se nje poboljšalo i zapriječile mnoge hrgjave posljedice, primio dužnosti, da radi na ovoj stvari. U taj odbor koje bi ono neminovno prouzrokovalo. U tome raz­ su ušla dvojica članova Gajretova odbora i 8 lica mišljanju je Gajretov odbor došao na ideju, da se izvan odbora. Spomenuti je odbor konstituisan ovako: osnuje u Sarajevu jedna kuhinja, u kojoj bi naši uče­ Muhamed ef Kadić predsjednik; Mehmed. Ali Abdurezak potpresjednlk; Fehim ef Spaho I. tajnik; Šućri nici dobili dobru hranu uz jeftinu cijenu. Radi toga je Gajretov odbor sazvao neke rodo­ ef Alagić, II. tajnik, Ibrahim ef Sarić blagajnik (Gaj­ ljube i prijatelje našega napretka na sastanak, da bi retov blagajnik), a članovi odbora; Ahmedaga Ramić, Se u toj stvari posavjetovali i sporazumjeli. Sastanak Hamidaga Jelečković Ahmedaga Novalija, Asimbeg je bio lijepo posjećen i svi učesnici su jednodušno Mutevelić i Muhamedaga H. Jusufagić. primili ovu lijepu ideju i zaključili, da se u Sarajevu što prije osnuje »Gajretovac s<^fra“. U tu svrhu je obrazovan naročiti odbor od deset lica, u koji su ušla dvojica Gajretovih članova odbora i 8 lica iz­ van odbora društva. Ov?ij jfe odbor preuzeo na se dužnost, da poradi na ostvarenju ove -zamisli, te da se što vruće zauzme za nabavku potrebnih sredstava za to. I odmah na o^om sastanku sakupljeno je preko Musa Ćazim efendi, novi šejhul600 kruna priloga u ovu svrhu, a u tu svrhu je i Islam. vakufsko-mearifski saborski odbor ranije dao 300 kruna potpore. Izabrani odbor je odmah počeo da Sudeći po naslovu mogli biše čitaoci doći do skuplja priloge i kako čujemo, imade lijepa uspjeha zaključka, da želim pisati opširnu biografiju i stu­ tako, da imade izgleda, da će se »Gajretova sofra« ■ diju o Musa Ćazim efendiji, pa d:žim, da ne će biti naskoro otvoriti i time se naša školska omladina na odmet, ako reknem koju kao uvod. Ne tajim da ne bih rado želio pisati o ovom islamskom velikanu, jedno osloboditi nevolja. Gajretov odbor apeluje na sve rodoljube i pri­ radi toga što je položaj Carigradskog Mešihata tako jatelje našega napretka, da potpomognu ovaj pleme­ važan, da bi trebalo naš islamski narod dobro upu­ titi o tom, ko zauzima ovo visoko mjesto, s kojim je niti pothvat. Dobrovoljni prilozi za sofru šalju se »Gajretu« toliko godina nastojao doći u užu vezu i dodir i sa oznakom, da je „za sofru“, a rado se primaju i hvala Bogu, u tom svom nastojanju konačno i us­ pokloni u prirodi, na koji bi se način naročito moglo pio, s drugu opet stranu i radi toga, što je sam Musa Ćazim efendi tako markantna ličnost u današnjem ovome pothvatu pomoći. islamskom svijetu, da bi ga već radi njega samoga Imena priložnika biće objavljena. * trebalo dobro poznavati i povesti se za njegovim P r v a p o m o ć G a jreto v o j so fr l. Kao prvu po­ svijetlim primjerom. moć „Gajretovoj sofri položili su dobrovoljne prilo­ Nu ovoj želji ne mogoh udovoljiti s jednostav­ ge ovi rodoljubi i prijatelji našega napretka: nog razloga, što mi fale podaci o njegovom životu. Mustafa beg Mutevelić K. 100, — P o 5 0 K Jer turska štampa nema adeta, da piše o ovakim Hilmi ef Hatibović, Muhamed ef Kadić, Ali ef Abdu- stvarima; nego podatke o životu i radu istaknutijih rezak, Muhamedaga H. Jusufagić, Fejzaga H. Šaban- ličnosti donosi tek prilikom pisanja nekrologa, a pri­ ović i d-r Hamdija Karamehmedović, — Mujaga Bičak- godom promjena i nastupa novih ličnosti zadovoljava ćić K 35. P o K 3 0 . Hamidaga Jelečković, Šefkija se opširnim opisivanjem „alaja“ i vanjskih sveča­ Gluhić i Edhemaga Bičakčić. P o K 2 0 Šućri ef. Ala- nosti. Krivnjom dakle ovog neumjesnog običaja tur­ gić, Ali ef. Lutfo, Osman Gjikić, Ahmedaga Ramić, ske žurnalistike .moram ister-istemez napustiti ovu Ahmedaga Novalija, Hamid Svrzo i Asim Čatović želju (ne bi li koji naš „Stanbollija" mogao ispu­ Islamski svijet. �167 niti ovu prazninu? . . .) i zadovoljiti se time, da se osvrnem na njegov rad u najbližoj prošlosti. Prije imenovanja Šejhul-Islamom bio je Musa Ćazim efendi profesor na carigradskom Darul fununu i još za vlade sultana Abdul-Hamida imenovan čla­ nom medžlisi-ajana. (Gornja kuća parlementa) I ako je u politici izraziti pristaša „Ittihad ve terekki" frke, ipak se odlikuje umjerenošću i stranačkom snošljivošću. Osim toga je marljiv i radin kao mrav. Uz službeni svoj nastavnički posao vrlo uredno pohagja sjednice medžlisi-ajana i tu učestvuje, ne sjedenjem i samim slušanjem, nego često puta ispunjava velik dio sjednica svojim prijedlozima i umnim učestvova­ njem u raspravama. Pa ni to mu nije : bilo dosta. Vruća želja, da koristi svom narodu nije mu dozvolila, da se zado­ volji samo nastavničkim i zakonodavnim djelovanjem, nego mu je još u ruke utisnula i kalem, koji je iza sebe ostavio upravo zlatnih tragova i mnogo dopri­ nio zdravom shvaćanju slobode i islamskih ustanova. Megju časnom družinom, koja je odmah nakon pro­ glašenja ustava pokrenula odlično uregjivani islamski vjerski list „Sirati-Mustekim1* i oko njeg se okupila sa svrhom, da bude tumač veličine islamskih usta­ nova, Musa Ćazim efendi uz Manastirliju zauzima jedno vrlo vidno i odlično mjesto i dovoljno je pro­ čitati samo neke njegove članke, pa da se čovjek osvjedoči o širini pogleda i plemenitosti osjećaja ovog islamskog alima i velikana. Osim u „SiratiMustekimu" pisao je još i u neke u druge listove. Uvažujući i cijeneći vrijednost usmenog djelo­ vanja u narodu nije zapustio ni ove strane rada pa niti visoki položaj niti ugled, koji mnogima zaslijepi oči nijesu ga mogli smesti od rada u najširim slo­ jevima naroda, za to se je često puta mogao vidjeti, gdje naizmjence sa svojim drugovima po raznim klu­ bovima i zborovima drži predavanja i umnim svojim razlaganjem osvješćuje narod i pomaže razbijati tminu neznanja, pomoću koje je osmanlijski Neron sazidao kulu svoje lažne i varave moći i sumnjive slave i veličine. Nu kolikogod cijenim i uvažavam sav ovaj njegov plodni i zlatni rad, ipak držim, da ne ću po­ griješiti ako sve to zapostavim kruni i alemu toga rada i nastojanja — njegovu radu megju softama, tima do skora najzapuštenijim i najponiženijim sta­ novnicima Carigrada. Možda će se nama, koji još nijesmo ovako štogod doživljeli, činiti nevjerojatnim, da se jedan ugledni profesor sveučilišta i k tomu još uvaženi član »Gospodske kuće14 (medžlisi-ajana) može brinuti još i podizanjem i osvješćivanjem za­ puštenih softi, nu Čudili se ne čudili — ovo je živa živcata istina i jedan zaista veličanstven primjer is­ lamskog rodoljublja i požrtvovnosti. Već vam na licu čitam pitanje: kako on to dje­ luje i šta on to radi megju tim sretnim softama? — Da ne budete nestrpljivi odgovoriću vam, da im drži n o ć n a p r e d a v a n j a , o kojima urednik „SiratiMustekima" ovako referiše: „Na Šehzadi, u klubu „Ittihad ve terreki džem’ijeta“ drže se u hefti po dva predavanja na koja dolaze muderrisi i softe sa Fatiha, Bajezida, Aja So­ fije i gotovo svih ostalih medresa u Stambolu. Od ovih predavanja, koja traju ima 5—6 mjeseci, taleba se je mnogo okoristila i dobila pravi pojam o ustavu i njegovim koristima. Na ovim se predavanjima go­ vori o politici, nutarnjim i vanjskim odnošajima na­ roda i zemlje i nastoji, da se talebi dadne pravi po­ jam o svima političkim, znanstvenim i socijalnim potrebama. T a l e b a p o t p u n o s l o b o d n o p i t a o s v e m u š t o j o j t r e b a , a ustazi muhterem (misli Musa Ćazim efendiju) na sve upite odgovara jasnim, preciznim i njemu prirogjenim načinom i osvjetljuje predmet sa svih strana, tako da svakom bude jasno i razumljivo. Ova su predavanja tako omilila talebi, da se upravo jagme, ko će prije da unigje. Koliki je interes za predavanja vidi se naj­ bolje po tom, što predavanja počinju u sahat dva iza akšama, a taleba počima dolaziti posahata iza akšama, dakle, podrug sat prije početka predavanja14. Tako Hafiz Ešref Edib bey, a ja ću ovdje — radi aktuelnosti predmeta — iznijeti prevod jednog odlomka takog predavanja, da se i čitatelji osvjedoče da ova predavanja nijesam bez razloga nazvao kru­ nom Musa Ćazim efendina rada. Evo kako sadanji Šejhul-Islam misli o medresama i njihovoj reformi :*) „Što se tiče reforme medresa, o tomu se već snuje i razmišlja. Dovoljno je, da vi osjetite potrebu reforme (Taleba: Jasna stvar. Molimo, da se nastoji oko reformiranja...) jer ako se vi usprotivite, onda se ne će moći ništa postignuti. Vi shvatite i uvažite po­ trebu, a mi ćemo reformu provesti, jer nam je to jedna od najvećih potreba i dužnosti. N a j p r i j e treba u medrese uvesti najmanje petš e s t s v j e ts k i h p r e d m e ta i u m n o g o č e ­ mu p r o m i j e n i t i d o s a d a n j i n a č i n o b u k e . Kojekakve hašije*), pa onda talikat na hašije, to treba jednom dokinuti. Dovoljno je, da se kako treba uče metuovi i to ne sami nego zajedno sa logatom i edebijjatom. Šta su te hašije i talikat? Ništa drugo nego stručne filološke rasprave i kritike (tenkidat) o jeziku, kojega mi ne poznajemo. Treba naj*) „Sirati Mustekim" god. II. broj 54 str. 22. i 23. — *) Budući se ne mogu naći zgodni naši izrazi za ove poj­ move ostavio sam arapske nazive, koji su se kod naših softi i hodža udomaćili. Da i drugi čitatelji dobiju jasan pojam doda­ jem evo i tumač. „Metu“ je kraća knjiga, koja sadrži glavne zasade jedne znanosti. Komentar, koji objašnjava svaku rečenicu ili riječ metua, zove se „šerh“. Tumači li pak samo pojedina mjesta metua, onda se zove „hašija“. Kao što se „šerh" i „hašija" mogu napisati na „metu", isto se tako mogu napisati i na „šerh". Tako dobivamo „šerh na šerh" i „hašiju na šerh“. I na hašiju se može pisati „hašija" i tako dobivamo „hašiju na ha­ šiju" ili „talikat". Vrijednost i shodnost ovog načina dovoljno je raščinjena u samom članku. �\ 1G8 prije poznavali jezik, pa onda se tek baviti filološkim baš radi toga, što se ne držimo reda i sure i što ne pazimo čemu je šta vrijeme ne znamo arapski i kad raspravama o tom jeziku. Jedni vele: Dobro, ali mi ne učimo arapskog jezika, nam se potkuči jedan arapski bejt (s 1 ’ ' ica nego samo neke znanosti iz knjiga pisanih arapskim stanemo ko ukopani: niti nam može pom° 1v.sam ™ \ jezikom. Abdul-Gafur. Poteci za logat (riječnik). Trazi, trazi i — Šta je to reći? Zar nama ne treba znati svog nekako nabasamo na potrebnu riječ. Ali vidi belaja: kjitaba. Na svijetu nema nijednog naroda, koji ne našli smo riječ, nu koja fajda, kad nam ne pristaje. zna svoga kjitaba. Jehudije znaju svoj Tevrat jer je Ne čitamo ništa i ne bavimo se edebijjatom, pa ne na njihovom jeziku, dočim Kur’ani-kjerim nije na na­ možemo da nagjemo izraza i ne možemo se radi toga šem jeziku, s toga — želimo li ga razumjeti — mo­ čestito služiti riječnikom. Ukratko ovi sedersovi mo- .h ramo ga znati prevesti na jezik, koji znamo i razu­ raju preurediti i uz jezična pravila moraće se učiti mijemo. Da ga pak uzmognemo prevoditi i svijetu logat i edebijjat. Drukčije nije moguće postići nikakva kazivati, moramo u prvom redu dobro naučiti arap­ uspjeha. ski, jer bez toga ne može biti govora o dobru preOsim toga ne učimo kako bi trebalo fikha, vagjanju. Po tom je prijeka potreba da ulema znade jer nam za to ne dotječe vremena. Tefsiru i hadisu dobro arapski jezik. Ima li dakle ikakova smisla pri­ ne posvećujemo nikakve pažnje. Kakva ti je to onda govor, da nam ne treba učiti arapski jezik? obuka? Tako to dalje ne smije ići!... Da znademo arapski valja nam najprije, znati Ja sam vam ukazao najnužnije potrebe i treba Kavaid (jezična pravila), a to ćemo moći naučiti" iz da se svi okupite i zajednički o tom razmislite. Ovom metuova. Bude li potrebe mogli bi še se učiti i neki nesnosnom stanju treba stati na kraj i naći načina, šerhovi i što se mene tiče, ja bih i nadalje ostavio kako će se ovo sve popraviti. Misirlije su napravili stari običaj, da se taleba služi- nekim šerhovima i vrlo dobar program i trebalo bi ovaj program pro­ sama ih po sebi „nagleda". Meni je neshvatljivo samo učiti i prema našim ga prilikama i kod nas uvesti. to, kako je došlo do sadanjeg običaja, da se je za­ Još jednom velim, da nam je najpreče urediti i po­ bacilo učenje metuova i mjesto toga se počelo pre­ praviti predavanje arapskog jezika. Osobitu bi još davati po šerhovima. Uveden je šerh.'za šerhom je pažnju trebalo posvetiti predavanju svjetskih predmeta. došla hašija jedna, pa druga, pa treća, onda je došla Reći ćete mi: hašija na hašiju, dakle jedan talikat pa drugi, pa treći — Sve je to lijepo, ali... odakle ćemo se mi uz­ i tako smo dotjerali dotlen, da jedan ćitab učimo po državati ? pet-šest godina i na koncu konca, kad se zapitamo, To nije vaša stvar i za to ćemo se pobrinuti šta smo to naučili, moramo sažeti ramenima i priz­ mi. Budite uvjereni, da su sredstva za vaše uzdrža­ nati: „Ništa!" Ubili smo toliko vremena, a da na kraju vanje velika i prevelika, samo su uzurpirana i oteta. krajeva nijesmo u stanju čestito shvatiti i prevesti ni Neka vam se dadnu i dopitaju vakufski prihodi, koji jedan obični arapski bejt. Za što je to tako ? Za to, su odregjeni za uzdržavanje talebe — pet hiljada će jer sve ono dragocjeno vrijeme ubijamo besplodnim vas moći dobiti po tri lire. Osim toga sigurna je natezanjema: stvar, da bi se i narod pobrinuo za vaše osiguranje. I sam ovako veli, Abdul-Gafur ovo kaže taj i Dovoljno je dakle samo to, da se vi maknete i osje­ taj rekao: „Fefhem!“ i vedžhi-tefehhum je ovo ili tite potrebu uregjenja medresa, a za budućnost se i ono — ukratko sve sami: kaže, veli, kale, kile, eksistenciju ne trebate ni malo plašiti. koji nas zavedu s pravog maksada i od učenika, koji Na koncu je nužno, da se u medrese uvede nema pojma o arapskom jeziku i kojemu je svrha obuka kojeg stranog jezika. U tomu ne treba poka­ naučiti koje jezično pravilo — na silu stvaraju kriti­ zivati nikakva teassuba (fanatizam) i bez toga nam čara i cjepidlaku. Šta je to ja hu? Gdje nam je raz­ bo r? Da olakša učenje jezika, neko napisao metu i ne može biti. Osim toga u tomu nema ništa zla i štetna. Jer poznato je — imamo pamet i treba da u njemu pokupio najvažnija jezična pravila. Došao mislimo! — da ne može biti jezika, koji je mahsus drugi i nakupio kritiku toga metua. Vrlo lijepo. Javio jednoj vjeri. Arapski je n. pr. jezik star šest i više se i treći i napravio kritiku na kritiku. I to nije ružno i niko nema ništa proti tomu što će se stručnjaci hiljada godina, dočim je datum dini Islama mnogo pobijati i jedan drugom dokazivati opravdanost svo­ mlagji i Islam je vjera, koja nije stara ni petnaest jih tvrdnja. Ove kritike i rasprave nijesu ništa drugo stoljeća. Osim toga kretski muslimani niti znaju arap­ nego filosofija dotične znanosti i treba da se nagje ski ni turski, nego govore grčki, pa zar to nijesu stručnjaka, koji će se ovim poslom baviti. Ali je ne­ muslimani? Pa i mi sami govorimo turski, dakle pojmljivo i upravo smiješno, da se ovim tovarom te­ jezikom, na kojem nije kur’an nazil. Kako bismo radi rete učenici, koji su tek započeli učiti tek najobičnija toga mogli reći: „Nemojte više turski govoriti!"? jezična pravila i da im se mute pojmovi filološkim Arapske jehudije govore arapski, nu je li im radi toga cjepidlačenjem i raspravama jednoga Isama i Abdul- vjera Islam? Predpostavimo evo, da je arapski jezik Gafura. Ljudi božji, sve ima svoj vakat i svoj red i naš vjerski jezik, šta slijedi iz toga? Ako reknemo, �169 da je arapski jezik isključivo islamski jezik, zarotale tako mogu ishraniti. Što se ne svari i u krv ne primi, slijedi, da muslimani ne smiju govoriti 1 drugim je­ to nije naše: — to se kao neupotrebljen ostatak iz zikom, osim arapskoga? Ako reknemo „ne smiju go­ tijela izbaci — ,,izmeće“. voriti , onda smo time osudili sami sebe i rekli da Pa kako stojimo s tim sastojcima i njihovom smo grijeŠni, a koja pamet i koja će logika primiti svarljivošću kod zelja, povrća i voća? Je li to baš ovaki zaključak ? Koji ajet, koji hadis ovo nalaže i tako dobra hrana kao što je vegetarijanci hvale, ili se preporučuje? Šta je turski jezik to je isto i franceski njome ne čovjek može isključivo ishraniti — kao što i engleski. Nijedan od tih jezika nijesu arapski, pa to njihovi protivnici dokazuju? — Evo odgovora. kad je džaiz govoriti turski za što ne bi bilo i en­ gleski? U džamijama se obučaje na turskom jeziku, U 100 gram a Sjelanče- Skrobo- 1 pa je li se do sad našao kogod, da rekne da je to Masti: Vode: sadrži: vine: vine: kakav grijeh? Nije. Kad nije, šta bi onda falilo kad Grašak (u zrnu) 2335 52 65 1-88 1380 bismo i franceski govorili? U kakvom je odnošaju „ (zeleni) . 600 16 00 prema arapskom jeziku turski u istom je odnošaju i 7950 050 Pasurj - bijeli grah tranceski jezik. Šta bi po tom falilo, kad bi se u me­ 24‘50 5560 11-20 2T0 (u zrnu) drese uvelo obučavanje jednog stranog jezika? One. Sočivo (u zrnu) 2594 5284 12 33 1-93 koji govore, da je turski jezik postao dobar i pribran Krompir . . . 1-99 20 86 74 93 0-15 radi toga, što su Turci prešli na Islam, upozorujem 5 80 9006 Kupus . . . . 183 0T9 na činjenicu, da su i Kinezi Turci i ako su većinom 1-41 2M9 Š ah ta . . . . 9433 0-31 po vjeri mušrici. Ukratko da reknem: Jezično pitanje 2 87 8 18 85 95 KclerabiT' . . . 0.21 nema ništa zajedničko sa vjerom: vjera baška, a je­ zik baška. To moramo strogo lučiti, jer ćemo inače 0-40 3 28 84 37 Jabuka . . . . 8'85 biti osramoćeni i postati smiješni u očima razboritih 3'37 036 861 A 8383 Kruška . . . . ljudi. Ustrajati u otporu i pokaziv« ti u ovoj stvan4-04 101 898 | 78T.0 Šljiva . . . . teassub nije ništa drugo nego otkrivati neznanje i 190 | 069 14 96 P 7012 Grožgje . duševnu siromaštinu“. 9 45 ' 80 57 1 Trešnja . . . | 1’21 | 1-21 Eto tako je prije imenovanja djelovao i radio sadanji šejhul-Islam, pa je li onda čudo, što se je i Prema ovim podacima i onome što smo ranije megju softama počeo buditi nov život i volja za na­ istakli, moglo bi se reći, da zelje, povrće i voće ima pretkom? Ostalo bi mi još da koju progovorim o Musa malo hranljivih dijelova u sebi. A kad još tome doda­ Ćazim efendinu radu i djelovanju u novom zvanju, mo, da je i to malo hranljivijih dijelova zatvoreno u nu pošto bi se time oduljio ovaj- članak ostavljam to neke opne, koje smetaju varenju: onda ćemo lasno za drugi put, dok se mognu jasnije uočiti sve kon­ uvidjeti, da se ta vrsta hrane u tijelu slabije vari i ture ovog plodonosnog djelovanja i prstom uprijeti teže iskoristi, nego n. pr. meso, mlijeko, sir, jaja i na ostvarene želje i plemenite namjere ovog velikana. druge vrste hrane iz životinjskog carstva. Tako je Za danas će biti dosta, ako istaknem, da se Musa n. pr. opitima dokazano, da se od krompira u ti­ Ćazim efendi ne zadovoljava samim krojenjem pla­ jelo primi samo T4°/o bjelančavine, a 20% škroba — nova, nego ih i u djelo privodi ne obazirući se ni sve drugo ide neupotrebljeno u — izmetine. I što se lijevo ni desno i smjelo koracajući cilju bez obzira ta vrsta hrane lošije skuha, slabije usitni, šatre i sana prigovore i smetnje neprijatelja napretka. Da mu žvaće, tim je tijelo još manje prima. A hranljivim di­ jelovima (bjelančevinom, škrobom) bogatija su samo Bog bude na pomoći! AminL. Ibni Munib. variva u zrnu (zreo pasulj, sočivo, bob, grašak) — jer sadrže bjelančevine gotovo kao i meso, a škroba još i mnogo više. Samo je kod njih opet ta nevolja, što im se (pri gotovljenju) mora dodati vrlo mnogo vode; što nemaju masti, i što se vrlo teško u zrnu (ljusci) vare. I voće prema svojoj bjelančevini nije Zelje, povrće i voće kao narodna snažna hrana, ali sadrži u sebi po gdjekada mnogo šećera i masti (grožgje, orasi, lješnici), kiselina i aro­ hrana. matičnih (mirisavih) jedinjenja. -- Po Dr. H. M. J. — Ali i ako je zelje, voće i povrće siromašnije Dobra hrana valja da ima izvjesne količine bjelančevinom nego hrana iz životinjskog carstva, bjelančevine, skrobovine ili šećera, masti i nekih soli. Osim toga moraju ti glavni sastojci biti u takvom ipak bi bilo pogrješno, kad bi ko tvrdio, da se čo­ sastavu i obliku, da ih čovjek lasno (u želucu i cri­ vjek nikako ne bi mogao održati, ako bi se isklju­ jevima) svari i u svoje sokove primi jer ga samo čivo biljnom hranom hranio. Za njega je, istina, pri- Higijena. �lagodnija mješovita hrana, ali se može i samim biljem održati. Ljudi sa zdravim, snažnim želucem i crije­ vima podnose i savlagjuju i one količine biljne hrane koja je potrebna, da se može iz nje dobiti dovoljna mjera bjelančevine. I baš u toj potrebnoj mješavini biljne i živo­ tinjske hrane igra zelje, povrće i voće važnu nlogu. Šta više: može se reći, da je bez njih čovjek izložen raznim bolestima i nevoljama, da su dakle, za nje­ govo zdravlje neophodno potrebni. Evo n. pr. zašto Ijekari preporučuje zelje, povrće i voće. 1. Zelje, povrće i voće podstiču varenje, jer jaće draže pljuvačne i druge žlijezde, koje luče sokove za varenje. 2. Jače draže i crijeva, te time podstiču življe usisavanje svih hranljivijih dijelova s jedne, a brže isluranje nesvarljivih dijelova unesene hrane s druge strane. Oba dejstva su za ishranu važna, a naročito ovo posljednje, „reguliše stolicu" (izmetanje), te tako sprječava nagomilavanje otrova, koji se raspadanjem nesvarljivih dijelova hrane, u crijevu razvijaju. 3. Kao kabastija (voluminoznija) hrana napune želudac i zasuše osjećaj praznine („taštine“), a to će reći: zabune i zavaraju glad —' i u onim slučajevima kad nisu u stanju da je sasvim utole t. j. da tijelu gubitak potpuno namire. 4. Zelje i voće sadrže u sebi izvjesne količine gvožgja, a gvožgje je čovječjem tijelu veoma potrebno — naročito u mladosti. Oskudica u gvožgju izaziva malokrvnost (blijedilo) i druge pojave 5. U zelju, povrću i voću ima nešto fosfora, a fosfor je važan sastojak mozga. 6. Povrće, a naročito voće ima i nekih kiselina u aromatičnih (mirisavih) jedinjenja, pa je zato zgodna začina drugoj vrsti hrane. Osim toga se neke kise­ line iz njih troše i u samom tijelu. 7. Svojim raznovrsnim kusom i mirisom iza­ zivaju i apetit, a što je još važnije, zgodno se regjaju kao prijatna izmjena u načinu ishrane. I najbolja i najukusnije i najsnažnija hrana mora se „dojesti", ako nema promjene. 8. Nakiselim i slatkim sokovima svojim gasi nam voće ljeti žegju i prijatno nas osvježava. 9. Ljeti se zelje, povrće i voće kao Jakau hrana i inače bolje podnosi, nego mrs. 10. Biljna je hrana i jeftinija. 11. Zelje, povrće i voće služe po gdjekada i kao lijek. Poznato je n. p . liječenje grožgjem, jabu­ kama, limunom i t. d., pa onda liječenje poljačine, kostobolje, pijeska u mokraći itd. željeni i voćem. A li zelje, povrće i voće ima i svojih mana. Šta više, dešava se da baš i zdravlju škodi, a evo kako. 1. Ako zeljem, povrćem ili voćem želudac tovarimo, onda ih želudačni sok ne može prožeti i svariti. Naročito jc u tom pravcu opasno zaleno voće i nedokuhano zelje. 2. Nesvarene ljuske i opne zelja i povrća, pa onda suviše sočne vrste voća i bostana nadraže cri­ jeva tako, da izazovu prolive. — U tim slučajevima nema hrana vremena da se svari i u tijelo primi, nego onda od nas živa (nesvarena) odilazi. 3. Neopranim, nečistim zeljem i voćem prenose se razne vrste glista, a mogu se i zarazne bolesti ši­ riti. Naročiio je u tome opasno zelje i povrće, koje se nekuhano jede (salata, krastavci, patlidžani itd.) i svježe, neoljušteno i neoprano voće. Zelje, povrće i voće bješe nekada česta pojava na sofri seljačkoj — naročito ljeti a domaćice su ih i za zimu ostavljale. Na žalost, sad se to pola­ gano gubi. Seljak ih slabo gaji, pa i što ih sabere, nosi te prodaje. A gdje bi se i danas kao nekad — sadilo i njegovalo i htjela spremati zimnica (kiseo kupus, krastavci, zelje u trapu, turšija itd.) tu, ma­ hom, nema ko da to uradi kao što treba. Šta više: sve je manje naših seljačkih domaćica, koje znaju zelje i povrće — gotoviti. Zato mnogo seljačkih kuća ostane cijele godine na goloj prohi sa lukom i bun­ devama. .,Zdrnvljc“, Javne potvrde — darovi. Mehmed-Alija Mesić iz Bos. Krupe darovao je Gajretu 10 K. Prilikom posjete Gajretovih prostorija darovaše: Ćamil Sarić iz Gacka 2 K, Mehmed Duraković iz Gacka 3 K. Od zabave priregjene od strane islamske omla­ dine u Žepču dobio je Gajret od čistog prihoda ’/a što je iznijelo svotu od K 36'48. Iz sela Omačina (kot. Čajniče) poslata je Gaj­ retu svota od K 10*27 kao dobrovoljni prilog skup­ ljen megju tam. seljacima muslimanima. Šaćir aga Šehović iz Varcar-Vakufa poslao je K 30'25, koju svotu je sakupio prilikom svatova Ahmetage Dedića sina Salihagina. — Od svoto je sam Suljaga Sarač darovao 10 K. Isto tako je sakupio Šaćiraga Kazazić iz Nevesinja K 16'80 na svatovskom piru prilikom vjenčanja kćerke Osmanage Kosovića sa Ibrahimagom Hadžićem. Od toga darovaše p o 4 k r u n a : H. Hadžić i Z. Selimović p o 2 K: M. Ćesović, p o 1 K: M. Hajrović, I. Haznadarović K i'20 i N. N. 60 h. Na zabavi koju je priredila srednjoškolska omladina u Stocu, dobio je Gajret ’/s čistog prihoda u iznosu od 57 K. Mustafa Kadić svršeni medicinar darovao je 5 K Gajretu umjesto odgovora prijateljima i ahbabima, prekoji mu čestitaše promociju na čast doktora me­ dicine. Uzejraga Njuhović iz Foče poslao je K 22646 �171 od zabave održane od strane tain. srednjoškolske omladine u korist Gajreta. Hamid ef. Svrzo položio je K 20182 sakuplje­ nih na Kiseljaku. Hadži I. Poljokan trg. iz Banjaluke darovao je Gajretu 40 K. Asirn Topčagić iz Zavidovića sakupio je na sa­ stanku u kafani Mustafe Muftića K 6'50 priloga, koje darovaše: Vladislav Guteša 1 K; po 80 h e l.: Mustafa Muftić i Asim Topčagić; po 50 h e l e r a : Adem Hasagić; po 40 h e l e r a : Mehmed ef. Imamović, Beg Gjerzo Skenderović, Mato Papić Omeraga Delić; p o 3 0 h e l e r a : Jakob Lčwy i Meho Smihara Sinanović; p o 20 h e l e r a : Adem Sejdinović, S. Jovanović, Marko Marković, Bećir aga Arapović i Ahmed 10 h e l e r a : Hafiz Hasan Ćulić; p o Adžačkić i Meho Mujezinović. Nurija Džumrukčić, profesor velike realke u Banjoj Luci sakupio je u veselom društvu kod g. pro­ fesora Skarića K 5 30. Ahmetaga Novalija trgovac u Sarajevu, mjesto odgovora prijateljima, koju su mu čestitali ženidbu, darovao je Gajretu 3 K. Šerif Hasanbegović iz Avtovfik sakupio je za Gajret 8 kruna i 50 helera, u darovaše: po 1 K: Ahmetaga Bijedić, trgovac i Nikola Delić; po 50 h: Panto Rundović Omer A. Hasanbegović, Luka Ivković, Pero Marić, Pdro Ćuković i Mitar Govedarica; po 20 h e l e r a : Šerif f t Hasanbegović, Ademaga Memić, Salih aga Šehović, Ajdinaga Grebović, Novak Petković, Simo Govedarica, gimnazist, Jovo Gove­ darica i Miro Košutić; p o 40 h e l e r a : Šerif Ha­ sanbegović, Velija Pašić i Jusufaga Pašić; po 30 h el e r a : Blagoje Mrković, Abdullah Hasanbegović, pravnik, te 35 hel. Stevan Vuić; p o 10 h e l e r a : Salko B. Hasanbegović, Husaga Pašić i Ramo A. Hasanbegović. Camil Sarić iz Gackas akupio je na sunnetu Suljage Durakovića 10 kruna priloga Gajretu, a daro­ vaše: p o 2 k r u n e : Jusufaga Tanović, Suljo Duraković, Abdullah ef. Berberović, Ahmed Hasanbegović i Ćamil Sarić; p o 60 h e l e r a : Latife hanuma Ta­ nović i Halil aga Kapičić; p o 40 h e l e r a : Murat Agović, Atif Asim Duraković, Osmanaga Zvizdić, Ha­ mid Zvizdić, Arife hanuma Duraković, Asim aga Zvizdić, Hamid Zvizdić, Hatidže hanuma Duraković; p o 30 h e l e r a : Memišaga Šaković, Memišaga Kurtović, Nezir Hasanbegović, te tri dječaka sakupili 10 helera. Ali beg Frndić iz Zenice sakupio je za Gajret 12 K mjesto čestitki Alibgegu Firdusu povodom ime­ novanja mu za predsjednika Bos. Herc. sabora. Pri­ loge dadoše: P o 1 k r u n u : Mehmed ef. Šestić; Ibrahimaga Strika i Hadži Omeraga Serdar; p 0 50 h e l e r a : Rasimaga Omeragić, Sulejmanaga Dervenčić, Muhamed ef. Ekinović i Alibeg Frndić; po 40 h e l e r a : Salko Salčinović i Adem Hadžić: p o 20 h e 1e r a: Abdullah Kahnjo, Arslan ef. Hercegovac, Osman ef. Tukić, Derviš Ahmaković, Sulejman Majagić, Pasaga Imamović, Šalim ef. Talam, Mustafa Dkinović, Alija Hercegovac, Akif ef. He:cegovac, Izet ef. Neimaragić, Hasan Omerspahić, Munib Begić, Salko Omeragić, Muhamed Ekinović, Omer ef. Šestić Muharem Kundalić, Ahmed Uzunović, Mulaga Eki­ nović, Neziraga Serdar i Mustafa Hodžić; po 10 h el e r a : Mustafa i Tahir Tahmiščija, Hasan beg Begagić, Nazif Grahić, Salko Begičević, Sećo Delić, Pis­ kavica Omer, Salomon Finzi, Meho Šušić, Mehmed Šehalić, Sakib ef. Salčinović i Mustafa Tatarević. P a 3 H e 3aHHinjbMBe a n o y n H e 6HJbeuii<e. Kano 3eji>e u a ju a npaTH . — Ha 3e.a>y je no rAjetcafla jaja oa rjincTa hjih Kenija oa naKBHx 3apa3ćoJiecTH. C Tora 60 60.no onacHO, KaA r a npn roTOBjben>y peAyma He 6h Ao6po oapaaa h onHCTnaa. Ha acaaocT, MHore Tano He natre. ELra ra HHKaKO h ne nepy ( h . np. ca.naTy, naT./iHyaH, jyK), n.ia ra nponepy, hh x a;ra caMO ,.U3 jefliie eop,el, a THMe HHje MHoro noMOJKOHO. y BOA0, Koja je ca 3ej&a npBy HenacToky cnpajja, 6ake, HapaBHO, jom MHoro ceanojaKoz zafla u ocmafie na aejbij, aico ce napouumo ne ucuepe. G iora he n a d a h ypeAHa AOMakana se.’te h noBphe He čamo y jeAHoj boah nponaaKHyT0, Hero ra A°6po onpaTH a noenj.ie hckojuiko nyTa APYroMi hhctom boaom H3anpaTH. „3flp. CnTHHne. — H Ha HajitfaH.5 paHau;y Bajba na3HT0, Aa ce He 3araA0 n He 3apa3H — naponaTO ateo je Ha pyuH, Ha CTonajrn, Ha tojiom Bpaiy, Ha Jiany n t . A. — Y y oaj nopoflujbij, na cu U36aouo ftujemc. — Ho yna Ajei*y Aa n a bhcoko cnaBajy. — Ko ce cacBnu TauiT h^ h r.iaAaH Kyna, .nacHO y tcynajiHiiiTy H3HeMorHe h oHecBjecHe. — Xjbe 6 He ostaje 6n ia ntegaB hh cyBHiue 6yxaB, Hero Tpeća HOAjeAHaKO pa3aopaH. — Cupomima mhozo ueuifie yjnupe 3 amo, wmo oojicchuk ne.ua noflccne neze, nezo 3amo, vimo nejua Jbetcapa. ,>3flp. TjejiecHa TonjioTa koa pa3HHx Hapo.ua. — 06 hhho ce Bej0, Aa c b h AyAH — h Ha cjeBepy h Ha jy ry — a&iajy noAjeAHRy TonaoTy Taje.na, a aa to Haje, cacBHM Tanao. HaynHa h caBjecHa MjepeH>a Tje.iecHe to HJioTe notca3a.aa cy, Aa jurenu napoju y moruiuM npajer eujua m ia jy ee&y mjejiecny monJiomy, Hero cjeBepHH y xa 8ahhm nojaceBHMa. Tano je h . np. yTBpl)eHo, Aa cpeAtta (npocjenna) Tje^ecna TonjioTa 4>paHny3a h 3hoch 36'4° Uj-, IIopTyrnffi:aHa 37'2°, a TajnijaHa 37'3°. HnjeMga h E h raeaa HMajy 3a 0 .5° L[. Haacy Tje.necHy Ton.noTy Hero IIopTyra3KaHH, a H I koth 3a naraB 1° L[. ,,3flp. J3,yxaH, CapaAHBK joAiiora MaaaHCKor JiacTa 03- �172 hho je CK'ipo CBoj pairohop ca je^riim hxbo3hiikom a .VxaHa. »Haj 6o.,i>H AyxaH raju c?y h .jtohhom Awje.iy rnponCK6 Typcicc. II. ioaho Mjee.To JcHiige A»jG ii 3BpcTaH AyxaH. C bh 0CTa.li! AyxaHn cy Mnoro .loumjer KBa.iiiTCTa. IIojeAHHH OA h.hx 0AJiHKyje ce h cyBHiue jatcoM apoMou, Kao Ayxan H3 CuHpHe, OAece n joHCKor ocTpB.i>a. <pHHa h n.ieMemiTa aposia je caMo koa AyxaHa noMeHyTux npeA jeja CBpoaeKO Typcwe. Byrapcwn cpncKii h fiocancKii A yxairn cy up-ao jaKH, a.in cy u n a s 60.1,11 oa npHoropCKor ii Aa-KMaTUHCKora. AwepH4Ku AyxaH je h cyBHine ouiTap. ja« n 6e3 apoiiie. lio Aoopou KBa.mTeTy yB03aa H3p»Ae CToje Ha npBO M MjecTy Pycnja n PysiyHuja. IIoCJinje h>hx AycTpnja, KTa.mja a Cp 6nja. Hajropii AyxaH H3pahyje eauo H>eMa>iKa. P roizvod n ja s v ile z a 1 9 0 9 . Po jednoj sta­ tistici koja je sastavljena po nalogu ujedinjenih fran­ cuskih svilarskih trgovaca, cjelokupna istočno-evropska berba] svile za 1909. g. dala je 5,385.000 kilo­ grama, od koje sume samo na Italiju dolazi 3,151.000 kilograma i 674.000 na Francusku. Istok i centralna Azija dali su 3,038.000 kilograma. Od ovoga Persija okruglih 600 000 kilograma, azijska Turska 665.000 kilograma. Kina je pobrala ukupno 8,480.000 kilogr., Japan 8,372.000 kilograma. Ukupna berba svile na da­ lekome istoku računa se na 16,088.000 kilograma. Ukupno berba svile iznosi 23,620.000 kilograma prema 24,080.000 kilograma. H ig ijen a u E n g lesk o j. Naredbe, koje su izda­ le engleske vlasti, a koje se tiču kućevne higijene, primjenjuju se vrlo strogo nad vlasnicima kuća i njihovim kiradžijama. Te naredbe nalažu onim kirajžjijama, koji plaćaju najmanje 25 K mjesečne kirije da svoj stan najmanje jedanput dnevno čiste i najmanje jedanput nedjeljno, petkom ili subotom, peru vodom, Tako isto moraju kirajdžije prozore svoje sobe za spavanje da drže otvorene najmanje po jedan sat i prije i po podne. Svako prekoračenje ovih higijen­ skih propisa kažnjava se globom. (V 1 A/I) lika (abeceda) ć irilico m i latinicom . t* Ćirilicom: c a A, C B, B Latinicom: a A, b B, Ćirilicom: n H, Latinicom: i I, Ćirilicom: o 0, Latinicom: o 0, Ćirilicom: n u. Latinicom: c C, i n r r, A A, v V, g c, d D, e E, ž Ž, z Z, j J. K K, ji A , jb Jb, M M, H H, lb H>, j J. k K, 1 L, lj Lj. m M, n N, nj Nj, n n, P P, c C, P r li, 8 S, ■I H, m m, č Č, š Š. B, Za uredništvo odgovara: Osman Gjikić. e E, jk 5K, y, 4> G>, t T, u U, f F, fe Ti, v V, $ B. ć Ć, dž Dž, gj Gj. T T, y 3 3, X X, h H, Islamske dionička Štamparija (tiskara) u Sarajevu, �P R IV IL E G O V A N A | | f ZEMALJSKA BANKA ZA ROSNU I HERCEGOVINU. Uplaćeni dionički kapital 10 tnilijona Umna. CENTRALA U SARAJEVU. OO Hlpoteknnio odijeljeni?. OO OOP Bankovno odijeljen)«*. OOP OOP Odljeljenje /.n robu. O OP Izdavanje 4 ’/* « 5% hipotekarnih ?:aložnica i 5 komunalnih obveznica, koje se mogu upo­ :: trijebiti u svakovrsne naročito ženidbeno kaucije kod zemaljskog i vojenog erara. FILIJALE: ISPOSTAVE: ’ u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru i Donjoj Tuzli. Zastupstva po svoj Bosni i H erceg " xy ^ ^ u Biliaču Dorventl,Gradiški, Goraždu, :: Lijevnu. Ljubtiškora, Sanskom Mostu, ~ * ' ‘'tocu, Travniku. Trebinju, i; »OnAu i Zvorniku. P r e p r -u č u js ’.e za s v e b an k arsk e i izv ršo je pod. najpovoljnijim uslovim ć '.\ye sa robom , koje ~ HHtHllfeiijŽžitifammHftHiHtiHflHg Pozive, oglase, p ogran 'govnćke objave, lis ovu i . lire i kuverto, j trgovaćke kn jige,i,ju n memorandu, okružnice. pretio inim, dopisnice, kao i sve trgovaćke ‘išk.mice, godišnja izvješća i bi' za udruge, sicdione bauke, tteda'j. t<: lome i adrese, posjetim . karte prigodnice, kito i osilile u JNrtMrsku struka za- .ijtice raduje p rim a im izrm lh u Islamska dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu sn a b d je v e n a najmodernijim slovima, šarama i mašinama (strojevim a) te preuzima štampanje tlu.strov-an!b listova, brošura, knjiga — i Ansoplsn — Narudžbe iz mjesta i sa strane obavljaju se u najkraćem najKracem vremenu. w -----------_ Vkusna izradba. W Čijom* umjerene w^% \ �HERCEG-BOSNA i i Zemaljski osiguravaju/-i zavod za Bosnu i Hercegovinu Ravnateljstva u Sanje' -ijv a obala Ona*, ifadži Ristić ul. br Z) DismAč / glavnic' K. 4,000 000. Zavod preuzima osiguranja: , »' proil po/aru (makar ga > gro na ni ljudski ?ivot, i to osiguranja za slučaj smrti i doživljaja, osiguranja mirJWH, ..„diSnjih renta Uri. prouzročio) na zgrade, tvornice, otn jovo, gospodarske i obrtne zalihe robu, pokretnine, stoku, itd.; pfnmhinanllo Kombinacije va va tosiguranje života obubvafaiu: b) proil štetama kod prevoza robe vodom, kopnom i željeznicama mrti; c) proil nezgodam za pojedinačno, a, o s ig u ra n ju z a s kolektivno (skupno), odgovornostno b) ijeŠOVilU, odnosno UOlfjUiaiijo. 2A siu. d o ž iv lja ja i s m r'i; osiguranje itd.; d) proti Štetam od tuče uz naknadu e) o s ig u ra ::; ; - i r g z a : potpune štete; i) ž iv o tn e r e d ' koje odma1. pbCinlu e) proti provalnoj kragji i ili su odgogjene: rcnle za slučaj preživljaja, odnosno osiguranja udovnina; osiguranja uzgojtlina. Jiguranja živofalvaljaju osim slučaja naravne smrti fakogjer: 1. za pogibelji rata, bez svake j | doknadne premijo; 2. za slučaj dvoboja; 3. za samoubojstvo: 4. za smrt usljed nezgoda. I > ==j ) | Premije se računaju posve nishu (jeftino); štete se isplaćuju brzo i Kulantno. Ravnateljstvo u Sarajevu (Apelova obala, ulaz Hadži Ristić ul. br. 2.) i zastupstva (agenture) u evirn gra­ dovima i većim mjestima daju rado sve upute u stvarima osiguraju i preuzimanja svake vrsti osiguranja. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/3096c12adb26a1d801275fd9e6d82f25.pdf 6d8dd1c5235435bdcfea7f10abfacd63 PDF Text Text BROJ 11. GODINA I I I. ♦♦ GAJRET izlazi 5. dan svakog mjeseca na 16 stranica, a po po­ trebi i na više. ^-jL* — -~ . ♦ CIJENA je listu nGajret“ : za članove 1 K 20 h za nečlan. 2 K 4 0 h oa g o d in u . tjl dL ^clis Ak-lj Taleba, učenici i se­ ljaci plaćaju i K 20. ----- GAJRET GLASILO „GAJRETA", DRUŠTVA ZA POTPOMAGANJE GJAKA MUSLIMANA NA SREDNJIM I VIŠIM ŠKOLAMA. S a d r ž a j : Pokret seobe u Krajini. — Bes *,. nnaca. — „Gjačka sofra“ i jedna naša mahana. — Kiraethana — Književnost: Ne ostavljajmo domovinu! — Rut \ i slavulj. — J a 5*oc to nova 6 hth . — 3esen6ka idila. — Kroz aleje duge. Islamski svijet: Muslimani u 'ibiriji. — H’ ijena: Ne unosite sr djeci u lic Zapamti o koleri. Gajretovi - Firdusov mearif^i.i fond. *\\fi 1 —r v' • ' • m v -'iuhH 5ARA3EVO. Islamska dionička štamparija. ' 'ti • �□ □ □ □ □ p i o n ič H a p i V a r a n J a r a j c V u p rep o ru ču je svoje JzVrsno odlešano €xport-pWo p rip ozn ato od najbolje vrste. N abavlja se u b u retim a od 26 lit. dalje, kao i u sanducim a složeno $<_, 50 boca od 6/io litre ----------- ili }*’ i Sv> iv a i^ o d Vio b tre . ----------- fozašilje« pokraj',.« franKo na sVaHoj staclji bosansKo - herccgoVačK« ^ v — držaVnt željeznici ‘ ijiiiii Gajretovo đgar-ćage. je ispitano od svjetskog naučenjaka, profesora kemije na bečkom uni­ verzitetu Dr. Lambecka i pronagjeno najboljim i za zdravlje neškodljivim. Pa kada još uz to od potrošenog Gajretova cigar-ćageta ide. 10% u korist „Gajreta" zar nije i sramota i grehota, da Muslimani drugo cigar-ćage troše! Jest, i po sto puta jest i stoga je dužnost, da svaki musliman kupuje i troši samo i isključivo Gajretovo cigar-ćage a da odbaci sve druge fabrikate. Muslimani, trošite samo Gajretovo cigar-ćage! �GODINA I I I. BROJ 11. ♦♦ GAJRET izlazi 5. dan sva­ kog mjeseca na 16 stranica, a po po­ trebi i na više. »o_*e « i ♦ s fM-l CIJENA je listu „Gajret": za članove 1 K 20 h za nečlan. 2 K 4 0 h na godinu. iS^ Taleba, učenici i s e ­ ljaci plaćaju 1 K 20. AJRET GLASILO „GAJRETA", DRUŠTVA ZA POTPOMAGANJE GJAKA MUSLIMANA — NA SREDNJIM I VIŠIM ŠKOLAMA. ■ ............. Vlasnik : Društvo „Gajrct“. 5. novembra 1910 SARAJEVO, Pokret seobe u Krajini. Od vakufsko-m earifskog saborskog odbora dobili smo ovaj dopis: Broj 529. Kotarsko vakufsko-mearifsko povjerensto. C a z i n , 13. oktobra 1910. Vakufsko-mearifskom saborskom odboru, u Sarajevu. O vo povjerenstvo sntatra svojom dužnošću slavnom na­ slovu javiti, da se je u našem kotaru veom a raširio pokret za hidžret. Tako je opasno taj pokret uzeo maha, da im ade sela i to samim muslimanima naseljenih, da je sve, i zadnja kuća, pot­ pisalo za sebu i uvijek se potpisuju. Umoljava saborski odbor kao i predsjedništvo medžiisi uleme, da bi ma kakvim načinom ovom e lijeka našlo. Predsjednik: u z. Alijaga Muhamedagić v. r. (L.-S.) ____ Vakufsko-mearifski saborski odbor. Broj 7784 ex 1910. S a r a j e v o , 19. oktobra 1910. P. n. Uredništvu lista „ G a j r e t a " , . u Sarajevu. Kako se iz gornjeg izvješća vakufsko-mearifskog povje­ renstva u C a z i n u vidi, hidžret, stara rana naša, koja je u zadnje vrijeme bila prilično zamladila, počela je opet u nave­ denom, muslimanima najbrojnijem, kotaru, opasno krvariti. — Ako se ovaj nesvjesni pokret za vremena ne uduši, nestaće nas mu­ slimana B osne i H ercegovine, kao što je nestalo i ostalih na­ roda, koji su svoju domovinu kukavički napustili. — A šta će onda biti sa našim kulturnim tečevinama, koje smo kao musli­ mani 500 godina zidali i sazidali ? Šta će onda biti sa naših va­ kufa, džamija, medresa, mekteba i svega onoga, što svjesnog muslimana za njegovu domovinu veže I Sve će ove naše ustanove postati ono, od čega poštenom muslimanu i kod sam e pomisli srce zadršće. — A onda možemo sam o nad Bosnom uzaludno suze proliti i zacviliti, kao što je uzaludno zacvililo islamsko srce nad izgubljenom Andniuzijom N'f’t/t 2 -ui'ts.i 1 Urednik: Osman Gjikić. Stoga ovaj saborski odbor u strahu, da nas ovaka žalosna sudbina ne zateče, nalazi se pobugjenim slavnom naslovu staviti na srce i najtoplije preporučiti i zamoliti, da bez obzira na po­ litičke stranke, u svrhu suzbijanja ovog nepromišljenog pokreta, sve m oguće učiniti blagoizvoli, jer se ovaki pokret tiče kože svakog pojedinog muslinana Bosne i Hercegovine. Vakufsko-mearifski direktor: A r n a u to v i ć. Im a li to g a m uslim anskog srca, d a ne zadršće, im a li toga oka, d a ne zasuzi, slušajući ove strašn e glase, koji pričaju o raseljav an ju naše ju n a čk e K rajine, koji govore o opustošenju kolijevke M uja i H alila i njih o v a Tanković O sm ana! Z ar baš ostadoše svi sav jeti, sve molbe, sva pro k lin jan ja uzalud, zar n aša n eo b aviještena braća neće d a se nasav jetu ju ni živim p rim je­ rim a, koji im se p ru žaju svakim danom , po­ vraćanjem ran ijih iseljen ik a? N išta, zar baš ništa ne može, d a ih od te nam isli od v rati, ništa zar d a ih pokoleba u odluci i pogubnoj n am jeri? Ili se je, ovaj, zla su d b in a zarekla, d a islam ski m illet u ovim zem ljam a p otpuno uništi, d a g a iskorijeni sasvim , te, da, nekada, ponosna, B osna i s e s tra joj k ršn a H ercegovina, koje su dale hiljadam a velikana islam skih, po­ stanu onakove, k ak v a je d an as U ngjurovina, gdje se još sam o iz narodnih p rič a i sa listova p rašn ja v e istorije može raza b rati, d a je tu ne­ k ad a živilo M uslim ana. H ejhat! Teški li su i p reteški uzdasi, koji m o ra ju d a razdiru gru d i svakoga ro d o lju b a i p rav o g m uslim ana, k ad a slu ša ove tužne glase, �174 a ti uzdasi m oraju biti tim teži, bol m ora da bu d e tim veća, kada se u isto vrijem e m ora k o n stato v ati nehaj i indiferentnost onih, koji su pozvani, d a protiv ovoga zla pred uzm e korake. Mi ne ćemo da im enujem o nikoga; ne ćem o d a rečem o ni ovaj bi ni onaj bi pojedinac, ni o va bi ni ona bi ustanova tre b a la d a protiv ove n esreće naše poradi, tek nam je k o n sta ­ tovati to, d a se ništa, am a baš ništa, ne p red u zim a ni od stran e pojedinaca ni od stra n e raznih ustanova. Mi stoga ovim apelujem o na sve kom peten te kao i na sve rodoljube i p rija te lje na­ šeg a naro d a i otadžbine, d a se p ren u i d a ovoj važnoj i životnoj našoj narodnoj stv ari poklone što više i najozbiljnije pažnje, ne bi li se našao način, d a se ovoj našoj narodnoj k atastrofi stane na put. Mi predlažem ox da se inicijativom bilo Rijaseta , bilo vakufsko-'m earifske u p rav e, bilo s a ­ b o rskog klu b a naših poslanika sazove je d a n ve­ liki sastan a k uglednih i uplivni]j_ljudi svih s tra ­ n ak a u S arajevo, n a 'tro jč m u bi se o ovoj stv ari d etaljno p retreslo i našli načini za rad i djelo­ van je u ovome h<yrli poslu! h HapoA noAjapM.i.eH n paaAtojeii TesKH 3 t c,iu 6oa"M yjeAHH>ee>eM. C.ioSoAa cy My n yjeAH»>eH>e, RAeajll,i OKpene, 3 a K^j uMa oh tovkh. C bbkći counajiHa K^aea HMa CBoj 0ApebeHH Ph^b . CaoMeHybe»o caMo comiaJiHCTe u h>hkob kohihhii HAeaACOnna.lHCTIlHKO APyiHTBO. CmjnuHa Jbj/flu oee ufleje u uflecuia j e xpua njbeoe, Kojy u mojih ejempufi paauece; mpyxHe, snuje u -comu ce y ce6u usjeka. a bhaiimo c.aA«, kbko mh 6oc.-xepu. My<viHMaHH CTOjHMo y nor.ieAy nAeje h iiAea.ia. Ja h y ob ije c.no6 oaho y c T B p A H T H , fla j e uarne ucjiomcko flpyuimeo 6es ufleje u flojbneza v,ujb<a. H auu n ce na 0Kyny, a cbmh He 3R8M0 saiuTO CMO Ty ii mTa a « noHHeMo. BpnjeMe nac saTeiuio HenpnnpaBHe, a iđto je Hajrope 6e3 HAeje, Koja 6 h naM Aa.na nojieTa h DOACTpeKAa nac Ha paA h hcTpaiHOCT. H yABMO ce CRojnM cyrpai)^H0Ma, aaniTO y h>hx paA h U0C.10BH iiAy ApyrnM TeMnoM, 3amT0 oHn cbrkhm ab HanpeAyjy, a mh HanpoTHB Ha3aAyieuo. JI koa Ha- hom iuhx ce ,T.yAU ocjeha Ao6pa BO.ta 3a paAOM n HanpeT’ kom, &jia y3ajyA, KyAroA ce KpeneMo, CByA Han TeHeijm nynajy. JI mh cmo no kpbh oho, iiito h Harnn 3eMA>ann Apyre Bjep: 11 Hac je -Bočna oAspaHHJia Kao n h>hx , a KaA nor.neAaMO Hac h h>hx yoniiMO Be»iHKy paa.niKy Mh H3rvieAaMo Kao noAponaHo apbo , Koje ce nonnH>e cyiuHTH, a OHn jeApo u 3AP»bo CTać.io, Kuje cb3 khm abh° m 4>h AeMe 6aija h noAM,iabyje cc. Pa3.uiKa je y TOMe H3Meljy Hac h h>hx, iiito ohii cbh HMajy nn.i, h HAean, KojnM ce 3aHoce h KojeMy aeace a mh cmo 6e3 nicaKRor HAeaAa. H 6am Hac to hhhh noAponamiM apbctom, Koje He noKa3yje HHKaKBa skmbotb. O hh HMajy napoJiy h AosHHKy, Koja khth n nenaTH cbbkh h>hxob noABHr, a Harne je ApyniTBO 6e3 HKaKBe, X .- B e 3 Kojnnaca. y HaraeM HCJiaMCKOM ApyuiTBy B.iaAajeAHa Be.iuica 3a6.iyAa, Koja ke Hac y 6yAykH0CTH nyHO ctbth, a Koja HaM ce CB3KH a*h oHnr.ieAHO CReTH, a to je: Aa ee mh HeicaKO cthahmo n ycTpyqaBaMo H3HnjeTH Ha jaBy 3.ie CTpaHe Haiuera APy*BTBa. CBe HaM ee hhhh, Aa Te Harne HeAOCKO'ume, ncMaitKa&a h hccojhahoct Harne cpeAHHe He no3Hajy n He BHAe Apyrn, na ano to CTaHeuo H3HOeiiTii, Af keMO koa Apyrnx H3ahn, djto ’ho ce bojh — na uaBii nare. CBana ApyuJTBeHa CKynHHa, areo xoh e Aa HanpeAyje; Aa HMa HCBBOTHe enepraje, Tpeoa Aa HM&A6 CBoj fl&Jhua nn.r» h HAea.1, npeMa KojcMy yAeuiaBa CBoj paA. Taj joj HAeaA CJiysKH Kao KOMnac y Mopy Aoraljaja, Koja je ahcbho h tokom BpcMCHa cycpeky, ann Taj lOMnae hhkba n e yTOHe, Ma KaKOBH Aorahaja h n piui hkb HacTynHAe. IlaA if»H«e biich KaHAH.no, Koje 6ana 3paKe u pac»jeTjLyje nyTCBe. OBaj je HAeaji noKpeTa1! criix noAsnra u liceja, Koje Hn'iy y toj 3ajeAHHHii, peHTap, oko Kojera ce Kpehe paA cnaKor nojeAHHija. 6ap CAUHHe, napo.ie h >io3HHKa. M ano je 0B0 jihct, y KojeM ce ne TpeTiipajy no .iHTHHica naTaita h ne yB.ia4ii AHCBHa nouiTiiKa, HnaK h y ce OBAje A°Tahn HaniHX no.iHTHHKHx CTpaHaKa, jip k e mh to noc.iy5KHTH Kao Aocaa MojiiM ropanM naBOAHMa. Harne no.iHTHHKe CTpaHKe »i3rAeAajy xp ne h roMH.ie A>yAH 6e3 HKaKBa A8.T»H>er i^ha»h h nporpaMa. JbyAH ce HaiiiviH Ha 0Kyny 6e3 KaKBa uinper BHAa h noAeTa. Har.iaraaBa ce paA 3a HapoA, a oa oa Tor paAa HHrAje hh MpBime. no.iHTHiKa c.TpaHKa r.ieA«, Aa CBoje npHCTame noAncHe KyjiTypHo 11 ckohomokh, aok je to HauiHM boaCTBHMa AeneTa 6pnra. IIoAHTH'iKe cy CTpaHKe opraBH30RaHe, iiAy h cahjeAe Bek OApeljeHn h npopa‘iyHaHH naan, aok ce y Haiiiiix He 3Hii hh 3a rAaBy hh 3a pen. JlpoHHia: HAeaa naiiiHx no.iiiTHsapa jecT 4>aKyATaTiiBHH OTKyn KMeTOBa. Ja niTa he 6hth cnpnTyc mobohc thm CTpaHKaMa, KaA HecTaHe arpapHor nHTaifca, Koje k c ce cJjaKTHHKII jeAHOM piljeiHHTH! Ooom aejiUKOM xaocy namez ucjioMatoz flpymmea je yapoK, uimo My moioko Ufleja u Ufleaji. JTa moz ce pa fa jij cee nefloaconui^e, jnjiumaaocm, nccpc/jcnocm nama. �\ 175 p r a v c a i zl e p o š l j e d i c e , k o j e ć e iz ovakog rada nemi nov no slijediti. Da počnem. Mene veseli činjenica, da je kon­ vikt postao pretijesan i da u njega ne mogu stati sva naša mlagja braća iz srednjih škola i drago mi je što vidim jedan megjustranački odbor, koji se brine o stanju ove naše mlagje braće — n u , b o l i m ed u š a , k a d v i d i m o v u j e d n o s t r a n o s t , koja zastire vid i ne da, da se otkrije još dosta naše mlagje braće, koji ne samo da nemaju para, kojima bi skupo plaćali „hrgjavu hranu", nego nemaju ni toliko potpore, da bi mogli r e d o v i t o nabavljati neku količinu ma i slabe hrane, već su osugjeni, da svoj mladi život provode u memli-potleušicama, bez svjetla i zraka, te da u tim i takvim potleušicama mjesto pšenice — tuku kukuruzu (prohu), a mjesto makar i slabe mesne i mrsne hrane — jedu grah ili orahom masl/i zacvrkanu tarhanu! Boli me i prži, da se niko, 'p a n i p o d p r e d s j e d n i k o d b o r a , ne upita: „je li nužda, da se pobrinemo i za ovu našu mladu braći^koja se kud i kamo više i gore pate od naših srednjoškolaca izvan konvikta, i je li po­ Ibni Munib: trebno, da se pobrinemo i za njihov mlagjahni ži­ vot, pa i njima omogućimo pristup u ovu „gjačku 'so T ftr^ Osim n e j e d n a k o s t i , koja se mora bolno Mubesmilen! $> kosnuti srdaca naših softi, ima ovaj postupak i tu „Ove školske godine došlo je u sarajevske zlu stranu, da će još više raspiriti antagonizam izsrednje škole toliko muslimanske školske mladeži, da megju naših gjaka i softi i biti uzrokom, da se i onako ih je ostalo preko šestdeket, koji se nijesu mogli pri­ malen, broj valjanih softi još više smanji. Razgovarajući prije nekoliko mjeseci sa jednim miti u vakufsko mearifski konvikt, jer je ovaj zavod uregjen samo za 80—90 pitomaca. Ova naša mlagja maturantom izmegju ostalih stvari, dogje riječ i o Stipendijama i kad mu na njegovu tužbu o maloj braća, koja se nijesu mogla primiti u konvikt, prinuždena su, da stanuju po privatnim stanovima i da svoti Stipendija primjetih, da softe žive i sa 7—8 fo­ se hrane po aščinicama, u kojima dobivaju za skupe rinti, naduri se i reče: „Ah softe! Zar da se mi gim­ pare — hrgjavu hranu. Hraneći se tako, ne samo što nazijalci još sa njima usporegjujemo? Ta oni uče, da im ne dotiču njihova i onako oskudna sredstva za dobiju 20~ 30 forinti, a mi učimo, da budemo go­ svagdanje potrebe, nego su uzimajući slabu hranu spoda i da fino živimo!..." Kako vidite ovaj „fini go­ izvrgnuti opasnosti, da još iz rana u svojoj mlagjah- spodin" ima vrlo lijep pojam i o softama i o sebi noj dobi obole“. i zapustiti softe znači iskopati još veći jaz izmegju Tako počinje proglas za osnivanje gjačke sofre hodža i inteligencije, a šta to znači nije teško odgo­ i možda će se mnogi čitatelj upitati: su kakvu su netnuti. Pripustiti dakle softe u „gjačku sofru" znači savezu ove patriotske riječi sa naslovom članka, u pružiti priliku, da se miješaju sa ostalim našim gjakom se govori o jednoj našoj mahani? Nu ja tvr­ cima i uvrijehiti megju njih slogu i osjećaj bratstva dim, da tu ima i te kakva saveza i nastojaću, da to i jednakosti. Da je potrebno razvijati ove osjećaje u odmah i dokažem. U normalnim mi odnošajima ne bi našoj mladeži mislim, da će priznati i najzasukaniji pri uvodu trebala nikakva rezerva niti razjašnjenja, elementi. no budući je kod nas zavladala pošast pogrješno Kod nas se je prije nekog vremena podigla shvaćene „evropejštine" te smo dotjerali dotle, da je čitava gungula radi reforme medresa i udaralo se na iz straha pred tobožnjim „reakcionarstvom" i udara­ sve strane: i kuda *reba i kuda ne treba, pa mi je njem na kulturu — ušutkana gotovo svaka kritika, začudno čemu sva ta huka i buka, kad se ni „re­ te je ušljed toga pravac našeg prosvjetnog rada ha- formatori" ne brinu za ove „male", već svojim dr­ man sasvim zapadnjački — prinužden sam izjaviti, žanjem pokazuju sve prije nego li skrb i brigu za d a o v o n e p i š e m n i s a k a k v o m nk I a s - njihov napredak. Ja ne velim, da ne treba započeti i n o m“ t e n d e n c i j o m n e g o j e d i n o u n a ­ odozgor nu ne treba smetnuti s uma ni pitanja: kamj e r i , d a u p o z o r i m n a š t e t n o s t o v o g kav'će utisak na softe učiniti ovi njihovi zaštitnici, Mel>y HainnM o6pa30BaHH]HM cBnjeTOM nocToje ABa KyjTypna npaBpa: jeAaH je nanHc.iaMCKH, a A pyrn HailHOHa.iHCTHMKii u Ta Hac ABa npaBpa u iH e Aa Hujecuo y paAy so u o re n a y KOMnaKTiia Maca. UojeAHHUii CAHjeAe Te npaBiie, cbbkm npeMa cbom y 6jet)PH>y, a ° k ce y jaBnooTii h Ha obom MjecTy o tom hh piljena H6 nyje. Haiiiiona.iHCTii ce ycTpynaBajy ii3»hH npeA Mao,y ca cbojom nAejoM, npeMa Kojoj je Ta Maca nepacaojioMceHa, a iik ce, c Apyre cTpaHe TaKoljep c.is6o o tom nyje. 0 obhm npanuuMa, He ky HiijeAHe Aa peneM, chmo hy Aa nazJiacuM, Aa 6a 6 n.ua jeAHa Bp..io 3axna.iHa Tena noBecra o obomc p a je i, He 6a Jin ce , TpeTnpajyhii OBaKBa naTaH>a, apui^ o jeAHOM Ha HHCTau, He 6a jih Ha OBaj HauiH acKpcAa jeAHa 3ApaBa aAeja, oko Koje 6a ce Cbh yxBaTHAa, na a * ne AyTa'MO no x aocy onaao, Kao iuro (jiaKTaiKa AaBac .iyTaMO. „Gjačka sofra“ i jedna naša mahana. �176 i hoće li iz njihova držanja softe moći opravdano za­ ključiti, da ima bar neko, ko se brine za njih i na­ stoji, da im pomogne? Danas su obećanja jeftina i svijet se je naučio, da ih po vrijednosti i taksira, za to mislm, da bi bilo mnogo bolje, kad biše se kako članci tako i materi­ jalno staranje — podijelili megju sve učenike, a n e da se j e d n i m a o s i g u r a v a j u p u n i s a h a n i a d ru g im a d aj u n o v i n s k i članci, u ko­ j i m a s e u k a z u j e m j e s e c u v o d i ! Jednom mjerom, gospodo, pa ćete se osvjedočiti, da i „Mujo u saruku" umije biti zahvalan i odužiti se svojim dobročiniteljima. Njegovu letargiju nije prouzrokovalo ništa drugo, nego okolnost, da mu se na svima ka­ pijama dijele — riječi i opet riječi!... I pokaže li mu se mjesto riječi i obećanja — ljubav i brižljivost, a mjesto članaka — zalogaj, ko­ jim će utažiti glad, dokazaće svemu svijetu, da je isto tako darovit kao i druga mu braća iz srednje ili više škole, i da mu napredovanju ne smeta ništa drugo nego bijeda i okolnost, da se za njeg n i k o s v o j s k i ne brinej Poznatim bih člancima o re­ formi medresa stavio ovu primjedbu: Ako je kriv rijaset što nema ankete, m e g'u ć e j e , d a s e mi mo n jeg a u r ed e m e d r e s k e z g r a d e i po­ b r i n e z a o p s k r b u t a l e jtre! B i l o b i v rlo z g o d n o , k a d b i š e v a k.-m e a r i f s k i s a ­ b o r p o b r i n d o, d a s e p o r a d i o k o n v i k - ' t u z a s o f t e , p<a d a š e b a r n e š t o u r a d i z a o v e b i j e d n i k e . Valjda bi ovaj korak sa­ bora potakao i ostale faktore, da uzmu u ruke pi­ tanje reforama. Ko pomno prouči naše stanje i naš položaj, osvjedočiće se, da je u mnogo koječem siičan sa po­ ložajem muslimana u Rusiji, naročito što se tiše ko­ risti od inteligencije, za to držim, da nam je najpreča današnja potreba, da čim prije reformiramo i uredimo medrese, kako bismo mogli dobiti dobre i nezavisne radnike na narodnom napretku. Dok naš novac ne bude uložen u našu radnju i dok većina naše inte­ ligencije ne prestanu biti obični „kruhoborci1* — ne će biti ni fajde od truda i narodnih žrtava. Na svestranu reformu medresa i veliku ljubav i brigu za valjan softinski podmladak, goni nas R a? u m, koji se svom snagom buni proti sadanjemu s anju; goni nas autonomni „ S t a t u t " jer kao cilj autonomne uprave postavlja brigu za vjersko obra­ zovanje naroda i otvaranje medresa i mekteba, a goni nas i Š e r i a t, koji u jednom hadisu ovako govori o sreći i nesreći jednog naroda: lili I J » lj ^ ljl l i l j l i l j U ^ p I’ j š 'I ljr»- i i s ta ljl 'i l 1^1 j lil^P* .x> -) lili J i l j ^ l* * - I Ovaj hadis, koji se nalazi u Džamius-Sagiru, dakle, jednoj od najvažnijih i najvjerodostojnijih zbirki hadisa, glasi u slobodnom prevodu: „Kad Bog hoće, da jednom narodu učini dobro i izvede ga na selamet, dadne mu mnogo fakiha (osladivši im nauku i oblakšavši im učenje*) a malo neznalica. 1 kad stane govoriti fakih (i tumačiti šta mu nalaže njegovo zna­ nje t. j. kazivati šta je u Šeriatu dozvoljeno i lijepo, a šta zabranjeno i ružno*) nagje pomoćnika, a kad progovori džahil bude pobijegjen i odbačen. Hoće li pak Bog, da jednom narodu bude zlo, dadne mu malo fakiha a mnogo džahilu i neznalica, pa kad pro­ govori džahil nagje pristalica 1 pomagaoca, a fakihi se odbace i njihova se riječ ne sluša". Tako hadis, a naša je dužnost, da se prema njemu omjerimo i zapitamo: jesmo li hairli ili nijesmo? Ja neću da pravim suvišnih primjedaba: ha­ dis je tako jasan i tako porazan za nas i naš po­ stupak, da bismo se morali zgroziti i zavapiti: „Bože nam pomozi, da se iz ovog hala čim prije izbavimo i krenemo stazom, koju nam je uzvišeni Islam pro­ pisao!".... Završujem sa poklikom: visoki rijasete i vakuf­ ski sabore, š t o v a n i o d b o r e „ G j a č k e s o f r e " , pobrinite se za našu mlagju braću u trošnim i ne­ zdravim medreskim zindanima i pobrinite se da uzi­ majući slabu hranu ne budu izvrgnuti opasnosti, da još iz rana u svojoj mlagjahnoj dobi obole!" Allahumme, erinel-hakka hakkan verzukna ittibaahu! V e a’t i n e l — i n s S f e ! Kiraethana. Ove su Kiraethane lijepa i korisna ustanova. Ne samo da su korisne i lijepe, nego ne možeš zamisliti, kako bi danas živio bez njih. Kad dogješ u kakvo nepoznato mjesto, odmah pitaš: gdje je Kiraethana. jer znaš da ćeš tuđe najkomatnije uzeti abdest, klanjati Božiji namaz, naći se, razgovoriti i upoznati sa gragjaoima, a i pročitati, šta ima novoga po svijetu. U svom opet mjestu, Kiraethana ti je, kao ne­ kakva centrala tvog životarenja. Kud ćeš poslije ručka na čitanje novosti? U Kiraethanu. Gdje ćeš doznati, da se je u gradu ili u njegovoj okolici šta zbilo: ka­ kvo veselje, žen:dba, udaja, prodaja, otimačina ili prevara, nego u Kiraelhani. Gdje ćemo se danas naći? — pita te drug. — U Kiraethani! — odgovaraš mu bez premišljanja. *) Ovi su komentari uzeti iz „Siradžul-Munira“šerha na „Džamius-Sagir*! od Allamei Azizije. (Svezak 1. str. 82.) Op. pisca. �177 Pa i lijepo je u toj našoj kiraethani. Tu imadeš Najprije izmegju političkih protivnika započnu na izbor nekoliko soba. Ili voliš megju mladež, ili kojekave ironične primjedbe, za tim predbacivanja, kod starijih, možeš birati. Hoćeš sjesti na stolicu uz onda izazivanje i bockanje, te prepirka, a onda ga­ zeleni sto? — Izvolite! Jok, ti voliš poravnili na ši­ lama, halabuka i nadvikivanje. Tada čuješ, kako jedni druge okrivljuju, radi roku udobnu sećiju — Bujrunuz! Imaš volju popiti čaj, kahvu, limunatu ili šurup od ružice, — odmah će nekog posla, koji je ispao onako, a po njihovom miš­ Redžo donijeti! ljenju bi po narod korisnije bilo, da se je okrenulo A novine čitao ili ne čitao, doznaćeš novosti iz nešto drukčije. njih. Ma kako to može biti, ako si brat? — Vrlo lahko! — „Vi varale narod i radite samo za sebične — Ti sjediš i šutiš, a nešto si za čitanje nchoran. interese. Vi za narod nemate osjećaja!” U tome ugje onaj, što no u konaku piše. To je či­ — Ja, a vi se razguliste dokazujući, kako ste novnik. Ti se ne trebaš brinuti sada, što stoji u »Sar.- velike patriote, a ovamo nećete ni da općite sa svojim listu.« — On će sam i bez tvoga pitanja početi i sa ljudima!” nekakvim čugjenjem kazivati: ko je naimenovan, ko — „Vi nas kod naroda ocrnjujete, pa nam na­ premješten, ko li penzioniran ili razriješen. rod ne vjeruje. Ali čekajte, čekajte, doći će vrijeme, — „Nuto, ab! Baš obojica ponzionirani ! E, to pa će narod progledati očima!” nije na odmet. Barem će se cijeli cug sada malko — »Ocrnjujete se sami sa vašom nevaljastom naprijed pomaknuti. — Redžo; Redžo — o! Ponesi kahvu. Ama tak- taktikom ! — „Izagjite, molim Vas, ako ćete galamiti, u um mi ponesi; nemoj same one šljoke!” I sad ga vidiš gdje vadi duhansku kutiju, smo- drugu sobu”, — umiješa se neki neutralac. — Za na* taje cigaru nekako brzo, puši slatko, a sve pogleda u rod bi hajirm^e bilo, kad bi se vi zajednički za njega te i da si se trefio malko bliže, častio bi te cigarom. brinuli, bez inada i kad bi manje govorili, a više ra­ Šta je s Gjiritom," Grčkom, ^Ma^edanijom, šta je diti!” novog u Engleskoj ili Njemačkoj, to moraš doznati, — »Pusti ti stvar, nek teče svojim tokom do­ htio ne htio, jer ono nekoliko vatrenih političara ne vikuje ovome neki jnotrilac — »ovo nije nikakvo zlo, mogu šutiti nikad bi im usta- zapečatio, ja kamo li što se oni prepiru. Zlo je samo u toliko, što se ne u današnje vrijeme slobodnog zbora i galamljenja. prepiru malo hladnije i razboritije. Dočim ovaka pri­ Ima ih, koji ne umiju ni čitati u sebi, a neki umiju, lika nije bez cilja. Ovako će se pojmovi izbistriti i ali za važnije vijesti drže, 'da ih svako treba glasno narod će morati doći do željene sloge. Ako se ja i ti pročitati, jer mu se učini, da su na njih istoin oni prvi ne slažemo, pa megjusohno o tom naslaganju ne ras­ nabasali. pravljamo, onda ćemo do kijameta ostati nesložni. A U ovakom slučaju bude više puta i smijeha. ako ovako pokušamo pretresati naše stvare, pa razla— „Gle, gle! Arnautski se ustanak stišao. Iso gati i opravdavali ja svoje a ti svoje, bezuvjetno ćemo Boljetinac pobjegao sa svojim sinom u Crnu-Goru!” naći neku sredinu, na kojoj ćemo se sporazumiti, ili — do sada je čitao u sebi, a kad na ovo nabasa i bez će doći neko treći, pa će nam tu sredinu pokazati. pitanja okrenu na glas, kao da onim ostalim hoće da Moguće je, da se mi u cilju potpuno slažemo, ali po­ rekne: vidi ti, vi o ovome ništa i ne govorite, a ovo što nam je način postizavanja toga cilja različit, čin je vrlo važna i zanimljiva vijest, biva da sam je ja nam se, da smo jedan drugome neprijatelji, Za to je prvi našao; pa da vam je barem kažem! dobro da se raspravlja i prepire, jer bi se šuteći još — »To smo mi davno pročitali!« — dobaci mu više mržnja razvijala. Ja pamtim, kad se je i šutilo, jedan, a njemu onda žao, što se je trudio. ali ono vrijeme nazivaju vremenom narodnog mrtvila Drugi opet dovikne, da je čitao u nekoj novini, a za današnje, vele, daje »doba narodnog preporoda.« da je Iso Boljetinac od turskih čela uhvaćen i strpan I tako dalje i tako dalje. I još jednom i tako u zatvor. Treći se javlja, da je čitao, kako se ta vijest dalje. 0 zatvoru Boljetinca opravrgava, a tada nastaju pre Prepirka stranaka jednako traje, a ti ako ne voliš pirke i mnijenja, koja novina istinitije piše, a ti kroz sahat vremena, bez da si što čitao, doznaš puno no­ slušati, trkni kući, te svrši što god posla, pa se opet vosti, od kojih mnoge znaš i sam pripovijedati, kao povrati. Kad poslije dogješ, naći ćeš društvo već stišano da si ih po sebi Čitao. Nu za vrijeme dok su novine u Kiraethani taze, i umireno. 1 eno ih sada posjedali, naručili kahvu i zado­ 1 jest u njoj lijepo, ali da te Bog sačuva, kadkad u njoj sjediti, kad se nema šta nova čitati. Osobito ako voljno srču, a značajno jedan u drugoga pogledaju i imade članova iz raznih političkih stranaka. Onda bude razgovaraju se. — »Ja sam mislio, da ti na ono ne računaš.« u Kiraethani nesnosno i dosadno, jer se zametne silna — »Ja sam opet držao, zbog što ti onako radiš, galama, pa onda niti možeš čitati novina, niti s mirom da i želiš nekako drukčije!« sjediti. �178 Tada se i ti osjećaš zadovoljnijim, veselije pozd­ ravljaš izmirenu braću i ispravljaš u duši ono svoje krivo mišljenje, koje si o Kiraethanama imao, držeći, da su one bez ikakve svrhe, jer se eto imadeš više puta priliku osvjedočiti, da su kiraethane rešeta, na koja se pojmovi bistre i ideje rešetaju. Za to ih treba podizati, braniti, potpomagati, ču­ vati i pohagjati, a tek će vrijeme doći, kad će ih svijet znati više cijeniti, jer će — kad se razviju — odgovarati pravoj svojoj svrsi. Fadil Begić: Ruža i slavulj: Gledao sam ružu... Rumeni se ~l Ko djevojče kada se zastidi; Njen opojni miris svud širi se, Sve cvijeće na tom joj zavidi. Ali one biser-kaplje dvije, __ Š to 'n a licu ruže su rumene, Mnogo misli mame mi tužnije’, Mnogo muče osjetljiva mene: Ilaziin M uftić. To je slavulj dolazio r u ž i , _w Da sred noći srce joj otkrije, Pa to ona za njim sada tuži, Otud one biser-suze dvije! K n již e v n o st. Ibrahim -E dhem D ž a fč ić — B os. Krupa. Ne ostavljajmo domovinu! Staro, burno'.doba nek'zaborav skrije, A napretku „krčmo bugaze i staze'! Mjesto sv’jetle čorde nek prosvjeta sije, A vaizi s Yursa pek narodu vaze: — Ostanimo ovdje, usred zavičaja, Braneći sinovski đvu grudu~svetu, 1 naš Dini-mubin* uzvišenog sjaja, Kojima dušmani mračne mreže pletu! Leži P nam na srcu dobro domovine Radimo svi složno za nju i njen spas, Ne dajmo da slavno naše ime gine, Haj, čuvajmo ovaj mili toprag naš! Čuvajmo i bran’mo rogjenu nam grudu. Kao što nam pretci braniše je slavni, Koji treba da nam uzorima budu, Svijetao primjer što nikad ne tavni! Promisli se brate!... Otadžbina ova Što obiljem svakim u sv’jetu je znana, Zar da bez svojijeh ostane sinova, I plijenom bude našijeh dušmana? 0 , ne, dragi.brate, ne ostavljaj mili, Ove rodne njive, blagoslova pune, 1 cvijetna polja kud potočić' čili Vijuga se bl’ješteć spram srebrne lune. Ne ostavljaj, brate, cv’jetna polja ova, Jer u tugjem’svijetu ne možeš ih naći! Ne povjeruj,*brate,'Yječ je'dušmanova Svaka što 'n a s puti » odavde se maći! Staro, burno doba nek zaborav krije, A napretku krčmo bogaze i staze! A vaizi neka sa ćurseva vaze: Ostanimo ovdje, nigdje bolje nije! Sfc* . Mašpo Josnj: Ja 6n x to M o r a o t it h . — H3boa« ii3 ueMoapa jeAHor acypHa.incTe. — JeAHora A»Ha A®he Mojoj Kyka jcAaH pyTaB aoejeK (koa MeHe MHoro pyTamix jbvar Ao.ia3e). Oh Huje 6ao hh yMHBeH, Hii oneirijbaH, hhth oininheH. tberoBH noCTynnn 0AMax Me ooaBnjecTame, Aa je oh Beh cBe licTHHe CKpiiBeHe y BiiHy oTicpno. — Bh Me ne no3HajeTe, 3ap He? — 3ancTa... 3aacTa... ja HBMau nacT,., — T ako! IIor.TeAajTe Me Majio! — Ax! A.ia Aa— Ja Bac HHcan no3Hao paAH obb Ayre Koce. — Mel,yTHM ja caM je CKp&THO jyqe. (Bome Moj, Ko.iHKo je Ayra«n«a Mor.ia 6hth jy«ae?) — Ja Bac no3HajeM... B h cto TocnoAiiH... roenoAUH IVjoM. 3ap He? — J la , TaKo je... A.ieKcaHAap. — TaKo je .. A^ieKcaHAap Ta^. — He, A.aeiccaHAap IH ap’reH. — Ax! ja caM... Ae ,Z(e6peaeH! — He, a® Mučkomu. 1 — CjehaM ce caAa. M u cmo 6 b ji h iuko-tckii apY* roBH. — — He to, ja caM cTaHOBao y Kyka, reoja je 6a.ia carpaljena Ha 3eM^>nuiTy Ha KOMe je HeicaAa 6u.ia Baiua. CjekaTe aa ce Tora? — Bome Moj! Oa oHAa uma jeAaH sajea. Ja ce cjekaM caMo OABpaTHOCTa, Kojy caM y to BpajeMe ocjckao npeua icama oa čpauiHa; Mel)ymM ja TaAa hhc&m Morao jecTii HinuTa APyro, jep joui HiijecaM iiMao ay6e. — A ja, ja ce cjekaM: ja caM Bac Hayqao BjeuiTHHii jby^>yiuKaif,a. — /(a, tuko CTe Me Jiajcno Hay«injm, a» ja HH AaHaC HC 3HUM. to jom �179 — E Bii^iiTe, Maao je y TOMe Tpe6aAO, na Aa ja He 6yA«M bit, a bh Aa ne 6yA6Te ja. — Ja He 3HitM Koja 6a oa hho H3ry6no y toj XH.'baAe (jiopHHaTa. ,3,pyrH je AecHa pyna Ko6ypmKOM npiiHny... Tpeha je KaneiaH y ApyroM Aaopyy... npoujeHH. — ;ZI,a... A.ih OHa ce He yAaAe 3a HHaceftepa. — Tpehn koJh jy je npocuo 600 je npOTecTaHTCKH nacTop HaTnac^ojiA- Moja mrth hh H>era Haje XTjeAa. C Tora ce oh oaceHii hckom ApyroM aceHOM, aAH c h>om — Moahm Bao, 6e3 3ajeAait.a. Ja caM caMO cnpoMaman nncap: ocyi)“H orm Aa ca neh HcnncaHe xapT«je to hcto npenncyjeM Ha Apyroj xapTnjn. — K oa M6H9 je jooi rope: ja Mop’M Aa nntneM no xapTiijn caMOCTajiHf>; a.in Hncai« ocy^eH Aa npenHcyjejf ea Beh HcnncaHe xapTuje. — ^ a , ajiH Moj nocao Me HeKaAa Bpnje^a. — H MeHe, JtyAH mh necTO npnjeTe. — Jlfl, aAH Bame je bmb no3 HaTO UHornMR. — E x , ajin bh Me^yTHM HMaTe BHine HOBaya Ho ja. — A ko xoh eie. npounjeHHMo Harne AyroBe He pacnHTyjyhn kvihkh cy. — £ 0 ^aBOJia! aAH sam a r-iaBa BHuie BpnjeAH ho Moja. — — A.ih ne, n<»r^eAajxe: Moja je Koca onajia, a Bania jom Hnje. — ^ a , a.in oho mro je y Banjo] ta &bh. — A x, He — Ha-flptiMjep: ja caM a »o ce6a H3BaAtiTH Beh ocaM 3y6a. IIoc.BeAibfe roAHHe -;p:i h \ jeARHnyT, Kao 6otkhHhh hok-ioh : jeAaH mynajb, a Ana cacBOM 3ipaBa.. — U pecTaH H re c a 3ajeAaH>eM, ja roBopBM 036 h .i >ho . M op a Aa CT6 bh ja, a ja bh . — Kano je to cjy6HHa npoMiijeHirjia Harne yjia3 Hiipe y CBHjeT? — O x , rocnoAHHe, to je TyacHa ncTopnja. K sa 6hx BaM je HcnpHHao, bh 6ncT e yBHAje.iH, Aa ja hmrm npaBo. Ja caM umro MajKy... — 3anCTa? — I la Aa, HMao cbm... Ja caM HMao MajKy, icoja je 60.1 a Bp.10 jinjena AjeBnjKa y CBoje BpnjeMC. A ah tsas , ja je joui Hncau no3naBao... — HyAHOBaTo! — ^aKvie, npnje mhoto, BpAo mhoto roAHHa, Bam OTau 3anpocH Moiy M«jKy, hjjii 6o.i>e pehn, ony, Koja joui Hnje 60.1 a Moja M-»jKa, jep je OHa OHAa 6iuia jora AjeBojna. — Ja CBe to He pa3yMiijeM AoSpo. T o npH<ie. — A ah, napAOH, ja caM y To yBjepeH. cy caMo je iiMa.ia naMeTH, ona 6 h npHCTa.ia. A ah to je 6 hao cnpoMaiuHo, noBHT.tHBo CTBopeH>e. CBojoM noB0T.i>HBOuihy OHa Mn je MHoro y«iHH0.ia na acao. — 3ayujeAO He. — B h roBopiiTe Kano naM je Aparo, rocnoAnHe. Bam OTay nucTaAe oojraonpo; bh cto A am e intra dom inum . HcTHHa je, Aa jo oh , ksa je 3anpocHO Mojy Majny, 6 ho joui caMO npocT nopoTHHK; aAH to ho mhjema CTBap. ^ p y r n , Kojn 3RTpaacH pyKy Moje Majne, 600 je hckh HH3KHe>ep, najn je jeAaH chh 600 ca c.iyac6oM Ha AečpeneHCKoj aceAesHinjH ca toahuiHjOM nAaTOM oa 2 — HapaBHo, bh 6uct6 AaHac 6 hah hotbpth. Hnje HMao hh chhr hh Khep. — Ex, A»KAe, exo ko je 600 3a Bac caBpmeH. — He... Ha neTBpTOM MjecTy Mojy je MajKy 3anpoC0O rocnoAHH HepeneHAii Hepro EoJAimap. B h nosHajeie rocnoAHHa HepeneHAH BoAAHyap, 3ap ho? — He, a.in ja no3HajeM rocnoAHHa PaKocna.ioTH X hthb0 JlaTaHH niaHAopa. = A o haB0.ia !.. y cbrkom 3HaBaTH BajbaHnjer HOBjena oa c.iyHajy,.'BH neheTe no- rocnoAHHa HepeneHAH H epro -BoAA0i;apa. — Oh Huje Mehv MojnM no3HaHHUHMa. 3 aMHC.i0 Te, oh hmr 5 0 0 0 jyTapa 3eM.be nopoA Tuce h jeAHHH HacjbCAHHic CBe oBe 3eM.te jecre H,eroB chh jeAHHan. — Kano, 3ap oh oopa]5yje CBy OBy 3eMJby? — He 36iijajTe ma.iy. B hahto, Taj M.iaAH HOBjeK ynpe»e y KOJia no neTHpn KOH>a. KaA BaM to npniaM, ja yBnjeK mhc.ihm Ha to kbfco 6hx ja 6no y tom icapyHAMa, oARK.ie 6iix ujBoao HCTiipu Koma 3e.ieHica, KojnMa 6hx ynpanA>ao M.jecT) KOHnjauia... Kano 6n Me no3ApaBA>a.iH no Kp'iMaMa, MeHe, Kora 60 Aiijene rpo$iine nocvia.Tpa.ie ca fBojnx npo3opa... Ax! Moja mh je Majna y i 0Hnjia MHoro Ha acao. UoMiicanTe Aas^e: ohii cy Beh 6n.in BjepeHH, ročni cy 6h .ih no3Kann.. cBaA^eHH yroBi.p 6ho je roTOB... 3a A*iaKy je (Jib.ihao na Aa ja 6yAeM HacjbeAHiiK rocnoAHHa Hepene.HAH Hepro Bo.iAny.ipa. A^ h Ha AaH CKaA^e, jeAaH nac npnje yepeMOHiije, Moja math no6jeace ca yHHTe.i>eM MV3mce, hckiim HiijeMyeM h yAa ce 3a h>. -— H a 33 THM? — H a 3aTHM?... Moace ah HOBjena aaAecnTH Beha Heopeha? ,Zl,a ce je OHa yAa.ia 3a rocnoAHHa, ja 6hx Aa­ Hac 6no Hac.i>eAHiiK jeAHora nMafta: OBaico ja caM HaCJbeAHHK jeAHe BHO.10 He H HeKOABKO C B 0 3 d K a HOTa. = 3 ancTa je qyAHOBaTO, Aa cto ne3aAOBOJbH.i cbojHM oyeM. —- ^ a , rocnoAHHe, Kay 6ux ja Morao 6npaTH oya no CBojoj cfiaHTasajn1 J a nomTyjeM CBOra oya: to 6jeme Ba.'baH HOBjen; a.in 3ap ce nnje Morao otkchhth hckom ApyroM aceHOM, Hero 6aui MojoM Maj kom? T o je HemTO yacacHo, KaAa HOBjeK Ha to no\mc.iH, Aa chh npaBa 3aHBTepecoBaHa CTpaHa. neaa npaBa r.iaca npn H36opy CBor oya. — To je HCTHHa, 6apoH P otuihaa 6h OAMax miao TOAHKO CHHOBa, Aa hm He 6h 3Hao 6poja. — Aah Aa ce 6ap Moja Majna yAaAa 3 a OHor oa H>eHHX npocH.iaua, nocAnje Kor 6nx Morao 6hth HajcpehHHjii chh!... E to: Aa mh je cyA6iiHa vKe.teAa Aoopa, ja 6nx 6ho AaHae cpehaH. JeAHa norpjeniKa Me je oa- �180 rypHyjia oa mojhx Ao6apa 6h Tpe6a.no Aa nocTaHeM. h ja ne nocTa^oš — y tom cjiyqajy bh iaK HHCTe ca c&MiiM co6om. oho, Ulio saAOBO.’&H0 hh C MatjapcKor: M. — Kano 6hx Morao 6hth 3aAOBo.n>aH? Ja je^eM TpH nyTa Heflje.T.Ho KpoMnape. Ja 6hx hojiho BHfljeTB, niTa 6nCT6 bh pa^a™ Aa ctb Ha mom MjecTy. — lipnje CBera, yMHo 6 hx ce. — OcTaBHTe Me. Ja casr ce saCBHM aanycTHO, jep HeMa A0jeaa inje^ia KojnM 6hx 600 3aAOBo.T>aH. Ja Mp3hm CBoje pyKe, jep cy Hecnpeiee; Mp3HM CBojy r.iaBy jep HnniTa hb Mory HayqnTH; Mp3nM qaK n Kocy, jep je h cyBHme qeKHH>acTa. Ja 3HaM A°6po, Aa Moje .nage Hnje anjeno, Kao Aa ce HHKaA He yM H B8M . Ja He 6hx Aac sa CBojy .thhhoct, 0B3KBy KaKBa je, hh npednjeHe nape... n mTa 6nx Apyro paAHO, ja eaM nyH thkbhx MIIC.IH. Ja SaBHAHM UBjejIOM CBBjeTy; 3aBHA0M Be.lHKoj rocnoAH Ha .anjennM xaA>HHaMa, HayqHHHHMa Ha reHBjy, njecHBi^BMa Ha c.aaBH, M.iaAHM .’bVAHMa Ha CTpyKy, paAHBi^BMa Ha CHaacHBM pyKaMa, TproBnnMa Ha i\aynoj cpebn, Ja 3aBiiAnM oncjeH>eHHM .n>yA0Ma Ha cpehn, jeBpejcKoj Ajepa Ha 6yAyhH0CTH; 3aBBAHM nnjejioM CBnjeTy Koju 3Ha, pa ah hjih hma HeniTO, jepLja .HHcaM HBiuTe, HHcaM BBHaH HHieMy, HBTH HM8M IHTa. A, MehyTHM, ja C&''UO-~ paM 6pHHyiH 0 ce6n. HecTo nyTa yMopeH cyBHiiiHiiM HiapađaTafteM, ja ce 3annTaM 3anrro paAHM. 3ap He 6 b 6h«to čojhe, Aa ce 3anycTHM, Aa octbbbm HeKa ce pajenajy Moje unne.ie, Aa ne ckhasm HHKaAa CBoje OAHje.no Aa jeAeM cano KonaHe oa Kynyca, Koje 6auajy Ha Tpr?... 3amTo Aa ce OAyineB.n>aBaM, KaA 3a to neMaM HHKaKBa pa3.nora? — Ja noqex yBH^aTH, Aa y OBoj caeHH Tpe6a B H iu e ohb n.iaKaTH nero .nn ce CMnjaTH. — A jih, peKox My, 3aniTo Ao^ocTe koa MeHe? Ja He Mory Aa 3aMiicjiBM, 3amTo ce bh cMaipaTe 3a A0jeTe Koje je OApeijeHo 3 a Hac.n>6AHHKa h 3aniTo caAa xoheTe Aa npoMnjeHHTe Moje MjecTO ca bbhihm. — He, ajiH noiuTo HeMaM HHKora y OBoj Be-nnKoj ByAHM-IIeinTH c KojnM 6nx Morao pa3roBapaTH ja nnTaM b£c: Aa CTe bh, KanpncoM cyA60ne Ha mom MjecTy, mTa 6ncTe paAH.in? — ^oljHTe jeAHe HeAjejte, na hy BaM pehn. Ja nHcax jeAHOMe oa cboJhx npnjaTejba, HacTojHHKy rpoijia K..., Aa »ih 6 h Morao y36TH y c«nyae6y jeAHor MjaAor HHTeanreHTHor HOBjena. KpajeM jeAHe HeAjejte Moj qyAHOBaTH thh Mo­ 6n HMaiH MjecTO. Ja ra He BHAjex A^nje roAHHe; Ba.n>Aa je yMpo. JeAHora Aana, oh yl>e y Mojy co6y. 0, qyAa! Oh je 6ho 6ph 3kjbhbo oneni^baH, ca hobhm pyKaBHU,aMa. Ex! ex! Aparn Moj, Kano uh HurjieAaTe .nnj eno! BjepyjeM, OAroBopn mh oh c.no6oAHa juma; ja caM Bjepno!... h to jeAHy M.naAy, APa*ecHy AjcBojKy, Kkepisy KacHapeBy... A aaTHM, OHa Me bojihL. Ja He 6hx yMno onncaTH toh, kojiim oh peie: „A saTHM, ona Me bojihu! rao — OnAa, Aa 6hct6 ce npoMnjeHHJiH ca ttaCJbeAHHKOM TocnoAHHa HepeneHA0 Ilep ro Eo^Aupapa? — He, qaK hii c ijapeM khhcckhm! Šemsnddin Sarajlić: Jesenska idila. S juga hrle oblačine, Toplo sunce zaklanjaju, Na vjetru se drvlje svija I listići opadaju. A na jazu rijeka šumi, Čudnovato ko da sluti, Da će predjel kud se vere, Tu na skoro povehnuti. Nestati će zelenila, Ogoljeće drvlja grane, Žacrnjet se šume, brijezi I livade i poljane. Utihnuće pjesma jaka, Kroz dolove što odzvanja, Kad se spusti nojca crna, II zarudi svjetlost danja. Sunce više neće peći, Da od žege kamen puca, Za kišljivih, tmurnih dana Vidjeće se gdje svjetluca Plamni oganj, a oko njeg Hrpa mlade čobančadi, Mokra lica i odijela, Mračni s zime i od gladi. I drumovi zablatiće Od jesenske sitne kiše, Koja tako dugo pada, Ko da neće dić se više. Ledinom će puzat blago, Naježeno sa studeni, Kroz mokro se trnje verat, Brsteć zadnji trag jeseni. Sve će pasti, potamnjeti, Priroda će biti mrtva, I jesenskom hladnom dahu Prigeti se mnoga žrtva. Samo moje srce vruće, Sa ljubavi zažareno, Dah jeseni skrhat neće, Kad u netrag sve bi djen’o. �181 Karanfilaga: Kroz aleje duge . . . Kroz aleje duge, kada sunce mrije, Kad iru zlatni trak se još na Iišću smije, Ispod lipa, breza, vrba, kestenova, Pokraj šarnog spleta mirisnih cvjetova, Uz glasove srebrn-pjesme iz tihana, Kad sa suncem gine bujni život dana I cvjetići čaške zatvaraju kada — Najragje bih s tobom ja stupao tada; Ne, ruku pod ruku, da se ugrijemo, Već uz srce srcem, da se sevdišemo. Išao bih s tobom, ni ne gledeć u te. Ne pazeć na vrijeme i daleke pute, Ni za što ne mareć, što oko nas biva, Znajući tek da si ti uza me živa: Mirisnija, slagja od sićahnog cvijeća, Zamamnija, ljepša od bajnog proljeća, Drugarica Sunca, Venere, Neptuna, Puna snage, milja i ljubavi puna, Puna mehkog sjaja, kojim srca griješ I s visoka ludim željicam se smiješ. i j Stupao bih s tobom tiho, polagano, Ko sa zorom sunce u svamioe raB&T"-. Zborio ti ne bih . .. Dosta Hi mi bilo: Da uza me stupa tvoje biće milo, Da osjećaš srcem, šjo osjećam i ja, Da na lice plamen milošte izbija. Da u rajskom čuvstvu dršću njedra meka, Da sanjari oko, ko čežnja daleka I da nervi biju sa blizine moje, A u mašti misli mladosti se roje . . . I Stupao bih s tobom, moja željo živa, Kojoj srce ljubav nikad ne otkriva, Kroz cvijetna polja i mirisne luge, Kraj šumeće rijeke, kroz aleje duge. Kad bi se u hodu umorili lahku, Na zelen bi sjeli gdje na zaravanku, U eteru prve zv’jezde gledajući, Sa suzom na oku, krišom uzdišući . . . A put bi mi ovaj bio tako mio, Kako u životu još mi nije bio. (t I s la m s k i sv ije t. A bdur-R ešid Ibrahim: Muslimani u Sibiriji. (Riječ dvije o autoru.) Abdur-Rešid Ibrahim je starac od 55 —60 godina, vrlo otmene i sim­ patične vanjštine. Rogjen je u Tari, sibirskoj varoši, u kojoj je svršio početne nauke, nastavivši ih u Hid- Žazu, gdje je Studirao tefsir, hadis i ostale šeriatske struke. Govori tri četiri istočna jezika, te ruski i engleski. Neko je vrijeme učio i u Carigradu. Vrativši se u domovinu, bavio se je muderrislukom, a kašnje je bio muftija i član u orenburškoj mehkjemei-šerijji. Zamjenjujući neko vrijeme predsjednika ove mehkjeme, došao je u sukob sa oblasti, i zahvalivši se na časti, otišao je u Carigrad i tu kradom štampao knjižicu, u kojoj je otkrio makinacije oblasti sa spomenutom mehkjemom i knjižicu rasturio megju ruske muslimane. Nakon toga se opet povratio u Rusiju i u Petrogradu počeo izdavati list „Mir’at“ (Ogledalo), nu ne mogavši odoljeti strogosti cenzure, napustio je izdavanje i ponovno se vratio u Carigrad. Tu je sad svratio pozornost Abdul-Hamidove hafijje, koja ga je izru­ čila Rusiji i tako je dopremljen u Odesu i stavljen pred ratni sud. Nu nekako se je opravdao i spasio. Iza proglašenja ustavnosti u Rusiji, počeo se je opet baviti novinarstvom, izdavajući u Petrogradu list „Ulfet“ na turskom i „Tilmiz" na arapskom je­ ziku, u kojima je zagovarao slogu i zajednički rad svih ruskih muslimana, te snošljivost i mir megju pojedinim mezhebima. Osim toga djelovao je mnogo _L_usmeno, te je stekao neprocjenjivih zasluga oko organizacija ruskih muslimana. I ako je njegov rad bio više kulturne negoli političke prirode, ipak ga je oblast gledala prijekim okom i čim je u Rusiji ojaX-,'.. čala reakC rea ija, morade se on uklonuti i opet ići preko granice. Ovaj put, koncem godine 1907., krene on na i daleki T Istok, obašavši za dvije godine gotovo cijelu Aziju i koristeći svima muslimanima, do kojih je dopro. Osobitu je zaslugu stekao šireći i tumačeći Islam u Japanu. Lanjske se je godine vratio s puta i obavivši hadž, došao u Carigrad. Tu je izišao na glas svojim umnim predavanjima po raznim carigrad­ skim klubovima i dairama, a išao je u tu svrhu i u neka druga mjesta kao Izmir, Brusu i t. d. Sa puto­ vanja slao je dopise u carigradski „Sirati Mustekim", te kazanski „Bejanulhak“, a saragjivao je i na dru­ gim turskim i tatarskim listovima. Danas je glavni urednik, prije sedam osam mjeseci u Carigradu po­ krenutog, lista „Tearufi — muslimin“-a ojU « ), koji izlazi svakog četvrtka na 16 stranica srednjeg formata i donosi vrlo lijepih znanstvenih, gospodar­ skih i drugih članaka, te vijesti iz svih krajeva islam­ skog svijeta. List je vrijedan najtoplije preporuke, a cijena mu je 6 franaka na pola godine. Uprava je lista na Bajezidu Do sad je izišlo 18 brojeva. Koncem juna ove godine počeo je nakladom vlasnika „Sirati-Mustekima" izlaziti svake hefte po jedan svezak (od 32 stranice) njegova vrlo poučnog i interesantnog putopisa: „Islamski svijet i širenje Islama u japanu“ (»c.u 5LI j l u l fM-ljllc«) u kojem iznosi utiske sa svog putovanja na daleki Istok. Djelo će iznositi 640 stranica, a cijena mu je �182 dvadeset groša. Opisi su mu vrlo jedri i zanimljivi i svaki muslim, koji zna turski, trebao bi imati ovo djelo, u kojemu su opisani svi istočni muslimani. Djelo je ilustrovano i govori ne samo o muslimanima, nego i o drugim narodima s kojima ovi dolaze u doticaj. Do sad je izašlo devet svezaka, a može se naručiti u redakciji „Sirati-Mustekima" J lu ..oL -j-O (v t J »-ulčjl ili „Tearufi-muslimina“ a, >t) Naš članak „Sibirski muslimani" napisan je po ovom njegovu putopisu, nu radi malog prostora lista, a i ograničenosti naše rubrike, morao sam ispustiti ci­ jele stranice teksta, i radi toga izmijeniti poregjaj pojedinih odlomaka. Ovaj je dakle člančić samo mje­ stimični i slobodni prevod, a tekst je mnogo opširniji i zanimljiviji. Još jednom najtoplije preporučujem svoj braći, koja vladaju turskim jezikom, da se pretplate kako na „Tearuf" tako isto i na „Alemi-lslam". Bez ovog posljednjeg djela ne bi smjela biti ni jedna naša čitaonica. Dolazi zima i ja ne znam kud bi zgodniju lektiru od ovako poučne i zanimljive knjige. Ja ću na­ stojati. da i braću, koja ne znaju turski, putem „Gajreta" upoznam sa ovitri korisnim djelom. (Šibirija i širenje Islama u njoj) Sibirija je pra­ stara domovina Tatara i turskih plemena, kojom su prije upravljali hanovi i tatarski emiri, čija je prijestonica bila na ušću> rijeke Irtiša i zvala se Isker. Danas je ta prijestonica zapuštena i razvaline joj se vide na jednom brdu, koje je od Tobolska udaljeno po prilici dvanaest kilometara. U Sibiriju su Rusi prodrli godine 1582. i danas je ona ruska provincija, koja se dijeli na dva dijela: zapadnu i istočnu Sibiriju i proteže se od Korgana sve do granica Mandžurije i obala Tihog Oceana. Važniji su joj gradovi: Tobolsk, Omsk, Tomsk i Irkuck. Kad su Rusi osvojili Tobolsk, Sibirija je bila vrlo slabo napučena i zemlja je bila gotovo sama pustoš. Da nasele i obrade ovu zemlju počeli su ovamo progoniti svoje kažnjenike i tako je Sibirija postala strašilo kako za Ruse, tako i za ostale na­ rode pod njihovom upravom. Svak je držao Sibiriju paklom i niko nije vodio računa o njenoj plodnosti i trgovačkoj vrijednosti. Tako je bilo u početku, nu kašnje su ljudi počeli mijenjati svoj sud, i mnogi kažnjenici, koji su odslužili svoju kaznu, ne samo da se nijesu htjeli vratiti svojoj kući, nego su šta više, kanderisavali svoje rogjake i zemljake iz Rusije, da se i oni presele u Sibir. Ovi su se kažnjenici u Si­ biru stalno nastanili i mnogi je od njih stekao vrlo dobar imetak. Iz daljnjeg će se opisa moći vidjeti na kojem je stepenu današnja Sibirija i kakvu ona ima budućnost. Još prije ruskog osvojenja u Sibiriju su dolazili karavani iz Buhare, Hive, Urkandža pa čak i iz Perzije i još su tada srednjo-azijski Turci održavali trgovačke veze sa Sibirom i pod zaštitom sibirskih hanova sve na veliko kupovali i prodavali. Solidnošću i poštenjem svojim, svratili su ovi islamski trgovci na se pozornost sibirskih upravnika i tako je na molbu sibirskog emira Kjučum-hana Velikog, buharanski emir Abdulah-han poslao u Tobolsk dvojicu islamskih učenjaka, da u Sibiru šire i naučavaju Islam. Od ove dvojice jedan je bio alim, a drugi šejh i nji­ hovih potomaka ima još i danas, dapače potonjih imade jedno cijelo selo, koje se po njima zove Šejhler. 0 ovoj su stvari skupili mnoge podatke čuveni historičari Mtiller i Jadrincov i kako po njihovu pi­ sanju tako isto i po narodnom pričanju može se sa sigurnošću redi, da je Islam u Sibiriju unešen iz Bu­ hare i Hive, što se može zaključiti i po tom, da se i danas u Tobolsku i Tomsku nalazi mnogo poro­ dica,, možda dvije tri hiljade duša, koje se zovu Buharijama. Nakon ruskog osvojenja prognano je u Sibir mnogo muslimana iz uralskog i orenburškog vilajeta, sa kojima je dragovoljno pošlo i mnogo uleme, ko­ jima je pošlo za rukom, da i bez topa i bez sablje rašire Islam i svojim lijepim držanjem uvedu domaću ehaliju u islamsko kolo. Danas u samom vilajetu To­ bolsk ima oko stotinu hiljada muslim ana!. . . (Zanimanje pučanstva.) Prije ruskog osvojenja obitavali su domaći Tatari oko rijeke Irtiša, baveći se ljeti ribolovom, a zimi idući u lov na megjede, vukove, lisice i kune, čija su krzna prodavali buharanskim i ostalim srednjoazijskim trgovcima. Drugih prihoda nijesu imali. Danas se bave obragjivanjem zemlje, nu glavni im je prihod u trgovini, u kojoj najglavniju ulogu igra prodaja mesa i žive stoke, koju kupuju čak u kineskom Turkistanu i Mongol­ skoj. Trgovci tamo imaju svoje posrednike, koji im kupuju goveda i čim dogje ljeto, šalju im ih čak do Petropavloska. Goveda se ne šalju željeznicom, nego ih gone posebni čobani koji prometnu po dva tri mjeseca, dok goveda dotjeraju na opredijeljeno mje­ sto. Svaki trgovac ima svoj čifluk, na kojemu ova dotjerana goveda hrani po jedan mjesec ili najviše 40—50 dana i čim zastudi, odmah ih kolje i dalje otprema. U Petropavlosku ima dosta trgovaca, koji zakolju po 7—800 glava goveda, a ima ih, koji zakolju i po podrugu i dvije hiljade glava. Osim toga trguje se mnogo konjima, koje šalju u Orenburg i nutarnju Rusiju, te ovcama, koje prodaju u Turkistan i srednju Aziju. Ove ovce, čiji kujruk može biti težak po 25—30 oka, kupuju se u rano proljeće po deset rubalja i niže, a u jesen u Taškendu i Fargani pro­ daju po trideset do pedeset rubalja. Ova unosna trgo­ vina većinom je u muslimanskim rukama. Važna je još njihova trgovina kožom i krznom. (Kiziljar ili Petiopavlovsk.) Ovo je staro trgo­ vačko središte, u kojemu je prije bio carinski ured za svu robu, koja se je uvažala iz srednje Azije. No �183 nakon ruskog zauzeća pretvoren je u obični ruski podignuti dobrotom dvojice - - trojice rodoljubivih provincijalni grad. Danas je Petropavlovsk grad od muslimana. kojih 30.000 stanovnika, skoro sve samih muslimana. Osim ovih islamskih mekteba podignula je vlada Stanovnici su mu mješavina raznih doseljenih tatar­ za rusku djecu dvije srednje škole, a ima i vojnički skih i domaćih kozačkih plemena, te im je radi toga penzionat. Ima jo š jedan misionarski mekteb za lov­ i jezik mješavina raznih nariječja, koje je najbliže ko­ ljenje i odnarogjivanje kirgiske dječice. lbni Munib začkom nariječju. Kiziljar je važna trgovačka stanica (Svršiće se). a trgovina mu je gotovo sva u islamskim rukama, i jedina je mahana ovih muslimana, što nemaju dovo­ ljan broj valjane talebe. Muslimani stoje u šest ma­ hala, od kojih svaka ima po džamiju i medresu, nu obuka je valjana samo u dvije medrese, dočim je u ostalima vrlo slaba. Imaju i nekoliko reformiranih mekteba, nu nijesu dostatni i trebalo bi ih još neko­ liko otvoriti. Medreske su im zgrade sasvim velike i prostrane, a ni vakufi im nijesu nejaki, samo im fali to, da je obuka neuregjena i da se ugledniji ljudi ne - Dr. J.; ^ mogu još odhrvati uplivu konzervativnih i nazadnih Ima li što ljepše i milije od zdrava odojčeta, mullž. Kao u cijeloj Rusiji, tako su i ovdašnji mu­ kad već malč orazumi? — Tugjin pa ga mora za­ slimani oduševljeni za nauku, nu neuki joj se hodže voljeti, a već mati i drugi domaći „da polude za odupiru i tako i nehote služe kao sredstvo vladi, njim “. Sad mu se nadnesu nad koljevku (bešiku), da koja gleda, da stane na put islamskom napredovanju. ga poljupcima i slatkim riječima dočekaju, kad se Ali ovaj upliv svakim danom slabi i nadati se je, da iza sna probudi; sad su ga digli te mu licem u lice će naskoro sasvim prestati. govore, tepaju, „trtoše“ i guču; sad mu se pri preMegju kiziljarskim trgovcima ima dosta patriota: povijanju svaki čas naginju, da mu „bucaju" i kao Mehmeddžan Hadži Devlet Kildijev, koji je po­ „cucukaju;" sad ga onako gola zadirkuju i golicaju, digao vrlo golem vakuf, Hamza Hadži Abdul-Latif da se od smijeha zaceni a sad ga opet plačljiva svi efendi, Arif efendi i t. d., koji uvigjaju potrebu sloge redom nosaju, i pjesmom, vikom ili lupom zavara­ i zajedničkog rada i s\Hm silama nastoje, da iskori­ vaju i zatiškavaju. Pa to tako ide mjesecima — iz jene razdor i nesuglasice, —l^oje su dosad vladale dana u dan. Ko je najbliži; kogod progje; kogod dogje: taj prigje djetetu, da ga pomiluje ili pozabavi. megju kiziljarskim muslimanima. Mnogi ga baš prihvati i podrži — samo ako „sva­ ( Omsk.) Omsk je vojničko mjesto, u kojem se kom hoće". počam od godine 1838. nalazi velik broj vojništva. Tu milost je, istina, lijepo vidjeti, ali se ja ipak Do godine* 1716. Omsk je bio malo seoce, koje su za nju ne oduševljavam. A i kako da se oduševim ? Rusi na silu naselili danskim Kozacima, kako biše Sto da sc svaki malo.v djetetu baš u lice nnosi? Zašto da se zaštitili od navale susjednih Kirgiza. Uza sve to ono mora disali dah iz tugjih usta? Sto da ga drugi svo­ nije se Omsk brzo razvijao, te je na vilajet (glavni jom pljuvačkom balavi i prska? — 1 još kad to učini grad gubernije) promaknut tek godine 1824. Nu na­ mlada, jedra i zdrava mati, ili koje drugo mlado te kon provedenja željezničke pruge podigao se je tako, zdravo i čisto čeljade iz kuće, mogu nekako i pod­ da mu današnji izvoz iznosi deset miliona. Pošto je nijeti: ali kad vidim kakvu uvehlu, promuklu, kašOmsk vojničko mjesto, nije zgodan za veću mjesnu Ijavu ili sipljivu staricu, ili drugo koje slabunjavo i trgovinu, niti ima kakvih radionica, nu za to ima u bolesno čeljade da se uz dijete pripilo, pa mu čitave njem mnogo stranih trgovaca, naročito iz Danske i sahate iz neposredne blizine u ženice pilji i govori: Belgije, koji se bave kupovanjem masla u selima toja se sav stresem. Nije što mi je to nekako odvratno, bolske gubernije i otpremaju ga u Englesku. Izvoz nego što me podsjeća na sve ono, što se djetetu od masla u Englesku iznosi godišnje tri miliona rubalja. take milosti može desiti. U Omsku nema mnogo islamskih trgovaca, a od vePa šta je to tako strašno, da se čovjek mora likotržaca samo je jedan musliman. stresati, ako se neko odojčetu „u lice unese", pa mu Još za vladavine cara Aleksandra I. podigla je govori, guguče, pjeva, trtoše i cucuka? Kakve su to vlada ovdje jednu džamiju, no do prije deset godina posljedice, što mogu nastupiti, ako se djetetu na taj način nije u Omsku bilo nikakva muslimanskog mekteba. približujemo? Vi ste jamačno već imali prilike da čujete ili Prije pet godina podignuta su ovdje dva lijepa mek­ teba, u kojima se odgaja preko stotinu islamske čitate, kako se zarazne bolesti mogu i bolesnikovom nejačadi. Kako mektebske zgrade tako je i nastavni pljuvačkom raznositi. I to valjda već znate, da je u plan u potpunom redu i urednosti. Ovi su mektebi tome pogledu pljuvačka jektičavaca najopasnija — H igijena. Ne unosite se djeci u lice! �184 već i s toga, što se pri kašlianju, hrakanju, kihanju, pjevanju ili baš i pri malo življem i bržem govoru bolesnikovom razbije i razpršti u tako sitne kapljice, da ih mi ne možemo vidjeti i ako one neko vrijeme u vazduhu lebde, da ih poslije drugi može udisati. Najposlije biće vam i to poznato, da su baš odojčad i mala djeca prema zaraznim klicama jektike najosjet­ ljivija i da ih najlakše zahvate. A kad sve to uzmete u račun, onda vam je lasno pogoditi, zašto je za odojčad i malu djecu opasno, ako im se kakva stara i bolježljiva osoba često u lice unosi, pa ih tako iz neposredne blizine mljackanjem, trtošenjem, cucukanjem, uzvicima i pjesmama uspavljuje, utišava, za­ bavlja ili mazi. Još re vam to biti jasnije, ako vas podsjetim na neke osobite prilike u takim slučajevima. Kao što ćete i sami znati, djetetu se tako pjeva, tepa, trtoše i cucuka ili kad treba da spava, ili kad.se rasplače, pa ga valja umiriti, ili kad ga valja zabaviti ili raz­ veseliti... a u sva ta tri slučaja su pogodbe za prenos zaraznih klica u djetinje tijelo veoma povoljne. Ako se mati ili drugo k$)je starije Čeljade nad koli­ jevku nagne, da dijete pjesnjom, uspava, ona mu pjeva iz neposredne blizine — taman onda, kad ono iz jave u san prelazi te mirno i duboko diše — dakle i okolni vazduh sa klicama iz usta pjevačice duboko u pluća unosi... Ako opet dijete plače, pa ga mi tim načinom taškamo i mirimo, što mu se u lice unosimo, pa mu iz nepbsreene blizine gla?no pjeva­ mo, ili ga riječima nadvikujemo... onda je opasnost za prenos zaraznih klica iz naših usta tim veća, što će dijete one zarazne kapljice naše pljuvačke, što ih mi pri pjevanju ili življem govoru iz svojih usta u vazduh rasturamo, udisati baš u onom trenutku, kad se od plača zacene — a to će reći: kad mu je di­ sanje najdublje. — A kad dijete tim načinom zaba­ vljamo i začikavamo, da se počne s nama igrati, onda i opet dogje do sličnih prilika. Mi mu se svaki čas (živo i glasno tepajući, trtošeći i cucukajući) približujemo — mahom baš u onim trenutcima, kad i ono samo od radosti i veselja počne iz glasa klicati i živo podskakivati — dakle i opet jače i dublje pothvatati i udisati. Ako se pak majka, baba, strina ili ujna u svojoj milosti još i toliko zaborave, da di­ jete, kad je najveselije i najslagje, od milošte naro­ čito pljuju dovikujući mu po sto puta: „Pi gade, pi magare!" i dr. — kao što to naše žene rade: — on­ da je, naravno, opasnost za njega još veća. Opasnost, da se dijete na taj način već u pr­ vim godinama svoga života zarazi, tim je veća, što je to tako ušlo u običaj, da se svaki dan ponavlja — i to baš naročito kod zdrave, napredne, mile i žive djece. Za njih se domaća čeljad otima, a često ćete ih vidjeti, da ih na taj način i tugjin miluje i mazi. Pa danas tako, sutra tako... te jednom ipak dogje do toga, da se dijete zarazi. Ko je dakle p n jalelj djetetu, neka mu se ne unosi u lice, kad ga zatiskava, zabavlja i miluje. „Zdravlje" >4 Zapamti o koleri! — Lahko razumljiva pouka o koleri i naputak kako ćemo se za vrijeme kolere vladati.— Izdao zdravstveni odjel zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu. — Azijatska kolera je priljepčiva bolest. Ona se pojavljuje, malo dana od časa, kad je čovjek zaražen, sa jakim b l j u v a n j e m i p r o l j e v o m . Proljev se sve više i češće ponavlja. Iz m e ti ne (nečist, pogan) postaju sve rjegje i izgledaju kao surutka (mlačenica), ili voda u kojoj se kuha pirinač. Uslijed čestoga pro­ ljeva gubi čovjek puno od svoje tekućine i s toga bolesnik mokri vrlo malo ili ništa, i biva sve slabiji. Uz to pojavljuju se g r č e v i u m i š i ć i m a , osobito u nogama (listovima), koji zadaju bolesniku velike bolove. Oči i obrazi upadnu, koža ohladni, prsti i usnice pomodre, glas promukne i postane hrapav. Bo­ lesnici bivaju brzo nehajni za sve, što se oko njih zbiva i često nastupi sm rt već iza malo sati poslije oboljenja. 1. Osim ovih naprasnih slučajeva ima takovih, gdje kolera sasvim lahko prolazi, gdje osim neznat­ noga katara crijeva drugih znakova i nema. Ovi su slučajevi za dalnje širenje bolesti još opasniji nego teški. Jer lahko oboljeli često ne miruju, već idu za svojim poslom, pa tako svojim izmetinama (pogani, nečisti, mokraćom, pljuvačkom) bolest raznašaju. I osobe za koje se misli da su zdrave, mogu svojim izmetinama prouzrokovati koleru. Isto tako ima još za dugo otvora u izmetinama (nečisti) i onih ljudi, koji su koleru preboljeli. 2. Otrov kolere je u izmetinama bolesnika te se njima može i druga osoba okužiti. Isto se tako mogu izmetine i na razne predmete prenijeti, te se može s ovima otvor razvući. Takvi su predmeti n. pr. rublje, haljine, hrana, voda, mlijeko i druga pića. Svim ovijem stvarima, ako su okaljane i najsi­ tnijim tragovima otrova, koji se prostim okom ne inože ni vidjeti, lako se širi kolera. 3. Koleru šire i oni ljudi koji su već bolesni od kolere ili koji su prije kratkog vremena od nje ozdravili, pa u druga mjesta od opasnosti bježe. Od toga treba ljude odvraćati, jer je moguće, da je osoba već .zaražena. Taka se osoba može mnogo lakše i bolje u svojoj vlastitoj kući čuvati i njegovati, nego li u tugjini i na putu, gdje je prisiljena drukčije živjeti nego što je navikla. �'■' ^ 4. U doba, gdje kolera vlada treba u m j e r e n o ži vj et i . I s k u s t v o u či, d a p o r e m e ć e n a p r o b a v a l a k š e z a r a z i č o v j e k a k o l e r o m. S toga ne treba više jesti i piti nego koliko je potrebno, a osobito ne smiju se jesti jela, koja su teško probavljiva, jer se time probava poremećuje. Osobito se treba od svega čuvati, što prouzrokuje proljev, ili stomak kvari. Razboliš li se ipak od pro­ ljeva, to zatraži što prije liječnika. 5. č u v a j se je la , k o j a p o t j e č u iz k u ć e , gdj e v l a d a kol era. Takva jela, kojima se može kolera prenijeti n. pr. taze veće, taze povrće, mlijeko smije se jesti u mjestima gdje ima kolere, samo ako se prije skuhaju (svare), ili se mora biti siguran, da nijesu ni najmanje sumnjiva porijekla. To isto vrijedi za jela, koja su iz mjesta gdje vlada kolera. A osobito se čuvaj od mlijeka, koje nije vareno. 6. č u v a j s e d o b r o v o d e , k o j a j e o k a ­ l j a n a b l a t o m , m o k r a ć o m , o t p a t c i m a iz k uh inj e, i li d r u k č i j e o n e č i š ć e n a . Sumnjiva je voda iz obiČQih ,bunara, koji nijesu odozdo dovoljno zaštićeni (poklopljeni), dalje iz moč­ vara, riječnih jezera, u koliko se njihova voda prije dobro ne filtrira (procijedi);- a vrlo opasna je voda, koja je izmetinama bolesnika od kolere ma na koji način oneščišćena. Što se toga tiče, Valja osobito na to paziti, da voda kojom se pere sugje i prljavo rublje i t. d. ne može doći u bunare i vode tekućice, pa ni u njihovu blizinu. 7. A ko n i j e s i s i g u r a n , d a v o d a, k o j a t i j e p r i r u c i n i j e ni n a j m a n j e s u mn j i v a , o n d a t r e b a t u v o d u da v a r i š i d a s a m o va­ r e n u v o d u p ij e š . 8. To što je rečeno o vodi za piće, vrijedi i za vodu, koju trebaš za kućni posao u opće, jer otrov kolere može doći u tijelo i vodom, kojom se pere kuhinjsko sugje i kojom se kuha ručak, vodom kojom se pereš i kupaš i t. d. U opće ne misli, da se možeš otrovati samo vodom, koju piješ i da si se već dosta sačuvao, ako dobru ili samo kuhanu vodu piješ, 9. Svaki od kolere oboljeli m ože biti vrelo za daljne širenje ove bolesti; s toga je nužno, da se bo­ lesnici, ako je to ikako m oguće, ne liječe Kod kuće, nego da se sprem e u bolnicu. Za slučaj da je to nemoguće, neka se bar pazi, da se š to ma n j e dol a zi u d o d i r s b o l e ­ snikom 10. Neka niko ne ide u zaraženu kuću od ko' lere, ako ga dužnost tamo ne zove. Isto tako ne treba za vrijeme kolere pohagjati mjesta, gdje se mnogo ljudi sliježe, kao d. pr. na sajmove, velike vašare i t. d. 11. U b o l e s n i č k i m p r o s t o r i j a m a ne s m i j e se ni j e s t i , ni p i t i ni p u ­ š i t i. 12. Izmetine bolesnika u kolei i osobito su opasne stoga trc-ba haljine i rublje, koje je s njim u dodir dolazilo odmah raskužiti. 13. Treba najstrožije paziti, da nečistoća od ko­ lere ne dogje u blizinu bunara i voda tekučica i t. d. iz kojih se voda troši. 14. Stvari, koje su došle u dodir s bolesnikom koje se ne mogu uništiti ili prostim načinom rasku­ žiti, valja razkužiti u zavodima gdje se razkužava vodenom parom, ili se ne smije njima bar šest dana služiti, već ih treba ostaviti na suho, što više sun­ čano i povjetreno mjesto. 15. O s o b e , k o j e s u d o š l e u d o d i r sa b o l e s n i k o m od k o l e r e , n j e g o v i m k r e v e t p. m i l i h a l j i n a m a , t r e b a j u d a ruke i možda okaljane svoje halji­ n e s m j e s t a r a s k u ž e. To je naročito nuž­ no, ako su se okaljale izmetinama bolesnika. Ne diiđiruj nipošto jela neumivenim rukama i ne meci stvari u usta, koje su možda u sobi bole­ snikovoj okaljane, kao n. pr. posude iz kojih se jede i pije, cigare i drugo koješta. 16. Za slučaj da je bolesnik umro, nužno je da se mrtvac što prije iz kuće ukloni i u mrtvačnicu prenese. Bolje je da mrtvaca ne okupaš. Sprovod neka bude što prostiji. Pratioci neka ne ulaze u kuću, gdje je dotični umro. Nipošto neka se ne ide na kojekakve mrtvačke svečanosti. 17. Haljine, rublje i 'drugi predmeti od osoba, koje su od kolere oboljele ili umrle, ne smiju se ni pod kakav način upotrebljavali ili drugima davati, prije nego su raskuženo. Naročito se nikako ue smiju te stvari šiljati u druga mjesta. Ko dobije pošiljku (paket) sa stvarima iz mjesta kolere, neka ih na svaki način preda zavodu za desinfekciju (raskuživanje), ili ako to nije moguće, neka ih s najvećom opreznošću sam raskužuje. Rublje od kolere uzmi samo onda na čišćenje, ako je ono prije raskuženo. 18. N e m o j u p o t r e b l j a v a t i ona r a z n a s r e d s t v a , k o j a se z a v r e m e n a k o l e r e h v a l e i p r e p o r u č u j u i za k o j a s e č u j e , da su ljekovita (kao rakija protiv kolere i t. d. �) 186 Gajrelovi vijesti. Č la n o v im a „ L ig e h ilja d e* . Još sam o nekoliko dana, pa če isteći i onaj m jesec dana, za koji je Gajretov odbor produžio rok uplate prinosa lige, da bi time dao vremena i svima ostalim članovim a „Lige hiljade", koji svoje prinose ne uplatiše, da to učine. Mnogo članova lige ni do danas nije udovoljilo svojoj ob­ vezi, pa ih ponovo pozivamo, da pohite sa uplatama svojih pri­ nosa, jer će po isteku ovoga roka „Musavat" i „Samouprava" imena svih onih, koji ne uplatiše, objelodaniti i javno žigosati. Uplaćujte, braćo, svoje prinose i sačuvajte s e od rugla, koje baca hrgjavu sjenku i na čitav naš elemenat! R e v iz ija u d r u š tv u . P rošle hefte je d ru štv en i revizor g. M ehmed ef. B erberović revident račun, odsjeka zem. vlade proveo re v i­ ziju d ruštvene blagajne i knjiga, pa je našao, d a su poslovi d ru štv en e blagajne i poslovodstva u potpunom redu. G a ireto v i porioribri. U prošlom broju smo izvijestili, da su svjesna braća u Mostaru osnovala pododbor društva, da bi, i ako razvijen i uzoran rad za Gajret, još više raširili. Kako nas izvještavaju povjerenici i prijatelji Gajretove ideje sa raznih mjesta naše zemlje, Mostar neće ostati sam u tom pogledu,' U Tuzli, poznatom središtu Gajretova rada i agitacije, u Stocu, Kofijicu, Graćanici (u prošli petak oknovap je pododbor u. Gračanici), Zenici i Gacku pododbori su u osnutku, te će za koji dan i sva ova mjesta imati pododbore, a nadamo se, da ćem ^ u idućem broju zabilježiti još lijep broj novih podbora. A da će se ustanovom pododbora Gajretov rad znatno raširiti i njegove korisne ideje u našem na­ rodu unaprijediti, o tome ne treba ni da govorimo, pa pozdravljamo onu svjesnu braću, koja su već pododbore osnovela ili preduzela mjere, da ih što skorije osnuju, a na ostale prijatelje našega napretka apelujemo, da na tom što prije porade. — Gajret, braćo! G a jretova s o fr a . 1 ova lijepa i plemenita za­ misao napreduje i sve to više se približuje svome ostva­ renju. Odbor sofre je do sada sakupio oko 1500 K dobrovoljnih priloga, a ta svota će se uskoro, nadati se je, znatno povećati, jer je odbor apelirao i na braću u provinciji, da ovu ustanovu prilozima po­ mognu. A mi se nadamo, da nijedan rodoljubivi mu­ sliman neće zažaliti, da priloži svoj obol u tu svrhu, jer je zamisao zaista i lijepa i dobra i plemenita. Stoga i mi apelujemo na rodoljube i prijatelje našega napretka, da pomognu Gajretovu sofru, čime će spasiti mnoge naše omladince od patnje i ne­ volje. Gajret, braćo! N ovi čla n o v i iitcn ielja či. Kao član utemeljač Gajretov pristupio je g. Abdulah ef. Berberović škol. upravitelj iz Gac a, a g. Osman ef. Drljević poreznik u Gacku, koji je od ranije Gajretov član-utemeljač, upi­ sao je za utemeljača svoga oca Husagu Drljevića. Živili plemeniti maslimani i prijatelji našega na­ pretka, koji učvršćavaju temelje ove naše opće na­ rodne ustanove. U njihove se primjere ugledala i ostala braća i rodoljubi! G ajrctoviin d u ž n icim a . Mole se ona gospo­ da, koja duguju društvu za zajmove, date im u svrhu studija, a kojima je plaćanje zajmova dospjelo, da pohite sa uplatama svoga dugovanja, jer će uprava društva biti primorana, da ova svoja potraživanja po­ traži od gg. jamaca dužnika. Svima dužnicima će biti ovih dana poslani izvatci iz njihovih računa, u kojima će biti označene dužne svote sa naraslim interesima, pa se nada­ mo, da će svi naši dužnici najpripravnije se odazvati pozivu Gajreta, koji ih je pomogao u ono vrijeme, kad inv je pomoć najpotrebnija bila. D a r G ajretu iz A u stra lije. Ovih dana smo dobili pismo poslato nam još na 3. septembra o. g. iz daleke prekomorske Australije kao i poštansku naputnicu na 48 kruna. Pošiljač je Smail H. Huseinović tpdom iz Konjica, koji je tako daleko od svoje otadžbine i svoga naroda, pa koji ipak ne zaboravlja na grudu, u kojoj se rodio. Ovaj novac poslao nam je svjesni brat iz dalekih strana, da ga upotrebimo u humanitarne svrhe i to: 28 K kao njegov dobro­ voljni prilog za „Firdusov mearifski fond“, 10 K kao dar „Gajretu", a 10 K da se preda društvu „Pro­ svjeti". Ovaj primjer rodoljublja i svijesti mi donosimo kao uzor u koji bi se trebala i sva naša braća ugle­ dati. Živio svjesni sin svoje grude, rodoljubivi Smail, kojemu želimo, da se zdrav i obogaćen materijalno i iskustvom, povrati megju svoju braću. Firdusov mearifski fond. Za Firdusov mearifski fond položeni ’ su „Gaj­ retu« do sada dobrovoljni prilozi od ovih poštovalaca uspomene merhum Alibega Firdusa i prijatelja na­ šega napretka: Džinić Ragibbeg nar. poslanik K 500'—; Vaizović Suljaga, na'. poslanik K 200’—; Bajbutović Pašabeg, nar. poslanik K 150’—; Šerif ef. Arnautović, nar. poslanik K 100—; Dr. Hamdija Karamehmedović, nar. poslanik K 50 — ; Kurtagić Mujaga, nar. poslanik 5 0 —; Bašagić Dr. Safetbeg, nar. poslanik K 50’—;Prcić Osman ef., nar. poslanik K 50 — ; Smailbegović Hasan ef., nar. poslanik K 25'—. H. Meh.nedaga Šuman iz Gračanice poklonio je za Firdusov fond jednu dionicu islamske štamparije, kojoj je nominalna vrijednost K 50'—. �187 Isto je tako poklonio društvu u istu svrhu jednu šević, Asimbeg Teskeredžić, Omerbeg Pašić, Sulejman dionicu islamske štamparije sin spomenutog H. Meh- Akšamija S. i Nazifbeg Sijerčić, svi iz Rogatice. medage, Rešidaga Šuman iz Gračanice. Mustafa beg Halilbašić, narodni poslanik iz Sa­ Salih ef. Bojadžić mualim, Sarajevo, sakupio ie rajeva, darovao je K 20'—. za Firdusov mearifski fond K 11*30. Muhamed ef. Alijaga Alijagić iz Dervente, sakupio je K 17—. Šolbat, posjednik u Sarajevu, darovao je K 20.—, K 5'— dao je g. Aurel Kudrna, advokat u Derventi. Mustafa Nanić, trgovac u Sarajevu, sakupio je megju Po K 2 — dali su: Aliaga Alijagić i Žarko Kostić. prijateljima K 11*30, a darovaše po K 2 — : Bajram- Po K l '— dali su: Kešić Tahir, Franjo Kađey, Ilija aga Turbo; po K 1'—: Dr. Sami Šerbić, Alijaga Ima- Veinović, Gjorgjo Samouković, Ignatz Katz, Anton mović, Muhamedaga Samsarija, Mehaga Vreto, Mu Zbučton, Derviš Alijagić sin Alijagin i Dr. Petar Pajaga Almajstorović i Husejnaga Šerbo; po 50 helera: ravić, svi iz Dervente. Mustafa-Fikri Jerlagić i Jusuf Bravo. Po 40 helera: Osman Brkić iz Tešnja sakupio je K 8'70. Po David Perer, Huso Pamuk, Vejsil Kadrić, H. Sejfija K 1 20 dali su isti Osman Brkić. Po K 1‘—: Hasan Metanović i Leon A. Kabiljo. Po 30 helera: Šalim Hadžić. Po 60 helera: Murat Karabegović, Hranković Gigović. Po 20 helera: Vejsilaga Koljo i Mehaga (kot. Tešanj). Po 50 helera dali su: Juso Kopljić, BaVreto. rići (kot. Tešanj), Mujo Kopljić, Osmo Kopljić, BaHalif ef. Jakupović u Lastvi, kotar Trebinje, sa­ rići, Hasap Sejdić, Jablanica (kot. Tešanj), Brišo Rakupio je K 1920, a darovaše po K 2'—: sakupljač rhić, Mrkotić (kot. Tešanj), Suljo Umkotić, Mrkotić, Halif ef. Jakupović i Ahmedaga Ćerimagić, oba iz Ratno Kadrić Mrkotić, Salko Krdžalić iz Tešnja, Salih Lastve. Po K 1 20: Rašid Šehović iz Lastve; po K Kantardžija Radusa (Tešanj), Mustafaga Hadžić iz Te­ T—: Ibro A. Arslanagić iz Trebinja, Hamidaga Sal- šnja, Salih -Bejtić Raduša (Tešanj), a po 20 helera: ković iz Lastve, Jusuf ef. Salković, hodža iz Lastve, Adem Bejtić i Muharem Alić, Raduša (kotar Tešanj). Ibrahim Logo, škol. uprav1: iz Lastve, Šućrija Salko­ Haso Hajrić iz Bijeline poslao je K 30'—. T a­ vić iz Lastve, Šaćiraga Balkovlć Lastve, Arslan hir Konjhodžić iz Orahova (kotar Gradiška), sakupio Kapetanović iz Lastve, Šaćiraga Salković iz Lastve, je lt 26'33. Po K 5 — dali su Murad ef. Bešić, trgo­ Camil Šehović iz Lastve, Suljaga Arslanagić iz Mo­ vac, Mehmedaga Bešić, trgovac, Selim Selić, posjed­ sta (Trebinje), Tahiraga Šehović 1z Lastve, Alaga Be- nik, svi iz Orahova (kotar Gradiška). K 6'— dao je gović iz Lastve, Arifaga Demirović iz Lastve, Mujaga Šulja za Softić, načelnik. K 2'— Smail ef. Dudaković, Ćerimagić iz Lastve i Murat Kravić iz Lastve. mam. K 1'33 Tahir Konjhodžić, školski upravitelj I. Mujičić iz Rogatice, sakupio je megju prija­ svi iz Orahova, a po K 1'—: Hasan ef. Jemnjanin, lu­ teljima svojim K 2'50, Salih ef. Mandžić iz Bugojna, gar iz Orahova i Jusuf Šehić iz Orahova. sakupio K 20.—, Mujaga Saletović iz Vareša, saku­ Zajim i Mehmed Mahić iz Ljubuškog, sakupili pio K 50'—, Ibro Burek iz Livna, darovao je K 15‘ —, su K 22'27. K 3'— dao je Omeraga Dalipagić. Po K a Salih Burek K lO'—. Salihaga Ljubunčić iz Livna, 2‘— dali su: Bećiraga Bećirović, Hasanaga Bilić i sakupio je K 49'—, a darovaše; Dr. Julius Bitto, kot. Alaga Terzić, svi iz Ljubuškog. Po K l '— dali su: predstojnik iz Livna K 10—, Ivo Slipčević, grado­ Zajim Šukalić, Salko Mahić H. Hasanov, Muharemaga načelnik iz Livna K 8'—. Po K 5 — dali su: Dr. Ma Mahić, Mahić Saćir ef., Čerić Suljo, Šabić Avdaga, nuel Freiherr von Pavvel-Ramminger, politički pristav. Bilić Salihaga, Delalić Mujaga, Dervišaga Fazlinović, Anto N. Kaić, trgovac i posjednik i Mijo M. Hrnčević Salihaga, svi iz Ljubuškog. Po 50 helera Kaić trgovac i posjednik. Po K 3‘—: Jako M. dali su: Mujaga Mahić, umr. Salihage, Alaga Bećiro­ Pervan, posjednik i trgovac iz Livna. Po K 2'—: vić, Zajim Hrnčević i Ahmed Fazlinović Mujagin, svi Georg Telaz, oberfešter iz Livna i Nemeček, geometer iz Ljubuškog. Po 40 helera: Koščerić Adem ef. mua­ iz Livna. Po K 1 —: Johan Barih, obergeometar, Ga- lim, Salih Fazlinović Fazlin, Hasan Fazlinović, Omer. vro Kvesić, kancelist, Johann Trach, nadlugar, Nikola Lalić, Salihaga Fazlinović i Mustafa Fazlinović AlaDilberović, sudski pristav, Tomo Oblučar, oficijal, gin, svi iz Ljubuškog, a 20 helera dao je Hasan La­ M ilanRoknić, gruntovničar, Samujel Božić, poreznik, lić iz Ljubuškog. Lutfibeg Branković iz Rogatice poslao je K 10 —, Simo Jeremić, porez, kontrolor i Mirko Kaić, porezni Hafiz Ahmedbeg i Osmanbeg Kulenović iz Kulenoficijal, svi iz Livna. Omerbeg Sijerčić iz Rogatice, sakupio je K 31'—. Vakufa K 4 — i to: K 2'— Ahmedbeg, a K 2 — Po K 6 — dali su: Omerbeg Sijerčić iz Rogatice. Po Osmanbeg Kulenović. Šemsudin Brajić iz Travnika sakupio je u istom K 2'— dali su: Ahmed Parica, Ragibaga Čapaljić i Abdulah ef. Hadžiosmanović, svi iz Rogatice. Po K mjestu K 144'10. K 20'— darovao Omerbeg Ibrahim5'— dali su: Ismetaga Sijerčić iz Rogatice, a K 3 — pašić, K 10 — Suljaga Natraš. Po K 6'—: Salihaga Muhamed Pavica. Po K 1 — dali su: Mustafa ef. Mulić i Mujaga Kerić. Po K 5'—: Hamidaga Čizmić, Čapljić, Hifzija Pešto, Galibaga Čapljić, Suljaga Fej- Husaga Ibrahimović i MahinuJ ef. H. Abdić. Po K zić, Jamaković Refik, Mustafa Suljagić, Mustafa Čau- 3 —: Suljaga H. Hercegovac, Osmanbeg Daudbegović �188 i Fehimaga Bojić. Po K 2 — : Asim Ismet Kurt, A. Brajić, Ibrahim Lakoćer, Nedžibbeg Šaćirbegović, Sa­ lih H. Selimović, Derviš Ćatić, Ramo Šutković, Hakija Kurtolj, Omer Brajić, Teotik Ahmedspahić, H. Ahmedaga Džadžo, Šerif ef. Tahirović, Muhamedaga Nević, Mustafa Karamehmed, Hasim i Began Sulen, svi iz Travnika, a K 1'20 Muharem Maunić. Po K V— : Nuraga Hamzagić, Salih Čizmić, Gjudija Taborimanović, Sulejman Benlić, Mehmed Harmandić, Mustafa Prušćanović, Ejjuh Mušić, Muharemaga Lisica, Mustafa Hubjar, Teofik Kajimović, Salih Spafrć, Muhamed ef. Ulanić, Mahmud Sarajlić, Sadik Čamdžić, Ahmed H. Junuzović, Mahmud Ramić, Hafiz H. Mahmudović, Mustafa Samokovlija, Akif ef. Čizmedžić, Rasim Anadolac, H. Smajlaga Hidić, Sulejman Agačević, Bećir Tušulija, Sulejman Agačević, Sulejman ef. Kajmaković, Abdaga Vrbanjac, Hadžo Hasanković, H. Muhamed Čurić, Rašid Sabrić, Salih Livnjak, Salih Beganović, Ahmed ef. H. Abdić, Muharem Turušlija, Abdullah Selimefendić, Šemsibeg Gluhbegović, Ćamil Kajmak, Mehmed Vrselj, Osman Kavco i Sulejman Mesetović, svi iz Travnika. Po 60 helera dali su: Derviš Ramić, Redžep Čamrdžija, Ademhafiz Mašinović, Jusuf _TaJuniščija, Mustafa Baubić, svi iz Travnika, Ibrahim Topalbegović, Kasaponci (mjesto), Muhamed Mašinović i Salih Hasanbašić, svi iz Travnika, a 50 freleta H asan Njusufbašić iz Travnika. Po 40 helera dadoše: Gabriel Petrić, Hafiz Aličehić, Alija Aščić i Nuhan Hodžić, svi iz Travnika. K 3 — darovao Omel' ef. Kadić iz Tuzle. K o — D. Bilbija iz Vlasenica K 2 — Mahmud Altunbabić. Ahmet H. Smajlović iz Čajnića sakupio, je K 38’—. Isti je darovao K 20 —, a K 10‘— dao je Mustajbeg Delizajmović iz Gjakovića (kot. Čajniće). Po K T— dali su: Mehmed ef. Šabić, muderis, M. Salih Huković, M Derviš Imamović, M. Hasan Hodović, lsmet ef. Fazlić, svi iz Čajnića, Ramo Selimović, Batovo (kotar Čajniće) i Alibeg Bučo, Batovo (kotar Čajniće), a po 50 helera dadoše: Ahmetaga Bašić i Ibrahim Jašarević iz Čajnića. Omer Husagić iz Blagaja (kot. Mostar) sakupio je K 67'90. K 15'— darovao je Hakibeg Kolaković iz Blagaja, K 10 — Adembeg Velagić iz Blagaja, a K 5'— braća Čehajići iz Blagaja. Po K 2 — dadoše: Salihbeg Velagić iz Blagaja, Memišaga Berberac iz Mostara i Ibrahim ef. Drljević iz Blagaja, a K 1'30 Adembeg Velagić iz Blagaja. Po K l ’— : Omer Hu­ sagić, Omer Obad, Kasim Drljević, Salih ef. Velagić, Hafiz Salih Leho, Muhamed Čumurija, Nuhan Berberović, Mehmed Balta, Abdullah Džankić, Salih Drlje­ vić, Mehmedaga Čusto, Hasanaga Buljubašić, Braća Skočaić, N. N. Muharem Obad, Sulaga Krpo, Vejsil Kolaković i Mustafa Marić, svi iz Blagaja (kot. Mo­ star). Po 60 helera dadoše: Hadži Balalić, Omer ef. Makeljić, Selim Kamerić, Salih Mehić i Alija MakeIjić, svi iz Blagaja. Po 60 helera dadoše: Mehmed Za uredništvo odgovara: Osman G jiklć. Mandžo, Salih Kajan, Halil Batlak, Milan Gnjatič i Šaćir Drljević, svi iz Blagaja. Po 40 helera darovaše: Osman Džiho, Ahmed Balalić, Mehmed Čupina, Mu­ hamed Dizdarević, Omer Guić, Salih Golaš, Abdulah Memić, Salih Kamerić, Duran Pobrić i Mrmo Mustafa, svi iz Blagaja. Po 20 helera darovaše: Šućrija Dizda­ rević, Alija Denjo, Mahmud Golaš, Selim Ćatić, Lucija Boraš, Nazif Batlak, Jusuf Čusto, Mustafa Fejzić, Ibrahim Mahić, Murad Husnić, Salih Lulić, Husein Memić, Hadže Lulić, Ahmed Čumurija, Ahmed Obad i 10 helera Mahmud Brnelić, svi iz Blagaja (kotar Mostar). Muharemaga Hajrović, Šaćiraga Kazazić i Arit ef. Čenanović, svi iz Nevesinja, sakupili su K 113'30, od tih Arif ef. Čenanović, sakupio je sam K 38'80. Po K 4'— darovao M. Perkov iz Nevesinja. Po K 3 — Abdaga Čenanović i Gruda Hadžaga iz Nevesinja. P o ‘K 2 — Zuflaga Handžar i Eduard Baumgartel iz Nevesinja. Po K 1'50 Muhamedbeg Čelebić iz Neve­ sinja. Po K 1 Osmanaga Karkot, Abdaga Kazazić, Mustafaga Hodžić, Mustafaga Karadža, Muharemaga Konjalija, Munibaga Derviškadić, Omer ef. Kolaković Osmanbeg Čelebić, Ibrahimaga Kapetanović, Bernard Zeit, svi iz Nevesinja, Memišaga Šahinagić, Kovačići (Nevesinje), Mušanaga Kasumović, Kljun (Nevesinje), Šaćiraga Kljoko, Biograd, Abdaga Zolj u Žuljevima,. Džaferaga Čolakhodžić u Presjeci, Koja Milićević iz Lokaše i Halilaga Kolečić iz Rušte. Po 50 helera: Salihaga Handžar iz Nevesinja, Jusufaga Kasumović, Šalihaga Amorlić, Alaga Anadolac, Ibrahimaga Hod­ žić iz Nevesinja, Muharemaga Začinović iz Nevesinja, Šćepan Grubičić iz Nevesinja, Mustafa Zlojo iz Boravčića, Mehmed Sendro iz Rušte, Hamid ef. Kola­ ković iz Nevesinja i Mustafa Kukolj iz Nevesinja, te 80 helera Mihajlo Milošević iz Nevisinja. Šaćiraga Kazazić i Muharemaga Hajrović saku­ pili su K 7':.50. K 5 — darovao Jusufaga Hajrović iz Nevesinja; K 4'— Muharemaga Hajrović iz Neve­ sinja. Četko Turanjanin iz Nevesinja, Zulfo Ramović i Šerifbeg Muslibegović oba iz Nevesinja. Po K 2 — Miho Lažetić, Šaćir Kazazić, Jakov P. Perin, Ilija Milićević, Alaga Buljević, Milušić Risto, Mirko P. Popović i Gjoko Lazarević, Nikola B. Injac svi iz Nevesinja i Osman Čolakhodžić iz Presjeke. Po K l '— Obrad V. Perišić, Obren Petković, Veljko Gj. Simović, Maksim Radoičić, Drago Mičić, Mustajbeg Čelebić, Muharemaga Trebović, Jovo Vuković, Hamzibeg Čelebić, Gjuro Čovrlo, Smajil Kazazić, Mujaga Handžar, Suljaga Čučak, Osman Kazazić, Kovačević i Vujadinović, Risto Vilić, Anton Bunoza, Smajil Glavović, Muho Brkić, Mujo Grčić svi iz Ne­ vesinja i Ibraga Demirović iz Bijenja. Po 0'50 hel; Hasan Sarić, Todor Tomanović, Mešan Halvadžija, Nurija Dugalić, Mehmed Bilalović, Hamdi ef. Haznadarević, Ago Kazazić, N. N., Risto Remeta. ____________(N astaviće se.)_________________________ Islam ska dionička Štamparija (tiskara) u Sarajevu. �Azbuka (abeceda) ćirilicom i latinicom. B, Ćirilicom : a A, e E, B Latinicom: a A, b B, V v, Ćirilicom: n H, A A, e E, g G, d D, e E, ž Ž, z Z, Jb Jb , r r, . K K, JI JI, j, k K, 1 L, n n, p p, c C, 8 S. j ' i I, j Ć irilicom : o 0, Latinicom : j p p, r R, u a, vH , Latinicom : c C, čč. s o 0, Ćirilicom : £ Latinicom : •i. Ti, ć Ć, š | Uf P R IV IL E G 0 VAN A :: ii: 3K, 3 3, M, n H, a lb , m M, n N, nj Nj, , y y, 4> <i>, t T, u U, f F, M U L i, t.T X X, h H, % 'B. ■ dž Dž, gjN )i- ••I:?!?!?!?"!?!?*: s j& iiH iiii!1iH in in i! jk iiH išH iisišliitn n n H f c a Z E M A L JSK A B A N K A | /A BOSNU I HERCEGOVINU. :::! — :i£Š Uplaćeni dionici ^auital 10 milijona Hrana. 1 CENTRALA U SARAJEVU. OO Hlpotekarno odijefjenje. OO OOP Bankovno odijeljepje. OOP PPo Odjeljenje za robu. OOP jjSj Izdavanje 47* i 5 % hipotekarnih založnica i 5 komunalnih obveznica, koje se mogu upo- ;*;j trijebiti u svakovrsne naročito ženidbene kaucije kod zemaljskog i vojenog erara. |::: FILIJA LE: u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru i Donjoj Tuzli. Zastupstva po svoj Bosni i Hercegovini. ISPOSTAVE: :::£ u Bihaću, Derventi, Gradiški, Goraždu, ::js Lijevnu, Ljubuškom, Sanskom Mostu, --»j Samcu, Stocu, Travniku, Trebinju, Višegradu i Zvorniku. P re p o ru ču je se za sve b a n k a rsk e i p oslove sa ro bom , koje i-jj izvršu je pod najpovoljnijim uslovim a. :::* �99 HERCEG-BOSNA Zemaljski osiguravajući zavod za Bosnu i Hercegovinu Ravnateljstvo u Sarajevu, Apelova obala (ulaz Hadži Ristić ul. br Z) D ion ičk a glavn ica K 4 ,0 0 0 .0 0 0 .— .ld ljudski ŽK’Ot, i to o sig u ran ja za slučaj slučaj sm smrti rti i d o živ ljaja, osiguza (m akar g a i g r J J J ° ran ja m iraza, godišnji! re n ta ild prouzročio) n a zgrade, tvornice, str jeve, gospodarske i ob rtn e zali! \ i Kombinaciji’ za osiguranje života ro b u , pokretnine, sto k u , itd .; b) proli štetama kod prevoza rob Dbubvataju: vodom, kopnom i željeznicam a; i osiguranja za slučaj smrli: c) proli nezgodam za pojedinačno, ■ >-iš u ra n jn tstno (• ' mješovita, oa. kolektivno (skupno), odgovornostno s'u č aj doživljaja smrti: osiguranje itd.; d) proti Štelam od tuče uz naknadu c) osiguranja miraza: potpune štete; d) ž iv o tlT ' rente k oje odm ah počinju e ) proti provalnoj kragji i ih su od, a -j no: Zavod preuzima osiguranja Oy ^ proil požaru P rE tn ije se ra č u n a ju / posve nisku (Ritino); štete se e) rente za slu čaj preživljoja, nosno o s ig u ra n ja udo v n in a; f ) o sig u ra n ja od- uzgojnina. Osiguranja života valjaju osim slučaja naravne smrti fakogjer: 1. za pogibelji rata, bez sv ak e d o k n ad n e p rem ije ; 2. za slučaj dvoboja; 2. za samoubojstvo; usljed nezgoda. sa 4. za sm rt is p la ć u ju brzo i Kalantno. R avnateljstvo u S a rajev u (A pelova obala, ulaz Hadži R istić ul. br. 2.) i za stu p stv a (agenture) u svim g r a ­ dovim a i većim m jestim a d aju rad o sve u p u te u stv arim a o sig u raju i p reu zim an ja sv ak e vrsti o sig u ran ja. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/224507377cc3c9a3b45f9f9331a90e8e.pdf 4f8829514eed4df9e1d21e510a386f35 PDF Text Text GODINA 111. BROJ 12. ♦♦ GAJRET izlazi 5. dan sva­ kog mjeseca na 16 stranica, a po po­ trebi i na više. »Zjjhč<i ♦ )1^a *j<i->ji j*. CIJENA je listu „G ajret": za članove 1 K 20 h zanečlan. 2 K 4 0 h na godinu. Taleba, učenici i se­ ljaci plaćaju 1 K 20. GAJRET GLASILO „GAJRETA", DRUŠTVA ZA POTPOMAGANJE GJAKA MUSLIMANA ........ ..............- NA SREDNJIM I VIŠIM ŠKOLAMA. - S a d r ž a j : Reorganizacija mekteba r - e .'esa. — Kako se biliež. narodne umotvorin. -R n e č dmje mladeži Dr. Bašagić predsjednik sabora. - K-jii ivnost: Zavidim Ii. - Ispravak. - Ah, ja Iju im! Vrijedna žena. - Ko bi mogo - Islamski svijet: M i n a . , u Sibiriji Lav lolotoj. — Hi sna: Zarazne kljie kolere. Gajrelovi vijesti. — rird'jsov mearif' ond. — 3avne potvrJ. darovi. — Nobine i knjige. 5ARADE00. Islamska dionička štamparija. �□ : U §Pionira pitfara#5arajcif# c preporučuje svoje 3ztfr;no ođtcžano €xport>pWo p r ip o ž n a to od n a jb o lje v r s te . :□ Nabavlja se u buretima od 25 lit. dalje, kao i u sanducima složeno po 30 i 50 boca od Vio Otre --------- ili po 25 i 50 boca od 7/»o Otre. --------- fazasilje n pokrajinu franko na sVaKoj štaciji bosansHo-herccgoVačHc' = .. . . . . . . . . đržaVne le ljc z tf« .- - - - - - - - - - - ■ Gajretov safun. Izišao je Gajretov šalim, koji je od 15. feljmara o. g. stavljeu u promet. . i Gajretov safun ;mude raznih vrsta, pa V*e moći da zadovolji sve svoje potrošače. Naročito’ Gajretov safun dobre kakvoće, tako, da se može mjeriti sa najboljim proizvodima. Stoga će. bez sumnje, svaki brat musliman tražiti samo Gajretov safun i s njime zadovoljavati svojoj potrebi a tim prije, što će u isto vrijeme potpomagati i svoju najkorisniju narodnu ustanovu ,,Gajret£>, koja od cjelokupne prodate robe imade: 5"o od safuna za pranje i 10 od saluna za umivanje. Gajretov safun proizvodi fabrika safuna Karla JaC0bi-a U GraCU, koju zastupa za Bosnu i Hercegovinu Ageraturska radnja Abrama Isaka Knmano u Sarajevu. Sve upite, informacije i porudžbine šalju se na spomenutu agentursku radnju: ftbram >jaH Romano, Sarajevo. Braćo muslimani! Trošite Gajretov safun! �BROJ 12. GODINA III. GAJRET izlazi 5. dan svakog mjeseca na 16 stranica, a po po­ trebi i na više. »Zijtč« j ~ ■ ■------- . jL . 4ji» f5L-l <k_lj đJiL.?— CIJENA je listu „Gajret": za članove 1 K20h zanečlan. 2K 40h na godinu. Taleba, učenici i seljaci plaćaju 1 K 20. u (j'j — C AJ RE T GLASILO „GAJRETA", DRUŠTVA ZA POTPOMAGANJE GJAKA MUSLIMANA —■ NA SREDNJIM I VIŠIM ŠKOLAMA.---Vlasnik : Društvo „Gajret“. 5. decembra 1910 SARAJEVO. Reorganizacija mekteba i medresa. U našem listu je bilo govora o ovim našim prosvjetnim zavodima, a o tome predmetu je govorila i ostala naša javnost. 0 tome su pi­ sala razna pera i na razne načine, ali smo i mi, i svi drugi, pisali jedno te isto. Svi smo konstatovali činjenicu, da su ti naši prosvjetni zavodi u svakom pogledu u bijednom stanju i da oni ne mogu odgovarati današnjemu vre­ menu ni našim prosvjetnim i kulturnim potre­ bama. Nastava u tim zavodima je zastarjela i nedovoljna; učilišne zgrade i njihovo unutarnje uregjenje ne odgovaraju ni potrebi dobre nastave ni higijenskim potrebama; nastavničko osoblje je sastavljeno od ljudi, koji su svoju nauku crpili u istim i sličnim učilištima i koji nemaju nikakve pedagoške spreme, a često puta ne posjeduju ni znanja za svoj posao. Jednom riječi, sve je u najgorem stanju, u stanju, koje je davno preživljeno, pa se čitav rad u tim zavodima i ondje, gdje je uspjeh najbolji, može smatrati radom, koji je u zaos­ tatku nekoliko decenija. A da ovakovo stanje prosvjetnih naših prilika mora izazvati svakoga razumna čovjeka i prijatelja narodnog na razmišljanje i brižno istraživanje načina, kako bi se tome stanju našlo lijeka, sasvim je prirodna stvar. A pri­ rodno je isto tako i to, da je svaki razuman i misaon čovjek bez velike muke mogao da Urednik: Osman Gjikić. uvidi taj način, koji se sastoji u reorganizacij i reformi naših današnjih prosvjetnih zavoda: mekteba i medresa. Naš svijet je konzervativan. To je činje­ nica, koja se i danas može na svakom koraku zapaziti. Ali mi ne bismo mogli primiti ničije opravdanje, koje bi označavalo razlogom do­ sadašnjeg nerada u tom pitanju taj konzervatizam No mi nećemo da osugjujemo ničije pogreške iz prošlosti, pa i ovim redovima nije namjera to, nego nam je samo reći to toliko, de je ta reorganizacija medresa i mekteba tre­ bala da bude već davno, prije čitavih desetinu godina, izvršena i da se ne čeka za to pos-, Ijednji čas. A da je već zbilja skrajnje vrijeme za to, 0 tome nije potrebno govoriti. Prilike koje nas okružavaju, govore nam na svakom koraku o tome, jer samo slijepac neće uvidjeti, da je naš millet toliko izostao iza drugih elemenata u našoj zemlji, da se ta zaostalost ne može već ni dogledati. Svjesni ovakovog svoga stanja i naše zaostalosti'u svima pravcima, šta bi mogli drugo, nego namjeravani rad na reorganizaciji mekteba 1 medresa pozdraviti. Pa to mi ovim najoduševljenije činimo, želeći da taj rad bude što skorije priveden kraju i plemenita i velika ova zamisao svome ostvarenju. Na završetku pozivamo naše saradnike i prijatelje prosvjetnog podizanja narodnog, da u ovoj važnoj stvari povedu diskusiju, za koju mi rado otvaramo stupce našega lista. u. �190 Hamdija Mulić — Hrasnica. Još, kud i kamo lakše je, da dvojica bilježe: jedan bilježi prvi dio stiha od četiri sloga, a drugi bilježi drugi dio od šest slogova. Tako pri bilježenju junačkih pjesama, najlakše je bilježiti čitav stih, jer Narodne su umotvorine ogledalo naroda. U njima su ženske pjesme bez umora — kratke. se ogledaju narodna duša i srce u svojoj čistoći. Narodne je pripovijetke teško bilježiti. Ko želi Nema naroda na svijetu, da nema svoje pripo­ da zabilježi vjerno i lijepo narod, pripovijetku treba vijetke ili svoje narodne pjesme. „Svaka ptica svojim da pročita desetak-petnaest lijepih narod, pripovije­ glasom pjeva", — veli se, pa je i naša slavenska daka n. pr. iz zbirke Vuka Karadžića ili Vuka Vrčeduša davno propjevala divnom narodnom pjesmom. vića. Bez toga neka se ne laća posla oko sakupljanja Najbolje sačuvano mjesto toga narodnoga blaga kod narod, blaga. nas je muslimana, te šta više, u islamskom su dijelu Dok ti-pripovjedač priča ne ćeš moći bilježiti, našega naroda i najljepše narodne pjesme i pripo­ no treba pomnu i pažljivo slušati pripovjedača i pa­ vijetke. ziti kako poregjuje riječi u rečenici i kakve su mu Pustiti naše narodno blago da stoji zasipano i rečenice. Onako ti po prilici zabilježi*). Rečenice neka sakriveno velika je grjehota. Za to zasukaše rukave su kratke. Kad si napisao, pročitaj to svome pripo­ marljivi pregaoci, pa se uputiše od sela do sela, od vjedaču, a on će te upozoriti na pogrešku. grada do grada, da sakupljaju narodne umotvorine. U ostalom, mlagjim suradnicima kao sakuplja­ Nama ne treba daleko ići. Imamo mi toga na pretek čima narod, umotvorina pomoći će svakako i gosp. na kutnjemu pragu. Eto, to su na prvom mjestu sta­ urednik „Gajreta". (Veoma rado! Pr. urednika). rice (nene, nane, ebejke) pak onda djedi, majke i očevi. Poslovice i zagonetke bilježi kako ih čuješ u n a­ 1. svojim brojem II. godišta počeće i naš rodu list kao i narod, pjesmu. Zagonetci priloži i odgo­ „Gajret" iznositi svijetu na vidik narodne umo­ netku tvorine. Da završimo: Sakupljajmo naše narodne umo­ Baš to potače pisca ovih redaka, koji se bavi tvorine, da nam ne propadaju. Njima se dive drugi sakupljanjem narod, umotvorina od Drija 10 —12 go veliki narodi, a mi ih moramo i štovati, čuvati i ostav­ dina, da kojom sada putgče ti pomoć mlagjemu drugu ljati nerasipane našim potomcima u amanet kao lijep, i drugarici, kako zabilježiti narodne pj- srne, pri­ zlatan dar... povijetke, poslovice i t. d. Najprije ćemo 'progovoriti 0 narod, pjesmama. Narodnu pjesmu valja učuvati onaku, kakvu čujemo od pjevačice ili pjevača. Mijenjati se ne smije ništa. U kome ih narječju govori narodni pjevač, u onom ih treba pisati. Toga su se pravila držali najbolji sa­ S anlja: kupljači na Slavenskom Jugu. Gdjekad će se zabilježiti pjesma u kojoj su raz­ Riječ dvije mladeži. ličita narječja (ikavsko i ijekavsko, rijetko ekavsko), Petak! Dan veselja za muslimansko ženskinje. ali to ništa ne kvari pjesmu no je čuva u njenoj Zorom se ustaje, veselo oprema i što prije svršavaju pravoj originalnosti. poslovi u kući, da se iza podne može otići kuda. U narodnoj pjesmi dolaze vrlo često tugje riječi. Djevojke se kod spremanja ručka pobrinu i za ve­ Tu su turske, barbarizmi, posve lokalne, koje samo čeru, da je gotova, ako se u mahali — malo zakasni. jedan dio naroda znade, zato treba pod pjesmom Pred podne se odleti u čaršiju, da se nabavi što za svaku nepoznatu riječ rastumačiti. Mi ćemo najviše kitnju fali, a iza podne odmah eto ih u mahali po bilježiti takozvane „ženske pjesme". Te su kratke. Ri­ vratima i pendžerima. 1 tada nastaju egleni i mehajetko će se kad moći zabilježiti koja i kraća „junačka beti s momcima, negdje puni šale i smijeha a negdje pjesma" jer dulju će valjda rijetko „Gajret" i štampati. bogme pomiješani sa uzdasima, bolovima, pa i su­ Ja sam pokušao na ovaj način bilježiti narodne zama. pjesme: Najobičniji je stil u narodnoj pjesmi desete­ Da, petak je ženski mali bajram, u kojemu se rac t. j. od 10 slogova n. pr.: „U ka-du ne Ha-sa- insan razgovori i s poznatim i s nepoznatim. I to im na-gi-ni-ce“. U svakome se narod, stilu razbiraju po­ je dosta! Pa što bi drugo? glavito dva dijela: prvi je sastavljen od četiri, a drugi Znate i sami, da nama nije moguće zaći — od šest slogova. Izmegju prvog i drugog dijela ima kao muškinju — u razna dobra društva, gdje bi odmor: kad se kazuje stil treba uvježbati pjevača, da mogle što lijepo i plemenito čuti i primiti. Osugjene pošlje prvog dijela stane glasom n. pr. Nju mi prosi *i Pripovijetke valja bilježiti uvijek u književnom jelcav11 šečer Salihaga. Ovaj sam ja „odmor" upotrebio skom narječju. Misao pripovijetke, koju ćemo zabilježiti, mora biti lijepa, plemenita i poučna. Primjedba pisca. baš kao odmor. Kako se bilježe narodne umotvorine. �191 smo na samoću ili svoju bližnju okolinu — jedno­ ličnu, zastarjelu. S toga je posve razumljivo, Što se vesele petku i one djevojke, čijeg se srca nije takla Amorova strijela, pa da bi samo jednog izgledale i s jednim razgovarale. Ali i one, koje samo jednog u srcu nose, rado se razgovaraju sa svakim pristoj­ nim mladićem, iz društvenog nagona. Ali sada je jedno pitanje ovdje: hoće li se štogod okoristiti jedna djevojka, što će s nekim momkom progovoriti nekoliko riječi? Odgovor je: i hoće i neće. Hoće, ako joj pristupi jedan naobražen mladić s p l e m e n i t o m namjerom, da kod nje upo' trijebi svoju naobrazbu, da je poduči kakvom dobrom djelu, ili da nastoji, da ona postane plemenita, uljudna, dobra kućanica i t. d. Neće pak, ako joj se naobraženiji mladići javljaju primitivnim i niskim razgo­ vorom, kao nesvijesni položaja s jedne i druge strane, naime, da su prema neukim djevojkama razvijeniji i da su, kao takvi, dužni, da im pomognu. Hvala Bogu, imamo ovakvih mladića, od kojih bi se djevojke mogle okoristiti u razgovoru, ali je žalost, što ih je vrlo malo s dobrim postupkom. Nego, gotovo svaki kad dogje djevojci, pita je samo: je Ii se naašikovala, ima li kakav ^prigodni dar i slično, a nikad ne manjka prigovor: — Što se toliko kriješ? I na takva pitanja djevpjke odgovaraju! Odgo­ varaju, nadajući se, d,a će odmah biti bolje eglene. Ali malo kad da je dočekaju. Pa, odgovarajući vje­ čito na tako površna pitanja i sama se primiče tome i više ih se zatuče dotle, da ne znaju što bi drugo i govorile. Ovako se, vidite, ne odgaja. Zar ne bi bolje bilo, da momak pita djevojku, kad s njom zagje u razgovor: znade li čitati i pisati? Pa ako zna, da joj preporučuje neka čita naše knji­ ževne listove i druge lijepe knjige, koje se mogu našemu ženskinju preporučiti. Ako ne zna, neka joj kaže na lijep način, da bi joj bilo vrlo potrebno znati čitati i pisati, pošto je znanje u životu velika nužda i da će je u tome sam potpomagati. Na taj način bi oslobodio djevojku, i ne samo, da bi njoj koristio, već bi i za se uspio, da se ne bi djevojka od njega mnogo krila. Ne postupaju li momci ovako, onda je razum­ ljivo od djevojaka što se kriju od onih, od kojih ne čuju ništa plemenito. Ja im ovo — sa svoga stano­ višta — odobrajem. Žao mi je p a\ na momke, što oni u ovom pitanju više puta prouzrokuju kod dje­ vojaka i druge misli. Govoreći im naime vječito „Što se kriješ? Uh, kako si lijepa..." dadnu curama po­ voda vjerovanju toj bedastoći, pa da jedna takva drugo ništa i ne misli, nego kako će se što ljepše obući i uduzeniti i dopadati se tako ostalima i u isti mah, namamljujuć ih, kriti se od tih istih momaka, koji probudiše u njoj previše samodopadanje. Pa još da se sve samo na tome razmine! Nego ti isti momci javno onda napadaju djevojke, da su nastranljive i da se s njima ne može, ne samo dobar kakav uspjeh postići, nego ni valjano razgovoriti. „Zatucane su...“ kaže se. Na stotine ovakvih slučajeva sam u svom djevovanju doživjela. Sjećam se mnogo, a jedan ću i ovdje navesti. Sjedeći jednom kod jedne prijateljice uz prozor, nanigje putem kita otmene mladeži. Primijetiše nas za žarom, pa nam se javiše. Moja prijateljica— ludo djevojče — odgovarala im po nešto, a jedan je izmegju njih drobio — šta mu je na jezik dolazilo. Kazivao nam, da je iz Hercegovine (mjesto što sam znala da je iz Posavine) hvalio momke, što nam se ikako javljaju (indirektno i sebe) i kudio naše djevojke, kako su proste i uz to odviše ponosne, kako se ne znaju ni malo lijepo ponijeti, već da su smiješne — govorio takovih "riječi, kakovih nijesam mogla ni od naših sluškinja čuti. Ja sam ga šutke slušala, a zapriječila sam i pri­ jateljici, da odgovara. On je onda nastavio još više grditi, da nijesmo vrijedne ni da nam se ide na raz­ govor, da nas treba prezreti, da bi iz naših mahala trebali momci odvaliti na niže — u ravan — kad smo mi nevaljale i t. d. Kad je svršio, zastavila sam ga na polasku i rekla mu šapatom (stidjela bih se, da bi gdje poslije mogao reći za me, da je kad govorio sa mnom, makar da je položajem viši od mene): — Oprostite, gospodine, mi ne umijemo bolje. Zaista je šteta po vaš, što ste zalutali ovamo. Cijenim vašu dobrotu, kad nam se tako ugledan i pametan javiste. Kao pametan razumjećite i sam, da je to odlikovanje za nas, zabačene sirote, koje smo osugjene da trpimo dosta s konzervativne volje starijih i koje jedva čekamo, da se s kim u mahali lijepo i ugodno razgovorimo. Hvala vam na lijepom eglenu i učtivim izrazima, koje baš nijeste morali birati za nas obične, proste djevojke. Nastavite samo tako, molim vas nastavite! — Ovoliko sam mu rekla i zatvorila pendžer. Po­ slije sam mjestimice čula, da obzirljivo i učtivo raz­ govara s curama. Na lijep način sačuvala sam ga mahali. Popravio se i oženio se. Ovu jednu davnu uspomenu navedoh ovdje u prilog i momaka i djevojaka. Boli me i danas srce, kad progjem kroz naše mahale i čujem, oko kakvih tričarija se vrze razgovor izmegju naših momaka i dje­ vojaka. Boli me, kad vidim, kako sve više zamire u mahalama žica mehabbeta i kako su sokaci prazniji — što koji petak — u dani, a puniji u noći, ispred zore u premjeravanju kaldrma i pjanom odurnom kreveljenju. Stoga molim našu mladež, da se okani bespos­ lica. Više povjerljivosti, više trezvenosti, dobre volje i čovječanske ljubavi, više ustrajnosti i plemenitosti, više pregaranja i shvaćanja dužnosti — pa će sve bolje biti! �192 Dr. Bašagić— predsjednik sabora. Bivši predsjednik našega društv. i osnivač ove korisne narodne ustanove, gosp. Dr. Safvetbeg Bašagić narodni poslanik, imenovan je pred­ sjednikom zemaljskog sabora za prvu godinu zasijedanja u prvoj saborskoj periodi. „Gajrpt“ se tim imenovanjem ponosi i diči i srdačno čestita svome biv. predsjedniku i trud­ beniku na visokom odlikovanju, nadajući se, da će on sa toga visokog mjesta i htjeti i um­ jeti da poradi za opće koristi našega naroda i domovine, a naročito svoje braće muslimana! Živio novi predsjednik sabora! Živio Gajretov osnivač i dugogodišnji trudbenik g. Dr. Safvetbeg Bašagić ! t t K n již e v n o st. K nraufilaga: Zavidim ti... Sa šta majka čedu tepa, Na vojnu se junak sprema, Sa šta' prosjak Boga slavi, Kada više ništa nema. Sa šta sunce zemlju ljubi, Lahor svijet prelijeće, Sa šta zvijezde milo sjaju, Led se topi u proljeće... Zavidim ti, o sretniče, Koji ne znaš ljubav što je, Pred njezinim zlatnim dvorim Plakalo ih koliko je! Koliko je s nje srdaca Tamom, zimom očajalo, Koliko ih, kud se kreću I šta rade — nije znalo. Koliko se nada goji Pod okriljem njene moći, Koliko je svehlo srca, Zaslijepilo č’a rnih oči?! — — Zavidim ti, o sretniče, Koji ne znaš ljubav što je? Zavidim ti... Al ne, brate, Jer ti ne znaš život što je 1 Zavidim ti, o sretniče. Koji ne znaš ljubav što je! Sa šta Jakub za Jusufom Krvi suzom proplako je. Sa šta Zemzera-vođa provri, Biser-suza nad suzama, Sa šta Medžnun lutao je Po dalekim pustinjama. Sa šta oblak progovara, Suho drvo ozeleni, Sa šta dvori od kamena U biljur su pretvoreni. Zavidim ti, o sretniče, Koji ne znaš ljubav što je, lijena snaga, moć, ljepota, tjilno djejstvo koliko je! Koliko je u njoj snova, Cara, milja, slasti, žića, Koliko je nekušanog Kao nehtar rajskoj pića. Koliko je u njoj sjaja. Uzvišene poezije, Koliko se u njoj misli Bujnim tokom kroz um lije. Zavidim ti, o sretniče, Koji ne znaš ljubav što je! Sa šta slavuj na ružici Bolnom pjesmom propjevo je. Ispravak. — Obični, privatne n aravi ispravak. — Ono vele, kad čovjek prvi put dogje u neko mjesto, ako mu na prvim susretajima budu slike i prizori veseli i zanimljivi, da će mu to mjesto za uvi­ jek ostati u ugodnoj uspomeni. Dočim ako te na prvi mah što ozlovolji, ili te ljudi toga mjesta neprijazno, hladno dočekaju, zaludu je ljepota i veličina mjesta, zaludu je njegova ro­ mantična okolica, zaludu cvijeće, potoci i bulbuli, tvoje srce za tim mjestom ne gali i ti o njemu nikad ne pripovijedaš sa ugodnim sjećanjem. Da li se ugodni ili neugodni utisak dade ispra­ viti kakvim obratnim dogagjajem, to je pitanje. Ja sam dolazio u K. ubavu varošicu znamenitu sa svojom kiselom vodom i redovito me kočijaš istovarivao pred nekim hanom na jednom brijegu, ispod kojeg teče živa rijeka. Han je za to, što je „han“ (a ne oholi i uko­ čeni „hotel"), već po sebi zanimljiv, jer oni čagjavi duvarovi, nahereni podovi, dugačke kolarnice, pune u raznim smjerovima ostavljenih araba i konja, ona ne­ pregledna dvorišta, neometena, puna barica, cjepala, hrpica prosutog ječma iz konjskih strunjica, kuda se �193 gonjaju Čopori neobuzdanih pilića, pataka i gusaka, onda ono nekakvo starinsko prijazno susretanje hanskog osoblja, megju kojima ne možeš odmah raspoznati koje je goso, a ko je sluga i kočijaš, jer se svi skoro jednako nose, - - sve to na te utječe tako, da se osjećaš nekako slobodnim, krećeš se komotno i rahatniji si. Ali prije nego sam sve to vidio, valja mi naj­ prije ući u hansku kahvu, tu malo sjesti, odmoriti se i primiti prve utiske preko kahve, kahvedžije i even­ tualno drugih gosti. — Selamun alejkum! Kahvedžija sjedi pred odžakom, smrknut, rekao bi da je ljut i nijesam čuo, da mi je selam prihvatio. Zatražim kahvu, on mi je donese a da sa mnom ni riječi ne progovori. Ni hožgjeldije mi ne dade. Kočijaš ugje sa strunjicama i pita, ima li zobi, a kahvedžija, nakon kratke šutnje, ustade, naišareti kočijašu, odvede ga u dvorište, valjda da mu uspe zobi, ali ja ne čuh, da mu što progovori. Da ne duljim. Ja sam poslije pregledao sve krasote toga mje­ sta, ali kad sam kod kuće bio upitan, kako je tamo, uvijek sam se tužio, da je K. tnjekto nekako mrtvo*, nevaljasto, da su njemu ljudi šutljivi, neprijatni i da se u opće u to mjesto ne isplati ići. Tako mi se je ponovno" i drugi i treći put. Nu četvrti put se4 okrenulo na bolje. Kočijaš me svratig opet u istu kahvu, ugjem kao i obično, šutljivog kahvedžiju nagjem na istom njegovom mjestu, ali zatečeni još nekoliko drugih musafira. Jedan stari dedo sjedio je u vrh kahve i nešto pripovijedao, a nekoliko seljaka posjedalo što gdje, puše duhan, piju kahvu i gledaju u starog ihtijara. Nakon što su mene sa sviju strana bombardovali sa mnogobrojnim merhabama i malko me po­ gledima omjerili, a neki, koji su se bil izvalili, ispra­ vili se i zauzeli pristojniji položaj, jer sam bio u ahmediji i nakon kratke šutnje, Ihtijar je nastavio: — „Pa mu ja velim, kućeš moj sinko u špitalj, bolje bi ti bilo da kod kuće umreš. Od kud da tebe doktori otmu od božije odredbe. To je tebi Bog dao, pa si ti bolestan. Nije Turčinu džaiz raditi proti božijem takdiru. I srećom, umro je do jednu heftu kod kuće, pa mi je baš drago, što sam mu ja sevep bio, da ne ode u špitalj i da ne zagazi u gjunah". . Ja u dedi, po njegovim riječima, upoznadoh ne­ kakvog matuha, koji ne zna ni šta govori, a pošto od slušatelja niko ne uze riječi, da dedino krivo miš­ ljenje o liječenju ispravi, nego još šutnjom pokazuju, da njegovo stanovište uzimaju kao mjerodavno, to se osjetih dužnim, da se umiješam. Ali kako ću ? . . . Dedinog se autoriteta nijesam strašio, jer sam opazio, da je malo pogluh; otpora od seljaka se nisam bojao, jer sam po njihovom uljud­ nom držanju uvidio, da su kao janjci mirni; šta više prilagodljivi, jer kad se ne ljute na dedino iskrivljeno razlaganje, od kud da ne pristanu i uza me, koji ću im ovaj pojam sa vjerskog gledišta ispraviti, ali mi je smetao šutljivi kahvedžija, kojeg sam držao da je od onih okorjeli konservativaca, koji mlagje hodže sa nekim nepovjerenjem gledaju, pa će sve moje dokaze jednom kratkom izjavom proglasiti „novom naukom".*Nu savjest mi ne dade šutiti, pa se ipak oslo­ bodim i počnem govoriti gledajući u seljake: — »To je dedino mišljenje o liječenju krivo, jer se je po Islamu čovjek dužan liječiti. Bog je dao bo­ lest, ali je opet dao i lijekove, pa ih je cjovjek dužan upoznati. i Bolest je isto, kao i glad. 1 glad je| dao Bog, pa kad bi se mi držali dedinog mišljenja, onda ne bi smjeli niti jesti, jer sa hranom ubijamo glad, koju je Bog dao. A eto mi znamo, da nam je džaiz jesti, pa nam je čak dužnost jesti onliko, sa koliko ćemo čuvati svoj život i snagu. Kad bi se, na primjer, trefio jedan čovjek, koji ne zna plivati na otvorenom moru u lagji koja gori. Pa on sada vidi, da mu je svakako poginuti: ako ostane na lagji, izgoriće, a ako skoči u more, udušiće se, pa makar i znao plivati, jer mu je daleko od zemlje. I u ovakom slučaju, gdje je propast očita, dužan je čovjek pokušati, da se spasi. Ako se jedno­ stavno pusti, da izgori ili utone, bez i malo brige i nastojanja za spasom, onda je griješan, a ako bude makar nekoliko puta mahnuo rukom u znak plivanja a u namjeri da sebi pomogne, onda će biti šehit i dobiće nagradu na onome svijetu za svoj trud. Mi smo dužni nastojati, da se kutarišemo i iz­ liječimo i da za to tražimo pravo sredstvo, a hoćemo li uspjeti, to je Božja stvar!1' Ja završih očekujući da mi seljaci odobre, ali oni u me nekako neodregjeno bulje i kao da se neki spremaju da mi odgovore, nu na jednom se ču odonud ispred odžaka glas: — „Svaka bi se kuća prije oborila, da se tamir ne čini!" To izgovori moj čutljivi i prije meni mrski kah­ vedžija, s čim je mene vrlo okuražio i potpomogo me. A da je uspjeh bio na mojoj strani, odmah se je moglo osvjedočiti, jer su se iz otvarajućih seljač­ kih usta odmah počele razlijegati izjave: »Jest, tako je! — Bogami je onako!" Iza toga sam ja u duši upisao ovaj ispravak: „Nije istana, da su u K. ljudi šutljivi i mrtvi, nego je naprotiv istina, da zrelo misle i pametno go­ vore. Nije istina, da ie K. mjesto mrtvo i nevaljasto, nego je naprotiv istina, da je K. vrlo romantično mje­ sto, a klima mu je vrlo pogodna, te čovjek u njoj može dobro izoštriti svoj umoreni mir. �194 — Ama jesi li ti to, Ahinete! Kako bih teh po­ znao, kad si se mnogo promijenio! Zagrlismo se i ispitasmo za zdravlje. Megjutim sam ja jednako mislio o tom, šta je uzrok tolikoj Hazim Muftić. njegovoj promjeni? To on kao da primijeti, pa će mi re ć i: — Vidim da se čudiš mojoj promjeni. Da, pro­ mijenio sam se, kako tjelesno, tako i duševno, a šta je uzrok, reći ću ti kod kuće. Hajdmo meni! Ah, ja ljubim!... Kad smo ušli u njegovu avliju, čujem veseo Ah, ja ljubim jedno biće, više nego život svoj, djetinji poklik: „babo!" koji je dopirao iz\kuće. Za­ Ljubiću ga dok me traje, biću žrtva sudbi zloj. divio me je red i čistoća u kući: svaka je stvar na Ljubim djevu, što mi reče, da je ljubim kao brat, svom mjestu. Jer je srce drugom dala, ne može ga meni dat! Pošto sjedosmo, on poče da mi priča: — Brate, ti znaš kako sam živio prije i kakav Ljubim... Ljubeć silno patim! Ah, to moje srce zna, sam bio. Osam godina je prošlo, kako se zadnji put Pusto srce i ranjeno, ucviljeno za vazda. vidjesmo, a ja sam i nakon našeg rastanka nastavio 'l’aman mi je svijet ovaj, ne sviće mi više dan, i dalje onako. Tako je prošlo tri godine. Onda sam Pustoš mi je čitav život, gorka java — gorak san. se zagledao u jednu djevojku, koja je učila i ople­ Oko mene diše tuga — žalosna mi j’ najav sva — menila se naukom. Bilo joj je od prilike 17 godina, Tek je onaj srećan, što mu ona srce darova! ali je od siromašnih roditelja. Mene je opčarala svo­ jom ljepotom i uljudnošću. A kad sam se dočepao A ja jadan uspomenom tek se mogu tješiti, prilike i s njom razgovarao, vidio sam, da je i du­ Ah, ljubim je, i do sm rti‘srCe će je ljubiti!.. ševno lijepa, tako da nadmašuje ostale djevojke ov­ X " aT ^ dje. Uvidio sam, da će biti sretan, ko ju uzme. Pa zašto ja ne bih tu sreću doveo sebi u kuću? Pro­ mislili i zaprosih je. Ona pristade: „Hoću — kaže — ako ćeš mi biti pravi muž, a vjeruj, da ću ja tebi A... biti vjerna i odana žena". Vrijedna žena. Nakon nekoliko dana po vjenča iju, došao sam Jednim slučajem dogjem u mjesto B, gdje sam kući malo nakresan. Ali eto ti preda me moje drage imao prijatelja još iz školskih klupa. Kad smo bili u 5.-om raz. gimnazije, umro mu žene: — Kako vidim - kaže mi — ti ne radiš ništa. je otac, a on napustio školu. Sto sam mu puta re­ kao: „Progji se, brate, toga, pa živi kao što dostoji Dragocjeno vrijeme prolazi ti u besposlici. Kako bi čovjeka, a osobito tebe, potomka jedne bolje fami­ bilo da otvoriš trgovinu; s tim bi našao posla, a ujedno pomogao se i koristio materijalno. I ono što lije. Vidiš li, da propadaš moralno i materijalno". Ali se on nije dao smetnuti. Ostao je i nadalje imamo, upropastiće se brzo, ako ti tako nastaviš. takav. Kada je napustio školu, čuo sam, da se je Trebaš znati, da ćemo vremenom imati i djece, — posve pokvario. Ravnih je 3 godina, kako smo se treba i njima nešto ostaviti, kao što je i tebi babo rastali. Često sam ga se sjećao i mislio o njegovom ostavio. Od lijenosti i nerada nema ništa gore. Nego životu — da li je i sada onakav, ili se je po­ molim te, poslušaj me i otvori trgovinu, pa ti radi u dućanu, a ja ću u kući. Što se tiče kućnih poslova, pravio? Cim sam izašao iz željeznice, zaputih se u či­ odredićemo koliko nam more mjesečno biti, pa ću taonicu. U čitaonici nagjoh 5—6 osoba, od kojih mi se ja o svemu brinuti. Još nešto. Kako vidim ti imaš osobito upade u oči jedan mlad čovjek oko 26 nesretnu naviku, da piješ. Kao da ne vidiš da ti to god., srednjeg rasta, puna i obla tijela, obučen u li­ mnogo šteti. Nego, poslušaj svoju ženu, koja ti dobro jepo bosansko odijelo. Sa lica mu se odražavala želi i koja te ljubi, pa se progji toga zla. Je li, dragi sreća i zadovoljstvo. Odmah s punog pogleda uči­ moj, da ćeš me poslušati?" nilo mi se njegovo lice poznato, ali se nisam mogao Dok je to govorila, sva je drhtala, a ja sam sjetiti ko je. se u suzama gušio. Kad je izgovorila zadnje riječi, Megjutim on je mene prepoznao. Nasmiješiv se, zaplakao sam, zaplakao, kao dijete: „Angjele moj! skoči i pogje meni raširenih ruku., Sami Bog te je poslao, da me preneš iz mrtvila, da — Zar me ne poznaješ? me spasiš ovih nesreća. Hoću, zlato moj, angjele moj, Čim je progovorio odmah se ja sjetih svoga — poslušaću te, što god mi rečeš — hoću. A ti češ nekadanjeg druga iz škole. me pomagati i krijepiti me svojim savjetom!" Pa što Nije istina, da se tamo ne isplati ići, nego je istina, da će se čovjek tu moći okoristiti ako bude postupao mudro". ilMllIU �195 misliš, jesam li održao riječ? Jok, brate, riego sam opet treću noć došao kući pijan. — Kad sam već dotjerao dotle, da sam morao prodavati zemlju, da pribavim novca, jer su opkolili povjerioci sa svih strana, onda sam uvidio, koliko sam zabludio. Tako jedanput pijući pogjem razmiš­ ljati o svom stanju i sjećajući se ženinih riječi, poč­ nem gorko plakati, pa pohrlim kući. Ženi otkrijem sve jade i nevolje, a ona mi reče: — Vidiš, dragi moj, da si me onda poslušao, sad *bi sve drukčije i bolje bilo. Ali još nije pre­ kasno,, samo čim prije na posao! — Moraš otvoriti radnju, da se tako pomogneš materijalno, jer inače ne bi valjalo. Da namakneš za to novaca, zemlju ne smiješ prodavati, a ja ti evo dajem svoj nakit sav, da u to uložiš, pa ako Bog da, ti ćeš mi ga opet vratiti. Hoćeš li me sad poslušati? To rekavši skoči i donese mi svoj nakit pa mi ga pruži govoreći: — Evo, mili moj, da te Bog po­ mogne! Nijesam se mogao uzdržati, a da ne zaplačem od ganuća. Istom tada mi puče pred očima, kakvo dobro imam u kući. Sutra dan odmah pohrlih u čaršiju na dućan svojem starijem 'rogjaku i kažem mu šta je na stvari. On mi obeća* svoju pomoć. I zbilja s njegovom pomoći otvorim t^dnju, koja mi je tako napredovala, da se je svako čudio. Ja sam se upravo užjpio u posao, te šam uživao u njemu, a zaokup­ ljen poslom, nijesam imao kad misliti na piće i tako sam ga se otresao. Radio sam živo, a posao mi je osobito napre­ dovao. Nije prošlo ni godina, kako sam otvorio rad­ nju, donesem jednog dana nakit, kojega mi je žena dala, a uz njeg još i više, ,i metnem na čelo sinu koji mi se je taj dan rodio. Za kratko vrijeme osnujem jednu filijalu u selu P. I tu mi je posao osobito napredovao. Danas ovdje u trgovini imam tri sluge i knjigovogju, a posjedujem prilično lijepo kapital. Kad sam najviše umoran, dogjem kući i ovdje, uz svoju dragu ženu i milog sinčića brzo se okrije­ pim i razgovorim. Živim, brate, da ne mogu bolje, a sve imam da zahvalim svojoj dobroj ženi. Eto ti u kratko uzroK moje promjene. Kad smo se rastali, te kad sam svršio svoj po­ sao, krenem kući. U željeznici sam dugo razmišljao, šta može vrijedna žena učiniti od čovjeka. H. Š. Sarajlić : Ko bi mogo... Ko bi mogč prebrojiti dane Iz mladosti moje mile, rane, Kad kikava, gologlava, bosa, Pozdravlja me na travici rosa? Pozdravljaše ptice i leptiri 1 cvijeće što u sabah miri, Kad ga vjetrić miluje, cjeliva, 1 rosica suzama umiva. Ko bi mogo prebrojiti čaše, Kad nejaka mašta zal’jeta se Nesigurno preko malog sv’jeta: Zvijezdama da tajne goneta, Crnoj noći i bijelom danu, Ljutoj zimi i proljeću ržnu, Da se čudi kad ptica poleti Tam gdje čovjek ne može se pčti. K tome mnogo djetinjastih snova, Ludih želja, još lugjih osnova, Kad — na primjer — carević bih bio, Tovare bih blaga naprtio, S njim utir’o suzu sirotana, Sred gladnije’ i zimskije’ dana, I hrane bih gladnim pticam đavo — Kad sam gladan na podu bih spavo. Takvih mnogo „ludorija" bješe, Koje s reda vremenom pomr’ješe; Zam’jeni ih ozbiljnije doba, Od čovjeka koje pravi roba: Da sf ne čudi ptičijeme letu, Nit da prede koju miso svetu, Već za voljom svijeta da klipše Kao pseto, dok najzad — ne lipše! Isla m sk i sv ije t. Abdur-Rešid Ibrahim: Muslimani u Sibiriji. (Svršetak). 6. ( Tomsk). Tomsk je staro poznato trgovačko mjesto, gdje se je prije održavao veliki godišnji sa­ jam, na koji su dolazili trgovci iz svih krajeva Sibirije. Dok nije provedena željeznica išlo se je ovuda saonicama i da se olakša putovanje, bile su na svako 20—25 km postavljene posebne stanice, u kojima su se mogli izmijeniti konji i na taj način u dvadeset i četiri sahata neprekidna putovanja moglo prevaliti do trista kilometara puta. Tomsk je vrlo uregjeno mje­ sto a osim trgovine važan je i po tom, što u njemu ima sasvim dobro uregjeno sveučilište. U Tomsku ima oko tri hiljade, većinom doselje­ nih, muslimana, koji svi stoje u jednoj mahali i vrlo su fini i priprosti ljudi. Nijesu nimalo zasukani, nu na žalost, malo ih je, koji su što učili i naučili. Do­ maći Tatari su se gotovo razumrli, isto tako i dose­ ljene Buharalije, kojih nema nego stotinu i pedeset duša. Uza sve to imaju svoju posebnu upravu, koju �196 zovu „vols“. Megju tomskim muslimanima malo je bogatih ljudi, nu uza sve to žive vrlo dobro, baveći se zanatom i trgovinom. Većinom su terzije. Imadu vrlo lijepu i veliku džamiju, od koje u cijeloj Sibiriji nema ni veće ni ljepše. Džamiju su podigli o svom tiošku, a uz nju su još sagradili vrlo lijepu i uregjenu medresu. Nastava je u medresi na žalost, vrlo neuregjena, jer gospodin »ahon“ (imam, hodža) smatra džamiju i medresu svojim vlasništvom i u širokom i velikom medreskom prostoru obučaje dvaestak-triest polugladnih sohti. Osim medrese imaju još dva mekteba od kojih je jedan otvorio Kjerim Hamidov sa nekoliko drugova i u njem odgajaju 70 do 80 gjaka, dočim je drugi mekteb otvorio Šahi Hadži Sidašev i u njem odgaja 40—50 djece. „Videći — veli doslovno p:sac - - da ovako djeluju troji na tri strane, i uvjerivši se u dobru namjeru sviju, na­ stojao sam svom snagom, da ih ujedinim, govoreći o potrebi sloge kako u privatnim tako i javnim sa­ stancima. I hvala Bogu, donekle sam i uspio, jer su se ljudi, koji do tada jedan drugom ni selama nijesu nazivali, počeli megjusobno posjećivati i uspostavljati bratske veze". {Islamska sela oko lomsfta). Oko Tom skanema mnogo islamskih sela, najviše jedno dvadeset i pet. Seljaci su većinom domaći lakozvaliT sibirski Tatari, nu ima ih dosta, koji su doselili iz nutarnje Rusije. A ima i prognanika. Doseljenici su se vrlo dobro slagali sa urogjenicima i počeli-se megjusobno ženiti i udavati Na ovaj su način domaći Tatari spašeni od nemi­ novnog izumiranja a ukrštavanje i miješanje krvi dje­ lovalo je i na temperamenat: domaći su Tatari bili mirni i dobrodušni a doseljeni okretni, „živi" i mar­ ljivi i mješavinom je postignuta neka sredina i izglagjena ova oprjeka. Naseljavanje ruskih T atara ima i tu dobru stranu što su oni, kao pobožni ljudi, nasto­ jali, da što bolje prošire i učvrste Islam, podižući po svim selima džamije i mektebe. {Selo Kaltaj). Od svih tomskih sela najviše mi je upalo u oči selo Kaltaj, za to ću ga malo opširnije opisati. Ovo je poveliko selo u kom stanuju većinom Rusi, a muslimana nema nego samo 21 kuća i to go­ tovo sve sama sirotinja. Pored svega toga oni imaju svoju džamiju, mekteb i knjižnicu {Kjutubhanu). Mek­ teb je otvoren prije godinu dana i u njemu vrlo do­ bro i uredno uči četrdeset i petero islamske djece. Ja sam ih sviju ispitivao i sva vrlo lijepo znaju čitati i pisati, a osim toga znaju islamske šartove i farzove, te četiri vrsti računa. Megju učenicima imade muškinja od 21 i ženskinja od 18 godina, ali su odi­ jeljeni i po tom se vidi, da im se nastoji uliti ljubav za vjeru i islamske običaje. Stariji pak dolaze na noćna predavanja i čitaju knjige iz knjižnice. Z a probugjenu svijest imaju zahvaliti rodoljubi­ vom imamu i muallimu, a na uzdržavanje mekteba *roše godišnje 550 rubalja {oko 1200 K ), koje podmi­ ruju iz svog džepa ne tražeći ni od koga pomoći. Rusi, kojih u ovom selu ima oko stotinu kuća, ne­ maju ništa: ni crkve ni škole! Neki su svoju djecu bili dali u ovaj islamski mekteb, nu oblast im je to zabranila i morali su ih iz mekteba izvaditi. (Selo Šoldat). Ovo je čisto islamsko seoce od kojih stotinu kuća u kojemu obitavaju prognanici iz Kazana, Novgoroda i drugih pokrajina nutarnje Ru­ sije. Ima džamiju i mekteb koje uzdržava sama ehalija. Znam da nije potrebno spominjati ove stvari jer se to samo po sebi razumije, nu naročito to, istak­ nuti ovdje, ima smisla radi toga, što ovaj mekteb svojim žuljevima izdržaju u daleku Sibiriju prognani kažnjenici, i jer se u njem odgajaju kažnjenička dieca u čisto islamskom duhu, kako ne biše zapala u stran­ puticu, radi koje su njihovi roditelji prognani iz svog zavičaja i vatana. 1 ovaj sam mekteb pregledao i is­ pitivao djecu, osvjedočivši se, da u njem nauče lijepo čitati i pisati i sve što im je kao muslimanima po­ trebno. U džamiji sam im važio iza sve pet namasskih vaktova, a osim toga sam se s njima redovito sastajo i osvjedočio se, da su valjani i oduševljeni Sljedbenici Islama. {Mećava). U Šoldatu sam bio 4 —5 dana i onda krenuo u „Ačinisk", grad odaljen kojih 60 kilometara. Odabrah kolni put i kad sam pošao, izašlo je cijelo selo: i staro i mlado, da me isprate. Piatili su me oko deset kilometara i pri rastanku jedni su plakali a jedni učili ezani-muhammedijju. Hasan ef., kod ko­ jeg sam bio musafir, te vijećnici: Fahruddin ef. i Emin efendija odlučili su da me prate taman do Ačinska. Do jedno po sahata od kako se rasta dosmo od osta­ lih seljana, udari mećava i zima da ti srce puca (35 ispod ništice). Mrak, a put slab. Prevalivši tako jedno dvadeset kilometara dogjosmo u jedno rusko selo. Fahruddin ef. predlagaše da tu prenoćimo, nu Emin ef. ga ne htjede poslušati i tako nastavismo put. Odmaknuvši se od sela tako se smrče. da nijesmo mogli jedan drugoga zapaziti, nu Emin ef, je jednako gonio naprijed. Na koncu zavikaše Hasan ef. i Fahruddin, da ustavi konje i stadoše predlagati, da se vratimo u ono rusko selo, jer da ćemo inače iz­ gubiti put i izginuti. Nakon oduljeg savjetovanja zaključismo se vratiti, nu koja fajda, kad bijasmo zašli s puta i ne znagjasmo natrag. Emin ef. je dva sahata hodao tamo i ovamo: im sela nema pa nema. Luta­ jući tako nabasasmo još na jednog putnika, koji je takogjer tražio sela i udarajući s a d ; tamo, sad tamo nekako nabasasmo na selo i tako se spasismo. Sklonusmo se u jednu pomalešnu kuću sa 15 čeljadi i nas pet: dvadeset. Dodaj tomu još nekoliko teladi i male krmadi, dvije mačke i jednog psa i to ti je naše sklonište. Meni se činjaše, da bi bilo ljepše na mećavi, nego Ii u ovoj sobici, nu Fahruddin je svu noć Bogu šukur činio, što mu je sačuvao život i iz nevolje izbavio njegovu nejačad kod kuće. U �197 sobi je bilo užasno zagušljivo i ja nijesam mogao ni oka sklopiti, nu ipak sam morao do zore izdržati. (Ačinsk i općenit osvrt na sibirska sela). Pošto se je sutradan stišala bura, pokupismo se i krenemo u Ačinsk, odsjevši kod mog znanca Mehmed Bakiref. Ačinsk je malo mjestance sa kojih 40—50 islamskih kuća i osim mekteba i medrese nema kakvih važnijih stvari vrijednih spomena Upala mi je u oči velika razlika izmegju ruskih i islamskih sela, jer u većini ruskih sela kroz koja sam prošao, i ako su mnogo veća od islamskih, niti ima crkvi, niti mekteba, dočim i naj­ manja islamdka sela sa 20—30 kuća, ako ništa, imaju bar mekteb i muallima. Većina ih pak ima i svoju džamiju te osim učitelja uzdržavaju još i naročite svoje učiteljice. {Irkuck). Iz Ačinska krenuo sam preko 1100 km dugom željezničkom prugom u Irkuck. Sibirska je željeznica vrlo komotno uregjena, vagoni su po naj­ novijem sistemu, nu radi spore vožnje (na sahat 20 do 25 km) čovjek se osaniše. Kad sam došao u Ir­ kuck bila je velika zima (35 ispod ništice) nu pored svega toga voda nije bila zalegjena i moj prijatelj Šejhullah, kod kojega sam odsio, govoraše, da nije velike zime!... Irkuck je staro trgovačko mjesto u koje su još prije otvorenja željezničke pruge, dolazili trgovci iz srednje Rusije, zapadne Sibirije, Kine i Mongolske. Danas je vrlo lijepa i izgragjena varoš, nu izgubio je staru trgovačku vrijednost, pošto se roba vozi željez­ nicom, pa stari derneci izlaze iz običaja. Megju irkuckim muslimanima nema mnogo bo­ gataša, ali ipak imaju dosta patriotičnih ljudi i prem­ da ih nema više od hiljadu duša, imadu izvrsne mektebe, a dobrotvorno im društvo raspolaže sa glavni­ com od kojih deset hiljada rubalja. Osobito se u ovom pogledu ističu dva brata: Šejhullah i Esadullah ef-, koji su ovamo doselili iz sela „Ak-Jigitu u kazanskoj guberniji i trgujući s početka sa limunovima danas su dotjerali dotle, da se njihovo ime čuje po cijeloj Sibiriji, u kojoj igraju vrlo važnu trgovačku i kulturnu ulogu. Premda sami neuki, čvrsto se drže i provode devizu: „Bez muke nema ništa!“ i u tu svrhu žrtvuju ogromne svote, kako u svom rodnom mjestu, tako i po ostaloj Sibiriji. Kud god se kreneš svagdje ćeš naći Šejhullahov mekteb i Esadullahovu džamiju, koje izdržavaju iz svog džepa i na stotine i hiljade islam­ ske djece i siročadi hrane i odgajaju. Džamija u Irkucku stala ih je najmanje trideset hiljada rubalja, a podigli su još o svom trošku dva mekteba: muški, u kojem se odgaja kojih 50 dječaka i ženski, u kom uči oko 60 curica, većinom nejačadi bez oca i matere. Trošak ovih dvaju mekteba podmiruje Šejhullah ef. Šejhullah je u cijeloj Sibiriji vrlo popularan i član je svih dobrotvornih društava. On je predsjednik islam­ skog dobrotvornog društva u Irkucku. Braća su po­ pularna ne samo megju sibirskim muslimanima, nego ih isto tako cijene i poštuju kršćani, Židovi i medžuSije. (Gledajući na slike u tekstu, to su ljudi u pede­ setim godinama. Šejhullah se nosi ala franga, dočim Zahidullah dervišane odijela. Oba nose tatarske ka­ pice. Pr. prevodioca.) U Irckucku je vrijedna spomena jedna manja zvjezdarna te muzeum, u kom se čuvaju razni istočni spomenici. Osobito je bogat etnografski dio muzeja u kom se čuvaju mnogi kipovi raznih mongulskih „božanstava", od kojih su neki ukrašeni raznim dra­ gocjenostima. Ima i mnogo, mongolskim pismom krasno ispisanih, dova i sličnih stvari. Upao mi je u oči jedan kliše pravljen prije 212 godine koji služi kao dokaz, da je još u ono vrijeme u Mongolskoj bilo štamparija. Muzej je otvoren prije dvadeset i pet go­ dina, nu Jo š nije potpuno uregjen. Kad sam bio u Irkucku, jedne večeri dogje tele­ grafska vijest, da je otvoren turski parlamenat. Ova je vijest razveselila irkucke muslimane, te je radi toga održana dobro posjećena skupština, na kojoj je dr­ žano više govorova i činjena dova. Sastavljen je bio brzojavni pozdrav parlamentu, nu brzojav je konfiskovan od strane oblasti i nije se mogao otpremiti. (Sela oko Irkucka). Po običaju, obišao sam i ova sela i osvjedočio se, da su seljaci osviješćeni i da ljube nauku. I ako su seljaci većinom prognanici i kažnjenici, ipak gotovo svako selo ima džamiju i mek­ teb u kojima se odgaja islamski podmladak. (Aleksandrova kazniona). Ovo je ogromna kazniona u kojoj ima do 25.000 kažnjenika i naliči na jedan veći grad. Megju kažnjenicima, koji ovdje oka­ javaju svoje pogrješke, ima i dosta muslimana, megju kojima ima i mnogo pobožnih ljudi, koji su kažnjeni radi toga što nijesu mogli mirno gledati i dopustiti da se gaze njihove vjerske i narodne svjetinje. Ma kar bili i kažnjeni, ipak ovi muslimani nastoje da udovolje svojim vjerskim dužnostima, te su izmegju sebe izabrali imama, koji im klanja i podučaje djecu. Sadanji se imam zove Miftahuddin Mulla, koji je vrlo dobar i prijazan čovjek i premda nije bogzna kako učen, ipak sa velikim marom nastoji da popravi svoju braću i naputi ih na pravi put. Megju kažnjenicima ima i političkih zločinaca, vrlo učenih Rusa, od kojih su neki u zatvoru po 18 i više godina! Kažnjenici se upotrebljavaju u vrlo teškim poslovima, u kojima moraju sudjelovati i žene. (.Primjedba: U tekstu ima slika, na kojoj je osam žena upregnuto pod kola sa buretom za vodu. Iz­ gledaju grozno, a jedna je šta više bosa!) Oni, koji znaju kakav zanat, upotrebljavaju se u svom zanatu jer u kaznioni ima velika radionica za izradu cipela, odijela, kovačkih stvari i t. d. Ova radionica donosi lijep prihod, od kojega trećinu uzima država, trećinom se podmiruju potrebe kaznione, a trećina se dijeli kažnjenicima. Usljed toga ima dosta kažnjenika, koji �198 iz kaznione iznesu po 4—5000 rubalja i više. — Kažnjenike tišti najviše to, što im se, ni nakon odležane kazne, ne daju vratiti u domovinu, ne^o se, htjeli ne htjeli, moraju naseliti u ovim krajevima. Eto, tako opisuje Abdur-Rešid sibirske musli­ mane. Kako su čitatelji mogli opaziti, on najveću pažnju posvećuje mektebima i medresama, te gospo­ darskom stanju muslimana. Sa Sibircima je zadovo­ ljan. Šta li bi rekao, kad bi obaša Bosnu i Hercego­ vinu i vidio groznu sliku našeg stanja?... Šta li bi rekao za naše medrese, te gradske i seoske mektebe kako li bi pisao o našim muallimima i muderrisima?..’ Bi li se zadovoljio izrazom ,,džahil-mullaler“, ili bj posegnuo za oštrijim kakvim izrazom ? Sve mi se čini, da bi rekao: „Bosnade bir šej jok: ne ilm var ne hamijjet!..u A šta bi rekao za naše stranačke prilike, kako bi se izrazio o našem novin­ stvu — takozvanom „islamskom14 novinstvu!... Braćo! U Sibiriji svako i najmanje selo im a svoj mekteb, ali ne karikaturu od mekteba, kao kod nas u Bosni, nego — osiguran i opskrbljen, dotjeran i uregjen mekteb... Čujete li, u Sibiriji svako selo ima svoj uregjen i opskrbljen mekteb!... Fa’tebiru!... Ilm i Munil). T S ,; J la e TojicToj. Heaia o6pa30B aaa BOBj'cKa Ha CBnjeTy, a A,a M_y m ije no3naTo obo bcahko m ie. K ao njecHuna u i[niJi030(J)a ToACTojeBO ce im e Beb iieKOJiHKO A eijeunja npoHOCii mnpoM TypHii H apo^n cbiix AjeAa u p e s a jja jv AiijeAOBa cbh KyA- n a CBoje jesince, A,a 6n ce ihto 6ojbe yno3Bajiii ca „brbotom n>eroBe no esn je, ca Ay6iiHaMa H>eroBe <[BiA030({>Jije h BejuncHM MHCJBIMa BeJIHKOr MHCAHOI^a. HOBjeK, Koju BOCU TO npOCAaBA>CBO HMfi, je b prije icpaTicor BpeMeBa yMpo. JTaB T ojictoJ ce Biiuie ne najiaan Mefry MCHBitMa, ajiu ineroBo nMe Bilje ca B>eroBiiM TnjejioM caxpan>eHO. M nocjinje B.erone cmjith ibcroBR rnrariTCKe jbaBaTii A»yACTBO. JuriBiihe CTOA>ebnMa, mucao PPAY BOBOCH OCT 3 AH * CBiijeTa u iberoBa Poijea y pycKOM HapoaV, flaicaico Aa ce C A O B encrce pače y n])BOM Taj najnebn a»o a BnjeicoBHMa b e 3a/i.nu- ca TI-IM II MOH OM T U K O ^ ep B a S H B a T II HM6H0M, Hy OBHM B P A 1IICOM A iije jio B H C A o n e iic K e A B ’ IHTH pače M ory II ce H J l a c a T o A C T O ja CBOjllM , BeAHlCaBOM. ClnaBa My ! H ig ije n a . Zarazne klice kolere. - Dr. j. M. — 1. ,,Ako hoćeš mira, spremaj se na rat." — Snaži sebe, traži moćnih prijatelja i saveznika, ali proučavaj i snagu svoga neprijatelja. Moraš mu znati vojsku, oružje, utvrgjenja i zasjede. 2. I kolera ratuje protiv čovječanstva. I ona ima svoju vojsku; svoja skloništa i zasjede; svoje prija­ telje i saveznike; svoje protivnike i dušmane... Ako, dakle, hoćemo, da se protiv nje uspješno borimo, mo: ramo sve to dobro proučiti. 3. Kolera ima nebrojeno mnogo vojske. Uz to je ta vojska još i podmukla. Nigdje se ne da vidjeti, nego nas iz zasjede napada — sad tu, sad tamo. Zato smo se do skora protiv nje, tako reći, nasumce borili. Tek god. 1883. Ušli su joj ljekari u trag, i po­ čeli je tačno proučavati. Od toga doba je i borba protiv nje mnogo uspješnija. 4. Za koleru vojuju neke osobite, vrlo sićušne, nevidljive, ali žive i zarazne klice. Snaga im je u ne­ obično jakom množenju, dakle u broju, a oružje — neki žestok otrov što ga one same izvode. 5. Zarazne klice kolere napadaju samo čovjeka. Životinje ne boluju od te bolesti, — i ako je mogu prenositi1). 6. Pa i čovjeka mogu te klice samo onda sa­ vladati, kad mu već prodru do samih crijeva. Ako dospiju do drugih dijelova tijela — recimo na kožu, u pluća, u krv i t. d. — već nemaju one zarazne snage. 7. U crijevima se klice kolere jako namnože. Za to vrijeme istura ih zaražena osoba u svojim izmetinama — kad duže kad manje. Po gdjekada traje to isturanje po nekoliko nedjelja, pa i po nekoliko mjeseci. 8. Čim se klice kolere iz tijela isture, odmah počnu slabiti i ginuti — sem ako i van tijela nagju povoljne prilike za svoj opstanak. One su, dakle, V T. zv. „kokošja kolera1* je bolest sasvim druge vrste i prirode. �lQ9 upravo slabi stvorovi, i teško se van čovječijeg tijela održavaju. 9. Da se i van tijela održe, potrebna im je zgo dna brana i neka mjera vlage i toplote. Gdje to uagju počnu se odmah (za 18 sah.) razvijati, a gdje ne nagju, brzo uginu. 10. Klice kolere dobro se drže, a po gdjekada baš i napreduju, ako se nagju na svježem (sirovom) zelju i voću, mesu, maslu i siru. 11. 1 na drugoj — naročito žitkoj, čorbastoj i kašastoj hrani drže se dugo, ako nije kisela (Vidi 28.). U suhoj hrani brzo se sasušf* i uginu (Vidi 23.) 12. I mlijeko im je vrlo pogodna pića. Ako se kuhano i ohlagjeno klicama kolere zarazi, klice ostaju u njemu do 10 dana u životu i mogu dalje zarazu sijati. U nekuhanom mlijeku drže se ^amo i--2 dana. 13. 1 tej (čaj) im može biti dobra pića. Ako je „slab", žive u njemu do 8 dana, a ako je „jak" zatre im se život za nekoliko sahata. 14. „Crna kahvau djeluje na klice kolere slično kao i „jak" čaj. U njoj one uginu za 2 sahata. U „bijeloj kahvi* (t. j. u kahvi s mlijekom)' drže se već 8 sahata. 15. Klice kolere podnose donekle i alkohol. pivu mogu živiti 3 sahata, a u,vinu samo 1. 16. Dobro se drže i .sr^zmjerno dugo^žive klice kolere u vodi. U sasvim čistoj, t. j. destilovanoj vodi traju 24 sahata, a u običnoj vodi u zatvorenom sudu, nekoliko dana. <-£/ otvorenim vodama (bunara, potoka, rijeka, jezera, bara-k t. d.) mogu i nekoliko mjeseci živiti, a u vodenom talogu, nanosu i mulju još duže. 17. U otvorenim vodama mogu se klice kolere i razmnožavati. Naročito se to može desiti na onim mjestima rijeka, potoka, jezera i t. d., gdje se u vodu sliva nečistoća iz pomijara, kanala, nužnika i t. d. 18. Klice kolere stradaju mnogo i od drugih živih klica, a naročito od klica, koje izazivaju gnjiljenje i raspadanje. S toga nije veliko čudo, što klice kolere baš u kanalskoj nečistoći srazmjerno brzo uginu. Mahom se drže 24—30 sahata, pa ih onda svladaju one druge klice. 19. Iz istog uzroka ne drže se dugo ni u nužnicima. 20. U samim izmetinama bolesnika, koji boluju od kolere, drže se obično do 3 dana, a rijetko kad duže. Ali se u njima po gdjekada mogu naći i poslije 30 dana, i’ ako su se izmetine počele raspadati. Ruski ljekar Fillov našao je u posljednje vrijeme, da klice kolere u bolesničkim izmetinama mogu i 100 dana živiti. 21. U nečistoći, na zemlji, patosu ili gjubrištu, u mrljama na košuljama i odijelu žive klice kolere dugo — naročito ako su im tu i druge prilike zgodne (vlaga, mrak). 22 Muhe ih na svom tijelu prenose, ali ih i proždiru. U crijevima muha traje im život do 3 dana. Po gdjekada su im tamo prilike za život lako povoljne da se mogu i razmnožavati. 23. Bez vode i vlage klice kolere ne mogu dugo izdržati. Čim se osuše, odmah uginu, ma gdje bile (Vidi 11.) 24. Za život kolerinih klica potrebna je i neka izvjesna mjera toplote. Najbolje napreduju u topioti čovječijeg tijela (oko 37* C ) ili u razmacima od 30 do 40° C. 25. Na topioti od 56' C. uginu za 1 sahat; pri 80° B. za 5 minuta; a pri vrenju odmah. 26. Klice kolere pokazuju otpora i prema nižim mjerama toplote. Kad dogju na 8° C., prestanu se razvijati i množiti, ali ipak žive, Šta više: održe se u životu i na studeni od — 30° C. . . . dakle duboko ispod tačke mržnjenja. Prema tome klice kolere mogu prezimiti, pa i u ledu žive ostati. 27. Sem suhote, toplote i klicS druge vrsti (Vidi 18. i 19.) veliki je neprijatelj Ulicama kolere i sunce. Pod neposrednim uticajem njegovih zraka one brzo oslabe i uginu. A i obična svjetlost im mnogo smeta. 28. Još jače stradaju od nekih jačina — a naro­ čito od kiseline. 29. Vrlp blag rastvor sumporne ili s6ne kise­ line u vodi (razmjera 1 na 10.000) ubija klice kolere već za nekoliko sekundi. 30. 1 ,,kaibolkau (t. j. vodeni rastvor karbolne ki­ seline) u razmjeri 1 na 200 satire ih za 10 minuta. 31. Najjači otrov, dakle i najsnažniji utuk kli­ cama kolere je sublimat (suliment, siridžik). Već u razmjeri 1 na 200.000 do 300.000 vode ubija ih za 5—10 minuta. 32. I dobro pečen a skoro gašen kreč pouzdano ih ubija. Samo u mnogo jačem rastvoru (1 na 4) i mnogo sporije (za 1 sahat). 33. Ali sve te jačine moraju doci u neposredan dodir s klicama kolere, ako želimo da ih satru. Sam miris ili baš i para njihova nemaju djejstva. Sumnjive stvari ili sumnjivi tragovi moraju, dakle, u tim jači­ nama baš ogreznuti. „Zdravlje. Gajretovi uijesti. B a jr a m in u b a r e k o ls u n ! „ Nastupajući Veliki praznik Kurban-Bajram" najsrdačniji čestitamo društvenim povjenicima i poslenicima svima članovima i prija­ teljima društva, saradnicima i čitaocima lista i svoj braći muslimanima i sestrama musli­ mankama u našoj domovini sa željom da ga jo š dugo i dugo dočekuju i provode u zdravlju i rahatluku'. Bajram mubarek olsun! , , �206 AonpHHOcn ApyniTBeHoj č^arajHHHn 6ez iiKaKOBe cBojć MaTepaja.me McpTbe u jeAimo CBojoM CBnjemhy, mro Te apTiiic.ie ca TajpeTeBOM MapuoM, npeAaocTaBjba cBHMa ApyrnM <j>a6pnKaTHMa. CBaKora je Myc.inMaHa Mopa-io HajyroAH0je pacnoaoncnTH uneafte »Cpc. Pnjean y jeAhom oa HeA»BHamn>nx cBojnx čpojeBa, y KojeMy HCTuae CBjemocT Hauiera MiweTa y noTnoMaraH>y „rajpeTa" y OBOMe npaBny. »CpnoKa Pajen je umjjpaMa A°Ka3a.ia, Aa MycjiHMaHH Tpn nyTa BBine Tponie TajpeTOBC nnrapnanape h nmčime, nero Hamu jeAHon^ieiieHnu,u npaBocjaBHii Cp6n IIpocBjeT bho, a to cy 3a Hac CBaaaKo BeoMa noxnajme pajena. Ochm garap-naniipa b raučaga, HMaAe jora apTH • Ka.ia, Kojn Hoće TajpeTOBy MapKy a oa Kojnx ApyinrBO Taao^pp ima .rajene kopbcth.T aicoBH apTHK.10 cy 6e3 b nauyic, c a $ y h 3a n p a a e 0 y mb b a h»e n n a p <})hiie p a ja . Osa apTinc.in BCTana b ho Mory aoh° c0 th To.iHKe npnxoAe, ihto nx Aoaoce garap-nantip a ma6age, aaa Mory anaK Aa AaAy hoko^ bko xa^i>aAa KpyHa roAHum>e, areo hx MycjmMaHa 6yAy Tpaaca.ia n ncKA>yHBBo h>hx TpoMia.ia. A a» he Hama CBjecHa 6paha to h hhhbth 0 Toae cMo yBjepeHn, 'Te a He cyMH>aMo, Aa heMO 3a KpaTKO Bpajeiae moHh, j a e o obbm npaxoAHaa roBopaMO ca 3aAOBOA.CTBOM Kao n 0 OHBMa oa garapnanapa a maonga. OeBjeAO'ieH y ry cBajeoT Hamera e.iesieHTa, oA^op je b npnxBaTBo noHyAy 4>apMe JosaHOBBha B3 Ty3.ne, Aa oHa B3Aaje OBaj hobh apTurcaa ApymTBa, na je ca bctom (jjapMOM Bek CKaonao a yroBop. Ilpejia TOMe yroBopy he cnoMeHyTa4>apManpoH3BOAHTH npweHy b M.teBeHy KaxBy boa ApymTBeHOM MapKOM: „TajpeTOBa Kaxsau — — t Te he oa 6pyTo-npoAaje KaxBe boa obom MapKOM AaBaT0 3% „rajpeTy“, a 3ajaM»iyje mbhbMaaiia npaxoA ApymTBy oa lOUO Kpyna. 06aBjcmhyjyha obbm TajpeTOBe npajaTejLe o OBOMe HajHOBajeM TajpeTOBOM apTHKJiy, mb ce HaAasio, Aa he OH y CBBMa cAojeBHMa nac Myc.iaMaHa Haha Be.iaKa 6poj BOTpomana. P o k la n ja jte k u r b a n sk e k o ž ic e ,,G a jr e tu 44! Našim povjerenicima i prijateljima Gajretove ideje smo i zasebno pisali i apelovali na njih, da se zauzmu, da bi naša braća prilikom Bajrama, poklanjala svoje kurbanske kožice „Gajretu" i time potpomogla ovu korisnu narodnu stanovu. Taj apel ponavljamo i ovim putem i pozivamo braću muslimane i sestre muslimanke, da kožice od svojih kurbana poklone našem društvu, čime će uči­ niti još jedno sevabli djelo, koje će im ljudi priznati, a Svevišnji u sevab upisati. Mi se nadamo, da će naši povjerenici i drugi prijatelji i rodoljubi ovaj apel srdačno prihvatiti i poraditi na sakupljanju što većeg broja kurbanskih kožica za „Gajret", pa im u ime naše siromašne IIosHaTo je, APyuiTBemi apTHK.in narap-nanap mladeži, unaprijed zahvaljujemo kao i svima onima, koji svoje kurbanske kožice poklone „Gajretu." h mnćiina Aonoce ApyuiTBy se^HKe npnxoAe (opouiJie Imena sve braće i sestara, koji budu kurbanske ApytnTBCHe toahhc je a p Vuitbo oa tiix apTiiaajia aokožice darovali „Gajretu", objavićemo u našem listu čij.io npcKO 27.000 KpyHa), a Te upaxoAe nam eaeMeHaT F ir d u s o v a s lik a . Kao što smo izvijestili u skup­ štinskom izvještaju, ovogodišnja glavna skupština dru­ štva je zaključila, da se na čelu jednoga broja »Gajretova« lista donese slika merhum Alibega Pirdusa, narodnog prvaka i rodoljuba. Izvršujući zaključak skupštine, mi ćemo tu sliku donijeti u idućem broju lista, t. j. u. prvom broju nastupajuće godine, kojim će brojem list otpočeti da izlazi svako petnaest dana u reformisanom ruhu. Donoseći Firdusovu sliku, mi ćemo u idućem broju ponovo apelovati na narod, da „Firdosov mearifski fond“ dobrovoljnim prilozima potpomogne, jer do sada uplaćena svota u tu svrhu tako je ne­ znatna, da je upravo sramota za čitav naš narod, koji tako slabo umije cijeniti svoje velike i zaslužne ljude. Jer je zaista prava sramota, da spomenik, koji se diže jednome Alibegu Firdusu, čije ime danas i malo di­ jete u našoj zemlji znade, bude tako neugledan kao što ga može predstaviti jedan fond od 4—5000 kruna. N o vi člar o v i-iite m e lja č i. Redovni članovi »Gajreta«: Bajramaga Bijedić, trgovac i Bećiraga H. Pašić, posjednik, oba iz AvtoVca (kod Gacka), prešli su u kolo članova utemeljača društva. — Živili svjesni muslimani i prijatelji svoga roda i plemena, u čije'še primjere trebaju ugledati i ostala braća i prijatelji našega kulturnog unapregjpnja. Osim toga upisalo se je ovdašnje osiguravajuće društvo »Herceg-Bosna« za Člana - utemeljača našega društva, položivši odmah cio prinos utemeljačine od 200 kruna. - - Mi blagodarimo upravi spomenutoga društva na obilnoj potpori ove naše humane i ko­ risne narodne ustanove, koja se na taj način najljepše reklamiše u našem elementu, pa se nadamo, da ni ostala osiguravajuća društva, koja žele raširiti poslove megju muslimanima, neće izostati, da se, u svome vlastitom interesu, upišu u dobrotvore ili utemeljače »Gajretu«. »Herceg-Bosna“ i »Kroatia« (ovo posljednje društvo se ranije upisalo), koje su pristupile našem društvu kao uterneljači, naćiće uvijek kod nas tople preporuke, a tu preporuku ne bi trebala ignorisati ni društva: »Generali«, »Dunav«, »Fonciere«, »Adriatica«, »Atlas«, »Providentia« i dr. Sh.ga se nadamo, da ćemo na ovome mjestu uskoro biti u stanju zabilježiti i ostala imena raznih privrednih poduzeća, koja će time ne samo učiniti jedno humano djelo, ntgo i privrijediti svome vla­ stitom interesu! Hon ApyniTBeim apTinta.i. Oačop /ipymTBeHH je o bh x AaHa cK.ioiiHO yroBop 3a jc^an iio b b apTHKa.’i, icojn he HocnTH rajpcTOBy Mapay. Taj h o b b ap'rmca.i Tajpetob je upaceiia u MJbeBCHa KaxBa, Kojy he b p o h 3 b o a b t h <J)npMa J obo P. JoBanoBah y Ty3^H. �201 i u ostalim, društvu naklonjenim i prijateljskim, no­ vinama. Braćo, poklanjajte kurbanske kožice „Gajretu!" G ajretova sofra. Ova plemenita ustanova još nije uspostavljena. Uzrok tome nije teško naći: odbor sofre nije mogao ni do danas da prikupi dovoljno sredstva, koja su za to potrebna. Svota do sada sa­ kupljenih dragovoljnih priloga u tu svrhu, nije do­ stigla ni 2000 kruna, dok je potrebno tri puta toliko, pa da bi se mogla ta lijepa zamisao ostvariti i našoj omladini pružiti potpore u nevolji. Stoga apelujemo ponovno na sve prijatelje naše mladeži, da dobrovoljnim prilozima potpomognu ovu plemenitu i humanu ustanovu i da odboru sofre stvore mogućnosti, da bi barem od nove godine mogao „sofru" otvoriti. Braćo, kada budete na Bajram sjeli za punu sofru i probirali razna masna i ukusna jela, sjetite se one siromašne naše djece, koja gladna sje­ daju za sofru u kakvoj aščinici, pa iza nje gladna i ustaju, jer za ono nekoliko krajcara, što mogu da dadu za jelo, tek moeh da dobiju toliko — ma i najhrgjavije — hrane, pa njome mogu ni u pola gladi ublažiti. rajpeTOBC Miipise joui jeAHaKo He iiory, Aa ce y Hapo.iy oAovahe. M awo je Beli npoinao Bnine oa no.Ta roAinre, KaKO cy MapKe ii3Aane, nnaic ce Huje noTpouin.io hh HeKo.niKo xH.i>8Aa KOM8A& u MP’iKe ce pehu, a® nx yor.he hhko h hc Tpounfc A A» 6h ce n Ha Taj^HH'iHH Morao » ra jp c T y “ 3HaTHo KopHCTHTn, o TOMe nnje noTpe6no ronopiiTH, jep he CRaKoue 6iith no3HaTo, Aa Ham napoA, a pjapomiro Hama TproBmi a pa3He upaBpcAne ycTaHOBe, nomaj&y roAHUiihe MHore xna>aAe nacaMa a KaAa 611 ce Ha cbhko tako miCMo npiMnjeaa.ia a no jeAHa TajpeTOBa Maprea, „Tajper 6a oa Tora nsiao Kojy xn.i>aAy KpyHa npaxoAa. Taj npnxoA oa nare Ao<uao ApuiTBy 6e3 Karese ocjeT.'BHBilje MaTepuja.iHC vkptbo, Kojy 6a Morao cBaKii 6paT .iaxKO a* choch. Hapaarro je 3uijepiiTii ohhm cto Mo.i0.iau a FajpeTOBe lUTimeHAnje n .ia noTnopc, hm nacMa 6e3 OBe Mapnc, jep a najcapoMauiHajit MOAHTejf, y cTaH.y je acpTROBaTii 1— 2 xe.iepa. th h a ma uiTO cy Mu crora ane.ivjcMo Ha CBy 6pahy, Aa Tpouie TajpcToiie Mapse y CBaKoj np?nncnn CRojoj: G a jre to v in i d u žn icim a. Uprava „Gajreta" je ovih dana poslala pismene opomene svima onima, koji su u svoje vrijeme uzeli od društva zajmove uz obveznice, no koje do sada nisu uredili. Mi ovim upozorujemo gg. dužnike, da poslate opomene ne prime olahko i da na svoje obaveze ne zaboravljaju, jer će uprava društva biti primorana, da svoja potraživanja potraži od one gospode, koja su te zajmove jamčila i na njihovo se plaćanje na obveznici solidarno obvezala. Iz u red n ištva. — Današnjim brojem svršava se godina dana, odkako je naš list reformiran i pre­ tvoren u kulturan časopis narodni. Običaj je, da se na završetku godine svakoga rada načini bilanca i u njoj se objavi pregledan izvještaj o uspjesima toga rada. Mi se toga običaja nećemo držati, ili barem ga se nećemo držati potpuno. Mjesto opširnog pregleda i detaljne bliance, mi ćemo da progovorimo samo nekolike riječi, a nadamo se da ćemo i time moći o svome radu potpuno obavijestiti. U prvom redu nam je reći, da je list o novoj 1910. godini imao svega oko nekih 800 pretplatnika. A kada tome dodamo, da taj broj danas iznosi na 2000, mislimo da smo dosta rekli. Jer ko poznaje naše prosvjetne prilike i ko znade kako je u nas mali broj čitalačke publike, biće mu odmah jasno, da je naš list jedan od najraširenijih listova u zemlji. Doda li se tome još i to, da se pretplatnika u jed­ nakoj gotovo razmjeri nalazi u svima mjestima i kra­ jevima naše zemlje, da ga gotovo sva školska omla­ dina i taleba drži i čita, da ga svakim danom sve to više prihvaća naše ženskinje, te da ga i naš težak sve to vile traži — onda se može mirne duše reći, da je list „Gajret" za prvu godinu svoga rada po­ stigao uspjehe, koji nas moraju potpuno zadovoljiti. Osim u tome mi smo zadovoljni i u drugom pravcu. Jer reformisani list „Gajret1 sve to više oku­ plja našu inteligenciju u zajedničko kolo prosvjetnog rada narodnog i njegovo djeiovanje je najbolji lijek protiv one grdne naše rane od koje već dugo pa­ timo, a koja se zove neraspoloženjem prema ovoj humanoj i opće korisnoj narodnoj ustanovi. I mi mo­ žemo sa zadovoljstvom i veseljem konstatovati, da se politička, lokalna i lična strančarenja sve to više ublažuju kada su u pitanju društvo i list „Gajret", pa se je nadati, da će u brzo i posljednji protivnik ove ustanove položiti oružje i pristupiti kolu prija­ telja društva. Mi se u to uzdamo tim prije, što će list „Gajret“ od nastupaiuće nove godine postati još bolje sredstvo u tom pravcu, jer će, povećavši svoja izdanja i uredivši još bolje svoju sadržinu, dobiti i još dosta novih pretplatnika i prijatelja, čime će se popularnost kako lista, tako i društva, znatno pojačati. Jest, mi se smijemo bez imalo ustezanja ponadati, da će naš elemenat listom, bez ikakve razlike, prihvatiti blago­ tvorne ideje Gajretove, te u to ime pozivamo braću, da pohite sa šiljanjem pretplate za nastupajuću go­ dinu. Pretplata za iduću godinu biće veoma malo po­ višena i ako će list izlaziti dva puta mjesečno, pa se stoga nadamo, da ne će nijedan brat, koji znade čitati i pisati, propustiti, a da se ne pretplati na ovaj najjeftiniji list u našoj zemlji. Članovi društva, taleba, učenici i težaci dobivaju list za K 2 .—, a nečlanovi za K 4 .— godišnje. Cijena je zq inozemstvo 10 franaka. �202 Firdusov mearifski fond. (Nastavak). Četko Glavan, Petar Gajević, Perin i Radoičić, Miloš V. Radoš svi iz Nevesinja, Husaga Glamoč iz Ruste Salko Pehilj iz Žiljevca (kod Nevesinja) te 60 hel. Simo Unković iz Nevesinja. Po 0*40 helera; Jovo Andrić, Uroš Delić, Blagoje Beslema i Milan Bešlić svi iz Nevesinja. Po 0‘50 hel. Omei Bjelović, Risto Vasiljević, Vaso Pavić i Salko Kazazić svi iz Neve­ sinja. Po 0'20 hel; Gjorgjo Kašiković, Šćepan Kokatovid iz Nevesinja i Jovo Bošnjak iz Bojišta (kot. Nevesinje.) Ahmed Sabulo iz Vel. Kladuše (kot. Cazin) sa­ kupio je K 2110, a darovaše: po K 2 - : Mujo Kurahović, Ahmed Sabulu, oba iz Kladuše i Derviš Golubović iz Todorova; po K 110: Adže Klin, mesar iz Kladuše; po K 1'—: Ale Pajazitović. Huse Šabić, Jusuf Alagić, Memaga Redžić, Selim Mržljak, Hase Selimac, Johan Mismaš, Zajim Kurtić, Hike Sandiković, Mustafa Pehlić, Ahmed Okanović, Zeća, Suvić, Meho Keserović, svi iz Kladuše i Ramo Osmankić iz Todorova. (Kladuša ko£ Cazin.) Mehmed lb. Mahić iz «Ljt*buškog, sakupio je K 28*50, a darovaše: po K 10'— Mehmed H. M. Mahić iz Ljubuškog; po K 2 — Memišaga Mahić, Memišaga Mahić Mujagin, Sabitaga Mahić Salihagin, svi iz ljubuškog; po- K 1*— Alaga Mahić, Mehmed Alija Mahić, Mujaga A^ahić, Sulejman Mahić Mujagin, Salko Mahić Memišagin, Zajimaga Mahić, Hasan Mahić stud. med. Dervišaga Mahić Alagin, Muharemaga Mahić, Ahmedaga Mahić Salihagin i Memišaga Mahić Ibrahimagin; po 50 hel. Mula Salih Mahić, svi iz Ljubuškog. Avdaga Kulović iz Sarajeva sakupio je K 1050, a darovaše: po K 2'— Mehmed ef. Tufo; po K l ' — Akif Sahanić, Suljaga Tufo, Ahmedaga H. Osmanović, Hasan Pašić i Sejdo Hamuno; po 0*60 hel. Omer Čizmić; po 0*40 hel. Safet Alibegić i Salihaga Šehović; po 0*30 hel. Mehaga Drenjak; po 0‘20 helera: Mehaga Sulejmanović, Safet Dribulja, Derviš Bugiljević, Imamović Alija, Šehović Ademaga i Bajramaga Mulahalilović; po O' 10 hel. H. Muhamed Smajilhodžić, Dervišaga Aščić, Edhem Berberović, Kaljo Vejsil i Hašim Bugljević. Osman Glumčević iz Ševarlija kod Maglaja, sakupio je K 8'60, a darovaše: po K 2'— H. Bećir Mujić iz Ševarlija (kod Maglaja); po K l '— Mujo Ahmetović iz Potočana, Emin Delić iz Potočana i Osman Glumčević iz Ševarlija; po 0*60 hel. Sadik ef. Durnić iz Ševarlija; po 0*50 hel. Bećir Zanić; po 0*40 hel. Ibro Sinanović, Alija Osmanbegović svi iz Ševarlija i ilusein ef. Muftić iz Potočana; po 0*20 hl. Hasan Sinanović, Dedo Durnić, Suljo Sinanović, Šakir Ramo, Salih Hodžić i po OTO hel. Smajil Čanić svi iz Ševarlija (Maglaj.) Muharem ef. Kolaković, iz Nevesinja, sakupio je K 73 —. K 20'— darova Mehmed ef. Ćejvan iz Nevesinja; po K 10— Ibrahim ef. Haznadarević iz Nevesinja; po K 5 — Rudolf Komandina, po K 4*— Sulejmanbeg Muslibegović iz Nevesinja: po K 2 — L. gruntovničar, Gavrić Milan, Schneider Hcnrik, Risto Salatić i Tomo Lješević takogjer svi iz Neve­ sinja. Nazif Topić, pisar kot. povjerenstva u Cazinu, sakupio je K 21*60 hel. a darovaše: po K 10*— Tosum Budimlić, težak; K 2'— pomenuti Nazif oba iz Cazina; po K 1*— Suljo Delalie iz Cazina, Šerif ef. Bajrić iz Stijena, Ahmed ef. Semanić Ostrožac i Arap Ligjan, Ligjani; po K 1*20 Jusuf ef. Mahmutović gor. Koprivica; po 0 7 0 hel. Mehmed et. Buhić Tržac i Sinan ef. Buljubašić Sturlići i Osme Toromanović Cazin; po 40 hel. Sulejmana Sarkić Peći grad, Hasan Abdić Todorovo i- Ahmed ef. Memić Ostrožac; po 0*20 hel. Sejid ef. Salkić, Peći grad, Ramo Toromanović i Mumin Osmančević iz Koprfvne. Hamid Svrzo prav. sakupio je K 7*—, a darovaše: K 5 —-v e js il ef. Fočo, a K 2 — Mehmed Abadžić oba iz Savajeva. (Nastaviće se). Javne potvrde — darovi. Mehmed beg Fidahić iz Bijeljine položio je Gajretu“ 5 K, koju je svotu sakupio u raznim prilikama megju ahbabima u Bijeljini. Osman Gjikić, poslovogja društva položio je iz kašice br. 475, koja se nalazi na njegovom stolu u kancelariji, K 9'—, a K 10*— iz kašice br. 17, koja se nalazi u Gajretovoj kancelariji na zidu. Ćamil Sarić trg. iz Gacka položio je K 7 90, koju su svotu kao naknadne priloge Ijetošnjoj omla­ dinskoj zabavi u Gacku, dali ovi rodoljubi i prijatelji našega napretka: Gavrilo Dželetović K 2 — , po 1 K: Rade Džomba, Hamdija Drljević, Bušaga Avdić, Mi­ hajlo Popara, Ahmed ef. Arnautović, Husein ef. Selimović 50 hel. i Mustafa ef. Zubčević 40 hel. — svi iz Bileća. Od zabave održane od strane islamske školske omladine u Gacku u korist Gajreta, dobio je „Gajret" čista prihoda K 222*80. Od te svote b'lo je dobro­ voljnih priloga K 142*60, koje su dali ovi prijatelji našega prosvjetnog podizanja: M.Vukanović K 10.—, Dr. G. Molnar, kot. upravitelj K 8.—; po 5 K: Arif ef. Sarić i Jusufaga Krvavac, Adolf Scheuer, Srpska šte­ �203 dionica, Nikola Berger i Osman ef. Drljević, porez­ Mustafa Dizdarević trgovac i povjerenik iz Varnik; po 3 K: Nikola Berbić, veterinar, Bešir Krvavac, car-Vakufa poslao je K 10'39 i to: K 10' kao sa­ Abdurezak ef. Dizdarević, Bešir Pašić, Bećiraga Hru- kupljeni dobrovoljni prilog „Gajretu14, a 39 helera iz kašice broj 139, koja se nalazi kod njega u du­ stanović, Halilaga Kapičić, Suljaga Duraković, Drangendz, kancelist, Puškar Kargel i Ivo Vračić; p o 2 K : ćanu. — Ćosaga Muljanin, Pašić, Blonarević, šum. upravitelj, Smail ef. Hatibović iz Jezera sakupio je dobro­ Jovo Grujica, Alijaga Čustović, Knježević, kane., A. voljnih priloga K 15’— prilikom dolaska Banjalučana Kurtović, Hrustdiiaga Bijedić, Bećir Bijedić, Salih ef. u Jezero.. Dilberović, Abdullah ef. Berberović, Petar Glogovac, Smail Hakji-beg Gradaščević pravnik iz Dervente Osmanaga Zvizdić, Petrović, knjigovogja, Josef Nagi, poslao je Gajretu 3 K, koja je svota sakupljena na Jusuf Habeš, Spasoje Bukvić, Lazar Kekić, svi iz narodnoj organizatornoj skupštini u Derventi. Gacka i Hamid ef. Fazlagić iz Čapljine; po K 1'50: Behdžetbeg Mutevelić gimnazijalac iz Sarajeva Milan Varošćić; po K 1.20: Jusuf Habul; po 1 K: M. položio je u raznim prigodama sakupljene priloge u Midžić, Arifaga Tanović, Ragib ef. Hasanbegović, Ha- iznosu od 2 K. san ef. Pašić, Osmaga Lalić, Hamidaga Delić, HamidČelebi hanuma Alagić položila je Gajretu jedan aga Čampara, Arifaga Agović, Tahiraga Zvizdić, Hadio svoga zećata na zinet u iznosu od 20 K. san Kurtović, Jovo Krstić, Katarina S. Laucher, Mjesto bajramskih čestitki prijateljima i ahbaSchvvarz upr. štacije, Dr. K. Secara, Miloš Zelenović, bima dadoše dobr. priloge Gajretu ova gg.: Dr. H. KaMilan Maljević, Havelka, Lieutenant N, Ahmedaga ramehmedović 3 K; po 2 K: Hilmi ef. Hatibović, lbraTuce, Pero Vasić, Sava Pičeta, Avdaga Grljević, Mehhim ef. Sarić.Mustafa ef. Islamović i Asimbeg Mute­ medaga Šaković i Hamzaga Pašić; po 60 hel.: V.idak velić — svi članovi Gajretova odbora i Osman Gjikić, Mićević; po 50 hel.: Ahmetaga Begović; po 40 hel.: poslovogja društva i urednik lista „Gajreta14. Hasan Hrustanović i Bećiraga Biše svi iz Gacka. Hasan beg Kulenović iz Kulen-Vakufa poslao Alija Hercegovac učitelj u. Žqpču poslao je Gaj-je „Gajretu" 24 K 76 hel, koju svotu je sakupio pri­ retu Vi sakupljene svote na teferiču učitelja godom svadbe Muharembega Kulenovića Robinjića. manu, u iznosu od 4 K. U kašici Gajretovoj, koja sč nalazi u klubu Musi. Priloge darovaše ovi rodoljubi: po 2 K: H. Ahmed poslanika u saboru, nagjeno je K 30'46, koju svotu beg Kulenović, H. Derviš beg K. Klišević, Alibeg R. Kulenović i Šerifaga Ribić; po 1. K: Jasimbeg K. su položili narodni poslanici u raznim prilikama. Mustafa ef. HaIilo\hć, šerijatski vježbenik i Gaj- Klišević, Alijaga Duračković, Hrustanbeg K. Klišević retov povjerenik u Derventi, sakupio je K 98'49 do­ Muhamed ef. II. Osmanagić, Omerbeg Kulenović, Mahmudaga Abdagić, Huseinaga Štrkljević, Muharem brovoljnih priloga, koju svotu je društvu položio. U islamskoj kiraethani u Starom Majdanu sa­ Hadžalagić, Hasanbeg Kulenović, Ahmedaga Džanbeg, kupljeno je na veseo glas o dolasku narod, poslanika Alibeg Haraćlić, Asimbeg R. Ki'lenović, Ibrahimbeg K. Klišević, Ahmedbeg K. Klišević, Huseinaga HadžiŠefki ef. Gluhića u dotično mjesto K 6'30 priloga osmanagić i Hasanaga Saračević; Mustajbeg R. Kule­ Gajretu. Fehim B. Mujić, Gajietov povjerenik iz Starog nović 50 h; Mehaga Handžić 16 h, Ibrahim ef. Omić Majdana sakupio je u islamskoj kiraethani K 9‘30 10 helera Ali-Ćamilbeg Džinić iz Banjaluke poslao je mjesto brzojavnih čestitki Šefki ef. Gluhiću nar. po­ slaniku povodom ujegove ženidbe, a darovaše po 1 K 22‘— koju svotu je sakupio na silelu kod Muharemage Ibrišagića kao dobrovoljne priloge „Gajretu.44 K: Ahmetaga Šehić, Mahmut Bešić, Bego M. Mujić, Ibrahim Hadžić iz Brezova Polja poslao je iz Fehim B. Mujić, Salih Kuduzović, po 60 hel.: Hafiz Ibrahim ef. Šerić, Dervišaga Mehagjić, Tahir Hasa- kašica koje se nalaze kod: Ruždije H. Egrića broj 433 K 50 hel, Huseinage H. Egrića broj 434 K l '— i nagić; Muhamed Kuruzović 50 hel.; Ahmet mladi Šarić 48 hel.; Meho H. Ahmetović 40 hel.: Ibro Topa- Muje Rašidovića broj 435 40 hel, ukupno 2 K 90 h. Zejnil Vukotić učitelj iz Jeleča kod Foče poslao lović 30 hel.; Mehmed Kuruzović 22 helera, a po 20 helera: Ibrahim ef. H. Bajramović,Ali Riza ef. Memić je K 17 50 h, koju je svotu sakupio za „Gajretmegju svojim ahbabima. i H. Ibrahim Mujić. Od zabave održane u Derventi u humanitarne Muslimanska kiraethana u Vrnograču poslala svrhe pripalo je Gajretu od 30% čistoga prihoda je K 5.— iz kašice broj 101, koja se nalazi u nje­ K 10278. zinim prostorijama. Muhamedaga Salić, trgovac iz Sarajeva položio Mustajbeg Halilbašić položio je K 2‘— mjesto je K 290 iz kašice, koja se nalazi u njegovom čestitke Bajrami-šerifa prijateljima i ahbabima. dućanu. Mehmed Ali ef. Abdurrezak darovao je „Gaj­ Mjesto čestitke Šefki ef. Gluhiću prilikom že­ nidbe mu darovaše nekoliko njegovih prijatelja Gaj­ retu14 K 3 — mjesto odgovora na čestitanja povodom retu K 310, te Risto Tešićiz Tešnja 1 K. Bajrami-šerifa. J �204 Kao priloge zabave, koju su priredili muslimanski Novine i knjige. gjaci u Gacku, sakupili su naknadno: Abdullah Ha(U ovoj rubrici ćemo zabilježiti svaki list i knjigu sanbegović i povjerenik Osman ef. Zametica K 14. što nam se pošalju na prikaz ili u zamjenu, sa even­ Priloge dadoše: Abdullah ef. Kurspahić K 3; tualnom kraćom recensijom). Adem aga Bijedić K 3'—; po 1 K‘—: Braća Ivković M uallim . Primili smo 1. i 2. broja (u jednoj Omer Hasanbegović, Salihaga Šehović i Smail ef svesci) na novo pokrenutog lista „Muallima", glasila Pašić, Aleksa Samardžić i financijalni komesar po 2 K. „Muslimanskog muallimskog i imamskog društva za Ibrahim Šuljak kafedžija u Trebinju poslao je Bosnu i Hercegovinu". List je veličine V* našega iz kašice broj 355 K 17'30 h, koja se nalazi u nje­ lista, a izlaziće mjesečno jedanput. Cijena mu je 4 K govim prostorijama. na godinu, a za gjake i društvene članove 3 K. — Mustafa ef. Ahić povjerenik iz Visokog položio Sadržaj ovoga dvobroja je: „Arzi maksad" članak na je K 12'13 h, koju su svotu sakupili: Salihaga Ma- turskom jeziku; „Našim čitateljima"; „Din"; „Lijep taradžija i Mehmed beg Zečević u mahali na Bajram spomen"; „Uzgoj"; „Pojam kulture"; „Pismeni znaci"; od djevojaka i momaka. „Društveni glasnik" i Bilješke: Elif-ba sufara i ženska Ahmed Buturović šeriatski vježbenik u Mostaru- obrazovanost u Indiji. List se štampa arapskim hurusakupio je prigodom ženidbe H. Asim ef. H. Mehme- fatom a našim jezikom, a urednik mu je M. S. Serdovića šeriatskog Vježbenika sa Biserom kćeri Meh­ darević, muallim. med ef. Ugljena šeriatskog sudca megju svatovima Mi ćemo se drugom prilikom opširnije pozaba­ K 7 80. viti sa ovim listom, dok nam je za danas reći to to­ Murteza ef. Karagjuzović kadija u Antivaru i liko, da nas iskreno veseli pokretanje „Muallima", u narodni poslanik crnogorske narodne skupštine da­ koj'emu dobijamo druga i satrudbenika na polju pro­ rovao je Gajretu 5 K. svjećivanja našega zapuštenog naroda. Husein H. Repičić trg. iz Bos. Šamca poslao je B eh a r. Ovaj časopis, koji je, kako je poznato, preko ispostave zemalja Iranke kao dar „Gajretu“ nekoliko puta mijenjao redaktore i pravac svoga rada, svotu od 10 K. opet je doživio jednu promjenu. No, ovoga puta je Edhemaga Šiljak darovao je Gajretu 1 K. izvršena p'omjena i vlasništva i redakcije i pravca Sofija Topalović i Mila Agatić sakupile su u lista tako, da se današnji „Behar" može smatrati svatovima g. Lastrića i gdje Hilove u Derventi K više novim listom, nego li nastavkom ranijih njego­ 4652 za „Prosvjedu" i Gajret od koje svote jo pri- vih izdanja i pravaca. pala polovica u iznosu od K 2336 Gajretu. Dobro­ List je preuzeo Hamid ef. Šahinović-Ekrem u voljne priloge darovaše: K 10 N. N.; po 2 K: Ivan svoje vlasništvo i redakciju, pa će ga, kao što u proLastrić, Rudolf Šapi, Husejnbeg Jusufbegović, Šemsi- gramnom članku veli, uregjivati potpuno u islamskom beg Abdullahefendić, Rudan, Milan Vukmirović, Žar­ duhu, bez ikakva strančarenje. Behar će izlaziti svakih ko Kostić i Smailbeg Mulabegović; po 1 K: Šandor 15 dana; stajaće godišnje 10 K, a za gjake K 6 —. Šmidl, Mihalj, Spasoje Vuković, Papić, Agatić, Risto I ako je uredništvo »Behara« u ovome prvom Prodanović, Mane Dujić, Šandor Hil, David Pesah, broju zaboravilo, da i jednom riječi spomene naš list, Sajf, Ljubomir Lastrić, Aleksande: Kostić, Deutsch i koji već evo punu godinu dana sa najboljim uspjehom Strumpf, te K 1*12 Anton Hil; 60 hel. Draginja Po- djeluje baš u onom pravcu, u kojemu se „Behar", pović; po 40 hel: M. Strassenmeister i Ana Jova- s hairom, sprema na rad, mi smo ipak pripravni, da nović. vjerujemo uredništvu „Beharau, da će list biti čisto Povjerenik Nedžibaga Begić iz Tuzle poslao je »islamski i bez ikakve stranačke boje«, pa ga toplo izvagjene svote iz kašica, koje se nalaze u radnjama pozdravljamo i preporučujemo muslimanskom ele­ kod tam. gragjana: mentu. Suljage Telalbašića broj 316 K 6 —, Abdage H. Hasanovića broj 495. K 1.10, Osmanage Prcića broj 481 K 3.—, Muratage Čilinkovića broj 309 K 1130, Vakufskog povjerenstva broj 423, 90 hel.; Mehage Ponjavića broj 318 K 4'40, Huse Nišića broj 421, 26 helera, Nedžibage Bekića broj 499, K 7.—; Advokata Jankijevića broj 467 K 2'60, Pašage Prcića broj 361 K 270, Mehage Hadžiefendića broj 311 K 1T0, O s manage Mujkanovića broj 310, 70 helera; d ru štv a „Terekijat" broj 313, K 318 i Abdurahmanage Prcića broj 312, K 4.— ____________________ Za uredništvo odgovara: Osman Ujikić. Islamska dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama 1910 Description An account of the resource Br. 2-12 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1910 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 27065862 IIIF Item Metadata UUID 0aac60c8-a75c-4b3a-b20d-724a85c8c6a9 https://kolekcije.nub.ba/files/original/7d0f910654051b4a668a8e86970bb5af.pdf ff8b29cef11d291c978b8536289043a2 PDF Text Text Uvodni članci. Ured: Alibeg Firdus 1., Naš list 17., Narodna do­ brotvorka 33., Osnivanje pododbora 53., Pravi put 97., Bogoštovne stipendije 129., Predstavka vakufmearifskog sabora visokom Mešihatu u Carigradu 161.—163., Gajretova skupština 177., Na početku školske godine 249., S-hairom 265., Kurb,anske kožice za „Gajret" 297., Poklanjajmp kurbanske kožice „Gajretu" 3?}., Na svršetku godine 337 Ne zaboravite »Gajret« 338- ■ • Jedan svršeni Gajretov pitomac: 20. februara'65. Ali-Suad: Mevlidun-nebijji alejhisala.tu-vesselam 80. X.: Психолошки мотивп нашега рада 113. Sedmoškolac: Jedan predlog Gajretovim štipendistima i ostaloj školskoj omladini 145. B.: Ferijalni gj a k u Travn iku: Još nekolike našoj Olga de Lebedeff: 0 emancipaciji muslimanske žene, s francuskog Fehim Nedžati: 70., 85., 104. Me h med N.: Refleksije 70. H. B.: Пет година авијатике 87. Ha rad i ja Elezovič: Naš rad na prosvjećivanju masa 118. J. Oesterup: Ahmed Midhat, s njemačkog F. Ned­ žati 120. Slušalac bečkog univerziteta: Nekoliko o zaključcima prosvjetne ankete u pogledu reforme naše početne nastave 134., 147., 163. Fatime AI ijj e-ha n u m: Islam i civilizacija, s turskog Osman A. V.: Savremeni džihad (borba) 166. Onima, koji namjeravaju seliti 178. Višeš k ol a c: Školskoj omladini 178. — Predstavka vakufsko-mearif. sabora Mešihatu 178. omladini 193. M. Fefid : Audiatur et altera pars 184. — Izjava glavnog odbora 225. Ćazim Ćatić: „Halukov Dnevnik" zOl. Hazim Muftić: Nešto o merhametu 281. Poučni, stručni i drugi članci originalni i prevedeni.* — Zapisnik X. redovne glavne skupštine društvaGajreta 236—238. Abdur-Rašid Ibrahim: Reforma medresa, s tur­ Glavni odbor d r u š t v a ,,G a j r e t a“: Ramazansko skog: Ibni Munib 1.—3. pismo Gajretova glavnog odbora 238—240. Hazim M uf ti ć: Nauka — dževahir 3.—4., Svoj svome b a 1 a h u d i n Asim: Islam sa socijalnog gledišta 253. 18., Dvije hićaje 35., Spavanje hodajući 54., Sa- Merhum Šejh Muhamed Abduhu: Slava, sturdaka 116., Abdest i namaz 149., Pojasevi i me­ skog: Ahmed Rašidkadić 266. . drese 180., Japanske ideje 227., Važenje o islam­ 0. S-ć: Obrazovanje samoga sebe, po njemačkom skim- šartovima 250—252., Putu naše mezarluke 268., 282., 302. 270. s. Su kej na: Obrazujmo same sebe 322. . Hamdija Mulić: Plemenitost srca 7., Naš narod i Fehim Nedžati: Ahmed Ihsan 347 škola 24., _Soko i Kukavica" 66, Čovječe, čuvaj svoje zdravlje 103., Pravi hidržet 183., 0 narod­ Umjetne pjesme i pripovijetke — originalne i prevedene. nom štivu 298., 0 kragjama kod djece 341 Тевфик Фикрет: Ha гробљу, c турског У-Р-Ђ Nijazi: Alkohol 25., Brak 82., Iz jednog razgovora 3., Ribari, preveo: Ćazim 19., Seha i Pervin preveo: Ćazim 33., Jesenska Vila, preveo: Ćazim sa Abdurrešidi Ibrahim ef. po turskom, 114., Ramazani šerif mubarekjolsun ! 226. 51., Болесно дијете, прево: T. Ц. 120» Iz „Razbi­ S francuskog: Asaf: Islamsko pitanje 34. jenih gusala", preveo Ćazim Catić 285., Тајна туга, .X.: Лутање 50. превео: Г. P-h 304. ■Ibni Munib: Reforma medresa u Turskoj 51., Islam Ćazim Ćatić: Ja sam vjerni rob ljepote. 4., Venus i konstitucija, po Mahmud E’sadu 99. 38., Moja tjubav 68., Jesenski plač 83., Iz ci­ Iz „ЕЈ Me nara", preveo N....i: Islamskim uče­ klusa „Religiozni soneti" 98., Ljubavne melodije njacima 53., Ko je najveći čovjek na svijetu? 232. 114., Kao što ljubice cvatu 153.,Pred očinskim do­ �mom 180., Protjetni soneti 196., Ljubavni akordi 227., Moje pjesme 299., Boje i mirisi 301, Tri gazele 340 Fehim Nedžati: Noćni akord, 5., Domovina od Emila Jouvestre-a, prevod s francuskog 5., Алкемичар 24., Zodigova osuda od Voltaire-a 41, Pjesma od Alfreda de Musset-a s francuskog 83. Vila pjesme 131., Pjesniku 149., Noć pod ve­ drim ndbom od J. J. Rouseau-a, s francuskog 203, Ruža i sunce 231., Noćna fantazija 347 M. Š. Sarajlić: Probudila se.... 5., Danica je če­ kala mjeseca 5, 22, 39, 56. Ko horfa sam 134., Slomljeno srce 168., Ljubljenom biću od Šejhi Sadije, s perzijskog 201., Noć caruje 2S6., 0, kako je tužan jesenski dan 309., Voće 324., Na busu ljubavi 342 Fadil Kurtagić: Sniježnim alejama 5., Angjeo utjehe 70„ Ja snatrih 183., Spleen 233. Gaz an fer: Panem et circenses 6, Sentimentalna vizija 53., Vox... 166., Dvije barke 308. Ibrahim Edhem Džafčić: Složimo se! 18. И. И. Мјасницки:У редакцијп, c руског превео—ћ 22. V ah i d a: Zora 22. Karanfila ga: U proljeće *35»? Snijeg pada 73.,_CvL ječe 138., Na postelji 200., Pusto selo 288., Os­ tavljena 310., Gdje si? 323. Мехмед Џелалбеј: Спава ли мати? с турског Т. П. 151. Ернст Деепре: Нови муштерија, с француског Н. 152. Н. Gondže: Sjećanje 164. Izuddin: Vodonoša 167. Rifat Sur ej ja: Kako je umoren Midhad paša i Džmad Mahmud paša, s turskog: D.Dreca 170., 186. Abdul-Hak Hamid: Kći Indije, Drama u 5 činova (8 slika), preveo s turskog: Šemsudin Sarajlić: , 187., 207., 233., 256., 274., 288., 305., 324. 348 M. Level: U balonu, s francuskog: Džemaluddin 207 Салко: Есма 231. S. Sadi: Pred olujom 233., S mojom ljubavi 252, 273., Kod zadnjeg oproštaja 287. Sulejman Nazif: Um i objava, s turskog: M. Ć. Ćatić. Хамза: Стари јади 270., Љубави нема, Сјећаш ли ee 287., Вихор 298. MapjK Твен: О берберима 286. Voltaire: Radost i tuga, s francuskog: M. Џелал Сахир: Из »Црне књиге", с турског-Т. P-h 304. Razij.a: Pismo drugarici 308. Durmiš: Gospodin britveger 311. Kara Osman Zađe J. Kadri: Pismo jednog umr­ log, preveo; Š. Sarajlić 343 M. N.: Akjaš Bin Mansur, prevod . .. 339 Higijena. At a Nerćes: Uspomena sa sela 38., Iz sličica „Sa Здравље: Хладне кише од Др. Батута 10., Не Neretve" 117., 131., 197., U velikom gradu 342 дижите ee прерано из бабина, од Др. БаАлија Симитовић: Колера 40. Кад ee болесном дјетету очи затута ■Mehmed Decor: Carigradski utisci 51. муте; Кад се болесник тужп на јаку гла Šefika Nesteri’nB: Dogju čaši 54. Zalog*71. вобољу; Број клица у устима особа с рђаJ. Bećirov T. Lalić: Kad ugledah 54. \ вим зубима; Како човјек губи своју тгелесну Мухамед: Жалим те, момче, што љубиш меве! 55., топлоту; Топлота тијела не спадне одмах Руже су 'нам давно свехле 73., Ај, лвјепо чедо I послије смрти 42.; Крастава одгојчад; Могу мило! 83., 0, да ми je! 103., Април 115. ли жене узимати лијекове и за вријеме мјесечног Hazim Muftić: Ženidba Hivzibega Gjumišića 68., прања; Коме цуре уши; Противпадавице (велпкс Baba Hajdar 83., Podivljale ovce 102., Zaključak болести); У нападу велпког кашља (рипавца ; . u kahvi 130., Muharemagino brvno 165., Dva ’ Кихавичаво дијете; Да се мутна вода избистри 59. л druga 195., Stara Hata 249. i •* Када се смије у нову кућу уселити; Кад доји.уГ . нема доста млијека; Колико смије трајати купарве « Гачанин: Кад . . . 86. одојчади; Не пуштајте болесника у врућиц^ из I Mustafa Kezman: Premaljeću 88. очију 74., Да je болесннку миран сан; Мо^ке ли ~ Hafiz R.: Pokraj Drine 88., 106., Raziji 117., Sličica жена и дуже дојпти; Ваља ли уз јелб пити; | sa Trčivode 136., Iz sabiraka „Oko Drine i „Биће здравиЈе«; Како се којим мех.^емом или i Lima" 184., Dva pisma 198. којим другим течним лијеком маже бблесно мјеFaik: Dvije arapske priče, po arapskom 105. сто тијела 90., Дјечје глисте од М. Батута 107., Abdullah Quilliam: Prigodne misli, s engleskog: Ne čekajte da rak uzme maha 121., Slatkiši i Fancy 107. djeca od Dr. J. 138., Kad iskoči donja vilica iz Hatidža: Ti si 119., Ах, од оног кобног часа 322. zgloba od Dr. J. 155., Mišljenje Roberta, Kocha A.: Ljubavne iskrice 136. o suzbjianju tuberkuloze, od Dr. R. V-ća 170., Ушаки-заде Халид Зија: Пјесник 282., Шта си Bpiyu „нужду" на вријеме од Др. Б. 189., Како казала? 282., Жута ружа, превео Т. II. 137., Жисе колера шири од Др. Ј. 210., Од чега се може вот ли je 183., Промјена 184., Поељедња дјеца, оглухнути од Др. М. 240., Један користан начин превео Т. Р. 127., Из »Пјесама у прози«, Т. лијсчења и сузбијања'. јектике (туберку.тпзе) од P-h 304. Др. Р. Вукадиновића 258. Кемал-заде Али Екрем: Људи, с турског Т. П. 138. �cegovinu: Zapamti о koleri 260. . Здравље: Дубоко дисање je клриено no здраиље Запаљење слпјергФ цри<>д Dr’ Хран М. Jok јева од Др. C. Рибнпкара 291., Дј^иња храна од С. Рпбникара 313., тГувај ее туберкулизе 326., Са хигијенске изложбз у Дрр^дп 355. Narodne umotvorine: Mustafa Behliilovića-'Vilića seka, Tri se grada uporedo grade-TU, Udovica Alibegovića 60., Ko. liki je javpi na planini 190. A. Ham^lliefendić:. Hasanaginica 28., Sevdi srcć 29, Hasanaginiča 42, Kada Malićeva 43, FvrČavkić: U kadune Hasanaginiqe 74. Alija Medinić: Čelebija Osmo i vila 90, Kol’ko zveče dvori javorovi 91, Konja jaše aga Hasanaga 122, Kad 'umrije Srma-Ibrahime 190, Ah ■ met-paša i Livanjkinja Fata 212, Hasanagi­ nica 330. * * Fehim Muhamedov: Sedam posebaca 121. Muhamed Hilmi Kurtagić: Osmanbeg i vila 139, Oganj gori 140, Gorom jaše, Šan usnila 292. Хуеепн Шарпк: Бнесрђеговица 136. Muharcm Kurtagić: Sirota ^јецбјка. Ljeto projde, Deli Mehmed i čisto zlato 157., Srma Ibrahim 2L27 Nesretna ženidba deli Huseina 277.^ Aiša Mu h arema gić: Mutfeza^ić i vila 211. Mustafa Sadikovičc Mujaga i njegova ljuba 241. Ahnied H. Alijagić: Salko Đolandžija i sirotan ' Alija 242., и сестра му Ајка 261. Faik: Momak r djevojka, Morić Mustafaga i Odun, ■ džina Fata 292. Avdijuča: Ženidba mlagjahnoga Rame, Molila se Ajka Salihagi, Dvoje mi se raga zagleddalo 314 Fehim Nedžati: Smrt Gondže^ulejmana 314. Mehmed Hodžić: Vezak vezla 330., Neva i zaova 331. Селман: Oj, моја ружо, Алибеговпца, Сумбул УД°‘ вица 357. N. N.: Nurbeg i Alibeg. „ Listak.. i s 1 a m s k bg svijeta: F. N.: Islamski list u Japanu 11., islam u Japanu 29., Sud evropskog učenjaka o Islamu 44, Enciklopedija Islama 75, Islamsko sveučilište u Indiji 91., Sejjid Ahnied han 109., Pravni položaj algirskih muslimana 122., Engleski list o napredovanju muslimana, Koliko je kršćana bilo u Meki 358 ib: Dobrotvorno društvo u Tervisku 60. . . . zi: Velika medresa u Kairu 123. -ib-: Radi reforme nastave, Reforma medrese u Buhari 173. —: „Medresetudda’veti vel iršad“ u Misiru 212., Malo statistike o ruskim muslimanima 213.,. O Tripo\isu, Utvrđenje Dardanela 315. Književne i kulturne bilješke: M. Š. Sarajlić: „Sličice i profili" od A. Bjelavca 331. ■zvještaj tajnika o djelovanju odbora (Izvještaj o radu u god. 1910./11.) 213. • * NACIONALNA I UNIVERZITETSKA BIBLIOTEKA BIH A sb 55/1911 4039426.2-24 За уредншитво. одговара: Осман Ђшшк - Islamska dioii. štamparija. - Za uredništvo odgovara: Osman Gjiklć � https://kolekcije.nub.ba/files/original/5fcce81ed673853f197b3a520bc468f7.pdf e5203f5e679d844e371a7dbf0081862b PDF Text Text » P O J 2. BROJ ' 3 .V i ’ B.Kj Inv. f i i . .1 / L < / 9fZ. r o il I H A IV. GODINA - V ‘'J i T ajpeT G a jret .111C T :tA JP .V IU T H F .IIF , n O C .K J M E J j 3 A I1A P O ,1110 II P O C B J F T , IlIiA I I.E . L IS T ZA D R U Š T V E N E P O S L O V E 1 ZA N A R O D N O P R O S V JE Ć IV A N JE . U 3 .1 A 3 H C B A K O r 1. n 15 -------- y M JK C K U J . ---------- IZLA ZI S V A K O G 1. i 15. --------- U M JE S E C U . --------- Ii.iac.iiiik : Ai>)'iiitro wr « jp e i“. - J'pcimnc: Ornim 'L hkhIi . — Vlasnik: D ruštvo „G ajret44. - Urednik: Osman Gjlklć. CAl'AJKItO, 15. Jiinyii|>u 1911. - i t t i , u j , , . — SARAJEVO, 15. jiuiiiiirn 1911. Ulij ona j j e_ .i ncTjr: nm fioenv u .\rpi(rroannr n AjCTpoyrapcKj Mouapiujj, aa i.iuno#o, r«.ic6r, j -u-hukc ■ tcvjcrko 2 K, Ha ii c s .i a ii o a c 4 K rojuiinive. 3a cae orra.ie aca.ve 10 +p «h«k» Dojcjiuiii CpojoHH cTajjr 20 i m , 11cn.i>tt,ciia c« iiuo»a uo iipimaj/, pjKonncn cc na apakajr. - IIpcTn.iara n pvKonucn tia.i.v ce Ha aApecjr: .I'ajpeT* — Capajeao. C ij e n a )o l i s t u za Bosnu i Ilorccpovinu i AustroL'ffaraku monarhiju, za »'lanove, talehu, uCcnike i težake 2 K, z a n i* Č la n o v e 4 K goiliinjc. Za sve ostale zemljo . 0 franaka, l ’ojeilini brojevi staju 20 In i NeplaCena se pisma ne primaju, rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi Šalju se na adresu: .G ajret* - Sarajevo Naš list. lista o n ap red o v a n ju i u sp jesim a lista Ijeto šn ja Z a v rijem e sv o g a pro šlo g o d išn je g izlaženja n.aš list je im ao u s p je h a , koji nas m o ra p o t­ g la v n a sk u p štin a d ru š tv a srd a č n o p rih v a tila i toplo pozdravila i d o n ijela je d n o d u šn o riješen je, p u n o zadovoljiti. D otadašnji mali «G ajret» , kd]i d a se n a započetom ra d u u tom p ra v c u p ro ­ duži i d a se taj rad što je m oguće više proširi. S vjesni sk u p štin ari su ča k u tu sv rh u votirali 2 0 0 0 k ru n a , k ak o bi o d b o r d ru š tv a i ured n ištv o lista im ali što veće m ogućnosti za što bolje u reg jen je lista i njegovo što ja ce je donosio gotovo isključivo d ru š tv e n e stvari* i izlazio, što so reče, sa m ijene n a u štap , p ri­ ro d n o je , d a nije m ogao ni d a stvori svoju či­ ta la č k u p u b lik u , p a m u j e i broj p re tp la tn ik a bio n ezn atan — tek nekoliko sto tin a. Reform isan i list n aišao je odm ah prvim svojim b ro je­ vim a n a d o b a r p rijem i broj p re tp la tn ik a ra s ta o je sv e to više ta k o , d a se je već za pola go­ d in e izlažen ja p o tro stru č io i dostigao broj od 180 0 . A ta j, za n aše priliko znatno veliki, broj p re tp la tn ik a p ru ž a o je dokaza, d a je G ajretov list stv o rio sebi čitalačk u pub lik u , a im ena p re tp la tn ik a su d o k a z 1vala, d a se ta čitalačk a p u b lik a nalazi u sv im a narodnim slojevim a i m egju sv im a staležim a. N aročito je upadalo u oči, d a je n aša o m ladina iz škole i m edrese listom p r io n u ’a za ,,G a jre tu, kao i da g a sve to više p rih v a ć a i n aš seoski stalež* i n aše žeusk in je. O p o treb i je d n o g a pop u larn o g lista, koji bi bio p ris tu p a č a n za sve slojeve f klaso na­ ro d n e, nije p o tre b n o govoriti. T a k av list je je d n o od najb o ljih s re d s ta v a za prosvjećivanje širokih n a ro d n ih s lo je v a i nije n išta p riro d n ije, d a ta•k av ra d u n aro d u i za n aro d n aše k u ltu rn o d ru štv o ,,G a jre t“ i m oralno i m a terijaln o pot­ pom ogne. S to g a i je s te izvještaj u red n ištv a p ro širen je u n aro d u . I u red n ištv o lista so p rim ilo te teškj^ ali bla g o tv o rn e zadaće. V eć do ko n ca p ro šle g o ­ dine je broj p re tp la tn ik a p rešao 2 000, a novi p retp latn ici (od nove godino 1911.) prijav ljiv ali su se m nogobrojno tako, d a je p o tre b a iziskav a la izdanje znatno pov ećati. U p rav n i o d b o r ,,G ajreta“ je pak n a p red io # u re d n ištv a zak lju ­ čio, d a so ovaj, prvi bro j od o ve godino izda u 1000 p rim je ra k a , te d a se sv im a k o tarsk im vukufsko-m earifskrm • p o v je ren stv im a u zemlji ruzašalje po nekoliko d e s e ta k a p rim je ra k a , a da sc v ak u fsk o -m ea rifsk i sab o rsk i o d b o r zam oli, da se spom enutim , područnim m u tijelim a list p re ­ poruči i zamoli ib, d a se zauzm u za prib av ljan je što više novih p re tp la tn ik a u svom e k raju . I ta j zaključak o d b o ra je izvršen, a vaku fsk o m earifski sab o rsk i o d b o r o d azv ao se je m olbi d ru štv a , te su listovi kao i p re p o ru k a sa b o r­ skog o d b o ra razaslani sv im a k o tarsk im povje­ renstvim a. Ovi p reduzeti koraci p ro p ag iran ja i rekla- �18 \ misanja lista, nadam o se, d a će donijeti ta k o g jer dobre rezultate, pa uredništvo goji n ad u , da će dosadašnji broj od 2300 p retp latn ik a biti po­ višen u toku ove godine na đOOO p a i više i time će G ajretov list postati n a jra š ire n ija no­ vina u našoj zem lji i s p ravom će se moći n a­ zivati općom knjigom m uslim ana B osne i H e r­ cegovine. A ovi uspjesi G a jre to v a lista m o ra ju v ese­ liti svakog rodoljuba i p rija te lja n aro d n o g , o njima veoma ra d o o b a v je šta v a m o n a še pa po­ štovane p re tp la tn ik e , sa ra d n ik e i p rija ta lja , po­ zivajući ih, d a list u njegovom b la g o tv o rn o m Složimo se, braćo; jer samo u slozi Leži našem domu i n arjdu spas ! Svi u jedno kolo! A bože pomozi 1 svoj rahm et izlij vrhu sviju n a s ! II ii/.im M uftić — Tuzla. Svoj svome. „Ovaj bi svijet bio u redu kad bi svako svoju vazifu uredno i pošteno vršio11. »Iz utisaka sa katedre«. U jednoj islamskoj kasabi živjela dvojica sahačija. Jedan je bio Musliman, a drugi nije, ali je opet ovaj potonji imao puno više mušterija Muslimana, nego onaj njegov takmac. M ahsus sela m svoj b r a ć i ! Musliman sahatčija se je ljutio za to, što njega, U red n ištv o ,,G A JR E 1 A “ kao Muslimana, njegova istovjerna braća mimoilaze, pa pazaruju kod onoga gajrimuslima. Ibraliiin Edliem Džafčlć — B. Krupa. Ali je tome svemu sam on kriv, je r se on prama svojim m ušterijama ponaša grubo i neće da ih lijepo posluži. Šta više, ako mu koji m ušterija što Mlado mi se srce u grudim a trese god naručenom sahatu prigovori, on ga onda vrijegja Roj uzdaha teških u duši se ragja, nazivajući ga ,,balijom“ i govoreći mu „da se u saOči mi se suzam žalosnicam kr’jese hate ništa ne razumije«, ili „da mu ga ni babo nije Gledajući pokor megjusobnih svagja. onakog imao“ i t. d. .. , . . c I tako odbija svoje mušterije. iNesloga i razdor u mom zavičaju Dočim onaj nemuslimau znade, da je otvorio Vječiti su gosti i svima nam znani, svoju radnju radi zaragjivanja, a zaragjivati mu je sa Svuda domom našim i u svakom kraju ljudima; a zna i to, da sa ljudima treba ljudski poBolest ova hara, krši i tamani. stupati. Zato on svoje m ušterije dočekuje uljudno, pri­ Haj, djedova naših, proslavljenih lava, jazno i sa dostojnim poštovanjem. Nije mu teško i više Na mejdanim vazda što su lovor brali, kutija otvoriti u kojima mu roba stoji, da samo m u ­ Srušena su djela, potamnjela slava, šteriji ugodi. A ne ljuti se, ako mu m ušterija nekada Sinovi im nisu čuvati ih znali. ništa i ne kupi. Vječni in?.d, svagja i nesloga teška — Izvolite vi pogledati i kod drugoga, moguće M egjj nama što su uvr’j ežili žile, je, da ćete se namjeriti na sahat, kakav vi želite! — Skršili su snagu; od duha viteška — Oprostite, što sam vas toliko zamučio, a Kobne su se sitne duše izrodile. ništa nijesam kupio! — — „ 0 molim! To je bila samo moja d u žn o st.— 0 , teško je srcu, da ne jekne bolom I tako lijepim postupanjem sebi pribavlja sve Sjećajuć se onih ponosnih vrem en a! više mušterija, jer dobro se nadaleko čuje....! Kad su složna braća s brijatkinjom golom Jednom prilikom razgovarao se jedan prijatelj sa Krvavili ruke obje do ramena onim nemuslimanom sahačijom o tome kako on imade više m ušterija Muslimana, nego onaj Musliman sa­ Braneć dom i narod pred navalom svakom, hačija. A sad, teški jade i čemere ljuti, — Ja ne mogu da pojmim, šta taj čovjek mi­ Potomci tih pregja ropski služe svakom sli sa svojim onakim ponašanjem. On sa svojim po­ Gložeć se mugjuse krvno zamrznuti. stupkom ništa drugo nije postigao, nego to, da je svoje m ušterije meni poslao i ja kad bih njem u svaki 0 , nemojte, braćo, ne činite tako, dan slao ručak i večeru u srebrnim sahanim a na svoj Nesloga je mnogi raskućila dom ! trošak, ne bih mu se mogao odužiti za onaj čar, koji Samo složno može bit nam pleme jako mi on utjeruje u kesu. — Da otpora dade protivniku svom ! djelovanju p re tp la to m , potpom ognu. s a ra d n jo m Složimo se! . . . i sav je to m �19 Ja, tako je to, moj prijatelju, — odgovori rriu drug mnogo trgovaca Muslimana imade, koji se ljute na svoje hodže, što ovi ne kazuju svijetu, da treba pazarivati kod Muslimana i da je ljepše, da svoj svoga potpomaže; a ne će oni sami, da sa syojm po stupkom sebi mušterije primame. Ako dogje kakav siroti seljak, da što u brata gragjanina kupi, ovaj ga ne drži ni poda što, ismijava mu se i naziva ga prostim imenima i pridjevcima. A dogje li seljak Musliman drugom trgovcu, koji mu nije brat po vjeri, on ga lijepo dočeka, ispita se s njime, počasti ga kahvom i duhanom, raspituje ga o njegovim poslovima, a to bogme čovjeku godi. Lijepa riječ i gvozdena vrata otvara! — Hele, drage sahačije, kundurdžije, ekmeščije, sa­ mardžije, .kazandžije, terzije, kolari, stolari, bravari, ko­ vači, sarači, limari, berberi i sve droge zanatčije i trgovci, lijepo dočekujte i pazite mušterije, pa ćete ih sve više i više imati, a vama će se vaši zanati osladiti, jer ćete moći više zaragjivati. Nije dosta samo u dućanu ili radionici izvjesiti levhu sa hadisi-šerifom: ^s'lr*it*'*7*''^jer bez zahmeta, nema rahmeta! • — C f) Svako i najmanje mjesto u našoj lijepoj domo­ vini imade po kojega stranca trgovca ili zanačiju,koji se na račun naše megjusobne nesnošljivosti obogatio. Lijepo je i korisno, Jead u jednom mjestu imade zgodnih ljudi, ali se ta ljepota i korist osjeća samo onda, ako je taj bogataš đčmaći čovjek, jer stranca ne boli srce za tugjom sirotinjom. I strani golubovi, kad begenišu gnijezdo drugih golubova, prva im je briga počerupati se sa onima, koje su zatekli, da im što više perja iščupaju, neka imadu što poda se prostrijeti, da im ležište bude što mekše, —• dočim svoj za svoga osjeća i pomogne mu T eufik Fikret: Ribari. — Ah, danas smo opet gladni, djeco moja! . . . otac reče; Ah, danas smo opet gladni; ali sjutra dan kad svane, Možda će se sm irit v o d a ........... Strpite se ovu veće! . . . — Ja ću ići, sinak veli, pa nek morem na sve strane Bura vitla . . . A ti oče, sa majkom ćeš tu ostati; Već nekol’ ko dana evo siroticu bolest p a ti. . . . — Dobro sine, pogji sutra; i ti malko čelo znoji Slabi smo ti ja i mati: već na pragu smrt nam stoji . . . Na to dječak zamišljeno pogledom će punim sjete: — Al’ kako ću ja živiti, kad mi, oče, vi umrete? . . . Bjesnila je vani bura kao vojska podivljala I nefvozno na obalu bacala je tisuć vala. — Pripravićeš sjutra mreže prije nego svane zora, A1 ponesi i konopce; pa u čunak sjedi mali — I kad jedro razvija se, pusti čunak preko mora, Ta čunak je kao d’jete, ne smetaj mu, r.ek se šali, Tek se drži na oprezu, da te b’jesni val ne shvati, Jer je more kao žena, ne treba mu vjerovati. — Na polju je dugim krikom o obale tuklo more — Ah, tako se u hršumu ljute žene psovke ore.% — Zar baš tako? — Na toj buri sam će sjutra ići mali? . . . — Ta on hoće, da ostanem ja uzate . . , — Ali, ali . . . Ako umrem pr’je neg' dogje?. . . Zadnja r’ječ joj usne sl’jepi. I u misli žena pade. A s ribarom dječak l’jepi Usne bl'jede i drhtave jedan drugom promatrahu Preko oka — i mirnijem tim pogledom govorahu 0 udesu zlokobnome, što im lebdi iznad glave... Na polju se bura dreči puna srdžbe, puna strave 1 pred njenim bijesom dršću prestravljene oko­ line — ------— Ah, kako ćeš sutra ići po toj buri dragi sine!? . . . Tek je zora zarudila, a u trošnu čunu sada Sam se mali dječak vozi sa mokrijem konopcima, Mučeći se u naporu. Silno more talasima Vitlalo je i stiskalo snagom, kojom Neptun vlada, Trula rebra starom čunu.------ Aoj gladi nesmiljena! 0 ti nado varalice! . . . Na obali viš kamena Jedna b’jela sablast stala, prst upiruć na pučinu, Pa govori: „Napred barko! Sudba ti je megju vali!« 1 gle, trošni čunak hrli, sječe morsku površinu.— „Napred samo! Gle, gle jošte oči su ti na obali!” Napred, napred! — Ali odkud jedan trošni čunak mali Da odoli morskoj sili, kad uzavru pusti v a li? -----Na obzorju more mrije, a kod kuće bona žena... A na žalu kraj razb’jenog praznog čuna otac stao, Ah, udarcem krute sudbe duša mu je pomu­ ćena. — Već tri noći svog je sina na obali pogledao . . . I stisnutom bijednik šakom pokazuje u daljini Jedno mjesto, pa se smije, a taj smjeh se strašan [čini; Na licu mu, isc’ jegjenom ko suh listale o jeseni, Dršću kletve i vapaju suzni, tamni, prigušeni. S turskog: Ćnziin. �20 V p e ^ a K i^ n jn . — H. H. Mjacn>nipcn. — xoB6 H ace^H a» hx inTanna y BameM AHCTy... C tiixobh cy Bpjio A°6pn... CTiiJi — Kao ABHje Kan .te boa© ca nokoj' hhm HeKpacoBHM... Pe^aKiiaja je^nor ^HeBHor .in cia. lip n je nc^ne — JlonycTiiTe.., 3 a cto.tom, Kojir je npeTpnaH ^onncnMa, iKypHajiirMa 0 — Ho, j a h y Ban p a ah j a ca \i npogiiTaTii,.. pyKojHCTOBirura, cje^ir ype^H0tc ca HacmpnMa, n0jyn«a gaj n o c MH je HeenTaK.., to jecT, He moj, H ero T o r A H i\a. . . u itpBeHOM miea.’BKOM npercpaja eapa^Hiigfce g-iaHKe. Il3B0HHTe, a^iir to Aiipe He Aa ctiix jeBTHHHje oa geTBpIlpei/a H.eitiy — pe^aKunjcKH ceKperap, (vrnjeA M.iaAiik, ca i^nraperoji y 3yđiiMa, cpeijyje ^onace, oTBapa T a^ a . . . C thxobh ce, rocnoAHHe yppAH0n e, p p i n tciiiko niim y . . . Bp^io leniKO . . . IIoHeKHnyT 3HojnM c e HaA nncjia h hciuto jipM.’t a ceđa noA hoc. cthxom . . . to jecT, He ja, Hero to A utje . . . — IIlTa to MpMJbaie ? — m ira r a ype^HHK! — HiiTajTe! — Mhaoct! — o^a3Ba ce ceKperap. — I H a .ty naia. O am bx ! — pege njecHHtc HCKaiuAiyjykH ce. — TaKaB čucep, a &r a « n y pjice He y3Mcm. K ojjhko je Bek hbO bo je 3HaT6 ne .ie m ja u : ' Aj'e.ta, a c bb caM crnxoK.ienan n ' rn>aBaTop! r.iynocTH hba wrynooniira! A m ro je jom Haj3aHiiM.’biiBiije, Meky Cje^HM j TjeCKo6n, k' o y xancy npaBOM, hum hojk no# ryray, na Tpaace Aa ce 0AMax n 6e3 nicaKA no, nop, jianaMa, 6yjieBapy Tbbpckom, Jle’re jiacTe, ^ieTe 6pao n ho.ibko, biix npoMjena niTaMna y npBon „napoAHOM“ 6pojy. EyjieBap je rp^an n nocvT nnjecKOM, — ITa, xaj^e, npogHTajTe uito a » bhahmo! Ochm Obbx ^iacra, nacT My peTKe CTHHte, E bo. „Bauia cejeT.iocTH, rocnoAirae ypeAH#ge! CnoMeiiHK IIyniKnHy Ha aeMy ce ^n»ce... Ha Kpajy oBora nncMa nMa je ah a njecMui^a, kojom gemaCbo cy jiacTaBnue, uito jioto h hyxe, rnjaM Hamer cpecKor nncapa...M 3ejiene, i^pseHe, n.iane bjiss wyTe, — y Kopny! ^nBne cy n Kpacne, ox, He yM’jeM pehn, A jih je 3a oAroBop noc^iao nomTaHCKy MapKy. IIouiA>nTe je icao npnjio r r ^pyniTBy 3a noMar a i t e cnpoTiiH>eu. ^ZJa.te. c , H HcnBOT 6nx flao p,a, caM y Toj cpefen. nHe!“ pene mh je^na: „Bea Te6e yMpefey, Jep ja flymy HeMaM; a Ty TBojy Heby!“ HaBpAn njecHnuH Kao negypKe noc-raje KHine. O a 20 nncaMa, 19 hx je caMdx CTnxoTBopaija. „ro c n o AHHe ypeAiiQge! Mojihm Bac, j\a H3BOAiiTe iniaMnaTn OBy njecMimy, Koja je Moj concTBeHH npon3BOA U c je n a je 15 p y đ a .ta , n to caMo 3a Bac, jep caM npcTii.iaTHHK Baraer ijnje&eHor AncTa. --- J e ,7H TO CB6? Cse! A jm aKo HceAiiTe, CBpracTaK Mory h ApyKgnje Aa yAecmi.... — HeMojxe ce TpyAHTH, PpljaBa je h 6e3 HOBor CBpmeTKa, a h Taj CBpmeTaK H eke 6 hth iiHiiiTa 6oa >h . . . CaBjeTyjeM BaM, Aa BHine ho MygaTe hh KpHBy h h p,yHCHy xapTnjy... TpyA BaM je y3aAyAaH! Ilje c M a : , J a c a u 6pafeo ,iy^aK npaBn, Hehy ce xBa^i0si; J e p Kor caMo j a OMpaneM, IljecMOM ra pacna-auM.' — y KopnyI ^ a - t e ! JeAHo nncMo Koje je norpeinHO fiornjio n a Hamy aApecy: „ ^ p a r a Moja Catna! J a biiaho Te6e, Ao.ia jeAaH, KaKo to c Meee H3iirpaBa KOMcnAnja!... T h h oho miiraaHO C oaa xoheoi Meee npeBapnm! K a a ja paijii Te6e, n.T,yH0M y. TBoja ycTa, 6e3o6pa3H0K!“ OTKyA caMo, obo dhcmo koa Hac? • — Bpjio npoCTo. Cauia norpem iio, n a r a n o \ia o MjecTo KaKBor cBor CTHxoTBopcTBa... ^ a jb e ! — JeAan poMaH ca rpoMonyu;aTe.i»HiiM hacaobom : „Cn.ia cBeTe A»y6aBH hjih acpTBa jeAiie HHTpHrairrcKe Ayme . TesKa« AeceT <J>yHaTH, a hh jeAne p a je e n 6e3 rpaMaTH'JKe norpeuiKe. — IIpenopygHTe nncu,y Aa poMaH n o m ad e 3eMiKOM: to je iteroBa cneijnjajraocT... ,ZIaA>c? y tom TpeHyTKy npulje CTOAy h noge ce KAartaTH neKaicaB MAaA0k ca 3aBejenoM xapTojoM y pyijH. — rocnOAHH ypcAHHK? — ynnTa BeoMa ckpomho. — IIlTa HccMHTe? CjeAiiTe! — Ja... onaj... BHAHTe... to jecT, ynpaBO He ja, n ero eAHo AHne, mohu Bpao Cahckq... nanncaAo je obo cth " — HyAHOBaco!... Bpjio gyAHOBaTo! O bo je neTapeAaKnnja h CByrAje jeAaH hcth OAroBop... IIpocTO, Kao Aa je 6ho KaKaB AoroBop! CBejeAHO — hacm y mecTy . .. U3BHH0T6!... 36oi’OM!... y 40 ypeAHiiiHTBo acypHO y lje jeAaH th h , oa CBojnx roAHHa, ca onyuiTeHOM n He6pnjaHOH (J)030OHOMiijoM, c a 3aA0rHyTOM jaKOM 11 y Macu om MyHA0py, K oja ce jeAna ApsKH o ABa AyrMeTa. Ha HoraMa iiOAepaHe nnnejie. MaicagKeTOM, Koja My je 60^1a y pyKaMa, m ykH CBojoM npn^e ypeAHHKOBy cTo^iy n"y3B H paMeHa no BojflngKH: — rocnoAHH ypeAHUK? — nponiHniTa 11 CTaAe neMHAOCPAHO yBHjaTH CBOj'e geKHH.'lBe 6pKOBe, 03 K0jHX 036n ja paKHj'cKH 38Aax. — J a caM. IIlT a aceAHTe? — B pao mh je npH jarao. B p^o n p n jara o ! — hcicpHBii rocT ycTa y ocMj'ex: IIlTa6HH KaneTaH y neH3Hjir, A hhchm KoeyiuKHH!... Mille pardons! — noge ce onpaBAanaTH, cjoAnyBmH Ha CTOAHn,y. — TiaBOACKH caM yMOpaH!... JK 'J biim, npaBo Aa BaM KsaceM, cyBHine Aa^eno K ogiijaiun cy Bavi opAnaapHe acuBOTHBbe... comprenez? — H e aaMjcpHTP, a ah ... — B pnjeM e je — HOBap? P a3yM «jeM ! — npnxnaT H KaneTaH jeMe je h n o g e npcTHMa A°6oBaTH n o CTOAy. hctq iuto h — 3By« M eTa.ia . . . Ijib o Aa c c B pnhocij... �21 ll'* • ^eBeTHaecTir BHj’eK, ’ choahho moj, BnjeK je MeiaMop$o3e MyM — pyoA>y! Comprenez: un rouble! H a iacHy h noii pa3Hnx OKyc-noKyca!... TaKo mh u a c ra noraTCHor uomTCHy nA6MnhKy pnjen!... BjeKa!... FTpe^ BaMa je acpTBa Mo^,epHnx npespaTa... E hao — y toahko 60.T.9 sa Bac, aA0ce Bara HAdiiaic ho je HeKa^a BpnjeMe, Ka^a eaM Morao ii3AaBaTn cto... ABjeMoace mTaMnaTii... cxa... T p p p n cia HOBOHa h acypHajia, IjaBo Aa Me hoch, • — Je a h to Baraa bocama ma pnjeu? aJiH y jeAa H Max... h, kako ce to Kaace, — hii caHTHMa! — IIocA>eAma. S ic transit glo ria tn un di!... JecTe ah aoohah Moj uAaHas? — Txe , AC kaBOAa!.. 3Haie mTa: Aa]T 0 ue'raaecT — Baui HJiaHaK? py 6 a.'E.a, na paAUTe ca HAaHKou iu to to a xokcT6 ! H p n Moj HAHaaK: „Harne APyniTBeHe HeBOA>e“?... y n>eMy rpppMBM npoTHBy CBera h cBaiera... onaKo — ctajeTe? ouiTpo... no bojbhhkh! JTynaM cBe noAAape h xy^&e no jia6pppH.ii!... 4 >njy! JKsctok UAanaK, kaB° Aa ra hoch! ^ a HHj’e obo? ynBTa ypeAnaK, npyacajyhn jeAaH CBe3aK pyKonnca obom homhaocpahom caTnpnnapy. — To je!.’. Jecre ah totkaii? A? Ilira KaaseTe?... a h My meroBora!... TpoM n naKao!... 0 xoHopapy, yBaaceHH ’ocnoABHe, HekeMo ce CBaijaTH: HHcaM ja k a r ir a , AepHKOHca, IjaBo Aa Me hoch , hah c n a x e ja .. ocAamaM ce noTnyHO Ha Bamy ’BH^aBHocT h Henpuc'rpaHy on;jeHy — H3BnHHTe, H6M8M BpCM6H&... — ^eceT py 6aA>a! Satene?... Mome oanna 6h t h h noinijeuaHa -— CBejeAHo! 3aMncAiiTe caMo: AeceT py6aA>a 3a HiiTaB BaroH BHu;a h ®yna!... He?... Ila A'^po — neT py6aA.a! Comprenez: fiin f caMo n ABaAe?.6T 6pojeiia. — 3 eBca TaAeHTa... aAH comprenez, Jom BaH jeAifoM KaaceM: 03BBHiiTe... — Par don! A a h ’cnoAHHe moj', Tpe6a Aa y^eTe y noAoacaj jeAiior DAeMiika Kojn je, Tano peku, Aorypao ao nača! — CKopo y3BHKHy naeiink h h 3bh paneHnMa. — Tpeđa SKHBHT0, aAH HHM6 ---- IjaBO Aa Me h o c h ! yMHli paa ? A a h bh 3a to He AaTe h h KprneHe nape?... <Ih 3HHKH ? Eppp!... H h mhao iris bon!... A Ao^poTBopn cy,' cbii oa peAa, caMH noA^apn n xyA»e!... 3aMHCAHTe caMo: jeAHa TprOBKiima Aa-ia mh Ha npe36HT Tpn Aa«He pyo— Huje to, Hero... bhahtb... Bam HAaaaK... Kano -^S g t^Tp n cTa joj meHHx!... IlAeMHky — na Aaacny 6aiiKAa ce H3pa3HM... Huje 6am Haj3roAHnjH 3a Ham ahct . . . HOTy!... JKiiBOTHma!... A jeAHa oa naiunx, đAaropoAHa, — Ilira ? Huje Haj3roAHujn? TpHCTa My ^aBOAa!... Aana hm 6ecnAaTHy co6y, ropy oa KOKomnmaKa h 6apahckoahko (Jjpanana aiconio . . . Aa 6omo... — Cse je to KpacHo, rocnoAHHe KaneTaHe, oah . . . — ^yranKO? — CnpaTHky. y MeHe to hao ko ■ BaTpa, no BojmratCH: jeAaH — Aea! JlM^Te ah uasase? XoheTe BajE>Aa Aa KaaceTe, Aa je Moj UAanaK TiijecHa ip n eA a , noja cTeace Bame ®yA>eBe hah KanyT, Kojn pac 6ap ca oHiiM mjcctom !! A ? Vous comprenez: ABiije HyAe! II<J)yjL. cnjeie noA MHmKaMaV Pa 3Aor, ’ocnoAHHe, pa3Aor!... — H h Mano He comprenez. H3BHH0Te... — H hcmo Ay3KHH Aa bbm, rocnoAHHe KaneTaHe, noAa®eMO pauyn o CBojnM nocTympiMa, aAii, aKO 6aui ®ea uTe nyTH, pekn ky BaM, 3auiT0 Bam HAanaK Hiije 3roAaH 3a Ham ahct: npBo, h npnje CBera, y meMy je BpAO reumo nakn KaKBor cMHCAa... — EyA nre — CMHCAa? TaaBO Aa we hocii! — ckohh KaneTaH ca CTOAnn;e, na, noByKaBmH Hamme jeAaH Kpaj oa CBor 6pKa, noHOBO ceAe. — H yjeie a h , ’ocnoAHne, ja npoTeCTByjeM! Kao nomreH h ČAaropoAaH mmjeK — ja npoTeCTByjeM! 3ap y mom UAaHKy HeMa CMiiCAa ?! 0 , TpncTa My!... A Moj onBinii nyK0BCKH KOMaHAiip 3Hao je, Moj 'cnoAHHe, CBe Bame KaHTe h XeKeAe 6oa.o Hero c.Boje boj’hh k 6, na MH je caM BpAO ne cto roBopHo: „KaneTaHe! 36or Bamnx pyKonHca *CBa Moja KaHii;eAapiija rAaBe ii3ry 6n!u Comprenez... „rAaBe nory6u!“ A bh , Tyn: „H esia OMHCAa!“ 0 —ol... — ^[pyro, Hnje AHTepapHo! caMo ein Rubell Ein Rubel viel... XBa.Ta Ban! XeaAa!... Milles remerciments\ BjepyjTe ihto Ban Kaace 6AaropoAHH HOBjeK, TaMo... TaMo! — KaneTaH none npy®aTH npcTOM npeMa TaBaHnnn. C bo ke Tano... to cbo... Ty — Comprenez? A dieu!... KaneTaH 3arpe6a HoroM, oKpeHe ce Ha noTneTnpn n H3H^e, — to II<J)yj! AycHy ce ypeAHHK, AUTeparopn... K o je TaMo? yn0Ta KaA yrA6Aa Kano ce H3a BpaTa homoah Hennja 6paAa. — Je A’-OBAje UeTpymKa? ce y ypeAH0mTBo. ’ — Hnje AHTepapHo! Xa-xa-xa! Ja 6nx BaM caBjeTOBao, Aa ce Time He maAHTe! To BaM ca mhom Heke ynaAHTn!. Kocymic0H mirne HeAHTepapHo! KocymKHH ho 3Ha AHTepaTypyI Xa-xa-xa! ynaMT0Te ibto ky bam peko: hh Ha jeAHy M0A6y, Kojy je CAao neiisnoHnpaHH Kane­ TaH KocymKHH, HHje A0niJI0 Mame oa Tpn py6jte noMOkn, hh oa j©AHor MocKOBCicor A°6poTBopa!... Mame?! Ja m ais\ HeAHTe-pppa-Typ-Ho! O x o !.., A H3B0AHTe bh micaTn M0A6y: ABiije KonjejKe, ’cnoAHHe, A80ie KonjejKe! MaKcn- m h ao cth b h : capoTOM nA6Mnky. JKeHa... neiepo Aiene... Kyicajy 3a xA>e6. Bek Tpekn a » h ho jeAen HHiuTa!... 3ap h h py6jby? I I t o mh je ypeAHiimTBO, ^aBO Aa ra h o ch !... 3HaTe mTa, AaJTe mh ABa rpHBema! Cano 3a jeAHy <|)Aaiii0n;y eau de ynnTa 6paAa yHocekn — KaicaB UeTpymKa? y ^ H T e y co6y ce yByue MacTaH KaijiTaH, noBj'eK CTapnjnx roAHna, ca pnkaBOM KaijiTaH h obhmo . Bek npocnjeljeAOM 6paA0M. npel>e n;njeAy co6y cboJhm onHMa, 3bthm hx cnyCTH noA c t o h noA A0BaH» na y3BHkny: — IIeTpymKa! IIeTpymKa! Bam cn 6yAaAa!.,. E bo th ce npeA hkoiiom KyHeM! Heky Te hh npcTOM tbk- HyTH ! ' — KaKBor HyjeTO to bh! Ja caM Bac, IIeTpym Ka Tpa®HTe? h h h h mh ce, m na o; �22 — CBor Majior... CnHa, ^adoMe? — o^roBopa Kaijv aadanu pyne Ha jieb*. — TproBag ca»i Ty y 6a h 3i ih h ! .. IIpĐBHajeu, Aa ce flanac Heimo hhcsm c.iarao ca IIcTpyH»KOM. . . Ma.ro ca« r a hyaiH yo. . . 3a to oa B o r a HMaM B.iaci! IViaBHa je CTBap Maro je TBpAoiviaB, KyA HaBpe, xohe Aa npolje... CaB je Ha noKojHyuy! IlcTa H»eroBa MaTii!... J a H»eMy jeAHy oh mohu neT... n a caii r a n hyraHyo!... Tpcoa r a 3a BpeMeaa 3ay3AaTii! A A&nac — no.iyAiio, iiiTa .10 >iy 6nro!... KaA jc, Be.ia, Tarco — oaox y cniicaie.’se, na hy iHTaMnaTii CBa TBoja 6e3aKOH>a! 6po, ag — (viymajiH cmo mii a ApyK*inje ćaHAeporo I . . . A jih , rocnoAHHO c a mii moj, A°beM Aaiiac y PaAH»y, ajin jecT IIeTpyH.Ke Hesra! A ja npaBO MOMKy: rAje je EleTpyH»Ka?... Bejia: „OTnmao y epAaKgHjy! ^ aicjie tsko , cnacaTe.’by noraHH? A ko Mn pano naAaem uiaKa — pe6pa hy th noroMHTo!... 3aTO, rocnoAHHC, AajTe mh Ile Tpy&Ky... Hehe oh Bana oiith hh oa kskbc kophcth, Hayaao ce oh na TproBHiiy... — ByAHTe Tano Ao6pa, na hauto. Bani IIeTpyH>Ka Htije OBAje. — BjepyjTe Eopy, rocnoAHHe, Hehe oh H aniTa Ba.T>aTH aa Bara nocao... 6ehe noc^>eAH>a npona.iHga. jep ce jom oa AieTiiftCTBB Haynuo iiaiito Ha TproB0Hy... — PycKH Ba.\i roBopnjtti Bara IIeTpyii.Ka Hnje oBAjel BpaTa cy oAMax naa Bar, J c ^in no boa>h ? . — 3r3a.iyA ce bii Ty »cecTHTe, rocnoAHHe... O th Hh heMo MH n caMH..' A ro ano ce HeuiTo, He Aai Bo»ce, noKaace... yM jeheao mh n cyAOM. P oA H T e.tn cmo mii, a ho K o je K a K B ii caMHHiiTejbii!... — MpMA>a TproBag, ii3.ia3chn Kpo3 BpaTa, — IIeTpyH>Ka! X ej, IIeTpyH,Ka! «iy]e ce c no.T»a r.iac. — Il3Jia30, bko ch OBAje... — H ehy Te hh npcTOM TaKuyTn: IIeTpyn>Ka-a?... 3rpeAHnK 0AMaxHy iviaBOM, a ceKpeTap n.,byHy. TaH ii C pycKor: — ti. Zora. Sa istoka, iza gora, Zarudila zora sjajna I proljetnim krasnim jutrom Prosula se svjetlost bajna. Noć se diže, a u dvoru Majka milu kćerku budi: „Ustaj, kćerko, dušo moja, Ustaj, rujna zora rudi. Podigni se... Vjetrić piri, A iz sna se Radne pčele Jutro krasno, cv'jeće miri, lahkog bude i leptiri. Ustaj i ti — staroj majci Za abdesta vode traži, 1 na vrelu sneno lice Umij, dušo, i razblaži..." „Ustala bih rado, majko, A1 mi glava ognjem gori; U srcu me peče jako, A dušu mi tuga mori. Pred očima svu noć, majko, Siroče mi ono bilo, Što j’ iskalo koru hljeba, Kad nam jučer dolazilo. Samohrana — kaže — na na Bolesna mu, ono gladno ; A mi hljeba ne dadosmo — 0 , siroče moje, jadno!11... „Zar da zadnju koru damo?". Prigovara stara mati, „Majko, gladna ko nahrani Stostruko mu Allah plati!‘‘ „Da smo zadnju koru dali!... ,,A ti zar ćeš gladovati?" „Glad je lakša, nego savjest, Kad čovjeka, majko, pati!“ — Šemsuddin Sarajlić: Danica je čekala mjeseca . . . (Nastavak.) Pokazati ću ti — govorio N'edžib Rasimu — kako se naše ženskinje zabavlja na Kjathani, tim na daleko čuvenim slatkim vodama. Tu se sastaju dje­ vojke raznih staleža i momci na razgovor. Istina, malo se m egjusobnorazgovara;alisetu i upozna — a poslije drugi ugovore. Tu se udari temelj mnogim našim ženid­ bama. A mnoge udari tamo iznenada' sreća svojim krilom . . . . Nedžib je naglasio riječ »iznenada sreća«, ali to Rasim kanda nije zamijetio. On se zamislio i kao u snu gledao, kako mu ispred očiju promiču razne slike i pojave. Ili bi svrnuo pogled na more i gledao kako se pjeni, kad ga lagjice rasijecaju. — Kad su mitili pored Sultan Kjuba, progje uz njihov kajik, jedan drugi, obični. U njemu je bilo ženskinje. Jedna je imala zelenkast zar na sebi, a po obliku nošnje moglo se suditi, da je djevojka. „Onaki je zaronajnosila..." sjeknu Rasimu u mozgu, a sjeta mu prekri lice. Tužno se zamislio. I gledao je kako pred njim a odmiče čamac sa ženskinjcm , ali ga nije sli­ jedio pažnjom; nego se sve više iz tog zaljeva odaIjivao mislima prema svojoj dragoj Bosni. — Tamo, daleko na zapadu, u njegovom milom za­ vičaju življelo je djevojče Bebi ja, kćerka nekog zanatčije i posjednika. Rasim jc djevojče zavolio u ranoj mladosti, ali neeglenisao nikada s njom. Uz to se i Beliija klonula njega, da s njim nikad ne p'rogovori. �A ako bi se gdje iznenada sukobili, oborila bi oči naći. Negdje bi smo te namjestili; a mogli bi te i zemlji, a sve joj plamenovi uz lice, pa čas prije bježi oženiti. Gledaj, kako imamo lijepih đjevojakA. A ti si, od Rasima. Ali ipak nije Rasima smetalo da Behiju vidim, vrijedan i valjan, pa bi mogao dobru partiju ljubi. 1 kao da mu je još govorio unutarnji glas, da n a ć i.« -----------i ona njega potajno ljubi, samo je još mlada, pa ne U taj mah mu se približavala jedna mlada vitka smije da mu se javi... djevojka sa dvije sluškinje. Na licu je imala crno, la k o su prolazili dani, i oni podrasli — dok nije gusto velo, i što bliže, to joj je korak nesigurniji bi­ došao onaj kobni čas, kad je krenuo u Tursku Be- vao. U ruci je nosila naranču. Došavši posve blizu hijin otac. Za čas, je prodao sve što je mučno godi­ knjima reče: nama stekao, poprtljao nešto namještaja i svoju djecu — Nedžib, evo ti jedna naranča. uza se, pa odjezdio u Tursku. Pri tom se malo nagla prema Nedžibu, velo se Rasim je bio vrlo ožalošćen Behijinim odlaskom; odmaklo i Rasim je pred sobom vidio vilu — dje­ jedina mu utjeha pri tomu bila červa, koju mu je ona vojku. Lice bijelo kao od mlijeka, a probila ga lahka na polasku ostavila, plačući: ,,da je se sjeća, a ona rumen od uzbugjenja. Dva krupna crna oks, rumene njega neće nikad zaboraviti.... nikada" A Rasim je tu spo- usne, nježan podvoljak — a sva ljupka da bi je čo­ men-čevru toliko puta svojim suzama pokazao. — vjek ljutoj rani privio. Od tada je prohujalo šest godinA. On je samo čuo, — Ne, hvala ti; našali se Nedžib, a vidjelo se i da je Behijin otac u Salaniku; drugi put: da je negdje on prikriva nešto. u Arnautluku, onda, da je odselio u Brusu, poslije — Što? plahnu se djevojče. opet u Izmir i više nije čuo o njemu i njegovoj po­ .— Zašto još jednu nijesi donijela, vidia ja imam rodici nikakva glasa. Jesu li svi pomrli? Je U Behija druga. još ž iv a?---------- Djevojka pogleda u Rasima proreže ga pogle­ IIL dom, pa će stidno Nedžibu, otvorivši svoju ručnu Takvim sjetnim mislima bavjo se Rasim, kad Torbicu: mu iza jednog morskog zaljeva reč^ Nedžib: — Evo imam još jednu za Rasim—bega, na; pa Evo nas na Kjathani. i jedan kolač, pa.... Rasim se trže. Megju mnogim čamcima pred — E, dosta, mogu ja zahaturiti, kad on više do­ sobom, nije više vidio onog sa ženskinjem, koji je bije — reče Nedžib, a pritajno se smjehulji. došao od pristaništa Sultan Ejuba. Ali mjesto jednog Djevojče se nasmije. čamca na moru, vidio je čitav gjulistan ženskinja na — Pa taman — reče — za danas toliko.... kopnu. Namjesti velo na licu, okrenu.se i polahko ođIzašli su i oni, narediv vozaru, da ih pričeka i šeta sa sluškinjama. umiješali se u šaroliki svijet. Tu su se vidjeli proda­ Nedžib pruži Rasi mu naranču i kolač pa reče: vači šekerlama; muhallebije, kolačA, šurupa, sitničari, — Ovo je moja sestra Saima — pri tom ga po­ kavedžije i t. d. a onda okolo svijet, harmonike, gleda pronicavo. kanuni, flaute i slično. Djevojke, kao paunice, u crnim Rasim obori oči i odgovori: „Hvala!" A kad je i zelenim svilenim žarovima, kretale se tamo amo; ili poslije krišom pogledao u Nedžiba, vidio je kako mu u hrpama sjedile tiho po strani. A okolo neopisiva zadovoljstvo odsijeva s li c a -----------krasota prirode. Pa onda pjesme i oni mistični uzdasi Rasimu puče sve pred očima. Sad je istom istočnjakA: „aaah! mćdet!...“ ' razumio zašto ga je Nedžib malo prije pitao: bi li Rasim se izgubio u prvi mah, ali prošavši dva mogao ostati u Carigradu? A njegovo oštroumlje go­ tri put kroza svijet, pribere se i poče kritički razma­ vorilo mu je, da je Saimin dolazak od prije bio na­ trati taj teferič. Mladji momci pričinjali su mu se ručen. Vidi eto Nedžib ga zavolio kao brata, pa bi razdragani, stariji pak flegmatični. A od djevojaka ga i sestrom rado oženio. A tek Saima! Kako je lijepa aristokracija-hladna i vrlo dostojanstvena, niži staleži i umiljata !... 1 Rasim se pokolebao — za čas zaboravio na jogunasti i kao kokoške, što se lahko šćuktaju na svaku interesantniju pojavu na teferiču. U tom raz' svoju duboku ranu u srcu, što ga je vječito tištala. matranju udaljio se Rasim sa Nedžibom u skrajne Sjedio je jako zamišljen uz Nedžiba, sjetan i turoban, redove ženskinja. Našavši jedno zgodno mjesto sjednu kao struk ljubice uz makov cvijet. Mislio je... — — A pri tom nije ni opazio, kako ga s lijeve strane da se odmore. Oko njih desno i lijevo sjedilo je ženskinje u hrpama, okrenuto moru. Sviralo se uz har­ kradomice zadovoljno pogleda Nedžib, — i kako ga 8 desne strane, preko njegova ramena, pozorno motri monike i tiho pjevalo....jedna slabunjava djevojka, iz svog malog društvanca. Sjedajući, zapitao je Nedžib Rasima; Na njoj je običan zelenkast zar, a velo je podigla s — Bi li mogao ostati u Carigradu? 1 ne čekajući odgovora, produži: »Eto svršio si lica. Slaba je, lice blijedo, a plave oči suhe, isplakane. gimnaziju, učiš dalje, pa bi mogao ovdje lijepu službu Netrenimice gleda u Rasima, guta ga očima. Slabašne �24 i°j se grudi nađimlju, jednom rukom pritisla drtigaričine harm onike, da ne svira, a drugom kruži po svom društvu, kao da ih moli, neka šute, neka se ne odaju. P a sam o što u Rasima gleda,-neprestano gleda.... Onda joj suze navru na oči, proliju se niz obraze, a ona uzdahne: „majko!" Nasloni se starijoj ženi na rame, pa opet Rasim a motri.... — Jest on je — šapuće — srce mi kaže, da je on... (Nastaviće se.) 4>exMM Hei,iaTH: AjiKejmmap. K ano uh ee CBnjeT TyacHHM K a#a uh o^cyTHOCT sacTpe Ohh , ^ a .T>euoTe a e IJ p a a T aua ko buahm h h hh , TBoje! — CB’jeTOM Kpovn H ,a,03iiBjLe aseTH CBoje . . . cn Tn y Mojoj ćjmshhh, O^, CB’j e i a ne bhaiim CTBap KpacHnjy: C bo cja ko B^aTo najcjajH Hje! Ox, ja BjepyjeM y aJiKeMiijy: T o je Moh TBoje ajnceM nje! A ji mhm Hamdija Mulić, — Hrasnica. » Naš narod i škola. ^rs-1> i*1 J-- LCi-'-U- „iililllii. •s -r Uzmi m udrost m a od koga potekla, H. š. Pitanje: Zašto još naš narod neće da šalje m ar­ ljivo djecu u školu — kod nas je eto savremeno pi­ tanje, dok je u većih i naprednijih naroda ono posve izlišno. Nama još treba govoriti i za nas pisati, da samo od obrazovane omladine postaju ljudi i dobri članovi zajednice. Razni su razlozi, koje naši ljudi navode kao uzrok što ne daju djecu u školu, ali je faktično ve­ ćina bez razloga. Tu su po srijedi naše stare rane: nehaj i nemarnost. Mi ćemo se ovdje — proučavajući duži niz go­ dina ovo važno pitanje za naš elem enat — osvrnuti na sve moguće razloge našega nehaja pram a školi i bićem o pravedni prem a svojim silama po onoj Svečevoj (al. s.): »Reci istinu, m akar bila i gorka!« Glavni je uzrok, da naši ljudi ne školuju djecu, bajagi u vjeri, u Islamu. Boje se, i ispričavaju izgo­ vorim a: »Djeca u školam a zanemaruju vjeru« ili »vjerska su načela u školama zapostavljena« i t. d. R adi ovakog mišljenja, nem a dovoljan broj ni islam­ ske djece u školama, a onda nam stralii svijet prigo­ vara: „Islam je (haša!) uzrok našem u nehaju za naukom!« , , . Velike li potvore na Islam! Ko li če odgovornost za sve ovo nositi ? # Sada nam se nameće pitanje: Zna li naš narod one divne božije zapovijedi — u pogledu nauke, zna li naš narod, da je nauka farz, i je li naš narod s ćursa ikada čuo, da je svaka nauka plemenitih ten­ dencija svakom muslimanu f a r z ? * ) ... če m u nam razum, oči, uši i t. d. ? . . . Ovdje ćemo navesti citat iz djela „Kratka po­ vijest Islama" od M. Seida Serdarevića: »Islam zadu­ žuje svoje sljedbenike, da uče, da znanje traže pa makar u Kini. Islam potiče na promatranje prirode i pronalaženje njezinih tajni i prom atranje samoga sebe kao. jedan dio prirode.*) Nije postavio granice dokle smije čovjek napredovati u svome znanju, već m u je otvorio vrata beskrajne širine, gdje će se kretati nje­ gov um. Osobito bodri na učenje vrijednih znanosti. Islamska su načela vjerovanja i takova, da je m uslimu apsolutno nemoguće biti pristalica predrasuda i za­ bluda. Islam osugjuje one, koji imaju vrijedna znanja, ali ga ne provode u praksi' . Zadnju rečeificu mi podvukosmo, jer u njoj leži i naš odgovor vjerskoj i svjetovnoj intelegenciji, na ono pitanje, što naš narod ne poznaje dini Islam a i njegove lijepe i korisne ustanove. Najpreča pravila za život, preporučena Kur-žtni a. š. našem u su narodu nepoznata. Našemu narodu, koji je mnogo pobožan i koji drži toliko do vjere nije još otkrivena istina iz Islama . . . Da je nauka koja se danas uči u školama i nam a farz, mogli bi ovdje potkrijepiti stotinama Hadisi šerifa, nu mi ćemo jednim kliknuti narodu: »Uzmi m u d ro s t. . . ! “ Na prigovaranja, da su vjerska načela u ško lama zapostavljena, spomenućemo im cilj i svrhu da­ našnjih naših škola, a da obranimo njihovu pravu v ri­ jednost. I. Odgoj je u školi religiozno-moralan. Djeca od svojih vjeroučitelja uče nauke svoje vjere, ona se p ri­ državaju na redovno vršenje propisanih duhovnih vježaba. (Zaista postoji i naredba zemaljske vlade, gdje moraju islamski vjeroučitelji voditi svaki dan djecu u džamiju. Vrše li sami vjeroučitelji tu naredbu, ne ćemo o tom e govoriti mnogo, no ćemo spomenuti, da su oni »hodže" i da su dvojako dužni odgajati na­ rodni podmladak u svojoj vjeri.)j O tudu i za učitelje postoji dužnost: o) da sami udeševaju svoj život prem a naukama ') „Farz" je Božija zapovijed po dini Islam u. Op. ur. ’) Time se bave nauke: pedagogija, prirodopis, fizika, zem ljopis i t. d. u našim školam a. To su nauke što ih naš neuki svijet zove „vlahalukom " i „besposlicam a švapskim«. Tako vele Muslimani koji ne poznaju Islam a. Pr. piooa. �25 svoje vjere, jer uSiteljev život ne smije biti u nesu­ glasici s onim, Sto djeca u Školi o tome uče; eksistenciju. Tu je uzrok nehaja za radom, to goni narod na seobu . . . b) moralni odgoj djece, kome treba poklanjati Našemu je narodu potrebno uvijek tumačiti, a najveću pažnju, mora se temeljiti na autoritetu re- ponajviše s ćursa, da je svaka lijepa nauka farz, da se ligije. u školi ne uči, da se bude samo činovnik, nego je II. Megju djecom raznih vjera ima da vlada vjer­ cilj i svrha nauka u školi, oplemeniti se i pripraviti ska snošljivost. da bude čovjek, — čovjekom, pametnim drugom ljud­ Vjera ne smije biti predmetom prepiranja, ni po­ ske zajednice. Našemu je težaku danas potrebno racionalno ruge i mržnje. U djeci treba da se razvija svijest, da govore jednim jezikom, da pripadaju jednome narodu shvaćanje ekonomije, naš radnik treba da znade, da i jednoj otadžbini« i t. d. Eto takav stoji propis u onaj školovani lakše zaradi svoju nadnicu, nego jadnik on, neškolovan, koji vuče, mlati i dere se vazdan steškolama. (Vidi »Školski Vjesnik«, god. XVI. str. 7.). njući pod ljutim teretom za ono malo krvave zarade A da se to provede, znamenita zadaća zapada u Zar bi naš mali posjednik, koji iole škole ima, tome pravcu vjeroučitelja, koji se kao učitelj teoreprodavao svoju zemlju? 0 da! Čuvao bi svoj komad tičkog i praktičnog morala po svojoj dužnosti bavi zemlje, uredio bi je kao perivoj, a ne bi je pustio iz šaka vjerskim životom i religiozno - moralnim razvojem ni za živu glavu. Koliko je k nama došlo stranaca sa svojih pitomaca i koji kao takav lakše može da pro­ samim kuferom ovdje, a danas imaju kuće, radionice nikne u duševni život učenika.*) zemljišta i t. d. ? Bez nauko nema danas rada, bez Kod ovakovih -propisa za nastavnike i učenike u rada nema života. Školama, zar da je „vjera u opasnosti“ ? Nadajmo se, da će se po svoj našoj domovini A što neki prigovaraju, da su djeca u školama otvoriti »zlatna usta« naše inteligencije, da kanderineka i pokvarena, to im mi ravne duše odgovaramo, sava naš narod i našu nejačad u škole. Ko je zadu­ da su takova došla pokvarena iz doma svoga i sa žen, neka otvori narodu o či!. . . igrališta. Dijete, na kojem budno očino oko bdije, koje »Slava onome, koji vrši svoju dužnost« — veli se privikava na pet vakata namaza u kući, ono i u »Hadisi šerif«. školi isto čini i činiće kao muž. Prigovaralo se još, da su knjige u školama u opreci s Islamom, ali se to sada sve popravilo i zbilja je zemaljska vlada dala i u tome Muslimanima zado­ „El-hamru ummul-habais". — Hadisi šerif. — voljštinu. U buduće će biti još ljepše. Ono jest, govori se a ima i istine, da starija Ljudima, kojima je u istinu stalo do dobra sama omladina na srednjim školama „hrgjavo klanja14, pa sebe, a i cijelog čovječanstva, te koji shvaćaju poziv bismo preporučili njezinim vjeroučiteljima i starješi­ čovjeka na ovome svijetu, nije drago ni čuti ovu ri­ nama internata, da svoju dužnost vrše, jer su i oni ječ, koju metnuh kao naslov ovome članku, jer je po­ dužni bditi nad svojim pitomcima u tome pravcu. znato, gdje se on — alkohol — i spominje, da nije Još je jedan važan razlog našega nehaja za školu, dobra — ali me prilike, u kojima se mi danas nala­ što se naši ispričavaju, da ne daju djece u školu, jer zimo, natjeraše, da reknem koju o toj, za cijelo čo­ vele, ne će biti sin sudac, učitelj, kadija i t. d. Ne vječanstvo, pogubnoj pojavi — alkoholizmu. Kad bih htio nabrajati sve zle pošljedice, koje može im vele' zapasti mjesto svima. Naš narod ne poznaje plemenitu vaspitnu svrhu nastaju od alkohola, trebao bih mnogo vremena, ali nauke. Pa ko ga je o tome ooavjestio? Oni s velikim sam se ja ograničio na neke i najpoznatije. Da alko­ ahmedijama šute, a oni mudri i veleučeni svjetov­ hol zdravlju udi, to niko poreći ne može. Ali ne sa­ njaci »evropski« naobraženi, zar da zagju u narod? mo, da alkohol udi zdravlju onoga, koji ga upotrebIma tu i tamo iz oba ova razreda časnih iznimaka, Ijuje, nego još udi zdravlju i njegova poroda, jer je ali je fakat da o nauci svi, svakad i svagdje treba da statistikom dokazano, da su djeca roditelja alkoholista narodu govorimo. Inteligencija naših sugrag.ana dru­ kržljava, te duševno i tjelesno slabo razvijena, a osim gačije radi. Nije rijetkost vidjeti jednog predstojnika toga i ona imaju u sebi klicu težnje za zlim. ^čovjek pravoslavnoga, gdjo seljake, svoje suvjerenike, napu- koji nije potpuno zdr v, ne može ni svoj posao u ćuje na rad. Tako Čine i katolici. Kod nas je nao­ redu obavljati. Da alkohol udi novcima, to će najbolje pako: inteligencija se udaljuje od naroda, a narod dokazati begovski i aginski čifluci, koji dogjoše u ru ­ ke mejhandži;a. Veoma često se u životu susrećemo ohladio za inteligenciju. Za to naš narod ne razumije škole — za to je sa ljudima bez ikakve volje za radom, apatičnim na­ kod nas neupućenost i nerazumljivost u radu za svoju prama svemu, što ih okružuie. Pogled mutan, lice podbuhlo, smrknuto, oči krvave, sa lica se odrazuje *) Tu će zadaću znati najbolje oni pitomci Darul-muanehajnost, sve ti to prestavlja čovjeka, koji živi ab­ limina — mualimi. Pr. pisca. Alkohol. �"1 2(5 n o rm aln im životom — pije. Slijedi ga, pa ćeš vidjeti, k u d a će skrenuti — u krčm u. Gusti dim smrdljivih plinova vije se po mračnoj mejhani, a oni nesretnici pijanice — posjedali za prljave stolove i sabjevaju otrov u se. Troše oČino imanje, dok ga teče, prodaju čifluk za čitlukom , kuću za kućom, dok ne isprodaju sve i ostanu bez ičega. Padnu u siromaštvo. Nenavikli raditi, bez igdje ičeg, potucaju se od nem ila do nedraga, tražeći pomoći da udovolje gladi, pa više puta — m akar da su došli do togstepena — sam o imaju li koji krajcar, lete u mejhanu, da ga tamo ostave. Koliko li je tako čitluka, njiva i kuća ludo upropašćeno? Koliko li su puta jadna dječica zajedno sa majkom gladna plakala, a njihov otac po mejhanama rasipao imetak? Koliko li su puta jadni roditelji pu­ stili suzu čekajući sina iz mejhane? Koliko li su puta bili od njega pjana napastovani, pa više puta i bjeni? Koliko se žena rastavi od muža, najviše uzro­ kom alkohola? Koliko naših mladića izgube službu ili je nikako ne dobiju samo zbog nesretnog alkohola! Kako sam gore napomenuo, trebao bih mnogo vrem ena, da nabrojim sve zle pošljadice alkohola, ali ću samo reći onaj hadisi šerif: „El-hamru ummul-habaisu, koji znači: »Alkohol je mati svih zala1'. Mi Musli­ mani, koji smo nekada bili ovdje prvi elemenat u 'svakom pogledu, danas smo ostali samo još najbogatiji posjedom, ali kako smo poderali sa uživanjem alkohola, a ujedno nehajem za rad, izgleda, da ćemo biti i najsiromašniji. 0 uzrocima navici na alkohol pisato je mnogo, a ja velim, da je najglavniji uzrok lomu: prvo slab kućni odgoj i drugo slabo društvo, u koje dječak dopre oko svoje petnaesto godine. Rekoh kućni odgoj, je r nisam ima") riječi, kojom bih to nazvao, je r za pravo kod nas Muslimana najvećim dijelom i nem a tog kućnog uzgoja, niti tjelesnog niti duševnog. Čovjek moše postati šovjekom samo po odgoju. On je ono, što od njeg odgoj načini. Odgajati znači nasto­ jati u prvom redu, da se u čovjeku razv:ju one sile, koje u njemu m iruju, pokrenuti ih na gibanje, djelo­ vanje. Ovakovih sila imadu dvije vrste i to: jedna, koja čovjeka goni, da dobro čini, a druga, da zlo čini. Pa na stranu kojih čovjek se priključi one i pobjegjuju. Za to još u raroj mladosti morale bi majke — kao odgojiteljice svoje djece — nastojati, da pro­ bude u djetetu simpatiju za dobrim ciljevima, a da gledaju iskorijeniti one zle nagone, koji čovjeka sile da pije, da se kart i i u opće da radi sve ono, što je od štete. Dijete dok ne dogje u mekjteb, najviše je uz m ater ili ako je bogatijih roditelja — uz sluškinju odnosno slugu, a pošlo mu je jednako pa čak i lakše prim iti zle nego dobre navike, to ono od njih poprimi sve mane i zle običaje. Nije se tome ni čudili, jer one, koje su pozvane, da uzgajaju dijete, namaju nuž­ ne naobrazbe za tog posla, nisu sam e ono kako valja odgojene, pa i ne znaju, kako bi uplivisale na dijele, da ono primi ono, što je dobro, a da zamrzi na ono što je zlo. Treba dakle ženskinju nužne naobrazbe, pa da može svom uzvišenom pozivu odgovarati. S djetetom je isto, kad dogje u mekjteb. Nemamo uregjenih m ed­ reso, nemamo uregjenog Darul-muallimina, iz kog bi izišli ljudi spremni i svjesni svog uzgujileljskog po­ ziva, pa nemamo ni mekjteba uregjenih. Ako je koje dijete i imalo kućnog uzgoja, ono ga izgubi, kad u mekjteb dogje. Dijete ovdje dogje u krug svojih vr­ šnjaka, a nagje se megju njima i koje, od njih sta­ rije, koje ima više mana i zlih običaja, pa tako mlagja djeca od njeg to poprime. Općenito rekoh što se tiče mekjteba — prem da ih ima koji odgovaraju svom pozivu, ali sasvim malo je takovih — te u kolikom oni utječu na odgoj naše mladeži, da se vidi, da i ondje, gdje bi dijete moralo primili samo dobro, pri­ ma klicu pokvarenosti, dakle i alkoholizma. Na dijete oko petnaeste godine roditelji ništa ne paze, nego ga obično pripuste samom sebi. Pošto m u je dotadanji uzgoj slab bio, to ono sada počne najprije (u d a iju a k a s n i j e i u n o ć i ) u kafanu — kojih imamo premnogo zalaziti i tu se prvo karti igrati. Poslije dogju domine, bilijar, tavla i one sve igre, koje se skoro u svakoj kahvi nalaze. Tu u kafanskom zagušljivom zraku, trati naša omladina tako skupocjeno vrijeme, ruši zdravlje, troši novac, mjesto da se lati ozbiljna i .korisna rada, da misli na život, koji strjelim ice po­ kraj njega prolazi. Pošto mu u kahvi postane sve obično, sve sta­ ro, a uz to se nagje još po koji »od zla oca, a od gore matere«, koji će mu pute krčiti i naučiti ga, »kako treba živjeti« najprije zagju u koju onu malu mejhanu, gdje ovaj neiskusni mladić uz svog »vo' dića« samo sjedi. Malo po malo počne, i on pijuckaLi, dok ne zatruje svoju mladu krv tim prokletim alko* holom i postane pravi bekrija. Roditelji su, dakle, krivi, što ne paze na svoje dijeie oko petnaeste godine s kim i kuda ide. Kad biše oni na to pazili, mogli biše čim ugledaju svoje dijete na tako zlu putu, okre­ nuti ga od tog i iz njegove mlade duše istrgnuti taj korov, koji će mu cijeli život rastrovati i učiniti ga nesposobnim ljudske zajednice- Ovdje ne mogoh, a da ne spomenem, da megju seljacima Muslimanima prije desetak godina si rijetko mogao naći čovjeka, koji upotrebljuje alkohol, ali je danas i u njih to zlo udrilo i megju njima ćeš naći mnogo više pjanica. I to je veoma loš znak, naime da naš svijet od d ru ­ gih prima ono, što ne valja, a ono što valja ne će. Naš seljak je piće alkoholnih rpida primio bez sum ­ nje od seljaka drugih vjera, a nije htio primiti, re­ cimo, osnivanje zemljoradničkih zadruga i dr. Uživanje alkohola zabranjuje nam k u r-a n i azi- �27 muš-san, zabranjuje sa svaki čovjek zdrava razuma' nama Mana, Koja he je m ije.tora Bnjeica m^ jhth — a je r osim s o s o i zdravlju, on ždere naš imetak i po- goršava naše fmancijalne prilike. TaKiix c.iyiujena je jotu m h o po Btitue. Ko.it*tco je Hsuiitx učena, tcojc Kao cmujm nomjmr. u koo ynčpan neujem ceemj, mhu jeAHo iijh ABoje Aieu® poAe — ne saTo, uito cy mjt’iho Hocn.ie h.ih Teacaic nopofcaj imaAo, Hero 3uto, iuto cvr oam8x nocjuje nopohaja ycxaJie h paAUJie. K oaiiko je n.nx, Koje cy MHTepHuaBe ii .ih mtane MatfciriaBe. . . Te BjeuiiTO 6o.iyjy Aa ce „jeA6® Byny ! Koaiiko je h»hx, Koje cy s5or TaicBe Mane n cbomc mi/ ski/ ojnp3Jie, ii mijcAHj Kyhn a ° c,aAu^e! IlAy oa Bpauape, ao npa'iape; oa „6a6iinea ao „6a6Hne“, na nx Tano y jaAy n HeB0.7iy — 0 BttjeK npoljp- A a ne uazy6e neicomjmauz Obzirom na sve što do sad navedoh, nama je neophodno nužno prolaziti se alkohola, tog najvećeg čovječijeg neprijatelja, te kad smo došli u tako jedno stanje, da nas ne može sama vjera — koja strogo za­ branjuje uživanje alkoholnih pića — dozvati pameti, bar osnivajmo antialkoholistička društva što više, dok jos ima vremena, da sačuvamo bar ono, što se još spasiti dade i da sačuvamo našu omladinu, koja još nije pošla tim putem! H igijena. H e AiUKJiTe ce npepaHO ti3 oaoiina. — Ap- M. J.—EaTVT. IJopoAU.’iia Huje 6o.iee.HHK, a.m je H6Ka npcT/i pafteHitKa. IIoBpHjeljeHa joj je yipo6a (MaTepima), a no TAjeKaAa oaiu n Kpn.ro. Ila Aa Te nonpeAe 3apaoTy a CBe y CBoj peA Ao^e, nompečno je, .Aa ohb hcko spajeiie omonnHe — a *i Aatwre, jiencu, C Tora jteKapn 3aAP»ce c.Batcy nopoAii.7.y y nocTe-fcH. Ooiiuao ce pauyna, Aa učena y ćaouHaMa ipeća Aa .leŠKa oap aot.io, p,oaae joj ce y 0A-iHBy („nopoAH.BCKOM npan>yu) n notv&eAtfcH Tpar icpnH He H3ry6u — a®kac najMaite 9 —lOAana. lio ce6n ce paayMnje, a* je 6a6nn>apa joui u noc.inje Tora neKo BpnjeMc „poBHTa**; a ® joj ce, Aatuie, na.’ba oa cBaicor Hanopa >iyBaTH — Gap A°TJie, aotoa ce cacBiiM hc „OU0CTH- . Ha acaAocT, Harne učene i-, HapouiiTo cejbauKC — maj pefl ne flpnce. PnjeTKo he Koja npe.ieacaTH BHuie oa Asa-Tpn A®Ha, na he ce oha® 0AMax A^hn, Aa oneT npuXBaTii CBoje yo6H«*ajcHe — rAjenaAa n HanopHe hoc.tobc. A 6am atco 611 caMa h xTje.ua A ^ e .icjkutu, HepuAO ivieAe AOMahn, a ® ce „iiaaeacaBa", „.injeHii" u „Masu . y HorAjeKojHM KpajeBHMa nocTynajy c 6aoHH>apoM jotu cypoBBje: — roHe je 0AMax H3 nocTe.te. 3 a to ce no cejiHMa Moace uecTO BBAjeTH, a ® ce nopoflujba jefluenoku c ćpeMenoM pacmaeu, a eefi cympa ^an no eoflij u^e, h.th APyrH Kojn AOMahn nocao cnpmyje. lio ce6n ce pa3yMnje, Aa to ho Moace 6 hth Ao5po. UpepaHBM ycTajan.eii upnjelja nopoA0.i>a CBojy paH>aBy yTpo6y, na oha® mojkc Aohn ao Taicd mecmoKOZ Kpeo jiHumena, a ® je to h acuBoia CTaHe. A .m atco u He hiicTynn ja«ie KpBOAiuiTeiBe, »roace ce oHaico „npnjecna copoAt*-i>a y nocjiy .laKiue :iapa3iiTii, na oa t . 3b. čauim e zposHUne o6ojbeiu a y6p30 CBpmnTii. I I jeAnnx n Apyrn.v cAynajeBa n>ia koa Hac BeoMa uecTO — HapouHTo no oeAiina. A aii CBe a® nopoAH.T»a n He yMpe, ano je H3a nopoljaja npcpaHo ycTa.ia; cbo a®, iutb Burne, oa Tora Gatu 036H.7.H0 n He 060.10 : A°CTa je, aico joj H3a Tora ocmaue jiUKO flana, uimo fie ux vocjiuje nopo/jaja npoeccmu y noemejuu, ynponacme ceojy ji>enomy u MJiajocm : ijnpaeo cey ceojy cpe&y, cae muiom. IIozpeuiKe u Mane, Koje Moey JKOia.ua uaa nopofjaja ocmavm, uko ce npepano us čađim a aiuhij, Mory 6 htii BeoMa pa3.70liHTd. Kao iuto peKox, nopoAn.i>HHa matcpnua je HeKO BpnjeMe 11 sa nopohaja jom pan.aBa, a nopeA Tora n noBchaHa, TemKa 11 ViađaBa. A ko ce jom cjeTiiTe, icaivO joj je n noTp6yuiHiia 0AMax nooAiije nopol>aja MCKii, nonycT.T.0Ba 11 .lohKaea; ®ko pa>tyHaTe, a® cy joj y to Ao6a a oho ue3e, iuto MaTepiiuy AP«c, o.ia6aBii.ie n nonycTH.ie: oHAa heTe 0 csmh j'BHAjcTir, Aa ncpoA0.T*0«a Marepnua 3a npBHX a®h® nocAiije nopoljaja ynpaBO Hena 'iBpc/ra oc lOHna y rp6yxy, Hero ce pasmine ii iv-AaTH, y KO.10KO_cc n nopoAn-ta noicpehe. A KaA to yBHAUTe, oiiAa heTe Aaciio pa3yMjeTa, Kano ce 6am y tom cTatty mojko y H>oj u ah oko ibc uito nopeMeTHTH, tc 3a co6om 0 i<»KBy Teacy do.ieci' octubutu. y »03y thx doAecTH — npiiMjepa pa/,u — a ® cnoMcneM c®mo HeicoAHKO HajrAaBHIljlIX. ITopoAn.Mi, noja npcpaHo 113 6adaHa ycTaHe, totobo Pcaobho Tpaje nmrpoflimcjbCKO vpan,eu ( oaaiib) mhozo AyjKe u mene muozo jaue, Hero y učena, Koje nocAiije nopoljaja 6ap hckoauko akhs y nocTC.1.11 nponcAy — na 11 to je Beh B e .n iK a HCBo.T>a. ^ ok ce ncena, Koja ce sa AeceTaic a ®h® noc.70je nopoljaja y nocTe.7,0 npH’iyBa, Beh ,3a 2 —3 HeAjejte cucbhm „ ouiicth . . . aotao ce nopoAii.7.a, icoja oamsx ycTaHe, „ hhcth no 5 — 7 HeAje.i.a „>ieTpAeccTHiina<f, na 11 noBHuie. K oa thx sKena 6uBa u Tora, a ® hm ce nopoAH-foCKO npaH>e n a MaxoBe yTaju, na nocAiije oneT jaBH. I I jeAHo u Apyro c^adn, uapaBiio, accHy 11 cueTa joj... 11.10 joj je 6ap h 6chocho. JKeHe, Koje paHo na oadaHa ycTaHy, naxe Bp.10 uecTo n oa Heicor cra.iHor oAiiiBa — oa t . 3b. oujc.ioz vpaiba ujiu ,,6jejioi(ypa“ — a KaA Bau to icanceM, oha® ii cSmh MonceTe npecyA0T0, a ® to Hiije iua^ia. -.BHjc.io npaa.e“ je ne caMO raAHa, HecHocHa h AycoTpajHH »ceHcna oo.iecT, Koja ce Beh 11 caMoj ooAecHiiUH A°caAn, Hero je n 6o.iec,T, Koja aceny no r,ijeKaAa tsko ncunjeAH u ocAadn, a ® sn je hii 3a iicbbot hh 3a CMpT. /l,ocicopa cHancHa u .injena m.7®a ®, ® oa npBor AjeTeTa ran o CBeny.ia, Aa je hc moskciii no3H®TH. D a baiiio ii He pah®-.J ohi Bnuie CTp®Aajy oHe učene, Koje He „AP«e 6a' oHHe“, na oa Tora Ao6njy „nanajicibc ,vamepinicu. ^ a - �28 •aetco 6n Me oabcao, a » bsm h to m iTaite TyMaqHM, aAH fey BaM caMO pehu, Aa je 6am 3anaA>eH>e MaTepnne h H>eHe OKOJiBHe je^ a a oa najcTpamHHjnx h HajmejKux 3KChckux 6ojiecwu. JKeHe o6 h*iho ynpaBo h He 3Hajy aa H>y, Hero ce acaae Ha HeypeAHo MjeceuHO n p a tte n HaCTyne, n a cnao aceAyAan, n a CTpyHy, Ha HaTpyH, Ha Aa^iaK h noApacT, Ha đoAOBe n Teper y mbaom ip6yxy, Ha r.iaBo6o.'By h MaA&KcaAOCT h t . a -j n a ce KaAe, hotnacyjy, TpA>ajy, Ma3Ky h t . a - a oho o6 bhho Huje HnniTa Apyro, n e ro CTapo h AyroTpajHO 3anaA>eH>e MaTepnne — necTO TaKO ynopHO, Aa ra hh A>eicap He Moace a ® caB^iaAa. Tane accae cy npaBe MyieHime h creyno nAaTe CBojy norpeiuKy, iuto cy 6hao HecTpn.i.HBe, n a cy npnje BpeMeHa H3 čaČHHa ycTaAe. K oa acena, Koje n oćenje nopo^aja pano ycTajy, no- pejnemu ce epjio uecmo u cclm npupo^an hojiomoj Mame- n>a oco6uTa naacita, Tano ce h . np. 3Ha, Aa cbh MOAepHujn HHAycTpHjaAqH, koa Kojnx no (jtafipmcaMa aceHe Kao paAHHije paAe, nuajy Binne paqyna, axo cboJhm paAHiiqawa n 3a BpnjeMe 6a6iiHa noro^eHe HaAH0qe HcnAahyjy (caMO Aa ce Ha nocao hb acype), Horo KaA 6n hx 0AMax oHaKo cAa6e 0 „poBiiTe1* 03a nopohaja Ha paA TjepaAH... jep Man>e icacHHje 6 o jy jy — AaKA® h M aae AaHry6e . . . IH /ra Biime, y MHonia eBponcKHM AP^aBaMa ( h . np. y XoAaHAnju, BeAnijn, IIopTyraACKoj, HjeMauKoj, EarAecKoj, AycTpo-yrapcKoj, IlTaAiijn, HopBeinKoj h t . a .) noCToje HapoHHTH saKouu 0 sammumu pafluuna sa epujane mpy%Hoiie u 0flMax uo'cjiuje nopofaja.1) Do tiim Baso huma He CMnje ce nopoAHA.a hoko BpnjeMe nocvnije nopo^aja (oShhho 4-—9 HeAjejta) Ha $a6puHKH paA y30MaTH, Hero joj ce sa to BpnjeMe HMa H>eHa 3apaAa nomyHO Hcn^ahiiBaTir, icaKo 6h ce oHa 6e36pHacH0 MorAa koa Kyhe OAMapaTH h cbcbhm onopaBHTH, n a caMO ibe3H cBora HOĐopo^enueTa nocBOTHTH. l io thm OApeA^aMa AacHO je npocyA0Tn h npopanyHaTH, koahko MH y tom rpnjenmMo, Te caun ceSn nneTe HaHocHMo. K oahico ce y H aineM HapoAy 03ry6n n 3aTpe paAHe cnare, HanpeTKa h nopoAHHHe cpehe — caMO 3aT0, uito He AaMO nopoAHA.0, Aa ce H3a nopoijaja 6ap AeceTaK-neraajecT AaHa OAMopn n onopaBH, Hero je TjepaMO, Aa 0AMax OHaKo „poBHTa“ u „npnjecHa44 ycTaHe h paAH. IIpoTHB Tora BaA»aA0 60 ce OAAy<mo 6opnTH. pune. A ko AačaBa 0 noKpeivbHBa MaTepnna nopoA0A>iiHa 3a npBiix AaHa n o c jn je no po taja He Miipyjy, Hero ce noKpehe — Kao iuto to ČHBa, axo aceHa OAMax noćenje nopoljaja ycraH e n paAH — oHAa ce Moace AecuTH, Aa HajnoCAnje 11 CTa-iHO ocrane y KaKBOM HenpaBHAHOM 11 HenpnpoAHOM noAoacajy. H a rn e ce h . np. HaapnjeA, 11acaohh ce 3aAB>e npnjeBo, na r a npnm ciie, npsBiije ce y AiijeBO m in y accho h t. a ~» ac TaVco HenpapoAaH noAOncaj CMeTa H>eHHM o6aBaMa n Aoea^yje aceHH. Oa Tora je Myue HCHroBH h 6oaobh; Aofaja Temico h neypeAHO njeceuHo npa&e: „CTOAnna (naMeTaae) joj u nje y peAy; pasApaHc.’LUBa je n HepB03Ha; — yKpaTKo: HH5Ky ce HeAaroAe h cAačocTH peAOM n 3aropnaBajy jkhbot h jaAHoj acenn H UiHjeAoj okoahhh. KaA nocneje nopobaja OAadaBe n nonycTe oHe B63e, Koje AP»e MaTepnqy, Moace ce acchth — HaponiiTo aKO nopoAH^ta paHo 03 6a6nHa ycTaHe — Aa ce Mameputfa Hasanaginica. ceojoM mesKHHOM n a Hume cnycmu, n a HajnoCAnje qaK h N Tarpoš vezla Hasanaginica, Kp 03 Kp0.10 npony3He n n a n o s e nponaAHe. Y tom cAyVezla ga je četiri godine qajy BeAe n A>eKapH h aceHe, Aa je „MaTepepa cnaAau, I sa njome četiri robinje. haii Aa ce „B3BpaT0.ia (rU3epam Mamepui^e“). K oahko Kad je mlada tarpoš donavezla, je to 0 TeiuKa h HecHOCHa Ooacct, 11 KaKBa je to cjparana Zgotovila gospodsku večera, MaHa y 6paKy . . . 3Hahe caMO ohh, Koju oa n>e naie. Sve hanum e na večeru zvala, T a n a Mana po3opn no TAjeKaAa cpehy HHTaBe jeAHe noI jetrvu Defterdarevicu poAnqe . . . Sve hanum e na večeru došle, HajnoCAnje Baj&a hmstii Ha y«y, Aa h noeopo^ma I jetrva Defterdarevica. Sijena uecmo cmpap,ayy, aKo hm ce mbth He qyBa, Hero Sve hanum e sjele večerati, npepaHo 113 6a6nHa AurHe. H hm ce oa Tora 036HA>HHje Ne večera Defterdarevica. pa36o.i0, u ja c KaKOM MaHOM ocTaHe, Beh he to h AHjeie Ona gleda tarpoš po urneku, ocjeTOTH -— 6hao Ha csmom MAnjeKy, 6 hao Ha APyroj P a govori svojoj jetrvici : H>e30. C Tora cy očhhho Ajeqa TaKiix MaTepa h CAačiija »0 jetrvo, Hasanaginice! n HaaaAiinja, c Tora ce necTO h ho oApace. JBeKapn, Aa* Lahko ti se j’ s vezom razmetati, K.ie, iiMajy npaBo m io caBjeTyjy, Aa Kyha uopoAiiA>e Da se sada s rodom razmećemo.** 6oa>6 na3H 0 H>eryje, aKo xohe a » joj noAMAaAaK 3ApaB Govorila Hasanaginica: 6yAe n y JKUBOTy"cHavKaH 11 ncipajaH ocTaHe. „ 0 jetrvo, D efterdarevice! IIuTaH.e 0 TOMe: xoho jih aceHa 0AMax B3a nopoZašto ču se s rodom razmetati? ^ a ja ycTa'm n paAHTH, hjih ce Mopa HeKO BpnjeMe iineMoj je babo zimi kiridžija, AHT0, HMa H CBor upuepefliioz suauaja — ne caAio sa Kyfiy u nojeflumia, nezo u sa sipymmeo u Ap?Kaoy. C ’) H. np. H>eManica „R eichsgew erbeordnung“ y § 148,, mia Tora ce H>eMy y HOBeje BpnjeMe ca cbux d p a H a noKAa- „K rankenversicherungsgesetz" j uobojib on 1903. ro^, § 20. a 21. Narodne umotvorine. �29 Moja majka ljeti kravaruša, Moja soka ljeti čobanica, A ja miada Hasanaginica, Ako Bog da, biću pašinica !« Istom oni u riječi bili A’ na vrata tanahna robinja: »Daj muštuluk, Hasanaginice, Paša ti je aga Hasan-agaK! Kad to čuje Hasanaginica, Otvorila sedefli sanduke Izvadila zlatne boščaluke Pa ih daje tanahnoj robinji. Sevdi srce. Soko leti preko Sarajeva, Srebrenijeh nogu do koljena, Zlaćanijeh krila do ramena, Biserli mu kruna nad očima. Gledale ga Sarajke djevojke, Gledajući njemu govorile: *0, Boga ti, siv-zelen sokole ! Gdje si bio, koga si dvorio? Ko je tebi nogu okovao? Ko li ti je krilo pozl^tjo? I ko ti je krunu jmkitio?« Odgovara siv-zelen sokole: »0, Boga mi, Sarajke djevojke! Dvorio sam pašu Ali-pašu, U paše mi tri kćort bijahu: Starija mi noge okovala, A srednja mi krila pozlatila, Najmlagja mi krunu nakitila«. Najmlagja mu najljepša bijaše; često babi na ćošak igjaše I šećerli kahvu donosaše. Nju mi babo sevdi-gjulom zvaše, Mila majka: »Sevdi-zlato moje“, Mio dragi: »Sevdi-srca moje!« „Sevdi-srce, hoćeš poći za me?« »Paša-zade, ako babo dade !“ „Sevdi-srce, da idemo sami, B jg će dati i babo će znati, Daće babo gdje je tebi drago. Nije blago biser ni dukati, Već je blago, što je kome drago". Pribilježio: A. Hamdi Aliefendlć, Janjft. L istak . Iz ielamskog svijeta. Isla m u Jap an u . — Znamo, da će mnogim našim čitateljima biti drago, ako štogod saznaju o ši­ renju islamske vjere u dalekom otočnom carstvu. U zadnje se vrijeme uopće, a osobito iza ne­ davnog rusko-japanskog rata, mnogo pisalo o Japanu i njegovim prilikama, te je i poznati Šejh-ul-Islam en' gleskih Muslimana, Abdullah Quilliam držao g. 1906. predavanje o vjerama u Japanu. To je predavanje ka­ snije otšlampano u listu »The Crescent” (Polumje­ sec«), glasilu engleskih muslimana, a onda i u poseb­ noj knjižici pod naslovom »The religions of Japan« („Vjere u Japanu«). U tom djelu iznosi učeni pisac s velikim po­ znavanjem i razumijevanjem u kratko povijest i raz­ voj pojedinih vjera, koje su u Japanu koliko-toliko raširene. Najprije govori o Sintoizmu, državnoj vjeri Japana, onda o konfucionizmu, tavizmu i budizmu, a na koncu o kršćanskim misijama i o Islamu. Pošto mislimo, da će naše čitatelje najviše za­ nimati ovo pošljednje, t. j. šta učeni engleski Musli­ man veli o Islamu u Japanu, to smo taj odlomak i preveli, koji glasi od prilike ovako: »Islam u Japanu. — U mjestu Kobe1) ima jedna mala zajednica muslimanska, koja se u glavnom sa­ stoji od kjneskih i engleskih muslimana, koji se na­ staniše u Japanu. Moje knjige „The Islamic P ath “ („Islamska staza") i »The Faith of Islam« (»Islamska vjera**2) prevedene su, kako sam obaviješten, na ja­ panski jezik, (pošto su već prije bile prevedene u Kini). Osim toga svaki čas dobivam iz raznih krajeva Japana pisama, u kojima me mole za brošure, ras­ prave i knjige o Islamu. Vrijeme će nam pokazati, od kakvog će rezultata biti ovo, svakim danom veće interesovanje Japanaca za islamsku vjeru, ali je ipak vrlo dobar i karakterističan znak to, da ova propit­ kivanja i ovo interesovanje potiče od prosvijetljenih i inteligentnih Japanaca. Mi nijesmo kao kršćani, da šaljemo vojske mi­ sionara i da rasipamo na hiljade lira, pa da onda na­ lazimo »privrženika po ulicama«. Tako završuje Quilliam, a mi ćemo još samo dodati to, da je ovo pisano prije 4 —5 godina i da je stvar od tada koliko toliko napredovala, što nam svje­ doči i onaj islamski list u Japanu, o kome smo u prošlom broju opširnije govorili. F. N. Književne i kulturne bilješke. V a k u sk o -iiiea risk i s a b o r . Vrhovno tijelo naše vjersko-prosvjetne samouprave sastalo se je na svoje ovogodišnje zasijedanje, te je već skoro mjesec dana kako radi. Mi ćemo se postarati, da dobijemo izvještaje sa sjednica sabora, pa ćemo u izvodima kroz „Gajret« obavijestiti naše čitatelje i ostalu braću o radu sabora. ') Kobe je pristanišlni grad n a otoku Niponu, jednom od ona 4 velika otoka, od kojih se japanska država sastoji, a ima oko 150.000 stanovnika. ’) Ovo je djelo prevedeno na m nogo jezika, pa i na naš, ali ne sa engleskoga originala, nego sa turskog provoda. Taj je prevođ štam pan najprije u VIII. god. „Behara", a kasnije i u posebnoj knjizi. Primjed. prevod. �30 c, • , y »M ualim«. izišao je 4. broj ovoga lista sa o v'm sadržajem : „ 0 osnivanju banke i o zajmu vaUutsk«; mearifsUe uprave" (članak na turskom jeziku), „L in , „N ur pjesma, „0 muftiskim tajnicima**, „Jedna opasna^ bolest m egju našim gjaštvom", „Drustveni glasnik", „Bilješke", „Po zaključku lista". A n k e ta z a r e o r g a n iz a c ij u m e k te b a i m e d r e s a . Ova anketa marljivo radi na sastavljanju plana, prem a kojemu bi se naši mektebi i medrese preuredile, kako bi oni odgovarali duhu vrem ena i p otrebam a našega naroda. Mi ćemo izvještaj o radu ove ankete donijeti u jednom od narednih brojeva našega lista. riocT ynaK y pan y H . HaeraBH npim pa3peA ociiOBHe uncojie no pa3HiiM ayTopnMa nanncao: Mu.ioiu IToiiapa, cpn. j>niTe.rb y CapajeBy. — IRijeHa 60 noxypa (aapa.j ________ D rU Š tu S H C u iig c ;tj U l Ub,VBNt5 V lJK bll. N o v i d o b r o tv o r d r u štv a . — Novi grad o n a­ čelnik sarajevski, g. Fehim ef. Ćurčić, koji je d o sa d a bio G ajretov član utemeljač, upisao se je za dobro­ tvora društva sa prinosom od 500 kruna. Neka je srdačna hvala i priznanje plemenitom Fehim ef., koji ovim svojim humanim činom daje najboljeg dokaza o svom rodoljublju i ljubavi prema svome narodu. Živio i bio primjerom i ostaloj braći, kojima je Bog dao, te mogu da čine humanitarna djela! S k u p lja č im a k u r b . k o ž ic e . - - Neka go­ spoda. koja su prilikom Bajrami-šerifa sakupljala za „Gajret" kurb. kožice, nisu nam još poslala obračuna s novcima. S toga ovim molimo sve sakupljače kurb. kožica, da nam novac s obračunima što prije po­ šalju, jer je šteta, da „Gajret" gubi i jedan heler na kamatama. (Nastavak.) „Temelj kuću drži!' Š tip e n d is tiiiia . — Kao i ranijih godina, odbor Ism et Ajanović iz Rogatice sakupio je za „Fir­ je i ove godine zaključio, da svi oni stipendisti, koji dusov mearifski fond" prilikom davanja zabave u dobiju za prvi sem estar svjedodžbu trećega reda, Prači M 3840, a darovaše: K 10— Hilmibeg Hre* gube bezuvjetno društvenu štipendiju. Oni pak Stipen­ novica iz Hrenovice, po K 3 —> Rašidaga -Ahmetbegović iz P rače i Muhamedbeg .Hrenovica iz Hrano- disti, koji dobiju drugi red uživaće, i nadalje Stipen­ diju, ali samo pod tim uslovom, ako u roku od m je­ viče, po K 2'— : Selimbeg Mirojević iz Prače, po K 1‘— : Mustajbeg Hrenovica .iz RrenotFice, Alija Brađa- seca dana poprave ocjenu na prvi red. Oni učenici, koji se budu obraćali društvu za rić, Nazif Bradarić i Salih Hodžić iz Podgraba, Alija Bećirović iz Branjića, Mustafa Brdarić iz Datelja, Štipendiju udrugom semestru, neka svoje molbe snab­ Ferhataga Suljović iz Petrovca, Ibrahim ef. Hrenovica djevene potrebnim dokumentima (svjedodžbom škol­ iz Hrenovice, Adem Omerovid iz Donje Vinče, Abmed skom i siromaštva) pošalju najdalje do 30. februara o. g. P r ija te ljim a „ G a jr e ta 4*. — Skreće se pažnja Velagid iz Datelja, Abdaga Alajbegovid iz Prače, H. Sulejman Karić, Ibrahim Cutulc iz Turkovida, Ilasan onim Gajretovim prijateljima, koji šalju novac za Bujak iz Donje Vinče i Zaimbeg Hrenovica iz Hreno­ „Firdusov mearifski fond“ ili „Gajretovu sofru", da vice; 80 helera: Arif Lunja iz Čeljadiniča, Jpo 40 he* pošiljke adresiraju na „Gajret", jer spomenute dvije lera; Bećir Hodžid iz Podgraba, Mušan Malkić iz Mo- ustanove nijesu sasebna tijela i nemaju zasebne drika, Mehmed Cutuk iz Turkovida, Hamid Brdarid iz uprave, koje bi njihovim sredstvima upravljale. — Podgraba, Ahmed Dizdarevid i Smail Gjokid iz Vrno- Uprava Gajreta upravlja i sa tim ustanovama, pa grada, po 30 hel.: Alija Redžo iz Braniča, Nail Daid- treba svaku pošiljku za te ustanove adresirati na žić iz Komrana i Derviš Ajanović iz Prače, Halil „Gajret," kako ne bi nastale eventualne teškoće kod Redžo iz Branjida, Ahmet Ivaljanac iz Kaljana, Zukan pošte. Isto tako treba slati pretplate za list na adresu Hodžid iz Detalja, Šaban Gačanin iz Prače i Mehmed Čutuk (Hasanov) po 10 helera Smail Suljkovid iž P e- Gajreta, a ne na adresu urednika lista ili štamparije. Osim toga upozorujemo pretplatnike, da je pretplata trovida. Prilikom bajramski sastanka u Starom Majdanu za ovu godina K 4"— mjesto K 2'40 (za nečlanove) a K 2 — mjesto K F20 za članove, težake, talebu i 'u musi. kiraethani sakupljeno je na predlog Derviš učenika. age Sarića za »Firdusov mearifski fond« K 5'27. Mustafa ef. Pehlivanović iz Goražde sakupio je potvrde — darovi. za ovaj fond K 13T3 a darovaše: po K 1*— Mićo Mi„Zrno do zrna pogača”. ćević trgovac, Risto Jovanovid, Adurahman ćehovid, Hamid ef. Herenda muallim, Josif Damjanović, N. N., Asimbeg Miralem iz D. Vakufa poslao je »GajN. N., po 50 hel.: N. N., po 70 hel. Stjepan H. Vu- relu« 41 K 86 helera. Od te svote je Alibeg Rustanković krojač i Jefto Petrovid cipelar, po 60 hel: Ru- pašić iz l’rusca sakupio u istom mjestu 23 K 42 hel. dolf Gaorupid, po 50 helera Dimitrije Rudujevid, po Priloge darovaše: A. Rustanpašić 2 K, Sabit Terzić 40 hel. Vaso Mitrović cipelar, Hilmija Harlač cipelar 1 K 20 hel., Ilasan Iladžić 1 K, Sulejmanbeg Čišić i Ibrahim Ferizović, te 20 helera Ahmed Sunjo 1 K; po 80 hel.: Derviš Cizmić, Sulejman Hamidović, cipelar. (Nustaviće se]. Ahmed Terzić i Asim Kišija 81 hel.; po 60 hel.: Ju- G ajretov g la sn ik . Firdusov mearifski fond. Javne �31 suf Terzid, Talib Dautovid, Tahir Terzid, Nazif Hadžalid; po 50 hel.: Hadži Nurija iAkif Hadžabid; po40 hel.: Hafiz Ahmedagić, Tahir Nehambarlid, Fehim Sofid, Avdo Sijamija, Uzejr Mehmedagid, Mustafa Dembovid, Nazif Skandro i Nazif Terzid; po 30 hel.: Zaim Hadžavdid, Arif Hubljar, Sulejman Dautovid, Mehmed Hadžavdid, Ago Kišija 24 hel.; po 20 hel.: Halil Skan­ dro, Salih Meškin, Hasan Kapetan, Ibrahim Kulaš, Redžo Helja, Mustafa Helja, Mustafa Mehmedagid, Alija Meškin, Muhamed Avdibegovid, Mustafa Heljo, Mula Karaosmanovid, Mehmed Huseinovid, Hasan Hodža Gjonlo, Hasan Nuker, Hasan Kanuža, Ar!f Silajdžija, Šalim* Meškin, Numan Mangrdžid, Mehmed Učhambarlid, Ibrahimaga Horić, Nazif Nuker, Edhem Kelid, Mustafa Smitraga, Ibraga Avdibeguvid, Esad Hadžavdid, Avdo Began Bedir Hamzid, Sefik Elkaz, Salih Hubjar i Ahmed, Elkaz. Mjesto bajramskih čestitki prijateljima i ahbabima darovaše: Alibeg Miralem 3 K 20 hel. i Asim beg Miralem 2 K. Ostatak gore pomenute svote je položio iz ka­ šica koje se nalaze u turskoj čitaonici br. 210. 11 K i 80 hel., te u kafani Idriza Verema br. 211, 1 K i 44 hel. Dakle u cijelosti iznaša, kako gore spomenusmo, 41 K 86 hel. A. Muminagid iz Čapljina sakupio je za »Gajret« 7 K 60 hel., koju je svotu i poslao. Priloge darovaše: Alijaga Muminagid 2 K; po 1 K 20 hel.: Ibraga Kapetanović; po 1 K: Ahmedaga i Hasanaga Muminagid, Bediraga Kudra, Mujaga Hadžosmanovid, te Muhamedaga Kapetanovid 40 helera. natlijskim i višim školama u Bosni i Hercego­ vini, u Austro-ugarskoj monarhiji i u višim vjersko-prosvjetnim školama u Kairu i u Turskoj. b) da daje materijalne pomoći mladićima musli­ manima iz Bosne i Hercegovine, koji se odaju valjanim zanatima ili žele, da se u zanatu usa­ vrše u Bosne i Hercegovini, u Austro-ugarskoj monarhiji ili u inozemstvu; c) da širi pismenost u narodu davanjem analfabetskih tečajeva; d) da podupire domaću muslimansku književnost; e) da osniva narodne knjižnice; f) da pomaže osnivanje anti-alkoholističkih i gim­ nastičkih društava. III. Sredstva društva. § 4. Sredstva društva jesu: a) prinosi članova; b) darovi i zavještaji; c) prihodi od r~bbe, što se prodaje pod društvenim znakom. § 5. Stalnu društvenu glavnicu sadržavaju: a) prinosi članova: dobrotvora i utemeljitelja; b) prilozi naročito za to odregjeni. Na ostvarenje društvenog zadatka troše se čla­ narine prinosnika, prihod od glavnice i ostali pri­ hodi. Društveni se imetak mora uložiti što sigurnije i koristonosnije. IV. Članovi društva. P R A V I L A ,,Gajreta“ pros vjetnog i kulturnog društva muslimana u Bosni i Hercegovini. I. Ime i mjesto društva. §. i. Društvo se zove „Gajret14. 2. Sjedište je društva u Sarajevu. Djelatnost društva preteže se na Bosnu i Her­ cegovinu i Austro-Ugarsku monarhiju. § II. Zadatak društva, a) § 3. Zadatak je društva. da daje materijalne pomoći muslimanima U Bosne i Hercegovine, koji uče u srednjim, za- § 6. Članovi su društva: a) dobrotvori; b) utemeljiteiji; c) prinosnici. 7Članom dobrotvorom postane, ko dade društvu najmanje 500 (pet stotina) kruna od jednom ili u 10 polugodišnjih obroka po 50 K ili ko pokloni društvu što je tolike ili veće vrijednosti. § § 8. Članom utemeljiteljem, postane, ko društvu dade 200 (dvije stotine) kruna od jednom ili u 8 polugo­ dišnjih obroka od 25 kruna. § 9. Ako član dobrotvor ili utemeljitelj ne plati' čla­ narinu u odregjeno vrijeme, odbor će ga opomenuti, da zaostatak plati u roku od 2 mjeseca. Ne plati !i ni nakon ove opomene gubi članska prava, a uplaćeni se novac prilaže glavnici. (Nastaviće se) �32 Ma.in rjiacnmt. efendije, sa glavnim urednikom lista „Tanina Husejin Džahidom. Protiv Em rulaha odavno postoji ne­ zadovoljstvo i ovih je dana njem u upućena jedna oštra interpelacija. A rn a u tsk i pokret. Arnauti još nikako nisu se sm irili i treba očekivati nove sukobe izmegju njih i vojske. Najnovije je to što su nekih 2000 Arnauta oružani sklonili se u planine okolo [Dibre. Turskim Šale i dosjetke. vlastima, koje su zahtijevale predaju oružja i obeća­ U jednom pozorištu za vrijeme prikazivanja Šekspirovog vale amnestiju i lijepo postupanje u buduće, odgovo­ „Rikarda III- , u onom trenutku kada Rikard kliče: „Konja! Vonja za jednu carevinu!..." jedan sa galerije dobaci: rili su i postavili ovo zahtjeve: — Zar nije dobar i magarac? 1. Potpunu amnestiju za sve Albance osugjene — Dobar je, dobar je, uzviknu glumac, koji je prikazivao Rikarda — samo izvolite, dogjite! za političke krivice. . 2. Potpunu slobodu škola; slobodnu upotrebu — Jesi Ii ti odavno oženjen? — Ima već šezdeset i četiri godine. nacionalnog jezika i nacionalnog pisma. — Sto lažeš, brate? Kakve šezdeset i četiri godine!... To 3. Otvaranje sviju albanskih škola koje je vlada nije moguće! Pa koliko je onda tebi godina? — Pedeset i sedam. zatvorila i ukidanje smetnja za slobodu štampe. — Pedeset i sedam ti je godina! A ovamo si oženjen već Ovi zahtjevi jesu posljednji minimum Albanaca, šezdeset i četiri? Ti nemaš pameti! — Imam ja, brate, pameti, nego ti zaboravljaš, da se i oni izjavljuju, da, ako ih vlada ne usvoji u cjelini, ratne godine računaju duplo. oni će se boriti dokle ih traje jednoga. Ujutru probudi majka malog Mikicu i saopšti mu, da Uz ove prve idu drugi zahtjevi: škola gori. 4. Svi činovnici da budu Albanci po rogjenju. Mikica protrlja oči pa upita5. Upotreba albanskog jezika i pismena u vladi­ Je P već izgorio učitelj? nim školama. Je li, zlato, je I’ ti mama odavno otišla od kuće? 6. Da se stvore Zemljoradničke, zanatske i trgo­ — Prije dva šahta. — A gdje je to otišla? vačke škole na aibanskom jeziku u svima glavnim — Kod komišnice na — deset minuta. varošima. 7. Prihodi državni iz Albanije, da budu upotrebljeni u samoj zemlji, na puteve, željeznice, škole, Poruke i odgovori uredništva. sudove i tako dalje/ 8. Da se osnuje zemljoradnička banka. N. K. TRAVNIK — Vaša pjesm a »Snijeg« ne može 9. Da se ohrabri unošenje stranih kapiUla, ali biti objelodanjena, jer je i suviše slaba stvar. da se time ne potpomažu strane propagande. Više čitajte,' a za sada — manje pišite ! Svuda je ovaj zahtjev proizveo dubok utisak i AXEABy, EE1!. — Barny CTBap, Hn npn Hajćo.’noj ovo je prvi put, da Albanci traže nacionalnu autono­ BO.'bir, He MoaeeMo ynoTpujc 6iiTii, jep hh cuaceoM Hn miju. Ova ideja izgleda da je uhvatila dubokog koroćpaAOM n e 3acviysKyje 0Hy Aanry6y, Kojy 6a cmo jena megju Albancima. Mopa^n ynnHUTn npenncyjyliH Bam ojiobkom nnSituacija u Turskoj. Stranka »Jedinstvo i Na­ cann p.vKonnc, n OMoryhyjyhn My c^aran>a. predak« imala je juče pod predsjedništvom vogje ĆAZIMU — Primili smo sve u redu. Učinićemo prem a parlamentarnog kluba Hahlbeja jednu vrlo živu kon­ Vašoj želji. Gltdaćemo da Vam so po moguć­ ferenciju, na kojoj je rješavano o položaju vlade. nostima stvar povoljno riješi. Pisaćemo Vam u Neki članovi stranke bili su mišljenja, da se svi svemu zasebno. Zdravo! nesposobni ministri zamijene odmah sposobnijim J. K. — I ako se s Vama načelno potpuno slažemo, kandidatima, dok su drugi zahtijevali, da se prvo ipak ne možemo uvrstiti u »Gajret«. Jer »Gajupute interpelacije ministrima sa kojima nisu zado­ ret« je vanstranački list, pa nećemo da u njega voljni, pa da im se izjavi, nepovjerenje ako njihova unosimo partaičnosti ni u jednome pitanju. Selam I objašnjenja ne budu zadovoljavajuća. ŠEFIKU — Vaš članak ne možemo uvrstiti, osim U toku debate, arnautski poslanici najoštrije su drugih i iz toga razloga, što je pisan olovkom. napali na ministra unutrašnjih djela prebacujući mu ŠEFKIJA — Stvar je slabo obragjena, pa ne možemo njegovo neuputno držanje i zahtijevajući, da se on uvrstiti. zamijeni. Ali je najinteresantnija verzija kružila jutros, G. G. SARADNICIMA. — Molimo poštovane saradpp kojoj je n i toj konferenciji riješeno da se iz nike, da nam radove šalju čitko — mastilom - stranke isključi svaki poslanik, koji glasa u korist i samo na jednoj strani pisane. vlade. Tim nezadovoljstvom poslanika, uzdrman je Apelujemo Da svu braću i sestre, koji se ma položaj vlade. u kom pravcu perom bave, da nas u našem R ekonstrukcija kabineta. Po saznanju iz vla­ radu pomognu, kako bi smo od »Gajreta« stvorili dine parlamentarne grupe, u javnosti je izbio glas o pravu narodnu knjigu, pristupačnu svima sloje­ zamjenjivanju sadašnjeg ministra prosvjete, Emrulah vima našega milleta. Za uredništvo odgovara: Osrann Gjikić, - Islamska dion. Štamparija. - 3a ypeABnniTBO OAroBapa: Ocnau 'buniti,. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/c87fad27f64a878cd8becc40f178fd39.pdf 4a2182da1c2bf52db0b7cfee306fcede PDF Text Text BPOJ 3. BROJ rOJIUIA 1T. GODINA TajpeT Gajret JIHCT 3A 4PyniTBEHE nOMOBE H 3A IIAPO AHO nPOCBJETiHBAHuE. LIST ZA DRUŠTVENE PO­ SLOVE I ZA NARODNO PROSVJEĆIVANJE. H3JA3H CBAKOr 1. u 15. -------y MJECEIJSL------- IZLAZI SVAKOG l . i 15. -------U MJESECU.-------- Bjacmifc: apyuiTBO ,,r;tjpei“. - VpejBim: Ocm.ih 'L iii.-iiI.. — Vlasnik: Društvo ,,Gajretw. - Urednik: Osinan Gjikić. CAPA.IEUO, 1. februara 1911. — vrr-, >. \ U n je H a j e h ct y : sa liociiy h XepneroBnuy n AjCTpoyrapcKy Moiiapxnjy, sa M.ianoBe, Tavie6y, y<iemiKe u t O/KBko 2 K, s a l i e u i a n o B e 4 K ro;inuin.e. 3 a cbb ocTajie seM.i.o 10 (JipanaKa. tIoje,inHn opojeBH cT ajy 20 Hen-iahena ce nncMa ue npmiiajy, pyK onncir ce ne Bpafcajy- — IIpernjiaTa ii pyKonncii iua.i.y će hu a^pecy: „l'ajpeT1* — Capajeso. » — SAItA.IEVO, 1. <(>c(>pyapa 1911. C ijen a je lis tu : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 2 K, za n e č la n o v e 4 K godišnje. Za sve ostale zemlje 10franaka, Pojedini brojevi staju 20 hol Neplaćena se pisma ne primaju, rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na adresu: „Gajret" — Sarajevo. Narodna dobrotvorka. - > Prije nekoliko dana krenula se. je od jedno *i- j~*>t staro i skromne kuće u čefdžik-mahali jedna ‘ A) • Juk>skromna dženaza, koja je uobičajenim znacima pokazivala ženskog mejita, no koja svojom kromnošću nije pokazivala, da je morhuma ve­ lika dobrotvorka svoga^ naroda. To je bila dženaza Zulejhe hanun.e udove . (f* iSJ ikJ j iza Mehage Softića, a kćeri rahm. Muhamedage j a i j l cU—• j k ; ^ jk ’j«-' j Jj ’ ‘J U d clc *tImširije, koja je u svojoj 7o. godini života ovaj varljivi svijet zamijenila boljim i lijepšim. dlC±A ji+>' b f 9. j-a. 1* j ->>»_)' Jlc No i ako je ova dobrotvorka svoga naroda > * •/» / Uj jj* sa ovoga svijeta otišla, da se više nikad ne jč~} ^ vrati, ipak je ostavila iza sebe svoje ime, koje j UIJLj 1 <«1 lillL <-15j će još dugo i dugo živiti i biti u narodu sa a oVU* j a / f^.Jl poštovanjem spominjano, a duši nosioca toga J a f l *A A i L»_y j imena godinama i vijekovima biće predavani rahmeti od blagodarnih muslimana. Hiljade i t _/■'» ^C^dJjbl Ij I ^V^ai j.SA.A?-! hiljade toplih dova šiljaće se Svevišnjem Stvo­ ^U:—1 j ^ j U l c )sritelju za dušu njezinu* i ta duša će na Ahiretu lahko dati dževaba, je r će Svevišnji i milostivi jL i j J l—j* lak' C j j j l Stvoritelj uslišati molbo svojih robova, i dušu ^ y>Zt f i n jV y l^ jU jj* velike dobrotvorke afv i magfiret učiniti, jC i 1 jf-'i * 1 - ^ y ) j X 1 jU»ctŠl Blago njojzi ! Rahmotli Zulejha i njezina sestra Hašema su prije nekoliko godine zavještale svoju kuću i bašču u vrijednosti od 200.000 kruna na dobrotvorne svrhe. Oni su to svoje imanje uvakufile i naredile, da se iz čista prihoda toga vaki fa imade davati */» »Gajretu« a V« ^ en‘ cjlLM 4»yt j ' g.)-*-? ^ *!*• • h j)\ 1^3' i �Kad je ovaj virus već jedan put unišao u. orga­ skom m ektebu na H ridu, čime će se ovim dvjem a ustanovam a pružiti znatna potpora. Od nizam, ništa ga ne može odatle istjerati. Njegovo dje­ ostalog prihoda se p ak imaju davati potpore lovanje postaje fatalno i s vremenom proizvešće pot­ punu transformaciju. sirom ašnoj ženskoj djeci u mektebima, te klati A što se tiče položaja koji Islam zauzima prema ku rb an i učiti hatm e. našoj civilizaciji, treba ga sa dva gledišta promatrati. Smrću rahm . Zulejhe hanum e polovica Islam se može uzeti u smislu od ukupnog broja toga im etka je dakle postala izvršiva prem a najraznovrsnijih naroda i rasa koji pripadaju Islamu, zavještanju m erhum inu, te će se prihodi ovog a može se uzeti i kao vjera, čini mi se da je jasno, dijeli odmah počete upotrebljavati u odregjene da će islamski narodi morati ući u brzac moderne ci­ vilizacije; to čak čine neki od njih bilo znajući ili svrhe. D rugu polovicu će pak druga dobro­ nesvjesno. < )"---- **’ tvorka — njezina sestra — za svoga života Bujica moderne civilizacije nesavladiva je, koji uživati. bi htio da joj se opre, pada za uvijek pod njom saBilježeći ove redove »Gajret« s ponosom trven. To i brojni dalekoumni i naobraženi Muslimani ističe ove rodoljubive činove ovih plemenitih razumiju i za njima se povodi veliki broj njihovih sestara, pa rahm etli Zulejhi hanumi predaje od zemljaka na put modernog napretka. —f Sa vjerskog gledišta je položaj sasma drugčiji. srca rah m et, a njezinoj sestri želi da joj Sve­ Islam kao vjera imala je istu sudbinu kao i kršćan­ mogući dade zdravlja i rahatluka. stvo^ njegova se povjest povodi istim uvjetima za U ovaj prim jer rodoljublja, pobožposti i ''kršćanstvom. Kao i kod kršćanstva tako i Islam imao svijesti trebali bi se ugledati i mnogi drugi je brojne pokušaje konzervatizma i liberaližma. Ako muslimani i muslimanke te ovakim dobričinim je kršćanska vjera osigurana sa neograničenom bu­ djelim a svome rodu učiniti •ftobra, svoje im e dućnosti u razvoju i trajnosti, tako je isto i Islam. Islam je jedna od triju velikih monoteističkih vjera i ovjekovječiti i svojoj duši steći selam eta ! izgleda da su ove vjere neuništive, promjenjive bez sumnje, ali vječne u svom principu. Islamsko pitanje. Ja mnogo dobra držim do same vjere Islama, Ed. Montet, rektđr genevskog univerziteta držao koja je kao monoteistička primljena u mnogim naro­ je u pariškoj »College de France* konferenciju o sa­ dima Azije i Afrike. Bio sam često u odnošajima sa dašnjem stanju i budućnosti Islama. U razgovoru sa muslimanima, većinom arapskog i berberskog pori­ dopisnikom »Siecle“-a rekao je spomenuti učenjak ovo: jekla i sačuvao sam dragocjene uspomene o tim od­ »Ja mno£o držim do sadašnjosti i budućnosti nošajima. Ja duboko štujem naobražene Turke i EgipIslama i dopustite, mi da Vam na Vaše pitanje dadem ćane s kojima sam u dodir dolazio, čak megju njima više odgovora, jer nam se Islam prikazuje u različitim imam izvrsnih prijatelja sa predanom odanošću. Osim položajima. toga mnogo držim do prijateljstva koje sam stekao Najprvo, što pobugjuje pažnju onih, koji se inte- sa skromnim sljedbenicima Islama: Faslijama naročito. resuju pitanjem Islama, jest njegova sadašnjost. Islam­ Ovi Muslimani sa tako jednostavnim i čudnim ski svijet se krivo osugjuje zbog nekretanja, dok se životom, kako ih mi zamišljamo, su sačuvali kult če­ on danas nalazi u svestranom bugjenju. To je svijet stitosti prvoga reda, kojega mi bez svake suinrje' koji se kreće: Turska, Egipat, Perzija, s jedne strane, puno štujemo, ali kojega u praktičnom životu često gdje se jasno manifestuju želje za napretkom i za zabacujemo; htio sam reći o vrlinama gostoprimstva svjetlom, dok s druge strane Muslimani u engleskim, apsolutne vjernosti, te potpunog prijateljstva. franceskim te nizozemskim kolonijama osjećaju da ih Imao sam u službi Fasi ija, koji su u vrlo teškim iste potrebe nagone, da traže više naobrazbe, više slučajevima dali potpun dokaz neograničene odanosti znanosti i slobode. i ja ih nikad zaboravio nisam. A šta sam ja njima Alj, upitaće me ko: da li su u drugim - dijelo­ bio? Jedan stranac jedan kršćanin, ali stranac i kršća­ vima Islama osim Turske, gdje je revolucija osnovala nin, koji je postao njihov prijatelj. Još jednu riječ da novu stazu politike, samo maglene aspiracije nečemu završim ovaj razgovor: boljemu ? Duša Islama (pod ovim vjeru razumijem) je teško Ja ne držim. Po mom mišljenju kao da je islam­ shvatljiva (difficile a penetrer), ali za one koji znaju ski svijet nakalemljen jakim virusom, koji djeluje po doprti do nje i ugrabiti je, ovaj je duh lijep i zano­ svima njegovim dijelovima. Ovaj je kalem moderne san, privlačiv. Kad je jedanput uhvaćen, ništa ne civilizacije »naše«, koja se nameće svim narodima, može u Vama izbrisati utiska dobivenog, ništa Vas ma kakova im bila budućnost, ma kakovu imali ili od njega ne može rastaviti.14 kakovu imadu sjajnu civilizaciju. S francuskog: Asaf, �Karanfilaga: U proljeće... U proljeće, Kad procvate cv’jeće I u'travi Ljubica zaplavi, A rudine, Gajevi, planine Zaore se, Pjesmom probude se, — Ja ću, mome, U naručju tvome Umirati, Slatko uzdisati...Teške jade Moje duše mlade, Bolovanje, Tugu i uzdanje Pričaću ti, Pa ćeš, diko, čuti, Šta me tišti, Sa šta srce pisti, Šta sve želi, Čemu se veseli, Sa šta strada I čemu se nada! f A ti mlada Primičeš se rada Srcu mome, Ljubimčetu svome, Tetošiti, Meni biseriti, Ljubiti me, Na grud priviti me — Neka cvate Moj život uza te, Ko cvijeće U rano proljeće . . ------ Hazim Muftić — Tuzla. Dvije hićaje. »Svome zlu traži uzrok u svojim djelima« • • I. Nekakav Šejh pošao sa nekoliko svojih murida da prohoda po svijetu. Kad su došli u jedan grad zateku u njem, kako nekakav čovjek prodaje konja, ali za vrlo neznatnu cijenu. • Šejh obigje i pregleda konja i begeniše ga. Ali prije nego se odluči na pazar, upita prodava­ oca, šta je uzrok, te mu je konj na onako niskoj cijeni? Pošto se vlasnik morao pri prodaji držati Šeriata, to kaza mahane svoga konja: — Nije pouzdan: gdje treba goniti, ne će da goni, a gdje treba bježati, neće da bježi, eto, to je uzrok, što ga prodajem i što mu ne mogu dobrog mušteriju da nagjem! Kad Šejh ču ove mahane, reče: — Kad je taki, onda ne treba ni meni; pa da mi ga pokloniš, ne znam šta bi s njim! Iza toga se približi jedan Šejhov murid, obagje i on oko konja, pregleda ga i najkašnje mu šapnu nešto na uho. Kad je murid šaptao konju na uho, ovaj je ne­ koliko puta kimnuo glavom, kao čovjek, kada nešto odobrava ili priznaje, a onda ga onaj murid pod nje­ govim mahanama za onako nisku cijenu kupi i na­ stavi put .zajedno sa svojim društvom. . Šejh se svom muridu čudio, što je kupio "onakog konja, a ovaj se tješio, nadajući se, da će se konj popraviti. Kroz kratko vrijeme Šejh je bio pozvan od više vlasti u rat, a on povede i sve svoje muride. Muridi se naoružaju i pojašu svoje konje, a s njima je bio i onaj sa konjom pod mahanama. Nu kad je bilo u okršaju, konj pod mahanama nije više bio pod mahanama: gdje je trebalo goniti, *on je vrlo dobro gonio, a gdje je trebalo bježati, on je vrlo dobro bježao, čemu su se ostali muridi vrlo čudili. Kad se rat svršio, upita Šejh svoga je uzrok, da je njegov konj sada onako dobar? — Kad sam ja ono ovoga konja htio kupiti, najprije sam ga na uho šapćući upitao, biti u redu onda, kada ja budem bio u pravom božijem putu i kad se budem potpuno držao Šeriata, a on mi je onda odgovorio da hoće — razjasni murid svome društvu. II. U nekom gradu živio jedan Šejh i imao sin­ čića od jedno desetak godina, koji se rado igrao na sokaku. Onim sokakom, gdje se je mali Šejhović igrao, prolazili su vodonoše noseći vodene mjehove na sebi. Nestašni dječak smisli sebi ugodnu zabavu po­ moću mjehova, te nagje dugačak štap, zašilji ga na vrhu i sjednuvši pred kućna vrata, stane dočekivati vodonoše, pa kad ujagmi, da ga koji ne gleda,bočne svojim šiljkom u njegov mijeh i tako mnogu kožnatu posudu prodre. Vodonoše se ljutile, ali pošto je stari Šejh ve­ liki ugled u gradu uživao, to se svijet stidio potužiti mu se na njegova sina, nego se sirote vodonoše do­ govore, da kraj Šejhove kuće prolaze brzo, da tako mognu umaći dječakovu zulumu. murida,šta h �36 A dječak je i nadalje uživao u jagmenju pro- Oh! kad bi sada vihor, ii' kakva džinovska sila badanja tugjih mjehova. Tamo nas odn’jela snažnim zamahom svoga krila Ali pošto se zlo ne može za dugo snositi, to i Bezglasno, — tu dok stojimo . . . strpljivim vodonošama dogorje do nokata, te se jed­ P e rv in : noga dana zdogovore i odu Šejhu, pa mu se potuže Piće, čija zagasita mekana privla­ na postupak njegovog sina. čim ljepota odaje veselost i zudovolj• stro . . . linčujući na lice svog blijedog Šejh sasluša vodonoše, začudi im se što mu ovo ljubavnika svijetli ironički pogled, pun nijesu odmah kazali, a na koncu im obeća, da će on osmjeha i svježine: tu stvar urediti. — Pjesničko maštanje tvoje! . . Sada Šejh nije odmah zvao djeteta sebi, nego Zašto; zar tu nam je ru ž n o ? ... ode u harem i nagje dječakovu mater. Seha: — Dobro se razmisli, jesi li šta proti Šeriatu — Ne, nije. Tek oko moje uradila, kad si bila sa sinom trudna! — reče Šejh ženi. Kroz tminu gleda život zemaljskih bića sviju . . . Žena poče misliti, pa misli, misli, dok se nečemu A ja bih htio — kad mi čuvstva u srcu vriju —, ne dosjeti, pa poče: Obzorju poleta moga da nigdje nema kraja; — Sjećam se, da sam jednom sjedila kod te i Htio bih, da moje čežnje i aška moga raja te komšinice, kod koje sam vidjela jedan čitav parto- Granice u beskraj sežu ko ovaj svemir š ir i.------kal (naranču) na rafi. Ja sam bila zaištahila na onaj Da dvije ruč ce nježne, sa kojih pelud miri . . . partokal, ali me je bilo stid zaiskati. Zato sam jag­ (Uhvati je za ruke i ljubi joj vrhove prstića.) mila priliku, pa kad god komšinica što god, iz sobe Jest, ove pamučne ruke, rumene ruke ove izagje, a ja dohvatim onaj partokal probodem ga sa Da mojoj mašti i duši otvore svjetove nove bašlijom, pa po malo mu ispijam sok. To toliko I novi duboki svemir beskrajne slasti i sreće! . . . znam, da sam učinila proti Šeriatu, jer sam bez izuna ' (Pripivši se čvršće uz nju.) tugju stvar štetila! Pa ja sakriven u svjetlost, što s tvoga tijela teče, — Vidiš, da imaš pri duši lugjeg haka; idi od­ Da c’jelom sv’jetu se smijem. — U mraku, koji se svio mah toj komšinici, pa se 's njom nagodi: bilo da ti Nad život zemaljski . ._. halali, bilo da joj prtokol platiš! — reče Šejh. P ervin: Komšinica se je čudila govoreći, da ona za to (Pričinjajući se, da ga ne čuje.) nije ništa znala, da bi joj ona rada bila još ‘onda poklonila onaj partokal, da ga je zaiskala i sad joj — Eno, oblak se rastupa tjo! drage volje sve halaljuje. Ne znam, kolko već dana sunce se vidjelo nije! Poslije toga dječak nije više imao volje proba­ Seha: dati mjehove. (Trudeći se, da na usnama naslika jedan nježan osmjeh,) — Ah, ti zapovjedi samo, sunce će odmah da sije! ■ (Ozbiljno) Teufik Fikret: Seha i Pervin. (Mašta i Istina.) Spokojna i mirisava borova šuma pod oblačnim aprihkim nebom . . . K roz šumu rodi širok i dugačak put, koji se vijuga i na koncu cjeliva beskrajne uzbi­ bane usne jednog plavog umorenog mora . . . . Svaki zakutak šume: tamni guštak i providni proplanak ili je skrovište jedne nemirne misli, koja ispituje, ili je ročište dviju duša, što čeznu . . . Svuda tišina, sve mi­ ruje . . . Katkada po dvoje — troje, a katkad i po­ više muških i ženskih bića teškim koracima prolaze putem i iščezavaju megju drvećem . . . U jednoj sjeni blizu puta Seha i Pervin sjede zagrljeni zagrljajem čežnje i ljubavi. . . Seha: Etirna sentimentalna narav . . . . Na blijedom čelu, pokrirenu razbacanim pramovima duge otvoreno-žute boje, po­ čiva mu duboka sjeta . . . Plave oči, koje mu ispod čela tužno gledaju - • kao da plaču, — usadio je u jedan oblačak, što se poput 8niježnog brežuljka ukazuje izmegju stabala. Govori u zanosu: — Gle, nije daleko tamo, do onog brežuljka gori, Što se bijeli i sjaji! . . . Ondje su vilinski dvori.------ A1 šta sam htio reći ? . . . Da, pokraj ljepote tvoje Ja ozgor zemski bih život gledao ko rajske boje I slušo njegove zvuke ko glazbu dalekog mora. Promatrat nisku zemlju s oblačnih bijelih dvora: To mi je najveća želja! (Približivši joj se više.) A1 ta bi želja mi bila Tek iluzija pusta, da tebe nije, o mila! P ervin: (Usiljenom ljubožljivošću čvrsto stisnuvši Sehaovu ruke, koje dršću.) — Dijete ! . .. Seha: — Zar sam baš dijele? (Veselo u zanosu.) Gle, ti mi se smiješiš sada! . .. 0 smij se! Prijaznost tvoja na duh mi ko balzam pada Ona je Božija m'l> st, štono me sred mojo sjete Opija djelinskom srećom . . . �37 Pervin: — Ti zaista si dijete! (Pokazujući oblakove, što su sc počeli svijetliti, obliveni zad­ njim sunčanim tracima.) Gle, ono oblačje rujno nijemim nam jezikom zbori: »Dosta je djetinjstva vašeg!® —; a strast oko nas gori I žudeć sastanka našeg, ko vrelo more buči. — Ta tvoja čudna narav ljubomornošću me muči. Zašto se ne ljubimo? Seha: 1 zadnjim prosiplje trakom žute mrtvačke boje Viš mrkih čempresa, štono šapuću bolove svoje; A kad se čarobna luna polako na nebu javi Ko tužna bolesna djeva, a prostor svemirski plavi Utone u san vilinski; — i kada sedefli sjene Po zemlji prostru stabla, a one zvjezdice snene Izniknu na horizontu, nevine ko kapljice rose, Draškajuć poljupcem tajnim prirodi usne i kose; Oh, tada u tome gaju da mi šećemo sami I rastanemo se onda bez glasa u amber — tami! . . . (Začugjeno i uzrujano.) Pervin: — Kad mi se ne bi, mila, Ljubili, kod mene ljubav vječno bi prezrena bila! - Ah, nije l' ovo ljubav, onda se ljubavnih spona Oprezno čuvajmo, jer je vrlo opasna ona; Njen teret duši mojoj ko teško gvožgje bi bio . .. (Uvrćući prstićima okrajke svoje svilene koprene.) (Nakon male stanke.) — A zašto rastati se? Ko na to sili nas, je li? (Pokazujući prstom dva goluba, što stoje na jednoj grani) Gle one golube nježne; zar bi se rastati htjeli? Dok cio svijet se g rli.. . (Iza tih riječi'Pervin ostavi Seha'a, i zabavlja sc sa prolazni- -cinia. Oni je sa udivljenjem promatraju, a ona se na njih smi­ Al’ zašto da o tom zborim i zašto uzdah bih vio? Ljubav bez cjelivanja — zar to je baš ružno, je li? . ješi. Mnogom prolazniku pogje u susret, pa ga zadrži i s njim se prpošno razgovara.) 0 daj mi, daj mi to kaži! Seha: Pervin: — Mi bi se rastali, rekoh; Ta nije. K» t'^ito veli? 1 od sveg daleko svijeta vr’jeme bi ostali neko. A1 proljet ljubavi treba da gori u žaru i vatri; Ja ne znam, da li ti shvaćaš rastanak ljubavnih bića: A naša ljubav je, dijete, što vazda sanjarski snatri. To ti je slatka čaša, slagja od svakog pića! Nije li? .. . (Zatvorivši malko oči, cijelim svojim ženstvom.) Posve je tihav, .. kad malo življa bi bila Seha (Prateći zanosnim pogledom jedan oblačak, što polako plovi nebom.) — I sjetna ko ono čedo nebesko, bijelih krila!. . . Ja suzu i sjetu tražim u svemu, što me kruži, Na licu svake stvari, htio bih, da tuga tuži. Tuga i moja duša imaju srodnosti nešto. (Filozofirajući): Posve je jasno, da ovo bolest je neka; al tešto: Bez bola ne bi života ćutjela duša moja, Jer u snu nikad se ne da odredit života boja .. . (Opisuje.) Daleko jedno od drugog, daleko od stvari sviju I od svog »Ja« daleko . . . Ah, čudna čuvstva mi vriju U istančanoj duši! — — — Tad ja bih u ekstazi Opojen velebnom tugom lepršo po »ml’ječnoj stazi«. A i ti čezneš ljubav ovakih tonova i boja; Zar ne, o lijepa momo!? . . . Pervin: (Hladno.) — Pjesnička maštanja tvoja!. . . S eh a: (Iskrenim priznanjom.) — Jest, ja ću žrtvovat vazda javu šancima l’jepim. — Ah, katkad izvan sebe lutam, ludujem, strepim! Zaista, ja vazda trebam svetog bola i sjete Još davno, dok bijah d’jete tu bolest duša mi krila 1 u tom bolu ljubim nevino kao dijete.------I ta mi bolest katkad životu ko teret bila. Blijeda jesen cvati u vrtu čežnje mi duge; Al kadgod vizije tajne prolaze kroz noći moje, 1 ja bio želio sada beskrajne šume i luge, Poletnom sjetnom mi srcu najslagja zabava to je. Gdje golo drveće strši, pokisla lišća i granja Predstavi sebi sliku, o kojoj malo prije ti zborih: I potok gdje mali teče; vodopad suznih sanja; Poslije rastanka mi bi našli se opet u gori Ah, ja bih htio, da se tek jedna čuje žica Viš jedne samotne rake, a to je tužna raka, U šumu uvehlog lišća i pjesmi krilaiih ptica; Gdje djevičanstvo moje spava u miru mraka . .. U svemu sevdaha dragog da plač se jesenski ori . . . Ah, u tom snenom miru mi bi dršćući, tada (U ekstazi grozničavo pohrli prama Pervini, koja se počela od Slušali akorde tajne, što grob ih u pjesmu sklada. njeg udaljivati.) 1 plakali bi suze; ah, spokojna je suza Ljubavnog rastanka simbol, biser božanskih muza! — Da tamo nas dvoje samih, gdje goli visoki bori A i ti čezneš ljubav ovakih tonova i boja; Bacaju drhtave sjene, šećemo: vizije bone, Zar ne, o divna curo ?!. .. Gledajuć, kako sunce za obzor daleki tone (Naglom promjenom): �36 A dječak je i nadalje uživao u jagmenju probadanja tugjih mjehova. Ali pošto se zlo ne može za dugo snositi, to i strpljivim vodonošama dogorje do nokata, te se jed­ noga dana zdogovore i odu Šejhu, pa mu se potuže na postupak njegovog sina. Šejh sasluša vodonoše, začudi im se što mu ovo nijesu odmah kazali, a na koncu im obeća, da će on tu stvar urediti. Sada Šejh nije odmah zvao djeteta sebi, nego ode u harem i nagje dječakovu mater. — Dobro se razmisli, jesi li šta proti Šeriatu uradila, kad si bila sa sinom trudna! — reče Šejh ženi. Žena poče misliti, pa misli, misli, dok se nečemu ne dosjeti, pa poče: — Sjećam se, da sam jednom sjedila kod te i te komšinice, kod koje sam vidjela jedan čitav partokal (naranču) na rafi. Ja sam bila zaištahila na onaj partokal, ali me je bilo stid zaiskati. Zato sam jag­ mila priliku, pa kad god komšinica što god iz sobe izagje, a ja dohvatim onaj partokal probodem ga sa bašlijom, pa po malo , mu ispijam sok. To toliko .znam, da sam učinila proti Šeriatu, jer sam bez izuna tugju stvar štetila! c ^ 7— Vidiš, da imaš pri duši lugjeg haka; idi od­ mah toj komšinici, pa se s njom nagodi: bilo da ti halali, bilo da joj prtokol platiš! — reče Šejh. Komšinica se je čudila govoreći, da ona .za to nije ništa znala, da bi joj ona rada bila još ‘onda poklonila onaj partokal, da ga je zaiskala i sad joj drage volje sve halaljuje. Poslije toga dječak nije više imao volje proba­ dati mjehove. • Oh! kad bi sada vihor, ii’ kakva džinovska sila Taino nas odn’jela snažnim zamahom svoga krila Bezglasno, — tu dok stojimo . . . P e rv in : Piče, čija zagušila mekana privla­ čila ljepota odaje veselost i zadoeoljstro . . . Bacajući na lice svog blijedog ljubavnika svijetli ironiiki pogled, pun osmjeha i svježine: ■ — Pjesničko maštanje tvoje! .'. Zašto; zar tu nam je ružno? . . . S eh a: — Ne, nije. Tek oko moje Kroz tminu gleda život zemaljskih bića sviju A ja bih htio — kad mi čuvstva u srcu vriju —, Obzorju poleta moga da nigdje nema kraja; Htio bih, da moje čežnje i ašku moga raja Granice u beskraj sežu ko ovaj svemir širi. — — Da dvije ruč:ce nježne, sa kojih pelud miri . . . (Uhvati je za ruke i ljubi joj vrhove prstića.) Jest, ove pamučne ruke, rumene ruke ove Da mojoj mašti i duši otvore svjetove nove I novi duboki svemir beskrajne slasti i sreće! . . . ' (Pripivši -se čvršće uz nju.) Pa ja sakriven u svjetlost, što s tvoga tijela teče, Da c’jelom sv’jetu se smijem. — U mraku, koji se svio Nad život zemaljski . P e rv in : (Pričinjajući se, da ga ne čuje.) — Eno, oblak se rastupa tjo! Ne znam, kolko već dana sunce se vidjelo nije! Seha: (Trudeći se, da na usnama naslika jedan nježan osmjeh.) — Ah, ti zapovjedi samo, sunce će odmah da sije! (Ozbiljno) Teufik Fikret: Seha i Pervin. (Mašta i Istina.) Spokojna i mirisava borova Šuma pod oblačnim aprihkim nebom . , . K roz šumu rodi širok i dugačak put, koji se vijuga i na koncu cjeliva beskrajne uzbi­ bane usne jednog plavog umorenog mora . . . . Svaki zakutak šum e: tamni guštak i providni j/roplanak ili je »krovište jedne nemirne misli, koja ispituje, ili je ročište dviju duša, što čeznu . . . Svuda tišina, sve mi­ ruje . . . K atkada po dvoje — troje, a katkad i po­ više muških i ženskih biča teškim koracima prolaze putem i iščezavaju megju drrečem . . . U jednoj sjeni blizu puta Seha i Pervin sjede zagrljeni zagrljajem čežnje i ljubavi . . . Seha: E tirna sentimentalna narav . . . . Na blijedom čelu, pokrivenu razbacanim pramovima duge otvoreno-žute boje, po­ čiva mu duboka sjeta . . . Plave oči, koje m u ispod čela tužno gledaju -■ kao da plaču, — usadio je u jedan oblačak, što se poput sniježnog brežuljka ukazuje izmegju stabala. Govori u zanosu: — Gle, nije daleko tamo, do onog brežuljka gori, Što se bijeli i sjaji! . . . Ondje su vilinski dvori.------ A1 šta sam htio reći ? . . . Da, pokraj ljepote tvoje Ja ozgor zemski bih život gledao ko rajske boje I slušo njegove zvuke ko glazbu dalekog mora. Promatrat nisku zemlju s oblačnih bijelih dvora: To mi je najveća želja! (Približivši joj se više.) A1 ta bi želja mi bila Tek iluzija pusta, da tebe nije, o mila! Pervin: (Usiljenom ljubožljivošću čvrsto stisnuvši Sehaove ruke, koje dršću.) — Dijete ! . . . Seha: — Zar sam baš dijete? (Veselo u zanosu.) Gle, ti ini se smiješiš sada! . .. 0 smij se! Prijaznost tvoja na duh mi ko balzam pada Ona je Božija rnT st, štono me sred moje sjete Opija djelinskom srećom . . . �37 Pervin: — Ti zaista si dijete! (Pokazujući oblakove, što su se počeli svijetliti, obliveni zad­ njim sunčanim tracima.) Gle, ono oblačje rujno nijemim nam jezikom zbori: »Dosta je djetinjstva vašeg!® —; a strast oko nas gori I žudeć’ sastanka našeg, ko vrelo more buči. — Ta tvoja čudna narav ljubomornošću me muči. Zašto se ne ljubimo? Seha: I zadnjim prosiplje trakom žute mrtvačke boje Viš mrkih čempresa, štono šapuću bolove svoje; A kad se čarobna luna polako na nebu javi Ko tužna bolesna djeva, a prostor svemirski plavi Utone u san vilinski; — i kada sedefli sjene Po zemlji prostru stabla, a one zvjezdice snene Izniknu na horizontu, nevine ko kapljice rose, Draškajuć poljupcem tajnim prirodi usne i kose; Oh, tada u tome gaju da mi šećemo sami 1 rastanemo se onda bez glasa u amber — tami! . . ■. (Zafiugjeno i uzrujano.) Pervin: — Kad mi se ne bi, mila, Ljubili, kod mene ljubav vječno bi prezrena bila! --Ah, nije P ovo ljubav, onda se ljubavnih spona Oprezno čuvajmo, jer je vrlo opasna ona; Njen teret duši mojoj ko teško gvožgje bi bio . .. (Uvrćući prstićima okrajke svoje svilene koprene ) (Nakon male stanke.) — A zašto rastati s e ? Ko na to sili nas, je li? (Pokazujući prstom dva goluba, što stoje na jednoj grani ) Gle one golube nježne; zar bi se rastati htjeli? Dok cio‘svijet se grli . . . Al' zašto da o tom zborim i zašto uzdah bih vio? Ljubav bez cjelivanja — zar to je baš ružno, je li?0 daj mi, daj mi to kaži! (Iza tih riječi Pervin ostavi Seha’a, i zabavlja se sa prolazni­ cima. Oni je sa udivljenjem promatraju, a ona se na njih smi­ ješi. Mnogom prolazniku pogje u susret, pa ga zadrži i s njim se prpošno razgovara.) Pervin: Ta nije. Ko tf>to> veli? A1 proljet ljubavi treba da gori u žaru i vatri; A naša ljubav je, dijete, što .vazda sanjarski snatri. Nije li? .. . Seha: — Mi bi se rastali, rekoh; 1 od sveg daleko svijeta vr’jeme bi ostali neko. Ja ne znam, da li ti shvaćaš rastanak ljubavnih bića: To ti je slatka čaša, slagja od svakog pića! (Zatvorivši malko oči, cijelim svojim ženstvom.) Posve je tiha-. . . kad malo življa bi bila S eh a: A (Prateći zanosnim pogledom jedan oblačak, što polako plovi nebom.) — I sjetna ko ono čedo nebesko, bijelih krila!. . . Ja suzu i sjetu tražim u svemu, što me kruži, Na licu svake stvari, htio bih, da tuga tuži. Tuga i moja duša imaju srodnosti nešto. (Filozofirajući): Posve je jasno, da ovo bolest je neka; al tešto: Bez bola ne bi života ćutjela duša moja, Jer u snu nikad se ne da odredit života boja .. . (Opisuje.) Daleko jedno od drugog, daleko od stvari sviju 1 od svog »Ja« daleko . . . Ah, čudna čuvstva mi vriju U istančanoj duši!-------— Tad ja bih u ekstazi Opojen velebnom tugom lepršo po »ml’ječnoj stazi«. A i ti čezneš ljubav ovakih tonova i boja; Zar ne, o lijepa momo!? .. . P ervin: (Hladno.) — Pjesnička maštanja tvoja! . .. S eh a: (Iskrenim priznanjom.) — Jest, ja ću žrtvovat vazda javu šancima l’jepim. — (Naglom promjenom): Ah, katkad izvan sebe lutam, ludujem, strepim! Zaista, ja vazda trebam svetog bola i sjete Još davno, dok bijah d’jete tu bolest duša mi krila 1 u tom bolu ljubim nevino kao dijete.------I ta mi bolest katkad životu ko teret bila. Blijeda jesen cvati u vrtu čežnje mi duge; Al kadgod vizije tajne prolaze kroz noći moje, I ja bio želio sada beskrajne šume i Iuge, Poletnom sjetnom mi srcu najslagja zabava to je. Gdje golo drveće strši, pokisla lišća i granja Predstavi sebi sliku, o kojoj malo prije ti zborih: I potok gdje mali teče; vodopad suznih sanja; Poslije rastanka mi bi našli se opet u gori Ah, ja bih htio, da se tek jedna čuje žica Viš jedne samotne rake, a to je tužna raka, U šumu uvehlog lišća i pjesmi krilaiih ptica; Gdje djevičanstvo moje spava u miru mraka . .. U svemu sevdaha dragog da plač se jesenski ori . . . Ah, u tom snenom miru mi bi dršćući, tada (U ekstazi grozničavo pohrli prama Pervini, koja se počela od Slušali akorde tajne, što grob ih u pjesmu sklada. njeg udalji vati.) I plakali bi suze; ah, spokojna je suza Da tamo nas dvoje samih, gdje goli visoki bori Ljubavnog rastanka simbol, biser božanskih muza! — Bacaju drhtave sjene, šećemo: vizije bone, A i ti čezneš ljubav ovakih tonova i boja; Gledajuć, kako sunce za obzor daleki tone Zar ne, o divna curo ? ! ... �38 P e rv in : „Hajde sjutra k onom knezu Mihajlu, pa ga nasvjetuj, da o krsnom, imenu, o Lazarevoj, suboti, n e p i j u s v i iz j e d n e č u t u r e!“ — veli opet savjest. — Pjesnička maštanja tvoja! . . . — Čuješ kneže — jednoć ću ja knezu na samu A1 šta ćeš, kod mene danas vrijednost pjesmi pada. — daj, duše ti, to knjige kažu f svi' pametari, da ne valja, kad bio gdje pri krsnoj slavi reci narodu, da Prolaznici: (Začarani ljepotom Pervinom, stave se u polukrug oko nje.) ne piju svi iz jedne čuture (ploške)... Znaš, nemoj ti prvi!... — Dijete lijepo, pogji s naipa! Knez se zamislio. — Je li to k’o sud zapov­ P erv in : jedio? — pita on. ,,Da“. (Jedanput nemarnim pogledom omjeri Seha’a, koji je ukočen Poslije ga Lazarove subote pitam: nE kneže, poput mramora stajao, ne znajući, šta se oko njeg zbiva. Zatim ono...? Pervin pohrli prama prolaznicima.) — Mani, očiju ti. Došao ja kumu Mitru na — Eto me sada! . krsnu slavu. Zaposjelo tu sve ove naše čeljadi oko S turskog: Ćazim. sofre, pa ko na slavi: jede se i pije. Došla na me „zdravica", a ja... (smije se) počmem pričati, kako.se Ata Nerćes: čo’jek, pijući iz jednog suda može biva opoganiti od drugih... Uspomena sa sela. — Zdrav si kume! — viče meni kum Mitar mi­ Crtica iz dnevnika. sleći,^da sam ja ono u pijanstvu zborio. Bio sam tri godine u selu. Onamo megju onim Opet ja ponovim „ono", što ’no ti meni zbošumovitim bosanskim planinama, selo je — da, moje selo Rasavica. Samo je'teško tamo doći. Ja sam išao raše. — — Ma kume!.. Kume brate! — zapovijesno će iz varoši nekoliko kao gospbdift u kolima, a onda konjskim putem, pa uz brdo i daleko niz brdo, kako mi kum Mitar, zar ne ćeš s bratom, s kumom, pa me se ide, onako sam i ja išao.. NeobfČno mi bilo, da­ stane ljubiti... — Ama ljudi, vele tako pametari i učevne bome u selu. Poslije, kad se čovjek obikao vele­ gradskim trotoarima i varoškim ulicama, posutim knjige — velim im ja. — Aratos ti kume pametari! — kliknu ozbilj­ sitnim pijeskom, neobično je gaziti seoske kaljave no Mitar. staze... — Spasi Bog! U selu sam ja bio učitelj. Išao tamo trbuhom — Naspasenije! a ploška redom zagje... za kruhom, a bogme i prosvjećivati narod. ...Vidite li tamo, po onim našim zakutcima, da­ leko od gradova one male zgrade, što se u selu svo­ jim modernim izgledom ističu, ono su seoske škole, M. 0. Oatić: a tamo uče mala seoska djeca... tako je po prilici Venus. stajalo u jednom romanu. Ja sam morao ići i učiti narod. Da, onaj naš Hej, pred okom moje mašte narod, seljake. Baš je na redu jedna zgoda. Duboki se svemir pruža Pojavio se, odonomadne u selu sifilis (frenjak), Kao slika rajske bašte! „hajde, učo, tamo, pa kaži, što s’ naučio iz higijene" veli mi savjest, „ih, po Bogu, pomozi!" Da, moja Na oblačnoj b’jeloj grani rogjena savjest goni me u opasnost — neprijateljica Cvjeta luna — zlatna ruža jedna. I zvjezdice ko ljiljani. Bajram je. „Ljudi, od danas više ne ćemo p iti Tu se divna Venus šeće, s v i iz j e d n e m a š t r a f e š e r b e t a ! " kliknuh A u plaštu od etira ja kad opazih, da mi kućedomaćin koga sam s ne­ I nebesko baca cv’jećc koliko ljudi posjetio, nosi maštrafu šerbeta. ...Stanka. Ljudi se zgleđavaju... Istom će na jed­ Povrh zemlje... Leljo mali noć najpametniji izmegju njih, muhtar: Zolufe joj krilom dira — Dina mi bi, učitelj-fendija, bilo najbolje da U djetinjskoj vedroj šali, ti vazda nosiš uza se svoju maštrafu... Meni je bilo dosta, nijesam tražio, komentara... A sa ml’ječnog t’jela njena Plašt se skliže, pelud pada Ima u selu i hrišćana. I oni su, da i oni — moj Ko sunčana amber — pjena — narod. (Smiješeći se, gleda na nekoliko stranih žena i muškaraca, koji se uz veselo pjevanje približuju. Zatim se okrene Sehau, pa opet hladno i ironičkij: �39 I "rožnicom opija mi Nerve....Drhćem... Sav sv’jet sada U bijeloj spava tami; , Samo moja ljubav bdije 1 iz srca krv mi pije — — — Šetnsuddfn Sarajlić: Danica je čekala mjeseca . . . (Nastavak.) IV. Megjutim su se Nedžib i Rasim dali u razgovor. — Pravo mi reci, šta misliš? — pita Nedžib kao u nadi, da će mu Rasim odgovoriti nešto po volji za maloprvašnje pitanje i sestrin dolazak. A Rasim uzdahne i odvrati: — Daleko tamo u svoj zavičaj prenesoh se ovog časa u' mislima. — Pa? — Šta da me pitaš — i šta, da li kažem? — — Rasime! Opažam na tebi-^Čes'o, da te nešto tišti. Budi mi iskren, povjeri mi se kao bratu — neće li ti biti lakše pri srcu. — Lakše? — Moguće. Rasim zavrti glavom, a gledao je u daljinu prema zapadu, pa će polagano: — Ne, brate! Bol je duboka. Svaki spomen samo je pogoršava. Nije nikakva tajna. Pa ti je iskreno ka­ žem. No prije nego počmem, ti se uzdigni duhom na više; zamisli zemlju pred sobom, kao što se vidi na običnom zemljovidu. Postavimo fce tamo nekako iznad Misira, da odatle slobodno vidimo sve islamske krajeve: Gornju polu Afrike, Arabiju, Indiju, Tibet. Turkestan, Afganistan, Perzija, Južnu Rusiju, Mandžuriju, Malu Aziju i Evropsku Tursku. Ove razne zemlje kao jednu cjelinu nastavaju Muslimani, da bi se mapa vjera u ovim zemljama imala samo jednom bojom prevući. Uz to bi još došli ogranci na sve strane. Jedan takvi ogranak mogao bi se označiti i na Bosni jednim malim potezčićem, prema ovim ogromnim zemljama islamske cjeline. Sad, ova cjelina prožima se od najnovijeg doba idejom jedinstva i zajedničkog rada sviju Muslimana na svijetu, pa se u tu svrhu organizuje ovaj veliki, islamski svijet. Cilj je organizacije kulturno po­ dizanje i gospodarski? ojačanje muslimanskog svijeta u ovim raznim zemljama, bez obzira na raznovrsne, političke uprave, i uz. to širenje Islama u svim prav­ cima onamo, gdje ga do sada nije bilo. Ova ideja za­ divljuje inteligenciju svega islamijjeta i, kao što se vidi, prikuplja ih na rad, žilav, ustrajan Političke pri­ like u Evropsaoj Turskoj ne daju, da se ova ideja širi u stom punom jeku ovamo — kao u drugim kraje­ vima — pa tako u tome moja Bosna najviše zaostaje iza svega našeg svijeta. A to mene jako boli.... Nedžib pogleda u Rasima više zagonetno nego zadivljeno, A Rasim nastavi dalje svom mehkim glasom: — Pa ne samo u tomu, do zaostajemo iza svega islamskog svijeta; nego smo po naravi taki, da nam premca nema. Mjesto da znamo cijeniti sebe i svoj položaj, mi se ubijamo. Od okupacije po malo Bo­ sanci sele u Tursku. Ja znam kakva dobra ostavljaju onamo, a ti možeš vidjeti svaki čas, kako stoje ovdje i što su. Ovo je skroz protivan rad ideje panislamizma, koju malo prije, istakoh, što će danas-sutra žigosati sav kulturni islamijjet kao slabost i ludost. Tako do­ bivamo prezir od razumnog svijeta. A mi uz to se ipak ne opamećujemo, ne djelujemo gotov ništa, nego šta više, sprečavamo sami sebi rad za svoje dobro. I ovo mene još jače boli . . . Nedžib sad pogleda u Rasima s udivljenjem. Htio je nešto reći, ali se utaja, kad Rasim odmah nastavi: — Da te bolje upoznam sa stanjem bosanskih muslimani, evo ti nekoliko općenitih primjera: Niži staleži stoje pod uplivom mogućnijih, pa na njih se neda ništa ni primjenjivati osim to: da su oni ipak srčika života u poslovanju. Ali kad se gdje radi i za nešto bori, onda su sami mogućniji na površini. A oni su većim Jijelom nehajni i škrti za niže slojeve — tu srčiku narodnu. Po tom je niži stalež prepušten sam sebi i izložen potpuno napadijama i rovarenju dušmanskom, do danas-sjutra, kad sam ne mogne više nositi teret života, napusti svoje dobro i ode u daleke nepoznate krajeve - - da propadne. Majstori iza kulisa operiraju opet s narodom, pa nije čudo, da plače naš svijet po kućama, kad zapucaju topovi na kakvu svet­ kovinu, u bojazni, da topovi ne oglašuju: neka bježi kud ko može, nema više stanka muslimanu u Bosni. »Ići i ići« 1s tom se mišlju svijet sprijateljuje i tim se zatuca za život na svojoj grudi. I dok ovake očajne misli umaraju niže staleže, dotle mogućniji ljenčare i raskošno žive. Mladji, razumniji naraštaj se ponešto trza. Ali i oni umiru za životnu borbu čim svrše škole i dobiju činovnička mjesta. Postanu ponosni, pa im je njihov narod prost. Ali i opet oni najviše rade. Osnivaju društva i preko listo , a sprijateljuju po nešto svijet sa knjigom i naukom. Ovo ću ti sve najbolje predočiti jednim malim dogadjajem. Nedžib pogleda Ijubopitljivo u Rasima, a ovaj gledajući sve jednako u daljinu, prema zapadu govo­ rio je polagano: — Zastavio sam se na prolazu kroz jedno manje mjesto u Bosni, da prenoćim kod jednog svog prija­ telja. Iza večere smo izašli prošetati kroz čaršiju. Noć je bila krasna — pjesnička. Cesta ravna, lijepa; sa strana zeleno drveće, mala pomrčina, svjetlo od či­ �40 stih fenjera rasvjetljivaše put, a zrak čist i mirišljiv. Svrh grada odnekle javlja se djevojka pjesmom i mu­ zikom. — Mi smo polagano šetali i zastali pred jed­ nom kahvicom, slabo rasvijetljenom. Od gustog du­ hanskog dima jedva se vidjeli ljudi u njoj naokolo po sećijama. čula se galama. Govorilo se o seobi: podpirivali se ljudi na nju i to tako mračno i nera­ zumno, da se to ravnodušno nije moglo slušati: a što je još gore, ja kao stranac nijesam mogao megju njih, da im rečem štogod protiv onim nerazumnim izvodima; jer bi me osudili, ako ne i napali: — Stoga, sam povukao druga za rukav šutke, da idemo dalje a u duši me boljelo, jako boljelo . . . I Nedžib uzdahnuo, a Rasim samo dalje pro­ duži : — Prošavši kroz čaršiju, dogjemo do musli­ manske čitaonice i svratismo se u nju, da popijemo kahvu. Upoznali se s nekoliko mlagjih ljudi. Zaokružiše me, pa su raspredali o svim našim potrebama, eto krasnoslovili. I što su se koji više natjecali, da se pametnijim pokažu, tim je meni megju njima sve to tješnje bilo. Pozvali druga, pa ostavismo čitaonicu. Pošli smo drugim putem", kući. Ja sam u *duši osugjivao one razumnije ljude izc čitaonice, što se ne dadnu na realan rad u svom mjestu, a ne u džaba, da pregovaraju sve i sva, a ništa ne rade. Za to se ne bi dali na posao svi, ako'je malo jedan —j ako svakog pojedinca iz nižeg taku ma, iz onakve jedne kahvice, kako spomenuli, pa da ga potpomognu, da ga odvrate od ponora, da ga sebi sačuvaju? Nego će se poslije vajkati, kad povuče rodbina rodbinu i kad ih ostave oni, s kojima su radili, što ih ne ustavljaše. Ovo me je jako zapeklo u duši . . . Nedžib zazinu, da nešto reče, ali ga Rasim predusretnu produživši dalje: — Vraćajući se, udarismo pored jedne velike begovske kuće. Svi piozori rasvijetljeni sa poviše svijećA a u avliji urnebes: pjesma, cika, ćemaneta, bubnjevi. Prijatelj mi kaza, da se u toj kući provodi svadba, već deset dana — ženi beg sina — pa će se još deset dana tako provoditi. Beg je zgodan čovjek, narodni prvak — treba da mu se veselje na daleko čuje Svirače je dobavio mahsus iz Sapca. Na ovu je svadbu potrešeno oko 120 hiljada k ru n a .-------Po­ mislite, da je taj narodni prvak potrošio polovicu od toga na narodno dobro — bilo bi i više slave i više uspjeha. A ovako — grozno! To me je još jače za­ peklo u duši, de sam jedva dočekao sutrašnji dan i brzo pobjegao iz tog mjesta. — Ovo mjesto pak nije iznimka kod nas, može mu se nadjeti svako ime od naših pedeset gradovA. Rasim malo odahnu, pa nastavi vatreno koliko je to mogao svojim slabim glasom. — Ovo je moja rana, koja me vječito tišti. Li­ jeka joj nema, do hladnog groba. Jedina misao, koja me po nekad razvedri, jest ta, što se Islam širi na druge strane, pa ne gubi vrlo što će nas po milijUart nestati, uginuti. Inače kao Bosanac žalim svoj rod, a više put mi dogje,da ga se odreknem kad je onakav, više puta .............. Po tomu bih ti mogao na tvoje maloprvašnje pitanje: da ostanem u Carigradu, odgovoriti: da mi je svejedno —- kad mi je moj rod takav — živio u Bosni — ili ovdje, u Londonu ili Bombaju — ------ : Nedžib, videći, da mu se u ovom trenutku pružila lijepa prilika za svoje osnove kliknu: — Rasime, ti me zadivljuješ, da te samo po­ štovati moram ! Od ovog časa, videći te tako veledušna, želio bih, da uvijek budem uza te. Ostani ovdje, da zajedno radimo. Prilike će se i ovdje poboljšati, jer se mi spremamo, radimo. 1 onako eto tvoj narod gine. Samo bi još bilo željiti, ako baš mora gi­ nuti, neka ne ide ovamo da gine zbog have1 i dru­ gih iiezgudž; nego neka svi izginu tamo kao ljudi, čuvajući svoja imanja i boreći se. Tako se poslije u ppvjesti ne bi spominjali Bosanci kao kukavice* nego kao junaci bi se uzimali za primjer, da su izginuli čuvajući i braneći granice Islama. A ovdje eto ni sami Turci ih ne susreću najbolje, klone se od njih. To vidjam svaki dan sve više. Ali ti, ti ne bi bio od njih, ti bi bio naš, da mlagja generacija poštuje, ti bi bio još i dobar gost moje kuće. Sada si eto vidio Saniu — ja sam joj rekao da dogje — pa . . . Nedžib ne doreče jer se na jedan put iz malog ženskog društvanca desno od Rasima oglasiše har­ monike s jednom bosanskom kajdom, a tanak djevo­ jački glas zapjeva: »Danica je čekala mjeseca, Za goricom devet godinicA, Čekajući nij’ ga dočekala, Plakajući oči isplakala . . .« U Rasimu se nešto prevrnu, prožegoše ga zvuc njegove pjesme i on se obrnu munjevito — ne pa­ zeći da li što Nedžib dalje govori, pa pogleda onamo odakle pjesma potiče. Islom što je pogledao izusti duboko „ah« i zanese se zatvorenih očiju Nedžibu u naručaj. — —; — — -------— — — — — -------- A. C.: v Kojiepa. — HpTima. — Ko.iepa ce mapa! Cae hciibo Beh o jfaoj roBopn n pacnpaB^a, a TpHgn Te npo^a3e Taje^oM, ,KaA mrraui y HOBBHajia BajecTii o c^najeBniua o6o.ibe.3jix n yMpjiax o,a, H>e. HiiTanoM PyonjoM xapa. Y <f»pamiycKoj n IBeMaufcoj ima c.iy‘iajeBa. H T a^nja je 3apaMceHa. HoBaae jaB.r>ary je^aH a aaTUM BHine cviynajeBa y — TpcTy. „E, Heiia, 6T0 je a y Hac“, — ca cTpaxoM n 3c6 h>om roBopaao ce no KatJianaMa u HHTaommaMa. CeaK ce, iuan>e — Biime, 6ojao n cbuk ce oneT «jbpctho y n a ah , ano ii AO^e, *e �41 neke aap (jara na » e ra noroflaTa‘ . t HonaKaiia n ,ae.onacm ia sape^ajin 'Manira a ynyTe, Kano ce Tpe6a qynaTa Te 6o.aecTJf, Kano ah nocTynaTii, Kora 6n cHam.ia. Ja eaM Te m aline, Kao n MHora, pa^o qaTao h 6bo prm npH.in^Ho ynykeH y nocTaHaK a Aje.noBaibe Te 6o.neeTii, Te 6n no?Jiajc HHTaH,a o h>oj MHor.) pa3Miira.n>ao. ^lomao ca»i Kyka noćna je 11 caxaTa. 3a6aBno ce HeuiTo c APyroBHMa y HHTaoinimi, na oicacHno ii na Be«iepy, a ohh mh ocTaBH.ni. CjeAox h Beqepax, KaA nti ona3nx, r^je cy mh y caxany ocTaBH.in — CMOKaBa. I'IaKo cy •.injcne! noMnejiHx. Oa K lim e Majo iicnynajie na na6pciwie. OKymax jeAHy. Jlnjena. ,/lipyry. Tpehy, a° k y caxaHy ne ocTaAome cano Heico.iHKe Kp>K.i.aHime, Koje oCiiMHo uay Kpami. Hauiix ce 3arriiM boac ii Jierox, Aa cnaBaM . oicpytho ! TpqeBH Kao Aa ce noBekaBajy. OneT uaycTaBJbaM Aax h npnwiyinKyjcM. Ma.no no Ma.no, na mh ec nnHH Aa ce Kyi;aH.e yTninaBa. Jecr, yMpnjeTH. C bo je CBpmeHO. 36oroM, CBajeTe, 36oroM Mojn HAca.ia! Ann hiihk! J a ny yHHHBTn HeuiTo 6ap 3a Apyre. Ksko oho bbjih ? „CBaKii ke A0M0.i.y6, ano ocjeni sHane Te 6o.necTii, Aparobo.t>ho ce jaBHTii 3ApaBCTB6Hoj o6.iacTH, a He KyKaBnnKH 8aTajnTH n 6hth y3poKOM, Aa 11 A p y ra ------------ h t . a M ja ky ce npnjaBBTii. Xoky. H hm ce CBaHe-------- — • A Koja cy caA A°6a? O kpohom ce n nor.neA»M oko cc6e. Bno caM Aouiao Ha Kpaj rpaAa 11 moika* caM BHine nyTa npoinao TyA«» ne 3Hajyka, 6ecBjecHo. Mopa Aa je k3cho, jep ce eHO nyje KyKypnjeKaH>e najeBana, a nac HerAje 3aaaja. HeKano mh oko cpna nycio a npa3H0. Kao Aa ra je HeKO HCTprHyo. ^ ok ojot o n a . OAJiynno caM, a ® ky oho yMHHHTii, shm ce CBRHe. Bap ke 0 mchh p e k n : „Taj a Taj je ono TaKo BeaeAyuiaH, Aa ce je, ocjeTHBuni BHaice Konope, Aparono.tno npnjaBiio wiHieqHiiuy — — ■ A oHAa ke peku: »yMpo je a AaHac je caxpaibeH«. CaxpaH»eHl KaKo rpoaHO 3By>ia! OaccAHao caM a naeM ao BOAe. HanajeM ce 11 3an.T.ycHeM no .iHuy. Ilp n tom ona3iix Aa cy mh ona Ay6oKO yna^ie. Ax, jec,T, noMiiejinx jom h to Be.na: „BojiecHHi« ce h 306^hmh, a onn My ynaHy Ay6oKO y rnaBy“. II to ee cjiaace. Majio ce boaom ■ oi;pajenHx u npa6pax ce. KyA ky caA? K yka? H acm icykn. A ko iuto 6yAe, HeKa caM koa CBojnx. Hor^ieAaM yHaoKO.no. 3opa. nomiH,e CBaH>aBaTH. ,ZI,ojna3nM Kykn. n o ycTajajie. CByqeM ce h .icCHeM y nocTej&y 11 iiaMopeH osaKo 3acnax. OAMax Me cnonaAome, Kao oShmho npnje Hero ce npe/i,aM chjt, cBaKojaKe mhc.ih . CBe jeAHa 3a APyf’OM, OHaKO 6e:j peAa. H ctom Koja MCKpCHe, a Beli je HeMa: H3ry6n ce HerAje y Aa.’tnH ^ Oajcahom 3aycTaBax tok h.hxoh. y Tp6yxy we HemTo Kao 6omiy, aapeaa, -npoTHCHy. IIlT a ke to a & 6y,a,e? nonac.nHx. JecT, .mjeno chm opjeTHo HeroTO Kao j?pn. He nojMiui, u iT a je, a mj' hho mh. CnonaAe mo hciuto Kao >cyMH>a, HeniTo, oa nera ce noBjeK thxo Tpme 11 3a3e6e y cpu;y. Y obukhm npiMHKaMa oejehajn H8AB.naAajy pa3yM u noBjeK je HeMoliaH, Aa xaaAHo pa3Mnui.T,a. H ja He Morax ceoa oAroHeTHyTn onaj qyAHOBaTa ocjehaj. Axa! npucjeTnx ce Kao Aa Ma HeuiTo npamanHy: CMOKBe! CjeTux ce 3anoBnjeAH, Aa ce He jeAe Boke. „Kojiepa!“ caHy Mn Kpo3 r.iaBy Ta KaA caM ce cjyTpaAaH npo6yAao, Kao 3aqyAHX ce, yacacHa pnjen. OneT oejeTHM rpn. OKpenem ce y nocTe.i>ir, jeAHOM, ABa, Tpn nyrr a. IIoAnrHeM ce 11 3tiycyraBHM Anca- Aa oa o H o r jotu HeMa Himrra. HnaK He HMal)ax tojihko H>e. He ayje ce HnmTa ao KyuaH»a cpu,a, a oko mchc cpnaHocTii, Aa nocBe nanycTBM Mncao Ha H>y a Aa HenposapHa -raMa. A o ho jeAHaKO rpna. He 3Hajyka hii caMora ce6e acMujeM paAH ie Moje AyuieBne nycTOJiOBHHe. caM KaKo, noAnrneM ee n o6yneM. HeuiTo Me Tjepa.no B3 Bajeme mh npeoeTano jom HemTo cyMH»e 11 ja mhcah 0 h>0 j. A KaA we, 3aoKyn.T»eHa ahcbhhm nocJioM, oHe Bnnie Kyke. 3a KpaTKo ce Hal>ox Ha ynaira. TauiHHa. C.na6o He cnonaAaxy, 3a6anax nx nocBe a yMiipax ce. * citjeTJio y.m'iHiix CBjeTii.’baKa npoAHpa.no je HeMokeo A a jecaM Te Hokn npeTpnao. CaA, KaA ce 0 H>oj Kpo3 rycTH MpaK. HiiKora Ha yjmna. CaMo ce y Aa-tHHa ry6a.io 3Bpjatfce Ko-na, Koja cy hctom npoTyTa.11.1a 11 cbo- noBeAe pnjen, peKHOM y m ajia : »Ja caM npeSoauo jaM iuTponoTOM Hapyum.ia ay6okb hoHhii Miip. A.111 to Koaepy«. ja bhahm h qyjeM cano onaKo, 6ecBjecH0. Macao Han>y HiiKaKO Me He nymTa n cTeace mh Ayx Kao TeuiKn okobh m jejio TaMHHHKora cyaca>a. Ax, TeuiKO Meira! — TeuiKo — Voltaire. — caM y3Ancao, npoKAHH>yka oHaj qac, KaA caM npnxBaTiio Zadig bijaše prvi ministar u babilonskog kralja, aa CMOKBe. Koju cy oho 3Hann h. e 3 n h n? BjbyBan«e, npo.ibeBH, rpneBii a — <jmnac. Ax, cbo mh ce n cTyMoiBa. a važio je kao . mudar čovjek na daleko i široko. Glavna sposobnost njegova bijaše u tome, što je umio 3arpi;HCM ycTHMa, Aa 6,T.yjeM, ana ce 6pMce-6ojBe CB.iaAaM. C ip a x Me, Aa ce ncnyHH Taj yBjeT. Ana hcto yBjepeH uvijek razlikovati istinu od laži. Već prvih dana svoga upravljanja državom, po­ caM, jep Me y Tp6yxy nenpecTaHo iKara. HeMa cyMH>e! J a caM j e ao6ho. A Kano je cipaum a cmpt oa H>e. kaza Zadig ovu svoju veliku sposobnost. Neki poznati trgovac iz Babilona umre u Indiji, ostavivši obojici C mpt ! K oahko rpo30Te y Toj pnjenu! Zadigova osuda. ^ l a j e M o ry h e , a c T p rH y o 6 a x y T p o 6 y , Aa j e HeMa. 3aApXTHM HHTRBHM TIljeJIOM OA HCKO HeoHHCHBe TjeCKOČe h CTpeeeM c e caB. C m p t ! H a j a yM pajeT ii oB ano M.naA, a jo m roTOBO hii O K ycuo skhbotr. n p e r p y 6 o ! C y B am e svojih sinova jednak miraz, a sestru im bijaše još prije udao i opremio. Osim toga ostavi još trideset *) Ova je priča izvadak iz Voltaireova filosofskog ro­ mana pod naslovom nZadig“. �42 hiljada dukata onome sinu, za kojeg se osudi, da oca više voli. Stariji sin sagradi ocu turbe, a mlagji sin uveća jednim dijelom svoga nasljedstva sestrin miraz. Vas je svijet govorio: „Stariji voli oca, a mlagji voli sestru, starijeg je ono trideset hiljada dukata". Tada ih Zadig pozove obojicu preda se, jednog iza drugog. Starijemu reče: „Tvoj otac nije umro, nego se oporavio od bolesti, pa će se skoro opet u Babilon vratiti". — »Hvala Bogu!«, odgovori mladić, „ama koliko sam ja para potrošio za turbe l“ Zatim Zadig kaže to isto i mlagjemu bratu. „Hvala Bogu!", dočeka mlagji brat, »sve ću ocu vra­ titi, štogod imam, samo bih htio, da od sestre ne traži onog, što sam joj ja dao«. — »Ne treba ti ništa vraćati", reče Zadig, »nego će još ono trideset h’ljađa dukata biti tvoje, jer ti više voliš oca nego brat tvoj!«*) ^ S francuskog: F. Nedžati. J) Nnrnjemi. K a n c e 6ojiecHOM AjeTeTy omu 3aMyTe. — EoaecHOM /i;jeTeTy xohe no r/ijeKa^a u o m Aa ce 3aMyre, na a * 6am n saicpeaee, cy3e u Kp.uejbe. HaponiiTO ce to jaB.i,a y janoj Knxaiinii;n^ koa fljegc, koja 6o.iyjy oa KpajHiiiia, oa Jipaoe, inapnaxa ii t . Y tskiim n p a ja KaMa He Tpeoa oAMax noMHin.zbaTii n a TcaKBy HapomTy ćo.iec.T ca>iax oinjy, nero tc^ jiojaBe panyHaTn Kao nocjbefluv,c one. flpysc AJmj e, oojiecmu — na ce upesia ToMe n BaanaTii. ^oeT a je awo ce TaKBOM /ijeTeTy o m uucmo zpnce — t . j. necTO oa cy&a n Kpiie.’bn 6pmuy. Hajoo.’bC je, aico ce to hiihii 3aM0Ty.7tK0M m cT e BaTe (nanyicoM 113 anoTeKe', HaTon.'neHHM y 6j a r pacTBop t . 3. 6opne Kiicea n n e (u3 anoTene). y3Me ce 40 rp. Te KncejnHC, y3Bapn ce 1 JUTap (1 Krp.) HiiCTe Bo^e, na ce y Toj boa« pac TBopn. Ka,j, c e SojiecHH K Ty>KH Ha ja K y r jia B o 6 o jb y . — rjaBočo.iba npaTn MHore ćo.iecTH — HapomTo oHe c BaTpyniTHHOM — a Moace rnjena^a Aa HaroBjec.TH h Heica Te»ca očoj>eH.a — oco6 hto M03ra. CTora je y B n je re joćpo, a a OKOjnHa ćo.iecHHKOBa siajo ćo-te npuTU1311 u na nprjee nojaec na 6ojiecnwcy, m.M ce CTajHo n o m e Ty3KBTn Ha ja«cy m n „HecHOfHyu r.1aeo6o.T.y. HapoMHTO Ba.t.a A& nasu na omi, norcpeme ZJiaoe u jiuu,a IIo rje A n nspa3 o m jy momcc Aa ce cacnuM npoMnjene aKO je uiTO 036ii.'LHnje, a n Apacaibe h jh noicpem r.iaBe h a n g a HeoĆHmii cy n naAajy caBjecnoM nocMaTpany y ona, hhm ce n3a r.iaBo6o.i>e ihto oačnjBHiije cKpnBa. 0 CBe.My TOJie B a.ta OHAa j>eKapa n3Bajec7HTii. Bpoj KJiHua y ycTMMa oco6a c pl^amiM 3 y- 6H M a. — TIyAHTe ce, Aa Miiormi oco6aMa ca KBapHnM 3y6HMa H3 vctu 3ayAapa? A Kaico on ce HyA0J0, icaA ce y ycTima ca pl>aBiiM 3y6iiMa ua/Je npeno je^nc mujiu- ja p je (^anjie upeno xujiarpy MUJiuona) paanux KJiuu,a. Te KJHne xpaHe ce oa ocTaTarea xpaHe y ycTHMa, pa3jeAajy acchh h 3y6e, na OHAa Tano npoii3BOAe cMpaAire raeoBC — oa ripn.iHKe iicto onaKo, Kao kba TaKne n c.innnc Kjnne B3a30By ,r py.,beH>e Apyre Koje opraHCKe MaTepnje h . np. Meča, rHoja, icpmi, byčpeTa n t . aKaKO MOBjeic ry 6 w c e o jy T je jie c H y T o n jio T y ? — ^I ok je noBjeic mchb, HenpecTano ii3BOAn Heicy ii3BjeCHy — KaA Rehy KaA, MaH>y — Mjcpy ije jec H e TOnjoie. Ta TonjoTa 6 h ce H aroM iuaja, Aa je Tiijejo He oAaje. OjaBaTn naic Mosice h jh n3iiyTpa Ha c-^aoKoace, h j ii c no.’i.a Ha icoacy. Il3iiyTpa OAaje HOBjere TonjoTy tiimc, iuto H>OMe 3arpnjeBa CBojy xpaHy h CBoje n nke (bko cy xjaAH0jH Hero Tnjejo), h j ii iuto y Hoey, AyuiH0ij;0Ma ii njyh0M a sarpnjeBa yA0cami Ba3Ayx, Koju je oćhmho xja.Aiinjn oa T njeja. H a Taj iiam H yTponm Tiijejo ao 600 K djopnja (TonjoTHHx jeAHHiiu,a), a ’ to ii 3Hocii 2 0 % nje.ioKyaHO TjenecHe T o n jo ic 3a 24 cax. Befen aho — AaKje oh0 x o cT ajn x 8 0 % — H3Aaje Ha KOHcy, h to Ha Tpn HamiHa: 3paneH>eM (24% ), cnpoBoi)eK>eM 4 0 % h hcnapeaeM (3HojeH>eii) 16%. T o n jio T a T H je jia He c n a A H e oji,iviax n o c ji n j e CMpTH. — M ii o ćn m o MHCjnMO, Aa ce caMpTHHK 0AMax OK.’iaAU, hum H3AaxHe, jep je A°0CTa Ha noRpmnHn t ii je.ia xjaASH. A.in cacBiiM ApyK'inje c io jii to niiTaHie, aKo Taniio MjepuMO Ton.ioTy T n je ja yMpjo oco6e — Heico-' •thko caxaTa n o c jn je cmpth . Ty — heno — nanpomuo, — y mhozo cjiy<iajeea naftu jotu noeumcmj meMnepa' mypy. Tano je h . np. jeA^H 6o j 6chck, icojn je yMpo oa san a.^ eiia M03ra, noKU3ao np u H3AncaH,y 41° H|., a no caxaTa n o e jiije B e li 50° H- ^ p y r n jeAaH 6ojecHiiK HMao je npu yM0pan.y 40° H^., no caxaTa KacHiije 55°, a n o c jn je 1 caxaTa oncT 41° L(. Tpehu jeAaH ćojecHHK, Koju je ynpo oa 3ana.teH>a n jy h a , iinao je Kaa je ii3A0cao 41° H-, n o c ja je 5 MimyTa: 59° y HMapy, a 53° y nocy. EIocan je 20 MiiHyTa: 58° oah. 28°; noc.iiije 35 MiiHyTa: 55° oah. 27°; noc.mje 50 MHHyTa: 36°; oah- 26°; n o c jn je l 3/* caT.: 35° oah. 24°. ,,3^paojbe.“ Listak. Narodne umotvorine. Hasanaginica. San usnila Hasanaginica, Na bijeloj Hasanage kuli. San usnila, u sanku vidjela: Gje se vedro nebo prolomilo, Sjajne zvjezde kraju pribjegnule, A danica mjesecu pribjegla, Žarko sunce na zemlju panulo. Ona sanka nikom ne kazuje, Dok ne svane i sunce ne grane. Kad svanulo i sunce granulo, Tad svekrvi sanak kazivala: »Svekrvice, moja mila majko! Kakav sam ti noćas san usnila: Gje se vedro nebo prolomilo, ' Sve vijezde kraju prebjegnule, A danica mjesecu pribjegla, Žarko sunce na zemlju panulo«, �43 Kad to čula Hasanage majka, Nevjestici tiho govorila: „Ah čuješ li, moja nevjestice! Taj se sanak ovdi ne kolio, Vod u tvoje brade Atlagića«. Nevjestica njojzi progovara: »0, svekrvo, moja mila majko! Gje se snilo, tu se i kolilo Na tvom sinu agi Hasanagi“. U riječi u kojoj bijahu, Hasanagu mrtva donesoše. Seka ljubi vitke merdevine: »Ovud mi je bratac prohodio«. Majka ljubi svilenu košulju»Ovu mi je sinak oblačio.« Ljuba meće zlatne kavadove: »Ostalo mi ovo od nićaha, Drugome ću odnjet’^od miraza, I drugome ću draža mlada biti, Nego svome agi Hasanagi®. Kada Malićeva. Uzo das su paše'dolazila, A u dvore po Travniku pale. S njima pade Morić Mehmed-beže, I on ode dvoru Malićevu. Vidio je beže Mehmed-beže, U Makića Kada na udaju. Vidio je i begeniso je. Dadoše je i ne moliše je, Vjenčaše je i ne pitaše je.’ Govorila Kada Malićeva; Govorila svojoj robinjici: »A Boga ti, moja robinjice ! Za koga me mili babo dao?« Progovara mlada robinjica: »ZanekakvaMorićMehmed-bega.« Kad to čula Kada Malićeva Ona uze ibrišim gajtane, Ona ide u zelenu bašču A u bašču pod žutu naranču; Objesi se o žutoj naranči. To mi niko čudo ne vigjaše, Sam mujezin s bijele munare. Gledajući učit’ ne umjeđe, Već on stade sa munare vikat: »Čija bašča, a čija naranča? Objesi se lijepa djevojka, Objesi si se o žutoj naranči«. Glas do glasa, haber do habera, Kad to čuo Morić Mehmed-beže, On mi ide Malićevu' dvoru, Bez izuna u dvor uhodio, Pravo ide u zelenu bašču. Kad on dogje pod žutu naranču, Al’ djevojka visi o naranči. Kad to vidje Morić Mehmed-beže, On povadi nože okovane, Pa presječe ibrišim gajtane, Pade zlato u zelenu travu. On uzima lijepu djevojku, Uzima je sebi na koljena Ali Kada dušu ispustila. Iz islamakog svijeta. Sud evropskoj} učenjaka o slamu. Ernst Haeckel, poznati njemački filozof i prirodnjak svjet­ skoga glasa, četverostruki doktor i dugogodišnji pro­ fesor na sveučilištu u Jeni, izdao je, osim ostalih svojih djeLa, god. 1899. poznato djelo „Die Weltratsel'L („Zagonetke svijeta.)" U 15. poglavlju toga djela govori učeni Haeckel, megju ostalim, i o monoteizmu. Najprije govori o jevrejskoj vjeri, a onda o kršćanskoj, koju osobito oštro kritizira, pa prelazi na Islam. Za Islam veli, da je „najmlagji i ujedno najčišći oblik monoteizma" (str. 131. u izdanju A. KrOnera u Leipzigu.) Dalje govori u kratko o Alejhiselamu, istina ne onako za­ nosno kao čuveni Buckle, koji ga naziva „najvećim čovjekom koga je Azija ikad rodila i jednim od naj­ većih koje je svijet ikada vidio," („Meropnja gomumaauuje y EmviecKoj," glava XIII. str. 113.) niti onako toplo kao slavni Carlyle, koji ga u svojoj knjizi o herojima naziva pravim poslanikom, — ali ipak vrlo simpatično. — Pri tome se Haeckel tako oštro i ne­ povoljno izrazuje o kršćanstvu i trojstvu, da nam to naša tolerancija ne dopušta iznijeti. — Dalje Haeckel veli: „Islam je u toku svog povjesnog razvitka i neizbježivih promjena sačuvao karakter č i s t o g mon o t e i z ma mnogo strožije nego i jevrejska i krš­ ćanska vjera." U tome, veli Haeckel, moramo Islamu prednost dati. „To se i danas očituje u klanjanju, vazovima te u arhitekturi i urešavanju džamija." Na koncu veli doslovno: „Kad sam 1873. god. bio prvi put na Istoku i kad sam se divio veličanstvenim džamijama u Kairu i Smirni, u Brusi i Carigradu, pravom me je pobožnošću napunila ona jednostavna i ukusna dekoracija nutrinje kao i uzvišeni i ujedno sjajni arhitektonski ukus vanjštine. Kako su pleme­ nite i uzvišene ove džamije, kad ih uporedimo sa većinom katoličkih crkava, koje su iznutra pretrpane šarenim slikama, i pozlaćenim tričarijama, a izvana nakažene prekomjernim obiljem ljudskih i životinjskih likova! Tako je isto uzvišeno i tiho klanjanje i jed­ nostavno učenje Kur’-ana, kad to uporedimo sa glasnim blebetanjem nerazumljivih riječi kod kato­ ličkih misa i sa bučnom muzikom njihovih teatralnih procesija." f . n. �44 Književne i kulturne bilješke. „fiocancKa Bn.ia" — Ilaam ao je noc^i.eAH>ii jyoH.lapnii 6poj „BocaHCKe Bn.ie". „BocsncKa Bn.ia" je, Kao niTo je HamnM hhtjiouhmr uo3HaTO, Hanpum.ia ABaAeceT u neT roAUHa csoTa aciiBora, na je ypeAH0inTBO ABa£e_ ceTneTroAiiniH>ii jyon.a< j npoc.iaBiiJio Ha Beowa jinjen naHHH. Hanme ypeAH0 iiiTHo je n3AaBa.no nojeAHne CBoje opojeBC ca paAORmia nncaga HCK.,t>y,mBO H3 jeAHe noKpajuHC Hainera HapoAa Tano, Aa cy h 3hoijih 6pojeBii: 6ocaHCKO-xepueroBanKn, cpćojaHCKH, xpBaTCKH, npHoroP ckh, Aaj)MaTHHf>KBJ cTapoep6HjancKO-MaheAOHCKH h noHOBO — 6ocaHCK0-xepperoBanKn, ca KojnM je roAHHa oTHoneAa h AOBpuieHa. „Boe. Biuia" je HajcTapnjn nncT y Harnoj 3eMJbH, a jeAHH OA HajcTapnjnx y HameM HapoAy yonhe ii 3a ABBAceeT u neT roAHHa cnora paAa, Hena cynH>e, Aa je MHoro paAUJia ii jpeAn.ia na iipoCBjeTHOM u KVJiTypH0M nojby Hamera HapoAa. Zabave. Muslimansko antialkoholističko društvo „Darul-Hajr" u Jajcu priregjuje sutra zabavu u korist svoje blagajne. Na zabavi svira vlastiti društveni zbor, a diletanti predstavljaju „Domovinu" (Boj na Silistri), dramu turskog pisca N,am.(k Kemala. Muslimani sela Aladinića, uz dobrovoljno sudje­ lovanje „Musi. zanati, udruženja" u Stpcp priregjuju zabavu u svrhu gradnje mekteba u Aladinićima. U programu ove zabave >su daklamacije „Savjet oče-' vima" od Bašagića i „Ostajte ovdje!" od Šantića i komedija „Dva načelnika" od Ekrema. Gajretov glasnik. Firdusov mearifski fond. Ibrahim ćordić i Mustafa Hodžić Ljubija kod Prijedora sakupili su za „Firdusov mearifski fond" K 30'— a darovaše: K 10'— H. Derviš Hasanagić tr­ govac, K 3'— Hasanaga Kolonić muhtar, po K 2'— Husejnaga Kolonić trg., Jusuf Basic pekar i Mustafa Hodžić, po K l'— Ibrahim Čordić,Omer Hodžić, Agan Ahmetović, Ahmet Čehić i Ibrahim Mešić, po 60 hel. Salko Crljenković, po 40 hel. Avdo Čurt, Osman Šumić, Jusuf lkanović, Omer Šumić, Omer Kahrimanović, Derviš Džafić, Hašim Zahirović, Ibrahim Čehić i Ibrahim Hadžić, po 30 hel Salih Vajzović, Smajo Če­ hić i Avdo Mešić, po 20 hel. Agan Hasanagić, Mehmed Mašić, Ramo Huskanović te 10 hel. Ibrahim Kahrimanović. Sakib ef. Korkut šer. praktikant iz Tuzle sakir pio je za „Firdusov mearifski fond" K 287'90 helera, a darovaše po K 30'—: Muratbeg Zaimović i Abdurahmanaga Prcić; po K 20‘—: Čazimbeg H. Alibegović, Zejinlaga Muharemagić, sakupljač Sakib ef. Kor­ kut i Osmanaga Mulaosmanović; K 15'—: Ahmedaga Sinočio; po K 10'—: Azapagić H. Alijaga, Kadraga Kunosić, Jakubaga H. Redžić, Osmanbeg H. Isabegović, Hamdi ef. Prcić, (H. Omeraga Nalić i H. Musadifbeg Trnovljaković, zajedno); po K 4'—: Alijaga Šehanović, Aliosman Muratović, Muharemaga čehić, H. Avdaga Kunosić, Alijaga Ponjavić,-Hafiz Abdul Vahid ef. Smailefendić, Salihbeg Alibegović; K 4‘— Mahmut aga Kunosić; K 3'— Ibrahimaga Bešlagić, Muharem­ aga Salihspahić. M. M., Salihaga Arnaut, H. Mustafaga Bušovača, Dervišaga Dizdarević, Jusufaga Žunić i Ali­ jaga IJšćuplić; po K l '—: Džaferbeg Mahmudbegović, Muharemaga Bjesović, Mehmedbeg-AlijaČonić, Ahmedbeg Morankić, Mehaga Šehanović, Ruščuklija Salihaga, Mujaga Gulamović, Mehmed Kadrić i Jusufaga Berbić; K 1'50: Raifaga Muharemagić; po 50 helera: Ibrahim aga Šehanović i Idris; po 20 helera: Muharemaga Manežić i Salih Kavgić. Za tim su darovali sa isti fond po K l'-—: Sačir Rahmanović muktar iz Vršana,; Halilče.vić iz G. Dubrave i Ibrahim Vuković iz Tuzle 40 helera: Ahmed Muharemagić i 20 helera: Mehmed Serjanić. Salko Zaklan iz Lokava (kotar Stolac) sakupio je za „Firdusov mearifski fond" K 17, a darovaše: K 3 Šator Mehaga, K 2 Popovac Ibraga. Po K 1: Ibra­ him Zaklan, Ibrahim Šator, Salih Zuhrić, Ramo Svi­ njar, Durun Sabljić svi iz Lokava, Hasan i Alija Tikveši iz Šurmanca, Salko Balavac iz Aladimića, Ibra­ him Šejtanić, Turajlić Alaga iz Opličića, Saćiraga Burić iz Prenja i Avdija Šator iz Rečice. Mula Ibrahim Čamdžić iz Maglaja sakupio je za „Firdusov mearifski fond" K 10.60 a darovaše po K 1: Mula Ibrahim Čamdžić iz Junuzovića, Osman Basic iz Hajdarovića, Ibrahim Buljubašić, [Hasan Čamdžić, Mustafa Mukić, Abdo Okanović svi iz Junuzovića, Smail Kuković iz Mustajbašića, Husejin Ibranović iz Junuzovića i Ibrahim Hadži-efendić iz Civavića. Po 60 helera: Abid Bašić iz Hajdarovića. Po 40 helera: Arif Kajmić iz Krivaje i Osman Omerović i Hajdarovića, po 20 helera: Sulejman Mula Husić iz Otokaje.. Hafiz Ibrahim ef. Šarić iz Starog Majdana saku­ pio je za „Firdusov mearifski fond" K 14'—, a daro­ vaše K 3'—. Pomenuti Hafiz Ibrahim ef. Šarić imam iz Starog* Majdana. K 2'— Fehim B. Mujić trgovac u Starom Majdanu. Po K l'— Hadžo Isaković, Hamid H. Muratović, muktar Stari Majdan, Smajl ef. H. Mu­ ratović Vakuf. Alija Aličić trgovac selo Ališići i Salih Berber Kudunović Stari Majdan. Po 50 helera: Ahmetaga Šehić trgovac, Meho Mešić trgovac, Omer H. Bajramović šuster, Derviš Bešić pekar] i Muharem Kavić kafedžija iz Starog Majdana. Po 30 hel.: Omer Bešić, brica, Muhamed Sulejmanović, Meho Salić mu­ jezin; 40 helera: Ahmed ef. Šarić mladi te 20 helera: Juso Mujić iz Starog Majdana. Hasan beg M. Isabegović, iz Zvornika sakupio je K 37.— a darovaše: 10 kruna pomenuti Hasanbeg lsabegović; Po 5 K: Smajo Suljkanović, H. Alija Suljkanović i Hasan Suljkanović. Po K 2: Huso Hadžić i �45 Osman Muminović. Po K 1: Sećo Pilavdžić, Ibrahim Fazlid, Smail Mešić svi iz sela Rainca (Zvornik), Ibro Smajić, Suljo Musić i Alija Begić svi iz Petrovice (Tuzla). Po 60 helera: Saban Mešić i Osman Salihbašić iz Rainca (Zvornik). Po 40 helera: Alija Mešić i Suljo Alić iz Rainca (Zvornik). Šerif Šunjo iz Goražda sakupio je za „Firdusov mearifski fond" 11 K i 10 helera, a darovaše: Po 1 krunu: Šerifaga Šunjo iz Goražda, Mehmed Lojo, Ahmed Šunjo, Dervišaga Buljković svi iz Go­ ražda, Mujaga Bićo iz Zakalja i Omeraga Šehović iz Batova. Po 30 helera: Ahmed Adžović, Alija Odžaković i Arifaga Drakovac iz GoraždaPo 20 helera: Mujaga Bešlija iz Goražda, Arif­ aga Drakovac iz Zakalja, Omeraga Omeragić iz Go­ ražda, Abdurahman Karavić iz Batova, Smailaga Hodović iz Zakalja i Osmanbeg Kuljuh iz Goražda. Alijaga Poturović hotelier Hotel „Gazi" Sara­ jevo sakupio je za „Firdusov mearifski fond" K 44, a darovaše po 5 kruna: spomenuti Alijaga Poturović Edhembeg Beglerović, iz Banjaluke i H. Mulabegović; po K 2.—: Salih Konjhodžić iz Orahova, Alijaga Cico, Mehmed Tunjo, Vejsilaga Softić, H. Ademaga Mornjak, svi iz Sarajeva i Ibrahm r'Hadžić iz Brezova Polja; po K 1.—: Ševkija Imaniović, Muhurdarović, Omer Sokolović, Mehaga Buradžić, Avdaga Sudžuka, Muharem Z. Avdihodžić, svi iz Sarajeva, Husein Striković iz PJjevalja, Salih Glinac iz Brčkog, Šemsibeg Teskeredžić iz Rogatice, Mujaga Husagić iz VarešaJ Sulejmanbeg Selmanović iz Pljevalja i Hadži Bećir ef.; po —.60 helera: Mrzić Ibrahimaga; po 40 helera: Salih ef. Abdihodžić. Ibrahimaga Alidžić iz Puračića (kot. Tuzla) sa­ kupio je za „Firdusov mearifski fond" 10 kruna, a darovaše: K 3.— pomenuti Ibrahimaga Alidžić, trgovac, u Puračiću; po K 1.—: Ibrahimaga Gazibegović subaša, Hasanaga Ćamdžić pekar, Saćir Futuzić, težak svi iz Puračića; po 90 helera: Ibrahim Tufekčić; po 50 helera: Mujaga Sarajlić cipelar iz Puračića, Ago Omerašević terzija, Salko Kanberović kafedžija, Hasan Zaimović kundurdžija i Hasanaga Lašudžić, svi iz Puračića; po 40 helera: Salko Hušić te po 20 helera: Salko Alić, oba iz Puračića. Isto tako je sakupio za „Firdusov mearifski fond" Mehmedaga Mačković iz Maglaja K 21.40 a darovaše po K 4.— : Ibrahim ef. Kadić iz Maglaja; po K 3.— : Mućellefa Kadić (rogj. H. Selimović) iz Maglaja; po K 2.—: Hafiz Nurija Čejvan, Mehmed Alija Terzimehić, Mehmed ef. Ibrišević iz Maglaja; po K 1'—: Nasif ef. Lakmić, Bego Hadžić šumar, Sulejman ef. Ibrahimefendić, Mujessira Kadić, Uma Kadić, svi iz Ma­ glaja, te Mehmed Suljković i Pašan Amić; po 40 hel.: Mehmed Pobrić iz Gradačca i Ibrahim Brkić iz Meserica; po 20 helera; Meho Jusufović, Ahmet Ćatić, oba iz Maglaja, te Mujo lslamović muhtar izMesarića. Živili svijesni i rodoljubivi narodni prijatelji! Društvene vijesti. lIOBjepeiiHUHMa. Heica r. r. noBjepemmn Hasi joni Hitcy noc.ia.in o6pa*iyHe u hoiiiu 3a nponi.io no.iyroJ)C, na ce yMOA>9Bajy, a 8- to 1uto npnje y*iHHe. IIpaBii.ia 3a iiOA<urtope. Kao uito cmo paHnje B3BjecTH.iH, npeua bobom 3»KOHy o yApysKeH>HMa je no ipeĆHo, a» CBaKii noAOA<Jop ApyuiTB», Koju ce oc.Hyje, noAHece npeao cBoje no.iiiT. oć.iaCTH upaRii.ia Ha oao6pefbe 3eM. B.iaAe. ^ a He ć>n noAOAoopn paAH Tora iiMa.m kbkobhk noTeuiKoha, raaBHii oAĆop je Ta npaBH.ia cacTaBiio h oTmTaMnao, na he nx Ha 3axTjoB noc.iani y cbbko oho Mjecio, rije ce noAOAoopn snejie oc.HOBaTii. O cbm Tora je UCBTpa.iHa ynpaBa ncxoAn.ia iipnHUHnnjejiHo oAo6peH>e aeMa.iiCicc B.iaAe 3a ocHHBame noAOAČopa, na npeMa tomc HeMa BHine HHKaKOBHX CMerfta hhth noTeuiKoha aa o6paaoBaite APyuiTBeHiix noAOAČopa. CTora no3HB»Mo 6pahy, Aa ocmiBajy PajpeTOBe noAOAĆope n nopaAe Ha yHanpeljeH.y OBora Hamer HajKopncHnjer ApyuiTna. IleCTa.io icaciiua. Ha Tpaaceifca MHorax npujaTe.’sa 1’ajpeTa oAroBapaMO, Aa ie Ha Ba.mxn r.iaBHor o,i,6opa HecraAo rajpeTOBHX reacHua, na hm He mohcomo 3a caAa y ione norA6Ay yAOBOjbiiTH. A.ih 6yAyhii ce Ha mhoto M jecTa Ha.iaao 1’ajpeTOBe KacHue, Koje He AOHoce ApyuiTBy anco.iyTHO nnKaKne kopacTU, to 6h cmo mo.iii.ih ApyuiTBeHc noBjepeHHKe, Aa y CBojnM MjecTima cne Kacime nper.ieAajy u oho, Koje Cviačo, h.ih HmcaKo He p»Ae, y3My ii noma.T>y hbm hx, Aa 6a cmo hx motah nocAaTH Ha ona Mjecra, rAje 6h nMa.m Bnoie npnxoAa. H3 j'peAiiuniTBa .ihcth. Moac ce CBa KOTapcKa naKy4»cKO MeapiitJtcKa nonjepeHCTBa, Aa ce 3ay3My h noc.iaTe hm fipojeBe Hamer npBor 6poja pacType Mehy MycvniMahiimu y ćBOMe noApyHjv h mTO npnje Hac oćaBHjecTe o HMeiiiiMa oHe 6pahe, Koja ce jaBiime npeTn.iaTHiinHMa .iiicTa 3a roA. 1911. Oae naK npHMjeprce, Koju ocTany HepacTypeHH, mo.ihmo, Aa Han ce noBpaTe. f Davno potvrde i darovi. Ešref Talirević iz Janje (kot. Bijeljina) darovao je »Gajretu« 2 K, mjesto bajramskih čestitki prijateljima i ahbabima. Hvala. Živio! Gamil beg Filipović iz Ključa darovao je 1 K i Alaga Šunje iz Crniča 50 hel. Hvala. Živili! Prilikom dolaska Smajlbega H. Huseinovića iz Australije u svoje rogjeno mjesto Konjic, sakupljeno je za »Gajret« 10 K i 50 hel. Priloge darovaše: po 1 K: Hašimbeg Badnjević, sudac, Ahmedaga Muftić, Feh’mbeg Begtašević, Alija Dizdarević, Salih Dostović i Hadži Haliz lsmail ef. Džumhur; Salih aga Tičić 70 hel.; Muharemaga Hrnjica G0 hel.; Avdaga Prohić 50 hel., Alaga Softić 50 hel., Mujaga Hadžalić 40 hel., Hamdija Sudžuka 40 hel., Muhamed Hadžić 30 hel., �46 A./Arnaut 30 hel., te Šukrija Alagić i Hasan Pirko po 20 hel. Ahmedaga Novalija, trgovac iz Sarajeva, darovao je 2 K mjesto bajramskih čestitki svojim ahbabama. Zahiraga Mataradžić iz Ljubinja poslao je »Gajretu« 40 K, koju je svotu sakupio Mustafa ef. Serdarović prilikom otvorenja mektebi-ibtidaije u Potezcima. Priloge darovaše: po 5 K: Mehmed ef. Serdarevid, Zulfaga Bakšid i Dervišaga Bakšid; Zahiraga Mataradžić 4 K; Avdaga Bubid 2 K 60 hel.; po 2 K: Osmanaga Serdarevid i Husein ef. Serdarevid; Osman Kadić 1 K 80 hel.; Adem ef. Smajlbegović 1 K i 40 hel.; po 1 K: Hasan Vuk, Avdo Rudan, Halil Bajramovid, Huso Cigid, Selim Sahanović i Asim Bakšid; po 40 hel.: Mehmed ef. Merzid i Ibrahim Bukić; po 20 hel.: Ahmed Krehić, Alija i Hamid Mucid/ Ahmed Sehidić, Halil Malkid, Mujo Kurtovid, Alija Zelenterovid, Mahmud Burina, Maše Rudan, Derviš Rudan, Ilalil Bašid i Fejim Pajid. H. Rasim ef. Rezakovid, šer. sudac u B. Pe­ trovcu, darovao je »Gajretu« 2 K mjesto bajramskih čestitki svojim prijateljima. Prilikom glavne skupštine islamske, kiraethane u Cazinu, od sakupljenih priloga poskito je »Gajretu« 4 K 10 hel, te Gajretov povjerenik Mehmed ef. Kozarčanin darovao je 2 K mjesto ^bajramskih čestitki prijateljima! Svima plemenitim prilagačima neka je čast hvala i priznanje! Korporacije mogu biti samo članovi dobrotvori ili utemeljitelji. V. Prava i dužnosti člana. § 12. Svaki član društva ima pravo doći na skup­ štinu. § 13. U skupštini predloge stavljati i glasati ima pravo samo onaj član musliman, koji je najmanje šest mjeseci prije skupštine članom postao i za sve to vrijeme uredno platio članarinu. Takvi članovi imaju aktivno, a punoljetni i pismeni pasivno praizbora i to u Sarajevu za glavni odbor, a u drugim mjestima za pododbor ili povjerenika. § 14. ' Kad član dobrotvor ili utemeljač uplati članarinu, glavni mu odbor izdaje diplomu. I član prinosnik do­ biva diplomu kad 10 g. redovito plaća članarinu. Čla­ novi prinosnici moraju i uz diplomu plaćati člana­ rinu, ako hoće, da i dalje imaju članska prava. $ 15. Svaki je član dužan uredno plaćati članarinu i pokoravati se zaključcima skupštine i odredbama od­ bora. Ko šest mjeseci ne plaća članarine, prestaje biti članom i ako se inače nije ogriješio o interese društva, glavni ga odbor može primiti u društvo, kad plati 2 krune upisnine. VI. Uprava. PRAVILA ,,Gajreta“ prosvjetnog i kulturnog društva muslimana u Bosni i Hercegovini . § 10. Članovi prinosnici dijele se na četiri reda. Oni plaćaju svakog mjeseca : a) po 2 krune; ft), po 1 krunu; <•) po 50 helera; d) po 20 helera. § U. Članom društva može biti svaki musliman i muslimanka i svaki prijatelj muslimanskog napretka, ako je rodom iz Bosne i Hercegovine ili iz Austro­ ugarske monarhije i svaka korporacija (društvo, op­ ćina i t. d.), kojoj je u Bosni i Hercegovini ili u Austro-ugarskoj.monarhiji podijeljeno pravo opstanka, a članom se smatra od onda, otkad uplati prvi obrok. § 16. Društvom upravljaju glavni odbor, pododbori i povjerenici, svaki prema svome djelokrugu. a) Glavni odbor. § 17. Sjedište je glavnog odbora u Sarajevu. On se sastoji od 11 članova, koji se izmegju sebe konsti­ tuiraju kao glavni odbor ovako: p r e d s j e d n i k , podpredsjednik, bla­ ga j ni k, t aj ni k, t ri r e v i z o r a i četiri o d ­ b o r n i k a , a rad podijele na sekcije. Glavni odbor bira redovita glavna skupština apsolutnom većinom glasova, tajnim glasanjem po­ jedince ili na želju skupštine aklamacijom. Glasanje pojedince mora uvijek biti tajno. Ako pri biranju ne bude ni za jednog člana apsolutna većina glasova, onda se užim izborom bira jedan od dvojice sa naj­ većim brojem glasova. § 18 Megju članovima glavnog odbora mora biti ma­ kar jedan, koji dobro poznaje gjačke prilike. § 19. Jedanaest članova glavnog odbora ostaju skup,a samo jednu godinu dana. Na koncu prve godine od­ �47 stupi 5 članova, koje kocka izluči, a skupština na njihovo mjesto izabere 5 novih. Na koncu druge go­ dine odstupi ostalih 6 članova, a skupština popuni glavni odbor sa 6 novih članova, i tako koncem svake godine odstupa 5 redv. 6 članova, te svaki član glav­ nog odbora vrši dužnost 2 godine dana osim one petorice, koje je kocka izlučila na kraju prve godine, ako ponovno ne budu izabrani. Bivše članove glavnog odbora može skupština svaki put ponovo birati. § 20. Osim toga bira redovita glavna skupština još i pet odborskih zamjenika. Mandat odborskih zamje­ nika traje samo jednu godinu dana. § 21. § 25. Predsjednik zastupa društvo u javnosti i prema oblastima, rukovodi sve društvene poslove, saziva odborske sjednice i glavne skupštine i predsjedava im, potpisuje sve društvene isprave i objave zajedno sa tajnikom i u izvanrednom slučaju daje pripomoć do 50 kruna bez sazivanja odborske sjednice. § 26. P o t p r e d s j e d n i k zamienjuje predsjednika u svima poslovima i dužnostima. 8 27. T a j n i k vodi zapisnik u skupštinama i odborskim sjednicama, sastavlja društvene spise i objave i potpisuje ih sa predsjednikom. Svi društveni spisi i isprave su u njegovim rukama. Glavni odbor vrši ove poslove: § 28. n) odregjuje dnevni red za glavnu skupštinu; B l a g a j n i k prima društvene priloge, sastavlja b) prima i upisuje članove društva; izvještaje o društvenim prihodima, rashodima i o c) dijeli Stipendije i pripomoći; im anju,Jspiaćuje pripomoći i račune po zaključku d) izdaje članovima diplome; odbora ili do 50 kruna po nalogu predsjednika i e) vodi brigu o prihodima i napretku društva; potpisuje sve spise, koji spadaju u njegov djelokrug. /) upravlja društvenim frnanjepi;^1 Blagajnik odgovara za društvenu blagajnu i mora g) podmiruje potrebe društva; biti vješt vogjenju društvenih knjiga. On ne smije h) predlaže skupštini izviješća p svom radu i o u blagajni držati više od 200 kruna. Ostali novac razvoju društva; mora se odmah uložiti u koji novčani zavod, ili i) spravlja predloge ?a glavnu skupštinu; inače koristonosno po zaključku odbora i na ime ;') imenuje povjerenike; društva. k) odregjuje prema potrebi do četiri izaslanika u 8 29. sjednice i skupštine pododbora, koji glasuju R e v i z o r i pregledaju društvene račune i bla­ sa članovima pododbora; /) odlučuje o syim društvenim poslovima, koji ne gajnu i izvješćuju o tom odbor svaka tri mjeseca. spadaju u naročitu kompetenciju glavne skup­ Bar jedan od revizora mora biti vješt vogjenju knjiga društvenih. štine. § 22. Glavni se odbor sastaje svakog mjeseca u re­ d o v i t u s j e d n i c u . Odborski zaključci vrijede samo onda, ako je u sjednici najmanje 6 odborskih članova i megju njima predsjednik ili podpredsjednik, kao zamjenik predsjednikov. U- odborskoj sjednici odlu­ čuje apsolutna većina glasova. Predsjednik glasa samo onda kad se glasovi raspolove, pa on valja da odluči. § 23. tijesto odbornika, koji je bolestan iz Sarajeva, poziva predsjednik u odborsku sjednicu zamjenika. Ako koji član glavnog odbora ne dogje uzastopice na tri redovite mjesečne sjednice bez dovoljna raz­ loga, imenuje predsjednjk na njegovo mjesto stalna zamjenika. § 24. Ako tri člana glavnog odbora zažele izvanrednu odborsku sjednicu, mora je. sazvati predsjednik ili njegov zamjenik, najdalje za 8 dana. b) Pododbori. § 30. Kad u okružnom ili kotarskom mjestu, u ispo­ stavi ili seoskoj općini bude barem 50 članova, onda oni izmegju sebe biraju pododbor od 5 članova i to p r e d s j e d n i k a , t a j n i k a , b l a g a j n i k a , pr­ v o g i d r u g o g r e v i z o r a , a u smislu propisa zak. o društvima za B. i Herc. 8§ 4 - 9. Pet izabranih članova pododbora ostaju za­ jedno godinu dana. Koncem prve godine odstupe dva člana kockom, a skupština popuni podod­ bor sa dva nova člana; na koncu druge godine o d ­ stupe ostala tri člana, a skupština izabere tri, na koncu treće godinu odstupe ona dva člana, koji su vršili dužnosti dvije godine, a' skupština opet popuni pododbor izborom novih dvaju članova i to se po­ navlja tako, da svaki član pododbora vrši dužnost dvije godine osim one dvojice, koji su odstupili Koc­ kom na kraju prve godine, ako ne budu ponovno izabrani. Skupština može svaki put birati i one koji su odstupili. �•48 § 81. Pododbor vrši ove poslove: «) upisuje nove članove, a njihova imena i bora­ višta saopštava glavnom odboru; b) pobire članarine i darove društva, pa ih šalje glavnom odboru svaka tri mjeseca; <0 sprema glavnom odboru predloge za podijeIjenje Stipendije i pripomoći sa izvješćem o po­ rodičnim i imovinskim prilikama molitelja; d) sprema glavnom odboru predloge za imeno­ vanje povjerenika; c) nadzire vladanje i rad društvenih štićenika, koji uče u mjestu gdje je pododbor; / ) spravlja izvješća i odregjuje dnevni red za mjesne skupštine; g) vodi brigu o napretku društva u svom mjestu; h) sprema po potrebi dva izaslanika u redovitu sjednicu glavnog odbora, koji sa članovima glavnog odbora vijećaju i glasuju a društvenim poslovima onog mjesta, gdje je pododbor. Ma.™ j'.iacmiK.; . OđHOB.uena A]&*Co$iije. Be^imca h cTapoApeBHa uaMnja , Aja Co$iijau y U,apBrpaay je noa, 3y6oM BpesieHa jaKo oxap.i6n.ia. Cto ?a je 0AAymiAaAa ce Baspinc onpaBKe n o5H)B.T,eH>i Ha oboj oHaMeHHToj xncTopnjcKoj 3rpa.in, na je y Ty CTBap 3HaMeHirrn Ta.mjaHCKH apxnTeKT MapaHoroH, Ha no3HB TypeKe njia^e, iioahho cboj npojeKax 3a o6HOB.i>eH>e ganuje. IIpojeKaT ce ea^a npoyHaBa y MnHncTapcTBy rpaJjeBHHa, Koje je Beh TpasKHJio h noTpc6aH Kpe^nv oa nap.iajieHTa. Jcianaic y Apačnjii. Typc.Ku .ihctobh jaB.’bajy, A« 6poj no6yH>eHHKa oko CaHaje CBe Behua pacTe. ycTaHBgK ce cnpeiiajy, pa Hana^Hy u CBe ce Burne npn6iipajy n KOHueHTpmny. Typcna he nocAaTn y I^pBeHo Mope OK.ionn.ane pMel)HAHjya h „ IlejKHiuenKeT IIpeMa (vryae6eHoj Bnjecra aoihao je po 6oja ča BeAynHHMa, ko] h cy oct&bh.ih Ha čojnoMe no.i>y 13 jjptbhx n 20 paH>eHHx. 0 ry6nTHHMa TypcKe BojeKe He jaBJba ce Himrra, a.nr ce flpsKii, ^a cy H»eHH ryoHTnn ^a•16K0 TeSKII. Cjiyas6eHe Aeneiue jaB.i>a;y, A,ace CejiiA J a x ja copeaia, BojcKa CHaSAjeBeHa 3a biiiiic Mjeceun 3axnposi u ge6xaHOM. Boj h u MHHncTap UleBKeT-nama ii3Aao je HapeA6y, A* ce °AMax c.830By peAni})11 npBora no3iiua 6iiTo.T>c:cor, npn.iiiacKor ii hynpn.icKor 0Kpyra, Kao ii 12 6aTa.-r>OHa peAinJia ca KocoBa. B ijcK i h e oth.iobbt .1 3& Apaonjy 113 Cojiyna u ^eA earana. • O rp o jian iiOJKiip. y M arasaua no3Haxe cojync,Ke ijnipnie T i i p n H r n o ja B iio ce yacacaH nosicip. Ba'rpa je yHimiTHAa orpoMHy KOAHHHHy po6e. lIlTeTa H3H0CH Ha neT viumoHa rpoma. _____ Š a le i d o stje tk e. — Gospodine doktore, vaše srestvo za čišćenje nije ni najmanje pomoglo; imate li Što jače. — Jače — nemam ništa. Vi ste uzimali ricinus, gorku so, limonadu, praškove i ništa. Pardon, da vas upitam šta ste vi po zanimanju? — Praktikant. — Tako. Onda vam evo dvije krune, idite u kafanu i je­ dite, jer kad nema ništa u stomaku ne hasni nikakav lijek za otvor. * S i r o t i n j s k i l j e k a r : — Zar nisam napisao, da se do­ lazi za vrijeme ordiniranja? Sta znači to? S e l j a k : ' ^ Za to je kriv pas, što me je tek sad ujeo. Ž e n a (mužu, koji se izjutra probudio): — Ali, molim te ti si noćas opet mnogo u snu govorio. M už : — Pa dabome, kad danju ne mogu da dogjem do riječi, jer ti neprestano govoriš, — Dakle,ja ću vas izliječiti, ali samo da mi obećate, da ćete sve činiti što vam budem zapovijedio. — Obećavam. — Pivo, da mi platite moj stari dug! lIopyjte Ji oflroBopit yp(‘,!iniiimm. — A — Moc/rap — Bauiy ujecMauy ii KaA 6h Bajba.ia, He 6u cmo uiTaurnajiH, jep uniHTa hc npnMaMo H3 Heno3HaT«x pyicy. ^pyrn nyT ce, AaK.ie, noTnnmiiTe, kha 111X0 6ypeie noc.ia.an, a uko zoheTe. pa co o6jaBH, nomaJbiiTe uito 6 vne oa obc nycnoMeHe Ha npHy iiito .i>y6aB.a B. J . K. — O bc CJEa.iH A ko cy hhcv bum h abbju CTBapn, hito cto HaM no3a iUTaMny — 6ap He y HaineM .uiCTy. one APYre osaKOBe, HeMojTe Ham ax c.iaTn. A. B. F. — U redu-primili. Dakako da ćemo rado primiti dobre prevode iz turske literature, pa Vaše obećanje sa blagodarnošću primamo. U onim drugim stvarima postupićemo prema Vašim uputstvima. Selam! X. M. — Ona je CTBap cAaoa, noiuiULHTc iuto Aa H3Bpinn jypnin Ha Bapom XoAenAV, ooa nnjnM cy ce 6eA©MHMa Apanu KOHireHTpHca.in. IIo6yHa y jyacH)j Apačiiju nocTaje cbb oson.bHnja, Apy.ro. H. 11. — Hvala! Ali od Vas smo očekivali više l ’oBopn ce, Aa ycTaHHun HMajy Ha p:\cnojioaceH>y 70.000 Niste još iskupili obećanja. Zdravo i mahsus KoftaHHKa. TypcKa Bojcica noBjiami ceyTnp^aBe. 3acaAa pomoći. selam! cy ycTaHimn rocnoAapn cirry8i;aje. U I e n x I 1 a p h 3 Cl. G. SARADN1C1MA. — Molimo poštovane surad­ Cei})ep onKo.100 je Typf*Ky Bojciey y E6 h h Canaju.J \ ok nike, da nam radove šalju čitko — m astilom — i samo na jednoj strani pisano. Typzpiva cmrHe domoH, aot.io 6a ycraHiiHH moimh ohkoApelujemo na svu braću i sestre, koji se ma .1 otu ii Taaa. OA"iyHne onepamije nonehe Ha cBy npnu kom pravcu perom bave, da nas u našem .niKy Tes noneTKOM crheAeke HeAje.i>e, KaAa Typnnna radu pomognu, kako bi smo od »Gajreta« stvorili CTHi’Hy nojanaita. pravu narodnu knjigu, pristupačnu svim a slojevima Bojnu icoMSHAaHT oa Acnpa jaB.i>a hs E6e, a « je našega milleta. Za uredništvo odgovara: Osman Ojiliić. - Islamska dlon. Štamparija. - 3a JPOAHPUIITBO oAronapa: Ocjian ’tm uil,. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/7292e1148c5d6b1ecae78df2241df6af.pdf d04afac2b6029cbc4246780b149f6f3f PDF Text Text rO/UIHA IY. GODINA BPOJ 4. BROJ TajpeT ♦♦ ♦ Gajret JIMCT 3A ^Pi'IHTBEHE nOC.lOBE II 3 A HA PO ^HO ITPOCBJE'RHBAHjE. LIST ZA DRUŠTVENE PO.SLOVE I ZA NARODNO PROSVJEĆIVANJE. H3JIA3M CBAKOr 1. n 15. ----- y M jECEn;y.-------- IZLAZI SVAKOG l . i 15. ------- U MJESECU. — — RiacHiiK: apj'iiitbo „l’ajpei". - J'peaHinc: Ocjian 'JohkhIi. — Vlasnik: Društvo ,,Gajret“. - Urednik: Osman Gjikić CAPAJEBO, 15. februara 1911. — • U n j e H a j e ,HHCTy: a a JJo c h j n XepneroBHHy a A ycTpoX rapcK y M oaapxn jy , s a HJiaHOBe, Tajicoy, yHemiico u TeacaKO 2 K, s a n e u i a H O B e 4 K ro;inoiK>e. S a cbb ocTa^ie ae.M.’i.e 10 <|>panuKa. 1lo je n a uh 6pojeBH CTajy 20 xeji. Ilen jiah e H a ce nac.Ma n e npnM ajy, pyK o n o ca ce ne B p ak ajy - — Ilp e rn jia T a u p jK o n n c n iua.i>y ce n a a ,ip e c y : „1'ajpeT" — CapajeBO. C ijen a je lis tu : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 2 K, za n e č la n o v c 4 K godišnje. Za sve ostale zemlje 10franaka Pojedini brojevi staju 20 hel Neplaćena se pisma ne primaju rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na adresu: „Gajret" — Sarajevo. — SARAJEVO, 15. (J>e<Spyapa 1911. gdje povjerenika nema, to može učiniti i drugo ugledno i agilno lice ili — još bolje — odbor Kao što smo veo ^ v i l i , zeipaljska vlada je čitaonice, vakufsko-mearifsko tijelo (kot. povje­ napokon odobrila nova društvena pravila, kojjLrenstvo ili džematski medžlis). To lice ili odbor, izmegju ostalih novina,' propisuju ip od od b ore. koje osniva pododbor, najprije će se obratiti 0 važnosti pododbora" je bilo takogjer djag; glavnom odboru u Sarajevo, kojemu će prijaviti ovom e mjestu govora, pa je apelovano na prija­ svoju namjeru i zatražiti pododborska pravila, telje našega napretka,^da se što bolje zauzmu, koja će — dakako — odmah biti poslana. da »Gajret« dobije što više takovih područnih Kad pravila stignu, onda će se zakazati ustanova, koje bi blagotvorne ideje Gajretove skupština sa dnevnim redom: Osnivanje podod­ što bolje proširile megju našim elementom i bora, o kojoj treba obavijestiti i mjesnu politi­ njegove poslove što više razgranale u svima čku oblast, koja ima prava na skupštinu poslati narodnim slojevima. svoga izaslanika. 1 taj -naš apel nije ostao bez uspjeha. Od­ Na toj skupštini izabraće se pet članova za mah se je u nekim mjestima pristupilo tome upravu pododbora, kao što to propisuju pod­ poslu i mi možemo već sada konstatovati, da odborska pravila, a potom će obrazovana upra­ je »Gajret« dobio sedam pododbora i da ih je va pododbora, 5 primjeraka pravila podnijeti još toliki broj u osnutku. mjesnoj političkoj oblasti, da ih uputi zemaljskoj Osim toga iz mnogih mjesta smo dobili pi­ vladi ua odobrenje. sma, u kojima nas Gajretovi prijatelji pitaju za No i ako je, prema propisim a zakona o uputstva, na koji način će da obrazuju društveni udruženjima potrebno na odobrenje pravila’svakog pododbor? društva čekati šest hefti, pa tek onda preduzeti Ovim redovima je namjera, na ta pitanja poslovanje, ipak se toga propisa kod pododbora dati tačan odgovor i time pružiti uputstva za ne trebe držati. Jer glavni odkor društva je is­ osnivanje pododbora svima onima, koji bi tu hodio od zem aljske vlade principijelnu dozvolu ustanovu htjeli u svom e mjestu osnovati. za osnivanje pododbora, pa se rad m ože odmah, Da se u nekom mjestu pododbor osnuje, bez sm etnje, preduzeti, a pravila pododborska potrebno je, da u tom mjestu imade (ili da se (koja su već dobila usm eno, principijelno odo­ prijavi) najmanje 50 članova društva ma kojega brenje i koja su za sve pododbore istovjetna) reda. Ako u mjestu ima povjerenik, to će on os­ doćiće naknadno provigjena i formalnim odo­ nivanje pododbora preduzeti u svoje ruke, a brenjem. Osnivanje pododbora. �54 Kad se pododbor obrazuje, treba to odmah javiti glavnom odboru, označivši im ena članova u prave, na što će glavni odbor poslati podod­ boru tiskanice, potvrde i druge stvari, koje su potrebne za rad i poslovanje. N a ovaj način se osniva pododbor, pa upu­ ćujući u tom e braću m uslim ane, mi ponova apelujem o na prijatelje našega kulturnog unapregjenja, da s e što srd ačn ije zauzm u za osni­ vanje društvenih pododbora i na taj način ideju Gajretovu rašire m egju svim a slojevim a našega milleta k ako bi „Gajret" postao zajedničko kulturno •središte nas svih Muslimana H erceg-Bosne bez razlike na d ru štvene, stran ačk e i druge d ife­ rencije! Gajret braćo, gajret rodoljubi! X, — J ly T a H > e . y H.iaeKy: „Ee3 KOMnaca'J p^Kao caM, fla je Hama cpeAHHa je^aH KOHr.ioMepaT, caKyn.i>eHa 0 Ha6au;aHa roMiiJia 6e3 cTajiHa npaBga, 6e3 yT pia n y ia, 6e3 nAea-ia, yonke 6e3 HAeje. <ba.in HaM, A^K-ie, HAeja, Koja 6h Hac CBnjy 3ajeAHiiHKii hbpcto OKynn.ia, Aa-ia HaM acHBOTa h yqnHH.ia, Aa pa A nojeAHHaua He HAe Ha napanecHKe, Hero Aa h HajMama Ko.in'iHHa paAa, cnaKH noTXBaT, cbbkh noA* bht npHAOHocH toj sajeAHHUKoj HAejn, a * je casry jana H AOBOAH Ao H>eHa pea^H30BaH.a oahocho ocTBapen>a. IIoKynjahy caAa a « HaBeAen ARa Tpn y3pona Toj Harnoj 6e3HAejH0CTH. KaKBy e.mKy HaM n p y * a CTaae Harne y tom norjieAY npnje 0Kynamije? H oHAa cmo 6hah 6e3 HAeje, jep a » cmo HMa.Tti y cbom paAy miaH 11 npaBan, He 6h Haran cy .i»yAn no ocjekajy OcMaiMnje, a pa3.inKyjy ce oA H>nx caMo no je3HKy. D a n Taj 6n jemin, naA 6n 6h.ih y CTaH.y n kba 6 h Morini, 3«mnjenu.in ca TypcKUM. To je jeAaH ncHxo.ioiuKn MoneHaT Ayrae Hamera e^eMeHTa, o KojeM Tpe6a panyHa boahth. KapaKTepnCTiina je naine pače, Aa je HaK.ioraena 0Aea.i0caH.y n MOMeHarocjekaja 036nja cnyA» Ha noBprauHy. Mn ce noAajeMo nyHo cpny n HaK.ioHocTn n cnunaTiijaMH, B0.1HM0 ce 3aH0CHTH CBUjoT.lHM TaiKHMa H3 IipoUI.1OCT0 0 H>HX U3HOCI1T0, K3Aa C6 HOKajKe HeAOCKOHima y caAaraH.ocTH. T um mhcjiumo, a * cmo oaćhjih npnroBop 3a caA*uiH>ocT. Bo.ihmo ce JiacKaTH h XBa.ineaTH ce, Aa cmo CBjecHii n MokHH, Hero jih cann ce6e nponojeHHTn kojihko cancTa BpnjeAUMo. 3 a cbo ncycnjexe C6a.i>yjeM0 Ha Apyro r KpnnH>y. UorpeniKe npujeMo n irnje HaM o raiiMa Aparo roBopBTH. KaAa xokeMo HeraTo, xokeMO cbo HajeAaHnyT, xokeMO to en groš, a na.ia Hac ycnjecn He 3aA0 B0.i,aBajy, jep Han ce hhhh, Aa ne kcMo thm Ma^iiM paAOM hhkba nocinkn oho, 3a hhm hacmo. Hnjecno AaK-ie npncTarae cnTHor paAa n nocTeneHor pa3BHjaH>a. Macaje, Kano je Aet})HHyje ho.jbckh cogHo.ior, KocauoB* cnn, epynTHBHn e.ieMeHaT, kojh je icaAap npou3BecTH aacToje y KyjiTypn u oćpaTHO, aah Kojy Tpe6a a ®npeABOAe A>yAH Beker nHTe.ieicra — hhamBnAya.inocrii. Te ce ahhhoctii Tpe6ajy yHeKOAHKO Aa npiuiaroAe cavoj Macn. Hy to ce npnJiarol)HBaH>e ^hhhocth Macn He cunje y 36TH Kao nonyrakaH.e n cjiyraaH.e h yrabaH.e Macn, Hero Aa .M A m. noja je npeABOAe, HMaAy neKOJiiiKo o63npa npeMa ncnxoAornjn n pacno^o»en>y Mace. n o CBojoj nOBOA.liHBOCTH H 0CT8.1HM nCHX0.10IIIKHM oce6nHaMa Moace ce 3a uacy Ka3aTii, a &je y cbum aeM^bana jeAHana. ^ 0Ayrae, koa npoM aTpaaa Mace Tpeoa yaeTu y oo3np Haunojia.iHe KapaKTepncTHKe, yTjegaj iuiumo ii Ky^TypHH CTeneH H>e3HH, ajin no CBojoj cymTHHH n KapaKTepncTHHHHM npTaMa CByrAje cy Mace joAHaKe. ' JlnuHOCTii, Koje BOAe Macy, HHHe je paAn aeH e noHac HOBO BpnjeMe 0Kynannje ohbko 06e3r.naBH.10. 0 Ka- B0A*1>UB0CTH OHaKOBOM, KaKO OHH Xoke. Te ^BHHOCTH KOBOM Ky.lTypH0M HpaBHy, O KaKBOj 3ajeAHHMKoj C0.1H- ip e6 ajy Aa 6yAy CBjecHe, Tpe6ajy 6hth HHAHBHAyajiHoAapHOCTH, HAH 0 KBKBOj HapHOHa.lHoj HBTpyXH He M0JK6 cth , a He cTeneHa, KyjiTypHor HiiBoa — M a c n n a — ce y to Ao6a 6ani roBopnTH. caMa Maca. K oa Hac ce He Moace roBopnTii o jiii^HjocTHMa Haran o6nqajH, Hama nporaaocT, aa Kojy cmo ce jana HHTejieKTR, Be.inKe KyjiType h ranpnx norjieA3?'Koje saHocH^iH, a Ha Kojy h arh A^Hac ynHpeMO npcTOM, Hnje cy CBjecHe CBora 3Ban>a u HMajy oApeijeH nn^r. y cbom paAynpora.iocT OHora HapoAa, KojeMy mu (JiaKTHHKH npnna- To cy cbo Ma.ie ^ hmhoct0, chthh h ouh' ihh ^ ah, Koje AaMO. Haran oćnnajn n TpaAHiUije nMajy nyHo mapa cy npn.iHKe načagnjie n nocTaBHJie nx Ha icopMn^io. y 'ru Apyrora HapoAa, hoa nnjoM cmo Bjiacm 6hah, Kojn HaM ^HTapgH cy n panyHajy oa AaHae 3a cyTpa, a 6yAykje HapoA no pacn Tykn, a^n nnje cmo nAea.ie aa cBoje hoct hx He aaHHMa. He bhac, Aa cy 6 ei HAeje n Aa cy npHMHJin,c KojflM HapoAOM n A^nac Anje^HMO npomjiocT. aanajin y circulus vitiosus. PaA yAeraaBajy npeMa Typnu cy CBojnu Ao-nacKOM n 3ayaekeM Harne ao- npnJiHKaMa, y paAy neMajy cncTeMa, na naAajy na jeAHe MOBHHe aay3e.in cppa Hama n ocjehaje naine, na cmo mii cupajHocTH y Apyry. 3a KpaTKo BpnjeMb nocTa^n no ocjekajnMa Typnn. H hhh Hama je HHTC^nreHunja HeH3pab°Ha. <bajin joj AVmh ce nyHo HcnpaBHuja oHa Teopnja o HanBjn, noja noU ieBH e jaKocTH, KyjiType, no3HaBan,a h ncKycTBa. Xoke •laace Bnrae BaacnocTn Ha a yx, Mnc.rn u ocjekaje jeAHe Aa je MOAepHa, na aacTyna Hene MOAepne npnHn,une, y CKynnHe .n>yA0, nero' jih Ha cbm BaracKH nar^eA, nanMC Koje caMa Hnje ocBjeAoneHa, a » jih oAroBapajy HauuiM Ha je30K, oćnnaje n nncMo. H cTora CTaHOBnniTa no- npnJiHKaMa u jecy .iu HaM caA 8a oba HeonxoAHo no Aa3ehn mosko ce n AaHac HanJa Maca naaBaTH TypcKOM, Tpe6nTH. /I,a no«JHe paAHTji, He a P * cHh ce thx MOAep’ �npiomnna, hbhii joj ce a * he 6htb KOHaepBaTHBHa TaKo ce y$aTiiJia Kao 6HHaMa3Meby A^nje ganuje. PacCTpojcHa je h nnje jeAHHCTBeHa y npaHuaniiMa, Aa 611 Moivia Kao ^aKTop HCTynaTH. A Ka;» cy opaKe Bobe, KaA cy OBaKmi o6pa30BaHnjn ^i>yAu, niTa Aa peqeMo o Maca, Koja je „roMB.ia Haumina, Kojoj npBe 3HajieHKe OApe^yjy BpajeAHOCT**. hhx h Reforma medresa u Turskoj. nost, ako ovaj krasni članak, makar u izvodu prenesemo i njime okitimo po nekoliko stranica idućih brojeva »Gajrela". Poznavaocima turskog jezika, a osobitomuderisima i talebi, najtoplije preporučujemo, .da sva­ kako nabave 124. broj »Sirati Mustekima« u kojemu je izišla ova rasprava. I b n i Mu n i b. Teufik Fikret: Jesenska vila. Po izviješćima naših novina, čovjek bi mislio, da Na dušeku mekom od povehle trave, mi b. h. muslimani koračamo brže i stalnije nego li Pokrivena lišćem, spavala je vila, ostala nam istovjerna braća. Ta imamo, bolje reći imali smo, svoju anketu, pa su tu demonstracije i re­ Pa mahmurno oči otvorila plave — zolucije talebe: ukratko ko je kao mi? . . Život, buka, Sjekira je kraj nje zvuk metalni lila; volja i da je još samo — rada i razumijevanja eto I gle, vila tiho šumi prisluškiva . .. ti nas sretnih ! Drugi ne rade kao mi. Kod njih ide Na sve strane pokoj . . . samo iz daljine najprije rad i nastojanje, a hoće li i bučiti, o tom će Ko prigušen da se neki jecaj krili; nam odgovoriti budućnost. Danom proglašenja ustava 1 taj jecaj vili kad kroz dušu mine, u Turskoj iskrsla je i ideja o reformi medresa, koja Bez suza i glasa ona nijemo cvili, nikako ne silazi s dnevnog reda, i ako je pokatkad A svaki čas lice drukčije joj biva . . . izgledalo, da je zabačena i da su njeni nosioci stali na I gdje toga lica odraze se boje, polovici puta. Kroz ove ^pi godine mnogo je koješta Tu se samo boli sa čežnjama roje izmijenjeno, a kao najvažnije spominjem ovdje samo I svuda se ćuti hladnih suza vlaga . . . to, da su u medrese zavedani neki svjetski predmeti, pa makar i u malom opsegu. 1 gdje rosni pogled s očiju joj pane, Sada su koracili još jedan korak i Šejhul-Islam Ondje se na tlima razvijati stane je ustanovio naročite komisiju, kojoj je stavljeno u Cvijetna ljepota, magijska i nžga . . . dužnost, da za medrese izradi program, na temelju S turskog: Ćazim. kojega biše mogle odgovarati svojoj svrsi i udovoljiti svima potrebama i zahtjevima današnjeg vremena, Ova se komisija dva puta na heftu sastaje u „Fetva- Mehmed Decor:-^—------- - ~ — hani«, a članovi su joj Baban - zađe Naim bey, član medžlisi mearifa, Mustafa Asim ef., profesor na darulMoja prva jasna uspomena iz djetinjstva u vezi f'ununu i carigradski zastupnik, Ubejdullah ef. i Ćamil ef., narodni zastupnici u parlamentu Sevkjet ef., je s pjesmom: muderris na Bajezida, Fatin ef., upravitelj daruš-še»Kad ja pojdem, draga, fekke i resadhane , te mladi Tatarin, Kazanli H.lim lz Y.... grada, Prati mene, draga, Sabit ef. Sve do Carigrada!« — — Ovaj Sejhul Islamov korak naišao je na silno odo­ bravanje turske štampe i svak nastoji, da prema svo­ koju su mi pjevali, kad sam još posve malešan ležao jim silama pomogne ostvarenju ove pleme iite zami­ bolestan, pa mi se je još tada, zajedno sa žalovitom sli. Počam od talebe pa do starih muderrisa — svak kajdom ove pjesme, usjeklo u pamet i ime „Carigrad . se interesuje za ovu stvar i svak iznosi svoje mišlje­ Pa i kasnije sam uvijek više volio slušati priče o carevi­ nje i nastoji, da komisiji olakša posao. Neki su dnev­ ću i sultanijama nego li basne o lisici i vuku, čak i nici otvorili posebne rubrike za ovu stvar, a drugi nego pripovjetke o »Ćilderu« i »Hadžiji«. Ove priče opet posvećuju ovoj stvari posebne brojeve. Tako u kojima se puno spominje Stambol, gdje živi »se­ ugledni »Sirati Mustekim* u svom posvetnom broju damdeset i jedno mille« i stanuje turski car i njegovi donosi krasnu i opširnu raspravu člana komisije, Ha- veziri, mnogo su zabavljale moju maštu i u srcu mi lim Sabit efendije, koja opseže čitavih trinaest stra­ je zajedno sa mnom rasla i želja, da vidim taj grad, nica, i u kojoj je na jasan i nedvojben način doka­ koji se ne može okom pregledati i gdje se insan zana potreba reforama kao i uzroci, zbog kojih je na­ može lahko izgubiti. Vidivši poslije i neke slike od stao zastoj i mrtvilo u našim medresama. Carigrada stao sam još više željeti, da ga vidim svojim Pošto je prekidanjem ankete na neko vrijeme očima.... Mislim, da nije nužno opširno govoriti o osjeća­ odgodjeno i vrlo važno pitanje o reformi naših me' dresa, mislimo, da ćemo vršiti svoju patriotsku duž­ jima, koji su me obuzeli kad sam krenuo prema tom Carigradski utisci. �52 davno željkovanom gradu i dovoljno je ako kažem, da sam jedva čekao čas, u kom ću ugledati Carigrad. Nekako u zoru progje vlak mimo Kučuk Cekmedže i prolazeći kroz jednoličan i dosta pust kraj približi se Aja Stefanosu, nadomak kojega se 'primje ćuje veća pitomina, njive, bašče i ljetnikovci. Idući dalje prema Makri-KOju, ugleda se još izdaleka serasker kula munare i kubbeta. velikih džamija i neki dio grada, a za tim se grad stane opet pomalo gubiti s vidika jer ga zaklone starinske zidine. Vlak juri, a pred očima se hitro izmjenjuju vrlo raznolike slike, smješ­ tene tako, da se gotovo svagdje uz lijepe prizore uka zuju ružni, uza svaku ružicu po trn, što bi rekli pjesnici. U blizini grada ukazaše se stara, tiha musliman* ska groblja, obrasla krasnim tamno-zelenim sevlijama (čempresima), do kojih se je pružio stari gradski zid, sa svojim kulama i opkopom, lijep i u ruševinama, a na drugoj strani željezničke pruge stoje garave, ukočene, ružne fabričetine uz čisto, nemirno i privlačivo Mramorsko more. I kao usprkos, sve se jedna do druge redaju ve­ like opreke: uz goleme, veličanstvene Jedikule — silne, trošne i jadne kućice od lima; uz ostatke starih vre­ mena — prozaične i reklamne table: Tiringa, Steina i The Coq Rouge Company. M kad se progje neizgledna grčka mahala Psamatija, te se vlak približi velikom Vlanga-bostanu, čo.vjek odmah zaboravi ne ugodni dojam, što su ga na njega učinile fabrike i „teneke mehallesi,, jer mu se ukaže Stambol u čitavoj svojoj ljepoti: divno razasut po brežuljcima uz more, slikovito ispremiješan zelenilom drveća, okićen mu­ narama i džamijskim kubbetima od kojih osobito upada u oči Sultan Fatihova, Sultan Bajezidova, Lalelidžamija, te šest munara sultan Ahmedove džamije. Ovaj krasni prizor ne traje dugo, jer vlak zagje megju zidine, nesrazmjerne kuće nemuslimanskih mahala JenjrKapu i Kum-Kapu, mnogo neukusnijih od mu­ slimanskih dijelova grada, u kojima ima mnogo zele­ nila, dok su naprotiv kršćanske mahale gotovo sasvim bez drveća, pa čovjek i nehotice stane misliti o protivštinama, koje sve upadnije postaju, što se dalje zalazi prema sredini grada. Iza »Kum Kapije« nastaje druga »tenećeli mahala«, sagragjena iz ruševina ne­ kakva staro-bizantinskog dvora, za tim se iza nekoliko časova progje kroz jednu muslimansku mahalu sa dr­ venim kućama kao- što gotovo i po svim ostalim ma­ halama, koje nijesu u zadnje vrijeme gorjele, i tada vlak izagje na širinu, odakle se ugleda milovidua Sultan Ahmedova džamija, malo podalje Aja Sofija, čijoj glasovitosti nimalo ne odgovara crveno žuta boja njene vanjštine (kao da je šarana po Kallayevu nalogu), a izmegju te dvije glasovite džamije pružilo se du­ gačko, bez stila ministarstvo pravde, da im kvari izgled vršeći ulogu, koja kanda nije ni njemu ugodna, pa se je za to proteglo i kao od umora ili dosade zijeva na sve svoje prozore, Iza ovog iznenagjenja dogje mi još veće, kad ugledah Eski-Saraj, u kojem se čuvaju hiljadugodišnjo uspomene, hazreti Pejgamberovi amaneli i carsko blago a pod njim skorašnje, žute-baruthane, do stoljetnog drveća carskih bašči — ljetošnju prasu! Da ironija bude veća, i crna je željezna krtica ovuda prorovila sobi put i njene su tračnice provedeno baščom, po kojoj su nekada hodala carske kćeri.... Ukupni dojam ovih slika nije baš ugodan, pa se putnik dosta razočara, i kad ne bi sa drugih strana vidio — Carigrada, ne bi se iz njeg vratio osobito zadovoljan. Zabavljen ovim časovitim inpresijama trgoh so radi otegnutog zviždanja željeznice, koja se iza ne­ koliko trenutaka ustavi u zadnjoj carigradskoj stanici Serkedžiji. Prošavši kroz „džumruk“ (carinaru), gdje se mjesam mnogo zadržao, jer mi nijesu, kao prije tražili „sumnjivih papira“, niti sam imao na što pla ćati carinu (sad se ne plaća uzaludno carina niti se sh užarima daju bakšiši), odoh u jedan bližnji domaći hotel. ćim sam se malo odmorio, sjednem uz pendžer koji gledaše na „Hamidijje-džaddesi«, jednu od naj­ življih ulica i ostadoh promatrati ono silno komešanjo i strku. Pravi vašar sa mnoštvom muškinja, ženskinja te masom konja, kola, tramvaja: sve jedno gore dru­ go dolje. Na prolaznicima ima svakakvih odijela i vi­ diš elegantne oficirske uniforme, ,,chic“ tijesna odijela, suknene gazalice, đžubbeta, svileni crni žarovi, suknje, mantije na ljudima raznih tipova i boje lica. Pri fsvemu najviše upada u oči velika raznolikost kapa, počevši od crvenog fesa, pa do silno golemih šešira sa zoološkom zbirkom ili suhim botaničkim vrlom u malom razmjeru na glavama Evropejki i Levantinki osijega stasa.... Smije li se suditi po peruškama na glavi, onda bih rekao, da su mnoge i kokošije pa­ meti.... Osobitu pažnju svraća konjski tramvaj^ pravo prav cato ruglo: pod dugačak, nizak vagon, upregnuti okušani i mršavi magjarski konji, koje goni koćijaš dugom kandžijom u jednoj, a trubom u drugoj ruci. Pred konjima trči posebni »vardadžija« trubeći u znak da se svijet uklanja (na raskršćima stoji još posebni vardadžija). Sastavite li u jedno konjski topot, drnđanjo kolž, pucketanjc biča i glas trube, onda su vam na­ brojeni svi instrumenti »muzike«, kojom dan na dan »zabavlja« carigradski svijet milostiva tramvajska kom­ panija, čija je uprava i većina dionica u rukama — »kulturnih« Evropejaca. Premda mi se vrtio mozak od unr.ora i nespavanja ipak sam izišao, da se malo prošetam u okolici konačišta i krenem niz tramvajsku prugu. Najprije mi zape za oko veliki broj sarralau malim i niskimdućančićima te još neke stvari kojih u Bosni nema kao na primjer : hamali sa samarom na legjima; s(lrUdžije, koji trče za konjanicima; lustradžije, koji boje �53 čujete na sve, što je dobro, da narod branite od zla; da narod očuvate od propasti. Vi ste napustili. svoj poziv, ne vršite svoje zadaće, ne dajete savjete na­ rodu, ne upućujete ga, te su mnogi pošli krivom stazom, vi ste odgovorni za nj i pred Bogom đž. i pred ljudima. m Danas, kad se svako žuri, svako bori za svoj op­ stanak, brine za što bolju budućnost, većina vas živi duhom od prije nekoliko stotina godina. Pa ne samo to, negomegju vamaimade čak i takovih, koji narod po­ vlače za sobom u očitu propast zbog ovog svog konzervatizma. Doduše su neki od vas shvatili duh vremena i prilagodili mu se, ali vas je veća većina, koji to ne učiniste. Neki od vas preporučuju aarodu učenje raznih znanosti , bez kojih se ne može živjeti u ovom vijeku, ali za njima idu uzastopce oni drugi, nazadnjaci, koji odvraćaju narod od tih znanosti, te su za to svakome na štetu. Danas, kad sljedbenici drugih vjera, pa i idolo­ poklonici u Indiji osnivaju humanitarna društva, kad vjerski prvaci drugih vjera, osnivaju svoje vjerske udruge, odgajaju narod u vjerske m duhu (makar se to vama i ne činilo), kad se toliki misijonari plaćaju za prevogjenje u njihovom vjeru, — — ------- kiaj svega toga vi ste m rtvi,------- ---------------vi se ne mičete. Gazanfer — Sarajevo: Zašto ste zaostali? Kad vidite, da se još i dan ml I danas narod ugleda u vas, i čini ono, što mu vi pre­ Svome prijatelju M. B poručujete, za što ne osnivate humanitarna društva i Od kopna daleko, na širokom moru: vjerske udruge i ne okrenete ga pravim putem, kad Pučinama želje gdje Ugjtcu gone vi to najbolje možete ? U ponoći jedne majske, čarne noći Na ovaj upit neki od vas tvrde, da vas narod Gledali smo krasne, gdje sirene rone . ne će materijalno da potpomaže u tu svrhu, ne zna­ 1 ti, dugu jednu pričao si priču: jući, da današnji muslimani nisu ništa drugo nego po­ 0 robu, u mračnim tamnicam, što trune; tomci onih velikih islamskih dobrotvora, koji su to­ 1 ne ide iz njih na sunčane zrake; lika svoja imanja žrtvovali u dobrotvorne svrhe, što A ja sam osjeć’o kako srce trne. — — im najbolje svjedoče naši vakufi. Treba uzeti dobar program, ne žaliti truda, pa će vas i narod potpoma­ , Vali su nosili naše sjene tamne, gati. Daleko, pro morske površine ravne, Nikakvo zlo nije nam došlo, a da mu mi nijesmo Daleko, do zemlje, gdje nema robova. bili uzrok — naš razdor, naše nesuglasice. Dobro nam Tu sretni smo b ili: gdje se braća ljube, je poznato, da smo mi izmegju sebe zavagjeni i naj­ "Gdje tiranstvo, sila, svoje moći gube, više zbog tuga da propadamo, to biste vi trebali taj Slušali smo zadnji zvek teških okova. — razdor dignuti, jer vi to najlakše m o ž e te ------------ , a što do danas ne učiniste, nego ravnodušno gledate našu a ujedno i vašu propast. Znate da prvaci Muslimana u Indiji osnivaju hu­ manitarna društva i vjerske udruge (kao što je »NeIz ,,tl Yenara“ preveo: N . . . . i dveluk Ulema®), budući još pod tugjom engleskom vladom, a vi u islamskim državama, u ustavnoj eri, O vi, koji ste pazvani, da unosite luč prosvjete gdje možete i trebate se pokazati, da ste dobroželjiu narod; vi, kojima je zapovjegjeno, da narod napu- telji naroda, v i ------------ spavate —-----------Radite ozbiljno na tom, da se muslimani na Grčka riječ. Znači što i bujrunl Ljetos su ova paščad otpremljena na pustu adu ,,Hajirsyz- cijelom svijetu, bez razlike narodnosti, jedni drugima adasi“u Mramornom moru. približe, jedni za drugo osjećaju, budite svaki svoj cipelo, to prodavači novina, megju kojima ima mnogo posve malešne bosonoge djece. Za tim svraćaju paž nju muhallebidžijski dućani i aščinice, pred kojima pogdjegje uz dbner — kebab stoji aščija vičući: "Bujrun, efenđim! — »Oriste!«*) Ne smije se još zaboraviti silni broj »mahalske® paščadi.**) Pred večer se stadoše zatvarati dućani po čemu sam zakliučio da se u Carigradu i sad živi »šla turca« i čim se smrče nestade buke isprazniše se ulice i pozatvaraše svi lokali osim kahvi, aščinica i muhalebidžinca. Tišinu je prekidao tutanj fijakera i ruka parobroda u luci, koji puštaju lažne glasove koji u noćnoj tišini čudnovato djeluju na nenaviknuto uho, jer neki sliče udaljenu jauku kakva nesretnika, plaču djeteta itd. Ušljed toga nijesam mogao za dugo zaspati, a kad sam već počeo zavoditi u san trže me do tad nikad nečuveni »koncerat«: stotine, a možda i hiljade pasžt složiše u jedan glas vijati tugaljivo, otegnuto, iz bliza, iz daleka, kao da se dozivaju i jade jedni drugima. Po svoj su prilici — što rekne naš narod — lajali na mjesec (bilo je nekako o uštapu) i tek kad prestadoše ja kao zaklair zaspah prvi san u Cari­ gradu.... Sentimentalna vizija. Islamskim učenjacima. �&4 narod iz sredovječnog mrtvila, upušujte ga na dobro jer će se samo tako odazvati svom uzvišenom pozivu. Hazim Muftić, Tuzla: • Ovaj članak je skoro objelodanjen u »El-Menaru«, a upravljen je islamskim učenjacima u Tur­ skoj carevini i Perziji. Ja sam ga preveo za »Gajret", da upozorim naše^lim e, da se late posla i savjesno izvršuju svoju zadaću, jer je vrijeme, da se može i njime ovako šta poručivati. Nekakav se čovjek bavio proučavanjem životinj­ skih govorova i ustanovljavao, što po zvuku, a što po kajdi, šta bi koji hajvanski glas mogao značiti u ljud­ skom prevodu. Došao je do zaključka, da koko viče: koko ko, a tukac: turlu, turlu, a da oboje znači jedno te isto, samo što tukac svoju tvrdnju izgovara turskim jezikom. A to znači, kada bi ko upitao koku n. p.:kako se taj i taj posao vrši, ili kako treba spavati, ona bi odr govorila: kako ko, dočim bi tukac odgovorio na to pitanje sa: turlu, turlu! Biva, ima i spavanja na razne načine. Jedan se gjak tužio svome drugu, nekom vese­ lom i dosjetljivom gjaku, kako mu je teško za spa­ vanje, jer da je po zavodskom rasporedu mnogo vre­ mena odregjeno za poučavanje i izragjivanja zadaća, dočim da je za spavanje i odmor ostavljeno vrlo malo sabata. ćh Šefika Nesterin B: Dogju čaši . . . Dogju čaši, kad bi druga zaplakala tako tužno. Ne znajući šta mi fali, za čim mlado srce žudi, Na oči mi suze navru i sve laglje srce bije, Moje misli lanci spute, a eterom mašta bludi. Podižem se — čini mi se — nestaje me u te čaše, Radi želje nepoznate ništa biva moje biće, Eto više nisam ona —.čedo praha i gnjiloće, Moj duh se je vino gore, gdjeno novo sunce sviće. Ah, tamo je tako lijepo — ah, to sunce toplo grije! I tamo se sretan svijet pod njegovim trakam smije, Ah, tamo je sve u snazi opijeno rajskim pićem, Ne znajući što su boli o ljubavi slatko snije. -------U tom carstvu, pod tim suncem, megju sretnim, a u sreći U ljubavi, zaboravi živim i ja kratke č a š e ; Onda zagje sunce ono, cio svijet mrak pokrije, Misli moje dolaze mi, duh moj tijelu povraća se. I ja gledam oko sebe, tražim nešto izgubljeno, Nepoznato, obećano, pred čim srce, duša strepi, Što će u čas jedan, poput sunca, znanja i prosvjete, Da ogrije srca naša, duše naše da okrijepi U tim časim najragje bih zaplakala tako tužno, Ne znajući što bih htjela, za čim mlado srce žudi; Na oči mi suze navru, srce moje laglje bije — Očekujuć časak jedan — nova zora da zarudi.------- J. Bećirov T. Lalić: Kad ugledah... Kad ugledah tvoje lice bijelo, Užeže mi slabo žiće cijelo Moćna ljubav, strasna, mila sila. A kad milo smiješit se stalo, Radosnicom suzom proplakalo, Srce moje, o, djevojko mila! Spavanje hodajući. — Ništa za to; — odgovori mu veseli drug — mi ćemo se početi vježbati u spavanju najprije sjedeći, pa onda stojeći, te hodajući, a poslije ćemo moći spavati i razgovarajući, pa i vršeći svakdanje poslove i tako ćemo moći uvijek biti u spavanju. Ta čovjek se dade svačemu priviknuti! Tome se je mladi gjak smijao i nije mogao vje: rovati, da čovjek može hodajući spavati, sve dok nije odrastao, svršio nauke i stupio u javni život. Toga sam gjaka poznavao, poznam se s njime još i danas i ime mu je Ahmet. Ja se s'Ahmetom družim, raspravljam s njim i koristim se sa onim, što od njega čujem, jer je raz­ borit, pronicava uma i budna pogleda. On mi je sam pripovijedao doživljaje iz ovoga gjačkog života, pa i razgovor sa svojim duhovitim drugom, koji ga je bio obećao naučiti spavanju hoda­ jući i razgovarajući. Skoro mi Ahmet dogje i nakon što se pozdravismo stade mi say usplahiren i nekakav zabrinut pri­ povijedati. — Ne znaš kud sam danas išao? — upita me. — Ne znam! — Na Kiseljak! — Pa šta si tamo vidio? — Vidio sam svega i svačega. A najglavnije je, osvjedočio sam se istom danas, da ljudi mogu i umiju spavati hodajući, sjedeći i razgovarajući se! — Ma kako to, kazuj!? — Nijesam ti ja išao na Kiseljak, da satno oteferičim, nego da usput vidim, šta tamo jma i šta ondje svijet radi. Mislio sam, da svijet onamo ide, da se u onom čistom zraku odmori od napornih gradskih poslova, da se na vrelu napije one zdrave vode, ko­ jom je Bog ono mjesto odlikovao, da se tu svijet �iskuplja i <ia se ondašnja siromašna okolica imade prilike okoristiti od svojih bogatijih gosti. Ali šla sam tamo vidio!... Išli smo lijepo izgragjenom cestom, koja je štogdje posuta nekakvim crvenkastim pijeskom, pa izgleda, kao da je od merdžana. Kad smo došli na Kiseljak, odjahali smo pred jednim starim hanom. Pred hanom imade puno svijeta; jedni stoje, jedni sjede na klupama i svi gledaju u nas i smiju se, kao da smo mi izgledali smiješni. S jedne strane hana pružili se dugački stolovi nadkriveni negdje krovom od daske, a negdje od pleha ili sijena i krovovi se oslanjaju na direke, koji su megju sobom spojeni ljetvama. Za tim dugačkim sto­ lovima sjede hrpimice Muslimani, mladići različitog staleža i mjesto kiseljaka piju — rakiju. Ti mladići su većinom blijedi i mršavi i mjesto da se što o poslu trijezno razgovaraju, oni nešto ne­ razumljivo pjevaju, podcikuju, bulazne i deru se. Megju onima što pred hanom stoje, imade ih puno, koje računaju u pametne i odlične ljude. U prvi mah mi u oči upade megju ljudima pred hanom gdje stoji jedno gurbetsko dijete u slamnatom šeširu na glavi, od jedno 8—10 godina, skoro svo golo, jer od odijela imade na njemu samo otrcana, kratka i pljesnjiva košulja, kao u djece, kakve se mnogo susreće u našim siromašnim ciganlucima. Teferičlije se pred hanom malom gurbetčetu smiju i šale se s njime, a ono svakom prolazniku pruža ručicu i išle krajcar. Kad mi stigosmo, poleti mali gurbet u slamna­ tom šeširu i pred nas i poče iskati para, da kupi hljeba. Ja i moji drugovi ne htjedosmo odmah davati malom novaca, nego okrenusmo raspitivati, gdje je kiselo vrelo, da ga razgledamo. Mi krenusmo na vrelo a i mali gurbet pogje s nama. Pošto je mali u šeširu, držao sam da je kršćansko dijete, ali pošto je mene običaj svakoga pri po­ znanstvu upitati za ime, to' upitam i našeg malog druga. — Ime mi je Nazifl daj mi, Bog ti dao, jedan kraj­ car! — odgovori mi ciganče. Mali me vrlo iznenadi, jer nositi ime Nazif, a šešir imati na glavi i još pred očima onoliko, svjesnih »Turaka«, nijesam mogao vjerovati, da to može biti na javi. Upitam mališana, je li „Turčin14, a on odgovori da jest, a uvjeri me još i tim, kad mi kaza imena umrlih mu siromašnih roditelja. Izvadim nekoliko krajcara, predam ih malom i protumačim mu u kratko, šta znači kod nas nositi šešir na glavi. Dječak odmah skine šešir, stade ga trgati i ko­ made bacati u grabu. Kad je mališan trgao šešir, a pomagao mu je još i jedan njegov drug, oni su se »Turci« pred ha­ nom gore opet Smijali. Za vrijeme toga još sam čuo, gdje nekakva krš­ ćanska žena dovikuje Nazifovu pomagaču: — „A što mu, bolan, podera šešir. Šta ti smeta?a I na to su su oni „Turci4 pred hanom opet smijali. E sad pomisli, molim te, u što bih ja ove naše »Turke« ubrojio!? Da rekneš: nijesu pravi Turci, oni to ne daju ni za živu glavu reći; da rekneš, jesu pravi i dobri, ne možeš ni to, jer sve rade ono, što ne valja i ne vode nikakve brige o sebi, svome imetku i svojoj zadruzi. Oni bi se valjda smijali i onda, kad bi neko malog Nazifa odveo u kakav samostan, ili ga izbrisao iz muslimanskog nufusa. Pa ne reci, da to nije spavanje hodajući i zazgovarajući...! — Turlu, turlu, Ahmete! — odgovorih svome priS jatelju sa bolnim osmjeham. MvsaMeA, MocTap: ilia .in M T e , M o s r e e , iiiT O J b y 6 n iu M eH e! 0 , Kafl 6a aeajia Tyry n 6ojie, I I I to mh nx 6yA« cjehaH>e Ha Tyry h 6ojib »capice h Bpeae, A kdpa « jmpe mroao hx to, npiTd!... 0 , UB’jeTe Hii.TH, HeBHHo neAot KaAa Me bhauiii Bece.ua, BPApa, He MHLViH a * je to cJiHKa Ay°ie, Becejba Ayme A» cy to jeApa... y hcto Ao6a, KaAa mh bhahui I^je ocMjex jiaraH npo AHija mhho, y hcto Ao6a cpue y rpyAMa Tyryje, ubii.u i , jeua h niHe.... A KaAa Hohna Ha aeMJi>y naHe I I caHaK c MupoM pauinpH Kpnjia, IIpeAa Me CTaHe aH^eiOfCor AHKa Bn3iija TBoja BH.iHHCica, Mirna. Ila KaA mh cna3H y 0Ky cysy Kano ce Ty»«Ho h 6o.iho ćjihctb, Ilponjiane thxo Biranja TBoja AHbeJiCKa MH.ia, k ’o poca HHCTa. A nJian joj 6pyjn k 'o 3ByuH cijiepš, K ’o njecMa Hohn KaA jeccH BeHe.... H nyjeM kbko 3anjeBa Kpoa njian: „TKa^HM Te, MOMne, idto Jby6HUi Mene44... �56 Šemsuddin Sarajlić: Danica je čekala mjeseca . . . (Svršetak.) Toga istoga dana, u petak prije podne, sjedila je, na Ramizu — u selu pokraj Carigrada više Sultan Ejjuba, koje je samo Bosancima nastanjeno — mlada, sla­ bunjava djevojka kraj pendžera majci uz koljeno. Gledala je na morati zaljev Zlatnoga Roga kako su ga pritisli mali čamci. Skližu tamo i ovamo, a naj­ više ih upravlja gore prema Kjathani. Na krilu joj je nekakav šav, ali ona ne šije. Ruke joj klonule na kri­ lo, pogled otišla dolje prema Zlatnom Rogu, a u mi­ slima prevrće svoju prošlost.-------Šest godina je prošlo kako se sa svojim roditelji­ ma iselila iz Bosne, mučnih i dugih šest godina, kao šest decenija. Dok je bila u Bosni nije znala ni za kakve brige, pa se razvila u ljepoti, da je milota bilo pogledati. Tako jć u potpunom jeku svoje ljepote ostavila Bosnu i prešla u Tursku, da zbog svoje lje­ pote više puta strada.... Potucali su se iz mjesta u mjesto, miješajući se uvijek za bosanskim Iseljenici­ ma. Turci ih nijesu primali, a Bosanci su nju više puta napastovali i progqpili. Zapinjala je mlagjem svi­ jetu njezina ljepota za oko, pa ju-je,Jedan put jedan osori momak gonio preko bašče, da jc uhvati i odvuče sebi. Drugi put joj je jedan odadro komad rukava na ulici, kad je bila s materom — htio je potegnuti. Je­ dan put im je neko opet udario na kuću u veče, kad oca nije bilo doma, da orrata obije i da nju izvuče.... I još dosta takvih napadaja, Jwji su nju istravili, a od njih se jedva spašavala vriskom i pomaganjem. A šta joj se tek riječima predbacivalo! Ona je sve gorko podnosila, a mnogo puta i odbolovala za to. Željela je mirnu, sretnu udaju — pa za koga bilo. Ali nije bilo vrijedna momka, ko­ jemu bi ona svoje čisto srce poklonila. Od Turaka je nije niko zatražio, a pošla bi odmah makar i teška srca. U takvom nesnosnom položaju često bi se spo­ menula svoje tajne ljubavi iz Bosne.... Bože mili, ka­ ko je ta njena ljubav bila slasna i lijepa, makar da nije nikad sa miljenikom svoga srca ni riječi progo vorila! Ljubila je u njemu onu čistoću i plemenitost, pa to ni dan danas ne može da zaboravi. I sada, kad god se spomene tih sretnih časova svoje mladosti, u grudima je podigje neka toplota, a blijedo, opalo lice probije laka rumen. Domaštava svaku sitnicu i o tom rado sanjari. — — — Nedavno je došla s porodicom u Carigrad. Uzeli su polovicu kuće na Ramizu od jedne udovice pod kiriju. Otac od zadnjih novaca iznajmio jedan čamac pa lagjario na moru. Ona s majkom šila lugje rublje. Ovaj niski položaj ubijao je njezin ponos, peklo je u duši. Ali se nije mogao promijeniti. Nadala se sama, da će se to kojim slučajem popraviti. Ali to je bila samo nada, što bi i ona ponekad gorko osjetila, kad bi nešto trebalo nabaviti, a nije se imala zašto.... Wi tom bi se samo suznim očima obazrla po siromašno uregjenoj sobici, izašla tiho u avliju, pa nemajući kud dalje, povratila se opet u odaju, da pritajeno uzdiše. Onda bi se sjećala svoje udobnosti u Bosni, kad bi se u punom veselju naganjala s drugaricama po svje­ žoj zelenoj bašči. Pa sijela punih smijeha, pa teferiča i sastanaka, pa njega... A sad, ništa od toga svega tek samoća, vječna, tužna samoća... Sinoć je usnula, da je odnekle dobila na poklon nov fesić ali ga je brzo izgubila. Odjutros je razmiš­ ljala, je li i taj san iz varave nade. Pa je samo šutjela, klonula i gledala na morski zaljev, kako po nje­ mu lagje plove. Oko nje grobna tišina, da se je tu jedva zamjećivala zaglušna buka zadumanljenog Ca­ rigrada tamo prema moru. A sunce šija iznad svega čisto i ljupko... — — — • Cesti signali parobroda i po nekad lahorom nanošeni Jiitri odjeci teških čekića po gvožgju iz bro* đogradilišta, kazivali su, kolikom se žurbom kreće carigradski život. Pa ono vječno komešanje, kao i no brinući^se jedno za drugo, pa silan svijet. A tu na Ramizu — tišina, vječna, tužna samoća i tišina. Ova bi tišina umarala čovjeka, ali našoj djevojci za njezine raštrkane misli, kao da je godila. Ta i sav njezin život već je potisnut u pozadinu, kao što je u pozadini i sadanje njezino Ramiz selo prema cari­ gradskom životu. Slabunjava je, trošna, a najviše od misli. Najviše je mislila o Bosni i nesugjenom ljubimcu svoga srca. Nadala se, da će i on iseliti u Tursku, pa da će se opet vidjeti i biti svoji. Ali eto njega nema. Uzalud ga čeka, zaludu plače i vehne. — — Pa kad bi i iza­ šao, Bog zna, biše li se kad vidjeli. Carevina je pro­ strana, pa ko zna gdje bi se on nastanio, a teško da će ikad doći — misli djevojka, pa se još više rastuži. Stijesni joj se kuća, pa bi najradije izašla kuda. Udovica ih je jutros zvala, da idu na moru obalu iza podne, a nju eto nešto više vuklo danas na izvan, nego ikada. Pogledala je mater: — Hoćemo li ići na more? — Možemo! VI. Spremile su se iza ručka i pošle. Djevojka Behija s materom i sa udovicom, a uz njih pošla i jedna kona sa svoje dvije kćeri. Došavši moru na obalu i videći, kako silan svijet kreće na Kjathanu, ne mogoše se ni one suzdržati, nego sjedoše u čamac iza podne i otiskoše prema Kjathani. Behija je spokojno sjedila u kajiuku i gledala kraj sebe u more kako se pjeni, čamcem uzgibano. Zaokupljala je jedna po­ tajna misao. Nedavno jednoga petka, kad je bila na Kjathani, vidjela je jodnog rumena mladića, kako je pozorno Ijubopitno promatra. Ona je oborila oči ne mogavši �izdržati, njegova pogleda, a on se raspitivao za nju. Megjutim se Nedžibu približila jedna mlada, go­ I Behija je čula za nj, da je sin nekog binbaše, da spodska djevojka i pružila mu naranču. Behiji, kao mu je ime Nedžib. Poslije ga je dva put nazrela, kad da to bi krivo. A kad je pružila i drugu s kolačem, je prolazio na atu preko Ramiza, a kazali joj da od pogledavši zaljubljeno u Nedžibova druga i rekavši: nekog vremena često progje i raspituje se za svaku »za R«sim bega«, Behiji zašumlje u ušima. Sile kao kuću, ko stoji u njoj. »Nije li radi mene prolazio® — da je izdadoše na čas, pa je jedva mogla čuti, kad je pomisli Behija, pa se zastidi sama od svoje misli kad vidjela gdje djevojka odlazi, kako Nedžib reče svomu se sjeti svog siromašnog položaja. »Hoće li i danas drugu: »Ovo je moja sestra Snima....* i upitno ga biti na Kjathani? »pomisli« a čisto joj drago. Kad pogleda... »Rasim-bej — Rasim«, šumjelo je u Behijinim bi i bio — šta... On, odličan mladić, aona sirota muušima. Pozorno mu se zagledala u lice i kao da je hadžirska kćer — prezreno stvorenje... Tamarn Behija u takim mislima, kad je drugarica u njemu upoznala Rasirna iz Bosne — svoga Rasima. Aiša upozori na jedan gospodski čamac, pored koga Tek, iza nje je u Bosni ostao njezin Rasim lijep, kao su prolazili. U njemu su sjedila samo dva mladića jabuka, a sad je vidjela pred sobom jedno trošno, Behija ih je pogledala, pa u malo, da glasno ne uz­ brižno lice.... Ali to je ipak on, mora da je — go­ dahnu, kad u jednom od njih prepozna — Nedžiba. vorilo nešto Behiji. I ona gutala Rasima pogledom, Srce joj malo življe zakuca. Drugog, Rasi ma, pravog dok su joj se slabašne grudi uzbugjeno talasale. Po­ miljenika svoga srca, još iz djetinjstva, iz Bosne — tajne misli o Nedžibu izgubile su se netragom u ovaj nije dobro ni pogledala, pošto su brzo promakli mimo čas iz njezine duše i ona jo samo tiho šapu tala: — To je on.... njih. Samo, na letimičan prvi pogled u čamac, uči­ Pa kad je poslije oslušala i čula, da se Nedžib nilo joj se i to lice poznato. Nije se okrenula, znala je, daje to neuljudno. A nije ni htjela, jer eto Ne­ i Rasim razgovoraju o Bosni, uvjeri se, da je to nje­ džib ide za njima. I on ^ e na Kjathan'u, tamo će ga zin Rasim. Poznavala ga je i po glasu; samo joj taj gla£ nije zvonio zvonko, kao prije u Bosni, nego je vidjeti. Došavši na Kjathanu prošli sju u najgornje redove dolazio kao iz nekih dubina — nevesela srca. »Mora ženskinja i sjeli u okrug. . Aiša; Behijina drugarica, da i on silno pati, a sigurno bi i mene rado vidio«, imala je harmoniku, pa je po nekad tiho zasviraUpfS pomišljala djevojka, pa toliko puta polazila da rekne pjevala. Behija je šutila. Pazila je kad je Nedžib Aiši: neka zapjeva koju bosansku pjesmu, da mu se izišao sa svojim drugom- iz čamca i pratila ga kraza prok že. Ali se susprezala, videći, da Rasim nešto svijet. Dogje joj po nekad, da i sama ustane sa ko­ dugo govori Nedžibu, pa i njemu ne da doći do riječi Kad je Rasim ušutio, zaokupi Behiju silna želja, jom od svojih drugarica, da se umiješa megju svijet, da ga sretne, da se pogleJaju... Ali kako? Kad je eto da mu se prokaže. Sjeti se pjesme »Danica je čekala ona u običnom žaru — boljeg nema, a ženske, koje mjeseca....« Ovom bi mu pjesmom rekla, koliko sam su šetale, preljevale su se u elegantnim svilenim odi­ ga dugo željkovala — pomisli, pa reče Ajiši da jc jelima. Ne bi li okrenuo glavu od nje, ako bi je pre­ zapjeva. Ajiša razvuče harmonike, pa izdiže tanko, poznao? Stoga mora, da sjedi tu — u pozadini. Pa glasovito: »Danica je.... « Mnoge se glave njima okrenuše, mnoge se oči u ako on slučajno tuda progje, može ga sama vidjeti. / Behiji se stijesnilo oko srca, osjećajući se tu* njih upriješe. Behiji provreše prsa tokom milih čuv­ stava. Vidjela je samo kako se Rasim brzo okrenu gjom, sitnom na tom veselom teferiču. Povukla bi mater, da odu odatlen, ali je prevlagjivala želja, da prema njima, oči su im se sukobile, rekle mnogo u se vidi s Nedžibom. Pa je tužno sjedila, pratila ga jednom trenutku — ona nije ništa više razumjela pogledom kroz svijet i čekala, da pokraj njih progje. — klonula je majci na rame. — — '— — — ------ Nije trebala dugo čekati. Nedžib je na jedan put Vii. upravio prema njima sa svojim drugom. Nedžib primivši lahko Rasima u naručaj, pogleda Dok su dolazili, Behiji je silovito srce kucalo. i sam onamo, odakle je pjesma dolazila. Prvi mu po Zapriječila je Aiši, da dalje svira i pjeva, pa samo u gled pade na Ajišu, a odmah uz nju vidio je Behiju. Nedžiba gledala. A on nije ni primjetio. Nedaleko od I njemu srce jače zakuca, u njemu se pojavi čuvstvo njih sio je sa drugom, koji ga je od Behije zaklonio. samilosti za to bijedno djevojče — slabo stvorenje, Tako je Behiji Rasim bio prvi na pogledu... Ona ga koje je nemoćno ležalo majci na ramenu . . ------- — pogleda; umiljato lice, sjetna zamišljenost oko čela, — Rasime! — Zovnuo je prijatelja: Rasime! a u svemu neka trpeljivost, poharanje, pregaranje. Ovaj se nije odzivao. Oslonio se o Nedžiba, sklo­ Behija je vidjela samo desnu stranu toga lica, pa joj pljenih vegja, pa samo što duboko diše. Nedžib ga je ipak izgledalo poznato. Mislila se, gdje li ga je nije hotio buniti, pa pričeka da se sam trgne. Megjuvidjela u prostranom svijetu. Ali od prvog pogleda tim se je zabavljao sa svojim mislima. Osjećala je, da joj je to lice drago, možda iz — saOn je čedo gospodštine. Otac mu je vrlo uva­ učešća. Ili je što drugo?-------— žena ličnost u vojničkim krugovima. U najnovije vri- �5Š jeme odlikovao se strategiČnim vještinama, pa se je moglo nadati, da na skoro bude promaknut u veće zvanje. Nedžib pak svršio je »idadijju« pa je sada • tudirao filozofiju na sveučilištu. Od naravi je bio vrlo mekana srca. Umjetnost je ljubio nada sve. Imao je pronicav pogled. Živio je bezbrižno — nije znao za amorovu strelicu. Tek tu nedavno sjeknulo ga nešto u srcu, kad je opazio na Kjathani mlado, slabunjavo djevojče — Behiju i s lica joj pročitao, da je nekad sretna bila, a sada, da je bijeda tare. Opazio je tra­ gove vilinske ljepote na njezinom licu i pomislio, da bi se njoj mogla ljepota opet povratiti, ako bi joj se u životu pomoglo. Stoga ju je zagledao pozorno, a kad se ona na to zastidjcla, razumio je da je nevina i plemenita. Raspitao se za nju i prolazio preko Ramiza više puta, neće li je vidjeti — ali uzalud. Danas je eto iznenada vidi . . . Zadovoljno je svrtao pogled na Behiju i proma­ trao je. A ona je još uvijek ležala nemoćno majci o ramenu. Nedžibu se sažalijevalo na Behiju, da ne­ dužna strada. Pomoći bi joj se moralo — pomisli — ako ne drukčije, pa makar se i QŽeniti sa njom. To će reći Rasi mu ne će li' ga predobiti za se. Tim će mu najlakše pokazati, da i on dijeli s njim bol i sifćut za njegov narod, tim će udovoljiti čistim pobudama svoga srca, a valjda i Rasirna^ onda sklonuti, da uzmeSaimu i da ostane uza nj. U to se Rasim lahko trgnuo od Nedžiba, pogle­ dao u Behiju i opet bolno uzdahnuo. — R asim e! — Nije mi ništa. — Bio si se malo zanio. — Ouo sam glase svoje narodne pjesme. — I to te tako uzbudilo! A malo prije mi reče, da ti više puta dogje, da se odrekneš 9VOga naroda . . — Ali šta ću — kad ga žarko, istinski ljubim! — Bravo! kliknu Nedžib, zagrli ga, a obadvojici im navriješe suze na oči. U taj je tren došla Saima i stala bratu iza legja, i Behija otvorila oči. Prvo, što je vidjela, bilo je, kako Nedž b zagrli Rasima, a iza njih stoji Saima i smiješi se. A njoj se učini, kao da Saima grli Rasima brato­ vim rukama i hoće da joj ga otme. — Ne — kriknu Behija — pustite ga, . . . . on je moj . . . . ! i opet klone majci na rame. Ženske se na ove nenadne riječi uzbuniše i sakriše Behiju. Saima prirodnim darom ženske, opazi u tom svoju nesreću, duboko blijednu i kradom se po­ vuče natrag. Nedžibu stade dah od iznenagjenja, a Rasim drhtnu od miline . . . — Šta to znači? —■ razočara se Nedžib. — To i mene moj rod ljubi — reče Rasim — makar u tugjini. Makar da me iz nepromišljenosti ostavlja u Bosni, opet me se sjeća. Ljubi me, i svoju će djecu poučavati, da ne zaborave svoje Bosne. Ovo me ohrabljuje, da se boljim danima nadam. A pošto za boljitak treba rada, to ne smijem ostati ovdje. Idem u Bosnu, da uradim što mognem za svoj rod, pa m akar bio prva, žrtva u borbi. I onako ne vidim da ću d u g o .--------Klica sušice je u h v a ć e n a .---------- : U rad za dobrobit narodne cjeline, možda još da dobro dogjem. A za pojedine osobe bojati se, da ne bi bio na teretu, usljed svoje tjelesne slabosti, koja naviješta nedalek pad . . . . — — — — — — — — — — — — Ne, ti ne ćeš ići — zamoli Nedžib. — Moram! * Do dva dana je Rasim ostavio Carigrad. Brzojavno su ga pozvali kući, jer m u se na sm rt razbolio rogjak, od koga lijep imetak naslijegjuje. Ali se Rasim nije sam povratio u Bosnu. Sa njim je pošla i Behija, njegova zvijezda danica, koja ga je dugo željkovala . . . . Do Biograda ih je pratio Nedžib, a odatle je okre­ nuo u Francusku, da se u radu priključi svojim — mladoturcima. XnrnjeHa. K padaB a o^oj'iaA. — KpacTaBa oAojnaA ey iuaxoM hah npexpaH,ena hah uiKpo<J)yA>aBa. H y je^HOM n ApyroM (yiyiajy, uncoah hm jana, Macua xpaua (HenAaBJbeao m ahje KoJ. R um om ce no m e flaBara oujiaejbeno (uocho MJiujeKO), hah 6am u caMa cypyTKa, aparae ce noray nncTHTii h AH]HTe 03ApaBH. Y TaKHM cAyuajeBHMa A&jy fljegii h MAakeBimy — caMo He 3a Ayro. Mory ah acene y3HMath .uijeuoBe h sa BpHjeme ajeceiHOr upaita? — JKeHa je aa BpajeMe Mje: oMHor npau>a ocjeTJ&nBHja, abkac, npe&ia CBeMy h HeoTnopHHja Hero o6h4ho. T o aceHe h caMe ocjekajy,HCTora he Jteicap Bp.io necTo nyTH HanoMeHy KaA npename Aiijeic: „A ah ja iimhm Ha ce6nl. A to he pekn, aceHa cyMH>a, Moace ah y T0M6 CTan>y AajeK y3HMaTn? JLenapn oćmuho flajy jiujeKoee stcenaMa y moM epeMeny — caMo He Aajy jannHe 3a HHniheae ii jeAHH>eH>a ca;xnnnAa. UBo^cbe ce CMaje 3a to B pn je M e y3HMaTH, h areo ra ce mhoto aceHCKHH>e 6ojn. Kone nype yniH. — KaA hckom A yro u;ype ymH, 0HA,a no TAjeKaA noMaace h OBaj HanaH. Kymi ce y anoTega pacTBop t . 3. „uepxuflpojia , h to y pa3Mjepa 2 Ha 100 BOAe, na ce cbakh a &h thm paeTBopoM 3ajiuea 6ojiecno yxo OBaKo. PacTBop BaA>a a* je erajao y co6a, Aa He 6yAe x.iaAaH. BoAecHHK AerHe Taao, Aa My Coaocho yxo A°he HaBHine, na OHAa y H>era Hacne Tora pacTBopa toahko , koahko CTaHe, h a p * h ra tsk o 10 MBHyTa. lloCAaje Tora BpeMOHa ce Taj pacTBop H3 y x a npocne (HarHH>aH>eM rAaBe), niKOA»Ka ce oa a e ra ncnepe, na ce OHAa yxo MeKitM 38M0TyjbK0M BaTe AaćaBO 3aTHCHe. IIpOTHB naAaBHge (b 6AHK6 60A6CTh). — IIpOTHB naAaBBge npenopuyjy ce HečpojeHH abckobh. Y HajHOBaje Ao6a Bpahajy ce A>eKapn h oneT 6poM.y, ojiu ne nucmoM, nezo MujeuuiHOM no ooom namimj. ynMe ce y anoTena ne 300 ćpoMOBor Ka.iaja, naTpaja a aMOHaja (Kalium, Na- �triilm, Aminonium brom.), cjiajema ce. na će oa tć CMjece CB&KH A«h paeTBopH 2 rp. y 3 Aegaja (n0Behy nanjy) Bo^e. Jr3 to ce 6o.iec.HH5c «iyBa cojjh h c.iaHHx j'e^a. Ako ce aa to spajeMe jaBe Hejeuie h 6o6y.T>nu;e, min ano naA»e ocjeT.MnocT a ćaApaHa 6y.iec.HBK0Ba oH^a Ba.i»a A03y CMaftHTii. A atco nacmrjan ne nomjcme, Ba.ta o6poKe .Hijena noBehaTH, h ciie ihto je pjuho cacBHM HanycTiiTH. ; Taj .injen He noMaace, iiCTinia, 0AMax, a^ia aKO ce CT8.1H0 roAHHaMa y3BMa, na n aoc^iaje o3ApaB►T>eH.a HajMaH>e 2 roAHHe npoAy>KB, c.waH.yjyha My o6poK, xohe necTo Aa noMorne. y nanaAy Be^HKOr i;ain.i>a (pi(iiaBi;a). — JKecTOKe Hana^e Be.imcor Kam.’La Teiuao je ivieA&TH — HapoaiiTO koa Ma^e fljepe. — Pauy, noapBene, noaoApe h AaB° ce mho.tiiiii, caA he H3AaxHyTa. Ako je Kama.’b Ha oflojvemy, Koje ne y.Huje ouy jbenjbueycjiya jfa V36ayu, on^a je onachoct 6ara A°®CTa Ty. C Tora Ba.ta AjeT6Ty iuto npaje noMohn, h to Ha OBaj Ha'iHH. Ba.i.a My npca xjiaAHOM boaom npcKaTH — TaKo, Aa oho Ay6oKo noTXBaTii, na BaaAyxa A°6aje. A ko h to He noMorHe, Bajka My sanka CBojnM npcTOM Ay6oKO y ycTa na My jesiiK, Koju' je aa epujeMe nanafla oouuno 'iepcmo na fieunc npunem, HaHiiHce ii HanpeA npiiTiicHyTH, a* Ba3Ayxa Aoćaje. KiixaBn>iaiio ah j ere. — *11 ua.ia Ajega H?3e6y h KHxaBHny yxBaTe. KaA AujeTe oKiijaminaBH, a mije y BaTpH, ohab ke My Ao6po muhuiji, aad če'Gjp.e 3Hojnjio. A Aa ce 03Hojn, OKyna ce y Ma.io monnujoj eoflu, Hero o6 huho, h to OBaKO. CnpeMH ce BOAa oa 35° I(. (Kao iuto je h TonjioTa Hauiera Tajcjia), n a joj ce oha^ sa oho BpajeMe aok ce AkjoTe y a.oj Kyna, nocTeneHo aoAaje Tonjiaja h Tonjiaja, aok ce He aoI)® A° 40° I(. Y toj 6an>HAP3KHce AnjeTe 10 MnHyTa,na ce oHAa 6p3o H36pHuie h ncTape, Tonjio yBaje h y Ko.mjeBKy (iijih nocTe.i>y) UP.ioHCH. Ty Mopa Vs caxaTa .vapno .leacaTH Aa ce onaoja. A Aa ce He 6h oTKpn^io h pa3rojniTa.io, Halje ce ys H»era yBHjeK Koje CTapnje le.baAe, Aa ra noKpaBa. Ka# ce us­ noju , 6p30 ce ua6pmue h y hhcto apeCByqe. Aa ce MjTHa 1104a H36acTpa. — MyTHa BOAa mije nake. ,ZJa ce H36iiCTpn, AOMeke joj ce hcuito cmuuce u Kpe>me eo^e. Ha xeKTOJinTap Henacie a MyTHe boac paqyna ce 35 zp. cmuncc 6 .imaapa tepa ne eop,e. KaA ce to y BOAy cacne, CMjeca ce Ao6po npoMiijeiua, na ohah 2 caxaTa Ha siapy ocTanii. 3 a to BpajeMe ce oHaj MyTji>ar, mio ce oa CTance a Kpena y boab aoKaace, cnycTa na ako (cTajioaca). Aaa cnyiaTajyka ce Ha aho 3 a co6om noByne a c.By APyry HOHBCToky 113 boac, Te oHa ocTaHe He caao 6acTpa, Hero AOHemie a npenaiukeHa. 3a Narodne umotvorine. Udovica Alibegovica. Tamo doli u donjoj mahali Udovica Alibegovica, Još je mlada još bi se udala, Al ne smije od sina Smajila. STjoj dolazi aga Ahmet-aga, Govorila Alibegovica; „A Boga ti, aga Ahmet-aga: Što ti meni češće ne dolaziš* ? Odgovara aga Alimet aga: ,,A Boga mi, Alibegovice, Ja bih tebi "češće dolazio, Al ne smijem od tvog sina Smaje“i' Govor.la Alibegovica: ,.Lahko ćeš mi sina pogubiti — Sutra petak, sutra turski svetac, Svi će turci otić u džamiju, A ja ću se mlada razboljeti, Od groznice ali naholice, Od srdašca ali bezposlice. Ti otigji za goru na vodu, Ja cu poslat sina IsnrmjUa. Da donese iza gore vode. Gledaj mi ga tuđe pogubiti'1. Ot’le ode aga Ahmot-aga, Geta mlada Alibegovica. Svanu petak, svanu turski svetac, Razbolje se Alibegovica. Njoj dolazi dijete Smajile: „Moreš, majko žutoga šećera II simita hljeba bijeloga"? Govorila Alibegovica: „Ja ne mogu žutoga šećera, Ni simita hljeba bijeloga, Već da mi je iza gore vode"! Skoči Smajil na noge lagahne. Pa uzima srebrenu maštrafu, Da on ide za goru na vodu. Njemu seka pusat dodavala: „Uzmi pusat, brate Ismajile, Na vodi je aga Ahmet-aga, Da nam tebe ne pogubi mlada'1! Uze pusat dijete Smajile, I on ode za goru na vodu. Kad je bio kroz goru zelenu. Gavran grakče na jelovoj grani, A vuk vije u zelenoj travi! Govorilo dijete Smajile: „Ne vij vuče, ne grakči gavrane, Biće mesa i crvu i mravu, A najviše vuku i gavranu!" Kad je došo za goru na vodu Al na vodi aga Ahmet aga — Na dugu se pušku naslonio, Zlatnom sabljom hladnu vodu muti Govori mu dijete Smajile: „Hajd’ otale, aga Ahmet-aga, Nemoj mutit studene vodice! Plaho mi se majka razboljela, Da joj naspem studene vodice! Odgovora aga Ahmet-aga: �66 „Nećeš nasut studene vodice11. Pa ga uze po svilenu pasu, Pa ga baci u zelenu travu. . Pade Smajil u zelenu travu, Birdem pade pušci vatru dade Da ubije agu Ahmet-agu. Puška puče, u čelo ga zgodi, Čelo puče, oči ispadoše. Uze Smajil oči Ahmetove, Pa ih meće u čašu srebrenu, Pa on nasu studene vodice, Pa on nosi bolesnoj materi: ,.Evo, majko, etudene vodice, 1 u vodi oči Ahmetove11Kad to vigje Alibegovica, 1 u njoj je živoj srce puklo. Zabilježio: Mustnfa Behlulovil, Tuzla L ista k . Iz islamskog svijeta. IV. .T iijeT Hce.ta. lijecMt . . . Jocua Mn.ianak. V. X o ce-M a p a ja a © XepOAnja ( K p a j ) ......................................... BorAan riononaka. VI. Bpoj Cp 6 a n X p B a i a (Kpaj).................................. ^ p . JoBan EpAe.taHOBnk. VII. C i a p a E e o rp a A (II) . . . . T. C. B imobckh v iii . n o 3 0 P i i m H i i n P E r j i E ^ : IIp ep aA a u npntca3 „KomTaHe : BpaHKo Jla3apeBiik. IX. yMETHHB:KH U P E IV IE ^: • K n e 3 I I bo oa C eM d ep n je, oa Hce Bajnha: Miiao Ma.iojeBak. X. nO .IH T H H K H n P E O E A : T K e .te h T en n c o k e M .ia A O T y p c K o r peaciiM a: — H oB a p yM yH C K a B jia A a : MHOCTpaHa. XI. OIJEHE H IIPI1KA3H: Ilje c M e M n .io p a A a J. M n T p o B n k a : JIa3apeBuk. BpanKo B y rap cK a, oa A v - A. Jim apKO Ba: Ap. Tax. P. 'BopheBnk. XII. EEJIEIHK E: Ku.ii3KeBHOCT: Xe<J)TiiHroBa „McTOpnja HOBiije 4m^030(J)Hje«. — „BacKpceH>e“. — „Mcnirrii Baibe o CMp'moj Ka3Hiiu. — EMarpagaja Myc^nMaHa n3 Bočne a XepgeroBHHc“. — Buorpacjjnja Jy.inja AHAparniija. — CxpuHa oueHa o jeAHoj cpncKoj kh>ii3u. — C.igbchckh uaconncii y VrapcKoj h XpBaTCKoj. Dobrotvorno društvo u Tervisku. Zaslugom milijonera merhum Abdul-Veli «[uš«^va osnovano je u Tervisku dobrotvorno društvo, koje je donijelo mnogo koristi tamošnjoj ehaliji. Izmegju ostalog ovo je društvo u godinu 1907. za djecu od kolere nastradalih poro­ dica osnovalo o d g o l i š t e u koje je primilo i neko­ „ C p n C K H KH»HiKeBHH l ’ j i a C H D ^ 113.13311 1. liko siromašnih porodica a uz to još pružalo pomoći ii 16. cnaKora nrjecega y CBectcaMa oa 5 Tadana, n d a je : i drugim siromašnim ljudima. Ha Tpn Mjecega 4'50 auh- (KpyHa) Nu pošto su tako učestale molbe za potporu da Ha nojia roAnne 9 '— „ ,, apsolutno nije bilo moguće udovoljiti svima potra­ Ha unje»iy roA0 Hy 18'— „ živanjima, odlučila je uprava društva da mjesto ovih I Ip e T n ^ ia T a ce ina.i>e y H a n p iije A . potpora uz odgojilište podigne još i jedno s i r o t i š t e Kopuge 3 a n o j c A 0 H e K i t u r e c,Tajy 1 Anaap u koje bi se primali samo taki siromasi, za koje se nedvojbeno ispostavi, da su potrebni i nemoćni. Na («pyHa). I I u c h u ce m o m f l a p y K o m ic e , n u c M a u m A- y n y zadnjoj skupštini izabran je i odbor od šest lica, ko­ jemu je stavljeno a dužnost, da izradi osnovu pravila fte n a y p e flH u m w 6 y , m a jb y n a a flp c c y . C K O TU iancK a y jiu u ,a za ovaj novi društveni odjel. opoj 9. U ovu su svrhu i bogatiji ljudi održali širi sa­ IIpeTnjiaTy Ha.ta e.iaTii aAMiiHiiCTpaunju .iiiCTa stanak i svestrano pritresavši ovo pitanje zaključili su, da se ova namisao dobrotvornog društva ima što CKOTut.aiiCKta y.i.uu ,a 6 p . 9 . izdašnije potpomoći, Na taj je način u društvenu kasu unišla jedna povelika svota, koja je omogućila, da se „3opa . T uko ce 30Be uaconac, uito r a je Jia&cKe ropodigne sirotište, koje će moći zauzeti svu tervinjsku AHHe noKpeHyjio cpncKo aKaACMcico APymTB0 HCTora imeHa sirotinju. y Be*iy Kao »rjiacaaic cpncKe HanpeAHe oM»iaAHHe®. »Tearili-muslimin" po kojem donosimo ovu vijest, IIpaTnjiH cmo nacaae OBora oM.iaAnnoKora »incTa završuje čestitanjem tervinskim mualimanima i željom, 3a 'inTaBo obo Bpiijcne n3JiajKen>a, ua cmo ce ocBjeAouiMH, da se u ovaj patriotski korak ugledaju i ostali musli­ Aa OBaj noTXB3T OM.iaAHHCKa Haje c^HHaH ohiim mhotiim mani. Priključi se ovoj želji dodajem: Dao Bog, da i n a š i b o g a t a š i otvore svoje kese sa devet kata- oMJiaAHHCKHM paAOBHMa, Koja ocTajy oHrAje rAje cy ii naca i omoguće, da se i kod nas jednom ostvari in­ aano^eAa. HanpoTaB, jeAHa roAHHa A^na as^aMccEba .aiiera stitucija, čiju potrebu osjeća svaki uvigjavan mu­ Hajdojte AOKaayje, Aa noKpeiana HMaAy ii Bo.te u Jhysliman. ________ -- ji>. daBa a CHare 3a CBoj paA, a a aaeHa capaAHima CBjeAO'ie o ycnjexy Tora noTxeaTa. ,,3opa“ je npouuioM toahhom cnora paAa 3ac.1ysK0.1a Aa ce HaaoBe oa-ibubo ypel>eHHM naconacoM, a mh ce HaCpiiCKH KiMivKeiiint r.iaciiii k. Uanui.ia je CHecica AaMo, Aa ke y oBoj Apyroj toahhh CBora HCHBOTa noaa 16. jaHjrap o. r. onora oA-ianaor cpncuor ’iaconnca craTH a do.tOM, na je de3 ycTe3an>a toimo npenopy>iyjeMo. Književne i kulturne bilješke. ca obum ca^M fajeM : I. ToeA M m c a .i.. IIpanoBnjeTKa . HeBecmbcKa II. X y u a PyM ecTaH. P ombh (VI) . AjkJjohc ^. oao III. C p d .ta K . Ilje cM e..................... MapKo K opo.iaja. IIpeTn^iaTa je roAaiuH>e 7 K, a 3a cpeAJtoniKo^cKv o,M.iaAaiiy 6 K. IIpoTn.iaTa ce maA,e n a aApccy: „Zora“, W ie n I. Universitiit. �Gajretov glasnik. Društvene vijesti. Davne potvrde — darovi. „Zrno po zrno pogača". Hilmi ef. 'Hatibović šer. sudac u* Sarajevu da­ N ovi čla n o v i u tciiicljačL — Za članove uterovao je „Gajretu- 10 K mjesto odgovora na čestitke meljače upisali su se nadalje ovi rodoljubi i prijatelji prijateljima povodom njegova unapregjenja. narodnog napretka: Sakib ef. Korkut novoizabrani lbrahim ef. Sarić, Ahmed ef. Burek i Mustafa mufetiš- vakufske uprave i Mujaga Landžo trg. ovd. ef. Islamović darovali po 2 K „Gajretu" mjesto čes­ Živili svjesni muslimani i istinski prijatelji svo­ titki Sakib ef. Korkutu prilikom njegova imenovanja ga naroda. P r ila g a č in ia a z a „F ird u sov lu ca r ifsk i mufettišem vakufa. Ćamil ef. Karamehmedović sakupio je u društvu fo m l“. — Mi smo 4 ranije upozoravali, da se pri­ lozi što se šalju za „Firdusov fond“, šalju samo na prijatelja Gajretovih dobrovoljnih priloga K 4'50. Hafiz Mustafa ef. Buturović muallim i imam u adresu: ,,Gajret“, Sarajevo. Mi i ovom prilikom skre­ ćemo na to pažnju pošiljača takovih priloga, kao Slonici sakupio je poslije klananja bajram-namaza od svojih džematlija 9 K 16 h, te 2 K od oklada, i onih koji se šalju za „Gajretovu sofru“, jer šiIjanjem novaca na druge adrese nastaju razne ne­ izmegju Zulfage Bajraktarevića, Haf. Mustafa ef. Buurednosti, za koje mi nismo krivi, a koje nam za­ turovićn sjedne strane i Omer ef. Alikadića s druge daju posla i truda. Isto tako i imena prilagača svake strane. Ist^ je poslao b kašice 2 K 60 hel., koja se vrste darova treba slati nama, a ne neposredno re­ nalazi kod Eminbega Alikadića. Salih ef. Siručić iz Srebrenice poslao je 10 K, dakcijama listova, koji donose „Gajretove vijesti- , jer ta imena je potrebno urediti, a često puta, i sa­ koju je s^otu sakupio Abdurahmaiiaga Begović pri­ svim prepisati, pa to ne mogu da čine redakcije tih likom ženidbe Salihage Siručića sina H. Mahmutage listbva, koje nam donose stvari besplatno i samo iz Siručića veleposjednika iz Srebrenice. Priloge daljubavi prema Gajretu. t doše po 1 K: Galif ef. Hafizović, Mustafa ef. Siručić, Molimo, da se ovo uzme na znanje i da se sve Ali ef. Ismailović i Salihaga Siručić. Ostalih 6 K dali pošiljke adresiraju na adresu: „Gajret", Sarajevo. Iz u d m iu istra cije lis ta . — Molimo ponovo su drugi darovatelji čija imena nisu označena. H. Abdaga Nalić, Vejsilaga Siručić i Abdulah kotarska vakufsko-mearifska povjerenstva, da nam vrate primjerke 1. broja našega lista, koje nisu mogli ef. Starčević iz Srebienice sakupili su pred musalrasturiti kao i da nam pošalju imena pretplatnika, u lom 14 K dobrovoljnih priloga za „Gajret". Vejsilaga Siručić sakupio je u petak u Brakoliko su nam ih pribavili. __ , D ru štv e n e k a šic e . — Kao što smo u proš­ tuncu pred tamošnjom džamijom K 7'20 hel. za tim lom broju javili, nestalo je na zalihi društvenih ka­ je poslao Salih ef. Siručić iz kašice koja se nalazi šica, pa smo se radi toga obratili povjerenicima, da u njegovom dućanu 5 K 70 hel. te iz kašice, koja nam pošalju sve one kašice društvene natrag, koje se nalazi u tam. islamskoj čitaonici 1 K 30 hel. slabo ili nikako ne rade. Mustafa Asim ef. Sarajlić povjer. iz Stoca po­ Mi tu molbu opet ponavljamo, pa se nadamo, slao je Gajretu 11 K 67 hel i to: 5 K darovao je da će nam povjerenici ove kašice — koje ne rade M. A. Sarajlić (kao zećat) a 6 K 67 hel sakupili pred — poslati, da bi smo ih mogli na zgodna mjesta tam. džamijom Lutfija Pitić t Muhamed Mehmedbasmjestiti. šić r. h. Mehmedagin. Ovom prilikom ne možemo, a da ne spomene­ Radi prolazka u općinskim izborima darovali mo jednu ružnu činjenicu, za koju smo doznali. — su Gajretu Čelebija Musić 5 K i Ago Hadžić 2 K Naime, čujemo, da neke Gajretove kašice bivaju upo­ oba iz B. Krupe. trebljavane u vlastite svrhe onih, gdje se nalaze, a Ahmed Kapetanović iz Čapljine poslao je Gaj­ neke opet pojedini zaslijepljeni strančari i Gajrctovi retu 15 K 43 hel. i to 12 K 42 hel. koje je sakupio protivnici upotrebljuju za sakupljanje priloga u svrhe drugih ustanova, pa je čak na jednoj kašici Gajre- spomenuti prilikom njegove svadbe megju svojim tovoj zalijepljeno ime „Gajret", a napisailo ime jedne prijateljima te isti daruje od sebe 3 K. Sakib ef. Korkut mufetiš vakufske uprave da­ druge ustanove. Osim toga imade i takovih slučajeva gdje su kas'ce bezob zirno bačene megju dućanski rovao je Gajretu 10 K mjesto odgovora na brzojavne čestitke prigodom njegova unapregjenja. espap ili date djeci kao igračke. Radi toga je odbor odlučio, da u stvari kašica Muslimanski klub u Banjaluci poslao je Gajretu poduzme energične korake, kako bi o svakoj dobio 7 K 70 h., što je sakupljeno u oči (musi.) nove tačna računa. Stoga je u vlastitom interesu svakoga godine. onoga, koji ima Gajretovu kašicu, a njome ništa ne lbrahim ef. Hadžić šer. sudac u Prozoru poslao privregjuje društvu, da je društvu odmah pošalje. je iz kašice 5 K 34 hel, koja se kod istog nalazi. Jer svaka zloupotreba kašica biće javno bez ikakvih Na sijelu kod Zulfage U zića na predlog Hamdi obzira žigosana. ef. Spahe sakupljeno za „Gajret" 23 K 30 h. �62 Muhamed ef. Džabija položio je iz kašice 7 K 36 hel, koja se nalazi kod uprave Gazina Vakufa. Hamid ef. Fazlagić iz Čapljine poslao je 10 K 12 hel. koju je svotu sakupio poslije klanjanja bajram-namaza pred tam. džamijom. Isti je poslao 20 K 32 hel, što je izbačeno na tambak na zabavi tam. musi. kiraethane. Društvo „Muslimanska sloga" u Čajniču poslalo je od zabave držane 1./I. 1911. pripadajući dio „Gajretu" u iznosu od 23 K. Ahmed Ml. Šarić iz Starog-Majdana poslao je 7 K 99 hel, koju je svotu sakupio sa Fehimom Mujićem na svadbi Dervišage Sarića. Jahja Ćerić i Ibrahim Češko iz Ljubuškog sa­ kupili su u veselom društvu 7 K 60 hel. za „Gajret Priloge darovaše: Ibrahim Češko 3 K; po 1 K: Jahja Ćerić, Memišaga Jakić, Ahmed H. Konjhodžić i Šukrija Češko. Melimed Dizdarević 40 hpl, te Mehmed Ćerimović 20 hel. Mjesto odgovora na čestitke svojih prijatelja, koji mu čestitaše izbor za načelnika, darova je »Gaj­ retu" H. Hasaga Ćatić iz Zgošće 8 K. Ahmetaga Ćurić iz Mostara položio je „Gajretu« 4 K povodom posjete društvenih, prostorija. Iz kašice, koja se nalazi u vakufu položeuo je 31 K 73 hel. Abdullah ef. Berberović poslao 9 K 20 hel. koju je svotu sakupio prilikom glavne skupštine islamske čitaonice u Gacku. Osman ef. Zametica iz Gacka, sakupio je 6 K prilikom svadbe Bešira Kurtovića. Ćamil Sarić sakupio je megju svatovima Muharema Sarića 3 K. Alijehanuma Sarić kći Arif ef. Sa­ rića sakupila je na sijelu 11 K 40 hel. za „Gajret" Mustafa Asim ef. Sarajlić opć. bilježnik i Gajritov povjerenik u Stocu sakupio je 6 K 50 hel. do­ brovoljnih priloga Gajretu i darovaše: Alija Bašić radi izravnanja jedne parnice 5 K, Salih Zaklan (što mu je molbu napravio M. A. Sarajlić) 1 K, te Zaim^ aga Pužić (prilikom rodjenja unuka) 50 helera. Nadalje je pomenuti M. A. Sarajlić poslao 27 K 90 hel iz kašice koje se nalaze kod: Smajil ef. Buzaljka u njegovoj magazi K 170, Lutfije Pitića u njegovoj magazi K 245, Muhe i Mehe Dizdara u njegovoj kahvi K 155, Junuz ef. Mehmedbašića u njegovoj magazi K 3'40, Musi. kiraethana u velikoj sali K 1*54, Musi. zanati, udruženja K 236, Sulejman Behmena u njegovoj magazi 262, Muhamed ef. Rizvanović u dućanu 0'56, Ali ef. Šunje u njeg. dućanu 0'80, Mustafe Sarajlića (Suljagina u kahvi 2'94, Ahmedage Behmena u hanu K 2'—, Mahmuta Alihodžića u dućanu K 1*53, Ibrahima Vranjalića u dućanu K 0.82, Ibrahima Fildića u brijačnici K 219, Mehmeda Turkovića Hasanagina u brijačnici K 0'60, te kod Meh­ med ef. Salčića u dućanu K 084. Ukupno 27 K 90 helera. Hajdar ef. Fazlagić učitelj u Travniku položio je kao svoj priiog Gajretu 10 K, te sakupljenih pri­ godom dolazka Dr. Stiglina u Travnik 2 K. Mjesto odgovora na čestitke prilikom „Kurbanbajrama darovao je Mustajbeg Halilbašić 2 K „Gajretu". Prilikom glavne skupštine musi. kiraethane u Prnjavoru, sakupio je Ćamil Bakalbašić 6 K „Gaj­ retu". Šemsibeg Filipović iz Glamoča poslao je 10 K, koju je svotu sakupio na sijelu u tamošnjoj musi. kiraethani. Hafiz Mehmed ef. Jakić, uč. šer. sud. škole po­ ložio je 5 K koju je svotu darovala Nafija Karić kao dobrovoljni prilog „Gajretu". Iz kašice, koja se nalazi u klubu poslanika mu­ slimana položio je K 22 70. Vaso Gj. Varenika trg. putnik iz Gacka položio je za izgubljenu opkladu sa Suljagom Ribićem iz Jez ra 5 K „Gajretu". Mjesto bajramskih čestitki prijateljima darovaše „Gajretu" ovi rodoljubi iz Tuzle: Šefki ef. Gluhić nar. poslanik 10 K, Muratbeg Zaimoyić 6 K, Dr. Vik­ tor Jankijević 5 K, Kadraga Kunosić 5 K; po 2. K: Sakib ef. Korkut, Bahrija Kadić, Adem ef. Biše i Nezir Mehmedović 1 K. Mehmed Ali-Riza ef. Ahmetović darovao je 2 K (što je Dr. Safetbeg Bašagić im eno­ van predsjednikom bos.-herc. sabora). Hasanaga Bakal iz Priboja darovao je „Gaj­ retu" 4 K. PRAVI LA ,,Gajreta“ pr osv je tn og i kul turnog društva muslimana u Bosni i Hercegovini. § 32. Pododbori se sastaju u svojim sjednicama re­ dovito svakog mjeseca. Zaključci pododbora vrijede samo onda, ako su u sjednici najmanje tri pododborska člana i megju njima predsjednik ili prvi re­ vizor, kao njegov zamjenik. U pododborskoj sjednici odlučuje apsolutna većina glasova. Predsjednik glasa samo onda, kad se glasovi raspolove, pa on valja da odluči. § 33. Ako dva člana pododbora zatraže izvanrednu sjednicu mora je sazvati predsjednik ili prvi revizor najdalje do 15 dana. § 34. P r e d s j e d n i k pododbora zastupa društvo prema svom djelokrugu u javnosti i kod mjesne vlasti, saziva pododborske sjednice i skupštine i predsjeda im, potpisuje sve isprave, koje spadaju u djelokrug pododbora*. �63 § 35. T a j n i k vodi zapisnik u pododborskim sjed. nicama i skupštinama, sastavlja spise i potpisuje ih sa predsjednikom pododbora. Svi spisi pododbora u njegovim su rukama. glavnice u tu svrhu podijeliti zajam, uz malen interes i potpunu sigurnost, da će se taj zajam u primjer­ nim obrocima društvu opet povratiti. Vili. Skupštine. § 36. B l a g a j n i k prima društvene priloge u mjestu pododbora L šalje ih glavnom odboru svaka tri mje­ seca, svigja sve pismene poslove, koji se tiču društ­ venog imanja u mjestu pododbora, potpisuje sa pred­ sjednikom pododbora spise, što spadaju u njegov djelokrug. Ako u mjestu pododbora ima koji novčani zavod, društveni se novac mora u nj uložiti za ona tri mjeseca dok se ne pošalje glavnom odboru. § 37. R e v i z o r i pregledaju društvene račune i bla­ gajnu pododbora i o tom izvješćuju pododbor naj­ manje svaka tri mjeseca. Prvi revizor zastupa pred­ sjednika. § 38 Upravni troškovi pododjjorp namiruju se iz društvenih prihoda u mjestu, a račun se šalje gla^ nom odboru zajedno sa ubranim novcem. Povjerenici. §39. Gdje je manje och 50 članova imenuje glavni odbor jednog povjerenika prvi put. Povjerenik skuplja članove, članarine i darove, a novac šalje glavnom odboru svakog mjeseca. On izvješćuje glavni odbor o svim društvenim poslovima svoga mjesta. Povjerenici imaju pravo sastavljati predloge za podjeljenje pripomoći. a) VII. § 40. Pripomoći su r e d o v i t e i i z v a n r e d n e a daju se prema novčanim prilikama društva u svrhe, koje su spomenute u § 3. i to u prvom redu učeni­ cima, koji su siromašni, sposobni i marljivi. § 41. Redovite pripomoći (Stipendije) podjeljuju se najdulje na jednu godinu. Za podjeljenje Stipendije valja glavnom odboru spremiti molbenicu preko mjes­ nog pododbora ili povjerenika. Molbenici valja pri­ ložiti posljednu školsku svjedodžbu, rodovni list i svjedodžbu siromaštva. § 42. Kad mladić izuči zanat, a nema kapitala, da otvori samostalnu radnju, društvo mu može iz svoje S k u p š t i n e koje s az i v a glavni odbor. § 44. Redovitu glavnu skupštinu saziva glavni odbor svake godine u mjesecu julu. Predsjednik treba, da javi dan sastanaka mjesec dana ranife svim pododborima i povjerenicima pis­ meno, a članovima preko novina. § 45. Redovita glavna skupština održaće se, ako se sastane 100 (sto) članova, koji imaju prava spome­ nuta u § 13, inače se odgagja na 8 dana i tada će se održati bez obzira na broj prisutnih članova. c) Pripom oći. Skupštine sazivaju: glavni odbor; pododbori; povjerenici. a) t i) e) § 46. Redovita glavna skupština vrši ove poslove: or) zaključuje o promjeni ili dopunama pravila; ti) raspravlja izvješća glavnog odbora o godišnjem radu društva; c) d) e) odregjuje godišnji društveni proračun; bira glavni odbor; raspravlja i rješava tačke dnevnog reda, što ga ustanovljuje glavni odbor. § 47. Pododbori, povjerenici i članovi društva, koji žele, da se o njihovim predlozima raspravlja u redo­ vitoj glavnoj skupštini, moraju svoje predloge pis­ meno podnijeti glavnom odboru najmanje 5 dana ranije. § 48. Izvanrednu glavnu skupštinu saziva predsjednik kad to zaključi glavni odbor ili tri pododbora, ili šest povjerenika ili toliko članova, koliko iznosi po­ lovica sarajevskih, a na njoj se raspravlja dnevni red, što ga predlaže glavni odbor. § 49. 0 vijećanju glavne skupštine vodi se zapisnik, koji potpisuje predsjednik ili njegov zamjenik, tajnik i tri skupštinska člana, koji se u skupštini naročito za to izaberu. b) S k u p š t i n e , koj i s a z i v a j u p o d o d b o r i . �64 § 50. Svaki pododbor saziva redovitu odborsku skup­ štinu u mjesecu junu. Predsjednik pododbora javlja dan i dnevni red skupštine glavnom odboru i svojim članovima 15 dana ranije. (Svršiće se). CK0 M6 „H obomo BpcMeHy“ jatuba aotihchiik na UoKHHra* Aa 6n caA, Ha npo.behe momo aoIui ao paTa B3Meby Pycnje n KaHe. A kuko ce U3HaA K -m aja nojaBH.ia penara 3Bnje3Aa, Kmran cy npjio ya6yljeHii, HaponuTO y ejcHepHoue Kaxajy, l’Ajo ce jk iibo roBopa o npeACTojeheM paTy. M a .in Ala je laj naš doktor čudan čovjek. Svakom svom bo­ lesniku veli, da je u velikoj opasnosti. — Pa sasvim prirodno. On lo misli zato, šio je njemu pao šaka. Šale i (lostjetke. r .T i i c m i K . lte.iHKa uaTpa y U>iuiirpaAy. 3rpaA» Bacoice nopTO (Ba6y-A.iaje) je ohombaho aaropje.ia. BaTpa ce nojana.ia y 4 caTa y jyTpo y cpeAHOiTy 3rpaAe. CBe npoCTopHje ApavaBHor caBjeTa, Kao a Be3npaTa ii3ropa.ae cj. Kano ce nojaBn.ia BaTpa, mije jeiu no3naTo. lIlTeTe cy KeJiHKe. Kyra y A imju. JI3 OAece jaB.’f>ajy, Aa ce y eii6apCKoj ry6epHiiju OpeHuypry n<ij&BiMA Kyra. M 3 IleKiiera cTiiacy HaMjepaBajy a* r.ia"ii, Aa KUHecKe B.iacTii cnaje 'iiiTaBy Bapom <J>yAcjaAjaH, y Kojoj BaaAa Kyra, a ocTt-t &k CTaHORHiiuiTBa a» H3o.iHj.ajy. llepinijaunu <iojKOTyjy pyc,Ky po6y. Ha ITep3nie CTHHcy BiijecTH, Aa IIcpsiijaHna, uaroBopoM CBeiuTeHCTsa, 6ojKoTyjy pycKy pooy. BojKOT nponoBjeA»jy cBeuiTeHima y vaMHjaMa h no CKynoBnsia, na ce 6oj' kot luiipn panHAHo caKO, A'* He o6yxBaTii HHTaBy 3eMA>y. y Jeneny. I^aparpaACKH .ih c t o b b jaB.tajv, ce ycTaHiinH npu6^ii5KH.i0 Baponin XaAejAn 3—4 caxaTa. Bpoj ycTaHHKa oko XHAejuAe H3hocii Ha 15 xaVcTanaK A» cy .'bbab, cy ce cnpeMHJia 3a HanaAaj koju poinn. — y CaHyaKy A c a p y obhx h 3ay3ehe oBe pa, A®na ce Aecn.10 Berne KpBiinnx cyKo6a n 3Mel)y BojcKe n ycTama; a rpaA CaHa Na pitanje šta je to ljubav? — odgovorio jc jedan apo­ tekarski pomoćnik: Ljubav je kipeći prašak, koji se pije dok kipi, jer tada samo ima dejstva, a kad se popije, udari neka kiselina na nosi. * Jedan jevrejm koji je trgovao sa naočarima, ponudi svoju.robu nekom mladiću. — ,Šla se vidi kroz naočare? — Sve gospodine što god hoćete vrlo jasno i razgo­ vijetno. Mladić uze jedne naočare, metnu ih na nos i pogleda kroz njih trgovca s naočarima i još nekoliko jevreja, koji su stajali u* naokolo. — „Ovo je rgjavo staklo”, uzviknu on — ekroz njega vidim sve same magarce”. — «Ta nije moguće!” — uzviknu Jcvrejin, „Dajte da vidimo”. Jcvrejin metnu naočare na nos i pogleda mladoga čo­ vjeka. — „Zaista imate potpuno pravo!” — uzviknu on i uda­ lji se. * — Ala ćeš mali? — Prašak za stjcnice. — Za koliko? — Pa biće ih oko hiljadu. je oA ycTaHiiKa 60.1a 3ay 3eT 3, a.in je Typcnoj Bojcipi noiu.10 3a pjk o m , A » » X noHOBa 03 Bapoum npoTjepa. ItapnrpaAa ce niajby. cb 3 kh a * h hobu xpaHciiopm Bojcne h MyHuunje y no6yn»eHe KpajeBe, ho h 6poj ycTa:na cbbkhm a^ hom npnAOoaja. — Cran>e y JaMeHy'je BeoMa 035h.1iH0. II 3 Ko.icpa y X nya3y. y MeAHHti pa36o.x>e;io ce oa 28. Ao 31. jaHyapa 40 jiupa yc.&HjeA Ko.iepe; 18 ,iaua je y.Mp«io. Typcna ii EH r.iecKa. IlapauiK u jihot »Echo de Pariš" Ao^nsa BajecT 113 JIoHAOHa, a * je Baccma IIopTa H3jaBH.ia eHrjiec.Koj brisah Hce.T>y: a& yl)y y npereBopc y nuTaH>HMa Me30noTaMiijc a IlepcacKor 3aaaBa. EHtviecKa B.iaAa he Ha Te nperoBope npucTaTa OHAa, uaAa ce c tum car.iaca a 4>paHuycKa. OBe Bajec.TU Mapauiy na hob npaBan CBjeicKe no;inTHKe. Typcita iipHCTaimiiiTa. ‘J,paHuycKe KounaHaje cy noAHiije.ie TypcKoj B.iaAa npeA^ior 3a ycTpojeH>e npacTaHHiuTa y Kanada, ra,iano.by, Jaijia a A^ieKCaH ApeTy. TpoiuKOBii 3a (J)paHaKa. to uh h3 hochjih oko 100 MH^nj.vaa Taj npeA-ior npoy>iaBa MitnacTapcTBo i’pa^enaHa. 113 HiijinrpuAii ce jaiM>a, Aa je yMpo A 6Ay-iax n a ma , Koja je aneiioBaH bpxobiihm 3auoBjeAHHKOM parne CKcnoAunuje y Je.Meiiy. BiijecTH 0 pyCKO-KHTijcKOM pary. — IIoxporpaA- Za uredništvo odgovara: Osman Gjikić. - Islam ska Poruke i odgovori uredništva. Salihu. — Ova stvar nije za „Gajret". Pošaljite onaj članak 0 zemljeradničkim zadrugama, pa ćemo ga rado uvrstiti, ako bude za to. Sal. R. — Ne možemo uvrstiti, nije za naš list. Uostalom „prvi pokušaji" su malo kome uspjeli i nisu samo Vaše prve stvari otišle u koš. Tješite se time, a pri tome čitajte mnogo, a pišite - manje. L. — U današnjem broju donosimo ovu stvar, a upotrebrćemo i one druge. Čitajte mnogo, pa čete sigurno uspjeti. Lj. B. — Slaba rabota. MyxaMeA. XBajia! ,/l.aHuc aohociimo o»y jeAHy CTBap, a A‘>hnhe h oho Apy*’e Ha paA* Ce,iaM! Gg. saradnicim a. — Molimo poštovane saradnike. da nam radove šalju čitko — mastilom i samo na jednoj strani pisane. Apelujemo na svu braću i sestre, koji se u 111a kom pravcu perom bave, da nas u našem radu po­ mognu, kako bi smo .od „Gajreta" stvorili pravu narodnu knjigu, pristupačnu svima slojevima našega milleta. dio I. Štamparija. - 3a ypeAHHiuTH0 oAt oBapa: Ocnan 'biiicnti. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/7a6845a35d6d5b59f72cb666176821cb.pdf c1bdb095ead9aed2b943482dfc3fb307 PDF Text Text B ro j 5. BROJ rOAUHA 1T. GODINA ♦♦ i a jp e i JIIC T 3 A APJ'niTBEHE IIOCJOBE 11 3A HAPO / ♦ ^ 1 u a jr e t AHO nPOCBJETHBAIBE. LIST ZA DRUŠTVENE PO­ SLOVE 1 ZA NARODNO PROSVJEĆIVANJE. I13JIA3M CBAKOr 1. 1 1 15. ------ y MJECEIJJC ------- IZLAZI SVAKOG L i 15. ------ U MJESECU.-------- n.iacHiiK: ap.Vuitbo „rajpex“. - ypeaHHtc: Ocmhh 'L mkhIi . — Vlasnik: Društvo „G ajret“. - Urednik: Osninn Gjikić CAPAJEBO, 1 Mapi•a 1911. — \ r r \ ju* U n j e a a j e jih ctjt : sa Kocny n XepneroBnny n AycTpo> rapcicy MOHapxHjy, aa M.-iaHOBC, Ta.nefiy, j'iemiKe u tgh^bkc 2 K, a a ii e u i a u o B e 1 K ro,mniH>e. 3 a CBe ocrajie 8eM.i>e 10 (fcpaHajca. Iloje.iiiHii 6pojeBH CTajy 20 xeji. HenjiaKena ce nucua ue npuMajy, pvKonncn cc ne Bpahajy. — IlpoTnjiaTa u pvKonncn aia.T.y ce Ha W e c y : „l'ajpeT11 — CapajeBO. 20. februara. Gornji datum ponuka me, da napišem ovih par redaka, da rečem nekoliko riječi, da ih upravim na adresu bos.-hePc. Muslimana, na adresu svih nas, pa neka svaki kp ih pro­ čita zrelo promisli šta je pročitao, a onda ne­ ka — oslranivši sve drugo — metne ruku na srce i neka pusti sasvim slobodnoj savjesti, da ona prosudi, da li je dotični pogogjen i kriv, a onda — ko se takim osjeti, neka se sam pred osjećajem svoga srca zacrveni. Ovaj datum sjeća nas na dan osnutka „Gajreta". jspustih hotimično riječ „našeg", jer bih — napisavši je — rekao veliku neis­ tinu. Da, krivo bih učinio zdravom razumu, kad bih rekao, jer zaista ima nas dosta, koji se odrekosmo „Gajreta" i ne smatramo ga više „našim". Ovo „našim" odnosi se na sve muslimane u domovini. — A da li ova moja tvrdnja i stoji, ne ću ovdje dokazivati, nego prepuštam čitaocima neka je sami potvrde ili zaniječu. Kamo puste sreće, kad bi se ona mogla zanijekati I Ali, na žalost, ja, i ako vrlo nerado i sa sramom, moram još jedanput potvrditi što sam gore rekao. — Da. Imade nas braćo, dosta, čak i mnogo, koji za „Gajret" ne ćemo ni da ču­ jemo. Dakako, ako pogjemo istraživati uzroke tome kapricu, opet ćemo se morati zastiditi, jer su svi ti uzroci tako neznatni, da ni uz ji — SARAJEVO, 1. m arta 1911. C ijen a je- lis tu : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 2 K, za n e č la n o v e 4 K godišnje. Za sve ostale zemlje lOfranaka Pojedini brojevi staju 20 hel Neplaćena se pisma ne primaju rukopisi se-ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju, se na adresu: „Gajret" — Sarajevo. najbolju retoriku, pa makar govorili svi u je­ dan glas, ne možemo dokazati, da ima takih uzroka i posljedica, da se mi bezuvjetno mo­ ramo „Gajreta", kao humanog muslimanskog društva, o d r e ć i . Neka se uzimaju za dokaz odbor, stranke, osobe i šta god ko hoće, to sve nije toliko jako, da nas apsulutno sili, da za „Gajret" ne radimo. Sestre i braćo, prijatelji i prijateljice, mu­ slimani i muslimanke, ta recite svi skupa, ali iskreno recite, nije li ovako? Ta pogledajmo, za Boga, naše sugragjane. Tu je „Napredak", „Prosvjeta11, „La Benevolentia“ i druga humanitarna dcuštva, pa pro­ motrite i raspitajte se, kako svi oni rade za te svoje ustanove. I kod tih društava ima uzroka kakve mi ij opstrukciji ili blaže u indiferentizmu na­ prama „Gajretu" navodimo. I katolici i pravo­ slavni i Židovi imadu razne stranke i oprečne nazore, povoljne i nepovoljne osobe u odbo­ rima, pa oni ipak, svi bez iznimaka, rade za dobro i napredak svoga društva, a time i svoga naroda. Progjite sarajevskim kejom, i moraćete — volens, nolens — diveći se pravoslavnima, uzdahnuti i pocrveniti od stida, kad ugledate onaj veličanstveni „Prosvjetni" dom, koga po­ digoše svi pravoslavni bez razlike osobe, sta­ leža, stranke i spola. �66 Zar nije sramota, da mi — još i sad — najbogatiji elemenat u zemlji — moramo gle­ dati, kako se „Gairet" kao siroče bez jednog roditelja — oca ili majke — povlači po tugjim kućama, a nema svoje zgrade — svoga doma? Promislite, pa odgovorite. Veli se, da ,,ovi“ ne će da podupiru, „Gajret“, jer da on daje štipendije i potpore samo ,,onima“. Čini mi se, da sam ja jedan od naj­ pozvanijih, da to svečano pobijem. Pa ja to evo i činim najodlučnije. 20. februara 1903. osnovan je ,,Gajret“. 6. januara 1904. osnovan je „Napredak". Za „Prosvjetu" sam naprijed rekao gore, što sam imao za paralelu. A sad pogledajte ova dva prva: Katolici, najmanje ih na broju i najsiromašniji su, pa i njihovo društvo stoji srazmjerno bolje od na­ šega. Da, ali njihove obje stranke priregjuju u svim mjestima Herceg-Bosne, pa i izvan nje, 6. januara svake godine zabave, svečane v e­ čeri, sijela itd. na uspomenu osnutka „N a­ pretka", a za korist njegovu, dakle svoju. A mi? Jedno jedino mjesto do sada je dr­ žalo tu uspomenu i svake godine priregjivalo na dan 20. februara „Gajretovu" zabavu, ali na žalost i to jedno je, čini se, od toga odu­ stalo. T o su doduše sve žalosne, ali istinite slike i pojave. Jedna mi anekdota ovom prilikom pade na pamet. Negdje je Ciganin našao o Aligjunu snijega, pa iz puke znatiželjnosti zabode prst u snijeg. Povukavši brže bolje prst natrag us­ kliknuo je: „On, on!" Ja bih za nas bosanske muslimane rekao: mi, mi. Ali kad i što se god radi za dobro na­ roda, nije nikad kasno. Pa zato, braćo i se ­ stre, odbacimo od sebe sve osobnosti, kad se radi o „Gajretu"! Kad već ne ćem o da mi sami svojom inicijativom nešto započnem o, ugledajmo se barem u druge. Dajte, da i mi od sada uvijek slavimo dan osnutka „Gajreta", da slavimo d a n 20. f e b r u a r a. Ali ne da ga slavimo samo riječima, nego da ga slavimo i djelima. Priregjujmo u svim mjestima dom ovine za­ bave na taj dan, na dan osnutka „Gajreta", na dan 20. februara, i to zabave u korist sa­ mo „Gajreta"*). A to možemo tako lahko, tako jednostavno, samo nam treba volje i energije. Sve će biti u našu narodnu, u našu is­ lamsku korist! Ta gdje nam je ponos, braćo muslimani i sestre muslimanke! Držim, da trebamo na ovaj način dokazati, da smo potomci slavnih djedova! Dajte, da nam d a n 20. f e b r u a r a bu­ de t r e ć i B a j r a m u godini! Jedan svršeni Gajretov pitomac. Hamđija Mulić — Hrasnicn: „Soko i kukavica". (Uzgojna crtica). Aferim ti sivi sokole! Teško tebi, sinja kukavico! Iz narod, pjesme. Da se odmah razum ijem o, štovani čitaoci. Nama nije ovdje nam jera govoriti o našim pticam a: sokolu i kukavici, no nam dogje na red, na pero, da se porazgovorimo o onom sokolu-čovjeku i onom kukavicičovjeka, o kojim a često čujem o u običnom narodnom govoru i prečesto u narodnoj pjesm i. Ko je sokočovjek ? To ti je, moj pobratime, onaj čovo, što no se moli Bogu, kao da će sjutra um rijeti a radi, radi kao da će st6 godina živjeti. Soko je čovjek, onaj naš prijatelj što ’no je vazda vesela lica, što ’no mu se lijelko sm rknu bore po ćelu, a očima gleda u ovaj svijet drago i veselo, shvaćajući ga onako, kako nam ga je dragi Bog stvorio, i prepo­ ručio nam, da ga upotrebim o u dobro, u svoju korist. Soko ti je onaj, što ’no vedra čela, a otvorenih grudi, »uzdajući se u se i u svoje kljuse“, stoji na braniku Hvome dinu, obrazu, narodu i domovini: I t. d. *) Rado uvrštavamo ovaj rodoljubni apel biv Gajretova Hajdemo k našoj narod, pjesm i! Sok6 je H rnjica pitomca, nadajući da će on imati odziva u našem milletu. Nu Halil, Što ’no, čuvši u pjanoj m ejhani plačne riječi kako je ovogodišnji 20. februar već prošao, to smo mišljenja, da bi se takve zabave mogle za ovu godinu prirediti i na koju dede Čejvanage, ide na K otare ravne, da obrani sudrugi dan u toku ove godine, samo da bi se još ove godine s žnje nevoljnike. Taki su sokolovi: Lika M ustajbeg, time otpočelo. — P r i m j e t b a u r e d n , Hrnjica Mujaga, Beg Ljubović, Abdullah paša, Hifzi- �67beg Gjumišić i t. d. Svi su ti za svoj rz i obraz, za islamske svetinje zaboravili svoje »ja«, a otišli, pa makar u »kalugjerskom odilu“, poput Tala Ličanina, u daleke zemlje . . . A ko je kukavica? Da, sinja kukavica! Ne daj nam se, Bože, s njime ni u putu sretati Nema ti, što naši vele, čotrdeset dana napretka, kad ga vidiš. Imao sam u komšiluku jednoga mladića opan­ čara. Otac ga na jedvite jade »prikovao uz terdžah«, da štogogj zaradi. Radi sahat, dva, a čim mu, koji lola ođonuđ s prikrajka namigne, da idu u birtiju ili se »kovčati«. a on ti se razboli i šmigne majstoru s očiju, L, zar to nije kukavica? ! Kukavica je i onaj majčin jedinak, koji »jednoga lijepoga dana« »pehne« para iz majčina sanduka, pa ko tobože, ode i on na Kiseljak „poraz have«. Pa i onaj je sinja kukavica, koji se podablja bogatijim od sebe, pa prodaje ono, što mu treba, a kupuje ono, što mu ne treba. A šta je onaj naš čovo, što no radi 10 K globe, radi nekog prekršaja, sprema se na hidžret, kao da se ovdje ne može živjeti? I t. d. I t. d. Soko je čovjek odvažan na rad, hrabar, neustra­ šiv borac prema duhu vremena, pravi junak. Kukavica je strašivica, Ijenština, danguba, pijanica i onaj, što ’no izgubi vjeru i itikad u dragoga Boga. vosti i neradu. U naprednih naroda je to p sve dru­ gačije. Stari Arapi su n. pr. odgajani da prosvjetom i radom rašire granice Islama i svoje vlasti. Danas je engleski narod najjači u kulturi, najjači bogatstvom. Već se u očinskoj kući malomu Englezu mora du­ boko u dušu ucijepiti uvjerenje, dn ima i može imati neku vrijednost jedino sam po sebi, po svom odgoju i naobrazbi, po svojim sposobnostima za rad i za ži­ vot. Englez se ne ponosi svojim bogatim ocem, nego svojim sokolskim radom za svoj opstanak. Navešćemo ovdje izvadak o engiezskom odgoju iz knjige Lasca Leclerc-a po prevodu Stj. Radića*). „Englezkinja je prije žena, nego mati. To znači, da bez prigovora slijedi svoga čovjeka, kuda je kogj povede, i da nikada ne zaustavlja svoje djece na putu njihovog života s onom nježnošću i zabrinutošću, u kojoj je često mnogo materine sebičnosti i zbog koje, naročito kod nas Slovena, a i kcd Francuza mladići ostaju u kući, „da materi ne pukne srce". Engleskinja dublje osjeća prema djeci svoju dužnost, • nego svoju ljubav, ona samo doji djecu, ona ih do 7. godine i uči i odgaja. Englez se smatra dužnim brinuti se za opskrbu i za naobrazbu svoje djece samo do šesnaesta go­ dine . . . Sin dobro znade, da ne može računati na ostavštinu iza oca . . . Njega uče prilike u životu: Pomozi se sam ! Sam se obuva, sam se čisti, sam Čovjeka je najteže odgojiti. Mi dolazimo na svi­ krevet spravlja; živjeti za njega znači iz načela raditi. Englez jede toliko, da bude sit, alkohol mrzi, jet siromašni. Životinjama treba samo nekoliko dana, pak prohodaju, lete i same se hrane, -čovjek dolazi ljenčarenje prezire«. E to, prijatelju, kako se odgajaju oni, koji danas bez ičega, jedino je stvoren s duševnim sposobnostima, da se razvijaju, da mu se naobrazi duh, da se i on vladaju zemljama, u kojima živi samih preko 100 mil. Muslimana. osovi na svoje noge i da dogje u kolo ljudi. Da ne sjedimo u »dembelhanama", kako kahve Dok se dijete odgoji pravim čovjekom, valja ga, dakle, odgojiti. Lijepo veli pjesnik Zmaj Jovan Jova- nazivamo, osnovasmo čitaonice. To valja. A m a— opro štite mi prijatelji — koliko ima takvih čitaonica, pa nović. da se u njima čitaju knjige, stručni listovi, pouke u „U djeci je sveta klica novinama. Naliče li možda i čitaonice naše na Nova moć se u njih krije, kahve? A? Bolji svijet bi mogo nići, Gdje su nam sokolska društva? Tu su samo Kad bi znali razviti je.« d v a u čitavoj našoj domovini.- Mi smo o tome prv j Kad odgajamo dijele, imamo pred očima odmah ovdje govorili. Koristi sokolstva su veiike. Njima se budućeg čovjeka, ali čovjeka čestita, radina, poštena uništuju kukavice, a goje sokolovi. Pa antialkolna društva? Da smo muslimani na pravog sokola. U našemu kućnom odgoju rijetko se pazi na svome mjestu, ne bi ih ni trebalo. Prilike su nas na lijep djetinji odgoj. II nas se uobičajilo svezati bu­ vele pa smo eto udarili u to zlo — piće. I sad, da dućnost djeteta s božijim »tevećulom«, ali to nije is­ se i ta društva osnivaju, bila bi velika korist, ali na pravno. Brini se ti za svoje, jer si kao roditelj dužan, žalost, ide sporo, lijeno. Poznato nam je, da nam je opojno piće dosadašnji naš moralni i materijalni na­ a moli Boga, da ti briga bude uspješna i hairli. U prvim se godinama uče mnoga naša djeca zadak pospiješilo uz našu nemarnost i nerad. Da, ko kukavičluku. Strašimo ih »baukom«, da ih uspavamo, nam je “riješio agrarno pitanje«, nego alkohol?! razmazujemo ih svakakim sredstvima učimo ih bara- A kuda će veća kukavica od onoga nesrećnika, koji titi novcima i t. d. Sve to vodi zlu. Valja već u dje- prodaje djedovinu, a pije i gubi tijelo i dušu ?! U svim onim institucijama treba da se organi­ tinstvu privikavati, da se dijete samo čisti, oblači, da po neki posao omanji samo vrši i t. d. Mi na to mnogo ziramo. Želimo li opstajati, moramo raditi što više u ne pazimo- U prvim danima mi dijete učimo mlita*) Hr. Kolo. Knjiga II. Matice Hrvatske. �68 kulturnom pravcu, moramo radili na svim stranama, jer se samo radom čovjek uzdržava. Lijepo veli Krier: »Neka se besposličar ponosi svojim imenom i slavom svojih djedova, on ipak nije ništa u slanju, da bude; ako želi, da nešto bude, valja mu raditi: K o n i š t a n e r adi , i n i j e ni š t a. Slava i čast sokolima, dolje s kukavicam a! »Ne malakši, mlada snago, Ne pomjeri puta prava, Nek te muka ne nadjača, Nek te slava ne uspava, Omladino, jedna dušo, Melem — vrelo ljutim rauam, Perjanico ponosa nam ! « veli pjesnik Zmaj Jovan Jovanović. Posebno o našoj intel. omladini, oslavismo drugi put razgo-. varanje . . . M. Ć. Ćatic: Moja ljubav. (Atifi) Moja je ljubav lagja, bolesna i zapuštena, Viš nje leprša jedro: mirisni rupčić mali, Što nekoć mi ga dala jedna koketna žena. Morem se života moga baršunasti nabiru vali 1 trošna lagjica naglo po njinu obzorju plovi, Dalekom obzorju, gdje se neznani skrivaju žali. Sve moje želje i nade, sve moje čežnje i snovi Na toj se lagjici voze, a Pjesma krmom im ravna 1 tiho kroz vjegje guste pogledom vizije lovi. A tamo sa horizontom ponoć se cjeliva tavna, Prosipljuć mrko cv’jeće s usana svojih boni’, Cv’jeće, što tajnom ambrom diše ko priča davna. I vjetrić viš mora pirka i lagju bolesnu goni Sve dalje . . . dalje . . . dalje; a zapjenjeni vali Pjevaju pjesmu suza, što čeznuć Venus ih roni. — Ja znam, o l’jepa ženo, da ovog mora žali, Skrivaju grebenje oštro, pa o njeg jedne će noći Trušna se razbiti lagja; — a jedro: tvoj rupčić mali, Što dršće ko krilo ptice, kad s rana kr.v joj se toči, Divlja će rastrgat bura i krpe njegove tada Po tom će moru pasti... Ah, tad će zaklopit oči, I moja ljiljanska pjesma i čežnja i mir i n a d a ! ------- Hiizim Muftić, Tuzla‘: = --- ------------ ----------- ----------- — Ženidba Hivzibega Gjumišića. — Po originalnom kazivanju stare Hate. Udari najpri bandra ona i borije zasviraše, kad mi pogledasmo sa pendžera Alipašinn, kad li on ide na atu f š njime hodže i hadžije naprid, pa će ih askor dočekati tuđe na selamu i paša pred njima. Pa kad oni viknuše »Ilaz—dur<' — a puške, nejina nego se prelamaju, a topovi zapucaše na gradu banjaluč­ kom. I prid njega dvi pašo jošte su izišle — zetovi Alipašini — i pet mulazima. I onda im Arap ponese najprije šerbe u bašču. P ’ onda ponesosmo kahvu, pa kad popiše kahvu, onda Ilivzibeg dade izun paši, da idu u havuz, da ispiraju boju Šuhrethanumi. Onda dogjoŠe hintovi i jengije, te ih je pratio asker do hauza i tu je veliki sobet bio. I tuđe sam vidila m akar stotinu duša, — ih kaku slotinuj*! — što turkinja, što ćifutki,-što varoški’ Vla­ hinja i tuđe vazdan što su topovi pripucali i asker što je prihodo i bandra što je pri udarala. Uh, ja, kakve su one ćifu tk e ? ! Sve n . njima ćurci dugački, izvezeni zlatom i po prsim a im sve tna šemseta, a o \ra lu im sve pločaši dukati. I io iii je pašinica dočekala. A kad su šuhrethanum u poveli, oko sve Banjeluke su obišli i obigrali, dok su je doveli kući HivJzibegovoj. Oh, jest ga bio onda pravi gust! Suhrelhanum ina para nije bila u deset gradova: sve joj kose u pelu tuku, a u kosi joj samo biseri i kite. Kad ide priko sobe i gladan i žedan bi je gledo, a za njom tri robinje idu. Alipašina kuća od dva boja bila, pa sva iz mitra šarena i tu sam najprije maš nu vidila, ovu što se šije. A ona soba, što smo sjedili: eto ne znaš, u što ”š pogledati! — — — Najprije sjedi pašinica i hodžinica Suhretbahum ina, sjede na m inderu, onda uhigje Subrethanuma, a za njom idu tri robinje: jedna nosi kahvu, jedna cigare, a jedna šekcr, te robinje pođijeliše kahvu, a Suhrelhanum a sjede u krevet, pa se u ’no perje zamaknu; samo što joj se glava vidi. A onaj krevet, sve od zlata na njemu jabuke i direci. Ja brale, nisam smila ni glodati u Hivzibega, am a me na zor naćeraše, da mu nosim cigare, kad je došo, te ja nosim cigare, a jedna robinja kahvu. Pa ja metnem one cigare prid njega na tablji; a on se lati u džep, pa meni tri madžarije, a ja, ham, u kuću ! A .me se smiji, s mi j i — »Uto« — veli — »što si se prepala dženabetp jedan; ne će te pojest oni asker !(< �1 onda je ona odvedena, a mi iiknuli u Dubicu pa eto! Eh, štn li sam ja zapantila, grdna rano! Onda sam iz Banja Luke đonila dvanest mađžarija zlatnih, a dvajest groša u džepu ponila, kad sam pošla; ama vaktile, zemanile! Olga de Lebedeff: 0 emancipaciji muslimanske žene. N a p o m e n a p r e v o d i o c a . — Danas, kad se i u nas počelo življe po novinama pisati o ovome, za nas rada sve važnom, pitanju, mislimo, da će svaka radnja, svaka misao, pa i najmanji prilog do­ bro doći. Radi toga smo i preveli s franceskoga ovu „krasnu i dragocjenu studiju", kako je zove dr. Abdullah Dževdet u svom listu ,,ldjtihad“ (Libre Examen“), u kojem je i izašla u broju od Aprila >1906. Studiju je napisala odlična ruska spisateljica i poznavateljica turskog, arapskog i perzijskog jezika, ggja. Olga de Lebedeff (Girlnat hanum). „Iza ggje Dore d’ Istria, koja je. pisala o „Osmalijskom pjesniš­ tvu", ggja 0 . de Lebedeff je jedinanmentalistkinja, koja je nama poznata" (d r' Abd. Dževdet). Studija je napisana 5 god. prije nego je štampana u „Idjtihadu", te je do tada ggja Lebedeff mnogu svoju misao u tom pogledu ostvarila. God. 1900. je osno­ vala „Društvo za proučavanje Istoka", kojemu je sama počasna predsjednica, a stoji pod protektoratom ru­ skog cara i carice. U studiji se nalazi i takovih mje­ sta, kojima će možda mnogi imati koješta prigovo­ riti, ali mi ipak ništa nijesmo htjeli ispuštati, nego smo sve preveli, znajući, da je ne prevagjamo za djecu, nego za one, koji će pojmiti, kako je teško o ovome pisati i da je autorica inovjerka, da bar neke njene navode, uza sve poznavanje i ljubav, kojom je studija pisana, ipak treba s nekom rezervom uzimati. Svi eventualni prigovori mogu se dakako samo na autoricu studije odnositi, a nipošto na njena prevo­ dioca. * * * Svoje nazore o emancipaciji muslimanske žene mi smo još prije iznijeli u spomenici, koju smo pre­ dali dvanaestom kongresu orientalista, koji se obdržavao u Rimu. Ali kako nam je malo vremena bilo dato za tu raspravu, morali smo se znatno ograničiti u svojim razlaganjima. Stoga ne će biti na odmet, da opet prionemo uz ovo važno pitanje i da poka­ žemo, kako bi se islamske žene mogle osloboditi ovoga stanja, koje graniči s ropstvom i u koje su sada zapale. Mnogo neznanih i fanatičnih Istočnjaka drži, a po njima i mnogo Europejaca tvrdi, da je Islam is­ ključio ženu iz socijalnog života i da joj ne dozvo­ ljava, da se jednako obrazuje kao i čovjek. A to je samo, predrasuda, koju treba oboriti. Ako naime bacimo pogled na socijalni položaj, koji je arapska žena zauzimala u vrijeme, kad je arapska civilizacija bila na vrhuncu, vidjećemo, da Islam nije nikada bio zaprekom, da žena ne bude jednako kao i čovjek odgajana i da ne imadne istih prava. Tako je bilo u Bagdadu u doba Umejevića i prvih Abbasovića, pa sve do vlade Kadir-b’ Illaha. On je prvi zadržao napredovanje islamskog svijeta. (991. god. po Is. a. s.) Ta slušali smo, kako su za Mensurova vremena dvije njegove rodice (cousines) išle u rat proti Bi­ zantincima, obukavši pancir-košulje. Za Rešidove i Memunove vlade su žene raspravljale s učenjacima, t-akmile se s pjesnicima i oživljavale društvo dražešću i finoćom svoga duha. — Tada su se vigjale mlade Arapke, kako se bore na konju i zapovjedaju četama. Sastanaka kod odličnih žena nestade tek pod Mutevekkilovom vladom. Muktedirova mati Katrun-Neda predsjedaše rje­ šavanjima vrhovnog sudišta, davaše audijencije do­ stojanstvenicima i stranim poslanicima, sazivaše ka­ dije i odlične gragjane, svojom rukom potpisivaše i izdavaše državne edikte. Carica Zubejda, žena Harun-ur-Rešida, bijaše izvanredne pameti i izvrsna pjesnikinja. 0 svom je trošku učinila mekkanski vodovod i ponovno sagra­ dila Aleksandriju, koju su Grci bili porušili. Burana, njezina nevjesta, a Me’munova žena, (826. poslije ls. a. s.) bijaše na glasu* sa svoje lje­ pote, duhovitosti, obrazovanosti i vrlina. U Bagdadu je osnovala više ženskih učilišta i bolnica. Sukejna, Alejhisselamova praunaka, od kćeri mu Fatime bijaše pravo čudo sa svoga znanja, a u svom salonu skupljaše sve slavne ljude svoga vremena. Pjesnikinja Fadl življaše u Mutevekkilovo doba, a pjesme su joj se mogle takmiti sa pjesmama naj­ većih pjesnika. Šejha Šuhda (u 12. v.) držaše u Bagdadu kon­ ferencije o lijepoj književnosti (edeb), povjesti i re­ torici. Zejneba Ummul-Mu’ejjed imagjaše diplomu pro­ fesora jurisprudencije (fikh). Za vlade Salahuddinove se odlikovala Tekijja, kći Ebul Feredža, koja je držala predavanja o hadisu (tradiciji), a osim toga i odlična pjesnikinja bila. Ummul-Hajr Fatima i Umm-lbrahim Fatim ajezdani predavahu teologiju. Sejda Nefisa bijaše učiteljica Imami Šafi’iji, a kad je umro, govorila mu je nad grobom talkin, kao da je činila dužnost imama. �/ 70 Tako je isto bilo i u Granadi. Stariji pisci, po­ U tjehe angj*o javi se tako, imence Ahmed M ekkarija spominje u svom djelu Na obzor moga života meće nN efh-ut-tibi“ („Mirišljivi dah") čitavu plejadu (skup) Zvjezdice sjajne — i on je plako slavnih žena. V idjevši: crno cvate mi cv’jeće. Nazune, Zejnebe, Kafse, Kalaje, Safijje i tolike Nemoj se trudit, angjele mili, druge, sjahu neugasivim sjajem svoga svijetlog uma. Davno je zašla u tjeh a moja I ovdje, kao i u Bagdadu, gojile su one sve grane Za gore tamne. Dugo se krili. znanosti i umjetnosti. Usred burnog dvanaestog stoljeća, kad se soci Nada mnom oblak gustoga s lo ja ; — jalna i politička zgrada Zapadne Azije upravo htjela Oblaci zv’jezde tvoje bi skrili, srušiti, bijaše islam ska žena još uvijek predmetom Pa zalud muka bila bi tvoja . .. viteškog kulta (poštivanja) i najnježnije pažnje. Že­ nidba bijaše svečan akt (čin), kućni prag svetinja, a rogjenje djeteta blagoslov Božji. M ajka bijaše prva odgojiteljica djece, a onda bi ih tek predali u ruke učiteljima. Djevojke se odga­ Mehmed N. jahu onako, kako je zahtijevala krepost i čistoća ženska, da vremenom postanu „majke (pravih) ljudi" kako stoji u „K itab-ul-i’tibaru". +J - V*UaYj«U*4U"j»-| Muziku, koju islamska legislatura još nije bila stavila u „Index“ (zabranila), njegovahu žene iz naj<_£• j vi)-* odličnijih krugova. P rincesa Alijja, ReŠidova sestra, M ubesm ilen : bijaše savršen muzičar; njene se kompozicije sp o ­ Ovaj Hadisi-šerif slobodno pre­ minju u „K itab-ul-egžni“ (Knjiga pjesam a") od Ebulveden glasi: „Od vas je najbolji — Feredža El-Isfahanije. Kći ove princese je imala jed­ najhajimiji -- onaj, koji nije zabacio nak talenat za muziku. onaj svijet — ahiret — radi ovog svi­ jeta (t. j. brineći se kako će što udob­ U istom se djelu na jednom mjestu prikazuje nije na ovom svijetu živjeti), a nije 'Ubejda, koja življaše za vlade Me’muna i M utasima zabacio n i o v a j s v i j e t radi onog kao žena velike ljepote, vrline i talenta. Imala je mi­ svijeta, t e n i j e p a o n a t e r e t d r u lozvučan glas, pa kako je vrlo vješto umjela uz tam ­ g i m a“. buricu pjevati, dali su joj ime „E t-Tam burijja“. Vjerujte, draga braćo, da bih ja volio ne plakati, P rincese i odlične žene davale su muzičke ve­ čeri (soirees musicales) zvane „nubSt-ul h&tun", na već pjevati, ali su take prilike, ili da drukčije reknem kojima je bilo orkestara sa sto muzičara, kojima su neprilike naše, da čovjek, ako iole promišlja o na­ šem stanju, mora često puta uzdahnuti i zapitati se: dirigirali (ravnali) vještaci. Timuridski sultani, koji su mnoge novotarije Ma šta je nama? Zar se mi još nijesmo osvijestili? uveli u Perziju, uvedoše megju ostalim i taj običaj, Zar m i ne vidimo, š fa naši sugragjani drugih vjero­ da se na perzijsku novu godinu (nev-roz) upriliča- ispovijesti rade? Da se promislimo — imaju li oni po vala velika „prodaja milosrgja", na kojoj bi princese dvije pameti, po četiri ruke, po tri oka itd., pa ovako i odlične žene prodavale u elegantnim dvoranam a oni napreduju. A mil? Kao da nam je neko svezao svakovrsne lijepe stvari, koje bi vladar, prinčevi i ruke. Kao da nam je ko obezumio pamet. Stojimo i gledamo, šta se oko nas zbiva. Čudimo plemići kupovali, diveći se ljepoti, dražesti i duho­ vitosti ovih prekrasnih žena. Ova se prodaja zvala se — a ne mičemo se, galamimo, — a ne radimo. Znam, da ih ima, koji će reći: To nije istina. I mi „m ine-bazar". (Nastaviće se.) radimo, ali nam ne igje za rukom. Istina je i to. Mi S francuskog Fehim Nedžati. tnkogjer nešto radimo, ali je taj rad veoma neznatan. Refleksije. Fadil Kurtaglć : = = = = = = flngjeo utjehe. — Gdjici R-ni — Ko sunca zraka sa snježnih gora Kad traži iskru u leđnoj doli; Ko otok dalek sred burna mora P utniku kada ublaži b o li: Pogledajte po čaršiji, pa ćete se na prvi pogled uvjeriti, da je naša trgovina još u povojima, i da se nije ni blizu razvila onako i onoliko, da bi odgovarala duhu vremena. Zemljišta i sad oremo dovoljno nenatoreno. Žito vršemo pa harmnima, a ne vršaćim makinjama, te za to nam ga mnogo i propada, što u pljevi i slami vršući, a što previjavajući ga i po 10 puta presipajući tamo i ovamo. A koliko nas tek stoje nadnico i danguba? To je opet znak da ne znamo cijenili ni novac ni vrijeme. Koliko li našeg žita klije �71 i istruhne čekajući lijepa vremena i vjetra da se ovrše. Koliko li je naših zgrada i trgovina izgorjelo n e o s i ­ g u r a n o , a njihovi vlasnici postadoše gole fukare — prosjaci? Seljak propada iz dana u dan, a ne će da osniva »Zemljoradničke Zadruge«, koje bi ga sigurno sa­ čuvale od daljne propasti, a ujedno ga podigle i njemu i njegovoj djeci opstanak osigurale, pa da ne moraju, kad on izdahne, biti na teret drugima. Varošani propadaju jer neće da osnivaju zanatlijska udruženja, premda im Kur-ani azimuššan to nalaže. Ne daju djece na škole i na savremene zan: te. U svoj Islamskoj zna­ nosti nema. ni jedne riječi, koja bi svoje sljedbenike odgovarala od dunjaluka, koja bi mrazila mal — no­ vac. Dosta je samo ona Alejhisselamova uzvišena izreka, koju sam stavio na čelo ovom članku, pa da se vidi, koliko Islam bodri na rad. Pa pomislite samo »Hadž i Zekat«, kome i za što je to Svevišnji naredio da izvršuje? Ko ima čast taj dug izvršivati? Sigurno bogataši; a bogatstvo ne pada iz neba! Da vidite, da se mi ne vladamo onako, kako nam Bog nalaže, osim što nam svjedoči sve gore navedeno, e\o još jedan posve jasan i tačan dokaz — naš »Gajret?. U devetom broju »Gajiet-o,ya«. lista izišao je i zapisnik VIII. redovne skupštine društva, koja je odr­ žana 15. Jula 1 9 10.------------ Ne znam koliko je naše braće p o m n o pročitalo ovaj zapisnik, a još mi je nepoznatije, kako se je koga primio u provinciji, ali što se mene tiče, on na me nije povoljan utisak učinio. Nije za to, jer je »Gajret« naše ogledalo, u kom se odrazuje naše »kulturno i prosvjetno stanje«. I šta sam vidio?! Kakva mi se prikazala slika tog našeg stanja?! Slaba! Sasvim slaba! Pomislite braćo, nas — Muslimana — ima preko š e s t s t o t i n a h i l j a d a . Kad se uzme, da mi i danas stojimo materijalno bolje nego li katolici i pravoslavni; kad se pomisli, da je Islam -vjera, koja nam u svakom pogledu preporučuje da potpomažemo svoju braću; kad se znade, da smo mi najdarežljiviji elemenat od vajkada bili, čovjek se snebiva gledajući ovako slabi napredak n a š e g m ez i m č e t a . A da ja nijesam s&m, koji tuži nad ovim zapisnikom, svjedok su mi oviretci iz istog zapisnika: »Nu dok je odbor u ovom pravcu zadovoljan, on, na žalost, ni na ovogodišnjoj skupštini ne može da izjavi, potpuno zadovoljstvo sa materijalnom stranom društ venog rada. »Gajret« istina jeste i materijalno nešto koračio naprijed, ali nije onako i onoliko, kako bi to trebalo da bude. Gajretova blagotvorna ideja ne može još jednako da postane onako popularna u našem ele­ mentu, kako bi to trebalo da bude, pa da se »Gajret« popne na onu visinu sa koje bi [mogao da potpuno izvršava onu misiju, koja mu je namijenjena. Za ovo mrtvilo prema »Gajretu« ne može se' kriviti naš narod. Naprotiv, odbor se je potpuno uvjerio, da bi Gajretova ideja u svim slojevima našeg milleta naišla na najbolji prijem i vrlo lahko se u mžisama nafoda uvriježila, da imade m a k a r m a l o z a u z e t n i h i n t e 1i g e t n i j i h i u g l e d n i h l j udi * koji bi se toga rada svesrdno prihvatili.« Riječima »inteligetni i ugledni« mislim, da ne' treba komentara. One se svakako odnose na prvom mjestu na naše hodže. Meni se-čini, da bi se mnngo našem »Gajretu« pomoglo, ako bi se pred svaku dža­ miju na zgodno mjesto fstavila »Gajretova kašica«. Tim bismo ujedno pokazali svemu svijetu, koliko Islam propagira i potpomaže prosvjetu. Ali ne treba ni pri tom samo ostali. Trebale bi naše hodže, da koju progoyore o budućnosti »Gajreta«. Mi trebamo da u ovo s v o j e m e z i m č e uložmo svu nadu naše budućnosti. Osobito bi trebale naše hodže i muallemi da s v i budu članovi ovog društva. Pa ako im se što ne svigja, a oni imaju nekakvu misao, kako bi se lakše, sigurnije i brže došlo do cilja, tu je svake godine glav. skuština. Na ovoj se skupštini mogu i društvena pravila popuniti, preraditi itd. Nek dogju na skupštinu i pretresu bratski sve. Sad mi baš na um dogje, da bi svakako dobro i lijepo bilo, kad bi na svaku »Gajretovu" glavnu skupštinu od 1856 članvva, došla bar polovica, te da se mogno ovom prilikom svestrano pretresti pitanje n a š e prosvjete, da se bratski po‘ savjetujemo o n a č i n u r a d a . »Gajret« i njegov list, mogao bi vremenom postati rasadnikom jedne ideje, koja bi s v u b r a ć u vezala čvrsto megju se. Ideja koja je — po mom mišljenju — j e d i n a moguća, da nas trgne iz današnje letar­ gije. A ta bi ideja bila »kompas« n a š e g ž i v o t a i to ne »kompas« života same šake nas — bosanskih muslimana, već kompas s t o t i n a m a m i l i j u n a m u s l i m a n a . Ostvari li se ova »ideja« tad ćemo vidjeti za kratko vrijeme, ne samo u svim našim mjest:ma »Zemljoradničke zadruge,« trgovačka, obrt­ nička udruženja i banke, već će ta sva udruženja biti takogjer m e g j u s e p o v e z a n a — združena, što će biti jedan kineski zid, koji će biti u stanju, da odbije sve navale, ma od kud one dolazile. Još mi je na kraju pripomenuti, da bi lijepo bilo, da se u svakom našem mjestu osnuje po jedan odbor ili bar odborčić, koji bi dan — noć radio oko probugjenja naše braće. 0 ovim odborima i odborčićima, te ’na&mi njihova rada, drugi put. — — — — Šeflka Nesterin B.: Zalog. i. Zima je. Snijeg odavno pokrio sve svojim bijelim velom. Samo po koju zimsku pticu vidiš kako oko pro­ zora tužno cvrkuće, kao da traži mrvu hljeba — moli. �72 Na polju snijeg pada. Ulicama nikoga da progje. Sve se zavuklo u tople sobe ili dudane i grije se, radi — zabavlja. Bilo je još koje dva sata po podne. U to doba išla je po snijegu i vjetru u promočivim 'cipelam a djevojka od kojih dvadeset godina, u isplavljenom žaru, niz ulice prem a čaršiji. Često bi podigla ruku, kojom je zar držala i po­ sušila rupcem oči. Sirota Esma — plakala je. . U duši joj bijaše teško... Ali se mora — — — Eto, su tra osviće petak — a ona neće više imati ni halhala ni mengjuša. Založiće ih. • ' ’ II. Esm a bijaše sirota djevojka. Bez oca i majke ostala je već dvije godine sa nejakom sestrom i bratom. Te dvije godine protekle su za nju kao dva duga vijeka, kubureći i mučeći se u svojoj sirotinji. U rodu ne imagjaše nikog u boljem stanju ko bi je mogao pomoći. Morala je ona šijući i vezući bogatijim — zaragji vati‘ svoj svakdanji kruh za se, svoju sestru i brata. A to je bilo teško, jedva su životarili. ’ Esma se mogla 'udati £a jednoga valjanog rad hika — cipelara, ali nije mogla ostaviti nejaku sestru i brata, da se potucaju. Na ta je način odbila' m'omka — žrtvovala svoju sreću, samo da ne moraju prosjačiti njezina sestra i brat. Živilo se teško, s mukom. — — IU. Osvojila zima! U E sm e’ne bijaše više ni čega u kući. Brašno, drva, gas i druge potrebe bijahu po­ trošene. Zarada slaba. Jedva dnevno po tri groša. Ni su­ him hljebom nijesu se mogli dovoljno hraniti. Kad je jednom dogorjelo do nokata, odluči se Esma i ode svom komšiji Hasagi bakalu. Zamoli ga da joj dade na veresiju nešto brašna, ćum ura i gasa. Ona će njemu vratiti. Hoće! Ili ako hoće, odra diće. Sašiće mu štogod kući — ženi, djeci ili navesti koju čevru. Ali Hasaga joj nije razumio. — Ja ne dajem na veresiju. Pod jeminom sam! — odbio je. Sirota Esma vratila se kući plačući. Mislila šta bi učinila u svojoj nevolji i na pošIjetku se odlučila založiti halhale i mengjuše, svoje djevojačko blago. Bilo joj te š k o -----------Teškim srcem otvori sanduk, izvadi stvari, za­ mota ih u rubac i ogrnuši se u zar izagje na ulicu IV. Snijeg padao. Esma je išla ulicorrt drhčući, ali ne od zim e nego od stida, od tuge. Hasagi nije htjeia Ići. Bojala se da je opet nć odbije. Ta ona se nadala da bi joj on i onako dao, bez zaloga, kao komšija. A sad!... Eamafnije htjela. Pomisli na kojeg jehudiju, znajući, da se oni rado bave ovakim stvarima. Pa pogje nekom jevreju bakalu. Zaslade pred dućanom, videći jednog mušteriju unutra. Pošto ovaj -izagje, Esma bojažljivo stupi u dućaii i zamoli trgovca, da primi u zalog njezine mengjuše i halhale. da joj za to dade nešto brašna, graha, pirinča i slično i nešto novaca, da može m akar tovar drva kupiti. Bakal uzm e stvari, razgleda ih kao i ostalu robu. Procijeni ih na dvanaest forinti i upita Esmu, da li pristaje. Daće joj dva forinta gotovih i deset u robi šta hoće; a onda za četiri m jeseca da mu vrati novce, a on će njoj stvari. Esma zašutje čas, a onda drhtavo izusti: — P ristajem ... — Ali ako se na izmaku četvrtog m jeseca ne vrati, onda propada. Znate? Danas je peti po ala franka! Od danas do četiri m jeseca na petoga. — Znate? — Znam ... odgovori plačno Esma. — Jevrej joj izmjeri što je htjela i pošalje kući. V. Preko zime Esm a nije dizala glave. Uvijek ra' dila: vezla, šila, da je već bila i tjelesno oslabila. Danom radila u nekog Mehage krojača kod kuće, a u noć upet vezla i šila kod svoje kuće. Od krojača gotov ništa ne uzimale od zarade, što joj je plaćao dnevno četrdeset krajcara, a poslije krunu i šest seksera. Živjela s bratom od onog, što je drugim a kod svoje kuće vezla i šila. Malu sestru dala je u najam jednoj boljoj obitelji, pa s bratom samim malo lakše životarila. I tako prošla zima. Došlo proljeće. Primicao se dan kad bi Esm a trebala svoj zalog iskupiti. * * *. Još petnaest dana — i Esma će imali opet ono svoje m engjuše i halhale, koje, kao da su se bilo sraslo s njom još iz ranog djevojaštva, dok još-majka bijaše živa. Ali — — prevelik napor u radu preko zime, slabo stanje — i Esma se povali u postelju na dvije hefte prije, nego bi zalog podigla. Zaboljelo je nešto teško u prsima. A bolest — ko bolest, hoće i više troška. I Esm a podigla zaradu od krojača Mehage, nekih drideset fo- �Huli u gotovu. 1 potrošila od. nje poiovicu za desetak dana, dok se malo podigla. Sad je mislila, da iskupi svoje stvari — mogla b i... Ali gle Božije volje! — Njezin mili braco pre zebao je bdijući uz nju bolesnu, u hladnim noćima — i on se pobolje, dok Ksma nije dobro ni ozdravila. , Sad je valjalo za njega trošiti.------Esma i onako slaba, njegovala brata što mogla bolje i u brizi za njim sve zaboravljala. Ali ipak mi- MyxnMe,v slila o danu, o roku, kad bi imala svoje stvari podići. I taj dan došao i prošao — kad je ona imala baš r j 3 K 6 toliko novaca, koliko je trebalo — a ona je mirovala. Istom do desetak dana poruči joj jevrej, da još čeka, ali ne može vise. Esmi bijaše došla žena krojača Mehage, da je obigjo. Zapita je o čemu se radi. A Esma joj sve kaza. Ne prešutje ni to, da joj sada manjkaju i novci, dabi mogla zalog iskupiti. A i što ima, treba joj za brata — bolestan je. A Mehaginica će: — Pa daćemo ti mi što ti još treba. Makar i_ una­ prijed, mi znamo, odradrćeš nam. A dijete — ozdravide i Esma bolno, ali pritajeno uzdahnu. — Pa neka, neka... Nek jjropanu stvari. Ta sva­ kako bi mi halhale sad bile i goleme za mršave ruker — Nemoj tako, odgovarala je Mehaginica i nudila joj čitave pare da stvari j^kupl. Esma u večer, sama premišljala: Sv» je — ili u zalog stvari ili snagu. Tek tješila se, što je to sve Božijom volj&m, a ne njezinom krivicom. I koliko god se suzdržavala da ne plače, suze joj se same kotrljale niz lice u krilo... — Karanfilaga: Snijeg pada . . Snijeg pada . . . Šta mi dušo radiš, Šta mi radiš, čim vrijeme kratiš.? Gledaš li ti kako snijeg pada I pjevaš li staru pjesmu sad a: »Snijeg pade, drumi zapadošo, Dragi dragoj doći ne mogaše . , .« Snijeg pada . .. Drumove pokriva, Pod njim narav tihi sanak sniva I ja sanjam : kad si mi pjevala Nekad davno, pa me zabavljala: Dvoje dragih kad se milovaše, „Jedno drugom selame šiljaše . . .' Snijeg pada . . , Srce mi ne zebe, Toplo srce spominje se tebe, Tobom živi, za tobom uzdiše, Tebe zove, selame t.i piše • »Po putniku i po namjerniku : Selam ćeš mi mome sugjeniku! . cy uam ^aeHO csexjie. Hoh ne*iyiHo jeApn aym i npCKO Ba^ia 3 acna.inje’.... H htsb CBenep caHaic rp.ni, Cano cpge TyaeHo ivrnje.... ,71para Moja, Moj »H^ejie, PyjKe cy hsm a s b h o cboac... 0 Ka^a on, 4 yuio, 3 Ha.ia Kano ropKe skhbhm a »hp« je CBiijeT npaaaH, K sko npj«e CTape pane! ^lpara Moja, Moj aH^cJie, Py»ce e.y nan a » bho CBe^e... Kareo mu y jaflu.Ma abh Mn npobe A Hohua Me CBaaa e,na3 n, y KaBKv KaKo .iyTau, ^oKJie Ha to caHaK cjia3ii. ^Jpara Moja, Moj aH^eJie, Pywce cy HaM Aa B H 0 CBejie... 0 na HCMy mchbot ja^HH, Ka i He Mory cBojii« 3Bam III to mh cpne, chobh xohe? rJeMy BjenHo y3AncaTH? ^ p a ra Moja, Moj aH^eJie, Pyace cy HaM AaBHo CBe-ie... Oj, Mjeceie, sAaTiiiiM cjajeM Barpjin mii CBex^o uB’jehe, M uianHH joj A y 6ehn je, Me Biiuie BiiAjeT Hehe... 36oroM Apara, Moj aH^e-ie, Pyace cy hsm Aa B H 0 CBe^e.. Cjiyiuao caM njecMy iyacHy U s Kan Ka iiit o ce B iuia, H v y x k s k o npo3op iiiKpnHy JI 3ajeqa AjeBa Mn.ia: 36oroM Apaen, Moj, aH^e^ie, PyjKe cy HaM AaBHo CBevie... « �Nnrnjena Ka,/* ce cunje y noBy Kyky yce.iHTH. 1. r Hoey jcyfiy nopaj no# ieupujy npee zoflime ceoMe v.enpujcmejby, pptjze ceo.ne npujameji,y, a mete mpefie ycejiu ce u v,y cgim ! — bcah cTapa nocAOBHga. 2. H aKo Ta pnje'i ne BpnjeA0 tsko AOCAOBue, nnan je y MHoroMB onpaBAaHa. H obo Kyhe cy jom 3aAyro BAancHe h TomaBe, a BJiara y Kyhn iukoah 3ApaBA>y. 3 . Ko 6a npepaHo, t . j. y jom BAaacHy h „npnjeCHy HORy Kyky yce.1ino, cymuo 6u my ejiazy ceojiiM paxou (njtpfiuMa) u moiuiomo.u [komom) ceoza . mujejta, a Aitcao 6u CMpapan u 3azyman ea3flyx. H jeAHO H APyro je 3a 3ApaB.T>e onacHO. 4. V noey Kyf\y CMuje ce men oupa ycejiumu, Kap ce eeR nomnyHO ucyuiu. 5. he HOBa nyka 6itTn noinyHo cyxa, He 3aBiiCH toaiiko OA Ay®ut*e BpeMOHa, OA KaAa je carpakeea, koahko OA APyrnx npnAiiKa. He mohco ce, askao, oAcjekom h no BpeMeHy oap©A0 th, KaA ce mohcc y HOBy Kyky yceAnm, h hko ce to no TAjeKaAa n aaKOHOM yTBpt)yje.‘) 6. y nnTaH>y, KaA ce MO«e y HOBy Kyky yce.iHTn, npecy^yjy APyra niiTatt>a, a Han&ie: KOJinRa je 3rpaAa; rAje je 3HAaHa; KaA je auAaHa; oa *Jera je n3BeAena; 3a Koje je BpnjeMe AOBpmeHa h t. a7. Bejuoee, Macuene separe oa Ac6e.iBM anAOBUMa cynie ce, napasHo, Mnoro. enopnje, Hero Maa>e, hah 3rpaAe TBHKHX SHAOBa. 8. HaTMape, DAeTape n Kyke oa 6onApyKa (Ha naHaTe) cyrae ce 6p3o, a nepnnk n Ha6oj enopo. 9. Jlnjen oa Majiiepa cymn ce ćpace, Hero a njen oa 6.iaTa c d.TjCbom h cjemcoM. 10. Kyke y yBaiaMa n Ay6oAOAmiaMa cyme ce enopnje, Hero Kyke Ha bhcobhm& h npncojHHM o6poHHHMa. 11. lipnje ce Moace y HOBy Kyky yceAHm, ano je ycaM.T,eHa, Hero aKo je y cKAony c Apyrnn Kykaua. 12. 3zpape, supane 3a epujeMe jatcux u flyzompajHux Kuma u MOKapnoz epeMeHa, flywe cy ejiamnc tiezo 3rpaA©, 3HAaae 3a Bpejeue cyme. 13. y Kyky, noja je c npojbeka hah jte ia 03BAaHa, - Moace ce paHnje yce.iHTH. 14. T o.ih 8HAOBH npeKO 3nwe 6oA>e ,,npoBexHy.“ 15. Bp30 supane azpape Teace ce ncyme. 16. A ko ce Kyka 0Auax, hhh joj ce shaobh H3BeAy, h cno.i>a h n3nyTpa MaATepnme hah ApyKHe Kaico OAnjenn, Teace ce cyum. 17. H paHo TaneTOBaHe hah yjtaHOM (uacHOM) 6ojoM npeMa3aHe noBpinane y Kykn, enopo ce cyuie. 18. Hii noA hc Tpe6a OAMax naTOcam hah napnetobrth, Aa ce 6ojbe ncymn. 19. ropifcB K&TOBB Kyke Mory Mnoro paHnje 6hth cyxa Hero npn3euHB npocTopn. *) HeKH npaBHjiHBi^H o^pe^jjj, yce.iHTB Te« noc.mje 6 Mjeceun. ce j boby icyhy omnje 20. E oa»6 je, yceA nm ce y HOBy Kyky c npO1 A»eka hah 3a BpnjeMe »i>eTH>Hx BpyknHa, Hero C jeceHH n.TB 3BMB. 21. H iim ce yKaace n HajMa^n Tpar B ja re y HOBoj Kykn, BaA>a ce H3 H.e coaiith — Ba.’s a je, a ^ kao, h ohot m io npnje HcnpasHBTB. Hoisa ce Kyka Teraico cyniH, KaA ce Bek y H.oj CTaHyje. Moace, uiTa Bnnio, jom jane Aa ce oBAaacB. „3npaejbe . KaA Aoj HA>a n eiia Aocra MAnjena — HM ac.iyqajeBa, Aa AojH^>a AOHCTa HeMa aob0*^00 MAiijeKa — h ano ce to Bp.io pnjeTKO AeoiaBa. Y TaKiiM npnABKaMa sKeae no TAjeKaAa crcbhm npecTaHy A°i**TH, n a A0ieTe «03 pyKe xpaHe — a to Hnje Ao^po. yBnjeK je 6ojbe, fla Mamu ceoje flnjeme pe^oeno floju, na mu u ne UMajia ftoeojbno MJiujem. UocJiuje ceanoz flojm a Monce ona onaj MatbttK ceoza MJiujaza Ha^OKua^umu KpaejbUM. ^njeTe ke y TaKiiM npHAHKana MaxoM y3CTB KpaBA.er junjeK a OHOABKO, KO.IBKO Aa C6 3aCHTB. AKO ]6 ARKOMO, T6 BIIDie y3Bie, Hero mTO My je noTpe6no, B a.ta My o6poKe KpaBA.er ma njena oAMjepnBaTn. „ 3 flpaejbe K o.ihko c u n je T p a ja m Kynan>e OAOjnaAH. — OAojie ce CH3KH Aan nyna — Bek nncTOTe paAn. Cano no rAjeKoje MaTepe y tomb npeTjepyjy, na A0ieTe no naiaB caxaT ,,6pnKajy,“ a to Hnje Aoopo. CaMO Kynan»e ne CMnje koa oAojneTa Ay*e T p ajam oa 5 ao 10 Munyma — HajBnme jeAaH neTBpT caxaTa. HeAOHonmaA n CAa6o pa3Bnjena, KpawbaBa Al’eija Maae ce AP*© Y «OA0 i Hero jeApa n KpynHa. n3flpa6Jbe He nymTajTe 6o.iec.HHKa y Bpykui^H H3 onujy. — y BpyknHn (TH({)y) je o6 hhho 6oAecHUK HeKo BpnjeMe y maKo.u 3auocy n oy£.HAy, a & Mome ce6u a zjiaee Aofiu. T ann cy 6oacchhhh HennpHH, A0 » y ce 03 nocTe.te, ojence oa Kyke, HacpHy Ha BpeAy nek. CKone Kpo3 npo3op hah y 6yHap n t . a - — y KpaTKo: 3a BpnjeMe Tora 6yiiBAa cbbkb >iac cy y onacHocm, aico ce Ha h>hx He na3H. C Tora je npaBHAO, pp. je ynpaj TaKor 6oAecHiiKa CBanaA — n Aan>y n Hoky — no Koje CHasKHnje, Tpe3BeHiije n OAAyqHnje A°Make neA>aAe, Koje ke Ha H»era na3ĐTH, n a r a y cjiynajy noTpe6e n cimom y nocTe.’nn 3aAP»aTH. „3ApaeJi>e Narodne umotvorine. U k n d u n c H a s a n a g in ic e . U kadune Hasanaginice, U dvoru joj tri veselja kažu: Sina ženi, a kćerku udaje, Sunet treće veselje najveće. Sve u dvoru šenli pa veselo, Do kadune Hasanaginice. Pitala je jedinica Zlata: »A Boga ti, moja mila majko, Svaku našem dvoru šenli— tresti, A ti si mi, majko, nevesela.« �75 ! 'togovara fiasanaginica: »Moja ’ćeri jedinice Zlato! U tvom dvoru zlu mi čeljad kažu: Svekra babu zmaja ognjenoga, Svekrvicu živu žeravicu, Gjeverove nože okovane, A zaove guje šarovite.« Njojzi Zlata tiho progovara: »Majko moja, oba oka moja! Ti nimalo brige majko nemaj, Ja ću svima lahko ugoditi. Svekru babu vazda uraniti, Uraniti vatru naložiti, 1 mrku mu kahvu napraviti, I jasemin čibuk raspaliti, Na gotovo svekra probuditi. Onda otić’ u vruće mutvake, Pa gospodski ručak sigurati, Dosta, majko, svekru i svekrvi. S gjeverovi’ šalu zametnuti, Zaove ću svačem naučiti, Svom ću dragom lahko ugoditi, Veselo mu po dvoru hodi,ti.,... — Eto, majko, za tim brige nemaj:« tistiku, ekonomsko stanje i t. d., i t. d , u kratko, što u jednom djelu, abecednim redom, sadrži cijeli mate­ rijal, koji se odnosi na Islam, u koliko je do danas ispitan i proučen. Da se bar približno shvati, kako će ovo djelo opsežno i temeljito izragjeno biti, navešćemo neke primjere. Kod riječi Allah govori D. B. Macdonald na više od 10 stranica (lexikon oktav-formata, sa dva stupca!) o tome, kakve su pojmove Arapi prije Islama imali o božanstvu, zatim kako Islam shvaća Boga, razvoj toga shvaćanja i sve što se tiče toga predmeta sa naznakom literature o tome. Ta je naznaka litera­ ture i vrela na koncu svakog članka. Drugi primjer. 0 poznatom remek-djelu islam­ ske umjetnosti, o nedostižnoj Elhamri (Alhambra) go­ vori se na 3 strane, a k tome su dodana i rasno izragjena priloga (tloris Elhamre, Lavlje dvorište itd.). Još jedan primjer. 0 ezanu (kod: adha n) se govori gotovo u dva stupca i iznosi se postanak i sa­ držaj ezana, te kako se kod nekih mezheba djelomice različito uči i t. d. Rečeno je, da ova islamska enciklopedija ne sa­ drži samo ono, što se tiče vjere i Arapa, nego uopće islamskih naroda, ma u kom pogledu bilo. Potražimo samo, šta se i koliko se govori o Afganistanu (29 stra­ Pribilježio: F. Ćavklć nica!), o modernoj turskoj književnosti, o turskoj po­ litičkoj povjesti, o Perziji (kod pojedinih osoba,. jer izašle sveske obragjuju još uvijek predmete i osobe, koje sa A počinju!) u kratko, o čem god hoćemo da Iz islamskog svijeta. što saznamo, a tiče se Muslimana, pa ćemo se uvje­ E n cik lo p ed ija Islam a. (EnzykIopaedie des riti o opsežnosti, temeljitosti i potpunosti djela. Islam,) Tako se zove na veliko zasnovano djelo, što Članci o Ahmeđ Dževdet paši, o Ahmed Midhatu ga, potporom megjunarodnog udruženja akademija su čitave studije u miniaturi, članci o Abdul-Hak Haznanosti i uz sudjelovanje odličnih orientalista, izdaje midu, o Ahmed Ihsanu i njegovu pokretanju „Servetidr. M. Th. Houtsma, profesor na sveučilištu u Utrechtu Fununa® su posve dovoljni za djelo ovake vrsti. Jedino i dr. A. Schaade, privatni docenat na sveučilištu u bi se možda moglo prigovoriti, što se uz transkrip­ ciju latinicom (i ako je posve tačna!) ne nalazi Leidenu. To je »geografski, etnografski i biografski riječ- i originalno pismo, kako se to čini s grčkim ijevrejnik islamskih naroda®, koji sadržaje imena svih osoba, skim riječima. koje su se prije pojave Islama (za džahilijjeta) i za Djelo izlazi u sveskama od 4 tabaka (64. str.,), 13 stoljeća njegova opstanka osobito istakle; nadalje svaki je svezak 3 marka i po (3'50 M ; M = K 1'20), imena svih zemalja, u kojima je Islam vladajuća vjera, a svega će biti oko 45 svezaka. Svakih 15 svezaka, sada ili je nekad bio, imena važnih mjesta i predjela, čini jednu knjigu, te će cijelo djelo izići u 3 velike koji su radi osobitih dogagjaja poznati i uopće sve, knjige. Djelo je počelo 1908. izlaziti, a izlaziće će što se tiče vjere i kulture različitih islamskih naroda. 10—12 godina, te će, kako se misli, tek 1920. godine Sličnih je djela o Islamu i prije bilo, ali u biti dovršeno. Naručuje se u knjižari Ottona Harramnogo manjem opsegu, većinom zastarjelih. Sjetimo ssowitza u Leipzigu. F. N. se samo Hughesova djela: „Dictionary of Islam (»Rje­ čnik Islama44), Ito je 1895. u Londonu na engleskom jeziku ilustrovano izašlo. [Ali sva ta djela mnogo Književne i kulturne bilješke. zaostaju za ovim u Jsvemu. Glavna;, odlika ovoga SKeiia. TaKo ce 30Be naconnc kojh n3,ia3ii y Mjedjela je u tome što se ’ne obazire samo na Arape (i ako dakako o njima najviše govori) i recimo samo cciHHM CBeeicaMa y H obom Ca,a,y, a ypel>yje ra rl>a Mnna književnu ili samo na političku poyjest njihovu, •anga Jame Touaha. Osaj vaconac HaMajeaeH je McoHasia, na ce y H»eMy nego u opće na islamske narode, na njihove zemlje, jezike, književnosti, običaje, vjerovanje, kulturu, sta­ npeTpecajy pa3Ha aceHCKa nnTaH>a u o6jaB.’ty jy u.iaHUH L istak. �76 npyMcajy noy«ce »cenaMa Kao MaTepasra, A oM akngaM a n UviaHOBHMa /tpyuiTBa. • k o ju O bomo «jacormcy j’e mijena 8 K roAmmfce, a npei- ce iua.-be h ;i a*pecy: Administracija ,,Žene“, Novi Sad (Ujvidćk). Ma r a Tomio npenopyqyjejio. Z a b a v e u k o r is t ,,G a jr e ta “ . Muslimanska omladina u Bos. Gradiški priredila je, 18. o. mj. za­ bavu, koje je čist prihod namijenjen u korist osniva­ nja Antialkoholističkog društva i ,,Gajreta“ . Isto tako će prirediti zabavu naša omladina u Gradačcu, od koje će jedan dio prihoda, ići u korist ,,Gajreta“ Ova zabava će se davati na 4. februara, pa bi je trebali prijatelji ,,Gajreta“ svojim prinosima što obilnije pot­ pomoći. H p m m jere rodoljubive omladine u Bos. Gra­ diški i Gradačcu trebala bi se ugledati i ostala naša omladina. n .i a T a G a jr e to v g la s n ik . Firdusov mearifski fond. (Nastavak.)' Vehid Žunić trg. iz Tuzle sakupio je za ovaj fond 12 K 50 hel. Prilbge dadoše: Hafiz Jakub Berbić 2 K, Rasim ef. Žunić 2 K, Hasanaga KuŠljugič 2 K, V. Žunić 2 I£60 hel., Fadilaga Kušijugić 1 K, Salihaga Tabudić 1 K, Ibraga Kušijugić 50 hel, Hasan Nakić 50 hel Idriz H. Jusufović 50 h i Alija Beširović 40 hel. Latif Muračević iz Prijedora sakupio je 27 K, koje darovaše: po 5 K: L. Muračević, M ahmutbeg Kapetanović i Dervišbeg Kapetanović; po 3 K: O sman Arnautović i Omer Kurtović; po 2 K: Ibrahim Džafić i Osman Kurtović H. Bešin; po 1 K: Mujo Pehlić i Ibrahim ef. Beglerović. Asimbeg Paloš posj. iz Sarajeva priložio je 50 K. Idrizbeg H. Husejnović iz Konjica sakupio je megju tam. muslimanima 114 K. Priloge dadoše: H. Alibeg Begtašević 30 K, Džaferbeg i Idrizbeg H. Huseinović 25 K, po 10 K: Hašimbeg Badnjević-Pašalić i Ibrahimaga Hodžić; po 5 K: Alaga Prohić, Ćamilaga Prohić, M ujaga Dračo i Zulfaga Dračo; Mehmed Ali Hadžić 4 K, Alaga Sofo 3 K, po 2 K: Arif ef. D žumhur i M uharemaga Hrnjica; po 1 K: H. H. Abid ef. Džumhur, Salihaga Tičić, H. Abdaga H. Alić i Alaga Softić. Ali ef. Beglerević imam u G. Drežnici i Omer Mujić muhtar tam. sakupili su 47 K, Ibrahim Delibegović iz sela Tinje (kot. Tuzla) sakupio je 43 K a darovaše ovi prilagači: Avdaga H. S ubašić 5 K. Muharem Grošnjić 3 K, po 2 K: Bego Alibegović, Adem Bajrić, Osman Malukić, Šaćir T ursunović i Jusuf Arnautović; po 1 K; Suljo Islamović, O m er Sejdinović, Šerif Salihović, Ibrahim Sa- lihović, Ibrahim Vilić, Idriz Sejdinović, Mustafa Sali­ hović, Meho Grošnjić, Bego Arnautović, Huso Tursumović, Bego Pezić, Agjul Selimović, Mustafa Poljaković, M ustafa Polić, Adem Tursumović, Šaćir Tursumović, Mustafa Tursumović, Muharem Halilović, Hasan Selimović, Salko Fejzić, Ahmed Hadžić, Bećir Vilić, Zećir Vilić, Ahmed Sejdinović, Halil Arnautović Ibrahim Brošnjić. Ibrahimaga Talović iz Zvornika sakupio je za „Firdusov mearifski fond“ 118 K. Priloge dadoše: Hilmibeg Fidahić 40 K, Smailbeg H. Nurbegović 20 K, H. Ibrahimbeg H Nurbegović 10 K, Sejfibeg H. Nur­ begović 10 K; po 5 K: Dedaga Zejnilagić, Tevfik ef. Ferhatović, Dervišbeg H. Tahirbegović, Jusufbeg H. Tahirbegović, M ustajbeg Rustanbegović i Hajrudinbeg H. Nurbegović; po 1 K: Salihaga Pašagić Kozluk (kot. Zvornik) Osman Bazerdžanović, Hašim Kavazbašić, Hasan Sadijagić, Hamidaga H. Omeragić, Osm anaga Kitanica, Ranio Talović i Hasan Kadić. Husejnaga Šiljak, Osjenica (kot. Foča) darovao je 10 K za ovaj fond. Ago Mula Ahmetović iz Tuzle sakupio je za ovaj fond 12 K 80 hel. Priloge su dali: A. Mula Ahmetović 1 K; po 1 K: Alija Pekarić, Sulejman Husanović, Jusuf Jahić, Emin Jahić i Mehmed Sarić, Latif Ćehić 80 hel.; po 60 hel: Meho Hadžić i Omer Musić; po 40 hel: Rifat Divanefendić, Smail Hadžić, Ibrahim Pekarić, Ibrahim Pekarić, Haso Pekarić, M urat Azapagić, Husnija Mrahorović i Osman Pekarić. Šemsudin Brajić iz Travnika darovao je 2 K ovom fondu. Hašim Tapčić iz Janje (kot. Bijeljina) sakupio je megju tam. muslimanima 43 K 60 hel. koje darovaše: H. Topčić 5 K, Esmehanuma Ćemerlić 2 K i Salkan H. Resić 5 K; M ehmedbeg Alibegović 4 K, Gjulaga Velagić 3 K; po 2 K: Fahrihanum a Topčić, Sejdibeg Huseinbegović, H. Hasan Huremović, H. H asoTuršić, Sinan Sadiković i Smajo Durgutović; po 1 K: Had­ žić Šaćir, Salkan Junuzović, Bešo Paravlić, Alija Hasanović, Osm anaga .Musemić, M ula-Mehmed Mulasalihović, Muharem M uharemović, lb ahim Gutić i Ramo H. Mehić, Omer G radaščević 40 hel, Husein Husagić 20 hel. (Nastaviće se.) Prilozi od kurbanekih kožica. Od 2 komada kurb. kožica, koje je darovao Ibra­ him ef. Sarić šer. vježbenik i blagajnik društva »Gajret« dobiveno je 9 K, a K 6.40 od dvije kožice daro­ vane od Mustajbega Halilbašića nar. poslanika. Mustafa ef. Ahić „Gajretov" povjerenik u Viso­ kom, poslao je od sakupljenih kožica m egju tam. m uslimanima ubranu svotu K 104.38. Kožice darovaše: Enes ef. Hašimcfendić 4 kom, po dva komada: II. Jusufaga Kazija i Safet beg Zečević; po 1 komad: H. Hafiz Husni ef. Numanagić, II. Alijaga Oruč, II. �77 Abdaga 0'ru6, Mehmed ef. H, Omerovid, Ćamilaga Mataradžija, Husein ef. Kadid, Mujaga Šehovid, Salihaga Kumio, Zahidbeg Zečevio, H. SaUhaga Or’uS, Vahida Ahić, Mustafa ef. Ahić, Muhamed ef. Ahić, Hafiz Salih ef. Ibrahimović, Mehaga Toromau, Hilmi beg Zečević. ćamilaga H. Mehanuvić, Salihaga Šehovid” Mulaga Ćehaid, Umihanuma Suljagid i Muhamedaga H. Omerović. Svega 29 komada kožica po K 3'22 iznosi K 93.38 Osim toga darovaše mjesto kurh. kožica u novcu: Avdaga Mulagić K 3; po 2 K: H. Muhamedasić, Salihbeg Zečević, Avdibeg Zečević i Mahmutbeg Ze­ čević. Jusuf ef Tančica iz Ljubuškog poslao je K 72 44, koja je svota ubrana od prodatih kur. kožica sa­ kupljenih u Ljubuškom. Kožice darovaše: Salihaga Tančica 3 komada; po 2 komada: Salihaga Omerhodžić, Halidaga Bilal, Abdullah ef. Muminagić i Alaga Sadiković; po jedan komad: Ismet ef. Stočanin šer. sudac, Ali ef, Orman. Sadik ef. Sadiković, Šućraga Fazlić, Abdulah ef. Sadiković, Mehmed Mahić, rahm. H. M. Mahmutaginica Mahić, Fajik ef. Sadiković, J. Tanči'ca i Bećiraga Beširović. Svega 21 komad kolica, prodanih za K 72.44. Mjesto kurb. kožica darovašte u ' novcu: Dervišaga i Mulo Salihagić iz Fojnice K 10.— Ibrahim beg Muratbegović (riiladji) iz Mostara po­ slao je za dvije kožice: svoje'1 svoje matere K 10.— H. Avdaga i Mujagh Saleluvić iz Vareša poslali su od svojih kožica K 80—^ i Suljaga Dervenčić iz Ze­ nice K 5.— Podobor društva »Gajret« u Gračanici poslao je od sakupljenih kurb. kožica megju tam. muslimanima ubranu svotu od K 37.40. Kožice darovaše: po 2 ko­ mada: A. Hadžaljagić, Arif ef. Mehinagić šer. sudac, Mahmutaga Rešidbegović i Braća Ćerimagići trg; po 1 komad: Mujaga Muftić, Mujaga Kučukalić, Rešaga Šuman, H. Medo Šuman, Muhamedaga Kasumagić, Abdullah Sarajlić, Haf. Seid Omerbegović, trg. hrahim Ahmetagić težak, H. Hafiz Omerbegović i Šefkija Hifzefendić. Fehim B. Mujić iz Starog Majdana poslao je ubranu svotu od kurb. kožica sakupljenih u St. Majdanu K 8.67. Kožice darovaše: po 1 komad: Ibrahimaga Topalović, Fehim B. Mujić i Dervišaga Šarić. Sulejman Čećo uč: trg. škole u Sarajevu položio od kožica sakupljenih u Foči prilikom boravka o bajramskim praznicima K 20.60. Kožice darovaše: po 2 komada: Huseinbeg Zulfikarpašić, Ibiahim ef. Ćećo, Salih ef. Hasić, Muhamed ef. Mangjo, Rašidaga Gjonlagić i Omeraga Kukavica ukup. K 12.— Mjesto kurb. kožica darovaše u novcu po 2 K: Muratbeg Cengić i Ibraga Selimović; Dervišaga Čorić K 1 60; po K 1: Sulejmanaga Njuhović, Salihaga ćećo i Omeraga Ćećo. Kotarsko vakufsko-mearifsko povjerenstvo u Ca­ zinu poslalo je ubranu svotu od kurb. kožica K 20 (Nastaviće se.) Društvene vijesti. Iz odbora d ru štva. Ovdašnji list »Muslimanska Sloga" donijela je u svome broju od prošlog petka jedan članak u kojemu se nastoje odbor „Gajreta®, a naročito predsjednik društva g. Hilmi ef. Hatibović i poslovogja gosp. Gjikić obijediti pristranošću i nesavjesnošću u svome radu. Tome članku dali su povoda onomadašnji slučajevi u ovd. vakufsko-mearjfskom konviktu, kuji su imali kao posljedicu otstranjenje osmerice pitomaca iz konvikta, izmegju kojih su če­ tvorica bili Stipendisti ovoga društva. I prema zaklju­ čku odbora ova četvorica društvenih Stipendista izgu­ bila su svoje Stipendije, radi čega je spomenuti list našao uzroka, da napane na odbor društva, odnosno na predsjednika odbora Hatibovića i poslovogju dru: štva Gjikića. fg ' »Musi. £51oga« nije ničim zadužila odbor društva, da bi joj davao kakva računa o svome radu, jer niti su ti ljudi članovi društva, niti njegovi prijatelji ali radi neofaa^iještenog svijeta nalazimo za potrebno osvjetliti pravu istinu u ovoj stvari. Prema zaključka Ijetošnje skupštine društva, mo­ rali su svi srednjoškolski učenici, kojima „Gajret" daje Stipendije u mjestima gdje postoji vakufsko mearifski konvikt biti u konviktu. Držeći se toga skupštinskog zaključka odbor je ovogodišnjim stipendistima, saopćujući im zaključak odborski o podjeljenju Stipendije na­ ročito naglasio, da su dobili, ne Stipendiju, nego mjesto u konviktu i svi oni Stipendisti, koji — u mjestima gdje konvikt postoji — stanuju izvan konvikta, za to su dobili naročitu dozvolu odbora, a mogli su je do­ biti samo u tom slučaju, ako u konviktu nije bilo više mjesta, ili ako su mogli da dokažu, da imađu u mjestu bliže rodbine, kod koje bi stanovali. I da nije nikakva drugog razloga, osim ovaj zak­ ljučak skupštinski, koji je i donešen radi toga, da bi naši Stipendisti dobili što bolji uhlak, odbor je morao da postupi kako je i učinio. Ovi Stipendisti su istje­ rani iz konvikta, prema čemu im dosljedno mora da bude oduzela i Stipendija. Nu osim toga je odbor bio mišljenja, da su ovi Stipendisti krivi i radi toga, što se nisu pokoravali disciplini konvitskoj, nego su pravili kojekakve istupe, koji su imali za posljedicu njihovo otstranjenje. A da su ti stipendisti zbilja krivi najbolji je dokaz to, što su u komisiji, koja je njihovo djelo ispitivala i zak­ ljučila o njihovom otstranjenju iz konvikta, bili, osim zainteresovanih prefokala, i mufetiš vakufski i direk­ tori gimnazije i realke, koji su takogjer uvigjeli po grešku ovih pitomaca i bili mišljenja, da se moraju iz konvikta odstraniti. Odbor „Gajreta" kad daje S t i p e n d i j e d a j e ih onima, koji i s v o j i m n a p r e t k o m u n a u c i i s v o j i m siromašnim stanjem i svojim dobrim vladanjem, te Stipendije zaslužuju, a obzirom �7§ na veliki broj molitelja prirodno je, da dosta njih, koji posjeduju sve te razloge za dobijanje stipendije, ostanu bez Stipendije, pa im često puta radi toga bude sasvim onem ogućeno pohagjanje škole. Pa da li bi bilo pravo, da stipendisti, koji bi docnije izgubili koji od navedenih razloga i nadalje dobivaju štipendiju, a da se dobra, valjana i siromašna djeca bez stipendija pate ili čak radi toga i školu napuštaju ? Svaki nepristran čovjek će priznati, da to ne bi bilo ni u koliko pravo i odbor društva je postupio najsavjesnije, što je donio zaključak, kojim se ovoj četvorici oduzim aju Stipendije, koje će se dati četvo­ rici druge djece boljega vladanja. Što se tiče naglašavanja im ena društvenog pred­ sjednika Halibovića i poslovogje Gjikića, ono nem a ni u koliko mjesta, jer baš ova dvojica su najmanje kriva * dotični zaključak odbora. Prvi stoga, to je jedini od prisutnih članova odbora, baš bio protivan oduzimanju Stipendija, a drugi radi toga, je r i nije član odbora, te u odborskim sjednicama imađe samo savjetujući, a ne i odlučujući, glas. Odbor dakle, a ne pojedini članovi odbora, a još manje društveni poslovogja, donio je dolični zaključak i radi toga mu nije savjest ni u koliko nem irna/ U ostalom odbor društva je sa zadovoljstvom pročitao posljedni pasus toga članka „M. Sloge , jer se u njemu veli, da je se našlo ljudi, koji će onim učenicima davati izdržavanje, iz čega razumijevamo, da će ljudi iz redakcije toga lista dobrovoljnim p ri­ lozima ove učenike potpomagati, čime će — kad ne direktno — ono barem indirektno potpomagati onu blagotvornu ideju, koju »Gajret“ zastupa. Č la n o v im a „ L ig e h i l j a d e 44. Umoljeni smo od „Gajretu" prijateljskih listova: „Musavata". i „Samou­ prave," da im damo imena onih, koji ne održaše za­ danu, riječ i ne platiše prinos ..Lige hiljade", na koji su se javno obvezali. Mi smo spomenutim listovima irriena svih onih, koji ne platiše prinose, dali, te će uskoro početi da se iznose i javno žigošu. Mi ovo stavljamo do znanja svima dužnicima „L'ge hiljade" i upozoravamo ih na neugodnosti, ko­ jima su izloženi i kojima bi mogli još izbjeći — po­ šiljkom prinosa. Novi p o d o d b o ri „G ajre ta". Na 26. pr. mj. održ*na je u Stucu skupština Gajretovih članova, na kojoj je konstituisan nov podobor društva za Stolac i oko­ licu. U upravu podobora izabrana su ova lica: Sulejman' ef. Behmen za p r e d s j e d n i k a ; Lutfi ef. P itić za po d p r e d s j e d n i k a i I. r e v i z o r a ; Mahmud Alihodžić za b l a g a j n i k j a Ibrahim ef. Rebac, učitelj za t a j n i k a i Abdija Zekić za II. revizora. Zauzimanjem i agilnošću povjerenika g. Sarajlića u Stocu su Gajretovi poslovi i do sada išli onako kako treba i valja, le je društvo od strane braće Stočana znatno potpomagano i članarinom i dobrovoljnim prilozima i dr, a Gajretov list je naišao na najbolji prijem megju našim elementom u Stocu i stolačkom kotaru. Obrazovanjem pododbora ć j se ovaj rad sva' kako lijepo unaprijediti, pa se unaprijed možemo ponadati, da će Gajretovi prihodi u ovom mjestu biti znatno povišeni. Mi stoga pozdravljamo ovaj novi pododbor društva želeći m u uspjeha! Ovom prilikom nam je s veseljem objaviti, da se još nekoliko pododbora nalaze u osnutku, pa ćemo, nadamo se, uskoro moći da izvijestimo i o konstituisanju pododbora u Cazinu, Konjicu, Trebinju i Bos. K rupi, u kojim je mjestim a već preduzeta akcija na osnivanju pododbora. Mi ovim ponova apelujemo na prijatelje našega kulturnog unapregjenja, da se što srdačnije zauzmu oko osnivanja društvenih pododbora u svima m jestim a naše domovine, kako bi „Gajret44 postao u svakom pogledu kulturno središte sviju nas muslimana Bosne i Hercegovine. »Gajret« braćo, učinim o svak onoliko koliko zna mo i možemo, pa ćemo učiniti, nem a sumnje, mnogo. P r ilo z i o d k u r b a n s k ih k o ž ic a . Lanjske go­ dine je prvi put pokušano, da bi se megju rodolju­ bima i prijateljim a naroda i narodnog napretka popularisala ideja, da se kurbanske kožice poklanjaju „Gajretu." I taj pokušaj nije ostao bez ikakva uspjeha. Nekolike stotine kruna je i lanjske godine „Gajret" imao prihoda od toga, čime je dakako lijepo potpo­ mognut. Ove godine je uprava „Gajreta" preduzela jače mjere u tome pravcu i možemo sa osobitim zado­ voljstvom konstantovali, da je ovogodišnji prihod od kožica nekoliko puta veći od lanjskoga i to nam daje opravdane nade, da je „Gajret" u kurbanskim koži­ cama dobio nov i redovan godišnji prihod, koji će se iz godine u godinu povećavati, pa inšallahh, iznositi više hiljada kruna. U današnjem broju počinjemo iznositi im ena onih rodoljuba i prijatelja našega napretka, koji su svoje kurbanske kožice poklonili „Gajretu", izričući im svima srdačnu hvalu i priznanje! Ovom prilikom pozivamo ponova sve one, koji nam još nisu poslali obračune ni novac od kožica, da to učine što prije, jer je grehota za svaku paru, koja „Gajretu" na taj način propadne. Z a b a v a u k o rist „G ajreta". Rodoljubivi odbor »Turske čitaonice« u Bugojnu i njezini svjesni čla­ novi priredili su i ove, kao i prošle i predprošle, go­ dine zabavu u humanitarne ciljeve, od koje je jedan dio prihoda, kao i ranijih godina, i ove godine bio namijenjen »Gajretu«. Taj, ovogodišnji dio prihoda »Gajretu« (V* prihoda) iznio je 50 K, koja je svota poslana društvu i kojom je ova humana naša ustanova znatno pomognuto. �<a Neka je srdačna hvala rodoljubivom odboru bu­ gojanske čitaonice, u čiji primjer bi se trebala ugledati i ostala naša društva. PRAVILA „Gajreta" prosvjetnog i kulturnog muslimana društva Bosni i Hercegovini. § 51. Redovita pododborska skupština održaće se, ako se sastane trećina članova iz mjesta, gdje je pododbor, inače se odgagja na 8 dana, pa će se tada obdržati bez obzira na broj prisutnih članova. § 52. Redovita'pododborska skupština vrši ove poslove: a) raspravlja o radu pododbora; b) bira pododbor; c) raspravlja predloge, koji se misle poslati na riješenje redovitoj glavnoj skupštini. • § 53. Izvanrednu skupštinu saziva pododbor, kad to zaključi on sam ili glavni odbor ili trećina članova onoga mjesta gdje je pododbor. § 54. 0 vijećanja pododborskih skupština vodi se za­ pisnik, koji potpisuje predsjednik pododbora ili nje­ gov zamjenik, tajnik i dvojica članova, koji se u skupštini naročito za to izaberu. Prepis toga zapis­ nika treba poslati glavnom odboru najdalje kroz 15 dana iza skupštine. Skupštine koje sazi vaju povjerenici. § 55. Svaki povjerenik saziva redovitu skupštinu u mjesecu junu. Redovita skupština održaće se, ako se sastane više od polovice člunove mjesta, gdje je po­ vjerenik, inače se odgagja na 8 dana, pa će se onda obdržati bez obzira na broj prisutnih članova. Povjerenik će na skupštini iznijeti izvješće o svom radu, a skupština će izabrati dva člana, koji će pregledati povjereničke račune. Zapisnik skup štine treba poslati glavnom odboru najdalje za 15 dana iza skupštine. Skupština bira povjerenika za narednu godinu. § 56. Skupštine stvaraju zaključke apsolutnom veći­ nom glasova, a glasa se javno ili tajno, poimence ili aklamacijom. IX. Opće ustanove. § 57. Društvo prestaje, kad to odrede dvije trećine pododbora računjajući u to i glavni odbor kao pod­ odbor. Imanje društveno predaće se tada upravi va­ kufsko mearifske zaklade u Sarajevu. To isto vrijedi ako bi vlast raspustila ovo društvo. U svakom slu ­ čaju mora se društveno imanje i dalje upotrebljavati u svrhe označene u § 3. Ako jedna polovica društvenih članova bude zahtijevala, da se društvo obnovi, to će se ono po­ novo obnoviti. § 58. Sporove, koji budu nastali megju članovima društva, povjerenicima, članovima pododbofS Ili glav­ nog odbora rješava glavni odbor bez prisutnosti onih članova, (ako je spor u glav. odboru) megju kojima jč spor. § :9. U smislu postojećih propisa o udruživanju društvo podleži u cjelokupnom svom djelovanju i opsegu nadzoru i kontroli političke oblasti. Prema tome imade politička oblast pravo izaslanika poslati .u sve odborske sjednice kao i u sve skupštine. Svaka će se sjednica i skupština najaviti prije tri dana nadležnoj vlasti sa označenjem dnevnog reda. Izuzete su samo one odborske sjednice, koje se redovno obražavaja, te su vlasti početkom godine do znanja stavljene. Izaslanik oblasti ima pravo supotpisivanja za­ pisnika i pravo, da obustavi stvarenje i izvršivanje onakovih zaključaka, koji se ne slažu sa pravilima Prosto je glavnom odboru, pododboru i povje­ reniku proti odredbama političkog izaslanika uložiti pritužbu starijoj oblasti putem nadležne oblast Oblast nadalje ima pravo, da uzme uvid i povjere­ niku u korespondenciju, zapisnike i račune društvene u svako doba i dužna je društvena uprava svako zatraženo razjašnenje u djelovanju društva u potpu­ nom opsegu i objavu dati. Primanje zavještaja ovisi o dozvoli zemaljske vlade. Zemaljskoj vladi pristoji svako pravo društvu raspustiti, ako bi prekoračilo svoj djelokrug označen ovim Statutom. U slučaju ras­ pusta postupati će se po § 57. ovih pravila. Sarajevo, dne 13. decembra 1910. Broj 180.397. I. B. ,,Vigjeno“ Za poglavara zem. vlade: Odjelni predstojnik: Pitner v. r. �80 Majn rjiacHHK. y I^apBrpaAy ce HaAajy, A» He ce n a oBaj na'iHH, HajjiaKiue moHb a & ycnocTaBH Miip n peA y JeM6Hy. Cj’.naiiOB nyT Kp03 TypcKy. Cyac6oHo ce ja>vba, Aa hc CyjrraH MexMeA KpajeM »rjeceua anpnjia ctbHb y CoJiy h (CajiaHHK) Ha paTHoj JialjB „Eapćapoc XajpyABH<l. IIocjeTflhe CcviyH n a he 3aTiiM bHu y CKon.'te, IIpu- llorpaiiHHHH cyico6. Ha TypcKo-rpn oj rpaH nnu ce HenpecTaHo noHaBjtajy cyKo6n B3MeI)y rpaH n,iHBx CTpancapa. TaKo ce HeAasHO accbo jeA«H T a ic a B cyKo6 koa cejia J la ra p a je npn KojeMy je 1 rp an n boJhhk noniHyo, a 7 n x paaeHO, aok cy Ha TypcKoj cTpann paH.eHa TpB BOJHBKa. uiTHHy n B htojb (MaiiacTnpjinjy). 3 a BpnjeMe 6aBJBeH>a y Co;iyHy, Cy.iTaH he CTaHouaTu Ha paTHoj jialjH. FaJiHĆ 6ej, iue<{> nojinijHje 6c36BjeAHocTB npeAy3eo je Bek HyjKHe Mjepe opraHH30BaH>a HapomiTe cTpaace CBrypHOCTH. C y jT a H a he Ha OBOMe nyroBaH»y npaTHTH h npee.TOJioHarajbPAHHK Jycy<J) H3ejiiH n npaHHeBii BexaAy6paT Jycyc|j H3C a bh o b , 3iijayABH, HeijM.vABH n AiiH, X hjimh E(j)eHAn chhobh C y.’iTaHOBii h oa u.iaHOBa BjiaAe: ne.uiK u Be3np, MHHBCTap yHyTpauiH>HX Aje.m h MHHBCTap BOJHH. 3eM.i,OTpec y T jpcK oj. Y E hto.t^ h okoabhh je obbx A»Ha noHOBa 6110 jare aeMJbOTpee. Cbujct je npen.iauicH. y ce.iy XpoHnnniTn pume Kyka je nopymeHo. CTaHOBHHiuTBO CTaHyje noA boaphm He6osr. PinJ)aT-namiiH nyT. Ha HapnrpaAa jaB.’bajj-: IIopTa je Bp.io 36yH>ena noc.teAH.nx a ^h* npe anamiTa Koja naroBiijeinTajy Kpynne Aoraljaje Ha Ea.iKaHy. 3aTo he mhHHCTap iiH0CTpaHHX no/viOBa PatjjaT-naiua noha Aa oćalje Cot|)ujy, BaorpaA n BvKypemt, Aa bhau pacno.i05fceH>e 6yrapcK'*, cpncne h pyMyH>CKe B.iaAe y npBOM peAy npe»ia TypcKoj, a 3aTBM npena hckbm nojaBaMa, Koje aa6pBH>aBajy UopTy. MBHiiCTapcKa Kpiisa y HapnrpaAy ynBHB.ia je Aa Pa(J)aT-nauia oa*iohch ceoj nyT 3 a KpaTico BpajeMe. A.ih icaico OH ocTaje MHHBCTap cao.r-.Hax nosnoBa, ca Ma Kaicse Apyee nsMjeHe ĆHJie, to je oh, npeno Typcwax a ”n.ioMHTCKBX 3ae.TynHBKa y npeeTOHimaMa Koje HaMjepaBa nocjeTBTH, npeA73eo CBe iuto ctojh y Be3B c n>eroBBM nyreM. Osaj HaMjepaBaHii uyT metka Typciee cnojtHe nojiane TyMa,m ce Ha pa3He Hanime, na nan HMaAe b Takobhx Miira.teH.a, a & He na cacTaHUBMa iypcKor mhhhCTpa ca no.iBTHiapnMa 6a.iKaHCKHX AP*aBa 6hth hohobo noKpaHyTa BAeja 6a.iKaHCKHX HapoAa: „EajiKaHCKa 4>eAepaunja“, Kojoj 6u 6n;ia Typctca napeBHHa Ha Hejiy. BjHa y JejieH y. IJapHrpaACKH jjhctobh cy Bpjio ocKyAHH Ha BiijecTBMa na JeMeaa, na ce He 3Ha TanHo ksko cToje CTBapn y obbm no6yH»CHHM KpajeBBMa Typcreor nacTBa. T en ce Moste cyA0TH, a & Henapn K B c y jeH>a-iH no TOMe, uito B3 I^apiirpaAa n Apyrnx MjecTa HenpecTaHo HAy TpaHcnopTH bojcko, MyHHHHje u xpaH e aa Apa6njy. lip n je TpaTKor BpeMeHa oTuraao je M6paXBM-nauia ca Tpa 6aTa.tyHa kocobckhx peAHtjta, nojn je »eh npBcano y XoAejAy* y BJiaABHBM KpyroBBM& ce HaMjepaBa npeA-iojKBTH nj p.iaM6HTy o6pa30BaH>e jeAne „napjiaMOHTapHe komu* cnje,“ Kojoj 6b 6iuia Ay»cH0CT oTnkn y JeMeH ii hu ABuy »ijecra npoyinTn y3poae neaaAOBOjLCTBa HapoAa b npenopyHHTii B*iaAH cpeACTBa 3a yMiipoH>e n 66yH.eHiix iMCMena. šale i dosjetke. Neki strasan igrač karala bio je uhvaćen u Londonu, da igra na lažan način i stoga bude bačen kroz prozor drugog sprata na ulicu. Stoga se on potuži jednom svom prijatelju na svoju nesreću i upita ga za savjet, kako da se ponaša i da osveti svoju uvrijegjenu čast? — Sve što Vam mogu preporučiti, odgovori mu prijatelj, to je, da od sad ne igrate tako visoko — bolje u prizemlju. K n j i g o v o g j a : — Već je deset godina, kako sam knjigovogja u vašoj radnji; posao je veliki; a ja imam još uvi­ jek istu platu. G o s p o d a r : — To je istina- Jer uvijek, kad sam god htio da vam smanjim platu ili da vas otpustim, uvijek sam pomišljao na vašu ženu i djecu. .# P r o l a z n i k s t r a ž a r u : Zar ne vidite, da ona pi­ janica jednako gagja kamenjem fenjere. — Vidim, čim bude razbio fenjer, odmah ću ga uhap­ siti — odgovori stražar zvanično. • S u d a c : Svjedoče, znate li značaj svjedočenja i šta vas čeka? S v j e d o k : Znam: poslije zakletve isplati mi se „dan­ guba". * Neki osinoškolac, koji je čitao Darvina i njegovu teo­ riju o postanju čovjeka, dokazivao je svome ocu, da su svi ljudi postali od majmuna. Otac je to uporno pobijao, ali kad mu je sin i nadalje svoje dokazivanje produžavao, otac se raz­ ljuti, pa mu odbrusi srdito: „Ako je tvoj otac bio majmun moj nije! Poruke i odgovori uredništva. H. R. J. — Vaša pjesma ne može biti objavljena u »Gajretu« ni radi toga, što nije za štam pu pri­ kladna; a ne bi s :m je d >nijoli i k* I bi bila dobra, jer nikakva sastava ne prim am o od nepoznatih pošiljača. A. M u h a m e d . — nije za štampu. A h m e d S. — Niste trebali »prelazili preko Iiubikona«, barem ne, što se poezije tiče. Ne znamo da li ćete te sreće biti i u prozi. Nu prim jetiti nam je, da uredništvu mora biti poznato Vaše pravo ime. H. M., II. — Ona prva stvar nije zgodna za naš list, dok ovu, kako vidito, donosimo u današnjem broju, i hvala Vam najljepše. — Selam. Islam ska dionička štam parija (tiskara) u Sarajevu. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/c237c39ef8e9baec3ff0c760cb54c9ed.pdf 00d3df08ece808ed4a729a753fb7a0c0 PDF Text Text BPOJ C». BROJ rOAHHA IV. GODINA ♦♦ r a i p e J r T ♦ G 1 <f JLHCT 3A 4PyUITBEHE IIOCJIOBE K 3A HAPO £HO nPOCBJE'B.HBAIBE. W V . . \ t IZLAZI SVAKOG 1. i 15. ------- U MJESECU.--------huk : C A P A J E B O , 15. M apTa 1911. Ocmah 'ioiiunti. — Vlasnik: D ruštvo „G ajret“. - Urednik: Osman Gjikić — U n j e n a j e jiHCTy: sa Bocny a Xepi(eroBBHy h AycTpoyrapCKy Monapxiijy, sa i.iaiiOBC, Ta.ne6y, yseHHK6 u TewaKe 2 K, sa u e H Jia a o B e 4 K ro,ilimite. 3a cbb ocTajie aoM.i.o 10 (JipauaKa. IIojefliiuH 6pojeBii cTajy 20 xe.ii. Hen.mheHa ce nncsia ne npiiMajy, pyKonnCH ce He Bpahajy. — IIpeTiMaTa n pyKonacB nia.i,y ce Ha a/ipecy : nrajpeTu — CapajeBo. Ali Suad (Migir): = j r e PROSVJEĆIVANJE. H3JLA3H CBAKOr 1. h 15. ------- y M JECEIjy. ------BjiaciiHK: AP.vniTBO „rajpeir*. - ype a l i s t za d r u š t v e n e p o ­ s l o v e I ZA NARODNO -- Mevlidun-nebijji alejliisalatu vesselam. ~ „Mevlidi-nebi“ to je onaj sveti dan, na koji je naš Pejgamber (a. s.) došao na ovaj syijeL A dva­ naesta večer r e b i u l - e v v e l a , koja se u Carigradu i drugim mjestima zove „Kandil gidžesi", je one mubarekj noć, u kojoj se je rodio najveći sejjid i isti­ niti i vjerodostojni vijesnik dini-mubini Islama, naš Devletlija alejhisalatu vesselam. S historiskog gledišta ovaj rogjen-dan je dogagjaj prvoga reda, te je, kao početak jednoga silnog kulturnog obrta i napretka, važniji i znamenitiji od rogjendana najsilnijih i najmoćninih vladara i careva. Jer tada se je rodio onaj savršeni pravednik, koji je — postavši kašnje Pejgamberom — divlji, ratnički, zakršljali i zapušteni narod, što poput živine življaše u zapuštenim krajevima i klanjaše se idolima — učinio divnom, velikom zajednicom, koja se, kao malo koja, odlikovala uljudnošću, kulturom, pravdoIjubljem, umjerenošću, slobodom, znanošću, i čovje­ koljubljem. Svjetlo istine, koju je on širio, bilo je ubrzo prešlo tijesne granice K u r e j š - k a b i l e i raširilo se Šamu, Jemenu, Iraku, Indiji, Afganistanu, Kini, Egiptu, Endalosu i, poput sunca, rasipalo svoje svijetle zrake na sve strane svijeta. Na tom se svjetlu ogrijaše i nikoše mngi učenjaci i filosofi i tako se ustali pojam p r av e d n o s t i. Dogje preporod i istočno svjetlo obasu cijeli svijet. Znanost se tako obogati, da je jezik umjet­ nosti govorio novom istinom, a ljudi govorahu o, do sada neopaženim, osjećajima i usavršiše se, kao ni­ kada prije. Rad i nastojanje, volja i uzajamnost, sreća i bogatstvo, čestitost i čednost izigjoše na vrhunac. J Si ^ „ — S A R A JE V O , 15. m a r t a 1911. C ije n a je lis t u : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 2 K, za n e č la n o v e 4 K godišnje. Za sve ostale zemlje lOJranaka Pojedini brojevi staju 20 hel. Neplaćena se pisma ne primaju rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na adresu: „Gajret" — Sarajevo. Džamije bijahu pune talebe, a gradovi puni znanja. Svijet dobi nove pogodnosti, nastade potpuna jed­ nakost i savršena pravednost, sloboda i pravo poi­ manje Boga, Znanost, obrt i trgovina, sve to nagje svoje savršenstvo. Začetnik ovoga najvećega, najvažnijeg i najtraj­ nijeg djela jest uzvišeni naš Nebija (a. s.) I mi se evo sjećamo one noći, kad se je rodio on, čija je savršenost zabrinjavala i zasjenjivala vladare i careve. Ovaj je historiski dan zaslužio, da bude najveći Bajram svih muslimana i da se na taj dan vesele i jedan drugom čestita, što su sljedbenici najveće Istine, jer sve najsavršenije i vječne riječi, sve nepobitne istine potekle su i došle nam od Pejgambera (a. s.), koji se je ovaj dan rodio. Govoriti o vrlinama i svojstvima Devletlije teško je. 0 tome jQ . slavna islamska ulema napisala na hiljade djela. Najljepša počast i svečanost najčiŠći vjU i najistinitiji znak odanosti Pejgamberu (a. s.), čija je svaka riječ jedna velika Istina, a svaki kret jedna nenadkriljiva veličanstvenost — po mom je mišljenju to, da se sa iskrenom i odanom predanošću sjetimo i proslavimo dane i noći, kada je On došao na ovaj svijet! .Alejhi efdalussalah! »a t *Jus? r t j j « * * * Povodom ovogodišnjeg Mevludi-šerifa, koji je prekjučer osvanuo, donosimo ovaj slobodni prevod Ali-Fuadova članka iz „Sirati Mustekima" sa željom, da se naš narod zamisli malo 1 usporedi sjajnu prošlost Islama sa sadanjim našim kukavnim stanjem i potraži uzroka ovom nazatku. Mi ovaj dan slavimo kao niko na zemlji, jer naši „mevludi", ili *bolje učenje kojekakvih kasida, traje po tri-četiri mjeseca iza Alejhisselamova rogjen­ dana. Kakva to ima smisla dužna je odgovoriti naša ulema, a što se tiče nas mi bismo rekli, da „mevlud" �82 treba slaviti samo na 12. rebiul-evela, a da slavljenje može biti i bez šećera i bez šerbeta, a kamo li su­ višnog israfli zijafeta. Ova bi nam se svečana zgoda mnogo ljepše usjekla u pamet, ako bismo, mjesto učenja mevluda, kojeg ne razumije ni 5% slušalaca, čuli lijep vaz, o važnosti ovog dana i o životu Alejhisselamovu, o islamskom bratstvu, sjajnoj prošlosti itd. Nadajmo se, da će naša rijaseti ilmijja ove „bid’ati sejjie" od koje nema fajde nikom drugom, nego srednjoj i nižoj „ulemi", (pardon i — bulama!) koja u učenju mevluda gleda samo jedan izvor svojih prihoda ne vodeći računa o tom, da se time narod napućuje na sefahet. Uoči mevluda 1329. Nijazi: Brak. Mubesmilen. 1 1jL -C -1 «-* L-»*• „Ni u kojem društvu, osim u obitelji, ne živi čovjek potpunim životom. U obitelji se zadovoljavaju najprimitivniji nagoni i najidealnija čuvstva. Obitelj je mali svijet, gdje rade i gdje se razvijaju sve čovječije sile i sposobnosti", — veli jedan uvaženi slavenski pisac. Zar to nije istina? Nikakav čovjek zdrava razuma to ne poriče, niti može poreći. Ima li ljepšeg života od bračnoga? Čovjek je u njemu svačim za­ dovoljan, samo ako umije. Kući kad dogje sve je u redu. Ničim se kod kuće ne brine. Njegova žena, koja je stvorena za to, koja ima više vremena, koja to bolje umije od muža, gleda da je sve u kući u potpunom redu, da unaprijedi to zajedničko dobro. Kad je čovjek bećar, ne mili mu se u kuću ništa na­ baviti, jer nema ženske ruke, koja to umije na svoje mjesto postaviti i čuvati i tako čovjek novce, koje bi mogao upotrebiti u dobre svrhe, potroši u bes­ poslice. Čovjeku bećaru ne zna se za jelo, odmor, spa­ vanje niti i za kakav rahatluk. Kad je vrijeme ručka ili večere pohiti u aščinicu, da ugrabi što god jesti, jer ako malo zakasni, nema mu ni tog, slabog, ne­ ukusnog jela, jer će ga drugi razjagmiti. Kad unigje u aščinicu i ugleda zamazanog, uprljanog, pesinavog aščiju, njegovo sugje i sve što je u aščinici, na pola se zasiti, omrzne mu jelo, ali šta će mora se jesti, m akar i takovo bilo, jer se ne smije od gladi umi­ rati. N ajbolje znadu reći šta je to aščinica oni, koji iz svog kućnog rahatluka koji put dogju u nju da jedu. Upitaj ih i čućeš, da će ti odgovoriti, da bi se čovjek trebao oženili, ako ni za što drugo, a ono bar da pojede nešto lijepo, čisto i ukusno kod svoje kuće. Bećar dogje zimi kući. Srce puca od studeni, a u sobi je kao na sjevernom polu. Potpali vatru i mrzne se, dok se soba malo ne ugrije. Hi dogje a soba nepom etena ili nema vode ili fali ovo ili ono. Jednom riječi ništa nije u redu, čovjeku čisto omrzne Život. Nije tako kod onoga, koji je pošao pravim pu­ tom, vidio sve što ga čeka, pa se oženio. U njega je sve u redu, sa svačim je zadovoljan, sve mu ide kao sahat. K oliko'je trošio dok je bio bećar, toliko troši i sada; čak po gdjekad i manje, a kako rahat živ i!!! Treba mu svaki bećar zamjeriti. Ono što na­ bavi u kuću, propasti mu ne će. Sve se unapregjuje, sve raste, sve u najboljem redu. Svaka stvar u kući kao da govori: „Vidiš kako sam lijepo postavljena, kako sam čista". A još kako se hrani! Iza onog aščinskog jela dograbi se čiste,, ukusne hrane, pa kao da počne krepčati. Kad dogje kući, žena ga dočeka vesela, istrče pred njega na avliju kao srna, pita ga je li se umorio, je li zdrav i obaspe ga slatkim rije­ čima, pa i on s&m sebe kori, što nije prije shvatio, da je tako lijepo biti oženjen i što se nije prije ože­ nio. Soba je vruća, večera gotova, pometeno je, očišćeno, da se sve prelijeva. Ako je što god neveseo, to ga žena razgovara, dijeli sa njim žalost i nesreću, pa čovjeku nema ni pola muke, kad mu se šta ne­ povoljno dogodi. Mili mu se njegov život. Kad mu se rodi dijete nema za njeg više ra­ dosti. Hiti svojim rogjacima i prijateljima, kazuje im kako je dobio dijete, kako će i on doprinijeti općoj koristi. Dijete mu se rodilo, koje će pomoći svom rodu i domu, braniti ga i.zajedno s njim dijeliti svaku sreću i nesreću. O stavlja i on iza sebe nekog, ko će ga spominjati, ko će uspomenu na njega sačuvati, ko će ga mrtva rahmetom spomenuti, ko će mu usa­ diti nišane i ograditi mezar. Ljudi koji se mogu oženiti, a neće, nanos- nam štetu, koja se nadoknaditi ne može; čine g rje h , koji se oprostiti ne može. Kad čovjek uzme preda se statistiku mile nam domovine i počne je razgledati, čisto ga jeza progje; prenerazi se, misli da je statis­ tika kriva, ali svejedno toliko nas je i ne može nas biti više pa hiljadu čuda. U prvi mah pomisli, da je hidžret tolika čuda načinio, ali kad pogje sravnjivati naš broj sa brojevima ostalih konfesija, izigje mu iz glave hidžret i sve ostalo. Uvidi, da smo mi tomu krivi i bez hidžreta (ili bolje rekavši selenja zbog tvrdoglavosti i ekonomskih razloga), uvidi, da se ne ragjamo prema broju žiteljstva kao ostale konfesije. Na jednu stranu nas guta to selenje, a na drugo neženjenje, dok nam ne opadne broj žiteljstva i postane �83 O ko My je cy3y jihjio ,kolik jevrejski. Šta će onda biti s nama? Ništa i Aj, mijeno hoao mhjio . . . ništa !! Biće u Bosni gore, nego što je bilo u Andalaziji. Navešću za primjer koliko šteti neženjenje pri­ * * * rastu stanovništva, Francusku i Veliku Britaniju. HecTa.no ra jeAne ttohn Francuska je za pošljednih godina prošlog vijeka y THDJHHH O HOHohH . . . napredovala samo za 3,340.000 stanovnika, dok je M hoto oko cy3y jihjio , Velika Britanija za isto vrijeme, sa manjim početnim Baj, jinjeno neAO m iijio ! . . . brojem, napredovala za 14,115.000 stanovnika. Iz ovoga se primjera vidi, da je Velika Britanija kroz isto vri­ jeme dobila oko 11 milijona stanovnika više nego Francuska. Šta mislite, da je uzrok tolikoj razlici? M. Ć. Ć atić: ===== Ako ne će biti uzrok vanbračno općenje muškinja sa ženskinjem, ne znam šta bi bilo drugo. Francuzi su u svom „moralu" dotle dotjerali, da su jedan put Već jesen širi blatne skute svoje: tražili dozvolu, da im golo Ženskinje igra u operi, ali Drveću s glave vjetar kosu čupa, im to pariška policija nije dozvolila. 1 mokrom ruhom bjesomučno lupa Ljudi koji ne će da se žene, ne samo da nam '*0 mutni pendžer male sobe moje. štete u tom, što nas biva svaki dan manje, nego još ukidaju moral kako svoj, tako i ženskinja. Priroda blijeda, bez čara i boje, Zdrav čovjek i žena imaju prirodni nagon, ko­ U hladnoj kiši svoje lice kupa .. jemu se mora udovoljiti. Za to su baš bludilišta napu­ Kroz baštu Tuga u crnini stupa njena skoro samim muslimanima a i muslimanki se I svuda za njom sablasti se roje. nagje kao bludnica. Dakle, oni nam štete, a kao ta ­ Tek mjesec katkad prospe suze plave kovi su slabi i nepristupačni svakoj sreći i napretku;, Viš mrtvog cvijeća i uvele trave. — a Niče uči: „Slabi i netvorni neka uginu, a prvi jiVjet A ja i Lejla: moja draga muza naše ljubavi prema njima je taj, da im pomog­ nemo do njihove propasti*. — Baš ko dva kipa sliveni od suza Dobro je to sve i skoro svaki od neoženjenih Zurimo u noć. I sred naših grudi ljudi će ovo priznati, ali opet ne će da se ženi, ma­ Zaspala bol se polagano budi. kar bio na štetu nama, pa i cijelom ehli Islamu. Sva­ kim danom gubimo svoj moral, ne držimo se uzvi­ šenog Islama, pa smo zbog toga i došli u ovo perje. 0 blijeda jeseni, o doba boli! Ne damo ženskinju prosvjete, nego one truhnu u 0 plačna sliko uzdaha i tuge! mračnom džehaletu; ne ženimo se, pa nam još muka, 0 kišo su/.a, što je nebo proli kad što nepoćudna čujemo megju ženskinjem. Od­ U krilo, noći olovne i d u g e! gajajmo ih kako treba, dajmo im prosvjete, ženimo 0 mrtvj leptiri, što ljubiste lu g e ! se, pa se ne trebamo ništa bojati. Ako ne budemo 0 svehli cvijeci i borovi goli! to činili, dosta čemo muke pretrpiti, dok te velike 0 ozeble ptice, nevine mi druge! neoprostive grijehe okajemo. 0 oblakovi zamišljeni toli! Jesenski plač. ( t A j , .IIlj(‘IIO >10,1,0 mhjio ! JKHBje.no je ne^o jeAHO, MHJIOICpBHO, CKpOMHO, ueAHO . . . y AB°py je Bje^Ho 6hjio 0 pokisla gnijezda u dalekoj gori! 0 rijeko, koja jecajuć žubori! 0 žuto lišće i bolesne grane! 0 moja mladosti, o umrli dane! Vi svi ste zvuci jedne pjesme bone, Što dršće na usni silne vasione . .. T o Jinjeno ueAo M0.no . . . Ko My ohh caMo srvieA’o, Cpge My je oamsk npeA’o . • . Ha yMy My caMo 6n.no To ji ujeno upao mhjio A ico My je iyuiy . . . ho.jh’o, Bniue Hjije opehe noan'o, Hazim Muftić, T uzla: Baba-Hajdar. Kažu, da je u Travniku živio neki samouki liječnik, po imenu Baba-Hajdar, koji je liječenje tako dobro poznavao, da se i danas čovjek mora diviti njegovoj vještini, a osobito kad se u obzir uzme to, da je pv© �84 znanje o liječenju sam po sebi postigao proučavajući razne trave i njihovu ljekovitost. Vele, da nije davno živio, jer d a j e do skoro u Travniku bilo staraca, kuji su ga zapamtili. Da ga i mi ne bi zaboravili, iznijećemo neliko prim jera njegove liječničke vještine, koje je narod zapamtio. Osobito je lijepo nešto o njem u zabilježiti, je r pričaju da je Baba-Hajdar rekao, da ,,i od Boš­ njaka može -nešto biti!" Jednom je Baba-Hajdar sjedio sa svojim jednim drugom pred džamijom, valjda očekujući da podne zauči i nešto razgovarao s njime, kad li ugleda, gdje se prem a džamiji putom približuje hrpa ljudi, koji su nosili oprem ljenu dženazu. U isto je vrijem e snijeg padao, jer je bilo zimsko doba. Baba-Hajdar se zagleda u dženazu i nakon krat­ kog m otrenja reče: „Eno ih, nose živa čovjeka!" j— Njegov drug, poznajući Baba-Hajdarovo znanje, odmah je tu prim jedbu priopćio rogjacima um rlog i ostalom prisutnom svijetu, a ovi sporazum i vši se, dozvole, da Baba-Hajdar otkrije i pregleda dženazu. Za kratko vrijeme Baba-Hajdar je mrtvaca u obližnjoj kući pregledao, dam are mu rastirao i nešto m u pod nos podkučivao i čovjfek se razabrao i^ o iD vio", jer se ustanovilo, da nije ni bio -umro, nego se samo u bolesti zanio toliko, da sU mislili, da je u istinu mrtav. Kad su poslije Baba-Hajdara upitali, po čem u je raspoznao, da onaj ‘■čovjek nije mrtav, kad su ga onako opremljena nosili putom. — »Po tome« — odgovorio je Baba-Hajdar „jer snijeg, koji je padao na mrtvaca, puno se je brže to­ pio, nego onaj, koji je padao na ostale tvrde pred­ mete, a to je znak, da se čovjek nije još ohladio«. Jednom Baba-Hajdar šetajući sa ahbabom kroz neku mahalu, čuje iz jedne kuće, kako dva ženska glasa pjevaju, — valjda je u istoj kući bilo kakvo veselje. Baba-Hajdar sastade pred tom kućom, pa osluhnuvši malo reče svome drugu: — „Pred ovom kućom ćeš do nekoliko dana vi­ djeti puno svijeta sakupljena, kad to opaziš, dogji pa mi javi!« — Njegov je prijatelj iza toga svaki dan pokraj rečene kuće prolazio i zbilja, do nekoliko dana opazi, da se je tu puno svijeta iskupilo i nešto iz one kuće iščekivalo. Ovaj raspita šta je uzrok, te se svijet tuđe sakupio i kad mu kazaše, da je u toj kući nekakva žena umrla, ode te javi Baba-Hajdaru. Narodni liječnik odmah uzme svoj hećimski halat i ode onoj kući, gdje zamoli, da mu dozvole pre­ gledati m rtvu ženu. Ukućani se tome obradovaše, jer su znali, da njihov Baba-Hajdar neće bez razloga tako nešto zahtijevati, te ga puste, da pregleda m rtvu ženu. Nije prošlo ni pola sahata, a iz kuće izagje do­ maćin, te sakupljenim ljudima javi, da đženaze nema, jer je žena bila jako onesviještena, pošto joj se dijete bilo nenaravno zakrenulo — je r je ista bila tru d n a ,— i tako joj dihanje zapriječilo, što je Baba-Hajdar prije nekoliko dana po samom glasu žene predvigjao, te je to sada s Božijom pomoći otklonuo. Svijet se odmah razigje za svojim poslom, da se bolesna žena ne bi prepala i svak se čudio i Bogu zahvaljivao, kad u Travniku imade tako vrijedan li­ ječnik. Baba-Hajdar je pri odregjivanju lijekova uvijek zahtijevao, da bolesnika mora vidjeti i ne bi nipošto hio nikoga po tome liječiti, ako bi mu se bolest samo opisala. Nu jednom se razboli žena nekog Hajdarovog protivnika, pa se njezin muž obrati Baba-Hajdaru s molbom, da je liječi, ali da mu žene ne može dozvoliti vidjeli. Baba Hajdar bi ga odbio, ali pošto je' htjeo, da i ovoga svoga protivnika osvjedoči o svome znanju, nastojao je sklonuti ga, da m u bole­ snicu pokaže, nu kad ovaj ne htjede to učiniti, Baba Hajdar mu reče, neka uzm e dugačku kanalu, te jedan kraj kanafe neka u ustima drži bolesna ž<na, a drugi kraj neka dade njemu, koji će tako sa dvorišta po­ moću kanafe ustanoviti bolest žene. Domaćin pristane, ali da bi Baba-Hajdara iskušao, mjesto žene, m etne onaj kraj kanafe mački u usta. Liječnik u avliji uzm e onaj drugi kraj kanafe i nakon kratkog mirisanja baci kanafu ljutito vičući domaćinu: »Ti se samo šališ, tebi nije do liječenja, jer si drugi kraj kanafe metnuo mišu u usta!« Razočarani domaćin stane sad moliti Baba-Kajdara, neka se ne ljuti, a da mu može slobodno vi­ djeli bolesnu ženu, jer se on osvjedočio o njegovoj vještini, a da mjesto žene ne drži kanafe miš, nego mačka, koja je malo prije pojela miša. Posljednje godine svoga života proboravio je Ba­ ba-Hajdar u Misiru, gdje je otišao, da liječi jedinicu kćerku nekog mtsirskog bogataša. Taj bogataš, vele, da je silno blago potrošio na liječenje svoje bolesne kćeri, ali joj domaći ljekari nijesu ništa mogli pomoći. Dobavljao je liječnike iz drugih zemalja, pa opet nije bilo fajde. Za to dočuo naš Baba-Hajdar, spremi se i ode u Misir, te se p ri­ javi kod kuće onoga bogataša, ali ne htjede odmah kazati, ko je je i odakle je. Bogataš ga primi i odvede svojoj kćeri. Kad je naš Hajdar pregledao bolesnicu, sazove mnoge misirske liječnike, te u prisutnosti oca bole­ snice uzme komadić prijesna mesa, sveže g a na konac i dade meso bolesnici da proguta, dočim konac pridrži u ruci. Za tim potegne za konac i izvuče iz bolesnice onaj komadić mesa, kad li se na njemu nafatalo nekoliko živih crvica. Baba-Hajdar sada upita prisutne doktore, da li imadu kakvo sredstvo, koje može one crve uništiti, a da meso ostane zdravo. Kad ovi kazaše, da takog �8b lijeka he poznaju, Baba-Hajdar izvadi iz džepa bočicu Olga de L ebadeff: 1 -----■== sa nekakvom vodom, polije po onom komadiću mesa, 0 emancipaciji muslimanske a crvi odmah svi poskapaju,a rr.eso ostade čisto, zdravo i crveno, kakvo je i prije bilo. žene. = (Nastavak.) Sad se nastavi Baba-Hajdar sa bogatašem pogagjati, po što će mu izliječiti kćer. On je zatražio vrlo Mnoge su se žene kod raznih islamskih naroda veliku svotu novaca, a kad je Misirlija uvidio, da ne­ 1 na vladalaćko prijestolje popele. Ja ću imenovali ma druge, plati učenome neznancu po pogodbi u na­ samo najslavnije, jer je njihov broj toliki, da se bojim, prijed zatraženu ucjenu. da bih umorila svoje čitaoce, kad bih sve spomenuli Ali kad je Baba-Hajdar za nekoliko dana bole­ htjela. snicu izliječio i predao zdravu i čilu njezinom ocu, Turhan-hatun, udovica Sa’da II., atabega širaskog, povrati mu i primljene novce govoreći: zatim ’Aišč-hatun, koje se odlikovahu svojom obrazo— »Evo Ti novci, a plati mi, koliko možeš pre- vanošću i smislom za arhitekturu, uljepšale su Širaz goriti. Ucijenio sam Te za to, jer sam čuo, da si sjajnim zdanjima. rekao, — kad su Ti nakon dugog i bezuspješnog li­ U Kahiri je učena sestra Hakim-biemrillaha, koja ječenja Tvoje kćere kazali, da u Bosni imade neka­ je prozvana Sittul-Mulk, zavladala, iza smrti svoga kav Baba-Hajdar, koji bi mogao Tvoju kćer izliječiti: brata, pod imenom »Kraljica Muslimana.« — »Od kud u Bosni taki sposoban čovjek, tone može U Indiji je Razija Begum, kći Altemš-sultana, biti!« — Ja sam se za to potrudio i čak iz Bosne bila podignuta na prijesto u Delhiju iza svrgnuća amo došao da dokažem, da i od Bošnjaka može - ne­ njezina brata sa prijestola. što biti i ja sam glavom Baba-Hajdar!« — Poznati Džihangir je svoju ženu Nuri-Džihan Kad bogataš ču te riječi, zagrli svoga novog tako volio i štovao, da joj je pustio, da vlada mjesto znanca, pokloni mu cijelu već isplaćenu svotu i još njega i da je novce kovao s njezinim likom. To je ga sjajno nagradi izvinjavajući se i stideći se svojih ona krasna princesa, koju je opjevao Moore pod ime­ riječi. nom „Lalla Rookh“. Ruševine se njezina turbeta i I tom je prilikom naš Baba-Hajdar ostao u Misad vide u Lahuru (Lahore.) siru, a kad su ga jednom prilikom upitali, zašto se Tako je dakle islamska žena uživala potpunu ne povrati u Bosnu, odgovurio je: „Ja više u Bosni slobodu: odgojena je bila kao i muškarci, zauzimala nijesam potreban, jer Bošnjaci imadu dva l jepa obi­ je najviša mjesta u društvu i igrala je vrlo važnu čaja, a to su: ne tople plaho nogu i puno sade i uz­ ulogu, ne samo u porodici, gdje jo j'je bio povjeren gajaju šljive!« odgoj djece, nego i u politici, znanosti i umjetnosti. Neograničeno je mogla napredovati u umnoj kulturi i društvenoj slobodi: Islam je nije u tome ni najmanje priječio! Ali na žalost tok dogogjaja, krivo shvaćanje is­ Alfred d e Musset: lamskih načela i razvoj običajnog prava, što ga uvede neotesano društvo, — sve je to moralo dovesti is­ lamsku ženu u ropstvo. (Chanson.) Smrtna borba, u koju su muslimane krstaški Kad zla kob čovjeku mladu ratovi doveli, okrenu njihove misli prema jednom je­ Otme nadu, dinom cilju: da se naime u borbi održe. »Primum Slast života, vivere, deinde philosophari.1*1) I tek što su ih ZenLijek za tog turobnika džove, Nuruddinove i Salahuddinove pobjede spa­ Je muzika sile od napadaja kršćanskih, kad eto ti silne bujice I ljepota ! tatarskih horda, da potopi civilizaciju Istoka i da is­ lamskoj ženi ropstvo donese. Silnije je ljepotice Nepobitno je, da civilizovana društva nema bez L’jepo lice obrazovanih žena. »Htjeti ograničiti žene na uprav­ Od sve slasti, ljanje kućom, obrazovati ih samo zato, značilo bi za­ A glas mili čut', melema boraviti, da iz kuće svakoga gragjanina izlaze zablude Boljeg nema i predrasude, koje vladaju svijetom.« Tako se izražava Niti slasti! Aimć Martin i dodaje: „Na majčinu krilu počiva duh 8 fruceskog: F. Nedžati. narodA, njihove vrline, — drugim riječima — civili­ zacija ljudskoga roda". Pjesma. ’) Najprije-živiti, pa onda filosofirati. �86 Dakle, politički razlozi, vjerske i prijestone borbe, ratovi i gragjanske sm utnje, bile su jedini uzroci, da je ovo napredovanje zastalo i da je nazadnjački pokret nastao i to baš u onaj čas, kad se zapadna civilizacija počela razvijati. U isto su vrijem e žene sve više i više bivale podvrgnute ćejfima (caprices) svojih muževa, koji su, potaknuti ljubomornim despotizmom, uvjerili krivo svoje žene, da im tobože Islam zabranjuje, da uče i da im aju ista prava kao čovjek. One bi dakle ostale robinje dosada, da ih nije uticaj Evrope probudio iz njihova mrtvila. F rancuska je igrala aktivnu ulogu u »poboljšanju stanja muslimanskih žena. Edmond Groult, osnivač kantonalnih m uzeja u Francuskoj, izvješćuje, da se u Alžiru i Tunisu osnivaju ženske škole, u kojima vri­ jedne Francuskinje, odavši se posve poboljšanju svojih sestara M uslimanki, podučavaju ih, osim arapskoga i francuskoga, i u prvim počecima znanosti i umjetnosti, a osobito u kuhanju i šivanju (švu). Dalje veli isti pisac: „Djevojke, koje izigju iz ovih škola, (u kojima se brižno kloni svakoga vjerskoga prozelitizma (obra­ ćanja), jer se inače ne bi postigao cilj, za kojim se teži) vrlo cijene Muslimani, koji ih prose. Pa gledajte, šta se dogagja: kako su ih naučili na red, čistoću i osobno dostojanstvo, bez čega od tada ne mogu biti, stavljaju one uvjete proscima sojim, a o v i'su sretni, da ih prim e slatkom revnošću! »One zahtijevaju krevet, jer ne će više da se miješaju s domaćim životinjama, čemu se još preve­ liki broj muslimanskih žena mora podvrgavati; traže sto i stolice, da m ogu sjesti i jesti sa svojim muže­ vim a i sa djecom, koju će roditi; a katkada se toliko osmjele, da traže da se oslobode nošenja koprene, kojom se većina žena na Istoku pokriva kao m rtvač­ kim pokrovom. (Ipak se znade, da ovaj barbarski običaj nije zapovjegjen Kur’&nom i da mu se žene nekih islamskih plemena nikad nijesu podvrgle.) Na koncu one sile svoje muževe, da se nastane u evrop­ skim kućama ili da otvore široke prozore na svojim kućicama, da može unutra prodrijeti zrak i svjetlo, koji su zdravlju korisni, čistoći neophodno nužni, čaru i dražesti kućnoga ognjišta posve potrebni, a to su koristi, koje su sada nepoznate u većini islamskih krajeva." Francuska je u ostalom dala svojim islamskim podanicima dva dragocjena zakona, koji donose naj­ bolje rezultate. Odlukom senata od 22. aprila 1863., koju nadopunjuje carski dekret od 9. maja 1868., dato je urogjenicima oba spola pravo osobnog vlasništva, koje najbolje potiče na rad i štednju, te je prema tome najbolje sredstvo za razvoj općeg i privatnog blagostanja, a osim toga i jedino, koje osigurava osobnu slobodu. Drugim jednim zakonom (od aprila 1882.) data su im plemenska i porodična imena, ko­ jim a se tačno m ogu razlikovati, jedni od drugih.« »Konačno se priprem a ovaj čas zakonskd osnoVa, da se podijele politička prava M uslimanima ili barem nekim a izmegju njih, da ih malo po malo izjednače s Francuzima«. Kako se vidi, pitanje o emancipaciji musliman­ skih žena je u Francuskoj prešlo u područje realnosti: civilizovani svijet to može samo radosno pozdraviti. I u Siriji su se žene intelektualno probudile po­ ticajom ženskih zavoda, koje su Evropejci osnovali i kojima većinom francuske redovnice upravljaju. Egipat i Turska su se povele, i ako slabije, za ovim prim jerom . S radošću možemo ovdje spomenuti, da se u arapskim i turskim listovima, kao »Muktetaf« i »HilA,l<( u Kahiri, »Lisan-ul-h&l« u Bejrutu i drugim a može vidjeti sila romana i ozbiljnih članaka, koje su isklju­ čivo "žene napisale. U Kahiri ćemo još spomenuti princesu češmi-Afet, koja je ispjevala lijepih pjesama. Kako je obrazovana, tako je i dobrotvorna, te je u Kahiri osnovala žensku školu i utočište za slijepce. Megiu ostalim treba spo­ m enuti ’Aišu Tajmuriš, kao odličnu pjesnikinju i Zejnebu Fevvaz kao autoricu velike biografije (životopisa) islamskih žena pod naslovom: »Ed-durr-ul-mensur fitabakati rabbat-il-hudur«; što znači: »Rasuto biserje dražesnoga spola«; na koncu Merjemu Halil kao od­ ličnoga pisca u prozi. U Carigradu je slavna i učena Fatime Alijjehanum a napisala nekoliko romana i dosta filozofskih članaka. Makbula Lem’&n-hanuma je poznata sa svojih filozofskih pisama. Spisi ovih dviju hanum a su izašli prije desetak godina u »Terdžum&ni-hakikatu«, kad ga je uregjivao učeni i vrlo popularni Ahmed Midhat efendija. U to doba islamske hanum e nijesu još smjele izdavati svojih djela pod svojim imenom. (Svršiće se.) S francuskog Feliiiu Nedžati. l'auaHHH. K aA . . . Ka# ć^nje^n Mjeceu c He6a 3jiaTHe A&pe cnnaT* CTaHe y nainane pocHor gB’jeha, Koce TBoje Ta^a uapHc J a OCjeTHM MHpHC 6ajHH, A Mjeceua 3pauH sjiaTHH y H>oj njicTy B’jeHan cjajHn. KaA yr.neAaM pyace ahbhc, ycnoMene na Te 6yAH Mnpuc h>iixob TaA y mchh — M ja BiiAiiM TBoje rpyA0, �87 OrakeHe pysKaM KpacHHit, I la ynajaM Mnpnc h> hxob C a /iy6oKHM flaxon CTpacHHM. A KaA 3opa AHBHa CHHe, KaTHa 3eM^>a <Pe6a neica y 6acep y a cM aparA y: 06y3M e sie Tyra Heica, Cpi;e Moje cy 3e raje, Jep koa H.era Apare HeMa — ^a^aH a je TaMHa icpaje. IleT ro,T,nna aBiijariiKC. — HcTopaia aepon^anoBa. — C HeBjepoBaTHOM đpsiiHOM pa 3Bnja ce na Harne ohh HCTopiija aBHjaTHKe. H I to je jyye yyaH.eHo, A^nac je npeMameHO. Him na ce MoacAa Ha CBHjeiy r a j e KpeTara TaKO 6p3o yHanpajeA Kao aepon.iaH. O hh Koja cy .aaHH M axara MaBOM h cyMH>ara y KOHaran ycnjex, OBe ro ­ AHHe iiaajy TBpAy Bjepy Aa 6yAykHocT cao6pakaja npunaAa aeponjiaHHMa. H to CKopa 6yAykHOCT, aKO ce oBaKO HacTaBH. Jep, aok je HCTopnja 6aaoHa CTapa npeKO cto roABHa, h aok ce h npBiix noneiaKa ,AnpHHca6.ia jeABa MoaceHo Aa cjeraMO, aeponjiaH je noraTiio Ten npnje H6Ky roAHHy, h CBaKa roA«Ha apana h HOBy enoxy.^y H>eroBoj BCTopnja. TTpBO m io ce 3Ha, ynpaBo iiiT o ce caMO 'ijJio, to cy noKyniajH Bpajmoeu y nycTnn,aMa Oxnja. Ha KOHTnHeHxy npBii je no.ieTHo Caumoc fluMOH 1906 . y Baxaie^aMa Ey.aoH>CKe HIyMe y IIapH3y: BemTO npeKO neAeoeT MeTapa, Ha bhchhii H3Meky jeAHor h ABa MOTpa, 3a He nyH MHHyT. To je noneiaK, cKpoMaH a ra oxpa6pyjykii. H Bek 1907 . jieTHJio je AOceiaK aeponaaHOBa no 3paKy, HapaBHo jom yBnjeK TaKO, Aa 6h ce mor r a ynopej)HBaTH c Myxa»ra 6e3 rjiaBe. Iloj&e y BaxaTejiaMa 6hjlo je npeMameHO, h ohh ce npecerame Ha npoCTpaHo BojHHHKO BjeHcoaramTe y H ch Jle MyraMO, c oh6 cTpaHe AjcjjeaoBe Ky,ie', Ha C era. T y ce Bek momo Ma r a H3npysKHTU, ii Ha6 p30 cy noKyuiaja oa KiiraMeTpa AysKHHe nocTara HemTo o6hhho. Bek hu^otkom 1908 . nperaTiio je (Papjuau jeAaH KraoMeTap u BpaTiio ce Ha hcto MjecTo, npemao je Aafcvie oko 500 MeTapa HanpnjeA h oko 500 Haipar, a r a je AOAHPHy° 3eM^ty, h A°6no je 50.000 ifpaHaKa, Koje cy Asa 6oraTaiua ncTaKra icao HarpaAy aa to noAy3eke. To je 600 b m iik Kopa« yHanpujeA, jep cy aotjio ooraHo raT a ra Ha caBHjyTijuMa h npn ja ra n noicpeTiiMa, naAara h K pxara 60.10 ce6n BpaT 60.10 CBojy cnpaBy. Jom HCTe roAHHe 3aAHBHO je B uji6yp Bpajm CBiijeT cbojhm rajeTOM Ha nojby ^,’oBypf TAje je npeKO ABa caxaTa 6e3 npeKHAa ocTao y Ba3Ayxy Ha CBOMe Ba3AymHOM a iy , npejypiiBira 3a to Bpnjesie npeKO 120 KHJioMeTapa. Bek y to Ao6a, OA*iax c noyeTKa, u m ra cy AaKJie aeponpaHH c BekoM Hero neraica hctom h c 6p3HHOM, Hero B03 opujmmeKcnpec, r a n BeknHa Bjei’poBa y aTMoajjepn. A r a BjeTpoBH cy jom 6nra jeAHa Berana cMeTEba, h hhko ce Hnje A0 3ao y Ba3Ayx, aKO oBaj Hnje 6110 noTnyHo MnpaH. O chm Tora, AeTen.e ce b 3boah.ho yBejeK y aepoApoM.v, Ha noy 3AaHOM Mjeciy. JeAHHO Erapiijo h ^apsiaH ycyA ura c y ce Heko.ihko nyTa y nojte, Ha ABnje Tpn A^oeume raraMeTapa. H aj 3aA, cnpaRa ce jom yBnjeK Kpeiaaa tok H3HaA 3eMJte, HajBiime 15 MeTapa y BHCiiHy, h ynpaB^>aHa h^h nocjeAHyTa cano oa jeAHor jieiana. Tano je 611.10 y roAiiHH 1908 . OHAa je Aomao, y jy jiy 1909 ., iyBeHii upejia 3 Bjiepujoe npeKO KaHajia Jla-Manma, Koju je HeKoahko A»Ha paHnje noKymao, CKopo c ycnjexoM, HajejieraHTHHjii h jeAaH oa HajHeycTpamHBHjffx aBHjaTHHapa, JlamaM. B.iepeo je nocTao c.iaBaH HOBjeK 11 Be.iHKO hmo y <J>paHu;ycKoj 11 y E bpohh, Koja r a je no3HBa.ia ca CBHjy CTpaHa a » joj Aaje jeKu;Hje 03 JieTeaa. Y ayrycTy 1909 , 0AP®aH je, saTHM, no3HaTH mhthhp 6jiH3y PeHca (la V raude Sem aine de Cham pagne), rAje je noKa3aHO cb6 uiTo ce mohco nocTHkn Ha orpaHHneHOM npocTopy, y aepoApoMy. PenopAH cy yAapaH0 jeAaH aa APyr’0M> 3a ocaM AaHa Hnje 60^10 Ha CB0jeTy penopAa Ha aeponjiaHy, Koju He 6a 6a0 tjhob y PeHcy. TjiaBHH HanpeAaK oBAje 6 ho je npoTHB Bjeipa, Ha icojn ce H0 cy Burne [o630p a j 0 . A r a OABaacHnje jieTane r a ja BHme ApaacHO JinjeT y aepoApoMy; ohh cy Tpaaca.10 mnpoKO nojte. H omih ce meTao 03 ^ y e y Apac, rpotj) a © JlaMČep, KpysKHO je HaA IIap 03OM h ođnrpaBao je, c HapoiHTHM ysKHBaH>eM, Aj(j)eraBy Ky^iy. AeponpaHH cy, AaK^e, oTHm^n y BHcray. M 3ancTa, jom npeA Kpaj roAHHe, ^aiaM y Esponn a IIojiaH y Ka^rnijiopHHjn, CKopo' uctoao6 ho, npem.10 cy npeKO KHJiOMeTpa y BHCHHy. CaA cy sek Aaraijajn ry p a ra jeAaH ApyrH, 0 M0 THH30 cy AP^aHH Ha CBe CTpaHe, naK h y ErnnTy. C-BnjeT je caA TeK ao^bsho k ce 6n, h noneo Aa cxB.r»Ta n Aa ce 0AymeBJtaBa 3a yyAne ro c ie 03 Ba3Ayxa, koJh cy TaKO HsaeHaAHo nogejiii naAaTH Meky 6 paky ji>yAe. B^iepujoTa cy y U apn 3y AoqeKaaH Kao gapa, a HeonncaHO je 6hjio 0AymeBa.eH>e ny 6ji 0 Ke, Koje jc npaTiuo nyT Uo.iaHOB 03 JIoHAOHa y MaHnecTap. H ob h cHasKaH KopaK yHanpnjeA 600 je OHAa C ir­ cuit de T Est, Kojn je jom y cBaunjoj naMeni. Jom ao npnje Tpn toahho Hiije 6njio nenipn neT aBiijaTnnapa, koJh 611 M o ra upejieTHTH neT mecT cTOTima MeTapa, HHTH II3^eT0 TH 03 aepOApOMa, H0TH ce y 3BIIC0 TH H6K0.10KO Merapa HaA aeMJBOM. A caA cy tojihko h>hx nojieTH.iH 03 Ilapnaa, Aa npeky mecT 0ApekeHiix exana, CKopo CBaKa DpeKo 100 KHJioMeTapa, y OApe^eHe Aa0e u oApekfue caTe; u ABojoga: Jle 6jiau ii 06peu , cTH rra cy Ha MeTy, caBJiaAaBmn TauHO 11,00 nyT h yAapajykn CH8HCHO Ha BjeTap H KHmy, mTo hx jeAHOM npnranoM yMa.io He cTaAe r.iaBc. H ctoao6ho npejia 3e eian e y r a jenoM H 6p30M JieTy o$im,HpH-aB0jaTHyapH, n AOBOAe Bojne B.iacTu ao yBjepeB>a, Aa Tpe6a OTnoneni ca cTBapamcM HOBe Bpcre opyacja — aepon^aHHCTa. T^aBHa KapaicTepncTiiKa HanpeTKa y aBnjaTiign, Koja ce noicaaajia y obo noc.ieAite BpnjeMe, jecTe, Aa aBiijaTHHapn �88 pogledi okrenuti na jednu stranu gore uz mahalu —■ iščekivahu nešto. — Da li će biti svezan? - - čulo se nekako bo­ jažljivo i poluglasno pitanje. — Ja mislim svakako, da hoće, je r kažu ne smije mu se niko prikučiti. Sve, vele, baca, što m u u ruke dogje — odgovara drugi sa očitim saučešćem. — Vidio sam ja još odavno, da je on uzjahao Hncy pfiKJie cMnjemna, n ano cy moskas eyBBme onTUMnCTHiHa , npeTCKa3HBaa>a MHornx no3HaBa.iai;a na šejtanskog konja —' prim jećuje treći i nastaviaepoHayTBKe, Aa heMO 1815. y.na3iiTB y aepouAaH, dalje. — A nije ni čudo, dan noć pij, klatari se, a ynpaBa nera ce y H>era, Kao ime y.ia3HMO AaHac y nikakova posla, da se zabavi i da rastjera one crne svakakove misli, koje čovjeka spopadnu od pića, i . . . ayTOMo6n.T, u pehn KOHHjamy, KyAa Aa bo3 h . Ali ga u to prekinuše povici: „Eto ih!“ Sve se H B. uskomeša. Neko se uklanja, a neko opet traži m jesta, da bolje vidi. Pendžeri, vrata, tarabe sve je to kao tuljak od radoznalog ženskinja. I za tili časak zavlada Mustafa Kezman. na sve strane stiska i metež, strah i užas. Odozgor, niz mahalu, približavaše se mala h r­ pica ljudi. Bili su to: dva ostarija čovjeka, dvojica stražara i megju njima momče kao zlatna jabuka. Niz Oh, dogji nam, dogji, široko čelo spustio mu se pram bujne kose, a ispod Pramaljeće drago, Dogji nam, donesi njega sijevahu dva pokrvavljena oka. Dragocjeno blago. — Lice, prem da blijedo i podbuhlo, ipak odrazuje onu svoju prirogjenu ljepotu i privlačivost. P a skuŽarkim suncem svojim pocijene haljine, skladno razvijeni stas i sve — cijela Razgnaj mrak i tamu, njegova pojava odavaše ti na pryi pogled, da je taj Probudi nam narav cvijetak odrastao u bogatom i brižno njegovanom pe­ Davno uspavanu. rivoju. A zbilja tako i jest. Izgovoriti ime Fuad, bi­ jahu nekada puna usta. Ne bijaše toga u čitavoj ka­ Dogji, s gole grane sabi, komu ne imponiraše bogati mlagjahni i IjepušNakiti beharom, kasti Fuad. Ne bijaše te djevojke, kojoj se ne bi od Polja šarnim cv’jećem sreće i radosti grudi uzburkale, kad bi je on pro­ 1 zelenom travom. strijelio svojim nehajnim pogledom. Oh, dogji nam, dogji, Njegov otac rahm etli M uharemaga zapremaše naj­ Sve te željno čeka, prvo mjesto u cijelom gradu. Pored silnog bogatstva, Najželjnije duša uvijek ostade dobar i skroman — prava sirotinjska Ljubavnička meka! majka. Kad bi se kakav govor poveo o Fuadu, često bi bilo čuti onu: „Ne ide iver daleko od klade“, i zbilja nazrijevahu se u njemu neke očine vrline, koje pri­ vlači vahu svačije srce. Muharemaga, čovjek starih nazora, a još kako nije imao više djece osim Fuada, tako nije ni glave razbijao za njegovu budućnost, a još manje za kakovu duševnu naobrazbu. Ta eto ostaSličica iz sadašnjosti. viće mu svega, da može rahat živiti. Doduše, za ve­ Bilo je to jednog tmurnog podneva. Oblaci se liki hater svojih prijatelja, dade ga u osnovnu školu * nagomilali sa sviju strana, rekao bi sad će zaplakati koju Fuad s odlikom svrši, ali dalje — Bože sačuvaj, za nečim prošlim, izgubljenim. P a zb ija, tako i bi. I kad dobričina M uharemaga zaklopi zanavijek Do skora prokapa sitna kišica. No to ipak ništa ne oči, poče Fuad gospodariti ogromnim imetkom. sm eta bezbrižnom mladenačkom svijetu, a da se ne Majka dobra, ko majka, pa i ona prepustila iskupi na starom ašikskom mejdanu, kraj „Stare svom jedincu na volju, a on bez ikakve spreme, bez češme \ valjana uzgoja, ubrzo poče, da razasipa. Neki od Pa niko im to i ne zamjera, jer od vajkada su očinih mu prijatelja, pokušavahu, da ga spasu, da mu se tu ašiklije saotajale. Sila se tu zanosnih riječi izmi­ zakrče put do ponora, komu se on svakim danom sve jenilo, nebrojeno željkovanih pogleda stopilo i razpli- to više primicaše. Ali ko će to njemu dokazati? Zar nulo. Tako bijaše i ovoga petka, ali začudo sa svači­ su mu oni veći prijatelji od njegovih „vjernih'1 noćnih je g se lica odrazivaše neka turobna znatiželjnost. Svi jarana. 1 tako to trajaše iz dana u dan cijele dvije nocTajy rocnoAapn cBojBx anapaia n Ba3Ayxa, a& ohh noMHH.y CBec.HO jnpaB.’E.aTH aim a, h ho A»jy ce, Kao AocaA, boahtii Man>e Bnrae oa n>rrx u oa EeTpoBa h oa ocTa.!inx 3eMa.’BCKHX n BaH3eMa.:i>cKiix npit.iHKa. O hh uaK uoHHH»y H3BOAHTH ii CBojo Kanpngc, n aHeKAOTe o JlaTaMy n JIeraHey Hiiey caMO Bp.no aaHnM.^HBe . Hero ii noyHHe, y tom nor.ieAy. Premaljeću. p S 11 IlUUlLl Pokraj Drine. �godine. Napokon alkohol je učinio svoje. Desetak dana nije se znalo za njega. Sirota majka koliko je prepatila, koliko je suza prolila, to samo ona znade. Jedno jutro, u samu zoru, istom što je zaklopila svoje isplakane oči, začuje kroz san neku neobičnu lupu i galamu. Drščući od nekog nepoznatog straha, skoči i otvori vrata. Ma da je bio još polumrak, maj­ čino srce odmah prepozna svoga miloga jedinca. Ne mogavši odoljeti silnoj roditeljskoj ljubavi, bolnim va­ pajem i raširenih, ruku poleti prema njemu, da ga privije na majčine grudi. A on, uz divlji krik, po­ tegnu go handžar i nasrnu na rogjenu majku. I zbilja, bio bi i izvršio taj grozni zločin, da u pravo vrijeme ne dohrliše i obujmiše ga s legja dvije snažne mišice. Bio je to njihov stari sluga Latif, koji, po svom obi­ čaju, ustajaše uvijek rano. Za tili časak iskupi se i ostala služinčad. Sluškinje unesu onesvješćenu hanumu u sobu, a sluge, uvidivši, da Fuad nije pri čistoj svijesti, svežu ga i zatvore u drugu sobu. Do malo bila je puna kuca rodbine i komšija, a zatim došao je liječnik. Pošto ga je teškom mukom pregledao, prepiše neke lije.kov§ i reče, da će se opet iza podne navratiti. Kad ga po drugi put pregleda, naredi, da se ima čim prije otpremiti u^ Sarajevo u — ludnicu. I po liječnikovu nalogu vidimo, kako Fuad obo­ rene glave nekako nenaravno koraca megju svojom pratnjom na željezničku" stanicu. Gledaoci su sažalnim užasom pratili čudne sva­ tove mrkih lica, ozbiljnih pogleda. Dva tri Fuadova „najvjernija1* prijatelja zakloniše se i iza ugla jedne kuće dobaciše mu — u znak sretna puta — po je­ dan cinički podsmjeh i, kao da se nije ništa ni dogodilo, krenuše vesela lica za svojim običnim po­ slom — u klatarenje. Sa prozora i iza vrata čuo se samo tihi šapat i po koji bolni uzdah. A kad je ta sjetna družina na­ išla ispred Osmanagine kuće, prolijegnu se unutra bolni vrisak, štropot, pa onda pridušeni plač i bolno jecanje... Na licima Fuadovih pratioca pojavi se u taj čas neka zabrinutost, pomiješana sa saučešćem, a on kao da ga se ništa i ne tiče, mehanički podiže malo gla­ vu i bacivši na prozor neki čudnovati, tajinstveni po­ gled koracaše dalje. Kad je do mala objavio vlak svojim tugaljivim zviždukom odlazak, prolijegnu se u Osmanaginoj kući još bolniji vrisak, a zatim žurba, žamor — — Nije bilo teško odgonetnuti šta znače ti neo­ bični glasovi, čitava kasaba znala je, da su se Fuad i Osmanagina jedinica, Rabija još odavna zagledali i da će se uzeti. Trebalo je samo, da se. Fuad progje pića i klatarenja, a angjeo sreće već mu se smiješio lebdeći u blizini viš njegove glave. Ali nesreća bila je b r ž a ------- — Jadnica Rabija dosta je prepatila, otkako se Fuad propio. S iedne strane bio je strogi otac, koji ne dadijaše’ ni pomenuti o tum, s druge opet briga za sa­ moga Fuada, da mu se štogod ne dogodi u tom ne­ sretnom piću. I tako taj dražesni pupoljak, koji tek što bijaše otvorio svoje milovidne grudi blagom pro­ ljetnom sunašcu, poče da vehne od teške tuge. Pa ipak sve je hrabro podnosila uzdajući se u Božiju milost, ali ovaj oštri, nenadani udarac potrese je ci­ jelim bićem i — ne može mu odoljeti — — — — Sve molbe, pa brižna_ majčina njega, liječnici i lije­ kovi, travaruše i zapisi ostade uzaman. Ona je samo nijemo ležala upirući svoje sumorne poglede u nešto — nevidljivo. Kad se spusti tija nojca i kad se sve uljulja u slatki san, iskrade se samo iz Rabijine sobe pokoji bolni uzdah i stopivši se s onim tugaljivim žuborom kršne Drine nestane ga negdje tamo daleko — d alek o ------- — — (Svršiće se). Xnrnjena. Aa je đo.iecniiicy impan can. Hancra Tew:e 3a 60JiecHHKa, nego pyze, 6ecane nofiit... a HnuiTa Teace 3a okojinHy n CBojTy, Hero 6o.i:ecHHK, Kojn ce y CHy npeBphe n Tp3a, na ti Koju y cny 6ynga, H3 nocTe.’be cicme n t . A- Mupan can OKpujeuu a 3Apaeoea, a 6ojiecnUKy je npaea fijiasopam. C Tora Baa>a napoinTo na3HTH, Aa 6o.lecnHic Mirpao cnaBO. Tora pa^n heno Bek sapaHa r.ieaaTH, ,aa ncnpe/t, ćojiecmiKa ckjiohhmo cbo, iuto 6n ra y3HeMHpn^o n pa3^;pa»cHjo, na My n can pa3(jii.io (npnname, virra&e, npcmipa&e, nrpe n t . a-)- A npnje nero nrro ke ce cmilphth, npoBjeTpukeuo aiy co6y n nonpaBHTii nocTe.7>y, aico je y jiepe/iy, na oHAa CBe yqnHHTti, a * 6o-iecHnic Ha Bpnje&ie 3acnn, fla ra n noćenje iuioiTa He npo6yAu. CBnjeky kesio 3aicaoHHTn, ysijepeHy TonjioTy oflpHcaBaTH, h Haponmo na3HTH, aa BpaTa ne mapiine, p& nccTO He 3ajiaje, Aa Hewa y č.inannn jiyne n acaropa, pa Jiy Myxe ne flocahyjy n t . p. — A ko MnpHo npoenaBa Manap 1 caxaT, Bek je onnTa aočht . ,,3flpaejbe Mo'/ice -ih JKeua u Aynce aoj' iith? — Harne mene pijzo poie. JLrtn hm je acio AjereTa, n.tn paqyHajy, fla aa BpnjeMO A°ieH>a neke 3aTpyAHHTti. Orapnje cy .ieKapii3aKpaknBa.in MaTepana Aa Ay*e Aojc,Hero iuto je no npnpoAn noTpeĆHo, a to kc pekn:#ok pujemc ne poovje Tipee 3y6e, a^n cy y HOBnje Bpnjeure npoHanuin, pa. cy Ajega, noja ce pywe A.oje, jaua n HacipcAHnja — ne cauo y AjeTHH»CTBy, Hero n y KacmijeM acnBOTy... na ca/i h orni caBjeTyjy, Aa »ceHe mio Ay®e A°je- — Ba.'&Aa je n Ham HapoA to Ha3npao, jep y njecMii Aaje MHonm CBojnM jyHau,uMa .,o6n-iaTe“ MaTepe, hjih naK n Bn-ie, icoje cy nx AYro Acjnae. A Aa »cena mohcc Ayro AojnTH, noKa3yjy npnMjepn 113 Hamera HapOAa, rAje n AaHac o6uhho �90 HMci c.iy4ajeBa, Aa ce Atijgre U3 uiKO.ie npaha, nd „jom MajKe cace Tpawcii . y H ra jra jn ce tom cnocooHouiby CBojoM scene Beh c.iyace Aa mTo 3apa,a;e. T amo h . np. nMa aceiiil, Koje H3Aoje ^ea ^jemema ysacmom{e. ^ o je n H3Aoje h . np. CBoje condBeHO A^jeTe 3a 10—20 Mjecena, na ce TeK ohah HajMe 3a ^ojiiJbe ApyroM, Tyl)eM AjeTeTy, h Aoje r a 'HCTO toahko . — Jb en ap n Be.ie, Aa je ycnjex ca TaKHM A°in.T>aMa hcth Kao n o6hbhhm. ,.3 flpaejbe oa Hu.bii .n i y,{ je.io nHTH. — Ko,a,Hacce necTo npeTpeea n.JTaH>e, je ah 6oA>e Aa MOBjeK y3 je jo oAMax h toaiiko boa© nonnje, koahko My je noTpe6ao, haii Aa Hajnpnje6e3 Bo^e jeae, na TeK noćenje p,a nnje? — Hcmuna je u y oeoj npujiumi no cpefluuu. 3 e epujejne oćpotca Ao6po je nonnTii 2 — 2 */• AeHuj a boac. T o n3a3nBa jane .iyqeH>e aceAyAa4H0r coKa, a im ie ii 6o.&e Bape&e — HaponuTO n p a cyxoj xpanii. H cto to ^ejcTBO iniajy n iiop6e. Ko sa epujeMe je^ia ueRe hu Kanu fla OKycu, maj Man>e no­ jeve, jep tu Me c.ia6n aneTHT. A.in ncTO TaKO ?pujeuiu u onaj, koju ys jejio mhopo nuje. CyBHmHa boa* pa36^iaacn ace.iyAaHHii cok toauko, Aa c.ia6nje Bapn, a iiikoah h xAaAHofcoM CBojoM (n3a 3HBa 6yp.T>njan>e, Tp6o6oA>y, npo.iHB n noc.iuje MacHHx jeAa. rpieBe) — HaponnTo nazjio K o mhopp y j jeno nnje ce eoju, Te n nperojn. TeK caxax-^Ba noćenje o6poKa CMnje MOBjeK Bnrae Bo^e hohhth, a Ta^a My to h „npnja . Cnepe My AaKine Ha hhhcc oko iiito je nojco, h 6pnce r a ciiapn. U ^« ..oflpaejhe „C H ke 3A paB n je.“ — H mh Hamnx KpajeBa, r^je accne MiicAe, Aa he mm HOBopoljeHMe 6iith 3ApaBnje, ano za noieuifie OKynajy y xjia^noj, ynpaeo cmpjenoj eoflu — a to je norpeoiHO n 3a AjeTiirae 3ApaB.i>e uiTeTHo. ,Z1,ok je y MijnHHoj yTpo6n, AnjeTe je y pnHa Tnje.ia — poAH, AaK-ie 37 °. Ujea. oko tohaoth — na MaTe* ce kba ne CMuje nazjio u nenocpeflno flofiu y npujime , r^je je jraoro x.iaAHnje. 3 a to ce HOBopoljeHBaa, Ton.ien oa 3iiMeHapo4HTonyBajyjy. A k o 6ii , AaK.ie, HOBopel>eHHe OAMax none.in y xAaAHoj eoah KynaTii, Aa to 6ohc »onBpcHe*, na 6yAe 3Apaenje, Mor.io 6 a o6o.i>eTii, na n nponacTH. raHKe, AOAyme, oKynajy ha ii .leAeHoj BOAn, a.ni koahko h>hxobc K ako Ajene AnjeTe hhko oa mhm He panyHa boah Tora nponaAne. ce Kojim Mex.ieMOM II,ii- ce poA« y cHnjery, h .ih o TOMe, „ „O4pa0ji,e u noj uji T em n m .nijeKOM Man»e Oo.iecno JijecTO THje.ia? — Hara cBnjoT 3a Ma3en>e Me.ieMtl o 6iimho ii npcmoM h ApycHX ABjeKOBa n o noBpmuHH TnjeAa ne Tpa^cn HaponiiTe 3roAe, Hero umi Koju MavKc, ftJianoM, a mo nuje flo 6po — hii 3a caMora 6o.ieciiHKa. caejeTyjy, Aa ce y ce oa thm npn.iHKaMa ApseTa Kao BCKa BpcTa (k so o.ioBica), npaHBpcTH (h to to Bprau 3a OHora, C Tora jbCKapn p «ah ob8Ko. apuiko Ao6po!) ium hii mah Ha CaAtvte naAiniHne jeAaH Kpaj Te ApmKe ( kba Bchn, KaA msh^b ) 3aMomyjiaK uueme (HeynoTpe6.T»eHe) same (n3 anoTene), h.ih KaKBe CKopo iraanpaHe Kpmme, na ce 3axBaTa, h ohab thm 3aMOTyA>KOM .injen n no TiijeAy pa 3Ma3yje (ja-ie h.ih c.ia6nje — npeMa noTpe6n). IIocAHje ynoTpede 6ann ce n 3aMOTy.ijtaK APuiKA y BaTpy Aa caropn, na ce oneT rpaAe, KaA hx ycTpe6aMO. ii (t Narodne umotvorine. Čelebiju Osmo i viln. Osmo spava u zelenoj travi, Pokrio se čevrmom po glavi. Njem’ dohode do tri b ’jele vile. Jedna veli: „Lijep ti je Osmo“ ! Druga veli: „Da ga probudim o41. Treća veli: „Da ga upitamo: Čijega je soja i plemena44? Oni misle, da Osmo ne čuje, Al’ to Osmo i čuje i gleda. Hitio se rukom preko sebe, I ufati najstariju vilu, I skide joj od zlata oglavlje. Odvede je svom bijelu dvoru, 1 vjenča je sebi za Ijubovcu. Za njim bila devet godin’ dana. Lijep porod s njome izrodio: Dvije šćeri i četiri sina. Kad su sinci za suneta bili, Kad ih stao babo sunetiti, Molila se prebijela vila, Molila se Osmi Čelebiji: „A Boga ti, Osmo Čelebija, 1 tako ti od srca evlada! Daj ti meni od zlata oglavlje, Da se tri put u kolu okrenem, Na veselju i mome i tvome44. Govori joj Čebelija Osmo: „Kako ću ti dati ja oglavlje? Čim ti dadem od zlata oglavlje Odletićeš nebu pod oblake44. Njemu veli prebijela vila: „Neću Osmo, vjeru ti zadajem44. Misli Osmo, da j’ istina prava, Što mu reče prebijela vila. Prevari se Osmo Čebelija, Prevari se, ujede ga guja, Pa joj dade od zlata oglavlje. Kad se vila dočepa oglavlja, Tri put mu se u kolu okrenu. Savi skute, ode pod oblake, Zapljeska se, ode pod nebesa, O sta Osmo za njom gledajući. Zabilježio: Fehint Muhamedov: �Kol’ko zveče dvori javorovi. Kol’ko zveče dvori javorovi, Kol’ko zveče, još se više tresu. U njim kažu devet jetrvica, I deseta skoro dovedena. Sve su redom na vodicu išle, Dogje reda skoro dovedenoj. " Uze sude, pa ode na vodu. Svekar veli: Što to snahe ne bi? A svekrva: [ ne bilo nam je! A zaove: Da je otjeramo! Djever Bego snahu odgovara: „Ružni puti, a daleko voda. Teški sudi, a nejake ruke". Istom oni u riječi b’jehu, A na vrata skoro dovedena. Uze metlu, stade mesti dvore, Pa metući pjesmicu ispjevala: „Svekar babo, otišo na Ćabu. Ćabi oš’o, a ne vidio je! A svekrva puno živa bila, Od nedjelje do ponedjeljnika! Zaove se na blizu udale: Preko mora hiljade konaka! Djever Bego, on se oženio, Svojom prijom, mojom milom sekom, I viša je i ljepša od mene“. Pribilježio: Alija Medinić. Bijeljina. * Listak. Iz islamskog svijeta. Isla m sk o s v e u č iliš te u Indiji. U sjevero­ zapadnom dijelu Prednje Indije, u diviziji Mirat, na­ lazi s e , distrikt Aligarh s glavnim gradom istoga imena.1) Taj grad ima po popisu od 1901. svega nešto više od 70.000 stanovnika, a Muslimana 28.000. Kako se vidi po ovome, od Aligarha ima mnogo ve­ ćih i znamenitijih gradova u dalekoj Indiji, u kojoj su razni islamski vladari toliko stoljeća vladalj i ostavili silu veličanstvenih zgrada i sjajnih tragova kulture. Spomenimo samo Tadž Mehal, za koji jedan njemački putopisac veli, da ga ni nehotična Himalaja, ni silne piramide nijesu toliko zanijele, koliko ovaj divni spomenik islamske Indije. Ali se od svih gradova velike Indije, u kojoj sada živi preko 60,000.000 Muslimana (H. Wagner u „Lehrbuch der Geographie" I. sv. str. 775.), jedini Aligarh može podičiti modernim islamskim sveučilištem. >) Britska se Indija politički dijeli u provincije, a provincije u divizije i distrikte. Takav jedan distrikt je i Aligarh, a tako se zove i glavni grad toga distrikta. Temelj je udario ovoriie zavodu poznati indijski islamski pisac i reformator Sejjid Ahmed han. Vrativši se sa svoga putovanja po Evropi u do­ movinu, nastojao je na svaki način, da svoju braću Muslimane što više podigne u prosvjetnom pogledu. U tu svrhu je osnovao Anglo-Oriental College (en­ gleski, od prilike: englesko-istočni viši učevni zavod), koji je u maju 1875. svečano otvoren. Temeljni kamen današnjoj zgradi ovoga zavoda je položio tadanji indijski podkralj lord Lytton u januaru 1877. Dok je Ahmed han bio na životu (umro je 1898), sam je vodio glavnu brigu oko zavoda, osobito što se tiče financija. Pri tome je često nailazio na ne­ prilike, ali ga sreća namjerila, na Th. Bečka, koji je kao rektor (upravitelj) upravljao zavodom od 1883 — 1899. i savlagjavajući sve poteškoće silno ga unapri­ jedio. Njegov su rad dostojno nastavili njegovi našIjednici Th. Morison ( \ 899.—1905.) i W. A. J. Archbold, koji i sada upravlja zavodom. Kad je Ahmed han osnovao ovo učilište, nije imao namjeru, da time osnuje sveučilište, nego tek srednji učevni zavod u evropskom duhu, ali se zavod brzo razvi u sveučilište po uzoru engleskih sličnih zavoda. College (engl., čitaj: koledž) naime nije sve­ učilište, kakova su sad. u Njemačkoj i Austriji, nego se tim imenom zovu dijelovi sveučilišta u Engleskoj i Sjevernoj Americi, dok bi francuski college (čita se: kolež) odgovarao našoj gimnaziji. Godine 1891. brojio je ovaj islamski college 310 slušatelja, a 10 god. iza toga je taj broj skočio na 560, a sada prelazi i 800. Ovi se predmeti predaju: engleski, arapski, perzijski i sanskrit, zatim povjest, matematske znanosti i t. d. Osim 8 profesora, koji su iz Evrope dobavljeni, predaje ovdje i više domaćih sinova, koji su postigli akademski stepen. Prije nekoliko je imenovan za profesora arapskog jezika dr. J. Horovitz. Uprava college-a je povjerena posebnoj komisiji, koja se od Muslimana sastoji, a nije ovisna o en­ gleskoj vladi, koja ovaj zavod u mnogom podupire i štiti. Na koncu ćemo spomenuti, da je spomenuti Morison izdao posebnu knjigu (pod naslovom „The history of the Muhammadan Anglo-Oriental College Aligarh from its foundation to the year 1903 together with the Annual Report for the year 1902 —1903 and Appendices"), u kojoj je iznio povjest zavoda od osnutka pa do god. 1903. i dodao godišnji izvještaj za školsku god. 1902./3.2). F. N. aj Podaci za ovaj članak su Islama" („Enzyklopaedie des Islam"). uzeti iz „Enciklopedije �92 Književne i kulturne bilješke. Z a p is n ic i s je d n ic a is la m , p r o s v je tn e a n ­ k e te . — Dobili sm o. knjigu sa ovim naslovom, koju je uredio član ove ankele, Dr. Ham d ija Karamehmedović, a izdao vakufsko mearifski .saborski odbor. Ovi zapisnici su sastavljeni iz stenografskih bi­ lježaka, pa su prem a tom e vjerna slika rada ankete za reorganizaciju našega školstva, koja je nedavno održala svoje sjednice u Sarajevu i pretresala ovo važno pitanje našega narodnog života. Cijena je knjizi 5 ) hel. a može se dobiti u knji žari Brace Bašagića u Sarajevu. B eh a r. Nekoliko mjeseci iza prvoga broja, izišao je drugi broj ovoga lista, u kojemu redakcija oprav­ dava to neizlaženje i obećaju, da će ubuduće list iz­ laziti uredno. Sadržaj ovoga lista je dosta dobar, ali je, poslije pauze od nekoliko mjeseci, mogao biti mnogo bolji i mnogo više nam obećavati u svojoj budućnosti. Ovako pak nam je pruženo veoma malo nade, da će »Behar« postati onakav kakvim ga je njegov urednik pri ponovnom pokretanju za­ mišljao, pa stoga nam se i poragja opravdano pitanje: čemu će nam i »Behar«, kad već imademo »pojret«? A ovo pitanje je tim opravdanije kad se zna, da ma­ terijalne okolnosti toga lista ne m ogu m u pružiti onih povoljština, koje imade »Gajret«, pa da bi se mogao u narodu raširiti i popularisati. Uostalom, nama će veoma drago biti, ako se i »Behar« bude čitao, jer našem narodu može samo ko­ ristiti. H obh 5KHBOT. Taico ce 3 0 B6 a in ic r, Koja je H a m n je H.eH n p o c B je h H B a H > y Hapo^a, a noja H 3J ia 3i i y UpajeAopy noA ypeAHiuuTBOM GreBe CrojaH onaka epa. yaBT6.7ba. J I bct Ji3^a3a y MjeceamiM CBeetcajia oa jeAaor TaGaaa, na, u aico aohocb .rajena a 3a HapoA noynHa mTiiBa, OH ke, Taico MajieH a pajeAaK, Bpjio aa.’io nocjyacaTB CBpca Kojoj je HaMajea.eH. IljajeHa je jmcTy K 2'40 Ha roAHHy. Zabava. »Turska čitaonica« i pododbor „Gajreta" u Gračanici priregjuje na 3. aprila o. g. zabavu u korist čitaonice i „Gajreta". Program zabave je: 1.) „Pozdravni govor", govori Ibrahim Futundžić, 2.) „Složimo se“ ! od Ibrahima Edhema Džafčiča, deklainuje g. Rifat Mehinagić i 3.) „Hifzibeg", dramski spjev u 5 činova od Ekrema, izvode diletanti. Dobrovoljni prilozi sa strane- šalju se na g. H, Medu Sumana, koji će biti oglašeni u novinama. Preporučujemo toplo ovu humanu zabavu naše braće Gračanlija! Firđusov mearifski fond. (Nastavak). * „Temelj kuću drži" M ujaga Muftić iz Gračanice sakupio je za ovaj fond 22 K 80 liel. Priloge dadoše: po 5 K: M. Muf- ić, Arif ef. M ehinagić i Ahmedaga H. Alijagić; M ula Osman Fazlić 2 K; po 1 K: M ehaga Bajić i Mula Osman Fazlić; po 50 hel: Sulejman Spahić, Omer Suljić i Osman Lepirović; Hamdo Prohić 40 hel; po 30 hel: Agan Šarić i Alijo Beganović; po 20 hel: H afiz Seid Omerbegović, Teufik Džemalović, Sulejman Žunić i Mustafa- Prohić. Šaćir Šehović iz V arcar Vakufa sakupio je za „Firđusov mearifski fond" 21 K 0 hel. Priloge darovaše: Sulejman Pivalić 4 K; po 2 K: M ustafa Zekan i Zajko Hadžić; po 1 K 20 hel: Ramiz Deronjić; po 1 K: Mehmed Pivalić, Bešir Hrvačić, Abdullah Bu­ rek, Ćamil Hodžić, Hasan Šabić, M ustafa Čunjalo i Redžo Šabić; po 60 hel: Omer Šabić i Derviš Durek; po 50 hel: Salko Mešić; po 40 hel: Alija Begtašević, Sulejman Zekan, Mehmed Dreco, Hanče Pračalić • i Mustafa Pivalić; po 20 hel: Muharem Arnaut, Zlate Zekan, Alija Pivalić, Derviš Dreco, Ramiz Dreco, Sulejman Pračalić, M urat Pračalić, Huso Redžić, O s­ man Čunjalo, te 20 hel. Šaćir Zekan. Nazif ef Topić, pisar kod vakufskog povjeren­ stva u Cazinu sakupio je za Firđusov mearifski fond 52 K 65 hel. Priloge darovaše: Alaga Muhamedagić, vak. predsj. u Cazinu 2 K; po 1 K: Husein ef. Silić, imam u Gnjilovcu, Ibrahim. ef. Topić imam, KladušaTrnova, Ahmed Šabić imam K laduša-Polje, Omer Džaferović imam, Kladuša-Grahovo, Bajram Abdić imam, Podzvizd, Sulejman ef. Sabljak imam, Podzvizd, Suleiman ef. Dizdarević imam, Todorovo, Jusuf Džehverović imam, Todorovo-G olubovići, Alija Ljubijankić imam, Ljubijankići, Husein Kličić imam, Ponjevići, Osm an M ujadžić imam, Todorovo-Slapunica Mehmed Hajdarić imam, K laduša-G rabarsko, Hasan Ćoralić, Alija Bešlagić imam, Kladuša-M arjanovac, Jašar Latić imam, K laduša-Slapunica, Džafer B ega­ nović imam, Peći-grad, M urat Talić imam, M iastrah, M ustafa Hadžić imam, Donja Vidovska, Omer Tabaković imam, Podzvizd, Sulejman ć a tić imam, PećiKadići, Selim Bašić imam, Tržac-Platnica, M urat Nadarović imam, Krivaja, Ibrahim Rekić imam, PećiBarsko, Mujo Ljubijankić imam Lidjani, Derviš Abdagić imam, G. Koprivna, Hasam Kapić, imam, G ornja Koprivna, H. Halil Beganović imam, Peći-Liskovac, Mustafa Silić imam, Prošići, Mumin Horozović imam, Brizova kosa, M ahmut ef. Pijanić, imam, Mutnik, Husein Ćoralić imam, Ćoralići, Alija Horozović imam, Peći-Ćaići, Mehmed Kapić imam, Majetići, Mehmed Sabljaković imam, Peći-Krakaća, Husein Memić imam, Pištelina, Husein Prošić imam, Horozovići, Hasan Sejfović imam, Donja Koprivica, Sulejman Bilkić imam, Sturlić, Ramo Šabanagić imam, Trstovac, H. Bešir Redžić imam, Stijena, H. Jusuf Redžepagić imam, Šabići, H. Mehmed Mujakić imam, Šumatac, Sulejman Rizvić imam, Sturlići, Mu­ stafa Hadžić imam, Glavovac, M ustafa Čižmić, imam, Polje, Muharem Ćoralić imam, Slatina, Mustafa �93 Orlić imam, Gor. Vidovska, H. Uzeir Džinić imam, Tržac, H. Mustafa Mujagić imam, Cazin, Hamid Hirk'ć džematbaša, Krivaja i Hasan Hodžić (Arnaut) trg. u Cazinu. Hasanaga Aganović iz Vlasenica sakupio je za Firdusov mearifski fond 5 K. Priloge daroveše: H. Aganović 2 K; po 1 K: Muhamed Buljugić, Halii Lagumdžija i Sejfo Šahbegović. Svima priiagačima čast, hvala i priznanje! (Nastaviće se.) Prilozi od kurbanskih kožica. (Nastavak). Kožice nadalje darovaše: Alaga Muhamedagić predsj. povjerenstva u Cazinu, po 1 komad: Suljo Ibrić, Hase ćoralid, Nazif Ćoralid, Zaim Begić, Husein Kapid i Nazif Topid. Kotarsko vakufsko-mearifsko povjerenstvo u Kladnju poslalo je ubranu svotu od kurb. kožica'od K 100 — Muharemaga Alikadić^iz Ostrožca /{kot. Konjic) poslao je od sakupljenih u Ostrožcu Iturb. kožica svotu K 28.30. Kožice darovaše: M. Alikadid, Husein Balic, Salih Biserovid i Ajkuna Kov„ačevid. Fatima Mahid, supruga Alage Mahida iz Ljubuškog darovala je jednu kožicu, koja je prodana za 4 K. Ibrahim i Husein Begić i Fehimbeg Zaimović iz Koraja, kot. Brčko, poklonili su po jednu kožicu u vrijednosti 4 K. Zulfaga Bajraktarević iz Seonice, kot Konjic, po­ slao je ubranu svotu od kurb. kožica sakupljenih u Seonici, K 30.— Kožice darovaše: Z.Bajraktarević (za se,svoju maj­ ku i ženu), Salihaga Varvarić, Agan Zataga, Muharem Zataga, Salih Zataga i Omer ef. Alikadid. Asimbeg Mutevelid učitelj i tajnik društva »Gajret« darovao je mjesto kurb. kožica u novcu K 10.— i Muhamedaga Magjarevid trg. K 4'10 od svoje kurb. kožice. Šalim ef. H. Avdagić posjednik iz Sarajeva darovab je 2 kožice (za se i svoga rahmetli oca) u vri­ jednosti od 6 K.— Salihaga Siručić Gajretov povjerenik .u Srebre­ nici poslao je ubranu svotu od megjutamošnjim mus­ limanima sakupljenih kurb. kožica »Gajretu« K 26. Kožice darovaše: H. Mahmutaga Siručić 3 kom.; po 1 komad: Galib ef. Hafizović, šeriatski sudac, Haki ef. Gjozić muderiz, H. Abdaga Nalid, Bedir ef. Ibrahimagić, Hasanaga Efendid, Salih ef. Šehomerović, Muhamed ef. Gušid, te mjesto kurb. kožica darovao je u novcu Abdurahman ef. Begid K 1. Kotarsko-vakufsko mearifsko povjerenstvo u Ko­ njicu položilo je »Gajretu? od sakupljenih kurb. ko­ žica u Konjicu, Umoljanima i Seonici svotu od 200 K 50 hel. Kožice darovaše: Mehaga Džumbhur, Idrisbeg H. Husejnović, Salihaga Prohid, H. Alibeg Begtaševid, Adembeg Repovac, Hašimbeg Badnjevid, Hafiz Abduselam ef. Džumhur, Mehmeđ-Ali Hadžić, Muhare­ maga Hrnjica, Smailbeg Agid, Mujaga Drače, Mahmut Salahovid, Ademaga H. Zukić, Hasnihanuma Alagić, H. Abdaga Hadžalić, Lutlibeg Begtaševid, DauLaga Kadić, Islambeg Agid, Šaćirbeg Liubović i Alaga Turak svi iz Konjica. Vrijednost ovih kožica iznosila 155 K 60 hel. Mehaga Drkid načelnik i predsjednik vakufs. džem. međžlisa u Umoljanima kot. Konjic sakupio je od kurb. kožica od seljaka u Umoljanima 26 K 30 h. Priloge u novcu darovaše: M. Drkid 6 K; po 3 K: Salih Bandid, Salih Fatić, Salih Vatrid, Arif Lučkin i Bego Džihan; po 2 K: Bajro Paralija i Hamid Bandid; po 1 K : 'Avdjja Kadrić, te Sulejman Trešnjo 50 hel. Nadalje je Ragibaga Alikadid trg. i posjednik iz Seonipe sakupio 18 K 40 hel. Priloge darovaše: R. Alikadič U LC Mujaga Bakalovid 3 K, Alija Bakalovid 2 K 40 h. Mustafa-Asim ef. Sarajlić, opć. bilježnik i Gajretov povjerenik u Stocu poslao je ubranu svotu od kurb. Itužiča K 15 40 h. Kožice darovaše: po 1 komad: Mahmud Behmen r. Muhamed ef., Muhamed Mehmcđbašid H. Mehmedagin, Mehmed ef. Salčid, II. Abđurahmanaga Pitid, Smail ef. Buzaljko i Hasan Hromić. Mjesto kurb. kožica darovaše u novcu: Ismet ef. ćurčić iz Sarajeva K 10'— Ibrahim ef. Hadžid šer. sudac u Prozoru K 4'85 h, MehmedAlija Terzimehid iz Maglaja K 3’— Bušaga Avdić trg. iz Plane (kod Gacka) K 3’—. Asimaga i Fejzaga H. Šabanović trg. iz Sarajeya darovali su 2 ’kurb. kožice, koje su unovčene za 14 K —. Mujaga i Abdaga Kaiamehič trg. iz Vareša po­ slali su sakupljenu svotu od kurb. kožica od K 25'—. Kožice darovaše: Braća Arapović, Vejsilaga Sišić, M. i A. Karamehid i Sabitaga Odobašid, sve u vrijednosti od K 25'—. Mehmed Mulalić vakuf, pisar r. Zvorniku poslao je ubranu svotu od kurb. kožica u iznosu od K 5'40. Kožice darovaše: po 1 komad: Hamdija Delibajrić, Mustafa Šabanović, Mehmed Pedid, N urija Tarabid, Nešan Tarabid. Ibrahimaga Hodžić povjerenik društva »Gajret« u Brezovom-Polju poslao je ubranu svotu od kurb. kožica sakupljenih u društvu sa Ibrahimom H. Egridem od tamošnjih muslimana u iznosu od K 34*—. Kožice darovaše: I. H. Egrić 4 komada, Hajrullah Husid 3 komada, Ibrahimaga Hodžić 2 komada; po 1 komad: Haso Selmanović, Abid Husić, Hasan Delalić, Sulejman Zahirovid i Murat Topčagid. Svega 14 komada prodanih za K 34'—. Mjesto kurbanskih kožica darovaše u novcu: Ibrahim S elim ag ićK 4'—, �94 po K 2'— : H. Mula Husein H. Ibrahimović i Redžo Sitarević; po K 1*— : Mehmeđ Fočak i Alaga Rahčić. Pododbor društva »Gajret« u Gacku poslao je ubranu svotu od kurb. kožica sakupljenih u Gacku u iznosu od K 14'40 h. Kožice darovaše: po 1 komad: Arif ef. Sarić, Šajtaga Kurtović, Bešir Hrustanović i Safet Pašić. H useinaga H. Repičić iz Bos. Šamca poslao je K 45‘— od kurb. kožica sakupljenih u Šamcu za naš »Gajret«. Kožice darovaše: H. H. Repičić 5 komada, M uharem beg Mahmutbegović 2 komada; po 1 kom.: Hasanbeg Izetbegović, Sulejmanaga Zukić, Hasanaga Vajzović, Ibrahim aga Repičić, Mehmedaga Repičić i Braća Čizmić, koje su unovčene za K 45‘—. S v i m a d a r o v a t e l j i m a neka je čast, hvala i priznanje! Davno potvrde i darovi. „Zrno po zrno pogača*1. Huseinbeg Bušatlija iz Bugojna poslao je K 9.43 ,,Gajretu“, koju je svotu sakupio u hotelu Vlašić megju nekoliko prijatelja. Dionisije S. Dulović prilikom posjete društvenih prostorija darovao je K 1.— „G ajretu“. Ahmed Lučarić iz Kule-Fazlagić (kod Gacka) po­ slao je K 16.80, koju je svotu sakupio, na predlog džematbaše Hamidage čam pare, na svadbi u Muratage ćim ića. Priloge darovaše: A. Lučarević K 2.23, Mujaga Džubur K 2 — ; po K 1.— : Murataga čim ić (mladoženja), Hamidaga Čampara, M ejrem hanum a Nukić, Ahmedaga Čampara, Rizvanaga Valođe, Salihaga Hidović, Salih ef. Dilberović, Osmanaga Skobalj, A vdaga Bašić te prije poslatih K 3.57 što ukupno iznosi K 16.80. * Mujaga Malkoč, povjerenik društva „Gajret", u Društvene vijesti. Jezeru (kod Jajca) poslao je K 26.— »Gajretu« koju je svotu sakupio Smajl ef. Hatibović m egju tam. »GajIVovi p o d o d b o r i d ru štva. — U prošlom broiu ret«-ovim prijateljima. smo izvijestili o obrazovanju društvenog pododbora Abdulah Berberović učitelj iz Gacka sakupio je u Stocu, a u današnjem smb d stanju objaviti, da su za »Gajret«, prilikom skupštine Gajretova pododbora, osnovana još dva nova pododbora i to u Tuzli i u svotu od K 9.20. Konjicu. Priloge darovaše po K 1.— : A. Berberović, ćaU upravu podobora u Tuzli ušla su ova lica: mil Šarić, Mehmed Duraković, Bećir Bijedić, Arif ef. Hafiz Osman ef. Vilović, gradonačelnik, kao pred­ Šarić i Dolić; po 50 hel: A rif Agić, Hasan Pašić, sjednik; Adem ef. Briše, učitelj trg. škole, kao prvi re­ i Osmanaga Zvizdić; po 30 hel.: Nezir Hrustanavić; vizor i potpredsjednik; Kadraga Kunosić, trg., kao po 20 hel: Hasan Hrustanavić, Hamid Zvizdić, Muhatajnik; Omer ef. lbrišimović, čin. vak. mearif. kotar, rem Tanović, Murat Agović, Selim Kamerić, Hamid povjerenstva, kao blagajnik i Zejnilaga M uharemagić Kurtović i Jusuf Habeš. trg., kao drugi revizor. Na svadbi Bešira Kurtovića u Gacku sakupio je U upravu pododbora konjičkog izabrani su: za Osman ef. Zametica muallim.K 6.— Priloge darovaše: predsjednika: H. Abduselam Džumhur, za podpredOsman ef. Zametica 70 hel., Hrusto Bijedić 50 hel., sjednika i I. revizora: Islambeg Agić, trg., za tajnika po 40 hel.: Sadik čam o, Mehmed Kurtović, Ramo Fehimbeg Begtašević, za blagajnika: Arif ef. Muftić Kurtović, Hamid Kurtović, i Ahmed Tanović; po 30 opć. bilježnik i za 11. revizora: Smailbeg Hadžihuseihel: Rašid Čustović, Osmanaga Zvizdić i ćam il K u r nović. tović; po 20 hel: Ahmed Muhović, Salih Zvizdić, Be­ Nove satrudbenike na kulturnom podizanju na­ šir Kurtović, Muharem Tanović, 'Arif Zvizdić, Adem šega naroda srdačno pozdravljamo Želeći im uspjeha Pašković, Šaćir Kurtović i Adem Kadunić. u blagotvornom radu. Alijja Sarić kći Arif ef. Sarić iz Gacka sakupila P o d o d b o r u T r e b iu ju . — Pri zaklučku lista je na sijelu m egju ženskinjama K 11’40. Priloge darovaše po K 1.— : Alijja Sarić, Naza smo dobili izvješće od povjerenika u Trebinju, da su i tamošnji članovi društva osnovali pododbor. — U Sarić, Zehra Pašić, Šerifa Pašić, Mullija Kurtović i pododbor su izabrana ova lica: Šućri beg Resulbe- Naza Kurtović; po 50 hel: Šeća Zvizdić, Zada Zviz­ gović, veleposjednik, za predsjednika; Ahmed ef. Ma- dić, Arifa Sarić i Almasa Sarić; po 40 hel: Ummija hinić^ muallim, za tajnika; Ahmed A. Tatarević, apo­ Sarić, Hanifa Sarić i Dževahira Zametica; po 30 hel: tekar i dosadašnji povjerenik društva, za blagajnika; Fatim a Tanović; po 20 hel: Emina Sarić, Hamida SaSmajo Hajdarhodžić za I. revizora i -potpredsjednika r'ć, P aša Sarić, Mukerema Sarić, Šida Kurtović, Sa­ fet i Dževahira Sarić; po 10 hel: Džemal Pašić, te 40 i Lutfija Šehović za II. revizora. Novom pododboru želimo uspjeha u radu i po­ hel. Bajro Grebović. Kotarskovakufsko-mearifsko povjerenstvo u B. zdravljamo rodoljubivu braću, koja se primiše blago­ Novom poslalo je K 24.70 »Gajretu«, koja je svota tvornog i korisnog rada za dobro naroda. sakupljena prilikom otvorenja novo tam. mektebi — ibtidaije. �95 Omer Salihamidžić iz Trebinja poslao je K 8.60, Živili svjesni sakupljadi, kao i prilagadi ovih koju je svotu sakupio Ešref ef. Rašidagić. humanih priloga i bili primjerom i ostaloj braći mu­ Regib ef. Hasanbegovid, povjerenik društva »Gaj- slimanima! ret« u Gradanici (kot. Gacko) sakupio je na svadbi Šehage Hasanbegovida iz Avtovca (kot. Gacko) K 5.70 Priloge darovaše po K 1 — : Mehmedbeg Ha­ sanbegovid, Ademaga Bijedid i Ademaga Pašid; po Dobrovoljnih priloga na zabavi Musi. zanati, 50 hel: Zediraga Pašid, Sulejman ef. Pašid, Mustajbeg udruženja ,.Itihad“ u Mostaru, priregjenoj 2. dan K ur­ Hasanbegovid, Ibrahimaga Hasanbegovid i Ćamil ef. ban bajrama u korist „Itihata" i „Gajreta'1. Po 10 K: Hasanbegovid. Isti je sakupio na svadbi Alije Gusta- H. Jusufaga Efica, Makso pl. Gjurkovicz, okružni pred vida u Velikoj Gradanici (kod Gacka) K K 3.50. stojnik, Ibraga Hakalo iz Mostara i Ademaga Mešić iz Priloge darovaše: po 20 hel.: Ragib ef. Hasan - Tešnja. Po 5 K: Ekselencija Strasser, General Daler . begid, Džafer Tanovid, Alija Custovid, Džaferaga Ta- Ihrahim beg Defterdarovid, kot. prestojnik i Alija Lilovid, Bediraga Talovid, Hasan ef. Ćarbo, Ramadan- hovid iz Mostara, Brada Mrdid iz Čapljine, i Šabandauš aga Ćarbo, Abdiaga Custovid, Mehmed ef. Hebib i Arnaut iz Mostara, 4 K. Po 3 K: Salko ProMurataga Džeka; po 10 hel: Ajnihanuma Ćustovid, hid trgovac iz Konjica i Ltnt. Krćman i Risto Banić Pašo Fadlagid, Derviš Bašić, Alijaga‘_Krvarac, Ibrahim iz Mostara. Po 2 K: Vurija Arnaut, Hasan ćemalović, aga Bašid, čelebihanuma Ćustovid, Hamidaga Dilid trgovac, Ibrahimaga ćekro, Muhamed Hadžid, MuhaMehmedaga Muratović, Halilaga Krvarac, Mehmedaga, meg eff. Butum, Husaga S. ćišić, Salih Efica, Ibraga Krvarac, Džaferbeg Krvarac, Nuhanaga Grebović, Za- Jahić, Ibrahim Silid, Ltnt. Šarić, Derviš Ćumurijo hiraga Bašid i Mehmed Bašid; Dževahirhanuma ć u - Uroš Jeladid, Kajtaz Sulejman H. Gjulbegov, Kapetan Husein, Velid Muhamed, Talid Sabit eff. ud., Gjikid stovid 7 helera i Mesa Krvarac 3 helera. Hadži Lufti ef. Hađžiahmetović iz Gor. Vakufa Ahmed ud. i Štamparija „Naroda" svi iz Mostara. Hajrposlao je K 8.03, koja je svota izvagjena iz kašica, aga Šerefanid 1'50 K. Muhamed S. Tikvina 1'40 K. koje se nalaze u tamošnjoj „Turskoj kiraethani" broj Po i\K : Salih Mahinić, Avdo Balid trg., Hasan čele259 K 2.38, kod Brade ćalkida broj 257 K 5,41, te bid trg., Muhamed ef. Konjhodžid por. ofic., Tikvina Avdaga, Hasanaga Ćehić, Muhamed Topuzović, Alikod Muharema Mušica broj 258 24 hel. Mehmed Saldid iz Stoca poslao je K 7.(50 »Gaj- majstor Kurtović, Muhamed Tikvina, Mehmed Draće, retu« od koje svote je isti sakupio prilikom kurban- Jusuf Šehić, Branko Kašikovid, Tahir Dautović,Mujaga Tori oj Po 50 h: Salih Ćišid Šehagin, V. Štiglid. Svega bajrama pred tam. džamijom K 5.40. Za tim su darovali: M. Saldid (mjesto bajramskih kruna: 131.90 K, od toga V* „Gajretu" iznosi K 65.95 Svima prilagadima hvala a isto tako hvala i destitkih prijateljima) K 1.—, Osman Zelo 80 helera svima posjetiocima ove humanitarne zabave! i Ibro Vanje 40 helera. O d b o r ,,I t i h a d a“. Mehmed Bajrić-Mehidević, obućarski majstor u Ljubuškom, poslao je K 8.18 „Gajretu14, koju je svotu sakupio prigodom općinskih izbora. Priloge darovaše po K 1.—: Sadik ef Sadikovid i Zaim Šukalid po 50 O nei nosKap y U apnrpaA y. IIpeA A0ceTaK Aa^a hel.: Hasanaga Gujić (Hasanov) i Mehmed Bajrić-Mehićević; po 40 hel: Jovo Radoidid, Idrizaga Lalić, ce je y uapnrpaACKOM npe,irpal)y KyeKympiKy, ihto jichch Dušan Ružid i Hasan ef. Sadikovid; po 30 hel: Memiš- Ha aHaAOJiCKoj o 6 a^ a Eoc<J)opa, nojaBHO noacap, Te je tom aga Mahid Alagin, Ibraga Muminagid, Vladimir Buk­ npn.5HKOM Hsropnjio oko 200 Kyha. EKcneAHn;Hja y JeMeny. B pxobhh 3anoBjeAHHK vić i Aleksa Jelid; po 20 hel: Zaim Alendar, Vladi­ mir Ratković, Ibrahim Gujid, Lazar ćubrilo, Salihaga eKcneAumije y JeM6Hy nomao je ca npH.iHHHo MHoroDizdarevid, Šućraga Osmid, Ivo Ludid, Halidaga La­ SpojHOM bo] hom ciijiom ofl, XoAenAe npeMa MexaHH, r^je lić, Avdo Bedirovid, Sabit Bećirović i Ljubo Gnjato ke ranka Bajb&a. 3a 6 Aana. V tbpahbihh MexaHy nokn ke Bojcna npOTH rpaAy CaHan. te Kasim Mahid 10 hel. P a i n a i>aJiKany. — y n o c jte A a e BpnjeMe niiTaBa Mjesto destitke Ali ef. Ormanu kancel. iz Ljubuškog, prilikom njegove ženidbe, darovao je Hafiz CBjercKa niTaMna nnine o paTy Ha Ba.iKaHy, Koja ke AOHnjeTH HacTynajyke npo.T»eke. OBaj paT 6 a araao y Rašid ef. Mesihović, trg. u Vitini K 1.— »Gajretu«. Ruhija Hađžosmanović iz Jajca poslao je K 5.40 KopacT no3HaTe repnaHcne Haje3Ae »D rang nach Osten«, Gajretu, koju je svotu sakupio prilikom glavne skup­ a Ha uiT6Ty Typci«e papeBHHe h o hiix 6ajiKaHCKHK AP®aBHua, Koje H0 6ii XTje^e nosiaraTn repMaHCKy aKu;njy. štine društva »Darul-hajr« u Jajcu. Mila Abramović uditeljica u Cazinu, poslala je O hhm dajncan. AP^KaBnpaMa, Koje [6a Ty aKgajy noTnoCTaBj&eHe cy y aaraeA Herce mpbhhc, K 22.— »Gajretu«, koju je svotu sakupila prilikom Maravie, zabave tam. muslimanske kiraethane priregjivane na ca Kojana cy ce liene oa h>ux ( icao Ifp n a T opa a H y r a p c i c a ) 3 u a OBOjsa^ie. *ApHayTiiMa 11. februara, t. g. Iskaz. Ma.in r.iacniiK. �96 je TaKoljQ .p očehaHa HeKa ayTOHOMiija, Koja 611 Ha npojbehe noAHivin onkn yeTaHaK y AđtfaHejH. U č e n i k : Kada ko ima nekog rogjaka, koji je otišao ne­ kuda u svijet. EmviecKa p arn a <|uoTii. Upeiua hobom npopaiyHy emviecKor a^Miipa-iaTa carpa^n ke ce oBe roAune 3Ha Tan 6poj paTHiix ćpoAOBa. JS,o 31. o. m. 6nke irarpaljeHo:' 1 aP®Abot, 1. OKvionaana, 5 icpcTauia c TonoBHMa h i 6e3 TonoBa, 28 Topne^o pa3opaqa u 3 noABO^ne Aaije Ha 1. aopnaa CTajake y rpaAH>u 10 ApeAHOTa,3 okjioiiH.aqe, 7 KpcTama c TonoBHMa n 3 6e3 TonoBa, 32 Top'neA0'pa3apaqa ii 12 iioaboahhx 6poAOBa. Oa obiix ke KpajeM 4)0HaHHujcKe roA. 191. ,./l2. 6iith AoroTOBAbeHo: 6 AP^AHOTa, 2 oK.ionftane, 4 KpcTaiua c TonoBima h 2 6e3 TonoBa, 29 TopneAO-pa3apaqa h 6 hoaboahhk 6po AOBa. O ciim Tora carpaAiike ce hckoaiiko 6poAOBa 3a koJLOHnje. Jlnjenu 3Hagn Mnpa! IjliinoBCiiii cnosieHHK. KoHrpee aiuepnqKiix CaBe3hhx ^ pm aB a OAo6pno je cbot/ oa -2 MiiJiwjyHa An*iaPa ( oko 10 mhj. KpyHa), kojom 6u ce noAiirao cnoMe-HBK JlHHKeHy, oc.io6oAHopy po6oBy. Ilojaqan>e pych*e <|).ioie. 3anoBjeAHHK pycne^ioTe C tphaaob, npeA.ioiKHo je noja’iaH.e pycKe (J'.ioie. Kao pa3Aor 0B0My npeA*!iory Ctpha*iob je Hapeo AP:icaa>e AycTpo-yrapCKe MoHapxiije, y Kojeiay bhah B3a3riBaH>e PycHje. Bojna KOJiucnja y EBpony. » Je su T a3era« jaB.ta, Neki seljak upita nekog kadiju, da Ii treba ženu po­ slušati. — Ne treba! — odgovori mu kadija. Ama, žena mi je rekla, da ti ponesem lonac masla — reče seljak. — Tako pametnu ženu treba uvijek poslušati — odgo­ vori kadija. Aa je BJiaAa noc.iaaa y HeKe eBponcKe AP^caBe caceĆHy BojHy KOMficnjy, Kojoj je CTaB.’teHo y AyJKHocT, Aa npoyqn hcko BojHe ypeA6e, ocoćiito toiihiiuitbo n MopHapngv. Koaincaja je OTayTOBa.w y <J>paHuycKy, oAan^e ke y EHrviecKy n HjexaqKy. O chm Tora hcth •iiict n38jemTaBa, Aa je BAaAa pnjeimiAa HaSaeiiTU ABa »ApnAnayTa« aa nojanaae TypĆKe 4>AOTe, Te je cnOMe- HyTa KOMHCHja OBAamTeHa, Aa y eBponcKHM AP®aBaMa noBeAe nperoBope 3a Ha6aBy thx 6poAOBa. Hesinpn y MeKCHicy. O a hcko.ihko AaHa 11360.10 cy y AP*aBH MeKCiiKy HeMiipu, Koju Mory Beona .tbko AOBecTH Ao rpa^ancKor paTa. y3poK obhm HeMnpmia jicjkii y CKopamauM ii36opHMa npeAcjeAHiiKa peny6;mKe, jep cy caAamfteM npeAcjeAHHKy IIop4)HpHjy ,ZlHa3y H36ppjaHH AaHn. 36or Tora cy ce CTpaHne Aa-ie y 3KiiBy aniT an0jy h cnpeMajy ce, Aa n x a »h 036opa He Ha^e HecnpeMne. Ho očbhho n 36op npeAcjeAHHKa y MeKcnKy 3Haqa ii rpakaHCKH paT, jep peAOBHO AO^e ao ymiqHHx Tyna H3Mcky npoTHBHHKa. CjeBepHe anepunKe caBe3He ApncaBe, Koje OAaBHa nonpujeKo rvieAajy Ha H63aB0CHocT MeKciiKa, Mo6H.iH30BaAe cy Ha rpam m e jane oApeAe BojcKe, Aa y CAyqajy Bekux Hernipa HHTepBeHHpajy h , Kano cy c.jiyac6eHo MOTHBnme oBa HHTepBeHguja, 3anpnceue 0HTepBeHg0jy obpohckhk AP^caBa, a yjeAHo 3amT0Te CBoje AP^KaB^aHe. šale i dosjetke. U č i t e l j : Šta se razumije pod tim, kad se kaže da­ leki rod? * * Nekoga seljaka, koji je prodavao konja, zapita mušterija, da li mu je konj plašljiv? — Nije, duše ini, odgovori seljak, jer svaku noć sam u štali spava. * Otac pita sina, koji je učio kundurdžijski zanat: „Pa kako napreduješ, sine?“ — Vrlo dobro, dragi oče, odgovori sin ponosito, sad se već smijem slobodno smijati, kad onaj drugi šegrt bude bijen od pomoćnika! * Neki seljak je pratio nekoga gospodina na neki visoki vrhunac. . Gospodin se putem umorio, pa zapita seljaka: aHoćemoli se još dugo peti uz brda?" ... . ' — Samo do vrha, odgovori seljak, a onda ćemo ići niz brdo. * Pred sudom je stajao neki čovjak, koji je krivotvorio banknote Predsjednik suda ga upita: „Optuženiče, dokazano je, da ste Vi štampom krivotvorili banknote, što ih je policija kod vas pronašla. Šta imate navesti u svoju obranu?" Optuženik odgovori hladnokrvno: „Slobodu štam pe!", Poruke i odgovori uredništva. T a i a HBHy. — KaKo biiahtc, jeAHy Ban CTBap y ABHainrfceM 6pojy aohochmo, aok one ABnje APyr e Hncy 3a jhbhoct. — Onaj upeBBA naK ivieAakeiso Aa yBpcTHMO y KojeM HapeAHOM 6pojy. — 3ApaBo! CTBapu M y x a m e A- — A B0ie c rn ap n cmo BaM, ksko CTe Tpeka Hiije 3a „ ra jp e T . IIoina.i.HTe mTO APyt,o. — CeAaMl bhajcah, yBpcT0AH, AOK OHa A. M uli. M. — Nije za »Gajret«. F e v z i j a . — U idućem broju donijećem o sva­ kako. Brojeve od nove godine spremili smo vam ondmadne. I b r a h i m M. — I proza i stihovi su veoma slaba rabota, te ne možemo ni jednu stvar uvrstiti. G j e m a 1 0 . — Veoma nam se svigja što onako toplo osjećate za svoju nevoljnu braću, koja ostav­ ljaju svoj toprag, ali nam se Vaš sastav o tome ni­ kako ne svigja, te ga ne možemo uvrstiti. Ni ona druga stvar nije za javnost. L j. B r. - - Vaša priča o lum peraju u Jerem ića gostionici tako 'jo ružan siže, da je mi u našem listu ne možemo donijeti, kad bi bila najmajstorskije na­ pisana. Ovako pak našandrcana, prava je bljuvotina i po sadržini i po obliku, te nije dostojna ni urednič­ kog koša. A 1 i R i z a. — I ova je stvar slaba kao i ona prva. H a s a n b e g . — Lijepo osjećate za ,,milu do­ movinu11, ali pjesm a, koju ste joj iskitili, nije lijepa, pa je ne možemo uvrstiti. Dž. — U jednom od idućih brojeva ćemo d o ­ nijeti. Za uredništvo odgovara: Osman Gjildć. - Islamska dion. Štamparija. - 3a ype^Hnmino oAroaapa: Ocmaii 'liiiKnl,. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/bf8aed33ccf7f3ceaff8216737aa42a0.pdf 64bb7d8c440b83272d2deaa2ddbefded PDF Text Text B l’OJ 7. BROJ rOAHHA IV. 0 OBIMA TajpeT Gajret JU1CT 3A ^P y in T B E H E nOCJIOBE H 3A HAPO ^HO IIPOCBJE'RIIBAH jE. LIST ZA DRUŠTVENE PO ­ SLOVE I ZA NARODNO PROSVJEĆIVANJE. H3JIA3H CBAKOT 1. h 15. IZLAZI SVAKOG L i 15. ------- U M JESECU.--------- ---- y MjECEuy. — B.iacmirc: AP.vihtbo „TajpeT". - ypeaHinc: Ocuinii 'JoiikiiL. — Vlasnik: Društvo ,,G ajret“. - Urednik: Osinaii Gjikić CAPAJEBO, 1 iiii|iii.[ii 1911. — U n j e i i a j e j iiiC T y : sa J>ociiy h XepneroBnHy n A ycTpoyra p cK y MOiiapxnjy, sa H-aanoBe, Tajie 6y, yHennKe h TencaKe 2 K, s a H e o j i a i i O B e A K roAnuiao. 3 a cbo ocTajie seii.tbe 10 tjipaHaica. IlojeflHHH 6 pojeBH cTajy 20 xeji. HenjiaheHa ce nncitia ne npuMajy,. pyKonncn ce He Bpahajy. — IlpeTnjiaTa h pyKonncn aia^i.y ce Ha a^pecy: „ 1'ajpeT" — CapajeBo. Pravi put. Nije potrebno dokazivati o kulturnoj nazadnosti našega, islamskog dijela naroda ovih zemalja, jer je svakome na prvi pogled pot­ puno jasno, da smo mi u svakom pravcu kul­ turnog života daleko zaostali za ostalim vje­ roispovijestima našega naroda. Jedan Od najglavnijih uzroka toga našega stanja je nesumnjivo taj, što mi nemamo obra­ zovana svećenstva, koje je i u nas, kao i u svakom drugom narodu, od najvećeg upliva u širokim narodnim slojevima. Svećenstvo je u svakom narodu onaj važni faktor, u čijim se rukama nalazi putokaz, kojim se odregjuje pravac kulturnog razvijanja narodnog, pa je narod kulturno sve to napredniji, u koliko mu je naprednije i obrazovanije njegovo svećenstvo. Na kakvom nivou obrazovanja stoji naše svećenstvo, svima nam je dobro poznato, pa će svako, kad to uzme u obzir, lahko doći do zaključka, da naš millet nije mogao ni biti drukčiji, nego što je, jer ga njegovo svećen­ stvo nije drugim putem umjelo naputiti. Stoga i jeste bila najpreča potreba stvo­ riti obrazovano i savremeno svećenstvo. Rad i nastojanje u tome pogledu trebao nam je da bude najpreči, i nada sve važniji, pa smo kroz ova tri decenija novoga života mogli postići dosta lijepih rezultata u tome pravcu. Ali da ne govorimo o onome, što se nije učinilo, jer ovim redovima nije namjera kritikovati ničiji ' Js-j, — SAKAJEVO, 1. aprilu 1911. C ijen a je lis t u : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 2 K, za n e č l a n o v e 4 K godišnje. Za sve ostale zemlje lOfranaka Pojedini brojevi staju 20 hel. Neplaćena se pisma ne primaju rukopisi se. ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na adresu: „Gajret" — Sarajevo. rad ili bolje reći nerad. Glavna je stvar to, da se učinilo nije ništa i da se mi nalazimo u stanju, koje mora svakoga rodoljuba zabri­ njavati i koje nam mora imperativno nalagati, da se ono. što je propušteno, što prije izvrši i da se ulože sve sile u rad i nastojanje, koji bi išli za tim, da dobijemo obrazovano i savremno svećenstvo, koje bi bilo prvi uvjet našega kulturnog unapregjenja. Cijeneći važnost svećeničkog savremenog obrazovanja ,,Gajret" već nekoliko godina daje stipendije onim našim omladincima, koji se posvećuju teološkim studijama na ,,Darul-Fununu“ u Carigradu, pa imade danas nekoliko takovih stipendista, od kojih će nekoji nasko­ ro i završiti svoje studije i povratiti se puni znanja i spreme u svoj narod, da mii budu učitelji i naputnici na dobra i korisna djela. Isto tako je lanjske godine učinio i vakuf, koji je takogjer odredio nekoliko svojih stipendija za slušatelje te struke, pa se tako danas, nalazi lijepa kita naše omladine na carigradskom univerzitetu, kao slušatelji teoloških nauka. Nu ovo je i suviše malo. O vo su početci, koji su nas mogli zadovoljiti, da su učinjeni prije dva tri decenija, ali danas ne. Danas je nama potrebno taj rad toliko proširiti, da bi nam za nekoliko godina donio što više i što boljih rezultata. Razmišljajući o tome Gajretov odbor je, a na inicijativu svoga potpredsjednika, g. Dr. �98 Karamehmedovića, preduzeo nedavno u tome obrazovane vjeroučitelje dobavlja i sa strane, pravcu korake, koji su imali velikog uspjeha. da daje muslimanima abiturijentima gimnazija, „Gajret" je naime uputio zemaljskom saboru koji žele učiti teološke studije u Kahiri ili molbu, u kojoj je tražio, da se u zemaljski Carigradu nekoliko dobrih Stipendija; b) da odmah dade izraditi vježbenice i budžet unese svota od 40.000 K, iz koje bi se dijelile Stipendije onim muslimanskim uče­ rječnike arapskoga jezika za gimnazije; c) da uvede turski jezik kao neobligatan nicima gimnazije, koji se obvežu, da če svoje predmet u višim razredima gimnazija. studije produžiti na teološkim školama. 3. Poziva se zemaljska vlada, da što prije T a molba je, kako rekosmo, imala uspje­ ha, jer je ta svota zbilja unešena u ovogo­ — po mogućnosti u septembru 1911. — pro­ dišnja zemaljski proračun, pa je ona od strane vede reorganizaciju šerijatske sudačke škole. U buduće neka se u školu primaju samo Sabora i primljena. Na taj način ćemo mi do­ biti stotinu stipendija po 400 K, koje će se da-, takovi gjaci, koji su svršili najmanje četiri raz­ vati učenicima gimnazija, koji će docnije stu­ reda gimnazije. — Za gjake, koji hoće da iz dirati teološke nauke i odati se pozivu vjer­ Medresa stupe u šerijatsku sudačku školu, ne­ ka se ustanovi jedan kurs, u kome će steći bar skih funkcionara. Osim toga su povodom ove ,,Gajretove“ onu općenitu naobrazbu, što je imaju apsol­ molbe narodni poslanici muslimani zatražili od venti IV. razreda gimnazije i neka se u školu vlade, da se odmah reorganizira današnji primaju samo oni, koji mognu nakon kursa „Mektebi-nuvab“, te nastava u islamskoj vje­ pred naročitom stručnom komisijom dokazati, ronauci i arapskom jeziku na gimnazijama, u da imaju općenito obrazovanje apsolvenata IV. čemu je vlada dala povoljan odgovor, obe­ razreda gimnazije (osim u latinskom i eventu­ alno njemačkom jeziku.) ćavši ovoj opravdanoj želiji izaći na susret. U tom smislu su podnešene zemaljskom Sama škola neka se tako reorganizira, saboru tri rezolucije, koje je sabor jednoglas­ da se jedan dio učenika obrazuje za kadije, no usvojio, a koje-glase: a drugi za učitelje, dotično vjeroučitelje (mu„1. Sabor Bosne i Hercegovine poziva allime.)" zem. vladu, da svotu od 40.000 K (u pod­ Ostavljajući da se docnije povratimo na stavku 10. a stavka 18. naslova 6, glave IV. ovaj predmet i da opširno obavijestimo o na­ potrebe) dijeli kao štipendije onim islamskim činima, na koji će se ovi radovi provagjati, gjacima u gimnazijama, koje predloži vakuf- mi za danas završavamo, nadajući se, da će sko-mearifski saborski odbor, komu će petenti se svaki rodoljubivi brat ovim glasovim a ob­ dati obvezu, da će studirati nakon što svrše radovati, gledajući u ovome pravi put našem IV. razred gimnazije, šerijatsko-sudačku (do­ kulturnom podizanju. tično kadijsko-mualimsku) školu ili nakon što svrše Vili. razred, teologiju (darul-funun, dini M. Ćazim Ćatić: =-— :----■ — šube) u Kahiri i Carigradu. Iz ciklusa „Religiozni soneti“. 2. Poziva se zemaljska vlada: (Posvećeno pepelu Mesuđ ef. S.) a) da u sporazumu sa Rijaseti-ilmijom što Ibrnhim-pejgiimbcr a. s prije promijeni nastavni plan za islamsku vje­ Dok pastir bijaše usred gore tijeT ronauku u gimnazijama i drugim srednjim kao Sunce i mjesec bozi mu bijahu — i osnovnim školama, da pri namještanju islam­ I tajne zvijezde na njega gledahu skih vjeučitelja, osobito u gimnazijama, realPogledom Onog, koji vječno bdije. *) kama i učiteljskoj školi, dobro pazi na njihove kvalifikacije, da bez velike potrebe ne popuI pred njim otkri se zastor, štono krije Istinu sv’jetlu, pa on tad u strahu njuje tih mjesta osobama, koje nemaju pot­ *) Ibrahun jc u djetinjstvu pripadao sabetiČkoj vjeri i pune srednjoškolske i stručne teološke nao­ obožavao je sunce, mjesec i zvijezde. Lijepo Kuran pripovijeda, brazbe, da po potrebi takove opće i stručno kako se je on od politeizma obratio jodnobošlvu. �99 Na sedždu pao je i ko crv u prahu Slavio Tvorca, koji svemir grije. Narav je boju poprimala žutu: Trava je gorila i cvjeci su veli. A onda u hram otišo je Bala, Sjekirom oštrom polup’o idole, Kaldejči što im pobožno se mole. H ađžer1) i čed o p ro r o k — starac b’jeli*) O stavi sam e na d ivljem u putu. I Hadžer kune svoju sudbu krutu, Od dragog doma što je sada dijeli. Nemrud ga za to na lomaču dig'o; A1 Džibril u pomoć s neba mu je stig’o Pretvoriv lomaču u baštu od lala. Gori joj duša, plamna žegj je mori; „0 Bože!1* — njena suha usna zbori „Spasi mi život bar za ovo đ’j ete!“ Musa-pejgamber a. s. I gle sad čuda! Ispod nogu mali’ Sićušnog čeda teku pjeskom vali, A viš njih grmlje svod sjenati plete. Jehova silni dao mu je štaku I b’jelu ruku,3) što čudesa tvori, Da ropski sindžir, faraonsku tlaku Sa Jakubova potomstva obori. Hiđžret I on je norođ poveo po mraku Zemlji, gdje med i mlijeko šumori, Da živi slobodno ko ptica u zraku. ... > — A1 dok je sVišnjim na Sinajskoj gori Noćas će četa nevjernika doći, Da od tvog doma kasapnicu pravi; S tog bježi. Božije pratiće te oči, 1 skoro ti ćeš zasjati u slavi! . . . Zborio, kroz zastor sv’jetla magijskoga, Odmetnuo mu se narod je' od Boga 1 zlatnom teletu klanjati se stao. 1 razočaran je Kelim2) tada pao: — 0 zar su tako brzo u prah pali, Jehova silni, moji ideali ?!... CV. Veliki angjeo3) jedne tamne noći Božijem sluzi s oblaka se javi: — „Ti sa Siddikom rnpraš sada poći U Jesrib, jer ti zlo se sprema glavi. r.iP"! I pogje Resul s vjernim drugom. Pule Mjesec im kroz mrak prstom pokaziva. I dok u Meki mraka čete ljute Isa-pejgambcr a. s. Kad je spasitelja Israil pogled’o, Da s vrata igo robovski mu zbaci, Tad rodilo se bogoduho čedo, Bez gr’jeha i čisto ko sunčani traci. Pri njem bijahu pejgamberski znaci: Na svjetlom čelu mu genij se ogled’o 1 kad je Božije slovo propovjed’o, Tad ne shvatile ga hebrejski mudraci. Tragaju za njim, on već đogje meti: Jcsribski narod na doček mu leti I skutove mu zanosno cjeliva. Mahmud Es’ad: ■■----------- ■ — Islam i konstitucija. Uspomeni merlium Alibegn Firdusa. Već zasl’jepljeni mrakom predrasuda, Rekoše: „Satana lažts mu sa ustal“ I raspeti ga htjede rulja pusta. Al’Jgospod k nebu uzdiže ga živa — I mjesto njega izdajnički Juda Visi, a duh mu kroz plam pakla pliva. Zemzem-vrelo. Pustinjom sunce svoj je oganj vreli Sipalo s zenita. U očaju ljutu >) Jedi-bejda. 2) Epilelon Musa-ov, šio su mu ga islamski teozofi pridodal', jer je s Bogom razgovarao. M o 11 o: „Pa kao što su, pod okriljem Korana svoju ratničku slavu do basnoslov-. noga uspeha uzneli, tako su Arabi i umno postali svetlilo pomračene Ev­ rope, koja se još i danas koristi zra­ cima njihove Prosvete. Da nije bilo Muhameda, hrišćanska bi Evropa još dugo čamila i bila poprište neplod­ nih dogma, a kultura bi se za n e k o ­ l i k o vekova zadocnila“. D r a g u t in J. IIi j ć. Donosim, ovdje makar i mršavi, prevod krasnog Mahmud Es'adova Članka, što je izišao u 15. broju ») Agar. s.) lbrahim a. s. 3) Džibril, Ruhi-ekber. �carigradske sm olre „Tearufi — muslim in", jer bi že­ lio, da ispravim jedno od onih mnogobrojnih neprav­ di, što ih Islam u čine i, na žalost, često puta s uspje­ hom m egju našu mladež uvlače zasukani njegovi ne­ prijatelji i kritičari, čija nastranost — kako to zgodno prim jećuje pisac „Posljenjeg Proroka" — „potiče isključivo iz nehotična atavizma hrišćanske netrpelji­ vosti, koja se i u objektivno posmatranje uvlači". činim to i stoga, da bar donekle osvijetlim mo­ tive, koji su naše muslimansko narodno vodstvo nu­ kali, da bude začetnikom i glavnim dionikom jednog svijetlog m om enta naše najnovije prošlosti: glasovitog ilidž^pskog m em orandum a; kao i sudjelovanje naših predstavnika pri odnošaju daleko čuvene saborske re ­ zolucije o proširenju djelokruga našeg narodnog pred­ stavništva. Evo toga članka: * * * Ustavna ili konstitucionalna vladavina je način uprave, po kojemu je odanost i vjernost državljana prem a vladi i vladaru' skopčana sa nekim stanovitim uvjetim a i obvezama. Te su obveze u današnjim usta­ vnim državama opredijeljene temeljnim ustanovama i sadržane u temeljnom državnom zakonu ili ustavi. Pošto po Islamu uprava mora udovoljavati potrebam a državljana i Štititi njihove interese i pošto po islamu, ne mogu imati zakonite valjanotti odluke vlasti, koje su na štetu naroda — ne može se u teoriji ni do­ pustiti, da jedan islamski vladar bude apsolutan u svojim odlukama. Što to u praksi drukčije biva, to nije ništa drugo nego jedna prosta zloupotreba. Drukčije nije moglo ni biti, jer su Arapi, ti prvi šljedbenici Islama i uzor ostalih islamskih naroda, već po svojoj naravi bili slobodan i samostalan narod, pa im vjera, sa drukčijim pogledom na svijet, ne bi bila ni pristupačna, niti bi odgovarala njihovoj čudi i na­ ravi. Još su se u »zemani—džahilijjetu"1) stanovnici Hidžaza dijelili na kabile2), koje su stajale pod upra­ vom »reisa«8) ili „šejha"*). P rava ovih poglavica bila su vrlo ograničena i oni su bili dužni ravnati se prem a javnom mnijenju svoje kabile. Šejh čak nije bio lišen ni dužnosti kisasa4*) i dijeta8). Kurejš kabila, koja vuče lozu od Smail-pejgambera, sina Ibrahimova (a. s.) i koja se je držala osta­ taka Ibrabim alejhisselamova šeriata, bijaše neka vrst aristokratske republike, a sve deset njenih ogranaka, upravljano je prema potrebama i interesim a podanika. Kusaj bin Kjilab, Pejgam berov djed u četvrtom ko­ ljenu i utem eljitelj grada Mekke — odredio je bio jednu sobu svog dvora za vijećanje i zdogovaranje o potrebam a naroda. To je t. zv. „darun-nedve", što >) Vrijeme prije dolaska Muhamed alejhisselama *) velika porodica. *) vogja ili poglavica. *) oko za oko, glava za glavu i td. 8) krvarina, novčana ošteta što je ubojica plaća rogjacima ubijanoga, bi po prilici značilo „vijećnicu" ili „sabornica",u koju su imali pravo pristupa i glasovanja svi članovi ka­ bile, koji su prekoračili četrdesetu godinu života. Islam je ovaj prastari i lijepi običaj Kurejšija ostavio netaknut i u svom početku utemeljio tako divnu i savršenu vladavinu, kakvoj sc ne može naći prim jera u cijeloj historiji čovječanstva. Poznato je, da se Islam temelji na „vahju" t. j. božijoj objavi, koju je Alejhisselam dalje širio i na­ rodu saopćavao. »Vahj« se dijeli na dvije vrste: »metluvv« i „Gajri m elluvv" od kojih p r \u vrstu čini Ivur'an, a drugu „sunnet" Pejgamberov. „Sunnet" je trovrstan: 1.) „kavli", t j. Pejgamberove riječi i go­ vor; 2) „fili", t. j. Pejgam berovo ponašanje i rad, i 3) „tukriri". I kao što su „sunnet" Pejgam berove (a. s.) riječi i djela, isto je tako »sunnet« i njegova šutnja, kojom bi odobrio djelo i postupak kojega ashaba. Nu pored svega ovog iznimnog i visokog položaja, Njemu je ipak naregjeno, da se o stvarim a, o kojima nije došao nikakav „vahj" — ima zdogovoriti i spora­ zum jeti sa svojim drugovim a (Siirei — Imran, ajet 159). I držeći se te visoke zapovjedi Pejgam ber (a. s.) se je zaista uvijek zdogovarao sa svojim drugovima, a osobito sa odabrenim doglavnicima Ebu Bekjirom i Omerom (r. a.) Pa kao što su se ashabi (r. a.) strogo i doslovno držali božijih (dž. š.) zapovjedi, tako su isto bez obzira na hatur, i sa potpunom slobodom da­ vali mnijenje u stvarima, koje su ostavljene na nji­ hovo mišljenje i odluku. Za to ih je Pejgam ber (a. s.) počastio izrazivši se: »Vi bolje od mene znate svoje dunjalučke (svjetske) poslove!« P o svem u se ovom vidi, da je Pejgam beru (a. s.), čija i šutnja vrijedi kao šerijatski propis, naloženo, da se ima držati »mušavere«1) samo radi toga, da se Sljedbenicima Islama dadnu što jasnije upute, na koji način imaju svrša­ vati svoje zajedničke poslove. „M ešveret"1) igra u Islamu toliku važnost, da čak jedno Kur’ansko sure nosi naslov »surei-šura«. U jednom ajetu ovog sureta uvrštena je zapovijed o dužnosti dogovora izmegju zapovijedi o klanjanju i zećatu i obeseljeni su muslimani koji svoje stvari zdogovorno riješavaju, da će steći vječno blaženstvo. Pejgam ber (a. s.) je čak ostavio na volju svojih Sljedbenika i jedno od najvažnijih islamskih pitanja — pitanje o hilafetu i nije odredio, ko g a ima na­ slijediti nakon sm rti i biti halifa svih muslimana. I najmanjim se razm išljanjem može doći do zaključka, da se velik znak božije milosti i providnosti krije u okolnosti, da su sva Pejgam berova (a. s.) m uška djeca pomrla u m alim godinama. Jer da je Pejgam ber (a. s.) iza sebe ostavio m uškog potomka možda bi došlo do toga, da on, ili njegovi potomci, izagju kao p re­ tendenti hilafeta i ustvrde, da na tem elju prava nas­ ljedstva hilafet spada isključivo njima a ne i dru*) zdogovaranje, dogovor, izmjene njislj. �loi f'iftia-. To pak ne bi značilo ništa drugo nego li ne­ pravdu i nasrtaj na prirodno pravo naroda, pošto svaki pojedinac ima neosporivo pravo, da rekne koga ž-li za svog vrhovnog vjerskog poglavara. Ušljed ove su se okolnosti, odmah nakon Pejgamberove (a. s.) smrti, sastala dva velika islamska krila »muh«idžirin®1) i „ensar“2) na mjestu zvanom »Beni Saida« i, nakon potpuno slobodne i prilično že stoke rasprave, izabrali su za halifu Ebu Bekir Siddika (r. a.) U nastupnom govoru,- što ga je Ebu Bekir (r. a.) držao nakon svog izbora za halifu, izmegju osta­ log nalazi se i ovaj znameniti pasus: »Budem li ja bio podložan Bogu (dž. š.) i njegovu Pejgamberu (a. s.) onda i vi budite podložni i odani meni, a budem li u čem postupao proti propisima šeriata, onda ne tre­ ba da vas uza me vežu nikakve podaničke dužnosti"! Ova je njegova izjava u potpunom skladu sa Šeriatom i svima bijaše jasno, danijesui nemogu biti obve­ zani slušati zapovjedi, koje se kose sa propisima Islama. Pred svoju je sm rt Ebu Bekjir (r. a ) označio našljednikom Omera (r. a.), ali je za ovu svoju odluku isposlovo i privolu ostalih odličnika. U nastupnom govoru (hutbi) izjavio je Omer (r. a.), da nije od sebe tražio hilafeta, nego da se je te teške zadaće primio ušljed opetovanog zahtjeva Ebu Bekirova (r. a.), dodavši, da se neće udaljivati od pravde i obazrivosti, te je zamolio sve prisutne, da ga slobodno upozore na sve pogreške i manjkavosti, koje bi eventualno učinio. Na to ustade jedan od pri­ sutnih i pokazavši posjeklicu reče: „Budeš li, Omere, skrenuo s puta pravde, naputiću te ovom sabljom !. . Mjesto srdžbe i negodovanja, Omer se je zahvalio Bogu, što je dao sablje, koje će ispravljati Omerove pogreške!. . . Pred smrt je Omei (r. a.) odredio za izbor no vog halife odbor od šest lica, u koji je imenovao i svog sina Abdullaha (r. a.), ali pod uvjetom, da on ne bude izabran. Članovi odbora ustupili su svoje pravo glasovanja Abdur Rahman bin Avfu (r. a.), koji je za halifu izabrao Osmana (r. a.) Kašnje je hilafet došao Aliji (r. a.) i Hasanu (r. a.) nu i to je bilo na temelju narodnog izbora. Istina počam od Emevija (Omejevića), hilafet je uzeo oblik našljedstva, nu uza sve to su u svakom pojedinom slučaju islamski vladari sobom označili osobu prije­ stolonasljednika, i uz to još isposlovali i privolu na­ roda. Stupanje noyog vladara na prijesto bijaše skop­ čano sa t. zv. blatom3). Pa i u Turskoj, gdje po kanunu pravo na prijestolje pripada najstarijem i najsposob­ nijem članu vladarske porodice — skopčano je sje­ danje na prijesto sa biatom uleme i državnih dosto­ janstvenika.)• Kao što Pejgamber (a. s.), tako isto i hulefairašidin1) rješavali su sve poslove, u kojima treba čuti i glas naroda — u sporazumu i dogovoru sa narod­ nim odličnicima. U važnim pak stvarima halife su se držale »idžm&’-a"2) i ovaki su zaključci imali potpunu zakonsku moć i svak ih se je morao držati. Pošto su i kasnije i damske države bile theokratske, pa su ušljed toga i u njima vrijedili propisi Šeriata, koje nalaže ustavnost — ipak se je i u njima koliko — toliko poštovalo ovo načelo. Nu pošto ovaj princip nije zadobio stalne forme i oblika nijesu se radi toga islamski narodi mogli kako treba okoristiti blagodatima ustavnosti. Poznato je n. pr., da je Sultan Sulejman Kanuni (Veliki) oporučio, da se s njim za­ jedno u raku zakopa i’jeđna zatvorena čekmedža (kasica), za koju je nakon njegove smrti zaključeno, da se najprije otvori i vidi njen sadržaj, pa tek onda da se metne u kabur. Kad je čekmedža otvorena, ispostavilo se, da je puna fetvi, što mu ih je za vrijeme njegove vladavine o pojedi.iim pitanjima izdao njegov glaso­ viti šejhul-Islam, Ebus Suud efendi, koji je ušljed to­ ga zavapio: „Oh, Sultan Sulejmane! Zar si mene uči­ nio odgovornim prema Bogu (dž. š.)?“ . . , Ustavna je vladavina i prirodna i pravedna. Ljud­ ske su potrebe dvojake: privatne i opće ili javne. P ri­ vatni se poslovi tiču samo pojedinaca ili njihove poro­ dice i treba da ih svaki pojedinac sam za se i obavlja. Opće potrebe tiču se interesa cjeline i njima treba da se bavi cijela zajednica, jer je to pojedincu nemoguće. Jer kad bi se to ostavilo na volju poje­ dinaca, onda bi zavladalo pravo jačega i slabi ne biše mogli naći zaštite. Ušljed toga svaka zajednica ima posebnu skupinu, koja se brine za njezine opće po­ trebe, a ta skupina jest uprava koja je iz neku ruku zastupnik i punomoćnik naroda i ima dužnost, da svoj rad udesi tako, kako će odgovarati interesu cijeline. Po ovom se vidi, da država nije cilj, nego sredstvo i pomagalo, doćim prava svrha leži u sreći i blago­ stanju svih pojedinaca, koji sačinjavaju zajednicu. Na­ rod je izvor vlasti i djelovanje države mjeri se po tom u koliko udovoljava općim potrebama i intere­ sima naroda. Današnji oblik ustavne uprave bazira na prirod­ nom principu o podjeli rada. U apsolutnoj državi sav je rad koncentrisan u jednoj ruci, dočim je u ustav­ nim državama podijeljen u više ruku i osoba. Pošto se državna uprava tiče interesa milijona podanika, na­ ravna je stvar, da ona ne može biti u jednim rukama. Kad se je — nakon osvojenja Perzije — islamska država previše raširila, Hazreti Omer je počeo moliti Boga (dž. š.) da mu pošalje smrt. Kad su ga upitali za razlog, odgovorio je: »Ako danas na obali Tigrisa pro>) Mekelije, koji su se za Pejgamberom preselili u Me­ pane jedan čamac, Omer će i za to biti odgovoran!® dinu. *) Mcdinelilije, koji su prigrlili Islam. •) Izjava odanosti, poklonstvo vladaru. ‘) pravedni halife: Ebu Bekir, Omer, Osman, Alija (r. a.) a) Jednoglasni zaključak ashaba o nekoj šeriatskoj stvari. Ovo je treći islamski temelj. �102 Princip podjele: rada je potpuno prirodan i of)aža se na svim stranama. 'Jako se na prim jer i živci dijele ha dvije Vrsti i jedni vrše dužnost osjećanja, a drugi dužnost kretanja. Islam je pak prirodna vjera i sve što traži priroda, to se slaže i sa Islamom! Riječi: „Ja sam država!" ne mogu izaći iz usta jednog islamskog vladara; pa i oni islamski vladari, koji u duši nose ovaku misao, prisiljeni su je kriti i na vani se prikazivati, da žele vladati po islamskim propisima i pridobivati masu time, što čine dobro­ činstva i podupiru hum anitarne ustanove. lbni Munib. Hazim Muftić, Tuzla: Podivljale ovce. Rodio se je pred okupaciju, te prošlosti svega na­ roda i svoje domovine od prije nije zapamtio, a ono što je slušao od onih, koje je on slušao, ili čitao koje­ kakvih knjiga i brošura, sve mu je tu prošlost pri­ kazivalo crnom tako, da bi ga spopala nekakva jeza kad bi se sjetio te prošlosti. Roditelji mu bili dobri ljudi, kaji poslušaše sav­ jete nekih stranaca, takogjer dobrih ljudi, i dadoše ga sa nekom zebnjom i pregaranjem u školu. On išao u školu Lbojao se svojih učitelja, slušao te nekako sretno formalno prolazio, je r je uvidjao se to mora i da to tako treba, ali m u niko u pra­ vrijeme nemade kazivati, za što on tamo ide i, je prava svrha nauke. On je u školi, a i u .svom novom mješovitom društvu, svašta slušao: slušao, kako sve, što je bilo prije i sve što je domaće: običaji, nošnja, uredbe, kuće, društvenost itd., — da to ništa ne valja i da će se to sve vremenom pod uticajem nekakve kulture morati mijenjati. Sve on to tako slušao, mnogo koješta morao priznavati, a i vidio je, kako je u školi i u njegovom novom, makar i sitnom, društvu nekako sve došlo pod liniju, sve se radilo po nekom programu i taktu, življe se govorilo i kretalo. On u tome živio i rastao, a da mu nije imao niko sve to razjašnjivati, usperegjivati, tumačiti. Tako se uzgajao, a pod utiskom novih misli, počeo po malo prezirati svoju okolicu, a za se zahtijevao po­ sebnu obzirnost, ljepša odijela i više troškova. Roditelji više puta bili počeli zdvajati, a pošto nijtfsu umjeli sina nadzirati, jer se ni sami u novim prilikama nijesu znali snaći, pitali su druge za savjet. V ršnjaci i drugovi ih ružili i svjctovali ih, da dijete izvade iz škple. Nu kad se posavjetovaše sa onima, koji ih nagovoriše, da ga u školu spreme, oni ih so-, koliše, dokazujući im, da sene'trebaju ni zašto brinuti, ih, da vo šta hego neka saftio Ustraju, ti školovanje će konaĆno koristiti. • I on je nekoliko puta došao u dodir sa obojim vrstam a savjetnika njegovih roditelja. Sa prvim a ji brzo svršio, jer su ga svi grdili, nazivali ga svakakvi i pogrdnim imenima, pa ih za to zamrzio i u duši ih nazvao glupim, đočim se je sa drugim a s prijateljio, jer su mu oni tetošili, hvalili njegove sposobnosti i napućivali ga i bodrili, — u duhu njihovih običaja i shvaćanja, — na daljni rad. Oni su ga naputili kako i gdje će svoje nauke nastaviti i šta više posredovali mu, te je dobio i Sti­ pendiju, — čime su ga još više sebi privukli, — jer ga njegovi roditelji nijesu bili u stanju osim svoje kuće uzdržavati. . I najmanje dobročinstvo veže čovjeka uz dobro­ činitelja, a opskrbom možeš čovjeka učiniti sebi privr­ ženim. I on je bio svojim dobrotvorima zahvalan i držao je, da ne bi bio postigao ono što zna i što ima da nijesu došli oni, jer da bi po dom aćim a ostao bez škole i naobrazbe. Ni to m u nije imao ko razjasniti, je r su d ru št­ vene prilike u njegovoj okolici bile nesregjene. Išao je redovito, svake godine, na nauku, a kad bi na ferije dolazio, družio se samo sa sinovima onih stranaca, koji su mu bili uzrokom, te je dobio Sti­ pendiju i nosio je uvijek fino odijelo. Sada nije znao, šta je to izaći na ulicu bez ukočene jake, svilenog mašna i finih mandžeta. Prve je godine, — došavši na ferije kući, — ozijaretio najbližu rodbinu, je r su ga roditelji za to molili, nu poslije to nija htio po­ noviti, izjavljujući, da mu je to dosadno, jer da tamo vidi i čuje sve same gluposti! Kad je šetao sa svojim društvom, a to se je sastojalo iz mlagjih mjesnih činovnika ili činovničkih odraslih sinova, — onda je bio zadovoljan i izgledalo je, da se je u svemu priviknuo na njihove običaje i uprav kao da je postao članom njihove doseljeničke zajednice. Sa svojim svijetom nije puno općio. Ako se kad i zadržao m egju njima, on im je sa izjavama, koje su bile uvredljive, brzo dosadio, te bi i ovi njem u vraćali zajam, a on bi njih uvijek lju t i radražen ostavljao. Tako se je sve veći jaz gradio izm egju njega i svijeta, u kojem se je rodio, a da se nije našao niko, ko bi ih sporazumio i-u domaće stalo povratio odrogjenog sina, koji bi već pomoću svoga stečenoga znanja mogao i trebao, da svojim bude od koristi. Kako ode na visoke škole i svojim očima vidje veličinu gradova na zapadu, posla mu njegova domovina odvratna, a njegov narod sićušan, jer m u se u novom svijetu ukazaše svi plodovi hvaljene kulture, o kojoj je cijeli svoj mladi vijek od svojih učitelja slušao. �103 Sad on tek uvidje, da treba živjeti i to živ­ jef kod stranca ne možemo nasjesti, pošto smo s nji­ jeti potpuno zapadnjački, jer da život, kakav je kod ma uvijek na oprezi i rana nanešena od tugjina, ne može toliko boliti, kao od svoga odroda! kuće ostavio, nije život nego mrtvilo! Ali on opet tome svemu nije kriv, nego prilike Svjetske nauke, koje je na visokim školama učio, otvorile su mu pogled u mnoge prirodne tajne. Umno i okolnosti u kojima se je uzgojio. predavanje učenih profesora uvjerilo ga je, da su Kad imadnemo muftije, mualime, imame i druge ljudi bez znanja lišeni pravog i potpunog života; a hodže učene i svjesne, koji će se za islamski napre­ pošto se sva ta predavanja gotovo daju u materijali­ dak i prosvjetu interesirati i zauzimati, onda če nam stičkom duhu i svi se dogagjaji pripisuju nekakvoj ovce biti pitomd i neće divljati. prirodi, pa se Bog i njegovi vječiti zakoni skoro ni­ Pomažimo dakle »Gajret«, ali i »Muallimsko kad i ne spominju, a naš zemljak nije imao prilike, imamsko društvo za B. i H.«! — da u pravo vrijeme steče temeljitu vjersku naobrazbu, to i njegovo poimanje o svijetu i životu za kratko vrijeme zadobije materijalistički karakter. 0 arapskoj kulturi mu se vrlo malo pripovijeda, a~ i ono malo što o njoj čuje, to bude nekako uzgred­ MyxaMeA: no,1pa tako nije nikada imao prilike, da u duši osjeti kakvu naklonost naprama kojem islamskom velikanu, nego su mu zapadni učenjaci u svemu i svačemu po­ 0 , A& Jin je, TyacaH, shbth, stali uzori, duševne vogje i imami. UlTa Jin OHa MHC.I0 »rjia^a, Takav je svršio visoke škole i došao u svoju K an ce jeccH c nyTa BpaTii domovinu, te po običaju biide namještemkao činovnik. ETyHa Tyre, 6o.ua, ja^a.... Veselio se naš svijet, što ča eto on, domaći sin, zauzeti mjesto jednog stranca, jer će se s njime lak­ 11a Ka# CBatcn Jinctf onaire še moći posao svršavati, pošto razumije naše običaje H B3A axH e uBHjeT cbrk h i narav i jer je naše gore listane Žalimo, što na nje£ M 3anjiaHy ro.ie rpaHe trošimo! II 3anBn.ni BjeTpuh jiaKHl... Švijet se veselio i čekao, kada će on početi za 0 Aa •'iH ce cjeTH TaAa nas živiti i raditi. i llMftI ! O hiix npouiJiiix BeAPiix AaHa, Ali kako se svijet razočarao! KaA naM 6jexy cpga M.iana Naš mladi činovnik pripada inteligenciji, pun je H ctom acejbOM 3arpnjaH a! lijepih ideja i uvijek grdi i osugjuje nazađnjački ži­ vot narodni, ali nikad neće da u narod zagje i te H Aa .ih joj Ha yM naHe, lijepe ideje narodu razjasni. ^da sa H.oMe Hereo TyjKH, On se kadkad u užem krugu pohvali, da se za Kojn he ce y CBe AaHe Islam bori, ali njegovo trajno općenje samo za neC H>e Aa c ropKOM TyroM Apy»fn!... muslimanima, stanovanje u njihovom kraju, kupova­ nje u njihovim dućanima i čak redovito bričenje kod -7 - 9 njihovih berbera, dokazuje da ne radi, ono što go­ vori. Osim toga on je stupio i preporučio drugima Hamdija Mulić, H rasn ica:--------------- ■ ■———: da se upišu u sokolsko društvo, a nekako mu ne može u pamet stati, da je praktično gibanje i u na­ Zdravlje je najveće blago ljudsko. Bez zdravlja mazu preporuke vrijedno. Ne shvaća koristi od posta, a uvijek se pokori doktorovoj odredbi, da se kadkad nema bogatstva. Samo zdrav čovjek može raditi, učiti — opstojati. Zdrav je čovjek delija, bolesnik je jadan, perhizi. Glupe su mu pobožne i čestite hadžije, a pa­ siromašan je, pa da leži na Karunovu blagu. Čovjek dok je zdrav, ne umije da cijeni svoje metni su mu oni, koji od asiluka idu često u lolanje zdravlje. Misli, da mu ne može ništa naškoditi, Kad po Karlsbadu, Roiću i Abaciji. Odobrava i hvali antialkoholna društva, — prem­ se, usljed nečuvanja razboli, onda istom uzdiše i ljuto da već kao Musliman, istome pripada, — ali inače ne klimajući glavom veli: »Blago onome ko je zdrav!« zna u što bi vrijeme potrošio, ako ne. bi pio alkohola. Zdravu čovjeku i voda je slatka. Zdrav vpli: »ođ'šta Govori puno o praktičnosti, ali je u odijevanju, sit, od toga i pretio«. Bolesnik probire i, najviše okusi razgo varan ju, življenju i ponašanju vrlo nepraktičan.. . ono, što mu iznenada dopane. Do sada smo govorili, da nam najčešće dogje I zbog svega toga, mjesto očekivane koristi, imademo od nj<ga veću štetu, nego od pravog stranca, bolest od nazebe. Jest, nazebemo li, odmah smo ne 0 , na MH je! Čovječe, čuvaj svoje zdravlje! �104 raspoloženi, nezdravi. Zato se Čovjek od nazebe naj­ više boji, pa zato najviše i čuva. Danas svi liječnici tvrde, da najviše obaraju ljud­ sko zdravlje „zarazne bolesti", a to su: „sušica i fre njak", kod odraslih i djece, a većina djece um ire od: „grle" ili difterije, pa onda od krzamaka, ospica, „kašlja velikog" itd. Te su sve bolesti zarazne, prelazne. Najopasnije su sušice i frenjak. Liječnici vele, da se sušica do­ biva usljed prenašanja njezinih b a k c i l a . Ti su si­ ćušni, maleni a toliko ih ima, da im sam Bog znade broj. Liječnici tvrde i to, da n e č i s t o ć a prenosi su­ šicu i frenjak s čovjeka (insana) na čovjeka. čovječe! čistoća je pola zdravlja. Lijepo, veli hadisi šerif: „Čistoća je od Imana: A b d e s t i g u s u l , te svagdanje naše islamske usta­ nove, m uslim anu ne daju biti nečistim i bolesnim, samo još ako uznastojimo držati se propisa koje i naša vjera, te danas i svi ljekari preporučuju. če g a ćemo se čuvati, da se obranimo od sušice i prenjka? Ljekari su postavili sljedeća pravila: 1. Prije nego ćeš se napiti vode, operi Čašu! 2. Ne pij iz bardaka ili i^rika, nego iz čaše! 3. Ne pij otrovnih pića ili alkohola! 4. Prije nego ćeš jesti, operi ruke! 5. Jedi iz čista suda! 6. Ne valja jesti iz sahana ako nije kalajsan. 7. Poslije jela operi ruke i usta i očisti zube misvakjom ili četkicom za zube! 8. Ne pljuj po podu u sobi ili u dućanu i kahvi! 9. Ne kašlji nikome u lice! 10. Idi u zahod (kenef), a ne čini nužde na so­ kaku! To je vrlo gadna navika. 11. Umjereno puši! Uvijek čisti cigarluk ili čibuk! 12. Obreži nokte! Uvijek ih drži čisto! 18. Kad se ubrežeš, odmah zavij ranu! 14. Ne pij kahve (ili drugog pića) u nečista kahvedžija!*) Mušterije će ga urediti, da bude čist. • 15. Pljuj u pljuvaonicu! Svaka kuća, svaka kahva m ora imati pljuvaonicu s vodom, koja će se čistiti svaki dan. 16. Ne pij vode ondje, gdje se peru haljine!. 17. Ne jedi sa sušičavim i frenjkavim iz istog suda ili čak istom kašikom! 18. Ne meći na ranu pančine ili praha, da tobože krv zaustaviš, je r ćeš onečistiti tijelo! Svaka kuća, svaka kahva, gostionica te i čitao­ nica morale bi radi skupocjenog ljudskog zdravlja, imati ova pravila napisana o zidu i moraju se držati ih bez prekidanja uvijek i na svakom mjestu. Zamislimo se u ova pravila! Svima je glavni tem elj č i s t o ć a a č i s t o ć a j e p o l a z d r a v l j a . Ne veli tako džaba naša narodna poslovica. Na čistoći ') Ne valja što neke kahvedžije peru sve fildžane u istoj vodi. Morali bi imati posebne za sušifiave i frenjkave. Ta se voda izmjenjuje svaki dan dva puta. se osniva naše tjelesno zdravlje,’ a samo je u zdravu tijelu zdrava duša, vele opet učenjaci. čovječe! Vidiš svaki dan sve veći broj sušičavih. Sušica h a ra 'sv e jedan po jedan^ mladi život. Frenjak pak se tako raširio, da je čitava sela zarazio. I<v a ga i u kasabama, čuv aj se tih dušmana. Muslime! Naš je uzvišeni Islam preporučio či­ stoću kao veliku blagodat. Drži se toga uzvišenog islamskog sifata, ne ćeš se kajati. Pazi na sve, što će ti zdravlju škoditi! . . . N a p o m e n a : Ova sam pravila izradio na. temelju ljekarskih preporuka, spomenutih u „Zapisniku1' o sjednicama ankete u svrhu suzbijanja sušice u Sarajevu od 4. do 12. de­ cembra 1908. i po drugim ljekarskim autoritetima, te iz vla­ stitog iskustva. O lga d e Lebedeff. 0 emancipaciji muslimanske žene. — = (Svršetak.) Ovaj pokret za emancipaciju — u ostalom čisto intelektualan — uzeo je još veći mah, otkako su žene na Istoku same pokrenule listove kao „Im re’e i »Fetat« u Misiru i „Hanum lere m ahsus gazela" u Carigradu, koju uregjuje izvrsna pjesnikinja Nigjar hanum. Ovi listovi uz pomoć drugih ženskih listova rade na intelektualnom podizanju muslimanske žene. Oni nastoje izbrisati sve one zastarjele običaje, pod izli­ kom kojih islamsku ženu drže pod tutorstvom, i iz vojštiti joj onaj položaj, koji je nekada u civilizovanom Islamu imala. Spomenimo još, da je u" zadnje vrijeme više muslimanskih pisaca, koji uživaju velik ugled u svojoj domovini, pisalo i nekoliko djela u prilog emancipacije žene. Nadajmo se, da će svojim ugle­ dom pridobiti za se mišljenje većine svojih suvjerenika. Dosta je, da navedem izmegju ovih djela dvije knjige, koje su vrijedne pažnje radi širokih pogleda, a to su „Tahrir ul-imre’e® od Kasim Emina, predsjed nika prizivnog sudišta u Kahiri, i „El-imre’etu fišŠark« od Vasifa, visokog činovnika misirskog, i da upozorim na jedan članak, koji pažnju zaslužuje, od slavnog muslimanskog pisca iz Calcutte, od Seid Emir Alije, pod naslovom „Eu-nisa fil-Islam. Možda već u tome možemo nazrijevati zoru no­ voga vremena i reći s pjesnikom: »Magnus ab integro nascitur ordo«. 1 Ali u ovom velikom poduzeću, komu mora biti cilj intelektualni preporod Istoka, moramo i mi sudje­ lovati. Ta. mi smo nekoć toliko od Istoka pozajmili, da je sadanja naša civilizacija sama od sobe dužna 1 Na pofive neobragjenu polju velik se niz (raclenika javlja/ �106 prosvijetliti Istok. Budimo stoga Istok iz njegova sna! U tu svrhu osnivajmo Sto je moguće više društava orientalista, koje će nam pomoći, da saznamo intelek­ tualne i moralne potrebe istočnih naroda. Mi možemo oba svijeta (Istok i Zapad) skopčati trajnim vezama, a da ni najmanje ne diramo u vjerska i politička pitanja. Prije tri godine smo mi ovu ideju propagirali, iza dosta dugog boravljenja na Istoku, te se nadamo, da ćemo za kratko vrijeme dočekivati, da se i u Ru­ siji osnuje društvo orientalista, za koje smo mi već osnovu izradili. Prije nekih osam godina mi smo izdali brošuru na turskom, francuskom, engleskom, njemačkom i arapskom jeziku i u njoj naglasili, da treba svaki niski osjećaj nacionalnog i . vjerskog neprijateljstva odbaciti, te prijateljski pružiti ruku istočnim narodima, da s njima pogjemo u susret istini, koju nam razum pjkazuje i znanost osvjetljuje, dobacujući nam sa svih strana svoje svijetle zrake. Drago nam je što možemo ovdje reći, da je ove ideje iznijelo i praktički provoditi počelo vrlo zaslužno društvo pod imenom »Udruženje istočnih i zapadnih žena za pomicanje prijateljskih odnošaja,-iz-^ megju svih narodnosti i uspostavljenje trajnog mira". Ovom je društvu predsjednica gospogja Jasent Luazon (Mme Hyacinthe L<oyson, 29, Boulevard Inkermann Pare de Neuilly) u Parizu, a počasna mu je pred­ sjednica Njezina Visost “princesa Nazli u Ivahiri. Svrha »Udruženja« je označena u programnom pismu, koje nam je ggja Luazon dobrotom svojom poslala. Evo glavnih tačaka: 1. Ustanoviti uzajamno potpomaganje Istoka i Zapada, koje će se osnivati na ljubavi, dobrohotnosti i na tome, da će se brza akcija poduzeti u svemu, što se tiče socijalnog i domaćeg života; slati na Istok učiteljice iskusne, inteligentne, prave kršćanke po srcu, koje će dobro utjecati u moralnim pogledu na mlade Muslimanke, ne pokazajući ni najmanje vjer­ sko? prozelitizma, nego naprotiv potpomažući vjerski život one porodice, u kojoj će se naći: 2. Osnivati u Parizu, Carigradu i Algiru škole, u kojima će učiteljice moći naučiti bar onaj jezik, na kojem će kasnije svoje djelovanje razviti, i drugo jiužno .znanje steći: Oni će podučavati, po želji: fran­ cuski, engleski, njemački, talijanski i svaki drugi ev­ ropski jezik. 3. Izdavati na istočnim jezicima takove knjige, koje će Istočnjacima pristajati i koje će im biti od koristi.1 4. Nastojati na sve moguće načine u Francuskoj i drugdje, da se razviju čovječanski osjećaji i prija­ teljski odnošaji megju svima narodima, da se obzirno i s poštivanjem postupa s raznim rasama, civilizacijama 1 U primjedbi se navagja, kako su u tu svrhu već neka djela s ruskoga na turski prevedena i uvodima popraćena. i vjerama, kloneći se uzaludnih prepirki, nego tražeći dodirne, a ne prijeporne, tačke, promičući sve, što je dobro i t. d. Ovo će »Udruženje žena« pomoći muslimanskoj ženi, otvarajući joj vrata zapadne civilizacije i po­ dižući je u humanitarnim idejama, da postepeno steče jednaka prava s čovjekom. Emancipacija muslimanske žene, usko vezana sa općom civilizacijom Istoka, koja je zaostala za evropskom, ne treba da ulijeva straha Muslimanima. Šejh-uHslami u Kahiri i Carigradu trebali bi da se povedu za tuniškim Šejh-uHslamom, koji je simpa tično pozdravio »Udruženje žena“, odobravajući ujedno i misli, koje smo mi u našoj gore spomenutoj bro­ šuri iznijeli. Mi gojimo nadu, da će uplivne ličnosti na Istoku doći u susret prosvjeti, koju im donosimo, te nam time pomoći da praktički provedemo svoje osnove. Povjesni tok dogagjaja i usavršeni zahtjevi so­ cijalnog života nam pokazuju, da je tome prijeka potreba, jer bi se u protivnom slučaju ponovio pojav tatarske invazije, ali u obrnutom smislu, t. j. onda je barbarstvo poplavilo civilizaciju, a sada bi civili­ zacija progutala barbarstvo. Za Istok bi najbolje bilo, da primi bratsku ruku, koju mu mi pružamo i da zajednički radimo. Dobra nam se budućnost već približava, udvo­ stručimo joj korake! Tako ćemo pospiješiti onaj pre­ porod, koji mi toliko želimo i dugo očekujemo, a kome smo upravo sada označili preteče. Sada je, rekao je jćdan veliki pjesnik, ljudska duša punoljetna (dorasla). I zaista, sa svih se strana bolja budućnost javlja. Žarki dah uzajamne ljubavi i bratstva ruši sve zapreke, približuje srca. Nek se naše vruće želje ispune, nek naša čedna nastojanja ne ostanu uzaludna, pa ćemo možda na početku novoga stoljeća vidjeti, kako se Istok sa Za­ padom spaja u jedan harmoničan akord ! S francuskog: Fehlni Nedžnti Dvije arapske priče. 1. Dobar dokaz. Za Me’munove vlade tvrgjaše neki čovjek, da je on Ibrahim-pejgamber. Zato ga Me’mun pozove i reče mu: — Ibrahim-pejgamberova je mu’džiza, da ga vatra ne prži, pa ćemo i mi tebe u vatru baciti, da vidimo, ko si i što si? �kupali u pjenušastim talasima, uspravi se jedan i'zmegju njih, ozbiljnim pogledom preleti družinu i do­ stojanstveno progovori: »Mila braća! Sazvali vas ovdje, ne da teferičimo, niti da razbijamo derte zveketom čašica, nego da trijezno i bratski progovorimo o ne­ čem višem, plemenitijem. Nema sumnje, svaki je od vas uvidio, da nam a m uslim anim a svakim danom sve to više izmiče tlo ispod nogu. Što je još žalosnije, malo ko mari za to, malo se ko brine da spasi bar ono, što se spasiti dade. Dok naša omladina, prepušćena sudbini, luta, kao bez glave i zgoni njivu po njivu u čašicu, dotle naši neprijatelji zidaju kuću po kuću. I s druge strane dokle sve piće dovodi, mislim dovoljno će biti, samo ako vas potsjetim na slučaj, koji se prije kratkog vrem ena sa mnom odigrao. J e ­ 2. Ubejdullah-ibni-’Abbas i prosjak. dino imam zahvaliti samoj sreći, da mi se za v re­ Kako je ’Ubejdullah bio darežljiv, vidi se iz mena priteklo u pomoć, a in a č e .-------------Na potoke ovoga primjera. ljudske krvi se prolilo, na hiljade nevinih žrtava po­ Dogje mu jednom prosjak, koji ga nije poznavao, štenjem platilo zhog toga nesretnog pića. A to sve te reče: Čuo sam za ’Ubejdullaha, da dade prosjaku po ide samo u račun našim neprijateljima. Pribroji li se ovome svemu još silesija drugih 1000 dirhema, pa se opet ispričava. - - Eh! am a gdje sam ja, a gdje je ’Ubejdullah, zala i kobnih pošljedica, koje nije nužno ni spomin­ jati, onda nam posve jasno postaje zašto mu naš uzvišeni reče ’Ubejdullah. Lllf 1). Od časa — P a kakva je razlika megju vama? Ili u^sOjiT šerijat daje toliko »časni epiteton« kako sam na sebi gorko iskusih šta je sve piće, ne ili u bogatstvu? upita prosjak. — I u jednom i u drugom, reče ’Ubejdullah. kanu više ni jedna kaplja na moje usne. Šta više sftm sebi rekoh, a evo i pred vama javno očitujem, da Na to će prosjak: — Sojli je čovjek, ako zna za čovječnost i ako neće ni u buduće nikada. Ali nije ni to samo dovoljno. Od dobro čini, pa ako hoćeš učiniš eto te plemenitim! ona doba, čitajući puno i razmišljajući o tom , uvidjeh, ’Ubejdullah mu dade 2000 dirhem a i počne se da je veliki grijeh voditi brigu samo za svoju osobu i mirno gledati kako njegov brat tone u more ne­ ispričavati da je u slabu stanju. sreće. Zato, braćo, i sazvali vas, da vam pružim svoju, Tada će prosjak: — Ako ti nijesi ’Ubejdullah, onda si bolji od ma i nejaku, ruku pomoćnicu, a i vi meni, pa da svi složno potražimo lijeka toj rak-rani. Ja svakako držim, njega, a ako jesi, onda si danas bolji nego jučer! Na to mu ’Ubejdullah dade još 1000 dirhema. da bi se taj lijek najlakše našao u osnutku jednog antialkoholističkog društva. P a ne samo to, nego i Po arapskom: Paik. drugim korisnim plodom imala bi, da urodi ta ple­ m enita ustanova. Pomislite samo, koliko divno, koliku uzvišeno bi bilo, kad se nagjemo svi iskupljeni pod Hafiz R: zastavom sloge i jedinstva. I tako oboružani bratskom — ljubavlju — svetim geslom: »Svi za jednog, a je­ dan za sve«, moći ćemo odoljeti i najljućem neprija­ — sličića iz sadašnjosti. — telju. Priznajem , da neće biti baš tako lahko odreći (Svršetak). se toliko omiljenih navika i krenuti posve drugom II. stazom - - stazom sreće i spasa, ali i tomu se da do­ Došlo je blago i milo proljeće i zagrnulo cijelu skočiti. Evo kako: osnujem o odmah u društvu i tam ­ prirodu svojim raskošnim zelenim plaštom. Sve buraški zbor, čiji će zvuci moći i najrazdraženije m laoživilo novim, veselim životom, sve pjeva i slavi za- deničko srce privući u naše kolo. Pa napokon možemo mampo proljeće. Pa i sami žubor rijeke, da ne izo­ uvesti i neke vrsti gimnastike. Sve ovo, osim što će stane pri toj svećanosti, nekako skladnije i m ilo­ nam koristiti, moći će da nas uzdrži na okupu, da zvučnije odjekuje onim miomirisnom baščama, što su nam izbije iz glave i zadnju pomisao na raskalašeni se okitile s obje strai.e. život. Na samoj obali, gdjeno pritoka M. izčezava u Eto, braćo, u kratko, što vam imadoh reći, a bijesnim talasima valovite Drine, a u hladu granitih nadam se, da ćete i vi svi u tom biti suglasni«, lipa, iskupila se lijepa kita, sye po izbor mladine. U taj čas zaploviše blagim proljetnim uzduhom U pravo kad su se zadnji traci za padajućeg sunašca a na mekim krilima tihog lahora urnebesni poklici — Ja bih htio koju lakšu mudžizu, na to će nadripejgamber. — P a eto, M usa-pejgamberov je dokaz, da od stapa poitane zmija, kad ga baci, teče Me’mun. — K, to m i je još teže! — Isa-pejgamber je opet mogao mrtva proživjeti, nastavi Me’mun. — Tam am si pogodio, šta ja hoću, usklikne onaj čovjek. — Ja ću sm aknuti kadiju Jahja-ibni-Ekthema, pa ću ga za čas opet proživjeti! Na to će Jahja: — Ne, ne treba! Ja prvi vjerujem, da si pejgam ber i držim, da istinu govoriš! Me’mun se nasmije i nagradi ga. Pokraj Drine. �107 _ »Živio F uadl. pa onda silni pljesak i ođobra- Abdullah OuilHam:1) vanje. S izrazom zadovoljstva, s djevičanskim na­ ivnim osmjehom preleti Fuad’ suznim očima društvo i nastavi: »Ushićen silnim oduševljenjem poradi vašeg Ko vlada sam sobom, najveći je vladar. bratskog odziva, od srca vam se zahvaljujem i kličem, da nas Bog potpomogne na tom hajirli putu« ! A sad Ko dobro živi, ne boji se smrti. bi braćo trebalo odmah preći na samu stvar. I debata * otpoče Kad je došlo pitanje na društvene prostorije ponudi Fuad besplatno svoju jednu kuću Vesela je riječ kao trak sunca. sa cijelim potrebitim namještajem. Predlog se sa za­ * hvalnošću prima i prelazi se dalje. Ko ne posije ništa, požeće očaj. Pošto je se sve razborito i bratski svršilo i pošto su se poštene riječi zadale, krenuše mladi antialkoho* listi svaki svojoj kući s ugodnim osjećajem, s potpu­ Mjeri svoj život po svojim djelima, a ne po nom nadom u bolju budućnost. svojim godinama! Iste večeri šaputaše neko uz pendžer Osman* agine kuće tiho i milo, zanosno i povjerljivo.------Dok budale7 benetaju, mudri ljudi mirno raz­ Iznutra se čulo samo radosno jecanje i duboki uz­ dasi ------- — Drina je i nadalje pjevala svoju staru mišljaju. Ko samo živi, ne živi nikako. tajinstvenu pjesmu, a blijedi mjesec milo cjelivaše srebrnim trakama bajnu proljetnu noć. Prigodne misli. * '* * ------------I društvo se osnbvalo, i kao cik rujne zore odjeknuše milozvučni akordi tamburica navješ­ ćujući uovo sretno doba — doba preporoda. Omla­ dina se sve više iskupljala Oko tog novog mezimčeta, da u bratskom mehabetu i veselju nagje okrijepe i zabave. Dotle su iz lokala izumirali i zadnji razuzdani poklici najavljujući propast onom paklenskom zveketu od žuči ’žljevenih pehara. Jedne večeri iskupili se svi članovi. U jednoj se sobi čitalo i raspravljalo, a u drugoj pjevalo i sviralo. Pa i ako je sve dupkom puno, i ako je neobično živo, ipak vidiš u svemu neki red i sklad, zadovoljstvo i raspoloženje. Ali pored svega toga ove večeri nešto manjkaše. Zalud upitni p-ogledi po društvu svuda lu­ tahu — Fuada nigdje. Dok se u jedan mah otvoriše vrata, a na njima se pojavi sav zadihan, jedan od društvenih članova. Ne mogavši ni vrata zatvoriti u sav glas viknu: »Muštuluk« ! — "Šta je ? zaori se sa sviju strana. — Oženio nam se presjednik. — Koga, kako? — Ma eto Fuad efendija Osmanaginu Rabiju. Eno sad prevede. — Kao na zapovijed svi skoče i krenu Fuadovoj kući, da mu čestitaju, da mu iskažu svoju zahvalnost i veselje. I dok im je Fuad na svom kućnom pragu stiskivao bratske desnice, dotle je već s tamburica tiho i milo zabrujala ona njegova naj­ milija: • Tija noći moje zlato spava, Za glavom joj od bisera grana... Plamen od jednog časa je sjajniji nego mrak od sedamdeset godina. * Život je velik dar, pa bi ga tako trebalo cije­ niti. i smatrati. s engleskog Fancy. Xnnrjena. -- Ap. M. J.-BftTJ'T. /ljenje r.mcTe. pijenje r.mcTe2) cy Beh t <ko i KpynHe 5khbothh>6, Aa nx Huje .lac.Ho npeBH^jeT0, Ka# ce jaBe. Do Be^nuniia h o6j)mcy c.uiiHe cy oohihhm rvmcTaMu — caMO mio cy 6jbelje (6jeJi>e). /Kubo y Tamom upnjeBima noajeica, a xpaHe ce coKOBHMa aeroBor nijema — AaK.ie, Ha fceroB panjn icao Hetcn zomoeam (uapasumu). Ha nnan niTeTa oa Aje'ijnx r.iHCTa oćjihho Hnje Tatco Be.iHfca h pujeTKo KaA A* ce H3HCTHe y npaBy onachoct no 3ApaBA>e n jkiibot. TjiHCTajHBo AujeTe MaxoM CBoje rocTe roTOBaHc h hs ocjeha, a.ia unaK nsia npii,iuKa, KaA ce Ha H>eMy 6ain bhau, a» „nara oa r.iHCTa'. Tareo cy h. np. rjiHCTajHBa Ajeua no rjcnaAa hcoohhho SjmjeAa h yBexvia, a doa onima uoApa; iecTo hm ce „6.T>yuiTH“ — HapoHHTO imjvTpa 11 Ha iUTHny („noMoKpH.na ce iuiHCTa y ycTa“); Tpaa« cbikh uac Aa jeAy — HapoHHTo x.T»e6a; cBpoH nx y HO‘y, na ra 'ieuihe npcTOM uaifcajy; Tys«e ce H£f ćo^ioBe ono nynna; HecnaBajy nmpiio h t. a -- — a,ih ćy cee to nojaBH, noja ce Ha AjeTeTy AacHo npeBHAe, h-hh APS^e Kano TyMaMe. Teic KaA Aofee Ao 036ujbuujux npoMjcua, h. np. Aa „3/i.paBO *) A. Quilliam je muftija i vogja engleskih Muslimana. *) /jdje^ie ivinCTe, 6j 6nHe, ryjmie, ryjaBHne n t . fl. �i (>8 AujcTo“ bhaho ona^a, a a ro n6am Acčpo i ('AOU; Aa no rAjeicaAa Aočaje n jane nynan>e (ynpaBO „KO,inKy“) y Tp6yxy; Aa My ce „5Kyq npocne“, Te Aa „Kao jiHMyH noiKyTii«; Aa p^aBo cnana u y cHy ce Tpsa; Aa ce Tyaca na i\aaBo6o.T>y h HecBjec.Timy; Aa ce no rAieKaAa oain n „npccnem uK ao ono y na^aeimu (BejniKoj 6o.iecTa); Aa My ce nenike rpcT a h 6.i>yje (noBpaha); Aa Y T0M no" BpahaH>y ii no Kojy rjiacTy Ha ycTa HJia hoc B36aiia; Aa OA H,era a ohbko r.iaCTe OAHJia3e, HaponaTO KaA je y BiTpyniTiiHH a t . a .; — TeK oHAa ce bhah , Aa ^ e n je pjiucme jnozy uaa3eamu u os6ujbnuje upojnjene y mujejiy. A to MOHce Aa HacTyna HaponaTO OHAa, KaA n x ce HaroMH.ia' MHoro,1) a .in KaA oHe (6yAn H3 Kora y3poKa) MHjeH.a]y CBoje MjecTo, Te a s u,pajeBa npe.ia3e y APyrH koju Ano Tiijejia. T om npn^inKOM AOcmijeBajy necTo n Ha MjecTa, y jKojaiaa Beh Mexaiiamcn CMeTajy npaBHJiHHM o6aBaMa — Ha np. y McejiyAap, jeAftaK, hoc, rp.io, AymHIIK, HCyHHH CnpOBOAHHK H T. A-, Da OHAa MOTy n383BaTH CBaKojaKe Henpii.inKe n onacHOCTH. Hajnoin.i>e BasKHO je h to , inTO je y HOBuje BpajeMe yTBpl>eHo, Aa zjiucme ceojuM šKueomoM npouseofle u nače ompoee 3a uoejeuje mujejio',; /ljenje zjiucme Jiezy ce jajuMa. JKeHKa n x Moace 3a CBora sKHBOTa ii3.iekn ao 60 Ma.-rajoka, h CBa Ta Maca H3Jia3n c H3MeTHHaMa H3 HOBjenjer Ttije.ia Te Aocnaje y 3eM,i>y. T y ce — HapouaTo 3a BpajeMe npo.i>eTff>e B.iare h ^bCTfte Ton.iOTe — y6p30 (hu BpykaHH 3a 14 AaHa, a ano je xJiaAHO 3a 3 —4 Mjeeeija) y tum jajaMa pa3BBje 3aMeTaK (eaSpao) rjineTe — Kao oho y kokohijiiM 3aMeTaK na.ieTa. A hhm Taao jeAHo jaje ca skhbbm 3aMeiK0M Aocnnje y noBjenja npnjeBa — HaponaTO Ajcnja — a TaMO HaJje noBojBHe noroA6e, aaneTaK ce npoKjbyje h ncnn.in, tc nouae Aa.^e Aa ce pa3Baja, a ° k He H3pacTe y npaBy r.iaCTy oa 20—40 cm. Ay3Knee (O a 1 Ao 2 BejiHica neA^ta). Ilp e n a TOMe aJiaenu u3eop wupen>y zjiucmaje ynpaeo — seMJba, sapancena jajrj.ua n>uxo0UM, a noćenje, HapaBeo, n CBe APyro, iuto ce tom 3eM.T>0M 3»raAH — h . np. BOAa, 3e.T,e, ca^iaTa, KpacTaBHH, n a u m ja H a , Boke, 6ocTaH ht. a * C Tora je Bnme rjiHCTajeBe Ajen;e y Ton^iiM KpajeBHMa Hero y x.iaAHnM, h Tora ce r.iacT e jaB.i,ajy koa .i ^ a 0 Hapon ito JbeTH a .ia c jeceHH. Te ncTe npa.iHKe o6janiH>yjy HaM h APyre nojaBe y Toj oo^ecTH. ,Z(aBHauiH,e je ncKycTBO .i>eKapa, Aa cy zjiucme MaxoM ftjeuja 6ojiecm, a jia _He Ajene Ha chch hab Ha pyn,a, Hero Ma.io CTapaje ( oa 3 — lOroABHa) — a to caMo 38to, uito cy 6am Ta Ajcpa Hajnemke y aoA0 py ca 3eM,T.0M: — uito h . np. no npanniHn n TpaBH ny 3e h 6ayji>ajy; hito ce no h>oj Ba.i>ajy; uito no 3eM.i>H uenpKajy n Konajy; uito oa 6.iaTa Kyhe u TonoBe rpaAe n t . a * na 0AMax nocvnije Tora aaraijeHHM pyqHitaMa y ycTa 3anjia 3e;.M h .ih oito *6am HenocpeAHO ca 3eM^>e a H3 6jiaTa A0Hcy Boke, AyA0 «*e, .orpHCKe oa x^he6a hjui Ap y ro r je«ia, Te hx y ycTa yHoce u jeAy. M to je CTa*) JbeitapH cy najissH^H y upajeBHMa je^He oco 6e no siiTaBO (trynMe iv u ic ra : — no ihax 100 Ha 6 pojy. ^ THćTUKOM yTBp^eHo, a » ce f.iHCTO MHoro Bnine jaejhagy Mc$y cejbauKOM Ajei{OM Hero Mel>y ba poni kom, a Aa ce ii BaponiKa Ajeua r.mcTaMa 3apa3e mjxom oneT n a ce^y, KaA ce h . np. aa npnjoMe p a c n y cra ca ce.'f.anKon AjeUOM hoto oHaKo H rpajy, icao hito je to y ce.iy ođimaj. — HajnouiA>e aoKa^aHo je ii to , Aa a koa oApac-inx MOMce 6hth rjnicTa ca CJJHHHHM nojaBaMa Kao u koa Ajene — cano MHoro pjel)e — jep OAPacviH o6 h*iho Ma&e A0Jia3e y TaicaB a °A0 p ca 3apa*CHHOM aeM.’bOM Kao AieUa- CaMo ^pmeeno 060jbejie OApcJie oco6e, icoje cy y CBeMy Kao Ajcn;a „hohhCTe“, Te „CBe jeAy n y ycTa T pnajy“, Ma oho n 6ji&t H>aBo 60.10, HCuike hcto thko oa r.m cTa 6o.iyjy • Kao Ajek a ' KaA TaKo CToju c nopnjeK.ioM Aieqjn x ivmcTa n ca HanHHOM H,nxoBora n p e ja 3 a y noBjenje Tnje.io, OHAa hum Heke 6iiTn Tenuco, Aa ce u n>ux cauyeaMO. B a .ta cimo Ajeuy HaiHKaBaTH, Aa CBojy Hy»CAy He Bpme rAje CTHFHy, Hero yBnjeK Ha oApe^eHo, ckjiohhto Mjee.To — y HyacHHK.— a r.iHCTajnBy oamrx h jn jem iT ii. A ko cy y 3 to jom yBSA®MO y oOngaj, a » HaM ce Ajek a hito Ma s .0 Ha rojioj 3eMjbii n rp a jy hah HHane c H.0M6 y aoAup AO-^aae; Aa n e n n jy BOAy H3 CBaKe ^ioKBBiie; Aa He A0ncy ca 3eM.i»e Tyi)e orpHCKe; Aa He cacajy n p c ie h HOKTe, Hero Aa nerake nep y pyKe: OHAa cmo hx no CBoj npHJiHUH oa 3f p a 3e canyBajiH. Hajnom^Be B a.ta h Ha to naiHTH, Aa ce Boke, 3e^be h noBpke, Koje ce npnjecHo jeAe, Hajnpnje AO^po H3anepe; Aa ce KyxHH>a h cyAOBii HHCTo ApJKe; n a Aa ce 11 Ha H3MeTHHe A°Make CTOKe npnna3H, jep h y H>nua Moace 6hth jaja oa r^HCTa. h Y um ce jaee cyMn>ueu 3nay,u, #a je Koje flujeme UJiu OApacjio uejbaAc oa zJiucma o6ojbejio, Bajba ce OA»ax nocTapaTii, KaKo k e ce uito np n je Aoka ao HecyMH>HBnx AOKasa, Aa cy AoucTa r^iiiCTe, n a Aa 0AMax ^ n jen e (,,Tjepajyl). C Tora je y Tanoj npn^Hu;H HajSojte, Aa aa_ miTaMo .TbeKapa 3 a caBjeT. A ko hhm to Haje HHKaKO morykHo, cMajeiio ce AOHeKae h caMa noMaraTH. JXa cyMH*HBa oco6a A oacra n a m oa rvmcTa, yBjepakeMo ce no TOMe, uito k e OHa c H3MeTaaaMa kadaiiaTH a no Kojy rjnicTy, aKo joj 6yA6Mo Aa 0 a ^H 6eJiaM jiyKOM Ao6po 3 a.iyqeHa jejia — HaponaTo KryxaHa MJiajeKa — a ^ a aao joj npeA cnaB aae 6njejiBM JiyKOM HaMaaceMO Tp6y x oko nynKa. H bm ce*Ha Taj HanaH a 3a3o se H36anuBaH.e npbhx rjiacTa, Ba.i>a ce 0Awax noeTapaTa, Aa CBe a d j e paMO — a to Haje TeuiKO. Harne aceHe Aajy Tora paA0 c ycnjexoM pa3iie MayyHe, MajemaHe acTyu;aHHM cjeMehom oa „TpaBe 3a rjiacT e” o a — nk 0TB6Ul) — (h 3 anoT6Ke), a^ia 6a x bm ja caBjeTOBao, Aa Taj HanaH Hanyd e — HapouBTO kha Jiajene Ajcny. To je cjejue ompoeHo, n a ce no rAjeicaA H>aMe MosKe 6o^iecH0 Ky Bauie n axyA0 T0 , Hero noMoka, aKo oa Fbera cyBarae Aa Mo.*| Bo^>e je, KynaTB y anoTepa t . 3 . „ kokhu A14, bjih „ koJianakS, npoTHB r^ a c T a “ , n a to Ajeiia Aa 0aTa. y H>aMa je jinjeK nacTaja, a juto je jom BaacHaje: TaHHO je *) lio KOMamoM: Z ittw e r s a m e n ; jiar- s e m e n C inae. *) H ajiviaB unjn anaic T p o san a thm cjeMenoM je , idto OTpoB a u a ocoGa bh ^ h cbo — y jtcyToj 6 o jn . • �109 0AMjpPew» Te ce 3Ha KwinK0 co °A H,era MOHce AaTu n KaKo ke AjcjcTBOBaTii. Tano je h . up. 3a AiijeTe a °boa >ho , aKO My ce ah c b h o A»Ay no Ana „KOAaHnka npoTHB ivinC'ra“ — je^an BsjyTpa, a APyi’H npeA Bese. CTapnjii noAHoee ii no 4 A«eBHo. ^ a ycnjex 6yAe 6oa,h, Aaje ee ya to 6o^ecHHKy jotu uito „pa 'iamkeite'' — p. np. pamiHOBO (cKOSeBo) JJhG (3C]THf ) 6yAHMCICd BO.ia HTA. --— H 0H6 H3MeTHHe, y Kojnma je 6o.i 6chhk rviBCTe 1136auno, «ory 3eMA>y jajaMa 3apa3BT». C Tora je najčo.te, aKO ce cee mo 6puMjbueo CKynu u cnajiu. Kafl ce flujeme eefi ofl zjiucma onpocmu („ovir cmu ), Ba.ta My hcko Bpnjeae Ha xpaH.y npnnasa'ni. B a t a ra, ncrarn, cnaiKHo xpaHBTa, Aa ce 6paee onopaBii, a ia ce y h cth Max CTapara, Aa *iy xpana ne 6yAe cyBiime 3aaiiH>eHa m h HHaae oniTpa n HenoAecHa. TeHHa u KamacTa xpaHa je 3 a npiio BpnjeMe 6o.ta oa HBpCTe. „3 Apaejbc1. Listak. Iz ielamsKog svijeta.' S e jjid A linied h a n . U zadnjem broju » O k ­ reta«, kad smo govorili 0 islamskom sveučilištu u Aligarhu (Indija), spomenuli smo, da ga je osnovao poznati indijski reformator i pisac Sejjid Ahmed han, a sad evo hoćcn.o, da puLliže progovorimo o ovome znamenitome indijskom Muslimanu. Sejjid Ahmed han se je rodio 17. oktobra 1817. u gradu Delhi, nekadanjoj sjajnoj prijcstonici „velikoga Mogula", o čijoj slavi i sjaju i danas svjedoči izobilje krasnih i sjajnih palača. Ocu mu je bilo ime Sejjid Muhammed Mutteki han. Pregji su mu iz Arabije došli u Herat, a odatle za vlade Ekber šaha u Indiju. Kad mu je bilo 19 godina, umrije mu otac, a do godinu iza toga 1837.) stupi kao registrator (pisar) kod kriminalnog odjelenja u Delhiju u englesku službu. 1841. g. bude imeno van munsifom (podsudac) u mjestu Falehpur Sikri u distriktu Agra,.u kom se nalazi i divni Tadž Mehal, koji mnogi drže najljepšim gragjevnim spomenikom cijele ogromne Azije. Kad je 1857. godine buknuo ustanak protiv Engleza, bio je Ahmed han munsif u Bidžnuru, te je Evropejce, koji su tu stanovali, spasio time, što ih je u sigurnosti spremio u Mirat. Radi njegove vjernosti i hrabrosti nagradi ga engleska vlada stalnom godišnjom plaćom i podijeli mu naslov »viteza indijske zvijezde.« U svojoj 52. godini (1869.) zaputi se u Englesku, povedavši sa sobom oba svoja sina s namjerom, da ih evropski izobrazi. Blagostanje i prosvjeta njegovih suvjernika mu je uvijek bila na pameti, te čim se povratio u Indiju, osnova u Gazipuru jedan nčevni zavod (college). Kad je za tim bio premješten u Aligarh, osnuje tuđe knji­ ževno i znanstveno društvo a na koncu mu pogje za rukom, da osnuje islamski collego (Anglo Orienlal College), usprkos brojnih protivnika iz konzervativnog tabora. To je bilo u maju 1875. godine. Pobliže je o ovome zavodu pisao nekadanji rektor njegov Th. Beck u dodatku knjige G. Grahama, koji je 1855. u Lon­ donu na engleskom izdao »Život i djelovanje Sejjid Ahmed hana« (»Life and work uf Syed Ahmed Khan«.) 1876. pregje Ahmed han u penziju, od 1878. 1882. bijaše član zakonodavnog vijeća, a 1888. bijaše ime­ novan »Komturom indijske svijezde.« Ostali dio života pa sve do smrti u godini 1898., provede radeći na književnosti i promičući interese svoga mezimčeta, collega. Najvažnije djelo Ahmed hanove je »As<ir us-san<vđid, arheološka povjest Delhija, napisana 1847 (drugo izdanje 1854.), a na francuski je preveo Garcin de Tassy (Pariš* 1861). U domaćem, urdu-jeziku napisao je Ahmed han raspravu o uzrocima indijskog ustanka, koja je 1873. na engleski prevedena. Osim toga je pisao tupiače Kur’anu i Bibliji, zatim silu sastavaka i predavanja 0 socijalnim, vjerskim, pedagoškim i poli­ tičkim pitanjima i čitav red sastavaka o Alejhisselamovu životu. Pisma, koja je pisao za svoga putovanja u EVropu, objavljena su u „Aligarh Institute Gazette«-i, a prevedena su u spomenutom Grahamovu životopisu ovog uglednog Muslimana. F N. Književne i kulturne bilješke. HanpeAno H’ie.iapcTBO. Tano ke ce 3naTn KH»ura, Koja ke yeKopo ii3akn 113 uiTaMne, a Kojy je nanacao h ypeAno MiiJiaH MapTiiHOBak, ^ in T e .t ccaoBHe uikoac y Boe. Kpyna. K ita ra ke H3m ijeni oko 300 cTpana 0611iHa (JropaaTa, 6iike yKpameHa pa3HHM ojiHKaiua, a uhcaHa je Tano nony.napHiiM je3HKOM, fl,& ke je Moka pa3yM je r a u Hajiniipii CAojeBH HapoAa. IJnjeHa OBoj kh>h3ii 6ake 3 K 3a npenjiaTHHKe, Koja ce ipečajv oGpakaTH Ha aApeoy nncga y Boe. Kpyny. Kuko ce nHe.aapoTBO y no A>eAH>e A°6a y Hac nonejio BeoMa jmjrno pa3BajaTH, a 6yAyka 6a ce OBa rpana HapoAHe npaBpeAC Mor^ia y Harnoj 3eM*tn noAiirHyTii Ha bbcokb CTynaH> yHanpebeH>a, mh OBy KH>ary tooao npenopy>iyjeMO. E l-K a iu e ro v a z a b a v a . Ovdašnje musliman­ sko koturaško-gimnastičko društvo ,,E1-Kamer“ priregjuje u nedjelju, dne 2. aprila u prostortjam a „Dru­ štvenog Domau zabavu, od koje je čist prihod na­ mijenjen u korist siromašne islamske školske mla­ deži (gjaka i sohti) i društve blagajne. Ra s p o r e d : I Dio. 1. Gerardo Coletti: Mahmud-Šefket pašin marš „Tedžedđudi hajal“, svira vojnička glazba. 2. Gimnastičke vježbe. �110 3. Zahorsky: „Narodne pjesme", svira vojnička glazba. 4. Bajić: „Zagrljeni slogom bratskom ", pjeva društveni pjevački zbor. , 5. a) ŠebekFarkaš: „Zbor derviša". b) Marko Ljubunič: „Sa M iljacke", karišik narodnik pjesama, svira gjački tamburaški zbor. 6. Michaelis: „Turska straža", svira muzikalni zbor I. travničke čitaonice „Sazendi Travnik". 7. G imnastičke figure. 8. Osman paša: „Osmanlijski m arš", svira voj­ na glazba. Pjevačkim zborom ravna g. Košta Travanj. II. Dio. „Pred gradske izbore". (Šala u jednom činu od Ekrema, izvode diletanti.) III. Dio: Tombola i zabava po volji. Za vrijeme III. dijela zabave svira gjački tamb. zbor i „Sazendei Travnik". Nov odbor „Zvijezde". Muslimansko aka­ demsko društvo „Zvijezda" u Beču održalo je ne­ davno skupštinu na kojoj je izabran nov društveni odbor. U odbor su ušla ova lica: Mustafa Vehabović st. jur. — za predsjednika; Mahmud Behmen stud. iur. sa potpredsjednika; Osman Mehmedbašić st. iur. za blagajnika; Afan .Dizdarević stud. iur. za tajnika; Ahmetbeg Salihbegović st. med. sa odbor­ nika; Abdulah Sum buf st. phil. za I. revizora; Omer Kajlaz st. agr. za II. revizora. Gajretov glasnik. Firdusov mearifski fond. (Nastavak). i „Temelj kuću drži" Hasan Basarić u Stocu sakupio je za »Fir­ dusov. mearifski fond« 52 K 40 helera. Priloge darovaše: II. Basarić 6 K, Husaga Čekro 5 K, po 2 K: Derviš Mahmutćehajić, Ahmetaga Behram, Risto Drenović, Mustajbeg Sarić, Muhamed Tatarović, Mu­ hamed Salčić; po 1 K: Salih Dostović, Ljubim ir Gjaić, Vid Previšić, Omer Koso, Ahmed Kovačić, Ilasanaga Hrle, Bešir Vukićević, F.minbeg Rizvanbegović, Ahmed Halilagić, Husein Pirija, Ragib ef. Slranjak, Smail ef. Nikšić,. Hasan ef. Pašalić, S. Alihodžić, Ilasanaga Vranjalić, Alaga Sarajlić, Jovo šotro, Osmanaga Krpo, Halil Isaković, Salih Žujo i Mešo Dizdar, Alija Tata­ rović 70 hel; Omeraga Bešo 60 hel, po 50 hel: Ahmed Gjulepa, Salihaga Ilodić, Mujaga Repak, Bećir Zelić, Mujaga Rešo, Avdaga Muflić, Mujo (Jimić, Mehmed Dervoz i Ahmed Dervoz; po 40 hel: Sulejman Zelić, Omer Zelić, Omer Hrle, Abdullah Mangjo te 20 hel. Ihrahim Baljić. M uharemaga Pašalić iz B. K rupe sakupio je K 38*—. Priloge darovaše: H. M. Pašalić 15 K, H. Ibrahimaga Čaušević 10 K, H. Omeraga Arnautović G K, Rašidaga Pašalić 3 K, M uharem Tatarović 2 K, M. Hadžipašić 1 K i Bekir ef. Tahirović 1 K Salko Zaklan iz Lokava (kot. Stolac) sakupio je prilikom Bajram namaza na R ečicam a pred džamijom u istu svrhu 18 K 02 hel. Hakiheg Bušatlija iz Bugojna sakupio je za isti fond 18 K. Mjesto bajram skih čestitki i odgovora na čestitke prijateljima, darovao je Osm anbeg Pašić nar. poslanik iz Bijeljine za Firdusov mearifski fond 10 K. Ali ef. Sabljaković iz Vrnograča (Vel. Kladuša) sakupio je za »Firdusov mearifski fond« 28 K 65 hel. (od kurb. kožica). Kožice darovaše: Habiba Herić 4 kom., po 1 k o m : Husein ef. Vehabović, Mehmed TraIješić, Ali ef. Sabljaković, Mujo Kuduzović, Huso Korić, Murat Hodžić, Smail Hrničić, Husein Bašić, Hesein Ibrodžić, Spaho Oručević, Osman Košić, Osman Kasumović, Hasan Grošić i Huse Elezović Bešin; Mjesto kurb. kožica darovaše: Kazo Elezović 60 h; Huskara Kasumović 50 h, po 40 hel: Meho Gražić, N uhan Koštić, Mehmed Ožegović, Bećir Hrničić, Hasan Sefić. Mustafa Sarajlija, Zaim Omeragić, Hasan Grošić Huseinov, Smail Mekanović, Ahmed Mašinović i Haso Mujagić; po 20 hel: Omer Duranović, Husein Koštić, Osman Garibović, Osman Tralješić, Husein Mehnirović, Mustafa Elezović, Mehmed Garibović i Mehmed Elezović Bešin. Memišaga Mujić iz Mostara darovao je 5 K i Ibraga Elezović 2 K za isti fond. Ibrahim ef. Teskeredžić i Omer ef. Kazić iz Ro­ gatice sakupili su za ovaj fond 91 K 70 hel. Priloge darovaše: Spomenuti I. Teskeredžić 10 K; po 5 K: Hakibeg Šahinpašić, Zaimbeg Šahinpašić, Hasibaga Kazić, Omer Grabavica, te Mula O m er Kazić 6 K; po 3 K: Rašid ef. Šehić, Hakibeg Agić, Hifzaga H. Osmanović, Osmanbeg Mirojević i Mehaga Feriz: po 2 K: Bećiraga Capljić, Sejfo Kazo, Alibeg Sokolović, Abdibeg Teskeredžić, N uribeg Teskergdžić, Šahinbeg Sijerčić, Osm anbeg Smailbegević, Mula Durmo Helezović, Hasan Pinjo, Hasan Feriz, Ibrahim Bahta, Osman Dobraća, Halil Feriz i Sefo Pezo; po 1 K : Alija Behlul, Alibeg Teskeredžić, Salih Eminović, Muham edbeg Brankuvić, Šemsibeg Sijerčić, Ahmed Nalbantić, Šećo Bahtanović, Smajo Džankić, Mula Meh­ med Paljo, Mula Avdija Agić, Suljo Džindo, Selim Vražalica, te N. N. 76 hel. Prilikom rogjenja sina Arifage Kapičića iz Bileća sakupljeno je za »Firdusov mearifski fond« 14 K 40 hel. Priloge darovaše po 3 K: Ćamilaga Selimović, Alija Hadžić i Petar Jefto Kapor trgovci; Salihaga Kapičić, 2 K; po 1 K : Abid Mujačič, Abren Papić, Huso Karamehmedović, te Oamil Priganica 40 hel. Ilafiz Mehmed ef. Bajrić, predsjednik vakufskog povjerenstva u Žepču poslao je 30 K, koju je svolu �Ili darovao za Firdusov mearifski fond Rifatbeg Bagdadić. . Osrnanaga Metilj iz Čapljine darovao je 4 K za isti fond. Bedir beg Ibrahimbegović-Gradaščević iz Gra­ đama sakupio je za ovaj fond 147 K 20 hel. Priloge đarovaše: Hajrudinbeg Gradaščević 50 K, Fuadbeg II. Alipašić 20 K, Izetbeg Jahić 15 K, po 10 K: Sulejmanbeg Ibrahimbegović, Zaim ef. Muminagić šeriat. sudac, Osmanbeg H. Ibrahimbegović, Dervišbeg Gra-' daščević i Abdibeg Gradaščević; po 2 K: Ahmed Hilmi ef. Muftić, Nedžo Ahmetović i Hasan Salkić; po 1 K : Hafiz Mustafa ef. Imainović, Emin Mejremić, Alija Fakić, H. Hasan II. Osmanović, Haliz Ibrahim Pendić, Suljaga Tahirović i Sabri Alimanovid 20 hel. Društvene vijesti. • I s p r a v a k . — U zadnjem broju (str. 85.) u »Pjesmi« Mussetovoj 9. stih treba da glasi: „Od sve vlasti1*, mjesto — slasti. Ovom prilikom ispravljamo još jednu štampar­ sku grešku: u 1. broju (str. 5) ime autora „Domo­ vine" glasi Emile Souvestre, a ne Emite Jouvestre. Iskaz dobrovoljnih priloga palili na zabavi u selu Aladinićima (kot. Stolac), koju je po prvi put prire­ dila tam. Muslimanska omladina dne 3. februara 1911. godine u korist gradnje mjesnog mekteba. Dobrovoljne priloge dadoše ova gospoda: Po 10 K: Ademaga Mešić, trg. iz Tešnja. Šerif ef. Arnautović i Dr. Safetbeg Bašagić, oba iz Sara­ jeva, Mujaga Resulović, trgovac iz Trebinja, te Mu­ hamed beg Gavran iz Počitelja. Po 8 K: Bukić i Šarić, Stolac. Po 5 K: Ahmet ef. Fazlagić, Hamidaga Fazlagid, Ahmetaga Fazlagić i Braća Mrčić, svi iz Čap­ ljine; Muhamed ef. Karabeg, Osman ef. Efica, Braća Šantić, Kotlo i Ćemalović, Ilija Grković, Ali majstor Kurtović, svi iz Mostara; J. M. Salom, Sarajevo; H. Mustafa Kudra iz Tasovčića; Muharemaga Hodžić, Pješevac; Hasan ef. Šehić, Stolac; Zulfikar ef. Mehmetbašić Kadija i Jusuf beg Deftedarević, oba iz Trebinja; Amhetaga Behram, Rotimlja, Don Vid Pu­ tića, nadžupnik, Prenj. Po 4 K : Ahmet ef. Opijač, Mustafa ef. Stranjak, oba iz Stoca; Salihaga Šunje, Lokve; Salko Balavac Mujin, Aladinići; Hakibeg Kolaković, Blagaj; M. Sepić, Avdaga Gjugja, Memišaga Mujić, Šućri ef. Mezić, Ali majstor Ćišić, svi iz Mostara; Q. i kr. oruživčka postaja, Domanović; Osman ef. _Drljević, iz Bileća. Po 3 K : Alibeg Šarić, Mehmed ef. Šarić, Muhamet ef. Tatarović, Omerbeg Rizvanbegovid, -Hasan ef. Mehmedbašić, Šaćir ef. Grebigjelo, svi iz Stoca; Husein ef. Ševa, Salihaga Popovac, Mehmet ef. Ćišić, Memišaga Hamzić, Muhamedaga Fejić, Hasanaga Ramić, svi iz Mostara; Ibraga Soldin Crniće; Šerif beg Muslibegović, Nevesinje; Cesar Sumbulović, Sara­ jevo; Husein ef. Dizdarević, Trebinje; Muratbeg Muratbegović, Višiće; Bećiraga Kudra, Rečiće. Po 2 K 20 h: Salihaga Opijač, Crniće. Po 2 K 2 h; Memišaga Šator, Lokve. Po 2 K: Avdaga Gjoklo, Rotimlja; Mujaga Hasić, Mušanaga Baraković, oba iz Rečica, Boško Bošković. Košta Marić, Gjuro Marić,. svi iz Aladinića; Duran Sabljić, Simo Pjaca, oba iz Lokava; Ahmet Šetka, Hamzaga Opijač, oba iz Crnića; Omeraga Koso, Began Turajlić, oba iz Opličića, Gjafer Popovac, Ahmet­ aga Duranović, Salihaga Kreso, Hasanaga Ibrulj, Sa­ lih ef. Hasanagić svi iz Mostara; Hamdi ef. Drljević, Nefisa Drljević, Fata Drljević, svi iz Bileće; Husein beg Kapetanović, Ivan Dobrić, oba iz Županjca; Husaga Šabanović, Zulfaga Šabanović, Ha­ sanaga Bojćić, svi iz Ševačnjiva; H. Hasaga Ćatić, načelnik, Žepče; Mehmet ef. SalCić, politički komesar Dizdarević, Smail ef. Buzaljka, Smail ef. Mehmetbašić, svi iz Stoca; Salihaga Žujo, Prenj; Halilaga Vukičević, Poplat; Osman ef. Dekić, Tešanj; Muhamedaga Brkić, Pješevac; Mehmet Spahalić, Guhavića; Risto Pudar, Čapljina, Po 1 K 50 h : Mustafa ef. Čehodarević, Mustafa ef. Mehmedbašić, oba iz Stoca; Krešimir Valentić, učitelj, Crniče; Jozo Marić, Poprat; Snlaga Krpo, Rečice; Mustafa Gjubić, Pješevac. Po 1 K : Alija Sabljić Zukin, Ahmet Sabljić, Bećir Rakić, Pero Pjaca, Sava Mihić, Ilija Mihić, Salko Sabljić, Ibraga Šator, svi iz Lokava; Danilo Šotra, učitelj, Šćepo Mihanović, Osman Gjono, Muharembeg Ljubović, Boško Raguš, Ibro Hajdarović, svi iz Pješevca; Muhamedaga Kapić, Boško Katić, Selhn Omanić, svi iz Prenja; Omeraga Vilogorac, Nevesinje; Ni­ kola Pažin, Hodovo; Ibraga Koso, Beganaga Koso, Pašaga Baraković, svi iz Domanovića; Stojan Morušić, Trijebanj; Gjafer ef. Softić, Ahmetaga Burina, Avdi ef. Zekić, Dervišaga Mehmetbašić, Mehmedaga Dervoz, Sulaga Poturović, Halilaga Pitić, Mahmut ef. Alihodžić, Ahmetaga Kadribegović, svi iz Stoca; Ha­ sanaga Behram, Jusufaga Behram, Salihaga Behram, Ivan Akšam, učitelj, svi iz Rotimlje; Hadže Kukolj, Oženići; Ahmetaga Kovačić, Sule Šoše, Mujo Gjemila, svi iz Aladinića; Stojan Nogolica, Andrija Moro, Niko Perutina, Miško Kulaš, Boško Bošković Jozin, Nikola Bošković, Šćepo Perić, Huso Selimić, Ibro Pejak, Bešir Šetko, Meho Pirić, Alija Pirić, Alaga Tabaković, Selim Šetka, Smajo Kurtović, Andrija Prce, svi iz Cr­ nića; Zarifa Drljević, Ćerima Drljević, obje iz Bijeće; Mirko Tabak, Županjac; Meho Šejtapić, Ibro Šejtanić, Mujo Šejtanić, Osman Turajlić, Božo Jurak, Mujo Turajlić, Hasanaga Penava, svi iz Opličića; Karlo Košut, Domanović. �112 Po 80 h: Halil Kaplan, Pješevac; Mato Andrun, lugar, Lokve; Niko Moro, Aladinići; Pero Moro Crnice. Po 70 h : Arifaga Šator, Ibro Zaklan, oba iz Lokava. Po 60 h : Salko Šetka, Mujo Gjigić, oba iz Cr­ nica, Ahmetaga Tabaković, Rotimlja; Mahmut Šator, Lokve. Po 50 h : Meho Lizde, Smail Lizde, Adem Repeša, svi iz Rečica, M artin Papac, Ilija Kulaš, Pero Kapac, svi iz Crnića; Alija Svinjar, Lokve; Avdaga Ćerinić, Halilaga Bašić, oba iz Prenja; Vidoje Goluža. P ješevac; Alaga Bašić, Vranjeviće, Salih Koso, Alaga Baraković, Omer Turajlić, svi iz Opličić; Salko Isaković, Bitunja; Omer Marić, Aladinić; M uhamet Fazlagić, Čapljina. P o 40 h : Huso Pejak, Boško Perutina, Luka Matić, Nikola Prce, svi iz Crnića; Huso Hanić, Osman Zukanović, oba iz Aladinića, Šaćiraga Burić, Prenj; Sule Turajlić, O pličići; Ibro Svinjar, Salko Bratić, Meho Topić, svi iz Lokava. Po 30 h : Huso Zilić, Boroviće; Salih Begović, Prenj; M ustafa Ljubovi^, Stolac; Ahmet Humačkić, Pješevac. Po 20 h : Adem Burić, Prenj; Omer Gjemila, Salko Balavac, oba iz Aladinića, Duran Škuljić, Crniće; Ahmet Lizde, Rečice. ' Ukupno 424 K 30 h. Svoj gospodi, koji se prilozima ili posjetom ove naše zabave sjetiše, neka je najsrdačnija hvala ! — Živili ! C r n i ć e 15. marta 1911. U ime priregjivača: npojbehe oieKyjy noHOBHH ycTaHarc ApnayTa u ynaAan>o uipHoropcKe Bojcne y TypcKy. Mo6iiAH3aii,Hja iypcice Bojcice. Typcica ii.iaAa je piijeiuiiAa, Aa Mo6iiAmjie peAmjicKc A0 BH;mje H3 Msao A3nje. TaKo he TypcKa miaTii npeno 14.000 BojHmca BHiue Ho HHa'ie. Jep Tpeća aoabtii, Aa je Ha inecTo-neAje.iHo BjesK6aH>e‘ no3aaHo oko 60.000 pe3epBHCTa. ^ bhJc AHBn3Bje, OHe 03 CiiBHca h Aniacnje, 6nhe upeiujeiureHe y eBponcKy TypcKy, ocTajte he ocTatii cnpeMHe y 6jh i - A l a g a Šunje. Ma.ni r.iacHHK. TypeKii sajj.M y <Dpaunycifoj. Typcica basa« Ha" MjepaBa a* y <I>paHHyeKoj 3aKA>y*ni 3ajaM oa 25,000.000 4>paHaKa 3a rpaAH>y hobjjx 3KeA>e3H0Ha y Ay*HHH oa 3500 KHAOMeTapa, oa Kojnx 1500 KH.ioMCTapa oTnaAa Ha eBponcKy TypcKy. 113 ApnayT .iyK a. Ck8A8Pckh h ćbto.IjCkh Ba.uija caonniTHAH cy 3BaHnqHo nopni y I(apm’paA, Aa je y A^6aHHjy ca cTpaHe yHeceHo noniA>eAH»er injeceija mhoco paTHe MyHimnje h 17 xB.T>aAa nymaKa h Aa ohh Hncy y CTaH>y TOMe Kpn>Msiapeff>y Aa CTaHy na nyT. ycjben, Tora je h>hxob no.ioncaj jaico oTeacan, jep ce npnbojaBajy, Aa ce HaopyttcaHa nieueHa mop/ no6yHHTH. T op ryT -iiam a y A p H ayu iyK y. Ha U,apnrpaAa jaB^i.ajy, Aa je IIIeBKCT TopryT-naiua, uietj) npouiAoroAHiuH>e eiccneAnuiije y Aji6aHBjn, oueHOBan KOMaHAaHTOM TypcKHX Tpyna na npHoropcicoj rpaHnuii, rAje ce n a Za uredništvo odgovara: Osman Gjlkić. - Islamska dion, 3HH0 3Ke.’be3HiiHKHx cTaHmi;a. JeAiia ke AMBH3iija 6 hth CMjeuiTeHa 6jni3y CKaApa, a APYr a y CKonjby. O chm obo ^iiBH30je AoliH he y Ckohao jom 2 'misaMCKe A®BH30je ii KOH>0u;e ii apT0A.epnje. TypcKa ce npHĆnpa, Aa je AfJraljajn He nsHeHBAe. yTBpt;lIBHH>e CKaApa. MBHHCTap BOJ HH MaXMljm UlecpKem-nama H3jaBno je y napjiaMeHTy, Aa h e ce okoao CnaApa noAiihn yTBpl)eH>e, jep je Moryhe, Aa he JJ^pHa Topa h 3bpuihth HanaA n a CtcaAap. E y ita y JeM6Hy. KoMaHAaHT eKcneAUHBOHOr Kop- nyca 3a yryureH>e 6yHe y JeMeHy, jaBiio je y UjapurpaA, Aa je uapcfca BojcKa, noćenje mecTOAHeBHe 6op6e 3ay3ejia oca»i jijecTa y 6ah30hh PucjiaMa. ycTaHHn;ii cy 20. MapTa apeTpniiAH Be.iHicn nopa3. B iijecm o Gininiesi cyATany A6aYa XajniAy. Ete CoAyHa AOAa3e BHjecTii, Aa je 6hbuih cy.iTaH AoAyJi XaMiiA. npnje HetcoAHKO AaHa yMpo. Eto APYrHM oneT BiijecTHMa je noAyAno h y AyA0 *iy ce ca&i yono. IIomTO je cyjiTaH iioa HajcTposKiijHM HaA3opH&ia h hhko ne Moace A» My ce npHĆAiiaca, He 3Ha ce koahko je HCTHHe y obhm BnjecTiiMa. O n acuocT oa p a ia . MHorn pycKH ahctobh pa3Hocc BnjecT, A» ce Janan Harao cnpesia 3a pax 11 Aa roMiiaa BojcKy y MaHi;ypnjHjH. /tPYrH oneT AOHOce BnjecT, Aa je y noTaja KnTaj icoHu;eHTpncao BojcKy npejia Pycnjn h Aa he He&inH03H0 Aohn ao paTa npoTHBy Pycnje. Jlactobh naK H>eMa*iKH oacyabo no6 ajajy to h Beae, Aa he KiiTaj nonycTiiTii, a JanaH Aa ce He cnpeina sa par mio 0AAy«3H0 no6njajy h HeKii janaucKH nocaaHHij;ii Ha BBpOHCKHM ABOpOBHMa. šale i dosjetke. L je k a r (za sebe): Ovoj matoroj budali ne fali ništa. On se uvijek prejede i prepije — ali mu to ne smijem kazati, jer će onda pozvati sebi drugoga Ijekara. N. N .: Opet mi je sin na ispitu propao. To se on sigurno klatari od jutra do mraka po kafanama. M. M.: Ne, naprotiv; on to čini od mraka do jutra * N e p u š a č : (odbijajući ponudu, da savije cigaretu): Ja ni­ kada ne pušim. P u š a č : Ja čemu imaš usta 1 Štamparija. - 3 a ypeAHnniTB'> oAioBapa: Ocnan 'IohkhIi . � https://kolekcije.nub.ba/files/original/9eaf26342cca5cb00bb639b60cb1fff9.pdf 9441037a8babaf95749a2d0ae04d8712 PDF Text Text B r o j 8. UROJ rO A IIH A IV. RODINA T a jp e i G ajret JIMCT 3A 4 P yinT B E H E nOCJIOBE M 3A HA PO ^HO HPOCBJETaMBAILE. LIST ZA DRUŠTVENE PO­ SLOVE I ZA NARODNO PROSVJEĆIVANJE. M3JIA3M CBAK Or 1. h 15. --------y M J E C E ii;y .--------- --------U M JE SE C U .---------- IZLAZI SVAKOG 1. i 15. BjiacHinc: ApyiniBO „ l'ajp eT “. - ypeRHiiic: Ocman Tminih. — Vlasnik: D ru štv o ,,G a jre t“ . - Urednik: Osman G jikić CAPAJEBO, 15. anpifjia 1911. — I l n j e n a j e jin c T y : sa Eocny a Xepi;eroBHHy h AycTpo>rrapcKy MOHapxnjy, sa hji&hobg, Tajic6y, ysenni<e b TOKaice 2 K, s a neuianoBe 4 K ro^nniH.e. 3a cbb ocTajie seia-te 10 (jipanaKa. IlojeABHa 6pojeBH CTajy 20 seji. HenjiaKeiia ce nncMa ne npnMajy, pjnomicii ce ne Bpahajy. — IlpeTnjiara h pyKonncn ina.ty ce Ha a/ipecy: „TajpeT1* — CapajeBO. llc ir x o .T O in i:i[ m o t iim i m u i i e r a p a ,i ,; t . \« ja — SARAJEVO, 15. aprila 1911. C ijena je lis tu : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za Članove, talcbu, učenike i težake 2 K, za n e č la n o v e 4 K godišnje. Za sve ostale zemlje 10 franaka Pojedini brojevi staju 20 hel. Neplačena se pisma ne primaju rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na adresu: „Gajret" — Sarajevo. MaTepajaJHo CTaae „Tajpeia", Cpoj i^iaHOBa, H3t. A- jacHo HaM roBope, uaico Hamu JbyAH cJia6o ocjckajy 3a „TajpeT11. hoc Ao<5poBOA>HHx npiiAora u IJ ho Hara paA a KpeTame hocii Ha ce6a u,pTy Hene M.iHTHBocTii, Henoy3AaH>a h yciiJLeHOfiTH. To HaM je onha KapaicTepucTHKa. OBe oce6iiHe noKa3yjy, a® mu iuto paAuuo, H6 paAHMo 03 yHyTapH>er HaroHa, ocBjeAoueifca, .’By6aBu Q cxBaTaH.a, Hero 3aTO idto Mopano, uito Hac Ha to c iu e npu.iuKe u okojihocth, a h 3aTO, hito bhAHMO, Aa Taico H APyru paAe. Ma ' iuhhmo hcuito a noAy3iiMa.Mo 3aT0 , uito aopaMO, a He 3bto, uito cmo dCBjeAOHchh, Aa Tauo Ba.i>a paAUTii. M opaae je koa Hac na npBOM MjecTy, a ocjehaj u ocBjeAoqeH>e cy y3rpeAHa CTBap. H nocBe je pa3yM.i>HB0 , Aa Taj paA hac cjia 6o u ne hac ohhm Teanou Kao icoa APyr >ix. Ha .inuHMa HamBx .7byAH Hujeca Morao ona 3HTH HiiKaKHH Bece.ta, HHKaKBe AyujCBHe npoajeHe, KaAa je y Hochu yeeAeHa KOHcxHTyunja. CBiijeT je 6npao 3a ca6op noc.iaHUKe 3aTO, uito je 600 nocTaB.teH npeA jeAhhm $ 3ktom, Aa ce Mopa 6npaT0, a He 3aTo, uito je ocBjeAoieH, Aa je KOHCTHTynHona*iHH jkiibot jeAHHa6a3a npann.iHor eKOHOMCKor a AyuieaHor acaBOTa, uito ce yBeAeifceM KOHCTHTyunje c.Tanajy AOHeiuie uHTepecu is.iaAe a HapoAa, uito KOHCTHTyuHja npyaca napoAy MorykHocT caMoynp»Be u iuto 3Haqa AOHeicae HapoAHy BJiaAy. IIpeMa CBeMy Toiue octso je Ham uoBjeK x.iaAaH a 6apao je noc.iauiiKe aaTO, uito je TaKO peieHO. y 3ehe»io APYrH npuMjep, „Tajpei". Ham uoBjeu 3HUAC, A& nocToju HeicaKno noTnopuo ^auKo APyuiTBO, ASAHe aa H>era no Kojy napuny, a.iu He 3aTo, uito pa 3yMnje BaamocT ,,TajpeTa“, uito ocjeka a ® HaM „Tajpei Tpe6a a Aa ce oa H>era u 3iicKyje Aa aa a>er HeuiTo acpTnyjc. O h He Aaje HoBau U3 ocnjeAOueiba u .x.y6aBii npeMa ,,Tajpory‘\ Hero y HajBiime c.iyiajeBa 3aTO, mio My je Heico saacKao Houan, na ce nnje Morao ,,H3Byka , a *Aa He AaA«e. Mu cmo Hyjia 3a ,,3eMA>opaA. 3aApyry“, Aa je to hh- CT0Tyuaja, noja je KopucHa Harnoj nojbonpaBpeAu u Teaca'iKOM cTa.aeacy. Hy.au cmo 0 h>c3uhum Aoopuua, a.iu Hama .T>yAC He cxBaiajy 0 He Mape 3a Ta Ao6pa. IIoKymana.io ce a ocHOBaiu Tauy 3aApyry (hmhmo 3), aaa CBe je to HeKBKO KJimiaBo u 6e3 Ao6po opraHU30BaHa paAa. Boah ce, a» mu to paAHMO 3aT0, mio cmo ocBjeAoueHu, A» naM Tpefia ,,3eM. 3aApyra . H Apyra cy hsm noAy3cha OBaKBC npnpoAe. „‘l ’a6paKa uapana“ y CapajeBy ocnnBa ce roAauy Aaua a BaA>Aa he npoha jom 2—3 roAUHe, a° k ce Kona'iHo ycnocTaBu. OBaKBC cy nojaBe 3Hai« HecojnAHocTH Hamera ApyuiTBa y meroBoj yHyTpHHH, y mcroBOM paAy, y nor.ieAHMa*'H>eroBH»i Ha 6yAyhHOCT a y cxBaiaH.y caAamh>octb b y no.ia3HHM TauKa.Ma meroBa paAa. IIpaBoc.aaBHir TeacaK Aaje 3a ,,ripoCBjeTyu 3aTo, m io je to cpncKo ApyuiTBO, ocjehaj cojHAapHocTH y no.ia3Hoj l a ’iKit H norjieAUMa Ha 6yAyhHocm ce a koa rpa^aHUHa u TeMcaKa jacHo or^ieAa. Ham nosjeic Aaje 3a „Tajpei 3uto, mio My je HeKo 3aHCKao, mio ce Huje Morao H3BykH H3 Te „HenpuAHice', a He 3aTo, iuto 6u oh ocjekao, Aa y Eochh iiMaAe cKyn0Ha MycAHMaHa oa 600.000 Ayiua, Koja 60 Tpefiaaa Aa iiMa CBoje hoko aajeAHHUKe KapaicTepucTiiKe a nor.ieAe Ha Apy*UTBO u 6yAyhH0CT a caAammocT, na Aa je „T ajpei” A°6po Te unje.ie CKynuHe u Aa paAH Ha onkeM Ao6py. J a He Mory peha, a® je npaBoc.iaBHH Te»aK a rpaljamiH CTao Burne Ky^TypHO oa Myc.ioMaHCKor, to je jcAHa cpeAHHa, Koja ce je pa3Biijajia uoa hcthm npuAHKaMa; Hero npaBOC^aBHOM rpa^aHiiHy a TeacaKy ae6A0 npeA ouuMa jeAHa Mncao — Mucao cpncica —, H3 Koje ce pal)a ocjehaj co.iuAapHocTu Ao6pa a 3aa ciama ua- �114 je.ior cpncKor Hapo^a. T a r a uncao noTane, a & P»AH h HCTpaje y 6op6ii, Ta je Macao y3poK, a » H>eroBa Ayiua He ocjeka eaMo 3a ce, Hero Anje/ui cyAĆ>aHy cbux CBojax can^eueHHKa. Myc.iuMaHCKu TeacaK h rpakaHHH HfMajy tg mbc.i b , a.ia HeMajy hh Apyre, Koja 6a Mor.ia HaAOMjecTiiTii Ty MHcao. Oh je aoBy«ieH, ocjeka 3a ce, aeroBO je cpge Tajecho na r a ce He Aoaaa c.ia6o CTan.6 .T>yAH Koja 3ajeAH0 c H>uMe npniiaAajy jeAHoj Be.inicoj cKynaHa HcjiaMy. IIov jiep , je nanier noBj’eKa y3an, He o6a8npe ce Ha BpnjeMe n npn.iHKe, He Mnc.ia Ha 6yAykHOCT, jep My Mu­ cao „KCMeTU a 4>aTa.iHo cxBaTan>e acHBOTa 3aTBapajy ohh h yB,iane ra y ce. ,ZIa je n caxo^oraja Hauier HOBjena oBana, kpbbo je 6n«io BpajeMe. EtpiuiiKe, no.niTHKa n CTaH>e H>eroBO aoMOBHHe yqaHa.ie cy r a oBaKHM. IIo.ia3Ha Macao 6oc. Myc.iaMaHa 6ajia je ABOCTpyaa: acjiaMCKO-TypcKa, Ta je Macao oKOJiHOCTBMa, oo^ bth 'ikhm CTaaeM BocHe Aoueiuie 3aTpnaHa. HeKB cy aeroB n aAcajia iiocT8.ui h eno miip.i>HBii ca nojiHTH'iKHM CTaftesi fteroBe OTaijonHe a AoacnBii.ia noTnyHa Kpax. T aj je icpax Tatco 6ao jax, A& My je noTpnao a OHy Mucao, Koja My a a &’ Hac Tpe6a a Koja je nocBe caBpeweHa. Macao je TypcKa a.iy3opha, HeonpaBAaHa a H e cpaBH>BBa u ca HayKou a BpeneHOM a ho.iuthkom, aok je ona Apyra: ocjehaj „iicjaMcse co.ihasphoctb a „uc.iaMck6 3ajeAH0uetl jeAima, Koja Hac Mojse OKynaTa a npaBeaaTu jeAHe y3 Apyrc. 06o 6a Tpećaao 6uth acax o jio raja Hamera paAa. M. Ćazim Ćat.ć: Ljubavne melodije. i. Sjedi za klavir, N igjar m oja lijepa! P a sad mi jednu m elodiju sviraj, Sjajnu i velebnu ko su n č an i sm iraj, Kad m elankolija p ro sp e se vrh step a! Ah! nek ti m uzika p o put š u m n o g slap a S d iraka bruji i k neb u se vije — I kao suzice, što ih ljubav lije N ek žudnja i čežnja s k lav ira ti kapa... T i dušom vlastitom b ’jele d irke p reli’, N apoj ih čuvstvim a m ladog src a svoga, P a nek mi isp o d tvojih p rsta b ’jeli’ Jezikom svojim svaki ak o rd zbori, D a u tvom srcu vječni sev d ah gori! — O sviraj him nu uzdisanja tvoga!... 11 . J a ću se cio uviti u zvuke, Što k ao cvjetići p a d a ju s klavira... O h , k a k o lijepo L ju b av z n a d a s v ira ! — D aj N igjar, d a ti ljubim sv iln e ruke!... |a č v rsto vjerujem , d a sre d tv o jih g rud S e v d a h a d ra g o g sv e ta v a tra g o ri: T o m eni tv o ja s a d m u zik a zbori, D ok tak o čezne,... u zd iše i žudi. 0 sv ira j, N ig jar! .. N a b ilju rn o m valu Z v u k o v a k lav irsk ih d a ko g a le b plivam 1 v ječne s la s ti, vječn u sre ć u snivam ... Ah, sv iraj, sviraj!... N ek ti d irk e ječe, D ok san se s p u š ta i d o k v eče teč e — I daj, d a ljubim tvoju ru k u malu!... Po turskom: Nijazi ----------- ■ = lz jednog razgovora sa Abdurrešidi Ibrahim ef. »Trideset je godina kako sam se izvrgao svim n e­ pogodama putovanja i krenuo po svijetu, samo s tom namjerom, da pomognem uzviše.iom Islamu. Nikakva neprijateljska sila nije me mogla u tom smesti. Moja misao, moja nam jera, moja nada je: »Do pošljeđnjeg daha Islamu pomagati". S tom namjerom sam proputovao mnoge kra­ jeve i vidio se s mnogim uglednim ljudim a. Ja sam u svojoj namjeri donekle i uspio, radi čega se u prvom redu zahvaljujem svima onim, koji su me potpoma­ gali, koji su radili u istom pravcu kao i ja. Neki su od njih i umrli, ali njihova ideja i zasluge nisu umrle. Oni su umrli sa uvjerenjem u ostvarenje svoje ideje. Početak moga putovanja bio je po Rusiji. Prije trideset godina onamošnji Muslimani nisu gojili ni­ kakve simpatije pram a Islamskom jedinstvu. Nije se znalo, šta je to Islamsko Carstvo, niti se je iko tim zanimao. Narod je bio u duševnom m rtvilu i brinuo se samo o svom poslu. Za ovo trideset godina oni su dosta u svakom pogledu napredovali. Oni imadu svojih, p o p r a k ­ t i č n o m m o d e r n o m n a č i n u u r e g j e n i h , 10.000 m e k t e b a i m e d r e s a , koje su osnovaii i uzdržaju s a m o s v o j i m n o v c i m a . Sada bi malo koje m u­ slimansko dijete mogao naći, da ne bi znalo šta je to Islamsko Carstvo. Svako osjeća potrebu ujedinjenog velikog Islamskog Carstva i radi na njegovu ostvarenju. A ko mislite, da ih je na taj stupanj podigao? Niko drugi nego njihovi alimi. Njihovi alimi shvatili su potrebe ovog vrem ena i prema tome radili na po­ dizanju svog naroda. Oni su shvatili, da se ne smiju ograničiti na učenje starih kjitaba kao: Halebije, Ku- �115 đurije, Vikaje i dr., pa su za to počeli učiti i svjetsku nauku. Bivši oni pod kršćanskom vladom, vidjeli su, da se moraju i politikom baviti, te su se i u tomu savršili. Oni su radili i rade na boljitku svoga naroda i u tom uspijevaju, pa će biti od Boga (dž. š.) za to i nagragjeni. Da sad vidimo, kako je kod n as! Toliko godina čekasmo ustavnu vladu i dobismo je. Pa onda . . . Mi mislimo: država će napredovati, jer joj je ustavna vlada i ne treba joj više ništa. Varamo se, država ne može napredovati samo sa ustavnom vladom, nego tu treba, da se pridruži i napredovanje naroda. A napre­ dovanje naroda čim se drugim može postići osim na­ ukom i zanatima? Ograničili smo se na učenje nauka, koje su vrijedile u prijašnjim vjekovima, pa za to moramo dobavljati gajri-muslimane iz drugih država, da nam oni državu rede i nas podučavaju. Nemamo nikakovih vlastitih produkcija, pa nam sve, što treba za život dolazi iz stranih država i tako naš novac ide um egju nas, ide . . . gajri-muslimanima. A šta nam oni vraćaju za to? Vraćaju ono, što njima ide u prilog ?. digli su se svi protiv Islama, protiu svega, što je Islamsko. Mi moramo tako činiti, jer nem'amo onog, bez čega ne može državni aparat valjano funkcionirati, nemamo . . . novaca. Toliko mi.Iijone moramo uzajmljivati iz stranih država i tako njih sebi za vrat posa­ diti. Da je narod prosvjećen i bogat, lahko bi mogli naprijed stupati. Ne bismo -trebali gajri muslimana iz drugih država, ne bismo trebali njihovog novca, da tako lakše megju nama sa svojom politikom prolaze, čine što hoće i nas eksploatišu. U državi nam buna iza bune. Nije nam narod o d g o je n k a k a v bi t r e b a o u o v o m v r e m e n u . Sa svake strane nam prijete velike opasnosti. Sve gajri muslimansko diglo kuku i motiku na nas, a mi mirno hranimo i odgajamo svoje neprijatelje, da nam se jednom posve smrkne. Ko je tako teškom našem stanju kriv? Ko bi mogao narod i državu iz ove vrtoglavosti izbaviti ? Niko drugi osim m i. . . U le m a . Narod se u nas ugleda, kao i po ostalim krajevima Islamskog svijeta, radi ono, što mu mi reknemo izdrži se naših savjeta. Mi smo krivi ovakovom našem teškom stanju, ali ga mi opot ne shvaćamo i ne mičemo se. Pogledajmo naše — ulemansko — stanje! Mi trebamo tražiti pogrješaka još u korijenu. Još u me­ dresi ne dobijemo potrebite nauke za ovaj vijek. — Običaj je kod nas, da softe po 8 mjeseci uče, a u ostalo vrijeme digne se na hiljade softi i idu po džeru. Za što oni idu po džeru ? Idu, da dobiju komad kruha. Zar to nije žalosno? Pomislite, kakovim se sve sred­ stvima moraju služiti da dogju do svog cilja. Tu iz­ gube stid i mnoge lijepe ljudske osjećaje, pa šta mo­ žemo od njih iz g le d a ti? ... M alo k o r i s t i . . . Da naše softe umiju i hoće, koliko bi mogle po­ moći svome narodu ! Koliko bi mogli lijepih ideja u narod usaditi! Oni bi mogli svaki razdor megju mu­ slimanima ukinuti. Da se držimo Islama, ne bi bilo megju nama siromaha. Pomislite, da svaki bogataš od svojih četr­ deset ovaca jednu mora dati siromasima, a od svake stotine svoga novaca 2*/«%• Kad bi se to davanje zekata uredilo i pobiralo na jedan odregjeni način, pa se odatlen izdržavao svako, ko je nuždan tugjem uz­ državanju, ne bi bilo megju nama fukare. I m a d e m o s r e d s t a v a i m o ć i da ž i v im o k a n o t r e b a i d a s e o b r a n i m o od s v i h n a p a d a ja , a l i s e n jim a n e s lu ž im o . Šta bude od naših softi, kad svrše nauke i dogju u narod? Ništa bolje nego što je bilo dok su bili u medresi. Razmeću se nesavremenim i nepotrebnim pitanjima, a ni u kojeg nema intenzivnog rada na po­ dizanju svoga naroda. Ja sam uvjeren, da bi moglo 40—50 dobrih alima umiriti sve arnaute, ali na žalost, mi ih nemamo, da umiju dvije riječi progovoriti kako treba. Da hoće raditi naši Alimi, oni bi mogli prepo­ roditi narod i okrenuti ga pravim putem, j e r j o š s a m o n ji h n a r o d s l u š a . Putovao sam mnogo po svijetu i svašta sam vidio. Misijoneri (svećenici drugih vjera) razasuti su po svima krajevima svijeta i rade svoj davno započeti posao. Da mi za Islam radimo koliko oni za svoju vjeru, Islamski bi narod postao uzor svima narodima. Čak na vrho­ vima gora u Kini oni grade svoje manastire. ^Kalugjeri liječe narod, daju mu knjige, kakove oni hoće, daju mu novaca i svačim ga zadovoljavaju. A za uzdarje od njeg dobivaju . . . Oni rade i rade i nikad ne mogu da sustanu. A m i. . . stojimo skrštenih ruku i mirno čekamo svoju propast. Za š to r a z d o r m e g j u M u s l im a ­ n i m a n e u k id a m o ? Zašto narod ne napućujemo da uči p o t r e b i t e n a u k e i z a n a t e ? Za što već j e d n o m n e p o č n e m o u d o v o l j a v a t i B o ž jo j i n a r o d n o j d u ž n o s t i , kad s m o o p t e r e ć e n i s a t a k o č a s n i m z a d a tk o m , j e r ć e m o se p o sv o j p rilic i s k o ro iz g u b iti u ja k o j b u ji c i i k u ltu r i d r u g ih v je ra i n a ro d a ". MjxaneA AnpM. Ilpnpo^a HaćpeKJia MJia^a Kao ’ho Ha Ton.ion jyry ^JjeBojne HemiHo Ka^a oa CBojnx iuecHaecT Aeia IIoMaMHo, ćnjecHo pacTe, jeApa, kuuth h 6yja A c rpyAH mii.ihx 3aMiipe 3anocHo oo.ia ABa Ui’eTa. Hnacy ce CBH.iene hoHh c miicthkom npuMopcKor Heoa, r,aje ’ho ce HenjrjHo, cJiaTKo paajneBa cpećpeHa ,iyHa lio rpyAMa rajeBa mhphh’ MacjHHe, Hapamje, nanaie, JIoBopa, neiinpeca, pya«e . . . jacMHHa, siapie, JiHMyHa .. . �116 H iyye ' ho očajna njecMa M^a^aHa, paaeHa cpna Ca capice THinnHy 6yHn c ahp^ hbom A>y6aBHOM 66jin JIok Heroje py3MapHH arapn n rayMa ga joproBaHa II APyro npHMopcKo im jeke y Heicoj CKpoBUToj ao^ h . . . A] AHBHe anpn^cKe Hoku, KaAa ’ho CBeMnpoM tooahm C Tamcor MHHapeTa CHeHor uoAiiTBa CBeTa 3a6pyjn II Ayniy HanyHH Mo]y HaA3eMHHM, HeoecKiiu mh.’lcm H a mojhm HHTaBnM ćnfceM TajHa noćoacHOCT 3aeTpyjn. Ja eaaaM 3aAyro TaAa- ^yuia mb npo6yAH acyAHO Ca e.iamky h h6kom Tyrou cnoMeHe yupAHx nača . . . H Kaa ce HanoKOH npeHeM, ona3UM ksko je A&BHO II 3aAH.n yracHo aKopA noćoacHor,. yMHAHor r.iaca . . H azim M uftić, T u zla : poplašeni nečiji konji up'egnuti u kola. U kolima nema ni kočijaša, pa konji skokom lete k tebi i eno ih još desedak koraka, još dvije tri sekunde i tebe bi ti konji sa svojim kopitam a i teškim kolima jed­ nostavno samo prem otali; poslije bi se na nečiju viku iskupilo oko tebe puno svijeta, pa te nakon zdogovora spremili po ham alima u bolnicu ili u mrt­ vačnicu. • Nu prije toga si se ti nekako na jednom davranisao, jurnuo ispred konja dolje u jarak i tako se nenadano spasio od očite nesreće. Kako je to bilo, ko te je spasio, ko ti je u onom kritičnom času glavu zakrenuo, te si ugledao poplašene konje, ti ne znaš, ali zna Bog, a po Božijem zakonu puno ti je koristilo, ako si nekad u Božije ime podijelio sadaku! Svako može da se u životu osvjedoči, — ako čini drugom dobro, da se i njegovo življenje nekako tajinstveno na' dobro okreće. Osim toga vele: „što više dijeliš, to više imaš!" 1 to je čudnovata i razumljiva istina. Sadaka. v_i ,1 itl -A>- —j+t} IAiJ 5U1i J <J-LuJ I (Milostinja odklanja belaje i produ­ ljuje život, v- Hađisi-šerif.) Odklonuti belaj i prodiiljiti život može samo Bog-džellešanuhu, odnosno belaj, koji je odregjen da se dogodi i smrt za kada je odregjena, da nastupi, mora se izvršiti, pa po našem shvaćanju bi trebalo, da je dijelenje sadake i vršenje dobrih djela u svrhu u gornjem Hadisi-šerifu navedenu suvišno, ali kad uzmemo u obzir, da je u Božijem znanju i odredbi bila i stanovita osuda, da se to i to dogodi, a čovječije dobro ili zlo djelo, koje će prouzrokovati, da se to i to dogodi ili ne dogodi. Bog je, recimo, po vječnoj svojoj odredbi'osudio, da Hasan mora u svojoj tridesetoj godini učiniti neko dobro djelo, koje po Božijoj volji imade biti uz­ rokom, da Hasan u tridesetprvoj godini sretno umakne nekoj pogibelji ili da Hasan iza toga mogne još dvadeset godina sretno živiti. Što se Hasana tiče, on je imao svoju slobodnu volju u biranju hoće li izvršiti stanovito djelo, (a Bogu je i to bilo poznato, koje će Hasan izabrali, te je radi toga Hasan dužan biti Bogu zahvalan, što mu je dosudio, da probere činiti dobro!), pa koji je put izabrao u onome ga je Bog i pomogao i po za­ sluzi nagradio. Šta i šta je slučajeva svaki pojedinac doživio, u kojima je nekako nenadano, nekim nedokučivim slu­ čajem, izbjegao raznim neprilikama i belajima, a koje prije toga nije mogao predviditi niti predusresti. Stojiš na strani ulice i gledaš, kako se na meraji talumi vojska. Gledaš i ni o čem ne misliš, ili misliš sad ovo sad ono bez ikakve pažnje i u isti mah ti se glava sama, bez tvoje odredbe zakrene na stranu, a ti na jednom 'ugledaš kako prama tebi jure Nije to samo radi matematičkog zakona: ko više ima, taj više može i podijeliti; nego baš na protiv: ako si pružene ruke, milostiva srca, te ne žališ od drugoga, ubogoga i nemoćnoga, onda, ma neznam kako malo imao imetka, ono malo ti je berićetno, jer ti je slatko i ugodno, kad pomisliš, da si sa onim malim zadovoljio još koju potrebnu osobu. Dakle, sreća i blagoslov je u zadovoljstvu, pleme­ nitom srcu i ugodnom raspoloženju, a ne u bogatstvu. Narodna poslovica još veli: „Spusti niz vodu, da sretneš uz vodu!" Nu sadaka nije samo dijelenje novaca, hrane u naravi, ili drugih kakvih stvari, nego se u sadaku ubraja i lijepa riječ, utjeha, uputa na dobro i tako dalje. Razboljela se žena jednog Hadžije trgovca u Sarajevu. Ona bolovala i bolovala, a Hadžija je na razne načine tješio i liječio i tako se neko viijeme prometali. Hadžija po dani išao u svoj dućan i svako jutro idući u čaršiju, kad bi naišao pokraj mezarluka, za­ ostao bi i tu mrtvim proučio Fatihu. Tako jednom, za vrijeme ženine bolesti, stao Hadžija uz mezarluke, pa počeo učiti, kad mu se učini kao da čuje gdje neko u mezarlucima reče: „Sutra će nam doći u komšiluk jedna žena!" — ,,A ko će to biti?" — upita nekakav drugi glas. — „Ta i ta Hadžinca, koja već odavna boluje." Čuje Hadžija i razumije, da se to govori o nje­ govoj ženi. To njemu bude nekako teško i žao, pa se povrati kući i reče ženi, neka pošalje sluškinju za njim u čaršiju, da pokupuje stvari, ako što želi sebi osobitoga skuhati, ali joj ne kazuje, šta je iz mezarluka čuo, �117 Žena reče, da bi imala volju sebi skuhati zeljanicu, pa pošalje sluškinju, da joj donese zelja, masla i drugo što je za zeljanice potrebno. Hadžija sve pokupuje, pa spremi ženi, a često se taj dan navraćao kući, da vidi, kako je Hadžinca Hadžinca sebi nekako skuhala i ‘spekla zeljanicu, pa pošto se bila plaho te pite zaželila, ni!e mogla čekati, da joj se zeljanica polahko ohladi, nego je metnula kraj kućnog praga i sjela kođ tepsije, da čeka kad će se ohladiti. Pita se nije bila dobro ni ohladila, a pred vrata, kod kojih je Hadžinca zeljanicu hladila, dogje gladna i mršava kuja pa poče njušiti i repom mahati gleda­ jući u bolesnicu, kao da moli da je nahrani. Hadžinci se sažali na gladna hajvana te poče odkidati komadić po komadić od svoje zeljanice i bacati pred gladnu životinju. Kuja tako pojede skoro čitavu polovicu zeljanice, a kad se najela, ode svojim putem. Poslije toga i Hadžinca se najela drugom polo­ vicom pite i nekako se počela osjećati lakšom i zdravijom. Kad Hadžija na veče došao l^ućL našao je ženu puno čiljju i jaču, nego što se je nadao. Bogme to Hadžiju poče veseliti. Ali se opet bojao, ier je Čuo da se bolesnicima pred smrt malo- razgali. Kad bi u noći, Hadžinca lijepo spava, a kad bi u jutru, a ona haman ozdravila i taj je cijeli dan u zdravlju neprestano napredovala. Treći dan iza toga, kad je Hadžinca, po računu onih tajinstvenih glasova trebala biti u zemlji, naigje Hadžija opet kraj onih mezarluka i stane da uči. —> „Eto, ne dogje nam Hadžinca!" — reče jedan nepoznati glas iz mezarluka. — „Poduljio joj se život, za četrdeset godina, jer je nahranila gladnu životinju!" •— odgovori drugi. Taj je dan Hadžija bio puno rahatniji i veselije je vršio svoje poslove u dućanu, a i Hadžinca je sve bolje ozdravljala. Iza toga je taj Hadžija vazda dijelio, a i svakome preporučivao, da treba dijeliti sirotinji, potrebnima i dobrotvornim društvima i uvijek bi govorio: „Ne zna čovjek s kojim će dobročinstvom steći udobnost ovoga i onoga svijeta." Ata Nerćes: sve mu je majka udovoljavala. Razmazilo se zlato materino, a majka mu nije zamjerala. Poslije roditeljskog maženja, dolazi obično jogunluk. Jogunasto je dijete velika materina briga, i Šećeraga je bio takav, a dobra je majka i to trpjela. Narastao Šećeraga, čitav dječak. Otac ga je po­ slao da „štogod malo" nauči i u mektebu. Majka ga nježno opremala, odijevajući ga kao bebu i opet čuvajući, da joj se zlatan ne ureče. Jedne godine, kada je Šećeraga izučio „hatmu", reče mati: „Pa nek’ i ne ide više, ne vele mu biti hafiz"! Otac je to odobrio, pa tako je i bilo. Sad je Šećeraga s majkom hodao po mahalama, ili kadkad i s ocem u čaršiji. Kadkad bi im se i ukrao s očiju, pa odletio megju djecu u društvo. Ali to nije više puta bilo ugodno. Majčin bi „zlatan" u jogunluku koga i uvrije­ dio, pa stekao zaušnicu, a bogme i što gore. Od oca mu tada čitav inad, a od majke graja i kletva. Ne daju oni biti .svoga Šećeragu— Za čas se Šećeraga zamomčio. Raste kao iz vode. Majci ga duša gledati. Bogme mu odmah zagledala i djevojku. Nek’ je sojli, nek’ je lijepa, gjuzel kao sultanija. Šećeraga se nećkao, nešto se „zlatan" materin odbjegao od milovanja. Češće je izvan kuće, nego uz majku ili oca. Otišao megju jarane. Otac i majka šute i, kad im „zlatan" gdjekad i pokasno dogje kući, „pa šta je to" — mislili su mu roditelji — „ko mladost, nek’ i on svoje provede". Svijet ko svijet. Ako šuti stanac kamen i crna zemlja, ne šute ljudski jezici. Čula majka, da joj Še­ ćeraga ide s jaranima nekud, u h !... nije mogla vje­ rovati. Otac je to davno čuo, opominjao ga, a on nijekao, a onda se svaki o sebi zabavljao, ko muške glave... * Prošlo je dosta vremena. Šećeragin je otac davno umro, a on ostao sa samom majkom. Često joj i ne dogje u kuću. Zlobni jezici govore svašta. Čula je i od ljudi, da joj Šećeraga svigja i „takrire". I jadna majka kada je stala očajati, naše su „dobre" komšije onda zborile: ,,De, ne plaći, jadna, ne brini se, Šećo ti je sve stjerao u s u h o " !... (£ . ------ r= Iz sličica „Sa Neretve": Š ećo U želji se rodio. Nije majka imala od srca evlada. Sada ga je dočekala, obeseljena i razdragana. Od mila ga je Šećeragom zvala. Rastu Šećerago, bujio na majčinu krilu. Šla mu je mlado srce zaželjelo, Hafiz R.: Raziji. Ko jutarnje majsko gondže Kad se suncu osmjehiva, U ženici oka tvoga Moj se život odraziva. �118 KS sto putnik sred pustare 0 oazi miloj sniva, Tako moja slatka nada U čaru se tvome skriva. Gdjegod žedni pogled pane Na imenu tvom se grije, 1 ko vulkan plaha ljubav U srcu mi uzavrije. K6 što potok zelen lugu Bajoslovnu priču zbori, K6 što zefir ljupku himnu Tiho pjeva rujnoj zori, K5 što slavuj svojoj dragoj Pjesmicom se odaziva, Evo i ja tebi pojem Hej, crnoko — željo živa! Hamdija Elezović, učitelj — Plana kod Bileće: Naš rad na prosvjećivanju masa. Da smo u svakom pravcu kulturnog života za­ ostali za našim ostalim sunarodnjacima — o tome smo svi uvjereni. Toj našoj općoj zaostalosti velimo — kriva je konzervativna i neosviještena masa. Stoga i treba raditi na pridizanju, upravo pre­ porodu, širih slojeva narodnih. Nameće se pitanje: ko je pozvan u prvom redu, da na tom poradi? Po­ gledajmo samo napredovanje naših sunarodnjaka — i rad njihove omladine. Svjesna i obrazovani nji­ hova omladina, zalazi megju svoj narod, proučava ga, pridiže, raspršuje pogubne narodne pređi csude, jednom riječju, zanosi ga i privagja novom đul u vre­ mena, pokazujuć mu put sreći i narodnom blago­ stanju. Ne možemo kazati ni za nas, da spavamo. I kod nas je izbijala po koja plemenita ideja, u pravcu našeg prosvjetnog, ekonomskog i kulturnog života u opće. Ali većim dijelom, te ideje ne doživješe svog ostvarenja. Nekoliko dana zanos i oduševljenje,. — a onda usred puta zamri. Toj našoj slabosti je kriv većinom neobrazovan narod, koji nerado gleda sve što je savrem eno, pa za to i naši mlagji tako ubrzo klonu. Ali smijemo li se i nadalje obazirati na mišljenje i raspoloženje naše čaršije? Ne smijemo i po sto puta ne smijemo! Tu smo, mi, omladina, pozvani, da svojom spremom, agilnošću, osvješćujemo i preporagjamo ovaj zapuš­ teni narod. Jer, ako hoćemo da domovinu ljubimo, pravim osjećanjem ljubavi, treba, da nastojimo, da joj sami damo takovih gragjana, kojima će se ona moći uvijek podičiti, nikad zastidjeti. Našem slabom napretku mnogo je krivo i za­ pušteno naše ženskinje, za koje većina našega svi­ jeta misli, da mu nije potrebno znanje i prosvjeta. A koliko se u tom grdno varamo, dok ne razum i­ jemo, koliko je važna mati u uzgoju, kao što su to napredniji narodi uvidili. T a ko postavlja temelj uz­ goju — i ko ga je kader postaviti, no mati? Mate­ rinji uzgoj jest temelj duševnom i moralnom zdravlju djece. Tužimo se na naš manjkav uzgoj, o kom se je mnogo pisalo. Na ovo ću da odgovorim riječima jednoga pedagoga, što se da primjeniti na naše pri­ like: „Uzgoj djece užasno je manjkav, a većim di­ jelom i stoga, jer u roditelja nem a onog znanja, koje bi ih jedino moglo valjano voditi uzgoju". Mi bi smo jače koraknuli naprijed, kad bi i ženske više obrazovali. Gdje dijete stječe prve poj­ move, gdje mu se daju osnovni početci njegovom budućem značaju, nego kod kuće. II, kao što veli pedagog: „Prava i najbolja škola dobrih običaja, kao što i značajeva, jest uvijek kuća, gdje no je učiteljica žena. Mati je i za to najveći učitelj, što joj je škola i najnježnija. I u tom pogledu, ako je čovjek glava, žena je srce roda ljudskoga, on sugjenje, ona osje­ ćanje, on snaga, a ona milost, blago i utjeha". Eto koliko obrazovani i- napredniji narodi ci­ jene svoje ženske. Usporedimo ih s našim zapostav­ ljanjem. Mi, koji još nemamo svojih reform iranih vjer­ skih ni prosvjetnih zavoda za muške, a pogotovo za ženske, pomognimo sami sebi. Koliki nas je broj pismenih — školovanih, a slabe hasne našim žen­ skim. Naši srednjoškolci, ili kako se oni vole nazi­ vati: gimnazisti, preparandisti itd. većinom s prezrenjem govore o našim ženskima. A oni su baš i po­ zvani, da svojim znanjem i spremom unose svjetla i megju taj zapušteni sloj ljudstva, da ih vade iz tmine i neznanja, jer smo time sebi pomogli. Za to sam dakle, da što većma širim o pism e­ nost megju naše sestre. Koliko nas je po školama, a da nam kućni ženski članovi ne znaju ni čitati ni pisati. Treba i njima otvoriti vrata znanju i obrazo­ vanju, a to smo u stanju jedino širenjem pismenosti. Biće muke i poteškoća sa strane konzervativnih ro­ ditelja, ali ne kloni odmah. Lijepom riječju i doka­ zivanjem — osvojićeš ga. Kako su dobra i nevina stvorenja naše ženske! Biće za te, obrazovana čo­ vjeka, zanimivih stvari. U poznaćeš njihovo plemenito srce, vidjećeš lako njihovo razumijevanje. Ovo sve govorim iz iskustva. — Kako ćeš se veseliti, kad nakon kratkog vremena u tvojoj mahali bude veći broj naših pismenih ženskih. Primijetićeš njihovu ve­ selost. Ali na tom se ne ostaje. Sad si njihov gospo­ dar, koji ih ne smiješ ostaviti. Pružati im treba ko­ risne duševne hrane. Biraj s prva lakšu lektiru i idi �119 postepeno, a nakon kratkog vremena"opaža se nji­ hov interes za knjigom. Kud bi bolje tražio od našeg „Gajreta“-lista? Ta on pruža zdrave duševne hrane: pripovijedaka, nar. pjesama, crtica iz higijene, peda­ gogije itd. Pogledajmo, dokle dosiže danas znanost i um­ jetnost svake ruke, a našim se ženskima ne pruža prilika, da se koriste tim, da posvijetle svoj um i srce, nego da gaze po mraku neznanja živeći onim kukavnim životom. Polažimo više na naobrazbu naših ženskih, pa se nadajmo napretku, jer obrazovana i uzgojena žena teži, da odgoji tako i svoju djecu. Ona će brižno i marljivo slati svoju djecu u školu i mejtef. Hatidža: Ti si . . . Ti si alem, ti si sunce, Ti si žića moga raj, Tebe ljubi moje srce Tebe, tebe samo znaj! Ti si duša kojom .dišetfi, Ti si oku mome sjaj, Ah, bez tebe žiću mome Sve bi crno bilo znaj! J. Ocstrnp: ■ • -~ t Alimeđ Midhat*) Ahmecl Midhat je najznatniji turski pisac mo­ derne periode. Rodio se 1841. u oskudnim prilikama, ali je ipak dobro odgojen. Kao mlad čovjek dogje s Mladoturcima u svezu i bi gotovo u isto doba sa četiri godine starijim Namik Kemalbejem prognan, što se za Abdulaziza i suviše često dogagjalo. Gđdine, koje je Midhat u Europi proveo, znatno su uticale na njegovu naobrazbu. Tada je uvidio, da je mladotursko miješanje literarnih i političkih n a s t o j a n j a p o s v e p r o m a š e n o i da će se Turska moći eman­ cipirati jedino podizanjem narodne prosvjete i održa­ njem sadanjega državnoga oblika. Kad je Abdulhamid II. došao na prijesto, bi Midhat pomilovan, te se po­ vrati v domovinu i stupi u državnu službu. Kako je *) Ovaj razmjerno kratki prikaz Midhatova ogromnog rada i ncobićnc produktivnosti no će mnogoga zadovoljiti, ali ga ipak prevedosmo, držeći da je bolje imati i ovakav, kakav je ovaj, nego ćekati, dok se neko i neko nakani da napiše što opširnije i iscrpnije o ovako važnoj pojavi, kao Sto je Midhalova. Prevodilac. dobro francuski znao i neumoran u radu bio, brzo je* napredovao. Radi svojih književnih zasluga dogje Midhat doskora u osobnu vezu i sa samim sultanom, koji je doskora počeo cijeniti ovoga lojalnog i krepkog budioca duševne svijesti megju Osmanlijama. U listo­ vima »IttihAd« (»Ujedinjenje«) i »Terdžumilni-hakikat« (»Tumač istine«), koje je sam osnovao, pokazao se Midhat oduševljenim braničem hamidijanske politike, a sultan sa svoje strane nije škrtario sa priznanjem žurnalističkih i književnih zasluga Midhatovih. Od 1875. je Midhat predsjednik megjunarodnog zdravstve­ nog vijeća u Galati, ima naslov »ekselencija« i nosi Osmanijje orden najvišeg razreda uz ostala visoka odlikovanja. Osim njegove činovničke plaće odredio mu je sultan i izvanrednu penziju kao pjesniku. Mid­ hat živi u sretnim kućnim prilikama, a mlagji ga turski pisci, kojima je prijatelj i brižan savjetnik, do pretjeranosti štuju. Muallim Ahmed Nadži, jedan od najznatnijih mlagjih pisaca, koji je 1893. umro, bijaše njegov zet. Program književne djelatnosti Midhatove je dvo­ struk. U prvome redu nastoji on, da očuva čisto osmanlijski karakter književnog jezika, za čim je već Šinasija težio, a u drugome je postavio sijbi daleko važniji cilj: da u ovoj novoj jezičnoj formi pruži svo­ jim zemljacima sredstava za postignuće općenite naobrazbe. Radi toga on nije radio samo na čisto beletrističkoj književnosti, nego je izdavao rasprave, izvatke i kompikacije o svemu, što je u najraznolikijim strukama — povijesti, prirodnim znanostima itd. — vrijedno znati, i to većinom po francuskim izvorima, ali uvijek vješto, te u jasnu i svakom razumljivu obliku. Socijalna, filozofska i ekonomska pitanja je obragjivao kao novinar, često puta za čudo duhovito, uvijek smišljeno i savjesno. Uvijek je nastojao, da evropske duševne proizvode prilagodi islamskom načinu mišlje­ nja, a sve, što se ne bi moglo dovesti u sklad s pra­ vim islamskim osjećanjem, da izbaci. Ako se u opće može danas govoriti o osmanlijskoj obrazovanosti, to u prvom redu treba zahvaliti njegovim divskim ra­ dovima. Ipak glavno značenje Ahmed Midhata je u nje­ govu djelovanju na polju lijepe književnosti. I ovdje je Midhat razvio istu kolosalnu plodnost, istu lakoću produkcije, koja nas u čudo baca, Midhat pronalazi i stvori jednakom brzinom. Od evropskih pisaca može se valjda jedini Honorć de Balzac u ovome pogledu s Midhatom usporediti. Midhat je u svojim romanima vrlo sretan korak učinio, uvedavši svagdanji način pričanja meddaha (javnih pripovjedača) u višu litera­ turu. Kako oni često apostrofiraju slušaoce direktnim pitanjima, da pažnju povećaju, tako to n. pr. i Midhat često čini. Mnogi su mlagji pisci pokušali imitirati ovaj fini način Midhatova pričanja, ali su bili slabe sreće. Popis romana i novela, što ih je Ahmed Midhat �120 sastayio, činio bi lijepu knjižicu, s toga ćemo tek ne­ koliko najvažnijih navesti: »Hasan-i mellah« (»Mornar Hasan«), imitacija Dumasova »Grofa Monte Christa«; »Husein-i fellfth« (»Ratar Husein«), kasniji pendant prvom e i »Jer jilzunde melekj« (»Angjeo na zemlji«), djelo, koje je izprva negodovanje izazvalo. Krasna svojstva Ahmed Midhata kao pripovjedača još se bolje ogledaju u njegovim manjim novelama nego u romanima. Pisac ih je sam sakupio u priličan red sveščića pod zajedničkim naslovom »Lat&if-i riv.V jet« (»Zabavne pripovijetke"). Horn je u svojoj »Po­ vijesti turske moderne književnosti« (na njemačkom) dao kratak sadržaj prvih 25 sveščića, a K. S(eidel) je pod naslovom »Turkisches High life« *) (Leipzig, 1898) izdao izvrstan prijevod triju od tih pripovijedaka (»Nenasiti«, »Brak«, »Mladost«). Ahmed Midhat se okušao i na dram atskom polju, ali je tu prem a ostalim svojim radovima razmjerno malo učinio. Pisao je i tragedije i komedije, a osobito su m u zadnje, m egju kojima treba spomenuti »Ačikbaš« (»Ćelo«) i »čengi« (»Plesačica«), imale velik uspjeh. Za ovu pošlje.dnju i neke druge komponovao je sam Midhat i muziku. Kao na učitelja i vogjh rrilagje turske generacije pada i na Midhata jedan dio odgovornosti za to, što je turski duševni život tražio okrepe samo F r a n c u z a i u f r a n c u s k o j k n j i ž e v n o s t i . Prosti i opori Osmanlija nema ništa zajedničkoga sa karakterom francuske nacije, te^ će se ova Veza osmanlijskoga i francuskoga sigurno jedanput osvetiti. Samo priklju­ čenje n a r o d n o m e duhu će moći osmanlijsku knji­ ževnost trajno oživljavati, a u tome i jest plavna zasluga Ahmed Midhata, da je on upravo ovaj pravi i jedini put pokazao. S njemačkog: F. Nedžati. acyT0AO! H objck 6a ce ynAamao ksa 6a My florAeAao y pyice . . . — H e aomhtb ce, bh, rocnoho, . . . 0A«ax he ce noBpaTHTH . . . AnjeTe je oho. — Hohac je MHoro 6yHua.io. — KaKBa iuT6Ta! . . . ^ aje T e ah My AajcK? — H ehe . . . > JKeHa nAaue. JaAHa Mara Koja je ao jy ‘ie DAHBaAa y paAOCTH, rAeAajyha cpehy jeAHHor AaPa »eH or aciiBOTa, AaHac aca.iocHo AeČAii Haa rAaBOM H>eroBOM. Y co6a B.iaAa Miip a THUiiiHa icao y rpo6y. H lT a je to Ha noAby? J e aii 36or 6oAecHHica OBaj <J>ajyK CTyAeHora BjeTpa a rniau icnraey 3 ap ce a BppMeHy paacaAU Ha A>yACKe MyKe?! A x, Kaico je Aajena OBa norpemHa Mucao? . . . ax, kuko je Aajeno ono 6eeMacAeHo yo6pa«ceH>e ? ! * * * — MaMO . . . — HT ra je, mhao Moje? — IIoAHrHHTe ose 3aBjece . . . MpTBauKe noKpoBe . . . niTa ah cy ? OneT r a yxBaTH TajaHcmeHa r.iaBodo.’La . . . noue 6yHgaTH. rKeHa uyBina OBe pajeun Aeace nAaqyha. JaAHa MaTii H3Hypena je oa CTpaxa a iraAe. . . . IIpaA oa awa joj roMB.ia npHe 36MA>e, n a Kojoj bhah noAOHceny 3CHagy c.Bora oica a H>eH yrymeH rAae, »iiihh joj ce HaArpoĆHa UAaa. Tpaaceha capo«ieTy noM'.h oa B ora, OHa capoTiina nnaue . . . jay se . . . O bb capoTa yAOBan» uchbii jeAhho 3a .T>y6aB »eroB ora SKanora ra je h a HaAe Ha meroBo ycaBpinaBaH,e. * * * — Mbmo! . . . — H i r a je, aHljeAe Moj ? — A je g a nA auy, n o r.ie . . . ocTaBii Me; ocTaBU, A epaiuTe jeAHo 1 . . . M bmo, 3eMA,a! . . . Te04>IIK <J>HKpeT. ........ ... : BojiecHO flnjeTe. — XBa.ia E ory, Aaiiac My je 6o.i,e 6hao ! . . . — Pa3yMnje ce; npohahe . . . obo Haje HinuTa CTpauiHO . . . — A.m HacTynn rpo3Hage noropmaBajy My CTa&e. CnpoTo A^jeTe! . . . IJajeAHM TajeAOM o6y3iie r a neica BaTpyniT0Ha, y Kojoj ee caB H3ry6a. Jlp, ah cy a AnjeKOBii a3ry6iiA0 AjejcTBO? . . . Beh ocaM A^Ha. — He ćpaiiaTe, rocno^o, ajin . . . — J ok, 3auiTo Aa ćpancM . . . Heica je Eory Ha asiaHeT?! A a h AP»ra, koa’ko a » je . . . Majica caM ! . . . Beli ocaM Aana a BaTpa ce crajiHo nOBehaBa. IIor«ieA ajie KaKO My 6ftjio 6aje . . . jaAHo AnjcTe, Kaao je no*) Znači »Turski high-life«. »High life« (č ita se: haj-lajf) je engleska riječ, zapravo znači „visoki život1*, a pod tim se misli odlično društvo, otm en svijet. — OneT 6yH na! Eoace, th Hac. 3aniTHTn; cMiiAyj ee MOMe AjeTeTy a hc ocTaBH naM rHaje3A0 6e3 H>era! JaAHa Mara ! OHa je Kan MyKe . . . ctp Aa»>a. O cmii je a »h Kano je Aa^eico oa CHa a oAMopa. JeAHHa je epeha aeH or cpga y ćoAec.HHKa — Ha nocTC.r.a . . . . ^ y y ia joj je y3pyjaHa hbaom H,croBor cnaceita. ITo gajeAy Hok oĆHAasa oko nocTeA>e a npeA ouaMa joj HenpecTaHo AeĆAB oh y MyKaMa. Ko 3Ha AOKAe ke obhko a «. Tpaje? ^ okao he 6 bth ohc cjajue ohh 6e3 cnaBatba? Mo«Aa ce A»JCTe Hehe HHKaKO npo6yAHTH H3 OBora CHa! . . . — TocnoljO, HCMojTC oAanaTH BaaceiiocTii OBoj cAyTH>a. HorACAajTe ksko ce »piijeMe oTBopa . . . 3acaja. npel>aiuH>a x yxa npeTBopa ce y MpTBy TiiiiiaHy ; /(ajeT e ke 03ApaBiiTH u bh keTe 6uth epokna. Eor je BeABica, npcTBopiike » baoct y paAoci . . . * * * ^(ajoTe je caAa jcAaH CHuncaH MAaAak uah cnpoTa Mara oneT CTpena hua h>hm, Kao Aa je joia A»jcre. C koiiao. ( j TjpCKor: T. I(. �121 lest, i što se bolesnik ranije operiše, tim se može više nadati, da će se izbaviti. Ako, dakle, kome na površini ili gdjegod u samom tijelu izraste takva kvržica, ili ako se dobije takvu ranu, na koju bi se moglo posumnjati da je rak, neka ne gubi vremena Bio sam na hirurškoj’klinici. Upravitelj mi reče, bajanjem, nego neka odmah pita Ijekara za savjet. da će biti operacije, a ja odmah pogjoh u operacionu 3. Rak se često pojavi na površini tijela kao salu. Bolesnik bješe neka žena sa rakom u materici. neka mala tvrdina ili čvor, koji neće da progje, nego Valjalo ga je operisati: — nožem iz korjena izvaditi. polagano ali postupno raste da se gdjekada kasnije — „Vidite li, kako je ovaj svijet nemaran prema i razjede (u ranu pretvori). sebi, svome zdravlju, a baš i svome životu" — tuži 4. Rak može da se javi na svakom dijelu tijela. nam se ljekar, koji će izvršiti operaciju. — »Ova Može se pojaviti na glavi ili gdjegod na licu (naro­ žena bila je još jesenas kod nas, i ja sam joj po­ čito na kapcima očiju), na nosu, na uhu, na usnama, tanko objasnio, kakva joj opasnost prijeti, ako se a kod pušača naročito na onom mjestu usana, gdje što prije ne operiše. Ali ona ipak ne htje pristati. lulu drže. U samim ustima pojavi se rak u obliku Vratila se kući; nastavila je svoje liječenje melemima čvora ili rak-rane na jeziku, na desnima, ili ma kom i bajanjem: ali joj, naravno, nije ništa pomoglo. 1 još drugom mjestu. sada, kad je već bolest preuzela mah;, kad je muče 5. Kod žena se rak često pojavi u dojci. Za­ užasni bolovi: sad tek pristaje na sve, pa i na ope­ metne se tvrdina kao čvor. S početka ne boli, ali raciju. Sad me moli i preklinje, da je spasem, da ne se kasnije javljaju kao neki sjekovi i žigovi. Ako se ostane za njom troje sitne djece — siročadi. Ali se uskoro ne operiše, razjede se i oranjavi. ja, na žalost, bojim, da je sve kasno. Čini mi se, da 6. Rak raste i u unutrašnjim organima. Ako je je već neću moći spasiti?. ko zadugo promukao; ako — bez poznata uzroka — Za malo, pa unesoše bolesnfcioSve bješe spremno, teško guta; ako pri vršenju nužde osjeća bolove; ako da je uspavaju i da operaciju počnu. 1 počeše. Hoće su mu izmetine krvave, ili mu iz zadnjeg crijeva li uspjeti? teče krvav gnoj; ako mu je mokraća krvava, ili ako Nisam mogao — kao- obično — pažljivo da žena — i van mjesečnog pranja — češće dobije krpratim obazriv i vješt rad operatora, ne bi li što od voliptenje: — neka se uzaludno ne liječi domaćim njega naučio, jer sam Jpio iznemiren. Jednako me lijekovima; neka ne ide bajalicama i ranarima: nego mučila jedna misao. Zašto da nije poslušala savjete neka se obrati ljekaru, i neka se od njega dft pre­ ljekarske? Što da se tako zapusti, da joj se sada ne gledati. može pomoći, nego da mora tako mlada umrijeti i 7. Ima i drugih bolesti koje izazivaju slične siročad za sobom ostaviti? 1 koliko je njih samo otoke (čvoriće) ili rane; koje pokazuju slične znake toga radi platilo glavom ? !.. kao što smo ih tu opisali: ali nisu tako opasne kao Kad sam pošao iz bolnice, ponio sam sobom rak, i ne treba ih operisati. Raspoznati i razlikovati, štampan list hartije, što ga upravnik te klinike be­ da li bolesnik boluje samo od koje od tih nevinih splatno narodu razdaje, da ga i našim ženama (u bolesti ili baš od raka, to može samo ljekar. prevodu) saopštim. On glasi: 8. Kome ljekar nagje,da boluje od raka, ili da je samo na to sumnjiv, neka ipak ne očajava. Jer i rak „Tražite raku zarana lijeka". se može izliječiti, ako se zarana pozna i za vremena Rak so može izliječiti, ako se rano operiše. operacijom udalji. ,,zdranjc“ . 1. Zdravlju prijete mnoge opasnosti. Jedna od najtežih je bolest rak (rak-rana). Šatre mnogo hi­ ljada ljudi godišnje — ali samo zato, što bolesnici za vremena ne traže ljekarske pomoći, nego uzimaju s početka svoju bolest olako, te liječe domaćim lije­ kovima: — baju, mažu, meću mehleme, peku i t. d. Sedam posebaca. Sve je to ne samo uzaludno, nego i štetno već Majka rodi sedam posebaca, i s toga, što vrijeme prolazi, te se bolest tako uko­ Zajedno ih majka othranila rijeni, da kasnije od nje ni ljekar ne može bolesnika Jednake im haljine rezala, spasiti. A svaki bolesnik bi se od raka mogao izli­ A jednake konje kupovala. ječiti, kad bi se za vremena ljekaru obratio. Udarila od Boga morija, 2. Protiv raka ima za sada samo jedan pouzdan Sve pomori i staro i mlado, lijek — a to je operacija. Što se ranije pozna bo­ A rastavi i milo i drago, ') Vidi: „Rak“ — od dra I. (sa 2 slike) — „Zdravlje; 190«; I umori sedam posebaca. str. 358. H igijen a. Medicinar: ------- Ne čekajte da rak uzme maha. Narodne umotvorine. �122 Ne da m ajka u groblje kopati, Već ih kopa u zelenu bašču, A u bašči pod žutu naranču. Svako ih je jutro oblazila, A jedno je jutro uranila. Svoju djecu po im enu viče: „Suljo, Zuko, n:oja desna ruko ! Ale, Tale, moje grdne rane! Huso, Mušo, moja draga dušo! Moj Mehmede, moj najmlagji sine! Je li vam a jorgan zemlja teška? Je su T vama javor tahte teške? Je su l’ vama mloge suvaldžije?« Iz m ezara nešto progovara: „Otlen hajde, naša mila majko ! Nije nama jorgan zemlja teška, Nito su nam tahte javorove, Nito su nam mloge suvaldžije, Nego kuni Omera berbera, Koji nam je perčin ostavio, Te se legu guje i akrepi, Oči piju, u perčin se kriju. I selam ćeš našim jaranima, Što gledaju, neka uzimaju, ' Jer su teške djevojačke kletve. Kad zakunu, flo Boga se čuje, Kad zaplaču i Bogu je žao; Kad im suza na zemljicu pane, Zemljica se na troje razbije”. Opet majka Ahmi go v o rila: „Ustaj, Ahmo, materino zlato ! De poslušaj ostarilu m ajku !“ Usta Ahmo, biti ne mogaše. Pa obuče svileno odjelo, Opasa se pašom trabolozom. Seka Nefa konja sigurala, Svo mu sedlo suzam pokopala. Brat se Ahmo osjetit’ ne može, Pa uzjaha debela dorata, Ode pravo preko polja ravna. U blizini dajigjinih dvora Sam u sebi Ahmo govorio : „Mili Bože čuda golemoga, Gdje moj dajo provodi veselje, A ne biju bubnji ni svirale*1. U tom stiže Ahmo na kapiju, Tri dželata jedan do drugoga. Prvi reče: „Ja, dobra junaka", Drugi v eli: „Žalosna mu majka**. Treći mahnu, odrubi mu glavu. Leteći m u glava govorila: „Bog ubio svaku milu majku, Koja voli bratu nego sinu'*. Pribilježio : A lija M edinlć, B ijel lun. Zabilježio: Fehiiu Muluiraeđov. Konja ja še a g a K asanaga. Konja jaše aga Hasanaga, Konja jaše, konja izjahuje, Ispred vrata seke Malkadune. Gledala ga seka sa pendžera, Gledala ga, pa mu govorila: „0 bogati, brate H asanaga! Što ti jašeš debela dorata? Što ti lomiš srebrna džilita?” Odgovara aga H asanaga: „Ne pitaj me, seko Malkadeno, Ja sam paši sina pogubio Pa mi išće glavu za njegovu, A u tebe do tri sina ima, Ne bil’ bratu glavu zamjenila !“ Ona ode u halvat odaju, P a doziva sina najmlagjega, Najmlagjega, nejaka Ahmeta. „Ustaj Ahmo, moje milo zlato! Tebe dajo u gjcverstvo zove”. A hm et majci tiho odgovara: „Ja ne mogu, moja mila majko! Vrlo me je zabolila glava Pa bih reko, da ću umrijeti«. L is t a k . Iz i5 lamskog suijeta. P r a v n i p o lo ž a ] a ljjir s k ili M u slim a n a . Mno­ gim će čitateljima biti poznato, da je nekadanja rim ska provincija Numidija, a sadanji Džezair (franc. Algerie) od god. 1830. u francuskoj vlasti. Po popisu od 190:;. imala je ova francuska kolonija u svemu tačno 5,231.650 žitelja, od čega otpada na Muslimane 4,477.788 (i to 4,447,149 su francuski podanici, a ostalih 30.639 su stranci iz Maroka, Tunisa i t. d.), dok ih je 1830. u najboljem slučaju bilo dva i po milijuna. Prema tome Muslimani čine oko ®/i„ cjelo­ kupnog stanovništva, pa ne će biti s gorega, da se vidi, kakva prava imaju ova naša braća pod Francu­ zima, koji su kod nas toliko razvikani radi svoga liberalizma. Algirski su Muslimani francuski podanici, ali nijesu francuski gragjani. Senatskom odlukom od 14. jula 1.65. su proglašeni Francuzima, ali je odregjeno,' da za njih i dalje vrijede šerijatske ustanove u ne­ kim slučajevima, kao n. pr. u porodičnim i našljednim prilikama i t. d. Ali oni imaju pravo, da se od­ reknu ovog odjelitog položaja i u onim slučajevima, kod kojih spadaju pod šerijat. U vojsku mogu stupiti �123 i dotjerati do oficirske časti i to samo sa domaćom ^fp. J. I ( b h j h H : HoBa reHepapnja, B e.’tKO M h j h titulom, ako nijesu bili u posebnoj stručnoj školi. k e B iik : JepeMHjaAe, A. T p e c n k - H a B U H a h : T oactoNekoje gragjanske službe su im takogjer otvorene. jeB onjer, B. T p b u h : Kpaiaie nperae/i, uojihth'ikhx Konačno mogu se primiti kao francuski gragjani, npii.iiiKa y B ochii h Xepu;eroBHHH roA- 1910., JI a b H. ako to zatraže, ali se moraju odreći svoga odjelitog T o A C T o j: ycJioBH cpeke; M a i e j K o m k H H a : 0 naosobnog položaja i podvrći se francuskom zakonu. poAHOM npenopoAY y a^Mauajn; M. A. ^ a B iiA O B iik : Ovu obvezu smatra velika masa tamošnjeg stanov­ IIpnJinKe Ha BaJiKaHcicoM ETojiyocTpBy; M h .u h B y j : ništva kao neko odmetnuće od Islama, te su natura­ Tpiija^H3aM h Ham HaimoHa.’iH3aM; B p a n ic o B ohcolizacije („podijeljenja prava državne pripadnosti") b u k : KoH3epBaTH3aM u ^emoKpaTHja; ,Z(p. A p h o c t dosta rijetke. >Domaći žitelji koji se ne naturaliziraju, B ,i a x a : MaeapiiKOBe 4>H.ao30<l)eKe n couao.aoiiiKe Teonijesu, istina, bez ikakvih političkih prava, ali ih ne­ paje. ETojihth'ikh npeivieA; JaBaH niHBOT; JlHTepapHn maju sviju. Tako su n. pr. isključeni od državnih nperAeAJ O»«iaA0HCKH I\iiacH0K; Ee.aemKe. OBaj AHjeiiH jihct h OBora nyTa tohjio npenopyizbora; na općinskim izborima, doduše, sudjeluju, ali su stegnuti na neke uvjete, koji na poseban način kyjeMo. AApeca: V erein »Zora« W ien I. — UniversitSt. broj izbornika ograničuju. U različitim korporacijama, CpncKM Ktt>HM<eBHH TjiacH HK. H 3am^a je h financijalnim odborima, zemaljskim i općinskim vije­ nocjiaia npeTmi aTHHiuiMa mecKa sa 16. MapT 1911. roAHHe. ćima imadu svoje zastupnike, koje bira djelomice Ilnje-aa OBa cBecna je nocBekeHa ,Z(ocHTejy 0 6 paAOBnky vlada, a djelomice njihovi suvjernici, ali nikada uz H aohoch u HenipH cJiHKe Haj0HTepecaHTH0jiix MOMeHaTa opće glasanje. Svako općinsko vijeće broji na taj 03 ,ZlocHTirjeBa sKiiBOTa. CaAP^caj je OBaj: način 2-6 izabranih domaćih vijećnika megju svojim 1. /(p. JoBaH CKep.iok: CToroA0 niH>ima ^focHTeja članovima, svako zemaljsko vijeće 6 prisjednika Mu­ OćpaAOBiika. slimana, a financijalni odbori 21 arapskog i kabilskog 2. Čuna UaHAypoBHk: ,Z(oc0Tej. l.B epa. — 2. TKhbot. odaslanika. F. N. — 3. McTiiHa. IlecMe. 3. MupKo Kopomija: KaupoHa o cmpth yiHTejba V e lik a m ed resa u Kairu. Dvanaestog rebiul-evvela ove godine osnovano, je društvo ,,Džem&- BejuiKor ^IocHTeja. ITecMa. 4. ^ p . rBypo IIIypMiiH: ,Zl,oc0T0je h XpBaTH. atud-daveti vel-iršad u Kairu, ko­ 5. BojaH UeHeB: /[ocniej OćpaAOBnk koa Byrapa. jemu je svrha, da osnuje i uzdržaje jednu veliku me 6. ^Zfp. T hx . P. TiopkeBiik: ,Z(oCHTej OćpaAOBnk n dresu u Kairu, u kojoj će učenici, pored vjerske nauke, u veliko se bavitiS svjetskom naukom. Svrha PyMyHH. 7. IleTap A. JlaBpoB: ,Zl,ocHTejeBa „IleeMa o H3CaBje toj medresi da odgoji takove ljude, koji će ići po svijetu, te obrazlagati ustanove Islama i pozivati u A>en.y Cp6nje“ y neiporpaACKOM H3AftH>y 03 1806. roAUHe. 8 . ^lp. TiixoM0p OcTojnk: .ZToeiiTejeBii ctiixobh. pravu vjeru, Islam. Medresa će nositi ime „Darud9. IlaBjie IIonoBok: ^(ocHTej h Jlaćpnjep daveti vel-iršad" i ^ J j b ) Centrala društva 10. ,Zfp. JoBaH PaAOHiik: .AocHTcj OopaAOBak npeMa je u Kairu, a filijale će se osnovati po svima kraje­ 'HCTOpiijn. vima islamskog svijeta. Medresa će se uzdržavati 11. ^lp. Bece^HH ^lajKaHOBHk: 0 peAy 0 ii3BopHMa prinosima članova društva, zadužbinama (vakufima) ,Z(ocHTejeBHX 6acaHa. koje će se odregjivati u tu svrhu i darovima svih 12. C h thii npnJio3H: islamskih rodoljuba. Odmah je konstituisan i odbor ypom IJoHiili: IIoMeHH o ^(ocirrejy 06paAonaky y toga društva od deset lica sa predsjednikom velikim 6euK0u apx0BHMa. misirskim učenjakom Mahmud beg Salimom na čelu. 13. OueHe u np0Ka3H: U odbor su došla najodličnija i najpožrtvovnija ^lp. JoBaH CKep^nk: JK iibot ^(ocHTeja OćpaAOBiika, lica u Kairu. Vrhovni nadzor nad medresom imaće OA AP- T 0xojiiipa OcTojnka. glasoviti misirski učenjak, urednik „EL-MENARA" J{$. JoBaH CKepauk: /(ocuTej OćpaAOBiik nao npoi učenik po cijelom islamskom svijetu poznatog mi- CBeTHTe.1. HapoAa cpncKor, oa JoBaHa MnoAparoBoka. sirskog muftije, merhum Šejh-Muhamed Abduhu-a, 14. Be.ieiDKe: Šejh Muhamed Rešid-Riza, koji je ujedno i član od­ KH.naceBHocT: ,ZlaH cmpth ^(ocHTeja OćpaAOBnka. —■ bora. Svaki Musliman širom bijela svijeta s odušev­ J oaho Heno3HaTo ohcmo /locH Teja OćpaAOBnka. — ^LaaHuii ljenjem će pozdraviti ovaj korak misirskih učenjaka o ^(ocHTejy O6paA0Biiky. koji-će dosta dobra doprinijeti svima Muslimanima CAHKe: C^iHKa ^(ocHTeja OopaAOBuka, paA CAnKapa na svijetu. . . . . zi. Apce TeoAopoBoka 03 1794. roAHHe. — IIpBa CTpaHa Književne i kulturne bilješke. 3 opa. H sn u ia a je IjC ije oiMa^HHCKe p cB iijc 1. u 2. CBecna obo floćpe naje^HO, c a obiim ype- caApsKajeM: opnrnHaAHor B3AaH>a „rKnBOTa h IIpnK.TbyHeH0ja", unaMnaHor y JIajimHry 1783. roAnee. — CaAammn H3ivieA niKOJie y K hhhckom IIcA>y, y CeBepHoj ^a.iMamijn, y Kojoj je /(ocHTej OopaAOBnk yHHTe.,toBao 1761.— 1763. roAHHe. — 3aniic, nncaH pyicoM ,/focHTeja OapaAOBiika �124 26. anpHjia 1759. roAHHe, Ha Kopnuama „KHnra JKhtbj PBjnTHx , y ćiić.iuoTeuji MaHacTiipa Xonopa. 3ace6Ha eocena eTaje 1.— Annap (icpyHa). „CpucKii KftHHceBHit r.iacHnic" D3^ia3H l . n 16.o.BaKor Mjecena y oBecKaMa o# neT Taćaica, u CTaje: Ha Tpii Mjecena . . . 4'50 Ha no^a roAHHe . . 9'— Ha nnje.iy roAiiHy . 18.— a» h. „ „ (icpyHa) „ „ IIpeinjiaTa ce ma.T>e yHanpnje;i. Kopune 3a noje^ime kh>hre CTajy 1 A^Hap (KpyHa). Ilncua ce mo.ic a& pyKonnce, nncMa ii t. a- y n y heHa ypeAHiiniTBy, iua.i.y HaaApecy: CKon.'baHfKa yjnma 6poj 9. UpeTHAaTy Ba.ta c.iaTH AAMnnncTpanHjn .incTa: CKon.’bancica yjmn,a 6p. 9. G a jr e to v g la s n ik Firdusov mearifski fond. (Nastavakf. ^ „Temelj kuću drži" Nadalje su darovali za „Firdusov mearifski fond": Mahmud ef. Mehmedbašić. 10 K, H. Ibraga Mehmedbašić 5 K, Jusufaga Mehmedbašić 5 K svi iz Stoca. Mehmedbeg i Sulejmanbeg Muratbegović iz Višić^ (kod Stoca) po 6 K; 4e Muratbeg Muratbegović iz Višića 4 K. Mustajbeg Halilbašić nar. poslanik iz Sarajeva darovao je ovome fondu 20 K. Hilmibeg Fidahić i Mustafa Zerić iz Zvomika sakupili su za „Firdusov mearifski fond" 28 K. Pri­ loge darovaše: Adem Djulić 5 K; po 2 K: Ibrišan Džino, Mustafa lbrahimović, Mehmed Osmanović i Arif Ahmetović; Husein Djulić K 1.60; po 1 K: Haso Mehmedović, Gjalo lbrahimović, Halil Nuhanović, Halil Mujanović, Alija Abdić, Hadžo Hrnistić. Mahmud Hrnistić, Mehmed Hrnistić, Rizvan Hasanović, Šaćir Hosić, Zelo Jašarević i Ibrahim Alić i Meho Omerović 40 helera. Abaz Bijedić iz San Franciska (Amerika) saku­ pio je za .Firdusov merifski fond" 32D11.25 Ct. = 158K 09 h. Priloge darovaše po 5 Dll: Krsto Milišich i Krsto N. Vučinić; po 1 Dll: Luka Ljubibratić, 1. P. Balić, Frank Belan, Avdo Burek, Abaz Bijedić, Ahmed I. Drljević, Simo Savinović, Gjorgjo Janković, Rade Š. Milišević, Nikola Obradović, Leo Allenberg, Maksim Čeprnjić, Petar Džonba, Adam L. Vrčević, Špiro V. Miljanović i Daniel Letica; po 50 Ct: Mitar Škero, Ilija Bajanjić, Milan Vučković, Lillian (jlennenn, Nuis K. Coulon, Lazar S. Ćurić, Franz Belan, M itar Š. Obradović, Jovo V. Vlaović, Mitar Hamović, Lazar Kraljević, Špiro S. Radojžić i Gjuro G. Zeleković 25 Ct. Omer Omerefendić iz Maglaja sakupio je za „Firdusov mearifski fond" K 13.20. Priloge darovaše: O. Omerefendić K 4; po 2 K: Brišo M ujaković i Sa­ lih Osm anović; po K 1: Mahmud Turšić, Salih Čosić, Hasan Horozović i M ustafa Mešić; Ismet O m erefen­ dić 80 h. i Husein Ibranović 40 h. Hasan Karamehmedović iz Bileće sakupio je za ovaj fond K 10. Priloge darovaše: H. Karamehmedo­ vić K 5., Hamidaga Kreso K 2; po K 1: Abaz Kapičić, Avdo Telarović i Ibrahim A. Kapičić. Ademaga Jaganjac iz Bileće, poslao je K 91, koju je svotu sakupio za „Firdusov mearifski fond" megju tam. gragjanima. Priloge darovaše: Hašim Drljević K 5, Mihajlo Papara gradski zastupnik K 3 i Adem­ aga Jaganjac K 3; po K 2: Salihaga Mahić, Sava Miličević, Gavrila Dželetović, M ahmutaga Kreso, Blagoje Milošević, Sadik Čamo, Ahmetaga Arnautović, Ademaga Kreso, Tomo Miličević i P etar Kukić; po K 1: Mihajlo Vojnović, Arif Begović Trebinjac, Ha­ san Avdić, Risto Šešlija, O sm anaga Šakam bet, Murat Kapičić tišler, Nikola Pičeta, Omer Duraković, Gjoko Aleksić., Mahmut Jaganjac, Mujo Babović, Hu­ sein Kusturica, Sejdo Selimović, Omer Čamo, Osman Gjokić, Osman Isović, D erviša-hanum a Arnautović, Ziba Arnautović, Jusuf Babović, Košta Milošević, Mato Papić, Tomo Angjelić, Rade Dželetović, Lazar Miličević, Mihailo Dangubić, Lazar Miličević, Stana Dimić, Hamdija Selimović, Milan Dželelović, Alaga Kreso, Mehmed Arslanagić, Risto Jokanović, Nikola Dangubić, Mehmed Drljević, Maiš Pinla trg. putnik, Arif Kreso, Dušan Crniljić, Ahmed Avdović, Marko Jurković, M itar Sekulović, Ibro Vilić, Sava Hamović, Gavrilo Miličević, Hanuma M ahmuta Arnautovića, Fatima, kći Mahmuta Arnautovića, Mušan Hajrović, Mehmed Kreso tišler, Nazif Zubčević, Bajra Ovčina, Mišo Kundačina, Rade Grubačić, Sejdo Jaganjac, Sabit Jaganjac, Avdija Jaganjac i Nikola Albijanić; po 80 h.: Halil Zejnilović; po 60 h.: Hanuma Nazifa Zubčevića, Hanuma Mustafe Zubčevića, Nikola Mostarčić, Huso Selimović i Luka Mirković; po 50 h.:. Muho Drljević, Mahmud Hajdarhodžić, Zaim H ajdarhodžić i Arif Hajdarhodžić; po 30 h.: Nikola Radovanović i Zajko Isović. H asanbeg Dedić iz Skender-Vakufa (Kotor-Varoš), poslao je K 40; sakupljenih za „Firdusov-m earifski fond". Priloge darovaše: H asanbeg Dedić, K 10, Alibeg Dedić K 5 i Nakibbeg Imamović K 4, Bećiraga Špica K 3; po K 2: M ustajbeg Alibegović, Der­ viš ef. Imamović, Derviš ef. Zukanović, Abdaga Salkić, i Huseinbeg Hadžić; po K 1: M uharem aga T arlaković, Hadžo Salihović i Halilaga Krkić. Husejn ef. Kadić uč. šer. sudačke škole u Sara­ jevu položio je K 2640, koju je svotu sakupio' prili­ kom boravka u Vlasenicama. Priloge darovaše: po K 5'— : Salihaga Kadić i Salihaga K urtagić; po K 2 '— : Hamdija Begović i Omeraga Buljugić; po K 1*— : �125 Edhemaga Salaharović, Ahmed Vezirović, Kasimaga Durmić, Salih Makalić, Meho Tosunbegović, Mehmed Spahić, Selim aga Balvanović, Muhamed Berković i Mustafa Čišić; Šerif Maslić 50 hel.; po 40 hel.: Sejfo Alimagić, Salih Kladić, Salih Sinučić, Suljaga Imamović, Suljo Delagić i Muhamed ef. Buljugić; po 30 hel.: Ahmed Hadžić i Atif Imamović ; po 20 hel: Mujo Zubović, Ćamil Kurtagić, Salko An.autović, Mujo Saraćević, Ragib Klempić, Mujo Atić, Bajro Hasanović, Avdo Telalović, Suljo Hasanović, Selman Kićić, Husein Kuduzović, Mehmed Kavazović, Avdo Ademović i Alija Jašarović; po 10 hel: Nurija Kicić, Lutfo Ahmedagić, Salko Gjagjaljović, Salko Jajac, Hu­ sein Huremović, Osman Nurić i Alija Kremić. Habibe hanuma Zečević iz Visokog darovala je za „Firdusov mearifski fond" K 20'—. Mahmutaga Mulalić iz Livna sakupio je za „Firdusov mearifski fond" K 681*30. Priloge daro­ vale: Hadži Meleć hanuma Firdus K 500*— ; Mah­ mutaga Mulalić K 50*— ; Dr. Dragon Plentaj K 25*— ; Mahmutaga Brkić K 20*— ; po K 10'— : Braća Diz­ dari, Ćamilbeg Hamzalajbegović i Anto N. Tadić; Zaim Maslić K 5.— ; po K 3*— : Ademaga Smajlagić, Htiseinaga Huskić i Imširbeg Ljubtmčić; po K 2*— : Spaho Maslić Adem, Garušanin Mustafa C.šić, Salih Duran, Arif Sarač, Mustafa Lemo, Ejub Žisko, Meh­ med Šeremet, Mustafa Sefefćehajić, Zaim Šeremet, Smail Žiško, Mahmut Huskić i Mahmut H aro; po K 1*— : Sulejman Šabanović, Ragib ef. Piragić, Salih Kavo, Hasan Seferčehajić, Derviš Šehić, Mehmed Safić, Omer Feraget, Hasan Bala^ić, Muharem Bu­ balo, Mustafa Gušo, Mehmed šeremet i Osman Vančić; Bešir Fehimović 80 hel.; po 60 hel.: Mahmud Ćato, Hafiz Arif Bečirbašić i Alija Elkaz; Jusuf Bonbić 30 hel.; po 20 hel.: Jusuf Haliriiaij>i Mustafa Harača. Arslan Hercegovac iz Zenice sakupio je za isti fond K 17'45. Priloge darovaše: Mustajbeg Čolaković sin Mustabegov K 3'— ; po K 2*— : Arslan Hercego vac i Sulejmanaga Dervenčić; po K 1*— : Ibrahimaga Strika, Omeraga Husejnagić, Halilaga Pajskić i Emin D uvnjak, po 60 hel.: Jusuf ef. Ekinović i Derviš Pašanbegović; po 50 hel.: Hasan Duvnjak, Mahmut Maslić, Hasan Durmo i Jusuf ef. Alihodžić; po 40 h.: Salih-Hilmi ef. Ekinović; po 30 hel.: Derviš Softić i Hašimaga Smrika, Salih Hadžić, Mehmed Imamović, Mehmed Dizdarević Nazif Selimović i Ibrahim Softić. Smaii-Kjemal Filipović iz Glamoća poslao je K 14—, koju je svotu sakupio za „Firdusov mea­ rifski fond" prilikom hatme u tam. mektebi-ibtidaiji, Društvene vijesti. Z a d o cn io b roj. Radi štrajka tipografskih radenika štamparija nije dvije hefte radila, pa stoga ovaj broj lista nije moga na vrijeme izaći, a i na­ redni broj će morati da okasni. Nu mi ćemo n asto ­ jati, da u toku mjeseca maja dovedemo stvari ponova u red tako, da već 10. broj izagje u pravo vrijeme, poslije čega ćemo, kao i dosada, biti uredni i tačni. P ro m o v isa n za d o k to r a m ed icin e. U petak, dne 31. marta promovisan je na čast doktora sve­ ukupne medicine Gajretov stipendist g. Mehmedbeg Zečević iz Visokog, koji je, završavajući svoje nauke upravio odboru „Gajretu'4 ovu zahvalu: „Pri svršetku studija osjećam svojom prvom duž­ nošću, da blagodarim i izrazim najtopliju zahvalu društvu, koje me je uvijek u najtežim časovima moga života, obilno pomagalo. Najtoplije se zahvaljujem i tome slavnom odboru, koji je svojim neumornim i požrtvovnim radom svom silom nastojao, da osnaži i na što veću visinu dig­ ne ovu jedinu dobrotvornu ustanovu svoga naroda. Ujedno vas molim, da izvolite biti tumačem moje najdublje odanosti prema narodu, koji i u naj­ težim prilikama svojim nije zaboravio omladine, koja traži prosvjete. U želji da se pokažem dostojnim potpore svoga naroda, bilježim se uz. m. selam — Vaš odani, Beč, 29, marta 1.11. M. Zečević aps. medicine." Mladome doktoru ,,Gajret“ najtoplije čestita s potpunim uvjerenjem, da će on biti od dobra i sreće svome narodu i domovini. D ip lom a za zaslu gu . Prema propisu § 37. društv. pravila „Gajret" daje diplomu za zasluge ono­ me svom povjereniku, koji je uredno kroz 5 godina vršio svoju dužnost. Prvu takovu diplomu dobio je ovih dana gosp. Mustafa Asim ef. Sarajlić, opć. bilježnik u Stocu, koji je punih 5 godina vršio povjereničku dužnost u Stocu, i koji je svojim neumornim radom i zauzimanjem Gajretovu ideju u Stocu tako popularisao, da se ovo mjesto može uračunati megju najbolja mjesta Gajretova rada. Nedavno je osnovan u Stocu društveni podod­ bor, u kojemu se g. Sarajlić, zaokupljen svojim ve­ likim kancelarijskim i privatnim poslovima, nije mo­ gao da primi funkcije predsjedničke — koja mu je na skupštini jednoglasno bila povjerena — ali po­ znavajući svoga oduševljenog prijatelja, „Gajret" će ipak, uvjereni smo, od njegove strane imati još do­ sta i moralne i materijalne koristi. Mi i ovim putem izražavamo g. Sarajliću sr­ dačnu hvalu i priznanje na njegovom radu i kličemo mu živio! B ra ć a iz A m erike ,,G a jretu “ . Naša braća u dalekoj prekomorskoj Americi su se ponova sjetili našega narodnog mezimčeta „Gajreta“, pa su mu po­ vodom glavne godišnje skupštine svoga društva „Džemijetul Hajrijje" u Čikagu, skupili K 14829, koja je svota društvu nedavno stigla. �120 Imena plem enite i svjesne braće u Americi, koji dadoše ove dobrovoljne priloge, iznijećemo u jednome idućem broju našega lista, dok im za sada ovim najsrdačnije zahvaljujemo i kličemo im: živili braćo i sretno se povratili u svoju domovinu! HoB'iann 3anoAH wrajp eiy .“. II oboaom 3aiui>yHKa paqyHa npom-ie nowiOBHe roAiiae cjenika cy ce h obb rOAHHe Heicn AOMahn HOB'iaHH 3hboah Hamera „TajpeTa" n ii3 cBoje hhcto aoćiith Aajiu .lojene A°6po.x>He npujiore. TaKO npn.iojKiiine „TajpeTV® no 50 K. „Cpn. nrreAnoHnira“ y rau,icy, »Cpn. 6aHKa“ y MocTapy h »Cpn. KpeA. 3aBOA“ y Ty3Jin, a „Trgovačka banka“ y Tpe0 HH>y Aa*ia je npiuior oa 70 K. Tpii HanpnjeA HaBeACHa cpncKa 3aB0Aa cy ce n .iaH,cKe roAHHe cjenuia »TajpeTa«, a npBa Aua (Cpn. 6aiiKa“ y MocTapy ii Cpn. inTeAHOHnu;a y raipcy) cy h njiaaoBii yTeMe.'i>anH ApyuiTBa, Te CBe to Haii Aaje Isto tako i poslije učenja mevludi šerifa u islam ­ skoj čitaonici u Bileći sakupio Ibrahim ef. H adžić K 11.10 dobrovoljnih priloga „Gajretu". Hakibeg Kolaković iz Blagaja (kod M ostara) po­ slao je K 5 „G ajretu" mjesto zahvalnice svima da­ rovateljima priloga novootvorenoj čitaonici. Sejfudin-Fikret Husejnagić bankovni činovnik u Tešnju darovao je K 1.30 „G ajretu". A. Muminagić iz Čapljine poslao je K 16.70, od koje svote je sakupio K 10.70 prilikom izabranja za načelnika g. M emišage M esihovića u Ljubuškom. Priloge darovaše: Braća Mrčić K 5, M uhamedaga Muminagić K 1.20, po K 1: Abdullah Kapetanović Ahmed ef. Kapetanović i H asana ga Sadiković; Simo Dragičević 60 h i H alidaga Hadžić 40 h. Od nazna­ čene svote je isti sakupio na skupštini za osnuće musi. zanati, udruženja K 5.90. noBOAa, Aa Kano 'i.ianoBBMa ynpaBe obux 3aBOAa TaKO Poslije učenja mevludi-šerifa M ehmed ef. M au CBH>ia AnoHHvapnMa, H3peueMO obhm cpAanay XBa^iy hića u Gožuljskoj džamiji u Ljubuškom sakupili su h npn3Han>e. Kasim Mahić i Haso Lalić K 14 dobrovoljnih priloga A g r a r n a I k o m e r c ija ln a b a n k a „ G a j„G ajretu44. r e tu “ . — Na glavnoj godišnjoj skupštini akcionara Samuel Elijan iz Bijeline poslao je iz kašice br. ovoga zavoda zaključeno je, da se iz prošlogodišnje 54, koja se nalazi u dućanu dotičnoga K 4.32. čiste dobiti zavoda dade izvjesna svota u dobrotvor, M ustafa Halilhodžić uč. str. trg. škole u M ostaru svrhe, pa je iz te svote data i našem .,G ajretu44 poslao je K 7.75, koju je svotu sakupio na mevludu znatna svota od 150 kruna. kod Ibrahima Mujića. Mi ovim srdačno zahvaljujemo kako upravi za­ Hadži Salihaga Latifić G ajretov povjerenik u voda tako i dioničarima spomenute banke na obilnoj potpori, nadajući se, da. će ,,Gajret“ i u buduće do­ Livnu poslao je K 15 G ajretu, koja je svota sakup­ ljeno u veselom društvu po Jozi M. Kaiću prilikom bivati znatne pomoći od strane ovoga zavoda. im endana sudca g. Dilberovića. Mehmed ef. Kozarčanin iz Cazina poslao je K 2, koju svotu je sakupio Stevan Kurbalić na im endan Javne podvrte i darovi. hotelira Josipa Nasila. „Zrno po zrno pogača" Jusuf ef. Tančica iz Ljubuškog poslao je K 8 Ismet ef. Zildžić trg. iz Sarajeva položio je iz kašice br. 438 K 12. koja se nalazi njegovu dućanu. „Gajretu" od prodatih kurb. kožica. Kožice darovaše Nazif Topić iz Cazina poslao je K 6.50 „Gajretu", po 1 kom. koje su sakupljene za „G ajret" u Ljubuš­ kom: Ahmed Prolić i Hasan Gujić obje unovčene za od koje svote je isti sakupio K 5.50 prilikom zabave tam. isl. čitaonice, te I. Mulić učitelj u istoj čitao­ K 8. nici sakupio K 1. Zulfaga Ramović iz Nevesinja poslao je K 13.87, koju je svotu sakupio na zabavi: „M uslimanskog antiaikoholističkog društva Iršader44, i na zabavi društva „Zastave14. Ćamil Fejzagić iz Bjelimića i Arif ef. Muftić iz Konjica, sa još dvojicom seljaka iz Župe darovali su prilikom posjete društvene kancelarije K 5. Ruhija Hadžiosmanović iz Jajca poslao je K 8.67, koju je svotu izvadio iz kašica nalazećih kod društva ,,Darul-Hair“ br. 138, K 6.10, Zuhdi ef. Šušića br. 139, .7 h. Sade Šanića u brijačnici br. 140, K 1, te u kafani Ibrahima Spahe br. 141, 80 h. Šerifbeg Muslibegović iz Nevesinja poslao je „G ajretu44 K 8.86, koja je svota sakupljena na vese­ lom sastanku u društvu „lrsad44 poslije učenja mevludišerifa. M a jin rjia c H iiK . Gyna y ApnayxJiyKy. Jom Huje yryuicH h ii ycTa- naK A pana y Je»ieHy, koju TypcKoj BjiaAH aaAaje MHoro 6pnra, a H36iija 6yHa Ha APyroj CTpaHH ijapcTBa, y ApH ayM yay, Koja Hnje HHyKo^iHKo Maae 036a^.Ha oa apancKe. MMa Befe jijecep AaHa, oTKatco cy y c ia jia n a opy»cjc apHayTcica KaTOJnmica njieiieHa, Koja CBojy c n a ry CBaKiiM A3HOM noBekaBajy h TypcKoj Bojcipi 3aAajy MHoro o pnra u TeuiKoha, Taao, a * jo Rch y hckojiiiko cyico6a Bojcaa Mopa.ia Aa ce noB.ia'iii h 6yAe noSnjcbeHa. y cTiiHimu cy cnaĆAjeBeHH Ao6pnM opysKjeM n HMajy AocTa MyHHunje, a Be^u ce, a » hm Ha q e jy cToje oi{)h HHpn ii3 AycTpHje h MTajnijc. OBaj ycTaiiaK BOAii co y TOJiiiKo ycujcumiije h paAH Tora, uito je �127 llp a a Topa OTBopajia ycxaHBipiMa CBoje rpaH ape, na Mory y c.iytiajy uoTpe6e a & Hahy yTO*mmTa. A.ih n a ^ a m ce je, a » he ycTaaaK 6iith nnaK yrym en, jep je aKpHjy yryraaBaH>a 6yHe y3eo y CBoje pyae OAJyHHB Typc«B BojcKOBo^a TypryT nama, koje je Beh OTnyTOBao y no6yH>eHe KpajeBe. TypryT nama je ohomsahc H3Aao nporviac Ha no6ya>eHiiKe, Aa ce yMiipe n noBpaTe CBojnM KyhaMa, y Koje« he wiynajy cbb ycTaHnuB. 6htb noMii-iopaiiH. Y npoTBBHoM nocTynehe ce HajcTpoacuje ii 6e3 uKaicne mb•lOCTB B 003Iipa. ^ obocbmo aeKOJiiKo H3Bjemha ca đoinuiTa, na kojn x ce Moace BHAjeTB, Kano je cmaj ycxaHaK y 3eo Beojia 036H.i,He pa3Mjepe: JeAHa apHayTCKa nera oa 30 jbyjw ynycTH.ia ce y 6op6y ca TypcKBM Tpynaua y oko.ihhh JleABHHOHa. ^eceT ApHayTa je norHHy^o, a Burne b x je pameHO. Typcae Tpyne Hiua.ie cy Tpojauy m p t b b x , a BBine paH>eh b x . CnTyauBja y cicaAapcKOMe BiwajeTy nenpecTaHO je iiCTa; Ha upeoropctcoj rpaHim« CBaKora AaHa boao ce oname 6op 6e B3Me^y ap 6aHauiKBX ycTama b IlpHoropaua, npoTBBy TypcKora norpaHBHHor KopAoua. Ca o6je cTpaHe nua Be.iBKBx ry 6aTaKa. * c S IIapo 6poA aa npeHoc ,,MaxMyA IIIe<j)KeT KpeHyo ce B3 LJapnrpaAa ca Tpn đaTa^OHa peAH(J)a sa Can I,IoBaHB ah MeABa. Ha ApeoropcKoj rpaHimn uMa CBaKH a *h uojeBa. ry6uTitB Ha o6je CTpaHe ocjeTHH cy. w K oa KacTpaia cy A sa T ypcK a 6 aTa.T>0 Ha H a urn jia Ha a p 6 an a cK y 3a c je A y n noTnyH o cy y h b uiTCHU 06 a 6 a T a ^ 0 Ha. Hyje ce, a» cy yoTaHBi;ii ocBojniB sapom Kon.iBKej. TpaHcnopT xpaHe, Koja je 6ho oApe^eH 3a TypcKy noi'[BHH'my cTpaacy, a nrnao je H3 KyMaHOBa, oTe^a je Heno3HaTa neia ycTamKa. * H 3 IIo A ro p H H e jaB .,L a jy : Jyae pao a &h BOABJia ce KpBaBa 6op,6a B3Meljy jcTannKa b Typcnax Tpyna y o k o jibh b Ty3& b bctohho 6.iB3y HlBnnaHBKa. HeaoaBKO Ap6aHaca, Koja cy cbho K /npe6jer^B y IIoAi’opBu;y>npanajy, Aa cy T y p c K e x p y n e / npeTpnB ^ie orpoM aH nopa3. MnorH cy Hn3a.Mi1 3 apoS.LeHii oa ycTaHHKa, a ocTann cy ce pa36BjeHa a s jih ; y 6jercTBo. Eep.jHHCKH „ M o r^ en p o st 1 n p a u a B 3 G a p a : K oa T ya 4 je Aom^io ao K p B a B a H o k H o r 6 o ja, npn.iBKoM Kojer c y T y p p n B 3 r y 6 B JiH o k o 4 0 0 J h j A n Koje m p t bbx Koje pameHHX. H a ap 6aHacKoj crpaH B ohjio je 25 m p t b b x , a 16 paH>eHBX. A p đ anaca cy y noneTKy 6 b .i b Ha Ao6 po 3amTBheHoj CTpaHB, a.in cy KacH aje 6 b j i b npHCB.T>eHii Ha y 3MaK. „National Zeitung nprnia BnjecT n 3 CoA pa, a » cy 4 TypcKa 6aTajbOHa 3ay3e;ia TBp^aBy HlHnnaHBK. EnTKa y KpajeBHMa X otb b KacTpaTH rpaja.ia jo hbthb a » h ; Ha o6jcBa CTpaHama BMa to ih k b x ry 6 u T aK a. Tpu TypcKa orjmuapa, Koja cy 6 b.u i 3apo6.teHB, Apoanacn cy CTp?.i>a.iH. Koa K ončana Hajia3H ce 4000 Ap6aHaca. JeAHo 0Ajr.neH.e TypcKax neia, Koje je napumpan > us Bpama y CKaAap, yHauiTCHo je. HeKoju caMo Bojnana cy no6jerjia y CKaAap. Ce.10 KonpnJiaK dotiij-ho je yHamTeHO. E p3ojaB B3 UoAropBpe jaB/na, a * cy TypcKC i p y n e koa Ty3a A O K B nje.ie T e a c a n nopa3. Hyje ce, Aa je y Toj 6hthb, noja je Tpaja.ua nyHiix 12 caxaTa, norH H yA o 2 0 0 0 T y p c k h x b 0 j h b Ka, a 7 0 0 bx je pameHo. !Io6jeAa Ap6aHaca 6njia. je oA^ruia. y CicaApy ce 6oje Aonacsa no6jeAOHocHiix *Ap6aHasa. HaneTOCT M33iel>y U p n e l ’ope h Typcice. K bko jaB.T>ajy hobbho, oahocb H3Mei)y HpHe Tope 11 Typcxe TOJBKO cy 3aneTB, Aa he xypciCH noc-iamiK Ha HeniH>y C a a » P E a h h 6ej obtb ono3BaH, a y bcto npnjesie 6uhe ono3B8H H upHoropcKH noc«iaHHK y HapurpaAV ITonoBHh, HHjB ono30B oopa3.iajKy H>eronoM 6o.nemhy. y cthhhk y MapoKy. Hlnamo^iCKa KopecnoHAenunja B3 MaApHAa aohoch xe.ierpaM B3 TaHrepa y uoue ce Be^B, A» jeAHO hhcmo Koje je c ia r^ o H3 Jlaiiaina, jaBA>a 0 yaacKy y 4>ec Kolone (Mexajie) EpeMOHone. CTHL'^a cy nacMa B3 MerHHena, Aa je Myjiaj-3BH 6paT Myjiej Xa<j)HAa npoicjiaMOBaH 3a cyjiTaHa. 3cMypn cy on.’baHKaJin A^haHe a Heico.niKo JeBpeja je yuHjeHo. EpeMo je pacTjepao 6yHTOBHBKe. PycKO‘Kii ncKH 3an .i6T. K u ha ce opynca b cnpeMa 3a pax. Ona ce o6paxBAa aMepHKaiipnua 3 a sajam 11 obu cy joj Aa^iH ABHje ctotbho MimuoHa AO>tapa 3 a opyncan>e BojcKe, mTO 8iiaqB, Aa ce Kima HnaK cnpeMa n a OTnop, _ aKo ce ifcCH cnop ca PycnjoM He pnjemn Ha MHpan HaiBH. Jom jeA&H A0KB3, Aa ce KaHa cnpeMa s a paT. enrđecKB ^ bctobii caonmTaBajy, a » je y BajeAoj K bhb oTnoaejio onmTe npB^araH.e 3 a KiiHecKy (})AOTy y6ojHy. ^ o caAa je ca6paHO y npocxpaHOM papcTBy 6jiH3y cto MHJiBOHa xa(via 3 a hcko.ihko y6ojHBX 6poAOBa. K hhh TpasKB cnopa3yM ca JanaHOM n 3a Ty CBpxy ayAH JanaHy BennKe KOHpecaje y CBojoj 3eMJbii. OnacuocT paTa Ha a ^ okom BCTOKy je CBe to 6,XH®a. Poruke i odgouori uredništva. D !x i. — 0 am 3x , hbm cto HaM nncajiB, nocJiaTB cy cbb , oa HOBe roABHe imamna 6pojeBB „rajpeTOBH*1 Hi aApečy a o t h ^ ho oco6e, na mb ne 3aaMo, niTa jo y3poK Te joj HHcy ypyneHB. To je carypHo Heica norpemKa koa nacMOHOine, Koja je MoacAa Apyrosi hokomg jiii CTOBe ypyBB0, a 3 a iu to mb He MoaceMo h o c h th KpHBHpe. H3B0.1BT6 ce cTora Hajnpuje pacnaTaTB koa noui* Tapa, na OHAa noMBm.iiaTH Ha Apyi'e Mjepe, Kojnaa HaM npiijeTBTe, a Kojnx ce m b HeMaMo pa3^ora 6am h ii M8.10 6ojaTH. �128 A l i - R i z a . — Ni stihovi Vam nisu bolji od proze. Najbolje bi bilo da Vi sad za sad što više čitate, a za pisanje ćete im ati docnije vremena. F a i k u. — Originalni sastav Vam je veoma slab, a nisu bolje ni one dvije narodne pjesme. Prema tome ne možemo ni jedno uvrstiti. N i j a z i . — U idućem broju. — Selam! M e h m e d F e r i d . — Gledaćemo da Vaš sa­ stav ugje u idući broj. Selam! M., Mostar. Nismo mogli probrati nijednu stvar za štampu. Preporučujemo i Vama, da za sad samo čitate, a za pisanje ćete imati vremena. H. B. — Nije ni narodna umotvorina svaka dobra. To se može vidjeti i po ovim pjesm ama, što nam ih Vi poslaste. Mi donosimo samo lijepe i o da­ brane stvari. M. II. y BAi’heM 6pojy 6ahe yBpiuT6Ho. B u r z a . — Veoma slaba rabota. H. H., B. — Pjesmu koju ste nam poslali kao svoju, mi smo znali i pjevali je prije nego ste se vi i rodili. Sastavite što sami ako umijete, pa nam po­ šaljite, a nemojte nam slati tugje stvari, jer bi se to moglo sm atrati i kragjom. Azbuka (abeceda) arapski ćirilicom i latinicom Ćirilicom: Latinicom: (j) 1 .1 (*)•».;. i (r) > B B, a A, 6 p, a A, b B, Vv, (jt') iS (Jls) ; i i »i 1 i UH, ^ i, H m i I, j J, k K, (ji ; (y) *» (u) j o 0, n n, p I} o 0, p \\ r R, ćirilicom: Latinicom: (&>.-*■(*)?■-?• G i) m III, u, U,, u 'I, š Š. c C, č C, Ćirilicom: Latinicom: Ćirilicom: Latinicom: (.0 i i i r r, g Q. “ tdUi (i .*•) e E, e E, $ > A A, d D, j) I J (* r)= * ' Jb ti), MM, ji ji, m M, ■j Lj, ti i'i / (ji) i - (*) T T, c C, 7 y> s S, t T, u U, Ce ) h 'R, ć Ć, ‘dž Dž, (i) J ij 33 jk 3K, ■L Z ž Ž, (j) : i i (i) ; : lb IL» H H, nj N n N, (g) * • (c) - ij) <3?, XX, f F, hK f- tj rB. gj Gj- \ \ \ v Gajretovo cigar-ćage. je ispitano od svjetskog naučenjaka, profesora kemije na bečkom uni­ verzitetu Dr. Lambecka i pronagjeno najboljim i za zdravlje neškodljivim. Pa kada još uz to od potrošenog Gajretova cigar-ćageta ide 10% u korist „Gajreta" zar nije i sramota i grehota, da Muslimani drugo cigar-ćage troše! Jest, i po sto puta jest i stoga je dužnost, da svaki musliman kupuje i troši samo i isključivo Gajretovo cigar-ćage a da odbaci sve druge fabrikate. Muslimani, trošite samo Gajretovo cigar-ćage! Za uredništvo odgovara: Osnian G jik ić . - Islamska din«. Štamparija. - 3 a ypeAnuuiTB 0 oAronapa: O cn aii .......... ih . � https://kolekcije.nub.ba/files/original/a68eea32b0d6390b8fd94ae5921e223e.pdf a2c37e6dd1cc24a7f7e52d3fdc06702e PDF Text Text BPOJ 9. l!BOJ rOAHHA IV. GODINA ♦♦ i a j p e ♦ JIMCT 3A /tP y iIIT B E H E IIO C.IOBE M 3A HAPOAHO nPO C B JEU H B A H jE. u S « ♦♦ apvmtbo „rajpeT11. - Vpc a _ 4. • j r e t LIST ZA DRUŠTVENE POSLOVE I ZA NARODNO PROSVJEĆIVANJE. H3ĆIA3H CBAKOr 1. u 15. --------y M jE C E u ,y .--------- BjacmiK: „ p i IZLAZI SVAKOG 1. i 15. --------U M JE SE C U .---------hiiic: CAPAJEBO, 1. »raja 1911. Ociian 'L’. hkiiI., — Vlasnik: Društvo „Giijret*. - Urednik: Osman Gjikid — t r va JjVij>\r r j> — SARAJEVO, 1. maja 1911. llnjeH a je jiHCTy: sa Bochj n XepneroBnny a AycTpoyrapci«y MOHapxnjy, sa uiaHOBe, Tajie6y, yM6HHKe n Tewaice 2 K, s a HeHJiaHOBe 4 K roflBmifce. 3a cbb ocrajie somao 10 (jipanana. lloje^BUB CpojeBti cTajy 20 seji. Hen.nahena ce nncMa ne npnsiajy, pynonnCH ce ue Bpahajy. — IIpeTn.'iaTa h pyKonncn ma.i.y ce ua a^pecy: nrajpeTu — CapajeBO. C ije n a je l i s t u : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 2 K, z a n e č l a n o v e 4 K godišnje. Za sve ostale zemlje 10franaka Pojedini brpjevi staju 20 hel Neplaćena se pisma ne primaju rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na adresu: „Gajret" — Sarajevo. Bogoštovne stipendije. Ali takvo mišljenje treba da otpane. Naši alimi, koji budu dobili ovakvu, svestranu naob­ razbu i spremu, neće i ne mogu doći u položaj današnje naše ,,ilmijje“ . Oni će biti oni, koji će imati sva prava, da zaposjednu sva, najveća i najunosnija mjesta u našim vjerskim starješništvima, pa uzme li se samo današnje stanje, ovako kakvo je, u obzir, mi imademo čitav niz takvih mjesta, koja su i sa znatnim priho­ dima skopčana, i na kojima se postizava ve­ liki ugled kako u narodu tako i u državi. Pa i da su samo ta mjesta, koja se stavljaju u iz­ gled onima, koji na ovakav način stiču teo­ lošku spremu, ne bi imalo mjesto potpunom nepovjerenju prema ovim studijama. U predprošlom našem broju je bilo govora 0 ovim Stipendijama. Kao što smo javili, ove stipendije, koje iznose svotu od 40.000 kruna (ICO stipendije po 400 kruna godišnje), une­ sene su u ovogodišnji zemaljski proračun, koji će, nema nikakve sumnje, biti sankcionisan i odobren u svima svojim pozicijama. Tako će i spomenuta" stavka za ove Sti­ pendije biti takogjer bez sumnje odobrena i mi ćemo već za nastupajuću, 1911./12. šk. godinu, imati na raspolaganju ovih stotinu stipendija, koje će dobijati oni učenici gimnazije, koji se obvežil, da će docnije studirati teološke nauke 1 odati se pozivu vjerskih funkcionara. Mi ćemo u svoje vrijeme, a po moguć­ nost/ što skorije, obavijestiti o načinu, kako će se ove Stipendije moliti i dobivati. / Za sada pak nalazimo za munasib, da u vezi sa ovim stipendijama, koju progovorimo našoj srednjoškolskoj mladeži i njihovim rodi­ teljima i starateljima. / . Poznavajući dosadašnji, nimalo zavidan, položaj naše ,,ilmijje“ , biće dosta učenika, a i njihovih roditelja i- staratelja, koji će s nekim nepovjerenjem gledati na ove Stipendije. Sje­ tivši se možda kojega muderisa sa sto groša plate, biće ih, koji će zavrtiti glavom i oprav­ dano reći: „P a zar tolike godine muke i truda za tako mizernu platu, koju imaju najniži pisari i podvornici!" A da neće ostati samo na ovim mjestima, u to ne treba ni za čas da sumnjamo. Reor­ ganizacija naših mekteba i medresa je već u projektu i mada je nastao izvjesni sastoj u tome pitanju, ipak će ta stvar doći do svoga ostvarenja i to u vrlo kratkom razmaku vre­ mena. A to ostvarenje donijeće čitav niz no­ vih, unosnih mjesta i uglednih položaja. Stoga mi i nagjosmo za potrebno, da o ovome nekolike progovorimo, pozivajući našu gimnazijsku omladinu, a poglavito njezine ro­ ditelje i staratelje, da o ovoj stvari razmisle i sa svojim se prijateljima posavjetuju i dogovore prije nego se odluče da mole ove Stipendije. Naročito pozivamo Stipendiste Gajretove, koji bi želili da se posvete ilmijanskom pozivu, �130 da se o tome što prije odluče i da upravu društva po mogućnosti još u toku ovoga mje­ se c a izvijeste, kako bi se odbor pri podjelji­ vanju Stipendija ža iduću školsku godinu znao upravljati. držao je, da je pravo prijateljstvo izružiti prijateljevo dijete, makar to bilo i nasred čaršije, samo ako ga vidi, da radi što ne valja. Snljaga je u kahvi imao svoje posebno mjesto, na koje ne bi smio niko drugi sjesti, jer se držalo, da bi on i za to ružio i galamio. Kad su se novine čitale, Suljaga je sjedio na Jo š jedanput naglašavamo, da je bojazan radi rgjavih materijalnih prilika naših vjerskih svom mjestu, pušio na dugačak čibuk i pio kahvu. funkcionara neosnovana i savršujemo ovaj On nije znao čitati, ali je vrlo volio slušati novosti, osobito ako se što javlja o dogagjajima iz islamskog kratki napis, savjetujući kako našu omladinu svijeta. tako i njezine roditelje i staratelje, da se na Nakon pročitaaja kakve vijesti, Suljaga bi redo­ ovaj korak bez imalo brige odluče. vito uzeo riječ (odnosno, sam bi je sebi podijelio), pa tu vijest opširno rastumačio i kazao bi uz to svoje mišljenje, da li mu se to, o čemu se piše, dopada ili ne dopada, a to bi njegovo mišljenje većina slušalaca uzelo kao najmjerodavnije, jer u kahvu i ne dolazi Hazim Muftlć — Tuzla: pametniji i inteligentniji čovjek, koji bi Suljagino mišljenje mogao oboriti i svijet o protivnom uvjeriti. Zakjučak u kahvi. Tako je bilo i onoga dana, kada ono nekakav Čitao neko u kahvi, punoj ljudi, novine, u kojima dječik pročita iz novina o skupštini Muslimana u Mi­ je pisalo i to, kako su muslimani u Misiru držali siru i o njihovom zaključku, kojim traže, da im se skupštinu, na kojoj su usvojili rezoluciju sa više važ­ sokaci urede i rasvijetle jednako kao i u stranaca. nih tačaka. Jedna od tih 'tačaka bila je ta, kojom traže Kahva je bila puna svijeta; svakome se taj zak­ da se sokaci u kojima stanuju domaći, imadu urediti ljučak Misirlija dopao i pri tome svako osjećao neko i rasvijetliti isto kao i.oui, što su u njima stranci, saučešće naprama njima, ali niko ne umjede reći doseljenici nastanjeni. nekog drugog utiska, koji je svima slušateljima ov­ To čitanje slušao je i Suljaga, u svoj čaršiji poznat, ladao, kad se ta novost pročitala, osim Suljage. Suljagu odmah spopade nekakva huja, krv mu jurnu kao vrlo ljut, a uz to i razgovoran čovjek. Ali ko ga je bolje poznavao, znao je, da je to dobar čovjek, jer u glavu, izvadi iz džepa duhansku kutiju, lupi s njom se Suljaga ljutio samo na nepravdu i kad vidi, da se 0 sećiju u mal što je nije sdrobio, pa otpoče: kome kakva nepravda nanosi, on je to odmah osu­ — Vjere mi sam mislio, da nigdje nije ko u đ iv a o i ružio svukud one, koji nepravo čine. nas. A eto megjer je i u Misiru ’vako. On je osjećao, da mu je pri duši lakše, kad u Idem ja jučer kraj onog konculi9ta kuće, a ono kahvi — svom iza kuće najčešćem boravištu — pred sokak lijepo nasut, pa izravnat i uglagjen, velim: eh, svijetom, izgrdi one, koji su po njegovom mišljenju da je pusta sreća, pa da mi je ’vaki put sve do nešto skrivili. kuće: od dragosti bi po njemu hodo. Ama jok, meni valja Ako čija kola progju putem, pa škripe, Suljaga udariti na sto belaja po blatu i kaljužama idići kroz odmah ruži vlasnika kola, što nije osovine namazao, našu mahalu, dok izigjem ’vamo na mejdan, kud se već muči sirote životinje sa teškim i nenamazanim Švabe šetaju. Pitam neki dan onog našeg šutkavca Mukolima. ratagu, — bajagi njakog općinskog vijećnika: Šta ovo Ako nema u kasapnici mesa, ili ga ima, ali je može biti, ako si Turčin? Ja, — velim, — ne mogu mršavo ili staro, Suljaga grdi općinu, što ne nadzire nadostat s obuće blata nastrugati; vavik moram izase kasapnica, da svijet može za svoje pare naći dobra i nositi trijesku, da s njom obuću ostružem, a kad m domasna mesa. seljenički kraj izbatljam, da mi bude lakše koratati, Ako se je gdje na mezarlucima provalila ograda, a u Švaba vidim uvijek naglancane i usvijetlene co­ pa nečije goveče unutra unišlo, to Suljaginu oku neće kule, reko bi čovjek, da nikad i ne hodaju po r»oumaći i eto ga odmah, kao kakvog mutefiša, sa grm­ kru; — a Murataga će ti meni: „Nemereš him, Vljavinom u kahvu: »Šta je toj vakufskoj idari? Valjda veli, — na kraj stati. Oni uvijek govore, da je om oni misle, da ćemo mi ovo ’vako gledati! Jok, vjere onde nekakav centrum grada, pa ga, — kažu, -A mi; njih treba poćerati. Rezile, bolan i nas žive i one treba više uregjivati. Ja sam molio, da i u nas naspu 1 m etnu još koji fenjer, — — znaš koliki je u naa mrtve. Evo, junaci, i mezarluke nam provalilo!1* — Kad bi Suljaga galamio i ružio, svak je šutio. prod džamijom mrak, — a oni me odmah sa tim\ Mlag]i ga je svijet štovao i bojao ga se, a stariji su centrumom ušutkaju!1* ------------ Kazo bi ja njima cen­ ga cijenili, jer je mnogome ocu sina učuvao od trum, — nastavljao je Suljaga, — centrum, mi je stranputice, pošto nije ničijih pogrješaka htio kriti, a sav grad i svaki sokak, koji plaća općini danciju nje- / �131 zinu. Ako im je meram, da su stranci njekakva go­ spoda, imamo i mi u našoj mahali svoje gospode. Eno, u nas stoji naš imam, pa onaj učitelj, pa Osmanaga, pa Alijaga i mnogi drugi, sve su to naša gospoda, jedan po jedan. Šta misli taj naš načelnik! — — Načelnik je, vira je, sebi uredio: on se dočepo ajluka, pa vavik sa njima. On može sad i po blatu! — umiješa se kahvedžija, okuražen Suljaginim: govorom. — Ma neka njega s njima, ali treba da zna, da smo ga mi .ondje podigli. Pa, bogme, ako on nas ne bude čuvo, mi njega moremo na izborima iz­ mijeniti. .— Ma, zbiljam, Suljaga, more li se načelnik promijeniti1/ — upitaće jedan iz prikrajka, koji iz­ gleda, da ni pojma nema o ustrojstvu gradskih općina, niti je imao prilike saznati kako se postaje načelnik i općinski vijećnik, ako to u kahvi ne doznadne, jer premda je imao aktivno pravo izbora, od glaso\nice. je mislio da je pozivnica sudu, kojoj takogjer po nje­ govom shvaćanju, povoda ne može svako znati] — More svagje, samo kod n^s još ne more, dok mi ne znamo šta nam fali i šta moremo dobiti. Najgore je u nas opet to, što radimo vavik po, ha' teru. U tom evo i ja sam sebe krivim. Našeg Selimbega načelnika i ja volim; i otac mi se je s nje­ govim rahmetli ocem pazio, ali zaludu što ga ,volim, kad on nije za 'noga posla, prvo': čojk ne zna pisati, pa ga je lahko na svašto nagovoriti. Ali više ga lje neću za hater glasati! Volim met­ nuti učevna čovjeka, koji će nam znati obraz osvjetlati, pa makar se Selimbeg ljutio. Ta nije Selimbeg općine zakupio. Dosti mu je bilo petnaest godina sjediti u općini! — Dojsta je tako! — potvrdiše neki, osokuljeni Suljaginim govorom. — Eh, eto dobro, kad velite, da je. ’vako, — dosjeti se nečemu Suljaga — hoćemo l’ se u bu­ duće svi držati ovoga, kako sam ja kazo, da nećemo po hateru, pa neka i ovo u nas bude ko biva onaj zaključak muslimanske skupštine u Misiru, jer i u njih nije bilo drukčije, osim ako je bilo dva ja tri više na sastanku i što je njih eto neko metno u no­ vine, a nas beli neće niko. — Hoćemo, hoćemo! — odvratiše svi oni, koji su stanovali u neuregjenim sokacima i pri tom se svakome pred očima ukaza po koja neugodna slika iz njihovih heravih, lokvastih, blatnih, mračnih i na razne načine zapuštanih sokaka, kao vidljiva podloga radi koje se treba ljutiti i nekome osvetiti. F. Nedžati: Vila pjesme. , Angjelske oči kad mi srce rane, Noć kad razastre svoja baršun-krila, Zlatne kose kad prospe Luna mila, Rumeneć se kad Zora 8 Danom svane, I srce kada mi ljubavlju plane, I njim ovlada Amorova sila, II se oko njeg teška tuga svila, Ti ga najmanja stvarca dirne, gane, ' Kp poplašeno d’jete majci, hitim I ja njojzi, a ona pita: »Šta je?« — I tješi srce uzbugjeno moje, Gleđeć me milo ko Ijubimče svoje. Ja tad zanesen ljubit je pohitim, A ona pjesme najljepše mi daje! 1908. Ata Nerćes: _. ■- ■ ~ Iz sličica „Sa Neretve". M ehm ed. Počeli su prvi vjesnici pramaljeća dohoditi. Gledajmo u prirodu: eno, niče ljubica, drijemovac obo­ rio svoj zvončić, ptičice pjevuckaju pozdravljajući pjesmama divno pramaljeće! Radini svijet zasukao rukave, pa neko ore ili kopa, neko kraj ulišta nešto deve.ra. Naš je svijet tada u poslu, u radu, da se steče s halalom hljeba. Sunce je jako, oko po dana žeže, pa nema stvora zdrava, a da ne izleti u šetnju... Bijaše mi običaj u ta doba, poslije duševnog rada „megju četiri zida“, izići na sunce i krijepiti se milinama proljetnim. Kojim god danom šetam, nikad nisam sam. Ima mi se neko pridružiti. Najmiliji mi je u društvu Mehmed. On je kršno momče, marljiv je u svom trgovačkom poslu, a govor mu je dosta biran, smišljen i u našim prilikama neobično napre­ dan. Najprije se slože mlada srca, kad jednako misle, jednako osjećaju. Tako je bilo s nama. Mehmed nema Bog zna kakovih škola, svršio je osnovnu školu i želeći mu otac, da ga zemijeni u poslu, odmah ga zatrgovči. Stidio se mene dosta, ne znam za što, ako nije valjda mislio, da sam ja „svu nauku skupio" u školama." „Mani", velim mu ja jednoć, „meni je drago sa svakim razgovarati ko želi, da mu nijesu riječi na odmet. Ti si, brate, valjan mladić, lijepa si ponaša­ nja, a šta mi se osobito svigja, uvigjam da čitaš kod kuće ili. u dućanu... �132 — Pa eto, po nešto. Kad mi zapane kakva knjiga, čitam je. Čitam i naše književne listove, a rijetko ću koju i političku novinu izostaviti u čita­ onici. — Eto, to mi se svigja! — kliknuh ja, tapšajući ga rukom po ramenu. Krasni su proljetni dani prolazili jedan za dru­ gim u nepovratak, a meni se s Mehmedom pričinjali u razgovoru kratki i ugodni. Prošla su i. dva mjeseca kako smo se sprijateljili. Sada mi je još: miliji. Raz­ govora je bilo na pretek. Bože moj, ja omladina ima o čemu promijeniti riječ, ja iko. Što ima u mojoj biblioteci knjiga, redom ih Mehmed čita. Dan, dva čita jednu knjižicu, onako, kad je dokon, a ko u našoj kasabi, nije Bog zna kakvog trgovačkog rada, da mušterije smetaju, a sjutra već on meni polaže račun, šta je čitao. Tu se sad zapodjene o piščevoj pripovijesti: šta pisac misli, o čemu govori, kako riješava ovu ili onu svoju zadaću. — Autorove misli primijenimo uvijek današnjem našem životu... Jednoga lijepoga dana mjeseca jula, a oko ićindije, sjedim ja na našoj „Vardi", pa čekajući svoga Mehmeda, gledam u vazda zelenu Neretvu, kako li­ jepo niz bukove pjenuša. Tu su naše vardoljanske dječurlije teferiči. Za čas, poput mornara ratne mor­ narice, svuku ono malo gornjih haljinica, pa lup, u vir! Tu se kupaju i pračkaju po vodi, da im čisto čovjek zavidi bezazlenosti, slatkoj sreći i zadovolj­ stvu. Taman ja u fim mislima, a Mehmed me izne­ nada prenu: — Esalamu alejkum! — — Alejkumu-selam! Hodi, jesi li turčin, jedva te eto dočekah. Cinjaše mi se, da ne ćeš danas u razgovor sa mnom. Šta je, da te šta ne pometa? — Nije, brate, ništa. Kazaću ti drugi put, kad gdje bili na samu, ovdje će uvijek biti u ovo doba neko, pa ne ću da nas smeta. — A mi hajdemo u šetnju. Taman je lijepo za­ hladilo! — Peke! Ustadosmo i okrenusmo obalom Neretve, prema zapadu sunca. — Dakle? — potsjetih ga ja, kada smo poodmakli iz kasabe. — Mnogo ti imam pripovijedati. Evo smo mi od nekoliko vremena uvijek zajedno; uvijek govorimo o onome i o ovome u naprednom duhu današnjega vremena. Nema fajde, ja osjećam, da nama musli­ manima treba mnogo nauke, rada, organizacije i bratske ljubavi, da krenemo naprijed. Svima nam je dužnost raditi koliko ko može za narodno dobro. Kad ja kome o tom pripovijedam, odmah mi otresito dobaci: „Deder, šta si ti napredovao!** —'N e znaju oni cijeniti moje misli, nego odmah hoće da vide, šta sam time stekao, ili se i materijalno obogatio, — Ima narod potpuno pravo — rekoh ja. Ama da. Nego da ja pregjem odmah na stvar. Ti znaš kakav j ' „ćesatluk" u staroj čaršiji. Sjede trgovci po vas dan gotovo džaba. — Imadern komšija, koji više kahve popiju i popuše duhana, nego što zarade u dućana. Meni je ovaj „ćesatluk1* dodijao: sjedi danas, sjedi sjutra, uvijek gotovo džaba, a vrijeme je novac. Nešto mi se juče uvrtjelo u glavu, da ja za uvijek „zamandalim“ dućan, to jest, ako otac dao... — Pa šta je onda s tim? Šta će reći otac? — ozbiljno ću ja. — Čekaj, duše ti! I lebi je poznato, gdje u našoj kasabi ima rada. Na Varoši, je li u novim uli­ cama, gdje ima prometa. Tu bih ja trebao otvoriti dućan, magazu, Što bilo, pa onako prema toj mušte­ riji udesiti i robu. Eno, nema pet-šest godina tu se dovukao onaj Šprung stranac, pa gledaj sad: od sto­ tine kruna kapitala, stekao danas hiljade... — Hoće li otac, Mehmede, pristati na to? — Kakva ti je namisao lijepa! Baš mi se svigja, ali... — Znadem, šta ćeš primijetiti. Hoće li mi otac, stari konzervativac pristati, odreći se našega ćefenka, terezija i aršina, a preći onamo u „švapsku" ulicu, gdje će se svakako prodavati švapske haljine, čipke, suncobrani, igračke itd. Eto, to je mene i potaklo, da dogjem s ovim tebi, te da zajednički potražimo na­ čina, kojim ćemo sklonuti moga oca na tu pro­ mjenu... — Ako je to i poteško, ipak se ' može nešto učiniti. Ko upliva ima najviše kod tvog oca? — upi­ tam ga. — Znaš, ko? Muderis ef. Njega bi sigurno po-^ slušao. — Pa to je lahko. Ja ću sjutra govoriti i ras­ tumačiti muderisu ovu stvar. On je čovjek bistar, a dobar je prijatelj islamskog napretka... Tako smo mi izmjenjivali misli o tom, kako će Mehmed najlakše oca sklonuti, pa da se otvori jedna moderna radnja u našemu mjestu. Dan je bio na izmaku. Morali smo natrag, po lagano šetajući, a naslagjujući se divnim ljepotama i čistim zrakom našega ubavog zavičaja... II. U našoj mahali na izbor djevojaka kao ni u jednoj drugoj. Svakoga petka ori se tuda pjesma ve­ sele omladine muške i ženske. Danju se po vratima kupe djevojke, a tu bogme dogju odmah momci. — Sada se šale, otimajući čevrice ili kitice cvijeća iz domaćih saksija, sada šalu sviju s dobričinom arnautom i njegovim gurabijama. U veče nastaju pravi ašikluci i sevdisanje. Ti­ šina, koja obično noću po našim mahalama upravo i godi zaljubljenim dušicama. �133 ...„Pa šta ćeš im d e , — govorili su stari naši ljudi, neka ih dok su mladi, nek’ i provedu, a i mi smo tako radili, dok smo bili mlagji". U ta doba, u koja je ova naša pripovijest, do­ lazila su i dva mladića inteligentna u našu mahalu u ašikovanje. Jedan je bio tada u nas učitelj, a drugi je višeškolac na odmoru. Kako njiha dvojica prošetaše našom mahalom, drukčije okrenu ašikovanje. Gdje su oni na vratima, tu [nema niko drugi. A o čemu govore? Pričaju djevojkama kako su i one ljudi, stvorovi kao i mi, kako je i njih dragi Allah darovao pameću i ćutilima kao i nas j, kako je i njima, kao muslimankama nauka „farz". — Ah, a kako ćemo mi učiti čitave djevojke! — začugjeno će im neka Habiba. — A gdje ćemo učiti i pred kim? — opet će druga mudruša. Višeškolac im je tumačio, da trebaju one učiti s braćom ili s rogjacima koji znadu islamsku jaziju, te i latinicu i ćirilicu, koji su učili u školi. — Jest, jest, — veli im učitelj — to je lahka stvar. Eto imamo gjaka sve vaše braće, pa eto s njima po malo učite. Dan po dan, naučićete sve lahko. Ja vam poslije mogu poslati koju knjižicu od islamskih pisaca o našim prilikama ili o Islamu pa polagano čitajte. Bogme, čvrsta volja može mnogo učiniti... Dan po dan prolazili, a naša se mahala čisto promijenila. Nema više uobičajenih kola s momcima, nema ni one, više puta nelijepe, šale, — djevojke se po baščama ili u kućama kupile, pisale po tabli­ cama i pc tekama i čitale „početnice" kao školska djeca. U nas nema valjanije djevojke nego je Almasa Junuzage Beširovića. Njezin ručni rad - priča. Kad kakva žena hoće da pohvali koju bošču ili mahramu, veli: „Kao da ju je Almasa tkala". Djevojka, kao što je Almasa, nije ni čudo, što je bila na n&mu. Naši momci, većinom stidni, što je tobož Almasa od njih učenija, nijesu se ni usugjivali doći joj pod pendžer. Pa kad bi ko i došao, ne da mu se siromahu ni „ogrijati na suncu". Jest, naša se mahala čisto preporodila. Novu vrst razgovaranja „kod kanala" ili „pod pendžerom" odobravaše i stariji, koji su za to s vremenom jedva neki čuli i shvatili, a većina naših otaca o tom ašikovanju u opće ne vodi baš ni malo brige... Moguće radi te obiteljske nepažnje, da često osjeti čitava- po­ rodica nesreću u kući, a naš svijet to prepušta sud­ bini i njezinom usudu... III. , Čim se u Sabah izagje iz džamije, valja ti po našem starom običaju Hasi u kahvu. Tu ćeš u »da: gari« malo ogrijati ruke, a onda uživati u mirisu istom „pečene" kahve... Žasjeli ahbabi pa razgovaraju. Neki ekmekčija bacio riječ o mlivu, pa se o tome i progovori, a pregje li trgovac slučajno na kakvu vrst robe, bogme onda razgovor o robi. Pa, Bože moj, valja o svojim potrebama o halu i ahvalu progovoriti. U tom živom razgovoru slučajno se neki Mehaga Dizdarević malo oslonio o pendžer, a ugleda kako hamali nose i vuku robu iz dućana Mehmedova. — Ama, šta ono ljudi? — u čudu će Mehaga, a ostali se malo podigoše, da i oni vide, šta je to Mehaga ugledao. — A eno, oni srććo Mulagin, hoće da bude švapski trgovac — veli Hamšo Mujić. Nu, nu! — ironički će stari Dervišaga, otpuhu­ jući na čibuk. —t Be, hoće, — vele, — da otvori magazu prema „konaku“,-pa da drži svašta. Kažu on će sad držati i s6, japiju, gaz i šećer i ne znam šta još sve na veliko... — Vidi, vidi! — opet će neki iz prikrajka u čudu. — Pa kako mu je na to Mulaga izun dao, evo to mi je za čudo? — istom će kahvedžija. — On ga je na to i navratio. Dao mu, kažu, preko 40 kesa para — veli Huseinbeg. — Nije, efendum. Ovaico je to bilo. Kanderisao ga sin, a on opet pitao muderis efendiju, je li to munasib, a muderis mu reko: „Radi u vremenu kako prilike toga vremena iziskuju" — mudro tumačio mladi mualim Šakir efendija, „samo čisto i pošteno". Elem, ga, gQ, k6 naš svijet, govorilo se o tome dan-dva, a Mehmed bogme smjestio krasnu magazu na moderan način, da ga je milina bilo vidjeti u njoj.. Ne progje nekoliko vremena, a on ne budi lijen, pa čak štampane ponude razaslao mjesnim činovni­ cima, časnicima i svakome, da trguje svakovrsnom robom, a da su mu cijene vrlo umjerene. Nije ni čudo, da je namamio mnogo mušterije. Šta više, sami su ga naši neki napredniji pomagali, od njega kupujući i navraćajući u njegovu radnju seoski svijet iz okolice. Smirio se Mehmed u radnji kao niko drugi u našoj kasabi. S uživanjem ga gledam kako marljivo, trčeći sad amo sad tamo, posao svigja. Ne mogavši sSm svemu doskočiti, uzeo k sebi jednog još dječaka, koji je svršio osnovnu školu, da mu pomaže omanje poslove. — Daj, majka mu stara, sjedi da progovorimo. Čisto sam Te željan, kako si u ovu radnju šijo. — velim mu ja onako u šali. — E, mogu sad, hvala Bogu, dobro sam se namirio, posao ide u redu, mušterije plaćaju dobro, hele, zadovoljan sam. — Govorio Mehmed smiješeći se i vidjelo mu se na veselom licu, da je potpuno zadovoljan i sretan. „Radi, pa će ti Bog pom agati!“ — rekli su davno, a to je naš Mehned dobro shvatio... �134 IV, ' • Bilo je to na Kurban-Bajram. Sastalo nas se nekoliko pa zašli po zijaretu, po kućama. To toliko danas megju nama ima običaja' zgodna, pa da se kao braća sastanemo, rukujemo i porazgovorimo. Pa ko Bajram: u šetnji, u veselju pfogju tri-četiri dana za čas. Bude tada i ozbiljna razgovora. Mlagji i osobito inteligentniji zapodjenu o nauci, o radu, o kulturi uopće, pa tu se sad izmijeni'vrlo lijepih misli. Kada sam Mehmeda posjetio kod kuće, bi­ jaše sam. — Ha, veli, baš mi 'je drago, što se ovako dogo d i!... — Šta je, br’te, sigurno opet nekakva „novo­ tarija" iz Hasine kahve (u Hašinoj bi kahvi nikli mnogi havadisi što ih nigdje niko ne čuje na dru­ gom mjestu), ili si me se zaželio? — upitah ga veselo. — Nije ništa neveselo; Bujrum! — Bajram mubareć olsunl -— kliknuh mu i ogrlim ga. — Allah raži olsun! I Tebi, brate, bajram mu­ bareć olsun!... Sjedosmo po minderima i zagjosmo u razgovor. — Ovo, o čemu ću ti sad govoriti, ne zna niko, osim mati moja, ja, i ti sad ćeš čuti i još jedna osoba. Ti znaš da u nas nema više čeljadi osim evo oca mi, matere i mene u kući. Mati me, kako je Rama­ zan nastao, uvijek navraća na ženidbu: »Hoćeš li ovu hoćeš li onu?« uvijek pita k6 mati. Hele, brate, ja sam odlučio, a Ti znaš i koju, da bude sa srećom... — Večeras? — ja ću u čudu. — Večeras. — — Da Bog da s hajrom! — — Kažem joj sinoć: „Almasa! Ja i Ti ašikujemo odavno. Slušaš me što ti god do sad rekoh. Ti si se meni vrlo svidjela, materi mi takogjer, a otac i jest naš. Već, dina ti, bi li ti odmah sutra, da te zaprosim?1* — pitam je. — Neka je sa srećom! — reče mi djevojka, a ja brate, sinoć odmah roditeljima sve kazah. Otac malo popošutio, pa i dao mi izun, a mati, ko dobra mati, jedva dočekala... U prvi petak po Bajramu bio je u Mulagina Mehmeda pir i veliki mubareć... Šemsudidn Sarajlić: Ko harfa sam . . . K6 harfa sam razbijena, Čiji akord jošte rida, K6 stablo sam u jeseni, Kad mu vjetar lišće kida. Nijesam više, što Sam bio U proljeću svojih ljeta; Trne vatra mlađenaštva, U duši se krade sjeta. Radio sam za svoj narod, Trudio se pomoći ga — Morao sam, jer me majka Naučila ljubiti ga. A1 me zlobom svijet skrši; Tek u srcu nešto osta Što na zanos kadkad sjeća, A1 to samo nije dosta . . . Ko harfa sam razbijena, Čiji akord jošte rida, Ko stablo sam u jeseni, Kad mu vjetar lišće kida —•— ■ 9 *. ; Nekolike o zaključcima prosvjetne ankete u pogledu reforme naše početne nastave. -— ----— Piše slušalac bečkoga univerziteta. — U B e č u ll./IV . 1911. Ovih dana mi je došao u ruke izvještaj naše prosvjetne ankete koja je raspravljala o početnoj. na­ stavi i stvorila u tom pogledu zaključke. I ako bi prema ovim zaključcima naša početna nastava mnogo odvojila od dosadanjih naših početnih prosvjetnih za­ voda, to ipak ti zaključci bijesu ispali tako, da im se ozbiljno ne bi moglo prigovoriti i osuditi ih. S jedne strane m oraju'se gotovo svi zaključci o početnoj na­ stavi osuditi zato, što veliki dio gg. članova ankete nije pri tom pazio na to, da je država dužna' nama dati početnu nastavu, a samo je mali dio gg. članova ja­ sno istakao tu njezinu dužnost; s druge strane, što neka gg. članovi, pozivajući se posve neopravdano na ra­ spoloženje mase, nijesu htjeli usvojiti posve opravdanih i matematski razloženih, a s vjerskoga gledišta posve dopuštenih, predloga naprednije gg. članova. Tako je početna nastava naša u jednu ruku ostala dobrim di­ jelom na legjima vakufskim, a u drugu ruku nam uopće neće pružati onoga, što početna nastava mora da pruža jednom elementu, ako neće da posve zaostane za kulturnim svijetom. Zadaća naših vakufa jest, doduše, ta, da naš elemenat u islamskom duhu prosvjetno podiže, nu u prvom redu ta zadaća pripada državi. To jest samo je slučaj, da mi imamo vakufe, koji nam u ovom �135 bijednom stanju mogu dobro pomoći, nu i bez toga oblast može svagdje i uvijek da se uvjeri o pošti' bi država kao takva bila dužna voditi brigu o našoj .vanju vjerskih zahtjeva u državnim zavodima. prosvjeti i štititi nam vjeru. Ne samo da mi trebamo Držeći se čvrsto toga, da moramo nastojati, da i moramo primiti, što nam država nudi, nego mora­ nam država, koliko je dužna, osigura početnu nastavu, mo odlučno i neustrašivo zahtijevati od nje, da svoju morali su gg. članovi anketo pri zaključcima o na­ pažnju svrati i na nas bar razmjerno, koliko i na stavi u svjetskim predmetima u našim autonomnim druge konfesije. Ne samo da država ne treba da, ob­ školama bezuvjetno, ostati pri gradivu i nastavnom zirom na naše vakufe, uskrati nama ono, što nas ide, planu drž. osnovnih škola; morali su svi u tom biti nego ona uopće pri tom ne smije da računa s njima, složni, da se provede potpuna jedinstvenost megju jer u ovom slučaju država mora da vakufska dobra našim autonomnim početnim zavodima i drž. osn. smatra posve kao privatno vlasništvo. Na uživanje školama, jer bi ovi svi naši početni zavodi imali biti ploda s vakufskih dobara imaju pravo samo musli­ provizornima; čim država otvori jedan takav zavod, mani B. i H., a drugi državljani ne, isto tako kao što odmah bi naš morao da prestane. Samo onda, kada na vlasništvo jedne familije imaju pravo samo pri­ bismo htjeli nešto više imati, nego nam je država znati članovi njezini. Zadaća vakufa počinje tek ondje, dužna dati; možemo se na sebe (vakufe) pozvati [kao gdje dužnost države prestaje, upravo kao što je to na pr. ihtijat-sunuf.] Kako bi dakle drž. osn. zavod slučaj kod jedne familije. Tek ondje gdje počinju pri­ imao početi ondje, gdje je naš prestao, da so pri tom vatne stvari i zadaće familijarne, prestaje briga i duž­ ništa ne izgubi, da i ovaj zavod i učenici njegovi, nost države oko članova te familije. Tako je s našim bude u svem jednak drugom zavodu i učenicima, vakufima. Tek u onim pitanjima i prilikama, koje su koji je oduvijek u državnim rukama i pod državnim samo naše, mora da nam priskoči vakuf u pomoć, nadzorom, to je naravno, da je to samo onda moguće tu tek počinje zadaća ujegova. Nu kao što jedan bo­ kada u gradivu i nastavnom planu svjetskih pred­ gataš može da otvori privatnu školu za svoju djecu i meta ne bi bilo nikakve razlike megju ta oba zavoda. Nu kada nijedan od gg. članova ankete ne bi tim skine državi dužnost s vrata, tako bismo mogli 'y mi učiniti pomoću vakufskih sredstava, kada bismo bio računao s ovim, što smo gore rekli, kada bi dakle ih dovoljno imali. Budući pak da ih sada nemamo, svi bili mislili, da je vakuf pozvan pružiti nam osn. ni koliko ih trebamo, to ne smijemo toga učiniti, mo­ nastavu, to su har u tom morali biti složni, da jednako ramo od -države tražiti, da nam naknadi ono, što je uzimaju obzir na svotu, koju vakuf ima pri ruci i drugima dala, a nama uskratila; tek, gdje toga dr­ koju može staviti na raspolaganje ili je prosvijetli g. žava za sada ne može nikako da učini, smjeli bismo Reis morao dopustiti vakufu, da može uzeti zajam i njezinu dužnost za neko vrijeme preuzeli na sebe. pokriti sve tražbine i da pri svakom zaključku imadu Sve kada bi nam država odmah dala sve, što nam je na umu broj muslimanskih sila i njihovo nevjerojatno dužna, ipak bi naši vakufi imali pune ruke posla, jer slabo materijalno stanje. Neka gg. članovi nijesu u opće vodili o tom računa. Bez ikakva opravdana raz­ mi imamo mnogo svojih specijalnih zahtjeva. Naša je anketa, doduše, morala stvoriti općenite loga za to, a proti stotinu nepobitnih razloga, koji su zaključke, jer nije znala, gdje će država ubrzo osno­ govorili protiv toga, i proti onomu glavnomu mate­ vati svoje zavode, nu ti bi zaključci imali vrijediti rijalnomu razlogu i nadalje će vakuf uzalud prosipati kao uvjetovani; tek ondje, gdje država ne će nikako novac u trorazredne iptidaije, gdje ima i državna moći otvoriti svojih zavoda,, odmah, ili, recimo, za osnovna škola, pa bi se posve opravdano mogao i 2 godine, morali bismo njezinu zadaću neko vrijeme morao i ovdje osnovati ihtijat'sunuf, a one novce, preu eti na sebe, jer nam je mnogo čekati dulje. koje će vakuf bez ikakve koristi i značenja trošiti na Dvije godine bismo ipak mogli u takvim mjestima suvišna dva razreda, upotrijebiti u mjestima, gdje ostaviti početne zavode pri starom, preudesivši, po nema nikakva zavoda i gdje ne će uskoro država mogućnosti, samo nastavno gradivo, jer ćemo fak­ otvoriti svoj. Ne samo da nam onih 300 mualima ne će udo­ tično više izgubiti, ako počnemo osnivati svoje za­ voljiti broju mualima, koje bismo po zaključcima mo­ vode. Ti državni zavodi mogli bi biti dakako i konfe­ rali imati, nego bismo ih trebali i više puta toliko, a sionalni, samo za muslimane, nu to nipošto ne mora posve je puštena iz vida briga o tom, da se naša djeca biti. Tvrdnje, da naša vjera gubi tim, što naša djeca i nastavnici u našim aut. osn. zavodima ne preopte­ pohode drž. zavode, jesu tako neosnovane i besmi­ rete i da se-jednom bar imalo uredi makar i nekomu slene, da se na njih ne bi trebali ni obazirati. Moram dijelu tih nastavnika nečuveno nisko berivo. I u ovom iskreno priznati, da se u zgradama drž. prosvjetnih je trebalo slijediti ' prim jer države, ali je od toga zavoda vjera uvijek štovala. Ako se je uvuklo nešto mnogo gg. članova bilo daleko. Naši se mualimi ni u udžbenike, što bi moglo povrijediti vjerske osjećaje u kojem pogledu ne mogu isporediti sa učiteljima pojedinca, to je bez prigovora ostranjeno. Osobito drž. osn. škola, jedino ih u to m ' nadmašuju, da danas nema govora o tom, kada naša vrhovna vjerska će morati sedmično predavati po 34 sata. Toga nema �136 nigdje. Naši će mualimi i nadalje dobivati 20 60 Kr. mjesečno, a moraće predavati dva puta onoliko, koliko drugi, koji imadu bar pet puta toliko dohodaka. Gimnazijski profesori na pr. koji imadu po­ sla sa odraslijima, sa zrelim ljudima, a ne sa sitnom dječicom i koji imadu 200—500 K mjesečnih doho­ daka, predaju po 18 sati nedjeljno, višak im se po­ sebno plati, a vidjeli smo, šta će biti s našim mualimima. To je nepravda, koja se ne može oprostiti! Ako naši mualimi nijesu obrazovani kao učitelji drž. osn. škola i profesori, (lomu smo krivi mi svi, a ne oni, ipak su i oni ljudi kao i ovi, a posao im je teži, nego njihov. K ada bi samo od ovoga patili zaključci naše prosvjetne ankete, to bi ona gg. pod čijim pritiskom su ti zaključci stvoreni, imali za što odgovarati i pred Bogom i pred robom. Nu nijesu samo ovo nedostaci anketarnih zaključaka, nego takvih i sličnih pogre­ šaka im aju oni još mnogo, pa ću nastojati u glavnom ih istaći. (Nastaviće se). A.. . ‘ Ljubavne iskrice. Pa mahmuran ja sam sada: Srce boli, glava gori — O, daj poljub’, curo mlada, Da žegj mene ne u m o r i! ------- Hafiz R . : ----- -------- Ah, tu tugu miso ragja: Da ćeš mene ostaviti I drugome ljuba biti, Oj, od svega sv’jeta slagja! . . . II. Po stazici žića moga Nekada su ruže cvale, I tajno mi šaputale Priču milja ljubavnoga. A sada je viš te staze Inje palo, ruže sve’le, Jer ne gledan, slatka sele, Tvoje oči i obraze. III. Vrč sevdaha ja sam pio Iz ruku ti mirisavi' I pijan sam, dušo, bio Od zanosa i ljubavi! - E čisto čovjek nezna, čemu bi se divio: ili ča­ robnoj prirodi i romantičnoj okolici, ili divnoj pano­ rami bijeloga šeher Sarajeva, ili zlatnom bljesku zapadajućeg proljetnog sunašca, ama hajran, pa eto. Doduše, malo se valja ugrijati, dok se uzigje, ali belli se isplati. Još nisam bio lijepo ni odahnuo, kad me prija­ telj upozori: — O, vidi, vidi i „oni" počeli naše običaje poprimljavati. Pa i v?tru naložili, pa džezva i šerbetnjak i findžani i sve kd u nas — ala turka! Okrenem se i opazim kraj plamsajuće vatre ostarijeg gospodina i gospogju sa četvero djece. Upravo u tome momentu namješta ona najstarija im kći — lijepo djevojče Od 16—17 godina — fotografski apa­ rat. Sad ga makne tamo, sad ovamo, sad opet nabije na glavu onaj crni bez, pa će nestašno: „Mama, je li sad dobro?" — Tamo, zlato, još malo desno, u taj hlad. Ha, tako, tako, dobro je. Sad: jedan, dva, tri — trAk — bravo! — A otac, sav sretan, milo ih gleda i smiješi se, ali doskora morade i on na posao. Dvoje najmlagje im djece — dva sinčića — doskakutaše i navale s pitanjima: „Tata, kakove su ono zidine? pri tom upirahu prstićima preko Bendbaše na grad. — Ono je sarajevski grad, koga je — po narod­ noj predaji — sazidao prije 400 godina Gazi Husrev beg za vrijeme svoga namjesnikovanja u Bosni. Dotle je srednja kćerka, kao da i ne pripada toj veseloj družini, marljivo crtala po nekakovom de­ belom papiru. Po nošnji i po svemu ostalom zaključih, da su iz otmenih krugova. To je isto primijetio i moj pri­ jatelj, pa ga je stoga toliko i začudio taj skromni ali uzoriti teferič uz crnu kahvu. — To nije ništa jenji — odgovorim mu — još dosta koješta „oni" su našega poprimali. Doduše i mi smo njihovoga ali ne dobroga ništa. Eto, vidiš, zar to nije lijepo: mjesto što biše potrošili za pivo nekoliko kruna, ovo ih neće stajati ni nekoliko seksera. Mjesto da im se djeca sama kojekuda skitaju i bezobraze kao naša ovako su uvijek pod budnim roditeljskim okom. Pa još ovako na prirodi na čistom zraku, eh I r \ / \ l' -1.4* ■ \ it*kuti 11 tiillUu’ ' ’111(111 11 Ne čudi se, milo lane, Kad me vidiš nevesela, 1 što katkad viš mog čela Kao oblak tuga pane. ' ' Sličica s Trčivode. �137 Opojen milinom te porodične sreće, ne znam sam dokle bi ih promatrao, da me ne trgnu hra­ pava i isprekidana pjesma: „Eeee. Sa-ra-jevo, što si po -tam n ilo------- — — Koraknemo na jedan brežuljak, kad — druga slika, drugi svijet i sve drugo. Malo društvance od pet-šest »akšamdžija« zasjelo. Bardak u sredini po malo pripušća, a čašica redom ide. Kad je pjesma prestala, primaknemo se malo pobliže. — Vidite braćo, da još nije ovoga, čovjek bi po­ ludio gledajući kako se „vlasi" šire na sve strane. Eto ih i po turskim mahalama, ama čisto ne možeš koračiti od njih. Ko ima ikoliko turske vjere u sebi dužan je hidžretiti onamo, gdje turska sablja sudi. A ko ne drži ništa do dina, do rza i obraza, taj će ostati i nadalje ovdje, megju njima. Ja belli neću dugo. Ovo još što imam, prodaću, ali ne „turčinu", da me pošlje kune, nego „vlahu“, pa dovale Bosno, — go­ voraše jedan izmegju njih, a oči mu svijetljahu kao žeravke i svaki čas pogledaše u čašicu, koju je u ruci držao. — E, tako je, tako, samo Ji okasni, govoreći: Deder aškunal — drugi ce, žure# .ga da čašicu ispije. — Živili braćo! — osmjehnu se govornik i nagne. I čaša opet krenu, a kad dogje sada ponova na onoga oduševljenog „pravog turčina", držeći punu čašicu u ruci, on ponova nastavi o hidžretu: „Jest, jest, ah brate, u lijepu Tursku! Neki dan mi baš piše Ragib Saliha'gin, kako je tamo lijepo, kako je svaki ganiluk. Kaže flaša grčkog konjaka „čejrek bijele".1) Dva put potegni, pa veli, odmah da zapjevaš. A mi ovdje ljuštri ovu „špiru". Ali neka je jma, pa makar kaka bila, što se rekne, neka samo rosu šćera. E ,,muhabetumuze“, braćo, sad ovdje, a u ovo doba godine u lijepoj Turskoj, pa grčkog konjaka. Grc — i čaša opet zaplovi sve onako po tertibu — s u rajle.-----------* Tiho huji proljetni lahor, još tiše se se spušta večernji suton nad ,,potamnjelo“ šeher-Sarajevo, po­ lagano se kreće domu sretna porodica, noseći u svom krilu ugodnost i zadovoljstvo s današnjeg teferiča, a naše ,,hidžretlije“ sve jedan preko drugog naniže hidžrete, hidžrete i — „čuvaju" rz i obraz, din i iman. y cpuy eau ocjehao neauKe 6oJiOBe. Eno caia y6ajeljeH, Aa C0 OBora TpeHyTica 6bjj&yAy6jbeHa y ropice mh'vih . •. cj>aHTa3Bje. ^oroA AHmka Huje HecTa^o^ tu cu HeBece.io, mcjiaHKoau^HO hyTa^ia, ne M0jeH>ajyhn hhth H3rjieA hhth no-noHcaj. A.10 nocjr.eAH.0 ahct Hapyui0o th je OBy mohoTOHnjy. Ha jeaaH nyT o6jibji& cu ce cy3a«a. ET.iaKajia cu; TBoja cy3a, Koja je ca^a y 3eMa.11, OTKOTp^aaa ce je Ha Moja npca H th ch Ta^a raacHo jegaaa. H ja eaw naawao, ajin s6or Tora iuto ch th to HHHHJia. TBoje ohh npecTaAouie, a*iH Moje HacTaBHiiie 0 Aaa>e. OTa^a He boahm bhahth *yTC pywe — jep cam HajAparonjeHiijy 3aKonao y rpo6 . . . C TypCKor T. II. MM T.vjna n;nBHjiH3aii,nja. KaA ce je Aonpunuia MopcKa 60Tica koa HaBapnHa, y Kojoj je CKopo nujeuia TypcKa (ji-ioTa , 6iuia yH0uiTeHa, nomade eHrAecnn aAMHpaji H3acjaHiiica Ha TypcKH samhpaACKH 6poA, A» noĆHjeljeHHMa noHyAH jr.eKapcKy noMoh, h Aa hx no30BC Ha npeAajy. H3acjiaHHK, AoniaBuiH Ha TypcKH 6poA, 3aT6Kao je MyxapeM Eeja — rjaBHor koMaHAaHTa — Meby paH»eHBM n mptbhm, iyi,je nnje KaxBy 0 nymn gnrapy. KaA je eHrAecKH o^Himp Hcnopynro nopyKy cBora aAMHpaJia u noHyAHo ji>eKapcKy noMoh, Apwny r^iaBOM TypcKH aAMHpa.i n oAroBopH paBHOAyuiHo, a® H»eroBH paH.CHHg0 He ipe6ajy HnKaKOBe homoHii, jep he ycKopo yMpHjeTH. 3a Aa^>e nperoBapaH.e c JI opaom K oaphhftom eurjiecKii »AMHpa^ nocAao je jeAHor oa CBojnx o<Jmnnpa. KaA je MaMau npo.iasno Kpo3 ocTaTKe oa SpoAOBa, K o jn cy y naoKOAo njiHBaan, npHMnjeTii EHrJie3 Heico►iHKo TypcKHX MopHapa, Kojn ce caMo Mymo AP*axy 3a KaTapKy, Aa He noTOHy y MopcKC Tarace, h 0AMax ce OKpeHy eHr^ecKH naMag y nOMok thm MopnapiiMa. „He 3aycTaB.’B.ajTe ce a6or tbx hokojiiiko A.yAHl IIycTHTe hx HeK mhpho yMpy!" peie TypcKH ofjmgnp. EHrAecKH oc[)0g 0p Heje Morao nojMHTH Te paBHoAyniHe 0KpyTH0CTH, h 3anoBjeAH, Aa cc ii3Byicy HecpeTHHgn Ha noA.e, jep to 3axTHjeBa eBponcKa gHBHAiisagnja. Typ c.KH otjm gep CM iijame ce h k y T a m e . A j ih k s a je BHAHO, KaKO o a uaMga, h c y ĆpHJK.t.IIBO HO^yMpTBC MeTHyJ10 H a nOA kuko c y CBa cpecTBa ynoTpe6HJiH, Aa h x y iicHBOT noBpaTe, HacMHja ee o h rjia c n o . yiIIilKH 8BflC XjUH A-3H ja: J lijT a PJVKU. O hh cy th 60Jte ynpTe y pyacy, Koja to je y pygn 6vuia. IIoJiaxKo, no.iaxKO troju cy npcTn oTicu^a^iu h>6ho JiHinhe 0 nyniTaJi0 r a njeTpy. J l f l r a R caM Te nocMaTpao ‘) turski novac, u vrijednosti od jedne krune. ,ZI,y6oieo yBpHjel)eH EHrjiea, noAH*e o n i cBoje, h ynuTa ra, noHoeeha ce, uito je maH nHBHA03OB3He Haguje: inTa hmb Ty CMnjenma, na a» ce Mopa CMnjaTH? „TaKo MH Bora", peie TypcKii otjmgHp, ,,bh c/re EHrjie3ii HajiyAHOBaTnjii A>yA0 Ha CBiijeTy! Jyne ere nygajiH HCMnAOCTHBO Ha Hac, y6ujajni 0 pamiAH ..ii.i.aAaMa HaiiiHx A>yA0, a caA Mca.iHTe hu Baiuy oKpyTHOCT, �138 h npaBHTG ce, a * cTe MonjeTOH to jecT, hb MOMceTe r.ieAaTH r^je ywapy Tpa npoc.Ta MopHapa. Ila KOMe hb 6h 6iuia HyAHOBaTa Ta Bauia HyA«a HiiBHAH3au0ja! E hiviockh otjjBUnp yh y ia nocpaMA>eH, jep je TypcKH otjiamip 6110. y noTnyHOM npaBy. li o ifceMa'iKOM M. II. K a ran fila g a: Cvijeće. L Gledaj šarno u dolini cvjeće, Kako milo u slobodi cvate, Dok sunčani cjeluju ga traci, To me cvijeće opominje na te. A ja sam ti kao vjetrić laki, Kojeg udes svijetom proganja, Sa mnom trese o krši, o kame Danju, noću — a bez smilovanja. Duž i širotp bijeloga svijeta Neka sila naprijed"mo kreće, Sad me baca u ponore mračne, Sad se sa mnom u vis zalijeće. Ali ja bih, da mi je u vlasti, U do čarni do cvijeća pao, Grlio ga, tino cjeijvao I svježa ga strasno mirisao; Čuvao ga žege i oluje, Uza nj slatko dane noći snivo U večer mu lahorio blago, U jutro ga suzama umivo. II. Gledaj šarno u dolini cvijeće, Kako milo u slobodi cvate — Takova je moja mladost svježa, Kad se nagjem, plavojko, uza te. Ja sam cvijet, ti si sunce moje, S kojeg cvjetić u život proklija, Ti si proljet, rosa, lahor blagi, S kog se behar na c’ jetu razvija. Nasmij mi se, toplo progovori, Tvog proljeća nek mi sunce grane, Nek mi srce u život probudi, Nek ogrije moje mlade dane. Pa kad ovaj c’vjetić razvije se, Prva ćeš ga moći mirisati, Jer za tebe samo cvate, zlato, Da mu možeš milo bigljisati. — fiena .1 3aA« A.iH-EupcM i J b jA n . M a cmo jtyAH Taica, a » nenpecTarro roHHMO A>yAe Ha uneTy. Mn ceKiipaMo u OHora Koju Hac pa 3Bece.’baBa. HHKora He bojiiimo, a.iH h nopeA Tora ceaKOMe noKa3yjeuo Mimo . . . .i,y6a3HO .ume . . . Kawy, ce Hernije cpge h no Angy no3Haje, a a n to h oa csmhx Hac KpnjeMO... Kao ni to b^Bo Tpyje uoBjeunjn icapaicTep hcto tbko ii mii paAHMo cnpeMajyhH 3a TiipaHe Hamy Ajeuy* KOi a cy Kao AHbeAn . . . Mu cmo .T>yAH tskh , a* ynponamhanaH.eM uonjenaHCTBa npeTBapaMO y KpBHHHKy many Hamy pyKy, Koja je AOdojHa nacTii. . . Oa Hac He Tpne csmo A>yA11 Hero CBe mTO toa nocTojn. IIlT a Biime, n nojLHMa n njiaHimaMa 3aAajeM0 xajba.fl,Y MyKa . . . H 3 ounjy HaM cana acecTOKa, CTpaoHa BaTpa n caMO jcAHHM nor^eAOM totobh cmo ynBiivinTH h nTHgy y cbom AHjeTy. . . H aKo HeMaMo oim pe 3y6e h hoktb Kao Tnrap, mh Kpo3 nAaHHHCRe cTHjeee npocBiipaBaMo sypmyM . . . ,H,a 6 h cmo yHHHHJiH KaKito 3jio mh keMo hhHh XHJi>aAy Bpcia yo6paaceHHx haoab, Koje 6h cmo ynoTpe6HJiii Kao cpecTBO 3a to. IIlT a Biiiue, oapuhomo ce n TBopga Koju Hac ycpefeaBa. KaA 611 cmo oTHtnjia h y paj — tbpao caM yBjepeH, a ^ 6n npeoKpcnyAH, uito toa iiMa Bu.ia h AH^e-na... JeAHOM pnjeua, cbc hhhhmo caMo a * H3ivieAaMo Aoćpn, na Maicap 6hjih h rta HajropeM MjecTy. . . Ma koahko Aa cmo orpe3AH y HeBajLa^icTBy HnaK HnicaKo He nonyniTaMO. . . 3 a no6o^tmaH>e Ayme HHKaKo n He MapHMo a obo noTBpbyjeMo ca xnjE.aAy AjeAa, Koja TeKy jeAHo 3a APycnM . . . C kodao. C T jpcK o r: T. II. it. H igijena. Slatkiši i djeca. - D r. J . „Dva dijela tu bijaSe puka, Joštc mlado, a obezubilo, Sve ližući one poslastice. P. P. Njegoš. Šećer je ne samo prijatna začina, nego i lahka, dobra i snažna hrana. Odlikuje se naročito time, što se brzo rastopi — i u vodi i u pljuvačci i u sokovima našega želuca. U tom rastvoru se onda odmah — bez ikakve dalje pripomoći ili probave — u krv prima, po tijelu raznese, i tjelesne ćelije potrebnom gragjom namiruje. Mnogo čini što je pored toga još i veoma prijatna kusa — naročito u voću i biljnim sokovima — pa stoga zaslužuje jedno od prvih mjesta u ishrani čovjekovoj. Naročito se to može reći za ishranu djece, jer je baš njima veoma potreban. Zato mu je valjda, priroda i dala slast, te je time djeci neobično mio. �133 Ali baš zato, sto je sladak, i što ga djeca tako rado jedu, može za njih šećer biti opasan. Da im ga uvijek samo damo, kadgod bi ga htjeli, ne bi — čini mi se — nikad drugog čega ni tražili, do šećera „slatkoga”, šećerleme, čokolade, bonbona i drugih slatkiša, pa u tome i jeste i opasnost za njih. Šećer je doduše lahka hrana, ali čim ga dijete i suviše u svoj želudac unese, izazove on i u njemu i u crijevima ne­ obične, po gd ekada baš i ozbiljne pojave. Pregje u želucu u vrenje, a to vrenje stvara gasove i kiseline, koje smetaju pravilnom varenju druge hrane. Od sil­ nih slatkiša dijete se onda napinje, pa počne podrigi­ vati; mori ga ljutina („ljućavina-), ili mu se penje gorušica; dah mu se iz usta osjeća kao neka sladunjavo nakisela zapa ha, po gdjekada i proliva;. . . a dešava • se, da i ozbiljnije oboli. Tako biva kad se djetetu suviše daje ma i naj­ čistija šećera, a još gore je, kad mu se daju naročito pravljeni slatkiši. Industrija se postarala, da djeci šećer još više omili, gradeći od njega raznolike alve, šećerlame, „prominclea, bontone itd. Tim fabričkim proizvo­ dima dodaju se obično (oblika, izgleda, ukusa i mi­ risa radi): guma, razne boje, razni etiri, esencije i jačine, a to su mahom jedinjenja, 'kojn još gore kvare u dječjem osjetljivom želucu. Naročito poremete radnju želuca i crijeva neke izvjesne bojo i mirisi u bonbonima, a ima u njima po gdjekada i takih, koji su otrovni. Najposlije ima i bonbona, punjenih raznim li­ kerima, dakle, alkoholom, a^ alkohol je baš za djecu pravi otrov, ma i u maDjoj količini. Slatkiši škode djeci naročito i stoga, što se njima baš u ishrani upravo razmaze, te ih u svako doba traže — i ne pitajuči za mjeru i odregjeno vrijeme. A kad se dijete jednako slatkišima tovari i na njih . nauči, ono izgubi prohtjev i volju za svaku drugu vrst hrane, koja bi mu bila potrebna. Stoga je česta pojava, da taka djeca o obroku ništa i ne okuse, nego se „s trpeze gladna dignu- — da odmah poslije toga opet kakav slatkiš traže. Aeće n. pr. mlijeka, sira, zelja variva, hljeba itd., a sve je to za njihov uzrast i za njihov napredak neophodno potrebno. Sam šećer ih ne može ishraniti, pa zato i jesu taka djeca obično »neješna« blijeda, pođbuhla, meka i troma. Iz istih razloga opasni su slatkiši i za slučaj kakve bolesti kod djeteta, a mi baš onda u tome najviše •griješimo, čim je dijete malo »kiselo® i »kenjkavo”, eto ih svih redom, da se utrkuju, ko će mu veću radost učiniti, i što više raznih slatkiša donijeti. Gdje­ kada se to čini tek „mila radi«, ali ima i slučajeva, da djetetu ti slatkiši pružaju kao mito, da samo lijek uzima. Dijete, zapravo, sve to rado prima, pa baš i jede kad nije gladno.. . ili kad bi bilo veoma pot­ rebno, da uzme što snažniju hranu — n. pr. mlijeka jaja, mesa itd. Pored slatkiša ono se dakle, odbilo baš od hrane, koja bi mu u bolesti pomogla, koja bi ga odr­ žala i ukrijcpila. Neki ljekari vele, da djeca, koja su navikla na slatkiš, češće imaju gliste, nego druga; a neki opet dokazuju, da se šećerna bolest lakše razvije, ako se u tijelo hranom ili prislačkama unosi toliko šećera, da se u ćelijama ne može potrošiti. Najposlije staro je iskustvo, da šećer i slatkiš kvare i zube, a to je pjesnik u onom stihu lijepo naglasio. Šećer se nahvata oko zuba, ili im zaigje u kakve začkoljice, pa tu onda Jasno pregje u vrenje. Kao što već spomenuh, pri vrenju šećera izvode se kiseline, a kako opet kiseline nagrizavaju glegj zuba, — dakle, baš onaj dio, koji ga zaštićava od spoljašnih povreda, a brani od zaraznih klica — to se onda zubi od šećera prije počnu kvariti. Naročito su u tome pogledu opasne razne vrsti čokolada. Ne tope se u ustima tako lahko, nego se, kao neko tijesto, pripiju baš uza same zube, te tako dogje do vrenja i daljeg raspadanja. Stoga jako griješe matere, koje svoju djecu čokoladom kljukaju (ma da i ona dobro hrani), a još više ono, koje čokoladom djecu uspavljuju. Kad dijete zaspi punih usta čokolade, ^onda su najpovoljnije prilike, da se ta čokolada dugo oko zubft zadrži, pa od one vlage i toplote počne previrati, te glegj nagrizati. „Zdravlje". Narodne umotvorine. Osman-beg i vila. ' Gorom jaše, beže Osman-beže, Gorom jaše a Kunaru kune: »O Kunaro, listom ne rodila! Kad u tebi vode hladne nema«. Iz gore ga vila dozivala: »Ne kun’ gore, beže Osman-beže, Ne kun’ gore, nije gora kriva, Ti se vrni s’ desna na lijevo, Pa ćeš naći bunar vodu hladnu, Na bunaru Jasačkinju vilu, Što uzima jasak od bunara: Od konjika, oba crna oka, Od pješaka, ruku iz ramena.« Kad to čuo beže Osman-beže, On okrenu doru na kajasu, Doćera ga do bunara hladna, ’ Pa on sebe i doru napoji. Opazi ga, Jasačkinja vila. Govorila Jasačkinja vila: »Daj, Osman-beg, oba crna oka! Daj, Osman-beg, ruka iz ramena!« Govorio beže Osman-beže: »Nedam, bogme, Jasačkinjo vilo!® Na to se je vila razljutila, Uhvati ga za pleća junačka, Nosila ga puna dva sahata; �140 ltcTopuja Cp6a. H3AaBanKa KH>u»capHHua l*ege Kad je begu vila dodijala, Govorio beže Osman-beže, Govorio Jasačkinji vili: »Vide, vilo, kako sunce hoda!« Prevari se Jasačkinja vila. Pa pogleda nebu pod oblake. Mahnu sabljom, beže Osman-beže, Mahnu sabljom, odsječe joj glavu; Lgteći joj glava govorila: »Kuku meni, moja mila majko! Varaše me Turci i Kauri, Niko mene prevarit’ ne može, Nego samo beže Osman-beže.« KoHa — EeorpaA, (KHe3 MaxaiiAOBa y.iHu;a 34.) oćjaBJbyje, Aa je Aana y niTaMny h 6hth fee HajAaA>e noveTKOM Maja roTOBa, ob& HCTopaja HyBCHor Fay^apa ^ p a KoHCTaHTHHa Joc. Japuneica, upoijiecopa ćenrcor yHHBep3HTeTa, y npeBOAy ^ p a JoBaHa PaAOHnha, npo(J)ecopa ćiiorpaACKor ynnBep3HTeTa. Kifciira H3HOCH 27—28 iuTaMnaHHX Taćaica Be.inice 8° Ha Aajenoj xapTnjn. — I^njeHa he 6 hth 3 50 AHHapa (npyHa.) CKynA>avHMa u npenpoAaBgiiMa 20% nonycTa hah CBaKy mecTy icH,nry 6ev,n.iaTHo, a KH>n»capnMa 25% . Oganj gori. Oganj gori u jelovoj gori, Ko 1’ ga loži ko 1’ se kod njeg grije? Vile lože, a Ibro se grije, Jer su Ibru rane savladale. Brzo mu se ljekari nagjoše, Sve ljekari, vile zagorkinje. čudo vile za l’jek zaiskale: Od babe “ibu ćurak sa ramena, A od majke ruku iz ramena, A od brata konja sa jasala, A od sestre sadžbak joj iz kosa, A od ljube gjerdan od dukata. Dade babo ćurak sa ramena, Dade majka ruku iz ramena, Dade bratac konja sa jasala, Dade sestra sadžbak joj iz kosa, Ne da ljuba gjerdan od dukata. Na to su se razljutile vile, Pa su Ibri rane povr’jedile, I umrije, žalosna mu majka! K. Vakuf. Zabilježio: Mulin ein Hilnii Knrtngić, L ista k . Književne i kulturne bilješke. CTorOAHiuiT>iii!,u AocHTHja ObpaAORiilia. Oise roAHHe cc je Hanpujir.TO CTOTiiny roAHHa oa cmptii cpncKor npoCBjeTHTe.’ba ^ocnTnje OćpaAOBiiha, kojh je y Ao6a yMiie TaMe h KyjiTypHor Mpaaa cBora HapoAa ca CBnjeTjiom 3y6.T.oM npocBjeTe aaiuao y HapoAHe Mace ii npBn nx noneo npocnjehHBaTH h ocBjeinhaBaTH. ^ocnrnje OopaAobhH ce Moace naanaTn npBiiM n npaBHM ysuTeA»eM CBora HapoAa, icojn je yA»pno npBC TeMe.T>e HapoAHoj npocBjeTti h icy.iTypH. CToroAHiiiH>nga OBora BejniKaHa HapoAHor npocAaB.A,eHa je Mcl>y noTOMmiMu «niTaBora fteroBa HapoAa, a napoBUTo Mcl>y iiucoackom om.ioahhom cpne.KOM. Gajretov g la sn ik Društvene vijesti. Ružan običaj. Urednik našeg lista i poslovogja društva, gosp. Osman Gjikić stoji u političkim suprotnostima sa pojedinim našim strankama i politič­ kim ljudima. Radi toga on biva često napadan od štampe svojih protivnika. „Gajret«, kao list, koji se drži izvan političkih i stranačkih uticaja i kojemu je svrha kulturni rad u muslimanskom elementu bez razlike stranaka, ne bi nikada u svojim stupcima reagirao protiv napadaja na njegova urednika, kao političkog čovjeka. Ali protivnička štampa u napadajima na našeg urednika ne ostaje sama na tome, da kritikuje njegov rad i držanje u politici, nego ide i i dalje, napadajući ga u Gajretovom poslu. Ovo se, naročito u zadnje vrijeme, upravo uobi­ čajilo i protivnička štampa je gotovo sve . napadaje prenijela sa Osmana Gjikića, kao svoga političkog protivnika, na Osmana Gjikića kao urednika lista i poslovogju društva »Gajreta«. Ovaj ružni običaj pojedinih naših listova dakako da može „Gajretu« donijeti samo štetu, jer kada se objavi, da Osman Gjikić prim a džaba 300 K plate od »Gajreta« i si., to mora da proizvede megju narodom neraspoloženje ne samo prem a Gajretovom poslovogji, nego i prema odboru društva, pa i prema samom društvu. A da su takovi napadaji na našeg urednika bez ikakva osnova lahko je dokazati. Dovoljno bi bilo s m o upozoriti na list »Gajret«, koji se štampa na dva štampana tabaka, izlazi svakih petnaest dana, a rastura se u malo manje nego 3000 primjeraka, pa da to samo odgovori na sve takove napadaje protiv našeg urednika, koji nema nijednoga pomoć­ nika u redakciji. A gdje su drugi Gajretovi poslovi: rješavanje sjedničkih zaključaka, knjigovodstvo, kores­ pondencija itd. itd? �141 Nu da bi se ovaki napadaji jednom za uvijek jer u arapskom datumu stoji 10. mjesto 15. Rebiulobesnažili, društveni je odbor zaključio, da, po naročito aliar. (>VI \ *) za to izabranom užem odboru, ispita i ustanovi pravo Molimo, da se ova ispravka uzme na znanje za stanje društvenog poslovodstva, pa da o rezultatu toga ispitivanja našu javnost naj meritorni je obavijesti. koju redakcije ne nosi nikakve krivice. A da če time svima i svakome, koji protiv na­ šeg urednika, kao Gajretova poslovogje, pišu i govore, biti za svagda zapušena usta, o tome smo mi više Javne potvrde i darovt. nego uvjereni. „Zrno po zrno pogača14. Zabava u korist „Gajreta«. Prvi islamski »Soko“ Kasim Mahić iz Ljubuškog poslao je K 5'61, u Tuzli priredio je dne 22. aprila o. g. zabavu, čiji Gajretu, koju je svotu sakupio na mevludu kod Muje čist prihod bio namijenjen Gajretovoj blagajni. hamedage Kadragića tam. Ova zabava je ispala na opće zadovoljstvo po­ Hazim ef. Ribić iz Sarajeva darovao je K 1*— sjetilaca, a donijela je „Gajretu" znatnu svotu prihoda Gajretu mjesto čestitke Mehmedbegu Zečeviću prili­ od 88 K. kom promoviranja mu za doktora medicine. Upravnom odboru ovoga našega mladoga druš­ Iz kašice, koja se nalazi u upravi Gazi Husreftva, kao i svima njegovim članovima najtoplije za­ begovoga vakufa br. 440, izvagjeno je K 13'50 i po­ hvaljujemo na patriotskom zauzimanju za naš Gajret loženo Giajretu. i kličemo im: Živili! Učenice muslimanske ženske ruždije — produžni tečaj — u Sarajevu, priložile su, istharati ruhićun svojoj Hrvatska centralna banka u Sarajevu „Gajretu“. Ovdašnja „Hrvatska centralna banka« da­ učiteljici pok. Eli Kranjčević, K 22'— Gajretu. Pri­ rovala je iz svoje prošlogodišnje čiste dobiti K 100'— loge dadoše ove učenice: Po 2 K; Hasnija Berberonašemu dvuštvu čime nas je zadužila, da joj ovim vić, Ševka Suljić, Šemsa Krvarac, Razija Sefić, Fehma Gaćanović i N. Akšinagić; po 1 K: Munira Mutevelić, izrečemo javnu blagodarnost i priznanje. Nov pododbor „Gajreta«. U svjesnu i ro­ Razija Zaimović, Rasema Atagić, Rasema Bisić, Ča­ doljubivu braću drugih mjesta, koja osnovaše Gaj- mila Gabela, Zehra Kadić, Zilkida Berberović i Sejda retove pododbore i time udariše jače temelje radu Ćajo; N. Vranić 80 h; po 60 h: Almasa lblizović, na unapregjenju mšega društva, ugledali su se i ro­ Hajrija lblizović; Sadika Korjenović 50 hel.; Rasema doljubivi muslimani u ^ajcu, gdje je takodjer ovih Numanović 40 h i Masija Ahbabović 30 h. Činovnici iz Varcar Vakufa poslali su Gajretu dana osnovan pododbor „Gajreta". U upravu ovoga novog pododbora izabrana su K 5'— mjesto vijenca na odar pok. Ljudevita Filiova lica: Mahdžub beg Kulenović za predsjednika; čića umirovljenog kancelista u Varcar Vakufu. Pri­ Saljaga Sarač za L revizora i zamjenika predsjednika, loge darovaše: po 2 K: g. Ago Cerić gradonačelnik; Ahmed Škrgo za tajnika; Ruhija H. Osmanović (do­ po 1 K: Ivan A. Milićević kot. predstojnik, Dr. Gjoko sadašnji povjerenik) za blagajnika i H. Ibrahim ef. Cvijić i nadgeometar Tamsche. Islamska čitaonica iz Bileća poslala je K 34'66, Fazlić za II. revizora. Pozdravljamo nove naše satrudbenike na kultur­ koja je svota sakupljena prigodom zabave pri igranju tombole. Priloge darovaše: Bušaga Avdić iz Plane nom podizanju našega milleta i želimo novom pod­ odboru našega društva uspjeha u blagotvornom radu! (kod Bileća) K 5'20, Selimbeg Bušatlija iz Bileća K Novi pododbor u Čapljini. Na 28. pr. mj. 5'—, Lutfaga Pitić iz Stoca K 410, Mustafa Širkić održana je u Čapljini skupština Gajretovih članova, na K 4 '- -, Ibrahimaga HadŽić iz Bileće K 3'02, Salih ef kojoj je obrazovan društveni pododbor za Čapljinu. U Udovičić iz Bileće K 3'50; po 2 K: Arifaga Hadžić i upravu pododbora ušla su ova lica: Ali ef. Mumi- Husejin Kusturina iz Bileća; po K P50: Alija Hadžić i nagić, z a p r e d s j e d n i k a ; Ahmed Kapetanović, za N. N. iz Bileća; Gospogja Kiraly K 1'04, Hamdija t a j n i k a ; Muhamedaga Muminagić, za b l a g a j n i k a ; Drljević K l '— i Alija Kreso 80 helera, svi iz Bileća. Ahmed ef. Gjikić, učitelj i blagajnik Gajretova Bećiraga Kudra, z a I. r e v i z o r a i Mustafa Malohodžić, za II. r e v i z o r a . Članova se dosada upisalo pododbora u Mostaru, poslao je K 6 7 — dobrovolj­ 87, a ima izgleda da će se taj broj znatno povećati. nih priloga Gajretu, koje mu priložiše: Muhamed ef. Mi pozdravljamo naše nove satrudbenike na Momić sakupio pred džamijom u Bijelom Polju (na kulturnom podizanju našega elementa gojeći toplu bajram) K 29'—, Muhamed ef. Dizdar profesor gim­ nadu, da će obrazovanjem pododbora, Gajretova ideja nazije u Mostaru darovao je K 10'—; mjesto odgo­ u Čapljini i okolini steći veliki broj pristaša, pa u to vora na čestitke prijatelja prilikom njegova unapreime kličemo: Živili svjesni Čapljinjani i bili primjerom gjenja, Jefto Gjaić darovao je K 5'—, mjesto čestitke B. Mehmedbašiću i Š. Gluhiću piilikom izbora i i drugim mjestima u našoj domovini. Neka se ispravi. Krivicom korektora u štam­ ženidbe, sakupio je Ali ef. Alajbegović megju ahbapariji u zadnjem broju lista je učinjena pogrješka, bima K 10'—, Alija Alajbegović darovao je mjesto \ �142 čestitke S. Telalbašiću K l ' — Gajretu i mjesto bajramske čestitke K 2 —, Sulejman Kajtaz H. Gjulbegov sakupio u društvu K 8*— i Ibrahim ef. Kajtaz darovao je mjesto bajramskih čestitka K 2'— Ukupno iznosi K 67. Nadalje je A. Gjikić poslao K 4499 iz kašica, koje se nalaze kod slijedećih: broj 45 u dućanu kod Čemalovića i Balića K 12'20, br. 466 kod braće Ri­ bica K 7'50. br. 43 kod Kotle i Čemalovića K 16’— br. 75 kod braće Alikalfića K 439, te u Grebe u svatovima sakupljeno u kašicu br. 44 K 5 — Mullah ef. Hadžalić vakuf, blagajnik položio je iz kašice br. 440, koja se nalazi kod vakufske bla­ gajne K 43'80. Manojlo Bošković iz Trnova darovao je pri­ likom posjete društvene kancelarije K 2'— Gajretu. Šalim ef. Muftić muderis položio je K 10'— za račun Salemage Džine ovd. veleposjednika dobivenih od jedne opklade. Jovanka Vidaković iz Sarajeva položila je iz kašice br. 468, koja se nalazi u njezinoj gostioni, K 2'90. Činovnici zemaljske banke priložili su K 15‘— Gajretu od ostatka prinosa za vijenac svom pokoj­ nom drugu Maksi Deutschu. Islamska štamparija u Sarajevu darovala je prilikom isplate jednoga računa za list Gajret K 6‘— Gajretu. Asirn beg Mytevelić položio je K 3'—, koje je jednim povodom darovao Edhem ef. Mulabdić prof. Osman ef. Drljević poreznik iz Bileća poslao je K 10‘— sakupljenih priloga Gajretu. Priloge da ■ rovaše ovi tam. gragjani: Arifaga Babović, Mahmutaga Avdić, Mehmed ef. Hadžić, Ibrahim ef. Hadžić, Hasan ef. Fazlagić, Muhamed ef. Ljubović, Karl Bohm, Otto Karmalina, Franc Parliček i Osman ef. Drljević svi po 1 K. Prilikom održavanja godišnje skupštine musli­ manskog uzajamnog potpomagajućeg društva „Džemijetul-Hajrije" u Los Angelosu u Americi, sakupili su braća skupštinari izmegju sebe svotu od 30 do­ lara i 25 centima (K 148'29) i poslali Gajretu. Pri­ loge darovaše ova rodoljubna braća: Mujo Gerin iz Stoca 5 Doli., Ibro Mulac iz Stoca 2 Doli. i 50 ct. po 2 Doli.: Alija Premilovac, Mujo Šarić, Alija Vujinović, Hasan Dizdar — svi iz Stoca, Omer Burina iz Ljubina i Halil Bijedić iz Trebinja; Alija Udović iz Ljubinja 1 Doli. 50 ct.; po 1 Doli. i 25 ct.: Smail Sadžak, Hasan Zelenterović i Mujkan Salman — svi iz Ljubinja; po 1 Doli.: Ahmed Golubić i Meho Tu­ ka, oba iz Stoca; Halil Gajić i Mujo Greba iz Lju­ binja, Harno Pašić iz Nevesinja, te Avdo Trtak iz Ljubinja 50 centima. Hamid ef. Fazlagić iz Čapljine poslao je K 9'— Gajretu, koju je svotu sakupio na sijelu u tam. isl. kiraethani. Priloge darovaše: po 2 K: H. Fazlagić i Ahmed ef. Kapetanović; po 1 K: Halil ef. Muratagić, Mahmutaga Metilj, Ahmedaga Fazlagić— svi izČapljine, Muhamedaga Rizvanović iz Stoca i Selimaga Ljuta iz Mostara. Hadži Salihaga Latifić predsjednik kotarskog vakufsko-mearifskog povjerenstva i povjerenik Gajretov u Livnu poslao je K 2590, koja je svota s a ­ kupljena za ^Gajretovu sofru". Priloge darovaše: H. S. Latifić K 10—, Abdullah Dizdarević iz Ljubuškog K 5.— ; po K 3.—: Mujaga Dizdar i Mustafa ef. La­ tifić; Ago Duran K 2 '—; Omer ef. Čehić K 1*20; Mahmutaga Latifić K 1.—, Hafiz Salih ef. Delalić cO hel., Hafiz Salih ef. Duran 25 h, Sulejman Halepić 10 h i Ibrahim Gjozbeg 20 helera svi iz Livna. Neka je čast, hvala i,'priznanje svima rodoljubi­ vim prilagačima. Živili! Majm rjiacHiiK. Ho6yiia Apnayia. TypryT-uama je npeAy3eo HajeHeprn««mjy aicn;Hjy 3a yrymeH>e ycTaHKa KaTo^iHiiKHx ApHayia. OBaj eaeprHHHH BojcKOBolja y CBojnM oneparmjaMa uMa^e Be.30KHx ycnjexa, na ce HHTaBa cBjeTCKa jaBHOCT (•jiaace y tojihko, a * ke ii OBaj yciaHaK KamziHUKiix ApnayTa, Kao h OHaj aatbCKii ApnayTa Myc.niMaHa, 6 hth 3a KpaTKO BpajeMe yryineH. KaKO jaBA>ajy H3 MiiTpoBHge, TypryT-nauia je obhx Aana CBojnM onepaunjaMa Aao Apym npaBag. Taj njiaH TypryT-name cacTojn ce y tomo, Aa ca bojckom, KojoM c;»Aa pacnojaace 3anocjeAHe mrje.iy n;pHoropcKy rpaHau,y, KaKo 6n Ha Taj hbuhh ycnao, Aa CMnrpaHTe apHayTCK0 H3 HjpHe Tope cnpHje^H, a » ynaAajy y Ma^ecajy. Ty CBojy HaMjepy oh je rioneo Aa npiiBOAH y Aje-io. O chm Tora HaMjepa je TypryT-nauie, Aa oambx, no­ ćenje nocjeAaaa gpHoropcKe rpaHHge, caueKa ocTajm aojxa3aK BojcKe n Aa OTnorae eHeprHiay aKimjy npoxuB ApHayTa. KaKo noMofe, Kojy cy ApHayTH oueicHBa^iH ca MHoro CTpaea, HHKaico He AQJia3H, to je Bpjio BjepojaTHo, Aa he no6yHa y Hajapaheu BpejieHy ohtii yryiueHa. ApHayTH cy ce 3a caA noByKJiH u 6op6a Hcua hiiK a K B iix , caino cy OTnoieJin oa jy iieAa KaMen>eM 3acanajy CB6 npoA..3e, KaKO 6n npoAupaifce Typcxe BojcKe CBe Biiuie OMOTaJIH. HpOBOŠ Tpyna na K ocobo. B o-ibich npeHocn Tpyna Ha K ocobo OTaoieke 6. Maja. KaKo je BJiaAa TpaacHJia, Aa ce tu npeHOCH ihto 6pace H3Bpiue, ace.’LesHH'iKa ynpaBa je HapeAH^a, Aa ce 3a BpnjeMe npeHoca Tpyna o6ycTaBH cnaKii npeHoc poče. — /[o^a3aK Cy^xaHOB oApeljCH je 3a 30. Maja (a. ct.) P eopram naniija rp'iice Mopiiapime. EHr-iecKa mhcnja 3a peopraHH3au;njy rpuKC paTHe MopHapmje, CTurjia je y ATiiHy. HviaHOBH obo Mncnje cy aAMnpa.i Taytjmep H TpH BHUia ’iaCHHKa. �143 poroiiH 5Kn,iona. y pjchhckom cejiy Ka30R aano- TjiaBHn KOMaHAaHT onepaipioHe bojcko y JeueHjr nocjiao **ejia cy oniUTu nporoHH JKe^oBa. Hapn^ ee no6yHiio je p.iaAn y Hap«rpaAy To.ierpacJieKo ii3rtHjeiuhe, y KojeMy pa^H AaacHe 3atwieTRe je^Hora JKiiAOBa, sfior ie ra je y ce n.iaaa nsajfiiikaBa, a» cy cea Mjcraa ii no3BijHje, Koje jeflHOM MOHCTpe-npope“.y ocyljeHo MHoro ce.taKa. MHoro c y . 6im h ycTammn 3ay3Cjin, oa CTpaHe BojcKO noHOBa JKiiAOBa HanaAHyTo je na y.iBHn, a Bnme Kyha je o n .ta l- nonpakeHn u Aa je y iiiTaBOM BnjiajeTy Mnp nornyHo k*ho ii nopymeifo. noBpakeH. AycTpiijcKa ecKUApa ua Kp<|>y. Onnx AaHa npncP y c u ja ii K hiih. Ako ce cyA« no niican.y cTpaHBx njejia je aycTpoyprapcKa ecKa^pa y Kp<j). — Afliuiipaji jncTOBa, B3Me^y Pycnje a Knnc paT je Hen36jeacaH. Y KyHCTH OAMax je yiBHno nocjeT H»cMaiKOM uapy Bn.i>cMy. K iihh jo paTofiopHocT TojiiKo Hapao.ia, Aa je roTOBa 3a o(|)niinpe Mopnapape 6ao je nocviaje noAHe npnpebcH CBJKor TpeHynca. a » yxB am 3a rojili hobc h Aa ce ca five o'-clock-tea, a Ha Beiep cy 6n.aa oijnmnpn n oko PycnjoM onpo6a. KuTaj ce acypn. ypel>yje orpoMHy BojAPyrnx ioiu 100 oco6a tocth papeBH Ha papuKoj jaxTH CKy no OBponcKii B3Bjeac6aHy, rpaA» paT»y (})AOTy, Kojy „H ohenzolleru“. m ije Ao caAa BMao, cacrap.’ba EojHy nornopy. Y MaHK yra u KO.iepa. TpaA BaiaBiija je cacna 3apaweHOA ko- ^ypnjii yiHTP.’Ln AH»y kaK® 113 "Hiuux p»3p?Aa B3 uiKo.ia •repe. CiiaKH a »h nonpiijeHHo učojju oa KO^epe oko 30 oco6a. ii yoykyjy, Aa ce jaBe 3a Ao6poBO^bite nponiBy P ycnje. KanecKa BAHAa B3A&Aa je eAHKT, y kojcm HajaBA>yje, a» KnTajcicii rproB iin y BAHAHB0CT0icy aoohah oy u3BjeuiTajo je Kyra cacMa npeoTa.ia. yKynHH 6poj Hcpiana oa Kyre ii3 oravfiiiiie, a » kc 6pio A °kn A^ P&Ta c PycBjo»r, Te Aa citpnie cBoje noc.ioBe n Aa ce BpaTe aomobumr cboj hm. 0 3 Haqyje ce ca 60.000 ocotfa. Kao iiito ce bhah, ii3Mel)y. obo ABiije AP^aBe 6n CyaranOR n y i. OBora jbera ce cy«iTan Kpehe Ha nyT no Crapoj Cp6njH h MaheAOHiijn, tajc he Mor.io Bp.io ,iaxKo b BeoMa cKopo Aa njiane. očuhu Hei;a Beha njecTa. 3a oBaj Cy.rraHOB nyT no Crapoj Cp6njii h MakeAOHnju j Tispljeii je Beh Kona'iBH nporpaM h npcna TOMe nporpawy npeAy3eie cy y nojeAiiHiiM Mjecmna Mjepe h npHnpcMe 3a a<-"I0k Cy.iT3H0B. šale i dosjefKe. Cy«iraH he noc.nije TpoAHeBHor oopaBKa y Co.iyny noO t a c : Ja čovjeka cijenim po utisku, koji sam dobio, ceoHiiH bo30m crnku y Ciio'njhe, Ty ke octrth le n ip n AaHa. ETeror A*Ha cy.naH ke 0TayT0BaTn y IIpHiiiTHHy kam sam ga prvi puta vidio S in : A kakav ste utisak dobili, kada ste mene prvi put h y H>oj ke ocTam Aua u uo A“Ha, na ke ohar B3akn vidili? na K ocobo, a% nocjeTH MypaT0B0 Typ6e. OAMax cyTpaAaH ke n3 ETprnuniHe oTnyroBaTH y CoAyn, na ke — Šta je uzrok, da se nijedan Vaš komad nije igrao? OAaTAe, n o š n je AROAHeBiior oAMopa, OTaka y B htojb. — Jer ja pišem samo komade u jednom činu, a direktor PaHeje je 6hjio npojeKTOBaHo, Aa cy.iTaH noAy3Me nyT mi uvijek prebriše — jedan čin. !> no Aji6aHnjH u nocjern rp « HajBeka rpaAa, a.m ce 3*5or Poznavalac žena: no6yHe, Koja je caAa y cjeBepHoj A.i6aHiijir, Mopajio „ . . . Vjerujte mi, da jedna žena može da podnese i naj­ 0AycTaTH oa to HaMjepe. Ha OBaj nyT no Crapoj Cponjn teže udare sudbine izvanrednom snagom, ali samo.ne — šuteći!. . . “ cyATaH ke nokn ca MHoro6pojHOM cbhtom. Ilp a m k e ra : Ana H>eroBa cnua, Be.iiiKH Be3iip XaKii-nanic, BojHH miiHHCTap Max»iyT HlecJiKeT-nama, MiinncTap yHyrpaniH.HX nocjiona n MUFHCTap Mopnapnue, npnn cehpcrap cyjiTaHOB, npBII ABopCKH Mapiua.l H joiu MHOrn APyfHOcraBica U Iejxy.i-Ilc.iaH a. IlaparpaACKii .niciOBH Poruke i odgovori uredništva. jaB.’bajj, Aa je lHejxy.i-IIc.iaM hoahuo CyjTaHy CBojy N a im , T. — Primili sm o poslate nam tri pje­ ooTaBKy, a Aa H MHHncrap (JjaiiaHitaja HaBa.t\jc Aa *>y ce ocTaBKa yBaacH. XaKB nama ke cacraBiiru hobo mh- sme, ali nam je nemoguće ni jednu uvrstiti. Č itajte nekolike godine marljivo druge pjesnike, p a tek onda HHCTapCTBO. K om pec ii upa. TpekH HapoAHH KOHrpee Mnpa kušajte da Vi sami što napišete -— m ožda ćete imati uspjeha. OTBopeH je. HpeAcjeAHBK CjeA- AMepniKnx /JpacaBa Ta4>T je H3jaBno, Aa yroBop o b36uphom cyAy» Koja cy 3aK.r.yCjeAHH>eHO AsiepniKe ^lpacaBe h Enr.iecKa, npeA CTaB.i>a 3iiaTaH Kopan y HanpnjeA 3a o6e3oiijeken>e CBjeT CKora MHpa. CjeA0H>eHe ^lpacaBe He reace 3a repBTopuja.iHBM yBekaH>eM. HapoA CjeAHH>eniix ^Tpacana 3Ha 3a cb6 rpoaoTe paTOBa, h sa to He ace^n Aa ce ohh ag10.16 maBajy. y cthhhk y Apa6iiCTaHy. npeMa 3B8hhihiim ii3BjeiHTajBMa Typei«e B^aAe, ycT8HaK A pana je cac.BBM yryuieH. A. A. Š. - - Vrlo je slaba rab o ta, p a nije za javnost. Ali ipak se iz ovoga, prv o g Vam pokušaja može vidjeti, da Vaš tru d i n a sto ja n je ne bi ostalo bez uspjeha. Stoga, dakle, tru d ite se i radite, a neka Vas ništa ne buni, što Vam je ovaj, prvi rad, otišao u koš, je r su prvi radovi i n ajslavnijih svjetskih pisaca bili take sudbine. — Selam ! A. M u h a m e d . — Biće m nogo bolje, d a svojoj „Dragoj u tugjini- pišete pism o i p o šaljete joj ga poštom �144 p o č n e š.... biće iste sudbine, jer će i ona otići u koš. A. Gj. K-V. — Za Vas vrijedi ona poruka, koju smo mnogima poručili: više čitajte, a manje pišite. Selam! jer kad bismo ove stihove iznijeli u „Gajretu" obru­ kali biste se i pred svojom dragom i pred nekolike hiljade čitalaca. Dakle, u interesu Vas samoga pjesma je otišla u — koš. H. N. i S. P. T. — Poslati nam sastav „Poplava" je veoma slab, pa ga ne možemo uvrstiti. Zagonetke za sad ne donosimo, no možda ćemo i to docnjje uvesti, pa ćemo onda i ove vaše upotrijebiti. Selam! H. R. I. M. — Preporučili bismo Vam, da „jednog divnog majskog jutra", više ne šetate „pokraj vrta , da ne biste ponovno dobili volju za pisanje stihova, koji su Vam veoma rgjavi i ne mogu ući u naš list. Uostalom čitajte valjane stvari, pa ćete docnije i sami možda dati štogod valjanije. M. K. S. — Pjesmom ,,U Premaljeće" je slabo opjevano i proljeće i Vaš sevdah, pa stoga ne očekujte njezino objclodanjenje u našem listu. Pjesma „Kad Azbuka (abeceda) arapski ćirilicom i latinicom ( ,) 1 .1 (V) .* . . ! (.•) y , ; Ć ir ilic o m : a A, 6 B, b b L a tin ic o m : a A, b B, v v, ( l i 1) ii ( d S lJ ; Ć ir ilic o m : L a tin ic o m : 11 0 , ( ji " i M Ć irilic o m : o 0, L a tin ic o m ; o 0, K K, j J, i i , ' \ j J, •; •; •» -n n, r P, ( g.) ? ‘ r ( s ) t ć irilic o m : n U,, i 0, L atin ico m : c C, č C, <3 a i 1 ‘f 0 K, j (* ) £ 4 fr J 5K 2K, 8 G, d D, e E, ž Ž, (J) 1 J ji JL, 1 L, (u r) J) I J ' Jb - 8 S, * 8 3: .0 r I\ c C, m, 0 e E, r R, m “*■ A A, p (j) i ( J) (* f ) : . . M M, p ) •: , i •i ( jO T T, y y, t T, u U, •) f - ‘r H H, m M, lj L j, ( j) ; * i n N, j j 33 z Z to) * lb It> nj N J ) 'i > ( c ) - cj> d>, f P, x X, h E. (e ) t ’T h Ta, ¥ y, j> rB. ć Ć, dž Dž, gj Gj- Gajretovo cigar-ćage. je ispitano od svjetskog naučenjaka, profesora kemije na bečkom uni­ verzitetu Dr. Lam becka i pronagjeno najboljim i za zdravlje neškodljivim. Pa kada još uz to od potrošenog G ajretova cigar-ćageta ide 10% u korist „G ajreta" zar nije i sram ota i grehota, da Muslimani drugo cigar-ćage troše! Jest, i po sto puta jest i sto ga je dužnost, da svaki musliman kupuje i troši samo i isključivo G ajretovo cigar-ćage a da odbaci sve druge fabrikate. Muslimani, trošite sam o G ajretovo cigar-ćage! Z a u r e d n i š t v u o d g o v a r a : O s n i a u G j i k i e . - Is la m s k a d io n . š ta m p a r ija . - 3a y p e A H n u iT B o o A r o B a p a : O c n a i i 'l i m e n i , . � https://kolekcije.nub.ba/files/original/570d41725b7e03fe578e8852a34b7147.pdf 29c9d04b29029fefc388381d02a4ced5 PDF Text Text UPO.J 10. BROJ rajpeT J r rOAHHA IV. GODINA ♦♦ iP i ____ > ♦ HC , ^ JU1CT 3A 4 PyniTBEHE nOO/IOBE M 3A HAPO 4110 IIPOCBJETi HBAHjE. M3JLA3M CBAKOT 1. h 15. ------- y MJECEIjy.--------B^acume: a pj ' ihtbo Gairet LIST ZA DRUŠTVENE PO­ SLOVE I ZA NARODNO PROSVJEĆIVANJE. IZLAZI SVAKOG 1. i 15. ------- U MJESECU.--------- „Tiijpei”. - ypezFHinc: Ocinan T>hkii1i . — Vlasnik: Društvo ,,Gajret“. - Urednik: Osman Gj’ikić CAPAJEBO , 15. Maju 1911. — ' rvr 'i — SARAJKVO, 15. maja 1911 Ifnjena je ^incTy: sa Bochj h Xepi(oroBnHy h AycTpoyrapcKy MOHapxnjy, sa H-haitOBC, Tadie6y, yieHnKe n TeacaKO 2 K, sa HĐHJianoBo 4 K ro,mnn&e. 3a cbb ocTajie 8CM,i>e 10 (JtpanaKa. Iloje,iiiHn GpojeBH CTajy 20 xeji. ITenjiaheHa ce mjesta ne npnMajy, pyKonncn ce He Bpahajy. — IIpeTUjiaTa u pyKonnca maji>y ce ua aApecy: „I'ajpeTu — CapajeBO. Cijena je listu: za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 2 K, za n e čla n o v e 4 K godišnje. Za sve ostale zemlje 10 franaka Pojedini brojevi staju 20 hel Neplaćena se pisma ne primaju rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na adresu: „Gajret" — Sarajevo. Jedan predlogGajretovim stipen­ distima i ostaloj škol. omladini. A osim toga Gajretov lis t ! . . • Ko bi još mogao biti tako neuvigjavan, pa da ne uvidi one velike koristi, koje se nama muslimanima pružaju ovim lijepim i valjanim narodnim listom! Za ovu godinu i po dana njegova izlaženja u reformisanom ruhu, list — „Gajret" je učinio više na polju narodnog prosvjećivanja nego li je sav dosadašnji rad u ovome pravcu. U najzabitnijem selu naše domovine možeš naći ovaj naš list i on je, može se reći, prva lektira, koju je naš seljak počeo čitati. Isto tako je on prodro i u naše porodice. Svaki prijatelj na­ šega napretka mora se od srca radovati, kada čuje iz usta kakva našega dede, da mu treba poslati forintu ili dvije forinte na »Gajret« u Sarajevo, da mu šalje onu svoju „gjeridu, jer mu „ženskadija razbiše glavu, da im je na­ bavi". Zar je još potrebno isticati ogromne ko­ risti, koje pruža „Gajret" muslimanskom ele­ mentu u ovim zemljama! Preko dvije stotine naše mladeži, koja uči u visokim i srednjim školama ovdje i na strani i koja izučava mo­ derne zanate svake vrste, danas bi se nalazilo megju onom besposlenom dječurlijom, koja krstari ulicama i krade bogu dane, spremajući se za buduće besposlenjake, hamale pa i pros­ jake. Jer i pri najboljoj volji njihovih roditelja, da ih pošalju na škole ili na moderne zanate, to bi bilo za njih nemoguće, pošto za to ne bi imali potrebnih sredstava i njihova djeca bi morala ostati hoćeš — nećeš ista onakova kao Pa tek naša školska omladina! . . Ona je, i djeca onih, koji bi mogli, ali neće, da je daju u školu ili na moderan zanat, slijepo se držeći može se reći, listom prionula za list „Gajret" i sva ga bez, izuzetka, čita i prati, a imade one: „Pleti kotac ko i otac!“ A li je naš „Gajret" pritekao tim ljudima omladinaca, koji u njemu i saragjuju. Pa zar ovi primjeri jasno ne govore o u pomoć, i davši njihovoj djeci Stipendije, omo­ gućio im, da od njih naprave ljude i korisne ogromnoj koristi od lista »Gajreta«, koji je članove društva i naše islamske zajednice. upravo megju naš elemenat došao kao kakav „Gajret" je tim siromašnim očevima i ma­ vid.r, da nas vida i iscjeljuje od grdnih rana terama priskočio u pomoć, da oni danas-sutra — od neznanja i mračnjaštva. dobiju orakove sinove, koji će i umjeti da Nu ovo su samo letimično bačeni primjeri, zarade lijep prihod i imati srca, da svoje bliž­ koji govore o ogromnoj koristi ove naše hu­ nje potpomognu i u njihovoj starosti im olak­ mane narodne ustanove, koja zaslužuje naj­ šaju životne brige. topliju ljubav nas svih bez razlike i koju bi �146 trebali potpomoći svi: od najbogatijega do najsiromšnijega, dakako svaki prema svojoj mo­ gućnosti. Jest, svi, svi bez razlike bi tre b ali, — da prema svojoj mogućnosti doprinosimo ovoj našoj najkoristnijoj ustanovi, pa neko hi­ ljadom, neko stotinom, neko deseticom, neko forintom, a neko bogme i krajcarom — koliko ko može. M i podvukosmo navlaš riječ trebali, jer, na žalost, i ako bi trebalo tako da bude, to tako nije, jer za »Gajret« ne doprinosi ni ne­ koliko procenta našega milleta. Često se puta sa izvjesnih strana čuje, da su tome negajretluku prema „Gajretu" krivi ovi ili oni politički, lični ili drugi momenti, ali po mom mišljenju, to ne može biti istina. Jer uzmimo za primjer Mostar: Tu je u prvim početcima društvenog opstajanja bilo prilično rada za »Gajret«, pa je iz Mostara — i ako mjesta, gdje je u to doba bilo, može se reći, najviše protivnika tadašnjoj upravi „Gajreta" — imalo društvo znatnoga prihoda godišnje. Poslije toga su na čelo ,,Gajreta“ došli ljudi, koji su bili poćudni mostarcima i „Gajret" je neko vrijeme imao mnogo više članova nego dotlen. A li, i ako se stanje u upravi „Gajreta" nije promijenilo, ipak su Gajretovi poslovi u Mostaru zapuštavani, dok su napokon potpuno zapušteni bili i gotovo čitavu godinu dana nije Mostar ništa doprinosio „Gajretu". God. 1908. je opet oživio rad u Mostaru i danas se, valjda, Mostar broji u najbolja mjesta Gajretova rada i prihoda. A šta je uzrok ovakovom padanju i d i­ zanju Gajretovih poslova? Nikakvi, ni politički ni lični ni ikakvi drugi momenti, nego taj uzrok treba tražiti jedino u agitaciji i radu pojedinih ljudi, koji su kao povjerenici društva htjeli da se za društvene poslove toplo i srdačno za­ uzmu. I kad je god takove volje zauzimanja i rada bilo, Gajretovi poslovi su uspijevali. pozvanijom, da u svoje ruke uzme ove poslove i na njima poradi. Ja mislim, da je i naša školska omladina pozvana, da se u svakoj prilici zauzima za „Gajret11. Naročito bi trebala omladina da se toga posla lati o školskim ferijama, kada se razigje svojim kućama, jer zbilja je sramota, da i u jednom mjestu, iz kojega se nalazi makar jedan učenik na kojoj srednjoj ili višoj školi — da u takovom mjestu nema, makar i najmanjega, rada za „Gajret". Naročito je sramota, ako je još takav učenik Gajretov štipendista, jer to dokazuje, da on, kada dogje kući, ne potroši ni jedne cigle riječi u tome pravcu. Istina, mora se priznati, da megju našom školskom omladinom imade izuzetaka, te imade i takovih omladinaca, koji- se za „Gajret" za­ uzimaju i preko ferija mu ponešto privrede. Naročito je u tome za istaknuti i za pohvaliti školska omladina iz Gacka, Stoca, Foče i još nekih mjesta, koji priregjuju svakih ferija za­ bave u korist „Gajreta" — ali to nije n i, iz bliza onako, kako bi trebalo da bude, jer, po mome mišljenju, svaki omladinac, bez izuzetka, a naročito Gajretovi stipendisti, trebao bi preko ferija, da smatra svojom obaveznom dužnošću, da za „Gajret", koliko mu je moguće, radi i uradi. Sa takvim ubjegjenjem ja i nagjoh za shodno, da napišem ove redove i da iznesem našoj školskoj omladini, a u prvom redu Gajretovim stipendistima, ovaj predlog: D a svaki omladinac srednje i visoke škole se obveže, da će za vrijeme školskih ferija u svome mjestu propagirati Gajretove ideje i da će za to vrijeme sakupiti „Gajretu“ barem 10 kruna priloga. A da ovu malu svoticu može svaki nas sakupiti o tome ne treba ni govoriti, jer niko, ni najkonzervativniji naš čaršilija; neće nas odbiti, kada mu dogjemo i zamolimo ga A kao god što je Mostaru tako je i u za nekoliko krajcara priloga. A za šezdeset drugim mjestima, a o tome nam je i glavni od­ dana sakupljanja, ma i najmanjih priložića, bor društveni u svome lanjskom izvještaju p o­ može se sakupiti spomenuta svota. tvrdio, utvrgjujući činjenicu, da stagnaciji Gaj­ Na taj način bi mi mogli da na jesen doretovih poslova nije kriv narod, nego njegova prinesemo „Gajretu" koju hiljadu kruna priho­ inteligecija, koja bi trebala, da se osjeća naj­ da i time potpomognemo njegovo blagotvorno �147 djelovanje, koje bar za nas — omladinu — treba da bude stvar naših najvećih ideala. Stoga apelujem na svu braću omladince, da ovaj moj predlog prihvate i da svi listom pristupe ovome kolu, koje, evo ja povedoh, izjavljujući, da ću jesenas prilikom upisa u malo tačaka. 0 količini vjerskoga gradiva treba samo da odlučuju pedagozi, a ne mišljenje neobrazovanih pojedinaca, koji ne će i ne znaju da shvate, da upravo u onim godinama, u kojima naša djeca moraju svr­ šiti to gradivo, treba djeci dopustiti mnogo slobodna vremena za tjelesni razvoj. Zaključak, da se vjeronaučne knjige napišu školu, poslati „Gajretu“ najmanje 10 K pri­ našim jezikom, rado pozdravljam, nu s tim više osuloga, što ću ih, ako Bog da, sakupiti megju gjujem onaj, - da Jse one napišu arapskim pismenim prijateljima našega napretka u našem mjestu. znacima, preudešenim prema našem jeziku. Zašto su neka gg. onako oduševljeno branila to no$o izmišljeno, (Ime i prezime šaljem zasebno glav. odboru). za naš jezik posve nepraktično i nespretno, pismo, Ovakove od prilike prijave bi trebali od­ toga ne razumijem. Napredni svijet danas traži, da se boru uputiti i svi drugi, koji se ovome apelu više obligatno ne predaju po školama mrtvi jezici, jer budu odazvali, da bi se u upravi društva nemaju praktične vrijednosti, a mi moramo da gubimo mogla voditi evidencija o tome i — ako ured­ tako dragocjeno vrijeme u besmislice. Svrha naša jest ništvo ,,Gajreta“ pristaje — objaviti imena onih što bolja pouka u vjeri, a način, kako ćemo to postići i ruho, u kom ćemo to našoj djeci prikazati, jest spo­ omladinaca, koji će se ovoga rodoljubivog redna stvar; koji nam je način i ruho bolje za to, rada prihvatiti. da u što manje vremena sa što manje muke i napre­ U to ime neka bude srećno! Bil-hair! zanja i sa što manje materijalnih sredstava postignemo tu svrhu u vjerskoj obuci, posve je naravno, da bismo Mostar, 1 0 /V. 1911. tp morali upotrebitj pri tom. Neka nama jedan najveći . Sedmoškolac. bezbožnik i nemusliman kaže pravu istinu naše vjere, to ćemo rado primiti; ako nam to još učini, recimo, besplatno, bićemo mu samo zahvalni. Isticanje, da mi to pismo moramo zadržati radi arapskoga pisma, jest Nekolike o zaključcima prosvjetne posve neosnovano. Mi arapsko pismo i jezik već učimo i upotrebljavamo pri učenju Kur’ani (a. š.), ali i to či­ ankete u pogledu reforme naše nimo radi vjere. Nama je vjera i Kur’an svet, a ne ar. jezik i ar. pismo; mi ga trpimo i učimo radi Kupočetne nastave. 1 11 r’ana. Kada bi i to bilo, onda bismo se teško ogrije­ — Piše slušalac bečkoga univerziteta. — šili o tu svetost, kada je po volji udešavamo. Ar. pis­ Nastavak. meni znaci, preudešeni prema našem jeziku, jesu uovo pismo za nas bos. herc. muslimane. Ne samo, da nas I. Zaključak, da svako naše dijete mora učiti vje­ to pismo neće održavati u nekoj vezi sa ostalim isl. ronauku od 6 —7 godine jest posve opravdati, nu samo narodima, nego će nas naprotiv udaljivati od njih. Nas bi trebalo da, u slučaju [tjelesne ili duševne bolesti veže i mora da nas veže vjera, pa zato moramo upo­ kod djece, vrijedi sud liječnički, a ne da to biide pre­ trebljavati sva vjerom i zakonom dopuštena sredstva, pušteno roditeljima ili dotičnom nastavniku, jer se da što bolje a lakše naučimo. Ako se uopće može go­ može dogoditi, da mnogi to zloupotrebe, da dijete voriti o pismu kao vezi megju nama, to mi već imamo ustavi od škole (mekteba). Gradivo vjeronauČno moralo ar. pismo i jezik u Kur’ani (a. š.). Pismo je samo for­ bi biti što kraće, a djeci razumljivije, jer se istom malnost. Kada bi pismo i jezik bili usko skopčani tada može postići željena svrha u tom pravcu. Oso­ s vjerom, onda ne bi vrijedilo za nju ni ar. pismo ni bito bi trebalo u početnim zavodima uzeti vrlo ukratko jezik, jer se njima služe i najviši zlikovci i bezvjergradivo o mezhebima i isl. povijesti, jer to ne spada nici u stvarima i djelima najstrožije zabranjenim od u vjerske dogme i obrede, nego u povijest vjere, a to vjere. Nema ničega, što bi nam imalo smetalo, da svoju moramo tačno razlikovati; naša djeca trebaju znati vjeronauku pišemo pismom, koje se slaže s duhom na­ glavne osnove vjerske, a daljnje učenje ’mogu nasta­ šega jezika. Resul (s. a. v.) rekao je : viti oni, kojj će pohoditi druge srednje i više zavode. (lju b iti sv o ju ro d n u g ru d u ta k o g je r je vjera). O p r a v d a n j e v j e r s k i h u s t a n o v a , d o k a z i­ Zar nije tim indirektno st.ogo uputio isl. narode, da v a n j e B o ž j e g a b ić a i m o ć i, r a s p r a v l j a n j e čuvaju, štite Islam na način, kako je njima najlakše i o v j e r i i n je z in i m d o g m a m a , p o z n a v a n j e najbolje, da se pri tom drže svoga jezika, svojih obi­ š e r . p r a v a , p o v i j e s t I s la m a i r a z v o j v j e r e čaja i da upotrebljavaju sredstva, kojima se služe drugi pripada višoj vjerskoj naobrazbi, a nijesu vjera ni nje­ narodi, s kojima oni žive, a da Islam, vjeru kao takvu zini osnovi. Vjera i njezini osnovi sastoje se iz vrlo ne napuštaju. �148 Ovo će pismo našoj djeci činiti velike poteškoće i zbrku, jer se u mnogo čemu drukčije piše i izgo­ vara, nego arapsko i tursko pismo. Dijete će teško shvatiti prelaz s ar. pisma i jezika na drugo, po is­ pisivanju, slično pismo i na sasvim novi jezik, na svoj; ono će pri tom svratiti pažnju na ruho, na pismo, a ne na predmet, pa ćemo onda postići protivno onomu, što smo htjeli. Kada bi vjer. knjige bile pisane lati nicom, koje pismo svakako naša djeca moraju učiti radi svjetskih predmeta, to pored toga, što bismo pri tom ušteđili mnogo skupocjenoga vremena, novaca i radne energije, ne bi pri tom nastalo ove zbrke u duši dječijoj. Ovo pismo bi bilo za dijete nešto posve novo, i pošto ga je ono jednom naučilo, ne bi više pri učenju vjeronauke svraćalo pažnje na pismo. Na taj način ne bismo pravili nikakvih nepotrebnih zastoja, nego bismo u pravcu išli meti, tim prije, što nam se posve hiti. — U principu s-* je dakle bezu­ vjetno moralo biti za latinicu, a tek radi nedostatka obrazovanih nastavnika, mogao se je iznimno i' pri­ vremeno primiti predlog dra. Hamdije Karamehmeđovića, da se nešto knjiga oštampa i ar. pismenima. Na­ glašavalo se je doduše, da bi u. narodu latinica izaz­ vala nezadovoljstvo, nu tomu nije "tako; naša je ulema dužna našemu narodu početi tumačiti već jednom pravu istinu naše uzvišene vjere, ne smatrati vjerom razli­ čite poganske običaje, i individualne subjektivne na­ zadne nazore. Ulema je dužna narodu reći, da vjera ne pozna razlike u pismu i jeziku, da smo je dužni onako učiti, kako nam je najlakše i najzgodnije. Naša je ulema dužna poučiti narod, da kulturni zahtjevi i tekovine nijesu »švapska naklapanja«, nego da je pod okriljem Islama evala visoka kultura u doba, kada se je za »Švabe« malo znalo. To je dužnost naše uleme, a ne to, da nas dijeli u feslije i saruklije. II. Zaključak, da se u mjestima, gdje ima samo dr­ žavna osn. škola, osnivaju ih ti. j a t - s u n u f i, je posve umjestan i dobar, nu posve je loš onaj, da se u svim razredima osn. škole predaje vjeronauka po 4 sata sedmično. Za to, što dijete ne shvata zbilje života i što se ne zna natjerati samo na rad, moramo djetetu od­ rediti vrijeme za rad, nu ako u tom pregjemo gra­ nice, postigli smo protivno; ako našu djecu preopte retimo vjeronaučnim gradivom, omrznuće im, pa će uspjeh biti gori nego do sada. Bolje je ukratko, rjegje ali sigurno. Da se ono, što naša djeca kao muslimani bezuvjetno moraju poznavati, dade uspješnije obraditi za mnogo manje vremena, nema sumnje. Kada to znamo, zašto da onda naša djeca troše šest puta to­ liko vrem ena na vjeronauku u početnim zavodima, koliko druga potroše? Bog nas nije za to zadužio. On traži od pravovjernih, da dobro poznaju vjerske duž­ nosti u najkraćem obliku, što može biti, i da ih ne­ prekidno obavljaju, a ako neko znade više, naravno da nije zgorega. Sav svijet nastoji, da svoju djecu što manje optereti, a mi svoju bez potrebe teretimo što jače i mimo druge. To može svakako zlo uticati na djecu. Dijete je dijete. — Kada naša djeca moradnu mnogo više vremena trošiti na vjeronauku nego druga djeca i pohoditi vjeronaučuo predavanje na praznike, počeće varati i hodžu i roditelje. Zaključak, da še pri namještanju muallima uzima obzir u prvom redu na d a r u l - m u a l l i m n c e , ne čini mi se posve opravdanim. Pri tom bi, mislim, bilo nabolje svjedočanstvo dosadanji rad u praksi; ima naime mnogo muallima, koji nisu svršili daru’-muallimina, a ipak su u praksi uz dobra upravitelja toliko postigli, da su sposobniji predavati dječici, nego mnogi darulmualliminac iz sadanjega darul-muallimina. Kada se đarul-muallimin reformira onda će taj zaključak biti. na mjestu. 0 preopterećenju nastavnika i djece već smo go­ vorili. Najviše, što se smije zaključiti o tom broju sati sedmično bilo bi za muallima 26, a za djecu 21—25, a ne 34 i 24—30. Da nije. zaključeno, da se vjeronaučka knjiga mora napisati ar. pismenim znacima, to onda ne bismo trebali posebne sufare za tu alfabetu, nego bi nam služile knjige drž. osnov. škola, koje su vrlo dobre, a samo bi nas malo stajalo i truda i novaca, da se zgodno priredi obuka arapske aflbatete za Kur’ani (a. š.). III. Petorazredne iptidaije u mjestima, gdje nema drž. osn. škole, moramo da osnivamo, nu samo dotle, dok nam država ne dadne svojih škola, ali zaključak, da se u trorazrednim ibtidajima, koje 5e ostati ondje, gdje se ne mognu osnovati petorazredne, svrši sve vjeronaučno gradivo, nije nimalo promišljen. Tim ne ćemo u vjeronauci gotovo ništa dobiti, ali ćemo izgu­ biti mnogo u svjetovnim predmetima, jer se u tim mektebima ne će moći svršiti niti gradivo I. razreda drž. osn. škola s minimalnim nastavnim programom. Vjeronaučno će gradivo biti obragjeno u koncentričnim krugovima, svake će se godine ponavljati isto gradivo, samo opširnije tako, da će nam jedno dijete, koje svrši sva četiri sveska vjeronaučno knjige samo znati malo više pričati n. pr. o melekima i drugim stva­ rima, a osnove vjere ne će možda znati kao ono, koje je dobro svršilo 2 sveska. Pored toga, što naša djeca iz takvih m ekteba neće moći bez ispita prelaziti u do­ tični razred drž. osn. škole, ne će moći do konca 12. godine svršili više od polovice gradiva drž. osn. škola iz svjetskih predmeta, pa je tim sama anketa oborila svoj prvi glavni zaključak. Osim toga su ovi mektebi provizorni i mogu se uvijek pretvoriti ili u aut. peto­ razredne ili državne osn. škole, pa bi pri tom nastala velika zbrka — iz svjetskih predmeta bi ta djeca sv r­ šila premalo ili nimalo, a iz vjerskih previše. Neugodno posljedice bi mogle nastati iz a djecu,.koja bi slučajno �149 došla Iz mjesta, gdje ima drž. ili aut. ošn. škola, u jedno takvo mjesto. Broj sahata na sedmicu trebalo je svakako tako urediti, da bar u tom kod svjetskih predmeta nema razlike megju drž. i aut. osn. školama, nije se tre balo onako od prilike uzeti. Kao što u drž. školama ima razlika u broju sahata u pojedinim razredima, upravo je bilo zgodno i nama to učiniti. Moglo se je uzeti za ih t i j a t- s u n u f 18 sati, nu u II. razr. = I. razr. drž. osn. škole trebalo je uzeti 20 s vjeronaukom tako, da bismo imali 16 sahata za svjetovne predmete, a ostala bi puna 4 sata za vjeronauku. U ostala tri razreda trebalo je odrediti broj sahata iz drž. osnovnih škola t. j. 19. Ako bi se napokon nekomu činilo pre­ malo, što je posve dosta, ako i nije previše, onda se je moglo uzeti po 22 sahata, 3 sahata za vjeronauku. Tako bi i.aša djeca iz aut. zavoda mogla, ništa ne iz­ gubivši, produživati nauke u drž. osn. školama i pre­ laziti iz jednih u druge, makar za sada općenito i ne bila u svem sposobna kao ona iz drž. škola. Ne vjerujem, da če to sada biti tako. Ne mogu se s tim složiti, da se za našu djecu iz­ daju posebne čitanke. Ni u tom ne smijemo nipošto praviti razlike megjn. našim aut. i drž. osn. zavodima i našom djecom, koja pohode te zavode tim prije ne( što s u 'čitanke u osu. drž. školama posve dobre za svako dijete. Ako hočemo našoj djeci posebno dati nešto štiva, to se može na nekoliko stranica posve maloga for­ mata za malo novaca oštampati, pa dijeliti djeci kao dodatak čitanci. To bi se moralo dijeliti dakako i djeci, koja po­ hode drž. osn. škole. — Tome se, mislim, ne bi niko protivio. Nu ne bi napokon ni toga trebalo. Preinake, što bi razlikovale naše čitanke od čitanaka drž. osnov. škola, bila bi sigurno štiva iz isl. povi­ jesti, iz života isl. velikana i slične stvari, a to bismo mi mogli dati svojoj djeci i ondje, gdje će se obragjivati pojedina poglavlja islamske povijesti. Najbolje bi još bilo, kada bi se, kratka lahko razumljiva obrada svega toga dijelila djeci, koja su svršila treći razred koje bilo škole kao nagradne knjižice, pa bi to djeca mogla kod kuće čitati, odnosno učiti, ako dalje pohode školu, jer bi se, po mom mišljenju, to i moglo istom iza svršena trećega razreda djeci predavati. Kako neka gospoda nije pri raspravi o poč. na­ stavi imala pred očima glavne svoje zadaće i duž­ nosti, prirodno je, da se pri debati o otvaranju mekteba u mjestima, gdje nema nikakva prosvjetnoga po­ četnoga zavoda, moralo doći na pomisao o novom prirezu i iani. Nu o tom se nije smjelo ni pomisliti, jer je svi­ jetu dosta prireza i drž. poreza. Zato nam država i mora osnivati škole, koje pohodi samo 5000 naše djece, a druge pet puta toliko. Osobito se pri tom nije smjelo niti govoriti o tom, koliko koje mjesto ili općina daje prireza. Državni porezi i slični prirezi ne vraćaju se onomu pojedincu, koji ih je dao, nego se upotreblja­ vaju u različite svrhe onih, koji to najviše potrebuju. .Drukčije ih ne bi trebalo ni davati. Porezi i prirezi nijesu i ne mogu biti svojina pojedinca, nego su po­ trebna imovina cjeline. F. Ncdžati: Pjesniku. Kad ti se srce uzburka ko more, U kome čisti, drobni biser vrije; Kad ti velika, vječna duša smije Da jiad svijetom smjelo lebdi gore. Nevolje, strasti kad te ljuto more, I ljudska zloba kad te muči, bije, A slatka Nada od tebe se krije, I njena zlatna usta ti ne zbore. — Ah! tad nek pero uzmu ruke tvoje, A krasna Muza nek ti njima piše! Na srce vruće privini je svoje, Nek njen nebeski dah pjesmom ti dišel 0 ne, ne ima, nema bića, koje Od nje bi moglo da ti dade više !! Hazini Muftlć, — Tuzla: Abdest i namaz. ,,U Kur-anu imade mnogo ideja, koje mi nijesmo još doživili, nego će ih istom buduća pokoljenja doživiti.“ Prof. Miler, sveučilišni prof. u Beču. Prije trinaest vjekova došao je od Boga-Džellešanuhu Kur-ani azimuššan, u kojem je Muslimanima naregjeno, da po pet puta na dan klanjaju i da, kad htjednu na namaz stati, operu lice, ruke do iza laktova, noge do iza članaka i da otaru glavu čistom vodom, a u izvjesnim slučajevima, da se kupaju. Božiji Poslanik, Alejhisselam, poučio je svoje sljedbenike kako i na koji način trebaju klanjati i abdest uzimati. Kazao je, kad se abdest uzima, da treba najprije oprati šake istrljavši pri tom dobro izmegju prsta i za nokata, koji treba da su redovito lijepo obrezani; za tim treba tako opratim šakama tri puta izaprati usta i nos istrljavši pri tom dobro zube i meso oko njih i to upotrebivši misvać (keficu), a ako ovoga nema, onda se zubi mogu istrljati i prstima. �150 da je nabave-i svu nekoliko puta pročitaju, a preIza toga treba se lijepo tri puta umiti po cijelom nijećemo za sada samo, — kako smo već rekli, licu, utrvši dobro vodom sve udubine lica, te ko još nekoliko redaka iz gosp. Lobmayerova knjige i to iz imade bradu, treba da i na to pazi, da i ispod nje kožu dobro opere. Za tim će opet skvasiti ruku, te članka „Njegovanje mišica i kože . Na strani 144. veli gospodin Doklor: s njom prevući preko glave, a onda ponovno oprati „Tijelo biva tjelesnim vježbanjem mnogo jače, ruke, oprati s njima uši i vrat, a najkašnje oprati te može da podnese napor mnogo laglje, nego kad noge do iza članaka. S tim su oprati svi oni dijelovi tijela, koji su ili se mišići ne vježbaju; tijelo se spretnije, pravilnije, djelimično ili sasvim izvrgnuti prama vani, jer ih ne vještije i sigurnije kreće pa je ojačano i okrijepljeno tako, da se neće toli lahko prehladiti itd., a onda pokriva odijelo. Osim toga Pejgamber (a. s.) je kazao, da treba na str. 145. nadodaje: „Govoreći o gimnastici ne mi­ i da je veoma korisno barem jednom u hefti i bez slimo tjelovježbu na onim čudnim aparatima, koji namještaju gimnastičke prostorije podavaju vid stanužde okupati cijelo tijelo. Namaz se klanja ovako: stavši okrenut prema rovjećnih mučila, već mislimo tjelovježbu slobodnim kibli (a to je Kabi u Meki) i preporučivši se Svemo­ kretanjem tijela, u kojem se raznovrsne mišice tijela, gućem Bogu, treba odignuti obje ruke izravnavši naravnim,, shodnim i pravilnim stezanjem vježbaju i opružene prste sa ušima, pa ih onda spustiti i sasta­ jačaju..." Na strani 147. veli: viti ih oko pojasa pokrivši desnom lijevu. Za tim „Koža se čisti pranjem, kupanjem i izmjenom eš stojati potpuno uspravljen i učiti što treba; kad preučiš što treba, onda ćeš se sagnuti, odnosno rublja. Kožu, naime onaj dio, koji odijelom pokrit nije, nakloniti, praveći od sebe pravi kut odbočivši se rukama od koljena. Tako ne ćeš dugo stajati i opet . valja nekoliko puta na dan prati čistom vodom i sa­ ćeš še uspraviti, pa se onda dva puta pogeti sasvim punom, a barem jedan put na tjedan (na heftu) va­ do zemlje tako, da ti čglo,. nos, dlanovi, koljena i lja cijelo tijelo okupati". Pogledajmo sada još jednu korist od urednog nožni prsti budu na tlima. Na kraju klanjanja imade sjegjenje na koljenima, klanjanja. a izlaženje iz namaza se vrši obaziranjem, okrenuvši Ostavimo na stranu ono vjersko pravilo, koje glavu najprije na desnu, pa na lijevu stranu. glasi: — „namaz je direk, na koji se vjera oslanja", Klanjavšj jedan rećat u namazu, imadeš prilike, — a koje pravilo tumačeći mnogi vaizi se toliko za­ da ti se na mnogo načina tijelo giba, a svaki dan griju, da one koji propuštaju namaz, nazivaju nevjer­ imade pet namaza, koji svi skupa sačinjavaju četrde­ nicima itd., — ostavićemo dakle to pravilo, pa ćemo set rećata. malo kao odrasli ljudi ozbiljno i hladno progovoriti Klanjanje, dakle, ne samo, da je korisno stoga, o namazu. što te uvijek podsjeća na Boga, koji je sve stvorio, Čovjek, koji uredno i redovito klanja svaki na­ koji sve zna i vidi, koji sve uzdržava, svim ravna i maz, on uredilo provodi i svoj život. upravlja, kazni i nagragjuje, te kojeg kad se redovno Ko s računom klanja, s računom su mu i ostali sjećaš, bojiš ga se i moliš mu se, uzgajaš svoju dušu, poslovi, jer svaki dan u životu jednog čestitog nada bude uredna, stalna i čovječna, — nego ti pro­ maščije imade svoju značajnost, osobitost (individual­ pisano gibanje u namazu krijepi i jača tvoje tijelo, nost), a ta značajnost jest izvršivanje dužnosti, a po­ koje bi inača moglo zakržljaviti. slije izvršenja dužnosti je svaki savjestan čovjek za­ Za sad ćemo izostaviti nabrajanje koristi, koje dovoljan i spokojno prospava noć. Ako sa duševnim može čovjek postignuti vršeći redovito ove dvije za­ zadovoljstvom sprovede jedan dan života on ga se povijedi Božije, — uzimanje abdesta i klanjanja pet ugodno, sjeća i nastoji, da takih dana imade što v iše. vaktova namaza na dan,— pa ćemo pročitati ne­ Pa pošto se nijedan minuli dan ne može više ni­ koliko redaka iz knjig' „Čovjek i njegovo zdravlje" kada povratiti, to uredan čovjek nastoji, da ni jadnoga od profesora Dra Antuna Lobmayera, koju je nagra­ dana svoga života ne zabaci za legja uprljavši ga dila „Matica Hrvatska", za godinu 1897. sa neurednostima i neizvršenjem dužnosti. Doktor Lobmayer bio je kršćanin i nije se čulo, Ko bude sretan, pa sve dane svoga života pro­ da se je bavio proučavanjem Islama i njegovih pro­ vede savjesno i u izvršivanju dnevnih dužnosti, taj pisa, a napisao je ovu svoju knjigu o čovječijem slobodno, mirne savjesti i svijetla obraza očekuje zdravlju, s obzirom na način čuvanja zdravlja či­ svoju smrt, koja neće nikoga poštediti. A biti uvijek stoćom, gimnastikom i ustezanjem od alkoholnih pripreman, — i to pripreman u pravom smislu, — pića i t. d., kao da ju je napisao kakav muslimanski svojoj smrti, to je prava svrha od ovoga života! liječnik. Pogledajmo život jednog binamaza. On je svijeNe ćemo ovdje mnogo vaditi iz njegove knjige, stan odnosno on zna, da je klanjanje dužnost, koju je nego ćemo je čitateljima „Gajreta" usput preporučiti, Bog dž. š. zapovijedio nama, a za našu korist. I on I �151 tu dužnost za malenkost proptisti i na to Se prćpuštanje privikne tako, da mu je onda lahko i druge dužnosti propuštati. Dani života takog čovjeka postanu bespred­ metni, jer im je sadržina neodregjena i nerasporegjena. Njegovo jutro je samo oblačenje, cifranje i li­ ječenje; podne mu je samo briga šta će ručati i u što će potrošiti dosadno popodne, a večer mu je briga, huja i nervoza, jer su ljudi, koji o ahiretu ne vode brige, po noći strašljivi i ljuti, za to se žaba šuruju kartanjem, pijančarenjem ili političkim i drugim prljavim' špekulacijama. Taki život je dosadan i bez svrhe. Namaz je još moderan i kulturan, jer je on gi­ banje po propisu i taktu u stanovitom rasporegjeiiom vremenu, a da gibanje po propisu i taktu u odregjeno vrijeme nije potrebno, ne bi se u civilizovanoj Evropi osjećala potreba obrazovanja pnolikih sokolskih društava! KiA cpMaH i cvilite •f.iHe Me^y Ta.naCiina ocBjeT.n»aBajyku HajBmua MimapeTa IJapnrpaAa cboJom Me.iaHxo;niHHPM CBjeTJiorahy, iicro TaKO jeARa jinjena aceHa npoBOAnJia je CBoje nocjieATto MnnyTe Ha nocTe.’t.a. Ha rpaHH joproBaHa, Koja ce npyacame npeMa npo3opy, 3aqBpKyTa jeAHa n rnna ca KpnjmMa TaMHe 6oje. JeAan .nenTnp .ieTiio je H3 MpAajykn Kpn.iiiMa, na ce sa thm 3aycTasH Ha jeAHoj .n^čnmmH. 3By« HaBaJie, Koju je B3 Aa.T>iiHe Aonnpao, nopaMek mao je RJUAajyky CKjiaAHy TmmiHy. Iloc.nnje orot 3Ry-ca u i čo.iecHHHHHiiM ycHana nojaBH ce n '(vteAJfcH ocMejaK — u >c.t>e.i,H>H 3paun H.eHO"’ Ayxa. 3 i tbm je nocTeneno nmne3J0. ^ y 6oKa, MOHOTOHa HohHa lamima. Eo.necHHnnHe pyKe nauoine nopeA H>e, 3a tbm none jane Aa au'11®Jlnjena npca jano cy es AH3a.na h cnymTa.na. KaApn Koju je Ty 6iio, rjieAao je y caojy aceHy jeARiiM pacnjaHBM ni'fvieAOM. noc-iaje ce 3any jeAHO Kp.n>aH>e. Ax, j?AaH HeoneicHBaHH yAap!... JTajene pyice n Hore cx^aARiue ce, ARcarae npeciaAe. KaApH ce CMp3ao npeMa MpxBauy, ocjeTH a » My ce mo3bk 3aHocn. JKeHa yMp.na a Myac He Moaca hh a» MpAHe!... O h je AP^Tao a norjieAR cy My 6ujin ynpaB.,i>eHn Ha h>oho aca.iocHO ^nine. Ha jeAaH nyT Aanje pyn0qe o6aBHine ny ce oko pyKy. MexM6A Menaji-Oej. Hor.neAa: jeAHO 6Hjaiue chh a Apyro AjeBoj^RUa- C bh, CnaBa jih >iarn ? KCMe je 60.no OA npn.nnKe neTHajecr roAHHa, Henpec.TaHO je njiaKao. TiepuHua, oa ocaur roABHa, 6n^a je y nyAy. CnpoMax BiiHorpa^ap npeTpnno je^an acajioiTuH H He 3HajyfeB 3a oueBy Hca.nocT, hbth 3 a 6paT0Be cy3e, yA»Pnorjieja y Majrey jeAHirM 6e3a3JieHHM norjieAOM. Ho&niije JeAHor nece.ior n npnjaTHor A»na pa3unuiJtao je Tora py«e Koje cy ce 3aBpmaBa^e h oa pyMeHor ceAe$a o neueMjr, HacAOHHB ee Ha je&aJSj nan> A03e. J'Iaa ARa 1’senmBM hoktrmb, cnycTBine na 3ew.n>y nyHy TecTBjy. jijeeena KaKo My je iteroBa jmjena scena 6oinecHa y jeAHoj 3a thm ce OKpeHy ou;v: KOJIHOH. Ca CBOjOM HSAHHUOM H JljeCeUHOM, naCTHpCKOM — One! n-iaTOM iteroBor chhb jeARa je Morao OBoj capoTima cnpe— HTra je, cnue? peue oTau; yryineHnM r^iacoM. MiiTii Majio nop6e n Meča. E to, npora.no je Tanao ab& wje^njeTe npyHcu CBoj npcTBk npeMa Majun, 3a tbm, ceqa. Ajih Aauac joj je jom rope. CTpenekn, yaiiTa thxbm r^acoM: JaAHH BHHorpaAap Ha jeAaH nyT npeKHiiy pa3Mnra— CnaBa jih mbtb?... •Zbarae, na ce 6p30 ycnpaBH. JeAaa jaytc — H3 Te jaAHe C TypoKor: T. II. Ko.ne6e — Koja cpqe napa, pAjefcay y cpqy oBora jaAHHKa. OBaj MsaaocTan jayre oAjeKHyo je y HajAy6j&oj, HajifcesKHHjoj Tanga raeroBe Ayme a cpga. IIlTa je 6a.no? BaHorpaAap KaApaja, nojypn mnHČif. KaA je ymao Fatime Alijje hanum: yHyTpa Hy.no ce je caMo jenaae. Ha 3aracnToj nocTe.Tjir, Ha B.iaacHoj 3eM.ia, JieacaJia je y36yljeHa, Jinjcna u Maja Neke evropske novine, a baš pošljednih dana, raeroBa aceHa. I\naBy, yicpameHy 3JaTH0M koćom, 3aTypn.na je Ha- kao po dogovoru, bacaju se na nas raznim pogrdama, Tpar; yCHe a o6pa3n 6hjjB cy joj cacBBM 6JiHjeAU. zbog čega se i u našoj štampi mogu često čuti tužaljke na ovaj tiranski postupak evropske štampe. Naša štampa ILeHo hhcto, ne.no 6m o je oivieAa.no cbbx ocjekaja H>CHor cpna; njiaBe o6pBe y o6jjnKy JiyKa 6a^a cy odbija od nas sve ono o čem u evropska štampa trubi, A.Ba no3.nakeHa no^yMjeceqa.. KaApa ocTaAe' Ha hctom kao da smo mi krivi svima onim nasiljima, kojim^ je MjecTy. BeaHKe, nnaBe ohh, Koje oy a cyBnme 6ajie uzrok bio samo apsolutizam. »Vremena križarskih ratova su prošla« — govore oTBopeHe, noneme ce no.naxKo, no,naxKO 3aTBapaTH. T a­ njima... X.iaA«a pyKa cmpth no.naxKo, no«naxKO, aaTBa- evropski naučenjaci, te se sada ne pristoji onako mi­ sliti i pisati o Islamu i Muslimanima kao u vrijeme pajia je obo .mjene ohh... Ha boaii CpeA036MHor Mopa Taao AaaeKO... A^JieKo križarskih ratova, .ali, i ako se takovi glasovi po gdje­ rAje ce BeaiiKo jeApa.io biiac Kao nTannja Kpn.na; Kao kad čuju, ipak mi vrlo često budemo od strane nji- Islam i civilizacija. �15Ž hove štampe napadnuti. Što je počelo u vrijeme kri­ skim učenjacima i diplomatama u tu svrhu, da im U žarskih vojni, to se i danas još u gorem obliku na­ još boljem svjetlu prikaže, kako Islam nije vjera, koja kulturi stoji na putu; u svrhu da svoju domovinu stavlja. Jedan od najvećih uzroka ovim napadajima je bolje sa Evropom upoznadu, te najzad da od tog puta taj, što se u Evropi sve one podvale na nas uzimaju pribave korist svojoj otadžbini. Na žalost, ovaj se njegov naum ne ispuni, jer za isitnu, a nikad se ne ispituje njihova osnovanost. Davno je već bivši vezir Rešid paša najbolje kruta ruka nesmiljene smrti ugrabi toga ženijalnog muža i ne izvede onu svetu zadaću, kojoj se žrtvo­ prozreo, kakvim će sve zlim posljedicama uroditi, ako bi i nadalje šutke prelazili preso takova p'sanja, pa vao bio. Ali sjeme, koje je on posijao — palo je na plodno je zato pozvao sebi tadanjeg velikog učenjaka Dževdet efendiju, da zajedno porade na tom, da Evropi prikažu tlo. Ideja napretka zavlada umovima i pored svih za­ Islam u pravom njegovom svjetlu, te da tako poprave preka i neprilika tu ideju nije moglo ništa suzbiti niti krivo mišljenje o njemu. To im je donekle i pošlo za želju za napretkom iz srdaca iščupati. Izučavanje rukom. Potkrijepivši svoje navode nepobitnim doka­ evropskih jezika dade našem narodu sasma drugi po­ zima, oni su dokazali da Islam nije neprijatelj civili­ gled na svijet. Naš narod ne imagjaše pojma o tom, da je sazacije, nego da je naprotiv zagovara, te na taj način pridobiše simpatije mnogih Evropejaca. Taj veliki vremena kultura istovjetna nekadanjoj kulturi islam­ čovjek je od onih ljudi, koji su ustali da nas iz tri- skoj, kao što ne znagjaše o svojoj sjajnoj prošlosti. stogodišnjeg mrtvila probude i njegov put, koji nam Kakogod su nekad evropejci dolazili u Bagdad i Enje pokazao, učinio bi od nas najnapredniji narod, da dolos na nauke, mi počesmo slati svoju mladež u iza krimskog rata ne naigjosmo na onolike zapreke i Evropu na studije. I da toga vremena bijaše vlada pokazala volje i žrtava, kako je to kod naroda bilo, poteškoće. Kad se je na ratištu, zajedno- sa turskom, prolila mi se ne bi podijelili u dva tabora: na jednoj strani engleska i francuska krv, *znf(čilo je — kao što sada inteligencija, na drugoj skrajnji nazadnjaci, koji su evropejci kažu — da je prestalo vrijeme križarskih jedni druge prijekim okom gledali. Da Islam ne priječi kulturu, nego da je još za­ ratova. Evropejci kažu, da je civilizacija toliko napre­ dovala, pa je prestala borba za vjeru, a nadošla borba govara, najbolje nam svjedoči sjajna prošlost, koja bi­ za kulturu. Najveći evropski učenjaci upoznavši islam­ jaše našem narodu jedna tajna i o kojoj su samo ske istine i vrline .turskog naroda, danas već ne na­ učen aci znali i svoje misli o tome megju se izmje­ njivali. Proučavajući našu teologiju naićićemo na više padaju ni Islam ni Turke. Sjajne stranice islamske povijesti nam najbolje mjesta, da se je tu uvuklo mnogo kojekakvog perzij­ svjedoče, kako smo nekad bili kulturni i napredni, skog misticizma i praznovjerja te fantastičnih priča, o kako smo razvili sve grane znanja i umjetnosti, kojima čemu se pripovjedalo kao o kakvoj vjerskoj istini, a se je i Evropa mnogo okoristila prilikom samih kri­ naši učenjaci, koji su znali za to, šutjeli su. Prilikom žarskih ratova. Mi imagjasmo najbolje oružje i prve naših osvajanja mi smo kojekakvih običaja i navada topove, a danas ne poznajući ni svoje ni islamske po- od d ugih naroda poprimili, te se je to u našem na­ vjesti, a ni suštine islamske nauke, ogrezli smo u ne­ rodu tako ugnijezdio, da i sama povjest govori o tom, znanje i lijenost, pa nam zato i dovikuju: „Kultivirajte kao o osebinama našeg naroda. Ugledajući se u p er­ zijske Darije dadosmo se raskoši i to naš narod do­ se i pogjite putem napretka” ! * Jednoga vremena htjeli su naši učenjaci da pre­ vede do skrajnjeg siromaštva. Naši državnici i ostale birokrate dobro su zhali, vode povjest glasovitog arapskog historičara Ibni Haldona na turski, te kad su za to dozvolu iskali, sam da nije lahko od prosvijećene mase otimati krvavim padišah je rekao: »0 tome više ni riječi, jer se oštra znojem zaragjeni novac i imetak i nastojali su, da što britva ne daje djetetu u ruke«. Baš u vrijeme kad se više zadrže naš narod u neznanju. U zadnje dana o nama se mnogo neistino piše je naš narod počeo buditi Dževdet efendija je uzeo tu opasnu britvu u svoje ruke i predao je tome, dje­ i govori, u čemu se ide tako dalekp, da se i na naše tetom nazvanom., narodu. pregje napada. Naši napadači vele, da smo mi isti Rešid paša je tadanjem sultanu Abdul-Medžidu barbari kao i prije, te da nismo nikada kulturi pristu­ predočio neophodnu potrebu napretka i civilizovanja pačni. Koji i u najmanjoj mjeri poznaju našu histo­ narodnog, a Sultan se tomu nije ni najmanje protivio. riju ne bj smjeli tako govoriti o nama. 'Narodi, koji On ne strahovaše pred prosvjećivanjem ljudskoga danas stoje na najvišem stepenu kulture, pišu u svojoj uma. Samo je tada bilo po srijedi to, da su vladale historiji, sve pogreške njihove prošlosti i ja mislim, velike opreke izmegju znanja i konzervatizma, tako da je to baš znak savršenosti. Kad se govori o proš­ losti uopće, mislim, da i Turci imadu pravu, da se i’ da je sam ltešid paša bio u opasnosti. Rešid paša bijaše naumio, da zajedno sa Dževdet o njima bar štogod reče. Gak ni povjesti, koje su stra­ efendijom pogje u Evropu, da se’ sastanu sa evrop­ nim jezicima pisane, nisu nas mogle baš sasma obići. �153 Prva osmanlijska država osnovana je na visokim i čistim temeljima. Svakome je poznata blaga dud, krijepost i naobrazba sultana Osirana, prvog osnova telja naše države. 1 strane povjesti pišu, da je sultan Orhan jedan put sazvao vijeće učenjaka, te na pod­ lozi šeriata izdao nove zakone. Posljednih dana vlade sultan Jildirim-Bajazida, a uzrokom tadanjeg vezira Ali paše Osmanlijska je dr­ žava zbog raskošnosti počela naginjati propasti i to trajaše pet godina. Pošto je Mehmed I., prozvan dru­ gim osnovateljera, došao na prijestolje, znao je svojom ženijalnosti i mudrim upravljanjem ukloniti i vanjske i unutarnje neprilike svoje države i spasiti svoje car­ stvo iz onako kritična položaja. Toliko je bio stekao glasa i štovanja, da ga je car Emanuel 11. pos'avio skrbnikom njegove djece. Sami prinčevi toga vremena polagali su najviše važnosti, da se naobraze, te je sul­ tan Mehmed II. Fatih govorio pet jezika: turski, arap­ ski, perziski, latinski i grčki. Strane povjesti, prenoseći iz Kućibegove histo­ rije, koja je ćagatajski pisana, pišu o napretku i sjaju tadanje turske države čiji. se glas bijaše čitavim svi­ jetom pronio, te o sultanu Sulejmanu, čiji su neki po­ stupci u pošljednje vrijeme njegove vlade bili uzroci naginjanju propasti turske države. 0 ovom navode slijedeće uzroke: Što se on, osim u najkritičnijim ča­ sovima, kao pri navješćivanju rata, nije nalazio u vi­ jeću; što se samo iza žara brinuo državnim poslo­ vima, što je, naimenovavši svog vrhovnog dvorskog lovca velikim vezirom, otvorio pute nesposobnima u državničke službe; što se je tako odao svojoj ženi, te se je i harem počeo miješati u državničke poslove; što se je razvila takova korupcija, da su se sve državne službe za skup novac kupovale; najzad što se je prin­ čevima zabranilo službovanje u civilnim i vojnim služ­ bama, te njihovo zatvaranje megju dvorske zidine. Povjest nam svjedoči, da svi narodi u svojoj proš­ losti imađu različita razdoblja svoje evolucije, svaki narod, dok je došao do civilizacije i napretka, preživio je iste stadije: barbarstvo, nomadstvo i civilizaciju. I ako su posljednji naši sultani vladali apsolutistički, zar imade nekoji narod koji nije imao takovih kraljeva i vladalaca? Da nije toga bilo zar bi povjest zabilježila onolike revolucije i krvoprolića? Mi želimo ljubav i prijateljstvo Evrope. Kad je naša apsolutistička vladavina bila zatvorila svakolika vrata civilizovanja, Evropa nam je otvorila svoja na­ ukom bogata učilišta. 1 samu Kućibegovu ćagatajsku povjest na evropskim smo jezicima proučavali. Zadnji reakcionistićki dogagjaj u Turskoj, nastao je od strane nekoliko apsolutista i egoista, nahuškavši neobaviještenu masu, pa mislim, da nije pravedno za to objegjivati jedan čitavi narod. S turskog preveo: Alnneđ Rašidkađić, Foča. Cazim Ćntić: Kao što ljubice cvatu... Kao što ljubice cvatu, ljubav je procvala tako U gaju života moga, što noć ga spokojstvom puni — I rosa drobnije’ suza, koje sam za tobom plako, Rujnu joj glavicu kruni.. . Ah, tvoja ljubav, Nigjar, proljetnom mladošću diše 1 mraz mi sa srca b riš e !------ Od mene nekada, Nigjar, ti si daleko bila Ko rumen večernji oblak, kada viš jezera plovi; AP tvoja magijska slika u grud’ma mi se je krila, A sa. njom pjesme i snovi. DA, ja te u misli nosih ko ćafir kumira svoga I čeznuh cjelova tvoga. Na nepoznatome drumu, što svojom prazninom sliči Pustoši, zakopanoj megj moga čela bore; Na drumu, gdje vjetra nema, osjetih — ko u priči — Mirise aprilske zore: Osjetih disaje tvoje, — pa ja sam strasno ih pio I pjan sam, o Nigjar, bio. -U-jednoIiČnoj noći, kad tek se mraci krile 1 pune blijedim strahom koridor duše moje, Ja nagjoh svijetle lampe, pokrite štitom od svile, Ja nagjoh oči tvoje.. . I nagjoh, o lijepa Nigjar, mirisne meke lale: Te tvoje ručice m a le.-----------I vigjoh tebe, Nigjar, i vigjoh, gdje poput sjene Na suncu osmjeha tvoga tuga se rastapa m oja-----I ko što saginje vrba glavu viš rijeke snene. Da lica ogleda svoja, Nad tvoje oči tako ja sam se saginjo ti’o I tako sebe sam zrio.......... EpHecT ,U,ecnpe H o bm jn y u J T e p n ja . ToenoflHH nerpaiumr, je_a.au CTapiiHc.KH ► iohaohckh ČH.’BeacHHK, CTporax KOFi3epBaxnBHHx notvieA* n cxBaTaita, icojn je yBnjeic paa;no ca Bp.no nouiieHHM h yr\neAHjm KaBjeHTHMa, noc.Maxpao je ca H3RjecHHM HenoBjepemeM HOBora KJinjeRTa, Koja My je 6ao Aouiao. A.na IJoh ^ayHBHr, Taico cc 3 Bao hobh Mjnrrepnja AOHHo je 6iio caM cočom npenopyKe icojo CyAe y tiOBjeKy noB.jepeH>e. H 3 axim, oh je imao noHamaite, icoje je yHaHH.ao Bp.no noBO.’t.aH yxacafc Ha CTapor JiOHAOHCKor 6a jLesKHHKa. P oh ^IayHHHr 6ao je noeT ap n ju n houito čoaeiuA.HB rocnoAHH, aaje je AocTojaHCTBeHo noHamaae tobo- �154 p n j o , A a je t o HOBjeK, k o ju uMa B p jo BeJinKy peHTy h H ap o H iiT y HaKJioHOCT npeMa x a p T n ja jia c-a T pn npoueHTa. rocnoAHH ^ayHHHr noBeo je pa3 roBope THMe, h it o 6h jio je n3M eijy ce II3BHHHO 36o r CBoje naim e nocjeire — m e c i rt ce^a« caTn yBeue. — je H>eroBo jm p e Je^Ha MapaMa 3 aK^aH>a^ia OHajy; o h ao r.iacoM, Kao Aa 6 o.iyje je roBopao xpanaBHM KaKBe rpyAHe 6 oJiecTH, TaKo oa Aa ce ĆHjseacHHK H iije Morao y 3 AP5KaTHi a Aa m7 He CKpeHe naMvH.y Ha H>eroBy Heo5 pa3 pnBOCT, Koja ce cacToja^ia y TOMe iu t o o b b k o KacHo H3 ^a3 B, Ka^a je Ba3 A yx nyH Benepite Baare a 3 aryuiJBtiBe Marjie. H a T y npnivijeA6y 6n.,£>eHCHHKOBy, U o h ^ a y H iiH r o a * ro B o p a CBojnM xpana.BHM r.ia c o M : — C T B ap je y obom c . ^ oJiasaM K o ja 3ax T iijeB a , Ba® h oc .io m , ao A a b u k o He 3Ha, Aa caM caA a H3araao. M o j a Miic.’ie, A a caM ja y oBOMe T peHyTKy 6 p o h x i i t h h h h m K aTapoM nptJBe3aH 3a c c 6y. T y ce — Cbo Moje BMaH.e ja 3aBjeuiTaBaM EAeapAy Aji-, A y ro o h t c iiik o h 3aKauiJi>a, n a h o ih to ce M ajio npaM npBO , HacTaBa Aa^>e Aa r o B o p n : — J a caM saMOJino, ro cn o /iB iie fiiiJ te jK im ie , H am e r 066c.TpaHor đa.itesKHiiKa, -Baiuer A o 6p o r no3HaHnKa reHepa^ia T y p H 6ej)a, Aa m h np en o p y tiH T eH o r npaBH BKa, Ha H eKor' A a p o e a T o r a nom- 6a 1 ce ABCKpepnjjf a no3aa- iia jy Ban.e n p a B H a x C T B sp ii Morao noTnyBO noy3AaTii. T eH ep aJi je 6110 ^ yoa3aH , Aa M n .^ a jeAHO ihicm o na Bac a ja caM npBOM npn.inKOM Aom ao OBAje. hob TecTaMeHT. H m s m Ja H-ce^aM A a naMjepy, Aa H a T 8KHB HaHilH paĆHOpeAHM, B3BjecH0 He he o a o 6p h t h . m ije n o npaBHM jeAaH Moje aM aae KaKO MH Moja ep o A H ap a H 3aTo 6am ace.iaM, A a H3- p a A y OBe Moje noc.T>eAH>e B o jte noBjepaM na a a rocnoAUH e, K o ja 3ay3BMaTe t b k o b iia b h h n y H no iiiTO B afta no.ioasaj Met,y npaBHBniiMa. — HaMeraa onpe3 HOCT, npnMjeTH 6 nj£.ejKHHK cacBnM xJiaAiio n oneBiiAHo He paAyjyha ce noxBa^a, K o jy je Ma.ao Hac a o 6 ho . I J o h ^ayHBHr, A H iu y h a TeniKo, o cT aAe HOTnyHO M apaH n A°CTojaHCTBeHO Jty6a3aH. O h caMO A9AaA e CBojaM x p a n a B iiM r.ia c o M : — Ja Bac y h cto BpajeMe .-beHCHHHe, A a 6yAeTe jeAaH MeHTa. H p e M a TOMe, oa Baraa h e m o jih m , rocnoAH H e 6a- H3B p in n jiap a M ora TecTaA y * H o cT 6h t h , A a mom T ecTaMeHTH ouyBaTe CBy b 83k h o c t , y c.ay< ia jy aK o 6a ce K o ro A Bam ao A a no n y m a ocnopaBaTa H>eroBy BasKHocT. Ba.’i.e3KHHKy Haje a 3r.5eAa.zro hh Majio npajaTHo, A a ce MoatAa 3 6 o r hyA^>HBocTa jeAHora oABuuie HenpaBeAHor a HacTpaHor pacnopeAa HacjseACTBa, H3 .iaace p a 3 BKy ii pa3 HaM HeHpnja3 H0 CTBM8 . H He H3 jia 3 eha h h k b k o H 3 CBoje npeTjepano x.iaAHe y«iTBB0 CTH a 3 aHaTCKe ywiyjKh o c t b , oh OAroBopa r^iacoM, y KOMe ce anaw ocjeTHJio HeuiTo Mp3 0 B0 j&e: J a TeuiK o BjepyjeM, A a he Ma M oja M H oro 6pojHH a pa3HOBpcHB nocJiOBH A aTH BpeMena, Aa T y A y * H o c T n p iiM a M H a ce 6e. I I o h r^ a y iiB H r noacypao ce 0AM ax A a CBoj n p e A .io r iu t o đo.’&e o 6p a 3^oiKH: — HapaBHo, ja HHKaKO He 3axTajeBaM oa Bac, a & 3a6aAaBa yiHHHTe — pene oh. J a hy bhm 3a Bain xpyA n^aTaTa ABaHaecT xa.T>aAa AHHapa, a ocbm Tora he bhm joui HemTO hob na npanacTH npnjniKOM npoAajo Mora HMaa.a. — Moja 0 A*iyKa, rocnoAHHe, oAroBopa fiajbesBHHic y3Apac.’i>nB0, saBacnhe oa Tora, KaKBa he 6hth Bama 3aBjetnTaH>a. — Ja HeMaM Aa hhhhm MHora 3aBjauiTaH>a, jep cbokojihko CBoje nMaae HaMjepaBaM, Aa ocTaBHM jeAHOM jeA0HOM jnmy. Ja caM Heaceifca, a hmhm caMO jeAHora jeAHHor čđiiacer po^area, jeAHora cHHOBpa, Koja ce je npeMa MeHii noeauiao tbko pljaBO a ca tojiiiko mhopo 6e3o63aphoctb a HenoniTOBa&a, *Aa caM ce Haj3aA hbpcto pajenino, Aa ra cacBHM HCK^byHHM H3 HacJBeACTBa. EajBeMCHiiK y3e nepo a 3aMO^a IJoHa ,ZJayHHHra 3a 6aaace noAaTKe. OBaj My OAroBopa: mh b h t o tppeay HIe^eHy a BMeHyjeM r a ca BaMa 3ajeAHO, 3a 113Bpiiiaopa Mora TecTaMeHTa. — A KO je Taj Hle^ieH, aKo Bac cMajeM 3am naTa? ynafle %y 6iKT«eaBHHK paAOBHajio y pajen. — Moj c.iyra. Ba^beacHiiK je CMaTpao 3 a HOTpe6 HO, Aa My ynyTii jora jeAHO nHTaifce: — Jecie jib ce npBo A"6po npoMacaajiH 0 kopaKy Kojn HaMjepaBaTe Aa yHHHHTe. jJayHBHr oAroBopa cacBHM mhpho a Kao uoBjeK, Koju ce Beh OAaBHo noTnyHO pajem ao uiTa he paAHTii: — TocnoAiiHe HepraMBHe, Taj H le jie n je jeAaH Ao6po BacnaTaH uoBje«, nanie yeHT^iMeH Hero khkbb CJiyra, komo ja AyryjeM s p jo BejinKy 3 axBajiH 0 CT. O h he Moje HMaae Moha MHoro đo^&e Aa ynoTpe6a, Hero ihto 6a to ynaHiio Moj pacnycHa a 6e3o63apHa caHOBau;. ,Zl|pyro Bene AO^e rocnoAHH ^[ayHBHr noHOBa y 6ajF.e5KHHKOBy KaHii;ejiapHjy, Aa noTnarae Beh totob aKT. TecTaMeHT je 3a tbm 6ao npeAaT Ha HyBan.e 6ajE.eacHiiKy IIepraMHHy. H ohito je to 60.50 ii3Bpnieno IJ oh H,ayHBHr acn^aTa, kojihko ce o6bhho njiaha 3a hocjiobo to BpcTe, a 3aTBM Mapao oAe. HeKOJiiiKo HeAjejba nocJiaje Tora yMpe BaBjeniTa^an; TecTaMeHTa. H bm je 3a to A03Hao CajbessnaK UepraMHH, oh ce 0AMax y n y ia cpehHOMe Hac.T>eAHHKy. On y H>eMy Ha^e jeAHy Bp^o jiajeno o6pajaHy, $Hiry a mhphjt ^ a i hoct, cpeAH>era pacTa a CTapocTa, Koja je noTnyHO oaroBapaaa onncy, Kaicas je H»eH rocnoAap 6ao Aao sa H>y. U p a H3HeHaAHoj BajecTii, Kojy My je 6ii.5>eacHBK AOH0O, Hle-zieH ce caao mbjio 3aayAH, a^ia HBKaKBo HapoHHTO BejiaKo, BJiii Bp^o paAOCHo, y3oyheH>e. CaHOBau noKojHBKOB, ApTyp ^IayHHHr 6ao je Aoniao y J I ohaoh Ha norpeđ cbomo CTpayy. KaAa ra je 6aA>ewiiHK HBBajecTHO 0 caApacHHH TecTaMeHTa, oh je to caomuTeite npiiMiio 6es HMa^o 3^;e bojec a ^ a pljaBora pacnojio5KeH.a. 3 a thm je aajaBHo 6ajLeMCHHKy IIepraMBHy, icaico ce 01K6HH0 npoT0By Bojte CBora cip n u a 11 6e3 o63apaH.a Ha H>eroBe Bpjio »ciiBe npoTecTe. H aaTO, peue oii, ibera Hiije �155 MHMajio. ft3 H6 HaA0 Ao, juto ]e ocTao 6 e3 Hacj&eACTBa. A jih nouiTO My je, 6aia npeA c-Bojy c&ipT, CTpun; 6ho Hanneao je^HO nncMo, y komo My paHnje H3 roBopeHy npH,jeTH>y Huje hh’ihm A^Bao Ha 3 Haa>e, Aa ke H3 BpuiHT0 , to je oh 600 Aoiuao y JIohaoh y oueKHBaH>y, Aa ke 6hth jeAHHH HaCJ&eAHHK UOBojHHKOB. HeAjej&y AaHa nocjte caxpaHe IJona ^ayHHHra, Ao^c Hac.'teArmK koa 6 hjb0 okhiik3 , n 3a mojih ra, Aa wy Aa Ha sajaM cyMy oa ABnje ctothhc SHJtaAa Aunapa ao BpeMeHa KaAa TecTaMeHT 6yAe h cj' ackhm nyieM noTBpkeH npH3HaT Kao nyHOBaHcaH. EHJbeacH0K HepraMiiH My OA»ax H3AaAe jeAaH ueK h HapeAH CBoue nneapy Aa enpeHH np03HaH0H;y h noAHece je IIIejieHy Ha uothhc. IIoejJHje Tora ĆHJbeacHiiK OAe H3 CBoje KaHpe.iapHje, jep je Hiiao HeKaKBor nocjia H3BaH Kyhe. h Benepa KaAa je o6yKaO x a.’bHHe n aiu e ra rocnoA apa 11 Ha » e r a tojihko mhcto jihhho , a » caM 'n ja ca n a y npBOM TpeHyTKy oa H>era noiincJiiuia, Aa je to rocnoASH, h ano caM Bpjio Aoćpo 3Hajia, Aa jc rocnoAH h ,ZtayHHHr jieacao đojiecTaH h 6ho noTnyno neMokaH, Aa yiHHii Ma h HajM aitn noKpeT pyKOM hjiii Horon. — MoaceTe jih HaM Ka3 HTH, Aa »tiii je noKojHH IJuH /l|ayHHHr HMao 0HaKBy HCTy 6paAaBHny Ha AecHoj pyn;0 , icaKBy 0 Ma h a e ro B c.Jtyra H le a e H ? — Mory ce 3aKjieT0, y^ ihto xnkeTe, Aa Haje nnao HHK8KBy 6paAaBimy na Aecnoj pyun. Ja to Bp.io Ao6po 3H3M, jep caM IJoHa ^ayHHHra H.eroBajia 3a ( ne BpHjenie H>eroBe 6ojiecTH, h M.ory pekn, Aa caM ra iterocajia ncKpeno 0 OAaHO. Buj&eacHHR Hnje peicao h ii pnjeHH, caMO Ay6oico y3AaxHe H noivieAa ce aHanajno ca cnojHM nncapoM, Kojn je 0AMax y3eo jeAaH 4*HjaKeP H O T H ra a o Aa 3one no.inH0jy y noMok. Ca« 6ir.T,e3KHnfc je 3a to BpnjeMe 6p30 nocjiao jeAaH KpaTaK TejierpaM noKojmiKOBOM ciiHOBuy, ApTypy ^TayHHHry, y KOMe ra je ofiaBiijecTBO Ha 6p3y pyny 0 npaBOM CTan>y CToapn, h 0 cpeliHHM c.Jiy>iajeM, ocyjekeHoj Bpjio BjeuiToj h Bpjio npenpeAeiioj hhtph30. IHTa je CBe nocjinje Tora 6hjio, — Hnje noTpeđHO CyTpa a :*h, KaAa ce noHOBa caeiao ca CBojnM nncape&i, oBaj My peue, Aa je OHaj CHHokn.0 qeK oa Aanje CTOTHHe xnjtaAa A^Hapa jeAHHM TajHHM aKTOM orjiacuo .koa 6aHKe Kao HCBa*cekH. BHJte5KHHKy je 6bjio to Bp.io HenpejaTHo h oh Ji>yTHTo 3 anaTa: — A jih Kako ct6 TaKo uiTo cmjcjih n Morjni yuHHHTH npnje nero ihto CTe MeHe 3anHTaJiH? ITncap My yHTHBO oAroBopn: KaAa je noKojHH IJ oh ,ZtayH0Hr noTnncHBao koa npniaTn. C (}>paHnyCKor : H. Hac CBoj TecTasieHaT, ja caM 600 npiiMjeTHo, Aa oh Ha AecHoj pyun nma jeAHy 6paAaBHn;y. — ,^o6po; a niTa Bac će to Morjio thi^bth ? — HeTepecaHTHa je cjtyHajHocT, Aa n OBaj HacjbeAHHK HlejieH nsia TaKBy iicTy 6paAaB0uy Ha AecHoj pypn, 0 to nas H Ha hctom . Mjec.Ty. Ja eau to 6ho jy iie npnujeTHO, h ’ to mh ce yiHHHJio Bpjio cyMH>0BO. y tom TpeHyTicy yl)e y 60j&e»CHHKOBy KaHii;eaapnjy - Dr. J HenpujaB.’LeHO jeAHa aceHCKa. O hb je onJia n cyBHine y 3 Taman ja hoću u bolnicu, da obigjem svog bo­ 6yJjeHa, a y pynH je AP®aJia OHaj SaHicapcKn neK, koj' h je nponuie Beqepn 600 0 3 AaT. OHa ce 0AMax oćpaTH 6a- lesnog druga, a na glavnoj kapiji čitava gom ila naroda. Ulaze i g raje... a vode nekog čudnovatog bolesnika. jt.eHceuKy: Po izgledu zdrav-čitav momak, ali razjario usta koliko — HLra t o 3Han0? Menn je 6 hjio Ka3aTo, Aa ke igda može, pa s vremena na vrijeme odaje od .sebe neke m h ce 3a oBaj ueK y ćaHUH OAMax HcmiaTHTH ABnje c t o THHe xHJtaAa AUHapa. Y MjecTO Tora ca m h o m ce y ćaHgH čudnovate zvuke. Aače i gagače nešto, a li iako neobičnim noc.Tjnajio Kao ca KaKBOM noojteAiBOM KpaA^>0B0poM. Ha čisto životinjskim glasom, da ga ja nisam mogao razu­ mjeti. Meni čudno, šta mu bi, pa pitam, a oni oko nocj&eTKy cy Me ynyTHJiH oBAje Ha Bac. Ja caM ca t h m HOBpeM XTjejia Aa °AeM Y XoJiaHA0jy, h Aa ra TaMo neKan njega pričaju, kako je maločas jeo kruške, pa u jedan mah tako čudnovato dreknuo, da su se svi prepali. A o k o h He Ao^e a o CBor BejiHKOr HMasta, h Aa ce 3 aTHM Od toga doba nije više ni sklapao usta, i eto ga tako 3 ajeAHO BpaTHMO HaTpar y EnrjiecKy. A x ! ja ra caAa C.Kp03 BHAHM H HOTnyHO 0 pO3 0 peM. O h je XT0O CaMO Aa jednako mrmlja i viče. Sve razumije što m u se kaže, a htio bi i sam da govori, ali ne m ože. Kao da mu Me ce OTpece, Ma no kojihko CKyny UHjeHy, jep caM ja ycnjejia Aa yxBaTHM kohuo CBiijy H>eroBHx npenpeAeHHX ’ je donja „vilica spala", pa nikako usta da sklopi. Radoznao, šta će s njim biti, pogjoh i ja za H H T p n ra n 3 Jio< iHHaiiKHX cmieTKH. njima u bolnicu. Kad ugjosm o u dvorište, nagjosmo EHJi>eHCHnKy ce, kba to 3 auy, Ha6pa uejio, a.10 oh H ig ije n a . Kad iskoči donja vilica iz zgloba. nnaK Bp.io ĆJiaro 3 anina MjaAy MceHy : — Ta o komo bh to roBopHTe, Aparo A^jeTe? — 3 ap Me He Moaceie HHicaKO A8- nosHaTe, rocnoAHHe fiiiJbeHCHHHe ? Ja caM BaM ĆHJia oTBopHJia BpaTa KaAa CTe OHO 6hjih Aom^H. Aa wy KaseeTe, Aa je oh noc'rao yHHBep3 ajiH0 Hacj&eAHiiK noKojHora rocnOAapa IJoHa ^ayH0iira. B h cto ra MorjiH b 0A]cth caMora OHora ljekara gdje nešto bolničaru naregjuje. č im ga ugle­ dasmo, bolesnik kao da se uznem iri i jače zamrmlja. Ljekar mu odmah prigje. Uhvati ga malo za donju vilicu kao da pokuša, bi li je mogao zaklopiti; opipa ga dva tri puta vrhom od prstiju ispod ušiju, gdje se vilica uzglobljava: pa će onda bolničaru na­ rediti, da mu donese stolicu i neke poveze. Dok je �156 čekao, da se bolničar vrati, jedna žena mu je ispričala, kako se to dogodilo, a on je mirno slušao. Bolesnik joj je živo upadao mrmljanjem u riječ, ali ga je ljekar sam o stišavao. ' Čim je bolničar stolicu na zgodno mjesto na mjestio i na nju bolesnika posadio, ljekar obavi oba svoja palca na rukama onim povezama; prisoje prema bolesniku s lica; z&gje mu zavijenim 'palcima duboko u usta; i položi ih i s desna i s lijeva duž zadnjih do­ njih kutnjaka. Druga četiri prsta ostadoše mu s polja na licu tako, da. su s obje sirane obuhvatili donji rub »spale vilice«. Kad se još jednom uvjerio, da je ukočenu vilicu dobro obuhvatio, pri tište je snažno —\ najprije naniže, a odmah za tim malo nazad — prema zatiljku — pa je onda m alo pusti. Vilica kao pero skoči i škljocnu, kao ono šip u bravi — i to tako brzo i snažno, da je ljekar jedva imao vremena, da svoje palce iz usta izvu če i od ujeda saču va... Vratila se, dakle, na Svoje m jesto i sve je bilo u svom redu. Bolesnik je već m ogao usta otvarati i zatvarati kao i prije, a,m ogao je odmah i razgovijetno izgovarati. Sad je već s;\m pričao kako mu se to pogodilo, i "Šta je sve pretrpio. Mi svi začugjeni gledamo, Ifako u čas sve progje, a ljekar bolesnika blago kara, što je tako halapljivo krušku obzinuo, kao da će j e cijelu-da proguta. Sa­ vjetuje mu, da drugi put ur tdkim prilikama bude pa­ žljiviji, i da nikad više na silu i naglo ne otvara usta preko mjere. Meni i drugima, koji su ga radoznalo još i dalje zapitkivali, tumačio je taj — za nas tako ču­ dnovati slučaj — sasvim prosto na ovaj način: „Kao što znate, donja je vilica pokretljiva, a kreće se u zglobu — u svojoj čašici ispod uha — od prilike isto tako, kao ono krila od vrata u svojoj šarci. Dok su ti pokreti prirodni i odmjereni, dotle i vilica ostaje u svom zglobu i vrši pravilno svoju zadaću — otvara i zatvara usta prema potrebi — a čim se u tome pretjera, može se desiti ono što ste maločas vidjeli. Iskoči iz svoga zgloba i svoje čašice — iščaši se, ugane se — pa je onda nepokretna, dok se i opet naročito u zglob ne vrati — ne »namjesti«. A kako obično iskoči prema licu — dakle ne nazad, nego naprijed i na više — to se pri »namještanju« mora onako raditi, kao što sam ja maločas radio. Mora se vilica prstima na niže potegnuti, p a odmah za lim prema patiljku jako i snažno pritisnuli. A to je tako prost po­ kret, da ga m ožete i vi izvršiti. Tek ako ne bi ni na taj način bolesniku pomogli, ma i svaku stranu poje­ dince »nam ještali«, tražite ljekarske pomoći. Sve drugo ništa vam ne vrijedi, a može pogdjekada i da škodi. N e gubite, dakle, u takim prilikama glavel Jeste, da se od takog bolesnika neuk narod prepadne i zbuni, ali tr.ezveniji m egju vam a valja uvijek da su prisebni. Još i to da vam spomenem. Donja vilica m ože iz svoga zgloba iskočiti, kadgod se naglo i jako otvori, a takih slučajeva ima dosta. Eto je n. pr. ovaj momak stradao za to, što je naglo i jako obzinuo veliku krušku, a drugi m ože isto tako stradati, kad n. pr. naglo i duboko zijevne; kad žestoko bljuje ili kašlje; kad »razjapi ralje«, pa iz svega glasa viče, pjeva ili plače; kad ga ko po donjoj vilici snažno udari i t. d. I to valja zapamtiti, da oni, koji su već jednom išča­ šili donju vilicu, m ogu lasno i po drugi i po treći put od toga stradati: — da su dakle, na to već nekako skloni. S toga se njima valja naročito čuvati. Ja se n. pr. sjećam jedne .sv o je bolesnice, koja je počešće patila od glavobolje s povraćanjem (bljuvanjem). Njoj se, jadnici, pored te nevolje, pogdjekada dešavalo i to, da pri povraćanju iščaši donju vilicu*. Nama čisto lakše, što to nije tako strašno, kao što na prvi mah izgleda. Meni baš milo, što sam i tom prilikom od doktora nešto korisno naučio. „Zdralje“. Narodne umotvorine. BncejiOei’omma. Encep imaše EacepćeroBnga, Biicep HHHce c h>hm ce pa3roBapa: ,,Pa36epn ce, moj flpoĆHH ćncepe, Ja Te HnsKeji Kao h fljeBojrea, C 6eroM cnaBaM 6ani ko h cecTpaga! OHa MHC.m to hhko H6 iiyje, K a to uyje Encepćera Majica; Ona TpuH cnHy y OAajy, ^AP** HoroM y oflajHa Bpava, CaMa joj ce OTBopima Bpaia. ITpenafle ce 6eace Encepćeace, y crpaxy je Ha Hore ckohho, I la je CBojoj Majga roBopno: „Xajnp o.ia, Moja MiKia Majico, 3aiuT0 ch ce Tano pacpAH.ua?* „K sko Heky, upH tu o6pa3 6ho, Je ji’ HCTHHa, inTo th A>y6a Kaace?“ „A mTa Kaace, Moja Mirna Majno?* D a My Ka3a m io je h icaKO je, III to je HyA& oa HeBjecTe CBoje. „JecT, HCTHHa, MHJia MajKO Moja — Ka;t,a M6H6 MajKO oaceHHCTe, JIyAy MeHn xaHKy aobcaocto. Ka# yHH^ox y ^epACK ajeBojgH, OHa CTaiue y 6yjjaicy, MajKO, IIOKpHBeHa CTaMČO.ICKOM UaTHJOM. Doboš H>oj3H nyp.iH AynaK CKU^aT1, Ona MeHe touiko 3aKAHH>ame: „EncepćesKe, Moj no Eory 6paTe, HeMOj MCHH nyp,7H AyB£UC CKHAaT’, HeMoj Me ce hh npcTOM aoahp&t ’, Jep caM ja^Ha AyAa ii HejaKa!" �Ja joj no'iex heniep OToaciiBaT*, Ofia MCHe TGHte 3aK.inH.anie: „Encepfieace, Moj no Bory 6paT0, HeMoj mchh hejiep oinacaBaT’, HeMoj mg ce hh npcTov A°AHpaT\ Jep caM j»Ana Jiyw h Hejaica!“ KaA ce BHt,ex jjmaK y HeBji.ii, JaMiix c pa$a hHTađ 6epbnBajy. KaA je B0A]ex mio mit haTać Kaace: He Aa HnTafi J£>y6aT nocecTpaMjr!44 KaA to qyjia Eiieepćera MajKa, OHa jaMH ahbht h ica.ieua, Ona nnme KH>wry inapoBHTy, Ila je majBe 6paTy Jby6oBnhy. CBe My Kaace KfbiirOM mapoBHToM, Ctie My Kaace, ihto je n icatco je: ,,Kynn ceaTe, majbH no AjoBojav! Kynn CBaTe MJiaAe, HeaceTteHe, Ha TH Aoljif 6’jejiy Aeopy jioiie, CecTpa tu je sanura jayiMnjy!“ KaA to nyo 6eace JE>yooBnhy, CBaTe icynn MJiaAe HeaceH>eHe, A AjeBojne M.iaAe jeHljujime, Ila OH noljo Eacepćera1- Adbpy. Bacep6eace Ha KyjiH eje^ame, JJ3 (Jia.n^aHa KaxBy ncnnjaino, A jty6a My 'nr6yK'^Aaeaine. yr.ieAa.ia y3 Bojte AYHAapa, Ila ynaTa Eac§p6era MJiaAa: „TEiija j’ OHO y3 nojbe. AYHAap ITporOBapa 6eace Bacepćeace: „Haje OHO y 3 nojte AyHAapa, Her’ cBaTOBH Aaje Jby6oBafca, Ohii HAy 6’jejiy A«opy MOMe. Te6e MajKa MOMe Aaja Aa^ia . y to Ao6a KaheHn cBaTOBn. O hh .i’jeno CBaTe AoieKauie, JIo aAeTy nlipaM ynemirne. KaA novome Kahean cbstobh, UoBeAome Jinjeny Aie»ojKy — IVieAao ax 6eaee Bacep6eace, r.ieAao nx ca bhcokb icyji% TjieAao nx Te je roBopao: ,,Jby6o Moja, Tpoja Mojn jaAH, Koja cy ce caA h i cpne CBHJin — JeAHH jaAH uiTO Te He o6.i>y6n’, ^ pyra jaah hito Te caA VAajev, Tpeha jaAH 3a Aajnyy CBora“! KaA to qyjia Encepćeroeima, Oa KOita ce M.iaAa yKiiHyjia, Oa jaAa je y H>oj cpno nyKjio. KaA to Ba^e 6eaee Eacepćeace, O h c’ yKiiAe ca AeMHP neHi?epa. Ohh MHCJie, a& ce npeHeMoacc, A ji’ h y h.gm’ jaAHO cppe nync. 3 a 6 n jb ew n o : Xycejan III,i|>iil., Sirota djevojka. Djevovala sirota djevojka, Sedamdeset i sedam godina. Sedam puta Cabi odlazila, 1 na ćabu ruku naslanjala; »ćabo majko, hoću 1 se udati?« A iz Cabe nešto progovara: „Udaćeš se i pokajaćeš se, Dosta puta sjesti zaplakati, Požaliti svoje djevovanje, Djevovanje mala carovanje!“ Ljeto projde!.. Ljeto projde, medna jesen dojde, Ko se ženi a uzimlje dragu, Onome je medna i šećerna; Ko s’ udaje, ne ide za draga, Onome je grka i čemerna. Mene majka za nemila daje, Za nemila, za gorskog hajduka; Kad mi sinoć na kenake dojde, Krvava mu ruka do ramena, A dolama krvcora nalivena. Mene hajduk na vodicu šalje, Da mu perem zelenu dolamu, Ja se fati’ rukom u džepove, I izvadi’ ruku brata moga. Po burmi sam ruku upoznala, Pa se opet fati’ u džepove, I izvadi’ kosa sestre moje, Po sadžbaku kosu sam poznala. Pa se vrati’ dvoru bijelome, Susrete me iz gore hajduče, Pa mi’ vako stade govoriti: „Hajde, draga, tebe zove majka! Dva veselja majaa ti provodi, Sina ženi a kćerku udaje?“ Kad ja odo’ svojoj miloj majci, Kad li majka sina oplakuje, Hadžinica kćerku joj oprema!44 Deli-Hclimcd i čisto zlato. M ocrap. Zaprosio deli-Meho sa Bosne, Cisto zlato, neobrato u majke. Knjigu piše, čisto zlato, u majke: »Vodi mene, deli-Meho, sa Bosne!« Otpisuje deli-Meho, sa Bosne: »Ja ću tebe, čisto zlato, voditi, Ako znadeš po mom dvoru hoditi, Ako znadeš moju majku dvoriti, Ako hoćeš moju braću slušati, I ako ćeš moje sestre učiti, Te ako ćeš moje ate zobiti, I s’ izvora bistrom vodom pojiti, �\ 158 Onda ću te čisto zlato voditi.® Otpisuje čisto zlato u majke: „Poturico, đeli-Meho sa Bosne! Da ti vidiš moje majke saraja S kraja na kraj sve halije prostrte, Po halijam rumena je kadifa! Da ti vidiš moje majke hanume, Bez robinja nikad dvorom ne šeće! Da ti vidiš moje braće spaliija, Bez momaka po čaršiji ne idu! Da ti vidiš moje braće atove, Bez seiza u podrumu ne stoje! Da ti vidiš moje sestre nauke, Sultan caru sofrabošču navezla, 1 u njojzi gjul-baklovu spremila. Neću, bogme, deli-Meho, sa Bosne!« Kulen Vakuf. Zabilježio: Mnharcm Kurtagič. da kupe što više ovakovih knjižica te ih razdijele u velikom broju megju naš narod. Knjižnica proti alkohola izlazi sada i ćirilicom. Cijena joj je: pojedini svezak 10 fil. 10 primjeraka 80 fil. 50 primjeiaka 3 K. a 100 primjeraka 5 K. Pisma, novac i narudžbine sa odgovarajućom pošta­ rinom, šalju se za izdanje ćirilicom na dr. Milana Kostića, Mitrovica, zemaljska kazniona, a za izdanje latinicom na Ivana Ištvanovića, Zagreb, Jurjevska ulica 14. Ova knjižnica je izdala ranije još dvije knjižice i to: K a k o d j e l u j e a l k o h o l n a č o v j e k a ? i Al ­ k o h o l i n a š e z d r a v l j e , koje su takogjer iste ci­ jene i mogu se dobiti kod istih adresata. Definitivni popis naroda od 10. X. 1910. Kako smo saznali, načinjen je na vladi defini­ tivni popis naroda od 10./X. 1910. i poslan na mi­ nistarstvo, da se oprobuje. Za neke cifre mogli smo već doznati. Ukupan broj naroda je bio 1,898.044 i to muški 994.852 Književne i kulturne bilješke. (52-41%), ženskih 903.192 (4759%), Po vjeri bilo je: pravoslavnih 825.338 (4348% ) Kmetovsko pitanje u Bosni i Hercegovini. Niz članaka, koji su pod goriijim naslovom izišli u muslimana 612.090 (32'25%), katolika 434 190 (22 88%). Saznali smo takogjer i za brojeve aga. slobodni te­ ovd. listu „Hrvat. Zajednici11, a koje je napisao Vojislav Hranić (pseudonim), preštampan je u zasebnu žaka i kmetova. Aga je bilo : muslimana 35.719 (88-28%), pravoslavnih 3.227 (7'98%), katolika 1.399 knjižicu, koja se prorjaje po 1 K; za seljake 50 hel. U čiteljska Zora. Izašli su zajedno 3. i 4. broj (3.40 posto), vlasnika sa zemljom bez kmeloprave: ovoga učiteljskog glasila sa bogatim i biranim sa­ muslimana 11.005 (68. 01 posto), pravoslavnih 3 234 (19'99 posto) i katolika 1.777 (10'98 posto). Slobdni držajem. „Učiteljska Zora", koja je već u sedmoj godini seljak je bilo: pravoslavnih 183.268 (28 87 posto), mu­ svoga izlaženja,‘dosta je poslužila namijenjenoj svrsi: slimana 334.813 (5274 posto), katolika 111.905 stručnom obrazovanju svojih čitalaca, a da će ona (17*63 posto). Kmetova sa dosta svoje zemlje bilo je: u tome unaprijed imati i još boljega uspjeha o tome pravoslavnih 51.309 (53’84 posto), muslimana 8.010 najbolje svjedoče imena saradnika, koje je redakcija (8’41 posto), katolika 35.977 (37 75 posto); kmetova sa malo svoje zemlje: pravoslavnih 63.825 (5779 posto), umjela oko lista sakupiti. A n a npeA3BaH>a. — Tarco ce 30Be KffciiacHga, muzlimana 6.585 (5*96 posto), katolika 40.039 (36'25 Kojy je ii3i,ajio flpyuiTBO „Oćnjmh" y M oeiapj, a y posto). Kmetova bez imalo svoje zemlje: pravoslavnih Kojoj cy ca^parana ^Ba upe^aBarfea noflCTapjemnHO 333.714 (7101 posto), katolika 94.991 (2135 posto), cnoMeHjTor APyuiTBa: Mapna 0. IIonoBaka. EfajeHa je muslimana 16.127 (3*63 posto). U privremenom rezultatu popisa stanovništva je KK.H3H 20 xejiepa, a noace ce aoćiith y KrtiisKapn TpnrjiKa po vjerama bilo: pravoslavnih 824.021 (43'47 posto), J\yA0 ba y Moc'rapy. • K njižnica proti alkoholu. (Uredjuje A. Štampar). muslimana 611.884 (32'28 posto,) katolika 433.480 Izašao je 3. svezak ove knjižnice pod naslovom „A 1- (22‘87 posto). k o h o l i zlo čin ". Napisao ju je poznati stručnjak d r. Mi l a n K o s tić , upravitelj kaznione u Mitrovici. Ovo je jedno tužno izviješće još tužnijega doma. Po njemu vidimo, kako u kaznionu trpa ljude prokleti demon — alkohol. On nam nanaša teške moralne i Društvene vijesti. materijalne žrtve. Dr. Kostić napisao je ovu knjižicu s velikom NAŠIM PRETPLATNICIMA. I ako je pretplata na­ ljubavi, vještim narodnim perom. Ovako aktuelne i šega lista tako neznatna, da je svaki, I najsirom ašniji, korisne pučke knjižice nije kod nas još bilo. Za to može uplatiti, ipak smo. pregledajući našu knjigu bi bila upravo dužnost svih društava i korporacija, pretplatnika, naišli na veliki broj onih, koji nam pret- ( t L is ta k . G ajretov g la sn ik . �159 platu jo šte ne izmiriše za ovu godinu, a ima ih i ta ­ kovih, koji nam i lanjsku pretplatu jo š duguju. Da je ovo skrajn ja nemarnost ne treba ni da go­ vorimo, kada se zna, da list staje samo 2 K (odnosno 4 K) na godinu, pa bi tako malu svoticu mogao svako pribaviti i poslati a da niukoliko ne osjeti. Mi ovim stoga pozivamo dužnike, da pretplatu odmah izm ire, je r ćemo svima onima obustaviti list. koji nam pretplatu u najkraćem roku ne pošalju. Članovima „Lige hiljade". Napokon smo mo­ rali, da se odazovemo zahtjevu listova „Musavata" i »Samouprave« i predamo imena svih onih, koji svoje prinose »Lige hiljade« ne uplatiše i time pogaziše javno zadatu riječ. Ti listovi su Već počeli da ta imena iznose, pa stoga u posljednjem času pozivamo one, koji svoje prinose ne uplatiše, da pohitaju sa uplatama, kako bi izbjegli javnoj bruci i sramoti. P o d o d b o rim a i povjerenicim a. Molimo pod­ odbore i povjerenike društvene, da nam šalju novac i iskaze, jer je mnogima već davno prošlo vrijeme kada su trebali to učiniti. Ružan običaj. Pod ovim naslovom smo u pro­ šlom broju imali povoda da se osvrnemo na pisanje pojedinih naših listova i da, u interesu društva, od­ bijemo napadaje tih listova na našega urednika, kao poslovogju društva. Nu, na žalost, mi imamo ponova povoda, da se tom istom temom zabavimo, jer dotično pisanje tih listova ne prestaje, nego se uporno produžava. Tako je nekidan jedan ovdašnji list objavio, kako su ove godine prihodi društva u velike pod­ bacili, jer svijet neće tobože da daje za to, što je g. Osman Gjikić društveni poslovogja. Ovo je neistina potpuno neosnovana i mi mo­ žemo najmeritorniie da konstatujemo, da prihodi' društva ni^u prema lanjskima podbacili, nego su od lanjskih znatno veći. A dg bi mogli biti i još mnogo veći u to mi i ne sumnjamo, ali bi u tome slučaju i oni, koji kriti-kuju, trebali da štogod za „Gajret" privrijede, a ne kao što je slučaj danas, da urednik toga istog lista, koji tako piše, nije ni član „Gajreta" i ako mu je društvo potpore davalo. Zbilja ružno i nedostojno! P o d o d b o ri d. uštva. Do sada su osnovani podod­ bori našega društva u ovim mjestima naše domovine; M ostar, Tuzla, Graćanica, Gacko, Zenica, Stolac, Trebinje, Konjic, Jajce i Čapljina — - s v e g a o s n o v a n ih 10 p o d o d b o ra . U osnutku su pododbori u ovim mjestima: Ljubuški, Bos. Krupa, Cazin, Bileć'a i Vlasenica. Pozdravljamo srdačno već osnovane pododbore, očekujemo s veseljem što skorije obrazovanje onih koji su u osnutku i apelujemo na svjesnu braću mus­ limane ostalih mjesta naše domovine, da bi što prije takogjer poradili na osnivanju pododbora ove -opće i najkorisnije narodne ustanove. „G ajretov safun" u Bijeljini može se dobiti kod Mehmed Alije H. Salihovića trg. tam., pa preporuču­ jemo tam. braći i sestrana, da sve potrebe toga ar­ tikla nabavljaju samo sa Gajretovom markom. Gajretov safun je i po kvalitetu i po cijeni za naj­ topliju preporuku, a kad se još tome doda, da od svakog prodanog komada ovoga safuna imade naš „Gajret" izvjesnu korist, onda je za tim veću prepo­ ruku našoj braći. Muslimani, trošite samo „Gajretov safun"! Iz red ak cije. Kao što smo izvijestili, radi štrajka u štampariji, zakasnili smo sa pretprošlim i prošlim brojem našega lista, pa nam ni ovaj broj nije mogao izići bez nekog zadoenjenja. Ali idući broj će izaći sasvim na vrijeme t. j. na 1. juna, poslije čega će izlaziti uvijek redovno i bez zadoenjavanja. S arad n ik „G ajreta" - lista, g. Ibrahim Edhem Džafčić trg. iz Bos. Krupe oženio se je ovih dana, te mu srdačno čestitamo! M a .™ r jia c H i T K . Henanoiuicaibe ciapor n nocTaiu>aibe noBor noivmnapa Harne uejiAe. EberoBo aap. h Kpajb. Auoctcvicko Be.in4aHCTBo obo IIpeBiiiuiie pvano nacao ii3AaTH: 6aaroH3Bo.,r>ejio je HajRHbaoCTHBiije „ ^ p a m 6apoHe EypajaHe! P a 3 pjemaBaM reHepa.ua njema^aje MapnjaHa 6apoira B a p e m a n n u a oa B a p e m a, HaA3opa0ica Bojcice a nor.iaBapa 3 eMaJbcice Bja^e 3 a Eoc.Hy a Xepn;eroBnHy Ha B>eroBy no j6 y oa obhx cJiyacoe- Mjecia. PlMPHyjeM reHepaaa ToaHamTBa Ocreapa I I ot a o p e k a HaA3opHHKOM Bojcae y CapajcBy a nor.iaRimoM 30Ma.?beKe B^a^e 3a Bocny a Xepn;eroBHHy. hhx T e A e jie , 27. anpajia 1911. •Ppanv, Jocucfj, c. p. Eypujau, c p. ycTanaic y A.iGaiiaj ii. I I ateo ce He momo jouiTe o6aBnjecTHTH o HOTtiyHOM yrytiiCH>y ouora ycTamca, nnaK ce Moace to yncopo oneKUBaTii. Jep npe,wa BajecTUMa B3 ao6yH>eHHX KpajeBa, nsivieAa, Aa cy ce ycTaHHna Bek u cyBHiae yMopa.ia a H3 ry 6 ir.ia cnaKy H3Ay 3 a ycnjex. HaAy y ycnjex cy n 3 ry 6 a.ii a y tojihko Bame, iuto cy OMeKnBa.ia MHoro 3 aaTHuje n »toka oa CTpaHe a 3 BjecHax ApwaBa, a Koja »u ce HaA«x p^A1* H3 BjecHnx y 3 poKa, Haje HcnyHH.’ia, �160 Ocbm Tora TypryT-nama onepnrae HajeHeprHHHnje. MHTii AenyTannje pa 3 HHx KpajeBa BiiJiajeTa h K0Hcyjie Ch je obhx AaHa noHOBa no3Bao ycTaHHKe, Aa ce yMnpe CTpaHHX ApacaBa. OAaTJie ke ce CyjiTaH BpaTHTH y CojiyH npaBo Ha KpcTapimy Ei.p6apoc-XajpeA0H. h BjiacTHMa noKopo. To je H>eroB noc.T>eAH>H yjiTHM8THyM, Ilp n noBpaTKy y IlapnrpaA AenyTapnja rpaACKHx nocanje Kojera he c BojcKOM HanacTH Ha no6yH>eHHice h oA6opmiKa, jniHHCTapa h bhhihx o^mnipa H3akn ke My 6e3 ooBnpa h oajivhho hx npHCH^iHTii Ba noKope&e. Je^aH Tejierpau, Kojn je obhx AaHa CTHrao H3 Ha cycpeT ao A ja Cie^aHoca. 3ApaBA>e A6Ay.i [XaaiHA&. SApaB^e 6uBmer CyACojiyHa jaBj&a: y CTaHHHKa ieTa oa 400 A»yAH noKymaaa je Ha TaHa A6AyA XaMHAa oKpeHy^o je Ha rope. A6p,yn XaMiiA je y 3aAH>e Ao6a nemke Tpe6ao jmjcHHHKa. BeJie, Aa ie BiicoBHMa n ia .ia Aa HaBavin Ha 0£jeji>eH>e TypcKnx bojHHica, a.iH je tohobckom naJ£»f>0M ca bcjihkhm ry6uTU0Ma noKyuiaBao, Aa ckohh c npo3opa. M hcjih ce, Aa ra je OA6ujt Ha. BojHnmi cy H3ry6HA0 15 JbfRB, je^aH je otjm- yacacHO y3pyjao CKopaman AOAa3aK 6paxa My CyATaHa u;np CMpTHo paiten. H koa IIyKe je nopaaa apTHA>epuja MexMeAa y CoAyH, 0 KojeM je Aoanao. BojeBii y Apa6H ju. OmonejiH cy 6ojeBH H3 Meky Aa ce yMHjeraa ii Aa pacijepa ycTaHHtce. H H3 oBora Tejierpaua ce bhah Heuok h CMajiai«- Bc.iuKor IIIepHcjja oa Mene h 6yHTOBHHKa y Ac«py. lio Aenernn b c a . Ille p n ^ a paTHOM MHHHCTpy 6jeme koa T y 3 a cajiocT ycTaHiiKa. Uyx CyATana MexnieAa 06jaB.i.eH je nporpaM ny- 6oja ca 3000 6yHTOBHUKa noA boactbom E6y XapacaHa. TOBaH>a CyAT8HOBor no Mah^AOBiijn. T.iaBHe Taise y EyHTOBHHHH cy HMa.TH AOCeT MpTBHX H HCT paH>eH0X. BojeBH y Mapoicy (<Dacy). Agence Havas jaB.x,a H>6My cy OBe: CyjiTaH ke cTiikn y CoayH Ha tcpcTapana Bap6a- 03 <Peca oa 6. o. Mj. : 3a BpojeMe HaBaae ycTama Ha rpaA noKymajia je CBjeTHHa y rpaAy HHcpeHnpaTH nopoc-XajpeAHH npakeH CBojoM cbiitom. 6yHy. Bome je AykaHa opo6A>eHO, a HeKOAHKO ocofia IIoTpe6aH 6poj »lalja 6 poAapcKor APy™TBa onke oa peljeH sa npeaoc npTA>ara h KOH>a noTpeoHHx 3a CyA- yCMpkeH0. ycTauiH cy nocAaaH rAacHiiKe y rpaA, Koju cy 3axTHjeBa.m, Aa ce Myjiej-Xaij)HA 3<ixBa.iH, a cTpaH' TaHOBy npaTH>y. OpnecTap ca jaxTe ApTOfpyji 6nhe cjeAniteH ca PHMa cy o6eka.iH noAnyHy cnrypHocT. opKecipoM KpcTapnne h cTaB.’i.eH doa ynpaBy AnpHreHTa - šale i dosjeiKe. JlaH ra. ^ a c nojacKa U3 IJapnrpaAa 6nke OApe^CH xaKo Aa Cy-iTaH crarHe.no noAHe. ^[enyTanHja Bapomn CojiyHa H3afcn ke cyATaHy y cpeTaae ao TBpbaAe'Kapa-Eypy h. CyjiTaH ke a° cjyTpa a »h ocTaTii Ha KpcTapHiin n npn nOAacKy c H>e 6ake no3ApaBjbeH nonacHOM na.x»6oM H3 TODOBa. Cy.,iTaH ke oAcjecTii y 3rpaAH, Kojy cy B.iacTn pe3epBnpajie 3a H»era. Iloc.’te KpaTKor BpeineHa npiiMiike AenyTapnje H3 coJiyncKor BH.iajeTa. CjyTpa a&h ke 6hth npnMA.eHa AonyTau;0 ja H3 jan>0 HCKor BHaajeTa. y neTa«, noe.T>eAH.er AaHa Cy^TaHOBor 6aBA>eH»a y CojyHy, 6nke ceaaMJiyK. CjyTpa arh CyATaH ke 0TnyT0BaTii ■3a Ctconjbe. 5Ke.,Le3HHHKy npyry nyBake AeTaTamoBaHn OApeAn KOH>uu,e. ^l,enyTannja CKonj&a Aonenake Cy,iTaHa Ban Bapornn. y CKon.,by CyđTaH ke npnuHTH AenyTannje pa 3Hnx e.ieM6HaTa, noćite nera ke nocjeTHTH yaMnje cyATaHa MypaTa h Hca. CjyTpa arh ke Cy»iTaH OTnyTOBaTH 3a IIpHuiTiiHy. IlAyker AaHa, no cbom AoaacKy, npHMBke AOiiyTamije Ilek n h MnTpoBHu;e, a no tom ke nocjeTHTH ijaMnje CyATaHa MypaTa h MexMeA». IlAyber neTica Cy,iTaH ke 6hth na rpo6y CyjiTaHa MypaTa aa KocoBy, rAje ke 6hth ccjiaMJiyn. y cy6oiy CyjiTaH ke ce bpbtuth npaeo y CoAyH, h oAaT.ie ke othIih y B hto.t». Ba.’inja h npeAcjeAHHK 6HT0A.CKe omuTHHe, Kao h BojHH H HHBHAHM 'IHHOBHHUII, M3akH C6 CyjlT8Hy y CycpeT AO CTannue BoA<?na. y EnTo.i>y CyjiTaH ke npii3 a ypeAHHiuTBO OAroBapa: O c n a u 'iin H iik . U d ro g eriji. — Molim Vas, dajte mi praška za bube Švabe! — Evo. Tim praškom pospite samo te bube, pa će svaka da crkne. — Pa šta trebam da ih posipljem kad ih vidim. Tada ih mogu i papučom potući. — Eto vidite, i to je veoma dobro sredstvo. M ali k r itič a r . „Mama, onaj naš učitelj mora da je plaho glup čovjek. Jačer nam je dokazivao, da su 1 i 3 tačno četiri, a danas opet da su dva puta dva — tačno četeri. Poruke i odgovori uredništva. A. M. B. — Ne možemo uvrstiti nijednu Vašu pjesmu; ali Vam možemo reći, da su Vaši stihovi lahki i da biste možda jedanput dali i štogod valjano, ali je za to potrebno mnogo čitanja dobrih pjesnika. H u s e i n — Predmet je vrlo lijep, ali je obrada sasvim slada. Primijetiti nam je, da je stvar pisana na brzu ruku i bez imalo zagrijanosti. A tako ne bi smjeli da čine — naročito — početnici. H a z i m u . Primili smo sve pošiljke. Hvala Vam. Učinićemo sve kako želite. Mahsus selam! F. K. — Pjesma nije hrgjava, ali nije za „Gajret". Pošaljite što drugo prikladnije za Gajretove čitatelje. Selam! D. D. — Vaš je prevod tako hrgjav, da i sama stvar postaje slaba. Gledaćemo, ako se ikako moglo, da stvar unekoliko popravimo i donesemo, jer je tema inače veoma zanimljiva Selam. M. B. T; — Iz Vaših stihova smo upoznali, da je ljubav, koja Vam u srcu plamti, veoma vrela i silna. Ali ona ipak nije toliko silna, da Vam izdiktira bolje stihove, koji bi bili za štampu — barem ne u našem listu. Čitajte najprije" druge valjane i priznate pjesnike, pa tek onda pokušajte, da i Vi što dadete drugome da čita. - Islamska dion. Štamparija. - Za uredništvo odgovara: O sm an G jik ić. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/48d287f8a42272afae8fb70a03198b32.pdf 60bc5499b4309877c7e9bb798ca2f1b8 PDF Text Text liPO J 11. BROJ TOAHHA IT . GODINA r ajpeT G a jre t $ C > jk i "1 AMCT 3A £PyiH TBEH E nOOAOBE II 3A HAPO AHO IIPOOBJEliHBAItE. LIST ZA DRUŠTVENE PO­ SLOVE I ZA NARODNO PROSVJEĆIVANJE. H3JIA3H CBAKOr 1. u 15. -------y MJECEIfF. — — IZLAZI SVAKOG l . i 15. ------- U M JESECU.--------- BjiacHHK: ApjuiTBO „Pajpei" -TpezrmnctOcuaH T>hkh1i . — Vlasnik: Društvo „G ajret“. - Urednik: Osman Gjikić C A P A J E B O , 1 j.viiii 1911~ — \r^ r ^ — S A R A J E V O , t . j u n a 1911. H n je n a j e jih c t j : sa Bochjt ii Xepi;eroBnHy u AjcTpoy rapcKy MOHapxnjy, sa HjiaHOBe, Tajie6y, yM6Hnite a Teataice 2 K, s a BsuiaHOBe 4 K ro/inniH>e. 3a cbb ocTajie somab 10 4>paaaKa. IIojeflUHH 6pojeBH cTajy 20 zeji. HenjiaKoHa ce nncua ne npnuajy, pyKonncn ce ne Bpakajy. — IIpemnaTa n pyKonncn aaubj ce Ha aflpecy: „rajpeT14 — CapajeBo. C ije n a j e l i s t u : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za Članove, talebu, učenike i težake 2 K, z a n e č l a n o v e 4 K godišnje. Za sve ostale zemlje 10 franaka Pojedini brojevi staju 20 hel Neplaćena se pisma ne prim aju rukopisi se ne vraćaju. — P retplata i rukopisi šalju se na adresu: „Gajret44— Sarajevo. Predstavka vakuf-mearif. sabora. j J jfrl Donosimo ovu predstavku našega vrhov­ nog autonomnog tijela, poslanu Visokom cari­ gradskom Mešihatu, u kojoj se traži mišljenje toga našeg vrhovnog vjerskog starješništva u pojedinim šeriatskim mes'elama, a poglavito glede sklapanja vakufskih zajmova. Ova prestavka je poslana Visokom Meši­ hatu još prije nekoliko mjeseca, pa se nadamo, da će odgovor Visokog Mešihata uskoro doći čime će biti riješena sva ova sporna pitanja, a naročito pitanje zajma, koje je za našu vjerskoprosvjetnu autonomiju od agrarne važnos.ti. Mi u današnjem broju iznosimo samo ovu predstavku, a za idući broj ostavljamo, da se ovim pitanjima pozabavimo opširno i naše čitatelje upoznamo savršnošću njihovom, a osobito savršnošću pitanja o zajmu. j i C-'U 3 • j D j ' jL J^ -l 4-ai* dlfi”I-^JL- lS •aII c j i d Li« j » j j ^ i - d J {_£J-»llCA l!i iiUlfc, j Y J d*l«U« 4 U fj —Ij j y » - l KS* j • jJ« jLc L? * j)jl ) K Pji> o*-^' dlA-faj l i j W» L-4} jV j i ^ l a J U U vfA* jy \ d ili tik-'**-}*} <£-*>♦ ^ ^ y ^ 1_J* \ ^ 3 J 0^ <1y o - U :— -I i s \ j * j 1 dić-1 li j£- 3 \ip \ jj»j Ia « j •j^l 3 <-io J » l—* ji l i k Jf-lc jii> j <«jV C j U » t l i r - l CJ j Jl^?* 3 »J»- £*1-* ' 1^-'} 3 j — ' ii I JI** j £•!.*?■ jU ly JjX."l» j \ j oM -1 iU j- iJ S jl if V i r * - * 4M Ij»*l C -jl 4 - » - » A i - J i l 'j 3 (^l tiAi4— u « j » j j jtA j ,/Aj djlcj ji*j 3 kift' } dol*—< Ol-r4 ćr.,s lj —>~ »a }y ° j %t3*l>* ^*-*^- *l J A1?’ j f J a« 4lT«i aX^P3 jju 1J^t«lj d^Uj'j) 3 J»- j**- (jJ k k j t_>l) (.Xi\ jli-lf- Jd_)-> j <i.L- »jC io <«jV diL» 4^ j T * * -} j} j Oy y ^ IJIJ JL a J jl j V j l (SJ *le d ^ - l ^ 3 je y S .jA Alo.l>jlx.l j r 3 klJJ Ja) ajjj* C-y jlA i« llj« > t — 3.3 j l >mj 3 j A i j t (^•Al iJjlAi 3 A)jlr jAI^Lici jA i I d»*U»l OUli« 3 ^ »Aj j Zs (JlAlU •JL'ftI Ja) jl* j 3 -• jljl £ 4l«M }y&J' tik, j ^ - - » j ' A l d»LaA-ai^ -l Jd?- jU - df»<Jlcj o ^ -tJ jl j l T C - ^ t£jjO.£»-l j l * j ^ lA^lrAžij' i^>-yA3 t J jJ « (J}|£L« J j i j J a^U-M-»I — -I vj" J a «j w »I^* j V j l jIS jj } ’J �162 Mi-I I JU- j _ - ^j0 y^a»- I • )***£^t} £* jV jl i)ja.-L i J*u»- liv. j*^J jl*Jul jlloi. | j}j*~ j\ju»y *J>&* •■*!•**» ‘-llllif" OCT jj.5 vili jjA Jtiu ) ^ iJjUj* J j l jT ^ »j IU -^ d o luU . o J ^ d li' Jl^'j i l j J;l» l' - 15^1* J vilil-*A-*j^_/ <il» j j |j _ ^ l j U j ' jl^, v£Jj« ) sJ&» •*J.'**> J ^ -V j* * o j f ) f J v / y j vinu ji_ ^ j / . <^»l • ja ^ : - 4 jjn‘U j ^ J<l ^j-u_i (jL*ui^ iljl'j ' vIiIa J^A* v3iv" J^!f jjljjl J J d»jy»4 o L -l . jV j l jj<Jl—4 j._U>- ^ j lllj l viU‘l—« S * * j.j jji_l C-L aj Ai^ttJ jj» jJa.* **——*J »juUj! O ^ U j j V j l c k jUi J U -^ 4 ? -^ jl j j j i ' jj L — ^ ^»J ČJ^l* d V - ^ vjU"! j»- 4*U-js—I *X^_I <~U® . j A Ž = l-_ » i» J S jl e l - j . j O j. J> <-»l t f j - - • ^ l^jlj »ili—*jljl U^J>i Ctj*** jL^-l_j ^_iUj j t * j j £ = > J t j \ * » ) ^jSjl <!-» c - l j ej oO-Jj' j j s l i iJ«/ vi*-4^ ' «5~4’*T J-*U- ^4U^d*l** cSr*L"*^ U . Jjj-Jli_l JnJV^. ^Jr J tŽ’i^ »4» t-4 š » * j j j j ^ J ^jlj' j U / t/*.^" j. j j ^ I ■ t il j- ^ J * j j l « - 3 JL*»«-—1 vilr I j.ljlL-1 ^J y ^j j U » (jAii- £ i j ^ . j J •->'■>' > 0 * tJj / * vilitajlj •^V- * -J jr * J. v* ‘ j-^ viiilijl—aa •J/ , -1*' <Li j) »t --M . j-Alaj I J^V- | ^Jr <_• I v l^ C A^- J -»-I6 ^ — • Jtj. J < - ~ ^ JU- j j* - vili » * JjmJ»/*i i)1j J j / i ! l . jjJSi j l J *iii j - d f j j j — - •jl-'tl jlai j U jj j u j jo i j j _ l J viL ^ y »x £A£ j j!“ 4 V ^.»jU ’—I J j v i l . <~4^l—--I vj^5jl <ilrl JuU jV^I OjUoa •J ^jiijJ Ijf-\ <*jV OlLijuj vlilaJu 4»«i-CA»^ ijljl j ij l i) • _j vjlsjl a o*lj >Sy^“<3j^ljl v5 "^?t*v vil. li* Jtf j C iU ^UJuI 1j>-\ ^jJ I j > 1 ajlifrl J*» v i j* y * ^*U* J, (»‘l®6’ ^-*1^ • j -^ajV ^-t>-l ii JI ji j j f I -lU* jiU* j ^J-a* j j x L*» JV aiL—> j j l o j^ 1 j j ^ I t-i^l^* ^i—• cjl*> U-j i5*>-4)j I *^jij j« d J jlUi VU ^jLK^ ^x»c viUI^i:——I j f.— j u*i^ t*1— 1 ifLi. ■V.J v^»j U*j ls *-d • j l y .A, j j j l J i •tS 'I »JSjl ^ i -ua!j \ j & tllč \ jl^ —• jJ» ^*oU:-l jj) jjal OUU« jV jl J.L A.^vt-I vJ j Uay d C j' ii\— .j'^ . j w*‘& j f ^ < 4 jV jl i, • Aw| <-lX« ^jUl Ji»- j U cjV »jJU^ j j / - \ f j j J U » i L I j< !.'/ o - > u l JilV ^-ai C-»l OLai-a^ jV jl x\c *J*—j IJaj A jlj l-Vf.U-C^=^Ja^r j'*^* J jV j l J ’ji j J t ^ jJ U •■> . j-C .6 *-J?^ J*1 -1S ji*U v»J>-^ ČjjJa.4 -jlj . jAjl_) j -j '-U j w?i^» jV jl j - d -i O kaI# j ^j *. jJ ljJ vil. a. lil^=^4 J :^ j b l U^Ui4 J b j l j iljli j . (.j JI čjj Jia v iU - ^ l *Jj ^JU Jlll^l j l j J j O ^ jl |i|j«*»’^ - l #Jl/ J j iJj»Jl_l J J l ij T Jj*'j£s=» J#ly4 i)^» 0 ^*-ja ^ (j®**. ■‘»U « lšjl . — ^i-a (^ti^Tl • j IU- ^ j J . 1 j»!j L .^ 4 J* 1 Oul» 5>i j j _ ^ j » . jX -l‘ Al<jl^-" jl».J»»_l lj>-l • J->c / j ' j j ' J>- C-Aift vil-a I^il- l jl» J L - ^ ! L - « <iU-^»^l j^lr l5-*j #.»I ^.1 JUI - ^ 1 jU'^l j L j 4 V * f J - ' j a - i jV jl ■Aivl* *Jil«i jli*_J v_ii”i^ UAia jL»-lj j ^ — - £ j »jo^i £ j£X»l . jOjJjl •■5J’.a*1"Ji-J jX ' J aIj AI-*® jj« j l •^ jj’, *il»»jl"J <J»I vil*-^ JuI lii' d ttjl « U ? - j j ) >>*1 JU jl c - t l i < f s . ć-==> ' j j f •■»jj ^U?-^ <i^l» vi-*. \liy O^U-a J E j X» ,/! x ) | *jl;‘ftl jU* J j.U*-j 1 j ^ .J-^-Ju ^ jlij lj l J* } vili'ydajt l u J v il^ lji--- 1 U i y AlaJlji j U j l .j^L-a • }\ #<> <yji j £l—a c« oj* �163 ji:iy j U j jjl J)X } \ .jL ^ I jUi j L ) j Ju ) j V j l O jL c j />■ Am a . . . _ ^ l -4 <!_.-«.L. U> vilTj-k* ,3 -b -l viUjlji, j #i)^i j ) T ” ^i \ & V i**£-k iljfc / j j - ^ J i> » y ^ ^ j'j* VI j lijS jl <».<*• <iSjlj j U t i liljiL -l j v-iS^i o 3 '^ )j> jj ^i_ijl»*4j y gJ» j x - ' , j ^ f jC J t j - U j J, OaLalrJ gjk 3’^ - jj' JU tl J j< iy A.U.I *jlilU_^ j a j J f Z~a*-j <*Ijj c3Sj *j _)>-[!_> jljJ aš-1 ;J!C»-»JdI U I <1— < jY jl -X,W 3 ^ iJ_/li« jl_ju_l • J j J V j 'j ' j j 3 *A -■j ' )* ■ ć j'a jij 15-1-4** jV y jj 4*ay» • - <Ji~4 t}^'3>^* j»1 <3 U- tilp ILli l<>Al i »Ju j j j j ^ llj< ^Jul ^ '~ f j f y o f.y . $ -<-.13 d * J i!JL y* <l'>"jj* <I—^L _ijl li)|<..A|l •J»jl_})jl 4il>-4Ju I JJ-4li *S»-» j-Alijl>w4j£»- ( j l š»±\> y & •}“* $ jj< iji cAi^lr ^j'-k i« jlil^ l £ i~ y i š ^ j ^ ^4 OUllaj . — 4-~* fjf" dll—. s (_5** ( J j l ) j#i <lil»- j& k t j j 'j J '—•' 4;!"/^ ^ y 4 ^ 1 jU > l j L ^ .a jL j j 1,>=. 3 j\ U <1j^2Ia lita I ^Jr Js-C lT A-----j jJ jl ^JU» J j l z l <P'U» j Č1- S * r“ ■- yi Nekolike 0 zaključci nm prosvjetne ankete u pogledu reforme naše početne nastave. ■■ ■;■--------- ■ ,. . <1"«^j j»ap & •_)£ JU ^ — Pišo slušalac bečkoga univerziteta. — J i « ^liy tiX| ^I^L# ^ j j * ^ j-r . £ $ jf-& y - y*y* <»U«llai Ol llil , ) p _/ •! J Y ^aiA-AO U l£ • j j j j i l eJt j - C - ^ J u li )U<,Ul _/ » .jljjl Uij> <I^-4p yx"? ***!/* y. ^ 4*l® S y \— - ' J ^ 1 . j ■»»/-**.' ,3><^*^1j J < j ^ ' •J !j^ tš**y* <S"*~^iS j J p jU jl aja?t^ iiJ>-» /^-'To'j jl j j ^ I <v» ^*»<il| < -jli> - W!U» )ij>- <I_»tl-» v!i»<-»^ a jx i_ ji» ‘c/^. j jilc <ilijl •—. <J.t—4 w»i j ^»- <)Ja* <^- •)> < J J j ' ^ I »jlil—I J a ._ —i.al5^' <). IjU’9-1 jJu t) ) ;j*+ j S , l L»^ Bljuje (5*^^*"^ Ž f* y il/.j' ___ .j-U *<.^J *^*U jj< ~ a i. « i l . £ } y * \ j ^jli y c^-* ^ ^*3 J J ..--* (J^1 ‘-*l“ «ry ^ ^ o jl*Ul--* •j 'j T j i j Y ^kia.’>»al ^■jjr j 'J j l ^ L * * ! j ^ I |»)r 0ijjj> d X \.4jS Z^~H* j £ <p*lj • U»j»" iJjJ*-*! > cr^J- ju -J j^ * J » i«-** («*-• ^*1 5 c jJ C -a ^ -j Svršetak. IV. Najpotresniji zaključak uopće jest onaj,da u mje­ stima, gdje ima i iptidaija i drž. osn. škola, ostane i na dalje iptidaija. Nedostatke toga zaključka sam već istakao. Tim je otvoreno rečeno državi, da ne ćemo ni onoga, što nam ona nudi. Naš se svijet nije protivio, kad su mu date trogodišnje iptidaije mjesto prijašnjih, mnogo gorih, mekteba, koji su trajali po više godina, nego ie pohvalno isticao u m: ogo mjesta, da dijete više nauči za godinu, nego prije za tri; šta će tek reći otac, kada mu dijete već u osmoj godini počne čitati pozivke i junačke pjesme, a u 12-toj godini bude sposobno, da ga otac opremi, da mu uči da bude kadija ili doktor ? Naglašavanje, da se naša djeca ne mi­ ješaju po mogućnosti s djecom drugih vjera, jest ljaga na Islam; 0 tom se stidim govoriti. Našu djecu kvari n ihov slab odgoj, a upravo zadaća svake škole jest u prvom redu odgoj. 0 kojekakvim skokovima nije. smjelo uopće biti govora. Narod je svojim najpouzdanijima dao svoju volju u ruke, pa kako god daleko oni skoče u pro­ svjetnoj reformi, to dopušta vjera, narod ih sigurno neće zaustavljati. Pri tom se samo ne smiju praviti �164 djeca imati posebne čitanke za svjetske predmete pisane arap. pismenim znacima. Tim je učinjena razlika megju našom muškom i ženskom djecom i megju našom ženskom djecom i onom iz drž. osn. škola, lo g a upravo ne bi treblo bar dotle, dok se naša ženska djeca ne počnu kriti. Našoj bi ženskoj djeci morale biti otvorene bar . početne državne ženske škole, jer zaista nema ničeg-, što bi govorilo protiv toga To bi nama morala biti sreća, da možemo bar u nekim mjestima i bar do neke dobi i svoju žensau djecu obrazovati na državni ra­ čun; država je dužna brinuti se za žensku našu djecu isto kao i za mušku. Potrebe naše ženske djece u svjetovnim predmetima ni u čem se ne razlikuju od potreba drugih konfesija; zato nema ni smisla praviti posebne čitanke za našu žensku djecu. Razlika je . u vjerskom gradivu, zato i imaju svaka svoje vjeronaučne knjige. U ostalom i u ovom bi se slučaju moglo učiniti, što i kod muške djece. Kako se bojim, da većina zaključaka naše pro­ svjetne ankete ne ostane na papiru, osobito onih o V. ženskim mektebima, to bismo, mislim, morali najprije Prijašnje pogreške pri zaključivanju su uzrokom, početi upravo s osnivanjem ženskih zavoda. da se nijesu mogli stvoriti, po,voljni zaključci za mje­ Ako je pak tomu tako, da ona gg. članovi ankete, sta, gdje se sada nalaze samo sibjan-mektebi7^~gdjex koji su bili uzrokom, da se stvore nedostatni zaključci, vlada za kratko neće otvoriti svojih škola. Nu siimjam, imadu kakvu kaznu, pa misle u hajir dati, kada se da će moći provesti i'ono, što je zaključeno; svakako pregje k osnivanju počet, zavoda i tim iznenaditi svu bi se to prije moglo provesti, da se je ostalo pri tom braću muslimane, ouda se ne bojim, da se zaključci da nastava traje 2 godine. U ovim se mjestima sva­ ne će provesti; onda ćemo svi molti Boga, da im kako moraju osnivati što prije drž. osn. škole ili aut. laj hajir kabul učini i da im oprosti pogreške, koje škole, a dotle ćemo od sibjan-mekteba imati uopće su počinili. malo koristi; prištedili bismo dosta novaca, kada bi Nu kako ne znam, da li kazna postoji, to na nastava trajala 2 godine, a vjeronauka ne bi ni malo koncu želim, da naša prosvjetna anketa bude srećnije patila. Za te novce bismo mogli osnovati nekoliko ruke pri izgradnji plana za srednje i više prosvjetne petorazrednih škola ili osnivati analfabetske kurzove, zavode. Nek se svi štovani članovi čuvaja pogre­ kako je zaključeno, gdje toga vlada ne mogne uči­ šaka, osobito takvih, koje bi bile uzrokom, da nam , niti. srednji zavodi dadnu ikakva povoda, da se ne koris­ Po mom mišljenju ne bi uopće od sada trebalo timo državnim zavodima, ali naravno od sada u većoj dopuštati, da se osnivaju privatni mektebi, ili bar ne mjeri, nego dosada. Ako zaključci o tim zavodima u mjestima, gdje ima ikakav drž. ili autonom. zavod, budu promišljeni, to će se naravno moći lakše i pro­ jer svakako mora da sve školstvo stoji ili pod upra­ vesti. Što nam mogu dati drž. zavodi, za to ne tre­ vom državnom ili vakufskom, pa bi se tim u nekoliko bamo svojih. Bešir. snaga toga prava pogdjekada mogla slabiti, a ravno­ pravnost bi se djece iz takih mekteba sa djecom iz drž. ili aut. škola smanjila, ili bi je posve nestalo. H Gondže. Ako ko hoće da učini hajir, neka dotična sredstva Sjećanje. dade vakufskoj upravi na raspolaganje, pa u kakvu god ih musi. svrhu uprava upotrebi, otišla su u hajir. Sjećaš li se, dušo mila,1 preveliki skokovi u iscrpljivanju narodnoga kapitala, je r kada čovjek ne imadne šta večerati, svratiće svu brigu na zalogaj hljeba, pa će preći i vjerske i zakon­ ske granice. Vjera s oji na njezinim sljedbenicima, a ne visi megju nebom i zemljom. Alo se ti njezini sljedbenici ne late onih sredstava, pomoću kojih se mogu održati na životu i izdržali pritisak drugih, propašće oni, pa će s njima nestati i vjere. Tim se i nehotice stvara razlika megju našom djecom. Već sama posve opravdana interpretacija 162. aut. stat. jest uputa roditeljima, bar uvigjavnijima, da dijete nauče kod kuće iz vjeronauke, što se traži, i odmah pogje u drž. osnov. školu. Ti će mektebi ukratko iz­ gubiti značenje, nu vakuf će pored toga hiljade tro­ šiti na njih. Naravna posljedica prijašnjeg zaključka je pređlog dra Hamdije Karamehmedovića o držanju kurzova za apsolvente iptidaija, premda ga u drugom slučaju ne bismo trebali, nu uostalom pao je, jer je bio opravdan. VI. Veseli me, da je naša prosvjetna anketa povela ozbiljnu riječ i o počet, prosvjetnim zavodima našega ženskinja i da se već uvidila potreba toga. Nu ono malo zaključaka o ženskim mektebima boluje od istih pogrešaka kao i oni o muškim mektebima, a te su pogreške pojačane još tim, što će naša ženska Kako zanos srce grije, Kad se prvo cv’jeće bere Usred bašta mirisnije’ Sjećaš li se, kad smo poljem Brali gjule, ljube mave I sanjali meko, slatko Uz sumbule one plave? �165 Zefir nam je šaputao Priču meku . . . i po travi Milo nježno i strastveno Zborio nam o ljubavi. . . Hazim Muftić, T uzla: Muharemagino brvno. Sjela hrpa ljudi na obali male rijeke na zeleni, pa- se uz crnu kahvu i duhan razgovaraju i sejre kako s onu stranu rijeke Muharemagini momci zaljevaju ra­ sude po lijepo obragjenoj njivi. Megju njima je Muharemaga, sredovječan čovjek, crne kao zift brade, osmjehnuta i vedra lica sa ko­ jega čitaš zadovoljstvo. Družina se o svačemu razgovarala, dok će ti jedan upitati Muharemagu: kada je ono opet poprav ljao pomosnicu — a to je uski od 2—8 brvna sastav­ ljeni most, koji vodi preko rijeke onamo u njivu? Muharemagi se zasvijetli lice,v nasmija se, kao da mu nešto zanimljivo i novo pade na pamet, pa poče kazivati; — "Baš sam neki dan, kadno voda bila vrlo nadošla, doživio smiješan slučaj sa agjuntom i to sasvim sličan onome, kad je Nasrudin ef. bio kadija, pa mu se nekakav čovjek došao potužisla »Efendija, tvoja krava ubola moju kravu!® — „E, pa šta ćemo dragi, ko bi još hajvanima stidio?!« — »Ali nije nego: moja krava ubola tvoju kravu P — »Ehe !« — razljuti se Nasrudin ef., pa poče dofaćati nekakav ćitab. Vidiš li ti njega, čekaj ti, dok ja nagjem u kanunu, koliko moraš pla­ titi globe, jer si ti dužan svoju kravu čuvati, da ne napada tugjeg blaga P — Isto se tako — nastavljao je Muharemaga — i meni potrefilo. — Odnijela voda moje jedno brvno od ove ću­ prije zajedno sa lancem, kojim je bilo privezano za direk, pa ga dolje ufatio Mujo Fatušić. Ali prije nego što sam ja otišao, da zaištem svoje brvno, ufatili su opet moji momci jedan direk, kojega je voda odozgor nanijela. — Kad evo li ti onoga Švabe, što’no drži gore na Ježevici onu nekakvu ledaru. Čim ugleda onaj direk, zaiska ga od mojih momaka. Momci kažu: „Daj dva forinta pa ćemo datP. — „Nedam'J — veli Švabo — ,jer je to moje". — „Ali ako je tvoje, mi smo ga ufatili, pa nam treba trud platiti1* — odgovore moji momci. — ,,A znate li vi sigurno, da taj direk nije vaš?" — upita ih Švabo. — „Znamo". — „E, onda ga nijeste trebali nikako ni hvatati, jer kad je moj, onda je on moja briga i ja ga trebam uhvatiti, pa gdje dospio da dospio . — Kad moji momci Čuše, kako Švabo razlaže svoje pravo, osjetiše, da su se nezvani miješali u tugje po­ slove, pa povrate direk Švabi i ne dobiše ni krajcara za svoju muku, nego se još pobojaše,' da ne će biti što i oglobljeni. — Iza toga dogju i meni i kažu sve, što im se je dogodilo, a i ja se onda uputim Muji Fatušiću, da ištem od njega svoje brvno. — Kada ja tamo, a Mujo neda ni progovoriti, nego ište pet kruna, jer veli „da ti ga ja nisam zaustavio, Bog zna, dokle bi ga voda odnijela". — Ja, pošto me švabin postupak poučio, ne dam što Mujo ište, ali opet kad pomislih, da se je i on namučio i da mi Mujo nije brvna kod sebe za­ ustavio, morao bih puno dalje hodati i tražiti, — nema fajde ničijeg .haka kriti — ponudim mu sedam seksera, a da mi brvno povrati. Mujo ne da, pa ne da, bez dva i po forinta. — Ma daj, Mujo bolan, tužiću te agjuntu, pa ćeš' mi ga dati đžaba! — ,,Aa, nedam !** — Daj! — opet ću ja, a on opet neda1. — A ja hos, bos pa agjuntu. — Kažem mu tako i tako: odnila mi voda brvno, pa ufatio Mujo Fatušić, pa mi sad hoće za njega da naplati dva i po forinta. — „Pa ima pravo. Podaj mu, koliko ište" — sasu agjunt na me hršum. — Ama kako ću, gospodine, kad je i onoga Švabe d ire k ,------- — pa mu pripovjedim, kako je bilo s mojim momcima i s onim Švabom. — Agjunt se malo promisli, pa me opet priupita za Mujino im e: — „Idi" — veli — „pa reci, nek ti direk vrati ba­ dava, pa ako ne htjedne, dogji pa ću ja poslati stražara po njega". — Ja odem Muji, a on opet neda. Ne vjeruje se meni, da me je agjunkt poslao. — Onda ja odem agjuntu, pa kažem, kako Mujo neda •— a nije mi meram tužiti ga, nego ja svakako mislim njemu dati, ono sedam seksera, što sam mu obećao — ali hoću da ga uvjerim, da mi direk mora vratiti džaba, kad se toliko zainadio. — Agjunt pošalje stražara po Muju, pa kad on dogje, a on na njeg sasu vatru, prijeteći mu, da će ga još oglobiti, ako mi brvno ne povrati džaba, a moj ti Mujo izagje, pa veli : „Daj mi barem ono sedam sek­ sera, što si mi nudio, a evo ti brvno pa vuci!“ — Ja Muju razgovorim, dam mu sedam seksera i kažem mu, kako sam ovo od Švabe naučio i kako mi je eto kod agjunta valjalo. �166 Gazanfer: Vox. . Strah me je! Kud pogledam svud kosturi i grobovi leđni I tužne vrbe nad njima stoje. Očajno trepti trava i glavu savio cvjetak medni, Disharmonija neka turobno ječi — zemlju potresa, Kao Demoni da pjesme poje. Bijednu Geju u blatu smrknuto gledaju nebesa: E, rek’ bi nebo se ljuti i krati joj svoj pogled sjajni, Što drži na sebi zlobu — ljude. Pakao zija. Iz grobova čuje se krik ljudski vajni: Pregji nam plaču gledajuć domaju, ko žrtvenik, gdje Ares ždere svoje žrtve huđe. Ja sam plač slušo, jeco, a plakalo je i srce moje. Kada grobovi leđni šapću, zbore i plaču i ječe Ko kip boli stojim i slušam glas: „Oj, plači čedo sudbe krute, nek potok suza ti teče! Boli srca l’ječi! Prije neg ćeš mr’jeti, sve suze proli I poput zimskog sunca skršen vas, Poćeš. Zadnji pogled Zemlji.ćpš slati pun ja đ a ib o li“ ! O .m an A. V.: Savremeni džihad (borba). M otto: Iza kjane f i ahiriz-zemani, la budde Un-nasi fih a mined-derahimi veddenaniri, jukimur-redžulu biha dihehu ve dunjahu. (Hadisi-šerif). Kako se sve mijenja na ovom svijetu, tako se je promijenio i nekadašnji stari način ratovanja (džihada), o kome mi ne kanimo ovdje govoriti, jer je to za nas manje važno, nego mi ćemo pokušati, da iznesemo ovdje jednu sasvim novu vrst džihada — rata, koji se i bez „ultimatuma" svaki dan vodi izmegju pojedinih naroda, a ta se vrst džihada na­ ziva „ m o d e r n i i l i s a v r e m e n i d ž i h a d „ , koji se razlikuje od pravog džihada jedino oružjem, pošto za ovo današnje ratovanje treba, d a je oružje: znanje, nauka i prosvjeta, bez kojih se sredstava ne može napredovati, pa čak ni opstojati u današnje doba. Najprije ćemo ustanoviti šta je svrha i maksad dži­ hada, pa ćemo onda pokušati, služeći se onim po­ znatim šeriatskim načelom: „ t e b e d d u l i e z m a n i l e t e b e d d u l i a h k j a m i n k j a r o l u n a m a z 1*, da nabrojimo bar neke važnije momente, kojima se postizava danas, ili bi se mogla postignuti spomenuta svrha. Džihad je jedna ( t a r i f bi i t i b a r i g a j e ) šeriatska ustanova, koja obvezuje Muslimane, da moraju za opstanak i očuvanje Islama i svoj život žrtovati — da moraju dakle ratovati u slučaju opasnosti i pogibelji po Islam. Prema tome svrha i glavna za­ daća džihada jest održanje Islama, a nije š i r i t i ga u ruci sa golom sabljom, kako to neki islamski ne­ prijatelji tumače i podmeću. Na koji način i kojim sredstvima se je ta svrha džihada prije postizavala, ni to nas puno ne interesira jer — el mazi la juzkjeru — stoga se ni time ne ćemo baviti, nego ćemo odmah preći na predmet ovog članka, naime kako i na koji način danas da čuvamo svoj uzvišeni Islam i pomoću kojih sredstava. Moramo prije nego li pregjemo na stvar , reći onako općenito (mudžmelen), koje se vrste džihada trebamo prihvatiti specijalno mi bos.-h. Muslimani, pa da udovoljivamo toj islamskoj zapovijedi i da se održimo u današnjem vijeku borbe i utakmice, a dosljedno tomu i da očuvamo svoj Islam, koji o nama zavisi. Hoćemo li se latiti puške, oštre bajunete, topa i mašinske puške? Ne, toga nećemo niti mo­ žemo. Mi moramo posegnuti, kao i svi drugi narodi, za moderno oružje i povesti savremeni džihad, koji 'se sastoji, ne u proljevanju krvi i rušenju gradova, nego u u s t r a j n o m r a d u i b o r b i za što većim ojačanjem u prosvjetnom, kulturnom, političkom i ekonomskom pogledu, jer su baš danas to bojna polja, gdje se vode ljuti okršaji i dijele mejd^ni. Ko imade hrabriju i moderniju vojsku, taj i vlada, on je gospodar položaja, a to će reći, ko imade veći broj i jaču falangu spremnih i valjanih radnika na tim poljima, taj i pobjegjuje, svak ga rešpektira i klanja mu se. Ovo bi bilo općenito i ukratko istaknuto, na kojim poljima moramo voditi rat i mi Muslimani, ako želimo ikako egzistirati u ovoj napaćenoj nam grudi i ako nijesmo radi počiniti i nehotice samoubijstvo, to grozno djelo, koje naš uzvišeni Šeriat, najstrožije zabranjuje svojim Sljedbenicima, prijeteći im se vje­ čitim patnjam a na onom svijetu. A sad ćemo navesti koji primjer, kako pojedinac, kao član islamske za­ jednice, vrši taj džihad i kako bi ga morao vršiti. Odmah naglašujemo, da je svaki postupak, čin ili propuštaj, koji vuče za sobom štetu Islamu — zločin (džinajet) protiv te gornje šer. obranbene usta­ nove, zbog čega bi trebalo odmah primjerenom ka­ znom opomenuti počinitelja i to, ne oduzimanjem slobode ni tamnicom, nego ga kazniti m o r a l n o : žigosati, izolirati i bojkotirati ga materijalno i dru­ štveno, dok god se ne popravi i ne okaje svoj gri­ jeh, koji se tiče svih Muslimana kao- jedne cjeline. (Ovdje dakako mislimo javni grijeh). A šta je s hidžretom u tom pogledu? Možda će kogod postaviti i ovo pitanje. Odgovaramo, da je hidžret u današnjem vremenu pravi zločin protiv Islama, to je atentat na Islam. Svaki onaj tutkun, koji se odluči da počini taj gjunah, indireictni je neprijatelj Islama, jer ga sužuje i šteti mu, pa makar on ne znam kakvu namjeru imao. On je nesvjestan, �167 on nema islamskih osjećaja, a još manje domovin­ skih, on je kao i obični hajvan. Velikodušnosti i pouzdanja u se on nikako nema; on nema one ot­ pornosti u svojoj duši, da hladno dočekuje neugodne udarce, nego zbog dreke jednog žandara ili zbog krivog pogleda od strane jednog gosp. stražara, on je već klonuo i odlučio odmah „osvćtiti" mu se i to nesretnim hidžretom. Žalosno! Mjesto da se zakonitim putem bori protiv onoga, koji mu možda čini krivo i napada ga nepravedno i da traži svoje pravo, ako ga je svjestan — on bježi u Tursku I Kamo Hadisi-šerif: „El-Islamu ja’lu ve la ju’la alej i"? Bori se i vojuj, jer je to danas džihad, pa ako pobijediš, postaješ gazija, a ako podlegneš, po­ staješ šehid, jer nisi htio uzmaknuti iz bojnih redova svoje jednovjerne braće u obrani Islama i voje domovinel U moderni džihad spada i to, boriti se na svaki način, da pošteno zaslužiš svoj kruh i da uzdržaješ svoje nemoćne, da učiš zanate, trgovinu, da svoju mladež prosvjećuješ i za život osposobiš. Na­ p o k o n da po mogućnosti iz svojih prihoda doprinosiš vazda po nešto islamskoj stvari, da se izmiriš sa svojim bratom Muslimanom, ako si u zavagji, pa ga u nevolji i tuzi razgovoriš i pomogneš mu bilo dje­ lom ili govorom, jer kako ono veli Alejhisselam: „Naj­ bolje djelo jest razveseliti i obradovati srce jednom Muslimanu11. Zaslužne ljude za Islam i narod priznavati i štovati, čime ćeš ih više oduševiti u njihovu radu. Bez svake sumnje, čeka obilata nagrada od Svemo­ gućeg one muževe, koji rade za Islam, pa smo ih dužni i mi štovati ma kojem staležu oni pripadali, jer su danas to naše moderne vojskovogje i javni radnici, što mi svaki ne bi mogli tu časnu i tešku zadaću vršiti, jer nam nekim ne dopušta borba za zalogaj kruha, a drugi opet ne bi znali ni umjeli. Stoga braćo, osvijestimo se i prihvatimo i mi kao i naši sugragjani drugih vjera, za rad, prosvjetu i nauku. Stupimo svi zajedno u borbu i osigurajmo sebi i svojoj djeci čvršću budućnost, da nas kašnje ne uznemiruju njihova prokletstva u našim grobovima. Ako hoćemo živjeti i opstojati na ovom svijetu, mo­ ramo se borjti i brže kretati, nego li dosad, jer ćemo inače iščeznuti kao da nas nije nikako ni bilo u današnjim jakim valovima sveopćeg napretka. Do­ sadašnju pasivnost i antipatiju prema svakodnevnim pojavama, koje se zbivaju oko nas, ako bi i dalje produžili, to bi značilo obaranje Islama i rušenje svoje egzistencije. Hadisi-šerif, što ga stavismo kao motto ovomu članku, znači u slobodnom prevodu ovo: „Moj ummet doživiće jedan vakat, u kom će morati sticati i namicati novčanih sredstava, ako žeH održati 1 očuvati svoju vjeru i svoju egzistenciju . Kako se vidi, to je doba danas i nastupilo, jer je materijalna snaga danas najveća snaga svakog po­ jedinca i naroda. Završujući ove retke, upravljam skromnu molbu na naše vaize po selima i gradovima, da što češće sa ćursa o ovoj temi progovore, a uvjeren sam, da neće biti badihava, jer naš svijet najviše polaže na ono što mu hodže kažu i riječi, koje dolaze s te strane, najbolje se slušaju i mogu da imadu željenog uspjeha. lzuddin: Vodonoša. (Sličica.) Ta svako ga u čaršiji pozna. Istom je preturio četrdeset i nekolike, a čovjek bi i nehotice rekao, da mu hoda barem šeždeseta. Eto, takav on izgleda. Kosa mu što obijelila, a što opala, lice upalo, da mu jagodične kosti gotovo vire na polje, a stas mu poguren. Odjeća mu pohabana i raznolika: kao ječerma mu služi nečiji stari i iznošeni prsluk, ispod kog se vidi pocrnila košulja, a starinski mu silah spaja prsluk sa čakširama, na kojima je sijaset zakrpa; napokon na nogama su mu opanci, iz kojih mu vire prsti. Uvijek ga možeš naći pred Osmanovom pekarom, gdje sjedi i bulji preda se. U mjestu je nestašica vode, te su je morali do­ nositi za svagdašnju potrebu ili sa Bosne, ili sa že­ ljezničke stanice, kamo je takogjer sa Bosne dovedena. A ljudi se naučili na njega, na Muju, da im on do­ nosi vodu, te je to bila sva njegova životna zadaća. Eno ga i danas, gdje je sio pred pekarom, da se malo odmori. U to se začu glas iz pekare: — Mujo! — Evo me, evo,— izusti Mujo kao preko volje. — Vode nestalo, uzmi kante. — Eto, sad ću, — reče Mujo, uze kante i pogje na vođu. A kad se vraćao s vode, koračao je sporo i pogurivši se, a svaki se čas odmarao. A kako i ne će? Dugo već on nosi vodu, a drvena mu poluga gotovo i u meso zašla. 1 tako on provodi zadnje dane života noseći svijetu vodu i krvavo zaslužujući koricu kruha. A nije on iz malena naučen na taj teški posao. U svilenu ga je dušeku majka rodila. Bio je u rodi­ telja jedinak. Mazili su oni svoga Mujagu i nijesu mu se dali ni za kakav posao prihvaćati. Kad bi mu bilo štogod krivo, oni bi ga parama utješili. A on se bogme naučio na trošenje. A kad je odrastao, imao je silu svojih akrana, koji su se na njegov račun veselili i krali Bogu dane. �168 Jednom su pravili teferić na obali Bosne. Tu ti se, Bože moj, veselilo i zabavljalo, kako to samo mlagjarija znade. Na kraju će teferiča reći jedan izmegju njih: — Dete, junaci, da vidimo, ko će dalje škrljom prebaciti pi-eko Bosne! — Hajdemo baš da okušamo, odgovore ostali. I svaki izabere sebi u pijesku škrlju i to što plosnatiju, te njom stadoše kušati svoju vještinu. Počeše se viti škrlje iznad Bosne, gdjekoja padne u Bosnu, a gdjekoja na drugu obalu. Gleda to i Mujaga, a kad dogje na njega red, maši se kese, izvadi zlatnu madžariju, s velikim je zamahom ispusti, a ona iščeznu iz vida i nestade je u svemiru. — Aferim, Mujaga, to mi je nešto, sa ushiće­ njem mu odobravaju drugovi. A sličnih se slučajeva vrlo često dešavalo, u ko­ jima je Mujo pokazivao svoju obijest Ali ide vrijeme, nosi breme. Otac umrije, a za neko vrijeme i mati, a naš Mujo nastavi svoj stari zanat. Živio sve raskalašnije. Sa svojim akrani.ma i ahbabima tratio je vrijeme po smrdljivim, birtijama, gdje se opajao zvucima ciganske muzike i slatkim riječima kelnerica i kasirica prosipajući novac nemi­ lice i nepromišljeno, kao da ga je na ulici nalazio. Ali dakako da to takvo življenje nije moglo vje­ čito trajati. Mujo je prodavao njivu po njivu, sad ovu sad, onu stvar, dok se nije najposlije morao rastati i sa kućom, u kojoj se rodio i na pošljetku ostati bez igdje ičega a uz to, po našem običaju, i bez ikakva znanja i zanata. I bezbeli, kao što i uvijek: nesta para, nesta pri' jatelja. Ostaviše Muju svi njegovi ahbabi, jer nijesu više imali šta, da od njega muzu. I evo, na što je sad Mujo spao. Ali to ne će za dugo trajati. I on sam osjeća, da mu je svakim da­ nom sve teže i teže rabotati. Zna, da će ga smrt riješiti tih muka. * Jednom sam s ocem išao uz rijeku Bosnu. Poljem se zelenio kukuruz kao more. — Vidiš, sinko — reče mi otac označujući rukom povelik komad polja — ova je zemlja bila nekada onog Muje, što nama vodu nanosi. A luda pamet sve upropasti. Nemoj, da budeš onaki! * A koliko ih kod nas ima kao M u jo !.... Šem suddin S arajlić: —. Slomljeno srce. Svud okolo svijet se veseli,, Srce moje veselja ne želi, Srce moje tugom otrovano. Srce moje u bol zakopano .. . Pustoš mi se pred očima stvara, Na spomenu duša se odmara, S tuge velje moje srce pati, Ne može ga svijet utišati — Onaj svijet što mi radost uze Ostaviv’ mi samo bol i suze, Da ih lijem za životom svojim, Duge dane i sedmice brojim, Čekajući kad će opet doći Stari dani, stare tople noći — Kad sam svoju mladost provodio, Kad sam pjevS i kad sam ljubio, Dok me ljudska ne otrže zloba Od tog slatkog mladenačkog doba, Srce tugom i otrovom preli, Ubi život — da se ne v e s e li.------- v R ifat S urejja: Kako je umoren Midhad paša i Damad-Mahmud paša. Midhat paša je poznat kao vrlo uman čovjek, koji je bio tvorac turskog ustava. On je bio nadah­ nut savremenim i naprednim idejama, koje je nasto­ jao u svome narodu nakalemiti, te je u tome mnogo i marljivo radio, težeći za reformom turske države, potpuno uvjeren, da se ona samo tako može spasiti od svoga rasula i propasti. Poslije neumornog rada i velikog napora na­ pokon mu je uspjelo, da ostvari carsko obećanje i da godine 1875. proglasi ustav i otvori prvi parlamenat. Ali baš kada se je parlamenat otvorio i narodni zastupnici otpočeli raditi, planuo je zlokobni turskoruski rat. Parlam enatf se je zatvorio, narodni zastupnici su se razišli kućama, da se više i ne povrate. Tadašnji vladar, Sultan Abdul Hamid dozvolio je proglašenje ustava s tom namjerom, da ga opet prvom zgodom ukine. Ali to ukidanje ustava nije bilo moguće izvesti, dok se ne ukloni i ustavodavac, Midhat. 1 usljed toga su se protivnici ustavnog uregjenja najprije požurili, da unište ovog narodnog ro ­ doljuba. �i 69 bvor je za to našao sredstva i za tili čas biše: jadnoga pouzdanika s misijom, da to mrsko djelo pribavljeni lažljivi svjedoci,, bezdiišnj i nesavjesni suci izvrši,, ali,, su opet s nekakvog razloga od tog odur i državni tužioci, te se u Yildjzu sastayi vanredno., stali, i zapovijed, oppzvali, Iza toga .su zaključili, da sudište, koje će suditi okrivljenom Midhat paši .i ga„otruju, no ni to im. nije uspjelo i tako su prošle drugovima. dyije gpdine, koje su,.bile pune bojazni i strahovanja Pa i ako se u toku rasprave jasno i otvoreno za apsolutiste. Toga vremena , bijaše, se Midhat paša raznolio i vidjela nevinost Midhat paše, Mahmud paše,. Nuri , paše, Šejhul-Islama Hajrullah efendije i ostalih, op­ dao prosjeći.. crni prišt, što mu je,bio skočio na ti­ tuženika, ipak su svi biji na smrt odsugjeni, jer se. jelu, koji je slučaj njegove neprijatelje veoma obve­ selio. Oni su se radi toga tako radovali,.da su sla­ tako želilp od strane dvora. Nu izvršenje te presude nad ovim nevinim,ror, vili najveće slavlje. Jer ako Mihat paša umre u što doljubima’ nisu silnici smjeli da odmah, izvedu, jer su bili više nego sigurni — njihova bi se želja ostva­ da su ih poubijali ili povješali u onaj čas, moglo s e ; rila i riješili se bojazni od toga, njima se -: pričinja je očekivati, da to proizvede nezadovoljstvo, pa i kr­ vajućeg, najvećeg bauka, koji, i ako je bio na hi­ vavu bunu megju narodom. Radi tega su im kaznu ljade milja od njih udaljen, ipak -je za .njih bio naj­ pretvorili u vječni progon i otpremili ih u Hidžns, u veći £trah. mjesto Taif, koje leži na sjevero-istočnom kraju.od Kad se razbolio oni su mu poslali jednog. ne­ Mekje i koje je od iste udaljeno oko devedeset kilo­ sposobnog liječnika, koji je valjda bio dužan, da mu metara. smrt pospiješi. Ali prognanicima nisu ni ovdje dopustili, slo-, Bolesnikovi drugovi, pošto su vidjeli doktorovu bodno kretanje, već su ih uhapsili u vojničku kasarnu*, nesposobnost, obratili su se Hidžaskom nam jesniku. u jedan, posebni odjel. i zahtijevali, da. im . dobavi . sposobnog . liječnika, ali Do tada u Mekji nije, bilo brzojava, no, malo carigradska vlada nije našla za potrebno ni da im poslije nego što su spomenuti prognanici tamo,do­ odgovori na tu .njihovu želju, budući joj je bilo sva^ tjerani, vlada je uspostavila sa Mekjpm brzojavnu " kako više stalo do Midhatove smrti nego do ozdrav­ žicu, da bi tim mogla što brže i što češće o njima . ljenja.,. Izvještaje dobivati, te im je za nadziratelje postavila,, No, gle čuda Božijega! Bolesnik se počeo opo­ najbesvjesnije ljude, kojima je bila zadaća, da im za-;. ravljati i prišt mu se zamlagjivati, premda mu se priječe bijeg i osujete im svaki sastanak spolja. skoro ..nikakva njega ni pažnja . njegovom liječenju Pa i ako su sve te najstrašnije mjere predu- nije obraćala. I tako se Midhat paša .spasi bolesti, čiju su zete, ipak je carigradske apsolutiste neprestano uz­ nemirivala misao, da ne bi Midhat paša pobjegao u smrt carigradski, apsolutiste svaki čas očekivali. Kada je u Carigrad stigla vijest o poboljšanju Evropu, i ta im bojazan nikako nije dala mira ni pokoja, jer ako bi slučajno Midhat paša pobjegao u Midhat pašina zdravlja, ona je silno sneveselila njiEvropu, tada bi im se planovi poremetili, koji su u gove protivnike, te su se oni odlučno riješili, da se . naprijed bili zasnovani, pa bi se možda ponovno ovaj po njih strašni čovjek na -koji bilo način sma­ mogao otvoriti parlamenat, te narod državnu upravu kne. U tu su svrhu odredili najbiranije ubojice i kr­ u svoje ruke uzeti i time dokončati njihov apsolu­ voloke, koje su našli u osobama pukovnika (miralaja) Lut.fi. i majora (binbaše) Bećira. tistički režim. Bećir se je najprije poslužio varkom, davši U tome vječitom strahu oni su bili dobili tvrdo .1 ubjegjenje,. da je opstanak ustavnog, režima skopčan prognanicima otrovno mlijeko; ali se je za to sa­ znalo,) time je zločin osujećen... Iza toga im je mes Midhat pašinim flbiti“, pošto je on u ono vrijem?,;I bio od svih pristaša ustavnog režima najmoćniji i u . ćano'otrova u jelo, ali je i to izašlo na vidjelo. Po-» narodu najuplivniji. Stoga su uzeli za svoj glavni za­ slije toga su svim silama radili na tome, da prido­ datak,. da rade na tome, kako. bi se taj, po njih , biju njihove poslužitelje,: kako bi mogli izvršiti svoje opasni, čovjek smaknuo i time uklonio za uvijek: zlpčinsko djelo — da uhapšenike otruju, No poslu­ žitelji su im otvoreno kazali, da na to oni ne mogu,, s puta. Ali je bilo, veoma teško to krvavo djelo izvesti, pristati, govoreći, da se oni boje Boga i njegove kazne. Siroti prognanici* pošto su saznali za ove svajer je ovaj veliki čovjek bio veoma vigjena ličnost i n Evropi, a naročito mu je bila prijateljski naklo­ kidanje urote protiv njihovih života, poduzeli su sva sredstva, da .se što bolje uzmognu držati na oprezu. njena Engleska, kao što su uz njega odlučno stajale i sve pristaše ustavnog režima i reforama u Otoman- Od tada nisu više htjeli da piju mlijeko ni kahvu, niti su htjeli da jedu ono jelo, koje bi im se s polja skoj Carevini. Dvije su godine carigradske apsolutiste krojile . donosilo, te, koliko je bilo moguće, svi bi zajednički planove, kako će ga umoriti, a da bi od sebe od- obnoć na izmjenice spavali, da bi tako mogli da bu­ straanili svaku sumnju. Jedan put su čak bili posla du na oprezu od potajnog noćnog nasrtaja. �170 Iz Carigrada su svaki čas dolazili brzojavni se vidjeti, da je Midhat paša pogodio pravu istinu. nalozi na Hidžaskog valiju, da se što prije naumTada Midhad paša dade pozvati džellada, krv­ Ijeni zločin ima izvršiti, a ovi ih u najvećoj tajnosti nika majora Bećira, na kojega, kada dogje, stavi isto u Taif naručenim za to ubojicama saopštavao, čime pitanje: je u njima sve to više potstrekavana misao ovoga S kakvim pravom hoćete, da nas rastavite gnjusnoga zločina. jednoga od drugog? Ili hoćete, da nas rastavite, te Bilo je to godine 1301. dvadesetog Redžepa, u onda poubijate! srijedu na veče. Midhat paša, pošto je klanjao jaciju, Bećir, koji se nije nadao ovakom pitanju, te sio je u jedan zakutak sobe, te se duboko zamislio. koji je mislio, da su zatočenici štogod doznali o Gledajući ga tako zamišljena i duboko zabrinuta njihovim paklenim namjerama, preplašeno i zbunjeno odgovori: njegov drug Mahmud paša ga zapita: — Šta ste se zamislili paša-efendi? — Ne, gospodine, ne, sačuvaj nas Bože od ta­ — Ništa! Mislim na smrt! — odgovori Mid­ kove misli! hat paša. ‘— Ima nečega podmukloga u tom vašem „ue“ — Kakvu smrt? — reče Midhat — mi sumnjamo. Nego nam tačno i — Da, na smrt mislim. Smrt je jedna gorčina, otvoreno recite istinu i ništa ne krijte! Jeste ii dobili koja traje pet minuta, ali kojom je smrću bolje i kakav sličan nalog? lakše umrijeti? Ili je lakše umrijeti, da me objese ili — Za sada nemamo još takve zapovijedi — od­ strijeljaju, ili razboljeti se, pa onda umrijeti prirod­ govori krvnik, a u očima mu zasvijetli divljačka podnom smrću — o tome mislim — jer moje je tijelo muklost — no svakako vojnik mora izvršavati što oslabilo, iznemoglo, moja je starost već dostigla šes- mu se zapovjedi! — završi cinički i zlurado. deset petu godinu. .Više nije tfobro za mene živiti. Ove posljednje Bećirove riječi tako su jako Da više nisam ni ^astao iza one bolesti najbolje bi djelovale na sve nemoćne zatočenike, da im se je tilo . Ali šta da činim,c kaVia smrtni čas jgš_niie dlaka od užasa ježila. došao. Pošto su Midhat pašina poslužitelja Arif agu Ovdje su zbog nas uhapslfll još nekoliko bi­ na drugo mjesto zatvorili — to je on ostao u sobi samo sa Namik paša zađe Ali bejom, sa kojim se je jednika, pa bar da stt""se oni spasili. Ove su se Midhat pašine riječi jako kosnule u tri sahata a la turka u svoju sobu zatvorio. (Svršiče se). srca nevinih osugienika, koji su svaki čas očekivali svoju smrt. U to doba podzapovjednik čuvara MemiŠ upade u sobu, te krupnim glasom progovori: — Naredio mi je gospodin zapovjednik, da vam kažem, da vam je svaki sastanak zabranjen. Dakle, Mišljenje Roberta Kocha o suzbi­ izvolite svaki u svoju sobu Na ove Memiševe riječi, Midhat paša i Da- janju tuberkuloze. , .tttt mat Mahmud paša odgovoriše: - Dr R. V-ć. — Mi ne ćemo nikud odavle maknuti, već ako nas vi s bajunetama na to prisilite. Radite kako Jedan od najvećih radenika na ispitivanju tuber­ znate! kuloze bio je Robert Koch. On je prvi pronašao i prvi Memiš ih zapita: uzrok te teške bolesti i tim se pitanjem pored ostalih — Hoću li ja tako kazati gospodinu zapovjed­ naučnih pitanja cijeloga vijeka bavio. Razumije se po sebi, da se slavni Koch nije bavio samo ispitivanjem niku ? # — Da, tako mu kaži! — odgovoriše zatočenici. bolesti kao strogi nauče nj ak, no je uvijek, kao veliki Midhat pašu je ovaj dogagjaj bacio u sumnju, humanista, najviše i na to mislio, na koji bi se način te pozva poručnika Ibrahima, koji za kratko dogje mogla ta po čovječanstvo opasna bolest suzbiti, pa naposljetku i sasvim uništiti. Svojim epohalnim rado­ zajedno s Memišem. — S kojim nam pravom hoćete da sprječavate vima on je dokazao, da je glavni izvor zaraze sam sastajanja? — zapita Midhat paša oštrim glasom, na bolesnik koji ima tuberkulozu, i da se jektikom tako produži bez okolišanja: zarazimo, ako uzđišemo vazduh, u kom se nalaze tu­ — Ako vam je namjera, da nas najprije rasta­ berkulozni bacili bolesnika. Gdje nema tuberkuloznih vite a onda ubijete — kažite nam! T a od onog smo bacila nem a ni tuberkuloze. Mnogo manja opasnost mlijeka saznali, da se nešto takova namjerava i od tuberkuloze p ri’eti od mlijeka bolesnih krava.Ako hoćemo, dakle, da zdravo stvorenje sačuvamo od tuber­ plete. Ibrahim i Memiš počeše na ovo pitanje nešto kuloze, stoje nam dva puta: ili treba učiniti neškod­ m ucati i zbunjeno odgovarati, a baš iz toga moglo ljivim zarazan otrov (bacile), koji se u,ispljuvku bo- H ig ije n a . �171 tesnikovom nalazi, ili samog nosioca zaraze, to jest tuberkuloznog bolesnika, od dodira sa zdravim odvo­ jiti. Pitanje je sada, koji je način bolji i kojim se može više postidi; da li da se ide zatim , da se ispljuvak bolesnikov koji nosi zarazu, odmah uništi, ili bi trebalo pristupiti mnogo sigurnijem sredstvu, a taj je da se što više bolesnika, koji raznose zarazu — odvoje (izoliraju). Posljednjih dvadeset godina, prvi naučenjaci su to pitanje proučavali i bilo je mnogih koji su za tu­ berkulozu predlagali onaj prvi ptit, da se radi svima sredstvima na tome, da se ispljuvak bolesnikov učini bezopasnim za okolinu, a mnogo ih je više bilo, koji su mislili, da će energičnim mjerama, a to je ovaj drugi put, odvajanjem samoga tuberkuloznog bolesnika, biti mnogo više koristi, i da će se time tuberkuloza prije i jače suzbiti. Za onaj prvi put, da se na ispljuvak bolesnički pazi, da se on uništava i da se bolesnik ne mora od kuće odvajati, bila je glavna škola Fran­ cuska sa svojim čuvenim Ijekarima, Kalmetom i osta­ lim, a za ovaj drugi put, izoliranjem bolesnika po bol­ nicama itd. bilo je isto tako vrlo mnogo pristalica, naročito u Njemačkoj. (Ovo važi razumije se sve za one teže bolesnike sa otvorenom tuberkulozom a ue lake i početne slučajeve, koji se s uspjehom mogu da liječe i kod kuće i po bolnicama).'NNo što je za borbu protiv tuberkuloze vrlo karakteristično i što je za slavnoga Kocha vrlo važno, te je'preokret, koji je na­ stupio u Kochovom mišljenju o suzbijanju tuberkuloze. Poslije tolikogodišnjeg rada na suzbijanju tuberkuloze, dvije tri godine prije svoje smrti, sam je iskreno i otvoreno kazao, da misli da je u suzbijanju tuber­ kuloze izoliranjem danas nemoguće postići potpun uspjeh, no da se mora raditi što više na onom prvom načinu: učiniti bezopasnim ispljuvak samog bolesnika, ali u samom domu bolesnikovom. Na konferenciji internacionalnoga društva za su­ zbijanje tuberkuloze u Filadelfiji, septembra 1908. godine, držao je profesor Lajbe iz Vircburga vrlo duhovito predavanje o tome, kako bi trebalo mnogo energičnije raditi na tome putu, odvajanju bolesnika, i kako bi time mnogo više i mnogo prije postigli, da se tuberkuloza u čovječanstvu smanji i uništi. Poslije predavanje još nekoliko ljekara koji su u istom pravcu govorili, u diskusiji je uzeo prvu riječ Koch. U svome govoru je sam priznao, da više ne vjeruje u to, da će se moći tuberkuloza tim načinom uništiti, no da će se, pored toga načina, morati mnogo više pažnja obraćati baš na one, koji ostaju kod svojih kuća, i tamo ih učinimo bezopasnim za okolinu. Tim svojim govorom Koch je otvoreno i javno priznao veliku važnost po suzbijanje tuberkuloze po francuskom načinu tako zvanim dispanzerima, ali i time je kao naučenjak pokazao i opet koliko je bio velik i kako je svoje ideje smjelo mijenjao, ako bi se uvjerio, da će time više čovječanstvu koristiti. Govor Kochov držan u Filadelfiji je ovo: „Gospodo, Pošto bih htio, da se i ja o ovako važnim pita­ njima, o kojima smo sada čuli ovako odlična preda­ vanja, izjasnim, to bih vas molio, da mi ne uskratite vrijeme za to.*) Ćuli ste, da je osnovna ideja sviju mjera, koje su ovdje sada spomenule ta, da se tuberkulozni bo­ lesnik izoluje (odvoji). Ta osnovna zamisao je, bez sumnje, najtačnija. Mi smo odvajanjem zaraznog bole­ snika, i to u sasvim prvom stadijumu, imali najveće uspjehe u onim bolestima, koje smo prije bili sma­ trali za naj zarazo ije, kao što je kuga i kolera. Kuga je baš slučajno sada rasprostranjena skoro po cijelom svijetu. Vi imate sada ovdje u Sjedinjenim Državama, koliko, ja znam, jedno veliko pristanište, koje je zara­ ženo kugom. Može biti da to mnogi od vas i ne zna, jer se to tako u tišini radi, da se jedva može što primijetiti. U pregjašnja vremena, ne bi to lako išlo, tada*bi iz tih nekoliko slučajeva, koji su se u pri­ staništu pojavili, proizišla čitava morija kužna i na­ stupilo bi stanje, koje smo u Indiji vidjeli, da godišnje umiru na sto hiljada bolesnika od nje. Ali tako što ne može da se dogodi u civilizovan'm zemljama, koje se koristiše novim uspjesima naučnim. Sada je to samo za to, što se prvi slučajevi, kako se poznadu, a možemo ih sada, bakteriološki vrlo brzo poznati, odmah izdvajaju i time se učine bez­ opasnim. To isto vrijedi i za koleru. Prije smo rri na primjer u Njemačkoj, uvijek kad god je u Rusiji zaraza kolere vladala i mi zarazu dobijali i uvijek smo gubili u njoj mnogo hiljada ljudi. Sad je to sve drukčije. Za posljednih deset do dvadeset godina imala je Rusija četiri do pet zaraza kolere, od kojih smo i mi nekoliko slučajeva kod nas dobili. U pregjašnja vremena je redovno od tih slučajeva, koji su nama pre­ neseni, buknula epidemija kolere. To više nije danas. U svih ovih pet epidemija, pošlo je nama za rukom, da zaustavimo bolest, ne time, što smo na granicu postavili karantin, ili što smo putnike sprječavali, da iz Rusije dolaze u Njemačku, ili što bi im robu za­ državali. Mi puštamo putnike slobodno, svu robu koja nam dolazi primamo i dozvoljavamo slobodan sao" braćaj i lagjom i željeznicom. Samo se pazi na to, da se svaki prvi slučaj, ma gdje došao, odmah uhvati, odvoji i time učini bezopasnim. Ali to smo mi u stanju učiniti tek od onog doba, od kad smo u stanju pojedinačne slučajeve azijatske kolere sigurno, bakteriološkom diagnozom, da poznamo. I sada vlada opet dosta jaka zaraza kolere u Rusiji, i, kao što iz novina vidimo, već su se i nekoliko su­ mnjivih slučajeva u Njemačkoj pojavili, koji su iz Rusije do li, i sada će se opet pokazati, da li će se ’) Pošto je to bila diskusija, to je bio svakom ograničen broj minuta, koliko može govoriti. �172 ono, sto sam sada spomenuo i u što ja dobro vjeru­ ne bi nikoga mogli inficirati, da bi time opet znatan jem, doista i ispuniti. Eto, tako stoji sa uspjesima uspjeh postigli; Sto manji broj bolestnika uzmemo, to koje dobijamo, kada kod zaraznih bolesnika prve slu­ će lakše ići smanjivanje, ali sam se nadao da će broj izoliranih -biti sve veći i da će se tim načinom uspjeti' čajeve odvojimo (izoliramo). Ali ako kakva zaraza uzme takve razmjere kao da se jektična zaraza smanji. Ali sam ~ja u pošljednje vrijeme stekao iskustvo, što je uzela epidemija kolere u Hamburgu (1892 g.1), to se onda na izoliranje ne može ni misliti, to se koje mi je moju iluziju ne samo pokolebalo, no mislim onda mora gledati kao u kakvom velikom požaru, da sasvim razorilo. Ja sam imao prilike da upoznam jednu zemlju3) gdje ima vrlo mnogo lepre, i gdje se se spase ono, što se još spasti može. Skoro tako isto stoji i sa tuberkulozom. Tu mi već od 40 godina svaki leprozni, kako se nagje, izo­ ne stojimo pred jednom zaraznom bolešću, koja nam liranjem učini bezopasnim. Ja sam znao još od prije,' se pojavljuje u pojedinim slučajevima, nego tu već da se tako radi u toj zemlji i mislio sam, da će s e 'i gori, tu stoji već cijela zgrada u plamenu, tu već ne tu isti uspjesi postići, kao i u Norveškoj. Kad sam ja sam u tu zemlju otišao, ja sam "se možemo na to misliti, da odvojimo sve bolesnike. I pored svega toga moram priznati, da ne smijemo pre- na moje veliko iznenagjenje uvjerio, da te m jere1 nebregnuti sve te mjere, ma da nam neće biti mo­ tamo nisu imale nikakvog uspjeha. Lepra je po sta- • gućno, sve tuberkulozne da izoliramo i da ih napra­ tistici ostala na istom niveau-u kao i prije 40 godina, vimo bezopasnim. Teoretski bilo bi to najbolje. To bi ili je čak i nešto narasla, kada se uzme u obzir broj bilo najprostije sredstvo, da se tuberkuloza brzo uništi, priraštaja stanovništva. Tada sam se ja zapitao, kako ali je to praktički sasvim.neizvodljivo. Kada već ne se to može protumačiti? I ja sam sepotčudio, da to sebi možemo misliti na to idealno stanje, to držim ipak, objasnim 1mislim da sam objašnjenje u ovome našao. da je vrlo važno, da m i,u ako ne sve, a ono bar Poznato je, da je lepra vrlo dugotrajna bolest, i da toliko tuberkuloznih, koliko je moguće, izoliramo, i smo dugo vremena u sumnji, da li je j dan čovjek da ih, izvinite mi oštriji izraz, učinimo neškodljivim. bolestan od lepre ili ne, i prije no što se klinički Ne mislim ja tim, da bolestnika sasvim otstranimo, bolest nesumnjivo utvrdi, progju kadgod i godine. nego da ga dovedemo u takve prilike, da nije više Leprozni osim toga imaju računa da svoju bolest što više prikriju, jer čim se dozna za njih, čeka ih teška • štetan, da ne može više nikoga zaraz'ti. Ali moram priznati, da sam se ja od ovih mjera sudbina; i tako je došlo, da se leprozni izoliraju tek izoliranja tuberkuloznih, "-prije više nadao, no što se • pošto je bolest već postojala godinu, a negda i tri sada poslije ovih mnogih iskustva, mogu da nadam. do četiri godine. Ja sam jedan broj tih leproznih bo­ Ja sam prije mislio, da ako uspijemo samo jedan lesnika sam ispitivao i pitao ih, koliko su se dugo srazmjerno veći dio tuberkuloznih da izoliramo, — osjećeli bolesni, prije no što su bili izolirani ? Tada (ja pod tim uvijek razumijem samo one, koji su je jedan izjavio jednu, a drugi dvije do četiri godine. opasni), da će se tada uspjeti, da se polagano broj Mi pak možemo, sa sigurnošću reći, da je taj čovjek novih infekcija smanji. Ja sam ovo uvjerenje stvorio još duže bio bolestan, samo nije znao. Možemo dakle na osnovu iskustva, koje se leprom (gubom) učinilo*). uzeti, da su se ti sada izolirani leprozni 2 do 3 godine Ona je vladala u Norveškoj do skora vremena u dosta prije toga bavili u svojoj porodici, sa mnogim ljudima velikom obimu, a tada se počela tim načinom suzbijati, u dodir dolazili i njih zarazili. Iz toga izlazi, da kako mi sada zamišljamo sa tuberkulozom da činimo. su bolesnici docno izolirani. Time ja mislim, da Ali se tačno odmah uvidilo, da nije mogućno sve se može protumačiti, što se lepra u zemlji nije sm a­ leprozne u sklonište dovesti. Ali se ipak dovelo toliko njila. Ja se bojim, da i kod tuberkuloze ne bude tako koliko se moglo. Isprva ih je bilo malo a poslije je isto. Ja sam već toliko puta čuo mišljenje, da je već bila četvrtina gubavih u skloništima. I ta mjera sraz­ velika dobit to, ako se tuberkuloza zadrži u sanatoriji mjerno nepotpuna, jer je samo. jedan dio bolestnika tri mjeseca. Sanatorijama se to upisuje u zaslugu, bio izoliran, imala je toliko uspjeha, da je lepra u što tuberkulozne,, istina, ne zadržajavaju cijeloga života, Norveškoj postepeno opadala. Ja sam sebi predstavio, ali su ipak privremeno bolesnici izolirani; Po iskustvu da mi možemo nešto sličnog i sa tuberkulozom da na lepri, ja se ne bih ničemu dobrome mogao nadati učinimo, kao sa leprom, i da bi, kada bi bar dvanaje- od takvog privremenog izoliranja. Ja mislim, da je dotični bolesnik već prije • no stinu tuberkuloznih mogli poslati u zavode, odakle što je došao u sanatoriju, sve inficirao, koje je infici­ *) U Hamburgu je bila 1892, augusta m jeseca velika epi­ rati mogao. Ako se iz zavoda vrati,' i ako još u is­ dem ija kolere. Za kratko vrijeme od dva mjeseca obolilo je u pljuvku ima bacila, tada će zaraziti ove, do kojih sam om Hamburgu oko 18000 bolesnika. *) Lepra (guba, prokaza) je zarazna priljepčiva bolest, koja se prenosi bacilima, koji su vrlo slični tuberkuloznim. Lepra se prenosi dodirom, bilo neposredno sbolenika, bilo po­ sre d n o preko njegovih stvari. *) U originalnom govoru, koji je štam pan na njemačkom jeziku, ne stoji koja je to zemlja, ali u izvodima francuskom i engleskom u istoj knjizi - o tom govoru stoji, da je to Japan'. �r 1 ■173 dospije. Osubitu to važi za bolesnike u posljednjem stadijumu bolesti, koji masama bacile izbacuju i zbog svoje slabosti, upućeni na tugju njegu, te su zbog toga još .opasniji. Ako oni ne budu za cijelo vrijeme te perijode izolirani, ništa nam neće pomoći. Ja bih, dakle, na osnovu toga iskustva došao do zaključka, da bi izoliranje trebalo samo tamo upotrebiti, gdje bi moglo biti trajno primljeno. Ja mislim da i ako ne bi mogli sve izolirati, da bi ipak bilo koristi ako i jedan dio izoliramo, ali nam samo mora biti jasno, da izoliranje na kratko vrijeme neće skoro ništa koristiti. Pošto se izoliranje (pod prilikama, koje ste iz prošlih predavanja čuli), može samo u skromnoj mjeri izvesti, to ćemo mi neškodljivost bolesnika da gleda­ mo u stanu da provedemo, ma da onda više nije pravo izoliranje. Izoliranje u stanu zahtijeva mnogo drugih sredstava, u koje ja sada ne mogu da ulazim. Ja sam samo htio da svoje gledište u tome pitanju iskažem, koje se dakle u tome sastoji, da mi treba što je moguće više po bolnicama itd. da izoliramo, ali tada što je moguće duže, a gdje to ne možemo da učinimo, moramo pokušali da izvedemo izoliranje u samom stanu bolesnikovu (metoda s dispanzerima). * Ove iste misli, koje je Robert Koch iznio na konferenciji u Filadelfiji, iznio je i u svome govoru u Štokholmu, prigodom podarene mu Nobelove na­ grade za radove na medicini. I tu je Koch izrazio mišljenje, da će dispanzeri biti najbolje sredstvo pro­ tiv tuberkuloze i poželio, da se takve ustanove rasprostru po cijelom svijetu. „Zdravi cw. Rr form a m edresa' u Buhari. Da stane na put užasnom zastoju, koji vlada u buharanskim medre­ sama, izdao je novi Emir, Sejjid Mir-alem džan Ture na sve muftije jedan ferman, čija se suština sastoji iz ove zapovjedi: »Svake godine u Buhari ,,svrši“ nauku na hiljade talebe, nu megju njima ne bude ni pet pravih alema. Ovom neuspjehu talebe najviše je kriva okolnost, da se softama kazuju kojekakve nepotrebne ,,hašije“. 1 da nije ovih besmislenih hašija, kojima se ubija drago­ cjeni umur talebe, naučili biše gjaci bar šeriatske mes’ele. Za to nalažem, da se od sad ove nepotrebne »hašije« izbace iz predavanja i neka se kao obligatni dersovi predaju hadis i tefsir!" Ovaj je ferman naišao na silno odobravanje i zahvalnost talebe, koja je još odavno tražila reformu. Mjesto nepotrebnih kjitaba i hašija u mnogim su me­ dresama započeta predavanja iz „fikha" i „usuli — fikha“. U Buhari ima dvadeset i pet hiljada talebe. * * * Prenoseći ove radosne vijesti iz uvaženog cari­ gradskog lista „Sirati Mustekima“, ne mogu da ne upozorim na jadno stanje naše nastave u medresama, darul mualliminu i mektebi ibtldaijama'.i da ne konstatujem t u ž n u č i n j e n i c u , da je samo n a p a ­ p i r u o s t a o zaključak naše prosvjetne ankete, kojinrv je završen zapisnik zadnje njezine sjednice. Ovaj zaključak glasi: „Reisul-ulema Hafiz S. ef. Šarac veli, d a će sazvati anketu n ajk asn ije mjesec d an a iza rasp u sta sad an je saborske sesije, a ako vidi da se može raditi, zasijedaće anketa u isto vrijeme sa lemaljskim saborom14. Reisul-ulema veli!... Završujem....... — ib. — i kulturne bilješke. L istak. Književne XacaHariiHiiu;a, ApaMCKa e,imca y CTiisoBHMa c njeIz ielamsKog svijeta. Radi reform e nastave sastavio je perzijski mi­ nistar prosvjete, Hakjimul-Melik, naročito povjerenstvo (anketu). Nadzor nad „ilmijje“-mektebom u Teheranu povjeren je jednom franceskom profesoru, koji je dobio nalog, da ovaj mekteb reformira kako bi služio kao uzor ostalim mektebima. U medresi koja nosi ime „darul-funun“, a u istinu je zanatlijska škola, zaključeno je otvoriti posebne sunufe za odgajanje učiteljskog podmlatka. Ujedno je odregjeno, da se dvadesetorici svršenika ovog mekteba dadnu državne Stipendije, da mognu otići na evropske škole. Čine se priprave za otvorenje pravnog fakulteta u Tehcranu i podignuće nekoliko ženskih mekteba. BaiteM. Jlo6\um cmo Ha npHKa3 obo hobo AjwK> Aaefcce IIIaHTBha njerHHKa, Koje je n3Aa.na n HarpaAH.ia ,,MaTnga epncKa'. OBa ApaMc-sa cjintca npmca3&Ha je npBii nyT jeceHac y CpneKOM HapoAnoM II 03 :>piiinTy y BnorpaAy, na je BMajia Beoina ^ajen ycnjex. IIpenopy,jyjeMo je Hamhm uiiTaTejbUMa. �G ajretov g la sn ik . Javne potvrde. — Darovi. „Zrno po zrno pogača". Hasan Hadžalić iz Sarajeva darovao je prilikom otvo­ renja bakalskoga dućana K 2‘50 „Gajretu" radi ikbala i sreće u poslu. Avdaga Kulović, berber iz Sarajeva položio je iz kašice broj 16, koja se nalazi u njegovom dućanu, K 410. Ljubo Janković iz Medriče darovao ie prilikom posjete društvenih prostorija K l '— „Gajretu". Muhamed Džabija položio je iz kašice broj 440 K 16'50, koja se nalazi u upravi Gazi Husrefbegova vakufa u Sarajevu. Muhamed ef. Prpzarac, činovnik »Madžarske banke" priložio je „Gajretu" 10 K dobrovoljnog priloga. Alija Muranović povjerenik »Gajretov" u Kulen Vakufu poslao je iz kašice broj 212, koja se nalazi u tamošnjoj Islam, kiraethani, K 4T2, a iz kašice br. 216, što se nalazi kod Muharemage Sehovića u du­ ćanu 66 helera. Hasan Omanović iz Trebinja darovao je Gajretu K l '— a Živojin Kujin, nadcestar 'takOgjer iz Trebinja K 1 —. Suljaga Šehović iz Trebinja sakupio je za „Firdusov mearifski fond« K 16. Priloge darovaše: S. Sehović K 5.—; Mihajlo Duvnjak K 2: po 1 K : Mahmud Arnautović, Ahmed Jakubović, Suljo Kapičić, Hasan Mujičić, Hadžo Kovač, N. Avdić, Arif Volić, Ramo Jahić i Ahmed Avdić. Avdaga Dizdar povjerenik društva u Kotor Va­ roši sakupio je prilikom otvorenja tam. islamske kiraethane, na glavnoj skupštini K 2190 »Gajretu«. Pri­ loge dadoše : Halilaga Salihagić K 4; Avdaga Dizdar, K 3; po 2 K: Hasanbeg Dedić Salihaga Salihagić, i H. Muharemaga Karaselimović; po 1 K: Husaga Zajmović, Mustafa Dizdar Hafiz Jusuf Fazlić i Kasim Karić; po 60 h e l: Husein Hadžić i Hasan Dizdar; po 50 hel.: Ahmedaga Plićanić i Mustafa Smajlović; po 40 hel.: Husein H. Horak i Salih Pličanić; Haki ef. Hagjagić 30 hel.; Derviš ef. Gjikić 20 hel. Povodom proslave desetgodišnjice službovanja sudca u Kotor Varoši sakupljeno je na sijelu K 2'30 »Gajretu". Prilikom sijela u činovničkoj čitaonici u Kotor Varoši sakupljeno je K l '— „Gajretu". ..Prvi islamski soko“ u Tuzli priredio je 22. pr. mj. zabavu, te je od čistog prihoda iste dobio »Gaj­ ret" jedan dio u iznosu od K 88' — Priv. zem. banka u Sarajevu, prilikom zaključka poslovne godine i podjele čiste dobiti poslala je .,Gaj­ retu11 *000 kruna dobrovoljnog priloga. Nikifor Dučić, trg. iz Tesnja priložio je prilikom posjete Gajretove kancelarije 3 K. Omer ef. Udovičić I. muallim iz Prusca (kod D. Vakufa) sakupio je prilikom Hatme u tam. „Mektebiiptidaiju K 5 0 8 dobrovoljnih priloga za »Gajret«. Svima plemenitim darovateljima kao i sakuplja­ čima ovih humanih priloga čast, hvala i priznanje. — Zivili! — Nastaviće se. — Društvene vijesti. Z e m a ljsk a b a n k a — „G ajretu". Kao i ra­ nije nekolike godine, sjetila se ova velika i ugledna banka i ove godine našega društva, pa mu je iz svoje prošlogodišnje čiste dobiti darovala znatnu svotu od K 1000'— (hiljadu kruna). Ovom obilnom potporom je zemaljska banka znatno pomogla „Gajret" u njegovom blagotvornom djelovanju na kulturnom podizanju našega elementa, radi čega joj ovim izričemo javnu hvalu i priznanje, nadajući se, da će naše društvo biti s te strane u buduće potpomagano! P r c r e d e n a n a tu r sk i. U posljednjem broju (141.-om) najuglednijeg turskog književno-kulturnog časopisa, carigradskog „S i r a ti M u s t e k i m a", izišla je u turskom prevodu pripovijetka našega odličnog saradnika Hazima Muftića „ P o d i v l j a l e o v c e " , koja je štam pana u 7. broju ovogodišnjeg „Gajreta". Prevodilac, „Bosnali-Hidajet" (pseudonim) je tim povodom posvetio simpatičan članak piscu ove lijepe stvari i dotakao se je i naših prilika u medresamu i Šeriatskoj školi. Taj članak našega odličnog turskog druga, „Sirati M ustekima" donijećemo u narednom broju u našem prevodu. Z a b a v a u k o r is t „G ajreta". Islam ska čita­ onica u Gacku priredila'je 25. aprila o. g. zabavu, čiji je čist prihod bio namijenjen u humanitarne svrhe i to: V* u korist društvene blagajne, */« u korist „Gajreta" i V* u korist društvene knjižnice. Ova dobrotvorna zabava imala je veoma dobar uspjeh, te je donijela K 385 34 čista prihoda, od čega je pripalo K 96*35 „Gajretu". Rodoljubivi Muslimani maloga Gacka, u kojemu „Gajretovi" poslovi imadu jedno od prvih svojih središta, mogu da budu primjerom mnogim mjestima naše domovine. Živili rodoljubivi članovi uprave islamske či­ taonice u Gacku, koji u svakoj prilici dokazuju, koliko im leži na srcu kulturni napredak nas muslimana u ovim zemljama! Skupština „Gajretova". IX. redovita glavna skupština Muslimanskog potpornog društva »Gajret« u Sarajevu obdržavaće se u subotu dne 4. Redžeba 1329. (1. jula 1911.) u prostorijama društva „Gajreta" u Sarajevu u l'U a la turca (u 3 sata po podne). �175 Dnevni red skupštine je: 1. Izvještaj tajnika o dje­ lovanju odbora. 2. Izvještaj blagajnika i revizora. 3. Predlaganje proračuna; 4. Interpelacije; 5. Podjeljerje apsolutorija odboru; 6. Izbor novog odbora; 7. Pred­ loži; 8. Evenlualije. P r i m j e d b a . Ne uzmogne Ii skupština zbog ne­ dostatnog broja članova stvarati zaključaka, sazvaće predsjednik usmeno drugu do 8 dana, koja bez ob­ zira na broj prisutnih članova može zaključivati. (§ 23. Gajretovih pravila). Odbor društva »Gajreta«. N asrtaj n a ,,G ajret“ . Na žalost, i u današ­ njem broju se moramo baviti istom onom temom, kojom smo se u posljednja dva broja bavili. Moramo naime odbijati nasrtaje, što se vrše na naše društvo, društveni odbor, a naročito na društvenog poslovogju i urednika našega lista. Ovdašnji „Musavat" se je u svome 30. broju od 24. o. mj. ponova pozabavio „Gajretom" i to ovoga puta čitavim uvodnim člankom, koji je pun nepravednih i neopravdanih napadaja i optužaba, koje nisu ničim dokumento.vane. Mi smo u predprošlom broju u bilješci „Ružan običaj" odgovorili na napadaje na liašega urednika g. Gjikića, kao poslovogju društva „Gajreta" i oči­ glednim primjerom oborili tvrdnje, napadača*, da on tobože dobiva džaba i nezasluženo svoju platu. Mi kod toga odgovora ostajemo i da ias, nadopunjujući ga u toliko, da je neki dan provedena naročita re­ vizija društvenih knjiga i ostalih poslova, pa je ustanovljeno, da su sve stvari društvenog poslovod­ stva u potpunom redu i tačnosti. U prošlom broju, a u bilješci pod istim naslo­ vom, odgovorili smo pak na drugi nasrtaj, kojim se nastojalo Gajretuvo stanje predstaviti u žalosnoj slici, jer da su ovogodišnji prihodi prema lanjskima tobože u velike podbacili U tom odgovoru smo oborili i ovu tvrdnju i utvrdili, da prihodi ovogodišnji ne samo da nisu od lanjskih manji, nego su ih znatno nadvisili. Ali i ako smo mi spomenute tvrdnje napadača oborili, ipak se „Musavat" nije time zadovoljio, nego je izišao ponova sa istim neosnovanim tvrdnjama, čime je nesumnjivo dokumentirao izvjesnu tendenciju, koju imade to njegovo pisanje. A u takvom slučaju mi mu nismo kadri naodgovarati. Naše bijelo za njega će uvijek biti crno, pa makar mi naše tvrdnje sa hiljadama dokaza pot­ krijepili, a to za to, jer njemu tako treba. Stoga mi više nećemo na takovo pisanje odgovarati, nego ćemo sve takove pisce jednostavno uputiti na glavnu skup­ štinu, gdje će se vidjeti tačni raćuni o čitavom ovo­ godišnjem radu „Gajreta". Pisanje „Musavatovo" dakako da će donijeli Štete „Gajretu", ali za to ne možemo biti krivi mi, nego oni, koji izvršavaju te nasrtaje na „Gajret" i koji naš neobaviješteni svijet krivo informišu i time očigledno raspaljuju duhove protiv društvu. Nu ima ipak jedna činjenica, koja nas tješi i koja nam daje povoda da vjerujemo, da ti nasrtaji na „Gajret" neće dugo trajati. Jer, kao što je stajalo u jednom onomadašnjem broju „Musavata", sve što se u tome listu piše, izlazi iz pera Ahmeda Hadžialijagića, Musavatova saradnika „pod ajlukom", pa su prema tome i svi napadaji na. „Gajret" izišli iz toga pera i to u vremenu, kada se ne .nalazi u Sarajevu nijedan od ljudi, koji daju direktivu tome listu. Stoga se, dakle, mi i nadamo, da će ti napadaji prestati, a što se tiče spomenutog Hadžialijagića, njemu je vrlo lahko odgovoriti. Jer dovoljno je reći, da taj čovjek, koji ima 300 K mjesečne plaće, neće da odvoji ni 20 hejera, da bi se upisao za člana, ma i posljednjega reda „Gajreta" i ako je od društva primao novčane potpore, pa da svak uvidi, kakav ie to prijatelj, i dobroželitelj „Gajreta". G ajretov safun u M ostaru može se dobiti u novootvorenoj radnji Braće Ćišića — trgovina brijačkih parfimerija — Priječka čaršija br. 31., pa obraća­ mo pažnju mostarskom gragjanstvu, da potrebe safuna (za pranje i umivanje) i p.irfimerije kupuju u spome­ nutoj trgovini i to samo pod markom Gaj atovom. Kupujući ove artikle, sa GajretoVom markom, potrošači će ne samo dobiti dobru robu, nego će na taj način potpomoći i našu najkorisniju narodnu usta novu „Gajret", kojemu od svakoga prodanog kalufa safuna pripada izvjesni dio. Ma.in rjiacHHK. Hecpeha y IIa p n .iy. O bhx AaHa ce je agchjih y IIapH 3 y iie.inKa Hecpeha, Koja je npoy 3 poueHa dbaom jeAHora aepon.iana (Ba3 Aynme .iabe), a koa nera je uajio acpTBOM HCKo.iHKO .7byAn, iieljy icojnMa n <4 >paHuycKH mhHiicTap paTa, Koju je tcuiko paaen, paHaiua ycKopo doajerao h MimncTap npeAejeAHBK, Koju je TeniKO u no HcnBOT onacHO noBpnjeljeii. Hecpeka ce Aeca.ia npn.imcoM yTaiCMnne Ba3Ayxon.ionaua.Kojace Taj a »h »Maaa H3 BpiniiTii .leToni oa IIapH 3 a ao MaapHA*. K oa y 3AeTa aepon.iaHOBa y H ch Jle My.iHHO (koa I I apii3 a) npncycTBOBao je bcahkh 6 poj rjieAaAaga, a Mel)y ocTajiHMa on.in cy n h6ku 'uianoBH BjiaAe. JeAaH aepo' naair je, AnrHyBnm ce hckoauko MeTapa, najeAaHnyT noneo a » naAa h to tako ear.io, a » je HajeA&HnyT nao na jeAHy rpyuy r»ieAa.iana, Mei>y icojuMa cy 6 h .i ii CnOM0 HyTII MHHHCTpH. �OBaj ^oral)»i Baa3Bao je Be.iBKy acaAoCT y ‘I’pdHUycKoj, na je pa/ia Tora oAro^eHa b nocjeTa cpčajaHCKor K pa.ta IleTpa, Koja je tbx AaHa 3aKa3aHa npeAcjeAHnKy 4>paHuycKe peny6^BKe. Ajih ko.ibko roA Aa je Be.mKa Hecpeha h acaJioo.T B ez p o s l a : — Udijelite sirbmahu, koji je bez posla? — A od kada ste bez posla ? — Ima već devet godina. OBaj A ora^aj 3a «J>paHuycKy APwaBy> I,naK T0 HHJe **n yKoaBKo AeKypaacHpa.io <})paHuycKe aBajaTanape. 3aKa3aHa yTaKMBija, Koja Taj AaH HBje MorAa Aa ce naripimi. B3BpiueHa je Aoimaje, urine ce Haj6o.i>e A°Ka3yie>Aa bayny HiiniTa He mojko npeAynpBjeAHTH. IIo6yna A pnajTa. VcTaHaK apnayTCKax KaTO.iBKa joni Tpaje, a ^ a je y 3aAH>e BpnjeMe Ha cBBMa .uiHnjaMa 8HaTHo ocjiačao. TypryT naiua je npeniao Ha HajeHeprn*irtB]y 8Kuajy npoTBB no6yH>eHiiKa. BojcKa HenpecTaHO HanpeAyje a 3ayanua nojeAHHe jMaHge a bhcobo oa ycTania. JeAHa HeKHAaom>a ,/ieneaia TypryT-nainHHa IJaparpaACKoj bjisah caODhaBa Aa je TypryT IIIetJjKeT-nama, Hanao ea npBMM ahbb3uohom cBojnx rpyna jeAaH noBeka oApeA ycTaBBKa, noja ce Ha.iajKaxy Ha BBcoBHMa IDia* HHHiine 6^H3y Mii^e3Ha, cjeBepHo oa Tyaa-a. Ve/ranima 6jexy npHHyl}PHH Aa ce noByky, ndniTo čy ocTaBHja Ha 6ojHoa nojby 30 mptpiix a sHine pan.eHBx. I I otom Tpyne aay3eme Ma^iean, Cea.a Kao a cerade HajBame a Haj- Poruke i odgovori uredništva. Iz u d d in . — Kao Što vidite, ovu sm o Vam stvar u vrstili. Produžite i dalje i nadajte se uspjehu. P re ­ p o ručujem o Vam, da č itate što više; a naročito bi Vam preporučili L azarevićeve pripovijetke. S e la m ! U. R. T. Mi Vam Vjerujem o, da ljubite, ali to nije ‘dosta, p a d a m o že te i dobre stihove da pišete. Od toga je, po n ašem m išljenju, m nogo potrebnije, da či , tate d o b re pjesnike. M ožda biste dugim tru d o m velikom voljom i ipak uspjeli, d a i vi napišete štogod, 3roAHaje no3HUHje 6pAa n.iaHHHHge. što bi TypryT IIIe(})KeT-nama BMa^e CBaKH ash TaKBax ycnjexa, na je onhe MHin;i>eH>e Kaao y^TypcKoj TaKO a y Eepona, he OBaj ycTaHaK 6hth ycKopo yryiueH, ynpKoc B3jaBe apHayTCKBx npBaKa, Koja TypryTy nopyaanie, »a he ce 6qphth aok hx Ten.'. m jesto je — koš. m oglo štam pati. Ovakovim CyAiaHOB nyT OAro^ea. Kano jaB.7i.ajy hobhhc, nyT CyjiTaHa MexMCAa V. y MaheAOHajy a Ha K oCobo, Koja je Tpe6ao Aa 6yAe obbx AaHa, OAroljĆH je ao 14. jyHa o. r. jniKe , hh „ D je c M a pak stv arim a H. G. M. — Sam o sm o onu jed n u m ogli d a upotreb im o za naš list; one d ru g e nisu za nas. 3. JI. M. — H a „IljecMa o m"ah “ hh „CBaree npaAMepnKaHaij" Hacy aa jaBHocT, a npeMa obiim CTBapaMa HaM ce hhhh, Aa 6a a CBarca Apyra OTBap, Kojy čacTe HaaacaAa, 6ajia hcto BpajeAhocth. C io ra B aa npenopyayjeMo, Aa nepo cviOMiijeTe a Aa ocTaHeTe caMO n p a cbomo aeKahy a hivih, ca KojnMa anaK MoaceTe Aa CTBopaTe HeoiTo m io je sa jaBHOCT — ^ajene a Aočpe nanese. Bale i dosjetke. N. K. T. — Im ali ste p rav o što ste p rešli s a p o ezije na p ro zu , ali n iste im ali pfavo, što ste odm ah, — U m je s n o p i t a n j e . — A šta ste Vi, molim Vas? — Ja sam književnik. — A od čega živite? čim ste p rv u stv a r sastavili, p ožurili d a nam je poša­ ljete na štam p an je. U ostalom m o ra nešto d a ode i u — koš! M y x aM eA , M. — 3auiTO c a yuiyTao? 04eKyjeMO S a i s p i t a u o f i c i r s k o j Š k o li : P r o f e s o r : Šta treba oficir raditi, kada dogje u kritičan položaj? K a d e t : Treba da se oženi djevojkom sa dobrim mi­ razom 1 mToroA oa Teče aa HapeAHH 6 p o j! Cejiasi! ć . 6 . T. R e z e rv a tvojih stv a r je iscrpljena. P o ­ šalji što novo, a svakako ćem o gledati, da i m i Tebi „štogod" pošaljem o. Dakle, očekujem o ! Zdravo ! P o s l j e d n j a ž e lja : — ,mate >1 Prije izvršenja smrtne kazne Još kakvu želju? — Htio bih da blombiran jedan šupalj zub? 3 a ypeAHHiuTBo oAroBapa: OcnaH 'L hkh K. - Islamska diOll, Štamparija, - Za u red n ištv o o d govara: O sjnan Gjlklć � https://kolekcije.nub.ba/files/original/df8cdb6968c40f6079cba74e5ce6eeac.pdf 2b12827ca2693f38092af774ef346af7 PDF Text Text u r o j 12. BROJ r0 4 .IIHA IY. GODINA r ajpeT Gajret JU1CT 3A 4P yniT B E H E HOCJIOBE JI 3A HAPO £110 nPOCBJEJiJIBAHjE. LIST ZA DRUŠTVENE PO­ SLOVE I ZA NARODNO PROSVJEĆIVANJE. JI3JLA3M CBAKOT 1. n 15. -------y M jE C E ijy .-------- IZLAZI SVAKOG 1. i 15. ------- U MJESECU.--------- B.iacmiK: Apj iiiTiio „l’ajper" - ype .mnc: Ocjian T»uiciiti. — Vlasnik: Društvo „Gajret*. - Urednik: Osman G.jikić CAPAJEBO, 15. jyHa 1911. — \r™ nv ^ — SARAJEVO, 15. ju n a 1911. I f n j e i t a j e ji n c T y : a a B o c b j n X epneroB iw y n A ycTpoy rap c K y MOHapxujy, s a H.ianoBC, Tajie6y, y«ieHnKe h tokrko 2 K, s a H e i j i a u o B e 4 K ro;mnjH,e. 3a CBe o c ra jie seMJbe 10 (fcpaHaKa. rio je ^ n u n 6pojeBn CTajy 20 xeji. H e n jiah e iia ce nnCMa n e n p n u a jy , pjK o n n c n ce ne B p ah ajy . — llp e T iu ia ra n pyKoiincu aia.i>y ee hu aflp ecy : „1’ajpeT " —• CapajeB o. C ijena je lis tu : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 2 K, za n e č la n o v e 4 K godišnje. Za sve ostale zemlje 10 franaka Pojedini brojevi staju 20 hel Neplaćena se pisma ne primaju rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju so na adresu: „Gajret" — Sarajevo. Gajretova skupština. Ali. mi nećemo kao, što rekosmo, ulaziti u prepiranje sa tim listovima, nego ćemo se pridružiti njihovom apelu, upućenom članovima „Gajreta", da na skupštinu dogju u što većem broju, pa da se pred tim, najkompetentnijim forumom raspravi o .;Gajretu“ i njegovim stva­ rima, gdje će se najbolje moći vidjeti, u koliko su osnovani oni napadaji, koji su od strane tih listova upravljani na Gajretov odbor i nje­ gova poslovogju. Gajretov odbor, kao ni njegov poslovogja, nemaju nimalo razloga, da se boje skupštine. Oni su učinili koliko god su mogli za društvo i društvene interese i savjest im je potpuno čista — a u toliko čistija, što će pred skup­ štinu moći da iznesu i čist račun o svima svo­ jim poslovima. Mi apelujemo takogjer na članove „Gajreta“ , da u što većem broju dogju na glavnu društvenu skupštinu, koja će se održati 1. od­ nosno 8. jula o. g. Kako je u prošlom broju ,,Gajreta“ , kao i u drugim listovima, objavljeno, ovogodišnja glavna skupština našega društva je zakazana za 1. jula odnosno za 8. istoga mjeseca — ako se na 1. jula ne bude mogla održati. Povodom odborove objave o držanju skup­ štine izišli su u nekim-ovdašnjim našim listo­ vima članci, u kojima se oštro kritikuje rad sadašnje uprave društva, a naročito društvenog poslovogje i urednika našega lista, g. Gjikića, pa se apeluje na Gajretove članove, da u što većem broju dogju na skupštinu, pa da sruše današnju upravu i izaberu na čelo ove naše važne inštitucije bolje ljude. Mi nemamo namjeru, da ulazimo u pole­ miku sa tim listovima niti da obaramo neoprav­ dane zamjerke i nepravedne tužbe, kojima ti listovi napadoše na društveni odbor i poslovogju g. Gjikića, jer samo konstatovati to, da je to pisanje nepotkrijepljeno nikakvima argu­ mentima, dovoljno je, pa da se ustanovi, da je ono vogjeno subjekbtivnošću i ličnim ili stranačkim neraspoloženjem. Jer govoriti o podbacivanju ovogodišnjih prihoda prema lanj­ skoj i drugim godinama, a o tome ne znati ništa; tvrditi o nazadovanju društva, a tu tvrd­ nju ničim ne potkrijepiti; govoriti o zanemari­ vanju poslova u društvenoj kancelariji a «e znati gotovo ni gdje se nalazi kancelarija — to je, da se najblaže izrazimo, kleveta. Onima, koji namjeravaju seliti! Ovdašnji turski konzulat je izdao ovo služ­ beno saopštenje : lz K rajeva Alžira, T u n u sa, K afkazije, Dagistana, Bosne i H ercegovine, odakle u m asam a u T u rsk u dolaze m us. m uhadžiri, i koji se na­ laze u slanju kao m usafiri, za naseljavanje �178 istih k ra je v a od države opredijeljena je godišnja sv o ta od 2 0 0 .0 0 0 osm an. lira. Is ta sv o ta za ovu godinu pokazuje se ne­ d o statn om , s to g a od sad a dolazećim nnihadžirin ia, od države neće se davati ni kuće, ni m arv e, niti potrebni h alat z a obragjivanje zemlje. Od držav e će se sam o m uhadžirim a o p re ­ dijeliti zem ljište, te oni koji seliti hoće, n a prvom mjcslu moraju ispred sebe jednog zastupnika izaslati, koji će pregledati zem­ ljište, i pismeno se obvezati, da osim tog zemljišta od države drugo ništa neće tra­ žiti; i poslije te primljene obveze mogu seliti. Ovim se daje na sveopće znanje, da muhadžiri koji dolaze u Tursku, bez ispunjenja gornjih uslova neće se primali. * .Ovo saopštenja ovd. tur* konzulata objav­ ljujem o svim a oniHia kojj nam jćravaju, d a sele, d a bi se znali upravljati i prem a ovom naregjen ju tu rsk e vlade postupati, i e t b i inače naši ljudi bili izloženi ogromnim neprilikam a i ne­ voljam a. A pelujem o pak na sve rodoljube, d a o ovom e obavijeste široke slojeve našega elem enta, a n aročito braću u K rajini, gdje fse ova g rd n a ra n a narodna, sve to više pnžlijegjuje i n a ša b raća neprestano napuštaju svoja ognjišta. drži toga principa. Ideja „Gajreta“, kao naše najglavnije prosvjetne institucije, mora biti dijelom naše nu­ trine, našim uvjerenjem, neprolaznim osjećajem, a posljedica toga bio bi svakako srdačan rad, rad s nasladom za „Gajret“ i njegovo dobro. Prema tom bi predlog i poziv prijatelja sred­ njoškolca, da se pismeno obvežemo na rad, bio su­ višan. Nu kako naš dosadašnji način držanja nije uro­ dio osobito unosnim radom za „Gajret", pa se či­ nilo, da nemamo ili jaka osjećaja za nj, ili imamo osjećaj, a ne možemo ga iz neke slabosti da pre­ tvorimo u djela, to se slažem sa onako strogo ogra­ ničeno formuliranim prcdlogom prijatelja srednjo­ školca, da bismo tim mogli pokazati, da imamo i i osjećaja i da taj osjećaj možemo pretvoriti u plo­ dan rad. Kako bi nam se moglo prigovoriti, da nas treba uhvatiti za riječ, ako hoćemo da nešto učinimo, to bih ja želio, da tomu prigovoru ne damo megju nas. To možemo učiniti ovako: Da uporedo s radom za „Gajret" radimo oko osnivanja seljačkih zadruga (musi.) i da potičemo na osnutak novčanoga zavoda, gdje bi eventualno bio ukamaćen nakit našega ženskinja. Tim ćemo dokazati, da možemo, kada hoćemo, a da hoćemo, jar osjećamo. Za ovo ne trebamo obveza, jer upravo bismo ovim trebali dokazati, da smo i u onom, za što se nijesmo obvezali, učinili koliko i u onom, za što smo založili riječ. Vidjećemo se iza ferija. V iš e š k o la c . ii. Školskoj omladini. B e č 26. V. 1911. U zadnjem broju „Gajreta" poziva jedan sred­ njoškolac sve srednjoškolce i višeškolce, da za škol­ skih ferija propagiraju ,,Gajretove“ ideje i da se ob­ vežu, da će za to vrijeme sakupiti najmanje po 10 K u korist „Gajreta'1. Tom prilikom tumači dotični sedmoškolac od kolike je koristi po nas ,,Gajret“ i.kako treba da shva­ ćamo njegovu ideju. S tim njegovim Jizvodima pot­ puno se slažem te i ja naglašavam, da ,,Gajret“ jest i mora da bude za svakoga bos. muslimana jedna najznatnija ustanova, što je u opće mi imamo; svi moramo, da shvatimo njegovu zadaću i da zajednički poradimo oko njegova dobra otstranivši sve ono, što bi nas moglo priječiti na tom putu. Naročito naša inteligencija, a u prvom redu školska omladina, mora da se strogo i nepristrano Predstavka vakuf.-mearif. sabora Mešihatu. U zadnjem broju našeg lista donesosmo original predstavke v.-m. sabora, upućene visokom Carigrad. Mešihatu glede vakufskog zajma i drugih pitanja, a danas je donosimo u našem prevodu, da se i oni či­ tatelji, koji ne znaju turski, upute u ovu važnu stvar. Nakon kićenog uvoda veli se u ovoj predstavci po prilici slijedeće: Kao što je poznato Visokom Mešihatu — prva i najglavnija dužnost naroda, koji želi svoj spas na oba svijeta, jest to, da svoje vjerske ustanove i objekte održaje u stanju, koje će odgovarati ugledu i polo žaju uzvišenog Islama i da posveti pažnju i upregne sve sile, kako bi mladeži, toj svojoj uzdanici, pružio valjan vjerski i moralni odgoj. Da se ova svrha m ogu: postignuti potrebno je, da se za to namaknu nužna sredstva. Mi sve potrebe svojih džamija, tekija, me- �179 kteba i medresa, podmirujemo prihodima pojedinih P rv o p i t a n j e : U gotovo svima našim mjes­ vakufa, 10%-tnim prirezom i državnom subvencijom. tima i varošima ima praznih vak. gradilišta na naj­ Nu ova raspoloživa sredstva nijesu ni u koliko do­ boljim i najprikladnijim položajima. I premda ima statna za valjano i pristojno uzdržavanje naših vjer­ ovakih gradilišta oko hiljadu i petstotina ipak skih institucija, te ova skučenost, osim što zadaje vakuf'od njiha ima vrlo malu korist. Da se od ovih centralnoj vakufskoj upravi silnih neprilika, ujedno gradilišta rnogne okoristiti — treba ih eksploatisati, je i uzrokom, da se ne mogu provesti nikakve ozbilj­ a za to se hoće jedna oveća svota novaca. Na te­ nije i važnije reforme. melju provedenih izviđa ustanovljeno je, da bi se Uzevši u obzir džehalet, koji vlada u cijeloj našoj mogao podignuti jedan veći zajam, čiji su uvjeti po­ domovini i zabrinjuje sve naše trezvenijc elemente, bliže označeni u trećem pitanju, čija amortizacija kao i činjenicu, da naše postojeće medrese i mektebi zajedno sa kamatama ne bi prekoračila 5% glavnice, ne mogu ni iz daleka udovoljiti našim kulturnim po­ dočim je kako na temelju vještačkih izjava tako i na trebama — došli smo do osvjedočenja, da nam je temelju dosad stečenog iskustva kod zajmova poje­ prva i najpreča dužnost poraditi na reformi naših dinim manjim vakufima — tvrdo ustanovljeno, da prosvjetnih zavoda. Megjutim, kako gore istakosmo, biše zgrade na ovim gradilištima mogle nositi i više naša raspoloživa sredstva nijesu dostatna ni za o- od 10%. Može li se stoga u ovu svrhu sklopiti jedan državanje sadanjeg stanja ovih zavoda i mi se radi •ovakav za'jam ? toga nalazimo u silnoj neprilici i naš centralni pro­ D ru g o p i t a n j e : Ima nekih malih vak. arsi, račun iz godine u godinu pokazuje znatan deficit. koje nose vrlo malen prihod, kojim se ne mogu pod­ Da se pak ovaj deficit otkloni i uspostavi pro­ miriti ni stalne sve veće i veće daće i porezi. I računska ravnoteža ne preostaje nam drugo, nego ili ostave li se ove arse u sadanjem stanju, onda će biti umanjiti izdatke ili nastojati, da povećamo prihod, jer samo na teret vak. upravi. Je Ii dozvoljeno, da se bismo inače centralu . doveli do*, potpuna bankrota. ovake arse iskoriste pomoću zajma, opisana u prvom Ako se uzmu u obzir prilike i vrijeme, u kojemu i trećem pitanju? T r e ć e p i t a n j e : U svrhu, da se otklone štete živimo, nije moguće ni pomišljati na sniženje izdataka i stoga moramo nastojati, da povećamo vakufske označene u gornjim pitanjima i namaknu sredstva za prihode. Polazeći sa ovog stanovišta, i uzevši u, obzir uzdržavanje i uregjivanje mekteba i medresa, koje siromaštvo vašeg naroda, radi kojeg se ne može ni su nam od prijeke potrebe, je li vakufu dozvoljeno misliti na povišenje vakuf.-mearif. prireza, došao je sklopiti zajam uz 5% amortizaciju i kamate za koje vak. mearif. sabor do osvjedočenja, da nema drugog se ne traži niti zalog vakufskih nekretnina niti inače načina za povećanje vak. prihoda, nego li se uteći kakva obveza, kojom će biti u opasnost stavljeno načinu, za koji smo slobodni zaiskati fetvu Visokog vakufsko vlasništvo — nego je za valjanost ovakvog zajma dovoljno jamstvo centrale i zaključak v. mj. Mešihata. Bude li Visoki Mešihat dao povoljan odgovor sabora? Jamstvo centrale sačinjavali bi u ovom slu­ na dolje postavljena pitanja i dozvolio, da se mo- čaju 10% prirez i državna subvencija. Č e t v r t o p i t a n j e : Ima malih vakufskih zem­ gnemo koristiti na način označen u tim pitanjima — ne samo da ćemo moći održati postojeće institucije, ljišta, koja nose vrlo malen prihod i nemaju faktične vrijednosti, nu u takvom su položaju, da su susjedu nego će nam se pružiti prilika, i da ih usavršimo i apsolutno potrebna za raširenje njegova posjeda i reformiramo u duhu vremena i naših potreba. Nama je danas potrebno da otvorimo najmanje radi toga bi za ovako zemljište platio mnogo veću sto i pedeset novih mekteba, dočim nam sadanja svotu, nego Ii to zemljište u istinu vrijedi i na taj bi sredstva ni u koliko ne dostaju i usljed toga smo se način mogao vakufu namaknuti objekat, koji bi izvrženi prijetnji muderrisa i muallima, da će radi nosio nekoliko puta veći prihod. Je li pod opisanim slabih plaća napustiti svoja zvanja. In e bude li omo­ uvjetima dozvoljena prodaja ovakvog vakufskog gućeno da se pomognemo na dolje’izloženi način, mi zemljišta? P e to p it a n je : Ako se jedna mala vakuf, arsa ne ćemo moći drukčije povećati vak. prihoda i usljed toga ćemo morati zatvoriti i one mektebe, koje da­ ušljed propisa gragjevnog reda ne može upotrijebiti za gradilište, te je osugjena da stoji prazna i da se nas imamo. A koliko bi to bilo opasno za nas i našu bu­ na nju uzalud plaćaju daće i porezi — potrebna su­ sjedu te isti traži da mu se arsa proda, moželi se dućnost ne treba ni dokazivati. S loga se usugjujemo zamoliti, da nam se donja ovaka arsa prodati pod uslovom, da se za dobiveni pitanja riješe osobitim obzirom na istaknute činjenice novac namakne drugi kakav objekat? Š e s to p i t a n j e : Može li se dobrovoljno prodati i u duhu šer’i-šerifa koji, strogo luči istinu i ne­ vak. zemljište, koji će država ili općina eksproprirati pravdu i štiti interese opće i pojedinčeve. pod lošijim uslovima nego li su usloyi dobrovoljne U Sarajevu 6 safera 1329. prodaje? V. m. direktor: M. Šerif, �180 S e d m o p i t a n j e : Mogu li se prodati ili upotrebiti za gradilište zemljišta na kojima se nalaze ru­ ševine ili oharabljene džamije, tekije, medrese i mektebi u mjestima, čija se je islamska ehalija pot­ puno ili u ogromnoj većini raselila po drugim ma­ halama ili mjestima pa nema potrebe, da se iste zgrade ponovno podižu? O sm o p i t a n j e : Mogu li se prodati ili za koristonosne gradnje upotrebiti stara vakufu pripa­ dajuća groblja, u kojima se ušljed zakonskih propisa ne kopa od nazad 20—30 godina? D e v e to p it a n je : Može li se koristiti grobljima što ih je država ili općina pretvorila u park i povra­ tila bi ih vakufu samo pod uvjetom, da se ista upo­ trebe za gradilišta? * Ovo je ta predstavka vakufsko-meariskog sabora, k o ja je tre b ala, da bude poslana visokom cari­ g rad skom Mešihatu. Podvukosmo riječi: koja je trebala da bude po­ slana, jer je, na žalost, naše obavještenje, koje smo u prošlom broju učinili i javili, da je pretstavka Meši­ hatu poslana, netačno. Ta predstavka se već puna četiri mjeseca nalazi u Rijaseli-ilmiji, koja ju je trebala poslati u Carigrad, ali koja ju, kako smo izviješteni, još nije poslala. Mi ne znamo, šfa je razlog, da naš Rijaset ovu stvar odugovlači i ako ona nije ni najmanje za odu­ govlačenje. Iz izložene predstavke se može najbolje vidjeti, od kolike je ona važnosti za naše vjerskoprosvjetne stvari i kulturni napredak nas muslimana u ovim zemljama. Stoga i držimo, da taj postupak naše Rijaseti ilmijje mora imati nekih jakih razloga, koji bi svakako trebali da budu poznati i široj jav­ nosti, koja se time opravdano veoma interesuje. Uredništvo „Gajreta" je preduzelo korake, da bi privatnim putem od pojedinih carigradskih alima dobilo mišljenja o mes’elama, koje ova predstavka sadrži, pa će ta mišljenja u listu po mogućnosti što skorije saopćiti. Ćnzim <M!ć: -- Pred očinskim domom. Ko slaba sjena na tvoj prag sam stao Nijemo, na grud privinuvši liru. Na dušu moju težak led je pao Ko tvrde sante po duboku viru. Kroz suze gledam trošne ziđe tvoje 1 krov prokisli, s kojeg strašne zube S m rt mrka kesi. — 0 ognjište moje, 0 dragi raju, gdjeno mi se gube Zlaćani snovi mladenačkih dana 1 zvuci prve bogodane pjesm e!... U tebi su me ko sred gjulistana Pojile vile s abu-hajat česme Medenom kapljom raskošnoga milja. Što zanos budi u ljiljanskoj duši. Ah, tada gorka i cinička zbilja, Ko vihor b’jesni štono život ruši, Nije se mene dotaknula bila; Nit crna briga o svakdanjo.r. kruhu Mir mi mutila. Kao glazba mila I bura u mom zvonila je uhu. — -— Ej, ja sam kao golušavo ptiče U *vome krilu prva krila steko; S majčinih usni slušao sam priče Tople i slatke ko i njeno m l’jeko. I letao sam ja i druzi mali Po tvome vrtu, beruć cv’jelke čarne; I igrasmo se u nevinoj šali, Hvatajuč kapom leptiriće š a rn e __ 0 drago gn’j ezdo moje davne sreće! Marljiva ruka mrtvog babe moga U tebi nekad sadila je cv’jeće Radosti vedre. Sa krova se tvoga Blagodat svaka tad sm’ješila milo; > Na tvom ognjištu teko m ed i ml’je k o .... A sad gle, regbi: nikad nije bilo Iskre života. Ko strašilo neko Ti stršiš u vis. Udes ti je hudi Krvavom pandžom porušio čare, Baš ko što sada tvog pjesnika grudi Nevolja gorka obara i tare. Te tvoje puste zidine mi sada Pričaju patnju sirotinje crne, Što zadnju iskru veselja i nada Leđnim ti dahom na ognjištu trne. S v e ... sve je mrtvo; tek rujine stoje. A s moje lire bono zvuci ječe: 0 dragi dome, zadnji akord to je Prošlosti naše — naše mrtve sreće! Hazim Muftić — Tuzla: = = = = = Pojasevi i medrese. Nekako iza okupacije, kadno se prvi asker po Bosni pokupio, odvedeno je nekoliko stotina novih vojnika u Grac. Megju momcima je bilo gragjana a i seljaka, iz bogatijih, a i siromašnih kuća. �181 Momci došli u Grac, počeli se talumiti, a svi redom obukli jednake askerske haljine: pantole, l^Juze, jeleke bez pojaseva i drugo. Talumili se u kasarnama, po dvorištu istih, a išli su i po okolici grada u polja i po brdima i morali su biti uvijek — bilo u noći bilo u dani — pripravni ustati, obući se, potpuno se naoružati, pa ići kud ih stariji povedu. Vojnicima bosancima bilo neko vrijeme lijepo, obikli se sa različitim društvom, dobro se hranili, u čistoći i urednosti se gojili, pa im zdravlju godilo, ali od nekog vremena zavlada na jedan put skoro kod svih bosanca — ishal. Ishal danas, ishal sutra, svaki se dan po bukadar njih na „raportu11 prijavljivalo kod starijih, da imadu ishal, da im se treba liječiti i da ne mogu ići na muštru. Liječnici se zabrinuli, upotrebljavali sva ljeko­ vita sredstva, sastavljali čitave konferencije u kojima su sudjelovali i oni, što no im zlatne zvijezde i zlatni širiti po crnoj čohi oko vrata, ali ishala iz bosanskih trupa nijesu mogli protjerati. U tome bude premješten iz Bosne u Grac jedan iskusan vojnički liječnik, koji je u Bosni već neko­ liko godina služio i megju tim proučio bosanski način življenja, običaje i narodnu nošnju. Čim je-stigao u Grac, odmah se nagie sa svo­ jim kolegama i pričaše im o zanimljivosti Bosne i onoga, što je sve u njoj doživio i vidio. — Ali — Herr Kolega — šta biste vi rekli, pa je toliko hhal zavladao megju bosanskim vojnicima? To je škandal! — A, to je sasvim lahko; prepišite, da svaki bosanac dobije uz odijelo još po jedan pojas, koji će pasati ispod bluze i tako moći čuvati nožnu toplinu želudca, pošto je to u Bosni navika, pa se je teško najednom od toga odučiti! — poučio je iskusni liječnik svoje gradačke kolege. Do tri dana su se iza „befela“ svima bosan­ skim momcima podijelili pasovi sa nalogom, da ih svaki mora nositi pod prijetnjom „ajncela" ili Bkasarnarešta“, ako bi se koji bez te dugačke trbuhhaljine uhvatio. A da ie to koristilo, vidilo se je po tome, što su se bosanski cugovi svakim danom počeli poveća­ vati, jer su oni iz špitalja i raznih „cimera" počeli zdravi i čili ustajati i pridruživati se svojim zdravim „kamaratima" i „lacmanima" na vježbalištu. I tako je iskustvo dopunilo i ispravilo ono, što teorija nije mogla sama postignuti. Na isti se način pred kratko vrijeme nametnuo nama i dovezao se, da samo na temelju svoga shva­ ćanja liječi jednu našu bolest, jedan mladi, učeni ali neiskusni doktor. Ta bolest je pitanje uvedenja više predhodne naobrazbe za stupanje u Šeriatsku Sudačku Školu, koja je prednaobrazba, bez sumnje, vrlo potrebna, ali tu svakako trebaju, iskusni ljudi, koji će tome lijeka naći. Našem doktoru je palo u oči, što je u nekoliko pojedinih slučajeva uvidio, kako neki absolventi Mektebi-Nuvaba iz sasvim prozirnih razloga zastu­ paju natražnjačko stanovište u pitanju prevagjanja vjeronaučnih knjiga sa stranih na naš jezik; u pi­ tanju obučavanja u mekteb-ibtidaijama na materinjem jeziku i tome slično, pa po tim iznimkama sudi, da su sve Nuvablije zaražene istom bolešću, a da je tome lijek jedina „aqua gymnasica“ i to samo 0'500. — I on je za to sve sile upregao, držao dugačke govorancije, pisao nepregledne članke i oblijetao na sve strane, dok je. što svojim položajem i ugledom, a što vještinom, zabašurio stanovite krugove, te is­ poslovao nekakvu rezoluciju, kojom se traži od vlade, da ova više u Mekteb-Nuvab ne prima nikoga, ko nije svršio četiri razreda gimnazije, ili ko ne svrši naročiti kurz, iza kojega će moći položiti prijamni ispit, s kojim će dokazati, da posjeduje okrugao po­ jam naobrazbe, koja se stiče sa četiri gimnazijska razreda. Ova briga i nastojanje gospodina doktora za našu prosvjetu je svake hvale vrijedna, jer se vidi, da želi na koji bilo način pomoći svome narodu — a puno ih imamo, koji su pozvani, pa se ne će da brinu — ali mu možemo u ovom slučaju prigovoriti, da mu rečeni lijek proti navedenoj bolesti neće koristiti. Gjak, koji svrši samo četiri razreda gimnazije, a uz to ne bude pohagjao i medrese, ne može us­ pješno nastavljati nauke u Šeriat. sud. školi već iz toga razloga, što nema okruglog pojma o predme­ tima, koji se u medresama uče, a koje predmete svakako mora u Nuvabu nastaviti, ako se želi, da nam Nuvab priprema sposobne kadije, pa po tom bi ista sposobnost manjkala i onome, koji je svršio i cijelu gimnaziju, ako uz obilne gimnazijske pred­ mete ne bi postigao stanovitog znanja u fikhu i arapskom i turskom jeziku. Osim toga medresom i njezinim uzgojem — pa makar i današnjim nereformiranim — mladić upije u se neku nepojmljivu, nerazdruživu privrženost istoku, islamskim ustanovama i tradicijama, a uz to dobije nekakvu čudnovatu žudnju za arapskom kulturom i arapskom knjigom, što je neophodno nužno, da se na prvom mjestu nalazi kod jednog hodže i kadije, dočim je to sve kod jednog gimnazijalca iz poznatih razloga danas manjkavo. Gimnazijalac i u višim razredima gimnazije ne­ kako nespretno, tugjeći se, nesigurno i bez imalo samooprodjeljenja gleda u mektebe, hodže, arapske i turske ćitabe; govori o njima kao o nečem tugjem i nepoznatom. �182 Mi doduše iz današnjih medresa, u kojima nijesu još uvedene svjetske nauke, koje bi talebi mnogo pomogle pri razumijevanju vjerskih i vjersko-pravnih nauka — dobivamo samo neotesane „softurine", ali kad bi se medrese potpuno reformirale, te se sof tama otvorile oči za korisnom svjetskom naobrazbom, onda bi mi bili na konju, jer bi taki mladići naj­ bolje vrijedili za Nuvaba i jer bi kao takovi svršivši Nuvab, bili potpuno naobraženi i sposobni za svako islamsko zvanje, bili bi svjesni svoga zvanja i smjeli bi svakome svijetla obraza smjelo odbrusiti: „ovako je' po Šeriatu, ovo je za narod nužno i korisno i ovako se mora stanoviti posao izvoditi". Da se je u navedenoj rezoluciji ostalo pri dru­ goj polovici tačke, koja se reforme Mektebi-Nuvaba tiče, na ime, da softe iz medrese moraju pohagjati posebni kurs, u kojemu će postići okrugao pojam nužne svjetske naobrazbe četirirazredne gimnazije — a to dok se medrese ne reformiraju — onda bi taj lijek bio mnogo uspješniji, jer bi samo nadopunio medresi ono, što njoj sad za sad u istinu manjka. I u Statutu za ustrojstvo Šerjatske škole stoji, d a se u istu trebaju primati svršenici 4. razreda gimnazije, ali su još davno pozvani opazili, da bi to bilo vrlo nepraktično, jer 4akav gjak tieba najmanje 2—3 razreda Šeriat. sud. škole da progje, dok dogje u sferu jednog medresanca, a ostale bi mu dvije godine bile vrlo kratak rok, da se usposobi za kadinsko zvanje, pa su tu odredbu štatuta redovito mimoišli, da barem sa onim „softurinama" postignu što se postignuti može, a za to su u Nuvab uveli strožije prijamne ispite i više svjetskih predmeta. Prije nekoliko godina nagovarale su kolege jednog svog druga gimnazijalca, — ako se ne varam iz' šestog razreda — da pregje u Mektebi-Nuvab. Ovaj se tom mišlju od neko doba bio počeo oz­ biljno baviti, pa se obrati nekim prijateljima i znan­ cima za savjet. Izmegju ostalih upita za savjet i profesora Lileka. Gospodin Lilek ga je odmah od te namisli od­ vratio, razjasnivši mu, da njemu kao gimnazijalcu, još puno uvjeta fali, pa da bi se mogao porediti sa učenicima Šeriatske sudačke škole, koji su većinom već odrasli ljudi i koji se ozbiljno i sa nekim svoj stvenim samopouznanjem, uprav stručnjački spremaju svom budućem zvanju. Ovim nam nije namjera reći, da današnja Šeriatska škola odgovara potpuno svojoj svrsi; tu da­ kako treba reforme, ali reforme zdrave i temeljite. Kod reforme Mektebi-Nuvaba treba najveću brigu posvetiti prednaobrazbi, jer u njoj leži uvjet o uspjehu onoga, što će se učiti u njemu. Ta prednauka svakako mora u sebi sadržavati pregledno okruglo poznavanje arapskog i turskog jezika sa sarfom i nahvom, fikha, barem u užem sm islu riječi, a uz to bezbeli i nužne svjetske pred­ mete, koji se moraju učiti u medresi uporedo sa onim vjerskim i drugim predmetima. * Medrese se za to mogu pretvoriti u islamske gimnazije, u kojima bi se učilo ono, što je nama potrebno i korisno i uspjeh će u takim gimnazijama biti valjan opet samo onda, ako one zadrže karakter medrese, a to za to, što i mi trebamo paziti — kao što i ostali svijet čuva svoje — formalnosti 1 Još upada u oči i to, što je pri propisivanju lijeka za prednaobrazbu Nuvaba zatražen onako mali „postotak gimnazije" — premda današnja gimnazija ni cijela, kako sm o-već istakli, nije prikladna kao predspremište za Šeriat. sud. školu — jer ako se želi dobiti savremeno „svećenstvo" onda treba sva­ kako da kandidati imadu maturu. Šta imamo sa četiri razreda gimnazije? U ovome imade još jedna tendenciozna nokta. Kažu, da vjerske poglavice drugih vjere neće ni svakog maturanta da prime u više vjerske zavode — razne bogoslovije i tome slično — nego ih probiraju kao mehka kruške, a sve u namjeri, da im vjerski pastiri budu što učeniji i sposobniji. A kad znamo da ni mi u Bosni nemamo veće vjerske škole od Mektebi-Nuvaba, onda su oni, koji su stvorili onu rezoluciju, na Nuvab gledali sa vrlo visokih stolica, ili su držali, da Nuvab, kadije i Šeriatski sudovi, nijesu toliko važne ustanove za bosansko-hercegovačke muslimane ! Zagjimo po svim mjestima Bosne i Hercegovine u kojima su Nuvablije služili kao kadije i ujedno funkcionirali kao predsjednici kotarskih vakufskih povjerenstava, pa ćemo vidjeti na koji su stepon uz­ digli vakufska dobra, džamije, mektebe i druge islamske ustanove, što bi sve skupa danas prikazi­ valo vrlo žalosnu sliku, da nije bilo Nuvablija. A da su se u Šeriat. Sud. Školu primali isključivo iz IV. razr. gimnazije, ovi bi od nastavljene nauke u Nuvabu imali vrlo malu korist, ne bi je poslije kao kadije umjeli upotrebiti na blagotvorni rad za Islam i muslimane, nego bi imali kadije sve same kicoše i nedozrele fićfiriće. A da su naprotiv još i medrese bile u pravom smislu reformirane - - kao što će imšallah biti — onda bi mi još bolje stajali nego što danas stojimo, jer bi Šerijatlije bile puno podesnije i ne bi se dali ponizivati, kao što su ponižene poznatom rezoluci­ jom i još na mnogo drugih načina. Radi toga poručujemo dobrodušnom, vrijednom ali neiskusnom doktoru, da svoj propisani i već iz­ dati lijek proglasi nevaljalim, a da — uzevši sve gornje navode u obzir — skuha sasvim novi, prak­ tičniji i korišniji, ako iskreno ž.eli pomoći svome n a­ rodu, jer bosanac ne može bez pojasa, a ni u Nuvab se ne ide bez m ed rese! �183 j’ui.iKn-:iii,u‘ Xiuha *3 hJh. VIurBOT jih je? ll3.ia3iiTii np n ja c jm c n o r im acK a a yjia3iiTn nocJiHj'e 3a.iao<a; TpyArrrn ce, mjt^ hth ce, icoMa,n,aTii ce! 3aiDTo? 3 a je^aH 3ajjoraj x.T>e6a!.. Cvip3aBaTii oc Ha Jc.iaAKohH, KncHyTH Ha kiuiiii , jiejKaTii Ha 3eM.tH, ApxraTir, Mp3HyTii ce! 3auiTo? 3aTo, Aa 6a cmo ApyriiMa yAecH.,in cnoKojcTBo!... EIpiiBOAHTH 3KHBOT HOA 36M.T.OM, yAHCaTII OTpOBaH B a3;yx, skiibhth y B.ia3H, He bhahtii cym ia. 6yAyhn hobjeK, hchbiith Kao 3H iija.. . . eyuinTii ce . . . yMpiijeTH ! . . . 3aiiiTo? ,/(* ce He yMpe!. . . C T jp cK o r: T . 1I-K. Hamdija Mulić — Hrasnica: Pravi hidžret. has o tome naša vjera poučaje: Hadisi šerif glasi: j« J ll Ol ^ j4 j il itd. a našim jezikom: „Mumiu je muminu ogledalo"— mumin je muminu b r a t , jedan drugog treba da pomaže, u osiguranju života i da ga čuva od napadaja, koji mu s legja prijeti. Nesloga je kriva našoj neprosvjećenosti, nesloga nas sprečava u radu, ona ubija i u onoga prve želje, koji bi danas nešto htio i umio učiniti za dobro miileta. Ama da, nesloga nas mnogo goni, da učinimo p r a v i h i d ž r e t , t. j. iz nesloge u slogu, da se sdružimo u jedno tijelo, u jednu falangu, pa da krećemo naprijed! . P i t r e ć o j ćemo se tačci osvrnuti na naš javni život. U javnom životu jednoga naroda glavnu ulogu igra onaj faktor, koji narod vodi, uzgaja —prosvjeduje. Jedan od najvažnijih faktora u odgoju naroda, svakako je javna štampa. Kakav je rad naše javne štampe na prosvjećivanju masa? Neću reći da je ni­ kakav, tu je, postoji, ma kakav da je, ali budimo iskreni, i ako je želja naše javne štampe plemenita i lijepa po naš narod, ne drži se naša štampa pravoga puta, kojii^se narod odgaja, da u svojoj otadžbini realnim pravim radom i, što je najpreče, svojom vla­ stitom inicijativom, ostane u borbi za rad i život. Ne, n a š a je j a v n a š ta m p a , (naša glasila) zab r a z d i l a k r iv o m b r a z d o m p o k o jo j s e j a s n o v id e p o g r j e š k e k a o l i č n e z a d je v ic e , . . . . . . . i n t e r e s i p o j e d i n a c a i t. d. ^ životna pitanja našega naroda ostadoše u toj gunguli kao sasvim sporedna stvar. Željeti je, da ta mana naše štampe otseli gdje ma gdje bilo, a neka pregne svim silama, da narod uputi u istiniti život... Prenemo li se i u ovom p r a v o m h i d ž r e t u , ne će nam trebati tražiti hljeba nad pogačom i, mo­ guće prebijati se tamo daleko od nemila do nedraga. Inače u interesu je same štampe, da krene pravim putem, jer bdije i nad njom kontrola. A onda?... Najaktuelnije pitanje nas muslimana u HercegBosni svakako je hidžret (seoba). Kada se jedan narod odluči na ovaj ozbiljni korak, mora da ga na to gone nelci jaki razlozi, kojimu sprečavaju živjeti i raditi na svojoj rogjenoj grudi zemlje. Uoitamo li mi u .ovome smislu naše r. . . . . . . . . . ljude, koji se odlučuju na seobu, odgovaraju nam: „Goni nas slabo stanje (ovo je s nerada ili za pravo, što nemaju savrem ena^rada: ekonomije i zanata), goni nas komšiluk, jer smo nesložni, goni nas svaka novotarija (za to, što je ne razumiju) itd.“ Elem, kad o tome trijezno promislimo, tu su razlozi naši, tmgjusobni, koji svjedoče, da ima megju nama nešto vrlo truhla. Mi nemamo razloga seobi, kao nekad drugi narodi, da nas goni neka neodo­ ljiva sila, da moramo seliti, tražiti s.lameta Naš je uzrok dakle u nama, u našem truležu i mi ga mo­ ramo za ranije ozbiljno ostranjivati. Prvo nam je na redu, da vidimo, šta o seobi veli naša vjera, Islam. Svršetak jednoga had:si-šerifa Fadil Kurlagić: po Imami Hakemu glasi: < r>y^ llki-ij*> a znači: „Muhadžir je samo onaj, koji odstrani od Ja snatrili, da sam umjetnik, sebe grijehe i nevaljaištine1. Da je nama muslima­ Kog narav obdari veljA, — nima hidžret ove vrsti vrlo potreban i najpreči, o I risah tvoj junonski lik tome ne trebamo dvoumiti. Dakle, u prvom bi redu Na platnu jasminskih željA.. bio naš p r a v i h i d ž r e t seliti u svojoj duši t. j. proći se nevaljalih djela, a prihvatiti za ona djela, Sa srca tvoga pustare koja su Islamom preporučena. Platna je vihor se tako, Pregjimo na d r u g u tačku. Kad promatramo Pa poput razbite gitare naš javni život, u oči nam upada najistaknutija rana Promuklim jecajem plako. na našem tijelu: n e s r e t n a n e s lo g a . I suze su mu popile U našoj neslozi leži naš sveopći .zastoj u svim Tvoj lik i moje sanje — redovima kulturnog rada. Gospoda, koja su na kor­ Asketski tada. šu gušile milu, trn se za ovo i za ono, narod povlagjuje, a ne­ Dušu mi i vjerovanje . . . sloga, naš najveći dušmanin, sl^vi pobjede. A divno Ja snatrili. .. r �184 M. Ferid: Auđiatur et altera pors! Za posljednju godinu dana se u n; šim listovima pretresalo nekoliko naših životnih pitanja, koja su u toliko veće važnosti i značaja, jer su mogla služiti za dokaz vrijednosti Islama onim inovjercima, koji Islam proučavaju po djelima njegovih sljedbenika. Ja ću se ukratko dotaknuti samo nekih od tih pitanja: »Anketa za reorganizaciju mekjteba i medresa" započela je svoj rad, i došlo je do nekog sporazuma u pitanju osnovne nastave". U našoj javnosti je pi­ sano, a i sad se piše u našim »Gajretu« o toj nastavi, ali se za čudo sve to pisanje svodi na to, da se upo­ trebe državne osnovne škole, dok je vrlo slabo zastu­ pano mišljenje, koje bi zagovaralo, makar i posve mi­ nimalni broj autonomnih osnovnih škola (reformiranih mektebi- iptidaijja). Doduše sva gospoda, koja pišu o ovom- važnom pitanju, uzimaju u obzir financijalno stanje naših va­ kufa, ali sam ja toga uvjerenja, da to linancijalno stanje nije toliko slabo, da mi ne bi mogli izdržavati za sad nekolike au tonom ne josp. .škole. 0 so b i to k a d s e u z m e u o b z i r — a s v a k i n a r o d to i-nr*rxr~ v i d u — d a se ne m o ž e im a ti p r a v o g podm la tk a , dok se n e bjj.de’ im a lo a u t o n o m n i h š k o la , pa makar nas ne znam kakovih žrtava stalo, mi bi ih morali imati. Ovo podvukoh za to, jer je ovo najglavniji uvjet- za naš opstanak. Pravi borci za svoja prava uzgajaju se samo u svojim vlastitim ško­ lama. I baš radi ovog mnogi se svjesni omladinac ne će složiti s onim zaključkom, da se još i naši muallimi uzgajaju pod direktnim pokroviteljstvom naše vlade. »Uvažavam razlog«, zašto se ovako učinilo, ali če budućnost pokazati, da smo izgubili, a nipošto do­ bili. Ali nikakovo čudo ! Sva naša pitanja, pa i ovo prosvjetno, kreću se ,u vrlo uskim granicama, jer u njima ne sudjeluju — ni direktno ni indirektno — oni, koji su pozvani, da o tom reknu svoju, a tome su opet uzrok one podvučene riječi, a i samoj našoj javnosti nema mjesta; odakle bi se moglo čuti i drugo mišljenje! Biće nešto bolje, ako se skoro provede u praksu i ono što se zaključilo u anketi glede mekteba. A medrese? Sam Bog zna, kad će to pitanje doći na red, ali po svoj prilici tek onda, kad naše solite dogju do potpunog uvjerenja, da je nužna reorganizacija me­ dresa. Ne može se reći, da megju današnjim sohtama vlada analfabetizam, te da oni ne znaju, šta se je sve do danas napisalo u javnosti o njima i njihovom stanju. Io oni znaju, a i djelom su pokazali, da znaju. Ali .što se tiče reorganizacije nastave i reforme zavoda, t u p o t r e b u j o š n i j e s u s v o j s k i o s j e t i l i , ali će ih skora budućnost osvijestiti 1 Javnost naša, a osobito »Gajret«, se zagrijava za »žensko pitanje", nu pozvani za ovo n a j v a ž n i j e , p i t a n j e ostali su gluhi i nijemi. Svjestan čovjek koji poznaje u kakovu je džehaletu naše ženskinje, mora se kameniti skrajnosti našeg indiferentizma u ovom pitanju. U ovim prilikama za nas je f a r z imati, pored dobro uregjenih ženskih mekteba i ž e n ­ s k o s i r o t i š t e . I dok god ne imadneir.o ovo sirotište uzalud su nam sva kukanja o pokvarenosti. o ne­ radu, o neuzgoju i o svemu drugom. Naša bi jav­ nost trebala, da mnogo više piše o ovim pitanjima, ali bi se o tome trebalo još više raspravljati u svim našim čitaonicama, na sastancima i t. d . . . yiuaKH-3 ftAe XiuiHA-3nja. IIp o jije H a . HpHO, mjecHO o/mje-io 6 hvio joj je CTer.no Tamco, Tnje.io. Koca joj je on.ia noicpiiBena uphhm TyjoM... Bn.ia je na je/moM ćiijeCHOM... tiomskihom icon,y, Koju je noKopHO, no(yiyniHO nuiao. Ca CHaKou meroauM noKpetom BHflao ce je h Ha AjeBoja'iKOM Taje.iy Jinjen, 3aHocan noKpeT... Harač... IIoBjeTapan, Kojra je no-naraHo nnpKao, n o t ir a o joj je Tyji h Ta^a ce nemnaKO A^aKa Koce noMnjemaoie ca TpenaBHgaMa. Bek je none.ia Kon>a hrvohuth. Ha je^aH nyT koh> je noBekao 6p3tiHy. KoH>aHiitc je ocTaBiio H3Čop 5K0bothh>h n a Bojby, Koja HaTOBapeHa č.iaroM, cpekHo h Bece.no npoA y*n 6jecoMyqmi xoa ... hhtko C TjrpcKor: T. H-l. Hafiz R.: Iz sabiraka „Oko Drine i Lima". Zanemareno blago. i. Mjesto, na kojemu se ovaj dogagjaj odigrava, zove se Turbe. Po ostancima nadgrobnih spomenika (nišana što se tuda još pogdjekoji pomiču, vidi se, da je ne­ kad bilo groblje, pa otuda mu možda i tako ime. U narodu se drži, da je još od „fethau, pa daj ti to znaj! Sada je tu najmilije dječje igralište, a često puta bude i zaklonište kojekakvih noćnih „ćor-poslova". Ta kako i neće, takog m jesta nem a u čitavoj kasabi: prostrano, obraslo drvećem, u centru mu grada a što je najglavnije, niko ne brani, niko ne vodi brigu o njemu — ta vakufsko je — e pa ja kud ćeš neg6 otud, odovud, pa na — Turbe. I taki je to stajalo od vajkada — od kako pa­ m etan pamte, ali mijenjaju se vremena, pa i mi u �185 njima. Jednog proljetnog dana puče — . ko iz vedra( neba grom — glas po čitavoj kasabi, da će novi ka­ dija podizati nekakovu vakufsku zgradu na Turbetu. Na tu vijest uskomeša se elahija, uznemiriše se du­ hovi, zaredaše sijela i sastanci, da se stane na put tom zlu, da se štiti dini-mubin. šta, zar po mezaristanu, gdje počivaju kosti naših pregja bine podizati? Jazuk mu bilo, u što je pamet sabro, zar mi je to kadija! — Zar će nam taki vjeru čuvati? Ta znao sam ja, da će to tako biti, čim sam čuo, da je on bio u onoj švapskoj školi, ali .svejedno neće mu to beli ovdje upaliti, dok nas traje i jednoga u našoj kasabi. — Da Bog da mu zemlja kosti isturala, ko što on misli naših starih! Ovakove i slične grožnje i kletve čule su se na sve strane protiv mladog i zauzetnog kadije. I za kratko vrijeme stvori se proti njemu žestoka opozi­ cija, kojoj se na čelo stavi „najgorljiviji rodoljub" imam. efendija, jer je to zemljište i pripadalo njegovoj dža­ miji. Ali mladi kadija — čovjek naprednih misli, svje­ stan svoga zvanja — nije mario za to, nije računao na temenate čaršije, nego uvjeren u svoje plemenite i koristonosne osnove, vjerno je vršio svoju časnu zadaću. II. Preko sve te huke i buke gradnja otpoče. Temelj se iskopao i ko sutra imalo se početi sa zidanjem. Ali gledaj sada jada iznenada. Upravo toga jutra osvanu u jednom kutu iskopanog temelja svježi i po svim uvjetima napravljeni grob. Sad tek nastade pravi metež, strah i užas. Svjetina se iskupila, pa izbuljenih očiju nijemo gleda u tu hrpu zemlje, a niko ni riječi •ne umije. Svak sa nekim strahopočitanjem strepi i kameni se. Dok će imam ef.: „Vidite, braćo, ovo nam je Allah (dž. š.) po svojim melećima išaret učinio, što smo pustili, da se dira u naš lijepi din, da nam se ovako mezarluci prekopavaju. Ovo još alamet čini, da je na ovom mjestu bio ukopan nekakav evlija, pa sad pošto je bihuzur učinjen, došli su meleći i po Božijem emeru napravili mu iznova kabur. I ako ćete, da se sačuva od Božijeg gadaba, nedajte ovdje ništa pravit, nego lijepo ćemo ovo ograditi,' pa nek stoji kao što je i prije bilo.“ — Hoćemo, hoćemo, tako je hodžaef. i mi smo uza te, zagrmi sa sviju strana. Na to se uspravi Hasan beg, ljudina starog kova, ali — družeći se uvijek sa učenim i pametnim ljudima — dosta svjestan i raz­ borit čovjek: „Manite se, dobri ljudi, nekakovih bes­ poslica. Šta mi — džahili — u tome znamo. Stanite, da vidimo, šta će reći hakjim efendija i ostali učeni i pametni ljudi". — Vidi ga, vidi, i on eno kreno za njima — oču se izmegju svjetine.------------ Dok su se oni tako prepirali, prispije i kadija i ostala vukjela iz suda i sve, ama što se rekne „ko se je mogao puškom zametnuti", došao je, da vidi to „Božije čudo". Sve uprlo pogled u kadiju i gleda šta će biti. A on ozbiljnim pogledom promotri cijelu stvar, malo se osmjehnu, pa se primače predstojniku i šapnu mu nekolike. Za tim se okrenu sakupljenoj svjetini: „Dobri ljudi, umirite se, to nije ništa nepri­ rodno kako vi mislile. Jednostavno došao je noćas neko, čiji se interesi, ili nazori ne slažu s ovom grad­ njom, ili je možda nekog drugog potplatio, pa je to napravio. Ali to nas ne smije ništa smetati, jer šteta bi bila velika, a i grehota pustiti, da ovako zemljište besplodno stoji. A uz to još, vjerujte mi, da nam ni naš uzvišeni šeriat toga ne zabranjuje. Da smo mi svjesni muslimani, to bismo i davno učinili, a ne bismo skrštenih ruku gledali, da nam milijuni i milijuni propadaju širom naše mile domo­ vine«. . ' *- -Jok, jok, mi toga ne moremo kabul učiniti. Ta i do sad je bilo hodža, pa još i poboljih, nego sada, pa nisu nikad ovako radili. Zato i pogje sve na­ opako, otkako vi počeste nekaku novu vjeru idžad činiti.— uspravi se opet. imam ef. A- E dobro — nastavi kadija razjaren. — Ja se s vama ne mogu vazdan ovdje natezati, ovo vam je moja zadnja: „Ja sam ovdje postavljen, da bdijem, kako nad svim šerijatskim poslovima, tako i nad va­ kufskim. Radim po čistoj savjesti, ne pazeći ni na čiji hator i čvrsto sam uvjeren, da ovim vršim svoju zadaću, da radim za svoj narod. Za to sam ja odgo­ voran pred Bogom, pred svojom savješću i pred sva­ kim, a kome je krivo, bujrum,eto mu što hoće. — Za tim se opet prikuči nešto predstojniku i izmijenivši s njime nekolike, dade se na posao. On sobom uze m o­ tiku i još s dva-tri radnika poče otkopavati svježi humak, koji je imao — po imam ef. navodima — sakrivati tijelo »nekakvog dobrog«. Sve napeto išče­ kivaše šta će koptisati, kad — šta mislite, da se je našlo? Zbilja nekoliko kosti. To osokoli patriotu imam ef. i njegove pristaše, pa su opet zagalamili, ali se do skora umiriše. Liječnik i ostala komisija ustanovi, da ujpće nisu ljudske, nego konjske. 0 tom se uvjeriše i ostali prisutni, osim imam ef. I na temelju svega toga bi zaključeno, da je istinito bilo mišljenje i razlaganje kadino. Ali, što će mu kosti pa još konjske? K, to je dotični, koji je to sve uredio negdje ih usput našao i metnuo, računa­ jući — po svojoj pameti — da bi moglo doći u pri­ log njegovoj osjovi, ako bi se kojim slučajem počelo otkopavati. Naravski pri tom nije ni pomišljao na liječnika, na komisiju, niti ni na što. Šta veli, čim se kosti počnu ukazivali — otkopavanjem — prisutni će se prepaliti i zagalamiti i eto ti uspjeha, ali — slab hesab . .. �l&G ni. Zgrada se već napravila, i to vrlo lijepa, »podplan«. Na donjem spratu prostran i dobar magazin za kakove velike radnje, a gore opet čitava kuća za stanovanje.Ono miljća, što je ostalo (a ima ga još tri četvrtine) lijepo se uredilo i zagradilo. E čisto ne bi čovjek vjerovao, da je to nekadanje Turbe. Ali, eto ti opet jednog belaja. Odnekle se proturilo u svijet, da je ta kuća tuhmetli — pošto je na groblju —, da će se u njoj prikazivati, da će biti nesretan ko je uzme pod kiriju i Bog te veselio šta se sve o njoj nije govorilo. Dok su besposleni „rodoljubi" o tom razbijali glavu, već je Hasanbeg — po kadinu savjetu — sa svojim sinom, koji mu je te godine svršio trgovačku školu, bio napravio cijeli plan. I do nekoliko dana — na njihovo veliko razočaranje — uzeo je on pod ki­ riju na javnoj licitaciji. (Šta mislite cijenjeni čitatelji pošto je otišla. Ništa manje od 1000 K — slovpm: hiljadu kruna — na godinu, a to je plaća dvojice muallima, ili stipendija jednog sveučilištarca, ili — — —) Ne prošlo od toga ni mjesec dana, a pa novoj vakuf­ skoj zgradi zablistala je zlatnim slovi ma napisana firma: „Hasanbeg i sin, prva muslimanska pomodna radnja na malo i veliko". A unutra, Bože dragi, ervahi kao vašar. I Hasanbeg i sin mu i još dvojica pomoćnika, pa to opet u svakog punU-Tuke posla. Ta kako i neće, kad je onaka uredba: čistoća, cijene umjerene, po­ sluga solidna, a još k tome šta ti duša zaželi možeš naći. Osim vojništva i činpvništva vidiš tu, megju mušterijama i našeg svijeta, pa čak i onih nekadanjih protivnika i »proroka«. Doduše s početka malo zazirahu i nekako nesigurno ulažahu bojeći se, da im se štogod ne prikaže, ali malo pomalo, pa se i oni obikoše. Nakon godine dana dokazalo se sve. Doznalo se na ime, da »meleć, koji je po Božijem emeru napra­ vio onaj grob«, ne bijaše niko drugi, nego glavom — imam efendija — u društvu sa još jednim prijateljem. Svak se tome čudio, a neki ga i sažaljevali. Mnogo se pitalo i za razlog, koji je imam ef. pri tom vod o, ali niko ništa, osim što neko šanu, da je imam ef. prije podignuća zgrade pobirao plod sa ono nekoliko šljiva i krušaka, što su tu b.ile, a sada-toga više nema. I kadije više nema — premješten je u drugo mjesto, ali ostavio je iza sebe mnoga dobra djela i lijepe uspomene, koje, kadgod te sjete na njega, ne možeš, a da ne uzdahneš: „Ovakovih kadija, ovakovih rodoljuba nama treba!« sreći. Mnogi uživaju u tugjoj nesreći kao u svojoj Svako ne može biti veliki, ali može biti uzvišen, a uzvišenost nije daleko od veličine. Ništa tako ne ubija kao dosada. Lukavost nije porok, ali je preteča mnogim po­ rocima. Mnogi misle, da se uzvisuju kad padaju pred većom ličnošću. * Zla riječ nema krila, ali je brža od svake krilatice. • * Svako ne može biti stvaralačkog duha, ali svako može biti vrijedan i rađen. Ništa nije teže nego se privići, da mislimo lijepo o drugima, bar u onolikoj mjeri kao što mislimo o sebi. * Istinu svako štuje, ali je slabo ko ispovijeda. * • Prave ideje vodilje su one, koje potiču iz čo­ vjekova osjećanja. Za njih se mre onako isto kao što se za njih i živi. * Ko povlači ruku od rada, prema tugjoj svojini. rado će je pružiti Valsi. Rifat Surejja: Kako je umoren Midhad paša i Damad-Mahtnud paša. Svršetak. Taj dan se je u kasarni nešto pripravljalo i za to su uhapšenici doznali. Na veče u Četiri sahata, a la turca, smještena je jedna četa vojnika pod vod­ stvom jednog poručnika i trojice potporučnika u odjelenje, gdje su se prognanici nalazili, a oko pe­ deset njih iz vana sa sviju strana je opkolilo ka­ sarnu. U to se doba pred vratima kasarne krvnici, pukovnik Lutfi i major Bećir počeše o nečem sašaptavati... Na zapovijed Bećirovu u pet sahata noći probudiše Mahniud pašina poslužitelja, te ga odvedoše u drugu sobu. Pred vrata njegove i Midhat pašine sobe postaviše po dva vojnika sa nataknutim bajonetama na puškama. Iza toga odvojiše nekoliko po Ko se uzda i oslanja na drugoga, da za njega izbor vojnika te ih dovedoše pred vrata soba te dvo­ šio uradi, dočekaće da živi od mrvica što sa tugjeg jice mučenika, kojima su izdate paklene zločinačke stola padnu. zapovijesti o izvršenja umorstva. Misli. �187 f o je bilo u noći oko šest saliata a la turća — upravo oko pola noći. Mjesec je sijao nad Taifom i izgledalo je, kao da i on bježi, samo da ne vidi grozni zločin, koji se je imao za nekoliko časaka u taifskoj kasarni izvršiti. Paše su tu noć kao i svakad — preporučivši svaki svoju sudbinu Svemogućemu — legli i spo­ kojno zaspali. Kada je vojnicima dat nalog, da ovaj gnjusni posao otpočnu, oni divljački navale na vrata zato­ čenika i obiju ih. Ali beja, koji je zajedno u sobi s Midhat pašom spavao, šćepaše i onako, još pola u snu, ga izbaciše napolje. Midhat pašu razbudi tutnjava i lupanje vojnika kada su obijali vrata i odmah je bio na čisto, šta se namjerava. Ali on sa velikom i rijetkom prisebnošću i hladnokrvnosću ustade ‘ iz postelje, te dirljivim gla­ som opomenu vojnike na Boga i prouči nekoliko ajeta iz Kur’ana (a. z. š.) Ali se vojnici ne smilovaše na njegovu starost niti su njegove dirljive riječi i milozvučni glas, kojim su izgovorene blage Božije riječi iz Kur’ana, mogle da dimu njihova tvrdokorna srca. Kao divlje zvijeri navale oni na njega i za tren dva je njegovo sla=račko tijelo ležalo bez svijesti i nepomično, jer je pod čvrstim rukama ubojica, koji su ga stisnuli za vrat, ubrzo prestao dah ovoga velikog čovjeka i time presječena nit njegova života. Midhat paša se od krvničkog nasrtaja nije ni najmanje branio. Preporu­ čivši se Bogu, predao se je krutoj sudbini svojoj. Kada su obijana vrata na Mahmud pašinoj sobi on se je probudio i skočivši s postelje, on se počne braniti od navale i velikom snagom se je hrvao s ubojicama. Ali to je trajalo tek nekolike minute, jer su mu sile ubrzo smalaksale, pa je na posljetku bio savladan i na vrat mu bi nataknut nasafunjen ko­ nopac, kojim ga krvnici udaviše. Taifsko pučanstvo, koje je čulo viku i zapoma­ ganje iz kasarne, istrčalo je iz kuća :ia ulice i poju- . rilo kasarni, gdje su bili prognanici uhapšeni i grom­ kim glasom je negodovalo radi ovih zločina vičući: „Ejjuhel-muslimun! Ubijaju paše, zločin se izvršuje, prokleti bili nasilnici!" Ali je vojska bila u priprav­ nosti, da svaki napadaj svjetine odbije i da prolije potocima krvi. Čim se je ovaj zločin izvršio brže bolje prenesoše šehidska tijela u mrtvačku kupaonicu vojničke bolnice. U pola noći im iskopaše grobove, te ih za­ kopaše pokraj vojničkog groblja. Na mrtvima se nije lijepo ni pranje izvršilo, kako to šeriatski propisi iziskuju. Šest je vojnika ču­ valo stražu u mrtvačkoj kupaonici kod mrtvih tijela ove dvojice umorenih i tada se desio jedan slučaj, koji je ove vojnike — čuvare silno prestrašio. Nakon jedan i po sahata poče se nešto micati na teneširu. Vojnici počeše drščati od straha, gledajući to nevi- gjeno čudo, dok najednom jedan od umorenih ne ustade na noge. Vojnici počeše od straha zapoma­ gati te stadoše bez obzirce bježati. Taj mrtvac, što se je podigao, hio je Mahmud paša, koji ne bijaše potpuno udavljen, te mu je nadošla krv počela kolati i ponovno mu se utajali život povratio. Ali pošto je koračio nekoliko koraka — opet je pao na tle i onesvijestio se. Oko dvadeset vojnika sa pukovnikom i majo­ rom dotrčaše na to, te navališe na onesviješteno ti­ jelo i opet ga ponovno udaviše. Sutradan rano u jutro odpremiše jedan brzojav sa šifrom u Carigrad, u kome je saopćeno o izvr­ šenju ovoga gnjusnog zločina. Nu ipak u Carigradu nije prestala sumnja i bo­ jazan, da ne bi Midhat paša ponovno uskrsnuo, jer u ono .doba se je pronosila vijest, da je on živ i da je pobjegao u Evropu. To je veoma mučilo protivnike ustavnog režima, te su najzad zaključili, da se Midhat pašina glava otsiječe i donese u Carigrad. Jedan i po mjesec dana poslije izvršenja ovog zločina, prolazio je kroz Suecki Kanal jedan brod, na kojemu se je izmegju ostalih stvari, nalazio i je­ dan sanduk. Kanalski nadzornik, koji je stvari na brodu pregledavao, pročitao je na tom sanduku ovaj natpis: „Izragjevine od slonove kosti iz Japana" i dozvolio je provoz sanduka kroz kanal. U tom je sanduku bila Midhat-pašina glava. S turskog: Derviš Dreca. Al»«luI-II.ik Hnmid: Kći Indije,*) ; Drama u 5 činova (8 slika). —.Prevodi Šemsuddiii Sarajlić. — L I CA: Mr. Tom son, engleski časn k S urudži (kći Indije), djevojka iz Gudžerata S ir B urtel, engleski namjesnik E lizab eta, Madaine Burtel Dyxon, pobočnik Torom to r, starac | glavari Bedr-Japom, Suruđžin tetak I sela Dželaludin. „uhoda" j Gotalve Nana-Bibi, Bedr-Japoinova žena, Surudžina tetka llainija i , S te lin a .. . . . Sum ri ' T eliža I žcne Behav-Punekcr, sluga Engleski časnici i vojnici — Indijske seoske starješine — Branmanci — strijelci — nosioci mašala nosioci tahterevana — siromasi — derviši — mektehska djeca — svirači-pjevači seoski muški i ženski svijet i t. d. Dogagja se u indijskoj provinciji Gudžeratu. *) U oskudici dobre dom aće dram atike odlučili se na težak posao, da presadim u sirotu i vrt naše književnosti ovo glasovito djelo velikog turskog pjes- �188 Prizor prvi. T o m so n i S urudži. Tomson, odjeven u crvenoj vojničkoj uniformi, na glayi bijela kapa, na nogama bijele pantole sa sabljom o bedru, stoji na obali uz jedno drvo. S u­ rudži je pak zabavljena oko cvijeća u njivi. Crne kose nakićene crvenim vrpcama prosule joj se niz ramena do pasa; na malim grudim a i slabašnim m i­ šicama crn koparan; crven fistan, a tijelo izmegju koparana i fistana — po mjesnom običaju — o tkri­ veno i laktovi goli. Na ramenu joj je obješena zelena hamajlija, a na laktovima, na šakama, na nogama, na vratu, oko ušiju, iznad čela i oko pasa od sadefa i kovina dizije, gjerdani, halke, belenzuke, mengjuše, halhale, čemeri, na prstim a od merdžana prstenje i iz kosa do na grudi pala jedna plava traka. T o m s o n : Hodi ovamo, dogji. . . Ne sakupljaj cvijeća, gdje se zmije legu. Ne treba se varati na vanjske oblike u svijetu, Nježni bjelkasti oblačići, kako po nekad znaju biti leglo gromova. nika Abdul-Hak Hamidbega. Težak posao, velim, jer šala nije prevoditi jednog glasovitog književnika široke koncepcije, kakav je A. H. H. beg (u svojim dramama naročito). Tim teži je to posao, ako se uzme u obzir, da mi u svom jeziku nemamo onoga bogat­ stva riječi, kojim bi se A. H. H. zamisli mogle pot­ puno iskazati; pa se bojati, da jedno njegovo glaso­ vito djelo, kao što je ovo, ne bh ostalo mršavo i pod najvještijim perom naših prevagjača. S toga neka mi se ne zamjeri — meni laiku — ako tu i tamo ne dadnem A.-H. živim slikama dovoljno io je i potrebite živahnosti. A da će biti Uusura, to ne niječem, jer za d o b a r prijevod traži se isto toliko snage od čovjeka, koliko što bi mogao i sam napisati prikladan rad, traži se duša s temeljjtim pogledima na život, u kojoj se najprije trebaju prekaliti sve slike i ideje rada, da se tek onda mogu valjano ilustrirati javno, traži se čovjek, koji bi u dobar prijevod sam utrošio jedan komad svoje duše — traži se mnogo više, nego što mi se čini da sam imadem. Ali opet — pored svega toga — ne mogu se odhrvati, a da ne pretočim ovaj rad u naš jezik iz razloga, što vidim da je u svoj svojoj cjelini od po­ četka do kraja jedna velebna pjesma, krcata finom tankoćutnošću, ljepotom i bogatim čuvstvima, a svo­ jim idejama uzdignut do najviše visine ljudskog po­ ziva. Jer sadrži u sebi nešto, što . . . Ali neću da oslabljavam unaprijed dojma kod čitatelja, pa ću prešut­ jeti sve, što u detalje zasijeca. Jedino ću reći, da je mene »K. I.« više zanijela — i to istom nakon dugog razmišljanja o njoj iza pročitanja — nego li i jedna od najglasovitijih svjetskih drama. Čitajući Sekspirova »Hamleta® zanosio sam se u carstvo duhova i začepljao uši, da mi iz mraka što tajnim glasom ne progovori; uz Moliereva »Tartifa i tvrdicuMiroz suze sam se smijao; s*a Gogoljevim „Re­ vizorom kao da sam gledao razvaline u životu ruskoga puka; u Namikovoj »Domovini« osjećao Islambegovu hrabrost u sebi; u Gorkijevom „Na dnu“ stupao za­ jedno sa glumcem do vješala; u Ernstovom »Školnjku Haksmanu« zanosio se idealima pravog nastav­ nika; u Meterlinkovoj „Monna Vanniu ljutio se na Guidu što ne pojmi Vannine žrtve za spas čitava grada; u Hayermansovoj »Nadi« htio sam pucati na brodovlasnika, koji na truhlom brodu sprema nade života u propast, da tek bogato zaradi; u »Zvonaru« ćutio glad i plakao sa očajnom pariškom sirotinjom; sa Schillerovim „Razbojnicima44 radosno u duhu hrlio u dubine kule, da se dobri starac spase i t. d. i t. d. Ali nikad nijesam osjećao u duši i u srcu onolike slasti, kao kod ovog djela. Je li tome uzrok nježni turski jezik,— koji svojom ljepotom kano da pozlaćuje predmete — ne znam. Ali jedno jest: ko je inače čitao A. H. H. druge drame („Tarika“, „Ešbera44, „Tezera", „Nazife“, „Sabrusebat“ i t. d. — mnogo toga ima), neće mu nikad poreći visok pjesnički talenat i majstorluk, da je sve ono, što perom izbrusi, samo krupno, čisto zrnje bi­ sera. Da je i ovaj rad takav bez svake je sumnje. I ja ga iznosim u oporom ruhu našeg jezika u želji, da se više izmegju redaka — kroz ruho — prozre, nego li što same riječi kažu, riječi, koje i onako pjesnik uzima za sredstvo, da pomoću njih ljudstvu rasvi­ jetli bogato mistično carstvo svoje unutrine, svoje duše i da zagrije za visoke ideale. Ovaj rad iznosim pred naš svijet još iz jednog razloga: Po onom, što A. H. H. oslika u ovom radu, simbolirajući u pojedinim licima čitave društvene klase, jasno se vidi, kako je dobar poznavalac života indi­ janskog naroda pod engleskim jarmom — kao što mu se i iz drugih radova vidi dobro poznavanje života arapskog, alžirskog, perzijskog, ruskog, poljskog, ta­ tarskog, španjolskog, grčkog naroda i si. Proučavao ih je. Proučavao i pisao o njima u Carigradu i Evropi (Parizu, Londonu, Genovi). Bio je mnogo dalje od onih, čije je običaje, težnje, tradicije i t. d. svijetu vjerno prikazivao, — nego li bi bio naš jedan čovjek od n a š e g n a ro d a . Hoću reći: u nas je vrlo malo dubokoronaca, koji bi trebali najprije dobro zagaziti u zbilju života i prožeti se njom, pa tek onda raditi. Nema kod nas dubokoronaca ni u naš život, a kamo li u život drugih naroda. S toga bi bilo poželjno, da ovaj rad posluži za primjer nama, naročito našem mlagjem naraštaju: u prvom redu, s kolikom dubljinom treba nešto raditi, a u drugom redu, koliko sve treba proučavanja za koji intenzivniji rad. Onda ne bi bilo površnosti. 1, kako svi narodi za svoj napredak imaju zahvaliti je d in o svojoj dobroj književnosti, tako bi onda i naša knjiga bila pravi vogja u kulturnom osvješćivanju i pridizanju našeg naroda. Na koncu spominjem, da pisac ne dozvoljava prestavljanje ove drame; što je pak za nas svejedno, jer mi niti bi mogli niti je umjeli izvesti na našim zabavama, a da se ne bi ogriješili o umjetnost. — Dosta je da se^čita. P re v o d io c . PRVI CIN. — S lik a prva. — U Gurdžeratu, u blizini sela Gotalve, na obali rijeke, prostire se bujna priroda: narandže, ananas, smokve, kaktus, sladori, limuni, manijole, ruže, šemboji, karanfili; onda nasadi, cvijetinjaci, tamo amo burme, orasi, palade, bademi, tenboli-funduci, kakole, pa dalje palme i masline koje se u daljini u čitave gajeve pretvaraju, ispod njih se vide pšenice i kuku­ ruzi itd. te po koja kućica, kao bijele tačke ovdje ondje prosute. Pred večer je. �189 S u r u d ž i : Tomson! Gledaj šta je cvijeća na njivi, al ni jedan na te ne priliči. Ni u jednoga nema one svježine i ljepote, kao na tvom licu. I kad pro­ matram ovo cvijeće, kao da vidim u njemu samo neke dijelove tvoje ljepote. Pa. ga veselo gojim i berem. T o m s o n : To je laskanje, sa malo ironije. Ali ti si milija od ovog laskanja, a . . . S u r u d ž i (izvadivši iz kosa parče ćageta): Ne, Tomson! Slušaj što sam ti jutros napisala. (Čita): Osmješljivo lice zemlje, cvijetnjaci bujni, Puni ruža i pupova, milog cvijeća puni, Ne imaju onog sjaja i svježine iica, Kao što su čari tvojih usni, jagodica. Ko što sunce o izlasku suši drobnu rosu Na cvijeću, što je zora po prirodi prosu, Tako suze na mom licu izginu netragom, Kad nenadno ti obasjaš mene — sunce drago! T o m s o n : Bez sum nje... Ja sam jedan cvijetnjak ljubavi. Ti si mi sunce, a tvoja mi je bujr.a fan­ tazija hlad. S u r u d ž i (čita dalje): Kako oblak, svojom suzom, u proljeće čamo Osvježuje cvijetnjake u prozorje rano, Tako u mom uzdisanju — od sveg svijeta draži! Moć ljepote tvoje mene osvježuje snaži. T o m s o n : Izgubili se. Tiče li se to u istinumene, što čitaš? S u r u d ž i (zadivši pouovno ćage u kose): Tom­ son! Ja tebi svako jutro ovako što napišem, kad se trgnem iz kratkoga sna, na koji mi se oči sa zadnjim zvijezdama u zoru zaklapaju. T o m s o n : To za tvoju narav nije ćage. To je cvijet, rascvaten cvijet, pa ga zato za glavu zadijevaš. A kad bi to opijevali vaši indijski pjesnici, rekli bi da to nije samo cvijet, već dragocjen biser, koji bi pristajao okrunjenim glavama. S u r u d ž i : Ne! — Za glavu ga mećem, jer se riječi u njemu tiču ljubavi; za glavu ga mećem, jer je u njemu pisano o ljubavi Tomsona, koji je sa mnom srastao; za glavu ga mećem i metaću, jer se izljev ljubavi u pismu potpuno slaže s mojim mislima. (Pri­ lazi Tomsonu sa dva. cvijeta u ruci). Kako bilo.. . . Gledaj Tomsone, šta ću učiniti. T o m s o n : Da vidim. Svačijem radu treba paž­ nje posvetiti; ali sve ne treba pređusretati. Nego neka čovjek sve sam nauči, pa dobrotu cijeni a zlo tamani. S u r u d ž i : Naravno. T o m s o n : A što se zna, treba i drugog naučiti. Jer čovjek koji se sam koristi od svog znanja, sliči životinji, koja svoje mlade jede. S u r u d ž i : Tako je. T o m s o n : Megjutim, koliko je na svijetu ne­ znalica, koji nijemo vape da im obrazovani-savršeni pokažu svoje umijeće. S u r u d ž i : Da. T o m s o n : P a ovi trebaju da poduče svoje sla­ bije iz onoga što znaju. S u r u d ž i : Bez sumnje. .'. Je li svršeno?. . . T o m s o n : Što pitaš? S u r u d ž i : Tvoje su riječi, Tomsone, vrlo pa­ metne. Ali svaki pam etan čovjek na to tvojim očima ne gleda. Riječi nijesu vazda m jerilo ljudske valja­ nosti. T o m s o n : Imaš pravo. Ja znam jednog pam et­ nog čovjeka, koji kaže: Prim ajte m oje savjete, a ne pazite na moj postupak! Osim to g a .. . (Prišapće joj nešto na uho). Dakle glasovit sa svog m udrog zbora, pred kojim pam et stajaše, nije li eto prava luda, kad m u se ovamo u postupili pogleda. S u r u d ž i (smijući se): Čudno, kako zavijeno go­ voriš o.jednoj, svakome poznatoj stvari. T o m s o n : Svako zna, a niko ne govori. Ali će doći vrijem e, kad će to svako i pisati i čitati. (Nastaviće se.) Xnrajciia. JBpum mi npnjejic. — Dr. B. — 1. Xpana ce y asejiyuy, npnjeBiiua u hejnijaua npepabyjy: — Bapn n caropnjeBa. IH to je oa h>c ynoTpe6jbiibo. oho y THje«iy ooiaHe, a mro mije, oa oHora ce Tnjejio Mopa owio6cahth. To cy H3MeTHHe, jep ce c BpeMOHa H a Bpnjeue H3uehy. 2. Tnje-ao — y r.iaBHo&ie — HSMehe ahbj® pa3He Bpcie H3ueTHHa: hbpcto (noraH) ii Tenne (Moicpaby). M jeAHa h APyra oćaBa cayacH 3ApaB.i>y h HanpeTicy Hamera Tnjeaa. 3. H3M6TaH>e norami h siotcpahe jaBjta ce Kao h umora APyre BaiKHe noipeće Hamera rajev a — hckhm ocoćhthk ocjekajeM. 3a Taj ocjehaj mh bc.ihmo: „Tjepa Hac Ha no.T>e“ („Ha ABop“ ), hjih : tohh Hac (HaBa.i>yjo Hae) „Aa bpihhmo HyacAy“ h t . a 4. Majia Ajeua jom HHcy Hay*m.aa, Taj ocjehaj caB^ahyjy, a OApatvmii «ioBjeKy je (6am h y CHy) acbck.ic y B.iacTii. Aa ra — no no’r pećn — cy36njc, h U3Mcmanc 3a neno epujm e 3aflpMU. Casio He cunje y Toue npeTjepnBaTH. To 6n 6tuio nponiBHo aeroBoj npnpoAH h H>erobom 3ApaB.i>y. 5. A ko voejen ca^prnuHij ceojux upujeoa cujiom y ceou 3aflpjKaea, npBO je, Aa ce OHa y H>euy „3aneue“, na nocJinje TemKo H3Mehe. 6. ,ZIy»ce BaApacaHa ca^pacima npnjeBa npe.ia3H hocto n y Bpeme, a BpeH>eu ce H3boa6 racoBii („BjeTpoBii ) u aanoHii. 7. Oa 3aAp»aHe „CTOjnmeu HanHy ce n npomnpe npnjeBa, na ano to yiecTa, xohe oa Tora a » ii3ry6e « �190 CBojy ejacTii’iHocT b 6aApnHy. C Tora no&anje cnopnje pa^e, a noo.'beAnua Tora je „aaTBop . 8. C haom 3aApwana „eT0.um a“ uowe a * u3B30Be 6aiu H aana.LeniC upnjcBa — oa npojUBOM im b 3aTBopoM, a 'jccto ii ca 03un.’biinjiivi nojaBaua. 9. 3aApacaBan>c „CTO«iHue“ ycnopaBa h npbotok y AoibiiM oAje.TiHBMa npnjesa, u Dpom0pyje kpbho cyAOBe y »»ima — HapouHTo bcho. Momc, Aaiwe, 6hth u yspoK ruyjbCtiUMa. 10. Ko ce ijemcnte fla mokjm kua za „naeajiu , tomb ce Tatco npenyHu iicicpahna 6eimiua, Aa „xokc a * npcHe . A ko to ynecTa, npoiuiipeHU 3haobh MOKpaliHe đeiuauc oa oHor Hanona TaKO oc.ia6e h oAaoaBe, a * 0HAa He Mory Aoopo Aa ce cTe»y. A hhm cc SeiiiHKa He MOHce npaBH.iHO Aa CTeace, He mojko hii CBy M0Kpahy H3 ceoe Aa Hcapa3HH. 11. I I oa npiiTiicKOM npenyHe MOKpaliHe 6euniKe o.ia6ane u nonycTe miiuihHh OHe ne'jvbP, icoja 6eoniKy 3aTBapa, A» H3 H>e MOKpaha ne 0AH.ia3ii. A hhm Ta neT.ta nonycTii, ooaecHUK ne Monce ceojy MOKj)afiy hu saflpmamu nu v j ­ ernomu Kaj on xofie, nezo ona ncnpccmano comci oa ccoc h-arr.'bc („ne AP^U noAya)- A mo je ecMiha ncaojba. 12. 3aApacaHa u yc‘rojaHa MOKpaha xohe y 6eunmii u a * ce yKBapn, a yKBapeHa MOKpaha onacHa je He caMo 3a oeiniiKy, Hero b 3a 6y6pere. 13. IIpenyHa 6eiiiHKa 3ay3ima HHoro MjecTa y Tp6yxy, na cMeTa no.ioacajy APyrax oycjeAHnx opraHa. A mojkc CBojoM TeacHHOM h o6aBe A» hm nopesieTn. 14. JKeHCKe oa Tora joui Binne cTpaAajy — Hapo•JMTO naA iijwajy MjeceiHO npaH.c h.ih kha cy TpyAHe. 15. IIpeMa TOMe je Bpjio Baucno 3ApaBeTBeao npaetuio, Aa ce — no MOzyficmey — u „MaJia u scjiuko HyncAa ‘ ep mu na epujcMe — m. j . ohao koa ce nompeoa jaeu. 16. Ha aeajiocT, mh pmo no rAjcuaAa chaom okoahoctb cnpnjeieHii, Aa TasHO BpuiHMo to BaacHo npaBHJio' Ha^eMo ce h. np. y npeniHOM noč.iy, y APy»'TBy, na ace. .T i>e3Himn, y no3opHuiTy, y meTH>n, Ha otbopchom no.T>y n t. a -, taje 3aTo micy aroAHe npn.iBKe, iiah HfheMo H3 Tonae nocTe.te a * ycTajeMO, h.ih ce 6ojiiMO Hoky Ha no.T>e ii3Aa3HTn h T. a., na nponycTiiMo iiiBjecHo BpnjeMe aok Ao ii3Bpmea.a Ao^e. C Tora y TaKHM npHAHKawa Ba^a j’HanpiijeA Ha to noMHin.’baTii, h CBe yHHHHTn, Aa ce He MopaMO 3aKacHHTn. 17. II Kagana, a Hapo*niTo KapTaumnaa, cy MjecTa, rAje noBjeK na Te Tjc-iecne noTpede .iacHO 3a6opaBii, bau rAje nx CHAOM caB.ia^yje. 18. y TaKHM npHAiiKaMa nocraje onacHOCT oa y3Ap5Kana«.a thm Beka, mTO ce o6hhho bhuic nuje — Hapo'MTo Hinio h.ih Koja „Kiice.ia BOAa“ — AaK,ie nuka, Koja 6aiu „Ha MOKpeube Tjepajy“. 19. II lUKOACKa. Ajeua Mory oa Tora CTpaAaTH — HacTaBHiiKa, Koju nepaAO CBoje ^ane „Hanove nyniTa“. 20. Tpiijeiue hpothr csora 3Apan.La u ohh, koju Ma trs koz ynpoKa npu epmen,y nyncAe xw n ajy. koa 21. Mnoro muhu y TOMe u HannKa. C Tora Ba.i>a Ajeuy aapaiia iiai;iiKUHaTH, Aa Te ni>Tpc6e caora Tiije.ia 3aAoBo.,b aBajy Aa to ohab, icha to caMa npnpoAa biuto, u TaK<\ OAi’OBapa 3ApaB.i>y. 22. HaBRKOM ce Mory Te o6aBe peA AOBeciH. Ko ypeAHo j k i i b h , n a me ceoje mjejiecne nompeoe UM a h y hckh ii3BjccTaH ce Hay>iH, a » u na OAprfcno epujcMe, Taj ke pnjeTKo Aokn y npiiAHKe, Aa y TOMe n o rp n jeim i npoTiiB CBora 3ApaBA>a iiah npoTHB npucTojHocTH. n3ApaBA>eu. Narodne umotvorine. Koliki je javor na planini . . . Koliki je javor na planini Ni ptica ga preletit’ ne može. Sinoć su ga sokolovi prešli I pren’jeli ranjena junaka, Hamajlića, od petnest godina. Na njemu je sedam naest rana — Sedam rana od sedam pušaka, Osam rana od osam sabalja, Dvije rane od dva džeferdara. Sve bi rane lahko prebolio, A1 je njemu teško preboljeti Gdje se vlasi prstena igraju, Hasanaga kuca uz tamburu Sitno kuca, tanko pripijeva: „A Boga ti, zlatan Hamajliću, Kud će tvoji dvori i ahari ? Kud će tvoja ostarila m ajka? Kud će tvoja seka na udaju ? Kud će tvoja vjerenica ljuba? Kud će tvoji kmeti i timari ? “ Govorio ranjen Hamajliću: „Moji dvori prahu i pepelu, Moja majka jadu i čemeru, Moja seka kud je njojzi drago. Moja ljuba tebi, Hasanaga, Moji kmeti ljubi od miraza, Kad s’ udade nek ih tebi dade.I umrije žalosna mu majka. Zabilježio: Behluli Mustafa, Tuzla. Kad umrije Srma-Ibrahime. Kad umrije Srma Ibrahime, Njega žali i staro i mlado, I sokaci kud je prolazio, 1 prozori gdje je dolazio, Ponajviše njegova dragana. Od žalosti kose odrezala, Pa ih šalje dajdži u Budimu: „Eto, dajdža, moje ruse kose, Okuj mi ih, i pozlati mi ih! Pa ih metni na B udim -kapiju! Kogod vidi, nek s’ u čudu čudi, U kakvom su devletu gojene, �191 U kakvom su jadu odrezane: H* je majka žalila junaka, ll’ sestrica brata rogjenoga, IP djevojka svog prvog ašika 1 Nije m ajka žalila junaka, Ni sestrica brata rogjenoga, Već djevojka svog prvog ašika!" Zabilježio Alija Medinić, Bijcljina. ke y H»RMy aooiith jeAny oa Haj6o.i>ux KH>ura 3a cBoje KH>B/KHIII(b. »Ilpetvieft1* H3.ia3ii CBaiea Tpa ujecega Ana nyTa, Ha roAHHy ocat« nyTa, a uiTaMna ce y CBCCKaMa oa ’ieTiipu iuTana. Ta6aKa. HtijoHa cBaKoj CBecga no K 1‘20, a roAHinn>e CTaje K 8. AApeca: nIIpcr.icAU CapajeBo. G ajretov glasn ik . L ista k . Književne i kulturne bilješke. CpiicicH UifcHMeemiH L’.iaciiaic. Haaui.ia je a noc.iaTa npeTnjiaTHHmiua CBecna 3a 16 uaj 1911. roAOHe, ca ohhm caApwajesi: 1. PaAocT O iiep a T p 6 e. HpniioueTKa. CB6T03ap K o p o B iih; 2. Hyi«a PyMeHCTaH. PowaH. (XI.) A^kJ)5hc ^O ap; 3. y ha u na. IlecMa. Mupreo Kopo^iija; 4. Pal,aH»e c y m ja . IlecM n, Mnpico KopoJinja; 5. P i a D e s id e r ia . Maptco Ilap; 6 . JcAH a earjie cK a noceT a H>eroiiiy. (1) Bojne.iaR M. JoBaHOBnh; 7 B o p o a 3 a hchbot ii y3ajaMHOCT ko^ skhbot HH>a(II). JoBaH M. rKyjoBHh. — 8 K h, kxcobhh n p e r.ie A : XpBaTCKo cpncica nacMenocT y Boemi 11 XepneroBBHH, OA ^lp. ^IparyTHHa IIpozacKe. ^lp. B.iaAHMiip 'RopoBBh. — 9. U o 3opnuiH ii n p e r^ e A : .Hesnue, oa Mapica Uparc. BpaHKo -laaapeBnh. —«■ 10. y MeTHHSKH nperJieA : yHyTpauiite npuumice y eBponcKoj TypcKoj. Ha<WfpaTO12. B e^ eu iK e: Kit>BJKeBHOCT: »XaeaHarBHnua« A-mcce IIIaHTHha; „EacHe“ — „ J ic T o p n ja C p 6 a “ K. Japaneica; »4>pa3e h tjiaKTa«. ITpocaane: ^ncuTeja 06paAO* Buka; ^,pyuiTBa h ycTanoBe: roAHiuH>a CKynniTHHa CpnCB6 KffcHJKeBHe 3aApyre. 3ace6Ha CBecKa eraje l ';— Aimap (Kpyna). „C jhickh Kfbn:i;e>iiiii l'.iaciiHK1' n 3.ia 3a 1 u 16 CBaKora Mjecega y CBecKaiia oa neT TaoaTa h CTaje: Ha Tpa Mjeceua 4'50 a**h. (KpyHa) Ha nojia roAHHe 9'— „ „ Ha imjejiy roAHH.v 18'— „ „ Upen^aTa ce ma.’be ynanpnjeA. Kopnge3a nojeAUHe KH,arecTajy 1 A^nap (icpyHa). ITacga ce Moje Aa pyKonace, nncwa hta. ynyheHa ypeAHHuiTBy n)a.i>y Ha aApecy: CKon.T>8HCKa y j i . 6p. 9. IIpcTnJiaTy Ba^sa cjiaTa AAMiiHBCTpagaja .iHCTa: CKon^baHCKa yjiHHa, 6p. 9. IIper.ieA. 1., 2. a 3. 6poj oBora oajihhho ype^enor HayHHO-icy^TypHora uaconaca b3hoi;iii cy o b h x a ^hb 3ajeAHO ii paaac.iami npeTn^aHauaMa. Kao h o6hhho, „Uper.ieA '1 je a OBora nyTa nyH đoraTe caApJKaae H3 pa3Hiix o(wiacTB Hayne 11 comija.iHora jKHBOTa, na ke naTaopa y H.eay Haka 3ApaBe AymeBHe xpaHe a A°6pe noyKe. Ma OBaj Ba.'LaHii a icopacna ahct toh.io npenopy«iyjeMO iiHTe.iereHTHiijiiM cjiojeBHMa iiamera HapoAa, a HaponiiTO ra npenopyqyjeno Harnim ‘iiiTaoHBnaiia, Koje 611 ce TpeCa.ic peroni Ha „IIperjeA® npemjraTHTii, jep ■Društvene vijesti. PRETPLATNICIMA LISTA. Ovim ponovno pozivamo prclplalnikc lisla, da nam šio prije izmire dužnu prelplalu, jer ćemo inače, bez obzira, obusta­ viti svakome dužniku šiljanje lista Osim toga stavlja se do znanja onima, koji se na novo javljaju za pretplatnike lista, da ee im se list slali samo u lom slučaju, ako pošalju pretplatu unaprijed. H ob i.’iaH-j'TCMe.ba'i. Kao ti.iaH-yTeMe.,ba4 npucTynao je Hameu ApyuiTBy CBjecaii u poA<vby6aHii om^ ah AHHau, r. MyxanieA X. CMaiMOBiih Tpronag ii3 Bajuana, HBMe je y Tejie.T>e APyu*TBeHe 3rpaAe y Aapno jaw TeMC.T>ag. Koja ke ie joiu 6o^.e y4BpcTHTH. JK bbuo cBjecHB a poAo.T»y6Hnu r. X. GuaiiJiOBak a 6ao npaMjepoM a ApyraM HMykHim Myc.imiaHnMa, Koju jom He npncTynHine no^y rajpeTOBBX noMarana u npn- jaTe.ba. K a d .,C »ajretova‘ p o d o d b o ra u S to c u . — Mi smo imali više puta povoda, da sa zadovoljstvom istaknemo rad za naše društvo u Stocu, u Hercego­ vini. Raniji rad povjerenika stolačkog g. Mustafe Asima Šaraj lica priznavan je in a društvenim skupšti­ nama i na ovom e m jestu i on je bio prvi povjerenik, koji je za svoj rad i nastojanje na unapregjenju »Gajreta« dobio diplom u priznanja i blagođarnosti. Osnivanjem pododbora u Stocu je taj rad postao još jači i uspješniji i mi sa zadovoljstvom ističem o, da tam. društveni pododbor zauzim a isto onako m jesto m egju prvim društvenim pododborima, je kao što i ranije povjerenstvo zauzimalo m egju povjerenstvim a. Da bi poslove društva što bolje raširio i Gajretovu ideju popularisao u najširim slojevim a naroda, stolački pododbor je tražio i našao ljude i po okolnim selima, koji će raditi za „G ajret“ i nastojati, da mu što više doprinesu. U tu Jsvrhu je pododbor p red lo ­ žio glavnom odboru, da postavi za društvene povjere­ nike ova lica, u okolnim selim a Sloca: Gamil ef. Arnautovića, vjeroučitelja u B erkovićim a Alaga cunju, trg. u Crnićim a i A hm etagu B ehram a u Rotim lji, koje je glavni odbor za povjerenike odm ah naim enovao. Ovaj rodoljubivi rad društvenog pododbora u Stocu je za svaku pohvalu i mi g a ističem o kao pri­ m jer ostalim m jestim a naše dom ovine i apelujem o na �192 braću, da se zauzimaju za ovu našu najkorisniju hu­ a-iii je y noc.’beAH.eM TpeHyTKy oa.ioskho nyT 3a AOgHnje. J I bctobh BSHoee noAHTHHKy BaHtHocT OBora nyxa n ooiimanu ustanovu. N e u re d n o s t p o š te . Imali smo do sada preko jbeiKaBajy r a Kao H3pa3 npecopoljaja xypcKe napeanHe. Aonnsaic CyjiTaiiOB y C<Myn. CyaTaH je Aonydeset slučajeva tužbi od strane pretplatnika iz Janje (kod Bijeljine), koji se tuže, da pojedine brojeve lista Tonao y 3 c a ia no noAne n a 6poAy ,,XajpeAHH Eap6apoca“ npalu’H gnjevom ecKaAr om. O rpcim a »raca CBnjeTa nisu dobili. v Mi’stoga obraćamo ovim pažnju poštanskoj upravi no3ApaBn.ia je 0AyuieB.T>eH0 yjia38K »Bapčapoce« y npncTaHmn're. CyaTaH je Ty Hok npeHohno Ha paTiioj jialjw, na područni joj poštanski ured u Janji, jer upada u oči, da takve tužbe stižu najviše i gotovo izklju- a cyTp8AaH je H3nuiao n a cyxo h OARe3ao ce y BamijiiH čivo iz spomenutog mjesta, a to opet daje mjesta KoHaK. IJpn npozia3y Cy.niaHOBy H3 npncTaHmuTa y Ba-imopravdanoj sumnji, da se te neurednosti ne dešavaju jiiH K ohak Kp0 3 ncKBkeiie yABne orpoMHe nače eunjera nehotično. . . . . Našim pretplatnicima u Janji javljamo, da im cy 0 Ayniep.T>eH0 no 3ApaB.,BP.ie eyBepeHa. y*ieHBUii cbhx mi šaljemo redovno i u redu svaki broj i da im, u co.ivhckiix iDKOjia y«iecTBOBa.in cy AoieKy h no 3ApaBy. slučaju nedobivanja kojega broja, ne možemo odsele Oamsx no AO-ia CKy, Cy.ixaH je nocjiao CBora npBor ceslati nakna’ne brojeve. Neka se prituže poštanskoj Kpexapa a » čiiBuieM Cy»ixaHy A 6 Ay.a-XaMHAy B3 pyun n,e upravi u Sarajevu na tam. poštanski ured, jer on je rone ce.iaMe. Hocjmje npnjeMa pa 3 HBX Aenyxaunja, CyjixaH je npHMHo cxpane KOHcy.ie, a saxiiM ce OAMapao. kriv. 3 a BpnjeMe oAMopa CyjnanoBa npHHieBii cy očnom u O b v e z a li s e s a k u p iti p o 1 0 K „ G a 'rc tu " . Apel mostarskog »sedmoškolca®, koji je izišao u pred- Bapom, npakeHH CByAa 0AymeB.,i>eHnM no3ApaBiiMa cBiijexa. pro lom našem broju, našao je odziva megju našom IIpeA Bone, Cy^xaH je B3jaBno sceA>y Aa bbah CBoj HapoA, školskom omladinom. Već se je prijavio priličan broj ycA>eA nera je ciaHOBHHiniBo y MacaMa npn.ia3HA0 Aeopy omladinaca iz raznih naših srednjih škola, koji se obve­ u nopeA CyjixaHa A ^ ^ o B a jio . y Bene je 6nuo ocBjei.x>eH>e nnxaBe Baponin. zuju, da će preko ferija svim silama raditi na propa­ giranju Gajretove ideje u svojim mjestima i ,da će CyaiaH y CKOnJty. Y CKon.,by je Cy.ixaH AoneKan početkom iduće školske godine svaki poslali „Gajretu" npesia yxBp^eH0M nporpaMy, TpaljaHCiBo cbo 6e3 pa3viiiKe najmanje po 10 K priloga, što će ih sakupiti megju Bjepe y3e^o je yuemha y Ao,ieKy. Bapoui jo ncicnkeHa svojim sugragjanima. Ovome kolu rodoljubivih1' orhladinaca — obvez^ 3acxaBaMa, a iiaponnio yjiene, KyAa Cy^TaH npo^asn, nika, najprvi su pristupili učenici „Mektebi nuvaba", AeKopncaHe cy cjajHO. IIoAHrHyxe cy Ha cbo cxpaHe kojih se je 28 prijavilo, a čija imena donosimo u da­ xpayMiJ)anHe Kanoje. našnjem broju: Husein Kadic, 'H. Mehmed Jakić, AbR aiaB a Bapoui ce a »h , hoH opa ycKAiiaHMa rpadulali Zečević. Adil Galijašević, Mehmed Ali Kapetanović, Sinan Branković, Osman Sikirić, Derviš Hati' ^aHCXBa, Koje 0 AymeBjbeH0 no3ApaBjta CBora BAaAaoaa. bović, Derviš Baturović* Salili H. Begić, Derviš Kor- Hoky ce npnpel)yjy BeunnaHCXBeHa BaxpoMexn Ha CBe kut Jusufov, H. Rašid Tvrtkovjć, H. Ahmed Zahirović, expaHC, a nnxaBa Bapom Kao Aa ro p a y nj]aMeny. H. Hilmija Numić, H. Ismail Serdarević, Mehmed H. CpOHjaiicKa n a c ilja y CKOu.ty. y CKon.te cy aoOmerović, Asim Džino, Husejn Mašić, Naših Repovac, Ejub Ademović, Fehim Skalić, Ibrahim Gojačić, Ismet nyxoBaua Haponnxn nsacnaHnan cpncKor icpaA>a IIexpa Muftić, Alija Dautbegović, Šaćir Sikirić. Abdulah Kri- a epncKe B^iaAe, Aa no3ApaBe BAaAapa cycjeAHe nxnepaje. vošič, H. Hamdija Berberović i Omer Kulenović. y H3ac.iaHCXBy oa cxpaHe Kpa.x>ene cy: ^H ep aji JleoHBAa Živile svjesne i rodoljubive šeriatlije i bili pri­ Co.iapeBnk ca ABojaaoM aajopa, a oa cipaH e BAaAe Hamjerom i ostaloj omladini, koja još nije ovome brat­ nejiBHK MBHncTapexBa BHoexpaHBx Aje.ia rocn. J obbh skom kolu pristupila! JOBaHOBBli. M a.in r.iacniiK. Poruke i odgovori uredništva. Cy.iTan na K ocobj’. Cy.axaH ce je H3 IJaparpa^a KpeHyo na nyT Ha oKnonunim „XajpyflHH Eap6apoca“. IIo^acKy cy npncycxBOBa.in gapcKn npiiHneBn, mhchpckh KeAllB, AHD.lOMaTCKH Kop, BjepCKH nOIViaBapH, BCABKOAocTojmiuH n orpoMHa Maca cBnjexa. Tsagu ea bojhom MJ3HKOM npBpeAiUH cy Cy.xraHy 0AyuieB.i,eHH ncnpahaj. y npaxH>n CyjixaHa na.ia3e e,e h o6a enHa CyjixaHOBa, bp.uikii Be3iip, MiiHncTpii Mapime, yHyTpamH>nx Ajfi^a u nporBjeie u ćhbiiih MHHiicTap (JjjiHaHcnja Kao h abopckh bbuih HacHiiuu. OiwoiiH.aue nTypryx“, „Taj({)u, „MecyAlije , KpcTapBpa „MeyHA»jau, jeAHa OK.iouHa Kopnexa h ABa xopnno>epa, npaTe Cy.axaHa. Otaiorntana „AcapH TeR(J)HK , ABnje oK.ionue KopBeTc, neTiipu KOHTpa-Topnn.^epa h BHine Topmi.’Lepa, oxnyxoBajiH cy lanove 3a CoAyH. lipnje AO^iaeKa y Co.iyH, Cy.nxaH je naBpiuno CMOTpy hba 4>.iotom y 6.1B3BHH KacaiiApe. 3a npnjoMe Cy.nxaHOBa nyTa, IIleHx y.i Ile.iau npeAcjeAanahe MBiincTapeicnu cjeAHiinaua, a mhhhctup npaBAe npuinhe a s '^ hoct Bc^iHKor Be.inpa. MimncTap nojnu je xpe(5ao /ia npaxn Cy.ixaii8, 3a ypeAHHuiTBO oAroBapa: Ocaaii DhkhI., A. S. A. St. M. — Gledaćemo da uvrstim o u idućem broju. Selam ! M . . . m. — Donijećemo u jećLom od idućih brojeva! B. B., — Ono drugo nije zgodno za naš list. — Nadamo se da ćete nas se češće sjetiti. Selam ! A l i - F u a d — Hvala na savjetu, ali mi imamo sasvim suprotno mišljenje o onome svemu. Najbolje bi ste učinili, kada čiste pokrenuli svoj vlastiti list, u kojemu biste mogli dati izraza svojim »silnim osje­ ćajima« ! A s i m I sa, — Nijedna stvar nije za štampanje, a zagonetke, kao što vidite, ne donosimo uopće. Nu iz ovih, prvih Vam stvari, dobivamo dosta razloga, da Vas osokolimo na daljnji red, ali svakako prije toga da Vas uputimo na čitanje dobrih knjiga. M. G. — Ne dobismo još ništa. S ta je s tobom? II boluješ ili . . . Očekujemo svakako za ovaj broj. - Islamska dion. štamparija. - Za uredništvo odgovara: Osman Gjikić � https://kolekcije.nub.ba/files/original/764818a3d8c6628cc6806faef7aa6b95.pdf bd7437d8d01c8cb02b388e7f572c9c27 PDF Text Text BPOJ 1 3 .-1 4 . BROJ rOAIIHA 1T. GODINA ♦♦ rajpeT « Gairet K JH1CT 3A 4PyinTBEHE II0C./10BE H 3A HAPO £110 UPOCBJE'KHBAHjE. M3JLA3H CBAKOT 1. n 15. ----- y MJECEuy. — — B.iaciiHK: Apj'inTBO „rajper* - ype hhk: OcMan LIST ZA DRUŠTVENE POSLOVE I ZA NARODNO PROSVJEĆIVANJE. IZLAZI SVAKOG 1. i 15. ----- U MJESECU.------- T>hkiiL. — Vlasnik: Društvo „Gajret“. - Urednik: Osman Gjikić CA PA JEBO , 1 jy jia 1911. t jj — SARAJEVO, 1. ju hi 1911. H o j e i i a j e ^i h c t j : aa Bocny n XepneroBDHy n AycTpoyrapcKy MOiiapxnjy, 8a HjiaHOBe, Tajie6y, y'ienHKe n TOKatte 2 K, a a H o a a a H o s e 4 K ro/tmnK>e. 3a cbo ocTajie aeM*e 10 ^panaica. nojevim a 6pojeBB cTajy 20 xeji. Henjiaheua ce nncMa se npnMajy, I’yKonocB ce ne Bpafcajy- — IIpeTnjiaTa u pyKonncH ma.T>y ce ua a/tpecy: „l’ajpeT* — CapajeBO. C ije n a je l i s t u : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 2 K, z a n e č l a n o v e 4 K godišnje. Za sve ostale zemlje 10franaka Pojedini brojevi staju 20 hel Neplaćena se pisma ne primaju rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na adresu: „Gajret" — Sarajevo. Još nekolike našoj školskoj omladini. sama diskusija o tome ne bi spadala u ovaj predmet. Tek tu je jedan psihički momenat našega elementa, o kojemu bi se teško dao stvoriti objektivan sud. Ali je svakom jasno, da se mora savladati jak i žilav neprijatelj na­ šega napredka, a to je zastarjelo shvatanje i čvrsto uvriježen konzervatizam u našem ele­ mentu. Za „Gajret" bi se već dalo agilnim i in­ tenzivnim radom mnogo učiniti, jer je već na tom polju, može se reći, bolje utrt put, po kojem bi se Iako postigao potpuni uspjeh u pogledu materijalnog stanja ove naše kulturne institucije. Ali na drugom kojem području mo­ ramo imati uvijek na umu loše praktične na­ zore i nizak nivoau duševne kulture našeg svijeta, pa ne smijemo onda poduzimati akcije bez nekog opće odregjenog pravila, izuzev slučajeve, gdje same okolnosti pružaju dobar teren za napredak i kulturu i u većem stilu. Dakle, onaj jaz megju konzervatizmom i modernom evolucijom treba premostiti, a stu­ povi toga mosta moraju biti naša mlada ge­ neracija i njezino spretno, sistematsko, aktivno učešće u narodu, jer to bi bio jedini način, da se mase akomodiraiu duhu vremena Inače bi veliki skokovi mogli — ne samo Ne znam može li se išta svesti na tako jednostavan i shvatljiv pojam, kao zadaća i poziv, što ga inteligencija, i gjaštvo, ima vršiti u narodu, a osobito naše gjaštvo i inteligencija u našem narodu, gdje im se pruža preveliko polje na kome mogu kulturno dje­ lovati, a gdje opet ima i nekog izgleda, da će taj rad donijeti i željenog ploda. Ali taj rad naše omladine i njezino dje­ lovanje u narodu ne bi smjeli biti opet bez nekog naročitog pravca, bez nekog odregjenog kompasa, po kojemu bi naš omladinac mogao zaći sa većom spretnošću i većom nadom u šire mase naroda, jer propagirati u narodu jednu ideju, skroz oprečnu njegovom dojakošnjem shvatanju, bilo bi opet bez smisla. Drugim riječima trebalo bi ovdje nekog sistematskog i sporazumnog rada. U nastojanju oko kulturnog podizanja na­ šeg naroda ili općenitije u provagjanju jedne izvjesne ideje u našem narodu, treba biti opre­ zan, jer narod često puta ne će onoga, što mu se nameće, pa baš kad dogje i do uvigjavnosti, da to znači za njega korist i nepro­ cjenjiv dobitak, on ostaje pri svom starom ne postići nikakva uspjeha, — nego još možda izazvati reakciju. ubjegjenju. Članak u prošlom broju „Gajreta" o ovom Zašto je tako neću isticati ovdje, jer možda bi to bio previše subjektivan sud, a osim toga predmetu odiše prevelikim idealizmom, koji se �194 u našim prilikama ne da realizovati. Po tom mi izgleda, da prijatelj višeškolac i ne sluti, koliko bi mu zaprjeka i koliko nerazumijevanja izašlo u susret, kad bi još htio na prečac po­ duzeti kakav rad u onom pravcu, jer se ne bi absolutno dalo izvesti ono što on preporučuje u pogledu novčanih zavoda i nakita našeg Bilo bi korisno, da se je bar ove godine pred ferije održao jedan sastanak gjaka mu­ slimana, makar iz viših razreda srednjih škola, na kome bi se o tom diskutovalo, onda gdje bi trebao prisustvovati koji narodni prvak, pa da se da neki impuls i, kako već prije rekoh, neki kompas u tom pogledu. I već kad se je jednom povela ozbiljna riječ o toj našoj školskoj omladini i njezinim dužnostima u svome narodu, onda bi bio prvi uslov za njezin eventualni uspjeh za to naro­ čito ustrojena organizacija. Osobito bi organizacije bile potrebne u pogledu osnivanja seljačkih zadruga, jer sam interes te stvari zahtijeva što više spremnosti i upute, pa onda sredstava za eventualna pu­ tovanja radi što više doticaja sa seljačkim staležom. A da bi u tim organizacijama morali biti zastupani svi gjaci muslimani, bez razlike svo­ ga političkog ubjegjenja, bez obzira na nacio­ nalni karakter, ne trebam ni spominjati, jer tu se radi o nama, o našem muslimanskom ele­ mentu, kojemu uvjet života, uvjet njegove eg­ zistencije leži u što skorijoj kulturnoj ekspanziji. Pri koncu naglašujem, da mi trebamo sa­ mo trezvena rada. Realne idealiste možemo biti, ali zanositi se idejama, koje se ne dadu ostvariti, ne smijemo. Ne završujem ovdje usklikom, u kojem se obično oduška daje skrajnjem entuzijazmu, s razloga, što se bojim, da se u praznu odu­ ševljenju ne uguši pozitivan rad. ženskinja. Ono se idealisanje udaljuje od zbilje t. j. od pravoga poimanja stvari, jer je još žalostan fakat, da u narodu vlada neraspoloženje prema ovakim korisnim ustanovama kao što su ban­ kovni zavodi, pošto se ukamaćivanje glavnice još neprestano smatra Šeriatom nedozvoljenom rabotom. I ovo je primjer gdje treba opreznog i strogo sistematskog rada, a ne odmah sa ukamaćivanjem nakita početi (na što se još daje neki zećat), ako baš iznimni slučajevi ne idu tome u prilog. Uvjeren sam, da bi še moglo rijetko gdje i u kulturnom svijetu prstom pokazati na ova­ kav slučaj i to zbog jednostavnog i jasnog razloga — poradi same ženske sujete. Dakle, mi lporamo zlatnom sredinom, a ovdje opet trebamo izabrati jedan zgodan pra­ vac našemu radu, koji će po mogućnosti paralelizirati sa dosadašnjom trezvenošću na­ roda i s njegovom asimilacionom sposobnošću za kulturom uopće. Pogreška je naša, što se mi utapamo u neizvedivim idejama, previše snujemo, na ve­ liko mislimo, a najmanje radimo i tako, što je najgore, ništa čestito i ne počinjemo. F e r i ja l n i g ja k u T r a v n i k u . Onda je naš neoprostivi grijeh i to, što smo svojim djelovanjem (u koliko se o njem može govoriti) ili možda i drugim nekim čud­ nim držanjem i u privatnom životu, stvorili nehotice veliku diferenciju megju inteligencijom M h c j i h . i starijim elementima, a to je i sasvim na­ A akoxo.i Aajo 5KHI50T casio omi u a, Koja ra npo6ajy, ravno, kad se je izlazilo pred. narod sa vrlo a CBHMa koju r a n a jy — cap i’. Tn-IIaTO H. modernim nazorima i njemu posve neshvatlji­ * vim idejama. Tim on drži, da smo se mi od njega otugjili i kako još misli iščahurili se u posve nešto treće. On počima zazirati od nas i čim ga još učinimo nepovjerljivim (ako već nije), onda je time i svaki naš rad onemogućen. Ko jo nao npeico H>era ra3H CBnjeT. * H ckh 5KHBH lipnje ctioje cupTa a Heicn noćenje. BcKhhu A>yAH H0 hchbh hh npnjc HII nocJinje — yl>y y CBajeT ii H3nljy a s H»era 6ajeAHif. l i l a a ep. �195 kakva drugova pomoć, kako im idu poslovi i tome slično, Tako se nizao dan za danom, mjesec za mje­ * secom, godina za godinom, dok dogje vrijeme, te se jedan od drugova razbolje i nakon nekoliko hefti bo­ M n o rm ia HapoA c.iy*H 3a 6yowjy 3a Kojou upincpuHajy ceoje .u rin e cBpxe.. lovanja umre. * Drugi ga je za vrijeme bolesti često obilazio, brinuo se za njegovo zdravlje, donosio mu ljekove, T e m ico .T>yAHMa( k o ju «Majy orni, a ne anajy niTa a kad je umro, pomagao oko opremanja, išao mu na BDAe, n Koju nniajy Hore a ne 3najy na *icMy CToje. dženazu i pratio njegovo tijelo do mezara. * Živi žalio i plakao za svojim izgubljenim drugom. H ilja d i a je Hec.pcha, k b a neico n o u n e , a * ce 6 o in Onaj dan, kad je druga u zemlju spustio, nije skoro ncTiiHe, Aa r a Ta iicthhu n e on o'ncpa.ia. ništa ni jeo ni pio, nego neprestano o njemu mislio. * Kako je bio vrlo umoran i satrven od prevelike O rp c c H ce jeAHe mane n a lio Tn A*ceT A pyrnx cane tuge za drugom, bolila ga je glava, pa čim je onoga n o ce o« u'm acTH . dana klanjao jaciju, legao je da spava i da se odmori. * Nije se bio dobro ni u snu utvrdio, a pred oči 3anuMTu: TBoja . u m a KopacT hg aaxTiijeBa, Aa mu dogje njegov umrli, drug, osmjehnuta lica, vesela yunjeK paAuui 113 .u r m e kopiicth . izgleda, zdrav i krepak kao kad ja bio u najljepšoj dobi svoga života. Nazove drugu selam, sjedne kraj njega i reče mu: — Sjećaš li se, druže, da srao obećali, koji od nas prije umre, da će doći, te živom drugu kazati, Hazim Muftić — Tuzla: kako mu je bilo kad je umro ? — Sjećam, brate, — odgovori živi malo u strahu. Dva druga. — Zato sam ja evo došao, da tebi pričam kako Bila dva druga, koji su se toliko volili, da jedan mi je bilo : od drugog nije nikad ništa krio ni tajio. Megjusobno Znaš da sam bio bolestan i da sam se za vri­ su se uvijek u svačem potpomagali. Svaki se je ve­ jeme bolesti gjahkad zanosio, pa nijesam s tobom selio sreći drugoga, a lako isto i žalost jednoga bila ni sa ostalima mogao ništa razgovarati, ali ja sam i je i žalost drugoga. Zajedno su hodali i razgovarali onda na neki način znao za se i za vas i živio sam se, a kad bi se rastajali, uvijek bi se sporazumljivali sa nekim posebnim životom. Sve mi se čini, da sam kada i gdje će se opet sastati. Toliko su se družili i onda nekud išao, nekakve poslove svršavao, sve kao tako su mnogo svoga života u zajednici proveli, da da sam sasvim zdrav, a vidio sam i to, kako se vi ih njihova okolica nije mogla zamisliti jednog bez u takom slučaju po najviše za me brinete. Tako sam drugoga. se prometao sve do jutros. Jutros, eno znaš, kako sam Oni su se megjusobno pazili i . slagali tako, da bio kao najbolesniji, pa se iskupili u sobi oko mene se nikad nijesu posvadili i nikada jedan drugom nije svi rogjaci, nekoliko komšija, a i ti si kraj moje bio mrzak j dosadan. glave sjedio. Vi svi sjedite oko mene, zabrinutih lica, nešto Jednog se dana drugovi po svom običaju sa­ stali, pa nemajući se o čem novom razgovarati, okrenu šapćete, išaretite, pipate moje tijelo sad po nogama, pretresati svoje drugovanje : od kada se poznaju, kako sad po glavi, pa kadkad što god učite, ja to sve se paze i vole i kako će se, ako Bog da i u buduće osjećam, Čujem i znam, ali ne mogu da sa vama raz­ govaram. sve do smrti paziti i voliti. Ja ležim i šutim, vi svi nešto očekujete, a i ja — Ali ako bi jedan prije drugog umro, šta ćemo kao da nešto očekujem. onda? — upita jedan od drugova. Tako smo prometnuli neko vrijeme, u tom oče­ — Onda onaj što je umro, ako bude pravi drug, treba da dogje onome koji je ostao, te da mu kaže kivanju, kad Ii se otvoriše sobna vrata, a u sobu i opiše, kako je umro i kako mu je poslije smrti bilo! ugje čovjek lijep, zdrav, vrlo fine vanjštine, umiljat i vesela izgleda, sasvim sličan tebi, kad si bio mlad — predloži drugi. i u najboljoj svojoj dobi, kakvog te se ja sjećam, — Hoćemo baš ta k o ! eto kad si mi najljepše izgledao. — Hoćemo! Čim ugje u sobu, meni kao da nešto olakša i Iza toga su drugovi još dugo živili, pazili se lijepo i drugovali. Ni jedan dan nije mogao proći, a kao da sam ja baš njega očekivao. On sjede kraj mene, nazva mi selam i upita me da se oni ne bi sastali, ispitali se za zdravlje, da Ii u kojeg imade kakvih novosti, je li kojem potrebna jesam li spremljen, da idemo. Ja velim da jesam, pa ,3jenn iiito rone koh>h jamyhu Ha mTanjr a Tpiehu OBojiiM Horaua, cjiiihhh cy omi .i>yAH, Koju caMii ce6e o6»iait>yjy. �196 odm ah ustadoh i s njim pogjoh vratima, kao da nikad ni ležao nijesam i čim ja ustadoh, vi neki viknuste: „Ina lillahi . . . ! “ a neki: „Allah rahmet ejle !“ Ja se više na vas i ne obazreh, nego krenuh za svojim drugom, novim znancem, koji mi postade ne­ kako vrlo drag, eto kao da sam s njime cijeli vijek drugovao. Kud god on meni rekne da idemo, ja ga sve slušam. Pa to nije, da mi samo po tlima hodamo, nego istom ako hoćemo po zraku, ili preko kuća, on ide, a i ja ga sasvim lahko slijedim i sve mi nešto ugodno što je on po mene došao. Malo smo tako prohodali po gradu i njegovoj okolici, a onda mi drug reče, da se sad moramo po­ vratiti kući. Kad smo se povratili kući, vi ste moje tijelo već bili opremili i već ste se pripremali, da ga odnesete.. Vi tijelo ponesoste, a i mi krenusmo za vama. Kad ste klanjali dženazu i mi smo sa vama u saf stali i klanjali. Kad dogjosmo svi skupa u mezurluke, ja vidjeh svoj istom iskopani mezar. Vidim sve šta ko radi i 0 svemu razgovaram1 sa onim svojim drugom. Moje tijelo vi spustiste u meza^ i počešte se spremati, da redate daske, pa da zemljom zagrčete, a meni se moj drug približi i reče mi, da i ja sigjem dole u zemlju, pa da kod tijela čekam, a da će i on doći. Ja ga po­ slušam, spustim se u mezar, a poslije toga sam čuo, kako zemlja, kojom ste me zasipali, lupa u daske više moje glave. Iza toga sam čuo, kako ste gore kraj mezara učili i dovu činili i napošljetku sam čuo, kako me imam ef. po imenu zove i napominje mi, kako trebam odgovarati kad me meleći dogju is­ pitivati, šta i kako vjerujem. Kad je i imam otišao, zavladala je tišina, ali vrlo kratko vrijeme, jer se preda mnom ukazaše lijepa dva prijazna meleća u insamskom obliku, pa me stadoše ispitivati: — „Ko je tvoj B og?“ — Moj je Bog, Allah Dželle-šanuhu, koji je sve stvorio! — odgovorih ja bez ikakva straha i pometanja. — „Ko ti je Pejgamber?" — Muhammed, alejhisselam! — „Šta je tvoja vjera?" — Moja je vjera Dini-Islam! I tako su mi još nekoliko pitanja stavili, a ja sam im na sve lijepo i jasno odgovorio, što me je osobito veselilo i razgovaralo, jer sam znao, da pravo 1 jasno u tome slučaju odgovaraju samo oni, koji su svojim dobrim djelima zavrijedili, da im se Bog smiluje. Kad me ova dva meleća sve lijepo ispitaše, udaljiše se, a ja opet ostadoh sam očekujući svoga druga. Nijesam dugo čekao, a na jednom se moj mezar rasvijetli i raširi tako, da se preda mnom mjesto uske i tijesne rake ukaza velika i prostrana bašča, kakvu sam ja još za zemaljskog života sebi želio i od Boga iskao. U toj bašči imadem na raspolaganju svakakvih ugodnosti i ljepota : raznog voća i mirisavog cvijeća, žuborećih slatkih potoka i ptica pjevica. Tu mi je i moj novi znanac došao i kazao mi, da mi je sve to Bog Dželle-šanuhu, dao iz svoga merhameta, jer sam svoj život proveo u iskrenom ibadetu, u poštenom radu i čovječnom postupanju sa onima sa kojima sam u odnošaj dolazio. Meni je u tom mom novom zavičaju vrlo ugodno i ne bih se više u prvašnji život nipošto povratio, jer mi se čini, da bi mi tu bilo tjeskobno, a ovo malo, što sam se od svog mjesta udaljio, to sam se od svog mjesta udaljio, to sam učinio iz dužnosti naprama tebi, jer smo se, — kako već znaš — ja i ti obvezali jedan drugom doći i kazati, kako mu je bilo za vrijeme umiranja. A sa d : Allah emanet! — Allah em anet! — reče živi sasvim glasno tako, da ga je njegov glas iza sna probudio, te je poslije toga znancima i rogjacima pripovijedao, kako je ugo­ dan san o svom drugu sanjao i nastojao je, da i nje­ govo življenje bude slično življenju njegovog dobrog druga. Ćazim Ćatić: Proljetni soneti, Osmanu Gjikiću. I. Vihra i leda minulo je doba:' S boštvom života, boreć se, je pala Kraljica smrti, što je zemlji slala Sablasti, bijese i mrtvilo groba. Sad svuda život elizejski huji: Stabla šumore ko strune na liri I zefir, cv’jeću popjevajuć, piri I cvrčak cvrči i roj pčela zuji. Potoci glasom metalnim žubore; Pjesnik — slavuju sa drobnoga kljuna Pjesmice kaplju. RazFježu se gore. Hej, c’jela Narav zapeta je struna, Na kojoj Sunce veiičajno sklada Himnu ljubavi: veselja i n a d a !... II. Daj, dušo, ruku, da te vodim sada Kroz naše šume, livade i gaje: U slici raja tu proljeće sjaje, A proljeću si ti sestrica mlada! �197 Prašina gradska debela je mrena, Što našem oku sve ljepote skriva.... A Priroda je slobodna i živa: Slobodni budimo i mi, djeca njena. Ko slatka pjesma sa kićenih grana, Štono ju poju umilni slavuji. I u mom srcu slavuji se roje__ 0 pogledaj me, savdisanje moje, Očima svojim cjelivaj mi oči! Pogjimo tamo na one vrhunce, Što ravnice ih zasijane kruže; Usnom i okom srkaćemo sunce. Ah! tvoje oči jezerca su blaga, Puna svjetlosti, života i moći — U njima s’ kupa moja ljubav naga... Nek svojom krvlju mladu krv nam pali 1 tad će naše okrilatit’ duše U r$ju plovit ko od sv’jetla vali. — — - VI. Divan je život, u slobodi kada Zagrije plamen ljubavi nas sv ete!... Gle, tamo pastir; pastirica mlada Kraj njega sjela i čarape plete. III. Listići šumni na granju se njišu, . Ambra se širi s orošene. trave, Kaloper, gjurgjic i ljubice plave Mlodošću bujnom na sve strane dišu, Vidiš li njene bokove i grudi, Vidiš li, kakva on je jedra stasa!?... Krv im i zdravlje licem se talasa, Bezbrižan pogled po sv’jetu im bludi. Mladošću tvojom. U zelenoj gori Cvijetno gn’jezdo zagrljaj nam nudi, Gdjeno kroz grmlje skače Satir ludi, A pjev se Nimfa na daleko ori. & ^ > i o, Pogjimo, ja ću tam te rtosft sada Na svome krilu kao vihor jaki — Ah, tamo, dušo, mitsko doba vlada 1 Tu ćemo pir i-svadbu slavit svoju 1 ja ću cjelivat rubin —f usnu tvoju, Ko ružu lahor što cjeliva laki. Oko njih stado pase sred rudine 1 janjci trče i majkama hrle — A njiha dvoje ljube se i grle. Katkada zvuk se tanke frule vine, Pa od tog zvuka sav vazduh zamiri — Oj, bud’mo i mi mlagjani pastiri! ti>lp IV. Od šumskog cv’jeća i od svojih sanja Splesti ću tebi dijadem na glavu I zakititi tvoju kosu plavu Krvavim lišćem svoga uzdisanja. Na gorskom vrelu n6ne ću ti prati,1 A svježom rošom umivati lica — Vesela glazba nestašnije’ ptica Na svakom će te koraku da prati. Po tvojoj suncem obasjanoj stazi U zanosu će padat ruže divlje, ćeznuć, da tvoja nožica ih gazi. A grane će se prigibati življe, Da poklone se tvom vilinskom čaru I svoje suze o kose ti taru. V. Sjedimo ovdje u zelenu travu Pod bagren, med što struji mu s behara; Na moja prsa sad nasloni glavu — Uživaj usred ovog bajnog čara. Ruku ini pruži, nek iz njena dlana U žile moje tvoja mladost struji, ll U li VII. S proplanka ovog vidik na sve strane Puca niz luge, pašnjake i polja — Daleko tamo u ogradi kolja Vide se selske kuće zaštrkane. Nad njima lebdi tanana munara I svojom alemom k nebu molbe šilja: — Nek Vječni ove strane blagosilja, Od rada težak gdje se ne umara! Na r’jeci selske žene rublje peru, U šumu kosom drvari se veru I svako radi, pjevajuć s veselja — Živjet u radu najveća im želja.... Ah, zašto i nas majčica ne rodi, U ovom selu, u ovoj slobodi!?... Alta Nerćes: Iz sličica ,Sa Nereve“ Herina osveta. Kad ’no god. 1892. prvi put zazvižgja vatrenjača obalom Neretve, dogje u našu kasabu dosta i nepo­ znata i nepozvata svijeta. Došljaci, ne bogenisavši našu staru čaršiju, odmah se počeše naseljavati u novim ulicama, koje se pro- �198 sjekoše uzduž i poprijeko. Tu su sad razne manje i veće zgrade. Megju tim svijetom došao je i Niko Dundžer, otuda od bilećkog kraja. — A, da, veli Niko našim ljudima , u vas evo rađa* a u nas ga nema. Ja pečem kahvu, umijem bri­ jati i, što je najpreče, umijem sa svijetom ... Tako je baš i bilo. Otvorio Niko nešto kahvice, te se otada uz njegov odžak na stotine ljudi sgrijalo i omeračilo s crnom kahvom. Niko nosi vazda svoje hercegovačke šalvare stozlucima, pa ga naši prozvali „Herom“, kao da treba razlikovati HercegoVca od Here. U Herinoj kahvi uvijek džumbus. Ako si biva što kaharli ili onako nešto zamišljen, otigji u Herinu kahvu. Tu je publika, što ’no naši pametari vele »bez razlike vjere i narodnosti«, sve mirno, sve u redu i, kao dogovorom, svi navaljuju dan na dan na Heru, Došao n. pr. Mehmed Talir, pa priča, kako je šuštao idući čak iz Bjelimića, pa veli, gladan ko vuk prijonuo kod kuće, da jede i pojeo je ko ,Hero. Oni svi u smijeh, a Hero namršti malko ćelo i skupi ne­ poćudno obrve i — /mir. Gazda Stanko Zubatf ofiet zapodjenuo razgovor o svome „konkurentu" gazdi Ljubi, što je dobio pasoš na livor, pa ga veli zadio za sila’, baš ko... eh, baš je prostak, baš je pravi E ra ... Opet svi u smijeh, a Hero malko nepoćudno namršti se i, ko da nije ništa ni bilo. Pa i »Švabama® duša Hero. I oni dolazili na džezvu kahve a bogme i na džumbus. A nije to biva »od trehe« ili ne daj Bože od pakosti, nije, no čisto omilio Hero ljudima, a valja se i nasmijati m a lo ... U ovo nekoliko godina, kako se počelo u našim krajevima što-šta raditi „po modi" i u nas se omla­ dina odlučila, da otvori čilaonicu. E, ali valja u to ime načiniti zabavu, da se steče štogogj i para, a stara je riječ: temelj kuću drži. I zbilja se održala zabava. Poslije zabave je tom­ bola, pa kako je naravno došao i Hero na tu našu zabavu, valja ja i ovom prilikom malo prodžumbusati Neki- ga od omladinaca bajagi naputi, da kupi pet-šest karti, pa će, veli, na tomboli dobiti jednu kutiju u Vrijednosti od 10 K. — A nalet vas, djeco, bilo, ’ajde nek i tu ode pet groša... Nestrpljivo se očekivala tombula. »Temo«, »kvate rn o « ... dogjoše i progjoše,pa »činkvina« ništa, a po dogovoru za njom »tombola«. „Hero dobio!" — povikaše svi u jedan glas. — Otvaraj Hero! — zavikaše dječaci. Hero polagano, tobož s velikom voljom, odmo­ tavaše veliki paket. Mnogi mu pomogoše. Odviše neku silu papira, napokon otvoriše kutiju, kad imaš šta vidjeti?! — u kutiji jedna stara, otrcana Herina tabla od fildžana. — Pa lijepo braćo ! — istom će Hero, baš smo, bogu hvala, odjumbusali, a da i drugi svijet čuje za naš džumbus, deder štogogj za našu gjačku sokolčad. H«\, kome šta od srca ide: Za „Gajret"! U tome se svi iznenadiše. Neki se počeše spre­ mati i na vrata, a Hero zavika: »Nes, duše mi, bježati, i ti si se, b’rte, smijao!« Naravno, da je sva publika bila- vesela i u tom džumbusu Hero oblijećao od osobe do osobe, a novac sipaše u njegovu odrpanu tablicu. Za to ono onomadne stajaše: „Na islamskoj za­ bavi sakupio Hero u društvu za »Gajret« K 48'48“. Mncjin. H I t o je ko noHOCHnjn Ha 0 OHH3Hnjn 6 h t h Ha ohom CBHjeTy. orom cBnjeTy, tiim hc * He cp^n ee KaA cjmjenag Kaace hh th KaA T_e rpAH oHaj, ko a» Te He no3Haje. hhc.ii jmjen, Hena CBaKH do ^ h c th np6A CBojou KyhoM, na yjinna 6 h t h n a d a . he * L o jta je KOJiiifia y Kojoj ce cunjy, Hero najiaTa, y Kojoj n.iany. * B o .te je cnacHTH OHora, Kojw je Ha caiapTH, Hero CTOTHHjr MpTBHX CaxpaHHTH. * Ko He Hana/ta syKa, iu k o a h uBgaMa. * tHonO BH MHCJie ---- CBH K p a A y . * Ko ce 05K6HH caiio H3 nycT6 .i>y()aBH, uua npnjaTHe Hohll, aJIH 3A6 A^HP. * Bo.’i.e je MpmaRa cJioCoAa, Hero A^Ce-io poncTBo. Hafia R .: D va pisma. i. Draga Remzija, Evo sedmi dan otkako dogjoh u svoj novi za­ vičaj — u ovo malo ubavo mjestance. Moram pri­ znati, da mi je u prvi mah bilo malo neobično iza našeg bijelog šeher-Sarajeva, ali sada — sada sam posve zadovoljna, posve obična kao kod svoje kuće, Za sad sam na stanu kod tetke, a po svoj prilici ostaću i nadalje, jer ne mogu ti reći koliko su sc �199 obeselili mojim dolaskom, a i inače mi je lijepo i ugodno kod njih. Kazivala sam ti još i tamo, da sam najviše zauzimanjem moga dobrog tetka i imenovana u ovo mjesto. Što se tiče ostalog svijeta, veoma sam zadovoljna. Da vidiš samo koliko me paze, kako mi „ićram" čine, ama što se rekne drže me k& malo vode na dlanu. Eto, ja dogjem iz škole, a njih vazda puna kuća: došle, da vide „sv o j u mladu bulu“ (tako me zo v u ).---------- -----Vjeruj mi, plemenite su to duše, ugodno je to društvo, gdje te ne sputavaju „pravila etikecijeu, gdje nema zlobe i pakosti — gdje caruje ljubav i iskre­ nost. Doduše ima ih nekoliko, kojima to još ne ide u glavu — da ja „turkinja" budem učiteljica, ali i to će iščeznuti. Dakle sve je u redu — sve ono, što smo još u školskim klupama željeli, o čemu smo sanjali. Jest, mila moja, samo još, da započnem — da pokažem svome narodu, da i on ima kćeri, koje se brinu za njega, za njegov napredak. Doduše uvjgjam još od sad, da neće hiti baš tako jahak posao tim više, što se ova škola tek osnovala, pa valja ppsve na novu početi, ali ništa za to; rada se ne bojim, hvala Bogu, zdrava sam i ustrajna, žilava i odlučna. Stoga lijepa moja garavušo, budi posve si­ gurna (a i „onaj") u moj uspjeh, u moju zadanu riječ. Znam, Ijutićeš se,-što ti nisam sve potanko ocr­ tala: moje putovanje, prve susretaje, pa položaj mjesta i uopće o ovdašnjem svijetu — a naročito ženskom — kao i svojim utiscima o svemu, ali zadovolji se za sada s ovim. Čim dovedem malo stvari u red, eto me odmah s čitavim romanom. Zato opet nemoj, da to tebe smeta, a da mi opširno ne ispričaš o svemu, što se dogodilo, iza moga odlazka, a naročito u našem „malom kru­ žiću." Poselami sve naše, pa možeš ako hočeš i „ono­ ga" — i ako sam mu pisala, — a tebi vrući sestrinski* poljubac! Tvoja Habiba. II. Draga Habiba, Tvoje pismo, i ako me nije zadovoljilo, ipak ti moram uvažiti ispriku, naslagjujuči se još od sad čitanjem onog „zanimivog romana". Ovamo upravo sve pusto, sve mrtvo, jer tebe nema! Ali se ipak tje­ šimo čvrstim uvjerenjem, da će to naše željkovanje za tobom uroditi korisnim plodom kako za nas tako i za .cijeli naš narod. Da udovoljim bar donekle tvojoj želji, evo d ati rečem nešto o „najmarkantnijoj" novosti iza tvoga odlaska. Ono još pri tebi oženio se je Ešrefbeg K., a sada se provodi veselje, kakovom — kažu — nema pametara. E hajde — velim — da i ja vidim to čudo, dosad nevigjeno. Tako i bi — odem. Ne znam upravo odakle bih počela. U kratko mogla bih ti reći, vidjela sam svega i svašta i opet — ništa. Velim ništa, jest, ništa dobra i plemenita, korisna i hvalevrijedna. Neise, da započnem, pa makar kako i odakle bilo^Provukavši se kroz onu silnu svjetinu, izmegju fijakera i drugih zavrzlama, eto me nekako jedva unutra. Ja lijepa moja, da ti je bilo samo stati, pa pogledati, šta se sve čini, ama pro­ lomi se, pa eto. Dvije velike kuće (muška i ženska), pa konak i dvorište, bašča i sve je to puno ko tuljak. Vjeruj mi, u prvi mah nisam se znala ,’snaći usred te huke i buke, vreve i galame. Nije šala dvije su same sviračke družine, osim drugih pojedinih svirača i sviračica, pjevača i pjevačica — e čisto da ti uši zagluhnu. U muškom odjelu muški za se i na svoj način veseie se i zabavljaju, a ovamo opet u ženskom isku­ pile se po izbor hanume i begovice, efendinice i aginice sve u svili i kadifi, pupelinu i baršunu, kumašu i džanfezu. A onaj pusti nakit! — to nema treperi, bljeska se i grohoće, kao da se sam nečemu čudi, smije. Pa još da vidiš mladu! — E tu čisto moj razum staje. Tu bi i pero kakva velikog maj­ stora bilo nemoćno, pa da to sve opiše i predstavi. Na prvi mi se pogled mlada pričinila kao kakav model ukrašen najdragocjenijim uresima ovog svijeta. Žalila sam je, ali šta ćemo, nesretna moda — „po starom običaju". Ta neskladna vreva i beskorisno naklapanje, ukočenost i nadutost, pa svakovrsni mirisovi pomada i parfumerija ubrzo mi dosadiše. Za­ virim u drugu sobu ne bi li našla bar malo odmora, ali uzaman — i tamo žurba i žamor, smijeh i galama. Ondje se opet jede i pije, onamo razbija i proljeva. I to sve ide bez reda i mjere, bez koristi i potrebe. Promatrajući ovaj cijeli vrtlog zaprije mi oko za nekoliko siromašne dječice u dvorištu. Došla i ona na '„veselje", ne bi li i na njih kanula koja kapljica milostinje iz tog ogromnog oceana. Ali za njih nema mjesta tu — u domu sjaja i bogatstva, u leglu raskoši i luksuza. Ta čemu, oni su — siro­ tinja! — Zadrhtah — a neki tajni glas kao da mi progovori: „U kakovu svrhu, šta je sve ovo?" Zve­ ket dragulja, Sušanj svilenih haljina, cilik ćemaneta i tambura odgovaraše mi: „Ništa, propast!" Pa zbilja, evo i sama se promislih čemu sve ovo? Eto, na pr. sami svirači — kako pričaju — stajali su osam stotina kruna, pa na desetke se buradi tu razbilo i još mnogo i mnogo koješta, ne bih ti mogla vazdan ispričati. A čemu sve to? Odgovoriće s e : „Eee, nek svak zapamti kad se je beg koljenović oženio". Dobro, pa nek se zapamti, samo ja tvrdim, da smo mi to i davno zapamtili, pamtimo i sada, a pamtićemo i u buduće gorko i žalosno ako bude ovako trajalo. A čemu onaj silni nakit i onoliko skupocjeno odijelo? Na to je još lakše od­ govoriti: „E moja draga, valja se pokazati — megju svojim drugama — koja ima više nakita, ljepših odi­ �200 jela, pa bogme koja se bolje istakne, ta naravno slavi pobjedu — bere „lovor vijence". Jest, to je ono, sram ota je nemati ništa na sebi, ostati megju najzadnjima. „Za što da ja nemam ovo i ono ko što je u one, zašto da ona ima više od mene, ta šta mi je još ona, a ima to i to“. I to se tako ugleda jedno u drugo, a pošljedica toga jest: „ P r o p a s t , n a z a ­ d o v a n je ! Ja šta će onda siromašniji, kad vide ovaj saltanet ? Ništa, rečiće kad i mi ne možemo ovako, ili kad je ovoliki trošak, nećemo se nikako ni ženiti (uda­ vati), i iz toga opet slijedi — nazadak, propast. A sad pomisli šta bi se sve dalo učiniti s tim , u besposlicu potrošenim blagom, s onim ogromnim svotama, koje se širom naše domovine na ovakva veselja potroše? 0 , mnogo, mnogo! Osnovati banku, kakovu fabriku, humanitarno društvo i šta ti volja. Pa ako je stalo i do slave — nama — na ovaj bi se način ona najlakše postigla, jer kad bi čitava javnost zatrubila: bosanske muslimanke osnovale to. i to poduzeće, ova toliko i toliko uložila, ona onoliko dio­ nica uzela, eto tek onda prave slave i velike časti a uz to još i koristi kako sebi tako i cijelom ovome narodu. Ali one neće na Jaj 'hačin slave, oni još Jie uvigjaju potrebe niti toliko, da bi koja (a koliko ih je bilo na okupu) progovorila za svoj narod, za svoju sirotinju, da bi se štogod sakupilo za naš „Gajret", „Sirotište", i slične ustanove. Jest, one još nehajno drijemaju, dok kćerke drugih vjera i naroda davno su se već probudile, gibaju se, pomažu svome narodu. Što je jos žalosnije, ne brinu se niti za svoju rogjenu djecu, nego su ih prepustili na m ilost' sud­ bine, da ih ona — odgaja. Ja pak držim, da su oni — bogataši — na prvom redu dužni školovati svoju djecu, uzgajati ih u duhu vremena i pripremati za vrijedne članove i dobre borce svoga roda, jer baš ovakovi mogu najviše da koriste. Ali na žalost i u tome kod nas stoji obratno, naime i što imamo ovo malo inteligencije i gjaštva (muškog i ženskog), ja ima jedna četvrtina iz bogataško-plemićkih krugova, ja nema. Ne misli, lijepa moja „bulo", da se ovim oba­ ram u opće na provagjanje svadbe. Ne, i ona imade — što niko zanijekati neće — svoju svrhu, svoju neku zadaću i značaj. Samo treba da je — kao i sve ostalo — u svojim granicama, prema prilikama. Dok današnje svadbe, kako i sama vidiš, nišu saču­ vale u sebi ništa od svog prvobitnog karaktera, od svojih vrlina. Jedno je samo što se može izvjesno za njih reći, a to je, da su dobar most do ponora, je­ dan veliki uzrok našem nazadovanju. Eto, to je, što ti u kratko imadoh reći o svadbi, a ti sad sama prosugjuj kako h o ć e š ------- --------Što se tiče „našeg malog kružića", jedine naše utjehe i nade, vesela srca kličem: „Ipak se kreće", polagano se napreduje. Kao i pri tebi, redovito se sastajemo u svoje „velike prostorije", u naš mili za­ kutak. Samo s tom razlikom, što nas je sada dvo­ struko više, jer svaki dan dogje pokoja na novo. Šta više, „ulovili smo u svoje mreže" i jednu iz v e l i k e k u ć e , koja će nam dovoljno moći doprini­ jeti materijalne pomoći za izvedenje naše osnove. Da vidiš samo — ama milina pogledati kako se to mar­ ljivo čita, živo raspravlja o svemu i svačemu, a na­ ročito o našem — ženskom — pitanju, pa čak imali smo ovih dana i jedno veoma poučno predavanje. U kratko mogu ti reći, sve je pripremno i — mislim — još u ovoj hefti imaćemo širi sastanak, na kom će se definitivno zaključiti o svemu. Samo da si nam još ti — eh, ali za to si opet tamo .dobro došla, pa svejedno. „Onog" često vigjam. Skoro svaki dan donese nam pokoju knjigu, ili list, i inače štogod ustreba, nagje se na ruci. —• Da mu Svevišnji p la ti.-----------1 (eto, ti ispuni prazninu). Ala, da si • čula koliko smo se smijale čitajući tvoje pismo za onaj naslov: „naša mlada bula" — pa neka, baš to tebi lijepo ujiše, a — znaj — i mi te više drukčije ne zovemo. Neise, javiću ti se opet na skoro, a tebe potsjećam na onu: „Obećanje teško dugovanje". Želeči ti svaku sreću i dobar uspjeh, selam ti šalje tvoja sestra — Remzija*. K aranf i l a g a : Na postelji. — Iz „Sabah-zorskih vjetrova." — Sumbul mavi U zelenoj travi, Ruža miri, Bude se leptiri, Zora zori — A u mome dvoru Jošte gori Svjeća na umoru. Na postelji, U samrtnoj želji, Ja bolujem. Mladost oplakujem, Glava gori, Srce bije jako, Grudi mori Leđna sm rt polako. Otvoreni Prozori stakleni, P a se čuju Ptice gdje klikuju, I na jazu Hukom šumi rijeka, Ko na oazu Krupnih žica jeka. Kraj uzglavlja Ona se pojavlja, Rukom gladi Kosu, čelo hladi, Oštre oči Upire u lice, I krv toči Iz svake žilice. * Ove sam podatke sabrao u našim mahaoskim zakutcim a — razgovarajući sa jednom znankom . �201 S druge strane Blaži smrtne rane Mila dika, £to je mašta slika, Da kraj mene Uz postelju stoji, I čemerno Zadnje dane broji. I*a mi ’nako Umirati lako, Ko da mi je Smrt nešto milije Od života, Puna kobnog vaja, Bez ljepota Onog vječnog raja. Gdje mi draga Vječno mila, blaga Živjet ode, A ja ostah ovdje, Da me hara Za njom bolja žuta, I obara U grob samrt kruta. Dok se čuju Ptice gdje klikuju, Zora sviće, I zeleni lišće, Na cvijeće Rosica se svija, I proljeće Goricu razvija. Sejlii-Sadl: Ljubljenom biću. Ljubljena! Ima li na svijetu čovjeka, kojemu uzvišeni ljubavni sastanak ne bi zatitrao strunama njegove pameti? Ako ima, onda ili si Ti umakla nje­ govu pogledu, ili mu se na oči navukao zastor za­ slijepljenosti. Svako, a naročito nečisti, ne usugjuju se i haram im je pogledati Tvoje svijetlo lice. I kad se preda mnom ukazuje veličanstvena ljubav, u taj časak mi se porodi želja, da joj ja jedini budem motriocem. Dan ukida noć sa zemlje i svega nestaje, ali naš ljubav ne poznaje zadnjega časa. Koga god resi proziran pogled, pa makar do­ tični bio i pod teretom, opojen je ljubavlju. Prožeži mi tijelo pogledom, nek mi svi atomi njegovi odišu sjećanjem na Tvoju veličinu. Sav svijet zna, da je za nesretnog ljubavnika strpljenje jedini lijek; ali šta će biti, ako taj nesret­ nik ne mogne više trpiti ljubavnih muka? Koji bi vidio Tvoju oknivenu ruku, rekao bi: za ovom rukom umrtvljeni, ne treba da je pohlepan. Sadija, okrenuvši glavu od svega svijeta, samo Tebi svoj pogled obraća. Svu pažnju Tebi posvećuju i nema ništa, što bi Ti uskratio. A ne može ni uskratiti, kad-rob-ništa i nema. S perzijskog preveo: M# $. S arajllć. Ćazim Ćatić: „Halukov dnevnik“. Pod tim je naslovom prije mjesec dana ugle­ dala svijetlo druga knjiga pjesama glasovitog turskog pjesnika Teufik Fikreta, koju je pjesnik posvetio svom sinu Haluku. Veliki autor „Razbijenih gusala11 i obnovitelj osmanlijskog pjesništva u ovoj nam se zbirci pjesama prikazuje kao umjetnik na kulmenu svoje stvaralačke snage; on nam je u ovoj knjizi dao potpunu sliku svoje i individualne i kolektivne duše, s toga ne će biti s goreg, ako ovdje dvije-tri progo­ vorimo o ovoj novoj knjizi i uopšte o Fikretu kao pjesniku i umjetniku. Govori li se o Teufik Fikretu, odmah nam pred oči dolazi jedan plemenit i odličan čovjek, jedan ra­ din i ustrajan socijalni elemenat, jedan kulturni po kretač, koji je u zastarjeloj i obljutaviloj turskoj pje­ smi proizveo revoluciju i stvorio cijelu mlagju pje­ sničku generaciju, čijim dušama i danas vlada. Istina, u zadnje vrijeme — poslije proglašenja ustava u Turskoj — pojavila se je jedna grupa mlagjih pjesnika „simbolista" — članova književničkog društva „Zora budućnosti" i'..>» — koji prigovaraju Fikretu zastarjelost pjesničkih izraza i slika, te nevaljalost tehnike, mi ti su prigovori posve neoprav­ dani. Pjesniku „Razbijenih gusala" — i._sd J , . — niko ne može poreći savršenstvo artizma; on je jedan od najzaslužnijih i najmarkantnijih radenika na polju lijepe turske knjige. Kolikogod je Fikret uopće obnovitelj osman­ lijskog pjesničkog jezika, forme i tehnike, toliko je on obnovitelj osjećanja, mišljenja i refleksije u tur­ skoj pjesmi. Fikretova je vila unijela u tursku pjesmu nove elemente, nove ideje i nove poglede na život i svijet. U mlijeku njegove poezije okupale su se i oči­ stile misli i osjećaji današnje osmanlijske pjesničke generacije, koja ga smatia svojim duhovnim vogjom i utemeljiteljem moderne pjesme. Redžai-zade Ekrem je uske granice turske po­ ezije malko proširio, unesavši u nju neke elemente, koji bijahu nepoznati; on je dokazao, da i svježi cvijetak i sušičava mlada djevojka mogu biti pred­ metom pjesme; ali Teufik Fikret je prvi kod Osmanlija pokazao, da je pjesma velika bujica riječna, koja poplavljuje cijeli svemir, cijelu vasionu. I baš zato se Fikret mora smatrati preporoditeljem osmanlijskog pjesništva. Teufik Fikret nije čisti liričar; kod njeg se lirska žica teško osjeća. Njegova nam lirika izgleda kao žubor malene rječice, koja se pričinja veća nego što je u istinu, jer je najprije prošla kroz suhe i puste predjele, pa onda protekla mekim i vlažnim zemljištem. �202 U „Razbijenim guslama" jedva osjećamo liriku, pa i ako je tu katkad vidimo, ona je manjkava i ne­ potpuna. Fikret u sebi, u svojoj nutarnjosti vrlo malo nalazi pjesme; s toga se obraća na vanjski svijet više, nego što treba i tamo traži ljepote. U njegovim grudima ne ključa neobuzdana divlja strast i mi kod njeg nikad ne vidimo onog nervoznog osjećanja, što «a vidimo n. pr. kod našeg Kranjčevića u „Trzajima". Jedino se tako dade protumačiti često pomanjkanje fantazije i čuvstva u mnogim njegovim pjesmama. Umjetnik Fikret je neumoran radenik na polju lijepe literature; on je ponosan pjesnik, koji je dobro shvatio svoj poziv i koji visoko drži stijeg pjesničke slobode i svoje individualnosti. To se vidi u „Halukovu dnevniku", koji sam pročitao nekoliko puta od početka do kraja s najvećom nasladom i uživanjem. U ovoj knjizi pjesnik iznosi pjesme, koje je — i ako nijesu Štampane bile — cijeli osmanlijski na­ rod nosio u duši, u srcu. Pjesma „Pred slikom" i „Crveni polumjesec" pisane su krvavim plamenom patriotskog oduševljenja, koje ispunja grudi ovog bogodanog pjesnika. Veći dio ove knjige pjesama sačinjavaju hrnnusi i ditirambi domovini, radu i životnoj borbi. U njoj Fikret otresao se jć>onog Schopenchauerskog pesimizma, koji provejava skoro cijele „Razbijene gusle", pa sada titanskim glasom poziva cijelo čo­ vječanstvo, a poglavito novi turski naraštaj, na put slobode, života, rada, veličine, prosvjete i napretka. Pjesnik sada slavi sunce, snagu, energiju, pobjedu; on je sada buntovan džin, koji bi htio jednim ma­ hom srušiti sindžire, što stežu duh njihovih saplemenika i sviju ljudi. Dok je prije u „Razbijenim gu­ slam a" risignirano gledao na ljude i svijet, danas on slavi život i svoje saplemenike uči životu, borbi i pobjedi; današnja je njegova poezija zdrava i sna­ žna, poezija divskog Prometeja, koja bukti poput pla­ mene lave. Fikret je pjesnik slobode pojedinaca i skupina; on nikomu ne zna laskati, pa ma to bio i sam ti­ ranin Abdul Hamid; on poput velikog Kranjčevića, koji ,,rce zna puzit a u prahu" s ponosom dovikuje: „Puzavost i laskanje mom su duhu Sto puta teži od ropskih sindžira — Slobode savjesti i slobode misli Pjesnik sam — moja slobodna je lira". Mi ćemo ovdje navesti jednu u cijelosti pjesmu, koju pjesnik upravlja na svog sina.Haluka, koji sada u maglovitoj i kišovitoj Škotskoj Studira elektroteh­ niku, pa da imademo približnu sliku drugih pjesama ove nove Fikretove zbirke: Prometej. U svom srcu vazda ćuti Kljun vatreni svete čežnje Za saznanjem. Vazda misli Na velebnost ove težnje: Što su oni goF na nebu, A ja ovdje u dolini? Što da sv’jet se meni smije, A da plačem ja u tm ini? Kako se je l’jepo nebu Uzvinuti, pa s visine Smijati se!... Ah, kada će Duh oživjet o ta d žb in e? !------0 neznan električaru, Budućnosti roda moga, Koji čezne blagoslova 1 svijetla ognjenoga! Iz te zemlje udaljene, Kolijevke novog duha, Donesi nam snažnog ploda — Trebamo ga kao kruha. Donesi nam zrelog ploda, Um i ,,ego" štono hrani!... Nek ti ruke ne zastaju, Uvjek radi, vjek se brani. Pred očima vazda drži Drevnog mita div-junaka, Što je ukro oganj s neba, Uzvinuv se viš oblaka. Ko Prometej srčan budi: Jake volje, divske glave — Ma ne znao nikad niko Tvog imena, tvoje slave. Eto, ovoj su pjesmi slične sve druge pjesme nove Fikretove zbirke, a da ovake pjesme djeluju, osvježuju, hrabre i dižu — o tom nema sumnje. Od kolike su pak važnosti po mladi naraštaj one, ne da se ni procijeniti, jer ovake pjesme mladeži ulijevaju u srce hrabrost, samosvijest i težnju za slobodom i samostalnošću u životu i nadahnjuju je otpornom snagom proti svakom neprijatelju; — dakle jednom riječi ovake pjesme stvaraju čelične karaktere, zdrave pobjedničke individualnosti i vrijedne članove ljud­ skoga društva. Veći dio pjesama u „Halukovom dnevniku" je bez ikakve manjkavosti i pogreške, a s gledišta ob­ �203 lika, tehnike 1 dikcije one su upravo nenatkriljive. Fikret je ovom knjigom postigao uspjeh, kakav do sad — po mom mišljenju — nijedan turski pjesnik nije postigao. Ljubiteljima lijepe knjige,. koji poznaju turski jezik, najtoplje pieporučujemo ovu zbirku Fikretova alemlja, jer će u njoj naći najljepšeg duševnog uživanja i slasti. J. J. Koussean: Noć pod vedrim nebom. Sjećam se i sada, kako sam jednom proveo krasnu noć izvan grada, pod vedrim nebom, ha jed­ nom putu, koji ide kraj Rh6ne ili SaOtie, jer se sad baš ne sjećam, kraj koje od njih. Na drugoj strani na terasi, protezahu se bašče. Onoga je dana, bila velika vrućina, noć je bila upravo krasna, rosa je nakvasila uvelu travu; noć tiha, bez vjetra; zrak je bio svjež, a ipak ne hladan; sunce zašavši ostavilo je iza sebe na nebu crvenih para, a od njihova re­ fleksa je voda porumenila; na drveću na terasama je bilo puno slavulja, koji su jedan drugom pjesmom odgovarali. Šetao sam se u nekoj vrsti ekstaze, predavši se dušom i srcem uživanju svega ovoga. Posve zadubljen u slatku sanjariju produžio sam dalje u noć svoju šetnju, a da nijesam ni osjetio da sam umoran, ali napokon osjetih umor. S uživanjem legoh na nekakav ravan izdubak u jednom zidu te­ rase. Mjesto baldahina nad krevetom bilo mi je dr­ veće sa svojim glavama; jedan slavulj je upravo bio nada umnom i dok je on pjevao, ja sam zaspao: spavao sam slatko, a još se slagje probudjo. Tada se već bilo lijepo razdanilo; otvorivši oči ugledah sunce, vodu, zelenilo, prekrasan predjel. Dignem se i protresem, te osjetih glad, a onda se uputih veselo prema gradu. ' S francuskog: F. Nedžati. U balonu. 1. Juna, u 9 sati izjutra, naš okrugli zrakoplov „le Santor“, stajao je spreman za polazak. Brižno smo ga promatrali, jer bješe pravi bezdan; njihao se na konopima poput kakve nemani, a mjerio je ko­ jih hiljadu i šest stotina kubičnih metara. Tihi lahor tresao je s njime lagano, kao listićem na tanahnoj grančici, sunce je sporo provaljivalo, ispod mliječnih oblakova koji neprestano prolažahu plavim nebom, i prosipalo svoje zlatne zrake. Po zadnji put pregle­ damo sve stvari, koje smo nosili sobom. Ništa nam ne manjkaše: Instrumenti, pokrivači, jelo, piće i ostale stvari, sve bješe u potpunom redu, pa čak nije manj­ kalo ni nekoliko boca šampanjca. Po svagdašnjem običaju uzmem jednu bocu u počast mome prijatelju i saputniku, podignem je u zrak i glava poleti . . . Pružim je zatim prijatelju da malo gucne u ime sretnog polazka . . . On je stajao kraj mene rastresenih živaca, ali ipak veseo i odlu­ čan. Kad-kad bih mu se duboko zagledao u plamteće oči, htijući mu pročitati s blijedoga lica kratkotrajno uzbugjenje, koje ga često spopadaše. Napokon pri­ mijeti on moju zabrinutost i smijući se reče m i: — Budi bez brige, prijatelju, držaču se hrabro* u koliko mi budu sile dopuštale. Vi zvonite! Bio je došao ustanovljeni rok za polazak . . . — Mi dakle polazimo? — pitaše me drug zbunjeno. * — Da, polazimo, odgovorim oštro i bez okoli­ šanja. — Je si Ii se odlučio? — Što? Ali da, jesam, . . . mrmljao j e kroz zube, u velikoj neprilici. Tihim i blagim glasom rečem svom drugu, a da od prisutne svjetine, koja se u velikim masama bješe iskupila, da osejiri naše pokuse, nije niko ni riječi čuo, jer inače sam se bojao, da kogod od pri­ sutnih ne bi mog strašivog i neiskusnog saputnika odvratio od ove namjerne plovidbe zrakom, na koju se s teškom mukom bješe odlučio: — Ti možda i ne slutiš, da ću ovaj put pokus praviti, te nije isključeno da dospijemo i do najviših nebeskih visina? Dakako, da ovaj izlet ne će biti lagan i bez mnogobrojnih zapreka, nego naprotiv, možda i sa najvećim neproračunatim poteškoćama. Zatim se okrenem ne čekajući odgovora i počmem lagano drmati konopima: Ti se možda, prijatelju, ne osjećaš najbolje u ovakom položaju? U ostalom, uvjeravalo si me i tvrdio, da ti je savršeno zdravo srce i solidna pluća? — I opet te uvjeravam. Onda je s.ve dobro i u redu . . . Nu alaj sam ti i ja zaboravan, ne imadeš li moguće prijatelju, u džepovima žigica ili kakovih drugih upaljivih pred­ meta? pogledaj. — Ništa. — Tada na puti Prekoračimo u gondolu. Moj saputnik bješe iz­ van sebe od radosti, mahao je šeširom i pozdravljao svjetinu dobacujući: — Do vigjenja! do vigjenja! Pošto je sve bilo pripravno za polazak, zapo­ vjedim nadničarim a! — Pustite svel �204 Čim se balon oslobodi svojih okova, poleti nad prirodnom brzinom k nebu ; u isti čas aklamirala je i pozdravljala nas prisutna svjetina. Moj drug stajao je duboko nagnut nad gondolom, dobačujući zadnje: — Au revoir! A bientdt! Huka i buka postajaše sve to slabijom, vika žamor bivahu sve nejasniji, a klicanje se pretvaraše u nejasno mrmljanje, koje se malo po malo gubljaše vazduhu; mi se penjasmo. Zaglušna buka, koja ostajaše pod našim sto­ pama, sasvim se umiri, grobna tišina vladaše . . . a tada? Ništa veličanstvenije ni divnije kao tada ne bijaše. A h! i sada se toga momenta sjećam. Plovili smo neprimjetno prema beskrajnom obzorj ; u car­ stvu mira, gutali smo pohlepno svježi i mirisavi vazduh, tihi lahor osvježavao nas je i ugodno okrepljivao, divili se veličanstvenoj prirodi, gledali kako se ptičice veselo lepršaju i kupaju u zlatnim zrakama blistajućeg se sunca . . . Potapšem prijatelja po plećima. Stajao je nepomično, gledao uporno u zemlju, koja se svakim časom sve više i više gubljaše iz našega'vida, kao u kakav magjijski. decor. — Dakle! kako vidim,' ugodno te se je dojmilo ovo plovljenje zrakom? On se okrene meni, pogleda nte zabliještenim očima i progungja skoronerazumljivo: — To je ogromno . . . izvanredno . . . Prizna­ jem da me se u mome životu nije nikakva stvar ugodnije dojmila, osjećam se najsretnijim, najzado­ voljnijim. — Ovo je tek početak. Pričekaj malko, strpi se! — Ah! Ne! ne! Ovo je san, ljudska mašta iz bajoslovnih priča hiljadu i jedne noći . . . — Tako, tako, veoma mi je milo da te vidim raspoložna i vesela. — Nikada ni slutiti mogao nisam, da ću do­ spjeti na ovoliki stepen uživanja, osjećam se kao u raju, moja mišićna snaga, moja fizična ravnoteža ra­ zvijaju se . . . A h! udišem svježi zrak . . . srčem ga pohlepno . . . nezasitno, kao ogladnjeli vuk . . . gle­ dam . . . divim s e ! . . . . . . Gradovi ne bjehu viši od pjega, ulice, trgovi, parkovi, rijeke sličahu ravnim crtama geometrične širine. Bajna i slikovita simetrija davaše ljudskom oku divan pogled. Naša gondola plovila je neprim­ jetno i uzdizala se u nebeske visine, iznad gustih šuma i gorostasnih planina. Udaljeni od cijeloga svi­ jeta, gdje žive duše ne bijaše, motrili smo sjajne strijele kako brzo prolaze: ptice, koje ostavljasmo daleko ispod naših nogu, ne usugjivahu se sljediti nam trag . . . Penjali smo se postepeno u ažurne visine dok napokon ne dospjesmo u nepomičnu atmos­ feru, na koju smo stalno računali, tekući zrak ne prolazi ovuda više, a vjetra po gotovo nikako ne bješe. U moru tame, lutao je naš balon bez svrhe i cilja. Moj saputnik se tek istom sada osvijesti i poče ga zanimati tok našeg putovanja. Upravi tužne i ne­ jasne poglede na mene, i upita: — Penjemo li se ovoga časa dalje? — Da, prijatelju. Zar ne primjećuješ plovitbom okomite crte i plamteće plamenove, približujuće se kraju, mi se uvijek uspinjemo. — A na kojoj smo visini sada? — Dvije hiljade i osam stotina metara. On je ponovio moje riječi u po glasa sa oprav­ danim strahom, kao da sam sebi govori: — Dvije hiljade osam stotina metara! Užasne brojke! A još kad pomislim da... ah! sgražam se, lu­ dilo me spopada... Naš balon... nesreća... užasno!... Je li moguće... ‘— Da, moguće je sve, odgovorim bez razjaš­ njavanja, ali ipak rijetko se kada dogodi katastrofa, ako plin ne izduši. Dakle, umiri se, prijatelju. Mi smo kao kod kuće, ne prijeti nam nikakva opasnost bar za sada. — Da, tako je, odgovori on sa nervoznim smi­ ješkom... Utjeha bez razjašnjavanja!... Zar misliš, da ja ne slutim, da se sada nalazimo u kritičnom polo­ žaju? Mi idemo u susret groznoj smrti... a ti! Ti valjada ne sanjaš o onome, što će ti brzo biti jasno, naime o zračnom mjehuriću, kojem se neizbježno približujemo? — Peh! tričarije, to ćemo brzo doživiti... A bojiš li se ti toga?... — Ja! Ti se izmijavaš! A mi se penjemo, uz­ dižemo! lebdimo megju gustom i mutnom tamom, idemo u neizvjesnost, u propast!... — Mi se uspinjemo a to ne znači bog zna šta. — Da, da, tebi je do šale u ovako kritičnom stanju, a ni na kraj pameti ti nije, da baciš koju šaku pijeska. Ja postajem bivati nestrpljiv, dvojim!.. — Ne hasni više bacati. Mi smo u vrućoj po­ ljani. Naš plin automatično se rasteže, balon se u svome opsegu razmjerno sve više i više, svake se­ kunde podiže. Mi se uzdižemo. Penjemo se... Ponovno se počne moj drug uznemirivati, cvokotao je zubima i buncao nerazumljive riječi kao u vrućici. Sunce se visoko na horizontu pojavljivaše i nad našim glavama zadržavaše. Bješe podne, žestoka vrućina bješe nam sveosve dotužila. A naš balon? On je lebdio strelovitom brzinom izvijajući se poput gušterice. Sunce zadrža svoj tok utonuvši u guste oblakove magle, te se opet pojavi. Nebo postade sivo, naličilo je kakvom drugome nebu, možda naj­ žalosnijem ili najtajinstvenijem. — Plovili smo kao preko tihog oceana, izmegju gustih i tamnih valova magle, gubili se u nepreglednoj pustoši: okolo nas ispod nas, iznad nas, svukuda bješe sama pustoš bez kraja i konca... �205 Moj drug me upita: — Gdje smo sad? —: U moru oblakova. — Ah! lijepe riječi! Lijepe fraze!... Koliko je sali?... — Tri sata. — Mi se penjemo? — Svakako. Uzdigli smo se došle od prilike kojih četiri hiljade metara. Ti ne osjećaš valjda pri­ jatelju tegobu u glavi ? Ne spopada li te nesvjestica? Ne zuji li ti u ušima? — Ne, ne... — Mi se uspinjemo jošte! Zatim bacim dvije šake pijeska. Balon nas po­ nese zvijezdama. Plin se brzo zgusnu, grčevito po­ grabimo šake s pijeskom i bacasmo ih bez prestanka. Nebo se ponovno izbistri, a balon se poče iznova sa višom brzinom uspinjati. Oči moga suputnika bjehu uprte u žarke pla­ menove; bulaznio je u groznici: — Mi se uspinjemo.. Mi se uspinjemo... Plin iz balona sukljati je zviždeći. Pogledam u viscmjer: — ■ Koliko je? upita me prijatelj. — Oko četiri hiljade i devet stotina metara... Jesi li žedan? Gucni malo šampanjca. On mahaše negativno glavom: — Neću šampanjca, uzeću malo vode... žegja me odviše mori... On uze veliku bocu vode i ispije je na dušak: — Oh, ovo je dobro! Njegove oči sjajile su se kao u mačke, usne i jabučice bjehu crvene kao krv, lice mu pomodrilo. Više je bio sličan kakovoj prikazi nego li ljudskoj spodobi. Pomislim, da i ja ovako izgledam, ali ne, ja sam bio običan ovakovim pustolovinama, i najpošlje ne moram računati nikoga pod svojom kožom, a oso­ bito njega... Osjetih neku nemoć u cijelom tijelu, sanjarije me počeše savlagjivati, na nogama se nisam mogao više suzdržati... Sjednem, bio sam savladan. Po glavi rojile su mi se razne misli, bilo mi je teško, žao... kajao sam se ljuto što sam uzeo sobom prijatelja za saputnika. Znao sam, doduše, da ćemo udariti na mnoge poteškoće i zapreke, ali da ćemo doći u ovaku opasnost, ni slutiti mogao nijesam... letili smo u zagrljaj gorkoj smrti... Pomislim: ovo je i na mene reda došla. Uzmem bocu vode i saljevao sam gutljaj po gutljaj kao sulud, zatim se okrenem svome drugu: — Kako se sada osjećaš ? — Dobro! Dobro! govorio je više u ludilu nego u čistoj savjesti: penjemo se, penjemo se jošte... Njegov glas — bješe iluzija? — pričinjao mi se kao da dolazi iz velike dubine, odjekivao je mo­ notono, kao glas vapijućega iz pustinje, kao glas iz podzemlja. Posadim se u dno gondole kraj moga druga, koji ležaše na podu ispružen i na pola onesviješten. Počne mi se u glavi vrtjeti; spopadala me vr­ toglavica, udovi mi se počeše stezati; osjećao sam se nemoćan, nesposoban za svrku borbu, smrt se pri­ bližavala... Za jedan trenutak prikupim svu snagu, ispra­ vim se na koljena i pogledam u visomjer; oči mi se pomutiše, glava mi oteža, zvoii'lo mi je u ušima ne­ svjestica me poče spopadati; pred očima mi postade sve tamno, s teškom mukom sam čitao brojke na bubnjiću. Moj drug bješe objesio glavu na prsa, usne mu bjehu uvehle a oči isbuljene i iskrvavljene. Mr­ mljao je ’hropčući: — Dak...le..e? — Mi se penjemo, šest hilja...da ...tr...i... Dalje nisam mogao govoriti, riječ nii zapne u grlu, jezik mi se valjao po ustima kao po praznoj pećini, neko mrtvilo obuze mi cijelo tijelo, ničim ni­ sam mogao maknuti. Krv mi se obledeni u žilama, mozak mi se pomuti, snaga me ostavljaše... Borio sam se nekoliko časaka s mrtvim polusnom, i na­ pokon mi uspije otvoriti oči. Vidio sam jošte svjetlo dana, čuo sam hrapavo disanje moga saputnika i štropot svojih noga, koje su nemoćno strugale podom. Studen me obuze, tijelo mi se ukoči, prsti mi se zgrčiše, a u glavi mi žestoko vrćaše, mrtvački me znoj bješe oblio... Bacim pogled na prijatelja; on je čučio na jednoj vreći pijeska, gledao je u me nepo­ mično izbuljenim očima; njegovo disanje postajaše brže; neprestano je giiskao usne zubima, tanki mla­ zovi krvi tekli su mu burkom iz usta. Moje čelo postajaše svaki čas nesnusnije, bješe mi, kao da mi je neko natovario golemo kamenje na lubanju, u ušima razlijegalo mi se nejasno brujanje zvona, u glavi mi pjevaše, plesaše, fućkaše. Imao sam snage još samo da mislim. — Mora da.r. se... spu...š...t..a...m...o... Nijesam imao snage da podignem ruku do ventilja, koji stajaše pričvršćen megju konopima. Neizkazani antagonizam me obuzimaše... oči mi se zatvoriše, usta zapjeniše krvavim pjenama... disanja mi nestajaše... Pričini mi se kao da dvije koštunjave ruke stiskaju mi grlo... nekakvi vrući predmeti prolijetahu mi ispred očiju... čuo sam još i zadnje misli: „Ovo je svršetak... izgubijeni smo...“ ja se onesvijestim... Kad sam se osvijestio bio je još dan. Otvorim oči; buljio sam neko vrijeme glupo preda se, ne zna­ jući se snaći, ničega se nijesam sjećao, bio sam sam, napušten, izložen svakim nevoljama. Malo po malo povraćao mi se razum, —neki jasan utisak bješe sa čuvan u meni. — Bilo mi je, kao da sam se nanovo �2Ć6 preporodio; neko čuvstvo se bugjaŠe u meni, osjećao sam se svakoga časa lakšim i svježijim. Glava mi bješe još teška kao kaciga; pregjem rtlkom preko čela i opazim, da mi je krv tekla. Izvadim rubac iz džepa i obrišem nos, zatim ga povratim; bješe crven... Krv mi je curila iz nosa i usta... Na jednom mi zapeše oči o ntoga saputnika; ležao je izvrnut na legjima, tijelo mu bijaše zgrčeno, a glava priklonjena izvirivaše ispod pokrivača. Dopužem teškom mukom do njega; prodrmam ga i počnem ga dozivati: Petre!.. Petre!... Ne bješe odgovora, zbacim pokrivač i nagnem glavu nadanj, ali na jedanput mi se oči razrogačiše od užasa, krik koji mi bješe poletio iz grudi, zaustavi se u grlu, imao sam šta i vidjeti. Lice mu bješe iznakaženo zeleno-modre boje, oči iskočile iz očnica, usta se grčevito skupila, a zubi stisnuti i porazbijani. Ne imagjaše više na sebi nikakvog čovječijeg znaka, životinjski mu bješe izraz lica. Zgrozim se . . . Haljine mu bjehu poderane i poškrapane krvlju, brkovi mu bjehu ulij«pljeni od krvi koja mu je istekla iz ušiju, usta i nosa, činio je strašan izgled jedne grozne maske . . . Ponovno sagnem glavu nada nj, metnern mu ruku na prsa; prisluškivao šani' časak; ali badaw*_ ne disaše više. Dozivao sam ga, derao se: „Petre! . . . Petre!14 — Metnern uho.na sfd T ^ v . prislušku­ jem . . . Ništa . . . ovoTSješe kraj njegova jadnog života . . . ništa m une odavaše da živi, bješe hladan . . . mrtav . . . i Tada ti nebeskoj pustinji, spopade me neki ne obuzdani strah, činilo mi se kao da ću poluditi, neke crne prikaze lebdile su više moje glave, prijetile mi . . . Srsi me progjoše tijelom. Bio sam sam. udaljen od svake žive duše, megju nebom i zemljom. Sam sa jednim mrtvacem, kojega staklene oči nepomično buljahu u mene . . . Osamljen! . . . Napušten! . . . Pokrijem lice rukama i počnem gorko plakati, Ne znam koliko sam dugo plakao i naricao tuđe, jedino znam to, da me je neki šum avertio. Nehotice, mi se ote poglet k nebu; posmatrao sam, skoro po­ ložite plamenove, oči mi se svrate na visomjer, i primjetim da se spuštamo . . . Silazio sam s kukavnim teretom i približavao se svakoga časa žugjenom kopnu i miloj mi domo­ vini. Tužno sam gledao u iznakaženo tijelo moga prijatelja, koje skupljeno ležaše u dnu gondole, kao kakova strahovita prikaža, iz grudi mi se izvi dubok uzdah; dignem oči k nebu i zavapim molećim gla ­ som: — Bože! Ti si svemogućan! Spasi mi prija­ telja . . . moga druga . . . Pogledaj na njegovu ženu, i njegove m ališane! . . . to je strašno . . . užasno .. . Svakoga časa spuštao se naš balon ogromnom brzinom k zemlji. Neke mračne slutnje oblijetali su me i dovikivale mi: „Tvoje veselje za zamljim, ugušiće ti gorka i čemerna smrt pri povratku . . . Ledeni drhat progje mi tjelom; bojao sam se. Po­ gledam ponovilo u barom etar; nisam vjerovao svo jim rogjenim očima: brojke pokazivahu devet hiljada i sedam stotina metara . . . Kojeg li iznenagjenja . . . Dakle, t6 je onaj moj negda žugjeni cilj! . . . Devet hiljada i sedam stotina metara nad zemljom, biće zabilježeno u svima svjetskim novinama, moje će se ime slaviti, kojega li veselja . . . uspjeh je po­ stignut, ali, na žalost, nakon nenaknadivog gu bitka . . . Ja sam se spuštao . . . plam enovi.se bjehu na­ jednom podigli iznad horizonta; osjetim svježi vje­ trić, koji me poče rashlagjivati, brada mi se nakostruši od zahlade, gledao sam u more oblakova, u koje i oči moga siromašnog prijatelja bjehu uprte . . . U beskrajnoj nebeskoj tišini, izmegju gustih oblakova, najednom zamnije bljesak, iz daljine čula se tutnjava izmiješana ša grmljavinom. Bura se spre­ maše . . . Mi smo se spuštali nevjerovatnom brzinom sve niže i niže . . . Žestoka oluja je bjesnila. Buka se povećavala, grmljelo je . . . tntnjilo . . . Strijele su neprestano po kraj mene prolijetale, kiša je žestoko pljuštala . .. Sjedio sam nepomično, oči sam pokrio rukama, a noge su mi klecale. Bljeskalo je i grmilo sve jed­ nako, mrak se bio uhvatio, da se nije ni prst pred očima vidio; na jedan put bljesne, strijele se saviše oko mene, iz očiju mi sinuše varnice, užasan prasak zamnije zrakom, uši mi zagluhnuše a balon se že­ stoko zaljulja . . . neznadoh više što se okolo mene zbiva. Ponovno se on esv jiestim ................................... Pošto sam se opet osvjestio, ne bješe više bure, gusti se oblakovi bjehu razmaknuli. Tamne pjege sastavljahu se . . . Tada ugledam na desnoj strani neku nejasnu tačku, koja se svaki čas povećavaše ; strma morska obala . . . more . . . Spuštao sam se s vrtoglavom brzinom. Vjetar je okrenuo jače d u h ati; gonio me neprestano prema morskim valovima . . . Jedan časak razmišljao sam e ću se zbilja strovaliti u ponor, letio sam brzo, brzo poput svjetiljke zele­ nome ostrvu. — Prekasno! . . . bjeh već preletio crte strmenih morskih obala; u isti čas lebdio sam iznad dubokih pećina . . . ovo bješe konac . . . neizbježivi pad . . . smrt megju pećinama . . . U strašnoj ironiji, prikazivaše mi se slika pre­ krasnog zelenog i cvjetnatog otoka na kome se odrazivaše sunčani sjaj. Dospjeti do njega . . . opirati se nadmoćnom neprijatelju . . . zadržati se u zraku pet minuta . . . bila je moja lozinka, ali nije bilo moguće suzdržati balona, nije te sile bilo koja bi ga ma jedan čas obustavila . . . Neki unutarnji tajinstveni glas zapovjedaše mi: — Budi miran! Ti gubiš glavu, izrekao si svoju zadnju riječ . . . Balasta! . . . bacaj balasta . . . U vis! u vis! Uzmem jednu šaku pijeska i prospem. Balon se ispravi i za nekoliko časaka počne se opet spuštati. �207 Večernja studen na tihom oceanu zgusnu mi plin, balon se zaljulja, skoro mlitavo je padao kao ranjena ptica . . . Još samo jedna vreća . . . još je­ dan skok . . . 1? . . . ja ću b'iti za svagda izgubljen, prepušten na milost i nemilost morskim psima. Vjetar je bio popustio i nije me više onako brzo tjerao morskim valovima. Približavao sam se obali, ali sporo . . . lagano . . . Balasta! . . . balasta! . . . Skokovi bivahu kraći, padanje brže . . . Tri četiri milje jedino me rastavljahu od obale, i tu mi je bio jedini spas. Dostajalo mi je još deset minuta biti u zraku . . . a tada? . . . Ne dospijem li do obale . . . zbogom svijete! . . . Nijesam imao više od nekoliko kila pijeska; Ščepam grčevito pokrivače, orugje, sve što sam imao bacao sam preko ruba gondole. Balon se na čas podiže i opet spusti . . . očajavao sam . . . počnem bacati haljine sa sebe, kaput, kapu sat, — bacao sam . . . mahao rukama po zraku . . . Bio sam lud. More ne bješe udaljeno od mene više od četiri stotine me­ tara . . . ja padah . . . More žestoko urlaše podamnom. Valovi su bjesnili kao pomamni, prevrtali se,c uzdizali i opet spu­ štali, kao da ih furije gone, do ušiju mi je dopiralo bijesno urlanje, kao da je poticalo od gladnih zvje­ radi, koje lete za svojim plijenom . . . Gledao sam nervozno oko sebe, okrećao se na svaku stranu, tražio sam kakav predmet da ga izbacim, da se olakšam, da ustrajem, da produljim život bar za nekoliko Časaka. Smrtni me strah obuze, krupne kaplje znoja cijedile su mi se niz lice, moja nada, moj spas . . . sve, sve propade . . . smrt se nepredbježno približavaše . . . Sretna misao projuri mi glavom, iskra nade pojavi mi se, oči mi zapriješe na tijelo moga kukavnog prija­ telja, — Ova iznakažena Iješina, ova žalosna čovječija podoba — svakako ne pripada više posvećenim stvarima . . . ona pripada meni, da meni — jer kao ogroman i bezkoristan teret, kao osamdeset kila ba­ lasta . . . značilo je u ovakovom kritičnom položaju puno. Neka neodoljiva sila gonila me, dovikala m i: osamdeset kila balasta . . . Valovi bjehu udaljeni od mene samo deset me­ tara, čuo sam im ljuljanje, osjećao sam ih kraj sebe . . . Jeza me obuze. Kao izvan sebe s’grabim tijelo svoga suputnika; sgražajući držao sam ga čvrsto u šakama, podignem ga u vis i donesem do ruba gondole . . . jedan zamah . . . užasan krik izvije mi se iz grudi . . . tijelo $e sunovrati . . . Balon se podiže i silnom brzinom poleti k’nebu Žalostan vapaj izmiješan s’urlanjem bijesnih valovat zamnije tužno zrakom. Krik životinjski, kojega ne bi niko umio opisati, zaori se zrakom po drugi put( još jače . . . Moj prijatelj nije bio m rtav! A ja, ja mu bijah ubojica . . . Ščepam sc za glavu rukama, mrak mi se uhvati pred očima . . . ja ne znadoh više ništa . . . onesvjestih se . . . Da sam bio u svjesti, vidio bih možda i svoje tijelo kako leti strmoglavce . . . kako se bori s oce­ anskim valovima . . . kako se topi . . . možda i ne bih . . . Ali ja nisam znao ništa . . . Pričini mi se kao da me neke mehke ruke spustiše tiho na morsku obalu, u zelenu travu . . . kao da me neko budi . . . njeguje . . . Podnio sam muku . . . stradao . . . stidio se . . . bojao . . . Sve je prošlo . . . za­ boravljeno . . . S francuskog preveo: D že m a lu dd in . Mnc.ni. Te m ico je n a h u lo B je ica , K oju Mo»ce u y A p o A» canjeT yje , a a n jo jo m Teace n a k n HOBjetca, n o jii MyApe caBjeTe C4yiua. JK e-M M o A a ocTapuMo n rra soheMO ynpaBO ?l cp p a * n d o jim o ce A a y»ipeMo. I l a I^ B n jo T je caMo jeA aH a s h .m je n . Casio BpujeAH ocT A P a ro r KaMeifca ce p e Miijca>a. h * jo B o r xtuo p uo —* upBe. a« ny3HM ", O h 6 h oa Hac c tb o - * HapaB noajeKOBa noHajueinhe oApebyje cyAĆUHy a>eroBy. Abdul-Uuk Hamid: Kći Indije. Drama u 5 činova (8 slikaj. — Prevodi Šemsuddin Sarajlić. — (Nastavak.) S u r u d ž i : Tako je. Pogreške velikih ljudi ve­ ćinom se spominju iza njihove smrti. T o m so n : Ali ovako nije svagdje na svijetu. Ovo se odnosi samo na narode, koji žive u neznanju a pod vladavinom su drugoga. Jer kažu, da je s ne­ znalicama lakše deverati . . . Ali šta mi I . .. čega da se onda bojimo ? . . . S u r u d ž i : Šta nam je stalo I Pusti to, da gle­ damo svog posla. T o m s o n : Kako? Nijesmo izdajice, ali nijesmo ni odvažni, strašivice smo. b u r u đ ž i : Što rekoh? Da. čovjek! U riječi nije sklon hrgjavim djelima. Ali eto svojim mudrim zborom ni sam na se ne utječe,sam sobom ne vlada... Diže se na govorničku stolicu, svjetuje, opominje na �208 pravednost, govori o štetnim posljedicama nasilja — a ne kaže da je sam nasilnik i dogje doba, kad ćeš kod njega najviše nepravde vidjeti. Čovjek je knjiga, pisana u jednom nepojmljivom dobu, koju vješto oko s uživaujem čita. Ovim hodu reći, da i ja tebe pro­ učavah, ali te još ne proučih. I ako su ti riječi po­ mirljive i pravdoljubive, mene ipak ne uvjeravaju u tvoju stalnost i ljubav, niti mi jamče za tvoje preg­ nuće i požrtvovnost. Radi toga ću eto ova dva cvi­ jeta baciti u rijeku, da vidimo, koji će brže otploviti. Jedan je tvoj, jedan moj. Ako tvoj cvijet prestigne, ja ću tvoju vjeru primiti; a ako moj, ti ćeš preći u našu vjeru. T o m s o n : ota ti, dijete, miješaš vjeru u t o ? ... Eto, mi jedno drugo ljubimo, neka nas ljubav grije u našim vjeram a; pa kako nam zapovijedi onako da i radimo. Svakako, zar nije tvoja vjera na zemlji radi mira i ljubavi — kako mi govoraše? S u r u d ž i : JesL T o m s o n : Zar nije radi bratstva megju ljudima i radi skladna, etična života? S u r u d ž i : Bez sumnje; T o m s o n : Dobro je. Samo zqaj, da kako god si ti stvorenje, tako sam i ja. S u r u d ž i : Sigurno. T o m s o i .: Ne zaboravi ni to, da su izmišljotine većina naših vjerskih propisa, koji se ne slažu sa zdra­ vim razumom, filozofijom i naravim, koje KcfPnas haši redovnici a kod cvas vaši brahmanci nadovezašo na pravo stanje vjera, promičući tim svoj ugled, svoju vlast i svoje koristi. S u r u d ž i : Jedna ustanova, bila pravedna ili izmišljena, ako nije uzrokom, da so u narodu mržnja i nevaljalstvo širi i ako ne zapriječuje blagostanja, zašlo se ne bi primila i kakvu korist postižemo, ako je odbijamo od sebe kao nevaljalu? Megjutim neva­ ljala nije. T o m s o n : Nije to ujdurma? S u r u d ž i : Nije zaista. T o m s o n : Ujedinjenju nije zaprjeka? S u r u d ž i : Ne može biti. T o m s o n (sam sebi): Da, — teško je kratko­ vidnu istinu prikazati, kao i pametna s lažima pre­ variti. S u r u d ž i (zamišljeno): Dakle dozvoli mi, da iz ljubavi prema tebi bacim u vodu ove cvjetove. Ako ne zapnu za onu šašu dolje, već sretno progju, znak je, da me ljubiš. T o m s o n : Baci. Ne sumnjaj više u moju lju­ bav, pa što god hoćeš baci. S u r u d ž i (hita cvijeće u vodu): Evo, bacili. Ha, ode pravo ! . . . T o m s o n : Pravo ode — ja. Dosta ima sluča­ jeva na svijetu, pa bolje ispanu, nego li proračunate namjere. S u r u d ž i , : Ode. A li,. . . zapeće . . . za šašu će zapeti. T o m s o n : Neće. Što pravo ide ni gjavo no smeta. S u r u d ž i : Ha — progie! Cvijeće progje šašu, Tom sone,. . . progje — ode. T o m s o n : Progje, da šta. Ta zar ga nijesi ba­ cila u vodu iz ljubavi? A što ljubav vodi, ono pravo ide i preći će da je Sirat-ćiiprija, a ne samo jedna voda. S u r u d ž i: Ne vide se više — odoše . . . Sad ću planuti s ljubavi. Tomsone, radi tvoje ljubavi do­ lazi mi, da se sada i sama u vodu bacim. Dakle ti mene ljubiš — je li? T o m s o n : Zar ti ne paziš na ponašanje čo­ vjeka, da tako o njemu istinu spoznaš, već se utjećeš gatkam a?! Zar si još djetinasta, da vjeruješ-u nevri- • jednć varke, kao što su sihiri i gatanje? — a kako si malo prije učeno govorila ! . . . Odkud ta brza pro­ mjena ? S u r u d ž i : Što sam tvoju ljubav okušala gutkom, to ne kaže, da u gatke vjerujem. Možda je baš iz nevjerovanja. Pa je posvo prirodno, da sam proku­ šala jedno u što ne vjerujem sa drugim, u što takogjer ne vjerujem. (Rastrešeno:) Ali ne, ti mene lju­ b iš. . . zaista ljubiš! . .. (Raširivši ruke, poleti prema Tomsonu). Dolazim eto na tvoj poziv, dolazim . . . Ti si sunce moje ljubavi! . . . T o m s o n : Kako si mila taka, — kao kakva sve­ tinja Dolazi mi, da ti se poklonim, da te obožavam, velim t i ! . . . (poteće prema Surudžiji). S u r u d ž i (zagrlivši Tomsona): Hodi, h o d i . . . dogji prije poklona. Tomson, ti si moja duša, t i ! T o m s o n (sam za se): Ovoj nešla im a . . . S u r u d ž i (upirući angjeoski pogled u Tom soua): Ti mene ljubiš, Tomsone. je li? Ah! Gdje god me so dodirneš, moje srce onamo leti, Uzavre. Evo gledaj. Dok tvoja ruka loži na mom ramenu, meni se čini kao da mi je srce u rame došlo. Tuđi mi so život s k u p io ... Ovo pak ja ne govorim, Tomsone. Ove riječi nijesu moje, ovo su riječi srca moga . . . Slu­ š a j. . . čuješ li, što ti ono govori?... Gledaj mi u lice — Tomsone, ti mene ljubiš, je li? T o m s o n : Oh, moja obožavana lju b av i... moja! Kad bi se ljepota mogla utjeloviti, znaj da bi se u te zaljubila, — tebe voljela. Najveći pobožnik leb'i bi taptisao i bio tvoj rob. S u r u d ž i: Ljubiš li li mene onoliko, koliko ljube ovi cvjetovi u plićini rijeke jedan drugoga, koji se vječito priklanjaju, da se u godini možda samo jedan put poljube? T o m so n : Ljubim te do smrt'. Pa i poslije iz čestica mOga bića stvoriće se u zraku jedno srce, koje će te i dalje-ljubiti. S tebe mi živa duša će kao ptica letjeti po ovim čarnim gorama, po ovom giz davom drveću i dozivati te: Surudži, S u ru d ži!.,. �209 S u ru d ž i: Kako si dobar, kako lijep !... (U ve­ likoj uzbugjenosti spušta glavu na Tomsonova prsa i pokazuje na nebeski svod): Ta zvjezdana, velja, svijetla nebesa Gledaju nas spremna, da svjedoče smjelo, Da ne stvori Tvorac, poput tvoga bića, Još do sada jedno besprimjerno tijelo. Ali, oči moje, moje jagodice, ljubljeni Tomsone ... ja ću biti nesretna. (Stuži se). T o m so n (pažljivo): Plače! S u ru d ž i (u velikoj uzbugjenosti): Tomsone, Tom sone!... (Prelomljenim glasom); Moja vjera ne da mi tebe; jer biće, koje na svijetu najviše poštujemjest — veliki Brahma!. . . On ti je takmac. — A ti si čovjek koga na svijetu najviše ljubim. T o m so n : Veliš?! S u ru d ž i: Pa zar ne vidiš Tomsone kako si sam velik, kada ti je takmac onako golem ? I znaj, da je u mojoj duši najviša borba za to, šla da žrtvujem: ljubav za vjeru ili vjeru za ljubav, Brahmu ili tebe? — a preteško se i s jednim rastati, jer je oboje za srce priraslo. T om son: Ja i da umrem od tebe se ije dijelim, niti tebe od mene, ne Brahma, već^ n asm rt ne ras­ tavlja. Mi smo jedno tijelo. Stvoreni smo, da jedno drugo ljubimo, pa bi zajedno i umrli. Ali ( p- Usud je mene radi tebe iz Engleske u Indiju spremio, a Bog je tebe iz dženeta radi mene na ovaj svijet poslao. Pa gdje si ti — gdje smrt, gdje ja — gdje rastanak?! Gledajući tebe, ja proživljavam uzvišene časove iznad života. Čini mi se, gledajući to tvoje milo lice i svi­ lene pramenove kose u svom naručaju, kao da mi je poklonjen život sviju bića na zemlji, da mi je u vlasti. Okušao sam, što će reći biti gospodar nekoliko na­ roda, ali kad tebi zrijem u oči, zasjenjene gustim tre­ pavicama kao u Venere, ja sebi uobražavam, da sam gospodar čitavog svijeta. Razumiješ li? .. Kad slušam iz tvojih usta da me ljubiš, toliko sam sretan, da mi se čini, da mi moj prošli život ne gine, već se bu­ dućem pribija, da ga povećava. Jučerašnje me blažen­ stvo ne ostavlja, već se sa sutrašnjim veže i m iješa.. Pa gdje si ti — gdje rastanak, gdje ja — gdje sm rt? !.. S u ru d ž i: Za mene su, Tomsone, tvoje riječi svete kao molitva u našim bogomoljama. Menije tvoj glas napitak . . . I ja ti se kunem valima svetoga Gangesa, da je u mojim očima ovaj mjesec naše ljubavi živ i svet kao i naš klasični hram Ćagrna. Sjećam se, danas je upravo' mjesec dana, kada je ono na me u šumi Gandovani svom silom navalila jedna zmijurina, kao aždaha. Ti si mi pritekao u pomoć . . . 1 meni se u jedan tren pojavi i smrt i život. Kao da mi je s jedne strane dobri duh poslao angjela da mi život udahne, a s druge strane zloduh poslao zebaniju, da me s džanom rastavi. Stojala sam izmegju smrti i života. Ali kad si ti došao, smrti je nestalo. Ti si me spasio — život mi poklonio . . . I ja, kad sam promo­ trila tvoj umiljati stas, kao da vidjeh pred sobom utjelovljen svoj proživljeli život. Sebe sam vidjela u tebi i — čuješ li — zavoljela te. Ljubim te — ljubim!.. Znaš li' to ? .. Gledaj. Ovo ja ne pitam, — moje oči pitaju . . . Ti to vidiš — svakako vidiš . . . Odgovori Tomsone, još jedan put reci, vazda kaži . . . Pogledaj me. Ti mene ljubiš, je li? .. . T o m s o n : Ti si jedan cvijetak iz Gotalve, na rosi odrastao. Miris ti se na sve strane rasipa. Tako si lijep cvijetak, da ti drugo cvijeće ni služiti ne može, da te se je nemoguće nagledati. Samo šteta je, što se na tvom busu nalazi jedna zmija, koja — po tvom sudu — ne da, ne samo ubrati te, nego ni mirisati, ni sastaviti sa mnom. A to je tvoja vjera. S u ru d ž i (uplašeno): Šuti. zastrašuješ me..f T o m so n : Dozvoli mi, da tu zmiju zgazim i usmrtim, koja sikćući otrov, baca se silom na našu ljubav, da je uništi. Da te izbavim iz ovih divljih predjela i odnesem u engleske bašče, neka reče ko te vidi, da je ljepota visoko napredovala. Neka ljudi misle, da je angjeo sišao s nebesa, da promatra kul­ turu i uredbe Engleske i neka znadu — koji ne znaju — šta Englezi u svojoj pravednoj vladavini prenose iz indijskog podneblja u Englesku. S u ru d ž i (za se): Englez!— svoj kahpiluk prav­ dom naziva.. . (usiljeno): Veliš li tim, da odavle po­ bjegnemo? T o m so n : Svakako, treba da pobjegnemo. Odhkuj me, da se s tobom vratim sretan u svoju domo­ vinu, kao vladar sa svojom ljubljenom vojskom u osvojeni n8prijateljski grad, ja, koji sam nesretan otišao iz Londona i lutao iz grada u grad, iz jedne zemlje u diugu, dok sam tebe našao. S u r u d ž i: Šta, zar vladar ide zajedno s vojskom u rat? T o m s o n ’ Bez sumnje — ide. U vojsci je vlada­ reva pojava kao tvrgjava. Vojska je odana svom vla­ daru; uvijek se snjim ponosi. Snaga vojske s njim se povećava, gajret joj je veći. Da, veledušan vladar ide zajedno s vojskom u rat. S u r u d ž i: Kod mene je vrjedniji vladar, koji provodi svoj život zagovarajući svojim vještim perom pravdu i mir, nego onaj, koji ide s vojskom u rato­ vanje. T o m so n : Naravno. Ali ako neprijatelj najavi rat ne treba ni vladar da stane postrance, pa da promatra. A? . . . Odlučismo li mi pobjeći? S u ru d ž i: Neka bude, Tomsone; neka bude kako god ti hoćeš. Samo ja opet ne mogu svoje vjere osta­ viti. . . Šta veliš? . . . (uzme ga za ruku.) Ljubiš li me do smrti ? T o m s o n : Koliko ću puta obećati?... S u ru d ž i: Jesi li stalan u svom obećanju? Jesi li vjeran? T o m s o n : Dok god moj život meni bude vje ran, i ja ću biti svome obećanju. �S u r u d ž i: Ja ti vjerujem. Neka bude sve što želiš. Ali na putu ima mnogo razbojnika, u našim planinama, u komšiluku, po svemu Gudžeratu. Kako ćemo izmegju njih proći ? T o m s o n (smijući se s visoka): Ludo dijete! Zar ti ne znaš da su se sve opasnosti ovdje u selamet pretvorile, otkako je Engleska izbavila Iindiju iz zu lumčarskih šaka Brahmanaca, opakih i divljih pleme­ na. Sada niti ima traga od razbojnika u planinama, niti lopovi na planine misle. Sada je posao onih ne­ kadašnjih pljačkadžija bdijenje nad domovinom. P ut­ nike napućuju oni, koji su ih prije napadali", ne pre­ sijecaju puta, već ga pokazuju. Lijepi podvizi sve tegobe olakšaju. Pa kad ovako ne bi ni bilo, gdje su razbojnici na našem putu?! Mi idemo odavle u Bombaj — a to traje samo tri dana — iz Bombaja ćemo pak parobrodom ravno u London. S u r u d ž i: S parobrodom, veliš? Obadvoje za­ jedno? . . . Koja blagodat!.. . Idemo Tomson idemo! — a kad ćemo poći? Danas jo š ? ... Ali, sunce već zalazi.. . Gledaj, Tomsoue, u zalazeće sunce. Upravo sliči mojoi mašti pred spavanje, kad mi gine tvoja slika iz mističnih jnisli. Gle, Tomsone — zapad, za­ pad! . . T o m so n : Šta je to ? '... Četiri ženske dolaze, — gledaj! S u r u d ž i (zap.'epašćeno): Bježi, Tomsone, tamo megju orahovo drveće, bježi. T o m so n (uplašeno). Amo ću za ovo šuplje drvo. Sjutra opet — rgno. S u r u d ž i: B ježim dolaze. Mrak će sad. Sjutra. Rano dogji. (u prepasti kao da im je dah stao; brzo 'se rukuju.) T o m so n : I ti rano dogji. Zorom; prije sunca. Da pobjegnemo. S u ru d ž i: Ti prije svega dogji. A sad bježi, dolaze. Tomsone! T o m s o n : Ah, Surudži! Idem, idem. (Pustivši joj ruku). Odoh. Ah, ne će me vidjeti. (Polazi). S u r u d ž i (rastuženo): Nestaje ga. T o m s o n (povrativši se): Rastajemo se, odlazim... (Uhvativši još jedanput Surudžinu ruku, odhrli) Odoh, najzad odoh. S u r u d ž i : Ah, ode... Ne vidim ga više... Tom­ son!... Zaista ode... (Sjede slomljeno uz deblo drveta, savlagjujući unutarnje uzbugjenje). Namjera nevaljala! Vrlo loša... Ali šta?! Ljubim — ljubi. (Nastaviće se.) mm ir t , . H ig ije n a . Kako se kolera širi. — Dr. J. — Kad zapitate Ijckara, kako može čovjek koleru dobiti, mahom će vam reći: ili zaraženom vodom tili zaraženim jelom; ii, dodirom sa zaraženim oeobama; ili dodirom sa zaraženim stvarima. ') Da sve to još bolje razumjete i zapamtite, objasniću vam primjerima iz samoga života. Po njima ćete se onda vladati i od zaraze čuvati. 1. Voda je najčešće leglo zaraznoj klici kolere, i njom se ponajviše raznosi. A što je još mnogo opa­ snije, zaraza vodom bukne gdjekada u jedan mah kao kakav strašan požar, t. j. zahvati za vrlo kratko vri­ jem e veliki broj ljudi. Naročito se to može desiti, ako se n, pr. čitavo selo ili koja velika varoš služe jed­ nim, t. j. zajedničkim i javnim bunarom ili vodovodom pa se voda u njima kolerom zarazi. Tako je n. pr. u Hamburgu god. 1892. buknula kolera tolikom silinom da je za dva mjeseca od nje od 600.000 stanovnika oboljelo njih 18.000, a umrlo 8.200 — jedino za to, što je Hamburg imao tada vodovod sa nefillrovanom vodom iz zaražene rijeke Labe (Elbe.) 2. I hrana se može kolerom zaraziti (n. pr. sa zemlje, vodom, rukama, sudovima i t. d.), pa onda zarazu i na čovjeka prenijeti. Kao što je poznato, u većim varošima podmiruju se gragjani potrebnim namirnacima (mlijekom, sirom, maslom, mesom, ribom , zeljem, povrćem itd.) sa pijace ili iz zajedničkih većih radnja — n. pr, iz velikih mljekarnica — pa ako se ti izvori kolerom zaraze, mogu tu bolest u jedan mah raznijeti po svima onim kućama i dijelovima varoši, gdje se te namirnice nepažljivo troše. Sem toga može se zaraženom hranom kolera prenijeti i u poveće zajednice ljudske — n. pr. u vojne kasarne, u zavode s internatima, u gostionice, u poveće 'porodice i t. d. Najpo8lije može se hranom zaraziti i svaki pojedinac, ako na to ne pazi. 3. Kolera se češće prenosi i s osobe na osobu, l a vrsta širenja nije tako nagla, tako eksplozivna kao n. pr. zaraza vodom, nego raste polako i postepeno — naročito u početku. Osoba se zarazi od osobe od pri­ like isto onako kao što se pali svijeća na svijeći — a zato treba vrem ena i prilika. S toga se tok te zaraze može lijepo pratiti, naročito u malim mjestima. Javlja se kao neki neprekidan niz, gdje se niže slučaj za slučajem. Evo nekoliko poučnih prim jera te vrste: U selu Kinbergu (u Njemačkoj) vladala je 1854. god. kolera. Iz toga sela putovao je 16. okt. jedan radnik svom bratu u Hanau, ali je već na putu od kolere obolio i u Hanau 21. okt. umro. Odmah za tim (23. okt.) razboli se od kolere i taj brat nje­ gov. Za njim se opet 31. okt. razboli njegov susjed, a 1. nov. i žena susjedova — te oboje (za 36 sahala) um ru. Inače ni prije ni poslije toga doba nije bilo kolere u tom mjestu. Prof. Prust navodi ovaj slučaj: U franc. varoši Turv (depart. Var) prispije 18. aug. 1884. god. jedan bolesnik sa znacima kolere i već sutra-dan umre. Odmah za njim razboli mu se i žena, pa i ona brzo ’) 1 životinje, a naročito muhe, mogu koleru prenositi. �211 (22. aug.) umre. Naj poslije dobiju koleru i sva tri njih 15 od kolere oboljelo, a 10 i umrlo. Svi su bili brata njegova, ali ostanu u životu. — Ni tu nije bilo iz porodica tih pralja. ni prije ni poslije ni jednog slučaja kolere; God. 1866. otputuje jedna porodica iz njemačke Duž francuskog primorja, a naročito u selu La- varoši Hale u Ilmenau. Tu umre jedna djevojka iz sabl, vladala je 1886. god. kolera. Neki Dan. Bernard, te porodice od kolere. Prljave košulje pokojničine ribar, sa nekog obližnjeg ostrva, bavio se 15. jan. u zatvore u zaključaju u jedan prostor, i tek .ih docnije tom mjestu. Tu se kolerom zarazi i već se od nje u pošlju na pranje. Pralja ih primi i opere, ali ubrzo povratku kudi na pulu razboli, čim je stigao na ostrvo za tim i ona oboli od kolere. prenesu ga odmah njegovoj kući u selu Sent-Sover, Iste te godine dogje jedan putnik sa sumnjivim gdje je već 16. jan. i umro. Poslije nekoliko dana prolivom iz Štetina u Glauhau svojoj rodbini, tu se — 21. jan. — razboli se od kolere i njegova tetka, kratko vrijeme zadrži, pa onda opet otputuje ostaviv svoje udovica Bilje, i umre 24. jan. Za njom (26. jan.) prljave košulje kod njih.Srodnici mu košulje operu, ali um re od kolere .i njena susjetka, neka g-gja Stjeve, se od njih tom prilikom dvoje kolerom zaraze i obole. koja je Bernarda u bolesti dvorila, a megjutim se već Mogao bih još dugo nizati takih ili sličnih veoma razboli i njena mati, udovica Padu, i umre 27. jan. odmah za svojom ćerkom. Poslije njih 29. jan. razboli ubjedljivih primjera, ali je za razumne čitaoce i ovo se od kolere i kći g gje Stjeve, a 'l . febr. i kći udo­ dosta. Njima će već i po ovima biti jasno, kako se vice Bilje. — Ni tu nije bilo ni prije ni poslije ni kolera širi i kako se od nje mogu sačuvati. ,,Z drarljo.'( jednog slučaja kolere. Staro je iskustvo, da se bolničari i bolničarke lahko kolerom zaraze, ako ne paze. U Kobleneu (u Njemačkoj) razbole se 29. aug. 1892. od kolere jedan putnik, koji je iz zaražena Hamburga stigao. Odmah ga prenesu u baraku za zarazne bolesti, gdje 31. aug. i Narodne umotvorine. umre. Tri dana kasnije, a ubrzo jedan za drugim (od 1.—4. sept.) razboli se od kolere: 1., njegov bolničar; Murtezalagić i vila. 2., njegova bolničarka; 3., prajja, koja mu je košulje Vilu ljubi Murtezalagiću prala; 4., jedna djevojka, koja je u toj baraci bila Vilu ljubi deset godin dana, dodijeljena; i 5., njena sestra. — Ni prije ni poslije Kad deseta godina nastala, toga. nije bilo kolere u Kobleneu. Progovara Murtezalagiću: Početkom oktobra 1886-. god. prešao je neki »0, Boga ti, prebijela vilo, Petar M. iz pograničnog kranjskog sela Griblja u hr­ Evo danas deseta godina, vatsko mjesto Veliku Paku kraj rijeke Kulpe, gdje Kako ljubim tvoje bjelo lice, je kolera vladala, i vratio se 8. okt. kući. čim je Još se nisi mlada nasmijala !“ stigao, razbole se od kolere, a odmah za njim (10. Odgovara prebijela vila: okt.) i sinčić mu, dječko od 9 god. Pored njih razbole „Kako ću se mlada nasmijati, se do 17. okt. od kolere još i drugo troje njegove Kad ja nemam krila i košulja". djece, njegova žena i. tri druge osobe, koje su bole­ Prevari se Murtezalagiću, snicima dolazile. Od njih je troje i umrlo. Na kranjskoj Pa joj dade krila i košulje. obali Kulpe nije bilo ni prije ni poslije toga slučajeva Kad se vila dograbila krila, kolere. Izvila se nebu pod oblake. 4. Na stvarima — naročito nečistim košuljama Osta aga za njom gledajući. i posteljskim haljinama — može se klica kolere dugo Progovara vila iz oblaka : držati, pa onda u zgodnoj prilici (ako nije izložena „Ako hoćeš da ti se povratim, suncu, a ima dovoljno vlage) koleru i dalje prenositi. Izvedi mi mog jedinka sina, Šta više, na taj način može se kolera prenijeti i po­ Izvedi ga na mermer-avliju". slije nekoliko mjeseci i na velike daljine. Prof. GriPrevari se ujede ga guja, zinger spominje ovaj slučaj te vrste. Neki Minhenac Pa izvede svog jedinka sina, razboli se u Štuttgartu od kolere i zarazi tamo tri Izvede ga na mermer avliju. osobe, megju kojima je bila i jedna žena. Ta žena Kad to vigje vila iz oblaka, nije ,ni dolazila bolesniku; nije čak u Stutgartu ni Ona sleti ozgor iz oblaka, stanovala, nego u selu — ali se k'io. pralja zarazila Metnu sina pod bijela krila. bolesnikovim prljavim košuljama. Pa odleti nebu pjevajući, Selo Kapron kraj Liona naseljeno je gotovo Osta tužan aga plakajući. isključivo praljama. U to selo unesena je kolera pr­ Pribilježiia: Aiša M uharem agić, Bijeljina, ljavim košuljama koleričnih bolesnika tako, da je �flh m el-p aša i Livankinja Fala. Stalo sunce čuda gledajući Gdje um rije Herceg-Hasanaga, Ostalo m u dvoje siročadi : Sinak Ahmo od devet godina, šćerca Fata od sedam godina. "Njih je majka po hizmetu dala Sina Ahmu u Stambol spremila, Da se uči knjizi i jaziji. Šćercu Fatu u Livno dajidži, Da se uči vezu i pameti. Ahmet paša knjigu naučio. Ahmet paši mansib Bosna data, Da on ide u Bosnu ponosnu. U Livnu je konak učinio. Tu livanjke vodu naljevale, Megju njima sirotica Fata. Vidio je paša Ahmet-paša • Vidio je i begenis’o je, Zaprosio paša Ahmet-paša Zaprosio, pa je isprosio. Pilav čini za pun mjesec dana, Kad je proso pilav i veselje!, Svedoše se mlaci u.odajii, Kad je bilo oko pola noći, Vedro bilo, pa se naoblači. . Iz oblaka liha;kiša ide, A sa kišpm krupna krupa pada, Kroz bijelu kulu propadala, Ahmet paši na dušek padala, Skoči paša na ndge lagane, Pa uzima turski abdest na se, Te on pita sirote djevojke: „0 Bogati, Fato Livankinjo! Odakle si, čijega si soja?” „0 Bogami, paša Ahmet paša, Ja sam šćerka Herceg-Hasanage, Ostalo nas dvoje siročadi. Nas je majka po hizmetu dala — Brata Ahmu u Stambcl spremila, Mene mladu dajidžama dalau. Govorio paša Ahmet paša: „0 Bogami, glavita djevojko”, Ti si moja rogjena sestrica! Što sam seku jednom poljubio, . Napraviću kamenu ćupriju. Što sam seku dvaput poljubio, Napraviću na moru gjemiju. Što sam seku triput poljubio, Iskopaću bunar na jaliji”. Pribilježio: Alija Medinlć, Bijeljina. Srma-Ibrahim. Ibrahim se po jezeru str’jela Da ubije utvu zlatnih krila. Iz jezera nešto progovara: »Ne str’jelaj se, - - srma Ibrahime, Ovde nema utve zlatnih* krila, Već je ovde sirota djevojka — Pobjegla je od grada od jada. Od velika straha maćehina Od bijenja ostarjela babe.« Govorio srma Ibrahime: »Haj, djevojko, jezeru na kraja, Da te vodim svome bjelu dvoru!« Govorila sirota djevojka: »Haj, otalen srma-Ibrahime, • A ja volim u jezeru biti Nego tvome bjelu dvoru ići, . Tvoja bi me prekorila majka: Da s’ valjala ne bi došla sama!« Zabilježio: MuUarem Hllm i K u rta jle , Kulen-Vakuf. L is ta k . Iz islamskog svijeta. „M ed resetu d d a’veti vel ir š a d u u M isiru. Poznato je, da kršćani imaju u nekršćanskim zem­ ljama za širenje svoje vjere mnoge više i niže, tako zvane misionerske škole. Od nekog vremena počelo se je i u nekim islamskim krajevima pripremati tlo za ovaka poduzeća, i ovih je dana prva takva islamska škola osnovana u Kairu sa zadaćom, da širi Islam. Ova se škola zove-„Davet ve iršad” medresa, a stoji pod upravom istoimenog društva, koje se neće ni u koliko baviti politikom, nego će se njegovo dje­ lovanje kretati samo u kulturnom i prosvjetnom pravcu. U ovoj medresi predavače se osim vjerskih znanosti još i potrebni svjetski predmeti. Začetnik i glavni pokretač ovog društva jest učenik merhum bivšeg misirskog muftije, Šejha Abduhu i vlasnik poznate smotre „EI-M enar-a”, čuveni alim Šejh-Muhamed Rešid Riza. Hiddivov mlagji brat Emir Mehmed Ali paša . primio se je pokroviteljstva i začasnog predsjedništva ovog društva. Mehmed Ali paša, koji je nauke svršio u bečkom „Terezijanumu” i obašao više puta za­ padnu Evropu te Rusiju, Sibiriju, Kinu i Japan vrlo je darovit i spreman čovjek i dao je za ročerju medresu hiljadu misirskih dukata. Šejhul-Kasim bin Muhamed, porijeklom Arap i jedan od najuglednijih trgovaca u Bombaju (Indija) čuvši za osnivanje ove medrese darovao je iznos od dvadeset hiljada misirskih dukata i ujedno obećao, da će u tu svrhu svake godine davati potporu od hiljadu dukata. Za ovu obilnu pripomoć izabran je Šejh El-Kasim počasnim članom društva. Pozdravljajući ovaj pothvat „Sirati Mustekim”, po kojem donosimo ovu vijest, žali, da se ova škola �213 fiije osnovala u Carigradu, kao Što je to bila i želja njezina začetnika, koji je lani u tu svrhu dulje vre­ mena boravio u Carigradu. M alo statistike o ruskim muslimanima. Po službenoj ruskoj statistici u god. 1910. živi pod Ru­ sijom 18,307.000 muslimana i to u evropskoj Rusiji 4.250.000, u Sibiriji 150.000, u Turkestanu i Kirgiskoj 5.000. 000 a ostalo u Kavkazu. Po ovoj službenoj tistici pripadaju Krimski i Litvanski (poljski) musli­ mani krimskoj duhovnoj oblasti; sibirski i ostali evropsko-ruski muslimani pod orenburšku mehkjemeišer’ijju' dočim turkestanski nemaju posebne svoje duhovne oblasti za sunnije i šiije. U god. 1910. bilo je u oblasti orenburške mehkjeme 6090 džamija; u Kavkazu 878 sunijskih i 751 šiijskih; u Turkestanu 11.064 a u ostalim kraje­ vima 363. Mekteba je bilo u evrop. Rusiji 3549, u Aziji 7.383 a u Kavkazu 1.866. „Sirati-Mustekim" primjećuje, da je ova stati­ stika netačna i veli, da po mnijenju nepristranih poznavalaca ima u Rusiji 20—25 miliona muslimana. Književne i kulturne bilješke. Školski izvještaji za god. 1910/11. — Dobili smo izvještaje nekih naših srednjih škola iz kojih vadimo ove podatke: U velikoj gimnaziji u Mostaru bilo je na- kraju školske godine svega 385 učenika, izmegju kojih je 119 muslimana. Maturi je pripušteno 23 učenika, od kojih je bilo 6 muslimana i sva šestorica su maturu položila. — 135 učenika ovoga zavoda uživalo je Sti­ pendije od zemaljske vlade, gradskih općina i huma­ nitarnih društava. Te stipendije iznosile su svotu od 32.340"—. Najviše stipendija je davao „Gajret", koji je davao stipendije 51 učeniku u iznosu od K 11.860’—. „Prosvjeta14je davala 7 Stipendija u iznosu od K 1380"—, a „Napredak* 6 stipendija u iznosu od K 1020"—. Ostale stipendije bile su zemaljske vlade i raznih gradskih općina. U velikoj gimnaziji u Sarajevu bilo je na kraju školske godine 531 učenik. Na ovoj gimnaziji je mu­ slimana bio mnogo manji broj nego u Mostaru, tek 76 učenika, a izmegju 39 maturanata muslimana je bilo ,5 , (i jedan privatista), koji su svi položili maturu. — U ovoj gimnaziji je dobivalo stipendije 215 učenika, od kojih je 21 davao „G ajret“, a izno­ sile su svotu od K 5120. „Napredak.44je na ovoj školi davao stipendije 28 učenika (ukupno K 8885"—), a »Prosvjeta« davala je 15 orici (ukupno • K 1855'—.) U stručnoj trgovačkoj školi u Mostaru bilo je na kraju školske godine 163 učenika. Od ovih je bilo 37 muslimana, od kojih su petorica svršila III. stručni razred. — U ovoj školi su davate Stipendije 29 učenika, izmegju kojih su jedanaestorica uživala Stipendije hu­ manih društava. Od ovih jedanaest posljednjih, davao je „Gajret" pet, u cjelokupnom iznosu svote od K 1120—. Izvještaj stručne trgovačke škole sarajevske iska­ zuje na kraju školske godine broj od 236 učenika. Od toga broja je bilo samo 24 muslimaua, od kojih su sta­ dvojica svršila III. stručni razred. — l) ovoj školi je bilo stipendista 27, od kojih je 18 stipendija od gjačkih potpornih društava. „Gajret“ je i u ovcj školi da­ vao najviše Stipendije — 11 u iznosu od K 1840"—. G ajretov g la sn ik . Izvještaj tajnika o djelovanju odbora. Slavna skupštino! Evo nas opet, poslije godinu dana, na ovome bratskome sastanku, na kujemu ćemo da pregledamo rad odbora za ovu godinu dana i da se bratski posavjetujemo o budućem radu ove naše korisne narodne ustanove. Odbor, kojemu je povjerena uprava društva za minulu društvenu godinu, izlazi pred glavnu skupštinu sa ovim izvještajem, u kojemu se je nastojala izni­ jeti, barem u krupnijim potezima, slika ćitavog poslo­ vanja. Velim u krupnim potezima, ier za detaljan iz vještaj o svima društvenima stvarima, koje se svake godine sve to više razgranjavaju, bilo bi potrebno mnogo više vremena od ovo nekoliko časova. Nu po­ štovana gospoda skupštinari imaju pravo, da, služeći se pravom interpeliranja, traže od odbora obavještenja u onome, u čemu ne budu ovim izvještajem dovoljno obaviješteni. Odbor, koji je na lanjskoj glavnoj skupštini sa predsjednikom Hilmi ef. Hatibovićem na čelu |izabran, konstituisao se je na 1. odborskoj sjednici od 16. jula 1910. god. ovako: potpredsjednik: Dr. Hamdija Karamehmedović, I. tajnik: Asimbeg Mutevelić, II. tajnik: Mustafa ef. Islamović, I. blagajnik: Ibrahim ef. Sarić, II. blagajnik: Rifat ef. Tatarević, a članovi odbora bez naročite funncije: Šalim ef. Muftić, Ahmed ef. Burek, Alija Lutvo, Šefkija Gluhić i Muhamedaga Madžarević. Radi preseljenja iz Sarajeva u Tuzlu ostalo je mjesto člana odbora Šefkije Gluhića upražnjeno, pa je na njegovo mjesto pozvan Mujstajbeg Mutevelić, a na mjesto Ali ef. Lutve, koji je duže vremena od sjed­ nica izostao, pozvao je predsjednik, na osnovu pravila društvenih, zamjenika Muhamedagu Salića. Ovaj društveni odbor je u prošloj društvenoj go­ dini držao 12 sjednica i 47 konferencija. Na tim sjed­ nicama i konferencijama riješeno je 1048 komada, od kojih je bilo 522 molbe.za Stipendije, potpore i zajmove. Od ovih molba povoljno su riješene 304 za Stipendije, za potpore i za zajmove, dok je ostalih 218 odbijeno ve­ likom većinom radi toga, što se je-odbor osvjedočio, �214 da imovno stanje molitelja ne iziskuje potrebe za društvenu pomoć a i zato, naročito u posljednje vri­ jeme, što su društvena sredstva bila iscrpljena. Na Stipendije i potpore izdato je u minuloj go dini društvenoj K 48.118— prema čemu je kod ove stavke izdato oko 200 kruna manje, nego što je pro­ računom predvigjeno, no ipak za čitavih 8000 kruna više nego li je u tu svrhu lanjske godine izdano. Društvene Stipendije dobivali su u minuloj škol­ skoj godini ovi učenici: a) n a v e l. g im n a z i ji u S a r a j e v u : Dizdarević Kasim, 10 mj. po 30 kr., 300 kr.. Spahić Hadžo 6 mj. po 30 kr. 180 kr., Repovac Šalim 10 mi. po 20 kr. 200 kr., Redžić Smail 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Hadžić Omer 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Skoro Mehmed 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Uzun Hamdija 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Duran Derviš 6 mj. po 30 kr. 180 kr., Abdukić Esad 6 mj. po 10 kr. 60 kr., Balagić Bećo 10 mj. po 3U kr. 300 kr., čelik Bego 10 mj. po 30 kr. 300 K., Džemidžić Tajib 10 mj. po 30 kr. 300 kr., H. Halilović Smajo 10 mj. po 30 kr. 30d kr. Lemo Meh­ med 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Numanagić Muhamed 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Mulaomerovič Derviš 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Delić Smail 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Handanović Avdo 10' mj. po 30 kr. 300 kr. Gavranović Adem 10 mj. po 15 kr. 150 kr., Ahić Husejn 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Terzim^hić Ibrahim 9 mj. po 10 kr. 90 kr., Zečević Safet 10 mj. po 10 kc/'lOO kr. — Svega 22 štipendije — 5460 kiv b) n a v e l. g i m n a z i j i u M o s ta ru : Hurić Aziz 9 mj. po 30 kr. 270 kr., Kurtović Alija 6 mj. po 15 kr. 90 kr., Zametica Huso 5 mj. po 30 kr. 150 kr., Hadžić Muhamed 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Begović Hamza 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Buzaljko Avdo 10 mj. po 20 kr. 200 kr., Čampara Sabit 5 mj. po 15 kr. i 5 mj. po 30 kr. 225 kr., Hasanbegović Husnija 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Kurtović Husnija 7 mj. po 30 kr. 210 kr., Šarac Zaim 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Tanović Jusuf 10 mj. po 20 kr. 200 kr., Tanović Muha­ med 2 mj. po 30 kr. 60 kr., Tanović Salih 2 mj. po 30 kr. 60 kr., Ćišić Mustafa 10 mj. po 15 kr. 150 kr., Dilberović Kasim 10 mj. po 20 kr. 200 kr., Rizvanbegović Avdo 7 mj. po 30 kr. 210 kr.. Sefo Riz van 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Salčić Alija 10 mj. po 15 kr. 150 kr., Behmen Mahmud 10 mj. po 15 kr. 150 kr., Metilj Husein 10 mj. po 15 kr. 150 kr., Češko Mustafa 10 mj. po 15 kr. 150 kr., Behmen Husein 5 mj. po 15 kr. i 5 mj. po 30 kr. 225 kr., Dalipagić Muhamed 4 mj. po 30 kr. 120 kr, Glavović Avdija 10 mj. po 20 kr. 200 kr., Hadžić Sukrija 10 mj. po 30 kr. 300 kr.. Krvavac Bećir 5 mj. po 20 kr. i 5 mj. po 30 kr. 250 kr., Konjhodžić Abdullah 6 mj. po 30 kr. 180 kr., Orman Osman 10 mj. po 30 kr. 300 kr, Salihamidžić Asim 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Rizvanbegović Hifzija 5 mj. po 20 kr. i 5 mj. po 30 kr. 250 kr., Rizvanbegović Murat 4. mj. po 20 kr. 80 kr, Omerhodžić Salih 10 mj. po30kr. 300 kr.^ Fazlinović Salih 10 mj. po 15 kr. 150 kr., Bubić Su­ lejman 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Mahić Sulejman 10 mj po 30 kr. 300 kr, Demirović Hasan 10 mj. po 30 300 kr., Tančica Sulejman 10 mj. po 30 kr. 300 kr Mulahasanović Mustafa 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Avdić Ćamil 10 mj. po 15 kr. 150 kr, Avdić Bajro 10 - mj. po 30 kr. 300 kr., Custović Zaim 10 mj. po30kr. 300 kr., Duraković Atif 10 mj.po 30 kr.300 kr., Hadžić Mehmed 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Muminagić Gašif 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Mahinić Ahmet 10 mj. po 10 kr. 100 kr., Tatarević Salih 10 mj; po 30 kr. 300 kr., Malphodžić Tahir 10 mj. po 15 kr. 150 kr., Konj­ hodžić Musafa 8 mj. po 30 kr. 240 kr., Loknić Bešir 10 mj, po 30 kr. 300 k r, Mahmutćehajić Šerif 0 mj. po 30 kr. 180 kr., Kulaglić Rasim 10 mj. po 30 kr. 300 kr. Svega 51 S tipen d ija — 11.500 k ru n a c) n a v e l. g i m n a z i j i u T u z l i : Sahinović Jakub 5 mj. po 20 kr. 100 kr-, Alikadić Salih 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Nurkić Hasan 10 mj. p j 30 kr. 300 kr., Žunić Ibrahim 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Bitevija Hasan 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Brodlić Rašid 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Galijašević Muhamed 10 mj. po [30 kr. 300 kr., Cilinković Mehmed 10 mj. po 15 kr. L50 kr., Džinić Mehmed Alija 10 mj. po 30 kr. 300 kr, Kušljugić Zejnil 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Hasić Mustafa 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Gačo Abduselam 3 mj. po 30 kr. 90 kr., Stlihodžić Nazif 10 mj. po 30 kr. 300 kr. — S vega 13 S tipendija — 3340 kr. d) na v e lik o j r e a l c i u S a r a j e v u : čelić Mu­ stafa 10 mj. po 30 K 300 K, Metilj Šalim 10 mj. po 10 K, 100 K; Šehić Emin 10 mj. po 30 K 300 K, Ćatović Mustafa 10 mj. po 30 K 300 K, Gjogić Alaga 10 mj. po 30 K 300 K, Šehić Ibrahim 10 mj. po 30 K 300 K, Sarajlić Bećir 10 mj. po 30 K 300 K, Bašić Mehmed 9 mj. po 30 K 270 K, Čepić Mu­ stafa 10 mj. po 15 K 150 K Gjogić Abdulah 10 mj. po 30 K 300 K, Filipović Sulejman 6 mj. po 20 K 120 K, Tirić Bećir 10 mj. 30 K 300, Mulabećirović Hasan 10 mj. po 30 K 300 K, Tafro Sulejman 4 mj. po 30 K 120 K, Bisić Hamdija 10 mj. po 15 K 150 K, Hadžić Salih 10 mj. po 30 K 800, Šabanović Salih 10 mj. po 30 K 300 K, Trampa Muharem 6 mj. po 10 K 60 K, Bilal S»lih 10 mi. po 15 K 150 K, Bakšić Hasan 10 mj. po 30 K 300 K, šaćiragić Nazim 10 mj. po 30. K 300 K Pobrić Mujo 1 mj. po 30 K i 9 mj. po 15 K 165 K, Ibrahimkadić Edhem 10 mj. po 30 K 300 K, Šerifović Mustafa 10 mj. po 30 K 300 K, Sa lihagić Behaija 10 mj. po 30 K 300 K, Huseinbegović Muharem 10 mj. po 15 K 150 K, Salih Tuzla 10 mj. po 30 K 300 K.. S veg a 37 S tip en d ija — 6.535 K e) n a v e l i k o j r e a l c i u B a n j o j L u c i : Sadiković Ahmed 5 mj. po 30 K 150 K, Alić Husein 10 mj. po 30 K 300 K, Kahvedžić Derviš 10 mj. po 30 K 300; Mulalić Edhem 10 mj. 30 K 300 K, Muranović Bećir 10 mj. po 30 K 300, Muftić Muhamed 10 mj. po 10 K 100 K. Hrnčić Jusuf 10 mj. po 30 K 300 K, Smailbegović Sulejman 10 mj. po 30 K 300 K, Mulaosmanović Muharem 10 mj. po 30 K 300 K, Šeremet Salih 10 mj. po 30 K, 300 K; Abasbegović Sedad 10 mj. po 30 K 3u0 K, Hali'ović Šaćir 10 mj. po 30 K 300 K, Bišćević Hajdar 10 mj. po 15 K 150 K, Hadž alijagić Abdullah 10 mj. po 30 K 300 K. — S v eg a 14 S tipendija — 3700. fj n a tr g . š k o l i u S a r a j e v u : Mešić Mustafa 10 mj. po 20 K 200 K, Zeljković Smail 5 mj. po 30 K 150 K, Ibrahimkadić Teofik 6 mj. po 15 K 90 K, Tafro Hilmo i.0 mj. po 30 K 300 K, Zlatarević Hifzo 10 mj. po 30 K 300 K. Cerić Ibrahim 5 mj. po 30 K 150 K, Kukić Hamid 10 mj. po 30 K 3o0 K, Ragib Sedlarević 10 mj. po 10 K 100 K, Krvavac ćam il 10 mj. po 15 K 150 K. Imamović Alija 6 mj. po 10 K 60 K, Ćećo Sulejman 4 mj. po 10 K 40 K. — S vega 11 S tipend ija — 1840 K. g) n a trg . š k o l i u M o s t a r u : Bilal Šerif l0 mj. po 30 K 300 K, Maslo Osman 7 rhj. po 10 K. 70 �216 K, Sulejman Beširović 10 mj. po 30 K 300 K, Kopčić ve uz obveze, koje će oni sa malim kamatama druš­ Hamdija 10 mj. po 15 K 150 K. Drače Ismet 10 mi. tvu povratiti. Na taj način je društvu data mogućnost po 30 K 300 K. — Svega 5 Stipendija — 1120 K. da dade što više Stipendija na srednje, zanatlijske i h) na tr g . š k o l i u T u z l i : Šuman Sulejman stručne škole i na razne moderne zanate i time što 5 mj. po 30 K 150 K, Galijašević Bedir 10 mj. po 30 bolje pomogne onaj utješljivi pokret, koji se u zadnje dvije godine jako osjeća, pokret za davanjem djece u K 300 K. — Svega 2 Stipendije - 450 K. školu. i) 'n a tr g . š k o li u T ra v n ik u: Mutevelid JusufNaši visokoškolci su, kako rekosmo, sami svojom 10 mj. po 30 K 300 K, Ćizmid Muharem 10 mj. po inicijativom ove gjačke zajmove stvorili i za to im se 30 K 300 K, Mutevelid Mehmed 10 mj. po 15 K 150 dakako mora priznati i javno ih pohvaliti što odbor K, Hamidovid Izet 10 mj. po 30 K 300 K, Ćepalo ovim i č'ni. Nu kada je to ved uobičajeno, i to uz Osman 10 mj. po 30 K 300 K, Kurić Mulo 10 mj. po dobru volju naše akademsko omladine, odbor je 30 K 300 K, Kurić Naim 10 mj. po 30 K 300 K. mišljenja, da bi taj običaj trebalo principijelno i za Svega 7 Stipendija — 1950 K. svakoga visokoškolca uvesti, pa stoga bi odbor prepo­ • j) na tr g . šk o li u B ih a d u : Hadžid Mehmed ručio, da skupština stvori zaključak, po kojemu bi svi 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Badnjevid Salih 3 mj. i o visokoškolci dobivali samo zajmove iz društvenog ka­ 20 kr. 60 kr., Sedić Mehmed 10 mj. po 30 kr. 300 pitala a uz sigurnu garanciju — uz obveznice. kr., Sarić Husein 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Hadžić Osim spomenutih Stipendija i zajmova, koji su Omer 4 mj. po 10 kr. 40 kr. - - Svega 5 Stipendija davani učenicima na srednjim i visokim školama, — 1000 K. odbor je i ove godine davao i Stipendije šegrtima na k) n a s tr u č . te h n . š k o li u S a r a j e v u : Je- raznim modernim zanatima. Taj broj šegrta — Sti­ senković Hajrudin 6 mj. po 30 kr. 180 kr., Bukovac pendista se je ove godine početverostručio, te ih je bilo ' Gjulaga 8 mj. po 30 kr. 240 kr. — Svega 2 Stipen­ 29, na koje je utrošena svota od 4046 kruna. Zanatlijske štipendije primali su ovi šegrti na d ije — 420 K. razn-m zanatima. l) n a z a n a ti, š k o li u S a r a j e v u : Mujkid Kadrija Šišid. tipogr. šegrt 240 K, Avdid Omer, Osman 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Mjzraković Šaban 10 tipogr. šegrt 36 K; Celar Alija, mašinski šegrt 60 K; mj. po 30 K 300 K, Lojo Arif 10 mj. po 20 K 200 K, Pamuk Husejn, sedlarski šegrt 100 K; Tukulija Mušan, Tekovid Mustafa 10 mj. po 18 kr. 180 kr., Sehid Os­ šegrt 100 K; Fehim Grošo, knjigovez. šegrt 120 K; man 4 mj. po 30 kr., 120 kr., Dedić_ Pašaga 10 mj. Šurković Alija, knjigovez. šegrt 120 K; Dedid Derviš po 30 kr. 300 kr., ćemo Jusuf 10 mj. po 10 kr.. 100 kovački šegrt 180 K; Bedir Sarajlija, krojački šegrt kr., Avdid Mehmed 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Begta- 80 K; Ramić Eršef, krojački šegrt 360 K; Parić Ramiz, šević Hakija 10 mj. po 15 kr. 150 kr., Zaimović Mu­ kroj. šegrt 90 K; Opijač Smajo, kroj. šegrt 180 K; Alajhamed 8 mj. po 20 kr. 160 kr. Svega 10 Stipendija begovid Mehmed, kroj. šegrt 30 K; Smajlbašić Avdo, — 2110 K. kroj. šegrt 120 K; Gribajčevid Abdullah, krojački še­ ,m) n a z a n a ti, š k o li u M o s t a r u : Imamović grt 180 K; Lončarevid Idriš, krojački šegrt 180 K; Hakija 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Mahid Salih 10 mj. Čamo Ibrahim Dabranin, krojački šegrt 30J K; Šahnid po 10 kr. 100 kr. — Svega 2 Stipendije — 400 kr. Asim 90 K; Topić Halil, krojački šegrt 180 K; Reza□) n a š e r i a t s k o j s u d a č k o j š k o l i : Pašalić kovid Ismet, krojački šegrt 360 K; Biogradlid Adem, Bedir 8 mj. po 20 kr. 160 kr., Pašić Alija 3 mj. po krojački šegrt 285., K; Jerlagid Salih, krojački šegrt 100 K; Alajbegovid Asim, krojački šegrt 120 K; Kad* 20 kr. 60 kr. — Svega 2 Stipendije — 220 kr. rović Alija 105 K; Grozdanić-Karahodžić 40 K; Mačo) n a » D a ru l-F u n u n u“ u C a r i g r a d u : Hub- kić Avdo 60 K; Hadžid Muharem 120 K; Zeljković jarević Omer Fevzi 10 mj. po 30 kr. 300 kr., Muha Jusuf 90 K; Krhatlid Salih, Tuzla 20 K. Svega 29 medagić Hilmija 10 mj. po 60 kr. 600 kr., Nezir H[ štipenđista — 4046K. Omerović 10 mj. po 30 kr. 300 kr. — Svega 3 Sti­ Pribroje li se ove zanatlijske štipendije gjačkima, pendije — 1200 kr. onda broj svih Gajretovih štipenđista za minulu škol­ sku godinu izlazi na 208, što pokazuje, da je ove go­ p) n a u n i v e r z i t e t u u B e č u : Zečevid Mehmedbeg med. 6 m j. po 80 kr. 480 kr., Kajtaz Omer dine broj Stipendista porastao za 59 prema lanjskome koji je iznosio 149. aga 10 mj. po 80 kr. 800 kr. — Svega 2 Stipendije — 1280 kr. Osim toga davane su i ove godine potpore za r) n a o b rtn ič k o j šk o li u Z a g re b u : Kondžić upisnine, putne potpore i druge potrebe, no kod ovih izdataka je odbor ove godine bio mnogo manje otvo­ Šukrija 10 mj. po 60 kr. 600 kr. Dakle, bilo je 179 Stipendista na raznim visokim, rene ruke nego je to ranijih godina praktikovana. P a je ipak na potpore potrošeno 956 K. srednjim, stručnim i zanatlijskim školama, na koje se Potpore su dobili u minuloj školskoj godini ovi izdalo oko 43 hiljade kruna, što je svakako za naše učenici i zanatlije. prilike znantna svota. Abdullah Delić, Darul-muall. 10 K; Fazlić Ibra­ Gospodi 8kupštinarima će upasti u oči, da je izmegju ovih 179 Stipendista veoma mali broj gjaka him, muallim 40 K; Avdagid Sulejman, pravnik Beč visokih škola. No ako gospoda malo bolje pogledaju 160 K; Trampa Muharem, uč. realke Sar. 6 K; Hau bilanciju vidide svotu od blizu 8000 kruna u stavci džalić Eijub, uč. realke Sar. 13 K; Kulenović Haf. zajmova, a ta svota zajmova je uzrok spomenutom Mustafa, uč. Darul Fun. 40 K; Mustafa Maunid uč. re­ slučaju manjkanja visokoškolaca megju Stipendistima. alke 20 K; Mustafa Golubić, uč. realke 30 K; Pašalić Naši visokoškolci su naime dragovoljno prihvatili ideju Mehmed, prav. Zagreb 21 K; Nezir H. Omerovid, koja je ved na nekoliko društvenih skupština zagova­ Darul Fun. 50 K; Sulejman Agić, trg. šk. Travnik 30 K; rana, da mjesto Stipendija uzimaju od društva zajmo­ Ibrahim Imamović, zanatlija 15 K; Demirović Muha­ �216 med, trg. šk. Mostar 20 K; Cerić Ibrahim, trg. šk. Šaraj. 5 K; Osman Mujkić, zanati, šk. Šaraj. 20 K; Haf. Agan Mesihović, Darul mual. Carigrad 60 K; Derviš Tafro, gimn. Sar. 50 K; Avdija Vrebao, gimn. Mostar 20 K, Hajdar Cekro, tehnič. Beč 100 K; Kjazirn Hadžimejlid, Darul Fun. Carigrad 100 K; Saćir Hadžić, r e a l. B. Luka 20 K; Camil Krvavac, trg. šk. Šaraj. 20 K; Osman Šehić, zanatlija Koštaj. 20 K;Sahimović Jakub, gimn. Mostar 6 K; Smail Hasid, realka Šaraj. 20 K; Ćizmić Muharem K 20; Miljković Hasan 20 K. S v eg a 956. Školske knjige, kojih je preklanjske godine od­ bor nabavio blizu 800 kruna, a koje je trebalo lani još nadokupljivati, nisu nam ni ove godine dostajale da podmirimo sve potrebe učenika. Stoga smo mo­ rali i ove godine nadokupiti školskih udžbenika, pa je u tu svrhu nepredvigjeno potrošeno oko 150 K. Isto tako je nepredvigjen bio i izdatak štampariji za diplome utemeljačke kojih je bilo nestalo i za štam ­ panje pravila glavnog odbora i pododbora, pa se stoga i pokazuju stavke „Sitni troškovi i »tiskanice« veće nogo štojsu predvigjene u proračunu na prošlogodišnjoj skupštini. Na Gajretov list je prošlogodišnja skupština odo­ brila izdatak od 2000 K. Taj odobreni izdatak je. takogjer morao da bude prekoračen, te ova stavka, po­ kazuje rashod od 4485 25 K. Istina, ako se od ove svote rashoda odbije prihod od K 1411*61, onda se suma umanjuje na K 3073'64, a to znači, da je prelirrinirana svota od 2000 K prekoračena samo za nešto više od 1000 K. A to prekoračenje nije ni u koliko veliko, kada se uzme u obzir jeftinoća lista i veliki troškovi oko štampanja i razašiljanja. Ali se je nadati, da će iduća godina u ovome pogledu biti mnogo bolja, jer će broj pretplatnika, koji svaki dan raste, još znatno porasti. Da bi narodni novac, koji »Gajret« daje na Sti­ pendije i potpore školskoj i zanatlijskoj mladeži, bio što plodonosnije uložen, odbor je nastojao, da Gajretovi Stipendisti budu što bolji u nauci i što uljudniji u društvenom ponašanju. Blagotvoran je bio zaključak prošlogodišnje skupštine, kojim su Gajretovi Stipen­ disti morali stanovati u konviktu, gdje toga ima, jer je ogromna većina Stipendista u konviktima i stano­ vala i pekazivala veoma lijep uspjeh kako u nauci tako i u vladanju. Da su u konviktima učenici naj­ bolje nadzirani o tome ne treba ni govoriti, a odbor je obraćao pažnju ina one, koji su morali stanovati iz­ van konvikta, pa su od školskih uprava povjerenika i prijatelja ..Gajreta tražene informacije o napretku i vladanju Stipendista. Školske uprave srednjih škola slale su odboru semestralne svjedodžbe društvenih Stipendista na uvid, dok su Stipendisti visokih učitelja sami slali kolokvijalne i ispitne svjedodžbe. Uspjeh stipendista je u svakom pogledu zado­ voljavajući, što odbor društveni sa zadovoljstvom ističe uvjeren, da će i slavna skupštinu ovo saopćenje sa ugodnošću saslušati. Nu dok odbor može s pohvalom da govori o uspjesima društvenog djelovanja, on na žalost, i ove godine mora da izagje sa onom istom konstatacijom sa kojom su i dosadašnji odbori svake godine izlazili, a ta je , da »Gajret« u materijalnom pogledu ne na­ preduje onako i onoliko kako bi to trebalo i kako bi f° m o g l o d a b u d e . Naglašavam riječi »moglo da bude«, jer je zbilja nepobitna istina, da Gajretovom slabom napredovanju nije kriv naš r.arod. Ovo isto je i lanjske godine na ovome mjestu rečeno, a to isto i današnji odbor veli i tvrdi, da tome stanju nije kriv narod, nego su krivi oni, koji su pozvani da porade za Gajret. Odbor naće označavati, ko je taj pozvani ni isticati imena pojedinaca ni pojedinih grupa kao takovih, ali može slobodno utvrditi toliko, da tih po­ zvanih imade dosta i u svima mjestima naše domo­ vine. I lanjski je odbor na glavnoj Skupštini, govoreći o,ovome, istaknuo pojedina mjesta, u kojima je rad za Gajret najljepše razvijen. Ta činjenica daje najbo­ ljega dokaza, da svuda, gdje ima rada, imade i uspjeha. Izgovor: »u nas je svijet drukčiji nego li u tom i tom mjestu« ne vrijedi apsolutno, jer kad se uzme u obzir, da su mjesta gdje imade dosta rada, za Gaj­ ret kao: Gacko na jednoj, Cazin na drugoj, Tuzla na trećoj, a Livno na četvrtoj strani, koji se nalaze po krajnjim periferijama naše zemlje, ćnđa je potpuno opravdan zaključak, da je naš elemenat u svima kra­ ljevim a i mjestima isti i da nema izmegju njega raz­ like. I kada može toga rada da bude u Livno, pri­ rodno je, da bi ga moglo biti i u Glamoču, kad ga ima u Gacku moglo bi ga biti i u Nevesinju itd. Uzrok što u jednome mjestu imade rada za Gajret jeste taj što su oni, koji su pozvani taj rad prihvatili, love godine nam je istaći neka mjesta, gdje je rad za Gajret imao lijepa uspjeha. Ta mjesta su: Mostar, Tuzla, Stolac, Gacko, Konjic, Cazin, Livno, Kotor Varoš, Čapljina, Ljubuški i u zadnje vrijeme Trebinje i Jajce. Ali koliko god se odbor ne može pohvaliti ra­ dom za Gajret, ipak se može reći, da Gajret iz dana u dan i ako polagano, ipak primjetno napreduje. Ove godine su prihodi društveni dostigli svotu od 63,620.47 koja je svota prema lanjskoj svoti prihodi oko dvije i po hiljade kruna veća, a prema preklanjskoj je veća sa više od 17.000 kru..a, što svakako dokazuje napre­ dovanje društva. Ova razlika izmegju lanjske i ove godine može se uzeti za još tri i po hiljada kruna većom, ako se uzm e u obzir, da je lanjsko godine društvo dobilo carski dar od 2000 kruna, koji je bio izvanredan prihod kao i to, da je u lanjskoj bilanciji bila unesena svota od 1547 kruna, koja je dobivena od fabri kanta Gajretove cikorije, sa kojim je, kako je poznato, vogjen spor i učinjena nagodba 8 time, da plati navedenu svotu Gajretu. Prema tome je ove godine bilo za 6 hiljada kruna prihoda više, a uzme li se tome još i „Gjačka sofra“ čiji je prihod takogjer ušao u blagajnicu Gajretovi, a koji znosi K 2529 37. onda s e ta svota povisuje za još dvije i p6 hiljade kruna. Iz. svega se navedenog vidi, da Gajret ipak iz godine u godinu napraduje, pa se može mirne duše reći, da je uspjeh napokon siguran. Naročito se nadati napredovanju društva osnivanjem društvenih podod­ bora. Do sada je osnovano 10 pododbora i nekoliko ih se n ilazi u osnivanju. I već s ovim što je do sada osnovano, može se zaključiti, da će te ustanove biti od velike koriste za unapregjenje Gajreta. Osnivanjem ovih nekoliko pododbora odmah je poskočio broj društvenih članova i danas se taj broj može ustano­ viti sa 2089 članova. Stoga se odbor i nada, da će pododbori donijeti velike koristi Gajretu, jer će na­ damo se sva mjesta pristupiti kolu Gajretovih tru d ­ benika i pododbore obrazovati, a uzme li se u obzir da je muslimanske ehalije po gradovima ogromna većina, onda se može zaključili, da bi i najmanjim radom — kada bi se on rasprotro po svima našim mjestima — broj članova bio peterostruko veći, a �217 prema tome bi se uvećao i prihod od Članarine i od ostalih radova. Odbor apeluje na gg. skupštinare, da ponastoje u svojim mjestima na tome, da se pod­ odbori osnivaju. Sakupljena članarina nije mogla dostići u pro­ računu predvigjenu svotu, ali je ona lanjsku članarinu znatno premašila, jer ta stavka pokazuje svotu od K 7810.96, dok je lanjske godine ukupljeno svega K 6939.48 — dakle za malo manje od hiljadu kruna sakupljeno je ove godine više. Ovo nepostignuće uspjeha u ovoj stavci dade se objasniti time, što je stvar pododbora čitavo prvo polugogje ove poslovne godine bila neriješena, pa je baš to bio uzrok, da je u mnogim mjestima rad za Gajret, naročito članarinski posao, bio zanemaren. Povjerenici su nadali da će uskoro biti zamijenjeni pododborima, pa su osla­ njajući se na to, u radu slabili. Stoga i jesu sve do mjeseca aprila računi članarina bili veoma slabi i da je tako bilo do kraja godine, ova stavka ne bi pokazivala sada ni 5000 kruna. Ali kada su pododbori počeli da rade taj posao je odmah otskočio i društvo je za zadnja 3 mjeseca dobilo preko 3000 kruna od članarina. To i daje povoda odboru, da u proračunu za iduću godinu ovu stavku ponuva povisi, jer se potpuno uzda, da će članarina za sigurno poskočiti. Stavka dobrotvora i utemeliača iskazuje K 3100, a to su uplatili većinom na novo. upisani utemeljači i dobrotvori društva. Ovo »na novo upisani« napomenjemo za to, jer imade veliki broj starih Članova utemeljača i dobrotvora, koji svoje prinose još nisu izravnali. Odbor se istina, ima pravo poslužili sa pro­ pisom pravila i one, koji su zanemarili uplate, ispisati i njihove dotašanje uplate smatrati dobrovoljnim pri logom. Ali je odbor mišljenja, da je se svaki takav član, pristupajući društvu u neku ruku obvezao, da će čitav prinos uplatiti, pa stoga je mišljenja, da prema ovim članovima treba preduzeti i druge mjere — trebalo bi sve te iznijeti u Gajretovom listu i u drugim društvu prijateljskim listovima i time poka­ zati drugima kakvi ne treba da budu. To je oprav­ dano u tolike više, što je svaki ovaj član, upisujućbse u društvo, objavljen u javnosti i time može biti ne­ prestano držan dobrotvorom ili utemeljačem društva i ako nije obaveze ispunio. Stavka »Lige hiljade«, koja je lanjske godine pokazala svotu od K 1745.50, pokazuje ove godine K 3046.10, što znači da je ova lijepa ideja Gajretov fond povećala do sada za K 4791.60. Istina i ovdje bi se mogla konstatovati neugodna činjenica, koja go­ vori, da je polovica onih, koji se obvezaše, svoju za­ datu riječ pogazila, ali se u našim prilikama mora i sa ovim zadovoljiti. Mora u toliko više, što ni ovdje ne leži krivica na svijetu, nego opet na pozvanima, o čemu smo se takogjer osvjedočili. Jer imade mjesta, gdje je upisano nekoliko desetina ljudi u »Ligu« i koji su i u stanju i voljni i mogu taj mali prinos u svako doba platiti, pa ipak nisu uplatili, dok imade opet takovih malih seoceta, gdje su upisnici, svi ko­ liko ih je, prinose potpuno izmirili. Ovaj posljednji primjer nalazimo sa munasib i da istaknemo, jer je zbilja za istaknuti i može primjerom služiti malo posav­ sko selo Brka kod Brčkog, gdje je upisano 11 čla nova u »Ligu hiljadu«, a koji su svi uplatili svoje prinose. Ovdje dakle treba opet tražiti uzroka u po­ zvanima,! koji su u nekim mjestima radili a u nekim nisu. Prihodi od artikala, a naročito od šibica i cigarpapira, rastu .iz godine u godinu. Prema lanjskih K 24,726.42, koju je svota društvo dobilo od ta dva artikla, ove godine se pokazuje svota od 25,907.31, dakle, za jednu i po h ljadu kruna više, pa se kod ove stavke može sa potpunim zadovoljstvom konsta­ tovati, da napreduje. To uostalom dokazuje i jednu utješljivu činjenicu, da naš svijet 'u širokim masama sve to više prihvaća Gajretove ideje, pa je i to jedan dokaz, da narod nije kriv što Gajret ne uspijeva onako kako bi trebalo, da bude. — Bez i pamak su paušalovani artikli, koji donose godišnje 1000 kruna prihoda, no kako smo informisani i ovi artikli imadu sve to bolju progju, pa će se pri sklapanju novog ugovora koji će se sklopiti 1. januara iduće godine, sigurno moći još veća svota paušala dobiti. — Safun se tek uvodi i kako smo izviješteni neide najbolje tako, da fabrikant minimalnu svotu od 1000 kruna nije ni u pola zaradio, ali se je nadati, da će i taj artikal naš svijet sve to više tražiti i trošiti i time Gajretove prihode povećati. Odbor apeluje na gg. skapštinare, da porade, da se megju naš elemenat Gajretovi artikli što bolje uvedu, jer otuda Gajret dobiva svoje naj­ veće prihode, a ti prihodi su bez imalo materijalnih žrtava pojedinaca. Od nove 1912. godine uvešće se još jedan arti­ kal, a to je pržena i mljevena kahva, koju proizvo­ diti ugledna tuzlanski firma Jove R. Jovanovića. Od toga artikla je Gajretu zajamčen minimalni prihod takogjer od 1000 kruna godišnje, koji će se isplaćivati prema ugovoru, koji je obostrano potpisan početkom januara i početkom jula svake godine. Svota od 500 kruna, koja će se isplatiti početkom iduće godine stav­ ljena je u proračun za iduću godinu. Ovaj artikal bi se takogjer mogao dobro uvesti, a naročito kod kahvedžija, pa bi svaki rodoljubivi brat trebao, da zago­ vara trošenje ovoga Gajretova artikla. Stavke raznih priloga iznose K 8507.45. te je prema proračunu ovdje postignut višak od preko K 1500. Najviše su donijeli darovi (6218.03), pa zabave, (K 1411.61) te kašice (K 924.78). Prva i treća su manje od lanjskih stavaka, dok je druga (kašice) veća. Ali prva (darovi) manja je za to, što je lanjske godine ta stavka sadržavala carski dar od 2000 kruna, te dar članova vakufsko-mearif• skog sabora od blizu 1000 kruna, kao i dobrovoljne priloge sakupljene pri izborima i drugim. Kad se to uzme u obzir onda ovogodišnja svota izlazi prema lanjskoj jača. Ovogodišnje darove ojačali su naročito pokloni kurbanskih kožica, koji su lanjske godine prvi put uvedeni i počeli se propagirati. Ove godine je u tome bilo mnogo više uspjeha, jer je svota od kurb. kožica dostigla lijepu svotu od K 8o5.46 što znači, da se prema lanjskoj godini potrostručila. A to je tako gjer radosna pojava, koja nam daje povoda uvjerenju, da će Gajret od kurbanskih kožica imati svake go­ dine sve to više prihoda, a svima nam je dobro po­ znato kolike bi ogromne svote taj prihod mogao dostići kada bi se u svima krajevima i mjestima barem neki dio kožica poklonio Gajretu. Odbor apeluje na gg. skupštinare, da na propagiranju ove ideje što usrdnje porade. Zabave su ove godine znatno podbacile i prema lani, pa i prema ranijim godinama, ali u ovoj stvari odbor neće da se izražava, da ne bi dao povoda, da se pozlijegjuju stare naše rane. Kašice su uspjele �Blagajnički izvještaj i proračun za iduću godinu. Pregled o gospodarenju u 1910.111. Primitak Kruna I. II. III. IV. ! v. VI. VII. Stanje blagajnice na dan 30./VI. 1910. 1. osnovna glavnica (fond) . . . . 2. raspoloživa g o to v in a .................... Prinosi članova : 1. dobrotvora i ut emel j ača. . . . 2. prinosnika I.—IV. reda . . . »Liga h ilja d e « ........................................ Firdusov mearifski f o n d .................... Prihodi od artikala: 1. od cigar-ćageta i šibica . . . . 2. od pamuka i b e z a ......................... 3. od s a f u n a ......................... ..... . . Kamate na u lošcim a.............................. 1. d a r o v i ............................................. 3. zabave ............................................. h Kruna U 65.781 13.334 51 34 79.115 . 85 11. 3.100 7.810 3.046 6.151 25.907 1000 1000 31 — — 6.218 924 1.364 03 78 64 1.411 431 61 16 27.907 — 46 10 52 IX. X. Ukupno Pripomoći: L -S tip e n d ije ........................................ 2. “p o tp o re............................................ Upravni troškovi: 1. plaća i (figuracija poslovogje 2. plaća pisara ................................... 4. k i r i j a ............................................. 5. p o š ta r i n e ........................................ 6. ogrijev i rasvjeta ......................... 31 % Kruna h 47.162 956 — — 4.505 458 18 34 960 361 258 592 523 — 96 22 86 8.507 45 IV. V. VI. 1.842 1.976 7.840 77 — 150.576 32 Za školske k n jig e ................................... Podijeljeni z a j m o v i .............................. Predujmovi uz povrat . . . . . . K tome: Osnovna glavnica (fond) koncem g. 1910./ (1.............................................. Raspoloživa svota koja će se potrou 19U./12....................................... Ukupno Kruna h 48.118 — 8 399 18 56 111. 3.278 VIII. 1. list »Gajret« . . . • .................... 2. razglednice, kuponi i marke . . Otplate zajmova i predujmova . . . Podijeljeni zajmovi uz obveznice . . Izdatak. h 4.485 25 205 26.. 7 840 — 160 . — i 79.715 13 1.653 50 81.368 150.576 U SARAJEVU, 30. juna 1911. Predsjednik H. H atibović, s. r. Ispitano i u redu pronagjeno: Revizori: I. P ertev . s. r. M. B erb ero v lć, s. r. Blagajnik I. Sarić, s. r. 63 j 32 �Proračun za društvenu god. 1911.|12. Prim itak Kruna | I. od od od od darova, kašica i zabava . . k a m a t a .................................. članarina . . . . . . . . Gajretova lista ......................... Ukupno 81.368 3.100 1.636 3 046 63 51 52 ! r Jjj 10 79.715 ! 13 1.653 | 50 III. IV. Upravni troškovi: 1. plata i osigur. poslovogje . . . 2. „ pisara . .............................. 3. „ podvorniku . . . . . . 4. k i r i j a ............................. .... 5. ogrijev i rasvjeta . . . . . . 6. pisaći pribor . . . . . . . . 7. poštarina ........................................ 8. ^epredvigjeno . . . . . . . Uajrejov list . . . . . . . . . Stipendije, potpore i dr......................... 4.500 720 840 960 200 150 300 i30 h 1.1 2. 3. 4. 5. Kruna I. 65.781 6.151 Izdatak Kruna | h Kruna h 1 7.800 3.200 44.000 —I I I ,1 f l i i II. Ukupni primitak na: koncu godine 1910./11. . ....................................... Odbivši: a) osnovnu glavnicu (fond) od god. 1909./IO...................................... b) Firdusov mearifeki fond . . . c) prirast od: 1. članarine dobrotvora i utemeljača 2. otplatom z a jm o v a ........................ 3. prinosom »Lige hiljade« . . Ostaje raspoloživa svota za g. 1911./12. K tome: 1. prihod od cigar-papira i šibica, h X 30.000 8 500 3.500 9.346 2.000 — — — 50 — - % : X Ukupno 55.000 | — U SARAJEVU. 1, jula 1911. 55.000 ; Tajnik A sim beg M utevelić, s. r. Predsjednik H. Hatibović, s. r. Ukupno Gajretovo imanje na 30.|6. 1911. Kruna | h ! j ! i ! 1. 2. 3. 4. 5. I 6. U gotovom novcu u novčanim zavodima i obveznicama . . 44 komada dionica Musi. štamparije u Sarajevu po K 50 5 komada dionica I. Musi. kred. zadruge u Tešnju po K 200 10 komada lozova Senatorija carice Jelisavete po K 12 . . Školske knjige po odbitku 10% o tp is a ....................................... Inventar po odbitku 10% o tp is n in e ............................................ Ukupno imanje 87.426 2.200 1.000 120 864 2.057 03 — — —. 53 93.667 56 219 Poslovogja društva »Gajreta« : Osm an Gjikić s. r. �2Ž0 bolje nego li lanjske godine, a tome je sebeb to, što Fojnica 69‘40 kr., BusovaČa 19‘80 kr., Foča 39776 kr. je poslano nekoliko kašica u neka sela u Posavini, koje Gacko 849 37 kr., Gradačac 396’20 kr., Gračanica 419 61 su tamošnji imami i muallimi pribili na zid pred kr., Goražda 75‘69 kr., Glamoč 99 kr., Gračanica kod Gacka dlamijama, te u njih kupe redovno male priloge od naše 55‘50 kr., G. Vakuf 19 30 kr., Jajce 142 93 kr., Jezero seoske braće, a naročito petkom i bajramima. Ovaj kod Jajca 6 kr., Janja kod Bijeljina 22 80 kr.. Jeleče bi običaj trebalo uvesti u svima našim selima i on kod Foče 17'50 kr., Konjic 975'33 kr., Jakeš kod Modriče 1'20 kr., B. Kostajnica 18'69 kr., Kladanj 14577 kr., bi sigurno imao znatna uspjeha. Pretplata Gajretova lista donijela svotu od 1411.61 Kupres 14'4l kr., Kula Fazlagić kod Gacka 15'89 kr., prihoda, koja se prema lanjskoj pokazuje za 1300 K Kakanj kod Visokog 2 kr., Kulen Vakuf 90'99 kr., Ko­ veća. Na ovoj stavci odbor istina ne gleda kakav pri­ tor Varoš 498 43 kr., Ključ 75‘40 kr., Livno 132777 kr., hod, koji bi bio kao neka čista zarada. Naprotiv, od­ Ljubuški 47571 kr., Ljubinje 40 kr., Ljubija kod P ri­ bor bi se zadovoljio, kada list ne bi imao deficita i jedora 30 kr., Lokve kod Stoca 40'02 kr., Los Angekada bi mogao samo da pokriva svoje izdatke. To los (Amerika) 148'29 kr., Mostar 2380’37 kr., Modriče dosada ni e još postignuto, ali se je nadati, da će na­ 174 kr., Maglaj 158 20 kr., Nevesinje 25‘66 kr., Odžak pokon u tome uspjeti, jer se list sve to više raširuje 44 kr.. Ostrožac kod Konjica 5 kr., Orašje 4 kr., Ora­ hovo 5'40 kr., Prača 38'40 kr., Prijedor 33'20 kr., P ro­ i broj pretplatnika raste iz dana u dan. Razglednice, kuponi i marke donijele su K 431.16 zor 39‘62 kr., Puračić 25 40 kr., Podlugovi 10'80 kr., P r­ njavor 10 kr., Rogatica 347'26kr., Sarajevo 45.03208* kr., prihoda. Stolac 983'41 kr., Srebrenica 155'68 kr., Stari Majdan -Stavka otplate zajmova pokazuje svotu od K 1876. 80'04 kr., Seonica 26 kr., Skender Vakuf 40 kr., Tuzla Ta svota pripada društvenom kapitalu, te je je odbor 2077'20 kr., Trebinje 552‘36 kr., Travnik 175 kr., Tekapitalizovao s ostalim prihodima, koji idu naglavmcu. šenj 514‘84 kr., T rst 10 kr., Trnovo kod Sarajeva 12 Kod ove stavke nam je primijetiti, da su mnogi duž­ kr., Ustikolina kod Višegrada 14 kr., Vitina kod Ljunici nemarni sa otplaćivanjem svojih dugova, pa bi buškog 4870 kr., Visoko 147 18 kr., Varcar Vakuf odbor veoma želio, da slavna skupština stvori kakav 71'84 kr., Višegrad 10 kr., V. Kladuša 5 kr., Vmograč zaključak u tome pogledu, da bi odbor pri istupanju 34'25 kr., Vlasenica 139'60 kr., Beč 67 70 kr., Vareš protiv ovih dužnika bio što pokriveniji. 8 kr., Zvornik 170'80 kr., Zenica 32772 k r. Žepče Kao što lani „Liga hilja<}e“, tako je i ove godine 125'47 kr., Zavidović 670 kr., Zagreb 82 kr., Brizbone ustanovljen nov prihod Gajretu. To je Firdusov mea' rifski fond“, koji je osnovala naša sarajevska omladina (Australija) 38 kr., Budimpešta 20 kr., Biograd 19578 s tom pobudom, da na taj jiačin bviekovječi ime na* kr., Stijena kod razina 15 kr., Ilidže kod Sarajeva rodnog prvaka merhurti' Alibega Firdusa. Ova ideja 4 kr. — U kupan prih o d 63.62047 kruna. je imala odziva u čitavoj našoj zemlji, pa su prilozi Time sam, poštovana gospodo skupštinari, završio za taj fond dostigli svotu od K 6151.51. Ova svota ovaj kratki izvještaj o radu društvenoga odbora za mi­ ide takogjer u kapital društva, pa će se njezini inte­ nulu poslovnu godinu 1910/1911., pa se nadam, da taj resi uputrebiti u svrhe Gajretove. izvještaj nije neugodno djelovao na vas, pa ćete prema Napokon nam je spomenuti, da se u Gajretovoj tome iz ovoga najbolje moći vidjeti, u koliko su oprav­ dani i pravedni oni napadaji i optužbe društvenog od­ kašici nalazi svota od K 2529.37 koja je sakupljena za „Gjačku sofru“, koja se je zimus namjeravala osno­ bora i poslovodstva, koje su se u zadnje doba u našoj javnosti čuli. vati, ali koja nije osnovana radi toga što je ova svota i suviše neznatna za jednu takovu ustanovu. Osnivači Zahvaljujem vam, poštovana gospodo, na pažnji, ove sofre su na svome sastanku zaključili, da sakup­ s kojom ste ovaj izvještaj saslušali i kličem v a m : ljeni novac pripane Gajretu, ako se sofra ne ostvari, Zivili! pa se prema tome i ova stavka može računati u pri­ hod Gajreta, no koji odbor prenosi kao takav i u iduću godinu s nadom, ne će li se sofra do godinu osnovati, u kojem će slučaju ovu svotu na spome­ Javne potvrde. — Darovi. nutu cilj predati. „Zrno po zrno pogača". Ovim smo obavijestili slavnu skupštinu o svima stavkama prihoda za minulu društvenu godinu, iznose Omer ef. Udovičić iz Prusca (kod D. Vakufa) K 63,620.47 i »Gjačka sofra« K 2529.37 a sada ćemo poslao je K 3‘08 Gajretu, koju je svotu sakupio pri­ još označiti iz kojega je mjesta kolika svota došla, da likom hatme u tamošnjoj mektebi-iptidaiji. se vidi, gdje je kako rad Gajretov razvijen, odnosno Nikifor Dučić iz Tešnja, prilikom posjete druš­ gdje toga rada ima slabo ili nikako: ..._n ,Avt° vac k°d Gacka 97‘29 kr., Aladinići kod Stoca tvenih prostorija darovao je Gajretu 3 krune. 4 50 kr., Banjaluka 88‘60 kr., Bijeljina 17879 kr Br­ Ali ef. Muminagić iz Čapljine poslao je K 2 — čka 498 90 kr., Brka kod Brčkog 115 kr. Bihać 579 Gajretu, koje darovaše mjesto čestitke H. Muhamed f 1 , kr;- BuB°ino 2b2'i3 kr., B. Krupa ef. Behliloviću prilikom položenog profesorskog is­ 121 40 k r, Breža kod Visokcg 18 kr. Bradina kod Konj.oa 4 kr, Bjelmući kod Konjica 5 kr, Blagaj kod pita A. Muminagić i Ahmed ef. Kapetanović po 1 K. Fejzaga H. Šabanović položio je 17 K iz kašice Mostara , kr, B Gradi-dra 9518 kr. Brezovo Polje kod Brčkog 12401 kr, Bileće 36510 kr, B. Novi 93 90 br. 436, koja se nalazi na Palima u pilani Braće H. kr. B. Petrovac 33 21 kr, B. Šamac 67 74 kr Cazin Šabanovića. 429 42 kr, čapljina 22136 kr, Carigrad 227 70 k'r Chikago Amerika) lo kr, Ćajniće 67 80 kr, Derventu 43071, ov°j 8Vot' su uračunati prihodi od artikala u iznosu kr. Drežnica kod Mostara 47 kr, Damanoviči kod Stoca od 27.90731 kr., uplaćeni zajmovi u iznosu od 1976 — k r , ka­ ate na uloške 327886 kr., te svota od 27S6‘&4 kr, Firdusova 75 85 kr,D . Vakuf 76 24 kr, Dubrovnik 14 kr;D oboj 2 kr. m mearifskog fonda. �221 Zatim je položeno iz kašice 475, koja se nalazi u kancelariji na stolu poslovogje Gajreta K 740, te iz kašice br. 1, koja se nalazi na vratima društvene kancelarije K 292. Nadalje je izvagjeno iz kašica nalazećih se kod raznih u Sarajevu i to: u knjižari Braće Bašagića br. 5, K 9'50; kod braće Hadži Šabanovića u kancelariji, K 6’—; kod Braće Magjarevića u dućanu, br. 13, K 514; kod Ahmedage Ramića u dućanu, br. 8, K 317; kod Ejubage Sokolije u dućanu, br. 7, K 215; kod Ahmedage Novalije, br. U , K 276; kod Braće H. Jusufagića, br. 664, K 2'22; kod Akifage Čurekovića, br. 410, K 1*80; u lsi. štampariji K 0 85; kod Braće Džulijara, br. 414, K 0;93. Joco Mitrović, knjigovogja Srpske banke u Mo­ staru, darovao je prilikom posjete društvene kance­ larije K 3*— Gajretu. Ibrahimbeg Gradaščević iz Gradačca poslao je 130 K, koju je svotu za Gajret sakupio prilikom svadbe Hajrudinbega Gradaščevića. Ibrahimbeg Kulenović Šenigdžić iz B. Petrovca, poslao je od prodatih kurb. kožica K 15 — Kožice su darovali: Husejnbeg Hadži Kadibegović, Mustajbeg Šenigdžić, Džaferbeg Šenigdžić, Ibrahimbeg Šenigdžić i. Alibeg Kulenović. Prilikom ženidbe Alije Pitića iz Stoca, te mjesto čestitke istome, sakupio je Lutfija Pitić K 710 pri­ loga Gajretu. . Osim toga je Lutfija Pitić poslao K 37 60, koju je svotu sakupio mjesto brzojavnih čestitki Hajdar ef. Čekri prigodom dovršenja njegovih studija u Beču i osposobljenja za inžinjersko zvanje. Priloge darovaše: Po K 3 '- : N. N. iz Stoca; po K 2 - : Hasan ef. Šehić, Mehmed ef. Šarić, Mahmud ef. Mehmedbašić, Osmanbeg Rizvanbegović, Mehmed ef. Salčić, Junuz ef. Mehmedbašić, Sulejman ef. Behmen i Mu­ hamed ef. Bukić; po K 1*20: Hasan ef. Mehmedba­ šić; po K l '—: Šaćir ef. Grebig’ela, Smail ef. Meh­ medbašić, Smail ef. Buzaljko, Ahmedaga Burina, Rašid Burina, Ibrahim ef. Vrebac, Ibraga Turković, Mahmud Alihodžić, Halilaga Buzaljko i Lutfija Pitić; po 60 hel.: Abdaga Pužić i Mehmedaga Jašarbegović; po 50 hel.: Ibrahim Čekro; pi 40 hol.: Ibrahim ef. Pitić, Ahmedaga Kadribegović, Ibrahim ef. H. S. Mehhmedbašić, Sulejmanbeg Rizvanbegović, Mehmed ef. Pitić i Salkan Turković; po 30 hel.: Mustafa Asim ef. Sarajlić, Zaimaga Pužić i Ahmedaga Mehmedba­ šić; po 20 hel.: Jusufaga Mehmedbašić, Abdija Zekić, Alibeg Ljubović, Ćamil Pitić, Dervišaga Mehmedbašić, Muhamed A. Mehmedbašić i Sulejman Nikšić — sv' iz Stoca. Mustafa Asim ef. Sarajlić iz Stoca sakupio je prilikom skupštine Gajretva pododbora K 5'80 Garetu. Isti je darovao prigodom predavanja Gajretovih stvari novom pododboru K l '— Lutfija Pitić sakupio je prigodom mevludi-še- rifa u H. Alijinoj džamiji dobr. priloga Gajretu K 410. Ćamil ef. Arnautović sakupio je prilikom mevludi šerifa u Dabar-Polju kod džamije K 8'30. Mahmud Alihodžić sakupio je prilikom zabave musi. zanati, udruženja u Stocu K 4'34. Učenici narodne osnovne škole u Stocu daro­ vali su K 1*21 Gajretu. Ahmedaga Burina sakupio je prigodom glavne skupštine musi. zanatlijskog udruženja u Stocu K 3'— Gajretu. Prilikom koncerta, koji je priredio pododbor u Stocu, sakupljeno je K 3820 dobrovoljnih priloga Gajretu. Mahmud ef. Mehmedbašić sakupio je prilikom glavne skupštine musi. štedionice u Stocu K 10’20, te Mehmed ef. Basarić sakupio u Carevoj džamij ui Stocu prilikom ženskog mevludi šerifa K 13 32. Pododbor društva u Konjicu poslao je K 2070 dobrovoljnih priloga Gajretu. Od naznačene svote sakupljeno je jednom prilikom u Musi. čitao­ nici K. 1*20; Ibrahimbe’g Begtašević sakupio na sijelu kod svoga brata H. Alibega K 4'—, zatim je na teferiču kod Salihage Prohića sakupljeno K 15'—, a Hasan Arapović iz Ostrošca darovao 50 hel. Isti je pododbor poslao iz kašica K 15'63, koje se nalaze: kod Islambega Agića u Konjicu, broj 54, K 10*43; kod Muharemage Hrnjice, broj 53 K I *83; kod Hamida Lugića br. 5! K 0'52, kod Muharema Sofe broj 122, K 115; kod Salihage Prohića, broj 330, K 170. Ahmed ' Gjikić, blagajnik Gajretova podod­ bora u Mostaru poslao je K 39'60 dobrovoljnih pri­ loga Gajretu. Od te svote darovao je g. Makso pl. Gjurković, okružni predstojnik prilikom premještenja u Sarajevu i naimenovanja za odjelnog predstojnika zem. vlade K 30'—; Sulejman Efica sakupio u vese­ lom društvu K 960. a H. Muhamed ef. Behlilović darovao je mjesto odgovora na čestitke prilikom položenja profesorskog ispita K 5'— Ahmed Gjikić poslao je iz kašica K 8113, koje se nalaze kod ovih u Mostaru: kod Hasan Ćemalovića, br. 45, K 2894; kod Kotle i Čiinalovića, br. 43, K 3325; kod Braće Alikaflića, br. 473, 303; kod Se­ lima Bajrića, br. 42, K 150; kod H. Saliha Ribice br. 466, K 705; kod Musi. čitaonice, br. 41, K 4'96, te kod Musi. čitaonice u Blagaju, br. 42, K 240. Ibrahimaga Hodžić, povjerenik Gajretov u Bre­ zovom Polju poslao je iz kašica nalazećih se: kod Muje Rašidovića u kafani, br. 435 K 273; kod Braće H. Egrića, br. 434, K 108,. i u radnji Ruždijage H. Egrića, br. 433, 30 hel. Hakibeg Bušatlija poslao K 100 —, koja je svota sakupljena prilikom 'Ajvatovice megju posjetiocima. �222 Pododbor društva ,,Gajreta“ u Gacku poslao je od raznih priloga K 15941. Od te svote je sakupljeno prilikom skupštine tam. musi. čitaonice K 9'20; Alija hanuma Sarić sakupila je na sijelu megju ženskinjem K 1140; Ćamil Sarić sakupio u svatovima K 3 — Osman ef. Zametica sakupio takogjer u svatovima K 6'—. Od prodatih kurb. kožica, koje darovaše ta­ mošnji gragjani dobivena je svota od K 14'40. Hamdija Pašić sakupio je na svadbi K 9'70. Hamid Čampara sakupio u svatovima K 7'—. Zatim je izvagjeno iz kašica broj 24.. K 6'—, broj 456 K 115, broj 343 K r 0 9 te od zabave je palo '»635. Muslimanska kiraethana u Vriiograču (Vel. Kladuša) poslala ie iz kašice broj 301 K 3'20 koja se kod iste nalazi. Nikodije Stefanović general -iz Biograda poslao je „Gajretu" prilog od K 4'—. Ljubomir Gnjato iz Ljubuškog poslao je „Gajretu“ K 32‘30, koju je svotu sakupio na teferiču kod Sadik ef. Sadikovića. Priloge darovaše: Sado Sadiković K 5'— ; Nazibeg Gjumišić, Memišaga Mesihović, gradonačelnik K 2'- - j Memišaga Mahić K 2'— ; Dervišaga Mahić K 1*50; po K 1 — : Himzibeg Gju­ mišić, Ilija Stanišić, oficijal Mustafa ef. Sadiković, Zaimaga Mahić, Džemal ef. Muminagić, Halid Mahić, Ivo Lučić podnačelnik, Hasanaga Dizdarević, Fajik ef. Sadiković, Abdullah ef. Muminagić, Ljubomir Gujato, Hafiz ef. Nović i Muhamed M uminagić; po 50 h el: Šeriatski sudac Ragib ef. Kosović, Mirko Berberić i Abdullah Nović; po 40 hel.: Mujaga Kadragić, Mustafa Hrnčević, Marko Dževlan, Salihaga Konjhodžić, Šućrija Osmić, Jdrizaga Lalić i Salko M ahi; po 30 h el: Saćiraga Dalipagić i Hasan ef. Sadiković; po 20 hel: Halid Lalić, Tahir Dizdarević, Kasim ef. Sadiković i Kasim Mahić. ({lupino y Ty8Jia ,,J obo P . JoBaHOBnku h yn jiatho i^njejiH ^ođpoTBopcKH npuHOC 0,0, K 5 00*— . O bhm xyMaHHM atcTOM je r . JoBaHOBiik 3acbj’paohho, ^ a My HanpeAaK 6 p ak e MycjinuaHCKe BjepoHcnoBiijecTH hcto TaKO Jieaca Ha c p ijy Kao h CBoje BCTOBj'epHe 6 k a k e npaB 0 CJiaBHHx C p 6 a, p a a« u e ra je oBaj npnM jep poAOJby6jba joni Burne 3a ncTaKiiyT0 h noxBajiHTn. JK hbho hobh AođpoTBop ,,ra jp e T a u h 6 ho npuMjepoM h oCTajiHM HMyknnM Ham hm jbyAHMa, a HapoHiiTO MycjiHMaHCKHM B8JIHKHM nocjeAHHHHMa h TproBi^HMa, ■Kojnx riMaAC OTOTHHaMa n a 6n TO MOrJIH y^HHHTH! Iz ured n ištv a lista. Brojeve 13. i 14. od 1. i 15. jula izdajemo danas zajedno, a isto tako će zajedno izaći i brojevi 15. i 16. od 1. i 15. augusta, koji će biti štampani oko 20. augusta. Ova promjena izdanja ovih brojeva Gajretova lista bila je potrebna radi prilika u redakciji i odboru dru­ štvenom. Od 1. septembra će list ponova izlaziti re­ dovno: svakog 1. i 15. u mjesecu. G ajreto v a skup štin a, koja se nije mogla odr­ žati u subotu, dne 1. o. mj. održaće se naknadno u su­ botu, dne 8. jula u 3 sata po podne u »Društvenom Domu«. M oliteljim a Stipendija. Molbe za stipendije za iduću školsku godinu moraju biti snabdjevene škol­ skom svjedodžbom, svjedodžbom s'romaštva i liječ­ ničkim uvjerenjem kao i odbijenicom od zemaljske vlade osim onih učenika koji idu tek u prvi razred srednje škole, te učenika proširenih osnovnih i trgovačkih škola, kojima vlada ne daje Stipendije. Ovi učenici, neka prilože odbijenicu od svojih gradskih općina. Hakibeg Bušatlija iz Bugojna poslao je K 100'— Molbe trebaju po mogućnosti da stignu što prije „Gajretu", koja je svota sakupljena prilikom dove upravi društva, a najdalje do 20. augusta, kako bi so Ajvatovice. mogle blagovremeno riješiti. Avdibeg Salihbegović iz Bijeljine poslao je 100 K „G ajre tu 14 — sakupljeno je u Pruscu (kod K H ’40 „Gajretu", koju je svotu sakupio na teferiću D. Vakufa) prilikom zijareta tzv. „Ajvatovice" megju kod Avdibega Rifatbegovića. posjetiocima. Osim toga je sakupljeno još 71 K za Ibrahim ef. Hodžić šeriatski sudac i povjerenik Gajretov u Prozoru poslao je K 919, od koje svote je isti sakupio K 485 prilikom kurban bajrama, a K 4'34 izvagjeno iz kašice broj 490 nalazeće se kod istog. (Ova je svota već jednom oglašena u 4. broju lista „Gajret" ali pošto nije tačno zato je danas po­ novno iznosimo). Društvene vijesti. Hoim AOtipoTBop „FajpcTa44. 3 a TajpeTOBa ’uiaHa-^otjpoTnopa y n n c a o co je r . la o p ^ e JoBaHOBak, meč]) noajjaTe Tprona^iee vodu i put. Ove humane priloge treba tim više istaknuti, što su ih dala većinom naša braća iz sela, čime se pruža najveći dokaz, da i naš seljak shvaća znaćaj našega kulturnoga podizanja. Imena prilagača donijećemo u našem listu, a za sada neka je ovim svoj plemenitoj braći darovaoćima srdačna hvala i priznanje. Živilf'. Svi Gajretovi a rtik li mogu se dobiti u trgovini braće H. Siručića u Srebrenici, pa skrećemo na to pažnju tam. prijateljima „Gajreta44 i našega kulturnog podizanja, apelujući, da svoje potrebe u cigar-papiru, šibici, safunu, bezu i pamuku podmiruju samo arti­ klima sa Gajretovom markom. �223 G ajretovim članovima utem eljačim a. — Druš­ Ma.ni r.iiicmiK. tvena knjiga utemeljača pokazuje broj cd 400 članova y CTan&K y A.ićaHHjH. y A.i6aHHjn cTBapu CToje ovoga reda i taj broj je prilično znatan i mogao bi cacBHM pbaBo. IIopeA cbhx Biijecm o To6oacn>eM yMiinas prilično zadovoljavati, Velimo, m o g a o b i n a s z a d o v o l j a v a t i , jer peifcy Apćatiaca, Majincopn h ho nouiiai.i>ajy na iwnp. AycTpnjcKH AOMapoi 6ho je (JiaTa^iaH 3a no^iiTHKy nas on, na žalost, ne zadovoljava, a ne zadovoljava nas zbog toga, što je taj broj tek, što no se kaže, na pa­ MjiaAOTypaKa npeMa ApćaHacima. Oh je yqnHno, a» piru, dok je u stvari mnogo manji. Prebrajajuči dru­ Ma.iHCopn Hehe hb a& nyiy hh 3a kbkbo yMiipeH>e. O hh štvene članove u ovoj godini mi smo ustanovili ža­ HAy TaKo Aaaetco, a» natc ho npa&iajy hh noAapeHy hm losnu činjenicu, da je od 400 upisanih utemeljača tek aMHeernjy. Ha mviaratfae opywja mije hb mhcjhtb, a 3a npaoko 250 njih sa članskim pravima, koja propisuje § 13. pravila i koji su uplatili svoje prinose odnosno u redu jeTH»e IIIeijiKbT-nainnHe, Ma-meopn CJiaćo Mape. Ctb&p jaKO KOMU«iHKyjy b npn.iBKe y JeM6Hy. položili svoje dospjele obroke. Ostali su, bilo ništa bilo samo jedan obrok uplatili i onda svoje članarine Apanu cy yBHHH.ni He::ojm;co ycujexa, na cy Ma-mcopHMa noc.iaJiH nopyKy, a» ce Aoćpo Apace, jep 3ajeAHHHtea sasvim zanemarili i na sve opomene od strane društva aKitnja Apana n Majmcopa Moace oćojnua AomijeTH Be* ostaju nehajni. Osim toga imade i takvih slučajeva, gdje je član ABKHX KOPHCTH. MiiHncTapcKH caBjeT ce je obh^ Aana 6bbho aaxTjeumro i ostao dužan cijeli ili jedan dio članarino, pa i ako je dotični ostavio svome sinu ili drugom na­ BiiMa ApHayTa h pnjemno, a* y CB6My, KoAHKoroA je Moryhe, naa^e Ha cycpeT thm 3axTjeBHMa, na nare n sljedniku u nasljegje sav svoj imetak, ipak nasljed­ nici neće da dugove ovih merhuma podmire i time 3axTjeBy Hoine&a opywja. IIopTa he nooyoTHTH Aa-te ApHayTima y miTaH>y BojHHHKe c.nysK6e y toabko, y ih riješe onih obaveza, kojima su se obvezali. A da su ovo veoma ružni primjeri, koji ne mogu koahko he A03BOABTH MaAHCopHMa, a* CAy»ce Bojc«y y služiti na čast i ponos pravih ljudini rodoljuba, o tome CBojllM r.Kpy3HMa. HnHOBHHgH y apHayTCKBM KpajeBHMa ne treba ni govoriti, pa se stoga i nadamo, da će o v r he MopaTH 3HarH apHayrcKH jesmc. IIpBanu Ma.incopcicH redovi imati utjecaja na one, kojih se tiču. Uostalom cy TpaaciiAH BpeMeHa, a* ce opornic-tic, a* •'i h a* npnlo bi bilo u interesu samih njih, jer je odbor društva xBaT0 Te ycTynKe h a * ce nocaBjeTyjy ca octbjihm zaključio, da se svi oni, koji kao članovi utemeljači, npBauiiMa. noAoacaj je Bp.io 3aMpineH h onacan. BjiaAa je 3a uplaćivanje prinosa zanemariše, iznesu u Gajretovu listu, a to je uostalom i- potpuno opravdano, jer svi &ayqaj a» MajincopH y oApeljCHOM poi«y He hoaohco opyacje, roTOBa Ha Hajomrpuje ujepe, na naic n Ha to, su ti jedanput bili objavljeni kao rodoljubi i prijatelji naroda, kada su se u utemeljače upisali, pa neka se Aa y CJiyiajy noTpeće 3ara3H ii y paT ca U phom TopoM ne mogu prodavati pod cijenu, koliku nisu vrijedni. Koja ycTaHBKe noMasce. Be.inicn iioncap y CoAyny. OaoMaAHe je 036110 y Obraćamo ponova pažnju utemeljačima na ovu Hohu B6AHKH noacap y C0JiyHPK0MKBapTy „Xa;iH-Co(J)Hje . najozbiljniju opomenu. G ajretova zabava u Cazinu. — Na 24. juna je IIoHcap je yHHinT0o Beho amo Tora KBapTa 0 yracneH je priregjena zabava u korist ,,Gajreta“ u Cazinu, koja Tete cyTpaAaH. IIlTeTa h 3hocu Ha Ana MHJinjyHa KpyHa. BehnHOM cy CTpaAa-an Jespejn. je imala lijepa moralnog i materijalnog uspjeha. Ko.iepa y H a p u rp a jj-. y IJapnrpaAy je KOJiepa Gragjani muslimani u Cazinu su često puta do­ kazali, da im leži na srcu napredak ove naše korisne OTejia Maxa. H htsb jeAaH oaTa.toH BojcKe je cT&B.i>eH narodne ustanove, pa je i ova zabava jedan primjer, noA npncMOTpy 0 noTnyHo je n30A0BaH. Ko.iepa y TpcTy. Ha MopcKoj .laljii OueaHHjn, koji je vrijedan, da se istakne i da se javno pohvali. Živili rodoljubivi cazinjani i bili primjerom i ostaloj Koja je y30Ta noA 3a6paHy, jyne ce nočojno oa KOJiepe joui jeAaH nyTHHK. Y TpcT.v je He6pojeHo CAyqajeBa braći širom naše domovine! KOJiepe. BjiacTH ynoTpe6ji>aBajy najcTpoHcnje njepe. Obvezali se sakupiti po 10 K. Osim ranije TypcKH HpecTO.ioiiac.i»eAHiiK y PiiMy. TypcBii objavljenih učenika, koji. su se obvezali preko ferija sakupiti najmanje 10 K »Gajretu«, obvezali su se još npecTo.ioHac.T>eAmiK Jycy<J> MareAHH nj), crarao je y P hm . Ha KOAOABopy ra je AoneKao Kpa.t, MiinacTap i ovi svjesni i rodoljubivi omladinci: Hamid Gjulbegović uč. realke u Sarajevu, Sulejman Akšamija uč. npeAcjcAHHK ca MHHUCTpHJia H APyCHM AOCTOjaHCTBetrg. škole u Sarajevu, Salko Šahinagić uč. vel. gimna­ HHgHMa, zije u Sarajevu i Mahmud Behmen uč vel. gimnazije u Mostaru, te Sulejman Haznadarević uč. „Darulšale i dosjetke. muallimina1* U Sarajevu. Živili svjesni omladinci i bili primjerom i ostalima. Iskren odgovor. —- Gospodine doktore, kažite Vi meni kao čovjek od nauke iskreno, šta Vi radite, kada dobijete kihavicu? — Tada obično kiham!' �224 U k a s a p n i c i . - Kasapin: „Zašto Vi neprestano mirišete u u tu anjetinu?“ M u š t e r i j a : „Zato što smrdi“. K a s a p i n : „Pa baš stoga ne treba da je mirišete . — Vidite onoga gospodina! Onaj vam piše budalaštine kakvima je teško naći primjera. ' A ko je taj? Opet valjda kakav nadri-književmk? — Ne, on je stenograf u saboru I Poruke i odgovori uredništva. A. R. — Ovaj prevod nije za naš list. Pošaljite što drugo. Šelam! H ajrudin. — Nama je iskreno drago, što je naš list u Vama „pobudio čuvstvo mišljenja , pa nam nije neugodno ni to. da ste se „počeli baviti i malim do­ pisivanjem". Ali nam svakako nije drago i mora nam biti neugodno što Vam moramo javiti, da Vaše „čuvstvo mišljenja" nije izmislilo ništa dobro, što bi bilo za javnost. Poruka: „najprije mnogo čitajte dobre pisce, pa onda tek kušajte što napisati!", koju smo mnogima poručili, vrijedi i za vas. H . F. G. — Vaš prevod (s kojega jezika?) ne nalazimo, da je bio vrijedan truda oko prevogjenja na naš jezik. M a i d a: Slv.»ri bez potpisa ne uvrštavamo načelno u list, a ovo vaše »Leglo ideala« ne možemo pogo­ tovo uvrstiti, jer je stvar veoma slaba. Dobrovoljne priloge dadoše: Po 10 kruna: J. M. Salom iz Sarajeva; po 5 kruna: Hasanaga Muštović iz Bileće, Dr. Sekora, Lindes von Lindenheim, Stanislav Sirupi, Risto Bilič, Arif ef. Sarić, Emil Koukal svi iz Gacka, Jovan Cvijič iz Beča, Gjuro Vukanović, Prokes i Halil Zvizdić — svi iz Gacka; Islamska či­ taonica iz Blagaja 4 K 70 h; Simo Pajič 4 K ; po 3 krune: Mihajlo Repović, Bećifaga Hrustanović, Szekelj Horvath; po 2 krune: Jovo Maljević, Sulejman ef. Berberović, Gjorgjo Govedarica, Ćosaga Pašić, Mehmed ef. Ugljen, Božo Tadić, Salko Hidović, Šerif Hasanbegović, Avdaga Krvavac, Hasanaga Sarić, Stevo Dobrilović, Marko Pekić, Adem Bijedić, Bečir Pašić, Hrusto Bijedić, Omeraga Pašić, Mehmed Hrustanović, Svetozar ćuković, Jovo Blonarević, Ilija Popović, Mile Kekić, Milan Varoščić, Arif Begović, Lazar Pičeta, Spasoje Bukvić, Abdullah ef. Kurtspahić, Vojislav Grgjić, Abdullah ef. Berberović, Murad Dž?ko; po 1 krunu: Alija Čustović, Bečir Zvizdić, Avdaga Custović, Jusuf Habul, Salihaga Tanović, Obren Starović, Šaćir Custović, Muharem Sarić, Omer Sarić, Salko Hengo, Avdo Skaljić, Hamid Dilić, Osman Lu­ kavac. Hamid Lukavac, Adem Logo, Zejnil Pašić, Alihodža Colpa, Ahmed ef. Lučarević, Zulfo Kalaba, Ahmed Muhović, Avdo Kalaba, Omeraga Drndo, Salko Drndo, Agan Drndo, Salko Osmanković. Omer Hasan­ begović, Mušan Bauk, Ragib ef. Hasanbegović, Bešir Krvavac, Džafer Talovlć, Šaćir Lukovac, Ahmed Campara, Salih ef. Dilberović, Ibro Hajdarović, Ahmed Hebib, Mustafa Saković, Lazar Kosavica, Zejnil Pašić, Sajto Pašić, Džafer Musić, Boško Albijanić, AdemPošković, Sajtaga Kurtović, Boriša Bilić, Suljaga Hrustanović, Katarina Stauber, Osman ef. Zametica, O caan ' T ajnik: Predsjednik u. z. Mehmed Duraković. Osmanaga Zvizdić. , Raspis natječaja. Izkaz dobrovoljnih priloga i prihoda i rashoda zabave obdržavane •25. aprila 1911. u Gacku u korist: >/a društ. blagajne, 'L društva „Gajreta" i '/, društv. knjižnice. 3a vpeflBnuiTBo oAroBapa: Arif Tanović, Zejnil Tanović, Halil Baković, Ahmedaga Begović, Mehmed Džubur, Uroš Kovačević, Hadžo Talović, Hasan Čorbo, Adem Bauk. Vule Zelenović, Boško Repović, Hasan Tanović, Hajro Dilberović, Hajdaraga Tanović, Osman Škobalj, Hamid Čustović, Omer Škobalj, Adem Bašić i Hamid Brković; po 80 h e l: Milan S rdić, po 50 hel: Risto Samardžić; po 40 h e l: Ajdin Džaferović, Bešir Šaković, Šaćir Zvizdić; Nikola Bratić 30 hel; H. Mehmed ef. Tano­ vić 70 hel; Suljo Tanović 20 h e l; Gjurica Slijepčević 10 hel. i Smajo Demić 40 heleia — svi iz Gacka. Ulaznica bilo j e ......................... K 283 24 Dobrovoljnih priloga . . . . K 215'30 Svega K 498'54 Troškova je bilo oko zabave . K 113 20 č ist prihod . . . K 3 i5 ‘34 Od toga pripada ,/2 društ. blag. K 192'G6 . „ „ „ V< »Gajretu« K 96'35 „ „ „ Vi knjižnicu .K 96 33 K 385 34 Svima darovateljima i posjetiocima neka je srdačna hvala. Živili! Islamska čitaonica u Gacku. U Gacku, 25. maja 1911. i j Kod ovogradskog poglavarstva popuniti će se dva mjesta perovodnih vježbenika sa adjutumom od 2000 K godišnje. Natjecatelji mo­ raju biti ovozemaljski pripadnici ili austrijski ili ugarski državljani, srpsko-hrvatskom jeziku u govoru i pismu potpuno vješti i trebaju doka­ zati, da su položili najmanje dva teoritička pravna državna ispita na kojem sveučilištu austro-ugarske monarhije, te se moraju obvezati, treći ispit u roku od jedne godine položiti. Propisano biljegovane molbe valja do 20. jula 1911. po novom kalendaru amo predložiti, te istima osim svjedodžaba o položenim ispi­ tima jo š . priklopiti rodni odnosno krsni list, svjedodžbe o tjelesnoj sposobnosti, dosadanjem moralnom i političkom ponašanju, o udovo­ ljenoj vojnoj dužnosti i konačno domovnicu. Imenovanje biti će privremeno i tek nakon jedne godine izvrstne i. uspješne službe i položenja trećeg državnog ispita slijediti će definitivno imenovanje. Definitivni općinski činovnici uživaju pravo na mirovinu. Pri jednakoj kvalifikaciji imati će domaći molitelji prvenstvo. Natjecatelji, koji se nalaze u javnoj službi trebaju predložiti svoje molbe službenim putem. S a r a je v o , dne 17. juna 1911. - Islam ska dion, Š tam parija. Gradsko poglavarstvo: F. Ćurčić, - Za uredništvo odgovara: v. r. O sm a n G jlk lć � https://kolekcije.nub.ba/files/original/0ffca84445e7237abe0612adec56a3fa.pdf 3a4061e4a3d5d0441605fae0311351f5 PDF Text Text BPOJ 1 8 -1 6 . BROJ raiJoeT r ^ JIH C T 3 A 4 P y m T B E H E n O C JIO B E H 3 A HA P O £ H O I I P O C B J E 'R M B A H j E . rOJIlHA IV. OODIKA ♦ ♦ / (p ♦ vic, ii lf \ /^ = f\ H 3 J L A 3 M C B A K O r 1. h 15. --------- y M J E C E D ; y . ----------- Gajret 1 on LIST ZA DRUŠTVENE POjr 11 1 S L O V E I ZA N A R O D N O P R O S V J E Ć IV A N J E . IZ L A Z I ------- U S V A K O G 1. i 15. M J E S E C U . ------------ RiacBHK: ApyniTBO „rajpex“ - y penniiK: Ocrnim Tminih. — Vlasnik: Društvo „Gajret*. - Urednik: Osman Gjlklć CAPAJEBO, 15. ajrj'cia 1911. — — SARAJEVO, 15. augusta 1911. I f n j e a a j e jiB C T y : s a B o c h j b Xepi;eroaD B y a A jcT p o yrap c K y M oaapxnjy, s a hjibbobc , Tajtc6y, ^ te a n a e b TeacaKe 2 K, s a B e ^ jia H O B e 4 K rojiti iiiilo . 3a cbo octojio bovac 1 0 $paHaica. noje^B UB 6pojcBn cTajy 2 0 seji. H enjiaheH a ce nncMa Be npHMajy, PyKonBCB ce ne Bpafcajj. — IlpeTOjiaTa n p y koiihch m a.i.y ce u a a flp ecy : „TajpeT" — CapajeBO. C ijena je lis tu : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 2 K, za n e č la n o v e 4 K godišnje. Za sve ostale zemlje 10franaka Pojedini brojevi staju 20 hel Neplaćena se pisma ne primaju rukopisi se ne vraćaju, -r- Pretplata i rukopisi šalju se na adresu: „Gajret" — Sarajevo. Izjava glavnog odbora. 3. Izuzam društvene vijesti i objave, koje će se saopštavati u službenoj formi — bilo putem društvenog organa bilo putem ostalih islamskih novina, — glavni odbor već unapri­ jed otklanja svaku odgovornost za eventualno pisanje pojedinih listova i j e d n o m za u v i ­ j e k izjavljuje, da neće biti u posebnom odnošaju ni sa jednim našim strančarskim listom. 4. Glavni se odbor nada, da će se i nemuslimanski domaći listovi držati granica stroge objektivnosti, te prema ,,Gajretu“ postupati isto onako, kako postupaju prema svojim pot­ pornim društvima. Iz sjednice ,,Gajretova“ glavnog odbora od 15./VII. 1911. Na sjednici od 15. jula o. g. zaključio je glavni odbor društva „Gajreta", da izda slije­ deću izjavu. Pobugjen pisanjem nekih domaćih listova, od kojih su neki izboru ovog odbora dali čisto politički karakter, glavni odbor isl. potp. druš­ tva „G ajret" nalazi za potiebu, da izjavi sli­ jedeće: 1. Glavni odbor društva gleda u „Gajretu“ i g l e d a ć e u v i j e k sa mo i s l a m s k o h u m a n i t a r n o d r u š t v o , u kojemu nema mjesta nikakvoj političko-stančarskoj natruhi i koje ima biti z a j e d n i č k o s v i ma muslima­ nima Bosne i Hercegovine i njihovim prijate­ ljima. Došljedan ovom stanovištu glavni će dru­ štveni odbor uložiti sve sile da ukloni sve, am a sve, povode, kakovim konfliktima i ne­ sporazumima i biće zadovoljan istom onda, ako mu uspije oko „Gajreta" okupiti sve mu­ slimane i prijatelje njihova kulturnoga napretka. 2. Stoga glavni društveni odbor apeluje na sve muslimane i prijatelje našeg napretka, da ga podupru u ovom nastojanju, a naročito apeluje na naše islamsko novinstvo, da bar ,,Gajret" poštede od navala i strančarskih po­ lemika. Prijateljski savjet i objektivna kritika od­ boru će uvijek dobro doći. Predsjednik: Korkut, s. r. Tajnik: Dr. Murad Sarić, s. r. Ova izjava glavnog odbora društva naj­ bolji je dokaz, da se u ,,Gajretu“ ne strančari i ne politizira, pa je čitavo pisanje pojedinih novina u tom pravcu potpuno neopravdano. Uostalom o nepartaičnosti društvene uprave se je mogao svako uvjeriti iz mnogih primjera, a najbalji primjer pruža za to dijeljenje Stipen­ dija, kod čega se ne može odboru nijednim primjerom predbaciti, da pravi razliku izmegju ovoga ili onoga molitelja. Mi i ovim povodom apelujemo na braću muslimane, da se u svakoj zgodi sjećaju ove naše humame ustanove i potpomognu je što obilnije u njezinom blagotvornom djelovanju. �226 Nijazi: Brate m uslim e! P ruži mi svoju bratsku ruku, kroz koju teče islamska krv, koja mi je najmilija na svijetu, jer je ona moga brata, da je stisnem i iz sve svoje duše reknem : Ramazani šerif tebrik ti činim i molim Allaha ♦ lAJ? da ti dade, da ga puno godina u zdravlju i rahatluku i potpunom zadovoljstvu sviju Muslimana uzdočekuješ! Evo je prošlo 8 mjeseci kako je nastala naša godina 1328 godina i 8 mjeseci, kako je naš đevletlija, najhajirniji i pošljedni pejgamber Muhamed Mustafa Apred bijesnom ruljom mušrićkom iz Mekke u Medinu preselio. On je ljubio Mekku, ali je iz nje iselio, jer je to Svemogući htio, jer je to bilo za korist uzvišene vjere . . . . Islama. Dragi b ra te ! Ti si se preko njega upoznao sa svojom uzvišenom vjerom; on te je izbavio iz krivo­ vjerja i naputio te pravom stazom, kojom idući ćeš biti najsretniji i si njegov pristaša, njega s pošto­ vanjem voliš i držiš S6l njegovih zapovijedi. Evo je dakle došao, brate, onaj mjesec, u kojem se neizmjerno mnogo Božije milosti na zemlju prospe, u kojem ima najviše berićeta, mjesec, kad se grijesi opraštaju, mjesec u kome si ti najzadovoljniji . . . . Ramazan. U ovom mjesecu je preko Džibrili-EminajKur-an nazil bio i u njemu ajeti š e rif.................... .. t/O h if (Muslimani su samo braća . . . . . ) kojeg se mi svi Muslimani trebamo držati, jer to traži o'd nas, jer je to za našu korist. Za to, dragi brate, izmiri se sa svakim bratom Muslimom i Ramazinišerif mu tebrik učini, pa ćeš biti sretan i na ovom i na onom svijetu, udovoljićeš Kur-ani fj*® Ne če­ kaj, da ti on pruži prvi ruku, nemoj biti inačija i iz­ miri se sa svojim bratom! Tvoji te dušmani s njime zavagjaju, jer je to njima korist a tebi i cijelom ehli Islamu šteta. Odbaci dušmane, ne slušaj ih i prigrli svoga brata! On je tvoj brat, jer te s njim veže nešto više nego krv, veže te vjera . . . Islam. Izmiri se ti sa onim, sa kojim si zavagjen, pa smo svi izmireni i, izdajući se u Božiju pomoć, mi ćemo napredovati, jer ćemo udovoljiti Božijoj zapovijedi i jer nam se neće onda snaga na više dijelova cijepati. U jU l j l j i ,u 8t0jj ajeti žerif.. .jJlJc (Potpomažite se na dobrotu........... ) a ti kao Muslim trebaš udovoljiti tome ajeti-šerifu i svoga brata — kad mogneš i kad mu bude trebalo — potpomagati. Ne puštaj brata tugjinu, da od njega traži pomoći, dokle god mu je ti pružiti možeš. Njegov napredak jc tvoj napredak, a njegovo propadanje je tvoje i cijelog ehli Islama propadanje. Trebamo potpomagati svoju braću, je r to i izreka našeg pejgambera JL ‘«i (Bog će potpomagati svoga roba dotle, dok se on bude nalazio u pomoći svome bratu Muslimu) zahtijeva. Brate, prikučuj Se svome bratu, potpomaži ga, združuj se sa njim te 0s. nivaj korisna društva i zadruge, je r je ^ J-i Hazreti pejgamber je za svoga života štitio '[ širio Islam. Ti si njegov pristaša i trebaš ga slijediti. Za njegova vremena to se je postizavalo ratovima. On je imao za oružje strjelicu, i t. d., a već tvoji očevi su imali drukčije oružje, jer u ono vrijeme nijesu mogle služiti strjelice, kao pobjedonosno oružje, i to su ih tvoji očevi ostavili i primili onda savremeno oružje . . . . barut. Promijenilo se je dakle vrijeme od hazreti Pejgambera pa do tvojih otaca i s njime oružje, a promijenilo se je vrijeme takogjer od tvojih otaca do tebe, a s njime i oružje. Ne igra više ulogu puška i sablja, nego kalem i pero. Ti trebaš prihvatiti za kalem i pero, ako hoćeš da pobijediš. To ti je oružje trebalo već odavna prigrliti, ali su te odvraćali od njeg i ti si u tom mnogo izgubio. Tvoja djeca nijesu išla u mekteb, medresu, školu i t. d., nego su se skitala po sokacima i postala hile, pa pala na teret tebi u najgorem vaktu. Podaj dijete neka uči, jer ćeš se samo tako moći spasiti pred bujicom drugih vjera i naroda. Bez znanja nema ti ništa ko­ risti od tvog imetka, a naš hazreti Pejgam ber veli: (Tražite nauke pa makar u Kini!) i •) J ( T r a ž i t i nauku je dužnost svakom Muslimu i Muslimki). Tvoja djeca su po mektebima, medresama, ško­ lama, raznim korisnim zanatima za tvoju korist, a pošto ih imade i siromašnih, koji se ne mogu sami uzdržavati, trebao je i njih neko da podpomogne. Tvoja pametna braća osjetila su tu potrebu i osnovala »Gajret«, koji će tu tvoju siromašnu djecu uzdržavati, a ti opet trebaš koliko god možeš potpomagati »Gajrei.«, a s tim ćeš potpomagati sebe i svoju siromašnu djecu na naukama. Trebaš.biti član »Gajreta« pa kojeg bilo reda! Trebaš trošiti »Gajretovo« cigar ćage, šibice i safun, a čuvati se tugjinskih. Sve svoje potrebe namiruj kod svog brata Muslima i nemoj nipošto kupiti ništa u dućanu tugjina, dok toga ima u tvog brata, je r ćeš time sebi veliku štetu nanijeti. Tvoji su djedovi ovdje živjeli i ti trebaš čuvati ovu grudu. Oni su na njoj dosta krvi prolili, dok se je počelo po njoj oriti: Oni su na njoj sagradili mnoge džamije, mektebe i medrese, a sve je to tebi svetinja i moraš ih do pošljednjeg doba od dušmanskog napadaja braniti! Ne smiješ dopustiti, da po kostima tvojih djedova dušmanska noga gazi! Ako ti iseliš sa ove slatke grude, prestaće se na njoj oriti tvoje džamije biće pre­ okrenute u nešto drugOj u mektebima i medresama neće se učiti: jl j \ a p0 grobovima tvojih �227 djedova dušmanska će noga gaziti. Svaki kamen, svaka tahta, svaka greda, svaki klinac, zakucan u te naše svete zgrade, proklinjaće tebe. Svaka stopa oye zemlje proklinjaće te, j r ćeš ti biti uzrok, da se neće više u njoj Allahovo ime spominjati. Tebe varaju tvoji dušmani i kazuju ti, da ti sad moraš seliti, jer da se nakon tri godine iza anek­ sije iseliti ne ćeš moći, a onda da će doći najgore vrijeme za te kao Muslima. Kp god ti tako rekne ili ti počne dokazivati potrebu seobe pa s kojeg bilo gledišta, taj ne zna ništa i ne vidi dalje od nosa. Ti trebaš ostati u svom vatanu i ljubiti ga, jer hazreti Pejgamber veli: jkJV j* (Ljubiti domovinu je od imana). A sada ti još na pošljetku, dragi brate, ponovno kličem: M. Ć. Ćatić: Ljubavni akordi. Muniri. Ko biser-harfa mlagjanog Hola Duša je moja. Eros prstom dira ­ li žice njene i u glasu ,,mola“ Sevdaha himnu veličajnu svira — 1 svakog dana, svake noći bira Sve nove kajde u čast mog Idola... S harfinih žica ko jato leptira Akordi lete radosti i bola. ini Taj svaki akord — jedna pjesma to je, Što kao odjek uzvišene strasti Čezne ljepote, mladosti i slasti — Taj svaki akord - dah je čežnje moje: On traži usne tople i rumene, Ko cv’jet na suncu da na njima svene. ( t Hazim Muftić, — Tuzla. Japanske ideje. .— i SĆ j !j JJI Traži znanja, makar u Kini! = Hadis-šerif. I. Obično se ljudi jagme za sjeme krupne voćke, da siju, pa da mogu pobirati krupne plodove. Prije rusko-japanskog rata bilo je negdje vrlo teško, a negdje i nemoguće uvesti kakvu korisnu novost, pretvoriti zastarjeli zanat u moderni ili nago­ voriti izvjesni stalež, da osnuje svoje staleško udru­ ženje, porfioću kojega bi svi skupa kao cjelina, a i svaki pojedinac za se osjetio napredovanje u svom podhvatu. To je bilo vrlo teško, rekosmo, a to za to, jer se naš svijet držao zasebničkog življenja i rada; svak bio sebi i predlagaČ i savjetnik i odlučujući faktor, svak krio svoje stanje i svoje namjere, svak držao, ako bi okrenuo u zajednici živiti i raditi, da bi slabo napredovao, da se ne bi znalo ni ko pije ni ko plaća, već da bi sve jedan drugoga varao. A kako se i ne bi bojao: cal trgovac ili zanatlija nenaučan na velika poduzeća, držao je, da se rad sa­ stoji samo iz držanja robe u dućanu, koja treba od danas do sutra i kojom može podmiriti najbližu oko­ licu ili iz pripremanja i izragjivanja onoliko materi­ jala, koliko može na najbliže sajmište na vlastitim legjima ponijeti. Oni su to doduše činili u dobroj vjeri, u poštonoj namjeri i bez ikakvog razmetanja i nijesu bili zapetljani u dugove,.ali nijesu ni sermije povećavali niti radnje proširivali. Naš trgovac i zanatlija, ako bi prije mušterija zatražio nešto, što on u dućanu nema, ili kakav drugi kroj njegova rada, kakvog on nije običavao izragjivati, odgovorio bi jednostavno, da toga nema i opet bi dalje nastavio svoj obični život, bez ikakve brige i nastoja­ nja, da zatraženu robu naknadno pribavi, svoj rad preudesi prama zahtjevima mušterije, a ipak ga je peklo i tišalo pri du$i kad vidi mnogobrojne strance, koji su iz bijela svijeta amo dohrlili — nit ih je kad čuo ni vidio, — jedni sa čekićem i trnokopom na ramenu a jedni na jednoj im nozi opanak, a na drugoj pođrta cipela, ili su došli sasvim bosi i poderani pa se**sad koče lijepo odjeveni, ugojeni, probirani u raznim od­ borima, općinskim vijećima, komorama, a vlasnici su velikih kapitala, poduzeća, palaća, magazina, lagera fabrika i ostalog. Kako to može biti? Ta ja sam ovdje rogjen, otac, djed i pradjed i sve mi je odavle, moja je ovo * starina, ja ovdje poznam i najmanji kamenčić, potpuno sam i tjelesno i duševno razvijen, vidim, čujem, osje­ ćam, umijem brojiti i ječuniti pa od kuda to, da onome Šternu, — odonud čak iz Moravske — zapane u dio prije mene otvoriti onu fabriku kreča u kam e­ nolomu onoga mog tetića? Eto kažu, platio mu ga je dobro, ali što moj tetić to sam nije učinio, ili ako nije imao novaca, što meni nije ponudio, ili kojem drugom svome jerliji? Sada ja i moj tetić kupujemo kreč od Šterna! Tako jadikuje naš krpedžija, Osman Sarač u svom malom dućančiću, a kod njega sjedi njegov davnašnji ahbab, mektebhodža i imam iz čaršijskog džemata. Osman Sarač bio je nekad prvi opančar u svom mjestu, radio je dobro i njegovi se opanci u svim okolnim selima hvalili, a to je bilo onda, kad su se najviše opanci nosili i kad nije bilo mnogo opančara �226 NJJazl: Brate muslime! Pruži mi svoju bratsku ruku, kroz koju teče islamska krv, koja mi je najmilija na svijetu, jer je ona moga brata, da je stisnem i iz sve svoje duše reknem : Ramazani šerif tebrik ti činim i molim Allaha *l~Jf da ti dade, da ga puno godina u zdravlju i rahatluku i potpunom zadovoljstvu sviju Muslimana uzdočekuješ! Evo je prošlo 8 mjeseci kako je nastala naša godina 1328 godina i 8 mjeseci, kako je naš đevletlija, najhajirniji i pošljedni pejgamber Muhamed Mustafa j - jcU jUuiilJ-* pred bijesnom ruljom mušrićkom iz Mekke u Medinu preselio. On je ljubio Mekku, ali je iz nje iselio, jer je to Svemogući htio, je r je to bilo za korist uzvišene vjere . . . . Islama. Dragi b ra te ! Ti si se preko njega upoznao sa svojom uzvišenom vjerom; on te je izbavio iz krivo­ vjerja i naputio te pravom stazom, kojom idući ćeš biti najsretniji i ti si njegov pristaša, njega s pošto­ vanjem voliš i držiš se njegpvih zapovijedi. Evo je dakle došao, brate, onaj mjesec, u kojem se neizmjerno mnogo Božije milosti na zemlju prospe, u kojem ima najviše' ben'ćeta, mjesec, kad se grijesi opraštaju, mjesec u kome si ti najzadovoljniji . . . . Ramazan. U ovom mjesecu je preko Džibrili-EminajKur-an JLili,Jk« nazil bio i u njemu ajeti š e rif .................... .. 1 (Muslimani su samo braća . . . . . ) kojeg se mi svi Muslimani trebamo držati, jer to traži oci nas, jer je to za našu korist. Za to, dragi brate, izmiri se sa svakim bratom Muslimom i Ramazinišerif mu tebrik učini, pa ćeš biti sretan i na ovom i na onom svijetu, udovoljićeš Kur-ani f&z Ne če­ kaj, da ti on pruži prvi ruku, nemoj biti inačija i iz­ miri se sa svojim bratom! Tvoji te dušmani s njime zavagjaju, jer je to njima korist a tebi i cijelom ehli Islamu šteta. Odbaci dušmane, ne slušaj ih i prigrli svoga brata! On je tvoj brat, jer te s njim veže nešto više nego krv, veže te vjera . . . Islam. Izmiri se ti sa onim, sa kojim si zavagjen, pa smo svi izmireni i, izdajući se u Božiju pomoć, mi ćemo napredovati, jer ćemo udovoljiti Božijoj zapovijedi i jer nam se neće onda snaga na više dijelova cijepati. U jLi-ll |J»* jTj* ,u stoji ajeti šerif.. .jiI (Potpomažite se na dobrotu........... ) a ti kao Muslim trebaš udovoljiti tome ajeti-šerifu i svoga brata — kad mogneš i kad mu bude trebalo — potpomagati. Ne puštaj brata tugjinu, da od njega traži pomoći, dokle god mu je ti pružiti možeš. Njegov napredak je tvoj napredak, a njegovo propadanje je tvoje i cijelog ehli Islama propadanje. Trebamo potpomagati svoju braću, jer to i izreka našeg pejgambera (I (Bog će potpomagati svoga roba dotle, dok se on bude nalazio u pomoći svome bratu Muslimu) zahtijeva. Brate, prikučuj se svome bratu, potpomaži ga, združuj se sa njim te os­ nivaj korisna društva i zadruge, jer je Hazreti pejgamber je za svoga života štitio 'i širio Islam. Ti si njegov pristaša i trebaš ga slijediti. Za njegova vremena to se je postizavalo ratovima. On je imao za oružje strjelicu, i t. d., a već tvoji očevi su imali đrukč'je oružje, jer u ono vrijeme nijesu mogle služiti strjelice, kao pobjedonosno oružje, i za to su ih tvoji očevi ostavili i primili onda savremeno oružje . . . . barut. Promijenilo se je dakle vrijeme od hazreti Pejgam bera pa do tvojih otaca i s njime oružje, a promijenilo se je vrijeme takogjer od tvojih otaca do tebe, a s njime i oružje. Ne igra više ulogu puška i sablja, nego kalem i pero. Ti trebaš prihvatiti za kalem i pero, ako hoćeš da pobijediš. To ti je oružje trebalo već odavna prigrliti, ali su te odvraćali od njeg i ti si u tom mnogo izgubio. Tvoja djeca nijesu išla u mekteb, medresu, školu i t. d., nego su se skitala po sokacima i postala Iole, pa pala na teret tebi u najgorem vaktu. Podaj dijete neka uči, jer ćeš se samo tako moći spasiti pred bujicom drugih vjera i naroda. Bez znanja nema ti ništa ko­ risti od tvog imetka, a naš hazreti Pejgamber veli: J JljJl»' (Tražite nauke pa makar u Kini!) i **!—*.> i- * j (Tražiti nauku je dužnost svakom Muslimu i Muslimki). Tvoja djeca su po mektebima, medresama, ško­ lama, raznim korisnim zanatima za tvoju korist, a pošto ih imade i siromašnih, koji se ne mogu sami uzdržavati, trebao je i njih neko da podpomogne. Tvoja pam etna braća osjetila su tu potrebu i osnovala »Gajret«, koji će tu tvoju siromašnu djecu uzdržavati, a ti opet trebaš koliko god možeš potpomagati »Gajrei«, a s tim ćeš potpomagati sebe i svoju siromašnu djecu na naukama. T rebaš.biti član »Gajreta« pa kojeg bilo reda! Trebaš trošiti »Gajretovo® cigar ćage, šibice i safun, a čuvati se tugjinskih. Sve svoje potrebe namiruj kod svog brata Muslima i nemoj nipošto kupiti ništa u dućanu tugjina, dok toga ima u tvog brata, je r ćeš time sebi veliku štetu nanijeti. Tvoji su djedovi ovdje živjeli i ti trebaš čuvati ovu grudu. Oni su na njoj dosta krvi prolili, dok se je počelo po njoj oriti: <«'J>-j-*^<i)'Vl^llN Oni su na njoj sagradili mnoge džamije, mektebe i medrese, a sve je to tebi svetinja i moraš ih do pošljednjeg doba od dušmanskog napadaja braniti! Ne smiješ dopustiti, da po kostima tvojih djedova dušmanska noga gazi! Ako ti iseliš sa ove slatke grude, prestaće se na njoj oriti :uilj_»— J'VI tvoje džamije biće pre­ okrenute u nešto drugog u mektebima i medresama neće se učiti: jLdl^li* JI J\ a p0 grobovima tvojih �227 djedova dušmanska će noga gaziti. Svaki kamen, svaka tahta, svaka greda, svaki klinac, zakucan u te naše svete zgrade, proklinjaće tebe. Svaka stopa oye zemlje proklinjaće te, j r ćeš ti biti uzrok, da se neće više u njoj Allahovo ime spominjati. Tebe varaju tvoji dušmani i kazuju ti, da ti sad moraš seliti, jer da se nakon tri godine iza anek­ sije iseliti ne ćes moći, a onda da će doći najgore vrijeme za te kao Muslima. Ko god ti tako rekne ili ti počne dokazivati potrebu seobe pa s kojeg bilo gledišta, taj ne zna ništa i ne vidi dalje od nosa. Ti trebaš ostati u svom vatanu i ljubiti ga, jer hazreti Pejgamber veli: (Ljubiti domovinu je od imana). A sada ti još na pošljetku, dragi brate, ponovno kličem: * * " * -* ■ M. Ć. Ćatić: Ljubavni akordi. c * . Muniri. Ko biser-harfa mlagjanog Eola Duša je moja. Eros prstom dira^ U žice njene i u glasu',,mola“ Sevdaha himnu veličajnu svira — I svakog dana.'-svake noći bira Sve nove kajde u čast mog Idola... S harfinih žica ko jato leptira Akordi lete radosti i bola, Taj svaki akord — jedna pjesma to je, Što kao odjek uzvišene strasti Čezne ljepote, mladosti i slasti — Taj svaki akord - dah je čežnje moje: On traži usne tople i rumene, Ko cv’jet na suncu da na njima svene. ( t Hazim Muftić, — Tuzla. Japanske ideje. Traži znanja, makar u Kini! = Hadis-šerif. I. Obično se ljudi jagme za sjeme krupne voćke, da siju, pa da mogu pobirati krupne plodove. Prije rusko-japanskog rata bilo je negdje vrlo teško, a negdje i nemoguće uvesti kakvu korisnu novost, pretvoriti zastarjeli zanat u moderni ili nago­ voriti izvjesni stalež, da osnuje svoje staleško udru­ ženje, ponfioću kojega bi svi skupa kao cjelina, a i svaki pojedinac za se osjetio napredovanje u svom podhvatu. To je bilo vrlo teško, rekosmo, a to za to, jer se naš svijet držao zasebničkog življenja i rada; svak bio sebi i predlagač i savjetnik i odlučujući faktor, svak krio svoje stanje i svoje namjere, svak držao, ako bi okrenuo u zajednici živiti i raditi, da bi slabo napredovao, da se ne bi znalo ni ko pije ni ko plaća, već da bi sve jedan drugoga varao. A kako se i ne bi bojao: caš trgovac ili zanatlija nenaučan na velika poduzeća, držao je, da se rad sa­ stoji samo iz držanja robe u dućanu, koja treba od danas do sutra i kojom može podmiriti najbližu oko­ licu ili iz pripremanja i izragjivanja onoliko materi­ jala, koliko može na najbliže sajmište na vlastitim legjima ponijeti. Oni su to doduše činili u dobroj vjeri, u poš­ tenoj namjeri i bez ikakvog razmetanja i nijesu bili zapetljani u dugove,.ali nijesu ni sermije povećavali niti radnje proširivali. Naš trgovac i zanatlija, ako bi prije mušterija zatražio nešto, što on u dućanu nema, ili kakav drugi kroj njegova rada, kakvog on nije običavao izragjivati, odgovorio bi jednostavno, da toga nema i opet bi dalje nastavio svoj obični život, bez ikakve brige i nastoja­ nja, da zatraženu robu naknadno pribavi, svoj rad preudesi prama zahtjevima mušterije, a ipak g a je peklo i tišalo pri du§i kad vidi mnogobrojne strance, koji su iz bijela svijeta amo dohrlili — nit ih je kad čuo ni vidio, — jedni sa Čekićem i trnokopom na ramenu a jedni na jednoj im nozi opanak, a na drugoj podrta cipela, ili su došli sasvim bosi i poderani pa se-*sad koče lijepo odjeveni, ugojeni, probirani u raznim od­ borima, općinskim vijećima, komorama, a vlasnici su velikih kapitala, poduzeća, palaća, magazina, lagera fabrika i ostalog. Kako to može biti? Ta ja sam ovdje rogjen, otac, djed i pradjed i sve mi je odavle, moja je ovo * starina, ja ovdje poznam i najmanji kamenčić, potpuno sam i tjelesno i duševno razvijen, vidim, čujem, osje­ ćam, umijem brojiti i ječuniti pa od kuda to, da onome Šternu, — odonud čak iz Moravske — zapane u dio prije mene otvoriti onu fabriku kreča u kam e­ nolomu onoga mog tetića? Eto kažu, platio mu ga je dobro, ali što moj tetić to sam nije učinio, ili ako nije imao novaca, što meni nije ponudio, ili kojem drugom svome jerliji? Sada ja i moj tetić kupujemo kreč od Šterna! Tako jadikuje naš krpedžija, Osman Sarač u svom malom dućančiću, a kod njega sjedi njegov davnašnji ahbab, mektebhodža i imam iz čaršijskog džemata. Osman Sarač bio je nekad prvi opančar u svom mjestu, radio je dobro i Djegovi se opanci u svim okolnim selima hvalili, a to je bilo onda, kad su se najviše opanci nosili i kad nije bilo mnogo opančara �228 a ni željeznica, koje bi bile vagonima dovažale jefti­ niju obuću iz drugih udaljenih mjesta. Nu danas i seljaci hoće promjene. Ovaj hoće opanke sa malo višim topucima, onaj sa nekakvim kljunovima, a drugi hoće, da su mu izbocane ili sa nekakvim ventilacijama i tako se sama ta grana rada raširila i razvila, da joj je trebalo više pažnje posve­ titi. Osman Sarač nije htio novotarija, pa nije htio ni mušterijama da udovoljava, te je tako počeo svijet od sebe odbijati. U novije vrijeme, pošto se o svemu opširno piše, to se neko nagje, te u nekakvom stra­ nom glasilu iznese sve prilike i neprilike bosanskog obućarstva, a taman odmah se iza toga doseli u Saračevu blizinu nekakav Madžar po zanatu obućar. Ovaj Madžar je sprva samo krpio svijetu obuću i često po­ sjećivao svog kolegu Sarača. Neko vrijeme bio Sarač opančar, a Madžar krpedžija, a do podrugu godinu dana su im se uloge iz­ mijenile, jer bi se Sarač i pred Madžarom vazda tu­ žio na čudnovate nove ćejfove svojih mušterija, koji će ga, — znao bi Osmanaga često u huji reći, otjerati iz rogjene grude, a Madžar se samo smijao i potvrgjivao Saraču njegove originalne izjave, a uz to udešavao svoj rad naprama potrebama svijeta i za­ htjevima vremena. Sarač je cijeli tok mijenjanja svoje uloge sa dose­ ljenim Madžarom živo osjećao. Svojim je očima gle­ dao sve uzroke i posljedice svoga stanja i rada, ali je bio uvijek toga uvjerenja, da on imade sve potpuno pravo, a to što se dogagja, da je to njemu neko iz mržnje potkopao, da ga neko mrzi, te ga hoće da upropasti, a pošto nije mogao opredijeliti pravog uzroka svoje propasti, to je zaključio, da mu je sve što je novo, što je nastalo od dana početka njegovog nazadovanja: ljudi, djeca, nove »pod plan kuće,« nove ustanove, nošnja, način življenja, sve, sve je to uzrok njegovom nazadku, sve je njegov dušman i on to sve treba da mrzi i prezire. Sad su po njegovom sudu i ona djeca, onaj novi naraštaj, koji ne pamti, kada je Švabo u Bosnu došao, za to što kao takav pripada onoj grupi, koju Osman Sarač mrzi, taj novi naraštaj je doveo Švabu u Bosnu da upropasti Osmana Sarača. — »Jest, to je aš'ćare, oni su švabinovci, oni, što nose švapske kundure, neće da se briče, počeli su i haljine njihove nositi i sa Švabama se druže, oni su ih i doveli ovamo, nijesam ja. Ja ih ne sevdišem, ovo je sve skočilo na zlo.« Tako je sudio i zaključivao na' siroti Osman Sarač, a i tada ga je slušao njegov prijatelj Mektebhodža, pijući crnu kahvu i smišljajući način, kako bi Sarača umirio i razgovorio. »Nemoj brate, Osmanaga« — odgovorio bi hodža — »ti si Čovjek ljut, pa ako ćeš i inadžija. Od kud će Švabu dovesti oni, koji se nijesu bili ni rodili, kad je Švabo došao!? Nego ti traži sebepa na drugom mjestu. Zar ne vidiš kako u Madžara ima pun dućan svakog kroja opanaka: i sa topucima i sa kljunovima i ventilacijama. Tako je sada adet, pa svijet mijenja ćejfove u nošnji i obući, pa naprama tome si trebao i ti krojiti, kad su ti to i same tvoje mušterije tražile. Ti oijesi htio da svojim mušterijama udovoljiš, a Madžar jest, pa eto za to je on postao čitav aga, a ti se sada baviš samo krpljenjem. Zar ne znaš, da si i meni više puta činio preko moje želje, ja velim: udri mi zakrpu na firale tanku i malenu, nek mi se plaho ne vidi, a ti me uzmeš na smijeh, ružiš me i veliš mi, da sam počeo živiti po njakoj modi i udariš mi uz inad golemu zakrpu. Ti hoćeš da si pametniji od svakoga, bilesi hoćeš da mene poučavaš, šta je po Šeriatu džaiz, a šta nije. A od kud brate, Osmanaga, da tj bolje od mene poznaš, šta je džaiz, kad ti nijesi ni jednog ćitaba proučio. U tebe nije n išti džaiz, što god t: ne razumiješ i ne begenišeš. A ja sam ti sto puta kazivao, da je džaiz naučiti i raditi svaki zanat, a osobito da je dužnost Turčinu čovjeku paziti pa raditi ono, sa čim će sebe i svoj evlad ihja učiniti i unaprijediti. Ti veliš: nije džaiz da Turčin za đunjalukom hlepi i da se obogaćuje. To, brate, nema ni u jednom ćitabu. Znam ja, da ne valja gramziti za sa­ mim zengjilukom a zaboravljati pri tome svoju dušu i svoj ahirot, am a odmah zatim veli, da ahiretski čovjek može biti i onaj u koga su halke na avlinskim vratima i uzengjije od samog zlata, a opet se muže biti dunjalučki čovjek, a da se od siromaštva nema čime odjeti. Ja beli neznam od kud tebi, Osmanaga, take mesele!« — »Ja ni vama hodžama ne mogu u kraj stati« — otpoče Osman Sarač razjaren i iskrivljenih očiju, naprama Hodži. — »Ti, jeli de, sam kažeš, da se treba bidata klonuti, a sada iz tvog eglena razumih, da bi mi bilo džaiz krojiti opanke i s topucima i po onoj novoj modi?!« — »Eto vidiš, da nijesi do kraja zapamtio: bidat se dijeli na dvoje: bidati hasenu i bidati-sejin. Ja sam kazivao, da se treba kloniti onih zlih novotarija, koje su štetne i po vjeru opasne, dočim bidati-hasenu, no­ vost koja je lijepa i korisna i koja za din nema ni­ kakvog hrgjavog pošljedka, treba i slobodno je primiti«. Osman Sarač se malo u svog hodžu zagledao, smotao novu cigaru i neko vrijeme zašutio razmišlja­ jući o pošljednjem hodžinom tumačenju bid ata. Ali se i poslije toga nije mogao nakaniti, da za­ počne graditi svakovrsne opanke, jer je držao, da se zanadžija, koji je kao on spao sa majstora na krpedžiju, ne može više ni pridignuti, a svakako mu je eto onaj doseljenik preoteo zanat i primio mušterije, pa je zato počeo smišljati, kako da se sadašnjeg hala na kakav jednostavniji način riješi. �229 Smišljao na sve načine, dok mit na jedanput ne pade sretna misao hidžret! Jest, hidžret je najmubarećniji izlaz, ovdje se svakako ne može živiti, jer eto se sve izmijenilo: stranci zauzimaju naša mjesta, a njima i jest dunja luk poklonjen, njima se svukud ide na ruku, pa nama nije ni moguće ovdje ostati. Šta ja znam — razmiš­ ljao je očajavaj ućr majstor, — kako to i ove sadašnje hodže uče i kazuju. Prije su hodže bile siromašne i nijesu se na svoje stanje tužili, a danas i oni hoće više imetka, a i svijetu kazuju, da se treba što više obogaćivati. Ima ih pa po gdje što govore o ovim novim zanatima i o trgovini isto kao i same Švabe. Vele, da se je lijepo udruživati i u zajednici raditi, a to se, vira je, nije moglo čuti od prijašnjih hodža, koji nisu bili švabinovci. Nema druge nego seliti u Tursku a neka kauri ovdje rade i nek se šire koliko im je volja. Osman Sarač je do nekoliko dana svoj naum kazao i Hodži i zamolio ga je, da o tome još nikome ne kazuje, jer da on ne kani još seliti, dok ne proda čitavog svog imetka, a "to da njemu kazuje samo onako kao svome ahbabu, neka znaHodža je Osmana Sarača na sve načine odvraćao od seobe dokazujući mu, kako je to grijeh, ostaviti svoj vatan i smanjiti broj nufusa svoje braće po dinu i s time im štetu nanijeti, ali ga nije mogao odvra­ titi od njegove odluke, jer tvrdoglavost kad ugazi u ludi inadčiluk, ne može da čuje savjeta razborita čo­ vjeka. I Sarač hoće hidžretiti, pa svršen gjon. Naš se Sarač potajno spremao i već bio skontao do jedno dva tri mjeseca ići, kad na jednom novine počeše donositi vijesti, kako se zaratio nekakav Japan sa silnom Rusijom. znanje o stranim narodima, ipak se nije imalo prilike više o Japanu i Japancima doznati dok nije započeo japanski rat sa Rusijom. Osim toga naš svijet vrlo voli slušati i razgo­ varati o svjetskim novostima, a osobito ako gdje puca, ako se je koja država s drugom zaratila, eto ti mate­ rijala za ugodnog razgovora. Najmanja novost sa ra-_ tišta može prouzrokovati, da se nebrojeno gjezvi kahve popije po kahvama i dućanima, a ako se još radi o uspjehu one vojske, kojoj je narod svoje simpatije poklonio, onda trošenje same kahve nije dosta, to treba teferičom i mladom janjetmom proslaviti. Kako obično za vrijeme rata svijet svrati pažnju na ratujuće stranke, tako sebi izmegju njih odabere jednu, kojoj poklanja svoju naklonost, a protivnu mrzi i u duši šalje proti njoj nebrojenu vojsku, da je što više tuče. Lahko je pogoditi neprijateljsku vojsku, ako se s kim Turska bije, ali je pitanje, kad se biju dvije neislamske države. Rus j'e poznat kao zakleti turski neprijatelj, pa je za to, — ako se za Japan nije prije nikad čulo, — opet naš svijet pozdravio Japance, kao neke nove prijatelje, makar što ni oni nijesu Turci, veleći: čim on bije Rusa, starog turskog dušmanina, to znači, da je turska stranka. I tako najednom zavlada veliko interesovanje za Japan i Japance. Pitalo se: ko su, šta su, gdje su, koliko ih ima, kako žive, šta vjeruju? A novina se nijedna — koja piše o ru8ko-japanskom ratu — nije smjela propustiti a da se od kraja do konca ne pročita. Izvanredni uspjesi japanske vojske slavili su se kao uspjesi islamske vojske nad neislamskom, a vrline i osobitosti japanskog načina života se počele primje­ II. njivati u najobičnijim domaćim stvarima. Od velike Grupa ljudi, kojoj Osman-Sarač po obrazova­ naklonosti naprama Japancima, nazivao je svijet svoje najmilije stvari — japanskim. Japanski halat, japanska nosti pripada, imade vrlo zanimljive, uprav bojoslovne pojmove o državama, državnoj upravi, carevima, kra­ kuća, japanska voda, japansko maslo; ako je ko nešto dobro i majstorski izveo i dovršio, to se odmah na­ ljevima i pojedinim narodima. Na primjer vrlo je zanimljivo slušati o »Ara­ zvalo, da je — japanski! U tu bujicu novosti, u neopisivo zanimanje za pima iz kuma<(, o „Milijun suvarije iz Hindistana« itd. Oni u glavnom poznaju Arape, Turke, Latine, Japancima i njihovim uspjesima na ratištu, zapao je Švabe i Ruse; od država: Tursku, Rusiju, Inglesku, iznenada i naš krpedžija Osman Sarač. Nije — na svoju sreću — bio još prodao glavnog Francesku, Alamaniju, Švedsku i Italiju, a od vladara poznaju svoro sve, ali se najviše poznaje turski i dijela svoga imetka, a niti je bio svog posla posve ruski, jer se oni, — po narodnoj predaji, — od dav­ napustio, nego je u svoj dućančić redovito dolazio, pa nina takme i natječu, koji će na dunjaluku imati je imao gdje svraćati one, koji znadu čitati novine i prvenstvo. To se malo znanja u narodu osniva na pripovijedati zanimljive novosti o porazu Rusije i napričama, junačkim pjesmama i omanjim, kad i kad predku Japanaca. Ni same novine nijesu se zadovoljavale sa vije­ pogrešno, a nekad i pravo shvaćenim, izjavama čuve­ stima o samom ratovanju, nego su donosile kilomenim od obrazovanijih ljudi. Nešto se u tom pogledu dozna još u djetinjstvu trične članke u kojima se obširno opisuje japanski kod kuće, nešto po sijelima i kahvama i na duća­ narod. Opisivalo se, kako je Japan mnogo manji od nima. Ko se više o tome razgovara, taj imade prilike više i doznati, ali i pored tolikog interesovanja za Rusije, kako su Japanci mali, ali vrlo hrabar, žilav i �230 istrajan narod, koji svoju domovinu ljubi i cijeni i koji je za vrlo malo godina, sa svojim neumornim radom i nastojanjem postao napredniji od sviju evrop­ skih naroda. U Japanu — pisa'e su novine — vrlo je teško naći odrasla čovjeka, a da ne zna pisati i čitati; skoro •svako njihovo oveće selo imade svoju štampariju, pošte i druga saobraćajna sredstva su im tako dobro uregjena, da za dvadeset i četiri sahata može sva Japanska znati, šta se u državi novo dogodilo. Sve im se radi na mašinu, sve ide brzo i lahko, bogatstva i blagostanja je u njih mnogo, a siromaštva skoro i nemaju. A kakav je opet način življenja u Japanaca. Cisto se drže, kupaju se hladnom vodom svaki dan, preoblače se često, štede na svačem, rano ustaju, kasno liježu, puno rade i megjusobno se slažu i potpomažu. Djeci nikako svojoj ne daju, da im besposlena po sokaku hodaju i klatare se, nego svak mora svoje dijete nadzirati i brinuti se, da mu svrši početne osnovne škole, a poslije toga mora ga slati na kakav bilo zanat, u trgovinu ili ako hoće na više nauke. Sve im je to nekako kao u pravih Turaka! Tako je narod po novinama imao prilike Japance upoznati, kao najbliže komšije i uzroke velikog na­ pretka malog Japana nad puno većom Rusijom, po­ čeo je svaki pojedinac prozirati i shvaćati i po tom brzo usporegjivati prama svome stanju. Osman Sarač jd-svaki dan slušao novosti o ruskojapanskom ratu i o Japancima. Slušao, o njima puno razmišljao i s drugima raspravljao, te je u tome svoj naum o hidžetu bio skoro zaboravio. Saračev je dućan bio postao kao kakva mala či­ taonica. Svijet je tu dolazio i donosio novine, te čitao novosti, što je majstoru Osmanu godilu, jer su so­ bom nije znao čitati, pa bi inače morao svoj posao ostaviti tražeći one koji čitaju, a ovako mu sve go­ tovo na noge dolazilo i obavješćivalo ga, a svijet opet iz zahvalnosti na ustupljenim prostorijama krpedžinog dućana naručivao tuđe nužnu obuću sebi i svojima, te se tako našem Saraču od jednom dva čara sastala. Donosili su se i ilustrovani listovi, te je svijet • imao prilike gledati mnogo opisa iz Japana i sa rati­ šta naslikane, te bi se to za dugo pregledalo i uspo* regjivalo sa onim, što se je pročitalo. Slike je umio i Osman-Sarač razgledati, (on bi u šali rekao, da iz slika »čita«), pa se za njih najviše jagmio, te bi slike, koje bi mu se najviše dopale, radi svoje osobite za­ nimljivosti, kupovao, lijepio ih po svojoj radionici i drugima, koji su manje o Japancima znali i čuli, tumačio i držao čitava predavanja. Ovo čitanje novina o rusko-japanskom ratu, a osobito oposivanje, kano i sa čim su Japanci napre­ dovali i stekli svjetski glas, bilo je od neprocjenjive koristi za svijet. Ljudi su se uvjerili, da je način življenja Japa nača kc ristonosan, da je ustrajnost i marljivost, rad i štednja, sloga i megjusobno potpomaganje sila, koja podiže i male narode, a da se s tim svojstvima isto može podići i jedan grad, stalež, društvo, porodica, pa i pojedinac. Ovi uvjeti za napredovanje bili su svijetu i prije poznati, ali su radi jednoličnog života narodnog i naj­ više radi nebrige, nemarnosti i mrtvila same mrodne inteligencije bili u masi zakržljali, za to je trebalo, da se nešto golemo i izvanredno dogodi, pa da pro* uzrokuje, da se u duši narodnoj ponovno pretresu i ožive! III. Do dva-tri mjeseca iza rusko-japanskog rata, ugje Mektebhodža i Imam čaršijskog džemata zabri­ nut u dućan Osmanage Sarača i nagje majstora gdje veselo i sa nekom odlučnošću kroji jedne nove opanke i to baš sa ventilacijama. U dućanu osim majstora nagje još šest dječaka, koji su u jednom kutu radionice na niskim tronošcima takogjer nešto šili, krojili i če­ kićima tucukali. Na jednom zidu Saračeva dućana bio je prili­ jepljen izrezak iz neke ilustrovane novine sa slikom, koja prikazuje, kako Japanci iz balona sa električnim lampama osvjetljuju tvrgjavu Port-Artura po noći, a odozdo sa mora drugi opet Japanci bombarduju to­ povima iz ratnih brodova grad i to po onim mjestima kuda im drugovi iz zrakoplova osvjetljuju. — „Kako si Osmanaga?" — upita Hodža na­ kon selama, sjedajući na jednu stolicu naprama m aj­ storu Saraču. — „Dobro, elhamdu lillah! Uvijek na boIje„. — odgovori Sarač. „Ma ja opet došo, da te od onog razbijam1*, — nastavi Hodža — „a vidim, izgledaš mi nekako veseliji, nego ikad. Hajir ola!?“ — — „Hajir, inšallah! — ----- K o je?____ Aha, ono sam ja davno, moj slatki efendija, zabacio. Zar ne vidiš, da sam započeo raditi, — tešbih annasu, kao Japanac! Turčin se, jel’ de, može biti svagdje, samo nek je srce čisto. A bogme, svakoj je biljci Bog odredio mjesto gdje će rasti i zresti. Bosna je naša saksija, pa tr.-bamo da u njoj bujamn i cvatimo. Zar nije lijepo čuti, da Islama imade i po ostalim zemljama, osim Turske! A nisam ja opet kader s Božjjom pomoči, sa svojim radom i ustalaštvom postignuti mnogo. Vidi onu sliku i one Japance u havi nad Port-Artur o m ------------ !“ i pri tom upozori Sarač Hodžu, ga­ nutog do suza, na sliku prilijepljenu na zidu. Hodža prigje slici bliže, ali preokret i odušev­ ljenje, koje je njime bilo ovladalo slušajući Saračeve riječi, baci ga najprije u zagrljaj preporogjenog opan­ čara, a onda kao kroz plač reče: �— „Misli, radi i živi islamski, pa m akar to i preko Japanaca naučavao!" — . Iza toga na jedno po godine osnovalo se je u m jestu »M uslimansko zanatlijsko udruženje« u kojem je O sm anaga Sarač, kao najzauzetniji" promicatelj na­ prednih ideja u kasabi m egju Muslimanima, izabran za predsjednika. U pravila »M uslimanskog zanatlijskog društva« n a predlog predsjednikov unešen je jedan paragraf, koji glasi: „Pravi članovi društva ne sm iju piti alko­ holnih piča i m oraju biti. oženjeni, (neoženjom članu daje se rok od šest mjeseci od dana stupanja u d ru ­ štvo, da se oženi); svaki se član m ora baviti kakvim bilo unosnim radom ili zanatom, a slobodno vrijem e im ade upotrebljavati u čitanje korisnih knjiga. D ruštvo će nastojati, da u m jestu M uslimani budu imali za svaki potrebni zanat svoga m ajstora — M uslimana. — CajiKo: Ecjna. „Kaico ča ? H yx yMH.n>aT iviacah. 0(cpeHyx ce h BHljex, fla je CTaB.n>eHO nnTafte Ha Me. „^o6po, Kaico ch th “, OArOBopux. BKy^a ch nomao?“. Hexornue ce 3arjieAax y H»y. 3aHHMaja Me je čajarae .ii>enyinKaoTo AjeRojie oa 7—8 roA. „H acm y meTH>yl“ OneT joj oAroBopax cMjeuiKajyhn ce. „Ja, naMa je jiaxKO iucTaTH r ,,IIa xajA e h t h ca mhom “ . „He Mory octbbhth Majwy. JTeaca Ha3e6.na“. „Kora imam jorn koa Kyhe‘|’ „HnKora. llMa.ia csm 6a6y h AxMera, na cy yMpjiH. Ea6o je yMpo hms nyHo, a A xmct cKopo. Ea6o je aohoceo CBamTa Kyhn. Kaace Majna, Aa je AxMeTy 6ruio 2 roAHHe KaAa je yMpo. E ho je jmjen. CMnja^iH cmo ce KaA cmo ce aačaBjbajtH. Jora je MajKa poAH.ra ajci;c, a.in hx ja ne shbm. C bh cy noMpjin." „Ka&o je tc6h hmb" ? „E cms, O bo je Hama Kyha, a HMauo a K03y. Huje Aoinjia oa jynep. H acm, Aa je noTpaacnM. MajKa je rA&A' Ha, na xohe, a» ce Hannje M.injeica. A h ja caM rjiaAna . „Ilira th je paAHo 6a6o?“ „E ho je Tep3iija koa Mexare. yBHjeK je paAHo koa H>era. KaAa je 6 ho čo.iecTaH, aohocho je Kyhn, na je mHo. Yx, Kano je Kaui,T>aol“ „.ZJaje jih Ban m ia a ra ? „He, Ka»<e Aa My He MoaceMO n.naTHrn, na HCMa Ha mTO. KaAa Moace Majica paAHTH, oBAa hsm je jiaxKO. Ilepe xajbHHe koa rocnoje, a mohh rocnoja AaJ®: xjte6a, Meča h oneT MajKH napa. E ksko je mchc bo.iho 6a6o 1 CaMO Me jeAHOM Hrančao niTO caM aancKa^a npajuap oa HeKaiCBora e<j)6HAHje. PeKao mh je, Aa HHKaAa He cMnjeM HCKaTH hh oa Kora." IIor^eAaJia M® HenoBjepA>iiBo, Kao Aa ce Kaje, hito mu je peiuia, Aa j® raBAHa 11 3amyTa. ttlyTiio caM h ja, cTe3a.no Me oko cpua. JKajino caM je. 3arp^Hx je h AaAox joj rpoui, CBy CBojy roToBHHy. ycTpyqaBaja ce, Aa y3Me, a pytmue joj AP*Taxy oa paAocTH. PeKox joj Aa Hehy hhkomc Ka3aTH, na eBo He 0Apwax pejen. 3axBa^Ho Me je nor.neAaJia h OTnra^a KykH. Joui ce OKpeHy«na KaAa je y.ia3H.na y BpaTa. I3ol)Ox ii pa3MHnijbax o E cmh. E hctpo, pa36opHTO, naMBTHo AejeTe. 3HaAe 3a HeBCA>e jom oa caAa. K ojirko č^iaro y oHoj Aaninapn. IIpenaAe Me H>€3HHa 6yAyhHocT. BiiAjex je y hcKora are. C.aysKH . .. Cbc nocJiOBe paah. PacTe Be.iHKa AjeBojKa. Tajejio joj je cnocoČHo, a» npo6yAH noacyAy. AniH chh, Jiujeno OAjeBeH, HaMa3aH. Očjinjefce KpaAOMHne oko H>e. IIpBa 3roAa h EcMa u3ry6'.n>eHa. B ha®ce nocjbeA0ne. Ara y HenpiuinpH. ILnaha HeaoMe npoTyxH, Aa je y3Me. OBaj norpomu HOBau;, EcMy OTjepa, a ona oAHece »H>eroBO« A«jeTC. CaAa je oneT y OHoj AanmapH. Hepe h ohs xa,r>HHe. HajCo.i>e joj n.iaka ecjieHAHja, cyAaU- CaMau je. CnaBa 8aAyro ii3jyTpa. EcMa Aoni.na Aa y3Me xa.r>HHe. EifieHAnja je noacyAHO r.ieAa- Ckomh. IlaBa.m Kao 3Bnjep. EcMa noAJieace. T sko ce BHme nyTa Aora^a. EcMa oneT noHece. C khm? Ksko? H hko »ne 3Ha«. Ca CBaKHM. „UpoCTHTyTKa, pn3Jiii jau. PoAHaa oneT. Eojn ce CBnjeTa. yAaBH^a AnjeTe. 3aKonaaa ra y aB^Hjn. Hyo CBHjeT. JaBHo cyAy. EcMy ocykyjy 3a »3jio<ihh«. CyAaU, e^eHAnja o36H.r>aH. HnTa ocyAy. Kopn je, ksko je Mor.ia yiHHHTH, mro 3a6paa.yjy 3aK0HH, uiepnaT. E cms cxpBaHa, jom 6ojieCHa cayma. Ocjeka ce kphbom. CyAaU no X naparpa<j>y oeybyje EcMy na y roAHHa 3a 3jiobuh. Je3a Me opo^e HHTaBHM Tnje^oM, rpo3ekn ce oBe CTpamHe (vihko, Kojnx je y *HBOTy Taico mhoto. .. 9 F. Nedžati: Ruža i sunce. Sjajno sunce kad za gore Visoke se tiho skloni, Od večeri pa do zore, Ruža biser-suze roni: Ona čezne c'jele noći Za sunčevim zagrljajem, Jedva čeka, kad će doći Da je ljubi alem-sjajem. U zoru se sunce javlja, I svud zrake sipa bajne, Nježno ružu on pozdravlja, Pa joj suze pije sjajne. A ruža se sretnom snije, Sva od milja divno šija, Spram sunca se tiho smije I u miris čuvstva svijal �232 Ko je najveći čovjek na svijetu? Ovo pitanje izlazilo je na dnevni red više puta kod slobodoumnih raspravljala, a i neke evropske novine su ga iznosile, da javnost odgovori na nj. One su uvijek dobivale odgovor, da je najveći čovjek na svijetu Muhamed fjUIUc U posljednje vrijeme je takogjer iznio to pitanje kršćanski list u Bejrutu ,,V a ta n “ i uz njega još jedno pitanje, koje glasi: Ko je najveći čovjek u Siriji? Spomenuti list dobio je od jednog kršćanskog pisca ovaj odgovor: »U opće na svijetu najveći je čovjek onaj, koji je za 10 godina utvrdio jednu vjeru, uspostavio jednu filozofiju, zakon druževnosti, preobratio zakon rato­ vanja, dao civilizovane zakone i koji je uspostavio jedan narod i jednu državu, koja kroz vijekove traje, a on je bio ummija (analfabeta) Muhamed ibni Abdullah ibni Abdul-Muttalib el-Kurejšij-el-arebij, Pejgamber Muslimana. On je pribavio svojim sljedbenicima sve, što im je nužno za razvijanje, a kao obratište, gdje se mogu u svim vjerskim i svjetskim stvarima pri potrebi obraćati, upozorio ih je na Kur-an i Hadis. On je dao svojim pristašama jedan kongres, na kojem će se svake godine sastajati, a to je hadž. Pošto je po šeriatu dužan ići na hadž onaj, koji ima nužnu opskrbu za taj put, to se vidi, da je taj hadž (kongres) za to, da se bogati i ugledni Muslimani iz svih krajeva svijeta jednom u godini sastanu i zajed­ nički porazgovore o svima stvarima njihove (islamske) zajednice, o političkim i društvenim stvarima i njiho; vom megjusobnom potpomaganju. On je pomogao svojim pristašama siromasima sa zekjatom tako, da megju Muslimanima ne bi mo­ gao naći siromaha, ako bi se zekjat po propisima davao1). Zasagjena je klica vječitosti Islama tim, što je Kur-an na arapskom jeziku, a što je dužnost na sva­ kog islamskog učenjaka i vogju, da ga na arapskom jeziku razumije." I kad ne bude u tom ništa drugo, samo je to dosta, da bude jezična zajednica sviju Muslimana. ovoga propisa neko vrijeme držali, a i današnja je mu bajea*) neki znak toga izbora. On je omogućio život i onima, koji nijesu njegove pristaše, a žive u islamskim mjestima, rekavši: sM j*«"! <JI ^-»>1* t. j. cio svijet je Božija obitelj. Najmiliji je Bogu onaj, koji njegovoj obitelji najviše koristi doprinosi. On je za obitelj učinio to, da je postavio nenatkriljiv bračni zakon i zakonski uredio sve, što iz braka proizlazi. On se je za znanost mnogo zauzimao. Sa mnogo hadisa je svojim pristašama zapovjedio, da traže na­ uku pa gdje bilo na svijetu. Ova njegova preporuka mnogo je doprinijela, da su Muslimani za svoje moći primali od svakle znanost, i da je ona megju njima evala. Pa zar ne će biti najveći čovjek na svijetu onaj, koji je ovo sve učinio? Na pitanje: ko je najveći čovjek u Siriji, odgo­ vorio je isti kršćanski pisac ovo: »Da povijest pozna ime onog slavnog Peničanina koji je izumio pismo slovima, moj bi odgovor glasio: On je najveći čovjek u Siriji. Ako možemo u sirijance ubrojiti Salahuddini Ejjubiju za to što je umro u Siriji i što mu je otac u njoj stanovao, onda je on taj najveći čovjek u Siriji, jer je on neprijatelje u 90 bitaka porazio, a uz to bio najpravedniji vladar. Kada je umro, nije ostavio iza sebe imetka kao ostali vladari, nego se je sva njegova ostavština sastojala od 48 dirhema. Ali pošto nije utvrgjeno, da je on sirijanac, onda će po mom mišljenu biti taj najveći čovjek u Siriji Ebul-Ala el Meari. Ja u njemu vidim velikog pjesnika i filozofa, rječitog pisca, m udra čovjeka i slobodna, koji je dostojan da se nazove najvećim čovjekom u Siriji1*. Iz » E l-M en a r« -a preveo Nijazi. * * * Ovaj je odgovor pisao jedan kršćanin i u kršćan­ skom duhu, pa se na nekoliko m jesta ne slaže sa Islamom, ali ja se nadam, da će p. n. čitatelji to uočiti i onako, kako treba sebi ispraviti. P r im je d b a p re v o d io c a . On je omogućio napredovanje svakom svom sljedbeniku s tim, što u Islamu nema klasa i što Muslim Muslima ne može nadmašiti ni čim osim pobožnošću. Islamska je država u početku bila prava republika, te su Muslimani izmegju sebe po sposob­ nosti birali svog poglavicu, a to je Halifa. Oni su se (* ^ va Prva stoljeća su se Muslimani držali strogo pro­ pisa Kur-ana i nije se imala sadaka (milostinja) i kefaret kome dati. -v t jUi-V l^LU Prim. preV. *) Mubajea ili bej-at je običaj kod Osmanlija, po kojem dogju slobodno na poklonstvo novom halifi osim velikaša i drugi državljani prilikom njegova zasijedanja na prijesto. Prim. prev. �233 Fadil Kurtagić: Abdul-Huk Hainld: Spleen. Kći Indije. — Mehi Memiševiću. Ja voljeh nekad cio ovaj svijet Ko pjesmu, proljet, ko Slobode sjaj! Kroz sanje gledah gdje Ljubavi cvijet Čaške mu pruža u vruć zagrljaj. Drama u 5 činova (8 slika). — Prevodi Šeiusuddin Sarajltć. — (Nastavak.) P r iz o r d ru g i. S u ru d ž i, S telin a, Ila m ija, S u m ry i T eliža. Za nade tronom čeznuo mi lijet, Gdje ideali blješte u beskraj; — Dugine zrake dijamantne snijet I prosut htjedoh na taj zemski raj. Nadošle su u narodnom odijelu, kao i Surudži, samo s manje nakita. Iza odijela biju im zagasite, više garave, masne puti, kao dukat iza tanke hartije. Iz očiju im plamenja nešto vjeveričko, a u ušima su im oveće okrugle mengjuše.. Nešta žvaču. Kuda to tapa Misteriji hod? — I la m ij a : Gle — S urudži. . . Ti ovdje? Teliža Što drhtnu svemir nadom obasjan?... šta ona sama ovdje radi? To tone mojih Ideala brod S u m ry : Č u d o ,... zar se ne bojiš Engleza? U ljudske zlobe nirvanu i mrak — S t e l i n a : Za mladu djevojku je i opasno i sra­ Ko mladih dana mirisavi san, mota, da tako sama hoda. Kad s bližnjih srca brije ledenjak... S u r u d ž i : Ja, bivši čudnovata, — sama hodam. S toga moj samotni hod neka vam nije začudan. — Odakle vi dolazite? T e l i ž a : Bile smo u polju; nosile ljudima jelo. Sadi . . . . S t e l i n a : Sad idemo u selo. S u m r y : Pa smo dobile od gospodara temboPred olujom. lova lišća i košpica; zar ne vidiš da žvačemo? Debeli oblaci, teški i crni;.gomilali su se na je­ I l a mi j a : Da; megju mužem i ženom se pove­ senjem nebu, a bijesni vihor gonio je pred sobom to svoje jato, a kako ih je više gonio — oblaci su deblji ćava ljubav, ako ovda onda jedno drugom što poklone. S u r u d ž i : Stoga su u tebe crveni zubi i usne bivali. mavene. Kakva korist od toga? Kad bi izmakli svome neprijatelju — viliru — I l a m i j a : Uh, misliš nema koristi? Ovo nam onda bi se zaustavili — a iz njih bi onda munjevnom brzinom padala debela kiša po šumama, livadama i zube u jakut pretvara, a usne oboji kao crni dud. Dah iz tvojih usta miriše na san tvoje duše, dok se naš poljima. dah od cvijeća i ne razlikuje. No vihor je našao drugo jato oblakova i potje­ S t e l i n a . I Misliš nema koristi — nije lijepo?! rao bi ga još većom brzinom, još jaćom snagom. Sumry: j Kiša je padala na me velikom žestinom, a još I l a m i j a : Ti, dok nama sramote predbacuješ, sama većom snagom me je vihor preko polja gonio. si pala. Dorasla si eto do sedamnaeste godine. Vrijeme Ali moje misli nije mogao vihor isprekidati, nije je već prošlo, preevala si, a još sebi nijesi našla muža. mogla crna noć potamniti, niti grdna kiša nakvasiti, Meni je šesnaesta, a već je sedam godina, kako sam i kao što je snaga vihra, noći i kiše sve veća bivala, se udala. Udala sam se upravo, kad mi je bilo devet tako su razmjerno i moje misli jaće postajale. godina. I ja sam odvažno išao naprijed preko polja. T e l i ž a : I ja sam se od deset godina udala. Oluja je bjesnila i jaki vihor je počeo kršiti S u r u d ž i : Lijepo; udale ste se. Od tad je mnogo grane sa stoljetnih hrastova, a tužna jeka sovina mi­ ješala se je sa cičanjem vjetra, a ja sam se samo godina prošlo. Dakle šutite. Još vam nije dodijalo?. . Dokle ćete ženstvo muškim ispunjavati ? smijao plaču sovinu. S u m r y : Mi radi tebe gpvorimo. Žalimo te, pa Ljudi su u svojim sobama slatko spavali i nijesu osjetili ništa — samo je nekoliko staraca sjedilo kod kažemo, da se višo ne mučiš. Ko će tebe iza ovih go­ dina uzeti? Po našem zakonu, djevojka od sedam­ prozora i prisluškivalo igru vihra i oluje. Ja sam se idući dalje preko polja pitao: da li naest godina, kao ti, ne pitajući roditelja može poći ima još ko od ljudi u ovo doba na otvorenom polju. za onog, koga ljubi. Tako u »Veda-u<( piše, da jedna Činilo mi se da ima, ali da su taki vrlo rijetki. djevojka, nakon što se osjeti djevojkom, treba još tri I oluja je dalje bijesnila, a ja sam je samo slu­ godine biti poslušna roditeljima, pa ako je oni ne usreće, u pravu je, da se uda sama za koga hoće. šao i odvažpo dalje koracao---T e l i ž a : Ali treba otići za istovjerca od našeg plemena i naroda. �234 H a m i ja : Ne može pak otići za čovjeka iz bliž­ njeg rodbinstva, niti ako nije lijepa prilika. Ti ovo trebaš znati, što ti kažem (za se): Htjela bih, da je ovim odvratim od ljubljenog Engleza. S u r u d ž i : Kako ste lijepo zapamtile što piše u „Veda-u“. I l a m i j a : »Veda« je vjerska knjiga. Naravno, pamtimo šta u njoj piše. Pa kako je pisana na našem jeziku, razumijemo je potpuno, ma šta da u njoj či­ tamo. Hoću reći, da znamo svoju vjeru i svoj zakon. A koja god ie vjerska knjiga u narodu pribrana, valja je i pisati u narodnom jeziku. Bude li na kom bilo stranom jeziku, niko joj smisla ne shvaća. Ne shva­ ćajući — ne zna vjere. S u m r y : Sve zaludu, od sada više niko Surudžije neće uzeti. S u r u d ž i : Sum ry! Imam li ja roditelje kao ti? Jesam li bogata kao Ilamija? Imam li ja čifluke kao Stelina i Teliža? Imam li slonova ili volova? Imam li tigrova krzna? . . . Ne! Ništa. Ja na svijetu nemam nikoga osim tetke Nana Bibije i njezinog muža BedrJapoma. Po našem zakonu uzeli su me sebi kao rogjaci. Vole me, vole, ali opet materinstva ne nadomješćuju; kao majka ne mogu voljeti. Jedan slatki materin osmjeh više usrećuje od svega na svijetu. Ja niti sam obasjana ljubeznim očevim pogledom, niti sam bila sretna vidjeti najslagji osmjeh, osmjeh ma­ terin. Ne znadoh što je bratsko voljenje, niti što je porodica! Ne naučih to. Sirota sam djevojka, nikog ne­ mam da me popazi na zemaljskom licu. — Moj hrabri otac umro je dan prije, nego što sam se rodila. Požrtvovnu majku mi odvukoše sutradan — po običaju - - na lo­ maču, da je s ocem spale. Ja sam joj ležala na srcu. Nesretnica, rodila me je, kada su je spaljivali!. . . I, megju hiljadama ljudi, koji su to promatrali, ne nagje se ni jedan, koji bi se smilovao na rogjenog jetima — kćer svoga roda i domovine — da je pridigne majci u zagrlaj, neka je poljubi, neka je umije suzama, što joj vrele na lomaču padahu i rek bi još više oganj raspaljivahu ma da je nemoćno za svojim djetetom pištala vriskom, koji se je do neba čuo. — Onda me je tetka uzela sebi. I ti, Sumry, imaš pravo. Djevojku, u vatri rogjenu i u suzama odraslu — niko ne prima. S u m ry : Budući ti je volja u ruci ud ovih go­ dina, po našoj vjeri, potrudi se da sebi muža nagješ. T e l i ž a : Ali ne zaboravi uvjeta, koji ti ja rekoh. S t e l i n a : Surudži, želim od tebe, da ti se sveto vjersko drvo ne udalji od svoga hlada. Neka ti veliki Brahma dadne ustrpljenja kao jednonogoj školjki, i tvoju zatvorenu sreću otvori. Okagjuj se, uspaljuj se, drži se obožavanog majmuna, umiljavaj se, trpi, pod­ nosi, moli.. . . I sve. Samo iza ovih godina.-ne Mi mužu. Sa drugim, sa strancem, bićeš nesretna... . (Sibrudži uzdiše). I l a m i j a : Ha, sjećam se nečega, kad Stelina kaže: stranac. Slušaj me Surudži! Tako prije petnaest dana na »Havli« zabavi ti stajaše pokraj jedne mašale. Upravo se djeca započeše igrati topa. Baciše top, varnice se prosuše, rasvijetliše s mašalama sve do neba u raznim bojama, kao duga. Bilo je iza pola noći.'... S u r u d ž i (flegmatično): Ne sjećam se. I l a m i j a : Kad je jedan došao u pometnji i u lice ti žabo štrcaljku. S u r u d ž i : Ne sjećam se. I l a m i j a : Kad ti je pomavenilo lice od žute vode u štrcaljki i od straha. Ti si zaplakala, a onaj je odmah pobjegao. Tvoj tetak i tetka su gledali igru; nijesu opazili šta se tebi desilo. Onda je došao jedan kaurin. S u r u d ž i : Ne sjećam se. I l a m i j a : Tebi je prišao. U bijeloj kapi, crvenoj bluzi; lice mu kao ljiljan, kose kao suučane trake, oči kao nebeska vedrina. S u r u d ž i (za se): Tom son!... I tako da se pri­ tajim, kad o tebi g o v o ri? !... I l a m i j a : Dao ti je svoj rubac. Onda ste se oboje zajedno povukli iza nas. S u r u d ž i : Ne sjećam se. I la n i ja : Mi smo gledale. Ti *si njegovim ru p ­ cem otrala lice. D r u g a r i c e : Da, mi smo gledale. S u r u d ž i : Kako ste sve od jedau put mogle vidjeti jedan san? I l a m i j a : Niječi koliko hoćeš, ja više vjerujem svojim očima. S u r u d ž i : Ne sjećam se. I l a m i j a s a d r u g a r i c a m a (na-po-nase): Zar nijesi promišljala, djevojko, pristaje li to tvojoj vjeri ? Zar ne znaš, da naša ruka nije čista, kad je se kaurin samo dotakne, dok se nekoliko puta ne opere u sve­ toj rijeci (Gangesu)? Zar ne znaš, da u brahmanskoj vjeri za djevojkom, koja se s nevjernikom združi, plaču u skupu brahmanci, ne bi li se grijeha izbavila? — A ti? Otrala si lice rupcem svoga dilbera, našega dušmana, i od tada si u našim očima plaho ružna, prljava. S u r u d ž i : Ja usluge ni od koga ne odbijam. Primam je sa zahvalom. Pa ko god mi je činio, i u kojoj god se vjeri nalazio — za me je svejedno. (Ilamija joj se sa drugaricama smjehulji sa omalova­ žavanjem.) I l a m i j a : S urudži!/.. Smijem se zakleti, da ti ne bi dala svoje kćeri, kada bi je imala, čovjeku koji ne pripada tvojoj vjeri. Znam dobro, da ti savjest ne potvrgjuje ono, što govoriš. Ljubav je samo došla na tvoj jezik i zavela te. Čovjek ne može dopustiti, da se tako radi; ne da savjest. S u r u d ž i : Ova moja misao eto neka nije ni savjesna ni naravan i. Došlo tako. S t e l i n a i T e l i ž a : Hajdemo Ilamija! Hoćeš li u grijeh zaga iti s njom? �235 H a m i j a: Tako je, nek radi šta hode. Da mi idemo praviti jelo za svoje ljude, S u m r y : Da jatake napravimo. U banje naložimo. Vodu za kupanje umlačimo. H ajde... 1 znate li, da je večeras u nas gozba. Sve ću susjede pozvati. I l a m i j a i S t e l i n a : Hoćeš li pozvati i nas? S u mr y* Svakako će te se i vi naći. (Odlaze neprestano žvačući, gledajući Surudžiju, pritajeno se smijući, namještajući svijetle hamajlije na bijeloj odjeći i ispravljajući glave i grudi.) P r i z o r tre ć i. Surudži i Toromtor. sve zakone. Pa te razumijem, kadTomsona ljubiš. On kod mene ne zaslužuje ni mržnje ni prezira. Ja kad prezirem čovjeka, koliko sftm vrijedi, ne pitam za nje­ govu vjeru. Već nastojim, da mu upoznam ćud i vrline. Istina — Tomson mi je mrzak. Ali ne stoga što je protestant. Neka ispovjeda što god hoće. Već mi je mrzak, što je nečovjek.. . Da. A šta sam s&m? Sebe mrzim, što tebe — ljubim. Svako me u selu poznaje i štuje kao starca. I ja, od sedamdeset ljeta, da ljubim tebe — istom procvalu djevojku?! R, ako ovo nije nepravo, ja šta je ? . . . Ali da vidimo, kako će se to sve svršiti... (Glasno): Hajde da idemo, dok se nije smrklo! (Primi Surudžiju za ruku; odlaze. Surudži se osvrće prema skrovištu, gdje je Tomson, očima se oprašta i sporo, teško odlazi.) S u r u d ž i (plače u stranu; sumrak se povlači). T o r o m t o r (spaziv Surudžiju zastane, pa će sam sebi): Opet ovdje.. . Ne mogu a da ne zastanem, kad je vidim. Kad bi svi haramije imali ovakva lica, po­ Prizor četvrti. stali bi pod engleskom upravom — časnici. A li... Tomson, poslije Elizabeta i nosioci tahterevana. nevolja na svašta natjera. (Glasno): Surudži! (za s e ): Kad njezino ime izgovaram, drhću mi i noge i roke. T o m s o n (izagje 'z drveća): Ode!... Do sjutra (Glasno): Surudži! . . . (Surudži podigla glavu i gleda jad i muka. A od sutra će se naći lijeka ovom željga). Ne plači.. . Hajde da idemo. Kasno je — mrak kovanju. Ova mila djevojka pristaje na sve, što ja pada. Gledaj, prostor se puni brižnim sutonom, kao i želim. S Ijubvi se sve postiže. Ljubav srce stvara. Srce je zgrada, zidar joj je ljubav. Još ako je u ruci tvoje lice i moje srce. Ustani, da idemo u .selo. zidara umjetno orugje, onda je iz temelja sve tvrgje, S u r u d ž i : U selo velite? T o r o m t o r ; Velim, da ne ideš sama, ja ću i solidnije. Ali ne! Čvrsto ne može biti. Izgleda samo s tobom. Hajde (za se):Ti si sa mnom u mojim mislima da je čvrsto. — — Ko je ono ? Neko dolazi u tahterevanu; — ženska. Biće familija kojeg indijskog svaki dan, da jednog dana i ja s tobom idem. S u r u d ž i (prema skrovištu gdje je Tomson, za velikaša... Baš ću stati da vidim... A gle čuda, ova je se): Ah,. . . kao od uhvaćena mjeseca zauzela mi je ženska evropejka! (Tahterevan [nosila], u njemu Elizabeta.' Nose lice jedna sjetna boja. T o r o m t o r : Nemoj tako. Nego ja ovamo - na ga po trojica matroza za ručicu t. j. po šestorica na putu vidjeh jednog kaurskog konja. Svezan za drvo, sprijeda i od zada. — S prijeda i sa strana po dvo­ a uza nj sluga. Gospodar mora da mu je negdje ovdje. jica s mašalama. — Dolaze. — Na Elizabetinu za­ povijed spuste tahterevan. Elizabeta iskorači i ide Jesi li koga vidjela? S u r u d ž i : Ja nisarp vidjela nikoga!-.. Megju- pravo k Tomsonu. Nosioci mašala i tahterevana uljudno stoje i čekaju.) tim, kakva posla imaju kauri u našem selu ? E l i z a b e t a (iza pozdrava): Oprostite, gospo­ T o r o m t o r : Dolaze, Surudži. Arsuzi!.. . Dan-noć dine majore! Slučajno vas nagjoh. Dozvolite, da vas dolaze, da dodijaviiju seoskim curama. S u r u d ž i : Nevinu djevojku neće niko napasti. nešto upitam. T o m s o n (otmeno): Izgledam vašu zapovijed! Ako je za muške snaga i hrabrost obrana, djevojački štit je nevino:t. Nevinost je tako siguran štit, da mu (za se): Kako je lijepa, kao sunce.. Ma da je ne vi­ dim dobro, ne pitam ko je. ne može nauditi ni mač prevare niti nož nasilja! E l i z a b e t a : Gospodine,-ja,;,dolazim iz Sir-GotT o r o m t o r : Ti tako misliš. Ali ljubav poveže oči čovjeku. Pa ne znaš što radiš. Nemaš pojma, da Iije. Muž mi je u Gudžeratu-,; T o m s o n (za se): Biv^,je.udata. ćeš poslije svojim krvnim suzama pokapati nož neE l i z a b e t a (za se): Tjek: kako je lijep ovaj vjerstva, od kojeg misliš da te tvoja nevinost zaklanja. Ne vidiš često, da je krvolok onaj, koga smatraš čis­ major! (glasno): I ja idem u Gudžerat. Samo, čini mi se, to ovim indijancima ne mogu dokazati. Kažem: tim kao kaplju rose. „Gudžerat1*, — oni kimaju glavama. Zapovijedam: S u r u d ž i : Ne razumijem te. T o r o m t o r (za se, ali kao da Surudžiji govori): „lijevo!"* — legja okreću. Idemo, ali puteve vidim Ludo dijete! Ko zna, ne smatraš li me od onih, koji (j-rugačlje. Pa stadoh, da vas upitam, ne nose li me su popuzli u vjerskom držanju ? A ne znaš da sam u zabludi, u koje drugo mjesto. Ide li se ovuda u ja Brahmanac. Znadem jednog stvaratelja, kojemu grad? .T . T o m s o n (za se): Kako umiljato govori!... podvrgavam svoj prirodni život. U mome je zakonu Bvako ravnopravan. Jednako gledam na sve vjere, na (Glasno): Ovo što se vidi, madam, selo je Gotalva. �236 A vi će te u Gudžerat, je li?... Nijeste zašli; ovaj vas put vodi vašem cilju. — A zar ne znate gudžeratskoga jezika? E l i z a b e t a : Istom je godina, što sam došla u Indiju. Kako da naučim? Nijesam papiga, da upam­ tim što čujem. Treba malo učiti, je li?... A vi? Vi znate?... T o m s o n (za se): Zavrtjeće mi mozgom. Kako je sladak ovaj razgovor... (Glasno): Ja sam ovdje već šest godina, madam! Poznajem indijske jezike, kao i običaje i mišljenje... — A smijem li pitati, čijoj gospogji odgovaram? E l i z a b e t a (za se): Ne ide, da kažem, ko sam... (Glasno): Ja sam žena trgovca Henrika. T o m s o n (udvorno): Veseli me, madam, da sam vas upoznao... (za se): A niti ne poznam trgovca imenom Henrika. E l i z a b e t a : Blagodarim na usrdnoj susret­ ljivosti. (Polazeći sa zahvalnim osmjehom): Adieu!... T o m s o n : Samo... izgleda mi malo opasno, da sa ovim alčacima gospogja Henrik sama ide. E l i z a b e t a : Jedan put već pošla — pošla. Valja ići, pa kako bilo. t T o m s o n : Ali možete i sjutra rano otići. E l i z a b e t a : Pa ako ne ću u Gudžerat, moram se onda vratiti u Sir-G;ottiju. A zar ne valja i ta­ mo ići? T o m s o n : Ne biste li dozvolila, da ove noći budete moj gost?...c E l i z a b e t a (za se): Da sada rečem, da sam gospogja namjesnika Burtela, pratio bi me sam do Gudžerata... A gle, ovako me zove. Ne znam ni sama za što?... Ali, hoću mu primiti poziv. (Glasno): Ne! Da vam smetam. T o m s o n : Što ne bi bilo nikada moguće, neka bude sada, s toga, što sam ja Englez, a vi Engles­ kinja. Još ste poslije mene, nedavno u Indiju došla. Videći vas, ja sam ushićen od vaše povjerljivosti. Pa se sjećam svoje domovine. Vi svakako imate više is­ tinitih i potpunih vijesti o Engleskoj, nego što sam ja ovdje čuo. A znate, da su vijesti iz domovine vrlo vesele za jednog njezinog sina u tugjini. Čovjek se opaja njima kao da od majke pozdrave prima. Ras­ tvaraju mu se mračni kutovi u razumu i oživljuju zamrzli dijelovi srca..>S toga primite moj poziv, da budem počašćen?... E l i z a b e t a : Zagovaranje vam je vrlo prija­ teljsko... blagodarim vam. (Za se): Čudnovato! Već hoću k njemu otići!... Sada u mraku ne vidi ko sam. Ali, šta ću onda, ako me prepozna, kad me vidi kod kuće ?... T o m s o n : Ovi predjeli su vrlo lijepi. Na sve strane bostani i baščeluci. A pola sata odavle, tamo na obali jezera, moja je vila u talijanskom štilu. Da vidite, vrlo bi vam se dopalo. Megjutim, da veliki ljudi spoznadnu vrijednost svoga blaženog života u u svojim bogatim palačama, trebaju ponekad od­ sjesti i kod nižih, da prožive malo bez rahatluka. Treba svojim očima da vide oni, koji u elegantnim svilenim odijelima sjede na kadifeli stolicam a, kakvo je stanje onih nesretnika, koji leže uvrnuti na hasurama kao robovi — pa da im razumiju... Dakle?! Mene moj konj odmah ovdje čeka. Vi se uspnite u tahterevan, pa izvolite... Tek znajte još i to, da se u ovim krajevima noću često puta bura pojavi. Bojati se, da ne biste bila šibana žestokim kišama i vjetro­ vima... Ukratko, vrlo vam je opasno, da putujete da­ lje. Na svaki način vas molim, da budete moj gost. E l i z a b e t a : Dobro; primam poziv, kao od jed­ nog Engleza, ma da znam, da ću smetati. Izvolite — idemo... Na ovu stranu je li?... (pohita u tahterevan). T o m s o n : Mene ste oživjela. I vi, ne dajući čovjeku ništa do li radosti, kako da mi smetate?... E l i z a b e t a (popevši se u tahterevan): Čekam vas... T o m s o n (izhitrenom vještinom): Mene?... Zar ja ne ću na svom konju?... E l i z a b e t a : Zajedno ćemo - - zajedno!... T o m s o n (za se): Kakova ljubaznost!... Pamet će mi odnijeti! (Glasno): Ja mislim, madam, kako ću poslije sići, ako se uspnem na ovaki jedan bogat tahterevan. E l i z a b e t a (za se): Idem, ne pokazujući se... (Glasno): Unigjite — slobodno!... (Tomson se uspne u tahterevan i sjeda do Eli­ zabete. Indijanci ga dignu na ramena, nosioci maŠala poteku naprijed i tahterevan brzo krene za nji­ ma. Na odlasku se čuje, kako se Tomson i Elizabeta lahko, kroz smijeh razgovaraju.) (Nastaviće se.) Zapisnik X. redovne glavne skupštine društva „Gajreta* držane dne 8. jula 1911. god u sporednim prosto­ rijama „Društv. Doma“ u Sarajevu. U 3 sahata i 10 minuta poslije podne predsjed­ nik g. Hilmi ef. Hatibović otvara skupšt'nu sa slije­ dećim dnevnim redom: . 1. Izvještaj tajnika o djelovanju odbora; 2. Izvještaj blagajnika i revizora; 3. Predlaganje proračuna; 4. Interpelacije; 5. Podijeljenje apsolutorija odboru; 6. Izbor novog odbora i revizora; 7. Predloži; 8. Eventualije, te nakon pozdrava skupštinara izvješćuje, da je zem. vlada odobrila izmijenjena pravila društva, te pita skupštinu: prima li na znanje odobrena pravila i da li će se današnja skupština voditi po starim ili novim pravilima? �Skupština jednoglasno zaključuje, da pravila prima i da de se prilikom današnjeg zasijedanja rav­ nati po novim društvenim pravilima. 1. Asimbeg Mutevelić . . . . 80 glasova 2. Ibrahim ef. Sarić .......................76 » 3. Sakib ef. K o r k u t .............. 54 » Za tim predsjednik poziva skupštinu, da u smislu 4. Mustafa ef. Islamović . . . . 53 » § 49 novih pravila izabere 3 skupštinska Člana za 5. Šalim ef. M u f t i ć .............. 51 » ovjerovljenje zapisnika današnje skupštine. Jednoglas­ 6. Dr. Murat Sarić .......................50 » nim z&ključkom budu izabrani za verifikatore zapis­ 7. Izet Pertev ................................ 49 » nika gg. Mustafabeg Halilbašić, Muhamedaga Salić i 8. Rifat ef. T a t a r e v i ć ......... 46 » Fuadbeg Abdulahefendić, sva tri iz Sarajeva, 9. Ahmed ef. Burek . . . . . . 46 » 10. Alija K u rto v ić ...................42 » Zatim predsjednik poziva tajnika, g. Asimbega 11. Salih T a f r o ........................38 » Mutevelića, da izvijesti o radu odbora za prošlu 1910. 12. Osmanbeg B a š a g i ć ......... Ž7 » U. godinu, na što spomenuti čita izvještaj tajnika 13. Dr. Mehmed S p a h o ......... 37 » 0 djelovanju odbora. (Ovaj izvještaj objavljen je u 14. Dr. H. Karamehmedović . . . 32 » prošlom broju »Gajreta«). 15. Dr. Ejub Mujezinović . . . . 32 » Pošto je skupština primila izvještaj tajnikov na 16. Edhem ef. M ulabdić..........31 » znanje, predsjednik poziva blagajnika, g. Ibrahim ef. 1-7. Ahmedaga R am ić.............. 30 » Sarića, da izvijesti o blagajničkom stanju za prošlu te još neki drugi sa neznatnim brojem glasova. godinu. Blagajnik g. S?rić čita izvještaj (ovai je iz­ Prema tome su za članove odbora izabrani: vještaj donešen takogjer u prošlom broju), koji skupština 1. Asim beg Mutevelić; 2. Ibrahim ef. Sarić; prima jednoglasno. 3. Sakib ef. Korkut; 4. Mustafa ef. Islamović; 5. Šalim Pošto je skupština primila i ovaj izvještaj ef. Muftić; 6. Dr. Murat Sarić; 7. Ahmed ef. Burek; na znanje, blagajnik g. Sarić čita proračun, koji odbor 8. Rifat ef. Tatarević; 9. Izet Pertev; 10. Alija Kurtović. predlaže za 1910./1911. godinu.''(I ovaj proračun je__ Glede jedanaestog člana, primjećuje predsjednik, objavljen u prošlom broju Gajretova lista). da su iza gore navedenih članova najviše glasova Sa ki b ef. K o r k u t predlaže, da se u izdatku dobili i to: Salih ef. Tafro 38 elasova, a Dr. Mehmed proračuna iz stavke „Stipendije i potpore" predvidi još ef. Spaho 37 glasova, pa pošto ni jedan od ove dvo­ svota od 200 K u svrhu nabave pisaćeg stroja za jice nema apsolutne većine glasova, pita predsjednik društvenu kancelariju, jer da će se pomoću ove sprave prisutne skupštinare: hoće li skupština kojega od ove znatno olakšati posao društvene kancelarije. dvojice primiti za člana odbora, na što skupština jed­ Ovaj predlog sbupština jednoglasno usvaja i pri­ noglasno aklamacijom prima za člana S. Tafru. Za tim se prešlo na izbor zamjenika, te poštoma predloženi proračun. Zatim skupština jednoglasno podijeljuje odboru su predane glasovnice i izvršen skrutinij proglašuje predsjednik slijedeći rezultat: apsolutorij. 1. Mustafa ef. Fočo . . . . 47 glasova P r e d s j e d n i k stavlja na dnevni red interpelacije 2. Jusuf D ž e b o ........................ 46 » 1 pita skupštinu ima li štogod interpelirati. 3. Dr. Mustafa Kadić . . . , . 45 » Pošto od g. g. skupštinara niko se nije prijavio, 4. Husein ef. T u r a n č ić ..........44 » proglašuje predsjednik ovu tačku dnevnoga reda is­ 5. Sulejman ef. S u l j i ć .......... 42 » crpljenom i stavlja na dnevni red izbor novog odbora. » S. Ko r k u t primjećuje, da treba zamjenike po­ 6. Hasan ef. H o d ž ić ...............30 7. Mehmed ef. Berberović . . . . 30 » sebno bi.'«ati. 8. Muhamed ef. Hadžalić . . . . 28 » Dr. M e h m e d S paho predlaže, da se izbor iz­ 9. Mustajbeg H alilbašić.......... 27 » vrši aklamacijom i veli, da će g. Mahmudbeg Fadilpašić i još neki drugi sa neznatnim brojem glasova, te su predložiti novi odbor. Pošto neki od skupštinara traže, da se izbor prema tome izabrani za zamjenike odbora većinom obavi glasovnicama, odredjuje predsjednik, da se raz­ glasova: 1. Mustafa ef. Fočo; 2. Jusuf Džebo; 3. Dr. dijele izborne glasovnice i imenuje skrutatorima: S. Korkuta, M. Halilbašića, Dr. Murata Sarića i Dr. M. Mustafa Kadić; 4. Husein ef. Turančić; 5. Sulejman ef. Suljić. Spahu. Zatim predsjednik stavlja na dnevni red predloge U svrhu popunjenja glasovnica, odregjuje pred­ i eventualije. sjednik odmor od 10 minuta. Saki b ef. Ko r k u t predlaže, da se dosadanjem Nakon što su pregledane 84 glasovnice pristupa predsjedniku »Gajreta« g. Hilmi ef. Hatiboviću izrazi se skrutiniranju, koje se svršilo oko 6 sati u večer. Nakon obavljenog skrutiranja proglašuje pred­ zapisnička zahvala i priznanje za njegov rad i nasto­ sjednik rezultat izbora članova odbora, koji se pokazuje janje oko unapregjenja »Gajreta«. Ovaj predlog skupština jennoglasno prima. kako slijedi: , �23Ž H a f iz A b d u s e l a m se u ona m jesta, gdje je izašalje jed an od članova dotičnih m jesta pobudi ef. D ž u m h u r predlaže, da »Gajret® slabo odziva našao, odbora, da megju ehalijom što više intere30vanje oko »Gajreta®. Dr. M u r a t S a r i ć misli, da je ovaj predlog ne­ izvediv, jer skupština ne može prisiliti ni jednoga člana odbora da besplatno u Gajretovim poslovima putuje, stoga skupština ovaj predlog ne usvaja. P r e d s j e d n i k pita, ima li još kogod od skupštinara štogod predlagati, ali pošto se niko ne javlja, zaključuje predsjednik skupštinu u 6'/« sati na večer i izrazuje nadu, da će novi odbor svesrdno poraditi oko unapregjenja „Gajreta", Predsjednik: Tajnik: H. Hatibović, s. r. M. Islamović, s. r. Verifikatori:' M. Salić, s. r. F- Abdulahefenđič, s. r. Ramazansko pismo Gajretova glavnog odbora. Glavni odbor je, povodom Ramazani-šerifa, razaslao na neke poznatije aderese naših ljudi pisma, u kojima je apelovao na njihov patriotizam, da se što jače zauzmu za ovu našu opću narodnu ustanovu, te da sada, o ramazanskim sijelima i sastancima, porade na osnivanju pododbora i popularisanju Gajretove ideje megju muslimanskim svijetom. Da bi ovo pismo glavnog odbora došlo i u šire narodne slojeve, mi ga donosimo i u listu „Gajretu" s nadom, da će ono uticati na braću muslimane, bez razlike staleža. Eyo toga pisma: Dragi brate! Evo nam opet mubarekj-Ramazani-šerifa. Ovaj svijetli mjesec radosno dočekuju muslimani čitavoga svijeta, pa i mi Sljedbenici Dini-mubini-Muhamedijje u Bosni i Hercegovini. A i jeste, ovaj mjesec pun blagotvornih momenata, koji moraju svakoga muslimana ispunjavati radošću i zadovoljstvom. Jer ovaj mjesec donosi nam one svete dane, u kojima se muslimani više predaju Svevišnjem Tvorcu Zemlje i Neba, u kojima se manje bave dunjalučkim poslovima. U tim danima svaki i najslabiji vjernik osjeti u svojoj duši, neki tajinstveni osjećaj, koji mu srce i misli odvodi Bogu (dž. š.). Ramazani-šerif je mjesec opće pobožnosti svih muslimana i kao takav nam, on mora biti svima najdraži mjesec u godini. Nu osim naprijed istaknutih svojstava ovoga svijetlog mjeseca, Ramazani-šerif ima i drugih momenata, koji su nam takogjer mili i dragi. On nam donosi svoje blage Ramazanske noći sa sijelima i sastancima, na kojima se braća sastaju i bratski razgovaraju. T a sijela i sastanci imadu veoma blago­ tvornog djelovanja, jer se na njima braća bolje upoznaju i tješnje sprijateljuju, a to može donijeti samo haira i sreće za muslimanski millet. Na žalost, ima nekoliko godina, od kako se je u naš elemenat uvukla bolest partizanstva, koja pomućuje megjusobne odnošaje, pa ta bolest i Ramazanskim noćima oduzima od njihova značaja u istaknutom pravcu. Često puta na tim sijelima izbije na tapet kakva politička tema, koja donese ne­ suglasice, prepirke pa i žestoke svagje megju braću. Tako se onaj blagodarni momenat — bratstva — sve to više gubi, a to dakako, da škodi i onom prvom momentu — pobožnosti —, jer svagje i prepirke dakako da se ne mogu ubrajati u dobra djela nego u poroke, koji su mrski i Bogu i ljudima. Stoga bi bilo neophodno potrebno, da ova sijela i sastanci u Ramazanskim noćima imadu za predmet svoga razgovora takve teme, koje nas ne mogu dovesti do nesporazuma i zavade, na tim sas­ tancima bi trebalo razgovoriti o stvarima u kojima mi svi imamo jednako mišljenje, u kojima se svi slažemo. A takovu temu je veoma lahko naći, ona je postala već svakome muslimanu poznata — to je „Gajret1*. Jest, „Gajret bi trebao, da bude najglavniji predmet razgovora na sastancima Ramazanskih noći, pa da ti sastanci budu blagotvorni i korisni i da oni budu ugodni i Bogu i ljudima. A ovaj predmet daje mnogo i različite teme za razgovor tako, da može da ispuni čitave časove Ramazanskih noći, a našem milletu da donese nesumnjive koristi. Tako se n. pr. otvori jedno večer, iz teravije razgovor o tome, koliko „Gajret" doprinosi kul­ turnom podizanju našega elementa. U tom slučaju uzme jedan od prisutnih Gajretov list od 1. jula o. g. i pročita izvještaj odborov o djelovanju društva za minulu godinu. Svota od preko 60.000 kruna, 'koja je utrošena na Stipendije, potpore i zajmove učenicima i šegrtima i na Gajretov list, najbolji će biti dokaz o ozbiljnosti i zamašnosti ovoga rada i svako će morati da prizna, da je „Gajret" ustanova od koje naš elemenat imade mnogo koristi. �239 A kada se u tome svi složimo, onda će nam se samo od sebe nametnuti pitanje: da li bi ova ustavna mogla još više doprinositi i biti nam od još veće koristi? Odgovor na to pitanje će opet najbolje dati odborov izvještaj, jer će se iz njega vidjeti, koliko je iz kojega mjesta naše domovine „Gajret" dobio prihoda. Tamo će se vidjeti, da je iz nekih mjesta „Gajretu" došlo preko 1000 kruna; iz nekih opet tek nekolike, krune a poneka mjesta je uzaludno i tražiti, jer nisu za čitavu godinu dala na ovu cilj ni jednoga helera. A kada se to vidi, odmah je lahko stvoriti zaključak, koji glasi, da se za „Gajret" na svima stranama ne daje podjednako. Ako se pak prihod iz jednoga mjesta, koje je dosta doprinosilo, (n. pr. Mostar koji je doprinio na K 2000,) uzme kao minimum koji bi se mogao ubrati na svakih 7000 stanovnika muslimana, — koliki ih je broj u Mostaru — onda bi se u čitavoj zemlji trebalo da sakupi za „Gajret" od članarina priloga, zabava i dr. prihoda, osim artikala, na 180.000 kruna, dok ta svota danas iznosi tek nešto preko 30.000 kruna. I konstatovavsi ove činjenice samo po sebi nam se govori, šta nam treba raditi. Troba rad za ,,Gajret“ ondje gdje ga već ima, nastojati što bolje unaprijediti, a ondje gdje toga rada nema nikako (a takovih mjesta imade na žalost, vrlo mnogo), što prije ga stvoriti i otpočeti. Pri tome bi se mogao uzeti najprije navedeni primjer prihoda u Mostaru kao ugled, pri čemu bi svako mjesto radilo i nastojalo, da prema razmjeru svoga stanovništva doprinese toliki prihod „Gajretu". Ovakovi eto razgovori bili bi najprikladniji prilikom sijela i sastanaka u Ramazanskim noćima, pa se ovim obraćamo na Vas, kao svjesna i rodoljubiva brata, s molbom, da se zauzmete i što više poradite na tome, da Ramazanske' noći u Vašem mjestu budu ovakve i da se na sijelima i sastancima njihovim povedu razgovori o našem „Gajretu", o toj zajedničkoj i najkorisnijoj ustanovi nas muslimana u ovim zemljama, kako bi se blagotvorni rad za ovu ideju raširio i učvrstio u svima slojevima naroda i u svima krajevima naše Otadžbine. Dragi brate, mi u Vas i u Vaše svjesno društvo polažemo velike nade i uzdamo se, da će ovaj mubarekj mjesec donijeti i Vašem mjestu pododbor Gajretov, koji će taj rad uzeti u svoje ruke i na njemu sistematski djelovati tako, da Vaše mjesto na kraju ove škol. godine pokaže prema svome broju stanovništva srazmjerno onakav prihod kakav je u.Tuzli, Mostaru, Stocu, Konjicu i drugim mjestima, gdje su Gajretovi poslovi razvijeni onako kako treba i valja. Ako budete riješili, da u Vašem mjestu osnujete pododbor, izvolite se obratiti Glavnom odboru, pa će Vam se odmah poslati uputstvo za to, pravila i sve što je potrebno. Mi ponovo izričemo nadu u Vaše rodoljublje i šaljući Vama i ostaloj tamošnjoj braći bratski mahsus selam kličemo Vam: Ramazani-šerif mubarekj olsun! Glavni Odbor društva ,,Gajreta“. P rim jedba. Radovi za „Gajiet" i njegove ideje su mnogobrojni. Napominjemo Vam nekoliko vrsta s molbom, da u tome poučite tam. našu braću, kako bi u svakoj prilici mogli da koriste našoj, opštoj stvari. a) Č l a n a r i n e . Treba nastojati, da u svakom mjestu bude što veći broj članova društva, koji će redovno, svakog mjeseca, doprinositi svoj obol na ovu blagotvornu cilj. Članom može biti i najsiro­ mašniji kao i najbogatiji, jer osim dobrotvora, koji ulažu 500 K i utemeljača sa ulogom od 200 K, imade još četiri reda članova sa mjesečnim prinosima od 2 K, 1 K, 50 h i 20 h tako, da svako može, prema svome materijalnom stanju, biti član „Gajreta". Treba nastojati, da broj članova uvijek biva sve to veći, čime će se i prihodi uvećavati. b) D o b r o v o l j n i p r i l o z i . Dobrovoljni prilozi skupljaju se u raznim prigodama: iza Bajramnamaza, na mevludima, na hadžinskim dovama, prilikom kakvih skupština i izbora, povodom svadbi, suneta, raznih teferiča i drugih sličnih prigoda. Prijatelji Gajretove ideje neka ne propuste nijednu ovaku zgodu, a da ne porade na prikupljanju kojega priloga za „Gajret". c) K a š i c e . Na darovima ove vrste najbolje mogu da porade naši trgovci, zanatlije, kahvedžije i drugi čaršinski ljudi, koji imaju ališ-veriša sa publikom. Oni trebaju u svojim radnjama da imadu Gajretove kašice i da prilikom boljih pazarija i sami što metnu u kašicu i porade, da to i mušterija učini. Naročito bi mogli dosta takovih priloga dobiti u kašice oni naši trgovci, koji rade sa stranim kućama, jer bi svaki trg. putnik, koji dogje radi prodaje svoje robe, vrlo rado priložio koju krunu u kašicu. Stoga bi bila dužnost Gajretovih prijatelja, da nastoje da svaka muslimanska radnja ima Gajretovu kašicu i da svaki naš trgovac, zanatlija i drugi ljudi iz Čaršije u tome pogledu rade i zauzimaju se. d) Z a b a v e . Zabave u korist „Gajreta" počele su sve to više uobičajavati. Za te zabave je najprikladnija školska omladina, koja bi svakih ferija po čitavoj zemlji trebala ovakve zabave prirediti. �240 Ali osim toga moglo bi se prirediti još takovih zabava, a naročito u većim mjestima, gdje ima čitaom ća i drugih naših ustanova. Stoga Vam stavljamo na srce ovaj rad koji može donijeti velike koristi. e) K u r b a n s k e k o ž i c e . Preklanjske godine je uprava društva prvi put apelovala na braću muslimane, da kožice od svojih kurbana daju „Gajretu". Taj apel nije prošao bez odziva: krekiani je od kožica društvo dobilo oko 300, a lani blizu 1000 kruna. A to je najbolji dokaz, da bi od toga „Gajret" mogao da dobije velike prihode samo kada bi se prijatelji „G ajreta“ što jače zauzeli. Mnoge hiljade kurbana se zakolju svakoga Kurban-bajrama, pa kada bi se od toga broja ma i jedan mali dio dao „Gajretu", moglo bi se računati sa znatnim prihodima. Za to bi se skupljanju kurbanskih kožica trebala obratiti osobita pažnja, kako bi se svuda megju našim svijetom poklanjanje kurbannskih kožica „Gajretu" uobičajilo. f) D r u š t v e n i a r t i k l i . Ova vrsta Gajretovih prihoda donijela je ove godine znatnu svotu od 28000 kruna prihoda. Ta svota prihoda, koju je naš elemenat doprinio indirektno, kupujući Gajretove artikle mjesto kakvih drugih, mogla bi da bude mnogo veća, kada bi se u svima slojevima našega elementa nabavljali samo i isključivo Gajretovi artikli. Cigar-ćage, šibica, safun i bez i pamuk — ovih artikala imade sa Gajretovom markom i svaki musliman bi trebao da svoje potrebe u ovim artiklima namiruje samo onim sa Gajretovim znakom. Mi stoga apelujemo na Vas i ostale tamošnje rodoljube, da u tome pravcu što bolje poradite, a naročito bi trebalo poraditi megju našom seoskom braćom i siromašnijim staležom, koji bi na taj potpomognu ovu nasu najkorisniju ustanovu. način, bez ikakvih materijalnih žrtava, mogli da Xnrn,jena. ();; 'i e r a c e movkc o iv iy x H ,v n i. — Dr. M. — „Tjiyx Kao u — B e .ia napoj, a to je cTpaiuHa pajeq. Ca c-iyxoM H3ry6nTn h PBje*nHy AVxa — to je Aoarvra j^a^an y^ap. - CjeTHTe ce caao, kojihko je rviyx qoBjeK H3.ioxceH cypoBOtf 3anocTaBA>aH>y, noACMj‘exy, noABaJHi h ApyriiH HenpnjaTnocTnMa... a ko.ihko &iy je nyTa 3oor a>eroBe Mase n skhbot y ouacnocTu! 3 aTO cy r^yxH .T>yAH m&xom cynopHn, noByqeHH, Hecopjep.'bHBn n oojaac.’biiBii, a qecTO n Bp io caMojKUBn h .iyKaBir. r .iy xofia je, A’ K-ie, jefina 04 najmenciuc mjejiecuux Mana, n Ay^OKO 3acajem y uho ikhbot HOBjeKa. nopoAime n ApyniTBa. Hie ce Ba.’sa qyBaTa. A.iri a » ce r«iyxohe mojkpmo caqyBaTH, Ba^ta HaM noHajnpuje 3HaTa, oa qera ce ona MosKe pasBnTii. O hb, nt-TUHa, qe^TO Aoaa3n Beh 04 potjen.a, itjih ce jaBKao nacjbe4cmeo 04 upe4ana — Hap thbto y CTapajnM roAHHa — ajin je MHoro BHiue c^yqajeBa, rAje ce rJiyxoha noKaace Kao noc-fceAnna Koje npojijeHe y đoJiecTH y KacRnjeM A°6y acuBOTa. A KaKo ce 6ain Ta BpcTa r»iyxohe sioace B36jehH, Ba.i»a Aa cmo Ha hhcto, oa qera ce y onniTe mohco or.iyxHyTH. Jep kba Beh to ao3hi»mo, jiaKaie heMo ce oa Te Hono.ie ctqyBaT0. ’ioBjeK- Moace orjiyxHyTn, ano uy ce PAjeroA y ™,WujeJiy, epjiy n-nu 6am u y comom y x y nojaBe kbkbc uupacjiune. Ako ce y 5KApnie.ny, aaTHCHe y^aa y ony UHjeB, Koja OTyAa boah y yHyTpaiUH>Ocr caMora yxa, a Kp 33 Kojy CTpyjn B%3Ayx, Aa Ta.iacaiben iisiaoBe ;iayK. A ko cy y caMOM yxy — HapoHHTo y 6jih;ihhh one onHe, Koja npiiMa noTpcc, Aa H3a30Be 3Byic, 6aiu Kao ona Konca Ha 6y6fby ( ,6y6pa omia ) — ohah joj unry cMeTaTH y TpeaepeH.y, a to he pehn: y a ^ cm cnpoi'ol)eH>y Tora noTpeca a H3a3nBaH>y 3ByKa. O chm Tora Mory rane 113pac.inue n y caMOM yxy H393BaTii Apaxc 11 3'ina.T.eH.e (KaTape), a bpcmchom a rHojea>e (,,npouypa y x o “). Ko, AatcJie, ocjeTn h Hajua&e TparoBe Tanax Hapac-aana, Taj Ba^ta OA«ax Aa noTpaacn erpyqHor .teK^pa. Bp.io >iecTO ocTane lOBjeK Har.iyx u sa Koje memne đoAecmu — napoKumo sapasne. T otobo cbo Aj'enje 3apa3e, a a HeKe 3apa3He 6o.iecTH spe iajcr.i Ao6a, 3aajia 3e necTO h y HyTpama,ocT yxa, Te H3a3HBajy TaMo Taice npoMjeHe, Aa 6o.i 6Chhk no HeKaAa a c jy x H3ry 6a, 6aiu a axo 3apa3y npe6o^a. HaponaTo cy 3a yom onacHe: Mpace. AH(})repuja, an(j)ziyeHua, »mapjax«, (J>pyc, 3ana.T>eH>e M03ra, na najnoc-naje Ta^) (Bpyhaq;a) a 3ayuiH.aua. C Tora Ba.T.a y cbbm thm 6o.iecTaMa oco6aTy naac«.y 06paTHTH Ha pjiyx đo.iecHHKOB n.ia ea APyr c Koje nojaBe y yxy — HapoqnTo koa Ajene. O TOsie jo Beh 6ha0 pajena, a * 11 y ja u o j Kiixaeui{u iiJiu y KamapojiHOM 3anajben>y 2K4puje.jia y zpjiy (»cnao BpaT, npoMyiwocT, oTe^eaa KpajHaun, Ae6e^a pecana a t . a .“) yxo Moae ooo^ bth a npoTonaTa, na no TAjeKaAa a orjiyxiiTa. H cto to mohco 6 nTii a y caj 'iajeBHjia, rAje ce y 3KapHje.iy, rp.iy a ^ a Hocy 3a.ieace Ty6epKy.io3a, na CBojnM npuijenaMa aaxR ith h otbop najcen, Kojn boaii as HCApajejia y yxo. A ko, A»KJie, TaKn 6ojiscHaua ocjeTe a Hajviibe upoMj^He y yxy (aa np. ntitnraH>e, 3yjaH»e, 6pyjaH»e, cajeBaftc, CTa.iaii 6ojj, aanriiBaH>e, Har.iyxoCT hta.', HCKa oAMax Tpaaco ,i>cKapcKy noaoh. UlKpo(/}yjbaeocm u myoepKyjiosa Mory 6aiu a caMo yxo 3axBaTHTa, na y H»eMy i«pjio oaSa.isHe nojaBe 03a3BaTH, a Aa ce h i ApyniM AnjejioBHMa Taje^ia a He jaBe. TaKo h. np. uiKpo(J)y^,aBa Ajcita npvio aecTO 6oA.vjy oa UVpeH>9 yxa (»to' ih hm yxo«), a 11 OApac.ia Hiicpo(j)y^.aBnH n jeKTn'iaPiin 'icmhc niTe oa yxofi‘).’be. Jora ncuiho ce jaB.-bi yxo6oA»a koa ocj6», Koje 60 iyjy inih cy 6o.ioBa.ie �OJ jfipama ( o $ u n a ) '. — Crh tu Cojecanjii aajba, Aatuie, h Ha yxo Aa npnnaae. H to Bek 3HaTe, Aa ce o% ymne Macmu, nepymu, arnja u apyee MMucmofie yqnHH Kao neicn nen y yBy, Te ra no rAjenaAa TaKo 3aTHCHe, Aa ce HeKo BpnjeMe 3ar.iyxHe. ULra BHiue, He caMO Aa oa Tora mojkc npiiBpeucHo 3aiviyxHyTH, Aa y6p3o h oneT npOHyje, nero Moace 6am h o3ohji>ho očojihth, na <yiyx n cbcbhm 03 ry 6iiTn. Ko, Aatuie, He Tpaacn noMokn, hhm ce y yxy HiU'OMH.ia toahko HennCToke, Aa My oa Tora orjiyxHe Taj ce MOHce .i>yTo KajaTn: — uoaee oa Tora n cacBiiu or.:yxHyTn. Ciapo je ncKycTBO, a » h y x o Mome ua3encmu, na oa Tora 060.11010. HMa BeoMa ocjeTJLHBHx ocofia, Koje h . up. OAMax Ao6njy 6o.ione h ciijeBan>e y ymmia, hhm nx Majio ja ie yxBaTH x.iaAHoja CTpyja Ba3Ayxa, BjeTap hjih KaKBa npoMaxa. A hito je jom oaoii.tnuje: — necTo He npo^e caMO Ha TOMe, Hero ce y 3 ciijcBaite n 6o.ioBe pa3Bnje y Ha3e6jioM yxy n Koja 0360.,’bHHja đo^ecT — TaKO, Aa oa H>e Moace n orjiyxHTa. HapoiiiTo ce mojkc tq aotoahth ocjeT.T>HBHM H pa3H>e»ceH0M ocoSaMa, Koje ce u HajMaH>er Bjerpuha 4ypajy, na Tora paAti 0 cyBHine Ton.ie — Aaiue, oco6asia Koje h. np. 3hmh yin0 noBe3yjy ii Ae6ejjbm my6apaMa noKpiiBajy, n.ia y H>oMa y sarpnjaHiiM npocTopojaMa cjeAe; Koje h .^oth yuia naMyKOM 3aTHCKyjy; Koje ce jaKO 3Hoje htaH eofla Moace y yxy u3<i3BaTn Tane npoMjeHe, Aa 3ar^yxHe, h.ih 6am h 0360^.110 060.10, aKo y a e ra 3a^e — h. np. npH yM0 Baay, Kynaay, 3an.T.ycKHBaK.y 0 t . a M0 Ty BOAy y yxy, bctbhb , oAMax ocjeiBMo, na ce TpyAHMO, Aa ce noAecHBM nOKpeTHMa (h . np. noACKaKHBaiteM Ha jeAHoj ho3h ) oito npnje n>e onpocTHMo, a.10 no rAjeKaAa y tomo He ycnHjeMo. Y Tanoj npu.uin0 ocTane oHa y yHyTpanift0CTH yxa no hcko^hko AaHa, Aa Han Aocatjyje u3a3BBajykH 3yjaH>e, nnniTaH.e, 6pyjaae h t . a -, a no HCKaA 6am 0 r.iaBo6o.’i>y. lio TAjeKaAa Aolje n fl° o360A>H0j 0 x nojaBa, a no HeKaA 6am h ao ynopHax yuiH0 X 6ojiecT0, oa KojHx ce Moace 0 orjiyxHTH, ano ce 3a BpeMCHa He noTpaaca jteKapcKa noMok. y tbkhm npn.iHKaua Moace ce 0 to acchth, Aa BOAa CBojoM CHaroM hito y yxy noBpnjeA0 — pennMO kba ko He3roAHo ca BHC0H6 y pnjeKV r.iaBaiKe ckohb, HA0 KaA Kora koJ h cHaacaH Ta.iac acecTOKo 3anA>ycHe h t. a - Hajnoe.inje Moace BOAa 6htb h HenocTa, na cbo] om HeiHCTokoM n KJini^aMa y H>oj H3a3BaT0 y yHyTpaniH>ocTH yxa npoMjeHe 036hji>HHje npnpoAe. C ia p o je 0CKycTBo, Aa ce y x o Mome noepuje^umu u y fla p o M , nompecoM tu iu flpyzoM kojom epcmoM ja u e ciuie. 3aHaHHje ohhx 3aH aia, rAj© ce Jiyna h . np. KasaBi/aje, 4>a6pBHK0 paAHHnn, Kojo cy HenpeciaHo y ne.uiKoj h.10 jiapMH, nerake o r^ y x e Hero x p y n i. H cto Tano Moace ce r.iy x o k e nem ke Hakn koa Tonvnje Hero koa A pyrnx BojHHica. — H 3ayuiKa hah kyuiKa Moace 6hto tbko cHaacna, Aa oa h>o yxo ho caMO „3aminiTH“ n 3aMyxHe, n ero 6am H 0360a ,ho 060.1U 0 cacBHM or.nyxHe. — Y n rp n 0 HecTam^iyKy 3aA0icnajy Ajena ce60 0.10 CBojHM APyro- BHMa CBaKojaKe uiH.taTe npeAMde y yxo (ycyKaHy xapTHjy, nepo, Apaca.’Le, o.ioBKy 0 t. a ), na h Ha raj naiHH Mory yxo TaKo noBpnjeAHTH, Aa Hajnocjinje nponaAHe. — H cto TaKo AemaBa ce, Aa Ajena ce6a chaom h.ih caylajHO ykyuiBy y yxo KanaB CHTan npeAMOT — h. np. l)0HkyBy, cjPM6HKy, Kyr^iHny h t. a* — 0.10 Aa cbomo Apyry 3acny yxo 3eMA«oM, npanmnoM, nnjecKou, nenejioM 0 t. A- — Tano, Aa My y yHyTpauiH>0CTH yuiHor Kanada ocTaHe OHO CTpaHo mje.io, Te ra Bpnjeka. — lio rAjeKaAe yke 0.111 y.ieTii uito hciibo *ioBjeKy y yxo (h. np. yxo.iaMsa, 6yxa, 6y6nna, Myxa), na 0 to Moace 6hth 3a c.iyx onacHO, aico ce 3a BpeMeHa He H3BaA0. Hajnocjmje ce Moace acchth, a» Ma i’Aje y cnojbamifceM yxy mmo „na 3flpaeo“ saMemne u paszHoju, na Aa oHAa Ta rnojHHua y yHyTpaniH.ocT yxa npo6nje. THoj, HapaBHo, pasjega oko ce6e, na ano 3axBaTii 6aui OHe AHje^ioRe yxa, kojh cy aa c.iyx HajnoTpe6HiijH, eTO Hecpeke. M y tbkhm c.iyiajeBHMa mojse HOBje« orjiyxHyTH, axo 3apaHa ne cnpnjeHH, a» ce THoj y yxo He 03^ nje. n3ApaBA>e . Narodne umotvorine. Mujasa i njegova ljuba. Muji mila sa sela djevojka, Muji mila, a! rodu nemila. Sam je prosi, sam je dvoru vodi, Sam je knije, sam je prstenuje. Nije prošla ni godina dana, Razboli se mlada nevjestica, Razboli se čedo ragjajući. Od svekrve vode zaiskala: „Svekrvice, po Bogu majčice, Daj mi kapcu studene vodice! Ne bih li se s čedom rastavila!" „Ne dam, bogme, moja nevjestice, Ko te vodi, nek te vodom poji!" Od zaove vode zaiskala: „Zaovice, po Bogu sestrice, Daj mi kapcu studene vodice!" „Ne dam, bogme, mlada nevjestice, Ko te vodi, nek te vodom poji!" Od djevera vode zaiskala: „Moj djevere, moj almas-prstene, Daj mi ka^cu studene vodice!" To je djever nevu poslušao, Pa uzeo srebrenu maštrafu I on ode u drugu odaju, Da nalije studene vodice. A1 za njime ostarjela majka: »Prolij vodu, moj premili sine! Umrije ti mlada nevjestica!« �I on proli studena vodicu, Pa se vrati nevi u odaju. U to doba Muio u odaju, Kad ga vidje sa dušeka ljuba, Ona njemu tiho govorila: „Srce, dušo, moj mladi Mujaga, Daj mi kapcu studne vodice! Kad Mujaga r’ječi razabrao, I on uze srebrenu maštrafu, Pa on ode u drugu odaju, A1 za njime ostarjela majka: „Prolij vodu, moj premili sine, Umrije ti tvoja mila ljuba!“ Kad to čuo mladi Mustafaga, Baci na tle srebrenu maštrafu, Pa se vrati ljubi u odaju, Al’ mu ljuba s dušom se rastala. Kad to vigje mladi Mustafaga, U njemu je živo srce puklo, I umrije žalosna mu majka. Zabilježio: Mustafa Sadiković, Janja. Salko Dolanđžlja i sirotan Alija. Knjigu piše Salko Dolandžija, A na ruke svom rogjenom babi: „Čuješ mene, moj rogjeni babo, Zaprosi mi Avdagino zlato!“ To je babo jedva dočekao, Pa on ode kuli Avdaginoj I isprosi Avdagino zlato. Svadbu čini tri nedjelje dana, A1 mu nema Salke iz Doljana. Naturi se sirotan Alija, Pa isprosi Avdagino zlato. Svadbu čini tri nedjelje dana, U ta doba Salko iz Doljana. Kol’ko ga je majka poželjela, Na vrata je pred njeg išetala, Ne pita je Salko Dolandžija, Ne pita je: šta mi radiš majko? Već on pita: šta mi radi zlato? Odgovara ostarjela majka: »Zdravo j’ zlato, al je u drugoga, U drugoga, pobratima tvoga, Pobratima sirotan Alije« To je Salki vrlo teško bilo, Pa s’ udara rukom po koljenu, Pukoše mu mor dolam čakšire. Pa on ode u šikli-odaje, Pa uzima nože okovane, A na rame pušku granaliju, Pa on ode svome pobratimu, Pobratimu sirotan Aliji. Kad je došo kuli Alijinoj, Meće stublu uz visoku kulu, Pa se penje do džamli penđžera. U odaji gori vidjelica, Pred njom pobro zlato milovaše, A to Salko i gleda i sluša. Progovara sirotan Alija, Progovara Avdaginom zlatu: „Šta je tebi, Avdagino zlato, Pa si tako nujna, nevesela? Odgovara Avdagino zlato: »Ja sam mlada davno isprošena, Za dragana Salku Dolandžiju, Zato sam ti nujna, nevesela. To je Alji vrlo mučno bilo, Pa udara Avdagino zlato, Udara je rukom po obrazu. Kako ju je lasno udario, Dva joj zuba mladoj pokrenuo, Padoše joj u mehkano krilo, Ciknu, vrisnu Avdagino zlato, A spominje Salku Dolandžiju. A to Salko i gleda i sluša. Pa on skida svoju granaliju, Pa on pušci ’vako progovara: »Šarko puško i otac i majko, Nemoj mene vatrom prevariti, Za oko te ni moliti neću!“ Puče puška ne ostala pusta, Ne pogodi sirotan Aliju, Već pokraj njeg Avdagino zlato, Megju oči, gje joj dukat stoji. Pade zlato u mehke dušeke. Kad to vigje Salko Dolandžija, On udara rukom u džamove, Sasuše se sićahni džamovi, A ulazi Salko u odaje, Pa se maša noža okovana, I udara svoga pobratima. Kako ga je lasno udario, Na nožu mu srce izvadio, Na kamzama bijele džigare. Pade Aljo u mehke dušeke. Kad to Salko l’jepo razgledao, On govori mrtvoj zlati svojoj: »Zlato dušo, slagja od šećera, Zar je ’vako od Boga sugjeno?« To izusti pade na odaju, Od jada mu srce prepuknulo. Kad je sutra b'jeli danak svano, Tri dženaze iz kuće izašle: Jedno bješe Avdagino zlato, Drugo bješe Salko Dolandžija, Treće bješe sirotan Alija. Prihilježio: Ahmed H. Alijagić, Gračanica. �243- L istak. Književne i kulturne bilješke. K n již n ic a p r o ti alkoholu« (uregjuje A. Štam­ par) Primili smo 4. svezak ove korisne knjižice pod nas­ lovom »Al kohol i dijete®, koju je napisao poznati stručnjak i pisac mnogih popularnih rasprava o higi­ jeni dr. Fran S. Gundrun. U ovom svesku je iznesen gotovo sav znanstveni materijal o tom predmetu. Uz to. je sve pisano popularno i razgovijetno, da će i ovaj svezak upravo dobro doći našem narodu. S obzirom na njegovu važnost, ne bi smjelo biti škole, koja ovoga sveska ne bi imala, a i naši učitelji trebali bi, da ga pomno pročitaju i djeci u pamet usade. Svezak opsiže 64 strane, a stoji samo 10 filira, 100 komada stoji 5 K, 50 komada 3 K, a 10 komada se dobije za 80 filira. Naručbe, pisma, te novac sa odgovarajućom poštarinom šalje se na Ivana Ištvanovića, Zagreb, Jurjevska ul. 14. i to za izdanje latinicom, a za iz­ danje čirilicom na dr. Milana Kostića, Mitruvica, zemaljska kazniona. P is m a n o d b ra n u m u slim an sk o g že n sk in ja . Tako se zove knjižica, koju je izdalo uredništvo lista »Muallima«, a koja nosi ime autorice Safije-hanume, u našoj javnosti do sada nepoznate spisateljice. Mi ćemo se po mogućnosti malo opširnije po­ zabaviti ovom knjižicom. mjK Gajretov glasnik. Društuene vijesti. I r t i h a l i d a ri- b e k a . Iz Tešnja smo dobili tužnu vijest, da je naš prijatelj i saradnik Adil ef. Galijašević, svršeni učenik šeriatske sudačke škole na 12. o. mjes. ispustio svoju plemenitu dušu. Merhum Adil je bio u cvijetu mladosti i tek što je završio svoje nauke i spremio se da ugje u život, ali ga teška i neizlječiva bolest -- zapaljenje mozga — zapriječi, uništivši njegovu snagu i pretrgnuvši niti njegova života. Neumitna smrt oborila je sve one ideale, koje je merhum zidao i porušila lijepe nade njegovih srodnika, prijatelja i poznanika, koje su od njega očekivane. »Gajret« je u merhumu izgubio svoga vrijedna saradnika i iskrena prijatelja Gajretovih ideja, pa se ovim iskreno pridružujemo njegovim srodnicima, pri­ jateljima i poznanicima, koji ga oplakuju i molimo Svevišnjega, da podijeli rahmet njegovoj dobroj duši. Rahmetullahi alejhi, rahmeten vasiahl P o s ta o č la n iitem eljaČ . G. Vasifbeg Bišćević, poznati narodni prvak sa Krajine i narodni poslanik u zemaljskom i vakufsko-mearifskom saboru pristupio je »Gajretu« kao član utemeljač i položio utemeljački prinos od 200 kruna. Živio svjesni i rodoljubivi Vasifbeg, koji neka bi poslužio primjerom i ostaloj rodoljubivoj i imućnoj braći muslimanima. H obu BAanoBK yTeMeji»a,iH. 3a TajpeTOBe vjiaHOBe yTeMej£,ave npiijaBH.ia cy ce: Myxaiie,a, X. CMaii.ionuh H3 HajHmia n Mexo ^pKah, veMaTČaraa 03 yMoji>aHa KO# K ottim a, JKhbimh cBjecHH poAo.'£>y60, icojn yMejy unjemiTii 3Banaj OBe Harne KopncHe Hapo^He ycTaHOBe. y npnMjep obhx po^oJi>y6a 6h ce Tpeća^a yivieflam h octbjih nMykHii Hauin J&yAH- HapovuTO je 3a HCTaKHyTH Kao yrjieA h npnMjep mue CBjecHora TeacaKa Mexe TIpKuka, kojh je r&mko y CBOMe 3a6iiTHOM Ma^ioM cejiy npnje ocjeTno jby6aB npeMa narneM KyjnypHOM noAH3aH>y n e ro .iu MHore inexep.mje, Koju ce KO'ie po^oJBy6jL6M H HCJraMiijeTOM. JKhbho Mexo /[pKnk! Nadalje je odbor „Islamske kiraethane" u Gradačcu upisao za člana utemeljača spomenutu kiraethanu i položio prvi obrok članarine od 25 K. Živili svjesni članovi odbora ove naše čitaonice i bili pri­ mjerom i ostalim upravama čitaonica i drugih islam­ skih ustanova u našoj zemlji. Isto tako je pristupio „Gajretu" kao član ute­ meljač H. Salih ef. Hadžiegrić član vakuf, mearif. sah. odbora i šerijatski sudac u Vlasenici, ■položivši odmah dva obroka članarine. Živio prijatelj narodnog napretka! G ja č k e z a b a v e u k o r is t „ G a jre ta " . Ove godine je naša školska omladina pokazala više interesovanja za naš »Gajret« nego li inače. I to je dakako donijelo dobre rezultate. Zabave, koje je omladina priredila u pojedinim mjestima naše otadž­ bine u korist »Gajreta«, donijele su do sada lijepa prihoda našem društvu, a nadati se je, da će ti prihodi do kraja ferija, biti još veći, jer će se još nekoliko ovakovih zabava održati. Do sada je naša školska omladina priredila Gajretove zabave u ovim mjestima: u Mostaru, Konjicu, Stocu, Gacku, i Livnu, a ovih dana su zakazane za­ bave u čapljini i Derventi, a za izvjesno će biti za vrijeme Ramazani-šerifa priregjene zabave još u ko­ jem mjestu. Tako će, nadamo se, ove omladinske zabave donijeti znatna prihoda našem „Gajretu", a taj prihod će biti u toliko značajniji što on dolazi od rada i nastojanja naše svjesne omladine. N ove p o tv rd e . Glavni odbor društva je zaključio, da dosa­ dašnje potvrde članarinske ukine, a da na njihovo mjesto uvede druge, praktičnije. Te nove potvrde imaće tri primjerka. (Prvi će se ispunjavati, a druga \ �dva će izlaziti kao kopije ispod inđigo-papira), od kojih 440 K l lO, broj 226 K 1, broj 450 K 140, broj 223 će prvi ostajati kod pododbora (povjerenika), drugi će K — 58, broj 217 K 140, broj 451 K 1’43, broj 218 se izdavati članu, a treći se slati prilikom obračuna K 1*80. Hasan ef. Omanović bankovni činovnik u Trezajedno sa novcima glavnom odboru. Ove nove potvrde su praktične naročito radi binju poslao je K 8'60, koju je svotu sakupio prili­ kom prvog sokolskog sleta u Trebinju. toga, što će one moći pododborima i povjerenicima služiti kao knjiga članarina, a osim toga će otpasti i Ibrahim Otočanin bilježnik u Višegradu poslao dosadašnje ispunjavanje iskaza, za glavni odbor, jer je K 70'— (V* za Gajret a */s za Gajretovu sofru) koju je svotu sakupio prigodom konstituisanja novog će mjesto toga slati potvrde. Ove potvrde će imati četiri vrste, prema vrstama gradskog vijeća. Priloge darovžše: Alibeg Teskeredžić društvenih članova, a u tekstu će im biti označen K 20, Leopold Flambah K 5, Pavle Branisavljević K 10, Ragibeg Borovac K 10, Salamon Baruch K 10, prinos i red. Kao primjer kakve će biti potvrde iznosimo ovu Bogdanović Pero K 5, Šećeraga Mezildžić K 5, Čen gić Dervišbeg K 5, od koje svote pripada za Gajret jednu II. reda. K 35 a za Gajretovu sofru K 35. -g Islamsko društvo „Ihvet" u Vitini poslao je je­ Br.___________ ra jpeT — Gajret. dan dio prihoda od zabave u iznosu K 10-—. Gosp. Pododbor društva Gajreta u Čapljini poslao je platio je 1 K kao članarinu drugog reda za mjesec K 36'94 i to: K 3'50 sakupljenih na glavnoj skupštini tam. muslimanskog zanatlijskog udruženja a ostalih K 3320 darovali su članovi „Gajreta" mjesto posjete Blagajnik: Povjerenik: zabave. Hamid ef. Fazlagić iz Čapljine položio je GajČ e k o v r a v e z a s a „P o št. Š ted io n ico m * . »Gajret« je stupio u fcekbvrtu vezu sa »Poštan­ retu K 7698 od zabave priregjivane u Čapljini ('/, prihoda/ skom štedionicom«, pa se stoga obraća pažnja po­ Ahmedaga Novalija trg. iz Sarajeva darovao je vjerenicima i pododborima društva, da će se uplate za „Gajret14 odsele vršiti tim putem mjesto đasadaš- K 1. mjesto brzojavne čestitke Mehagi Kučukaliću iz njim uputnicama. Pododbor i povjerenici će dobiti t. Brčkog prilikom imenovanja mu za načelnika. Zuhdija Hasanefendić iz Vlasenica poslao je K zv. uplatne listove (Erlagscheine), koji će im služiti mjesto dasadašnjih uputnica i polag kojih će polagati 5, mjesto odgovora prijateljima koji mu čestitaše novac kod mjesne pošte. Ove uplate će biti bez ika­ ženidbu. Hafiz Mehmed ef. Jakić apsolvent šer. sudučke kvih troškova i njima će biti veoma olakšano šiljanje škole (sada u B. Dubici) poslao je K 1210, koju je novaca na glavni odbor. Nu glavni odbor će, prilikom razaŠiljanja spo­ svotu sakupio na izvanrednoj skupštini tam. islam, menutih »uplatnih listova« dati povjerenicima i pod­ kiraethane održavanoj 28. o. mj. Salih Šahinagić uč. vel. gim. u Sarajevu (sada odborima detaljnija uputstva o manipulisanju ovom na Kiseljaku) obećao je sakupiti K 10, te je svoje vrstom novčanih pošiljaka. obećanje ispunio i prilikom zabave muslimanske na Kiseljaku sakupio K 12. Muharem ef. Midžić, učitelj u Banjoj Luci po­ Javne potvrde. — Darovi. slao je K 10 60, koju je svotu sakupio prilikom suneta „Zrno po zrno pogača". kod Ahmed Hafiz ef. Beglerbegovića. Priloge daroHamidbeg Herenda poslao je K 5*10, koju je vaše: Salihaga Karahasanovič K 3, Hamdijaga Afgan svotu sakupio prilikom održavanja glavne skupštine K 2, po K 1: Muharem Midžić, Ago Sezanić, Husein tam. musi. čitaonice. aga Horozozić, Salih ef. Bajagilović, po 50 hel: Mujo Odbor muslimanskog sokolskog društva u Ne- Ključanin, Ahmed Beglerbegović i Muhamed ef. Alivesinju poslao je K 7'30 od dobrovoljnih priloga, koje hodžić 60 hel. dadoše po K 1: Mehmed beg Bašagić i Ismetaga Nail ef. Trepić iz Konjica poslao je K 14 32, Šišić; Abas ef. Salahović l ' K; po 40 hel: Muhamed koju su svotu sakupili N. Trepić, Hasanaga Pirko i ef. Muftić i Muharem Konjalija; po 30 hel: Džemil Salihaga Drače prilikom održavanja dječijeg imtihana ef. Kolaković, Arif ef. Tanović, S. Čelebić i A. Tre- Priloge darovaše: Familija Mujage Drače K 3'20, po bović; po 20 hel: Muharem Handžar i Husein Gruda. K 1: N. Trepić, H. Pirko, Bego H. Alagić, Mujaga Alija Čelar tipografski mašinista u Mostaru da­ Drače i Mujo Čepić, Smailbeg H. Huseinovič 52 hel. po 50 hel: Salihaga Drače, Omeraga Čorović, Dervišrovao je K 1. Ćašif ef. Mulahusić povjerenik Gajretov u Brč­ aga Ljubušić, Suljaga Nuhanović, Ali ef. Salihkadić, kom poslao je iz tam. kašica: broj 222 K 225, broj Šukrija Repovac, Emim Begtašević Hasan ef. Džebo �i N. N. po 40 hel. Hafiz Abduselam, po 30 h: Suljo Omer ef. Udovičić muallim u Podlugovima sa­ Jugo, po 20 hel. Abdaga Arnaut i Ahmed Kadić. kupio je za Gajret i Muallimsko društvo K 13.66, od Salih ef. Tomić brico u Sarajevu darovao je K koje svote je poslao V* „Gajretu" 6.33 K. Ista je svota 3‘— „Gajretu" mjesto brzojavne čestitke M. Uvejsu, S. sakupljena prilikom dove na Hrasnu (kod Visokog). Alečkoviću i I. Hadžiomeroviću prilikom položenja Avdaga Dizdar povjerenik Gajretov u Kotor-Vaispita. roši poslao je kod sakupljenih prilikom činovničkog Asim ef. Hafizović šer. vjež. u Mostaru položio teferiča K 8.86. Priloge darovaše: Omer ef. Suša šeje „Gajretu" K 370 koju je svotu sakupio prilikom bo­ riatski sudac K 6.66, te Adem Šehović K 2.20. ravka u Siebrenici (u veselom društvu). Priloge daMahmut Alihodžić iz Stoca poslao je K 10.— rovaše: po K 1: Bećir ef. Ibrahimagić veleposjednik Gajretu, koju je dobio od jedne oklade. i Hasanaga Efendić veleposjednik oba iz Srebrenice, Metilj Mehmed Alija iz Čapljine poslao je Gaj­ H. Abdaga Nalić iz Srebrenice 40 h., Hasan ef. Efen­ retu K 14.87 koju je svotu sakupio prilikom svadbe dić trg. iz Srebrenice 50 h. J u su f Abdurahmanović Ibrahima Fazlagića. iz Srebrenice 40 h. Milutin Vujadinović trg. iz Sre­ M. Ibrahimpašić iz Bileća poslao je K 2.33, koju je svotu sakupio prilikom konjske trke. brenice 20 h. i Salih Saltović brico 20 h. Muharem Huseinbegović iz Kupresa (uč. velike Mahmutaga Mulalić trg. iz Livna poslao je K 311'— koja je svota sakupljena u svatovima za realke u Sarajevu) obećao je sakupiti K 10.— priloga „Firdusov mearif. fond* prigodom udaje Sabrihanu- te je svoje obećanje ispunio i naznačenu svotu poslao. Salih Alikadić iz Kladnja (uč. vel. gimnazije u me Firdus, kćeri rahmetli Alibega za Osmanbega Tuzli) sakupio je prilikom ferija na dovi u Pećini Gradaščevića iz Gradačca. (kot. Kladnja) K 17.83 i K 4.20 sakupio u Kladnju. Alija Muranović povjerenik Gajretov iz KulenPriloge u Kladnju darovaše ova gg. po 1 K: N. N. Vakufa poslao je Gajretu K 11.—, koju je svotu sa­ kupio prigodom svadbe Hasanage Saračevića. Priloge S. Alikadić i Mujo Aličević; Suljo Ćato 40 h; po 20 h: Abdullah ef.Abdibegović, Uzeir Čandžić, V.Savić i N.N. darovaše po 2 K: Dervišaga Saračevića, Alija Burzić Sulejman Čečo iz Foče (uč. trg. škole u Sara­ i Mujaga Duraković; po 1 K: Muharem Šehović, Ahjevu) poslao je K 23.21 Gajretu, koju su svotu saku­ medaga Muzur i Omer Beganović; po 40 h: N. N. i pili gjaci: S. Ćećo, Rasim Kršlak i Osmo Rašidkadić N. N.; N. N. 20 h. megju muškenjem i ženskinjem na svadbi Ahmed ef. Salih Borovac činpv. položio je 450 K dobr. Rašidkadića pravnika u Foči. priloga, koje darovaše po 1 K: Aleksander Kostić, Mehmed ef. KozarČanin povjerenik Gajretov u Mihajlo Rašić, Zijabeg Krupić, H. Hamdija lsakagić Cazinu poslao je K 58 67 od zabave priregjivane dne i sakupljač 50 h. 24. pr. mj. u Cazinu. Asmibeg Paloš veleposj. iz Sarajeva poklonio Dobrovoljne priloge su darovali ovi prijatelji je Gajretu jedan dio kamata što je dobio na uložnu našega napretka: Ispostava privilegovane zemaljske glavnicu u iznosu od 38.50 K. banke iz Bihaća K 2 0 .- ; Adolf Chlonpek gruntovIzet ef. Sarajlić, upravitelj osn. šk. u Ustikolini nićar u Cazinu K 5.—; po 2 K: Arop Lidjan iz Lid(kot. Foča) poslao je K 18.75, za „Firdusov fond" koju jana, Alaga Muhamedagić iz Skokova, N. Sudčević, je svotu sakupio prigodom godišnjice smrti merhum Nazif ef. Topić, Mehmed ef. Topić> N. N. Aleksander Alibega Firdusa. Priloge darovaše: I. Sarajlić K 3.30, Todorović kancelist, Murataga Alagić podnačelnik, Mustafa ef. Rahmanović K 3.—; po 2 K: Azizbeg Meho Badić cipelar, Jovan Bilbija, Miloš Grgić ausČengić i Dervišbeg Čengić; po 1 K: Huseinaga Baj- kujtant, N. N., svi iz Cazina. Mehmed Dželalagić te­ raktarević, Ahmed ef. Mulabdić, Hrustanaga Muković, žak iz Ostrožca, Alaga Badić iz Gnjilovca, Mile BoHadžanaga Džano i Nikola Mazić; po 60 h: Smail- gunović iz Vrela K 1.20; po 1 K: Hasanaga Sulejbeg Čengić i Ahmed spahija Borovina; po 40 h:Su- managić trg. iz Velike Kladuše, Ćamil Zarifović, Veljko Ijaga Omerbašić, Avdaga Šukalo, Mujaga Kunovac, Avramović porez, oficijal, svi iz Cazina, Marko N. Ahmedaga Gradišić i Salihaga Delahmetović; Zulfibeg Ilija Ingjić porezni vježbenik u Cazinu, Osman Hadžalić iz Slatine, Ibrahim Džaferović iz Glogovca. Čengić 30 h i Murataga Kunovac 20 h. Mahmut Avdić iz Plane kod Bileće poslao je K 7.50 Ibro Aličajić iz Tržca, te Hasan Bašagić cO h. Hafiz Abduselam ef. Džumhur predsjednik pod­ koju je svotu sakupio prilikom ženidbe sina mu Osmana. Priloge darovaše po 1 K: Bušaga Avdić trg., Mah­ odbora Gajretova u Konjicu položio je Gajretu K 183.92 I to: od zabave priregjivane dne 5. o. mj. u mut Avdić, Osmanaga Avdić. svi iz Plane i Mehmedaga Bžubur iz Gacka; Bećiraga Avdić iz Plane 83 h- Konjicu K 171.32 te K 12.60, koju je svotu sakupio Avdaga Gjapo iz Plane 60 h; Arifaga Gjapo 50 h. Islambeg Agić u Bjelimićima. Salihaga Šehaganović iz Travnika darovao je po 40 h: Hanuma Ibre Avdića, Hanuma Osmana Avdića, Sejda Avdića i Suljaga Avdić Mujagin; svi iz Gajretu K 3'— povodom postignutog sporazuma izmegju muslimanskih stranaka i Salihaga Prušćo K 3 Plane. �246 Na svršetku sjednica vakufsko-mearifskog sa­ bora, položila su ova gospoda kao svoje dnevnice Gajretu: Hafiz Sulejman ef. Šarac reis K 69.74 Mahmutbeg Fadilpašić K 39.86, Dervišbeg Miralem 10— Hamdibeg Džinić K 29.86. Hamid ef. Svrzo pravnik položio je K 5.10, koju je svotu sakupio Dervišbeg Čengić megju prijateljima na Kiseljaku. Salih ef. Tomić berber u Sarajevu položio je je K 2.60 koju je svotu sakupio u veselom društvu u Visokom. Sakib ef. Korkut položio je iz kašice br. 478, koja se nalazi u vakufskom ravnateljstvu, K 31.06. Ćašif ef. Mulahusić povjerenik Gajretov u Brč­ kom poslao je K 100, koju je svotu darovao Mehmedaga Kučukalić povodom zasijedanja na načelničku stolicu u Brčkom. U Livnu je održala srednjoškolska omladina muslimanska i katolička „Pučku svečanost", od koje Vs čistog prihoda lula namijenjena Gajretu pa je do­ nijela K 109— prihoda. Neka je čast, hvala i priznanje svima prilagačima ovih humanih priloga. Natječaj. Glavni odbbor-»Gajreta« objavljuje, da će za ove škol. god. (1911/12.) podijeliti jednu stipendiju iz »Firdusova mearif. fonda«, na koju mogu kompetovati oni valjani a siromašni učenici, koji će pohagjati Šer. sudačku školu u Sarajevu i obvezati se, da će po svršenoj nauci nastaviti studije na »Darul-fununu« — »Dinijje-šubesi« u Carigradu. Izabrani Gajretov štipendist biće smješten u in­ ternat spomenute škole, gdje će mu se plaćati čitava opskrba. Molbe treba poslati do konca Ramazani'šerifa na glavni odbor. U h v a tio g a z a r i j e č : — Bankir (novomknjigovogji): — Iskreno da Vam kažem, milije mi je, kad su moji Činovnici oženjeni. — Tako, pa onda molim vas, dajte mi važu kćer. Iz škole. U čitelj: — Koliko Je u jednome danu sati? U čenik: — Dvadeset 1 pet. U čitelj: — Kako dvadeset i pet? Zar si zaboravio, da sam jučer o tome govorio i kazao, da jedan dan imade 24 sabata ? U čenik: — Jest, to ste jučer kazali, ali ste danas rekli, da je dan postao duži za čitav jedan sahat. O z b ilja n čovjek. G im n asista : — Gospodjice, zašto vi nećete, da saslušate moje ljubavne izjave? Ta ja sam ozbiljan čovjek . . . jučer sam počeo da pušim kroz nos. Poruke i odgovori uredništva. S a l k o M u l a h a s a n o v i ć , B. B r o d . — Želji Vam ne možemo udovoljiti, jer ovo je nov prevod, koji šš prvi put štam pa — odlomak po odlomak — u „Gajretu". Kad stvar bude potpuno prevedena i otštampana, možda ćemo je izdati zasebno — na za­ htjev čitalaca. Selam! M. G. — „Stara priča" i ako je dosta zgodna stvar, nije za naš list. Uzrok ćemo Vam reći us­ meno, kad se navratite u našu redakciju. Pošaljite što drugo! Selam! A. B-ć. — Ova stvar Vam nije ni za štampanje, a kamoli još za honorisanje. X. — Bpjio kejio pa^o uphmhtii aothuhu upoBo^. I l3Bo»mTe naH ra caiio aocjiaTH. Ce^an! I. Ed. — Ne možemo prihvatiti Vašega predloga u pogledu otvorenja one nove rubrike u našem listu. Ovakve stvari mogu da se uvrste kao članci lista i mi ćemo rada uvrstiti svaku stvar, koja bude zgodna i prikladna za naš list. Ovo što ste nam poslali ne svigja nam se. Selam! K broju 164./142. i. H. Sale i dosjetke. S i g u r n o s r e d s t v o : — Strogi profesor pitao na ispitu medicinara: — Koji su lijekovi da se čovjek dobro oznoji? Kandidat izregja sve što je znao, a na to ćc reći pro­ fesor: — Ako ne pomogne to, šta ćete onda? — Onda ću ga poslati vama na ispit, — odgovori gjak — budite sigurni, da će se oznojiti. To z a Bj u t r a . — U jednom puku narednik izdao zapo­ vijest, da svaki onaj ko se opije, ima sjutra dan doći na raport. Poslije nekog vremena javi se kaplar: — Gospodine naredniće, javljam vam, da sam juće bio pijan. — Ali ti si i danas pijan, reče narednik. To ću vam sutra javiti — odvrati nato kaplar. Sarajevo, dne 28. jula 1911. Natječaj. Školska godina 1911./I912. počinje na ovdašnjoj šeriatskoj sudačkoj školi na 7. oktobra 1911. godine. Za rečenu će se školu podijeliti nekoliko bes­ platnih mjesta, i to u prvom redu onim aspirantima, koji su svršili najmanje I. godište šerijatske sudačke škole o svom trošku. Besplatna mjesta, koja iza ovakovih aspiranata preostanu, podijeliće se onim kandi­ datima, koji steku na prijamnom ispitu za I. godište najbolju ocjenu, a uz to budu siromašni. Ostali pitomci, koji možda budu primljeni u I. godište, mogu �247 dobiti ovakva mjesta istom nakon jedne godine, pošto Iskaz dokažu, da su u nauci dobro napredovali, dakle počet­ dobrovoljnih priloga na Gajretovoj zabavi u Mostaru, koju kom II. godišta. je priredila muslimanska srednjoškolska omladina na dan 1. augusta 1911. godine. Ostali kandidati, koji udovolje na prijamnom ispi­ tu, primaće se kao takovi pitomci, koji će za opskrbu Dobrovoljne priloge darovaše: Po 10 K: Musli­ (odijelo se isključuje) plaćati mjesečno od prilike 50 mansko trgovačko udruženje u Mostaru, Filijala Ze­ (pedeset) kruna. Takogjer mogu biti primljeni u zavod maljske banke u Mostaru, Hrvatska centralna banka, i vanjski pitomci, koji će se brinuti za svoju opskrbu Srpska banka u Mostaru, Srpska banka Sarajevo, Diz­ dar Muhamed eff. profesor gimnazije, Ljuta H. Derviš, izvan zavoda. Kakvo je osposobljen je potrebno za primanje u eff. vjeroučitelj gimnazije, Marczel Artur pl. okružnik, gornji zavod, to sadržava § 6. štatuta šerijatske su­ Deftedarević lbrahimbeg kotarski predstojnik, Bockendačke škole (Glasnik zakona i naredaba od godine heim divizioner, General-Festungskommandant Mauder, 1887. str. 60.) pri čemu se primjećuje, da će se oni Drače Ibraga trgovac, Haramy hotelir, Mandelbaum molitelji, koji su svršili donju gimnaziju, pri primanju Josef, Rosenfeld Moritz, Budimir Ilija, Papo I. Daniel, Braća Kajtaz, — svi iz Mostara; Braća Mrčić, čap­ u prvom redu u obzir uzeti. Naročito se upozoruje na to, da će se na pri­ ljina. Po 9 K: Ribica et Efica; po 6 K: Arpadžić Mujamnom ispitu zahtijevati od kandidata znanje iz ovih stajbeg i Bajrović Mahmutaga; po 5 K: Ridžanović predmeta: H. Abdulah eff. muftija, Lemeš Ibrahim ef. šerijatski 1. arapska gramatika i sintaksa. sudac, Hadžiomerović Muhamedbeg, Braća Kajtaz H. 2. arapsko pismo i to husni hat i imla (lijepo Ragib eff., Araća Velić, Spahić Mehmed eff., Hakalo pismo i pravopis). Ibrahim, Berberac Memišaga — svi iz Mostara; Bah8. (za one kandidate, koji nijesu svršili donju gim­ tijarević Hifzi eff,, Banjaluka, Krulj dr. Uroš, Šola naziju, najmanje) iz srpsko-hrvatskog jezika: glatko Uroš, Šahin i Milićović, Peško Miho, Šantić Pero, čitanje i razumijevanje pročitanog, čisto pismo, zna­ Perin i Milićević, Brstina Lazar, Hrvatsko pjevačko nje gramatičkih dodataka III. i IV. čitanke za osnov­ društvo „Hrvoje“, Dragojilo, Foderer, Schneider, BOhm Max, Sadik Danon, Max Vregg, — svi iz Mo­ ne škole u Bosni i Hercegovini. 4. iz računstva: četiri vrste računanja cijelim bro­ stara. M. Frisch et SOhne iz Beča. Po 4 K: Bakamojevima i'desetičnim razlomcima, te usmeno računa­ vić, H. Jusufbeg, Alajbegović Ali eff. Dokić Špiro, nje manjih običnih razlomaka. M. Blažević, apotekar — svi iz Mostara. Po 2 K: Molitelji imadu svoje obrazložene molbe putem Handać Salihaga, Muslibegović Hafiz eff., Šaban-čauš nadležnog kotarskog ureda, odnosno vladinog povjere­ Arnaut, Kafana Bristol, Grebo Derviš eff. Hasanefendić, nika za zemaljski glavni grad Sarajevo tako otpre­ Salihbeg, Braća Pužić Hasanagina, Ibrulj Salih, Orumiti, da najdulje do 15. septembra ove godine ze­ čević Ibrahim eff. Duranović Ahmetaga, Hadžiomero­ maljskoj vladi prispiju. Pri tome treba osobito paziti, vić Memišaga, Pužić Hafiz Husein eff., Kević i dru' da prilozi, kao liječnička svjedodžba, izvadak iz po­ govi, Buljević Husaga, Kurtović Alaga stolar, Ćemalopisa žiteljstva, svjedodžbe o pohagjanju škole i dobrom vić Salihaga, Efica Nazif, Hadžiomerović Alaga, Ug­ vladanju; kod onih pak koji mole besplatno mjesto, ljen Omer ef., Rašid H. Hafiz, Hasanefendić Mujaga, takogjer i svjedodžba o imućtvenim prilikama, molbi Džidić Muharemaga, Efica Šaćir, Mezić Šukri eff., Milavić Hamid, Koluder Avdija, čišić Avdaga, Kotlo priloženi budu. Izuzeti su od doprinašanja ovih svjedodžaba oni Omeraga, Muštović Omeraga, Kudin Omeraga, Jahić molitelji, koji su već pitomci šerijatske sudačke škole, Ibrahimaga, Mrkonjić Ibraga, Mujić Ibrahim eff, Hin’ pa sada mole samo za besplatno mjesto. Oni treba do Muhamedaga, Behmen Mustafa eff., Avdija Bašić, da prilože samo pošljednju svjedodžbu šerijatske su­ Sabit Gačanica, Pop Vlado Gvozdenović, Popo Salih, dačke škole i svjedodžbu o imućstvenim piilikama. Obit. Bornen, Kurtović Milan, Jovo Jelić, Milušić MiOni kandidati, kojih osposobljenje propisanim za­ lisav, Jovo Jović, S. ćorović, Jurković Ljubo, Madžar­ htjevima bude odgovaralo, biće pozvani za 2. oktobra ska banka i trgovačko udruženje, Gajger Anton, Butove godine i slijedećih dana na prijamni ispit, koji je tazzoni i Venturini, Pacher i Kisić, Anna Bria, Grgjić u § 6. spomenutog štatuta odregjen. Luka, Zadro Petar, Bjelobrk Hadžija, Šandrk Ivica, Zemaljska vlada za Bos. i Herceg. Isuffi Ivan, Pero Kisić, Milić Mihajlo, Komad Dušan, Kovačević Nikola, Kvesić Anto, Hordić Simo, Knežić, * Lazar, Zubac Boško, Arnelli Ljubomir, Miljević Jovo, Odbor »Gajreta« takogjer je zaključio podijeliti Smoljan Ivan i Bilić Milan. — Po 3 K: Hadžiosman na Stipendije u ovoj školi K 1.500. Molbe za ove Sti­ Salih, Fazil Mehmed eff., Vilogorac i Pala, Rajković pendije treba poslati do 20. septembra o. g. Drago, Zdunić Josip, Odiseus Mavrakis, Oborina Ljubo Milošević Mojo, Peško i Samardžič, Jelačić Gjorgjo i Risto, D. V. Petrović, Vuksan Petar, Šotrić Pero. — �248 Po 1 K 50 hl: Šahin Ljubomir. Po 1 K 40 hl: Hrvić Muhamed. Po 1 K: Terzić Dimitrije, Misita Uroš, Skočajić Branko, Pero Milićević, Jovo Buha, Ašik Ahmed, Vujičić Risto, Bubić Mehmed, Krpo Sulejman, Komad Božidar, V. i B Kosjerina, Ćemalović Hasan, ćišić Jusuf eff, Balić Avdo, Gjugja Smailaga, Dizdar Avdaga, Giovani & Comar, Mikić Nikola, Hajon David, Kajtaz Lebibbeg, Halilović Frano, Aničić Krešimir, Bošnjak Dušan, Ajkić Hasan, Malenica Andrija, ćorović Risto, Simo M. Kovačević, Ramić Hasan, Ridžanović Dervišaga Deronja Alija, Pužić Muhamedaga, Karadža Hasan, Jerem ić Risto, Pavić Risto, Pop Dučić, Samardžić Tane, Velagić Omerbeg, Brajilović Osmanaga, Dursum Risto, Ugaš Nikola, Precca Andjelko, Torlo Mujaga, Kalajdžić H. Salihaga, Popović Lucija, Dreč Jeremije, Njunjić Jovo, Ivanišević i Mihajlović, Fazlinović Alaga, Erić Ivan, Blanić Jovo, Grković Dušan, Bajgorić Memišaga, Tuta Jovo, Pejović Tošo, Slišković Ivan, Braća Bebek, Potur Osmanaga, Humo Ahmetaga, Velić Husaga, Pala Zulfaga, Velić Hrnjica, Vukičević Omeraga Kovač Toma, Beklija Hakija, Čatrnja Omeraga, Voljevica Vejsilaga, Brajilović Halil, Sefić Mujaga, Gjukić Mehmedaga, Hadžiselimović Sabitaga, Orio Salihaga, Kalajdžić H. Bećir, Grga M. Smoljan, Trebinjac H. Mujaga, Milavić Muhamedaga, Jonjić Memišaga, Tik vina S. Muhamedaga, Muhamed Hadžić Mujagin, Aleksić Milan, Braća Balić, N. Zukanović, Slipičević Mu­ hamed eff., Šehušić Salih, M. Hadžajlić, Torgul Aleksa, Stanić Ivan, Tikvina Avdaga, Vučijaković Hafiz Hasan eff., Kurtaga Stjepan, Mujić Ali eff., Suton Martin, Butum Hafiz Muhamed eff, Benco Ivan, Ćemalović Ibra' himaga, Ćemalović Husaga, Arapović Mato, Duranović Alaga, Mahtnutaga Brkan, Gollmitzer Filip, Gostiona „Mirko14, Balić Avdaga, Karabeg Salihbeg, Sefo Seferaga, Blagajac Mujaga, Hadžimehmedagić Hafiz eff., Vujović Simo sudac, Ivanišević Dr. Dušan, Ćerny Josef, Sinovi R. Sajin — svi iz Mostara, Zećo Ibraga Jablanica. Po 80 helera: Čatrnja Husaga. Po 70 helera: Mi* jatović Ljubo; po 60 helera: Fazlagić Omer, Sarač Džafer, Pužić Mujaga, Drljević Avdaga, Ilić Jozo,Šunje Avdaga, lbrulj Hasanaga, Kotlo Omeraga, Šešelj Leo, Šemić Avdaga. — Po 50 helera: Karahodžić Latif, N. N., Milićević Juraj, Kiihn Berta, Gospojica N. N., Demirović Salihaga. — Po 40 helera: Drljević Hamidaga, Imamović Hifzo, N. N., Milićević Ivan, Kašiković Branko, Avdić Hamzo, N. N., Bajrić Selim, Doko Blaž, Karačić Jozo, Ciglić Frano, Bajgorić Husaga, Šašić Omeraga, Novo Ibraga, Smoljan Stjepan, Boraš Ivan, Mačkić Meho, Taso Omeraga, Spahić Memišaga, Vila Hasanaga, Ćenanović Ibrahimaga, Burynyk Nikola. — P o 30 helera: Raljević Mehmed, Topuzović Muhamed, ć ib e r Osman. — Po 20 helera: N. N., Jakirlić Omer, 3a ypeflHniuTBo OAroBapa: Ocaan T>mkhI.. Braća Bajrić, Kurt Ahmed, Čupina Alija, N. N., Tuponja Giorgjo, Vuković Todor, Bukovac Zajko; Po 10 helera: Oručević Jusuf, Drinović Andrija, Siše Omer. Suton Ante i Dragnić Omeraga. — Ukupno 657 kruna i 40 hl. Potpisani pododbor svima posjetiocima i darovateljima najsrdačnije se zahvaljuje. Pododbor „Gajreta44 u Mostaru: Revizor: A l a j b e g o v i ć Ali eff. Predsjednik: K a j t a z Ibrahim eff. Izkaz dobrovoljnih priloga „Gajrctove" predstave, koju je pozorišna družina Gj. Protića priredila u Brčkom u korist „Gajreta." Dobrovoljne priloge darovaše ova gospoda: Dr. Haršani odvjetnik K 5.90, Dr. Ilija Vidović župnik $ K; Gjorgjo Bobarević trg. 5 K; Filijala agrar­ ne banke 5 K; po 4 K: Gustav Proche, Ignjo Jova' nović trg. i Klimpel trg; po 3 K: Dr. Abdullah beg Bukvica liječnik, Mehaga Mahmutagić trg, Šefko Mulaibrahimović i Savo Ćelović; po 2.50 K: N. N. Husembeg Salihbegović veleposjednik i Finci; po 2 K: Dr. A. Goldfinger sudac, Mato Boškić, Franjo Mihajlinović sudac, H. Abdaga Kučukalić trg , H. Fehimaga Kučukalić trg; M. Zsitter trg., Marko Brandais trg., Vojko Kolaković direktor, Josef Veil trgovac, Josef Baner hotelier, Jusuf M. Zejčinović trg., Isak Alkalay trg. Stevo Gvjetković, H. Mehmed Mušanović, Hasan Dautović pekar, Mitar Kolaković, Dr. A. Babić liječnik, H. Fehim Salihodžić posjednik i Miško Jovanović trg. Ibrahim ef. Edhemović bankovni knjigovogja K 1.50; po 1 K: Bego Dervišević trg., Maksud ef Trabozanli, Savo Angjić, Avdo Imamović trg., Josef Polak trg., Mujaga Pa.šalić, direktor islamske banke, Ibrahim Omerović trg , Braća Mulaosmanović trg., Mehaga K antar džić, Salihbeg Zaimović posjednik, Meho Glinac po­ sjednik, H. Hasan Novalija trg., Teofik ef. Sulejmanović trg., Omer ef. Kapić učitelj i Omer Mehic učitelj svi iz Brčkog. Omer Sprečić mesar, 60 hel; po 50 h: Tajnik Bosanac, Mehmed Novalija, Kasim H. ibrahimović trg., Jovo Jojić, H. Mustafa Mujanović, Avdo Džindić, Omer Pinjo cipelar; po 40 hel: Ibrahimaga H. Sadiković trg., H. Hasan Hasanefendić i Ali Riza čaušević činovnik islamske banke; po 20 hel: Mujo Ajanović činovnik islamske banke, Alija Begić činov. isl. banke, Mahmud Husić trg. Omer Klebić berber i Said štetić i N. N. K 1.70. Ukupno K 157.50. - Islamska dion. Štam parija. - Za uredništvo odgovara: Osman Gjlklć � https://kolekcije.nub.ba/files/original/54a2793779fad6f734d70a31d8aa3caa.pdf 61fd373bef1a3b49981d0ae324bff094 PDF Text Text BPOJ 17. BROJ rOAHHA IY. GODINA T ajpeT JIHCT 3A £PyfflTBEH E DOCJIOBE M 3 A HA PO AHO IIPOCBJE'RMBAHjE. H3JIA3H CBAKOr 1. h 15. -------y M jEC E ii;y.-------B^acmnc: apjhitbo „r.ijpeTu - ypeziHHK: Ocaan 'iiHKiih. — Vlasnik: Društvo „Gajret“. - Urednik: Osman Gjikić C A P A J E B O , 1 ceirreiHipn 1911. — \r i\ j U .j I^ojeHa je jibctj : sa Eocay h XepneroBBHy n AycTpoyrapcKjr jioaapiajj, sa HJiaaoBe, Tajiefiy, yweHHKe b Tesane 2 K, sa sesjian oB e 4 K roflnmH.e. 3a cbb ocTajie seM.te 10 ijipaBaKa. HojeflHHH ćpojeBH cTajy 20 xe.n. ilen.iaf,eiia ce nnCMa ne npHMajy, I’yKonncB ce He apafeajy. — IlpeTnjiaTa h pyKonncH maji>y ce Ha »ffpecy: „FajpeT 11 — Capajeso. a j \j . — S A R A JE V O , 1. septembra 1911. C ije n a je l i s t u : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 2 K, z a n e č l a n o v e 4 K godišnje. Za sve ostale zemlje 10franaka Pojedini brojevi staju 20 hel Neplaćena se pisma ne primaju rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na adresu: „Gajret" — Sarajevo. Ove godine je ta slika pred školskom zgradom naročito krasna oku, naročito draga Svršio se dvomjesečni raspust, istekao srcu, jer u njoj, više nego ikada do sada, je osmonedjeljni odmor školske omladine i vidimo naše, islamske mladeži, koja je takogje nastupila nova školska godina 1911./12. Naša dohrlila na vrelo nauke. Jest, ove godine je školska mladež ostavila je vesele i bezbrižne više nego li ijedne godine do sada upisano zabave i slatka omladinska veselja; ostavila je muslimanskih učenika u srednje škole, što nam mili krug svoje braće, sestara i rogjaka, njež­ dokazuje, da se i muslimanski elemenat pre­ nu ljubav svoje drage majke i miloga oca i nuo iz dubokog sna i progledao bistrim, ne­ pohitala natrag u školu, povratila se natrag pomućenim okom oko sebe i upoznao svoj knjizi i nauci, da produži odanle, gdje je prije položaj. Nauka je jedino oružje, s kojim se može u današnjem vaktu vojevati i izvojevati dva mjeseca presjekla. I kaoono marljive pčele kadalijepog prolje­ pobjeda svojim ličnim i svoga naroda intere­ tnog dana izagju pred svoju košnicu, pa oko sima. To je napokon uvidio i naš millet, pa nje lagano oblijeću lepršajući tiho i mekano eto sada i naša mladež nije kao nekada u žuboreći, onako se i naši omladinci skupljaju rijetkim pojedinim slučajevima, nego u velikom oko školskih zgrada, gdje se vrše upisivanje broju zastupana po svima srednim zavodima i i prijamni ispiti. Na onim svježim obrazima zanatlijskim i stručnim školama. Ali, avaj,',koliko god nas mora ispunjavati ogleda se slika zadovoljstva, u živim i bistrim pogledima zrca se radost i sreća! O, kako je radošću i veseljem, što naprijed istaknute či­ lijepo pogledati ovu krasnu sliku! Kako je njenice možemo konstatovati, ipak nam mora ugodno svakom rodoljubivom srcu kada vidi, teško pasti činjenica, da je broj ovogodišnje kako se naša mladež okuplja oko škole, toga djece, koja se upisaše u srednje škole, za preko živog vrela znanja i umijenja, gdje će svoju 100 manji, nego što je mogao biti. Manji je dušu oplemeniti, svoj um prosvijetliti i svoju zato, što nam je falilo sredstava, da bi se sva volju i karakter učvrstiti i očeličiti tako, da ona siromašna djeca opskrbila, koja su želila poslije nekoliko godina, stanuvši na fizičku produžiti nauku na srednjim školama. Stotina snagu, stane i na snagu moralnu i intelektu­ bogoštovnih državnih štipendija, nekoliko de­ alnu i da postane u svakom pogledu sposobna setina Gajretovih, a osim toga štipendije grad­ za život, rad i borbu u novom modernom skih općina i drugih ustanova, koje su date učenicima, što se nanovo upisaše — sve to vremenu. Na početku školske godine. �250 nije bilo dovoljno, da bi se podmirili svi oni koji su želili, da nastave nauke, ali kojima to siromašno stanje njihovo nije dozvoljavalo. A da ove konstatacije moraju zaboljeti svakoga rodoljuba i prijatelja svoga naroda d tome i ne sumnjamo i mi baš stoga i pišemo ove redove, da bi rodoljubi i prijatelji svoga naroda i njegova napretka u što većem broju pohitali u pomoć „Gajretu“ i svojom materi­ jalnom i moralnom potporom ojačali ga i osnažili tako, da od sada ne budemo imali povoda uzdisati i teškim srcem javljati o tome, da se ijedno naše dijete moralo vratiti iz škole kući, jer se nije moglo izdržavati. Treba svi da se prihvatimo blagotvornog posla na Gajretovim poslovima, kako bi ga postavili na onu visinu, gdje bi trebao da bude i kako bi mogao, da svima molbama valjane a siromašne djece udovolji. Gajret, braćo, ako boga znate! Hazim MuftiĆ. Važenje o islamskim šartovima ilVI «|IYjl Jf Ovo o čemu ćemo sada gdvoriti u prvi mah iz­ gleda, da je za djecu, ali kad se malo bolje promi­ slimo o važnosti same stvari i kad promotrimo veliki naš džehalet, onda ćemo se osvjedočiti, da u nas imade djece i od šesdeset godina. Ko je imao prilike ispi­ tivati vjersko znanje našeg naroda, taj je mogao vidjet1 vrlo žalosnih primjera. Svrha života jednog Muslimana jest, upoznati svoju uzvišenu vjeru, po njoj se vladati, te biti u svako doba pripravan svijetlo obraza i čiste savjesti preći na onaj svijet. Dakle, svako bez razlike, od cara do prosjaka, dužan je naučiti trideset i tri islamska šarta i po njima se vladati, a uz to još upoznati u koji red spada koj1 posao, od ono osam efžlimukjellefina (farz, vadžib' s u n e t. , .) Svaki otac kako je dužan svoje dijete do buluga hraniti tjelesno, tako je dužan naučiti ga u vjeri, jer kad postane balig, padaju i sve dužnosti na čovjeka, pa ako ne budemo dijete za rana navijali, neće ići, kao ni sabat, koji nije navijen. Os-m zajednička 33 šarta, svak je još dužan svoga zvanja (zanata) znanje naučiti. Čovjek najprije počne sticali znanje u svom domu od roditelja i druge rodbine; zato roditelji, ako su svjesni, nastojaće, da to znanje, koje njihovo dijete u kući dobiva, bude vrijedno i korisno i da ne bude natrunjono kakvim besmislicama. Poslije, kada dijete odraste, šalju ga roditelji u mekteb i u školu, da tamo postigne vjersko i svjetsko znanje u većoj mjeri, koje mu roditelji nijesu bili u stanju kod kuće predati, a koje je svakome nužno postići, ako želi sa svijetom ljudski živiti. Nu valjani i razumni roditelji ne će i tada napustiti brige i nad­ ziranja oko svoga evlada, nego će dijete kod kuće ispitivati i ponavljati s njime ono, što mu je hodža ili učitelj u pmktebu zadao. Stečeno znanje u mektebu i u školi, kao i ono u kući, razborit čovjek neće za­ boraviti, nego će se s njime u životu pomagati i ko­ ristiti, a trajno razmišljajući o svojoj vjeri i životu, ako vidi, da mu je što nejasno i nerazumljivo, pitaće nekoga, da mu to rastumači. Ko nauči vjeronauku i onoliko svjetskog znanja, koliko mu je kao Muslimanu farz naučiti, pa to bez­ razložno zaboravi i zabaci, sličan je ćoravoj, nezahval­ noj mački, koju ljudi obično bacaju u duboku vodu, svezavši joj za vrat težak kamen, da se ne bi opet plivanjem spasila. Jer ono, koliko je Bog Džellešanuhu odredio da treba naučiti, jest vrlo malo tako, da se može sa vrlo malo truda postići, a vršenje vjerskih dužnosti na te­ melju postignutog znanja je takogjer lahko, a pored toga još i vrlo korisno. Kada na prama tim dužno­ stima, kojima je Bog nas zadužio, izmjerimo i uspore­ dimo samo jedan dar, koji nam je Bog darovao — a nije bio na to prisiljen — na prim jer oči, onda mo­ žemo reći, da nijesmo u stanju Bogu zahvalnosti is­ kazati ni hiljaditi dio, pa kad bi stostruko vršili ono, koliko nam je naregjeno. Jedno oko, kakvo je Bog darovao čovjeku, nije u stanju načiniti cijeli svijet, a ni jedan čovjek ne bi dozvolio, da mu se oko iskopa, pa kad bi mu za njeg nudili sve što na zemlji imade zlata, srebra i dragog kamenja. Osim očiju, još je nebrojeno darova Božijih, koji su ljudima poklonjeni, da ih uživaju, samo o njima treba razmišljati, pa ko o tome računa vodi, ne će propuštati vjerskih dužnosti i ne će nikada s uma smećati, da treba trajno misliti na Boga (dž. š.) i uvijek mu zahvalan biti. U nas u Bosni s kraja do na kraj, uzduž i po­ prijeko — ne zna se od kada — zavladala je velika nezahvalnost naprama Bogu, zavladao je strašan dže­ halet. Toliko je neznanje zavladalo, da bi trebali svi odrasli ljudi ustati, te svakoga bez razlike tjerali u mekteb na nauku, a neposlušne bi trebali žandari sa bajunetama nagoniti! Pitaš stara čovjeka od pedeset i više godina : šta su islamski šarti, ili koje je prvi islamski šart, a on se nagje u neprilici i na sve se načine izmotava, da �251 li dokaže kakvi su »važni« uzroci po srijedi bili, pa on to ne zna, ili je nekada znao pa zaboravio: »Ostao sam iza oca nejačak!« — »To sam ja davno učio!« — »To se u nas nije tako učilo! — »Hodao sam po najmu«. — »Nije me imao ko naganati«. — »Ja se bavim o težakluku«'. — »K6 sirotinja! — »Ja znam samo ovo oko namaza«. — »Ne znam, pa da glava ide!“ — i tome sličnih odgovora ćeš na hiljade dobiti na najjednostavnije pitanje, a da i ne govorimo o pi­ tanjima: šta je to redi farz, haram, sunet; gdje je kibla i t. d., jer ovaka su pitanja u narodu već po­ stala visoka akademska pitanja. Osim novog naraštaja, koji pohagja mektebi-ibtidaije, .megju ostalima je iznimka, ako ko znade u Kur-anu učiti ili pomagati se za kitabima prevedenim na naš jezik, a pisanim arapskim pismom. Pokušaš li ispitivati našeg seljaka, ili običnog gragjanina, da li umije misliti i da li se ikako brine za svoju dušu, tu ćeš se još više iznenaditi, jer ćeš se osvjedočiti, da naš narod živi u nekakvoj tmini u nekom vrlo dubokom snu, a ono što se m iči i po nešto radi, to je samo mehanično kretanje živih i još neutrnulih mišića. član koji ne poznaje pravila'drlištva, kojem pri­ pada, smatra se, da se ni ne drži istih, nu ipak se ne poznavanje pravila jednog običnog društva pojedinom članu može nekako ispričati, jer postoji odbor sa predsjednikom na čelu, koji nad društvom bdije, ali ne poznavati pravila svoje-vjere, za koja je svak za se odgovoran, ne može se nikako ispričati, jer vjeru mora svak za se imati i što ko zaradi, sam će na prama svojoj zasluzi nagradu dobiti, isto kao kad Mujo metne sebi komad šećera na jezik, on sam osjeća šećerovu slast, dočim Hasan te slasti ne može osjetiti, dok i on sebi ne metne drugi komad šećera u usta. Naša vjerska pravila su vrlo kratka, jednostavna i razumljiva, te je osim grjehote, još i velika sramota ne poznavati ih. Da to dokažemo, mi ćemo ovdje izbrojiti to ne­ koliko paragrafa, a to su 33 šarta, koja mora svako znati i po njima se vladati. • Svi mi bez razlike staleža (Šejhul-islam, car, ka­ dija, muftija, hodža, hadžija, trgovac, težak, zanačija, muško, žensko, malešan, velik, bogat, siromah) mo­ ramo poznavati 33 šarta. Ta 33 šarta dijele se na šest hrpa: 1. Islamski, 2. Imanski, 3. Abdeski, 4. Gusulski, 5. Teiemumski i 6. Namaski-šarti. Islamskih je pet —: 1. Kjelimei-šehadet donijeti ovako: < b U < # W I M i)l ■Vil, to znači: Ja svjedočim da je Bog jedan i da je Muhamed pejgamber božiji poslanik. 2. Pet vaktova namaza klanjati, 3. Ramazan postiti. 4. Zećat dijeliti i 5. Ko je mogu­ ćan na Kjabu ot'ći. Imanskih je šest: 1. Ja Boga vjerujem. 2. Ja božije Meleće vjerujem. 3. Ja božije Kjitabe vjerujem. 4. Ja božije Pejgambere vjerujem. 5. Ja vjerujem, da će doći kijametski dan i 6. Ja vjerujem da je sve, što se god dogodi, s božijom odredbom. Abdeskih je 5: 1. Lice umiti. 2. Ruke do iza laktova oprati. 3. Četvrti dio glave mesh učiniti i 4. Noge do iza članaka oprati. Gusulskih je tr i: Usta izaprati. 2. Nos izaprali i 3. Sve svoje tijelo oprati. Tejemumskih je tri: 1. Nijet učiniti. 2. Udarili dlanovima po čistoi, suhoj zemlji, pa s njima mesh učiniti lice i 3. Udariti dlanovima po čistoj zemlji pa s njima mesh učiniti ruke do iza laktova, a tejemum se uzima kad nema vode, ili je ima, ali se ne može upotrebiti. Namaskih je dvanaest i to šest prije namaza i šest u namazu: 1. Abdest, gusul ili tejemmum uzeti. 2. Očistiti tijelo, odijelo i ono mjesto gdje će se kla­ njati, ako su zanečišćeni. 3. Pokriti tijelo, kuda ne valja da drugi vidi. 4. U pravo vrijeme klanjati. 5. Kibli se okrenuti. 5. Nijet učiniti za namaz, koji se kani klanjati. 7. Pri ulazu u namaz iftitahi-tekjbir donijeti, a to je dići ruke naprama ušima i reći: Allahu-ekber! 8. Stajati na namazu. 9. Učiti Kur-an. 10. Na ruću’ se sageti. 11. Na sedždu pasti i 12. sjediti na kraju zad­ njega rećata. Ko bi prije brojenja ovih šartova pogledao u sahat, uvidio bi da se ono što se mora naučiti, može za dvije dekike izbrojiti! Najviše upada u oči to, što narod ne poznaje značenja Kjelimei-šehadeta. Imade svijeta, koji je nekako nabubao 33 šarta, te ih znade izbrojiti, ali značenja Kjelimei-šehadetova nikako ne zna, nego veli: »To se tako uči!« i to je najveći znak, da je šartove samo nabubao, a da o vjeri nikada ništa ne razmišlja. Najveći uzrok nepoznavanju značenja Kjelimeišehadeta jest taj, što se kod nas uvijek nespretno pre­ davalo u sibjan-mektebima. Da čujemo svakdanji način prevagjanja te naj­ važnije rečenice: »Ešhedu, ja šehadetluk činim (ja ispatluk činim), srcem vjerujem, a jezikom ikrar činim ; en lailahe, da nema nikoga za ibadeta laik i musteh ik ; illallah osim jedan veliki Allah; ve ešhedu, ja opet šehadetluk činim, srcem vjerujem a jezikom go­ vorim, enne Muhammeden, da je doista (tahkika) Muhammed, abduhu, Božiji najpribraniji rob, ve resuluhu i božiji hak poslanik«. (Još se negdje ovoj dugačkoj i za djecu nepojmljivoj formuli dodaje: »Bog nam ga je poslao, da nam kaže Dini-hak i ahkjami šerijju!“). Kako se vidi, to je tako oduljena formula i tako isprepletena mnogim važnim pojmovima, a opet toliko nepraktično izmijeJana arapskim i turskim riječima, da je djetetu nije nikako moguće u razum usvojiti, a ni odrastao, ako se ne bude bavio daljnom naukom, ne može nikad pojmiti prave svrhe Kelimei-šehadetove. Opet bi nekako veći postotak naroda to vreme­ nom lakše zapamtio i razumio, da se je prakticiralo, �252 onaj pravi provod, odstranjen ^od onih nepoznatih ri­ ječi, naučavati,, premda se je i ova strana naučavanja prvog islamskog šarta u mektebima previše rastegla, jor u samom Kelimeišehađatu imade trinaest arapskih riječi, dočim se za prevod upotrebljuje što arapskih, što turskih i naših oko četrdeset, ili sa onim dodat­ kom : pedeset i tri riječi! Kjelimei-šehadet (riječ svjedočanstva) je vrlo važan šart u Islamu. Svaki Musliman i Muslimanka moli Boga, da nam to na smrtnom času bude poslje­ dnja riječ. I sretan je onaj, kome to nasib bude! Pa kad je to tako važna stvar, onda se mora dobro poznavati i razumjeti. Kjelimei-šehadet u Islamu slična je, tešpih olmasun, vojničkoj zakletvi, pa kako svaki vojnik prilikom unovačenja mora položiti propisanu zakletvu, tako svaki Musliman i Muslimanka mora u životu jednom izgovoriti tu »Riječ svjedočanstva®, s kojom svak za svjedočava, da je Bog samo jedan i da je Muhamed a. s. božiji rob i pravi božiji poslanik. Pravi prijevod od riječi,do riječi Kjelimei-šehadeta glasi: „Ja svjedočim, da neina bogova, osim sa­ mo jedan Bog i ja svjedočiVn, da je Muhamed njegov rob i njegov poslanik!1* i to je u dubu arapskog je­ zika sasvim dobro rečeno, nu za naš je jezik običnije u mektebima to prevagjati slobodnim prevodom, a to ovako: Ja svjedočim, -da je Bog jedan i da je Muha­ med pejgamaer božiji rob i pravi božiji poslanik! Jednak je sevap:- ili ga izgovarao arapski ili u prevodu kojeg bilo jezika, samo ako razumiješ što govoriš, jer Bog dž. š. znade sve jezike, dočim mi svakako moramo svoju vjeru poznavati na svom jeziku. Svaki otac i majka trebaju svoje dijete, — čim počme progovarati, — poučavati ga, da izgovara Kjelimei-šehadet kako na arapskom, tako i na našem jeziku, a onda mu to tumačiti i razjašnjavati, neka mu to budu prve riječi i prvi ders u životu. Kjelimei-šehadet sadrži u sebi dvije najglavnije tačke Islama, sa kojima se Islam u načelu odlikuje i razlikuje od drugih vjera. U prvoj polovici se svje­ doči, da je Stvoritelj i Gospodar svijeta samo jedan, dočim druge vjere premda ističu, da vjeruju u Boga one uz jednog i pravog Boga pridodaju božanstvo i nekim drugim bićima. U drugoj polovici Šehadetkjelime mi posvjedočavamo, da je Muhamed Alejhisselam istiniti božiji poslanik, koji je poslat, da svijet nauči pravu božiju vjeru, dočim druge vjere našeg Devletlije alejhisselama ne priznaju, premda u neke svece vjeruju — i s tim se navedenim dvjema raz­ likama najviše od Islama odalečuju. Izbrojena 33 islamska šarta kad se razumjednu, mogu se radi lakšeg zapamćenja skratiti na broj je­ danaest i to: pet Islamskih i šest Imanskih, jer se ona dvadeset i dva sadrže u drugom Islamskom (u pet vaktova namaza) a to su: abdest, gusul i tejemmum, jer su to pripreme za namaz, a ono dvanaest iiamaskih svakako naučavaju, kako treba klanjati. Osim toga može se i to još sve skratiti na broj pet, da se vidi, kako su islamski uvjeti razumljivi, praktični i jednostavni, a to je na ono pet Islamskih šarta, jer se ono pet Imanskih sadrži u prvom Islam­ skom, u Kjelimei-šehadetu, gdje se očituje: „Ja svje­ dočim i vjerujem, da je Bog džellešanuhu jedan!" — jer ko Boga dž. š. vjeruje onako kako to Islam pro­ pisuje, onda on svakako kao Musliman vjeruje i ono, što je Bog dž. š. zapovjedio da treba vjerovati, a to je: Meleće, Kitabe, Pejgembere, Kijametski Dan i da se sve dogagja sa božijom odredbom. Za to je i Pejgamber alejhisselam kazao: »Islam je osnovom na pet temelja: na svjedočanstvu da je Bog jedan i da je Muhamed Njegov poslanik; klanjanju pet vaktova namaza, poštenju ramazana, davanju zećata i hadžu\ Svak je obvezan Islamske šartove dobro naučiti i o. njima kao programu svoje uzvišene vjere uvijek razmišljati, te ako kogod nešto u vjeri ne razumije treba da se što prije pobrine, pa traži nekoga, ko će mu rastumačiti. (Ako u selu nema hodže, pritegni opanke pa hajde u grad; ako ne nagješ u gradu ni­ koga, ko će te naučiti, traži po cijelom svijetu!) Kako se treba brinuti za naučavanje vjere za se, tako se isto treba pobrinuti i za one, koji su o tebi zavisni: žena, djeca i služinčad. Život je kratak, treba ga mudro upotrebiti. Svaki minuli čas, više 3e nikada ne povraća. A vjera i do­ bra djela, jedini su imetak, koji se na onaj svijet nosi. Za to se treba gledati s tim imetkom čim prije obskrbiti, da te ne bi sm rt zatekla nepripravna, pošlo niko nema seneta, dokle će živjeti i kada će umrijeti. Život je sličan željezničkim tračnicama, a čovjek lokomotivi, koja tim tračnicama neprestano juri i ostavlja iza sebe trag megju šinama, natrag se ni­ kada ne povraća. Ove šinje će se svakome na koncu njegovog putovanja u obliku smotuljka urućiti, da požen^e šta je posijao! S. Sadi: S mojom ljubavi. Stajala je kraj prozora naslonjena na jastuk, a on je sa štapićem u ruci stajao kraj ograde i gledao pre­ ma prozoru — sav opojen nekim zagonetnim zado­ voljstvom i slašću. I ona ga je kroz »demirli pendžere« promatrala i osjećala je žarku ljubav, koja joj je grudi sve jače i jače nadimala. Razgovarala je o svim krasotama i sreći, što njih dvoje čeka — vidjela je, tako rekući, pred sobom put �253 posut najljepšim cvijećem — sanjala je, kako njih dvoje idu preko cvijetne poljane, saginju se i trgaju najmilije cvjetove, da njima okite grudi i mehke uvojke. Vidjela je, kako joj se krasni cvjetovi klanjaju, zavideći sreći njihovoj, a ona je onda pomišljala na one nezaboravne i slatke dane, kad je to cvijeće sa svojom bijelom i nježnom rukom sadila i zaljevala. On je eto stajao pred njom kod ogrdde i kao stijena šutio, samo da lakše može čuti svaku riječ njezinu, da mogne brže pogoditi svaku željicu njezinu, a ona je mjerila snagu i sreću svoju samo snagom i srećom onoga, koga eto neizmjerno, strastno, žudno i jako ljubi. Neka tajinstvena moć zametavala je ttag svakoj zloj pomisli, čak svakom atomu sebičnosti i ona bi najsretnija bila, kad bi se kao meka magla mogla ras plinuti i stopiti se s njim dati mu srce, dušu, dati mu samu sebe. Svaka riječ, koja bi se otrgla s njegovih rumenusana, padala bi na njezimo djevojačko srce — kao kaplja rose po rumenoj ruži. Zivila tako iz dana u dan kao ^u nekom čarob­ nom snu, a taj san je neizmjeran, neograničen, velik i snažan. Osjećala je puno i vidila ga je, kako mu u srcu gori neka sveta, velika ideja, kojom se misli odužiti domovini i narodu. No on je predvigjao, da je put k cilju trnovit, velik i nepristupačan. Osjećao je, da mora preživjeti samoprijegore, brige, žrtve, poniženje, razočaranja i patnje. Ona je sve to čitala na njegovom licu i učila se toj svetoj ideji, da mu bude pratilicom i pomoćnicom, u tome svetom i časnom pothvatu. Htjela bi biti drvetom, u čijoj bi se sjeni njezin ljubljenik poslije teških napora mogao odmoriti, iz­ vorom, gdje bi se mogao napiti hladne vodice i umiti svoje znojno čelo, povjetarcem, koji bi mu znoj s lica rastjerivao, glasom, koji bi mu kazivao: »Budi junak i ustraj«! . I tako se je njihova čista ljubav, koja ih je ve­ zala, pretapala u onu veliku, svetu, domovinsku ljubav. Uzeo je sjekiru na svoje rame — zaputio se je od svoje kolibice i koracao prema šumi. Zlatne zrake proljetnog sunašca odsjevale su na vrhu sjekire — a mila pjesma slavujeva prekidala je jutarnju, svježu tišinu. Lutao je po šumi od jednog do drugog drveta i tražio suharaka cijeli dan, a kad je sunce pozlaćivalo vrške gora i već htjelo zaći i počinuti — vraćao se je sa teškim teretom kući. Njemu je dan brzo prošao kao u snu — jer slatka uspomena na svoju vjernu pratilicu olakšala mu je trud — kratila vrijeme, i ono je brzo — naglo prolazilo. Znao je, da ne radi samo za se, uego i za nju kod kuće, te mu je sjekira letila kao perce, kao da mu je pomisao na svoju ženu davala neku višu snagu, nego što je inače imao. A ona je kod kuće prala, spremala po kući, plijevila bašču, okopavala mršavu zemljicu i posao je bio dosta težak, no ljubav joj davala snage, moći volje i ustrajnosti i ona je to sve lako, brzo i tačno sradila, a onda sjela kod kolijevke, kod svog čeda i veselo mu pjevala, kao da se je htjela natjecati sa pojem ševinim, koja je ponosno negdje u zraku kružila i milo cvrkutala. Ta ona ima muža, koji je ljubi i svoje dvije zdrave i pune ruke — a više ona ne želi. Njezino blago, njezino zadovoljstvo, utjeha sve je to ono čedo, što nevino i spokojno u kolijevci spava i ne odjeća, kakve ga dužnosti doma i roda čekaju. Gledajući svoje čedo, osjećala je i dužnost, da ga što ljepše odgoji — da ga nauči boriti se sa životom i njegovim potrebama. Dan za danom, dijete je raslo i lijepo se razvi­ jalo — a roditelji *e brižno trudili, da mu budućnost, što ljepšom naprave, sva nada — sav trud bio je u što ljepšem uzganju djeteta. I kad su već vidjeli, da im dijete lijepo napre­ duje, baš tad ga snagje boljetica, a brižna je majka često dane i noći prebdila kod kolijevke, a kad bi je teški san svladao, onda nesvjesno i nehotice zaklopila oči, ali najedanput se probudila, poljubila svoje čedo, gledala ga i gledala — a onda tiho zaplakala — a u grudima osjećala teške brige, šta će s njom biti, ako svog jedinka izgubi. Muž bi ju u tako gorkim časo­ vima samo tješio, premda ga je isto toliko srce bolilo i brige morile. I izgubili su za uvijek svoje čedo — a još jača postala je njihova ljubav, još nježnija ona spona, ko­ jom su za uvijek svezani. I ljubili su se iz dana u dan — vršeći svoje dužnosti — muž na polju a žena kod kuće — a lju­ bav im je davala snage, moći — okrijepe i užitka. Salahudin A sim : Islam sa socijalnog gledišta. . Svi današnji psiholozi tvrde, da ljudsko društvo još nije došlo do svoga savršenstva, jer još stenje pod pritiskom životinjskih nagona. Čovječnost, ljubav, uza­ jamna pomoć, potčinjene su sebičnosti, grabežljivosti i životinjskim strastima. Kad se ovo sve u obzir uzme dolazimo do zaključka, da u ljudskom društvu još i danas pretežno vladaju životinjski nagoni više nego li čovječanske krijeposti. �254 Kad su ljudi došli na jednake ideje i misli, nego li korisno, jer je ženskoj, prije svega najpotreb­ onda su oni, u kojih su zajednički interesi, da postignu niji valjan i dobar odgoj. Gdje nema čudoregja, tu nema sreće u životu. Eno, u Francuskoj. . ! Kolikogod svoju materijalnu korist, osnovali svoje države. Kod ljudi, kod kojih su iz osnova različite misli je u njoj kultura napredovala i kcračila unaprijed, i interesi društva, koja oni osnivaju, naravno da su toliko je moral i čudoregje otišlo u nazad, a samo jedna drugim a sasvim oprečna, šta više, ljudi, kojima zato što su slijedili način, koji je skroz prirodi i soci­ su misli i interesi u osnovi isti, ako se u pojedinos­ jalnim zakonima oprečan. Na primjer: ženska tamo tima ne slažu, cijepaju se u razne stranke i frakcije. biva advokat, doktor i t. d. Zaposlena je u bankama Na temelju toga svi zločini, sva ubistva i prestupci, trgovinama, pa čak i u teškim poslovima nađničarskim koji se u jednom društvu dogagjaju nastaju ponajviše pa šta više, kadgod dobivaju posebna prava, kao pravo zbog toga, što megju pojedincima toga društva manjka izbora itd. zajednička ideja, koja bi ih zajedničkom cilju vodila. Sada promislimo: Zar neće biti zanemarena najDakle, ovim ljudima manjka jedan zakon, koji u sebi glavnija zadaća žene: ragjanje djece i njihov odgoj, ako sadrži sve socijalne probleme, te koji je kadar pre- se žena dadne na gore navedene i slične poslove? Da dupresti te žalosne činove. li se može jedan vrlo važan posao, kao što je uzga­ Pijanstvo, prostitucija, kragje, ubijstva i ovima janje djece, valjano i potpuno obavljati pored drugog slični ružni činovi megju ljudima, kako rekosmo, na­ £>osla, koji je ženska sebi u zadaću stavila? Za tim staju ponajviše poradi manjkavosti jedvog zakona, koji da li se ženske, gdje to i kada one hoće, mogu uvijek bi ljude uzdržavao na čovječanskom stepenu morala, s muškima miješati i družiti? Ja držim d aše to ne bi te koji bi se u takim slučajevima savjesno primjenji­ smjelo dozvoliti. Doduše, lijepo je i.korisno, da žen­ vao; za to i jest ovo nezakonje uzrokom sve to većem ske prisustvuju naučnim zborovima i predavanjima, opadanju čovječijeg morala. ali pokrite i čuvajući svoju žensku čast i dostojanstvo. Evropski učenjaci dpkapuju, da današnji moderni Sve se to može dozvoliti u onakom društvu i zboru gdje zakoni nisu kadri i ne imaju u sebi onog glavnog, da se uistinu ženi čast odaje -i štuje se njena uistinu ljudski moral uzmu u zaštitu, te da će to u buduć­ sveta individualnost. nosti prouzročiti veliku- katastrofu modernog društva. Ali se nikad ne bi smjelo dozvoliti ni dopustiti, Evropejci još uvijek uporno stoje pri svom i da žene zajedno s muškima posjećuju balove, koncerte, neće da napuste svoj protuprirodni život. Muški i teatre itd. ženske, nalazeći najveću nasladu u miješanju i sasta­ Ruku na srce i savjesno promislimo! Dva svježa janju jednih s drugima, zaboravljaju na svoj poziv i i mlada života, obuzeta svom vatrom i strastima mla­ zadaću, te ne rade ono što su najviše dužni i što bi denačke dobi. Da ovo dvoje mladih, zagrljeni jedno s morali kao ljudi činiti. Ovakav život i postupak, na­ drugim plešu i igraju, s kakvim moralnim i socijal ravna stvar, da dovodi ljude do zlih pošljedica i nji­ nim zakonima se to dade u sklad dovesti? Da li su hove demoralizacije, što je poslije jako teško preduto dvoje angjeli ili možda nemaju apsolutno životinj­ sresti, jerbo se prirodi može suprotstaviti tek onda skih nagona? Na koncertima kao što su n. pr. kafanski, kad se svi zakoni, koje ona zahtijeva u cijelosti vrše. gdje je alkohol zapalio i razigrao ljudski um, gdje su Ovaj protuprirodni život modernog društva najviše se se strasti uzbibale do svog vrhunca, gdje pred ljud­ očituje kod njihovih žena, jer napuštaju svoje naj­ skim pohotama nema ni traga kakvom čudoregju, gdje svetije zadaće kao matere, odgojiteljice i domaćice, te se na žensku čast i nevinost, kao na svetinju i ne se podaju vanjskim, skroz muškim poslovima, što na­ misli, tuđe ženske na pola nage plešu da i onako ra s ravno dovodi do nesregjenosti u ljudskom društvu. Već se uvigja, da je ovakav život modernog društva paljene strasti još više podraže, te da padne žrtvom skroz oprečan socijalnim principima. I ako je ova sveta nevinost koje djevojčice. Pitam sada: s kojim i oprečnost u pojedinostima ipak se ona tako dobro kakvim moralnim i socijalnim zakonima se to slaže očituje. Ovakav očevidno pogrešni postupak ne dovodi i da li koji zakoni to dozvoljavaju? Nad ovakim pokvarenim i propalipn1 društvom društvo ni čemu drugom nego li njegovoj pokvarenosti. Ako žena napusti svoj pravi po prirodi joj pri­ cvile danas veliki umovi, koji uistinu 'ljube čitavo padajući položaj i svoj individualitet, pošljedica je čovječanstvo, a ja da ne gazim dalje kroz blato tak­ vog života, odabrao sam da više 'rii jednog lista te toga uvijek više štetna nego korisna. Istina, potreba je, te još velika potreba, pružiti žalosne knjige ne prevrnem, te da u tom pogledu više ženi naobrazbu i dati joj prilike, da se uputi u sve ništa ne konstatujem. grane znanja i umjeća, ali pored toga treba đa ona Sada nam jasno i u potpunoj slici izlazi pred nauči najbolje ono što njenom položaju najviše iireba oči, šta sve čovječanstvo trpi od tak ih zabava i na­ i odgovara, te Sto je glavno, da ona nauči kako će/ to, čina života, te kolika je to rana na njegovu tiielu. i valjano u praksi provoditi. Ako ona to u praksi’‘pro­ Nezabranjivanje alkohola, kojemu' su Arapi punim vodila ne bude, njeno stečeno znanje biće više1štetno pravom dali ime „mati zloča“, uzrokom je nečudoregju �256 zločinima, materijalnom padanju, u kratko potiskuje čovječanstvo do najnižeg stepena propalosti. Evropejci zastupaju to krivo mišljenje, da su alkohol, prostitucija, koncerti i t. d. osobne stvari ljudi, te ako bi zakon to zabranjivao — dirao bi u osobnu slobodu ljudi. Oni zlorabe pravilo: »Čovjek se može slobodno kretati u svojoj pravnoj sferi sve dotle dok ne posegne u tugju pravnu sferu« i time doprinose opadanju i demoralizaciji ljudskog društva. Veliko je pitanje, da li su čini kao što je alkohol, prostitucija i t. d. od onih čina, koji spadaju skroz u slobodu čovječije savjesti, te koji ne presižu u pravnu sferu trećega. Posmatrajući ove činove s polja, moglo bi se reći, da su samo lične naravi, ali je stvar u istinu skroz obratna! Danas je već psihološki doka­ zano, da kod ljudi nadvlagjuju potrebe i pohote zdravo prosugjivanje i krepost, te da se ljudi osobito u pohotama najragje jedni za drugima povode i jedni druge oponašaju. Od sviju duševnih momenata najviše se ističe onaj povogjenja i oponašanja jedni drugih. Ovoj sili se čovjek, pa ma on veleum bio, ne može oteti i oprijeti. Kod sviju nas, u svim našim kretanjima i poslu, ističe se manje više oponašanje i neko po vogjenje za drugim. A zar nije čovjek prisiljen, da udešava svoje kretanje i izvršuje svoje potrebe onako, kako to njegova okolica čini?'To je jedna velika ri­ jeka pred čijim se velikim tokom ljudski život kao mala slamka koleba. A psobito ovo je momenat, koji je — može se reći — mati svima drugima momen­ tima. Najvećim dijelom iz njega se vidi, da ovakove činjenice ne daju se svrstati pod one, koje skroz spadaju u slobodu savjesti. Nemoral ne očituje se uvijek u fizičnom činu, nego je katkad apstraktan. Po prirodnom zakonu usavršavanja, sve, bilo to dobro ili zlo, ide svom savršenstvu ili dalje napreduje. Jedan cigli član u jednom društvu, ako bude počeo činiti nemoralna djela, ne spriječi li se u početku, može biti uzrokom demoralizacija čitava društva. Ako jedan pijančari, drugi se za njim povode i njegova okolica već se demoralizuje. Tako sve to dalje ide, dok ne postane općenitom stvari. Tako su isto balovi i koncerti kafanski. U kratko, pošto je čovjek podvrg­ nut sili oponašanja i povogjenja, zla i nemoralna djela, koje jedan čovjek počini, ne mogu se smatrati kao specijalno njegovom osobnom pogreškom, jer to imade svoj zli upliv na čitave klase ljudi. Dakle, ako jedan pijančari, tjera prostituciju i t d. nije on sam tim oštećen, nego i čovječanstvo od toga trpi. Kako vi­ dimo, ova strana slobode savjesti, pošto je štetna po društvo, ne može se ubrojiti u prava, koja su skroz osobna, jer kad im dobro prozremo u njihovu suštinu, uvidjećemo, da se ona pogrešno svrstavaju u prava slobode savjesti, pošto sama savjest ne dozvoljava ne­ moralna djela činiti i čovjek to preko savjesti čini. Neke koji čine nečovječna djela, ni najmanje savjest ne grize, a to nastaje otud što uu u zloćama i ne­ valjalu životu ogrezli. Inače, kad im se počne govo­ riti i potsjećati ih na čudoregje, polako polako, po­ činju se opet obraćati svojoj savjesti. Ovu stranu slo­ bode umjesnije je nazvati slobodom pohota nego li slobodom savjesti. Sloboda savjesti očituje se jedino u moralnim i plemenitim činima, a slobodu pohota nazivati slobodom savjesti nije ništa drugo nego li atentat na čistoću savjesti. Slobodu pohota, kad se njihova suština prozre, najzgodnije je nazvati živo­ tinjskim ropstvom, jer čovjek kad izvršuje čine, kao pijanstvo, prostituciju i t. d. više je u ropstvu živo­ tinjskih nagona, nego li je slobodan, kako bi to čovjeku pristojalo. Pošto se to u modernom društvu ubraja u čine slobode svjesti pr žaju se ljudima sva sredstva pokvarenosti: koncerti, balovi, pijanke i t. d.; za to ljudi, zaboravivši svoj čovječans'« poziv, povode se za ži­ votinjskim strastima i brzim koracima hrle svojoj propasti. Sirotno čovječanstvo svakim danom drugčiju žalosnu sliku pokazuje, sve to više gubi sreću u svom životu, nad svojom sudbinom motri samo crne oblake, kroz koje ne možj svoje nesretne budućnosti prozreti. U nekoj neizvjesnosti gube pravu sreću života te i sami uvigjaju, da svakim danom se primiču konačnoj propasti. Na temelju gore rečenog, moderni zakoni, koji ni najmanji moral ne uzimaju u zaštitu, krivi su ovoj nesregjenosti u modernom društvu, a to previgjeti i ne nastojati u zakonima nešto izmijeniti i dodati, ne znači ništa drugo nego počinjati zločin protiv ljudskog društva. Kako smo gore razložili u kratko, a takogjer logički slijedi i da sve one žalosne činjenice nastaju ili iz nezakonja, ili što je taj zakon manjkav, da do­ skoči tim nezgodama. Dakle, veoma je potreban jedan zakon, koji bi se u takim slučajevima valjano primjsnjivao. Doduše, mi smo potrebni, a i dužni primati evropsku civilizaciju i njenu umjetnost, ali njihovim običajima, njihovu načinu života moramo zatvoriti vrata u našu domovinu. Ne budemo li se strogo držali propisa uzvišenog šeriata, a budemo li nastojali pri­ miti evropsku civilizaciju, sa njenim ružnim stranama, zavladaće našim društvom svi oni ružni običaji i po­ kvareni život. Naš današnji položaj tomu je živa slika. Jedina sila, koja se može suprotstaviti onom neprija­ telju morala, jest naš šeriat. Na drugi način apsolutno se ne može imati uspjeha. Zato, primjenjujući strogo šeriat, nastojmo razumjeti Evropu i mi ćemo za kratko vrijeme postići svoj cilj. 1 dan danas je šerijat jedan blagi i napredni zakon za društvo, jer je to zakonik, koji obiluje Božanskim zapovjeđima i naputcima. Današnji evropejski učenjaci strepe nad zbrkom modernog društva i traže načina, da mu pomognu, a mi imajući u ruci Božanski zakonik, koji sve ljudske potrebe u sebi sadrži, kao da kolebamo u tom, da li ćemo ga primjenjivati. �256 Jedna je vječita istina to, da naš šeriat ne stoji ljudima na putu, da se late sviju sredstava, koja če ih dovesti do sreće i napretka. One strane, koje on ne dopušta, sastoje se samo u tom, da čovjek ne čini nečovječna djela, da ne poseže za prljavim sredstvima, koja idu na pokvarenost ljudi i koja ih vode propasti. Pošto je to tako, ja bez imalo sumnje, tvrdim, da nas neće naš šerijat nikad voditi propasti, nego naprotiv baš on će pripraviti kad ga budemo kako treba ra­ zumjeli, zoru našeg preporoda i naše sreće. Moj se sviježi pogled veće gasi, Miran san me davno odbjego. je; Vilovnjaka, što nije za ljude, Za moj pogled lice skriveno je. Rastanak me priviknu na stanje Životinje u pustolinima, Žalosno je, da ne vidim mira Kod gragjana, što ga pastir ima. Rastanak je za me noć, u kojoj Moje suze kao zvijezde sjaju, I čestice moga tijela gore, Na tvog lica sunce me sjećaju. Ahdnl-Hak Hamid: Plamne riječi ljubavne drmaju Zaljubljenog ružičasto tijelo, Ko što trese sabah — zorski vjetrić Ružičino nježno lišće bijelo. Kći Indije. Drama u 5 činova (8 slika). — Prevodi Šemsuddin Sarnjlić. — (Nastavak.) DRUGI ČIN. —4Slika druga. - Iznad rijeke, koja odsijeva na mjesečini, palahko se u dalj uzdiže gora, puna raznovrsnog drveća. Izmegju drveća se na pola vidi Surudžin stan — bijela koliba. Iz odžaka joj se vije tanak dim. S u ru dž i sama, u bijeloj dugoj košulji, sa crnom hamajlijom. razasutih kosa po ramenima, melankolična lica, sjedi na maloj uzvišici kraj vode, odakle se otvara širok pogled — i pjeva tiho, dosta tankim, kao iz dubina prodirućim glasom: Kako krasno opijeva ljubav Mali slavulj u skrovitom gnijezdu, Tako nekad pjevala sam i ja, Gledajući svoju sretnu zvijezdu. 4 Moje duše u očnim suzama Odraz tvoga sunca svjetluca se; »Tebe ljubim!« odjek moga plača Od planina meni ponavlja se. Na snijegu visokih planina Gledeć sunca trake razasute, Ko da gledam svilen — pramenove Tvojih kesa, viš čelo spuznute. A taj bijeli, pamučni oblačak Na postelju bračnu potsjeća me, Puni mjesec u srebrnom svijetlu Tvoju sliku, Tomson, stvara za me. 0 nebesa, zrcalo svemira, Taj tvoj ures, mjesec, zaista je Odraz lica moga Ijubeznika. — Gdje moj dragi, recte, gdje sada je? Ova pustoš stanom postade mi, Osamljena lutam tamo — amo, Na što oko bacim, sve što ljubim, Tvoje lice kazuje mi samo. Od svakog je meni žića slagja Bol rastanka, briga čežnje s gleda. A slast velja radosna sastanka Riječima opisat se ne da. Hodajući posred cvijetnjaka, Miris me je na te podsjećao, I kano da tvojim mehkim glasom Zefir puho, cvijeće ljuljao. , Kakvu gatku pokazuje vrijeme, Da moj mjesec — dragi put odbire? Prhnut hoće, ko Danica — zvjezda Što pred licem sunašca umire. Ko drvo sam pokriveno snijegom, Dok ne grane sunce tvoga lica, Tad s’otkrije bolnog srca b rig a .. . . 0 , šta, da me prekrije zem ljica? ! s Ko ta rijeka srce mi je čisto, U njem brige — gladni krokodili — Proždiru mi snagu, dušu piju. , . . Šta od mene biće?! Kom da cvilim? Bono pismo, koje mi se piše, U nesnosnu tugu me zavija, Zaista će uništiti mene, Ma za vječit spomen će da šija. (Duboko urone pogledom u ved.’a, zvijezdama pokovata nebesa) I najzad dogje vrijeme, da ovaj li­ jepi svijet ostavim i odem. -Iza nekoliko dana neću �257 više gledati u to uzvišeno lice nebesa, u to čarobno more mjesečina, u te ljupke, čiste zvijezde. Niti mi je sugjeno. da promatram više rujnu zoru zlatnih ple­ tenica, krvavi zapad tuzi naginjajući i amahne oblačiće ozorene zadnjim poljupcima od stožera života. Neću vidjeti, neću čuti šumor lišća na drveću ni lahorenje” zefira preko cvijeća. Ostaću željna svojih voda, bujnog mirišljivog rastlinja i cvrkutanja ptica. Nestaće me. Neću više biti sretna da slušam, kad horozi pred zoru selo razbugjuju, neću vidjeti iz ovih koliba kako se vidi bijeli dim. Niti ću više sa dragim ići na sa­ stanke, niti ću slatko sanjariti o njemu, lutajući sama kroz poljane. Neće mi ostati znaka od života, poleta mladosti; ni u zdravlje nade, ni u nadi blaženstva! Ah, Tomson. . . . koji si ljepši od svega na svijetu! Zbog tebe će me nestati. (Dugo, teško plače): Što su jadi nijesam znala, niti sam slutila da ču ikad znati. Tomsonova naklonost za me je bila trajna, ali ne vje­ čita. Smatrah ga angjelom, a on smrtnin bijaše. .Tom­ son je kod mene beztjelesan duh, slatka mašta, pa zar da čitam u njegovim očima, gleda li u mene samo na moje tijelo? Ah, Tomsone, Tomsone! Želiš li me vidjeti i doznati za moje stanje?! Pogle­ daj na zemlju, koju gaziš, i znaj d a je ta zemlja moja — kud god ideš ja sam tK^od nogama. Na tom šetalištu prolazna života Ima li ko, rec'te. potišten, ko ja, Koji na zemlju je pao ko sirota, Pun žalosti velje i neuspjeha?! Ne — i prijatelja ja sam pokušala, Patenika slična meni ne ma; Ni u koga lijeka za rane ne nagjoh, Ma da teške jade ja otkrivah svima. . . . Što god pogledam, srce mi rastužuje. Postala sam takva da me ništa ne veseli. A kod svakoga vi­ dim na licu osmjeh, u očima sjaj i kretnje m ilečuv stvene. Sve me opominje na prohujalo časove u ko­ jima sam ljubila sve oko sebe. U riječi, u razgovoru odsijeva s lica u ljudi vedrima misli i tajanstvene sla­ sti. — Šta je očaj? U duši ga nikad ne osjetiše. Šta beznagje? Ne doživješe još! Svaka riječ, kretnja, svako popuzeće pokazuje čvrstu nadu u siguran uspjeh, u boljitak. Srete se jedan žalostan. .. Manje više. Jedan plače.. . Kakvo čudo! Neko je od prošlosti zadovoljan, neko sadanjem stanju zahvalan, neko sretan od budućnosti. Svako je siguran, zadovoljan, veseo. Ja, — j sam uvijek ojagjena. (Izgubi se iza drveća i opet se povraća, sjeda na obalu rijeke i pjeva — tuži dalje zadirući, raski­ dano. . .) — Slika treća. — Veliko, dugoljasto groblje, mramorovi. Okolo visoke topole, orasi, hurme; pa kaktusi i gorovite palme. A u daljini megju zagasitim drvećem bijeli se veliki hram. Na prednjem zidu mu je izvajan slabu­ njav derviš i skelet velike ljudeskare; mišići im na brekli, tegle galiju sa mora. P riz o r prvi. Ljudi sa bijelim, plavim, crvenim i žutim pokrivačima na glavi. Neko gologlav ili go, neko na pola obučen. Žene i djevojke sa crvenim, zelenim i šarenim hamajlijama. Djeca s mačevima oko pojasa. Narodni vojnici i spahije sa lukovima i strelicama o ramenu. Bengalski putnici, crnci. Holandezi (samo onom svijetu posvećeni) sa ranjavim glavama na pola......... i još mnogo svijeta u raznoj šarolikosti, zagazite, masne puti. Sve izdaleka, izmegju drveća, sporo stupa prema hramu. Muškarci kucaju neko uz tamburu, neko uz daulbaz, gajde, naj, bubanj. Mlagje ženske pak stupa­ jući odmah iza instrumenata, po mjesnom običaju tiho pjevuše pobožne stihove i prate sviranje udaranjem topuka o zemlju. A ostali svijet grče za njima prema hramu, dozivajući na naročite naglaske glazbe od čas do čas: Višno, Siva, Brahma, Anasa, Varona, Kiršna, Mano, Veda, Ganga!.. . I tako ulaze u hram. Čitav hod traje koje desetak minuta. — Megju hodjčasnicima vide se i Surudži i Toromtor kako polaze i ulaze u hram. Tomson i Elizabeta stoje podalje na jednoj megji i promatraju hodočasnike. * E l iz a b e ta (kao da ne čuje u hram ulazeće i postepeno jenjavajuće glasove, na čas se Ijubezno smiješi, pa će Tomsonu): Idu u hram da se Brahmi poklone? T om son: Da. U nekim svečanim danima dohode stanovnici Gotavle ovome hramu. (Za se): Surudži je megju njima!... (Glasno): Neka! povratimo se mi na naš razgovor. Šta ste rekla mužu, pa da vam je do­ zvolio, da odete. E l i z a b e t a : Šta da rečem?... Idem da vidim sestru u Sir-Gottiji. Što govorim već tri mjeseca, to mu i sada rekoh. (Žestoko): Slagala sam, da odoh vidjeti sestru. A ovamo dogjoh da tebe vidim!... T o m s o n : Ponosim se vašom naklonošću. Samo... što se toliko žestite? Ne kažem da je to srditost, ali jest nemir — za što?... E1 i ž a b e ta: Zar ću tajiti, kako sam slagala mužu? Znaj da je za žemu najveći grijeh, ako je nevjerna svome drugu. A ja činim nevjeru svome mužu, voleći tebe. Pa zar sam se previše uznemirila, kad sam se ovog spomenula? T o m s o n : Budući je naše poznanstvo čisto, ne kaže mi ništa, da ovim mužu nevjeru činite. E l i z a b e t a : Uzrok naših sastanaka je moja ljubav prema tebi. Pa koliko god naše općenje čisto bilo, — budući sam udata — ipak dira u dobar glas moga muža. Stoga, zar nemam pravo, ako se kajem? T o m s o n : I ako bi bilo, ipak ne velim da imate pravo. Jer ja sada ni na što ne mislim. Samo vas �258 ljubim. Znam da od mene nije lijepo što vas ljubim, jer sam hiljadu puta niži od vas. Čovjeka je lijepo vidjeti samo sa prilikom. Ali... E l i z a b e t a : Pa šta treba ljudima, da budu budu jedni za druge?... ako postoji gdje razlika, ta je ili u godinama, ili u naravi. Kod ove dolazi u obzir samo razum i znanje. Osim duševnih vrlina i sposob­ nosti, ništa drugo više. T o m s o n : Tamo se mogu ubrojiti još i u časti postignuta odlikovanja i bolji položaj. E l i z a b e t a : Bez sumnje. Samo ja ih dosta po­ znajem, koji, ne zaslužujući da budu poslužitelji, u zdravlju časti sjede u pročelju salona, kao n. pr. kod Sir Burtela. Zašto da ja nijesam tebi prilika? To nije za me odlikovanje što sam Madame Burtel, pa da rečem, d a’stojim više iznad tebe. Tomson! Ja tebe ljubim. Samo znaj, da se ne sastajem s tobom što te ljubim, već baš naprotiv, što ne ljubim svoga muža. Jer njegov je postupak tako nasilan, surov i ponizujući, da ga ko drugi na mom mjestu ne bi mogao izdržati. — čovjek pak, ako vidi kod svoje žene nevaljao postupak, treba je lijepom knjigom popravljati. Pogaziti je i u ruglu od sebe čdbaciti, ne koristi, već štetiti. Već ako se ne opameti žena učeći, od kazne teško da svoj poatupak pronjijeni. f~~ oABojuTii h jiujenHTii. H cto Taso 3Ha ce, Aa ce mhohi OA jeicTHKc 3a to pa3oo.T>eBa inTO Ty 3apa3y Ao6njy oa fiojieeHHKa, Kojn c H>iiMa aajeAHo hciihh ii Koju 36or He3Han>a a h a6p r MaTepitja;iHHX H63roAa 3apaan CBojnM Hcn.i>yBKOM CBoje Hajpobennje. KaA ce Beh He Mory cbh jeKTiinaBH ynyTHTH y 6oaHHny Ha Jinjeneite, oHAa nx Tpeća ^njeiHTH koa Kyhe, ajni nopeA anjenefta, Tpefa hx ynHTH Ha Kojn he HaHHH o*iyBaTH CBe CBoje oa CBora 3apa3Hor ncn.i>yBica — Tpeča hx , Aa ce iiapa3HM ,T>eKapcKH, xiirnjeHCKH o6pa30Bara. TanaB HaniiH .injenefta, Kojn je npBn npHMjeHiio .T>eicap Ka.iM6T y J l 0.iy Ha3Bao r a je d isp en saire — AiicnaHcep, a HujeMirn r a 30By F iirso rg estelle. Ja He 3HaM 3a 3roAHy Hamy pnjen, jep je jom HHjecMo HamjiH, ajui 6hcmo r a momu Ha3BaTH CiaH ana 3a rpyAo6o^He. Xohy Aa HHTaouHMa pa3jacHim, a » Jinjenefte no AncnaH3epnMa 3Haqa: jnijenefte He caMo .injeKOM Hero h caBjeTOM u noTnopoM h Bol>eH>eM 6p n re He cauo 0 6o^ecHHKy h H>eroBoj cyAĆnHn, ho h 0 cyA6HHH CBHjy H>eroBHx, Koja ca iLHMe aajeAHo CTaHyjy. ^ a 611 Hama HHTaonH 6o^»e pa3yMje^H OBaj jianHH .uijeneifea MopaM noKa3aTH Ha jeAHOM npHMjepy. OmnTHHa BworpaACKa noAnace obo roAHHe 0 CBOMe TpomKy 6ojiHnuy 3a jeKTHnaBe h to ca 80 nocTejta. To je h Bp.io jinjeno h Bpao noxBa.iHo oa onmTnue. To je h Bp.io noTpeĆHo, jep cmo to Tpećajin Beh AaBno HMaTH. A jih 3anuTajMo ce caAa, kojihko he to icophcthth rpal>aHCTBy BaorpaACKOM? XoheMo jih tom 6o«ihiui;om Xnrnjena. cy36nTH Ty TeinKy 3apa3y, ano nopeA H»e jom MHoro ihto Apyro 3a jeKTHnaBe He y«niHHMo? Ja mhcjihm Aa HeheMo, a obo 3a mio. y EeorpaAy yMiipe CBane roAHHe, no noAau;HMa .le.ian KopucTau H.a>mH JUijcHeiT.a u cjafinjiiH.il jeKTiuce (Ty0 cpi;y.io 3e). — A.P- P- ByKaAHHBBh.}— Mii cmo y anpHJiCKoj CBecgH »3ApaBjH>a(< inTaMnajm Mnm.’beifee cjiaBHora Hayiien.aKa aeMamcor ,5,-p PoćepTa Koxa o Tone KaKo 60 TpeĆajio cy36njaTH jeKTBKy (iy6epKy^o3y). (OBaj H.iaHaK je npennaMnaH y TajpeTOBOM jiacTy, y 6p. 12. — IIpHM. ypeA.) Kox je Te CBoje mhcjih h3hho y je^HOM roBopy APacaHOM Ha KomjiepeHnHjH MehyHapoAHor (Zl1pymTBa npothb Ty6epKyjio3e y 4>HJiaAeji4>HjH, a y npeAaBaH>y, Koje je APJKao y IIlTOKxojiMy npmiHKOM AooHBeHe Ho6e;ioBe HarpaAe. Po6epT .K ox je 03hho MHinjbeite, Aa ce Ty6epKyji03a Hehe moHh cy36HTii caMo noAH3aH>eu ćo.iHHua h caHaTopiija 3a ćojiecHe, ho Aa ce Mopa y nnjejioM cbhjeTy paAHTH CMHniH>eHo na Tome, Aa ce 6o.’iecHHKy npyace y caMoj Kylui, rAje oh cTaHyje ihto 3ApaBiije npnjiHKe, Aa ce TaMo Moace .mjeBUTu, a.in h a » ce cTporo na3H Ha to, A» HHKora y cbomc A°My tom onacHOM 6ojieinhy H6 3 apa3 H . Taj hbhhh jmje'ieH.a jeKTH*iaBHX ćojiecHHKa yBeo je npBii y 4>paHirycicoj «iyBeHH jteKap K sjimct y JlHJiy. Taj AyxoBHTii .TiCKap yBHAHO je Bpjio Aoćpo, Aa hh jeAHa ApjJcaBa Hehe 6hth y MoryhnocTH noAnhu h HaApacaBaTH i.i u ko 60^1mina, Aa 6h ce moivih cbii ćojicciiHipi Ty JI,-p M. HBKOBHha, Koja ce napoHHTO 6aBao roAiiHaMa thm niiTaiteM, 600 AVraa oa jeKTHKe n^yha. IIomTo ce paiyH a Aa jeKTHKa n,iyha Tpaje oćhhho Aeiije Ao Tpn roAHHe, to 3HaHH, Aa je AaHao y BeorpaAy jom HajMaae Aaa nyT no mecT CTOTHHa ćo^ecHO oa jeKTHKe, a to je ABaHajecT ctothhb. y3MHMo Aa heMo Kpoa 6ojiHHuy nponycTHTH leTiipit nyTa no 80 ćo^ecHHKa roAHmH>e, paHyHajyhn 3 Mjecepa ^ewan.a Ha jeAHor So.iecnnKa — oha® Han HnaK ocTaje HeKo.iiiKo CTOTHHa ćo.iecHHKa y BnorpaAy H636pnHyTHX, Kojn, He 3Hajyhn ce nyBaTH, 3apaacyjy CBoje yKyhaHe. Moace ^ih onmTHHa iiomhc.ihth , a * he hkba Mohn hoahHh tojihko oo.iHHua, Aa CBe jeicTiiiaBe CMjecTH y h>hx , Te Aa hx TUMe OABojn oa 3ApaBHX. He. To He Mory hh mhopo Beha hh ć o ra in ja MjecTa. A MOHce jih onmTHHa mhpho r^eAaTH, a» ce 3Ćor He3Haa,a h a6or MaTepnjaJiHHX Henpn^HKa CBaKHM AaH0M KyjKH no CTaHOBHMa jeicTHHaBHx tojihko oco6a — a Ha poHHTo — Ajena?! H to hc mohco n ho Tpeća Aa 6yA0M 3aTO je jteKap Ka^MeT jkhbo nponarapao, Aa ce ćojiecT jeKTHKa nopeA ćojiHHpa no’ine JinjeHHTH h no CTaHOBHMa, rAje roA hmb jeKTHHaBHx, a » ce 6o;iecHHKy He Aa caMo npocT anjcK, ho a » ce h MaTepnja^Ho y 60jiccth, no MoryhcTBy, noMorne, h ah ce ofiaHHjccTH oa �Kanue (JojiecTH 6ojiyje. 5 3 ce joni naacitc rocnolja a rocnoAe, Kojax, no.ioiiHHy 611pa rpaACico 3ApaBBnjeke a nojiOBHHy ynpaBa oiipoTiimcKa. IIoTDopa ce cacTojn h jii 113 roTOBor hobu«, KojHM ce OMorykaBa Aa 6o.iecHHK npoBeAe B3BjecHo BpnjeMe y hhctom Ba3Ayxy Ha ce.iy ajia 6aa>H, a a a My npywe MorykHOCTH, a » aa.io 6o.t>h CTaH APiKH, aJia ce nomopa Aajo y jkhbothbm 11aMBpHBuaMa (MJinjeKO, Meco) a.ia y ropiiBy, hjih OAajejiy a o6ykn. Eo^ec-tBUH A° ^ a3<3 y AHcnaH3ep o6h' iho jeAHOM M oto tsko ama A0cnaH3epa y 4>paHuycKoj, Eeji- MjecenHO paAH nperjieAr. CBaKOM ce caBje'ryje npeaa r a ja , UlBajuapcKoj, — a a a hx h y cbbmb KyjrrypHHM CTeneHy 6ojiecTH. Ohh Ao6BBajy y AncnaH3epy mTaMnaHa 3eM.taMa. Y Y rapcKoj, y IleraTH je ochobbh A0 cnaH3ep ynycTBa o jeKTBun, Koje je H3Aa;io ^pyiuTBO npoTBB no yrjieAy Ha 4>paHuycKa n p aje Tpp roA0 He a paAH ca Ty6epi«y^03e, aHane hm ce Aajy BaacHaje xarajeHCKe Be^HKBM ycnjexoM. 3 ax B a.ty iy k a npeAycpeTJLHBocTB a noyKe. IIoTpe6Ho jiHjeieH>e m6acubhcko ce npeAy3BMa jby6a3HOCTH rpaACKora c{)B3HKyca IleraTaHCKor, r. Jlp. Ako 6oaecoHK Hena 3ace6Hor KpeBeTa, Aa My ce nocTejBa M^iaAeHa M a^apeB aha a r. JIp. KoBana, A0 peKTopa a0 - a KpeBeT Aa 3ace6Ho cnaBa. Ako je Aoaakaua 6oaecaa, cnaH3epa, ja caM ce noApo6Haje yno3Hao c a yHyTapa.BM □aaka ce »ceHa y Kyka, Koja ce 6paHe 0 uncTokn a Kyxa paAOM Tora AHcnaH3epa, Koja je Bpao canim.T>eHo opra- je.10. Cbbkom ce Aaje n.i>yBaoH0ua, ncTKuua a npaiuaK HH30BaH. 3a 3y6e a caBjeTyje khko Aa ce acn.i>yBaK hbuitii ... y H3 BjeniTajy ce AaJte omuBpHo h3hoch, Kano ce T a a o r AHcnaH3epa mh joni HeaaMo, a HeMa r a hh nocTyna y K y k a , ra je »Ma Ajeue, A a ce 0Ha oa to 603arpe6, hh CapajeBo, hb H obh CaA/l,acnaH3epa im a pa3HBX a pa/i,e n p ea a ujecHiiu jiecTH canyBajy, hcto Tano, Kano ce Ać 3 HH<j)iiuiipa ctbh KaA ce 6ojiecH iiK ynyTH y 6o^HHuy a t . a-, h H a rjia u iy je npajiHKaMa. HMa Aacnaa3epa, icoja' caMO n p a nperjieAy 6o^ecHiiKa Aajy My caBjeTa a MaTepaja.iHe noMoha, a ce HapoBiiTo, Aa je zjiaenu yspOK sapasu jeKvmue y mojne, uimo cy cmanoeu pfjaou u uimo cupomnuju cmajiem SKuen ynykyjy r a onhaHCKaM a .ia APvuiTBeHHM jteKapaMa Ha ^ajeneH>e. IIopeA casjeTa a MaTepajajme noMoha A75KHOCT no MdJiuM u MpaunuM cmanoeuMa y jeAHoj co 6a 3ajeAHO je AacnaH3epa Aa nperjieAa a ctbh 6ojiecH0KOB, a » ce c 6ojiecHHKOM. ^ a ajie, hctc n p a.iaK e Kao koa Hac. Ja caM HaMjepHo h 3h k o Taico onuiBpHaje Taj H3Bjcyno3Ha c H>eroBHM HanaHoM acHBOTa, a » hbbhah, npajeTa niTaj, Aa Ham CBajei 3 aiiHTepecyjeM 3a Ty ycTaHoay, a jih HeKOM onaceocT y cTaBy oa 3apa3e a Aa cxoahhm nyieM otkjiohh CBe, idto 6b 6a.ao n n e m o 6o.iecHHKy a Aa noKaaceM, Aa je Taj paA a A°5Ta TeacaK a MHorocTpyK, Ho OH AOHoca anaK ycnjexa, jora BBtre a>eroBoj okoahhh. A ko je komo noTpe6Ha Taica ycTaHOBa, to je HaMa ^ ac n aH 3 e p a cy none-na a » AjeJiyjy, acnpBa Kao iipaBaTHa xyaaH a yApysceH>a, a.ia ce 6p3o yBBAjeJio, Aa y EaorpaAy Bajt>Aa Hajnorpe6Hnja. Mucao 0 ocHHBanć>y A0cnaH3epa y EaorpaAy Haje icao TaKBa He pacno.iaacy ca ohojihko cpeACTaBa, ko.ibko je noTpe6no. 3 a to ce y HOBaje BpajeMe 3a noAH3aH>e HOBa. Jfcy cy onniTBHCKH .T.eKapa noKpeHyjiH joru npajc AacnaH3epa 6paHy Beke onkim e, ajia a x nojeAHHa xy- 3 roAHHe, ocHOBaBma ^pyraTBo npoTBB Ty6epKyjio3e. MaHa ApyniTBa noiaaacy a MaTepnjajiHO a MopajHO. I^aje Ham yBaacena jteKap Jby6a CmjaHOBak, Koja je npoy<nio ce nojaBa npaeaTHu ApyuiTBO, TaA npajia3a o6bhho on- Ty HHCTHTyuBjy, Apacao je hckojihko nyTa acupnHa npekflHa ca acbo^lhhm npaao3HMa rpai>aHCTBy Ha Aočpoj AaBan>a 0 noTpe6a A0cnaH3epa. Ho CBe to Haje noMorjio. Ma Aa je a ochobsho APymTB0 0 H3a6paHa ynpaBa — BO.T.B, Aa ce 0 jeKTniaBHMa cTapa. JJ& 6hx to cb6 niTO caM peKao dotbpaho, ja ky mh jom A0cnaH3epa HeMaMO. Hama mapa HHTe.mreHunja ho noKa3yje jom iih03HiijeTH OBAje jeAaH aho a3BjeiDTaja 0 paAy AHcnaH3epa K3KB6 Bojte, Aa na tomo no.lty no'iac paA0TH. H Ham y apem pornjioj roAam i y IIlBeACKoj y IIlT0KX0JiMy onmTBHCKH cyA 0 Ham onmTMHCKH oa6op Bpjio je Koja je Ha Me^yHapoAHoj KOH<j>epeHUBja hoahho npeAMajio o6paTHO naacH>y OBOMe BaacHOM nuTan.y, Koje ce y cjeAHHK AHcnaH3epa, r. CyHAe-&y UlToKxo^My HMa Asa A0cnaH3epa 3a jeKTauaBe KyjiTypHOM C B ajeT y CMaTpa Kao jeA0o oa HajnpaKTH’iHiia uho TponiaK 8a OAP*aBaH>e h>hxobo naAa Ha onkaHy. jax y cy36ajaH>y Te onacHe 6o;iecTH. ^I,HcnaH3ep 3a jeKTanaBe Tpe6a Aa ce OTBopu y roAama>H 6ypeT 3a H3APHcaBatbe AncnaHsepa je npeAEaorpary mm npaje. OnuiTBHa EaorpaACKa Tpc6a Aa bb 1)Ch 6y?eTOM y 42.000 oiBeACK0x Kpyea. A 0 cnaH3epa CMaTpa Kao ao6ht, mTo ce o6pa30Bajio /I^pymTB0 npoTHB cy noA ynpaBo»i rjiaBHor caHHTeTCKor caBjeia. C hctom AHcnaH3epa je KOM6aeauaia meMa'iKor a (j>paHuycKo- Ty6epKy.io3e, Koje ke tbm paAOM pyKOBOAHTa a HOBnapo 6ejirnjcKor. EojiecHHKa a a>eroBy nopoAauy nperJieAa noMaraTH. OnmTHHa Tpe6a Aa yMOJia Te .T>yA6 Aa paA® Ha tom njieMeHHTOM nocjiy a Aa hm Aa A0B0-’BHy MaTejteK ap, cTaH » hxob npeivieAa hcto Tano Jbeaap, a a cnpeMHa 3a to HyAa.T>a, a 'iecTo a ročnoga, Koja je y pajajiHy noMok 3a Taj uhjb. HoMok Kojy je omuinHa Ha to OApeAH-na, TaKo je HaiiiTaBHa, a& je ja H eky hh Aa oflfiupj 3a AftBaH>e nom ope. ^aje^tefte nomope noBjepeHo je jeAHOM oA6opy cnoMeneM y obom jiacTy. to bhiiio o6paTn H»CBe yKyhaHO, ce ohh tom 6oJiemky He 3apa3e. E to, to je y(cpaTKo n^ eja Jiajenema A0caaH3epBMa. A Aa cy TaKBe ycTaHOBe 11 noTpe6ne a 6.iaroTBopHe AOK83yje Hajčo^te h>hxobo Harjio mnpeme y CBBMa ayjiTypnnM 3eM^.aMa. 3 a HenyHnx AeceT roA0 Ha HajeMua cy noA ar.ia y CBojoj 3eMJt>a 525 TaKBax A0 cnaHcepa a CBakhm a x AaHOM CBe Burne au a , a to H tijeu aa , Koja BMajy TBKO Be.'iiiKB 6poj 6oAHHua a caHaTopaja 3a Tv6epKyjio3He. ctbcho �260 Cpćnja ce yr.aeAa.na Ha BnorpaA. KaA BnorpaA no’me, oHAa ke ee Taj uho noKpeT npeHnjeTH h y Harne ocTa.ie rpaAOBe h y Hama ce.ua. A Ko je y yHyTpamnbocTH jkhbho, Taj 3Ha, Aa 0 TaMo BJiaAa y mhothm MjecJiHMa onjeAa, He Mama Hero y T>norpaAy. (A KaKO je tok y Harnoj aomobhhh? — IIpoM. ypeAH.) „3ApaBJte . Zapamti o koleri! Lahko razum ljiva pouka o koleri i naputak kako ćem o se za vrijem e kolere vladati. Iz d ao zdravstveni odjel zem aljske vlade za Bosnu i Hercegovinu. Azijatska kolera priljepčiva je bolest. Ona se pojavljuje, malo dana od časa, kad je čovjek zaražen sa jakim pljuvanjem i proljevom. Proljev se sve više i češće ponavlja. Izm etine (nečist, pogan) postaju sve rjegje i izgledaju kao surutka (mlaćenica) ili voda u kojoj se kuha pirinač. Ušljed čestoga proljeva gubi čovjek puno od svojS teku^in^ i s toga 'bolesnik mokri vrlo malo ili ništa, i biva sve slabiji. U z-tcr pojavljuju se grčevi u m išicam a, osobito u nogama (listovima), koji zadaju bpjesniku velike bolove. Oči i obrazi upadnu, koža ohladni, prsti i usnice pomodre, glas promukne i postane hrapav. Bolesnici bi­ vaju brzo nehajni za csve, što se oko njih zbiva i često nastupi smrt već iza malo sati poslije oboljenja. 1. Osim ovih naprasnih slučajeva ima takovih, gdje kolera sasvim lahko prolazi, gdje osim neznat­ noga katara crijeva drugih znakova i nema. Ovi su slučajevi za daljnje širenje bolesti još opasniji nego teški. Jer lahko oboljeli često ne miruju već idu za svojim poslom, pa tako svojim izmetinama (pogani, nečisti, mokraćom, pljuvankom) bolest raznašaju. 1 osobe, za koje se misli da su zdrave, mogu svojim izmetinama prouzrokovati koleru. Isto tako ima još za dugo otrova u izmetinama (nečisti) i onih ljudi, koji su koleru preboljeli. 2. Otrov kolere je u izmetinama bolesnika, te se njima može i druga osoba okužiti. Isto su tako mogu izmetine i na razne pred­ mete prenijeti, te se može s ovima otrov razvući. Takvi su predmeti n. pr. rublje, haljine, hrana, voda, mlijeko i druga pića. Svim ovijem stvarima, ako su okaljane i najsit­ nijim tragovima otrova, koji se prostim okom ne može ni vidjeti, lako se širi kolera. 3. Koleru šire i oni ljudi, koji su već bolesni od kolere ili koji su prije kratkog vremena od nje ozdravili, pa druga mjesta od opasnosti bježe. Od toga treba ljude odvraćati, jer je moguće, da je osoba već zaražena. Taka se osoba može mnogo lakše i i bolje u svojoj vlastitoj kući čuvati i njegovati, nego li u tugjini i na putu, gdje je prisiljena drukčije živjeti nego što je navikla. • 4. U doba, gdje kolera vlada treba u m jereno živjeti. Iskustvo uči, d a p o rem ećen a p ro b a v a lak še zarazi čovjeka kole.om . S toga ne treba više jesti i piti nego koliko je potrebno, a osobito ne smiju se jesti jela, koja su tešto probavljiva, jer se time probava poremećuje. Osobito se treba od svega čuvati, što prouzrokuje proljev, ili stomak kvari. Razboliš li se ipak od pro­ ljeva, to zatraži što prije liječnika. 5. Čuvaj se jela, k o ja p o tječu iz kuće, g d je v la d a kolera. Takva jela, kojima se može kolera prenijeti n. pr. taze voće, taze povrće, mlijeko smiju se jesti u mjestima gdje ima kolere, samo ako se prije skuhaju (svare), ili se mora barem biti siouran, da nijesu ni najmanje sumnjiva porijekla. To isto vrijedi za jela, koja su iz mjesta gdje vlada kolera. A osobito se čuvaj od mlijeka, koje nije vareno. 6. Čuvaj se d o b ro vode, k o ja j e o k a lja n a blatom , m okraćom , o tp a cim a iz kuhinje, ili d ru k ­ čije onečišćena. Sumnjiva je voda iz običnih bunara, koji nisu odozgo dovoljno zaštićeni (poklopljeni), dalje iz moč­ vara, riječnih jezera, rijeka, u koliko se njihova voda prije dobro ne filtrira (procijedi); a vrlo opasna je voda, koja je izmetinama bolesnika od kolere ma na koji način onečišćena. Što se toga tiče, valja osobito na to paziti, da voda kojom se pere sugje i prljavo rublje i t. d. ne može doći u bunare i vode tekućice, pa ni u njihovu blizinu. 7; Ako ni je si siguran , d a voda, k o ja ti j e pri ruci, n ije ni n ajm an je su m n jiv a, o n d a tre b a tu vodu d a v a riš i d a sam o v aren u vodu piješ. 8. To što je rečeno o vodi za piće, vrijedi i za vodu, koju trebaš za kućni posao uopće, jer otrov kolere može doći u tijelo i vodom, kojom se pere kuhinjsko sugje i kojom se kuha ručak, vodom ko­ jom se pereš i kupaš itd. U opće se misli, da se možeš otrovati samo vo­ dom, koju piješ i da si se već dosta sačuvao, ako dobru ili samo kuhanu vodu piješ. 9. Svaki od kolere oboljeli može biti vrelo za da daljne širenje ove bolesti; s toga je nužno, da se bolesnici, ako je to ikako moguće, ne liječe kod kuće, nego da se spreme u bolnicu. Za slučaj, da je to nemoguće, neka se bar pazi, da se što m anje d o la zi u d o d ir s bolesnikom . 10. Neka niko ne ide u zaraženu kuću od kolere ako ga dužnost tamo ne zove. Isto tako ne treba za vrijeme kolere pohagjati �mjesta, gdje se mnogo ljudi sliježe, kao n. pr. na sajmove, velike vašare itd. 11. U bolesničkim prostorijam a ne smije se ni jesti, ni piti, ni pušiti. 12. Izmetine bolesnika u koleri osobito su opa­ sne i stoga treba haljine i rublje, koje je s njim u dodir dolazilo odmah raskužiti. 13. Treba najstrožije paziti, da nečistoća od ko­ lere ne dogje u blizinu bunara i voda tekućica itd. iz kojih se voda troši. 14. Stvari, koje su došle u dodir s bolesnikom i koje se ne mogu uništiti ili prostim načinom ras*kužiti, valja raskužiti u zavodima gdje se raskužava vodenom parom, ili se ne smije njima bar šest dana služiti, već ih treba ostaviti na suho, što više sun­ čano i provjetreno mjesto. 15. Osobe, koje su došle u dodir sa bolesni­ kom od kolere, njegovim krevetom ili haljinam a, tre b a ju d a ruke i možda okaljane svoje haljine s m jesta raskuže. To je naročito nužno, ako su se okaljale izmetinama bolesnika. Ne dodiruj nipošto jela neumivenim rukama i ne rneći stvari u usta, koje su možda u sobi bole­ snikovoj okaljane, kao n. pr. ‘posude iz kojih se jedei pije, cigare i drugo koješta. 16. Za slučaj da je bolesnik ijmibOK nužno }e da se mrtvac što prije iz ^ ić e ukloni i u mrtvačnicu prenese. Bolje je da mrtvaca ne okupaš. Sprovod neka bude što prostiji. Pratioci neka ne ulaze u kuću, gdje je dotični umro. Nipošto neka se ne ide na koje­ kakve mrtvačke svečanosti. 17. Haljine, rublje i drugi predmeti od osoba, koje su od kolere oboljele ili umrle, ne smiju se ni pod kakav način upotrebljavati ilt drugima davati, prije nego su raskužene. Naročito se nikako ne smiju te svari šiljati u druga mjesta. Ko dobije pošiljku (paket) sa stvarima iz mjesta kolere, neka ih na svaki način preda zavodu za desinfekciju (raskuživanje), ili ako to nije moguće, neka ih s najvećom opreznošću sam raskužuje. Rublje od kolere uzmi samo onda na čišćenje, ako je ono prije raskuženo. 18. Nemoj upotrebljavati ona razna sredstva koja se za vrem ena kolere hvale i preporučuju i za k oja se čuje, da su ljekovita (kao rakija protiv kolere itd.). IfapoAHe y M O T B o p im e . A r a X a c a n a r a n c c c r p a n y A.ji;a. BpaTan MiiJiy ceicy MH-ioBame, T rje roA nyje y Boemi KOBaie, Gse joj Kyje cpMajm-^epAaHe. Aa’ to .’i»y6a r-aeAaT hc Moraiue, Bek My no'rpa imiuiuiip^ii-Kaniince, Te npeA ary Ha Apy“ H3.ia30.iia: ,,rK>yBerBjo, Aro XaeaHaro, ITjiaxo ch th ceicy y 6jiyA0o, riOTp^a TH IIIHMUIHpjIH-KaUIHKe . A.i to ara xaje n He xaje, Bek OH HAe y horo AykaHe, CecTpn Kyje cpMa.in-kepAaHe. OneT .i>y6a rjieAaT He Morame, Bek My nycTH acbct BpaHHX KOH>a, Te npeA ary na Apy“ ii3.ia 3HJia: ,,T>yRerHjo, aro XacaHaro, ILiaxo ch th ceKy y6jiyAMo — IIyCTHja TH A6B6T BpaHIIX K04»a . O nei ara xaje h He xaje, Bek on HAe y hobb AykaHe, CecTpn Kyje cpMa.in-l)epAaHe. OneT .i>y6a r.ieAaT He Morame, Bek y3Hjia Hoace oKOBaHe, I la My 3aK^a abb cima jeAHHa — MyxaMeAa oa ceAaM roAima, M6paxtiMa oa AeseT roiiHHa. Te npeA ary Ha APy« H3.ia3H.ia: „T>yBerHjo, aro XacaHaro, ILiaxo ch th ceKy y 6.iyAHo — 3ai«ia.ia th Aea cHHa jeAHHa . KaA to 3any ara Xacanara, To je H.eiiy Bp.io MyiHo 6h;io, H OH OAe y3a Sacasiaice, Ila yHHlje cecTpn y oAaje: „CecTpo AjKO, aKO Bora 3HaAcm, He« Mii noTpa uiuMuinp.iH-KaiiiHKe, HeK MH nycTii AeBeT BpaHiix koh>b, I II to mh 3aiwia ab» CHHa jeAHHa MyxaMeAa h c h>bm M6paxHMa ! OAroBapa AjKyHa AjenojKa: „HncaM, 6paTo, Taieo mh Kypa.Ha, H Harnera mexpH-paMa3aHa, Ako mh ce, 6paTo, He Bjepyjem, y 3MH MeHe 3a 6iije.iy pyicy, Te Me boah y 3ejieHy 6amuy, Iloc’jemi Me, TaKO th HMaHa, He 6h .ih th Jty6a BjepHa 6n.iau ! A y are noroBopa HeMa, Bek npinjjaTH Hoace OKOBaHe, y3e ceicy 3a 6nje„iy pyKy, Te je boah y 3e.aeHy 6am>iy. H 3ansaxHy — He oc’jene rjiaBe — 3aKBamime cpMa^H-kepAaHH. UporoBopa AjicyHa AjeBojna: „CTaHH, 6paie, ano B ora 3HaAeiu, ^Iok OAP’jemnM cpMajin-kepAaHe, Te hx hoch CBojoj BjepHoj ,T.y6H, HeK hx hoch, He HanocHJia ce!“ Ara y3e cpMa.in-^epAaHe, �Ž62 CnyeTU H.nxa ceon y ijenonc. H 3aMaxHy — oc’jeue joj r.iaBy. TAje je na^a icoja Kanua kpbh, Ty^e UBaTy pywCHe pyacime, Tuje je naaa AjayHa A.ieBOiKa> Ty H3Bnpe CTyAeHa boahu®OTJieH OA© ara Ha napAaKe, ^aAe jby6a cpuauH-feepAaHe, HeK hx hoch HeHaHOcn^a ce. Pa36o.ibe ce XacaHariiHHna, H 6oaob& AeBeT toahh AaHa> KaA cy H,oj3H &iyKe AOTyreii.ie, 3 a M o .m ce aru XacaHarn, ^ a je hoch AjKH Ha Me3apc: „He 6n a’ mchh Ajna xa.iajui.aa! Ja ca»i AjKy npaBy noTBopHJia! OABeA© j© ara XacaHara, OAReAe je Ajkh Ha MC3ape. H hm je Aoui.ia XacaHarnHnna IJyAO Eoucje oambx ce BHAje.no ycaxHyuie pyMCHe pyacHu,e, IIpecTa Tehn cTjAeHa BOAHga. KaA je ara 'Vf&' yivieAao, CBojy Jby6n c r-aaBOM paćTaBHo. IlpHon.T.ewno: Axmca X. A.injarnl., TpaiiUiBua. L ista k . U v eden j e m e trič k ih m je r a . Pošto se u na­ šoj zemlji uvagjaju obligatno ^metričke mjere počam od 1. septembra 1912., to je interesantno viditi, kojim redom su ove mjere u državama u Evropi uvedene: F r a n c u s k a je uvela metričke mjere god. 1799; B e l g i j a i G r č k a u godini 1836; S p a n i j a i P o r t u g a l s k a god. 1859. 11 a 1i j a god. 1862. R u m u n i j a god. 1866; N i z o z e m s k a god. 1870; N j e m a č k a u god. 1872; T u r s k a, obligatno od 1. marta 1874., zakonom od 14. septembra 1869. A u s t r o - U g a r s k a od 1. januara 1876. S r b i j a i B u g a r s k a od god. 1882. B o s n a i H e r c e g o v i n a od 1. septembra 1912 Dakle, posljednja u Evropi. vjća, koji se je oženio sa kćerkom merhum Alibega Firdusa, narodnoga vogje, sakupljeno je K 562'02 do­ brovoljnih priloga u korist »Firdusova mearifskog fonda.11 Ove humane priloge darovali su ovi prijatelji našega narodnog napretka: Mahmudbeg Fadilpašić veleposjednik i narod, poslanik K 60'—, Bećirbeg |H. Ibrahimbegovići—Gradaščević, veleposjednik i narod, poslanik K 50'— Faikbeg Hasibpašić veleposjednik K 30'—; po 20 K: Alibeg H. Alibegoyić veleposjednik, Ferhadbeg Porobić veleposjednik i trg., Smailbeg Salihbegović veleposjed. Izetheg Jahić veleposjed., Asimbeg Alibegović velepos. Muratbeg Zaimović velepos., Zijabeg Salihbegović v e­ leposjednik, Hajrudinbeg Gradaščević i Osmanbeg Gradaščević Bećirbegović, po 10 K: H. Ahmed ef. Muftić muderis i Sulejmanbeg H. Ibrahimbegović— Gradaščević; po 5 K: Mehmedbeg Zaimović, H. Mustafa Duraković načelnik i Alija Poturić handžija. Svega dobrovoljnih priloga sakupljenih megju svatovima K 355'—. Osim toga su sakupile hanume u harem u megju sobom K 207.02 u istu svrhu, prema čemu je ova svadba ovoga rodoljubivog i svjesnog plemića donijela K 562'02 ovome fondu našega »Gajreta«. Neka je čast, hvala i priznanje svima plemenitim prilagačima i prilagačicama ovih humanih darova, a mladencima neka bude sretna bračna veza. Amin! Iz e k s p e d i c ij e l i s t a . Cesto se pojedini pret­ platnici tuže, da im nije stigao poneki broj lista. P re t­ platnici drže, da smo za to krivi mi, mi držimo da je krivica do pošte, dok pošta sm atra krivima i nas i pret­ platnike. Mi ne odričemo da možemo i mi pogriješiti, ali da tako isto mogu biti krivima i pošta i pretplatnici takogjer o tome nem a sumnje. Ali da bi se moglo uspostaviti: ko je krivac za pojedine slučajeve neurednosti, mi ćemo u ovoj ru b ­ rici stalno izvještavati o svakom povraćenom broju i uzroku njegova povraćanja. Na ovaj način ćemo u isto vrijeme uštediti korespondenciju, koju bismo inače morali voditi sa pretplatnicima. Stoga upozorujemo pretplatnike na ovu rubriku, na koju bi mogla i pošta da obrati malo pažnje u svome interesu. U današnjem povodu nam je zabilježiti, da su nam se povratili brojevi upravljeni na ove adrese: 1. M a h m u t B u k v a r e v i ć u č . osn. škole, Tuzla, s primjedbom »Unbekannt«, što znači »nepoznat«. 2. A . i e K c a H A a p C a B H h MaTypaHT Tpr. Gajretov glasnik. Društvene vijesti. O b ila n p rilo ji „ F ird iis o v u n ie a rif. .fondu* Prilikom svadbe Osmanbega Gradaščevića, sina narod, poslanika Bećirbega Gradaščeviča — U. Ibrahimbego- iuko.i 6, Ty3^a, s primjedbom »Nepoznat«. 3. Hasan ef. Zeničanin, Bos. Gradiška, s primjed­ bom „Unbekannt"; 4. Ibrahim Agić, Rogatica, s primjedbom ,;Unbekannt“ ; 5. Alija Smajić, Odžak, koji je broj slat i u GraČanicu — s primjedbom „U nbekannt4, �263 Molimo spom enulo, ito nam jave svoju točnu adresu. P o d o d b o rim a i p ovjeren icim a. U prošlom broju smo javili, da će dosadašnje članarinske potvrde biti zam ijenjene novim i praktičnijim potvrdama. Da­ nas možemo izvijestiti, da su to nove potvrde gotove, te pozivam o povjerenike i pododbore društva, da nas što prije izvijeste, koliki ćemo im broj potvrda poslati. Osim toga molimo povjerenike i pododbore društva, da sve dosadašnje potvrde povrate natrag glavnom odboru radi poništenja. Ma.ni rjiaciHiK. Ko.iep a. O bs onacHa čo-necT y3iiMa no Binue Masa. y Harnoj 3euvbu je jom HeMa, a.ia je nnaAe y 'iuTaBOM HauieM cycjeACTBy, na je onpaBAaHa 6oja3aH Aa 6h Moraa h Hac nocjeTHTH. cbc HapoiHTo je y3c.ia Ko.iepa BCtimcor Maxa y TypCKoj, 0AaK.ie Aovia3e CBaanM AaHOM BajecTu o hobhm no6i>vbeBaH,HMa ii cjiy*iajeBBMa cmpth. Oa Ha3aA hcko^ hko AaHa ce uyje, Aa je Koviepa noaevia xapara h y Cp6aja, rije je y Bapouiana Pamicoj yTBpl>eHo HeKo.uiKo cjiynajeBa. IIocji>eAH>e BiijecTn jau.Lajy h o Koviepa y Ee«iy n ApyrnM MjecTHMa Aycipnje h yrap cee, a iiMa je h y HauieM HajčviHMceM cycjeAČTBy y ^aviMannjn. KOHrpec M.niAOTypaKn. KaK) jaB.,i>aiy u3 Cnon^a, 3a ABJije Hebe.’£*e he ce cacTaTH v C/Konp>y ppaobhu roAHiun>ii KOHrpec M.iaAOTypcKe CTpaiiKe. O ko 70 Ae.ieraTa H3 cbhx KpajeBa TypcKor napcTBa Aohahe Ha oBaj KOH­ rpec, Aa pjeuiaBajy o cTBapnMa, Kojć cy oa b6.hikg BaacHOCTH 3a 6yAyky h B3BaH>y Kao n yHyTpaum.y no- Typcica Mopiiapnua. y TypcKoj ce je 3a no<vbCAH>e ABnje roAUHe nocBeTavia bc.iii Ka naacH>a paTiioj MopHapnUH, Koja je noBeheHa 3a hckojihko hobhx. moagphhx paTHiix aalja h KpcTapiina. K bko jaBVbajy naparpaACKii VUICTOBH, MHHHCTapCTBO MOpHapHUC OBHX AaHa BOAH UperoBope ca nepyaHCKOM B.iaAOM, Aa oa obo aMepBicaHCKO ApacaBe OTicyna A»a roTOBa MOAepHa icpcTama. Hem ipa y ITepsujn. y oBoj iKviaMCsoj AP*aBii Bek oa AY*e BpeaeHa n.iaMTH rpaljaHCKH paT. CBprHyTH IIIax, Koja je, Kano je noaHaTO, npoTjepan H3 aeM.ne, Te KOJH skiibh y PycBja, npeAy3eo je KpBaBy aKi;njy, a» oneT noBpa’r a 0Ay3eiy My BjacT a rocnoACTBO, na je y tomc cBOMe HacTojaH>y nauiao aoctb npncTama tsko, Aa H>eroBe ueTe BMajy AOCTa ycnjexa. TaKO ce obbx Aana npoHOcu eRponcKOM urraMnoM BnjecT, Aa cy B.iaAiine Tpyne HMa.ie noHOBaa cyKoo ca r pynaMa oiib. IIIaxa 11 Taj cyKo6 6ho je neona KpnaB. Tpyne cKc-masa 6ajie cy noTyueHe u U3ry6ime cy oko 300 ,T>yAn Mel>y Kojana 11 HPKaAauiu>er CepAapa-EcaAa. Mhoi’u npncTama eicc-uiaxoBn cy 3apo6.i>eHii 11 0Ay3e'ra cy hm ueTBpa Tona. K sko jaB.’bajy eBponcKHM .mCTouHMa 03 l^aparpaAa, Typcica BvraAa je CK.ionajia ca nepcucKOM b.isaom TajHii yroBop, y Kojeay ce TypcKa o6Be3yje, a» He B^aAHHC Tpyne noTuoMokn, 3a iuto He IIep3Hja a»th TypcKoj KOMneH3anajy y TepiiTopajn. cpiiCKe npiinue3e. CpncKa npiiHueca .le.icna ce je obhx Aana BjcHuavia ca BejHKUM KHe30M J obskom KoHCTaHTiiHOBiiHvM, CHHOBneM pycKora napa Hhkojo. Ha CBaAoii, Kojoj je npncycTBOBao h Kpa.-b Uerap ca npeCTOVIOHaCVbCAHIIKOM II B6VIHK0M CBHTOM, y Kojoj C6 Ha^aano bc.ihkii 6poj cpncKax AP^BHHKa a no^am napa, H3MnjeH.eHC cy cpAaunc ii3jane, Kojima ce A«je Be.iaKa no.niTUHKa bbmchoct y enponcKOM jaBHOM MHinvbeH>y. ,inTHKy Typcice. M^aAOTypnH HMajy Aa pnjeme ueTiipa 3HauajHa HHTaaa Ha obom KOHrpecy: Aea hhcto CBoja yHyrpauiH>a nirraH>e o noB.iaueH>y KOMHTeTa H3 Covij'Ha y CKon.te ii npounuihnBaH>e pauyHa ca aucha^htom nyK0BHHK0M CaAiiK-6ejoM h ABa AP®aBHa: pajemeH>e Kpii3e XaKii-naiuiiHor KaonHe'ra h 0A-iyKe o Kopanana Ha ckohomckom n npocBjeTHOM no.’sy. CBe Te uenipn 0A^iyKe MJiaAOTypcKor KOHrpeca oueKyjy ce ca boji0kom Hecrpnvi>HBOuihy. Mel>yTHM, join caAa ce 3Ha, Aa He Ha Kom’pecy aoHh ao cyno6a. TypcKH iipeciOAOHacA»6Anhk n a nyTOBaH»y. HaOVLCAHHK ocMaH^njcKor npecTo.ia jycy4> H scahh EtfieHAHja Havia3H ce iiOHOBa Ha nyTOBaa>y no eBponcKHM ApasaBCMa. HeAaBHO je nocje-rao Kpa.i»eBBHy PyMyH»oKy, rije je 6110 rocT pyMyH>CKor Kpa.ta Kapoaa, a OAar.ie je oTHinao y EepviHH h Eeu, rl,e je 6ao BeoMa a ^ P « npnMvbCH. Hapo'iBTO je 6ho cpAauaH npnjaM npHjecTo.ioHac,-beAHBKOB y EepvinHy, rl>e je 6110 toct napa Bu.tCMa. Iskaz dobrovoljnih priloga na zabavi, koju je priredila novoosnova­ na „Muslim. čitaonica" u Gožulu (Ljubuški) u korist „Gajrcta" i svoje blagajnice. Priloge dadoše gg- Braća Mrčić trg. iz Čapljine 20.— K; H ajrudinbeg Kapetanović veleposjed, iz Viti ne 16,— ; Miho Peško trg. iz Mostara K 15; N. beg Bušatlija veleposjed, iz Vitine K 12.—; po 10 K: Lazar Brstina trg. Mostar, Risto Spahić trg. iz Čapljine, An. Gavro, Ljubuška; po 6 K: Nazif Mesihović, G. Knežek, Hasanaga Dizdarević, Jahja Cerić svi iz Ljubuškog i Harno Fazlagić iz Čapljine, uprav, banke i Safet Dizdarević iz Ljubuškoga po 7 K; po 5 K: An­ drija Pehar, Sinovi B. Šahina i Peško i Samardžić trg. iz Mostara, Anto Babić, D.Mahić, Hamid ef. Fazla- �264 gić Iz Čapljine, Melimed ef. Mahić, Klemento Vali,Ali ef, Ćerimovid, Hasan ef. Hromič, Ljubomir Gnjato, Gjul-Emin Mesihović, Ali ef. Mesihović, Rezak Dizda­ rević, Omeraga Dizdarević, Mujaga Mesihovid, Feto Dizdarević, Dr. Bulat, i N. N. — svi iz Ljubuškoga; po 4 K: Ismet ef. Stočanin kadija, N. Papo, Alaga Terzid, Šadiraga Maksid, Gjemal Muminagid, N. Tesker, Pop Modiraszi, Salihaga Konjhodžid, Marto, Salihaga V. Dizdarevid, Huseinaga Čekrs, Halilaga Nikšid, Arif aga Omerhodžić, Ahmed ef. Kapetanovid iz Čapljine, Alaga Mahić sa fam., Vahmajstor Bošnjak, Mustafa ef, Krulj, Abdulah i Adem Kapetanovid i Memišaga Me­ sihovid — iz Ljubuškog; po 3 K. Ahmed ef. Fazlagid iz Čapljine, H. M. Mahida, Hasan Lalić, Ahmetaga Pavlović, Birko Bogid, Hajro Kadragić, Suljaga Mesi­ hović, Hasanaga Dizdarevid, Salihaga Dizdarevid, N. Vukobrat, Alaga Jakid, Šudraga Osmić, Harno Lalić, Dervo Terzid, Vlado Dragidević, Mitar Brstina iz Mo­ stara, Ante Milovanovid, Aleksa Jelid, Sadik ef. Sađikovid, Sabitaga Mesihovid, JukoTomid, Dervišaga Diz­ darević, Vrećo, Žušić, Berberovid, Tusil, G. Kvacinski, Muhamed Muminagić,ćamil Beda, K 2.60, Selim Mek* sumič K 2.50. Mumin Elezović Salihaga Mahid po K 2.20 — svi iz Ljubuškog; po 2 K: Risto Pudar trg. iz Čapljine, Lazar Gnjato, Osman Poćijak, Monolo, Obergeometar, Kasim ef. Dizoarevid, Alaga Mujezino* vid- Nefiz H. Mahid, Omeraga Fazlinović, Memišaga Mahić Ibr, Osman Orman, Ibrahimaga Dizdarevid, Sa­ lihaga Mahid, Ivan Paradžik, Tahiraga Dizdar, Ahmed ef. Kadragić, Huso Kadragić, Fevzo Komić, Ahmed Ferković, Ahmed Fazlinović, Mehmed Fazlagid, Ab­ dulah Fazlagid, Muhamed Čućuković, Šućrija Hadžiomerovid, Smail Sukalid, Asim Musid, Hasan Ibrulj, Edhem Dabjajid, Alaga Osmić, Sabitaga Fazlinović, Hasan Prolid, Mula Šaćir Cerid, Mujaga Dabjajid, Me* mišaga A. Mahid, Memišaga Mujagid, Hadžo Bedar, Muharemaga Mahić, Hafiz ef. Fazlinović, Mehmed Bilid, Osman Bilić, Šerfo Dizdarević, Hasanaga Alagid, Hasan Mesihović, Ibrahim Maksumić, Salko V. Lalić, Šaćir Kručević, Ahmed Dizdarevid, Gjorgjo Lopur, Zenda Livnjak. Josef Tombid, Blaž Veber, Avdulah Prolić, Ahmed Doročid, Hasan Bilal, Šulja Dizdarević, Šudrija Krulj, Izet Mahid, Hasan Fazlagid, Salihaga Mesihovid, Mehmed Dizdarević, Ahmetaga Dizdarević. Šerif Rupid, Imširaga Dizdarevid, Alija Zuhrić, Omer­ aga Gjid, Hasanaga Bilid, Rašid Dizdarevid, Alaga Ma­ hid, Halilaga Laksić, Mehica Alendar, Adem ef Kosovid, Halid Konjhodžid, Muhamed Zagić, Muhamed Selimić, Bajro Pašalid, Sabitaga Mesihovid, Zaimaga Kručerić, Suljaga Konjhodžid, Abdulah ef. Muminagid, Hu­ so Sukalid, Ibraga Muminagid. Lizder, Tulučić, Šud­ raga Mahić, Angja Anid, Sabitaga Kadragić, Osman Mehičević, Ahmed Sadikovid, Alija Mahid, Ibrahim Tekić, Halil Jakid, Šudraga Osmić, Avdaga Bilid, Mu- jaga Kadragić, Ahmetaga Lalić, Ahmed Gujić, Muhamedaga Ćerimovid, Muharem Mesihovid, Ahmed Diz­ darevid, Salko Dizdarevid, Sabitaga Dizdarević, Hasan ef. Sadikovid, Šadiraga Ćerimovid, Agan Dizdarević, Mehmed ef. Bilal, Kasim ef. Sadikovid, Hafiz Nović, JunuzagaHajdarovid, Muharemaga Alendar, Jusuf Konj­ hodžid, Bedir Hafizovid, Durek, Avdulah ef. Sadikovid, Avdaga Mehičević, Hasanaga Gujid, G. Valenta, A v­ dulah Novid, Jusufaga Vudnjak, Salihaga Lalić, Ah­ metaga Mujkid, Ahmet Dizdarevid, Nikola Džamonja, Mustafa Češko, Tahiraga Hadžialid, Halidaga Lalić, Damo Dizdarević, G. Solaj i Mustafa ef. Mušić: Ibra­ him Gujić K 320; Halil Fazlinović K 2.50; po 1 K: Avdo Mujanović, Gj. hanum a ud. Fazlinović, A. Mahid, Gjevahira Mahid, Alaginica Mahid, Mujaginica Kadra­ gić Gjemal Cerić, Avdulah Hadžalid, Osman Hadžić, Salko Delalid i Mustafa ef. Blagajac — svi iz Lju­ buškog; 3 gjaka iz čapljine K 1.50. Ukupni iznos zabave bio je K 708.96 Rashod oko zabave je iznio „ 299.64 č ist prihod: K 409.32 od čega je pripala „Gajretu" 7s Cista prihoda u iznosu od K 137.44. Srdačna hvala svima posjetiocima zabave i prilagačima dobrovoljnih priloga. P r i r e g j ivački odbor. Poruke i odgovori uredništva. I.Ar., Tuzla. — I ako Vam ove dvije pjesmico neće biti uvrštene u list, neka Vas to ipak ne obes­ hrabruje. čitajte mnogo dobre pjesnike, pa ćete. i Vi jedanput modi da napišete koju dobru stvar. M. H., S« — Veoma slaba robota, tako, da bi Vam se i Vaša „milija od očiju", kojoj ste ovu pjesmu napisali, nasmijala; jer: „Ruža plava a zelena trava". »Vidi s’ dike na pendžeri glavi« — ne znači ništa drugo, nego da je takvim stihovima mjesto u košu. Ć. — Primili smo a i ti si primo. Sjeti nas se češće, pa da ni mi tebe ne zaboravimo. Selam ! X. — IIpBCTajcMo; nomajbHTe 3a ype^HnniTBo oAroBapa: Ocsian 'L hkhIi . - Islamska dion. Štamparija. - cbo Tpojc. 3ApaBo! Za uredništvo odgovara: O sm an G jik lć � https://kolekcije.nub.ba/files/original/688f972a46ce6aa3f621dc0dc093e828.pdf 0e50a454535da27e895b7aad9701dfa1 PDF Text Text li POJ 18. BROJ I r04.llHA IV. GODINA ♦♦ a j p e ♦ i u JIHCT 3A /LPyiUTBEIlE IIOCJIOBE M 3A HAPO J\\\0 IIPOCBJE'RHBAHdE. I13JLA3M CBAKOT 1. h 15. ------y MjECEijy.------- a j r e t LIST ZA DRUŠTVENE POSLOVE I ZA NARODNO PROSVJEĆIVANJE. IZLAZI SVAKOG 1. i 15. ------U MJESECU.------- B^iacHHK: apjuitbo „rajpex“ - ypeamiic: Ocmaii 'ioninili. — Vlasnik: Društvo ,,Gajret“. - Urednik: Osman Gjiklć CAPAJEBO, 15. ceirreMOpsi 1911. — srn jU j H t i j c u a j e ^ n c T y : s a Bocny h X ep 4erOBnHy u AycTpoy rap c K y MOHapxnjy, 8a H.naHOBe, Tajie6y, yne 11mre u reiKaKe 2 K, g a lie iJ i a H O B e 4 K ro/unnifee. 3 a CBe ocTajie aeM.te 10 ([ipauaKa. Ilo je fln in i 6pojeBB c ra jy 2 0 xe.n. H en.iaheH a ce niicma no n p u u a jy , I*y koiiucii ce ue Bpafcajv. — IIpern-iaT a b pyKonnCB a iajby ce n a a ^ p e c j: „l'a jp eT u — CapajeBo. t\ ^ — SARAJEVO, 15. sep tem b ra 1911. C ije n a je l i s t u : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 2 K, za n e č l a n o v e 4 K godišnje. Za sve ostale zemljo 10 franaka Pojedini brojevi staju 20 hel Neplaćena se pisma ne primaju rukopisi.se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na adresu: „Gajret" — Sarajevo. Gajretovi pitaju, na koji će način osnovati društveni pododbor u svome mjestu. Kada se prijatelji ,,Gajreta“ i narodnog napretka slože u ideji, da se u jednom mjestu osnuje pododbor društva, potrebno je prije svega za tu ideju pridobiti barem 50 lica, koji će se prijaviti za članove „G ajreta". Tada će se sazvati skupština Gajretovih članova sa dnevnim redom, da se izabere 5 časnika pod­ odbora. (Ovu skupštinu saziva društveni po­ vjerenik u mjestu, gdje taj postoji, a inače ma koji ugledniji gragjanin). Skupština se prijavi i mjesnoj političkoj oblasti, koja ima prava po­ slati svoga izaslanika- Na toj skupštini će se pročitati i primiti pravila pododborska (koja će megjutim glavni odbor na zahtjev osnivača poslati), i izabrati pododbor, koji se sastoji iz odbora. 5 lica. A ovi glasovi moraju da razvesele svako Kad bude pododbor obrazovan, poslaće 5 rodoljubivo srce, oni moraju obradovati sva­ primjeraka pravila preko mjesne političke ob­ kog prijatelja našega kulturnog unapregjenja, lasti zemaljskoj vladi na odobrenje; ari pod­ pa smo uvjereni, da cvim dijelimo radost ta odbor ne treba, da čeka na odobrenje pravila mnogobrojnom našom braćom, ako ih o ovoj od strane zemaljske vlade, jer je zem. vlada utješljivoj pojavi izvijeitimo i s puno nade u ova pravila u principu već odobrila, a for­ koristi i uspjehe, koje ie nam novi pododbori malno odobrenje slijediće odmah, čim se pošalju društveni donijeli, kriknemo: s hairom! na vladu. * Kao što se vidi, osnivanje pododbora ne Ovom prilikom nim je ponova iznijeti povlači za sobom nikakvih teškoća, a teškoće kratku uputu o osnivaiju Gajretovih podod­ su u toliko manje, š t o je uprava društva uvi­ bora, jer i ako smo tu uputu u jednom lanj­ jek pripravna, da u svakoj stvari pruži sva­ skom broju donijeli, ipdc nas mnogi prijatelji kome dužno uputstvo i obavijest. S hairom!.. U zadnje vrijeme nam stižu iz mnogih mjesta naše domovine radosni glasi, koji jav­ ljaju, da se Gajreiova ideja rtiegju našim ele­ mentom sve to više širi i da naš, do sada indiferentan i nehajni svijet sve to više uvigja potrebu našeg kulturnog napretka. Iz Ljubuškog, Brčkog, Zenice i Visokog dobili smo prošle hefte izvješća, da su tamo­ šnji rodoljubivi muslimani osnovali Gajretove pododbore, koji će se prihvatiti korisnoga i blagotvornog djelovmja na Gajretovim poslo­ vima. Osim toga izvješteni smo iz Maglaja, D. Vakufa, Kotor Varoii i drugih nekih mjesta naše zemlje, da se i tamo osjeća živi pokret za ,,G ajret" i za osnivanje Gajretova pod­ �266 Merhum Šejh Muhamed Abduhu. Slava. Razni narodi, koji Čovječanstvo sačinjavaju, go­ vore o toj riječi, a mnogi joj ne shvaćaju pravog značenja. Neki misle, da je slava u tom, ako sebi podignu velike i sjajne palače sa nagizdanim zidovima i ša­ renim tavanima, ako se okruže mnogim slugama, te se voze u četveroprežnim sjajnim kočijama. Drugi opet misle, da će slavni postati, ako se lijepo i giz­ davo oblače, te se načičkaju smaragdima, almasima i raznim dragocjenostima. Jedni opet misle, da se slave onda, kada steku neke časti i titule, kao begluk, pašaluk i t. d., te ako svoja prsa mogu zalijepiti raznim nišanima i odlikovanjima. Katkada po koji izdajica otima od svog brata, od svog bližnjeg, ruši narodnu sirotinju i sebi podiže sjajne palače. Poslije u te palače pribavi sluge, luksuz, udobnost i siromah misli, da je već postigao vječitu slavu i blagostanje. Jedna opet sorta ljudi po čitave noći sprovodi u nesanici, po čitave dane nema mira i trčkara, a samo za to, ne bi li dobio koju od onih laživih titula i ne bi li kakogod bar jedan nišan prišio na svoja prsa. Ovakav kukavac, samo da dogje do svoje želje, ne bira sredstava, bila ona dobra ili prljava, kod njeg je svejedno. Ako ćeš, ta sredstva mogu biti i takova, da njegovoj domovini propast spremaju, da njegov čitav narod uništuju. Kod njega je to sve sporedna stvar; glavno je, da Hm do cilja dogje. Mi vidimo da mnogi ljudi ovu bludnju smatraju kao nekom istinom i opravdanom stvari, ali opet ne mislimo, da su toliko oćoravili, da ne mogu razabrati ljepotu istine, te da ne uvigjaju, da su zabludili i skre­ nuli s pravoga puta. Jedan čovjek, koji se ponosi sa svojim palačama, slugama i t. d., kad dobro pretraži samog sebe, šta li će naći? Sam će u sebi osjećati, da sve ono, pa ma koliko tog bilo, što je on stekao, te kolikogod to u njegovim očima bilo golemo, ne čini njega savršenim čovjekom. Osjetiće, da je to sve njemu nekako tugje. Ovdje mislim one, koji se nasil­ nim načinom dograbiše sjaja i tobožnje slave. Zar ne vidimo, da je vrijeme, sa svojom promjenom mnogima onima, koji se na lahak način dograbiše položaja, oduzelo sve i ostavilo ih pri onom na čemu su i bili. Ovaki stradalnici, pošto nisu ni imali pri sebi ništa čovječnog, a izgube položaj, panu u očima svijeta na najniži stepen. Čovjek, koji sam u sebi ne osjeća ni­ kakva savršenstva niti čovječnosti, u kakav položaj, dolazi onda, kad sa sebe skine one lažive i vanjske naravi stvari, kojima se on ponosi i koje ga tobože slavnim čine? Zar on nije potpuno jednak onom go­ lom i poderanom proletarcu? Zar ovakovi, koji se na takav način ponose, nijesu ženama jednaki? Jedan čovjek, koji hoće da s nišanom ili titulom imponira, pošto on sam po sebi ne vrijedi ništa, šta je on onda> kad to skine sa sebe? Zar on ne zna, da on, pošto nišan ili titulu sa sebe skine, pada opet u svoj pravi položaj ništice. Ako mu se od strane nekih zelenaša i odaje čast zbog odlikovanja i titule, zar on ne zna, da se ta čast ne odaje njemu, nego njegovoj tituli? Ovo odavanje časti, pošto je bezražlozno i nije sa srca, očituje se samo u vanjskim formalnostima, to je sasma brzo prolazne naravi. Ali jest, ovakove slavne titule, koje se priznaju od strane čitava svijeta, a kojima je podloga nekakvo veliko djelo i ljudi se preko njih sjećaju dobročinstva, zaista su slavne i velikog značenja. Dočim titule i odlikovanja, koja su stečena na način, od svih pa­ metnih ljudi prezren, ne pribavljaju svom vlasniku nikakove časti, nego ga čak ponizuju, te ne imaju nikakove vrijednosti. Narode, otvori dobro oči, progledaj dobro u situaciju i ne padaj u bludnju! Istina nije tako da­ leko od tebe: Gazi Osman paša, koji je od strane svojih neprijatelja prozvan „Lavom od Plevne", svoju titulu, čast i visoki položaj napravio je samo time, Što je sebe žrtvovao za obranu svoje vjere, naroda i domovine, te na taj način postao slavan. Mi vidimo opet kod islamskih naroda i takvih „velikana14, koji se na čelo dušmanske vojske staviše i Englezima prvi otvoriše vrata u naše krajeve. En­ gleska vlada ih je za njihova .plem enita14 djela obasula raznim častima i odlikovanjima. U tim krajevima danas Englezi tako dobro stoj?, da su jadni Musli­ mani udarili na hiljade muka, radeći na tom, kako će ih potisnuti iz svoje domorine. Sad neka se pro­ sudi o onim nišanima, koji rese junačke grudi Gazi Osman paše i o onim, koji vise na prljavim prsima, spomenutih „velikana14. Mislin, da su ova dva pri­ mjera dostatna, da nam prikažu, kako sve titule i časti treba mjeriti onakvom mjerom, kakav je bio način njihove tekovine. Čudnovato, zašto tolike klase ljudi ne pojme pravo značenje slave i onako se grdno v araju ! Zar ne znaju, da odjeća i gizda, koje čovjeku pribavljaju lijepu i nikad nezaboravnu uspomenu, samo je ona haljina, koja je obojena krv ju domoljublja, a čistom dušom oprana? Samo onakima, koji cbojiše svoje tijelo krvlju, da svom narodu pribave čast i sreću ; za uspomen njihovih junačkih djela, kiču narodna grla u njihovu slavu, a narodna srca za ijima tako jako udaraju. Zar još ni danas ljidi nisu shvatili, da, ako imade onih, čiju slavu trela do neba uzvisivati, to su samo takovi ljudi, koji zj narodna prava i dobro sprovedoše svoj život na patnjama ili u tamnicama? Po mom mišljenju judi, koji su sebi podigli tako sjajne palače, koji fcko okolo šetaju po bujnim vrtovima nad svojim kućima, te onako s visoka pro­ matraju kukavnu svjetini] koja ispred tih sretnih dvorava prolazi, sasvim tiij bogatstvom i sjajem, ti Ijud �267 neće iza sebe ostaviti nikakovu lijepu spomenu, pošto imao i po gori se korjenjem hranio. Čovjek, kojemu su čitav svoj život posvetili samo nasladama i uži­ je u dio prava slava pala, u potpunom je smislu sre­ vanju. Cijelo njihovo bogastvo ostaće ograničeno u tan. Svjetlo, koje na njegovu čelu sja, može svima onim zidinama, sve one svilene, zlatne i srebrene ljudima biti ogledalo. Očajni pogledi, porušeni ideali oprave otićiće netragom, a njihovi gospodari pomri- hrle tome svjetlu. Vanjština takova čovjeka, kolikogod jeće isto onako, kao i oni, koji nikad ništa ne ima- slaba bila, čovjek ne može odoljeti svojoj savjesti, a doše, ne umješe niti što znadoše da ne cijeni njegovu nutarnju vrijednost; njegov iz­ Jesi li u prošlosti naišao igdje na primjer, da gled, koliko god bio osobenjački čista srca ne mogu se neko slavi, zato što je to i to odlikovanje ili tu i da se od njeg odvoje. Šta vrijede kod oyakog čo­ tu čast posjedovao? Ali bio je učenjak, bio je marljiv, vjeka sjajni dvori i palače, kad njegov duševni svijet bio je darežljiv, ovo je učinio, ovako je nastojao, ovo obiluje najljepšim ćošcima, najljepšim panoramama, je podigao, ono je srušio, — ovakove titule samo pun je svjetla i najljepših lica. spomen ostavljaju. Kakav uzvišen život, živjeti u ljudskim srci­ Pošto je Skender Veliki umro, da li je ikom preko ma! Kakova čast vijekovima sjati svojim svjetlom uma prešlo to, je li on imao sjajne palače? Kakav dlllj j j ) lugjak imade, da Napoleonovu prošlost traži u nje­ Jest, dogagja se, da neke kukavice iz tabora govim palačama i opravama? Da li su svi oni veli­ kani, koji biše i progjoše, pribavljali sebi slavu, gra­ pokvarenih ljudi jurišaju na ovake slavne osobe i ne deći sjajne palače i udobno živeći, ili su to oni stekli ustručavaju se sasuti sve svoje pogane i otrovne mudrošću, slobodom i svojim uspjesima? Jedan na­ strjelice na njih. Ovakvi kukavci uvigjaju, da njihova rod, koji padne u bludnju, te svoje svetinje prepusti djela, koja oni u ime svoje slave poduzimaju, sasma same sebi, koji svoju staru slavu zamijeni sa neko­ utrnjuju pred uspjesima čestitih ljudi. Ti pokvarenjaci liko, bez ikakva značenja, riječi, — takav narod se, slični su crvima, koji bježe od ružina mirisa i traže makar i preko svoje savjesti, zadovoljava ovakim poznati njima ugodni smrad. Velikome čovjeku, koji je mnoga i mnoga plepraznim častima i odlikovanjima. Kad bi ovakav narod poslušao onu istinu, koja njegove grudi na- ^menita djela učinio, svejedno je za to, što će ga ne­ čovječni ljudi ponižavati, njihovi napadaji ne će njega dimlje, kad bi čuo glasove prezira, koji rse-u njegovu srcu ragjaju, kad bi malo bolje otvorio oči i progle­ smesti u njegovom plemenitom radu. Ali, kad se bude dao oko sebe, uvidio bi, da je zabludio i da se ne istina ispitivala, nitkovi će se tada osvjedočiti, da su nalazi ni na kakvom step^nu slave nego poniženja, samo sami sebi škodili. Sami oni ne mogu tako dugo te bi upoznao, da onaj put, kpjim on ide, ne vodi ostati u svojoj zalutalosti. Sa drveta, koje je usadila niti može voditi do narodne slave, sreće i blago­ ruka čovjeka, koga oni toliko grdiše i zlostavljaše, prvi plod će oni, zrio ili nedozrio, ubrati i prvi oku­ stanja. Članovi toga naroda, kad bi se sjetili kakovu siti, te im neće drugo preostati, nego da zahvale će zlu uspomenu i kukavno stanje ostaviti svome onom, koji ga je usadio i čuvao, pa makar on, po potomstvu, potrgali bi i pobacali sve one nišane sa njihovom mišljenju, i niži od njih bio. Kazna, koja će ih poslije sretati, je kajanje i svojih prsa i krenuli pravim putem, koji uistinu vodi žaljenje. do narodne slave i blagostanja. Slava, to je takva jedna, svoje vrsti istina, čiju Dakle, čovjek, koji čini plemenita djela, koja sadržinu su i sami božanski zakoni razjasnili i pri- mu istinsku slavu pribavljaju, on je i od Božije strane kovali je za čovječije srce. Danas nema čovjeka, čija odlikovan, te je-za čitava života častan, njegovo ti­ savjest i srce je ne bi poznavalo, osim ako je do jelo, ako se i izgubi, ostaje ono svjetlo, koji ni pred kraja ograničen. suncem, mjesecem i svima zvjezdama potamniti neće. Slava je za čovjeka takvo jedno svjetlo duše, Jest, i on će umrijeti, njegovo tijelo će zemlja po­ koje privlači i oči i misli, ona je takva jedna lje­ stati, ali on nije umro u ljudskim srcima, njegov pota, pred kojom ljudsko srce ostaje zapanjeno. Iz­ spomen u potomstvu nikad se ne briše. Kod svemo­ vor ovog svjetla je ono plemenito djelo, koje je gućeg je zaslužio vječno blaženstvo! upravljeno, da jedan narod ili spasi, ili da ga iz ne­ li* Jiij) . znanja izvuče, ili da mu oteta prava povrati, ili da ga podigne iz neprilike, u koju je zapao, ili da ga S turskog preveo: privede pravom pfltu, ili da mu ćudoregje popravi, Alimed Kaši'lkadič — Foča. ili da ga iz nesloge u slogu dovede, ili da mu nje­ gove zamrle osjećaje na novo probudi. Kogod učini bar jedno od gore navedenih djela, punim pravom mu se može reći, da je slavan, pa makar on najveći siromah bio, makar on ni kuće ni prebivališta ne �268 Nezadovoljstvo se ponajprije ragja besprimjerno zaoštrenom »borbom za opstanak«, dakle socijalnim pitanjem, ali mu uzroka treba tražiti i u neuđovoljenoj potrebi naobrazbe kod širokih masa naroda. Duboka vječita ponoć. Pokrito tminom sve je, Čitanjem, pisanjem, računom, crtanjem i drugim Svemirom širokim svuda magle se natisle, guste temeljnim znanostima, probudi se u narodnoj duši i Ko apsolutne ideje — želja za višom naobrazbom, bez da se države o tom I nigdje tračka, da bi obasj’o prostor puste. dovoljno brinu, kako bi se toj čežnji zadovoljilo. Tišina strašna, štono sumnju u Život budi, Makar da za pohagjanje državnih, srednjih i viših Slegla se na sve kraje — škola ima svako pravo, ipak se u praksi tim pravom I u tom beskrajnom mraku cijelo ljudstvo bludi, samo imućniji svijet može služiti. Čovjek bez sred­ Tek iskra vjere svete u duši njegovoj sjaje. stava, obuzet željom za učenjem, obično je osugjen na Tantalove muke: uvijek mu je pred očima cilj Da, vjera u ljudstvu živi i duh mu nadom snaži njegovih želja, ali se uzalud za njim pruža; on ne A ljudski život je cio tek sivog dima pramen, može nikako da svoju žegju za naobrazbom ugasi. Tek malo krvi i — laži; Pokret za narodno "obrazovanje brine se dosta V a j! cjelog našega bića simbol je nadgrobni kamen ! o potrebi naobrazbe onih, koji sami nemaju za to sredstava; on ima veliku i plemenitu zadaću, da izvrši, 1 kad nam svesilna težnja nemoćnu ruku diže, pa'm akar da mora svoj cilj kad li tad li i postidi, Da s tajni koprenu skida, ipak će još mnogi i mnogi osjećati muke radi neis­ U našu dušu tada sumnja polako gmiže punjene želje za naobrazbom. I svojom otrovnom rukom vjeru nam truje i kida. Da se te muke ublaže, šta više i posve umire, ima jedan lijek, koji se zove »obrazovanje samoga 0 zašto, veliki Tvorbe, s našim/životom skupa sebe(<, a način, kako se do tog dolazi, neka ovaj članak 1 samrt našu ragja .vječne ti volje vrutak? pokaže. I zašto s nama stupa Sulejnian N a z i f : = = Um i objava. Prolaznost i vječnost naša u isti, ah, trenutak? I zašto dade nam maštu, da kao leptirNlaki ! Prostorom svemirskim bludi, Kad tvrdim zakonopi tvojim privezan čovjek je svaki Uz ovu mrvicu — zemlju, gdje Um vlada i sudi? — Al, neka!... Mudrosti tvoje najveći dokaz to je, Jer da je uvijek ljudstvo po nebu mašte se vilo, Slijedeć objave tvoje, Danas bi ljudsko ime tek „Fata morgana“ bilo. Ah, Um kulturu stvori i žića našega niti, On luč je je svijetu svemu — Ej; Um je boštvo naše i vazda boštvo će biti I mi se klanjamo njemu !... Preveo: M. Ć. Ćatić. Obrazovanje samoga sebe, — Po njemačkom: 0 . S—ć. — U vod. Vrijeme u kome živimo, moglo bi se s pravom nazvati »doba nezadovoljstva«. U svakom je doduše vijeku bilo pokreta, kojima se je osjećanje nevolje ispoljavalo, ali ni u kojem ne bijaše nezadovoljstvo tako golemo i tako općenito, kao u ovom, našem stoljeću. Š ta je to n a o b r a z b a ? Skoro ni jedna riječ u našem jeziku nije mno­ gome tako nejasna, kao što je izraz »naobrazba«Ako stotinu ljudi pitamo, šta oni pod tim razumiju, koga oni naobraženim drže, svaki će nam drukčije odgovoriti. Kod većine ne znači naobrazba bog zna šta vi­ soko. Kod njih je i onaj čovjek naobražer, koji je to­ liko sposoban, da može čitati novine i napisati pismo, nabadajući govoriti stranim jezikom u svim m ogu­ ćim pogreškama, da se zna u društvu kretati i da umije koju progovoriti, kad je riječ o politici, muzici, pozorištu, literaturi i t. d. i t. d. Sa ne mnogo više opravdanja puno ih drži sva­ koga, koji nosi doktorski ili profeski naslov, da je potpuno naobražen čovjek. A neka mu se štogod zada, što slučajno u okvir njegova znanja ne spada, uhvatiće se u neprilici taj »naobraženi« isto’tako, kao jedan običan nadničar — neznalica. — To nije dakle naobraženost. — Ja šta je onda? N a o b r a ž e n o s t je o n a j v is o k i s te p e n z n a ­ n ja i is k u s tv a , k o ji č in i č o v je k a s p o so b n im , d a je u s ta n ju sve, š to m o g u lj u d s k a o s j e t i l a s h v a t i t i , p ra v o i ja s n o r a s t u m a č i t i . Neki profesor na bečkoj univerzi rekao je prili­ kom jednog predavanja publici, koja se iz neukih ljudi sastojala: »Ja sebe držim nenaobraženim, je r ja znam samo svoju struku i dalje ništa. Vi se pak možete sretni osjećati, da nijeste samo za to svezani. — Vi ćete za �nekoliko godina kao slušatelji ove kuće mnogo naoJoš se nalaze u velegradima: a k a d e m i j e braženiji od mene postati. S naobrazbom Vam je isto u m j e t n o s t i , g l a z b e n e i g l u m a č k e š k o le , što i sa željeznicom: gdje se jedna velika pruga pro­ t r g o v a č k e , z a n a t l i j s k e i p o l j o p r i v r e d n e teže s kraja na kraj jednog carstva, bez da je druge š k o le , u č i t e l j s k e p r e p a r a n d i j e itd. pruge sijeku, ta je željeznica jednaka običnoj lokal­ Samo su svi ti zavodi zatvoreni svakome, ko je noj željeznici. Ali, ako mnogo manjih pruga poput u slabom stanju, a život ga nagoni, da se kakovog sunčanih zraka vode iz jednog centruma i čine vezu bilo posla primi. na razne načine mogućom, onda ta željeznica odgo­ P o k r e t za n a r o d n o o b r a z o v a n j e . vara svojoj svrsi i od velike je koristi za državu. Svaki napredak ima čovječanstvo zahvaliti na­ Može se tia'kle samo onaj nazvati naobraženim, stojanju, da se potrebama udovolji. Čežnja za nao­ koji je sposoban, da se svojom duševnom snagom u brazbom provlači se u našem vremenu kao kakva svakom pravcu djelom pokaže, i što su ti pravci razcrvena nit, a to nam dokazuje i pokret za narodno ličitiji, tim je i stepen naobrazbe viši. obrazovanje, koji je u svim civilizovanim državama velikog maha zauzeo. M jesta, iz kojih se n a o b ra z b a u v e le ­ Naobrazba u narodu širi se pomoću raznih in­ g r a d u širi. stituta. N aro d n e i g r a g ja n s k e o s n o v n e šk o le prva D r u š t v a za n a r o d n o o b r a z o v a n je , u kosu mjesta za širenje naobrazbe u narodu. Njih pojima se drže znanstvena predavanja, priregjuju na­ hagjaju djeca, kojoj se tumači temeljno znanje: čitanje, rodni koncerti i prave izleti. Pristup je svakome bes­ pisanje, račun, crtanje, pjevanje, vjera.; uz to još nešto platan. Izbor predavanja ovisi o sklonosti predavača, zemljopisa, povjesti, prirođopisa, prirodoslovlja, geo­ te o savremenosti i potrebama slušatelja. metrije i t. d. D r u š t v a za o b r a z o v a n j e r a d n i k a izvr­ Vrijednost osnovne škole neprocjenjiva je. On.r nuta su društva za narodno izobražavanje; i u njima je bez razlike za svako, obično dijete dovoljna, i ko se doduše, drže predavanja, daju predstave, ali se u nju ma s kakim uspjehom' svrsi, može kasnije da svima nagje manje-više političke primjese. Ko ima za najviši stepen naobrazbe postigne. cilj nešto uzvišenijeg od tjeranja strančarstva, taj će Za djecu siromašnih roditelja osnovnom je ško­ se slabo zadovoljiti radničkim društvima, u kojima se lom svršeno daljnje naobražavanje. Ne pohagjaju li može biti, predavaju isti predmeti iz društva za na­ takova djeca još trgovačkih, zanatlijskih ili poljopriv­ rodno izobražavanje. rednih škola, to je njihovo učenje sasvim završeno. Na najvišem su stepenu s v e u č i l i š n i t e č a ­ Kad odrastu postade zanačije, fabrički radnici ili te­ j e v i (k u rs e v i) za n a r o d . Obdržavaju se u večer žaci — u kratko — primaće se posla, za koji ne i svakome je pristup uz neznatnu ulazninu dopušten. treba visoki stepen naobrazbe. Ti tečajevi obuhvaćaju predmete, koji se uče na gim­ Iza osnovnih škola na redu su g i m n a z i j e i nazijama i osnovnim školama, a pogdjekad i one, koji r e a 1 k e, ili tako zvane srednje škole, iz kojih mla­ se na sveučilištu predavaju. N a r o d n e v is o k e š k o le (narodna sveučilišta, dići ili prelaze na visoke škole, ili stupaju u službu kao poštanski, željeznički, bankovni činovnici, geometri, narodni domovi) nijesu ništa drugo, nego usavršeni sveučilišni tečajevi za narod. Izdržavaju se prilozima graditelji itd. Raspored je srednjih škola u teoriji ta i poklonima slušatelja. Svrha im je, da se do u tan­ kav, da bi iz njih svaki gjak morao izići s potpunom općom naobrazbom, ali sastav knjiga i nastava uči­ čine rastumače znanosti, u koliko se to sveučilišnim teljeva često puta, na žalost, probude u gjacima tečajevima ne može postići. N a r o d n e b i b l i o t e k e trebale bi da budu prije odvratnost, nego li zanimanje za stanovite glavno polje, na kome će svijet tražiti naobrazbe, jer predmete. se pomoću njih m ogj za kratko vrijeme i uz malena U srednjim, kao i u svim drugim, školama ci­ jeni se, na žalost, više obrazovanje pamćenja, nego li sredstva veliki uspjesi postići. Pa mi i vidimo, da se razuma i tako su srednje škole više zavodi za ispite, u zemljama, koje su uzor u pogledu izobražavanja svoga naroda — u Engleskoj i Sjev. Americi — baš nego mjesta za širenje naobrazbe. Ko je toliko imućan, da se može samo uče­ za narodne knjižnice nebrojeno blago troši. Kako se može narodnim knjižnicama pametno njem baviti, nalazi na s v e u č i l i š t i m a i v i s o ­ kim t e h n i č k i m š k o la m a svega, za čim čezne služiti, neka nam to daljnja poglavlja pokažu. čovjek nauke željan. Ipak mnogi gjaci radi svoje mlitavosti, taštine i lakomstva zapadaju u pandže „učenja za trbuh"; ideal, koji im lebdi pred očima nije naobraženost, nego ispitna diploma, pomoću koje može manje-više masno mjesto dobiti. (Nastaviće se.) �270 XaM3a: CTapn ja^n. y AaHe jeeeHH jaAHe, y 0acy oecfepajHor 6ojia ^ym a ce pacTyac0 Moja h Bpara y npom.no fl,o6&, r ^ je CBe^iH cnoMeHH CTOje ko CMp3Jia c0po*iaA roAa H cpehe yupjie Moje HHHce ce rpo6aK a° rpoća... Cy3aMa saji'jeBaM TaAa KHTiiu,y yBejia gBjeha, y MPAH Mopnc ce 6yA0- AaJieKO, Aa-'ieKo mnpn. „HHKaAa Hehe th Biinie cTapa ce npo6yA0T cpeka H hth ke Becejia aKopA OAjeKHyT Ha TBojoj Jiupn ... MeHH ce npHiHfta TaAa Kao Aa roBopn oHa... PbeaHHe cjialjane pnjemi ca Aa.n>H0x A0i,ia3e Kpaja K’o caM0 6oaobh cppa... k’o KaKBa TyMca.i>Ka 6oHa. IIpenyHa onaja, iyre, »ca^ocTH, cjeTe 0 saja... Cy3e H0 jaraHo TeKy... moj norjieA He6y ce AH5ice' ^ ok MoacAa AParaHa Moja c AParHieu CBojnM ce cunje H BjeTap ca Mojnx cTpaHa c jayKou HaAa H>y CTHace. Ila npnna y3Aaxe Moje h n^anyk 0 rpame ćnje... «• Hazim MnftiO, Tuzla: = — r ‘t - \ 5b 3 * ? i Put u naše mezarluke. Put u naše mezarluke je vrlo zapušten, a i sami mezarluci su vrlo neuregjeni. Prije nekoliko godina, kako knjige kazuju, to je sasvim drukčije bilo. Put je bio ozidan od tvrdog ka­ mena, sveden nekako kao na kube, te se je voda, kad bi kiša padala, odmah ocjegjivala u duguljaste i plitke parkove, na kojima je opet bila na više mjesta gvozdena rešetka, te bi se kroz ove voda saljevala u kanale. Sav je sokak bio nekako svugdje došao pod liniju i bilo je svukuda nasuto i uravnato tako, da se čovjek i kad bi brzo išao, nije imao u što podbiti. Sve do samih mezarluka bile su u vrlo malim razmacima postavljene mnoge lampe, pa bi čovjek, kad bi ga i u noći tuda put nanio, bio siguran, da neće 0 što udariti glavom. Kad bi ko umro, nije se niko mogao, ispričavati, pa ne ići za dženazom u kabristan govoreći, da mu je nezgodno ići, jer da ne valja put, nego je za dže­ nazom išao i bogat i siromah i star i mlad, jer svako voli, kad ima prilike gdje zaraditi sevapa. Ma onda se nikako svijet nije strašio ni um ri­ jeti, jer osim sokaka i sami mezarluci su bili lijepo uregjeni, pa je živima milina bila zijaretiti svoje mrt­ ve i tu im učiti, a to i mrtvim kao i živim koristi. Ograda oko mezarluka bila je dobra i tvrda i čim bi se gdje malo pokvarila, postojao je za to na­ ročiti odbor, koji bi se brinuo, te to popravio. A sada toga svega nema. Mezarluci su na više mjesta odgragjeni, te svijetski hajvan po mezarovima serbes gazi i pase travu. Put, koji vodi do kabristana, ne naliči više na put, nego na provaliju. Duž cijeloga sokaka su sve same dumače i lokve tako, da je teško po njemu hodati, te sad, kada ko umre, do mezarluka ga prati samo naj­ bliža rodbina i oni, koji moraju. Svijet se neprestano ljuti i grdi narodne prvake, što se ne brinu, te to ne popravljaju, a ovi se opet od svijeta kriju, a krivnju svaljuju na one još starije, svoje prednje prvake. Prije nekog vremena dozlogrdile tužbe onim velikim prvacima, pa sazvali jedan medžlis po izbor viših i nižih prvaka, da vijećaju, kako bi se put u mezarluke mogao popraviti. U tom se medžlisu pretresalo to pitanje na dugo i široko, izgovorilo se nekoliko mnijenja i zabilježilo se nekoliko zaključaka, ali se nikako ne mogoše pot­ puno složiti, kako da se uradi. Jedni govorili, da put u mezarluke i treba da bude handrljav, pošto je i čovječiji život handrljav. D rugi su sa vrlo dugačkim i opširnim govorima dokazivali, da se taj put svakako mora popraviti, jer da sve što imamo, jest nevaljasto i nesavremeno. Treći u nekakvom strahu govorili, da se taj put ne smije nikako popravljati, jer da to narod može biti i ne traži. I tako je taj medžlis vijećao i vijećao, a kad je vidio, da mu se ne da lijepo izvijećati, sjetio se neko izmegju njih sretna izlaza: odgode, do bolje zgode! Vijeće se odgodilo na neizvjesno vrijeme, a d aše ipak može osvjedočiti, da ie medžlis nešto radio, članovi istoga se zdogovore, te ono sve, što je koji u vijeću izgovorio, ispišu u jednu knjigu, pa to u svijet ra­ sture, neka ljudi čitaju i sude, koji vijećnik umije bolje i dulje govoriti. Svijet knjigu čitao i čitao i nikako nije mogao u njoj naći, hoće li i kada će se put do mezarluka urediti. Skoro, prije nekoliko dana izvede naš I&dži Tahiraga momke, naredi im pa navukoše nekoliko kola pijeska, te one lokve i dumače po putu zasuše. Svezaše s kraja do na kraj ceste s obje strane nekakve kanafe, pa naprama njima put ulinijaše. Dovukoše nekoliko kola letava, dva tri paketa eksera, testeru i sikiru, p?. ogradu oko mezarluka obnoviše. A kad sve kroz dva tri dana dovršiše, odvede momke Hadži Tahiraga u svoju magazu, pa im trud isplati, a momci se veseli i zadovoljni razigjoše svo­ jim kućama. Poslije toga pitali Hadži Tahiragu, što nije čekao dok medžlis zaključi, hoće li se put popravljati i m e­ zarluci ogragjivati, a Hadži Tahiraga odgovori: - - „Ako ja budem čekao, dok se medžlisaši zbire i odluče, da nam kakav hajir naprave, mogao �271 bi ne dočekati, a ovako sam unaprijed izbjegao grd* njam a i suzam a naše sirotinje, koja od nas zgodnih izgleda pomoći. Ako mi svaki napose, koliko je koji kader ne počnemo već jednom raditi, propašćem o sa­ svim očekivajući zajednički rad, je r ini izgleda, d a je našim prvacim a danas stalo više do nam a i slave, nego do narodnog napretka. Nem aju, brate, pravog halis-nijjeta, pa im ni Bog ne da odvažnosti ni snage!« I tako naš Hadži T ahiraga pobra ovog svijeta narodnu zahvalnost, a onog od Boga nagradu. Ovako je mogao učiniti i onaj veliki medžlis. Ama m u nije bilo nasib. X iuha 3nja Gej: TToc.i.o,xii.a ;ijena. y<vbeA Heicnx Hy,a,Hnx, Han3MjeHJLHB0x yAapa eyA* 6nHe HujeAHO h.hxobo AHi eTe nnje hchbhao. IIpomAO je raecHaecT roAHHa, oa kbko cy ce y3e.in ; 3a to mecHaecT roAHna H3ry6nJiH cy neTBepo Ajege. H Bek ey HMa.in jeAHO t 3 kbo AHBjbe yBjepen>e y to, a® hm Ajega Hehe SKHBjeTH, Aa cy ce 6hah nporaAH 6hth OTag h Majna, caMo Aa He AOAaAy jom jeAaH rpo6. Kao Aa je 36or ohhx yacacHHx B apHgaita poAHTeA>CKH ocjekaj y h>bxobom cpuy yBeo, HCKHAao c e . . . H hokthms cmpth , Koja hm je Hemhaocthbo oTHMa.ia H3 pyny CBe oho, mio cy ohh boahah , 6ho je HCKonaH jeAaH rpo6 h y h>hxobhm cpgHMa. A noMaAo cy h mpshah Ajegy. y h>hxobhm oacajiomkeHHM AyuiaMi HMa^ame HeKa TajHa A»yTH>a h Ayčdko npe3peH>e npeMa oaoj AjegH, Koja cy ce Kao CAoacnAa npoTHB h>hxobhx jaAH»x cpAaga, ace.If)HHx A>y6aBH, na Hek-.* Aa Hcnoe, Hero Mpy, Kao a » ce 6oje Aa hx o6paAyjy. ^ a , 3aniTO HHcy acuBti.ia ? 3amT0 oto CByAa HaoKo.io, roTOBO y CBHMa KykaMa h>hxobc Maxa.ie, acHBe inTaB a jaTa Ajege? . . . H H>nxoBa 6h Kyka 6bji& y MaxaAH Kyka ca ajpuom, niTa BHme, 6bjisl 6b jeAHa Kyka H»j6oraTHja AjegoM. Ho, eTO, OHa cy xTjejia Aa ne sKHBe. CBaKe Beuepn, kš'a H3 cbhx Kanuja nojype Ma.ia h ne.! tuca Ajega Ha coKaK, H>HxoBa Kannja ocTaje 3aTBopeHa. Kao Aa ApaiK acHBOTa g n je v e Maxa.ie A°be ®to ca T0M AjegoM h H>nxoBy TyacHy Kyky onam e nocMjecHMa y3aBpe.nor B ecejta, a OHa, jaAHa, CTOjK ca otpobhhm ocMjexoM, y o6.iHKy MpTBaiKor caHAyKa, nyH or 6o.ia, aok joj ce rpyAH HaAHMajy ouajaH>eM noc,i>eAH>er Aa x a H ohh 6h HMajH OBaKBy Ajeuy: no peAy. • ■OcMaHa, y ABaHajecToj. sstbh npBo acencKo A0jeTe HxcaHy y AeeeToj, cJ,epxaea y leTBpToj h Hajnoc-inje noc.T>eAH>y kepKy BH?AaHy y APyroj toahhh. bijega cy hm ce paljajia no peAy, MyniKa h aeeHCKa. 6h hmsjio Me.ioAnje 6hah cy hm HaAjeHyAH HMeHa ca phmom. Ho Hnje 6hao Moryke oApacaTH xapMOHHjy thx jaAHHx puMa: yBHjeK, ksa 6h HainjiH jeAHy, APyr a 6h ce ii36pHcaAa, na 6h ocTajajin CaKaTH H H3AOMA>eHH CTHXOBH. H HajnOCAHje je CMpT nocjB6AH>HM noTeaoM cBor HeMHAocTHBor nepa npegpTajia nocjbeAH>y pnMy h Ha tom MjecTy ocTaBH.ia neTnpn Ty»sHe h Hepa3yM.i>BBe Mpjse. Join HeuiTa hm je 6hao oa Ajege ocTaAO. ycnoMeHe, saBnjeHe y OcMaHOBoj 6om«iH: H3Meky Tora jeAHa H xcaHHHa Hokna K annga, HaqnH>eHa oa n-naBor a u a c a h npaMeH jom acyTe Koce; jeAHa jom HenpaHa, ouyBaHa <J)epxaHOBa Komyjba h chmo jeAHOM o6yneHa xapMaHiija oa pyacHHacTe ByHe h HanocA,eTKy noc.i>eAH>e la p a n o CKHHyTe ca MaAHX BHgAaHHHiix HOSKHga. KaA 6b norAjenaA caMa caMgHTa cjeAHJia y MaJioj KykngH, n a Ha upnMjep nyjia rvi&c KaKBor AjeTOTa ca coKaKa, OHcajioiuheHa Majica 6n oAjeAHOM 3aApxTaJia. 3aCTajia 6 h ocTaBHBmn nocao hs pyKy, 3aAy6n.ia ohh y HeKy Heno3HaTy TaHKy — caMo Aa noHOBa qyje OHaj rjiac. T aj iviac je Ao^iaano Kao jayK H>eHe AieUe> koJh A0Jia3H ca OHa neTnpH rpo6a, m io Aeace y peAy, Ha jeAHoj CTpaHH E jy 6oBa Bpxa. ^ y r o , Ayro 60 &ayma^a. H tsa 6h iy jia THmHHy obo Kyke, 0Hy Ay6ony h x^iaAHy th mHHy, y Kojoj jieaca HCKaKaB Aax cmpth . H 3 oja^eHe Aym e OBe XwiaAHe THmHHe h ycaMJj>eHe Kyke Ha h >6ho cpge 6 h nao CHnjer. ^ p x T a a a 6 h , ca 3c6h. om ApxTajia h Bek He 6h Mor^ia paAHTH, Hero 6h xTjejia n aa k n hs obo caMoke. H leT ajia 6h no Kykn, cnJia3H.ia y KyxHH»y, rAOAaAa eyejeAOBy MaHKy, Koja ctoJh Ha 6amT6HCK0M AyBaPy h MpAajykH SpKOBHMa npeAe, H3.ia3ii.ia y 6am uy h 6ea no tp eć e BaAHJia BOAy, n a ho M orykn ce Ha A pyrn HaunH yrpHjaTH, Ha APyr a HaiHH 3a6opaBHTH CBojy caMoky, T pua^a 6h 03a Ajeu,0 npeocTaAHM cTBapHMa. OHe cy 6njie y cnaBakoj co6h, y Hajropmoj nperpaAH AOJiacfta. H 3AnrAa 6b ce n noAaKo noTerAH^a 6o m iy, y3APx Ta.in m pyKaMa, Kao Aa XBaTa 6o.iecHO A0jeTe n a ce 6ojn Aa r a He nOBpnjeAH — cnycTHAa je, MeTa-aa Ha MHHAep h no.iaxKO oTBapa.ia, Kao Aa ce kaohh Aa He h npo6yAH ycnaBaHy Aymy CBoje Ajehe- H Te jaAHe CTBapn 6h ce npocTpae t .v, iiAaiHe h TyaBHe, Kao Aa cy Ha H>HMa ocTa.iH nocA>eAH>H ouajHH norJieAH mbahx MpTBaga. HxcaHHHa Ma.ia HokHa Kamiga oa m iaBor aT.iaca ca jeAHHM KOMaAnkeM n^aBe naHT.bHKe, c.iHiHe yBexAoj khth gBnjeka, Ha Bpxy — c uesKmoM je r.ieA aAa; Ma.ie BugAaHHHe HapanHge Kao a » Tpaacaxy n ap pyM6Hitx h nyHaqKHX Hoacnga; tbmo oneT <JJepxaHOBa KomyA>a, ca jom to ha hm AaxoM JKHBOTa, Kao Aa jom He aceAH yMpnjeTH. H 03 obhx CTBapn npeA awam e y H>eHy ocjeT.i.HBy Aymy jeAaH Aa x Kojn joj HaroBjemTaBame Ajeu,y. ho a » x noMHjeraaH ca mhphcom aeMJte, n a je yjeAHo h 3arpHjaBame h Ael^ame. ^OK 6h hba tom 6omqoM pa3MHmA.ajia, H ajnpnje hh pyKOM He AHpajykn, a nocAHje, oxpa6pHBmn ce Aa je □OAaxKO A0XBaTH 3a KpajeBe, o n a M njemame CBoja neTHpn AjeTeTa jeAHO c APyrnM. OHa HHcy 6HAa yBnjeK jeAHa CTaAHa CAHKa y meHHM ycnoMeHaMa. TAjeKaA je OABojeHo BH^avia oCMjex jeAHor, rnaan A P yror, nor^eA T peker hah Konpuam e leTB pTor; npecTaBjtaAa je Ajemije cahkb noMoky obhx nojeAHHHX ycnoM6Ha. H o nocjm je ce obo ycno- �272 sieHe MHj’em axy jepHa c ppyroM, pjepnja «®Hka ce y00jaxy y MjemaBiiey aeHe Manrre h cma 6h BHpHAa caMo jepHo pnjeie. H Kap 6h xTjepa pa 0X CBe 3aM0CAH jep0o no jepHO, Aa hx 6ajarn no nM6Hy 3obho npeA CBojy yo6pa3HjBy — yBHjeK je Aona3HJio oho sajepaniKo .i0pe, tonyTa noHOBjbeHo. Ona ra oHAa y 3au0CA0 ypecn, o6yne My napane, MeTHe My Ha maBy aTAacny HohHy Kannpy, Ha jeAHy CTpaay npnAjeHe jeAaH npaneH Koce ca KOMapnkeM nnaBe naHivBHKe, orpHe My paneHa xapMaHnjoM oa pyacnn a d e ByHe n y cbom yo6paacea.y bha0 jeA00 ^ 0Ae» ea" CTaB.iiCHo oa OHa neTnpn pjeTeTa. O0Aa 60 Bek no5Ke‘ AH^ia Aa ra pyKaMa 3arpn0, npHTiicHe Ha japne ncynieHe MaTepiiHCKe rpyp0, .i»y60, A>y6a — ann He ManiTOM Hero ycHaMa; Mce.iH.ia je Aa ra. .iy6a, jep je To6nAaHepB03Ha noTpe6a H>eHor 6nka, najn CBaK0 pjepnk TnmTarae MaTePHHCK0 6oji. Ax! Taj yoopaaceHH 3arp.i>aj Haje joj pymy 3aAOBOA>aeao. Ha H>eH0M ycHaMa ppxTanie no.i>y6an, MaTePhhckii noA>y6’an, koj’h Tpe6ame 60M ncTpomea u OHa Kao Aa yMupame oa yHyTpama>er .60.1a. M Tap 60 nnaHyAa, 3a6opaBn.ia Ha CBe, ryina.ia ce 0 n.iaKapa, y3ppxTa.iHM pynaMa y3HMana oho jaAHe cTeapH, cTe3ana, npnTBCKajia, yjepa.ia, Mapacana.... XTje.ia je, Aa 0X 3aByne y pymy, Aa H»HMa HcnyHn 0Hy npa3HHHy CBoje pyme. A na ce Ta npa3HHHa Hnje nyHima: y H>eHoj pyaiH nocTojajia je HeaaKBa m ap, Koja ce Haje Moma yTOAHTH. U Hajnomnje 6a ca orpoMHOM TpoMoniky scHBapa najia hhphpo Ty, Ha MHHpep, Bpx 6oraie 0 Bek unpHaM cy3aMa THxo, thxo n pyro, pyro n^raKana. .. H3r.1eAa.ao 6a Kao Aa ce OHa H>eHa HeHcnyH>HBa pymeBHa npa3HHHa acnyHa OBHMa cy3ana. Y cpny joj Bek a 6oji yMpe HepjejbaMa joj H3 oanjy He KaHe hh jeAHa cy3a, rpyA0 joj ce He HaA0Majy paxon cnaja&a, uiTa Bame, Barae caCBHM H Ha pjepy 3a6opBHB, OHa nocTaje ctbop HeMapaH h 6e3 ocjekaja. JeAHor n p o jte m er paHa MyjK h aceHa 6ajaxy 3ajejcAHO OTHHIA0 Ha Ejy6. JepHOM y ropnHH cy 001.10 Taao Aa nocjeTe pjepy. H3HeHaAa jeAHor AaHa peKHe hckhm HaroHOM HyacAe jepHo oa bhx ppyroM: .,Xokewo jia cyTpa a kn Ajen,0? h Bek ce HAyker AaHa H3Bpmyje nyioBaH>e AO Ejy6a, Kao Aa ce HAe Ajenu y rocTe. Obh AaHa no­ cjeTe cy hx npocTo pa3Beee.naBa.10, Kao paAomky paHa cacTaHKa, Koju po.aa3H noc.inje pyror ogeKHBan>a. H AaHnc ny3K H acena npo^ome Kpo3 ”aB.iHjy paMaje ca hctom oHaKOM naKomky h nocyme 3060 mapaMa; noMo-iunie ce Eory y KyTy CB6THH>e „Typ6ea HIep0(j)u ca orpoMHOM paAomky yTjexe, Aa 0Ay pjepn — y ohhm h>hxobhm ca^ioM^BeHHM cppaua. HocJinje 03apoene Ha OHa Apyra BpaTa, 0KpeHyrae Ha .injeBO h novome... y xoAy hm đnjarne Heae xHTH>e, Kao Aa Heke pocTHkn. y cppHMa hm B^apame HeuiTO pypHOBaTo, Hena nypHa y36yi>eHOCT, hhahk Ha noMHcao: „Kap Hac pjepa BHpe 3apypHke ce.<l Bek cy ao' h.th Ha ycaMji,CHa MjecTa MpTBanKor cTaHa h no^axKO ce ycnna.a.iH npena Bpxy. Ohh cy 6ajia nare ropn, Ha jeAHOM HajvcaMjLCHHjeM MjecTy. JIeacaxy ahko HcnpyaceH0, no peAy, jeAHo nopep Apyror, kio 6einnKe Koje ke ce caA 3 ajty.7baTH. To je MjecTO 6hao rojio; or^ie' Aauie ce Aa^eKO hcooa TpmnaHiiKa 3aTBopeHO n^aBHx BOAa h 0MjexKiiBauie (?e Ha cynpoTHa rpo6^i>a. HaA rpo6oBiiMa oBa H6T0PH AjeTeTa y 3A03 aAo ce caMo jeAHo bcahko KeCTeHOBo APB° 0 TAeAaAO Aa-aeKo y Mope; uoAjeicaA je AaxKO 3aApxTaBano h noipecajio AiimkeM, Kao pa iim y h>hxobom BjeiHOM cHy njeBa njecMy ycnaBaHKy. A Ajepa Aeace jeAHo Kpaj APyrora, Kao Aa xoke Aa ce y OBoj caMokn 3 rpne jeAHo y 3 Apyro, cnaeajy y 3 MOHOTOHy njec.My ycnaBaHKy OBor MnnocpAHor ApneTa h rpnjy ce npena npo.i>eTH>eM cyHpy. KaA roA cy OBAje aohiah noMHtn.i>anH cy, Aa ke ce KaMeae 0AMax noKpeHyTH, noTpnaTH H>HMa h nocAHje MpacH>eH>a pnjone 3HMe npy«CHTH CBoje ycHe npeMa ycHaMa opa h Majice. Ho KaMeBe je mptbo, 603 noKpeia... rAeAa bx npespiiBHM nor^iepoM, saTo uito cy hx OBAje 3a6opaBirjin h ocTaBimn caMe, 0 CTojc jpyTHTO, Kao pa hx npeaopaBa. ^aHac je o6aABoje cjejo Kpaj rpoooBa, Kao Aa He 3Ha jeAHo 3a Apyro. Orap y 30 Maine Maj:e icaMH^ice ca OcMaHOBa rpo6a h 6apanie nx AOA>e; Majpa HynKame TpaBy HcnoA BHpAaHHHa HaArpođnor KaMeHa, CBe jeAHHM HCTHM noKpeTOM H c jepHor ncTor MjecTa. To je caxaTHMa TpajaAO. H0TaBe caxaie cy m0c^0ah , pyKaMa 6apajykn KaMniKe, nah pynajykn TpaBy, 6e3 n jeAHe pnjenn, aok cy hm ce norAeAH ry6nAii Aa^eico, y n^aBeTHHHy cyHpeM o6acjaHnx ropa. Bek je 60.10 HecTajio OHe paAocTH, Kojy cy ocjeka^in aok HHty OBAje A0Iu-7>y- OneT je H3HUIAO Ha npa3Ho oho oneKHBan.e, oho uito ce oneKHBa.10, He cM0jykn HaAaTH ce: oneT cy HaniAH Ajepy rAje cnaBajy. CaA HHcy HMa.10 CHare Aa Bia 4 y, o6aABoje je 6ajio 3aMyKAo. ^aicne, ohh ke BjeBHo, c.Be ao cmpth no jeAHOM y toahhh A°na3HTH OBAje a 3aTnpaTH Ajepy oBaKO, rAje cnaBajy. Je jih Tano? 3 ap ce ohh 6am hhKaKo Heke npo6yA0TH? O iap oa jeAHOM ycTaHe a He rAeAajykn y MC6Hy pene: ,,xajAeMo! OHa neKarae He OAroBapajykn h Kao Aa HeinTO CM0iHA>auie. 3 »thm peie MysKy: „HeuiTO mh naAe Ha naMeT. TjieAsj, Kano cy pj^ka OBpje: ...hh pBHjera, HH TpaBKB — HH — UIT8. JepHHO OBO ICeCTeHOBO APBO. He MOHce hh cjeHKy p a npysKH. Kap 6h hm n p yker n y ia poHiijejiH no jepHy MjrapHpy, Ha npnMjep no jeAH.v py5KHpy — cBHMa noce6no ppyre 6oje... Ha npnMjep jepny ppBeHy, jepHy pyMC0qacTy, p pyre ABiije »cyTy h 6hjejiy?“... Myac He oproBopH. PasMHm.iiauie, pa3MHiuA>auie na Haj noćenje pene: ,,^a, ho npyker paHa ke hx yKpacTHl‘. 3 ancTa! OHa to Hnje npoMHcviHja. Ax! pa je Mo­ m a oBe rpo6oBe CBoje pjepe HCKonaTH y Ma^ioj 6ainini CBoje Kyknpe! OHpa He 60 6n.ia TaKO pa^eKo op h>hx, h He 6h ocjekaja 0Hy yacaeH.y caMoky. 3 aTHM 3 hmh, Kap napa cHHjer, pjepa ce He 6h to^ihko Mp3Hy.ia... M3mepauie, pa cy ce nponiJiH Te npeje. Ho noniTo cy ce BpaTHJin, oaa hm cKpnBeHo noprpH3aino cppo. ^ a , �273 pyacime pa3Hiix 6oja, 3a CBaKoje no jeAHy, pyjKe iipBeHe, py3KHnacTe, acyTe, čujete... JeAHor AaHa Mywc joj ce sparn 3ajeAHo ea jeAHHM xaM8JiHB0u. Ha xaMajinHOBiiM jieljHMa ćiijame jeAHa koinapupa h y H>oj neTHpn Majre pyiKe: „A ko hx He MoaceMo npecaAHTH TaMo, 3ap ho. 6 h Mor.in y 6ainqo? H oh8ko OHa CTojn npa3Ha. E to th jeAHe (jiiiHe 3a6 aBe...“ pene oh aceHH. „Ox! Aai Te koahko ^njena 3 a 6 a B a ! . H oh« ce 3apaA0Ba Kao AnjeTC, na nojby6ii Myaca y pyKy. M icaico Aa hm Ta MHcao ao caA He Aoije na na&ieT? — OBe 6 h pyace 6ajiQ n>BX0Ba Aiega, 3ap He? OA<»ax cy hm h BMeHa OApeAH^n: IJpBeHa h pyacaqacTa — Ocmbh h <£>epxaH, McyTa a 6njeja — HxeaHa a BnmaHa. HaK HacpeA 6ainqe HagpTuiue jeAaH Kpyr, hckonaiue neTnpn Ma.ie pyne, iisfiapnnie icaMeite, npocnjauie 3eu.T>y, a oa jeAHor KOMnmje y3eme l>y6peTa a HaqnHnuie caA He neTiipn rpoća, Beh neTHpn KOJinjeBRe. OHe cy nocatjeHe jeAHa nopeA APyre, no peAy, hcto Kao Ajen;a, Koja cnaBajy y Bpxy Ejy 6 a, noA KecTeHOBHjr' ap _ neTOM. Uo;iHUie no nojoBnny kobc boap, 3aTHM ce noivieAaiDe ca pyKaMa 3ap0 B.7teHHM y 3eu.TE>y n JinueM 03HojennM oa yMopa. Ocjehaxy npoo'fo hcko 6jia»eHCTBo. OcMjexyjykn ce H3Ji>y6nrae Te MJiaAnue rroJi>ynnHMa cbojnx noivieAa. E to, to cy H>HX0Ba nocjieAita Ajepa. ^ a , FfcHxcBa nocjeAH.a Ajepa!... CBaKor jyTpa, hum ce npo6yAe h jom hh KaxBy He E cnnjy, ohji H3&l>y y 6amqy. Myac joj bbah ao^y H3 6yHapa; OHa je npecne y KaHTy 3a 3ajiaBaFBe n noAaKo 3a./rnjc MJiaAHge. KaA ce CBpiun 3a.iHBaH.e, om i KJieKHy nopeA pysKima h bhcth hx oa naJinx .incTnka, Ma;inx KaMHHaica, CJiaMe, Kao Aa He CBaKe 6oje, na ke noHOBa oTiikn TaMO, k AjenH, Koja jieacc y Bpxy Ejyoa, noA KecieHOBHM apbctom h M6THyTH hm Ha L'pofjoee noKjione OBe nocjbeAH>e AiePe- C Typcicor: T. 1*. S. Sadi: S mojom ljubavi. Stajala je ona — ljubav, preda mnom. Bojala se je, a i boljelo ju, što se svi ljudi ne laćaju jednako dužnosti — koje su im potrebite, ako hoće da u opće kao ljudi eksistiraju. Nastojala je, da svakog pojedinog sklone i pouči, što mu treba činiti; no ljudi opet ne čeznu da je poznadu, da, a to je i težak posao — jer zbilja, kad bi te — o ljubavi — oni imali u srcu — onda bi ja mogao uskbknuti — 0 čovječanstvo, izvršilo si najsve­ tiju misiju! Ti eto stojiš još uvijek preda mnom — a ja ti se evo zavjetujem, da ću, dok kao čovjek budem eksistirao, uvijek nastojati, da ti se više ljudskih srca otvori, gdje bi se mogla nastaniti. Moje ti-je-]srce bilo uvijek otvoreno — i ja se evo mogu smatrati sretnim - da sam takav. Ta zašto da živim, kad ne bih bio svjestan svoje dužnosti, šta bi onda čovjek pojedinac, domovina, narod i cijelo čovječanstvo od mene koristi imalo? Ja odgovaram: ništa, a i ti ćeš mi o ljubavk vjerna pratilicu moga života, to potvrditi. Digni se, dakle, čovječanstvo i stupaj sa mnom zajedno, nek reprezentiraš ono, što si. acejie ocTaBHTH HHiiiTa, mTo 6a oiijio Kao jeAaH Mami Tosap ocjeuBnBoj AyniH MjiaAnga — ne, Hero Ay™0 Ajepe y oHoj MexKoj h iteacHoj 3eM.T>n. H HajnocJinje, noimo ce oBa najKen.a cBpme, aceHa I tako, kad je ona već sa mnom, krenuo sam AOHece H3 ijyx 0 H>e Apsese CTOJiHge, Hcnene My»cy icaxBy, cjeAHy oHAje Kpaj M.iaABpa, jeAHo npeMa ApyroM h icao s njome u onaj krasni perivoj — onaj vječni vrt -— prirodu, da se naužijem svega — svega. Sjeo sam Aa rjieAajy MHHyTHo pacTeH>e H>nxoBe Ajepe. Majio no Majio h koa h>hx ce none npojaBJbiiBaTii kraj bujnih izvora, koji su — bar po mom mišljenju HacAa]jHBaH,e obom 6e36pH5KHomhy. CBe itnxoBe HaAe, — ljudskim dušama isto ono — što je rosa cvijeću. j&y6aB npeMa a ^Rh, ropqima cmpth, ycnoMeHe Ha OHa ’ Slušao sam poj ptičica u šikarju, i pomišljao sam, da nerapn rpooa, cbh ohh nopymeHH a B3JioM.T>eHH ocje- su isto one prirodi, što su zvijezde noćnom nebu. Taj poj je davao meni, a i cijeloj prirodi neku fcajii 6 njaxy ce cFcynn-n na jeAHo MjecTo, a jeAHa AymeBHa Be3a, cacTaBj&eHa oa CKyna obhx, 6njaine CBe- snagu, život i ukrašavalo je — kao što zvijezde ukra­ šavaju ono vedro — proljetno nebo. Napajao sam se sajia iB0XOBy HAeHTH'mocT 3a obb mJiaahpe. • Ca bojihkhm HecTpnjbeffceM cy HeKajiH, Aa MJiaAHpe krasote vječne i osjećao sam u duši neku harmoniju onynoA>ajy. To 6a 3a n.nx 6ho jeAaH Aoraljaj, bojiiikii — uzvišenu — stalnu i prostu — jednostavnu ljepotu. Kao KaA 6a Ajepa npoxoAaJia 0.1a nporoBopHJia h otboLjubav me je gonila, da se što jače zadubim u kra­ pmia 6a hm cyHne y h>hxobhm onycTouieHHM cppnMa. sote prirode, da odgonetavam tajne njene, da učim i proučavam u krilu njenu čitavu Vječnu knjigu H caA ce eTo neicajy th nynojbnn. H oiiito ce no- prirode. jaBe cna hc ke hh jeAntv OTKHHyTH. A oa py3Ka, Koje Nijesam već bio sam. Vidio sam pred sobom ke y npBeHiiM, py3cnqacTiui, sKyTiiM h 6 ajejiHM rpo3AO- ljude, koji su me s nekom znatiželjnošću promatrali i. BHMa CTajaTH Ha M.iaAnnaMa, ohh ke, KaA Hajnocjinje valjda su me htjeli pitati, kako mi ide posao? c.Kyne ohojlhko, kojiiiko hm TpeSa, MaKariana ocjekn CBe No ja sam onda pomislio, davši ujedno tim ljuoAICAHOM, HanpnnTH noTHpn pa3He kuto, no jeAHy oa bopitnim dušama odgovor; �274 „Posao dobro ide“, a oni su me razumili i za­ dovoljna se srca udaljili. Ja sam odmah znao, da su to bili, koji su razumjevali tajnu prirode, kao što sam je i ja razumjevao — samo su im zvanja bila različita. Bili šuto: kipari, slikari, glazbenici, pjesnici i t. d. Svaki je bio zamiš­ ljen, ozbiljna lica. Nastojali eto, da posluže čovječanstvu što koris­ nije, i da svoje umotvorine zaodjenu u što krasnije ruho. Kad bi dakle svako od čovječanstva samo jedno zrno istine iznio, bio bi krasan uspjeh ljudskog nastojanja. Dakle vi koji hoćete da čitate vječnu knjigu prirode, i koji se time zanimate uhvatite se sa srcem punim ljubavi sa mnom zajedno u kolo, te igrajmo to kolo. Dok nam i zadnji dah iz prsiju struji, dok nam i u najmanjem krvnom sudu bude krv tekla igrajmo, dok opstojimo! A sad, ljubavi moja, pogji dalje sa mnom, da još zadnju misiju obaviš. A vi, koje napredak čovječanstva ni najmanje ne interesira, ostajte kako jeste, a znam, da vam ljubav u srce ne će. Vi ne ćete, da stradate za svoja načela, kao što su mnogi slavni — muževi učinili i svoju plemenitu dušu ispustili u borbi za istinom, a ljubav ih je tje­ šila, obećavajući im nagrade, koje ih na drugom svi­ jetu čekaju. No ti ljudi, koji su za ljubav svoje istine dušu ispustili, te iste su potomci štovali i sjećali se sa suzom u oku tih mučenika. Ljubav im je pokazivala, slavu i sjaj domovine, prošlost i sadašnjost, milovanje i zlobu, dobro i zlo, pošteno i podlo; pokazala im je sve — što su htjeli i oni su sve dobro i pošteno prigrlili. Da, prirodo, krasna si veličanstvena, ali i u tebi se krije bijeda, nevolja, muka, siromaštvo, zloba, ne­ prijateljstvo — dakle uza sve dobro još i zlo. Ljubavi, kad si me tako vjerno pratila — dovedi me i do onog ponora, što se dolje u nekakoj zlo­ glasnoj dolini krije. Pomozi mi, da mognem gledati sve one nesret­ nike, što prispješe tamo još pri porodu, jedni opet nekim nezgodama, drugi zbog nepravde. Valja im pomoći. Čujem plač, jauk, jecanje, tužbe, molbe, kletve, naricanja. 0 ljubavi, prodiri i prokrči put do ljudskih srdaca, neka ih taj bijedni prizor gane. Spasi ih, o ljubavi! I ljudi su se skupljali i gle­ dali sirote — promatrali ostavljenu siročad. Ja sam im pošto je moja ljubav bila jača, nego njihova, bio vodičem i pokazivao sam im bo­ lesnike, gladne kao s'ene siromake i otrcane kao sto­ godišnja haljina. Oni su sa mnom zajedno sa suzama u očima gledali onu sirotu majku ostavljenu, samu sa svojim bolesnim sinčićem. I to je dijete raslo i molilo onda nas za milostinju, no mi smo mu pomagali, koliko smo mogli — ali drugi su ravnodušno gledali taj jadni prizor. Gledali smo one zločince, koji su postali žrtvom, jer nijesu imali ljubavi, te su počinili gadno djelo — zločin najgađnije vrsli — ali srca su im ipak kao i naša, samo što su oni eto zločinci, a mi ne. Pomozimo im — možda će se popraviti. Ta znajte, ljudi i moji vjerni pratioci, da se svijet uvijek popravlja i usav ršu je... Abdnl-llnk Hamid: Kći Indije. Drama u 5 činova (8 slika). — Prevodi Šemsudđin Sarajlić. — (Nastavak.) T o m s o n : A ako žena ne zna čitati? E l i z a b e t a : Ja zborim o ljudima, dočim ženu, koja ništa ne zna i nije pametna, i ne ubrajam ovamo. Da za čovjeka je tako sramotno, da svoju ženu ponizuje, koliko da bi se — bivši oženjen — zaljubio u drugu. A mene Sir Burtel i ponizuje i uza me druge ljubi. Danas je na kormilu ove zemlje, pa ne smije niko da m u se protivi. Tako sam nemoćna i ja. Ali, ako sam podložna Burtelu, budući je glavar zemlje, ne moram ga to od srca ljubiti. Ne, ne moram. 1 ja ga ne ljubim, već ga možda — mrzim. Tek ne smi­ jem mu mržnju iskazivati. Jer dobro znam, da čovjek, koji me ovoliko pomizuje, mogao bi me i ubiti, čim bi mu se i malim znakom odala, da ga ne ljubim. — Da sam ti istom nedavno rekla da sam Sir Burtelova žena uzrok je taj, što nisam imala u te povjerenja. Bojala sam se, da nijesi i ti jedan od njegovih mno­ gih špijuna. Jer Burtel drži špijune, da mu život ču­ vaju. Lopovluk mu je do tog stepena dosegao! — Da bojala sam se, da me u došaptavanju ne odaš mužu. Oprezan sumnjiči, dok je čovjek čista srca rado po­ vjerljiv. Istina, sumnjičenje nije dobro, ali se po nekad ubraja u pametan postupak. Jer šta puta nas u opas­ nosti dovedu povjerenje, srčanost i odvažnost, makar koliko 'da su to pohvalna svojstva! A kako god se treba pokazati srčanim pred kakvom opasnošću, tako isto čovjek mora biti odvažan i kad padne u nju. Ali... da se ja ne udaljim od svoje riječi. Hoću da kažem: žena koja trpi zlo od svog muža, koliko god da je nemoćna, spremna je ipak da mu vrati šilo za ognjilo, čim joj pane šaka. Stoga, Tomsone, naše poznanstvo i moja ljubav prema tebi, potječe iz mržnje prema Burtelu. Gledajući u te, srce mi daje pravo da te ljubim. I ti kad promozgaš moje riječi, priznaješ da sam u pravu, kad ga mrzim. l o m s o n (razmišljeno): Mene opčaravate. �E l i z a b e t a : Kad bi Burte grdila jedino radi mene, bila bi to za njega samo jedna sramota. Megjutim sramotno mu je svako djelo. Nema broja njego­ vim zlodjelima, koja narodu čini. Nikoga drugoga osim sebe ne vidi. Na sirotinju nikada ne misli. Ovu zem­ lju ni malo ne ljubi. Izdajica je. Egoista, u službi gjavola — svakome je neprijatelj. T o m s o n : (sjećajući se): Ovo sam prije tri mje­ seca u Bagavalijoru Surudžiji' šapnuo na uho!... (Glas­ no): Madame, mislim da bi nas ovaj čovjek satrao, ako bi doznao, za naše sastanke. E l i z a b e t a : Od koga će čuti? Ko će mu to ka­ zati? Svako zna njegovu narav. Nas bi mislim ubio, ako bi doznao, ali ne bi zdrava ostavio ni onoga, ko bi mu to javio. T o m s o n : Za što ni onoga? E l i z a b e t a : U bojazni, da drugom ne kaže. Vazda se naljuti na one, koji mu zla glasa donesu, pa ih makne sa svijeta — kako bilo. T o m s o n : Svako mu naravi ne zna. Pa će mu ko možda reći za nas. E liz a b e ta : Makar. Samo ko zna za naše sa­ stanke? T o m so n : Na primjer koji nosilac vašeg tahteterevana. E l iz a b e ta : Hindi su vjerni u službi i robova­ nju. A uza me su sve moje sluge. Moje tajne nikome ne otkrivaju, već šta vjfe, za nagradu mi najveće usluge čine. •T o m so n : Da nas ko slučajno ovdje u razgovoru vidi i oda? E l iz a b e ta : Ne. Ja čim izagjem iz Gudžerata promijenim .odjeću i ovamo preobučena dolazim. Gle' daj u kako jednostavnoj sam opravi. U njoj me ni jedan Englez ne bi mogao poznati, kamo li Hind. Šta ko zna, ko sam? T o m so n: Ali, ako bi vas ko poznao i kazao Sir Burtelu, šta bi činili? čovjek mora biti spreman da dočeka svaki dan koju nezgodu u životu. Još ako sam Burtel dogje ovamo i vidi nas — šta onda? Treba na sve da mislimo, jer ko ne misli o'onom u što gazi sličan je čovjeku, koji izlazi na put, a ne zna, kud bi išao. Moguće je, da put izagje u cvijetinjake, ali treba biti oprezan, kao da će navesti na hajdučko leglo. E liz a b e ta (polazeći): Ako nas Sir Burtel gdje zajedno vidi, ubiće nas... Dobro... Ali ja znam način, kako da nas izbavim. Poslije ću ti reći. Vjeruj mi. T o m so n : Kuda ćete? Hoću li vas slijediti? E liz a b e ta (odlazeći): Sada ću ja doći. (Ode), T o m so n (opazi Surudžiju gdje dolazi s protivne strane, pa će prigušeno): Aoh. dolazi!... Vidjela me je pa dolazi. P r i z o r d r u g i. (Tomson, Surudži i poslije Elizabeta), S u r u d ž i (oči joj nabrekle od plača, zakrvarile se. Usne modre, jagodice dršću. Obrve joj se nabrale, lice puno teške trpeljivosti. Mučno se približuje Tomsonu; stane i dostojanstveno, ukočeno ga gleda). T o m s o n (čim je opazi, u izvještačenoj zabuni će): Ah! . . . Ti . . . ti si došla — je li ? . . ■ S u r u d ž i (još uvijek ga strogo gleda). T o m s o n : Surudži! Odakle ti dogje? Gdje si b ila ? .. . Ma da ja ne sanjam. Pogledaj me. Nijesi ti utvara? Ti si moja ljubljena S u r u d ž i? ... S u r u d ž i (prelomljenim glasom): Vi buncate. Da vas ne prepadoh? T o m s o n (dok ju je zovnuo imenom, pohiti da ju zagrli). S u r u d ž i (povlaši se nazad i označuje mu ru­ kom, da joj se ne približi): Strpite se! T o m s o n : Za što me odbijaš? Veliš, da se str­ pim ? . ^ Dobro. S u r u d ž i : Ja vas čuvam, da mi ne iskazujete svoje ljubaznosti, jer biste tim postao nevjeran svojoj dragani. T 'o m s o n : Ko, — ko mi je dragana? S u r u d ž i (pokazujući mu put, kuda je Elizabeta otišla): Ona! T o m s o n (kao ne razumijući): Ona zar? S u r u d ž i (a dršću joj i ruke i noge): Da, on a !... (Strastveno): Ona! . . (Još većom razdraženošću): Ona, — o n a !. . . T o m s o n : Ona, ona je moja sestra. S u r u d ž i (žestoko): Vaša sestra?..'. (Sabirući se): Da, da, sestra . . . (Nastavićc se.) Anrnjena. fljOoKO .incaiiiC je n o p n c n o n o o^pan.i.c. — Xp&H. M. J ok. — BehuHa Hamer HapoAa nara oa He3Has.a. He3Han.e ra npaTn y CBBMa rpaHana meroBor pa^a. He3Haae »iy je CTa*iHH npaTHJiau y CBaua ohbm nocjoBUMa, Koja cy y HenocpeAHoj b 63j i 3a H>eroisnM 3ApaB.T>eM. Jbera Tpeća yuHTH CBeMy, H>esry je npeKO noTpeĆHa noyKa y tom, KaKO he hchbh na A» ocTaHe ihto Ay*e 3AP8B a icaKo ke Aa Bpuia ii oćaB.ta uojeAUHe TjejiecHe paAH>e, na j\a. HMa KopacTB OA h>hx no CBoje SApaB.T&e. HajoonuHajy Tje.iecHy paAH>y, a to je a h c a h>e, npaTa Taico^e He3Haa>e. HoBje« He Moace Aa skhbb 6e3 jeAHor cacTojica Ba3Ayxa, a to je KaceoHHK. HoBjeK he ce yryuiBTH, ano ce paAH>OM H>eroBHx Anje^oBa r a je v a a pa3MjeHOM MaTepaje y KpBH iteroBoj caK yna mhoto yivbeHe Kaceziage. Y rje e u a Kiice.iBua Mopa ii3ahn Ha no.’&e, KaceoHBK Tpeća yHnjeTH y T ajeao. T o B p ra a Ancan»e. Y apea, Koja CTpyja y m b jiajyHHMa chthhx M jexypaha, 113 K ojax cy cacTaB.teHa Hama n^iyha, Bpma ce oBa pa3MjeHa. H 3 yHemeHor BasAyxa yAHcan>eM, KpBHa 3pHga y3My KaceoHHK a pa3Hecy �276 ra no najo.ioM Tiijćjy, OAHecy ra a° CBaKe hejiajnije, ns Kojax je Tiijeao cacTaBJteHo, a yrvbeHy Knce.iaHy u ocTajie netcopncHe OTnaTree, Koja ey nocTaJia pa3 Mj’eaoM MaTepnje y heaajaMa Kpnua 3pHna npeAajy cnTHHM MjexypaMa, n3 ieojnx ce Mory acTjepaTa Hano.i>e cbmo nowohy cHaacHor n3AircaH.a. yAiican.e Kao a ii3AncaH>e cy BaacHe Tje.iecne paAH>e 33 acoBor u oa jeAHe Kao n oa APYre SApaB.’te naTn, aKo ce He o6aB.T>ajy KaKo Tpe6a. EI^yha ce npn yAiicaH>y pamupyjy Burne naeaBHo. rpyAHH Kora cacTaB.’teii n3 noKpeTHnx a eAacTaHHiix peoapa, Mamaha a jeAHor Anje.ia pnTen>ane ce paranpa, a n.ayha 0Auax Teace Aa ncnyHe ijao npasaH npocrop y rpyAnna, Te ce pa mapyjy. y Ko.inKO cy pe6pa noiipeTJbnBaja y cboJhm 3r.ioooBiiMa a BHTKaja, e.iacTunH0ja y cbom cacT8By y To.iiiKO he ce 6o.T>e rpyAHn Kom pamapaTB n cKynJtaTB. Pe6pa cana no ce6n ce He Mory ncnpyjKaTa hdtb ahsaTH. To paAe Mninahn. 3 r ko.hiko cy Mamahn, KojH cy npnneTH H3Me^y pe6apa bah B3Mehy nojeADHBX npuiJteHOBa, ii.in noja cy npnnnra 3a rpyAHy koct h Apyre koctii, Koje AO^aae y «pyr paAa rpyAHor Koraa jana, cHaacHiijo, KpenKBja pa3BH'jeHnjH y tc« iiko he ce rpyAHH Kom 6o.T>e mnpnTH n CKyn.T>aTnv l&rkiikiiMa ynpaB.Tiajy SKiiBUii oa Kojnx BehiiHa npiiMH 3anoBiijecT oa Hauie bojsGI y tom n .ncacn cMncao Bjeac6aH>a. | BnjtojLJCoheMO i a HaTjepaMO Hene Mniunhe Aa Pa#e. PaAehn Bnme a jane onn he n Bnme xpa«TA>HBe MaTepnje 3aApacaTH 3 a ce6e, ohii he ce 6o.Be xpamiT0, a thm he ce 6o.Be c-Hajkhtii n HBpmhaTn. Y mhotom 3aBncn oa Hanie Bcvbe. KaKBO he Ancan.e 6nTn. Ma»io A^jeTe HeMa cBoje BOA>e, Te a He Moace no bo.bh n Mce.Bii cBojoj yT0i^aTH Ha pa3 B0 he cbhx cacTaBH0x AnjeAOBa rpyAHor Koma, noMohy Kojnx ce Bpnin ahcarae. IIpHpoAa je y 3aMjeHy A ^ a Ajemi MaAoj HaroH, Aa ce HenpecTaHo 6au;aKajy n necTO n.iaqy, a thm ce pa3BHjajy HAyha a janajy Mauieha. PnjeTKO he ce naha AnjeTe, Koje aaa Anjeno pa3BajeHa rpyAHB Kora. a a & je Ma.io HAaKaAo, aok je 6a.io Ma.io. Una** je noTpe6Ha paAH»a n crora Majne rpajerae, Koje, hhm ce AnjeTe sa­ njane, Tpaace a » ra aa hhm uito cKopaje yMnpe. O bbm ce He Kaace, Aa Tpe6a nycTaTa Aajeie a» njiane AOKJie Moace Aa 03AP5KH. Ha npoTiiB. H n^anarae Tpeoa a » ce Kpehe y iraBjecHUM rpaHBijaMa, ako ce oa raera xohe as 6yAe caMo KopncTH no 3ApaB.Be. MaAo AnjeTe Tpe6a Aa caca. CHcaffeeM H3BAana MJiajeKO H3 MaTepaHax Aojana a Kano MJinjeKo necto nyTa Hehe TaKo »iaico as no^e, to Mopa AnjeTe Ao6po 3annH>aTH, a obo je Ao6po no raeroB rpyAHa Kora. CacaaeM Ao6aja AnjeTe a y koahhhhh a y Ka,CBoha Haj6o.By xpaHy, Te ce a Haj6oA,e pa3Bajajy CBH AHjeAOBB raeroiin, na a rpyAHa kobi. CacaH>eM ce AHjeie npHMopaBa, Amne Ha hoc h Tano cs hosapbc mnpe, Te Kpo3 h>hx AaKrae npo/ia3a Ba3Ayx, a A& 6a uehy KOjiiraeHj aaaAyi!a Mor.io Sa m ie Kpo3 hoc, Amjeie Mopa 6o.m m ce Hanpence. CBe ono ncEo.Mo y u n e Ha Ay6()K0 ancan.c, a a j 6oko Anearae noitojoHo ce OAaanua do pejeHO TiijeAo. ^ jopj najiy Tpe6a ihto nornke H3Hocnrn B3 H cofia, jep cnje* » h « „a3Ayx ApaJKD u.iyka na jacu u Ayć.i>n paA. V obom cHHc.iy ooFinjait,e Ajepe Haje A°^pa paAH>a, HaponaTO aKo ce nOBojeM Ajeija c.Teacy jaKo a noBajarae 3axeaTa a rpyAHa kohi. PaBaH rpyAHB Kora n n.TBTKa rpyAHa rayn.BHHa cy He3ApaBH n nocA>eAai;e Hepa3yMHor pa3BajaH.a rpyAHor Koma. 3 a BpajeMe ^annor Ao6a paBaH rpyAHii kohi nocTaje jora paBHnjn a o6ab h Aajeno acnynHeHH nocTaHe paBHaju, aKo ^aita cjeAe y ycKBM a Tajecnau a hhckiim K.iynaMa, ano paAe MHoro eaBnjeHO npa nncan>y, npTaH.y BTA-, ano cjeAe Ayro y uikoah y 3aryra^biiB0 M a noKBapeHOM Ba3Ayxy. TaKBa ^aua He yHoce aobojbho KaceoHHKa, nocTaHy 6AnjeAH, acnajeHH, HMajy necTo rAaBo6oA>y, HeMajy aneTHTa a nocTaHy MajiaKca^a a H3HypeHB. O hh He HanpeAyjy aobo.bho yMHO a uito ce a y HauiHM uiko,iaMa ochobhhm a y raMHa3ajaMa cpe nerahe nyjy a:aA6e Ha cjia6 ycnjex, Tone ce HeheMo hh MaAo 3 anyAHTH, KaA 0M8.MO Ha yay a Apyry yTBp^eHy HaaeHany, Aa n naraa uiKo.iCKa OMAaAnaa TjeAecHO CBe Barae onaAa, a jora CTapa n naMeTHH PaM.BaHn cy peKJin: Aa je eaao y 3AP&B0 M Tajeay a 3ApaBa Ayma. ^y6oKo Ancafte hithtb a 6paHa Hac oa jercTiiKe. JeKTBKa ce o6bhho 3aiHe y n.iyhHiiM BpxoBBMa. H ctb cy CMjeniTeHn TaKo y rpyAH0M Koray, Aa a He ynecTByjy npa Ancaa>y, ano je obo noBpniHO. IIoinTO He paAe, a ° itBx a He A0 JI83H aoboajHO KpBH na hh aoboa.ho xpaHe. OHn Kp;K.T>aBe n nocTajy 6e30TnopHH. JeKTanaBe kabuo Hal)y noroAHo 3eM.T,araTe 3a pa3Bahe. H hito jeKTiiKe iiMa AocTa koa Ajeue, iuto jeKTUKe BMa CBe bbhio koa Hac, TOMe je y mhotom y 3poK, uito ce niMHacTHKa n^yha cne BHrae 3aHeMapyje. Hnje aoboa>ho caMo Ay6oKo yA0caTH, Beh Tpe6a cHaacHo n H3AHcaTa. A ko cnaacHo y3AnraeMo a cjia6nje H3AHiueM0 , OHAa CHTHa Mjcxypaha, Kojn ce yAncan>eM paraape, npa B3AncaH>y He Aoi)y J npBo6aTaH noAoacaj CBoj, Beh 0CTaHy CTa^iHO Baiue pacTerHyTa. OcTajyhn TaKo Ay»ce BpajeMe ohh a B3i’y 6e choco6hoct 3a jaKaa c,Kyn.BaraeM, n^yha ociajy ctsaho y pacTerHyTOM noAoacajy a obo a3a3BBa canH>y. Haj6ojbe cppactbo 3a cHaacHo Ancarae je: noAahn rjiaBy a AncaTa cnaHCHO. CHaacHOM Ancaay noMaacy a H3BjecHH noKpeTn pyKy Kao caBajaae HanpajeA a Ha3 aA a Apyre raMHacTHHKe paAH.e. ^J,y6oKOM Ancaay noaaace, aKo ce Jie^a acnpaBe hab ce raian npoByhe B3Me^y Jie^a a pyay 3aBajeHax no3aAii. ^y6oKOM A«caay noMance Ancaae Kpo3 hoc. Tano hcto Tpe6a hochth komotho oAajeAO, Koje He CTeace a upnTacica rpyAHa koiu Kao niTO to paAa Kop3eT, MBAep, HapaM0ii;e, TiijecHC 6Ay3e a Kan/Tii, TajecHa oicoBpaTHai;H. Tpe6a nerahe asAaaaTa y nojta a 6pAa, nerahe npaBBTH meTH>y a B3JieT6 y noA>y, a HaponaTO B3jyTpa a nocAaje Kame, KaAa je Ba3Ayx nacT, MMa A>yAH ca HeKau MaHaMa y DAyhaMa, KojaMa 6a uikoabao cHaatHo Ancarae. CHasKHo Ancarae a 3asaHa HaBaAy Kpaa y nAyha, to TpouiHO kpbhb hcbao Mory a » npcHy a Aa ce Ao6aje KpB0AHQT0H>e. Ko ocjeha Aa HMa icpaTKo Ancarae, Aa HMa 6oAone, Aa nerahe Karajte hta -. �277 Taj 6h npBo Tpe6ao na ce .TieKapcKH nperjie^a ii Aa My ce AaAy Ta'JHa ynycTBa 3a CBe rmiHacTU'itce njiyliHe paAH>e. n3ApaB.i.e“. Narodne umotvorine. Nesretna ženidba dcli-IIuscina. Zaprosio deli Huseine čak iz Tešnja tešanjku djevojku, Prsten dao i ugovorio, Rok ostavi za godinu dana, Dok sagradi svoje b’jele dvore. Kad je Huse dvore sagradio, Razboli se deli-Huseine. Knjigu piše majka i djevojka. Pa je šalju deli Hu?einu: „Eto knjiga, deli-Huseine, Kupi svate, hajde po djevojku! Već su nama druge dodijale, Sve dvi a dvi kad na vodu pojdu Vidi, vidi pometkihje Ajke Isprošena pacoslavIjena Kao i livada pokošena Pokošena, pa ne pokupjjena". Kad je Huse kpjigu pregledao On je svqjo,| sestri govorio: „Sestro moja poslušaj de brajla, Pa đdnesi divit i kalema, I tagdije knjige bez jazije Da napravim knjigu šarovitu, I šaljem svome pobratimu, Pobratimu Viholić Osmanu“. Sta j’ u knjizi Huse napravio: „Eto knjiga Viholić Osmane; Na poklon ti od mene djevojka, Ti je vodi i ženi se njome, Jer sam brate vrlo obolio". Opet Huse sestri govorio: „Uzmi mene moja sestro draga, Pa me nosi u gjul-bašću našu — U gjul-bašću pod žutu naranču, Da ja vidim kićene svatove". To je sestra brata poslušala, I uze ga na pleća junačka,' Pa ga pusti u zelenu bašču. Malo vrjeme a dugo ne projde, Pomoli se prva kita svata, U njojzi je kume i djevere. Govorio kume i djevere: „Salam aleć deli-Huseine"! Govorio deli-Huseine: „Aleć salam kume i djevere!" Govorio kume i djevere: „Što si tako Huse obolio"? lilllLL > Govorio deli-Huseine: „Da ja njesam braćo obolio, Ne bi tebi drage drugom poklonuo". Pomoli se druga kita svata, U njojzi je Viholić Osmane. Govorio Viholić Osmane: „Salam aleć deli-Huseine!" Govorio deli-Huseine: „Aleć salam Viholić Osmane!" Govorio Viholić Osmane: „Što si tako kurvo obolio?" Govorio deli Huseine: „Da ja n’jesam brate obolio, Ne bi tebi drage poklonuo". Pomoli se treća kita svata, U njojzi je jengja i djevojka. Govorila kićena djevojka: „Jengjice po Bogu sestrice, Jeli izum malo prozboriti". Govorila mlada jengjica: „Izun tebi koliko ti drago". s Govorila kićena djevojka; „Salam aleć deli-Huseine!“ Govorio deli Huseine: „Aleć salam kićena djevojko!" Govorila kićena djevojka: „Što si tako dragi obolio?" Govorio deli-Huseine: »Da ja n’jesam draga obolio, Nebi tebe drugom poklonuo". Pa se fati rukom u džepove, I izvadi od zlata prstenje, Pa ih daje kićenoj djevojci: „Uzmi ovo moje milovanje, Tebi kov’o tebi naminuo". Patila se kićena djevojka, Fatila se rukom u džepove. Pa izvadi zlatne boščaluke, Nit su tkati nit su pritkivati, Već od čista zlata salivati. Pa ih daje deli-Huseinu: „Uzmi ovo draga dušo moja, Tebi vezla tebi naminula". Kad to vidi Viholić Osmane, On pogrmi do svojeg dorata, I udari kićenu djevojku Kako ju je lako udario, Tri joj b’jela zuba poletiše; Tri joj mlaza krvi udariše. Kad to vidi deli-Huseine, On povadi noža okovana, I udari sebi u srdašce; Kako se je iako udario — Na nožu je srce izvadio. Kad to vidi kićena djevojka Ona uze od zlata čakiju �278 I udari sebi u srdašce Kako se je lako udarila Načakij’ je srce izvadila Zajedno im mezar iskopaše A kroz mezar ruke sastaviše A u ruke crvene jabuke Kad s prenu nek se poigraju A oko njih turbe ozidaše Kraj turbeta klupe sagradiše Pokraj klupa voća posadiše Pokraj voća vodu navratiše Pokraj vode ružu posadiše Ko je grješan, nek u turbe dogje, Ivo je susto, nek na klupts sjeda Ko je gladan, neka voće jede Ko je žedan, neka vodu pije Ko je željan, nek’ ružu miriše. Više Huse zelen bor usade V’še Ajke vinovu lozicu Nek se vije vinova lozica Oko onog bora zelenoga Kao draga oko dragog svoga. Kulen Vakuf: Muharem Hllmi Kurtagić. Gajretov glasnik. Društvene vijesti. Pretplatnicima lista. Umoljavamo pretplatnike lista, da nam što prije izmire dužue pretplate, jer se dug od pretplate u velike nagomilao, a nagomilalo se i naše dugovanje štampariji, koja traži svoje. U isto vrijeme javljamo onima, koji se javljaju na novo kao pretplatnici, da ćemo njihove naredbe samo onda uzeti u obzir, kada nam budu uz naredbe poslali i pretlatu unaprijed. Na veresiju lista nećemo davati više nikome. Novi pododbori „Gajretau. Ramazanska pisma upućena prijateljima našega kulturnog unapregjenja nisu prošla bez uspjeha. Na ovogodišnjim sijelima Ramazani-šerifa vodila se ćešće i ozbiljna riječ u na­ šem „Gajretu“ i to je donijelo društvu koristi. Tako smo dobili izvješće o osnivanju novih pododbora društvenih u Ljubuškom i Zenici (ovdje je ranije po­ stojao pododbor, ali je prestao funkcionirati), a u osnutku se jošte nalazi šest pododbora. Pododbor u Ljubuškom sastavljen je od ovih lica: Mustafa ef. Konjhodžića, učitelja i dosadašnjeg povjerenika društvenog kao i predsjednika; Ahmed ef. Fazlinovića tajnika; Zajimage Mulahića blagajnika; Abdulah ef. Mujagića I. revizora i Sadik ef. Sadikovića IJ, revizora. U pododbor društveni u Zenici izabrana su ova gg. Osman Divdžić za predsjednika ;. Vejsil Mutapčić za tajnika, Ibrahim Redžebašić za blagajnika; Mujaga Čolaković za I. revizora i Akif ef. Hercegovac za II. revizora. Naknadno smo izviješteni, da su osnovani još pododbori društva u Brčkom i Visokom. U brčanski pododbor izabrata su ova lica: Dr. Avdulahbeg Buk­ vica, ljekar — za predsjednika: Abdulah Berberović učitelj — za tajnika: Salihaga Novalić trg. — za bla­ gajnika: Rasim ef. Dubravić por. ofic. za I. revizora i Fehimbeg Zaimović veleposj. za II. revizora. Pododbor u Visokom konstituisao se je ovako: P r e d s j e d n i k : Sabri ef. Limić učitelj; t a j n i k : Mustafa ef. Aluć, dosadaš. povjerenik društva; b l a ­ g a j n i k : Rašidaga Handžič; I. r e v i z o r : Enes ef. Hašimefendić i II. r e v i z o r : H. Salih ef. H. Ibrahimovio. Mi pozdravljamo nove naše satrudbenike na unapregjenju Gajretovih blagotvornih ideja i kličemo im : .Živih! Ispravak. U 13. i 14. broju „G ajreta1* štampan je tajnički izvještaj o poslovanju odbora za godinu 1910./11., u kojima nam se je potkrala jedna štam ­ parska pogreška, pa stoji, da je Muharem Čizmić do­ bio 20 K potpore od društva. Ta pogreška je u bez­ imenu, jer nije potporii dobio Muharem Čizmić, nego Muharem Čimić. Zajednička dobrotvorna svečanost ,,Gajretau, „Prosvjete* i „Napretka". Sva tri naša domaća na­ rodna humanitarna društva održaće početkom mjeseca oktobra dobrotvornu svečanost u korist svojih hum a­ nih ciljeva. Ta svečanost prirediće se na Franje Josipa ulici. Detalji ove svečanosti objaviče se naknadno kroz naše novinstvo i zasebnim plakatima. Mi se nadamo, da će ova zajednička svečanost imati u svakom pogledu najboljega uspjeha, pa srdačno pozdravljamo ovaj zajednički korak naših kulturnih društava, koji će time pružiti najbolji primjer, da ima polja na kojemu mi svi, sinovi ove grude, možemo zajedno i bratshi raditi. Javne potvrde. — Darovi. „Zrno po zrno pogača". Hasanbeg Salihbegović iz Bijelijne poslao je iz kašice, koje se nalazi u islamskoj kiraethani, K 27.21. Hasan Baktić uč. vel. realke u Sarajevu, obve­ zao se je sakupiti K 10 — Gajretu, te je svoje obe­ ćanje i ispunio i ovih dana položio svotu, na koju se je obvezao. Isto tako se je obvezao sakupiti K 1 0 . Sulejman Tafro uč. realke u Sarajevu, koji je takogjer �279 obvezu ispunio i položio K 10'— Dotični je ovu svotu sakupio u Foči, a priloge darovaše; po 1 K: Muratbeg čengić, Edhemaga Kadribegović, Edhemaga Šiljak, lbrahim ef. Čedo, Hasan ef. Hasić, Derviš ef. Plevljak, Abid ef. Iković, Sulejman ef. Tata:agić, Hasan ef. Kasić. Derviš ef. Plevljak, Sulejman ef. Tataragić, Džaer Sadik i S. Tafro — svi iz Foče. Uprava trke u Sarajevu položila je Gajretu kao dar 200 K. Alija Drače gimnazijalac u Mostaru sakupio je K 5.50 dobrovoljnih priloga Gajretu. Hamid Gjulbegović uč. realke u Sarajevu i Su lejman Aksamija uč. trg. škole u Sarajevo obvezali su se sakupiti po 10 K Gajretu, te su istu svotu sakupili za vrijeme ferija i položili po 10 K. Ibrahimbeg Gradaščević iz Gradačca poslao je Gajretu K 562.02, koja je svota sakupljena prilikom svadbe Osmanbega Gradaščevida, sina Bećirbeaova. Priloge darovaše: Mahmutbeg Fadilpašid veleposjednik K 60, Faik beg Hasibpašid 30 K, Bedirbeg H. lbrahimbegovid Gradaščević veleposjednik K 50; po 20 K: Alibeg H. Alibegović, Ferhatbeg Porobić, Smailbeg Salihbegovid, lzetbeg Jahid, Asimbeg Alibegović, Muratbeg Zaimović, Zijabeg Salihbegovid, Hajrudin Gra­ daščević i Osmanbeg Gradaščević Bećirbegov; po 10 K: Sulejmanbeg Ibrahimbegović-Gradaščević i Mehmed ef Muftid muderiz; po 5. K: »Mehmedbeg Zaimović i Alija Poturid, što iznosi K 355. — Osim toga su sa­ kupile hanume megju sobom iznos od K 277.02, — ukupno 562.02. Nurudnibeg Alajbegović povjerenik Gajretov u Kupresu poslao je iz kašica br. 150 K 0.32, br. 145 K 0.84, a Halil ef. Redžić i Mehmed ef. Mandžuka darovali su po 10 helera svega K 1.36. Ahmedbeg Husejnbegovid iz Kupresa darovao je Gajretu K 10 prilikom svoje žinidbe. čašif ef. Mulahusid povjerenik, Gajretov u Brč* kom poslao je Gajretu K 13.20, koju je svotu sakupio na sijelu u tam. musi. kiraethani. Sulejman Saridžid iz Bijeline poslao je od za­ bave, koju je priredila vesela družina Gavrilovida u korist Gajreta (jedan dio) u iznosu od K 25. Mehmed ef. Kozarčanin, povjerenik Gajretov u Cazinu, poslao je K 35 20, koju je svotu sakupio Ibra' him ef. Mulić, školski upravitelj, u tamošnjoj činov­ ničkoj kasini. Salih Baljid, stud. phil. iz Stoca, poslao je K 9, Gajretu, koju je svotu sakupio u veselom društvu, koju svotu darovaše mjesto brzojavnoga pozdrava radi sloge dviju muslimanskih stranaka. Mujagid Muharem, realac u Banjaluci, poslao je K 19.90 Gajretu, ‘koju je svotu sakupio za vrijeme ferija u Bos. Petrovcu. Sejfudin Muftid, maturant realke u Banjaluci, poslao je K 15.20, koju je svotu sakupio megju gja- cima na iftaru kod uglednog gragjanina H. Abdage Hadži Halilovida. Ali Riza Šunje iz Crnice (kod Stoca) poslao je iz kašice br. 120 K 4.20. Abdurahmanaga Čehović darovao Gajretu prili­ kom posjete društvenih prostorija K 3.— lbrahim Durid, opć. bilježnik u Cazinu, poslao je Gajretu K 2J.47 kao priradajući dio prihoda od za­ bave, održane u korist dobrovoljnog vatrogasnog društva (neki dio u korist Gajreta). Mustafa Hilmi H. Kadid iz Foče poslao je K 7., koju je svotu sakupio megju svojim prijateljima. P ri­ loge darovaše: H. lbrahim ef. Mulabdić K 3.—; dvije hanume po K 1.— N. Kapon 1 K i M. Hilmi H. Kadid K 1 — Omer Husagić, cipelar iz Blagaja (kod Mostara) poslao je kao prilog Gajretu K 1.— Mjesto brzojavne čestitke Hašimbegu I'ašaliću Badnjevidu prilikom njegova unapregjenja za sud. tajnika darovali su Gajretu po K 1: Dr. M. Sarid, Alija Kurtović i Osman Gjikid. lbrahim Redžebašić, bankovni činovnik u Zenici poslao je Gajretu K 15.90 koja je svota sakupljena prilikom izabiranja Gajretova pododbora. Priloge da­ rovaše: N; N. K 3.— po K 2.10: lbrahim Redžebašić; po K 1: Vejsil Mutapčid, Mehmed Kuvalid i Sadik ef. Arnautović; po 0.60: Omeraga Mutapčid i SuljagaDervenčid; po 0.50: Tahir ef. Osmanid, Ahmed Mutapčid, Mustafa ef. Čaušević i Gjulaga Hadžić; po 40 hel.: Smajo Vražić, Salihaga Omerspahid i M. Čaušević; po 0.30 hel: Muhamed ef. Ekinović, Pašo Panjević, Ibrahimaga Kratina i Salihaga Sarajlić; pv 0.20 hel: Salihaga Hamzić. Omerbeg Čolakovid, Mehaga Vojvodić, Akif ef. Hercegovac, Atifaga Saračevid, Omer Hadžić, Mehaga Džampo, .Suljaga Karić, Asim Uzuno* vid, Alija Džampo, i Husein ef. Džampo. Ali ef. Abdurezak, član rijaseta darovao je mjesto bajramskih čestitki prijateljima, Gajretu K 3.— Sulejman Tafro i Hamid Gjulbegović uč. vel. realke te Sulejman Akšamija uč. trg. škole i Mustafa Tolid uč. stručne tehničke škole u Sarajevu, obvezali su se za vrijeme šk. ferija sakupiti Gajretu po 10 K, te su svoje obećanje ispunili i naznačenu svotu položili. M a .in rjiacH H K . EjrapcKH aTeiiTaTH y M ahejoiinju. Ha Co.iyHa nocaaT je y U)apnrpaA 3BaHHiHii H3Bjemraj, Aa ce yuj.no y Tpar Bejuncoj 6yrapcKoj 3aBjepn, Koja iiMa 3a mj.t a* n3Bej,e UHTaB hh3 aroHTaTa y eBponcKoj TypcKoj. Do noAaTgHMa,. Koje cojiyHCKH Badnja tbpah a& HMa y py«aMa 3aBjepa noTHue oa 6yrapctce yHyTpamH>e 0praHH3agnje. ATeHTaTopa ce Bp6yjy 03 peAOBa u.ianoBa �280 OpraHH3jmnje h a ii oa ohux, Kojn cc TeK cnpeMajy 3a HjiaHone opraHii3auiije, a npBH aTCHTaTH l’peoa Aa cTBope HecHrypHocT ace.?be3HH0Kor cao6pakaja. 3aT0M 6 a aoihjih aieHTaTH Ha Kacapere n Apyre a P5k»bh6 srpaAe. CojiyHCKH Ba.iHja ciiaTpa, Aa 60 BaA>a*io ćagBTH MHoro HOBaga h oopasoBaTu bcabich mnHjyHCKH KaAap, na Aa 6 a ce ca3Ha^e cBe 6yr.apcice aTemaTopeKe Haiijepe. H3 Typcice. y KpyroBHMa MAaAOT.vpcieor KOMHTeia paenpaB^a ce Mncao, Aa ce Tjpcicu npiiHii;, Aćgv.i MegiiA nocTaBH HaMjecBHKOM Tponojinca. Ta flaaijepa HAe 3a thm , A» ce tbm nocTaBA>aH>eM ncTaKHe npaBĆ Typcice AHHacTuje h KaamJiaTa HaA obom aijipmiKOM npoBiiHgHjoM. 0 TOMe ce BOAe caAa nperOBopa H3Meljy Ko&niTeTa 11 BAaAe. IIpiiHA A6Ayji je Apym chh cy.tr.raHa AoAyA A3ixca, a MiicjiHJio ce Aa ce nocTaBH u ryBepiaepa A«i6aHnje, icaA jc apHayTCK0 ycTaHaK 6jecHHo. MjiaAOTypcKn KOHrpec y Co.nyHy 6aB0ke ce, kbko HOBBHe jaB.-i.ajy MHoriiM CTpaHa«iK0M, yHyTpauiH>HM 11 cno.T i>HnM nBTaH.0wa, Me^y Kojimia cy HajiviaBHHje Tavice: peB03nje ycTaBa, d r a p a l e HOBor MiiHncTapcTBa X n r 0 jeHC, Hecyr.iacimc y cTpaHgn, 0CM>aBaBbe Myc.aiiMaHa, nojniTH*iicii nporpaM 3a i^0By cicyniiiTHHCKy ćecnjy u noA»3aH>e npocBjeTe, a cco6hto MycAnsiaHCKiix ochobhhx uiKOJia. reuo.iynH .ja y Hepaojii. 0 3 TexepaHa noTBp^yjy BiijccT, Aa je 6hbibh uiax MyxaMeA Ajjh noćjerao y TaMecTene, rpaA Ha icacnujcKOM je3epy. Eop6a ii3sie^y B.iaA0hhx rpyna n inaxoBiix Tpaja^ia je Tpn Aana., HIaxoBe cy Tpyne cacBnni noTyifeHe h oeTaTaK ce p;i36jerao ocTab u nm u ii npTVsar 11 TonoBe Ha ćojHoiu noA>y. BaaAn je na.io y pyae Bnme BaacHnx AOKyiieHaTa. KpiiT. Ca^e 3 amTHTHime K paT a npeA a^e cy rpuKpa.x.y, Koja ce caAa Haaa30 y KoneHxareHy, HOTy, KojoM ra B3 BjeniTaBajy, Aa cy c hc pnjeuiH.ie, Aa Ha yupasKH.eHO Mjecio BpxOBHor KOMecapa Ha KpnTy no oA.iacKj’ 3 ajaMiica He smcjie HiiKora nocTaB^LaTa. CaonihtchjC oBe HOTinpHKagaje H3 BpineH0 je rpnicom MiiHHCTpy cno.,bH0x noc^oBa npeico eHiMiecKor nocjiaHiiKa y Athhh. Baj rak tare vić, politički pristav Šimek, Idrizbeg H. Huseinović, Junuzbeg Repovac, Petar Dicca i Sabitaga Sokolović. Po K 1 50: Sulejmanbeg H. Huseinović. Po K 140: Alaga Softić. Po 1 K: Mato Ulanić, Mustajbeg Ibrahimbegović, Eminbeg Begtašević, Smailbeg Ljubović, Martin Budimac, Jusuf Dženetić, Salihaga H. Zukić, ćam ilaga Prohić, Aron Altarac, Mijo Bakula, Dušan Radoš, Hamzaga H. Zukić, Abdulah Prohić, Halil Gogić, lbrahimaga Džumhur, Nikola Arapović i Mahmud Ćosić. Po 60 hel.: Andro Božić i Šimun Božić. Po 50 hel.: N. N., M. Šušić, Blaž Stanić, Jozo Boraš, Salihaga Tičić, Šćepo Baketić, Suljaga Nuhanović i Sulejman H. Zukić. Po 40 hel.: Muhamed ef. Fejzagić i Alija Fejzagić. P o 20 hel.: Mujo Šabanović. Svega od priloga . . . K 9410 Od to m b o le .................... 27.22 Od u la zn ica.................... „ 253 — Ukupno . . K 37432 ođbiv rashoda . . „ 203 — Ostaje čistih . K 17T32 Potpisani pododbor svima posjetiocima i daro­ vateljima najsrdačnije se zahvaljuje. Pododbor „Gajreta" u Konjicu Tajnik: F. B e g t a š e v i ć . Predsjednik: Džumhur. Sale i dosjetke. kom J e v r e j s k a lo g ik a . — Skloni se. Jakove, tu je jedan opak pas, koji bibijesno laje. — P a ti znaš, psi koji laju n e ujedaju. — No, znam ja, ali, da li on zna? L o v a č k a p o sla , iskaz dobrovoljnih priloga na Gajretovoj zabavi u Konjicu, koju je priredila muslimanska srednjoškolska omladina, iz Mostara na dan 5. augusta 1911. Priloge darovaše: Po 5 K: Muharemaga Alikadić Ragibaga Alikadić, Nađgeomelar Zaruba, Mehmed ef. Ribica i Jovo Zotović. Po 4 K : Pop Joyo Guzina. .Po 3 K: Risto Terzić, Milan Drekalović i proto Dimitrije Jovanović. Po 2 K: H. Alibeg Begtašević, Nadšumar Spievak, Adem ef. Sokolović, Mehaga Džumhur, Mehmed-Alija Hadžić,Mehaga Drače, Osman ef. Mehmedbašić kadija, Branko Ivanišević, Spekija Menoti, Zulfaga — Priča, koju sam Vam sad ispričao, istinita je, jer sam je sam doživio. — Tako! Ali znate, da jc niste Vi doživili, m nogo bih Vam prije vjerovao. O d o b ra v a n je . O n: Baš čitam , kako je ljubljenje opasna stvar! O na: Može b i t i... Ali ja cijenim baš one ljude, koji naprezaju od opasnosti. 3 a ypeAH0iiiTBo oAroRapa: Ocjian T>HKHh. - Islamska diotl. Štamparija. - Za uredništvo odgovara: Osman Gjikfć � https://kolekcije.nub.ba/files/original/77d5df6f12f753b43b5979f5db901276.pdf d78e1b1c54549033f5f9992dfa0f0a53 PDF Text Text BPOJ 1«. BROJ rOAHHA IY. GODINA Fajpei Gajret JIMCT 3A ^P^UITBEHE HOCJIOBE H 3A HA PO­ KRIO IIPOCBJE'RMBAHjE. LIST ZA DRUŠTVENE PO­ SLOVE I ZA NARODNO PROSVJEĆIVANJE. H3JIA3M CBAKOr 1. h 15. IZLAZI SVAKOG 1. i 15. ------- U MJESECU.--------- ---- y MJECEuy.----- B.iacHHK: Ai>yinTBO „I'ajper" - ypeflniiK: Očna« ’L hkmIi . — Vlasnik: Društvo „Gajret“. - Urednik: Osman Gjlklć CAPAJEBO, 1. OKToftp« 1911. — \ tt^ jiji a j i j - j * — I f n j e H a j e . i e c T y : s a E ociiy n Xopn,eroBiiHj n Ayc’rpoyrap c K y M onapxnjy, s a HjiaHOBe, Tajic 6y , y 'ieiinite b tokbko 2 K, s a H 6 > u » H O B e 4 K ro^naiH ,e. 3 a cbo o cra.io seMji>e 10 $paHaKa. I lo jo jm in 6pojeBH CTajy 20 x m . Hen.naKcHa ce nncMa s e n p n a a jj', PyK onncB ce ae Bpafcajy. — Ilp ern .ia T a a pyKonnCH Bia.iy ce a a »Apecy: „I'ajpe-r" — Capajeao. Ha/im Muftić. Nešto o nierhametu. Jednom naš dragi Pejgamber, alejhisselam, došao sa nekim svojim Ashabima na zirajet jednoj staroj neni. ,. > . On je ove zijarete obavljao po svojoj poslaničkoj dužnosti, jer je osobno svijet pozivao u svetu vjeru, a i tumačio uzvišenu islamsku nauku. Kod starice se uz ognjište, na kojemu je gorila velika vatra, zapovrgao eglefi o božijem merhametu. — »Ja Resulallah!« — reče starica — „Razjasni mi, kako to može biti: Islam kaže, da je Bog, Džellešanuhu, mnogo i mnogo milostiviji naprama svome robu, nego majka na prama svome djetetu; jer moje srce ne bi moglo pregoriti svoje dijete evo na ovoj vatri pržiti, pa da mi ne znam što skrivi, a znamo, da će Bog Džellešanuhu, svoje robove kazniti u džehenemskoj vatri, koja će biti mnogo žešća od ove, naše dunjalučke vatre i to za različite grijehe i po­ greške ?«. Ovo nenino pitanje bilo je dosta teško i zago­ netno za ograničeni čovječiji um, a neni, koja je bila vrlo pobožna, te je htjela, da svaku svoju misao do­ vede u sklad sa naukom Islama, zadavalo je dosta brige, pošto je svoj evlad vrlo ljubila, a na svoje se je oči svaki čas esvjedočavala, kako je Bog milostiv i dobar, kako svojim robovima dijeli nebrojeno udob­ nosti, pa kako dobro dijeli na ovome svijetu i onima, koji ga ne vjeruju. Pa za to je uvidila zgodnu priliku, kad je Pejgamber (a. s.). sjedio u njezinoj kući kraj ognjišta, da može doznati o tome pravu istinu. Na staričino pitanje Pejgamberu (a. s.) su zasuzile mubareć oči valjda od ganuća što se ovako stara Muslimanka brine i interesuje, da u tančine shvati Islam, a moguće i od neugodnosti, što je mogao pred­ SARAJEVO, 1. oktobra 1911. C ije n a je l i s t u : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 2 K, z a n e č l a n o v e 4 K godišnje. Za sve ostale zemlje 10 franaka Pojedini brojevi staju 20 hel Neplaćena se pisma ne primaju rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na adresu: „Gajret" — Sarajevo. vidjeti, da "Će biti mnogo njegovih sljedbenika, koj ćo dosta vjerskih ustanova krivo i pogrešno shvaćati, pa se po tome i vladati. Na to je Pejgamberu (a. s.) došao vahj i uputa, kako će starici to pitanje rastumačiti, a to je, da je pravi merhamet u istinu samo božiji merhamet, dočim da ljudi više puta svoje tako zvano milosrgje upotrebljuju na nemjestu, pa da trpe štetne i neugodne pošljedice. Majka ne će da kazni svoje dijete, kad što god pogriješi i tim misli, da mu je dobro učinila, a na­ protiv, ona ga je time strašno i nepravedno kaznila, jer dijete," ako za svoje pogreške no dobije osjetljive opomene, ono će misliti, da je dotični posao dozvoljeno raditi, te će u tom uvjerenju uzgojiti se i odrasti a neće znati razlikovati dobro od zla. A kad takog po­ kvarenog mišljenja odraste, neće mu uzgojeni i čestiti ljudi dozvoliti pristupa u svoje društvo, te će biti prisiljen družiti se sa nevaljalim i zlim društvom, a to je velika nesreća za čovjeka. Nu kad neko osjeti kaznu za počinjeni grijeh, on će se u buduće znati čuvati od nevaljastih poslova. Dakle, umjesna kazna je koris.ia i blagoslovljena Tako i Bog Džellešanuhu, za neke grijehe kazni još na ovome svijetu, a za neke je zaprijetio mnogo težom kaznom na budućem svijetu. A da je opravdana kazna i na budućem svijetu, vidi se i po tome, što mnogi griješnik ne okaje svo­ jih'grijeha za života. Da je opet vatra- dobro sredstvo za čišćenje čovjeka od grijeha, nože se ustanoviti po zahrgjalom željezu, koje kad baciš u vatru ova hrgju spali a željezo ostane čisto i sjajno. Nu kazniti s vatrom Bog nije nikome dozvolio, nego je mjesto toga ljudima dozvolio lakša sredstva, kao ukor, opomene, savjete, zatvore pa i šipku. �282 Mnogo majki i očeva ne može da pregori poslati svoje dijete na nauku, bajagi iz nekog milosrgja, ali s tim neumjesnim milosrgjem nanosi i sebi i djetetu samo štetu. Puno roditelja imade, koji žale da im se djeca iz malena priučavaju kakvom radu ili zanatu, misleći da im time koriste, a naprotiv, oni tako uzgajaju samo dembele i lijenčine. Ima roditelja, koji se naslagjuju, kad im dijete u prvim godinama, istom progovarajući, izgovara razne proste psovke i ne će da dijete radi psovke izruže ili išibaju, ali kad tako dijete odraste, pa stane i njima govoriti proste i nepristojne riječi, onda se kaju, ali to kajanje obično bude kasno, jer kazna merham et nije upotrebljena u pravo vrijeme. A ko pomogneš siromaha, podvoriš bolesnika, razgovoriš ožalošćena, pritećeš u pomoć bijednome, nasvjetuješ neupućena, onda pokazuješ milosrgje i merhametli si, a i umjesna kazna, može se ubrojiti u merhamet, jer su iza nje posljedice korisne. noBjeTapau ao ho ch o h s m je m ipnc ganjeka, KojnM je npo ^ e h e yKpacnJio no.i»a. Bcce,io UBpKyT8H»e nTHga npeMa Mjece^eBoj cBjeii jKy6operac noTOKa, Koje naw je CBojniu KpacaiiM to ko m nojauaBa.10 <J)aHTa3ejy, h h h h .i h cy TaKBy npnpoAHy t .io c t h xapMOHnjy, Aa cmo MopajiH hyTaTn, jep cmo fla Hara rviac He nopeMeTH 0By .ibenoTy... ce ćoja.ia O m i cy m e ce Haupe3ajie, KaKo 6n Te Morvie nocMaTpaTH Kpo3 noAyTaMy, Koja je BAaAajia. M ravinca ch nporoBopHTH, ajui Ta pnjeu Kao a * je Grana canpuBeHa i i t'fl 3BHje3Aa h o a Apseka, 3aTo ce nasKAtiiBo carae Haa Moje y x o u Te!“ ... th xh m r.iacoM peue: „bo - jih m * * * 3 Bnje3Ae cy 3acjajie Biirae nojaua^e gBpKyTaH>e... Hero npiije, nTHge cy C T jp c K o r: T. II—k. Obrazovanje samoga sebe. — Po njem ačkom : 0 . S —ć . — J'inaKH 3afle X a .n u -3 n ia c r\ , IljeCHBB. njecHHK je joAaH jjBHincH ctbo p — oahuoh ocje- — Kojn ee cMnje ca ocMjecHMa, Koje Heoo pacnpocTape, a raaane ca cy3aMa, icoje ce Jinjy H3 TaMe n o6.iaKa; onnja ce MHpncHMa Koje pacnpocTHpe UBnjeke u TpaBa, a ahbh ce npnpoAHHM .beuoTaMa h KpacoTaMa. UjecHHK je JienTnp no3„iakeHHX KpHAa, Kora je npnpoAa nycTH^a HećecnMa HAeja, xopH30HTy o jekaja. ,/IaxKHM noicpeTHMa H>eroBiix Kpn^a pa3Bece.i,aBa u;bhjeke u pyace a pacima CMnjeniKe h cBjeTJiocT y Kpyry kaj cpora ^HjeTa. IljccHHK je cTBopeH a* onjeBa npiipoAHe A,enoTe: cyTOH Koju ce ry6n npeA CBjeTJioraky; Hećeca ocBHjeT* a»eHa 3BnjesAaMa h Me.iaBxo,iHHHe 3aAacKe cymia; oh je CTBopeH, a» 6yAe TyMaq th x o noe3aje nBujeka h 3Bnje3Aa O h je ctbop , Kojn je nyraT6H y ApyniTBo, rayMy h no.T.6, a* A& roBop .tenoTaMa auiBOTa. Aah njecHHKOBe cy crn ynepeHe y rpyro jeA«o y3BiiraeHo He6o; ynpaB.beHe y rpyrn CBHjeT. ✓ Khbot Kora je OTnjeBao, jeAHor AaHa ke My H3iiku npeA OHHMa y o6.iHKy yTBape. IljecHHK ke TaAa, Tpecykn KpHAHMa, oa^ cthth Ka y3BHiueH0M He6y Kora je 3aMHinA>ao. C TjpcKor: T. n —k. J'inaKH 3a,ie Xfi.iHA-3Hj*. IU tb ch K a s a j ia ? KopncTekii cc AjCUotom Hokn otbophjih cmo npoaope h 3aHnjeAH cmo ce ijocMaTpajykH3Bje3AaHo He6o. JlaK Ima li dakle ikakva škola, koja odgovara svima zahtjevima, a koja je uz to svaki čas i najsiromašni­ jim otvorena? Odgovaramo da ima: Ona je otvorena, bilo bogatašu, bilo siromahu vazda otvorena, zimi u ugodnoj dobi, ljeti na zeleni, ona može najskromnije, kao i najviše zahtjeve zado­ voljiti. Ta se škola zove: škola za obrazovanje sa­ moga sebe. Ako smo u prošlim poglavljima opširnije opisali razne zavode, iz kojih še širi naobrazba, to smo uči­ nili radi toga, da mnogome, koji je željan nauke, učuvamo vrijeme, koje bi u njima izgubio i da spoljašnje prigovore, kad je govor o obrazovanju samoga sebe, valjanim odgovorima predusretnemo. Od tih pri­ govora najčešći su: 1. Profesorovo i učiteljevo predavanje je jasnije, razum nije i očiglednije, nego što su same knjige. 2. Predavanje ili lekcije (učenje) mora se tačno održati, dok se kod učenja samoga sebe ne drži ras­ poreda. 3. Učitelj ispituje i zna koliko je čije znanje dok je koil učenja samoga sebe čovjek obično u magli. 4. Svi su veliki ljudi svršili visoke škole; za to ih mora svršiti i svaki onaj, koji želi naobražen biti. Na to ja mogu odvratiti: 1. U prijašnja vremena, kad je učenjacima bilo ispod časti, da svoje knjigo pišu tako razgovijetno, kako bi ih svako razumio, bio bi opravdan prigovor, da se učenjem samog sebe ne može do zdravog rarum ijevanja doći. Ali danas, kad se radi na tom, da se znanosti omile u narodu, kad je prikazivanje do �283 •brim slikama na veoma visokome stepenu, nasješće samo onaj, koji nema ni toliko mozga, da shvati stvari radi toga, jer nema prethodnog znanja. 2. Ko nije oduševljen i ne zanima ga nauka, nego ga na to vežu samo odregjeni sati, taj će se i pred profesorom i pred samim sobom lažnim izgovo­ rima ispričati. U koga ima duha, može biti na hiljadu strana rasut, taj neće na silu svršenim učenjem ni blizu onoliko biti na dobiti, koliko onaj, što vrijeme upotrebljuje u važnije stvari, ali se zato ipak prihvaća učenja s pravim zanimanjem. 3. Položeni ispiti ne dokazuju još, da se neko potpuno razumije u jednu struku. Za polaganje jed­ noga ispita potrebno je samo dobro pamćenje i hladnokrvnost. Ima ljudi, koji su vrlo ograničeni, a ipak polože ispite s odlikom; ima opet genija, koji ih jedva do­ vrše, ili nikako ni dovršiti ne mogu. Dobrih primjera, za prvi dio naše tvrdnje imamo u svagdanjem životu, a za drugi dio naći ćemo ih u životopisima mnogih velikih ljudi. Uvijek je bilo ljudi, koji su se neumornim ra­ dom iz „mšta“ duševno visoko uagligji. Osobe, koje su s početka imale slabu ili skoro nikakvu naobrazbu, postadoše poslije finansijeri, državnici, književnici, pjes­ nici i najglasovitiji pronalazaču Ti su ljudi svakako morali imati svojstva, po kojima su bili sposobni, da svoj cilj postignu. Svakako, ko zna pisati, čitali i računati — do­ davši naravno još tome prirodni razum — može, i sam se učeći, vrlo visoki stepen naobrazbe dostići. Samo kako treba stvar udesiti, pa da se za kratko vrijeme i s malim troškom postignu sjajni uspjesi, to ih vrlo malo znade, oni to iskuse istom poslije mno­ gih neuspjelih pokušaja. Za to ću ja u daljnim poglavljima pokazati, kako će samouci uštedjeti sebi i vremena i novaca. K ak o t r e b a r a d i t i , d a b u d e u s p j e h d o b a r? Kad se jedan rat svrši s potpunim porazom za jedan narod, tome su krive: manjkave pripreme, rgjave i površne ratne osnove, promašena mjesta za napa­ daje, precjenjivanje vlastite snage, klonulost i t. d. Ali ta zla ne donose kobnih pošljedica samo ratnim nego i svim drugim poduzećima, koja su s ne­ promišljenim i slabim sredstvima započela. Kod učenja samoga sebe — kao i kod svakog zdravog preduzeća — traži se svjesno poznavanje na­ kane i sredstava, koja će nam pomagati. Jedan sahat trijeznog i mirnog razmišljanja često puta učuva či­ tavu godinu dana vremena. Da postignemo dobar uspjeh kod učenja samog sebe, treba nam: 1. Držati se strogo metode, koju nam propisuje; 2. Pouzdati se sam u se; 3. Strpljenje i ustrajnost samoukog, koji se niti prigovorima niti čim drugim ne da od svoje čvrste namjere odvratiti; 4. Zdrav ljudski razum ; 5. Čvrst i jasan cilj, poslije svih, zrelo promišIjenih poteškoća dostiživ; 6. Imati sav potrebni pribor i sredstva. Prema tome valja da se svaki autodidakt (t. j. onaj, koji uči bez učitelja) najprije zapita: 1. Šta ga je potaklo na učenje ? 2. Šta mu je cilj, šta misli time postići ? 3. Da li je u takim prilikama, da može svoj cilj postići? 4. Koliko ima dnevno vremena za učenje? 5. Koliko mu je potrebno vremena za dovršenje svoje zadaćo? 6. Ima li dosta strpljenja, da se korak po korak približuje cilju? -s 7. Je li mu potrebno opće ili stručno znanje? 8. Kojih mu se mahana valja otresti, a koje vrline tražiti, da ih zadobije? 9. Kakva sredstva i koji putevi vode njegovom cilju? 10. Koje od njih može upotrebiti? Pošto je autodidakt odgovorio na sva ta, kao i na druga, pitanja, koja pristaju njegovim željama i namjerama, nek onda pregjo na sastavljanje osnove za rad. Ona će mu dugo vremena biti vjeran prijatelj dobar savjetnik, pokazivač i opominjaš, koji ga „preko trnja i kamenja putem do slavi" vodi. O s n o v a z a rad . Pošto smo je na komadiću papira olovkom u kratko sastavili, neka se za tim unese u „dnevnik", o kome će kasnije biti govora. Najglavnije je kod osnove za rad, da bude kratka i pregledna, a ipak da u njoj ne manjka ništa, što se u bitnosti naše nakane tiče. Osnova treba da sadrži: 1. Svrhu učenja; 2. Cilj; 3. Sredstva, kojima ćemo se pri učenju služiti knjižnice, razni tečajevi itd.); 4. Svotu za trošak; b. Ustanovljeno vrijeme, koje nam treba za po­ stignuće našeg cilja; 6. Gradivo, što nam ga valja učili, razdijeljeno u godišnje, sedmične i sahatne rasporede; 7. Popis znanosti, koje mislimo postići; 8. Popis knjiga, iz kojih ćemo učiti; 9. Ostala sredstva, koja nas svrsi približuju (po­ znanstva, savjeti iskusnih ljudi itd.); 10. Nekoje poslovice koje nas bodre ili opominju. S ovim pravilima treba se osobito onda posavjepisac tovati, kad nam prijeti opasnost, da bi mogli u svojoj* istrajnosti klonuti, ili s pravog puta skrenuti. �284 P r i b o r p r i u č e n ju . Autodidakt treba da ima nešto učila od kojih se nekoja dobivaju badava, a nekoje uz neznatnu cijenu. Ta su učila: 1. Popis knjiga nekojih većih knjižara; 2. Iskaz knjiga za koje se od prijatelja čuje, da su dobre; 3. Za one koje znaju njemački, jedan veliki lek­ sikon (Meyer ili Brokhaus), kome to ne podnosi, mali Meyerov leksikon ili jedan dobar rječnik stranih riječi; 4. Za učenje jezika — potrebne riječnike; 5. Ormarić sa razdjelama za cedulje; 6. Dnevnik; 7. Teke, pera, običnu i jednu plavu ili crvenu olovku; 8. Nekoliko araka običnog papira; 9. Pribor za crtanje. Ko je svim snabdjeven a ima još na raspolaga­ nju 2—3 K mjesečno, može se s vremenom upravo visoko naobraziti. *“P o 1je z a ra d . Kad nekoga, ko se već bavi nekakvim poslom, obuzme želja za učenje, pa ako točnija iz proste taš­ tine i djetinjastog majmuni sanja, ima se tad ovaj slu­ čaj pripisati idealnim (uzvišenim) ili realnim (stvarnim) poticajima. Idealne su namjere, ako dotičnoga, koji poznaje svoje sposobnosti, oduševi želja, da te sposobnosti upotrebi na dobro čovječanstva, ne tražeći tu ni malo koristi za sebe, nego samo za cjelinu. Realna je namjera, ako je nekoga potakla na učenje želja, da poboljša svoje materijalno stanje. U prvom slučaju potrebna je bar opća naobrazba, u drugom obično stručno znanje, samo se od sebe razumije, da ima slučajeva, gdje treba i jedan drugi način naobrazbe. Sta je sve u pojedinim slučajevima potrebno, ne da se u ovako malom članku kazati. Ipak ćemo ovdje nabrojiti za nekoja glavnija zvanja nekoliko znanosti i umjetnosti, koje treba u obzir uzeti. Unaprijed isti­ čemo, da donji iskazi niti su potpuni, niti imaju bez­ uvjetnu vrijednost, Samouki će ih moći samo s opre­ zom upotrebiti, pošto je prema svojoj svrsi i svom predznanju izabrao znanosti, koje će učiti. On će — ovo je osobito važno — s početka čitati lakše knjige a poslije će pomoću opširnijih knjiga sve dublje i dublje zalaziti u pojedine struke. Ko se s p r v a n a ­ je d a n p u t poduzm e n e č e g a g o le m o g a i p re ­ te š k o g , n i k a d a s e s m je s t a n e m a k n e . — Po* la g a n o , a li s ig u rn o , — n e k a s v a k o m a u t o d i d a k tu b u d e lo z in k a. (Svršiće se). Teufik Fikret: Iz „Razbijenih gusala". Zeleni kutak. S lica se prašnog polja zelena radost smije, Slična proljeću mladom. Njišu se trave meke. Uvijen u plašt m ira duboki sanak snije Sav život malog sela na žalu tihe r’jeke. Priroda raskošna, sjajna s daleka i s bliza sipa Obzorjem mirise svoje i čarne intimne boje, A ruke zanosno širi ponosni hrast i lipa Ko da bi predjele htjeli pritisnut na grudi svoje. U ovom malenom selu ja svaku zastanem veče. Nekol’ko časaka, kada slijedeć maštu svoju Lutam kroz labirinte tamnih vremena ovih. 1 na ćas tuga me mine i dušu ostavi moju — Pa tada osjećam, tiho gdje zvuci frule ječe S bolesnih mojih struna, a pjesm a plovi. . . plovi. Sam sebi. Već sahat i po, sahat i po evo, Zbog jedne pjesme male i bez duha Mučim se, znojim, ne bih li ju spjevo — A ova pjesma sitna je i suha. Nemirni vali, ispred mene štono Bježite brzo u nepovrat tamo, Gasovi dragi, ja osjećam bono, Kako vas gubim. Ah, kud ćete, kamo ? ! .. Ja znam, u jednom disaju da znade Svemira c’jelog stvorili se gragja I u tren jedan da se život ragja. U sv’jetu bića takovih imade, Sto u po sata rode se i žiju I — Božjeg čuda! — izdišu i mriju. Pred pijanicom. »Pusti ga — velite — ; njega kazna će stići stroga; Kazna je zbog pića teška: mahmurluk i b’jeda veća®. ....P u s ti ga — i ja velim —; možda je za njeg sreća To, što mi zovemo kaznom samo s neznanja svoga. Kukavno ovo stanje, ma da je kazna mu velja, On joj se pijan ipak grohotom u oči smije — Stid je izgubio davno, jer nikad trijezan nije; Mejhansko prljavo ćoše hram je njegovih želja. Gledajte oči mu mutne bez izražaja i boje! Kakav mu izgleda svijet? Praznina puna tmuše. Na um mu zamagljen nikad ne pada žena i d’jete; Najveća kazna su njemu tih tužnih bića dvoje: Otrovni vjetri b’jede od njega bježe i lete, Nedužnu obitelj da mu razore i u prah sruše. �285 Mala porodica. Zadnja gonđže svog: sevdaha drhtava je stresla grana, Zadnjom kapljom alem —rose trava se je okitila . . . . Kad je ovo golo čedo rodilo se, onog dana I zim a je s najgorčijim potrebam a nahrupila I toj maloj porodici tugom srce opojila. T a bijednoj porodici novi član je težak bio — : Jedan samo sahan više sofru joj je razdrobio Ko planina. — Ali oče, čem u briga, čemu mora? Zar u srcu ne budi ti čedo čuvstva očinskoga? Zar ručica m ala ova ne potiče duha tvoga, Pa da snagu podvostručiš i d i radiš bez odm ora? Pun očinskog osjećaja dobri otac radio je Sa veseljem , da prehrani korom hljeba ptiće svoje. Zadnje gondže svog sevdaha drhtava je stresla grana, Zadnjom kapljom alem —rose lišće se je o k i ti lo .... A1 ovaj je puta zima — goot studenih leđnih strana Porodicu m alu našla u veselju. T u je bilo Uz nju g03ta nekoliko. Za sofrom se veselilo. Razmišljanje. Ima katkad trenutaka, pa se bojirn, misli svake I bolesnoj grani tada moj sanjarski razum sliči, Grani goloj bez listova, što na zimskoj dršće Pa bi lahko slomila se pod dodirom malog krila; 1 tog dana — ako pjevam — sve su m oje pjesme lake Tužne slike, pune suza, pune teških uzdisaja. Iz njihovih bl’jedih boja, što su suzom izaprane Ja se trudim c’jele sate, da izvadim kakvu miso — 1 tad sam se sebe stidim, šta sam sliko, šta sam piso, Pa se korim : „Bijedniče, m ašta te je prevarila; Zar iz sjene sanja može da istine svjetlo grane?« — . . . . Gle, na oko ova riječ im a smisla i značaja I . . . . 0 ne, miso ne pomaže pri pjevanju srcu mome; Duh pjesam a mojih sviju pun je tuge, pun je vaja, Sto ga svakog časa ćutim u tom pustom srcu svome. 8 turskog: Ćaziin Ćatić. Mapa Tbph : 0 Eepdepjofa. Obo ce Ha CBnjeTy MHjeaa, caMo pe 6ep6epa, MaHHpH Cepčepd h oKo.niHa 6ep6ep&. O bh ce HHKaA He-uujea»ajy. I II to uoBjeic aohcubb y gepčepuima, ksa npBH nyT CTynn y a>y, a03KUBH H AOgHiije y 6ep6epogn, n to A® Kpaja cBora » hbots. . JyTpoc caM ce, Kao očbbho, a »o oSpnjaTH. ^ ok caM ce ja npnčjmHraBao BpaTnua oepčepHBne H3 jeAHo y«iHUC, npiio.niMcaBao iim ce hcko APyrn H3 Apyra yJiHge, a to ce očhmho Aoral)®- J a yčp3aM Kopane; a.ia mu y3ajiyA 6jexy TpyAu; noejeK yHuh® y 6ep6epHHgy chmo 3a je^aH KopaK npuje MeHe, a ja caM nuiao 3a h,hm y3acTonge 11 mi/ijex ra, rAje cjeAe na jcAHy npa3Hy cTOJnmy, u to Ha OHy, 3a KojoM je 6pajao Hajčo.’nu momhk. T o finsa yBnjeK. Ja cjeAox, y HaAii, Aa hy nacTH mana Haj6o.T>eM oA ocTaanx MOMaKa, jep oh 6jeme Beh uomco a & ueui.i,a Kocy CBora nanujeHTa, a Kofera My join Hiije 6uo totob hh Ma3an>eM cojiy<J>a CBoje MyuiTepHje. J a caM mchbhm bhto pecoM nocMaTpao cue, uito ce 36BBa.io. KaA caM bhaho, Aa 6poj 2. xohe a » CTiirHe 6poj 1., npeTBopn ce Moja iiavKH.a y 6pnry. KaAa ce 6poj 1. aa TpeHyTaK 3aycTaBB, Aa npBAOuijHgH BSAa KapTy 3a KynaH>e, 11 Tano 3aocTaHe npa yTaKMBu|0, upeoopaTii ce Moja čpnra y CTpax. KaAa 6poj 1. onei noue Aa paAH cboj nocao b , Kano oh Tauo u Kofera My, yKAOHe y6pyce h CBojnM MyniTepHjaMa ubuihaxy npax ca o6pa3a, to je Moryi\HOCT, Aa .ih he 6poj 1. bjib 6poj 2. npBO peha: ,,ko je Ha peAy! , čujia hoajeAHaica, TaAa mu aacTaAe Aax oa 0HcicBBaH>a. A.ih KaAa Ha BpxyHgy CBora nocaa 6poj 1. 3ae.TaAe, Aa CBojoj MyuiTepajH oMeiiKta očpBe, TaAa BHAjex, Aa je H3ry6Ho ouK.iaAy caMo 3a jeAan jeAHHH TpeHyTaK, u ja oropueHo ycTaAox ii oeTaBHX 6ep6epHHuy, Aa ce cnaceM, Te Aa He naAHeu mana 6pojy 2, jep ja HeMaM huksko oHy 3aBHAHy cuocočhoct, Koja uoBjeKa mbhh icsaphm, a» MnpHO nor.ieAa y o'ih 6ep6epy, Koja lena, u a» My Kasce, Aa xohe Aa H6Ka Ha CTOJiHgy aeroBa KOAere. J a ociaAox neTHaecT MunyTa Ha noA>y n yijox onei yHyTpa, HaAajyhn ce 6oji>oj cpehn. ^lačorMe, Aa cy caA 6u.ie aay3eTe CBe CTOjinge, a 'ieTHpn MyuiTepHje, hyTajyhB, pacnjaHO ocjehajy AocaAy, Kao uito ce yBujeK Moace npHMujeTUTH Ha .T>yAUMa, Kojn y 6ep6epHuun cjeAe u >!CKajy. Ja 3ay3ex MjecTO Ha AHBaHy, y jeAHOM OAje.T>eay, Koje je 6u.io rBoađjeM orpaljeHO, npoBOAeku BpnjeMe y upoyuaBaay yoKBupeHBx peic-iaMa Ha30BU-.M>eKapa CBnjy HapoAa, o h>hxobbm cpeACTBiiMa 3a čojaAUcaae Koce. TaA» caM hhtso iiMeHa pa3Hiix npoAaBa^aga, Koja cy 6bji a Ha gpBeHBM (Jt.iaiiiaMa c pyMOM, uHTao cau HMeHa H uaMTHo čpojeBe Ha 6epčepcKBM jiebeHHMa; npoyuaBao caM neo p ran e u oraTehene jet{>THHe cviHKe Ha 3HA0BiiMa, 6ojeBe, HeuaAaae npeAcjeAHince, 3aBa.T>eHe noxoT.i>HBe u,ype H AocaAHy, BjeniTo MjiaAy AjcBojKy, Koja Mehe Ha omu AeAHHe Haoiapn; npoKJinaao cau y ce6a Becejie KaHapiiiiKe u oiajHor nanaraja, Koju ce Ha.ia3u cKOpo y CBaKoj 6ep6epHHUB. Hajnocanje H3HabeM jeAHy oa HajMaHiC noAepaHux CBe3aiC4 HJiycTpoBaiinx HOBima, icoju noKpuBaxy np.i>aBB cto HacpeA co6e, na cTaHeM upoy«iaBaTH HeočuuHo pijane npuKi3e AaBHO MiiHy^nx Aoraljaja. JeABa jeAHOM A<>hox ja Ha peA. JeAaH r.iac uoBime: „ko je Ha peAy? H ja ce Aačorue npeAaAox — 6pojy 2. To je yBiijeK Taico. J a peKox 6jiaro, a ® ce MopaM «cypiiTB, a ob6 ra p ajeiu Tano Ay6oKo A0pHyuie, Kao a & hx jom HHKaAa Huje uyo. O h mu AnrHe rAaBy 11 Bewe �1 286 Mn nenjKnp oko BpaTa. TaAa mh 3a6arA>a npcie y jaKy H DpaHBpCTH MH T3M0 y6pyC. CBojHM KaHJTaMa HCBHTa mh Kocy, Be.’i ehu Aa mh Mopa noTcjehn. Ja peKox, Aa He h y ^ a mh noTcjena. O h je jom jeAaHnyT pa3rjeAa na pe ie : „C o63iipoM Ha ^aHauiH>y MOAy, npH.iHHHo je Ayra>iKa, Haj6oj>e je, Aaicje, Aa ce Majo noKpaTii; oco6 hto je Hy»cHo OA ocrpar!" Ja peKox, Aa caM ce npnje ocaM Aana mninao. 3aMnra.'LeHo Me je nocMaTpao sa TpeHyTaK; TaAa Me samiTa npe3pHBo: „Ko Bac je mninao? Ja oAroBopnx 0AMax: „B h cemh! A ja caM r a yxBaTiio. O ha® npe^e Ha to, Aa canyHHHy MHjcraa h a * ce orjeAa y orjeAaJV, npeKHAajyhn uac no CBojy paAs>y, CTynajyhn cacBHM 6jH3y, pa3rjieAajyhn icpnTH'iKH CBojy 6paAy h <iynajyhH CBojy 6y6yj>Hny. TaAa mh HacanyHii noAo6po jeAHy cTpaHy jH pa h cnpeMao ce, Aa h APycy HacanyHn, KaAa npnMnjeTH, Aa ce Ha yjHipi ncH KOJ>y, npiiTpun npo3opy h Tano sacTaHe na rjeAam e p,o Kpaja, npn *ieMy K-iajehn ce ca ocTaJimi 6ep6epHMa o hckoaf 6op6e, n3ry6n Ana niHJHHra, a ja caM ce tom« oco6hto paAOBao. CaAa Me npecTaHe p,&Jbe cauyHHTH no JHny, npn «ieMy mh je caMo ABaP@A neiierav y y c ia Typno; na 3anoue oHAa Aa canyH pyKOM‘Tape; h A°KJie ce» 0KpeHyBuiH rjaB y, ca APyniM 6ep6epnMa pa3roBapao o 6op6n u&cA, yTHCHe mh, pa3yMnje :*e, mhoto njene y ycTa; oh AaCorMe Hnje HiiuiTa npirMnjcTHO, a jn y tojhko Bauie ja. CaAa noHHe Aa ouiTpn 6pnjaunny o CTap HapaMeaaK • a npn TOMe ce HeKojjiKO nyTa npeKHAao npennpKOM o jecjiTHHoj 3a6aBH y uyBHAaMa, Ha Kojoj je y jaacHOM xepue.iHHy Heicy BpcTy Kpa.i>a npnKasnBao. E ho je Bpjo 3aAOBO.’&aH, niTo cy r a nenicaAH ca jeAHOM rocnoljimoM, Kojy je CBojHM APaacHMa otapao, Te ynoTpe6no cbb cpeA“ CTBa, KaKO 6h npoAyacao npenapKy, TBpAehH Aa My je AocaAHJo 33AHpKHBaH>e H>eroBnx ApyroBa. noc.i>eAHna Tora 6 n ja je, Aa ce jom jeAannyT or.ieAao y o rjeA ajy h ocTaBoo 6pnjaHnny na noueo 6phhc.t>hbo Aa nem ^a ti: \jy Kocy, a npn tom je npnjHjenno HenocjyuiHy Birniny ceCii Ha nejo, 6am v cpeAUHH jc c/rpaacFbH pa3Ajej>aK HannHHo h bcjhkom TauHomhy o6a Kpnja HaA yranMa HUineTKaBao. MeljyTHM ce ocyoiHJia canyHHna Ha mom jHny h y n n jaja ce ounrjeAHo y Moje HajyHyTaptt>Hje AnjejoBe. CaAa je noueo Aa Me 6pHje, Te je CBoje npcTe Typao y Moje JHpe, Aa 6h KOHcy 3aTerao, npaeehH oa Mora Hoca uac no n ojyry, 0KpehyhH Mojy rjaB y uac OBaMO nac OHaMo, Kano je 3axTHjeBaja yAo6HOCT npn upnjaH>y, npiijaTHHM HaMBHOM, uac xpauyhn, nac Hcnj>y«ajyhH njbyBatiKy. ^o iu ie ce Ha m.ei;aBHM AnjeJOBiiMa Mora j a ija 6abho, HHcaM HHuiTa naTHo. KaA mh je noueo npcTe sa6aA&th , 6paAy mh Byhn h AP“ ycaTH, TaAa mh HaBpnjeine cy3e Ha onu. HucaM naano Ha to, iuto je oh mchh cacBHM 6jnay Aomao; hhcum Aa.i>e naano hh Ha H>eroB 6iije.iu ,iyKan, jep icaHAa cna 6ep6epa paAo »Majy 6njejH jy n ai;; Ho oh je ocjiM Tora HMao iieuiTo ua ce6n, uito mo je 6a- n a jo y 6pnry, Aa He nopeA c.Bera c.Bora cnoA>anm>er 3ApaBj»a yHyTpa opoHHTH, h to mh 3aAaBajo BejHKy 6pnry. TaAa mh Typn npcT y ycTa, Aa 6h My ('Baj 6110 Ha noMohn npn 6pnjaH>y yrjOBa Moje ropn,e ycHe, n obhm cjynajHUM AoicasHiiM opyl)eM yBjepex ce ja, Aa y joAan Aeo H>eroBHx Ay»cB(iCTM y 6ep6epHHi;H cnaAa h to, Aa ' ihcth h nexpojejcKe jaMrie. ^IecTo caM ce naTao paAo3H8jo, Aa to ’iHHe 6ep6epCKe KajcJie, hjih caM Bjachhk 6ep6epHHne. y OBaj Max 3a6aB.i,ao caM ce tiimo, iiito caM ce TpyAHO, Aa A03HaM, rAje he Me ouora nyTa Hajnpiije nocjehn; a.in oh Me npeBapn u 3acjene Me na Kpajy 6paAe, npnje Hero iuto cum Morao a°Hh Hauncvro ca CTBapn. O h OAMax HaoiiiTpn 6puja«iHUv, a to je Tpe6ao jom npnje yiiHHHTH. J a HiieaM npnjaTCJj oniTpora 6pajaH»a, Te c Tora HajecaM xtho A°nycTHTH, Aa ce jom jeAaHnyT hh MeHe HaK.iaTH. IIoKymaBao caM r a Aa HaBeAen, Aa oc.TaBH 6pBjaHiiny, jep caM ce 6ojao, Aa h e caAa ii36pnjaBaTn oHy cTpaHy Moje 6paAe, Koja je koa ueHe ocoohto H>eacHo MjecTo, MjecTo, Koje 6pHja>iHna He CMnie A«anyT AOA*»pHyTH, aKo He he Aa HanpaBH mTeTy. Aon oh peue, Aa he caMo jeAHo panaBo MjecTo Aa H3paBHa, h y hctom TpeHyTicy npeK.iii3H 6pHjauHi;a npeKO 3a6paH>eHor Mjecia h 6p3iiM 6pnjaH>eM 6nuie npoy3poKOBaHH MjexypHhu h y3a h>hx ce nojaBHme 6 oaobh, Kao nocjbeAHHa TaKBy noc(rynKy. CaAa yMoqn netuKHp y npBeiiKacT pyM n kbscho je h>iiu n n jejo Moje J a n e Ha>iHH0M Bpjo HejaroAHiiM, KBacno ra je TaKO, Kao mTO huku a hiiko Haje npao i>yACKo jn n e . TaAa r a je oneT 6pncao, Tapyhn ra cyxHM A^jcAOM y6pyca, Kao mTO nunaA Huje j&yACKo ju n e TpaHO. Ajih 6ep6epHH pnjeiKO KaA Tape Kao m io Tpe6a. OAMax 3a thm HaTamca mh CBojHM y6pycoM upneHKacTa pyMa Ha pacjeueHO MjecTo, 3anymn mh paHy npaiuKOM oa inTHpKe, HaKBaCH je HOHOBO npBeHKaCTHM pyMOM, H HaCTaBHO 6h 3annjejo y HeAorjeA to HaTanKaBan.e h 3anymaBaH>e, Aa ce ja HHcaM npoTHB Tora no6yHHo ii 3aMOjno ra, Aa ce jejapeA eeh oicaHH. CaAa mh HanyApyje u n je jo .inne, noAiirne mh rja B y a noune Aa mh, yAy6.T>eH y mhc.ih , pynaMa ope no Mojoj koch, ncnnT\jyhii npn Tone icpnthhkh caoje npcTe. TaAa mh npeAJoacH, Aa Kocy ohucth, TBpAehn, Aa j® to Bpjo HyacHo. J a lipHMjeTHM, Aa caM je jyue y KynaTH.iy Bpjo Ao^po ohhctho. TaAa caM ra oneT Ao6po yxBaTHO. Ha to mh oh npenopy»iH IIlMiiTOBy MacT 3a KOcy, HyAehn mh Ha npoAaiy jeAHo cTaKjenne. J a oa6hx noHyAyO h mh OHAa noHyAH IJ ohob peneK CBHjy napiJuiMa, npHBo.TbeBajyhH Me, Aa HemTO oa Tora h KynnM. J a oneT He npncTaAOx Ha noHyAy. O h mh npy»H CTpauiHO Heno cpeACTBo aa uHiuheme ay6a, — H>eroB concTiieHH npoHaja3aK. M icaAa ja o nei oa6hx npeAAor My, nsjaBH, Aa 6h xtho Aa mh upoAa Hene HOHceBe. EIoihto My hu obo HC HcnaAO aa pyKOM, BpaTH ce CBOMe no3HBy, HanyAepnme u n jejo Moje Tnjejo, ne H3y3HMajyliH hh Hore, miMa3a mh icocy 3ejTHHOM, ynpicoc MOMe npoTec.Ty, npoTpe h Hm>iyna hc Majen 6poj npa- �‘287 MeHona aaje^Ho ca KopjeHOBHMa, HinneTKa h liui'iom.'ha ocTaTHK, npanehu pa3Aje.T>aK ’iaK ao BpaTa ti npn.T.en^>yjyhH Ha hbjio BjennTO nonoKnpne cojiy(j)e. mh je aa thm neni.'bao TaHKe oćppe h domsaom hx uaaao, Apacao uh je npeAaBaB>e o TOMe inTa je cee nomiRii.m fteroBO nceTO, a° k ja Hncau «iyo 3 bhjk;uih>(.' Hce.’besnu'iKor B03a, Te ce yBjepno, Aa Hy sa neT MiiHyTa 3aicacHHTii 3 a oBaj bo3. Ta^a mh 3Aepe y6pyc ca Bpaia, npeBy«ic mh mbao h>umo npeKO ah na, npeljc cbojhm Hem.’LeM joui jeAaP®A Moje o6pBe h 3anjeBa BeceAo: — *Ko je Ha peAy?“ ^B a cax&Ta 3a thm naAHe OBaj 6ep6epnH Ha 36M.i»y h yMpe OA Kan.i.e. Ja hy 'ieicaTH jom jeAan a^ h na hy My ce OHAa ocbcthth. U hu fcy My Ha norpe6. T h Me TaAa cjeTHo* rA6AHy... XTjeAa ch mh HeniTO pehu, Aa’ He peie p’jen HiijeAHy A cyae th cTame tcKh... A na 3eM.T>y KaAa cAehe JeceH TysKHa, neBeceAa H yBene CByAa ua’jche, H TBoja je A>y6 aB cbcau... \ S. Sadi... Kod zadnjeg oproštaja. Xausa: .LjOiiim Hejia. Ha MBpHOH uopy 6ecKpajHe Tyre ^yraa mh mabaa He«iyjHo jjjts ,' y a npaTH>y Aiipe — joAinie APy>’® Ha tom6 nyiy — nyTy. 6e3 nyTa. H CB8KU y3Aax Aym® mh cjeTHe Ha Ty«cHoj Aepii OAjeKHe BajHO, M Ayma oneT taj OAjeK cperae H OH ce y H»oj H3ry6n TajHo... y rAyxo-Ao6a, kba Ay™a KAOHe, Oa 6oAa KaAa 3ajepa acapica, 3aApxTe c AHpe pnje'iii ooHe: „^byoaBH H6M8... A»y6aB je Bapica! ... XaMsa: Cjehaui Jin ce? IIpo.i>ehe je Ohao 6ajHo ^ A MH CT8AH y .IHBaAH, TAje j® BjeTpnh nupKo TajHo H HBHjeUH 3B8.1H MA8AH— „Ja Te Jby6tmu, th mh pene y 3aHocy Tora AaHa, ,,A A>y6aB mh pacie, Tene Kao Mupnc HBjeTa paHa! ... 3anHTax Te, Aa TaK0 Be3 npecTaHKa yB’jeK 6hth H ah fae ce A>y6aB abko Kao MHpUC MBjeTHH ckphth! Jutarnje sunašce prosipalo je svoje blage, meke, ugodne i zlatne zrake kroz malena okanca njene ma­ lene i skromne sobice. Meke poput magle, sjajne i čiste poput zlata pa­ dale su zrake vječnog i blaženog izvora po njenom blijedom licu, koje je bilo strašno iznakaženo, tako, da je napunjalo svačije srce nekom tajinstvenom stravom od toga vječnog, stalnog zakona — smrti. Ja sam sjedio za stolom u svojoj sobici. Usne su mi bile blijede, oči pune gorkih suza, srce se je stezalo u grudima kao da će pući, a misao mi je bila sve crnja i crnja, kao da će za uvijek po­ tamniti. Crne misli, kao crne vrane kljuvale su u moj mozak, htijući mi i zadnji atom veselja i radosti oteti. Krvnici moje nekadašnje sreće i veselja tištali su poput more moje bolne grudi. Moje su umorne ruke pale po golom i tvrdom stolu, glavu sam nesvjesno naslonio na ledeni sto, oči su mi se sklapale, misli se samo oko njezine sobe vrzle, a suze su tekle iz mojih umornih očiju. Ah, one njene rumene usne, sad su blijede poput mramora i ne mogu niti jedne riječi da mi zbore! One su se njene crne oči za uvijek zaklopile, koje su rne znale nekad poput strijela šinuti! Zar se je zbilja rasplinuo onaj njen ljupki, nježni, mekani i slatki osmjeh sa njenog rumenog lica? 1 ti si se eto za uvijek od mene rastavila, a ja nemam ništa više, što bih* mogao ljubiti. Ali ja još samo ljubim slatku uspomenu na one sretne dane i mile razgovore, ljubim i ono sveto mjesto, kuda bi najviše hodila, ljubim onaj mali i skromni humak, što tvoje umorno, blijedo i ledeno tijelo pokriva, lju­ bim ona mjesta, gdje je tvoja sjena padala, ljubim sve, što je s tobom živjelo, radilo, mislilo, osjećalo, čeznulo, trpilo, pregaralo, sanjalo zdvajalo, venulo i — uvelo. Jedino još što žalim, to su moje mladenačke sanjarije, to je sve ono, što je ma i jedan atom pri- �288 donijelo za zgradu moje srede, ali koja se je eto na­ skoro srušila, a na čijim razvalinama sad teku gorke suze toga „sretnika". Ahdlil-Hak Humili: Kći Indije. Dram a u 5 činova (8 slika). — Prevodi Šeiusuddin S arajlić. — (Nastavak.) Karanfilaga: Pusto s e lo .. . Ono selo neveselo, Kud sam prolazio, Oni dvori opustjeli, Gdje sam dolazio. Ono vrelo presahnulo, Gdje sam ljubljen bio; Ono luče udalo se, Koje sam ljubio. Da Ne Da Ne me nije ostavilo, bih ni žalio; me nije prevarilo, bi hatario. A1 na vjeri kad prevari, Bog joj. .sudac bio, A1 opet joj — srce moli — Strogo ne sudio!... Šemsudin Sarajlić: Noć caruje. Noć caruje, vjetar popuhuje, Dršću grane, žuto lišće pada, Voće zrije, usjevi se dižu, Plodna jesen u prirodi vlada. Za oblake zvijezde se kriju, Sve je tiho, samo iz daljine Jedva - čujno sjetni glasi bruje I umiru u krilu tišine. Ko da neko tu uzaman zove Sretne čaše, koje- se ne vrate, Ili vjetri kroz poljane puste, Tople dane na počinak prate. . . Noć caruje, žuto Vehne narav, ko Glas se čuje, ko „Piano bije vrh lišće pada, i mladost moja; da moje srce svoga pokoja... T o m s o n : Zar ne vjeruješ? , S u r u d ž i : S toga zar na vas puno nalikuje. Eto toliko nalikuje, da se odmah sjetim vas, dok nju vidim. T o m so n : Šta ti je Surudži?. Srdiš se na m e?... S u r u d ž i: Zar ja? T o m so n : Zar ja nijesam tvoj Tomson, zar ti nijesi više moja draga?... S u r u d ž i (munje\ito uzdršća): Draga — reko­ ste? (za se) ah, i sa svojom laži na me djeluje' . . . T o m s o n : Odveć hladno mi zboriš. Studen me hvata. S u r u d ž i : Ne škodi. Moguće, da će vam moje hladne riječi utišati vatru u srcu. k S [ p m s o n : Ne v je r u je š ? .,. (Za se): A sada će i ona doći. (Glasno) Ona je došla iz Londona. Istom došla. Moja sestra, koju sam šest godina željkovao. S u r u d ž i : Biva ste puna tri mjeseca zabavljen sa blaženjem svoga šestgodišnjeg željkovanja za se­ strom! Za to me zar nijeste niput potražio ni upitao za m e .. . Š ta?. . . T o m s o n : Ja sam se razbolio od prije tri m je­ seca. Malo J e falilo da u m r e m ! ... S u r u d ž i (približivši mu se, značajno): Ona je dakle vaša sestra? T o m s o n : Jest. S u r u d ž i (kao gore, radosno): a ja sam ona, koju ljubite ? . . . T o m s o n : Bez sumnje! S u r u d ž i (gorko): I tri mjeseca ste bolovali? T o m s o n : Tako je. S u r u d ž i (uhvativši g a z a ruku): I za malo nijeste umrli? T o m s o n : Došao bijah do umiranja. S u r u d ž i (zagledavši se pronicavo neko vrijeme u Tomsona, vikne mu u uho oštrim glasom): Ti lažeš! (odbaci Tomsonovu ruku i povuče se natrag. Tomson je začudno gleda. jSurudži se prezrivo osmjehuje). T o m s o n (u ljutnji za se,): Ja sam poludio! Što da se pritajavam? Zar to nije poniženje za čovjeka, kad mu se reče: ti la ž e š!.. . Stoga da se bojim i za š to ? ..; (Glasno): No, pa šta ti hoćeš od mene? Došla si, da me ispituješ, da me uzimaš na odgovornost?! Dobro. Eto: ljubim je. Šta moreš protiv toga, da vi­ dim?! S u r u d ž i (u velikoj ogorčenosti): Ah, na po­ sljetku čujem i od njega sama! T o m s o n : Ja sam tebe ostavio. S u r u d ž i : A h !... T o m s o n - Odbacio sam te, od tebe bježim. �289 S u r u d ž i (praznim grlom, kao da joj duša staje): Ah!... T o m s o i i : Ljubim je, jer je od tebe ljepša! Pa Šta ćeš mi? S u r u d ž i (odlučno): Zvijer! Zvijer koliko god da se pripitomi, opet je zvijer! T o m s o n : Šuti! S u r u d ž i : Nadati se od tebe milosti, isto je, što i slonovu kožu prati, da se ubijeli. T o m s o n : Šuti, velim ti. S u r u d ž i : Ja ti rekoh što htjedoh. Sada znaš koliko vrijediiš. T o m s o n (ćušne je rukom): Šuti, velim ti, šuti! S u r u d ž i (ne može se više suzdržati — zaplače.) T o m s o n : Ti ne smiješ protusloviti jednom engleskom oficiru! — E l i z a b e t a (dolazeći): Šta je to?... Ko je ova djevojka? T o m s o n (pretvarajući se): Ova?. .. ova,. . . da to je. . . E l i z a b e t a : Što plače?... Zbilja, zašto plače? T o m s o n : Ko zna što joj j e ! Z a r mi nećemo ići? Vrijeme je da idemp!. . . , S u r u d ž i (pohrli pred Elizabetu): Što me gle­ daš, ženo?. . . Hoćeš da znaš ko sam?.. . Ja — bijah" sirota. Nadah se, da ću njegovom pomoći nekad ra­ dosno poživjeti. . . Robinja bijah, koja željah da nie njegova ruka iz ropstva izbavi. A on? Razbi sve moje nade, pogazi me i odbježe i surva me u propast! . . . Pitaj, pitaj, za uzrok ga pitaj! Šta sam skrivila, šta sam zgriješila, da me ostavi? E l i z a b e t a : Ne razumijem te ... Šta govori, Tomsone? To ms o n : Šta ja znam? . .. (Hoće da odvede Elizabetu): Da mi idemo, madarh! S u r u d ž i (bacivši se preda nj): Odlaziš! Hoćeš otići, je li? A h!. .. čekaj gospodaru, šta sam ti uči­ nila, šta sam skrivila, pa da me ostaviš?.. . Ja sam bila samo jedna nesretnica, svoju sam sreću od tebe izgledala. A ti si mi mjesto pomoći dao otrov! . . . Bijah sirota, kojoj ti bijaše i otac i majka. A ti me još više ucvili!.. . Pa reci, da čujem, kaži šta sam skrivila, pa da me ostaviš?.. T o m s o n : Zar nećemo joč ići, madam? E l i z a b e t a : Ne, ne. Ova me djevojka zanima. Pitati za stanje bijednika, osobina je velikih ljudi. S u r u d ž i : Ti si zasadio u srce ljubav djevojci, koja nije imala pojma o svijetu i ljudskim nevoljama, I dok za me nevinu, bez grijeha, bijaše najveća bla­ godat ljubiti tebe, ti si me kao djevojku strovalio u najveći grijeh. Ne mogoh ti izbjeći, ljubav mi nije dala! — — Ah, . .. kako me sada nepoznato gleda!.. Zar me sada ne poznaješ, gospodaru?.. . Nijesi li ti onaj, koji si mi u mom neznanju, pri jednom vigjenju uzeo nevino srce zauvijek?.. . Zar si zaboravio ono doba tvoga nečovječnoga postupka, kada si mi lažno sve obećavao za naših sastanaka — plačući obećavao. Zar ja ne bijah ona, kojoj si u krilu govorio: „Ja ne­ mam druge želje, već umrijeti u tvom zagrljaju!11 Zar prije tri mjeseca ne bijaše ti ja a i ja ti? A sada si zar pristao da u groblje bjegaš od one Surudžije, u čijem zagrljaju željaše umrijeti?.. . (Tomson se sve više razdražuje, Elizabeta se čudi, a Surudži jetko dalje govori): Zar me sada ne poznajaš, gospodaru?. . A ne bijaše li ti onaj, koji si strepio u danima naših sastanaka, videći iz daleka koju našu seosku djevojku, pa misleći da sam ja, tiho me dozivao: Surudži! . . . A sada, kad Surudžiju vidiš pred sobom, čini ti se zar da je neka tugjinka, tebi posve nepoznata. . . Ah, go­ spodaru! Ako sam se promijenila i došla u ovo ne­ sretno stanje, ti si kriv; ako sam ogrubila, to sam za tobom uzdišući! . . A o n e noći sam za te lijepa bila. Za što si me onda primio? Za što me se sada otre­ saš?. . . Moja sadašnja ružnoća, tvoje je djelo. Pa zašto da ti se ono, kao tvoje, ne dopada?. . . — Istina jest, da ljudi poslije osugjuju svoja prvašnja nevaljala djela. Što čovjek radi u osamnaestim godinama, u dvade­ setim mu se već ne dopada. A za tri četiri godine najmanje, osugjuje ono, što je u dvadesetim godinama radio. Ali kao tebe ne vigjeh stvora, da bi umrtvio danas kao najveći neprijatelj djevojku, koja je već prije tri mjeseca u svojoj sreći umrla. To ne dolikuje čovjeku. Pripitomljena životinja, po mom sudu, od takvog čovjeka ima više ljudstva u sebi, viši je čovjek od njega. Ja ljude znam kao životinje — ravne svemu drugom — koje se s vremenom usavršuju. Tek ne znam, kakva si ti životinja, da nekada savršen, eto si sada podivljao. (Tomson povlači Elizabetu za ruku da idu.) Daj, gospodaru!.. . Povrati mi moju nevi­ nost, koju si mi oduzeo kao savršen čovjek, pa onda hajde. Daj mi natrag moje srce, koje si mi onda istrgao iz grudi, obećavajući mi, da ćeš me uzeti Povrati mi djevojaštvo moje!.. . Kad me nijesi poveo sa sobom, povrati mi moje srce, pa onda hajde! Ah, gospodaru!.. . Niti ja mogu više ikada uzeti svoje srce od tebe natrag, niti ti fmožeš meni moj namus povratiti.. . Sve je propalo!.. . (Gorko zaplače). E l i z a b e t a : Tomsone, ova djevojka ima odnošaja s tobom. Ne razumijem šta govori, ali ćutim da je tako nešto. T ć m s o n : Kakvih odnošaja?. . . Šta bi on mogla imati zajedničkog sa mnom?. . . E l i z a b e t a : Ti si mi kazivao, da poznaješ gudžeratski jezik. Dakle, razumiješ je? Šta govori? T o m s om: Da idemo. Molim, da idemo! (Za se): čudnovato! Toliko puta polazih, a upet ne mogu da odem. Kao da me je što sapelo. Ništa ne činim, ništa ne kažem? Ah! (Nervozno se kreće prema Elizabeti i uzima je za ruku): Zar mi nećemo još ići madam? E l i z a b e t a : Doznajemo dert ove djevojke! T o m s o n (smeteno): Poslije, poslije ću vam reći. Da idemo. Šta još stojimo. Zar nećemo ići? �288 donijelo za zgradu moje sreće, ali koja se je eto na­ skoro srušila, a na čijim razvalinama sad teku gorke suze toga „sretnika". Ahdnl-Hak Hamid: J £ ($ | l l l d i j © . D ram a u 5 činova (8 slika). — Prevodi Šem suddln S arajlić. — (Nastavak.) K aranfilaga: Pusto s e l o .. . Ono selo neveselo, Kud sam prolazio, Oni dvori opustjeli, Gdje sam dolazio. Ono vrelo presahnulo, Gdje sam ljubljen bio; Ono luče udalo se, Koje sam ljubio. Da Ne Da Ne me nije ostavilo, bih ni žalio; me nije prevarilo, t bi liatario. A1 na vjeri kad prevari, Bog joj sudac bio, A1 opet joif — srce moli — Strogo ne sudio!... Šem sudin S ara jlić : Noć caruje. Noć caruje, vjetar popuhuje, Dršću grane, žuto lišće pada. Voće zrije, usjevi se dižu, Plodna jesen u prirodi vlada. Za oblake zvijezde se kriju, Sve je tiho, samo iz daljine Jedva - čujno sjetni glasi bruje I umiru u krilu tišine. Ko da neko tu uzaman zove Sretne čaše, koje- se ne vrate, Ili vjetri kroz poljane puste, Tople dane na počinak prate. . . Noć caruje, žuto lišće pada, Vehne narav, ko i mladost moja; Glas se čuje, ko da moje srce „Piano“ bije vrh svoga pokoja... T o m s o n : Zar ne vjeruješ? , S u r u d ž i : S toga zar na vas puno nalikuje. Eto toliko nalikuje, da se odmah sjetim vas, dok nju vidim. T o m so n : Šta ti je Surudži«!. Srdiš se na m e?... S u r u d ž i : Zar ja? T o m s o n : Zar ja nijesam tvoj Tomson, zar ti nijesi više moja draga?... S u r u d ž i (munjevito uzdršća): Draga — reko­ ste? (za se) ah, i sa svojom laži na me djeluje' . . . T o m s o n : Odveć hladno mi zboriš. Studen me hvata. S u r u d ž i : Ne škodi. Moguće, da će vam moje hladne riječi utišati vatru u srcu. ~ T o m s o n : Ne vjeruješ?. ,. (Za se): A sada će i ona doći. (Glasno) Ona je došla iz Londona. Istom došla. Moja sestra, koju sam šest godina željkovao. S u r u d ž i : Biva ste puna tri mjeseca zabavljen sa blaženjem svoga šestgodišnjeg željkovanja za se­ strom! Za to me zar nijeste niput potražio ni upitao za me. . . Šta ?. . . T o m s o n : Ja sam se razbolio od pri|e tri m je­ seca. Malo je falilo da umrem! .. . S u r u d ž i (približivši mu se, značajno): Ona je dakle vaša sestra? T o m s o n : Jest. S u r u d ž i (kao gore, radosno): a ja sam ona, koju ljubite ? . . . T o m s o n : Bez sumnje! S u r u d ž i (gorko): 1 tri mjeseca ste bolovali ? T o m s o n : Tako je. S u r u d ž i (uhvativši g a z a ruku): I za malo nijeste umrli? T o m s o n : Došao bijah do umiranja. S u r u d ž i (zagledavši se pronicavo neko vrijeme u Tomsona, vikne mu u uho oštrim glasom): Ti lažeš! (odbaci Tomsonovu ruku i povuče se natrag. Tomscn je začudno gleda. jSurudži se prezrivo osmjehuje). T o m s o n (u ljutnji za se): Ja sam poludio! Što da se pritajavam? Zar to nije poniženje za čovjeka, kad mu se reče: ti la ž e š!.. . Stoga da se bojim i za š to ? ..; (Glasno): No, pa šta ti hoćeš od mene? Došla si, da me ispituješ, da me uzimaš na odgovornost?! Dobro. Eto: ljubim je. Šta moreš protiv toga, da vi­ dim?! S u r u d ž i (u velikoj ogorčenosti): Ah, na po­ sljetku čujem i od njega sama! T o m s o n : Ja sam tebe ostavio. S u r u d ž i : A h!... T o m s o n - Odbacio sam te, od tebe bježim. �289 S u r u d ž i (praznim grlom, kao da joj duša staje): sve obećavao za naših sastanaka — plačući obećavao. Zar ja ne bijah ona, kojoj si u krilu govorio: „Ja ne­ A h!... T o m s o n : Ljubim je, jer je od tebe ljepša! Pa mam druge želje, već umrijeti u tvom zagrljaju!14 Zar Šta ćeš mi? prije tri mjeseca ne bijaše ti ja a i ja ti? A sada si S u r u d ž i (odlučno): Zvijer! Zvijer koliko god zar pristao da u groblje bjegaš od one Surudžije, u da se pripitomi, opet je zvijer! čijem zagrljaju željaše um rijeti?.. . (Tomson se sve T o m s o n : Š uti! više razdiažuje, Elizabeta se čudi, a Surudži jetko S u r u d ž i : Nadati se od tebe milosti, isto je, dalje govori): Zar me sada ne poznajaš, gospodaru?. . što i slonovu kožu prati, da se ubijeli. A ne bijaše li ti onaj, koji si strepio u danima naših T o m s o n : Šuti, velim ti. sastanaka, videći iz daleka koju našu seosku djevojku, S u r u d ž i : Ja ti rekoh što htjedoh. Sada znaš pa misleći da sam ja, tiho me dozivao: S urudži!. . . koliko vrijediiš. A sada, kad Surudžiju vidiš pred sobom, čini ti se zar T o m s o n (ćušne je rukom): Šuti, velim ti, š u ti! da je neka tugjinka, tebi posve nepoznata. . . Ah, go­ S u r u d ž i (ne može se više suzdržati — zaplače.) spodaru! Ako sam se promijenila i došla u ovo ne­ T o m s o n : Ti ne smiješ protusloviti jednom sretno stanje, ti si kriv; ako sam ogrubila, to sam za engleskom oficiru! — tobom uzdišući! . . A o n e noći sam za te lijepa bila. E l i z a b e t a (dolazeći): Šta je to ? ... Ko je ova Za što si me onda primio? Za što me se sada otre­ djevojka? saš?. . . .Moja sadašnja ružnoća, tvoje je djelo. Pa zašto T o m s o n (pretvarajući se): Ova?. .. ova, . . . da da ti se ono, kao tvoje, ne dopada?.. . — Istina jest, to je. . . da ljudi poslije osugjuju svoja prvašnja nevaljala djela. E l i z a b e t a : Što plače?.. . Zbilja, zašto plače ? Sto čovjek radi u osamnaestim godinama, u dvade­ T o m s o n : Ko zna što joj je! . . Zar rni nećemo setim miP se već ne dopada. A za tri četiri godine ići? Vrijeme je da idem o!. . . najmanje, osugjuje ono, što je u dvadesetim godinama S u r u d ž i (pohrli pred Elizabetu): Što me gle­ radio. Ali kao tebe ne vigjeh stvora, da bi umrtvio daš, ženo?. . . Hoćeš da znaš ko sam ?.. . Ja — bijah danas kao najveći neprijatelj djevojku, koja je već sirota. Nadah se, da ću njegovom pomoći nekad ra­ prije tri mjeseca u svojoj sreći umrla. To ne dolikuje dosno poživjeti. . . Robinja bijah, koja željah da me čovjeku. Pripitomljena životinja, po mom sudu, od njegova ruka iz ropstva izbavi. A on? Razbi sve moje takvog čovjeka ima više ljudstva u sebi, viši je čovjek nade, pogazi me i odbježe i surva me u propast! . . . od njega. Ja ljude znam kao životinje — ravne svemu Pitaj, p ita j,. za uzrok ‘ga pitaj! Šta sam skrivila, drugom — koje se s vremenom usavršuju. Tek ne šta sam zgriješila, da me ostavi? znam, kakva si ti životinja, da nekada savršen, eto E l i z a b e t a : Ne razumijem t e . . . Šta govori, si sada podivljao. (Tomson povlači Elizabetu za ruku da idu.) Daj, gospodaru!.. . Povrati mi moju nevi­ Tomsone? T o m s o n : Šta ja z n a m ? . . . (Hoće da odvede nost, koju si mi oduzeo kao savršen čovjek, pa onda hajde. Daj mi natrag moje srce, koje si mi onda Elizabetu): Da mi idemo, madarh! S u r u d ž i (bacivši se preda nj): Odlaziš! Hoćeš istrgao iz grudi, obećavajući mi, da ćeš me uzeti otići, je li? Ah! . . . čekaj gospodaru, šta sam ti uči­ Povrati mi djevojaštvo m ojel.. . Kad me nijesi poveo nila, šta sam skrivila, pa da me ostaviš?.. . Ja sam sa sobom, povrati mi moje srce, pa onda hajde! Ah, bila samo jedna nesretnica, svoju sam sreću od tebe gospodaru!. . . Niti ja mogu više ikada uzeti svoje izgledala. A li si mi mjesto pomoći dao otrov! . . . srce od tebe natrag, niti ti fmožeš meni moj namus Bijah sirota, kojoj ti bijaše i otac i majka. A ti me povratiti.. . Sve je propalo!.. . (Gorko zaplače). E l i z a b e t a : Tomsone, ova^djevojka im a odnojoš više u cvili!.. . Pa reci, da čujem, kaži šta sam šaja s tobom, Ne razum ijem šta govori, ali ćutim da skrivila, pa da me ostaviš?. . je tako nešto. T o m s o n : Zar nećemo joč ići, madam? T d m so n : Kakvih odnošaja?. . . Šta bi on mogla E l i z a b e t a : Ne, ne. Ova me djevojka zanima. imati zajedničkog sa mnom?. . . Pitati za stanje bijednika, osobina je velikih ljudi. E l i z a b e t a : Ti si mi kazivao, da poznaješ gu. S u r u d ž i : Ti si zasadio u srce ljubav djevojci, koja nije imala pojma o svijetu i ljudskim nevoljama, džeratski jezik. Dakle, razumiješ je? Šta govori? T o m s om: Da idemo. Molim, da idemo! (Za se): 1 dok za me nevinu, bez grijeha, bijaše najveća bla­ godat ljubiti tebe, ti si me kao djevojku strovalio u Čudnovato! Toliko puta polazih, a opet ne m ogu da najveći grijeh. Ne mogoh ti izbjeći, ljubav mi nije odem. Kao da me je što sapelo. Ništa ne činim, ništa dala! — — Ah, . . . kako me sada nepoznato gleda!. . ne kažem? Ah! (Nervozno se kreće prem a Elizabeti i Zar me sada ne poznaješ, gospodaru?.. . Nijesi li ti uzima je za ruku): Zar mi nećemo još ići madam? E l i z a b e t a : Doznajemo dert ove djevojke! onaj, koji si mi u mom neznanju, pri jednom vigjenju T o m s o n (smeteno): Poslije, poslije ću vam reći. uzeo nevino srce zauvijek?.. . Zar si zaboravio ono doba tvoga nečovječnoga postupka, kada si mi lažno Da idemo. Šta još stojimo. Zar nećemo ići? �290 E l i z a b e t a (pozorno): Šta ti je Tomson, tebi nešto ima!. . . T o m s o n (još uvijek kao izgubljen): Da idemo kući, hajde; kući, kući . . . (Na jedanput se trgne): Pa neka crkne, šta ću joj ja?!.. . (Tomson i Elizabeta polaze). S u r u d ž i (poteče za Tomsonom): Najprije mene ubij, pa onda hajde, gospodaru! Gospodaru!... (Prihvati se Tomsonu za nogu). T o m s o n (silovito tresne nogom): Nosi s e ! .... Sad ću te smrviti! . . (Pregazi Surudžiju nogom). S u r u d ž i : AI!. . . Nogom me goni od sebe, kao pseto što se goni! Ah! (Prostre se na zemlju i plaće). E l i z a b e t a (kao da se srdi): što napadaš sirotu djevojku? T o m s o n (idući, na pola se okrene Elizabeti): Ah! Kad vas uzmem pod ruku ovako i s vama na­ prijed stupam, čini mi se, da nam iza legja ostaju sve naše brige, da nas sejire, a veselje da ide pred nama, da nam pute pokazuje. Sretan sam. Sretan!. . . E l i z a b e t a (okrenuta, gleda Surudžiju):*Ova mi se djevojka dopada. t T o m s o n (kuša da je odvede): Šta vi toliko? Čovjek na ovom svijetu treba •''biti bezbrižan, pa da rahat poživi. Šta mislite da bi ona za vaše stanje pi­ tala, kad bi ste vi plakpja?!-« E l i z a b e t a : Al meni se ne dopada, kako se ti ponese prema ovoj djevojci. (Ponovno polaze). S u r u d ž i (hoćocda se digne, ali nema snage): Tomsone! Gospodin Tomson! E l i z a b e t a (iznenagjeno): Kaže: Tomson! l i me ti zna?? S u r u d ž i : Koliko što znaš. da je Bog jedan, ubij me, gospodaru, ubij me! Ubij, da umrem pod tvojim nogama. Ubij me, tako ti zdravlja one koju ljubiš, tako ti ljubavi te pored tebe, zdravu me ne ostavi. (Videći Tomsonov nehaj, skoči, poteče i kuša da mu istrgne mač iz korica): Daj, izvadi mač, gospodaru, i s njime umrtvi! Ubi me saovim mačem, što si ga opasao radi svojih najvećih neprijatelja. Udri s njim djevojku, koja ti je najveći prijatelj na zemlji i koja bi u smrti od tvoje ruke osjećala svu slast života. Ubij me! . . . T o m s o n (Otima je joj mać, odgurne žestoko Surudžiju i obori je): Napasna djevojko ! S u r u d ž i (padajući): Ah! Da me još jedan put udari, sretno bih um rla!... Ali — odoše, odlaze!. .. (Diže se, da poteče za njima): Ode, odbježe me! . . . Bježi. . - Idem i ja za tobom i ja — Tomsone! A h!.. (Odjedanput se sruši na zemlju i gorko, zdvojno za­ plače. . . .) (Nastaviće se.) Pjesma od Voltaire-a. Radost i tuga. Kadkada jutrom uznemiren ustanem i preplaše­ nim pogledom promatram gujusnu sliku ljudske po kvarenosti, koja prirodu rasplakuje. Pratim stanje ljudstva, koje je palo u hiljadu rrznih zabluda i mu­ čila; pratim tiranije toga prljavog (nečistog) rada, kojim se u šali titra Satana. I pitam goru Etnu: „Čemu to tvoje toliko ha­ ranje i šta su ti izvori oko tebe, što oganj prosiplju? 1 pitam mora: „Gdje su one razrovane obale, koje su ostale pokrivene zapjenjenim tvojim valima?" Tada se obrnem izdajicama i sebičnjacima i velim im: „Vi ovaj svijet više pretvarate u zbrku i kaos od bijesnih morskih valova i od strašnih vulkanskih plamenova (lave).“ / U ovom tužnom i beznadnom stanju ispitujem kakav je i šta je strašni dio svake stvari na svijetu; kada na koncu ustanovim da je potreba prirodnog zakona „patiti se i umrijeti", ja se tada rastužim i — plačem. Ali kad sjedim za stolom na soirće-u s neko­ liko prijatnih i umiljatih gospogja i vesele gospode, te jedem jarebice, što ih je gosp. Arandć pripravio i pijem vina; vesele pjesme, šale i lijepe riječi ukrašuju pauze ovog ugodnog soirće-a; ja tada — ne žaleći svojih prošlih dana — pozdravljam ljubav i milo­ vanje Kleo-a i njegove gospogje. Ugodno prijateljstvo mi uz njih srce veže, baci u zaborav moju starost i hiljadama novih užitaka radosti, harmonija moju mi­ sao obasjava i dušu mi osvjetljuje; ja se tada veselim i — smijem. Kadgod — ma da iz daljine — gledam kakva sve zla i opačine čine strančari i rovari u Parizu, koji izdajničkim neprijateljstvom potiču svijet na pok''arenost i megjusobnu mržnju i time ga demoralizuju, pa kad saznam da se sjever u krvi guši — ja se tada rastužim i plačem. No kad mi gosp. Tčrzć novčarku napuni, kad se moji vrtovi, moje bašče i moje gore okite cvijećem i poput sm aragda zazelene; kad moji plemeniti pri­ jatelji s veseljem pod drvećem plešu; kada — da odmorim svoju umorenu misao — po nekoliko puta pročitam djela ili riječi Ariosta,1) vazda istinitog T6sela ili djela drugih kojekakvih brbljavaca; — ja se tada veselim i smijem. Eto mora se priznati, da je taki ćovječiji život; svako imade po jednu ludoriju, da sam sebe baca iz tuge u radost i iz radosti u tugu. *) L u d v i k o A r i o s t o — poznati talijanski-epski pjesnik rogjen 1474., a umro 1533. Njegov „Rolando Furioso” (Bijesni Rolando) najveći je epos u svjetskoj literaturi, a imade 4000 stihova. �291 Znam da je čovjek nadaren božanskim svoj­ stvima i jednog dana mi ćemo biti pobjednički uz­ višeni duhovi. Ali ja priznajem, da je čovjek malko lud. Priroda se svaki čas pred našim očima mijenja i probraća. Najtužniji, najbrižniji rteroklit"-) po­ stane Demokrit *), ako mu posao u redu ide. — XnrnjeHa. 3 (i h i i j c h .(! c j iH je n o r upii.jom i*) — ,ZJp. C. Pn6HHKap. — Oa HeKOAHKO roAHHa Ha oBaMO qyje ce h koa Hac Kao h y APyi'«“ CBHjeTy, CBe nem he Kano H>yAH 6ojiyjy oA 3ana.>beH>a cjiajenor npajeBa. To MeI,yTnM, He Aona3yje, Aa j e caiia 6o„iecT AaHac necTa; npaje he 6btb , Aa je AaHaiun.n jn eica p a JiaKine h enrypHaje pacno3Hajy oa Apy rn x cahhhhx 6oji6cth, Hero iuto cy to CTapajn jte ' icapu ynjeJiH. A jib KaKo 6hjio a» 6 bjio, jeAHo je asBjecHo: s a n a jte f te cvnijenor npnjeBa aoctb je necTa CojiecT, a y3 to Bpjio 036w.’bHa h ouaCHa, n a 3aTo h x o h y , Ma u yicpaTKO, A» o6aBnjocTHM poAHTejte n e>oj. lip n je CBera MopaM Aa oCjacHiiM, uiTa je to „ cjih- Ilp a je CBera hmum a ** KasceM, Aa iena3HB „3anajbe*e caajenor npajeBa" y caMoj CTBapa norpemaH. T a 6ojiecT Haje 8ana.i.eH>e (vmjeaor npajeBa, boH totobo yBiijeic y npBOM peAy 3anajbeH.e oHor noByjbKa, aneHAHKca, Te je jbenapa 3aTo a 3oiiy' „aneHAnnaTiic". A cyniT0Ha je 6o,iecTii y TOMe, uito ce y cJiajenoM npajeBy Kao y aeKoj Keca, a y ohom oOjeuieHOM aneHAHKcy Bp.io JiaxKO 3aAp»caBa xpaHa, Koja us TaHicor npajeBa npejia3ii y Ae6ejio, na 3aAp5KaBajyha ce Ty, pacnaAa ce, Tpyne u Apaaca CAy30KOHcy y cviajenoM i;pajeBy a y npBy.’bicy, CTBapajy h a a a Taj namiH Bpjio noAecao 3eM.ijiiuiTe 3a cnaKy APyry Oo.iecT. H ohab. kba Ha to MjecTo Haal>y, Ma oa KyAa, ncBjeciie KysKHe Kjiane, oHe Ty Bpjio jiaxico ii3a30By 3anaA>eH>e, Koje ce, Kao iuto pexox, aoBe norpemHO 3aoa.T>eH»e cvrajenor npajeBa. Te KAane Mory ar Aoby y aneHAHKc npaje caera H3 caMor npajeBa, 38to ce Bp^o hbcto a biia «, Aa ce 3anaA>6H>e c.iajenor npajeBa HaAOBeace Ha kbkbv Apyry 6o6ecT y npajeBHMa, HanpaMjep Ha KanaB o6anaH npojniB. AJia ao npByjbKa Mory KyacHe KJiane Aa Aohy h ca KpBjby; KpeHyBiua ce c h>om ca KaicBor AaJieKor MjecTa y th jejiy; Ha Taj Hanaa nocTaje 3anajbeH>e cvnijenor npajeBa Kao noe.i>eAana KpajHaKa, HH(j)JiyeHne a t . a - MehyTna, Kao mTO peKox. Ta Harjia npajeica, aKyTHa 6o;iecT pa3Baja ce BehaaOM caMO ohas, kha je 3a H»y Beh npanpeMjbeHO aeM.tauiTe npeTXOAHHM nopeMehajeM aneHABKca. IIpeMa TOMe ce sanajbe&e cviajenor upnjeBa AajeJia H onjenja npajeBa HMajy y rjiaBHOM ARa Aiije^a: y Aaaje pa3JianaTe BpcTe: y noTajHy, noTMy.iy, xpoHHHHy TaHKO u AeSejio upajeBo.^TaHKo npajeBO uojia3H oa ace- BpcTy a y npajeKy, aKyTHy. jiyAna h npanehn pa3Ho.iHKe HenpaBajme Biijyre ncnyOHy noTajHy TeniKo je no3HaTH koa AjcTeTa. TaH>aBa noTayHO aoh>h aho Tp6yinn>e Aynjbe. y AecHOM AOH>eM kbo ce A^jeTe acTBHa aecTO »cajia Ha 6oaob6 a cjeBoKpajy Tp6ynme pjajbe yjia8a ce oho HajnocAAje y Ae6ejio THHe y ACCHoj CTpaHB Tp6yxa, HapoiHTo npa xoAy, ajia UpnjeBo. ,Zfe6ejio je npajeBO Kpahe aJia m ape oa TaHKor**); cy Ta 6o.iobb MaxoM Taao He3HaTHa n tbko HeoApebeHa, noneTaK My je je Ty, y acchom aoh>cm Kpajy Tp6yxa, Aa ce a6o r h»hx a He noMiiniJba Ha 3ana.T>eH>e cjiajenor oAaT.ie ce oho nen>e HaBarne, ao AecHiix BiiTnx pe6apa, npajeBa, thm npaje, uito ce jaB.i.ajy 06HHHO nocviaje Kana oHAa canaja Ha JiajeBO, HAe nonpeuHo Kpo3 Tp6yx KBe rpeniKe y jejiy. 3aTo ce hoa 3anaji.en.eM c-iajenor h cnyniTa ce OHAa oneT HaHBHce, y jiajeBB a ° h>h Kpaj npajeBa y o6 bhhom roBopy a noApa3yMiijeBa tck ona Tp6yxa, OAaTJe Kpo3 Kapjiany npo.ia3B noA BMeHOM ryacApyra, aKyTHa, upajena BpcTa, Koja ce jeAHor A»Ha inn»er npajeBa, Koje ce cBpmaBa HMapoM. Ha Taj HanuH iieHaAa pa3Baje B3 Te npBe. Biicii iicnoA Tor yuiha cau noneTaK Aečejior npajeBa Kao TaAa AnjeTe Ao6aje cacBBM B3HCHaAa jaK, cajiaH HeKa iceca, n Kao aho aeroB, Ta Keoa 30Be ce cjnijeno UpnjeBo. Ca cvnijenaM npajeBOM cToju y Be3n jom a je- 6oji y AOH»eM, agchom Kpajv Tp6yxa, Ao6aje y3 T o aje3 y , AaH 3aKpHcjLajia aho npajeBa, TaK03BaHH npByjbaK, hjih MaxoM a noBpahafte, a jayne a aaTeace Tp6yx HaponBTo aneHAHKc, Koja Baca o A»*^eM Kpajy cvnijenor npajeBa KaA My ce nHna AecHa cipaH a Tp6yxa, OHAje rAje My ce Kao icaKOBa rjiacTa a Koja naBjeKy hh Ha mTa He cJiyaca. Hajia3a cjiajeno npajeBO, oa npajiHKe Ha cpeAHHa ii3Mehy nynaa a A^cHor Kyaa. C bh th 3aana 6o.iecTa Mory A caA Aa oniiineu caay 6ojiecT. TaKO Aa noTpajy hckcjibko Aana, na Aa ce oneT nocTe*) H e r a k l i t : Grčki filozof, pesimista, koji je živio 500 neHO H3ry6e; A^jeTe TaAa 03ApaBa oa OBor aKyTHor 3agodina prije Isa (al. sel.) najteH.a cjiajenor npajeBa, a jia My H3a a e r a 3aocTaHe, *) D e m o k r i t : Grčki filozof, optimista, rogjen 470. god cacBHM npapoAHo, joui Beha ckjiohoct Ka Toj 6ojiecTH. pr. Is., a umro 360. A y ApycaM acTo TaKO necTiiM, cjiynajeBaMa 6oji6ct ce * ) IIpBB jyroc.ia«eH C K B xnpypuiK H K o u rp ec aaHnMao ce obhx AaHa b 8an a.te n .eM c -ia je n o r u p n je B a . H s hobo omTaMnaiie KH.nre pa3Baja CBe jane, a 6oa y Tp6yxy a noBpahaH>e a 3aneA’pa C. PB6uuKapa: 3,ipaBo h fio^iecHO flnjeTe, .teKapCKu caBjeTB toct Tp6yxa a onha MajiaacajiocT 6ojiecHBKOBa 6aBajy poABTeABMa, aoiiocbmo T aj O A je.taK y liameM jiHCTy. cb6 to Beha, aok He HacTyna a cmpt, a to Bp.10 neCTO **) U je jio K y n u o u p n je u o OApacjior MOBjena, oa JK6JiyAHa A° cacBHM 6p30, 3a HeKo.niKo AaHa: to cy ohb cAynajeBa, HMapa, pyro je np m iu K o 8 MOTapa; oa Tora A°J,a8B Ha TaHK0 KaA npey.T.aK nonae Aa ce rHoja a Aa TpyHe, na ce h UpnjeBo BemTo bbiub oa 6 MOTapa, a ua Ae6e»io Henyiia 2 MSTpa. �292 npoBajm h M3a30Be T6111K0 aana.’te&e n rHojeH>e Tp6yniHe uapaMBpe. 3ana.,i>eH>e CAajenor upajeBa, npeina tomb, BpJio je onaKa đojiecT. y Behnmi cJty*iajeBa jeAnna joj ie Jinjes onepaTopcKii hosk, Koja he SoaecHii upBy.i>aK sa Bpe&ieHa oAcjehu h H3BaAHTH, a ip6yx ohbctbth oa rHoja. 3aTo je h poAHTe.MiMa AysKHOCT, Aa iuto npnje 30By .H>6Kapa y noMoh, KaA toa Ha AjeTeiy ona3e 3aaKe KojH Jiane Ha 3HaKe y 3ana.i>eH>y cjinjenor upajeBa, HapoHHTO KaA ce AnjeTe aca^H Ha 6o.ioBe y AO&en, agchom Kpajy ip6yxa. A AOKJie AeKap He Aol>e, HeKa He npo6ajy HiiKaKBe A°" Mahe . i.eKOBe, Hero HeKa caMo ocTaBe A0ieTe Ha M0Py 0 HeKa My He AaAy HaniTa Aa jeA© h naje. Kao KaKBa-TaKBa npeAoxpaHa oa sana.tefta cahjea o r ppajeBa Moace, Me^yTiiM, Aa noc^yacH jeAHHO npaBH.iHa nexpaHa AjeTeTa u cTajiHO e.Tapa&e Aa AnjeTe HMa ypeAHy CTOJiBHy. v3flpaejbe . Narodne umotvorine. Gorom jaše,'... Gorom jaše čelebija Maše Gorom jaše, gori govoraše: „Goro moja, mene boli glava!" A iz gore nešto progovara: Ne boli tec s mene, Maše, glava, Već sa triju l’jepih djevojaka — Ti si jednoj tvrdu vjeru dao Vjeru dao da ćeš je uzeti. A drugoj si zlatan lanac dao, Trećoj dao burme sve od zlata. Pa te kunu i noćom i danom — Što si onoj tvrdu vjeru dao Vjeru dao da ćeš je uzeti, Tavna noćca kad na zemlju pane Vazda ona tebe kune Maše: „Gdje si Maše, boljela te glava!" Što si onoj zlatan lanac dao Kad god vidi onaj zlatni lanac Vazda ona tebe kune Maše: „Hajduci te po gori vezali!" Što si onoj zlatne burme dao Kad god makne burma na rukama, Vazda ona tebe kune Maše: „Ti se smako sa ovog svijeta!" Eto, stog te Maše, boli glava!" San UHiiila. . . San usnila jedinica Fata, U snu se je vrlo prepanula, Pa je majci rano uranila, Na Odžaku kahvu pristavila, Pa je milu majku probudila. Pitala je ostarjela majka: „Mila ’ćeri, što si podranila, Na ^)džaku kahvu pristavila. Kad od zore ni habera nema?" Fata majci tiho odgovara: „Čudan sam ti san usnila, majko, Pa se jesam vrlo prepanula — Star mi mjesec preko neba pregje, A dva mlada u krilo padoše." Govori joj ostarjela majka: „Hairli ti, ’ćeri, sanak bio! Što star mjesec preko neba pregje, To će tebe staro zaprositi, Što dva mlada u krilo padoše, To će t’ biti dva mlada pastorka". Molila je jedinica Fata : „Majko moja, ne daj me za stara, Volim s mladim po gori hoditi, Neg sa starim na šiljti sjediti." Malo vr’jeme za dugo ne bilo, Dvoji Fatu prosci zaprosiše — Star je prosi, a mlad je kupuje, Staru daše, mladu ne prodaše. Cvili, plače jedinica Fata: „Mila majko, što me staru dade, Što me majko, mladu ne prodate!" Zabilježio: M. Hilm i K urtagić, D. Vakuf. Momak i djevojka. „ 0 djevojko, ljepotice, Ne uzvijaj obrvama, Ne namiguj trepavicam! Ja sam momče neženjeno, A ti zlato neudato, Da te prosim ne daju te, Da te teglim sam ne mogu". Njemu djeva odgovara: „Nit me prosi, nit me dadu, Nit me tegli niti moreš, Ja imadem devet braće, I deseto čedo-bratac. Kad pojašu dobre konje A opašu oštre sablje Strahota te pogledati Ja kamoli dočekati!" Zabilježio: Falk. Mori(5 Mustnfaga i Odundžina Hata. Podigli se mladi vratničani Na Bjelave Odundžinoj Hati 1 pred njima Morić M ustafaga. Ali Hate doma ne bijaše, U mahali kolo okretaše. Nju mi nagje Morić Mustafaga, �29B Pa je njojzi tiho govorio: „Srce, dušo, Odundžina Hato, Digni skute bejaz-anterije, D ajaprogjem i čibuk pronesem!" Njemu veli Odundžina Hata: „Srce, dušo, Morić Mustafaga, Ti podigni samur-ćurku skute, Da ja progjem i kolo provedem!" Zabilježio: Faik. G ajretov glasn ik . Društvene vijesti. H ob MJiaH-yTeMejbaM. — 3 a PajperoBa HaaHajTeMejbrna ynacao ce je r. Cjr.iejMan Capmjak, KOHgeciioHiipaHH rpaljeBHHap h npoAy3UMaH n3 Bajc-time. Kao npBa Hempu oćpoisa n.iaHapime nocviao je APyuiTBy 2 KOMa^a fluoHuga „Myc.uiMaHCKe iUTaMnapnje" no 50 K. JKhbho CBjecHH TajpeTOB npnjaTe.i> h 6no npiiMjepoM h ocTavioj 6pahn mapoM Harne flOMOBHHe! L ista k . Književne i kulturne bilješke. Javan račun mojim biračima. Zove se brošura, koju je ovih dana izdao g. Dervišbeg Miralem, nar. poslanik. Brošura dr. Hamdije Karamehmedovića. — Gosp. dr. Hamdija Karamehmedović ljekar i nar. po­ slanik izdao je jednu brošuru, kojom se odgovara na poznatu brošuru „Safije hanujne", koju je izdalo ured­ ništvo ovd. lista »Mualima«. Mi je nismo dobili. Zajednička zabava „Gajreta", „Prosvjete" i „Napretka". Ova dobrotvorna zabava naših humanih društava, za koju smo u prošlom broju javili, održana je ovih dana u ulicam a sarajevskog „korza". Zabava je imala najboljeg uspjeha u svakom pogledu a ina terijalna strana njezina je prevazišla i očekivanje priregjivača, jer je donijela znatnu svotu od blizu t r i i po h i l j a d e k r u n a . Ovo je bio prvi put da su sva tri kullurno-prosvjetna društva našega naroda prtduzela zajedničku akciju u korist svojih humanih ciljeva, pa je ovaj prvi pokušaj zajednice pokazao radostan znak, koji dokazuje, da imade poslova, u kojima je mogućan sporazum na i jednodušna akcija čitavoga našega na­ roda bez razlike na vjeru, narodnost i političko m iš­ ljenje. Ova zabava je stoga u toliko više za pozdraviti, te će svaki pravi i iskreni rodoljub i prijatelj našega naroda od srca zaželiti, da ova zabava ne bude osanr Ijena, nego da se ta lijepa ideja proširi i u sva druga mjesta naše domovine, a naročito ona, gdje su sva tri elementa zastupana. Uprave svih triju društava su se obratile na neke svoje pododbore i povjerenike s apelom, da se i u njihovim područjima slične zabave prirede, pa se nadamo, da ti apeli društvenih uprava neće ostati bez uspjeha. Zabava u korist „Gajreta" Muslimani akade­ mičari u Banjoj Luci priredili su ovih dana zabavu, od koje je jedan dio čista prihoda bio namijenjen na­ šem društvu. Ta zabava je imala vrlo lijepa materijalnog uspjeha, te je našem društvu poslata svota od 400 kruna, kao otpadajući dio čista dobita čime je „Gajret" obilno potpomognut. Zivili svjesni omladenci, koji ovu humanu za­ bavu prirediše, kao i svi oni rodoljubi i prijatelji našega napretka, koji je svojom potporom potpomogoše. Ispravi. U predzadnjem (17) broju „Gajreta" u „Kći Indije" na str. 257., redak 11., krivo je složeno „lio* landezi", a treba da stoji „Kalenderi". Članarinske potvrde. — Radi nepredvigjenih tehničkih zapreka u štampariji nove potvrde nisu mogle biti gotove na vrijeme — kada smo to objavili, Nu danas smo u stanju javiti, da su one konačno dogotovljene, te ih možemo na zahtjev odmah razašiljati. Stoga molimo pododbore i povjerenike društvene, da nam što prije pošalju sve dosadašnje potvrde radi poništenja i da nam jave, koliko ćemo im, i kojega reda, novih potvrda poslati. Moliteljima zajmova. — Društveni zajmovi davače se samo siromašnim visokoškolcima, osim I. i III. godišta prava. Zajmovi će se davati uz obaveznice, koje moraju biti snabdjevene sa potpisom duž­ nika i dvojice sigurnih jamaca, a imena svih potpisnika obveznice trebaju se legalizovati kod suda. Interes na ove zajmove teče od dana isplate, a računa se po kamatnoj stopi od 5%. Obraćamo pažnju moliteljima društvenih zajmova na ove uslove, kojima moraju biti svi zajmovi uvje­ tovani. Ispravi. U prošlom broju našega lista u rubrici „Društv. vijesti", a u bilješci „Novi pododbor Gajreta" potkrala nam se je pogreška kod imena Osman ef. Daidžića, predsjednika pododbora u Zenici, jer stoji Dirdžić mjesto D a i d ž i ć. Iz administracije. Povraćen nam je broj 18 „Gaj­ reta«, upućen na ove adrese: A h m e d K a d r a g i ć , L j u b u š k i , s primjetbom: „naslovnik se nalazi kod vojništva — unbekannt L jubuški"; �294 Mustafa ef. Konjhodžić povjerenik Gajretov u Ljubuškom poslao je K 3216, od koje svote je 7 K sakupljeno prilikom ženidbe Ali Riza ef. Mušića na večeri kod istoga; K 9‘80 na iftaru kod Ali Riza ef. A.ieK caH A ap CaBHh, MaTypaHT j r p r . Ormana davanu u počast nar. poslanika čam il ef. T y 3 Jia, c npiiMjeAĆoiu: „adresat neprim a ; R a s i m a g a S u š i ć , B a n j a l u k a , s primjed­ Karamehmeđovića i K 15'36 sakupljenih u Gožuljskoj bom : „Abgereist nach Tiirkei" (znači otputovao u kiraethani prilikom posjete Ćamil ef. Karamehmeđovića. Husein ef. Ruždić iz Bihaća darovao je Gajretu Tursku); M a h m u d B u k a r e v i ć u 6. osn. škol e, Tuzl a 6 K u čast sloge braće muslimana. Gradsko poglavarstvo u Bugojnu darovalo je s primjedbom: „u Tuzli nije Bukvarić natrag Sara­ »Gajretu« 30 K. jevo G ajret«; Fuadbeg Abdullahefendić činovnik vakufa darovao I b r a h i m a g a K a t i l o v i ć , B a n j a l u k a s prim­ je mjesto bajramskih čestitki prijateljima, G ajretu jedbom : „otputovao u Tursku“; O m e r b e g l b r a h i m p a š i ć , T r a v n i k , s prim ­ 2 K 20 hel. Muslimansko zanatlijsko udruženje „Adalet u jedbom ! »Adressat gestorben« (znači adresat umro). Da li su ove primjedbe pismonoša tačne molimo Čapljini priredilo je u prošlom mjesecu zabavu, te je adresate, odnosno njihove poznanike, da nas jednom od čistog prihoda poslata Vi „Gajretu", u iznosu od 62 K. 90 hel. kartom obavijeste. Mjesto bajramskih čestitki prijateljim a darovali su »Gajretu«: Hilmi ef. Hatibović šer. sudac 3 K. Šemsudin ef. Sarajlić asistent gradske blagajne 3 K, Javne potvrde. — Darovi. Hamidbeg Herenda iz Goražda 2 K, Sakib ef. Korkut „Zrno po zrno pogača". mufetiš vakufa 2 K i Ahmetaga Novalija trgovac iz Sarajeva 1 K. Derviš ef. Hatibović svrš. uč. šer. sud. škole ob­ Mustafa Vehabović pravnik iz Zepča sakupio je vezao se je sakupiti 10 K „Gajretu44 te je obećanje ispunio i položio K 1110 Gajretovoj blagajni. Ove 14 K, koje darovaše mjesto bajram skih čestitki prija­ priloge mu dadoše: Mehmed Hamdi ef. Hasić učitelj teljim a: Po 2 K: Hasan ef. Kadić, H. Hasaga Calić i K 1'50, po 1 K: Ibrahimbeg Aganović, Dervišbeg Fi- Nuraga H asagić; po 1 K : Mula Rašid ef. Hadžispahić, lipović, Smailbeg Kulenović, Fahribeg Filipović, hanu Nazif Resić, Abdullah ef. Pašić, Ali ef. Hercegovac, mica N. C. i Muharerri'ef. Nuhefendić; po 60 helera: Fuadbeg Engjurlija, Fehim ef. Osmanefendić i Mu­ Muslafa Ibrahimhodžić; po 50 hel: Smail ef. Hatibo­ stafa V ehabović; po 50 h e l: H urmuz Malićbegović i vić, Mujaga Hadžić, Milan J. Vujanović i Saćiraga Agabeg Zaimbegović. P erp er; po 40 hel: Mujaga Ribić i Osman Sarajlić i Dervišaga Bakšić i Haliz Serdarević uč. šer. sud. H. Hajrudin Ribić 20 hel. škole iz Ljubinja sakupili su prilikom skupštine, koju Avdo Berberović tajnik pododbora »Gajretova« je održavao ćam il ef. Karamehmeđović nar. posl. u u Brčkom poslao je K 2240, koja je svota sakupljena Ljubinju K 22‘32. Od naznačene svote je K 7'80 sa­ na predlog Omer ef. Mulića prilikom skupštine za kupio Hafiz ef. Serdarević. Priloge dadoše ovk g. g . : osnivanje „Gajretova“ pododbora. Ali ef. Grebo 2 K, Sulejmanbeg Sarić, Husein ef. Ser­ Muhamed ef. Tufo muderiz sakupio je prilikom darević I K, Jusufaga Grebo 1 K, Mustafa Asim Gludržanja vaza u Begovoj džamiji (uz ramazan) K 3615 hić 62 hel, Smailaga Serdarević 60 hel, Jusufbeg Ša„Gajretu". rić 50 hel, Hafiz Smail Serdarević 40 hel, Ibrahimbeg Karl Verner iz Brčkog obećao je sakupiti za Ljubović 40 hel. a ostatak sakupljen od raznih skupvrijeme ramazani šerifa 10 K »Gajretu«', te je obe­ štinara na rečenoj skupštini. ćanje ispunio i spomenutu svotu poslao. Milan J. Maksimović advokat u Tuzli darevao Osmanbeg Pašić nar. poslanik iz Bijeljine, darovao je „Gajretu« 10 K. je »Gajretu« mjesto bajramskih čestitki prijateljima Svima prilagačima neka je čast, hvala i priznanje! K 1 0 —. Ahmed H. Smajlović trg. iz Cajniča darovao je „Gajretu" 10 K mjesto odgovora na čestitke, prija­ M a ja rjiacHHK. teljima, koji mu čestitaše ženidbu. Huseinbeg Hadžić dnevničar kod kot. suda u TypcKO-xaJiHjancKH paT. — „Ca6ax“ jaB.T>a, a& Kotor-Varoši poslao je 1 K mjesto bajramskih čestitki je KO# Hana^aja Ha jeAaH 6pe5Ky^baic koa TpiinoJinca, prijateljima. TajinjaHCKa BojcKa cy36njeHa, B3ry6nBmH 1600 BojHiitca. Husein ef. Huršidić sakupio je prilikom bajrama »AreHgnja CTe4>aHH« jaBjba H3 T p u n o A H c a , ^a te u isto doba prilikom izbora načelnika u G. Rahiću je Hohy y ohh 27. np. Mj. oa Typaica HanaAHyTa jeAHa K 61'32, koja je svota poslata „Gajretu4*. TajiajaHCKa cTpaaca, Koja jc qyBa^ia poBOBe EoMejrajaHa. R e d ž e p S a l i h a j-ić , B a n j a L u k a — pr eko V r b a s a , s primjedbom »Tursku u Karamurzeli nalaži se retur«; �295 Hom -te noJiacarae nynH>aBe noByKome ce HanaAann Haxpar, oCTaBHBmn Ha MjecTy BHine mptbhx ii paH>eHnx. y 6iiTUn cyAi(,^ 0BaJI0 i6 H P» tho 6poAoRjLe. »Mecahepo« o6japjbyje aAMnpajia < £apaB e.;inja n poK^aManBjy CTaHOBHnniTBy Tpnnojmca, y Kojoj ce 06jaB *yie BanocjeflHyhe Tpunojinca, h n3jaB.i,yje, Aa he Ao6hth oAniTeTy cbh ohh, Kojn cy ouiTehcHn npnjuKOM nyuH>aBe n3 TonoBa. HoBaqen.e he ce yKHHyTn, npoBemhe ce npnBpeAHe petjiopMe, a oouiTOBahe ce c.ro6oAa, Bjepa Ila p u rp a ACKii jihctobu jaBJbajy Aa je H mbu Ja x aja noHyAHo CyjnaHy 100.000 jbyAH a CenA H Apnc 30.000 3a CBeTH paT npoTHBy IlTaroje. CyATaH je — Bero — H3jaBuo HMauy CBoje 3aA0B0.b?TB0, a bcjihkh Be3ap je 3a 6.iaroAapHo HMaMy AoAajyhn Aa je 3a caAa Ta noHyAa HenoTpeSHa. J I bctobh jaB^>ajy, Aa je ycTaHOB.beH komhtbt 3a pyKOBohen.e 6ojKOTOM npoTUBy H rarojaH a. HMafte h »ceHe. TypcKH npeAcjeAHBK onuiTHHe T punoroca — Kojn » ^a j^a Te^erpat})« jae.ba H3 Tpnno.iHca: Jyqep y ce noByKao ca boJckom h3 T panoroca — Terorpaijrame hoHh noicyinaBa.ro je BHine xB^>aAa Tjpana HaBajiy Ha Aa je CBe CTaHOBHiiuiTBo npoBnHunja T punoroca u BeHrpaA, a^n cy y npaBO BpnjeMe oTKpHBeBii. IIocaAa u .na^e ra 3uja totobo Aa nolje y cbcth paT npoTiiBy H rarojaH a. nyau>aBOM cy b x noTHC.ro HaTpar. * Typc«a BroAa je 3a6paHnjia HOBaqeH>e Ao6poBo.bai;a, IIIeaK PerHycH Kojn jkhbh y 3arohy TpanoroTajep je 36or Tora Ha mhothm MjecTBMa Haeia.ro y3oy^eH,e. Haje, o6jaBiio je cbcth paT HTajmjaHBMa. O h HacTyna y »HKAaM« yBjepaBa, Ha TeMejby ayTeHTHHHnx ph - npaBny BeHra3H-a. Ap6aHacn B3 ByquTpHa h npamTHHe jecTH, Aa cy tohobh TypcKe očaroe 6aTepnje noTonnjiH 3aK.ie^n cy ce Aa ce 6ope npoTHBy HTa^ajaHa. * npeA TpnnojiHCOM Tpn BeroKa TarojaHCKa paTHa 6poAa. XHJiMH-naraa o paiy. CaAamH>n Bcjihkh Be3ap, * y TypcKHM HOJIHTHHKHM KpyroBHMa ce HoroBapa, KynyK CanA nama, h ABa aeroB a npeTxoAHHKa: 6hbiuh Aa he BJiaAa oAMax pacnycTP.Tii KOMopy, ^ hm ce OTBopa Be^HKii Be3np CTapn rliaMH.i-nama, *iyBeHH aHmioijiHJi h H Aa he npoBecTH HOBe ii36opc Ha ocHOBy HOBor B36op X h*imh nama, repMaHotjiH^ cnaAajy y Hajc^aBHHje a HajyMHBje ApacaBHHKe TypCKe, Koju yacHBajy HenoAHje.T>eHO Hor peAa. TerorpaM u ca oToKa M aroe jap.bajy oA 12. oKTo6pa: nomTOBaae CBHjy cTpaHana y TypcKoj. CBa Tpojnija cy y 10 caxaTH npnje noAHe npomjiH cy OByAa: Tpn Taro- KOHsepBaTiiBHu h npoTHBHHHii MjiaAOTypaKa, na nnaK jaHCKe OKronaane, jeAaH KpcTani, ocaM TopneAH>ana h cy hx obh Mojiii.iH 3a noMoh y caAaiun>oj TemKoj Kpimii. AeBeTHaecT nTa;rajaHCKnx BojHnx TpaHcnopTHiix 6poAOBa 0 A Te Tpojnpe, h aKO He 3ay3HMa HHKaKaB 3R3HH*iaH nojioacaj, HajBehH yTHn;aj Ha ApacaBHe nocjiOBe BMa X hjmh y npaBuy npeua TpnnojiHcy. narna, h oh ra noraaBiiTO Bpmn npeuo CBor oAyineB.beK ano »A ren u n ja CtecjiaHB® jaB.b», jju e p npnje noAHe ce 6e3 ynaAHue Taino HCKpija.ro y Tpim oroc oAa- Hor h 3axBajmor nomioBaoi^a MaxMyA IIIeBKeT narne, Kojn BMa H>eMy Aa 3axBajiH 3a CBojy Kapnjepy. croHo npBO oAjejLeibe Bojcne. 3aTO je Bp.ro BaiKHa H3jaBa X h^imh namuHa o paTy * H3M6hy HTa.auje h TypcKe. T a H3jaBa, AaTa napnrpaA3aK.by«ieH je MroAOTypcKn Konrpec, a Bpnjeue HOBor ckom AonncHHKy napncKora „MaTeHa“, H3paacaBa bhdicacTaHKa Hiije 3aKa3aHO. l io HCKa3BMa cay«iecHHKa 6no .beH.e orpoMHe BehHHe OiojiaHa. XnjiMH-nama peuao je: je KOHrpec oA ycnjexa. UHTaH>e Apyrnx HapoAHOCTH Hnje »PaTHe onepapnje 3ai;Hje^io he Ayro TpajaTn. Hhii3HeiueHo Ha Ahcbhh peA. H cto TaKo HBjeey AoHemeHn jeAna oTouaHCKa B^aAa He cunje iih noMiim.T>aTn Ha moHBKaKBH 3aK^>y*mii 36or ApacaH>a y no rro Ay iiHocTpaHe ryhnocT Aa CTymi y nperoBope c HTa^njoM o ycTynaH>y □ojiHTBKe. 0 A6op je 3aK.a>yuHo, Aa onyHOMohn cBora noTpuno^Hca 3a H3BjecHy HanaaAy y HOBii;y. MuHHCTapcTBO, BjepeHiiKa y U[apHrpaAy Aa koA B„iaAe H3jaBii, KaKo Koje 6h ce ycyAH^o Aa noTname TaKaB yroBop o MHpy, mjiaA0Typckh KJiy6 naHOBO 3axTHjeBa, Aa ce cbh TarojaHH 60.ro oh oAMax oTjepaHO y3 rHymaH.e ujeaoKynHor jaBnpoTjepajy H3 TypcKe. Hor MHHjema. C bh mh, 6es pa3.iBKe, Ay6oKO n jacno oc* •'»AreHrpijH CTe<j)aHH« iaB.bajy B3 CicaApa, Aa cy jehaMO, Aa 6h TaKBO nonymTaH>e oA Harne CTpaHe otboCBH TaHOUKbH HTa.’IHjaHCKH HOAaHHIQI H03BaHH y nojin pHJio nyT pa3HHM (uhhhhm ancTHTHMa h oABe^o Hac AemijcKu ypeA, r Aje hm je noA TeiuicnM npujem aM a Ka3aHo, ijiHTHBHoj nponacTn. »EBpona uopa boAuth panyHa 0 Be.iBKoj MohH peAa ce CMaTpajy Kao TypcKH noAaHHHB, na, aKO He 6yAy jmrH03HHX Be3a, Koje cnajajy CBe HCJiaMCKe HapoAe, anje (WiyuiajiH H3AaT6 hh nagore, Aa noTnaAajy noA paTHH cyA. Mace Beh BHAe, y caAauiH>HM AorahajaMa, CBeTH BjepcKH * paT. EBpona Mopa nocpeAoBaTH h Hahu kbkbo npaBeAHo I^eHTpa^iHH oA6op MAaAoTypcKH y CojiyHy Ao6ho oA oA6opa y Tpnno^Hcy 6p3ojaB, KojHM ce TpasKH uito pnjememe OBora cyKo6a. »Jom Haje BpBjeMc, Aa Ka3yjeu KaicBO 6h to pnjeCKopnja noMoh. A pann ce Ao caAa Hajecy noKasaro Kao noy3AaHH, a T ypm i Bojnu mi ce xpa6po 6ope b oAorojeBajy. me&e Tpc6a^o Aa 6yAe ca Hainer^rjieAnmTa. Mn ocTaIteHTpa^HH oA6op o6ehao je 6p3y noMoh ii no3HBa oA6op jeMo Ha onpe3H h oneKyjeMO Aora^aje totobh, Aa ce oAyy TpnnojiHcy, Aa AoTroH nponoBnjeAa cbcth paT. npeMO Ao Kpa]H>nx rpaHima. y ocTajiOM, MTa^iijaHun OTKaKo je H36ho paT Me^y HTarojoM h TypcKOM, npeHaM He Mory HHUiTa HayAHTH, Hapo’iHTo caAa, kbA je CTajio je cacBHM neTOBaibe y AA6aHnjH, a oco6bto y Hama (jiJiOTa y CHrypH0CTH. Mn cmo y CTaH»y Aa oA6hMaHacTnpcKOM BHJiajeTy. �296 jeMo cb6 H>HXOBe Hana^e. ochu y Tp0no«iHL*y. H a u Ty he oncpaimje h>hxobc uhtk Bp.io Teimce h ip ajah e Bpjio Ayro. MehyTHM bcjhkom 6pojy HTa.uijaHa y TypcKoj h H’raniijaHCKoj TproBHHB, MH M0SK6M0 «naxKO HaHBjeTH orpoMHC HeHaKHa,T,HBC ry6nTKe. TaKBO CT8H.e Moace a &Tpaje đeoKpajHO Ayro, aKO Eepona hc noxiiTa ca jeAHHM npaBPAHiiM pnjeiueH>eM, h M05K6 a » H3a30Be HajBehe onacHOCTH 3a OnUlTH MIip.« Iskaz dobrovoljnih priloga na zabavi, koju su priredili „Muslimani akademičari* u Banjoj Luci, u korist „Cajreta“ i m uslimanskog gjaštva na ovdašnjoj velikoj realci. Priloge clarovaše gg: Gjuro Vrignanin dir. zem. banke 40 K; Ragibeg Džinić sab. poslanik i velepo­ sjednik 30 K; po 20: M. Almoslino dir. I. banj. štedio­ nice, N. Somogy dir. banke za trg. i obrt, Dr.^ Zaloscer odvjetnik. Osmanbeg Pašić sab. poslanik, Košta Milić odvjetnik: 16 K Pavo Grgić knjižar; po 12 K: Hadži Mahmudbeg Džinić veleposjednik. Gdja Končar; po 10 K: Hamdija Afgan trgovac, Atif ef. Bahtijarević kot. predstojnik u miru, Hadži Hifzi ef. Bahtijarević gradonačelnik, Mehmćđbeg Džinić veleposjednik Ahmedbeg Džinić veleposjednik, Hamdibeg Džinić veleposjednik, Franjo pl. Jakubovvski okružni pred­ stojnik, Anton Miirzl, Ademaga Mešić veletržac, Paša beg Kulenović sab. poslanik i veleposjednik; po 8 K: Omer ef. Čirkinagić sab. poslanik, Josip pl. KOrtvelyessy financ. savjetnik; K 7.50 K Hamzaga Husedjinović veletržac; po 6 K: Osmanbeg Ibrahimbegović posjednik, Hadži Isak Poljokan veletržac, Faikbeg Džinić veleposjednik, Smailaga Dabulhanić posjednik, Huseinaga Horozović posjednik, Mehmedbeg Ibrahim­ begović posjednik; po 5 K: Salihaga Karahasanović posjednik, Omerbeg Džinić realac, Ćamilaga Gušić posjednik, Hakibeg Džinić stud. tech., Vukosav Gru* berović trgovac, Hafiz Bekjir ef. Fejzagić profesor, Tomo Vlahović, August pl. Kvvassay kot. predstojnik, Muharemaga Ibrišagić posjednik, Dr. Grossmann pol. pristav, Dr. Sigfrid pl. Umlauf kot. predstojnik, A v daga Ibrišagić- posjednik, Hilmija Afgan trgovac; po 4 K: Ibrahimaga Bahtijarević posjednik, Alois Fischer vet. nadzornik, Ahmed ef. Šćeta nad. pristav, Muhamedaga Bešlagić posjednik: 3.50 Muhamed Alihodžić; po 3 K: Salih ef. Bajagilović trgovac, N. Sukal sudac; po 2.50 K: Faik ef. Bahtijarević, Mahmut Sejdinović trgovac, Mustafa Skorup por. vjež., Smail Burić; po 2 K: Muharem ef. Midžić učitelj, Esad ef. Omerspabić trgovac, M. Tefmczyszyn stud., N. N. putnik, Der­ viš ef. Haznadar posjednik, Alija Bahtijarević realac, 3a ypcAHHiiiTBO oAroBapa: Ocinaii 'LiiKnh. - Smail Bahtijarević realac, Dr. Jelinović odvjednik, H. Avdaga H. Halilović posjednik, Eđhembeg Beglerović posjednik; po 1.50 K: Omer Vehabović, Ahmedaga H. Kadić posjednik; 1.10 K: Sejdaga ćejvan posjed­ nik; po 1 K: Muhamed ef. Maglajlić šer. vj., N. ef. Gjumrukčić profesor, Hadži Smail Hafiz Smajić, Mujaga Jašarević, Adam Jakubowski sud., Gdja Reich, Ćurčić svećenik, Vladislav W oIf knjižar, Rupčić nadporučnik, Dr. Hussein liječnik, Mirko Markezić stud. Muhamedbeg Ibrahimbegović posjed. Ćamilaga Ibriš­ agić posjednik, Gradski veterinar, Ž. Mustajbašić, Ljubomir Pezelj učitelj, Muhamed Demirović trg., Ahmed Redžepović; po 60 h: N. Tibold stud., Koloman pl. Milet stud., Milenko Kopri vica stud.; po 50 h: Zaim Rajić, Ali ef. Karahasanović, Omerbeg Omerbegović, Muharem Bosnić, Rušidaga Ćejvan, Hasan Skorup. Ukupni iznos zabave bio je K 1051.20 Rashod oko zabave___________ K 237.19 č ist prihod K 81401 Od Čega je poslato: „Gajretu" K 400, m usli­ manskim ■'gjacima na vel. gimnaziji u Sarajevu za nabavak knjiga K 50, za muslimansku gjačku biblio­ teku u Banjoj Luci K 50, a ostatak muslimanskim siromašnim gjacim a u Banjoj Luci. Najsrdačnija hvala svima prilagačima dobrovolj­ nih priloga i posjetiocima zabave. P r i r e g j i v a č k i odbor. Poruke i odgovori uredništva. E. B. — Ima i narodnih umotvorina, koje nisu dobre i ne zaslužuju da se objelodane. Megju takove, po našem nahogjenju, spada i ova pjesma što ste nam je Vi poslali, gdje se ljudi tako lako rješavaju na samo­ ubojstvo kao na kakav pilav. Akif. — Vaši „dobrotvori” i ako su učinili dobro djelo prema onoj siročadi, ipak ne zaslužuju da budu štampani, a zbog toga ne, što su slabo napisani. P o­ kušajte, da tu temu ponova i sa više pažnje i razmiš­ ljanja, napišete, pa ćete možda uspjeti, da tim „dobro­ tvorima" osigurate trajniji spomen. S a d i... — Sastav ,,U aleji" ne možemo donijeti. P redm et nam se ne svigja, a i obrada je dosta slaba. Pošaljite što drugo! Islamska dion. Štam parija. - Za uredništvo odgovara: Osman Gjlklć � https://kolekcije.nub.ba/files/original/7b9e7ce2b38617f43476977d0417edcc.pdf 6ae2eb98079aa42cfc4672615de1193b PDF Text Text BPOJ 20— 21. BROJ IM A H H A I V . G O D IN A T a jp e T Gajret jtjiCT 3 A ^ p y iIIT B E H E nOCJIOBE H 3A HAPO^H O II PO C B JE'E HBAIhE. LIST ZA DRUŠTVENE PO­ SLOVE I ZA NARODNO PROSVJEĆIVANJE. H 3 JIA 3 H OBAKOr 1. 1 15. IZLAZI SVAKOG 1. i 15. --------- U M J E S E C U .----------- ____ y M JE C E E (y.--------- Baacmnc: flpymTBO „ r a jp o T " - y PeanHK: Ocmhh T>hkhL. — V la sn ik: D ru š tv o „ G a jr e t“ . - U re d n ik : Osraan G jik ić CAPAJEBO, 1. HOBCMOpa 1911. n* j* — SARAJEVO, 1. novem bra 1911. IJ n j e H a j e ^iHCTjr: sa B o c h j b X e p i^ ro B n n y h A ycT po y r a p c K y MOHapxBjy, s a MJiaHOBe, Ta^ic6y, yM6HHKo h Teataice 2 K, 8 a H 0 HJ1 8 H O B 6 4 K roannnfce. 3a cbo ocrajie aeMae 10 ^ipaaaKa. IIojeflHHH 6pojeBH CTajy 20 xeji. H enjiahena ce nncaia ne npHMajy, P yK o n uc H co H 6 Bp ah ajy. — IIpe Tn jia ra n pyicon0cn m a a y ce Ha aflpecy: „ fa jp e T " — CapajeBo. C ije n a je l is tu : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 2 K, za n e č la n o v e 4 K godišnje. Za sve ostale zemlje 10franaka Pojedini brojevi staju 20 hel. Neplaćena se pisma ne primaju rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na adresu: „Gajret" — Sarajevo. Kurbanske kožice za ,,Gajret“. bi se što većem broju molbi za Stipendije, pot­ pore i zajmove udovoljilo. Na preklanjskoj glavnoj skupštini ,,Gajreta“ prvi put se u izvještaju odbora čulo o društve­ nom prihodu, koji je dobiven od k u r b a n s k i l r k o ž ic a , koje su rodoljubiva braća i sestre poklanjali ,,Gajretu“. U tome, prvom izvještaju o spomenutom prihodu iskazano je tek nešto više od stotinu kruna, što predstavlja vrlo malu i neznatnu svoticu, o kojoj, radi njezine stvarne vrijednosti, nije bilo potrebno mnogo govoriti ni komentarisati je. Ali je ipak o tome prihodu govoreno sa naročitim isticanjem, jer je tadašnji odbor polagao osobitu nadu u prihode od kurbanskih kožica, za koje je tada učinjen tek prvi pokušaj., A ta nada tadašnjeg odbora društvenog bila je i opravdana, jer je već druge (lanjske) godine ta svota prihoda od kurbanskih kožica znatno porasla, donijevši društvenoj blagajnici nekoliko stotina kruna i pojačavši upravi društva još više nadu u velike koristi, koje će društvu taj prihod u buduće donositi. Ovogodišnji glavni odbor društva je, ima­ jući u vidu preklanjski i lanjski prihod od kur­ banskih kožica i obzirom na razmjer povišenja toga prihoda za jednu godinu dana, takogjer položio dosta nade u ovaj prihod, pa ga je, izmegju ostaloga, i to dosta osokolilo, da učini prekoračenje u ovogodišnjem proračunu, kako Sadašnjem odboru društvenom je ta nada u toliko više osnažena, što je namjeran naro­ čito apelovati na onu braću, čiji su sinovi, skrbnici ili rogjaci stipendisti Gajretovi, a da će ti ljudi drage volje svoje kurbanske kožice pokloniti društvu, kao i poraditi, da njihovi prijatelji i bližnji tako učine, to je više nego sigurno. Stoga je odbor, uzevši u obzir, da društvo imade oko 300 stipendista, čiji rodi­ telji, staratelji i prijatelji mogu u najmanju ruku po 2— 3 kožice pribaviti društvu, i dobio miš­ ljenje, da će ovogodišnji ,,Kurban-Bajram“ do­ nijeti društvu u najmanju ruku oko 800 kur­ banskih kožica, koje predstavljaju vrijednost oko 2000 kruna. Odbor društveni će se u svoje vrijeme obratiti naročitim pismom svima spomenutim ljudima, a u isto će doba apelovati i na pod­ odbore, povjerenike i prijatelje ,,Gajreta“, da u tome pravcu za „Gajret" porade, pa se na­ damo, da će ti apeli odborovi imati uspjeha. M i i ovom prilikom takogjer apelujemo na svu braću i sestre, da svoje kurbanske kožice poklanjaju „Gajretu", jer će tim poklonom uči­ niti najljepše patriotsko i sevabli djelo. •V �298 XfiM8& : ]}nxop. Huko ne 3Ha Mojy Tyry, Moje 6o.ie, Moje Baje, Moje cy3e, nyAHy neacH»y, Moje TajHe y3AHcaje... H uko He 3Ha, huko, hhko, Hht’ to uurm Ka3aT Kojue... C Tor cau Haui’o n«iauuApyra y Buxopy jeceHcicoMe... Hyj ra, ksko TywHO n.iaie, Kpo3 no.T>aHe onycTje.ne, "lIyi uiTO gBH.nii u mio jeua, A CB6 c Moje cpehe r-B&ne---- Hamdij.i Mulić — Hrasnica . 0 narodnom štivu. (Odlomak iz oveće radnje „Narodno prosvjećiyanje“). \ ir * Najlakše i najuspješnije prosvjećivanje širokih narodnih masa čini se knjigom — štivom. U neprosvjećenu narodu prva ti je zadaća naučiti ga pisme­ nosti u čitanju, a to>dafbude s uspjehom, daj mu knjigu u ruke. Ovako rade svi narodni prosvjetitelji. Novoga alfabeta nije lahko priučiti, da čita knjige. Po gotovo, kada narodni prosvjetitelji, radi neoprez­ nosti, pružaju odmah nerazumljiva štiva novim alfa­ betima, eto sto muka! „Dao si mi, — veli on, — knjigu, a ja je ne znam učiti!" Ako želimo postići željeni uspjeh od svoga prosvjećivanja knjigom, mo­ ramo birati što zabavnije i što lakše pisano štivo, čim si jednog analfabeta naučio čitati, pruži mu u ruke koju našu narodnu pjesmaricu. Da čuješ od miline, kako je sigurno kroz dva-tri dana čita. Proberi mu tih pjesmarica, neka ih se sit načita. Došle bi sad na red pripovijetke. Najprvo treba pružiti mu šalu. Čov­ jek voli šalu, i novi alfabeta rado će čitati primjerice šale o Nasrudinu i od srca se smijati. Poslije mu pru­ žaj narodne pripovijetke, priče, kraće poilčne članke iz listova, kratke knjige, a onda istom će sam priu­ čiti se većoj knjizi i to samo onda s uspjehom, ako smo ga naučili kako će č i ta t i knige. Pri čitanju knjige valja paziti: 1. Čitati polako rečenicu po rečenicu, nepoznatu riječ podvući, pa upitati koga, da ti je protumači; 2. Onvj kratki od­ lomak kad pročitaš, prekini na jedan čas i promisli š ta si p r o č ita o ; 3. Ako si čitajući nabasao na reče. niču, da ti se svigja i da te poučaje, odmah je pod­ vući kalemcm, neka ti je poslije, kad sve pročitaš, go­ tova naći je i zapamtiti je; 4. Koja ti sc knjiga svigja jednoć pročitati, pročitaj je i tri puta; 5. 0 onom što si pročitao, povedi kadgod razgovor s kime ko te ra" žurnije, pa ćeš tako bolje upamtiti pouku, i nešto ljepše raščistili pojmove. Samo ovako čitanje koristi, a ostalo je čitanje kao ona, što veli naša: »Trla baba lan, da joj progje dan«. Naši narodni dobroželitelji trebali bi raditi što prije na tome, da se za naše šire mase naruda napišu knjige sa zabavnim i poučnim sadržajem. To bi mogao učiniti „Gajret", ili pak koja islamska knjižara i udesiti narodnu biblioteku. II. II nas su do sada širile knjige megju narod či­ taonice. U svakoj čitaonici »ima« knjižnica, ali samo na žalost u pravilima — na papiru. 1 sad se sjećam neke glavne skupštine jedne naše kiraethane. Birali tu odbor, pa dogje reda na nekog Mustafu ef., da bude knjižničar. Ovaj se otimao da ne može, da nema kada, a na to će mu neki ironički iz skupštine: „Pa, brate, to je barem lahko, svakako nemamo knjižnice, pa ćeš biti knjižničar samo na papiru«. Ko je iole hodajući po našim kasabama proma­ trao naše čitaonice opaziće, da i nemaju onog ormara što se zove »knjižnica". Ili ima tu nekakva škrabija a u njoj tefterina i dvije tri plisnave brošure. To je žalosnoga istinito! Knjižnica je u čitaonici ogledalo svijesti njezinih članova. Nikakva čitaonica nema ljepšeg pokućstva od dobro uregjene knjižnice. Nepoznatu čovjeku najvjer­ nije je mjerilo za prosvjećenost članova jedne čitao­ nice, ako vidi lijepu knjižnicu i knjigu o čitanju knjig^ koja je puna raznih imena marljivih čitatelja, koji pozajimaju knjige, čitaju i vraćaju u redu. Našem svi­ jetu neka ima 2—3 stola sa stolicama, dvije tri poli­ tičke novine, dvije-tri „lehve" o zidu i to je sve. Eto, tu se vidi naša nemarnost za sve što je lijepo i što v alja! Čitaonice! Ispunjajte svoju dužnost i uredite svoje knjižnice sa mnogo lijepih knjiga. Knjižničar neka je u v ij e k ne ,,ko mu drago", nego od vas najprosvjećeniji: koji sam znade, a zna vas, koji zna Sta­ je knjiga. Pustite uvijek dobru knjižničaru neka narod odgaja sftm štivom, kojega probere. Čitaonice su bez knjižnice (naravno pune knjiga a koje se knjige čitaju) — proste kahve. •III. I razlike u pismu nama smetaju pri prosvjeći­ vanju naroda. Pred nama su dva pisma na našemu jeziku: latinica i ćirilica. Pogrešno su se uvukla megju nas ovaka mišljenja: Ne čitaj ćirilice, to nije naše! Ne čitaj latinice, to nije naše pismo! To uvukošo megju naš narod mlagji „političari". A čemu to vodi? Zar ima kakva razlika našemu čovjeku izmegju knjige „U radu je spasenje" (latinicom) i izmegju one n. pr. „U uslovima uspjeha" od Čede Mijatovića (ćirilicom)? Narode! nauči oba pisma i čitaj sye korisne knjige, �299 pa ih napisao ovaj ili onaj. Naravno, sve što je za nas i što je naše najprvo uzmi i čitaj. A mi smo muslimani dužni tražiti nauku od koga bilo, samo neka je korisna po nas. U našim knjižnicama valjano je vidjeti knjige „Hrvatske Matice14, „Srpske Književne Zadruge44, i sve ostale knjige, koje se bave uzgojem, poljoprivredom, trgovinom i t. d., pa one bile pisane latinicom ili ćirilicom. Ne mogu prešutjeti, a da ovdje ne pokudim one pogubne običaje, što naši neki omladinci šire megju narod naš, šta više i megju malu djecu u normalkama: nekakve brošure sa političkom tendencijom. To je eto šteta 1 Šteta je golema što se naši srednjoškolci bave politikom, a nijesu još ni sami sigurni sa svo­ jom egsistencijom, šteta je još veća sijati razdor megju narod, a napokon koja je fajda našemu Mehi koji još nije na čisto koje mu je otadžbina i šta je otadžbina, pričati kojekake sanjarije izvjesnih politi­ čara. Ako si, omladinče, mladi patriota, pruži Mehi u ruke djela koja će ga poučiti o radu, uzgoju djece, o čuvanju zdravlja, obragjivanju zemlje i t. đ.! Širi knjige ovakog sadržaja, a time si učinio sigurno jedno p a t r io ti č n o d je lo . tografija nekakve stare žene, koja sjedi, a pred njom gjezva s kahvom, findžani i u ruci joj se dimi cigara. Žena izgleda stara preko pedeset godina, crna, izgor­ jela i smežurana lica, debelih osmjehnutih usnica, na glavi joj šamija stavljena kao lahka kapica, ispod koje se vide debeli uvojci prosijede kose. Obučena je u starinski kuparan, a po ovome je opet libada. Sjedi ala turka, nogu preko noge, puši i gleda kao muš­ karac. Ahmet se je karti vrlo obradovao, jer se uprav djetinjski smijao kao da mu se predočile sve ugodne uspomene iz djetinjstva, kad je kartu sa fotografijom pregledao. — „Ko je to Ahmete? — upitah prijatelja, kad je i meni potkučio sliku da vidim. — „To je stara Hata. Eto obeselio sam joj se, kao da sam rogjenu majku vidio44, — otpoče Ahmet sjedajući,’ a i meni pokazujući jednu stoliću da sjed­ nem, kao da je naumio meni čitavo predavanje držati 0 svojoj staroj Hati. Ja sjednem, a on je nastavljao: •— a^o ti je jedna žena, cijela je kasaba, i staro 1 mlado, poznaje. Od kako je ja znam, uvijek je stara i vazda je zdrava i u snazi. Najprije sam je kao dijede upoznao, kao strašilo za neposlušnu djecu. Ako 7 čije dijete neće da sluša roditelja, ovi odmah prijete Hatom. A ona opet umije vrlo dobro svoju ulogu fl f. igrati: zavrati nekako kapke u očiju, pa joj oči izgle­ daju kao krvave, onda opet imade nekakav krupan M. Ć. Ćatić. muškarački glas, pa kad se taka prikaže pred djecom Moje pjesme. nema toga, koje neće pobjeći od nje, a iza toga, bogme šuti i sluša. A h ! duša moja harfa je Eola, Poslije sam je dobro upoznno jer je bila kod U čije žice Sevdah prstom dira naše kuće nekoliko godina i radila je sve i vanjske I tiho u zanosu, a u glasu „mola' i unutrašnje kućne poslove: kuhala, mela, prala, kravu Velebnu ariju svete čežnje svira — muzla, vodu donosila, donosila iz čaršije živež u kratko: ° ® W .* sve je o njoj u kući zavisilo. Kad pomislim, koliko i I svakog dana, svake noći bira kakvih poslova je ona na svojim staračkim legjima Sve nove kajde u čast mog Idola. — snosila, čudim se, kako je mogla sve to podnijeti i Sa žica harfe ko jato lepira svladati, a opet iz jednu ruku iz toga uzimam kao Viju se akordi radosti i bola. neki ibret i čini mi se, da joj taj neprestani i vječiti Taj svaki akord - - jedna pjesma to je, rad, — a ona mi je kazivala da je od postanja uvijek Što kao odjek uzvišene Strasti radila, — samo koristio te je s Božijom pomoći mogla če zn e Ljepote, Ljubavi i — slasti. . . doživiti ovako lijepu i krepku starost. Hata uvijek radi i kad radi onda je vesela i ra­ Taj svaki akord — glas je duše moje; deći zadovoljno pjeva. On traži usne tople i rumene, U društvu je vrlo razgovorna i zanimljiva, — Na njima da ko cv’jet mirisni svene. — — treba da znaš, da se ona druži sa svakim: sa ženama razgovara o njihovim ženskim poslovima, a sa muš­ karcima znade raspravljati o težakluku, baščovanluku, trgovini, a drago joj je po koju i o politici čuti i razgovarati se. Hazim MufttO — Tuzla: Kad Hata sjedne ovako, kao što je ova slika prikazuje, uz ibrik kahve, a zapali cigaru i počne pri­ povijedati o starom vaktu i zemanu, nema fajde, ugoduo Neki dan stiže mome prijatelju Ahmetu s poš­ tom karta iz njegovog rodnog mjesta od druga mu, se toga sjećam. Šta misliš, ona je zapamtila mnogo — kako on reče iz djetinjstva — i na istoj karti fo- koješta, bila je na svadbi Hifzibega Gjumišića u Ba- D Stara Hata. �800 njoj Luci, a pošto se nije krila ni sakrivala (ovdje mi je Ahmet prišapnuo kojega je Hata plemena, pa se za to ne krije, ali toga iz naklonosti prama toj nepoznatoj starici neću ovdje kazivati!), to je imala prilike svukud doći i mnogo koješta viditi i zapam­ titi. Znade o svemu, kao kakav povjesničar pripovije­ dati iz vremena prije i poslije okupacije, što se je u našem mjestu zbilo. Radi toga, što se svijet s njom mnogo šali i džumbuša, i prozvali.su je »Alajbegom«, ona se pravi još smješnijom,’ pa mnogo riječi, osobito novijih, koje ona prije nije imala prilike čuti, naopako i iskrivljeno izgovara, n. pr.: ona nikad neće izgovoriti Sarajevo, nego »Savajero«, gimnazijalcu kaže „gimazac , dok­ toru »aotkur«, na mašinu »prid mašinu« i t. d. Opet ovaj novi naraštaj, a osobito koji se bavi naukom, Hati se je plaho svidjao, jer je uvidila, da svi pomoću svoje nauke umiju nekako razgovjetnije go­ voriti i iskazivati svoje misli, lakše se brane, kada raspravljaju,, ne svagjaju se nego mirnim putem đogju do sporazuma, i megjusobno se potpomažu, za to ih ona cijeni i brani. A pošto je u prvo vrijeme najviše djece išlo u gimnazije, pa je to ona zapamtila, poslije samo ako koji mladić ide nekucj. na nauku, pa bilo to u medresu, nuvab, realku ili zanatlijsku školu, Hata kaže, on ide u „gimlaziju" i on- je „gimazac", pa ga zato treba paziti i volit:. — „Hm, ovigimasci! Vire r i su oni ljudi. Znadu, bolan, svašta!" — Oni će ovaj „dunajluk" učvrstiti! Znala bi Hata često reći. Nu i ako je Hata toliko svoje „gimasce" cijenila i pazila, ima nešto radi čega se je na njih ljutila. Ali opet ne na sviju, nego samo na onoga koji bi joj se istakao sa nekim stanovištem, koje ona ne bi nikako mogla shvatiti, a prije toga nije >imala prilike o tome što čuti. Ona, na primjer, ne može nikako mirno slušati kad se govori o zemljinom kretanju i okretanju, zato ako se koji gjak pred njom istakne, pa to stane opi­ sivati i dokazivati, ona ga odmah ruži govoreći, da to ne može biti, da to nije tursko, jer kad bi se zemlja okretala, da bi se to osjetilo i t. d. Jednom moj stariji brat Hasan došao na ferije kući, pa pošto je bio nešto slab, pošalje mene da mu zovnem doktora. Doktor odmah dogje, a bijaše veliki dobričina, a b rat poruči Hati, da donese kahvu i doktora počasti. Hata se još od prije poznavala sa doktorom, donese odmah gotovu kahvu, ispita se sa liječnikom, pohvali mu njegovu staru punicu, za koju je Hata znala, da vodi doktorovo kućanstvo, pa veli: »Neka, starih insana, neka. Plaho tebi ona tvoja punica valja,gospodine!« Gospodin doktor je katolik rodom iz Hrvatske i vrlo lijepe blage ćudi, te voli sa svakim razgovarati, a i Hata, mu se dopadala radi njezinih originalnih misli. Moj br^t, pošto nije bio teško bolestan, uhvati priliku, kad se Hata onliko sa doktorom razrakolila hvaleći mu punicu, te namignuvši na liječnika, okrenu s njime raspravljati o suncu i zemlji i njihovom kretanju. Hata — isto ovako, kao na ovoj slici, bila poravnila, pušila i kahvu pila, a kad Hasan s doktorom poče o ovome razgovarati, zagleda se ona, sad u ovog sad u onog, a usvijetlila očima. — »Ma zbilja, gospodine, zar i ti vjeruješ, da se zemlia okreće ?« — na jednom upita Hata doktora. — »Pa da, draga Hato, jer kad se zemlja ne bi okretalo, ne bi mi imali ovih promjena: dan, noć, proljeće, ljeto, jesen i zimu i drugo koješta!® — od­ govori liječnik blago. — „Manite se, molim vas. Da se ona okreće, ja bih do sad, makar jedan p u t došla u Stam bol! — »E, jest, Hato, ti bi mogla doći kad se u isti mah ne bi i Stambol okretao® — tumačio je doktor tresući se od smijeha.« — „Daj, doktore, nemoj ti biti budala, tebi se barem more dokazati, Hasan je svakako u ono njihovo zagazio!" — dokazivala je dalje Hata, kao malo kroz huju, a ovo je onda izazvalo veliki smjeh megju nama, jer je Hatina zanimljivost sa ovim riječima postigla svoj vrhunac. Ne može se čovjek na ovake riječi ljutiti, prem da po svome značenju izgledaju grube i neotesane, jer. je s tim Hata pokazala, da ona drži, da je ovaj dok­ tor od svoga rogjenja doktor, a da nije morao, isto kao i Hasan, učiti, da postigne svoje znanje. Ovo opet što reče,'da je Hasan zagazio u »nji hovo®, to ni ona sama ne bi znala rastumačiti i doka­ zati, ko su joj »oni«, pošto je inače uvijek isticala, da je ovo školsko učenje „švapsko", da se isto smije učiti, ali se pri tome i čuvati, da ne bi zašao i u kakvo zlo zagazio, a i doktora je smatrala Švabom, nu ovim riječima, kao da je htjela doktoru veći turkovanluk priznati, nego Hasanu, kojega je znala, da je dobar Musliman. Kad Hata vidje, da su njezine riječi proizvele veliki smijeh, to se onda i ona opet udobrovolji, pa poče drugo koješta razgovarati, a najviše se je vidilo što je nastojala svoje riječi nasprama doktoru ispra­ viti, bojeći se, da ovaj ne bi uzeo za zlo, što mu jo malo prije rekla, da ne bude budala, pa mu okrenu govoriti kao sažaljevajući ga. — »Kukavče kukavi, ne daju ti sjesti pa s mi­ rom, sa svojom ženom to ajluka pojesti, već koga god šta zaboli, leti po doktora, a ti ko budala: letiš odmah svakom!« Kada Hata ovo izgovori, onda su nam još i suzo udarile od silnoga smijeha, a doktor joj je na to više puta kroz smijeh samo odgovarao: »Jest, draga Hato, tako je. Uprav jo tako.® Ovakih i sličnih uspomena iz mojih mladih go­ dina imade puno, na koje me podsjetila stara Hata, �_ nastavljao je moj prijatelj Ahmet svoje pripovjeđanje, — ali osobito, što je vrijedno o njoj zapamtiti i čim se Hata može ubrojiti u red plemenitih žena, jest to, što je ona odhranila i odgojila, dvoje djece, brata i sestru, koji su danas već odrasli, te je muš­ karac oženjen i imade svoju djecu i bavi se trgovi­ nom, a ženska je udata. Hata je naime bila kod jedne ugledne aginske familije u kojoj je domaćica rano preminula i ostavila iza sebe dvoje nejake djece: sinčića i jedno žensko. Po smrti majčinoj preuzela je dobra Hata svu materinsku brigu nad ovo dvoje nejačadi: čuvala ih, pitala, odijevala, nosala i na sve načine njegovala. Uvijek se za njih brinula, a i danas se brine, kao da im je rogjena majka. Kad su ova djeca odrasla i što no riječ, opasala se svojom snagom, nijesu smetnuli sum a, koliko im je Hata valjala, te joj iskazuju doličnu harnost i zah­ valnost ugledajući je i potpomažući na sve načine i ona sada, pod svoje stare dane, nije potrebna, da traži zarade po svijetu, jer joj je eto Bog platio njezinu dobrotu i trud, pa danas imade dvije kuće u kojima se za nju jagme, kao za pravom majkom. Hata se je jednom i udavala^ alh joj se je u braku nekakva valjda nepravda dogodila od strane muža, pa ga je ona napustila i okrenula samostalno živjeti, zaragjujući pošteno svoj kruh na svojih deset nokata i njegujući tugju djecu. 1 mene je kao dječaka, — kad je našoj kući došla, — zatekla, pazila me je lijepo, hranila me ma­ terinski i često mi lijepe savjete davala, a kad sam pošao u medresu, ubrojila je i mene u svoje flgimasce“. — »E beli je zanimljiva ta tvoja Hata!« rekoh ja Ahmetu. — Osobito meni, jer sam ja uz nju svoje tljetinstvo proveo, a ona sa svojim načinom življenja puno utjecala na moj uzgoj, pošto je bila vesela i razgo­ vorna, te je u kuću unosila mnogo života. Za to ću pisati prijatelju i moliti ga, neka mi pošalje uslikanu Hatu u većem formatu. — Završi moj prijatelj Ahmet. iM. Ćnziiu Ćatić. Koje i mirisi. A ljubičice same od sebeka Za zidom grmlja cvatu sakrivene I usudi 1’ se drska ruka neka. Da ustrgne ih, trn — što grmlje kiti Ubosti nju će i krv joj proliti . . . Hej, ljubice su ko haremske žene! Zašto me pitaš, koje volim bojo I kakav miris najviše mi prija? Ti znadeš, Nigjar, miris duše tvoje, Da moju dušu nektarom opija. On nevinošću b’jelog lijera diše, Najljepše pjesme u mom srcu budi I g’rješne misli iz duše mi briše Ko sveti dašak hurijskije, grudi. A boja rujna i blijedo — oujna Najdraža mi je. Ti znaš, zašto, je li? Jer lice moje bl’jed je listak sveli, Sto jesenska ga ispi magla siva — "'A tvoje lice — ružica je rujna, Sto proljeće je i mladost cjeliva . . . III. Sada me pitaš, kakove su kose Najmilije mi. Ah! davno je bilo . . . Ti djetešce si tada bila milo, Djetešce čisto kao kaplja rose. Košića tvoja kovrdžasta, plava Niz ljiljanska ti padala je pleća, Ko snop mirisni ljubičastog cv’jeća, Na kojem Ljubav i Ljepota spava. Ja tada često kosu ti cjelivah I često u snu i na javi snivah, Gdje uvijam se u prame joj snene, Pijući pjesmu s vlasi svake njene — — Ah, zato i sad usred sna i jave Ja sanjam kose kovrdžaste, plave! IV. i. Ah, ti me pitaš, koje ljubim cv’je će!?. Ja ljubim plave ljubice i rosu, A hrizantem e, l’jepa Nigjar, to su Razbludni cv’jeci, vrlo hude sreće. Ti želiš sada znati, kakve voli Tvoj pjesnik zvuke: s harfe ii s klavira, I da li glazba moju dušu dira Zvukom veselja ii akordom b o li? . . . Baščovan lakomi goji ih i P a onda za novac prodaje Koketna gospa nosi ih na A posl’je nogom u prahu Slušaj, o Nigjar! Od djetinjstva moga Udes je meni zao očuh bio 1 ja sam vazda, vazda tužan bio: Pjesnik — sirota, bez ikoga svoga. pazi. ih ljud’ma — grud’ma, ih gazi . . . �302 A ti si rasla u kraljevstvu srede, Sudba ti stazom sadila je cv’je ć e : Smijeh i radost — dari su ti njeni . . . Stog, eto, glazba najdraža je meni: Kristalni akord dragog sm’jeha tvoga 1 rastrgani zvuk uzdaha moga. turgija, uputa u razne narodne nošnje, opća i domaća povjest književnosti, povjest novinstva i teatera, psi­ hologija, pjesništvo. Za s tr u č n o z n a n je p r o n a la z a č a : Kemija, fizika, elektrotehnika, geometrija, račun, mehanika (nauka o strojevima), uputa u patente, crta­ nje i fotografiranje. Za tr g o v a č k o s tr u č n o z n a n je : Obrazovanje samoga sebe. — Fo njemačkom: 0. S—ć. — Znanje o bankama i burzama, knjigovodstvo, do­ pisivanje, računanje, veresija kako se dobiva, uputa u vozarski posao, nauka o novcima, mjerama i utezima, trgovački i mjenični zakon, poznavanje kartela, stenografija, strani jezici. K ako tr e b a č ita ti? Za o p ć e n itu n a o b ra z b u : Kod učenja je najglavniji način, kako se čita i Arheologija (nauka o starinama), anatomija, antro­ šta se čita. Govoriti o vrijednosti toga, držim, da je pologija (nauka o čovjeku), graditeljstvo, estetika, (na­ suvišno; ipak izmegju čitanja i čitanja ima razlike. uka o ljepoti), astronomija (nauka o svemiru], biologija Izmegju svagdašnjeg romana i romana jednog klasi­ (nauka o . razvitku života), prirodopis, kemija, fizika, čara, pikantnog šaljivog lista i kakve vjerske knjige, zemljopis, etnografiji (nauka o' narodima), geologija svagdašnje novine i ’ znanstvenog djela — kolike li (nauka o ispitivanju zemljjne,kore), svjetska povjest, razlike! Skoro svako čita, a ipak se jedva jedan od kulturna povjest znamenitih naroda, najglasovitije hiljade razumije u način, kako treba čitati. Bez osnove pjesništvo tih naroda, osobito svog naroda, životopisi i cilja prihvaća se mnogi knjige, koju im je slučaj velikih ljudi, higijena (nadka o zdravlju), trgovačke u kuću donio, i da li sad oni iz nje manje ili više znanosti, povjest umjetnosti, meteorologija, muzika, prokuhaju u svojoj svijesti, ipak ne imaju od toga n i­ povjest muzike, mitologija (bogoslovlje), vjerske zna­ kakve koristi. Kao i svako čovječje djelovanje, tako nosti, pedagogija (nauka o uzgoju), filozofija, fiziologija isto i čitanje treba po nekom temelju obavljati. (nauka o životu), psihologija (nauka o duši), kulturni Ko želi s uspjehom čitati, treba da se nekojih jezici, crtanje. pravila drži. Naravno, da valja ta pravila prem a pri­ likama čitaočevim udesiti, a što budem ja ovdje, Za s t r u č n u n a o b r a z b u n a r o d n i h naveo, nije ništa drugo, nego dobro promišljeni savjeti, z a s tu p n ik a : koje može svaki čitatelj za se prikladnijim nadomje­ Agrarne znanosti, alkoholno pitanje, spisi, koji stiti. govore o „radu", nauka o iseljivanju i naseljivanju, Pravila za čitanje: 0 bankama i burzama, o općinama, rudokopima, kul­ 1. Autodidakt nek nikad ne čita brzo bez 03nove turna povjest raznih naroda, narav bračnog i porodič­ i cilja, nego uvijek s nekom stalnom namjerom. U tu nog života, opće narodno gospodarstvo, poljodjelstvo, svrhu neka napiše jedan iskaz knjiga, koje misli čitati. šumarstvo, fabrikarstvo, financijalna znanost, nauka o 2. Nek samo čita ona djela, koja su mu s pouz­ zdravlju i njegovom liječenju, pitanje ishranjivanja, dane strane preporučena. način vaspitanja i nastave, žensko pitanje, pravničke 3. Od znanstvenih djela nek čita samo ona, koja znanosti, osobito domaće zakone, nauka o trgovini su savremena. obrtu, općoj i domaćoj industriji, nauka o novcu, 4. Od zabavnih djela samo takova, koja imaju mjerama i utezima, zadrugarstvo, nauka o Vojništvu veću vrijednost. 1 ratovanju, kapitalu, karteliranju (neka vrsta trgovač­ 5. Da se uvede u jednu znanost, treba početi kih ugovora) i zadrugama za nabavljanje životnih po­ lakšim, kraćim i razumljivijim knjigama, a onda se treba, povjest, parlamentarstvo, logika, govorništvo, sve malo po malo služiti težim i težim knjigama — državništvo, školstvo, vjerske znanosti, socijalna zna- nipošto naopako! znanost, jezici, načini dobrotvornih zavoda i utočišta. 6. Neka dnevno čita stanovito vrijeme, pa makar to i po sahata bilo; za godiuu dana narašće ipak Z a s t r u č n o z n a n j e n o v in a r a , p is a c a lijepa hrpa znanja, samo ako se posao valjano obavlja. i p je s n i k a . 7. Ako se slaže sa slobodnim vremenom čitateUputa u općenitu naobrazbu, vogjenje knjižica, ljevim, neka izjutra uzima težu lektiru, a u večer štam parstvo i knjigoveštvo, uputa u pozorišta, dram a­ lakšu. �303 Nek čita polahko i pažljivo. 9. Komadić papira ili notes i olovka neka su mu uvijek pri ruci. 10. Da se dugo ne zadržaje, neka zabilježi stranu i prvu riječ odsjeka, u kome je našao: o) stranih riječi, b) nešto nerazumljivog, c) nešto noVo, d) pozive na druge knjige, e) razjašnjenje onoga, što mu je odavna nejasno bilo. — 11. Istom poslije svršene lektire nek otvori rječ­ nik ili leksikon, a za tim nek u dnevnik upiše, što je vrijedno, da se zapamti. 12. Svaki čitatelj nek ima veliku neispisanu knjigu (dnevnik), u koju će sve zabilježiti, što mu za oko zapne, u koju će on u opće svako pročitanu knjigu zavesti po njezinom naslovu i autoru, dan, kad je je čitao, a po mogućnosti i dojmove, koje je po­ jedina knjiga na njega učinila. 13. Želi li opširnija mjesta kakve knjige zapam­ titi, ili nešto važnog poslije brzo naći, neka ta mjesta crvenom olovkom podvuče. 14. Uz dnevnik je potreban registar (kazalo), gdje će se pojedine billeške po strukama upisivati. 15 Nek svaku knjigu makar 2 puta pročita, a kod drugog čitanja nek se posluži i bilješkama iz prvog čitanja. 16. Mjesto dnevnika,^ ili uz dnevnik, može čita­ telj udesiti i takozvani »ormarić za cedulje«, u koji će metati po azbučnom redu bilješke, ispisane na listićima od debelog papira (kartona). Ormarić za cedulje ima pred dnevnikom tu pred­ nost, što se pojedini članci mogu sistematičnije (zgod­ nije) poredati, i nepotrebne cedulje kasnije izbaciti, a da se ništa u njemu ne pobrče. 2. Što u bitnostnosti ne spada u temu njegove radnje, nek sasvim odstrani. 3. Nek promisli, kako bi trebalo temu obraditi, a za tim nek pregje na sastayljanje dispozicije. 4. Dispozicija mora u kratko sadržavati sve, što u sastavku treba, da bude navedeno. Ona se mora sastojati iz uvoda, izvoda i završetka. 5. Pošto je napisana dispozicija pročitana i dobro promozgana, neka se onda pregje na sam sastavak. To biva, ako tačku po tačku, od dispozicije napišemo u potpunim rečenicama, ne obazirući se na manje pogreške. 6 Kad je to gotovo, treba sastavak pročitati, pa­ ziti, da li su rečenice megjusobno u lijepom savezu, razgovjetnije i kraće kazati, i popraviti, što je pogrešno. 7. Kad je na taj način dospio sastavak „za pro­ daju", neka se još-jednom pročita i za tim u čisto prepiše. U č e nj e j e z i k a . Najviše se prigovara učenju samoga sebe u stra­ nim jezicima; ipak taj prigovor nije opravdan. Siro­ mašnim rijetko podnosi učiti jezik kod učitelja, koji svoj materinji jezik naučaje. Još je rjegje, da jedan gramatik (slovničar) umije udesiti obuku prema svakoj pojedinoj osobi. Potrebe svih učenika nijesu jednake, pa ako se oni po jednom kalufu podučavaju, jedni će učiti, što je za njih suvišno, a drugi će ispustiti baš ono, što bi trebali da nauče. 1 ovdje škola učenja samoga sebe" djeluje s potpunim usjehom. Autodidakt poznaje svoje potrebe i umjeće prema tome učenje udesiti. Većinom je dovoljno, ako se uzmu lahko shvatljive knjige, pomoću kojih se može takogjer lijep uspjeh postići, samo ako 3e kod čitanja, pisanja i izgovora kojeg stranog jezika metode tih knjiga valjano drži. U svakom slučaju treba se prije P is m e n e ra d n je . nabave knjiga raspitati kod pouzdana čovjeka za nji­ Pored čitanja ne pomaže kod učenja ništa tako hovu vrijednost. Pa kojoj god medoti bude učio, svako će dobro dobro, kao nastojanje, da se pročitano gradivo pi­ smeno obradi, odnosno svoje misli u pismenim sastav­ uraditi, ako se bude ovih pravila držao: 1. Što god on na tugjem jeziku čita, govori i cima na javnost iznesu. Tim se tako raščisti mišljenje samoukog, kako se to ne bi moglo ni na kakav drugi piše, ne smije biti prevod s m aterinjeg mu jezika, nego iskazivanje misli u duhu tugjeg jezika, treba da način postići. Ko želi da bude vješt u iskazivanju svojih misli, bilo to u govoru ili pismu, treba da se u mu bude odmah jasno. Da se nauči jedan tugji jezik tom s dana na dan vazda vježba. Mnogima je teško neophodno je potrebno „misliti" u tom jeziku. Što se napisati jedno pismo radi toga, jer ne znaju, kako bi to „zamišljenje" više vježba, tim će biti veći uspjeh. 2. Što god stranim jezikom čita i piše, nek stvar započeli. Obično zapnu oni već kod prve riječi, glasno izgovara. a tako i kod svake nove rečenice. 3. Pošto je s najvažnijim gramatikalnim pravilima Kao što uspjeh svakog čovječjeg rada, tako isto i valjanost piščevog proizvoda ovisi jedino o tom, ako gotov, nek najveću pažnju obrati čitanju. 4. Nek nikad ne ide bez rječnika ili notesa, da se radi na dobrom temelju. Za to se kod takih radnja treba držati ovih pra' mu se čestim traženjem i blago riječi poveća. 5. Nek nikad ne propusti razgovarati s poznani­ vila: cima jezikom, koji uči — osobito ako je to materinji 1. Autodidakt neka dobro promisli o predmetu, što ga želi obraditi i neka se u svoju nakanu pouzda. jezik tih poznanika. �304 J o š n e k o l i k o r a z n i h u p u ta . Koliko bi još trebalo o izobražavanju samoga sebe govoriti, ne može u ovako mali članak stati. Još bi se mnogo koješta moglo reći o pojedinim znano­ stima, ali bismo otišli na dugo i široko. S toga ćemo završiti ovaj članak sa još nekoliko uputa: 1. Jeftine knjige neka se nikad ne uzajmljuju, osobito ako se za to neka taksa plaća. Svoja se knjiga čita polaganije i češće — uzajmljena samo jedanput i to površno. 2. Neka se uzajmljuju samo knjige, koje su od­ više skupe, ili koje se ne mogu više dobiti. 3. Prije, nego što se kupi kakvo skupo djelo, treba ga najprije pregledati i njegovu valjanost ispitali. 4. Neka se u knjižicu meću samo uvezane knjige. Uvezane mogu čitave decenije trajati, dok broširane za nekoliko mjeseci propanu. 5. Treba često razgledati izloge raznih knjižara, ili redovito čitati u noviiama rubriku »Nove knjige« ’ i t. d. Time se naigje na knjige, koje nam odavna trebaju. Često je i prelistavanje kataloga raznih knjiž­ nica i knjižara od velike koristi. G. Autodidakt neka se vazda druži s naobraženim ljudima, koji će mu u svakoj prilici na ruci hitfc 7. Dobro je pretplatiti se i na kakav popularn' (u narodu obljubljeni) ljt#. U takim se listovima nagje lijepih rasprava, zabavnih članaka, a što je najglavnije, u njima ce iznosi kratak sadržaj i kritika o novim knjigama. lje.ia.i C axnp: Ha „Upire KH>nre“. Kibiira VKiiBoTa. Kao KaicaB jinjeH baK, npuMopaH Aa chjiom uaTa Heicy Kif>ary, y Kojoj He Hajia3H nmcaKBe c.nacTH, ja MpcKo h 6e3 BOA>e, npaTHM Mpa*iHy KH>nry Mora acuBOTa. H HHKano ce He CBpmaBa OBa KH>nra, Ha# HnjuM Hepa3y»i.1,11BIIM H ČeCMHCVieHHU peTgHMa CBaKOAHeiiHO HOBHX CTpaHa ja snjeBaM. JbyTekn ce Kao oho AnjeTe, Koje H3 co6e 3a paA y Kojy ce 3aTBopnjio, ca čecKpajHou 3aBHmhy h uesKttOM nocjiaTpa cjiočoAHe e.ieMeHTe npnpoAHHe: UTuge, BjeTpoBe h Mope, sura He Moryha ce yAOCTojnTn hh 6«naaceHCTBa p,& Kao oh, 6ap 3a HeKOJiiiKO MCHyTa HanycTHM aaHiiMaibe — ja 3ajeBaM Ha^ JipaHHiiM cTpaHaina, icoje ce caMe npeBphy, Ha Hepa3yujbHBHM h čecMHCJieHHM pcTgiiMa t i i x CTpaHa. Kaacy, Aa je OBa KH>nra je^Ha Ma.na h čnje^Ha CBOCica one orpoMHe KH>nre, Koja, Kao HajBjepiiuja ncTopnja, 6n.T»eacii Aoraljaje HHTaBor CBujeTa; a HamicaHa je icao h cbo ocia.ie cbccko MacTii.ioM, Koje ce He Moace H3(jpncaTu. H ja 3a BpnjeMe oBora nowiyniHor h noKopnor, Ayfor niTaH.a HesiaM Mohn nonpamiM hh jeAHy jeAHHy pnjci, Koja Mii ce He AonaAa. HiiuiTa He 0Ay3eTii, hiiiutu ho AOAaTii!.. E to, HajBeher poncTBa. JI aancTa, Kaa,a mh rAjeicHA koa HeKor peTKa naAue HeniTO na naMeT, na xohy Aa A°AaM, ja 0AMax hhahm to hcto join y aoh>cm peAy. H ja oBano josuM, He Moryhn 6iith hh icopeKTop oBe Kfture Ha »uije caM Bje«iHO HHTaibC ocyl)eH. H K aacy, Aa je OHaj Ayra y3A »x M npa h otuohhbkc, hito kein nycTiiTH kba b h a h u i no(VbeAity c T p a n y , Koja HaronjciiiTaBa, fl,& ce Bek CBpmaBa OBa AYr& 11 AOca^Ha KH>nra — Aa je Taj y3Aax TBoj noc.’beAH'« Aax. C TJPCKOI' r . P -li. Xn.iHA 3 a ja 6 e j: Ha „Iljecaiua y iip03n“. lli.VTil py3Kft. Ohh cy th 6hji6 ynpaB.i>eHe Ha py«y, y TBojoj pygH. TBoju cy npcTH nojaico kha»jih AHCTiike h noKJiaH>aviH hx BjeTpy. OK caM Te nocMaTpao ja caM ocjekao Tyry y cbom cpgy. Eno caM yBjepeH, Aa th je y tom TpeHyTKy yM 6ho o6y3eT ropKiiM MiicJUiMa. TyacHO ch kyTa.aa He MHjeH>ajykn CTaB hh nojioscaj, Aok roA AHCTuka Haje HecTa.no. A^ h noc.’teAH.H jmcTHk yHHuiTH TBojy noc.T.eAH.y CHary. I43HenaAa HacTa h3jihb cy3a. — ILaaKajia ch . . . HacAOHiuia ch na Moje rpyAH i\naBy, Koja je caAa y 3cma,h — h ropico ch njiana^ia.. . M ja caM n .n a K a o . TBoj n^iau caM omiaKHBao. TBoje cy ohh ykyTajie, ajm Moje h Aa.T>e njiany. II OA oHAa ja He hccjihm Aa bbaum acyTe pyacc. Jep caM HajAparoiyeHHjy y rpo6 3aKonao. C TjrpCKOi’ r . P —li Tcb$ hk 4>HKpcT 6ej: Tajna Tyra. JeceH, jeceHl.. OneT th o u.iauiJbHBO h MpmaBo Ao6a! — jfia. 3Ham kbko noKa3yjy 6oji h n^a«iy one — necnocoČHe aa skhbot — ocjeTjbHBe h icpsicjbane rpaHe, Koje th jioMnm, — obo jaAHo, jeKTH'iano aniuke, Koje npocunaui! ^aHac ke ce, kbko tbko, tboJhm cyMopHHM Maivrnia ii.iaHUHe — a cyTpa THjejio npupoAe noicpHTii cunjeroM, �305 yMpHjeTH OBaj H3IViefl, CMp3HyTH OBH nOTOgH. — QMp3HyT0, ajra Baj! CBe he oneT ropKO n-nanaTn yHy- kad si ih čitala? Zar ne izagje pravo sve, što ti navijestih? Treba poslušati savjete staraca! TpaiilftH M 6 o^OM. C TypcKor T. P —k. S u r u d ž i (tužno): Ja bih poslušala tvoj savjet, da bijaše moja volja u mene u ruci. Ti si starac, obijelio si i možda ti je više godina, nego ikome u selu. P a za što da ne razumiješ jednoj ludoj djevojci? Abdnl-Hak Ham ld: ------— Zar i ti nijesi bio m lad? Razumi stanje m lagjih! Kći Indije. T o r o m t o r : Znao sam tvoje stanje, pa tužih li Drama u 5 ćinova (8 slika). te tvojoj rodbini, da ljubiš jednog Engleza? Je li te — Prevodi Šemsuddin Sarajlić. — prezreh kao odpadnicu od vjere4 poput kakva mrač­ (Nastavak.) njaka? Zar to ne vidjeh kao slabost mladosti? Rekoh li ti što ru ž n o ? ----------- Istina, pisah ti, da je Tomson P rizo r treći. arsuz, ali ti eto i izagje, kako rekoh. — Dijete, ljubav (Toromtor i Surudži.) je magjija. Čovjeku pakao u raj pretvara. Ovaj prolazni T o r o m t o r (polahko prilazi Surudžiji, pa će svijet vječitim prikazuje, nada sve drugo odabire. Za­ nježno): Surudži, mila S u ru d ži!-----------vara čovjeka, u letargiju baci. Pa kao u snu život S u r u d ž i (sabire se, prividno mirno): a , ------- teče, da ne poznaš ovog svijeta. — To traje neko vi ste to Torom tor? vrijeme, a onda ti se oči otvore, dogješ k sebi i vidiš T o r o m t o r : Ne plači, Surudži, ne plači. Slušaj onaj koga angjelom smatraše kao Don Jean, kao me, govorićn ti! aždaha mori te, kao krvnik život mori. I ti počinješ S u r u d ž i : Vi, kadgod dogjete, uvijek mi kažete: uvigjati, da je onaj tvoj raj strašan, gori od pakla »Ne plači«, a zar me ne ćete nikad upitati »Za što ------------ Ljubav sve u ružičastom svjetlu prikazuje, plačeš?« čitav svijet vidiš, kao da je sazidan iz duginih boja... T o r o m t o r : Pošto mi je tvoj dert poznat, za Ah, ljubav je slatka voćka. to te ne pitam. Oni su bez karaktera. Da smo Bog A1 puna otrova, do, zaglavili u risovim pandžama, a da nijesmo pali A dibleri žrtva su joj, pod njihovo gospodstvo. Ja vas oboje držah davno na Na v’jeke v’jekova. oku. Zar si Ti mogla vjerovati u njegovu stalnost? S u r u d ž i : Kako se upuri pšenično zrno, kad Šta .si mogla izgledati otl čovjeka, koji je najveći ne­ se baci na vreo sač, na vatru postavljen, tako se svi prijatelj tvoj i tvoga naroda, ti sirotna, neudata dje­ savjeti izgube u srcu, koje je s ljubavi zaždiveno. vojka, za čiji dobar glas je on najmanje m ario?------T o r o m t o r : Dijete! Ako je ljudsko ljubiti, ljud­ Progji se, molim te! On nije vrijedan, da mu ti po­ sko je i odreći se! Danas ljubiš, a jednog dana se kloniš svoje srce, dragulj, koje se više ne nagje u progješ. Ljubav je kao i srdnja: koliko bude žestoka, riznici čudoregja. Ne vjeruj onom bezdušniku, već ga toliko kajanja traži. Jednog dana ćeš se i ti pokajati kao oštar mač pazi kad govori. I bjegaj od njega kao i proći Tomsona. Šta je bile vječito na svijetu, pa da kad bi htjela utrgnuti rukovijet cvijeća na polju, pa i tvoja ljubav ne bude prolazna? Kad je nestalan sav ti se zmija iza cvijeća pokaže! — ------- Bježi kao taj veliki, neizmjerni svemir, zar ti sama stalna da od krokodila, sa kojim bi se srela gdje na obali rijeke! budeš?! Spomeni se talasanja Atlanskog Oceana! Vidiš, Vidiš li g a,'d a te gdje, u drvo sakriven, čeka, bježi jedne večeri zaljulja se more, zazviždi bura, zemlja i od onog đrveta, kao d a je u nj grom unišao.----------- nebo se smiješaju. Podignu se valovi kao brda, zalete Vidiš li ga gdje u šumi, da ti što išareti, pomisli, da se mračni i silni, e, čini ti se, s oblacima se sastave. je zvijer, pa m u ne idi bliže. Dolazi li iza tebe, znaj, Gromovi zaore, a pljusak šikče u nebo, u zemlju. da te za svoju korist pušta naprijed, da mu put po­ Tutanj, huka i praskanje — aždahe otvorile usta i kazuješ. Stane li odakle preda te, ne sumnjaj, da ti sipaju vatromete kroz mračnu vodenu silu na sve ne želi put presjeći. Dolazi li prema tebi, znaj, da bi strane. Kao da su zemaljski stanovnici otvorili rat sa ti najragje grudi i srce razderao. Dade li ti hljeba, ni onim sa nebesa. Oči ti zabliješte, strah te hvata i ti tada mu ne vjeruj, jer hljeb ti daje, što računa, da si se potežeš u kut svoga suhoga stana, liježeš i zaspiš, pseto; a kao pseto hraniti te, može samo za svoju od straha sva izmučena, iz lo m lje n a ---------- — A u korist — da ga čuvaš. jutru te istom probudi jedan slavulj. Otvoriš oči i S u r u d ž i : Vaj, poludiću! — ------- Prije tri gledaš: od sinočnjeg groznog nevrem ena nije ni traga mjeseca sam čitala te tvoje riječi na komadiću papira, ostalo. Grmljavina se pretvorila u ptičije pjevanje na koji nagjoh pod jastukom u svojoj postelji. sabahu, a jeka od kiše u žuborenje nabujalih potoka. T o r o m t o r (smiješeći se): Da, ja sam bio onaj, Mjesto mraka u prirodi svjetlost i svježina, sunce po­ koji ti je onaj papirić u postelju ostavio. I one riječi zlatilo vrhove drveća i mokre brežuljke. Svjež lahorak na papiriću ja sam pisao; za što nijesi povjerovala, potresa lišće na drveću i raznosi miris cvijeća. A �306 more je tako mirno i glatko, — ogledati bi se u njemu da mislim, nego iko drugi. Narodnih velikaša i zadaće mogla. I gore su tako tihe i spokojne, da i najmanji su velike. Sa Dželaluddinom i Bedr-Japomom ja sam glasak u njima odzvanja. Ukratko, vidiš tolike pro­ kod države odabran, a za narod smo staratelji. Istina, mjene, da ti se čini, e si svu onu sinoćnju grozotu vlada nas nije postavila ni u kakovu službu, ali mi od nevrem ena samo u snu vidjela i proživjela. Dakle, sebe znamo, da smo službenici naroda u nastojanju hoću da rečem, da u svačem promjene ima. I ljudi za njegovo dobro. Zvanja i odlikovanja ne trebamo, se mijenjaju i ova zemlja sad živi, sad zamire, pa zar dosta nam je iskreno priznanje od naroda za naša ne­ tvoja ljubav da ostane nepromijenjena? Budi uvjerena, sebična djela. Nijesmo strukovnjaci, ali dosta znademo, da će doći jedan d&n, kada će i u tebe ta rana pre­ da se nikome ne molimo. Pozvani smo, da pomognemo onima, koji su potrebni pomoći. Svijet nas zna za boljeti, pa ili da umreš ili da ozdraviš! S u r u d ž i : Čujem od tebe riječi, koje ne od­ svoje velikaše. I da ne zna, mi ćemo u radu svoje govaraju tvojoj starosti. Evo, uzmimo, da se progjem prvenstvo pokazati. Dužni smo, da se staramo za Tomsona. Ali ko će mi od sada u lice pogledali ? — narodno dobro. Naša je zadaća misliti na narodnu budućnost i to od svakoga više misliti. Svaki spreman Ko će me od sada begenisati i uzeti? — Sedam nestu navrših — progje me vrijeme. Od seljana čovjek zadužen je služiti narodu, azvaničnik po gotovu. mi ne ginuše i do sada kletve za moju ljubav sa Ko pako računa, da se preko narodne grbače vine do Tomsonom. Ostaje mi smrt. Pa makar, barem ću svojih egoističnih ciljeva, a iskrene ljubavj nema za um rijeti za Tomsona. Smrt je utjeha za djevojku, koja narod i njegovo dobro — on je nizak, podao. I koliko svoj glas pod noge baci, jer od stida ne može pod­ god nije ljudski i plemenito, da se zahvali od službova­ nositi, da se šapuće za njom, kako je poklekla u nja jedan sposoban činovnik i da se da samo uživa­ nju i lijenost1, toliko je još više nevaljalo, da od na­ nevinosti. roda okrene glavu onaj, ko mu može pomagati, na­ T o r o m t o r (silovito): S urudži!------- *— Hoćeš ročito, koji narodni prvak, kojega narod ljubi i predaje ti poći za me? mu svoju sudbinu u šake u nadi, da će ga iz nevolje S u r u d ž i (sa strahom): Št? rekoste? T o r o m t o r : Slušaj, što^ću' ti reći. Da ja tebe izbaviti. 1 on mora, kao čovjek, za narodno dobro raditi, pa makar kolike žrtve doprinosio. Starati se uzmem. Pred svijetom neka bi pošla za me. moraju znani za neznane, sigurni i bogati za ubogare. S u r u d ž i : Govoriš .li od zbiljje?"'’š - — — T o r o m to r - f)a stečeš muža i začepiš svijetu Narod je porodica, u kojoj su svi ljudi braća, rogjeni od jedne majke — domovine. Za dobro jednih i usta. (za se): Burtel, spremi se! S u r u d ž i: Ludb-starče! — — — Zar ti mene drugih moraju da služe i veliki i mali. Ovaj svijet, sada ne savjetova?! 1 ja te pitah, zar ti ne bijaše i ako je za me prolazan, za čovječanstvo je stalan. mlad, ali tim ne rekoh: provodi opet mladost nakon Naši djedovi nijesu na nas mislili, pa nam je za to osamdeset godina! Hoćeš zar reći, da si mi srce dao Engleska domovinu uzela. A ako mi ne budemo na svoje unuke mislili i za njih se starali, sa njima će savjetujući me ? T o ro m to r (smijući se): Ti se ljutiš, a nijesi me naša narodnost propasti, propasti ćemo mi, propasli razumila. Zar dolikuje reći starcu, koji bi ti mogao Indija. djedom biti da je lud? S u r u d ž i : Za što mi to sve govoriš ovdje, kad S u r u d ž i: Vi hoćete da uzmete djevojku, koja je riječ o.tom e, da ćeš me uzeti? vam je na mjestu unuke; a zar je za tako dijete T o r o m t o r (smijući se): Ne rekoh li ti, da će sramota, ako djedu reče, da je lud? namjera poslije na javu izići, pošto te uzmem? Svrha T o r o m t o r : Razumi moju namjeru: Neka te ovih riječi razum iće se istom onda, pošto moja na­ svako zna, kao moju ženu i neka kažu: „Toromtor mjera na javu izagje. je Surudžijin muž!“ Ali ti ne budi moja žena u istinu. S u r u d ž i : Dobro, a hoće li se on ljutiti, da ti Budi mi kćer. Budi mi sestra i šta god hoćeš budi, mene uzmeš? budući je svrha života na ovom svijetu: čast. Ja samo T o r o m t o r : Ko je — on? hoću da sačuvam tvoj ugled! S u r u d ž i : Tomson. S u r u d ž i : I ako bi ovaj brak bio za me od T o r o m t o r : Kad ne bi za me pošla, a zar bi koristi, tebi bi štetio. Mene bi poštovali oni, koji me te onaj prokletnik uzeo? sada grde, a tebe bi grdili tvoji štovatelji. Šta te pri­ S u r u d ž i : Šuti! — — — ■ morava, da dadneš svoje ugledno ime jednoj sramot T o r o m t o r : Za što da šutim ? noj djevojci i da je tako iz blata podigneš do slave S u r u d ž i : Ne reci Tomsonu, da je prokletnik! u Gudžeratu? T o r o m t o r : Ni ti onoj hulji ne reci Tomson! T o r o m t o r : Svoju namjeru rekoh. Ima još S u r u d ž i (mučno): Toromtor! Tako ti velikog jedna svrha, koja će izaći na javu, pošto te uzmem. »Veda-at, poreci to! (za se): Drži se Burtel!-------(Glasno): Budući da sam T o r o m t o r : Zar ti još uvijek računaš, da ti je ja jedan prvak u ovom kraju, moram više o svakome ono pseto vjerno? �307 S u r u d ž i (kao gore): CJospodarti! — — Takb ti svetog Gangesa, poreci to ! — — — T o r o m t o r : Zar ti misliš, da ću ja ostaviti Tomsona zdrava, pošto tebe uzmem?! S u r u d ž i (očajno): Toromtor! Torom t o r ! ------T o r o m t o r (Ijutito): Zar ću ga zdrava ostaviti!! S u r u d ž i : Tako ti ovih svetinja, ili te riječi odbaci, ili mene I (mučno se trza i poče plakati). T o r o m t o r (promatra neko vrijeme Surudži ju pozorno, a onda prigje i položi joj ruku na rame, umiljato): Dobro, daj ruku, - - ti plaha srno! S u r u d ž i (jecajući): Obećaj mi, zakuni se, da mi Tomsona ne ćeš ubiti!? T o r o m t o r (usrdno): Dosta, dosta — ti pitoma vilo! S u r u d ž i (gorko): Toromtor! Tako ti „Svetog drveta“, zajamči mi, da mi Tomsona ne ćeš ubiti! T o r o m t o r : Daj mi ruku, velim, i umiri se, ti mili papagaju, što su ti slagje riječi od kandaharskog šećera! S u r u d ž i: Tako ti »siročadi«, ne prosipaj mi suza! Ne ubij m i Tomsona! — —— *■ T o r o m t o r : Dosta, rekoh — ^ i 'milija od plemkastih kašmirskih koza! Ne boj se! S u r u d ž i : Ja, ako se na svij'etu usmijem, s nje­ gova ću se lica smijati! T o r o m t o r : Ne plači, ti svježa ružo, ne plači! S u r u .d ž i: Ako osim -tebe nem a više nikoga, da mene požali, i ja ne žalim više nikoga, osim Tomsona! T o r o m t o r (ganutljivo): Ljepušno dijete! Meni nije dosta da te samo sažaljevam, budući da tvoga hrabroga oca ne m ogu nikada zaboraviti. I zar je mo­ gućan jedan slab starac zabraniti tebi, da ne radiš što te je volja, starac, kojega tvoj lijep odgoj i tvoja plemenitost ushićuje?! Ti si jedna nježna narav, mekša od najfinije kineske svile; ti si jedno nježno biće skladna i dostojanstvena ponašanja, smjela ali i stidna pogleda, vedra čela, a sva kao tankovijast struk mirišljive ruže... Tebe požaliti znači pridići nježnost na dostojno mjesto. Od Tomsonove zlobe te sačuvati to je kao pobrinuti se, da jedan mladi fidem ne opaše otrovna zmija. Za to ga eto htjedoh kazniti. Ali sad svoju odluku promjenjenjujem. Za neko vrijeme neka bude sve onako, kako ti želiš. Samo — za neko vrijeme!... A sada budi mirna! Ti, angjelče malo! S u r u d ž i : Ako je tako, onda se ni malo neću kolebati, da tvoju ponudu primim. T o r o m t o r : Samo, ne zaboravi, da je Tomsonov život u mojoj ruci. U stanju sam ga uništiti sa jednom riječi. S u r u d ž i : Zar ćeš me opet ogorčavati?... Šta je ta jedna riječ? T o r o m t o r : Znaš li ko je ona ženska što se sa Tomsonom vigja? S u r u d ž i: To je žena jednog engleskog trgovca. T o r o m t o r : Nije. Nije tako... Kazaću ti poslije, (za se): Stvar je u tom, da ako je dojavim Sir Burtelu, Tomson će zaglaviti istoga dana. Tek, Sir Burtel i opet ostaje zdrav. A moja je nam jera i Burtela i Tom­ sona maknuti s ovoga zemaljskog lica. Šta ću: radi Burtelove zgibije mora Tomson živjeti. On je naše oružje, koje ćemo proti Burtelu upotrebiti. Nema drugog izlaza! Za sada ćemo ga čuvati. A poslije ćemo i njega zdrobiti... Spremi se, Burtel, drži se!... (Glasno): Budući da moj poziv primaš?... Više nijesi tetkina. Ja ću joj otići i kazati. Hvala Bogu, su dosta sam no­ vaca, ni na jednu zapreku udariti neću. Već ću doći sa svim našim prvacima i uzeti te. Primiču te sebi sa takvim šenlukom, da će od njegova bučnog u rn e­ besa potresti dvorovi Sir Burtelovi, kao da se zemlja zaljuljala, S u j u d ž i : Veliš: Sir Burtelovi? Zašto da njega ovdje spominješ? T o r o m t o r (sabirući se) Ništa, ništa — krivo rekoh. (Za se): Bi haber čodžuk! Rad šta te uzimam?.. (Glasno): Daj ruku, da idemo. S u r u d ž i (pruži ruku, uhvati se Toromtoru za ruku): Toromtor! Ja osjećam, da je u tebe jedna že­ stoka misao. . . T o r o m t o r (pogledavši je pozorno): Ti nalikuješ na djevojku, koja će naslijediti očevu narav. Tvoj je otac bio požrtvovan i vrlo hrabar čovjek. Da pomogne domovini, žrtvovao joj je sav svoj imetak i posvetio je sve svoj« težnje, sve misli u svrhu narodne dobro­ biti i blagostanja. Ja sam mu u to .doba bio drug. Da spasi svoju zajednicu od jedne napasti, predao je na­ šim glavarima svoju milosnicu u zinet zasutu a sam se je žrtvovao za svoju jedinu veliku ideju: za s p a s d o m o v in e . Tvoj je otac bio savjestan, da, stvoren za to, da posluži domovini i narodu. A za tu ideju je i umrijeti poželio! Svrhu je polučio, koliko je sam mogao. N eise.. . Da ti još jedino ovo ponovim: Ti pri­ ličiš na djevojku, koja očeve vrline naslegjuje! S u r u d ž i (sakrivši se za Toromtorovu ruku): Toromtor! Ja se plašim od tebe! . . Šta je tebi?! . . T o r o m t o r (razdraženo,): Sinovima ove domo* v ine nacilja se prave, velim ti! . . . (Došavši malo k sebi): Ne, ništa nije, n išta .. . Daj ruku, da idemo! S u r u d ž i (bojažljivo): Slušaj me! Je li, da ti nećeš ubiti Tomsona? .. T o r o m t o r (jednim čudnovatim osmjehom): Ne boj se. (Pogju malo). S u r u d ž i (na jednom stane): Zakuni se, da ga nećeš ubiti! T o r o m t o r : Čovjek-karakter ne treba svoje ri­ ječi da zaklinjanjem potkriepljuje. Dosta je samo riječ. (Odlaze). (Nastaviće se.) �308 Dazanfer: Dvije barke. Bože m o j! .. Gdje sam ?.. Strašno! .. Užasno! .. Crna noć, strahovita bura, nepregledno sinje more, a na moru plove dvije slabe barke; na jednoj vješti mornari, ali čemu? Nemadu vesalft, ne mogu ploviti obali — cilju! A na drugoj? I sićušne ribice digle svoje glave, da vide čudo — žalosno čudo još ne vidjeno! Na lagji vesla; ali brodari? Ljudi nevješti brodarenju, na kormilu sjede skrštenih ruku, gledaju svoju propast u morskim valovima, kunjaju i zijev aju .------- — Šta je? 6ta ti ljudi r a d e ? ... Jedni gledaju visoko u nebeske sfere, traže za tmastnim oblacima svoju zlatnu prošlost; a drugi gledaju du­ boko u nemirne valove oceana i na dnu u mor­ skom blatu traže svoju budućnost! — Visoko nad njima pokaza se jedno božansko biće. Izmegju crnih oblakS moglo joj se raspoznati samo rumeno lice i zlatne duge kose. Usne su joj d rh tale! — — Laki povjetarac donosio je dolje nama sit­ nim patuljcima u zemaljskoj prašini miomiris raj­ skog cvijeća i tihe riječi božanske vile — 0 ljudi božji! — — Ostavite prošlost, manite se budućnosti; pogledajte svoj kukavni položaj! Gdje ste sada? — Budućnost-će• sama doći, a čemu vrijegjati sadanje rane rane sa prošlosti?!! Stanite i pogle­ dajte vaše očajne časove! Nad vama crni oblaci gro­ move pucaju, hoće cla vas utam ane! A pod vama, uz­ burkano bezdano sinje more hoće da vas poždere; pa onda; o džaba vam prošlost, a kukavna budućnost! — Ali u z a lu d !------------Zlobni se Ares gosti svo­ jim žrtvama. — Ljudi vješti mornari bacaju svojim istobijednicima duge konopce; kako bi se skupa — kad bi vješti mornari imali vesla u rukama — spa­ sili. Konopci su dugo i dugo plivali po površini oceana, a onda ih oni povukoše i nastaviše premišljati o bi­ jedi svoje lagje — bez vesalA Grozota! ....... Nastaje propast.......... Gusti i crni oblaci se prolomili, a bezdano more raširilo svoje žvalje, hoće sve da p ro žd ere .------- — --------- — —: Munja sin u !---- Grom p u č e !.,.. A obje su se lagje vidjele u velikom plamenu ognjenog požara. . . More zatvori svoje žvalje i nastade potpuni m i r . ------------ — Gnijezdite se i živite — slobodno je Njih nema! Propali s u ! ------- Iz svemira dopirao je neki tajinstveni g la s .----------------- Razija: Pismo drugarici. Mila Sejdo! Prolaze čaši, prolaze dani, a ja još uvijek ostajem dužnicom odgovora na tvoje premilo pismo. Ti znaš, mila prijateljice, da sam svršila s Tobom zajedno osnovnu školu, te se posvetila učiteljskom zvanju, jer je ovo zvanje najljepše i najplemenitije, ali kad se uzme u pravom smislu, jer da nema odgoja, ovaj bi svijet izgledao kao šuma, u kojoj stabla vehnu. A ko uzgaja djecu odnosno narod? Niko drugi nego učiteljica. Da može pak učiteljica odgajati djecu treba i sama naobrazbe. To su bili moje misli vodilje, to sam sve imala pred očima, kada sam se s Tobom, mila sestro, oprostila suznih očiju. Je li, da si ti pla­ kala više nego ja? Ja sam ostavljala svoj zavičaj, svoju rodbinu i Tebe, mila i draga, pohitivši, dok još nije kasno, u šeher Sarajevo, da stečem znanja u školi i društvu, a iskustva u tugjem kraju. Da sam bila od­ važila i čvrste volje, to m i nećeš porteći, dok nisam toliko plakala za kućom i Vama drugama mojim, ko­ liko Ti, koja si gubila iz svoje sredine samo jednu prijateljicu? A zašto? To ćeš razumjeti kad pročitaš čitavo ovo pismo. U prvom redu Ti moram priznati, da je i meni teško bilo ostaviti svoje roditelje, Vas moje drugarice i moje rodno mjesto. A to je sasvim i naravno. Od malih nogu sam obikla na Vas, na roditelje i moj rogjeni kraj. S tim sam se, tako rekući, srasla, te nijesam prije mogla ni pomisliti, da bih bez tog mogla živjeti. Ali ona narodna poslovica veli: »Zeman kule niz Kotare gradi, zeman gradi, zeman razgragjuje.« Tako je bilo i sa mojim mišljenjem. Kad sam se u u osnovnoj školi bar, u nekoliko, upoznala sa prilika­ ma našega naroda, odnosno, ja sam ih i prije pozna­ vala, ali nijesam znala za bolje, mislila sam da tako mora biti. Nu kad sam vidjela, da bi se one mogle — ----------------------------------------Nestade bure, okrenuti i na bolje — dakako teškim i ustrajnim ra­ nebo se razvedri, a morski volovi bivali su sve manji dom — ja sam čvrsto odlučila, da ću sve svoje, m akar i manji, napokon more je izgledalo potpuno ravno — i preslabe, sile posvetiti poboljšanju toga stanja. tiho — mirno — ! Tople zrake žarkoga sunca obasja­ Možeš misliti, kako mi je bilo! Na jednoj je vale su morsku pučinu po kojoj su plovili skršeni ostatci, strani bilo rogjeno ognjište, rodbina i moje drugarice. dviju'lagjft sa bijelim morskim pjenama. — -----------Na drugoj sam zamišljala svoj narod kao neki stroj Ptice selice padaju na istrošene ostatke potonulih u kome svi organi moraju funkcionirati ako hoće da lagja i odmaraju svoje iznemogle udove. — Htjele bi nešto izradi — da kao organ toga stroja, član ljudske i gnijezda sviti — — neće — — plaše se — ------- zajednice, makar u koliko doprinesem poboljšanju nje­ odle t j e š e ! -----------gova stanja, Čvrsta odluka za ovo drugo, koju je osim �309 toga i ogromna žegja 2a naukom poticala, pobije­ Čitava Četa mladih ljudi, koji će — ako Bog da — naš narod preporoditi. dila jeSeko! Daleko sam otišla nabrajajući naše mahne Sve prijašnje sanjarije o mom budućem životu, ž a lo st što ostavljam Vas i sve ostalo, zamaglili su — da se vratim natrag. Jest, kako rekoh, učiteljeca će ih učiti naobrazbi, koja će preporoditi naš svijet, se pri pomisli na ovakav plemeniti pothvat. Zaista, mila prijateljice, teško je toliko godina upoznaće ih sa pozivom na onom, a dužnostima na­ uz knjigu provesti, ali pomisao na ono uzvišeno zva­ prama ovome svijetu, jer je ovaj svijet prolazan a nje i na onu nevinu dječicu, koju na vakom ćošku onaj drugi vječno traje. Učiteljica treba da je kao dobra vrtlarica, koja sretamo, sve to potamnjuje i pričinja neznatnim. Makar, da nijesam bogzna kako iskusna, ipak svako dijete smatra nježnim cvijetom, kojemu može sam došla do uvjereuja, da jedino pravi odgoj našem nauditi i najmanji vjetrić. Mala ljubica cvate u travi narodu može pomoći. Neću da ti pišem, kako je stalo mirno i ponizno, ali ako dogje mraz, teško njoj, je r će se smrznuti i uvenuti. Tako je i sa djetetom. Ono s našim odgojem. Ta on je Tebi dobro poznat. je nepokvareno, ponizno i milo, ali jedna nepromišljena Današnji naraštaj treba napustiti, nek ide kako je riječ, jedna mala pogreška naša, može ga pokvariti. pošao, jer teško je staro drvo savijati. Nu zato mo­ Ako njoj povjereno dijete sretno dovede cilju, u ramo sve sile upotrebiti na mladi naraštaj, koji se luku prave sreće, tada će i ona primiti zasluženu istom razvija. Mi smo pozvane u prvom redu, da u plaću, biće joj mirna savjest, da je ispunila svoju duž­ svakom biću, ma kojeg spola, ravijemo one sile, koje nost i učinila jedno plemenito djelo. miruju, da ih pokrenemo na djelovanje i gibanje, da­ Mila Sejdo! Sad sama reci, zar nijesam imala jući im sm jer dobrog i pravog odgoja. To možeme pravo, kad sam se s tobom vesela l.’ca rastala. Ne lako učiniti, to nije bogzna kako teško, jer đ:jete domisli, da mi nije bilo teško pri rastanku. Jest, bilo gje na ovaj svijet kao izbrisana tabla, koju treba is­ mi je vrlo teško. Ali, ta se je tuga gubila kao atom puniti, t. j. ono dolazi bez oplemenjen?* i naobražena u ovim mojim idealima. uma, te naginje ua dobro i zlo. Ako je samo sebi Drugo! Mislim, da si me razumjela, jer ćeš i prepušteno, te nema nikoga, koji bi mu milim riječi­ sama reći, da imam pravo što sam odabrala tako uz­ ma i dobrim primjerom pokazao, štorje dobro, a što višeno zvanje, bez kojega bi zaista bio svijet još gori je zlo, onda zaista djetetu će više goditi ono što je i pokvareniji, nego što je sada. zlo, nego li što je dobro. Na to ga sili i prirodni na­ Nemoj mi se možda narugati, što ovako pišem gon. Ako li pako dijete, imade koju dobru dušu, koja i začuditi se, da ja o svemu tome govorim. Mene ovo ga upućuje, njem u pomaže, da svlada sve zle strasti, odveć zanima, ja u ovom radu uživam. onda će zaista dijete postati plemenito i dobro. Ova Uz nebrojeno mnogo selama grli Te i ljubi Tvoja dobra duša, mila seko, biću, ako Bog da, ja — budu­ vjerna drugarica ća učiteljica u svom zavičaju. Razija. Učiteljica treba, da djecu vodi pravom stazom, ona ih treba učiti, ne samo za onaj svijet, nego i za ovaj. Ona ih neće učiti, kao što je to danas kod nas običaj, da se nabijele i narumene, obuku svilene di­ Šemsuddin Sarajlić: mije, nadžidžaju se po rukama i glavi, privežu koju struku dukata, pa na kanate s muzi kama: ha hi-ha-hi, otegni, povuci. 0 , kako je tužan jesenski dan!... To ih neće učiteljica učiti, nego nešto svetije, Išetah rano blijeda lica, uzvišenije i Bogu draže, a to je nauka u odgoju. Usjana čela, bl’jedih usnica, Dobro odgojenoj i naobraženoj djevojci ne treba miraz, Ta svu noć nisam slatko zaspao, ona će se svakad prije moći udati za valjana i čestita Svu noć sam nešto strašno sanjao, muža. Ona istina ide, što no bi stara nena rekla: »Što Pri srcu meni teško je bilo, je ruha na meni je, što je kruha u meni je«, ali u Čemera kanda u njeg se slilo nje su svi oni dukati i ostali nakiti drugih cura, što Što god ga ima u pelin-cvijetu. ih nose kao miraz, u malom prstu. Pitaš, šta nosi Ko da mi mora srce davila svome čovjeku? Nosi mu sreću i mir u kuća, seko! 1 na nj se ljuta zmija savila! Pravo su rekli, da je muž ponos kuće, a razborita žena njen najljepši ures; muž je glava, a žena srce 0 , kako je lijep jesenski dan!... kuće. Svu noć sam u snu — ko sad — hodio, Ovakova dobra kućanica i odgojiteljica poslaće Dolom i gorom nekud brodio, opet svoje dijete, dobro odgojeno u kući, na ruke I slušo jeku planina tavnih, učiteljici, i tako će to ići redom, dok se ne stvori 0 , kako je tužan jesenski dan!... �U srcu jačeg zloba je strla; O robe gladni, ne žali krvi, A zlobno srce tirana smrvi! Slušao pjesmu davnina davnih: zl jakih grla poklič orio, Sa bratom brat je tu se borio I sipo vatru, sipo džebhanu, Gazio, sjeko, zadavo ranu; Jači je mrsku pjesmu pjevao, Slabiji kad je u borbi pao! Karanfilaga: 0 , kako je tužan jesenski dan!... Ostavljena. Krv mi se i sad u žilam gruša, Boli me srce, boli me duša, Kad se spomenem jeke planina Od strašne pjesme davnih davnina, Gdje puška puca, topovi ruču, Zvekeću sablje — ljudi jauču, A zrnje sipa, život tamani I krv se p u ši... lete gavrani Na strv, na gozbu... — sudbina stara Jednoga diže, drugog o b a ra ... 0 , kako je lijep jesenski dan!... t fr I sunce zlatno već se pomalja, Rijeka s jaza šumom se javlja; Meni se čini: ne šumi rijek^,— Već bolnog srca :da j£ to jeka, Kad stara majka, ljuba il’ sćka S bojišta sina i vojna čeka, Pa ne bude 1’ ga, a već svi dogju, Na bojno polje da same pogju, Cvileći grozno prevrću pale, Ne bi P junaka gdje svog poznale.. 0 , kako je tužan jesenski dan!... U plavi azur diže se magla; Al ne, to dim je požara nagla Koji sve krši, koji sve prži, A što je jači, to je sve brži; Gradove, sela na plamu hara I jedne zemlje narod obara Na štap prosjački... 0 pravdo sveta, II je to sudba ii igra svijeta: Slabijeg jači da vječno tišti, Slabi pod jarmom ropstva da pišti?!... 0 , kako je lijep jesenski dan !... A ja sam svu noć strahotno snivo I s groze kanda suze prolivo, Pa i sad jecam sred tih dubrava, Ne znajuć: je li san ili java Što me sad prati, život mi p ije ... 0 , da znam samo to san da nije, Klikno bih gorko: Pravda j’ umrla, Sumrak j e . . . Sama kod prozora sjedim, U tamnoj sobi caruje tišina. S polja mi zvuci dopiru do sluha, Zvuci, što slušat mi ih je g rčin a... Sjelo je tamo na zeleni čistoj. Pod vedrim nebom, bez mjeseca blijeda. Kroz guste krošnje lisnatoga drvlja Plam asa vatra oko mi dogleda. Bukti vatra i smiju se djeca, A iz tame ko da nešto jeca... Lahori vjetrić i treperi lišće. S lica mi zefir vrele suze suši. Da, kažem: suze. A zar ih imadem? Ne, teć im ne dam, pa sve nek se sruši Dopiru zvuci do mene iz prela; Dave me, guše. Al ne, krijepe me! Razb’jeno srce kidaju i truju, Ne, teško s njega odvaljuju breme! Zloban smijeh iz prćla se čuje, Kao da sikću iz sutona g u je ... A čiji smijeh to bi mogo biti? Njegov? Da, on se tamo slatko smiješi I druge gleda, ne sjeća se mene, S drugim se šali. Ne, samo griješi! Meni je slatko tepo, milovo me, Vjernost je lažnu meni iskazivo, A sad me samu ostavi na svijetu, Kao stvorenje živo i neživo. Niti vidim svjetla niti mraka, Samo gledam: ko da puca ra k a ... M račna je, hladna, tijesna, duboka, A na dno ko da spuštaju meneka, Promrzlom zemljom pokrivaju srce, Koje pokrenu u grob sudba prijeka. A kad svi odu, kao da se neko Do groba šulja i humku cjeliva... Tad uspravi se, nijemo šuti, misli, A oko kao u suzi da pliva — Plače, što me ljuto prevario, Ostavio, mladu sahranio. A ja ga motrim, ali ne iz groba, Na humku kako spušća se i pada I jeca, tuži i bašluke ljubi: »Zaboraviti neću te nikada! �311 Skrivih, o p ro sti..." a ja iza legja Tiho mu ruke na ramena stavljam: „Kaješ se?“ — ,,Živa?!...“ I na pogled žarki Za sve mu praštam, na sve zaboravljam. Ja njegova, on moj dovijeka, Duša tijelu za srčana lijeka. ----------- Dunuid: Gospodin britveger. — Doživljaj iz nedavne prošlosti. — — Ma turske ti vjere, zar i tebe rezil učinio i — Jest, turske mi vjere, — veli kadija. — Ih, ja kamo onaj vaš onoliki' ahbabluk, što ulijepiste hvaleći jedan drugog, i ti njega, i on tebe, i gdje dogjoste i gdje ne dogjoste? — Eh, eto, a niko ne zna, kako me je uvrijedio i kako me boli. — Znam, znam, samo, makar ti bilo malo i pokrivo, meni je sad u pola lakše, što. je i tebe tako dočekao kao i ono neki dan mqne, kad mi, kod či­ tava vola i jedne ovce. ne htjede ni drama da osiječe. — Pa ja sam ovdje barem evo tri godine, gdje sam mu — recimo — mogao možda što god i na hater doći, pa htio zar da mi se na taj način osveti, ali da i tebe, koji si, projiesabivši, jučer došao, tako prosto odbije, baš je i pretjerano i bezobrazno. u nas pare iste kao i u njih, a da i ne spominjem onog nekidašnjeg slučaja, gdje mu i željeznica čitavu Donju Luku htjede za bagatelu da oduzme, a kad mu ja pritekoh u pomoć, pare zgrnu. Ja uopće ne znam, nit bih mogao odgonetnuti, otkle je ovaj ovo­ liki ugursuzluk megju nama i otkle je ovo, što se mi ovako megju se mrzimo? — Šta ćeš, prostota, prokletstvo, najbolje onu sortu bojkotovati. — Ma dobro, bojkotovati, al šta ćeš onda jesti, ako si po Bogu brat, kad niko drugi ne kolje osim njega? — A klati, brate, kokoši, eto šta ćeš, a kad Selim, ponedjeljkom i četvrtkom, pogje u duhan, dati njemu, nek nam on usput kupi tamo, pa svršen račun. I tako ti mi — makar nas ine bilo više i ma­ kar on i ne izgubio mnogo s nama dvojicom — principa radi zaključimo, da svog Avdagu svečano bojkotujemo. Jedne , večeri ovako uoči četvrtka začitao se ja, te čitaj, čitaj, sve do iza ponoći. Kad bi u jutru, a sunce išikalo, ima i dva konopca iznad horizonta. Kakav Selim, kakvo l f meso, nigdje mu ni traga nema. Šta ću sad? Hajde, rekoh, pretrpiću se, ima ih, pa ga ni po godinu ne vide, pa opet žive, pa ne ću ni ja zar propasti bez njega. Jedno sahat, dva pred podne, stiže mi telegram — E, jest, na moju dušu i nikom kazati ne od burazera, s kojim se nijesam vidio ima četiri, pet mogu, kako me bi stid pred nekakvom kuharicom, godina, gdje mi javlja, da je krenuo i da će stići šta li je. — „Daj mi, molim te, Avdaga, — velim mu prvim popodnevnim vozom. Šta ću sad ovako nepri­ ja — ev’ ovdale malo mesa"! — „Prodato je gospo­ pravan i gdje je ponedjeljak? Da reknem — mišljah dinu bakm ajstoru" — kaže smrknuvši se, a onu — da posijeku što god od peradi, znam, da on ne švabicu sve pita, hoće li još šta. — „Pa osijeci mi, će i da u životu svom nije 'okusio pernate životinje. b r’te, ovdale, ako je ono prodato"! — uprem mu pr­ Nema druge care, već baš opet Avdagi. Ama kako? stom u drugi komad. ,,I to je prodato gospodinu Bile su sada taman tri zapreke po srijedi: Prvo, što rešcipentu," opet će zlovoljno — „već ako ćeš ev’ sam se ja zarekao, da više njemu ne ću, pa kad ovdale" — tresnuvši jednim komadom nekakve tog mesa nikad vidio ne bih. Drugo, što sam se sousmrdjele krepašćm e odnekle ispod klupe, — „jer lidarisao s kadijom, da ga bojkotujemo. Treće, što mi ovo drugo neću do sutra sjeć". ni Avdaga ni sin mu — otkad znaju, da nama Selim A ja, zacrvenivši se, i izagjoh iz kasapnice i u donosi meso — ne bi [prodali jednog jeditog drama zemlju hoću da propanem od stida. za sto groša. Bilo je već blizi^ podne, a ja jednako premiš— Jest, jest, još ti ne znaš, koja je ono sorta, jam, šta ću. Gledam u kasapnicu, već zatvorena. a i sin mu je isti onaki kao i on, osim ako ga malo Upravo otišli na ručak, a čim ručaju, odmah će po podigneš i ako ga mjesto „Kasime!" vikneš: „Kasimaga!" Onda će ti se možda malo prije okrenuti i — običaju obojica leći da spavaju. Šta da radim? U to kao naručeno udari odnekle mog komšije ako ti htjedne kakve žlipe prodati — malo više bi­ Sezaije unuče Hakija. Nije se ni približilo, a ja vadim jele džigeretine, nego glavuče nametnuti. — Ja ne znam, a ima osamnest godina, kako forintu. — Hakija! sam u hizmetu, a još onakog mileta vidio nijesam, — Ha? — priživi Hakija k meni. nit mi može leći u pamet, kako naš obični čaršijski — Znaš li ti, gdje je Avdage kasapa kuća? čovjek može onako zabasati i ašićare voliti svom — Znam . din-dušmaninu, nego meni i tebi, svejedno, što su i �312 — Eh, evo ti ova forinta, pa idi časom te koga bilo izviči i upitaj, je li doma Kasim. Ako ti reknu, da jest, a ti reci: „Nek odmah ide u kasapnicu, zove ga nekakav Švabo!" pa onda što možeš bolje, poteci i pričekaj ga onde pred kasapnicom. A kad Kasim stigne i upitate te: „Kamo ga?u, a ti se sve bajagi okreći dolje, gore, a onda odjednoč izvadi forintu i reci, da je on ostavio pare, da Kasim samo osiječe i izmjeri meso i da ne čeka, da će on malo kasnije doći, a da ćeš mu ga ti dotle čuvati, a onda ćemo već lahko, ja ću te sve evo ovdje u gazde Stanoja čekati, a kad to sve izvedeš i obaviš, sekser ti je od mene bez pogovora. A sad da te vidim? Puče mali i dok bi dlan o dlan, evo ti ga na­ trag, te stade pred kasapnicom i poče se obzirati dolje i gore. — Šta je? — ja ću odovuda. — Šuti — kaže — eto ga! 1 zbilja, kad ja nešto pogledah, a Kasim sav zapaljen leti naprama kasapnici, a kako je zar iza ručka džipio, popružio mu se jedan konac jerišteva pilava preko ječerme, da ga je tutkalom lijepio, ne bi čvršće stajao. — Kamo ga? — Hakiji će, kad stiže, -T- Ma ne znam — čini mali — sad ode nekud, a ostavi ovu forintu, da fci>njemu samo izmjeriš i daš meni, a on će — kaže — malo poslije doći, da ga ti ne čekaš, ako nemaš kad. Kasim nije čestito bio počeo ni da siječe, a Avdaga — kako se bio zar raspremio da legne — sav rastrbuhan i kao bez duše u kasapnicu: — Ko je? Šta je? Kamo ga? Mali nema kad ljucki ni da mu kaže, a on kao lud nastavlja: — To je gospodin britveger! To je gospodin britveger! Jest, jest gospodin britveger. Znam ja, znam — a zapuhao se kao gusak i nema kad da pridahne koliko je zasuo. — Lijepa mu mesa osijeci, lijepa! Ev’, ev’, ovdale, ovdale od ovog buta mu osijeci, od buta, od buta! — a ono stilo, pa je F ti Bog dao kao sir. — Otale, otale ti osijeci gospodinu britvegeru! — sipa Avdaga ne odumljujući, a jednako pogleda na vrata, kad će se listonoša pomoliti. Ja. kad vidjeh, da se je flakija napokon doče­ pao mesa, iskočih iz Stanojeva dućana i upravih kući, ali nijesam odmakao ni sto koraka, a mali s mesom k meni, gdje mi ga smijući se na očigled njih obadvojice predade. Natrag s tim mesom — zagalamiše za nama — zar u varanciju udarili!? Šta buncate vi, šta natrag? Platio sam ja ovo i što vi mene napadate na carskoj džadi? — ja ću okrenuvši se, pa opletem kući, a oni se obadvojica pohlibiše, pa umjedoše li riječ progovoriti, ne umjedoše. P a sam istom poslije n ešto mislio. Bože, dragi, — rek o h — kak o sm o uslijed ove n ek akve nep o j­ m ljive i tajinst.vene m ržnje n isk o pali i š ta li bi ra h m etli Fejzaga, o tac A vdagin, onaj uzor — k a ra k te r s čijom sm rću i on o m alo sta rin sk o g b erić e ta u k a ­ sab i bi zak o p an o , šta li bi — velim — kad bi vidio, kakvi sm o mi s a d i ko njeg o v u jed in k u A vdagi im ­ ponira. Xnrnjenii. fljcTJHba xpaua. H oflpaeTao noBjeK Mopa Aa iiMa ncnpaBH/ n aoBO.’bHy xpaHy, aKO xoke Aa ocTaire 3ApaB h CHaacaH; jKHBeha h paAefea, oh HenpecTaao Tporna CBoje Tnjejio, ii CB6 niTO noTpouiH, Mopa Aa HaKHaAii Ać^pOM xpaHon, im a ie ke ocaboeth _n Ma.iaKcaTH. K oa AjeTeTa je Ta noTpeoa joni mgoro Beka. O ho, He caMO mTo Mopa Aa HaKHakyje CBe oho, mTo Tponin skhbotom h paAOM, Hero Mopa Aa HMa jom h jeAaH BHiuaK y xpaHH, 3aTO hito Tpeća Aa pacie. B ek n Ta jeAHa HiimeHima noica3yje jacHo, Aa je 3a A^jeTe join oa mhoto Beke BaacHocTu nHTaH>e, xoke ah iimste ncnpaBHy xpaHy, Hero 3a oApacjior. A ah ochm Tora Tpeća HMaTn Ha yMy jom h jeAHy Apyry okoahoct. ,ZI,jeT0H>H anapaT 3a Bapen>e, Hamie, MHoro je CAaćnjn, H>e3KHnjn, h ecaepiue hhj u , Hero hito cy opraHn 3a Bapeme koa OApaeAor HOBjeica; koa AjeTeTa cy Bek h 3y6n CAaĆHjn h Mame n x je Ha 6pojy, a hcto cy My tako h HceAyAair h irpnjeBa join HecaBpmeHn h ocjeTA>HBH. 36or cBera Tora Mopa A^jeTe, c jeAHe CTpaHe, Aa A°^Hja cpa3MjepHo BHiue xpane Hero OApacTao HOBjeK, a c Apyre cipaH e, ohbt, Mopa xpaHa HapoiHTO Aa My ee 6npa h noAemaBa npeMa meroBHM, jom Hepa3BnjeHHM, opraHHMa 3a Bapeae. OiyAa je ncxpaHa AjeTHH>a y onke Teacaic 3aAaTaK 3a poAHT6A>e, h OTyAa ce h BH^ajy CBanor AaHa cium e norpemKe y tom npaBi;y. Te norpemKe, Mel>yT0M, HaHoce 3ApaBA.y AjeTnmeM necTo BpAO BeAiiKy mTeTy. CBaKOMe je no3HaTo, Kano ce y(Wb6A pa3HHX norpemaica y xpaH>en.y Ajeue jaBA>ajy koa h>hx pa3He 6oAecTH y »cejiyAiry h y npiijeBHMa, Koje Mory He ćaMo Aa hx ocjiaće, Hero h Aa hm skhbot AOBeAy y onacHOCT. A ah Hnje to jeAHHa h HajrAaBnaja iuTeTa, Kojy Ajeira 0TyAa HMajy. HanpoTHB, Te norpemKe y ncxpaHH necTo cy y3poK, r.ianHii hah cnopcAHHjii, h mhoi' h m apf thm ćoAecTHMa, noicBiiiH oa emviecKe ćoaccth koa Mame Ajeire, n a ao Temne MaAOKpBHocTii, B3iiypcH0CTH h cKpo(J)yA03e koa OApacAnje. 3 ato je jeAHa oa iviaBHHx Ayachocth CBanor poAHTeA.a, a» npaBHJiHO xpaHH CBojy Ajeny. IIorperaKe, Koje ce y tom norjieAy TaKO hocto hhhc, He AOAa3e caMO OTyAa mTO ce HeMa, nero h OTyAa, h to hcto TaKo necTo, mTo ce He yMiije. 3aTO ky ja omimp’ Huje H TOBOpHTH O TOM TaKO BaVKHOM DHTaH>y. �31B Ka3ao ca*l neh, fla je Kt>a ajeTeia anapaT 3a n ap ate MHoro BecaBpuiemijn Hero koa oApaejor lOBjeKa. Ta HecanpineHocT, Ta ajia6ocT aajneka je, pa3yunje ce, aok je ^njeTe jom cacBOH mojo, ^aKjie y npBoj roAiinn acHBOTa. 3aTO ce HCxpaHa Ajene y to Ao6a 6hthc h paajnKyje oa Hcxpane Beke Aicn®. n 3aTo ce norpenme y ncxp&HH rano Maje Ajene Hajj>yhe h CBeie 3ApaBj,y h>hxobom. JeA«Ha npnpoAHa xpaHa TaKor Major Ajeieia, Aanje xpaHa oAojueTa, jecTe MaTepimo MjnjeKO. Ta je xpana y3 to jom n HajcnrypHHja, HajnpocTiija n HajjeBTiiHHja. Cbo 6ojecra, Koje ce jaBj,ajy Kao noc BeAnna norpemaKa y HCxpaHH, HaponnTO CBe oHe Koje cy TeuiKe h onacHe, MHoro cy pe^e koa Ajene, Koja ce xpaHe MaTepnHiiM M.injeKOM, Hero koa Ajene icoja ce Ha APvrn KojH HauHH xpaHe. 3auiT0 je to Tano, Heky oBAje HaAyranKO Aa o6jaiun.aBaM, aoboj.ho he 6hth Aa noAcjeTHM Ha jeAHo npaKTHHHo HCKycTBo: y CBHMa BeknM BapomHMa cmpthoct je koa Ajene y npBoj roAHHii acnBOTa orpoMHa, aok je no ceJHMa Bpjo Maja — jeAHHo 3aTo, iuto ce y Baponin MHora Aie« a oixpaH»yjy KpaBjjiM MjnjeKOM (nnynjoMu), Aok "y c e jy totobo CBana MaTH caMa aojh CBoje jnjeTe. 3aTo je n Ay*HOCT cBane MaTepe, a » caMa Aojn AnjeTe; Taj HamiH xpan>eH>a, Kao urro peKox, jeAHHo je npapoA- h, cbh Apyrn cy h HenpnpoAHH (ynpae nporaBnpnpoAHH) ii onacHH no 3jpaBj>e A je r a m e . Ela He cano to, Hero je h 3a caMy MaTep Bpjo kophcho, j a čama Aojn AnjeTe: sKGHa, Koja aoJh , onopaBn ce yBiijeK 6pace oa nopol)aja h y onuiTe je nocjnje jana, cHaacHnja, Hero 5KeHa Koja He Aojn — to je jeAHO CTapo hckyctbo. Met>yTiiM, h aKO je Tano, nnaK ce n koa Hac Bek, HaponiiTo no BapoiuHMa, cae nerake BBjja, Aa MaTepe hb Aoje Ajeny. y3ponii cy TOMe pasjHHiiTii, n n o v j ce noAnjejnra y Tpn rpyne: jeAHa Mara Heke Aa Aojn AHjeTe, APyra ne CMnje, Tpeka He Moace. I I I to ce npBe rpyne ran e , Ty Heky a » tpouiem mhoto pnjenH. T o cy OHe MaTepe, Koje ynpaeo n neMajy npaBa Aa ce Ha3HBajy MaTepoM — 3a j>yoaB cBojnx yacnBaH>a, 3a jh y6aB 6ajoB a u 3a j>yđaB CBoje „j>enoTe , oho Heke A» Bpme CBojy ocHOBHy MaTepHHCKy Ay®HocT. TaKBnx MaTepa hmb koa Bac Majo, a j n bx , Ha acajocT, nnaK hm a. U 3aTO, iuto hx HMa, xoky Aa KaaceM 6ap obo jejHo: H nje HCTHHa, a » ce oa Aojen>a ry6n „JbenoTa Aa oa Aojeita 5K6na Ao6eja bcjiikh Tp6yx h MJHTaBe AojKe; BejHicn ce Tp6yx Moace ao6hth caMo oa TpyAHoke, a ju je n e rpyAH HeMajy A»Hac aceHe 6am 3aT0, dito ce TaKo necTo KjoHe Aojeiia, h rAje HeMa jH jen n x AojKn, Ty o6hhho HeMa u MHoror n e ra APyroI\ 11110 ce TPaMCH na Aa »ceHa 6yAe jn je n a . MHoro Bniue iiMa koa Hac aceHa, Koje He CMojy Aa Aoje. T o cy MaTepe, Koje 6o jy jy oa Ty6epKyJ03e u j h oa Apyre Koje icpoHUHHe (AyroTpajHe) 6ojecTn oa JaKe MajoKpBHocTH, oa 6ojecTii y 6y6pe3HMa, oa cpnaHnx, HepBHHx, AyiiiCBHiix 6ojecTii. CBaKOM TaKOM cjynajy, Mel>yTHM, Moace caMo j>eicap Aa oApeA0* CMnje jh Mara Aa A°ju hjh ne CMnje. Ja ky sara OBAje caMo Ha ABHj®' y Tpn CTBapn j a ce ocepneM: 1. M nora MaTH mhcjh, j a 3aTo He CMHje j a jo jn , iu to je ,,cjaoa“. To je oHa cja6oct, Kojoj Huje y3poK nnKaicua HaponuTa Teiuna 6ojec,T; to cy one MjaAe MaTepe, icoje cy caMo y onuiTe H>ewne, jom Hepa3BnjeHe, n a ce 6oje ( h j h na ce H>HXuBe MaTepe 6oje), j a He ke H3Ap3KaTii Aojeae. To je, MekyraM, norpeumo. Tpe6a npo6ara! A ko raKa ncja 6 a “ MaTH na3H na CBojy xpany h Ha ocTaje xiirnjeHCKe nponHce, H.y ke 6am Aojeme pac.Kpynn.aTH h ojanara. — 2 . H n a aceHa, Koje n 3a BpirjeMe Aojcna Ao6njajy nepiioA?, na Mncje, Aa 3oor Tora He CMnjy AojnTH. To Hnje HCTima; h TaKise aceiie HeKa cacniiM cjo6oaho npoA yace jojcme. — 3. Kpa-rKe 6ojecTH, MaKap h y3 BejiiKy BaTpy, Hucy pa3Jor, Aa ce npecTaHe c AojemeM. — 4. OHa acena, Koja nocTaHe noHOBo CpeMeHHTa, Tpe6a Aa npecTane ca AojeH>eM. y Tpeky rpyny AOJa3e MaTepe, icoje hc Mory Aa Aoje. OHe ce ahjej e y jBiije BpcTe: jejHe He Mory Aa Aoje 3aTO, mTo hm to ApyuiTBeHe npiuiiKe He AonymTajy, a APyre erara, mTo HeMajy aoboj.ho MJiijeKa. Y npBy BpcTy cnaAajy ohb HecpekHc MaTepe, Koje hav Ha paA hjh y cjyHc6y, na hm 36or Tora Huje Moryke AojnTH AHjeTe; oHe He AOja3e y okbbp OBe Kmnre — to naTame cnaAa y connjaJHy (ApyinTBeHy) xnrnjeHy. IIIto ce MekyTHM, OHe APyre BpcTe Tnne, Ty HMaM Aa Kancen yicpaTKO obo: Bpjo, Bpjo necTo Hanja3H CBaKii .ijeKap Ha MaTepe, Koje TBpAC, Aa 3aTO ne Mory Aa Aoje AnjeTe, uito hjh HeMajy aobo^ ho MJHjesa, hjh hm MJiijeKO Hnje A°6po. 06a cy Ta cjynaja ojucTa h Moryka. Pača Hama, eapohhto BapouiKa, AereHepnme BeoMa 6p30, ii 3ara Hnje hh nyAO, mTo ce Ha TaKBe nojase AOCTa necTo Haiua3n. A jh nnaK, hh y jejHOM TaKOM cjynajy He Tpe6a ce ojaKo pemaBaTH Ha Bn y n jy “. H MaTH, Koja Majo MjnjeKa nMa, Tpe6a Aa Aojn AnjcTe, na MaKap ce oho Mopajo h upnxpan>HBaTH; to je 6oj>e h 3a Anjeie n 3a H>y, jep ke AHjeTe TaKo nnaK 6hth cnrypHiije, Aa ce He ho6ojh, a oho 3a HAyke. III to ce naK Tune ®eHa, KojnMa MjnjeKO ,,ee Baj>a“, Ty BjaAajy jom Beke 3a6jyAe: jecT HCTnna, Aa MHoro AiijeTe He HanpeAyje KaKO Tpe6a h aico je Ha MaTepnHoj chch, a jn TOMe Hnje y3poK mTo MaTepuHo MjnjeKO He Baj>a, Hero BeknHOM Hemio cacBHM Apyro — Hajnemke to, uito ce He Aojn aoboj.ho ypeAH0. He Tpe6a, AaKJe, HnKaA ojaxKo oa6hth A0jeTe 3aT0, uito MaTepn H3rjeAat Aa joj MjnjeKO Hnje A°6po. CBaKa TaKBa muth HeKa ce npBo nocTapa, Aa ypeA«o, npaBHJHo aojh AnjeTe n Aa ra ii HHane upaBH.iHo HaMnpyje, na ke BHAjera, Aa ke oho y6p30 nonein nnaK n A°6po BapnTn n jnjeno HanpeAOBara. A Ha 0A6njan.e Heica ce He pernaBa, aok h CBor j,eKapa He npnnnTa 3a caBjeT. (Us 0AJIH8H6 Kanre APa Cjo6oAana Pa6HHKapa: 3ApaB0 H 6().ieCH0 AHjeTe. IIpBH ^ao oAjo.i.Ka XpaHa, CTp. 3 0 —35.) �314 Narodne umotvorine. Ženidba mlagjahnoga Rama. Udala se nana za Rahmana, Rahmo bio od sedam godina, N ana bila od sto i četiri, Kada Rami Nanu dovedoše, Večeraše i akšam klanjaše, I sićahne mrve pometoše I njih dvoje u gjerdek svedoše Sjede nana u mehke dušeke, Sjede Ramo na sepet sanduke. Govorila iz dušeka nana: „Ah, moj Ramo, primakni se amo!“ „Neću, bogme, ostarjela nano!“ O pet zbori iz dušeka nana: „Ah, moj Ramo, primakni se amo Na poklon ti svi moji čitluci, Na poklon ti svi moji dukati, Na poklon ti svi sepet sanduci!" Ode Ramo pred bijelu kulu, Pa zavika iz‘ grla bijela: „Ču li te me, svi dobfi junaci, Ova nana baš k’o moja majka, Ja ću nani bešiku kupiti, Uz bešiku tanahnu'robinju, Nek je ljulja, uz bešiku pjeva, A ja ću se mladom oženiti." Molilii se Ajka Salihagi... Ako draga drugom i dopane Budi, dušo, srca junačkoga, Nedaj Ajke, bez golema jada, Jal’ bez jada, jal’ bez ljutih rana! Bolje ti je rane bolovati, Nego dragu drugom pokloniti!« Dvoje mi se drago zagledalo... Dvoje mi se drago zagledalo, Od godine u najljepše doba: Kada cvate šeboj i ljubica, A miješa katmer i ružica. Dragi dragoj almagane šalje, Almagane jednu turu zlata, 1 turnudžu s listom ukinutu, I jabuku zubom zagriznutu, 1 mahramu suzom pokapanu U mahrami listak knjige b’jele U toj knjizi nekolike r’ječi: Jedna riječ: „kako li je tamo?" Druga riječ: „et’ i mene tamo!" Treća riječ: „kako je bez mene?" J a d n o moje zdravlje i veselje Kada nema tebe pokraj mene! Evo mene tri bijela dana Niti jedem nit’ vodice pijem, Već u gori k’o pomamljen bdijem Tražeć mira do našega pira!" Zabilježio: Avdlljuca, — Sarajevo. Molila se Ajka Salihagi: „Salihaga od zelena Luga, Zovi mene, da ti budem sluga, Ili sluga ili vjerna ljuba. Da ti nosim vodu u gjugumu, Da ti perem noge u legjenu, Da te čuvam od noćnoga mraka, Da te vuče u mrak ne odvuče. Ako li te u mrak i odvuče Vjera ti je, naćiću te, Salko, Nisam tunja da ću istruhnuti, Ni turundža da ću uvehnuti, Već djevojka, ja se sreći nadam. A sve Salko tebi prigovaram — Ja sam Salko diba u ćagetu, Nisam diba k’o što no su dibe, Već sam diba biserom kićena. Kupuj, dušo, dibu u ćagetu, Dok se nije diba rasprodala, Dok se nisam ja mlada udala! Salko srce, sapni šećer puce, Sapni puce, stegni pašom srce, D a ti stručak ruže ne propane, Da ti draga drugom ne dopane! Smrt Gondže-Sulejmana. Gorom jaše aga Hasanaga, Gorom jaše, goru rasplakuje; Gledala ga seka Umihana, Sa visoke kule sa pendžera, Na bliže je preda nj’ išetala, Išetala na avlinska vrata: „Šta je tebi, brate Hasanga?" »nProgji me se, seko Umihano, Ubio sam careva sestrića, Moju glavu ištu za njegovu. U tebe je do devet sinova, Podaj jednog, zam’jeni mi glavu!“ Reče seka zam’jeniti glavu. Ode aga dvoru pjevajući, A seka mu u dvor plakajući. Kad je došla u visoku kulu, Ona gleda do devet sinova: Jedni uče, jedni sitno pišu, Gondže-Suljo sjedi na minderu. Niti uči, niti sitno piše. �315 Gondže-Sulji govorila majka: „A moj Suljo.moje d’jete drago, Ženi nam se dajo Hasanaga. Men’ i tebe zove u svatove. Već ti hajde u nove podrume, 1 opremaj do dva dobra konja: Sebi vilu, majki Lastavicu!“ To je Suljo teško dočekao, I opremi do dva dobra konja: Sebi Vilu, majki Lastavicu, I pogjoše dajdži na veselje. Kad su bili niz polje zeleno: „Kamo, majko, duvak na djevojku?" „„Nosim, sine, žalosna ti majka." “ „Nosiš, majko, zlatne prstenove?" „„Nosim, sine, žalosna ti majka.““ Kad su došli dajidžinu dvoru Gondže-Suljo govorio majci: „Kamo, majko, bubnji i svirale? Što ne igra kolo na livadi?" „„Bubnji bili, pa se udramili Kolo bilo, pa se rastrgnulo"" Kad su bili na avlinska vrata, Ugledaše tri hitra dželata, Jedan veli: „ja harna junaka!" Drugi veli: „žalosna mu majka!" Treći mahnu, odsječe mu glavu, Leteći mu govorila glava: „Bog ubio svakoga junaka, Koji drži vjeru u materi, Koja voli bratu nego sinu!" a u nutrašnjosti arapski Beduini, Berberi i Crnci. U gradovima ima oko 10.000 duša. Osim običnog orijentalskog izvoza Tripolis najviše trguje sa Sudanom. Kultura u zemlji je zaostaja, trgovina i promet jedva u povojima, nu tlo je prilično obraslo i računa se, da ima preko dva milijona stabala plodonosne datule; rode još osobito masline. Prem a najnovijim iztraživanjima izgleda, da ova zemlja obiluje bogatim rudama. Tripolis se tako zvao i kao starogrčka kolonija sastojeća od Oie, Sabrata i Velike Lepte. Kasnije osvojiše Tripolis Rimljani i združiše ga sa afričkom pro­ vincijom. Poslije osvojenja Maura padne u ruke Špa­ njolaca, a onda malteških vitezova, te konačno Francuza. Godine 1551. osvojiše Tripolis opet Turci, s kojima su sve do Ljudevita XIV. Francuzi vodili teške ratove radi gusara. 1714. proglasi se turski paša Hamid-bej samostalan a gusarstvo je bilo na dnevnom redu, tim više, što je dinastija pod imenom Karamandi što p o ­ tiče od Hamid-beja imala od gusarstva najljepše pri­ hode. Na intervenciju vlasti Turska g. 1857. učini kraj gospodarstvu dinastije Karamandi i učini Tripolis svo­ jim vilajetom. U tvrgjenje D ard an ela.P o mišljenju vojnih struč­ njaka nije danas moguće neprijateljskom ratnom brodov­ lju prolaz kroz Dardanele, sve kad bi i turska flota bila potučena u Jegejskom moru. Prije svega je sama pri­ roda utvrdila Dardanele, a za tim su Turci podigli jaka utvrgjenja, te postavili ogromne moderne topove osobito u utvrgjenjima, koji čuvaju najuži dio kanala. Kanal je dug oko sedam deset kilometara, a širok oko 1800 metara na najužoj tačci, dok je na najširoj sedam Zabilježio: Fchim Nedžati. kilometara. Pomorske karte označuju neke plićake, ali prosječno je kanal dubok oko 50 metara. Plovidbi smeta, naročito ljeti i u proljeću, kad duhaju sjeverni vjetrovi, jaka struja od sjevera na jug. Ulaz kanala u J egejsko more, širok oko 4 kilometra brane dva jaka utvrgjenja: Sedil Bar na evropskoj obali i Kum Kale na azijskoj obali. Ta je utvrgjenja podigao god. 1658. Sultan Mehmed IV., da se odbrani od mletačkog bro­ dovlja, koja su docnije renovirana. Oko 20 kilometara Iz islamskog svijeta. daleko od ulaza, prem a sjeveru, kanal je najuži i tu 0 T rip o lisu . Tripolis je turski posjed uz sje- su najjača utvrgjenja, koja onemogućuju svakom, pa vernoafričku obalu izmegju 8° i 5 0 'i 25° 2 0 'ist. dalj. i najjačem ratnom brodovlju prolaz kroz Dardanele. o. G. Na istoku graniči se sa Egiptom a na zapadu Jedno se utvrgjenje zove Kilit'Bar ili „tjesnac mora", Tunisom. Na jugu gra;:iči se sa pustarom Saharom. i to na azijskoj obali, a na evropskoj je strani utvrgje­ Uračunavši Fizan i Barku (ćireneiku) obuhvaća 799.040 nje Kale Sultanije. Opasna su to utvrgjenja i radi toga, kvad. kilometara i oko jedan milijon duša. Obala koja što radi podmorskih hridina moraju brodovi da plove se prostire u duljini od 1100 km. je pješčana, jer uz samu evropsku obalu. Prvi put je prošlo kroz kanal rusko ratno bro­ gdjegdje dopire pustara sve do mora. Prema istoku Tri­ polis se uzdiže do visine od 300 pa sve do 600 m. dovlje g. 1770. pod zapovjedništvom adm irala ElphinOva potonja visina Džebeli Gurjan je na jugo-istoku, stone i to radi toga, što eu utvrgjenja bila zanema­ te je presječena plodnim dolinama. Na jugu nalazi se rena, a topovi nijesu imali municije. G. 1807. prošle 100.000 kv. kim. velika visočina Hamada el Hamra, su kroz Dardanele 24 engleske lagje pod zapovjed­ te dijeli pravi Tunis od Fizana. Vode je malo, a ništvom admirala Dukvorta, jer je Engleska htjela da klima je kontinentalna. Stanovnici su u gradu Arapi demonstrira protiv sultana Selima, koji je odveć bio L ista k . �816 sklon Napoleonu. A’i pod pritiskom i nagovora fransuskog poklisara u Carigradu, Sebastijana, podigli su Turci nove baterije i svojim ratnim pripremama tako prestrašili Engleze, da je engleska flota nakon malo dana otplovila iz Carigrada. Nakon toga su Turci g. 1809., 1841. i 1856. do­ bili izjavu evropskih velevlasti, da je prolaz kroz Dardanele i kroz Bosfor zabranjen ratnim lagjama. Književne i kufturne bilješke. CpncKH ICiMKiceBiin l'jiacnnic, 3a 1. oKToSap. CaApacaj: JI. M 0 xaHAOBHk: EoAHHHapKa. A a $ ohc ^loA e: Hy»ia PyMecTaH. — BeA>KO Ile T p o B n k : PenaTBga. — Bej&KO Ile T p o B n k : IIayK. IIp o K a J o r k 0 k : CpncKoj noe30j0. — ,Hp- T hx . P. T aopkeB ak: BjiamicH unraHO y Cpćiijn. — JIp- B e c e ^ n a H a j a a HOBiik: 0 »ceHii y T psa u PaM.’biHa. AHaTOA cJjpaHc; 0 cTyACHT0Ma. — BpanKO JIa 3 a p e B n k : lio* 3opnniHH npervieA: „BmaHra, oa H. H. IIoTaneHKa . yiieTH iiHK H I I p e r ^ e A : M ii.io je M iiA ojeB nk: lioboaom jeAHor roeroBaifca. BpaHKo JIa 3 a p fiB n k : M3jioac6a cjiHKa r. Mbasi A. MapiiHKOBiika yEeorpaAy. I ln o c T p a H n : IIoAnTU'Hca nperAeA: (il'ypcKo-Ta»i0jaHCKH paT.) — B e^ eu iK e: KitnHseBHocT: „Mjeka“. „Taico je roBopno 3apaTycTpa". „ycoojiieHe PeHepaja CTpaTiiMnpoBnka". IIpnuoBeTKa o A^e«caHApy B cabkom y pyMyHCKoj ji 0Tepa'rypn. — H0TyA>a: Mac A. n . Hpon. AHApnja 4>HjaH. Sličice i profili. Tako se zove zbirka crtica iz života, koje je napisao A. Hifzi Bjelevac i koje je ne­ davno izdao u zasebnoj knjizi. Cijena je ovoj knjizi K 1‘20, a može se dobiti kod pisca u Mostaru kao i u svima knjižarama. U idućem broju ćemo donijeti prikaz ove prinove naše siromašne književnosti. Bočna. TaKo ce30Be HAvcTpoBaH Mjece^Hu naconnc aa KH>njKeBHocT H caBpe>ieH0 hcbbot, kojh H3Aa3H Bek neTBpTy roAnHy y EeorpaAy, a noA ypeAHBniTBOM JoBe T&. KoBakeBnka. — 3aAH>0, 31. 6poj oBora Aacra n3imiao je ca OB0 U caApacajeM: Ham HepaA — Hama np o nacT; n o^ H T aiK a cMOTpa; 3aiiHCHimH k eHePa Aa KyponaTK0Ha o pycKo-j]anaHCKOM paTy; CTeBaH G. Eo6«ieB (ca cabkom) B očna h XepgeroBH H a, oa Aa. Xapy3HHa; CMOTpa AOMake m Tanne; Pa3BaJIHH6 n ah pa3MHmA>an>a o CBjeTCKiiM peBOAygHjaMa; JHCptbchhk H3BopHHKa (ca cahkom); ,Z(oMakn ^&eicap 3a cBaKora, oa npoij). ^oćpoKJioHCKora; TypcK e anerAOTe, oa Mnxaj.ia HajKOBCKor-CaAUK name; SKeHCKa paB H onpa bhoct ; M3 BCTopnje h hchbotb cpncKor HapoAa, oa Byica Ct. Kapaijmka; B o p a oa A. KynpHHa; I fa p n u a JeAeHa, oa ^pararaeBiika; HaBHKa Harne HnTaAaHKe ny6AHKe Aa i m a 6ecnAaTHo HOBHHe; H 3 KH>nra 11 hobhh a ; Be3 aomobhhb oa J obo Ti. KoBaueBuka; KyATypHo-noAHTHHKH npe- r ^ e ^ ; K y^iTypH e h npocB jeT H e ycTaHOBe y B o e m i n X e p u e ro B iiH H ; B o caH C K O -x ep u ero B a b ic h r .a a c " 3 a n n e n ; ^ h c b h h k ; BpaTCTBO, oa JlaMapTOHa; I ln T a o caM; njeCMa oa C bot. J. JKuBaHOBnka; Mhcah n Bspeice MyApnx A,yAn; KpaTBKa n ćiiČAHorpaijmja. hhk; IIpeTnjaTa s a OBaj ahct h3hoch roAunia.e 10 KpyHa, a rpe6a je c.iaTii Ha aApecy: y p 6Ahhuitbo „B ocho BeorpaA, Ba6a BairntoHa yji. 6poj 68. Ko ce npeTMaTH 3a roAHHy AaHa Ao6nje 0AMax đecn^iaTH o Bp.io Anjene Kopnge, Koje Mory c.iy3K0TH Kao yicpae y A°Myi KaHgejiapnjii hah 6n6A00Tegn, TproBa'iicii-aanaTAiijcKH rjiacm iK 3a BocHy n Xepn;eroB0 Hy. — I \ Taopljo A. H okophao, capaAHHK „Be«i. Capaj. JlHCTa“ oTnoneo je H3AaBaTH oa 1. cenTGMĆpa AHCT ca HCTaKHyTHM HMeHOM, Koju k e H3Aa3UTH noneTKOM CBaKor Mjecega! J\o caAa cy ii3HinJia ABa Spoja OBora AHCTa ca očhahhm h bpao AoSpim rpaAHBOM TaKO, Aa ce ahct Moaee CBHMa Hamnji TproBgHMa h 3aHaT.injajia Ton.io npenopyiHTH. IlnjeHa je osoMe AHCTy 3a Hamy AOMOBUHy 11 AycTpo-yrarcKy MOHapxnjy 6 K Ha roA0Hy, a 3a ocTa^e 3eMA,e CTaje 8 A^Hapa (c[)paHaKa) roAiiinifee. G ajretov g la sn ik . Društvene vijesti. tVovi č la n o v i — u te m e lja c i. Za Gaj re tove članove utemeljače upisali su se nadalje ovi rodolju­ bivi muslimani i prijatelji našega napretka u Vlasenicam: Mustajbeg Tihić, posjednik i član vak.-mearif. kot. povjerenstva, koji je uplatio dva obroka — K 50; Avdaga Tihić posjednik, Zuhdija Hasanefendić trgovac, Mujaga Topčić posjed., Hašimaga Kurtagić, posjed, i Mehaga Sarajlić-Gjugumija posjed, iz sela Knežina (kod Vlasenice) — svi uplatili po jedan obrok — 25 K. U Vlasenici se je u posljednje doba razvio živ pokret na proširenju Gajretove blagotvorne ideje, pa je osim ovih rodoljuba, koji se javiše za utemeljače, pri­ stupilo još mnogo gragjana u druge redove članske tako, da će se družtveni pododbor u Vlasenicama na­ skoro moći osnovati. Mi pozdravljamo ovaj korisni pokret za naš Gajret za koji ima najviše zasluga Gajretov prijatelj H. Salih ef. H. Egrić šeriatski sudac. P o d o d b o r im a i p o v je r e n ic im a d ru štv a . Pošto su se završila prva tri mjeseca ove školske godina, to ovim pozivamo gg. povjerenike i bratske pododbore društva u zemlji, da pohitaju sa šiljanjem obračuna 0 ubranim prihodima kao i novca, koji se kod njih nalazi. �317 U isto vrijeme ponovno apelujemo na svu braću muslimane, da svojim potporama potpomognu ovu našu korisnu narodnu ustanovu u njezinom blagotvor­ nom djelovanja za dobro naroda i otadžbine. G a jr eto v im d u žn icim a . Ovih dana su poslate opomene dužnicima Gajretovih zajmova, koji svojim obvezama ne udovoljiše. Isto tako su opomenuti jamci ovih obveznica, čiji obveznici potpuno zanemariše svoja dugovanja i na opomene odbora društvenog i ne odgovoriše. Upozorujemo dužnike zajmova odnosno njihove jamce, da ove opomene ne zanemaruju, jer ćemo biti primorani predati sudu svakoga bez razlike, koji svo­ jim obvezama ne budu udovoljili. I z e k s p e d ic ije lis ta . Kod zadnje ekspedicije lista povratili su nam se brojevi upućeni na ove adrese: Mi lan Ko v a č e v ić ,N o v i S ad — U jvidek,Ć určinska ulica br. 16., s primjedbom: „ElkOltozott — Parti" (što znači otputovao). S a lih H o d ž ić , financ G la m o č , s primjetbom: „Naslovnik od financije odpušten, služi kao vojnik, gdje nepoznato. A.a I s h a k ef. S m a ilb e g o V ić, Tešanj, s primjed­ bom: Angeblich am Gymnasium oder Realschule Sa* rajevo“ (u Sarajevu na grp^fiziji ili realci). / H a d ž i L u f l i gf. Ila dži ah m eto vi ć, G. Vakuf s primjedbom: „neprimam H. Lufti Hadžiahinetović". H. A v d ija H. J u s u f a g ić , G. Vakuf, s primjed­ bom: Adressat gestorben. Dblić“ (Znači adresat umro). Molimo adresate odnosno njihove prijatelje, da nas izvijeste, d ah o v e primjedbe pismonoša odgovaraju istini? Davne potvrde. — Darovi. „Zrno po zrno pogača". Abdulah Demirović gimnazijalac sakupio je pri­ likom bajrama u Vlasenicama K 3310 Gajretu. Priloge darovaše: H. Guć 10 K, Hamdija Hasanefendić 3 K Sadik H. Sadiković K 2, Zuhdija Hasanefendić 1’60 K; po 1 K: Mustajbeg Tihić, Ragib Kadić, Omeraga Buljugić, Alija Kurtagić, Abdulah Klempić, Abdulah Saračević i Mujaga Topčić; po 60 hel: Husein ef. Demirović i I. Dautović; po 50 hel: Fehim Hasanbegović, H. Beganović, Esad Kurtagić, Osman Klempić, Emin Hasanbegović, Ahmed Buljugić; po 40 hel: Ab­ dulah Demirović, Ševkija Kadić, Ahmo Salihbegović, Salko Kurtagić Gjulić, Hasan Arifhođžić, Hamdija Be­ ganović i Akif Karavđić; po 30 hel: Mchmed H. Omerović, Sulejman Alispahić, Hasib Alispahić, Jusuf Hadž’omerović, Sadija Ahmetagić, Sejfo Taljić i Ibrahim Hadžić; po 20 hel: Hasan Durmić i Salih Hasanefendić svi iz Vlasenica, Alija Medinić uč. trg. škole u Bijeljini, Jusuf I. H. Salihović, Ahmed Mulamehmedović i Asim Muharemagić iz Bjeline sakupili su prilikom ramazanskog bajrama za Gajret K 8870. Priloge darovaše po 5 K: Abdibeg Rifatbegović Gradašćević veleposjednik; po 3 -K: Jusuf I. H. Salihović uč. trg. škole, Mustajbeg Sa­ lihbegović veleposjednik, Jusuf beg A. Pašić veleposj, Teufikbeg Pašadamadi trgovac; po 2 K: Ibrahimbeg Zulfikarpašić veleposjednik. Osmanbeg Pašić veleposj. i narodni poslanik, Mehmedbeg O. Pašić veleposj., Mu­ ra tbeg Ljubović posjednik, Hedija Pašadamdi, učenica žen. mekteba, Alibeg Ajanović veleposj., Atifbeg Ljubović posjednik, Adolf W interfeld fotograf; po K 1'20: Mumin Mujkanović buzadžija; po 1 K: Salihaga H. Salihović trg. Zija beg J. Salihbegović posj., Mustafa šabić piljar, Avdo Alijagić stolar, Hifzibeg Zulfikar­ pašić veleposjednik, P. Gs. J., H, M. Pašić peleposj., N. Hanuma Saridžić, Mubera Saridžić, Karl Kohr trg., Izet beg Salihbegović veleposjednik, Šalim Muharemagić posjednik, ćerm ibeg Preljubović veleposjednik, Hakija Saračević trg., Riza Sulejmanović trg. Omerbeg A. Salihbegović, knjigovogja musi. banke, Hasanbeg Salihbegović veleposjednik, Halil Odžačković trgovac, Hafiz ćamil Jahić sohta, N. N., N. N , Mahmud Juruk trg. putnik, Sadik Pazarčević trg. pomoćnik, Risto Milošević trg. pomoćnik, Zadik Levi trg. putnik, Sulej­ man M. Imamović posjednik, Husein H. Salihović uč. trg. škole, Hasan H. Salihović trgovac, Jusuf Vodeničarević trgovac, Abdulah Pjanić uč. trg. škole, Hamdibeg Pašić uč. trg. škole, Mehmedalibeg Pašić uč. trg. škole, Omer Klaj'ć subaša, Mićo Gjokić knjigovogja, Jusuf Abdulahagić ekonom, Mustafa Novalija trgovac, Eminaga Hamzić posjednik, N. N., Halil Ademović mesar, Salih Turić ekonom; Ibrahimbeg Muratbegović veleposjednik, Avdo Isabegović posjednik; po 80 hel: Zekija Saridžić; po 70 hel: Asimbeg Fidahić uč. trg. škole; po 60 hel: Hafiz Mehmed Jusić mualim, Mehmed Alimanović revizor marve, Mehmed H. Salihović posjednik, Haliz Hajdar Tešnjaković imam, Musa Hećimović terzija, Marko Jurčević pegler; po 50 hei: Juso Hamzić težak, Ahmed Mulamehmedović đnevničar kot. suda (sakupljač), Hamza Brkić težak, Hasan Krajnović kafedžija, Sadik Imamović uč. trg. škole, M. Todorović uč. trg. škole; po 40 hel: Bego Hasić ka­ fedžija, Salko Ibrahimović kučeber, Jelena Sch\varz krojačica, Asim Muharemagić uč. trg. škole (sakupljač) Mehmed R. Muslimović trg. pomećn k; po 30 hel: Su­ lejman Memić piljar, Ibrahim Memić težak; po 20 hel: Hulusi Halil sohta, Meho Šabić piljar, Ajiša Mulameh­ medović, Ruvejda Mehanović, Ahmed Mešković trg. pomoćnik; po 10 hel: Risto Stanković uč. trg. škole, Haso Prho nadničar; Haso Ibilija nadničar, Ahmed Husejnović svirač, Rašela Maester krojačica, Milka Mladenović krojačica, Sofija Mladenović krojačica i Abdulaziz Medinić uč. os. škole. Hasib ef. Imamović učitelj osnovne škole u Bre­ �318 zovu P olju (kod Brćkog) poslao je K 19*80 „Gajretu" koju je svotu sakupio prilikom ženidbe Hajrullah Husića na večeri u Hotel „Loydu“. Priloge darovaše: Pavao Grumić 3 K ; po 2 K : Ibruhimaga Selimagić, Marijan Gjorgjević i Mehaga Azapagić; po 1 K: Nikola Jovanović, Hasib ef. Imamović, Ahmedaga Hadži Egrić, Drago Dragić, Blagoje Vuković, Jovo Mičiđ, gospogja Grumić, Stevo Papak, Gavro Ristić i Ibrahimaga Hodžić; Tane Vasilić 60 hel. i Ahmed Turkušić 20 hel. Muslimani akademičari u Banjoj Luci priredili su 26. pr. mj. zabavu, te od čistog prihoda dobio je ,,Gajret“ jedan dio u iznosu od 400 K. Asim ef. Džinić svrš. uč. šer. sud. škole obvezao se je za vrijeme šk. ferija sakupiti 10 K „Gajretu , kojo je obećanje ispunio i naznačenu svotu položio. Isto tako se je obvezao i Ibrahim ef. Gajačić uč. šer. sud. škole za vrijeme ferije sakupiti 10 K „Gajretu1*, te je obećanje ispunio i položio K 32'63, koju je svotu sakupio prilikom dove u Kladnju. Od naznačene svote darovao je ćazim ef. Ruščuklija po vjerenik Gajretov 2 K. lsmail Kemal Filipović iz Glamoča poslao je „Gajretu** 15 K, koju je svotu sakupio prilikom za­ bave tam. isl. kiraethane. t Hafiz Rašid Mesihović trg. iz Vitine poslao je „Gajretu** 18 K. Priloge darovaše: Braća Kapetanović 5 K, Omer Dizdarević 3 K, po 2 K: Mehmeđbeg Bušatlija, Salih Dizdarević Hadži lbragin i Rešid Alagić; po 1 K: Tahirbeg Kapetanović, Mustafa M. Mesiho­ vić, Dervo Ključanin i H. Rašid Mesihović. Iz kašice, koja se nalaze u društvenim prostori­ jama izvagjeno je K 279. Svoje obaveze, da će sakupiti »Gajretu« za vri­ jeme školskih ferija 10 K, ispunili su nadalje ovi uče­ nici šer. sud. škole: Naših Repovac 'z Sarajeva 10 K, Omer ef. Buturović iz Seonice 10 K, Ahmed ef. Zahirović iz Odžaka 10 K, Mehmed ef. Hadžiomerović iz Vlasenica K 10'50 i Hilmi ef. Numić iz Županjca K 1 0 -. H. Serdarević uč. šer. sud. škole položio je 10 K Gajretu, koju je svotu sakupio mjesto čestitke Sulejman ef. Murselu prilikom položenja mu gradjanskog ispita u Zagrebu. Priloge darovaše: Tomo Ratković trgovac 2 K; po 1 K: Ali ef. Čerimović šer. sudac, Dr. Pero Spitznagel kot. liječnik, Husein ef. Serdare vić, Mahmud Burina, Kristifor Kristović, Stjepan Šarenac, Petar Knjego trgovac, Kristina Gjorgjević uči­ teljice, svi iz Ljubinja. Za tim je sakupio K 370, koje darovaše razne prijatelji g. Mursola takogjer u mjesto čestitke istome. Nadalje je H. Serdarević položio za Ibrahima Čoketa iz Ljubinje, koji se obvezao sakupiti 10 K »Gajretu«, te je svoje obećanje ispunio i naznačenu svotu položio. Sirać i Munib Husejnbegović uč. mektebi-ibtidaije u Kupresu poslali su K 4'60 »Gajretu«, koju su svotu sakupili prilikom Bajram-namaza. Isto je tako sakupio i Galib Sulejmanović uč. trg. škole u Bijeljini K 34'60. Hašimbeg Badnjević sud. tajnik iz Bihaća poslao je „Gajretu** 5 K mjesto odgovora na mnogobrojne čestitke prilikom njegovo unapregjenja za sud. tajnika. H. Hadžimujagić iz Doboja poslao je za „Gajret" dobrovoljnih priloga K 31*50. Priloge darovaše: po 2 K : Hafiz O. Rudanović, H. Hadžimujagić, Ahmed­ aga Mulalić i Smail K okeš; po l K: Mula Hasan Ali jić, Ganibeg Kapetanović, Emin ml. Mulalić, Mahmut Turkić, Malić Mulalić, Hasan Dizdarević, Omer Dautbegović, Salih Vehabović, Smail Turalić, Ahmed Memišević, Ferhatbeg Dautbegović, Šerif Berberović. Neđžib ef. Ćardžić, Salih ml. Bešlagić, Mullaga Mula­ lić, Salih Memagić i Mustafa Aldobašić; po 60 h e l: Mehmed Didić i Hasan Hrnjadović; po 50 hel: Meh­ med ef. Begunić, Mesud ef. Saračević i Osmanaga M ehm eđagić; po 40 hel: A. Gani Bešlagić, N. H. Numanbegović i N. N.; po b0 hel: Hasan Mutić, Adem Spahić i Ejub Spahić i Muharem Salibašić 20 helera. Isti je sakupio za F i r d u s o v m e a r i f s k i f o n d 16 K. Priloge darovaše: Ibrahimaga Ustavdić 5 K i Ahmedaga Mulalić 5 K ; Hasib ef. Džanović 3 K ; po 1 K: Mulaga Mulalić, Mustafa Salibašić i Hasan Dobrić. Ibrahim ef. Hadžić povjerenik »Gajretov« u P ro ­ zoru poslao je iz kašica br 490 K 1*28 i br. 491 0*90 ukupno 2*18. Aydaga Karamehić iz Vareša položio je „Gaj­ retu" K 24*50, koju je svotu sakupio Muhamed Čajić i Husaga Sušić prilikom otvorenja čitaonice u Varešu. Osman ef. Sikirić uč. šer. sudske škole obvezao se je sakupiti za vrijem e školskih ferija 10 K „Gajretu “, koje je obećanje ispunio i naznačenu svotu položio. Muliaremaga Alikadić iz Ostrošca poslao je 8 K 69 hel., koja je svota sakupljena u radnji istoga. Muslimansko zanatlijsko udruženje »Ittifak« u Trebinju priredilo je zabavu, te je od čistog prihoda dobio i G ajret V* u iznosu od 50 K. Kasim Mahić iz Ljubuškog sakupio je prilikom Bajram nam aza pred Gožuljskom džamijom 12 K, koja je svota poslata „Gjretovoj“ blagajni. Salih ef. Siručić povjerenik »Gajretov« u Sre­ brenici, poslao je »Gajretu« K 12*50. Od naznačene svote sakupio je Abdurahmanaga Begović prilikom bajram namaza pred Bijelom dža­ mijom K 8*30 a K 4'20 sakupio istodobno Abid ef. Klanjčević pred džamijom „Crvena Rijeka", dakle ukupno K 12 50. �819 M a * in r jia c H H K . Typcico THJin jaH CK H paT. Ta^ajaHe je nonejia 03AaBaTH PaTHa cpeha. HajnoBnje BajecTH ca 6ojHora n o .ta rOBope o CBaKHAaitnM ry6nTitfraa TsjiajaHCKe bojckp, K oja je y nojeAHHHM cyKo6aMa ynpaBO ao Hory noTyqeHa. CTora je HapeljeHa AaJbfta Mo6H,ia3ai;Hja TajiajaHCKe BojcKC, Koja Haj6o.i>e noKa3yje, a » Ta.iBjaHCKa aiujnja y Tpuno^iHcy, Haa,ia3H Ha CBe to Behe noTeuiKoke. HCTOKy, Aa c noMoky HCTa H3 Tpnno.iaca noTHCHy TypKe Ao Mopa. * MHHiicTap npcAcjeAHHK P hojihth pa3roBapao je jyne ( 27. o. Mj.) Ayro c ine(j)OM reHepajaor uiTona Hojiho. PaAu-io ce o nouiH.i,aH>y hobhx aeTa y Tpanojiac. Hla^am e je Bek 3aK.T>yqeHo. BaaAa Ha6aB.i>a TonoBe n MHTpa.i,e3a. * BajecTH TypcitHX iiOBana o paTy. I ^ a p a r p a A , 30. Aeueii6pa. Typcwa niTaMHa caaBH TypcKe ycnjexe y Tpanojincy. ,,Ca6ax“ se.in, Aa je OBaj paT otkpho Be.niKy caary oTOMaBCTBa, HaaMe BjepHOCT Apana npeMa ixaAH<l>aTy. „ J ohh T a 3eTa“ aohoch: Ha 24. ob. Mj. 6ajia je koa A rauae, y 6a 03 hhh Tpnnojiaca, 6uTKa jeAHe Typcae nyKOBHnje, Koja je 6ajia nojanaHa ApanaMa, c Ta.injaHCKiiM 6epcar.iaepaMa. TaanjaHii cy mi&jin 300 mptbiix ii 60 3apo 6.,beHnKa. r y 6 nTi;H cy TypaKa He3HaTHii. „H kasm" jaB/ba: TajiajaHa cy noAy3ejia, aoGhbuih nojaMame, nyT y yHyTpamH>ocT seM.T>e. KpeTa&e 'rajiajaHCKBX H6Ta npecTaAO je, Ha neMy ce nMa 3axBa.niTH yuiaHHHBaH.y TypaKa. T ajjajam i cy UMa.m 3HaTHax ry60xaKa. y IIapH3 jaBJtajy na I^aparpaAa oa 27. ob. mj.: UopTa Ao^HBa H3 Tpnnojm ca yiiapjbHBe BajecTH. TypcKe n apancKe motc, ko; c cy Aouuie npeA EeHra3H, oncKp6,i>eHe cy MyHHnHjoM, hohucm a acaBeacuna noTpefiana, Te cy Ao6po pacno-ioaceHe. ApancKH mejxoBn ce CMpenajy Ha repiiJicKe paTOBe (qeTOBaa>e). „JeHH ra3eTa“ jaBjba, p,& je Ha 24. ob. Mj. 6uJia nonoBHa 6 iitkh Meljv jeAHHM Typckbm oAje.ioM a Ta^ajaHHMa.- II ouito cy TypijH ao6h,10 nojaqaH>e Barne oa 800 KOftanaica Apana, TajiujaHii cy ce noByK,iH. ICO je Ta.nijaHa y6ajeHo. Ha TypcKoj cy cTpaHa y6ajeHa A«a ApanifHa n jeAan HapeAHHK, a paaeHo je 12 BojHHKa h 4 Apannaa. * HopTa je npiiMHJia HH({)opMaijnje, Aa je TajiajaHCKH aanoBjeAHHK reH epa^ KaHeBa 3aTpajKiio, a* My 6e30AB.ia'iHO noma.T^ nojaqaH>a, jep a& je 0Haqe no-noacaj Bp.io TexcaK 3a Ta.iajaHe. T bpah ce, a » cy Ta.mjaH 0 AocaAa H3ry 6o ,i 0 3000 .n>yAH y Tpnno;mey h BeHra3H-jy. * HoBHHCTBy je 3a6pan>eHO AOHOCIITn enjecTB o nponyTOBaH»y TypcKBx nacHBKa Kpo3 EninaT y BeHra3n h iuHJtaH.0 HOBana u ac0Bexca npeKO ErnnTa. * CoHajajiHCTii ke tokom Mjecena HOBeM6pa oApiKaTii BHine npoTecTHHx CKyninTnHa npoTMB paTa, Ha itaMa ke ce cbom OAJiyHHomky npOTecTOBaTB npoTHB uia^baH>a Aa.i>H>Bx qeTa y Tpano.iac. Be.ia ce, Aa ke BjiaAa A03BojinT0 cKyniHTHHe. Ho H3a npBor cyKo6a H3Meky HannOHa.mcTa H conaja.niCTa Hahii ke ce pa3aor, Aa ce H3Aa onka 3a6paHa 3a o6ApacaBaH>e CKynuiTiiHa. C0rypHo je a» HopTa join yBajeK CToja y caBe3y c TpnnoAacoM h to c ABuje paAHOTe^erpacJjeice d a Hane. BajecTH hito hx je HopTa H3Aa;ia o 6aTn;0 koa EeHra3ii, 6a.ie cy TaKO AeTa.’tapaHe, Aa cy 6njie hocbo y CKJiaAy c OHUMa, m io ux je notviaje o6jejiOAaH0jio TaAajaHCKO B3njeuike. BajecTH, uito cmacy y IJaparpaA, Mory ce AP*aTH nocBe TanHHMa. HajnoBnje nujecTU ca Oojuuua rjiace: I ( a p a r p a A ,3 1 . oKTo6pa. „TaHBH* o6jaB.i>yje jeAHy Aeneuiy h3 Tpano^aca, y Kojoj ce Be»ia, Aa ce BTaJinjaHCKa BojcKa, HeMoraBniH oa6hth HaBaay TypaKa, noByi«ia y rpaA- Ty cy ce ymaHqH^H y ABHje yTBpAe, a^a cy o6je Typij 0 3ay3eA0. Jom caMo Tpa yTBpAe Ha^a3e ce y pyKana Ta^njaHCKe BojcKe. Ta^njaHH cy npmiiiKOM noB.iaHeaa ocTaBH.10 Be.iHKy MHoac0Hy MyHHnaje h mciibothhx HaMapnnua Kao h ne.uiKH 6poj TonoBa 0 nymaKa. Apana cy y oBOMe HanaAajy noKa3a»iH nyAO oa xpa6pOCTH. B e n , 31 . OKTo6pa. „N eue Freie Presse“ jaBA.a 03 HaparpaAa, a » ce noTBpljvje Aeneuia y ,,Ca6axy“ U3 MaATe, Aa Ta^ajaHCKo 6poAOBA>e Haje novjio noMokn TpynaMa 36or ojiyje na Mopy. TypcKe neie cy oneT 3anocje.ie Ka6e.i y 6.i 03hhu i-paAa. B e p .iH H , 31 . oKTo6pa. HapnrpaACKu 03Bjec.Tn.ian „B erliner T a g b latt“-a jaB.i>a, a » je A°3Hao oa jeA«ora BepaapaHor BacoKor AnnJionaTe, Aa My je mhhhctbp hhoCTpaHBx AjeAa caonkno, Aa cy y Tpim o^ 0 cy onKo.’beHH Ta^njaHH, H3BjecHJiH 6njejiy 3acTaBy y 3HaK npeAaje. JI 0 H a 0 H, 31. oKTo6pa. 0 BAauJH>n Benepn.0 aiictobh B a jecT , a » j e Tpnno.inc nao y pyne TypuHMa. yoHjeHO je 5000 Ta.injaHa. Bop6a je 3anoqejia jom 3a Hokn n jo m T e Tpaje. IIoroBapa ce, Aa je IIopTa 6p3ojaBHo o6aBajecTiMa ceoje noc.iaHHKe koa Be.iuKnx cu.ia, Aa ne acejm Bauie HBKaKOBa nocpeAOBaa.a, Bek a * ce je OA-^n.ia 3a PaT- AOHoce * H 3 TpnnoAHca ce jaBjba, Aa cy TajiajaHB jeAaH Ano nojcKe HCKpija.in 03Meby TpnncviHoa 0 TyHimiK6 rpaHune, Koja he — y3 3auiTHTy MopHapnuc — nohH npeaa P hm, 31. oKToSpa. „ABaHTa“ jaBA>a 03 TpnnoAHca, Aa je oa Tpn KoanaHaje Bbresa^liera“ cano 125 A>yAH oc.TaAo Ha »c0BOTy, a oa Anajo njciuanKe pernMeHTe caMo 60 MOMaKa. �o20 I ^ a p n r p a A - — OBAaiua.ii .thct „CepBeTii <hyHyHU ii3Aao je npor.iac, KojiiM no3UBa TypKe Aa Ha Eaja3iiT0By Tpry y IJapnrpaAy noAnrHy cnoMemiK, Kao ycnoMeHy Ha noca>eAH>y cja]Hy no6jeAy TypaKa y TpHno.iHcy. AeceT 3aiioiijeAn npoTun T a .m jaiia. y IJapnrpaAy jo oa6op „3a jeARHCTBo h HanpeAa« n3Aao oćjaBS u pa3acJiao ux no cbiim Behnu TypcKHM rpaAOBUMa. OojaBe caApace accct 3anoBnjeAn 3a CBaKor Typi0Ha, KaKo ce HMa ApatdTn npeiaa Ta-rnjaHima: 1. TajajaHnua ce hg CMiije HHuiTa npoAara. 2. Hn jeA»H TypuuH He CMiije Ta.iHjaHCKe po6e KynoBaTH. 3. Cbh Ta.nijaHCKH ćpoAOBH M°pajy ce 6ojKOTOBaTH. 4. y Typcicoj ce He CMiije tobopuTii Ta.iHjaHCKn. 5. ^jega TypcKiix noAaHnica Mopajy noxa^aT0 ca»io TypcKe, a hg TaJUijaHCKe iuKOAe. 6. Ta.iHjaHCKe nouiTe Bajta ćojKOTOBam. 7. HujeAau TypuuH He CMHje y3eT0 Ta^njaHa y c.iy3Koy. 8. Cbbkh je caoopahaj c Ta.injaHHMa CTporo 3aopaH>eH. 9. Typgn uopajy CBe cu.ie ynoTpe6nTH, Aa eeaisoM Ta.iojaHy, l’Aje ce 3a to eaiuo npujiHKa npy5KH, imeTe naHoce n 10. Mp5Kity npothb Ta.injaHa Tppća y Ajc^ja cpna Ay6oKO y^opHjeHHTii, Aa HnKaA He saćopaBe, bgH a * ce cjekajy Kairnte, KaA Aoljy AO CBnjecTH, oBpr Kopaica H ia^oje npoTUB TypcKe. Se ,> y c T anai; y KnnecKOj, y obom orpoMHOM uapcTBy 6jecHH Bek hcico.hiko ijpaje.fca ycxaHaK, Koju y3Hitra CBe to Behe pa3MjcpHe n npnjeTH onacHoiuky BaaAaBHHH icaHecKux uapeBa EyHT0BHHn,n, Kojima CToje Ha ue.iy y EBponn BacnnTaiin ti JiH6epy.iHH .T>yAii, xoke a ^ AaHauiH.y B.iaAaBHHy anco.TyTHe MOHapxnje nopyuie h Ha H.P3nno MjecTo ycnocTaBe peny6.mKaHCKy F^iaAaBiiHy ca iimpoKHM c.io6oAaMa h MOAepHOM ycTaBHomky. H peBO^ynnja Ha.ia3H CBe to BHine npHCTa.Tupa, n a ce Bek uyje o ne.iiiKHM ycnjec0Ma peBo.iyunoHapaga, Kojn cy ao caAa y nocjeAy uiiTaBim npoBnHUHja, Koje 6poje 6^in3y 100 jr a .i0 jy n a Tri zanatlijske stipendije. Trgovačka i obrtnička komora '/a Bosnu i Hercogovinu raspisuje iz „zaklada na uspomenu posjeta austrijskih trgovačkih i obrtničkih komora za^ promi­ canje trgovine i obrta u Bosni i Hercegovini 3 Sti­ pendije za pohagjanje uzornih zanallijskih tečajeva u Beču i Pragu u god. 1912. Stipendija će se sastojati iz naknade putnih tro­ škova u Beč odnosno u Prag i natrag, te iz pripo­ moći za svaku sedmicu, provedenu u pohagjanju te­ čajeva. Pripomoć iznosi za majstore K 20 a za kalfe K 17 — Tečajevi traju 6—8 sedmica. Upute, koje se odnose na početak tečaja i na ostale “potankoće dobivaju se u komori. Molitelji treba, da u svojoj molbi dokažu: a) da su bos. herc. zemaljski pripadnici; b) da su samostalni majstori ili kalfe u jednom od ovih zanata: kovački, bojadžijski i lakirerski, kro­ jački, galvanotehnički, instalaterski za plin i vodovod, limarski za gradnju ili galanteriju, stolarski, cipelarski, knjigovežački, instalaterski za elektriku, kolarski, tapetarski, sedlarski i rem enarski; c) da su navršili 21 odnosno da nijesu preko­ račili 45 godinu života. Molitelji, koji kane u Beču pohagjati tečaj, m oraju donijeti potvrdu o tom, da su u toliko vješti njemač­ kom jeziku, da mogu pratiti stručna predavanja. Reflektanti treba da podnesu svoje sa 1 K obiljegovane molbe sa dokumentima trgovačkoj i obrtntčkoj komori najdulje do 1. decembra 1911. Kasnije prispjele molbe neće se uzeti u obrir. Trgovačka i obrtnička komora za Bosnu i Hercegovinu. Predsjednik: Tajnik: B e r k 0 v i ć. Dr. Besarović. CTaH OBHH K a. ycnjec0Ma oBe peisojiyniije HapouiiTO noMauce Ta oko.t hoct, iiiTo je AHHacTHja, Koja y K iihii B.iaAa, Tyl;HHCKa, MaHpycKa, na ce y HapoAy JiaxKO npoBOAH ai’nTagHjanpoTHB tc AiiHacTnje h H.e3DHe B.iaAaBHHe. ycTaH0n,HMa ce npnApyacyje uaK n BojcKa, .Koja ce HenpecTaHo 6yHH. Taico cy y CeH3njy BojHnnu jćhah ciiora reHepa.ia.Ta n Bmne Hero xn.T.aAy MaHgypaua, Mđjy M>aua h ryuepHepa ii H.eroBy nopoAnny. H 3 napcKor Acopa H3nui.ia je o6jaBa, Aa ke ce AaTH yc.TaB. a.m huko hc Bjepyje, Ma Aa je no3BaTa HapoAHa cKyniUTHHa, Aa H3paAn ycTaB. y Ee>i cy CTnrjie BiijecTu, Aa ce H3Meljy Bojcicc y ycTaiua pa3Biio npaBii paT, na je noc.iaT Tasio aycTpnjcKH nom yKOBHiiK Jlepx. y IIeKHnry cy naK y«iHH>cne npnnpeMe, Aa M^iaAH (nenyHo.,E.eTHii) nap I lj 'ja nalje yTo,miiiTa y aMepiiKaHCKOM nocJiancTBy. IbcroB yja», naMjecnuK naaicao jo npcA MumicTpiiMa; To.iiiKo je noTpeecH ycnjecHMa ycTama. 3a ypeAHHiiiTBo oAroBapa: Ocuiaii Tnnciih. Traže se 3 pomoćnika i Z šegrta Jedna velika islamska firma u Posavini treba za svoju špecerajsku i kolonijalnu trgo­ vinu dva ili tri muslimana trgovačka pomoć­ nika, koji su u toj struci sposobni, valjani oz­ biljni i koji imaju volje za rad. Prvenstvo imaju oni, koji su vjŠe godina u sličnim trgovinama poslovali. Nadalje su za istu trgovinu potrebna dva šegrta od bolje kuće, koji su svršili koji raz­ red osnovne škole. Ponude sa prepisom svjedodžbi i dozna­ kom plate, treba slati na upravu društva »Gajreta« Sarajevo. - Islamska din. štamparija. - U ' uredništvo odgovara: Osmim Gjikić � https://kolekcije.nub.ba/files/original/ec64054613f8f2da30cf227c6fe6eeac.pdf 0998b023c1909339850d9e32e0a87184 PDF Text Text BPOJ 22. BROJ T ajpeT JLHCT 3A ^ P y n iT B E H E HOCJIOBE H 3A HAPO £H O nPO C BJEliH BA IB E. H3JIA3H CBAKOT 1. h 15. ____ y M JE C E ii;y .-------- rOAIIHA IV. GODINA Gajret LIST ZA DRUŠTVENE PO­ SLOVE I ZA NARODNO PROSVJEĆIVANJE. IZLAZI SVAKOG 1. i 15. ------- U M JESECU.--------- B,i 8chhk: APi niTBO „PajpeT11- y pe hhk: Ocm;ih Tjiikh!,. — Vlasnik: Društvo „Gajret“. - Urednik: Osman Gjikić. . C A P A JE B O , 15. HOBCMOpn 1911. r r &\ - SARAJEVO, 15. novembra 1911. I^njeHa je j i h c t j : aa B o c h j ii XepijeroBBHy n AycrpoyrapcKy MOHapmjy, aa HjiaHOBe, Ta^ie6y, ys6HHKe b TeacaKe 2 K sa HeiJiaHOBe 4 K rodinuH>e. 3a cbo ocTajie bomao 10 tfipaHaKa'. floje/^HHB 6 pojeBB c T a jy 20 xeji. Hen.iaheHa ce nncMa Be npnMajy| PyKonBCH ce H6 B p a h a jy . — IlpeTiuaTa a py koijbcb uaAy ce u a aApecy: „rajpe-r" — CapajeBo. C ije n a je lis tu : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 2 K, za n e č la n o v e 4 K godišnje. Za sve ostale zemlje lOfranaka Pojedini brojevi staju 20 hel Neplaćena se pisma ne primaju rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na adresu: „Gajret" — Sarajevo. Poklanjajmo kurbanske kožice Gajretu! mnogo i mnogo više učiniti u pogl.edu poklanjanja kurbansklh kožica za „Gajret". Razmišljajući o tome, kako bi se mnogo moglo privrijediti našem Gajretu na taj način, izračunao sam, da bi ove kožice, kada bi ih se i deseti dio poklonio „Gajretu" mogle do­ nijeti na 20.000 kruna „Gajretu", a to znači godišnja obskrba 2 5 —30 omladinaca, koji uče recimo ilmijanske nauke u Carigrad ili Misiru. A zar se mogu kožice pokloniti u bolju svrhu nego li je ova? Zar može biti sevabnijeg i ljepšeg cilja od toga, da odgojimo što sposob­ nije učitelje vjere, koji će narodu uzvišene is­ lamske istine umjeti pravilno da protumače i koji će ga duševno prosvijetliti i kulturno po­ dići na onaj stepen, na kojem mi muslimani trebamo da se nalazimo, ako želimo da živi­ mo i napredujemo. Jest, to je najljepša i najhumanija cilj, u korst koje bi sve kurbanske kožice braća i sestre u našoj zemlji trebali da redovno svake godine poklanjaju, te da se na taj način stvori stalan godišnji prihod našem „Gajretu". A taj će se običaj nišallah i uvesti. Lanj­ ska i preklanska godina dokazuju nam, da se u tom pogledu može r.diti i uraditi i stoga je na nama, da se što bolje zauzmemo, da svaka daljnja godina bude što plodonosnija. Lani je iskazano od kurbanskih kožica oko 800 a preklani oko 300 kruna prihoda. Nastoj­ imo, da ovogodišnji prihodi budu prema lanj- Povodom našega članka u prošlom broju, u kojemu smo apelovali na rodoljubivu braću" i sestre, da svoje kurbanske kožice poklanjaju .,Gajretu'1, dobili smo od jednoga prijatelja iz provincije ove redove: Uvodnik našega „G ajreta" u zadnjem broju dade mi povoda, da i ja nekolike vrste napišem i pridružim svoj glas Vašem rodoljubivom apelu na muslimanski elemenat, da bi se povodom nastupajućega „Kurban-bajrama" sjetio našega „G ajreta" i poklonio mu što veći broj kurbanskih kožica. Odlična je ideja bila društvene uprave, kada je preklanjske godine prvi put apelovala na muslimane i muslimanke, da kožice od svo­ jih kurbana poklanjaju „Gajretu". Istina, po­ znata je stvar, da u svakome mjestu postoje od ranije običaji, prema kojima se kurbanske kožice poklanjaju u razne svrhe, ili se daju pojedinim siromasima, pa je te običaje, kod našega konzervativnoga svijeta teško bilo od jedanput izobičajiti. Ali pri svemn tome, kako se i iz Vašega članka vidi, našlo se je nešto rodoljubiva svijeta, koji se je apelu Gajretove uprave odmah odazvao, a broj takovih se je iduće godine već znatno povisio. A iz toga se svega vidi, da je Gajretova ideja prodrla u mase narodne i da bi se za „Gajret" moglo �322 skima u jednakoj razmjeri kao lanjski prema preklanjskim, pa smo za ovu godinu dosta po­ stigli. Pridružujem se Vašem apelu i pozivam svu rodoljubivu i svjesnu braću, da na ovoj stvari porade, a naročito bi se trebali za to zauzeti roditelji, staratelji i rogjaci Gajretovih stipendista, koji mogu najbolje pojmiti kako je blagotvorna ova ideja i od kakove koristi je „Gajret“ po naš narod. Dakle, još jednom, braćo, poklanjajmo kurbanske kožice samo na­ šem ,,Gajretu“ ! Hafiz XaTHyn: Ax, OA onor KOČHor qaca. . . Ax, op, onor Kofinor Maca TaMUH JUL jc^CBiijcT guo — ^tyuiy'Mii jc oo.iaK cjt'TC Ten iKlni ne.igM 'bdiRiio! Ax, orT, onor noouor Maca ■rKiiBOT iviii jeuTepcT ICilMH, lIacu cy mu — Tempa Tym C ropKIDI ĆO.IOM II35I C J, Ax, Ofl OHOI\'KOOHOr Maca ilK illL L Cpehe Moje 3rs’je3/m Jcp 3a HanjcK HiiDiešome Ha^e epga Mor jiajcaa^e! tim " ! Ax, oiior ko6hob Maca Cppe Moje Tyra 3rapa, r7tymy .ij'Tii tiiuitc 6o.ui Ko yooAii ofl xamjapa! h S. Sukejnn, — Žepći. ■ Obrazujmo same sebe! Kako je poznato, današnji vijek ide zatim, da se žene naobraze toliko, koliko i ljudi, te da se izjednače u svemu s muževima. Dok bi mi mullimanke bile i previše sretne, kad bi dobile sva ona prava što nam ih uzvišeni Islam daje, mi smo na žalost u vrlo bi­ jednom stanju, jer se u nas, mjesto Šeriata, gleda na razne običaje, koji su se u Islam uvukli, te se o njima vodi mnogo više računa nego o šerijatskim propisima, koji su temelji Islama. Običaji i razne druge okol­ nosti učiniše, da mi muslimanko danas zaostajemo u naobrazbi, da je upravo slrahula, a naročito je laj slučaj kod nas u Bosni. Mi nemamo skoro nikakove vjerske naobrazbe, a o svjetkoj ne treba ni govoriti. Ovome strašnome džehaletu, koji je ubaviu nas kao tamna noć, mora se pomoći i to čim prije. Žalosna je činjenica i to, da se baš i muškarci puno ne razlikuju u naobrazbi od nas, te ih ne mo­ žemo u potpunoj mjeri ni kriviti za ovako našo ku­ kavno slanje, nego nam je dužnost, da i mi same sebi pomognemo koliko nam to ide od ruke. Kako bi se ovome našem slanju p »moglo, pi­ sano je u našoj javnosti, pa su se iznosile naše po­ trebe i načini kako da nam se pomogne, ali se do danas ništa ne promijeni, većosta sve po starom. U zadnje doba pisano je u ,,Gajretu“: „0 emancipaciji muslimanske žene“. Tu se navode znamenite žene iz raznih krajeva svijeta i to iz prvog doba Islama, da se vidi njihova djelatnost za napredak Islama kao i naobrazba, a da im niko kod tolikih ashaba i islamskih alima ne stade na put, nego su ih šta više i potpomagali, jer su bili pravi mus'imani, koji su poznavali pravu bitifost Islama. Na žalost, mi u Bosni nemamo svojih znamenitih žena, jer nam ih nije povješt zabilježila, da nam danas budu putokazom u našem životu. Bio bi grijeh ne zabilježiti u našem „Gajretu", douekle ženskom listu, jednu vrijednu i znamenitu ženu, za naš rezvitak, te nam može u mnogo koječemu služiti za primjer: Rogjena je Žepču, odmah iza burnih vremena Husejin-kapetana, avaj tugo, nesugjenog našeg vezira, domaćega sina, te još živi u potpunom zdravlju, či­ taj uć razne knjige, da naobrazi svoj razum, da može koristiti sebi i drugom. Zbog velike popularnosti u narodu, njezinom imenu Ajiša dodade narod još »Mulla«, te je danas zovu Mulla-Ajiša — hanum H. Abdić. Njezin otac Salih ef., koji je bio muderris u Zepču, vidio je potrebu, još prije toliko godina, da treba naobražavati ženskinje, te poče svoju malu kćer Ajišu učiti pisati i čitati. Zatim je poče podučavali arapsku i tursku gramatiku ali rana njegova smrt spriječi joj te ne mogaše naučiti arapski. Danas poznaje toliko turski da može prevagjati. Ona vrlo cijeni nauku, pa traži na koji bilo način, da je dobije. U svojoj starosti, u sedamdesetim godinamasvoga života nauči čitati latinicu, da donaknadi bar nešto što je u mladosti propustila. Često se sjeti vrlo poučne kitice Dr. Safvet bega Bašagića: »Za mladosti vatrene i žive, Ko svoj razum znanjem ne ukrasi, Zitplakaćc na grobu prošlosti, Kad mu slanu beharati vlasi«. Dok nije bila naučila čitati, imala je vazda ne­ koga ko bi joj čitao razne knjige, od kojih su danas �neki učitelji na gimnaziji kao Enver ef. Muftić, do- Karanfilaga: čim Hifzi ef. Muftić prof. arap. jezika koji joj je čitao, Gdje si? . . . davna je ispustio svoju plemenitu dušu. Još i danas Hazim ef- Muftić mladi i vrlo daroviti pisac, kada dogje Ponoć je prošla davno, u Žepče nju posjeti i štogod joj pročita. Hulusi grunA ja još vazda šetam, tovničar, puno je od nje pribilježio narodnog blaga. Korakom teška bola, Hilmi ef. Muftić kadija, koji je davno umro čitao joj Po svojoj sobi maloj, je i pokušavao je da je nauči čitati, ali mu ne podje Srce mi steže zima, za rukom pošto je nju bio zadesio tada strašan udarac, U glavi oganj gori, jer joj umrije kći jedino dijete u cvijetu mladosti. Misli se krše, mašta Tone u nadi paloj. Imade izvanredno pamćenje; sve što je čula i vidila, to je potpuno zapamtila, te se može nazvati Na moru burnom kano živom historijom. Lagjica da sam mala, Ona čita knjigu po više puta, samo ako joj se Vihor me ljuto šiba, dopane. Dramski spjev od Dr. Safvetbega Bašagića: Talas me valu daje, „Abdullah pašutt pročitala je možda više od stotinu Na vjetru kao grana puta, te ga znade skoro napamet. Tu dramu zove: Njišem se, kao oblak „Moj Abdullah". Suze je vazda obliju kada čita AbU neznan plovim mračnu dullah pašu kako umire za svoju napaćenu i potla­ Sve nekud dalje, dalje. .. čenu domovinu. Tada ona teško uzdahne nad tužnom sudbinom našega naroda. Ljubljena dušo, gdje si 1 Ona se drži potpuno tačnosti i reda te sve svoje Za tobom teže misli, poslove obavlja u stanovito odregjeno vrijeme. Osobito Rade dokučit tajnu se ističe u tome što može nadčovjeka uplivisati svojim čarobne moći tvoje. mudrim savjetama, jer je puna iskustva i znanja. Ona Kojom mi grlo sape, je shvatila doba u kojem živi, a topje. sve postigla Kojom mi um pomuti, sama sobom s velikim trudom i ustrajnošću. Skameni srce mlado, Danas živi sama u svojoj kući koristeći svakome Oduže oku boje. samo ako joj se pružLprilika. Doživila je da danas imade svoje praunuče. Za one koji sele u Tursku veli, Nehajna dušo, gdje si, da nijesu pravi muslimani kakovi bi trebali da budu Što vidiš moju tugu, i da nijesu potomci svojih slavnih djedova, jer su Što čuješ uzdah teški kukavice pa ostavljaju svoje dobro, svoju domovinu Preda me kada staneš, natopljenu krvlju svojih djedova i njihove kosti da U oku čitaš: srce ih gazi tugja noga. Da se sa boli krši, Evo, ovo je u kratkim potezima životopis sijede Očaj u duši vlada — Mulla-Ajiše hanume, is koga se vidi, kako se i mi Musli­ A nećeš da se ganeš! manke možemo bar u nekoliko naobraziti. Ne treba da čekamo na otvaranje ženskih škola, jer nas ljudi, Okrutno srce, gdje si ? ! koji time upravljaju, smatraju, da mi i nijesmo ljudi. Zar te ne dira tuga, Zar te ne boli očaj Zato mile seje, širom Herceg-Bosne, učimo same I suhe oči moje? po sebi i tražimo znanje koliko možemo! Ne čekajmo Zar zbilja mrziš biće, od drugog pomoći, jer smo i onako zakasnile. Ugle­ Koje te žarko ljubi dajmo se u sijedu i vrijednu Mulla-Ajiše hanum H. Abdić, I ljubeć vehne, za te neka nam ona bude sjaj na zvijezda, koja će nam ozna­ Žrtvujuć dobro svoje?! čavati put na našem tamnom obzorju. Još doviknimo našim ljudima, a naročito onima koje su na vrhovima Mrzi me, dušo, mrzi! naše samouprave (autonomije): »U rukama matera Oholo silno stupaj, je budućnost naroda« — kao što veli Tolstoj. Traži da nogom zgaziš Komade srca moga, Izvrgni mene ruglu, Braćo muslimani! Pohlanjajte hurbanshe Ponizuj moju ljubav — Kožice ,,Ga|refu", čime ćete učiniti najljepše Ja opet rob ću biti čarobnog bića tvoga! patriotsko djelo i najsevabniji čini �324 Mrzi me, prezri, muči I smrtne rane zadaj! Za tvoju nadmoć silnu Srdit se, plakat neću; Tebe ću ljubit vazda. Ne mareć: da 1’ ti ljubiš, S ljubavi svoj§ blažen I smrt ću podnijet’ lahko! Šemsuddin: Voće. Pada voće, vjetrom obarato, Kao misli željama trgane; Na tle tvrdo pada, ko ideje Samovolji ljudstva istresane. Vjetar puše, a s voćem i lišće Otkida se i na zemlju stresa; Noć jesenska bezmjesečna šumi, Dršću zvijezde sred modrih nebesa. Ja ne spavam. Drago mi je bditi, Gledat zvijezde kroz granje drveća, Tople noći harrriOni)u slušat, Na šum morskih talasa što sjeća. Pri tom mislim na to ljudstvo hudo I na sudbu, koja njime vlada, Da je sudba — vihor, ljudstvo — voće Pred zanfahom vihora što pada. Pa čemu se tim mislima peći: Šta je bitnost našega življenja? Zar da voće na grančici znade: Odkud niče, kad dogje do zrenja? Zar'da shvati: šta je za njeg grana, Stablo, korjen, zemlja, sok, toplota?! Pa i čovjek! — koristit se može, — Nikad pako shvatiti života. Ahdnt-Hak Hamid: Kći Indije. Drama u 5 činova (8 slika). — Prevodi Šemsuddin Sarajllć. — (Nastavak.) Treći čin. — Slika četvrta. — P r i z o r prvi. Sir Burtel — Engleski časnici i vojnici — Postrance čemerno stoji četiri-pet indijanskih seoskih glavara — Megju oviin se osobito ističe jedan obijelio starac svo­ jom oronulošću od drugih starješina. S ir B u r t e l (seoskim poglavicama): I ako se yećinom neposlušnost upokorava s pravednošću, po nekad je valja ugušiti i nasiljem. D a! Pošto vaši seljani ne podmiruju državnih daća, to će reći da su nepo­ slušni, da su buntovnici. Budući su neposlušni, ja se smatram primoran silu upotrijebiti. P r v i č a s n i k : Sire! Vaš pravedni postuptk ne može se nikako ubrojiti u nasilje. Vaša mudra uprava zaslužuje najljepše priznanje. Ne trebate se osvrtati na buncanje naroda. Niko nije dorastao, da vaš rad i postupak može valjano ocijeniti. P r v i s t a r a c (za se): I ako se može Burtel za svoju oholost donekle ispričati pored laskanja i ulizi­ vanja svojih činovnika, koji su za nj jedini savjetnici, ipak se mora osuditi, zašto ovakve ulizice drži oko sebe. (Glasno, molećim glasom): Sir Burtel! U zemlji vlada glad. A zar ne znate, što će reći: glad? . S ir B u r t e l (časnicima): Šta kaže ovaj starac? D r u g i č a s n i k : Sire, on laže... Nijednom nije vjfejrovati. Ne od gladi, nego sa svoje laži oni pro­ padaju. S ir B u r t e l : Neka, pa bilo od laži ili od čega god bilo! T r e ć i s t a r a c : Seljak ne nagje žita za jelo, kamo li još za usjev. Kao životinje pasu ljudi travu, utrobe im nabreknu i tako uginjavaju. Doćeralo se do gola džana, da više ništa ne mogu dati... Zar ne znate šta će reći: glad? P r v i s t a r a c : Ja sam eto seoski poglavica, a ima tri dana da nijesam ništa okusio. Ni zalogaja! Ah... Oči mi se mrače, u glavi muti!... Sire! Vama kažemo: zar ne znate, šta će reći: glad? S ir B u r t e l (pogledavši na sat): Neću da znam za mnogo riječi. Narod mora ove godine da ispašta za svoja prošlogodišnje ljenčarenje. Šta je moja za­ daća?... Evo vam rok od četvrt sata... Ili obećajte, da ćete od naroda pokupiti dužne daće, ili će te iza četvrt sata, kako rekoh, izpaštati za grijeh svoga naroda. T r e ć i s t a r a c (ponizno moleći): Smilujte se, Sire!... Šta možemo mi? Šta nam od ruke ide? Zar mi nagovaramo seljake, d.-: ne daju državnih daća i poreza? Nužda ih prisiljava. Zar vaši eksekutori ne dolaze u sela i ne traže daće? Zar ne vidješe naše stanje? Zar ne oduzeše svakome i zadnji bakreni nov­ čić iz ruke?... Kome ne skidoše kapu s glave, ko ne pa.9 ne otpasašo? U kojoj kući nagjoše da se ljudi brane čim drugim, osim mrcina? Koga vidješe da je obukao što drugo, osim mrtvačkih čaršafa? Kažu li vama za naše pravo bijedno stanje? Ili vi ne znate, što će reći: glad? S i r B u r t e l : Ako nema narod novaca, da dužne daće podmiri, platite za nj vi, njegove poglavice! S t a r c i : Mi — šta da mi damo?... Šta mi imamo svoje, pa da damo? Zar da džan dademo? S i r B u r t e l (pogledavši na sat, oporo): Još dvanaest minuta. Porez ili kazna!... Šta velite? �325 Č e t v r t i s t a r a c (bez obzira, ogorčeno): Ah!... krvlju boje lice.*)... Neko zemlju jede, neko se vazduVi ste za nas viša napast od gladi! Glad može da hom prehranjuje. Neko ubija mušice, neko se hrani uništi imanje, ali ne može biti napast za narod, kao mravijim jajima — selo je poklopila nevolja, smrt što ste v i! Vi hoćete da iz neimanja mogućstvo istje­ Osim „ah“, „uh“, nikakav se drugi glas ne čuje. Ne rate. Glad pritisne jednu zemlju, poništi joj rod, a vi vidi se što drugo, već da su domovi u grobnice pre­ hoćete da pljačkate pustu zemlju. Mjesto da nama tvoreni, a ljudi u mrtva tjelesa. Majke jauču, dječica pritečete u pomoć, tražite potpore ol nas, A za što?.. plaču, brat se preko brata previja, očevi um iru! Za S ir Bu r t e l : Zemlja je zadužena; vaše daće su komad suha kruha čovjek dušu zalaže i nekoliko ljudi za kamate. krv poljeva, da ugrabi kost od orlovske lešine! Mrtvi T r e ć i s t a r a c : Sire! Zemaljske prihode vi sam ne ostaju u grobnicama, ljudi ih rove kao hijene. Otvo­ za svoje potrebo uzimate. Mi ne vidimo da od nas rena su im usta prema zraku, da kiša udari, ni kap plijenjene daće trošiti u što drugo, do li na svoj ras­ je na zemlju ne bi p đo — sve bi progutali. Na sre­ košan život! Mogućan ste, da sA,m deset puta dadnete dini se vreo dim puši, sunce zastire... Iditi dalje i državi, koliko mi dugujemo Jedna plemenitost, jedan unigjite još u jednu kuću. Vidjećete mladoženju, u veledušan korak, i šta čini, da nas duga riješite? kojeg se je od gladi krv sledila, nastoji da položi Ostavili bi ste lijep spomen u svijetu. Ali vi... da ne svoju studenu, polumrtvu ruku na čelo svoje vječne spominjemo eto, kako bi ste mogli zemaljski dug pod drugarice. Svrnite u susjednu kuću, naći ćete lamo miriti... Vi eto s druge strane zadužujete zemlju i višu istom udatu ženu, kojoj se je od žegji — u bezvogju polovicu tih novaca trošite na luksus, rasipate ih. Vaši — tijelo zaždilo, trči da svoja vrela prsa podnese časnici su u srebro okovati, a vi nemate pojma, da mužu pod usne. Neko se trudi da utrne vatru kod ljudi pet sati t.daljeni od vaših dvorova, mjesto kopita djece svojim suzama, neko opet nastoji da roditeljske nose žake od pirinča, a mjesto samur-kapa ni ćullaha suze vaffibm svoga srca osuši. Mjesto kiše padaju na glavi!... Sjedite na pozlaćenim stolicama, ležite na gromovi, nepogoda na selo kao gromovi obara se na svilenim krevetima, vozite se na gizdavim tahtere- narod kamenje zle sudbine. Pogeti vratovi, pored zi­ vanima... A i ne mislite na narod, žilav, veledušan na­ dova uvrnuta tjelesa, na suncu ispucale usne, od parod, koii se megjutim od gladi pati i na tvrdoj zemlji senja trave nabrekli jezici, u nebesa uprte oči, kratko ležeći, broji ispod oborenih ;kućnih krovova zvijezde dihanje, požutjela lica, zamrla srca, zgrčeni prsti, očaj, na nebesima! Kakva potreba — da tuđi ljenčarite?... bijeda, piska, vrisak, ječanje, glad, smrt i . na stotine Bar da napraviste utvrde na granicama?... Crni ruski nesreća pritisle su svaki komad zemlje, svaku kolibu orao rastvorio je krila,' leti ovamo da n»s ugrabi. svakog čovjeka, svako srce! Žalost na žalost dolazi, Doći će jednog dana, zgrabiti u svoje pandže i zdro­ nesreća na nesreću... 1 vi, ne obazirući se na taj ža­ biti krunu ove zemlje, koja je na vašu ^lavu postav­ lostan, očajan položaj naroda, kojeg mu usud daje, ljena! Vi na ovo nikako ne pomišljate... Ah, Sire! Ne nemajući nad narodnim nevoljama smilovanja, dolazite vidite li, kolika ste nesreća za ovu zemlju, koliki iz­ sada s bičem nasilja u ruci, da i zadnju kap krvi iz srca istjerate!... A šta koristi, ako se jedna ruševina dajnik za narod?,.. S ir B u r t e l (ponovno gledajući na sat, oporo:) obori? Uzima li se duša od mrtvaca? Zabada li se nož u otvorenu ranu? Zaždijeva li se lug da gori? Još deset minuta. Porez ili kaznu?... Sta velite? J e d a n č a s n i k (za se): Dobro je da ne planu, Zar vi na nevolju gledate nasilnim pogledom? Zar vi čuvši ovolike oštre. Nemoguće mu je razumiti narav... kažete da potreba i siromaštvo znače neposlušnost? Šta vi činite? Šta hoćete, šta da uzmete od nas, šta Svaki dan je drugačiji. P e t i s t a r a c (Sir Burtelu): Sire! Vi ste naš tražite? Vi nemate očiju nikako, ako prema narodu poglavar; treba da znadete naše stanje prije svakog nemate obzira! Zar ne vidite naše nevoljno stanje? drugoga. Oligjite jedan put i u naše selo. Otigjite Imate li pravo postupati tako sa narodom, makar da osobno i pogledajte svojim očima bijedno stanje na­ nad njim imate svoju upravu? Ne obazirete li se na roda. Gledajte, hoćete li moći vidjeti i jednog čo­ prošlost? Je li vi takvu mržnju smatrate dostojnom za vjeka, koji ima snage da na nogama stoji?... Unigjite čovjeka? Kažete li za nasilje i barbarstvo da su pravda u jednu kolibu i pogledajte jednu mladu mater, koja i uživanje reda i mira? Zar vi brojite proljevanje krvi mjesto da dijete zadoji mlijekom — ne mogavši iz­ u zakonito djelo?... Insaf, insaf — vi tirani jedni! S i r B u r t e l (pogledavši opet na sat): Još pe'. držati njegove gladi — stišće prsa i ni sisu kapi krvi nagoni, da njima nadoji svoje čedo. Na drugoj strani minuta. Porez ili kaznd!... Šta velite? P r v i s t a r a c (kao da gubi svijest): Ah!... Ne legao je njen muž, nema snage da ustane, da joj za­ brani to upropašćivanje sebe i djeteta. Da mu ko pruži — nesta — ne .-taje... mi... sna — ge... Tri... da — dana... ruku, da ga pridigne, on bi od gladi zagrizao prije u ni... žalo — gaja... (Jekne): Ah!... Jela!.. Je — la !... nju... U. jednoj porodici umire staratelj ka žena u bašči. (Zaljulja se i sruši na tle). Nema ljudi da je mrtva odnesu i ukopaju. Nesretne *) Običaj je kod idolopoklonika, da lice umrlog, prije kćeri je suzama kupaju, a snahe joj ubogoj sa svojom ukopa, naboje crvenom bojom. �326 S ir B u r t e l (vojnicima): Uzmite ovoga lopova starce, nosite ga, pa mu stucite sve zube u glavi. Ne ostavite ni jednoga, da ne bi poslije mogao ništa više izjesti! (Nekoliko vojnika odvuku prvoga starca). č e t v r t i s t a r a c ! Ah, Sire, Sire! Ne vjerujete li? Ako ne vjerujete njegovim riječima, pogledajte mu u lice! Bijednik je pao, ne mogavši više gladi izdurati. Ah, sasućete mu staračke mehke zube u glavi! A nama kažete da smo divlji narod. Nečete li za to, što nas divljim smatrate, jesti naše meso? Vi kul­ turni razbojnici!... S ir B u r t e l (smijući se): Ludi ćovječe!... Žar i ti žegjaš za smrću?... T r e ć i s t a r a c : Šta bi imao posla pred tobom čovjek, koji glavu u torbi ne nosi, alcače ! S ir B u r t e l : Ko si ti ? T r e ć i s t a r a c : Ja?... Ja sam brat trgovca Vajsija Bedr-Japoma. Ja sam čovjek, koji tebi ne bi nikada bio sklon, da si ne samo prvak, nego i glava svih prvaka. Kad bi za našu nepokornost tebi tražio ti svom silom samo od mene naknadu za sviju, nijesi u stanju ništa više učiniti, već da mi džan uzmeš. Kod mene nećeš naći ništa drugo. Da me okuješ u lance, ipak mi ne možeš objesiti na vrat halku prokletstva! Mo­ žeš mi obući mrtvačke haljine, ali ne možeš okaljati mog domovinskog čuvstva i ponosa!... Ja imam sa­ kriveno blago. Ali ne bih tebi kazao za nj, kad bih znao da ću do smrti u tamnici čamiti. Umrijeću, žrtva ću biti, ali ne dam više ni novčića poreza, nego što spada na s&ma mene. Jesi li me sada upoznao? Znadeš li sada, ko sam? — ti nezasitna zvijeri u ruhu civilizacije! Ako hoćeš, da ti još jedan put kažem : Ja sam brat trgovca lepeza Vajsija Bedr-Japoma! S ir B u r t e l : Dakle i ti si došao, da prikloniš šiju pod mač kazne? Hajde, prelomite život i ovoga buntovnika !... T r e ć i s t a r a c (odlazeći za vojnicima, klikne jakim glasom): Burtele!... Naći će se neko, ko će ovo sve od tebe naplatiti!... (Nastaviće se.) P r i z o r d r ugi . Pregjašni, osim prvog starca i dvojice vojnika. P e t i s t a r a c : Krivo smo mislili, da tebe Sire, ne izvješćuju tačno o našemu stanju. A megjer si ti sam po sebi jedno nisko i barbarsko stvorenje!... Tvoji službenici, da ne nastraduju sa tvoga brutalnog gnjeva, ne znaju šta bi radili. Ne preostaje im drugo, nego da ti laskaju, da špijune i da te sve više uzoholjuju. Ti hoćeš da od mrtvih ljudskih tjelesa praviš merđevine, uz koje ćes se uspeti do više časli, da te tuđe zabavlja vriska i jauk naroda, pored žuborenja potoka od narodne krvi i suza !... Ne npisli, nasilniče, ne misli, da ćeš ostati vječito vladar na svijetu! Doći će ipak jedan dan, kada će i tvome zlu biti kraj, kada ćeš pod vlast onih, koje danas tPačiš!... Šta je takvih na­ silnika ova crna zemlja požderala — pa će i tebe. A ti, koliko god bio silan, koliko god snažan, ipak ove zemlje s njezina puta povratiti ne možeš 1 Doći će vrijeme, kad će i tvoja grobnica stajati pusta — bez spomena, a tebe zmije i akrepi razderati u njoj! Tvoji dvorovi, ove denbelhane, sirotinjskim novcem podignute, ostaće puste iza tebe. Osim proklete grob­ XnrnjeHa. nice, na kojoj će narod — kamen po kamen bacajući — mogilu podići, neće ti nikakva traga više ostati ’IyBaj ce Ty<SepKyji03e! na svijetu!... noyu e h caujeTH S ir B u r t e l (vojnicima): Uzmite toga neposluš­ 1. HI t a je T y 6 e p K y j i 0 3 a ? nog lopova, vodite ga! Zgulite mu odijelo, na drvo ga za kose objesite i štipalima mu kožu otkidajte! 1. Ty6epicyjio3a je HajpacnpocTpaaeHHja đojiecT Ha Neka vidi, neka na smrti vidi, šta je kazna za onoga, CBHjeTy; nua je CTByAa Ha 3eM^>n n Moace CBaicor Aa 3ako se meni protivi i ko našoj vladi nije odan!... pa3H. Oa Ty6epKy^03e 6oayjy u h AO«ahe acaP e t i s t a r a c (vojnicima, koji mu priletješe): A BOTHH>6. poslije mi odnesite kosti i bacite pred to pomamno 2. CBaKH amo Haiuer Tnjejia Moace a» gćojih oa pseto!... (Burtelu): Kad mi je svakako od gladi umri­ Ty6epicyjio3e, a^iH Hajneiuhe h HajpaAnje Ty6epicy.i03a Hajeti, da bar ovako umrfem, tebe nahranivši — tebe, naAa Hama n.iyha h OHAa ce OHa 30Be jom u jeicTHKa, nezasitna zvijeri!... (Dva vojnika ga odvuku, šćepavši HJiH cymnga. ga ispod pazuha). 4. Ty6epKyjio3a je HajcupTOHocHHja ćojiecT Ha 3CM.ibii; T r e ć i s t a r a c (u uzrujanosti). Gle, poglavaru, oa H>e yinHpe CBHjeT BHiue Hero na oa Koje Apyre 6ojier ja nijesam gladan kao oni! Niti sam u oskudici. Sit cth, BHiue Hero h oa Kojiepe. CaMo oa Ty6epicyjiose sam do vrata, imam novaca više nego što mi treba. yM0 pe y Cpćajn oBaice roAime upocjeHHo 10.000, a ycaAli ne mislite, da ću pored toga iz svog džepa nami­ mom BaorpaAy oko 800 JiHga; a 6poj o6ojbejiHX oa Tyriti vam tražene daće za svoje seljane. N e! Ja ne 6epKyjioae paqyHa ce o6u«mo 10 nyTa Burne. dam svojih novaca čovjeku kao što si ti, koji ljude za 4. Oa nje-noKjnHor fipoja yMpji0 x ii3 Mel>y 15 h G0 novce ubijaš, daću ih djeci onih, koji u bijedi i osku­ roAHHc CBaKH Tpehn, oa npn./iHKe, yMpo je oA TyCepdici um iru! Kyjioae. �5. Ty6epKyao8a je 3apa3Ha 6oaecT h npon3Bo.-.tt je jeAHa Bp*io Ma.ia Kanua (r.M Ba n an 6aKuna), Koja ce caMO Kpo3 yBeanuaBajyke CTanao Moace Aa bhah . OBe Kanue »HBe n MHonce ce čamo y Tnjeay 6o.iecH»x anua; H3BaH h>iix Kanue Ty6epicyao3e Haaa3e ce noHajBniue y Bca.i»y3«nMa (h H3MernMa) Ty6epKyao3Hnx (jeKTHHaBnx) pajy. CnaKn Ajcank npamHHC, Koja ce nocanje TaicBOr paAa o6hhho CBaicn a »h no HaimiM KyhaMa Bnka, Mowe Aa hoch cooom h noH6Ky Kanuy TyoepKyao3e cumo bko je y Kykn 6nao jeKTnuaBnx ncno>yBaKa. 6oaecHBKa. KaAa ce obh Hcna,yBun Haaa3e Ha BaaacHHM nan oa cyHua 3a:caoH>eHHu MjocTHMa (sup. y CTaHOBHMa), 0HA» icanue Ty6epKyao3e Mory y muMa Aa name mecT »ijeceua oa npnaeKe; aan, KaAa ce ncno>yBun ocyme h y npax npeTBope, Ty6epKyao3He Kanue Mory joui AoCTa Ayro Aa ocTaHy y SKHBOTy n c npamnHOM a* aeTe no Ba3Ayxy. CaMO KaAa cy ncaa>yBun H3a '»ceHii cynHaHoj TonaoTH, oHAa Kanue TyđepKyao3e 6p3o yrnHy, jep ce Hcna>yBun Ha cyHuy 6p3o cyme. ^.anae cyHue y6eja Kanue Ty6cpKyao3e. Ceu cyHU* y6njajy Kanue TyđepKyao3e jom KO^naaa BOAa, jaK ue^, cbo icnceaime n Apyra Ae3 HH(j)eKunoHa cpeACTBa (KapSo.iHa KnceanHa, an3oa, cy6anMaT hta«) Kanue Ty6epKyao3e Mory ce Hahn join y ManjeKy (n oa Manjcica cnpaBO>eHit: cnp, KajMaK, 6yTep hta.) h »iecy Ty6epicyao3Hnx roBeAH^ Kojn hsm cay»ce 3a xpaHy. Bnao a» yAnmeMo Ba3Ayx, koju caApacn y ce6n Kanue Ty6epKyao3e, 6nao Aa ce xpamiMo nanjeKOMii Mecom Ty6epKyao3HHx HcnBOTnma, mii ce MonceMo 3apa3iiTn xy6epicyao30M. IIpeMa TOMy cbmkh oa Hac H3aoaceH je 3apa3H Ty6epKyao3e. J^TBpkeHO je, Aa cbbko hctbpto anue Ha cBnjeTy Hocn, n He cyMmajykn, y hckom cbom opraay Behn nan Man>n 6poj Ty6epKyao3Hiix Kanua; OBe Kanue y BekiiHH cayuajeBa He mine totobo HnuiTa CBOMe aoMakiiHy, aan koa MHornx oHe neKajy caMO 3roAHy npnanny Aa H3a30By 6oaecT. Ha Taj HannH o6janiH>aBa ce nojaBa Ty6epKyao3e koa H3BjecHnx anua, Koja cy aotab naraeAa-’ia cacBHM 3ApaBa. C Tora je aV^khoct cBaKor oa Hac Aa CTynn y OTBopeHy 6op6y c obhm HeBHAamiscM a Tano onacHHM HenpnjaTC.-beM. Ako je CBnjecT nojeAnHaua o uno>y n Ay3KH0CTHMa y MCHBOTy aoboo>ho pa3BnjeHa, oHAa ce OBa 6op6a MoiKe aaKo n 6p3o CBpmuTH y Hauiy icopncT, jep Ty6epicyao3a je jeAHHa 6oaecT, Koja ce Aaje aaxKO H36jekn. II. K a K o n o c T a j e t y 6 e p k y a o 3 aV a Ty6epKyao3a nocTaHe noTpebao je, npBO, a? Kanua Ty6epKya<.3Ha npoApe y Harne Tnjeao, Ty a» ce npnMH h nouHe Aa Kaaja. ^ e a cy raaBHa nj Ta, KojnM Kanue Ty6epKyao3c »iory a» npoApy y Harne T n je a o , a to cy: opraHU 3a Aucame (Hama nayka) u opraHH 3a na­ pere (cTOMaK n upnjcBa). 1. Kpo3 nayka Kanue Ty6epKyao3e npbAnpy y Tnjeao noMoky Ba3Ayxa Koju yAHmeMo. J' Ba3Ayx AocnnjeBajy Kanue Ty6epKyao3e o6hhho H3 ocymeHnx ncna>yBana, Kojn ce npnanKOM paAa nan KpeTa&a no noAy (Hnp. unuikema, noMCTama, Tpemema, najama, Tpuama, cKaicama, nrparna n y onmTe KaKBor janer noTpeca y icykn) Tpoino, y npax npeTBapajy h no Ba3Ayxy pacTy- K anue Ty6epKyao3e Mory Aa atTO no Ba3Ayxy n 6e3 npauiiiHe. KaAa 6oaecHBK Kamo>e nan kbab jacHo roBopn n an ce CMiije, oh Moace ca ciithhm KanomuaMa no>yBaiiKe, Koje o6anHo tom npnannoM ii3 H>r roBnx ycTa H3.iehy, Aa H36aun n Kanue cBoje 6o.nec.TH. C bbko, ko ce Ae on 6aii3y TaKBor 6oaecHHKa nan y co6n y Kojoj c npauiiiHOM nan 6e3 me a e re Kanue Ty6epKyao3e, Taj ke cnrypno Dpn A«caH>y Aa yHece y CBoje oprane 3a Ancame, nopeA Ba3Ayxa, jom n Kanue Ty6epKyao3e. M33dH Kyke Ty6epKyaoja ce He BpeHocn Ba3AyxoM. 2. Kp03 oprane 3a Bipeme (crojuic u upajeBa) Kanue TyoepKyaoi3 yaa3e y Harne Tnje io no«oky xpiHe. XpaHa Moace caMO cno.T>a Aa ce ynp.i>a Kanuaaa Ty6epKyao3e, 6nao oa nena>yBaKi 6aao oa pyKy jetCTHuaBinc anua, a Moace 6nTn 3apa»eHa, KaAa aponcTune oa 6oaecHnx auiBOTiifta, Kao Manjeno n Meco. E nao a& xpaHa Hnje HHCTa, finao Aa Haje Ao6po ncKyxaHa n an nencHa, MH MoaceMo c h>om n Kanue Ty6epKyao3e a» yHece.Mo y Ham CTonaic n upnjeBa. Oa sapaaceHor MaojeKa cTpaAajy noHajBame Ajeua. 3. Ma ce mo« 3 mo 3apa3HTn Ty6epKyao30M n 6es nocpeAHHKa. Ma HaimiM npcTnma AOAnpyjeMo CBaKOAHeBHo pa3He npeAMBTe, Kojn Mory 6nTn ynpa>aHii Ty6epKyao3HnM KanuaMa, (npeaucTaBame cTapnx KBbnra HapoiHTo je onacHo) n a n ce pyKyjeMo c 6oaecHHM anunMa, u OHAa Te HCTe mpcTe, He nepvkn u s, yH)cnMi y Hama ycTa h hoc (paAa nauKa&a Hoca n 3y6a, cncaa.a bpcrujv, rpiiAcema HOKTnjy hta); nan, ano ce c.iyacnMo CTBapmia Ty6epKyao3Hnx 6oaecHHKa (Kao: Mapana, nama, uauKaanua n APyro nocyije, MymTmcaa, unrapa, cbupaaa hta.) mh MoaseMO, ano Hncy npeAX0AH0 onpaHe nan ncKyxaHe, Aa npeHeceno Ha Hac u Kanue čoaecin. Jby6a>eH>e c đoaecHiiunMa je noHajonacHnje; npu .’by6.A>eH>y HajaaKme ce Ajeua 3apawvjy Ty6epKyao30M. obux 4. K anue TyđepKyao3e Mory Aa npoApy y Harne Tnjeao jom n Kpo3 Hamy Koacy: CBaica paHa n an y6oA Ha Harnoj koskh Moace a » nocayacn icanuaMa Ty6epKyao3e Kao oTBop 3a yaa3aK y Harne Tnjeao. H cto TaKO u myn.i.n 3y6n. O bo ce pje^e AemaBa. Bnao Ma KojnM HannHOM Aa itin u e n p o jp y y Harne Tnjeao, ano 0CTaHy y 3KHB0Ty, OHe ce HacTaHe y npBii HajbanMcn n a n 3a h.hx HajnoBO.T.Hiijn opraH n Ty ce nouHy Aa MHoace Ha panyn Tora opraHa, Kora nocTeneHo Harpn3aBajy n yHnmTaBajy. K oa Aieue Kanue TyHarne 6epKyao3e HanaAajy Hajuemke, npBO, Haanje3Ae oko BpaTa n n ay k a n an y Tp6yxy, a oAaTae nocanje hay y ociaae AnjeaoBe m je a a (nayka, kocth, upnjeBa, mo3bk hta .); koa OApacanx, HanpoTHB, oho ce HacTane OAMax y nayknua, a tck npn Kpajy aciiBOTa npeljy n y oc-Taae opraHe. 5. Ty6cpKyao3a ce pa3Biija o6huho aaraHO n Tpaje �328 Bpjio Ayro; 3a to BpnjeMe cbbkh Ty6epKyjo3Hii (JojecHBK mhoto Jana H3 CBoje OKOjnae. 6. CBaren OA Hac Moace ce 3apa3HTH Ty6epKyjo30M y CBaKO Ao6a crapocTH; a jn AaHac je yTBp^eHO, Aa ce 3apa3a Ty6epKyjo30M Bpinn o6uhho joni y A.ieTHH>cTBy. ^I ok je A0jeTe jom Majo, oho npoBOA0 Behii A0o epeMCHa Ha Kpo.iy CBOj’e Majne ( ujib AojKaae), Koja r a npn AHcaa»y ctbjho 3aAaxH>yje cboi' bm H3A0caHHM Ba3AyxoM, a aKo je đo.iecHa, h KJBpaMa CBoje đojecTB. ,iIon;flnje, KaAa noHHe Aa ny30, A0ieTe ce BP'10 Jano ynpj>a h CBoje npj>aBe npcie, Kao h cbo cTBapn Koje Ha^e Ha npj>aBOM noAy, yHOcn y CBoja ycTa; Ha Taj hbhhh Moace Aa yHece, 6ecBjecHO, h KJime pa3H0x 6ojecTH, na h Ty6epKyj03e. Haj3aA KaA noije y mKCjy AHieTe ce 0 Ty Moace 3apa3hth Ty6epKyji030M OA CBojnx ApyroBa. Hocunje Ajeiie HajjaKine A°60jajy Ty6epKyJ03e cja 6ya>aBH h Hepa3BiijeHH MjaAnka, a Hajnocjaje n cbh j.yAH kojh HeypeAHo acHBe. 7. Ty6epKy.io3a ce He Hacj>eljyje oa Ty6epKyjo3HBx poAHiej>a; Ty6epyjo3a ce A°60ja jbhho h CBaicn je 3a CBojy Ty6epKyj03y kphb caM, H3j3eBnin A.tenyi 3a yn.iy cy Ty6epKyjo3y kpbbji poABTejbH n 6ojecHBu;H, Kojn KJHije CBoje oojecTH pa36an;yjy CByAa oko ce6e. 4. rfe ryTaj CBoj Bcnj>yBaK, jep Moacein KyacHe kAbiIc npeHBjeiH n y npajeBa. 5. y3A P*aBaj ce oa Kauu>aH>a b KnxaH>a, n o rja bhto KaAa c kum roBopBui, a aKo ce He Moaceni y3Ap~ acaTB, a th mcthh npeA CBoja ycTa u hoc MapaMy h jh pyny h jh oKpeHB rja B y Ha Apycy cTpaHy. H cto to hbhb ii npB CMajaa>y h roBopy. K ju p e Ty6epKyjo3e He J d Aa*®CKO oa SojeoHBKa. 6. He j.y6B hhkot y ycTa, norjaBBTo AjeAy. 7. CnaBaj yBajeK caM y nocTej.B h He AonymTaj, aKo th je HKaKo Moryke, Aa y TBojoj co6u cTaHyje joni HeKo, norjUBBTO Ajen;a. 8. JeAH jBHjeK caM n He Aai Aa ce joni Beico tbojnM nocyi)CM h y6pycoM cjya«H. . 9. ^pacB ce hbcto (Tnjejo h OAje^o) H TBojc CTBapn He noKjan>aj hhkomc, npaje Hero hx Aof>po BCKyxam h onepein. Co6y TBojy He hhcth mctjom Bek BjancHOM KpnoM HaioajteHOM y n;eky h jh pa36j83KeHoj Kap6oJiioj khcojh h b . y co6h He a 0* 0 upainHHy, hhth Kpne ii CTBapn TpeCH Kp03 np030p. 10. He cTynaj y 6paK aok He 03ApaBinn. III. 1. ^TpMvH ce hhcto. PyKe, jn n e h ycTa nepn yBHjeK lipnje je ja ; He 3aBjaiH npcTe y hoc h ycTa; He rpB3H HOKTe jep hchoa HOKaTa HMa yBnjeK npj>aBmTHHe, Koja ce He CKHAa jaxKO o6hhhhm npa&eM. 2. He cjyw«H ce HiiKaAa c.TBapnMa Ty6epKyj03Hnx 6ojecHHKa; He 3aAp;«aBaj ce Ayro koa 6ojecHHKa hhth c h>hm jcAH, a KaA H3akeiu 113 itcroBe co6e a th OAuax onepn p’’ne. 3. PaAeHHi^H He Tpe6a HHKaAa Aa jcAy Y paAnoHHijaMa h npnje j e j a Tpe6a yBujeK Aa onepy c.Boje pyne h ycT». 4. XpaHa Tpe6a Aa je yBnjeK HHCTa n onpaHa (Boke h noBpke). Meco h MjnjeKO Tpe6a caMo KyxaHo jeCTH. 5. He ycej>aBaj ce y hob ctah, npnje Hero uito ra OKpenHiii h onepein. 6. H36jeraBaj CBa MjecTa rAje ce CBnjeT CKyn.T>a h rAje HMa npauiBHe, norjaBHTo KaijiaHe, MejxaHe h t . a - Moace A& sapa3H Bpjo y n y T C T B a 3a n y b a e oa t y 6 e p k j a o a e , Oa Ty6ep«yj03e MoaceMo ce oiyBaTii Ha ABa naHHHa: h jh Aa ce kjohbmo Ty6epKyjo3HBx KjHija, h jh Aa ceoe ocHrypaMo oa itnxoBor HanaAa. A. K johbmo ce Ty6epKyj03Hiix KJHija. IIomTO Ty6epKy,io3Hnx KJiiu;a iiMa noHajBHiue y Hcnj>yBijHMa, to je Ay*HOCT CBanor oa aac, 6ho 3APa« oho 6ojecTaH, Aa na3B Aa thx Bcnj>yBaKa niTO npnje HecTaHe H3 Hamer ApyuiTBa. ITj>yBaH>e no noAy Ha jaBhhm MjeCTHMa h Ma rAje HHjy npBCTojHO n jn je n o , a KaAa to nnHH Ty6epKyjo3HH 6ojecHBK, OHAa je to jeAaH 3johhh , jep OH thmo čuje OTpoB 3a c,Bojy nopoA0uy, CBoje npnjaTej>e h paje-io ApyinTBo. a. CaĐjeiB 3a Ty6epKyj03He 6ojecHBKe: 1. He iK&yj HHKaA Ha noA, HapoiHTo He j CTaHy h y onniTe rAje ce cbhjct CKynj>a. 2. K oa Kyhe n j.yj caMO y nj>yBaoBBity, y Kojoj ce Haja3H p336jaHceea Kap6ojHa h jh Koja Apyr a KHcejHHa (j h 30j ), Koja y6nja Kj0u,e Ty6epKyjo3e; a KaA nošeni oa Kyke, th noHecB M ajy i?enHy nj>yBaoHimy (noja TaKolje caApsKB KaKBy KHce.inHy) h caMo y a>y n.i>yj. n.T.yBaoHime Tpe6a npaTu CBaKii AaH, noniTO ce npeTXOAHo Ao6po acKyxajy y ue^y h jh khcc.iiihh ; a aKo Haje 3roAHO Aa ce Kyxajy, OHAa ce caApacaj nj>yBaoHiipe npocne y HyacHHK, a nj»yBaoHBija ce n p e jn je BpejoM boaom HJH pa36jaHceHOM Kućejuhom h onepe. 3. He n j.yj y MapaMy, a aKo to nonenaA ynHHiiui, OHAa niTO npnje oaun MapaMy y acI) Aa ce npoKyxa h jh je HaTonn pacTuopeHOM khcojiihom, na ohas h jh Hena ce OA»iax h onepe hah je ocTaBH y 3aceuan caAiiyK a ° n p a a a . Taoje pyoj.e Tpe6a Aa ce aaceCHO nepe. 6. CaBjeTH 3a 3ApaBe: B. KpnjenHMo c.Boje Tnjejo. Ma Kano 6p0acj>HBO rpyAc6ojHH yHHiirraBajh c.Boje Hcnj>yBKe, nnaK HekeMo huksa A'^CKaTH Aa kjhho Ty6epKyjo3e HiuHe3Hy cacBiiM ca j u pa aeM»i.c. 3 ato keMo MopaTH Harne Tnjeao HenpecTaHo Aa KpnjenHMo h oHBpmkyjeMo, Kano 6hcmo motjh y cb3ko A°6a AaTH aoboj >ho oTnopa HanaAHMa obiix KJima. To keMo nocTBkn: 1. A ko ypeAHo n yMjepeHo HvHbumo. 2. A ko ce xpaHBMo npocTo a j n aoboj>ho (xpana Aa je MjenioBHTa oa Meča, MjnjeKa h noBpka). 3. A ko ii36jeraBaMo ajKoxo.iHa nu k a (wu jkoxoj cTepe nocTej>y Ty6epKyjo3iiu). 4. A ko HMaMo 3Apan ctah. Co6a 3a cnanaH>e TpefJa Aa je n a j^ e n in a h HajnpocTpaHiija cTany. y » o j He �829 »peija A« 8yAe hh aanjeca, a , aacT npan nojn cano A paaaajs co6ny npam 0Hy a cnpjcHaBajj oyH»e u „a w x A» yby y co6y. C tbh Koja ce upe™ MHoro je a jp a s u ja oA cran a Koju ce B6 KpeBH. 5. A ko ce o6 m h < ,» „ upoero aM yr0AH0: HB cyBHuie jiaito, hb cyBHiue topao, hh cyamne nijeoHo oAnjeAo. M>WP * noAnecKe Koje cTeacy Tnjejo bPao ey loKOA.tnae sa 3ApaB^e. 6. A ko paHo AiijesceMo h pano yciajeMo. CaH Tpe6a Aa je MHpan b aoboa>ho Ayr, Aa 6bcmo y jyTpy, KaAa ycTaHeMO, 6bah oamophb, KpenKii b 3a paA cnoco6»n. 3 bto y Beqe mbao h paHo Reuepaj, onepu ce b npecevna py6.’be. H nocTeA.* hck * th je yBejeK qacTa. 7. CBaao jyTpo upu ymiibh H>y ncTpA,aj rpyAn CBje3KOM BOAOM H HeKOAĐKO nyTa Ay60K0 y8AaXHH Kpo3 HOC ubct Ii cejeac B83Ayx, Aa 6a npoBjeTpao cBoja nayha. 8. Ile p a paje.io Taje.io a ,6th BHiue nyTa a 3bmh 6ap jeAaH nyT HeAjeA>Ho. 9. f a l i l a catio Kpo3 hoc; aao je hoc 3anyiueH, oHAa ce Anjeun a» 6a r a oTnym0o. 10. PaA je Bpjio KopncTaH 3a pApaake, caMo aKO je oAMjepeH, Tanaa h ncnpeKBAaH mbaiih oamopom nor.iaBiiTo 3a BpajeMe jeAa. H o c ja je AHeBH^r paAa noMBui.taj Ha ho Hhu oamop H CBojy nocreA,y. U pa paAy He ah* b npauiBHy; aAH bko je paA Tanae Aa ce Mopa pbahtb y npaiuBHB, cHAa a p * h na Anuy Mapaay (a b nocAOAaBUH Tpe6a Aa ce CTapajy, a & ce npaiHHHa y paABOHBi^aua cuaH>n). c HHX KJBUa ti 3aT0 oBa JJBii;a jiaKme h qemhe Ac6njajy T.v6epKyjio3y. T \ 6epKy.io30 Hah-.iofteHa ,inua Tpe6a joui CTpoucnje Aa ce npuAP'i«aBajy ropH,Bx ynyTCTaBa a ceM Tora Tpe6a Aa HHae joui opo : Ajeuv Ty6epKy.i03HHX poABTe.ta Tpeoa OAMax no pob?H>y oABojaTB oa h>bxobbx poA0To.i.a u npeAaTn b x Ha H>eroHaH>e, bah icojoj sApaBoj nopoAiiuB, no MoryhcTBy Koja hcmkii na cc«iy, h,ih y noA>y, b .ib icaKBOM Hapo^HTOM 3aBOAy; Ajeua Tpe6a a « cy oABojeHa 6ap Ao CBoje Tpehe toabhc, jcp nocABje nocTajy jaqa n Mory 6o^te Aa ce 6paHe oa 6onecTH. TaKBa Ajeua Tpe6a Aa ey BHiue Ha noA>y Hero koa Kyhe; Tpc6a nx j* m oa paHC MnaAOCTii HnnnKaRiiTii Ha n p aae rpvAH x«iaAHOM boaom b TjejiecH j Bji5KoaH,e paAB onRpmhaBaita Tnje.ia. IIoinTo cy osa Ajepa qecTo ymho pa3BiijeHiija Hero o6 H«ma Ajeua, to bx Tpe6a pa 3yMHo o6y3AaBaTB y h>hxobhm TewH>a»ia a» iuto Binne 3najy b Hayqe (aHaqe TaKBa Ajeua n"AJie3»e o6nqHo 3ana.teH>y M03ra, Ty6epKyj03ii M03ra); y iiikojih Tpe6a, Man.e 5 mho a BBiue TjejiecHO, Aa paAe. 3 a OBaiCHy Ajeuy najnoAecHBje oy uiKo.ie y n«»A»y n.m iuyMii. yqiiTe.T, cBaKojaKo Tpe6a Aa je yBHjeK noTuyBo 3ApaB. ^ouHaje npH OApebnBaH>y npanua y »CHBOTy n 1136opy CTaJHor 3aHiiMaH.a poAHTe^bii b.iii TyTopB Taicne Aieue Tpe 6a a » boac paqyHa 0 u.HxoBoj caoco 6HoeTii b Aa um B36epy tukbo nocviOBe, koju ce Rpiue Binne Ban Kyke, Ha cjio6oahomc Ea3Ayxy, Hero y Kyku u 3aTBopeH0M njecTnMa; b .tb nocao r^je hcmb hh npaUniHe, hh AHMa, Bn B»iarr, hh xJiaAHohe, hh Be.tHKor APyuiTBa; nocao upu KOMe ce ne Ranpe;Ky nuyha ( hup . A(,xaTB, njeBaTa) hjib rAje ce 3 Hojn (Kpaj Baipe) b .iii rAje ce 11. PaAeHHUB, KOja cjeAckn paAe, Tpe6a nocAnje paAa a npnje coaBa&a yBBjeK a * ce npouieTajy hjib Aa ce Tje^ecHo Bjeac6ajy (6auaH>e KaiieHa, xpBaH>e, CKaKaae, Moace naKo HaaencTii (no boau , Ha npoMaxn). Tp«iaH>e, A naaae TepeTa, Becjiafte, jaxan>e b t . a )PaA Tpe6a Aa 6yAe TauaB Koju he KpnjemiTH a He Ty6epKyA03H HaK.ioiteHa Auua Tpe6a obo Aa 3Hajy, Aa TyđepKy«io3a Hiije HacA>eAHa 6oJiecf. Ty6epicy.io3HB TpomBTH THjejIO. Ty6epKy.no3u HaK.iOH>eHa ,inua ne Tpeoa Aa nocjepoAHTe.Tjii Mory Aa poAe cacBBM 3ApaBy Ajeuy; oHa ©y H3.io3KeHa 3apa3H a nocTajy Ty6epKy.i03Ha uemke n Aauiue hyjy Hii KaijjaHP, hh MejxaBe, hhth y onuiTe 36opoBe h caM o 3a to , idto acBBe y 6ah 3BBB b .ib Ha Kpu.iy CBojnx ApyniTBU hhth y3HMaTU yqemha y Becc.'biiMa 11 yjKHBa6oJiecHBx poAHTe.i>a. OAeoje ah ce oa CBojBx poAHTeA>a, H>HMa nor^iaBiiTo Hohy. O H a Mory u n je ^ o r BnjeKa ocTaTH 3ApaBa. IV. Jr n y c T B a 3 a a đ j e q e h>e i y 6 e p K y A 0 3 e . Ty6epKy*io3H oy HaK.ioH>ena yoniUTe Ajeua 6o^6 chhx CBaKy 6oAec.T UAyha Tpe6a 03011.1.H0 Anjenirni a» poAHTP.T>a: to cy o6nqHO c.ia6yH>aBa, BiicoKa, č^njeAa, TiijecHHx rpyAH Ajeua h M.iaAuhn; a s a © CKpotj)y^o3HB; He 6b upeui.ia y Ty6epKyA03y; to Tpc6a hbhiith norAaBnTO koa Aieue. 3a THM .inua Koja cy npe.ie»ca.ia Kojv TeuiKy 6o.iecT, a Ty6epKyA03a nAyka lio ^e bpao Ao6po au ce ii 3aii* HHcy ce aoboa>ho .injeuH^ia h aeroB a^a (nocunje BeuHKor Kam.’ba, Ma.mx 6orHH>a, aaua.’beiba n^yha h MapaMHue, jeun caMo aKo ce uouHe Ha Bpujeue h Kaico Tpe6a Aa TB(t)yca h t . A-)'» A8.T>ei AHua Koja ce 6aBe oko Ty6epKy- AHjeUH. 1. CBaKn Kauia.t, 6bo eyx bah BAaacaH, CAa6 bah JIO3H0X 6o^eCHHKa BAH C H.BMa 3ajeAHO 5KBBe (cpOAHHUB, jan, Koja Tpaje nsBjecHo RpnjeMO, e npeKHA°M bah 6e3 npnjaTe.T>H, ApyroBn, 6o.iHuqapH), bah ohh Kojn paAe npeKiiAa, cyMH.HB je; aKo ce H»csiy npnApy3Ke joui: 60TeiUKe nocAOBe y He3ApaBiiM arpaAaiia u npauiHHB, bah AOBB y rpyA»Ma, MaAaKcaAocT b bcabku yMop npeKO ohh Koja aciiBe y babskhum h MpaHHHM KyhaMa, Haj38A A»Ha, oABpaTHocT 3a jeAO, MpmaB.’bCH.e, AaxKa BaTpa cbu ohh kojh HeypeAHO jKHBe a koJb ce 0Aajy nnhy h npeA Bene, 3HojeH>e Hohy, bah aKo ce 6e3 HKaKBor noBOAa pa3BpaTy. nojaBU npn Kaiu.T»aH>y ham 6e3 H>era 11 no mhao K p im Ha 0praHii3aM obbx A0ua 0Aa6 je 11 Tpouiaa 11 Hnje ycTHMa: oam»x niiTaj .-ueKapa 3a caBjeT, jep ce cupeua y CTaH.y a» yBHjeK Aaie OTnopa HanaAHMa Ty6epKyA03- �330 h.ih je Bek Ty. je.iha 036n.i>Ha ćojecT ujyka (Ty6epKyjio3a). A ko .i>eKap He Ha^e HHUiTa eywn>nBO, oneT CMaTpaj, A» je CTaH>e TBora 3ApaB.ta HecHrypHO h onaceo, Te ce npiiApKeaBdj ropjiiix yuyTCTaBa. A ko jih naic HaljC a* cy th n.iyha HaneTa (ćo-necna), cha » HeMoj ryđiiTH npncye.TBo A yxa, jep 6yAU yBj'cpeH, a « ee Moacem H3AHje«jiiT0 . C^yiuaj caMo .teKapa, a 3Haj A°6po Aa Ty6epKyjo3y He .Hijene cauro „injeKOBU na anoTCKe; Hero hem Ty6cpKy.i03y jaKuie H3.iHjeniiT0 aKo ce 6yAem npnApasaBao u obhx ynyTCTaBa, Koje he joui AonyHimi TBoj .teKap 3a CBaKfi cjiynaj noHaocođ. ^pyniM pujennMa: CBaKii Tpe6a CBojy Ty6epKyjio3y caM A» .lajenu. Ha Taj HannH ćo.iecHHK hhhii AeojaKy A.V5khoct: npBO, CBojiiM npaBiuiHHM .injeneaeM oh cnrypHo rpeAH 03ApaB.iieH>y, tsko Aa ce 6p3o moace noBpaTHTii CBojnua paAH ncnyH>aBaK>a nopoAHH«nx h rpai)aHCKiix Aya«HOCTH, a, APyro: cbojhm pa3yMHHM noHainaH>eM 3a Bpnjeiue ćo.iecTH, oh uithth oa 3apa3e CBojy nopoAimy, npiijaTe.’be n ueje.no aPJuitbo. yTBp^eHo je Aanac, Aa oe Ty6epKy.no3a Haj-naKine n Hajopsce .mjerni y HaponuTHM 3aBOAHMa (đo^Heae, crna Topeje, no.’tCKe KOJioHnje, AiicneHcepa u t. a-), ko]iix AaHac uua totobo y cbbub APSKaBaMa Ha CBHjeTy y bc.iiikom 6pojy (y Hac y Eochu, Ha aca.iocT, HeMa hhjeAHora. — ypeAH. TajpeTa). Opn 3aBOA0 cy AP»«aBHe, onuiTiiHCKe H npHBaTHe ycTapoBe. y cBHua 3eMjbaMa nocToje jom h pa3Ha APyniTBa aa cy360jaH>e Ty6epKy.no3e y HapoAy, n oje cy m.ihhobh o6 ii 9ho cbh rpa^aHH, h PAPaBii ii ooAecHii. H koa Hac nocTojn oa crcopa ^pknnTBO 3a cya6njaH>e Ty6epKyji03e y BeorpaAy, c Tora je Ay*HocT CB0jy Heorpa^aHa, Kao h ocTa.inx cpnc.KHx rpaljaHa, a & 6yAy n.iaHOBH OBor ApyiuTBa, jep nOMaacyfcH ^iHjeneae 6o.iecHHX, uh iiithtiimo ii ce6e n 3ApaBC. „3A paB.i»e . Stiže haber Hasanaginici: „Vrat’ se natrag, Hasanaginice! U dvor ti sc kuga ugplila, Umoriia dvije kćeri tvoje!" Govorila Hasanaginica: „Bogami se povratiti neću, Da umori i obadva sina." Kad je bila na drugom konaku, Stiže haber Hasanaginici: „Vrat’ se natrag, Hasanaginice! U dvor ti se kuga uselila, Umorila oba sina tvoja!" Govorila Hasanaginica: „Bogami se povratiti neću, Da umori agu Hasanagu," Kad je bila na trećem konaku. Stiže haber Hasanaginici: „Vrat’ se natrag, Hasanaginice! U dvor ti se kuga uselila, Umorila agu Hasanagu!" Povrati se Hasanaginica. Kad je bila blizu b’jela dvora, Al’ iz dvora hodže i hadžije. Oni nose petero mejita. Najnaprijed agu Hasanagu, Pa za njime do dva mila sina, A za njima do dv’je miie kćeri. Kad to vidje Hasanaginica, Ona kuka kao kukavica: „Moji dvori, vi ostaste pusti, Nema jako age Hssanage, Ko će meni u dvore unići. Do dva sina dva moja sokola. Ko će majci jasin proučiti; Dvije kćeri dvije b’jele vile, Ko će sada majci zapjevati!" Pribilježio: Alija Med i tiić, Bijcljina. Narodne umotvorine. Hasanaginica. Dvore mela Hasanaginica, Dvore mela. dvor’ma govorila: „Moji dvori, vi ostali pusti! Evo danas devet godin’ dana, Kako nisam miloj majci osla." To govori, da niko ne čuje, Al’ to sluša aga Hasanaga, Pa govori svojoj vjernoj ljubi: „Opremi se, moja vjerna ljubo! Pa ti hajde svojoj miloj majci!“ Opremi se Hasanaginica, Ona ode svojo; miloj majci. Kad je bila na prvom komiku, 1 \ \ Vezak vezla. . . Vezak vezla l’jepa Hatka Usred čardaka, Vezak veze, suze roni, Platno poljeva. Ulazi joj Mehemede Djever najmlagji: „Šta je tebi, l’jepa Halka, Prve godine?" „Projdi me se, Mehemede, Djever najmlagji, Tvoja majka gr'ješna duša, 0 zlu besjedi — Da me ljubiš, Mehemede, Djever najmlagji 1“ �33 J Neva zaova. Vezak vezla neva i zaova Pod ružicom na zelenoj travi, Zaovica nevi govorila: „Nevjestice, biser-sevlijice, II’ si rasla bora gledajući, IP jablana drva visokoga, Ili vite jele plemenite, Ili majke njegu njegujući?’* Govorila neva zaovici: „Zaovice jorgovan-grančice, Nisam rasla bora gledajući, Ni jablana drva visokoga, Niti vite jele plemenite, Već u majke njegu njegujući — Rano me je u postelju slala, Rano me je na uranku zvala, Ne zove me grlom ni avazom, Već me budi feslidžana granom: Ustaj srce, rodilo se sunce, Oči moje, poiskočilo je!“ Pribilježio: Helimed Hodžić, učenje trg. škole, Bihać. \ L ista k . Književne i kulturne bilješke. Iz „Zvijezde". Na glavnoj skupštini islamskog akademskog društva „Zvijezde" u Beču, obdržavanoj 3. novembra 1911. izabran je slijedeći odbor: pred­ sjednik: Ahmelbeg Salihbegović, st. med; potpredsjed­ nik: Akif Muftić, cand. forest; tajnik: Murat Kapidžić, st. juriš; blagajnik: Osman Mehmedbašić, cand. juriš; odbornik: Pehim Baj rak tare vić, st. phil., a revizori: Omer Kajtaz, cand. forest. i Šukrija Kurtović, st. juriš. P rva m uslim anska nakladna knjižara. Ovih dana je agilni omladinac i Gajretov prijatelj Bećir Kalajdžić preuzeo knjižaru Gjure Džamonje u Mostaru, pa će je voditi pod istaknutom firmom. Knji­ žara se nalazi u Ričini ulici prema Stefanijinom šeta­ lištu, koja je snabdjevena novim knjigama i ostalim artiklima ove vrste. Mi ovu novu muslimansku usta­ novu preporučujemo mostarskom gragjanstvu, kao i svoj braći muslimanima u našoj domovini. D ruštvo napr. isl. akad. omladine u Beču „Svijest" obdržavalo je 27. oktobra t. g. svoju go­ dišnju glavnu skupštinu, na kojoj se je konstituirao novi odbor za škol. g. 1911./12. i to: predsjednik: Mu­ hamed Bajraktarević, cand ing.; podpredsjednik Alibeg Bašagić, cand. jur.; tajnik: Salih H. Baljić, stud. phil.; blagajnik Džaferbeg Dautbegović, cand. med. vet.; od­ bornik:.Hakibeg Džinić, cand. ing.; revizori: Ibrahim Pajazetović, stud. med. vet. i Hašim Šerić, st. med. vet. Irttihali dari-beka. Crna i nemilostima smrt kao da se je urotila protiv našega društva, te nam svake godine otima po jednu mladu silu. Tako nam je kroz zadnje tri godine ugrabila tri člana: rahmetli Kurta gića, Salihbegovića i najzad evo Hamdiju Salkovića. Prije nekoliko dana umro je naš drug Hamdija Salković u cvijetu svoje mladosti. U njemu je izgu­ bila „Zvijezda" jednog od najvrednijih i najsposobnr jih svojih drugova, a naš narod iskrenog patriotu i jednu silu, koja mu je mogla mnogo koristiti i od koje je imao mnogo da očekuje. Svršio je gimnaziju u Mostaru i otišao na poljoprivrednu školu, gdje se je živo i neumorno pripravljao, da jedanput ozbiljnim radom doprinese sreći i blagostanju svog naroda. Koliki nas je gubitak zadesio smrću našeg Hanrr dije, mogu najbolje uvigjati oni, koji su ga najbolje poznavali, a to su članovi našeg akademskog društva »Zvijezde«. Oni su ga poznavali kao pravi uzor vri­ jedna akademičara. Odlikovala ga je besprimjerna agilnost i energija i čvrsta volja za onakim ozbiljnim radom, od kojeg bi narod dočekao neke pozitivne re­ zultate, što bržu i što izdašniju pomoć. S toga »Zvijezda«, duboko ožalošćena nesmiljenim udarcem, ucvi­ ljenoj rodbini želi utjehu u nenaknadivom gubitku, a Hamdiji neka je laka crna zemlja! „Zvijezda". „Sličice i profili" od A., Hifzi Bjelevca; cijena 80 helera. Na osmini, 12o str., 14 crtica. Abdurezak Bjelevac je moj prijatelj. Ovo napo­ minjem obzirom na polemiku u javnosti za njegove „SI. i pr.“, koja se povela u nekim našim listovima. Ali ipak ne mislim ovdje prikazati njegovo djelo iz p r i j a t e l j s k i h obzira, već što držim, da je potrebno prikazati „Si. i pr.“ našoj čitalačkoj publici s gledišta i iz obzira naše književnosti. Naravno, dok kažem na š e , jasno je, da je tu govora o početcima prave književnosti. Takve vrste je i knjiga „SI. i pr.“ — me­ zimče naših dosadašnjih knjiga. U 15 crtica „SI. i pr.“ ugodno se čitaju „Po­ sljednji junak", „Povratak" i „U besanoj noći", malo težeg su štila „Njegova ispovjest", „Karanfil s njezina prozora" i „Put u budućnost", a najljepša novela je megiu njima „Amor". 1 druge su simpatične. Jer sve su protkane svilenom niti ljubavi, one uzvišenije i čiste ljubavi, za koju mudraci kažu, da je svjetlost i sunce u našem životu. Braća muslimani! Poklanjajte kiirbanske kožice „Gajrefu", čime ćete učiniti najljepše patriotsko djelo i najsevabniji čin! �Staništa ljubavi su u „SI. i pr.“ dvojaka. U je­ dan red pada prikazivanje čedne ali i iskrene ljubavi u osobama Fahre, Selme, Raife, Rebije i Sabihe, a u drugi red prikazivanje čarobne, silne i prisvajajuće ljubavi u osobama Iffete, Renee, Bisere. Sve su čestite, sve su uzorite; pisac ih crta s jednakom voljom, je­ dnakom simpatijom, kao da su mu vrline svake po­ jedine za srce prirasle. A u njega je src? toplo, veliko, „on je sve ljubio, src: njegovo nije niko mogao za­ sititi14 (str. b3.). I baš za to, što je kod Abdurezaka duša razvi­ jena i srce tako čuvstveno, meni izgleda, da nam je mogao pružiti par svijetlih, poetičnih stranica iz svoga života. Kod njega nema mračnih stranica, on ne voli govoriti i drugima o tegobama života, kojih svak i previše ima. On pruža čitatelju djelo, s čije svake stranice odsijeva lagodan pjesnički zanos, intimnost, puno srce čiste, bratske ljubavi za svakoga. Ja sam svakoj — uzbudljivoj strani književnosti, sklon, pa mi se s toga „SI. i pr.“ dopadaju. Nu kod „SI. pr.“ nije samo o tome govora. Kroz njih provejavaju i drugi životni potezi, tako, da nam se po nekad pričinja, da na tim lijepim slikama vidimo brižne crte po licu, Sjetne poglede, grčevite pesnice, na prokletstvo otvorene usne, s&milosne kretnje, snažne odluke — vatrene oči. Zadovoljstva u životu ne po­ kazuju se kao p o t p u n a zadovoljstva na svijetu, ona su tek časovita za uzorita lica Ahdurezakova, koja su čista, koja istinski ljube sve. Neuspjesi svode se na tihu rezignaciji^ znak mehke, poetične autorove duše, koja se u svima licima odražava... „Ona se tužila na svijet, na sudbinu" (str. 11) Samo tužila! Ovo je subjektivno crtanje. Dakle u „Si. i pr.“ nema općenitog prikazivanja karaktera. To je mana. Ali piscu, koji se prvi put predstavlja javnosti, dade se oprostiti. Šta više ugodnije je čitati retke, u ko­ jima pisac iskreno izlaže svoju poetičnu dušu, svoje veliko srce. Upoznamo ga, njegovi liniji osjećaji su nam simpatični — i mi ga zavolimo, jer vidimo, da nam je prijatelj svima, svakoga bi nas bratski pri­ grlio, sviju nas jednako na srcu nosi. „Pomoći bratu treba!" kaže na 77. str. Uzvišenija forma ljudskih osjećaja, kojima je čitava knjiga prepletena, nagnala bi me inače, kad ne bih poznavao Abdurezaka Bjelevca, da njegovo djelo, tu prinovu za našu književnost, prikažem s puno sim­ patija. Tako bih, da mi on nije lični prijatelj, prika­ zao „SI. i pr.“ s mnogo više hvale. Jer to zaslužuju obzirom na svoje uzvišenije forme ljudskih osjećaja, makar da oni osjećaji nijesu dovoljno mjestimice izo­ štreni. Ali im se temelj svukud nazire. U trećem redu je djelo „Sl' i pr.“ prepleteno žicama socijalnog života. Kao i drugi pisci, u kojih su pred očima veći ideali, visoki, veći od „svačijeg" poimanja, tako se i A. B. zanosi za idealnije forme života, a osugjuje mnoge predrasude, mnoge stege, koje potječu iz nerazvijene rutine duša, iz neoplemenjenih srca. Udara na njih, ne žestoko, jer to njegova mehkana duša ne podnosi, već u tihoj rezignaciji. Pri tom obraća najveću pažnju na nas omladinu — nadu našu. „Zar mi nemamo sve sposobnosti, da po­ stanemo veliki, da postanemo ljudi?" kaže na str. 41. a na str. 96. elegično rida: „Prolaze lijepi dani naše mladosti puni snage, samo na žalost bez cilja i svrhe!..." Socijalni položaj žene, jedno je od glavnijih pitanja, koja obragjuje. Obragjuje ga idealno, s mnogo sklo­ nosti. Tuži često na kukavne prilike, pored kojih još uvijek ostaju zatvorene duševne oči naše žene. 1 dok s jedne strane u tome pate, proživljujući ovaj svijet zaklopljenih očiju i s umjetničkog gledišta, prazna srca, dotle im se u okrutnim verigama tradicija za­ branjuje više puta ono, što ih iz budnog drijemeža potrese, zagrijavši im srce, otimaju se miljenici, više puta uzorni, koji bijahu tek navijestili svojim svijet­ lim pojavama dobra odgoja, što je i kako je lijep život duša, u koji bi rado svoje drugarice uveli. „Njega mi sudba bijaše odredila, a ljudi mi nudiš časti T velika imena" (str. 32). Pa kad se žensko za volju starijih sdruži s čovjekom koga po srcu ne osjeća blizu i tako se žrtvuje, a u drugu ne nagje priznanja, ne nagje ni razumijevanja, već nehaj i ponižavanje, onda nastupa katastrofa, ogorčenje, čemerni dani... „»Ti njemu pripadaš, a on tebi« On me ponizuje! 1 mi žene znamo ljubiti, znamo se žrtvovati, ali, se ne damo poniziti!" (str. 84) Teže psihologije malo se nagje u „SI. i pr.“.Tek tu i tamo se nazire. Političke tendencije nema, reli­ giozne ima na jednom mjestu, (koja je mogla i iz­ ostati, pa da ne bude — kao što je bilo — polemike i prigovaranja, možda najviše baš s toga). Abdurrezak Bje'evec mi je prijatelj! Ali ko god čita njegove pričice, lako prozre da je prijatelj i či­ tava našeg naroda, da mu ovaj na srcu leži, da za nj ima puno ljubavi, puno osjećaja. Osjetiće ga dakle i čitatelj da mu je prijatelj: intiman, odan — makar ga lično i ne poznavao. A sa prijateljem se intimno razgovoriti, držim, da nije skupo za par seksera, tim više, što s novcem — za koji se knjiga kupi — ne pomaže se pisac, već se izlazi u susret dobroj volji naših književnih radenika, da se obodre i da ustraju na korist svog što boljeg razvitka, a naročito na korist naroda, koji žegja za lijepom, naročito doma­ ćom, knjigom. U početcima smo još, ali bude li do­ prinosio svak ono, što ga spada, nadati se je boljem, Abdurazakova knjiga „Sličice i profili" toplo se preporučuje. U Sarajevu se dobije u svim knjižarama. JI Š. S a ra jli.. Braćo muslimani! Poklanjajte kurbanske kožice „Dajrefu", Cime ćete učiniti najljepše patriotsko djelo i najseuabniji čin! �333 G ajretov g lasn ik . Društvene vijesti. PRETPLATNICIMA USTA. Molimo pretplatnike, koji nam pretplatu još ne izmiriše, da to što prije učine, jer ćemo biti prisiljeni, da svima dužnicima obustavimo list. Onoj gospodi, koja poručuju na novo list, a ne pošalju pretplate, javljamo, da njihove porudžbine nećemo uzimati u obzir, jer lista više nećemo davati nikome na veresiju. Još jednom molimo, da nam se pretplata što prije pošalje, jer je ona tako neznatna, da je može i najsiromašniji platiti. P reseljen je društvenih prostorija. Od 1. novembra se je Gajret preselio iz svoga dosadašnjeg stana u Koturovoj ulici u novu kuću Gazi-Husrevbegova vakufa u Ćemaluši ulici kod hotel „Sarajeva11. Stan Gajretov se nalazi u Parterru kuće, a ulaz je iz Hadži Durakove ulice br. 2. Obnovljen ugovor za bez i pamuk. Koncem decembra o .. g. navršiće se tri godine odkako je „Gajret“ sklopio ugovor sa lifm^m „Haidenschafter Baumu'ollspinnerei und W eberei. u Trstu, kuj iip. Je spomenuta firma dobila pravo za proizvodnju beza i pamuka sa Gajretovom markom, a za koje pravo je firma plaćala „Gajretu* godišnji paušal od K 1000 (hiljadu kruna). Ugovor je bio sklopljen na tri godine, pa je prema tome isticao koncem ove godine. Taj ugovor je uprava društva ovih dana obno­ vila i produžila ga na daljnje tri godine, pri čemu se firma obvezala dosadašnji paušal od 1000 K povisiti za još 200 K, pa će prema tome društvo od ovoga artikla imati godišnji prihod od 1200 K (hiljadu i dvije stotine kruna), čime će ova naša narodna usta­ nova biti znatno potpomognuta. Javljajući ovo prijateljima društva mi apelujemo na muslimanske trgovce i potrošače, da ovu vezu spomenute firme sa Gajretom imadu u obziru, te da svoje potrebe u ovoj robi nabavljuju samo od firme: » H a i d e n s c h a f t e r B a u m \ v o l l s p i n n e r e i u nd W e b e r e i « T r i e s t , koja imadu najbolju rubu i veoma umjerene cijene. Braćo muslimeni, kupujte bez i pamuk samo sa Gajretovom markom ! Onim«, koji poručuju Gajretove bajramsk e r azgled n ice. Gg. koja nam poručiše Gajretove bajramske razglednice javljamo, da društvo nema više na zalihi ovih razglednica, a odbor društveni je za­ ključio, da ih više i ne nabavlja. Da donese taj zaklju­ čak odbor je rukovogjen time, što društvo ima vrlo malo — gotovo nimalo — koristi od razglednica, koje mora za gotove novce nabavljati, a prodavati ih na veresiju, koja se, na žalost, vrlo teško utjeruje. Tako je i danas mnogo njih, koji društvu od razglednica duguju prilične svote, a koje dugovanje ni kraj svih opomena ne htjedoše izmiriti. Tako je nastao vrlo hrgjav račun, koji pokazuje, da su ove razglednice koristile samo pojedinim »poštenim mušterijama" Gajretuvim i bečkim trgovcima, kod kojih su kupovane, a društvo je samo za badava radilo. Nu mi mislimo, da ove razglednice nisu ni po­ trebne, jer ima načina, da se i bez njih mogu udesiti bajramske tebrikjname koje bi donosile koristi Gajretu. To bi se moglo učiniti na taj način, da se na obične dopisne karte izlijepe Gajretove marke, od kojih dru­ štvo imade mnogo veće koristi. Takve čestitke ne bi bile ništa skuplje, nego bi mogle biti i jeftinije od razglednica, jer dopisna karta stoji samo 5 hel., a to je toliko koliko stoji marka, koja se mora na razgled­ nice prilijepiti. Razglednicu, pak koja je stajala 10 i 6 helera, zamjenile bi marke, kojih se može po volji, koliko se hoće, prilijepiti. Mi se nadamo, da će Gajretovi prijatelji, uvidivši da se na ovaj način može mnogo više koristiti našem Gajretu,-bez prigovora zamijeniti dosadašnje razgled­ nice ovakvim kartama sa markama Gajretovim. Osim toga mislimo, da se naši prijatelji neće naći uvrijegjeni radi toga, što je odbor društveni od­ lučio, da marke ne da nikom bez razlike na veresiju, nego samo za gotov novac, koji treba poslati odmah kod porudžbine. Gajretove marke staju samo 1 heler od komada, a knjižarama, i papirnicama — koje budu zahtjevale — daće se 20% rabata. Ova bilješka vrijedi kao odgovor onima, koji nam ovih dana poručiše razglednice za nastupajući Kurban bajram ! Novi pododbor ,,Gajreta“. Ovih dana je osnovan nov Gajretov pododbor u vezirskom gradu Travniku, na čelu kojemu je izabrana uprava od ovih lica: Muhamed ef. Kurt, muderis, — predsjednik; Salihbeg Idrizbegović, veleposjednik — tajnik; Mustafa ef. Kartal, imam — blagajnik; Hafiz ef. Begović — I. revizor i Mehaga Ćalić II. revizor. Srdačno pozdravljamo nove satrudbenike na pro­ širenju i ojačanju blagotvornih ideja Gajretovih, koje dobivaju sve to više pristalica u našem elementu. Gajretovi kalendari u pola cijene. ,,Gajret“ imade još znatan broj nerasprodanih svojih kalendara iz obje godine, pa se ovim javlja, da se ti kalendari mogu dobiti u pola cijene i to: po 75 helera u tvr­ dom povezu (prije K 1‘50) i 50 hel. u mehkom po­ vezu (prije 1 K). U ovim kalendarima može čitalac naći dosta lijepa, poučna i interesantna štiva, pa neće niko za­ žaliti ko bude ove kalendare kupio. A kada se zna, da će se i tim pomoći našem »Gajretu«, onda se nadamo tim većem odzivu kupaca. Porudžbine će se uzeti u obzir samo onda, ako �334 se novac pošalje unaprijed, jer na veresiju se neće kalendari nikome šiljali. D ion ice „Islam ske štamparije". Na pitanje nekih Gajretovih članova-utemeljača: da li bi društvo primilo dionice »Islamske štamparije« kao uplatu utemeljačine, odgovaramo, da te dionice primamo mjesto novčane uplate i da ih računamo po njihovoj nomi­ nalnoj vrijednosti — 50 K po komadu. Zabava u korist Gajreta. Novoosnovani pod­ odbor Gajreta u Travniku odlučio je, da priredi za­ bavu u korist Gajreta, pa se već u velike čine pri­ preme, da bi ova zabava ispala što ljepše i donijela što više koristi svojoj humanoj svrsi. Na zabayi će se predstavljati Bašagićeva drama »Pod Ozijom« za koju se već čine probe. Kad bude izišao detaljan program zabava mi ćemo se ponova osvrnuti, a za sada preporučujemo rodoljubivoj braći muslimanima i prijateljima musli­ manskog kulturnog unapregjenja, da ovu zabavu po­ sjetom i dobrovoljnim prilozima što obilnije potpo­ mognu. Iz adm inistracije lista. Pošta nam je još povra tila brojeve lista, kojUsu bili upućeni na ove adrese: L u t f i b e g S i j ^ r č i ć —Ahmedbegovgjak T u z l a , s primjedbom „unbekannt" (znači nepoznat) i ako se broj redovno do sada na tu adresu spremao i adresat bio dakle poznat. Me ha g a H. S e l i m o vić, V r b a n j a , K o t o r Va r o š , s primjedbom „bez broja ulice nepoznat. Na ovu adresu list se šžrlje od početka njegova izlaženja, i nikad se nije vraćao. Komična je primjedba g. pi­ smonoše, koji traži i u selu Vrbanji broj ulice. H a m z a Cor a bdi ć , Janj a , B i j e l j i n a , s pri* mjedbom: „Adr. befindet sich in Sarajevo Hanikah medresa" (znači adresat se nalazi u Sarajevu u Ha* nikah medresi). Pa i ako je pošta ovdje znala tačnu drugu adresu adresatovu, ipak nije broj njemu uru­ čila, nego ga vratila uredništvu. To joj je bilo lakše. M e h m e d a g a Alić, K u l e n Va k u f , s pri­ mjedbom: »Adresat in Kulen Vakuf unbekannt«, što znači, da je isti nepoznat u Kulen Vakufu. Kod ove adrese je naša administracija pogriješila u jednom slovu, jer je napisano Alić, mjesto Altić, ali je u jed­ nome malom Kulen Vakufu svaka' o moglo biti pošti jasno, da je ovo samo omaška, jer na adresu Mehmedage Altića list ide od početka sve ga izlaženja. Zato se jasno vidi, da »gosp. britveger« ima neki pik ili na dotičnog adresata ili na naš list. Molimo pretplatnike, čije smo adrese ovdje na* pomenuli, da nas izvijeste o svojim tačnim adresama, a apelujemo na poštansku direkciju, da područnim poštama, a naročito gospodi pismonošama, narede, da budu tačniji u svojoj dužnosti, jer nam je već do­ dijalo pisati u svakom broju ovu, nepotrebnu rubriku. Hloliteljinm stipendija. Još jednako stižu na društvo molbe pojedinih učenika, kojima mole Stipen­ dije. Mi ovim javljamo svima moliteljima, daje stavka za stipendije, predvigjena u proračunu, već odavno is­ crpljena, pa se ne može više nikome društvena Stipen­ dija podijeliti. Stoga su bezuspješne i sve molbe, koje se društvu šalju, jer se ove neće uzimati u obzir. Davne potvrde. — Darovi. „Zrno po zrno pogača". G. Svetozar Zrnić saradnik „Srpske Riječi1* po­ ložio je mjesto brzojavnog saučešća porodici rahmetli Suljage Sarača 2 K Gajretu. Družina Gjoke Protića priredila je zabavu od koje je 30% išlo u korist Gajreta. Ta zabava je do* nijela svotu od K 36.59 Gajretu. Prilikom ove zabave sakupio je Osman Gjikić poslovogja, dobrovoljnih pri­ loga koje darovaše gg: Dr. Mehmed beg Zečević 5 K, Jeft’an Hadži Lelečić 2 K, Izahar Z. Danon trg. 2 K, J. Neuer trg. 2 K; po 1 K: Risto Radulović urednik, »Pregleda«, Mihajlo Gjukić činovnik ljubljanske banke i Marko Grgjić činovnik »Herceg-Bosne«. Osman Asaf Sokolović, svršeni pravnik obvezao se je, da će nakon položenog ispita sakupiti za »Gajret« K 50‘— što je i učinio, sabrayši 58 K. Ove pri­ loge darovaše slijedeća gospoda i hanume. po 10 K.: Mahmutbeg Fadilpašić veleposj. i nar. poslanik iz Sa­ rajeva i hanuma Mahmubega Fadilpašića; po 5 K: g. Gjuro Gojaković činovnik zemaljske banke, Asimaga Hadžišabanović industrijalac, Mehaga Gigović trgovac i Muhamed ef. Mujagić šer. sudac — svi iz Sarajeva; po 1 K: Mehmed ef. Pašalić svršeni pravnik, Rasim ef. Čohadžić iz B. Broda, Omer Lutfi ef. Kapić iz B. Broda, Hafiz Muharem ef. Cirkinagić, iz B. Broda, Ismetaga Gigović, Jusufbeg Babić, Muhamedaga Salić trg., — svi iz Sarajeva. Za tim Ivan Jošić, Risto Vasiljević,Patrikije Rabren Karlo Romanić, Fritz Seichert, svi činovnici zem. banke, Hilmi ef. Hatibović šerijatski sudac, Haki ef. Ćurčić pravnik i Hafiz Ajni ef. Bušatlić kadija u Foči. Nurudinbeg Alajbegović povjerenik Gajretov u Kupresu položio je 1.80, koju je svotu sakupila Subha Huseinbegović megju ženjskinjama na krni mlade nje* zina brata Ahmedbega Huseinbegovića. Šaćir Sikirić, Abdullah Krivošić i Hafiz Hamdija Berberović učenici šer. sud. škole, obvezali su se sa* kupiti za vrijeme školskih ferija po lo K Gajretu, što su i učinili položivši Gajretovoj blagajni po 10 K. Huseinbeg Hadžić dnevničar kod kot. suda u Kotor Varoši sakupio je prilikom Ramazan-bajrama megju prijateljima i ahbabima u Skender Vakufu Braćo muslimani! Poklanjajte kurbanske kožice „Gajretu", Cime ćete učiniti najljepše patriotsko djelo i najseuabniji bini �335 K 18.50 Gajretu. Priloge darivaše: Huseinbeg Iladžić 2 K, Muharembeg Imamović K 1.50; po 1 K: Husein beg Dedić, Dervišbeg Šaćirbegović, Abdul-Azis Salibović, Muhamedbeg Imamović, Hasanbeg Rizvanbe' gović i Simo Celić; po 0.50: Derviš ef. Imamović, Derviš ef. Zukanović, Mustajbeg Hadžić, Hakija Ima­ mović i Gjuro Miljković; po 0.40 hel: Šaćir beg Ima­ mović, Mahdžub beg Ferhatbegović, Rešidbegović i Mustafa Pedić; po 0.30 hel: Ćamilbeg Aganbegovič i Ibrahim čorbić; po 0.20 hel: Hasan beg Imamović Bećir Pedić, Sulejman Aganbegovič, Hrustan Imamo­ vić, Šemso Imamović, Osman Pedić kovač, Adem SaIihovič, Merdan Begić, Husein Krkić, Derviš Hadžić, Ibrahim Julardžić, Husein Hadžić. Abdullatif ef. Mušanović, Šaban ćeleš i Ahmed Begić. G. Ilija Popović trg. iz Stoca darovao je prilikom posjete društvene kancelarije K 5. Islamska čitaonica u Bileći poslala je iz kašice koja se u istoj nalazi K 6. Salihaga Prohić trg. iz Konjica darovao je Gaj­ retu mjesto brzojavne čestitke Hašimbegu Badpjeviću prilikom njegovo unapregjenja za sud. tajnika svotu od 2 K. ćarriil el. KaramehmeđoVić narodni poslanik položio je 2 K, koje darovaše: Košta Gjebić-Marušić 1 K i jedna muslimanka iz Gorice kod Trebinja 1 K. Muharem Kulenović uč. šer. sud. škole obvezao se je sakupiti za vrijeme ferija škloskih 10 K Gajretu, što je i učioio položivši istu svotu Gajretovuj blagajnici. Ibrahim H. Jusufović iz Bos. Gradiške sakupio je prigodom sunečenja djece kod Ibrahim ef. Kjzarčanina K 6.90. Priloge darovaše po 1 K: Hadži Mehmed Sokol M.uharemaga Vehabović; Husejnaga Catić 0.50 bel; po 40 hel: Mehaga Mulalić, Mehmed Mulalić i Mahmut Softić; po 0.30 hel: Ibrahim Šapčanin i Hasan Hadžibahtić; po 0.20 hel: Mustafa Hadžibahtić, Muhamed Šabič, Ibrahim Hadžijusufović, Haoan Isaković, Osman Šiljak, Mujaga Herceg, Alija Džaferović, Muharem Ljubijanac, Zaim Šiljak, Hasan Mahić, Osman Bejtović i Alija Teljigović. Zulfaga Mrzić kondukter tramvaja sakupio je na sijelu kod Mujage Imamovića K 6, koju svotu je po* ložio Gajretovoj blagajnici. Neka je čast, hvala i priznanje svima plemenitim prilagačima kao i sakupljačima ovih humanih priloga. M a .™ iv ia c H JiJK . TypcKH 6yjpeT. Typcna B ja^a je no^Haje.ia nap.ianeHTy 6yyeT 3a HAyky roAUHy, icnja h3Hocii 34,111.361 .iapa pacxoAa a 30,452.604 Anpe npaxoAa. IIpeMa -rone ke oBoroAiiuiH,H 6yyeT TypcKe uapenime nMaTH npeKO 3 '/ 2 MiiAiijyHa Aepa AC<J)HHHTa, iuto noica3yje 3 a npeico 4 M0.mjyna Ae^muiTa Maite nero y Aan/'Koj toauhu. O a pacsoAa y 6yyeTy o r n a ta 8 MimnjyHa .m pa KpyHa) Ha BojcKy, a VI j MH.injyHa Aiipa na iiapHHy. (160 mha. PaT y TpHiio.iiicy. C bc BajecTH 0 TamijaHCKoj 4).ioth h aKunjn TaAHjaHCKe (}).ioTe y ErejcKOM Mopy i’Aacc joui yBHjeic, KaKo ce toahico u to.hiko Ta.mjaHCKiix Aalja buahao H3we^y Tora u Tora ocTpBa h Kaico ao caA Hnje y ErejcicoM Mopy OTno'ie^a HimaKua aicunja. OHaj aho TaAnjaHCKor jaBHor MuuiA>eH>a, Koju je 3a 6e3oo3upaH paT c TypcKo»x, Bek je He3aA0B0Ji>aH, h y hckhm Ta.a0jaHC.KHM AiiCTOBHMa Bek ce no«HiH>y Aa AH»y npoTecm npoTH heoaayhhocth TajiHjaHCKe BJiaAe y norjieAy aicgnje Ta.aiijaHCKe paTHe MopHapeue y ErejcKOM Mopy. O nocpeAOBaH>y BeAJiKiix eBponcKux cn-aa 3a ycnoCTaB.a>an>e Mnpa H3Meky IPraAnje u TypcKe, Ha Koje H3r.aeAa Aa acyAHo neKa TaAiijaHCKa BAaAa, roBopn ce Aa* Hac MHoro MaH>e, Hero ihto ce roBopiiAo obux AaHa. O OBaKBOM nocpeAOBaH>y He roBopn ce, AOAynie, y ajBHOCTH MHoro, aok ce [6apeM He ctboph KaiCBa no3iiTHBiia ocHOBa, Ha Kojoj 6h ce nperoBopn 3a Miip MorAH noBecTH; aa h 6ara to , ihto ce jcAHor AaHa nojaBA,yjy najo3điiAHiije BHjecTii 3a nperoBope o TypcKO-T8A0jaHCKOM Miipy, Aa Apyror A0Ha CBn noTnyHo 3a6opaBe Ha h>h x , CBjeAOHii, Kano nene BeAHKe cn.ie y EBponH HMajy pauyH8, Aa ce TypcKo-Ta.7mjaHCKii paT o'ierHe mhao fflnse Hero mTo je to npeico noTpeČHo. Hene ApacaBe, Koje npiibhaho Hiicy hh Hajinaifce 3iiiHTepecoBaHe y obom paTy, xTjeAe 6 h TaKoljep Aa 03ByKy H3 H>era h 6khx ho3h t h b HHx KopiicTn 3a ce6e. lip n je KpaTicor BpeMeHa paiuiipnAH cy ce 6 h .h i r.iacoBe, Kano EHr.iecKa Tpaacn oa MraAnje jeAaH aho Tpnno.iHca, Kojn rpamiHii ea EnmTOM. C ah^ hb 3axTjeBe nocTaR.ta caAa h cI)pam ycK a 3a jeAaH aho TpnnoAHCa, Koja rpaHnHii c TyHncoM. ^ p y r e Hene AP^aBe paqyHajy oneT Aa ke Henrro aočiith, aKO TypcKO-TaAHjaHCKu paT noTpaje uito AyJKe, h aKO ce JTraAnja y H>eMy HCTpomn. BeAHKe eBponcKc AP’KaBe AP3*^ ce, AaKAe, nepcjmAHo y obom paTy. OHe cy ce ApraaAe h npeMa TypcKoj KaA je y TpimoAHcy 6yKHyo paT; ohg ce TaKo AP»ie caAa npeMa IlTaAuja, KaA 6n Hia.mja 11 Te Kaico aceAHAa, Aa ce paT CBpniH 11 Aa joj H6 upnn h A a^e BojHy h (|)HHaHcnjcKy CHary; Be.mKe eBponcKe cn.ie AP^a-^e cy ce, y ocTBAOM, c.inHHo y CBHMa cahhhhm npiiAHKaua! OHe, AaK.ie, HacTaB.i>ajy CBojy TpaAHgnoHaAHy noAUTOKy. Eop6e y TpnnoAncy ce npoAyacaBajy, aah y nomA.eA«>e BpiijeMe Hnje 6hao hh jeAHe OAAyHHe 6iiTKe. To cy ČHAa MaxoM napicaite ca npoMjeH.'bHBOM cpekoM. JeAaH THAHjaHCKH aepouAaH, Kojn je CAy5Kiio Kao H3BHAHima, nao je y pyKe TypaKa. H 3 II^apnrpaAa AeMaHTyjy BnjecTH, Aa jaHCKH ćpOAOBH n an aan n a ApxnneAar. cy TaAH- roBopn ce, Aa ke TaAiijaHCKa bahah npuje Hero noHHe aKiuijy y JerejcKOT Mopy, jh jt h t h yATHMaTyM TypcKoj paAii npii3iiaH,a aneiccMje TpnnoAiica. �336 G ja k : Mast. U č ite lj: I još šta? Gjak se misli U č ite lj: No, pa šta je ono u jastucima kod kuće? G ja k : Stjenice, gospodine. yBjepaBajy, Aa he TaAujaHCice B.iacrn yKAOH0Taa3 TpanoAiica cbb ohc hobhhbpp, Koju ho DHiuy BBMa no BOA>n. JaB.*ajy 03 Bepnm : Ha MuJiana ftosase obb bh- jecm : OA-iaaaK Tpyna y TpnaoAac HenpecTaHO Tpaje. TaKo cy HeAaBHo otkidao njeuiaaKe perKJieHTe 03 A ackcaHApnje h TypcKe. TaAHjaai kh ahctobh jaBA>ajy 0 ca3HRy pe 3epBHCTa 03 roA- 1887. 0 1888. a * 60 ce Ta.mjaucKa Bojna cHara nojasana aa eBeHTyaAHy aKgHjy H3BaH TpinoAiica. Y TonyncKOM apceH8Jiy y Hany.T>y je, KaKO jaB.ija akct nSecol9 a, uipaljeHO x 0A>aAy KOMaAa rBO3A6H0x nocyAa 3a BOAy, y Kojima 611 ce HOCHAa boas 3a BojcKy npn Aa.’t.n>eM npoA0paH>y y yHyTpauiH>ocT Tpa noAoca. K hko je orpaHaseHa ca >6 »Aa uiTaMne y HTaA0ja y nor.ieAy nacaH>a 0 paxy, Haj6oA>e rcapanrepKUie okoahoct, uiTo je no/miuija y <J>AopeHH0 3anA0jeH0Aa naTaBy Haiv.i«Ay Ancia „Nacione", Koja je aohbo jeAHy Ma.iy HeaoBo.7bHy 3a TaaajaHe BajecT ca paTuuiTa. 0,ipei;ao ce npHjecTOAa. H3 JIoaAOHa cthsko bhjccT, Aa ce cyATaH oa 3aH3a6apa oApercao npnjecioAa n Aa he ra HacA0jeA0Tn a.croB cTpan. EnrAecKH Kpa.i, y HHAnjn. EHrAecun icpa.i. KpeHyo ce c Kpa.’LBiioM 3a HHAajy p»An KpyHHcan»a. O h nyiyje Ha napo6poAy ,,MeA0Ha • 3ji Bpajesie H>eroBa OA' cycTBa 3aMjeH>0Bahe ra y BAaAapcicoj AyatH0CT|1 H8P°“ MHTH oa6«»P, y KOBe ce HaAa3e HaA6acKyn KaHTep6np0a, AopA KaHneAap, aopA npeAcjeAHfiK Tajaor BHjeha a BojBo^a oa KoHayna. Bale i dosjetke. U kupeu. Ć e rk a : Pomisli, mama, onaj nepoznati gospodin, koji je bio s nama u kupeu, poljubio me je kad smo bili u tunelu. M ati: Ali, djete, zašto mi to nisi odmah rekla, ja bih ga zbog takve drskosti tužila. Ć erka: Ja sam mislila, da će doći još jedan tunel. Čista kuća. U č ite lje : Kakve koristi imamo od guske? G ja k : Pečenje, džigericu itd. U č itelj: I? Pogodio. Mikoš sretne svoga prijatelja Janoša i reče mu radosno: — Treba da mi čestitaš, dragi prijatelju: postao sam otacl — Je li muško? — Nije. — Onda je kćer! — Jest, kćer je — ali odkuda ti to znaš? Poruke i odgovori uredništva. J. B e ć i r o v T. La l i ć . Vaša „Maštovna idila** dokazuje, da Vam pri stvaranju stihova sve više radi nego-ii m a š t a . Gdjica Š. K., kojoj ste ovu 'pjesmu posvet'li, imaće o Vašem pjesničkom geniju mnogo bolje mišljenje, ako stvar ne objelodanimo. Sloga ovu »Maštovnu idilu« i strpasmo u koš ko i svaki d r u g i sastav loš. A. I. T. Ni ljubav prema domovini ni prema drugu nije Vam uspjelo opjevati onako, kako bi tre­ balo, pa da se ti izražaji ljubavi mogu preko javnosti saopćiti. Stoga Vi te osjećaje izrazite usmeno: drugu, lično, a domovini, možete preko tam. muhtara. N. H. T. — Od poslatih nam stvari nije nijedna za javnost. I Vama moramo napomenuti onu raniju našu primjedbu, da nisu ni sve narodne umotvorine. N. — Želite, da Vam se opširnije odgovori, za­ što se Vaši radovi ne štampaju. Mi smo Vam jedan­ put na ovome mjestu javili, da su Vam one dvije pjesme otišle u koš, a sigurno ne radi toga što su bile dobre. Sudbina onih dviju pjesama postigla je i sve ostale radove t. j. o t i š l i su u koš. Toliko Vam mi možemo odgovoriti, a ako želite još opširniji odgovor, a Vi one riječi „otišli su u koš“ ispišite više puta i čitajte ih kao odgovor. r -\ Prva m u s l i m a n s k a n a k l a d n a k n j i ž a r a M uham ed A K a lajd ž ića snabdjevena je sa svima knjižarskim i papirničnim artiklima. Parudžbine se izvrSuju brza i tačno, a cijene se računaju umjereno. 1 M o sta ru f ----------- -----C> St 3a ypcAnmniBu OArouap«: Ucaan 'L iikhI,. - Islamska dion. Štamparija. - V v_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ r ■ ■ ■ (S, A B ek ira Za uredništvu odgovara: Usman (ijlklć � https://kolekcije.nub.ba/files/original/e493a241958cb08958fdd4a47dd38ce9.pdf a71cac1ad199ab3e29b3d19426989293 PDF Text Text BPOJ 23.-24. BROJ I M lll H A I T . P O P I S A T a jp e T Gajret jm C T 3A ^PyinTBEHE nO CJIO BE H 3A HAPO ^H O IIPO CBJE'RH BA IBE. L IST ZA DRUŠTVENE PO ­ SLOVE I ZA NARODNO PROSVJEĆIVANJE. H 3JIA 3H CBAKOT 1. h 15. _ — y M JE C E D ,y .------- IZLAZI SVAKOG 1. i 15. -------- U M JE S E C U .---------- B.gacHHre: flpyinTBO »P ajp et - ypeztHHK: Ocuian 'Lnicnh. — Vlasnik: Društvo „G ajret“. - Urednik: Osman G jikić. CAPAJEBO,l i 15. AeipKtipa 1911. H b j e h a j e .n n c T y : aa Bocny h Xepi;eroBHHy a AycTpoy r a p c « y MOHapxnjy, aa HJiaHOBe, Tajie6y, yMeHBKe u T e s a n e 2 K , 8 a H e a ^ a H O B e 4 K roflnniH>e. 3 a CBe o cra jie seuA e 1 0 ^panaKa. IIoje^BHH 6pojeBB CTajy 2 0 xeji. HenjiaheHa ; e iihcmu ne npnMajy, PyKonuca ce B6 B pah ajy . - IIpeTnjiaTa h pyKonBca maji.y ce Ha a ;ip e cy: „ r a jp e r " — CapajeBo. Na završetku godine. Današnjim dvostrukim brojem (za 1. i 15. decembar) šaljemo našim post. pretplatnicima posljednji broj za ovu godinu. Qyjm brojem „Gajret" navršava drugu -godinu svoga izlaženja u reformisanom izdanju i svoga rada na prosvjećivanju naroda. Pa da Ii je za ovo kratko vrijeme svoga djelovanja „Gajret" imao uspjeha? Mi ćemo na to pitanje odgovoriti ovim kratkim podatcima: Početkom godine 1910., kada je izišao prvi broj reformisanog lista, „Gajret" je štampan u 1500 primjeraka. Odmah u polovici iste godine broj primjeraka se je morao povećati na 2000, a početkom ove, 1911. godine, izdanje lista je ponova po­ većana na 3000 primjeraka, koliko se i danas štampa. Ovo povećanje broja primjeraka, najbolje svjedoči, kako je list „Gajret" svojim pisanjem pogodio prave potrebe našega ele­ menta, koji ga je toplo i objeručke prihvatio, našavši u njemu ono što je našem svijetu po­ trebno: lijepe i zanimljive lektire, dobre pouke i zdrave duševne' hrane, koja oplemenjuje. Stoga „Gajret" i jeste najrasprostranjeniji list od svih dosadašnjih i sadašnjih naših listova ma kojega pravca tako, da se on može na­ zvati narodnim listom u pravom smislu te ri­ ječi. Jer „Gajret se čita u svima slojevima na­ šega elementa i on je prvi uspio, da postane list naše porodice, u kojem je naše ženskinje j» SARAJEVO, I h 15. decembra 1911. C ije n a je lis tu : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 2 K, za n e č la n o v e 4 K godišnje. Za sve ostale zemlje 10franaka Pojedini brojevi staju 20 hel. Neplaćena se pisma ne primaju rukopisi še ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na adresu: „Gajret" — Sarajevo. našlo za sebe zanimljive lektire i valjane pouke; „Gajret" je prvi uspio da postane list naše školske omladine, koja ga listom čita i koja u njemu pokušava svoju literarnu snagu; on je prvi list, koji je uspio da prodre megju naš seoski živalj, koji je takogjer u njemu našaozdrave duševne hrane i sve to više ga pri­ hvaća i čita. Jednom riječi „Gajret" je postaoopći naš list, koji je pogodio prave potrebe našega naroda. Društvo „Gajret", koje se brine za kulturno podizanje našega elementa može sa ovim konstatacijama biti potpuno zadovolj­ no i list „Gajret" uračunati u jedan od naj­ većih svojih uspjeha. S Božijom pomoći mi ćemo izdavanje lista i nadalje produžiti, te ulazimo u treću go­ dinu s velikim pouzdanjem i čvrstom vjerom, da nas u njoj čekaju novi uspjesi, te da ćemo broj pretplatnika i čitalaca Gajretovih još više povećati tako, da zbilja ne bude nijedne mu­ slimanske porodice, koja nema Gajretova lista. Društveni odbor je pak sa svoje strane učinio sve, da list može i najsiromašniji dobivati, jer cijena od 4 K (za nečlanove i ustanove) od­ nosno 2 K (za članove, težake, talebu i uče­ nike), tako je neznatna, da je pružena moguć­ nost svakom muslimanu, da postane pretplat­ nikom lista. Neprijatno nam je, što govoreći s pohva­ lom o uspjesima lista, moramo da pokudimo, makar i onaj mali broj naših pretplatnika, koji �838 pri svemu tome, što je cijena listu tako nez­ natna, svoje pretplate ipak zanemariše. Mi stoga ovim ponovno pozivamo dužnike, da svoje dugovanje podmire. Osim toga pozivamo sve pretplatnike, da nam unaprijed pošalju pretplatu za 1912. godinu, jer smo odlučili, da poslije drugog broja iduće godine šiljanje lista obustavimo svima onima, koji pretplatu ne pošalju. Završujući ove redove mi ovim srdačno zahvaljujemo svoj braći i sestrama, koji su nas svojom saradnjom potpomagali, pa se na­ damo, da nam se ta pomot neće ni u idućoj godini odreći, nego će se, naprotiv, broj saradnika još više povećati. Saradnicima i pret­ platnicima naš bratski mahsus selam! Ur e dni š t vo. Ne zaboravite ,,Gajret“. Rat u Tripolisu, koji je kraljevina Italija na podmukli i hajdučki način izazvala, probu­ dio je interesovanje u čitavom islamskom svi­ jetu, pa je prirodno, da i muslimani Bosne i Hercegovine sa najvećim interesovanjem prate dogagjaje u toj islamskoj zemlji i turskoj po­ krajini. Isto tako je i pojmljivo i prirodno, što su se bosansko-hercegovački muslimani pri­ družili ostalim muslimanima u svijetu, pa ma­ terijalnim prinosom priskočili svojoj braći u pomoć i potpomogli humano i rodoljubivo društvo „Crvenog polumjeseca", koje se stara za ranjenike i sirotinju poginulih boraca. Lije­ pom svotom od blizu 200.000 kruna, potpo­ mogli su bosansko-hercegovački muslimani svoju braču u nevolji i to humanitarno djelo može našem elementu da služi na čast i po­ nos i da prilagačima bude u sevab upisano! * Katastrofalni požar u varoši Visokom, koji je ovih dana bjesnio i preko 200 porodica s kućom rastavio, pobudio je u srcu čitavoga našeg naroda tešku tugu i ožalostio svakoga sina ove zemlje i naroda. Stoga je i prirodno što su bratska srca toplo zakucala i što su braća sa svih strana priskočila svojoj postradaloj i nevoljnoj braći u Visokom u pomoć. Odbori za prikupljanje sredstava za pomoć pogorelcima visočkim obrazovani su na svima stranama i braća daju izdašne priloge na ovu humanu cilj, a to može našem narodu da služi samo na čast i ponos i da plemenitim prila­ gačima ovih humanih priloga bude u sevab upisano! * Mi dakle, nemamo ništa protiv davanja ovakih humanih priloga, nego naprotiv možemo takve činove samo pozdraviti i radovati im se. Ali pri svemu tome je namjera ovim re­ dovima, da povodom sakupljanja ovih priloga izraze žaljenje na jednu činjenicu, koja nas ne može da ostavi hladnima. Naime, naše društvo je u posljednje vrijeme, baš odkako su se po­ čeli sakupljati ovi prilozi, počelo da osjetno trpi na svojim prihodima tako, da se uprava mora opravdano da brine za izdržanje društva za ovu školsku godinu. A ta briga i plašnja uprave društvene je sasvim opravdana, jer „Gajret“ je, kako je poznato, upućen najviše na milost dobrih ljudi i rodoljuba i na tim idealnim podlogama društvo pravi i svoj godiš­ nji proračun, koji za ovu godinu predvigja oko 50.000 kruna izdataka na stipendije i druge potrebe. Tu svotu je društvena uprava ove godine čak i prekoračila, da bi mogla što bolje izaći na susret molbama siromašne naše omladine u školi i na zanatu, a osim toga je dala nekoliko hiljada kruna zajmova visokoškolcima iz društvenog kapitala samo da . bi mogla što većem broju molbi udovoljiti i što veći broj naše omladine poslati na izvore nauke. Stoga je sasvim pojmljiva zabrinutost dru­ štvenog odbora, koji se naravno mora plašiti deficita. A taj deficit bi bio neizbježiv, ako bi društveni prihodi i nadalje bili ovako slabi kao što su za posljednjih mjesec i po dana, jer bi bilo nemoguće pokriti sve društvene rashode. Radi toga se u upravi društva i jeste porodila jedna misao, koja bi imala vrlo štetnih poslje­ dica, a ta misao je, da se na koncu prvog semestra oduzme izvjesni broj Stipendija i even­ tualno privremeno obustavi Gajretov list, kako bi se na taj način rashodi umanjili i time se �339 izbjeglo deficitu, koji inače neminovno pred­ stoji. Nama je veoma neugodno, što moramo sa ovim žalosnim konstatacijama da izagjemo pred javnost, ali držimo, da je mnogo bolje reći otvoreno istinu, nego li je prošućivati. Uosta­ lom mi se nadamo da će ove izložene činje­ nice imati uticaja, pa da će prijatelji Gajretovi priskočiti društvu u pomoć, zauzevši se svim silama, da se prihodi društveni ponova dovedu u normalan kolosjek. Po našem mišljenju bi bilo najbolje, kada bi se priregjivale Gajretove zabave, koje bi društvu donijele onoliko prihoda za koliko su redovni prihodi društveni podbacili. Pododbor društva u Travniku je ovih dana priredio jednu takovu zabavu, koja je donijela preko hiljadu kruna „Gajretu", pa neka ovaj primjer travanjskog pododbora služi kao ugled i ostalim pododborima, povjereni­ cima i prijateljima ,,Gajreta“. Mi ponova izražavamo nadu, da će ovaj apel imati uspjeha, pa u to ime dovikujemo braći: Ne zaboravite, braćo, „Gajreta"! Po turskom Mehraed Behdžet: Akjaš bin llansur. U Tripolisu življaše jedan vrlo siromah i s ve­ likom zadrugom devedžija, Akjaš. Desetak godina je, kako on hrani i uzdržaje tu svoju veliku zadrugu samo od kirije, što je zaradi jednim hedžinom (vrsta deve, koja brzo prevaljuje put). Idući jednom hurmaluku, u maloj od dvije sobice kućici, živjela je — posve zadovoljno — ova porodica. B ijaše mrak. Onamo daleko pieko pijeska i k r ševa prelijevale su se zadnje zrake žarkog sunca i kupale se u valovima Sredozemnog mora, kao da su nastojale sa sebe skinuti dnevni prah, te se noću putujući — presušiti i sutra se još sjajnijim i blagotvornijim u Trabolosu pokazati. Sako je sunce radilo svaki dan, pa i danas se to isto sunce na tom istom m jestu kupa, ali mu manjka ono staro veselje, onaj stari sjaj i veličina. Onaj zapad, koji je do jučer s ve­ likom željom i veseliem iščekivao sunce, danas je žut poput kakova mrtvaca i kao kakav veliki žalosnik iščekiva današnje sunce. Akjaš bin Mausur dogje pred svoju malu kućicu, podiže svoju bijelu i zbog znoja za čelo prelijepljenu kapicu i malo razgrnu svoj tanki ogrtač, ispod kojeg se ukazaše mrka i dlakova prsa. S velikim rukavima na tankim podlakticama svoje krupne pesti raširi, kao kakav spomenik stade i zagleda se onamo daleko preko srebrenog pijeska i pustih krševa, preko Sredo­ zemnog mora do zapada sunca. Stao je i zamislio se. Za njegovim legjima, a na kućnom pragu u jednu se hrpu zbila žena, djeca i svast njegova. Djeca golih nogu i tankih ruku, a glave im bobeima nagjigjane; Žena u mavi ogrtaču i svast puna i zdrava djevojka, surmali očiju stajali su iza njega takogjer zamišljeni i njega promatrali. Kad god je Akjaš bio neveseo, uvaki hi okrenut prema zapadu sunca, ukočen i do članaka u pijesak utonulih nogu upro zamišljen po­ gled negdje u daljim i tako bi stajao. Pa i danas pred qoć, baš kad su Talijani nakon bombardovanja Tripolisa na kopno izašli, mrkih i ču­ pavih prsa, raskriljenih ruku i izbuljdnih očiju za­ m išljeno je stajao. Na jednom ču se iza njega glas, sličan tužnom jecanju vjetra. To bijaše glas njegovih kućana, koji su za njegovim legjima na kućnom pragu stojeći počeli učiti jednu tužnu kasidu: * 0 Bože! 0 Stvoritelju! 0 Svemogući! Okrenuti zapadu sunca, gdje se odrazuje Tvoja velika moć, Tebi ruke đigosmo i Tebi svoja srca svezasmo; Tebi naša srca plaču! Jecaji našeg mora tužniji su od ovih Tvojih poti-nih robova! Ove pustinje šute, samo ko plače?!! Ah! — 0 Bože! 0 Svemogući! 0 Stvoritelju! Evo nas! Na glavi nam Tvoj kur-an, u srcu Tvoj iman, a u pameti Tvoj dični milosnik Muhamed a. s.! Pa zar će nam glava na zemlju pasti! Zar će se naše srce rasprsnuti! Zar će se naša pamet upropastiti! Sjajno sunce ovog svijeta z a la z i----------------------- noć se sprema! Pomrčina! Ah, zar će pom rčati?!--------— Iz pustinje jedan vjetar puše, da li će pred njim zadrhtati ono sjeverno strašilo? S juga iz pješčanih krajeva jedna pjesma kola, da li je to beduinska bojna pjesma? Mi čujemo rzanje konja, siktanje sabalja i opažamo, da se grane hurmi ljuljaju. 0 Bože! 0 stvo­ ritelju! 0 Svemogući! Okrenuti sunčanom zapadu, gdje se odrazuje Tvoja neizmjerna moć Tebi ruke digosmo i Tebi srca svezasmo! Mnogo plakosmo! Pomozi! Pomozi! 0 P a v ed n iče !-------- — -----------------------------------U taj čas se iza mezaristana pokaza jedan odjel talijanskih vojnika. Žena i djeca Akjaševa, koja su do sad kasidu učila, zašutješe. Akjaš spusti ruke, okrenu se i kroči, da u kuću unigje. — »Stoj!« Akjaš stade. Ovaj jaki povik, ovaj zapovijedajući glas kao da mu uši raspori. Odjel Talijana stiže i pred njeg se postavi. Uz zapovjednika odjela bijaše jedan tumač — tardžuman (urogjenik Tripolitanije), koji Akjašu reče: „Doznali su — Talijani — da si ti devedžija i da imaš jednog hedžina, pa ti ga ištu“. �340 Akjaš zadrhta; okrenu glavu i pogleda svoje kućane, koji su na kućnom pragu šutke stajali. Usne mu se počeše micati i reče: „Moja deva to jo moj kruh, pa ako još i nju dadnem — — — (Drhtavom rukom i ukonim prstom pokaza na svoje kućane) Oni će gladni ostati . Zapovjednik sleže ramenima. Tumač — platiće ti je više nego li vrijedi. Akjaš ušuti i malo se promisli, još jednom po­ gleda na kućni prag i progovori: — Što će od deve? — Za prenašanje vojničkih stvari. — Kuda? Zapita Akjaš. — Na jug (t. j. u unutrašnjost Tripolitanije). — Za koga? Tumač ušuče. Iz njegovih malih očiju dvije suze potekoše i niz obraz se skotrljaše, a s tim kao da mu je sve odgovorio pogleda preda se. Akjaš još jednom zadrhta i reče: „Zar da im ja dam svoju devu, pa da s njom prenose svoje sablje, puške i barut, da nas s tim ubijaju! Zar da ja dam moju devu,, da oni na njoj prenose svoj erzak, da nas mogu gore klati i više ubijati!14 Zar da dam moju dpVu, da za svoje vojništvo potrebitu opskrbu- prenesu, da se bolje hrane, da budu čiliji i zdraviji, pa da nas — — ' — — ^ i tu mu se glas uhvati. Grlo nm-... se osušilo i kao suha drvena borija postalo, stište desnu pesnicu i dreknu: — Deve ne^dam! — Za što? — Je r nije moja. — Ja čija je? — Halife Sultan Mehmeda! Zapovjednik otrese ramenima i osmjehnu se. •Tumač što je čuo od Akjaša to mu je i kazao — Na silu će ti je oteti — reče Akjašu. — Ne dam je! — Ubiće te. Neka Svemogući pomogne Islamu, odgo­ vori Akjaš. Zapovjednik podiže malo ramenima i naredniku znak dade. Narednik sa dva vojnika nasrnu na Akjaša. U taj čas nastade na kućnom pragu jauk ženskinja i povik: — Stoj! prokletniče! I izmegju nabora mavi ogrtača pruži se puščana cijev. Tumač se okrenu zapovjedniku i reče: „Žena Akjaševa veli, ako se samo još jedan korak makne da će vas — zapovjednika — ubiti. “ Zapovjednik požuti i njegovi se zasukani brci sljuhnuše. Akjaš jednako šuti, a ispod oka pogleda svoju ženu. Puščana cijev jednako se sja. Djeca se uhvatiše za majčine skute i zavikaše; udri, ubij, majko! Akjaš koraci i tumaču reče; — Reci zapovjedniku, sad ću devu dovesti. — Sada ne daju para, već je na silu hoće. — A glad i moja djeca? — Ne znam. — Dobro, sad ću devu dovesti. Akjaš ode za kuću, odriješi devu, pa se na nju baci i porugljivo reče: — E j vala — u zdravlju! Zapovjednik je od ovog čina ostao neko vrijeme zabezeknut i dok se je on snašao, Akjaš je bio preko 300 metara odmakao i kao ptica dalje jurio. Talijan­ ski odjel sasu vatru za njim i nekolike salve opali. Jureći Hedžim kao vjetar sa njega frci jedan osjen i zakotrlja se preko pijeska. Dva Talijana pole­ tješe i nakon pet časova nosili su izmegju sebe smiju ćeg se Akjaša. Njegov bijeli ogrtač bio je sav'crven; iz legja su mu frcali mlazovi krvi. Na kućnom pragu nastade jauk. Zapovjednik prisamiti ruke, zasmija se porugljivo i reče. Kako je ? Akjaš se još smijaše, pruži prst i odgovori: Hedžim ode — — — onamo — — onamo — — — — ode — — — — Zapovjednik srdito upita: Kuda? Akjaš uprije oči u kuću, usta mu se napuniše krvavom pjenom, oči mu se skružiše i pošto jednim dubokim dahom iz usta izbaci usirenu krv, opet prst podiže r još osmjehnutije roče: Je li ono onamo šta je? — ;-------- Onamo je — —-------------- — osmanlijska vojska — — — — — Halifina vojska — — — — — i zatvarajući oči, njegovo ukočene tijelo na pijesak se prevali. Hedžim se sastade sa turskom vojskom, a Ak­ ja š o d e -------- — — Bogu milostivom. — — — — Ćazim Ćatić: Tri gazela. M irz i S a fv e tu . I. Kad sam sinoć vidio te, o gazelo — dušo moja, Na izvoru, gdje umivaš lice b’jelo — dušo moja, U čas prvi nisam znao, da P si vila. ii’ hurija: Tako me je tvoje čarno oko smelo — dušo moja. Pramenje ti crne kose na lahoru njihalo se, Poljupcem ti milovalo mramor-čelo — dušo moja. Kroz košu se nadizale dvije tople sn’jega grude i ognjem mi opijale biće c’jelo — dušo moja. Pa goreći silnim žarom, hotio sam tebi prići, Razuzdano da obujmim tvoje t’jelo — dušo moja. �Al' ti si to opazila, pa ko srna odbjegniila-, A s tobom je moje srce odletjelo — dušo moja. 0 vrati mi srce, vrati! Tvoj te tužni Ćazim moli, Jer moje je poezije srce vrelo — dušo moja. II. Sabah zora. Nježni Zefir krila kreće — po hasbašti, 1 iz sanka tiho budi amber-cv’jeće — po hasbašti. Po čimenu i po lišću propadala bistra rosa: T o je biser, što ga truni pramaljeće — po hasbašti. Mlado jutro zdravljem miri kao grudi zdrave mome; S cv’jeć a poput zlatne pare pelud liječe — po hasbašti. A u ljiljan-haljinam a kroz bokore rujnih ruža Ko carica sv’jetlog dana Lejla šeće — po hasbašti. S mirisavih tankih grana bulbuli je pozdravljaju I pjevaju u zanosu pjesmu sreće — po hasbašti. 0 Ćazime, al’ je divno gledat kad se jutrom šeće Djevojačka bujna mladost i proljeće — po hasbašti!.. , c , Da I si čula, kad u gori zažubori — pjesma Ko da s harfe sevdisanja čežnju j zbori — pjesma?... Tu se dižu od smaragda začarani dvori, A iz njiha valom struji po svoj gori — pjesma. Tik dvorova stupovi su čempresi i bori, A prostirka zelen čimen, s kog šumori — pjesma. U dvorima ljubav spava pokrivena cv’jećem, Na usni jo j netaknutoj osmjeh gori: — pjesma. Ah, pogjimo, Lejlo, tamo, tu nas život čeka; Tam o vjernim ašicim a carstvo stvori — pjesma. Ćazim će ti na usnice izlit dušu svoju, Nek se s njiha po toj gori vječno ori — pjesma. (t Hamdija Mulić — Hrnsnicn: O kragjama kod djece. (Iz radnje „Narodno presvjećivanje)“. Megju uzrocima, koji zadržavaju pravilno napre' dovanje u prosvjeti naroda, jest na vrlo znatnom mjestu — kragja. Ovdje ćemo se osvrnuti na kragju u djece, gdje jo j je pravi početak o kojemu se posvećuje vrlo mala pažnja. Veliki klipani, •kada ukradu, za čas su u rukama reda i mira, da im se udreže kazna, a ma­ lim zlikovcima se obično oprašta s »opravdanjem«: »KA dijete, ludo je još, popraviće se!« Kragja je najopasnija posljedica zanemarenoga uzgoja. A koji su uzroci naveli gojenčad na ovaku ružnu posljedicu? Učeni se svijet odavna trudi, da bude na čistu, s kakvim se tečevinama čovjek r£.gja, kakve su mu sposobnosti. Jodni vele, čovjek je od prirode dobar, a do odgoja stoji, kakav će posije u životu biti, drugi tvrde, čovjek je od prirode rgjav; a neki su, biva treći, našli zlatnu sredinu: da se je čovjek rodio na svijet sa sposobnostima za dobro i zlo. Do domaćega je i školskog odgoja, da dobre sklonosti razvija kod djece a suzbija zle. Ovamo opet neki učenjaci tvrde, da dijete hrgjavih ljudi naslegjuje mane svojih roditelja. Sa statiskama u ruci, kazuju nam, da su danas opasni krad­ ljivci na svijetu djeca opasnih kraljivaca svojih otaca, a često i matera. Tu sad za dobro djeteta igra naj­ veću ulogu država, odnosno njezina briga, škola, da ovake mane kod djece liječi umjetnim odgojnim sredstvima. Za take bijednike imadu prosvjećeniji narodi posebne odgojne zavode i škole, a mi mali mije­ šamo s njima i onu dobru djecu, a tu jadni učitelj otvorio »četiri oka«, da odgaja i uči. »Kakav otac, takav sin«, »vidi majku pa joj uzmi ćerku«, itd. — vele naše narodne poslovice. Sklonosti na kragju su u mnogo slučajava nasljedne. U kotaru n-skom uhvatili nekoga mladića, da je robio kuću jednoga gragjanina. Na to će neki dobaciti: »I babo mu je bio hajduk«. Ne preostaje drugo nego djecu kradljivaca imati na umu i oprezno s njima vladati, odgajajući ih, da budu srećni ljudi, odgojeni dobro i pošteno. Kako rekosmo, to uspješno čine popravilišta ili odgojni zavodi. Da vidimo sada drugi primjer: — Dokazalo se je u čaršiji, u kući, školi i gdje na drugom mjestu, da je ukrao mali Osman, inače sin mirnoga i pošte* n oja gragjan na Salihage. Salihagaje i pametan čovjek: želi, da mu budu djeca uljudna, poštena, »čistih prsta«, ama pravi muslimani. Nu, kako je to kod nas običaj, on ode u čaršiji ili na posao, a prepusti materi dječijuj neka ona vodi »brigu«, lsada eto po srijedi je mehko majčino srce. »Evo ti sine, Osmo, petak, pa sakri, da ne vidi babo!« »Uzmi dušo, Habiba, petak, pa kupi šećera kad išla u mejtef, ama čuvaj da ne vidi hodža!« itd. Nije li tako često u kući?! Nekoga dana eto ti Osmana a za njim i Habibe gmazeći oko matere: »Dina ti, mati, daj mi petak!« »Nemam sada dušo, dina mi ni krajcara; daće tebi mati«. Osmo naučio i zapaliti, pa ga sve »grize u duši«, da makar »jednoć puhne«. Mati nema ili ne da, otac naravno za to ne vodi brige, a moj ti Osmo okrene ma gdje? Gleda, gleda priliku, pa ti lijepo »pehne« koji krajcar dok je mali, a kasnije »odulje mu se prsti«. Osmi se »osladilo« pehnuti, pa je produljio »rad« i dalje od kuće. Na jednoć ga kao klipana sve­ zana vode u zatvor. Mati kuka: “Jadna ti sam ja i žalosna, da sam Bog d6 studen kamen rodila, a da �342 nijesam njega«. A otac pružio ruke pa će očajno: »Na let se rodilo«! Roditelji djece! Svaki čas budnim okom pratite svoju djecu. Ne dajte im prilike baratati s novcima bez potrebe, a već kad to i činite, pazite, da ih upu­ tite, gdje će korisno potrošiti svoj novac i to uvijek, da ga potroše na Vaše oči. U v i je k p r e g l e d a j t e s v o j u d je c u , k a d d o g ju k u ć i iz č a r š i j e , š k o l e i l i iz m a h a le , j e s u l i š t a u n i j e l i t u g j e u ku ću , pa ć e t e u h v a titi k r a d ljiv c a , a li ga t a k o i s p r i j e č i t e s a v je t o m i l i j e p o m . r i j e č i da u t u g je ne d ir a ! Ima primjera najčešćih, da djeca siromašnih a inače poštenih, roditelja, rado kradu. Tu su ovaki razlozi dječijoj kragji. U školi i na sokaku m iješaju se djeca siromašnih roditelja s onom bogatijih. Mali Huso vidio u lbrahimbega recimo sada lijep nož, novčarku, sat, knjigu itd. I u njemu se napokon pobu­ dila želja, da ima koji taki predmet. Jest, ali Husm babo siromah, pa nema novaca da mu da. Tako jednoga dana čuje učitelj (hodža) ili rodi­ telji, da je nestalo u lbrahimbega igračke. P a gdje je? Ko ju je odni^? Da ko <3rqgi nego mali Huso! Radi ovakih primjera dužnost je bogatijih rodi­ telja, da djeci svojoj ako će im već dati kaku igračkiN, iz dućana, uputiti djecu, da se igraju njome u kući, a ne na ulici ili čak da je nose u školu. U školi (mektebu) neka s'e odmah oduzme svaka stvar koja ne spada u učila. Roditelji siromašnjjL neka lijepom riječi svoj evlad upućuju samo na onakav život, kakav su oni kader proživjeti. Neka se pruža onoliko, koliko je jorgan dug. Život čovječiji neka je pošten i dobar, glavna je stvar i kod siromaha kao i kod bogataša. Iz svih gore navednih uzroka kragje vidimo: da se sklonosti za kragju nasljegjuju ili se zadobivaju radi zanemarenog odgoja u kući, na ulici ili u školi (mektebu). Nasljednu kragju, koja je najopasnija, sprečava od djece jedino odgojna briga svega naroda i to u posebnom popravilištu, o kojemu je u I. god. a u 2. broju »Gajreta« bilo već govora. 0 drugim vrstama kragje, koje neposredno po­ tječu u kući, neka vodi brigu, otac, mati i učitelj. Zanemari li od njiha samo jedno, eto onda od jadnoga djeteta nesrećna muža, koji je na teret sebi, narodu i državi. Pod lahorom puno povija se klasje, Narav svježe miri, rano voće zrije, Ratar slatko pjeva, pastir kajde bira, Predvečerje ljetno veselo se smije. Sve je svježe, živo i milo i krasno, Pod poljupcem sunca bujna narav cvate, Krvavi se zapad, sunce tiho pada, Ja iz dalji gledam tvoj dom, mislim na te. Preda mnom se steru zeleni brežuljci, Desno zapad zlatni, l’jevo šuma mlada, Ispod gaja rijeka zelena, duboka, Puno rodno polje čarovitog hlada, Ti pred domom stojiš sa vrčem u ruci, Gledaš amo, gledaš, onda hodiš k vrelu Lice ti rumeni, od’jelo leprša, Oživljuješ sobom ljupku narav cijelu. J a te gledam, pa mi pri srcu je toplo, U meni se bude češnje, o s je ć a ji... Kao modro nebo, što se zvjezdam kiti, G le! tako se život moj nutarnji sjaji. U okolo mene, po prirodi bajnoj, Kao da su ruže mirisne prosute, Kao da su zv’jezde popale s nebesa, Pa sve tebi služi, samo gleda u te. A ti kao vila, kao Nimfa čarna, Vrh svega u zlatu, s gitarom u ruci, O ljubavi pjevaš, a idilom bajnom Rasiplju se, drhte i umiru zvuci. 0 ljubavi pjevaš uzvišenoj, čistoj, Drhtajima duše zoveš ime neko 1 „ljubim te !“ kažeš jednu riječcu malu, Riječ koju dugo od tebe sam čeko. A ja klonem niče, s previšeg blaženstva, Pred podnožjem vile, što je s neba pala I srce mi u nov probudila život A dušu mi rajskim svjetlom obasjala. _LL_yelikome gradu (Crtica). Šemsudin S arajllć: Na busu ljubavi. — Zumreti. — Ko mekahna svila, prepletena zlatom, Ili kao prami zlatokose vile, Zlaćani su traci zalazećeg sunca Pali po površju mirisne idile. i? S napetom radoznalošću obijao sam gotovo č i­ tav dan ispremiješane velegradske ulice. Radi tjeskobe u duši i neke nesigurnosti u .silnoj smjesi na­ roda, naravno šuštao sam, jedva očekujući, da nagjem m jesta za otpočinka. Mi smo malogragjani svikli na tihi, komodni odmor, odpočivališta. Vrludam, tražim ko muha bez glave. Otuda vidim, kako hitro jure �343 električna kola, ocionuda se Čuje tutanj automobila, a od svih strana kočije, kola veća i manja i silni narod. M etež... Na raskršću nekih dugih ulica vidim svratište. Poput radoznala stranca i ja dignem glavu gore i čitam natpis: „Svratište zlatnoj kruni"! Malo mi je odlahnulo. Tu ću barem u perivoju, koji je lijepo smješten pred samom zgradum, pa ti izgleda tu, kao oaza. Na krajna vrata perivoja jurnem i, pazeći što udobnijega zakloništa, brzo se sklonim u kutu i pod nekakvo grm lje sjednem za osamljen sto.Onamo, prema meni je, odaklen sam ja zaklonjen zasadima drveća, glavni smještaj stolova, gdje svakog popodneva svira ciganska muzika. Smirio sam s e ... Poslije uobičajenog razgovora i narudžaba sa poslužiteljem, komodno sam razgledao okolicu. Začudih se! U mojoj blizini sjegjaše za kli­ mavim i starim stočićem žena i dijete. Žena je u crnini, slabim haljinama, a dijete u svojim plisnavim haljidama i pregačom, samo ti odaje ime i stalež u jednoj riječi: „Piccolo!u Radoznalo promatrajući kako njih d voje, jedu razna jela, ostatke u tanjirima i kako im slatko pu­ caju usnice jedući s kostiju masno pečenje. Za čas je tu pred nama i debeli čovjek u obilnim nadkelnerskim haljinama s debelim glasom: ,,A s kim to jedeš mali?" Mali se nesigurno podiže, zaplamtiše mu obrazi, pa će drhćućim glasom: .M olim , ovo je moja mama!" „Jest, je s t", — pučme zaplakana žena - r „ja sam siromašna udova, bolesna sam, pa nemam zarade. Moj mali što dobije od Vas, sa mpom evo ovdje d ije li... Molim! m olim !...« „No, no, dobro, a za što „piccolo" nije već meni kazao ?!“ .„...m olim !, m o lim !..." čuli su se tanki, drhtavi i promukli glasovi. „No, »piccolo« ti si dobar dječko! Ti imaš svaki dan pravo dovesti svoju mamu, a ja ću već narediti da vam se obrok poveća!" — reče važno debeli gospodin i okrenu fićukajući u svratište. Dok su se sirote mile u radosnim suzama, ja sam bilježio u svoj dnevnik: „I u velegradu ima milosrgja!" Taj sam čas bio neobično zadovoljan... \ Kara Osman Zađe J . Kadri : Pisma jednog umrloga. Princeza Bejza-hanum efendi donese pred nas pisma, o kojima je za ručkom pričala. Bile su to lju­ bavne izjave njoj od jednoga mladića, koji je prije dvadeset godina princezu silno, ali i beznadno, ljubio, pa na posljetku, ubijen svojom previšom ljubavi, završio svoj život na tragičan način, objesivši se o jedno drvo u El-Džize parku. Princeza, kojoj su ova pisma budila na usnama četrdesetih godina čudnovat smiješak, iza kojega kao da su se krili lagodni, proživjeli dani sretne mladosti, pažljivo položi pisma ukraj sebe i reče nam sm ije­ šeći se : — Da vam ih čitam. Hoćete l i ? . . . Hodite b liž e! Svi se okupismo oko nje. Bijaše tiha večer. Najbliži prozor u sobi, ukraj koga smo stajali, bijaše otvoren. Kroz njega je strujio s polja, iz bašče sa nekog visokog drveta strašiv šumor grana, koje su se tresle u noćnoj pomrčini i šuštale, kao da kroz njih nevidljivi duhovi prolaze. Ženskinje se smijale, a muškarci su se vidili ozbiljni, zamišljeni. Bejzahanum' efendi razastrije tanki svileni omot i poče nam čitati pisma, naglašajući po negdje slabo, a po negdje zastavši, da bi nas upitala za značenje po neke joj nepoznate turske riječi. Pisma su tekla ovim redom : 1. »Hanum efen di! Vozeći se jučer kroz El-Džize drvored, zašto ste se osmjehnuli na me, pozorno -m e pogled avši?... Vi mene ne poznavaste, ne znate me nikako. Da vam se ne d op ad oh ?... Ali to ne vjerujem. Možda sam vam sm iješan? M ogu će... Ali smiješak, koji je Vaše usne okružio, nije ni malo sličio osmjehu, kojim se neko omalovažava. U njemu — zar n e ? — nije bilo ni malo ironije, ni malo! Vi ste smiješeći se, bila jedino ljupka i . . . žensko. — Oprostite mi ovaj izraz ! — Da, i jedino žensko. Samo, znate lij koliko je zla za jednog muškarca u jednom tako slatkom osmjehu mile žene? Znate li, kolike bure u muškom srcu uzvitla svijetao osmjeh sa krasnih ženskih usana? Naročito, ako je žensko — žensko poput Vas, ako je bezgranično lijepo kao Vi, ako je visoko, ako je — princeza. Vi ste princeza. T o sam najprije o Vama do­ znao. I tek što sam ovo čuo, slomila su se krila moje nade, moje hude sreće. Vi ste princeza, a mene baš to nagoni, da Vam pišem ove redke. Zašto da se jedna princeza osmjehuje iz svojih gizdavih kola nepoznatom mladiću dvadesetih godina, kojega su­ sreće na putu potištena, nevrijedna, zaprašena od pješačenja. 1 šta će reći, da se na njeg sm ije ? Pravo da rečem, visoka princezo, Vaš osmjeh je za me zagonetka. Molim Vas, riješite mi je ! Kad se sutra opet izvezete i u El-Džize drvoredu mene sretnete, pokažite ovom ludom, bijednom mladiću mrzovolju i dostojanstvenu hladnoću. Pokažite, da na taj način razumijem, da je, ne samo meni, već i svakome Vaš jučerašnji osmjeh bio namijenjen. Da to bijaše Vaša obična milost, Vaše ženstvo. T o učinite i mene ćete umiriti. D obrotom ... Kako ću vam ovo pismo dati, hoću li Vam ga smjeti baciti u kola? — sam ne znam. Znajte, da �344 sam ga jedino pod silom dojma napisao. Tek da doznam tu zagon etku ... Opasnu zagonetku Vaših u san a.. .* 2. »Hanum efendi! Jučer ste mi se opet nasmije­ šili. Vaše su usne jučer opet istu komediju odigrale. Ja se već počinjem bojati, od Vas. Vaša milost za mene poprima opasnu formu. Slutim, da će konac ove igre, ovoga smijeha jbiti gorka tragedija. Pored toga ja ipak čitavom dušom želim, da ova zabava ovako vječito potraje. Da ja vazda prolazim pored Vaših kola, a Vi se uvijek osmjehujete ! Da obadvoje ostanemo vješti aktovi u ovoj osvajajućoj melodrami, u ovoj čuvstvenoj komediji. S a m o ... Samo, ko nam može zajamčiti, da se jednog dana neće izobličiti iz umijeća ovih dvaju aktova dva čovjeka, muško i žensko, sa svim svojim tež­ njama, ludostima i uzavrelim srcima, koji se tek po­ gledaju u svojoj golotinji oko u oko, a iz duša gube daleke čežnje i svijetle osjećaje, koji napajaše, bodriše? ! . . . Hanum efendi, ljudi .ne poznaju dobro sami sebe i zato su uvijek" uvijek nesretni. U Vašoj i u mojoj duši ima iza zatvorenih, vrata toliko mračnih dubina. Niko ne zna, šta u njima leži,- šta se sakriva. Istom nekad jedna ruka, jedan vjetrhMli jedno ništa skrha jednu od tih kapija; f Vi se s groze stresete pred strahotama, koje zastruje iza vrata. Znate li šta poteče tada iz onih mračnih duševnih dubina, iz onih skrivenih Skladišta? J^ito suludih, neobuzdanih, pomamnih težnja životinjskih! Eto, one su nama u lagodnom životu nepoznate, spavaju u nama. A kad se probude, igraju se’egoistično s nama, vladaju, neobuzdane su, neumoljive! Ja se toga bojim, hanum efendi! Jer, ja sam vrlo osjetljiv, a Vi ste odveć lijepa! Ja imam bolesno, rlabunjavo srce, a Vaš je osmjeh jak i vrlo gizdav... Ja sam pjesnik, a Vi imate crne, duboke božanstvene oči, pune p o e z ije ... Molim Vas, hanum efendi, mo­ lim Vas svijetla princezo, pazite se!« 3. »Hanum efendi! Jučer, istom što sam Vaša kola zapazio, osjetih, da mi srce poče silovito kucati. Ovo se meni prvi put dogagja. Dakle, Vaša su kola uhva­ tila duboka korjena u mom biću. Dok se ne susretoh s Vama, nijesam svake večeri običavao izaći u ElDžize. A sada, je li pet sati, ja već trčim tamo, da sjedim u kojoj kafani kraj puta i da Vas čekam. To ne samo da uobičajih, već to kod mene u krv pregje, u djelo, u uvjerenje. Vi polagahno počinjete bivati za moj bijedni život sve i sva. Izpred očiju mi se, neprestano vrze Vaše tanko, svileno velo. Noću, u gluhoj tišini svoga stana, kao da čujem šuštanje jednoga svilenog žen­ skoga zavitka. Miris ljubica, koji me zapahne iz Vaših kola, dok hitro mimo njih prolazim, nikako me poslije ne ostavlja. Iz svega ovoga se razumije, da ste Vi počeli buditi u meni nepoznate, silne osjećaje, koji iz tiha bujaju . . . Bojim se . . . Ne, ne! Koliko sam lud, koliko rasijan - - zar n e ? ...« 4. »Princezo! Vi ste jučer bila više smjela, £ ja više neuljudan. Da ne bi strogih »harem-aginih» po­ gleda, ko zna, kakve bi smo još ludosti učinili — pardon, izvinite! - - kakvu bih ja ludost učinio, i žena pored Vas, kako je bila č u d n o v a ta !... Ona Vas dobro razgovara — zar n e? . . . Prolazeći ispred Vaših kola, čini mi se, da Vam je o meni nešto vrlo smi­ ješno kazivala. Pa ste i Vi, isprekidano se smijući, isturila glavu na prozor i neko me vrijeme s legja promatrala. Ko zna, nijeste li nie ism ijavali? To je meni n e p o jm ljiv o !... Šaliti se, sa mnom se šaliti! Pa šta f a li. . . I ko Vam može zabraniti, da se meni ne p o d sm jeh u jete?...« Ah, neću ipak da ovom crnom sumnjom zablatim ljupke zrake sunca, koje mi se s jučerašnje sreće u duši porodi i obasja moj unutarnji život. Da znate samo, hanum efendi, koliko ste me jučer usre­ ćili ! Ovako velike sreće i slasti, kao što mi je pruži jučer osmjeh sa Vaših usana, ne bi mogle dati mojoj duši sve lijepe žene cijelog svijeta, sa svim svojim čarima, poljupcima i sa svim svojim ženstvom kad bi došle i šapnule mi »Mi smo tvoje!« Oh, Bože m o j! Onaj Vaš osmjeh, koji Vam je pozlatio usnice, kad ste uzimali moje pismo iz moje ruke Vi, Vi s o b o m !... Uvjeren sam, da Vi u onom trenu nijeste bili tek dražestni. Nijeste bili koketni, nijeste ukočeni. Meni se čini, hanum etendi, da ste u tom trenu, u tom trenu da st? bili srdačni, dobri koliko jedna majka, a vreli kao jedna ljubeznica . . . U blizini nikoga ne bijaše. K očijaš se zabavio oko konja. Harem-aga kao da drijemaše na boku. Ja polahko, dršćući izvadih pismo iz džepa. A Vi, istom što opaziste pismo u mojoj ruci, pružiste svoju punu ruku iz kola, pa uzimajući pismo i ja Vam ga pre­ dajući — ‘ ah, onaj ć a s ! — znate Ii šta se je desilo? Možda Vi to nijeste primijetila. Moji su se prsti do­ takli Vaših prsta. U vrŠcima mojih prsla ostala je toplota Vaše ruke, koju i sad osjećam . Svu noć, do sabaha sam vrške svojih prsta, snatreći, da je u njima ostalo nešto Vaše — oh, ovo je vrlo smiješno, hanum e fen d i! — ljubio ih i mirisao.« 5. »Princezo! Dani moga života ugjoše u novu kolotečinu i mene zaokupljaju novi, nepoznati dogodjaji. Niti kod kuće, niti igdje mira ne nalazim. Niti što raditi, niti da me što zan im a. . . Ja sada jedino tumaram po El-Džize parku od jutra do mraka, mi­ �345 sleći jedino o Vama i izgledajući kada ćete izaći na šetn ju . . . Za me više nema ni mjesta, ni vremena. Znam samo uz ono vrijeme, kad se vi izvozite i za ono mjesto, gdje prolazim pored vaših kola. Sva druga mjesta, gdje Vas nema, za me su prazna i pusta. Ah, kako su lijepi oni, Vašim osmjehom po­ zlaćeni časovi od pet do sedam sati, kada ste Vi u š e tn ji! Da li Vi šta ostavljate u zraku od svog bića u El-E)žize parku? Ostaje Ii tamo koji dio Vašeg ljubi­ častog m irisa? Ja n e znam. Tek, ima tamo nešta, što moju dušu. . . Ali ne, hanum efendi, ne! Ja neću nikako da Vas ljubim, š ta ? T o bi od mene bilo vrlo smiješno, vrlo s m ije šn o ...« * * * Princeza baci nekoliko pisama na strahu : — Ova su sva skoro slična. Poezija, ljubav, snatrenje i šta ja znam! reče i produži: Da vam ova druga, najvažnija čitam : 6. »Jučer kao da se u Vašem adgjeoskom biću, punom pjesme i ljepote probudila, jedna z v ije r !... J u č e r ... Bože m oj! Kad se spomenem ! . . . T o »jučer®, onaj belaj, ona n o ć ! T o »jučer« hanum^efendi, taj sudbonosni p onedjeljak! . . . Đafi, kada ste Vi bili zločinac, u b o jic a ... da, »ubojica ! . . . Jer, Vi ste jučer počinili jedno zločinstvo. Oboružana gizdavim kolima, raskošnim sarajima, zlatom, draguljima i svim mo­ gućim bogatstvom, pa onda ljepotom, svježinom i mladosti u svemu svomu čaru i sili, Vi ste jučer počinili zločin, ružan, običan zločin. Velim : običan zločin, jer zločin neki može biti i plemenit; tek Vaš bijaše nizak i prost. Jer Vaše oružje je usmrtilo, ne probivši ni jedne kapi krvi. A ubiti a ne proliti krvi, to je najobičniji zločin. Kao što je najbijednija s m rt. . . Ovako zločinstvo čine samo žene, žene kao što ste Vi, Ovo samo Vi možete učiniti. Samo Vi, sa prohtjevima razmažena djeteta, samo Vi ovo možete učiniti. A zašto to činite? Zašto neke žene takovu prostotu čine, ja ne znam. Nevinim osmjesima, nevi­ nim kretnjama, nevinim pogledima ići u lov na muš­ karce, pa kad ih nekoliko ima u ruci, onda ih sa životinjskom nasladom lukava djeteta trehati, bockati, u b ija t i... Zašto ovo, lan e? Čemu to s l u ž i ? ... Za­ bava? Zabava bez značaja? Ili je užitak? Najprostiji užitak. Koketarija ili vragolija? Najbedastije od svih koketarija, od svih v r a g o lija ? ... Uz to, zar vi mislite, da sam i ja od onih, da sam poput njih? Da sam i ja običan čovjek, običan kao i svako drugi? Ljuto se varate, ako tako mis­ lite. Budile uvjereni, da ja nijesam od njih, ja sam rastavio od te sorte običnih ljudi. Vjerujte mi, hanum etendi, vjerujte, Vi — ženo! Ja pljujem na zlato i na dragulje, a ustreba li, i ženskičarima pred sobom, okrenuću legja. Ja sam toliko snažan, visok, toliko od Vaših saraja viši, toliko od Vas viši, posjednik sam tako veličanstvene duše i toliko sam ustrajan, da . . . . Ako ima na svijetu najsvetija i najuzvišenija stvar, koju poznajem iz spomena na ovih proživljelih slatkih petnaest dana u Vašoj blizini, to je moja gordost i ponos moje duše! Moj duševni ponos . . . njega ne može niko skršiti! ne treba da mu iko naudi. On stoji iznad svega na više. Ima svoj priesto. ima svoj tadž! On je vladar jednim slobodnim, svijetlim car­ stvom duše, on je čist od zlobe i svih niskih strasti. I Vi, nedavna kraljica mog duševnog života, eto ste navalili na nj i njega . . . njega ste ranili — mene ubili! Luda ja, luda ja . . . Već dvadeset i četiri sata u suludom kajanju lupam se u glavu šakama, tučem ^se . . . at, zašto sam se poveo za Vama, zašto? . . . Kasno u noći na Ezbekjijje trgu, jedno žensko, koje podizaše svoje skutove, da prolaznicima pokaže punu jed in u svojih nogu, koje se obziraše iza svaka dva koračaja, pitajući se „Dolaze li v eć?“ a u mrač­ nijim mjestima bijaše jo š slobodnije, pa hvataše pod ruku neke zadoenjenike, moleći ih „Idimo zajedno. . . “, jedno žensko me je svojim prljavim ponašanjem bacijo u ludu pogrešku: zašto u ovom bezumlju sli­ jedili Vaše dvolične oči, zašto izgarah tiho i mučno za čitavom Vašom dvoličnom pojavom. Eto, to je je ­ dina velika pogreška u mom ži\ otu, koju sam učinio. Kužna, duboka, mračna, vječita pogreška! . . . Takova pogreška, takva ljaga . . . Ljaga, koja ukazujući čas po čas na svilenu nit moje nevine duševnosti, sve više širi svoj prljavi krug . . . Jedina ljaga moje mladosti. •Kada ste mi kazala „D ogji!“, zar nijesam trebao razumjeti, da ste i Vi kao one druge. Da ste i V i... Oh! Molim Vas, razjasnite mi o v o . . . Ovo mi razjasnite! Zovnuti me pred kućna vrata, i to opetovno, ponizno, a otud me onda sa služinčadi oda­ gnati . . . “ „Mene, koji ne nalazim na svijetu ništa niti svoga, ko bi imao ovako uzvišene osjećaje, a da je ovako čista i nježna života, mene, jako osjetljiva mla­ dića toliko poniziti i sa služinčadima blam irati!. . . Šta to znači? Zašto to, zašto to, lane? . . . Zbogom vi kratkotrajni moji sretni dani — pet­ naest Vas je samo u čitavom životu! — koji se u jučerašnjem ponedjeljku tako tragično završiste . . . Ostaćete kao zatvorena stvarčica u mom životu. Neće je niko čitati, niti će ko znati: kako brzo bijah oži­ vio, a kako jo š brže umrijeh u životu duže — pra­ vom životu! . . . Zbogom i ti, prljava vizijo, koju tje­ ram za vazda iz svojih misli, ti lažljiva prikazo, — prljava ženska prikazo . . . — 0 , o ! A! . . . Kakva luda, koliki bezobrazluk je to! . . . zaoriše glasovi uz podsmjehivanje. — Čekajte, istom poslije ćete razumiti koliko �346 pisma? oca u naslegje dobio gjavolskog sjem ena! ja sam bolestan. Liječnici mi savjetuju da vazda putujem da se u izletima veselim i da se banjam. Ovo je uzrok, da se sada ovdje u Misiru nalazim. Sjutra Bog zna kuda ću otići — bolestan sam. Vidite, a ? .. Bolestan sam . . . sažaljujte me . . „Proklinjem prirodu, koja Vam je dala uz tako „Ako se Vi jo š samo jedanput na mene osm jehnete, ja ću ozdraviti." bijaše lud — reče princeza i poče čitati daljna pisma, uprav papiriće, koja skoro i ne sličiše više pismima, na gdjekome su tek po dvije — tri riječi bile na­ pisane. Mi smo se svi čudili: — Šta, zar je opet pisao iza ovoga Kakva smjelost! Kakva kuraž! lijepe oči, tako opako srce." 8. „Nastojim, da Vas zaboravljam. 9. „Svršeno je." 10. Je d n a me stvar ponovno uzbugjuje. Moje papi­ riće neprestano primate. Kao da se megju nama nije ništa desilo . . . Dakle, pokajali ste se? 11. „Ne! Jučer pogrešno napisali zadnje riječi. Htio sam upitati: jeste li ožteni opro,stjili? Bez svake sum­ nje, Vi ste mi oprostili. Tah> zašto su vam ^usne uvijek bez osmjeha, oči bez živa pogleda? Zašto nijeste apsolutista, kao phičt;o? Zašto^ste tek bezp^ čajno prpošna? Čemu dćf se samo ravnodušno podsm jehivate? Čemu podsmjeh, koji mene nagoni da ( na smrt pomišljam,c vraćajući se pred vtačfit*! kroz žagor i gužvu svjetine preko ćuprije i gledajući u u mutne, nabujale valove Nila . . . čemu ? “ 12i Moja pisma, koja padaju u vaša kola kao ymoreni lepirovi, više ne uzimate u ruke. Vaši prsti više moje hartijice ne ljube, one ne ćute više toplote vaših ruku. Moja pisamca zebu, dršću, hanum efendi, i ja strepim. Svaki dan se sve više uznemirujem, približujući se vašim kolima skučenih ramena pod teietom grijeha, potavnjela lica, videći mirnoću na vašim usnama, zapažajući, da vaši pogledi lete uvijek dalje od mene, na drugu stranu. Kad bih mogao pročitati šta se krije pod ledenom vanjštinom vašeg lica: je li mržnja, prezir, ljubavna rana, šta li je ? — ' kad bih mogao doznati i kad bih mogao oćutjeti da vi u istinu nijeste prema meni ravnodušni, onda — onda bih mogao rahat umrijeti. Čujete li ovo, onda ću lahko umrijeti, vrlo lahko! . . .“ 13. „Nešto sam zaboravio, hanum efendi, nešto, što sam vam trebao kazati u prvim pismima. Vrlo po­ griješili, što ovo do sada ne istakoh. Ali to, što treba da kažem, samog me zastrušuje, strepim, čuvam se, da to sam sebi bile ne reknem. Znate li, šta je to, hanum efendi? . . . T o je: „luda" . . . Da, ja sam jedna luda! U mozgu sam od 14. 15. „Ah, molim V as; molim te ženo! Ti jedina ženo, koju ljubim ! Još koji od onih tvojih prijašnjih osmjeha, jo š koji — šta bi b ilo? . . . Tako ti Boga, još k o ji ! . . . Šta bi bilo, pa da me tim spasiš, lijek daš i zdravlje povratiš, . . . lijek . . . zdravlje . . 16. „Još jedan put se nasmijte, još jedanput osmjehnite — i ja vam više neću izlaziti na put, neću dosagjivati. Jo š jedan osmjeh, jo š zadnji osmjeh . . . 1 ja ću onda za vazda otići, udaljiti se iz Misira, od vaše blizine, od vas, od El-Džiza. Otići ću u svoj zavičaj, u Carigrad i tamo — u jednom od njegovih nečistih, blatnih i upalih predgragja kao budhistički svećenik, indijanski fakir ili gladno stambolsko pseto — priviknuću se na lagano, sporo umiranje. Osmjeh nite mi se još jedan put. Samo još zadnji osmjeh, i ja ću se, ogrijan tim zadnjim osmjehom kao suncem, udaljiti od vas, s vašeg puta. Sakrivajući u duši svijetle trake toga zadnjeg osmjeha i vama vrlo za­ hvalan, poći ću mirno upravo u grob, pod crnu zemlju i više nikad vas neću uznemirivati, nikad više nikada." 17. „Nesretna ženo; — . bićeš ubojica. Jer, bacivši se jednog dana pod vaša kola . . .« — Što koji dan, oči su mu sve više suludo si­ jevale i mene su počele tako zastrašivati, da više nijesam izlazila u šetnju — reče princesa i produži: Nakon petnaest dana dobila sam od njeg ovo pismo; 18. „Hanum e fen d i! Sjutra dobrotom žrtvujte sabahski počinak i izvezite se u zoru, dok još dan ne zabijeli i dok još ne pogje svijet za radom, u n a j­ mirnije zakutke El-Džire parka. Kunem vam se, od tog ćete izleta biti vrlo zadovoljni. Jer ćete vidjeti nešto, što do sad ne vidjeste niti ćete možda više ikada vidjeti u svom životu, nešto začudno, nešto nerazumljivo i smiješno. Upravo kraj puta, na jednom drvetu . . . ali nešto začudno, vrlo smiješno . . . Mo­ žete sobom uzeti, ako hoćete, više svojih ljudi — �347 robinja, robova . . . Zar ne, da ćele doći? Samo me ne odajte .. — Te noći sam mnogo razmišljala, strahovala, kolebala se — reče princeza. Šta, velim, napraviće kakvu ludost, prouzrokovaće kakvu sramotu . . . Ali mi je interes bio veći od ovih svih briga. Ne mogoh se uzdržati. U odregjeno vrijeme pred sabah uzela sam sobom nekoliko služinčadi i, pošto nas je bilo puna dvoja kola, izagjosmo na ulicu. Do tada nijesam znala, kako izgledaju ulice u prozorje. Vrlo čudno­ vato. Na sve strane praznoća, tišana . . . Sve kuće i drveće u drijemežu, u snu. Pregjosmo ćupriju. Piramide u daljini jedva su se zapažale. Na putu se više ni jedna kola nijesu vidjela. Upravo kad smo došli do El-Džire, šta mi­ slite da sam uradila? Proturila sam naprijed kola sa služinčadi. Mišljah — za svaki slučaj, svašta bi moglo biti . . . Dosta smo obilazili izmegju drveća. Iz lišća s drveća čuo se neki cvrkut. Inače, ja sam se stra­ šila od praznoće parka. Šta će biti, šta li će ovaj luda učiniti? pitala sam se, mučila se i drhtala. Istom čujem iz prvih kola viku i Vriškanje. »Šta li j £2«. protrnuh i izbacih glavu kroz prozor . . . Vidjeli ste, dolazeći, dolje ostariju visoku djevojku — zar ne? Eto ona, bijaše pružila ruku iz kola i pokazujući na jedno drvo, vikaše: — Ah, Bože m oji . . . Vratimo se, vratimo s e ! Pogledala sam onamo, kuda je pokazivala rukom. Na grani jednog velikog drveta nešto se je njihalo. Nešto, nalik na staro haljinče . . . Pozorno pogledah: bio je čovjek. To bijaše — on. Više ne mogoh gle­ dati. Prepadoh se. Samo da znate, koliko se prepadoh. Na pola bez svijesti pala sam u fotelj u kolima. I kad god se od tada ovog spomenem, uvijek mi se kosa naježi. — Svi smo šutjeli. Pazili smo razvučenim pogle­ dima po žućkastim pismima na stolu pred prince­ zom . . . Dok će neko izmegju nas: — U ovom' čitavom pitanju nije se obratila pažnja na jednu stvar, jednu važnu tačku . . . — Sjećate li se, kak oovaj čovjek u jednom svome pismu naglasi, da su najobičniji oni smrtni udarci, koji su bez krvi. Pogledajte najzad i sam . . . Mi svi na to zapanjeni, počesmo klicati u čudu: — Da, d a ! . . . Vaj, jeste li vidjeli ? I princeza Bejza-hanum efendi, koja kroz dva­ deset godina nije na to pažnje obratila, na jedan put klonu i preblijedi . . . Preveo: Karanfilaga. F. Nedžati: Noćna fantazija. Kad se nebom ospu zv’jezde sjajne, Ja se mlagjan dižem tamo gore, U nebesne vise one bajne, Gdje zvjezdice o ljubavi zbore. . . Vidim jedne, gdje se sretne ljube, Gdje u obje jedno srce kuca; Vidim druge, gdje se tužne gube Od žalosti gdje im srce puca . . . K. Sussheim : Ahnied Ihsan. Ahmed Ihsan pripada onoj maloj grupi ljudi, koja nosi zastavu trenutačnoga literarnog pokreta u Turškoj: Rogjen je 24. zu’l-hidžeta 1285. (7. aprila 1869.) u Carigradu kao sin nižega financijskog či­ novnika. Već u 17. godini dovrši upravnu škoju. Tek što je kao tumač kod artiljerije stupio, spopade ga neodoljiva želja za nezavisnim zvanjem i baci se, usprkos teške borbe sa svojom vlastitom porodicom, novinarstvu u naručje. Kao cijeli mladi turski knji­ ževni naraštaj i on se razvio pod okriljem Ahmed Midhatovim. U 18. godini osnova list »’Umran“, koji je dva put u mjesecu izlazio, ali domalo prestao 1303/4 = 1885 - 87). U isto doba započe — u tom Je njegovo glavno djelovanje — prevoditi velike franceske romanopisce (Juleesa Verne-a, Alphonse-a Daudet-a, Bourget-a, Octave-a Feuillet-a i druge) i time otvori istočnim krugovima, koji su još slabo bili priviknuti lektiri (čitanju) i zapadnom shvaćanju života, najrafiniranije tvorevine zapadne evropske književnosti. Broj Ahmed Ihsanovih prevoda iznosi sada oko 50 djela, a u tome su od samog Jules-a Verne-a 24 djela. Namjeravajući svojim zemljacima, mjesto dota­ dašnjih staromodnih časopisa, jedan moderni i to ilustrovani dati, osnuje 1307. (1891.) „Servet-i funun", a odmah zatim poduze još od djetinstva toliko željkovano putovanje po Evropi, da što bolje prouči uredbu evropskih revue-ja (časopisa) i njihovih štam­ parija. Za 3 mjeseca, u kojima je i obilno radio, Droputova, izuzevši Španiju, Skandinaviju i Rusiju; Jfjelo evropsko kopno. Svoje doživljaje na ovome putovanju je ocrtao na izvanredno lijep način u de­ beloj, ilustrovanoj knjizi, koja je još 1891. d v a p u t štampana, ali opet jednakom brzinom razgrab­ ljena bila. Ovo je putovanje zbilja koristilo »Servet-i funOn-u*, te se njegovo prvo godište može slobodno �348 usporediti sa svakim evropskim porodičnim listom. Tu glavom stupaju pred nas veličine tadanje: Gladstone, Renan, Crispi. Osmanlijske (domaće) prilike zauzimaju samo čedno, gotovo i suviše čedno, mjesto; čovjek se osjeća, kao da je gurnut usred svjetske vreve. — »Servet i funfln" postade središte turskoga duševnoga pokreta i neophodno je potreban pri prou­ čavanju u nekoliko osobenog literarnog pokreta no­ vijeg doba. Svi se mladi talenti javljaju kao saradnici: Ekrem bej („Strast u kolima"), Halid Zij§ (»Spriječena ljubav". „Plav i crn"), Ahmed Rasim i prije svega 1896. umrli Nabizade Nžzim, koji je svojim „Grijehom nemarnosti" najviše maha uzeo, — Svjetska izložba u Chicagu 1893. odlikova civilizatorsko djelovanje Ahmed lhsana, a i turska se vlada povede za ovim pohvalnim primjerom. Ali doskora prevlada u Cari­ gradu druga struja- i time dogje do sudbonosne izmjene saradnika. Još se javiše Tevfik Fikret, talenat plemenita misaonog poleta, koji ie izgledao za najviše sposoban, Dženab Šihabuddin, laka i vedra pjesnička priroda, što svakoj naciji na diku služi. Ali 1900. dogje radi jednog »revolucionarnog« članka do uplitanja vlasti. Tek izđ istrage od 7 hefti obustavi se postupak; opstanak oi listu dpUuš'e osiguran, ali saradnici otpadoše, te Ahmed ihsan osta prepušten samo svojoj snazi. To je treća perioda »Servet i fununa«. Samostalni književni rad Ihsanov nije tako znatan, kako bi se od njegova talenta moglo očekivati. Uvijek se spotiče o stanovite domaće prilike; one su jezgra sujet-a u dva mala, ali dobro izragjena ro­ mana: »Havar« (u „Servet-i fdhflnu" 1308.) i »Ulfet« (1309.). Što jo š od njega imamo, to su više skice: „Tragedija" i „Zločinac« (1308., oboje sprva za pozorište odregjeno), »Žene i tajne« (1308.), „Pismonoša" (1308). U područje lijepe literature ne spadaju mu ova djela: »Fotografija novoga sistema« (1306.) i jasno i valjano napisana »Nacionalna ekonomija« (1309.). S njemačkog: F. Nedžati. Ahdnl-Hak Hamid: Kći Indije. Drama u 5 činova (8 slika). — Prevodi Šemsuddin Sarajlić. — (Nastavak.) P r iz o r tr e ć i. - S ir Burtel, dvojica časnika, vojnici, četvrti i drugi starac. S i r B u r t e l : Starci! Hoćete li i vi slijediti svoje drugove? Četvrt sata evo progje. Znajte samo, da ka­ kav odgovor dadete, bićete prema tome ili spašeni ili usm rćeni! S t a r c i (ponizno): Ah Sire! Šta da mi damo:1. . . Šta da rečemo? Šta ćemo — nemamo ni pare? Tako nam onoga, koji svijet hrani, već dva dana obojica žudimo za zalogajem! . . . S i r B u r t e l (pokazujući na četvrtog starca): Vo­ dite i toga edepsuza! Č e t v r t i s t a r a c : A h !... (krikne): Siva, S iv a !.. Kome ostavljaš, da mu se osveti?! Ja ništa ne tražim Burtel! Ništa ne želim više! Samo, neka ti se na glavu obori taj nebeski sv o d !. . S i r B u r t e l (vojnicima): Prerežite mu damare na rukama, krv mu pustite! Stojte mu više glave. Ako obeća da će dati .novce, stegnite mu ruke i zavežite mu ranu. Ali ako i dalje usprkosi, pustite ga tako, neka mu krv odi laži a s njom i duša izagje! V o j n i c i (odvode četvrtog starca, koji probada svojim plahovitim pogledom Burtela, mrko i prezirno. S i r B u r t e l (pokazujući na drugog starca): I ovog uzmite i vodite! Gladan je, — dajte mu jela. Ali neka je pravo indijsko, kruto i žestoko jelo. Poslije mu nedajte ni iednog gutljaja vode. Podajte istom onda, ako obeća, da će daće od naroda ukupiti, ili ih sam podmiriti. Ne obeća li, neka i on od žegji skapa! Hajde, vodite ga, velim! D r u g i s t a r a c (približivši se): Sire! Iman bih prije toga da li nešto saopćim. B u r t e l (vojnicima): Pustite, da vidimo šta će reći? (Starcu): Govori brzo! D r u g i s t a r a c : Moje saopćenje je jedna tajna. Saopćiću je , ako se zakunete, da će te me pustiti slobodna. S i r B u r t e l (prisutnim): Ostavite nas jedan čas na samu. (Svi odu. Starcu): Kakva tajna? D r u g i s t a r a c : Vas se t i č e ... S i r B u r t e l : Dobro, kazuj sam o! D r u g i s t a r a c : Hoću ako se za k u n ete ... S i r B u r t e l : Kakvu tražiš zakletvu? D r u g i s t a r a c : Da će će te m e slobodno pu­ stiti. S i r B u r t e l : Zaklinjem se, tako mi moga do­ broga glasa, ja. . . ako. . . D r u g i s t a r a c : Ne, n e .. . Polahko gospodine Sire! S i r B u r t e l : Zašto? D r u g i s t a r a c : Dok vidimo, priznajem li ja d a ste vi na dobrom glasu, pa da se njim kunete? S i r B u r t e l (gutajući ljutnju): Zašto da ne bi priznao? D r u g i s t a r a c : Razum ićete poslije, pošto vam tajnu saopćim. S i r B u r t e l (za se): Kakva smjelost?! Puknuću I (Glasno): Kad je tako, onda se Bogom zaklinjem. D r u g i s t a r a c : Vi nijeste Bogu poslušan, ne znate za nj. S i r B u r t e l (za se:) Sad ću posrn u til.. . Kakva drskost!. . . (glasno): Bre, oslobodiću te, pa mi kakvu �349 tajnu iskazao ili ne! . . .•J e li što dobro za me? . . . . Govori brzo, ili ću te sada. . . Ne, ne boj se — velim — opraštam ti. D r u g i s t a r a c (približivši mu se, lukavo): Poašite konja i id'te pravo u selo Gotalvu. Tamo ima jedno veliko groblje »Sutti«, Ostarite danas do mraka u tom groblju. Sigurno će te vidjeti tamo jednog engleskog časnika sa jednom preobučenom engleskom damom. Onaj Englez je major Tomson, a žena uz njega je — Elizabeta, ljubljena dama našag milostivog gospodina Sir B u rte la!. . . S i r B u r t e l (jasno, kao da svijest gubi): beta. . . Elizabeta — reče? . . . Eliza­ D r u g i s t a r a c (jetko se smijući): Vidjeste li dakle? Nijesam li imao pravo, kad ne mogoh vjero­ vati u vašu zakletvu na poštenje i na dobar glas?! A? S in B u r t e l (za se, kao u ludilu): E lizabeta.^ E liz a b e ta !... Ona je otišla sestri u Sir Gottiju. . Ah, ovaj lopov!... Ovaj lopov okalja moj dobar glas. Herif (ubio me! Moj dom potpali, moj položaj poništi!... V iče): Dogjite, gdje ste vi psetanja jed na!... Zar tu nikoga nema? Dogjite, dogjite ovamo' (Svi prisutni uplašeni dojure). Gdje ste? pjtaip vas. Ko vam reče, da me sama ostavite ? Ko vam naredi da se pod zetn\]u zavlačite? Kažem vam: Ko reče, ko-jram naredi?... Držite ovoga lopova, ubite-gaf... Još stojite? Još gle­ date u m e?! Sviju ću vas proćerati, sviju povješati!... Ovaj lopov je mene ubio, ranio me, prsa mi raskinug, srce mi zdrobio. Ovaj lopov mi je mozak prolio, oči iskopao, kosti prebio dušu jsčupao! Kažem vam: vucite toga lopova, uhite ga, neka ga nije, neka vas ni jednog nije! Sviju ću vas poubijati, velim vam! (Zatrese se i pada na naslonjaču). D r u g i s t a r a c (dok ga vojnici odvode): Znao sam da ti izbjeći ne mogu. Ali se ja smrti ne plašim, tek kad tebe vidim poništena!... (Smiješi se): Zulum­ ćaru sramotna glasa!... S i r B u r t e l (skoči, kao izvan sebe): Zar još govoriš? Sad ću zemlju zažditi i sve smrviti! J e d a n č a s n i k (drugome): Opet ga je ludilo zgrabilo. S ir B u r te l dajte! (odlazeći): Konja! Brže mi konja (Nekoliko vojnika odleti). P r v i č a s n i k : Kakvo je ovo poniženje?... Zar smo mi ovdje njegove sluge? Ili smo luda paščad? što koji dan, sve je gori. Dokle ćemo evo trpjeti? D r u g i č a s n i k : Od njeg mi mnogo dobra vi­ dimo- Pa zašto da ne trpimo?... Pravo da kažem, ja više volim novac od pravednosti. J e d a n v o j n i k (za se): Lopov! P r v i č a s n i k (drugome): Tako je, ali treba malo misliti i na svijet! A on se sve više goropadi! V o j n i k (opet za se): Kad bi ste se složili u 4ume, pa da drugoga zatražite na njegovo mjesto a? P r v i č a s n i k : Nema druge: lijek treba prama bolesti dati. Oteta lugjaka ne ukroti s lancima, već na umjetan način. (Pozornica se mijenja). S lik a peta. Groblje iz drugog čina. P r i z o r p r v i. Toromtor, poslije Surudži, onda Sir Burtel i najzad Tomsoni Elizabeta. T o r o m t o r (dolazi, pa kao da će proći, gleda tamo-amo): Nijo ni ovdje. Čudnovato! Kud je otišla ova djevojka? Kao vizija sad se prikaže sad se izgubi. (Odlazi na desno). S u r u d ž i (dolazi s druge strane, zastane na j e ­ danput i s jednim sjetnim pogledom će): Vidjeh ga, dolazi. Opet su zajedno, kao i prije. Ali već znam: ona je dakle namjesnikova gospogja?... Svrnuli su tamo, kuda li ć e ?... Ali o v a j? ... Ko je ovaj što dolazi?... Sdj* B u r t e l (dolazeći rasijano i gnjevno): Nema ih! Ni ovdje ih nema! Naćiću ja njih, svakako naći!.. Oboje ću ih satrati. Oboje ću ubiti!... Djevojko, je si li vidjela ovdje neku ženu sa jednim engleskim časnikom? S u r u d ž i (zbunjeno): Ko?... Ja?... iS/fr B u r t e l : Da. Ti, ti. Govori brzo! S u r u d ž i : Ja. O v a j. . . ne. Nijesam vidjela, go­ spodaru. Nikoga nijesam vidjela! S i r B u r t e l (odjuri): Ipak ću ih uhvatiti! S u r u d ž i (slijedeći ga malo): Od ljutnje mu munje sijevaju iz očiju! U srdžbi mu gromovi sipaju iz u sta!... Ode. Odletje kao kugla sipajući vatru! Svakako ima nekakvu zlu namjeru. Slijediću ga. (Od­ lazi za Burtelom. Tomson i Elizabeta se vide, da s protivne strane dolaze). T o m s o n (Dolazeći, za se) Hvala Bogu, Surudži nije ovdje. (Glasno): Biva, vi ćete sada ići u Gudžerat. Opet vas neću vidjeti za nekoliko dana, šta?... Ajvah! E l i z a b e t a : Zar i od sada tako misliš? T o m s o n : Ah, madam! Ja sam ljubomoran na vašeg muža. A li... nije ni moguće, d a ... Srce me boli! Mislim, kako ćeš noćas biti daleko od mene. Ja ću opet biti sam. A to vaše ružičasto tijelo biće u vlasti Sir Burtelovoj. U glavi mi šumi, snaga me ostavlja. Kosa mi se ježi i dogje mi, da bih vikao, zvao u pomoć. E l i z a b e t a : Jedno drugome smo u mislim a; i ja ne vidim nikakve razlike u našim osjećajima. Ali, koja korist!... Ja d a n a s... Ali, prekini, presijeci. Presijeci ovu moju r ije č !... Mi treba dam islim on a sastanak, kad smo udaljeni jedno od drugog. Kad smo zajedno da ne zborimo ništa o rastanku. Zar ćeš i m ene zaplakivati i gaziti, kao ono prije indijansku djevojku? — Ima četiri mjeseca, kako ni jedne noći ne prospavah mirno, sve misleći na te. Zar misliš da m e je i jed n i zora �350 našla u snu, a ne budnu zaplakanu?... 0 ponoći svak mirno spava. Samo moja dva oka, kao dvije zvijezde sjaju se i gore. I što dublje u noć, sve se više smra­ čuje. Strašiv vjetar puše, a u šumoru visokih vršika hurmi i kavaka kao da neki čudnovati zvuci zanose moje misli i maštanje na poseban put, u osamu. San me odbjegne i ja mislim na budućnost, mislim na sadašnjost, o tebi i o sebi m islim ... Pa ožalošćena, ne mogu ništa drugo već samo plači. Koliko se usi­ ljeno sm ijem , toliko se opet uzdržavam. A h :... Zar mi još ne vjeruješ, da te više ljubim od svoga muža?... Zar nijesu sto puta bolji razgovori i sastanci s tobom, nego sve časti što mi ih svak iskazuje u zdravlju muža?! Držeći \e potajno u svojim mislima, zar nijesam hi­ ljadu puta zaokupljena tihom radosti, nego od svega njegova sjaja i slave?... Kod mene je tako, da vidim da je bolje biti u tvome ropstvu, u tvojoj vlasti, nego li gospodovati svijetovima. Bolje je pored tebe, pa j •pod tvojim nogama zgažen umrijeti, nego živjeti hi­ ljadu godina. On je ružan, zle naravi, tlačitelj je; ti si lijep kao i tvoja narav, karakter si. On je i/dajiea naroda, neprijatelj je domovine. Ti nijesi takov. Ja o tebi lijepo mislim! J^ zbog tvoje ljubavi na svoga muža odvratno gledam !... Pa- t(>još jednako sumnjaš, da li te ljubim od svakoga više? T o m s o n : O slanjam .se na ttfojuv dobrotu, d^ posve ostaviš Sir Burtela i da kod mene ostaneš. Ili tvoje riječi nijesu dovoljne, da me uvjere i umire. E l i z a b e t a : Torinson, zar nemaš ni malo smilovanja prema meni? .. . Kako dopušta tvoja ljubav, da se ja obrukam? T om s o n : Dakle je nemoguće da se rastaviš od S ir Burtela? Bojiš se, ne? E liz a b e t a : 8rce me ne zapriječuje, da bih se rastavila od muža; to i ti znaš. Jedina ljubav pak ne drži potpuno mene, već donekle i namus, moj dobar glas. Evo, da se danas hoću rastaviti od muža. Ne mogu se ipak rastaviti od njega, ne mogu radi svog namusa. Jer svako bi htio da zna uzrok našega raz­ voda u braku, pa ako se razlog doznadne, onda smo oboje u opasnosti. Jednu pogrješku, koju samo Bog zna, ne treba da svijetu odamo. Moj muž mene voli, a ja iz ljubavi se s tobom družim. I, ljubeći tebe, muža nikako ne v o lim !... T o m s o n : Kad bi napustila Sir Burtela, ko bi znao da si ga ostavila zbog mene? A poslije, ko će znati, ko će vidjeti, da si se sa mnom sdružila? Mi možemo odavle pobjeći u Ameriku. Ko od nasilja bježi, u Ameriku ide, ko slobodu želi, u Ameriku se kreće. U Americi je pravda, sloboda i jednakost, tamo je svak ravnopravan. E l i z a b e t : Zar mi nijesmo p rotestan ti?... A po ustanovama naše vjere, ja se ne mogu rastaviti od muža do smrti. Pa kad se i rastavim, ne mogu za drugog poći. S ir Burtel pak neće me ostaviti sve dotle, dok ne bi razumio, da sam odveć sramotna glasa. T o m s o n : Rekoh da u Americi sloboda vlada, nema ovih stega, nema ovoga ropstva. Da pobjegnemo u Ameriku, da živimo megju divljacima, da ne bu­ demo vezani ni za kakve ustanove! Da ne znamo ni za kakav zakon, ni za kakve propise; jedino za Boga i sami za se! Da živimo prirodno, da budemo ljudi! Da obigjemo u zajednici čitav svijet, do polova da idemo, a na posljetku da se nastanimo u Americi. Da odatle, kao iz novoga svijeta sudimo i rešetamo vi­ jesti iz ovoga lažljivog svijeta. Da se zabavljamo megju divljacima, spominjući se života kulturnih ljudi. Gle, kolikih razlika i preokreta ima u raznim vjerama narodima, običajim a i raznim zemljama! Tek ljudsvo svukud jednako nagjemo. Ne videći svetijeg zakona za ljude ud prirode, počećemo u njoj živeći s draga srca moliti Bogu, da nas čuva jedno za drugo. Svijet je knjiga, koji putujući proučavamo. I kao što se god ne može shvatiti namjera piščeva, dok mu se knjiga potpuno ne pročita, tako ne možemo znati ni što je prava istina, dok . ne progjemo i ne vidimo čitav svi­ jet! — Većina ljudi je u svom vjerovanjUj'ubijegjena u dobra obećanja i strahote od kazne, što ih proriču vjersko knjige, stučeno no je na jednostavno silovito ali i nepojmljivo vjerovanje, da se pored njega puno i ne stara za dobro ovoga svijeta. Ne može čovjek raditi za dobro drugoga na ovom svijetu, kada u opće ne pozna svijeta, a ne poznajući svijeta, ne pozna potpuno ni vjere, koja ga zadužuje, da radi za dobro čitave svjetske porodice. Priključiti se u jednu akciju znači i voljeti njezinoga pokretača. Šta hoću da kažem : Pravo vjerovanje može da potječe samo iz čista srca, puna ljubavi za sve, koje pojima, koje ćuti, svemoć jednog tvorca u svemu, što nas svojim skladnim poregjajem presenećuje. Ono se pak s putovanjem po­ stiže. Istina, samo putovanje je sredstvo, a ovim sred­ stvom se svrha postizava. — Uz to, mi smo Englezi, a Englezi su stvorena za putovanja.. . (Za se): Ovako 3am nagovarao i sirotu Surudžiju. Ali ako ova pogje za me, neću se ni malo sustezati, da je odmah uzmem Jer — previše je žarko ljubim! E l i z a b e t a (u velikim mislima): Tomson. Ja sam dosta srčana! T o m s on (nadobudno): Bez su m n je !. . . Tek šta hoćeš da rekneš? . .. E l i z a b e t a : Ja ću biti uzrok jednom velikom dogagjaju! Ali neću biti uzrokom samo radi moje lju­ bavi prema tebi, već što ljubim ovaj narod i želim mu pomoći. T o m s o n : Što je taj dogagjaj? . . . (U taj mah doleti sluga Behav-Puneker, vičući pre­ strašeno: Madam! . . Mađam!. . .) T o m s o n i E1 i z a b e t a (trgnu še se). B e h a v - P u n e k e r : Madam!... Namjesnik dolazi! Ovamo id e .. . Bježite brzo! �851 T o m s o m (udarivši se rukom u čelo): A oh !. . . Š to bi, bi! . . E l i z a b e t a (dostojanstveno Tomsonu): Zar si zaboravio svoju utanačenu ulogu? Šta ti je, Tomson?! B e h o v - P u n e k e r : Vas traži m adam !. . Sad će izbiti ovamo. E l i z a b e t a (Tomsonu): Ako uzgovoriš, kako sam ti rekla, niti će sta učiniti tebi ni meni, radi svoga g lasa.. . T o m s o n : Odosmo, odosmo. Evo sad baš odosmo u Ameriku.. . E l i z a b e t a (slugi): Dakle da čujemo, što je bilo, Behov? B e h o v - P u n e k e r : Eno gdje vi izagjoste iz tah tarevana, pa smo mi sve stajali tamo uz tahtarevan. Pogledasmo nešto, kad gospodin namjesnik uzjahao na ata, pa leti ovamo kao strijela. Poletje upravo k nam . čim dogje, pita za vašu visost? Mi se pak prije zdo govorisiro, videći ga izdaleka gdje dolazi, da mu re­ čemo ako za vašu visost upita, da ste otišli na drugu stranu ovoga groblja. Tako mu i kazasmo. »S kim je otišla? — pita. Kad je otišla? Zašto je otišla?« A mi mu uzdurisasmo: da ste otišla pogledati hram i re­ kosmo, da nije dugo tome što ste otišla i da je jedan sluga uz vas. Pa da ne slažemo, Aro ja dogjoh neka sam uz vašu visost. Da, još mu kazasmo, da više ni koga ne uzeste sobom. On .ne odvrati IniSta, već od-v' juri upravo prema označenom mjestu. E l i z a b e t a : Kad je tako, čega se bojiš? B e h o v : Bojim se,Siko dogje i vas ovdje vidi, sviju će nas ubiti. Što bi ubio nas, nema štete. Samo da vašoj visosti što ne dokuniše! Za sigurno će sad doći. Tamo. . . (najedanput zadrhće): Tamo . . ta m o !. . ah, tam o .. . T o m s o n i E l i z a b e t a : Šta ti ie? . . B e h o v (padne na legja i koprca se): Dolazi. . . . Eto dolazi! . . . T o m s o n (drhturi). E l i z a b e t a (pogledavši): Istina, veže konja. Ne boj se, Tomsone! Brzo mi govori o ljubavi. Znadeš, šta ćeš govoriti, a? (Slugi): ti na noge, zvekane jedan! (Sluga ustane.) Okreni legja! Gledaj preda se i ne zbori ništa. Kao da ništa ne vidiš. Tuđi stoj! Ti se ne boj, Tomsone, već da mi počmemo svoju ulogu. (Dolazi S ir Burtel i stane iza jednog drveta. U ruci mu je mač. Promatra Elizabetu i Tomsna podledom punim srdžbe.) T o m s o n : Srce ne zna velikih i malih ljudi, slo­ bodno je, madam! Ko mu se dopadne, voli ga, koga voli, želi da mu se dopadne. Kud hoće ide, što hoće razgleda; a traži priliku, domišljavase načinu kako da se vidi s onim, koga želi, za kim teži. Ljubav donekle zaslužuje samilost, je r je bijedna, ako je beznadna. I vi meni trebate oprostiti, madam! E l i z a b e t a : Ja ću tebe kazniti, sagnjiću te u tamnici! Zabranjujem dalje govoriti. Mjesto oprosta, daću te pogubiti! . . T o m s o n : Učinite, što god hoćete; zapovjed je vazda u rukama velikih ljudi. Svaku ću vašu zapovjed poslušati, samo mi ne zabranite da vas ljubim. Sve mogu podnijeti, samo nisam u stanju ne ljubiti vas. Nemoguće mi je srce povratiti niti utišati ga od uzavrelosti kad vas vidim. Ah, madam, madam! (Spustiv se na koljena): Ne zamjerite mojoj sm jelosti!. . . E l i z a b e t a : Ludi čovječe! Zar tebi nije poznato ko sam ja i kako sam silna? Zar nemaš pojma, šta ti sve mogu učiniti, kad hoću?... Zar ti ne znaš da sam ja gospogja prvoga čovjeka u ovoi zemlji? ... Ako me nijesi mogao poznati u mom jednostavnom odijelu ko sam, zar ne znaš bar da sam »ngleskinja? T o m s o n : Znam, madam. Vi ste druga druga­ rica S ir Burtelova. Nema ni dvije godine, kako vas je uzeo. A ja vas ljubim otprije, kad no sam vas jed­ nog dana vidio na grobu vašeg poštovano oca u Sir Gottiji. O J onda ja krijem svoju ljubav, ali mi je više nemoguće izdržati, a da je ne kažem. Svaki ,dan sam čekao, kada ćete ovuda proći, da vas vidim. To me je veselilo. Danas se usudib, da vam svoju ljubav ot­ krijem, Nemam ovim nikakve zle namjere prema vama. Jedino žalostan bih bio, da vam ne kažem svo­ jih osjećaja, je r bi tim krivo učinio sebi, krivo jednom Članu ljudske porodice, koju za sigurno i vi na srcu imate. Da, ljubim vas, madam, ljubim. . . Ja vas lju­ bim! . . . (Spusti se opet na koljena): Oprostite mi moju pogrešku! . . . E l i z a b e t a : Dijete, slaba srca. Ovaj put ću te opomenuti samo: Nemoj više nikad da ponoviš te ri­ ječi, je r će zlo biti s tobom. Korim te. Ukor od sta­ rijega je pak dostatna kazna za dobra činovnika. I za tebe je ova kazna dosta. (Hoće da ode. U ovaj tren iskoči Sir Burtel pred njih.) S i r B u r t e l : Nije d osta!. . . Nije dosta ovolika E l i z a b e t a (Tomsonu): Kakvo si ti pseto, da se kazna!. . . Malo je i dušu mu u pakao poslati! . . . . usugjujš mene voljeti? S kakvom smielošću se usu- Stani, da ga ja pitam: Šta veliš, gospodine majore, na gjuješ govoriti o ljubavi, ženi, koja od tebe hiljadu koji način želiš umrijeti? T o m s o n : Šta z n a m ? ... Ja bih prije htio sto puta na više stoji? T o m s o n (ponizno, moleći): Pogriješih oprostite godina života! E l i z a b e t a : Znadeš li, ko je to pred tobom madam! Ispričajte me, je r znate, da ljubav puno za­ edepsuze!? ludi čovjeka. S i r B u r t e 1: Znam da ne znaš, bezobrazniče, ko te E l i z a b e t a (mrzovoljno): I još govori, ne zastiđjujući se. Da li ja pokazujem naklonost prema ovdje pita: na koji način želiš umrijeti!? T o m s o n : Vi? Ja vas danas ovdje prvi put vidim. tebi? Luda! Zar sam ja tvoja prilika? Bezobraznik! �352 Ko ste vi? . . Ako ja očitujem gospogji, šta se to vas tiče? ljubav Sir Burtelovoj S i r B u r t e l : Pitam te zar ti ne znaš svoga upra­ vitelja, čijim se zapovjedima svaki dan pokoravaš? Zar ti mene nijesi nikad vidio? T o m s o n : Ja vas nikako ne poznajem. Znate li vi šta zajedničkog sa Sir Burtelom? S i r B u r t e l (cikne ljutito): I još g o v o ri!.. . (Su­ zdržavajući se): Da, u blizu misliš. Ja sam Sir Burtelov rudjak. T i se brukaš s njegovom gospogjom, a ja ću da te ubijem i tako i se osvetim. T o m s o n : Mene ne smije ubiti ni Sir Burtel, kamo li ti. S i r B u r t e l : Koga se boji Sir Burtel ovdje? On je neodgovoran; sve što hoće može da čini. T o m s o n : Čini sve što hoće, samo mene ne ubi. S i r B u r t e l : Zašto da ne ubije? T o m s o n : Radi svoga dobrog glasa, da se^ ne osramoti. S i r B u r t e l : Sta 'o znači? T o m s o n : Jer, ako mene Sir Bprtel ubije, svako će stvar doznati. G o^jriće se na sve strane, da me je ubio, što sam se sa njegovoi.n ženom volio. A ovo tiče u njegov namus, tiče u /jegov u veličinu a možda bi mu i pameti dokunisalo. S i r B u r t e l (za'šć): Gjavo! . . . I nan z n a je ! . .. (Glasno)Ć'Ti Sir Burtelovoj gospogji samo ljubav očitova. Šta ^i još učinio, što bi njegovom nainusu škodilo, pa da bi ^ p o š te d io , ne želeći da to svijet doznadne? T o m s o n : Ništa! I budući da nijesam ništa više učinio, što bi štetilo njegovom dobrom glasu, on nema prava ni ubiti me. S i r B u r t e l : I nepravde kod zapovjednika u pravo se ubrajaju. Megju tim, ko će doznati poslije, pošto bi tebe ubio, za što te je ubio?! Tebe može nestati, a da ni on sam ne znidne za to. T o m s o n : Sir Burtel mene ne može ioak ubiti. Neka mi je Bog svjedok, da bih na sve strane raz­ glasio, da je Sir Burtel ubio Tomsona, što mu se je sa gospogjom volio. E l i z a b e t a : Š u t i ! . . . Zar se usugjuješ i objegjivati? Čapkun! S i r B u r t e l: Ja ako tebe ovdje ubijem, kome bi onda mogao kazati? T om s o m : Pa ima ljudi, kojima je stvar već poznata. Dok bi čuli za moju smrt, uzrok bi jo j svi­ jetu objavili. Tim e bi ubili i Sir Burtelov dobar glas. Megjutim, zar mislite, da bih ja mirno stajao, ako bi vi na me navalili? Ko u smrt gleda, zar da se boji i ubiti nekoga? Podanika nema, koji ne bi ubio svog dušmana, kad na njeg navali. Što — i ja ću se braniti. S i r B u r t e l (za se): Gle, nesreće, nemam volje ni kazati im šta me nagna da dogjem amo. Odam li se, znaće sve. . . Ne! (glasno): Ja ako pred tobom stoji S ir Burtel? . . . Ubiće te, a? . . . T o m s o n (smijući se): Bez sumnje! . . . Samo . .. doznače se, velim vam. Megjutim, nije moguće da on ovamo dogje! . . . . S i r B u r t e l (potegavši mač): Evo, dolazi S ir Bur­ tel, da tebe ubije! . . . (Navali na Tomsona). S u r u d ž i (doleti brzo i ugje m egju njih): Naj­ prije ubij mene! E l i z a b e t a (strahovito krikne). S i r B u r t e l i E l i z a b e t a : Ko je? . . . Ko je o v o ?. . . S u r u d ž i (stojeći jednako pred Tomsonom): Ja zar? Ja sam Tomsonov hlad, dok god uzživi, vazda ga slijedim. U opasnim časovima sam mn štit, uvijek pred njim stojim. S i r B u r t e l (u čudu): Ovu djevojku sam malo prije v id io .. . Idi odatle, šta hoćeš? 'S u r u d ž i: Tomsonov štit ne otkida se od njego­ vih prsa. N ajprije štit razbi! . . . Gledaj, kako ću lahko da umrem! . . S i r B u r t e l (još više začugjen): Šta ova govori? Šta govori sve? . . . E l i z a b e t a (za se): Dakle, ova djevojka Tom ­ sona ljubi! S u r u d ž i (Sir Burtelu): Ja ništa ne govorim, gopoduru! . . . Ja molim. Molim radi Tomsonove smrti. !, ne. Ne molim, čisto ti zabranjujem. Velim ti, da ne ubiješ Tomsona! . . . (Jecaju ći): Nećeš ga ubiti! . . . Da ga ne ubiješ, ja ti eto zapovjedam! . . . S i r B u r t e l (za se): Nikad ovo ne vidjeh. Pla­ čući zapovijeda! . . . Makar to, ali šta m ene smeta? (Glasno, pokazujući na Tomsona): Ali gle, td je moj neprijatelj, svakako ću ga ubiti! . . . S u r u d ž i (uhvativši se za Tomsona): Ovo je moj milosnik, ti ga nećeš ubiti! E l i z a b e t a (za se): Kaže m ilo s n ik ? ... S i r B u r t e l (odvažno): On je u namjeri, da osramoti porodicu jednog prvaka! . . . Čovjek je u pravu, da ubije napasnika, koji mu pa kuću udara. S u r u d ž i : Tomsonov je dom ovdje; on nije ninikako udario na tvoju kuću. Danas se s gospogjom razgovarao. Ja sam Tom sonova milosnica, on mene ljubi. (Tomsonu): N ije li? T o m s o n (u velikom strahu): Bez sumnje, bez su m n je !. . . S u r u d ž i (za se, radosno): A h !... Priznade, ma­ kar i lažno! (Burtelu): Je li de, ti nećeš ubiti Tom ­ sona? . . S i r B u r t e l (za se): Je li ova djevojka andjeo? S igje li iz carstva duša, što li? Ne znam, tek njezine me se riječi teško d o jim a ju !... Do danas ne znadoh da mi se ovako lahko može umiriti srdžba, pred ko­ jem svijet strepi! Šta je ovo? Ruke mi i noge kao otsječsne, snaga me ostavlja! . . . Šta biva sa mnom? Meni ima nešto! (Najedanput juriša na Tomsona): �353 Tomson! (Sustegne se, prijeteći): Zahvali se ovoj nevinoj djevojci, inače bih ja odavde danas otišao tek pošto bi tvoju zvijezdu ugasio. (Malo odmakne, Eliza­ beta ga slijedi. Ponovno zastavši Tomsonu): Danas si se spasio. Tebe od smrti, a mene od krvoprolića spa­ sio je jedan augjelak, koji s neba pade megju nas. Ali ne zaboravi! . . . Za tebe nema spasa u mojim si pandžam a!. . . (Odjuri, a za njim odlazi i Elizabeta.) P r i z o r d r u g i. Tomson, Surudži, poslije Toromtor. T o m s o n (kao da je stresao tovar sa sebe, za se): Ah! Od smrti se spasih! Bijah u škripcu; malo je falilo, da svršim s ovim svijetom. Ali „U mojim si pandžama!" Tako mi reče. Moram bježati, nema mi drugog spasa. Maleni se ne mogu iznijeti sa velikašima. Tek, ja bih, da se okušam. . . Ali šta je taj veliki dogagjaj, -kojemu reče Elizabeta, da će uzrok biti? S u r u d ž i [pažljivo, za se): Gle neće mi ni hvale po običaju da reče. Drži, da nijesam dostojna ni toga. T o m s o n (za se): Ova je djevojka još uvijek ovdje, gleda me oči u oči. Luda izlijeće preda me, kao majmun. Zar od danas nema za me spasa? Meni se više nikud ne hiti. Idem lagahpo,,odbacivši sve brige o poslu, o životu . . (Polazi). S u r u d ž i (prebuljelim glasom): Gospodin Tomson! T o m s o n (hladno): Šta>hoČeš? S u r u d ž i (teško mu prilazeći): Nećeš li me već odsad voljeti? T o m s o n (opet hladno): Sta veliš? Ne razumih? S u r u d ž i (uzevši ga za ruku): Razumio si; vrlo dobro si razumio. Vidim, žališ me. Smilovaćeš mi se to vrlo dobro vidim. Ti si moj lijepi Tomson, T i si moje milovanjel . . . T o m so n : Luda djevojko! Sta ti z b o riš... S u r u d ž i: Svakako, ti ćeš se smilovati na me... Uvjerena sam, da ćeš me zaista ljubiti! T o m s o n : Budi uvjerena da te ne ljubim nikako. S u r u d ž i (vrisne) Ah! . . T o m so n : To znaj i ne napastuj me više, ne nameći se; pusti me u miru! (Pogje). S u r u d ž i (pohiti, zadrži ga, molećim glasom): Tomson!T o m so n : Ne slušam! S u r u d ž i (kao gore): Gospodaru! T o m s o n : Zar me još slijediš? S u r u d ž i: Odlaziš zar opet me ostavivši? T o m s o n (viče): Zapovjedam ti, ne idi za mnom! S u r u d ž i (plačući): Molim te ne odlazi! T o m s o n : Na silu se ne može voljeti. S u r u d ž i (strašivo): Gospodaru! Reci mi makar jedan put, da me ljubiš, — ma jedan put. Makar mi lagao, da to samo čujem od tebe; a h !... (padne pred Tomsona): Gospodaru, gospodaru! Ja te lju b im !... (Bijedno obujmi Tomsonova koljena i gleda mu u lice). T o m s o n (odmičući je rukom): Djevojko, ja sam Englez, ti si Indijanka. Moguće je , da se angjeo s gjavolom voli, ali ja s tobom ni opet ne! Moguće je, da ce ovaj svijet sa onim spoji, da se sluči vječ­ nost i prolaznost, ali Tomson i Surudži nikad a!... S u r u d ž i (ustane): Zar si zaboravio svoja obe­ ćanja, Tomsone! Zar mi nijesi govorio, da ćeš me do smrti ljubiti? Ti si mi to govorio, ti, koji kršiš svoje obećanje! (Maša se Tomsonove ruke). Tomson! Ja sam sad opet raži, opet, ljubi me makar čas, makar m i­ nutu, makar tren! Ili, ne voli me, nikako me ne lju­ bivši, reci mi makar lažno „ljubim te!" jedan put reci, za jedan t r e n ! ... (Ponovno padne preda nj). Tomson, gospodin Tomson! Ljubim t e ! . . . T o m s o n (povlačeći se): J a sada nju ljubim, je r je moja lstovjerka, a tebe ne ljubim, je r si idolopoklonka!. .. S u r u d ž i : Ja sam ti kazala, da ću žrtvovati za ljubav i vjeru, kao što sam i srce žrtv o v a la ... I sad mi zapovjedi, slušam te; tvoja je zapovijed za me jača od moje vjere: ti si za me veći zapovjednik od vjerskog glavara! T o m s o n : Zar može djevojku ljubav natjerati, da ostavi svoju vjeru? S u r u d ž i : Ja kakva uvjerenja imaš u ženi, koja je nevjerna mužu? T o m s o n (jetko): Ja nju sada ljubim, je r je li­ jep a; tebe ne ljubim, je r si ružna! S u r u d ž i (skrivajući uzbugjenost): Ah, šta ču­ jem ? Tomsone, zar ti nemaš ni malo smilovanja? Zar ne znaš, koliko je nevaljalo reći djevojci na udaju, da je r u ž n a ? ... Ah! Ubi me bar! T o m s o n : Meni je slagje spomenuti se Elizabetina imena u našem kratkom voljenju, nego li tebe uvijek gledati. Znaj, tebe ne volim, pa mi je tvoja ljubav na te re tu ... S u r u d ž i (gleda pažljivo Tom soca): Ah, moj mili ljubazniče, — čarobni, kao puna bašča na m je­ sečini, — privlačivi, kao gorski vrhunac, obasjan pr­ vim tracima jutarnjeg su n ca!... Oslonih s e ... T o m s o n (upada jo j u riječ): Poput prirode, riječi su ti d iv lje !... Samo Elizabetino ime mene od tebe daleko rastavlja. S u r u d ž i : Znam, koliko ste jedno drugom vjerni u ljubavi; vidjeh, kako se p a z ite ... T o m s o n : Ne, opreznost je iziskivala, da smo se sada morali ovako ponašati; i mi se ponesosmo kako trebaše. To je bio jedan korak, da zabacimo trag: da razuvjerimo Sir-Burtela, a da sebe spasimo. Djelatnost toga mi znamo; i vidjela si, kako nam je uspjela varka, a? S u r u d ž i : Samo kad žena naumi, vrlo lahko prevari muža. T o m s o n (za se): Gle, od danas za me nema više spasa! I ja još jednako stojim ovdje?! �354 B e h a v P u n e k e r (izvuče se prikriveno izm egju drveća): Gospodin Tomson! Hoćete li primiti ovaj p a p ir? ... Poderite ga, kad pročitale! (Tomson poteče i primi pismo. Behav ode). T o m s o n (čita uzbugjeno): „ . . . Dogagjaj, kome ću ja biti uzrokom, jest taj, da ću ja svoga muža otrovati. Noćas idem ponovno u Sir-Gottiju. Ti se sakrij za nekoliko dana. Elizabeta11, (za se): Ona će otrovati svoga m u ž a ? !... Dakle sam spašen?!.. (Hoće žurno da ode). S u r u d ž i (slijedi ga): Kuda ćeš, Tomsone i . . . T o m s o n (ostavljajući pismo u džep): A kuda ti ideš? S u r u d ž i: Zar ja ne znam, kuda idem? T o m s o n : Znaš da; ali to je mučenje. S u r u d ž i: A zar se može osuditi moj po­ stupak? T o m s o n : Idi od mene! S u r u d ž i: Neću Tomsone, — ne mogu. Nije mi dosta, da te iz daleka motrim. Jer, ljubim te — ljubim ! Čuješ li? T o m s o n (pohiti): Nećeš me lju b iti!... S u r u d ž i (poleti pred Tdmsona): Ubij me, pa onda hajde. c oj . T o m s o n (udari Sarudžiju u lice): Hoćeš li ići za mnom ? S u r u d ž i (od udarca joj navru suze na oči): A h !... Kako je sladak ovaj šamar! Štip ne znadoh p r ije ... Udri još, udri ono lice, kojemu si, kako ka­ zivaše, prije bio rob, pa onda idi! T o m s o n : Ti valjda hoćeš, da sam ti blagodaran, što si me od smrti’ spasila? Ali sam i ja tebe spasio prije 4 mjeseca u Gondova planini, ako si ti mene danas. S u r u d ž i : Zar to niječem ? Ne! Onda si me spasio od smrti, a danas me riješi zdravlja! . . . T o m s o n (za se, polazeći): Tako! Ona će muža o tro v a ti? ... (Glasno): Ne idi za mnom, djevojko! Mogu časom smrviti to srce, koje me ljubi, u hiljadu komada! S u r u d ž i : Hiljadu puta bi ti bila zahvalna. T o m s o n (uhvati Surudžiju za ruku, prodrma je žestoko): Stoj, čuješ . . . S u r u d ž i : Ahl . . . T o m s o n (obori Surudžiju na tle i sjede na nju; stisne je jednom rukom za vrat, a drugom zamahne sa mačem, da će je udariti u prsa): Hoćeš li me dalje slijediti? S u r u d ž i : Kakvo odlikovanje! Kakvo odlikovanje, da umrem pod tvojim nogama! Mene ubija moja duša, moj život! Mene će da satare moja radost, moja nada! Ljubim te, lju b im !. . . T o m s o n : Gle, vidiš li ovaj mač? Istom što bi rekla, da me ljubiš, proći će ti ovaj mač kroz pluća! P a reci, hoćeš li me opet ljubiti? S u r u d ž i (sa smrtnim osmjehom): Uvijek, Tomson, — u v ije k !. . . T o m s o n (ljutito skoči, pa će okolo hodeći): Oh, puknuću! V jeruješ li? . . . (Sune opet na djevojku i zamahne, da će je probosti): Vjeruješ li, da ću te ubiti? T o r o m t o r (pojavi se iza drveća, zapne stri­ jelu i nanišani na Tomsona): A vjeruješ li ti, da ćeš ti onda os'.ati zdrav? T o m s o n (preplašeno skoči): Ko je ovo? . . . (Zakloni lice rukom.) S u r u d ž i (podigne se od pasa); Toromtor! . . . Tako ti Vede a, ne naškodi m u !. . . T o r o m t o r (neprestano nišaneći): Ostavi mač u korice! . . . T o m s o n (posluša ga). S u r u d ž i (ustane): Toromtor, zar si zaboravio uVjet? T o r o m t o r (Tomsonu): Pokreneš li jo j samo vlas s glave, smrviću te, neka znaš. Ub'ću te, zmijo krokodilskih usta! (Ponovno nišani): Ubiću te, hijeno, pa se sam svojom krvlju nahrani. (Tomson pobježe, Surudži se postavi izm egju njih). S u r u d ž i : Ludo! Zar si zaboravio svoju za­ kletvu?. . . (U ovaj čas Torom tor pogrešno odapne luk na striieli, a strjelica pogodi Surudžiju u rame. ( 0 va padne): Ah! . . . (Tomson je već pobjegao). T o r o m t o r (baci strijelu i poleti Surudžiji): Šta uradih, ah, šta uradih! . . . (Vadeći strjelicu iz njezina ramena): Surudži, mila Surudži! . . . S u r u d ž i (pritisne ranu rukom i zaustavlja krv): Toromtor! Vjerskih ti svetinja, pusti me da umrem!... Nijesi dokunisao Tomsonu . . . Toromtor: uradih? Da vidim ranu Surudži. Ah, šta S u r u d ž i (nemoćno): Toromtor! Tako ti mrtvih, ne naškodi Tomsonu . . . T o r o m t o r (pregledpjući ranu): Hvala budi, rana nije opasna! . . . S u r u d ž i (podine glavu): T o m s o n ! ... T o r o m t o r (uzme je za ruku i diže je): Ustani, Surudži, da idemo, da viđamo ranu; ah, šta ja uradih? Nesretna srdžba! Skršismo buduću sreću. S u r u d ž i (polahko ustane): Ah . . . otišao je . . . T o r o m t o r (držeći Surudžiju ispod ruke, teško polazi i govori): Zar još uvijek njega tražiš? Oboje si' ih od smrti spasila, pa ti se i ne zahvali . . . I zar da se sažali na tvoju ranu? (Nagje neku hartijicu): Šta je ovo? Nešto engleski! . . . S u r u d ž i (pogledavši u papir): To sad donesoše Tomsonu . . . Ispalo mu je iz džepa. Daj mi to. T o r o m t o r (ostavivši papir u džep): I ja ću ga ostaviti u džep! Ti od ljubavi sipaš za njim suze, kao kišu, a on od mržnje na tebe se kao grom obara1 prevejanac! �355 S u ru đ ži (klonulom giavom na Torom torovo BeCTH a B3 HajnpuUHTQBHBjlIX ,T>yACKHX' APyiUTaBa, — ram e): T o ro m to r! Idirno onamo, kuda je otišao To m son. J a želim na njegovom putu u m rijeti, na n jeg o ­ jacHo noKa3yje, Kano je vom putu! . . . (P odlaze polagano i izgube se m eg ju drvećem ). OA BHCOKO KyATypHHX nojBiuama Jbeaapa, Hayhhbks, ApHcaRHHKa u yMjeTHBKa y npocBjekeHBX HapoAa, na ao u cxBaTaH>a 3ApaB.ta — K onac trećeg čina. — bbcok cTeneH HOBjeKOBe najeHe Ha CBHMa CKa.iaiaa unBBjia3auaje naTpajapxapHe cpeAHHe noAycAo6oAHiix u cao6oahhx CHHoBa npapoAe. To nope^eme, icoje A»je Tatco oneBiiAHy (Nastaviće se). CAHKy rvieAamTa aoBjeaaHCTBa Ha BpxyHny a OHora Ha noc.i>eAHoj CTeneHnua ‘HanpeTica, Ha MebyHapoAHoj X a - XnrnjeHa. Ca xHrnjeHCKe H3jioat6e y Jtpeaju. — ,3,p. T . JiopijeBuk. — Ma ca Koje cTpaHe ce OBora jt e i a huijio y ^pe3Ay, nyTHHKy ce jom H3 A».neKa, hhk H3 Bena h Xaiđ6ypra, o6paha nawB>a: n.iaKaTana, očjaBana pasjm inTe Bpcie, KH.H3KHuaMa h CBHM MoryhnM APyrHM cpecTBBMa, A& je rajeHCKoj H3.iohc6 h y ^.peaAii Aočaja crnoj nyHa a pea.iHn pe.T.e(J): H3AOHceHaM ce npcAucTaua noTBp^vje 6para o 3ApaB.T>y u koa AHG^aKa Kao a jeBa AaHamH>nx HapamTaja. Ha M3aohc6h cy koa npocBiijekeHax npeACTaBA.eHe bpao cao" pa3AiiHHTe xarajeHCKe KyAType, oa HajHaacax ao HajBiimHx, KaKo 6a ce Ao6ao nperjieA aoBjeaaHCTBa, H>eroB hchbot, 3ApaBA.e, nojaoBH o 3ApaB.T>y, 6o.iecTa, npeAoxpaaa a 6op6a npoTHBy H>ax. BLinaBa naBiubOHH nocBekeHa cy cnenaja.iHO 6a.io nojeABHau HapoAaua, 6 bao nojeAHHaM rpa- y ^(pe3An B e sa n a MebyHapoAHa XarnjeHCKa HiJiosKoa.' HaMa HanpeTKa HOBjenaHCTBa y Kojy He Tpe6a MHMoaka. A b BOTa, oTKAaaaaa mTeTHora y yHanpe^eH>a KopacHora. Ha Taj HanaH ETHO.iomKa OAje^baK upeACiaB^a jkhbot Aa yayT0 Ha H3Aoac6y: jKeHe a ,7i>yAii, Koja ii3Aajy CTa- MHomix caAamn>ax npaMHTBBHax HapoAa a Aaje Moryk- HOBe u naHcnoHe Ha KpaTico Bpajeqie, n.iaKaTe, HaTnaea Ha TpaMBajp.KHM CTaHHgaMa, Koja 03Haqyjy, kojbm ce ko- hocth, AiiMa pan>a a c.iasHe CTBapa, ce CTHme y ksa ^pe3Ay, CBe je Bek yAemeHo, Aa CKpeHe na3«H>y, Aa acTaKHe hag Ha H3Ao»c6y, KH>ii3Kime no Ka4>aHaua J1BM8, HapOHHTH „BoljH , „KaTaA03H a h xoTe- peiCASMe naj- paa.iaHHTaje Bpcie. IIyTHnK n He caH>a, Aa je CBe npeMa orpoMHOcTH uho H3.ioHc6e to jom Bp.io Ma.io a npeMa 3Ha«iajy oHora, oHa npeACTaBA>a. OHa je Mel}yTBM orpoMHa, Ha se- .inKOMe orpai^eHOMe npocTopy, y Koja ce yjia3a Be.ia- naHCTBeHHM KanHjaMa, CMjeaiTOHa y BeAiuce rpakeBni e a CMawiy oaaKmama aca- Aa ce 3arvieAa y H>axoBa cxBaTan>a o čojiecTHMa T y cy CTauoBii, xpaHa, OAajejio, Bpaaama, na- cmpth. H>y 3aBBca hchbot a oa KOjax, no H>axoBOMe cxBaTa* 3ApaB.i.e. Y hcth 0Aje.T>aK cnaAa a HBTaB HH3 KyjiTypHiix HapoAa, koa Kojax ce jom a AaHac pacno3Hajy npauaTnBHH ocTaua cxBaTan.a o 3ApaB' .i,y a aciiBOTy. T y cy: IIpeAH>a a 3aAH>a MHARja, IJejAOH, J a s a , acT0HH0-a3ajcKH KyjiTypHa cBajeT (Kana, Kopeja a JanaH), AnepaKa (M ckchko, IIepy, Epa3ii.iHja) a t . a . T y ce Mory ypaayHaTa a nojeAHHe uoAepHe AP*aBe a ca nyno CTB.ia, apxHTeKType a yKyca. Ona je OKakcHa HapoAH, Koja HMajy CBoje 3ace6He naBBJbOHe, ca H yKpameHa, xarajeHCKBU cpecTBaua a c.Bojau HanpeTKOM CBera oHora Typa h ksko eanio to mokcc yqaHBTH BHCOKa Kyji- 6oraTCTBO. OHa je ypel>eHa cacTeiiaTCKa ca Be- AHKHM no3HaBaa>eM c.TBapa CBnjeTAa, HHCTa h b oTMeHa. OHa OHaj KO MHC.1H, Aa My je mhoto TpyAa. OHa je je nyHa hckoahko je nperjieAa, A»yTO ce Bapa. MHoro Burne ca caTH h pacKomHa. aobo.m o , a» 3 a H»y je noTpeČHO MHoro, iuto c.iyaca ja i a a y 3ApaBA>a a OAP»aH.y vKiiBOTa: oo.iHBue, 6aH>e, MBHepa.me BOAe, ca' HaTopnje a cbo Moryke APyre TOKOBiiHe Koje CAywe xa- rajeHH a 3ApaBjby. T y cy P y caja, Enr.iecKa, 4 JpaHnycua (Bapom IIapH3 je y 3ace6HOM naBHA>OHy), AycTpaja, yrapcKa, IIlBajnapcKa, lIInaH aja, H ia ^ a ja a BpeMCHa. * y qyBan>y, H>eroBaH>y a Cnenaja^HH naBiiJbOHa hah y H>aua, nocBekeHa cy: pa3BiiTKy BeAHKoue naBBA>0Hy ca HaTnncoM. „D er Mensch cbojhm t. a - cnenaja^Ha OAjejbe&a hab AaHammeM CTaH>y: (aoBjeK), Hajia3H ce, Ha r.iaBHOM y.nacKy, BejniKa ca^a, y OAaje^a, jejia, n ak a, rp ajam t, H>eHOM A**y orpoMHa, *yMjeTHWKii B3pal)eHa . ^ BOTa, 6op6e npoTHB 6oAecTB, norpeča, xarajeHCKax a rypa, Koja npeACTaBA>a CHary 3ApaBa HOBjena a bchoa tum g le ich t dir, o G esu n d h eit“ (HnKaKBO Haje paBHo, o tb (J>hh čoraTCTBO 3ApaBA>e). OBaj caM6o.iaaKB H3pa3 caAp- 3KHHe Me^yHapoAHe XurajeHCKe Il3Jioac6e y Koja je y acko KpenKOCT Hopua^Ha b H>e je HauHcaHo: „K ein R e ich - hcto Bpajeiue a ^l,pe3AH, H3pa3 ivieAHniTa AaHaiutte BUC0K6 Ky^Type HajflanpeAHojera A^je-aa aoBjeaaHCTBa Ha 3ApaBA>e, ynope^eH ca HapoAHBM 3ApaB.i>y npaMBTHBHHX cpeAHHa, Kao pjioBHue: „SA paB^e je HajBehe nocAOBauaM.a o iuto cy Harne no- ČJiaro OBora CBnjeTa" „3ApaBA»e je najBeke 6oraTCTBo“, b h KaKBe ce Mory Ha- ocBjeT.’bea.a, noAHor aca- HexarajeHCKHx o čaaaja, caoopakaja, raMHac.TnKe, arpe a mnopTa, 3en.i>opaAH>e, .TOBa, pačo.TOBa, CTonapciBa, 6aa»a, caHaTopaja, mKOAa, BojcKe a t . a- 3a tbm : xeMaje, iih - AycTpaje, HayaHax HHCTpyueHaTa, ocarypaH>a paAHHKa, oo.iecTH 3y6a, noAHax čoaccth, TponcKax čoAecTB, bh 4)eKUB03HHX ČOJieCTH, CTaTBCTBKe B T. A- n T- A. IIonyAapHa xarajeH a je sacećno npeACTaBA>6Ha a Bp.io npeivieAHO a jacHo noKa3yje a Hajmapoj ny6A0na ckaoh ce H aoBjeajer Tajejia, paA&e H»eroBux opraHa, ksko Tpe6a HyBaTH, oa HeAOCTana, čojiecTH n nera* t. T u je jio je no B jeije no cK»iony TaKo npeACTaB.i>eHO, Aa a �356 Jiajfmn Mory BHAjeTB Kano je opraHHaan racTaB.T>eH, KaKo pa3B»ja Tajejio, a HapoHnTO kodit&hh chctcm, KaKBa je pasAHica H3Me^y A»yACKor n *BBOTHH»CKor opraHH3Ma. MacoM oaahhhhx npenapaTB, cahk«, Ta6e.ia h MOAMa, AjeJHMHBHo npjio yBehaHHX, npeACTaB.’beHH ey noAosaj a janHHa KOCTajy h BpcTe h>bxobc noKpeTA,nbocth; a Ha MHoraM BjemTO yAemeHHM anapaTHMa Mcace ce BBAl’eTH Kano m11ni ii ti u oMoryfeaBajy noKpeTVbiiBocT KocTnjy, a tbm6 h HHTasora rajev a. BpAO omnepHO, npervieAHO h jacHo cy npeACTaB.’beHH: cacTaB Koace, kpb , n a jn x BpeMbHa .i,yACKora 6 o p aB A .eaa h A pyro, c oe to B3.iosceHO c a xn ru jeH C K or rAeAnm Ta. Ha Ciapor HcTopucKor CBiijeTa: Ha EycJ>paTy u Ha Tiirpy, y Ila.iecTBHU u ErunTy (KaHaJiB3auBja, KynaTHJia, HyjKHima, 3aK0HCKH nponHCH, ca x p aaiiB aae koa KjiacHHBiix HapoAa: Tpna u PnM.i>aHa hta .) (Tje.ieeuo CH3HC6H e, I'BMHaCTBKa, CTHHOBH, XpaHa, nfljaHCTBO, oppjeB h 0CBjeT.i,eH>e, KynaTH^a, BOAa 3a n u h e, oAajeJio, H>eroBarne Koce, 6paAe, 3y6a, juijeKOBH, H>eroBaH.e A;eue n AHcaae, paAH>a M03ra MHore Apyre CTBapu, Koje ce OAHOce na totobo ujeAO' KynHH SKiiBOT ii Ha 3ApaB.i>e OBa Aea BHCOKOKy«iTypHa noyiHO HSAOJKeHn: xpaHa, HapoAa, y MHOniM HHCTpyKTHBHBM B neAarOIBKHM HH- OAHje.io, cTaHOBii (rpnja&e, ocBjeTA>eH>e, HamkeH>e, BjeTpeme, MOAe.in Kyha, niKo.ia, paAHOHima pa3He BpcTe), jaHcaMa, Koje ca nyHo jacHoke o<;pjeT.i>yjy ncTopHjy pa3- OA Kojnx cy BOTy H>eHB cacToji^e, b kpbotok; sa HepaBa. Oco6 hto cy .m jeno hckii a» h y MOAe.inMa, a Heicn naK carpa^eHB y npopoAHoj Be.iuMBHn Tpe6ao, thm : nocJiyace CHaSAjeBeHB h kco h Apyro, cbb .tBMa noTpe6Ho). TAje roA je 6 hao h je no- ca h>bxobiim H3 CpeAH»era Bujena: c-TanoBii y tbesiaHKoj u y noipe6Ho očpaheHa ypel)eH>e, JeBpeju, itpHa Kyra, mera 6 ojieeHBKa, 6o.iHime mkozoa , cae.TaBHHM AnjeAOBnna bhcokc HTa.injB, OABjeAo u xpaHa, KynaH>e, AiijeTeTHKa, ApsKaBHO Ha HCTopnjcKH pa3BiiTaK 0 na pa3HcuHrcocT nocjiacTHuana: Tej, Ka({>a, AyxaH, y Kojn.Ma cy KAHi;e Aanarame npenopokeHe je Hace- bito koa nojeAnH0X HapoAa, oa HajnpHMHTHBHiijnx AO HajKyjiTypHH]Bx. HapoBHTa je ua»H>a o6paheHa 3annHBMa h h KBBHAH3aUH]e). o6pa3ai; Hacejća ( boaOboah, Ka- Hajin3aijnje, a3Bjia, 6oAHHije je naacH>a cbbm, bito BBTKa M H m.tem a HOBjeKOBa 0 3ApaB.i>y h yroAHOMe » b - h ca onByM, iita . h>hjiobhm jt h ” h t. a- H 3 HoBora ^ o 6 a : 6o^HHue h AyAHHue, pa3BHTaK rpa^en.a Kyha h Bapoma, ocBjeT.i»eH>a u o rpjesa, naniheH>e, CHa6AiijeBan.e boaom, caxpaH>BB8H.e, mK0.iCKa, Boj HUHKa, 3aHaTcica, pođajaraKa u t . a - xarBjeH a, xpaHa, jiajeM Ha JLyACKn opraHB3aM. Oco6 hto je aoy<iHo noKa- oAHje.io, napama paAB npeAoxpaHe 3aHo KaKBe inTOTe .TjCKapn, meroRafte ćo^ecHBica, Hana3e, oAojnaA, cao6pahaj (sKe^>e3HBua, .ia^e), paAHBi^B kojh ey npnnoMara.iu aohoch APymTBy ajucoxo«i h h3ao- aceHa cy cpeeTBa, KojuMa oe boab 6op6a npoTHBy a.ncoxo.iB3ua. Bp.10 je BaacaH 0AjeA.aK, y KOMe je npeAdaB- h oHiiMa, Kojn iix bhiuo hah Mame, aohoco mTeTe paAe. Kao niTO cy 3aKpHc.T>aAOCT n pa3He 6ojiecTH. ,ZIa He pe^aM iioabhocth, noMH&eM, Aa je o6pa‘ 6o.iecTH, HapoAHii yHanpeAHAH pa3BirraK xnrnjeH e. .teHo, Kano je xunijeHa ođpaTHAa najKH>y Ha nojeAHHa ji»yACKa 3aHBMaH>a, Koja oa O b b KpaTKH a Mpmaim npeACTaBA>ajy M H oro6pojny poAHe XBrH jeH C K e iio m cbii Maey Ila Jio a cS a y CKp03 CMBUI.TjeH H CHCTCMaTCKII hh ii3 Aa^ieKa He npeAMeTa c a M e^yH a^pe3A 0, Koja hh jeAaH B3BCAeH HaHBH, II3H0CM heHa oco6BTa nawma Ha uiKOje H KacapHe n na mKo.iCKy Kano n BojHBHKy XHrajeHy, Ha DojeABHe 6ojiecTH, Ha mery ApymTBa, 6o.iecHBKa, Ha OAojiaA, CTappe n 6a6e, Ha paT; Aa.teHa Kyname, rnMHacTHKy, moroBame Taje.ia h jom MHoro, .leKBM noKpajuHaMa C BujeTa, ao H ajcaB p in H ajn x Rp.io MHoro npynHHx pa3i<iiTaK MHCJiH JbyACK6 0 3ApaB.-by u H,eroBy nyBaH,y, h chthhx rj'hoo noMHH>aTH y jeAHOM cTBapu, Koje Hnje MO- jicthmb^hom onacy. ^eTajbHo y aaceđHBM naBBjbOHHMa npeACTaB.T>eHn cy: 6poAapcTBo, aeponavTiiKa n aBnjaTBKa, Co.iHHpe, jiyAHime, a3B.iH, caHUTopaje; AaA>e: 3aHaTB, HHAycTpuje, HasijeiuTajn co6a, pa3.nnaT ii anapam n MaraBne iita ., jeAHOM pajena ese, m io HOBjeK ip e 6a Aa 3Ha, 6hjio y paaHBM n03BBBHa h Ha pa3HBM ujecTHua, 6ii.io iiHane, aKo je paA Aa ce6e oApac«, ojana 11 yHanpeAH. A.in Me^yHapoAHa XnrajeHCKa H 3.ioac6a y ^peaAH He npeACTaB.’ba cauo caAammocT. Be.iHKH aho H>e3HH nocBekeH je HCTopejcKOMe pa3BHTKy cxBaTan>a .T>yACKora o BApaBA>y h aeroBojie nyBaay b aeroB aay. xIyB aae 3ApaB.i>a je npnpoAHa Teacaa noBjeKOBa jom oa nojaBe aeroB e Kao 6aha Ha noMOAy aeroBe CBajecTH, Koja ra je u s ijapcTBa Apyrax nčuBOTHaa B3ABojB.ia, n Ha Ha^ioac6n je OBa 6B0AyitHja Bpjio ciicTeiiaTCKB npeACTaB^.ena, oa pa3Hnx npeAHCTopnjcKHx BpeMeHa, na ao AaHac. T y cy na hmo npeAMeTH: u H a UpeAHCTopuje, Koju npeACTaBA>ajy hchbot Hajpa- A enam m e oa c ra m e x a n ije H C K a x H ajnpo cT H j h x HanpeAHiijH x cu h o be oa a n pu .iiiK a .%yACKora H ajupnjiiiT iiB H iijn x y a ®‘ noBjenancT K a, teko ii 11 n a j- iie.TopnjcKH H a jc T a p a ja x BpeMeHa ao A *n a A»HamH.era. n3ApaB4>eu. H a [)O jiie jMOTBOpime. Oj, 'ioja p ja to ----„Oj Moja pyjKO pyMeHa,‘ „ IH to oh ce paHo pa3BH.ia, „HeuaM Te KOMe npeAaTH, „Moje je Aparo asjicko : „IIpeKo Tpn 6pAa Rc.iBKa, „Ilpeico Tpn no.i,a innpoKa, „IIpeKo Tpn Mopa Ay6oKa!“ A.iiifioi'oinina. K ojio boab A^o6ei'OBBua, K oao boab , Ko.iy njecMy icaace: �357 Ccaaji fljeBojaua. „Moje Apyre, He xoA».ie xy^e, ,,He aP-KHTe Bjepy y jyHaKy, „Myraica r.ia B a k ’ o inynjH>acTa rpaHa: „yApn rpaHOM no 3e.ieHoj TpaBH, „JI hct ona^e, a rjiaBa ocia^e, „E Tawa je Bjepa y jyHaKa. IIoineTajio ceAaM Ajesojaica, lio »iHBaAH no 3ejienoj TpaBH, H npeA H>nMa A3H3-6era Maj Ka. Mcjihjio ce ceAaM AJeBojaica: „XaHyM xaHKo, A 3B3-6era Majico, „II ok.ihh HaM 6era A3H3-6era!“ „Kaico hy bbm 6era iiok.iohmth. „Bac je ceAaM, a A3H3 6er jeAaH?“ i, XaHyM-xaHKo, A3H3-6era Majico, „JlacHO heMO 6era Anje-iHTe: „Heicoj ne.no, HeKoj Jioue 6’je.no, „KaA no a npo3op: „ y 3ehy Te Apara.“ „H hm c npo3opa: „JJ o k ynnTa« Majicy.1 „Majica Be.in : „ J [ o k poAa ynnTaM.u „A poA Be.in: ^ ok poAii meHHga!** 'BeROjKa ra Ji>yTO KyHHjame: „„H ht ' poAH.ia, hht’ 3eM^be npoćnjia, „„Behe .T,yjbeM h uphhm KyKoji>eM, „HeKoj ycHe, HeKoj HaycHHge, „„Jbyjba..ia Te TpojseTHa rpo3HHga, „Heicoj ohh , HeKoj oopBnne, „Heicoj ycTa, Heicoj 3y6n 6’jejiH!“ „„O a JypjeBa ao MnTpOBa Aa«a, „„EoJiecHa Te upeBpTa.ia Majica, 3a6n.T>eauio: Ce.iMiui. „„CBa m AecHa yBexHyjia CTpaHa, „„Kpoš ,iHjeBy npoHHpa.’ia TpaBal* Nurbeg i Alibeg. CyjrOyji-ysoBiiu,a. IIpe.no Kynn /I,03Aap-arHHni;a, CaB, je MocTap Ha npe.no ca3Ba.na. IIoHajnoTJte 0 yM6yji-yAOBHiiy. Cnaica hoch nnTy a norany, yAOB0n;a ja ae h 6aKAaBy. Mrpajin oe Hrpe- cfiaKojaice, Ho Hajnotube Byica 0 oeana, ByK je 600 ara JnfsAap-ara, B ’je^a OBna CyM6y.n-yAOMma: UoMaMH ce ara ^H3Aap-ara, A Ha MJiaAy a3r0H-yAOBHuy: 3a rp.no je 3y6oM ytjiaTHO o, K ojibko je JiaKO ytj»aTHO, I I oa rp.ioM jo j nyny npeK0Hyo, Ha rp.ny joj paHy otbopho, Bumorne ce H>eHe 6’je.ne A°iKeKa a to ny.na (Zl03Ai‘ p-at'HH0ii,a, T p n AeM0pa pyKOM* ca„noMn.na, T p n TaBaHa hotom’ ca.noMii.na, ABJi0jy je 6oca npera3H.na, ^I ok je AOinjia arn ^T03Aap-ara: „IIT ra yn0H0, a r a ^03A ap ara, „U lT a y'iHH0, a » oa B o ra Habeui, tuli:I m umu h Zavadi se Nurbeg i Alibeg, Da je za što ne bih ni žalio Već za jednu lijepu djevojku Nurbeg veli: »Moja je djevojka«, A Alibeg: »Nije već je moja!« . Poručuje Nurbegova majka: » 0 bora ti, lijepa djevojko, Il’, ti vuliš gola Alibfcga, II’ Nurbega sveg u suhu zlatu? Alibega dvori oboreni, A Nurbega skoro načinjeni, Alibega konji bosi hode, A Nurbega srmom potkovani. Alibega čoha poderana, A Nurbega skoro porezana!1* Poručuje lijepa djevojka: »Volim mlada golog Alibega, Neg Nurbega sveg u suhu zlatu. Ako s’ u njeg dvori oboreni, Ja ću njemu dvore načiniti; Ako j ’ u njeg čoha poderana, Kupovaću dibu i kadifu, Pa ću begu dvore zastirati. Ako u njeg bosi konji hode Ja ću svoje pafte raskovati, Pa ću begu konje potkovati!** Zabilježio: Haiuiđ Knkić. „IH to cpaMOTy Ha o6pas HaHece, „ U lio orpjeuiH CBojy, oojiaH, Aymy?“ OAroBapa a r a 7I,03Aap-ara: „Moja, .i,y6o, ^H3Aap-arHHHAe, Listak. „ J a HHjecaM uniuTa carpjenm o, „H ht’ cpaMOTe KaKBe noniiHuo: „Mene ApyuiTBO ByKOM H3a6paAO, „yA<iBimy 3a 6nje.ny OBgy, „Bygn OBuy 3a rp.no HajBo.ne, „H ja, .ty 6 o , M.naAy yAOBHgy: „yAOBimy Ma.no homh.io b ’o. „yAOBHi;a 3«e.T>Ha MH,ioBaH>a.“ Iz islamsKog svijeta. En gleski lis t 0 napretku i m oći Islam a, jedan od najvećih engleskih listova, „ T h e l l l u s t r a t e d L o n d o n N e w s “, donosi u svom broju od 4. novem­ bra ove godine interesantan članak 0 napretku i moći Islama („The Progress and Povver of Islam1*, strana �358 724.) iz pera dra D. S. Margolioutha, profesora arap­ skoga, jezika u Oxfordu, iz kojega ćemo mi neke misli prenijeti. Pisac najprije ističe, kako je vrlo teško, upravo nemoguće, reći, koliko ima Muslimana na svijetu. Mu­ slimani žive većinom u takvim zemljama, gdje je po­ pis stanovništva slabo uobičajen i rijetko kada tačan. T o i nastojanje, da se brojevi zaokruže, dakako na račun tačnosti, zavelo je već mnoge statističare i otuda megju njima ima vrlo velikih, upravo nevjerovatnih razlika. Dok jedni računaju sveukupni broj Muslimana na svijetu na 200 milijuna, drugi opet povisuju taj broj za malenkost od 100 milijuna. Ki­ neskih Muslimana jedni broje 30 milijuna, a drugi ne drže, da ih ima i šestina od toga. Ali i po najmanjim brojevima, nastavlja spomenuti profesor, Muslimani su važan faktor ljudske rase. Islam su mnogi opisi­ vali kao misionarsku vjeru, a često se čulo i takvih mišljenja i izjava, da je svaki Muslimaa misionar. Mi ćemo to pustiti na stranu, samo ćemo reći, da je nepobitan fakat, da oni (Muslimani) najbolje, uspije­ vaju i u najviše slučajeva' ostvare ,svoje osnove. Kršćanski propagatori prevagjaju uz neizmjeran trud i novac Bibliju u svaki poznati, ijezik, dialekt i patois i s veseljem je dijele svakome, ko je samo primiti hoće, a Musliman drži, da je' njegova.. Sveta Knjiga omalovažena, ako je nemušliman sa.no dotakne. Osim toga se u crkve i k&pele drage volje primaju »Jevreji, Turci, nevjernici i jecetici«, a džamija se može po­ laziti uz rizik, da budeš napadnut, a negdje i ubijen. Pa usprkos svemu tome šta vidimo? Veliku razliku u uspjehu, koja nas u čudo baca, jer dok glavne sekte zapadnog kršćanstva silan novac troše, teško je reći, da je Islam i jednog jedinog apostola u tu svrhu opremio. Ali Muslimani ipak uspijevaju. Uz­ mimo samo jedan primjer! Dogje Musliman u koje mjesto ili selo, gdje je Islam vrlo slabo ili gotovo nikako poznat i tu se oženi od uplivne familije i tako osnuje svoju familiju, koja je nadmoćna nad susje­ dima. Njezinom uticaju podlegne postepeno sva oko­ lina i tako se cijela sela islamiziraju. Islam se na taj način vrlo brzo raširio u mnogim dijelovima Afrike, oko Donjeg Nigera, gdje su od 1898.— 1910. mnogi krajevi postali posve islamski, i u Sudanu. Na koncu se pisac dotiče i bratstva Muslimana širom svijeta bez razlike plemena i veli, da je to bratstvo više teoretske nego praktične naravi. Koliko j e kršćana bilo u M eki? Isti list do­ nosi u istom broju više lijepo izragjenih slika, koje prikazuju pojedine prizore kod obavljanja hadža, grad Meku i t. d., te tom prilikom veli, da je dosad po­ znato šesnaest kršćana, koji su bili u Meki, i navodi im imena i godinu, koje su bili u M ek i: 1. Ludovico Bartema iz Rima (1503.); 2. Vincent Le Blanc iz Marseillea, koji veli, da je bio u Meki 1568., ali se u to često sum nja; 4. 3. Johann W ild iz Nurnberga (1607.); 4. Joseph Pltts (1680), prvi Englez, koji je po­ sjetio M eku; 5. Badia y Leblich iz Biscaya (1807.); 6. Ullrich Jasp er Seetzen iz Sophiengrodena ( 1 8 0 9 - 1 0 .) ; 7. Johann Ludvvig Burckhardt iz Kirchgartena1) ( 1 8 1 4 .- 1 5 .) ; 8. Giovanni Finati iz Ferrare (1814.); 9. Leon Roches iz Grenoble-a (1841.—42.); 10. George Augustus Wallin iz Alanda (1845.); 11. Sir Richard Burton iz H ertshire-a2) (1853.); 12. Heinrich von Maltzan iz Dresdena3) (1860.); 13. Herman Bicknell (1862.), za kojega se veli, da je jedini Englez, koji se nije tajio, nego kao Mu­ sliman išao na Meku; 14. John Fryer Keane iz W hitby-a (1877.— 7 8 ); 15. Christian Snouck Hurgronje iz Sjev. Brabanta4) (1885.); i napokon Francez 16. Gervais-Coutellement (1894). F. N. Književne i kulturne bilješke. Muslim ansko akadem sko društvo »Firdus«. u Zagrebu održalo je na 4. o. mj. svoju II. glavnu godišnju skupštinu, na kojoj je izabrana ova uprava: Predsjednik: Husejin beg H. S e l i mb e g o v i ć , cand. iur.; Potpredsjednik: Abdulah H a sa n b e g o v ić , cand. iur.; Tajnik: Ibrahim beg H a fiz a d ić , cand iur.; Bla­ gajnik: Sniajil beg G r a d a š č e v ić , cand. iur.; Odbor­ nici: Hilmija Š e h ić . cand. iur.; Hamdija B e r b ič , cand. iur.; Revizori: Salih K a r a me h me do v i ć , stud iur. i Sulejman A le č k o v ić , stud. iur. Pošto je ovo društvo još pos\e mlado, nova uprava moli naše prvake i rodoljube, kojima je medjutim i posebno pisano, da društvo materijalno pot­ pomognu, što se sa naše strane srdačno preporučuje. K n jiževn i oglas. Muslimansko napredno i do­ brotvorno društvo »Medenijjet« u Travniku javlja, da je uprava društva preuzela na se raspačavanje jednog vrlo dobro uspjelog pozorišnog noviteta pod naslovom » O b a g l u h a « , šala sa pjevanjem u 3 čina iz bosan­ skog života prije okupacije, od Saliha Kazazovića. Ovo >) Burckhardt, rodom iz Lausanne (1784); putovao je po Istoku, Egiptu, Nubiji i Arabiji i umro je u Kairu 1817. *) Burton je poznati engleski putnik (Island, Afrika), a bio je u Trstu engleski konzul (1874.Ž 3) Maltzan je bio 1852. u Alžiru i Maroku, 1853. u Tunisu, Tripolisu, Maloj Aziji, zatim u Egiptu, Palestini i Siriji, 1860. u Meki, a 1870. u južnoj Arabiji, o čem je izdao i knjigu: ,Reise in SUd-Arabien“, 1872. 4) Snouck je nizozemski orijentalista i putnik- o svom putu na Meku izdao je knjigu: „Meka“ 1808—09. �859 djelo je nedavno otštampano u veoma lijepoj opremi u »Islamskoj dioničkoj štampariji« u Sarajevu i to u piščevoj nakladi, a pisac je 25% čistog prihoda nami­ jenio rečenom dobrotvornom društvu »Međenijjet«-u, u svrhu raspačavanja spomenutog djela. Uprava društva »Medenijjet« zaključkom odredila je od gornjih 25% čistog prihoda, 10% Muslimanskom potpornom društvu »Gajret-u« u Sarajevu. Pošto je rečeno društvo otpočelo sa raspačavanjem spomenutog djela već od 25. pr. mj. to se ovim preporučuje p. n. općinstvu, a sva muslimanska druš­ tva širom Bosne i Hercegovine umoljavaju se, da mu pri rasprodaji pomognu. Novi pododbor. Gajretovi prijatelji u Vlasenicama obrazavali su takogjer pododbor društva u svo­ me mjestu i predali pravila vladi na odobrenje. Mi pozdravljamo nove naše satrudbenike na kul­ turnom podizanju našega elementa nadajući se, da će ovaj pododbor mnogo doprinijeti unapregienju našega društva. Živila svjesna i rodoljubiva braća u Vlasenicama, u koju bi se trebala ugledati i ostala naša mjesta i osnovati pododbore. Ovih će dana biti sabirni arci za pretplatu te knjige na sva muslimanska društva rasposlani. Knjiga iznaša do 9 štampanih araka, a cijena joj je K 1*50. Uprava društva »Medenijjet«. Gajretov glasnik. Društvene vijesti. P re tp la tn icim a lista. Današnjim brojem zavr­ šavamo ovu godini^ pa molimo ponova dužnike, da nam dužne pretplate izmire kao i da nam se šalje pret­ plata za iduću godinih Mi ovim ponovo i odlučno javljamo čitateljima, da ćemo svima onima list obustaviti, koji nam staro dugo­ vanje ne podmire kao i onima, koji nam do konca mjesnea januara ne obnove pretplatu za iduću godinu. Pododborim a i povjerenicim a „Gajreta*. Pozivamo bratske pododbore i povjerenike našega društva u zemlji, da nam što prije, a najdalje do 25. decem bra o. g., pošalju iskaze o prihodima i ubrani novac, da bismo mogli upoznati društveno stanje za prvo polugodište rada i prema torr.e se upravljati za drugo polugogje društvene godine. Stanje prihoda za prvih šest m jeseci će odlučiti da li će uprava društva morati da upotrebi one krajnje mjere, koje su u našem današnjem članku: „Ne zaboravite G ajret" nagoviješ­ tene. Dužnicim a' društvenih zajm ova. Mi ponova opominjemo dužnike kojima je rok isplate zajmova istekao, da svoja dugovanja što prije podmire, jer ćem o biti primorani sve tražbine predati advokatu, čim e će se napraviti uzaludni advokatski i sudski troškovi. Ova opom eni vrijedi i za jam ce ovih zaj­ mova, koji su se obvezali Solidarno dug isplatiti, ako ga dužnik ne isplati. Mi smo nedavno poslali i pismene opomene svima dužnicima i njihovim jamcima. G ajretova zab a va u Travniku. Zabava, koju je ovih dana priredio Gajretov pododbor u Travniku u korist „Gajreta", ispala je, kako doznajemo, u sva­ kom pogledu najbolje. Zabava je imala bruto-prihoda na 1700 kruna, čime će naše društvo biti obilno pot­ pomognuto. U ovaj primjer društvenog pododbora u Trav­ niku trebali bi se ugledati i ostali pododbori i povje­ renici društva, pa u svojim mjestima prirediti Gajretove zab.ve, što je ove godine u toliko više potrebno, je r su Gajretovi prihodi radi davanja priloge za „Hilali ahmer“ i Visočane znatno podbacili. Rezimenom piscu dopisnice iz Banje Luke u stvari Gajretovih šibica odgovaramo, da firma Alkalay & Cie i ne izdaje Prosvjetine šibice, te prema tome i ne može praviti razliku izmegju jedne i druge marke. Što se tiče prebacivanja Gajretovoj upravi i poslovogji društva držimo ih običnim pamfletskim ispadima, je r da je ono što se u karti veli iskreno, ne bi se pisac kukavički krio, nego bi izišao s punim ime­ nom i učinio nam primjedbe, koje misli da su po­ trebne. Uostalom Gajretova šibica je danas raširenija od svih drugih koje se u našoj zemlji troše i muslimani će je kupovati usprkos svih ovakovih i sličnih »pri­ jateljskih« primjedaba pojedinih bezimenih bukača. Ispravak. U broju 20.— 21. Gajretova lista izi­ šao je iskaz dobrovoljnih priloga iz Doboja, u kojem su nehotično izostala imena Humse Halilbegovića 1 K i Mehmeda Mehmedagića 50 hel, pa molimo da nam se ova pogreška izvine. Novi član -u tem eljač „G ajreta". Za Gajre­ tova člana utem eljača upisao se je Pašabeg Biogradlija iz Brčkoga i položio dva obroka članarine u izno­ su od 50 K. Živio plemeniti Pašabeg, koji zna cijeniti značaj našega kulturnog podizanja i bio primjerom i ostaloj imućnoj braći i sestrama širom naše domovine! Davne potvrde. — Darovi. „Zrno po zrno pogača". Mahmud Avdić iz Plane (kod Bileća) poslao je K 13.90 dobrovoljnih priloga „G ajretu", koju je svotu sakupio prilikom ženidbe Tahira G jape (sina Salih- �360 Hamdija G jonlagić gruntovni vježbenik iz B a­ njaluke poslao je K 21 „Gajretu", koju je svotu sa­ kupio od prijatelja Gajretovih, a darovaše: Braća Litrić 5 K; Salihaga Bahtijarević 5 K; Sulejmanbeg Ibrahimbegović ii K; po 2 K: Sakupljač Hamdija Gjonlagić, Ali ef. Lagjarević i Salihaga Blekić; po 1 K: Šalim Hafiz Kazaz, Eminaga Nalbant i Hamid Mešinović. Mustajbeg Halilbašić narodni poslanik poklonio Bileća). je svoje kurbanske kožice „Gajretu" u vrijednosti od Kasim Karić iz Kotoi Varoši poslao je 15 K 6 Kr. „Gajretu", koju je svotu sakupio na veselju kod Bege Hilmi ef. Hatibović šer. sudac položio je 2 K Špice u Skender-Vakufu prilikom ženidbe sina dotič „Gajretu" mjesto bajramskih čestitki prijateljim a i noga. Priloge darovaše: Bego Špica K 3; po 1 K: ahbabima povodom »Kurban-bajram a". Alibeg Dedić, Kasim Karić, Adem Špica, Derviš ef. Mustafa ef. Spaho stud. agr. u Beču sakupio je Imamović, Suljaga Litrić, Šaćirbeg Šaćirbegović i Hana bajramskom sastanku Studenata muslimana koji sanbeg Dedić; Derviš ef. Zukanović 60 hel; po 50 študiraju u Beču K 20 80. hel: Muharembeg Imamović i Mustafa Spahić; po 40 Iskreni rodoljub i prijatelj našega napretka gosp. hel: Mahdžo Ferhatović, Derviš Ribić, Huso MešanoIslambeg Agić trg. iz Konjica sakupio je megju bra­ vić i Muharembeg Imamović; Ćamil Čahno 30 hel; ćom muslimanima u Bjelimićima (kod Konjica) 2 3 5 5 po 20 hel: Hifzibeg Imamović i Haso Imamović, AvđiK priloga za „G ajret". Priloge darovaše: H. M. Ć. 5 beg Šaćirbegović 10 hel; i Husein Hadžić 1 K. K; Ćamil Fejzagić K 1 5 0 ; po 1 K: Ferhadbeg, HamAh med Rizvanbegović darovao je , „Gajretu" 5 dibeg i Hadžibeg Šurkovići, Osmanaga, Alija i Halil K dobrovoljnih priloggy Daut, Omerhodža Kadić trg. (iz Rakitnice,), N. N , N. Mjesto bajramskih čestitki’* prijateljima i ahba-N., Hasan Razić, Mujo i Hajdo Tabaković i Salko bima povodom „Kurban-bajrama" darovaše „Gajretu" Tucaković; Ćamilbeg Šurković, 50 hel; po 40 hel: ova gospoda: po 2 K: Šemsuđin ef. jSarajlić, Asim — Huso Daut, Mumin Tucaković, J. M. i_L. L.; po 30 Ismet Kurt, Alija Kurtovič^lbrahim ef. Sarić, Osman hel: Osman Kurtović, Alija Kutinčič i B ešir Tu cako­ G jikić, Ahmed ef. Burek i Sakib ef. Korkut, te Izet vić; Alihodža Kerić 25 hel; po 20 hel: Mušan Ibrimić, ef. Pertef 1 K. c Alija Habibović i Selim M oro; po 10 hel: Hadžo . Sulejman Berberović poreznik u Gacku poslao Plavčić i Hurem Moro. je „Gajretu« mjesto bajramskih čestitki prijateljima i Vrijedni omladinac i agilni prijatelj G ajretov Ahmed ahbabima 3 K. Tatarević apotekar u Prnjavoru sakupio je u tam. hotelu S. H. Poljakan veletržac iz Banjaluke darovao kod Pavića K 55'36 dobrovoljnih priloga za naš „G aj­ je „Gajretu14 20 K. ret". Priloge darovaše: tvrtka Hadži Sm ailović i drug K 23 — ; Ahmed Tatarević K 5 3 6 ; po 5 K: Hasib ef. Osman ef. Drljević, poreznik iz Bileća poslao je 31 K »Gajretu«, koju je svotu sakupio Ali ef. Kapi- Softić gradonačelnik i Sulejm anaga Imamović posjed­ nik; po 2 K: Alijaga Odobašić, Mujaga Odobašić, čić prigodom zaruke Hamdije Drljevića sa Azom SeAndrija Kovačević trg. i Šaćir Bajram ović; Hasanbeg limovića kćeri, Camilaginom odnosno unukom Avdage Selimovića. Priloge darovaše sljedeća gospoda: po 5 Ibrahimpašić učitelj K '40; po 1 K: Osman Imamo­ K: Avdaga Selimović, Osman ef. Drljević i Ćamilaga vić, Dedaga Hadži Selim ović, Ragibbeg Kapetanovič, Selim ović; Bajramaga Bijedić i Dervišaga Kapičić po Latif ef. Mešić, Adem ef Bakalbašić, Ram o M ujkić i 1 K; Ali ef. Kapičić, Fehim ef. Avdović, Sejdaga S e ­ kočijaš, Alije Odobašića, te Ćamil ef. B akalbašić 6 0 h. limović, Zaimaga Hadžić, te hanume: Avdagina, ĆaOsim toga je u Prnjavoru sakupljeno 2 J komada milagina, Hamzagina i H. S ab itag in a— po 2 K. kurbanskih kožica cd čega jedna polovica pripada Ahmed Sadiković realac sakupio je u Ljubuškom „G ajretu" u vrijednosti od K 3 3 6 0 . K 4 1 2 dobrovoljnih priloga „Gajretu" pred džamijom Kurbanske kožice pokloniše nadalje „G ajretu" povodom „Kurban bajram" namaza. Numan i Šerif Bajrić iz Stijene (kod Cazina) u vrije­ Asim beg Mutevelić učitelj položio je 17 K dnosti K 12'— ; a darovaše: Numan B ajrić 3 K; Šerif „G ajretu" od kurbanskih kožica što ih je sakupio B ajrić 3 K. Spomenuti Numan B ajrić sakupio je osim od svojih prijatelja i sam jednu poklonio. toga na sergiji pred džamijom na bajram 6 K; što Mjesto bajramskih čestitki prijateljima, darovali iznosi ukupno 12 K. su „G ajretu" po 2 K dobrovoljnih priloga ovi prija­ Nazif ef. Topić pisar kod vakufskog povjeren­ telji našega napretka: H. Sulejman ef. Smajilbegović stva u Cazinu sakupio je za „Firdusov mearifski kadija, Mustafa ef. Islamović šer. vježbenik i M ustaj- fond" 4 K; priloge darovaše: po 1 K; Redžo Č akić beg Kapetanovič politički pristav svi Iz Dervente. težak, Murataga Kopić i Osmanaga Hadžalić; Hasan agina). Priloge darovaše: po I K: Osmanaga Gjapo, Bušaga Avdić, Ahmetaga Gjapo, Mušanaga Gjapo, Hadžaga Gjapo, Bećiraga Gjapo, T a lrr Gjapo (mla­ doženja), Mahmud Avdić svi iz Plane (kod Bileća), Lutfaga Pitić i Ramadan Bajramović iz Fatnice; po 60 hel: Mašaga Avdić i Mehaga Gjapo iz Plane (kod Bileća), Alaga Gjapo iz Plane 50 hel; po 40 hel: Saćiraga Gjapo, lbraga i Musa Gjapo svi iz Plane (kod �361 Mahmutović 40 hel; po 20 hel: Sulejman Zećirović, Hasan Mahmutović i Mehmed ef. Kurt. Alija Dautbegović obvezao se je sakupiti za vrieme ferija 10 K; te je svoje obećanje ispunio i sa­ kupio 16 K; i to u konaku Hadži Mustejbega Muratbegovića u Kopčićima, kod Prozara 10 K; priloge darovaše: po 2 K : Ahmedaga Ćališić; po 1 K: Ibrahim ef. Hadžić šeriatski sudac, Hafiz Mustafa ef. 3uturović, Hamdi beg Buturović, Hadži Mustajbeg Muratbegović, Bećir beg Muratbegović, Ćamil beg Muratbegović, Salih beg Kadrić i Salih Talić. Isti je sakupio na Dugama kod Prozora 6 K; a darovaše: po 1 K; Abdibeg Dautbegović, Mehmed beg Dautbegović, Numan beg Dautbegovići Mehmed Kubasić. dakle kako gore spomenusmo ukupno 16 K. Ahmed M. Šarić težak i agilni prijatelj Gajretov iz Starog Majdana sakupio je povodom Kurban bajrama u tamošnjoj muslimanskoj čitanici 21 K do­ brovoljnih priloga za naš „Gajref'. Povodom unapregjenja g. M iloša'Grgića sa sud. pristava sakupili su njegovi prijatelji i poštovaocT u Cazinu K 4 7 4 priloga za naš ,,Gajret“. Ismet ef. Ajanović uč. šer. sud. škole sakupio je pred džamijom u mahali u Rogatici iza bajram-namaza K 17 priloga za „Gajret". Ma.ra rnacmiK. yxitpl;iiBiiH>e AapAane.ia. Ite I4,apnrpaAa ce jHB.’r.a TypCK0M noejiHHCTBy y BepnnHy, Aa ce ^apAaHenn Map.ijHi’o yTBpbyjyjy» EBponcKa o6ana aoh>hx ^l.apAaHe.ia je BejiHKUM 6pojeM 6a'repnja nojauaiia, a A°6po je opraHiijoBaHa caysK6a 3a ciirna.ie h Biijecm. Mjepe 3a noc'raBtame nflABOAHiix Mirna ycKopo he 6hth AOBpuieiie. Typcico-Ta^iijaiicK H par. UapurpaA . O bsmo jo crn r.ia BnjecT us Tpnnonnca, Aa je 6i*na CTpaiUHa oiiTKa koa Byue.inaHe l i . Aeueaćpa, y icnjoj ey TypcKii boj hhmi usBojeBaan cjajHy no6jeAy HaA HenpnjaTe.’beM. 8000 JbyAn oa tvp '-khx xpyna Hananii cy Ha TanujancKe no3imnje, rAje ce oTBopao ace ctokh 6oj Ha aciiBi T ii CMpT. Typun u Apaim cy ce6oPHJ1H HeycTpamnBO u uoKasaAM ćecupuMjepHo jyHauiTBo. TaanjaHH ey 113ry 60.n1 1000 Bojmuca, Heiuio Tonoea ii mhouitbo 6apyxa a nyiiian:a. TypcKn cy BojHiiu,ii 3ay3eJiu Ta,iiijanoke no3nmije n pasminu T.vpcice sac.TaBe. P u n . 3 BaHnnHe BiijecTii pa3Hiix uo.ih tuikh k areHTypa jam tajv , a » je 6 uo acectoKii ooj koa Cyn-en-TayHa. Vrijedni omladinac i prijatelj našega napretka T ajm jam i cy ii 3ry 6 unii 800 .t. vau ii BeniiKii 6p- j paH>eHnx. Mustafa Hilmi H. Kadić trg. iz Foće, poslao je „GajU apiM paj,. Bujer-Tii c M ajrre, j»B.bajy Aa ce ohhx retu“ 5 K; od kurb. kožica1^ a 2 K mjesto čgstttki- AaHa BOAH.ia CTpaiuna 6htkb ABa KiinoMeipa hctohho oa ^.eprie, y Kojoj cy TanujaHii nonnernn, octbbhb pijateljima povodom Kurban-bajrama. mH B3a ce 6e mhopo m ptbhx h pan>eH0 X. Typu,u cy HMami Osman beg Pašić naredni poslani i osvjedočeni caMO 124 MprBa. Y obom paTy ocBojuna cy Typu;H 2 rodoljub priložio je 20 K ; „Firdusovom fondu" u Tona ii 52 caHAy«a wyHimnje. H ap n i paA. C bii 0BAaiuH.ii jiuctobh . y noceSmiM mjesto bajramshih čestitki i odgovora na čestitke pri­ H3AaH>HRia AOHOce pa.aocHe B u je cm o 6ojeBiiua y Tpnjateljim a i ahbabimat nojiiiTaHiijn n cnaBe rso6jeAy TypcKor opysKja. Poznati prijetelj „Gajretov" Nedžibaga Bekić iz Tuzle poslao je 5 K dobrovoljnih priloga „Gaj­ retu" u m jesto čestitki znancima i prijateljima povo­ dom „Kurban-bajram a". Istim povodom poslao je Hasan ef. Kadić šer. sudac 2 K dobrovoljnih priloga »Gajretu«. Sinovi H. Bećirbega Kapetanovića iz Vitine po­ slali su K 17'30 „G ajretu" od svojih kurbanskih ko­ žica koje su poslali »Gajretu«. Naš odlični prijatelj H. Hasaga Ćatić gradona­ čelnik u Žepču darovao je 5 K »Gajretu« mjesto čes­ titki i odgovora na čestitke prijateljima povodom »Kurban-bajrama«. Aleksa Gjurović sveštenik iz Dabrina kod Višegrada poslao je 1.1 K „G ajretu", koja je svota s a ­ kupljena prilikom vjenčanja Lazara Zarića iz Dobrina sa Stojom Tasićevom iz Bijele. Svatovi muslimani i pravoslavni Srbi dali su tim povodom dobroljne pri­ loge u korist »Gajreta« i „Prosvjete", te su oba dru­ štva dobila po 11 K priloga. O a 3aoaBe, jcojy cy npeTnpouuior Mjecena npnpeAhjib 3ajeAHimKH „TajpeT", »IIpocBjeTa« n »HanpeAaK« Ao6hjlo ie cBaKo APynITB0 nncTa npnxoA no K 816'98 umne cy H am a xyMaHa ApyniTBa o6haho doto ’MorHyTa y cbom 6,’iaroTBopHOM paAy 3a A°6po HapoAa. \ UapurpaA. y ErnaTy opraHiraoBaHa caHHTeTCna itijeceua" npncnje.ia je y EeHra 3ii. „MivAaM" u „TamiH“ jaB^tajv na Tpiinonuca, Aaje cTnrna paTHOM MiiHii(’Tap(*.TBy jeAHa Aeneuia. no Kojoj ey Apann B3Bemx jypmii Ha BeHra 3ii. O hh cy 3ayaejiH totobo CBa* TanujaHCKa yTBpbeaa a ® BnpKe. y<vb 8A BaTpe TannjaH CKBX oKJionH.aqa nonyKnii cy ce Typun h Apaim n3BaH AOMamaja touobckoi’. Typu;0Ma cy nane pyxy nemirne ko- KjjAoaa „IlpBeHor nn'iBHe Myimnnje u HeKomiKo TonoBa. Poruke i odgovori uredništva. B. H. J.’ — 1 za Vas vrijedi ona poruka, koju smo već više puta uputili šiljaocim a »narodnih umo­ tvorina«, a koja kaže, da nisu ni sve narodne umotvo­ rine dobre. O tome pruža osobito dokaza ova pjesma, koju nam Vi poslaste. A. G. ©i. J. — Gornja poruka vrijedi i za Vas, pa je i Vaša pošiljka našla m jesta u košu. Su kcjua. — Kao što ste vidjeli, donijeli smo u prošlom broju. Nadamo se, da ćete nas se i u buduće češće sjetiti. Bratski sela m ! M. S. — Stvar je otišla u koš, pa stoga je bespredmetna ona Vaša poruka o potpisu. H a fiz — Šta je stobom ? Mi smo se nadali, da ćeš se u Stambolu tek proraditi, a ti naorotiv, baš tamo zaćuta kao zaliven. Daj, sjeti se koji put i »Gajreta« ! � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama 1911 Description An account of the resource Br. 2-24 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1911 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 27065862 https://kolekcije.nub.ba/files/original/5596e2e57614ad4fdf39edd614250fa1.pdf 6e94ccbfc2a788b279be8cc07798ec5d PDF Text Text JIMCT 3A £P yinTB E H E HOCJIOBE M 3A HAPO £HO UPOCBJE'R.HBAHjE. H3.3A3H CBAKOr 1. — y M JE C E nj-. — BjiacHHK: Apj'niTBO „l'ajpeT " - ype^nmc: A b jo C.vm0.y.i . Vlasnik: Društvo „<*ajret“. CapajeBO, 1. jaHjapa 1914. Sarajevo, i. januara 1914 U njesa je ahcty : sa B ocay a XepnerOBBHy ■ AycTpoy ra p c K j iioHapxBjy, *a M.iaiioBe, TaJie6y, yvghhk© b TevnaK© 1'20 K, s a B e s.n so te 2 4 0 K ro,i«npn.o. 8a cbb octmb se«i*o 6 <J>paH8Ka. 11Oj e.i'nrn 6pojeBn CTajy 20 xe.'i. Hemiakena se mota ne npnuajyl P y K oa ncn ce n e Bpakajy- — lipenwaTa b pyiconnci C ijena je lis tu : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku* ^no.iarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 1'20 K, za nećlan'ove 2 40 K godišnje. Za sve ostale zemlje 5 franaka Pojertvii br ijevi-staju 20 hel Neplaćena se pisma ne primaju ! ne vraćjju. — Pretplata i rukopisi Šalju se na •dresu: „Gajret" — Sarajevo. aA pecy: „l’ a jp e r - — C a p ajeso . .^Oa^piKaj: — Sadržaj: Na početku sed m e godine. Oltara cjeBepnnx. — Nora (kuća lutki). - O l Z Bohćme. — Ex< jeceH na#a. — J a .'— ? — H ig ije n a : I: rek< K n již e v n e i k u l t u r n e 'b i l j e s k r indijski Gajretov glasnik. Na jeijai iscima. — Finiš. (My3H‘nce opraje). — Na k ra ju . P riča o japanskom kamenaru. — CyMopHa Uu. — N a r o d n e u m o t v o r i n e : Sunce s ja š e ... ik Rabindranat 'Tagore. - 'CeeT. 'B.opomih: ,ZI,HB.i,aK. ij. Javne potvrde darovi. MUSLIMANI! KUPUJTE SAMO B r a ć o M u slim a n i! G A J R E T O V S AFOS. Molimo svakog brata Muslimana da traži i neka kupuje samo: Gajretov safun imade raznih vrsta, pa će moći da zadovolji sve svoje potrošaće. Naročito je Gaj­ retov safun dobre kakvoće, tako, da se može mje­ riti sa najboljim proizvodima. Sloga će, bez sumnje, svaki brat musliman tra­ žiti samo Gajretov safun i s njime zadovoljavati svo­ joj potrebi a lim prije, šio će u isto vrijeme potpo­ magati I svoju najkorisniju narodnu ustanovu .,Gajret", koja od cjelokupne prodale robe imade: 5°/„ od safuna za pranje i 10 po sto od safuna za umivanje. Gajretov safun proizvodi fabrika safuna Karla Jacobi-a u Gracu koju zastupa za Bosnu i Hercego­ vinu: Agenturska radnja Abrahama lsaka Komand u Sarajevu Sve upite, informacije i porudžbine šalju se na spomenutu agenlursku radnju : Abram lsak Romano - Sarajevo ___ „G A JR E T O V " BEZ i PAMUK jer je to roba, koja odgovara vrsti najboljeg kvaliteta, a uz to se potrošnjom ovog artikla po­ maže i samo društvo „Gajret“. �Azbuka (abeceda) arapski, ćirilicom i latinicom. (i) 1 .1 (V) .. • (J > 6 B, B B, r r, Latinicom: a A, b 6, V V, g o, LfO it ( j i * ) : ; » ćirilico m : ii TT, Latinicom : j J, ii, (ii u ) 11 K K, j J, i U j 0) Ćirilicom: o 0 , n TI, p Latinicom : o 0 , p P, r R, (c.) f r Ćirilicom: I^, Latinicom : c C, (5 .) t q H, ć, T p , . J L, cr) - e E, ž Ž, j) i i ; i-š . (* r) i . . M M, m M, ij L i> •'* * (*> (j ) ; » 3 3 z Z p ):; H H, H. H> n N, nj Nj ( j ') i J ) i » ( t ) - 1'- T T, y y. <(> <j>, X X, 8 S. t T, u U, f F, h H. ' fc T i, 'v - U (n ) t *r ć c, B a ■ d D, j j c C, [HBBBBBBBBBBBrllB B B B BBB B B A A, at JK, (u 1) Hl B , (J) i e E, ji ji , k K, *; •; ..) (i . 0 ( J) A (t> č 1 i Ćirilicom : a A, dž Dž, * •E. '8 K g J- IBBBBUBBBBSBBBBEBB B B DIONIČKA HVARA U SARAJEVU 1 ■ a a a a a a a = = P R E P O R U Č U ’j E i S V O J E =8= = IZVRSNO ODLEŽANO EXP0RTPIV0 PRIPOZNATO OD NAJBOLJE VRSTI. Nabavlja se u buretima od 25 lit. dalje, kao i u san­ ducima složeno po 30 i 50 boca od Vio litre ili po 25 i 50 boca od 7/io litre. Razašilje u pokrajinu franko na svakoj staciji b.-hercegovačke državne željeznice. a B a a a a a a a B a B B ial B a a a �BPOJ 1. BROJ. rOAnHA TII. GODINA ^ v . ^v $ r a jp e T JIH C T 3A /fP y iIIT B E H E H O G /I O B E 11 3 A H A P O £ H O n P O C B J E 'H M B A H j E . H 3 J L A 3 H C B A K O r 1. — y M J E C E Ijy . — G a jr e t [ 1 ( > \< rr\ { j+ A _ iS ^ s - j i L IS T ZA D R U Š T V E N E P O ­ S L O V E I ZA N A R O D N O — P R O S V J E Ć IV A N J E . — IZ L A Z I S V A K O G 1. — U M JE S E C U — RaacHHK: ApyuiTBO „ r a jp e T u - y pe^miic: A bao CyjiOya. — Vlasnik: Društvo „G ajret". - Urednik: Avđo Surabul. Capajeno, 1. jaiiyapa 1914. || Sarajevo, 1. januara 1914. Unjeaa je jiHCTy: aa BocHy h XepneroBnHy b AycTpoyrapcKy «joiiapxnjy, aa sjiaHOBO, Tajie6y, y>iennKe h Tejtcaice 1'20K, a a Bea^aiose 2'40 K ro^Hnnbe. 3a cbo ocra^ie aeM.i,e 5 <t>panaKa. □ojeABHH 6pojeBH CTajy 20 xeji. Hemiahena 20 nncMa ne npHMajy, PyKounCB ce ne B pahajy. — llpenuiaTa n pyKonncn maji»y ce Ha aapecy: „PajpeT41 — CapajeBo. Cijena je listu : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za Članove, talebu, učenike i težake 1 2 0 K, za n e č la n o v e 2‘40 Kgodišnje. Za sve ostale zemlje 5 franaka Pojedini brojevi staju 20 hel. Neplaćena se pisma ne primaju rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi Šalju se na adresu: „Gajret" — Sarajevo. Na početku sedm e godine. temelji njegov čitav rad, neće se ni od sada obzlrati na predbacivanja iz protivničkih tabora, nego će i u svojoj sedmoj godini gledajući u prosvjećivanju našega naroda ideal svoga velikog zadatka još jačim tempom nastaviti svoj lijepi rad pružajući svoje stupce inte­ lektualnim produktima svih naših kulturnih radenika i svih sposobnih i vrijednih prijatelja našeg narodnog napredovanja. Spomenusmo tradicije i instikte naše mase. Ov­ dje nam dolaze u pamet riječi iz proglasa jedne omladine, gdje se veli, da će ta omladina prezreti tradicije, ako se budu protivile njezinim ciljevima. Gilj našega naroda imao bi biti prosvjeta, a tradicije i instikti naše narodne mase nesumnjivo su u opreci sa zadacima novoga vremena. Mi smo stoga svjesni one pogrješke, koju su prema narodu činili ljudi, koji su u sekundiranju prema ovim lošim stranama u raznim bilo političkim, bilo beletristično-kulturnim i društvenim poduzećima gledali jednu evolutivnu gestu pokretanja zaspale narodne svijesti. Postiglo se tim protivno. Odgojila se tako zvana poluinteligencija sa nazorima utvrgjeno protivnim onome, što se htjelo i za to vidimo danas i u našem društvenom i u pro­ svjetnom životu jednu posve nesolidnu bazu, koju će val vremena brzo podrovati i uništiti. Imajući u tome dovoljno iskustva i svjesni našeg mizernog položaja sižemo za pravim medikamentima u liječenju i osvježivanju naše narodne svijesti. Naš seljak, ta srčika narodna, patriota je u po­ štivanju tradicija. Ostavljen od svakog, prezren od svakoga, živi u tradicijama i vegetira patriarhalnim životom upotrebljavajući u kultiviranju svoje grudice starinski plug, vjerujući u ćudotvornosti i slijepo mrzeći i najprimitivnije- kulturne ustanove. Ne razli­ kuje se puno ni malogragjanin, a naša aristokracija u svom većem dijelu modernizovana je u toliko, što živi jednim nesolidnim i uz to vrlo skupim životom Lijepom požrtvovnošću „Gajretovih" suradnika i obilnom potporom „Gajretove" čitalačke publike ulazi evo naš list i u sedmu godinu svoga života, da u ovoj u svakom pogledu zapuštenoj našoj domovini bude svjetionik umjetničkog shvaćanja i kulturnog razumijevanja jedne životno sposobne i intelektualno razvijene grupe. Ko je redovno pratio pisanje našega lista od početka njegova izlaženja do danas, uvjereni smo, da nam ovdje izraženu auspiciju mora potvrditi, jer je „Gajretu od informativnog društvenog organa prolazeći sve progresivne formacije u svom životu uspeo se — što sa ponosom možemo akcentuirati — do stepena jednog tako literarno umjetničkog lista, da može služiti na čast kako društvu samome i društvenoj upravi, tako i čitavom još i sad kulturno zaostalom muslimanskom dijelu našega naroda. Zadaća, koju ima da vrši ovaj organ musliman­ skog potpornog društva teška je i preteška i srav­ nimo li tradicije i instinkte naše mase sa savremenim kulturno-socijalnim zahtjevima, uvjerićemo se, da je u ovom slučaju ona latinska „Per aspera ad astra“ najopravdanija riječ. U savezu s ovim moramo spo­ menuti poteškoće, na koje je „Gajret" u svom ne­ ustrašivom propovijedanju istine, ljepote i kulture i u jakom argumentiranju ovih lijepih odlika, moderne i ufinjene čovječije duše nailazio i na koje će bez sumnje i dalje morati da udara. Kako su inferiornost, zasukanost, ekskluzivnost i slične mahane još i sad prilično uzgajane biljke, koje svojom vegetacijom okužuju naš socijalni organizam, tako je i „Gajret" provagjajući svoju uzvišenu misiju kultiviranja i — da se bolje izrazimo — evropejiziranja naše nacio­ nalne psihe češće puta nailazio na reakciju protiv­ nika ove lijepe misije. „Gajret" vjeran svojoj zadaći, vjeran svojim kardinalnim principima, na kojima se �> 2 prenoseći svoja djedovska i teškom mukom stečena dobra u gruntovnicam a u vlasništvo raznih tugjinskih novčanih zavoda i ostalih eksploatatorsko — kšeftarskih pijavica. Slična se m ahana može prigovoriti i lijepom dijelu naše inteligencije. Ne osjećajući u sebi duševne snage odgojena u birokratskom sistemu i bez ikakvih viših ideala sretna je, da se može za­ vući megju kakova prašljiva akta — neosjetljiva za sve, što je izvan toga profanog am bijenta, a vrlo slaba sprema naše ilmijje dokazom je, da ni ovaj dio narodne inteligencije ne može vršiti u narodu one uloge, koja joj je stavljena u zadaću. Eto u takov'm prilikam a pozvan je „G ajret“, da osim materijalnog potpom aganja naše učeće om ladine vrši i zadatak prosvjetnog upućivanja čitavog naroda. Svjesni našeg položaja, koji nas čini jednom islam ­ skom oazom na evropskom kontinentu, ne ćemo se ni na dalje podavati raznim bolesnim i po nas kao jednu malu grupu opasnim sanjam a, nego ćemo sa stanovišta realnog shvaćanja nastojati, da doprinesem o koju sljubljivanju i ujedinivanju našeg rastrganog naroda služeći se pri tom jednim zdravim sredstvom , p r o s v j e t o m , a gledajući u tome idealu jedini zalog naše ljepše budućnosti. X: Cnara cjenepnn\. Mh tbpahmo ;;a ce cne iuto ce AemaBa npeA naiua, AeinaBa no jeAHoj KoncTaHTHoj eBOAyunjH npupoAe, noT nyHO HenpoMjeH.’hHBoj u Hen3MjeH,i>nBoj. Aah ano noKjr inaMO a » 3ai>eMo Ay6A>e y npnpoAy CTBapn, a * y CBoje CTyAuje yneceMo ochm Aoope boa>c ii Mano njecHHHKor HacTpojeifca, HacnyTnheMo yMjeTHii'iKOM UHTyunnjou a » ce eBOAynnja npnpoAe He npum ohhko npocTo, Tpajno y jeAHoj HenoKo.ie6.,bHBoj, npaBoj ahhhjh Kaso a priori npeTnoc.TaB.'baMo. Ib ia y tom nponecy (J)iihhx, HenyjHux pa3AHKa Koje ce Mory caMO AocAyTHTH. U lT a uMa y pamheH>y jeAHor ApaeTa ? J\ a ah je Taj npouec noTnyHo npocT Kano ra mh npaTUMO okom? Mah hmb y nepaaroBjeTHOM, noTMyAOM xyjaH>y jeAHe iuyMe jeAaH ycKAHK 6oAa, jeAaH kpbab A0He6eCHH Bauaj, Heii3pa»ceH roBopoM Kojn mh pa3yMnjeMo? C ba cy Ta uHTaifca MHoro CAOSKenuja ho uito mh o6 iiih o npeTnocTaB.i,aMo. 3 a jeAHor HayHH>aKa OHa cy jeAaH aKT npBpoAe, iipoH3iieACH tbko h TaKo, HaroMHAaeaH>eM iia3Ayxa y ropibiiM CAcjemiMa icojn paAH CBoje Tescmie naAajy Ha hhjkc u npoy3poicyjy omuTe KpeTan.e Ba3Ayxa. TIiiTaBa AeijmuHunja paAu jeAHor nopeM chaja! yMjeTHiiK Mei)yTiiM CAyTii y tomo x y iH O M K0M0iiiaH,y h HeuiTO Burne. O h ce nHTa, icaKo je iuyMH aico je um na KaA joj noBHje r.rać.vi jeAan HacpT.i>HBH BjeTap? Tla ah je to He 6 dah V l i, ynpaHo y tomo iuto HacAyhyje hciuto Bn n ie y tom , n a oko Tano npocTOM, aKTy n p u p o A e , neacu ona H>eroBa Ayuia. Haym>aK TaKaB npnpOAHH nopeMehaj npocTo Aecj)HHHUie. O h bpah: HacTaje Tano ii tsko. i MjeTHHicy je TO MaAO, joui npnje h HeAOBOA.no. IIpocTe AetjHiHHHiije h koahko cy, (J)B3 HKaAH0 npoTj'MHHOHe, TanHe, 3a H»era cy ancypAHe. A a » 6h H3pa3no CBoje ochobho pacuoAOHceihe npn tom, oh He Benn: TIotoahao ce to h to y Ba3Ayxy, ii HacTao je BjeTap. 3ap HHCTe uyAH icaKO b6ah yMjeTHHic: IlnaMe iuyMa! hah: IL iaie BjeTap! O h AaKAe He Aeijumnuie, oh CHM6onuuie. O h A»je 3Ha4eH.e jeAHor ciiM6oAa jeAHoj npnpoAHoj cojanfl! II joiu npnje! O h npeHocH pacnoAOMceH,o Kojo UMa HOBjeK npn AyeaH>y XAaAHor BjeTpa, Ha APRo jep ra cMaTpa mchbhm. M icao icaA 6a Ka3ao: OBaj mh BjeTap naTjepao cy3e Ha ohh, oh TaKo, TpanccjiopMauHjoM, B6AH 3a APB°i 3a myMy Aa nnane! Onaj, Heuiro onmnpHiijn yBOA, 0 pa3.inuH Koja neiKH H3Meby Aeij>HHimnje jeAHor HayiH>aica u caMSoAa jeAHor yMjcTHHKa, a y OAHOcy Ha HCTy nojasy, mh cmo yuHHHAH Aa 6 h 6ap aobokao yno3opHnn na BpHjeAHoer CHMfioAa. X'rjcAii cmo Aa icaaceMO koahko ’rpe6a yMjeTHH’JKe HHTynuaje Aa ce cTBopu jeAaH chm6oa Kojn 6 h ce aroAHO npehho Ha jeAHy nojaBy. Jep Ka3aTH OBaj je rAac nAaB, OBa je 6oja Tnxa, He B3a3iiBa y HaMa yTHCaK Aa je aaiicTa TaKo npn cAyiuan>y rAaca u rAeA»H>y 6oja. To je aaTo uito cy nocAeAH>H chm6oah CTBopeHH cyBHine AyniM npopecoM. T otobo 6h ce motao pehu Aa cy ohii CHM6oAHcaHH, ano He 6a 6 hao npeonuiHpHO. A Met)yTHM, upn npeHoiiieH.y yTiic,Ka Koju mh hmamo c jeAHe npnpoAHe nojaBe, Ha uiyMy u CTBapan>eM, Ha Taj HaiHH, jeAHor chm6oa8, npoijec je npocTnjn, 3a nac je pa3yMn>HBHjn, Hana je 6ahhch. y CHMooAy, npeMa tomc, mh mohcbmo rAeAaTH h HeraTHimy h no3HTHBHy cxpaHy, npena npouecy KojuM ce AoniAO a ° Tor o,HM6oAa. A ah oh HMa y ce6u Heinio HapOHHTO, H JO HapomiTO, MH Kao npOTHBHHK CBaK6 A©‘ (jmHHnnje, HeheMo h8hochth. IIpocTo heMO ra HarAacHTH. Jep o ciiM6oAy cmo, y ocTaAOM, roBopHAH H3 paaAora uito heMO, y obom npuKa3y, nuaTH nocAa c Jcahom 3aHHMA.HBOM KHjH3KeBHouihy Koja je UHjeAa chm6oa, Koja je AH-'ia BpeAHOCT h .ijenoTy jeAHor CHM6oAa CBeMy m io je BHAjeAa oko ce6e. M bh heTe BHAjeTii koahko y TOMe AewH H>eHe Ayuie, h uiTa ona 3HaHH, Hcnope^ena c oc_ T8AHM KH>HHCeBHOCTHMa, HaMa II03HaTKM. I. P y c a cy Hajnpuje H3HiijeAn 3anjeHyineHe, HeBjepoBaTHO TajaHCTBene h KOMnAiiKOBane Ay6nHe nonjenje Ayme. H lUTa npocTnje oa h, hxoho anaAHae jeAHe nenxe! 0 6 hmhom, noBpuiHoM qHTaony, to HarAeAa BpAo n p o d a CTBap. Tlyma! IIlTa HMa, ano OHa nocTojn, 3aHHM,-biiBo koa HiC? 3ap ce Moace HemTo npAo CAoaceHO, nojanaHo y Ma011 <viyiajeBa ao TpaniHHOCTH, a6iiBaTH HerAje y HaMa, y He-ieMy uito jom MOJKAa h He nocToja? Aah, ano hkaai OBaj nyT cy pesoHOBaH>a oBe npcTe noTnyHo ancypAHa. CBe roBopH npoTHB h>hx. B h heTe BHAjeTH. �8 H najy ABa Ha.in'ija ^;yme. ffMa H aranje KpyTO, eeocjeT^BHBo 3a CBe BaH ce6e, h H aranje yHyTpaniH.e, OHO Ha^Hsje Koje je, y cTBapn, n p a b 0 Hajiunje Ayme. Ty, Kao npenjiameHa Ajeua y je^HOM yiviy, Hac.iaraHe cy, HaroMii^aHe cbc y H y i a p f t e CTBapir jeAHor uoBjeKa: 6oa h jiacao, h eaH, h ocjekaite 3a aajeno, 3a py®Ho, 3a acHBOT BaH noBjegjer acHBOTa, 3a skhbot CTBapu. T y je caApacaj h TeacHHa jeAHor HOBjeKa: to je H>eroB HHTe^ieKaT. CaA noMHMHTe HCTopejy noAH3aa>a h BacnHTaita jeAHor HHTe,ieKTa. y 3MHTe BpajeMe oa HOBjeKOBor AjeTHacTBa, KaA je y n>eroBHM rpyA«Ma yAapajio jeAHO Ma.io cpue h o'ih aeyAHO ryTa»ie oho ihto cy BHAje.ie. I la BpajeMe MjiaAoČTH. U a jeAaH MosieHaT jby6aBH. H.10, npoTHBHo, jeAaH MosieHaT norayHe ycasiJbeHocTH. Tla Aa.T>e: nac KaA je HHTeaeKaT caspnjeBao, 6 ho nyH, Kpirar Kao jeA«a CTe^ajKa KH>nraMa. KaKBa BnciiHa HAeja! H KaKBa Ay6HHa h yacac ycaMjbeHocTH c HAejaua Koje roBope, Koje ce 6yHe a HaAiipy jeAHa Ha Apyry, npoTHBpjene ce6o, ry6e ochob h CHa»ia3niiiTe! 3 ap to Huje Bp.no cjioaeeH h $ hh MaTepnjaa 3a jeM « nc0xojiouiKH pombh ? H 3ap Ty HeMa 3aHHMJbHBHj0 x nojeAHnocTH H TpaniHHnje HC/ropnje jeAHor Ayxa, ho ihto cy 6njeAHe HCTopnje MaTepnja.mcTa, HCTopnje iviyne, 3aHTHBeHC jeAHiiM caMo MaTep0ja^i0CTHHK0M cxBaTafteM »HBOTa Koja HMa HOTnyHO cpasian ijHJb? Beh caua HAeja 0 HCTopiijii jeAHe Ayme roBopn 3a Be^HKe choco6 hocth Heicor nncaa. To 3Haqn jeAaH hob cMjep y ji0TepaTypn, Sn.'t.esKH mije„ny 6ypy h 6yny npoTHB ^0TepapH0x npaBaija Koju cy B^aAa^iH ao TaAa, H i n j a je cyiiiT0Ha, y iviaBHOsi h npnje CBera, jieacajia y ij)HHoj AccKpiiimHjH eno.T>aniH>er. HeheMo AncKyTOBaTH KOJiiiKo je noMara&e BawHOCTH jeAnHo h yK.’by«3HBo pa AecKp0HUHjy 60.10 oa uneT e KEboaceBHocTn. A ko je, a to fceMo cuoMeHyTD, cbo .neacajio y jm jenoj pnjenH (Taico 3BaHa 3 a.T>y 6.T>eHOCT y pnje^n), y onHCy jeAHor 00BjeKa, n,eroBa HsrvieAa, ae ro B o r OAđje.ia, hta-, MoaceTe MHC.1HTH kojihKo je Ty 6hjio BjepHor, pea-iiior kojihko ! MsiajiH c re .nyTKe Koje cy ce, a 0Ayine, Kpeiajie, h .ih Koje cy, y HCTn Max, 6 hji6 jinraeHe CBane a R p n j e 6 0 p 6 e , noja HaM Ay>ueBHa HacTpojen>a H0cy HOKaA 6n.ia o6jejioAaH>eHa Kao Aa h>hxobhh AyniaMa HiiKaAa nnje npoin.na HAeja, 3aTpenTa.na paAOCT, hjih sapiiKTao MpaiHH 6 oji. CynpoTHa je tomo jiHTepapHOM c t a p n j e m npaBpy e p H a p e a j i H a KRiiaeoBHOcT, HaponnTO KBbnaceBhoct csibi ro nc0xojK>nije j h h h o c i h . Bac Bnme He hh Tepecyje Aa .ih m o n sie u r X hjih m a d a m e Y, y c ia jy y AeBeT caTH npnje noAHe, o6jiaHe OAHje.no m apene 6oje h bo3C ce Hanojbe. Bac caAa Myne Ay6.i>0 npo6.ieMH; Bac ce caA» THHe n n a p a A « A y u ia B a in n x .iH<iHocTn, KyAa cTpeMH H>HxoBa BOJta. A,ecKpnm^Hja je cnopeAHa CTBap. Ona je caino noTpe6an ko^ opht , HeMHHOBaH H in terg ru n d Aa 6n a »° saHiiM.'bHBocTH ijnjejioj CTBapu, a » 6 h CBpaTno 0, aa nac, npcKUHyo HaneTy n yMapajyhy naHCH.y Kojy CTe noKJioHHJiH AynJeeHoj paAH>H jeAHe jihhhocth. mo a 7 TOMe je, A^tcJie, i^njejio TesKHHiTe HOAepHe pe- ajiHe KH.H3K0BHOCTH Koja je ycpeAcpeAHJia CBojy naajH>y Ha HCHXOJiorHjy jihhhocth. T o je mnpoKO npTaibe hobjena H3HVT pa HacynpoT paHnjeM npTaH>y cnojba. MjecTO MOMeHTajiHHX pacnojioaceita, cac B H M cnopeAHHx npH HCTopnjH jeAHe jihbhocth, obajo je caAa cbb hojioacoHo ynpaBo Ha Ta yHyTpaniBba HacTpojeaa Kao ochob 3 a HCHHTHBaae CBaKe AOUHnje aKqnje. T hm ce, y rjiaBhom, AOKa3yje Aa HAeja yB0jeK npeTXOAH aKunjn, nojia3H ce, A®iwie, c jeAHor npnpoAHor CTaHOBHiHTa nacynpoT npHjaiuH.eM 3ao6njia3HOM h HenpnpoAHOM: Kao a * je Hai‘ npnje aKijnja, a HAeja je Me^yTHM hjih Ty, hjih Kpje, HJ10 je ( 0 , ancypAyRta!) pe3yjnaT aKTHBHOCTH h cnojbtter AjeJioBaa.a jeAHor HOBjeKa! — — — — ------- — — HeheMo oBAje HCHHTHBaTH a* jih je pycKH MHJbje, cpeAHHa pycKa, H3BpniHJia Taj yTHi;aj n a MOAepHy jihtopaTypy Koja 6a ce aoivia Ha3BaTH jiHiepaTypa 0 AyniH eniHHeTHO. K ano h 3amT0 ce noKJioHH^a Beka na5KH>a Aje.iOBaH.y Ayme n HCTopnjh Aynie Kao n p a b 0 j hctopnjn jeAHor HOBjeKa, ho ccoJiH.eM AjejiOBaH>y HOBjenjeM OBHCHOM oa cno.T>H0x, uaTepHjajiHnx ycwiOBa, h yTOHJbeHnx n o T n y H o h c a Mo y h.hx. T o Heje npeAMeT obo MyAHje. OHa je to cano HarjiaCH.ia, Aa yno3opH Ha hbBop jeAHe MOAepHe h peajiHe .iHTepaType ca cbcbhm hobhm npeAsieTOM. H c Tora keMO mh OAuax npekn Ha ocHOBHe KapaKTepHCTHKe Aenjy KH>HaceBHOCTH Koje c y c e poAH^e Ha cjeBepy, Koje cy noiuioHHJie CBojy naacH.y AyniH, (6e3 o63npa n a peJiHrejoane hjih con;HjajiHe yTHpaje noA Kojnsia cy nocTajie). To je HOBHja pycKa kh>haceBHOCT Koja HMa 3a rviaBHy TeMy y H y ia p a e HajiHije Aynie, h mBeACKa h HopBeuiKa (cKaHAHHaBCKa) kh>haseBHocT c TeMOM o c nojbH>eM Haji0qjy Aynie. (H acT aB uke ce.) Artur Schopenhauer: 0 piscima. Prije svega ima dvije vrste pisaca: oni, koji pišu radi same stvari, i oni, koji pišu radi pisanja. Prvi imaju misli, iskustva, za koje im se čini da je vrijedno da se saopće; drugi trebaju novaca i pišu radi novca. Ovi misle radi pisanja. Poznaju se po tome, što svoje misli raspredaju što je moguće duže, i izvode poluistinite, naopake, pretjerane i nestalne misli, a često vole nejasnost, da bi izgledali ono što nisu; zato nedostaje njihovom pisanju preciznosti i potpune jasnoće. Zato se može odmah reći, da oni pišu, da ispune papir — po nekad se to može reći našim najboljim piscima, mjestimice u Lessingovoj Dramaturgiji i čak u mnogim romanima Jeana Paula. Cim se to opazi, treba knjigu bacili: jer je vrijeme dragocjeno. Autor upravo obmanjuje čitaoca, čim piše, da bi papir ispunio: jer on tvrdi, da piše zato, što �4 terijal ide u prste, a da prije toga ne bude u glavi ni ocijenjen ni pregledan, a kamo li obragjen. (Ne bi bilo toliko učenjaka, kad bi svaki morao znati sve ono, što ima u njegovim knjigama. Zato njihovi go­ vori imaju tako neodregjen smisao, da ćemo uzalud razbijati glavu, da doznamo, šta su na koncu mislili. Oni ne misle baš ništa. Knjiga, iz koje prepisuju, sa­ stavljena je na isto takov način: dakle ovakvo pisanje je kao gipsana kopija od kopije i t. d., pri čem najposlije Antinous (egipatski kralj) postaje lice jedva zamjetljivih kontura. S toga treba kompilatore što rjegje čitati, jer je teško izbjegavati ih sasvim; pa čak i pisci naputaka, koji u toku stoljeća skupljeno znanje zbijaju u uski prostor, spadaju u kompilatore. Nema veće zablude, nego -vjerovati, da je po­ sljednja riječ uvijek najtačnija, da je sve kasnije napisano, ispravljanje onoga što je prije napisano i svako mijenjanje napredak. Glave koje misle, ljudi tačnog rasugjivanja i ljudi koji stvari ozbiljno uzi­ maju, samo su izuzeci; pravilo je svuda u svijetu gjubre. Ono je uvijek pod rukom i marljivo nastoji da čije, nakon zrelog razmišljanja izrečeno nugjenje Može se opet kazati da ima tri vrste autora. na svoj način hrgjavo popravi. Radi toga treba da še Prvo takvih, koji pišu ne misleći. Oni pišu iz pam­ čuva onaj, koji želi da se uputi u neku stvar, i da ćenja, iz reminiscencija, ili sasvim neposredno iz tu- ne traži odmah najnovije knjige, koje o tom govore, gjih knjiga. Ova je klasa najmnogobrojnija. — Drugo s pretpostavkom, da nauke uvijek napreduju; i da su su takvi, koji misle za vrijeme pisanja. Oni misle, da pri pisanju pvih bile upotrebljene starije knjige. To bi mogli pisati. Ovi su vrlo česti. — Treće su oni, i jesu; ali kako? Pisac često ne razumije temeljito koji su razmišljali prije, nego su prišli pisanju. Samo starije, a neće pri tome da upotrebi upravo riječi iz oni pišu, jer su razmišljali. Ovi su rijetki. njih, zato nevješto pokvari ono, što je u njima rečeno Pisci druge vrste, koji odlažu misli, dok ne mnogo ljepše i jasnije; pošto su ove pisane sa v la­ počnu pisati, slični su lovcima, koji izlaze na sreću: stitim i većim poznavanjem stvari. Često on ispusti teško će donijeti kući obilan lov. Naprotiv pisanje najbolje, što su iznijeli stariji pisci, njihova najtačnija pisaca treće, rjegje vrste, slično je lovačkoj hajci, koja razjašnjenja stvari, njihova najsregjenija opažanja; on bi još u početku hvatala zvijeri, a kasnije ih jato- ne poznaje njihovu vrijednost, ne osjeća njihovu izmice iz toga zatvora pretjerala u jedan drugi isto tako razitost. Njemu je homogena samo trivijalnost i pliogragjen prostor, odakle ne može umaći lovcu; tako tkoća. — Cesto je starija izvrsna knjiga bila potisnuta ga ona sad samo treba da nišani i ubije (opisivanje). novom, hrgjavijom. napisanom radi novca, ali preten­ To je lov koji donosi neku korist. — cioznom i pohvaljenom od svojih drugarica. U nadi Cak i megju malim brojem pisaca, koji u istinu svaki, da bi se održao, želi donijeti na pijacu štogod ozbiljno i unaprijed razmišljaju, ima opet vrlo malo, novo: to je često samo u tome da obori ono, što je koji sami razmišljaju o stvarima: ostali razmišljaju o do sad vrijedilo kao tačno, a na to mjesto da stavi knjigama, o onome što drugi govore. Oni naime tre­ svoje brbljarije; katkada mu to uspije za kratko vri­ baju doticaj i jaču pobudu tugjih, datih misli, da bi jeme, pa se poslije opet vratimo starom tačnom sudu. mogli razmišljati. To su njihove najbliže teme; pošto Ovi popravljači ni zašta se ne zauzimaju svojski, kao stalno stoje pod tim uticajem, zato ne mogu postići za svoju cijenjenu ličnost: ovu oni žele da održe. Tako pravu originalnost. One prve naprotiv pobugjuju na se dešavaju i paradoksalnostt: sterilnost njihovih moz­ razmišljanje same stvari; zato su njihove misli uprav­ gova vodi ih na put negacije: dakle, odavno priznate ljene neposredno na stvari. I samo megju ovim mogu istine bivaju poricane, n. pr. životna snaga, simpatijse naći oni, što ostaju i postaju besmrtni. — Razu­ ski nervni sistem, generatio aequivoca, Bišaovo ramije se, da je ovdje riječ o velikim naučenjacima, a stavljanje uticaja strasti od onih inteligencije; vratili ne o vanjskim piscima. smo se atomizmu i t. d. i t. d. Radi toga je često hod Samo onaj, koji kod pisanja crpi gragju nepo­ nauka nazadnjački. — Ovamo spadaju i prevodioci, sredno iz vlastite glave, vrijedan je naše pažnje. Ali koji svog autora .u isto doba popravljaju i preragjuju; sastavljači knjga, pisci naputaka, obični historičari i ovo mi uvijek izgleda bezobrazno. Piši sam one knjige, t. d. uzimaju gragju neposredno iz knjiga: odatle ma­ koje su vrijedne da se prevedu, a druga djela ostavi ima nešto da saopći. — Honorar i zabrana preštampavanja u stvari su propast literature. Ko radi same stvari piše, toga samo pisanje nešto vrijedi. Kolika bi neocjenjiva korist bila, kad bi u svim granama lite­ rature postojalo samo malo, ali izvrsnih knjiga. To ne može biti sve dotle, dok se mogu honorari zaraditi. Kao da leži prokletstvo na novcu: svaki pisac po­ staje hrgjav, čim počne pisati radi kakve koristi. Najodličnija djela velikih ljudi iz onoga su doba, kad su oni morali pisati badava ili za kakav neznatan hono­ rar. I ovdje dakle priliči španjolska poslovica: čast i novac ne idu u istu vreću. — Sva bijeda današnje literature u Njemačkoj i izvan nje ima svoj korijen u zaragjivanju novaca pisanjem knjiga. Svaki, koji treba novaca, sjedne i napiše jednu knjigu, a publika je to­ liko glupa, da to kupuje. Sekundarni rezultat toga jest kvarenje jezika. Velika količina hrgjavih pisaca žive samo od one gluposti publike, da ne čitaju drugo, nego što je danas štampano: to su žurnalisti. Tačno nazvani! Na njemačkom to znači „nadničari14. �5 kakva su. — Treba dakle čitati, gdje je to moguće, prave pisce, osnivače i pronalazače predmeta, ili naj­ manje priznate velike majstore stručnjake, i bolje je da kupuješ iz druge ruke knjige, nego njihov sadržaj. Jer je dakako „otkrićima lako dodati štogod", 'to biva da se na dobrom temelju i sa novim dodacima mnoge stvari opet obnaroduju. U svemu dakle vrijedi i ovdje kao i svuda ono pravilo: novo je rijetko kad i dobro; jer je dobro samo kratko vrijeme novo. * HaoKo.no: AycH, Ayc0, naioia Aycn, cxpaniHH nojy avkobh icpos Taj Biixop, Hoh HOTOHy hcooa o6.iaKa. H oHhu Aycn Koao BOAe. Kpnne BjemTHue, KocTn Bape, cpna BaAe, KpB ncnHjajy, nnjy, nnjy, Mtfpe Mope, M ope BjemTHpe. — KyA cy nouuie, KyAa OAy hcdoa oč.iaKa? BypHO, .iaKO npo.ieTiiiue, 0A.ieTHuie, Što je natpis pismu, to bi trebalo da je knjizi njezin naslov; dakle prije svega imati svrhu i djelo­ mično je saopštiti publici, kojoj njen sadržaj može biti interesantan. S toga treba da je naslov karakte­ rističan, da je stvarno kratak, koncizan, lakonski, iz­ razit i gdje je moguće da bude monogram sadržaja Radi toga su hrgjavi opširni, praznorječivi, razbaru­ šeni, dvosmisleni, ili sasvim krivi i obmanjujući na­ slovi, koji mogu pripraviti knjizi sudbinu hrgjavo pre­ pisanih pisama. Najgori su ukradeni naslovi, t. j. ona­ kvi, koje nosi druga kakva knjiga: jer su oni prvo plagijat i drugo, najjasniji dokaz totalnog nedostatka u originalnosti: a ko nema ni toga, da može svojoj knjizi izmisliti kakav nov naslov, još je manje spo­ soban da dade nov sadržaj. U srodstvu s ovim jest podražavanje, t. j. polukradeni naslovi, n. pr. ubrzo iza moga djela „0 volji u prirodi" napisao je Erštet „0 duhu u prirodi". ^ M % Finiš. MjBBHice oprnje. y cBjec.TU MH opnjauiH cTpauiHu npoMHiy, cjeHe hm ce flymoM c-ieivie, cjeHe nyA6 CHe. BHCOKO. — CBe ce BOAe Tpecy, Tpecy, t ^ o ce nošnja. KyA oAome h 3eM.T>a 6 h , a ne6o ce CTaMHHJio. HcnoA He6a KpynHo TyKy mhoi’h Kopann? y3ojemH>e.iH. T vth,6 TyKy ncnoA cboaobb, BaTpenn, pacnoMaM.’teHn KOHHa npeBphy; Mopa rpe6y. A jeBepa, a je 3epa osa cy npem.ua, H3.in.ia ce H3 Kopirra npeKo 6pAa. CnjeT.iocT, CBjeT.iocT, CTpaniHa y Ma ay6HHa đJiHCTa 3Bje3Aa AHBHa, ca6.iac.Ha. — je MjeceHHHa k6 O T K yA -IH Cy TH o 6 .ia n H kpb c.ie}jeHa? HaA ct})epoM je KpyuaH cMp3HyT njecen caMOTHH. y Ba8Ayxy Henm) jeKHy, hciuto oxxyKHy, KO Aa jepa, k6 A“ Tena, k6 a » 3annaa. H yj! «iyj! ,y j! y Ba3 Ayxy HemTO Tena, Hemio 3ann.ia, CBBTOBe Tyne, Tyne r y d o KpynHO KopaK ya KopaK. THMHOICpBaBH? ILioBe, n.ioBe ABa c6.iaKa ycyKaHa, TaMHOKpBaBa, npen^aBHiue a ° no cboab ko ABje MyTHe pjeiHHC, MyK.io xyje hchoa ne6a, TyTH>e 3.ioko6 ho ; ABa ofi^aKa rpA»a, ry c ia , TaMHOKpBaBa. rope [npocTopn H>HX TO 30Be CTap, noMaMaH BH.ieaaK; Cpne cpu;y, Aparoj AparH kjhjtbom ocBBTe npjeTH, He6o coAOMaMa 3esi.T>H rpjeiuHHHH. ABaj! 3 auiT0 cTpamHe h o Hh OBe naAome cjeHe, cjeHe? 3 auiT0 .ih cbJct ^ioct, Aa 6.i>yje a h°, OBfiMiipCKO ica3Hy C0A0MCKy, n nojjoBH kA a » AP'nhy, Apmhy, poMope! — Tano nerAje l’Aje cy 3Bje3Ae Mopa: TyacHO je. TpoćoBu ce pac,TBapajy. 3 y6n rBonchaHii AHB.-be cBjeT.ie h cTyAeHe kocth noMp.iax. Tpo6oBH ce pac.TBapajy; TMy;io, noTMyJio Kpo3 Hoh MyK.iy icopaqajy 6jejm Kociyp0. BjeAH, .ijenn npa3H0 3boh6. BjeTap uiyMH, xyHH hoH. ko ^ ho K 6 Aa Hrpa K0.10 nii.ia, nii.ia, BH-ia 3 ob6 CTapH BH^eaaK. 3 0 Be, 30B6 y CBBTOBe 3H3H AHB-'tanaH BH.ieH»aK. cBeMHpcKO k6 Aa 6.x>yje oran, npoacAHpaH, H noAOBU k6 Aa AP»iky, Apmhy, poMope. — TaMo HerAje r.ije cy 3Bje3Ae Mopa: iya£Ho je. ;i,ycH, Aycn 6je.iH, 6jejm CBe npocTope o6.aeTjeJH, HaA 3 e M .i.y cy AO.aeTje.iH, na roBope AyCH 6je.iH: c*r �6 — IIIyM, iuyM, niyM; a * -tu cto qyAH Taj myM, HefioM je npo.ieTno Ham ijap. *• H okac ce BjeHBaBa oh c HajpacnoMaM.'beHirjnM 6jecoM, ca naKJieHOM Myn>oM. IIIyM. HIyu, myM, HyAaH myM; noj, noj, iyAaH noj: Hokac ce BjeHBaBa nam bpxobhh ijap. ^ a x craje. ^aAeno, npoAnpHO, y cpne ay 6oko 80BHy to? Ko 3an^aKa KpoB TaMHo noKpoBe: 3HMa HaM. O a cTpaBe y HoknMa cbhmb ApxracMo, cy ao*b®tha 6, thxo biiao: ,ZI|a e re nyAe, Apyre, a » ke Hokac ce npeBpHyTH nAaHCT ijho. E bo Bek Mjeceij je nao hhcko, ah CTpaxo6aH, KpeaB. Ca H>era Kana Kan no Kan pyMeHe kpbh k6 KaAa sa bojhom A.y6a nAane, sa MajKOM Tyryje hoao. ^ a ah CTe BHAjeAe rycTO nAaMen>e KaA noTene H3 Ay6oKor He6a; ko a CBy Hok bbttjra^t n.rrpcno raMe&e naAa Ha upHy Kopy UABHeTa. A nyAa, nyAa cb6 mnpoM 3eMA>e h rp n je x . M ajne a e no3Hajy BHme chhobc, oiiobh nkepn V yTpo6aua aceHŽ, ko Kyacna raTeHaA nrrekKy h Aajy poAocnpBHa Ajeua 6ea6oHCHa. A n a He6y npeACKa3yjy nyAHO 3Bnje3Ae naA, naA h n p o n ac i: BaTpene BBnjesAe. IHyMe ce Tpecy, o CTa6AHMa iithiic ko BjeHQH oa KaMeH.a BHce, a npo n ac i 3Hja, h n p n a acaAo6Ha jaTa 3A0 CAyxH0 rpaK ky 8AOKo6aH Tpen. h apxthmo, [o Eoace! CHpOTHH MH. 3HHa HaM. TaKo: Tyne MyKAO, 6oaho ApxTaBo jeqaH>e, HAaKaae ay6 oko. (9 jj e ce Hejacna MOJiumea Jby#u) KaAa ntesAO ceon HC 3HaMO, hba seujbj n a roBOpe cbhcmo Tone ce iconna. E bo Bek nao je Mjeeeu hhcko, cpeA BasAyxa h3hha 8eM.i>e Ao H>era n.iČBe chaho boa®, CTaHaK cjiađ! H a leKaMo, na neKaMo: cnac; TočnoAe! c n a c r , cnacH Hac? AOMe ce rope, pone h Tone, BOAaua TeKyI Hokac k e 6hth BjeHHa&e 6ypHo Hamera papa, H okac c^aBHMo no6jeAy mh PaAyj ce njieMe ^aBo.ia — na 3KypHo HrpajMo koao 6jecHO E[pHo je koao sanrpaAO, h np n e njecMe Banjcsa-io: Hena ce ipece, a nocA>e ^ a ah BHaTe KaKBo je cyHije, KaA yTaKHeTe y H>era pysy. O ho caropjeBa, caacnace h naAH, TaKBa je Hama AjesojaHa. OHa je CBjer.ia, cja Anjena Kao A«a BaTpena MAa3a, Kao ABa Hoaca y6mje ohh cy Harne AjeBojaHe. IIoKyA.ajI noKyA>ajl BaTpo na naKAa npocHjaj, Bacnjaj! KA pjena oa CTaKAa c ja j! Hama je CAaBa, Ham CBnjeT Taj. Qly6oKO ce uyje EjeAO BHA6 AaKOKpHAe CB6 npOCTOpe H e ja c n a , o6a 6THA6 MOxumea.) h cTpaCHo, HajnoMaMHnja MyH>a uito 6jeme y npax k e cbo ko npa3an can, y npax, h Mpan h 6e3AaH; Taj i ^ o CBnjeT, Taj CBnjeT H3arHaH. ko (Hepajy fluejbe cmasoM seMJbuuoM. Cee xyuu. — Ceu y MaxnumoM zopy:) Ta y npax k e cbo to k6 npasaH caH, y npax, y Mpan h 6eaAaH, Taj i^ho CBnjeT, Taj OBnjei HaarHaH — y n pax, y Mpan, y 6eaAaH. (Hejacan zjiac JbyflU') KaAa rHHje3A0 ce6n He 3HBM0, cbhcmo cpeA Ba3Ayxa hshba aeMA>e CTaHaK cab6. M oahmo ce, moahmo ce: Eoace, cnacH Hac �7 (•F ucmo epujejte uyje ce nonuujMO saaueane flejKOHa:) kad ga je ovaj preslušavao. Bećir se zapleo i počeo sve pripovijedati. Da ne navodimo sve policajske formalnosti dosta but po H3 natcjia; je radi osvjetljenja dogagjaja navesti nešto iz zapi­ □pocnjaj! 3acnjaj! sničkog preslušanja Bećira Huskića : K6 pjena oa cian-ia „Na pitanje: gdje je probavio noćašnju noć odgovara cjaj! Huskić: Harna je cjiaBa, Ham cBajeT Taj. Kod Schvvarza. Ja se često kod njega navratim. Došao sam trijezan i tu sjedeći napih se. U to došao... (36op tiujia oĆAaKima:) došao moj rodjak, jedan budala, pisar; poslije Husnija — ^ a .ih cTe qyjie, Apyre, Aa fae Seferagić ... Svirači svirali... Ja sam najposlije otišao... Hohac ce npeBpHyTn n.iaHeT mio------ -— IIoKjr.’Bai, DOKyjtaj, (rjiacoeu usyMupy. Hoje^u ne omicunijme piljenu uejacno jonupij uh cee eeRe Jty6une. Bjempoeu cc K.iynnajy ucvofl ueđeca Kao #a ce KJbyjy ypua jama. llomajan poMop. Cee muuie . . . cee mmue . . . cacMa muxo . . .) A. Hifzi Bjelavac . Na kraju. (Nastavak.) Ja sam otišao s Husnijom. Bili smo obojica pijani. Kod „djevojačke vode" vidjeli smo nekakvu pri­ kazu u mraku, koja je zamahnula rukom .. . Bio je kamen, koji je udrio Husniju u prsa i on je pao. Ja sam počeo bježati. Noge me izdale, uhvatilo piće i pao na cestu. Kiša je padala. Kad sam došao malo sebi pomislio samna Husniju i pošao da ga tražim, jer smo pošli zajedno. U kaljuži, na onom istom mjestu ležao je sav mokar. Počnem ga zvati, ali badava! Bio je ukočen. Primaknem mu glavu lokvi, umijem ga, našto Husnija otvori oči i zamoli mene, da ga odvedem kući. Ali nije mogao ići. Ja ga uzmem na legja i ponesem nekoliko koraka. Noseći Husniju pane mi nešto na pamet: da je to oni Husnija što je moju Ajišu prevario; uzme me ljutnja i ja ga bacim, za tim ga udarim nekoliko puta nogom u prsa i ostavim. Onda samdošao ko bijesan kući i htio i dijete i ženu ubiti i kuću za­ paliti, da se osvetim... VIII. Sutra pred podne govorilo se u Mostaru o dogagjaju kod „djevojačke vode" i dovodio u savez s Bećirom i Ajišom. Tumačilo se različito, jer ni Bećir, niti Ajiša nijesu bili još preslušani. Husniju našli ni živa ni mrtva nedaleko vojničkog logora i prenijeli ga u bolnicu, gdje je i Ajiša s djetetom ležala. U djeteta bila razbijena glava, a Ajiši nož probo ruku. Bećir pošao, da se sam prijavi policiji i kad je To toliko iz ovog zapisnika. išao preko Tepe zaustavio ga jedan stražar s muhSa ovim zapisnikom otpratili su Bećira u okružni tarom i pozvao u ime z a k o n a ... Bećir se počeo zatvor, gdje je bez preslušanja bio zatvoren. Ovom protiviti: „Pusti ti mene !.. Ja idem sSm... ja nijesam kriv! zapisniku priklopljeni su spisi o istrazi i osuda radi pokušanog zločina umorstva. — U ime zakona! Sad ću te u lance . .. I tako je Bećir dospio u ruke pravde. Bećir stao, izbočio prsa i zaprijetio policajcu : Husniju prenijeli u bolnicu, gdje je i Ajiša s dje­ „Samo ako se meni primakneš !. . tetom ležala. Poslije podne došao sudac istražitelj u Bio je strašan ! Krvave oči, podbuhlo lice sa bolnicu, da presluša Ajišu i Husniju. ogrebotinom, odrpan . .. Husnija je naveo slično, kao i Bećir, jedino se Na poziv policije dogju još dvojica policajaca i navale na Bećira, svežu ga i povedu pred sobom. nije sjećao, da ga je Bećir bacio sa sebe i tukao. Svijet je gledao i neki neznajući šta je na stvari izra­ Ajiša uskratila svaki odgovor. Na sva moljakanja žavali svoje negodovanje, neki pitali muhtara šta seje suca ostala je Ajiša šutljiva. Poslije pozvali liječnika dogodilo, a muhtar odmahnuo rukom i pošao za i ovaj ustanovio neku posebnu obamrlost živaca u mozgu, usljed otoka krvi i straha. Liječnik izrazio Bećirom. Kad su Bećira doveli pred komesara, znala je bojazan da bi to stanje moglo ostati trajno i pred­ policija i za dogagjaj na „djevojačkoj vodi“, ali nije ložio, da se nakon izliječenja rane bolesnica pošalje znala krivca. Pred komesarom Bećir počeo najprvo u Sarajevo. Čitav dan razgovaralo se u Mostaru o tom dovikati na stražare, koji su ga zaustavili na putu, a za tim priznao, da je jutros u pijanstvu napao ženu gagjaju, a u tom se spominjalo i Salkino ime. Njega nije niko v idio!.. Gdje je on? Jučer su ga vidjeli.. i zbo je nožem. Komesar nije ni mislio, da bi Bećir imao što Sinoć je došao u gostionicu gospodina Schvvarza, zajedničko sa Husnijom, da se nije on sam izdao, kako je to Schvvarzova nećakinja Olga izjavila . . �8 Na večer je bio kod Mehmedbegove Ajiše i napao Husniju . . . I sad je najednom isčeznuo!.. Sad ga nema, kad se baš o njegovoj sestri radi !.. Posumnjalo se na Salku. Sutra naredio sudac istražitelj potjermza njim, jer je držao da je Salko sa duvara više česme na „djevo­ jačkoj vodi“ udrio Husniju kamenom u prsa . . . (Svršiće se.) MM* Henrik Ibzen. N ora (K u ć a lu tk i) Pozorišna igra u tri čina. (Nastavak). D r u g a p o ja v a . G o s p o đ a L in d e n . Ža tim H e lm e r i N o ra. G o s p o đ a L in d e n (raspremljuje časak i po­ pravi gornje odijelo). Kakav obrat! Da, kakav obrat! Imati nekoga, za koga se može raditi — živjeti! u jednu opustjelu kuću unijeti ijubak red.... da, da, ja to hoćul... Kada bi oni uskoro došli — (prisluškuje.) Aha, evo ih već. Ded, brzo da uredim svoje stvari. (Skine kaput i kabanicu. — Čuju se Helmerovi i Norini glasovi; u dvoru je okrenut ključ i Helmer uvodi Noru na ulaz gotovo silom. Ona nosi italijanski kostim preko koga je prebačen jedan crni šal; on je u društvenom odijelu za jednim otvorenim, crnim dominom preko njega). Nora (još na vratima, protiveći se). Ne, ne, ne; neću unutra; hoću opet gore. Ja neću da idem tako H elm er. Ali najdraža Noro — N o ra . 0 , ja te molim tako silno, Roberte tako strasno, — samo još jedan sat. H elm er. Ni minute više, draga Noro. Ti znaš* da je tako ugovoreno. Tako; hajde u sobu; ovdje ćeš se smrznuti. (On J e , usprkos njena'protivljenja, uvodi nježno u sobu). G o s p o đ a L in d e n . Dobro veče. N o ra . Hristino! H e lm e r. Kako, zar Vi, gospođo Linden, tako kasno još ovdje? G o s p o đ a L in d e n . Da, oprostite; tako sam željela d» vidim Noru u njenom kostimu! N o ra. Ti si ovdje sjedjela i čekala na mene? G o s p o đ a L in d e n . Da; ja, na žalost, nisam došla rano; ti si već bila gore, i ja onda| nisam mo­ gla da odem prije nego što te vidim. H e lm e r (skidaju šal Nori). Dobro onda je pro­ matrajte do mile volje. Mislim da je vrijedna gledanja. Zar nije lijepa gospođo Linden? G o s p o đ a L in d e n . Jeste, mora se priznati — H e lm e r. Zar nije krasna? To je bilo opšte uvjerenje na bali«. Ali grozno tvrdoglava - ubavo, maleno stvorenje. Sta da se radi? Hoćete li vjerovati, da sam morao upotrebiti silu da je odvučem? Nora. 0 , Roberte, kajaćeš se,- što mi nisi dao da uživam bar još pola sata. H e lm e r. Čujete li je, gospođo Linden. Igrala je svoju tarantelu — burno su joj aplaudirali, jer je, u ostalom, časno zaslužila, premda je u izvo­ đenju bilo možda i previše realizma; mislim . . . nešto više no što se, strogo uzevši, može složiti za zahtje­ vima umjetnosti. Ali sve jedno! Ona je pozdravljena, burno pozdravljena ... a to je bila glavna stvar. I zar da je, onda, još ostavim tamo? Da oslabim uti­ sak? Najljepša hvala! Ja ti uzeh svoju dražesnu dje­ vojku s Kapria — svoju kaprisioznu djevojku s Kapria, mogao bih reći — ispod ruke; munjevit prolaz salom, naklon na sve strane, — i — iščeznuo je li­ jep pogled. Odlazak treba da je uvijek efektan gos­ pođo Linden; ali ja to Nori ne mogu utuviti.;... Puh, što je ovdje toplo. (Baci domino na jednu stolicu i otvori vrata u svoju sobu.) Šta? Tamo je mračno. Ah da; naravno. Oprostite — (Uđe onamo i zapali nekoliko svijeća). N o ra (šapće brzo i ne predišući). No — ? G o sp o đ a L inden (tiho). Govorila sam s njime. N o ra . Pa — ? G o s p o đ a L in d e n . Noro — sve moraš reći svome mužu. N o ra (bezglasno). Znala sam. G o sp o đ a L inden. Sa strane Ginterove nemaš se čega bojati; ali moraš reći. N ora. Ja neću reći. G o sp o đ a L in d e n . Onda neka rekne pismo. N o ra . Hvala, Hristino,; sada znam šta mi treba raditi. St — 1 H e lm e r (opet ulazi). No, Gospođo Linden, jeste li joj se načudili? G o sp o đ a Linden. Jesam; a sada vam želim laku noć. H e lm e r. Ej šta, zar već?Je li vaše ovo vezivo? G o sp o đ a L inden. Da. H elm er. Znate šta: bolje bi bilo da pletete. G o sp o đ a Linden. Tako? Zašto? H e lm e r. Jer je mnogo ljepše. Gledajte samo; pletivo se drži lijevom rukom, a igle se provlače desnom — ovako — u jednom lakom, širokom luku; Zar ne — ? G o sp o đ a L inden. Da, može biti — H e lm e r. A kad se veze — nije tako lijepo. Gledajte samo; ruke su skupljene, — igle, što zalaze i prolaze. — imaju nešto kinesko na sebi — Ah, boga mi, ono je bio divan šampanjac — G o s p o đ a L in d e n . Pa, laku noć, Nora, i ne budi više tvrdoglava. H elm er. Pravo rekoste, Gospođo Lindenl �9 G o sp o đ a Linden. Laku noć, gospodine doktore! H e 1m e r (prateći je sve do vrata). Laku noć, laku noć. Nadam se, da će te srećno doći do kuće? Ja bih rado ali Vama nije daleko. Laku noć, laku noć. (Ona odlazi. On zatvara vrata i ulazi opet s polja). T reća p o ja v a . H elm er. N ora. H e I m e r. Tako; sada smo na posljetku slobodni. Ova je grozno dosadna. N o ra . Da nisi vrlo umoran, Roberte? H e lm e r. Nisam, ni najmanje. N ora. Ni pospan? H e 1m e r. Ni malo. Na protiv, osjećam se odlično. Ali ti? Doista, ti kao da si zbilja umorna i pospana. N o ra . Da, vrlo sam Umorna. Uskoro ću ići da spavam. H e lm e r. Gle ti, gle ti! Dakle, ipak, od mene je bilo ispravno što nisam duže ostao s tobom. N o ra . 0 , sve je iprivno što radiš. H e lm e r (Poljubi je u čelo). Eto, jednom je i moja malena ženica rekla pametnu riječ. Ali, jesi li opazila, kako je Rank bio večeras veseo? N o ra . Tako? Zar je bio, zbilja? Ja nisam mo­ gla da govorim s njime. H e lm e r. I ja, gotovo; ali, od kada ga već ni­ sam vidio tako vesela. (Gleda je jedan časak, onda priđe bliže). Hm ... tako je lijepo, te smo jednom u našem sopstvenom stanu; te sam sam samcat s tobom. Ah, ti divna ženo koja me ushićuješ! N o ra . Ne gledaj me tako Roberte. H e lm e r . Zar da ne smijem pogledati svoje dragocjeno dobro? Svu ljepotu, koja je moja, samo moja, posve i posve moja. N o r a (pređe na drugu stranu stola). Večeras mi nemoj da govoriš tako. H e lm e r (idući za njom). Kao da ti je još tarantela u krvi. I s toga si zavodnija. Čuj! Sada po­ činju gosti da odlaze. (Tiše). Noro — uskoro će u kući zavladati mrtva tišina. N o ra. Nadam se. H e lm e r . Zar ne, moja draga Noro? Ah, znaš l i . . . sada sam u tvome društvu, — z^aš li, što tako malo govorim s tobom, što se tako daleko držim od tebe što ti samo od zgode do zgode dobacim po koji plašljiv pogled. — znaš li, što to radim? Jer onda uobražujem da si mi tajna Ijubovca, moja po­ tajna draga, i da niko ne sluti šta je između nas. N o ra. Da, da. da; znam, sve su tvoje misli kod mene. H e lm e r. A kada idemo kuda, i ja ogrčem šal oko tvojih nježnih, mladenačkih pleća, — oko tih prelijepih ramena, — pomišljam, ti si moja mlada žena, i mi smo se tek ovaj čas povratili s vjenčanja, i ja te uvodim prvi put u svoj stan, i prvi put sam sžm s tobom, — sasvim sSm s tobom,ti mlada drhtava ljepoto! Cijelu bogovetnu veče čeznem za tobom. Kada sam te vidio kako se, dok si igrala tarantelu, primamno okrećeš i vrtiš — onda mi je uzavrela krv; ja više nisam mogao izdržati.... I to je bio razlog što sam te odvukao tako rano. N ora. Idi sada, Roberte! Ostavi me na samu. Sve mi to ne treba. H e lm e r . Šta to znači? Ta, valjda se smijem šaliti s tobom, slatka Noro__ Htjela, ne htjela! Ta, zar ti ja nisam muž — ? (Neko kuca). N o r a (sabere se). Čuješ li — ? H e l m e r (prema ulaznim vratima). Ko je? (Nastaviće se.) Kadli K u r ta g ić : La Bohem e. A. s Sa zvonkih glazbala opojnog ludila Pjesma je buncala, ko s tajnih visinS Kada se božija srdžba probudila Rad stida blijedoga surovih ruinS. Himna se Bachova nervozno gudila Uz vrisak, hihot i zveku s tribina Raskošne boginje, a duša žudila Bolesnim trzajem zamamnih nizina. Daleko — pričaju — za plavim brdima Purpura zorinog mirišu vrtovi — Tu vile Amoru uz cimbal sviraju .. . Dok šušte slavuji mekanim krilima Ko oni čarobni s cimbala glasovi, Što čežnju varavu tiho cjelivaju . . . E X 0. „Ja Te bo .’I h m , ja r e bojihm T aKo TBoje BnjecTH r.iace. ^ y m a m h h x c ip e n e h npHMa h T 0H6 h m y Tarace. „.Ja Te bo ^h m u y mom cpuy oiyeKyje r.iacHHM exoM, — a ycyA mh fcecn 3y6e H npKOCH rp 03HHM CMjeXOM. . Nedžati: S tro fe . Dok se proljetnoj zemlji lice sjaji Od smaragda samih, a ljubavi joj Sunce ne taji, �0 Dotle slavuj umilno biljiše, Dotle ružica cvate i ljubavnim Mirom miriše. A čim jesen dođe, zastudi jače, Tad slavuj zamukne, ruža uvene Zemlja zaplače. A u pjesnika uvijek biljiše Slavuj sred srca, a ruža sred duše Mirom miriše. Stoga mu pjesmom dah proljetni piri I slavuljev glas odzvanja i ružin Miomir miri. Multatuli: Priča o japanskom kam enaru. (Skica) Jednom življaše neki čovjek, koji je iz stijena kamen kopao. Posao mu bijaše jako težak, a on je radio mnogo i ako mu plaća bijaše mala, te nije bio zadovoljan. Uzdisaše, jer mu posao bijaše težak. I on po­ vika : „Ah, kad bi bio toliko bogat, da mirno ležim na kakom Baleh-baleh-u sa zavjesom od crvene svile!" I dodje andjeo s neba i reče mu : „Dobićeš, što si zaželio." 1 bijaše bogat. Počivaše na Baleh-baleh-u, a zavjesa bijaše od crvene svile. I kralj zemlje prodje mimo njega sa konjani­ cima pred svojim kolima, a jedan čovjek držaše nad kraljevom glavom zlatni pajong.*) I kad to vidje bogati čovjek, bi mu mrsko, što i on nema nad glavom zlatnog pajong a, i nije bio zadovoljan. Uzdahnu i reče: „Želio bih, da sam kralj!" 1 dodje andjeo s neba i reče: „Dobićeš, što si zaželio." 1 on bijaše kralj. I pred njegovim kolima jahali su mnogi konjanici, i iza njegovih kola bijahu jahali, a nad njegovom glavom jedan čovjek držaše zlatni pajong. I sunce je jako sjalo i gorila je zemlja, a trava postade suha. I kralj se potuži, da mu je sunce upeklo u lice i da je sunce močnije od njega. I nije bio zadovoljan. Uzdahnu i reče: „Želio bih, da budem sunce!" 1 dodje andjeo s neba i reče: „Dobićeš, što si zaželio." I on bijaše sunce. 1 on posla svoje zrake gore i dole, desno i lijevo, svugdje. *) Pajong, suncobran, znak osobite časti. I on sprži travu na zemlji i opali lica kneževa, koji bijahu na zemlji. I oblak zastade izmedju zemlje i njega, a zrake sunčane odbijahu se od njega. I on se naljuti, jer se njegovoj moći protive, i on se tužio, da je oblak moćniji od njega, i nije bio zadovoljan. On htjede da bude oblak, koji bijaše tako moćan. I dodje andjeo s neba i reče: „Dobićeš, što si zaželio." I on bi oblak i postavi se izmedju sunca i zemlje, zadrža zrake, i trava postade zelena. I kiša je velika lila po zemlji, rijeke nabujaše i velika plima odnese sve. I on opusti polje velikom vodom. 1 pade na stijenu, koja se nije htjela ukloniti. I on lijevaše u velikim bujicama, ali stijena se ne ukloni. 1 naljuti se, jer se stijena ne htjede ukloniti i jer bijahu njegove bujice uzaludne. I nije bio zado­ voljan. On reče: „Stijena je jača od mene ! Želio bih da budem stijena." 1 dodje andjeo s neba i reče: „Dobićeš, što si zaželio." I on postade stijena, i bijaše nepomičan kad je sunce grijalo i kad je kiša padala. I tada dodje čovjek sa sjekirom i oštrim dlije­ tom i velikim čekićem, i stade bušiti i kopati kamenje iz stijene. 1 stijena reče: „Sta to znači, da je čovjek jači od mene i da mi kopa i trga moje kam enje!“ I nije bio zadovoljan. On reče: „Slabija sam od o v o g a ... želio bih da budem ovaj čovjek!“ I dodje andjeo s neba i reče: „Dobićeš, što si zaželio'" 1 on bijaše kamenar. 1 kopaše kamenje iz sti­ jene s teškom mukom, i radio je vrlo teško za malu plaću, i bijaše zadovoljan. (Iz „Maksa Havelara," 1859.) Preveo: F. Sadik. 4>aTMn. CyMopna jecen na.i.a. CyMopHa jecen naAa — chbh ce o6.naK Bilje, 3 aH*jeTH a &iiikoh Jiyra nocnajm Beh <MiaByju — JKejBHa MH HaAa rim e nyTeM ko cb6.io .iniiihe, 3aupjiH cbh cy rviacH hhth a* BjeTpuk 6pyjii. PyMeHe pywe neHy, Ayma m i n p o .teh e nce^iH — TaBpaHH rpaichy cy p a c TpauiHnx nycTHX rpaHa, He6o ee pyuH khuiom, npon^aHKe khth TyroM, C/THCKa Me cjeTa Tenisa c’npesopa m^ bahx Aana. �11 Kfl Ka^a UB’jehe 6ji'jeAU tbko h jkhbot ce ra ca, MjjaAocTH Moje paHe njecMa Beh noKojeM Aiitne. JIeA6Hy cTpTy Aymy y3Aacn 6ohh rpnjy JIoMHe aok roJie rpaHe JiaxopaK aaico B>nuie. 1912. Varošanke piju sirće, da bi smršale i dobile blijedu boju lica, a seljacima je to glavna hrana za vrijeme najvećeg rada i vrućine. I onda oboje čuvaju zdravlje? * J. Tanovlć: Rodilo me ropstvo, odnjihala snaga Na rutavom krilu bogaljskoga blaga : Napora i truda, bijede i glada, Bičeva i straha, uzdaha i jada. Zasadio trud mi nadu i ufanje, Darovo mi napor samopouzdanje ; Gojio sam ponor u njedrima straha I odnjiho prkos na krilu uzdaha. . Lijekove piti a ostalo ne ispunjavati, pomaže isto tako kao odmor na vlažnoj zemlji. * Zapajati dijete pićem znači: stvarati ga umnim i tjelesnim bogaljem. Nezdrav stan više škodi i ubija nego li sve bolesti. Sunčano sam čedo magle i oblaka 1 bajraktar snažan krvavih bajraka; 0 , bajraci moji, krvlju poprskani. 0 , junaci hrabri, za dom pokopani 1 Iz „Zapisaka jednog roba“. ( t Uln.iup. 0 , pnjeuiHTe mu Pod od zemlje ili cigle u sobi nasigurno daje razne vrste kostobolje, čije liječenje po banjama i sto puta više stoji nego li pod od dasaka. Ty MyiHy 8aroHeTKy ? KanciiTe ua: mTa 3Haq:i HOBjetc, 0AKyA& je Aouiao? KyAa ha©-'' ?Ky6ope Bana y Bje^Hoj .lapuii. Ko nije u stanju, da na svoje tijelo pazi, ne treba ni da živi. * Kod nas ima dva put više kazana za pečenje rakije nego li bunara. * Mali prozori na stanu su za ukućane isto ono, što i sušičavom bolesniku oboljela pluća. I jedni i drugi lagano i neprimjetno venu, i onda uginu. Samo je ta razlika: što se prozori mogu većim, novim zamjeniti, a bolesna pluća ne daju se promijeniti, * Suvišno utopljavanje je gotova bolest. * Slabunjavog i kržljavog ne daj na zanat niti u školu, dok ne ojača. ^lyBa BjeTap, 6jerajy o6.iapH. Tpenxe 3Biije3Ae HeuapHo A 6yA»Jia Meica Ha OAroBOp. h x .ihaho Ko se često ne kupa, lako oboli od zarazne bolesti. IIpnjeBOA- OODDOD Jesti mnogo, a noročito mesa, i piti pića alko­ holna, stvara u najboljem dobu. mjesto zdravlja, skrečavanje krvnih sudova, bolest srca i drugih organa. * Ko dobro jede, taj se lako i brzo liječi. Jer tijelo dobija hranom otpornu snagu i savlagjuje bolest. Veći dio života ide bos i iscijepan, a često mu i kosa viri kroz kapu. A kad umre, onda dobije novu obuću, pa šta više i novaca, novu kapu i odjeću. Trpio za života, uslijed čega je i zdravlje izgu­ bio i smrt prouzrokovao; a za onaj svijet, kad mu je sjem čiste duše, sve nepotrebno, utroši mnogo, te i oni drugi, što ostaju, ispaštaju za života. Koja vračara bolje laže, toj svijet više vjeruje. * Što veća reklama za kakav lijek, to je nesigurniji uspjeh. * Vračati protiv bolesti pomaže isto toliko, koliko i kad se vatra slamom gasi. Čuva se, tek kad se razboli. Pa i tada prestane, fim Isčeznj bolovi, Moda je ne samo obmana nego i samoobmana. Kad žena skine sve, što nije njeno, ostaje bjedna stvar. ODDDBD HIGIJENA. Izreke o zdravlju �12 Što više strasti, to manje zdravlja. Književne i kulturne bilješke. * Od debelih zavjesa na prozorima, stvari ne izblijede, ali lica poblijede. Ne igraj se zdravljem. Svaka pogreška ostavlja neizgladljivi trag. Sušicu liječi uredan život, a ne banja i lijekovi. Sušičava mati najveći je neprijatelj svojoj djeci, koja su oko nje, ako ne sluša liječnika i ne pazi. Za sve ima uvijek sredstava', samo za izgubljeno zdravlje ne; onda su sredstva uzaludna. * Bolje je, da izdaš novac za ugodniji život, nego li za lijekove, * Nezdrava škola je košnica bez meda. WZ“. NARODNE UMOTVORINE. Sunce sja še . . . Sunce sjaše, a kiša padaše, Gondže Meho djevojku vodaše Diže ruke od Boga iskaše-, „Da mi Bog da vihra sa planine, Da ja vidim, šta ja dvoru vodim." Bog mu dade vihra sa planine. Sinu lice kano žarko sunce Ispod grla jasna mjesečina. Kad to vidje gondže Mehmede, Uze ljubit’ lijepu djevojku. On mišljaše da niko ne vidi, Al’ to gleda zelena livada, Pa kazuje na sebi ovcama. Ovce kažu svome čobaninu, Čoban kaza mahalskom imamu, Imam reče svem svojem đematu. Djevojka je livadicu klela: „0 livado ne zelenjela se, Bijele ovce pojeli vas vuci A čobana odveli hajduci, Mujezina uhvatila zima, A imama pritisla munara, Vas mu demat voda oplavila, Stare majke od gladi pomrle." Zabilježio: Edhem Fočo. Indijski pjesnik R abindranat T agore. Nobelovu nagradu za literaturu dobio je ove godine indijski pjesnik Rabindranat Tagore. Kao nje­ gov protivkandidat bio je postavljen Nijemac Petar Rozeger, pisac sitnog gorskog štajerskog života, inače poznati njemački patriota. Lanjske godine dramski pjesnik njemački Gerhard Hauptman dobio je Nobe­ lovu nagradu za književnost; odatle su se Nijemci nadali da će i ovogodišnja Nobelova nagrada pasti na njihovog pisca, Rozegera, koga su istakli kao svog kandidata Međutim, švedska akademija umjetnosti kao vrhovni sudija u pitanju određenja nagrade, od­ bila je Rozegera. Ona je svoje odbijanje motivisala time što smatra Rozegera jednim uskim, lokalnim piscem srednjega ranga i drugog reda. Nijemci, na­ ročito njemačka patriotska omladina, protestvovali su i svoj neuspjeh pripisuju češkim intrigama, kojima su Cesi uspjeli da utiču na švedsku akademiju umjetnosti. Rabindranat Tagore, koji sada živi u Londonu, u vili udešenoj po istočnjačkom ukusu, sa niskim minderima i šarenim ćilimima, potječe iz vrlo stare aristokratske porodice indijske. U Londonu živi sa svoja dva brata. Svi su vrlo obrazovani na evropski način, i rado čitaju moderne evropske pisce, naročito Anatoia Fransa. U prednjoj Indiji smatraju njihovu po­ rodicu za svetu, a Rabindranata Tagoru drže za sveca. Portret Rabindranata Tagore nije ni malo inte­ resantan. Tagore ima duguljasto, svijetlo lice, dugu bradu, dugu kosu koja mu pada na ramena i mirne sanjalačke oči jednog pjesnika. Ali na licu mu počiva jedan sjen. koji odbija, koji ukazuje, u isto vrijeme, na jednog usamljenika koji ne voli društvo, i kome je dovoljan njegov unutarnji, melanholični svijet. Poezija Rabindranata Tagore sadrži mnogo fi­ lozofskih elemenata. To, u stvari, nije stihovan filo­ zofski sistem p svijetu, to je prije jedna filozofija čovjeka koji razmišlja o svijetu i trudi se da ude u dublje, nerazgovjetnije probleme ljudske suštine. Ali ondje gdje je Rabindranat Tagore s a m o pjesnik, on je nedostižan. Prostudirajte samo njegove deskripcije prirode! Sve je zavijeno u jedan vreo, mistični sjen pod kojim se odmaraju modre rijeke Gangesa, šušti trska, i na obalama Iješkare djeca u vrelom pijesku. Tu su poslije pjesme o ženi koju pjesnik voli. Kakva draž istočnjačke poezije! Čudne, vrtoglave kompara­ cije, slične onim nedostižnim iz P j e s m e n a d p je ­ s m a m a ! Tihe večeri kad legne dnevna vrelina, ali se vidici još uvijek rumeno žare! On, pjesnik, prolazi tada poljima i svraća se do napojišta gdje dolaze djevojke i žene da natoče svježe vode u svoje duge reljefovane krčage. I tu on, zapanjen, očaran, vidi ženu koju voli, 1 poklanja joj se. x. �Cbct . KopOBiik: 4,hr.i, hk, npunoBiijerKa. ITpeinh 3 „Cpn. K h>hvk. I',iacH»Ka.“ Beorpa^ 1913. T pe6a 6 hth AOBo.tHo caBjecTaH h npii3HaTii HenočoTHjr HCTHHy: I \ C b. 'JiopoBHh je, 6e3 cyuH>o, Aao TaunaHo MHoro. O baJc Me HeMojTe kphbo pa3yMjeTH. IIoHaB.i>aM: 1 . liopoB nk je Aao MHoro cTBapu. HeoKo.iniuaBaHO ee TO je noTemuipaHa Mpscita. H bojihmo ra , jep je oh caB jeAHa ncoBKa, pacnojacaH, 6yHTOBaH, y3 hhba 3aHeMapeH a^ii noiHTeH. M c paAoinky ra c.iyuiaMo Kano roBopu: Ko,mKo cy mh HMeHa npHiun^H, momcas caM cBa 3ac,iyacHo. To He nopaneM . . . A«h c b b T a H M e n a, H j o n i A a .I 6 KO r p l j a , a a c j y a n ^ o j e H iiT a e o H a rn e Apy* in t b 0, CBa M o ja 0 K0 .iH H a . O hh cy Me ynpaBO Har- Moace pehu Aa je oh AaHac jeA»H oa Bpjio npoAyKTHBHiix epnc-KHx npiiiioBjeAaia. IIo’ieBoiH ca „ Y HacoBnua oaMopa , H3Aao je Tpa KH»nre hoa obiim h8(viobom; oh je OTHinao Aa*^e h iraAao Bek Ao6po nc3HaTe, o6 nHHe Ma.ie nocTaHeM noTnyHo h>hxob ypeAHH, pa3^opnTU, hccthth rpa^aHHH. A ja to HHKaKo HncaM xtho . B haho caM CBe apHHe „H3 Moje Kaca6e“ h „M ojh no3HaHnuH“. /faui.iH cy h noKyinaja Ha ApaMCKOM no.i>y, y neM ce 6 ap aoHeK.ie ycnjejio ca ,,3 yjiyMiiapoMu. HeAaBHo n aa n u e p K omnm je 6n.ie cy Kao HacTaiiaK CBera rope peneHora. M Taj Be.iHKH opoj cKHpa, CiiiiKa, ppTnpa, HOBe-ia, npnnoBajeAaKa h t . a- Taj He.iHKH 6poj (cKopo oko 4 0 0 ) Haje HHuiTa Apyn>, nero totobo cbc jeAHo Te hcto. T o cy CBe yTHcpn r . TiopoBnka y jeAHoj najoČHHHHjoj npoB H H PHJH, yAa.’beHOj OA MOAepHOCTH, 06HHBOJ, MOUOTOHoj AO cKpajHOCTH h scajiocHoj AO cy3a. To cy CBe očnnHe c.inKe h o6 hhhh HnHOBii, Kojn caHHH>aBajy Ty npoBHHUiijy, y Kojoj SCHBH H CaM HllCap, THHOBH, fcojll je HIIH6 JOHI SCa■aocHnjoM. H ynpaBO, Ta jaAHa h ycnaBaHa npoBHHuuja ca c.BHMa cBojiiM acajiocHHM h npencajiocHHM knBTaMa n C-HTHHM .’byAHMa, Kojll cy 3aA0 B0.1>HH KHA 3HaAy lilTa hm KoMmnja paAH u Kaico schbh, npecpeTHB cy ksa Mory Aa upe6pojaBajy uape, — cba je ii(*upn.T>eHa 11 onHcaKa, caMo He Ha aca.m ci ycnjeinno. C bh Moryku THHOBH, KapaK'repiICTHHHU H HeKapaKTepiICTHHHH, BHTepeCaHTHH II CMnjeiHHH, OHH ,,HOA HekllHaMa II OHII Ha ketJteHHHMa, CBe Moryke Myje, Ajuuie, ‘PaTHMe, CiiH^e h cbh Apyrn, Hain.iH cy ce6e y r. TiopoBHkeBHM npnnoBnjeTKaMa. IIpeA HeKo.iHKo H e^e.ta ao6hjih cmo h „^iiB.T>aKa“ 3apaAOBax ce KaA mh HeKH upnjaTe.tH , Koju cy HMa.iii cpeky, Aa npnje MeHe npoHHTajy „^HB.-LaKa", peKoiue Aa ce je r. 'EopoBBk nonpaBHo. IIopaAOBax ce h noBjepoBax. Bhaho chm a » ce je r. TaopoBiik 3aucTa nonpaHno h.ih Aa ce 6ap nonpaBJba. CHa.ia30 ce. Ca#pscaj, kohuenpHja, npii.iHiHa H3pa^enoCT h, hito je Haj6o.i>e, roTOBO jacsa hccjihbhoct ca npnjauiH>HM paAOBiiMa, cbo to Aa^io mh je npn^HKy Aa KoHCTaTHpaM Aa r. TiopoBnk nocTaje Ao6ap. Y „,T,HB.i>aKy“ naM je HHcaij cpnKa3ao M.iaAor HOBjena, M.iaAeHa IIonoBnka, ,,AHBjbaKa“. H He Tpeoa 0By AHii.i>iiHy kphbo pa3yMjeTH. M.iaAena AHB.i>aKOM 30Be cpeAHHa y Kojoj ce oh Kpeke, 30Be ra aaio, jep Hnje Kao 11 OHH. Mn keMO ra 3BaTH: Mpsciba. A oho je y CTBapu MpSCH.8, H TO OHa MpHCH.8 Kojy H MH y CeOH iiMaMo npeMa cBeMy Tpy.i0M, CBeny ihto yMnpe cnaBajykn. M h bhahmo M.iaAeHa OHaKna KaKBor cmo ii sce.iH.iH: AHBA>er, peBOJTiiBHor, Koju cbg ncyje. M 3aTo jep ncyje CBe oho, 111to u mh ucyjcMo h n.-byjeMo, 11 jep HCKpeHo Mp3n CBe oho, mTO h mh mpshho h Tpe6a a » MpaHMO, a jep H.era >ip3e cbh ohh, Kojn h Hac Mpse, 36or CBera Tora mh ' bo^ hmo M.iaAeHa. A je y Toj Mpscan iyAaH, jep Kasce: „Ja He MpaHM, Hero caMo npeaHpeM. A H>HX0Be HaroHe h CBe np.i,aBuiTHHe 6ajeAHora hm schBOTa, h raAHo...“ A KaA >-a noc.Le ro r a rryjeMO KaKo y CBe Bekoj BaTpn roBopn: „Eea KpnBHire n 6e3 3^oHHHCTBa HKaicBa ocyl)yjy HOBjeKa a » po6yje H>HMa, h>iixobom mopa^y, h>hxobiim yBjepeH.HMa, HaBHKaMa, o6iiHajHMa,a — mh TaAa HyjeMo a e r a KaKo roBopn HcnpeA cBHjy Hac, roBopn oeo, hito 6h h mh cbh roBopiiJin n BHKa.ni. IEerona HCTopnja Kojy oh HcnoBiijeAa npeA JoBaHKOM 3aHHM.tHBa je h sroAHa Aa r a pa3yMnjeMO, hito ce 6yHH Ha CBe. O h 3ac.iyacyje Aa ra bo.ihmo. H TaKaB hbm MjiaAeH ocTaje y unje^oj paAH>H, yBnjeK TaKaB. A 6hjio 6h 6o.i>e, MHoro 6o.i>e Aa Haje Aouuia .i>y6aB, Koja ra je CB.iaAaBa.ia, T a .i>y6aB He 611 mia>ie 6n.ia niTOTHa, KaA ce y HaMa He 6ir nopoAn-ia cyMH>a: MoacAa je M.iaAeH ynpaBO pa ah .i,y 6ami TaKaB: momca» pa ah Tora, jep ra je ocTaBH.ia ? H jep ra je OHa ocTaBii.ia, oh je MoscAa nocTao 6yHTOBHHK? To Han noTBpl>yje h onaj noc.i>eAHH MaaAeaoB recT, t . j. aKo je to yonke recT, KaA 3anoBHjeAa KOHHjamy Aa Tjepa: HnrAje. Palje 6h Bo.i,e^ii, Aa je M.iaAeH HanpaBno Bekn, ch.ihhjh , npaBH recT oTMeHe, Ayme, na MaKap to 6ho h noc^beAHH. y octb^ om, mh r a BO.IHMO h oBaKBor KaKaB je, jep je nnaK 6o.iH, noniTeHHjn, mhoto noiuTeHiijn n oTMeHHjH oa CBaKor Moryker Mn.iojeBiika h IlaeTnKOCHka u MHornx Apyrnx Mn.iojeBnkA,. . . T. TiopoBnk je cpekno ycnjeo Aa Hac yBjepn 0 cbom HanpeAOBaH>y. CBanaKo, BpnjeAHO je nporoBopnTH Heuiio h 0 sceHana, Koje AonyHyjy OBy npHnoBnjeTKy. IIpnaHajeMO, a » 6 h MHoro BHine bo.ih .ih , a » M.iaACH yonke Hnje 3aBOJiHO JE>y6imy, hhtu OBa H>era. A j h , jep ce a Jby6auu, OBaKBoj KaicBa je OBAje, HeMa niTa .laMjepiiTH, 3aAOBOAHH cmo. npupoAHo je Aa y Jby6auH HekeMO hh TpaacaTH KHKBy T o č n o g EoBapn h.ih XeAy Ta6.iep, h.ih rocnoknny Jy.injy, a .111 nnaK 3a 0By npunoBHjeTKy OHa je aa cbom MjecTy. IInm'ieB TpyA hh oko H>e Hnje 6eaycnjeniaH. OHa je scena, 11 to jeAHa sceHCTBCHa sceHa, y npabom c,MHMy. O na je pokeHa a » bo.ih h as ce AonaAa, h mh He TpasciiMo y H.oj kbkbc choco6hocth. OHa je HHCTHKTHBHO KOKeTHa. UllCaU joj je A03B0.1HO Aa to OHa caMa npH3Ha M.iaA6Hy, a.m caM o M a 8ACh ; : „Hanoni.T.6TKy a » TH h OBO peKHCM: ja caM sceHa Kao h CBe sceHe, hh 6o.i>a hh ropa. M ja neky Aa c-Bojy M.iaAocT ii .T>enoTy caKpHiaM Kao TBpAHira 6.iaro. X o k y a a c e H O K a3 y jeM c,ByAa, Aa c e H d o i e v , j o d b a i m L Xoky y«HBaH.a, Apy™TBa, yABapaHjal“ II hbkoh obhx pnjeiH, BaAOBOJbHH cmo, jep je HCKpeHa, hito je o6hhho koa Ha.iH a» 6yAOM oBaicaB. O hh cy sce.iir.iH a » ooiuto hoto �14 3K6H& pajeiKocT. 3 aTO joj h npamTaMO idto yBnjeK Tpaaca „oapoHa", Aa 6a thm HanpKocajia M.ztaAeHy. CeaKaKO iiacuy H6 MoaceMO, h Aa ho sanjepaM o, mTO je h oh y obou JL y 6 a liHH0M „Tpa5K6H>y 6 apoHa“ totobo npeBnme 3aHO Mapno jaAHor ,ZlHB.,i>aKa. Jep mh Bame bo^ibmo M jiaAena, xe cmo b acejia.ia Aa 6yaeMo paAO c h>hm; n a MaKap Aa i® T0 6 bjo h yBajeK, mh ce He 6a □potubh.ih . II p a 3HaLeMO Me^yTBM, a » BOjiHMO a JB y6au y , Hero .iB KaKBy nocBe o6 anHy A jm ny, <J>aTHMy hjih h. np. CaH^y. — C JoBaHKOM 6a MHoro Baoie paaroB apa^a kba 6a 6hjih yBjepeHa a » OHa 3a a c ia pa3yMaie M.iaAeHa a KaA 6a ra BOJia.ia ynpaBo paAa Tora, jep r a cbh Mp3e. O aroH jo OHa Ma^o KOMn^iHKOBaHa, Aa 6a joj to BjepoBa-na. Y 0CT8A0M, mh cmo yBjepeaa Aa OHa bo^ih MjiaACHa ynpaBo 3aTO, mTo je oh „KpmaH, cajiaH, ctbcht MOMaic, m apokhx npcajy a Heo6aaHO pa3BajeHux aT,ieTCKax M am apa", a to je cb6 CHara, aojy aceHe xoke, acyAe, 3a hhm tconne. CsaKaKo, Moace ce npaTy5KHTH r. nacuy, Koja je H3Aao, aouycTHBma joj a * roBopa MajiojeBaky: „ J la je n je!......... J la je n ! . . J la je n ! . . obhx JUbeHO ocjekaa>e npa H3roBapaa>y p aje aa h h m b ^o ce He pa3^HByje o a o cjekam a OHor ncTHaecTroAam H.er A jesojneTa y „Hpu3HaH>y", Koje cBe hctp p u je ia H3roBapa a y acToj npa^ai^n. H a h h JoBaH- icnHa 6ap Ma»io naMeTHa nac.ua, He Majee>ajy CTBap HHUJTa. Hanoc.T.eTKy, MopaMo anaK oTBopeHO, c.io 6oaho a paAOCHO npHMjeTaTH Aa ce r. 'BiopoBak 3HaTH0 upoMajeHHo, oh ce nonpaB.T>a. I l 3y3eB hckojihko Ma.iax Maaa, a«ia a jep cy Ao6pe CTpaHe Ty, Moace ce p ek a a * je „JlaBAaKa r . TioposakeB anaK A®6ap. HcTaHa n a ­ jeba npanoBnjeTKa H3r.ieAa Kao HemTo noaoBHUHo a a a MOMCAa HeAOBpineHo; aar.ieAa Kao OA-ioMaK Heuer Beker. MjiaAen HaM anaK, a noKpaj CBe CBoje Ao6poTe, Haje noTnyH. Tpe6avio je vaocoth TaKO, Aa aaM 6ap hc H3r.ieAa cyMH>HB. Ha Kpajy KpajeBa, 3aAOBo.i>HH cmo, jep HMaMo MjiaAeHa, Koja naM Haje Mp3aK. H jep y cbbkom oa Hac uMa no jeA^H ah ® M^aAena, 6yHTOBHHKa, KaBn n jaje, paAa Tora je anaK BpajeAHo aaTaTa „JI.HB.’BaKa". <l>aMK. miuio Gajretov glasnik. Našim pretplatnicim a. Sa idućim brojem na­ šega lista poslaćemo svima našim pretplatnicima po­ sebne opomene, koliko koji duguje pretplate. Nu kako ovim brojem ulazimo u novu godinu, mi i ovim pu­ tem umoljavamo naše cij. pretplatnike, da se požure sa pretplatom, koja je tako neznatna, da je i najsi­ romašniji podmiriti može. Pretplata je listu i ove go­ dine kao i prošle: za članove „Gajreta", gjake i se­ ljake godišnje T20 K, za nečlanove K 2'40 Prim jer za ugled. Gosp Mehaga K u č u k a l ić prilikom izbora njegova za brčanskog gradonačelnika darovao je „Gajretu" 100 kruna. Tim načinom zasvje­ dočio je najbolje g. Kučukalić, koliko mu je na srcu potpomaganje naše siromašne školske mladeži, jer se je sjetio „Gajreta" i u času, kada je postigao najveću čast, kojom gragjani odlikuju svoga najvrijednijeg člana. Čestitajući gosp. Kučukaliću ovo odlikovanje, želimo da se i ostali gradonačelnici ugledaju u ovo lijepo patriotsko djelo i da svojim uplivom porade za ovu našu najbolju kulturnu ustanovu. Novi povjerenik u Banjaluci. Banjalučki gra­ gjani, koji su inače poznati sa svoje zauzetnosti i napretka, ne pokazivahu u zadnje vrijeme stvarne na­ klonosti prema Gajretovoj ideji, a to je donekle i poj­ mljivo, budući ne bijaše tamo nikakova organizovana rada za ovu našu prosvjetnu instituciju. Uvjereni smo, da ćemo naskoro imati priliku, da s veseljem konstatujemo promjenu u ovoj stvari, jer je glavni odbor izabrao za tamošnjeg povjerenika zauzetnog trgovca i agilnog omladinca gosp. Hamdi ef. A f g a n a , koji će znati zasvjedočiti, da je vrijedan onih nada, koje je odbor spojio sa njegovim izborom za spomenutu funkciju. Na jedan napadaj. Ovdašnji „Hrvatski Dnev­ nik" donio je uoči nove godine članak pod naslovom „Gospodinu Fadilu Kurtagiću u kojemu nekakav „H.“ odgovara na moj prikaz „Hrv. Svijesti" štampan u prošlom broju „Gajretau. U spomenutom članku nema ni jedne riječi, kojom se nastoji pobiti moje mišljenje o „Hrv. Svijesti", nego čitav članak vrvi takovim neuljudnim izrazima i takovim neistinama, da su se zbog tih „nadobudnih" ižljeva skrajnje nekulture i zagulje­ nog prostaštva zastidjeti i neki članovi redakcije „Hrv. Dnevnika", dolazeći mi zadavati poštenu riječ, da je bez njihova znanja dotična blasfemija objelo­ danjena. Ne čudim se samo ja: čudi se svako, kako je „Hrv. Dnevnik" mogao donijeti onakovu stvar, koja nema ni jedne dodirne tačke niti sa pismenošću, niti sa pristojnim odgojem, niti uopće sa uobičajenim to­ nom u ikakvoj žurnalistici. Radi toga ne upuštam se naravno ni u kakovu polemiku sa bezimenim inspiratorima toga članka i gosparskom gestom prelazim preko ovih vulgarnih ispada. F a d il K u r ta g i ć . Javne potvrde — darovi. „Zrno po zrno pogača, Kamen po kamen palača.* Gosp. Sulejman Komić iz Bos. Otoke sakupio je megju svojim ahbabima prilikom bajrama lijepu svotu za „Gajret"; a darovaše ova gospoda: p o 2 K : Haso Burzić; po 1 K: Meho Komić, Sulejman Komić; po 50 h: Petar Koran; po 40 h: Hase Komić, Muharem Komić, Zaim Komić, Edhem Godžić; po 30 h: Ibrahim Komić, Franjo Klekner; po 20 h: Ibrahim Komić Memišov, Hase Komić Bečin. Omer Komić, �15 Šabin, Hase Komić Zaimov, Salih Redžić, Salih Jakubović, Fehim Mustedanagić, Hasan Kadić, Štaka Mičić, Husein Podić, Meho Kadić, Bajro Jezerkić, Mehmed Kablagić, Sulejman Alijanović, Ahmed Mehić, Suljaga Ljubijankić; po 10 h: Huse Komić Memišov, Hase Komić-Nušić, Sulejman Komić Hasin, Omer Omerčehajić, Salih Azapović, Aziz Bešić, Miralem Dedić, Hasan Kahvedžija, Mujo Halilović i Meho Mujagić. — Najljepše zahvaljujemo kako sakupljaču, tako i darovateljima! U zadnjem broju prošle godine pogrešno smo javili, da nam je poslao g. Hasanbeg Filipović iz Glamoča 29 K od kurbanskih kožica; treba da stoji 24 K, a darovali su ovi i to: Mehmed beg Filipović 3 kožice, Hasanbeg Filipović 2 kožice, Mešo Hajder i Ademaga Zlatarević po 1 kožicu. Kot. vak. mear. povjerenstvo iz Ljubuškog po­ slalo nam je svotu od K 56'33, koju su ukupili što od kurbanskih kožica, što pred tamošnjim džamijama poslije bajram namaza. Kožice darovaše ova gg.: Mu­ hamed ef. Sadiković, Šućraga Osmić, Hasan ef. Hranić, Kasim ef. Sadiković, Abdulah ef. Sadiković, Mujaga Tančica, Šućraga Fazlić, šačiraga Omerhodžić, Kadraga Kadragić, Mehmed ef. Konjhodžić, Memišaga Mesihović, Alaga Bećirović, .'smet ef. Stočanin, Ahmetaga Prolić, Hasanaga Gujić, Zaimaga Mahić, Salihaga Konjhodžić, Hasanaga Dizdarević i Dervišaga Mahić. TocnoijHga XaTHga TomcnheBa catcynH.ia je Ha cyHexy Ajeu;e MyxaMeAare ^ nnjbaica Mel>y sKeHaaia h AjeBojnaMa CBOTy oa K 16'— Hckb je H aj.tenina XBa^ia u npii3HaH,e BpajeAHoj XaiHgH, y Kojy 6n ce Tpe6aae a» yivieAajy n ocra.ie Harne cecTpe rmipoM Xepner-EocHe! T ocn. A bao 3 eqeBHh stud. iur. y ,Te6penHHy caKynno je npnroAOM 6ajpaMa Mel)y TaMonnt>0M ^aunMa jih jeny CBOTy aa „TajpeT . ^apoBauie OBa rr .; no 3 K: XapHa^iajarHh,- no 2 K: OcMaHe(f»eHAnh, ^ e p o a a ; no 1 K: XpBiih, A6Ay.iaxe<J>eHAnh, TaTapeBnh, 3 eqeBnh; n o 5 0 x: X yuo, Kaviajgah, Tpe60H>HCBiih, XpoMaHi?uh, OnuiiHa; no 40 x : CaA0KOB0h; yiiynHo K 13' 90. Gosp. Mustafa ef. Serdarević iz Ljubinja poslao je „Gajretu" svotu od K 51 '67. Od toga je isti sakupio pred gradskom džamijom K 672 i od kurbanskih koža K 1670; Osman Hakić i Pero Hamović na svadbi gosp. Hamidage Soldina i to prvi K 8'25, a drugi K 20. Najljepša hvala kako gospodi sakupljačima tako i darovateljima, sa željom, da se što češće sjete kul­ turnog rada „Gajreta". Cpncrea UHTaoHima y IJa3HHy npupeAB.ia je h oapacajia 3a6aB.v n to jeAHy no.iOB0ny y KopncT CBoje 6,ia raj ne, a Apyry y Kopoci npocBjeTHHx ApyuiTaaa „lipoCBjeTe 0 „TajpeTa". Hhct npaxoA 3aoaBe 6ho je 470 98 K, OA noje je cyMe — no rope peneHoj nponopnajn — npana.10 „ ra jp e ry „ 11774 K. Becejm Hac nojaBa, i’Aje cy u npaBoc^iaBHH Cp6a ocjeTH.in, a» noAynpy npocBjeTHii n KyATypHH paA „Tajpera . TKe.iHMo as He ocraHe Ha oboji h a» ono He 6yAe jeAHHH npnMjep y nnjejioj Xepner-Bocmi. Mh ca CBera cpna 6jiaroAapaMo CBjecHnu nasiiHCKiiM Cp6iiMa h K.iaqeMo hm: mhohchjih Han ce Taicn! Foco. Aaii ety. BojnuicoBah no^oHBHo je 4 K Kao Aap MjecTo oajpaMCKHx ‘jec.THTicH npnjaTe.i>nMa h no3HaHuuHMa OA rr.: MyxaMeA e<j). Eainnha, X. Cy.iejMaH et}>. Ky.ieHOBBha, Cy.iejuaH e$- Xa3HaAapeBnha u Ajih e4». BojnuKOBoka, cbh yueH0U0 uiep. uiKOJie. BpaTCKH ce.iaMl Gosp. Ahmedbeg Hadžić iz Usore, darovao je „Gajretu" 2 K prilikom posjete društvenih prostorija. Živio! Tocn. Ano BaBHoh, 6aHKOB. huhobhhk, AapoBao je 2 K „r»jpeTy“ npn.iuKOM nocjeTe APymTB. npoc.Topiija. Tocn. Ano, Bena Th je jaBHa xBa.aa. H cto TaKo A^poBao je hphahkom nocjeie APy*uTB. opocTopnja rocn. Tiop^e ^aKHh 03 3BopH0Ka ,,rajpoTy“ 10 K. B .i a r o A a p n M o ! ^aj fioHce, a» n aM CBaicn a»h y3AO.iaae obuku! Vrijedna naša učiteljica u Gračanici, Šemsa hanuma Krvavčeva poslala je „Gajretu" kao dar dje­ vojčica njenog mekteba svotu od K 8'40. Ovo je vrlo lijep primjer, gdje se i naše učiteljice zauzimaju za „Gajret" među našom ženskom mladeži. Nadamo se, da će naše učiteljice, svjesne uzvišenog zadatka „Gajreta", poraditi i među hanumama za ovu našu kulturnu ustanovu. Gornju svotu darovale su slijedeće učenice: po 1 K: Hadžić Sevleta, Kučukalić Hajra, Kučukalić Šefika, Kučukalić Devleta, Muftić Nura, Krvavac Hafeza Omerbegović R. han., Krvavac Šemsa; po 20 helera: Mehinović Almasa, Mulabećirović Devleta. Od srca zahvaljujemo! Tocn. Xacan Pe6an Stud. phil. y Beny nojioMceo je y „rajpeTOBy“ 6^arajHy CBory oa 190 K, Kojy je AapoBao r. JBy6a ^,aB0Aonnh, npeAcjcAHHK 6eorpaACKc onmTHHe. Oa cpna 6aaroAapHuo! Remzibeg Begović iz Dervente poslao je „Gaj­ retu" 5 K kao izgubljenu okladu sa gosp. Salihom Borovcem. Naš povjerenik iz Kladnja poslao nam je K 11 43 h.; ova je svota pripala „Gajretu" od raspuštenog društva „Itihadi Muslimin." Zuhdi ef. Žužić iz Jajca poslao je „Gajretu" 20 K, koju je svotu sakupio na Kurban bajram. Muharem ef. Nuhefendić mual. iz Jezera poslao je društvu 2'50 K, a darovaše ovi: po 1 K: Smail ef. Hatibović, Ahmedbeg Aganović; po 30 h: Sado Hatibović; po 20 h: Mujo Malkoč. Gosp. M. Bahtijarević iz Banje-Luke sakupio je u prijateljskom krugu 15 K. Hvala! Dervišbeg Hasanbegović Osmanbegov iz Trav­ nika dao je K 5'86 od prodatih kurbanskih kožica. Gosp. Muhamed ef. Š. Kurt, muderis iz Travnika dao je od kurbanskih kožica K 1315. �16 Gosp. N. Gjumrukčić učitelj vel. realke u BanjojLuci sakupio je u veselom društvu svotu od 11 K. Isti je poslao K 11*30 i to iz kašice br. 200 K 7 —, a K 4‘30 kao dar „Gajretu" od prijatelja Živio! Gosp. Osman Bazerdžanović iz Zvornika poslao je „Gajretu" K 3‘20 od prodate kurbanske kožice. Živio! Tocn. A6AyppaxMaH H^OBah B3 T o p a z e nocjiao je „PajpeTy“ cBOTy oa K 17. Oea je CBOTa caKyn.’i>eHa Ha nHJiaBy r. JeB^eBaha. Mehmed ef. Bilal, tajnik ,,Gajretova“ pododbora u Ljubuškom, sakupio je za društvo uz bajgamske praznike K 20. Istom prigodom dao je društvu Mustafa ef. Cerić K 10, što mu je sestrić dobio „Gajretovu“ Stipendiju. Tocn. Ca.n0 x EopoBau, areHT koa „Xepuer-BoCHe" je y „FajpeTOBy 6jiarajHy K 4, a AaPOBaine OBa rocnoAa: Mamo ^aMBTpajeBBh, Achm IHup6eroBBfc, 2KapKO ^.HMUTpnjeBak a M usajjo <baeTak cbh hb E oc. llla&ma. ho^ ojkho Gosp. Josip Ivešić, gruntovničar u Foči sakupio je prigodom imendana g. N. Kovačevića za „G.“ K 5'87. Kotarsko vakufsko-mearifsko povjerenstvo u Kladnju poslalo nam je svotu od 45 K, koju je ukupilo od kurbanskih kožica. Neka je osobita hvala kladanj skom povjerenstvu na zauzimanju za naš »Gajret". Živili darovatelji! XaMHA6er XepeHAa bs TopajKAe bo^ ohcbo je y „rajpeTOBy 6aarajHy 8 K KOHsaua. BpaTCKa XBa;ia! oa npoAaTax Kyp6aHCKax Naš povjerenik iz Glamoča Hasanbeg Filipović dao je 5 K „Gajretu" prigodom posjete društvenih prostorija. Živio Hasanbeg, koji se svakom zgodom sjeća našeg mezimčeta „Gajreta". r . I \ ^fp. MypaA Capak a AcHMfier MyTeBe*iak no^iojKujH cy y „rajpeTOByu 6.iarajHy 19 K oa npoAaTBx Kyp6aHCKax Koacaita. Gosp. Derviš ef Salihagić iz Fojnice poslao nam je svotu od 5'10 K, koju je sakupio tamošnji kotarski sudac Gjuro Krivočić u veselom društvu. Naročito hvala gosp. Gjuri kao i svim darovateljima. Naš povjerenik u G. Vakufu Ahmed ef Ćalkić poslao nam je 8'82 K, koja je svota sakupljena na društvenom sijelu u „Turskoj kiraethani", a sijelo priregjeno je u počast gosp. H. L. Hadžiahmetovića na predlog učitelja Osman ef Redžića. Hasan beg Alajbegović iz Sanskog mosta poslao je svotu od 33'30 K koju je sakupio na sijelu u svoga oca Husein bega prilikom trke. Hvala i živili! Poslao nam je gosp. Smailbeg Ljubović iz Konjica svotu od 3572 K koja je sakupljena za Gajret pri­ godom svadbe Petra Dicce veletržca u Konjicu. Naj­ 3a ypeABBmTB0 OAfOBapa: A bao veća hvala gosp. Petru Dicci kao i svim darovate­ ljima. Gosp. Ibrahim ef. Hadžić šer. sudac poslao je 5 K kao dar „Gajretu" Hvala mu i živio! Avdulah ef. Berberović učitelj u Brčkom poslao je 10 K koju su svotu darovali za Gajret: Dr. Abdulah beg Bukvica 5 K a Ismetaga Imamović 5 K. Redžep ef. Čućak iz Kladnja poslao nam je 5 K koju je svotu sakupio prigodom hatmi u tamošnjoj mekteb-iptidaijji. Abdurahman ef. Cehović darovao je Gajretu 4 K kao dobrovoljni prilod prilikom posjete društvenih prostorija. Dobili smo 38 K od Kotarskog vakufskog po­ vjerenstva u Kladnju kao pripadajući dio od proda­ nih kurbanskih kožica. Mustafa Čatović sa svojim drugom sakupio je jednom prigodom u Trebinju 2220 K. Hvala saku­ pljačima i svim darovateljimal Odgovori uredništva. UJ. T. IlasBTe fla aKopfla Barner 8a.i,y6.i>eHor cpi;a H6 o/yeRHy no mKOJicKoj CBjeflop6n Heyro,T,BHMc.ioBn.na: TiaK mije cnoco6aH 88 npejiaa y miran paapefl. Surejja — Mostar. Ako bi ikada naš koš pokrenuo svoj list, Vaša bi stvar došla na uvodno mjesto. Mehmedu Banjaluka. Uh, ja teške li nemilosrdnice te Vaše Emine! Sili Vas, da je i po listovima molite za uzvrat lju­ bavi? Šta ćete! Podapela Vam ljubavna gvožda i Vi upali u njih] Ta dosta joj je samo ova kitica Vaših ljubavnih izliva: Emina dušo Emina Evo Mehe na koljenima Pod tvojim slatkim prozorima Predaje dušu azrailima pa da vidi u kakvoj ste ljubavnoj vatri: Spašavaj Emina i mi Te molimo, jer ako potraje još malo ovako, Meho sagorje i posta ljubavni pepeo! Ko bi nam onda ovako slatko pjevao ? R. M. u T. Početak ima dvije strane: dobru i lošu. Čudi nas, kako ste mogli uzeti potonju kod one prve. Nu sada je kasno — ne prelazite na prvu, jer ćete i nju pretvoriti u drugu. S . . z. K. u M. Šutite, koš neće reći nikome, da nije valjalo. Zrilski — Travnik. Zrno do zrna — pogača Kamen do kamena — palača Pogreška do pogreške - ne valja A. I. Tuzla. Ostalo za idući broj: Selam. X. B. XBiuia! Teicaiio octuo. R. R. Sarajevo. Okanite se pjesama I Bolje je da čitate gotove, nego li da se trudite oko pravljenja novih. MyxaM6A 3. MoCTap. ^joćpo je, npeu/ut je noneTau. HacraĐHT6 fla.T>e! y Hape^BOM 6pojy a^in y onon oaa Bape^Ror flOBnjekeMo. M. co.ian. Zahida — Sarajevo. Javite nam, ko ste, možda ćemo donijeti. Dok to ne učinite ne možemo. ldilsky. Stihovi nijesu uspjeli — ostanite kod proze! Selam - Islamska dion. Štamparija. - Za uredništvo odgovara: Avdo Sumbul �,,HERCEG-BOSNA“ ZEMALJSKI OSIGURAVAJUĆI ZAVOD ZA BOSNU I HERCEGOVINU. Ravnateljstva u Sarajevu, Rpelova obala (ulaz Hadži Rlsfić ul. br Z). Dionička glavnica K 4,000.000. Zavad preuzima osiguranja: e) proti provalnoj kragji i na ljudski život, j to osigu­ p:'oti požaru makar gaf) i grom ranja za slučaj smrti i doživ­ prouzroči na zgrade, tvornice, ljaja, osiguranja miraza, go­ strojeve, gospodarske i obrtne dišnjih renta i t. d. zalihe, robu, pokretnine, stoku i t. d .; b) proti štetam a kod prevoza Kombinacije za osiguranje ži­ robe vodom, kopnom i.željez­ vota obnhuafajii; nicama ; cj proti nezgodama za pojedi­ a) osiguranja za slučaj sm rti; načno, kolektivno, (skupno, od* b) mješovita-, "Všfi ios um osigpra-*1* govornosno osiguranje slu čaj đoijvl^ija i d) proti štetam a od tuče uz na »mrti; knađu potpune štete; | . c] osiguranja m iraza; | a) d) životne rente, koje odmah ili su odgogjene; e) rente za slučaj preživljaja, odnosno osiguranja udovnina; f) osiguranja uzgojnina. Osiguranja života ualjaju osim slučaja naravne smrti takogjer 1. za pogibelji rata, bez | J svjiko doknadne premije; 2. za slučaj dvoboja; 3| 3. za samoubojstvo; g 04^za smrt usljed nezgoda. I i Premije se računaju ?osve nisko (jeftino); štete se isplaćuju brzo i kulantno. _ Ravnateljstvo u Sarajevu (/Jpelova obala, ulaz Hadži Ristić ul. br. 2.) a zastupstva (agenturo) u svim gra­ dovima i većim mjeBth^ft <*aju rajlo sve uputeiB^varitiia osiguranja i preuzimanja svake vrsti osiguranja. PRIUILEG3UANA ZEMALJSKA BANKA ZA E O SN U I HERCEGOVINU. 7^\ i --------------- CENTRALA U SARAJEVU. — ------------- Uplaćeni dionici Kapital..................................H 14,000.000. RedoVne rezerVe i fond za sigurnost založnica K 5,300.000. OO Hlpotekarno odijel.jeu,pe. OO OOP Bankovno odijeljenjc. OOP OOP Odijoljenje za robu. OOP Izdavanje 4 1/* • 5 % hipotekarnih založnica i 5 komunalnih obveznica, koje se mogu upotrijebiti u svakovrsne naročito ženidbene kaucije kod zemaljskog i vojenog erara. r i l M M T. M L IJ rtL L . u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru i Donjoj Tuzli. - - - I Q p n Q T A l/F ' u Bihaću, Derventi, Gradiški, 10 1 UO I rt VL. Goraždu, lijevim . Aiubuškom »Sanskom Mostu, Bos. Novom, £ K c u , Stocu, Travniku, Trebinju, Višegradu izvorniku. - - Zastupstva po svoj Bosni i Hercegovini. P rep o ru ču je se z a sve b a n k a rsk e i poslove sa robom , koje izvršuje pod najpovoljnijim uslovim a. „Glavno zastupstvo za Bosnu i Hercegovinu PRVOGA AUSTRIJSKOGA OPĆEOA DRUŠTVA ZA OSIGURANJE PROTIV NEZGODA" koje prima osiguranje svake vrsti protiv nezgodama pojedinca radenika, društva it.d. protiv zakonite dužnosti jamstva, protiv provalne kragje, vodovodnih šteta; - nadalje prima osiguranja djece protiv nezgoda sa povratkom premije, �H.BAJRANACAFOCO SARAJEVO. S a ra či u lic a br. 19. p rek o p u ta B e g o v e džam ije F IL IJA L A B E Z IS T A N N ajveće B R . 41 ■ » ■ »■ «■ •■ i najbogatije F IL IJA L A B E Z IS T A N B R . 41 sortirano skladište = k a lja č r (g a lo š a ) m u Bosni i|Hercegovim. .ji Osobito priz.nat^ ru;ke galošp. zatim*nje­ mačke i austrijske mogu sč^sćd meneiilobiti u z n a j u m j e r e n i j e j c ij e n e . Odpremam takpgjer i j na veliko, a u cijeni mogu se takmjti i |sa samomitvornicom. \ i J <• — Izvršivanje cijenjenih narudžabajnajkulantnije. Cijenici na zahtjev badava^i|franko. Osim Balota još bogato skladiitetrazne cari­ gradske, m anufakturne pomodne robe na veliko i na malo. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/b84d16523a95572d3bf5019f74da0aee.pdf 74e5c94dcc90128b5de1bf5f9bb22a69 PDF Text Text DPOJ 2. BROJ. lU U lH A TU . GODINA G a jre t T a jp e T JUtCT 3A ^.PymTBEHE n o a iO B E JI 3A HAPO^HO UPOCBJE'RHBAEbE. H3.1A3H CBAKOr 1. — y MJECEIjy. — i ---»vrt J.Vb-.j - 1 LISTZADRUŠTVENE PO­ SLOVE 1 ZA NARODNO — PROSVJEĆIVANJE. — IZLAZI SVAKOG 1. — U MJESECU — ib'Vr—j J lj- jj BjiacHHK: ApymTBO „lajpei" - Vpeamnc: Abao Cyn6y.i. — Vlasnik: Društvo „Gajret". - Urednik: Avdo Surabnl. CapnjeBO, 1. (|>efipyapa 1914. Sarajevo, 1, februara 1914. I ta je s a je ^ b c t j : sa B oohj h XepiieroBBHy h AjCTpo- i C ije n a je li s t u : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ yrapCKy MOfiapiajj, sa sjiaHOBe, Tajiefiy, jseHBKe b Teacaice 1'20 K, I ugarsku monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 1’20 K, s a HPH.iaHOBe 2'40 K ro^Bm&e. 3a cbo ocrajie s mjbe 6 (JipaHaKa. z a n e č l a m v e 2'40 K godišnje. Za sve ostale zemlje 5 franaka rioje,iHun 6pojeBB CTajy 20 xe/i. HemiaheBa se imena ae npimajy, Pojedini brojevi staju 20 hel Neplaćena se pisma ne primaju PyROQBCB ce Be Bpakajy. -- UpemsaTa a pyKonacB ma.i.y ce hb rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na aapecy: „Tajpe-r" — CapajeBo. adresu: „Gajret" — Sarajevo. * •■ ••• ■ „ : r U C 'O a ^ p a c a j: — . S a d r ž a j: Potreba naše inteligencije. — \)Hara cjeBepHHX.^=—-fe-„.0 pisanju i o stilu". — Bol. — Obscura. — Ja mrijeti neću . . . — Tasma jehatta. — Na kraju. — Nora (Kuća lutki). — Klepetuša. — CTpaAajte. fciL groblju .. .J — • rilusia. — ynHpy pyace. — Urp» Jjfp&toena. — Cpny. — H igijena: Seksualno ekftpfoatilsanje. — > N avodne u m o tv o rin e: Brat i1 sestra. — RftH®eBHe h icyjiTypHe 6 h4bem se. Gajretov glasnik. — Javne potvrde — darovi. —■Iz uredništva. cigar-ćage je ispitano od svjetskog naučenjaka, pro­ fesora kemije na bečkom univerzitetu Dr. Lambecka i pronagjeno najboljim i za zdravlje neškodljivim. Pa kada još uz to potrošenog Gajretova cigar-ćageta ide 10% u korist „Gajreta" zar nije i sramota i grehota, da Muslimani drugo cigar-ćage troše! Jest, i po sto puta jest i stoga je dužnost, da svaki musliman kupuje i troši samo isključivo Gajretovo cigar-ćage a da odbaci sve druge fabrikate. :: :: :: :: MUSLIMANI! r e t o v o c ig a r - c a g e ! IS L A M S K A D IO N IČ K A Š T A M P A R IJ A U S A R A J E V U . �H. BAJRANAGA FOCO SARAJEVO. S a ra či u lic a br. 19. p rek o p u ta B e g o v e džam ije FILIJALA BEZ1STAN BR. 41. ■■■■■■■■■■■■ FILIJALA BEZISTAN BR. 41 N ajveće i najbogatije sortirano skladište = k a lja č a ^ g a lo š a ) - .1 u Bosni i Hercegovini. Osobito piiznate ruske gaioše. zatim nje­ mačke i austrijske mogu se kod mene do­ biti u z ' n a j u m j e r e h i j e c i j e n e . Odpremam takogjer i na veliko, a u cijeni mogu se takmiti i sa samom tvornicom. lzvršivanje cijenjenih narudžaba najkulantnije. Cijenici na zahtjev badava i franko. Dsim galpža |oS bogato shladiSle razne cari­ gradske, manutakturne pomodne robe na nellKn i na malo. Posluga dobra. Cijene umjerene. �BPOJ 2. BBOJ. I'OJHHA VII. GODINA $ l a j p e ^ j % jQ ] i JIHCT 3A /fP yiIIT B E H E TIOGZIOBE M 3A HAPO 4 H0 nPOCBJEUMBAHjE. G 1 1 j r e t LIST ZA DRUŠTVENE PO­ SLOVE 1 ZA NARODNO PROSVJEĆIVANJE. — H3JLA3H CBAKOr 1. — y MJECELfy. — B^acHHK: j p j mTBO a IZLAZI SVAKOG 1. - U MJESECU — „I’ajpeT" - ype^um c: Abjo Cjm Ojm . - - Vlasnik: Društvo „Gajret“. - Urednik. Avdo Sumbnl. Capajcno, t. (|>K>pyapa 1914. I^BjeHa je jih c t j : sa bocHj u XepiteroBiiny h AjCTpoyrapc»ty Monapmjv, sa s.iaHOBe, Ta^ie6y, yseHBKe u TeataKs 1'20 K, sa B eiaaH O te 2 40 K ro^Bmao. 3a cbb ocra-ie aen.i.e 5 $PaHaKa[loje,; min fipojeBa <rrajy 20 xeai. HemiaheHa ce mcMa ne opBuajy, PyKOUBCB ce He Bpakajy. — UpeTn.iara h pjkouhch ma4by ce Ha a/ipecy: „TajpeT- — CapajcBO. Potreba naše inteligencije.*) Mi se nalazimo na prekretnici i preživljamo vri­ jeme opšteg ustajanja, živimo u sferi vrenja i ličnog izragjivanja. Oko nas je trenutak nemirnog stremlje­ nja prema široko zasnovanom usavršavanju, čas bud­ nog življenja koji veselo huji iznad nas. Oko nas huji megjusobno i svirepo natezanje, krše se stare i dižu mlade snage. Na svima pozicijama život, u svima sr­ cima želja za boljim. I usred te opšte, zavitlale borbe, naš elemenat ćuti, potonuo u orgije čula, vječito že­ ljan sna i počivanja. Ništa nije moglo istisnuti stare strasti, niko nije mogao ugušiti konzervativne navike; uvriježilo se u dušu duboko i prisno da je dobro sve što je staro, i da u svemu novom ima uvijek pomalo zla, još više surovog istiskivanja svega što je bilo sveto i lebdjelo u našim dušama svečano i slavno. Kada je dohujalo novo vrijeme, poslije okupa­ cije, naš muslimanski elemenat ostao je ne mičući se. Zaista, bilo je bolne razlike izmegju stanja koje je bilo i stanja koje je došlo. Ali, mjesto da se privik­ nemo novim pozicijama, da stvaramo nove snage i otpočnemo mladu i svjesnu borbu s elementom od nas kulturno jačim, mi smo se presavili, i sva starost naših djedova zajaukala je u nama. To stanje, u to vrijeme, još se moglo razumjeti. Još je treptala u na­ šim dušama prošlost, mirna i tužna kao klasični spo­ menici. Ali od tada je prošlo mnogo vremena, i mi smo se morali odlučiti. Morali smo shvatiti gdje smo, otrijezniti se radi sebe, upustiti se u nemir borbe, otvarati sebi bijele i svijetle vidike. Mi to nismo uči­ nili. Mi jedva da smo učinili jedan nemoćan g e st: otvorili smo školu prije godinu-dvije, onima koji do•) U jednom od narednih brojeva našega lista osvrnućemo se opširnijom temom: šta je prava inteligencija i šta se sve kod nas smatra inteligencijom. Sarajevo, 1. februara 1914. C ije n a je li s t u : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za dlanove, talebu, učenike i težake 1 '2 0 K, z a n e č j an o v e 2'40 K godišnje. Za sve ostale zemlje 5 franaka Pojedini brojevi staju 20 hel Neplaćena se pisma ne primaju rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na adresu: „Gajret" — Sarajevo. laže, ali smo ostali nepomirljivi prema kulturi kao i do sada. Koji je uzrok? Mi nemamo inteligencije. Onako kako se u nas shvata inteligencija, ne vri­ jedi ovdje spominjati. Mi smo morali primiti ubjegjenja da je dovoljno prosjediti u školama deset, dva­ naest, šesnaest godina daše vaspita srce, da se kultiviše duh i podignu unutarnji svijetovi. Ali mjesto da se bar za to vrijeme probudi naše moralno osjećanje i shvati potreba jednog djelovanja u strogo demokratskom smislu, da se približimo zaboravljenoj masi i s lju­ bavi i voljom damo joj prve i najprimitivnije uslove za kulturno vaspitanje, mi to nismo učinili. Ah, ne! Nas je škola još više rastavila od naroda, u njoj smo se naučili ležernosti i praznom životu naslada, mjesto da svoje skromne sposobnosti razvijamo u narodnu korist. To je bio jedan, ponajglavniji, dio naše duž­ nosti koju mi nismo učinili. Naučili smo da budemo tugje sluge, da ropski primamo sve što nam se da, a, megjutim, nismo umjeli da se spremimo za borbu, unesemo života u naša sela, pročistimo stara mišlje­ nja i otpočnemo plemenito kulturno natjecanje s elementom koji je iznad nas. S takvim stanjem stvari, neminovno navire uvjrenje da mi nismo imali prave inteligencije. Rekli smo: ona koja je važila kao takva, nije bila to. Jer inteligentni članovi predstavljaju vrh naroda, oni su njegove vogje, njegovi prijatelji, njegovi dobri i vjerni savjestnici. Nikoja inteligencija ne moža uspjevati bez naroda, u širokom značenju riječi; usamljena, ona pada; s narodom, ona je svemoćna. Da je kod nas bilo tako, mi bi muslimani danas bili punovažni članovi svog društva, mi bi kooperativno radili po­ zitivno u narodu, i ne bi imali onako jadne i žalosne ishode. I sada je u nas sve mrtvo polje. Bili smo protiv intelektualizovanja sposobnih pojedinaca i pro­ �18 tiv kultivisanja naroda. Živili smo od zlatnih riječi i od prošlosti. I nevjerovatno je da smo se ipak odr­ žali i da se i sami nismo pretvorili u ruševine. Zato mi moramo raditi na stvaranju nove inte­ ligencije. Islam (kako se to u nas shvatalo) nije ni­ kada bio konzervativan u pitanju novih potreba novog vremena. Religije, u opšte, ne mogu, ako hoće da se održe, biti van vremena; one se moraju prilagogjavati vremenu, ići s njim uporedo, utopiti se u njemu. Vjerujemo da ima stavova koji su nepromjen­ ljivi i sveti. Ali sve što se da rastezati, treba rasteg­ nuti. Tako je trebala da govori inteligencija koju smo morali stvoriti. Sada, dakle, moramo stvarati inteligenciju. To je malo neutješno, ali je tako. Kuću valja zidati od temelja; a inteligencija je baza na kojoj ćemo graditi našu kulturu. Mi nismo za opšte rušenje. Ali ondje gdje se mora rušiti, treba odmah otpočeti. Narod, do duše, nije dijete; on ima svoja ranjava, bolna mjesta. Njih valja ispitati, utvrditi im diagnozu i liječiti ih po mogućnosti. To je tažak i nezahvalan posao. Uz­ mite, koliko je teško izraditi sebe, i koliko je istom teško stvarati nove ljude. Ali se mora. Nas posao čeka na svim poljima: valja dodarnuti pitanja koja neposredno tangiraju našu masu i, uopšte, naše sredine. Razumije se da za sve to, treba stvoriti inteli­ genciju mladu, svježu i borbenu koja će u riješavanje pojedininih pitanja ulaziti s čeličnom energijom da ruši konzervativne i štetne navike i otvara nove puteve. Počnimo! Nas neće čekati vrijeme. Mi moramo poći s njime. M ? x: Cnara cjeBepnnx. n a c i j a y H y T a p a .e r H a j i a a j a Ajme. n. y3MHTe je^ny HexoBCKy HOBejiy, Bpjio n p o d o r h Bp.no odaaHor caflpsKaja rcaicBe cy cbo HtaKOBjbeBe hoBe^ie. E bo, a & b3m je ja acnpaaaM. HeKH chthh rocnoflHH hhhobhhk, perpyTOBaH aa pyCKy AP5K£iBHy opraHH3aaajy h 6or 3Ha aa Kor APymTBeHor cAoja, cjeAH y no3opHinTy, y napK6Ty, 03 a jielja je^Hor TajHor caBjeTHHKa. Haje^HOB ycpeA npeflCTaBe, OH KHHe. To je, aaacia, 6e3HaaajHa cTBap 0 mosko ce AoroAHTH cBauoMe y CBaKO BpnjeMe. Azia, niTa ce AemaBa? I ’ocnoAHH hhhobhhk MHC.iH je nonpcaao Tajaor caBjeTHHKa. Oh je dohobo yBjepeH Aa je TaKo. CaB a6yH.en, ynjameH, ao.nyMpTaB oa cTpaxa (HexoB c 6ecnpaMjepHOM paBHOAyniHOuiky KapaKTepame yHyTapa>e pacnoAoace&e rocnoAHHa aaHOBHHKa y tom M0M6HTy), ace-na Aa ce acnpaaa TajHOM caBjeTH0Ky. O h saMHinjta cbH* jeTJie, CBenaHe pajean, nyHe cpAaiHor noKajama Koje ke yH0H0Tn HapoHHT h ay6ok yT0caK Ha TajHor caBjeTHHKa. H oh ce o6paka cbom npeTH0CTaBA>eH0M rocnoAHHy h y cpeA npeAciaBe acnpaHaBa My ce. To ce noHaB^ta cbhkh nac, jep rocnoAHH hhhobhhk He mojkb hhkbko Aa ce yBjepn Aa My je TajHH caBjeTHHK ocpocTno. To ce noHaBJba H cyipa AaH. Hhhobhhk 0A^a3H h y CTaH Tajhom caBjeTH0Ky, h HcnpanaBa My ce. Mel>yTHM TajHa ca’BjeTHBK K0My cb6 to Aocakyje, nociaje roponaAaH Ha rocnoABHa iHHOBHHKa. A rocnoAHH hhhobhhk, pacTyaceH, HecpekaH a HeyTjemaH, OAJiaaa Kyka, pa3MHiujba h yMape oa Kana. Ohb Koja cy ceHayqa^H Ha BHine HeoSnHHe h 3aHHMJBHBe TeMe, Majio ke n n a Haka y oBoj HOBejia. Ona ke 3a h>hx 6 hth npocTa, 6e3HanajHa, H6AymeBHa CTBap Kojy je HexoR nacao y HenAOAHOM MOMenTy 0 HepacnojoaceH>y. A anaK Ta HOBe.ia hhhh Ha HOBjeKa HepatfiaHOBaeor y CMHe.ny AaHamH>HX noMOAapan, Ha HOBjeKa Be.iaKa cpija a rpy6or noHaman>a, jeAaH HaponnT yTacaK. BaMa M0JK6, y npBH Max, H3r.neAaTa CMajeniHO 36yH>eHo Apacaa>e rocnoAHHa naHOBHHKa. J a BjepyjeM. IIlTa Bame, Mor.ia 6a y komhhhom KJiaH>aii>y jeAHor ke.naBor HOBjeKa, Haka pa3aora a » ce CMaje^e. He nopaneM. A.nn uito CTe 6^nace Kpajy HOBe^e, Taj ce yTacaK pacnpmaBa; bh npaTBTe, na Ma a HecBjecHO, 6ojihh yA»P Koja je nponapao H0 HOBHBKCBy Aymy* rioTpe6HO je jom a » no3HaTe AP' jsaBHH cacTeM pycKe AP*aBe, 0 koabko je BejiaKa abijjepeHunja H3Me^y nojeAHHnx AP®aBa a x HHCTaHija. OaAa keTe cxBaT0TB CTpax jeAHor Maaor, 3anocTaBA>eHor hh‘ HOBHHKa Koja je yBpajeAao jeAHor „ oa Be^iaKHX , a KOMy je MpmaBa a HenAOAaa c.nyae6a cbo a jcAHHO 3 a H3ApacaBaH>e CBoje nakenaane ersncTeHijaje. 3aacTa, T octo] je y npaBy KaA tbpah a* je H oxob jeA»H oa oHBX Bp.no pajeTKax aaje ce CTBapa, 6e3 rocaAe, aaTajy no Bame nyTa. ^I,o6po. Ajia mTa je, ohas, y3poK Aa ce HexoB aaTa 6e3 AocaAe icaA cy TeMe H>eroBax H O Be.na Bpao npocTe, jeAHOCTaBHe h totobo CBaKOAHeBHe? T o j e p a c n o ^ o a c e n e A y m 6 K o j e H e x 0 b A a je . HexoB je nacaij yHyTapH>nx BH6paijHja Ay»<e. Oh no3Ha caBpmeHO A>yACKy Aymy- H aok hbm HerAje 3a6A>emTaBajy oaa A®KopaTHBHa onaca, cjiaHe, naTOMe pajeaa, bta-, HexoB 6e3 cbhx Morykax eij>eKT0 BHnx cpeACTaBa (jep oh hb Tpaaca e(j)6KTa), apTa caMo ^.yACKy Aymy, H>eay y a y T p a m H .o c T , aeHe HajTajHaje a HajHeBjepoBaTHaje KyTOBe. y onmie, KaAroA ce cycpeTHeTe c jeAHBM pycKHM nncaeM, B3 y3eBma cHM6oji0 CTy AHApejeBa, bh k e ie aaTaTa acTojy Ayma ohbx .naanocTa Koje nacau, npeA“ CTaBA>a. Pyca cy yHyTapa>e npapoAe, aaTBopeHe a, 3 a 0H6, Koja ax HBcy noKymaBaAa CTyA0 paTa c ncaxoAOmae CTpaHe, Hepa3yMJi>HBe. Ha jeAHOM MjecTy, y T o c n o k a c a c y a uok potom r . H bo BojHOBak Aaje Ao6po KapaKTepacHHKy jeAHor M.iaAor Pyca. O h ra npeACTaBA>a HeyKycHo oAjeBeHa, HenpanaTOMA>eHax reCTOBa, y paaroBopy ca jeAHOM �i 19 yHHBep3HTapK0M o TpaHcpeHAeHTajHoj CBpcH qoBje«iaHCTBa. E bo, to je aa MeHe aobo.t,ho a» Hac.iyTnM oho IHTO je r. H bO BojHOBHh XTHO A» HCTaKHe KOA Pyca. 3a6aB.-beHH aece6aHH0 HOBjenaHCTBOM a npo6;ieMHMa cbojax AS ma, ohh Heaajy KaAa Aa noKJOHe naiKH>y cbom ciioA>aimt>eM H8raeAy. To je nocao ohhx Koja cy npa3Hax rJiaBa, Koja HaKaAa HBiiiTa ae uncjie, noKjaH>ajyha CBojy nyHy naacn.y 6opawa CBora OAajeja, yr.ia^eHOCTa CBoje 4>paaype a A°CTojaHCTBy cBor japa. Ajh , oto, no thm cnojBHBM AGTa.i>HMa bh heTe, 6ap npa6jascHO a awo He yBajeK, Moha Aa KOHCTpyameTe jhhhoct HOBjeKa Kora CTa BBAjeAa a norjeAaja. H neheTe ce npeBapaTa aKo noBjepyjeTe cbom yayTapH.eM rjiacy kojb BaM KaTeroPbhkh tbpah Aa je Taj hobJck jeAHa HHTejieKTyajna 6ajeAa, jeAaH H3Mehy MHoro6pojHax Koja HHHe AaaamH.e HeCHOCHO ApymTBo. Ja caM cnoMeHyo oBaj AeTa.t B3 Točnome ca cyHpoKpeTOM, Aa BaM cyrepameM yBjepea>e Aa y pycKax nacapa He MoaceTe tphhchth ACKopaTHBnocT a Bep6a.iny npe<()BH>eH0CT. CjeBepBH kojoch, tpomh Kao cbh koaoch, Aajy CBojy He3rpanay, aenpepa^eay nejasiiHV, nyay jom cBjeacax a o p a ra H a J H n x CTpyja Koje Kypajy Be.iakom pycKOM AP®aBOM. H, c Tora, KaA naTaie jeAnor Pyca, npanpeMBTe ce ynanpajeA jeAatio a BCK.i>yHBBo na aHaAaay Aynia ahhhocth Koje he naM ce npeACTaBBTB. To, AOAyme, yMapa, a ja je Taj yMop npajaTaH. Jep aaje Moryhe Aa Bama Ayina ocTaHe paBHOAymHa npa aoropaja jeAHor PacKo.i,eBKOBa hjh TypreaeB.,i,eBe KaTapaHe a.ia HexoB.i,eBe npocTHTyTKe B3 jeAHe oa H>eroBax hoBeja. Bii ce' peBOJTyjeTe y oajcKpoMHajeM aTOMy CBoje Ayuie. H to je Aočpo. To je jeAHa BpcTa yHyTapH>er cpe'iamhaBaH.a, (rppa to 30By Kail-xp8i3) h BaMa, nocjiaje HaTaH>a pycaax nacapa, aarjeAa Aa cxe otbophjb CBojy Ayray, Aa CTe je pacKAona.ia npeA TBOpneM a ya AyroppajHO, MyHHO Kajame, OACTpaHHAH oa H>e CBe ejeMeiiTe Koja cy je TpoBajH.H3r.1eAa, Kao Aa je Mpa<maM Ay6aHaMa Barne Ayuie npomja jeAHa CBajeTja, cjoAHa CTpyja OHarahema. III. Ajih, Aa ce BpaTBM Ha cTBap. Ja caM noieo c Hexobcm ihto MH ce hbhh Aa hy Ha H>6My Haj.iaKine noicaaaTH ocHOBHe KapaKTepacTHKe pycKor iiacaaa. Oh je* roTOBO, npeACTaBRHK cbhx ohhx Kojn CMaipajy Aa je rjaBBO , npa AaBaH>y jeAHe jhhhocth, a*th n>CHy Ayiuy: to aaaia: npaKaaaTH jhhhoct KaA paA«, KaA je o6y3HMajy BHxopa cTpacTH, hjh TaniHHe noKajama. H mbm jo m yBHjeK skbbo cjehaH>e na jeAan a »h KaA caM HHT80 jeAHy npanoBajeTKy tIexoB.i>eBy. caM jo j HacAOB, a jia ce cjehaM caApacaja Ehjo je np a je noAHe, jeAHO y 3 a6opaBao nojeAHHocTHMa. 8hmcko npaje hoahc KaA je AyHyo jyacH,aK a KaA c y ce hcdoa no.iyoTon.’Lena CHajera n o neje yKaaaBaTa ^e. Ja caM cjeAHo y co 6a c jeAHHM rocnoAnHOM iu u b h npHe a n jaaiH e rpyAne aeM- co6e, hba Tpa c,TyAeHT8, jeAHe aaMCKe Benepa, nomTo cy ce Majo HariHJH, ynyTaja cy ce Ha jaBHa MjecTa. H>ax Tpojapa cy Tpa cynpoTHe npapoAe a, uorjio 6a ce peha, HexoB je xtho Aa HapoioTO nD6ACTaBj.ajy Tpa paajiuHHe reHepapaje no yBjepeibHMa. JeAaH 6a oa h>hx Morr o 6hth HAea.iacTa Koja Bjepyje a* noejeK Haje to.ihko noKBapeH a* He fia aaao jeAaH HAeaj Koja Ba.A.a, nponaraHAOM, onjOAHTa y H>eMy. ^p y ra je rpy6a MaTepajajucTa- Tpeha je couaja.iHH peBOjypaoaap Koja Bjepyje a» ce ApyniTBO Moace 0TrpHyra oa CBojax koh3epBaTHBHHX HaBHKa, OA HOpOKa, OA Bja, jeAHOM OOIUTOM copajajHOM peBOjypajoM Koja he yKHHyTH HapaonajBe pa3JHKe a raTO je rjaBHO, aaMajeHHTa jbyACKy Ayniy. Ca TaKBBM cynpoTHaM yBjepeH>BMa, ohh pajejy Beae npoBOAe y pa3roBopy AHCKyTyiyha, a, aarpajaHa, ohh yja3e na jaBHa MjeCTa. Ty Ha.ia3a CBaKH 3a ce6e AjfBojKy, a c H>aMa HacTaBA>ajy CBoje AHCicycaje. IlAeajacTa a copuja.iHii pcBojypaoHap (jeAaH 6.iajeA, ajam.i>HB HOBjeK, c BaTpoM er3a.iTapaje y onaMa) Bpme CBojy nponaraHAy y cMHCjy Mopa.iHor noAa8an>a najax. Tpy6H MaTepajaAHCTa, nanpoTiiB, omTpo ce npennpe ca „cBojoM jjeBojKOM, Myna je a, Haj3aA, y BaTpa CBahe, yA«pa je cyp ibo y jape. Ifcera H36apyjy Hano.T>e, BAeajacTa ce HerAie ry6a, a ocTaje caM, 3aMnnubeH a HeBeceo, copajajna peBO.iypaoHap. Om thxo npajia3a AjeBojpa Koja, CBa ynjaKaHa, jeaca Ha AHBaHy a no.iaraHO ce ynymTa c h>om y paaroBop. Oh HacToja Aa pa36yAH y H>oj Mopa.ine ocjehaje, Aa je yBjepu kbko Tpe6a npaniTaTH yBpeAe, a roBopa joj o BejnKBM 6yAyhnM A»HnMa Koja he Aoha a^ aajeAHane cbo KJiacHe pa3JHKe a yKHHy cpaMHo ponca'Bo MOAepHor BajeKa Koje ce aoBe npocTHTypaja. Oh je HaroBapa a& ocTaBH npoKwieTy Kyhy a Aa nolje c H>aMe, aeroBoj Kyha rAje he ce yHBTB Aa 3a6opaBH cTape pyacHe HaBBKe, a nonpaBH ce.#) H, 3aacTa, oHa no6jerae c h>hm6. ^IoBjeK y.iaace cbo Kaao 6a joj 6bjo 6o.i>e, a.ia je aoj aocbabh, nycT a Tero6aH sbbbot y aaTBopeaoj co6a, y BjenaTOM CTpaxy oa nporoHaopa. H jeAHor AaHa, KaA MJaAor HOBjeKa Haje 6a.io koa Kyhe, oHa ce BpaTH rAje je a 6aja. CTpax, 6oj, yacac o6y3HMajy TaAa MjaAor HOBjeKa. HamaBma npaaaH CTaH, oh ce aaBjaHa H3 Kyhe, ckhth ce pajejy Hoh no HajoAHpaTnaiaM KpiMaMa pa 6a y nahy y6ao a aaTOMao CBoj 6oj. A npeA aopy, bac Ha jeAaH moct, HacjaH>a ce Ha H>eroBe CTyAeHe pemeTKe a, Tyno 8ypeha y Ha6yjajy BOAy Koja ce nponnae a Kana, oh ce npeAaje HeyTemHHM MacJHMa. U p o ia T a B r n a OBy hobcjiv, j a caM aMao nyAHO TemKo ocjehame. IIojaraH o, 8a6paAH«ia Me je y 0 Ky jeAHa je AHHa cyaa a OKBacaja mb j a p e . E paA aia rocnoAHH je noAarao C B o jy r.iaBy a iyAHo Me norjeA ao: — Ba njaneTe, AnjeTe? 3araTo BjepyjeTe JiyAHM (JjaHTaaajaMa jeAHor HeypaBHOTeweHor n ac p a? 6paAaTHM, c.TapnjaM cyMpanHoj to- *) CjiBHBy T e n / o6pa,jno j e y jeflaoj npnnoBajeTi(B. pacTBopeHOM a HenaTaHOM M H jn n e?“ oajib«jbb cpncKn cpanoBje^B1«, T. B. JleTpoBBh. Koja je totobo APnjeMao, HajosKene KH>aroM. Ja caM MHTao t IexoB.’beBy cpanoBajeTKy, a h>ch je caApacaj oBaaaB kojhko ce cjehaM: y ch , �20 3amTO caM 3an.aaKao? J a oH^a HnjecaM 3Hao. A jib Aanac mh je to jaeHo. J a ca^a pa3yiiHjeM 6oji MJiaAor HOBjeica ko] h je ^oniao ao HeyTjeumor pe3ydTaTa a & ce cp u a .&yAH He nonpaB.T>ajy h a & jeAua 6ypHa, KpBaBa copnja.iHa peBo^yxiaja Heke B3MBjeHHTH y ochobb jbvackb CTpaCTH. UpnKa3ao caM OBy TIexoB.’beBy npHUOBBjeTKy MaJio onmBpHHje, a & yno3opBM Ha oho bito je iviaBHO y H>oj: B PTaae pycKe Ayme Koja ce nen>e Be3HyTJbBBO CBBjeTABM, Mopa.iHBM BBCBHaua. ^onH B je h e ie BBAjeTB a » je mopa^Ho pe30H0BaH.e Koje ce Moace H3Byha B3 KojeroA HexOB.i>eBe HOBC-ie, BHcnapBca.10 CBe pe^oBe Haj6o.T>BX pycKBx m icana. H to bito pycKH n n cn a BCBBTyjy BpTor^aBe Ay6nHe yHyTpamH>ocTH Aynia, H>BxoBor yHyTapn>er H aranja, y ,iBHHJio je a & cy ohb ctbopbjib HOBy kh>bskcbhoct Koja Bua h Ty A°6py CTpaHy Aa Aje.ayje y no3BTBBHOM MOpailHOM CMBCJiy H a BOBjeKa. (H a cT a n ah e ce.) Artur Schoppenhauer: Iz „ 0 pisanju i stilu". Stil je fiziognomija duha. Ona je pouzdanija nego tjelesna. Podražavati tugji stil znači nositi masku. Ako je ona još i lijepa, tad biva radi nedostatka ži­ vota ubrzo nepodnosiva; tako da je i najgrdnije živo lice bolje od nje. Radi toga i oni pisci koji pišu la­ tinski, a podražavaju starinski stil, slični su pravim maskama: mi naime dobro čujemo šta oni govore; ali mi uz to ne vidimo i njihovu fiziognomiju, njihov stil. Taj se vrlo dobro vidi u latinskim spisima samo­ stalnih mislioca, koji nisu podražavali, kao na primjer Skotus Erigen, Petrarka, Bako, Kartezius Spinoca i drugi. Afektacija u stilu liči pravljenju grimasa. — Je­ zik u kome se piše jest nacionalna fiziognomija: ona utvrgjuje velike razlike, — od grčkog do karaibskog Pogreške u stilu treba umjeti naći u tugjim dje­ lima, da bi ih mogao u svojim izbjegavati. Treba se upravljati po osnovnom načelu stili­ stike, da čovjek može u jednom momentu samo jednu misao misliti, zato ne možemo zahtijevati od njega da misli u isto doba dvije ili čak i više. — A to traže oni, koji ovakove uguraju kao umetnute reče­ nice u razmake glavne perijode, koja je u tu svrhu rasparčana; čime ga dakle bez potrebe i svojevoljno do­ vode u zabunu. Osobito to čine njemački pisci. Da je njihov jezik za to pogodan, objašnjava mogućnost, ali ne opravdava. Nikakva proza ne čita se tako ugodno kao francuska; jer oni redovito izbjegavaju ove po­ greške. Francuz niže jednu za drugom svoje misli, u koliko je moguće, logičnim i prirodnim redom i pruža ih svome čitaocu postepeno na udobno razmišljanje, da on može na svaku obratiti svoju svestranu pažnju. Nijemac naprotiv upleće jednu u drugu u izukrštanoj i opet izukrštanoj i ponovno izukrštanoj periodi, jer on hoće da kaže šest stvari na jedanput, mjesto da ih iznosi jednu za drugom. Dakle, gdje on treba da traži, da pridrži i primami pažnju svoga čitaoca, tu on mnogo više zahtijeva povrh toga da čitalac protiv Komjih zakona jedinstva i poimanja misli istovremeno tri ili četiri različite misli, ili, pošto je to nemoguće, da misli u brzim promjenama. Na ovaj način pravi on svoj kruti stil, koga onda izvodi u kitnjastim i zvuč­ nim izrazima i drugim vještačkim sredstvima te vrste, da bi kazao najprostije stvari. Pravi nacionalni karakter Nijemaca iest tromost, glomaznost: ona se ogleda u njihovom hodu, njiho­ vom radu i ponašanju, njihovom jeziku, njihovom go­ voru, pričanju, razumijevanju i mišljenju; a osobito u njihovom stilu u pisanju, koji ima duge glomazne pe­ riode, kod kojih pamćenje mora samo da strpljivo datu lekciju uči, dok najzad na kraju periode razum ne stvori zaključak i tako zagonetku razriješi. To im se osobito svigja, a ako su tu još i kićenost i bombastičnost i afektovana uzvišenost, onda autor pliva od veselja: ali čitaocu neka nebo dade strpljenja. — Odlično se trude da im svi izrazi imaju što više nejasnosti i neodregjenosti; time učine sve maglovitim: izgleda da im je namjera da djelomice ostave otvo­ rena jedna stražnja vrata u svakoj rečenici, a djelo­ mice da dadnu otmenost, koja je po izgledu više iz­ govorena nego promišljena; djelomično leži u osnovi prava tupost i mlitavost ovih osobina, koje upravo čine strancima odvratnim svo njemačko pisanje, jer oni ne mogu tapati po mraku; a sve ovo, naprotiv, izgleda našim zemljacima vrlo duhovito. Onim dugim periodama koje su prepunjene kao pečene guske jabukama, i pretrpane jedna u drugu umetnutim rečenicama, upravo obraća se prije svega na pamćenje; dakle bi trebalo pozvati se na razum i moć rasugjivanja, a čije se djelovanje baš time ote­ žava i slabi. Jer ovakove periode daju čitaocu same nepotpune fraze, koje dakle treba da njegovo pamće­ nje pažljivo sabere i sačuva, kao komadiće podera­ nih pisama, dok poslije ne dodju ostali dijelovi i po­ pune rečenicu i onda se dobije kakav smisao. Prema tome mora on dotle neko vrijeme čitati bez ikakvog razmišljanja, većim dijelom mora sve samo pamtiti, očekujući kraj, koji će to rasvijetliti, i gdje će i on morati da misli. On dobija vrlo mnogo da nauči na­ pamet, prije nego li mu se dadne štogod za razumi­ jevanje. To je očigledno vrlo hrdjavo i zloupotreblja­ v a le čitaočeva strpljenja. Ali očevidno osobita lju­ bav običnih glava za ovaj način pisanja leži u tome, da on čitaocu dopušta da razumije istom poslije ne­ kog vremena i truda, što bi on bez toga mogao od­ mah shvatiti; radi čega izgleda da pisac ima mnogo više razuma i dubine nego čitalac. I ovo dakle pri- �21 pada gore pomenutoj vještini, pomoću mediokriteti nesvjesno i instiktivno nastoje da svoju duševnu go­ lotinju sakriju a da iznesu izgled protivnog. Njihova domišljatost u tome čak i zadivljuje. Jasno je, da je protiv&svakog zdravog razuma ukrštavanje misli jedne preko druge, kao drveni krst: a ipak to se dešava, gdje se ono, što se hoće da kaže, prekida, da bi se međutim reklo nešto drugo, i tako on svome čitaocu ostavlja započetu periodu, u prvi mah nema još ni smisla, da je sačuva dok ne dođe dopunjavanje. To je od prilike isto tako, kao kad gostu svome damo prazan tanjir nadajući se da će još nešto doći u;njega. I zapete koje dijele upravo su istoga roda kao i bilješke pod tekstom i nepotrebni umetci u tekstu; a sve troje u osnovi su težnja za raznolikosti. Kad katkada Demosten i Cicero prave ovakove prenatrpane periode, bolje bi ućinili da su to izostavili. Ovaj način izražavanja dostiže najveći^stepen bezukusnosti onda, kad umetnute,, rečenice nisu or­ ganski dodatci već su samoi“uglavIjene direktnim raskidanjem periode. Kad je nepristojno prekidati druge u govoru, nije manje nepristojno sama sebe prekidati, kao što seldešava u načinu izražavanja koji već ne­ koliko godina sa zadovoljstvom primjenjuju'na'svakoj stranici po šest puta sva hrđava. nemarna i hitra pis­ karala, koji imaju pred očima samo zarađivanje^hljeba. Taj se način sastoji u tome, što — g d je 'se ,može, treba zajedno dati i pravilo i primjer — prekidaju jednu frazu, da ućuškaju kakvu drugu. Pa ipak to oni ne čine samo iz lijenosti nego i iz gluposti, pri čem drže to za prijatnu lakoću, koja oživljava govor — U pojedinim, rijetkim slučajevima moglo bi se to i oprostiti. Prev. D. M. B. K. Muftićs Bol. Ovu istu pjesmu Pisao sam često I kada sam htio, Uporno su stara — o već ima dugo — mnogo puta s nova, da šta pišem drugo, izlazila slova. 1 opet sam vječnu, staru pjesmu pis6 0 vječnosti bola, o ljepoti tuge, Osjećajuć dobro duboki im smiso, Kad plačemo gorko u te noći duge. Mi svi polažemo spremno svoje žrtve Pred njihove noge, dok se srce slama, 1 usne su naše nijeme i mrtve, Niti kad pitamo, ko ih posla nama. Ali znamo da je i’jepa noć što prođe Sa suzama mnogim ispraćena onim, Što se skriju nekud sa osmjehom bonim Kada pozdravimo jutro koje;dođe. Fadil Kurtagić. Obscura. Tu tapaju vrtom tamne promenade, Gdje se pleo miris ružice i lijera Tako priča jecaj vrtljarice mlade, Što je skriše plašti olovnijeh sfera. Ogrnuti tamom ropstvu prijestol grade Urličući glasom planinskoga zvijera, Kudgod prođu ove maski serenade, Tud podzemljem tutnje brda devetera. A pijani vulgus lutajuć po mraku Grčevito ljubi skut obijesne čete, Zamagljenog uma tražeć u oblaku Kip skršenih snaga, dok muklo uklete Vrtljarice jecaj sa zdvojnosti strepi: Ko pohara vrt joj mirisni i lije p i? ... Mustafa Čelić: Ja mrijeti neću . . . Ko glas da čujem neki, ko akord daleke glazbe Kada tužnim tempom i tiho marš*mrtvački svira — I osjećam težinu olovnu ponoćnog mraka Kad neka ruka meka bolesne vjeđe mi dira. Gledam tada legije duge koštunjavih žena — I zamaman pjev im slušam, slušam — pjev sklad i tih. Vidim krvavo nebo s maglama kako se miče — I s mrakom tiho ponoć nijema kako prati njih. Kada ponoć svrši svoju promenadu, Kristalno nebo sjede na prijesto svoj: Tad legije duge do mene se kradu — I postelji stupa bl’jeda jedna žena. Zove me daleko, zove uz tihan poj Preko mora pustog, pro vala svilena. Dižem se tromo- i bolno. Dižem i hoću poći Sa blijedom ženom. Dok srete me pojava draga Majke moje. Vidim joj lice drago — kako dršće I plačno je. I blistave suze — ko rosa blaga — kako lije. — .. — Zbogom blijeda koštunjava ženo Majčina ruka me grli. Dalje ja neću! I cjelov žarki i vrela majčina što pade suza Život mi vrati — ja mrijeti neću, nećul �r 22 TaMHii cjehaiba. HejeA e npom .ie 3HU6, cjehaM ce, A P»ao je HaMa CBoje 0MHA>eHe MaTeMaTHHKe nacoBe tochoahh CnMOBHh, paAH cBojnx ao CMnjexa npeymnjteHHX 6pKOBa, CBajeTAO 3Bp.’baBiix oHH]’y h HaMjepHO 3aHeMapeHor HOKTa n a mbaom npcTy AecH® PyRe n a3BaH I1 ochoahh ManaK. 3 a OBy 3iiMy HapoHHTO cnpcMao ce bpao Ayro h mhoto ; MopaAH cmo ce 3KpTBOBaT0, a » e a TocnoAHHOM M bhkom npe^eMo cbo Moryhe u HeMoryhe Ay60He H 3aroHeTH0CTH aHa.uiTHKe. H Beh noc.’se npBBX cmeroBa, mh cmo ce 6hah H3ry6aAH B3 caAaniH>Bije h c boahkom onpe3Homhy, noA boactbom MaHKa, CBAa3BAH CB6 BHrae h Bome y anawinTBKy. M aoro je Aa«a npom.io, a Hac rocnoAHH M aaa« MpuBapa TyManehn a HenpecTaHO ApTajyhn koopahh 8thh chctcm h yA8A>eHOCT 6abiicbbbx (})OKyca. Herea cy obo cbo iyMaHHAH TBM, HJTO M aiaK Haj BOAH Taj AUO MaTeMATBKe H inTo HaMjepaBa, a *' npocne paje^io CBoje 3HaH>e, Aa h »m npBKaace ana.iBTBKV Kao HeonxoAHO noTpe6Hy 3a „npaKTHHHH SKHBOT." HeKB Cy y CBOJoj 6e3o63BpHOCTH 6h AH othiuah TaKo AaAeKo, A» cy npnnoBBjeAaAH, Kano oh nnrae HOBy MaTeMaTBKy, KaKO mhoto naje u necTO ce BH^a y CTaHy HeKe habali "Anjene yAOBape. CnpoMa M aiaK l Koabko je oh 6 ho As^eKO oa ro ra! — Ho BnaK, cTBapn HHcy TeK^ie ohbko raaTRO n Jiajeno, Kano je oneKiiBao rocnoAHH ManaK. Jep , y koahko je oh Tpomco Bcme pBjenn, y toahko cmo mh cAymaTeA>H bmbah cuopo CBe Mame h Maa.e cmhcab aa H>eroB npeAMOT. J e ah tomc 6ho y3poK Hama HeomTpoyMHocT hah HaMjepHa hhao A enpaja, Haje 6 hao CHrypHo, jep mh cmo ce cbh pasAiikobbah B bao bx je h 36nA>a HeoniTpoyMHHX ( obh cy BOAHAH A^ paAe) H 001TpoyMHUX, aAH HHAOAeHTHHX. JeAHH Kojn cy aoihah H3 npocTor cAynaja hah jep cy 3aAyT3AH, TH cy 06HHHO kyT8AH. ^pyTH Kojn cy AOIHAH paAH Kapnjepe h „o6pa30Bae>a , coHemTo'cy 6nA>emKapHAH h nnaK ce y tomo H0iuxa n e pa3AHKOBaxy oa ohhx kyTaAHpa. CMjeca pa3HBx HHTeAeKaTa, HecpehHO po^eHnx h He6AaropoAHBx, Ajepe h oABeh 036h.t>hhx , to 6njariie Ham pa3peA- rocnoAHH ManaK je yBHAHo, a » cmo Hecnoco6HH, A» cy Han 4>opMyAe Kao CTpaumAa, aAH nnaK je tohho Aa .te . H aok 6h pnjeHH rocnoAHHa ManKa 0A8Ba&aAe AHjeABM pa3peAOM, 0A3BaH>aA6 Kao jeAHa 6ecKOHaHHa moAHTB8, AOTA6 6n *MH, hyT3AHP6, cjeAHAH HeHOMBHHH H 3ypHAH Kpo3 HenoHHmkeHe npo3ope naa Kojnx AHjeno h Aaran o npoAHjeTaxy caejKHe naxyA>Hii,e. yB jepenH y 6ecMHcao 6yH>eHa u yBjepeHH Aa rocnoAHH Mopa bhkbth , a cH njer Aa Mopa na^aTH, mh cmo hyTaAH. 0 , ČAaropoAHO hyTaH>e, KaKO bpao necTo cnacaBaml 0 , My3HKo T ocnoAHHa M aiKa, KaKO ch 6ha 8 yroAHa ycnaBaHKa. H arne ocjeha& e Ha MaieMaTHHKHM nacoBHMa đajam e cahhho OHOMe, Kao KaA ce HerAje asaoko B03HTe meJbesHapoM, naje Bac K Aonapaae tohkobb cnoneTKa 6yHH h cmcta, a nocA>e ce npHBHKHeTe Ha Ty 6ecK0HaHHy My3HKy h bh ce CMnpyjeTe; naK, ano Beh hhcto y MHCAHMa othiiiah y ^ baoko, npeAaAeice, hhkba nenHijeHe paa6AyAHe b aaMH- pncaHe BPT0B6 Bamnx hhkba H6B0A»eHHX Apara, — bh noHHH>6Te npeMa TaKTy KAonapaH»a njeBymHTH KaKaB 6p3H Mapm. C bo HHHHTe caMO, A» 6 h ce BHiae yAa.’tHAH oa caAama,ocTH, Kojy HeBOAHTe. H koabko HeyroAHocTH, KBA BABK Ha jeAHOM CTBHe! — H rOCHOAHH MaHBK 6 h HOKaTKaAa 3acTao — a to je 6 hab pnjeTKocT — Aa ce CHaije y KOHTAOMepaTy cbbx Moryhnx baboob, «j)OKyca, napaneTapa . . . h a » 0AaxHe. Mh 6h r a TaAa totobo ApcKo norAOAaAH, aAH 6yHHTU ce hhcmo cMjcAH. IIocA>e 6h oneT uy3HKa noieA a, CHnjer h Aa-i>e naAao h hyTaABpe, aBaj, BjeinTo hyiaA e. y B3Bjec-HHM MOMeHTBMa, a » 6nx H36jerao noTcyHy HeaKTHBHocT cBora M03ra, noKymao caM Aa hphchabm Mora HajđAH/Kera cycjeAa, HeKor Bek AaBHO OBaMo 3aAyTaAor h 6oAecHor HOBjeKa, Aa pa3roBapaMO. B bao je 6e3ycnjeniH0, jep to 6jem e HOBjeK, koJh je roTOBO BjenHTO „cnaBao, Aa 6u hchbho. H,HjeAH mKOACKH npn6op H>eroB 6jexy AB0ic KH>nre, „ H chobhjecTH Ay^aKa“ h „3anHci;H H3 mptbo Kyke , koahko ce cjehaM. H oa octbahm nacoBHMa 6 h oh to HHTao, aok 6 h MaTeMaTHHKH nac neKao, Aa cnaBa. „H lTeTa je nponycthth 0BaK0 yroAHy ycnaBaHKy , roB opao 6n oh. CapoMa Moj cycjeA, MoacAa je hmao npaBo! IIocA>e, jeAHora Heo6nHHo McaAocHor h chbot Aana Kojn npeACKa3BBame 6ypy h BPAHKe caeroB e, Aa Ha KaA je roTHOAHH M aiaK HajBume BHKao, a mh ce HajBekMa yAa.T>HAH oa caAauiH>Hije, — HajeAHOM HacTaAe y paapeAy hyTaH>e, jep ce nyAo bpao jano KypaH>e Ha BpaTHMa Ham era paapeAa. H 0AMax hoca>6 Tora, mh H3 3aAH>Hx KAyna BHAjcAH 6b , Kano ce AaraHo noMa.’s a hh paMHAaAHH H 3A8THHM pBHKOpOM HecnpeTHO OCBMapeHH hoc rocnoAHHa IlAOXAa, ynpaBHTeA>a bcahro rHMHa3Bje y K , a H3a Tora 6 h KpynHa CTonaAa AomijeAa rAOMa3HO TnjeAO aeroB o. PyKOBaa.e, Ao6pohyAHH cMnjemaK MaHKOB ii M8A0 manyTaH>a, to 6njam e cbb. HnaK obo Haje 6 ho caMO c[)opMaAHH A0Aa3aK r . IlAOZAa, jep 0AMax nocA>e Tora y^e y pa3peA HeKaKaB ma a a HOBjeK. O h je Ba.T>Aa Tpe6o 6 hth Ham hobh — hyTaAnpa. ^ y r n KaacnnpcT ynpaBHT6A>eB 6jeme npyaceH y npaBpy npBe KAyne, y Kojoj 6njam e jeAHO MjecTo npa3Ho: „H o, caA 6 h motah cjecTH, rocnoAHHe KaHAHAaTe. TaaaKo! Ha3HTe, yHHTe . . . rocnoAHH npotjiecop je . . . Ao6ap . . . (ManaK ce AyKaBo HacMnja) O h bbc CBe boah...“ JeAno pyK0BaH>e, CMnjemaK, KABMame tabđom h ynpaBHT e.t Bek đnjarae HanoA.y. My3HKa OAnone, Aom.taK ce M8A0 HacMnja h , c pyKaMa y ^enoBHMa, none norAeAHMa AyTaTH TBMo HerAje no aMepeHKHM npepnjaMa 3eMjbonHCHe KapTe, Koja 6jeme o6jemeHa Ha 3HAy. HpeMopeH yKo*iehhm cjeA6H>eM h OHHjy 3acjeH.eHHX oa CBjeTAOCTH A^aa, noge npoMaTpaTH IB e ra . (rocnoAHH H aoxa je H3Bo.A>eo Ba,T>Aa CAynajHO, npekyTaTH h ^ tobo HMe.) E ho caM ch rypaH , A» 0 h no roAHHaMa 6njam e H3MaKao cbhmb HaMa. BpaAa, HeypeAHo napacAa no AHpy, Ay6oKe h c ja jn e ohh noTnyHa aaHBMapeHocT y CB6My, none Me Heo6HHHo sanumbth. O cjekax y ce6n HeKy noTajHy aceA>y, Aa AoaHaM, KO je Taj HOBjeK. H»eroBe ohh oco6hto ocTaBA>axy na MeHe yTHcaK Hener onajH or; noBjeica kojh je, H3ry6HBum �23 paBHOTewy, nao Ha npoTBBHy cTpaHy Hero mio je Tpe6ao. Harjie^auie mh Kao Aa Taj noBjeK finjame jeAaH oa ohhx , Kojn cy Mp3H.m n npeMp3HJiH; H3ry6HJiH cb6, asjih CBe h ocTa.no hm jom H6TaKHyTo Ja. H3rvieAaiiie Kao as Taj H0BJ6K Snjame nperaao cbb (j>a3e: paAocT, Heyenjex. o6MaHa, Konpuaae, oneT Heycnjex, pe3iirHai;Hja, yMop, npeMop; jom Kao a » je chmo octbo hhhh 38m. IIpeMAa pa3onapaH, dohobo o6MaH>HBaH, yBjepeH y H6AOJia3aK jeAHor bojiukot, yAaj&eHor ^oSpa, hhbk jora jiyTa. H 3amT0 je Aoraao OBaMO? Mojkab, Aa mhcah 0 acHBOTy 3aMiijeHH MHc.nnMa 0 aHajiHTHHKOM pjemaBaH>y jeAHaiHHe npaBija? 0 , cyMH>aM, mhoto cyMH>aM! — O h je caMO cjeAHO u k y ia o ; motjio ce bhacth Aa — U ocjbe OBor h CBanor A^jaJiora, nocTao caM totobo jiyA- ^IoBjeKa, Kojn Me AO^CKao ca ohbkhm pHjennMa, xTjeo caM CBanaKo. M oaceie mh b aaMjepnTB, ajin tbko je 6 hjio. H peAOBHO oa caAa Bjeac6ax CBoj M03aK npncBji.aBajykH ra , a » K0M6nHyje. Y K0M6iiHannjaMa AOTjepax B AO M8TeMaTHK6! I lo ie o C8M Aa MHCJIHM 0 ujeJIHHaMa. Mopao caM. IIpeMa Mojoj MaTeMaTHAH y pa3peAy cy TaAa nocTojajie Tpa njejiHHe: mh, npotjiecop Ha nacy n O h . C bo obo noTcjekarae Me Ha CBa Tpn reoMeTpnjc.Ka Kpyra, Kojn cy AOAapyjy cbbkh y jeAHoj TanKH. ^OAHpHe Tanne 6 bji6 cy Te, hito je O h cjeABo c Hana, mh c h>hm6; npo$ecop roBopao, mh cjiym ajin. H jeAaH 3aAaTaK 6ho je nocTaBjteH. JeAHHane npBor b APycor Kpyra, thko caM je nocBe yAa.T>eH oa OHora rAje ce Ha^a3H. Uoneo caM, xTjeo, 6ajie cy mh no3HaTe. T pehn ocTaje 3a pjemaBaH>e. Aa sjepyjeM y TanaocTH Mojnx onaaca&a a HarJinx kom- 0 , kojihko ce nopaAOBax obom 3aAaTKy! TpnyM(j)OBax, 6nHan;tija. Boja jam a, Koja ce hbcto MnjeH>arae h H3pa3, jep caM yryniHO HHAo.ieHi;Hjy, jep caM ce npnje JinjeHOM Koja ce hbcto npeTBaparae y rpneBHTy rpnMacy, noja- Moary Ha oBaj Hannn ocBeTHO. l i p a homhc.’bh Ha Tpeka naaaxy y mchh ace.i>y, a » AOSHaM ihto BHrae. T o HHje Kpyr, cjekaM ce TocnoAHHa M anna, jep oh je MaTema6ajia paA03Ha^ocT, Hero Hena cypoBa scejba, Aa ce y^e Tnnap. J la .i h 6 h oh Torao pjeuiHTH OBaj 3aAaTaK? 0 , y kyTaH>e jeAHor noBjeKa. Je jih oh Mopao ao^ h Sam y ja MHcjiHM He! O h je b oABek cnpoMa, a Aa 6h cecMjeo BpnjeMe Moje najBeke HeaKTHBHociH M03ra h cKopo aTpo- noy3AaTH y TanaocT KOHanHor pnjemeH>a. J e p to Haje (})Hje yAOBa, h ctbophth H aran npeoK pei? y cbojhh kom- Sajia uaTeuaTHKa raeroBe BpcTe. To 6ajam e jeAaH ah ° 6HHarjHjaMa 0A-iia3Hx jora Aa«r>e. IIpeABH^ao caM, Kao Bek HeKe Apyre, BBine oa „BHme MaTOMaTHKe. 0 , MaTeaaCHrypae KOHcjiJiHKTe, Koja ce HMajv aoboahth H3Me^y THKO 3KHBOT3, K8K0 Cy TCI1IKH TBojn 3aAaTHH B KaKO MHoro 3axTjeBara oa ohhx , Kojn Te xoke Aa 3Hajy! 0 , Ifcera, Hecpekao po^eHor h <j>aTaJiHomky „npoacBaKaHOr 11 HamHx TeopeTHiapa. — HeKn iT.iamjbHBH JK haob, koa KaKo yMapara pa3yM! 3amTo ch yHHuiTH.na bcjihkh 6poj Ko ra je cjeAHO 0 h, saTpaac« uoc.ie H3BjecH0r BpeMeHa, yneHBKa? — C opona K ochoahh ManaK! KaKO jih caA Aa r a npeMjecTe, jep bojih: nOBaj A°nui>aK je nyA»H. HarJieAa HenaMeTaH ca cbom CBojoM aaajiHTHKOM, cbhm H ena KH>ura. yBojeK rjieAa Kpo3 npo3op. IIpeB pka ohh- MorykHM 6 hhomhm8, tphhomhm8. . . a Tano y 6ecKpaj. Ma. KaTKaAa hma rpneBe. H mTO je Hajrope, yBHjeK kyTH, TaKo caM noneo paAHTH. Henrro Me BjennTo tohh.to, MHoro kyTH, a ja ce kyTaraa 6oJhm . J K haob je npeMje- roBopHJio: „.ZJajbe, Aa.i>e! B njax 8a6opaBHo Ha Mor 6oniTeH, 0 h yiio3opea Aa 6yA© naMcjbUBHjH. jiecHor cycjeAa, Ha 3jeBaH>e kyTajiHna, Ha cHnjer, na 3a BpnjeMe Mei)ycaTHor oAMopa nonym ax, a<* My BHKy rocnoAHHa M anna. IIonHH,ao caM yBHjeK ca hobhm npH^eM. 0 h je CTajao Kpaj npoaopa, jeo napne xj&e6a. h hobhm noKycHMa, pakeHHM 6e3 nannpa b ojiobko. Majio KaTKaAa 6a nyi*KeTao npcTHMa no npo3opy h CKynjbao no Majio a nonex ocjekaTH 6jiBSHHy CBe hobhx h hobhx, o6pBe. H e cjekaM ce, c koJem can nnTaaeM xTjeo Aa MajiHX h Be.iHKBx KpyroBa. C bh ohh AOJia»axy Kao x*ianonHeM Anjajior. Ajih oh Me cMj'ecTa npeKHA© BaponHTHM A8H BjeTap Ha Moje y3aBpe.ie MOJKAane kejinje. H CBaKH TOHOM. To Hnje 6ho npe3np, HHje 6ho H3pa3 HeaaAOBOjB- oa h>hx hocho je no jeAaH mchbot, Ma.nn h jib bc.ih k h . H CTBa npeMa mchh. IIocBe KpaTKO h mhpho oh mh pene: rjieAax KpyroBe H3Bana, nonex hx ce cjekaTH, Kao a » „ ^ p a r a rocnoAHHe Kojiera! Il0TnyH0 pa3yMHjeM caM hx HerAje bhaho, cpeo. y B je p ax ce, Aa cy to jkh Barae naMjepe. OHe cy aorojbho He3Jio6He, a Aa 6a hx both ohhx , noKpaj Kojnx ja npojia3Hx 603 ycTaB.i>aH>a, Mp3H0. 3ap He? X ijejiH cto Moje no3HaHCTBO! MoacAa 6e3 3aBHpHBaraa. OcjeTnx CBy TparHKy Moje c ia p e HeBaM HarjieAaM nyAaH; naK h saHHM.T>HB? 0 , ne, HHcaM, nawH>e. IIo 'je x a px t 8th npeA HaroMHJiaHomky HOBnx BjepyjTe! CBe, h bko 6 h 6 h .io HeniTo oa Tora, to, 3HajKpyroBa. Ocjekao caM h3mojkacho KpxaH>e MoacAaraa. Te, Hnje Moja KpHBH>a. Tano je mchbot x ijeo , A para ro- C b6Thx ce ce6n a BHKax: „Mopara, Mopaml I i HajeAancnoAHHe! Moje ncnoBajecTH Hekeie nyTaT 3a B ac je h nyT, Kao Aa ce pa30TKpurae cbh HaAonuiH KpyroBH. EIo6o.T>e, jep Hekeie nneTOBaTH. OHe 6a Bac Moacna jeAHBo nex Aa 3aBHpyjeM y h>hxob6 HyTpHHe. r.ieA ao caM Ayr o yBjepnjie y oho, y idto ce B h tok noiHHeTe yBjepaBaTH. a BHAjex CBe 0H0,iinT 0 npnje HiicaM ynnHHo. H nocjbe M ojihm Bac, Aa Me oCTaBHTe Ha MHpy. OneKyjeM, Aa Me CBera yacHBax, KaKO ce ohh Jiarano yAaj£»yjy, KaKO ce HekeTe kphbo pa3yMjeTH. HanoKOH, MOHceTe ano 6ara h CMHjeme h>hxobh hchboth, Kao Aa ce paAyjy jep cy ce to acejiHTe. ^aicjie, ano Me iiMajio bojihto, B h keTe HajocBeTHJiH. HanocJB6TKy je o cia o cbmo OHaj npBH, Tpeka 6o.i>e ynnHHTH, ano Me' 0AMax nycTHTeHa MHpy. M oaceie Kpyr. 3apaA0Bax ce h uonex ce oAMapaTH Ha HeH3B:,ep ek a to h ApyrHMa. 36 otom! — H3Hmao je H3 pa3peAa CHO BpajeMe. (CspmnKe ce.) KaA c a a ^ ra oCTaBjtao naSjeraocaM aapaa n y ^ ea a. H hcaM to 6ara npeA h-hm acejiao, jep KaA ce noBjeK nyAH, Bp.io necTO Har.ieAa rjiyn. To je cjiynaj h koa naM6THBx. �24 A. Hlfzi B jelevac: Na kraju. (Svršetak.) Prošlo je deset dana. Oružnička postaja sa Ruišta javila okružnom sudu, da je u šumi uhvatila jednog mladića, koji je po opisu sličio Salki, ali iz doljnjeg izvješća postala je identičnost nejasna, jer se u izvješću pripovijedao čudan historijat toga mladoga čovjeka. Njega su našli luda, dva sata daleko od oružničke postaje. Ležao je u jednoj napušćenoj kolibici, i nešto na glas čitao. Oružničkoj obhodnji učinila se stvar čudnovata i pitali ga, šta tu radi. On im odgovorio, da je činov­ nik i da se pripravlja za ispit. Sada je njima stvar još čudnijom postala, pak odmah pomislili, da se pretvara ili da je poludio. Kad su ga pozvali, da ide snjima, odgovorio im je, da ne će, jer ne smije ostaviti kuće. Pričao im, kako njegova draga, jedna planin­ ska vila dolazi svaku večer i snjim sjedi, priča mu o njezinim vilinskim dvorima i svojim drugaricama. Jednog dana, dok ona izmoli milost od svoga cara odvesti će i njega u dvorove, gdje će onda i Salko za uvijek njima ostati.' Kad su ga žandari htjeli silom odvesti, on im se zaprijetio svojom vilom i rekao im, da ne će ni­ kuda i da se on nikoga ne boji. Zapovjednik obhodnje naredio, da ostane straža kod kolibe i preko čitave noći da čuva hoće li tko doći u toj pustinji tome lugjaku i šta će on raditi. Dvo­ jica žandara ostali da čuvaju neopaženo Salku, a druga dvojica vratili se sa zapovjednikom u kasarnu. Kad se je smračilo čuli su oružnici, koji su bili u blizini kolibe najprvo pjevanje. Nekakvu čudnovatu pjesmu pjevao je lugjak i strašno, otegnuto jecao. Za tim sve umuknulo, samo se čuo odjek njegove pjesme. Nekoliko časaka iza toga vidili su ga pred vratima, kako nešto gleda i osluhuje i oružnici sami htijući viditi čitavu stvar do konca nijesu ga smetali u nje­ govu ludovanju. Salko se vratio opet u kolibu i nešto govorio na glas, ali tako, da oružnici nijesu ništa razumili. Najednom im se zasvijetlilo pred očima!. . Ko­ liba je gorila.. . Dok su oni doletili bila je sva u plamenu i lugjaka nigdje!.. Poleti tam o... poleti okolo, nu Salke nigdje.. . Plamen zahvati nekoja obližnja stabla i žandari se pobojaše, da se ne bi ovako suha šuma zapalila. Počnu lupati granama, skinu svoje kabanice i počnu dunuti, jer ne imagjahu u blizini ni vode niti zelena granja, a niti bliže pomoći od seljana. Šuma je gorila. Kad s u ‘.seljani opazili, da gori šuma poletili oružničkoj postaji i sa zapovjednikom došli dunuti. Nešto gunjima, nešto vodom, koju su seljaci do­ nijeli, nešto siječenjem u kasnu noć utrnu vatru. No lugjaka nigdje!. . . Sad podju svi, da ga traže po šumi i oko izgorile kolibe, ali od njega ni glasa! Bo­ jali se, da nije izgorio u kolibi. Kad su se svi skupili i htjeli se vratiti u selo opaze, kako jedno stablo nedaleko njih gori na kojem je bila od pruča i suha lišća napravljena pastirska sje­ nica. U svijetlu plamena ugledaju lugjaka, kako gleda i pali šibicama granje. Lice mu je bilo veselo, a smijeh strašan, lugjački. Stablo je gorilo. Seljaci brže-bolje presijeku granu na kojoj je Salko stajao i on pane na zemlju. Žandari ga svežu i odvedu u kasarnu. Od to doba nije lugjak ništa progovorio, niti je u opće maknuo sobom. Ovo bi bio kratak izvadak iz toga izvješća oruž­ ničke postaje u Ruištu. Oko tri sata popodne doveli su žandari Salku u Mostar u okružni sud, koji ga je odmah poslao u bolnicu. Salko je bio vrlo miran, jedino mu oči izgle­ dahu strašne, pokrvavile... Upravitelj ga je primio i odredio jednu sobu, gdje će ga večeras smjestiti, dok se pregleda i po­ šalje u Sarajevo. Kad su ga dvojica čuvara sa upraviteljem po­ veli uz basamake, Salko je zastao i nije htio da ide. Oči mu bijahu uprte u jednu točku na vrh basamaka. Počeo se otimati. . . Upravitelj pozove još nekoliko sluga u pomoć i dok su ovi došli bilo je već kasno... Salko se oteo i bacio na hodnik obojicu, koji su ga držali i pobjegao uz basamake. Na vrh basamaka čula se strašna dreka i za­ pomaganje, za tim lupanje i mukao glas čovjeka, kojeg je lugjak pod sobom davio.. . Bio je to H usnija.. . Upravo pošao iz bolnice kući, htio niz basa­ make, ugledao Salku, prepoznao ga i htio se uklo­ niti. Nu nije imao kada. Kad se lugjak oteo doli slu­ gama, poletio prema njemu i oborio na hodnik. .. Iz svih soba izletili bolesnici, koji su se mogli dići na noge, poletile sluge i sluškinje, da dignu Husniju i spasu iz lugjakovih ruku, ali badava. . . Prije bi ruke iztrgnuo Salki, nego ih rastavio od Husnijina vrata i usta na koja je krv tekla... Ni liječnik nije znao, šta bi učinio, nego ako bi naredio, da se lugjaku odrežu ruke. Kad je upravitelj vidio, da će lugjak u istinu udaviti Husniju baci se sam na Salku — upravitelj je čovjek jak, snažan — otrgne mu ruke od Husni­ jina vrata i povuče sebi. Liječnik priskoči Husniji u pomoć, a Salku svežu... Dok je liječnik Husniju pregledavao otvore se jedna vrata na hodniku i izagje žena mršava i bli­ jeda sa povezanom rukom, pogleda sakupljene bO’ �25 lesnike, sluge i doktora, za tim svezanog Salku i prigje Husniji i doktoru. To je bila Ajiša ! — Je li još živ Husnija? — upita liječnika ne­ kim mekanim, nekim blagim glasom, kojim .kao da je u isti čas titrala i ljubav i osveta. Liječnik je pogleda, pusti aparat, kojim je uštr­ cavao injekciju Husniji i odgovori: — „Ne ; umro je ! . . Konac. Henrik Ibzen. N ora (K u ć a lu tk i) Pozorišna igra u tri čina. (Nastavak). Čet vr t a pojava. P r e d a š nj i. Ra n k . R a n k (s polja). Ja sam. Smijem li unutra na čas? H e 1m e r (tiho, zlovoljno). A, šta taj još hoće? (Glasno.) Pričekaj malo. (Ide i otvara.) Boga mi, li­ jepo je od tebe što nisi mimoišao naša vrata. R a n k . Učinilo mi se da čujem tvoj glas, pa sam najprije htio da pogledam unutra. (Gleda brzo uokolo.) Ah, ovi lijepi, dragi, znani prostori. Kod vas je tako tiho i povjerljivo. H e 1m e r. Kao da si se gore dobro pozabavio? R a n k . Odlično. I zašto ne? Zašto da čovjek u ovom svijetu ne ponese sve sa sobom? U svaku ruku, što se može više i dulje. Vino je bilo odlično. H e 1m e r. To jest šampanjac. R a n k . Zar si i ti opazio? Nevjerovatno je, ko­ liko sam ga poplakao. N o r a . 1 Robert je večeras pio mnogo šampanjca. R a n k . Tako? No r a . Da; i onda je, iza toga, uvijek zadovoljan. R a n k . Pa, zašto čovjek da ne priredi jednu veselu večer iza tako srećno dovršenog dana? H e 1 m e r. Srećno dovršenog? Radi toga se, na žalost, ne mogu veseliti. Rank (udarajući se po ramenima.) Ali ja, boga mi! N o r a . Onda ste valjda, danas, dovršili kakvo naučno istraživanje, doktore? R a n k . Vrlo tačno. H e 1m e r. Gle ti: Nora govori o naučnim is­ traživanjima! No r a . I mogu li Vam čestitati na ishodu? R a n k . Dakako da možete. N o r a . Dakle dobar resultat? R a n k . Ne može se bolji zamisliti, kako za lije­ čnika tako i za bolesnika, na ime — izvjesnost. N o r a (žestoko i istražujući). Izvjesnost? Ra n k . Potpuna izvjesnost. I zar da radi toga sebi ne priredim veselo veće? N o r a . E, onda ste dobro uradili, doktore. H e I m e r. I ja kažem. Samo, ako se sutra ne budeš grizao za to. Ra n k . No, ništa ne imati, ovdje u životu, ne znači ništa. N o r a . Doktore — Vi ste sigurno veliki prija­ telj maskiranih balova. Ra n k . Ako ima na njemu mnogo interesantnih maski, onda svakako — N o r a . Čujete li, kako ćemo se obući nas dvoje na budućoj maskeradi? H e 1 m e r. Ti malena lakumnice — zar već misliš na budući bal? R a n k . Nas dvoje? Reći ću Vam: Vi ćete pred­ stavljati Dijete Sreće — H e 1m e r. Dobro, ali pripravi i kostim koji će da odgovara tome. Ra n k . Dosta je, da tvoja žena izađe onakva kakva je — H e l me r . Vrlo tačno opaženo. Ali, šta ćeš ti predstavljati ? Ra n k . S tim sam, dragi prijatelju, potpuno na čisto. H e l m e r . Zar sada? R a n k . Na budućoj maskeradi pokazaću se nevidljiv. H e l m e r . Smiješna dosjetka. R a n k . Bio jednom jedan veliki crni šešir — jesi li čuo o šeširu koji čovjeka pravi nevidljivim ? Navučeš li ga, ne može tehniko vidjeti. H e l m e r (suzdržavajući smijeh). Imaš pravo. R a n k . Ali, ja sam totalno zaboravio radi čega sam došao. Helmere, daj mi jednu cigaru, jednu tamnu havanu. H e I m e r. S najvećim zadovoljstvom. (Daje mu etuji). R a n k (uzima jednu i odreže joj vršak). Hvala. N o r a (izvadi jednu kutiju žižica). Evo Vam vatre. R a n k . Najljepša hvala. (Ona mu pridrži žižicu. On zapali cigaru.) A sada zbogom! H e l m e r . Zdravo, zdravo, dragi prijatelju 1 N o r a . Spavajte dobro, doktore. R a n k . Hvala Vam na toj želji. No r a . Poželite isto i Vi meni. R a n k . Vama? Pa dobro, ako tražite . . . Spa­ vajte lijepo. I hvala Vam na vatri. (Nakloni im se i ode.) Peta pojava. H e l m e r . N o r a . Za tim H e l e n a . H e l m e r (pridušeno). On je danas vrlo mnogo pio. N o r a (kao da'misli o nečem dalekom). Može biti. (Helmer izvadi svežanj ključeva iz džepa i odlazi u trijem). Roberte — šta ćeš tamo? H e l m e r . Moram da ispraznim sandučić za �26 pisma; pun je; inače sutra ujutro neće biti mjesta za novine... N o r a . Hoćeš li još da radiš? H e l m e r . Čuvaj se. — Šta je to? Neko je, ovdje u dvoru, bio skoro. N o r a . U dvoru? H e l m e r . Dakako. Šta je to ? Ta valjda nije djevojka — ? Evo slomljene ukosnice. Nora, ovo je jedna od tvojih — N o r a (brzo). Onda. mora da su bila djeca — H e l m e r . Zbilja, moraš ih odučiti od toga. Hm, h m.. . no, to sam još dobio. (Vadi sadržinu i viče u kuhinju). Helena! — Helena, ugasite svjetlost u trijemu. (Vrati se u sobu i zatvori vrata u trijem. — S pi­ smima u ruci). Evo ih. Gledaj samo šta se nagomi­ lalo. (Lista). Šta je ovo? N o r a (uz prozor). P ism o! Ah, nemoj, nemoj, Roberte! H e l m e r . Dvije vizitkarte, od — Ranka. N o r a . Od doktora R anka! H e l m e r (gledajući ih). Doctor medicinae Rank. Bile su na vrhu; mora da ih metnuo malo čas. N o r a . Piše li šta? H e l m e r . Preko imena je jedan crni krst. Pogle­ daj: To je, ipak, nevjerovatna dosjetka. Kao da je označio svoju rogjenu smrt. N o r a . Jeste, jeste. H e l m e r . Š ta ! ? Znaš li štogod ? Je li ti šta rekao ? N o r a . Da. Kada dobijemo kartu, znači, da se oprostio s nama. On će se zatvoriti i umrijeti. H e l m e r . Bijedni prijatelju! Znao sam da ga još zadugo nećemo moći sačuvati. Ali tako b rz o ... I tu krije kao ranjena zvijer. N o r a . Ako se nešto m o r a dogoditi, najbolje je da se dogodi bez riječi. Nije li tako Roberte ? H e l m e r (hodajući tamo-ovamo). A živio je s nama tako srdačno. Gotovo nisam mogao zamisliti da će otići kud dalje od nas. On je sa svojim bolo­ vima i osamljenošću davao našoj sunčanoj sreći je­ dnu tamnu pozadinu. — Ali, možda je tako najbolje. Svakako za njega. (Ustavi se.) A možda i za nas, Noro. Sada smo upućeni na nas same. (Ogrli je). 0 moja draga ženo; tako mi je, ko da te ne ću moći krepko i postojno zadržati uz mene. Znaš li, Noro — kad i kad želim da ti zaprijeti kakva pogibao radi koje bih mo­ rao staviti na kocku tijelo i dušu i sve, sve ostalo radi tebe. N o r a (otrgne se od njega i veli mu jako i čvrsto). Onda čitaj ta pisma, Roberte. H e l m e r . Neću. Neću. Noćas neću. Ostaću kod tebe, nioja draga ženo. N o r a . Sa crnim mislima o svome prijatelju —? H e l m e r . Imaš pravo. To nas je potreslo; ispriječilo se izmegju nas nešto nelijepo: misli o smrti i uništenju moramo se riješiti. A dotle — otićemo svako u svoju sobu. N o r a (objesivši mu se o vrat). Roberte — laku noć ! Laku n o ć! H e l m e r (poljubi je u čelo). Laku noć, moja draga ženo. Spavaj dobro, Noro. Sada ću pročitati pisma. (Odlazi sa svežnjem pisama u svoju sobu i i zatvara vrata za sobom). N o r a (divljih pogleda, tumara sobom, uzme Helmerov domino, ogrne se njime i šapće žurno, pro­ muklo i isprekidano). Zar da ga više nikada ne vi­ dim ! Nikada! Nikada! Nikada! (Baci šal na glavu). Pa ni djece više da ne vidim. Ni njih. Nikada. Ni­ kada. — 0 ova crna, ko led studena voda. 0 ovo beskrajno, — o v o . . . 0 da je već minulo! — Sada ga drži; sada ga čita. Ah, ne ne, još ne. Roberte, zbogom, zbogom, zbogom i vi djeco — (Hoće da srne kroz trijem; u isti čas Helmer rastvori vrata svoje sobe i stane pred nju s otvorenim pismom u ruci). (Nastaviće se). &z Naztf Resulović: K lepetuša. Jednoga dana ode stara Ajka svojoj Koni na sijelo. Uz „crnu" se razmetnuo govor o svemu i sva­ čemu. Spomenulo se, da je Salčin Omanov uzeo Rabku Šabanovu te kako je jadnica otišla za nepriliku; kako je Melća Ramićeva, krijući od čovjeka, uzela osmak žita, prodala ga te namakla sebi haljine, pošto ih joj domaćin nije uzeo ima četiri godine, i ako su se šljive predirale od roda. Kako je Ohran Bećirov pri povratku sa sijela vidio vukodlaka pa to javio pan­ durima te ga ganjaju ima već tri noći: vigjali ga i drugi momci: sav bijel, iz očiju i usta sipa mu vatra, a riče ko vo; kako se je sva mahala usplašila te ljudi, čim pane mrak, ne pomaljaju nosa iz kuće; u mnogo ih koš provaljen i žito pokradeno. 1 ko bi sve izredao, što se je tu napričalo. Poslije skrenuše razgovor na koješta drugo pa i na današnje vrijeme i nove običaje. Stara Ajka će: — Čudne li su ove današnje djevojke i mlade hanume! Te pletu drukčije, te vezu drukčije, i ništa im nije ko prije. Sad eto povrh svega prionule šiti na one nekakve „klepetuše“ sve gledajući u koje­ kakve „štrampe" na ćagetima. — Kako to reče, Ajko? — pripita je susjetka. — Ama čudne, velim ti, kako nisu čudne? Ne paze, ni šta rade, ni u koji dan rade — dočeka sta­ rica, već malo i ljutito. Ajka to čestito i ne izgovori, a otvoriše se vrata i ukaza se Emine hanuma, učiteljica. Došla je prije ne­ koliko dana iz Sarajeva, da podučaje u našoj kasabi žensku dječicu ručnom radu i kućnim poslovima. S �27 njom dvije djevojčice, kćeri uglednoga gragjanina Dizdarafee. U ruci Emine hanume dvije ili tri knjige, u jedne djevojčice gjergjef, a u druge pletivo. Do­ maćica ih ljubazno dočeka, pozdrave se i smjeste. Kako si, Emine hanuma? pita je domaćica, sjeda uz mangalu i namješta kahvenjake. Jeste li vi zdravo curice? — Dobro smo, bogu hvala, mlagja će djevoj­ čica. — A kad smo radom zabavljene, onda još bolje — dodade starija. Dok su se gošće namještale i za zdravlje se pi­ tale, mjerila ih je stara Ajka očima mrko i prezirno, osobito Emine hanumu. Čas po čas pa bi joj preko usana preletio prezriv smiješak. Iz pristojnosti i pažnje upitaće učiteljica staricu Ajku: — A kako si ti, sijeda? — Ja sam dobro i zdravo, a da nam nije takvih, ko što si ti, mi svi bi još bolje bili — suho i jetko odgovori starica. Djevojčice čuše ove riječi, barnuše jedna dru­ gu rukom, pogledaše u učiteljicu i našavši se uvrijegjenim nabraše usnice. Starija htjede i reći nešto, ali ih predusrete Emine hanuma pa će mirno i ne začudivši se, jer vična ovakovim scenama: — A što sam ja kriva, Ajko, pa vam nije kao što bi moglo biti? — Kako nam nisi kriva, kad nam djevojkama dade u šake pletivo sa pet igala; eto si im izbila iz ruku iglu i konac, a poturila nekakve klepetuše, pa niti ih možeš gledati, ni im tutnja slušati — očita starica. — Nemoj, Ajko, uzalud riječi trošiti, ni bez uz­ roka svijeta grditi, kad ne znaš ni šta valja, ni šta ne valja. Od pametnijih treba da učimo — uplete se Kona. A učiteljica nastavi: — Zar nije, Ajko, vrijednije i pametnije, raditi onaj posao i takvim halatom, kojim se taj posao prije i bolje uradi, i koji pruža bogatijim djevojči­ cama plemenitu zabavu u poslu oko najraznovrsnijih ručnih radova, a siromašnijim brzu i lijepu novčanu zaradu, nego li da se muče i dangube šijući, pletući i vezući po starom običaju i načinu, koji nam malo ili nimalo koristi ne može dftnijeti? Sve se na širo­ kom svijetu usavršava pa i ručni rad i zar da mi muslimanke baš u svem i svačem zaostajemo, zar naše ženskinje u svem da bude posljednje? — Jest vrijednije, morade priznati Ajka. Ali do­ dade: — Ama osim ručnog rada ne će naše Ženjskinje da prihvati nikakva drugog posla. — A koji je to posao? Starica se smete, razlozi je stjeraše uz duvar pa tek, da odmah sasvim ne podlegne, odvrati: — Ama, na priliku, ne će ništa da sašiju samim rukama, nego otkako namaknuše one klepetuše, poklopiše se po njima pa od zvrke i tutnja ne možeš s mirom proći kroz mahalu... a nijedna da rukom malo zabode iglu! Obje djevojčice su pažljivo slušale čitav razgo­ vor, gutajući^svaku riječ i šuteći. Ali na ove posljed­ nje riječi starija ne mogade, a da ne progovori: — A kako bi se skrojilo, kad mi ne bi ništa prostom rukom uradile? Ko bi dugmad prišio, ko ru­ pice za njih prorezao i obašio? Kako bi se mahrame otkale i navezle? Sve se začudiše malom advokatu, a učiteljica djevojčicu blago pomilova po kosi. Domaćica po­ nudi kahvu i za koji čas se govor prekinu. Starica je još sumnjivo vrtjela glavom, ali onog podrugljivog izraza s lica joj nestade. Ajka se dala razlogu. Naši ljudi se dadu kalemiti i kad ostare. Žale oni istina uvijek za starim vremenima, ali im treba ostaviti tu tihu tugu. Pa i mi svi nerado ostavljamo drevne na­ vike. Ali ne treba žaliti što se gube neki naši stari običaji: niču novi, isto tako lijepi i zanimljivi I sta­ roj Ajki bi čak milo, kad učiteljica nastavi: — Ajka pravo kaže. Ima mnogo djevojaka pa i žena, koje — na svoju žalost — ništa ne šiju ni rukama, a kamo li da bi se pomogle šivaćom ma­ šinom ili — kako ono reče Ajka — klepetušom.Nekako ovaj mlagji svijet u marljivosti i radu popustio. Drugi se narodi ne mogu da nadive našim umjetnim narodnim vezovima, što su ih naše majke vezle, pa i mi još po gdjegdje vežemo. I to je jedno lijepo obilježje našega života i svijeta, pa zar da ga našim nemarom nestane? Nije ničem kriva klepetuša, pa ni neradu našega ženskinja. Krive su najviše njihove majke, što ih ne upućuju na dobar i koristan ručni rad. Da nije tako, ne bi na dućanu kupovale gotove anterije, čevrme, mahrame i još mnogo koječega, već bi se sve to u kući izragjivalo, mlagjarija bi se ko­ risno zabavila i usto vidjela koristi u mnogom pogledu. (Svršiće se.) n . K. — (DaTMa. — Capajeao. C T p a fla H je . Bjab ce y mchh nyAHa ocjekaaa o oAČjervioj paHoj [jmaAOCTH, ocjekaaa HejacHa, y asho OBe cyMopHe h mia>iHe. O a Metre je cBe oA6jervio — cBe; h chobb o ocTBapea>y [cpehHor jKHBOTa npomjiH cy, jep HHrAa Mojy Aymy Huje AOTaiuia IcBjeTJIOCT. Ja caw jypujia Kpo3 hchbot. XTjejia caM a* AOKyHHU Henrro BejiHKo, CBjeTJio, Hai3aA caM CBe uposiama-ia. IITra caA A» paAHM k*A cy npomAH Moju a&hh ocTBapeaa? �28 OcTaTa^a je ČJinjeaa cjeHKa cjekaita. 0 , ja caM XTje^a a » aaeoAHM hchbot! XTjejia caw a & hchbhm hchbotom cpeknHx, aji Hena H ejacaa CHAa nofije^H-ia je Hce.T,e Moje, rjiOHcaAa jo M6He. B oji, ropqnHa, c rp a ^ a ite 3aMjeHyuie cpehy. H CBe je oa Mene o^Sjerjio — HC4e3A0 Kao a.iaTHa Ayra. CaA ky a » hchbhm hchbotom cbhx CTpaAa«inx — ja ky Taj hchbot Aa aaBo.iHM Kao ihto ce boah mabaoct. JKnBHky hchbotom cbhx ohhx Kojn cy npeHCHB.’teAH CBj’enca jyTpa, 3Bje3AaHa He6a, a a ’ Kojn cy join oneKiiBajiH Aan cpeke. T aj boahkh a » h ! M Koje ca ^ a norHyTH, HeMokHH ocjekajy xjiaAaH yAapaq c y a 6o; kojh aa cbo Tpne — nnja cpu-i TpoMO Kypajy, a.i’ kojh c.y npeapeHH, h 0A koj’hx ce OjencH. X oky Aa hchbhm hchbotom ohhx Kojn Mp3e ihto cy ca3AaHH. — JK hbotom ohhx qyje cy Ayme npa3He, rojie nycTHH>e. 3HajTe Aa ce cbh npencHB.TbejiH, CTpaAaAH npn6AHHcyjy He^eMy. 3HajTe a & ke Aokn aah KaA k e uayMpHjeTH CBa H>HX0Ba ocjekaH>a, — 6oHa o cje k aita Koja i;Hjenajy h cnm y AyraeII Taj ke Aae 6 hth a » h h>hh 6 cp eke. BeAHKn a » h cbhx CTpaAa.iHx, 0A6aHeHnx, npe3peHHx! Sto duši nujnoj dočara Livade pune narcisa, Kad svisnu samum s pustara I dašak grobnih mirisa. 0 sanjo, nemoj šuštati, Smirte se na čas, grobovi — Divno je alejom lutati, Kud drhte davni to n o v i. . . 1 >M H py jtjs K e . CrniBame M.iaAe pynce ihto HHjy EoAHe, TOOAy h ko CBHAa MeKy Pocy, ihto DAaBeTse Hokn je JiHjy, KaA iuyM0 chobh h cTpacTH TeKy. CHHBajy bA'jeAe pynce o cpekn IIIyMHHX, nnjaHHX A»aa MAaAocTH, Jby6aBH cTpacHe, BpeAe, o cpekn 7IaxHyka Toruor, AyA« JiyAOCTH. IIIyMope rpaHe 6oa6Chhx CHOBa; h Tynce HcTpy*ia cpna; nncKa h 6oAOBa Pa3apa cHary. — y»rapy pynce. Jenajy, Apxky, jene Sulejman Ćećo — Sarajevo. U groblju. Spustio se mistični pokrov U pustinju dola; Pro starih i čutijivih grobova Koračaju sjene jauka i bola! Tišina nijema. Bilježi tužni stoje. Neki zvuk otkinut prostorom bludi, Ko sumorna pjesma mrtvijeh dana, Ko nečujni uzdah iz zemnijeh grudi. Mračna svjetlost rasipa se svuda. I sve zadire u ponor zala; Kroz opustjelo granje hladan vjetar huji Sa dalekih obala. Sred nijemog treptanja i strašnih fantoma — Savjest se budi ; — I hiljadu tuga već zaboravljenih davno U duši se probudi. Vlctor Hugo: D jetinstvu. Ah! Vrlo daleko onoj stazi, Koju lutajuć gr’ješnik slijedi, Kud Bog te šalje, idi, odlazi! Dijete, na radost svoju pazi! Ljiljane, bjeloću ne povr’jedi! Budi smjeran! Što da.im aš slasti Za bogatstvom i za imućnosti? Ta jedan dah sve to upropasti! Najjača od svih snaga i vlasti, To je srce puno nevinosti! 1908. S franceskog: F. Nedžati. p^ P A. D. 0 . Travnik. U spom ene. Fadll Kurtagić: Ilusia. Alejom davnog proljeća Ja šetah — duša snivala — Opojen dahom cvijeća Cuh čudan akord s cimbala. nmri. 0. Cvijetak cvao usred gore Ljubak, rumen, mio, Sličan ruju rujne Zore On je uv’jek bio. A1 šta vidim? Šta se mota? Šta to vihor nosi? Cvjetak ovaj — ah grozota! — Crna samrt kosi. �29 DDOOOD H IG IJE N A . 0000011 Iz ranijih predavanja u musi. akademskom dru­ štvu „Zvijezdi" u Beču. Odlomak iz predavanja Omera Kajtaza. Seksualno eksploatisanje. U nas se o mnogo čemu više govorilo, nego o jednom najvećem narodnom neprijatelju; njega su ostavili u miru, kao nešto privilegovano, da slobodno po narodu radi šta hoće. Taj najveći narodni nepri­ jatelj jeste: onanija i prekomjerno neprirodno općenje ili, jednom riječi, seksualno eksploatisanje. Uzrok je bio taj, što se vrlo malo govorilo o toj temi, kojoj je trebalo posvetiti vrlo mnogo pažnje, što se misli, da je o tom „bezobrazno" govoriti. Ne, nije bezobrazno i mi ćemo ovdje, apstrahirajući sve predrasude, posve otvoreno govoriti. Zadatak je ovih redaka, da prikaže strahote, koje prouzrokuje onanija i prekomjerno spolno općenje, a uz to, da dadne savjeta onima, koji su zaraženi tim, kako će da se oslobode te napasti. Možda će biti zgodno, da protumačimo i samu riječ onanija. Onanija je svako prisilno ispražnjivanje sjemena bilo to, da se rukom razdraži ili ma kakvim drugim načinom bez doticaja sa ženskom. Od kakvih je teških pošljedica to nesmotreno, neoprezno seksualno eksploatisanje, može se lako uvidjeti iz onoga, što ćemo navesti. Ne samo, da se takav nesmotrenik tjelesno una­ kazi, nego se i njegova duševna strana posve upro pašćuje. Takav čovjek ne pokazuje ni za šta volje; nije u stanju da poduzme nijedan ozbiljan posao. Njega obuzme neka sjeta, pada u melanholiju i hipohondriju. Poznato je svakom onanisti, da pri gubljenju sjemena osjeća veliku nasladu, ali odmah poslije toga i neko tužno raspoloženje; upravo se kaje, šta je učinio i ne sluteći pri tom koliku je dragocjenost iz­ gubio. Kako bi mu tek bilo kada bi znao cijeniti vri­ jednost izgubljenog sjemena. Sjeme se, na ime, stvara iz najvrijednijih sastavnih dijelova krvi i to se tvori neprestance, a da ne bi nastala hiperprodukcija sje­ mena, pobrinula se priroda, pa je napravila žlijezde, koje služe kao kakve kesice za čuvanje sjemena, što je vrlo važno, jer se iz ovih žlijezda mogu opet krvi oduzeti vrlo potrebni sastavni dijelovi, kojima krv hrani čitavo tijelo. Tako to biva, ako se pusti prirodi, da vrši svoje, ali ako se prisilno ispražnjuje, onda se indirektno oduzimaju krvi najpotrebniji dijelovi, pa, iz tog razloga trpi čitavo tijelo. Da odmah pregjemo na pošljedice, koje nastaju nesmotrenim ispražnjivanjem sjemena. Te su poslje­ dice tako jasne, da će ih svako izvježbano oko lako prepoznati; dobar liječnik ne treba više nego da pogleda onanistu, gdje ide, i odmah je diagnoza gotova. Mi bismo mogli podijeliti sve te pošljedice na nutarnje i na vanjske, to jest takve posljedice, koje pokazuju onanistu malo dubljim ispitivanjem i takve, koje pokazuju vanjštinom svojom na onanistu. Ove se pošljedne dadu lako prepoznati. Koža bolesnikova izgubi elastičnost, tijelo smršavi, a to je uzrok, što želudac ne može u redu da probavlja hrane. Obično onanista dobije apetit za jelom, pa jede previše i prenatrpa želudac i onda on ne može da kuha. Zatim se izaspu po koži bolesnikovoj bobuljice. One su opet ili jednostavne tamne točke ili su crvenkaste, žute pjege, koje obično pokrivaju čelo, a i ostalo lice. Osim toga probija i znoj neugodna mirisa po spol­ nim organima i to ne samo kod tjelesnoga naprezanja, nego i pri mirnom spavanju, što može prouzročiti opću tjelesnu bolest. Upadna je i bljedoća lica, a to je radi pokvarene krvi, jer je ona izgubila dragocjene sastavne dijelove. Ispod očiju u onaniste nabuja i nastane kao plavkasti prsten. I očni se vid pomuti, te nastaje ili kratkovidnost ili se čini kao da je maglovit veo pred oči stavljen. Sve se više i više dokumentira tjelesna bolest. Hod postaje trom, noge jedva mogu da nose tijelo, koljena klecaju, legja se iskrive, jer mišice u legja oslabe, te ne mogu gornje tijelo uspravno da nose. Tako već onanista pokazuje vjernu sliku svega jada, koji vlada u unutrinji tijela. Ovo bi sve, što do sad rekosmo lako bilo, Kad se ne bi one strašne posljedice pojavile, koje mi, i ako nezgodno, nazvasmo nutarnjim. Prvo mjesto za­ uzimaju u tom strašnom haosu polucije. One strašno djeluju na živčani sistem. Od njih nastaju bolesti mozga i hrpte njače, koje vuku onanistu u najteže bolesti: mekšanje mozga (Gehirnervveichung), ludilo, sušenje kičmenice (Ruckenmarksschvvindsucht). 0 tom bi se mogao onanista najbolje uvjeriti, kada bi otišao u ludnicu i raspitao se za uzroke tih bolesti, pa bi vidio koliko je postotaka onanija tamo dovela. Još ćemo tu spomenuti i početke, koje vode pravom lu­ dilu, a to je, da onanista počne lako zaboravljati, poslije postane neke osobite, promjenljive, plašljive naravi, dok najposlije ne izbije na površinu fiksa ideja, koja vodi prevelikoj umišljenosti. Zatim nastupi pravo ludilo. Navešćemo još jednu strašnu bolest, koja je pošljedica onanije, a to je obolenje moždine u hrptenici. 0 ovoj bi bolesti trebalo mnogo progovoriti, a mi ćemo samo spomenuti predznake te bolesti, da bi se nesretnik mogao izliječiti za vremena. Početak je ove bolesti nevidljiv i često se misli, da je reuma­ tizam. Bolovi u nogama, koji kao munja kroz noge prolaze. Bolovi u kukovima su predznaci najteže bolesti. Prije smo rekli, da ćemo i savjet dati, kako će �30 se onanista te napasti osloboditi. Najbolje je sredstvo čvrsta volja, da odmah prestane, pa ako se nije po­ kazao ni jedan znak pošljedica, koje smo gore naveli, dosta mu je da pravi dovoljno tjelesne kretnje, da se češće kupa i da što umjerenije živi. A ako se poka­ zao koji znak od gore spomenutih pošljedica, onda je potrebno, da bez oklijevanja ode liječniku, koji će mu dati savjeta, jer je svaka bolest u početku iz­ lječiva. To bi bilo u kratko sve, što smo imali reći o seksualnom eksploatisanju; ujedno bi smo mogli za­ vršiti apelom na sve one, koje je ta napast zarazila, da odmah prestanu, kao i na one, koji mogu savjet dati, da ga bez ustručavanja daju. NARODNE UMOTVORINE. Brat i sestra. Što sirota Hajire plakaše, Što plakaše tužno i čemerno: Čak se čulo nebu pod oblake; Rasplakala i crva i mrava, Kamen tvrdi, pa i zemlju crnu, I sve živo što na zemlji žive, ll’ na zemlji, ii’ u hladnoj vodi, Ili gore nebu pod oblaci. Crna zemlja pitala Hajire: „A što si se mlada rasplakala Pa sve živo vrlo rascvilila? Odgovara Hajire djevojka: „Siroti je lasno zaplakati, Osobito kad ino ne može. Kad me pitaš, da ti pravo kažem: Kad je Mostar mora pomorila, Onda mi je babu umorila, Majka mi se daleko udala Čak u Krupu sam je Bog ubio; Odvela je Hasana za ruku, Husejina pri sisi odnila, A mene je u trnje bacila. Mene našla moja ujinica, Ujinica živa žeravica, Odvela me svom bijelu dvoru, Hranila me za dvanes’ godina, Dok joj nisam na ćemal izašla. Onda me je ujina udala, Bolje rekuć ona me prodala Za dvijesto žutije dukata; Da je gdjegod nego nadaleko, Pa još uz to i bez moga znanja, Dok ja ne znam za koga da idem, Ni oklen je niti znadem šta je, Za to plačem, nikad ne patišem.u Odvedoše sirotu Hajiru, Odvedoše, a pir zametnuše: Kolo igra, puške popucuju, A u kolu momci podvikuju, A djevojke pjesme izvađaju — — Zametnuli šenluk i veselje Sve dan po dan za nedjelu dana. U četvrtak krnu postaviše, Uoč’ petka đerdek odrediše. Kad stupio momak u odaju Svojoj ljubi skoro dovedenoj, Udarila kiša strahovita 1 u kiši krvava krupica; Onda majka priđe im do vrata, Pa zavika svog sina Hasana: „Otvor’ vrata djete materino! Da mi nisi krivo učinio Nevistici istom dovedenoj?" Hasan majci vrata otvorio, Pa je majci tiho govorio: „Nisam majko, vjeru ti zadajem, Ovdalen se nikud ni pomako, Niti hoću, dok je ne upitam: Odaklen je i kojeg je roda?" Nju je majka počela pitati: „Ceri mila, majci živa bila! Oklen jesi o’ senta kojeg si? Kako li te po plemenu zovu, Po plemenu i po tvom imenu? Da li imaš koga od svog roda? Kaži pravo — tako bila zdravo!" Odgovara sirote Hajire Iz budžaka i ispod duvaka: „Kad me .pitaš — pravo da ti kažem: Mila majko ne znam ni za koga. Kad je Mostar mora pomorila, Prvog mi je babu umorila, Majka mi se daleko udala, čak u Krupu da od Boga nađe. Nejaku me u trnje bacila, Brata mi je Hasana odvela, Husejina pri sisi odnila." čim je majka r'ječi razumila, Od srca je ona zaplakala, Pa je obe ruke raskrilila, će r Hajiru onda zagrlila, I tuđe joj milo govorila: „Fala Bogu i današnjem danu, Kad sam ćerku živu ugledala, Ukraj brata u jednoj odaji! Oprosti mi moje djete drago!" I Hajire majku zagrlila, U suzama njojzi halalila I Hasanu bratu rođenome. Odmah Hasan na noge skočio, I iz svoje sobe iskočio, �31 1 iz svega grla podviknuo Na sve cure, što su na veselju: »Ja se nisam — cure — oženio, Već se sasta sa sestrom Hajirom. Ne pivajte vise nevistice, Već pivajte Hasu i Hajiru, Milog brata i njegovu seku, Da smo ovo sastali se živi, Da živimo, da se veselimo.14 Zabilježio: Fcjzullah Ćavkić. KanHteBHe n Kj.iTjpne OnjLeuiKO. Ilajo. ca cbom npajaTHoaiky jeAnor aoBjeKa Koja bhcoko gajeHB yHHTe.’BCKH no3HB. Oh caBjeTyje uiTa TpeSa paAbth Aa yaaTej>CKH no3HB He nocTaHO A°caAaH, Aa ce yqaTe.i> AynieBHo ne pacTpoja, He MajaKuie, a He„oocTaHe cyMpaqaH, a He3aAOBOj>aH CBojaM no3HBOM. Jep, ano ce to AoroAH, AymeBHa paBHOTesKa y i0Te.T>eBa ancojyTHo je nopeMekeHa, H>eroB jkbbot je ynponainheH, H>eroBH BHAHua ooopeHa a 3aMpa>ieHH. y Tone cjyHajy yTHTe.i> ocjeha Aa je npoMamao uh.1!) oBora acaBOTa, a oh, kojhko je He3aA0B0.!baH co6om toja ko je iiiTeTaH OTapGaHH. ® hj Ilajo je y obo Aje-'io acKycTBa yjowcao najj>enme TpeayTKe CBojax AeaAeceT roAHHa. Oh ra je H3paAao Ha niapoj ochobh a yaHHao ynoTpe6.i>HBBM a npajaTHHM He caMo ^niTe.’SHMa ho a rnapan KpyroBHMa aHTejarengaje. Jep Ty ke CBana HHTejareHaT Haka H3BjecHux yn>TCTaBa Koja My HaicaAa neke 6hth 6ecKOpacHa, eapoTHTo ksa A0.ia3e oa HOBjena BacoKor Ayxa a mapoKe epyABUnje Koja ap^kh Aa cy caMo ohh acaBjeja Mopa.iHo Koja cy acnyHHJia caBjecHo AyxvHocra arro ax n a H>ax CTaBj>a oTapGaaa a HOBjeiaHCTBO. X. J K h .t I la jo : CaBOTH n npaKTnuiia ynyxCTBa naCTaBiinn,inia h nacTaBiumana npe jviacKa y jaBan jkiibot. C (J)paHuycKor npeBeo Hbk. M. Panak, BeorpaA 1913. KFbaacape C. B. IjBajaHOBaka. y Hac je HeAOBOAHo pa3BajeH0 HHTepecoBaite sa HayHHa ajejia. H ohas KaAa ce OHa y Hac nojaBe, na Ma a y co.ihahom a yicycHOM a3Aas>y Kao niTo je obo, oaa cy npeAMd CTyAaje caMo H3BjecHax, y ocTajoM Bpjo ycKax, KpyroBa BHTe.iareHuaje. To 6a momo Aa 3Haaa Aa en gross Harne ny6jHKe HeMa ciiacja hh y onnrre Novi utemeljitelji „GajretaM. Ovdašnji posjed­ npeAncno3Huaja 3a Hay*me CTyAaje n He bojh Aa aaja3H y npofijieMe KaKBor 6hjio KapaKTepa. To, y hctb Max, nik i gradski zastupnik gosp. M u h a m e d ef. Č u r roBopa 3a H>eHy ocpeA&ocT h BjepoBaTHy Ay<neBHy HCMok č i ć upisao se je ovih dana za člana utemeljitelja KaAa ce He 6a yHanpajeA (oito CBaKaKO Tpeća) npeTnoc- „Gajreta" i time najbolje zasvjedočio svoju ljubav TaBBJio Aa yKyc BehaHe ny6jBKe hhko naje hh noKy- prema „Gajretu44 i iskreno nastojanje za što jačim mao pasBBTa y cMacjy Ay6.^>ax a TesKHX c,TyAnpaH>a. obrazovanjem naše siromašne mladeži. OAaTvie a Heaap npeaa HayaHnM Aje^nua Ko.iaKoroA OHa Iskreno zahvaljujemo sa željom, da se i drugi 6n.ia OA maper uHTepeca, AoGpo HanacaHa a c MHoro Ayxa. OAaTAe a cxBaT.T>ĐBa jypH>aBa 3a CTBapaMa Koje povedu za njegovim primjerom. MHoro He yMapajy Ayx, Koje pa30Hoi)yjy a 3a6aBj>ajy. H cto tsko apajaB ao ce je 3a yTeMe.,LBTe.'ba „TajJeAHO OA Ao6pax HayuHax Aje.ia, HanacaHo y <|)opMn peTa“ opaT ro p iter, rocn. H c m o t e<}>. t l y p 0 n k . Y caBjeia M.iaAHH yHBTej>HMa, a obo je. EberoB nacag je HMe cbhx Hamax cepoMamH0x yueHHKa, KojaMa „TajpeT □03HaTB (J)paHuycKB aeAaror Koja je a paHaje 6ao y Hac npeBobeH. Ma cmo Bek BMaja opajane Aa HHTaMo Bac- npyaca CBojy noMok 3a inKOJOBaae, Hajvbenme GjaroAan a t a Hj O B o .ie oa ^Kh j Ilajoa Koje A»je spaćpocT paMo! UjeMeHBTa j>yAa uaHe njeMeHHTa Ai6^*HeepraiHHM a noABace ocja6vbejy Bovi>y. C a B je i a , MeGajretovim Stipendistima na znanje. Društveni b>yTBM, Aje^io cy cacTeMaTCKa pa^eHO, kohub3ho a a6a- Stipendisti, koji su pali na semestru iz 3 predmeta jeHo, c MHoro Ay6oKux oncepBauaja, Koje je yqaHao JK h j gube Stipendiju za II. semestar, dok onim, koji su Ilajo, o6a.ia3eha, Kao hikojckh HaA3opHiuc, niKOje jeAHor Be.iHKor cpe3a y <I>paHuycKoj. O h je npociyAapao oko- pali iz jednog i 2 predmeta, produžiće se Stipendija jagy, ,i.yAe c KojaMa m.ihah yuaTeJB Ao,ia3a y aoahp, do prve Skol. sjednice u II. semestru. Koji se do te cpeAHHy y Kojoj acaBa a Koja je aecTo oa Major nojeia, sjednice poprave, odnosno, koji dobiju iz svih obli­ HHMa.io HAeajacTHHKa, MoacAa, cacBBM oGparao, noTnyHO gatnih predmeta prvi red, dobivaće i nadalje društvenu MaTepajajacTHHKa, rpy6a, aM6auajo3Ha ysa to. MjaAOM yiHTejby Koja je CBojy mjbaoct npoBeo y iukojh , Me^y Stipendiju. Štipendisti, koji do sada nijesu poslali svoje se­ j>yAHMa Koja cy ce o3Ghjbho c ra p a ja o aeroBOM hhah BHAyajHOM pa3BajaH.y, jeAHa onaiCBa cpeAHHa caraniapa mestralne izvještaje, neka ih odmah pošalju u društv. Moace Aa y6aje Ayx, oGecnasca Bo.i>y a CTaBa y uaiafte kancelariju. CBaKy Ao6py cipaHy aeroBor 6yAyker Aje-noBaHia. Ty ce, Ukinut pododbor „Gajreta". Radi nemarnosti c Tora, Bajba CHaka: Ba.i>a ce yMjeTH o d x o a b t h Kano i slabog rada članova pododbora u Visokom glavni 6a peK.ia Hama APymTBeHa arbitri elegantiarum. Ba.ta, je odbor bio prisiljen ukinuti taj pododbor i imeno­ nocjaje, 3aBOJiBTa Ajeuy, pa3yMjeTa ax, 6 n ia Aoćap npeMa H>aMa Kano 6a ce AaJio opajane a ® ce h>hxob M.iaAH vati opet starog povjerenika g. Husein ef Ahića svo­ Ayx cjo Goaho a 6ea npaTacKa pa3Baja. A j h , y hcto jim povjerenikom za Visoko i okolinu. BpajeMe, He CMaje ce 3a6opaBHTH Aa B3BjecHa ayTopaPopust članovima „Gajreta44 u Korso-Kinu u TaTHBHocT Haje HenoTpeĆHa, ano yHHTej> He aceja a ® Sarajevu. Ona gospoda, koji se iskažu sa legitima­ nocTaHe KOMHiaH a ćajeAaH y oaaMa Ajeue. M M Gajretov glasnik. IlBTaH>a OBe BpcTe, n a ia fta Koja M.iaAH yoBTej>a uecTO He yMajy Aa pajem e ho3hthbho, pacopaB j»a JK b j cijom „Gajreta" kao društveni članovi, dobiće u gor­ njem Kino teatru 33% popusta za svako sjedalo. �32 Stojimo gg. članovima na raspolaganju, da. iz­ damo članske potvrde. Z abava u Brčkom. Predsjednik Gajretova po­ dodbora dr. Abdullahbeg Bukvica poslao nam je svotu od 150 K od zabave, koja se je obdržavala dne 31. januara ov. g. u Brčkom. Pošto nijesmo dobili posebnog izvješća o ovoj zabavi, možemo samo najljepše da zahvalimo priregjivačima i darivateljima na ovako lijepoj potpori, koja je baš danas „Gajretu" najpotrebnija. Pripreme za zabavu u Konjicu. Javljaju nam iz Konjica, da se tamošnji gragjani svih konfesija spremaju, da dadnu jednu veliku i svečanu zajedničku zabavu u korist triju naših prosvjetnih društava: „Pro­ svjete", „Gajreta" i „Napretka". Priregjivački odbor ove zabave, sastavljen od najuglednih i najuplivnijih ličnosti tražiće od uprava gornjih društava, da izašalju na zabavu naročite izaslanike, a osim toga biće pozvata i sva ostala društva iz B. i H. Kako se još od sad prave velike pripreme, nema sumnje, da će ova zabava ispasti najpovoljnije u svakom pogledu. Time će konjički gragjani dati vidna znaka svima drugim: šta čini bratska sloga i zajednički rad. Nakon zabave osvrnućemo se opširnije na ovu stvar. Pripreme za zabavu u Banjaluci. Sa radošću možemo istaknuti, da se naša nada, koju smo spojili sa imenovanjem povjerenika u Banjaluci, gosp. Hamdi ef Afgana svakim danom sve više ostvaruje. Prije smo dobili vijest, da se dobrano otpočelo sa prikup­ ljanjem i upisivanjem društ. članova, sa prikupljenjem dobrovoljnih priloga za „Gajret" i upisiva­ njem utemeljitelja, a sada nam javljaju, da se radi na pripremi jedne velike zabave u korist „Gajreta" i tamošnjih dobrotvornih društva. Zabava će se održati na dan Gajretove godiš­ njice, a ta je 20. februara ove godine. U priregjivački odbor izabrati su gg.: Hafiz ef Dukatar, koji se najviše zauzeo, da se zabava dadne, izabran je predsjednikom pr. odbora, a kao članovi: Mehmedbeg Ibrahimbegović, Dr. Alibeg Džinić, Hamdi ef Afgan, Ćamilaga Gušić i Esad ef H. Omerpašić. Poznajući ugled gornjih ličnosti i istaknuvši, da će na zabavi dobrovoljno sudjelovati direktor tamo­ šnje Muslim. banke gosp. Viktor Prohaska sa činov­ ničkom glazbom, nadamo se najsjajnijem uspjehu ove zabave, o ćemu čemo se osvrnuti u idućem broju opširnije. Darovateljima „Gajreta". Molimo svu gospodu darovatelje, kojih darovi za „Gajret" neće izaći u ovom broju, da se strpe do idućeg broja našeg lista. Isto tako donijećemo u idućem broju sve pot­ pore, koje su pojedine općine podijelile društvu „Gajret" na molbu GI. odbora. 3a yp6AH0 MTBO oAroBapa: Abao Cyn6y.ii Javne potvrde — darovi. „Zrno po zrno pogača, Kamen po kamen palača.- Gosp. Mustafa ef. Fočo, naš blagajnik položio je u društvenu blagajnu svotu od 20 K kao dar mjesto odgovora na čestitke mnogim prijateljima i znancima. Od srca zahvaljujemo. Kotarsko vakufsko-mearifsko povjerenstvo u Zvorniku poslalo nam je svotu od 50 K, koju je ukupilo od kurbanskih kožica. Neka je osobita hvala zvorničkom povjerenstvu na zauzimanju za naš „Gajret". Živili darovatelji! Gosp. Alibeg Bećirbegović iz Kupresa, poslao nam je svotu od 6 K koja je pripala „Gajretu" kao V, sakupljene svote na svadbi uz ručak Selima Hrnjice iz Koprivnice. Naročita hvala Bećirbegu kao i svima darovateljima. Gosp. Jahija ef. Delić, šerijatski sudija u Bihaću, poslao nam je svotu od 2'50 K kao izgubljenu okladu izmegju Suljage Galića i Melie Mujanovića. Živilil U veselom društvu darovali su „Gajretu" po 2 K: Husein ef. Golubić, po 1 K: Esad ef. Mašić i Muhamed Hamdi ef. Čurčić. Živili darovatelji! Prigodom posjete društvenih prostorija, gosp. Enver R. ef. Muftić, predsjednik Gajretova pododbora u Foči, darovao je 10 K društvu kao dar. Hvala! H a CBaflČH koa AxM6Ta C ap ak a noKynao ToaMaji C a p a k Ao6poBo_y7bHnx npn^iora 3a „T ajpeT ", a AapoBame no 1 K : MexMeAara HlatcOBiik, X aunA 3B03Aak, Cy.i>o 3B03Auk, M y jara 3BB3Ank, B ean ja 3BH3Aak, 3ejH a a E eroRHk, AxMeT TaHOBnk, A jiaja TaHOBnk, H yxaH ara T aHOBnk, MyxapeM C a p a k a XaMBAara C ap ak . ETo 50 x: M y x ap e a TaHOBak a 3aA a 3BB3Ank. K a ao eaKyn.Ji.aqy TaKO AapoBaTe.’bBMa oa cppa 6jiaroAapaMO. — J K a B a ^ a ! (Nastaviče se.) Iz uredništva. Pretplatnicima našeg lista. Ako bi se pomet­ njom dogodilo, da koji od naših pretplatnika dobije uz list i opomenu za pretplatu, koju je već uplatio, molimo da nam tu nehotičnu pogrešku oprosti. Nastojaćemo da se to ne dogodi, ali pored 3000 opo­ mena, lahko je moguće, da se po koja pogrješka potkrade. Ovaj broj našeg lista morao je zakasniti radi opomena za pretplatu, oko čega je bilo previše posla. Mi i ovim putem molimo sve naše cij. pretplatnike, da se u što bržem roku odazovu sa pretplatom, na­ ročito molimo one, kod kojih je zaostatak u pretplati još od prošlih godina. - UUdlSkS diOH. štamparija. - Za uredništvo odgovara: Avdo Sumbul �-3 '§ C- 99 HERCEG-BOSNA" ZEMALJSKI OSIGURAVAJUĆI ZAVOD ZA BOSNU I HERCEGOVINU. Ravnateljstvo u Sarajevu, Apelova obala (ulaz Hadži Ristić ul. br Z). Dionička glavnica K 4,000.000. Zavod preuzima osiguranja: a) prota požaru makar ga i grom prouzroči na zgrade, tvornice, strojeve, gospodarske i obrtne zalihe, robu, pokretnine, stoku i t. d .; b) proti štetama kod prevoza robe vodom, kopnom i željez­ nicama : c) proti nezgodama za pojedi­ načno, kolektivno, (skupno, odgovornosno osiguranje d) proti štetama od tuče uz na knadu potpune štote; e) proti provalnoj kragji i f) na ljudski život, i to osigu­ ranja za slučaj smrti i doživ­ ljaja, osiguranja miraza, go­ dišnjih renta i t. d. d) životne rente, koje odmah ili su odgogjene; e) rente za slučaj preživljaja, odnosno osiguranja udovnina; 1) osiguranja uzgojnina. Kombinacije za osiguranje ž i­ vota obuhvataju: Osiguranja života valjaju osim slučaja naravne smrti takogjer a) osiguran*? za slučaj smrti; b) m ješo'-;r' ( > osigura­ nju zu slučaj doživljaja i smrti; c) osiguranja miraza; 1. za pogibelji rata, bez ] svake doknadne premije; 2. za slučaj dvoboja; 3. za samoubojstvo; 4v za smrt usljed nezgoda. > Premije se računaju Bosve nisko (jeftino); štete se isplaćuju brzo i kulantno. Ravnateljstvo u Sarajevu (Apelova obala, ulaz Hadži Ristić ul. br. 2.) -i zastupstva (agenture) u svim gradovima i većim mjestima <?aju rado sve upute u stvarima osiguranja i preuzimanja svake vrsti osiguranja. PRIVILEG3UAHA ZEMALJSKA BANKA ZA BOSNU I HERCEGOVINU. -------------— CEN TRALA U SARAJEVU. — ------------- Uplaćeni dionici Kapital................... K 14,000.000. Redovne rezerVe i fond za sigurnost založniea K 5,300.000. OO Hlpotekamo odijeljenje. OO OOP Bankovno odijeljenje. OOP OOP Odijeljenje za robu. OOP Izdavanje 4 *1/a i 5% hipotekarnih založniea i B komunalnih obveznica, koje se mogu upotrijebiti u svakovrsne naročito ženidbene kaucije kod zemaljskog i vojenog erara. r il MRI r. riLIJnLL. n Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru I Donjoj Tuzli. - - - |Q P flQ T A Ifr* u Bihaću, Derventl, Gradiški, l O l U O I Ml L. Goraždu, Lijevnu, Lj ubus kont Sanskom Mostu, Bos. Novom, Samcu, Stoeu, Travniku, Trebinju, Tišegradu i Zvornikn. - - Zastupstva po svoj Bosni i Hercegovini. P rep o ru ču je se za sve b a n k a rs k e i po slo ve sa ro bo m , koje izvršuje pod najpovoljnijim uslo v im a . Glavno zastupstvo za Bosnu i Hercegovinu PRVOGA AUSTRIJSKOGA OPĆEGA DRUŠTVA ZA OSIGURANJE PROTIV NEZGODA” koje prima osiguranje svake vrsti protiv nezgodama pojedinca radenika, društva it.d. — protiv zakonite dužnosti jamstva, protiv provalne kragje, vodovodnih šteta; — nadalje prima osiguranja djece protiv nezgoda sa povratkom premije. __ �aaiuzanaz aunezjp aq3EA0Ba3Jaq- q ino ’U S JJ/l 3| mm n ir n r n a o a jL v u z o d iu d -BIS fOMBAS eu OHUBJI rume JHod n afusBZBu i i I II "V, po B3oq OS ! Sč od ni 3j)i| »Vs po sooq OS i 0£ od oua?o|s Biupnp -ues n i objj ‘o[|Bp ■;![ gz po Biun9jnq n as ef|AeqEN ■3J)|| OM W 7 U N v Z 3 1 0 0 O N SH A Z I 3f oas 3 rn o n ao d 3 a d n n a rv u v s n B B B B B B B B B B B B B B aB B B BB i ] Zz g8 fr ■? 5 • ‘jk =* f (0 m vjta in o ‘p o ’ ‘q o : uiooruqBr] 9 '§ e ‘h h “ti h :uiootjiaip ' " a ._ v t -ia m -f (*> r ( n - ^ (3) 4.4 p ) v -4 'j d ‘o 0 •iuooiuqBr] .‘I 1 ' .‘a 1 ‘n n ‘S 8 0 o :iuooi||Jip ‘U “ ‘a d ‘A x ‘0 0 ‘i 1 C" ’■ n •f i ) ' f) f OO !’ V :• (cO - (* ‘j i :luooiuriB'i ‘r r ‘n i ‘a i ‘!l fl ‘K “ ‘jj u :uiooi|fJip ‘r f ‘a * ‘r r ‘<T i" ‘K " I j f i o5') ' - :(J ') ! I <r M (0 ‘y b :uiooiuii}Brj ‘a q ‘A a ■o » ‘a a ‘a p ‘y b :uiooi|!J!p ‘a a ‘a 9 ‘V v . ‘j J ‘a 0 i. (n> r (r ) i’ i 0 -?(•) f 0) ( r i) ■fo H a $ ‘d J HM '<!> $ Xx — G) <>■(«"■ ‘N u fu ‘H H : : (C) '! T r (C) ------- B B B B B E M B B B B B B B B i B B B B 1BEISI11BH1 B1BMBM11S liji! - ■■■■BIBIBIHIHIBH] ■■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ R ■ ■ ■ ■ !■ ■ SB B B B B B B B B B B B B B B B B B B ,‘?a ?p r n o a iu p j uiao!|jjjG ‘^ siIb jb (epaaaqe) B)|nqzv � https://kolekcije.nub.ba/files/original/53b83a939ddbc44ea31a836ca67049b4.pdf 196a6960bc0945ad8117c25e5c664c84 PDF Text Text f r rOAHHA V II. GODIHA UPOJ 3. BROJ- r a jp e T Gajret JIHCT 3A ^Pym T B EH E IIOCJIOBE H 3A HAPO^HO nPOCBJETillBAHjE. LIST ZA DRUŠTVENE PO­ SLOVE I ZA NARODNO — PROSVJEĆIVANJE. — H3JIA3H CBAKOr 1. IZLAZI SVAKOG 1. — U MJESECU — — y MjECEi(y. — \ r t r >VIg f j o Bjmobhk: ApyniTBO „ ra jp e i" - ype,*iniK: Abao Cya6yji. — Vlasnik: Društvo „Gajret*. - Urednik: Avdo Sumbiil. CapajeBO, 1. MapTa 1914. Sarajevo, 1, m arta 1914. R a j e s a j e jia c « y : 8a Eocay b XepqeroBBBy b A jcTpoyrapcicj MOHapxnjy, aa H.iaHOBe, Tajie6y, yMOHBKO b TOJKaice 1'20 K, ■a a e v .ia n o B e 2'40 K ro^anute. 3a cae ocraune 8en * e 6 ć>pan<"c.-v . y [IojeABHB 6poje>B CTajy 80 xeji. Hen.Tat.ena ee nncaa bo njn.-aajT PyKODHCB ce se Bpahajy. — ftpemnaTa a pyKonBOB «a-.j • u. aflpecy: Brajp®Tu — CapajeBO C ije p a je li s t u : za Bosnu i Hercegovinu i AustroUgftrslm monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 1'20K, ii v* ' la n o v e 2'40 K godišnje. Za sve ostale zemlje 5 franaka i/roj svi staj ii 90 hel Neplaćena se pisma ne primaju vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na adresu: „Gajret“ — Sarajevo. C a^pacaj: — S ad ržaj: „Merhameta — CHars cjt^upras. — IIoMHpeH.e. Cneia Hofc. — Slutnje. — Tamia cjehaa.a. — Intimna pjesma. — He o^TP-ijtaj. — Nora (Kuća lutki). KlepetufL. — 'idarov doiivljitj. — Higijena: •ovjel ravan ju stanova.' — K&uacenHe h Kyjirvppe dii.'beuMte. — Gajretov glasnik. — Javne p o tv rd e ;-r- darovi. MUSLIMANI! KUPUJTE SAMO kavi, neka okuia Kathreiner-Kneippo' u GAJRETOV SAFUN. Gajretov safun Imade raznih vrsta, pa će moći da zadovolji sve svoje potrošače. Naroćlfo jc_ Gaj­ retov safun dobre kakvoće, lako, da~se može mjerltl sa najboljim proizvodima. rTStoga će, bez sumnje, svaki brat musliman tra#žltl samo Gajretov safun t s njime zadovoljavati svo­ jo j potrebi a tim prije, što će u isto vrijeme potpo-f magatl I svoju najkorisniju narodnu ustanovu „Gajrcf*. koja od cjelokupne prodate robe imade: 5% od safuna za pranje i 10 po sto od safuna za umivanje. Gajretov safun proizvodi fabrika safuna Karla Jacobi-a u Gracu koju zastupa za Bosnu i Hercego­ vinu: Agenturska radnja Abrahama I,šaka Romano u Sarajevu. Sve upite, Informacije i porudžblne šalju se na spo menulu agentursku radnju: Ona te biti sasvim zadovoUna. Abram lsah Romano - SarajevoISLAMSKA DIONIČKA ŠTAM PARIJA U SA RAJEV U. _ . . . & _______ . 4T �A z b u k a (a b e ce d a ) a ra p s k i, ć irilic o m i la tin ic o m . w s i (i) (*-0 •* •• ‘ (•) > (j) č 4 ‘ r r, B B, 6 E, V V, b li, g G, ( j) 11 Li«) :; i j * * KK, * -3. j J- ‘l i ćirilico m : a A, Latinicom : a A, w> Ćirilicom : n H, Latinicom i I, (ii i 1;J ) •. •;,.) n n, Latinicom : o 0 , p p. (:£) f r U > t T H XT, Ćirilicom : u U, Latinicom : c C, 5 č, ćirilico m : 0 0 , U p p, e C, r R, s S, (cr) m TD. •s i d D, j) i i «J>, U Lj, jb m M, (i') y y, (■=-> J T T, t T, j) ' h 'K, ć C, h b b h k b b s b b u m 'vjIi s i i i i s h h h 3J ••) 0) J 33 e E, 5K5K, ZZ e E, ž Ž, (, f): » , (j) : i i (0) : Hi Hj MM, H H, 0 A A, 1 L, k K, j J. ( J) u U, n N, nj Nj >-») • • (t) *■**" 4> <t>, x X, f F, h H. (O - dž Dž, $ -E. ŠikGj- : liB B B B B B B B B ii ■ ■ m m m m m m m ■ DIONIČKA PIV ARA U SA R A JEV U = PREPO RUČUJE SVO JE -------- ■ ■ ■ IZV R SN O ODLEŽANO Nabavlja se u buretima od 25 lit. dalje, kao i u san­ ducima složeno po 30 i 50 boca od Vxo litre ili po 25 i 50 boca od Vi« litre. i3eiiAn3£»i.fc>(3£x.^nV.iiXiiitiiVn^i E X P Q R T P I V O PRIPOZNATO OD NAJBOLJE VRSTI. Razašiljeupokrajinu frankonasvakojsfaciji b.-hercegovačke državne željeznice. a a a a iiH iiiiiiiiitiB ffliiiiB iiH g iig iiiiim iia iB m iiiB H BHaiBBiiBiMiBiii • . : v ,- » V .» ;v . - ___ ___ �BPOJ 3. BROJ. rOAHHA VII. GODIKA T a jp e T Gajret JIHCT 3A 4PyiIITBEHE n O aiO B E H 3A HA PO ^HO HPOCBJEliMBAtbE. LIST ZA DRUŠTVENE PO­ SLOVE I ZA NARODNO - PROSVJEĆIVANJE. — H3JIA3H CBAKOr 1. — y MjECEuy. — IZLAZI SVAKOG 1. — U MJESECU — B.iacHHK: 4pyuiTBO „TajpeT" - ype^mitc: Abao Cyn6jJi. — Vlasnik: Društvo „Gajret“. - Urednik: Avdo Sombol. Capajeno, 1 . nap-ra 1914. S arajevo, 1, m a rta 1914. U njeaa j e jih c t j : sa liocny n XopneroBimy a AycTpoyrapcny Monapxnjy, »a H.ianoBe, -rajie6y, yneHHK6 b TO>«aK9 1'20 K, sa u e s a a n o ie 2'40 K ro^Hnnae. 3a cse ocrajie Ren.i.e 6 (jjpanaKa. IJoje^HHn 6pojeBB CTajy 20 ioji. HenjiaheHa :e nac«a ne npHnajy, Pykoiihch ce He ipabajj. -— UpenLaa-ra h pjkodbcb ma.-by ce Ha a(apecy: „rajpar" — Capajeao. C ije n a je li s t u : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 1*20 K, z a n e č la n o v e 2 40 K godišnje. Za sve ostale zemlje 5 franaka Pojedini brojevi staju 20 hel. Neplaćena se pisma ne primaju rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na adresu: „Gajret" — Sarajevo. „M e rh a m e t". Inicijativom ovdašnjeg muslimanskog zanatlijskog i radničkog društva „Hurijeta" osnovano je u početku prošlog mjeseca društvo za potpomaganje islamske sirotinje grada Sarajeva, i osnivači, htijući već u samom imenu toga društva da dadnu simbol njegovog zadatka, — prozvaše ga „Merhametom14. Kult merhameta, kult milosrgja i naklonosti prema slabijim i iznemoglim, jedan je od glavnih propisa svih pozitivnih religija. On je subjektivni odraz čovječije duše i srca i on rezultira ne samo iz potrebe, koja bi ga iz obzira prema 6pćem i pojedinačkom položaju zahtijevala, nego i što sam čin merhametski ima uske veze i sa višim etičkim finesama čovjeko­ vim. Kako je pakp merhamet uvršten i u kardinalna načela islamske vjere i kako su muslimani obligatno obvezani na vršenje ovoga propisa, našj_ zanatlije i radnici, organizovani u društvu „Hurijjetu", učinili su ovom inicijativom jednu dužnost, koja im je i kao ljudima i kao muslimanima stavljena u najpreče zadaće. Uz ovo lijepo svojstvo, kojim se ovaj stalež odlikovao, hvale vrijeđanje fakat,da su se i ostali krugovi musli­ manskog sarajevskog gragjanstva za ovu stvar zainteresovali bilo moralnom uputom, bilo materijalnom pripomoći. Vijest o osnutku i konstituiranju ovogaudruženja rasprostrla se elementarnom brzinom. U šem gradu i, sudeći po agilnosti,#sitiv&ža''! gobrojnom up is ivanjtfcJS2fl đ vžiAigidtffr ffe Se je sav interes n ašeg^-^j^a-J^toćfflL llad oko ovog a'ktualPa’ kakovu rezultantu možemo da povučemo iz .ove činjenice? — Nikakovu dfOgt^ tfego da je osnu- tak nMerhameta“ diktirala neminovni potreba; da u Sarajevu veliki broj islamske sirotinje"- it- istinu po, stoji i da je ta rana našeg socijalnog, položaja po­ stala osjetljiva sa svim svojim još osjetljivijim po­ sljedicama. Nameće se u savezu s ovom žalosnom istinom i pitanje: otkuda su baš u Sarajevu imovinske okol­ nosti mnogih pojedinaca i porodica tako mizerne? Uzme li se u obzir, da su u Sarajevu, kako indu­ strija i trgovina, tako i sve ostale grane zaragjivanja najraširenije, uvaži li se, da je Sarajevo kao glavni grad Bosne i Hercegovine ujedno i centar svega na­ šeg financijalnog i kulturno-socijalnog života, izgleda u prvi mah paralela sa velikim brojem sirotinje nelogična i neprirodna. A ipak je ona i logična i prirodna i potražimo Ii uzroke ovoga fakta u veli­ kom dijelu nepismenosti, koji hara našim gragjanskim slojevima, obazremo li se u savezu s tim na neshva­ ćanje našega svijeta u pogledu primarnih uslova za savremeni život, smisao, zadatke i dužnosti novoga vremena, onda dobivamo posve tačnu predočbu, da je današnje slabo materijalno stanje mnogih sarajev­ skih islamskih porodica plod konzervativnog raspolo­ ženja i neprosvjetljenošću usidrenih mozgova. Taj ne­ zdravi duševni odnos prema novim zahtjevima m a-,, nifestira se u svemu. Primjer: Dok su sredpJi-jj|:<flšlH zavodi, kojih ima priličan broLJ^Jti^JIcaćI prenatr­ pani djecom in o v ie M ^ jrtl^ e ^ k ih familija, musli­ manskih sređ^Ž^Bfatra«?z Sarajeva je upravo neznata ^ ^ P ajc ffi'if'f u' stvari modernih zanata, tako je u ■Svemu, Što može pružiti garanciju za solidniju i bolju budućnost bilo jedne grupe, bilo gragjana, bilo na­ roda uopće. Gradski centrum, u kome se u glavnom odrazuje radha velićina i koji reprezentira kapitalis­ tičku, financijalnu i imovinsku moć pojedinaca, go­ tovo je izgubio sa sebe i ono malo muslimanstva, što se pokazivalo u jeftino prodanim zemljišnim kom­ pleksima, kućnim zgradama i ostalim ostacima nov­ cem zamijenjenih vlasničkih prava. Pogledamo li pak na gradsku periferiju, na one potleušice i na ona iz- �34 nemogla sušičava lica po zabitnim ulicama, dobivam o jasan pojam jedne katastrofalne kapitulacije neshva­ ćanja pred razumijevanjem i razborom, nepism enosti pred prosvjetom i neupućenosti pred smišljeno, tri­ jezno i proračunano stvorenim planovim a onih, koji se ne usudiše tražiti spasa tijelu i duši glupim otpo­ rom protiv kulture i njezinih prepotencija. — Sudar dvaju svjetova i neumoljivo pravo i zakon jačega. Osnivači r M erham eta“ imajući na umu, da bi­ jeda i nevolja uragjaju pošljedicam a, koje imaju ja­ koga utjecaja i na cjelinu, povedoše akciju, da ma ferijalnim potpom aganjem sirom ašnih i iznemoglih olakšavaju im život i da ujedno paralizuju jednu po­ javu, koja je većinom u spodobi m uslim anske žene ispružene ruke za m ilostinju nanosila sram otu i stid kako bogatijim našim krugovim a, tako našem ele­ m entu uopće. Ako uztretiram o razloge, koji su izazvali po­ trebu ,,M erbam eta“, pa dogjem o li do korektnih za­ ključaka, koje ovdje izložismo, m oram o se posve opravdano pitati: je li dovoljna sam o zam isao rada ovoga društva, koji bi se sastojao u momentanom pružanju m aterijalne pripomoći bijednicim a?Je liš e tim aktom stvorio u duši pom oženoga uslov za naprednije shvaćanje kao preduvjet za izgragjivanje svoje eksistencije? — Nije. Ova m aterijalna pripom oć koristi m omen­ tanom raspoloženju pojedinca, ali duh njegov sa svim svojim lošim stranam a ostaje isti i ostavljaju se u njemu na životu i na dalje oni protukulturni instinkti, da h a ­ raju tim narodnim jedinicam a, da zauzim aju sve to veće dim enzije i da na čitavom narodnom tijelu os­ tavljaju vidljive rane opće kržljavosti. D akle uz m a­ terijalno nugjanje pomoći bezuslovno je kao paralela potrebno i prosvjećivanje duha našeg sirom ašnog čov­ jeka. „ M e r h a m e t " m o r a d a k l e d a b u d e h u m a n i t a r n o - p r o s v j e t n a in š t i t u č i j a i da je­ dino pod tim temeljnim intencijam a provodi svoju na taj način ispravnu zadaću. U tom smislu djeluje „G ajret“ preko jedan decenij i vršeći časnu i patri­ otsku ulogu prosvjetnog upućivanja našeg naroda, potpom aganja naše om ladine i stvaranja jedne kul­ turne generacije u „M erham etuu bi dobio svoga suborioca proti džehaletu i proti svemu, što ne vidi u prosvjeti, u nacionalnom kulturnom razvoju i osviještenosti preduvjeta za svoj opstanak. Kada je — kako je u početku rečeno — hvalevrijedno interesovanje našeg gragjanstva za ovu inštituciju tako eklatantno pokazano, vrijedno je i potrebno je, da se upozori pri tom na p r o s v j e t n i m o m e n a t , koji m ora m uslim anim a n a r o č i t o da je vazda na umu i da ga nikada ne puste iz vida. Padil Kurtaglć. x C m i r a c je B e p m ix . iv. Ako je *IexoB*) nncau y»cnx cpeAHHa, h>hxob „ h3o6JiHUHTe.i” KaKO cy ce y npBO BpnjeMe naaima,™ hhxh.hicth (sao Ba3apoB na Typren>eB.i»eBHX „OTaua n Ajeue ), ^ o c T o j BBC kii je nncau cbhx uoryhnx APy<*iTneHHx CTa.ienca n H>nxoBa Be»mKa, Tonjia n xyMana .iby6aB, On Hnje pnropo3HH MopauncT c jaeHOM TeHAeHunjoM Kao T ojiCToj, HapounTO icao T ouctoJ noin.-seAH>nx A»Ha cnora Aje,iotaH,a. Oh Hnje HnrAje hh uoKymao, hh y je^HOM cbom Aje^iy, Aa A& CBoje credo, H3Aojkh ochob6 n npnirunne CBoje pe^inrnje. OojekajykH Aa cbbko cyBniiiHO n HapouHTo, TeHAenuno3H0 MopaAHCa&e KBapu ouiiith yracaK jeAHor yMjeraHUKor Aje^ia, oh r a je H36jeraBao. O h Hnje ynyknnao A>yAe nrra Tpe6a Aa PaAe H KOi H npaBau Aa y3&iy y acHBOTy a» nocrarHy AyxoBHo caBpmeHCTBo u oABoje ce oa 3.ie, cyMopH6 MaTepnje. O h Hnje hh Kao roro.Tb y »,MpTBHM AyniaMa“ n „PeBH3opy (n Kao aoUHnje H ^ ob y CBojnM ropKHM, necnMHCTHUKHM caTnpaMa) H3Bprao pyr,iy HSBjecae c-iojeBe ApyniTBa a » nx thm, HHAHpeKTiuiM, nyTeM upnBeAe Tmneu, cpehHnjeM 5KHB0Ty. Oh je paAiio totobo cacBHM o6paTHO. MjecTO 6pyTa.iHnx čarapa HaA Kojima je Torojb, nnniykn nx, UAaKao, oh je nponoBnjcAao HajxyMaHnjy .A>y6aB npeMa unjeuoM uobjeuaHCTBy Koje je uoHHJKeHO n Koje naTn. H uho H113 H>eroBHx aje.aa caao je pa3Bnjaff>e Te ujieMeHHTe A>y6aBH, h BaTpcHe pnjeun AyraaMa KOie cy HecpehHe. Lla nnaK, y3a to, ^.ocTojeBCKn Hnje HurAje tbh - ACHUH03H0 paaBiij io CBoje MopanHe HAcje. M oryke je BjepOBaTii Aa ce oHe TaKo u a s o He Aajy hh oabojhth na ouniTer oKBnpa Aoraijaja. A ah je, aa to , ^ocTojeBCKH AaBao uchbot u .T>yA0 orraKBe KaKBu cy, He oHaKBe Kakbh 6a Tpe6a.in Aa 6yAy. O h je CTpor peaJmcTa h Aaje A ora^aje ohbko Kano n x je bhaho, He AajykH hm Kojy cpAaHHiijy HOTy n.in <J)aHTacrauHHjy 6ojy. C bc je y H>eroBOM AjeAy oHaico Kano je y acHBOTy, upocTO, o6huho h CBaKOAHeBHO. Ila nnaK, h uopeA Tora, Mopa ce HacAyTHTH KOAHKO je ^OCTOjeBCKH UBTHO upeACTaBA,ajykH CTBapnocT Hey.T>en[naHy h HenpoMHjeH>eHy. Cnaicn uac, uoBjeK ocjeTH kbko 3anyua H>eroBo b6ahko pycKo cpue, Kano ce ya6yHH nteroBa c&BjecT, 3aTpeuepe FteroBe hchbuh fteroB BaTpeHH, HeyTjemeHH Ayx sajieupuia H3HaA oyMpauHHX peAaKa jeAHe upocTe HCTopnje jKHBOTa. O h ce narao kba je nneao o y6nuH ueja je Ayma tojihko ocKBpH>eHa Aa BHine He Moace hh Aa uomhcvjh Ha BjepoBaH>e y Bora. O h ce narao KaA je AaBao HCTopnjy oae 6nnjeA6, MpmaBe upocTHTyTKe rara ce acpTBOBajia aa Ajeuy CBoje Mahexe. H oh ce narao h oHAa KaAa je Aaaao oHor BJior, y Kopnjeny CBor acHBOTa uoKBapeHor uoBjeKa m io je yHecpekno AjeBojKy oa TpHHaecT roAHHa h y6no *) 3a je^an TpenjraK, un keMO ocTaBHTH HeioBa ru 6h 6 ap npaĆJiniKne KapaitTepHCTHKe nsBjecH nz BOJinicm nncai^a pycicnx. ^onnnje, MH keno ce iia h.hx ocbphjth yonnrre h , noćenje aHa^iHse h>hzobhx r^asnaz H^eja, ynoBopirrH y H6My .tojkii H>HxoBa npna^aBHBa h TaKo Heo^oAHBa CHara. �35 ce, jeAHor KHniHOr pa3^aH>HBaa>a, npeA onnna npe^cTaBAeHor CTpaacapa. O a ce yBajeK naTao jep je oh BjenaTa HCKOHCKa naTB.a. M cBa AjeJia H>eroBa, oa npBor ao nom•T»e^H>er, acTopaja cy jbyACKe naTH>e Koja aeke npecTaTH Aok ce 'iOBjenaHCTBo Tjeinae He 3aB0JiH a ho npeaacTa CBoja cpija, h y Kojoj je h oh HMao jeAaH eejiaK yAHO. ^ZTok ce y apvcbm KEbHJKeBHOCTHMa nacija onpeAjeJi»yjy npeMa cjiopMa Kaico je Aajy, HAejaMa Koje pa3Bajajy a AoraJjajaMa Ha Koja a x HamiH npeACTaBji>ajy, il,ocTojeBCKH ce oa cbhx nacapa y cbbm KH>ajKeBH0CTHMa, na a oa pycKax, oABaja CBojoM mapOKOM TojiepaHTHonihy a BaTpeHOM Jby6aBjby npeMa noBjeaaHCTBy. HberoBa je j t y 6aB HeyMopHa, a, uito je HajKapaKTepacTBHHaje, oHa Haje caMo 3a oho Koja cy je 3aBpajeAHJin, Koja cy ce cbojhm neAHBM, Hece6aHHBM hcbbotom hoahmh ao caBpmeHCTBa Aa Tpne a npainTajy, KaKo ToACToj 3axTajeBa; OHa je jom npaje 3a oho noja cy cpija orpy6aJia y 3Jiy, o npjtajia ce y TpajHoj TesKH>a sa MaTepajajiaaM ao6pom a y HenoniTeHBM noABH3BMa, 3a CBe oae Koje je KopyMnoBaJio ApymTBO yAapaBraa hm Ha neJio acar noHHHcema a cpaaoTe, a oABojaBtua a x oa ce6e Kao wyacHe obro. npysKHJia jeA»a 6ajeAHa, npe3peHa a oAGanena npocTHTyTK8. A ko ce, a aicjie, (ancTpaxyjyka CBe KmaaceBHe HeAoCTaTKe ^ocTojeBCicora) y3Me y o63ap meroBa rnapoKOrpyAa Bjepa a a ke ce HOBjenancTBo nonpaBHTa, oh, TaAa, H3BjeeHo ocTaje jeAaH a3Me^y HajxyMaHajBx nacaua nm> a x je HOBjenaHCTBO A8-®0 - O h je MHoro Bame yaaHHo 3a nonpaB.'taH.e cpna oa cbhx Mopa*iHax AOKTpaHapa Koja cy CBoje pejuiraosne Aoi'ue 36a ji a y xJiaAHe, yqene CTaBOBe a Koja h HKaAa Hacy Morjia a» npoApy AO JbyACKor cpaa, A» r a acnaTajy, pa3yMajy a ynpaBe Ha Ao6po. Ty jieKH H>eroBa ĐejianaHa jep je oh jeAaH oa ohhx (jtajiaHTpona Koja cy CTpa/ia^a 3a ceoje HAeje. A hh jeAHo BjepoBaite Haje y3BameHaje oa OHora Koje je noTBp^eHo poljCHOM CTpaAaaeM. H ane je penao a » cy HajBeka n a c a a ohh Koja cy načajia CBojoM pol^eHOM KpBA»y. A ^ octojeBCKa je, 3aacTa, nacao CBojoM KpB»by. V. HajKapaKTepBCTHiHHje Ajejio ^.ocTojeBCKora, a Kao n a c ija a icao M opajiacTe, jecT e B e.ia kb poaaH „ 3 j i o h h h a K a 3 H a “ . To je H3BjecHO a a e ro B e H ajcaBpm eH aje, Haj- PlMa n ac au a Koja cy ohjih Beka y«jeTHBna y kh>b 3K6BHOCTH, a , Aa He hacmo A ^ e n o , Ty je Typree>eB Koja je Hanacao 6ecnpajeKopHa yMjeTBBUKa Aje-na Asema hm B8HpeAHy <j)opMy, asBaHpeAy K0Mno3auajy a CBe m io Tpaace paropo3HH ecTOTanapa; Ty je MepemKOBCKH Koja je Aao caHTe3y, ohbko KaKo cxBaTa jeAaH moabphh noBjeK, aHTHHKe JtenoTe a npouuinx, HCTopajcKnx BpeMeHa y oAHoey npeMa XpacTOBoj p e jia ra ja a merOBOM npe3apaH>y cBera niTo eaApawyje iy jia , hito je aaT epajaJiHO a noxoTYbHBO. A jib hhko Haje iiMao tojihko cpua koji a KO ^ocTojBBCKH. M c Tora He Moace HHKora 33 nyAhth mTo ce ^ocTojeBCKH n an iy h a CBoja AjeJia, Kano n p an a CKađaneBCKa, Tp3ao y rpueBHMa a yBajeK nocjiaje nacaa>a 6ao acnpnjbeH a 6ojiecTaH. J e p je oh y cBaKy CBojy peneHHny yHocao no jeAHy capoTHH>CKy cy3y, a, K3A je AjeJio 6hjio totobo, to je 6aJia 6ecnpaMjepHa, HajAy6jt e npeocjehaHa a concTBeHHM BApaBJbeM njiakeaa acTopaja JbyACKe n a m e . TojicToj je njiaKao ia T a jy k a ,,3 aohhh h K a3ay , a , KaA je ^ociojeBCKH yMpo, oh je nacao jeAHOM c.bom npajaTeJby a » My je to 6bo „HajMajiaja a Haj6jm asa HOBjeK Kora je HKaAa no3HaBao . HapoaaTO, y noniJbeA^e BpajeMe CBora »HBOTa, pa3Bajajyha cBoje Mopajme HAeje (nanpaMjep y nJeBaHkejiy“), T ojictoj je Mopao mhoto MHCJiHTH a a ^ocTojeBCKOra. T ojictoj je Aasao npnHuane pejiaraje Kojy je hctom amueKHBajia nponaraHAa, ano He y3M6M y o63ap H>eroB cacBHM T6HAeouao3HB poMaH „B acKpceH>e“. ^ocTojeBCKH je, HanpoTHB, Bek 6ao a »o kohKpeTHe npaMjepe „ hobhx jbyAHu, o6jiaropofyeHe HajBaiiihm MopajiHHM HCTHHaMa. Bek y „3.ionaHy a Ka3HH , ^locTojeBCKH je Aao PaCKOJbHOKOBa Koja je nocjiaje yw:acHHx cyMH>a, yHyTapa.e 6op6e a bcjihkhx CTpaAaaa, npaMHO Ha ce Aa noAHece jom a JtyACKy Ka3Hy a » 6a acTHHy a yTBpA0o ce y BjepoBan>y Koje My je bhaho 6ojbe a HajAy6ji.e nacaH o, a y hcto BpajeMe a jiaje Aje-KO.*) H nomTO je cthhho obo B aj3pe- A je^o Bpjio KapaK Tepa- o63apoM Ha TeMy Kojy My pa3Baj»MO (p a je n j e 0 nacu n M a yHyTapH>er H a jia ija Ay™e), mk k e n o a » t h h .6roB y KpaTKy, y H ajom uT ajaH noTe3HMa, c a A P * aH y , Aa > n a Taj HaHHH, n peAdaBHMO, Ha jeAHOM KOHKpeTHOM npa&i- jepy, oco6 hh6 pycKe Ay™e PacKojbHHKOB npeACTaBJba CToacep oBe aCTopnje. O h je jeAaH MjiaA, HecpekaH CTyAeHaT Kora je y6ajia TJiaA h CBaKOAHeBHa naTH>a. O h je, y3 to, jom a Bpjio ocjeT.’BBB, pa3Apa3KJBHBe npapoAe. H>eroB yHyTapH>a, h h T6JicKTyajiHH CBajeT je Bpjio mapoK, a ano je! y MOMeexy Aora^aja Koje n ac au npeACTaBjta, o6opeH Ha Hacne bh AHKe a CKOHpeHTpaeaH totobo Ha jeAHy jcABHy HAejy. T y HAejy PacKojbHHKOB je ao6ho CTyAnpajyka nopTpeTe Be.iiiKHX acTopaj ckhx jihhhocth, HaponaTO HanojieoHa. T a HAeja Koja tojihko naTH MJiaAor CTyAeHTa a Koja ke AOUHaje 6hth H3Bop aa jeJior H>eroBor cTpaAaaa, cacToja ce i’otobo y jeAHHOM naTae,y: I l i r a 6a paAao HanoJieoH, HJia 6 hjio Koja Bejiana HCTopajcKa jihhhoct KaAa 6a , 3a HCnyH>ea>e CBojux bcjihkhx a cnacoHocHax Haajepa, mopajia np ek a npeKO CTOTana, moska8 0 xn.t.aAa, Ji>yACKBx 3KpTaBa aok Aonpe ao an.’ba? PacKOjbHBKOB tbpab Aa ce Ta JiBHHocT no3HTHBHO He 6a nofiojaBajia HHKaKBor pyraeH>a b hbk 8Kbbx »cpTaBa. H oh to onpaBAaBa Ha OBaj nanaH: IIocToje Aeaje, y ivibbhom, K aieropnje JtyA a: bcahkhx, h ocpeAH»ax, o6bhhhx bjih Majiax. Be.iBKa nojeAHHua pal>ajy ce jeAHOM Kpo3 Bame *) Ochm »3jioHHBa n Kasne*, ^ocTojeBCKH je, noKpaj npnnoBBje^aKa, Hanacao jom OBa Aje^a: M.iaflobcKO Aje-^o r*>BjeAHu yCKopo 88THM „IIonnHCenn h jBpnje^enn , na Oii^a, pe^oM, ,,3anncnn us MpTBor A°u a“) bH abot", „EpaKa JlapaMaaoBH . „S jiohhh b Kasna H8amao je n y cpncKOM h y spBaTCKoM npnjeBOAy. y cpncKOM nepfiBBO, 1914, y H8Aao>y l'. C. B. ll,BBjaHOBnb&. �36 BiijeKOBa. M Beii no TOMe iiito cy ohu Taico pojeTKH, npeflCTaB.’ta jy Bpx HHTe.ueKTya.flHe e-inTe, yomnTe Bpx HOBjenaHCTBa,*) hcto Kao iuto 6 h ofl kohhchtphuhhx KpyroBa ohh HajMaH.ii Ha Bpxy ohjih h HajiviaBrnijn no OApacaite cbhx ocTa.flHx Kafla 6h Be3ann, npeflCTaB.fl>a.flH jeflHy MexaHOHKy enpaBy. UoinTO cy th bc.ih k h nojeAHHim y3ypnnpa.TH ce6n np&80 (h jh ra Hac.flnjeflH.flH, cb6 jeflHo; r^aBHo fla r a HMajy) fla cbojhm iiHTe^ieKTOM cToje H3Hafl unje^ior nojenaHCTBa, ohh , no cbo] hm, HajBHuiHM flyxoBHHM cnoco6HOCTHMa, Mory Bp.flo flo6po 3HaTH niTa Tpe6a HOBje>3aHeTBy fla nocT am e je;iHy pe.iaTnBHy cpehy n a 36mji,h . Cafl, 3 a flođpo noBjenaBCTBa (nCKJi>ynyjy}iH concTBeHO flo6po, jep cy bcjihkh .fl>yflH po^eHH fla ce 3KpTByjy 3 a OHy MHoro.T>yflHy KaTeropnjy MawiHx) ohh HMajy npaBa fla npera3e CTOTHHe .fl>yflCKHX »cpTaBa h yKa.i>ajy ce y kpbh aok noKaacy HOBjenaHCTBy u h a 3a KojnM cy TeiKH.flH. PacKo.fljHiikob je noTnyHo yBjepen y HcnpaBHocT h HenoKOjfle6.i,HBocT cBojHx nocTaB.fl,eHHX Hfleja. H y MpaiHOM, 6yHOBHOM pacnojoaceH>y, Bjepyjyhu fla je h caM jeflaH ofl BHtnnx .fl>yflH (a.flH HHKafla He roBopehn 0 cbom n;Hjby), oh y6aje Heay 6a6y, 3ajiara,3Hny h 3evieHamHny KOfl Koje je h cau 3a.iarao, h H>eHy Khep JlH3aBeTy. CaKpnje HOBne Koje je ofl h>hx noxapao h BpaTH ce KyliH y jeflHOM fioJiecHOM CTaH>y, noTnyno eHepBHpaH h HcnujeH. H acTajy flaHH ae ro B o r Be.iHKor cT paflaaa. J rHyTapn.e 6op6e, HeB3Bjecee a .m MpanHe eyuH>e, pacnHH>y H>eroBy flymy. O h CTpenn ofl CBor flje^ia, CTpenn ofl CBaKor no3HaHHKa je p &ty ce uhhh fla cy My ohh cbh H a n p ary . HaponHTo r a y6nja u Mpneapn jeflaH HCTpaacHH cyflau, nopfjm pnje UeTpoBHh Kojn je ce6H ncHxo.flomKH flOK83ao fla je PacKOJbHHKOB y6nna, h aico 3 a to Hena ho3hthbhhx (j>aKaTa. T y je, y hcto Bpnje&ie, noneTaK TemKe, 6o^He .T>y6aBH Pacico. bHHKOB^&eBe npeMa Coc[)HjH (C oh>h ) CjeMjoHOBHoj, Khepii HeKor Ko.ieuncor caBjeTHHKa h flpeBHor nnjaHHne Mapsia.fleflOBa, npocTHTyTKH npeMa npoijiecHjH, a .ah Koja ce HcpTBOBa^a fla npexpaHH CBojnM cpaMHHM 3aHaTOM fljeny CBoje Mahexe. T a C o ita h yHHHH.ia je fla je PacKOjbh n kob, KaKO oHa Bevin, npHMHo Ha ce6e „KpcT crpafla& a , to 3Hana: npeflao ce B^acTHMa npH3HaBiuH ce 3 a y6Hny. Ocy^eH je Ha ocaM roflHHa h noc.iaH, Kao KaMCH>eHHK flp y ro r pefla, y C h6npHjy. C H>HMe je h Coa>a. B eh 3a hckojihko Mjecepn y Cn6HpHjH, PaCKO.tHHKOB ce nonpaB.fl>a h n.eroBo nonpaB.fl>eH.e je y CMHC.iy M opajinor 03flpaB*e&a, flyxoBHor npeoKpeTa h BHraer, m Hper BjepoBaa>a y noBjenaHCTBo. PacKo.T»HHKOB nocTaje flp y n i noBjeK.*) (HacTaBake ce.) B. K . M j 4»t h J.. II o M n p e f t e . ohh *) HaMa ce oBflje, b npoTHB boac, uaaehe IlnaeoB ,,Ubermensch“ as „3apaTypcrpe ■Hurvie^a Kao ;ia nocroje noBjecne ^jxobh6 cpe^nocTu H8Meby PacKo.tiiBicoBAeBa ic aT eropncaii.a Jhyp,u h 3apaTyCTpHne s a na,viOBjeKOM. 3apaTyCTpa, fotobo c.’ihhho Kao 0 PacKOJbhhkob , npe,v']a>»<e pa^nica-m o pymeH>e m ijojror 'lO B je ian c ra ro k ce o6paayje iiHTe^ieKTyajinu Bpx, nafliOBjeK. *) M u , y OBOM npiiKa8BBau>y c jeB ep im i m ican a, HehoMo ynosopaaaT u n a ,nofipy CT pasy pycK or peamiBMa. T o Ca Hac o^ bo.io npeflajieKo, a to , uajaafl, im jo mi TeH^oiii^iija obo Tene. X JlaraHO je c 6 oaom yMHpaflO Bene, Kafla cmo ce Hani.in, hekoh nyTa fly ro r, Ca paHOM Ha cpny, iuto thuith h nene, He 3Hajyhn Kano jeflHo nopefl flpyror. ETpy5KH.flH To je cm o pyKe hyTKe n 6e3 pjenu, Ty»cHo noMHpeH.e Harne, 3HacMO, aBaj, fla ce HeniTo npjenH 6 hao A^ih 3 aoko6ho h cypo Mei^y nyTe Harne. pyne rpneBHTo n.ie.iH, Ilorjiefl HaM ce HeKyfl ckphbbo h 6je>;<6, H flOK cmo H h nflaKa.flH hhcmo, njeBaflH hht KJiejm, Jeian TeacaK yMop Ha HaMa je ^ieacd. y flyniH je Harnoj 6hjio TaKo jaflHo, HecTaflo je cBera 6or3Ha Kyfl h Kafla, He peKOCMO 36oroM hh todjio hh xjiaflno, II 3a yBHjeK ce pacTaflocMO Tafla. BeSHMeHH: C B eT a h o B. Kao fla cy BHTa KpHJia flHBCKoj 6ajKO uthuh flpeBHe CflOMJbBHa, ^eacn 3eM.ta CTapa. Mnp. Hcn.iHBajia MecenHHa, 6ejia, 6e^a; CB6 je nyie Hcnpenfleaa y m np, mnp. Ha flajieKO h niHpoKo; no penaMa, no nJiaHHHH, no fly6paBH h ao^ hhh □ao Mnp. IIoBc.ao ce 6yfleo kojio; thxo k o jo : hoHho rope y fly6HHu ohh fijiare, aca.iocHe, mhjiocho; a CBe HHace, a cb6 nnace CBeTJIOCT CTHMCe n^aHeTy rfle MecenHHa pa3acjaBa Tonjiy CBOT^ia H obojio ce ž e n in e r^iac hoH. hoH. Hero kojio fleBojana, a hh flaxa, KO ca c,Tpaxa ce m ije Hnrfle nyo, caMo TMyo kojo �37 YAapaq ce cpua qy, KaA yTpHy hcko oko h npoey ce BaTpeH Maaa: no^c mmc6 Ha AajieKo, nolje a CBe hyTH HHiiiTa ce Hii 360,10 HH|e. ko a* Mnp. A KocaTux jaceHOBa 6e.ie rpaHe pa3acjane na ce AH?Ry Kao Aa my»e CBenaH noj h bcjhk, h cbct; AH>icy, CTBHcy y 6poH3aH 0 CTaK.ien cboa. A ja ĆAHjeM, a ja cafeaM, u xTeJio 6a mh ce He3Hau iuTa, jcp ocehaM Heimo cBeTo OA 8Be3Aa, OA 3B63A0ua cb 6T h x t h x : 3Ham Kao KaA Aenaija tohjio ce Mo,ie Aa ce oTBope He6eca, na je Jieno. Y: Slutnje. To je bilo vrlo davno kada su mi čelo dotaknule njene ruke. Ja sam sjedio uz prozor, u Ijetnji sumrak, i gledao kako se s neba gube boje i tiho sjenovito drhtanje prelazi vazduhom. U ulicama je bilo prvo večernje zatišje, i dok su se palile sijalice i sniski krovovi kuća prelijevali u žutoj, prljavoj svjet­ losti, kao da je u mojoj duši nešto bljesnulo, i odmah dogorjelo. Imao sam čudan, mučan san u rastrganom i isprekidanom drijemežu, i od njega su mi ostali samo rascijepljeni odlomci koje nikada neću sabrati u cjelovitost. Meni se čini da sam vidio tri crna bora s krunama uzvijenim prema nebu. Oni su domilili do mene, naklonili se i zloslutno zašumili. I mračan vje­ tar zaciliktao je u njihovim granama. To je bio dug put kuda su prošli; ja i sada vidim, u uznemirenoj svijesti, njihov patnički trag. Njihova je pjesma bila žalobna i duga, ali riječi nisam mogao razabrati. Raz­ bijene, mucave i nerazumljive, one su mi pale na dušu kao kamen. 1 ostale su. Ja ih osjećam. To su bile njene ruke koje su mi dotakle ozno­ jeno čelo. I njene oči, modre i dobre, zagledale su se u mene s nježnom sestrinskom pažnjom. No ja ne znam šta mi je rekla; osjećao sam samo užas i težinu izgovorenih riječi. 1 to više nije bila sestrinska priča, uvijek vesela i svježa za mene koji sam po­ bolijevao. To je bilo ono što nisam nikad razumio. Tri crna uznemirena bora razmahala su se pod mo­ jom glavom i razrasla. 1 s njih su padali sjeni, ogromni, teški pod kojima je moje tijelo izgledalo mršavo i suvo, i moje lice posivilo i umrtvljeno. Zatim, kad je ona umrla (ja ne znam ništa; ja je nisam vidio), javljala se kad i kad u meni želja bez ispunjenja, bijedna, zaludna želja da opet osje­ tim, u toplom drijemežu, njene ruke na svom čelu. Ali, šta da dočekam! Ja sam znao da je to nemo­ guće; pa ipak! Jer je u njenim očima bilo toliko ne­ izmjerne dobrote i toliko blagosti za mene. Njeno sam srce ja jedini razumio. Ono je bilo za mene uvijek prepuno milošte; i ja ne znam žene, osim majke, koja mi je učinila toliko dobra. Pred mnogo godina sjedio sam jednog dana u zeleno obojenoj klupi, i slušao s ravnodušnošću da­ vane lekcije. Na crnoj, izjedenoj tabli, učitelj je pra­ vio bijele znakove, crtao kružnice i uz škripu Šestara mjerio uglove. Poslije je sišao s podijuma, uzeo jednu dasku s procjepom, ispravio je pod kosim uglom i niz uska, užljebljena udubljena, pustio uz oštro škri­ panje dvije kuglice, bijelu i crvenu. To je bilo osnovno predavanje o padanju tjelesa niz strmu, kosu ploču. Ja sam okrenuo glavu, i, kako sam sjedio uz prozor, zagledao se napolje. Bilo je ljeto. Pitoma ze­ len prelijevala se pod obilnom sunčanom svjetlošću, nemirno se pokretala trava kao da čezne da se po­ dignu suncu. U našu sobu dolazio je miris suvote i sijena, ulazile su muhe s podmuklim zujanjem i di­ zale se, onesviješćene od toplog vazduha, do bijelog, isprepucalog plafona, pa onda padale, s tihim treskom, na naše klupe, sklopljenih krila. 1 opet sam ja zadrijemao. To je bila jeziva uspomena na tri uzrasla, velika bora čije su grane zadirale za nebo, i u čijim je mračnim krunama pjevao vjetar. Tada mi se uka­ zala moja sestra. Blijeda, možda i bijela, sasvim tiha i prozračna kao privigjenje. Ali su njene oči bile žive, i meni je izgledalo da govore. Ona mi je poka­ zivala na borove, slabo i sporo, kao da je mnogo stoji dok podigne svoju meku ruku. Možda me je htjela pogladiti po čelu? Ne; ja ne vjerujem. A kad se opraštala od mene, njene su oči bile pune suza, i njena donja usna drhtala je mrtvo otpuštena, bes­ krvna. Kada sam se trgao, predavanje je bilo obusta­ vljeno Oko mene su se bili načetili drugovi, i oni su mi se smijali, ne shvaćajući me. Ali je učitelj, skup­ ljenih vjegja, namršten, strog, klimao ozbiljno glavom i gladio, me po kosi. Odvezli su me kući u truckavim seoskim kolima, i položili na postelju. Ja sam ležao bolestan više od dva mjeseca. Mi­ slili su da neću preživjeti. Snaga mi je bila oslabila, ruke se uzele, oči iskočile iz jama, prestrvljene. Ja sam se vidio u ogledalu, mršav i ostario kao čovjek koji je mnogo preturio preko glave. A, ipak, ja sam imao neko tiho nadanje na skoro oporavljenje; u meni se razgoravala želja za životom i društvom. Noć poslije mog bugjenja iz stravičnog zanosa, javila mi se sestra. Ona je sad bila promijenjena, kao da je mnogo patila. Ali mi nije ništa rekla, i ja ne mogu da znam da li je to u njenim očima bljesnulo �38 potišteno strahovanje za mene? Ili sažaljenje? Ili joj je bilo ravnodušno? Prvi su mi koraci bili nesigurni. Pošao sam po jednoj sunčanoj liniji koja se probila kroz prozore i veselo se ispružila po podu moje sobe. Pošao sam, zateturao i udario glavom o prozor. Osjetio sam vrelu krv na licu i Šakom sam je zagrabio. Htio sam da je prospem po sunčanoj liniji i istkam jedan ći. lim od svojih razorenih ćelija. Položili su me u postelju ponovno. Ali sam već bio manje bolestan. Ipak su nada mnom i dalje lebdile uplašene oči stare majke. Ona je imala samo mene. A ja ne znam ni da sam je volio, ni kako, ni zašto. Kada mi je bilo osamnaest godina, prvi put se u meni javila strast. Bio sam do tada čedan, povu­ čen, uvijek zadubljen u sebe, nikad se nisam nasmi­ jao; ja sam vidio u svemu sjen tragičnog, nad cije­ lom prirodom drhtali su moji uzrujani snovi, iznad svega uzmahivali su crni borovi, s krunama koje se zloslutno povijaju prema meni. Izrastao sam, i nisam ništa proživio; moj život bio je u meni i sve van mene bilo je tugje, nedokučivo, za mene daleko i ne­ shvatljivo. Ja nisam poznavao čovjeka; nisam slušao ništa o njegovim plemenitim naporima, to je bilo van moje zainteresovanosti, ja tu ne bih ni onako našao štogod. Ja sam prolazio ulicama ne gledajući nikoga. Kao da sam bio slijep, moj je hod gotovo sličio na tapanje. Mene nije iznenagjivala stilistička ljepota no­ vih kuća, obli uglovi sa podignutim satovima, u mo­ drom okviru. Velika kazaljka, sa zlatnim vrhom, nije budila u meni ništa prijatno i neprijatno. Šta više, bilo mi je sve jedno kada se pomiče, i zašto u opšte ide. Ljudi mi nisu bili dosadni ni dragi jer ja se ni­ sam mnogo s njima sastajao, još više, razgovarao. Samo su me uznemirivale ljetnje večeri kad se slegne prašina, prićuti i zataji zaneseni huk varoši, a s neba padnu mršave sjeni, zaoble stvari i dadu nov izgled ulicama koje prolazim. Onda je u meni počinjalo ne­ što da trepti, podizalo me i nosilo s bezmjernom snagom jednog gorostasnog diva. To je bilo ono što me je prvi put srelou osam­ naestoj godini. Strast koja je dozrijevala. Ali ljudi koji su svoj vijek protukli u mutnoj usamljenosti, odakle su mogli da zadobiju nečije sim­ patije, da ih zatreba neko za sebe, s ljubavlju i bez običnog, oporog sažaljenja za one koji pate? Pa to ja i ne razumijem. To ja neću nikada rastumačiti. Ja ne znam kako se ona zvala. Ja nisam zatra­ žio nikada da joj protepam ime, i u svom tepanju naslutim svu toplotu ljubavi kojom je zalijevam. Ni­ šta u nas nije bilo zajedničko. Mi se nikada nismo ni rukovali. Prošli smo jedno pokraj drugog, i onda se zaboravili, ako se to može zaboraviti. Samo jed­ nom, za sve moje ljubavi, došla mi je u sobu. Ja sam ležao na postelji, otvorenih, raširenih očiju i či tao Hobsovu knjigu o umjetnom čovjeku. To jest, ja sam bio otpočeo da čitam tu knjigu, pa sam je osta­ vio, obrnuvši joj korice, onako rastvorenu, na svoja prsa. Gledao sam u jednu tavanicu koja se izdvojila od drugih, sa žutim i posivilim pjegama vode koja je kapala kroz njih, za velikih kiša. Ležao sam tako, kada je ona ušla, a napolju je bio dan, podne, i puna junska toplina ulazila je u moju rasporegjenu ti­ šinu. Muhe su visile o prljavim staklima, kao mrtve, i samo kad i kad čuo bih kad bi koja pala i bolno i otegnuto zuknula. A ipak, i ako je dan bio tako sparan, na brdu su se, baš prema mome prozoru, igrala djeca. Čuo sam ih gdje viču. Ona je sjela pokraj mene, naslonila se na ruke i gledala me. Nisam se ni pokrenuo. Ja sam vidio šta radi, ali nisam želio da joj što priznam. Ta Šta me se tiče, ja je nisam zvao! Ali, neosjetno, protiv svoje volje, obrnuo sam glavu malo u stranu. Sada sam je vidio sasvim, i ja se dobro sjećam svih bora i nijansa boja na njenom odijelu. Posmatrao sam je polagano, razmatrao sam njene ruke, grudi, i podigao pogled do lica. Mršavo, isplakano lice sirotinjskih djevojaka, čak malo i smežuravo oko usana; nos zavijen, i daje njenom licu izvjesne drskosti, koju ubla­ žuju dobre oči, plave i tihe kao što su bile u moje sestre. Ćutali smo, jer mi nikada nismo ništa govorili Pa i onda kada sam je prvi put sreo, jedne kišne ljetnje večeri ispod kestenova koji su turobno šuštali napojeni i oteščali od vode, ni onda. Pogledao sam je. I ja sam bio ubijegjen da me voli. Gledao sam je. Za mene je bila lijepa jer ja nisam imao kada da svaki čas odbacujem i podižem nove ljepote u svojoj duši. Jednom se to dogodilo, jednom smo se sreli i razumjeli, pa to za uvijek. Ja sam pokušavao da se nasmijem, i ako je to došlo samo od sebe. A ona je bila tako ozbiljna i pažljiva. I kako sam je gledao, u meni se uznemirivala krv, nervi su se napinjali i treptali. To je bilo za mene neko novo osjećanje, kao da sam ležao u zagrijanom pijesku i odnekle iz vode kod koje sam se odmarao, dopuzile pijavice, pripile se uz moju kožu i počele da sišu krv strasno, golicajući. Mora da je i moj pogled bio drukčiji. Ja sam osjećao neku vatru u očima koja je pekla i koja je bila prijatna. Meni izgleda da je i ona opazila moju uznemi­ renost. Dvije uske, kao para tanke, pruge rumenila izbile su na njenom licu i u njenim očima zadušila se prestravljenost napuštena čeljadeta. Gledali smo se uporno, i kada su se pod njenim pogledom zaklo­ pili moji kapci kao u djeteta kad ga majka počne milo­ vati. Oteščali su mi kao od olova. Ja sam zadrijemao. Tada su, najednom, s hukom, s pobjesnelim ur­ lanjem vjetra, iznikli pred mojim zaklopljenim očima crni borovi, uzmahujući granama; ali sada je njihovo �39 lišće bilo požutilo i smežuralo se, s njihovih stabala zgulila se koža i uvela. Do mene je došla mrtva se­ stra; naslonila se na moj jastuk, i zagledala mi se u oči. I ja sam osjećao davno željeni dodir njenih ruku na svom čelu, malo vlažan i malo opor. Ali u tom dodiru bilo je nečeg punog molbe, beskrajno po­ niznog, kao da je ona trebala da se ponizuje preda mnom koji sam je vrijegjao, koji sam bio njen mučiiac i tiranin! Zaplakao sam. A kad sam se trgao, uz mene je još uvijek sjedila nesrećna djevojka. Ona je razumjela svt. Ona se praštala. Ja sam ne znam kakav je zvuk imao moj glas kad sam joj rekao: — Idi. To je bilo jednom za uvijek. Tako se svršilo. Ljetni dan je prolazio kad sam ustao s postelje. U vazduhu su cvilili komarči, zaneseni u jednu pau­ kovu pregju koju je vjetar razvio i nosio. Osjećao sam čudno onespokojenje. Slutnje su mi punile d u šu . U grlu mi je bilo gorko, čak bljutavo. Oči su se nadule i okrvavile. Tih dana prelomilo se nešto u meni. Čini mi se da sam tada postao starac bez želja, tek s malo sitne, skromne volje za životom. Tada sam promijenio svoj način života. Mjesto, kao prije, da se osjećam dobro napolju u slobodi, i da se dajem potpuno svojim snovima, ja sam inten­ zivno počeo da živim noću, zario se u knjige kao ka­ kav zvanični moljac i udubio se u stranice s mirnim, suvim izlaganjem stvari. Sve što je bilo strast, ja ni­ sam volio. Sve plamene knjige postale su mi bljutave. Govorili su mi da sam poludio.Ja, poludio? Ne vjerujem. Ali je na moje srce pala tuga koja me boli još i danas. To se ne liječi za života, i ako sam po­ kušavao. Ne liječi se. Jedne kišne večeri, kad su rascijepani oblaci, kao požutile, iscijegjene krpe, kupljali se uznemire­ nim nebom, meni je došla volja da izagjem na ulicu. Sjedio sam dugo u mraku jer se tada osjećam tiše. Ali, sve jedno. Kao da sam slutio da će se nešto strašno dogoditi, strahovanje me je obuzimalo, tijelo mi se ježilo i podilazili ga mravci. Nisam htio da otvaram svoju zoologiju iz koje sam pročitao dušu životinjS i zavolio ih, ja, bijedni čovjek, koji je bio ravnodušan prema jednoj ženi, i koji nikada nije ra­ zumio dušu onih koji vole. I, izašao sam. — Kako je to kad se pije? pomislio sam. A tamo u sobi, ubogo osvijetljenoj, s fenjerom koji je čagju pokrio teška, tvrda stakla, veselili su se ljudi. Uzbudienje i radost bila je u njihovim dušama. Vratio sam se u jutro kući pijan. I od tada ne­ prestano, i ako to ne tješi. Ali, šta da radim? Kad bi se bar jadnom, bar za trenutak, uvukle u svoje mračne dubine moje uznemirene slutnje! Ja tražim samo za malo. Pa onda na put, za uvijek! *** 4>anH: T a M iia c je h a ib ii. (HaCTaBaK). II(xvnije npnax npo.i>eTHnx py>KHiix ^aHa, noc.iaje npeAnpo.i.eTHHx 6yjana h oTon.taBaifca cH>eroBa, Ka# c y Harne Mpa'iHe uiyMe, npBH h jeAHHn Ao6pa cycjeAU Harne BaponiH, Aof>Hna.ie CBojy npaBy c.7iiKy, — O h Huje 6no Mel)y Hana 3a HeKO Bpnjesie. H36jcraBao ca&i A«* y3Hesmpyjesi Moje APyroBe n oojecHor cycjeA» (oh ce Huje paAOBao AoaacKy npo.T.eka!) naTaH>mia, a » .ih cy rAjeroA BHAjo-Tn h.hh Mo:KAa cycpe»7a I L e r a . IIoBjepoBao caM Aa .711 je noTpeĆHo, Aa E b e r a ho r.ieAaM 3a HeKO Bpujesie. JK e.ino eaiu Aa ce no3a6aBHM Ma.io yroAHujn&i HyarpeAHocTHMa (jcp, mumutu o „Tpeheiu Kpyry“ ojeine noja, TaAa jeAnna 3aAaha). TaKO caM y Te AaHe HacTojao, a » ce oAKpaAeM oa Mojnx h Aa 0A»iyTaM xaMo ao neptnjiepnje Bapouiu, rAje caM, ocjekajyha KOHanHy nponamhehoct aTMoctjiepe, n oneKyjyka Ao^aaai« npo.T>eha, — mh(Viiio, Aa .ih hy CMjern AoneKaTa iiAyhii HOBeMČap, a noc.iHie H>era oneT cn>eroBe. Macino caM, Aa .ih he jom yBnjeK, Kao no Ha.iory Henor, nerAje AaJieKor cy.iyAor ynpaBjr>a'ia, yBujeK a oAcaAa noCTojaTii Taj ucth, yo6aHajeHii, peA; Aa .ih he yBujeK, uoc.7Hje nonaHy.ior .inuiha h 3aBpmeHiix njecaMa m.73ahx acuBOTa, Ao.ia3iiTB y noTnyHoj cBojoj c.TporocTH ii oBapenocTB, — HOBeMŽap. A noc.nije H>era oneT skhbot, h OHAa oneT CTmnaBaH>e, yMHpaH>e. H TaKo y oecK paj. . . A 3aum>?... yoeT a.ioM ... u,iiHii3aM cy.7yA°r, aaroHeTHor ynpaB.'baHa! A jih , 0 h je Hajnoc.mje oneT Aouiao. H3r.ieAao je Kao jeAaH o a ohhx .T>yAH» Koja cy nocjiaje ce era uoryk e r n HeuoryGer Aom-aa ao Tora Aa hm je cbo jeAno, h KaA naj.iaKuie roBope: K lT a M a p u ... I lu a TaKo nacoBa, KaA a noKpaj Hajoo.i>er a HajTaHHujer no3HaBaa>a cbbx npn.inKa u npeAMeia, Koja cy oko Bac, KaA c ie Haj6o.!be yBjepeHa Aa Mopaie noAy36Tu Heuiro, mTO b 3hcKyje opoApMaHe MoacAa yTHinaHe a cMiipene eHepraje, nnaK oAManeTe pyKOM u ykyiaT e. HonjeK ce TaAa n p aTaja, npeMAa ce npeA cbmhm co6om ne 6a CMje.7o kyTaxa. CaBjecT Kao a » y thm uoMemiiMa H3ryou c.Bojy d p o ro c T a He Tpaaca o a sac Aa.i>H>er 0ApanyHaBaH>a. A k o Bae, ko r.ieA» y toj x.iaAHoj no3a, B3r.ieAaTe My nyAaH, HapaBHo aKO cxe 6am To.mico HecpekHu Aa B&c Haje pa3yMuo. Be3 npoMajeH.eHe ooje .inua, 6ea KaKBor CTpaxa paAa u30CTaTKa a ca HecuMy.7apaHOJi x^aAHokoM, 0 h je MexaHH4Ho np aniao CTojiy, Aao rocnoAH Hy ManKy HeynyBaHe x ap T aje a CTapo MjecTO. OTHmao a a CBoje napne O n a, Koje c y a n p a je 6a.ie CBiijeTJie, caA c y a 3 r. 7eAa.1 e jom cBiiieT.m je, a aKO aem To 3aM openaje. M o rvio ce oa - �40 Max BHAjem Aa cy 6a .ie oc.ia6a.iie Te Ao6pe a OTMeHe ohh, oBjeH^ane Ma.niM n APXTaitHM TpenaBairaMa. PaueH a H>eroBa 6a.ua cy ce jom Bimie upn6.imKn.ia 3aT0.i>Ky, 03 ry6.r>eHOM y Bejaicoj, rycToj kocu. ^o3Hao caM KacHiije, Aa je OH Jieacao y 6 o,ih h u ii . H e BiiaM aamTO, a-ua ejehaM ce, Aa HaM je jeAHor A aaa BacTaBHHK cpncKor je3HKa ao3bo.hho, a & ce no3a6aBHMo „cvio6 oahom tomom . Il3Ban BpnjeAHOCTH je, MeljyTHM, cnoMHH>aTH niTa je 6ajio 3a BpojeMe paAH>e, jep iviaBHo je 0 H0 ihto je aohuio nocviaje, t . j. na «iacy „ kopeKTyMa . 3 h 8m Ao6po, jep 6a.no je 36a.T,a komhhho, a » je TaAa CTapa HacTaBHHK yjieTeo caB 3aAnxaH h noupB6BH0. to B nje 6 a,ia nora.’beAHua CBaKUAaraer npeAmno^icKor „({)pTa.T,a“ pyMa (to 6 je u e c ia p a Bp.iBaa oBor BacTaBHUKa), aaajiH cmo. — ^oinaBoin ao KaTeApe, CTapKe.i>a je 6p3o Tpecayo paAH>aMa, A03Bao ce6a f t e r a h peaao My && 3 a Taj a a c „sioace a h a raeTaTa**. — H a » HOBjeK nofviaje oBora oCTaBe skbb, — p ea ao je ob — a Aa BOBjeK Be 060.110. CrpaiuHO, CTpam ao. O bo mh ce jom HBKaA Haje Aeca.no. I i rocnoAan AapeKTop Kaace, Aa Kpo3 CBojax 27 roAHHa, e.nyjK6oBaH>a a a je Taao im a aohchbho. / ( o^ btc, rjieA sjie. y x ! Je .na obo JiyAOCT, 11.111 eokh „4>yTypn3aM“. . a.n0 nr.iynaTB3aMU ( 0 , BeojioraaMa!) y x ! capoM;i j a ! — OnniTa paA03Ha.nocT. JjyKa. npHTp<iaBaH>e icaTOApa. UpoTecTOBaite ohhx , Koje HHiiiTa Be 3aaaMa, jep ho Bo^ie ceBBaiiaja. IIpeA ocjehajyhii Aa h e ce aeniTO o36hji >ho aoroAHTH n yB ahajyha Aa je MoacAa rp a je x a.nn aca.noCHO 6bth y OBoj np a.n a u a AjeTaa>acT, ocTao caM HenoMimaH Ha CBoa MjecTy. U peA a mhom cy MiipoBa^ie cTape K*iyne, 6o,ieCBH cycjeA je jeAHOM noAnrao r.naBy, bhajbo y AHy co6e arycHyTy rp y n y , no K ym a o Aa Me H em io ynaTa, a.na yhyTao, 3ajeBnyo a oneT K.ioHyo. H aok cy ce Apyra nponHH>a^a Ha npcTe, ry p a jy h a ce a rp a 6 e h a „6o.n>e Mjecto , f l f iT AB je o aa j, Koja je Tpe6ao Aa aaTa, CBe bhuic TOHyo y Toj Maca. Hajnoc.naje je OTnoaeo HHTame ivnacom, Koja je, a aao c bc.iukom MyaoM, anaK npa.iHHHo OA8Baa>ao. — O 6ecMB(yiy CMnc.ia hjih o CMac.iy 6ecMHc.ia, (T6Ma ce no ace.niH moskc oahochtb Ha rocnoAHHa „KopeKTopa a a>eroB a p y r a MHore APyre KpyroBe). — y n a npajeA 3HaM a yB jepea caM, rocnoAHHe, ko.ihko CTe Ba AaJieico OA OBora m io h e Aa.i>e c.najeA0TH. M oacja heTe oAMax a o c .iaje HacviOBa 3acTaTa, jep nacTe Habhkvih Aa y 6ecMHCJiy TpasKHTe (viaeao, a o6patho. A jih , HOMaM pa3.nora, Aa bbm ce H3BHH>aBaM. KaaceM, MoacAa ho h e r e hh n a ra T a a ».n>e, jep ce đ o jare p a j e i a Koje bbm H3i\neAajy HyA«e a HenpacTynaBHe ođaBHHM MG3roBHMa. H a a o anaK npomiTaTe u aje .iy obv CTBap, A°r °AHhe ce oho idto totobo npeABB^aM. Y hhhh heTe CBe, csmo a e yhyTaTa, je p heTe 3a6opaBaTa Aa ce HaKoH CBera s a n a T a ie , a » .na je MoacAa obo cbb TaaHo. I l a a aao b b to CBe yaaHHTe, to cyMH>aM a » hy ja to BjepoBaTa. M BHajTe, ja Bp.no aecTO Hehy a » BjepyjeM. B a ce, Ha npiiMjep, TpyAHTC, a » Me y bciuto yBjepaTe; AOKaayjeTe mh, MyaaTe a ce6e 11 MeHe, a rpal>y 11 .no- raKy, y ja oneT He BjepyjeM! IIlT a heTe, a .ia TaKo je. MopaM naM npii3HaTii, Aa caM ce Bpjio bocto 3anaTao, Aa ,!H je ađ a -ta Moryhe CBe oho ihto caM BHAjeo a ayo y Baoioj cpeAHHH. IIoja3H o caM, y thm c.iyaajeBHMa ca caaKe cTpaae, noKyuiaBao a » ce np n 6.iaMcaM BjepojaTHOCTH, a.ia anaK HacaM BjepOBao. H iim caM ja 600 oa* Beh CTpor, na nucaM onpauiTao, a » we 6a x BjepOBao, a .ia ra e bh 36u.i>a oHaKH KaKBH CTe ce h3bojihjih MeHn n p aKa3aT0 ! Hanoc.5beTKy, bh to joui Haj6o^>e 3HaTe, npeMAa TajaTe, a ^ a unaK Hehy ce6e My<n r n i HCTpaw;yjyha y ce6a KpiiBita 3a oho, Ha iuto ce 6yHBM. J a caM, aKO ce Beh Mopa^io 6 htu Mehy sahmr aao, t p ^ iktto n 3.ia3. K o ja? BjercTBO, oAi'OBapao je c.ia6a j a aho Mora J a . He, jaB.T>ao ce APyra, cypoBaja aho, Tpe6a pymaTH. PymaTH oho m io a a je Ao6po, MaKap ce Mopa^o acpTBOBaTB, a oho Ma.io Ao6pa, OHaj HecpeTHa ocTaTaic, ihto ce anaK x p a6po oAPJKao y 3^y. Ja Me^yTHM bhahm, ocjehaM a » je 3a pymeH>e CBera jom paHo. MoacAa ce BapaM. Bp^io jiaKO Moryhe, a.ia anaK ce HeMojTe nopaAOBaTH, a » he Ayro TpajaTH to neKaite. 0 , He, H ehe! Bp30 h e to 6hth , Aparn Moj rocnoAHHe, CKopo! BaAaTe kbko caM BaM H CKpeH , jep a bh bo jb tc HCKpeHocT. I I Kaico bh , KaA OAeTe npeAa.ieKo y acKpeHOCTH, 3apnAaTe BjemTo: O hh , Koja cy nMh.ia Ty cpehy, a ® Bac r^ieAajy y TaKHM moMeHTHMa, ABojaica cy: jeAHH, Koja oambx c B aaa 3anjiaiiy, a APyra, npeAOcjehajyha komhhhoct Banie Macae, c Jiajy ce a ocTaB.i>ajy Bac, a * oe TjemaTe c a a a . H bh a aaAa.T>e n.ianeT e! Hajnoivbe OAeTe a noTpaacuTe Bara Kpyr, ApymTBo, Koje Bac npaMa pamapeHHx pyKy, yTjeraa a ce6e a Bac a bh ctb oneT cpehHa. Hama A para A^HaraH>ana Bac to.ihko b o jh , Aa Hac o6e3HaHa chvthhm o6eharaaMa; oha * ce 3ajeAHo Bece.iaTe, 3aAOBO^>Ha a ona c BaMa a bh c »>oMe. KoJiHKa c p e h a ! A niTa je ca ohhm HeyTjenieHaM Koje Hehe hbko Aa npaMH, hh a »~ HaniH>arica ? . . . (CBpmHhe c«.) Fadil Kurtagić. Intimna pjesma. Još jedan put samo ukrašću se, gospe, Do prozora Vaših s gitarom u ruci, Kad srebreni slap se mjesečine ospe Pun boja i cara ko s gitare zvuci, Kad srdašcem Vašim njihov ton se prospe. Dignuće Vas pjesma iz svilenog loga, Koju pjevah davno — pred tisuće ljeta Pred prijestoljem jednog umirućeg boga, Kad drhtalo srce u pestiću cvijeta Mirisavog, plamnog, strasnog, otrovnoga. I tada će stidnih iza žaluzija Zablještit Vam oči ko dva sunca vrela U vrućici gledeć sred tih iluzija �41 Prolistala stabla — davno ogoljela, Gdje ih topli lahor cjelovima svija. Mislićete, gospe, da su došli sati, Kad padaju negve dugo proklinjane; Mislićete: idu okićeni svati, Da kumire dižu u prah popadane, A gitara moja da ih pjesmom prati. I kroz prizmu varke raspletaće luna Svoje zlatne mreže na ložnicu našu Pričajući zavist mnogih milijuna, Kad svilenu kosu ja razmrsim Vašu 1 kad spustim glavu na njedra Vam puna. Dok tonete u sne, što no lažni bjehu, Zacviliće, gospe, gitara mi laka — Ja smijuć se plačem i plačuć u smijehu Izčeznuću ispod Vaših mušebaka, Gdje no strepi priča o beskajnom grijehu. /A — Xathqa - Mocrap. H e o c T iiB jb a j. 3aiuT ’ ocTaB.tam oBy rp y A y ja^nv ^ljeAa T Bojos Kp B .ty HaTon.i>eHy; y Tyb«HH y CRHjeTy x.iaAH y — /Ia noTpaacnm cpehe? O x He HA®. eeh np H rp .ni jane O B y rp y A y j»AHy II y3AHuiH y H apyijy H>eHy. Ta ch A’jexe 3eM.be 6ojia, ,3,’jeTe T y re — a jeTe n.iana. A.i He K.10HH paAH cyA6e B o p 6a TBoja Herc je ja'ia. He ocTaB.’baj to h a o icpH.io CBoje Majtce 0Tay6nHe, — Beh je h it h t h npeA o.iyjoM ^la joj .T>enme cyH pe cnHe. To je cyHne uito HeMohHe c h 8skh , O ho cpehoM 6 o a he a » y6^iaacn! Henrik Ibzen. Nora (K uća lutki) Pozorišna igra u tri čina. (N a sta v ak ). H e lm e r. Noro! N o ra (kriknuvši glasno). Ah—! H e lm e r. Šta je to? Znaš li ti šta piše ovdje? N o ra. Da, znam. Pusti me da idem! Pusti me papoljel H e l m e r (zadržavajući je.) Kuda ćeš? No r a (kuša da se istrgne). Ti me ne trebaš spašavati, Roberte! H e l m e r (zateturavši). Istina! Je li istina, što on piše?... Užasno! Ne, ne! Nije moguće, ne mo ž e biti istina ! N o r a . Istina j e. Ja sam te voljela više od svega na svijetu. He l me r . Šta mi se izmotaješ tako glupo! N o r a (prišavši mu za korak). Roberte —! He l me r . Nesretnice — šta si učinila!? N o r a . Pusti me da idem. Ne trebaš se gristi za to: niko ne traži da tu stvar uzmeš na sebe. He l me r . Ne pravi komedije. (Zaključa vrata što vode u trijem). Ovdje ćeš ostati i dati mi računa. Shvataš li šta si učinila? Odgovori! Shvataš li? No r a (gleda ga netrenimice i veli reskim na­ glaskom). Da, sada počinjem potpuno da shvatam. H e l m e r (idući sobom). 0, iz kakva sam se groznog sna probudio ! Svih ovih osam godina, — ona, moja radost i moj ponos što je bila, — varalica, lažljivica, — da, još i gore, još i gore, — zločinac! — 0 te beskrajne grdobe što tu leži! Pfuj! Pfuj! No r a (ćuti i gleda ga još uvijek netrenimice). H e l me r (ustavi se pred njom). Morao sam slu­ titi da će se da tako nešto dogodi. Morao sam predvidjeti. Lakoumne osnove tvoga oca — ćut’! Lakoumne os­ nove svoga oca, sve si naslijedila. Nemaš religije, ne­ maš morala, nemaš osjećaja dužnosti . . . 0, koliko sam kažnjen za to što sam mu gledao kroz prste. Učinio sam radi tebe; i tako li mi plaćaš! Nor a . Da, tako. H e l me r . Uništila si svu moju sreću; upropa­ stila mi svu budućnost. 0, misao je strahotna. Ja sam u vlasti jednog besaviesnog čovjeka : od mene može uraditi šta hoće, zahtijevati što mu se svigja, zapo­ vjediti mi i zatražiti što ga volja, — i sve to ja mo­ ram ćutke primiti. I tako jadno moram da skapam i i propanem radi jedne lakoumne žene 1 Nor a. Ne bude li mene više, ti si slobodan. He l me r . Ne fraziraj! S takvim se „govoran­ cijama" razbacivao i tvoj otac. I, onda, šta će mi ko­ ristiti, ako tebe više ne b u d e ? Ništa. On će i tada da objavi stvar; a uradi li to, pašću, možda, u sumnju da sam znao za tvoje zločinačko djelo. Možda će se šta više, vjerovati da sam ja bio začetnik — da sam te uputio na to! I na svemu tome imam da zahvalim tebi koju sam za sveg našeg zajedničkog života, tako reći, nosio na rukama. Shvataš li sada šta si mi učinila ? No r a (hladnim mirom). Da He l me r . Nevjerovatno da ja to još nikako ne mogu da shvatim. Ali, valja već jednom dokrajčiti. Skidaj šal. Dole, skidaj ga, velim t i ! . . . Moram gle­ dati i tražiti načina da ga umirim. Stvar se pod svaku cijenu mora zatajiti. — A što se mene i tebe tiče, �42 treba da izgleda da je izmegju nas sve onako kao i vati, voditi te i upućivati. Bio bih nečovjek kada te do sada. Ali, naravno, samo pred očima svijeta. Ti ta ženska bespomoćnost ne bi dvostruko primamlji­ ćeš dakle i nadalje ostati ovdje u kući; to se razu­ vijom dizala u mojim očima. Ne obziri se na grube mije samo po sebi. Ali da odgajaš djecu, ne dozvo­ riječi što sam ti ih rekao u prvome strahu, u mo­ ljavam ti; ne usugjujem se da ti ih povjerim ... 0, mentu, kada sam držao da sve prijeti, da će se sve to morati reći njima koje sam volio toko srdačno, i srušiti, iznad moje glave. Oprostio sam ti, Noro; ku­ koje još i sada — ! Ali s tim je svršeno. Od danas nem ti se; oprostio sam ti. više nema sreće; još jedino ruševine, ostatke, odsjev N o r a . Hvala ti što si mi oprostio. (Ode kroz slasti — (Zvoni. Helmer se sabere). Šta je ovo? Zar vrata lijevo). tako kasno! Zar da se najužasnije — 1 Zar da on—? H e l m e r . Nemoj, o stan i. . . (Gleda za njom). Sakrij se, Nora! Reci da si bolesna. (Nora stoji, ne Šta ćeš tamo u alkovenu*)? mičući se. Helmer ide vratima i otvara ih). N o r a (s polja). Da skinem odijelo i masku. H e l e n a (polu-svučena u trijemu). Evo jedno H e l m e r (na otvorenim vratima). Da, uradi tako; pismo za milostivu gospogju. htio bih malo mira i utaženja tvojih osjećaja, moja H e l m e r . Dajte ga ovamo. (Uzme pismo i za­ bojažljiva golubice. Otpočini, umirena; ja ću te štititi ključa vrata). Da, od njega. Dobila si ga; ja ću ga i čuvati. (Vrze se oko vrata). 0 kako je lijepo i to­ sSm čitati. plo u našoj kući, Noro. Ovdje ti se ne može dogo­ No r a . Pa, čitaj ga. diti nikakvo zla; ovdje ću te čuvati kao golubicu H e l m e r (pri lampi). Jedva imam snage. Možda koju progone i koja se spasla srećno iz jastrebovih smo izgubljeni, ti kao i ja. Ali ne; ja m o r a m znati. kandža; ja ću već da umirim tvoje ubogo srce koje (Otvori pismo žurno; pročita nekoliko reda; pogleda tako kuca. Vjeruj mi, Noro, mir će se povratiti malo jedan priloženi pisani papir; krik radosti). Noro! po malo. Sutra će ti već sve ovo .'drukčije izgledati; N o r a (ga gleda upitno). i ja ti neću više morati da ponavljam da sam ti op­ H e l m e r . N o ro !... Ne, moram ga još jednom rostio; sama ćeš osjetiti da sam to učinio. Kako samo pročitati! — Da, da, tako je. Spašen sam! Noro, spa­ možeš i da pomisliš, da sam mogao odlučiti u srcu šen sam! da te otjeram ili prekoravaml 0 , ne poznaš ti prirode Nor a. A j a? jednog istinskog, pravog čovjeka, Noro. Ne znaš ti H e l m e r . 1 ti, naravno; oboje smo spašeni, o- koliko ima za jednog muža neopisive slatkoće i umi­ boje. Pogledaj. Vraća ti tvoju obveznicu. Piše, kaje renja svijest i osjećanje da je oprostio svojoj ženi — se i žali — u životu mu srećan obrt — ah, šta nas da joj je potpuno, od sveg srca oprostio. Ona je, uje­ se tiče šta piše. Spašeni smo, Noro! Niko ti ne može dno time, postala u dvostrukom smislu njegovo vla­ ništa. 0 , Noro, Noro — ne, da iz svijeta najprije iz­ sništvo; ona je pomoću njega, ujedno, nanovo robrišemo ova odvratna pisma i papire ! ... Bar da vi­ gjena: ona je, u istoj mjeri, postala za njega njegova dim, jednom — (Baci jedan pogled na obveznicu). žena i njegovo dijete. 1 to ćeš mi, od sada, u istinu Ne, neću da gledam; sve neka mi je samo san. (Raz­ da budeš, ti ženo bez pomoći i savjeta. Ne boj se dere obveznicu i oba pisma, sve baci u peć i gleda ništa, Noro; budi prema meni samo otvorena, ja ću, dok gori). Tako; sada više ne egzistuje. — Pisao je onda, biti tvoja volja i tvoja duša. — Ali šta je ? od badnje večeri ti si — 0 Noro, bjehu to za tebe Zar ne ćeš u postelju? Obukla si se? tri užasna dana. No r a (ulazi u svakodnevnom odijelu). Da, RoN o r a . U ova tri dana izdržala sam oporu borbu. berte, sada sam se obukla. H e l m e r . Kakvih si muka morala pretrpjeti, i H e l m e r . Ali, radi čega? Kuda, tako kasno? nisi imala nikakva puta osim — ne, nećemo da mi­ Nor a. Noćas neću da spavam. slimo o svim tim gadnim stvarima. Sada ćemo samo He l me r . Ali, draga Noro — da se veselimo i ponavljamo: prošlo je, prošlo je !— N o r a (gledajući na svoj sat). Tako kasno još Zar ne čuješ, Noro? Kao da još nisi shvatila; da, nije. Sjedi ovamo, Roberte; imamo mnogo da reknemo prošlo je. Šta je — šta znači taj tupi izraz lica? Ah, jedno drugome. (Ona sjedne s jedne strane stola.) draga, uboga Noro, ja razumijem već: ti još ne mo­ He l me r . Noro — šta to znači? To hladno, žeš da vjeruješ da sam ti oprostio. Ali ja sam ti u kruto lice — istinu oprostio, Noro; kunem ti s e : sve sam ti opro­ Nor a . Sjedi. Imam da govorim s tobom o stio. Znam, uradila si sve iz ljubavi prema meni. mnogo čemu. N o r a . Da, iz ljubavi. H e l m e r (sjedajući joj nasuprot, s druge strane H e l m e r . Ti si me tako volela kako žena mora stola). Noro, plašiš m e... Ne razumijem te baš nimalo. da voli svoga muža. Bila su jedino sredstva koja N o r a . U tome i jest stvar. Ti me ne razumiješ. nisi umjela da izabereš. Ali, misliš li, da si mi manje A ja te isto tako, nisam razumjela — do večeras. draga što nisi umjela da radiš na sopstvenu ruku? *) Malena spavaća soba. Ne, ne; oslanjaj se samo na mene; ja ću te savjeto­ �48 Nemoj, ne prekidaj me. Slušaj samo što ču reći Ovo je jedan obračun, Roberte. He l me r . Kako misliš? N o r a (iza kratka ćutanja). Je li ti, otkako ovdje sjedimo, udarilo nešto u oči? He l me r . Šta bi moglo biti? No r a . Mi smo samo osam godina živjeli vjen­ čani. Udara li ti u oči da mi, ti i ja, muž i žena, prvi put večeras govorimo ozbiljno između sebe? He l me r . Da, ozbiljno — šta znači to? Nor a. Za punih osam godina — šta više, i dulje od dana našega prvog poznanstva mi nismo nikada rekli ni jedne ozbiljne riječi o ozbiljnim stvarima. H e l m e r . Zar sam ti trebao na vrat natovariti briga koje mi ne bi mogla pomoći da snosim? N o r a . Ne govorim o brigama. Velim, još nigda nismo ozbiljno govorili ni o jednoj stvari. H e l m e r . Ali, Noro, zar je to bilo za tebe? No r a . Eto, u tom grmu leži zec. Nisi me ni­ kada razumio . . . Dosta mi je zla bilo naneseno, Ro­ berte. Najprije od oca, onda od tebe. He l me r . Kako! Od nas obojice — od nas obojice koji su te srdačnije volili od ikojega čovjeka? N o r a (maše glavom). Nikada me niste voljeli. Vama je bilo sve zadovoljstvo, zaljubiti se u mene. He l me r . Ali, Noro, kakve su to riječi! N o r a . Nije li tako Roberte? Kada sam bila još kod kuće kod oca, saopštio mi je sve svoje na­ zore, i tako sam imala iste i ja; kada sam imala kakve druge, sakrila bih ih, zatajila; jer sopstvena mišljenja — nisu mu bila draga. On me je nazivao svojom lutkicim i igrao se sa mnom kao što sam se ja, opet, igrala sa svojim lutkama. Onda sam došla tebi, u kuću — H e l m e r . Kakvi su to izrazi kojima se služiš o našem braku ! N o r a (ne prekida). Kao da sam prešla iz oče­ vih ruku u tvoje. Sve si uredio po svome ukusu, i tako sam dobila isti ukus kao i ti; ili sam samo tako činila; ne znam tačno šta . . . kao da je bilo oboje: čas jedno, čas drugo. Kada se, sada, povratim na to, čini mi se kao da sam ovdje živjela kao kakav siro­ mašan čovjek — od ruku se prehranjivala. Živjela sam od toga što sam ti, Roberte, preređivala umjet­ ničke stvari. Ali ti si tako htio. Ti i otac, mnogo ste mi zgriješili. Vi ste krivi što nije od mene postalo baš ništa. H e l m e r . Kako si nerazumna i nezahvalna!... Zar ovdje nisi bila srećna? N o r a . Nisam, nikada. Mislila sam da ću biti; ali nisam bila nikada. H e l m e r . Nisi bila srećna! Nisi — N o r a . Ne; jedino vesela. A ti si, uvijek, bio tako srdačan prema meni. No naša kuća nije bila ništa drugo nego soba za igranje. Kod kuće su me držali za jednu ma l e n u lutku, ovdje za ve l i ku. A djeca su opet bila mo j e lutke. Ja sam bila sasvim zadovoljna kada si se igrao sa mnom, kao što su djeca sa svoje strane bila zadovoljna kada sam se s n j i ma igrala, Roberte. Takav je bio naš brak, Roberte. H e l m e r . Ima istine u tome što veliš — ali je i pretjerano i prenategnuto. No od sada će biti drukčije. Prošlo je vrijeme igre; sada dolazi vrijeme odgajanja. N o r a . Čijeg odgajanja? Mojega i dječijeg? H e l m e r . Kako tvoga, tako i dječjega, moja draga Noro. No r a . Ah, Roberte, ti nisi određen za to da od mene odgojiš ispravnu ženu. H e l m e r . I ti to veliš ? N o r a . A ja — koliko sam pripravna da odga­ jam djecu? H e l m e r . Noro ! No r a . Zar nisi malo prije rekao sžm — da ne usuđuješ više da mi povjeriš tu zadaću? H e l m e r . U uzbuđenju! kako se možeš oba­ zirati na to ? No r a . Ne, imaš sasvim pravo: za tu zadaću ja nisam dorasla. Prije toga valja dovršiti jednu drugu. Ja moram odgojiti samu sebe. A tu mi ti ne možeš pomoći. S time se moram da sama pozabavim. 1 s toga ću te sada ostaviti. f(Svršiće se). Nazif Resulović: Klepetuša. (S,r5elat> — Tako je, očiju mi, Emine hanuma — primjeti domaćica. Svemu smo mi majke krive pa nam ženski evlad nije kao što bi trebalo da bude. Mjesto da vrijeme ubijaju u neradu i prečestom ašikovanju, bolje je zaposliti djevojke lijepim radom, koji im služi na diku: pletivom, vezivom, švom i drugim po­ slovima, koje će im valjati, kad se udaju i majkama postanu. Budućnost naroda dobrim dijelom leži na materama sinova i kćeri njegovih. Mi smo, valja pri­ znati, okrenule stranputicom. Emine hanuma potvrdi riječi domaćice pa na­ stavi: — Vidi, Ajko! Nije li milina pogledati, kako ove dvije djevojčice vezu i pletu! Šta bi im koristila danguba? Pa zar ne bi pametnije bilo, da se sve naše ženskinje lati ovoga rada, u kom ću ih ja bez pare podučavati. Pomisli samo, kakve će to majke biti i umjeti svoj porod, ako bog da, na dobro i valjano uputiti. A kakov će biti porod od majki, koje ništa o ovim poslovima ne znaju? Zar ne će ostati slijep kod očiju? �44 Učiteljica je govorila razgovijetno i ubjedljivo sa tihim ali neugasivim žarom požrtvovne odgojiteljke. Djevojčice nisu skidale oka s'n je slušajući slatke riječi s usana punih ljubavi za mladi naraštaj. A stariji priznadoše istinost uvjeravanja učiteljkinih i poželiše joj u duši svaki uspjeh. Starica Ajka se iz­ mijenila, oduševila se riječima Emine hanume i kad progovori, ne bi niko rekao, e je to ona ista Ajka. — Ja uvidjeh — ona će — da je sve tako pa mi je žao, što ti maločas onu lakrdiju rekoh. Drugi su mi tako o tebi provukli kroz uši. Ima ih što kažu, da ti nisi nama došla, ne bi se ni Vampir vigjao. Nemoj što na me zažaliti, Emine hanuma! Ja sam o tebi samo slušala, a nijesam te poznavala. Sad sam vidjela, da su ono sve dušmani i naši i tvoji i da te ne mogu očima gledati, jer si prava muslimanka, koja želiš svako doba našem svijetu i kojoj na srcu leži sreća našega ženskinja. Oprosti mi! Nemam ženskog poroda da ti spremim u nauku ali ti obećajem, da ću svakom, začepiti usta, ko bude o tebi šta ružno govorio i bunio se proti tvom radu megju nama. Svuda ću savjetovati, da ti odmah žen­ sku djecu u školu šalju. U to u sobu stupi Zlata, kći domaćice, milo djevojče. Pozdravi, a starije poljubi u ruku. Bila je u bašči: plijevila i zasipala cvijeće i povrće. Donese novost: — Sinoć oko po noći uhvatili panduri lampira s punom vrećom žita na legjima, gdje ide od Rašidbegova koša. Sve se začudiše, dok će ti Emine-hanuma: — Sigurno je bio kakav „lampiru na dvije noge?... — Kad su ga uhvatili, nastavi Zlata, skinu mu s glave ovčiju kožicu, što je bio savio kao trubu, i kad tamo, ono mjesto lampira stigli Sejfu Begina. Odvedu ga onako sa vrećom žita preko legja pa s njim u buharu... — Pa ljudi su govorili, da mu vatra bije iz usti i očiju i da riče ko bik — Ajka će. — Ama ne budi dijete, Ajko, nastavi učiteljka. Onaj što je Sejfu prvi vidio, prepao se, učinilo mu se u onom strahu da mu plamen liže iz usta, to kazao i drugima pa se ljudi uplašili. Vi u mnogo koješta vjerujete, što vjera i nauka poriče. Izmišljate kojekakve utvare, vještice, vukodlake, a toga svega nema. Govorili ste, da sam ja dovela toga „lampira", a vi eto sami odgajate „lampire", koji, ništa ne radeći, obijaju tugje koševe i kradu žito. Ja u to ne vjerujem. Vjerujem u ono, što je vjera kao istinu pronašla i vjerujem u pošten savremeni rad. Zar nije ovako? — Tako je, poštenja mi, Emine hanuma — od­ govori domaćica. Mi u sve vjerujemo, a ništa zapravo ne vidimo. Ja se evo danas ne ću ni na koga obazirati, šta i kako čini, nego ću sve raditi, što mi dužnos i znanje nalaže. Moja je velika i sveta dužnost, da svoj porod na pravi put izvedem, pa ti stoga, Emine hanuma, predajem svoju Zlatu, da je podučiš u svem, što je lijepo, korisno i plemenito. Nabaviću joj sve, što je potrebno pa što dragi bog da! Kad se po ovom sijelu rastadoše, svaka je pre^ mišljala o razgovoru i uvidjela, da učiteljka govori pravo. Ajka je svoje obećanje ispunila, išla od kuće do kuće i savjetovala i upućivala žene, da šalju dje­ vojčice Emine hanumi. Govorila je svuda, koji je pravi, a koje krivi put, gdje je sreća i napredak, a gdje nazadak i tama. Iza mjesec dana već si mogao vi­ djeti oko vrijedne učiteljice tridesetak zlatnih djevoj­ čica, kako se uče svačem lijepom i korisnom. Učila ih je i čitati i pisati i još pomalo od ostalog potreb­ nog znanja. Kad je poslije tri mjeseca dobru staricu pokrila hladna zemlja, svako joj je rahmet duši poželio. VVashington Irving*): Ziđarev doživljaj. Bio jedan siromah zidar u Granadi, koji je držao sve svetkovine i praznike i sv. ponedeljak suviše, pa je uza svu svoju pobožnost bivao sve siro­ mašniji, te je jedva mogao hljebom prehranjivati svoju brojnu porodicu. Jedne noći probudi ga iz prvog sna kucanje na vratima. Otvorivši, ugleda pred sobom duga, mršava svećenika, koji je izgledao kao mrtvac. „Čuj me, pošteni prijatelju," progovori neznani čovjek,’ „ja sam opazio, da si ti dobar kršćanin, kome se može vjerovati; bi li se ti večeras primio jednog posla?" „Od svega srca, senor padre ( = gospodine oče), pod uvjetom, da mi se kako treba plati." „Za to se ne brini, samo moraš dopustiti, da ti oči zavežem." Tome se zidar nije protivio; tako ga je svećenik vodio kroz razne neuregjene ulice, dok se ne ustaviše pred vratima jedne kuće. Tada svećenik izvadi ključ, prevrnu bravu, koja je škripala, i otvori nešto, što je zvučilo kao teška vrata. Kad ugjoše unutra, vrata se zatvoriše i zamandališe. Svećenik povede zidara kroz koridor, koji je odjekivao od koračaja, i kroz veliki trijem u unutarnji dio zgrade. Ovdje mu odveza oči, a zidar se nagje u jednom dvorištu, koje je samo jedna svjetilka slabo osvjetljivala. Na sredini je bilo suho korito staroga maurskoga vodoskoka, pod kojim je svećenik htio da mu zidar napravi svod. Cigla i malter bili su pripravljeni u tu svrhu. Zidar je radio cijele noći, pa opet nije mogao svoda zgotoviti. Uprav *) Irving (čita se: Or-ving) spada megju najveće pisce američke“literature 19 stoljeća. Boraveći dulje vremena u Španiji na­ pisao je i „Priče iz Alhambre", odakle je i ova jednostavna ali lijepa priča prevedena. �45 pred zoru turi mu svećenik jedan dukat u ruku, za­ veza mu opet oči i odvede ga u njegov stan. "Hoćeš li“, reče mu, „da opet dogješ i da po­ sao dovršiš?" „Drage volje, senor padre, ako će mi se opet dobro platiti." „Onda dobro, sutra ću te opet u ponoći zovnuti." Tako i bi, te svod bi gotov. „Sada, reče svećenik, „moraš mi pomoći pre­ nijeti Iješine, koje treba pokopati u ovom svodu." Siromahu se zidaru naježi dlaka na ove riječi; pogje za svećenikom, dršćući, u jednu zabitnu ćeliju u kući, sve iščekivajući, kad će ugledati kakav uža­ san prizor smrti, ali kad ugleda tri-četiri povelika vrča, gdje stoje u uglu, bi mu lakše. Očito su bili puni novaca; dosta je napora trebalo, dok su ih on i svećenik prenijeli i u njihov grob spustili. Zatim svod zatvoriše, ploče opet pometaše i svaki trag zametoŠe. Svećenik onda opet sveza oči zidaru i odvede ga drugim putem, a ne onim, kojim je došao. Nakon što su išli dugo vremena kroz labirint uličica, zastadoše. Svećenik mu spusti dva dukata u ruku i reče: „Čekaj ovdje, sve dok ne čuješ, da sa katedrale zvono ne zazvoni na jutarnju misu. Ako se drzneš i prije toga odriješiš oči, zlo ćeš proći!" To rekavši ode. Zidar je vjerno čekao i zabavljao se vagajući dukate u ruci i slušajući, kako jedan o drugi udaren zveče. Kad zvono sa katedrale poče na jutarnju zvo­ niti, odriješi oči i nagje se na obalama Xenila, odakle ode najkraćim putem kući. Cijele dvije nedjelje pro­ vodio se sa svojom porodicom sa zaradom od one dvije noći, ali nakon toga bio je opet siromah kao i prije. Poče pomalo raditi, a pomnogo se moliti; tako je tra­ jalo iz godine u godinu, dok mu se familija nije osušila i otrčala kao ciganska čerga. Jedne noći sjedoše na vratima svoje kolibe, kad evo ti njemu starog, bogatog tvrdice, za kod se znalo da ima mnogo kuća i da je vrlo škrt čovjek. Bogataš gledaše neko vrijeme zidara ispod svojih dugih, namrštenih obrva, pa progovori: „Ja sam čuo, prijatelju, da si ti vrlo siromašan." „Nema ništa, što bi proti te istine govorilo, se­ nor, ona sama za se govori." „Onda ja mislim, da ti ne bi mrsko bilo zara­ diti što i da ćeš jeftino raditi?" „Jeftinije, gospodaru, nego ikakav zidar u Gran ad i!" „To ja baš hoću. Imam jednu kuću, već se po­ čela rušiti, a tako me skupo stoji, da mi se ne isplati ni popravljati je, jer niko ne će u njoj da stoji. Stoga nijesam drugog izlaza našao, nego da je malo iskrpim, samo da se ne sruši, i to što može biti s manje para." Na to odvede bogataš zidara u jednu veliku, pustu kuću, za koju se činilo, e sad će se srušiti. Nakon Što su prošli kroz više praznih dvorana i soba, dogjoše u jedno unutarnje dvorište, gdje zidaru odmah u oči upade stari maurski vodoskok. Časak zastade, jer mu je bilo kao da se kroza san sjeća ovoga mjesta. „Molim", reče zatim, „ko je prije stajao u ovoj kući ? “ „Nek ga gjavo nosi", viknu kućegazda, „jedan stari škrtac svećenik, koji se nije ni za koga brinuo osim za se. Govorilo se, da je silno bogat, pa pošto nije imao nikog od rodbine, mislilo se, sve će svoje blago crkvi ostaviti. A kad iznenada umrije, nagrnuše svećenici, da uzmu blago, ali ništa nijesu našli osim nekoliko dukata u jednoj kožnatoj kesi. Ali ja najgore prolazim, jer svejedno što je starkelja umro, opet je neprestano u mojoj kući, a da ne plaća kirije, a mrtva čovjeka ne možeš sudu tužiti. Svijet govori, da se čuje zveka zlata u onoj sobi, gdje je stari svećenik spavao, kao da pare svoje broji, a katkada jecanje i stenjanje oko dvorišta. Hele bila istina ili laž, od tog pričanja je moja kuća na zlu glasu i nijedan kiradžija ne će u njoj da ostane." „Dosta", reče zidar odlučno, „pusti mene u kuću, da u njoj stojim bez kirije, dok ne dogje bolji kiradžija, a ja se obvezujem, da ću je popraviti i umiriti nemirni duh, što u njoj mir narušava. Ja sam dobar kršćanin i siromah čovjek, ne će me prestrašiti ni gjavo, sve kad bi došao u obliku velike vreće zlata!" Bogataš s veseljem primi ponudu poštenoga zi­ dara. Zidar se useli sa svojom porodicom u kuću i izvrši sve, kako je obećao. Malo po malo dotjera kuću do njezina prijašnjeg stanja, zveka zlata nije se više čula u sobi pokojnoga svećenika, nego se sve više čula po danu u džepu živoga zidara. Jednom riječju, brzo je rastao u blagostanju, te postade jedan od naj­ bogatijih ljudi u Granadi. Velike je svote poklonio crkvi, bez sumnje htijući time umiriti svoju savjest, a tajnu o svodu nije prije nikom otkrio nego na smrtnoj postelji svome sinu i našljedniku. S engleskog: F. Nedžati. 000000 HIGIJENA. 0DD000 a__c --- -----0 provjetravanju stanova. I ako bez svakodnevne hrane nema života, opet zato čovjek može gladovati po nekoliko dana, a da život njegov zbog toga ne dogje u veliku opasnost. Isto tako i bez vode može čovjek provesti neko vri­ jeme, istina mnogo teže i za mnogo kraće vrijeme no bez hrane. Megjutim bez vazduha ne može čovjek iz­ držati ni za jedan minut u redovnim prilikama. To jasno kazuje, da je za održanje života vazduh potreb­ niji i preči no hrana. I samo disanje, bez prekida u snu i na javi, kazuje, od kolike je važnosti unošenje �46 vazduha u tijelo: svaki čovjek učini od prilike 16 do 20 disanja za jedan minut i za to vrijeme utroši ko­ ličinu vazduha od 2—4 litra. Prema tome nije teško znati, koliko se utroši vazduha samo za jedan sahat, a koliko tek za jedan dan! Jasno je dakle, da je vazduh veoma važna činjenica u ekonomiji života. Samo što i vazduh za disanje mora biti sasvim čist, uvijek svjež i njegovo dospijevanje u pluća ničim nespriječeno, a pokvareni vazduh može više nanijeti štete našem zdravlju i stoga se takvog vazduha valja klo­ niti. Prema svemu navedenom, vrlo je potrebno da se brinemo, kako ćemo okolni vazduh, u kome živimo, što čistije održavati, a na prvom mjestu, kako će nam i vazduh u stanu biti uvijek zdrav i svjež. Svaki čovjek provede najveći dio svoga vijeka pod kućnim krovom. Tu se on rodi i odraste, tu živi i radi, u stanu provodi i dnevi i noći. i onda je jasno da i vazduh u stanu mora odgovarati svima zahtjevima nauke o zdravlju, ako se hoće, da život teče mirno i bez remećenja, drugim riječima: kez bolovanja. Vazduh u stanovima ljudskim kvari se vrlo iako, naročito u jako naseljenim gradovima sa uzanim uli­ cama i zbijenim kućama, a većinom i bez prostranih dvorišta. To kvarenje vazduha ne biva samo sa ne­ čistoće i truleži, koju razprostiru nužnici, smetljišta, gjubrišta, konjušnice i t. d., što se sve nalazi u ne­ posrednoj blizini ljudskih domova, nego i sa vlage i svakojakjh isparenja, što ih sobom donosi gusta naseljenost svakog iole većeg grada. Pa još kada u takvom gradu nema javnih gradina (parkova), a po širokim ulicama nema zasagjenog drveća, za koje se lijepo kaže, da su gradska pluća, onda zlo postaje još veće; tada se već osjeća velika zagušljivost, ubitačna po zdravlje stanovnika. Vazduh se kvari ne samo tim, što sada navedosmo, nego i disaje.n ljudi u samom stanu. Pri svakom disanju, oduzimamo vazduhu jedan njegov sastojak: kiseonik, koji je za život jedino po treban, a u razmjeru za to izdisanjem predajemo okol­ nom vazđuhu jedno gasovito tijelo: ugljenu kiselinu (tačnije: ugljen-dioksid) i nešto vodene pare. To ga­ sovito tijelo što ga izdišemo, ugljena kiselina, vrlo je otrovno — i eto, čime se na prvome mjestu vazduh za disanje u samom stanu kvari, ako je samo spri­ ječeno priticanje novoga svježega vazduha. U zatvorenim prostorijama, količina ove ugljene kiseline u vazduhu raste stalno sve više disanjem mnogih ljudi u njima. Što se pri svem tom štetne posljedice od takvog nagomilavanja ove kiseline u vazduhu po prepunjenim dvoranama ne pojavljuju, dolazi jedino sa provjetravanja, koje se u takvim pri­ likama istina ne opaža, ali je ono ipak dovoljno, da se tako pokvareni vazduh u izvjesnoj mjeri neprekidno uklanja. Valja znati i to, da osim ljudi i svih živo­ tinja izdišu ugljenu kiselinu i same biljke, naročito u tami, te i one čine, da se sadržina kiseonika u vaz­ duhu smanjuje, a ugljene kiseline uvećava. S toga se i preporučuje, da se izbjegava spavanje u zatvorenim prostorijama, u kojima ima mnogo biljaka. Osim stvaranja ugljene kiseline disanjem, ima i drugih izmjena u vazduhu, koje mogu biti ne samo neprijatne, no i štetne po zdravlje. Prije svega to je vodena para, čije prekomjerno nagomilavanje izaziva neprijatno osjećanje, koje zaparom zovemo i koja štetno utiče na pravilno isparavanje kože. U koliko je vazduh više zasićen vodenom parom, u koliko se više sprječava i pravilna radnja naše spoljašnje kože, kroz koju se iznosi suvišak vode iz tijela kao znoj, ali u koju prodire i vazduh do najsitnijih krvnik su­ dova u lcoži kroz mnogobrojne sićušne, okom jedva vidljive otvore (pore), na koje se znoj isparava. Trajno i jako nagomilavanje vodene pare, kao u poslu oko kuhanja, pranja i tome slično, treba uklanjati jakim provjetravanjem onih prostorija, u kojima se ti po­ slovi vrše. Prema svemu navedenom, provjetravanje je najpodesnije i najsigurnije sredstvo, da se uklone sva isparavanja ne samo što su neprijatna i dosadna, što se lako i mirisom opaža, nego se ona usele i u zizidove, obloge na zidovima (tapete) zavjese i t. d., odakle se teže mogu ukloniti. Kad to znamo, onda je jasno, da i provjetravanje mora biti razumno izvogjeno, te da se i željeni cilj što pouzdanije postigne. U tom poslu mnogo pomaže i samo sunce. Poznato je našim čitaocima, da se u vazduhu nalaze i svakojake sićušne, okom nevidljive klice, koje izazivaju i razne zarazne bolesti, kad samo dospiju na podesno mjesto. Ali sunčana svjetlost ima vrlo jaka razorna uticaja na ove klice; gdje ova svjetlost svom snagom dopire, tu nestaje i ovih kužnih klica, one na sunčanoj svjetlosti uginu. Prema tome, iznošenjem posteljnih stvari na sunce i dobru promahu, potpuno odgovara higijenskim zahtjevima. U opšte rečeno, u sobama, u koje sunčana svjetlost prodire, a to se prodiranje ne sprječava zavjesama i kapcima, dakle u sobama što su okrenute jugu ili jugo-istoku, može se vazduh uvijek prije popraviti, no u prostorijama što su okrenute sjeveru, u koje sunčana svjetlost i ne dopire. U ovakvim prostori­ jama, i pored brižljivog provjetravanja, osjeća se često vonj kao u tamnom i vlažnom podrumu. Kvarenje vazduha po zatvorenim prostorijama potpomažu dalje i produkti sagorevanja, koji postaju od ložeuja peći i od osvetljenja. Sagorevanjem u pe­ ćima i petrolejskim lampama postaju poglavito ugljena kiselina i vodena para. Ne manje i miris od jela i njihovo isparenje kazuje dovoljno, da se u vazduhu na­ laze velike količine nepotrebnih primjesa. Prema tome potrebno je, da se sobe po ručku i večeri dobro provjetre, a u još većoj mjeri ovo važi za sobe, u ko­ jima se spava. Dalje, vazduh se kvari još i dimom i prašinom. Zato se ne smije izostaviti što jače pro­ vjetravanje soba, kada se one čiste i peru; poslije �47 svršenog čišćenja, otvori širom prozore i vrata, da se prašina raznese i svaki zadah ukloni. Zagrijavanjem, naročito usljed loženja i disanja, vazduh se razregjuje. Topliji vazduh, koji je lakši, penje se na više i skupi se ispod tavanice. Da bi se ovaj većinom pokvareni vazduh uklonio, dobro je, da se blizu tavanice nalaze naročiti otvori za provjet­ ravanje (ventilatori), kroz koje će pokvareni vazduh strujati napolje. Ali ovakve naprave za provjetravanje vrlo se rijetko vigjaju po stanovima, stoga je dovoljno, da se otvaraju gornja prozorska krila, oba ili i samo jedno, radi prodiranja svježeg vazduha u sobu. Ako su takva krila visoko postavljena, ne treba se bojati promahe. Odmah napominjemo, da za ovaj cilj nije dovoljno otvaranje samo donjih krila. Provjetravanjem izaviva se i kretanje vazdušne mase: disanjem i loženjem zagrijani vazduh struji na­ polje, a u sobu prodire svjež vazduh. Ako je ovo kre­ tanje vazduha jače, onda mi to osjećamo kao promaju. Jako strujanje vazduha za osjetljive i slabunjave osobe nije prijatno, šta više promahom izazvano življe isparavanje kože može dati povoda nazebi u takvih osoba. Pri svem tom, ova plašnja, ponekad i oprav­ dana, ne treba ni u kojem slučaju da zadrži od snažnog provjetravanja. Ljudi osjetljivi na promahu neka se uklone za vrijeme provjetravanja u kakvu drugu prostoriju. Ali kako se u naše doba uopšte podižu kuće, i u zatvorenim prostorijama postoji neprekidno mije­ njanje vazduha, što se obično ne opaža, jer se lagano zbiva; strujanje vazdušno, koje ima najmanju brzinu od pola metra u sekundi, ne može se jasno ni osje­ titi. Ma kako da se vrata i prozorska krila dobro zatvaraju, ipak izmegju ovih pokretnih dijelova i onih stalnih, za koje se krila utvrgjuju, postoje razmaci kroz koje stalno prodire vazduh, kad jače kad sla­ bije. Prema tome se i razmjena spoljašnjeg i unut­ rašnjeg vazduha, koju mi ne opažamo, stalno vrši kroz malene i uzane pukotine i razmake u vratima i prozorima, kao i kroz šupljikave opeke, izjroje su i sami zidovi sagragjeni. Da kroz pukotine na prozo­ rima i vratima doista prodire vazduh, lako je uvjeriti se; kad napolju duha jači vjetar, onda se kod pro­ zora i vrata osjeća kako tu vjetar piri. Ima ljudi, koji tu promahu ne trpe i onda, naročito u zimsko doba, ivice od vrata i prozora postave okrajcima od vunene tkanine, te tako spriječe svako prodiranje spoljašnjeg vazduha u sobu. To se ne može odobrtti, kad se ima na umu, od kolike je vrijednosti obnav­ ljanje vazduha po zdravlje. Prema onom što malo čas navedosmo. prirodnom provjetravanju kroz pro­ zore, vrata i zidove, jače su izložene one strane do­ mova, koje su okrenute strani sa koje obično vjetar cijele godine duha. Ovo stalno prodiranje vazduha u zatvorene pro­ storije može biti u nekoliko i dovoljno za obnavljanje vazduha, ako je potrošnja vazduha ograničena na mali broj stanovnika Za zatvorene prostorije računa se na jednu zdravu osobu prostor od 20 kub. met. vazduha, te da ova zapremina vazduha bude dovoljna za disanje. U stanovima sa prostranim i visokim so­ bama, s velikim vratima i prozorima i kad su takve sobe uz to još i sve uvijek otvorene preko dan i preko noć, količina vazduha u njima, pored pomenutog provjetravanja, dovoljna je za disanje i nema velike bojazni, da će se brzo kvariti. Ali kada više čeljadi živi u jednoj zatvorenoj prostoriji, a ona nije ni do­ voljna prostiana, i pošto se u takvoj prostoriji vazduh uopšte lako kvari ne samo disanjem ove čeljadi, no i grijanjem i osvetljenjem stana, onda nastaje neop­ hodna potreba, da se takav stan češće provjetrava otvaranjem prozora, naročito u zimsko doba. Ne treba se bojati, da će se zbog toga soba ishladiti; naprotiv, čist i svjež vazduh čini, da se toplota u sobi opet brzo pov:ati. Iz higijenskih razloga ne mogu se odob­ riti dupli prozori, kao ni oblozima prevučeni ili masnom bojom premazani zidovi, jer oni u velikoj mjeri sprječavaju prodiranje vazduha. Gdje prirodno provjetravanje nije dovoljno za prostorije, odregjene za veliki broj ljudi (kasarne, škole, gostionice i t. d.), i brzo unošenje svježeg vaz­ duha kroz prozore ne da se izvesti, onda tu pomažu samo naročite naprave za ovaj posao (ventilatori). Ovim napravama zadatak je, da se neprekidno uklanja pokvareni vazduh iz takvih prostorija, a unosi u njih svjež vazduh spolja. — r. liib n a te B H c n K y jiT y i> H o o i u j . e u i i t e . III a h <J>o p: MaKCHJie h Mhc.h i . C «jjpaHuycKor upemvia JejieHa B. Ti' ponah; ca KffcusKeimoM CTyA0joM o UIaH<})opy oa J. CKCpjiHka. Eeorpaa, 1914. drpana 184.—8°. Ma^aifee C. B. IlBnjaHOBHha. IJajeHa 2 AHHapa. HlamjKjpoBe MaKCiiMe h M bcjih He npeACTaB.i>ajy jcAaa tj)B^030({)CKB cHCTeM. One cy npnje hb 3 cBnpennx HA<‘ja o ApyniTBy ocaMHaecTor Bnjeica, o apncTorepaTctcoj e.iBTB Koja je DpejKBBjbaBajia csoje noToae oprnje, n y Kojoj je IH amjiop npesKBBno jeAHo Bpnjeine. Te mbcjih cyBH iue Hero cypoBe. Il3 h>bx Beje a »x jeAHor paaonapaHor honjpKa in je je MopajiHo AocTojaHCTBo noopnje^eHo y cy1UT0HH. OAaTJie cy oHe TaKO d8ciimhcth'ih 6 n ropKe. O ho ey m icane y BpnjeMe noaiJbeAH>Hx Aana IIIaHtjj'ipoBa acBBOTa, 1794, nocjiaje npnnx paAOCHHx ycKJiHtca P obo.iyUHje. OiraKBe kbkbo cy, h aKO He cHCTeMaTHiKii ypeIjfHe, OHe cy onrrpa 00Tyac5a npoTHB cbhx ohbx Kojn cy npoACTanjbajiH ko6ho ApyniTBo HenoepeAHO npeA oniuTH npeJioM y jaBHOM acHBOTy db>paHuycKe. ,Z(a 6h ce Ao6ajia 6ap npn6jiH3KHa cJinrea Tor APyiuTBa, Tpe6a 3 h ;i t h a» je to BHine ApymTBO Hnjn je npx opeACTaBjBao JIyj XVI, 6 bjio noinyHO KopynnoBaHo. C bh �„noB.iaiiiTeHH CTa.iesKn” mchrbab cy CBoje AaHe y 6 ec" DpecTaHBM op rn jatia s a ja je KyjiyK n.iahao c&m HapoAH ajneha AyxoBH Tor Bpe&ieHa, ohh s a ie cy HAeje HenocpeAHo Aje«ioBa^e Ha noqeTaK <J>paHuycKe peBO«iynaje, 6 a.ia cy hcto Tcunico noHHJKeHH Kao Maca HeMajyhu r p 6oBa h He npeACTaB.T.ajyhu no CBojoj KpBii jeA*H ii3a6paHn CTa•leac. MoHTecKĐje a Bo.iTep npeacaBHAa cy, Besan a 3a TftKRO APymTB0 , ropKBX nacoBa, noHiiHsaBHHa Ao nača. CaM IUaH(})op. n.ie 6 ejaii a BaH6 pa 4 HO AnjeTe, 6 ao je Ha ABopy JIy ja XVI Tpn.i>eH paAH CBoje .tenoT e, He paA a cBora Ayxa. JeAHOM npa.itiKOM K p a .ta u a M apnja A htoaneTa peK.ia My je: „3aaTC .in, TocnoAHHe Ae Illa n ^ o p , Aa cTe ce CBBMa y Bepca.i>y Aonajia, ja Hehy p eh a 36 o r Bainera Ayxa, ho a nopeA Bam era A yxa?“ IIIrii<J>op je jpAHocTaBHo oAroBOpao: „P a3.ior je TOMe np.io npocT, y Bep- t ii oa.T.y ja ce Mnpna c THMe Aa bmbm a » HayqaM MHore c.TBapa Koje 3Haa oa .T>yA0 Koja b x ne 3Hajy“. C tskbiim UHHH4 KHM oAroBopoM, IIIaH(J)op nnje HnKaKo Morao octrth Ayro AaopcKa caMnaTaja. O h je npeK anyo CBe CBoje a ° ‘ TaAaH>e Be3e, a BpaTao ce Aa otdosh 6 CBoj CTapa hcbbot rAaAH a naTH>e. To je 6 b »to cnpeMaH>e 3a PeBO^ypajy. A KaAa je oHa Aoaijia, oh je nocTuo a>eH BaTpena no6 opHaK, h>ph npaBB tobophhk y uyHOM CMHC.iy, a oh je oHaj Koja je ac n ap a cao hah ah ' iho Hanacao Haj<iyfieHnje roBope M apa 6 ooB.i>eBe. P te ro B a je <})BA03o<J)Bja, y r.iaBHOM, necaMHCTBHHa, u oh 6a 6b o jeAaH oa ohhx cy y T n n a jm Ha a o - k o jb U iiuje cTBapafoe IIIoneH xaypoBo. IIIaH<J)op oA-iyHHo Mp 3a ApyuiTBo y Koae je npeBeo Haj.T>enuia a h o CBora acaBora. HapoBBTo »cene. O h je Aao npBe ocaoBe 3a B y jira p a - 3iipaibe BAea^He .T>y6aBH a HeiiiTeAHMaae, bpao Koje c y AOUHaje t &k o o6h jiho aecTo napaAOKca.iHO, pa3BB.ia tPaKTe, H a n e a O rpaH A Čepr. M p 3e ha ApyuiTBO*) onaKBo KaicBo je oh 6b a o y A p y ro j noAOBBna o ca M H aecio r BajeKa, Hnje Mp3Bo .i»yAe, u CBapeno je t b p a h t h a & je oh 6ao iiH3aHTpon. 3a PeB o^ yaaje, to ce ManiA>eH>e noxnyHO TOAHKy .i>y6aB a pa3Bajao 60.1 a y naTaH>y onniTa KopacT noBjeHaHCTBa. A a b je o h Mp3ao ApyuiTBo cpac .10 c npeApacyAaMa 0 h c k h m b h u ih m Ji>yAHMa, 0 HeKO.innnHB Koja pa36a«io, jep je oh noKa3ao TaKBy Aje^iaTHocT KaAa je HMa npaBO Aa Apaca y poncKoj HapoAHe Mace. H naic, MpanHa 04BT je. V K aB eh a noT4BH>eHOCTa iaapoKe, toh A y i,o BpeMeaa H>eroB M a f c c a u a Bp.io cnoKojeo a pe- JiaTBBHo cpehHo, HMao je , y6p3o asa T ora, TpeHyTKe a& bbah KaKo je CBe .laasHo a BapjbBBO Ha OBOMe CBajeTy. Oa TaAa A »Tapa H>eroB ropKH necBMH3afl K o ja oh Haje nponaraoBao H3 yCKe h e jia je Hay4eH>aKa. O h r a je yqaHBO p ejiarajo M Aa yM ap yha, jeA H or A aHa, CBojoM b o a >om 6a Morao yMpajeTB cao 6o ah o h KaA ycxTjeAHe. caMO X. U KpftUOTKHH Je;i,aH p y ci:w canpeM eiiii m ic a n . ^.BMBTpBje MepeniKOBCKB (pol)en 186G.) Heaa nocviy«a Kao npaMjep KaicBe je TeuiKohc HMao jeAan Heo- ■u m a *) IlOA BIHPy™TBOM“, y TO BpiljoMO, pflHyMnj«BB.ia COČAMO Bflj»pucToKpflruja. 6bhho AapoBHT m ican ah y3 couajajiae a noAHTBiKe npa^aK e P y c a je ynpaBO cnoMeHyTe nepaoAe*) Aocnaje Ao CBor nyHor pa3BBTKa. OcTaBBMO Mn H>eroBy rfoe3njy, a aKo je a OHa Bp.10 KapaKTepac.TBHHa — a nper.ieAaMo cano H>eroBe poMane a KpaTHHKe npaKa3e, BHAjeheMO Katco je MepeiiiKOBCKH, oouito je aMao 3a oho nacue n p e^ a u ifte reH epannje Koja cy 6mia HaAaxHyTB acejtoM Aa CBoja Ajeaa c.TBapajy 3a Banie copaja^H e HAea.ie, TeK H3BjecHy cBMnaTajy a a a 6ap H3BjecH0 noniTOBafte, Ma^o no Ma.io noseo Aa c,yMH>a y Te nAeaae 0 Haj3aA Aocnao AOT.ie Aa a x npe3ape. H am ao je Aa ohh He 6njaxy oa HHKaKBe KopacTa a noHeo je Aa CBe Rame a BHiue roBopa 0 ncyBepeHOM npaBy nHAHBUAye“, a.ia He y cMacviy ToARaHa h A pyrax i|)n.i030(})a ocaMHaecTor CTo-teha, a He onaKo ksko je to pacopaB.sao ETacapeB ksa je ro BOpBO O „peaABCTBMH Koja MHCAe. MepemKOBCKH je cxBaTao to npaBO y cMac.iy Ha Koja r a je ynyTao H ane, y cMRCAy o*iajHo neoape^eHOM, a ano ae HeoApeljenoM, a oho yc.K0M. y bcto BpajeMe noneo je Aa CBe Baiiic a Banie roB opa 0 „.’benoTa“ a „o6o5KaBan>y .T»enoTe **), a^ia oneT He y CMHCJiy Koja cy HAea.iacTa Aa^a OBoj p ajena, ho y orpaHimeHOM epoTHHicoM c,MHCAy khko cy BecTeTB4apa“ 4eTpAeceTax roAHHa cxBaTn.ia „Aajeno. TAaBHo Aje-'io Koje je MepemKOBCKn upeAy3eo Aa a3paAH, H3a3Ba.io je b6.ib k h aHTepec. O h none Tpa.ior a jy poaaH^ y Kojoj je HacTojao Aa npaKaace 6op6y aHTBHKor, noraacK or cBajeTa npoTHB xpamhaHCTBa, Ha jeAHoj CTpaaa xeAeH -icv .T.y6aB a noeTaiKo pa3yMajeBaH>e a cxBaTaa>e cpnpoAc, u Ha Apyroj TauHe, necBMacTHHHe yTanaje jyAejc.Kor xpamhaHCTBa ca cBojaM oABpaTHHM OAHoraeH>eM npeMa npoMaTpaH>y npapoAe, noeaaja, yMjeThocth , ysKBBaH>y a npeMa CHaacHOM, 3ApaBou waB 0Ty y onuiTe. „JyAajaH anocTHTa Gnjame npBa, „JleonapAo Aa B bhhhu A Pyra poMan T p a.io raje. O hb 6a ja x y pe3yATaT 6paa«Hor cTyAapaH.a aHTanKor rpaK or CBajeTa a peHecaHce a noKpaj h6kbx Mana — (ocKyAHPe y npaBOM ocjehaH»y n p a oBanAohaBaH>y o6oacaBan>a .tenoT e a aaBjecHBx cyBBiiiHOCTB y apxeo.ioajK0M AeTa.T>aMa), caAP' waBaxy 06a y acTHHy A ajenax a Bp.io CHaacHo B3B6Aeh bx cpeHa. Mel)yTaM. ocHOBHa HAeja — noTpe6a cbh Te3e B3Mel5y npapoAHe noe3aje aHTaiKe a HajBaraax 40BjeqaHCKax BAea.ia xpamhaHCTBa — y4aH a.io je Ha CBaKor HBTaoua Ay6oK yTacaK. *) l’n je ’i je 0 iio/ ihthhkhm npn^BKflMfl P y c n je y Bpe»ieHy hbMel)y 1857. a° n o c jiaje 1881. romane. T o j e p,o6a. uaj>K>iBaiiinjBX TpsflBBi^a y yiiyTpaiuH>oCTH pycKe o^T epaje, Bejiuica u o^ynieBJi.eua 6op6a pycKBx pono,Tynnoiiapa ea ocjio6ol)eK>e 0Tav6Biie u nonornTCibe Hcejbesiior aiico/iyTBCTHMiior cncTeMa p je n e spinaBe y komo cy n a po,py 6 n .ia yK pal,ena b naj m bhb Ma.iBBja npaBa. **) n . KpanoTKBR KOBseKBeitTHO roBopn, Kao b o B^ia.iajvKiiM K-iacaMa, o BHCToj yMjothoctb c HgBjecHe bbchb 6. KaKBa Chah j M m jeTBOCT, ako o u a iio n a je ja i t koharub c ounjajino noupaB.i.au>e u apo^a, aa KpanoTKBiia je bah BpejHOCTB b ua.iBuiiia cnope^uocT. /Ke^eKe « a Ha61erne je^H y K paj hoct, oh naAa y Apyry 0ApHHyKa ancojiyTHy BpujoAuoCT mbctb yMjeTH0cra pa^B ysijeTH0CTH. C T ora u j iib CTporB ecTeTB'iap MepeuiKOBCKH Hnje AP»r nBcai< je p era sK o j BpujeAuocTB upernocTaB.i.a ecT0TosKy, jop Ao»B0.i.aBa ;(a liaA A°6p“ “ TpayMi{iyje jin jen o . — �49 Ha aca»iocT, MepenmoBCKOBo o6o*aBaH>e aHTansor HaTypH3Ma Huje 6n.no 04 Ko^iHKor TpajaH>a. Oh jom ae 6njaiue Hanncao Tpehn poMaH cBoje Tpajioraje, Ka# je npoApo CHM6o,in3aM y aeroBo Aje.uo — c thm hcxoaom A» je M.iaAH ayxop noKpaj cbox cbo| h x ciioco6 hocth npaBue jypno y c y c p e T je^HOM 6e3HaAHOM ueCTBmi3My y Kojn h Torojb 6njame 3anao noc.n>eAH>Hx roAHHa c B o ra HCHBOTa*) H am dija Mulić: „Iz života za život.*4 Poslije knjige „Borba polumjeseca i krsta“, koja je izašla kao prva sveska Muslimanske biblioteke, koju je počeo izdavati g. M. B. Kalajdžić u Mostaru — izašla je još jedna knjiga pod gornjim naslovom i to kao prva svezka izvanrednih izdanja spomenute biblioteke G. Mulić je poznati naš omladinski pisac, pa i serija lijepih skica iz našeg — specijalno musli­ manskog — života naći će svakako odziva kod naše mladeži, jer njegov lagani stil, lijepi motivi i ufinjeni patriotizam, koji se provlači kao neka svilena nit kroz sve radove ove vrsti, koje je stvorio g. Mulić — ugodno će se dojmiti i lijepo djelovati na nepokva­ renu dušu naše mladeži. Ova knjiga, i ako ne udovoljava svim strogo kričarskim zahtjevima, ipak se može našoj omladini toplo preporučiti. Novi pogledi. To je mala brošira, koju je iz­ dala „Knjižnica za narodno prosvjećivanje" u Novoj Gradiški. Nemam uistinu riječi, kojom bi pohvalio plemenitost i požrtvovnost g. Marka Đurića - vlasnika i urednika ove knjižnice, te onu plemenitu svrhu i humanitarnost, kojoj je ova brošira namijenjena. Naše najveće socijalno pitanje — suzbijanje alkoholizma — trezvenost — glavna je svrha ove knjižnice, što se vrlo jasno vidi i iz ove prve sveske. Kad se još rekne, da prihod ide u korist siromašnih đaka tre­ zvenjaka, to znači, da ovo korisno poduzeće ima svoju dvostruku plemenitu svrhu. Pošto je brošira vrlo jeftina — stoji ciglih 30 filira — to neće sigurno biti mnogo onih, koji je ne bi nabavili, a vrlo bi umjesno bilo, kad bi naša ra­ zna društva ili pojedinci nabavili i poviše primjeraka ove vrlo korisne brošire i to među omladinom raz­ dijelili. — M. č. 0 nacionalizovanju muslimana. Ovaj naslov nosi broširana knjižica, koju je napisao student prava g. Š u k r ija K u rto v ić . Knjiga je pisana za narod i razumije se vrlo popularnim stilom. Pisac iznosi u knjizi mnoge nove misli u pogledu nacionalnog po­ *) y HCTOpajH HOBHje pyCK6 KH.H5K6BHOCTH H C TBapuocT y p ycicoj jiBTopaTypH). KpanontBH y onnrre hb roBopH 0 TpefceM poMany MepemnoBCKOBe Tpajiornje, „neTpy B6.ihkom.“ — Kora HHTepecyje i^jejia T p a.io raj a MepenucoBCKora >Hahii he je y flo6poM cpncKon npeBo^y r. H hk. HaicojiajeBiiha y ,,BpaHKOBy Ko.sy“ y roflHinTHna 0p, 1904.—1908. Ma-mna XpBaTCKa y nocjbeAH.6M cbom Ko/iy 1912., HB^a^ia j« „n eT p a BejinKOr" (DoTap a A jieacej), y CBojaM peAOBBBH ny6.iHKannjana. kreta megju našim muslimanima. Hvale je vrijedno, da autor — kao što obično biva kod naših musli­ manskih pisaca — nije bio pristran u rješavanju našeg nacionalnog pitanja, držeći oba naša narodna imena ravnopravnima. Knjiga se može preporučiti osobito onima, koji se bave ovim našim neriješenim problemom. — Ci­ jena joj je 50 helera. m. č. Gajretov glasnik. Otimanje od „Gajreta". Glavni odbor društva „Gajret" uputio je ovdašnjem vakufskom saboru dne 20./P ov, g. slijedeću molbu: Visokom Vakufsko-mearifskom saboru u Sarajevu. U lanjskom zasijedanju našeg zemaljskog sa­ bora, usvojeno je, da zemaljska vlada podijeli trima našim kulturno prosvjetnim društvima i to: „Prosvjeti", „Napretku1* i „Gajretu" 1,000.000 K prema ključu kao novčanu pomoć za izgradnju društvenih gjačkih konvikata. Ova je stavka prema izvješću sadanjeg zasijedanja zemaljskog sabora i sankcionisana, te je odbor „Gajreta" uzeo to kao sigurnu garanciju, da može sa proporcionalno pripadajućom svom od preko 333.000 K započeti gradnju društvenih konvikata. Rješavajući ovo pitanje odbor je došao do uvje­ renja, da se osjeća jaka potreba društvenog konvikta najprije u Sarajevu, radi čega je i stvorio na svojoj zadnjoj sjednici zaključak, da se odmah otpočne sa ovom gradnjom. Odbor „Gajreta* nastojeći, da gornju svotu što bolje iskoristi i da od nje što više prištedi za gradnju konvikata i u drugim mjestima naše otadžbine, gdje se takogjer osjeća velika potreba za to, zaključio je obratiti se Visokom vakufsko-mearifskom saboru u Sarajevu sa molbom, da visoki sabor blagoizvoli sta­ viti društvu „Gajret" na raspolaganje jedno prazno vakufsko zemljište za gradnju konvikta. Odboru „Gajreta" poznato je, da postoji ugo­ vor ismegju zemaljske vlade i našega Vakufa, kojim se je zemaljska vlada obvezala, vakufsko zemljište Čekrčincu, koje danas služi kao park, u svako doba vakufu ustupiti ako bi se na njemu gradile zgrade u vjerske i prosvjetne svrhe. „Gajret" je čisto prosvjetno društvo, čija imo­ vina u slučaju prestanka prema društvenim pravilima pripada Vakufu. Prema tome bi i „Gajretov" konvikt, koji bi se na spomenutom zemljištu izgradio, bio in­ direktno vakufska zgrada u prosvjetne svrhe. Na ovu motivaciju s kojom je saglasno i mišlje­ nje stručnjaka, ne bi mogla postojati zapreka, da ze­ �50 maljska vlada rečeno zemljište prema ugovoru s Va­ kufom ne ustupi „Gajretu". „Gajret" bi sagradio na kojemgod dijelu (parka) Cekrčince prema Kućerinoj ulici konviktsku zgradu za 200 gjaka, a preostali dio upotrebio bi za bašču dotle, dok ga Vakuf ne bi počeo izrabljivati u gradnju svojih zgrada. Ako Visoki sabor uzme u obzir, da je traženi komad zemljišta jedno od najpodesnijih mjesta za Islamski konvikt, a pored toga da se ustupljenjem ovoga zemljišta za gradnju „Gajretova“ konvikta, pruža najbolja prilika Vakufu, da cjelokupni kom­ pleks Cekrčince oslobodi uzurpacije i da na tom kom­ pleksu pored „Gajretova" konvikta podigne nesme­ tano koristonosne vakufske zgrade, odbor „Gajreta" i ne sumnja u povoljan rezultat ove molbe. — Ne sumnja tim više, što će Visoki sabor čineći jednoj islamskoj humanitarnoj ustanovi veliku pomoć učiniti u isto doba i u prilog Vakufa. U slučaju, da bi se pokazala apsolutna nemo­ gućnost, da se gore navedeno zemljište stavi „Gajretu“ na raspolaganje za gradnju konvikta, odbor će biti zahvalan Visokom saboru na podjeli nekog dru­ gog vakufskog zemljišta, podesna za društveni konvikt. Na povoljnom riješenju ove molbe bilo ma u kojem slučaju, odbor je slobodan izraziti unaprijed svoju najveću hvalu Visokom saboru i upisati mu to u jedno od najplemenitijih i najhumanitarnijih djela. Uz izraz najvećeg poštovanja za glavni odbor ,,Gajretau Predsjednik: 1. S a r i ć, v. r. Tajnik: u. z. A. S u m b u 1, v. r. Eto ovu je molbu poslao glavni odbor „Gajreta" vakufskom saboru i šta se dogodilo? Mjesto da saborski poslanici iskažu svoje sim­ patije i pomoć prema najhumanitarnijoj ustanovi bos. her. muslimana, mjesto da povedu riječ o tome, hoće li povoljno rješenje Gajretove molbe biti od velike ko­ risti po sam Vakuf, Gajretova je molba sistirana. i prešlo se je na raspravljanje, kako da Gajret uopće ne dogje do svote za izgradnju konvikta. Na predlog referenta budžet, odbora u v. saboru, koji je potpuno krivim izvješćem i to na jedan nelijep i tendenciozan način obmanuo saborske poslanike, da odbor Gajreta kani cjelokupnu svotu od 333.000 K utrošiti jedino u gradnju konvikta u Sar. premda u molbi izričito stoji, da će društvo iz gornje svote graditi konvikte i po drugim mjestima i na predlog vakufskog direktora, stvoren je gotovo jednoglasan zaključak, da gosp. referent predvede zem. vladi sa­ borsku deputaciju, koja će najskromnijim načinom umoliti visoku vladu, da se gornja svota Gajretu oduzme. Nakon povratka sa vlade referisao je saboru gosp. referent, da zem. vlada u ovoj stvari sada ne može ništa poduzeti pošto spomenuta svota već zakonom pripada Gajretu, nego je vlada pripravna izaći va­ kufskom saboru u surset tim, da vakuf, sabor po­ dnese zem. vladi peticiju u ovoj stvari, a vlada će tada poraditi u zemaljskom saboru, da se ova svota posebnom novelom otme Gajretu. Da se je gosp. referer# budžet, odbora u v. sa­ boru mogao složiti sa vakuf, direktorom, prema ko­ jemu je inače u velikoj „opoziciji*, ne čudi nas, ali nam je interesantno, kako su ova dvojica ujedinjene braće mogli da zavedu skoro sve v. saborske posla­ nike i da im sugerišu ono, Što uopće ne postoji. Sada istom pojmimo, šta se dešava sa krupnijim pitanjima u v. saboru. Nu prepuštajući ovu stvar drugima hoće­ mo da napomenemo, da za ovu zajedničku akciju vakuf, direktora, referenta budž. od u v. s. i ze­ maljske vlade proti jednoj našoj humanitarnoj ustavi ne će biti ni jedan savjestan i pametan član zem. sabora. Mi ćemo se u idućem broju opširnije osvrnuti na ovu stvar. G radska poglavarstva „G ajretu". Na molbe, koje je glavni odbor „Gajreta" upitio svima općinama u Bosni i Hercegovini, za potporu do sada su stigla povoljna riješenja od ovih općina: G radsko poglavarstvo u Goraždi votiralo je „Gajretu" svotu kao pomoć od 200 K, G radsko poglavarstvo u Tuzli 100 K. G radsko poglavarstvo u D oboju 100 K. G radsko poglavarstvo u Bileći 100 K. I ako prihodi gornjih općina nijesu bogzna kako veliki i ako svaka od gornjih imade svu silu svojih potreba i sirotinje, ipak dobrota i plemenitost gradskih zastupnika sa načelnicima na čelu, kao iz­ raz lijepih simpatija naprama ovoj našoj humanitar­ noj ustanovi, nijesu mogli dozvoliti, da se društvo odbije od potpore. Nas ovo dvostruko veseli, jer ko­ liko, što se je gornjim svotama krasno pomoglo naše društvo, toliko što će se, mislimo, u gornje primjere, koji zaslužuju najljepšu hvalu, ugledati i drugi, koji kud i kamo bolje mogu. Mi od sveg srca najljepše zahvaljujemo svoj gg. gradskim zastupnicima gornjih općina, kao i njihovim načelnicima na plemenitom daru i želimo da budu primjerom i drugima. CpncKa UeHTpajiHa 6atiKa „rajp eT y u. IIoBo,aoM 3aK.i>y,rKa CBoje npBe đa-iance oBaj yivieAHH cpnCKH HOBHaHB 3aBOA, KOjl3 je HCA8BHO OCHOBaH Ca HHCTUH a ko ] h HMane CBoje (Jm.iBja.ae y BaB»a^iynH, 3BopHHKy n ^I,o6ojy, AapoBao je „TajpeTy CBOTy OA 100 K. O a cp p a 6.iaroA apeka Ha oBatco jrajenoj noTnopH Kao 3HaK oco6 hthx cBMnaTHja npeiia Hana Myc.iiiMaHiiMa, ncejiauo rop»>eM 3aBOAy Haj.T>eimm HanpeAaK. AouahdM KauHTajioM, O stavka podod b o ra „G ajreta" u Stocu. Na izvanrednoj skupštini držanoj dne 7. februara o. g. pododbor „Gajreta" u Stocu podnio je svoju ostavku koju obrazlaže nekakvom rezolucijom. Ova je ostavka možda i opravdana, dok pododboru nije pošlo za rukom, da priredi u ovoj godini bar jednu zabavu u �51 korist „Gajreta", niti je bio u stanju, da do sada bar jedan heler novca pošalje Gl. odboru. Ovogodišnjih tri stotine Gajretovih Stipendista, na koje će gl. odbor do konca godine utrošiti svotu od 50.C00 K, a koja će se nadomiriti iz ovogodišnjeg primitka Gajretovih prihoda, neka ne dadnu povoda drugim pododborima, povjerenicima, članovima i osta­ lim prijateljima „Gajreta“, da posumnjaju u kakvo desolatno stanje društva. Odbor će ovih dana imenovati povjerenika u Stocu. Bankovna kuća Sumbulović „G ajretu". Ovih je dana preminuo u Sarajevu poznati bankir Samuel Isak H. Sumbulović, vlasnik gore navedene kuće. Pokojnik je bio vrlo otmjena ličnost u našem gradu i dobar tr­ govac u svakom pogledu. Povodom njegove smrti položena je „Gajretu" svota od 100 K, da tim i u Gajretovim analima ostave ime ovog uglednog gragjanina. Od srca zahvaljujući na ovom lijepom daru, neka je cij. familiji naše iskreno saučešće, a pokoj­ niku laka zemlja. Zabava u Brčkom. Predsjednik Gajretova pod­ odbora u Brčkom, gosp. dr. Abdullahbeg Bukvica, čija je požrtvovnost i zauzimanje za „Gajret" od oso­ bite pažnje, poslao nam je svotu od 190 K kao pri­ padajući dio „Gajretu" od zabave priregjene dne 31. januara o. g. u Brčkom. Našemu pododboru i zauzetnim brčanskim gragjanima neka je naša najsrdačnija hvala i svako priznanje. u prvom redu tamošnjeg sudca, *sina kršne i lijepe Dalmacije, gosp. Radivoja B e 1i ć a, kojemu se uz bok staviše svi ostali gragjani pod vodstvom grado­ načelnika g. H. Huseinovića, te gg..- D ž u m h u r a , predsjednika Napretkova pododbora P a v l o v i ć a i pravoslavnog svećenika S 1o m o v i ć a, koji uz mu­ slimanskog vjeroučitelja g. Džumhura, te uz nekoliko prisutnih katoličkih franjevaca najbolje pokaza, kakav može i kakav treba da bude vjerski službenik. Uz prisutnost gragjanstva bez razlike vjere, mje­ snog činovništva, pred punom dvoranom okićenom nacionalnim srpskim i hrvatskim zastavama izvadane su programne tačke uz odobravanje publike. Gospodjica G l a v a d a n o v i ć pokazala je osobitu vještinu na violini, kao što je gospodja H a b i j a n a c na glasoviru odala umjetnicu dostojnu i kakove veće i specijalno umjetničke produkcije. Kao što je moralni tako je i materijalni uspjeh vrlo dobar i mi bi željeli, da se i ostala mjesta naše domovine ugledaju u ovaj bratski pregalački čin vri­ jednih konjičana. Naše društvo Gajret poslalo je naročito izaslan­ stvo na tu zabavu. Jedna prim jedba. U jednom od prošlih bro­ jeva ovdašnjega „Vakta“ napisao je nekakav anonimus osvrt na prikaz knjige „Borba polumjeseca i krsta" štampan u „Srpskoj Riječi" iz pera našega suradnika M. Č. Gazanfera. U taj osvrt povlači se sa jednom Zabava u Odžaku. 1 ako je ovo malo mjes­ nelijepom tendencijom i naš list kao i društvo „Gaj­ tance, ipak je vrijednim i zauzetnim gragjanima uspjelo, ret11, zašto pisac niti je imao povoda, a niti stvarnih da prirede zabavu u korist „Gajreta", „Napretka" i argumenata, da na taj način pokaže želju za oštećitamošnje siromašne školske mladeži, od čega je Gaj­ vanjem naših društvenih interesa. Na ovo dužnost retu pripalo kao treći dio čistog prihoda 47'30 K. nam ja staviti samo jednu primjetbu. „Vakat" voli, Priregjivačima ove zabave i posjetiocima kao vri­ da se smatra javnim organom bos.-herc. muslimana jednim rodoljubima neka je naša najsrdačnija i u toj ulozi propovjeda, da mu je mnogo stalo do prosvjećivanja našeg elementa. Stavljanjem svojih hvala! Zabava u Konjicu. U nedjelju, 22. prošlog mje­ stupaca na raspolaganje jednome čovjeku, koji iz seca, obdržavana je u Konjicu u Domu sv. Save za­ svoga subjektivnog neraspoloženja prema „Gajretu“ bava u korist Gajreta, Napretka i Prosvjete. Ovu za­ nastoji, da mu i preko javnosti škodi, ne čini „Vabavu priredili su zajednički sve tri pododbora ovih kat“ ni malo konzekventno ni kulturno djelo i na­ triju prosvjetnih društava i u tu svrhu aranžirani od­ vlači na sebe odium naših prosvjetnih radenika. Što bor pod predsjedništvom konjičkog gradonačelnika g. se pak tiče lista „Gajreta" mislimo, da je kvalita­ Džafer-bega H. H u s e i n o v i ć a izvršio je svoju lijepu tivna strana njegova sadržaja i uspjela i literarno i patriotsku dužnost na jedan otmjen, doličan i kod dobra baš iz toga razloga, što na nju pisac spome­ nas do sada neobičan način. Ova zabava bijaše prva nutoga „Vaktova" podlistka kao i ostali polupismeni demonstracija zajedničkog rada složnih sugragjana i književnici nemadu apsolutno nikakova utjecaja. grad Konjic može se u istim podičiti, da je usred Konstatujemo, da se je molba društva „Gajret" svih neprilika i nesloge, koja je grozničavo na našu odbila iz budžetarnih razloga u istoj sjednici gradskog opću narodnu štetu zavladala megju našim narodom poglavarstva u Sarajevu u kojoj je pola sata kašnje triju vjera, umio pokazati svoj viši kulturni stepen i podijejlena potpora od 1000 K Osječkom kazalištu. tako dati urnek i ostalim našim mjestima, kakovi se Opozicija je doduše glasala za potporu, ali ie ostala putevi odabiru za više i korisnije uspjehe. Uz taj viši, u manjini sa jednim glasom. Da nije gradski zastup­ etički momenat bratstva i solidarnosti, u čijem je nik, koji je ujedno i č l a n gl. o d b o r a „ G a j r e t a " znaku i čijom je tendencijom zabava čitava provedena, proti podjeli potpore glasao, Gajret bi bio potpomognut vrijedno je spomenuti osobite zasluge za ovo djelo lijepom svotom. Tuhaf, ali se dogodilo! i �52 Novi povjerenici „G ajreta". Na predlog vri­ jednog narodnog prosvjetitelja, učitelja gosp. Hasan ef. Haćana odbor je imenovao za grad Srebrenicu i okolicu gosp. Bećiragu Siručića svojim povjereni­ kom. Da će Gajretova ideja ponovno oživjeti i poći napred u ovoj našoj i ako povučenoj varošici, jamče nam najbolje za to zauzimanje gosp. Haćama i požrtvovnost i patriotski osjećaj gosp. Siručića. Živili plemeniti rodoljubi i prijatelji narodnog napretka! Nadalje imenovan je povjerenikom za Nevesinje i okolicu g. Halil ef. O. Kosović, trgovac, čije mi imenovanje sa osobitom radošću ističemo, jer se do sada megju tamošnjim muslimanima i njihovim pri­ jateljima nije gotovo ništa radilo za „Gajret*. Odbor se raduje, što je imao priliku, da povjeri svoje po­ slove osobi uglednoj, agilnoj i u svakom pogledu vrijednoj kao što je g. Halil ef. Neka je sretan početak! Da se plemenita misao „Gajreta44 i ako polako, ali sigurno počinje uvlačiti i širiti i u najmanja mje­ stanca naše domovine, najboljim je dokazom imeno­ vanje i to na predlog tamošnjih za Gajretova povje­ renika g. R agib ef. K onjičanina u Kakanj-Doboju. Mi ovo imenovanje od srca pozdravljamo sa željom, da se gragjani i drugih naših malih mjesta ugledaju u gornji plemeniti primjer! Naš odlični prijatelj, đosadanji povjerenik u Odžaku i saradnik lista, gosp. Nazif ef. Resulović zafalio se na povjereničkoj dužnosti ušljed prevelikog posla u školi, naŠto je „Gajret" na njegov predlog imenovao drugog povjerenika, gosp. Muhamed ef. Zahirovića prvog tamošnjeg muallima. Muhamed ef. je već preuzeo svoju dužnost i odmah otpočeo posao. Prvi poslati izvještaj novog povjerenika uvjerio nas je da nam je gosp. Resulović preporučio osobu, koja će zaista od srca nastaviti započeti rad g. Resulovića i tim radom doprinijeti puno za „Gajret“ i njegov veliki zadatak. Nov utem eljač „G ajreta44. S naročitim veseljem i radošću i u ovom broju našeg lista možemo ja­ viti svojim čitateljima i braći našeg napredka, da se javio za člana utemeljbča „Gajreta44 pored dosadanjih još jedan rodoljub svoga naroda gosp. Nurudin ef. Borić iz Odžaka i odmah uplatio I. obrok utemeljačine. Neka mu je najveća hvala, i priznanje na ovo­ likoj požrtvovnosti za društvo „Gajret44i njegov napredak. Mato Miletović, Jozo Šurkuh, ivo Lovren, Katarina M. Dodik, Jelka M. Kristić, Manda Miočević, Ljubica Dodik, Mato Grgić, Marko, Ivo, Božo, Janja i Marijan Dodik, te Jozo Jarčević. Svima darovateljima najljepša hvala i priznanje, a mladom paru sretno i čestito! Gosp. Ahmed ef. Hasandedić školski upravitelj u Bjelemiću poslao je „Gajretu14 svotu od 25'90 K., koju je sakupio prigodom Kurban-bajrama megju svojim prijateljima i ahbabima: Darovaše po 3 K: Ali ef. Orman, Ahmed ef. Hasandedić, Ćamilbeg Šurković, Ćamilaga Fejzagić; po 1 K: Halil Daut, Ferhat Kurtović, Osman Banda, Alija Fejzagić, Salihbeg Šurković, Bešir Turaković, Osman Biber, Selman Biber, Salih Gjonko; po 0'60 K: Salih Biber, Hajdar Trnka, Alija Somaga; po 030 K: Huso Plavčić, Mujo Imamović, Huso Tarahija, Huso Daut; po 0'20 K: Salko Hromić, Ibro Mamić, Hajdar Jažić; po 0 10 K: Mušan Hadžić. Neka im je najveća hvala kako sakupljaču tako i darovateljima. Naš povjerenik Muhamed ef. Zahirović iz Odžaka poslao nam je 470 K koje je sakupio na odborskoj sjednici u „Muslimanskoj čitaonici.“ Priloge darovaše: gur: po 1 K: Hafiz Hamdija Kučuković; po 1'20 K: Hasan S. Ahmetović; p o 6 0 h : Mehmed-Alija Ademović; po 50 h: Alaga Ademović; po 40 h: Huška Zolotić, Mehmed Ćatić, Hasan Piragić; po 20 h: Hasan ef. Ahmetović za svog sinčića Rifata. Srdačna hvala sakupljaču i darovateljima, koji se svakom prilikom sjećaju „Gajreta.44 Bpiije/sHH ytieHHK u npnjaTejb „TajpeTa A.inja .ZJpaie n o c ja o je CBory oa 11'60 K, Kojy je yKynno 3a „rajpeT*4 Ha cBa,o.6ii M esim uare .ZfraAapa. E jiaro^ apuiio H jKHBHO CBjeCHH OM.ia^HHaU ! Halil ef. Redžić iz Kupresa poslao je 1419 K koju je svotu sakupio na svadbi Ale Kičinovića. Od toga darovao je sam Muhamedbeg Sulejmanpašić 7.25, a ostatak svi ostali koji su bili prisutni. Hvala sa­ kupljaču i svim darovateljima, a mladencima sretno i čestito ! Dobili smo 1 K od gosp. Idris ef. Šarganovići iz Dervente, koju je dao Gajretu kao dobrovoljni; prilog Jusuf H. Hasanović. Hvala! Živio! Pri oprosnom sijelu, davanom u čast gosp. Sadile ef. Sadikoviću, koji je premješten iz Brčkog u Sara­ jevo sakupljena je svota od 36‘80 K za Gajret, a na predlog gosp. dra Abdullahbega Bukvice pri čemu su se istakli naročito g. Mehaga Kučukalić načelnik i Huseinaga H. Egrić. Osobita hvala i priznanje svima učesnicim! __________________________ Gosp. Halil ef. Osmanagić iz 'Maglaja položio je „Gajretu14 6 K koje je sakupio na sijelu kluba „Islamske omladine.44 Hvala svima darovateljima i sakupljaču. Gosp. Mehmed ef. Bahtijarević iz Sarajeva po­ ložio je 7 K kao dar Gajretu od Muhamed ef. Smaića sud. pristava. Hvala najljepša ! Javne potvrde — darovi. Ali ef. Kurtović položio je 6 K koje je sakupio Gosp. Ali ef. Abdurrezak, član rijaseta darovao na svadbi gosp. Save Bjelojevića činov. pošt. štedio­ je Gajretu 3 K mjesto čestitke Šerif ef. Arnautoviću nice. Najveća hvala i priznanje sakupljaču i darova­ teljima, a mladom paru sretno i čestito. prilikom ženitbe. Hvala, a Šerif ef. neka je sretno! Gosp. Smailbeg Kulenović darovao je „Gajretu44 Odlični prijatelj „Gajretova“ napredka gosp. Muhamedaga Arapović iz Vareša položio nam je svotu svotu od 10 K prigodom vjenčanja Ahmedbega Agaod K 9'20, koja Je sakupljena na svadbi gosp. Ive L. novića u Jezeru. Živio kao i svi ostali rodoljubi koji Dodika, a na predlog gg. Matića, Šimića i Kapelčića se sjećaju „Gajreta44 sa obilnom pomoći. Jusuf Zija ef. Midžić, kadija iz Tuzle poslao trgovaca iz Vareša, te Mehmedage A. Kazaferovića posjednika iz Vareša. Priloge darovaše slijedeća gos­ nam je 20 K kao dar gosp. Hermana Visleca, po­ poda: Osim gore spomenutih predlagača još: Mijo i sjednika tvornice u Tuzli. Živio plemeniti darodatelj! 3« jpeaH H iu T B O oaroBapa: Ab*o Cj b Oj .i - Islamska diog. itamparija. - Za uredništvo odgovara: Aviio Sumbul �-------------------------- - W e __________________ ,,HERCEG-BOSNA“ ZEMALJSKI OSIGURAVAJUĆI ZAVOD ZA BOSNU I HERCEGOVINU. RavnafeUsfvo u Sarajevu, Apeluva obala (ulaz Hadži Ristić ul. br Z). Dionička glavnica K 4,000.000. Z a io J preuzima osiguranja: a) p roti požaru makar ga i grom prouzroči na zgrade, tvornice, strojeve', gospodarske i obrtne zalihe, robu, pokretnine, stoku i t. d .; b) proti štetam a kod prevoza robe vodom, kopnom i željez­ nicama; c) proti nezgodama za pojedi­ načno, kolektivno, (skupno, odgovornosno osiguranje d) proti štetam a od tuče uz na knadu potpune štete; e) proti provalnoj kragji i f) na ljudski život, i to osigu­ ranja za slučaj smrti i doživ­ ljaja, osiguranja miraza, go­ dišnjih renta i t. d. d) životne rente, koje odmah ili su odgogjene; e) rente za slučaj preživijaja, odnosno osiguranja udovnina; f) osiguranja uzgojnina. Kombinacije za nsigu^nic g . uota objhuafajiO Osiguranja života valjaju osim slučaja naravne smrti fakogjer a) osiguranja za slučaj sm rti; b) mješovita, odnosno osigura­ nja . za slučaj doživljaja i , sm rti; ci osiguranja m iraza; 1. za pogibelji rata, bez 1 J svake doknadne premije; | . j 2. za slučaj dvoboja; 5| 3. za samoubojstvo; 4. za smri usljed nezgoda. > i Premije se računaju posve nisko (jeftino): štete se isplaćuju brzo i kulantno. Ravnateljstvo u Sarajevu (Apelov.a obala, ulaz Tladži Ristić ul. br. 2.) i zastupstva (agenture' u svim gra­ dovima i većim mjestima daju rado sve uputi u stvarima osiguranja i preuzimanja svake vrsti osiguranja. PRIIflbEGOUAM ZEMALJSKA BANKA Z A B O S N U I H E R C E G O V IN U . ---------------- — C E N T R A L A U S A R A J E V U . ------------------ Uplaćeni dionici Capital. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . X 14,000.000. JjedoVne rezerVe i fond za sigurnost založnica X 5,300.000. 1 OO Hipotekarno odijeljeuje. oo - ooo Bankovno odijeljenje. ooo o o o Odijeljenje za robu. ooo f ril I g A I C. IILIJnLL. u Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru 1 Donjoj Tuzli. - - - IQ P n ^ T A V F * u Bihaću, Derventl, Gradiški, IO I U U 1 f l f L. Goraždu, Lijevnu, Ljubuškora Sanskom Mostu, Bos. Novom, Samcu, Stocu, Izdavanje 4 1/« i 5 % hipotekarnih založnica Travniku, Treblnju, Vlšegradu I Zvornlku. - i 5 komunalnih obveznica, koje se mogu upotrijebiti u svakovrsne naročito ženidbene Z a stu p stv a po svoj B osni i H erceg ovini. kaucije kod zemaljskog i vojenog erara. ‘________________________________ L _________________ RiaTjteto P r e p o r u č u j e s e z a s v e b a n k a r s k e i p o s lo v e s a ^ m m | ro b o m , k o je iz v r š u je p o d n a jp o v o ljn ijim u s lo v im a . ^^1 ■ i ma .Glavno zastnpstvo za Bosnu i Hercegovinu PRVOGA AUSTRIJSKOGA OPĆEGA DRUŠTVA ZA OSIGURANJE PROTIV NEZGODA” koje prima osiguranje svake vrsti protiv nezgodama pojedinca radenika, društva it.d. — protiv zakonite dužnosti ^ jamstva, protiv provalne kragje, vodovodnih šteta; - nadalje prima osiguranja djece protiv nezgoda sa povratkom premije, �'V T E L E FO N BROJ 124. TEL E FO N BROJ 124 <§>IS L A M S K A D IO N IČ K A <§> Š T A M P A R IJA (T IS K A R A ) ((I VLASTITO! ZGRADI). — S A R A JE V O . ------------------------------------------------------ j ĆOŠftK CAREVE I ISEVIĆA UL. < --------------------------------------------------- --- ------- P R IM A N A IZ R A D B U : pozive, oglase, programe, predainice, trgo­ vačke o’-jave, listovne papire i koverte, trg. knjige, račune, okružnice, memorandume, dopisnice kco i sve trgovačke tiskanice, godišnja i v edionice i banke, nadalje diplome za adrese, posjetnice i karte prigodnice, nadalje pre­ uzima štampanje ilustrovanih listova, bro­ šura, knjiga, časopisa, k>ao i sve ostale u štamparsku struku zasjecajuće radnje i t..d. Snabdjevena je n a j mo d e r n i j i m slovima, šarama i m a š in a m a (strojevima). Narudžbe iz mjesta i sa sirane obavlja u najkraćem vremenu. = Cijene umjerene. = = Ukusna izradba. K n j i g o v e ž n i c a :: Stereotipija � https://kolekcije.nub.ba/files/original/58d0294ceb0becd172cad371890a7bd8.pdf f5ee4117dd40dcf2650d8ed412e8b919 PDF Text Text w u p o j 4. li m u . rOAHHA V II. GODINA T a jp ei Gajret -OMOT 3A ^pyniTBEH E nOCJIOBE H 3A HAPO4H 0 ITPOCBJETiMBAlBE. LIST ZA DRUŠTVENE PO­ SLOVE I ZA NARODNO PROSVJEĆIVANJE. - H3JIA3H CBAKOr 1. — y M JECEity. - - JjVitSjlr j. IZLAZI SVAKOG 1. - U MJESECU — BjiacHHKs: apjihtbo wL’ajpeTM- ype^umc: Ahao Cya6yji. — Vlasnik: Društvo „Gajret*. - Urednik: Avdo Suinbul. Capajeno, 1. nlipuJia 1914. Sarajevo, 1, aprila 1914. p l i j e n a j e jin cT y : aa bocny a Xepi(uroBHny a AycTpoyrapcKy Moiiapzujv, »a njianoBo, rajie6y, yHeimKe * TesKUKe 1*20 K, s a u o Mji a no Bit 2 'l0 K ro^Himto. 3.1 ceo ocrajio noMji.o 6 ippunaica. IToje^HiiH 6pojeBn crajy 20 x m . lleruiahena ce nncna uo npnunj/, PyKonaca ne ne BpaKnjy. - llpernjiaTa u pyKonaca ma.T,y ce na a^pecy: .l'ajpeT1* - CapajeBO. C ije n a je lis tu : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za članove, talebu, ućeniko i težake l -20 K, za n o č la n o v e 2'40 K godišnje. Za sve ostale zemlje 5 franaka Pojedini brojevi staju 20 hcl. Neplaćena se pisma ne primaju rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi Šalju se na s Irosu^ .O^ret* — Sarajevo. (Ja/tpvKaj: — Sadržaj: Rezolucijo naših akademičara.' — Cnara ejeBepnnJc. — A. G. M. — Cjelina. Prkos. — Ha pac(Cptnuy. - Oproštaj 8 Prašumom' Tamia cjehaH>a. No'ra (Kuda lutki). - Sjedanje. H i g i j e n a : No puši!.— K n j i ž e v n o i k u l t u r n e b i l j e š k e : Maksime; Viktorija; Usuli dinijje; Temelji islam­ skog morala; Hobh ojmaahhchh jihct; Klub mu­ slimana akademičara. — Gajretov glasnik. — Javno potvrde — darovi. — Iskaz. — Ođg. uredništva. Pleća ne bi upoće nikako smjela piti zrnene kave, nego samo dobroga mli­ jeka s KathrelnerKnelppovom : sladnom kavom. Jll (opal III hladan, svagda |e Kalh-1 ftlner potpuno netkodljlv, prijatan!, hvala njegovu pripravljan ju Iz najboljega slada. Braćo Muslimani! Molimo svakog brata Muslimana da traži i neka kupuje samo: „GAJRETOV** BEZ PAMUK Pitajte, molimo, za to svoga kutnog lljetnlka. jer je to roba, koja odgovara vrsti najboljeg kvaliteta, a uz to se potrošnjom ovog artikla po­ maže i samo društvo „Gajret". ISLAMSKA DIONIČKA ŠTAMPARIJA U SARAJEVU. �Natječaj za prodaju šibica pod markom „Bajref*. Ugovor, koji je društvo ,Gajret“ sklopilo sa firmom S. 1). ALKALAT iz Doca u pogledu prodaje šibica pod markom ,Gajret“ , ističe koncem juna ove godine, pa se pozivaju sve firme šibica, koje se kane natjecati za prodaju svoje robe pod gornjom etiketom od mjeseca juna pa dalje, da podnesu društvu svoje ponude najdalje do 1. juna ov. god. Potrebne informacije urngu se dobiti svaki dan u društvenoj kancelariji Apelova obala,br, ^ U Sarajevu, 20. marta 1914. - .i BBBBBEBBBBBB SBBBBBBBBBBBBBBB A Društvo „Gajret“. ..... / ... V ■A -n , \ i 3i BBBBBBBBBBBBSBBBBBBB B B DIONIČKA PIVARA U SARAJEVU PR EPO RU Č U JE SV O JE Nabavlja se u buretima od 25 lit. dalje, kao IZVRSNO ODLEZANO EXP0RTPIV0 PRIPOZNATO OD NAJBObJE VRSTI. i u san­ ducima složeno po 3 0 i 50 boca od ‘/to btre ili po 25 i 5 0 boca od ’/io litre. Razašilje u pokrajinu franko na svakoj N a ­ ciji b.-hercegovačke državne željeznice. it i B B B B B B B B B B B B B B B B B B B ni B B B B �BPOJ 4. BROJ. rOAHHA VII . GODINA T a jp e T Gajret 'JM CT 3A ^PyUITBEH E LIST ZA DRUŠTVENE PO­ SLOVE I ZA NARODNO PROSVJEĆIVANJE. — HOCJOBE U 3A HA PO ;UIO nPOCBJETiHBAILE. — y M J E C E ijy . — E iacH H K : /ip y i n T B O „ I ’ajper* C a p a je s o , \ r r r cbVltfjl* - y p e ^ m iK : 1 . a n p n jiti A bao C y M d y .i . - 1914. I ( n j e n a j e j i e c t j : 8a Eocny a X ep i(crom iiiy a A ycT poyrapcKy MonapxBjy, »a i-ia a oB e, TaJie6y, y hghbk © b TejKaic© 1‘20 K, s a H O a a a n o B e 2'40 K ro^amito. 3 a cb© octrjio aea .b e 6 $paHaKa. Ioje^ au B 6pojeBB CTajj 20 xeji. Ilenjiakeaa se n a c a a do npnaajj, 3yK0UBCH ce ho apahajy. • - HpeTiuiaTa a pyK onacu ma.i>y ce ea a;ipncy: . PajpeTu — Gapajeiio. , - m , , , ji — U M JE SE C U - 1 - Vlasnik: Društvo „G a jret". - Urednik: Avdo Sumbul. S a r a je v o , 1, a p r ila 19 14 . C i j e n a j e l i s t u : za Bosnu i H ercegovinu i A u stro­ u garsku m onarhiju, z a član ove, talebu, učen ik e i težake 1'20K, z a n e č l a n o v e 2'40 K godišnje. Za sve ostale zem lje 5 franaka P ojedin i b rojev i staju 20 hel. N eplaćena se pism a ne prim aju rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na adresu: „G a jre t" — Sarajevo. Rezolucije naših akademičara. Na zadnjem našem sastanku jednoglasno je za­ ključeno da putem javnosti osudimo postupak onih, Na vijest, da vakufski sabor kani pošto po to koji onako bezobzirno idu za oštećenjem „Gajreta44. prisvojiti subvenciju društvu „Gajret" koja je podijeljena Klub muslimana akademičara smatra to svojom duž­ za izgradnju Gajretovih konvikata, poslate su nam nošću. Stanje našeg jedinog prosvjetnog društva „G ajna uvrštenje dvije rezolucije naših akademičara iz reta* upravo je žalosno. Našom indolencijom, našim Beča i to: rezolucija, Kluba muslimana akademičara razrovanim političkim životom i strančarstvom doveli i rezolucija, Narodne muslimanske akademske omla­ smo ga da danas, na veliku našu sramotu, stoji na zad­ dine, koje mi niže obje donosimo bez ikakva njem mjestu. komentara. Donosim o ih bez komentara radi toga, Gajretov odbor obratio se i zamolio posve is­ što ne ćemo, da nam se i s koje strane prigovori, kreno vakufski sabor, da mu podijeli jedno mjesto kako se bavimo onim, što ne spada u program našeg da sagradi o svom trošku islamski konvikt u Sara­ lista, da se bavimo politikom. I jedna i druga rezo­ jevu. Ta islamska institucija, dobro sviju nas musli­ lucija uzimaju u obranu naše društvo, kojemu se ne mana, mjesto da „Gajretu44 izađe u susret ne samo bi smjelo niti iz političkih, niti i iz kakvih drugih raz­ da je odbila Gajretovu molbu, nego još radi, da se loga štetiti, i mi kao organ toga društva najpozva­ subvencija od 333.000 K, koja je odregjena za ovo niji smo da donosim o sve ono, što je u njegovu prosvjetno društvo, oduzme od „Gajreta14. Mi stojeći obranu, ma to nosilo malko i politički karakter. Ovaj vjerni svome programu, ovim putem javno osuđujemo poziv našega lista ne smije se smatrati vogjenjem onaj nekorektni postupak vakufskog sabora i apeli­ kakve politike, niti ikakvim političkim ispadima prema ramo na vladu da provede zaključak zemaljskog sa­ pojedinim grupama ili pojedincima, kako nam se hoće bora neobazirući se na želje odaslanstva vakufskog da predbaci.*) sabora. U protivnom slučaju molimo poslanike ze­ Čestitoj i rodoljubivoj akad. omladini, koja sva­ maljskog sabora da spriječe svaki pokušaj, koji bi kom prilikom pokazuje svoje najiskrenije simpatije i išao za tim da se „Gajretu44 zakonom doznačena ljubav prema najkulturnijoj i najhumanitarnijoj usta­ svota oduzme. novi njena naroda, koja na svaki neopravdan na­ S negodovanjem također moramo u javnosti padaj na ovu ustanovu podiže svoj protest, neka je spomenuti, da je sarajevska opština odbila Gajretovu molbu za potporu. Naročito nam upada u oči da je s naše strane najviša blagodarnost. Evo tih rezolucija naših akademičara: gradski vijećnik g. M. Halilbašić, koji je na veliku sra­ motu još kao Gajretov odbornik izišao s predlogom B e č , dne 20. marta 1914. da se ova molba odbije. Poštovani g. uredniče! Pri kraju molimo sve općine na koje se „G aj­ Od strane našeg društva najljepše se umolja­ ret44 obratio, da ga pomognu i apelujemo na svu vate da ovih par redaka uvrstite ii Vaš cijenjeni list. braću muslimane da porade za „Gajret14 te da ga •) Ovo ujedno neka posluži g. Sakib ef. Korkutu kao od­ podignemo do one visine, koja mu pripada. govor na njegovu tvrdnju u članku svečanog broja „Misbaha", kojom je konstatovao nekakve ispade od naše strane na nje­ govu ličnost. Klub muslimana akademičara iz Bos. i Herceg, u Beču. �54 Heica najemeHO ype^,HuniTBO h3 boah yspy Hape,n,HH 6poj AacTa CAajeAeke: K oja je H8 p a 8 H eK yjrrype, H epa 8 yMajeBan>a RyAT yp H a x noT peđ a, cyjeTe, MpatFLe a CTpaHaapcTBa. B h c o k o m BaKy(|). MeapH(|>. c a 6 o p y MjecTO Aa HacTojaMO Aa H am aaT aB paA a opraHH 3 ai^ajy APyniTBeHy ypeAHMO t s k o , A,a ce nojeAHHH H am a opraHHSMH Me^ycođHO n o - cthtu y Capajeuy. y je^Hoj cjeAHaqa nponiAor aacajeAama saRA>yqao je Baicy<|>. MeapacfjCRa ca6op 3 hmoahth BJia,fl,y, Aa OHa CBOjy cy(5BeHqujy sa a8rpaAH>y KOHBUKaTa, Kojy je seMajbCKu cađop Bek caaKEJUOHHCaHDM SaKOHOM O^pe^BO „ra jp eT yU, 0TM6 obom ,z;pyniTBy n Aa je AaAe BaRyc)py. y Ty je CBpxy o^acjiao bsk . cađop a AonyTaijojy BJia^n. Bes ođ3 apa, Aa ah ke oBaj saRA>yqaR bsr . cađopa octstu đecnpeAMeTaH, nonrro ce y OBoj CTBapa He naTa hh Bjia^a mi Baicy(j)CKH cađop, Ka^a Bek nocToja OAAyRa HajKOMneTeHTHujer Tajejia — seMajscieor cađopa, mh HapoAHa »iycjieaiaHCKa aKa^eMCKa OMJia^aHa aapa 3 yjeM0 CBoje HajBeke HeroAOBame upeaa OBoj AyiHMaHCRoj HaBajia BaKy<|). cađopa Ha Hamy HajxyMaHajy HHCTHTynajy „TajpeT44' a jaBHO H8pasyjeM0 npespeme npeaa MopajiHBM saaeTHanaMa osor u o CTynKa. OBaj £yiiiMaHCKH KopaKnpoTH ,,rajpeTy “ Morao je caao ^a noTeae oa A>yA0, Roja HeMajy ocjekaja, A>yđaBa a CMBCAa 3 a RyATypy a HanpeflaK a KojaMa y jRHBOTy y AjeAOBaH>y h>hxoBy A0KTnpajy Mpacaa a oCBeTa. Mn ce oa A a n a m a e r BaRytj)Cicor A^peRTopa HajecMo M orjia đoA>eMy n a HaAaTa. CTpaHRa, Rojoj j e OH Ha qeA y, boah B ek A s a je roAHHe KaMnan>y npoTHB „ r a j p e T a 44 a m eroB e v n p a s e , HHHHJia j e a h iihb Ha CBe M ory k e HaaaHe, Aa OBoj ycTaHOBn H ayAa, op raH a Te CTpam .e n o SHBajia c y Ham CBajeT Ha đojKOT npoTHB A p y mTBa, MyjeABH>eHHu cy aobcah A a aje aaA&e CKynmTHHe ao ohbko đ y p H a x cijeH a, H8 a 3 BajiH pe.BH3 a jy ApyniTBeHHx RH>ara oa CTpaHe b a r c t h , a CBe paAa T ora , m T o OBa ycTaHOBa H aje aocaA n ocT a jia jo in jeAHHM „r^aMepoM ’4 „y je A H H>eHe OpraH Usai^nje 44 a n rro y n p a B a ApyniTBeHa He k e Aa ce noKAama sanoBajeAHMa a noAHTHHK0 M MaCJIBMa CTpaHKe, K ojy BOAa BaKy 4 >CKH AapeKTOp. Ham ApyinTB6H0 skhbot y cbhm CBojaM iipaBL^aua nyHO je naTao paAa Hepa3 yMajeBaH.a KyjiTypHor paAa a KyATypHax noTpeđa oa CTpaHe Hamax BOAekax ^aKTopa, naTao je, mro cy ohh HAeHTB(j)nKOBajia CBoje jiaaHe cyjeTe ca onkaM noTpeđaMa, na Hajecy Aonynrraji0, Aa pasđop, caBjeT, KyjiTypa a HayqHe nCTane aarocnoAyjy H>axOBBM MHmjbeaeM a Aa na H>HMa aacHyjy npaBai^ a nporpaM CBora paAa. TaKaB hsm npajajep 6B0 npyaca a osaj 8aRA>yqaa đsk . cađopa, Maacy a Aa ca q an »a B ajy jeAH y xapMOHaqHy n je aaH y, MjecTO a » Ham paA y opraH asoB aH oj i y e jiBHH HacTojaMO Aei^eHTpaABSOBaTH a n p eH ajeT a TeacnmTa paAa y paamiM npaBijHMa Ha nojeAHHe Harne HHCTHTyipije, RaKO đ a noAjeAOM paAa n o jiyqaAH B eka y c n j e x a yia H H J iaH a m ApyniTBeH a anapaT jeAHOCTaBHajaM, noRpeTH ajaM a jaaaM y CBojaM (j)yHRi^ajaMa, H am a H ajB eka HHCTBTyi^uja, Roja j e nosBaH a a » y obom n p a B ijy Ajejiy je a cboj paA TaRO aacHBBa, Ta HHCTHTynaja n o cT a je p a s a p a jy k a e^eMeHaT Harne A p y inTBeHe xapMOHaje a y Toj CBojoj p a s a p a jy k o j y A 0 8 a iiAe TaRO AaJieRO, Aa H acT oja p a 8 pym nT H n a iu y HajaA 9 a jiH a jy BHCTHTyi^ajy a x o k e j o j Aa OTMe oho , m T o jo j je h cr b m AođpaM c«iyqajeM 3 an ajio. O bo j e unicu m MaxHBTOCTa a cnei^aajiHTeT BO^a đ o c . x e p q . MycJiaMaHa. H a m a npBar^a đ a n a jy sa CBe to to b o Harne CJiađe CTpaHe: MaAy R y jiT y p y , HeBHaTaH đ p oj aHTejiareHE^aje, CAađy A p yniT B 6 Hy opraH H 8 ai^njy, eROHOMCRO naAaH.e, y o n k e aa aaTaB Ham sa čT oj RpaBH»y Ha H ea or T p e k e r asBaH ce đ e , a o r c y đ a m t h npBat^a đ u jia o h b , R oja c y roh h a h a R oja R oae Ham ApymTBeHH n p o r p e c , r s r o h sm B3 Me^y o c T a jio r noRa 8 y j e a OBaj h »h xob c a A a a a a cn a A npoTHB „ r a j p e T a 14. „ r a j p e T 44 j e a o c s a oa CBa x H am ax ycTaHOBa H ajB am e y q a H a o sa napoA H y n p o cB je T y — sa Taj H a jn p eq a a H a jja aa yBjeT CBaRor HanpeTRa, a H am a My npBau,a a BaRy 4 >. c a đ o p sa(j)a jb yjy a y tom r a noM aacy, Aa Ha BJiaAy m aA.y AenyT ai^ajy, K eja k e a » n p a je a a 0 H y noTn<>py „ r a j p e T y “ , m T o c y je A p y n * acn ocjiO B ajia . saMy A jih CBa je cpeka, Aa hh BJiaAa, a h h BaRy^CRH ca đ o p H6 M ajy o OBoj OAJiyHH tojibko yAjeJia, Hero Aa 8 6 MaA>CRa cađop, y KojeM y cjeAO BekaHOM A.yA 0 B a m a x A ym eB H ax RBaAa^HRai^aja Hero ah m T o c y oh h , R oja c y aaasBaAa ro p m a 8 aRA»yqaR, asacABAH a npeABeAa A an y T a i^ a jy na BAaAy. Ma oqeRyjeM O npaBeAHH cy A seMaA.. cađopa Roja k e a lim ine Aa OAđaje OBaj 8 axTjeB bsr . cađopa Rao HamTaBaH a đecnpeAMeTam y B eqy 10 . MapTa 1914 . HapoAoa MycjRMaHCKa aanAeMCKa OM^aARHa. �55 x C H a ra c jg b ©p h h x . VL PacKOjbHHKOR je, Bejie 3aKOHH, 3JioiiHHaq. A jih jeAaH oa ohuz BJOHHHaiia Koju HHcy noTnyHo CBjecHH CBor Ajc-fla. O hh cy, no ce6n, cTaBn.ni ce y cjiya<6y jBAHe bhme HAeje, h OHa je nociajia cymTana H>axoBor acHBOTa, jeAaH aho h>hxob6 Aynie, HecpekaH h cTpamaa. KaAa je, y cbom MpaqaoM pacnojioaceH>y, ne 6a TpajHO npaTn.iu Ha H>eHOM nyTy, Ha H>eHon npomBpaBaH>y h 4>opMncaR>y, ohh 6a Hdry6a;iH jeAHO ynopHmTe Ba acabot h a>HX0B6, h OHaKO jia6aBe, Bese ca cho.'bbbh cbhjfiToif, 6n.ne 6a anco^yTHo npeTpraHe. A a «in ce PacKO.ijHHKOB Moace cnaTpaTn 3.ioqtiHueM Koje je ao6ho B.ioHHH y aho npe po^eH>y, HacAajeAHO ra OA poAHTej&a h aeroBao ra y ee6H npoTHB CBoje Bojbe, Ay6oKOM yHyiapaoM noTpe6oM Kojoj ce aeroBO iipmaBo, HeaKTHBHO Ja Haje Morao onapaTa? Je ah aeroB &aobhh ^jejio BaH aeroBe CHare, MoacAa cynpoTHO aeM y CaMOM, aJIH HHCTHHKTHBHO, HeCBjeCHO HacTajjo? Je .IH Pac ko.ijHhkob jeAaH oa ohhx 3.ioqaHaaa Koje je JIom6poao TpeTHpao y „reHHjy h 3iyp,vxy , a Koju cy a &jioko oa Tora a « 6h motjih OAroBapaTH 8.i CBoja fljejia? H a HCTopnje PacKoaHHKOBjbbbiiz poAHTejta, y kojhko hx ce ^.ocTojeBCKH AOTanao, mh HeMaMo pa3.iora Aa noTeaceMO BBBjecHe npenocTaBKe Koje 6a ara.ie y KopncT J[oM6poaoBBX Teopaja. Ma oneT HaiviamaBaMO, yno3opaBajyha Ha PacKo./hHHKOB.’beBo AHjejbeae j£>yAii Ha CTajieace, Ha eeAHKe a uajie, aa je PacKOJbHHKOB 6ao y HecBjecHoj <yiyac6H jeAHe HecpekHe HAeje. OHa je, y npBH Max, 6n.ia caMo uAeja, HOTnyHo HeaKTHBHa, jeAaH aho yHyTapaer, AyxoBHor CBajeTa PacKOJBHHKOBjteBa. /I,oyHHje, PacKOJbHHKOB je xtho Aa je npaBOAe y AajeJio, a» je CTaBH y aKpajy Kao hito ce y $ h8bah rajeva Koja Mnpyjy ciaBaajy y Kpeiaae jeAnau aoahpom jeAHe cnojBHe MaTepnjajiHe CHJie. A Taj aoahp Kojau je Packojlhhkob noKpeHyo CBOjy MpTBy HAejy, OBanaoTHO je H AHO joj HaAHHje CTBapHOCTH, Aomao je no MpaHHoj yHyTapaoj noTpe6n, cacBBM AyxoBHoj h b 3B6cho xyMaHoj npeA KojoM ce caBHJio PacKo.T>HHKOR.i>6Bo Ja. H ynpaBo y tomo, mio je PacKOJbHHKOB b j e p oBao (to je H3BjecHo, jeAHO BpajeMe, 6a^a aeroBa pe.iaraja) Aa t e ocTBapeae aeroBe HAeje 6 hth jeAHO xyMaHO Aje^io, Jieaa cbo aeroBO onpaBAaae, noHHBa cBa caMH.iocT Kojy My mojkcmo yKa33TH mh kojh cmo Maae naTH.iH oa aera, Maae CTpaAa.iH, a Maae tkko crpacHo BjepoBajia. BeAHKa h y s c a c H a Hecpeha noiHBa Ha aeroBOM Aje^y, h Bc.iiiK h HeHcnHTaH 6oji Tp3a aeroBy Ayniy. IfceroBa crpaAaaa Borna cy ho hito hx Moace noAHnjeTH jeA»H HOBjeK, h OHa He caac a » noTpecajy. OHa, jom yBHjeK h H3H3A CBera, HBa8HBajy qyljeae, Tpecy caBjemhy h noHapy ao AHa cpija. A jih Ba a n i HeMa cyaa. Jep cb6 cyae P aCKO.’bHHKOB je caM ncnjianao, aaTBopeH y CBojoj MpaHHoj coh.TjH, HcaaaKao hx y cbojhm 6yHOBhhm BHBajaMa, y rpneBHTOM HeMnpy CBojaz 6ecaHax Hoha, acn.iaKao ax Ha coaaHOM Kpn.iy ocjekajyhn ce caM, HenoTpe6aH, »earocaH, HCMohHaja oa AjcTeTa, ywa chbjh oa JiyAaKa. H Kao ibto 3a CBe ne.niKe naTae aua, H3HaA caMHJiocTH, jeAHO HajeMo aanpenaiuTeae, tbko hcto bmb aa a e r o B jkijbot, Tano cTpamao pacipraH, paCTpojcH, eHepBapuH, acnjeuaH a ° nomjbeAae acn.mne. H Ta aanpeaauiTeHocT npeA hcubotom jeAHor lOBjeKa nojaaaBa ce KaA ce 3Ha Aa je PacKoaHHKOB hhhho hoiuto uito je Tpe6ajio Aa 6yAe A o 6 p o a n.i e m e h a t o, Aa noMorHe HOBjeqaHCTBy Koje To.imco nam h a ^ uy Ma.io oa OHor aeHajbCKor Ao6pa aa kojbm oho BjeaaTO aeaHe. UpeMa TOM6, PaCKOAHHKOB Haje npOCT 3.10qHHan. 3aKOHn Bejie Aa je ’a^ioHiiHan; ohh he ra h ocyA0Ta. A jih HMa Jin onpaBAaaa 8a aera? Moace ah ce Ma.io nocyMaana y to Aa je cacBHM a.io'iiiHau? O h je B3RjecHO ocjetho ycKa OKBop ApyniTBa a KOHBeHuiioHa.iHe noroA6e noA KojnMa ce oho pa3Baja. UocTojn jeAHa HeyMOjbHBa CTporocT y acaBOTy Kojy cy 3aneqaTHJiH aaKOHH; nocToja jeAaH jaBHH Mopaa Koja cy (j)opBy.inca^a aaKOHa; noCToja, Haj3aA, jeAHO KopaTo y icoje je CBeAea caB couhja.iHii hchbot. H to KopaTo je ycKO, u Taj Mopaji cyHDiue je KoaanKOBaH a cyBHine kombhhh, n Ta npona* caHa CTporocT cyaame je HeuaJiocpAHH jep je HanaaeHa, jep cy je HaHHHH.ia ayAH Koja HHcy noaHana.in Ay6aHy CTpacTH neMnpHHx ,t»yAH, a Hacy MHoro BjepoBa.m Aa ce MGHce aauajeBnTH cchobhh KapaKTep HOBjenancTBa. PaCKO.TiHHKOB TO 3Ha. O h OCjefaa yCKOCT APyiHTBa aacejbe3Hy ca^y aanosa. ,2(a ce Tpe6a npeA H>HMa canaTu, je jih noTpe6Ho nocraTn O o.tomob, y6aTa qy.ia n acyAH>e, y6aTH MHcao, y6nTH HHTe.ieKaT, nocTATH hobJck chbhx AaHa, Ma.iax biiauk8, jeAHOM pajeqjy, docteth aopjeK ApymTBa u npBMiiTH Ha ce o6aBe3e Koje oho nponHcyje? Ha cb6 to, y PacK0.i>HHK0By ce, Hajnpnje, 6yHa HHTejeKaT. .HonHaje, aeroB aHTeJieKTya.iHH pcbo^t Ao6aja CBe KOHKpeiHnje (jiopMe, CBe ce Bame HcnojtaBa, aok ce Haj3aA He MaHH<{)ecTyje oHe Benepn y cthhv crape aa^arannpe. To 3HaqH: PacKOJbHHKOB je npeKHHyo CBe B63e c APyniTBOM, n^>yHyo je Ha Ha aera jeTKo h c rpaMaMacoM 6ojis. A.iu to hc 3Haqn Aa oh, y hcth Max, Mpaa ApyniTBO. O h npeaape cauo KOHBeHpnje hoa icojaMa ce oho paaBaja; oh xohe Aa ca bbah npenopohcHa, hobs, ocBieaceHa Kao Aa je ycTaao H3 ciyAeHe jyTapH.e boao y Kojoj je ocTaBaao caB raA CBor npom.ior srhboth, CBojy np.i>aBy nponuiocT, caxpaHH.io CBoje po6oBaB»e rpy6aM a hbckbh HHCTHKTBMa. PacKo.tHnKOB.T>eB peBo.iT je npOTHB AaHamftHue cKyn.T>eHe boa necnapoa 3aK0Ha, h peBo.iT je npoTHB Mopa^a Kojn nocToja; oh je acyA«>a 3a jeAHBM BHinau MopajioM Koju he, Ha APyHHHja BanaH, npo.ia3iiTn jbyACKHM cppiiMa, yqaHHTH bx 6 o .t>hm,Bame 6pahoM. H, napaBHo, noniTo oh y ce6n ocjeha Bamer HOBjeKa, oh ce CMaTpa choco6hhm a & Aa npBy A0peKTHBy, yHHHH npBH KopaK KaKo 6h pcKao CTaH>yKOBah. Ha to HHEMHHnpa aeroB peBo.iT. i(pyra je CTBap hIto ra je ApyniTBO cxBaTH^o a KOMeHTapnca^o Ha cboJ HaqaH. OHanaB KaKaB je, naje.iHM co6om, P hcko.t>hb kob je HHAHBHAy*WiaB THO; OH je HHAHBHAyaJlHCTa Kao PyCHt �56 y onuiie. C Te CTpaHO Ba.i>a npouaTpaTH h H>eroB r3 jiohhh Taj sjiohhh AjeJio je je^He jaKe, peBOjiTOBaHe hh AHBHAyaJHocTH Koja je CBojy MJiaAocT npeKrinn.ia hba HAejaMa, eaacHBJtaBajia ce c hhhu cTBapa.ia oa hhx scHBa KOHKpeTHa 6 nka c AymoM h bo mbom H Taj MJiaAH Pav'.KOJbHHKOB KO]H je HCTOM 00060 A* 3KHBH, Hnje HHnna no3HaBao oa peajieor acHBOTa. h Haje HHKaAa aajiaano y nejiHKa Apyu'TBa, oh Haje no3HaBao Ji>yAe, HHje ce KJia&ao npeA aceHAMa, oh je hchbho y HAejaiaa h oa HAeja. ojihko je no 3Hao oa skhbotb to cy hjih MpaiHH yTHcqn: naTH>a, Tyra, jio h je no3HaBao MapMe.iaAORa, ajin MapMeJiaAOB 6no je opADHapHH nnjaniina, h oho m io My je ncnpnnao o ® 0Bć>Ty, hjio je nyHo upaHHor yacaca, rJiaAOBaita h ropK0x c.y3 a. To je ho H03 CBnpenocTH, npoAaBaH>a ce6 e Aa h Morjin acnejeTH Ma.in, ohh hctom nacTajy, joui CJiyTe KBKBa je KOCTypHHi;a JtyACKH hchrot h je noSHaBao Pa3yM0xuHa. jih Pa3yMnxuH 600 je đnjeAHH CTyA®HT Kojn je cbo xjbe 6 3apaIjHBao kpbbbo carH yT HaA CBojnM ctojiom no ABaHaecT, no mecHaecT caTH, a Koue ce atHBOT Hnje HHKatco cMjemKao. h je no3HaBao CoH>y. A jih H>eHa ncTopnja 611 j ia je dpaxoTHa. Y meCHaecToj roAHHH to Majio, 3aKp5KJi>aB0jio n Kao nepraMeHaT H36jinjeAHJio AjeBojne, n od a.io je npocTHTyKa a 6 h acHBjejio. bh cy XTje.ii! Aa »HBe, a skhbot ja d a jao npeua auua Kao HenpnjaTejb, HeMHJiocpAaB, npj&aB u. - > , > . O K , 3 .O 6 6 6 HKojn Kojn J 6 H0KAKOH6 .O A , O » C i^HHHnaH! y TaKBHM OAHOCHMa PacKo.tHHKOB je BacnnTao noAHrao CBoj HHTeJiaKar, oceTHo ca3peBan>e CBojnx Mpa<iH0x HAeja. Pen,HTe mh Aa Jin i®Morao, a» jih je cmho Aa ce He peBOJiTyje ano je y ca6h ocjekao hM aao CHare 3a npoTecT? H, eBo BpxyHpa TpareAnje: oh je ocjekao Ty CHary, ajin jeOH a6nJia y Hecpa3ujepy c aeroBHM auSHpnjaua h KeroBHU cnoco6HoCTHMa! H oh je M opao noTOHyTH. CBojy Aymy, VII. y3MHTe, 3a npHMjep, PberoBe norjieAe Ha 3jio^hh!* Oh BejiHAa ce „3jk>0hh y6paja y nojaM peBOJiTe „npothb APyuiTBeHor nopeTKa . „TanaB no6yH>em iKHeKaacH>aBa ce: H>era noAjapMjbyj y. ByHTOBHHKMoace 6hth jeAaH6HjeAHHKh AOCTojan npe3npaH>a: no ce6n noBjeK HeMa mTa Aa npe3Hpe y jeAHor 6yHTOBHHKa — a 0630poMHa HamHa'JHH6yH>en>a npoTHB ApyuiTBa, 6hth noHHHceH, no ceđn, jom He ananH H3ry6nTH BpnjeAHOCT HOBjeKa.” H, BHAHTe, PacKOJLHHKOB je to HejacHO ocje­ kao. Kano 6 a HHane 60.10 Moryke Aa oh noejinje CBera UITOje 0HHHO, HMa K8Aa Aa C6 AH5B®,Aa CTpeMHjeAHOM 6o.i.eM , BHuie MopajmoMaciiBOTy koju ke 6hth paajinnaH oa npouijiora? Pa3JiH>iaH Bek u no tomo, iuto Pac.Kojthhkob Heke Bnine MopaTH „npaTH pyKe y Kpsa , ho acHBjeTH 3 a njiCMeHHTa AjeJia. hohh3hth ce jihhho a » 6 h Apyre y3AHrao, h Aa 60 npo6yAHQ y noBjeKy OHaj MopaAHH hhcthhkt, ocjekaH.e 3a onmTy npaBGAHocT h HCTHHy, Kojn je y noBjeKy pasBBjeH y kojihko je AjejioBajIO APyUQTBO Ha TO pa3BHjaH>e. PaCKOJbH0KOBy, 0630poM Ha to, Bajta nporaeAaTH Kpoa npcTe. Jep oh je CBoj 3JI0HHH ynHHHo y Ao6poj HaMjepH, oh je, sa jeAaH TpeHyTaK, yKa3ao Ha jeAHO connjajiHO 3Jio Koje ce npob(>ah noA caeKHHjoM saKOHB, oh Hac je, Kano 6h H hhc penao, npo6yAno 113 ApnjeMeaca. T o Ajc^Oi MekyTHM, momco ce CHaTpaTH Kao npocin chmhtom: He 3HanH to hito je PaCKOJBHHKOB yHHHHO 3JIO AJC-KO Ha jeAHOM nojeAHHHV, ,Aa je fteroB „nnjejiH hhcthhkt Ha paTHoj hosh npeua nnjejioM conujajiHOM ypekcH>y'. HnnomTO. CjeTHTe ce Kano oh noTBpkyje Coh»h Aa ce Bajta ao^pobojbho upeAaTH Ha HcnaniTaH>e; nOARpkn ce, AaRJie, Ka3HH Kojy ke HaA H>HM H3BpmHTH HCTO OHO HOBjenaHCTBO npOTHB Kora ce oh jeAHOM peBo.iTOBao.*) Hnne mhcjih Aa 3.ioqHHna Tpe6a KacTpnpaTH bko Heke Aa ycBojn npemocTaBaK npeMa komb oh onpoBpraBa CBoje npnnaAame p a c n o h h x K o jn q h h e sjio q h h e. A jih sap PacKoj&HHKOB HHje ce 6e aobo.t,ho Ka3hho? Jep, Bek aerOBO cKjianaH>e Mapa c ApyniTBOM, t . j. npeAaBaae y pyKe BJiacTHMa, 3Hann jeAaH npejioM y H>eroBoj AyuiH; to je Ka3Ha Kojy je caM H3peKao HaA co6om, a ra Ka3Ha y«cao,Hnja je oa cbhx ji>yACKHx Ka3HH. 3ap onaj MajieHn, H36jiHjeAHJio IIop4)HpHje UeTpoBHk, HOBjeK Kora je peyMaTH3aM Be3ao sa co 6y, HHje aobojbho KacTpnpao PacK0.i,HHK0Ba? O h ra je pacnjao, H>eroBy er3HCTeHnnjy yHHHHo HeeHrypHOM, H>eroBe Hokn jeAHHM 6ecnpeKHAHBM TpnjbeH>eM, jeAHOM pnjenjy cbbho ra je CBOJOM CTyAOHOM TSKTHKOM. H Ta TBKTHKa IIopc[)HpHja IleTpoBHka jeAan je aho Ka3He Koj h je PacKOjbHHKOB, h npoTHB Bojte, noAHHO. 3a CBoja Ajc^a, oh je 6ho aoboJbHO K83KH>6H ! A jih je TanHo HaneoBO KOHCTaTOBaH>e, Aa ce Tpe6a qyBaTH Aa ce BpnjeAHocT jeAHor noBjena He nejene no jeAHOM jeAHHOM p,\ejiY- H ynpaBo, y cjiyqajy PacKo.ibHHKOBa, noBjeK 6a ce Morao npeBapHTH KaAa 6 h noBjepoBao Aa je oh jeAHa 0AypHa, np.i>aBa Ayma Koja ce hohh3Hjia pa.iH H3BjecHor MaTepnjaJiHor Ao6 pa He 6npajykH cpeACTBa. lipnje ce mojko tbpahth Aa PacKOjbHHKOB Hnje ce 6e Ao6 po pa3yM0jenao; „H>eroB peBo.iTOBaHH hh* ) Ty ce, y octsjiom H in e a ^ ocT oj obckh pasa^ase. CoH>a y8BMa CBoje p a je ia aa ycTa ^ocTojeBCKora. HanpoTBB, H m e TBp^B p fi ce nK»8B0M He uoHte aspaBBTB oho npesHpaH>e ( kojđ je bjio* HBnai; hckbjio na naBjecBOM noje,-\Hnny), jep aaonBHaii j e CBanaKo *) F. N it s c h e : D er W i e l e z u r M ach t. Taschen-ausgabe, Bd. X. Leipzig. 1906. § 789, h flaute: 8 740. 741 n 2. —, H6KB HOBjBK KojB je pBSBKOBaO CBOj ŽKIIBOT, CBOjy MBCT, CBojy CJIO* 6ony, — Myw spa6poCTBu. C Tora, no Hn<iey, Kasny Tpe6a cxbb- Ma KOHCTaTjje.MO uuoro cpo^nocTH H8Me4jy H m ea b ^ocTojeacKor tbth h HaMa ce aeupeCTaBo naTypa n,(eja ^a j e ^ocTojeBCKn itMao ua CTBapaH*o B3apaTycTpo“ jo^au sume ^npeKTau yTimaj. Ma beno, bb Tor paB.nora, pfi ^OKanteMO csoje Mnmjboii.o, nim ipani uBBjecuo nacyce na itaBe^emii naparpacjia Koja Baajy je^au onurni hbcjiob: Lohn und Strafe. Kao noKopy, BJm Kao je/;Hy 0Tn^aTy Kao «a nocTojn jeflHO yaajaM><o bhmjon>BBan>e aauei>y sjionuHa h KaaHe — „Kanua ne ohbuihaBa, jep, ii b/ioibh ho npji.a . A.ib , mb mbcjibmo, bko ce >iOBjeK A oip oB O A H O noABpraBB kbbhh, »n am on CBjeCHO, noTpeCoM CBoje yancMiipĐno cacBjecTH, xohe o<uiniheH>o, n on he ra nocTHhn, oh ra uopa nocTHhn. �67 CBjecHocTH, faute de lecture", bc.hi B ave. Jep, H3BjecHo, CBa Ta „ 6 — pejLeijma AjeAa hhcm ’HB(J)HKOBaHa cy na jeAaH noeečan h8hhh“ . K o H3Me^y Hac, Koju ibhhmo ApyniTBo, Haje HMao Ha caBjectu jeAaH 3A01UH; ko Haje 3aMamAbao a & 6 h Morao yqacthht mije Aomao A eto ipak ao b olji hrvatski savrem eni književnik A. G . M a toš um ro je. N eum oljivi prirod n i p ro ce s, k oji svršava katastro­ fom č o v je č je g organizm a, taknuo je i n ašega HBTB jeAaH 3AOHHH? H aKO Ta MH HHCMO H3BpU]HAH, H hHC u vrem enu, lijep a knjiga 3a jcaho tbkbo kada to nije s m jelo biti, najviše treba kada hrvatska M atoša, da jo j daju m u­ ziku, estetiku i pravu i izrazitu artističku 3 a PaCKO.’bHHKOB.T.eB 3AOHHH BU8 MHOTO IIOBOA,HHX G ustla s v ojom m rzlom p esn icom . . . Naš je G usti um ro. U m ro carypHo bcah, ny3poK je oito HaM je Aje-io HeAOCTajaAO hoboa>hhx okoahocth." d o g je nam nevjerojatna vijest: naj­ bez d uše G u stlove teško da uzdrži notu, koja rafinovanu i e v - onpaBAaaa. A ah H>era a He Tpe6a npoMaTpaTu Kao npo- rop ejsku i v je č n o lijepu sim foniju. A takovih literata CT«»r SAOHHHpa. H aje.ia aeroBa TpareAaja npoH3amAa je v rlo je m ali b roj i M a toš ev gubitak H3 jeAHe Mo.K^aHe cynciaHue a rAjo ce poAHAa H>eroBa gubitak je d n o g o d ličn o g , p rizn a tog i d o b r o g k n jižev­ CBapena HAeja. ^ a Ta BAeja Haje 6aAa peaAH30BaHa, a * nika,' n ego je ofiTa^a HAeja a caMO to , ApymTBO He 6a HMaAo pa3Aora literarnog Aa ee s tvorio ocjeha HecarypHHM npeMa H>eMy. A ah , y noAO- acajy y KOMe je 6ao, Ta HAeja MopaAa je AHMeH3aje, ao 6hth Behe MopaAa je HaneTa P a',Ko.i,HHKOBA>eBy cjiaH- Tasajy ao yacaca. ,21a ah je, OHAa, je to p eriod a, svoj M atoševa ne zn aći sam o u jed n o p o če ta k sta gn a cije je d n o g u k om e je Antun G ustav M atoš kult, u k om e je velika, utisnula ev rop s k a duša s v o je finese, s v o je form e i svoju inkarnaciju. qyAHOBaTO hito je Prirodni talenat i kultura duha učiniše o v o g č o v ­ P acKOA>Ha kob 3a H.y HMao jeA «y HapoiBTy uaac&y, hito jeka herojem duševnim i d o k toliki b roj vlasnika ra­ je H3AHrao H3HaA ce6e Kao znih doktorata ostaje bezim en i nep ozn at izvan s v o g a HAeaA 3 a Koja ce HywHo MOpa HCpTBOBaTH? u o b ič a je n o g „S tam m tisch a", im e A. G . M atoša v je či­ O h je ocTao Kpo3 aajeAH mchbot Hecpehan jep ce pOAHO Aa ce naTH. H>era HHKaAa Hacy boahah, H3y- to g a sre d n jo š k o lca p o zn a to je d a lek o i izvan granica jed n e tužne i za rob ljen e i isisavane kraljevine, što se 3eBniH CoH,e Koja ra Haje pa3yMajeB«Aa. O h je 6oAOBao zo v e H rvatska. A on je za ovu tužnu robin ju o s je ć a o OA ycaM.i>eH0CTH, a paAa H>e, He HMajyha HBKora Aa ce svim atom im a s v o je velike d uše i s va k i p otez n jegova HaA h. bm cMHAyje, oh ce AereHepacao, oh je nocTao He- pera, s v a k o ypacTeHHK Kao ^aHyHpajeB EnacKon. H ja H6 3HaMBefce odavahu pajeHH 3 a H>era ao ah o a e Kojy je H . XeppeH K83ao, y s in ov s k e ljubavi prem a m ajci, što je CBojaM nocapTHBM AjeAHMa, 3 a jeAHor nojbCKor peBOAy- i pnonapna. O h ce poaho, bcah XeppeH 3a a>era, Aa 6yAe njenih „BeAHKHM'B 6pOA'HKOH, BeAHKHMt 6e3AOMHHKOM'i“ . A Pa- yera, u s lo v o , svaka riječ i svaki gest M a tošev sebi Frankopane, glava jedn u izrazitu notu što je od njihala što je dala i S tarčevića i toliki sentim entalne rod ila toliki s v o jo j d je ci b roj Zrinjske b roj duševnih ok ru ­ S trossm avelikana i je yBajeK 6ao 6c3aomhhk. A AyTaAapa je 6ao nacionalnih radenika ok u p ljen ih sada na žalost većim y TOAHKo inTo je HMao HeMapaH a MpanaH Ayx, Koja je d ijelom u lijepim i m irisnim arkadam a za g reb a čk og a yBajeK aeuiTO xtho , Heraio 3axTajeBao, 3 a hchhm acyAao. M irog oja. ckoa, hhkob Antun G ustav M a toš je jed n a (HacTaBahe ce.) P ^ izrazito lijep a i eksem p larn o fina p o ja v a izra gjen og n a cion alca i nje­ 9 g o v o im e n a cion aln o ne bija še sam o ozn a k a n jegove n ad ležn osti, Fadil Kurtagić: nego sadržavaše u seb i jedan sm isao p ra v og n a cio n a ln o g p oziv a, o s jeća n ja , A. G. M. energije. O v e s v e rijetke savrem en e kitile finese, M atoša, nijesu blijed ile nik ada, p a ni d u b ok rada i k o je su u času, B o lje lo ga „ g e r lo “ i bijaše o tiš a o u v ječn i Rim, kada je gladan i iz n e m o g o vu k a o se o b a lo m pariške da p otraži lijeka s v o jo j b o lje tic i. 1 u to vrijem e r o g o ­ S aine i tih o prilazio pariškom Q uai-u i listajući tuđe borila je za g re b a čk a ja v n o st, da u Z a grebu n ek o fali, antikvarna d jela p o d rž a v o na taj način k o lok v ije da velikim u toga Z a gre b u lije p o g a nem a je d n o g gra g ja n in a. P o ulicam a gra d a nije se vid je la turobna p oja v a um nicim a svih kulturnih sve grane nauke, e n cik lop ed ista b o lje rekući, b io u kontaktu sa klu b o vim a i kavanam a gutali n je g o v i feljton i u „O b ­ d o k su ovi s vrem enom zauzeli v isok a zv an ja’ d ržavnih u k o jim a je prika ziva o „m a t o š e v s k e - im p resije iz s v o je o seb u jn e, s v oje k o lo s a ln o g grad a silnih d ostojan stven ik a, Antun intelektualnim G ustav smrti s v o je bohem — o b u če n u im p eratora i jo š i sad m oćn ih crkven ih d o s to ja n s tv e ­ k on fek cijam a, velikanim a je Antuna G u stava M a toša , ali su se u isto vrijem e p o zo r u ", m nogim sa ep oha. Verziran u M a toš o d ije lo osta d e k u p ljen o i do u p u šeći jeftini i crni m agjarski duhan, nika, što se zo v e — R om a. I čita ju ći te stvari, u kojim a pijući je bila p ote n cira n a sn a ga M a to š e v e um ne k o n ce p cije Ž a g a rice iz g o rn jo g r a d s k o g M le ta č k o g sok a k a , u čiju i ja k o g i m u zik a ln og i k a ra k terističn og onoga s e g os tion u zn a o č e s to puta nekad a svratiti i Antun š p e c ija ln o n je g o v a — m a to š e v s k o g a , čo v je k ne bi ni Š ta rče v ić i D avid S ta rče v ić i S tjep an p l. M ile tić, da slu tio, da to p iše A. G . M a to š sa sm rtne p o ste lje . . . se tu u blizini G u b če v a p rijestolja i p a la če m a g ja rsk og a stila, š estin sk o vin o Studentske m a m ice T e re z ije �58 eksponenta uz zagorsku runieniku načavrljaju o ve­ likoj, ujedinjenoj i slobodnoj Hrvatskoj. I jer ta Hrvatska sa svima svojim državopravnim poveljama iz dana u dan zadobiva sve jasnije konture jedne običn e provincije i jer pred magjarsko-njemačkim m olohom sagiba glavu do odvratne servilnosti prido­ noseći mu na žrtvenik i najelementarnija politička prava, Antun Gustav Matoš do smrti svoje bijaše u politici pristaša, idealni pristaša, Starčevićeve ideje ujedinjenja i nezavisnosti. Slobodan u svemu ne m o­ gaše kapirati diplomatskih nazora nagodbenjačkih doktrinara i njegova jaka satiritička, grotesna strijela bila je naročito uperena kako proti ovim političkim oportunistima, tako isto proti frankovačkim „Schvvarzgelberima" i proti klerikalnim mandarinima, što no sa suncokretom u zapučku p ogjoše u narodne mase, da ih okužuju duševnim robovanjem . Liberalac — par exellence — posvetio se naročito radu o k o suzbijanja ovih nezdravih simptoma na narodnom organizmu stva­ rajući u politici mladohrvatstvo, te maknuvši na taj način sa mrtve točke glupu, negaciju Srba i unesavši u njeg antiklerikalni kult bijaše privukao na tu grupu, simpatije kako srpsko-hrvatskih nacionalističkih re­ dova tako i ostalih protuklerikalnih krugova. Izvrgnuo je grotesnom smijehu anatemu Lojolovih sljedbenika, koii ga nazvaše framazonom, a njegove mladohrvate, protucrkvenom družbom, osvećujući im se — hvala ovdašnjem „Hrv. Dnevniku** — izgonom iz travničke isusovačke gimnazije i ostalih jezuitskih zavoda. Jedne godine, kada je, mladohrvatski kongres od policajne vlasti bio zabranjen, izražavaše Matoš želju, da se održi ovaj u glavnom gradu slobodne Srbije, gdje bijaše priregjena i manifestaciona pro­ slava hrvatskih mučenika Zrinjskih i Frankopana i gdje je i sam A. G. Matoš pored svega svoga pra­ vaškog uvjerenja našao m nogo toplo bratsko srce i iskren bratski susretaj. Revolucionar duha, revolucionar misli i pokreta izdržavši junački borbu sa čitavom reakcionarnom Hrvatskom i herojski podržavajući intencije na for­ miranju savremene, slobodarske i nezavisne dom o­ vine, može biti utješljiv primjer kako i u današnjem birokratskom i servilnom vremenu m ože da se rekrutira čovjek, koji daje čitavom kulturnom periodu jed­ noga naroda karakter sebe i svojih duševnih osebina. Sva omladina narodna, taj glavni circulus svih struja i pokreta, nastojala je da u sebi inkarnira ideje Matoševe. Jer Matoš je bio sa svojom kulturom Evropa na ovom po svojim duševnim disposicijam a azijatskom tlu, b io je jedna živa demonstracija novih ideja i novih zahtjeva i najjasniji antipod sistemu, koji se duboko upio u tijelo svim narodnim sloje­ vima. I eto: toga Matoša nestalo je. Izdalo ga „gerlo," koje je tako zvonko poput kakova n ovovjekog J eh ove. vikalo i pozivalo narod na prave puteve. Ugaslo se on o turobno oko, koje je u sebi odražavalo sve boli i sve nevolje jednoga intelektualca okružena prilično inferiornom sredinom. U tom oku, u kome se našla suza za svakog nas, nestalo je života, a srce, veliko srce Antuna Gustava Matoša, kojemu je bijeda i ne­ volja jedne čitave nacije dala svoje utiske, prestalo je kucati i mi izgubismo, kamenite se, braćo, izgubism o čovjeka, po kome bijasm o jedna evropska, jedna umjetnička, dolično literarna a najdoličnije na­ cionalna falanga. Ko će nam ga zam ijeniti? Ko će zamijeniti pisca „Umornih priča", „Naših ljudi i kra­ jeva", autora „P ečalbe" i drugih odličnih d je la ? Na­ šega Matoša, našega G ustla? K o ? . . . & b . k. Muttić: cjelina. Neka davna ljubav miluje nas blago, I grle nas tople ruke bogzna čije, Nečije u duši mi nosim o blago I srce nam tugje osjećaje grije. 0 , šta li to naše osjećaje veže, Još žive i trajne, sa onim, što progje, I što nam se srce tako kobno steže, Sluteć blizu nešto, što ima da d o g je ? I šta li to nježne isprepleće niti, Dah prirode svaki da čujem o živo, I da svaki mora opet jednom sniti, Što je, bogzna kada, neko davno sn iv o ? Ne znamo, al živo osjećam o samo, Jedna kob i sreća vezuje nas jedna, Dijelovi da sm o jednog tjela znamo, Stvorenja bez volje, prolazna i bjedna. Fadil Kurtagić: Prkos. Uzalud ih tražim — splinuli se davno Oni zvonki zvuci s m oje mandoline — — Kad tek želja blijedim meteorom sine Uzalud ih tražim u to vrijeme tavno. 0 kako je mrzlo tu u pustoj stepi, Gdjeno nekad snatrih da oaze cvatu ’ 1 gledati sanju grubo — ismijatu Kad ko akord bola trza se i strepi. U cjelovu zdenom usnuli su puti — Tu topline nema, tu snjegovi biju I podmukle zvijeri po njima se kriju, D ok im pogled zimu i prazninu sluti. Pa što ćem o sada, moja dušo n ježna? — Zalud ćem o tražit izgubljene z v u k e : --------Hoću l’ m oći uprijet svoje slabe ruke 1 prkosom rušit ona brda sniježna? . . . �B9 Cr-aejMAH Tleko, CapaJeBO. Ha pacBpiuqy. H a r a o TOHe Bpiijeue xpoMor nocpTan>a, H BJCKOBM MHOrH TAMOM OrpHJfTIi; Ko Aax 6oaaH HecHOCHor poriTaH>a, 3a6opaBy (vuije^e; — CHaroM OTprHjTii. A aenieBH MHora camejia Bek a&bho, y roMn.m npaxa pacnaHyTH aeace. M hphh ! Je^Ba raeA»jy y noHop oraBHO. H MpTBe cjeHe oa h.hx HiijeMo 6jewe. IIpOCTOpOH A“-®eKHM H n.iaBllM, BecKOHaMHor Miipuca pacnna»y ce Aaca, A y cpuy CBatcoM hckpchom a jkhbom Je^He hob6 njecMe OAjeKyjy raacn! H cnoKojiie Ayn ie BjepoM o 6xpBaHe, Ilo a a a e y 6ecKpaj HejacHiix caaAatta: H o k a 6ea 3Buje 3Aa, 6ea cyHHaHHx Aa«a, OcBjeT.’b y jy k nyT 6 hcthhom caaHaH>a. Herman Hese: Oproštaj s Prašumom. (Pelajang na Sumatri.) Na svom kovčegu sjedim uz obalu. Ispod mene na parnom brodu, viču Indijanci, Kinezi, Malajci, smiju se glasno i zabavljaju -starudijom. Iza mene leže grozničave noći i dani vrelog života koje ja već sada, u najdubljem sjećanju, brižno nosim kao dragocjeno blago, i ako još uvijek opla­ kuje moje noge bujna rijeka iz Prašume. Počekaću još mnoge zemlje i gradove ali nikada, zaista, ne će me više privlačiti žudno i strašiti svojom ljepotom noć u šumi, u divljoj pomamnoj bašti iz prasvijeta. Ovdje, u ovoj beskonačnoj, svjetlucavoj divljini bio sam dalje no ikada odgurnut od ljudi i svijeta. 0 , i nikada nisam vidio tako blizu i tako jasno živu sliku sopstvene duše. S njemačkog: X. Oamc: TamHa cjekaiba. (CapmeTUc.) lITra je ca ohhha Koja hrkoh cbhx cypoBax acKycTHBa, naKOH qecTax, npeqecTax eKCTa8a, — noTpasKume BViacTHTH naA Kao jeAHHO u Hajfio.te cpeACTBO? Jecy jih ce obh yTjemHaH, jecy .na ce HanoKOH CHanum ? Mopa jih ynpaeo yBajeK TaKo 6b t h , a ® jcAaH aho ’JobjeqaHCTBa acnaniTa 3a APyra Tpa Anj^a? Hepa3yM.i>BB0 je to , Apara rocnoAHHe, a anaK je Meljy Haaa. KaA ce y H3BjecHBM 'iacoBHMa yAa.T>HTe oa CBera oBora, to jibko ce ocekare yTjemeH0, jep Mo«Aa He bhaht6 oho, ibto CTe r.iCAa.iH npnje KpaTKor BpeMeHa. HocJiaje, anaK yBnAHT6 Aa je h to 6ecMHCJieH0 a bh noqaH>eTe oneT Tpa5KHTH caacao, a npa TOM ce n^amiiTe Aa He HanljeTe Ha 6ecMBcao. M ksa bsm npacTyaa OHaj cTapa uhhuk EecMHcao, oHAa CTe Kao yM^akeHH, Kao npecaxja. Fy6aTe BOjbj Aa Aa-fce HCTpaacyjeTe. Ako CTe y thm moMeHTBMa mauno jaKH, Aa anaK He keTe KyKaBaqKu a» CBpinuTe, OHAa hmatc, OApeAHie je.ian b&ihkh nac, Koju ke Aoka, a bh HOKaTe H>era. Oh MOHCAa ne AOJiasn; na ce o6MaH>yjeTe, ajia anaK BaM je 6o.i>e. Bap oamhhctc y acHBOTy, Aavbe cto oa noneTHUx roAHHa, oa poken>a. HanocjbeTKy, aap Haje a obo jeAaa 6ecMacao, t. j. Aa ja yapaB0 BaMa obo naineM? Je caM .aa 6am y BaMa, Vbhaho HOBjena, Koja xoke 6ap Aa cacwiyuia? 0, He, hhKaKo! Ajih BpajeMe, je, Aa BaM 6yAeM HajacKpeHaja. MopaM BaM HeniTo npuaiiaTa, ibto Huje hb Ma.ao cTpamHO, a aKo aar.ioAa a HeyroAHo a CTpanmo. CarypHo Bek MHCJiHTe, A» MosKAa HanjepaBaM y6aiH ce6e. 0, Haje. Jep, ja caM xtho y6aTa Bac, Apara rocnoAHHe! (3auiTo cie, 3a Bora npe6aajeAH^u!) UoTpeČHe CTBapa caa uuao. Bame c.i>enoqHuue 6a oceiajie aoahp xjirah6 uce.te3He aajeBa; oHe 6a ce aaTpecjie, Jinne 6a H3ry6a.io 6ojy, a ja 6a ce aacMajao a aycTao. IIycTHO Aa Bac r.ieAaM y Kpbh. Ajih, rojihko caMO MexaHH3Ma y Toj ananja! HoBjeKy ce hbcto raAa, KaA aoMacjia Aa ce npa tom He Moace HHiHTa pasMuui.’&aTH. — H cba, a» aa 6a to HMavio CB or CMHCJia? CBaicaKo, CBnjeT 6a nocTojao a 6ea Bac, Bama kepica (no3HaM je!) 6a ce B3BjecH0 yAa-ia. Baina APyroBB 6a ce noTajHO paAOBajia hta. ^aKje, anaK hbkrkbc npoMjeHe, Harara 6ojbi>, a to je oho Haj' CTpainanje. Tpe6a nonpan.-i.aTH, Tpe6a npoApaaBaTn, Tpe6a CTBapaTu apoMjeHy Manap a y6njas>eu. H 36H.i>a, sainTO caAa A0.183H EecMHcao a Kaace: HeMa CMnc.ia. BecMncao je jana, Mopa My ce noKopaTa. Ha anaK, ja BjepyjeM a » je onpaBAaHa 6avia OHAaniHa (naA caM Bac xtho y6nTa) apacyTHOCT BecMac^a. A.jib ona A» ce paAH c ^oraKOM? 3anaAaTe y cbb CBapenaje, a.ia anaK bcthhht6 3aiwi.yqKe; CMacao je roTOBo yBajeK 6ecMacao, a 6ecMacao oneT Bpao nec.To CMHcao. 0, Kano to yMapa. PaayM ce K0Jie6a, » hbot uo" HpanaBa paAOCT paAa AOJiacKa cmpth. MowAa je BpajeMe a » CBpmaM cBojy saAaky: acaBOTHy 3BAaky, a a 0By, Kojy keTe Ba nocjte HeKo.niKo AaHa HHTaTH. CunjakeTe ce CBaKaKo. 3anjiaKaTH cnrypno He keTe. Tpy6H cie a 3aT0 hhctb AymeBHH. H saniTO cto cb6 to? yocTa*iOM.. . HHHH33M OHora cyjyAor. ^a ^a je obo OBAe cb6 aobo.-bho, Aa Bac npoAPMa, a.ih mo»Aa A» Ma AaTe Ao6py oajeHy. IferjieAa BaM A» caM Tpe6ao jom HeuiTo peka. A a, ipe6ao caM, Tpe6ao 6a MHoro, Bpao MHoro. TaKo caM npnje hhhho, Tpaweka y tom CMacao. Ajih yBajeK je oncTojavio hcto, yBajeK je jaBHO MHajeH.6 no6jel)HBavio, yBajeK je jeAaH ako acnauiTao 3a ocTavia Tpa Anje^a. ^anjie, 6ecMacao je anaK to CBe 6bjio rocnoAHHe! K swcm, TaKo caM npuje hhhho, a.m Bame Heky, jep ja caM Bek yMopaH, Apara ročno- �60 jUiHc. y Mop, yuop! — MehjVTiiM, Aa chm obo cho npehyTao? Be.iHTe, hcm ;i cmhc.is . 0 , nua, nual Tu, aa Bora, to n jecT oho ihto Bac n.iaum, to je ona ao(*.ieAH>H Tanca, upTHa tkmku, Kojy Bn cunjeTe cano na.ia.ieKa npoMaTpaTti. H aaTo ne paćyunjeT6 hyTaH»n, u 3 a to 0.0 bii iuiairiHTe hyTaH>a. ILiamuTe ra co kho kukuc najTamnije HajnjcTpoBBTnje hoKii, K a ,i bii Av^pn u unpnn, .leacnTe y no.iyupaicy y cbom KpceeT.v dokpubchu 11 noBpx r.iaue Ae6ejian notcpuBaneM. JecT, nau. Tpeća kyTan.a a * 6h lOBjeKa uycTB.iH Ha unpy. 11 ohhko oe Hume no uomco roBopHTH, jep cy ycTa 3aMyKvia, r.iac usHcnorao, pyice H3MopeHe; onha yMop, uoTnyHii yMop.„. A .m nnaK, rocnoAune, 3 najTC ,ia heifo ce nnaic jcA ' T o je , ksa Aolje OHaj Be.imcn nac. T o ke ce AoroAnTu y jeA aH C Beiann ash, HajcBenaHojn 11 HajnyHuju cyHua, kba Bac no rp a 6 n xnA>aAy HeBHA-’MinHX py«y, kha bsc npoKVHe OHaj hyTYbJiBU h vcan.'benu AaH, uito sa Aauac rano ncnaiuTa u Tpnn, hom pa 3 roBopnTH cbh ca canua. naAa ce npoBa.in He6o — obo je njecT o mhth.ihu 3 aAake ^HTao ca B3 BjecHUH naTocoM — 11 ksa ce OHaj JiyAH uhhhk. — y3ne»npn u OBAje je upaj*. H iiT a .ia u je yk yT a o . O ra p n npo<{»ecop cjeABO je Hiipiio y cBOMe Hac,ioH.aMy, sKMiipicao 11 noKaTKaAa HajeH>ao 6ojy •iHua. M o j 6ojiecHH cycjeA jeAHa n a o a ypaHKa je joni .leacao y no.iycHy; npo.’beTnor cyH ua EberoBiiM no,i,6y.iiiM Kanim uua. »AM ap aja co Ha F p v n a ce na.io no m u o uiapu.ia; 3boho je or.iacH.io CBpuieTaK «iaca. O h je Bek A s b h o oTiim ao y uieTH>y. O seK im a .in cmo ra, ajie on cc Hnje BpaTHo. J a r a HucaM cmuo TpaaciiTii. Heicn BHAjeAH cjyTpa AaH HerAje y no.tnMa. To je jyTpa. K aacy, a » je H3rjreAao ap.io cy r a 6n.io H3 MiipaH, CTajao je 0KpeHyT irpeua HCTOKy n leicao u3.ia3aK cym;a. PaayMQO caM ra. O h CBaKaKo Heica OHaj Be.iBKH ash. O h je paCKpcTno c nponiAOuiky, pa *KpcTHo ca ohhh ihto je npeacHBHO. — Joni Majio n a>era Hehe k e ce H3ry6HTo ca CBojax xH.i»aAy BiiAjeTu HarAje. O h TajeAa, ca xH.T»aAy pyKy. Me keMO ra Hnan neižatH, jep CBojnx oh je y Haiia. A b h , Roju joui DcnauiTaTe, cnpeMajTe ce 3a oneaaHH a b h . O h ke 6 h t h ny H cyHua, B6»iBKor h m o I ih o t cyHija, y KojeM keTe bu carJieAaTe ce6e. Henrlk Ibzen. Nora (K uća lutki) Pozorišna igra u tri čina. (Svršetak). H e l m e r (skačući). Sta veliš?! N o r a . Upućena sam jedino na samu sebe, i hoću da dadem računa sebi od sebe i svoje okolice. I, s toga, ja više ne mogu ostati kod tebe. H e l m e r . Noro! Noro! N o r a . Evo, ovaj čas, ostaviću tvoj ovu noć će me Hristina jam ačno da primi. stan. Za H e l m e r . Jesi li luda! Ne dozvoljavam til Za­ branjujem ti! N o r a . Neće ti koristiti od sada da mi zabra­ njuješ po štošta. Što je moje, ponijeću sa sobom . Od tebe mi ne treb3 nište, ni sada ni u buduće. H e l m e r . Kakva je to budalaština! N o r a . Sutra ću otputovati kući — to jest u svoje rodno mjesto. Tam o će mi biti lakše da zaslu­ žim, na ovaj ili onaj način, svoje životne namirnice! H e I m e r. 0 , ^'zaslijepljeno, neiskusno stvorenje! N o r a . Gledaću da stečeni iskustva, Roberte. H e l m e r . Zar ćeš ostaviti svoj stan, sv og muža i svoju djecu! I znaš li, shvatiš li, šta će ljudi reći?! N o r a . Ne brinem se za to. Znam sam o da je potrebno za mene. H e lm e r . 0 , boga m ije grozno! Zar da se tako bacaš na svoje najsvetije dužnosti? N o r a . Šta smatraš mojim najsvetijim stima? H e l m e r . Sad, istom, da ti govorim dužno­ o tome! Nisu li to dužnosti prema tvome mužu i tvojoj djeci? N o r a . Imam isto tako svetih dužnosti. H e l m e r . Nemaš... I koje bi bile? N o r a . Dužnosti prema sebi samoj. H e l m e r . Prije svega si žena i majka. N o r a . Ne vjerujem više. Mislim, prije svega sam čovjek — isto onako kao ti — ili ću, bar, p o ­ kušati da budem. Znam dobro da će većina ljudi dati za pravo tebi, Roberte, i da tako nešto piše i u knjigama. Ali više se s tim ne mogu zadovoljiti što većina ljudi kaže i što piše u knjigama. 0 tome ću od sada da razmišljam sama i dobijem bistre poj­ move. H e l m e r . Zar ti nemaš jasnih pojm ova 0 p o ­ ložaju u svojoj sopstvenoj p orodici? I zar ti u ovak­ vim pitanjima nije veći onaj koji se nikada ne vara? Zar nemaš religije? N o r a . Ah, Roberte ja više ne znam šta j» reli­ gija. — H e l m e r . Šta kažeš! N o r a : Ja neznam ništa više nego on o što mi je rekao pastor Jakobi kada me je kontinuirao. On je rekao, religija je to i to. Izagjem li iz svega toga i oslonim li se na samu sebe, ispitaću i ov o pitanje. Vidjeću da li je ispravno ono što je rekao pastor Jakobi, ili još više; da li je za mene ispravno. He I m er. O vo još nisam čuo iz usta jedne žene! Ali, ako te religija više ne može da izvede na pravi put, bar ću ja prodrmati malo tvojom savjesti. Valjda imaš moralnih osjećaja? Ili... odgovori — ili ih možda i nemaš? N o r a . Ali, Roberte, najbolje je da ti na to i ne odgovorim. Ta ne znam ni sama. 0 ti m stvarima nisam na čisto. Znam samo da o tome imam iz os­ nova drukčije mišljenje no ti. Sad već čujem i to da su zakoni nešto drugo nego sam držala; ali da za­ �61 koni moraju biti dobri, ne ide mi nikako u glavu Zar, dakle, jedna žena nema prava da pusti na miru svoga oca koji umire, ili da spase svoga muža! To nigda nisam ni sanjala. H e l m e r . Govoriš ko dijete. Ne razumiješ društva u kom živiš. N o r a . I to je istina. Ali sada ću gledati da upoznam. Osvjedoćiću se, ko ima pravo, društvo ili ja. H e l m e r . Noro, ti si bolesna; treseš se od groznice; šta više: g otovo vjerujem da si sišla s pameti. N o r a . Nikada prije o svemu tome nisam imala bistrijih pojm ovi kao noćas. H e l m e r . I, potpuno svjesna, ti ostavljaš muža i djecu? N o r a . D a; tako je. H e l m e r . Onda je moguće. N o r a . Koje? samo j e d n o razjašnjenje H e l m e r . Ti me više ne voliš. N o r a . Jest, tačno je. H e l m e r . Norol... I ti to velišl N o r a . Žao mi je^ i boli me. Roberte; jer si uvi­ jek bio tako prijazan prema meni. Ali ja se više ne mogu mijenjati. Ja te više ne yo!im. H e l m e r (mučno se uzdržavajući). Je li i ovo jedno jasno osvjedočenje? N o r a . Da, potpuno jasno. I, upravo s to g a , neću da sam duže ovdje. H e l m e r . A možeš li mi reći i razjasniti, čime sam prokockao tvoju ljubav? N o r a . Da, mogu. Bilo je to ove večeri kada se najčudnovatije nije dogodilo; jer onda sam vi­ djela da ti nisi muž za kojega sam te držala. H e l m e r . Izjasni se bolje; ne razumijem te. N o r a . Osam sam punih godina čekala tako strpljivo; jer... Bože, uvidjela sam, da veliko čudo nije svakodnevno... Onda se na mojoj glavi slomila ta nesreća; i onda sam dobila tako silno, tako neo­ bično uvjerenje: evo, evo, dolazi ono veliko čudo. Dok je još tamo napolju ležalo Ginterovo pismo — nikada mi nije palo na um da će te preplašiti pri­ jetnje onoga čovjeka. Imala sam tako silno, tako ne­ pokolebljivo uvjerenje, ti ćeš mu reći: „Objavite tu stvar cijelome svijetu- . I da se dogodilo to — H e l m e r . Onda? Da sam svoju ženu dao na opšte ruglo i sramotu — N o r a . Da se dogodilo to, ti bi, kako sam vje­ rovala nepokolebljivo, stupio pred svijet, uzeo sve na sebe i rekao: Ja sam krivac! H e l m e r . Noro — ! N o r a . Mislio si gdje d t ja zahtijevam od tebe takvu žrtvu? Ne, sigurno ne. Ali šta su vrijedila moja uvjerenja prema tvojim? — T o je bilo ono veliko čudo u koje sam vjerovala sa strahom i trepetom. I samo da g a spriječim, htjela sam da žrtvujem svoj život i svemu učinim kraj. H e lm e r . Za tebe ću radosno raditi i dan i noć — radi tebe podnositi svaki jad i gorčinu. Ali još niko nije žrtvovao onome koga voli, svoju č a s t . N o r a . T o su uradili već milioni žena! H e lm e r . Ah, ti misliš i govoriš k6 kakvo ne­ razumno dijete. N o r a . Može biti. Ali ti n e misliš i n e govoriš kao muž na koga bih se mogla osloniti. Kada te je minuo strah — ne radi onoga što je m e n i prijetilo, nego radi onoga što je t e b i samom grozilo — i kada se više nije bilo čega bojati — onda ti je bilo u srcu kao da se nije ništa ni dogodilo. Ja sam bila isto kao i prije tvoja prepelica, lutka, koju si htio pošto je bila slaba i lomna, u budućnosti dvostruko oprezno da nosiš na rukama. (Ustaje). Roberte u čas mi je bilo jasno da sam ovdje živjela osam godina s jednim stranim čovjekom, i da sam rodila troje djece — o, misao mi je nepodnosna! Mogla bi ra­ strgati samu sebe, rasparčati u komadiće svoje tijelo! H e l m e r (teška srca). Vidim, vidim: prepukao je ponor izmegju nas!... Ali, Noro, zar se ne može pre­ mostiti? N o r a . Ovakva kakva sam sada, nisam više žena za tebe. H e l m e r . Osjećam se snažan da postanem drugi. N o r a . Možda — kada više ne budem lutka. H e l m e r . Zar da me rastave — mene da ra­ stave od tebe ! Ne, ne, Noro, ja ne mogu da shvatim t e misli. N o r a (idući u sobu lijevo). Tim je potrebnije da se izvede stvar. (Vraća sa svojim kaputom i jed­ nom malenom putnom tobrbom koju stavlja na sto­ licu pokraj stola.) H e l m e r . Noro, Noro, nemoj sa d a ! Čekaj do sutra. N o r a (ogrće kabanicu) Ne mogu se preko noći zadržavati u stanu stranog čovjeka. H e l m e r . Ali, zar ne bi ovdje mogli stanovati kao brat i sestra — ? N o r a (pričvrsti šešir). Znam dobro da ne bi dugo trajalo . . . (Ogrne se šalom.) Zdravo, Roberte. Sada istom neću da gledam male. Znam, u boljim su rukama od mojih. Ovakva kakva sam, nisam im ništa. H e l m e r . Ali kasnije, Noro — kasnije — ? N o r a . Odakle da znam ? Nemam pojma, šta će biti od mene. H e l m e r . Ali, ti si moja žena, ne samo sada, nego i — N o r a Čuj, Robrrte: — Ako jedna žena ostavi stan svoga muža ovako kao što ću ja sada učiniti, onda je on, kako sam čula, po zakonu odriješen od svih dužnosti prema njoj. Ja te, sada. na svaki način odriješujem od svih dužnosti. Ne trebaš da se osjećaš vezanim, ma Čim bilo, isto onako kao što i ja neću. �62 Neka je na obadvim stranama puna sloboda. Evo ti vraćam tvoj prsten. Daj mi moj. H e 1 m e r. Zar i to ? N o r a. 1 to. H e 1 m e r. Evo ti. N o r a. Tako. D obro, sada je sve svršeno. Evo ti ključeva. Djevojke sve znadu bolje — od mene. Sutra, pošto otputujem, doći će Hristina ovam o da spremi stvari koje su moje. Ona će ih poslati za mnom. H e I m e r. Svršeno j e ! Svršeno je ! Noro, hoćeš li ikada više misliti na m ene? N o r a . Izvjesno, često ću pom osliti na tebe i na djecu i na ovu kuću. H e 1 m e r. Smijem li ti pisati, Noro ? N o r a . Ne — nikada. Ne trebaš. H e l m e r . Ah, ali ti smijem poslati, šta — ? N o r a . Ništa. Ništa. H e l m e r . — pom oći ti, ako se nađeš u nevolji. N o r a . Ne, velim. Od onih koje ne poznam ne primam ništa. H e l m e r . Noro — zar ti nikada više neću biti ništa drugo osim tuđinac ? N o r a (uzimajući svoj putni torbak). Ah, Roberte, onda bi se moralo dogoditi ono veliko ču d o .— H e l m e r . Kaži mi za to veliko ču d o ! N o r a . Onda bi se oboje morali promijeniti, kako ti, tako ja, da — ah, Roberte, ja više ne vjerujem u nikakvo čudo. H e l m e r . Ali ja vjerujem. Kaži m i! Tako se promijeniti da — ? N o r a . Da naš zajednički život bude b r a k . Zdravo. Uzlazi kroz trijem.) H e l m e r (klone, pokraj vrata, na jednu stolicu i pokrije lice rukama). N o r o ! N oro 1 (Ogleda se i ustane.) Prazno. Nema je više. (U duši mu bljesne jedna nada.) O no veliko ču d o — ? ! (O d ozdo dopre potm uo šum vrata koja su se zatvorila.*) Preveo s njemačkog: X. — Kraj. — m jK Sjećanje. Kennt ihr đas alte NSrchen? Es klingt so siiss, es klingt so trtlb. (Heine). Sjećate li se, gospogjice, on og proljeća, kad je procvao jorgovan i kad ste mi dali jedan stručak toga cv ijeća ? *) Postoji još jedna verzija pošljednje scene ove Ibzenove drame, koju ja nijesam preveo pošto nije dovoljno ni lijepa ni dramatična. Ta scena je završena potpunim izmirenjem Nore i Helmera. Ali ova prevedena više je brutalna, dramatički konzekventnija, više realistička. Pošljcdnju scenu s povoljnim svršetkom, izradio je Ibzen za ,.bečko gradsko pozorlšte“, na molbu direk­ tora Hajnriha Laubea, ali je, u propratnom pismu, savjetovao di­ rektora, da ne uzima u obzir učinjenu izmjenu. Pr. ur. Onda sam ja zavolio vas 1 jorgovan i on mi je postao najdraže cvijeće, a vi najdraža curica na svijetu. I od tada sam p o č e o da trčim za Vama, vječno zaljubljen i vječno bojažljiv da vam se približim. Vi se sjećate toga, je li ? Bilo je to u proljeće, kad ste mi dali stručak jorgovana, što sam ga poljubio 1 čuvao k6 najdražu uspomenu. Bili sm o djeca. I ja sam onda sanjario o tome, kako bi bilo lijepo, da ste vi m oja žena i da živim o negdje u kakvom osamljenom kraju, vječno zaljubljeni, mladi i nasmijani, kao Pavao i VirginijaT ak o sam ja sanjario i nisam osjeća o potrebe, da vam to kažem. Bili sm o djeca. T ek kad je prošlo m nogo proljeća i kada ste prestali nositi kratku suknjicu, rekao sam vam, da vas volim. Da, kako sam ono rek a o? — Više nego sebe, nego svoju mladost, nego svoju ,frisuru“ . — A vi ste se nasmijali veselim, zvonkim smijehom i otišli s jednim drugim. Ah, kako sam ja tada plakao i žalio za vama i — prežalio vas. A u jeku jednog nov og proljeća i novog jorgo­ vana, osjetio sam slast ljubavi s jednom drugom i zaboravio na — Vas. T ek sada, kad se javlja novo proljeće raskapam zaprašene uspomene i nalazim onaj stručak jorgovana, što ste mi ga nekoć dali. On me sjeća vas, moje ljubavi i moje — naše mladosti. Kako je ono b ilo ? Vi ste se smijali, a ja sam plakao. Ali ja nisam m ogao uvijek plakati, želio sam da živim i ljubim. I živio sam i ljubio i zasitio se svega. A v i ? Vi ste tražili od života nešto više, veće i — niste dobili ništa. Sada nas dvoje očekuje jesen — jesen života. Ja zasićen svega, a vi sa osjećajem stare djevice, koja se još uvjek nada i uvjek doživljuje razočaranje. A ov o novo proljeće, što će doći, neće biti naše. T o će biti proljeće onih mladih srdaca, što su željna ljubavi. Tek kad proljetna noć zamiriše cvijećem i mjesećinom , prenuće se u vama jedna uzaludna želja za uživanjem, za milovanjem i vi ćete tada plakati, m nogo plakati, ali će biti kasno. B . A. O-i. Banja Luka. �63 D D 000D h i g i j e n a . D O D O D D Ne puši I Svakome je danas već veoma dobro poznato, da je ne sam o nezdravo nego i veoma opasno pušiti. Isto je tako svakome poznato i to, da ta opasnost zavisi od tako zvanog nikotina, otrova, koji se nalazi u duhanu i koji pri pušenju iz duhanskoga dima pre­ lazi iz usta i organa za disanje u našu krv i otuda kao veom a teški otrov utiče hrgjavo na naše tijelo, na sve njegove sastavne dijelove i organe i u opšte na cjelokupno naše zdravlje i život. Poznat je osim toga u nekoliko i sam način, kojim taj teški duhanski otrov ruši naše zdravlje i potkapa naš život. Ali je uz to vrlo malo kome u opšte poznato, da pored ni­ kotina, na koji su pod uticajem zle navike pušači potpuno privikli, u duhanskom dimu ima još i drugih otrova, koji su daleko otrovniji i opasniji od samoga nikotina. Izmegju vrlo mnogo raznih gasova, koji se raz­ vijaju iz duhana pod uticajem nepotpunoga sagorevanja i koje usljed toga sadrži u sebi duhanski dim, osob ito su opasni ugljeni kisjeonik, ugljena kiselina, takozvani piribin, i dr. A to su najteži otrovi, koji u opšte postoje, i od kojih ne treba nego vrlo mala količina da ugje u naše tijelo i u njegovu krv, pa da prouzrokuje trovanje. Pri pušenju duhana svi se ti otrovi razvijaju u tako malim količinama, da nijesu u stanju, pa ma kako snažni bili, da odmah prouzrokuju kakvegod vidnije znake trovanja, koji bi toliko pali u oči, da obrate ozbiljniju pažnju kako samog pušača tako i njegove okoline. Češće slučajeve brzoga trovanja, koje ob ičn o nastupa kod djece pri prvoj cigari, suvremeno društvo ne smatra nikakvim znakom, koji bi ga oz­ biljnije opom injao da ne puši, jer već poslije neko­ liko popušenih cigara svi su neprijatni znaci nestali a na njihovo mjesto nastupila ona osobita prijatnost, koju čovjek nalazi u opasnom i smrdljivom „rasadniku“, koga sam sebi stalno pod nos goril Veli se, navika je druga priroda. Ali svakako treba i to da znamo, da nikakva hr^java navika ne doprinosi čov­ jeku nikakve i ni u kome pravcu makar i najmanje koristi. Na suprot ona samo škodi. I pušenje samo Škodi, jer i ako neznatna količina otrova ulazi iz duhanskog dima u našu krv, oni nas redovno truju tako da teške posljedice trovanja svakim danom rastu neprekidno dok najposlije ne prouzrokuju jasne znake opštega trovanja tijela i njegovu malaksalost u svim organima i radnjama. U takim slnčajevima, gdje trovanje uspije da prouzrokuje prve vidljive svoje znake, sami pušači opažaju neku osobitu razdražljivost sluzokože u us­ tima, ždrijelu, grkljanu i nosu. Suho i često kaŠljucanje, koje nastupa zbog neprijatnog golicanja u grlu, počinje jako da uznemirava. Poslije tih prvih i naj­ lakših pojava malo po malo nastupaju i drugi teži znaci. Osobito pada u oči, kako samome pušaču, tako i njegovoj okolini, naglo opadanje apetita, nadimanje i osobita tegoba u stomaku, naročito odmah poslije jela. Svi ti karakterni hrgjavi znaci sa strane organa za varenje osnivaju se na opadanju potrebne organske snage i sposobnosti, koja je potrebna, da se prevari, primljena hrana. Pod uticajem nikotina i drugih ot­ rova, osobito ugljenog kisjeonika, koje pušeći uvodimo u svoje tijelo, nastupaju izmjene u krvi (oduzimanje hemoglobina) a otuda slabljenje pravilnoga rada u stomačnim žlijezdama, koje luče iz sebe razne sokove, bez kojih ne može biti ni govora o prevarivanju i probavi primljene hrane. Trovanje stomačnih žlijezda sluzokože pod uticajem pušenja duhana može da dogje do takoga stepena, da mogu da nastupe veoma teške bolesti stomaka, koje se docnije teško liječe čak i onda, ako bolesnik sasvim prestane da puši, jer nikotin i drugi duhanski otrovi toliko oslabe stomačne žlijezde, da im veoma mnogo treba i vremena i najboljeg liječenja dok se poprave i počnu nanovo da pravilno vrše svoj prirodni posao. Nijesu čak ri­ jetki i taki slučajevi, gdje takve bolesti ne mogu ni­ kako da se izliječe. I u crijevima duhanski otrov prouzrokuje čitav niz nezgoda, bilo neposredno uticajem na samu cri­ jevnu sluzokožu i njezine žlijezde, bilo opet posredno utičući hrgjavo na druge organe i dijelove tijela, koji stoje u vezi s prevarivanjem i probavom hrane u cri­ jevnom kanalu. Posljedicom takvoga trovanja nastupa veoma često i trajni proliv, koji ne popušta pred uti ­ cajem nikakvog lijeka sve dotle dok se potpuno ne prekine pušenje. Neki put je dosta da bolesnik pre­ kine pušiti i proliv odmah, tako reći odjedanput, prestaje. Neki put nasuprot i to ne pomaže i veoma dugo treba i vremena i upornoga rada da se bolest izliječi. Proliv u pušača zavisi od izmjena u probavnim žlijezdama, osobito u jetri i gušterači (pankreasu), te ove ne mogu da luče iz sebe onakav i onoliko probavnog soka, koji je potreban, da se svare i oni dijelovi hrane, koji još neprevareni prelaze iz stomaka u crijeva. S toga nesvarena hrana razdražuje sluzo­ kožu i izlazi u obliku proliva neprevarena i neupotrebljena na polje. Svi duhanski otrovi, koje mi tako svojski i sa osobitim zadovoljstvom uvlačimo u se pušenjem du­ hana, prema naučnim dokazima hrgjavo utiču na mozak i na sve ostale tjelesne živce. I ovdje je uzrok toj često puta vrlo teškoj pojavi uticaj nikotina i oso­ bito ugljenog kisjeonika na nervne blagorodne ćelije, koje su onesposobljene da vrše svoju fiziološku za­ daću. Opaženo je naročito, da se taj hrgjavi uticaj najjače odaziva na pamćenju pojedinih imena i naziva. �64 Nijesu rijetki slučajevi, gdje pojedini, osobito strasni pušači, ne mogu čak da pogode imena najprostijih stvari ili lica, koje oni megiutim vrlo dobro poznaju i svaki čas gledaju. Kad trovanje pušenjem duhana počne uzimati šire i jače razmjere, to onda nastupaju m nogo izrazitiji i teži znaci opštega trovanja u obliku daleko opasnijih pojava sa strane sviju glavnijih tjelesnih organa i njihovih radnja. (Nastavk'e se.) Književne i kulturne bilješke. L a R o š t u k o : M aksim e. Preveo s francuskog dr. Milutin Uskoknvić, Beograd, 1913. Izdanje S. B. Cvijanovića. — 8°. Strana 86. Cena 1’20. Jedan francuski moralista sedam naestog vijeka. Kao docnije Šanfor, La Rošfuko je, provevši jedan buran i vrlo nemiran život, imao u starosti nekoliko gorkih, crnih časova u kojima su se rodile njegove svirepe i opore M a k s i m e . On je, kao i Šanfor mrzio odlučno društvo svog vrem em u kome je doživljavao svoje pošljednje trenutke. On je vidio toliko poroka u životu, toliko nezaslužnih koji se podižu, toliko prljavih koji se slave. O n je.m rzio ženu jer je slutio da je ona početak svakome zlu, i znao da se toliko krvavih i nečovječm h ratova, od trojanskog rata kome je bio uzrok oteta H elena, vodilo samo radi žene. Otvoreno i nepristrano i bez milosrdnosti, stvorivši jedan viši moralni princip po kome se upravljao, on je žigosao ljudske strasti, koje se javljaju u ma ka­ kvoj formi, i esenciju jednog dugog i sum ornog pro­ matranja, davao u zbijenoj ideji Ali, ipak i pokraj svih njegovih tačnih opservacija, i velikog životnog iskustva, i opštih maksima, dobro iskazanih, nama se nameće pitanje: Da li opora istina i gorki pesi­ mizam La Rošfukoov nije bio, prije svega, plod sopstvenog unutarnjeg nezadovoljstva i jedne melanholije koja ulazi tiho u osijedele glave kada se približi sm rt? Nije sve zlo u životu. Koliko su puta i radosni optimista Gij6 i nemirni i dinamični Niče pjevali peane životul Kn u t H a m su n: V ik torija . S ruskog preveo T. Jovanović. Izdanje S. B Cvijanovića. Beograd 1914. Moderna Biblioteka, 10.*) 8°. Strana 122. Cena 150. Knut Hamsun rado je kod nas čitan. On je prevogjen i kod Hrvata i kod Srba. Relativno više po *) U odličnoj modernoj biblioteci g. S. B. Cvijanovića izašle su do danas ove knjige: I. Knut Hamsun: Pan. 2 St. Sremac: „LimunacijaJ u selu, 3. I, Gončarov: Ponor, 4. I. Turgenjev: Proletnje vode. 5. A. Frans. Crveni krin, 6. Dostojevski: Zločin i kazna, 7. A. Čeliov: Odabrane pripovetke. 8. E. Rostan: Si­ rano de Beržerak, 9. A. Dođe: Safo, 10. K. Hamsun: Viktorija. — Sve ove knjige svima muslimanima najtoplije preporučujemo, ako je potrebno preporučivati najodabranija djela iz svjetske književnosti. sv ojoj literarnoj vrijednosti od ostalih sjevernih pi­ saca, Norvežana Ibsena i Bjernsona, i Švegjanina Strindberga. Uzrok Što je on više kod nas čitan i radije prevogjen, leži u osnovoj noti njegovih djela, u blagoj i tihoj melanholiji njegovih ljubavi, tako čudno satkanih. On ima nešto sloven sko i bolećivo, nešto od sentimentalnosti i tuge Turgenjevljevih heroja* U „ Viktoriji" dana je istorija jedn og pjesnika i jedne čudne žene, Johansena i Viktorije. Njih raz­ dvajaju porodične tradicije i staleške razlike, ali oni se ipak vole, i u njihovim riječima ima toliko prećutanih suza i toliko nedorečene patnje. Za sve mlade ljude i mlade žene koji žive od ideala i vjeruju u ljubav i pokraj svirepih Šopenhauerovih konstatacija o nesvjesnom duhu vrste koji spaja suprotne sp olove, ova će knjiga toplo pasti na srce i odjeknuti u du­ bini duše kao jedan posmrtni marš. A. Usuli d in ijje . Pod gornjim naslovom izašla je ovih dana u Sarajevu u lijepom formatu arebicom napisana knjiga, koju je sastavio i izdao Muhamed Seid Serdarević. T o je kitab, koji sadrži najpotrebnije tačke iz islamske vjeronauke u obliku pitanja i o d ­ govora, udešen poglavito za mektebe. Knjiga se pro­ daje kod H. Ahmedage Kujundžije u Sarajevu Bravadžiluk ulica. Cijena je knjizi 60 helera (poštom 65 h). Mi ovu knjigu najtoplije preporučujemo. T e m e lji is la m sk o g m orala. Pri svršetku lista došla nam na recenziju 4. knjiga Muslimanske bibli­ oteke: „Tem elji islam skog morala" od Ahmed Naima s turskog preveo Musa Ćazim Ćatić. Knjigu je izdala Prva muslim. nakl. knjižara i štamparija Muham edBekir Kalajdžića u Mostaru, a cijena joj je K 150. Dosta su imena pisca i prevodioca da knjigu preporuče. H oBH OHJiaaHHCKH jihct. A ko HETlje, a oho 6ap koji Hac na jyry, y obo Bpnjene ocjeka ce Bejinica noTpeoa jeAHor Ao6por, Ba.’baHor h ypeAHor oMJiaAHHCKor naconaca. OjH-ia/mna boah, Aa je y cKyny. Oaa Tparan UCHTap, y KojeM 6 h oHa CKyn^>ajia cbo cBoje CHare, HeAHpnyTe, oBan.ioljeHe CHare, a * hx canyBa aa iie.niK»x AaHa. .Zfa ,i h ke „B nsop", Kora je HeAaBHo noneo y 3arpe6y n3Aa eaTn no3Harii HanppAHH HanHOHSjmcTa r. B.18A0MHP ^epHHa,— a « -nu ke Taj jihct ycTpajaTH y Bpuieu>y nuuajio Jiane avhchocth, a a & .ih ke ociaTH KoncenBCHTaH y cbohc npHHimny t . j. Aa ce A»nac Mopa paAHTH u PBe noAy3HMaTu, niTo hac, „HejyHaqKOMy Bpeueny y npKccw. A upkochth ce Mopa. jep to je nocjiCAH»e u Hajbojbe cpeACTno, a » nosjeK ne noKJiei;He. Jlo6ajia cmo ao caAa hcko.ihkh 6poja OBora — caA M03KCM0 c paAom ky KOHCiaTOBaTH — oajihiho ype^eHor jihcts. O h je ypel)eH onaKo, kiko oM jiaAana 3axTiijeBa. Jep oMAaAHHa x o k e a » oh npicocH CBeuy rpy.ioM. nBnxop je OMJiaAHHa, H.-innoHajuiaouaua oujiaAniia, a.m n Ta je oM.iaAHHa n n x o p . — Y oacBHH HHAHCKpeTHOM — je yroAHo kba ce hcthhh CMujc peku — n Bpjio CMje.ioM 'jjiaHKy — Ba . H epane „ y rpaAy uhhhkh", Ha> kuko �66 inao je ce6e npaBor, pasnvm lieH or, OHaj cTapH, 4>Hh<j>H- pahcKH, y30x<VE>eHn 3arpe6, rpa^ xoxiiH^HRflepa, napona h 6ujeA0X py Kamma. U ko jih k o je joui oripan^aH th >cb a y « ip » OBOra r a n ic a ! H pa/ui Tora nrro je oBaj ujiaHaK tbkbb h paAn Tora mio, na SKaaocT, h Hauie CapajeBo A o 6 h b 8 6ojy 6HpoKpaTCKy u MHpaioe Ha AeMopa;iu3auHjy MH paAO HHTaMo OBaKe Hđantce, npe3Hpyhn jom Bnrae Taj ja^HH, 6jbyTaBH ojiom, pa^H OHaj HecpehHH ah o Kora HajBHino c ip a la Hapoja, koj' h xoke K0]H-X0fee A» SKnBH 3KIIBOTOM HOBjeKa. a& 6yAe CBoj, OcTajIH U.laHUH Kao a njeciae c y yBnjeK y xapuoHnjH ca recjioM: npKoCHT0, 0 CaMO npKOCUTH. — He 6h SKejiHAH jihcthhkh jihct 6ejio a& u OBaj OM-aaAHHCKH, HarpioHa- y6p30 yruHe, h aKO Mosc^a no Majio 3e- pa^H a eroB e hhahckpcthocth, pa^n H3Horaen>a roJie HCTHHe, jep 3HajTe, ojioin He Tpnn a ® My ee Kaace y ohh HCT0H8, Koja ce ynpaB0 itera mne b Koja ra je cypBaJia. — A j h nnaK HanpnjeAl <D. K lub m uslimana akadem ičara iz B. i H. u B eču poslao nam je da uvrstimo slijedeću noticu: 5 radošću konstatujemo, da je u Berlinu osnovano društvo za proučavanje islama (Gesellschaft fiir Islam kunde.) Mi sm o se obratili i\a društvo i potanje se informirali o njegovoj svrsi, sami se upisali za člana, te vam možemo ovo saopćiti. Društvo, koje već sada broji oko 400 članova iz raznih islamskih krajeva, bavi se proučavanjem isl. ustanova, te života i običaja muslimana cijelog svi­ jeta prikupljajući u svoju biblioteku razne knjige, novine i izvješća svojih članova a samo izdajući svoju reviju (časopis). Članovi plaćaju najmanje godišnje 6 maraka (7'07 K) i zato dobivaju društveni list ba­ dava. I mi smo stupili kao Član društva, pa nas je isto zamolilo, da ga Što češće vjerno informišemo o o prilikama bos. herc. muslimana, a da ga preporu­ čim o istim. Mi ovim preporučujemo ovo društvo braći musi., koji poznaju njemački jezik; a one, koji bi u njem rado pisali, a ne poznaju jezika, molimo, da svoje radove upute na naš klub, gdje će se prevesti i po­ slati listu, a sam će klub od vremena do vremena važnije stvari prevagjati za naš svijet i upoznavati ga s s prilikama u ostalim islamskim krajevima. Gajretov glasnik. Reis-ul-ulema dobrotvor ,,Gajreta“. No­ voimenovani Reis-ul-ulema, presvjetli gospodin H Mehmed-Džemaluddin ef. Čausević upisao se za dobrotvora društva ,,GajretM. Ovaj korak našeg vjerskog pog!avice^veseli*nas iz više razloga. Nepobitna je činjenica, da se uvijek ugledaju mlađi na starije, pa nas baš to i veseli najviše, što je novi Reis odmah poslije ustoličenja za vrijeme svečane inštalacije pokazao primjerom, koliko mu na srcu leži dobro i napredak na­ šeg naroda u ovim zemljama, a napose ideja „Gajreta44, ove naše ustanove, koja je jedini pioner i nosioc svake kulturne i prosvjetne misli među muslimanima. Reis nije žrtvovao 500 K samo za to, da potpomogne ,,G ajret“, on se upisao za dobrotvora, da pokaže primjerom kako treba svaki imučan čovjek, koji imalo shvata i želi opšte naše dobro, da to isto učini. Sad se nameće pitanje, ima li takih ljudi među nama? Mi možemo mirne duše reći bez ikakova komentarisanja — Ima! I ne jedan, nego ih je na hiljade, i koji može, i koji bi trebao da to učini, a još do danas ne učini. Vrijeme bi već bilo, da se jednom prenemo, da spoznamo sebe, život i vrijeme u kom se nalazimo, a što je najvažnije, da jednom pređemo i na d j e l o . Novi reis, koga smo toliko očekivali, došao je i odmah djelom pokazao put kud treba poći! Na prvom mjestu sjetio se „Gajreta", a to je dobar savjet, da ga se svaki musliman sjeća, bar u dobrim časovima. Neka je novom Reisul ulemi sretno i čestito, a od „Gajreta44 naj­ veća hvala i priznanje! A da će se i drugi bar za svojim vjerskim poglavicom povesti, mi u to i ne sumnjamo. 100 K „ r a jp e T y “ . Tocn. Ctcbo EorojeBuh, hhhor H0K ocnryp aB ajyh er APyuiTBa „C.naBnje hojiohcho je 100 K Kao CBoj ao6 pobo.t.h0 npnjior ,,rajpeT y“ . Ona noHcpTBOBHOCT Hnje Mfl.ieHa, HapouaTO OA ieAH or 6auKOBHor HHHOBHUKa H Moace A * noc.ayjKH Kao HajjacHnjn AOKH3 H.eBOBnx oco6 htbx CHMnaTeja npeMa ApyniTBy „ ra jp e i“ 0 yon>nT6 npeMa ijnje.ioM Anje.iy MycviHMaHCKor ejicMeHTa. 3a to My ocKpeHo SaaroAapHMO y3 H3pa3 H am er oco 60Tor nouiTOBaH>a! JKubho! Cpncua BanKa y MocTapy sa „ra jp ex “ . Onaj yrjieAH0 CpncKO 3aBOA> ksko cBane TaKo 0 OBe roAnue nowiao HaM je 50 K Kao a »P upu-ihkom C Boje npoiu.1 0 roAHinH.e 6 0 JiaHce. M0 My c Hauie CTpaHe cpAaHHO 6 j ia roAapuMO Ha onaKO O6 0 AHO] npnaoMohH, h to Keica 6 yA« Hajion^uja npenopvKa CBoj Harnoj 6 paku, Apacehu ce one: „^,o 6 po ce Ao6 pHM Bpaha . Z a b a v a u B anjaluci. Kako smo već javili u 2. broju našeg lista, da se čine velike pripreme u Banjaluci za zabavu u korist „Gajreta1* i ostalih tamošnjih dobrotvornih društava, danas možemo s veseljem konstatovati, da je zabava potpuno uspjela kako u moralnom tako i materijalnom pogledu. Sve tačke programa izvedene su na sveopšte zadovoljstvo publike, a čist prihod iznosi 9 l4 '5 2 K od čega je �66 „G ajretu" pripalo kao V« 4 57 46 K. Lijepa svota za naš „G ajret", a isto tako i za druga dva tamošnja društva „Sirotište" i „Fadilet". Banjalučani su pokazali koliko mogu učiniti za opšte dob ro i napredak i k o ­ liko su svjesni. Kada bi se sva naša mjesta ugledala u Banju Luku, pa priredili po jednu zabavu u korist „G ajreta" onda bi sm o m nogo bolje stajali. Bogat­ stvo jednog naroda ogleda se ne u pojedincim a, nego u opštim ustanovama. I ovom prilikom moramo istaknuti zasluge gg. priregjivačkog odbora: Hafiz Mehmed ef. Dukatara, Mehmed bega Ibrahimbegovića, dr. Alibega Džinića, Hamdi ef. Afgana, Ćamilage Gušića i Esad ef. H. Omerovića. Dužni sm o takogjer zahvaliti se hrvat, pjevač, društ. „N adau, koje je dobrovoljno sudjelovalo, zatim činovničkoj glazbi, a napose njenom dirigentu i predsjedniku „N ade" gosp. Viktoru P r o h a š k i , koji je m nogo truda uložio, da zabava što bolje ispane. Na koncu zafaljujemo svima učesnicim a kao i svima darovateljima! Živili! Vidi iskaz na drugom mjestu! L ijep p rim jer. Klub muslimana akademičara u Beču zaključio je na sv ojoj skupštini, da se svi čla­ novi kluba upišu za članove^ „G ajreta" i da megju svojim članovima, a po m ogućnosti i megju drugim akademičarima rasprodaje G ajretovo cigarćage, šibicu i Gajretove marke. Da je ov o hvalevrijedan postupak naše akadom ladine o tome ne treba govoriti, samo nam je p o ­ željeti, da se neka naša neškolovana i neupućena omladina, koja ne znajući ni sama zašto, danas na­ valjuje na „G ajret" i njegovu lijepu ideju, ugleda u našu obrazovanu omladinu. Ako uvigjaju ovi kao školovani i obrazovani om ladinci, da „G ajret" treba pomagati, ne znamo odaklen drugi kao neškolovani i neobrazovani dolaze do zaključka, da treba raditi protiv „Gajreta". K la d a n j b e z G a jre to v ih šib ica . Piše nam pri­ jatelj iz Kladnja, da u cijeloj varoši osim jedne trgo­ vine, nema ni kod jednog trgovca Gajretovih šibica. O vo je vrlo žalosna pojava i tim žalosnija, kad se zna, da su društvu „G ajret", koje danas izdržava na raznim školama preko 300 naše siročadi, glavni prihodi od Gajretova cigarćageta i šibice. Kod ovoga se bar ne traži nikakvih žrtava, da se pom ogne „G ajret"; ov o je jedna stvar, od koje čovjek ne štetuje, a čini društvu veliko dobro. O d našega svijeta g otovo svaki puši i zar je nekakva žrtva kupovati Gajretove artikle, kada se v eć moraju kupovati m jesto njih drugi. Kladnjaci pružaju u ovom najžalosniju sliku našeg uzajamnog potpom aganja i svoje patriotske i islamske dužnosti. Radi toga apelujemo na svjesnije i trezvenije gragjane ove varoši, da porade, kako bi se u Kladnju kao što u drugim našim mjestima, uvela odmah G aj­ retova šibica i cigarćage. Apelujemo na njih, da pro­ tum ače tamošnjem svijetu, šta rade drugi kulturniji i obrazovaniji narodi na potpomaganju prosvjetnih druš­ tva i na obrazovanju svoje braće. P rep la tn icim a Usta. Usprkos tome, što je pret­ plata listu „G ajret" tako neznatna, da je i najsiromašniji podmiriti m ože i usprkos svih naših opom ena, mnogi nam gg. pretplatnici jo š d o danas ne poslaše svoje pretplate. Radi toga prisiljeni sm o ih ev o pon ovno umoliti, da nam što prije pošalju svoju pretplatu, koja je za članove gjake i seljake sam o 1‘20 K, a za os­ tale 2 40 K. S a k u p lja čim a poštanskih m araka. Umoljavamo svu onu gospodu, koja sakupljaju rabljene poštanske marke za „G ajret", da ih od kuverti ne odljepljuju, nego da ih makasama zajedno sa hartijom režu i ostavljaju na mjesta, gdje se ne će uprljati i učadjeti. D ogod ilo se je, da su nam neka g ospod a poslali po šest hiljada maraka, od kojih sm o mogli jedva mali broj nekako unovčiti, pošto su ove bile odlijepljene o d hartije i prilično učadjele. Osim toga umolja* vamo prijatelje „G ajreta", da prikupljaju sve rabljene poštanske marke i da ih šalju „G ajretu", jer to p o ­ jedince ne stoji nikakve žrtve, a „G ajret" imade li­ jepe koristi. N aročito umoljavamo, da se sakupljaju bosanske i stranih država marke. J ed i! Najtoplije preporučujem o svima našim lju­ dima, koji su navikli na dom aća jela, a prisiljeni su da jedu van kuće, naročito onim iz provincije, koji ne znajući zabasaju i u najgore i najprljavije aščinice, novo otvorenu ašćinicu braće Redžepović, sinova H. Bajramage u Sarajevu, Mali Kujundžiluk i.lica br. 2, sa čistim i veom a ukusnim carigradskim raznovrsnim jelima, kako sm o se sami uvjerili. Javne potvrde — darovi. „Zrno po zrno pogača, Kamen po kamen palača.', Prijatelj „G ajreta" Mustafa ef. Serdarević daro­ vao je 2 K prilikom posjete društvenih prostorija. Hvala mu i živiol Abdullah ef. G avranović položio je 60 h kao dar za društvo „G ajret" Hvalal Naš povjerenik i odlični prijatelj društva „G aj­ ret" gosp. Osman ef. Zam etica iz G acka položio je 20 K, koju je svotu sakupio Zaim Baković. Iskrena hvala i priznanje kako sakupljaču, tako i svim da­ rovateljima! Hara oajibbbb npujaTe-fo h noBHaTH nponaraTop TajpeTOBe HAeje Mehy CBojim opujaTejBHMa rocn. MyxaiieA MexHeAf>aranh 113 CTona no.ioarao je Kao a »P npHjiHKOH nocjeTe ApyuiTi?eHnx npocTopnja 5 K. H ajjtentue 6^aroAapaMo 1 H cto Taico nojioacHo je rocn. A jia ja 3yico6amnh na rpaqaHime cuoTy oa 5 K Kao A*P TajpeTyl �67 npe^cjeAHHK namer n<moA6opa y Konnnj rocn. Xata3 A6.iyce.iaii IJyiixyp pojoaiao je 10 K oa npoA *™ Kyp 6aacKHX Boacnpa, m io cy u x „ om orm h 3i „rajpeT" MexxeA A.raja X.pi,h, $ ej nM BeaTameBok h Xa(J)H3 A6Ayce^iaM ]Jyiixyp. O osp. Husnija Gjumrukčić sudac iz Foče daro­ vao je Gajretu 2 K prilikom društvenih prostorija. Najljepša hvala! H6paxHM6er Xa(j)H3aAah npaBHHK 03 Jajpa AapoBao je 2 K Kao A»P npajiBKOM nocjeie APyniTB. npocTopaja. HeKa My je HajBeha XBajia u npa3HaH>e, Koja ce h HHaqe CB8KOM arOAHOM npnjiHKou cjeha Haraer xyaaHBTapHor Apym?Ba „TajpeT**. H cto je TaKO AapoBao 2 K roen. ABAafier H6paxnMuamah, nocjcahhk h3 TpaBHHKa. Oco6aTa XBa.ia h npB3HaH>e! Ham npnjaTejL a KyjiTypHH pbachbk aa jaBHOra acBBOTa Ca.iax e<J>. Eamak as JKynaH>ija AapoBao je 2 K Kao cpa^or y3 npeTDAaTy sa Ham jibct. JKubbo nyHO roAHHa! oaab 'ihd cbbm no.tBM a Abduselam ef. Osmanagić darovao je „Gajretu1* 1 K. Živio! G osp. Izrael D. Levi položjo je 3 K kao dar i M. Frichann 2 K oba iz Sarajeva, na čemu im naj­ ljepše zahvaljujemo. G osp. Jozo Bilić krojač iz Sarajeva darovao je Gajretu 10 K. Najljepše zahvaljujemo na ovako obil­ noj potpori 1 Alija Memić-Batinić darovao je 4 K prilikom posjete društvenih prostorija. H cto tbko AapoBao je 3 K Empetj) PaMah na Capajeca. JInjeaa uy XBa,ia! Idris ef. Šarganović iz Dervente poslao nam je 1 K, koju je darovao za „Gajret" Jusufaga H. Hasanović iz Dervente. Neka mu je najljepša hvala! G osp. Mustafa Ziško učitelj iz Glamoča poslao je svotu od 10 K, koja je sakupljena u tamošnjoj Muslimanskoj čitaonici prilikom učenja Mevludi-šerifa Zaista lijep primjer! Mi im od srca zahvaljujemo! y 3 npeAnjiaTy Ha Ham jihct noc*iao Haa je Kao CBoj Ao6poBO.T>HB npa.ior rocn. Maxaj«io HameBak B3 Je.iaxa CBOTy OA 10 K. 4>aaa My Ha ofinjiHoj nomopa Hamer KyATypeor yHanpeke«>a. Muslimanska čitaonica u Cazinu, šalje nam svotu od 10 K 90 h, koja je sakupljena na jednoj svadbi. Žalimo, da nije pomenuto na čijoj svadbi, kao ni imena prilagača. Nu neka im je ovim putem svima hvala i priznanje, a napose članovima čitaonice, koji se če­ sto sjećaju „Gajreta1*. Džaferbeg Kurspahić iz Foče poslao nam je 4 K, što ih je sakupio na Mevludu u Šemsibega Avdagića. Iskrena hvala sakupljaču i svim darovateljimal Mehmed ef. Šeremet iz Livna poslao je uz pret­ platu za list 60 h kao prilog za Gajret. Gosp. Huseinbeg H. Čekić iz Sanskog Mosta poslao je 5 K za ,G ajret“ koje je poklonio prilikom jednog pazara sa Spasojom Vukobradom. Hvala i priznanje Huseinbegu. Muharem ef. Nuhefendić 1. mualim u Jezeru sa­ kupio je na tamošnjoj svadbi Alibega Aganovića 13 K za „Gajret." Hvala kako sakupljaču tako i svim os­ talim darovateljima. Živili svjesni prijatelji „Gajreta" i našeg prosvjetnog napretkal Gg. Huseinbeg Hadžić, Selimaga Hadžiselimović i Huseinaga Zaimović sva trojica iz Kotor-Varoša poslali su nam svotu od Y 2907 kao pola čista pri­ hoda od kurbanskih kožica i dobrovoljnih priloga sa­ kupljenih prilikom kurban-bajrama za „Gajret" i „Sirotište". Od toga je sakupio Selimaga H. Selimović pred Varoškom džamijom 9 K; dalje je sakupio od Ibrahimage H. Selimovića 2 K, Ibrahima Memiševića 1 K Derviš ef. Dikića 5 K, Mahmutagince Bajrić 1 K Huseinage Zaimovića 6 K od istog 1 K, za kur. kožicu 2 K 10 h od Ahmetage Pličanića 1 K; od Jusuf ef. Fazlića načelnika 2 K; te od istog 2 kožice prod. za 5'60 K. Nadalje je sakupio Mustafa Spahić u Vrbanjcima pred džamijom 7 04 K te od Zahide Šačirbegović 1 K, Mulke Dulića 1 kur. kožica prod. za 3 K i sam sakupljač M. Spahić darovao je 1 K. Svega K 40 58 od čega je Gajretu pripalo kako smo već rekli 2907 K. Živili svjesni prijatelji našeg napredka! 19*4 K sakupio je Mehmed ef. Bilal iz Ljubuškog. Najljepša hvala plemenitom sakupljaču i daro­ vateljima! 10'45 K Husni ef. Mahić iz Ljubuškog sakupio je na mevludu Salihage Lalića pred Gožuljskom dža­ mijom. Živili svjesni rodoljubi i prijatelji našeg unapregjenja! Na radosnu vijest, da je g. dr. Nikola Mandić postao zamjenikom poglavara zemlje, a g. Dr. Jozo Sunarić, podpredsjednikom sabora, darovaše u korist „Gajreta" na predlog Vejsilage Šišića: gg: Vejsilaga Šišić 8 K, Ljubo Crvenković 2 K, Mato Vrbovčić 2 K, Jozo Čolić 2 K, Bogdan Petrović 2 K, Mijo Bjelčić 2 K, Filip Andrić 1 K i Jozo Zekić 1 K. Živili darovatelji! Naš povjerenik u Gračanici kotar Gacko, Ragib ef. Hasanbegović poslao nam je svotu od 4 K od koje je sakupio 2.80 K na svadbi Hajre Dilberovića, a darovaše slijedeća gospoda: po 20 h Gjano Vukotić, Hajro Dilberović, Meho Škaljić, Ibro Selimović, Halil Hebib, Edhem ef. Imamović, Ćamil T a n ov ićjp o 10 h Sabit Prković, po 30 h Bećir Kažinić i 1.20 K Mahmut Jugo. Dalje je skupio Ragib ef. na vjerona­ uci megju djecom 1.58 K koju su darovali slijedeći učenici: po 10 h Šaćir Vukotić, Zaim Vukotić, Rašid Dilberović, Mehmed Školjić, Kasim Hasanbegović, Mujo Kusturić, Kasim Ovčina, Rašid Selimović, Hasan Spahić, Mušan Krvavac, Hasan Krvavac, Bajro Čustović i 20 h Sajto Delić. Predsjednik Gajretova pododbora u Brčkom dr. �(»8 Abdullahbeg Bukvica, poslao n a m : svotu od 40 K koja je ukupljena za „Gajret" na svadbi Huseinbega Salihbegovića. Najveća hvala i priznanje dru Abdullahbegu kao i sakupljačima i darovateljima na ovako obilnoj pripom oći 1 Iskaz. Dobrovoljni prinosi darovani na zabavi, koju prirediše Muslimani grada Banja Luke dne 19. fe­ bruara 1914. Darovaše slijedeća gospoda: P o 100.— K : Musi. banka dd. u B. Luci; P o 5 0 .— K : Prva banjalučka štedionica d. d.; P o 4 0 .— K : H Hamidaga Husedžinović, P o 3 0.— K : Gjuro Vrignanin, uprav. fil. Landesbanke; P o 20.— K : Salamon Poljokan, ravnatelj banke za trg. i obrt. d. d., Andreas P aczow osky, upravitelj grad. kot. ureda; P o 10.— K : Asim beg D žinić; P o 12.— K : Hadži Avdaga H Halilović; P o 1 0 .-- K : Muharemaga Ibrišagić, Dr. Ali Kjamilbeg Džinić, Josip Bajor, advo­ kat, Vilim Renier, Prohaska, direktor Musi. banke, Dr. Ivan Jelinović, advokat, M ehm edbeg Džinić, vele-, posjednik, Fa. M. Schnitzler i Kohm, Pavo Grgić, Hrv. Sokol, Rober Bramer, Ijekar, H. Hifzo Bahtijarević, N. Pavlović, direktor, V. Prohaska, direktor duh. re­ žije, N. KčtvelOsy, Oberfinanzrat, Dr. Ejub ef. Mujezinović, Lazar Milić, podnačelnik, Josip D ubsky; P o 7.— K : Jusuf ef. Fazlić iz K ofar Varoša; P o 0.— K: Mehaga Karaselimović iz Kotar Varoša, Moritz Griinwald, Ahmetaga H. Kadić, Šemsaga Husedžinović, Dragutin Rajković, Hasan ef. Pašić, Alibeg Omerović, Izidor Herzler, Dr. N. Sloch, Dr. Gj. Buhinac, M. Mirković; P o 5.— K : N. Celebić, Naum Dimitrijević, H. Hafiz Ibrahim ef. Maglajlić, H. Mujaga Saletović iz Vareša, Ahmet ef. Ščeta, Fr. v. Jakubowsky, Mustafa ef. Bahtijarević, G jok o Bilajac; P o 4.— K : Dr. Otto Goldstein, Dr. Ljubo Maraković, Gdja. Praunsberger, Mujaga Kazaz, N. N. oruž. c. i kr. kapetan, Gdja. N. Stochmann, Nikola Kozomara, Hamdibeg O m erbegović, Sulejman ef. Suljić, V. T rifković, G dja N. N.; P o 3 . - K : Mgs. Dr. Pajo Pajić, Nikola Trubajić, Idriz Memić, Muhamed Tetarić, Jefto Radum ilović, Kjerim Bahtijarević, Al. B ojko, sudb. savjetnik; P o 2.— K : Smajlbeg Kapetanović, Smajl Arnaut, H. Ali ef. Bah tijarević, Muhamedaga Čejvan, Hasan Dizdar, M. Alibeg O m erbegović, Ahmet Halilović, N. Shorup. Derviš Haznadar, Agan Šeranić, Harno Vižlin, H. Šaćir K ovačević, Vehabović Muharem, Husejnaga N., Sejdaga Čejvan, Leopold Schifs, Ham dibeg Biščević, Hasanaga Šibić, N. Kahrić, A vdo Korić, P o 1.— K : Nuri ef. Gjumrukćić, Mustafa D ujpo, Hamdija M. M ešanović, Mustafa Višić, Mustafaga G ušić, Ibrahimaga Karabegović, M. H. Efendić, Hasan Džanić, Ali cf. Biberić, Ibrahimaga Bajić, Muhamed ef. Maglajlić, Fehim Zem bo, Rašid A libegović, Emin Mašinović. Dervišaga Gušić, Mako Tuch, H. Idriz ef. Kadenić, Sabit Š erbić, N. N. c i kr. kapetan, Zaimaga Tetarić, N. N. Tierartzt; l*o 50 h e l.: N. N. i N. N. Svi iz Banja Luke. Odgovori uredništva. N. Zagreb. Ne možemo donijeti, jer je preopširno i više lične naravi, Nema smisla dalje poleinisati, kada se je na naše tvrdnje u zadnjem broju „Gajreta" javio g. Sakib ef. Korkut sa odgovorom u svečanom broju „Misbaha" i sam potvrdio ono, 3a ypeAH0niTBo o^ronapa: A bao Cym6jA što smo i mi u „Gajretu" rekli. Mi snio rekli, da je Gajretova molba za podjelu vakuf, zemljišta u svrhu izgradnje konvikta u Sarajevu zabačena u sjednici vakuf, sabora kao kakva najneznatnija molbica. To nam je gosp. Sakib ef. u odgovoru potvr­ dio. Dalje smo naveli, kako je vakufska deputacija sa g. Sakib ef. išla zem. vladi da se lamo sporazume, na koji način da „Gajret" ne dogje do svoje subvencije. I to nam je gosp. Sakib ef u odgovoru potvrdio, dok je posv* naivno prećutao fakat, da niko, niti od sabor, budžet, odbora, niti od samog sabora nije ni pokušao, da se prije svega stupi sa Glavnim odborom „Gajreta" u pregovore za izgradnju konvikata od odregjene subvencije, što bi bez sumnje učinili ljudi iskrenih namjera, da se što prije po­ mogne našoj školskoj sirotinji i ljudi, kojima nije u životu je­ dino geslo: zamuti! Zašto se nije ni jednom riječi pokušao sporazum sa Gajretovim odborom pa bi možda bilo suvišno predvogjenje depu­ tacija zem. vladi, sporazumi, peticije, saborske novele, akadem­ ske rezolucije, odgovori, objašnjavanja i sve ostalo? Društvo JlpocBjora* pravi svoje konvikte, pravi ih i „Na­ predak", pravi „Benevolencija", kao što će ih praviti i od sub­ vencije („Benevolencija" je već napravili) koja se „Gajretu" na­ mjerava oduzeti, pa pokuša li ikoja druga srpska, hrvatska ili jevrejska ustanova, da se umiješa u gradnje i da daje svoje na­ loge, gdje će ih pojedini odbori podizati? Jedino se čini kod nas muslimana, nalaže se i oduzima samo „Gajretu". Jedanaest osoba koje sjede u odboru „Gajreta" znaće bez sumnje bolje, nego li iko drugi, gdje su društvu konvikti naj­ potrebniji. Jest, gosp. Sakib ef., u Sarajevu treba pored vakufskog još jedan konvikt i to baš Gajretov, jer se danas oko četrdeset Gajretovih zanačija, koje vakufski konvikt ne može primiti, po­ tuca po najmizernijim i najstrašnijim jazbinama, a osim toga neka Vam isti odbornik „Gajreta", koji upravlja vakufskim konviktom rekne, koliko je ove godine vratio učenika, jer nije bilo dovoljno mjesta u konviktu. Izvinite gosp. dopisniče, Što u Vašem odgovoru uputismo ovo nekoliko zadnjih riječi, g. S. Korkutu na otvoreno pismo u svečanom broju „Misbaha"! R R Sarajevo. Ako su novine već jednoć donijele o tra­ gičnoj smrti glavne junakinje Vaše priče, kako to pri svršetku navodite, onda nema smisla da mi priču donosimo, jer su gg. pret­ platnici imali priliku, taj tužni čin pročitaju u drugim novi­ nama. M. M. R. u B. Vrlo rado, šaljite i dalje! Raif Stolac. Za ovaj i za sve naredne brojeve našeg lista zakasnilo. M B Bijeljina. Usprkos tomu, što smo Vam dopisnicom odgovorili na Vaša pisma, da nije za list, da nije uopće za jav­ nost i savjetovali Vam, da se okanite pisanja, Vi nam ponovno šaljete pismo predbacujući, kako redakcija odbija najbolje radove hotimično i iz nekakve mržnje. E ako je tako, onda ćemo mi ovako: Donijećemo samo nekoliko početnih redaka Vaše, kako velite trudnošću znoja napisane i opisane priče, da drugi čitaoci vide, kakvih sve čudaka imade na ovom svijetu. Počinje li ono priča od riječi do riječi ovako: Oj ti i vi svi koji će te slušat jade moje u ovoj pripovijedki davam odma kažem da je moja bila draga najljepša i najdraža meni sa kom samse nekidan u petak nalijo slasti ašikovanja ko moj Ibro na Medjicama slasti pijuće rakije i jedući slasti mezeta. Ja njoj rekoh kad njoj dogjoh u petak — draga moja dušo evo došo Mušo ? a ona meni kaže — dušo Mušo kote nebi slušo A meni drago pa je djozim na rupu u njedra ko u dinje žedan slasti njedara i obraza . . . Ovako počinje, a još kada bi iznijeli kako se svrševa? S. B. Ključ. Nije za list i ne tražite zašto. Selim I. mostar. Moglo bi biti malko i bolje, ali ćemo donijeti u jednom od narednih brojeva. Šahzan Travnik: Želi li neki ljubavnik da svoje Ijuvenc suze salije u pjesmu ili u priču i da to preko javnosti pošalje dragoj, treba prije toga da osjeti ljubav za knjigom. Inače preostaje mu direktan put preko ..poste restante" pa mirna Bosna. Z Sarajevo. Donijeli bi. da nije prije Vas spjevao isto Mirza S. On od Vas nije mogao ukrasti, ali da ste Vi od njeg tačno je. Ne pravite se krćdljivcem, jer ako se osladi, odoste u bhjbok I S. 1. Tuzla. Dragi prijatelju! Od sada šalji direktno na me, a ne preko uredništva Strašno su bezobrazni u uredništvu! Sve što si mi do sada poslao, razbucali su i meni tako razbucano predali. Bezobrazluk! Pozdravlja Te Tvoj stari prijatelj K oš. A. D. 0. Tr. Oprostite, nije nioglo doći na red! Ša Vašim je ostalo još dosta drugih radova za naredni broj. ~ Islamika diOB. štamparija. - Za uredništvo odgovara: Avdo Sunibul �„HERCEG-BOSNA" ZEMALJSKI OSIGURAVAJUĆI ZAVOD ZA BOSNU I HERCEGOVINU. Ravnateljstvo u Sarajevu, Apelova obala (ulaz Hadži Ristić ul. br Z). Dionička glavnica K 4,000.000. Zavod preuzima osiguranja: a) proti požaru m akar g a i g r o m p ro u zro či) na zg ra d e, tvornice, strojev e, g o sp o d a rsk e i ob rtn e zalihe, rob u , p okretn in e, stoku i t. d . ; b) proti štetama kod prevoza r o b e v o d o m , kopnom i ž e lje z ­ n ic a m a ; c) proti nezgodama za p o je d i­ načno, k olek tiv n o, (skupno, odg o v o r n o s n o osigu ra n je d) proti štetama od tuče uz na knadu p o tp u n e š tete; *■ proti provalnoj kragji i f) na ljudski život, i to o s ig u ­ d) životne rente, k oje odm ah ranja za slučaj sm rti i d o ž iv ­ ljaja, osiguranja m iraza, g o ­ d išnjih renta i t. d. e) rente za slučaj preživi jaja, e) Kombinacije za osiguranje ži­ vota nbubvaiaju: a) o s i g u r a n j a z a slučaj^ stnrti; b' mješovita, o d n o sn o osigura­ nja za slu ča j doživljaja i smrti; c) osiguranja miraza; ili su o d g o g je n e ; od n osn o osiguranja udovnina; f) osiguranja u z g o jn in a . Osiguranja života valjaju osim slučaja naravne smrti tahogjer 1. za pogibelji rata, bez | J svake doknadne p rem ije; f . ri 2. za slučaj dvoboja; 3| 3. za samoubojstvo; 4. za sm rt usljed nezgoda, t £ Premije se računaju u,sve nisko (jeftino); štete se isplaćuju brzo i kulantno. R a v n a te ljstv o u S a ra je v u "lA p rlov a obala, ulaz Hadži R is tič ul. br. 2.) i zastupstva (agenture) u svim gra­ d o v im a i v e ć im m je stim a daju ra d o s v e up ute u stvarim a osigu ran ja i p reuzim anja svake vrsti osiguranja. -------------------------------> f i------------------------------ P R IV IL E G O V A N A Z E M A L J S K A B A N K A ZA BOSNU 1 HERCEGOVINU. ---------------- — C E N T R A L A U S A R A J E V U . — ---------------- Uplaćeni dionici Kapital. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . K 14,000.000. RedoVne rezerVe i fond za sigurnost založnica K 5,300.000. OO Hlpotekamo odijeljenje. OO OOP Bankovno odljeljeuje. OOP OOP Odijeljenje za robu. OOP Izdavanje 4 1 */* i 6 % hipotekarnih založnica i 6 komunalnih obveznica, koje se mogu upotrijebiti u svakovrsne naročito ženidbene kaucije kod zemaljskog i vojenog erara. r i l I |ji| r . riLIJfiLL. a Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru i Donjoj Tuzli. - - - l O p n O T A V r n Bihaću, Derventl, Gradiški, l o i U O I f l f L. Goraždu, Lijevim,Ljubnškom Sanskom Mostu, Bos. Novom, banicu, Stocu, Travniku, Trebinju, Vlšegradu 1 Zvornlku. - - Zastupstva po svoj Bosni i Hercegovini. P rep oru ču je se za s v e b a n k a rsk e i p o slo v e sa ro b o m , k o je izvršuje p od najpovoljnijim uslovim a. Glavno zastupstvo za Bosnu 1 Hercegovinu PRVOGA AUSTRIJSKOGA OPĆEGA DRUŠTVA ZA OSIGURANJE PROTIV 1v nezgodama nni<wUnr» pojedinca raHmiira radenika, Hmttva društva uit.d. — nm protiv zakonite rin»nnsti dužnosti " NEZOODA” koje prima osiguranje svake vrsti protiv u — tiv »aimnite ► Jamstva, protiv provalne kragje, vodovodnih šteta; - nadalje prima osiguranja djece protiv nezgoda sa povratkom premije, �TELEFO N T E L E F O N B R O J 124. B R O J 124. \ •V' <§> ISLAM SKA DIONIČKA <§> Š T A M P A R IJA (T IS K A R A ) (U U.flSTITO.I S A R A JEV O . ZGRADI). — * ----------------------------------------* P R IM A ĆOŽflK CAREVE I ISEVIĆft UL. c --------------------------------------- — KA f Z R A D B U : pozive, oglase, programe, predatnice. trgo­ vačke, objave, listovne papire i Koverte, trg. knjige, račune^ okružnice, memorandume, dopisnice k o i sve trgovačke tiskanice, gcd šn ,a izvječa i biiance za uJrug , šte­ dionice i b mke, nadalje diplome za adrese, posjetnic. i karle prigodnice, nadalje pre­ uzima štampanje ilustrovamh listova, bro­ šura, knjiga, časopisa, Kao i sve ostale u štamparsku struku zasjecajuće radnje i t. d. ' ■>** Snabdjevena je naj moder ni j i m <2L> slovima, šaram a i m a š in a m a (strojevim a). Narudžbe iz mjesla i sa sirane obavlja u najkraćem vremenu. = Cijene umjerene. = Gkusna izradba. Knjigovežnica : Stereotipija � https://kolekcije.nub.ba/files/original/fa7940ebe1d140c17eeb78cf203337d2.pdf 8bc80631abf743ba9e3de2843712a46c PDF Text Text nuoH A vu. Li POJ 5. KROJ- ludim a Tajpei Gajret •3MC5T 3A ^PyniTBEH E HOCJIOBE H 3A HAPO£HO HPOCBJE'RHBAHjE. LIST ZA DRUŠTVENE PO­ SLOVE I ZA NARODNO - PROSVJEĆIVANJE - H3.1A3H CBAKOr 1. — y m je c e i^ . — srrr^j _ j \j - IZLAZI SVAKOG I. — U MJESECU — j* BjacHHK: APjniTBO „I'ajpeT- - ype^miK: Abao Cya6y.i. — Vlasnik: Društvo „Gajret“- - Urednik: Avdo Sumbul. CapajeBO, 1. Maja 1914. Sarajevo, 1, maja 1914. U iije H a j e a h c t j : s a B ocay b XepneroBBHj a A ycrpoyrap c K y MOHapiHjy, »a i.ianoB e, t m o Čj , jhbhhi«! b reb a rc e 1 '2 0 K, s a n e n jia H O B e 2 '4 0 K r o ^ m a o , 3 a cse oc ra jie aeujbe 6 ijipanaKa. IIojeflHHH 6pojeBH cTajj 8 0 x&n. H en^aK ena ce n n cn a a e npH najy, PyKouHCB ce He Bpahajy. - U p e n u a T a b pyiconBca m a * y ce Ha a«pecy: „T a jp e r" — C apajeao. C ije n a je l i s t u : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 1 '20 K, z a n e č la n o v e 240 K godišnje. Za sve ostale zemlje 5 franaka Pojedini brojevi staju 20 hel Neplaćena se pisma ne primaju rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na adresu: „Gajret" — Sarajevo. O a^pacaj: — S ad ržaj: 0 nBxe.iHreHUHjH. — Caara cicBepHns. — Oni koji su se susreli. — Sinoćnja pjesma. — JLy6aB. — Pjesma srca. — Dva svemira! — Hljeb grijeha. — H^eie. — ^ hbho je. — Ciganka. — 0 jeAHOM jyHaicy. Mitica. — H ig ij e n a : Ne puši. — K n již e v n e £ i k u l t u r n e b i l j e š k e : HcTopnja HOBe cpncue B&HaeeBHocTH; — Gajretov glasnik. — Javne potvrde — darovi. Odgovori uredništva. - ta m e n e p r iia z r n e n a . , ,» a , p r e p o tu Z u i? m u ; s e K a th re in e re i p p o v a s la d n a k a v a . Kathreiner Je potpuno neškod­ ljiv za zdravlje I ima uza to sasvim ukus zrnene kave. JOVO R. JOVANOVIĆ = u Tuzli ss== S i t prženu i mlje­ venu kavu sti. Kava je roba najboljeg kvaliteta i mi je toplo preporučujemo sv im a p o tr o ša č im a . ISLA M SK A DIONIČKA Š T A M P A R IJA U S A R A JE V U . �Natječaj za prodaju šibica pod markom „Eajref. Ugovor, koji je društvo ,(fajret“ sklopilo sa firmom S. D. ALKALAY iz Doca u pogledu prodaje šibica pod markom „Gajret*, ističe koncem juna ove godine, pa se pozivaju sve firme šibica, koje se kane natjecati za prodaju svoje robe pod gornjom etiketom od mjeseca juna pa dalje, da podnesu društvu svoje ponude najdalje do 1. juna ov. god. Potrebne informacije mogu se dobiti svaki dan u društvenoj kancelariji Apelova obala br. 12. U Sarajevu, 20. marta P914. D ru štv o ,,G a jre t“. ■ S ■ P HUnHt ■■■HllalHBiniBllMlllHIIBIHBBIiniBEl i ■■■■SHHlHlfflSSPIlllB ■ D IO N IČ K A P IV A R A U S A R A J E V U ■ ■ ■ PR EPO RU ČU JE SV O JE ■ ■ IZ V R SN O O D L E Z A N O s ■ ■ ■ a m m m EXP0RTPIU0 ■ ■ ■ PRIPOZNATO OD NAJBOLJE VRSTI. ■ n i i i i m — B— Razašilje u pokrajinu franko na svakoj Sta­ riji b.~ hercegovačke državne željeznice. S B B B B B B B B B [BH1I11— ■ ■ ■■ ■ Nabavlja se u buretima od 25 lit. dalje, kao i u san­ ducima složeno po 30 i 50 boca od ‘/i° litre ili po 25 i 50 boca od Vio litre. a i | i M IBBHP H B fflH aB lBlBIHIHIHIBMlBllB �BPOJ 6. BEOJ. roAHHA T n . e o D iiA Tajpd Gajret JIH C T 3A 4 P y m T B E H E H O C JIO B E H 3A HA PO ^ H O H P O C B JE'R H B A IfcE. LIST ZA DRUŠTVENE PO­ SLOVE L ZA NARODNO — PROSVJEĆIVANJE. — H3JIA3H CBAKOr 1. IZLAZI SVAKOG 1. — U MJESECU — — y M J E C E t[y . — BjiacHHK: jtpymTBO „l'ajpex“ - y pe^uHK: A bao CynđyA. — V lasnik: Društvo „Gajret“. - U rednik: Avdo Sumbnl. Capajeno, 1. Maja 1914. Sarajevo, 1. m a ja 1914. ItnjeHa je jiBCTy: sa Bocny h Xepi;eroBBHy a AycTpoyrapctcy MOBapxajy, sa <uiaaoBe, TMe6y, y<ieBBKe b TeiKaKe 1‘20 K, sa HOHjiaBOBe 2'40 K ro^nraH.0. 3a CBe ocTajie iomao .6 ijipanaKa. IIoje^HHB 6pojeBH crajy 20 m . Hen^iakeaa se nnCMa bo npHMajy, PyKODHCH ce He apakajy. — IlpenuiaTa h pyKOBHCH ina.i.y ce Ha aflpecy: nrajpeTu — CapajeBo. C ije n a je l i s t u : za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 1'20 K, z a n e č la n o v e 2'40 K godišnje. Za sve ostale zemlje 5 franaka Pojedini brojevi staju 20 hel. Neplaćena se pisma ne primaju rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na adresu: „Gajret" — Sarajevo. 0 H H T e jn r c H u n jH .* ) ^ e^H H auuja HHTe^HreHuuje Bpjio je pacrervbHBa; ' 3aBHCH 04 Tora Kaico ce HHTeAHreHunja cxBaTa, Kojn joj ce BO>iyueH ^ aje h niTa ycAOB.TLaBa co6om. A ko ce HHTejnreHuaja pa3MaTpa Kao jeaaH (Jkih^ 3Han.a y y»eeM cMucjiy (cnemija.iHa HHTeAHreHnaja), oHa ce y tom cjiyuajy Moace onpeAHjeAHTH npeMa KBaHTHT6Ty CBAaAaHHX nojMOBa je^He cnenajaAHe CTpyKe. HaTeAnreHunja je^Hor t{)HJio3o<{)a 3axTHjeBa je^aH CHCTCMaTniKH nperAeA 4>hao30<J)Ckhx CTpyja y onim e, y hcto Bpajeue AeTa.tHO no3BaBau>e bcahkhx (})0ao3O({)ckbx HHieAeKTyaAana 0 h.h xob0x CHCTeMa. 4>HA030(j>HjH ce HyacHo np 0AQAaBajy H>eim cpoAHH orpaHRu: <}>n30OAor0ja, aH iponoJioraja, MaTeiaaTBica, acTpoHOMuja, bta - HHTe^HreHunja jeAHor npaBHBKa He cacToja ce y MeMop0paH>y 3aKOHCKHx naparpa<j>a h KOHaeKBeHTOM npoBoijeH>y MpTBor cAOBa y npaKTBUHOM iK0BOTy. OHa co6 om ycjioBjha.B& no3H&Ba&e A>yACKe ncHxe Kao maeKTBBHor 6a h a y hcto BpajeMO Kao cneu,HjaAHor, HHAHBHAye. Me^yT 0M, CBaKor ^ a n a ce upoui 0pyje BojiyMeH npaBHHHKe HayKe: y30Majy ce y noMok hobc opoAHe HayKe, conHOJioniice oncepBaniije, ncHXOAoi’Bja, HajKa 0 3JioqHHy h aTaB03My opAHHapHax 3AOH0Hana. HoBa HMOHa ce HHacy: JIoM6po30, C uhoho CnreAe, ^ p . OcKap Tiacu. U n je^ a je cTBap y tomc KaKo k e ce HHTe^rareHUHja j©A0e HHA0BHAye yaeT0, a » ^ h y onnrreM cM0CAy, Kao jeAaH 3K0BH ackcbicoh: noHMaae 11 o6yxBaT8H>e, y cbakom cjiyHajy noBpmHO, KOAOKTHBHor acHBoTa 86MA>e, h>chhx npoMjeHa, aeH or jcAHOM p0jeujy najeAor A^rojteTHor nponeca o6paaoBaH>a seM.te h H>eHBX HapoAa y rviaBHHH npTaMa. To je, y cTBapn KapaKTep jeAHe yH0Bep3a^iHe BHTeAnreiinnje... A ab Tpe6a yaeTH niTa je, /to ABuac, a 8*30 HOBjeiaHCTBo, koabko ey 6ecnp0MjepH0 •) M h Cmo, y jeflHou npom jioa 6 p ojy „TajpeTa" ofiefcavra flaTH bcko/ iuko npoHSBOjBHHx paaMaTpaB»a o HHTejinreHunju y onmTe. To o fieh a ae mh Bcnyn.aBa»o flaHae. y p . h HecaBJiaAaHH pe3yAiaTH onmTHX 0 cnennjaAHHX HayKa Aa ce cxBaTH Kano je HeMoryke 6hth hoahxbctop y MOAepHOM 8Haiea.y pajenu. K oa enepnjajine iiHTe^inreH00je Taj nojaM Aotfoja CBoje onpeAHjejteHe tjiopMe, cyMtaBa ce ao 03BjecHHX rpaHnpa, Jie6p,n y jeAHOM npaB0y. C Tora je cacBHM 6eayMHo tobophto o mapoKoj bhtc JinreH0HjH HHA0B0Aye, 0 Moryke je caMo cnenBaA03OBaTH Ty 0HTe.i0reH00jy Ha H3BjecHOM AoweHy HayKe im h ahjen n x BjeniTHHa. IIpeMa Toue, a ^ th cnrypHy h TauHy Ae<j)0HH0Hjy HHTeAHreHunje, HeMoryke je. yBHje-K ce 0 hhtca 0reHitnj h jeAHHKe iioace tobophth cano c jeAHe TanKe rAeAnniTa: KOAiiKo je OHa npoAP-ia y A°weH CBoje cnemija-iHe CTpyKe, hah CBora 3aH0MaH>a. lio TOMe, HMa pa3HHX B pcia hh TeAHrenunje in jn ce CTeneH Mjepu no 0HTeAeKTy H>eHor HOC0O0a. HMa, noKpaj Tora, AB0CTpyK nojaM HHTeAHreHnnje npeMa TOMe ko je H>eH Hocnon: Aa ah HHA0B0Aya, cnenajaAHO 6nke, hah HapoA, koa6kthbho onke. Tano je Moryke tobophth o HHTeAHreHnojH jeAHor HapoAa y innpeM CMHCAy, 0 npnpoAHoj HHTeAnreHnnjn Koja H36nja y MacH H Koja ce MaHH(J)ecTyje y H>eHnM HapoAHHM njecMaMa, H>eHoj HapoAHoj yMjcthocth ; h Moryke je roBopoTH 0 HHTeAereHnnjn jeAHor HapoAa npena oHOMe uito cy H.eHH HCTaKHyTH nojeAHHnn, CMaTpaHH Kao cKynnHa, AaAH Ha noA>y HayKe 0 yMjothocth. MjepnAo je yBnjeK npoH3BOAiHO, aA0 ce Moace y3eTH npeMa c,TeneHy KyATypHor CTafta jeAHor HapoAa npeMa ApyroM. Tpe6a, y hcto Epnjene, MHTeAnreHnHjy pa3AHKOBaTH OA KyAType. IlHTeAnreHimja ce AoSnja np n po^en>y n oHa ce Moace npomHpHTH 3HaH>HMa. KyATypa je, MekyTHM, KOAeKTHBHH nojaM He 3a BHcnHy HHTe.mreHnnje jeAHor HapoAa, nero 3a h>6h paA Ha MaTepnjaAHOM OAaKm aB aay njeAHHe, h>6h paA aa Ao6po CTaae njeAHHe: yroAan hchbot, cao6oaho KpeTarte, cpekHo h abko jkiib A.eH>e y nyHOM CMHCAy. K yA T ypa je cnOA>HO oAHjeAO, a * ce H3pa3HMo Me- �70 Ta<J)opiiqKH, jeAHor HapoAa, iiHTejiereHpHja, MeljyT0H, aapaa je H>eroBor ({>HJio30<j)CKor h ynjeTHHitcor h onniTe — HayHHor no rjie^ a Ha cBnjeT, Ha skhbot h Ha CTBapH. IIpeMa TOMe, HHTejJBreBpBja jeAHor Hapo^a Kao Ko.ieKTHBHOr 6Hha, ycjioB.i,eHa je no jtenoTH H>ene Ayme, HanoniTO no cno.MHM o kojih octu Ma. OflaTjie je Moryhe roBopnuH o HHTejiHreHAHjn rpnK or Hapo^a, jep BHTejjareHpBjy rp iK o r Hapo^a npeACTaB.!i.ajiH cy ELiaTOH, ApncToieji, CoijjoKJie. Me^yTHM, H>eHa KyjiTypa je 6n jia npHMHTHBHa y Hcnope^eH>y c HamoM, Mo^epeoM. Tpipi HHcy hmbjih wejte3H nna n aeponJiaHa; ohh Hncy no3HaBajm Aa.’bHHe h raupHHe cBHjeTa: ohh cy hx HacJiyhHBajiH HHTynTHBHo. H aKO cy HHTeJiBreHpnja h KyjiTypa Ana pa3JiHHHa nojMa no ce 6a , nnaK ce HHTejiBreHpBja, Kao npapoAHH Aap, Moace o6jiaropoAHTH y aoah PY c janiiM KyjrrypHBM 8ajeAHH£(aMa. A jib to je H>eHo KajiaMji>eH.e, cnjiajKeite y 6ojrae Ay^nHe bcjihkhx h ycaM.i>eHHX iiHTe^iHreHnaja: cpeAHcno3Hnnje aa o6jiaropo^aBan>e conCTBeHor hhtb jieKTa. Jep, Huje jeAHOM Harjiam eno, Aa tojjhko npnpoAhhx HHTe«iHreHquja CKana y y 6ornM cejiHMa h H3AaxHe HenyjHo y MpanaoM aM6njeHTy CHTHor jKUBOTa. KyjrrypHe cpeAHHe, Me^yTHM, HyAe bsm cnoMeHHKe CBoje HHTejiHre m p ije : CBoje BejiHiHHe. HjHMa aoBjeK BacnBTaBa CBojy BHTejrareHAHjy, jep to je y«ioB aa CHaJia»ceH>e b 3a HCTynaH>e Ha CBoj nyT. Iloicpaj Tora, KyjiTypHe cpeAHHe yTBHy Co6oM, CBOjBM DOBOJI.HHM MaTepiljajlHIiM OKOJ1HOCTBMa, n a ycaBpmaBaH>e jeAHe HHTejiBreHnBje. I I I to je KOMmiHKOBaHHjH a y3ABrHyTHjB KyjiTypHB CTeneH jeAHor HapoAa, H>eHB AapoBBTB nojeAHHpH BMajy BBine npBJiBKe Aa ce jihtho o6pa3yjy, a » pa3BBjy CBoje cnoco 6HOCTH h KopacHO yTpome CBoje TajieHTe. To cy A°AHPHe TaHKe Kyjrrype b miTejiHreHiinje. X: CHara cjeBepHHx. vm. CKenTHHKa aHajnraa h HaTypajiB3aM Koja ce MaHH(J»ecTyje y npBBM AjejiBMa ^ocTojeBCKora, y „BnjeAHHM jh yAHMa h H6KBM MaH>BM npimoBB jeTKaMa, HacTao je noA yTHpajeM r o r o . t a u pycK ax n ncapa qeTpAeceTHx roABHa npoin.-ior CTojsefaa.*) ^ y x bcjihkot nae p a BeAap je ; ae ro B a onaacaH>a noABprHyTa omTpoj kphthu ,h paayMa. ^onH nje, hbpohbto KaAa ce BpaTHo c po6aje B3 CB6BpBje, nocjiaje KJiacHqHor h yMjeTHuqiCH HajcaBpmeH njer CBor Ajejia B3anHcaKd H3 MpTBor ^OMa“ , oh ce yTBnajeM ,6ojiecTB b HaTpaaeHe oKOjrape, npeTBapa y BjepcKor ^aHaTBKa h „jypHAHBa“, pejiHrH03H0r aaHeiueH>aKa. IBeroB MHCTBHB3aM npoBejaBa cbhm AonHBjaM AjejiBMa, h Beh ce bhao KOHType hobbx BjepoBaaa y n3jioqBHy h KaaHBM, Hapo^BTO y „E p a h n KapaMaaoBBMa“ h nIlAHOTy . A jih H>eroB MBCTHpuaaM u pejuirHosHH <j>aHaTBaaM He Tpe6a cxBaTBTH y 6yKBaJiHOM CMBCJiy. O h je a ® pejm rB jy BcnoBBjeAajy u njejiuHa h nojeABHpa, B3 padJiora Aa 6a OHBpcJia pycKa CopnjaJiHa aajeAHHpa, n Aa 6h P y c a ja Morjia a » B3BpuiH CBoj BeJinKB 8aAaTaK Koja joj je npeAHCTBHOBaH y 6yAyhH0CTa! H aKO B3Met)y ^.ocTojeBCKora h ToJicToja nocToje B3BjecHO cyrjiacHocTH, 6ap cJienaH MopaJiHB npHHPHn, ohh ce y noTOH>eM nBTaH>y ocarypaBaH>a AP®aBHe opraHHsaipaje, Ma h Ha uiTeTy ycaBptnaBaaa nojeunHapa, noT- nyHo pa3Bjia3e. ToACToj A°CTaBJi»a CBOi *,°P a*'1HH np&Hp a n HenpoTBBA>eH>a 3Jiy. T o j e nyT KojaM h e ce noje ABHpa ycaBpniHTH. TojiCToj je onniTe — qoBjeqaHCKB. O h , y nponaroBaH>y cbot MopajiHor npHBpana, He bbab ApaaBHBx rpaH apa, oh hx totobo arH opam e u bbab y ApymTBeHoj opraHH3apBjn KaKBy je nocTaBHJia AP®aBa, CMeTaH.e jihhhom ycaBpraaBaH>y. T ojictoj je uiapoK, KpaTBHaH Ayx Koja ce ocJian>a caMo Ha pa3yM, y obom moMCHTy. ^ocTojeBCKB, npoTHBHO, a noKpaj CBor n p aH pana no komo ce MopajiHo mojkc ohhcthth jeAHHo a P ® r o* b o jb H a m CTpaAa H>eM (a Koja je npaapB n, y r.iaBHOM, jeAHaK TojicTojeBOM), n p o n ary je HapHOH8jiHy cypeBH>Bboct, Bjepyje y P y cajy a Tpaacn Aa ^oBjeK yBajeK 6yAe cnpeMaH Aa <* acpTByje aa H>y. To je H>eroB KaTeropanKa HMoepaTBB. A ycJioB Aa ce peajiaayje y jio ra P y c a je y 6yAyhH0CTB (mb je OBAje He momcomo h3hochth ), HyafHo saxTBjeBa Aa xpamkaHCKa p e jia rn ja npolje cbumb cppaMa a Aa nojeAHHPB hcto Kao pjeABHa cn p e ae aa noacpTBOBaH>e, 8a CTpaAaae jihbho a CBojeBOJtHO. KoHCTaTOBaHO je a * ce y AjejiBMa ^.ocTojeBCKora ocjeha jeAHa HeypaBHOTe«ceHOCT, a » HMa hobito hcmhpho h ycTpenTajio mTo KBapa oniuTB yMjeTHHHKB yTacaK a xapMOHajy pjejiBHe. ^ocTojeBCKH Heaa, Kao TypreH.eB a roHnapoB, KJiacHHHe Mapohe a encKor H3J ia ra a a AoraIjaja. H>eroBe cy BHTpare KoMnjiHKOBaHe a aaMpnieno, a MjeeTO H6KOABKO TJiaBHBX JUIHHOCTB, OH A0B0AH CBHKH nac Heno3HaTa jia p a , B cnpenjiahe cyico6e a aanpuiaBa ocHOBHy (J>a6yjiy. CKa6BqeBCKB tbpah a » je to yTapaj rpaA a y komo ce pasBBjao, a Aa ce y H>eroBBM AjeJiaMa qyje „niyM MHoniTBa . O h , y hcto BpajeMe, He noaHa Kao TojicToj a Typrea.eB, jby6aBae cacTaHKe, rpjbea.a a no.-i.ynpe. O h ho bojih npapoAy y onuiTeM CMBCjiy, a AfiTajbHe KapaKTepHCTBKe nej3aaca y H>era cy bpao pn* jeTKe. 0 6 hhho hokojihko Ha6apaH ax noTeaa. H , BehaHOM : MpanHB aarjieAH, HejaCHe (JiopMe y hoHh , myM boab h 3 AaJBBHe, h , Bpjio necTo, HaTyniTeHB a kuiiihh Aana. MaAo je cyHpa y H>eroBUM AjejiBMa, Kao Aa 6a xtho Aa Kaace Aa cyHpe Haje aa oHe noja naTe. O h ce MHoro He o6aaape hh Ha cnojBHe KapaKTepHCTBKe CBojax TimoBa, Aaje hx oBjiam, Hy«Ho, ajiB 6e8 HapoqaTBx o6a.i.eacja no KojuMa 6a ce ohh motah oAMax yoHBTH y tomhab. A ah je, aa to, p a je ^ o TearauiTe H>eroBe paAH>e npeaeuieHo Ha yHyTapH>a aniBOT npoHaheHax jihhhocth . O h boah h>bxob 6 oji. O h p a3yMnje H>BX0By i y r y . H c&m je TOAHKO naTBO. K poa CBa Aic^a ^ocTojeBCKora nocjiaje mecAeceTHx *) A. M. S k a b ič e v s k ij: P o v ij e s t n o v i j e r u s k e knji­ ž e v n o s ti, I. Preveo Martin LovrenCević. Izdanje .Matice Hr­ vatske* u Zagrebu. 1907. Dostojevski, Olava V., ■ a*-®*«. �71 fo&HHa, noTnyHor ocjioSoljeaa Kasae, Beje jeAaH Aax Tpyjiewa. Ilpe^ Harne aacjeHyTe ohb nadaše jiyAB, Kao HBaH Kapana30B, ceKcyajmo a6HopMajiHH, Kao C bhaph raj^oB, Mopa^Ho (JiaHaTHaoBaHH, Kao PacKOJSHHKOB. CynpoTHocTH jbyACKHx CTpacTH h JbyACKor noMOTeHor Ayxa, ca6HjeHe cy y CTpaHHiie noni.s>eAH»BX bcjibkbx Aje^a jeAHor 6o.iecHor n pacrpoBaHor nacija. A;ih , oho iuto je ocKyAjeBajio y Behoj lijepa a TojiCTojy a ToHiapoBV, oho npoacHnafte a6HopMajmnx, cHajiaace&e y jeAH('M -ia 6apaHTy HecpehHax a 6o.necHBX, c Jcahom npaBOM ynjethhhkom HHTyapajoM, Hnao je ^ocTojeBCKH. T y je H.eroBa CHara, a i y je oho dito je KapaKTepacTHiHO no H>eroBa Aje-ia. O h je Aasao yHyTapH>a pacnojioaceiia p a je.iax roan.ia, Bp.io T am e oncepBapaje a6HopuajiHax, Kao Aa je npoatHBHo c &HMa cbo] h c b b o t , h Kao a * je n aje b a aeroB Kpyr caMO ce a cacTojao oa thx acarocaHax, c Hac^aje^eHBM 6o^ecTBua y Mecy a kpbh , c npoK.ieTCTBOM y AymaMa. Ho aok cy noKpaj h>bx npo^aaaJia 6ea6pojHa c aapa30M OABpaTHOCTa, ^ocTojeBCKH je noKymaBao a & kx bo .i b , a » 6yAe H>axoBa yTjexa a H>axoBa HH^omha, H>aua Har /uiTeHau a HeMapHau, jaAh b m a oABojeHBM oa acHBor CBajeTa. KapaKTepacTBBHo je joni jeAHo no Ta Aj®*38 no* niA6AH>er nepaoAa CTBapa.aaHKe eBOJrypaje namaeBe. J \o CTojeBCKB He bcvib caMO HaiijemTeHe cajioae, HaraaAaHe „4>paj^e“ oa neAeceT . t e i a a yaopHe MJiaAahe bhcokbx KpyroBa tkko 3B8hhx Bo6pa30BaHax“, BHT6JieKTyaj] hhx ejBTa. Itero B e ey caMnaTaje peAOBHO yBajeK Ha CTpaHa 6ajeAHBx, noHH3K6Hax a yBpajei>0HBx, ohbx Koja ® bb 6 AaH o MpiuaBOM KoaaAy TBpAor xjt>e6a, Koja cnaBajy y capaAHBH noApyu 0 ua, ue^y CKBTa^Hnaaa a oJiomeM, a Koja caa>ajy y 3Bojaa jas6aH aua o jeAHou CBajeT.ioM AaHy KaAa he ce acnyHBTa nam a ropsaB e a HanycTBTH Bpajeae npaBAe a bcthhb. .ZlocTojeBCKB cypoBO a hcmbjiocpAHo b 3hocb uiTo je bbaho, He Kpajyha HamTa, He y.7>enraaBajyka naicaAa; oh hao hpcto a ° ayieH>a, onacyjyha, ao Myqetfca ce6e, ao MyaeH.a ^ hhhocth, ao ayH6H>a ohhx »»ja r a HBTajy. CjeTBTe ce JiyAe aceHe MapMe^aAOBe bb B3aoaaH a a KaBHe“ kba H3Aanie, a ^ a IfBaHa KapaHasoBa. UoHOp yacaca. K ao ^BKeHC, oh bojih TauHe CTpaHe JbyACKor acaBOTa, He paAB Tora uito ce CBesao c H>aua, ho hito hx je TaKO TaaHo bhaho. EpyTa^aa a 0KpyTaH Kao E mbji 3o;ia, npeMa HOBjeaaHCTBy Kao CTpaAČepr npeMa ce6a a CBojoj a.y6aBB. A jih oh yiraje a Aa sanjane. H ohas, 3HajTe, H>eroBo je cppe Beh bckbabho, EberoB 6 oji je hba•s>yACKH a » 6a ao rao roBopaTH. O h noaa& e Aa Myi;a, a a>eroB n .ia i je acnpcKBAaHo, 3aAymeHo jen a ae. OcTaBHBoia Ha CTpaHy cbo nojiaTaiKe AOKTpaHe ^ocrojeBCKora, aeroB KyaT AeMOKpaTaaaa on.ioheH koa HHTe^areH uaje, a a aa au o a & jom jeAaoa yKajKeao Ha naniHeBy .T,y6aB npeaa HOBjeaaHCTBy Koje naTH. H am a je CTBap xoheao jih aicpenTOBaTa aeroB e aopajiHe npaHUHce, A» .na heao Haha uCKpeHor K ajaaa a yTjexe y CTpaAaay sa Apyre a y concTBeHoa CTpaAaay. A j b , a a noABJiaiaao namaeBe HHTeHU,aje, KapaKTepaoTame no jeAHy ApacaBy Koja bctom Aaje maporce ochobo jeAHoj KyjiTypa, Koja yHoca y jeAao 3aAP0jeMajio a K^OHy^io Bpajeae kpbh h cppa h pe^iaraje. 3aA a ce jeAHa BejiaKa, ocođeaa Ky^iTypHa arpaAa. H ae H npopoK je ^ocTojeBCKn. (H acT aB ahe ce.) V: Oni koji su se susreli. Prijatelj Gospodina X. bio je nervozan čovjek. To je bila jedna vrsta unutarnje nervoze, duševne rastrojenosti i apatije prema svemu. Mršava lica, za­ gasitih i živih očiju, naglih i nespretnih kretnja, on nije bio simpatija žena. On nije poznavao komplimen­ te, laskave riječi su čudno zvonile iz njegovih usta, i on im se sam smijao. U djetinjstvu je volio usam­ ljenost. Docnije, u mladosti, on se dao na čitanje knjiga, strasno i nemilosrdno, s jednom bolesnom pohlepom, kao što čine usamljenici. I ta mladost pretekla je naglo, neuživana i neshvaćena. On je pre­ lazio tridesetu, vrijeme kad više ne treba misliti oz­ biljno na Ženitbu ; naročito kada je kosa opala, lice se izmijenilo i naboralo, unutrašnjost razjedana i živci enervirani. Bilo je nešto šuštalo u njegovom pogledu, gotovo jedan smiješan kontrast njegovim i suviše živim gestima. Megjutim, da je stajao pred ogledalom po nekoliko sati, kao gradski dendi, namiještao se u razne poze, dotjerivao frizuru i brijao brkove, mogao je imati uspjeha. On to nije znao. I odatle je izgledao kao čovjek koji je došao iz pakla da prkosi i da prijeti, ne da traži milosti. Megjutim, Gospodin X. bio mu je živa suprotnost. Poguren malo u kancelarijama, on se bio navikao na dugotrajno sjedenje, na sporost, na mlitavost u hodu, u pokretima, u željama, kao što je obično s ljudima iz kancelarija. Tek malo jevtine duhovitosti koja se čuje po ulicama, banalne, u ostalom, do odvratnosti, razvedravala je njegovo natušteno i plačno lice, davala nešto simpatično cijeloj ličnosti, inače vrlo običnoj. Ipak, On, nepoznati i netraženi On, i Gospodin X. poznati i poštovani, slagali su se. Ne u idejama, nipošto u principima. Njihovo uzajamno slaganje kao da je dolazilo odatle što su se oni popunjavali, što su istom zajedno činili jednog čovjeka. Jedan je pra­ vio zlobne grimase i plazio se cijelom svijetu, s vid­ ljivom gorčinom i svirepim prezirom. Drugi je imao za svakoga tihu riječ. Znao je svakoga i nikoga nije poznavao. Megjutim, smijao se publici i poznavao je. On je vaspitao svoje rgjave instinkte s naročitom mržnjom prema sebi, jer je bio bolestan. Drugi ih je obilazio, plašljivo i blagonaklono; on ih je i imao, ali on ih je krio. Obadvojica su bili pijanice. Samo što je kod Gospodina X. pijanstvo bila efemerna pojava. U njega, protivno, bilo je naslijegjeno, od oca koji se vozio �72 na kolima pjevajući i dolazio kući posrćući, okrvavljen. I on je za to htio da pije, da patencira svoju ner urasteniju i sigje s uma jednog sjajnog dana, kao ogorčeni i mračni pjesnik. — U društvu koje ne valja, treba poluditi, go­ vorio je ozbiljno i uvjerljivo. Ne treba nikome pra­ viti koncesija. — Treba živjeti, govorio je Gospodin X. život je lijep i kad se gleda iz sumračne kancelarijske sobe. Oni bi se pogledali preko ramena, i ne bi ništa rekli. Prolazili su uvijek zajedno. Uvijek uskim i spo­ rednim ulicama. Oni nikada nisu razgovarali. Oni nisu nikada imali šta mnogo da kažu jedan drugom, ali oni su se trebali. Gospodin X. je to osjećao i naslu­ ćivao. Megjutim, On je to znao svjesno. — To je krug moga života, govorio je on sebi. Koliko izlijeće ovaj bijedni čovjek nad svojom oko­ licom, koliko ima čežnje za životom, toliko se sve naše ideje dižu nad masom. Odatle njihova tako brza smrt. Ideje su kao nevine i melanholične djevojke. Čim ih masa razvuče, one umiru. Ipak, oni su išli jedan pored drugog, rame uz rame, doticali se u prolaženju i ćutali. On je imao potrebu ćutanja. Gospodin X. trebao je da govori, morao je, ali se snebivao. Osobina rijetka u životu. Samo, kad i kad, On bi podigao glavu. Za kiš­ nih dana kada bi kroz vazduh proletili golubovi, kao sjenke, i sakrile se pod oluke, gučući kao napušteni. Njihova njegovana bjelina zasjenjavala mu je oči. Njihovo melanholično gukanje volio je. Oni su ga podsjećali na visoke duhove koji žive megju svjetinom. Slušaju je i plaču. — To je neko prokletstvo, mislio je. Oni bi trebali da žive van ljudi, van mračnih i potamnjilih ulica. Za njih su sunčane visine. I obarao je glavu na prsa. Oni su se tako i vraćali. Samo što je Gospodin X. često skrstio ruke ili ih zavukao u džepove. Zvjerao kao lud oko sebe i mrštio se. Ali nikada preko njegovih usana nije prešla riječ negodovanja na prijateljevo vladanje. Kao da je imao neku naklonost prema osobenjacima. Možda su mu godili i njegovi pogledi na život, mračna uvjerenja i bolesna razdraženost. Gotovo da su potvrgjivali da Gospodin X. ima prava na život, i hoće da živi; možda se osjećao zdrav uz nesrećna čovjeka. Ne može se ispitati. Ali je izvjesno u svemu bilo malo pri­ tajenog egoizma. Ipak, ono što ni jedan nije slutio, čega se možda i plašio, dogodilo se. Nije davno. Oni se sjećaju. Gospodin X. i On su se razišli. Bez svagje, bez po­ trebe uvjeravanja o nemogućnosti daljnjeg prijateljstva, bez oporih i uvredljivih riječi: Samo je on rekao: — Nisam vjerovao. U ostalom, prevarićeš se. Gospodin X., megjutim, sažeo je ramenima. Po­ kušao je, dobio ženu I oženio se. Mladu i veselu, razuzdanu i nasmijanu. Nije davno. Dobio ju je sasvim slučajno. Možda nije ni sam htio. Za njega je bilo malo čudnovato. Imao je malo volje da se rastaje s prijateljem; trebao je da čuje katkad njegove ideje i mračni prkos. Ali, žena je bila jača. A on je htio malo milošte. Dva mjeseca su trajale njihove hježnosti. Išli su na putovanje. Gospodin X. hvalio se da je vidio Ita­ liju. Ko zna! Ali je malo omršavio, i dobio zagasitu boju lica. Možda ga je žena i suviše milovala. Onda je otpočeo njegov domaći život. Čaša ra-. kije pred ručak. Cigara i kafa poslije ručka. Zatim sat spavanja. Nije osjećao ni malo čamotinje. Gotovo je zaboravio da je čuo nekada, u životu, ideje koje su toliko obarale od stvarnosti u koju se po malo uživljavao. — Ipak, dobro je ovako, mislio je, milujući ženu, poslije spavanja, podbuo u licu i još uvijek pa? spanih očiju. . , • Sada je . njegov život padao, ali on nije znao. Nipošto fizički. On se njegovao. Ali njegove ideje, u koliko ih je imao, postajale su mu dosadnje, tištile su ga, htio je da ih zaboravi. Učio se da gleda kroz prozor u vrt i ništa ne misli. Ili, ako se povije jedna grana, zaleprša krilima jedna tica, da ne vidi ništa, naročito ne što naročito. U stvari, sve to nije ga bu­ nilo, ali mu je malo dosagjivalo. Ženu je volio, ali mlako i povinujući joj se. Ako je ona čitala na veče, pri lampi, on se trudio da malo prokunja. Ali ona je čitala glasno, i pitala ga za sadržaj pročitanog. — Nisam pazio, mislio sam pa nešto deseto, govorio je, klimajući se pospano u stolici. — Ma kako to? čudila se ona. Ti pikada ništa. Baš kao da ti je sve jedno da se svijet okrene nao­ pačke? — E, tako, smiješio se on zadovoljno i zakipi pio oči. I onda mu je dosadilo i to što ona čita svaku veče. Pa taj glas! On ga nije trpio jer je bio suviše visok i štrecao. — Neka, draga, rekao joj je jednom, ja ću sada dolaziti kasnije. Dok ti pročitaš te knjige. Zakašnjavao je naročito. Dolazio je pijan i razuzuren. I htio je neka opora milovanja. Htio je po­ ljupce u usta, i čudio se sam sebi. A kada se ona opirala i htjela da plače, slijegao je ramenima i po-, puštao da se ne bi svagjao. Ali ga je tištalp u grlu, kao da su u njemu zapinjale nedorečene riječi. I, onda, najednom osjetio je želju da vidi njega. To je došlo nenadano, i od tada nije imao spokojnosti. On ga je zamišljao kako ide ulicama, s ruka­ ma u džepovima i namršteno gleda u svijet. On ga je vidio kako pušj cigaru za cigarom, nemilosrdno ih �gnječi, i ćutećki se svraća u kakvu otrcanu krčmu. Do Vašijeh dvora, gdjeno sfinga nijema Naručuje kucajući ključem o sto, i zavaljuje se u (J zjenama krije božanstvene moći, jedan ugao da gleda ispred sebe i da sluša. Onda Da pozlati tminu — i kad zvijezda nema. ga je vidio kako se spušta niz pokaldrmljene sokake, A ja tako volim život noćne tame, pogurivši se, s odignutom jakom od kaputa. Volim, da joj svilu ne poprska zora; Tako jedne noći, ne mogući da spava. Sutra Pa kad jošte vihor prospe miris na me dan ga je potražio. Nigdje ga nije našao. Svratio mu Iz Vašijeh vaza — tada usred mora se kući, jednoj velikoj namrgogjenoj zgradi koja hrani Iluzija sanjam baklje, što me mame bezbroj porodica, svaki mjesec dobiva novog mladog Iz sfinginih zjena pokraj Vaših dvora. gosta i svaki dan kao da se smanjuje, toliko stari. Pokucao je na njegovim vratima. Staze su mi bile cvijećem obasute — Neko je ustao energično iz postelje i pitao: Angjeli su svu noć tuda lepršali, — Ko je? Sterala Fortuna svoje tople skute — Ja sam došao, rekao je on snishodljivo, kao 1 svilenih čežnja pljuštali su vali, stideći se, gotovo preplašen i gotov da se vrati. A stihovi moji, što proljeće slute — Za što? pitao je glas strogo iznutra. Nad dvore su Vaše ruže prosipali. / Gospodin X. se lukavo osmjehnuo i sažeo ra­ menima kao da ga neko promatra. Moja proljet živi u Vama — to znadem: — Svadio sam se sa ženom. Dosadno mi je. Ja se u sto boja Vašom dušom lijem. — Cutanje. Onda je. iz sobe dopro ispretrgan, za­ Nekad sam ko oblak, kad se srcem kradem, jedljiv smijeh. Da. Vam nerve kidam i krv da Vam pijem; — Dosadna? čuo je on. Onda dobro. Nauči je Nekad mitski bog sam, kad Vam ko diadem da ti ne bude dosadna. To je tvoja ozbiljna dužnost Zlatni nektar kosu u svilenu slijem. u ovom životu. I opet smijeh, slab, razdražljiv, koji se trnuo ne­ gdje u dubini. Onda je Gospodin X. čuo kako je on legao na postelju, ponovno, i kako su zaškripafe stare rasklimane i crvotočne daske. Došlo mu je teško. CyjeJiMUH HeKo — Capajeso. Nešto ga je steglo u grlu. J L j '6 ; i b . Ponovno se spuštao bezbrojnim stepenicama, i Je/uia cneTa neicpa njanieHor« Kapa, sažimao ramenima. Sageo se više no obično. A na y uojie cpuy Beh o^aBHO ropif, ulici je disao punim grudima, tražio vazduha kao da M ko Ajeua vucTa, TajiiHOTBeHiui iviae.OM se davi. BjeUHTO MH HCUITO Ilianjlie H 3Ć>op0. — Ipak on ima pravo. Treba se naučiti; treba i nju naučiti. C bc Haj.temuc pBjevu ne6ecnor napcTBa I zažmirivši očima kao da se boji da se ne y Moje njeoMe, CTaauo A'Jhoch h naace, utruni prašinom koja se kovitlala i dizala u visine, H ko paAoeT hckh noHcj’Ae ii Apaacu on je mislio na njega. Vidio ga je pred sobom, zaJr Haj3HaiajHiije periiouc Me Au*ecenuta od smijeha, izmršavila i bolesna, drska i nepo­ mirljiva. A 3a acHBOT oBaj Bapafta u HaAa JaK h cH.iaH noACT .T>y6aB mh je A»aa Ko .^daB Bora HajcBernjer xpa«a — U Moja je .3>y6 — Mora cpga Ma.aa. Fadil KurtagJć: Sinoćnja pjesma. Moja proljet živi u Vama — to znadem, Ja se u sto boja Vašom dušom lijem. — Nekad sam ko oblak, kad se srcem kradem, Da Vam nerve kidam i krv da Vam pijem; Nekad mitski bog sam, kad Vam ko diadem Zlatni nektar kosu u svilenu slijem. Tu sam priču slušo sinoć — burne noći, Kad šibahu vihri, oluja se sprema, Da zamete pute, kojima ću poći Mustafa Ćelić: Pjesma srca. Ja prezirem vrevu, prasak, buku i prašinu Ulica gradskih, gdje zagušljivih atmosfera Osjeća se vonj. I ugalj mrzim i mašinu I tržni tanac bezglavi u svjetu šofera. Ja mrzim glumce sa mrkim Iarfama na licu — I mrzim modernu igru Rusvelta i Tefta. �74 boa, sudcem na trgovačkom sudu; tada bi se otac malo umirio. Pa ipak je on sudjelovao u svemu što je ona Željan sam čuti staru pjesmu jedru i jaku. radila; tražio je obavješćenja od nekih njenih starih Željan sam slušati priču o vilama gorskim, prijateljica, koje su je posjećivale; i kad bi on od Željan sam svjetla, neba. Plaši me smrt u mraku njih doznao, da je ona posve uredna, da po kaminama leži više lijepih posuda, i po zidovima izvješene slike 0 tamo gdjeno su lica bez maski i laži, i pozlaćeni satovi, a i ćilimi okolo prostrti, tada Gdje duh i srce ne pati u uzama ropskim, bi se on zadovoljno smiješio. U,“tvornici je radio već 0 tamo gdjeno ljudsko žiće Sloboda blaži! dvadeset godina i kroz cijelo vrijeme zaslužio samo par mizernih hiljada franaka. Možda ni djevojka nije baš tako luda! Ali jednoga jutra zatraži Ružinu ruku mladi TuF. Nedžati: šar, čiji je otac držao na uglu ulice bačvarsku radnju Srce starčevo zadrhta od radosti! Tušalovi bijahu Dva svemira. bogati i ugledni. U istinu je on sa djecom imao Često me dražest noćnog neba gane — sreću. I miso kroz sunca i zv’jezde hodi, Svadba bi ugovorena i trebala je da se proslavi I divim se, dok mi pamet ne stane odlično i u gostioni gospogje Juce. Svakako to će I šuštao um dok može da vodi. zapasti mnogo novaca, ali jednom se udaje. Kada je jednoga dana došao stari kući na do­ A tad mi b’jedno srce na um pane, ručak, i tek sjeo za sto, otvoriše se vrata i pojavi se Gdje tol’ko ugaslih sv’jetova brodi, Ana. Imala je na sebi veoma divno odijelo, mnogo Svemir, gdje katkad zraka nade grane, pramenja i šešir sa perom. Bila je dražesna, da bi je AP nikad da se sunce sreće rodi — čovjek pojeo. Ona zagrli oca, prije nego što je ovaj imao vremena da rekne „Uh!u; poslije pade plačući I tad se pitam: čemu igra ova ? u naručaj obadvjema sestrama, sjede na stolicu, otra Čovječe, znaš li, ko si i zašto si? — suze i naredi da joj se donese tanjur da ruča za­ II je veća tajna kretnja sv’jetova, jedno sa porodicom. I stari Tel bijaše ganut do suza Što nam um vječno buni i zanosi, i više puta ponavljaše: „No, dobro je mala moja, do­ II malo srce s bezbrojem bolova, bro je“. Zatim Ana izigje sa svojim zahtjevom. Ona Što ih u životu čovjek podnosi?! nije htjela da se svadba održi u gostioni gospogje Juce, nije htjela nikako, nijel Mogla bi se održati kod nje, u njenom stanu, a to neće oca koštati ni helera. Ona je o tomu već mislila i sve uredila. Sav posao oko svečanosti ona će preuzeti na sebe. Gi de Mopasan: Stari odgovori: „Dobro je, dobro je.“ Ali mu pade na um druga misao. Hoće li Tušarovi na to Hljeb grijeha. pristati. Ruža zaručnica, mišljaše: „Zašto da neće, i. govoriću samo sa Filipom o tome, pustite vi mene Stari Tel imagjaše tri kćeri. Najstarija bijaše samo!“ Ana, o kojoj se u porodici govorilo malo; mlagja Isti dan je razgovarala sa svojim zaručnikom Ruža, kojoj sad bijaše osamnaest godina i najmlagja Filipom, a njemu se taj plan neobično svigjao. Stari Klara, pravo djetence od jedno petnaest godina. i stara Tušar su se isto tako radovali dobrom ručku Stari Tel bijaše udovac i pravi majstor u prav­ koji ih neće koštati ništa. „To će biti lijepo; gospo­ ljenju dugmeta u [tvornici gospodina Lebrimaša. On din Diboa svakako ima više novaca nego mi!“ go­ bijaše valjan čovjek, vrlo poštovan, častan, razuman, vorili su oni. pravi uzor-radnik. Stanovao je u Havru u ulici AnžuZamolili su za dozvolu, da još pozovu prijate­ lemskoj. ljicu, gospogjicu Florensu, kuharicu sa prvoga kata. Kad bi se Ana, kako se po običaju govorilo, Ana je na sve pristala. dotjerivala, stari bi se veoma naljutio i tada bi pri­ I svadba bi zakazana za prvi utorak toga mje­ jetio, da će ubiti toga zavodnika, žutokljunca i vla­ seca. 2. snika velike trgovine pomodnom robom. Poslije je sa raznih strana slušao, da se mala popravila, da nosi Poslije sudbene vjeridbe i ostalih ceremonija novac u štedionicu, da se ne vucara ulicama i da svi svatovi uputiše se u Aninu kuću. Od Telovih tu stoji u odnošaju sa nekim starijim gospodinom Di- još bijaše neki stari rogjak, gospodin Suvetnen, čo­ Ja letim polju, potoku, planini i suncu Gdjeno klasje zrije i ptica bezbrižno l’jeta. �vjek naklonjen filozofiji, zapušten i ceremonijalan i neka stara tetka, gospogja Lamodba. Gospodin Sovetnen trebao je uzeti pod ruku Anu, jer njih dvoje bijahu u cijelom društvu najotmjeniji. Kad dogjoše do njenih vrata, ona pusti ruku svoga kavalira, i reče! „Pokazivaču put". Ona ustrča uz stepenice, a ostali gosti igjahu polagano za njom. Kad je otvorila stan, prodefilovaše svi svatovi ispred nje. Svi bijahu otvorili oči dobro i okretali glave na sve strane, da dobro pre­ gledaju misteriozni raskošni namještaj. Std bijaše postavljen u salonu, jer Ana držaše da je trpezarija za to premalena. Jedan gostioničar bijaše sve pripravio i već bijahu po stolovima pune vinske boce, koje prijatno svjetlucahu u sunčevom sjaju, koji prodiraše kroz prozore. Sve gospogje naravno ugjoše najprije u spa­ vaću sobu, da skinu ogrtače i pokrivače, a stari Tu* šar, ostavši kod vrata, prelijetaše očima po niskom i širokom krevetu i ostalim gostima davaše dosta porugljive znakove. Stari Tel izgledaše osobito do­ stojanstven i sa uživanjem promatraše krasni stan svoje kćeri. Hodao je sa šeširom u ruci iz sobe u sobu, svaki predmet promatraše i stupaše tako oprezno kao što crkvenjak ulazi u crkvu. Ana trčkaraše tamo amo, zapovijedaše i vodaše brigu oko ručka. Napo­ kon se ona ukaza na pragu svoje počišćene trpeza­ rije i povika: „Hodite svi jedan čas ovamo!- Dva­ naest gostiju potrči i vidješe dvanaest boca made.re kako poput vijenca leže na serviranom stolu. Ruža i njezin mlagji muž, držahu se oko pasa ljubeći se potajno u jednom kutu. Gospodin Suvetnen proma­ traše Anu, bez sumnje podboden onom željom i oče­ kivanjem, koje obuzme stare i gadne ljude u prisu­ stvu galantnih dama, kao da su ove bile sve dužne, da svakom od ljudi prepuste pomalo svoje popu­ stljivosti. Sjedoše za sto i ručak otpoče. Stariji gosti sje­ đahu u uglu, dok mlagji zauzeše ostala mjesta. Go­ spogja Tušar, majka mladoženjina, imala je predsjed­ ništvo, a mlada gospogja sjegjaše njoj s lijeva. Ana bijaše zaposlena svačim: gledaše da čaše budu uvijek pune, tanjiri da ne budu prazni. Izvjesno respektivno ustručavanje, izvjesna stidljivost pred divnim stanom i odličnim dočekom bijaše ovladala gostima. Jeli su mnogo, je li su dobro, nijesu se zbijale kojekakve šale, kao što se to običava činiti na svadbama. Svi su se osjećali u nekoj gustoj atmosferi i to ih je pomalo sapinjalo. Gospogja Tušar, koja se isto smijaše, htjede da oživi situaciju i reče: „Ded’ Filipe, odpjevaj nam jednu pjesmu-. Njezin sin bijaše poz­ nat kao najbolji pjevač u toj ulici. Mladoženja se podiže, osmjehnu se i krenu svojoj svastici Ani; iz učitivosti i galanterija tražio je nešto teže, ozbiljnije, značajnije, odličnije, što bilo u skladu sa odličnim dočekom i ručkom. Ana se osjećaše zadovoljna i spremna da čuje pjesmu, sjegjaše u stolici zavaljeno. Sva lica do­ biše neki pažljivi i malo osmješljivi izraz. Pjevač objavi: „Hljeb grijeha", ispruži svoju desnu ruku, te mu kaput iskoči dobro više vrata, i otpoče: »Ima neki sveti hljeb, koji mi možemo Jakim samo iščupati rukama iz tvrde zemlje: Hljeb je to rada, koji marljivi otac Veseo donosi u veče svojoj djeci. Ali i drugi ima neki hljeb, namiguje i mami: To je hljeb grijeha, zlo njega sije. Ah, u hljeb grijeha ne dirajte djeoo U hljeb grijeha, draga ne dirajte djeco.« Cijeli sto oduševljeno zapljeska. Stari Tušar vikaše: „Zaista nešto famozno!" Kuharica prevrtaše u rukama hljeb i promatraše ga. Gospodin Suvetnen gungjaše „vrlo dobro a tetka Lamudba otiraše servietom suze. Mladoženja objavi: Druga strofa! I s pojačanom energijom započe: »Smilujte se nesretniku bolesnom i slabom Kad vas na ulici za milost moli: A dolje s onima što se stide rada Koji zdrav i jak moli ljubav bližnjeg Tko prosi bez nužde, taj potkrada starost Potkrada radnika, koga poso muči. Teško tome, tko živi od hljeba lijenosti, Draga djeco ne dirajte u hljeb lijenosti.« Svi, pa i same sluškinje, koje stajahu naslonjene o zid, zabrujaše refren ponovo. Oštri glasovi žena izdvajahu se iznad dubkih muških glasova. Tetka i mlada žena već plakahu u velike. Stari Tel s velikom bukom brisaše nos, a stara Tušar, posve izvan sebe, odgurnu jedno parče hljeba čak nasred stola. Kuharici padahu suze na hljeb, koji još uvijek držaše. Gospodin Suvetnen izjavi posve oduševljen: „To je nešto zdravo, sasvim nešto drugo nego ostale du­ hovitosti". Ana, oduševljena, ljubljaše svojoj sestri ruku, i uljudnim kretnjama pokazivaše na njezina muža, kao da želi i njemu veliku sreću. Ali mladi čovjek posve zanesen radi uspjeha, nastavi: »Lijepa vezilja u skromnom, običnom ruhu, Ah, ne slušaj, ne slušaj iskušenikov glas! Vjeruj mi, siromašno dijete, ne ostavljaj igle! Svojim roditeljima jedina si sreća, jedino dobro. Može li te bogatstvo radovati Kad nas na smrtnoj postelji otac prokune? Hljeb grijeha pretvoriće te u kamen. Ah, djeco, ne dirajte u taj hljeb, draga djeco!« Refren ponoviše samo sluškinje i stara Tušar Ana bijaše poblijedila i ukočila oči. Mladoženja �76 z v je ra š e o čim a o k o lo s e b e ču d e ći s e n e n a d n o m u zb u g je n ju . K u h a ric a n e n a d n o is p u s ti h ljeb , k a o d a je o tro v a n . G o s p o d in S u v e tn e n , d a s p a s e situ a c iju , o z b iljn o iz jav i: „ P o s lje d n a s tro fa b ila je s u v iš n a " . S ta ri T el p o c rv e n je i g le d a š e d iv lje ok o lo . N a to A na, sv a u p la k a n a re če slu g i: „ D o n e s ite š a m p a n ja c !" O p e t s e svi ra zv ese liše , a lica p o s ta d o š e s v je t­ lija. I k a d a je s ta ri T u š a r , koji jo š n iš ta n ije ni o p a ­ zio, ni ra zu m io , je d n a k o v a lja o h ljeb i g o to v o sam p je v a o : „ D ra g a d jeco, ne u d a ra jte ta j h lje b " , cijelo d ru š tv o , ra z v e s e lje n o v id eć i s re b re n e boce, k a o ele k triz o v a n o z a p je v a : „A h, d ra g a d jec o , n e d ira jte , ned ira jte ta j h ljeb ." Preveo: F. Sadik. paKTopy, CBoje aHTHMHe npeMa ibHxoBoj CHaacaoj HHTeAnreHiraja. Exo je iecTo uyTa A,eniua oa r.ia c a Koja oh no- Haiijba. IIlT a je BCTBHa? y CTBapaMa peA araje: MBiuA>ea>e, npesKHB.i,eHo Maiu.T>oH>e. y CTBapaMa HayKe: nom .’LeAH.e oTKpahe. y yMjeTHOCTH: Harne nouiA>eAH>e pacnoAO>icen,e. y yajeTHOCT0 HeMa onheHHTe hctbhc . yMjeTH0CTH HemTO je i a je je a ofipaTHo y HcTHHa y hcthhhto . njecHaniTBy ce Mory ynoTpe6aTa caMo CTBapa Koje cy ce y acaBory npecTaAe ynoipe6.’LaBaTH. IljecMa HaA njecMaMa jeAHor lOBjeaa a aceHe noiuH>e y icaKBOM BpTy, a CBpuiaBa ce orK pahaM a a o i a O c K a p B a j.iA : TOBaftBMa. MAeje.*) M n MoaceMO, y Haj6o.T,eM CAyiajy, y ycnnoTy hmbth caMo je^ no bcahko hckjctbo , a Taj Ha je » u B o ra peapoAyKOBaTH to HCKyciBO niTO je Moryhe lem h e. M ua MHoro CTBapn Koje 6a H ajpa^uje 0A6anaAH Ka^ ce He 6a 6ojaAH a & h e a x neico ^ p y r a noAuha. HcTHHCKa .’senoTa CBpmaBa ce oHAje r^ je noiHH>e AyxoBHH »3pa3. IlHTeJieKT je Heica BpcTa npeHaape3aH>a. y Tp6HyTKy naA Heico cje^He a » mhcah, n o c ia je n ao hoc ii .ni ijho ieAo hah u u a i e Heinio CTpaumo. MoAepnn MeMoapa HMajy 060100 nacue noTnyHo a a ry 6n.iH CBoje ycnoMeHe h HiiKa^a mTa yiHHiijin m io 6a BpajeAHAO acnpaiaTH . JKeHe jKHBe, Kao MaAOAoČHa, oa Koja cy Hacy hh - JtyA H ce JK6H6 jep cy yMopHa, aceHe yA»jy jep cy paA03na.ie — h oha^ ce o6oje ropico p aa o iap a. Hciopaja aceHa acTopaja je Hajroper o6.iaKa thpaHaje Koja je CBajeT BKaAa no3HaBao. To jecT TapaHaja CAa6ax HaA jaKUM. y ce30HH cBe ce BpTa oko 6paKa: bab ce oaeifceHH A»yAH, hah ce caspaBa oa h>hx . TKeae He pa3yuajy a* aobo nnjeHe A»enoTy, 6ap He AO’ 6pe awHe. JKeHa MOMce H3MajeHUTn soBjeKa caMo Ha Taj naiHH a » r a AOTje A>y6a, 3a MCHBOT. aok He H3ry6a cBaKa HHTepec CBojax aiuieK a- BaH>a. H afteH aue ByA rapa3apajy lOBjeiaHCTBO. H e yiH H a ce Ma m Ta a a ce A&Hauifte o6oacaBaae iaH>eHai;a acKopajeHH hah , caK, cMaa,a, yMjeTHOCT he yB eayTa a A>enoTa h e Hac ocTaBHTa. ah Mbcaho caM ah HeMaM najeAHO cpne. CaA caM Haa n a a jeAHO, &jia mu ho u p ac raje . O ho ce hh He CAaace c Hamnu MOAepeaM 0AajeBaH>eM. C ibBMe, lOBjeK H3rvieAa CTap a oho My y kphthuhom M0M6HTy pyHHHpa Kapojepy. aocth CyBauie iiiMHHKe u npeMaAO oAnjeJia y jeAue aceae yBnjeK je* 8HaK o ia ja a a . B6Ha. m ao as ksko PajeTKo roBope A>yAH acTHHe Koje cy BpnjeAHeAa ce Kaaey. M a 6a Tpe6ajia a » Harne hcthhc acTpavicvjeiao ncTo TaKo 6paacHO Kao iuto paAauo ca CBojaM AaacaMa a CBoje npjiBHe 6apaMO tbko o6aapaBo Kao uito pbahmo c a CBojaM HenpujaTejbHMa. kom Ja CBoje npnjaT 6A>e B36upaM upeMa h>bxobom A>ynA any, CBoje no3aaHUK6 npeua h>bxobom Ao6poM Ka*) Je^aa oajom& k. ‘f'opMa je cb6. OHa je TajHa acaBOTa. .ZTaie ah »caaspa3, 6ahe AParoujeHaja. ^ a T e ah p aA o cia aapaa, noABOCTpyiaheTe je. HoiHHTe c nouiTOBaH>eH (JiopMe, a HiiKaKBa TajHa yMjeTHocTH H.ehe BaM ocTaTH HeoTKpa- CBaKa H>eacaH nocao tjjaHTaaaje cBjecTaH je a x o THMaiaH. HajeAaH njecHHK, 6ap HajeAaH bcabuh njecHHK, He njeBa iuto Mopa njeBaTa. A TaKo je 6 hao yBajcic a TaKo je caAa. HeMa hu jeAue yMjeTH0CTH 6ea csajecra. HorpjeniHO ce mucah a » ce OTpacT, aa CTHapaH»a, noKaayje a y AnjeAy Koje ce CTBapa. yMjeTH0CT je yBHjeic aucTpaKTHaja ho uito u a mhcauho. 0 6 a h k h 6oja □puaoBajeAajy 0 ooAHKy a 6oja, 0 huiom APycoHi �77 $ o 6p a yujoTHuaa e r 8HCTyjy caMO y ohom iuto cTBapa]y a OTora c y Kao ahhhocth HCHHTepecauTHH. yajeTHocT HMa p a c o o jio a c e tb a . O n a je toahko 3Haieffea kojihko chm6oji cHM6o.ia. 3a KpaTaaapa je yMjcTHiriKo Ajeao caMo no,ia3aa TaaKa 3a jeAHO hobo, concTBeao Aje-ao Koje He aopa HyacHO aaaxa cahhhocth ca Ajeđoif Koje ce KpaTHKyje. HajBpnjeAaHje o6a.’bea:je Jiajeno tfiopne jecTe y Tone Aa ce y H>y hojko’ CTaBHTu uito ce xoke, a BHAjeTa y n»oi inTo c e acejia BHAjeTa.*) X A je! h bh o ^HBHa je jbeTHa nohaa, KaA m ap a CBoje 'iapa; ^HBHa je 6acipa p’jeKa C a 6ypHHx rt i: i:',- • L 1 Ciganka. ----------- poderana, a u tralje Zamotano dijete nosi Odbijena ide d.alje Da u drugoj kući prosi. 'iobjck KpaTHKy 6u x Morao Ha3BaTH CTBapaibeM ua ctbopeHor. J e p Kano bc .ih k h yujeTHHna oa X oM epa h EcxH.ua Ao IIIeKcnapa a K a r e a hhcv 0Ay3ejiH ac0bOTy CBoje eoacTBeae MaTepaje, to KpaTHnap o6pa^yje MaTepnjy Kojy cy APyra ao H>era cKyna Beq cacTaBiun, Aa.in joj očjihk. Ja BA0M jom Aa*i>e; uajBHuia KpaTHKa Aaje 9HCTy t|)opMy jiHHHor yTHCKa na je, A&KAe, y CBojoj Bpcni Burne cTBapajianrea oa caMor CTBapaa>a. Jep, ohb ce He Moace uaMjepaTa hhk8kbom cnojbauiBoOM MjepoM. O a a je conCTBOHa yapojK, y ce6a a 3a ceoe cBpxa a KOHaq. Mojko ee c a CTpaae njecaaauiTBa anejioBaTa Ha CBajeT qaa>eHnpa. Ajlb, o AyniH ce He Aajy HacTaHnaje, a Hajeama KpaTHKa aaje Hauna Apyro ho npunoBnjeiKa o concTBeHoj Aynia. K. T A. 0. G. Travnik. CBojax BajiH. Karte nosi svagdje nudi Da im ona sreću baca, A1 su siti sreće ljudi I za svojim svak koraca. •» , , Xaac .lnH.i 0 jeA H O M jjH a K y . „OnKo^beHH cmo lapojinjaMa. . . .1 1 DpnjaTHe pnjeim FpiMnapnepoHe He nAy mh H3 namcth, KaA nor.ieAaM na „ Hono Jesepo1*, no kom cy jbiu HeAaBHo ii^iiRa^e H3Me^y ocTajior jeceH>er jiniiiha, ahb.'te naTKe, noKpHBeHO caA» 6,iiicTaBHM noKponpcM oa .aeAa, Kojn Manu He6pojeHe nrpaie Ha Becc^o ciwiH3aH>e. KanaB 4>aHTacT-0Ba npnpoAa! KaA xjiaAaH cjeBepo-ucToqH>aK 3acTpyjH H3HaA Miiphhx, myM0M onKo.i>eHnx pufiaaKa, BOAa ce 3aMp3He, Merar, upoAa3HH eaeMenaT o6yne Ha ce onaon, a iiCKOBpqana noBpniHHa BaaoBa oKaMemi ce y nenoMHHHH ^eAenn caoj. CBaKHAaftii Aora^aja npnnnH>aBajy naiue onu, a hctom 6pii3KHo OArajaHa choco6hoct, a» ce ahbhmo, oMoryhyje (f) naM, ak 6yAeMo CBjecmi .tenoTe, mTO je TaKo vecTO rjie- AaMO. MpTBamco njiaTHo — 6n\eAn' noKpoB, icojn 3aBnja 3 hmckom CHy — na3HBajy. mptbom yK0ieH0CTH, KaA CTyA6H o6acne jacHoir kobhhom • jeaepa u pHjeKe; ho hobjck — npaBO cyHqeBo AnjeTe — npaBii oa oBor MpTBor oAMopa JiyA0 3a6aBe, npnBejKe ace.T>eso Ha no.i>y jkhbot y ^ hbho je m apH o aB’je k e 3a ^oHOBe D Hajia3H KaA njniha, vapac Ha n o ^ y pa3y3AaH0r 3aA0B0.T>CTBa h o6njecHor y5KHBaH>a. cbo;; ' • -----A x CB6 je AHBHO, CB6 j e — y bcjiiikom 3 hmckom yiinpaH>y TaMO H hhh mh ce, a» HenspemiBa aP^jk, mio" je 'HOBjcK ocjeha rjieAajyhH CKJH3an>e, JiejKH 6am y oboj ' ttJ^hiahBoj npoTHBHOCTH, Kojy npHKa3yje rpani[03Hir1n.iec Bcce^HX, M»iaAHx ^Hi;a, hito no jieAy Terypaj panu *) lip a n je flfia . H e TpaacBTe y B a j ^ a , noKpaj c bb i kohu,h3ho TpnyM(j) HecTaniHe paAocTJi jKHBOTa yepeA 3iiMH>e -caBCK&8&RBx B,(eja, H>Bxosy BpBje^HOCT y neKoj ncnxojoniKoj onpaBMpuie TiininHe — Kao Herca noSjeAHH'iKa noTBpAa jkhA anocrn. yiijeTHocT, no 'iH itsjia ohb oa TeTea ujib ce caBpm asajia ,TJX0B1ITBK ■ ^pCKBK BtjlOpnSMIIMB Baj.1^0BBM,HOMB j C60H OBCT»4- Boia, Kao nyHa cjiaB.ta o6jaBa paAocra npoTHB cipahocth , y nHTan»y ncniojioraK e BpHjeftHOcrn nocTaBA>eHHx n,i,eja, Kojy Aaaa h cmpth, acajiocTH h yMiipaH»a. ToMUjia EaxaHTKHH>a HMa OKcnopHMOHTB/iHa ncBxo^oriija ca CBojoM npeT0H8Bja-Ma n a objypn y THiuuHy 3aMp3.ie, aacnavie myMe n Ha o6ajie jic6ajhay, caBp6M6uy nayKy. Me mojkbmo noTBp^BTn to^ihko neKOHaeAOM noicpHBeHe piijeKe H3iiocehji y HanyiuieHe no.’bane KB6HTH0CTH h HejioTHinocTH y ,Tjo.iHMa HajBeKiit yMjeTBHKa. C Tora najcviaijH u HajTpajHiijii onoj — M.iaA0CT — Te e i’poh y oBiiM BajVi^oBHM H ^ejaita uo je 6.T>ecKyTitjy tbko cyBBme ja č a o , n e HBBCKyjTe H esy CTpory, a a y iiih m MOTo^aMa pal)eny (b.ih »ko ne xotom pacTjepyjy rpo6mi unp u 6ojana inapajy iI.iariKato , a oho ynoTpe6jBHB8BBM) ncHxojrorHjy. Kofl I'eTea Koja B pajeja c iy noBpuiHHy .ieAa, aok 3apaKvie.inx oiiijy h siana.’bcKao bojihkb MHCJituau, Hjf» o ^ eja Koje cy ancypAHe b aaHBiie aa h h x o6paaA rpau;no3Ho jie6A0 V bhjihhckom K0Jiy rio JieAy ncHTOjiora — koa BajjiA®. npBMBTe o6njecHy flpcKOT h ()ipanajiTHy — jaTo biiJia — neTa KoGajiA^, nocjiaHa ak rjepa smrAyxoBHTocT c pe8epB0M. Ajin, ano xoheTe, y*BBajTe y a n s ia ne CKy naMy ca CBnjeTa. HcnHTyjyhH ax. Bp- °P- H M.ia^aH Eajejia 27./I. 914 jkhbot aoj! �78 IIoTpenieH XTjeAox ce 0AniyjbaTH h H3ry6nTH ce J a bojlhm OBaKy cjiHKy h TpaacnM, a & je bhahm , y MHOinTBy HeonaaceH oa 6ojieCHHKa, ho y to 6ani naAe roA ce nojaBH. . . . O bhx Aana 6ho caM oneT Me^y nroAaopHMa, iiito Ha M6H6 nor^ieA H>eroBHx CBHjeTjinx, jac m rs, n.roBHx, AjeTHH>HX OHH H HOSApaBH M6 jeAHHM KpnjeCOM HB H>HX. c y npoMaTpajiH ciWH3aH>e n a H obom Jeaepy — TaAa IIpHCTynHx yBHeMHpeH, 8aacejiHx My A«6ap a » h h ynncpa3Hx Ha jeAHOM y3BHiiieH0H 3aBojy OA 06a.ro ctojibuj Tax r a Myu,ajykn sa SApaB.a.e; oh noAnace r.roBy, CBnjeiJie c a t ph Hore 3a 6o^ 6chhk6, y kojoj j'e jeacao o6yneH y KpBHO HCKH naTHHK, KOJH je MapjBHBO UpOMaTpaO B6C6JI0 My OHH npejeTHm e npeico m npoKor KopnTa oa jeaepa, H6HCKa3aHa paAOCT cnnajia My je H3 OHHjy, a nponajio TpiKapajfce. IVroAao caM 3a Hac 0By oniTpo OAcjeieHy yneH>aHKy r^aBy, m io je o6pa<via npocjeAO — chbom 6paAOM Jinne pa3Byne My ce y jeAaH c p e ra n ocMjex, aok My ce 6paAaTe ycHe MyHH0 OTBopnme h ya rp.ro My H3.roke h 3anpenamTeH yciytcHyx. HeKH Hepa 3yMJi>HB rjiac. Eoaee moj — Ta to — to je M eciep — npo4>ecop JJecTep — noj Ao6pn, CTapH nosHaniiK, Kor je, Katco caM „O ian; a pjk h **, pene ae ro B chh , a& je OBAje .anjeno. HeAaBHO AOSHao, yAapjuia Kan, — h caA jicmch TaMO y B cvih: „Jln je n o . UorjieAajTe cbmo, Kano ce paAyje ra e c m i H p caKaT, — chh r a OBaMO AOBeaao. J cahom caM ra AajykH OBaj Becejm npH3op!“ x th o noxoAHTH KOA Kyhe, Te caM My npeAao nocjeTHnny E o jhchhk MaxHy r^aisoM, norJieAa ca 6^ia3KeHHM HO Hnjecy Me nycTH^n k H>eMy. T o je oh — ihto TaMO ocMjexoM Ha ci«ra3aHe, a saTHM Ha MeHe h hohobh mh•toskh y CTojmim. JeABa My je neAeceT roAHHa, Haj3ApaHyhn CHpoMamHe, canaTe ycHe ABanyTa pnjen, aa Kojy BHjn HOBjeK, Kor caM noaHaBao. EHiiHKJiHCTa, Krpan y caM caA h ja AP»cao, Aa je p asyM H jeM : „ J l n j e n o --------TeHHcy, a.incKH TypncTa, 0AynieBjbeH CKjmaan — jom noAnjeno“. H no HHTaBy ^ n n y npejin ce 6o^ecHHKy 6^ a r n mjteAHe bhmc ce ciuinaao no rjiaircoM jtoachom napK eiy ocMjex. ca pyxaMa Ha JieljHMa h bcvihkhm , HaByneimM Ha nejio OKpenyx ce Ha A Pyry CTpaHy, jep mh ce ohh HaraeniHpoM — ; caM caM r a TaKBor rjieAao k oh mh je nyHHme cy3aMa. OrHCKao caM ay 6e h rp n e B H T O CTeaao jeAHOM, KaA Me je Ha M0CTy onaano, MaxByo meumpoM A6CHHpy. JyHaK — jyHaK — xtho caM Aa bhhom — no3ApaB^bajytH Me očnjecHOM bhkom o6yaeT schbothom jyHaK ch th — Kojn y Ty^eM Beceji>y yT an^aB am conpaAomhy, nyH CHare h aApaBjta, HacMnjaH ohom bcaph - ctbohh 6oji h HMam Ty AymeBHy CHary — h aico ch caM hom, KojoM HcnyH>a HOBjeKa OBaj jeAHHH ranopT. — A nocBe h cacBHM HecpeTaH h jaAaH — a » ce He aaBHAekn AaHac, — H6Ma oa TaA jom hh roAHHa, — AaHac .leacn h 6ea ropHHHe paAyjera Ty^oj cpehn, — jyHaK ch th , TaMO y ctojihi],h CKpmeHe CHare, HcnpyaceH — Kora je Kojn ce rjiaAaH CMHjem. h 6oji&k KJiHHem aa BpnjeMe aaCMpT 3a6iivT,e»cn.ia — HcnpyaceH n a AymeKy, — jieara 6aBe, H3 icoje ch aa yBHj6K HCK^>yneH. T e 6n, jynane, OH Be^IHKK, jaKH, T6H1KH HOBjeK Kao BApaBO APBO, Koje 3axBajbyjeM Ha obom ahbhom npHMjepy. je M yaa cpym n.ro Ha aeM.2>y y HajjbenmeM HBaTy ypeC » e n a iK o r : H . C lip a h . m eno 6.racTaBHM jHraheM. E ho caM noTperaeH obhm npnaopoM, jep cy r a a o b jt c jh CHpoMaxa Ha obo MjecTO, Kao Aa My ce MyKe noomTpe, rAje ce jom c&m npnje Henyhhx ABanaecT Mjecen,H, 3ApaB Me^y 3ApannM Becejino jyp e h a no JieAy — rAje je c&m y pa 3yaAaHOCTH HCKycHO Tefi:*) M l 't i C a . CBy paAOCT oa HajcaBpraHEijer ynpaB^i>aaa THjejoM. O h M itic a se ra z b u d i i v e o m a s e z a č u d i: u m je sto — kojh TaMO JieacH caKax, 6orajB, ocy^en Aa .aeacH Kao v e s e lo , p la v ič a s to ta p e to v a n e n je g o v e s p a v a ć e s o b e , y acejteao caviHBeH. — — --------Ax, ch jjo th h HOBjene, Kano Mopam, Aa Tpmnn, KaA on v id je s u re z a v je s e s re s ic a m a . Z a v je s a s e la k o nji­ npoMaTpara oho TaMO a °*t>o OKpaaaTH.ro jaTO, niTa mo - h a la , lu p k a ju ć i g lu h o , a i s a m s e M itic a m alo Ijuljkao. — D a li d a p la č e m ili jo š b o lje , d a n e p la č e m ? pam , A» noAHOCHm, KaA to ra e A a u i. . . - H n je jih t h to Kao parteHoj h t h h h , Koja r-roAa, kbko joj A pyrapn Jie6&e p o m isli on z a tre n u ta k i n a je d a n p u t s e sjeti d a se s njim d e š a v a n a jo m ilje n ija i n a jra d o s n ija s tv a r. O n bhcoko y njiaBOM BaBAyxy, a ok OHa caMa HCMokHa oKJien.7>eHHX KpHJia T0H6 — CMpTH y p a jte ? 3 a p TH HHje s e vozi že lje zn ico m . kba TBoje cipaAaae AOCTa ropico? Mopara jin r a Aa noBekaBain rjieAajyhH i y ^ e Becejte, Koje t h n p eiB apa CBy ropHHHy y oTpoB, Koju Te najeAa? Taico je AaKJie TBoja CBHjeTJia, Becejia Ayma onyCTomeHa, Aa totobo caM ce6e MyiHm h a & A°nyniTara, Aa Te AOHOce Ha obo MjecTO, Ha kom He naviaanm oKpene, He — Ty th noAHOCHm nonjrr Hoaca oraTpe MyKe aaBHCTH, Koja Te HajeAa. T h rjieAaiu, Kano ce A pyrn paAyjy, th rjieAara H>nxoBy 8ApaBy cao6oAy K peTaaa caua Aa npHraeHHin 6ojTHnje necHupoM CBoje CTpauiHe cyA6hhc . -------------- — R a z u m je d e š t a je, p ra ć a k n u s e n o g a m a i p ro tu ri g lav u n a niže. U h, k a k o je v is o k o ! A d o lje sje d i i leži s v ije t, s k o rp a m a i k u fe rim a. — M am a! U s ta j! S tig li s m o u V e ž d a lo v o l K a k v a si lje n š tin a , s a m o s p a v a š . N e t re b a ta k o b ra te m oj, n e tre b a ! M am a s e n a ž e k n je m u , s a s v im m alo , je d v a joj s e v id i s a m o g lav a : — Š ta si s k o č io ? S p a v a j, jo š je ra n o . M itic a u z d iž e sv o j m ali o k ru g li no sić. *) Amerikanski pisac. �— Ne, bratac moj, treba da radim. Daj ml moje vojnike. Mama mu dade korpicu. Vojnici su bili lijepi, krupni, sve kao po izbor. Jednome bijaše izlomljen komad sablje, ali je to značilo da je hrabriji od svih drugih. Mitica je znao samo jednu komandu: „Na rame!" Ali i sa tim malim znanjem, samo kad se ono pa­ metno primjeni, mogu se postići sjajni rezultati. „Na rame!" — dreknu Mitica što je mogao krupnijim glasom i namršti na licu ona mjesta, gdje će mu kašnje izrasti obrve i trže vojnike sebi na rame. — No, hajde, vojniče, vrijeme je da se obučeš. Miticu skide mama s gornje klupe, koja mu je služila kao krevet, i poče ga oblačiti. Dalje, osim mame, bile su još dvije gospogje, koje su se pre­ tvorile kao da im je svejedno što se voze na želje­ znici. Jedna je čitala neku knjigu, a druga zijevala. Pored prozora prolazio je dugačak teretni voz, a one ni glave da okrenu. Vidiš li kako su lukave, kako se pretvaraju. — Mama, a kamo ide željeznica noću ? A ? Mama ćuti, skupljajući Mitičine stvari. — Mama, a kamo ona ide noću? — Ide, ide šta si okupio! — A kako kurjaci, mama! A šta rade kurjaci, a? — Mama je opet ćutala. — Pa mogu je kurjaci pojesti. A kako se ona ne boji, a? Ali mama, očevidno, ni sama nije mnogo razumjevala te stvari, zato što umjesto da da pravi i tačan odgovor, podviknu Mitici da bar za trenutak sklopi vilice. — Ne smetaj mi. Treba tatine cigare ukriti, jer će ih inače na carinarnici naći, pa će biti zlo. — Tražiće da ih uzmu? — Pa dabogme. — Otkud će moći da ih nagju! A ja bi ih odmah našao. Samo bih stao da te golicam, ti bi se zasmijala i priznala bi. Jedna od gospogja se nasmija i zapita mamu: — Koliko je godina vašem momčiću? — Četrnaest, požuri Mitica da zadovolji njenu radoznalost. Peta mu je godina, odgovori mama, ne vodeći računa o tome što je Mitica, kao učtiv dečak, već odgovorio. Trebalo je obavijestiti i popraviti. — Ja sam već odgovorio, što ti odgovaraš? I ja, bratac moj, imam jezik. — Kako je velikačak, reče gospogja. — Moglo bi mu se dati i punih šest godina. Da, mnogi misle da ima sedam. Mitica bijaše zadovoljan polaskom, i kao da se zastidje zbog toga. Da bi sakrio svoje osjećanje, od stranih lica, on stade udarati nogama po divanu: duml duml dum! U tom se prevrnu i pade na ko­ ljena one druge gospogje, koja ljutito poče govoriti nekim jezikom koji Mitica nije razumio. Stižu u stanicu. Izlaze. Zatim svi idu u veliku dvoranu sa dugačkim, dugačkim stolovima. Na sto­ love ostavljaju zavežljaje i kufere i svi staju u red. — Jesu li ovo vaše stvari ? .. A ovo su vaše stvari ? Mitici se ova nova igra dopade. On podiže što je više mogao svoj okrugli, crvenkasti nosić i stade se derati iz svega glasa: — Jesu li ovo vaše stvari ? A to su vaše stvari? Sad dogjoše i neke bradonje. Mama se uznemiri, ~ Nema ništa! Nema ništa! Ljudi otvoriše kufere i stadoše prebirati. — Hahaha! Poče se Mitica cerekati. Nećete ih naći. Mi smo tatine cigare tako sakrili, da ih nećete lako naći. Mamapocrvenje, a oni odjednom izvukoše kutiju. Mitica poče skakutati na jednoj nozi oko mame. — Našli su, našli! Eto kako si sakrila. Nije trebalo ni da te golicaju. Ali se mama nije smijala, nego pogje s bradonjama u drugu sobu, a bradonje izvukoše iz kufera još neku kuticu. Mama se zatim vrati pocrvenjela i naburena. — Sta se ljutiš? Ne treba tako, mama! Nisi umjela sakriti, pa nemoj ni da se ljutiš. — Gospod Bože, ta ućuti jedanput. Opet nastaviše putovanje. No sad je bio crven vagon u kome su se vozili. — A zašto je crven? Zapita Mitica. — Zato što si ti jedno čupavo derište, reče ljutito mama. Morala sam platiti globu na carinarnici, te sad moramo putovati trećom klasom. Od mamina glasa Mitici bi dosadno, i zaželje da se utješi čim bilo prijatnim. — Mama, je li meni sedma godina? JeP da? Svi kažu da je sedma. Dogje kondukter da traži karte. Mitica je gledao sa strahom i poštovanjem na široko lice kondukterevo i na spravu kojom on buši karte. — Koliko je dečku godina? Mitica se obradova što se može pohvaliti pred tom nepoznatom ličnošću. — Sedma! reče Mitica. — Peta mu je godina! Peta godina! — uplašeno zatoroka mama. Kondukter gotovo da joj povjeruje, ali se Mitica ne dade zabuniti. — To ti, mama, drugom pričaj. Svi kažu da mi je sedma, onda znači da mi je sedma godina. A ti otkud ćeš znati? — Morate doplatiti, ozbiljno reče kondukter. �80 '• Mama poče šmrkati, a lijo j ništa ne pomože, jer je i kondukter bio na Mitičjndj strani. — Mamo, šta si se nadula ? Baš si smiješna, Boga mi; ODOODO HIGIJENA. flflOOOO _________ ___________ i___ L----------------- --------------- Ne puši. (Nastavak.) Sa strane organa za disanje najviše pada u oči kašalj, koji vrlo jako muči dotičnog bolesnika. To već nije kašljucanje, koje je pušač svakako mogao trp­ jeti ne obraćajući za ljubav svoga uživanja na njega baš nikako pažnje. Ne, to je teški i veoma česti kašalj, to je upravo bolesno stanje, koje je skopčano s nesnosnim bolovima. Kašalj sad već nije suh i po­ vršan, nego s obilnim ispljuvavanjem i upravo vrlo dubok. Hrakotina se uz to veoma teško odvaja i iz­ bacuje, ona je gusta i sluzovo rastegljiva, što takogje neobično muči bolesnika. Uporedo s teškim i dosadnim kašljem u svim takvim prilikama nastupa i mnogo teže disanje, upravo ono stanje, koje često narod sam naziva sipnjom ili zaduhom. Pušač uopšte teže i češće diše, a kad malo življe ide ili radi čegagod požuri, on se tako zadiha da nije i) stanju da izdrži ni blizu onakav napor, kakav je neosjetno snosio dok je bio zdrav. A ko. dotični pušač u takvome stanju ostane duže i ako i dalje on produži svoj opasni i hrgjavi običaj, može da dogje do vrlo teških plućnih bolesti, raširenje pluća i dušnika i sviju sitnih plućnih cjevčica. . . . I u organima za varenje i probavu hrane po­ goršanje uzima sve veći mah. Nastupa često tuženje i povraćanje, stalno gagjenje, podrigivanje, tegoba u stomaku, nadimanje crijeva s mnogo upornijim prolivom i bolovima u trbuhu. U svim takim prilikama opažaju se i sa strane mozga i sa cijele nervne sisteme razni opasni znaci trovanja. Jaka i česta nesvjestica toliko se ispoljava, da bolesniku toliko smeta, da već nije u stanju da vrši svoje obične poslove. Ona nastupa s čestim pomračenjem vida i pojavom osobitih svjetlaca ispred očiju. U vezi s tim pojavama u očima se redovno opaža neki osobito neprijatan umor, koji ne dozvo­ ljava da se duže posmntra. jedan odregjeni predmet, koji se pri malo stalnijem gledanju udvostručava. S toga na pr. čitanje postaje ne samo dosta teško i dosadno nego i upravo nemoguće. Sve te teške pojave sa strane mozga pod uticajem trajnijeg i obilatrjeg pušenja zavise, kao što sam već naprijed rekao, najviše od trovanja ugljenom kiselinom, koja se smatra najjačim krvnim otrovom, jer u vrlo malim količinama može da prouzrokuje smrt. 1 ako pušenjem ne ulazi u našu krv toliko toga, otrova da može da nas otruje do smrti, ipak njega toliko ulazi, da može u toku dužega vremena da kupi i troši krvni hemoglobin toliko, da nastupi ona vrsta slabokrvnosti, koja se zove hloroza. Što se tiče opštih živaca, to se i oni u toku dugoga pušenja toliko napune duhanskim otrovima, da i u njima nastupi cijeli niz raznih pojava, kao po­ sljedica trovanja. Pušači su većinom vrlo osjetljivi, slabo spavaju i pate od raznolikih nervnih bolova, raznih nevralgija. Kad trovanje uzme veći mah, onda se pojavljuje osobita drhtavica ruke, osobito prstiju pri kakvim god manjim pokretima: pri pisanju, savi­ janju cigare, prinošenju ustima čaše ili kašike i tako dalje. Ali, ma koliko da su ti otrovi teški, ma koliko da su njima prepunjeni živci pušačevi, ipak oni nijesu u čvrstoj i nerazdvojnoj vezi s njima i s njihovim ćelijcama i sokovima. Nasuprot u većini sviju sluča­ jeva treba prekinuti pušenje, pa da veoma brzo ne­ stanu svi znaci trovanja: glavobolje, slab prohtjev na jelo, nemirni i slabi san, kašljucanje i golicanjć u grlu i t. d. Izuzetak su u tome pravcu samo oni teški slučajevi, gdje je trovanjem došlo do stalnijih razvijenih bolesti u plućima, stomaku i u crijevima, koje se uopšte veoma teško liječe pa čak i onda, kad bolesnik prestane da puši. Hronično trovanje duhanom može pod uticajem izvjesnih, većinom spoljašnjih okolnosti da pregje od jedanput u mnogo jače, naglo i veoma brzo trovanje sa svim svojim karakternim i vrlo dobro izraženim znacima. Opaženo je da se ta nemila pojava dešava najčešće onda, kad neko lice, koje je živjelo i svoj način života vodilo više na polju u čistom otvorenom vazduhu, na pr. u selu pa je usljed izvjesnih okol­ nosti bilo prinugjeno, da sasvim promijeni dotadašnje navike i da većinu svoga života provodi u zatvorenom skučenom prostoru i iskvarenom vazduhu i da tamo, razumije se, nastavi svoj običaj pušenja u okolikoj mjeri, kako je to radio onamo, gdje se stalno ko­ ristio čistim svježim vazduhom, najboljim sredstvom protiv duhanskih otrova. Tu duhan, potpomognut ot­ rovom samog nečistog i pokvarenog vazduha, dakako udvostručava svoj otrovni uticaj. (Svršiće se.) K ib n jK C B H e u K jJ iT y p n e d iu .o u iK e . J ctb a h C k e p ji ii h : Heropnja mobc cpucne kh>h 3K6BIIOCTH. IIoTnyHO ii n.aycTpoBaHO H3/inH>e. 3a/ryw:6nHa H. M. Ko^apna, 151. Hs^aite C. B. IjBiijaBOBnha. EcorpaA, 1914. -j~8c, ĆTpana XIX -f- 526. U,cna 8 Annapa. Je^H a BaupeAHa KH>nra: np n a noTnyHa ucTopuja HO B e cpncice KitiijkeBiiocTii! IL e n tiiican, I \ .7. CKepjmh, noaHaT jc y cpiieic6-xpnaTCKOM icn.iukenBoM u HayinoM CBiijeTy icao je ^ a n oa HajakTiinHHjiix h Haj6o.tHX paAHUKa. O h je npBH y cpncicoj KibuaceBHOCTu Koju je yAapuo �81 OCHOBe nMnpeCHOHHCTUHKoj KPHTIIHH 3a pa3^IHKy OA AorMaTHiKe KpiiTiiKc ./r>y6oMiipa HeAnka rt F. B o ja n a IIonoBiiha. ^ ok cy ohh CHpcTana^ii yMjeTHHHua Ajejia y jeAHy HenpHK0CH0B6Hy ecTeTHUKy <j,0pMy Koja ce mije cMjejia.npehn, T. J. Cicepjmh Tperapao je yMjeTHHKe np TOMe icaicaB yTiu!aK mme H.nxoBa .Ajeaa, h Aa jiii je Taj yTiicaK JiaacaH,. ujih npaBii.. Oh je, tbko, Aao jeAaH pnje ju HH3 HMnpecnja o. HOBujnu cpncicuM u u3BjecmiM xpBaTCKHM micpiiMa y cBojax uiecT Kn>nra „naciju u KH»are.u Ajiu, ochm Tora, oh je jbhbo npaTiio CBa Haun0HajrHa..KpeTaifca Me^y Cp6HMa. u XpBaTHMa, ii HajMaH,y nojaBy OA BpiijeAHpCTii, oh je ncnpnHo, Ha CBoj HapomiT HamiH, npHKasao u casjeoHO TpeTiipao. Oh je CTBopno jeAHy Ulijemy KpnTntiKy uiK0.iy Kojy Je, y rjiaBHOM, cum , BacmiTao, n 113 Koje cy, ao AaHac, H3ani.ni ic(f.iinceBHimii imipe iiHTejmrernjiije 11 janor KpiiTHiKor iiHCTHincra. M11 cnoMHfteMO, ii3Jiel;Y ocTaAHX r . l'. BpaiiKa JIa3apeBjjha, ^.HMHTpiija MHTpiiHOBiika H Hmcojiy AiiTyjy. , O c h m CBojnx „HMnpeciija H3 KH>iiaceBHOCTii.“ Kano 6u peicao T. B. JIa3apeBiik, oh je paAiio h Ha ncTopuju KH.HHceBHOCTii u Aao Ao6pe KOHCTpyKu.11je ARa np.io KapaKTepiiCTiiHHa nepnoAa y cpncKpj KHmaceimocTii, iiCTopujy ocaMiiaecTor pauHOHa.iHCTiiHKor Biijeica hoa iiMenoM „CpnCKa K h>h3kcbhoct y-XVIII.. BeKy“ h, join npnje, 6ypno BpujcMe cpncice poMaHTiiiHe oM.iaAHHe 11 H.eHy icH>ii3KeBhoct. Jom jeAaii Be.niK 6poj KH>MKeBHHx MOHorpaijmja HaA')nyH>ana niHpoKy AjeJiaTHOCT F. J. Cicepjmka, oa koJhx je Haj6o.i,a, Rajycnjc.nija h H3BjecHO, HajTonjinjo niicaHa, moHonpa<j>iija 0 CBeT03apy MapKOBiiky, aercBOM aciiBOTy, paAy. u iiAojaMa icoje cy HMa.ie orpoMaH yTinjaj Ha oji.iaAHHy jeAHor- npe^asiior BpeMeHa oa poMaHTimii3Ma no3iiTiiBU3ny y nayun 11 ppa.iu»My y Ke>nweBHocTH. A.ni, Kao KpyHa Uiijejipr, iofcHHcćBHpr 11 Haymor paAa F. J. Cnepjaka ii3Bjepno je „IlcTopjija HOBe cpncne icH»H3KeBHOCTii , Koja je ca;(A npeA paMa ,h pa Kojy ace.niMo yno3opnTH. Hay3eBiiiii Hene nper^icAP HOBiijiix KftiiHceBHOCTH, Man>e Bmne ycnjeAe, Mame A6Ta.t>iicaHy ncTopnjy KH>rnKeBHoCTn T. CTojana HoBaicoBiika, ycnje^nje noicyuiaje T. TnsoMHpa OcTojHka, OBO je iipBa! uHje.ia iiCTopiija hobo cpncKč kh.iijKeBuPcTH. H Kao TaKBa, OHa je nojaB Koju Ba.ita HaponrtTO iicTaKnyTH n noABykn. F. J. CKepjink pa3AHjeArto j£ jć, y TJiaBHOM, Ao»«yMeHTyjykn CBojy pa3Aiio6y, na noneTKC cpncne KH.iiHceBHocTn Koju naAajy, oTnpn.niKe, hohctkom ocaMHaecTor rtnjeica 11 nnja je npBii nrtcau KiinpnjaH PanaHHH. Cpeii cpncKn hBcijh o6HOB.T>eno kh>ii3kcbhoctji HHmy pycico cJioiieiacicH, hoa yTnuajeM pycicc khaimccbhocTh Tora BpeMena. JeAan nepiioA AopHnje, y BpujcMe no3iiTHBHux u paijBOHa»iiicthhiciix HayKa y EBponn, KOHijeu ocaMHaecTor jinjeica, iiCTlipe oe HaponiiTo npBH cpncicu, xpBaTcicn ii 6yrapcicii iiCTopnoap JoBaH Pajnk, a-m h oh, h piijejia rp y n a m icapa oko H>era, jom yBnjeic ninuy CTapo-cjioBBHCKH, jom ' npnjo u jom nemke pycfccn(w[OBeHCKii. O ko 1 7 8 0 .' napnmiTo P a micije y AycTpnjn, oejeka ce jaK yTmjaj J o ^ a II nairt.icAHHKa M apnje Tepeanje, aHTiHMepnKajma 11 ^o'rijcica Kojrt'^B BacmiTao noA*yTimajeM CBor aTeucTHHKor BpeMena. O h je jeAan H3Meljy Majo6pojHiix aycTpnjcKnx BJiaAapa Koju cy XTje.ni Aa npoBeAy neHT paju 3tiijnjy y AP^aBii, cBpaTiiBmn cee AP^aBHO npwTOKe na rjiaiiini iiseop Ben, 11 ycnocTaBnBmii BjiaAy cano jeAHop ApjKaBHor jeaiuca, meManKojv IheroB a jin6cpa.ni3aM HMao ,jq yTHijaja n a MJiaAe .T>yAO niicpe y Apacajui, h 3a ., H>erope BjiaAe, ja B.i,a ce je/jaip Bp.io aapobhT nncan, jeAan . oa pjCHHBana cpncne hobb Kn.nHceBHocTii, naMeTHii HaPoahh „iipociijeTHTft.i.'V./lociiTej OSpaAOBHk. O h , c neicojm cp Ma».e Biipie no3HaTnx nncapa, hiihii rp y n y Joae(jlHHHCTa y HCTOpiljll H0B6 CpHCKe KH>H®eBHOCTII. JcAaH neppoA oa ^ocnTHja 06paAOBHka, y r.iaBHoM ao 1848, Ao MaljapcKe peBo,iyuuje, jeAaH je npo.ia3Hii nepnoA o a . pamM>Ha^H3My poMaHTii3My. KQja ucnyH.aBa jeAan 6poj OAJIHHHIIX Dlicaija, II HOKOAHKO Hajf)OJbIIX IIITO cmo hx , . y onmTe, uuaviH (OeTap II. UeTpoBiik, IBerom). OA*>ax . nocjinje 1848. nacTaje peaiojnja cyBOM 11 CTyAenoM ncpiIOAy n03IITHBH3Ma, XJiaAH0j, MHCaOHOj yKOHeHOCTII H ScpyAo-KJiaciiUH3My. .IaB.i>ajy oe hob^, M^aAH H hcmhphh hhcu.ii, ii Ha h>hxobo ie.io noAHSKe cej, „roBBAap1 pano cy ra 3Ba.in neupiijaTe.’bii, Byjc-,CTei})aH Kapapuk. O h caKyn.T.a Hp^OAHe njeciie, nomiipe ^op6y 3a HapoAHii je3iiK y KH.iiaceBHocj’u, Atirtce miTaBy _ peBOJiyunjy y CBiijeTy cpncKHX HHTejieicTya.iana. O h je y3 ^o cffre ja 06paAOBiiha, jeAaH oa Hajaac.iyiKJiiijiix ^ A “ ° o CTBapamc hobc cpncice , KH.rtaceBHOCTii,, jeAan oa HajaicTye.iHnjflx jbjAn CBor BpeMena Koja je noA»i’ao Ky.rr napoAHe noe3iije, a»o oCpacije HapoAHor je3iiica u iiMao AnpeKTiia yTin;aja Ha Aje^aTiuicT poMaHTii'iiciix micaija, 11 yomuTe, Ha h>hxobo o6pa30Baii.c. H nouiTO je oh jeAaH oa Haj3HaHajHiijnx m icapa (noiie cpncne KH.H3KCBHOCTH, F . J. Cicepjink nocBeTno My je n y n y j naacH.y Aa 611 npin<a3ao H>eroBy o 6ii^Hy Aje*iaTiiocT 11. yTHijaj Ha CTBapame m»Bo r cpjicicor jui-repapnor noKo.T.ei«.a. To je, y hcto BpnjcMe, Hajfio.i.n npinca3 KapajiiikcBe Aje.laTHOCTii, noTnyHa 11 Haj6o.’b a MOHorpa^mja m To.je nanucaHa o H.CMy, 11 caMa 3a ce 6e, nuHn jeAny oj^iiirtHy KH>HHceBHy CTyAHjy. •• ; n-, Bek me3AecoTHx 11 ceAaflAeceTiix roAtina npftffoior >! CTOJbeka micTaje peaKijuja poMaHTH'iapciton boKOJbek.^.’-' • H obh niicuH Koje boah CBeT03ap Mapicošitk, BaciiHTartkjy ce y pea.niCTHHKiiM mKOrtaMa OHor BpeMeHa, pycicOj rt H.eManKoj, npeBOAe , IepHHmeBCKor, OfapeBa, X epuena, HHTepocyjy ce n -0AymeB/baBajy 3a Hayicy MapicooBy rt JIaca.ioBy, 11 Bjepyjy y nony h a jk j Kao y pe.in n ljy icoja’. ke npcnopoAHTH 'lOpjcnaHCTno. O a tiix roAima' AaTiipa pea^iraaM y cpncicoj kh.hhccbhocth kojh je cjajno ba> noneo Jlaaa ^laaapennk h icoju ce n AaHac npoAVSKj^-' • II ho jeAan Hrt3 Ao6pnx m icapa, mHpc iiHTeAnreHunje h m npux KH.H3K0BHHX xopn30HaTa, 3anomiH.ć CTBapiio peaJlHCTHHKy KH>naceBHOCT. • • ,!. ' 0 AaHaiHH>0] KH,HHCCBHOCTn II .fteililM nHCHHMa, * CKep.nik HHcao je cacBiiM Ma.io 11 nojieHyo je ćaMo ii 3bjcciic,( oHe Kojn cy oa npaBe icrnuacenHe BpnjcAHocTii n je^Hor uiiiper yTimaja. A.ni aKo ce cxBaTn Aa je y „IlHCUHHa 11 . KH>nraMa“, icasaHo cbc m io ce HMa.io Ka3aTii 0 AanaiiiH.oj KH.nweBHocTH, Taj HeAocTaiaK oTnaAa n y jcAHOM iiAykeM, �f 81 ApyroH H3£aH>y obc KH>Hre, oh ke 6bth BpJio jiaico HcnpaB.i>eH. HajaaA, Tpe6a CBaKano cnoMenyTH ctha I \ J . C/KepAiiha. ^I,ok je y ihkojickom, CKpaheHOM H3^an>y obb HCTopnje, 6ho ynpomheH h yAemaBaH npe&ia HHTe*THreHiyijH iHTaopa, OBflje je noTnyHO KH>naceBaH, jeAap h a 6ujeH, je^ n a oa OA-nHKa r . J. CfcepjiHha Koja r a je yHHHH.ua jeAHHM oa, AaHac, HajHHTaHHjns m acana y cpncico-spBaTCKoj kh>h HCeBHOCTH. ^ jejio , y Koje je yjioaceHO tojihko TpyAa h BpeMena, TOAHKO KH>H3K6BHOr HCKyCTBa H B6AHK6 CHpe&ie, 3a(ViyHCyje ih to BHuie HHTfvuireHTHHx HHTaona. KaAa ce, Ha nom- jseT K y cxbbth Aa je oho ocaM jteH h npBH nojaB y Harnoj KHaHHceBHocTH, noAHace. a e ro R a ce BpHjeAHOCT y tojihko BHme X. I s i d o r a S e k u l i ć S t r e m n i c k a : Pism a iž Norveške. (Izdanje S. B. Cvijanovića, Beograd. 1914. —8*. 272. strane. Cijena 2.50 K). Mene je ova knjiga zanimala već i po tome što sam se nadao da ću u njoj naći solidno i ubedljivo mišljenje o Ibsnu i Bjernsonu. Poslije, Gđa. Isidora Sekulić stekla je izvjesnu književnu reputaciju sves­ kom svojih pripovijedaka „Saputnici", djelom koje je značilo za naš srpsko-hrvatski svijet jednu novost. Blještav stil, sigurne opservacije, virtuoznost. Možda se u nas nije nikada pisalo s više virtuoznosti, sva­ kako nikada jedna žena. Moje prvošnje mišljenje potencirano je „Pismima iz Norveške". Gđa. Sekulić koja je prošla širokom norveškom zemljom kao vjetar, kroz razmjerno kratko vrijeme, vidjela je što izvjesno n e m o ž e vidjeti običan putnik. Čudna zemlja, rekao sam sebi, zaklapajući knjigu. Svirepa zemlja koja je uticala na formiranje „sje­ vernih ljudi", u suštini različno od našega, koji smo se naučili na spokojno življenje. Nas je priroda raz­ mekšala; gotovo s malo truda postizavali smo velike rezultate. U Norveškoj sasvim obratno. Zemlja je gorovita, studena; priroda neobuzdana i surova. Go­ tovo izgleda da su u toj dalekoj zemlji prirodni elementi u svom prvotnom stanju, i da oni gospodare čovjekom. Zatim norveški fjurovi u kojima je Gđa. Sekulić našla melanholične poezije, fjurovi dugi po nekoliko milja, ograničeni strmim stijenama, gotovo vertikalnim koje daju zagasitu boju ućutanoj vodi. Neobične prirodne pojave. Borba s prirodom. Najzad, varoši na kraju sjevera, kao Bergn, gdje su noći slične danima, jer su dani vječito u magli i kao da iščezavaju u tišini. Tu se živi uvijek pri električnoj svjetlosti, i tek ako ljeti, dan-dva, zablješti sunce i nasmije se neveselo štura priroda. Izgleda da treba ići na sjever da se nauči poštivati život, podizati energija, vaspitavati karakter. Čitajte ovu odličnu knjigu! A. Gajretov glasnik. Pododbori ,,G ajreta.“ Kako je već poznato osnovani su tijekom zadnjih godina u više mjesta naše domovine pododbori „Gajreta" u nakani, da se u dotičnom kraju što bolje proširi „Gajretova" ideja i da mu se što više promaknu interesi, jer mislilo se — u jednom većem području gdje interes „Gajreta" iziskuje malo više posla, da ne može jedan čovjek kao povjerenik uz s/oje poslove uvijek budno bditi i precizno vršiti sve što je nužno, pa i u interesu „Gajreta," a i ovakovih pojedinaca, nastojalo se, da će ovako ljudi u pododboru razdijeliti rad među sobom pa tako bez velikih poteškoća promicati društvene interese. Ali sad nam se čini, da smo se u tome prevarili, jer u mnogim mjestima gdje je mjesto povjerenika preuzeo rad na se pododbor, stvar je zapela, pa čak u nekim mjestima počela i nazadovati. Uzrok su ovome sigurno u prvom redu lokalne stvari pojedinaca, a i to što su u više slučajeva pojedini funkcioneri krivili druge: tajnik je n. pr. krivio u jednoj stvari blagajnika, blagajnik tajnika, presjednik obojicu i tako obazirući se i oslanjajući jedan na drugoga, niko nije dužnosti vršio i nastao je zastoj u radu; pa glavni odbor koji je najviše pozvan da radi na promicanju društvenih interesa, počeo je ukidati pododbore, i kako smo prije javili da je u Visokom ukinut pododbor i imenovan povjerenik, tako se počelo provađati i u drugim mjestima, te je još ukinut pododbor u Travniku, Vlasenicama i Zenici, gdje su u sporazumu sa presjednicima pododbora i drugim građanima imenovani povjerenici — o kojim donosimo na drugom mjestu — za stolački pododbor javili smo ranije da je podnio sam ostavku. „TajpeTOB" noBjepeHHK y C r o u y . IIoniTo r. oa 6 o p bbikviho a & ce npaMH □oBjepOHHiHTBa, to HHje Morao yiHHHTH, rJiasHH je OA^op HneHOBao CTBojnM HOBjepeHHKOM y CTĆny BpnjeAHor h arnAHor OM-ia^iiHna r. MaxnyTa Ajrasoi^eha, na ce aaAaiio, a » he „TajpeiOBa" HAeja oneT y CTĆny 8ayaeTH oho AncTaHCHje Kao mio to h npnje 6njame. M. CajiHHk, Kojera je rviaBHH G. Sulejm an ef. Alečković je ovih dana na kr. hrvatskom sveučilištu u Zagrebu promoviran na čast doktora prava. Naša osobita čestitka! G ajretov povjerenik u Travniku. Mjesto pod­ odbora u Travniku, koji je ukinut, imenovan je povje­ renikom bivši predsjednik pododbora g. Muhamed Š. ef. Kurt. Uvjereni smo, da gosp. Muhamed ef. neće požaliti truda i žrtve, da ponovno uspostavi i učvrsti Gajretovu ideju u Travniku i okolini, koja je na žalost sada u veoma slabom stanju. Ujedno šaljemo gg. travničanima bratski apel, da se odazovu pozivu našeg povjerenika i da ga pomognu u njegovu pleme­ n o m radu. �83 Imenovani muftijama. Potpredsjednik Gajretova glavnog odbora gosp. Šalim ef. Muftić imenovan je ovih dana muftijom za Sarajevo. Uvjereni, da će ovo imenovanje biti od opće koristi i napretka za naš narod od srca čestitamo. Isto tako imenovan je bivši pretsjednik Gajretova pododbora a sadanji povjerenik g. M u h am e d Š. ef. K u r t muftijom za Banjaluku na čemu najsr­ dačnije čestitamo sa uvjerenjem, da je i ovo imeno­ vanje skopčano sa našim napretkom i ljepšom bu­ dućnošću. Preštam pano. Pjesmu „Na raskršću", koja je izašla u zadnjem broju našeg lista iz pera S. Ćeća preštampala je beogradska „Tribuna" u svoj podlistak u kojem redovno donosi po nekoliko izabranih pje­ sama najmlagjih srpskih i hrvatskih modernih i na­ cionalnih pjesnika. Tako je eto i naš redoviti saradnik S. Ćećo kao prvi musliman ušao u antalogiju novijih srpsko-hrvatskih pjesnika, na čemu mu iskreno čes­ titamo. „Gajretov" povjerenik u Vlasenicama. Uprava našeg društva imenovala je ovih dana upravitelja škole g. Ibrahim ef. Dautovića „Gajretovim" povjerenikom za Vlasenice. Veseli nas osobito, kad znamo, da se ove zadaće primio čovjek, koji najbolje razumije šta znači kulturno podizati jedan narod, koji pojmi od kako nam je velike koristi „Gajret", koji shvaća njegovu plemenitu svrhu, pa ne sumnjamo da će g. Dautović kao takav čovjek moći i htjeti mnogo učiniti za naš „Gajret". Zem aljska banka „Gajretu". Kako svake go­ dine, tako je i ove ovdašnja zemaljska banka votirala „Gajretu" kao dar 1000 kruna, što je jak do­ kaz, da je ovome uglednom novčanom zavodu do­ sta stalo do kulturnog podizanja našega naroda. Mi na ovako obilnoj potpori najljepše zahvaljujemo i ovo ističemo kao rijedak primjer humanosti. Osim zemaljske banke „Gajretu" su još podi­ jelili kao potporu: A ustrijsko-bosanska banka u Sarajevu 200 K A grarna banka u Sarajevu . . . . 150 „ H rvatska centralna banka u Sarajevu 100 „ Trgovačka banka u Trebinju . . . 60 „ Mi se i ovim uglednim zavodima najtoplije zah­ valjujemo nadajući se, da će se u njih ugledati i svi ostali naši novčani zavodi. Pristupila kao dobrotvor „Gajretu". Naš uva­ ženi novčani zavod Muslimanska centralna banka pristupila je ovih dana kao dobrotvor našemu dru­ štvu položivši odmah iznos od 500 K kao članarinu. Mi i ovo ističemo kao primjer, koji zaslužuje mnogo hvale. U korist „Gajreta". Islamska kiraethana „Rehberi-Terekki" u B. Krupi i Muslimanska kiraethana u Kotor Varoši ovih su dana priređivali zabave, od čijeg prihoda po neki dio pripada „Gajretu". Kad primimo potanja izvješća o uspjehu zabava, osvrnut ćemo se malo opširnije. Novi dobrotvor ,,G ajreta.“ Gosp. H a s a n b eg H a d ž ić , d n e v n i č a r u Kotor-Varoši, koji je do sada bio u t e m e l j i t e l j e m našega društva prijavio seje za člana d o b r o tv o r a . Kao dnevničar pored svojih potreba pristupiti jednoj kulturnoj ustanovi kao njen dobrotvor, ljepši i stvarniji primjer humanosti, patrio­ tizma, jačeg osjećaja za prosvjećivanjem svojeg na­ roda, ne možemo istaknuti. I kada bi prama ovome primjeru — što na veliku žalost nije — osjećao samo deseti dio nas za ovo društvo i doprinio prema svo­ jemu materijalnom stanju onoliko, koliko je gosp. Hadžić prema svome, ne treba ni sumnjati, da „Gajret" ne bi bio najdostojnija reprezentacija kulturnog na­ pretka ne samo islamskog dijela ovog naroda, nego i cijele zemlje. A da se to učini, ni danas nije kasno, kao što neće biti nikada kasno, samo što prije, tim bolje. Zašto ne bi moglo biti i kod nas muslimana primjera pok. Vaše Kraljevića, Mis Irbijeve, Bauera itd. tih velikih dobrotvora narodnih, osobito kada mi muslimani i danas materijalno još ponajbolje stojimo?! Samo djelo jače je od svih riječi kojima bi g. Hadžiću izrazili veliku blagodarnost, pa dovikujemo, da ga Bog poživi kao uzor primjer svima drugovima. Novi utemeljitelj „G ajreta." Novoimenovani travnički muftija g. M u h a m e d S e id ef. S e rd a re v ić javio se je za člana utemeljitelja našem dru­ štvu. Najviše je hvale vrijedno to, što g. Serdarević osjećajući manjkavost naše inteligencije hoće da kao patriota podupre ovu našu najhumanitarniju ustanovu, a kao visoki naš vjerski dostojanstvenik ovim je dao lijep primjer drugim našim vjerskim dostojanstveni­ cima i pokazao muslimanskom elementu, da je svaki musliman bez obzira na svoje zvanje a prema svojoj materijalnoj snazi dužan poduprijeti ovu našu kul­ turnu ustanovu. Osobito nas veseli, što naši najviši vjerski do­ stojanstvenici vlastitim primjerima pokazuju, da je „Gajret" ustanova, koja najviše treba muslimanima i za koju treba svi zajednički da poradimo. Osim onih naših vjerskih velikana, koji se ranije upisaše za dobrotvore i utemeljitelje „Gajreta", u zadnje doba pristupiše i to: presvijetli gosp. reis kao dobrotvor, a za njim evo travnički muftija gosp. M. ef. Serda­ rević, kao utemeljitelj. Naša najviša blagodarnost i poštovanje! _________ Javne potvrde — darovi. „Zrno po zrno pogača, Kamen po kamen palača. “ Tocnojima Po3a PouaHo flapoBajia je „rajpeT y“ Ha Heny joj HCicpeHo 6,iaroAapHiJo! 1K Isto tako je darovao za „Gajret" prilikom po­ sjete društvenih prostorija Ibrahim ef. Šehić iz Bos. Petrovca 1 K. Hvala mu živiol �M Naš iskreni prijatelj i presjednik pododbora go­ spodin Mustafa ef. Sehić u Vlasenicama poslao nam 20 K kao svoj dobrovoljni prilog za Gajret. Najljepša mu hvala na obilnoj potpori! Toc. To^op XpHca(f)Ofiuh Aapohao je 2 K 3a „TajpeT . Haj-tenuia xna^a! Isto tako darovao je i gosp. L. Haček 2 K na ćemu mu najveća hvala i priznanje. Gosp. Muharem ef. Gjonlagić pomoćni činovnik u Cazinu sakupio je megju svojim prijateljima 7 K za naš „Gajret14 na ćemu najsrdačnije zahvaljujemo kao i svim darovateljima. Naš povjerenik u Beču Sulejman beg Aganović poslao nam je 1670 K od čega je 11 K sakupio na tri sjednice Kluba muslimana akademičara u Beču, 1 K darovala gospogj. N. N. 1 K gosp. N. N. i 3 70 -dobitak od prodanih Gajretovih šibica i papira društvenim članovima. Hvala i živili prijatelji našeg „Gajreta"! Veliki prijatelj „Gajreta" Abdurahman aga Cehović trgovac iz Goražda poslao nam je svotu od 38'60 od koje je on sakupio 30'60 na svadbi gosp. Vlade Stojanovića za „Gajret" i „Prosvjetu", te prema tome pripada Gajretu kao '/* 15‘30 K a 8 K sakupio je Osman ef. Rašidkadić gimnazijalac u tamošnjem omladin. društvu. Hvala im i živili! Omer ef. Kapić mualim iz Brčkog poslao nam je 30 K koju 'je svotii sakupila Hanuma Šakih age Edhemovića na svadbi Sijerčića megju hanumama na sijelu. Ovo je zaista ; utješljiva pojava, da se i naše ženskinje u najnovije doba počima brinuti i raditi z a o p šte ustanove i narodne inštitucije. Neka je Hanurni najveća hvala i priznanje, kao i onima darovaleljicama! 1 - Gosp. Hašim Šerić student u Beču poslao nam je 22-50 K koju je svotu sakupio na bajramskom sastanku ■megju, svojim drugovima. Najljepša hvala i priznanje. ^ .^Gpsp. Hamdi ef. Afgan poslao nam je 30 K jćpju je svotu sakupio tamošnji knjižar Hafiz Selim ćf. Kazaz u kfugu svojih prijatelja kao dar za Gajret, a ti počast Nufi ef. Gjumrukčiću— kada je polo­ žio ispit na zagrebačkoj univerzi. Sakupljaču i da­ rovateljima najljepša hvala a gosp. Nuri ef. iskrena čestitka! Na predlog nar. poslanika gosp. Dr. Simića po­ slao nam je g. Josef Chlamtatsch iz Beča svotu od 30 K, ka6 dio provizije od-osiguranja radnika mu­ slimana na bihaćkoj pruzi. Prema osiguranom broju radnika muslimana g. Chlamtatsch će i u buduće slati Gajretu odregjene svote dotlen, dok se bude pruga pravila t j. doklen radnici budu osigurani kod njeg. 'U'pfvom'redu neka je naša najviša blagodarnost g. dr.- Sfmiću, koji se je sjetio ^Gajreta", a zatim g. Cchamtaschu,’ -koji mu daruje! Novoirpenovanf'povjerenik „Gajreta" Halil ef. 0. Kosović Iz Nevesiitja poslao' nam izmeđtt ostalog svoth od 6*f0 Kr'kbjti je sakupio u tamošnjem antialkoholnom društvu ^,Iršad“ .jia čemu najljepše zah­ valjujemo zauzetnom povjerenika i svima darovateljima. ,-Jobo JIyic0h;--H3t Bjeojua AapoBao je 2 K npimBKOM nocjeTe ApyiuTBeHHx npoe/ropnja. BpaTCKH »iy 6^&roAapnMo Ha npnnoMohn. „ .V , Gosp. Mojse J. Kabiljo trgovac iz Sarajeva po­ ložio je 5 K kao, dar prilikom posjete društvenih prostorija. Najljepša hvala. 3a ypeAHHuiTBo o;iroB apa: Akao Muhamed Opijač, krojač lž Sarajeva darovao je Gajretu 2 K mjesto čestitke Sulejman ef. Alečkoviću, kada je promovisan na čast doktora prava. Alija Memić Batinič darovao je 4 K „Gajretu". Živio! Gosp. Ibrahim ef. Šehić Iz Bos. Petrovca polo­ žio je 1 K prilikom posjete društvenih prostorija. Mehaga Kučukalić iz Brčkoga darovao je Gaj­ retu 5 K prilikom jednoga pazara. Najljepša hvala. U jednom veselom društvu Sadik beg FadilpaŠić darovao je 2 K; Esad ef. Mašić 1 K; Osman ef. Topčagić I K; Braća Šahinagić 1 K; Omer ef. Hadžić 1 K Riza ef. činov. zem. muzeja 1 K; Jajetović Salihaga 1 K; A. S. 1 K; Omer ef. 1 K; mjesto čestitke S. Alečkoviću. Dalje je darovao 10 K Tahir Redžepović ašćija čiju smo novootvorenu ahćincu prepo­ ručili u zadnjem broju „Gajreta". Neka mu ovo bude najbolja preporuka od strane našeg lista koji na svaki način pokazuje simpatiju prema našem društvu „Gajret." Najljepša hvala na obilnoj pripomoći! Odgovori uredništva. Nusret — B anjaluka. »Tajno leglo ideala« ne donosipio izradi zbog što bi vlast saznala za to, pa bi leglo kao tajno razvrgla, a Vaše ideale pohapsila. Da to ne bude, mi 8100* i leglo i ideale sakrili u koš, a Vama preporučujemo, da hva­ tate sada reale. K -r.»T. Dobro, da platimo, ali na koji način? Po riječima ne možemo, jer ste ih negdje polovili, a negdje spajali po dvije pa i tri u jednu. Po rečenicama ne možemo, jer nijesu pravilno poredane, a po mislima nikako, jer ih nema. Rabljen papir ne plačamo. B. A. O. — B anjaluka. Šta je sa onim što obrekoste u pismu? Zašto ne šaljete šta Vaše? Odgovor na pismo dobićete. 0 . — S arajevo. Koliko je Fadil lijen da što napiše, mi najbolje znamo, ali ipnk ono o njemu ne možemo donijeti, jer se ne bavimo takim stvarima. Pošaljite u »Hrv. Dnevnik.« — B. M o C T a p . ^o aajekeM O y h ii m o.iroBopnMa jpe^H H mtb & \ n a . i a , h6 majbHTe ^ a jte ! S. K. — Tuzla Vaš »Prvi pjesnički Genij« stigao je ovamo, a kada pogje »drugi«, javite, da koš pošaljemo na stanicu. Neretvali — M ostar. Prvu kiticu pjesme: Ustaj rode Evo mene ovde Da te vodim Da pred tobom hodim ml bi preinačili ovako: adni rode )al* te bode? Što te vode Vake rćde. Sada rod imade riječ, a mi ćemo čekati. t A - T . C a p . llo c o jiom , cb 6 6om ..... Kom. C . 3 ..HM C a p . OaaKO Kano cto uocjiajin, n u e Dam e pp a r a n e y jaim ocT n e mojko a s a k a . H ero, Mto j e 6am npB*eeTBJio, ^ a Haal,e, flapyjT6 bjiu caK jnnT e H6Ky c bo tj y H>eao i » e icao ao6pobou>uu npa^ior s a ApymTBO „TajpeT*, to »as« uo m a ^n T e , n a fce opM8X B8akB. M. is Zenića. Zaplijenio koš radi velikih i teških fraza. A. A. M ostar. Ne možemo donijeti,- ali neka Vas to ne smeta, da nastavite. Pošaljite sVe što imate, nastojačemo da bar nešto donesemo. Zairh — Brčko. Nije u košu, nego nije još na redu. Mož­ da u narednom broju. Strtrtii — M aglaj: ....„a na srcu mome drhturila jć radost kao zlatni brkovi Amarova osmjehnutog lica....“ Mi koliko se sjećamo, Amor je bez brkova, a ako su mu u zadnje doba nikli, onda nije više Amor, nego Brkusj Lj. — Travnik. Po „Dolini ljubavnih suža“ dofiro bi bilo posijati repu; repa kada se privije na glavu izvlači vatru pS bi I Vama mogla1 Istegnuti ljubavni žar, " U lillkl iiOB. ŠUlipsrljj. - Za uredništvo odgovara: AvdO Sumbul �______________- _______________a 'H ’ _________ _ ______________________ _ _ ,,H E R C E G - B O S N A “ ZEMALJSKI OSIGURAVAJUĆI ZAVOD ZA BOSNU I HERCEGOVINU. Ravnateljstvo u Sarajevu, Apelova obala (ulaz Hadži Ristlć ul. br Z). Dionička glavnica K 4,000.000. Zavod preuzima osiguranja: a) p r o t i požaru m akar ga i grom prouzroči na zgrade,tvornice, strojeve, 3 ospodarske i obrtne zalihe, rubu, pokretnine, stoku i t. d . ; b) proti štetam a kod prevoza robe vodom , kopnom i željez­ nicam a ; c) proti nezgodama za pojedi­ načno, kolektivno, (skupno, odgovornosno o sig u ran je d) proti štetam a od tuče uz na knadu p o tp u n e štete; proti provalnoj kragji i f) na ljudski život, i to o sig u ­ d) životne rente, koje odm ah ra n ja za slučaj sm rti i do živ ­ ljaja, osiguranja m iraz a, go­ d išn jih re n ta i t. d. e) rente za slučaj preživijaja, e) ili su o d g ogjene; odnosno o sig u ran ja udovnina; f) o sig u ran ja uzgojnina. Kombinacije za osiguranje ž i ­ vota obuhuafajii: Osiguranja života valjaju osim slučaja naravne smrti tahngjer osiguranja z a slučaj sm rti; b) m ješovita,; odnosno o sig u ra­ nja / a slu čaj doživljaja i sm rti; c) osiguranja m iraza; 2. za slučaj dvoboja; i °=| 3. za samoubojstvo; 4. za s m rt usljed nezgoda. >£ a) 1. za pogibelji rata, bez j J svake dok n ad n e p re m ije ; f.^ Premije se računaju posve nisko (jeftino); štete se isplaćuju brzo i kulantno. R av n ate ljstv o u S ara je v u {Apelova. obala, ulaz H adži R istić ul. br. 2.) i za s tu p s tv a (agenture) u svim g ra ­ dovim a i večim m je ^ rjn a 'd a ju ra d o sv e u p u te u stv a rim a o s ig u ra n ja i p re u z im a n ja svake v rsti osiguranja. PRIVILEGOVAHA ZEMALJSKA BANKA ZA BO SN U I H E R C EG O V IN U . ----------------— C E N T R A L A U S A R A J E V U . — ---------------- Uplaćeni dionićM Kapital.................... K 14,000.000. Redotfn« rezerVe i fond za sigurnost založnica K 6,300.000. OO Hlpotekarno odljeljenje. OO OOP Bankovno odijeljen je. OOP OOP Odljeljenje za robu. OOP Izdavanje 4 *1/* i 5% hipotekarnih založnica i 5 komunalnih obveznica, koje se mogu upotrijebiti u svakovrsne naročito ženidbene kaucije kod zemaljskog i vojenog erara. r 11 i m r. r iL IJ A L L . U Banjaluci, Bjelini, Brčkom, Mostaru 1 Donjoj Tuzli. - - - IQ P IlQ T A V r u ■ haću, Derventl, Gradiški, IO r UO I n i L . Goraždu, Lijevnu,Ljubuškom Sanskom Mostu, Bos. Novom, Samcu, Stoeu, Travniku, Treblnju, Tišegradu i Zvornikn. - - Zastupstva po svoj Bosni i Hercegovini. Preporučuje se za sve bankarske i poslove sa robom, koje izvršuje pod najpovoljnijim uslovima. „Glavno zastupstvo za Bosnu i Hercegovinu PRVOGA AUSTRIJSKOGA OPĆEOA DRUŠTVA ZA O Sld NEZGODA" koje prima osiguranje svake vrsti protiv nezgodama pojedinca radenika, društva it.d. — protiv zakonite dužnosti _ ■ vodovodnih j - . . .. ... šteta; - la d a lje p ’ osiguranja ' * djece " jamstva, protiv provalne kragje, e prima protiv nezgoda sa povratkom premije. �T E L E F O N B R O J 13*. T E L E F O N B R P J 124. ♦ ISLAMSKA DIONIČKA <§> ŠTAMPARIJA (TISKARA) (U VLASTITOJ ZGRADI). SARAJEVO. ---- i ] --------------------------------- ^ COSflK CAREVE I ISEVIĆfl (1L. <-----------------------------------U P R IM A N A IZ R A D B U : pozive, oglase, programe, predatnice. trgo­ vačke objave, listovne papire i koverte, trg. knjige, 'račune, okružnice, memorandume, dopisnice k;o i sve trgovačke tiskanice, godišnja izvješća i bilance za ucirug -, šte­ dionice i banke, nadalje diplome za adrese, posjetnice i karle prigodnice, nadalje pre­ uzima štampanje ilustrovanih listova, bro­ šura, knjiga, časopisa, kao i sve ostale u štamparsku struku zasjecajuće radnje i t. d. Snabdjevena je n a j m o d e r n i j i m slovima, šarama i m a š in a m a (strojevima). Narudžbe iz mjesta i sa sirane obavlja u najkraćem vremenu. = Cijene umjerene. = Ukusna izradba. Knjigovežnice :: Stereotipija \'-:iY ---- - - - � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama 1914 Description An account of the resource Br. 1-5 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1914 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 27065862 IIIF Item Metadata UUID ceeb73d5-9035-4376-9d9a-7537234f2996 https://kolekcije.nub.ba/files/original/40bbe8bb9ee565222e718101306c6a91.pdf fe11d7c3417a63073eb136aaad381259 PDF Text Text "T^ N a c io p 'n a i unlv r •: •:vV^ PET ORGAN DRUŠTVA ,,GAJRET“ KULTURNO REJLETRISTiČKI ČASOPIS. Pod Vili Broj 1 Sarajevo, 1. oktobra 19Z1 J, Sadržaj: Naša pesma. — Gajretov list. — Haj' jamove rubaije. — Misija Narodnog Pozorišta. — U o b p &t &k . — Zanatiijske kreditne štedionice. — Beg Rustan. Iz hrama sanja. — Jedno pismo ustanačkih glavara. — Zaštita Dece. — Šegrtsko pitanje. — Pabirci iz proš­ losti Bosne. — Bosanci Muslimani kao javni rlanici u Turskoj. — „Gajretov" rad od godine 1914. do danas. Književne bilješke. — iz uredništva — Zapisnik XV. Gajretove glavne sknpštine. — Izvještaj rada glavnog od­ bora Gajreta za godinu 1920.—2 1 .— Iskaz prispjelih darova i priloga od glavne skupštine 1920./21. 1 - . i i L Vlasnik: „Gajrel**., Urednik: Šukrija Kurtović. Izlazi jedanput mjesečno Jed an Jb ro j stoji 6 K. — God, pretplata 66 K. Adresa: Uredništvo G ajreta — Sarajevo. Islamska dionička štamparija u Sarajevu. ■i p ' ' m , k ■ �iW t: jrl* "Jf r Muslimanska centralna banka za Bosnu i Hercegovinu d.d. u ŠarajeVti, Podružnice: Banjaluka, Prčkc, Bugojno, Prijedor, Tnza, Travnik i i Čapljina. Potpuno uplaćeua dionička glavnica kruna 2 0 , 0 0 0 . 0 0 0 ’— Ulošci preko krunla 25,000.000’— Pričuve preko kruna 4 , 000 .000 '— Pupilarno siguran. Prima uloške na uložne knji­ žice i na tekući račun i najbolje ukamaćuje. — Uzima u pohranu svake vrste vrednote. — Izdaje kreditna pisma. — Daje sezonske i • razne druge kredite, izvršuje burzovne naloge najkulantnije. — Ovlaštena na izdavanje uverenja za izvoz robe i na trgovanje sa devizama. Obavlja sve bankovne poslove naj­ brže i oajpovoljnije. �rAJPET Ulll. godina. Broj 1. Naša pesma. Putevi su naši Putevi Lepote — Pogledajte, oni s Alahom se ljube, 0 hrastove njine krše se i krote Sve vekovne bure naše svađe grube. ' Na timoru Bratstva, Jedinstva, i Svesti, Eno, naš se barjak ieprša i vije. Mi pevamo svetlu pesmu što će stresti Svu hrđu gde hrđa još opala nije. Na Ali Pa 1 u nas vrani grakću, grakću sa svih strana, u nas duše orlovi su lepi, pobeda grmi sa njini megdana špilje beže zlokobnici slepi. Kolevka je ova zemlja bila nama 1 jednako ona svima nam je mati. Svi smo jedno Vrelo iz jednoga kama, Pa imenom Jednim svi ćemc^se zvati. Na očima našim više mraka nema, Pred njima Vidici otvoreni stoje — Mi letimo sjaju carskih dijadema Gde ognjeve duše zažižemo svoje, Putevi su naši Putevi Lepote — Pogledajte, oni s Alahom se ljube. O hrastove njine krše se i krote Sve vekovne bure naše svađe grube. Aleksa Šantić. �Str. 2. GAJRET Broj 1. Gajretov list. »Gajret« ponovo pokreće svoj list. Zajedno sa svim velikim nacionalnim institucijama u Bo­ sni i Hercegovini i »Gajret« i njegov list padoše žrtvom 1914. godine austrijskom zulumu. Tim je pokazala Austrija najbolje kako je gledala na s a m o s t a l n o razvijanje muslimanskog dijela našeg naroda. To opet najbolje karakteriše nacionalnu i kulturnu vrednost rada Gajreta prije rata. Na ovom mjestu mi ne ćemo da to ocjenjujemo i da o tom govorimo. To neka čine drugi. Naša je meta — budućnost i rad za nju, i o njoj že­ limo da samo vodimo računa. Samo nam je_ dužnost, da se sje­ timo s pijetetom mrtvih naših, koji su prije nas radili u Gajretu ' i koji su pali žrtvom radi svoga rada i ubjeđenja svojih. Njihov duh i sada kruži oko nas, osjećamo ga stalno pri ovom poslu. To su rahmetlije Osman Đikić i Avdo Sumbul, dva urednika Gajretova lista, sa nekoliko svojih drugova. Ovoliko sentimentalnosti neka nam je dozvoljeno na pro­ šlost. Tim mislimo, ne umanjujemo tvrdosti našeg uvjerenja i čvrstu odluku, da smjelo gazimo u budućnost. Inače mi na prošlost gledamo svojim pogledom. U poslu koji vršimo, ona nam je učiteljica i korektor samo u toliko u koliko smo svjesni, da je ne smijemo imitirati, da ne smijemo raditi ono što su naši stari radili. I to ne vredi samo za nas nego za pio jugoslavenski narod. N a š r a d id e p u t e m da n i v e l i š e r a z l i k e , k o j e j e p r o š l o s t s t v o r i l a ; d a i h n e s t a n e . A od prošlosti barem u svom poslu — možemo se naučiti samo to, da bježimo od nje što dalje; današnji naraštaj treba da postavi između sebe i nje što odrešitiju i određehiju pregradu. Za nas nastaje novo doba. Zato su ove ideje i rad u p r a k s i kod nas nove, a što je mnogo važnije — f a t a l n o p o t r e b n e s v i m a . Pokretanjem lista, »Gajret« dopunja prazninu koja se osjećala u njegovom radu. Naš svijet nije u dovoljnoj mjeri oba­ viješten o radu društva, o njegovim namjerama i uspjesima i to list G ajret treba Ha čini. Obavješćujući o tom on daje moguć- �Broj 1. GAJRET Str. 3. nosti javnosti da kontrolira rad, da upozorava na nedostatke i da pomogne ondje, gdje treba pomoći. A ta kontrola je po­ trebna ne samo radi toga da se kontrolira rad Odbora u centru, u Sarajevu, nego isto tako da se vidi koliko se u kom mjestu dosada radilo i koliko se radi; da se dakle krajevi i mjesta među se kontrolišu, da se tačno vidi koliko ko doprinosi opštem dobru i da se među se takmiče u radu za napredak. / Treba fiastojati, da za Gajret zna i osjeća svaki naš čo­ vjek pa makar on bio iz najzabitnijeg mjesta, treba da zna za' njegovu ideju i da njom bude prožet. Treba da se ugleda drug u druga, da se natječe, ko će više da radi za »Gajret«; treba dotjerati dotle, da bude sramotno i stidno svakom, da na pi­ tanje: »Je si li član Gajreta«? odgovori — »nisam«. Eto to je jedna strana lista; Organizacija društva »Gajret« i briga za njegov napredak. Druga strana lista »Gajret« . ima dva cilja; 1. ide direktno u svijet, naročito među muslimane, da ih vaspitava, da ih kulturno diže i da ih upoznaje sa modernim idejama koje vladaju u svijetu i novim metodama u praktičnom životu; 2. da tretirajući češće t. zv. muslimansko pitanje kod nas upozna sa njim nemuslimanski naš svijet, koji nažalost u naj­ više slučajeva živi s muslimanima, a ne poznaje ih i nepoznavajući ih nepravilno o njima misli i postupa. U oba pravca čeka nas velik posao. Posao dakle vrlo raznolik. Osobito za prvi dio. Tu je polje u koje se spremamo na rad toliko trnovito i neobrađeno, da će se morati mnoge ruke okrvaviti i da će se morati mnogi umoriti i klonuti. Mnogi ć e idealista razočaran odustati od rada. Je r prepreke su ve­ like. Neshvatanje i neznanje ogromno. Najčistije srce gledaće se kao najcrnje, najpokvarenije, izdajničko, odrodsko. . . . ćafirsko. No to sve ne srne da smeta nas. U koliko je teža za­ daća, koju imamo, u toliko je časnija sloga koje se prihvatamo. Naše duboko uvjerenje u dobru stvar neka pojačava našu od­ luku. Raštrkana i neorganizovana inteligencija naša ima u sebi dovoljno snage da ovo vrlo važno pitanje — kulturno dizanje i savremeno vaspitavanje naroda — polako pomiče napred, �Str. 4. GAJRET Broj 1. ako se organizuje. Organizovati snage, to treba da je prvi naš posao. U ovom radu našem, kao ni u pisanju u listu »Gajret« ne pretendiramo, da budemo originalni. Glavna i jedina namjera naša je — k o r i s t i t i n a r o d u . Metoda — r a d. Te dvije ri­ ječi napisali smo na našu zastavu. Za to pisanje našeg lista neće odbacivati dobre stvari, koje mogu s a d a koristiti ideji za koju radimo, bez obzira što je ta stvar r a n i j e negdje štampana. Tako je isto sa prevodima. Radi istih razloga naše pisanje ne može se ograničiti na jedan pravac narodnog života, niti na jednu vrstu literature. U našem listu treba da budu pisani članci od opšteg so­ cijalnog, političkog i nacionalnog značenja, kao i rasprave i upute iz specijalnih područja, u kojima treba naš narod pouke. I to ne samo široki slojevi naroda nego i inteligencija. Treba mu pričati o zdravlju, o higijeni, o gospodarstvu i o svima po­ jedinim granama ove grupe. Lijepa književnost naravno ne smije da izostane, jer nevidovna ruka njezina može da bolje djeluje u pravcu u kom mislimo da radimo od ma kakvih vid­ nih i stvarnih, empirički tačnih razloga. Isto tako će se pisati i štampati članci lakšeg i težeg stila, i lakše i teže sadržine —■ prema to mkom je dotični članak upućen: inteligenciji ili širokom narodu. List Gajret naime mora da bude list za sve slojeve naroda, svuda treba da dođe i kaže svoju riječ. Zato može biti neće zadovoljiti ukusu pojedinaca, biće prigovora 'sa te strane, ali mi ćemo da gle­ damo svoj cilj i. njemu ćemo pravo ići; ovaj put — čini nam se — najpodesnije je. Radi svega ovoga mi ne ćemo odbacivati nijednog članka, pa makar on dolazio od nepoznatog i dovoljno nepismenog čovjeka iz naroda, samo ako je dobra stvar. Mi ćemo to preraditi i udesiti za list. Mi smo svjesni toga, da ne treba i da se ne smijemo natezati oko pravljenja pogače, kad smo gladni nasušnog hljeba. I ona druga strana pisanja našeg od najveće je važnosti. Nas muslimane ne" poznaju ni naše najbliže komšije, a kamo li svijet, koji nije ni dolazio s nama u dodir. Ne poznavajući nas1 �Broj 1. GAJRET Str. 5. 0 namd izriču najgori sud. Radi toga nismo do sada jednom samo osjetili neprijatne posljedice. U interesu je pravilnog raz­ vitka našeg naroda, da toga nepoznavanja nestane. Od nepo­ znavanja međusobnog pati i narod i država i u r i j e š e n j u toga p i t a n j a leži i c i j e l i naš n a c i o n a l n i j ugo­ s l a v e n s k i probl em. Mi ćemo u svom području da u ovom pravcu radimo i da razbijemo sve predrasude kod naših muslimana. Ali ćemo to isto i u jednakoj mjeri da tražimo i od braće drugih vjera. Treba ukloniti sve što smeta približavanju međusobnom, treba da nestane zapreka da jedni druge dobro vidimo. Vjera — ovako usko shvaćena kao što je slučaj kod nas — zapreka je glavna tomu. Treba zato nastojati, da dobro odvojimo pojmove nacio­ nalnosti i vjere, i da isto tako rastavimo državu od vjere: dr­ žava treba da je iznad i van vjera, da ih kontroliše i pomaže kao potrebne socijalne faktore. Tek onda može biti pravog iskre­ nog odnošaja i ljubavi; tek onda ćemo se moći dobro upoznati. Sve dotle ćemo biti podjeljeni u tabore, svaki »pod svojim ša­ torom« — vjerskim. Političke kombinacije i grupacije mogu da 1 drukčije izgledaju, ali život, pravi život biti će ovaki. I to će uvjek smetati. Treba nastojati, da svaki dio može vidjeti u dru­ gom i d o"b r e s t r a n e, a da ne vidi, kao sada s a m o r u ž ne. Muslimanski dio našeg naroda ima odličnih osebina: i ljudskih uopšte i rasnih naših. Naša će dužnost biti da na njih ukazu­ jemo — naravno ne krijući ni mane. Eto u tim se idejama u glavnom kreće rad Gajreta i kretaće se pisanje Gajretova lista. Hajjamove rubaije.*) (S perzijskog preveo: Mirza Safvet.) I ako se s pobožnosti ne razmećem ja — 1 ako me svako, kao griješnika zna, —r Moja nada na tv o jo j se Svemilosti grije; Je r nijesam nikad reko: jedan da su dva. *) Hajjam je glasoviti persijski učenjak i pesnik, koji je živeo i radio u 11. stoljeću. U Evropi o njem ima napisana ćela literatura: na engleskom, francuskom, talijanskom, ruskom i njemačkom jeziku. Napadali su ga i bra­ nili — kako ko. No vrednost je njegova pobedila, ona se neda sakriti. I nje- �Str. 6. GAJRET Broj 1. U današnje doba pamet ne vrijedi; Kako hoće budale ovo vrijeme gredi. Nađi kakvo sredstvo, što uzirrta pamet, Da varamo vrijeme, nek i na nas gledi! 'v .. *** Krčmarice! Vrijeme oboje nas gazi. Ovaj svijet ni tebe ni mene ne pazi. Dok nas veže čaša rumenoga vina, Vjeruj da idemo po istine stazi. Misija Narodnog Pozorišta. Svugde u kulturnom svetu, pozorišta su ne samo obeležje kulturne visine jednog grada ili jedne pokrajine, nego i jaka kulturna rasadišta, po praktičnom dejstvu, nesumnjivo, od najneposrednijeg uticaja. Dok su, na primei^ visoke i srednje škole ograničene na utvrđen broj slušaoca, dok njihovi i predmeti i njihova predavanja traže jedno posebno obrazovanje i pretpo­ stavljaju naročit stepen duhovnog razvića da bi mogli biti od stvarne koristi onima kojima se namenjuju, pozorište se obraća svima ljudima,' briše granice između staleža i obrazovanja, i ono što je nekome u pozorištu nerazuljivo po reći, tumači se pokretom, mimikom, tehničkim efektom. Nije, odatle, neshvat­ ljivo što sve prave demokratske zemlje, kojima je na srcu na­ rodno obrazovanje, posvećuju razviću pozorišta i pozorišne umetnosti izuzetnu pažnju. Najveća narodna škola, najneposrednija i najpraktičnija, to je pozorište. Ono razvija, gde nje­ gova misija nije samo zabavna, ideje koje pokreću čovečanstvom, ali ih razvija na način koji je prijemčiv za svakog čoveka, oblači ih u takav oblik koji je razumljiv onima gore kao i onima dole, i, što je najglavnije, razvija ih kroz prizmu elegovi pesnički proizvodi — osobito Rubaije — i danas su pravo zlato poezije; ga popala r’gja ni iza 9 stoleća i pesme će ostati večito u ceni. Ćela gomila njegovih privrženika je u Americi i Engleskoj, gde osnivaju klubove pod njegovim imenom. Za nas je od osobite važnosti to, što iz njegovih Rubaija vidimo slobodno razvijanje čovečjeg duha u — katakzohen muslimanskoj sredini. Znak visoke kulture. A danas posle 9. vekova — gde stojimo? Rubaije se zovu pesme od 4 stiha; nemajt^, nikakva naslova, a rimuju se aa ba. One nisu specijalitet Hajjamov. Pre njega su Arapi se služili njom u pesmi. Naš Mirza Safvet izdao je knjižicu od 101 Hajjamove Rubaiju, sa opširnim uvodom o životu i radu Hajjamovu. Mi ćemo se posebno obratiti, na taj prevod. Mirza Safvet nastavlja sakupljanje Hajjamovih Rubaija i po redu će ih štampati u našem listu. Mi na njih svraćamo pažnju čitaocima. U. �Broj 1. GAJRET Str. 7. mentarnog osećanja koje drema, izuzevši psiho-patološke pri­ rode, u svakom čoveku. U jednoj zemlji kao što je naša, koja je u bunovnom dremežu po dugoletnom robovanju tuđinu, misija pozorišta je izu­ zetno dvostruka: ona, uz težnje umetničkom idealu, mora da paralelno razvija i smisao za svoje, rasno, nacionalno. Razume se, spojiti više umetničke težnje s nacionalnim, ispreplesti ih i dati ih u formi koja neće vređati književnog gurmana, koja se neće obojiti tendencijom, nije lako u jednoj zemlji gde je kultura u prvim poćetcima i strasti još primitivno sirove, gde su, posle, dramski pokušaji s rasnim elementom ostali samo pokušaji. I odatle nije teško pretpostaviti da su misije naših pozorišta, s najheterogenijim pogledima u publike na pozorišne zadatke, krajnje delikatne i vrlo mučne. Mi smo mlad narod, a razvijena dramska književnost i razvijena pozorišna umetnost pripadaju dugim, staloženim, starim civilizacijama. Mi nemamo pozorišnih tradicija, pa ni pozorišne publike, osim, relativno, u Beogradu i Zagrebu. Mi smo narod u previranju, u stvaranju, narod koji istom udara osnove svojoj samostalnosti i svojoj kul­ turi. Prema tome, kao što se naš narod, kroz fazu previranja, traži, tako se traže i naša pozorišta, tako su ona u naponu da se umetnički obeleže, da stvore svoju umetnićku fizionomiju, da nađu jednu umetnićku ravnotežu koja će prevazići srednji ukus publike, i, kao vođ, naći svju pouzdanu liniju. Ima u nas jedan interesantan pogled na misiju pozorišta, koji jasno obeležava našu kulturnu primitivnost. Od pozorišta, koja su u bukvalnom smislu reći u stvaranju, traži se da pokažu odlučnu umetnićku fizionomiju, kao da su ona nastala kao re­ zultat duge, pažljivo njegovane kulture, kao da smo mi, pre stotine godina, imali svoje Šekspire i svoje Moliere. U nas se, u kulturnom poslu, od najvišeg umetničkog do najobičnijeg sva­ kodnevnog, traži uvek ono najviše, kao da mi nismo narod koga je jedan »govedar« naučio pre stotinu godina jeziku i alfabetu. Mi ne znamo za moć i uticaj tradicije. I ne da nam se dokazati da se široki prosvetni poslovi rade postepeno, da i u kulturnom razviću, kao i u fizičkom svetu, vlada zakon evolucije. Prirodno je da u jednom poslu kao što je pozorišni, s ob­ zirom na masu kojoj se daje pozorište, treba slediti jednu evolucionu liniju: treba ići od lakšeg težem. Broj naših pravih inelektualaca, kod kojih inteligencija nije isključivo stvar drutvene elegancije, nego duboka duhovna proživljenost, još je lo ograničen da bi mogao dobiti pozorište koje odgovara stenu njegovog duhovnog razvića. Mi smo daleko, i sasvim pridno, od intimnih pozorišta jednog Strindberga, jednog Rajnrta i Huđožestvenika. Oni su se javili u starim kulturama �Str. 8. GAJRET Broj 1. gde je prirodna presićenost klasičnim oblicima pozorišne umetnosti. Oni traže za krajnju intelektualnu prefinjenost, koja brojno nije neznatna, nove oblike, i dolaze kao revolucionarni reformatori pozorišta koja ne samo imaju svoju odnegovanu pu­ bliku, nego i svoje velike pisce i glumce, svoju dugu pozorišnu tradiciju kroz koju je ustaljena pozorišna škola, i sve ono što se podrazumeva pod rečju pozorišni stil. U nas je obrnut slučaj. Mi hoćemo najviše, i ako je pojam najvišeg nerazumljiv, obično, i za one koji ga traže. Sve jedno što se u nas još ni iz daleka nije ušlo u psihologiju pozornice, sve jedno što mi, za literarno krajnje rafinovan ukus, možemo izbaciti jedva dva tri dela od pouzdane i teže dramske vrednosti. Ovaj snobizam suviše očigledno i suviše porazno karakteriše naše male kulturne horizonte. U Francuskoj se igra Molier onako kao što je igran pred dve stotine godina, s tradicio­ nalnim udaranjem štapa o pod, mesto zvona, pred dizanje zavese; Rajnhart, veliki režiser masa, daje Šekspira u istorijskom stilu, saobrazno tradiciji, s jednostavnim sivim zavesama u mesto pampeznih dekoracija i s običnom crnom tablicom koja opisuje mesto radnje: krajnje ljubomorno čuvanje karakteristič­ nih osobina starog pozorišta. A u nas se smeje kad se, režiran kao naša klasika, ponudi Sterija, ipak gotovo najbolje dramsko što je stvorila naša nacija! Kad sam, u početku ovog napisa, rekao da su misije na­ ših pozorišta, u jednom snobističkom ambijentu, krajnje deli­ katne i mučne, ja sam mislio na nesrazmer ne samo između onog što se traži i onog što se može dati, u našim rđavim ma­ terijalnim prilikama, nego i između onog što se može dati i što publika može primiti. U nas se ne polazi s jedne jasne, i tako očigledne tačke gledišta: da je u nas masa sasvim izvan pozo­ rišne sfere, da ne kažem poraznije: uopšte izvan kulturnih težnja. Tu treba raditi iz osnova i temeljito. Kuća se ne gradi od krova. Pozorište treba da iz malog kruga svojih prijatelja ide u šire, ono treba da od pojedinačnih simpatija postane sim­ patija i neminovna potreba širih, pa i najširih slojeva narodnih. K ako? Na koji način? Puteva je više, ali glavni su i najsigurniji ova dva: vešta propaganda i dobra, solidna glumačka igra u dobrom reper­ toaru. Pod veštom propagandom za pozorište i pozorišnu umet nost ja ne mislim na one duge, bleštave kinematografske re klame, nego na jedan objektivan kriterij koji valja,dati poz rištu kad se piše o pozorištu. To je najčasnije za pozorište, je najkorisnije po publiku kod koje treba probuditi interes fine razlike, recimo, u pozorišnoj umetnosti, kao i za širo �Broj 1. GAJRET Str. 9. i mnogobrojne probleme drame, počevši od Aristotelovih estetičkih definicija sklopa jedne drame do dalje, najsuptilnijih pro­ blema režije, režije komada i glumačkih sposobnosti i režije scene. Ja sam mislio i na sistem predavanja, kratkih, stvarnih i jasnih, s obzirom na psihološko raspoloženje publike pred predstavu. Dobro je uvek reći bitno i najosnovnije o jednom velikom starom ili smelom novom pre no što se jednom ili dru­ gom da mogućnost da stvara sukobe, da razgoreva strasti i razbuđuje osećanja ideje. Taj put je moguć direktno pred predstavu, kao najsigurniji i najneposredniji. Teorijski put (o stvarima režije: ritmu, mimici, gestu, dikciji, o »spoljnjoj« i »unutarnjoj« režiji) moguć je preko naših društava za narodno prosvećivanje, a potreban je da prikaže tehnička i pomoćna sredstva kojima se dolazi do izražaja jednog dela. To je, tako reći, formalna strana propagande za pozorište. Glavna, ona koja bi trebala da bude pravi vaspitač publike, to je kritika. Da bude dobra i stvarna, ona treba da ima jednu, osnovnu, vrlinu: objektivnost. Daljnje vrline, razume se, sa­ stoje se u poznavanju pisca, u razlikovanju jedne glumačke igre od druge, i u širini horizonta u čijem se luku obuhvata sve ono što stvara jednog pisca ha sceni. Tu dovoljni razlozi nisu ni­ kakvi razlozi. Pravi su razlozi samo iscrpni. A potpuni oni koji, iznevši pozitivno ili negativno, ili jedno i drugo o piscu i nje­ govom delu, o obadve režije, o pojedinačnoj i celokupnoj igri daju, u konačnoj liniji, publici sve što treba da zna jasno, pre­ gledno i — stvarno. Ja ne odričem da je to tip idealne kritike. Ali njoj treba težiti. Ako hoćemo da stvorimo pozorišnu pu­ bliku treba, uz solidnu igru, da imamo i solidnu kritiku. Ne može se s pjedestola govoriti bez autoriteta, to će reći: bez pouzdanog znanja o onome o čemu se govori. Drugi put da se publika stvori, put je koji direktno vodi preko pozornice. Ja sam već spomenuo da tu treba biti oba­ zriv, kao kad se ide između oštrica. A, evo, o čemu se radi. Pojam mase je vrlo rastegljiv. Psihologija masa ne vidi kod nje razlika. U stvari, te-razlike postoje. Drukče će se osećati u pozorištu masa koja živi u jednom tradicionalno kultur­ nom ambijentu,-drukče masa koja ima najordinarniji pojam o pozorištu, i ne ume da pravi razlike između njega, recimo, i '.cirkusa. \ Mi se možemo tešiti da u Sarajevu prilike izgledaju drukče. Ali, u bilo kom slučaju, ne možemo tvrditi da je austronadžarski režim udario na ovu publiku jedan naročit i dubok tulturni pečat. Stvarnih kulturnih (i pozorišnih) tradicija Bosna itema. Odatle je potrebno da se masi priđe cd temelja. To je Qo, što sam ja, napominjući potrebu jednog postepenog pro­ �Str. 10. GAJRET Broj 1. cesa u razvijanja ukusa publike, spomenuo kao načelo: od lak­ šeg težem. Razume se, nigde nije korisno prići zadovoljenju mase u njenim najtamnijim potraživanjima da bi se ona, na taj način, dobila. Tako će se odmah promašiti sistem vaspitanja ukusa. Nego, masu treba voditi ojl prave lake literature težoj. Od onog što joj leži bliže srcu, od tipova koji su joj shvatljivi i uočljivi, od problema koje će rešiti uz lakšu kombinaciju mozga i onome što je opšte — čovečansko, veliko i večno. To je jedini relativno pravilan put. A kod nas u toliko lakši što imamo, u glavnom, sirovu masu, možda načetu snobizmom velikih gra­ dova. ali ni iz daleka takvu da već ima svoj sopstveni ukus koji se više ne može ispravljati. Iscrpljujući temu književnog ukusa, ja imam da podvučem jednu stvar: liniju ukusa. U nas se najlakše shvata književna kritika, koja međutim uključuje krajnje vaspitan književni ukus s tim da mu kao osnovna dispozicija služi razvijeno osećanje. Ima, u površnosti naših inteligenata, jedno opšte, vrlo nesvarljivo inestO: da ukusi, na ime, podleže subjektivitetu. I ponavlja se, često, ona luckasta latinska poslovica da o ukusima ne treba raspravljati. Ništa netačnije, kao, često, sva opšta mesta. O ukusima se, objektivno uzevši, ne samo m o ž e nego i m o r a raspravljati. Ali, o književnim s i m p a t i j a m a je teško vo­ diti diskusiju, jer one zavise od stepena obrazovanosti, od ka­ raktera, od temperamenta i stotine sitnih uslova svakidašnjeg života. Ima, kako je G. Bogdan Popović odlično pokazao u svom delu » 0 vaspitanju ukusa«, jedna određena linija koja razdvaja književnost na gore i dole. Ima pisaca ispod te linije i iznad te linije. Ukus, solidno književno 'obrazovan, mora da ume naći tu liniju, ja ću je nazvati — orientacije. Nema velikih pesničkih • duhova o kojima se može govoriti desno ili levo. Čudna stvar da i »najsubjektivniji« ukus otkriva u Šekspiru neiscrpne pesničke lepote! Debatovati se može o malim. Tu se može kršiti ukus. Kod velikih je linija ukusa učvršćena jednom za uvek. Tako je i u problemu pozorišnog ukusa. Pravi ukus, ana­ litički ukus, to je jedan: čisti literarni ukus. Taj ukus, u pozorištu, postavlja jedno pitanje kad ocenjuje dramu: da li ona odgovara sklopu karaktera, da li je pesničko delo, i, konačno da li je- dramski čvor pouzdan. Sve je ostalo od sekundarne važnosti. Je li učvršćena ovakva linija pororišnog ukusa, nije teško 'predvideti kako će se repertoar koncipirati od sezone do sezone. Treba još jedno, kao pomoćno sredstvo, da ga defini tivno učvrsti: poznavanje tehnike pozornice. Ja sam učinio ovu digresiju da naglasim jedan momen' od bitne važnosti za procenjivanje umetničke linije u jedno pozorištu Ta linija se, obzirom na psihologiju i potrebe publil �Broj 1. GAJRET Str. 11. može spuštati, ali spuštanje ne sme nikad ići izvan literature. S nešto malo delikatnijeg osećanja nije teško opipati oštrice: da li tragedija i drama ramlje na použdanim moralnim elemen­ tima, da li ona ne rešava očišćujući (elemenat katarse), i da li se ne rađa iznad užasnog da pobudi čovečansko. Ili u kome­ diji: da li ona ne preti da skoči u bufoneriju, u cirkus, u pelivanluk. A ako je ta linija učvršćena, osnovna misionarnost jed­ nog pozorišta, i u jednoj demokratskoj zemlji, biće pouzdano, bar u izboru komada, izvršena: i da da iluziju velikog, večnog ži­ vota, kroz prizmu razbuktale pesničke mašte; i da da svakodnevnost opšteg života i svakodnevnost izuzetnog rasnog, u pesničkoj interpretaciji. Dakle: da posluži i idealu nacije i čovečanstva, i idealu umetnosti. Najidealnija sinteza koja se, u jednoj pozorišnoj delatnosti, može zamisliti.*) Borivoje Jevtić. MiuaH T. TiypHnti: H oBpaTaK. ( 'TapH-coko MiiKHy ... JeKHy CBa njiamiHa ... Ilo3flpaBJbain hh mapo Ha nospaTKV cima, LTIto ce aoMy Bpaha nocJie ,nyror paia II niTO ajiKOM Kyna: »OrBopirre BpaTa!«?MaH^aji Hinpniffl ... CaaMKe ce ca CTpexe pyme... 3ap dam HeMa nofl thm KpoBOM a«iBe A,yme?i Fne, Ha OKHy nayK cnpeae Mpese necie! HaHO ... 6a6o! 3ap Bac HeMa? ... Tae cxe, r,ne CTe? •Jeka nvcTor raaca opn Bpx nebima, Cyxa nanpai myuiTH- h xyjn nJianima, A hh SEHBor raaca y &in3HHii HeMa! • .Ko th be^Ha flymo ppHii Aoneic cnpeMa? . 0 , 3ap HMa cpna, Koje CMe th peha: Kya; ch nomna? 3ap y cycpeT CBojoj cpehii? *) U narednom članku obećao nam je G. levtić izložiti pregled i dati karakteristike pozorišnog slila. Uredništvo. 9 �Str. 12. Broj 1. GAJJRET Ea6o th je CMai;HyT TaMO noKpaj npyMa, Hara c raafla 3niHy — Ty cy flo flBa xyMa . . . Hcicona hx jicOap 3a Kor th ch pao h h acaH/iap OHor papa, KpB H3 »epapa---------- A Harpapa? . . . Cain y nyoTOM poMy 3eđn! 0, 3ap hma cppa. Koje CMe to pehn TeCn? Te6n, KOMe Beiap npa3aH pyKa,B hoch, Te6n c jepHOM pyKOM,-iioja he pa — npocH?!. Orapn coko K.niiKH.y . . . JeKHy c.Ba ifjiaHHHa . . . IIosppaBjbaiH ph THpo Ha noBpaiKV čama? KparyjeBap, 1918. Zanatlijske kreditne štedionice. (Zadruge sa ograničenim jamstvom). Danas svi narodi svijeta nastoje, da organizacijom produk­ tivne snage liječe posljedice minulog rata i da sa povećanom produkcijom održe i afirmišu svoje gospodarsko ravnotežje. Pa dok tako svi narodi uvjetuju svoj napredak i svoj opstanak sa svojom produkcijom, dotlen mi prekrštenih ruku gledamo, kako nam tuda produktivna snaga otkida velike zalihe naše narodne tečevine i otkidaće je sve dotlen, dok ne podignemo i ne obra­ zujemo svoju vlastitu produktivnu snagu. Mi se uvijek tješimo našim prirodnim bogatstvom i držimo, da smo bogati. To je samo jedno zavaravanje. Bogatstvo jednog naroda ne ovisi o njegovom prirodnom bogatstvu, već o njegovoj produktivnoj snazi i mi ćemo, u privrednom pogledu, biti ovisni o stranoj produkciji sve dotlen, dok ne budemo u stanju, da sa svojom vlastitom produktivnom snagom iskorišćujemo svoje prirodno bogatstvo i dok ne zakrčimo puteve stranoj produkciji u našu zemlju. Svoju produkciju podići ćemo jedino jačanjem i obra­ zovanjem naših zanatlija i zanatlijskog podmlatka. Ostavljajući za predmet druge rasprave pitanje obrazo­ vanja zanatlijskog i obrtničkog podmlatka, to će se ovaj naš program ograničiti na pitanje jačanja i podizanja žive produk­ tivne snage našeg zanatlijskog staleža. Mnoge naše ljude obuzela je danas neka silna gramzivost za obogaćivanjem. Mnogi hoće, da preko noći postanu bogati ♦ �Broj 1. GAJRET Str. 13. i u tom pohlepnom nastojanju ne poštuju nikakvih moralnih i etičkih principa. U pitanjima svog ličnog profita ne drže se nikakvih obzira ni prema svojoj državi, ni prema svojoj naj­ bližoj okolici. Od države se zakida gdjegod se može i državi se ne daje ni onoliko, koliko bi se pod najsređenijim prilikama davati moralo. Tako bivši, posve je naravno, da država ne može udovoljavati svim svojim zadaćama i potrebama. Radi toga ne možemo tražiti od države, da ona, davanjem beskamatnih kre­ dita zanatlijama, omogućuje podizanje produkcije u zemlji, nego moramo tražiti drugog načina, da podignemo ove najproduktiv­ nije slojeve našeg naroda. Po socijalističkoj teoriji kapital proizlazi iz vrijednosti višeg rada, koji se radniku ne plaća. Pa zašto onda naše zanat­ lije nijesu u stanju, da sami sebi svoj rad potpuno honorišu? Zašto zanatlije ne stvore sami sebi svoj kapital, kad oni drugom taj kapital stvaraju? Mogu li zanatlije stvoriti sebi kapital, te da onemoguće međusobom, t. j. u svome radu, uporabu tuđeg kapitala? Na sva ova pitanja odgovoriti je, da to zanatlije sve mogu postići jedino sa svojim solidarnim radom, sa svojim zanatlijskim zadrugama.. Po inđividualističkoj školi ne može se individualno podu­ zeće zamijeniti kolektivnim, monarhistička uprava poduzeća sa radničkom republikom u samoj radionici. Prema tome se i zadrugarstvo može razvijati pod nekim izvjesnim okolnostima i u ograničenom opsegu, a kapital postignut sa zadruganfe, da će uvijek ostati neznatan prema kapitalu današnjih kapitalista. Na ovu, istina, posve odlučnu argumentaciju može se od­ govoriti, kako se i ne ide za tim, da se sa zadrugama stvaraju veliki kapitalistički centri, već da u zadrugama združimo male kapitale u svrhu podupiranja zadrugara, zanatlija, i bićemo odveć sretni, ako sa našim zadrugama postignemo i neki dio od onih uspjeha, kakvog su požnjeli i danas žanju zadruge, kod drugih privredno i kulturno jakih naroda. Zadruge su se počele razvijati od nazad kojih 80 godina. U naš program ulaze samo zanatlijske-obrtničke zadruge, te radi toga o poljoprivrednim, mljekarskim, konsumnim i drugim zadrugama ne ćemo govoriti. Sve zadruge promatramo sa dva gledišta: 1. prema jam­ stvu zadrugara i 2. prema cilju zadruge. Svaki zadrugar dužan je, da upiše i preuzme barem jedan udjel zadruge. Visina je udjela različita. Kod nekih iadruga ova visina predstavlja znatne iznose. Na visinu udjela utječu razne okolnosti, kao zadružno područje i zadaća zadruge, a najviše na visinu udjela utječe jamstvo, koje zadrugari na se preuzimlju. Prvobitno su zadruge osnivane s a n e o g r a n i č e ­ . ! 1^ �Str. 14. GAJRET Broj 1. n i m j a m s t v o m . Kod ovih zadruga može zadrugar upisati samo jedan udjel, ali za ovaj udjel jamči sa cijelim svojim ima­ njem. Pošto se zadruga nikad ne može ograničiti na jedno mje­ sto, te pošto se, radi prostranog zadružnog područja, ne može uvijek zadružni rad kontrolisati to nijesu isključene malver­ zacije kod ovakih zadruga, te radi toga mogu zadrugari doći i do neugodnih posljedica. Stoga su se u novije doba, počele osnivati zadruge sa o g r a n i č e n im j a m s t v o m . Ove za­ druge sve više potiskivaju prve i danas ima više zadruga sa ograničenim, nego li sa neograničenim jamstvom. Pored ove dvije vrsti jamčenja ima i treća sa: n e o g r a n i č e n i m d o ­ p l a t n i m j a m č e n j e m . Kod zadruga sa neograničenim jam­ stvom jamče zadrugari cijelim svojim imanjem i prema zadruzi i prema vjerovnicima zadruge, dok se kod doplatnog jamčenja neograničeno jamstvo odnosi prema samoj zadruzi. U slučaju stečaja, obaveze se zadruge pokrivaju razrezom među zadru­ garima i ovo se razrezivanje može ponavljati sve dotlen, dok zadruga svojim obavezama ne udovolji. Ova vrsta zadruga našla je vrlo malo svojih zagovaratelja i neznatni je broj osno­ van ovih zadruga. Promatramo Ii zadruge sa gledišta cilja, kojeg ove sebi u dužnost stavljaju, to ćemo vidjeti, da su K r e d i t n e z a ­ d r u g e , od svih vrsti zadruga, najvažnije. Ove su se zadruge razvile iz Šulce-Delićeva sistema štednje, kao karitativne usta­ nove kreditu potrebnog maloobrtnog-zanatlijsokg staleža. K re­ ditne su se zadruge uzdigle, kao najimpozantnije ustanove po­ maganja maloobrtničkog i srednjeg gospodarstvenog staleža. 1 Kreditne su azdruge danas u kulturnom svijetu jedina vrela, iz kojih srednji stalež crpi svoje kredite. Starije ustanove, kao »narodne banke«, pretvorile su se u velike novčane zavode i podupiru velike kapitaliste a i štedionice Raiffeisenovog sistema, sjedinjujući sve više davanje kredita i zgodnim sistemom pri­ vlačenja sve većih uloga — postale su pravi hipotekarni zavodi i time su se odalečile od svog prvotnog cilja. Danas ima Raiffeisenovih štedionica, koje raspolažu sa ogromnim imetkom, te koje zadrugarima donose velike rente na njihove udjele. Na drugom mjestu dolaze o b r t n i č k e z a d r u g e z a s k l a d i š t a i z a n a b a v u m a t e r i j a l a . Ove se zadruge grupišu prema samim vrstima obrta u veće skupine, te će nji­ hovu važnost i zamašitost uvidjeti Iahko svaki onaj, koji shvaća važnost skupne dobave materijala za jednu vrstu obrta i za jedan veliki broj obrtnika. Najteže je rukovođenje sa ovim za­ drugama, jer se za ovo hoće rutiniranog trgovačkog duha i trgovačke spreme, koja često fali među našim zanatlijama. Ove zadruge omogućuju zadrugarima umjereno uvođenje rada u �Broj 1. ' GAJRET Str. 15. svom obrtu kroz cijelu godinu i u tom je njihova najveća pred­ nost. Ima vremena u kojima neke vrsti zanatlija uprežu sve sile, da sa svojim proizvodima zadovolje svoje mušterije, kao na pr. priliko msvetaca, dok opet bude vremena, t. zv. mrtva sezona, u kojoj zanatlija nema nikakvih narudžbi za svoje prc izvode. Zato ove zadruge daju sirovine svojim zadrugarima, koji ih prerađuju u gotovu robu i ovu robu zadruga prodaje ma zajednički račun zadruge. Tako se uvo'di umjerenost u radu kroz sve radne dane godine i time je dovoljno naglašena po­ treba i važnost ovih zadruga, samo treba imati u vidu, da ove zadruge uvjetuju i obrazovanje zanatlija u trgovačkom smislu. Na trećem mjestu dolaze z a n a t l i j s k e produk­ t i v n e z a d r u g e , kod kojih zadrugari u zajedničkim radio­ nicama i n,a zajednički račun izrađuju i preprodavaju robu. Pro­ matramo li iz bližeg formu svih zadruga, to ćemo odmah uvi­ djeti, da ove zadruge nijesu ništa drugo, nego li i fabrike^ koje su u pogonu na zajednički račun zaposlenog radništva. Pošto se ovim zadrugama ubija osjećaj samostalnosti, koji je osjećaj najveća moralna snaga i najvažnije svojstvo svakog zanatlije, to je lahko i pojmiti, da su ove zadruge našle vrlo malog od­ ziva među zanatlijama. A i oni neznatni broj, koliko ih ima. postale su same iz nužde i slabog materijalnog stanja zanatlija u jednom mjestu, bez da su svoj djelokrug izvan toga mjesta proširile. Na četvrtom mjestu dolaze r a d i o n i č k e z a d r u g e . Svrha ovih zadruga, na prvi pogled, izgleda ista kao i produk­ tivnih zadruga, ali se one u svojim bitnostima razilaze. Rad­ ničke zadruge omogućuju zanatlijama, da se koriste zajedničkim strojevima u zajedničkim radionicama bez da pri tome išta gube od svoje samostalnosti. Kod ovih zadruga udruži se nekoliko zanatlija iste vrsti, te naruče strojeve i osnuju zajed­ ničku radionicu. U ovoj radionici zadrugari izrezivaju sirovine i od istih u svojim vlastitim radionicama izrađuju robu. T e­ meljni je princip ove vrsti zadruga mogućnost, da se zadrugari u nekoj mjeri koriste fabričkim načinom proizvodnje uporabom strojeva, ali je ta uporaba ograničena i ne ide za punim iskorišćivanjem kakovog iziskuje puno ukamaćivanje i amortizacija Kapitala uloženog u strojeve. Iz ovog kratkog analiziranja vidimo, da sve zadruge na­ stoje stare načine produkcije zamijeniti sa novima, te da imadu jedan izraziti konstruktivno izgrađivajući karakter. Time je do­ voljno naglašena i potreba osnivanja ovih zadruga kod nas. Posljednje tri vrsti zadruga iziskuju, odmah pri svom os­ nivanju, znatnog kapitala, kako za nabavu sirovina, tako i na­ bavu potrebnih strojeva. Ovog kapitala naše zanatlije nemaju, �Str. 16. GAJRET Broj 1. a po tome dolazi u pitanje i samo osnivanje ovih zadruga. Iz prije istaknutih razloga država sama nije u stanju dati potrebni kapital, a toga zanatlije ne mogu naći, barem ne pod povoljnim uslovima, ni kod današnjih' novčanih zavoda. Mi imamo dosta novčanih zavoda sa jakim kapitalima i velikim rezervama, pa i takih, koji se nazivaju obrtničkim, ali ipak ti svi zavodi nijesu bili u stanju, da podignu našeg zanatliju. Neosporavajući ni jednom našem novčanom zavodu dobru volju, da pomognu i podignu našeg zanatliju, to im se ipak mora osporiti iskreno nastojanje njihova rada u tom pogledu. U upravama tih zavoda rijetko kad sjedi koji zanatlija, te ove uprave ne poznaju u do­ voljnoj mjeri potreba zanatlijskih i koje onda čudo, da je i naše novčane zavode zanijela bujica i rade davaju veće kredite »sir gurnim« velikim kapitalistima, nego li male kredite našim ma­ lim »nesigurnim^?)« zanatlijama. Šta više, mnogi nbvčani za­ vodi igraju sami ulogu velikih kapitalista, te za svoj račun ili za rćfčun svojih članova ravnateljstva, kupuju robu i sirovine sa strane, te ih prodaju malim trgovcima na preprodaju i za­ natlijama na izradu. U doba državnih i društvenih kriza i u doba burzovnih spekulacija nikad' ta roba sa strane ne stoji na jednoj fiksiranoj podlozi, nego se kalkulira po stranoj valuti odnosno promjenljivoj kupovnoj snazi našeg novca. Naš zanat­ lija nije u stanju, da svoju radionicu opskrbi za duže vremena sa potrebnim materijalom, kada je kupovna snaga našeg novca najveća i on pada u krizu, čim kupovna snaga novca pada, jer sa svojim proizvodima ne može konkurisati onim fabričkim prozivodima, koje je kupio mali trgovac u doba najveće ku­ povne snage našeg novca i prema kojoj mu je cijeni određena i prodaja. Radi toga će naš zanatlija, a po tome i naša produk­ cija, padati sve iz krize ii krizu, dok same zanatlije ne dođu do svog kapitala i dok ne počnu sami potrebni materijal pri­ bavljati. Do ovog kapitala doći će zanatlije jedino pomoću svo­ jih kreditnih zadruga. Istina, kreditna sposobnost jednog dio­ ničarskog društva uvijek je veća, nego li jedne zadruge, ali ob­ zirom na naše prilike, mi' nijesmo u stanju osnovati jedno dio­ ničarsko zanatlijsko društvo, koje bi moglo istaknutim potre­ bama zanatlija udovoljiti. Dioničarsko društvo osniva se već unaprijed sa jednim ograničenim kapitalom, koji se djelomičnom uplatom odmah pri početku osigurava. Pošto takih uplata mnoge zanatlije ni­ jesu u stanju odmah položiti, te pošto nije moguće mnoge za­ natlije odmah za to poduzeće pridobiti, to je puno zgodnije i podesnije, osnivanje kreditnih štedionica sa manjim mjesečnim uplatama, a da ove kreditne štedionice budu za kredit što spo­ sobnije, može se uvesti, da svaki zadrugar jamči sa peterostrukim iznosom preuzetih poslovnih udjela. �i! Broj 1. GAJRET Str. 17. Prije rata zadruge su se osnivale po mjestima, te bi ove lokalne zadruge sklapale međusobno saveze. Ovi su se savezi sklapali u cilju zajedničkog revidiranja i novčanog ujednačivanja, te u cilju zajedničkog kupovanja robe i preprodavanja svoje produkcije. Pošto je danas rukovođenje sa zadrugama skopčano sa velikim troškovima, to se ukazuje kao podesnije, osnivanje ovakih zadruga po većim centrima, a da se rad lo­ kalnih zadruga zamijen sa povjerenicima, te da tako postanu u neku ruku, kao i vaspitna škola u tom pogledu. Da ove zadruge ostanu u rukama zanatlija, trebalo bi ograničiti, da jedan zadrugar može imati najviše 100 udjela, a visinu udjela po 100 dinara, plativom kroz 20 mjeseci po 5 di­ nara. Analogno ovakovim zadrugama na strani, treba, pored davanja kredita uz pokriće, uvesti i davanje osobnih kredita zanatlijama. Podupirući tako male ljude i omogućujući time povećanje produkcije u zemlji — ne treba ni dvojiti u to, da će naši srednji staleži uvijek svoje gotovine u ove štedionice ulagati i time njihovu kreditnu sposobnost povećavati, I ako su ove , vrsti zadruga najnovijeg datuma, to su se one t\brzo digle do zamjerne visine. Da ostanemo konsekventni istaknutom načelu, po kojem ne idemo za tim, da stvaramo velike kapita­ lističke centre, trebali bi odrediti, da ove štedionice sa nekim dijelom od svoje čiste dobiti podupiru one institucije, koje uz­ državaju naše šegrte i vode brigu o njihovom uzgoju ili da tu brigu sami preuzmu i u svoji mvlastitim domovima šegrte uz­ državaju. Beg Rustan. — Novela. — Uvek s dolazskom noći njega obuzima nespokoj što mora da izlazi iz svoje male ulice, što mora da ostavi svoje dugo šiljte na kome provodi veći deo dana. Uvek s večeri, kad blagi suton oduzima veselost predmetima, potamnjuje njihovu jas­ noću — on uvek oseti kako u njemu silno zaječi neka potajna želja da se izvuče iz skromnosti sobne, da otvori oči i da ih osveži na prvom prohladnom dahu noći. Inače on nema mnogo staloženih želja; on nema principa, nema moći da u sebi sredi sve želje, sva hoćenja i sve odluke. Sve kod njega teče kroz pratnju jednog upokojenog ćutanja, kroz ritam monotonog odživljavanja posljednjih dana. On često puta. zastane i osluškuje u dubini svoje nutrine ne bi li osećao kakav, ma i najmanji šum promene, i najmanji dah sveže želje. Ali uzalud! Uvek ono jedno 2 �Str. 18. GAJRET Broj 1. te isto uspavano, iznemoglo, mlitavo i ravnodušno. On je čak nesposoban da otkrije bar neke uzroke naslućenog stanja; on ležerno sleže ramenima, pristupa ogledalu, s namerom da ma­ nirom i osmehom prikrije ono što ga boli. On već oseća bes­ krajnu patnju što mora da pred svetom ukriva sve slabosti koje ne konvergiraju sa evropskim odelom; on je već bolan od uzjogunjenog istikta kome mora da laska, da mu tetoši, a u stvari bi hteo da ga savlađuje. On ima dovoljno kajanja što uviđa da je njegovo, nablisko, atavističke m o r a mnogo jače od obes­ hrabrenog h o ć u, i on u duši plače što svakim danom sve više klone pod tom borbom dveju ličnosti. On nastoji da vešto i precizno analizuje sebe, da otkrije uzroke svega, ali ipak ostaje bez ishoda koji bi ga zadovoljio. On boluje što ne može da i dalje prodaje željezo pod zlato, on boluje što drugi sve više i više uviđaju njegovo o t k r o v e n j e . I zato on bezi od dana, skriva se u svoju sobu i bolno-cinički gleda na svoje knjige, de­ bele i tanke, proste i zlatne knjige iz doba kad on studiraše. S bolom se seća kako je tada ludo verovao u svoju individual­ nost1, kako je mislio da preudešava dušu prema novom i da se udaljuje od atavističkog. Seća se kako su nekad u njemu gle­ dali svezu, mladu silu. Seća se svojih ispita, čestitanja, uspeha, seća se starih aga i begova koji ga gledahu kao neko čudo, kao u neku svetsku mudrost koja će ovaplotiti svoje doba i koja će slamiti svojom snagom. Seća še i te tragike da je i on sam tako isto .mislio; da je s verom očekivao čas kad će moći slo­ bodno reći da je raskrstio sa onim što beše trulo kod njegovih predaka, sa onim što je teretilo njegovu savest klonulu od prekora od strane onih koji su se skeptički odnosili, prema inte­ lektualnom razvoju n j e g o v e rase. Tako je on živeo s mnogo lepih nada; on je živeo, jurio, radio, gradio, savetovao, indi­ rektno upućivao na sebe kao na uzor, — i dok je taj život pri­ mao od bliske savremenosti, dotle je u njegovoj nutrini, hegde u dubini njagove individue spokojno dremao instikt, uveren u konačnu pobedu . . . S tim mislima i s tim prisećanjem u duši ostavljao je svoj dom mladi filozof. J a velim mladi, jer on je doista tek u tride­ set petoj. Čudnovato! Biti u 35. godini i osećati se shrvan. J e li to umor čoveka koji je prošao kroz vihor i buru doživljaja, unutarnjih borbi, duševnih trzaja, pretrpljenog bola? J e li to umor cinika koji je umro od dosade i osećanja monotonije? Je li to taj tihi umor mizantropa koji još vidi jednom spas u samoubijstvu? — Ne, nije to — šapuće sebi mladi beg i odmiče lagano od svoje ulice da se izgubi u vrevi sredine grada. . . Lagano i kao zadovoljan i spokojan, prolazi b e g kroz redove šetača i ustavlja pogled na devojkama i mladim gospo- �Broj 1. GAJRET Str. 19. dama. U taj čas on uviđa svu svoju tragiku; usred razmišljanja on baca pogdekoji strastan pogled na koju prolaznicu bujnih grudi, krupnih bokova. Oseća spontano zadovoljstvo; draška svoju strast, dok njegovo lice dobija izraz zadovoljnog čoveka. Odmiče dalje i sluša raskošno čeretanje mladih žena, osmejkuje se na njih i zaboravlja svu svoju borbu tamo u onoj maloj ulici, na niskom šiljtetu. On sad tek počinje da živi; savladava svoje kajanje i prestaje žaliti sebe. Postepeno zaboravlja na svoje uspomene, zaboravlja na obmanu; vidi malu krčmu u kojoj sede bezbrižni ljudi i piju, pevaju, ubijaju vreme . . . Beg Rustan juri prema maloj krčmi jer je obećao d o ći. . . * * * Kroz plavkasto-tamni dim od cigara, kroz raskliktanu pesmu Cigana sa preplanulim licem i izderanim glasom, kroz miris rakije i uzvištalih šljiva, —- naziru se lica, zbrčkana, iz­ nemogla. Naziru se leđa zavaljana u stolice i duge ruke polepšane manžetama. To ti je instikt u lepom ruhu. Sa kragnom ukrivljenom, poružnjelom fizionomijom i strašću vaskrslom u sumorno zapanjenim očima, — sedi beg-Rustan. Izgleda mu sve kao jedno bezmerno more radosti, nagote, strasti. Zadovoljno se smeška i pije čašicu za čašicom. I dižući čašice jednu za dru­ gom on nastoji da ruci dade graciju ženske ruke, da ufini usne pri dodiru tankoga stakla, da polepša ć e i f. On tako pije s mnogo unutarnje harmonije, sa malim zadovoljstvom čoveka koji podgrejava svoje želje, sa uživanjem strasnika koji ne žali sebe. On tiho popeva jednu davnu pesmicu o agi koji je ugra­ bio devojku, o zorama koje dočekivaše na kapidžiku, o usnama devojke č ije ga rumenilo očaravaše. Tako pije i živi on, beg i čovek moderan s jednom tajnom željom da zataška neraspolo­ ženje, da zaboravi davna obračunavanja sa sobom. Kao kroz san vidi on sebe negdanjeg sa sveučilišta, divi se mladom čoveku koji je dovršavao studije s mnogo mara i s mnogo volje. Malo po malo on gubi nešto od svežine svojih čula, oseća sa svakom novom ispijenom čašicom kako se u njega uvlači neka tajanstvena slast, zabludela praiskonska radost. Ćelo društvo se smeje njegovom nesnalaženju i njegovom pritajenom uži­ vanju u zaboravu. Cigani nemarno ali s podlom simulacijom nežnosti pevaju o sabah-zorskim vetrovima što razvejavaju ruže u mirisnoj bašti. Beg oseća kako ga hvata neka zamaglica čini mu se kao da se on, sedeći na stolici, ipak kreće, kao da gubi sigurnost. — Ah! — cikne on s nešto promuklosti u glasu i ispija nove i nove čašice ne nastojeći više da to bude graciozno. Zavaljuje, gosti se smeju. Doziva pevačicu i seda je na krilo. Njegove oči. najednom svetle čudno, usne se razvlače u osmeh zadovoljene strasti; njegova ruka kao šlepa opipava grudi ružne 2* �Str. 20. GAJRET Broj 1. pevačice koja se smeška. — Pevaj mi, bona, n e što . . . Znaš onu . . . Kad Alija mladi beg bijaše . . . Otkopčava grudi peva­ čice, zavlači obe ruke i . , . klone. — Šta radiš magarče jed an . . . čuje beg Rustan kao kroz san primedbe svojih prijatelja. Ali on ne mogne da odmah čuje i značaj tih reči; ne može da razume zašto se oni smeju. Na­ jednom potpuni um or. . . i beg Rustan je klonuo. * * * Beg Rusta negdanji vitez u zvezdi sveučilišta, nekad jedan od onih emancipovanih, jedan od »onih što obećaju« — laganim teturanjem vuče se kroz prohladnu noć s mesečinom. Izbacili ga, j e r . . . Korači beg Rustan i nastoji da se priseti šta se to s njim dogodilo, ne može da pojmi da je već zora. Zastaje na sred male ulice, skida fes i prepušta se jutarnjem dahu vetra da mu razveje znoj i umor u očima. Čini mu se kao da ga hiljade nagih i belih ruku miluje i to mu godi. On seda na obalu reke i nesvesno zamišljeno prati jednim bezizraznim pogledom tiho šumljenje vode. Čini mu se kao da zajedno s tom tihom rečicom odmiče i svako njegovo nastojanje i pouzdanje u lepšu bu­ dućnost. On o s e ć a da je u nečem popustio, da je učinio jednu bezmernu glupost, da je učinio nešto što mu njegova savest neće oprostiti. Ipak on nije u stanju da tu svoju savest osposobi za prekore, da je pripremi da ga-linčuje. On tupo blene u to sve jednim blesavo-nesvesnim pogledom u svoju nutrinu, ne vidi ništa. Ne nalazi ništa što bi bilo vredno prekora, a ipak mu t e š k o , ipak ga nešto peče. On lagano ustaje, ustiče fes koji sada ima već neku smešnu ukrivljenost i ulupljenost, — i odmiče dok prvi zraci zore daju neko čudno plavetnilo nje­ govom licu te ono izgleda svetački izmoreno. Tako zora osvetljuje i zari bega —- istorika dok njegova pogurena figura ne­ marno stremi jednoj udaljenoj ulici. * -* * I opet dolazi noć; i opet beg Rustan prebrođuje istu borbu, isto kajanje, istu svesnost svog nagona. Opet on pridobiva bo­ jazan od noći, jer on je nesme dočekati u- kući, na svom tihom šiljtetu. Opet zaboravlja sve svoje boli, sve radosti, sva preg­ nuća, sve želje, sva sećanja — i stremi samo jednome, — me­ hana. Opet lagano oblači svoju toaletu, precizno namešta okovratnik i graciozno se gleda u ogledalu. On veruje da je Evrcpejac. Opet nekako plašljivo trne svoju sveću i laganim korakom i u istom nizu rezonovanja, kao i prošle noći, žuri da što pre stigne do mehane gde ga čekaju osmesi i dobrodošlica pozna­ nika i prijatelja. Tako živi beg Rustan. Faik. �Broj 1. GAJRET Str. 21. De Baye: Iz hrama sanja. Ne govorimo. Ne govorimo!, . Čas je božanstven; Plava večer miluje livade — Pod zadnjim purpurnim zrakama sunca Polagano pada n o ć . . . Ne govorimo! Sa ovih strana u obilju Pada ljubavni napitak kao san Zavodljivi miris crvenih ruža Lije se u izobilju sanenom livadom. J a držim u ruci — koja podrhtaje Zadnje cvjetove ljeta, koji venu . . . I moje vjeđe se sklapaju, I gledaju u prošlost. . . U ’p x / Ne govorimo! Slušajmo pobožno, Kako naša srca kucaju; — Da l' ćutiš u ovaj čas; Kako duša um ire. . . Je z a prolazi prostorom . . . I nada i uzdasi. . . Polako . . . Polako! . . . Mir! Ne govorimo . , . Slušajmo: to sreća prolazi. . . Poljubci. J a bih vam pjevala, o poljubci!. . . Osmjesi srca, osmjesi duše . . . Na žalost — ali ne mogu u stihove metnuti Sva slatka drhtanja i svu vašu v atru . . . Neodlučni poljubci, — iskreni, bezazleni, Naivni poljubci s usnica d je ce !. . . Poljubci b a k a . . . J a ne pjevam prokletim poljubcima, Poljubcima Jude, izdajica, poljubcima silovanja, Niti o lažnim poljubcima Lažnoga raja . . . lažnih usana . . . �GAJRBT Str. 22. Broj 1. O poljubcu djevice, u času smirenja duše, Kada joj uzdah zvjezdam leti — 0 poljubcu majke kad djete ljubi — Oni su sveti, — njima ja pjevam , . . 1 svijetlim, tajnim, umilnim Poljubcima dvadesetih godina . . , O zanosnim poljubcima, blijedih ljubavnika Kada ih zaklanja n o ć .. . Pjevaču ovdje. Zatim plakaću . . . Plakati crne slijedeće dane Pri kraju neograničenih milovanja — O poljubci rastanka na klonuloj ruci Na kojoj je nataknut prsten vjenčanja. <- Jedno pismo ustanačkih glavara iz godine 1882. > Austrougarski generalni štab je 1883. obelodanio jedno delo, u kome su izneseni uzroci našeg i bokeljskog ustanka 1882. godine protiv Austrije, topografska skica ustaničke ob­ lasti i opisi bojeva od početka do svršetka. Po tome je delu naša ustanička oblast obuhvatila srezove trebinjski, bilećki, gatački, nevesinjski, fočanski, delove čajničkog, rogatačkog, sarajevskog i konjičkog, a središte joj je bilo Zagorje. U toj je oblasti nastavalo 153.000 duša, pola P ra­ voslavnih, pola Muslimana, i od toga je moglo biti oko 40.000 muških od 16 do 60 godina. Ustanak je planuo u novembru 1881,, a ugasio se počet­ kom avgusta 1882. Trajao je, dakle, skoro deset meseca. Za ugušenje toga ustanka Austrija je morala da mobiliše 37.830 pešaka, 564 konjanika, 58 topova i potrošila je nekoliko miliona fiorina. U toj je knjizi štampano jedno pismo ustaničkih glavara, koje su Austrijanci uhvatili. Mi ga ovde iznosimo da današnje pokoljenje vidi kako su mislili naši stari, bez razlike vere, pre 40 godina boreći se za slobodu svoje domovine. R . J. �Broj 1. GAJRET 31. januara 1882. po st. na Krbljinama u Bosni. Str. 23. j Glavnom Komandantu Vojvodi Petru Vukotiću na Čevu. Kao što Vam u potopjem pismu javismo mi smo krenuli na Trnovo i jedan smo dio naše vojske poslali preko planine pod komandom Ibrage Tanovića, Jovana Samardžića i Mujage Bandića sa zadatkom da dignu na ustanak planinštake do Kobiljdola, od prilike 4 sahata od Sarajeva, a Trnovo je 6 sahata daleko od Sarajeva. Kad je vojska bila već na putu, 28. o. m., stigoše ljudi iz Ledića s tužbom da je jedna žandarska jatrola od 30 momaka stigla u selo da mladiće silom vodi u soldaćiju. Odmah to dojavismo gore rečenim vođama i naredismo im da patrolu napadnu. To su oni i izvršili, patrolu su opkolili, dvadeset i jednog posjekli, a devetoricu živih uhvatili i eno ih sada na Zagorju. Dan iza toga, 29. januara, nismo namjeravali udariti na Trnovo, ali su oni nas napali i mi smo se braneći povlačili. Pri tome su oni izgubili 16 ljudi, kako nam rekoše čeljad iz Trnova. Da se osvetimo za ovaj napad odlučismo da 30. udarimo na Trnovo i podijelismo vojsku na troje, da navalimo sa tri strane. Mi smo imali 1200 ljudi. Jednim dijelom je zapovijedao Ibraga Tanović i Jovan Samardžić, drugim Stojan Kovačević i Vuk Ignjatović, a trećim Hajdarbeg Čengić. Mi smo u zoru krenuli na kasarnu i na šančeve. Prvi je pošao na juriš Beg Čengić i dva šanca zauzeo, pa je s bratom svojim Verašbegom, sijekući Švabe, prodro do kasarne, gdje su oba poginuli. Mi smo ih sa sviju strana obuhvatili, na povlačenje na­ tjerali i šančeve zauzeli. Oko tri sahata je neprijatelj dobio pojačanja sa Rogoja, a poslije iz Sarajeva, ali nam nijesu nikakve štete nanijeli. Nakon toga su nas sa sviju strana topovima obasuli i po­ što je nama počelo municije nestajati morali smo se povući, . Dva sahata prije mraka je bitka prekinuta. . . . . . U ovome boju smo imali 6 mrtvijeh i 19 ranjenijeh ,za koje nemamo ljekara. , , , Soldati su mnogi izginuli, oko 220, kako nam pričaju ljudi iz Trnova. �Str. 24. GAJRET Broj 1. Mi bi pregoreli našu pogibiju, ali nas duboko tišti gubitak trojice begova sa Zagorja, braće Čengića, Ibrahima i Omerbega Filipovića. Sva se Bosna digla, ali je uzalud, propašće, jer nema pu­ šaka ni municije i u ovoj nevolji uzđamo se u Vas da nećete svoju braću ostaviti na cjedilu. Smilujte se na nas, dragi Voj­ voda, jer mi nećemo više da budemo austrijski pa makar nas nestalo s lica zemlje. Isti nam je dan i Foča oteta i naše su se čete povukle otuda za jedno po sahata. Šestorica hašijeh je izgorelo u jednoj kući. * Nadajući se pozdravljamo Vas. Ibrahimbeg Čengić, Vaso Buva, Ibraga Tanović, Saliaga Forta, Jo v o Samardžić, Vuk Ignjatović, Stojan Kovaćević, Mujaga Bandić, Omeraga Šaćir, Risto Bakoć. Uredništvo. •Zaštita Dece. I do rata u naprednim zemljama dečije pitanje je bilo jedno od ozbiljnih pitanja. Ono je okupljalo oko sebe mnogo radenika, koji su vodili taj posao, sa voljom i ljubavlju. R at je to pitanje istaknuo još više na površinu. Odelio ga i podvukao njegovu važnost. I danas kad je »vek deteta«, to je jedno od najaktuelnijih pitanja, kojim se bave ne samo dobrotvorna društva, no i država i to ne samo napredne države, nego i u one, u kojim se o tom uopšte nije vodilo računa do rata. D ečije bolnice, razna skloništa za vanbračnu decu, »Kaplja mleka za odojčad«, dečija zabavišta, to sve bilo je organizovano i do ra ta na najširoj i najmodernijoj osnovi u većim centrima kul­ turnih naroda, i srelo najveće odobravanje i interesovanje dru­ štva. A što je bilo najglavnije pobeđena je polako i nepoverljivost siromašnog staleža i radničke klase, sa kojom su oni sre­ tali ove ustanove u poveravanju svoje dece na negovanje i lečenje. Vredni organizatori morali su mnogo raditi, dok su us­ peli u ovom poslu. Obilna literatura i paralelno s tim, obaveštavanje široke mase o korisnosti ovih ideja donelo je sa so­ bom željene rezultate. R at taj rad nije poremetio. Vredno je spomenuti, da je tokom rata najjača akcija prešla u ruke na­ �Broj 1 GAJRET Str. 25. prednih žena, koje su sa čisto ženskom marljvošću i ljubavlju radile ovaj veliki humani posao. Francuska u tom pogledu činila je najveće napore. Smrt­ nost, širenje veneričnih bolesti, jako razvijen alkoholizam, da­ vali su slab i kržljav priraštaj dece i to je dovodilo u očajanje državne faktore. Jo š mnogo pre rata vidimo jedan ogroman pokret, koji je obuhvatio ćelu Francusku, a u Parizu osobito za vreme rata dostigao kulminaciju pod direktivom profesora Pinara. Prva briga bila je priraštaj. I zakon od godine 1913. daje siromašnoj trudnoj ženi pravo, na potpuno izdržavanje na mesec dana pred porođaj. Sve troškove i negu za vreme poro­ đaja i mesec dana posle porođaja, a za tim 15 franaka i mleko za dete dok ne ojača. Sad je ta suma podignuta na 120 franaka, koju žena prima sve dotle, dok doji dete. Nabavljanje mleka deci je svagdanja briga gradske opštine. Svaka siromašna majka prijavljuje svoje dete u dečijim ambulantama, koja joj propi­ suju potrebnu količinu mleka za dete. Na to uve'renje opština joj izdaje svako jutro potrebnu količinu mleka. Svaka dva meseca majka se mora prijaviti u istu ambulantu na pregled, da bi joj se ponovo potvrdilo uverenje. U Engleskoj se u poslednje vreme obraća osobita pažnja na kakvoću kravljeg mleka za decu. Uzrok je tomu što je 1915. god. polovina dečje smrtnosti bila prouzrokovana t. zv. dečijom holerinom, bolešću koja nastaje zbog rđava kravljeg mleka. Iste godine bilo je osnovano, radi kontrole nad dečjim mlekom, društvo; »National Cleam Milk Society«, koje je u avgustu 1916. god. u sporazumu sa »Medical Officiers of Kealth« (medecinski inspektori higijene) utvrdilo pravila, kojima treba da odgo­ vara mleko, koje se daje deci. U novo oslobođenom Elzasu i Lorentu u Strassburgu 7. juna 1920. god. bila je prva opšta skupština »Ujedinjeni hdruštva Elzas i Lorene za negovanje dece«, koja je ustanovila pravila po kojima će se otpočeti taj važni posao u razorenim oblastima, gde je taj posao radi gro­ zote rata bio potrebniji no igde. U Belgiji vodi se najveća briga o deci i 5. septembra 1919. god. osnovano je jedno od najmnogobrojnijih i najbogatijih dru­ štava, koje je rašireno i ima članove u svim slojevima narod­ nim. Zove se »Nacionalno društvo za zaštitu dece«. Društvo �Str. 26. GAJRET Broj 1. izdaje mesečnu reviju sa vrlo korisnom sadržinom. Ovim dru­ štvom upravlja »Vrhovni savet za zaštitu dece«, koji pored toga daje svoje mišljenje državi u svima pravcima na polju rada o dečijim pitanjima. Savet se sastoji od 40 članova, koje imenuje kralj. U Nemačkoj se uvek i u najvećoj meri radilo na dečijem pitanju. Tamo su postojale i postoje najraznovrsnije ustanove, sve je bilo organizovano na najmoderniji način i radilo se u svima pravcima. Interesantan je bio rad raznih dobrotvornih društava u nekim opštinama nemačkim. Opština je izveštavala pojedina društva o svakom siromašnom novorođenčetu, a ona su odmah šiljala dobrovoljne bolničarke sa kolevkom i svim potrebnim pelenama za dete. Dete se odmah odvajalo od ma­ tere u kolevci. Ovim putem uklanjala se opasnost, da dete spava skupa sa roditeljima, što je po dete bilo vrlo nezdravo, a moglo je biti fatalno, ako su roditelji još i bolesni. Ovaj način čuvanja dece prenesen je za vreme rata i u Francusku, gde su se ovim bavile članice društva »Union des femmes de France«. U Švicarskoj se također obraća ogromna pažnja ne samo na odojčad, nego uopšte na čuvanje i negovanje mladeži. Mnoga i raznovrsna društva u ovom pravcu sjedinila su se za vreme rata radi koncentracije sila i sistematizovanja rada. Oso­ bita se pažnja obraća deci za vreme školovanja. Osim ostalog negovanja udešena su pri školama kupatila za siromašnu decu i besplatne narodne kuhinje. U Rusiji dečije pitanje je do rata slabo stajalo. Razna do­ brotvorna društva vodila su delimičnu brigu i o deci. Samo u nekoliko velikih gradova postojala su specijalna društva za za­ štitu dece. Bilo je nekoliko »Jasli« u većim centrima i tuber­ kuloznih sanatorija, gde su moglo dobiti mesta siromašna deca samo uz najveću protekciju. Rat i revolucija zatekli su jedan neorganizovan teren, gde su sada glad i nerad pustili najveći koren, gde je smrtnost ogromna. Tri amerikanske misije slate su u Moskvu sa ciljem da olakšaju strašan položaj, u kom se nalaze deca. Žena Maksima Gorkog piše u svom pismu, koje je bilo naštampano u Švicarskim novinama, »La Voie de femme«: — »Deca umiru, deca se ne rađaju. U teškim socijalnim prili­ kama, u kojima se nalazi boljševička Rusija prva su podlegla �Broj 1. GAJRET Str. 27. po svojoj slabosti deca, koja su sada tamo lišena svake higijene, hrane i skladnog vaspitanja telesnih, duševnih i moralnih oso­ bina«. U Severo-Američkim državama, gde je društveni život jako uređen, visoko stoji dečije pitanje. Tamo se uzimaju naro’ ćito u obzir zdravstveni uslovi, pod kojima se stupa u brak. U S. Americi mogu stupiti u brak samo ona lica koja su sposobna za zdrav plod. Alkoholizam je u nekim državama zabranjen radi istog razloga. Pri venčanju se donosi uverenje o zdravlju mladenaca, koje izdaje opštinski lekar. Za svaki venčani par zna se tačno da su zdravi i kakvo zdravlje mogu očekivati od svoje dece. Uverenja lekara pri venčanju imaju i tu korist, što olak­ šavaju trud lekarov, jer mu je lakše, poznavajući zdravlje rodi­ telja dati im savet da preduprede bolest i da očuvaju svoje dete u potrebitim higijenskim uslovima, nego da ga poslije bo­ lesna leće; dečija higijena je najveća potreba, ona treba pod nadzorom doktora i u rukama savesne majke da prati dete od dana rođenja. Isto tako je bilo i u Argentini. Crveni krst je upu­ tio predsedniku Skupštine predlog, da se u interesu zdravlja podmlatka .zabrane alkoholna pića i brak među licima, koja mogu predati patološko nasledstvo svojoj deci. »Predsednik Saveta higijene« predložio je da se i u Argentini traži lekarsko uverenje pri stupanju u brak. Ova ideja obazrivosti pri stu­ panju u brak došla je još pre rata i do nas, i o njoj je pisao 1913. god. Dr. Marković u popularnim izdanjima Srpske Matice u Novom Sadu, ističući važnost zdravog podmlatka, koji je moguć samo, ako su roditelji zdravi i protestovao proti toga, što razvratne roditelje i alkoholičare, koji upropašćavaju u začetku svoju decu, društvo toleriše. 6., 7. i 8. januara 1920. g. održana je u Ženevi »Generalna skupština internacionalnog udruženja za pomoć deci«; sastavljen je eksekutivni internacionalni komitet u koji su ušli po nekoliko članova od svih zastupanih država. Ova je grupa detaljno ras­ pravljala, kako će se priteći u pomoć deci i izradila pravila i program rada. Kod nas se je počelo na dečijem pitanju i pre rata raditi. Razna društva u Srbiji, kao što na pr. »Materinsko udruženje« »Društvo za sirotu i napuštenu decu« »Sokolsko društvo« ba- �Str. 28. GAJRET Broj 1. •vili su se samo jednom stranom tog pitanja. Za vreme rata u Vodenu osnovan je jednom grupom dečijih prijatelja po inici­ jativi Dr. Miloša Popovića »Logor malih četnika«, a za tim 30. novembra osnovano je »Društvo za Zaštitu Dece« pod protek­ toratom Njeg. Vel. Kralja Aleksandra. Položen je prvi kamen radu. Već tada se mogao videti siguran uspeh ovog rada, jer je odmah sve dobro proučeno i odmereno i uzete su sve tačke u obzir, koje treba ispuniti, da ni jedno od pitanja, koje se tiče dece ne bude zaboravljeno: borba proti veneričnih bolesti, al­ koholizma, tuberkuloze, za tim zdrav brak, olakšavanje stanja trudnih majki, briga da majka sama doji dete, briga o dobrom mleku za decu. Iza Oslobođenja prenosi se i društvo i rad u Beograd, gde društvo dobiva novo ime »Društvo za Zaštitu Jugoslavenske Dece«. Kasnije se, prošle godine ono fuzioniše sa predratnim društvom, koje je postojalo u Beogradu, a posle rata postojalo na papiru, (ali sa dobrim kapitalom), i dobije novo ime, koje i danas nosi »Društvo za pomoć, zaštitu i vaspitanje dece«. I ovo društvo kao i' ono u Vodenu delo je privatne inicijative. Razgranato je skoro po celoj državi našoj i vrši najblagotvorniju ulogu. Ali rezultati njegova rada pokazaće se u jačoj meri istom onda, kad država sama potpuno primi predloge i ideje ovoga društva i pomoću zakona provede ih u život i delo. Mi se možemo samo radovati, što vidimo da naša država upravo ide tim putem da to učini. Pri Ministarstvu Socijalne Politike osnovano je posebno Odelenje za Zaštitu Dece, koje radi gotovo potpuno u idejama i u pravcu, koje istaknusmo. U svim velikim našim centrima postoji posebro odelenje za zaštitu dece, koje vodi brigu o celoj pokrajini a u okružnim mestima sa nadleštvom za okrug. Osnovano je mnogo sirotišta, gde dr­ žava vodi brigu o siromašnoj i napuštenoj deci. Postoje Šegrtski Domovi i si. institucije. Teret prilično velik! I da ga se u buduć­ nosti resi, moraće država da pristupi merama, koje su u Ame­ rici već uvedene i o kojima mi malo gore natuknusmo. Tada ovaka briga i ovakav trošak smanjiće se jer ćemo imati zdravu decu i zdrav narod. Dugo će vremena proći dok to postignemo! Rat je ostavio strašnu pustoš u zdravlju narodnom. Samo organizovan i istra- �Broj 1. , GAJRET Str." 29. jan rad može dati dobre i brze rezultate. Treba da radi ćelo društvo, naročito lekari i pedagozi treba da udruže svoje znanje i iskustvo s roditeljskim. Potrebno je da se uvode sva oprobana pravila i naučne metode i šire u porodice, državne institucije i društva, koja se bave vaspitanjem i negovanjem dece. Svaki član države dužan je koliko je moguće više potpomagati sve ustanove, koje su u kontaktu s tim poslom, a u njima vr­ hovnu vlast dati ljudima, koji imaju specijalnu spremu i isku­ stvo i ljubav za taj posao. Novac, koji država upotrebljava na gajenje i negovanje dece, uvodeći dečiju higijenu, stalno ih pra­ teći na ćelom putu razvitka, uvek će manje stati državu, nego li lečenje tuberkulozne i anemične dece. I za to država treba da je energična u ovom pitanju i da obara sve one predrasude, sve zapreke, koje dolaze od neprosvećenosti mase, jer to su P r a v a D e t e t a, one nevinčadi, koja su bez svoje krivnje u nevolji i društvo je moralno najobvezanije prema njima. Dugo će vremena proći, dok masa bude obaveštena o higijenskoj isishrani i nezi deteta i shvati, da se u fizički zdravom detetu mogu razviti k.arakter i umne sposobnosti i da se samo zdravo dete može spremiti za život. Dugo će vremena proći dok svaka majka bude posvećena u pravila, kojih se mora držati pri odgoju i po­ dizanju svoga deteta, dok bude svesna toga, da se samo uz fizičko jačanje dete može podići na kulturnu visinu, i vaspitati karakter, koji će ga predohraniti od mana i dati mu snage za život. Za to naročito treba istaknuti, kao neminovnu najveću potrebu agil­ nost pojedinaca. Svak od nas gde 'god stigne dužan je da ko­ risti ovom poslu, da bude apostol njegov. Osobito je velika uloga ovde lekara, koji svaki dan nalazeći se oko kreveta bo­ lesnog deteta ili bolesne majke mogu dati po koji koristan savet. Isto tako pedagoga, koji treba da iz škole puštaju decu pot­ puno upućenu u kućnu higijenu. Pri takvom radu pojedinaca i u najmanjem mestancu, gde još dugo neće pasti plodno seme rada Društva za Zaštitu Dece, a gde je lako sresti kulturnog pojedinca i tu, u tim mestima rad pojedinca je od ogromne ko­ risti. Po tome kako su odgajana i vaspitana deca s pravom se sudi o uređenju i napretku države i njenog kulturnog života. Zato svaki od nas ne treba da ostane gluh i šlep, već treba da bude najveći zaštitnik Prava Deteta. Socijalne prilike i svako- �Str. 30. Broj 1. GAJRET dnevna borba za eksistenciju iz dana u dan su sve teže. Mnogi slab organizam podleže. Dužnost je svih nas prijatelja dece da propovedamo i radimo na tome, da se deca neguju tako, da budu ne samo duševno jaka, nego da .su zdrava i da svojom fi­ zičkom snagom podnesu bez velike energije sve borbe, što ih pruža život. Dr. Mara Kurtović. Šegrtsko pitanje. i. Uposlenje dece u trgovini i na zanatu davnašnjeg je da­ tuma. To je jedno od najstarijih pitanja iz oblasti moderne so­ cijalne politike uopšte. Susrećemo ga još za vreme pune snage esnafskih organizacija u srednjem veku. Nalazimo ga, dakle, još mnogo ranije pre pojave modernog socijalnog pitanja kao ’ takvog. Svoj današnji oblik ono vodi tek od pojave jačanja indu­ strije — od kraja osamnanestog veka. /■ Na mesto ranijih patrijarhalnih odnosa između rada i ka­ pitala, pojavom fabrike stupaju između njih novi odnosi. Pređašnji behu zasnovani na etičkim, a ovi posle na materijalistič­ kim motivima. Rad u odnosu prema kapitalu izgubio je sve svoje ranije etičke elemente. Sada je postao jedno čisto sredstvo za proizvodnju, bez ikakvih etičkih primesaka. Posledica toga svega bila je: i pojava pitanja o upotrebi šegrta —- dece u industriji, trgovini i na zanatu. To je pitanje baš usled toga dobilo i naročitu akutnost. Uzrok je jednosta­ van. Kapital je u novoj vrsti preduzeća, — fabrikama, — ste­ kao najizrazitijeg predstavnika u smislu materijalističkih težnji. Kao takav težio je da što više smanji procenat troškova radne snage. Ta ga je težnja sama po sebi dovela na upotrebu dece u produkciji. D e c a su, n a j j e f t i n i j a r a d n a s n a g a ! II. Sa pojavom krupne industrije naglo raste i upotreba dece u produkciji. To je naročito bio slučaj u doba prvih stvaranja. �Broj 1. ’ Str. 31. GAJRET današnje krupne industrije. Ono je već uzelo tako abnormalan oblik, da su se vladajući faktori, već našli pobuđeni da intervenišu: u cilju zaštite dečije radne snage pd nezajaživih probteva kapitala. Kod nas, međutim, ne postoje nikakvi pozitivni po­ daci da bi mogli praviti bliža rasmatranja o raspodeli dečije radne snage po polu i uzrastu, po uslovima rada i po pojedinim trgovaćko-zanatskim branšama. To niukoliko ne uništava po­ stojanje i značaj ovoga pitanja po naše privredno-društvene odnose. Ko je imao prilike da se bliže upozna sa našom industri­ jom, zanatom i trgovinom,-morao mu je pasti u oči: veliki procenat dece tu upotrebljene. Tako je naročito u tekstilnoj indu­ striji. I o d v e ć j e v e l i k b r o j ž e n s k e d e č i j e r a d n e s n a g e , k o j a s e s v e v i š e u p o t r e b l j a v a i z 1o u p o ­ li r e b 1 ja v a. Sve to naglašava nam jasno da se naše društvo nalazi na pragu jednog ozbiljnog socijalnog problema. Njegovom rešavanju treba pristupiti što pre. Inače će se javiti stalne posledice, s pogledom na fizički i moralni razvitak podmlatka naših siro­ mašnijih slojeva kao i na kulturnom zapadu. V a ž n o s t š e ­ g r t s k o g p i t a n j a po s a d a n j e i b u d u ć e d r u š t v e n e odnose i odveć je očigledna. III. ™ Prvenstvena zaštitna mera kod nas je: 1. određivanje mi­ nimuma uzrasta, ispod koga se upotreba dece uopšte zabra­ njuje; 2. ograničenje maksimuma radnog vremena dece ispod 16 godina i 3. zabrana dece na noćni rad i zabrana upo­ trebe dece sedmičnim odmorom i prazničnim danima. Posle, naročito je potrebno predvideti i mogućnost potpune, zabrane upotrebe dečije radne snage u izvesnim procesima rada, koji bi bili opasnost po zdravlje tih mladih organizama. Iščekivati je da će se gornje napomene izvršiti u izmenama i dopunama u Zakonu o radnjama za Srbiju. Taj zakon proširuje se na ćelu državu. S toga ne treba pri tom izgubiti iz vida da je z a š t i t a d e č j e r a d n e s n a g e j edna* n a j o p r a v d a n i j a p o ­ t r e b a s v a k o g s o c i j a l n o g z a k o n o d a v s t v a . Kod takvih mera ne može biti dvoumljenja o njihovoj opravdanosti �Str. 32. GAJRET Broj 1. ili neopravdanosti. Ako privredno razviće jedne zemlje može u nekoliko zakonodavcu nalagati da bude umeren u zaštiti od­ raslih radnika, ovde ti obziri ne trebaju i ne mogu da važe. S toga je iščekivati da će predstojeće izmene Zakona o rad­ njama u ovom pogledu doneti samo napredak a nikako na­ zadak. IV. Duhovna strana zakonskih zaštitnih mera u šegrtskom pi­ tanju mora da bazira na principima: fizičkog, intelektualnog i moralnog vaspitanja. Ovi principi moraju biti primenjeni ovako: 1. F i z i č k o v a s p i t a n j e u šegrtskom pitanju igra veliku ulogu. Ono zahteva izvršivanje jednog dela svakodnev­ nog zanimanja na čistom vazduhu: bar lekcije, čitanje, igre, ručkovi. Svako dete imalo bi da provede dnevno po jedan ili dva sata na agrikulturnim radovima kao uređenju parka, radu u vrtu, zanimanja oko pčelarstva, domaćih životinja i t. d. Te poslove treba shvatiti ne kao igru već kao ozbiljan posao. T a­ kav posao konstituiše naročitu vrstu programa fizičkog vaspi­ tanja. Individualne i kolektivne igre također je potrebno dovesti u upotrebu. U Večernjim Šegrtskim Školama treba istaći pored sokolskih, gimnastičkih vežbi i futbal, kao i razne zimske i letnje kolskih, gimnastičkih vežbi i fusbal, kao i razne zimske i letnje sportove. U njima se stvaraju širi duhovni horizonti. Tako se razvija socijalno osećanje, druželjublje. Decu, još u početku šegrtovanja treba privikavati d aleže pod šatorima, da sama sebe čisto okrpe, izmiju i sama sebi veš operu. Lekari treba da sva­ kako prate fizički razvitak šegrta: mereći ih i beležeći sve in­ teresantnije događaje u fazi njihovog šegrtskog razvića. 2. I n t e l e k t u a l n o v a s p i t a n j e dobiva se pomoću nastave u Šegrtskim školama i kursevima. Takve škole imali bi šegrti obvezatno da pohađaju. Ali šegrtov intelekat nikad se ne sme pretovariti. H u m a n i s t i č k i i p r o f e s i o n a l n i c i l j u o b u č a v a n j u n e s m e j u s e z a n e m a r i t i . Mo­ raju im se predavati: Istorija, Geografija, Matematika, Prirodne nauke, Domaće Gazdinstvo i Građanske Dužnosti. I n d i v i ­ d u a l n o s t t r e b a da u t o j n a s t a v i i g r a n a j g l a v - �Broj 1. GAJRET Str. 33. ni j u u l o g u . Pri obučavanju treba da se šegrti grupišu ne po svojim godinama već po svojim sposobnostima. To se vrši naj­ lakše prema znanju jezika i matematike. Tu je najlakše primenljiv kumulativni metod po kome je u nastavi nemoguće ići napred dok pređašnje gradivo nije dobro utvrđeno. U tako grupisanim razredima ima da se primenjuje naročiti i n d i v i d u ­ a l n i program. Prema njemu svaki šegrt dobija nastavu prema, svojim potrebama i sposobnostima, a ne nikako prema formal­ nom školskom »osposobljenju«. 3. M o r a l n o v a s p i t a n j e . Škole za šegrte — bile one ma koga tipa — imaju da vaspitavaju u slobodi za slobodu. Ali se u slobodi ne podrazumevaju manifestacije najnižih ten­ dencija. Dečaci moraju znati da imaju i svojih odgovornosti za učinjene pogreške. Ko je još u mladosti naučio da ceni posledice svojih grešaka neće tako brzo propasti u buri života. Ove škole, sem prednjega, imaju da računaju mnogo na uticaj mu­ zike, pesme, šegrtske čitaonice, biblioteke, za tim: sokolskog i a n t i a l k o h o l i s t i č k o g udruženja. Jednom reći: še stim a se imaju omogućiti svi higijenski, vaspitni i socijalni uslovi da se osposobe, ne samo za tezgu ili za čekić nego, z a ž i v o t ! Treba imati u vidu da će taj svaki šegrt biti: i zanatlija i trgovac i obrtnik, ali pored toga i upravo iznad svega toga svaki kao takav ima biti i punopravni građa­ nin: on će porez plaćati, bivati regrutovan, glasati, birati i biti biran! Sledstveno tome: ima biti jedan važan kulturni i jedan moćan socijalni faktor u ovoj zemlji. Z a t a k v o g g a t r e b a i s t v o r i t i! K. Krajšumović. i ■ ■ ■ . . Pobirci iz prošlosti Bosne. U ovoj ćemo rubrici donositi interesantne pabirke iz naše prošlosti pod Turcima. U njoj će u glavnom sarađivati naš najbolji poznavaoc histo­ rije Bosne toga vremena g. Safvetbeg Bašagić. Ali molimo i druge prijatelje da u njoj pišu. Tema je vrlo interesantna i do sada malo obrađena. Gotovo 500 godina života našeg narodnog stoji u historiji prazno. A u istini to vreme nije prazno. I u njem može da naš narod osim buntovničkih osebina hajdučkog odmetanja u gore, nađe vrlo jakih dokaza vrednosti naše rase. Vreme je još previše blizu, a rane iz toga vremena još otvorene, pa se danas ne može iz nekog usko shvaćenog nacionalizma i patriotizma, da dade nacionalna vrednost ili barem da se ukaže, kao dokaz naše nacionalne 3 �Str. 34. ' GAJRET Broj 1. vrednosti, na ličnosti, koje su naše krvi i plemena, a koje su služile i radile ii turskoj carevini — i to c a r e v i n i n e n a c i o n a l n o j , n e g o ve r s k o j. (Da je ona bila u ono doba verska, iznećemo detaljnije i dokumentovanije u posebnom članku). Te ličnosti često pokazuju jednako mnogo lju­ bavi k svojoj zemlji, kao i ostali njihovi savremenici drugih vera, a vrednošću ih svojom često kudikamo nadmašuju. Ja ne znam, gde i u čem da postavima sa današnjeg shvatanja nacionalizma na pr. razliku između Mehmed paše Sokolovića i Sigetskog junaka N i k o l e Z r i n j s k o g ? Onaj u službi Carigrada i vere Muhamedove a ovaj u službi Beča i vere katoličke. Onaj prema dosadanjem shvatanju ne spada u našu narodnu historiju, a ovaj spada. Za onog se otimaju Turci kao svoga, a za ovog Mađari. A od Nikole Zrinjskog ne razlikuju se savremenici pravoslavnog dela našeg na­ roda. Tada nije bilo nacionalizma današnjeg i pogreška je velika, ako se sa toga stanovišta promatra naša historija; ali je' danas isto tako nepra­ vedno, ako se na jednoj strani pregledaju neke činjenice, koje se na drugoj uzimaju kao jedini razlog za nepriznavanje nekih velikih ličnosti iz histo­ rije kao svojih. Da ne govorimo o tom, koliko naša historija od toga strada, ne samo radi netačnosti i\ego i radi očajne praznine historijske kroz 5 vekova. U tom vremenu ima naših ljudi u Turskoj koji su radili i -na kultur­ nom polju. I to treba da znamo. Barem radi toga što kroz njihova dela proviruje naša duša, naša rasa i što ima momenata i motiva koji su čisto naši —^ narodni (Arif-Hikmet Stočević, Derviš paša Mostarac, Sabit Užičanin). Kad spominjemo Ruđera Boškovića i kad sa zadovoljstvom nekad istaknemo po kog velikana iz Dalmacije, koji je pisao na talijanskom jeziku, zašto-ne tražimo snagu naše rase i na Istoku, kod Turaka i Arapa? I to tim više i tim pre, što je naša historija vezana s njima. Pravi nacionalista će se, makar ne bio #iusliman, složiti s nama u našem posmatranju nacionalizma; složiće se da u ono doba nije bilo ni srpskog, ni hrvatskog, ni jugoslavenskog nacionalizma. Motivi svih pokreta bili su verski, ili su ih vodile ambicije kraljeva i knezova. I zato pravi historičar, ako hoće da u isto vreme sa objektivnošću, pokaže današnjem i budućem naraštaju pravu snagu naše rase toga vremena i ispoljenje njeno, n9 smc da zaboravi ni ovo što gore spomenusmo. Je r to su pravi dokazi te snage. Mi se ne ponosimo Dušanom Silnim što je baš on lično bio silan i snažan, nego što je bio pravi odraz snage našeg plemena onog vremena. Mi ne ukazujemo s ponosom prstom na Teslu, što živi u Americi i piše na engleskom jeziku, nego što je čovjek, koga je dala naša rasa; dokaz snage i sposobnosti njene. Ni budući naši naraštaji neće ga zaboraviti pa makar što je on takav u doba cvetanja nacionalizma. Treba razlikovati historiju naroda od historije države. Narod i država nije isto; to su teorije imperi­ jalističke. A naša historija treba da pokazuje više snagu rase naše u pro­ šlosti, nego snagu države, koja je bila — osim sasvim retkih momenata — slaba i slabo bi bilo ako bi se po njoj cenila snaga naroda našeg. Zato se nadamo da će ovi nevezani pabirci dati građe i pomoći kojem našem historičaru, da ovo mračno doba naše historije jasnije vidi i pra­ vilno oceni. Uredništvo. Znameniti liosanci u Turskoj. MOTTO: Mi smo mali, al’ u nama veliki se ponos budi. — Što smo drugim narodima velikijeh dali ljudi. Salih paša (Mostarac). Mirza Safvet. Salih paša rodom je iz Mostara. Na carskom dvoru obavljao je razne službe, i dotjerao do kapidžijskog ćehaje. �Broj 1. GAJRET Str. 35. Godine 1635. imenovan je namjesnikom na Bosnu.- Na putu pane s konja i slomije nogu. Kad se izliječio dođe u Bosnu’ gdje ga brzo uzme na ruku zloglasni defterdar Mahmud efendija Zeničak i nametnu mu se za savjetnika na upravi. Čuvši narod za pašin dolazak načini tužbu, koju opremi u Sarajevo po kadiji Mustafa ef., sinu ugled­ nog šeha Smajil ef. Travnjaka. Defterdar obijedi kadiju kod ve­ zira kao buntovnika i nagovori, da ga smakne. Salih paša za­ tvori kadiju u Starigrad (Hodiđjed), gdje ga iza kratkog vre­ mena objesi. Tako se privremeno uduši pokret. Kad paša ode sa spahijama, da čuva Osijejf, ostavi zamjenikom defterdara, koji poče silom kupiti novi porez. To izazove velike nemire u zemlji. Defterdar bude svrgnut, a na njegovo mjesto opremljen glasoviti historik Pečevi. Iz Osijeka Salih paša ode u Erdelj, gdje doživi poraz s Bećir pašom kod Salonte 1636. Vrativši se u Banjaluku bez carskog fermana poče kupiti porez od strije­ laca. Za to bode svrgnut i pozvan u Carigrad, gdje mu zaplijene, vas imetak. Na molbu nekih prijatelja jedva kutarisa živu glavu. Kao mirovinu dobio je siromašni sandžak Kara Šabin, gdje je brzo umro koncem 1637. Bećir paša (Travnjak). Bećir paša, rodom je iz Travnika. Služio je u dvoru dugo vremena i dotjerao do dvorskog dostojanstvenika veliki imrahar (nadkonjušnik). S dva tuga imenovan namjesnikom bosanskim 1627., gdje je pašovao godinu dana. Kasnije bio namjesnik u više provincija i uvijek se istaknuo kao vrstan i iskusan državnik. K ao temešvarski namjesnik sudjelovao u bitci s Rakocijem kod Salonte nedaleko od Varata, u kojoj su Turci bili poraženi. Bu­ dimski namjesnik Husein paša bojeći se da se taj poraz ne upiše njemu u grijeh, a mrzeći Bećir pašu radi nekakove stare zađevice, načini izvješće sultanu, u kome ga obijedi na najcrnji način i svu krivnju za poraz svali mu na vrat. To izvješće upali i kapidžije dobiju nalog, da odmah Bećir pašu dovedu svezana u Carigrad. Tako je i bilo. Kad je došao u Carigrad, molio je, da ga puste pred sultana, da mu objasni uzrok poraza u bitci s R a­ kocijem. Nu Husein paša se i za to pobrinuo, da ne dobije pri stup sultanu, nego da prije bude pogubljen. Tako Bećir paša plati glavom tuđu pogrešku 1636. pred dvoranom carskoga divana, _______________________ Safvetbeg Bašagić. Bosanci muslimani kao javni radnici u Turskoj. Safvetbeg Bašagić. Od seobe Južnih Slavena u današnju postojbinu Bosna i Hercegovina stajale su na udarcu dvjema kulturama (istočnoj i zapadnoj) dvjema vjerama (rimskoj i bizantijskoj) i političkim aspiracijama raznih naroda i država. �Str. 36. GAJRET Broj 1. O Bosnu i Hercegovinu otimaše se Istok i Zapad, Bizant i Rim. Francuzi i Grci, Madžari i Mlečani; ali sve otimanje os­ talo je uzalud. Niko ih nije mogao na dulje vremena skučiti pod svoj upliv, kako je to slučaj bio sa susjednim slavenskim drža­ vama. Dogodilo se par puta, da su na neko vrijeme izgubile samostalnost, ali su se brzo iskoprcale i opet postale nezavisne. Tom iznimnom stanju bosanske države u prošlosti mnogo je doprinio prirodni položaj, prirođeni ponos, ljubav prema slobodi i narodna vjera, koja ih je držala u zajednici i poticala na otpor proti svakoj sili — pojavila se ona u zemlji ili dloazila sa strane. Istom kad Turci početkom XV. vijeka dođoše u susjedstvo preko ruševina bizantske, bugarske i srpske države, nastadoše teška vremea za kraljevinu Bosnu i njezinu nezavisnost. Pape, Ugri i Mlečani pritiskivali su ih križarskim vojnama sa zapada i sjevera, a Turci svagdanjim provalama s istoka i juga. Borba je bila očajna. Među dvije vatre održali su se dulje nego se moglo očekivati. Kad su oko polovice spomenutoga vijeka uvi­ djeli, da se više ne mogu oduprijeti navalama sa svih strana i da moraju panuti pod upliv ili Carigrada ili Budima odlučili su stupiti pod tursko okrilje, primiti Islam i zaigrati prvu ulogu medu svima narodima prostrane turske carevine. Čudnovato je, kako su se brzo znali snaći u novim prili­ kama i sprijateljiti se s novom vjerom i njezinom kulturom. Još prije pada bosanskog kraljevstva porodica Hranušića (po svoj prilici ogranak stare hercegovačke porodice Kosača) igra vidnu ulogu među turskim pograničnim begovima, a odmah iza pada jatomice se javljaju Bošnjaci i Hercegovci kao dvorski, upravni i vojnički dostojanstvenici po cijeloj carevini. Pošto je svrha ovome članku, da u kratko prikaže naše djedove kao pionire na polju islamske literature pustićemo iz vida te političke faktore, koji su sigurno mnogo doprinijeli kul­ turnom i političkom blagostanju naše domovine. Prvi nam se javlja kao pjesnik Adin(Mahmud paša Anđelović-Abogović, veliki vezir, umro 1474.), a za njim pjesnik Servi El-Bosnevi, umro 1494. Na polju znanosti ističe se šeh Ibrahim Bošnjak, pisac djela »Muhrekat-ul-kulub (Žrtva srdaca) i više mističnih rasprava, umro 1494. u Kairu poštovan od šehova i ulema (učenjaka). Tu sam trojicu do sada našao, a budućnost će može biti još koga otkriti iz te dobe. Od Bošnjaka i Hercegovaca, koji su se u XVI. vijeku od­ likovali na istočnom Parnosu dovoljno je spomenuti slijedeće, ,i to: Siri (Ali beg Hercegović, umro oko 1530.), Sinani (Arslan paša Jahjapašić, umro 1564.), Zijai Mostarac, umro 1564., Vu- �Broj 1. GAJRET Str. 37. suli (Gazi Mehmed beg Jahjapašić, umro 1592., Vahdeti Mulhid (Raskolnik) umro 1598,, Derviš paša Mostarac i ' Zijain sin Ubejdi. Od učenjaka ističu se Ahmed Šemsuddin Sarajlija, umro 1574. Sudi, glasoviti komentator perzijskih klasika umro 1592., šeh Ali Dede Nevesinjac, pisac djela »Evail ve Evahir« (Prvi i Posljednji) i »Es’ilet-ul-Hikem« (Mudroslovna pitanja), umro 1598. u Sigetu. Druga polovica XVI. vijeka najsvjetlija je epoha naše pro­ šlosti za turskoga gospodstva. O njoj ćemo malo opširnije pro­ govoriti prije nego pređemo na XVII. vijek, da nam bude jasnija slika našeg ponosa i položaja u doba kad smo drmali turskom carevinom. (Nastaviće se.) ,,Gajretov“ rad od godine 1914. do danas. Pred dva decenija nekoji kulturni radenici muslimani do­ đoše na ideju, da osnuju društvo, koje će preuzeti inicijativu prosvjećivanja muslimanskog dijela našeg naroda. Tu plemenitu namisao oni su i ostvarili, osnovavši godine 1902. društvo Gaj­ ret — za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i visokim školama. Na rad Gajreta od osnutka do Svjetskog rata ne mi­ slimo se ni osvrtati, jer se je taj mogao pratiti iz lista »Gajreta«, organa društva, koji je izlazio u ono doba i dovoljno izvještavao javnost o djelovanju društva. Ovdje ćemo se detaljnije osvrnuti na rad društva od 1914. godine do danas. Ukidanjem lične slobode i stavljanjem građana van za­ kona u Bosni i Hercegovini, raspustila je bivša neprijateljska uprava jula mjeseca 1914. godine i mnoga kulturna i humana društva kod nas, te je takva sudbina zadesila i Gajret. Uzroci, koji su rukovodili neprijateljske vlasti, da se prihvate ovako strogih mjera, proti kulturnih i prosvjetnih društava, svima su nam vrlo dobro poznati. Da bi ibo spriječen svaki kulturni i nacionalni rad i u Gajretu, to je bivša uprava uoči rata raspu­ stila društvo, uvela komesarijat u njemu i povjerila ga tadaš­ njoj vakufskoj upravi. Jasno je, da pri takvim okolnostima nesamo da društvo nije moglo razvijati djelatnost svoju, nego da je ono iz dana u dan opadalo. Komesar je u početku razaslao cirkulare na Sve uglednije muslimane u Bosni i Hercegovini sa zamolbom, da se zauzmu za Gajret. Osim ovoga apela vladinog �Str. 38. GAJRET Broj 1. komesara, podpredsjednika vakuf, mearif. sabor, odbora, od­ bor koji je preuzeo društvo iza narodnog Ujedinjenja nije na­ šao u aktima ni jednog važnijeg dokumenta, da se je poradilo za Gajret. Kako je rat bio već otpočeo, razumljivo je, da pored nesigurnosti na svim stranama, skoro i nije bilo odziva — za Gajret. Radi toga su za vrijeme komesarijata, koji je trajao sve do Oslobođenja, ograničeni dohoci na minimum, a djelovanje društva ograničilo se isključivo na dijelenje stipendija i potpora đacima srednjih škola. Pa i ako su dohoci društveni pali za vri­ jeme rata na minimum, to je ipak komesar društva našao shodnim, da iz umanjene društvene imovine i protiv društvenih pra­ vila upiše u ratne austrijske i ugarske zajmove svotu od deve­ deset hiljada kruna. Uistinu ogromna svota u ono doba i za bankovna poduzeća sa velikim kapitalima! .. . Međutim došlo je i narodno Oslobođenje, uspostavljena je sloboda udruživanja, te je Narodna Vlada neposredno iza Oslobođenja pozvala stari predratni odbor, koji je izabran 1912. godine, da od komesara preuzme Gajret. Radi unutarnjih ne­ prilika, haosa i korupcije, koia je evala tada u zemlji, stari od­ bor koji je preuzeo društvo, može se reći, da nije uspio ni naj­ manje da društvo oživi i preporodi. Rat je bio kod nas svršen, vojnici su se povratili svojim domovima, a među ovima bio je veliki broj naše školske omladine, koja je već nekoliko godina prekinula školu, morajući se odazvati vojnoj dužnosti. Mnogi su ostali beskućnici, jer im je kod kuća i sve upropašteno, a željeli su nastaviti započete škole. Tim se je ukazala eminentna po­ treba, da se ovoj omladini nastfadaloj pomogne, a Gajret kao kulturno humano društvo bio je prvi pozvan da ove potpomogne. Nastaje gibanje među mlađim elementima, savjetovanje i kon­ ferencije, da Gajret, koji će sada imati krupnije zadatke pre­ uzmu mlađi — napredniji, koji će ga reorganizovati i dati mu karakter kulturnog centra muslimana u našoj mladoj državi. Kao i predratnih tako i prve godine iza rata opažalo se živo interesovanje za buduću Gajretovu skupštinu, koja je sazvana 19. septembra 1919. Na ovoj skupštini ispoljile su se dvije ten­ dencije, dva naziranja na život i to naziranje mlađih — napred­ nijih, i starijih, preživjelih sa konzervativnim shvatanjem. »Ovo nije nikakva politička borba« veli jedan govornik na skupštini, »nego danas je kod nas borba onih, koji su prošli i drugih, koji dolaze«. Kao ni predratne tako ni ova skupština nije protekla bez vike i posredovanja policijskih organa. No mlađi su ipak ostali nadmoćniji i preuzeli su društvo u svoje ruke sa imovi­ nom od K 47.203.44. Baš u to doba su kod nas muslimana poli­ tičke prilike bile najrastrovanije, koje su vrlo mnogo mogle da utječu na nepovoljno razvijanje i same ideje Gajreta. Novi Gaj- �Broj 1. GAJRET Str. 39. retov odbor pao je u vrlo nezgodan položaj radi toga, što su iza ove skupštine otpočeli pojedini pododbori i povjerenici radi neobaviještenosti slati izjave nepovjerenja i otpočeo javno bojkotovati Gajret i raditi protiv njega. Neposredno iza skupštine Vakufsko mearifski sabor napustio je, radi finansijskih nedo­ stataka, sarajevski muški konvikt, ali ga u danima »nepovjere­ nja« preuzima Gajretov odbor u vlastitu režiju i smjesti u njega oko 90 đaka, koji su se prije toga po gradu i parkovima potu­ cali noću, nemajući drugoga skloništa. Te godine odbor je pored uzdržavanja konvikata podijelio učenicima srednjih škola 111 stipendija i 55 potpora. Svojim, požrtvovnim, i patriotskim, a uza sve to nepristranim radom,' umirio je mnoge nezadovolj­ nike, koji su vikali na Gajret i odbor njegov. Odboru je uspjelo da otpočne sa reorganizovanjem društva i da sredi kancelariju društvenu, koju je primio u potpunom neredu. Može se mirne duše reći, da je ovaj odbor udario nove temelje novom — po— ratnom Gajretu. Po uzoru prošle i skupština 1920. godine protekla je hurno; morala se je prekidati i ponovo održavati. Pored toga ona je bila i jedna impozantna manifestacija naše naprednosti i čvrste volje, da se preporodimo. Popuštanjem zavađenih us­ pjelo se, da se izaberu u odbor ljudi, odani Gajretu i njegovoj misli i to većinom oni, koji su bili i u prošlom odboru. Ovome odboru bio je olakšan posao u toliko, što su se prilike u javnsti u odnošaju naprama društvu bile prilično stabilizovale. Iza skupštine (jula mjeseca) saopštava vakuf, mearif. sa­ borski odbor Gajretu, da uslijed novčanih nedostataka u Vakufu napušta i ostalih pet konvikata u Bosni i Hercegovini. I ako odbor nije imao za ovako zamašite pothvate odobrenja od glavne skupštine, a i vijest o raspuštanju konvikata saopštena je u oči početka školske godine i smatrajući ovaj čin Vakufa opštim zlom i nesrećom, to on preuzima i ovih 5 konvikata i smještava u njih oko 300 učenika. • Ali se odbor nije zaustavio na ovome. On je shvatio pri­ like i vrijeme u kojem živimo, te je uvidio, da je muslimansko ženskinje kudikamo zaostalije od muškaraca u porodici i u jav­ no mživotu, te je došao na ideju otvaranja prvog srednjoškol­ skog konvikta za muslimanke u Sarajevu. U istoriji kulturnog razvijanja muslimana zapisaće se zlatnim slovima ovaj pleme­ niti i smjeli podhvat Gajretova odbora. »Smjeli« velimo radi toga, što su naše široke mase nažalost još uvijek ne samo proti obrazovanja ženskog svijeta, nego i muškog. I danas imamo svi dovoljno prilike da se o tome osvjedočimo na svakom koraku. Odbor se nije plašio toga, jer je bio tvrdo ubijeđen da bez obra­ zovane majke nema napretka muslimanima. �Str. 40. GAJRET Rroj 1. Sa svotom od osam stotina hiljada kruna, preostalih od prošle godine odbor ne bi ni iz daleka mogao pokrivati izdatke za uzdržavanje ovih šest konvikata. Radi toga potrebno je bilo da se organizacija provede nanovo i da se apeluje na sve mu­ slimane, kao i ostale prijatelje naše učeće mladeži, da se upi­ suju za članove Gajreta, osnivaju pododbore, sakupljaju priloge u novcu i u naravi, kako bi Gajret mogao izdržati tolike stotine sirotne mladeži, koja se» školuje i uči zanate. Priznati moramo, da se naš svijet prilično odazvao ovome pozivu. Osnovano je oko 30 n o v i h p o d o d b o r a po selima i gradovima i uspo­ stavljeno oko 50 n o v i h p o v j e r e n i k a , I u materijalnom pogledu uspjeh je bio zadovoljavajući. Odbor je svoj rad protegao i na sandžačke i makedonske mu­ slimane, koji su u svakom pogledu zaostaliji od ostalih sugra­ đana naših. Gajretov odbor je proširio svoj rad i medu iselje­ nicima muslimana u Americi, odkuda je imao lijep prihod. Prva svota Gajretu poslana od naše braće u dalekoj Americi bila je 75.000 kruna. Ukupna svota sabrana u Americi među našim iseljenicima iznosi oko 200.000 kruna. Skupština 1921. bila je manifestacija svjesnog rada, a pro­ tekla je mirno i dostojanstveno, kako i dolikuje društvu, koje u ovoj godini postaje centar cjelokupnog kulturno-prosvjetnog rada među muslimanima Bosne i Hercegovine. Odbor je izašao pred skupštinu sa dva milijuna kruna suficita osim namještaja, nabavljenog u konviktima. Spontane ovacije zahvalnosti odboru izjavljivane su od svih skupštinara. Sa osobitim zadovoljstvom moramo istaknuti, da na skupštini ne bijaše nikakvih političkih trzavica ni upadica. To je znak, da je naš svijet pravilno shvatio ideju Gajreta, da se je osvijestio, riješivši se mnotfih zabluda, koje su bile uzrokom, da su kočile naš prosvjetni i kulturni rad i da u prošlosti Gajret nije mogao pročiti onim tempom i onim uspjehom, kojim su druga kulturna društva napredovala kod nas. Jo š jedan svijetao momenat moramo istaknuti sa zadnje skupštine, o kojemu je bila ponajživahnija debata, a to je imstojanje i želja skupštinara, da se naše ženskinje savremeno ofc razuje, da se sve upotrebi i ako je potrebno naprosto mami u školu isto onako, kako se kod nas ranije radilo medu muškar cima, te da se u tu svrhu što više Gajretovih sredstava upo trebi. Kako su dosadanja pravila društvena, koja su stvorena pred dvadeset* godina, za današnje prilike bila nesavremena, io je na skupštini odbor izašao sa nacrtom novih pravila, koja su u cijelosti primljena. Prema novim pravilima, društvo može potpomagati đake i ostalih konfesija — kako to već od ranije čine bratska društva »Prosvjeta« i »Napredak«; pomagače i or- �Broj 1. GAJRET Str. 41. ganizovati tečajeve za nepismene; osnivati i pomagati stručne tečajeve za šegrte, zemljoradnike i.domaćice; širiti sokolstvo; širiti prosvjetu u narodu organiziranjem stalnih i pokretnih kniiižnica po selima i varošima, izdavanjem lista »Gajreta«, te organizovanjem javnih predavanja; suzbijaće svim sredstvima alkoholizam u narodu; osnivati i pomagati osnivanje sirotišta, šegrtskih domova, srednjoškolskih konvikata i menza; osnivati • i pomagati osnivanje narodnih univerziteta. Osim toga, prema novim pravilima, članovi se dijele na: p o č a s n e (radi izvan­ rednih zasluga učinjenih društvu ili kulturno-prosvjetnom preporođivanju muslimana); v e l i k e d o b r o t v o r e , (koji po­ klone ili vasijet učine društvu najmanje 10,000 dinara ili imanje od tolike vrijednosti); d o b r o t v o r e , (koji prilože društvu 500 dinara); u t e m e l j a č e , (koji prilože društvu 200 dinara) i r e d o v n e , (koji plaćaju 1—3 dinara mjesečno ■ — prema imovnom stanju članova). Na koncu ova pravila garantuju či­ novnicima i namještenicima Gajreta sva prava i pogodnosti, koje imaju i državni činovnici,, te i pri popunjenju činovničkih mjesta imaju se zahtijevati isti uslovi i kvalifikacije kao i kod državnih činovnika. Na čelu kancelarije stoji direktor, kojega imenuje Glavni odbor. Iz ovoga ekscerpta pravila proizlazi, da današnji Gajretov odbor ima veoma krupne zadatke i od kapitalne važnosti za prosvjećivanje muslimana u našoj državi. Što je odbor poduzeo, da ispuni zadatke društva, — koje su predviđeni novim pravi­ lima — ovdje ćemo redom iznijeti.1) Gajretovi konvikti. U prvom redu Gajretov odbor otvorio je početkom sep­ tembra o. g. još jedan srednjoškolski konvikt za muslimanke u Mostaru, u kojega je smjestio oko 30 učenica srednjih škola. Kako su zgrade ostalih konvikta trošne, to su one ovoga ljeta, za vrijeme ferija, popravljene, prebojene i očišćene. U svih se­ dam konvikata odbor je primio 420 učenika i' učenica, t. j. 180 učenika više nego ih je bilo u konviktima prošle godine. Radi obrazovanja modernih zanačija, odbor je učinio sve pripreme za otvaranje Šegrtskog Doma, koji se pri današnjim stanbenim okolnostima po svoj prilici neće otvoriti dotle, dok vakuf. mear. sabor, odbor ne ustupi odboru tražene prostorije u tu svrhu. Sumnjajući u susretljivost sabor, odbora, radi dosadanjih odu­ govlačenja u ovoj stvari, odbor je preuzeo korake da po mo­ gućnosti nađe privremeno makar i manje prostorije za ovaj dom. Do sada odbor je predbilježio 65 šegrta, koji će biti pozvani, kad se otvori dom. Društveni proračun za tekuću godinu, koji je primljen na prošloj skupštini, predviđa za uzdržavanje konvikata, za list �Str. 42. GA JRE T B oj l. »Gajret«, narodno prosvjećivanje, te za ostale troškove u svemu 51/, milijuna kruna. Uslijed skakanja cijena životnim namirni­ cama,, kao i radi toga što je u ovoj godini primljeno mnogo više pitomaca u konvikte ,nego lanjske godine, to danas odbor pred­ viđa izdatke u ovoj godini oko 7 do 7'/2 milijuna kruna. Za dru­ štvo, koje se uzdržaje od članarina, sitnih priloga, prihoda od zabava, to su upravo ogromni izdaci, te je odbor predvidio, da su ovć^ vrela nedostatna i da treba tražiti nova. Akcija za sakupljanje hrane. Da bi ovaj teret društvo moglo izdržati, odbor je pokrenuo ove jeseni a k c i j u z a_s a-k u p 1 j a n j e h r a n e i ostalih ži­ votnih namirnica za Gajret. U tu svrhu razaslane su okružnice svima pododborima i povjerenicima, da pored sakupljanja čla­ narina i priloga u novcu, otpočnu odmah sa sakupljanjem i na-mirnica. Ove okružnice razaslao je odbor i svima šeriatskim sudijama sa molbom, da ovu akciju podupru i da izdaju upute imamima i mualimima po selima za sakupljanje žita i drugih namirnica. Ta okružnica upućena pododborima, povjerenicima i šeriatskim sudijama glasi: »Iz izvještaja o radu Gajretova Glavnog odbora u prošloj godini, kojega smo ovih dana razaslali svima pododborima i po­ vjerenicima, razabire se, da je zadaća Glavnog odbora u ovoj. godini mnogo teža, nego je dosada bila. Teškim i napornim ra­ dom Glavni odbor je u prošloj godini uz pripomoć raznih misija, Prehranbenog odsjeka, Državne Zaštite Djece i Mladeži itd. izdržao 6 konvikata sa preko 300 pitomaca. U ovoj godini zaključismo da osim 6 postojećih konvikata otvorimo još jedan ženski srednjoškolski konvikt u Mostaru i Šegrtski Dom u Sarajevu za 200 siromašnih mladića, koji žele da izučavaju moderne zanate. Briga o prehrani ovih institucija postala nam je mnogo ozbiljnija i zamašitija, nego li je lani bila, s razloga, što su ve­ ćina od gornjih darovatelja sa strane prestala djelovati, te se sada imamo da pouzdajemo sami u se. Pouzdavajući se u agilnost i valjanost patriota, koji su to dosada dokazali svojim radom za »Gajret«, nadamo se, da ćemo pri vršenju ove teške dužnosti odsada biti još više pomagani. Pored sakupljanja članarina i priloga u novcu za Gajret, nužno je da otpoćnemo sada i sa sakupljanjem životnih namir­ nica. Sada je za to najzgodniji čas. Ljetina je kod nas dosta dobro ponijela, pa sa valjanim i organizovanim radom moglo bi se sakupiti velikih količina žita, krumpira, graha, krušaka i šljiva itd. Već su nekolika pododbora organizovala rad preko jeseni za sakupljanje namirnica po selima, pa ako se r ostali �Broj 1. GAJRET Str. 43. pododbori i povjerenici ozbiljno late posla, bićemo sigurni, da ćemo izdržati 5—600 mališana u konviktima i u Šegrtskom Domu. N Radi toga se stavlja na srce svima pododborima i povje­ renicima da razviju najveću propagandu po gradu i po selima, uzimajući u odbor za sakupljanje hrane najuglednije i najvaljanije ljude, koji razumiju zamašitost i važnost ovog posla. Jakom i voljnom i ustrajnim radom može se učiniti sve što se hoće. Za ovaj posao najzgodnije bi bilo uzeti učitelje, mualimei seoske hodže i muhtare. Ovaj rad trebalo bi organizovati po općinama. Srez neka bude centrala, a po općinama neka se od­ rede muhtari, hodže i drugi ugledni ljudi za sakupljanje. Svake hefte mogli bi muhtari izvješćivati srez o uspjehu sakupljanja. . Najzgodnije bi bilo sakupljati žito za vrijeme vršitbe. Pododbori i povjerenici treba da vode glavnu brigu o čitavom radu u srezu ‘ odnosno njihovom obitavalištu i da obavješćuju Glavni odbor Gajreta o uspjehu, a naminrice da šalju najbližem konviktu. Samo takvim radom osiguraćemo školovanje siromašnoj mladeži — uzdanici našoj. Čim dobiju pododbori i povjerenici ovo pismo, neka sazovu sve članove kao i ostale prijatelje Gajreta i održe s njima sastanak radi organizovanja rada, koji odmah treba da otpočne. Uvjereni smo da neće ni jedan-povjerenik ni pododbor zaostati od ovoga hajirli rada, pa Vam svima želimo sretan po­ četak i dobar uspjeh«. Nekoji pododbori i povjerenici izvijestili su Glavni odbor, da su otpočeli sa tim radom i da će biti lijepa uspjeha, dok drugi o toj akciji s početka ne javiše ništa Glavnom odboru. Radi toga je otposlana druga okružnica pododborima i povjere­ nicima, koja glasi: »Jesen je na izmaku i žito gotovo sve je unešeno u hamI bare. Jednom okružnicom mi smo molili sve naše pododbore i povjerenike i apelirali na njihov patriotizam i islamijjet da sa­ kupljaju od naroda žito za »Gajret«. Do sada imamo vrlo slabe ’ izvještaje o radu oko toga i Glavni odbor je u neugodnom izne­ nađenju, kako ga Gajretovi prijatelji u provinciji slabo pomažu u ovom najvažnijem poslu. Gajretovu Glavnom odboru nije po■ trebno da mu se šalju iz provincije pisma priznanja i hvale; o n b i s e m n o g o v i š e r a d ovao, k a d b i g a p r i j a t e l j i p o m a g a l i r a d o m . Od riječi nema koristi i svi bi đaci poskapali od gladi, kad bi sve ostalo na riječi. S druge strane opet ni Glavni odbor Gajreta pored svega rada ne bi mogao uspjeti bez rada prijatelja »Gajreta« u zemlji. Ove godine će biti izdaci »Gajreta« radi sve veće skupoće veći, nego je predviđeno u budžetu. Izdržati se može samo ako svi prionemo za rad. Od- �Str. 44. GAJRET Broj 1. bornićko i povjereničko mjesto Gajretovo nije samo čast nego prije svega d u ž n o s t , i t o t e š k a d u ž n o s t . Ko ne misli da vrši tu dužnost, bolje je neka se odreče mjesta i ustupi ga onom, ko hoće da radi. U odborima i pododborima treba da jedan drugog potiče, a ne da se oslanja jedan na drugog. Bez ovakvog shvatanja dužnosti Gajret neće moći udovoljiti velikom i teškom zadatku, koji se na nj polaže. Toga treba da je svje­ stan svaki musliman. Sakupljanjem hrane mislio je Glavni odbor da popuni naj­ veći dio budžeta. Ali se prevario, jer ga nijesu pomogli prija­ telji kao što treba. I već bi sada pao u očajanje za izlaz iz situ­ acije i za budućnost povjerene mu djece, da se ne nada, da će ga u zadnjem času pomoći prijatelji i sve sile upregnuti, da što više hrane sakupe. Stoga se obraća ponovo na taj pododbor (povjerenika) sa molbom, da o d m a h sve sile upregnete i organizujete sakupljanje hrane za konvikte. U s v a k o s e l o t r e b a da p o d e m a k a r po j e d a n č o v j e k i z m j e s t a i d a o d k u ć e d o k u ć e s a k u p l j a p a m a k a r po j e d a n i l i d v a kg. ž i t a . Neka se ne žali trud! Neka se ne oslanja niko ni na kog! Svaki treba da radi. To zahtijeva od njih pa­ triotizam i islamijjet, zato ga moli oko 500 siromašne djece, uz­ danice i budućnosti naše, koja ide u školu. Bez toga Glavni odbor ne može izaći na kraj i odgovornost za nesreću neće no­ siti on, koji čini sve što može i radi koliko može, nego svi za­ jedno, svaki pojedinac. Mi ćemo objelodanjivati u novinama radove i zasluge po­ jedinih pododbora i povjerenika, pa neka cio muslimanski svijet zna koliko ko doprinosi fajde muslimanskoj zajednici. U radu je spas! U radu je naša budućnost. Rad i sposob­ nost za rad najveće je bogatstvo. Vjerujući da će u ovom poslu za Gajret biti pravo natje­ canje među pojedinim kotarevima i vjerujući da ni Vi ne ćete u tom zaostati šaljemo Vam mahsus selam«. Narodno prosvjećivanje. U svrhu n a r o d n o g p r o s v j e ć i v a n j a odbor je za­ ključio u prvom redu da imenuje trojicu putujućih učitelja, koji će zaći u narod i širiti ideju Gajretovu. Zatim će ovi učitelji osnivati razne tečajeve, držati korisna predavanja, upućivati djecu u škole, predlagati Glavnom odboru, da se zauzme kod nadležnih vlasti gdje. nema narodnih škola, da se otvore i koji će potpomagati akciju za sakupljanje hrane. Odbor je već jed­ nog učitelja imenovao, koji je otpočeo sa radom u sarajevskom okrugu, a i drugu dvojicu naskoro će imenovati. Da bi se putu­ jućem učitelju, koji ide na društveni trošak, izlazilo u susret, �Broj 1. GAJRET Str. 45. upućeno je pododborima i povjerenicima pismo slijedećeg sa­ držaja: »Gajret je preuzeo na sebe sav rad oko kulturno prosvjet­ nog jačanja i privrednog pridizanja muslimana. Kulturni i pri­ vredni rad Gajreta neće se odsele ograničiti oko uzdržavanja naše učeće mladeži, nego će Gajret svoj rad proširiti na sva polja kako u kulturnom tako i privrednom smislu. Između svih posebnih metoda rada, koje će Gajret da uvede, svakako je jedna od najglavnijih: uvađanje putujućih svojih učitelja, koji će neprekidno stajati u dodiru sa našim svijetom, kako po gra­ dovima tako i po najzabitnijim selima. Program rada svih pu­ tujućih učitelja sami će oni da izvode među narodom, po upu­ tama Glavnog odbora. Posjednik ovog cirkulara jest Gajretov putujući učitelj za okruge Sarajevo i Mostar, te mu ovaj cirkular služi kao legiti­ macija, a ujedno i,apel svim Gajretovim pododborima i povjere­ nicima u spomenuta dva okruga, da rečenom putujućem učitelju idu na ruku u svakom pogledu. Putujući će učitelj da najpre dođe u dodir sa Gajretovim prijateljima, te da s njima skupa zađe u šire slojeve naroda za izvađanje svoga kulturno prosvjetnog programa. Pošto isti putuje, naravno o društvenom trošku, to se umoljavaju svi prijatelji Gajreta, da nastoje na sve moguće na­ čine, da izdaci njegovi budu što manji. Poznavajući našu svag­ danju predusretljivost prema nadošlom putniku, to Glavni od­ bor drži, da će se ta narodna vrlina u svakom mjestu i prema našem učitelju iskazati i Gajret od izdataka i u tom pogledu na najveći minimum ograničiti«. Gajretov! artikli. Radi povećanja prihoda odbor je, pored dosadanjeg ugo­ vora sa tvornicom cigar-papira, s k l o p i o u g o v o r e za iz­ davanje Gajretovih artikala sa slijedećim tvrtkama: 1. Sa Prvom Jugoslavenskom tvornicom sapuna (peraćeg) • » L a v o v« — Stern i Pišker Zagreb, za izdavanje sapuna pod Gajretovom zaštitnom markom. 2. Sa P r v o m O s j e č k o m t v o r n i c o m s a p u n a d. d. za izdavanje toaletnog i brijačkog sapuna pod Gajretovom zaštitnom markom. 3. Sa tvornicom laštila (mast za cipele) »D i 1 b e r« sa Gajretovom zaštitnom markom. 4. U toku su pregovori sa tvornicom k a f i n i h s m j e s a i s u r o g a t a H i n k a F r a n k a S i n o v i za izdavanje Gajretove kafe. Dužnost je svih prijatelja naše omladine i napretka našeg, da Gajretove artikle proture i u najzabitnija sela, te da troše �Str. 46. GAJRET Broj 1. isključivo Gajretove artikle, kako bi omogućili odboru da uz­ država na stotine naše djece sirotne na školama i zanatima. List »Gajret«. Već na pretprošloj skupštini zaključeno je da se pokrene nanovo list Gajret, koji je prestao izlaziti 1914. godine. Ali usslijed pomanjkanja prostorija za administraciju, list se ni uz naj­ bolju volju nije mogao pokrenuti. Pošto ima izgleda da će od­ bor dobiti veće prostorije društvene, to je zaključio da počet­ kom ove školske godine pokrene svoj organ, koji će izvještavati članove o radu društva. Osim toga u listu će se pisati i o raz­ nim savremenim problemima, a biće zastupana i lijepa knji­ ževnost. Proširenje rada na Makedoniju i Sandžak. U prošloj godini društvo je protegnulo svoju djelatnost i na muslimane u Sandžaku. Radi tamošnjih zamršenih prilika osim u Priboju, (gdje je pododbor srazmjerno za kratko vrijeme postigao zamjerne uspjehe), slaba je odziva bilo za Gajret. U ovoj godini odbor je primio u konvikte priličan broj djece iz Bijelog Polja, Priboja i Prijepolja. Odbor nije mogao dobiti tačnih informacija o ljudima uplivnim i sposobnim u ostalim mje. stima Sadžaka kao ni Makedonije, te se je radi toga obratio preko Ministarstva Vjera, da ovo preporuči tamošnjim okruž­ nim mujftijama G ajret i da ih pozove na rad. Ministarstvo se rado odazvalo molbi, te je uputilo dopise svima muftilucima u Makedoniji, a društvu je dostavilo mjesta muftiluka. Odbor je ovih dana razaslao svima muftijama iž tih krajeva štampane izvještaje za 1920./21. i pisma, u kojima im je dao upute za Gajretov rad. Već su se nekoje muftije javile društvu sa izjavama, da će se rado odazvati odborovu pozivu i da će primiti povjereničku dužnost. —Predviđajući odbor za buduću šk. godinu veći broj djece, koja će se upisati u srednje škole, to je otpočeo izrađivati plan za otvaranje Gajretova konvikta u Prijepolju, gdje postoji petorazredna gimnazija. Za to odbor s pravom oče­ kuje, da će muslimani iz Sandžaka i Makedonije pokazati do­ voljno požrtvovnosti i rada za G ajret i utrti putove za ostva­ renje -ove namisli i pokaže li se ovaj rad, odbor će sve učiniti da se u idućoj godini otvori taj dom. U kratkim potezima prikazasmo rad Gajretov i peripetij, kroz koje je morao proći, da bi postigao ovako zamjerne us­ pjehe izložene u prednjem prikazu. Oko G ajreta danas su se okupili svi oni, koji pravilno razumijevaju ideju G ajreta i ko­ jima je na srcu boljitak našeg naroda. Ko je patriota i ko je is­ kren prijatelj našeg kulturnog i prosvjetnog podizanja, toga ne .treba mnogo bodriti na taj rad, koji je nada sve human i ple­ �Broj !• GAJRET Str. 47. menit. 0 svima nama ovisi, a ne o nekolicini ljudi u odboru Gajda li će se ovaj rad još više razvijati. Sa naponom svih energija nas sviju, moći će se postići sve za kulturno-prosvjetno pridizanje — za napredak sviju nas. re ta , Hamid Kukić. Ktt>n>K eBH e j SM jb iu e K e . Hamu MnaflM kh>h>k6bhh Haconncn. — lio ocnoCo^eitv. i;H>H/KeBHH 5KHBOT y Hac Harno ce nopeo pa3BHjaTH. Hobh kh>iiVK6BHH npaBItH, KOJU HMajy OBOj KOpeH y HOBHM PyXOBHHM KpeTaBHMa y paiy h no pajy, npo6mn cy nyT, n poK cy npBnx paro v cnoOopp noKa3HBajm CBy pOecT u HecTanmocT Miapocm, panac ce Beh nonnity cTajioacHBaTH, poOpo ce pejni op pljasor, ir noy3paHe <|)H3iioHOMiije obhx noiipeTa, Koje nona3vjy npBe kohT.vpe TaaeHaTa, hoinii>y (ce. noTBpfjHBaTH. ynOpeflO C HOBHM. KftHSKeBHHM nOKpCTHMa, jaBH.ni! cy ce II HOBII EH>HHteBHH JIHCTOBH, H3Mel),V KO,jlIX Cy H6KH HOCIIOpH HajeKCTpeimnjer KH>ra?eBHor CHo6H3Ma. /(ani opnypny KapaKTepnCTHK,y obhx CTpeMJBeaa, y OBaKBHM noneTapcitHM paconiiciiMa, anconvTHO HHje .Morvhe. Ty ce ipnu op ceroapnje ceH3apnjn. /KeJiii ce pa ce 4ipeBa3H^y concTBene moHh h cnocofinocTii. lloniTO-noTO. JepHe ce MJiape'KHiBKeBHe rpyne cTaBn>ajynia, oranoBimrre Herapiije cneva hito je nama kh>hjk6bhoct cTRopima y npoiu.iocTH. y »BejaBHpH« cTaBJba A. B. III n m h h nop npnTHHKII HO'/Iv CBe HITO je PO Cap CTBOpma, H n03HTHBH0, nama KHPBKeBiiocT. y »Jyppmy« phhh to hcto, c MaH>e ycnexa, T yc t a b K p k ii e p. y »n,iiaMeHy« pawH5icy K p n e sk a ii R e c ape p , Mano KOMyHHCTHHKH HacTpojeHH, cBy nask xpBaTCKe kh>hVKeBHe npomnocTH. y »Cbctckom IIpernepy« panp cy K o p p ii h p M o m u p H u k o n h h HeKoniiKO peTeMeiffhhx npiiKa3a naum caBpeMeHe KpHTHKe, a y »Hoboj CBemocTH« npy-itpo3 phaRe CTHX0Be h join p^aBHje npnnoBeTKe 3aneHvnieHa oOapaaa oaBpeMeHe cpncKe KH>nsKeBHOCTH. Biiph ce pa je CBe KH.H/KeBHo Mnapo y noiipeTV. To ilnje pbaBO. II 3 cbhx thx noRpeia ycTannhe ce jepaH hobii KMiHceBHH Hapauuaj ii poiiem, HecyMH>HBO, hobv ii opiirnHanHV hotj’ y nainv KHH/iteBHOCT Koja je p y JiiipnpH h y npimoBeTpn h y ppaMH Opna Beh nonena pa Tpnn Maimpiicaita ii ina6noiiH30BaH>a. II CiaHiicnaB B h ii a b e p h Mhhoui R p h>a h c k ii h Miipocnap. Kp.i eiKa, ose cy to necyMH)HBO, Beh paHac, nosiiTiiBHe kh>hviteBHe BpepHOCTii. Hdpxobii TaneHTii noKa3yjy nene h oprniinanHe oOnnKe, h H3Beuihe, Hamv KHiuKeBHOCT H3 cnene yniine ,.v Kojoj ce Hanina no paTV, nmueHa CBojjix MHOrm TaneHaTa. �Str. 48. GAJRET Broj 1. »3apaiycTpnH paT« ofl Mnxanna MnpoHa. — TeuiKo 6ir 6mo peha OAJiy'iHy pez o CBOjoj kh>h3h y cthxobhm&, r^e Kpoa cjiaCo MH ynoJia Kasam ocehama, Kpo3 pijaBO rpaijeHv MeipnKy i h cTapiiHCKe no^pasKaBaHKe pmie npoBHpe no Koja Kpenita Kli­ cao. G ’ihcto (|)opMajiHo-neciiHBKG CTpane osa KiMira irnje oho uito ce 30Be necina. Ten h60thmhh,g H36Hje Koja CHaasHHja Me- j Tatjiopa, ii 3ajenH hhcth necHHHKH Meiaji, OBHmheH h oo.iaropo}jeH Kpo3 HenoopeflHy HHcnHpapHjy. A jih, oho e t o OBy KH>nry cnacaBa, to je meii nenai MHcaoHOdH, to je mena ocHOBHa, iiAejm, noTisa Ha KaKBe ce hhcmo HaynHJiH y caspeMemiM cBecna.Ma, CTHX0Ba. Hec.yMEHBO, r. Mhpoh je MHCJiraaii;. EberoB <|)0Ji030<f>čKii ciicTeM, peBOJiTOBaH necTO copHjannoTHHKii, HHje jom impaijeH, HeMa nyHe opiirHHajiHocTH hh BpToraaBe flyCHiie, a r a oh je Ty, y CTBapaH>y, h iiHTepecaHTan. CaMO, npeA ohom tommom mhcjih, paeBeHHx y HecKnaAHy neoHHHKy OAehy, ocTaje jom yBeK otbopeHo nHiaite: Aa jih (jbiraosoij), aito HHje nem ioi necHHK Kao H i t e h T h j 6, Tpe6a Aa H36eraBa tpihiocotjicKH HajsroflHHjn HanHH H3pa:naBaH>a npeito eceja, Mecro Aa mnpoKjr. moahoct | mhcjih ('ii.vTiUia y pKOBe CTHXOBa, MeTpHKe h, no Bpxy, ii pHMe? To je TeMa o Kojoj ce Aa roBopHTii, h mh heMo to yHHHiiTii, noboaom OBe KiMire, Ha ApvroM MecTy, h oiimnpHHje. >>3apaTyoTpHH paT« je 6op6a cBeiaor eaeMenTa nponiB TaMHOl', OCHOBHHX eTHHKHX HaHeJia npOTHB 6pyTaAHe H MOpaAHOCTH »3apaTycTpiiH pai« je 6op6a cBeTJior eaeMeiita npotHB laiiiior, oshobhik eTHTiKHx Hanena npoTHB 6pyTajnie h MopajinocTii: 3apaTycTpmia naBecTHTejBa Hiraea. TeMa je, ođ3HpoM na npoTeKHH paT, l'Ae je 3apaTycTpiiH eaeMeHaT cjiaBiro TpeH.vTiio nođeAy, HHTepecaHTHa, a jom HHTepecaHTHiija no pa3BHjaH>y nocjieAiina pBor TpnyM(J)a. HeMa cyMH>e, h, MzpoH je CBojy oohobhj Mucao AOda iimpoi«o KOHipiniipao, ii BepoBATHO 6 h yMeo Aa je H3BeAe, pa3Biije h AOKaace Aa je CMeo Aa je jnmnr HenoTpeSHor CTapuHCKor opHaMeHTa necHHHKor. CBaKano, »SapaTjcTpim paT« je AOKa3 jeAHOr (})Hji030(j)CKor Myneaa h hobhx, jom HeKpiiCTaAHcaHHX mhcjih Koje H36zjajy H3 AaHamae aiMOctjiepe, nyHe noTpeca ii CTpaxoBiiTnx yKpmTaBaH>a, ii na3ahe ce cyipa m h npeKOcyTpa, KaA ce 'iOBenaHCTBO caeriie z yAapn y CTapu ApeMesit, i;ao VBeK nocjie peBOJiyu;Hja. 5 . J. »MINKA«, drugo izdanje,. Sarajevo 1921, Cijena 8 dinara. Poštom 10 dinara. Uprava »Novog Vijeka« izdala je drugo izdanje ovog najboljeg Bjelevčeva djela, jer je prvo izdanje potpuno rasprodano, O ovom romanu vodila se dugačka parnica između pisca i nasljednika glavnog junaka, koja je poznata iz novina. Došlo je do sporazuma izvan suda, pa je pisac ii ovom izdanju uklonio sve ono, što je bilo uzrok toj parnici. U Minki je ocrtan život muslimanke u Bosni, Carigradu, koji romanu daje osobiti značaj. �Broj 1. GAJRET Str. 49. »NA KRAJU«. Zbirka je manjih radova A. Hifzi Bjelevca u kojima se pisac iz onog velikog svijeta i aristokratskih krugova spušta među sitne, zapuštene, odbačene. Najbolja je među ovima »Na kraju«, a »Povijest moga djeda« je lijepa stvar u kojoj pisac priča kako je njegov djed — neuk čo- * vjek napravio sat od drveta i kako je u selu pobudio senzaciju s tim izu­ mom. A onda je otišao u svijet da usavrši svoje djelo. Na smrti je predao svoje djelo sinu s riječima: »Tamo je u sanduku, Avdo, onaj sat što ne može sam bez utega — bez vanjske sile ići, gledaj, da ga ti usavršiš«. I druge stvari su lijepe. Knjiga se dobiva kod uprave »Novog Vijeka« uz cijenu od 4 dinara. ć. Repertoar Nar. Pozorišta. U Sarajevu se otvara Narodno Potoršte. Početak 22. oktobra. 0 važnosti njegovoj ne treba ovde govoriti, Osobito za Sarajevo. 0 tom ćemo pisati posebno. Ovde hoćemo samo da čitaocima našim iznesemo repertoar, koji je predviđen za ovogodišnju sezonu. Nave­ deni pisci i dela sami govore, kakav je izbor, sa koliko je veštine izabran za našu sredinu, sarajevsku naročito, gde će moći naći duševne hrane i od­ mora a šarolika masa sarajevska: i visoko kulturni,,i duboko nekulturni, poklonici orijenta i zapada. Mladi naš dramaturg g. Borivoje Jevtić poka­ zuje već tim sa koliko je ljubavi, poznavanja i marljivosti prihvatio se za posao. Ako i polovicom zadovolji od iznesenog repertoara, može mu se čestitati. Mi ćemo stalno da pratimo rad našeg pozorišta i nastojaćemo da pomognemo njegovom velikom zadatku, koji je preuzeo na se. I o n o je n a š s a r a d n i k , jer će sigurno u svojoj dvorani gledati uvek veliki broj muslimana. D o m a ć i p i s c i : Begović: Stana Bijučić, Biskupova sinovica, Cvjetna? cesta, Pred ispit zrelosti; Bojić: Kraljeva jesen; Vojnović: Ekvinocij, Smrt majke Jugovića, Dubrovačka trilogija (II. deo); Glišić: Podvala; Dimović: Vojvoda Momčilo; Ivakić: Inoče; Jovanović: Naši sinovi; Kočić: Jazavac pred sudom; Kosor: Požar strasti; Krleža: Kraljevo; Nušić: Protekcija, Svet, Običan čovjek, Put oko sveta,- Knez Ivo od Semberije, Tako je moralo biti; Odavić: Hej Sloveni; Ogrizović: Hasanaginica; Petrović: Pljusak, Čvor; Popović Sterija: Kir Janja, Zla žena, Rodoljupci; Predić: Golgota; Sremac: Zona Zanfirova; Stankpvić: Koštana; Šantić: Hasanaginica; Šenoa: Kako vam drago; Tresić-Pavičić: Katarina Zrinjska; Tucić: Golgota, Truli, dom; Čorović: Zulumćar, On, Adembeg; Cankar: Događaji u sentflorijanskoj do­ lini; Cvetić: Nemanja. P o p u l a r n i k o m a d i : Veselinović: Đido; Okruglić: Šokica; TotDeskašev: Seoska lola; Sremac: Ivkova slava; Frajndrajh: Graničar; Šenoa: Zlatarevo zlato. — K o m a d i s p e v a n j e m : Pribislav i Božana; Na poselu;. Suđaje. O s t a l i s l o v e n s k i p i s c i : Andrejev: Dani našeg života; Arcibašev: Ljubomora; Gogolj: Ženidba, Revizor; Gorki: Na dnu; Zapoljska: Njih četvero; Končinski: Krila smrti; Merežkovski: Pavao I.; Ostrovski: Bez krivice kriv, Bura; Riškov: Zmija devojka, Državni stan; Sumbatov-Južfn: Sokoli i gavrani; Surgučev: Jesenje violine; Tolstoj: Živi leš; Čehov: Soba br. 6, Veštica, Medved; Čapek: R. G. R-. S t r a n i p i s c i : Bernstein: Kradljivac, Izrael; Brije: Blanšeta; Dimactac: Veliki Kin; Dima-sin: Gospodin Alfons; Ečegari: U dolini; Ekar:. Papa Le Bonar; Gete: Faust (I. deo), Egmont; Goldoni: Mirandolina; Guckov; Uriel Akosta; Hauptman: Dabrovina; Ibsen: Nora; Luj: Napuštena; Molier: Uobraženi bolesnik, Skapenove podvale, Žorž Danden; Molnar: Đavo; Mopasan: Gospođica Fifi; Praga: Kriza; Rostan: Orlić; Sardu: Prisni prijatelji, Siprijena, Otadžbina; Sofokle: Antigona; Strindberg: Otac, Gospođica Julija, Verovnik; Suderman: Zavičaj; Šenher: Đavolja žena; Šiler: Razbojnici; To: Cezar i Kleopatra, Lekar u dilemi, Zanat gospođe Uorn; Šekspir: San letnjc noći, Otelo, Mlćtački trgovac; Uajld: Saloma; Fler-Kajave: Boridanov magarac; Fler-Kroaze: Povratak. �Str. 50. GAJRET Broj l. M 3 HapoflHor rio3opmiJTa. — .IIpenpaBKe y Hapo/tHOM IIo30pHniTy BpineHe cy njiaHOBHMa n n o a Ha^rjie^OM no3naior capajeBCKor apxiiTeKTa r. Kapjia II a *k i i k a. T. IIa?KHK je y iiHHiio CBe niTO je jiemajio y H>eroBoj Mohn #a o/j HenpaKTHnue ABppaHe čHBmer r5pyniTBeHor floMa CTBopn je/tHy Jieny no3opnnmy # bopaHy noja he 6 hth h npnjimiHO aKycTHHHa n y^oGna sa noceTHon,e. 3axBajbyjyhn meroBOM 6y/piOM Ha/jrjie/taH>y, ^Bopana u no3opHHi^a H3pa5eHe cy npeMa H>eroBiiM: nJiaHOBHMa, no nojnMa je HeniTO yčJia/KeHa ouiTpHHa n cmiH30BaHa KahnnepHOCT paHnje ^BopaHe, a no3opH*ma AOČHJia ^ obojbho flydHHe 3a pa3BHja a e cijeHe n MoryhHOCT onepncan>a nepcneKTHBOM. ' IIjiaHOBe n Ha^Me^ Ha# hobom ejieKTpnHHOM HHCTajiaujijoM H a nosopimpu n n;eHTpa.iTHHM jiO/KemeM y 3rpa/j;H nsBpnino je r. BojucjiaB ,/K a k y Ji a, rpaljeBHH ira^caBeranK, Iz uredništva. U listu »Gajret« treba da sarađuje sva naša inteligen­ cija, naročito muslimanska. Zato je uredništvo poslalo između ostalih pisama preko 20 na muslimansku inteligenciju bez razlike na politička ubjeđenja, sve na akademski obrazovane ljude. Jedan je samo odgovorio na pismo, a nijedan nije poslao saradnje. Ovo iznosimo da konstatujemo ovaj žalosni iakat i da ponova upozorimo i zamolimo našu inteligenciju, da ne apstinira u ovom poslu, nego da sarađuje. Samo udruženim snagama možemo pomoći zaostalom našem svijetu. List Gajret neka bude duhovna veza naša, makar jedino mjesto gdje možemo svi da zajedno radimo. Ovaj broj šaljemo svima starim prijateljima lista »Gajret«; nadamo se da će biti predplatnici naši, a molimo ih da naš list preporuče u svojoj sredini, da se što više raširi. To je potrebno iz dva razloga. Prvi spomenu­ smo u uvodnoj riječi, a drugi je materijalna strana lista. Šteta je da trošak oko lista oduzima kom našem djetetu školovanje. List treba da izdržava sam sebe. I za to treba što više pretplatnika, koji uredno plaćaju list. Današnji broj izdajemo u 64 strane radi toga Što je list jnalo zakasnio i radi toga, što u njem štampamo izvještaj Gajrelov. Inače će izlaziti re­ dovno na 32 strane. * Gajretov list je raširen po cijeloj kraljevini i zalazi u najzabitnija sela. Oglasi koji se štampaju u njem imaju stalnu vrijednost, jer se list ne baca kao dnevni listovi nego se čuva i uvijek čita. Zato je najbolje o g l a ­ š a v a t i u listu Gajret. Muslimani sjetite se društva „Gajret"! L ist G ajret izlazi mjesečno jedanput Pojedini b ro j stoji 6 kruna, a godišnja pretplata 66 kruna. Adresa: Uredništvo G ajreta, Sarajevo. Vlasnik: »Gajret«. Urednik: Šukrija Kurtović. Islamska dionička štamparija, Sarajevo. �Broj 1. GAJRET Str. 51. Zapisnik. XV. Gajretove glavne skupštine, održane 24. jula 1921. u 9 sati prije podne u prostorijama Gajretova muškog konvikta u Sarajevu. Prisutnih oko 200 članova. P r e d s j e d n i k g. A l i j a K u r t o v i ć otvara skupštinu, konstatovavši da je prema pravilima dovoljan broj članova da se održi skupština, pozdravlja skupštinare i izaslanike pododbora iz provincije i to slijedeću gospodu: Ahmeda H. Alića iz Gračanice, Jusufa Mahića iz Visokog, Muha­ meda Bakarevića i Osmana Firdusa od pododbora u Zagrebu, Ahmeda Đikića i Čemalovića iz Mostara, Halila H. Alihodžića iz Stoga i Mehmedaliju Tarabara iz Zenice, a naročito pozdravlja g. Hakiju Hadžića, koji se je zamučio, te je čak iz Nevesinja došao da prisustvuje današnjoj skupštini. Svi ovi nijesu žalili ni vremena ni truda, da prisustvuju današnjoj skupštini i da time dokumentuju svoje prijateljstvo za »Gajret« i smisao za napredak. Zatim predstavlja skupštini izaslanika vlasti g. Omera Hadžića i predlaže za verifikatore Asima Kurta i Sulejmana Haznadarevića,*" koje skupština jednoglasno prima, a zatim nastavlja: »Pred Vas, gospodo, izlazi danas odbor »Gajreta«, da Vam položi vačun za rad prošle godine. Iz izvještaja, koje će podnijeti pojedina gos­ poda odbornici, Vi ćete moći da stvorite i svoj sud o tom radu. Meni kao dosadanjem predsjedniku dužnost, je, da Vam ukratko iznesem cio rad i pravac njegova rada. Iz velikoga niza godina, neprestanih borba, političkih trzavica u dru­ štvu »Gajret«, uspjelo je napokon današnjem odboru, da našoj javnosti odnosno političkim nasrtljivcima, koji u sve hoće da unesu čaršijsku poli­ tiku, dokaže, da »Gajret« nije mjesto, gdje se vodi partizanska politika. Odbor to nije dokazivao i dokazao polemikom u javnosti, »polemikom pi­ sanja i govora«, nego- »polemikom rada«, ako dozvolite da se ovako izra­ zim. Kao što rad — marljiv rad u običnom životu svakog čovjeka čuva od poroka i zla, od nevaljala puta, jer ne dozvoljava da se razbuktavaju u njemu životinjske strasti, tako je i Glavni Odbor društva »Gajret« radom uspio da spase ovo društvo od političkih trzavica. T o je n a j v e ć i us ­ p j e h -naš. On nam omogućava da nesmetano nastavimo rad oko dizanja Gajretove ideje. Gajret nije više poprište partizanske politike, n e g o p o ­ p r i š t e r a d a i v e l i k e n a c i o n a l n e i d e o l o g i j e . A na tom polju natjecati se — uvijek je dobro i mene bi veselilo, ako se i na današnjoj skupštini bude pokazala ta tendencija.' Ova godina je u glavnom protekla u jačanju organizacije »Gajreta«, osobito u pravcu materijalnog jačanja, što jačeg prihoda i u uređivanju naših instituta. Tu smo postigli velike uspjehe. Na materijalnom polju po­ stigli smo toliko, da sve dosadanje godine rada Gajretova zajedno ne iznose onoliko, koliko smo ove godine sabrali. Na unutarnjem uređenju institucija, kraće rečeno konvikata, uspjeh je također velik: vanjski i unutarnji. Naši pitomci su razmjerno dobro prošli u svim srednjim školama, a moralno vla­ danje im je izvrsno, kad se usporedi sa raspuštenošću našega đaštva iz predprošle — prevratne godine. Zdravlje njihovo je bilo također dobro i osim malih iznimaka obične prehlade, nije bilo bolesti. S druge opet strane organizacija, red, tačnost i čistoća u našim zavodima je takva, da može da , nam služi za ponos. Predstavnik američke misije izrazio se je vrlo pohvalno '"o našem konviktu ovdje, rekavši, da bi naš zavod (koji je kako ie poznato stara kuća, ludnica bila tu) mogao da bude usred New-Yorka bez ikakve zamjerke, a drugi jedan gospodin, načelnik Min. SoC. politike rekao je, da su naši zavodi najbolji u Jugoslaviji. 4* �Str. 52. GAJRET « Rroj 1. Ali mnogb veći uspjeh od ovoga svega vidim ja u tom, što smo otvo­ rili Ženski srednjoškolski konvikt u Sarajevu i tako omogućili našem žen­ skom svijetu da se razvija savremeno. Moje je mišljenje, d a j e c e n t a r m u s l i m a n s k o g p i t a n j a k o d n a s — ž e n s k o p i t a n j e i da je ono preduslov našeg napretka uopšte. Bez kulturne majke nema kulturne porodice, bez kulture u porodici nema kulture u narodu. Zato će ova go­ dina kod nas u budućnosti biti zapisana kao veoma znamenita u našem kulturnom razvoju. »Gajret« na ovom putu treba da ustraje i da rad na ovom polju sve više i više širi tako, da mu kroz kratko vrijeme postane to glavni posao. Budući rad »Gajreta« ne smije da se ograniči samo na konvikte i đake. On treba da pređe na cio narod. Cio narod naš očekuje kao ozebao sunca svoju inteligenciju, da mu dođe i da ga nečem nauči. I inteligencija oko »Gajreta« i ona, koju je »Gajret« odgojio treba da tamo pođe i da istisne iz naroda uvjerenje, da mu »školari« dolaze samo po »glas« i da ga zavađaju politički. Pozitivan šitni rad, to je najbolji rad, to je najveća po­ litika. Žalostan je fakat, gospodo i braćo, da muslimanski široki slojevi ne osjećaju svoje inteligencije i nemaju povjerenja u nju. Nikad dosada — osim časnih izuzetaka — nije ništa učinjeno da se steče to povjerenje i da narod osjeti, da ima s v o j u inteligenciju. Musliman, kad svrši škole ili je činovnik državni ili političar, čisti političar, koji svoju politiku osniva na frazama i ujdurmama, a ne na pozitivnom radu. Sa toga puta treba da se skrene na bolji i da se inteligencija o r g a n i z u j e z a r a d u n a r o d u . Sva polja su tu neobrađena i može svaki koji hoće i ima ambiciju, da raz­ vije do krajar-svoje energije. »G a j r e t« -t r e b a .d a p o s t a - n e c e n t a r t e o r g a n i z a c i j e i na tom polju ja vidim mnogo veći i bolji-zadatak, nego na izdavanju materijalnih pomoći. Inteligenciju i rad treba organizovati. Nijedno selo ne smije da izostane da ga makar jedan inteligent ne obiđe, nijedan čovjek ne smije da ostane, kome ne bi bilo poznato da po­ stoji »Gajret« i da.ne zna njegov zadatak. Samo u tom slučaju imamo pravo da tražimo ma šta od naroda. Bez toga »Gajret« nije udovoljio i neće moći udovoljiti svom zadatku niti izdržati teret. Vi ćete, gospodo, iz kasnijih predloga vidjeti koliko i kako mi mislimo da proširimo rad u »Gajretu«. Među ostalim vidjećet' i to, da odbor ne ide samo da odgaja intelektualne radnike, nego i manuelne i da je u pre­ govorima, da osnuje posebni Š e g r t s k i D o m za podizanje našeg zanatlijskog staleža. To je, gospodo i braćo, jedna potreba, koja se ne može povoljno na­ glasiti. U tome muslimanski dio našeg naroda mnogo pati. Zađite po kojoj hoćete čaršiji i vidjećete, da je malo muslimana modernih zanatlija, a za­ đite u veća podpzeća i fabrike, pa ćete vidjeti, da svi muslimani tamo gotovo bez iznimke vrše samo obične radničke poslove. Stručnjaka ne­ mamo. A prilike za to idu nam u prilog: Polovina gradskog stanovništva je muslimanskog u Bosni i Hercegovini i prema tom najbliži centrumu da što nauče; a što je najglavnije osuđeni su na proletarizovanje ako ne nauče. Tu treba brzog rada. Zanatlijski stalež je vrlo važan faktor u nacionalnoj ekonomiji i za to treba da ga što jače podupiremo. Da Spašavamo sirotinju, sirotu djecu i da ih očuvamo i učinimo koris­ nim za našu zajednicu, nosimo se mišlju, da osnujemo i jedno S i r o t i š t e, pa smo i tu na putu skorog ostvarenja njegova. Ovaj posao ne bi trebao da bude naš, prirodnije je i pozvaniji je Vakuf da to radi, a li___ najbolje je da se zaustavimo na ovom »ali«, da ne izazivamo nepotrebne sukobe među nama. Pored toga odbor misli da pokrene Gajretov list, da preuzme inich jativu z a n a r o d n o p r o s v j e ć i v a n j e , kako to gore rekoh i u tom se nada, da će i kod Vas i kod naroda naići na Tazumijevanje i pomoć, jer sam sve ne može podnijeti. �. Broj 1- GAJRET Str. 53. Bude li se ovako radilo i bude li sloga u ovom radu, ja sam siguran , naš uspjeh! U- to fcne ja Vas još jednom pozdravljam!« (Iza svršenog go­ vora predsjednik je od svih skupštinara pozdravljen sa burnim »Živio«!) Izvještaj tajnika. Na predlog g. J u s u f a T a n o v i ć a skupština usvaja, da tajnik ne čita izvještaja, kojeg skupštinari imaju oštampana u rukama, nego da u kratkim potezima prikaže rad društva u minuloj poslovnoj godini. T a j n i k g. Dr. Z a i m Š a r a c referiše glavnoj skupštini o radu Glavnog Odbora. Odmah nakon što je ovaj odbor preuzeo »Gajret« u svoje ruke stvorio je Vakuf. mear. saborski odbor zaključak, da napusti sve kon­ vikte i o tome je obavijestio Gajretovu upravu. Smatrajući taj akt Vakufa opštim našim zlom, preuzeo je Gajretov odbor sve vakufske konvikte i ako za to nije imao punomoći od prošle glavne skupštine. Prema utanačenju usmenom i pismenom između Vakufa i Gajretove uprave vidi se, da Vakuf nije ispunio svoja obećanja i obveze, koje je dao prilikom napuštanja svih konvikata, nalazeći se u mizernom financijalnom stanju. (Negodovanje skup­ štinara prema Vakufu). Sve te konvikte, koji su se nalazili ,u vrlo zapu­ štenom stanju preuzeo je »Gajret« i sasvim ih preuredio, te za njihovu •adaptaciju potrošio p$eko 300.000 K. U muškom konviktu u Sarajevu bilo je u potpunoj opskrbi 109 pitomaca, a ša eksternistima bilo je na hrani, 116. Konačni uspjeh pitomaca je dobar. U ženskom konviktu u Sarajevu smještene su 23 pitomice od kojih je 6 na koncu školske godine prošlo sa odličnim uspjehom. U mostarskom konviktu je smješteno tokom godine 97 pitomaca. I ovdje je konačni uspjeh zadovoljavajući. U tuzlanskom kon­ viktu je smješteno 36 pitomaca, a njihov uspjeh pri kraju školske godine, je bio dobar, ako ne i vrlo dobar, budući je 5 pitomaca polučilo vrlo dobar uspjeh. U banjalučkom konviktu je smješteno 25 pitomaca, te su koncem godine polučili svi prvi' red, U bihaćkom konviktu je smješteno 22 pitomca sa zadovoljavajućim konačnim uspjehom. U ovoj godini osnovana su 24 pododbora i imenovano je u 51 mjestu • 84 povjerenika. U svemu društvo ima 44 pododbora i 96 povjerenika. Broj članova iznosi oko 6000. Inicijativom Glavnog Odbora uz saradnju nekih svjesnih hanuma počeli su se osnivati i ženski pododbori, a kao prvi ženski pododbor osnovan je u Stocu, a drugi u Sarajevu. Tako je Gajretova ideja uhvatila korijena i među našim ženskim svijetom. Nadati se je da će se u idućoj godina osnivati ženski pododbori uz ostale pododbore. Na narodnom prosvjećivanju odbor je već nešto otpočeo. U dva maha podijeljene su pot­ pore pripravnicima učiteljskog tečaja uz obavezu, da će svaki održati sa uspjehom najmanje jedan analfabetski tečaj. Odbor je podijelio učenicima srednjih škola i naučnicima 47 stipendija i podijelio je 125 potpora u iz­ nosima do 500 K. Djelovanje Gajreta protegnuto je u ovoj godini na sve pokrajine Kraljevine S. H. S. Ideja »Gajreta« prodrla je i među našim ise­ ljenicima u Americi, koji su se »Gajretu« odazvali sa izdašnom novčanom potporom. Odbor je nastojao da u ovoj godini otvori i Šegrtski Dom, ali usljed pomanjkanja prostorija to mu nije pošlo za rukom da ostvari. Bu­ dući odbor valja da se ozbiljno pozabavi pitanjem Šegrtskog Doma i da ga u ovoj godini otvori. »Gajret« nastoji, da bi umanjio socijalnu bijedu musli­ manskog ženskinja, da otvori i Žensko Sirotište u Sarajevu. Ministarstvo . je u tu svrhu obećalo dati potporu. Prihodi Gajretovi potječu od članarina, zabava, darova i prihoda od artikala Gajretovih. '(Time je izvještaj tajnika bio završen, kojega skupština prima sa odobravanjem.) Izvještaj blagajnika. Blagajnik g. H u s e i n T u r a n č i ć izvještava o stanju Gajretove imovine. Primici u godini 1920./21. iznosili su 3,649.461.97, a izdaci 2,410,829.92, — tako da se je gotovina povećala za K 1,238.632.05, — te �± Str. 54. GAJRET Broj ]. iznosi sa prenosom gotovine od prošle godine K 1,904.467.97. Blagajnički promet iznosio je K 6,060.291.89. Proračun za idu^u godinu iznosi K . 5,475.000. Izvještaj blagajnika prima skupština sa odobravanjem. Izvještaj nadzornog odbora. Ing. g. S a l i h C i c o izvješćuje u ime revizionog odbora, da su pre­ gledane društvene knjige i u potpunom redu pronađene. Izvještaj revizionog odbora prima skupština na znanje. Apsolutorij starom odboru. Nakon primljeojh gornjih izvještaja skupština podjeljuje apsolutorij starom odboru. v 2. Proračun za iduću poslovnu godinu. Predsjednik K u r t o v ić podjeljuje riječ g. T a n o v ić u koji pri­ mjećuje, da je ovogodišnji Gajretov izvještaj zakasnio, što nije krivnja od­ bora. Predlaže, da se u buduće dade kompetencija poslovođi da vrši taj­ ničku dužnost, kako bi se moglo brže rješavati tekuće poslove. U ovoj godini Gajretov odbor može sa ponosom pokazati na svoj rad i djelovanje. ?ma da primjeti proračunu za iduću godinu, da su primici odviše »proiz­ voljni«, te se boji, da će sadašnji odbor, koji je naponom svih energija po­ stigao zamjerne uspjehe, staviti novom odboru tešku dužnost, kojoj možda neće moći udovoljiti. Osvrće se na pojedine stavke proračuna. Misli, da se članarine neće moći ubrati predviđenih kruna 500.000, kao ni prihod od zabava u iznosu od 600.000 K. Drži, da je nedostatak proračuna u tome, što je predviđeno, da se može utrošiti iz Gajretove imovine K 1,675.000.—. Rashode je lakše predviđeti. Veseli ga otvaranje Ženskog konvikta u Mo­ staru i Šegrtskog Doma u Sarajevu. Mišljenja je, da bi trebalo učiniti na­ ročitu predstavku vladi i istaknuti, da je nacionalna potreba obrazovanje muslimanske žene i tražiti da vlada votira naročitu svotu u tu svrhu. Pred­ viđena stavka za Šegrtski Dom, drži govornik, da je prevelika, pa se boji, da se neće moći udesiti rashodi. Na gornje primjedbe odgovara predsjednik K u r t o v ić, da će novi odbor imati teške zadatke. Prošla godina protekla je u jačanju organizacije. U buduće nada se, da će se ova organizacija proširiti i pojačati, jer je naš svijet počeo uviđati koristi »Gajreta«, pa će se^sa energičnim i organizatorskim radom predviđene svote u proračunu moći ubrati. Odbor je pred­ vidio, da se u ovoj godini proširi kancelarijski rad, kako će se to kasnije vidjeti iz predloženih pravila ovoj skupštini na odobrenje, tako da će se rad u Gajretovoj kancelariji mnogo ubrzati. I sam drži da odbor preuzima na sebe u ovoj godini vrlo krupne zadatke, pa veli da je dužnost svih pod­ odbora, povjerenika i svakog pojedinca, da potpomažu odbor u njegovom radu. Glede rashoda u prošloj godini konstatuje, da su ovi mnogo veći, nego li su u izvještaju navedeni. Odbor je primio od raznih misija, prehranbenog odsjeka i dr. ustanova darove u naturi, koji predstavljaju og­ romnu vrijednost, tako je mnogo više utrošeno na izdržavanje konvikata, nego što je to u izvještaju navedeno, jer je tamo navedeno samo to, što je u gotovu novcu dato. —^ Za Šegrtski Dom veli, da postoji pitanje, da li će Vakuf u tu svrhu predati »Gajretu« svoje sirotište u Sarajevu. Uprava »Gajreta« tražila je od Vakufa, da ustupi zgradu »sirotišta« sa namještajem društvu »Gajret« pod uslovom, da »Gajret« preuzme uzdržavanje sadašnjih pitomaca sirotišta i da svake godine primi u sirotište odnosno u Dom po 10 novih siročadi i to po predlogu Vakuf. mear. sab. odbora ili Ulema medžlisa. Međutim Val^uf na ovaj podnesak nije još odgovorio, te postoji opasnost, da ovoj tražnji neće ni udovoljiti. Ak se gornja zgrada ne dobije, moraće odbor votirati veću svotu za zgradu Šegrtskog Doma. G. H a k i j a H a d ž i ć prigovara, što je predviđeno za muški kon­ vikt u Sarajevu i Mostaru po K 810.000 ,a za ženski konvikt u Sarajevu �j3roj 1* GAJRET Str. 55. ranio 200.000, a u Mostaru K 225.000. Predlaže, da se za mostarski i sara­ jevski ženski konvikt odobri svota po 400.000, a za muški sarajevski kon­ vikt mjesto po 810.000 K po 600.000 K. Drži, da za ženski konvikt svakako treba podvostručiti svotu, koja je predviđena, a oduzeti od drugih konvi­ kata. Ističe potrebu obrazovanja muslimanske žene, pa veli, kada roditelji neće da otkidaju od svojega zalogaja, da šalju svoju žensku djecu na škole, to treba »Gajret« ovu žensku djecu da potpomogne. Kako se je ranije kod nas mamilo muškarce u školu, tako danas trebamo mi da mamimo ženskinje da se obrazuje. Na primjedbe g. Hadžića odgovara p r e d s j e d n i k, da prema pri­ došlim molbama i prema vijestima, koje je on dobio iz provincije, nema izgleda, da će se ova dva ženska konvikta s tako velikim brojem pitomaca popuniti, pa prema tome ne izgleda potrebnim da se ove svote, koje su naznačene u proračunu, povećaju. Novom odboru, kao što je i staron\, treba da leži na srcu obrazovanje našeg ženskog svijeta, da prijavljeni broj pitomica svakako primi u konvikte. G. V r e b a c ističe, da su ranije misije poklonile Gajretovom kon­ viktu raznih stvari velike vrijednosti, što se ove godine ne očekuje da će biti. Sa svotom od 600.000 K predviđeni broj pitomaca u konviktu neće se moći izdržavati. • G. Š u k . r i j a K u r t o v i ć misli, da je učinjena mala greška, što je u proračunu napose naznačeno, koliko će se utrošiti. Najbolje bi bilo, kad bi se uzeli svi konvikti zajedno, te da odbor troši za konvikte prema uka­ zanoj potrebi. G. Dr. Š a r a c veli, da je predlog g. Hadžića dobar, kad ne bi bilo poteškoća sa stanovima. Mi bi eventualno mogli povisiti cio proračun za ovu godinu, ali bi za to trebalo velikog rada s naše strane. Pored provađanja organizacije treba da nastoji svaki član i prijatelj »Gajreta«, da se što više konzumiraju Gajretovi artikli od kojih bi »Gajret« prema uvećanoj potrošnje imao i uvećane prihode. Odbor je u toku pregovora za izrađivanje Gajretovih artikala i to: sapuna, šibica, olovki, porcelana i čaša, pletećeg pamuka, čokolade, kave, a sklopljen je ugovor sa tvornicom cigar-papira S. D. Alkalay, od koje će imati godišnje 300.000 K prihoda. Zato je nužno da se apelira na naš svijet da kupuje Gajretove artikle, koji neće biti ništa skuplji od ostalih. « G. Š u k r i j a K u r t o v i ć kaže, da nije niko od nas protivan obra­ zovanju muslimanskog ženskinja. Tendencija ljudi, koji su do sada radili u Gajretovom odboru bila je ta, da se osnuje još jedan ženski konvikt u Mo­ staru, a to je . i želja sviju nas, ali g. Hadžić ne predviđa, da bi se možda moralo povraćati đake, ako bi se snižavale svote za izdržavanje muških konvikata. Povisivati proračun za izdržavanje ženskih konvikata ne može se, jer su i prostorije ovih konvikata premalene, a i to treba imati na umu. Predlaže ponovno, da se uzmu komulativno, svi konvikti, a da odbor prema potrebi ovih konvikata raspolaže sa novcem. G. H a d ž i ć na to predlaže, da se za muške konvikte u Mostaru i Sarajevu odobri K 710.000, a za dva ženska konvikta bar po K 300.000. G. A s i m K u r t napominje, da je predlog g. Hadžića plemenit, ali drži, da dosadanji odbor ima dosta iskustva, i da je koristeći se tim isku­ stvom izašao sa ovakim proračunom, pa predlaže, da se ovaj proračun iznešen glavnoj skupštini u cijelosti primi i da se ovlasti odbor, da u ovom proračunu može prekoračiti stavke 2. i 4. (Žen. kon.), ako se za to ukaže potreba. — Skupština predloženi proračun u cijelosti prima. U proračunskpj debati učestvovali su još gg. Edhem Đulizar, Asim Dulgaić i Dedić. -Time je završena debata o drugoj tačci dnevnog reda. �GAJRET Str. 56. 3. Broj 1. Nacrt društvenih pravila. P r e d s j e d n i k saopštava skupštini, da su dosadanja pravila bila nesavremena, te da je odbor izradio nova, koja danas skupštini predlaže na odobrenje. Nakon podulje stvarne debate skupština odobrava predložena pravila, koja će se podnijeti Pokrajinskoj Upravi na odobrenje. Prema novyn pravilima društvo će »Gajret« davati materijalne i mo­ ralne pomoći đacima državljanima Kraljevstva, na srednjim, zanatlijskim i visokim školama; pomagati, osnivati i organizirati tečajeve za^ nepismene; osnivati i pomagati osnivanje stručnih obrazovnih tečajeva za šegrte, zem­ ljoradnike, domaćice, sokole i tome si. širiti prosvjetu u narodu, organizovanjem stalnih i pokretnih knjižnica po selima i varošima, izdavanjem lista, štampanjem i preštampavanjem poučnih i zabavnih knjiga- za šire narodne slojeve, te organizovanjem javnih predavanja; suzbijati svim zgodnim i pro­ kušanim sredstvima alkoholizam u narodu, surađujući i podupir^jući inte­ ligenciju, koja na tom polju radi; osnivati i pomagati osnivanje sirotišta, šegrtskih domova, srednjoškolskih konvikata i menza; osnivati i pomagati osnivanje narodnih univerziteta- * Prema novim pravilima članovi se dijele na počasne, velike dobro­ tvore (legatori), dobrotvore, utemeljače i redovne članove. V e l i k i d o b r o t v o r i (legatori) su oni, koji poklone ili vasijet učine društvu najmanje 10.000 dinara ili imanje od najmanje tolike vri­ jednosti. D o b r o t v p r i su oni članovi, koji prilože društvu najmanje 500 dinara. / U t e m e l j a č i su . oni, koji prilože društvu 200 dinara. R e d o v n i č l a n o v i plaćaju 1—3 dinara mjesečno prema imovnom stanju člana. P o č a s n e č l a n o v e predlaže Glavni odbor na odobrenje glavnoj skupštini radi izvanrednih zasluga učinjenih društvu ili kulturno-prosvjetnom preporođivanju muslimana. Činovnici i namješetnici društva »Gajret« uživaju sva prava i po­ godnosti, kao i državni činovnici, te i pri popunjenju činovničkih mjesta imadu se zahtijevati isti uslovi i kvalifikacije, kao i kod državnih namje­ štenika. Na čelu kancelarije stoji d i r e k t o r ili r a v n a t e 1j, kojega ime­ nuje Glavni odbor. — Osim toga Glavni odbor imenuje nadzornika kon­ vikata, te mu je dužnost, da nadzire sve Gajretove konvikte i da se brine 0 redu u njima. On je u' isto vrijeme i referent za konvikte na skupštinama 1 sjednicama Glavnog odbora. 4. Izbor 6 članova odbora. P r e d s j e d n i k referiše skupštini, da se je od bivšeg odbora za­ hvalilo 6 članova i to gg. Dr. Karamehmedović, ing. Cico, I. Vnebac, H. -Turančić, M. Opijač i M. Serdarević, te prema tome skupština ima da iza­ bere na njihovo mjesto 6 članova Glavnog odbora i 5 zamjenika. P r e d s j e d n i k podjeljuje odmor od 10 minuta radi dogovora, ko će se birati u odbor a na predlog g. Hakije Hadžića. Iza odmora prelazi se na izbor odbora. Predsjedniku najavljuju se tri liste: lista Huseina Turančića, Dr, Hasanbegovića i Jusufa Tanovića. Sve tri liste bile su pročitane na skupštini. Dr. Hasanbegović i Tanović. izašli su kasnije sa kompromisnom listom, tako je skupština imala dvije liste. -Predsjednik stavlja na glasanje listu Turančića i to sa slijedećom gg. Dr. Karamehmedović, Muhamed H, Alić, Hamid Kukić, Edhem Bičakčić, Hajdar Čekro, Salih Karahasanović, Zamjenici: Dr. Metiljević, Sulejman Saradžić, Lutvija Šabanagić, Salih Muftić i Ibrahim H. Omerović, za koju glasaju svi skupštinari, osim gg. Dr. Hasanbegovića i Tanovića. Od starog odbora ostali su u odboru slijedeći članovi: Alija Kurtović, Dr. Hasanbegović, Velija Sadović, Dr. Šarac i Dr. Novo. �Broj 1. GAJRET Str. 57. 5. Eventualije. P r e d s j e d n i k podjeljuje riječ g. Asimu Dugaliću. G. D u g a l i ć predlaže, da se za izvanredne zasluge, koje je učinio »Gajretu« predsjednik g, Alija Kurtović: 1. Izabere počasnim članom »Gajreta«. 2. Da mu skupština izrazi zahvalnost za njegov požrtvovni patriotski rad oko podizanja i organizovanja »Gajreta«. 3. Da se izradi njegova slika u povećanom formatu i izvjesi u »Gaj­ retovim« prostorijama. Skupština prima sa oduševljenjem sva tri predloga g. Dugalića. Nadalje predlaže g. D u g a 1 ić, da se za unapređivanje Gajretovih konvikata g. Ibrahim Vrebac, prefekt sarajevskog muškog konvikta, na­ gradi time, da se njegova fotografija izradi i izvjesi u svim Gajretovim konviktima. — Skupština prima i ovaj predlog g. Dugalića s time, da se g. Vrebcu izrazi još i zapisnička zahvalnost. Dr. H a s a n b e g o v i ć ističe, da se je zaboravilo na jednog našeg velikog kulturnog radenika, koji je sav svoj život uložio u »Gajret«, rahmetli Osmana Đikića, pa predlaže, da se njegova slika izvjesi u svim kon­ viktima i u Gajretovoj kancelariji, — Skupština prima ovaj predlog g. Hasanbegovića jednoglasno, sa poklicima: »Slava Đikiću«! . G. I b r a h i m - V r e b a č zahvaljuje predlagaču i skupštinarima i jstiče jednog starijeg kulturnog radenika, koji je decenije proveo u radu za prosvjećivanje našega naroda i koji je u najtežim momentima društvom rukovodio i održao ga, a to je g. profeso.r Hasan Hodžić, te predlaže, da mu se izruči za taj njegov požrtvovni rad od strane Glavnog Gajretovog odbora naročita diploma. — Skupština usvaja ovaj predlog g. Vrebca sa odobravanjem. P r e d s j e d n i k čita predloge pododbora iz provincije za glavnu skupštinu. 1. Predlog p o d o d b o r a u Z a g r e b u da se § 3. (tačka a) dosa­ dašnjih društvenih pravila, koja govori o materijalnom pomaganju đaka muslimana modifikuje, te da se primi načelo, koje je već u dva kulturna društva »Napretku« i »Prosvjeti« primijenjeno, — potpomaganje studenata svih triju konfesija. Zatim predlaže da se § 3. (tačka f) društvenih pravila izmjeni ovako: da svim zgodnim i pokušanim sredstvima suzbija u narodu alkoholizam, surađujući i podupirući inteligenciju, koja na tom polju već od prije radi. Osim toga predlaže, da se pokrene list za šire narodne slo­ jeve, kao i »Gajretov kalendar«. Na koncu predlaže, da bi »Gajret« poradio na tome, da strukovnu organizaciju ženskog ručnog rada među musliman­ kama provede samo društvo, kako taj posao ne bi dospio u ruke nemarnih i nesposobnih ljudi. P r e d s j e d n i k odgovara: da je prvi predlog pod­ odbora u Zagrebu već predviđen u novim pravilima, te je prema tome bes­ predmetan. Drugi predlog skupština prihvaća i unosi ga u zadatak društva. Treći predlog umjestan je, te je već ranije zaključio odbor »Gajreta«, da pokrene list za šire narodne slojeve. Povodom četvrtog predloga podod­ bora u Zagrebu podjeljuje se riječ g. O s m a n u S o k o l o v i ć u , koji veli da Min. trg. i industrije nastoji provesti uposlenje muslimanskog ženskinja u Bosni i Hercegovini i da je u tu svrhu otpočeo sakupljati preko sara­ jevske' trg. i obrt. komore za to nužni materijal. G. Sokolović ima taj re­ ferat u svojim rukama i želi, da uporedo, odnosno zajedničkim silama, poradi sa Gajretovim Glavnim odborom na ostvarenju ove lijepe namisli* našeg Min. trg. i industrije. P r e d s j e d n i k zahvaljuje g. Sokoloviću na njegovom zauzimanju oko smanjivanja bijede i nevolje našeg ženskinja i obećaje, da će novi od­ bor zajedno s njime poraditi na tom polju. 2. Predlog p o d o d b o r a u G a c k u , da se stavi na dnevni red Glavne1skupštine pokretanje kulturno-prosvjetnog lista »Gajretov glasnik«. �Str. 58. GAJRET Broj 1. Konstatuje se, da je ovaj predlog već usvojen. 3. Predlog p o d o d b o r a u C a z i n u , da pododbor odnosno po­ vjerenik može samovoljno raspolagati sa urbanom svotom do K 500, ako se radi o slučajevima davanja hitne novčane pomoći. — Skupština predlog pododbora u Cazinu odbija. 4. Predlog p o d o d b o r a u G r a č a n i c i , da šerijatski suci prigo­ dom sklapanja braka sakupljaju dobrovoljne priloge za »Gajret«. — Skup­ ština prima ovaj predlog, da ga Glavni odbor nastoji provesti. 5. Predlog č l a n o v a p o d o d b o r a u M a g l a j u : * a) da se u Gajretovim konviktima u kućnom redu propiše naročita dužnost pitomcima izvršivanje obreda, koji Islam propisuje svojim vjerni­ cima, te da prefektima se stavi u dužnost, da bdiju nad tačnim izvršivanjem ovih obreda sa strane Gajretovih pitomaca; b) da se pitomcima Gajretovim zabrani ići ulicom gologlavi i u kapi koja nije uobičajena među muslimanima Bosne i Hercegovine; c) da se s t a r i j i m p i t o m c i m a s t a v i n a r o č i t a d u ž n o s t , da preko ferija održe u kotarevima gdje im je prebivalište analfabetski te­ čaj ili barem da se iskažu, da su preko ferija naučili čitati i pisati najmanje pet nepismenih, P r e d s j e dji i k odgovara na prvi predlog: da Gajretov odbor, pre­ uzevši jo's lanjske godine sve vakufske konvikte, propisao konviktima u kućnom, redu, da pitomci izvršuju vjerske obrede, te je u tu svrhu imenovao naročite vjerske službenike, koji će voditi pitomce petkom u džamiju. Za vrijeme ramazana poboljšava se hrana pitomcima u konviktu i toga mje­ seca vodi se naročiti kućni red. Na drugi predlog odgovara predsjednik, da nijedan pitomac Gajretov ne ide u kapi koja nije uobičajena među na­ šim muslimanima, a na treći predlog odgovara, da je pred ferije izdata naročita uputa Gajretovim starijim pitomcima za rad u narodu preko fe­ rija. U toj uputi stavljeno je pitomcima u dužnost, da održavaju analfabetske tečajeve, osnivaju zemljoradničke zadruge, drže poučna predavanja, da se približe narodu i da ga upoznaju. U buduće tražiće sc od đaka Gaj­ retovih pitomaca pismeni izvještaj o njihovom ferijalnom radu, na koji treba da se obavežu. — Prima se. t , G. A s im D u g a l i ć predlaže, da se izrazi zahvalnost gdji Joki Šiljak koja prisustvuje današnjoj skupštini »Gajreta« za njezin rad u Dr­ žavnoj Zaštiti djece i mladeži, koja je kao član ove institucije sa velikim marom i požrtvovnošću radila i radi na potpomaganju i prosvjećivanju mu­ slimanskog ženskinja. — Skupština prima predlog g. Dugalića kličući: »Živila gdja Šiljak«! G o s p o đ a Š i l j a k uz buran pljesak dobiva riječ i kaže: »Nisam član »Gajreta«, ali sam došla na ovu skupštinu u ime Društva za Narodno Prosvjećivanje i društva za Zaštitu Ženskih Prava. »Gajret« radi u nekoliko uporedo sa ovim društvima, te je on prvi probio led i osnovao je prvi sred­ njoškolski konvikt za muslimanke u Sarajevu. 993U°lo muslimanskih je žena nepismeno«. Ističe,1 da su mnogo krivi muškarci, da se muslimanska žena ne školuje i veli, da je lanjske godine, kada se je nalazila u Beogradu, ot­ poslan telegram iz Sarajeva parlamentu i vladi u Beogradu, da se obavezno pohađanje osrtovnih škola ne odnosi na' muslimansko ženskinje. Govori o kongresu Društva za Zaštitu Ženskih Prava u Zagrebu, na kojem je prisu­ stvovala i jedna učiteljica muslimanka, a čijem su putu stavljene zapreke i prijetilo joj se od strane nazadnih elemenata, a izabrana je u odbor ovoga društva sa ostalim sestrama iz svih ostalih pokrajina naše domovine. Čla­ nice ovoga kongresa grlile su sestru muslimanku, plačući od veselja, da u njihovo kolo dolazi i sestra muslimanske vjere. — »Gajret« je otpočeo na prosvjećivanju muslimanske žene, pa stavlja novom odboru na srce, da na tomu polju što više poradi, jer se muslimanska žena nalazi u vrlo lošem kulturnom i socijalnom položaju. Društvo za Prosvjećivanje Žene ne može �Broj !• GAJRET Str. 59. doći do muslimanske žene, pošto su muslimanke još uvijek nepristupačne Moli odbor, da poradi, da Društvo za Prosvjećivanje Žene dođe do musli­ manke, kako će joj moć, dati upute, koju su joj od neophodne nužde u njenom životu. — (Buran aplauz). P r e d s j e d n i k zahvaljuje ispred cijele skupštine gospođi Šiljak, pa veli, da će Gajretov odbor poraditi svim silama u vezi sa predlogom akademičara u Zagrebu da se zaposli što više našeg ženskog svijeta i moli gdju Šiljak, da uniđe u muslimansko žensko društvo »Osvitanje« i da tamo drži korisna predavanja i odbor će joj biti za to sigurno zahvalan. 0 potrebi osnivanja Šegrtskog Doma govorili su još Dedić, Džanović i Sokolović. G. S o k o l o v i ć predlaže, da Gajretov odbor dođe u dodir sa _»Hurijetom« zanatlijsk^m udruženjem radi osnivanja Šegrtskog Doma. — Prima se. Pošto je dnevni red bio iscrpljen, to p r e d s j e d n i k zahvaljuje svima skupštinarima, koji su pokazali toliko interesovanja za »Gajret«, te ih moli, da sada otpočnu sa još življom akcijom raditi, kako bi Gajretova ideja uhvatila korijena ne samo među muškim, nego i među ženskijem svi­ jetom. — Zaključuje skupštinu u lVa sat po podne uz veliki aplauz skupštinara. Tajnik: Predsjednik: Dr. Šarac, v. r. Kurtović, v. r. Vodio zapisnik: Kukić, v. r. , Verifikatori: Sulejman Haznadarević, y. r., Asim Kurt, v. r. U ovom broju iznosimo izvještaj sa ovogodišnje glavne skupštine »Gajretove«. Također i izvještaj, rada Glavnog odbora Gajreta, koji ćemo nastaviti u idućim brojevima. I jedno i drugo je već posebno štam­ pano, ali je naše mišljenje da se u Gajretovu listu mora štampati ponovo. List »Gajret« treba da bude ogledalo društva »Gajret« i u njem moraju i buduća pokoljenja da nađu cio rad društva »Gajret«. Izvještaj rađa glavnog odbora Gajreta za godinu 1920.—21. Podnešen Glavnoj skupštini na 24. jula 1921. Izvještaj tajnika. Gospodo! Glavni Gajretov odbor stupa pred ovu godišnju skupštinu članova sa slijedećim izvještajem u ovoj poslovnoj godini: U. prvoj sjednici od 1. juna 1920. odbor se konstituisao ovako: predsjednik Alija Kurtović, podpredsjednik: Dr. Avdo Hasanbegović, tajnik: Velija Sadović, zamjenik tajnika: Dr. Zaim Šarac; odbornici bez funkcije: Ibrabim Vrebac, Muhamed Serdarević i Dr. Bećir Novo; Revizori: Salih Cico, Dr. Hamdija Karamehmedović, Muhamed Opijač. Zamjenici: Derviš Dedić, Omer Kajtaz, Ahmed Mahinić i Fehim H. Baščaušević. �Str. 60. GAJRET Broj 1. Naš vrijedni kulturni radenik gosp. H. Hodžić nije mogao primiti dužnosti društvenog funkcionara, jer mu pored sve nje­ gove volje, zdravlje nije dopušt-alo. Odmah nekako nakon što je preuezo ovaj odbor »Gajret« u svoje ruke, stvara vakufsko mearifski sabor zaključak, da napušta usljed financijalnih ne­ dostataka sve svoje srednjoškolske konvikte. Ovo je gospodo, bio vrlo težak momenat za Gajretov odbor, dojmilo se je odbora bolno, jer je svjestan, da se ovim aktom vakufa odgoj i prehrana muslimanske mladeži prepušta ulici, a i velikom broju od njih zatvaraju vrata škola. Kad se k tomu uzme u obzir, da je ovaj zaključak vakufa tek u julu saopšten »Gajretu«, dakle upravo pred početak školske godine, baš kad je Gajretov odbor imao pune ruke posla osnutkom ženskog konvikta u Sarajevu, a društvena blagajna iznosila tek nekolike stotine hiljada, onda gospodo, možete si prestaviti položaj glavnog Gajretovog od­ bora. Premda odbor nije imao punovlasti od prošle glavne skupštine na veću svotu za uzdržavanje konvikata, ipak je sma­ trajući zatvaranje konvikata općim našim zlom i sramotom za­ ključio uložiti svu svoju snagu i sva raspoloživa sredstva, da se ovi konvikti ne zatvore. Budući se radi o silnim društvenim troškovima a potrebno je, da i članovi budu obavješteni uz koje je uvjete Gajretov odbor preuzeo od vakufa sve konvikte, te kako je vakuf sa svoje strane obećanje izvršio, a kako »Gajret«, stoga ćemo iz­ nijeti tok pregovora i sporazuma: Na 23. jula 920. uputio je Gajretov glavni odbor ovaj dopis: Br. 187/20. Vakufsko-mearifskom saborskom odboru u Sarajevu. Na Vaš dopis od 10. jula o. g. i nakon usmenog razgovora u vakufskoj pisarni na 15. o. mj. odbc:- Gajretov ja zaključio ovo odgovoriti: Vijest, da će vakufski sabor usljed financijalnih nedosta­ taka napustiti svoje konvikte, Gajret c . a se je odbora bolno dojmila, jer se time odgoj i prehranbena skrb muslimanske mla­ deži prepušta ulici, gostioni i kojekakvim gazdaricama, koje su kadre na karakter mladih duša jače djelovati od same škole. G ajretov odbor je vijest o raspuštanju konvikata i izne­ nadila, a i prekasno ju je doznao, pa nije u ovogodišnjem dru­ štvenom proračunu ni predviđena veća stavka za uzdržavanje konvikata. Da se konvikti ne bi zatvorili spremno je društvo »Gajret« sa svoja raspoloživa sredstva uložiti, jer ovo even­ tualno zatvaranje njegov odbor smatra općom našom nesrećom �Broj 1. GAJRET Str. 61. i sramotom. Društvu »Gajret« bi bilo moguće preuzeti konvikte uz ove uvjete: Pošto društvo »Gajret« ne bi bilo u stanju na ovoj skupotinji namještaje kupovati, traži, da vakuf sadanji namještaj u svojim konviktima prepusti u vlasništvo Gajretu, a zgrade konviktske da ostanu i dalje vlasništvo vakufa, ali ih prepušta Gaj­ retu i neće ih moći istom oduzeti, dokle budu služile u gore spomenute svrhe. Pošto se proračun vakufa kao korporacije dugog budućeg života ovom predajom konvikata rasterećuje ne samo za ovu školsku godinu, nego za uvijek, to društvo Gajret preuzimajući ovu tešku zadaću skopčanu sa silnim troškovima smatra, da će vakufski sabor ovoga puta pomoći Gajretu na ovaj način: Vakuf predaje zemljište zvane »Atmejdan medresa« dru­ štvu Gajret u potpuno vlasništvo. Ako ovo nije moguće, neka ga vakuf preda Gajretu besplatno, da bi ovaj na spomenutom zemljištu mogao podignuti svoju kakvu zgradu, ili prepustiti kojoj drugoj fizičkoj ili juridičkoj osobi, da ona zgradu svoju po­ digne ili se kojim drugim pravom zakupskoprimca posluži, što bi moglo društvu Gajret koristi donijeti. Gajret zemljište na gore opisanu uporabu dobiva besplatno, ali se obvezuje na isto porez državi plaćati. Spomenuto zemljište u ovom drugom slu­ čaju bi ostalo i na dalje u vlasništvu vakufa, ali ga isti ne hi mogao Gajretu oduzeti, dokle god sadanji i budući Gajretov imetak bude služio svrsi, radi koje postoji društvo Gajret. Kako je odboru društva Gajret poznato i kako je na spo­ menutom sastanku sam p. t. to naglasio, zemljište zvano »Čekrčinca« ne nosi gotovo nikakva prihoda vakufu, s toga bi Gaj­ retov odbor odmah počeo sa gradnjom svoga doma i tako ugovor koji je sklopljen između bivše vlade i vakufa, iskoristio na opću muslimansku korist, ako je p. t. spreman prepustiti jedan dio spomenute »Čekrčinice« Gajretu na način spomenut kod zem­ ljišta »Atmejdan medrese«. G ajret bi u slučaju preuzeća konvikata morao zgrade po­ praviti, još namještaja prikupiti, broj pitomaca bar podvostučiti, jer kako je cdbor obaviješten, bihaćki i tuzlanski musli­ manski svijet će ove godine poslati mnogo više omladine u srednje škole, nego što je do sada činio. S toga Gajret od p. t. traži, da mu iz svoje blagajne samo za ovu godinu dade barem 100.000 K, kako bi društveni odbor mogao gornjoj zadaći što bolje udovoljiti. Gajretov imetak po društvenim pravilima u slučaju ras­ pada prelazi u vlasništvo vakufa, a i program i svrha društva Gajreta involviran je. u vakufskim statutima, da se Gajretov odbor nada, da će p. t. gornju ponudu usvojiti i čim prije nas �Str. 62. GAJRET Broj 1. o tomu obavijestiti, kako bi Gajretov odbor odmah mogao po­ četi s radom i pripremom, da se što više muslimanskih srednjo­ školaca još ove godine u konvikte smjesti. Iza toga dobili smo od vakufa pismo slijedećeg sadržaja: Br. 7329/20. Sarajevo, 23. jula 1920. Upravi »Gajreta« Ovdje. Na dopis od 20./7. 1920. broj 187/1920-21. javljamo Vam, da je vakuf.-mearif. sabor, odbor donio u pogledu vakuf, konvikata slijedeći zaključak: 1. da se koncem školske godine 1919/20. zatvore svi vakuf, konvikti i njihove uprave likvidiraju. 2. konviktske zgrade i namještaj staviće se na raspola­ ganje »Gajretu« sam o 'u tome slučaju, ako preuzme rukovanje svih konvikata, a ne samo mostarskog. 3. da ipak uspije dobiti zatražene subevncije od vlade »Gajretu« će se dati našem financ. stanju primjerene dotacije. 4. Gajretu će se dati i potrebno zemljište za dom pod uvjetima kao što je »Spasu« dato, a i pod blažim nego li »Spasu«. Ovi se zaključak donosi obzirom na to, da vakuf nema nikakva proračunskog vpokrića za izdržavanje konvikata radi čega je u opasnosti izdržavanje okružne medrese u Sarajevu. Ako je uprava »Gajreta« voljna preuzeti uzdržavanje kon­ vikata uz istaknute uvjete, neka nam izvoli, što prije javiti, da možemo izdati potrebne odredbe glede predaje zgrada i na­ m ještaja. Vakufsko-mearifski direktor Smailbegović, v. r. Prema usmenom i pismenom utanačenju sa vakufom, otišli su u provinciju gg. A. Kurtović i V. Sadović i preuzeli su sve vakufske konvikte. Pošto Gajretov Glavni Odbor nije za duže vremena dobio odgovora na utanačene uslove, a namjeravao je da poduzme predradnje za izgradu Gajretovih domova, budući je bilo zgodno vrijeme a bio je i vrlo dobar i izgled da bi se ovi domovi mogli za kratko vrijeme podignuti, to je na 12./IV. 1921. br. 596/21 poslao pismo slijedećeg sadržaja: Vakufsko-mearifskom saborskom odboru Sarajevo. Na temelju usmenog pregovaranja i dosadašnjeg dopisi­ vanja čast nam je cijenjenom naslovu predložiti slijedeće: 1. Prema priloženom prepisu touredovnog dopisa od 7. avgusta 1920. broj 7604/20. perdao je saborski odbor kon­ viktske nam ještaje na uporabu »Gajretu« pod uslovom, da će taj namještaj povratiti vakufu ako bi »Gajret« prestao uzdrža­ vati konvikte. ' �GAJRET Str. 03. Pošto je isključeno da će »Gajret« konvikte napustiti, ' već šta više ovaj će odbor broj pitomaca u konviktima povisiti, te pored postojećeg ženskog konvikta u Sarajevu, otvoriće još lake konvikte i u drugim mjestima, te je time isključeno, da će se taj namještaj vakufu povraćati. Budući je ovom odboru radi inventarisanja teško voditi evidenciju o dvojakom namještaju svojine Gajreta i vakufa, to bi bilo svakako potrebno, da sa­ borski odbor taj namještaj preda u vlasništvo »Gajretu«. 2. »Gajret« je već i dosada preuzeo skoro svu brigu o prosvjetnom podizanju i jačanju muslimana, te pošto će »Gajret« tu dužnost sve u većoj mjeri i sa većom intenzivnošću nastav­ ljati — to se time vakuf rasterećuje u tom pogledu i vakufska će se sredstva moći, zahvaljujući »Gajretu« upotrebljavati samo za bogoštovne svrhe. To je za »Gajret« dakako skopčano sa ogromnim izdatcima i za te se izdatke moraju naći novi pri­ hodi. Glavni odbor, poduzimlje i istražuje sve moguće načine, da prihode »Gajretove« umnoži, a s'punim pravom drži, da ga je i saborski odbor dužan u tom potpomagati Vakuf bi mogao pomoći »Gajretu« ako, da od mnogobrojnih svojih praznih gra­ dilišta ustupi neka »Gajretu«, na kojima bi podigao koristonosne zgrade. Koliko i koja gradilišta će saborski odbor u tu svrhu prepustiti »Gajretu« to se prepušta njegovoj uviđavnosti, ■ali među istima bi trebala da budu svakako: gradilište prema gradskoj tržnici (ćošak Aleksandrove ulice) i ono na cirkus trgu. Ova bi dva gradilišta glavni odbor mogao odmah uz vrlo konvenrijauće uslove po društvo, izgradnjom i za to bi trebalo ta dva gradilišta »Gajretu«, što prije uručiti. (Nastaviće se.) Iskaz. prispjelih darova i priloga od glavne skupštine 1920./21. Hamid H. Begić K 340, Salih Gaco K 320, Sulejman Burzić K 393, Pododbor Gajreta B. Petrovac K 1911.72 i K 343 od Gajretova dana, Osman Orman, Vitina, K 285.60, Huseinbeg Ibrahipašić K 260, Pododbor Gaj­ reta B , Petrovac od Gajretova dana K 1086, Pododbor Gajreta Gacko K 150, Pododbor Gajreta Prijepolje K 3962, Hilmija Sadiković, Ljubuški K 1004, Pododbor Sanski Most K 1540, Pododbor Gajreta Prozor K 120, Mijat Mijatović, Žljebovi IĆ 1440, Mehmedalija Tarabar, Zenica K 475, »Da­ nica« B. Brod K 4000, Braća Gaon i drug K 80, Općina Kreševo K 200, Pododbor Gajreta B. Šamac K 646, Općina Visoko K 500, Pododbor Gaj­ reta B. Petrovac K 1417, jedan jegirmiluk i 2 krune u srebu, Bubalo Pero, Chicago K 176, Husein Handžić, Zavidovići K 732, od zabave K 3210, Ibrahimbeg Čengić mjesto kurbana K 300, Mehmed Delić, B. Gradiška K 500, Pododbor Gajreta Gacko darova K 320 i od zabave K 2819.60, Dioničarska Pivara, Sarajevo K 10.000, Jusuf Muhić, Visoko K 194, Ibrahim Mujičić, Doboj K 1700, Husein Jahić, Kragujevac K 150, Ibrahim Rezaković, Jablanica od kurbanskih kožica K 370, Ibrahim Mujić, Doboj K 120, Ibrahim H. Omerović, Orašje od kurbanskih kožica K 1200, Pododbor Gajreta Roga­ �Str. 64. GAJRET Broj 1. tica: sakupljeno pred džamijom K 1700, kurbanske kožice K 2415, od đačke zabave K 1845, sakupljeno pred džamijom K 201.80 i drugi prilozi K 298 Pododbor Gajreta B. Samac: na ručku u čast biskupa Šarića K 600, sa­ kupio Sado Sulejmanović K 68, ria bajram pred džamijom K 280, Mehmedalija Kazaz iz B. Kostajnice K 1450.20, Pododbor Gajreta Nevesinje K 4378.20, Nurudin Aganović, Jezero K 743, Omerbeg Salihbegovie, Bijeljina od zabave K 7500, Muhamed Širbegović, Doboj K 2550, Osman Ćatović Chicago K 1620, Mustafa Mulić, Orahovo—Gradiška K 160, Hilmija Sadiković za vrijeme bajrama sakupio K 1174.20, N. Saletović, Vareš K 1014t Dr. Hamid Šahinović, Sarajevo K 52, Abid- ef. Đozić, Bratunac sakupio pred džamijom K 820, Ahmed ef. Sehić, Bos. Krupa K 554, Pododbor Gaj­ reta u Stocu poslao: od ferijalne đačke zabave K 6688 i od zabava iz prošle godine K 15.194, Ahmed Šarić, povjerenik St. Majdan od kurbanskih ko­ žica K 560, Pododbor Gajreta B. Dubica od kurbanskih kožica K 2258, Sulejman Gbrić, Čajniče dobrovoljni prilozi K 593, Sulejman Skorić, .Janja prilozi K 1320, i jedan jegirmiluk i 10 K u si*ebru, Omer ef. Đuru, Ljubinje sakupio pred džamijom K 180, od kurbanskih kožica u Sarajevu K 200, Meho Fazlagić dobrovoljni bajramski prilog K 800, Muhamed Rizvović po­ vodom posjete Gajretova konvikta K 100, Pododbor Gajreta Visoko dobro­ voljni prilog K 808, Dr. Avdibeg Bukvica dobrovoljni prilog K 60, Mehmed Skoro- povjerenik Vlasenica, što jc sabrao Suljaga Kađić prigodom bajrama K 250.40, Ahmed Čehić, Kotor-Varoš fid kurbanskih kožica K 768, Sabit Tahić, Travnik sakupio među učenicima II. razreda osnovne škole K 202, Antonija *Zajčić, Prozor sakupila na bajram u kući kotarskog predstojnika Osmanbega Kulenovića K 952.40, Opštmski ured Vel. Kladuša dar od K 100, Mehmed Skoro, Vlasenica sakupljenih dobrovoljnih priloga K 562, M. Džafić prilozi na blok’K 30, Pododbor Gajreta Trebinje sakupio na svadbi K 340, Adem Kulenović Kulen-Vakuf pri sunetu Ajdinovića K 160, Aiša Sarić pri isplati agrarne odštete K 100, Hilmija Delić pri isplati agrarne oštete K 200, Atifa Đonlagić pri isplati agrarne oštete K 200, Jelko Atija pri isplati agrarne oštete K 400, Sadik Delalić pri isplati agrarne oštete K 200, Mustafa Mustajbegović pri isplati agrarne oštete K 126 i to od: Džaferbega Filipovića K 20, Franje Kcndželića K 40, popa Sime K 14, Don Nike K 12, Stjepo Miner K 20 i Mahe Ercega K 20. Jašar Haznadarević pri ispjate agrarne oštete K 200, Hasan Delalić pri isplati agrarne oštete K 200, Zarif Skender pri isplati agrarne oštete K 60, Mujaga Džabija pri isplati agrarne oštete K 20, Salih Rifke H. Jusufović, Bijeljina K 2784 i to; I. Za vrijeme ferija na proputovanju kroz Zvornik na va-zu K 220, II. na vazu prigodom bajrama K 1200, III. u Tahinovića džamiji K 242, IV. u Vedžihipašinoj džamiji K 300, V. od kurbanskih kožica K 510 i IV. na vazu u oči nove (Muharem) godine 'K 312. Ešref Halilbašić pri isplati agrarne oštete K 100, Kasim Džanović dobrovoljni' prilog K 20, Mustafa žiško i Suljo Kru­ ško u Šijama sakupili K 485, Asim Kafadarević pri isplati agrarne oštete K 100, Mujo Bakalović pri isplati agrarne oštete K 40, Sejda Teroivć pri isplati agrarne oštete K 20, Dr. Hamdija Karamehmedović, ministar na­ rodnog zdravlja, Beograd dar K 2000, od kurbanskih kožica Edhem Bičakičić K 1340, Šapir Pipić, Jajce vasijet K 400, Mustafa Muratović, Zibić pri isplati agrarne oštete K 100, Ibrahim ef. Arnautović pri isplati agrarne oštete K 100, Osman Zildžo Šarac pri isplati agrarne oštete K 80, Pod­ odbor Gajreta Doražde sakupio dobrovoljnih priloga na bajram K 400, Pod­ odbor Gajreta Gacko: bajramski r* log K 300 i prihod od bajramske zabave K 4092.20, Pododbor Gajreta Bijelopolje od zabave na 28.f8, K 3556, gosp. Vladimir Tmuša poklonio za G a - 'ovu biblioteku 10 komada knjiga »Šefka Hasanova«, braća Gaon i sin Sar-iisvo K 80, Fehim Zečević, Sarajevo u ime kurbana K 300. Pošiljači, koji do sada ne jisniše od čega su poslane svote i ako su na to upućeni, neka to nakn o učine, da se mogu darovi objelodaniti. ��Hrvatska Centralna Banka * Vlastita palača za Bosnu i Hercegovinu Vlastita palaia ^ Sarajeuo, Kralja Petra ullea. — Podruenice u Mostaru, Tuzli, Šamcu, Derventl Zenici I Bugojnu. Potpuno uplaćena dion. glavnica K 10,000.000 Pričuvna zaklada preko 2,OOO.OGO.Dkupni ulošci preko 20,000.000 H ^ Preuzima uloge na uložne knjižice uz najpovoljnije ukamaćenje. Eskomptira i reeskomptira mjenice. Daje zajmove na tek. račun. Mjenjačnica: Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devize i valute. Unovčuje mjenice izžrijebane vrijednosne papiro i kupone. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima. Izvršuje isplate i naplate ua svim trgovačkim središtima tu i u inozemstvu. — --------------------------- izdaie kreditna pisma. --------------------------Glasom naredbe 7rma'e«kr " za Bosnu i Herceg, od 8. jula 1913. br. 154 2;-'"P • ?:• sc 'js k i i sudbeni novci ulagati kod Hrv banke za Bosu. T Hercegovinu d. d. u Sarajevu. Gvo je najbolja preporuka i za druge ulagatelje. <!$ Iznajm ljuje sate depozit uz najamninu po­ č e v ši od 3 K mjesečna. S r p s k a * Privredna Banka cl. d. ii S a r a je v o . Dionička glavnica K 20,000.000 - Rezerv. fond preko K 7,0 0 0.00 0 - Prtma uloge u Krunama i dinarima u z najpo­ voljniju kamatu Bavi se svim bankovnim a naročito robnim poslovima- Učestvuje u svim konzorcijalnim poslovima i daje sezon. kredite jjg, ^ �■ i # Prva osječka m m TVORNICA SAPUNA D. D. O S IJE K P F O I2 V A G JA - to a letn i ^ ajret-sa p im o so b i­ te v rsr >jće i o d ličn a mirisa«. Naručuje se kod Uprave Gajreta Sarajevo. Osim toga preporučuje vrste sapuna: br. 500, 510, 511, 550, 650. Narudžbe u tvornici. m I ��Jfadraja J{nt!05ic trgovac Tuzla ■ •• •• •• • • uM a obavlja sve naručbe •I2X srfu n a 1 ii:: ::: ::: • •• ••• za okrug tuzlanski. |j /I,pyniTi^fla ^psapcKa pa^aa J H. I flćS K V iA O B M ti, H l. M fl. r KaijuicmajjioBVih w ApyroBM V Uenrpa.ia: Hajmoie, ncnocraBa: JcTHnpaua. JiarepH: Tpya£ (aacTynHiiK r. Ct. HopoBHtijj Ay6pOBHHK (8aCTynHHK r. XI. Ilepnuiuti). Ha cxoBapnmTy mia bacite Mjrpaaa, jte30Mypa.ua h aeTaBa cbhx x,uMeii.vH,ja jeaoBe h oMopoBe, jaBopoBe, iaceHOBHHe h opaxoBHHe. HBHMa Hapyi6e h H3pai>yje no jeipTHHioi mneHaaa. �DIONIČKA PIVARA auum Preporučuje svoje dobro odIsžano jzroznn pivo pripu­ zim a ----------- — — c — — > vriti. Samo u ouradima po --------------------------------------------------- " 9 1 100 lit. 3 '2 » © # v . © O T O M © ' 0 £ 3 © 0 0 @ @ © @ ( 5 Frjvil. Zemaljska Banka za jS'isnu i Hercegovinu. Centrala U Saraševu, FlUJale: BJeljina Brčko, Mostar, i Tuzla. Ispostava: Bihać, Derventa, DoboJ, Bos. Gradiška, Llvno, Bos Novi, B Samac, Travnik, Travnik, Trebinje, Vlšegrad, Zenica I Zvornik. Zastupstvo: Bugojno, Gacko, Goražda, Konjic, Neveslnje, Bos. Petrovac, Rogatica, Sanskl Most, Srebrenica, Stolac I Visoko. Uplaćeni dionički kapital 20 milijuna kruna. — Redovite rezerve i fond za sigurnost založnica 13 milijuna kruna. Bavi se svim bankovnim poslovima, vrsi uplate i naplate u kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca i u inozemstvu. �Jtjsfo Centralna J«d|a za B o j . i Jterc. ^ dio niča rjK o društvo a g S i D ionička glavnica K 2 0 , 0 0 0 .0 0 0 '— Rezervni fond oko 5 ,o o o .o o o — Centrala u Sarajevu Filijale. Banjaluka. Bos Brod, Prima uloge na uložne knjižice i tekući račun i ukamaćuje ih najpovoljnije. Vrši sve mienjačke < ' Imijenja svakovrsni strani novac i čekove na Iite:.:. ijpinvoflnije uslove. Eskontuje i reeskontuje \— ?*„ izvr-uie n.'1«*, t a kupovanje i prodaju papira od vrijednosti (državnih nan. zova, akcija i t. d.) r najkulan'nije uslove. Daje kredite po i :ućem računu (konto korent) po,‘. vrlo kulantnim uslovima. U svima bankar­ skim poslovima aje na zahtjev usmena i pismena obavještenja. <y S to la riji ,,U n iv e rs a l“ s a e le k tr ič n im pogonom Kasinu i>žiuiović, S a r a je v o Preporučuje se poštovanom gragjanstvu i cijenjenim mušterijama za izradbu svih predmeta spadajući sto­ larskoj struci. Izrađuje u svim i najmodernijim slo­ govima namještaj za razne urede, banke te razne dućanske namještaje kao i razne potrebštine za škole, mektebe itd. — Izrađuje u najmodernijim slogovima spavaće, jedaće, primajuće i kuhinjske sobe iz svih vrsta drveta. U istoj se radioni izrađuju razni amerikanski stolovi sa i bez roletna sa centralnim zatvorom kao i ormari sa pomičnim pretincima za cijelu alfabetu. Poručbine prima iz mjesta i sa strane, posao obavlja brzo i tačno a cijene su vrlo umjerene, pa za to moli cijenjeno građanstvo iz mjesta i sa strane da ga počaste svojim naručbama. �NAJMU NISTE - * q PAPIRNATIH VREĆICA u svim veličinama i količinama := đoHv-iu se kod *: Sarajevske i ■ tvornice papirnatih ■ vrsćšCa (Resica) ■ Careva ul. br. 1. T elefon br. 124. O tprem a u p ro v in ciju pouzećem. pestaVa france SarajeVo. �■• Privilegovana Agrarna i Komercijalna Banka za Bosnu i Hercegovinu P otp u n o u p la će n a d io n ičk a g la v n ic a K 2 0 , 0 0 0 . 0 0 0 -— Centrala ti SarajeVit filijala ti grčKom Bavi se svim bankovnim poslovima. Izvršuje doznake i unovčenja u dr­ žavi SHS i u inozemstvu. Muslimanka trpVak i obrtnica banlia za Bosnu i Hercegovinu dioničarsko društvo u Sarajevu. S re d išn jica : S a ra je v o . P iip ila ru o s ig u ra n zavod. P o d ru žn ice: Bos. B ro d , Bos- Novi i T ra v n ik . D ionička glavn ica lo,ooo.ooo K Pričuve 600.000 K sp i Bavi se svim bankovnim poslovima. Obavlja uplate i unovčenja u kra­ ljevstvu SHS i u inozemstvu. Prima uloške na knjižice i tekuće račune i ukamaćuje ih najpovoljnije. Obavlja sve mjenjačne poslove i burzovne naloge. Daje sezonske, , i aprovizacijske kredite. Kupuje i prodaje srećke, valute i vrijednosne papire svih vrsta. Robno odjeljenje kupuje i prodaje sve vrsti; robe, a poglavito sve životne namirnice., Po ministarstvu financija ovlašteni zavod na trgovanje sa devizama i Izdavanje uverenja za izvoz robe. Kancelarija: Kralja Petra ulica Z prizemno, lijevo ---------- Brzojaui: Trgovačka benka, Sarajevo---------------------------- Interurban telefan: Z14 -------------- — �B IB LIO T EK A BIH A sb 55/1921 t d io n iča rsk o društvo. Centrala Sarajevo. D ionički kapital Filijala Ljubuški. kruna 12,000.000 — Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i pri­ vredne ustanove. Osniva i finansira^emljoradničke zadruge, saveze, konzorcije i druge ustanove i preduzeća, koja idu za materijalnim poboljšanjem, unapregjenjem i podizanjem našeg trgovačkog, zanatlijskog i zemljorad. staleža. Osniva i podupire razne kuturne i humanitarne ustanove. Od čiste dobiti , daje 10°|o kultur= noro i prosvjetnom društvu Ulošci se ukamaćuju najpovoljnije. Na novo uvedeni sistem za štednju omogućuje ulagačima da iz najzabitnijih mjesta šalju svoje uloge bez troškova a ulagačima većih iznosa isplaćuju se na zahtjev na račpn kamata sva­ kog mjeseca rente, a onima koji: ulažu glavnice na dulje vremena isplaćuju se pored kamata posebne premije. Sve doznake i isplate u domovini i, u inozem- � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama 1921 Description An account of the resource Br. 1 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1921 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 27065862 IIIF Item Metadata UUID 5830e94c-97cc-40cf-bd7e-f3123a8c25cc https://kolekcije.nub.ba/files/original/108d3305d3ee09da90edecec53322807.pdf aa2e0b1d43122f15b1628090edd1d46e PDF Text Text f r a - 1 ; lilii G A J Ft E organ ,,Gajreta“, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana. , •<; . Jan y ap IX . ® c5p yv 1 9 2 2 M apT ,« V irtfr i * / P p .< , ■ . B r. 1 ,2 ,3 . '■ f v ■ ' • /• f i - C a ^ p jK a j: •. 'X / \ B a c a C t B o lje u a j 3anym T eH a ■f c e s y h h k : h H am u B p u 1 Kao' ii v • k : X ^ e ij a . — n h : L’ ajpeT O B '/KeHCKH K k X y - ’• -j • '■ >, o h b iik t 3 a o a B a . •*— J l.iB e itiT a j papa 113 n p iM o ra . — L'ajpeT O B e F .i a B H o r 21. — . 5 ' . H ap o ^ H O n p o c B e h i i- C o p u j a - m e 6 e .a e u iK e . — ro p H im ta sja r< , t . 1 9 2 0 . — r p P y 6 q M ocT ap y. Bane. — : t o K p H M im aaH a n b j o p m i i H n n p e r .i e ^ . — ■ K & n sK eB m m u B ii k y ‘iH T e .i.11. — 1 ’ a jp eT O B a bcctu. O p6opa IIcK a3 'i — l ’a j p e i a ■ . A o 6 (K jB o .L im x V '> V . p e.n aK U iije. ( ■ :-f i > ■ ’-N. ■ ' " . ' i ' £ . ', v ( ■ ■: ■ , ? ■ B ja c m ic : ,,r a j p c T “ , C a p a je e o . > > t ,y j e : K a n n e j ia p n ja „ r a j p e T a " . I f 3 j i a 3 ii J e A a H n y T M eceM HO. — J e j i a t i 6 p o j i i p e m .i a T a A hh . i8 —. — ctoJh A mh. 2' . 1 oA M iu it.a A ;i p e c a : y p c A H im iT B o , ,r a j p e T a “ , C a p a j e e o . islamska dionička štamparija u Sarajevu. > ■’l' 'K ' ' * Y , ja s ! | "V , ' N r/ �r ----------------- ------------------------------m - Svaki musliman treba da kupuje samo ; | ; • ; V. . '• / jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „Gajret“. Narudžbe: Tvornica Cigar-papira D. S. ALKALAJ SARAJEVO. V _______________________ ) �GAJRET I Ja H y a p »rOJl. IX. <t>e6pyap 1 9 2 2 . B r.1 ,2 ,3 . Naši književnici kao vogje i učitelji. (Svršetak). Mladi Knežević Petar A. Karađorđević, veliki pokojnik 1921. godine, kad je hteo da uzme učešća u srpskom jugoslo venskom omladinskom pokretu, preveo je knjigu Dž. St. Milja 0 S l o b o d i , i preporučio je nama s nekoliko reći P r e d g ov o r a, kojima peva značenje slobode za pojedinca i za narod: »Među svima načelima koja izlaze na vidik u životu poje­ dinih ljudi, naroda i celog čovečanstva, nema ni jednoga, koje bi toliko važilo, a kamo li važnije bilo od — Slobode. »Svakome je čoveku od prirode urođeno, da bude slobo­ dan, te da može odgovoriti svome pozivu, ovde na zemlji. »Samo slobodan čovek vlastan je nad samim sobom, može razviti svoja svojstva, usavršiti vrline, kojima je obdaren, doći do svesti, kojom će pojmiti, poznati i vršiti svoj zadatak, svoja prava, svoje dužnosti. i U l J I l l lL L .L - 1 , 7 . , »Samo slobodan čovek može osnažiti svoju volju, i zalo­ žiti svoju snagu, da unapredi svoju Tičnost i da svojom ličnošću pripomogne unapređenju naroda, kome je po krvi, jeziku, otadž­ bini, sreći i nesreći srodan. Iz slobode članova jednoga naroda, niče ukupna sloboda toga naroda. »Kao što je sloboda unapredila i usavršila pojedinu ličnost, tako isto razvija, unapređuje i usavršava Sloboda skup tih lič­ nosti — ceo narod. »U slobodnog naroda bujnije, skladnije, brže i snažnije razvijaju se svojstva njegove osobine. »Sloboda otvara narodu oči, da upozna svoje mane, i da ih leči; Sloboda mu daje prilike, da pozna svoje vrline, te da iK razvija i zalaže u radnju, kojom čeliči svoju snagu, unapređuje svoje umno i fizičko blagostanje, da sobom, i u saradnji sa osta­ lim narodima, primiče ćelo čovečanstvo ćeli, koja mu je Bogom namenjena. »Ovo potvrđuje povesnica razvitka i napretka čovečan­ stva. »Sve ono, čime se diči i ponosi današnja obrazovanost, a, posebice da rečemo, sve ono, što je utvrdilo ljubav i pobratim stvo među ljudima; što je unapredilo i usavršilo današnje nauke; �Str. 4. GAJRET Broj 1, 2, B. dobnosti za tu vrstu zanimanja«; kad na usta dugačkoga Vujadina drži ironičan i bolan jedan panegirik pandurstvu. Istu od­ vratnost za napore i naprezanja konstatuje Sremac i onda kad govori o kafanama; »Svaki je kafedžija zaslužan po čovečanstvo a naročito po Srpstvo koje se, politički raskomadano, tu sasta­ j e . . . Prošćavajte, čitaoci, što sam vas toliko dugo zadržao u mehani. Ali kako smo mi Srbi, i vi i ja, znam da vam to nije ne­ prijatno. Ta gde je Srbinu podesnija klima, lepše podnebije, nego u mehani?!« Komotna služba u kojoj se klati između dremeža i besposlice, to čini da se Sremcu naš život čini »kao život ka­ kve baek u zapećku«. To čini da ga Domanović, u svojoj najbo­ ljoj priči, naziva M r t v o M o r e , da u našem društvu konsta­ tuje sklonost i živu želju: »zevati do mile volje, dremati, leškariti i spavati« i, tek iz dosade, šale radi, zaviriti u strane, nesrećne zemlje »gde se ljudi jednako krve i kavže oko nekakvih prava, oko nekakve slobode i lične bezbednosti«. Čak i na poli­ tičkom zboru vidi Domanović isto odsustvo volje, preduzimljivosti, aktivnosti: »Mnogi građani dremljivi, podbuli od spavanja, neki drejnaju stojeći, usta im poluotvorena, oči zatvorene, a glava im klimata levo, desno, gore, dole; zanijaju se po dve građanske glave malo jače, udare se, prenu, oba političara pogledaju tupim pogledom jedan drugog, ne iznenade se ničemu, oči im se opet zatvore, i glave klimaju revnosno dalje«. Dabogme, u toj Stradiji, »naš idealni politički program i ne može počinjati nego ovim tačkama: ČL 1. »Niko ne radi ništa. Čl. 2. »Svaki punoletan Srbin ima početnu platu od 5000 dinara. Čl. 3. »Posle pet godina, svaki Srbin (u kojoj kući nema Srbina može. i Srpkinja) ima prava na punu penziju. Čl. 6. »Stoka ne može ni u kom slučaju primati platu iz državne kase, izuzimajući vanredne državne potrebe«. »Uh, kako se oseća zadah ustojale vode, koja se ne miče! Davi, guši. Vetra daj, da krene nepomičnu trulu masu«. Došao je vetar kakav nije vitlao srpskim i jugoslavenskim naraštajem ni u kojoj desetgodišnjici naše istorije. Uzdrmao je nepomičnu površinu Mrtvoga Mora našeg, po kojoj se uhvatilo bilo zelenilo, uzburkao je duše naše. Šta će se u njima kristalizovati? S kakvim vrlinama da uđemo u novi život naše nacije koja se obnavlja u prostranoj našoj kući? �<- Broj 1, 2, 3. GAJRET Str. 5. U jednom se slažu svi naši učitelji i vođi: mi moramo po­ stati n a r o d - r a d n i k . Kazuje Jovan Cvijić vascelim svojim životom rada, to svojim naučnim delima, to popularnijim svojim napisima koji uvek govore o radu, o naučnom radu, o nacional­ nom radu. Braneći, na Konferenciji Mira u Parizu, naš narodni posed od Italijana, on je osetio »da se cene samo oni narodi koji najvećim delom svoje akcije rade za celinu čovečanstva«, osetio da smo mi čovečanstvu malo dali, da smo mu veliki dužnici. I kao što je govorio Srbiji 1914., da je ona »zemlja misije«, tako će začelo i Jugoslaviju upućivati na misiju u čovečanstvu, pre­ poručivati joj »ponesenost i zanesenost i težnju za velikim de­ lima«. Koliko je on sam bio ponesen u radu, to odaje njegova ljutnja na »onu običnu ljudsku, još više orijentalsku tromost« koja odmah misli na odmor. Svetle časove, naročito svetle noći, treba iskoristiti: »To mahom ni organizmu ne škodi, ali i ako škodi, o r g a n i z a m j e z a t o t u, d a s e č e s t i t o u t r o š i « . Znati i Raditi! To je pouka koju narodni inteligenat izvodi iz spisa onih narodnih prvaka koji tiho pri noćnoj lampadi misle o žizni roda. Oni su izrekli da se čovek može eternizovati, ovekovečiti samo radom, zidanjem, stvaranjem, izražavanjem svoje duše u gradivu nauke i umetnosti, u gradivu života ličnog i socijalnog. Život je kratak ko sen, dela su večita tek. »Brbljavaca što obećavaju i pričaju imamo suviše mnogo. »Ali delo je najveća vrednost«, kaže Cvijić. Predratni naraštaji su mogli znati sve ovo, upiti ovu uviđavnost iz naše književnosti, ali im je često bilo teško da se svrstaju, da zauzmu svoje mesto u narodnoj kući gde je tuđin gospodario. Najbolji su se često sklanjali u goru, u tuđinu, stizali su u tavnicu. Karađorđe i njegovo »pokoljenje za pjesmu stvo­ reno«, Marko Miljanov i njegov Rako i Ilija, svi oni su se odmetali u »nebom pokrivenu kuću«, u goru. Dositej i Ljudevit Vuličević i Imbro Ignjatijević Tkalac, i tolike izbeglice Svetskoga Rata, svi su oni radije jeli hleb izgnanstva, no što bi pregoreli slobodu duha životarenjem u tavnici koja se zvala habs­ burška Austrija. Je r za sve njih vredi ono što je austrijski kon­ zul u Bukureštu konstatovao kod Dositeja: »Mržnja koju on oseća prema Austriji, bezgranična je; on se trudi da svoju mrž­ nju usadi ne samo kod sviju srpskih starešina, već i kod celoga naroda«. Radi toga, za najbolje sinove Jugoslavije, Austrija je imala samo jedno: baron Simbschen, vojni zapovednik Petrovaradina, izdao je, jula 1808., strogu naredbu pograničnim vla­ stima da revolucionarca Dositeja imaju ubiti, kada se prilika ukaže; Beč je hapsio I. I. Tkalca, oduzeo mu sva građanska i politička prava, hapsio je Svetozara Miletića, hapsio je i pro- �Str. 6. GAJRE r Broj 1, 2, 3. gonio 1862. i 1875., a još više 1912. i 1914., kada je skoro svaki čestiti Srbin, Hrvat i Slovenac doživeo sudbinu sumnjivoga, taoca, intemirca, sužnja. U U U U U tamnici tamnici tamnici tamnici tamnici je sužanj okovan, je glava naroda, je snaga naroda, je nada naroda, mu sudac bogodan . . . Ti stihovi Laže Koštica ne kazuju jedan samo slučaj, samo jedan doživljaj našeg naroda. Tek, to je prošlost, a mi smo danas svoji u rođenoj kući. U njoj je beskrajno lakše današnjim i su­ trašnjim naraštajima da se svrstaju, da zauzmu svoje mesto aa kome će »svako da čisti ispred svoje kuće, pa da vas grad bude čist«. Narodni inteligenat treba to da pokaže omladini: u orga­ nizmu našeg društva i naše države da pokaže tolika mesta koja, za razne pozive, očekuju mladića živih i elastičnih snaga koji hoće temeljnim i žilavim radom da se spremi za život; da po­ kaže tolika mesta, organizovana dobrom voljom društva, gde se odrasli spremaju za borbu protiv svojih ličnih i opšte ljudskih slabosti, gde se vaspitaju za ljudski život. Mladome našem dru­ štvu, koje nikad u istorijskoj prošlosti nije bilo jedno društvo, to je preko potrebno. Da što veći broj njegovih članova, upućivan kojim bilo od skoro neizbrojivih ogranaka nauke, oseti moćno koračanje čovečanstva u pravcu humanizovanja naše planete i ljudskoga života na njoj, da sazna početke, skromne radionice naše, osamljena kulturna naša središta u kojima se kida često jedna jedina duša, gde se priprema veliko delo izjednačenja na­ šeg naroda u kulturnosti sa prosvećenim čovečanstvom, i da kao radnik zauzme svoje mesto pri izgradnji opšte kuće. Naša država, ona je čitav jedan sistem od karijera koje zovu u posao sve naše čestite sposobnosti, ištu da estetske, lo­ gične, etičke, socijalne i praktične naše naklonosti razvijemo do krajnih im granica mogućnosti. A naša književnost, riznica kulturnih snova svih duhovnih naših predaka, ona će nam, kada god joj pribegavamo za savet, kazivati koje snove treba mi da prevedemo u stvarnost, pretvarajući našu državu, čitavo »aše društvo u radionicu; Gde se uči, sprema, radi, Gde se lije, straže, kuje, U potaji kruna gradi. i / Vaša Stapć- �Broj 1, 2, 3. GAJRET Str. 7. Zapuštena i kriminalna deca. U oblasti socijalnog staranja za decu i mladež pitanje staranja za zapuštenu i kriminalnu decu zauzima zasebno i važno mesto. Ono je u uskoj vezi sa moralnim i materijalnim stanjem društva, i sa normama postojećeg pravnog poretka. Zapuštena i kriminalna deca izraz su jedne moralno de­ fektne ili materijalno bedne sredine, koja je njihovo održavanje i vaspitanje prepustila proizvoljnim uticajima ulice, rđarog društva i rđavih razonođenja. Ta deca uvek su bila bič društva, jedna stalna opomena na moralno trulenje koje podgriza društveni organizam. Ipak, poratno vreme istaklo je ovaj problem jače, jer je broj takve dece postao veći i viđan. On se je umnožio srazmerno uvećanju bede i težine borbe za opstanak, srazmerno padu moralnih i ekonomskih vrednosti> posle rata. Priraštaj maloletnih prestupnika i moralno zapuštene dece bseća se jače i kod nas, u Sarajevu i provinciji. Upravo poslednjih dana zabeleženi su u novinstvu teški slučajevi dečjih zločina i prestupa, među njima jedan ( — slučaj silovanja i umorstva devojčice sa strane nedoraslog mladića u Bugojnu —) koji svojom strašnom stvarnošću otkriva duboki moralni ponor dečje perverznosti i zločina. 1 sarajevska policijska hronika ima, tako reći svaki dan, da zabeleži krivična dela dece i nedora­ slih mladića. A, što ovde treba naročito istaći to je činjenica da je broj muslimanske dece nesrazmeno velik prema broju maloletnih prestupnika ostalih konfesija. Čili je ovih redova da se musli­ manskoj javnosti, društvima i pojedincima skrene pažnja na ovaj opasni srazmer učestvovanja muslimanske dece u prestu­ pima i krivičnim delima, koji otvara crne perspektive za bu­ dućnost. Nama stoje na raspoloženju podaci za 72 dece odnosno maloletnika, koje ovdašnja Policijska Direkcija vodi u svojoj evidenciji kao kriminalnu decu, koja su se, dakle, v e ć ogrešila o moralni i krivični zakon. Od to 72 dece po konfesiji ih je: 58 muslimanske (80.567.); 4 srpsko-pravoslavne (5.56•/,); 7 katoličke (9.72*/,); 3 jevrejske (4.16*/,). Po spolu: 70 muške i 2 ženske dece. Od ovo 2 ženske dece jedno je srpsko-pravoslavne, drugo jevrejske konfesije. Kad se uporede naznačeni procenti kriminalne dece po njihovoj konfesionalnoj pripadnosti sa procentom stanovništva pojedine konfesije u Sarajevu dobiva se ova uporedna tabela: �Str. 8. GAJRET Broj 1, 2, 3. P ro c e n a t M uslim ani S rp sko-p rav . K atolici Kriminalne dece Stanovništva po konfesiji . . . . 8056 5 '5 6 972 3610 2118 J e v r e ji 416 1223 3 0 -4 9 Slika, koju daje ova tabela, vrlo je neutešna za muslimane. Dok procenat kriminalne dece srpsko-pravoslavne vere iznosi okruglo 1/4 a katoličke i jevrejske okruglo 1/3 procenta sta­ novništva, dotle je procenat muslimanske dece 2 5 p u t a v e ć i od procenta stanovništva. Još je tužnija slika, kad se prostudira tabela o broju slu­ čajeva prestupa odnosno krivičnih dela, koja otpadaju na kri­ minalnu decu po verskoj pripadnosti. Po konfesiji Nalazi se Od toga otpada na u postupku pred silo­ oskvr­ pre­ polic. sudski sudom krađu vanje nuće varu Kažnjeno Muslimani 152 4 Srp.-prav. Katolici. . 8 Jevreji . . 1 35 6 Ukupno 165 48 92 8 2 2 276 i i i Ukupno 279 15 21 15 — — — 21 5 — — — — — — 0 i i i 320 317 Kad se ove brojke izraze u procentima i uporede sa pro­ centom stanovništva dobivamo ovu tabelu : P rocen at Prestupaka i kri­ vičnih delikata. Stanovništva po k o n fesiji............. Jevreji M u s lim a n i S rp sk o -p ra v . 8719 469 6'56 1'56 36-10 2P 18 . 3049 1223 K a to lic i iz koje se vidi da je kod ostalih triju konfesija procenat poči­ njenih prestupa i krivičnih dela znatno manji od procenta kri­ minalne dece, a jedino kod muslimana veći. Sem toga, ta tabela pokazuje da se gotovo svi prestupi i krivična dela svode na krađu, a jedino 3 slučaja na druga dela (silovanje, oskvrnuće, prevaru). Ta tri slučaja otpadaju također na muslimansku decu. �Broj 1, 2, 3. GAJRET Str. 9. Zbog kojih uzroka propadaju ova deca i kako dolaze u sukob sa moralnim i pisanim zakonom? Ograničićemo se da ispitamo te uzroke samo za ovu decu. Prema podacima poli­ cije prvenstveni uzrok moralne propasti ove dece leži na savesti roditelja, koji neće da se staraju o njima nego ih prepu­ štaju same sebi. Deca se predavaju ulici, skitnji, prošnji, malim i neviđenim prestupima pa posle prelaze na veće i vidljivije, dok ih ne zateće na delu vlast. Njih povuče za sobom ulica, rđavo društvo, rđavi primeri i mnoštvo destruktivnih uticaja koji razoravaju, i onako slabu, morainu bazu njihovu i čini ih moralno indiferentnim, neosetljivim. Odmah posle toga dolaze na red slučajevi gde deca ostanu bez roditelja i staratelja, ili sa majkom koja zbog siromaštva mora da zarađuje i da decu ostavi bez nadzora i vaspitanja, ili sa ocem koji se odaje alkoholu, ili sa roditeljima, koji ih zlostavljaju i od kojih moraju da izbegnu ulici. Ta deca, kao i ranije pomenuta, padaju nevina u ždrelo ulice i grada, prolaze jednom brzom linijom padanja put od kuće do zatvora, i posle bespomoćno propadaju. Ona se odaju neproduktivnom radu, staraju se da prođu kroz [Život na lak, i ne uvek ispravan i moralan način, i postaju teret društva i države, koja ima da izdržava tamnice i ludnice. Ipak, ta deca u većini slučajeva mogu da se otmu pot­ punoj propasti. Ima načina da se privedu korisnoj privredi i moralnom životu. U toj akciji imaju pored države, da uzmu učešća sva humana društva i svi pojedinci koji osećaju potrebu da rade na moralnom ozdravljenju naroda. Najradikalniji lek je svakako smeštaj takve dece u pri­ nudna vaspitališta. U Bosni i Hercegovini takva vaspitališta, na žalost, ne postoje. Sa strane državnih vlasti činjeni su na­ pori u cilju osnivanja jednog takvog specijalnog zavoda, ali su svi dosada ostali bezuspešni. Državni su organi ipak smestili jedan veći broj maloletnih prestupnika u zavodima van Bosne i Hercegovine. Ali je sve to malo, a i to malo učinjeno je za decu koja su već pala i suđena. A prvenstveni zadatak bi bio preduzeti preventivne mere da bi se spasila deca, koja još nisu došla u sukob sa zakonom, ali koja toj sudbini neminovno idu u susret zbog nedovoljnog kućnog vaspitanja. Sem toga bi — a to naročito vredi za muslimanski deo stanovništva — trebalo naći načina da se ženama obezbedi rad sa primernom nagradom, a njihovoj deci sklonište dok su majke na radu. Daljnji načini za lečenje ovog zla jesu : smeštaj dece na korisne zanate, gde bi bila pod stalnim nadzorom ; staranje za ■decu koja su ostala bez roditelja, postavljanjem staratelja; orno- �Str. 10. GAJRET Broj 1, 2, 3. gućavanjem svoj deci da polaze školu; sprečavanjem javnog rada dece ma u kom obliku, prvenstveno koiportaže koja je i posebnom uredbom državnih vlasti zabranjena i t. d. Mi smo u glavnim linijama izneli stanje moralno zapu­ štene dece i naglasili mogućnosti njihovog spašavanja od pune propasti. Na humanim društvima prvenstveno leži dužnost rada u tom pravcu, koji ona indirektno i vrše staranjem za školski i zanatski podmladak. Ipak mi smo na osnovu iznešenih poda­ taka mislili da treba naročito podvući potrebu da se svrati pažnja na m o r a l n o vaspitanje dece. Viktor Rubčić. Gajretov Ženski Konvikt u Mostaru. Na ljetošnjoj skupštini „Gajreta" dobio je Glavni Odbor odobrehje i kredit, da u ovoj školskoj godini osnuje Ženski Konvikt u Mostaru. Vrlo je rijedak i jedinstven slučaj, da se ovako jedan zamašan zaključak, koji je osim ostaloga pun teh­ ničkih poteškoća, u ovako kratkom vremenu potpuno ostvari. Dovoljno je, da se samo napomenu poteškoće sa stanovima, koje danas ometaju i samoj državi izvađanje zasnovanih podu­ zeća. Našlo se ljudi, koji su shvatili Vrijednost ovakove insti­ tucije, i zahvaljujući njihovom ustrajnom radu uklonjene su sve poteškoće. Već prvim danom početkom školske godine konvikt je bio spreman, da primi 24 pitomice, koje je Glavni Odbor Gajreta uputio iz raznih mjesta naše uže otadžbine u Mostar. U doba ove stanbene krize ne može se zamisliti srećniji izbor prostorija za ženski konvikt nego što je kuća gosp. S. Kajtaza. Kuća, u kojoj se na narodni trošak odgajaju možemoreći prve pitomice „Gajreta", zaslužuje svakako, da se svi pri­ jatelji Gajreta s njom upoznaju. To je prostrana, lijepa zgrada, sagrađena u udobnom i ugodnom bosanskom stilu, koji se razvio iz srpske seoske kuće pod utjecajem orijenta i islama. To je onaj dragocjeni orijent, čiju je bogatu poeziju osjetio g. Aleksa Santić, čiju je čestitost i vjernost opisao pokojni Svetozar Corović. U prostranom dvorištu zelene se palme, ciprese i zimzeleni, dok golo granje smokve i šipka njiše bura u kratkom zimskom počinku. Po okrečenim bijelim zidovima viju se pru­ tovi loze, koja se ljeti razgrana u zelenu odrinu i osjeni pola dvorišta. Na proljeće će da zamiriše ovo dvorište šebojem, lju­ bicom i bosiokom. U dnu dvorišta su prostorije za smočnicu, kuhinju, a usred dvorišta diže se prostrana, gotovo kvadratična zgrada, kojoj su �Broj 1, 2, 3. GAJRET _ Str. 11. mnogobrojni prozori raščlanili zidove i uklonili svaku mono­ toniju. 1 prizemlje i gornji sprat zgrade .dijele prostrani hodnici u dva simetrična dijela. Gornji hodnik je nešto iznešen naprijed i kao „ćošak“ oživljuje fasadu. Lijevo i desno iz oba hodnika vode vrata u sobe, koje su simetrično poredane, prostrane i svijetle. Ulaz i po jedan zid sobe je ukrašen drvenim rezbarijama, koje su jednostavne t lijepe. Ko je vidio ovu zgradu i prije nego je preudešena za konvikt i sada, taj može da nađe u ovoj promjeni izvrstan uzor, po kojemu treba da se naša porodica i njezino obitavalište preuredi. Postoji naime velik broj naše omladine, koji je neza­ dovoljan sa prilikama i odnošajima naše porodice i stana. Zabliješteni sjajem ogledala i zavedeni mekoćom fotelja zaboravili su na svu udobnost, koju može da pruži, naš stan. Zbog nekih nedostataka, od kojih uistinu naš stan trpi, zazire se i nerado gleda svaki pokušaj, da se stan preudesi prema novim zahtje­ vima. Međutim kako se naš stan dade uspješno preudesiti i za savremeni život, a da se ne izvađa nikakova pregradnja, doka­ zala je primjerom prefekta Gajretovog Ženskog Konvikta u Mostaru, gospođica Paula Rizzo, vrijedna kćerka pokojnog Dr. Pierra Rizze, valjda dosad najobljubljenijeg liječnika u Mostaru. Gospođica Rizzo je već u ovom kratkom vremenu učinila za Gajretov Ženski Konvikt toliko, da se rad njezin mora na ovom mjestu istaći kao uzor dosadanjim i budućim prefektama naših ženskih zavoda. Mlada, obrazovana i uzorno odgojena djevojka, rijedak primjer modernog vaspitanja, u kojem su pomno primljene i izvrsno kultivisane sve dobre strane zapadne kulture, a odstranjena loša moda, raskoš i flirt. Nije to stručan i kvalifikovan pedagog, ali je to za „Gajretove" pitomice prednost,, jer se ne nalaze pod nadzorom jednostrano spremljenog peda­ goga, kakove su većim dijelom naše učiteljice, kojima učiteljska škola daje samo teoretsko osposobljenje, dok vođenje kućanstva razumijevaju samo rijetke iznimke, a ove ne zaslugom škole nego zaslugomsvoje majke. U općoj obrazovanosti ne zaostaje gospođica Rizzo za našim učiteljicama, a uz to se još izvrsno razumije u vođenju cjelokupnog kućanstva: u kuhinji, u krojenju, za šivaćim strojem i na trgu, svagdje vrši ona poslove sa naj­ većim razumijevanjem. Osobitu je spretnost pokazala gospođica prefekta u priudešavanju zgrade i u unutarnjem preuređaju prostorija za mo­ derni konvikt. Odstranjene su naravno sećije, leglo lijenosti t učmalosti. Svi oni mnogobrojni rafovi. dolafi i musandere upotrebljene su za ostavljanje stvari i, ako su bez vrata, zastrte ukusno izvezenim zastorima, dok su u neke smješteni lonci sa različitim Cvijećem. �Str. 12. GAJKET Broj 1, 2, 3. Najljepše je uređena blagovaona. Dva duga, lijepo zastrta stola, uvijek u potpunom redu. Na pročeljnom zidu reljef-slika Blagopokojnog Kralja Osloboditelja. Umjetniku je uspjelo, da u jakim potezima izrazi svu energiju, koja je dovršila veliko djelo oslobođenja, a u blagom i sjetnom pogledu veliku ljubav, glavno vrelo one energije. Za učionu je preudešen prednji dio gornjeg hodnika sa onim svijetlim ćoškom. Čednost i dobar ukus krase ovu prostoriju. Stolovi su naročito udešeni i prema higijenskim propisima bojadisani. U ovom su ćošku sjedile nekada na me­ kom šiltetu pašinske kćeri i vezle zlatne vezove. Na tvrdim stolicama sjede tu danas pitomice „Gajreta“ i spremaju se za školu i život. Da, za život, i to naročito treba istaći, jer se praznikom ova učiona pretvori u radionu. Po propisima kućnog reda je praznikom zaposlen jedan dio pitomica i to naizmjence u kuhinji, dok ostale sjede u učioni i bave se ručnim radom. Gospođica prefekta ih upućuje u sve vrste ručnog rada, u pletenju, krojenju, šivanju i t. d. Ako ovako ustraje, mogu se roditelji pitomica veseliti, da njihove kćeri neće tražiti modernih salona, jer se ovdje uče, da same sebi skroje i sašiju skromno odijelo bez razkoši i rasipanja. Već sada šiju pitomice upravi muškog konvikta potrebno rublje za pitomce. 1 pri ručnom radu se uči, jer je gospođica prefekta, koja govori perfektno francuski, zavela danove, u kojima se govori samo francuski. Ako Glavnom Odboru uspije, da nabavi glasovir, moći će pitomice, da kod svoje prefekte uče svirati na glasoviru. Ovom prilikom- naročito molim Glavni Odbor, da poradi na ostvarenju ove želje svih pitomica, a nesumnjivo i svih prijatelja našeg ženskog podmlatka, jer je muzičko obrazovanje žene tako važno, da je svako vaspitanje bez njega jednostrano i nepotpuno. Najinteresantnije je pogledati ovu košnicu marljivih pčela, kad dođe vrijeme namaza. Na pogled prefekte sve ostavlja rad na svoje mjesto, uzimlje avdes i ide u naročito određenu sobudžamiju i pobožno svrši molitvu. U spavaću sobu se ne ide, dok se ne klanja jacija, a doručak se ne dijeli, dok sve pitomice ne klanjaju sabah. Gospođića prefekta, kćerka liječnika, obraća naročitu pažnju, da udovolji svim higijenskim potrebama svojih pitomica. Svaku priliku upotrebljava, da odvikava pitomice eventualnih zlih navika, koje škode zdravlju. Jedan dolaf je pretvoren u malu kućnu apoteku, u kojoj se nalaze najpotrebnije ljekarije sa diagnostičkim riječnikom u kojim se gospođica vrlo spretno snalazi. Sada se osniva i mala kućna biblioteka, u koju se naročito izabiru bolja djela iz naše i strane književnosti. Ako je lijep dan išetaju pitomice u pratnji prefekte izvan grada, same se inače ne kreću, jer i u školu odlaze u pratnji �Broj 1, 2, 3. GAJRET Str. 13. prefekte. Upravo je jedinstvena privrženost, kojom je privezala gospođica prefekta sve pitomice uza se. Gajretov Ženski Konvikt stoji pod vrlo jakom kontrolom i jednog dijela mostarske publike, koja je u početku osnivanje konvikta primila sa nekom hladnoćom i nepovjerenjem. Kroz četiri mjeseca svog rada konvikt je pobijedio ovu publiku, prisilio ju je, da ga zavoli i da mu prijazno pođe u susret. To Se najbolje pokazalo prilikom Mevluda, kada su pitomice pro­ slavile ovaj Sveti Praznik čednom kućnom zabavom, na koju su pozvale mostarske hanume. Odziv je bio izvanredan, a uspjeh sjajan. Uvod u proslavu bila je deklamacija pjesme Muse Ćazima Ćatića „Muhamed-Alejhisalatu-ve-Selam“, koju je izvela jedna pitomica; potom su dvije pitomice izvele Mevludski slavospjev, a ostale su u koru izvađale salavate. Kritjka mostarskih hanuma, inače neumoljiva, ovdje je bila vanredno zadovoljena. Sa zado­ voljstvom i veseljem oprostili su se gosti od gospođice prefekte i pitomica izrazujući svoje divljenje i zahvalnost. I materijalni je uspjeh bio vrlo lijep; a uvećao se jpjLtim, što su neki mostarski trrgovci, među ostalim gg. A. Kuluder, H. Bošnjić. S. Kajtaz i M. Fejić poslali upravi konvikta štofa i ostalog pribora, da su sve pitomice mogle skrojiti zimska odijela, a neke i kapute. Ovoliko, qeka se upozna naša javnost sa Gajretovim Ženskim Konviktom, a prijateijima„Gajreta“, koji posjete Mostar, preporučujem, da posjete ovu našu najljepšu instituciju i da svojom posjetom uliju povjerenje i pobude ponos kod pitomica, a i sebi će lično tom posjetom sigurno pribaviti neočekivani užitak. Ovom p/ilikom .upozorujem i one ugledne mostarce, koji po svom zvanju i položaju moraju đa se brinu za sve naše institucije, da prekinu više s tim nepovjerenjem i da pokažu dovoljno interesa za ovaj zavod. Glavnom Odboru može se samo čestitati na uspjehu sa željom, da od sada vodi još više računa o našem ženskom podmlatku, te da svoj rad nastavi u onom smislu i pravcu, kako su to predlagali i zagovarali neki govornici na zadnjoj skupštini „Gajreta". Husein Brkić. M uslim ani! sjetite se „Gajreta** �Str. 14. GAJRBT Broj 1, 2, S. Rad Narodnog Pozorišta. Od prošlog broja našeg časopisa do danas bilo je u radu Narodnog Pozorišta datuma čiji uspeh čini najlepša mesta u istoriji razvoja našeg Pozorišta, od njegova otvorenja do danas, u ovoj, prvoj sezoni. Publika Sarajeva je svojim oduševljenjem za pozorište veoma brzo demantovala sva ona skeptična mišljenja o njezinom raspoloženju za rad Pozorišta. Ona je zahvalna, i ako je gdegde njezino oduševljenje podbacilo, krivci za to nisu ni u čaršiji ni u ostaloj publici koliko, možda, u samoj upravi pozorišta. Ma koliko da je rad uprave do danas bio više srećan nego pametan, ipak to ne isključuje primedbe. Repertoar je činjen i sastavljan u mnogo slučajeva proizvoljno ili namerno u pravcu j e d n e želje, dok se želja publike (a ta želja i te naklonosti su se mogle proučiti od oktobra pa do pred dve nedelje) nisu uvažavale, bar ne u onoj meri u kojoj to publika zaslužuje. Primećen je t. zv. ruski repertoar. Gdegde uspeo, više ne. Među uspele stvari mogle bi se još ubrojiti reprize „Dani našeg života" i, donekle, poljska pozorišna stvar „Njih četvero". U neuspele spadaju Ostrovskoga „Bez krivice krivi" i Ge-ova „Kazna". U toj nedelji, pretprošloj, kad su ove premiere bile na repertoaru, dvorana pozorišta imala je bedan izgled; tako kroz dve nedelje. č iji je izbor bio, mi neznamo. Ali ako se već bira ruski repertoar onda bi to trebalo činiti s oprezom i ukusom, a ne proizvoljno. U ovo doba kad kod publike bilo pokolebano raspolo­ ženje za pozorište, kad je tako reći izvršen atak na njezinu dobroćudnost, pada jedna premijera i repriza od. vrednosti.. Pozorište, do tad klonulo i materijalno i moralno, nalazi u „Antigoni" Sofoklovoj, u režiji g. V e r e š č a g i n a bar moralnu satisfakciju. Ova predstava je klonulost pozorišta osvežila i zadovoljila bar onaj inteligentni deo publike koji, u svom jurenju ka „savršeno lepom' zaboravlja da on nije sva publika Sarajeva. „Antigona" ma koliko da je u svom stimungu i tonu uspela, na široke slojeve n a r o d a nije ostavila utiska što je predviđan. Ona je podigla renome pozorišta samo spolja, pred javnošću ostalih pokrajina, po cenu materijalnog žrtvovanja. Ovu stagnaciju u oduševljenju pubiiktj nisu mogle da spasu ni „aktovke" Begovića (Pred ispitom zrelosti, Čičak, Biskupova sinovica) ni „Kir-Janja" Sterijin ni Petrović-Pecijin „Pljusak". Jo š nije bio pogođen „puls" one široke publike koja je u prošlom i pretprošlom mesecu tako revnosno tražila „Zonu" i „Koštanu", dakle, narodne komade koji i ako nisu bili savesno obra­ đeni i uvežbani, ipak su imali tu snagu da drže raspoloženje publike uvek sveže i pomisao na Narodno Pozorište uvek budnu. �Broj I, 2, 3. GAJRET Str. 15. U zadnje vreme uprava se je rešila da iznese na našu scenu poznatu bufonersku reviju Nušića „Put oko sveta". Uvereni s njom zajedno, da ovaj komad i ne pretenduje na ocenu koja pripada pozorišnim delima od literarne vrednosti, — ipak znači obnovu raspoloženja publike, prigušenog otužnom „Bez krivice krivi" i beskrajno dosadnom „Kaznom". Reditelj g. Rad. D i n u l o v i ć uspeo je da dosetljivošću, u najkritičnije vreme (smanjenje pozorišnog budžeta), pribegne obezbeđenju pozorišne blagajne, imajući na umu i moralni uspeh. Kako pak mo­ ralni uspeh u Nušićevim delima i ne može biti vidan (jer to su uvek bili, u Beogradu i Zagrebu, komadi za zabavu, razonodu i smej), to je posve opravdano da je g. Dinutovič spojio Jagodinca Jovanču Micića iz „Običnog čoveka" i nadovezao ga na njegov „Put oko sveta". Premijera ovih predstava, č e t v r t a k i p e t a k (23. i 24. februara) prošle su sa o d l i č n i m uspehom. Gledalište je bilo puno, oduševljenje frenetično, nezapamćeno. To dokazuje da je naša publika ipak dobroćudna i zahvalna i da je svaki greh naturati joj repertoar koji nema ničeg zanimljivog osim što je tuđ. A sve što je tuđe nije, uTsto vreme i dobro. Da je slučajno koji od naših pisaca podneo pozorištu, ma kome bilo, delo slično „Kazni" ili „Bez krivice krivi", bio bi ismejan. Dakle, ono što ne bi oprostili sebi, nemojmo, za volju neke sen ti-, mentalnosti, opraštati ni drugom. J . P. Narodno prosvećivanje. Anketa za narodno prosvjećivanje. Ministarstvo Prosvjete nedavno je donijelo Uredbu o organizaciji Odbora za Narodno Prosvjećivanje. Ti odbori imali bi da budu sastavljeni od držav­ nih činovnika'po položaju (školski nadzornici i si.) i od pred­ stavnika društava koja se bave narodnim prosvjećivanjem. Uredba je sastavljena prema administrativnom uregjenju Srbije i zbog toga ona ne bi mogla da se potpuno primijeni kod nas. Pokrajinska Uprava sazvala je anketu društava i pojedinaca sa ciljem da donese svoje mišljenje o cijeloj Uredbi. Anketa je održana u Pokrajinskoj Upravi i njen je rezultat bio negativan. Na njoj su se pojavila mišljenja da bi se organizacijom sprove( đenom po Uredbi, u radu na narodnom prosvjećivanju, suviše , vezala, gotovo onemogućila, privatna inicijativa i da bi se on birokratizovao. Nije zgodno, posle svršene stvari, diskutovati o tačnosti toga suda, ali smatramo potrebnim apelovati^ na Pokrajinsku Upravu, kojoj je prepušteno da u smislu zaključaka II / �Str. 16. GAJRET Broj 1, 2, 3. ankete traži uputstva od Ministarstva Prosvete, da ovu stvar neprekidno forsira pa da eventualno i pre toga sprovede orga­ nizaciju, prilagogjenu našim prilikama. Takvom solucijom ne bi se samoj stvari nanela šteta ni u kom slučaju. — Društvo „P ro sv eta" raspisalo je natječaj za glavnog sekretara i okružne sekretare za^narodno prosvjećivanje, kome rok ističe ovih dana. Okružni ‘ sekretari imali bi da u svom okrugu prime na se sav rad na prosvjećivanju naroda kao i na organizaciji društva. Osim toga, kako saznajemo, bavio se je Glavni Odbor mišlju da u Dansku pošalje o svom trošku jednog naročitog pitomca, koji bi se upoznao sa radom i uređenjem tamošnjih narodnih univerziteta. Finansijski razlozi onemogućili su Prosveti da svoju namjeru, koja je principijelno usvojena, izvrši u ovoj budžetskoj godini. — Društvo za Narodno Prosvjećivanje rasposlaće ovih dana svima nastavničkim i duhovnim licima, društvima i aktiv­ nijim radnicima opširnu okružnicu, kojom će ih pozvati da uzmu učešća- u njegovom radu. Okružnica će izneti cjelokupan plan društvenog rada. Upozoravamo već sada sve Gajretove pododbore, povje­ renike i prijatelje na rad ovog društva i molimo ih da što jače učestvuju u njegovim akcijama. Glavni Odbor obratiće se na njih i zasebnim raspisom po ovoj stvari. — Izdanja Zdravstvenog Odseka. Zdravstveni Odsek za B. i H. razvio je pohvalnu aktivnost u pogledu higijenskog prosvećivania. Pored javnih predavanja o tuberkulozi i pegavcu koja su održana u ovdašnjim kinima sa filmskom ilustracijom, Odsek je, održao „higijensku školu" u kojoj su poznati sara­ jevski lekari uz pomoć skioptikona, opširno izložili sve važnije stvari iz oblasti higijene, medicine itd. Zatim, Odsek je izdao do sada 8 svezaka svojih popularnih higijenskih izdanja, od toga 4 brošire i 4 letaka odnosno plakata. U broširama je Dr. K r u 1 j izložio osnove higijene i potrebu upoznavanja sa njom širih krugova; Dr. V. K u š a n izložio je iscrpno našu tešku narodnu bolest tuberkulozu; Dr. B. K o n s t a n t i n o v i ć izneo je sistem socijalne higijene; a u 4 svesci objavljeni su prevodi V. R u b č i ć^a, i to „Sunčane škole" Dr. R o 11 i e r a i „Vazdušne škole" Dr. C r a m e r a , koje se bave potrebom sunčanog i vazdušnog lečenja slabunjave dece. Ova potonja brošira može vrlo zgodno da posluži za javna predavanja jer Zdravstveni Odsek poseduje originalne filmove. Letci Zdravstvenog Odseka odnose se na sunčanje, tuberkulozu i skrlet, a plakat na antialkoholizam. I ' �» Broj 1, 2, 3. GAJRET Str. 17. — Društvo Napredak počelo je da izdaje svoj naročiti organ u zajednici sa Savezom Hrvatskih Seljačkih Zadruga a pod imenom „Napredak-Zadrugar“. List donosi izveštaje Uprave Napredka i Saveza Zadruga, članke iz zadrugarstva itd. Izlazi mesečno. Socijalne bilješke. Akcija za rusku djecu. Na inicijativu Narodnog Odbora za Pomoć Djeci u kraljevini SHS. organizovao je Odsek za Zaštitu Djece i Mladeži u cijeloj Bosni i Hercegovini sakupljanje priloga za djecu u Rusiji, koja uslijed gladi umiru u masama. Slično skupljanje vrši se na cijelom svijetu inicijativom Među­ narodnog Saveza za Pomoć Djeci u Ženevi odnosno visokih komesara Saveza Naroda Nansena i Hoovera. Kod nas učestvuje u skupljanju cjelokupno učiteljstvo državnih i privatnih osnov­ nih, srednjih, stručnih, viših djevojačkih i zanatskih škola, sveštenstvo sviju konfesija i Mjesne Zaštite Djece i Mladeži. Organizacija je provedena vrlo opsežno pa će i njen uspjeh, koliko nam je poznato, biti vrlo dobar. Može se računati, prema izvještajima iz drugih krajeva, da će izneti polovinu cijelog prihoda naše kraljevine. Za isti cilj votirao je nedavno i Mini­ starski Savet oveću sumu. Izgleda da će u ime naše kraljevine otputovati posebna misija koja će pomoć dostaviti direktno gladujućim. Zakon za zaštitu djece i mladeži. Zakonodavni Odbor Narodne Skupštine primio je u sjednici od 17. decembra 1921. zakon o zaštiti djece i mladeži. Tim zakonom izvršene su u organizaciji Državne Zaštite Djece i Mladeži znatne izmjene, naročito u pogledu savjetodavnih odbora koji su dosad pri Zaštitama postojali. Prema zakonu spadaju pod državnu zaštitu sva ratna siročad, deca i mladež od začeća do 18 godine rođenja, ako nemaju nikakve ili dovoljne roditeljske odnosno starateljske zaštite. Staranje za napuštenu mladež preneseno je na Mini­ starstvo Pravde. Đačke Ferijalne Kolonije. Ferijalni Savez, organizacija srednjoškolaca u cijeloj našoj kraljevini, nastavio je rad pred­ ratnog Đačkog Ferijalnog Sžveza, koji se sastojao u ferijalnim putovanjima đaka radi upoznavanja Otadžbine, a naročito nacio­ nalne propagande. Posle oslobođenja, novi Ferijalni Savez stavio je sebi u zadatak, pored spomenutog, omogućavanje đacima da za vrijeme školskih praznika sprovedu svoje slobodno vrijeme usred prirode, na svežem vazduhu i suncu, kako bi se oporavili od duhovnih i fizičkih napora. 2 �3tr. 18. GAJRET Broj 1, 2, 3. Kad se uzme u obzir težak život đaka u toku školske godine u nezdravom stanu i o rđavoj hrani, i kad se ima na umu koliko je blagorodan uticaj sunca i slobodnog života na duh i telo — treba pozdraviti ovaj pokret za idealniji život, za moralno i telesno zdravlje. Savez prema svojim pravilima počinje sada da organizuje i Mesna Udruženja, u koja mogu stupiti kao članovi i privatnici i ustanove. Gajretova zabava u Sarajevu. (18. februara 1922.) Gajretova velika zabava, održana 18. februara o. g. u svim prostorijama Oficirskog Doma u Sarajevu, svršila je sa odličnim uspjehom. Mi nismo u stanju da već sada donesemo konačni, dbračun prihoda ove zabave, za koju se može mirne duše reći, i po moralnom i po materijalnom uspehu, da je dosad najuspjelija zabava u Sarajevu, ali se može tvrditi da će prihod preći sumu od ‘/i milijona kruna. Ova zabava ponovan je dokaz da je Gajret svojim nasto­ janjem uspio da steče simpatije sviju slojeva građanstva, bez obzira na pleme i konfesiju. Na zabavi’ je učestvovala elita sarajevskog društva, a i u samom programu ogledala se težnja da zabava dobije opšti, narodni jugoslovenski karakter. Što naročito na ovom mjestu želimo da istaknemo.to je činjenica da su za ovu zabavu primljeni prilozi i priznanja ne samo iz granica Bosne i Hercegovine, nego i izvan njih: iz svih krajeva naše velike Otadžbine. Neka je na ovom mestu izrečena topla blagodarnost svima, koji moralno i materijalno pridoneše sa svoje strane uspehu! Glasovi štampe o Gajretovoj zabavi. Mnogo prije same zabave, sarajevska i vanjska štampa, osvrnula se je povodom objave zabave na misiju i rad Gajreta. Sa zadovoljstvom utvr­ đujemo da su svi ti glasovi štampe bili puni priznanja za Glavni Odbor. Od sarajevskih listova „D o m o v i n a" je najviše, i u nekoliko mahova, doneia prikaz o radu Gajreta, i izvršila za zabavu znatnu propagandu. „P r a v d a“, „ N a š a P r a v d a 14, J ju g . L i s t " , „ V e č e r n j a P o š t a ”, „ N a r o d n o J e d i n s t v o " , „N a r o d", »S r p s ka Ri j e č " , „ S a r a j e v . D n e v n i k " otvorili su vrlo spremno svoje stupce Glavnom Odboru za propagandu a i sa svoje strane donijeli simpatičnih izjava o radu. Isto su tako gotovo svi beogradski i zagrebački* listovi doneli ljubazne notice. Naročito smo blagodarni skopljanskom „H a k u“, koji je doneo oveći apel na muslimane Sandžaka i Makedonije �Broj 1, 2, 3. GAJRET Str. 19. 5 pozivom da podupru nastojanje Gajreta dobrovoljnim prilozima i pozvao ih da priloge upućuju redakciji _Haka“' Nije nam moguće da u ovom broju donesemo iscrpan izveštaj o zabavi i da istaknemo sve, koje po njihovoj zasluzi treba pomenuti, zbog množine materijala i zbog toga što još nije završen obračun. U narednom broju moćićemo da damo takav pregled. Povodom glasina o Gajretovoj zabavi. Pored većine sarajevskih listova, koji su o ovogodišnjoj Gajretovoj zabavi donijeli opširne izvještaje i istakli njezine velike moralne i ma­ terijalne uspjeho, našla su se dva lista koji su povodom te zabave ućinili neke zamjerke Upravnom Odboru Gajreta. Ti listovi zamjeraju Odboru što je ovogodišnja Gajretova zabava imala, navodno, čisto srpski karakter, i što su po njihovom mišljenju, kod određivanja počasnih mjesta mimoiđeni pred­ stavnici uvaženih društava i institucija. Na ove zamjerke Upravni Gdbor Gajreta ima da izjavi, radi tačnog obavještenja, slijedeće: Današnji Upravni Odbor Gajreta, otkako je primio vodstvo -ovog društva, uvijek je rukovodio principom da Gajret i sve njegove akcije imadu jugoslavenski karakter, i 'da iz Gajreta eliminira kako hrvatski tako i srpski separatizam. Upravni Od­ bor Gajreta nastojao je da to dokaže i prilikom priređivanja ovogodišnje zabave, te je zamolio sva tri sarajevska pjevačka društva (srpsko, hrvatsko i jevrejsko) kao i umjetnike u sviranju i pjevanju, da sudjeluju. Upravni Odbor žali da i „Trebević", iz svojih tehničkih Tazloga, nije mogao sudjelovati na zabavi, ma da se je inače, prvi javio dobrohotno da će sudjelovati. Sa brojem posjetioca zabave, za koje jedan list veli da ih je bilo ‘/» nemuslimana, Upravni Odbor nije mogao dirigovati, a smatra dužnošću da im izrazi blagodarnost jer ih drži za prijatelje Gajreta. Osim toga Upravni Odbor obratio se je prije zabeve jevrejskim, hrvatskim i srpskim listovima u Sarajevu s molbom da opširnije ooprate Gajretov rad kako bi zabava imala još veći moralni i materijalni uspjeh. Iz ovog se jasno vidi da je netačna tvrdnja o „tenden­ cioznom nastojanju da zabava imadne srpski karakter11. Što se tiče određivanja počasnih mjesta Upravni Odbor izjavljuje slijedeće: Počasne pozive razaslao je naročiti priređi­ vački odbor. Ti pozivi poslani su u prvom redu predstavnicima civilne i vojne vlasti. Od muslimana su počasne pozive dobila slijedeća gospoda: Reis-ul ulema Čaušević, bivši predstavnici Gajreta, Dr. Bašagić, Hodžić, Hatibović, Halilbašić i Korkut; načelnici Odjeljenja Pokrajinske Uprave Defterdarević, Kape ;tanovič, Hrasnica i Kulenović; potpredsjednik Nar. Skupštine �Str. 20. GAJRET Broj 1, 2, 3. Dr. Hrasnica; ministar Trgovine Dr. Spaho; ministar Narodnog Zdravlja i član Upravnog Odbora Dr. Karamehmedović; veletržac Ademaga Mešić; predsjednik „Hurrijeta” Đulizarević,- vlas­ nik „Domovine” Š. Arnautović, koji je u svom listu izvršio jaku propagandu za Gajret; direktori Muslimanske Centralne Banke S. Mešić, Muslimanske Trgovaćko-Obrtničke Banke M, Osmanović i Banke Gajret A Sefić. Kako se iz ovoga vidi nijedan od uglednih,- muslimana nije mimoiđen; svakom je iskazana počast. Ovo iznosimo u javnost u interesu ugleda koji je Gajret stekao, da bi javnost bila obavještena o tačnom stanju stvari. Uprava Gajreta. Gajretove vijesti. Obvezaice 7% državnog investicionog zajma. Dobri l.udi, koji su se pri upisu 7*/o državnog investicionog zajma odužili svojoj patriotskoj i građanskoj dužnosti, odužuju se sada svojoj kulturnoj i humanoj dužnosti poklanjajući svoje obveznice Gajretu, Od svih kotareva dosad se je najljepše istaklo u ovom pogledu Č a j ni č e . koje je dosad skupilo i poslalo Glavnom Odboru 100 kom. obveznica po Din. 100'—. Mi se nadamo da će ovaj pohvalni primjer slijediti i drugi kotarevi, pa umoljavamo naše prijatelje da svuda skupljaju obveznice i što prije ih pošalju Glavnom Odbora. 20'/o priznanice. Glavni Odbor Gajreta primio je dosad lijepu sumu u 20°/„ priznanicama, oduzetih pri žigosanju novča­ nica. Svijet te priznanice vrlo rado daje, pa molimo povjerenike i sve naše prijatelje da dvostrukom parom porade na sabiranju tih priznanica i što prije ih ovamo pošalju. Oko sakupljanja 20% priznanica. Revnost naših povje­ renika na sakupljanju ovih priznanica vrlo je pohvalna. Dosad je Glavni Odbor primio znatnih priloga u vidu tih priznanica iz ovih mesta: B. Petrovac, K. Vakuf, Orašje, Ljubuški, Nova Varoš, Vitina, Ripač, Janja, Zenica, Bijeljina. Molimo skupljače iz pomenutih mesta da i dalje energično rade na skupljanju, a i iz drugih mesta da preduzmu rad u tom pravcu. Primjeri za ugled. G. Hasan S a r a č e v i ć poklonio je Gajretu 25 kom. dionica Prometne Banke u Kijtiču i time postao d o b r o t v o r Gajreta. G. Mustafa Zuhdi H o d ž i ć iz B. Gradiške, ceneći rad Gajreta, poklonio mu je 5 kom. dionica Muslimanske Centralne Banke. �------------- V Broj 1, 2, 8. GAJRET Str. 21. Neka je hvala pomenutoj gospodi na ovim lijepim izjavama priznanja. Ugledali se u njih i drugi! Žene-povjerenice Gajreta. Osećajući potrebu da i ženski muslimanski svijet zaangažuje u svom radu Glavni Odbor obratio se je naročitim pismom na 14 gospođa i gospođica u raznim mjestima Bosne i Hercegovine s molbom da se prime dužnosti povjerenica Gajreta i porade na organizaciji ženskih podružnica. Mi vjerujemo da će ovaj apel Glavnog Odbora biti dobra biti dobro primljen u svim krugovima koji znaju koliko je ko­ ristan rad žena na opštem dobru. Pregled Gajretovih konvikata. Po odobrenju Glavnog Odbora obišao je inspektor Gajretovih konvikata, g. Ibrahim V r e b a c, sve vanjske konvikte: u Mostaru (ženski i muški), Banjaluci, Tuzli i Bihaću, radi pregleda rada. Inspekcija je izvršena u toku decembra 1921. i januara 1922., i njen rezultat daje mesta punom zadovoljstvu, kako u pogledu uređenja i vaspitnog rada u raznim konviktima, tako i u pogledu školskog napretka pitomaca. Razglednice Gajretovih Konvikata. Glavni Odbor dao je izraditi razglednice svih svojih konvikata u Bosni i Hercegovini. Razglednice, koje su već izrađene, rasposlaće se ovih dana svima pododborima i poverenicima, pa im se već sada skreće pažnja na to, da rasture što veći broj razglednica. Kupujući ■ove razglednice svaki će pojedinac prije svega pomoći Gajret, a u drugom redu imaće uvek jednu lijepu razglednicu, dokaz šta može da stvori ustrajan rad ! Šivaće mašine za Gajretove konvikte. Ministarstvo Trgovine i Industrije poklonilo je Gajretu 4 šivaće mašine. Glavni Odbor odredio je da se po jedna mašina ustupi Gajretovim Ženskim Konviktima u Sarajevu i Mostaru, a ostale dve upotrebiće ovdašnja Gajretova Ženska Podružnica za Radničku Školu, koju će uskoro otvoriti. Novi članovi društva Gajret D o b r o t v o r i : Čurčić Muhamed ef., Sarajevo, prijavljen 7. I. 1922.; Čurčić Zehre hanuma, Sarajevo, prijavljena 7. I. 1922.; čengić Ibrahimbeg, Sarajevo, prijavljen 1. II. 1922.; Omanović Husein, Sarajevo, prijavljen 1.11. 1922 ; Begović Simo, Pale, prijavljen 14.11.1922. U te m el j a č i : Maguda Mustafa, Panjević Mehmed, ef., Fitzinger Karlo, Haznadarević Jašar, Udovičić Jozo, prijavljeni 1. XI. 1921.. Turina Dr. Ivo, Gavran Kapetanović Ismetbeg i Ristić Vaso, prijavljeni 1. XII. 1922., svi iz Sarajeva. �t i 2 5 _ ! 3z C^ o trn « GAJRET oS o s M5 Str. 22. ■ X S -s ž| w ca *U eo Im 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 Ime i prezime Čimić Zulfo Babović Muharem Šuljak Alija Šehić Izet Kadrić Haklja Čohadžić Enez Karahasanović Hasan Šarić Džemal Hodžić Husein Ramić Ibrahim Hafizović Pertev Hadžizukić Hamid Džonlić Hakija Terzimehić Mehmed Fazlibegović Asim Arnautović Safvet Čokić Ćamil Čengić Hanefija ® Redžović Asim Šašić Ibrahim Dervović Sulejman Dervović Idriz Dizdarević Hajro Hadžihamzić Ismet Rodno mjesto Stolac Trebinje Zvornik čapljina Bos. Brod Fo£a Stolac Petrovac Travnik Rogatica Konjic Prusac Maglaj Odžak Zenica Žepče Foča Prača Konjic Bijelo Polje Priboj Škola Trg. akademija Realka um n. *N3— . « «si £a *~7_ T» wa > o s N a §• O* H » Trgov.' škola Razr.j jc ‘2 1 III. 111. IV. IV. IV. IV. IV. IV. IV. i. 1. II. 11. 11. III. IV. V. 1 1. 1. 1. 1. 1. Stipendija od Zem. vlade K 2.000 — » . „ 2.000'— „ „ „ „ . „ . „ . „ n » „ 2.000' — , 1.000'— 1 „ 2 .0 0 0 . a » „ .' . 2 000'— 2.000 2.000 2.000'— 2.000 — 2.000 - �Ime i prezime Mulić Smajil Smajlagić Eđhem Raščić Derviš Dervović Ibrahim Alajbegović Osman Rustanpašić Ekrem Čavdar Asim Hadžimešić Izet Karahasanpvić Adem Njuhović Šukrija Njuhović Fehim Hanjalić Murad Bajrović Hašim Kunto Ismet Salatović Džafer Plićanić Atif Kreso Hasan ’ Hadžić Ejub Fetahagić Mustafa Cerić Husein Terzić Rasim Čokić Agan Smajlagić Hazim Rodno mjesto Konjic Čajniće n. Bijelo Polje Foča Prusac Foča Foča » n Nova Varoš Međeđe Vareš Kotor-Varoš Mostar Ustikolina Trebinje Bos. Novi Prusac Žepče Maglaj Razr. Ič f 1 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 Škola 1. 1. 11. 11. V r 11. , .. r. 1.11. III. IV iv! IV. ___ ••—»'ti IV. IV. = V: JV j • I. £jjw_ J 1 - * 1 1 Tehnika 'v t. IL 11 ... Šumarska 11 Stipendija Trgov. škola 1 tt 1 li. od Trg. komore K 1.000'— l.OOO — „ 1.000 — „ l.OOO'— „ 1.000 — od Zem. vlade K 1.500' — » n n 1.200 �1 = ^ e Ime i prezime GAJRET Broj 1, (M*' ■ Str. 24. , . i -rV ii ' • •JI 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 Rodno mjesto Škola Dedić lbrahim Gor. Dubrave Zanatska Mujezinović Adem Maglaj Prašo Ismet Cajniče lbrahimpašić Muhar. Bihać lbrahimpašić Mehmed VI Čustović Šukrija Trebinje Smajlagić Selim Maglaj Selmanagić Selman Srebrenica Omersoftić Aziz Maglaj Na zanatu Borić Jakub Odžak Šarac Husein Stolac »1 Haljevac.Ahmed '-- T " Abdurahmanović Abd Srebrenica -^ r^ l Grebo Mehmed Ljubinje Softić Šefket Travnik jS 'S i P Alagić Derviš " •» V I Behmen Munib Stolac Karahasanović lbrah " » .■ Banjaluka Miralem Alija a Travnik f p Čalkić Abdulah i r Donji Vakuf "i j Razr. CO Stipendija od Zem. vlade K 1.200' » „ . 1.200'— „ opć. Trebinje „ 1 000'— „ Zem. vlade „ 1.200'— „ opć. Maglaj „ „ „ Odžak „ 500'— 500'— �Broj 1, 2, 3. G^JRET Str. 25. Satnarni pregled pitomaca svršene školske godine 1920./21. R A Z R E D Po školama ~ Vel. gimnazija . Vel. realka . . Trg. akademija . Trgovačka škola Teti. sred. škola Šumarska škola Zanatska škola . Šegrti . . . . 8 — 5 10 1 — 3 6 iz trg. akadem.: *■ 0 . 4- Ukupno . . 33 Externisti . . > s 5 2 5 3 2 2 6 -- * ° 5 I 6 2 — 2 — . 25 2r 1 1 7 6 > > > 4 1 2 __ __ _ — — _ — — _ _, , __ S 1 _ _ _ -- — _ 16 i >' __ _ __ > Ukupno 1 I. Po školama i razredima 25 5 23 21 3 2 u 6 _X_ 3 2 5 — 4r 99 Vel. gimnazija . . . . Vel. realka.......................... Trgovačka akademija . . Trgovačka škola. . '. . Tehnička srednja škola Šumarska škola . . . . Zanatska škola . . . . Š e g r t i .......................... . i — — i i — i — 19 3 18 19 1 2 10 — 4 1 5 1 i i i U kupno O d u sta o o d is p ita p rop ao j T o ta ln o I. r e d P o p rav ak Po školama P rv i red s o d lik o m l 'i l l l l l l L l l II. Po uspjehu u nauci. — — — — _ — — — — 25 5 23 21 3 2 li 6 2 — — i 3 74 12 2 i — -— — — — — Iz trg akademije: E x te r n is ti......................... 4 ' \ Ukupno: 6 šegr. / 99 | ■'i �Broj 1, 2, 3. GAJRET Str. 26. B) Iskaz nabavljenih i darovanih stvari. 20 15 20 47 65 380 84 20 20 56 46 -a 72 80 15 20 15 15 5 — 2 20 20 6 7 S 5 5 — D 1063 465 120 80 20 cz 35 — — CZ 15 — — Jo rg a n a 300 80 O Kreveta želj. -O 400 38 Slamnjača . O Š t o f a za o d i j. Žen. gaća . \ 1 Sviteri . . 250 — 20+ 106 * 1 ,1 5 20 63 15 20 — — — — --- S — — == 126 1 — — --- | — 3cn -=r W _ Š e g r ti Š a r a j. 90 220 Š a r a j. 351 Mos­ MuškJ Tuzla; Kom. B an ja Luka B ih a ć Odijela . . Gaća . . Košulja . . Čarapa . . Cipela . . Deka . . Peškira . . Reklica . * Kaputa žen. P o d ije ljen o po G ajre to v im kon viktim a tar Stvari |||i D-5*" 18 210 22 15 15 39 14 — 191 218 84 20 205 44 10 — 48 15 — — 456 194 — 17 — 17 — 14 — 14 7 — — — ---' 80 45 25 15 21 — — 172 — — — 6 — 67 17 — 6 — 3 I iljuillilt i Ženski konvikt koi u Sarajevu. lasnija Berberović, učiteljica ženske preparandije. Konvikt se nalazi , u Kečinoj ulici- br. 20. u kući gospogje Savke Petrović. Zgrada je za konvikt nepodesna i tijesna. Kre­ vete, ormare, stolove, noćne ormariće, kuhinjsko posugje kao i ostali namještaj nabavio je Glavni Odbor posve nanovo. U in­ ternatu je vladao megju pitomicama potpuni sklad i ljubav, te učtivost i poslušnost prema pretpostavljenima. Otvorenje kon­ vikta za muslimanke pobudilo je dosta pažnje kod svih kru­ gova, što se vidi iz toga, da su ga posjećivale mnoge uvažene ličnosti ne samo iz naše otadžbine, nego i mnogi stranci, koji su posjećivali Sarajevo. Zavodska liječnica bila je do februara mjeseca g gja Dr. Maša Živanović, a iza toga gosp Dr. Mustafa Denišlić. Imenik^ pitomica vidi se iz iskaza A). Iz iskaza B) vidi se koje su škole pohagjale pitomice, kakav su polučile konačni uspjeh i o čijem su izdržavanju bile smještene u internat. *jardi �A) Iskaz pilon licu po školama i t Ime i prezime 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 Bakšić Zuliija Beganović Almasa Mehmedbašić Zarifa Moralić Razija JKomić Šamija Karahasanović Abida Vukotić Halima Tanović Ulfeta Terzimehić Behija Berberović Zada Mešić Nasiha Dedić Tevhida Muftić Šamija Kavazović Aslja Softić Safija Sarajlić Dženka Sarajlić Munira Šamić Ifeta Tudaković Šemsa Emrić Hajrija Muftić Halida Dedić Taiba Omeraglć Razija Rodno mjesto Ljubinje Mostar Stolac Gračauica Otoka Foča Sarajevo Gacko Maglaj Sarajevo Tešanj Foča B. Gradiška Jajce Stolac Jajce Tuzla Maglaj Fojnica Prijedor Mostar Škola Gimnazija CT5 Ima stipen­ diju od vlade kruna ii. i. i. 1000 i. i. 1000 i. 400 i. i. i. Drž. prep Viša djev. Musi. ž. pr. v Viša djev. Musi. ž. pr. Gimnazija u. ni. ni. u. i. i ni. X. i. ni. l. l. IV. 2500 800 1000 800 600 1000 — u . i. 500 Konačni uspjeh u školi co o Primjedba I. red 1. red I. red II. red bez pop I. red ( Februara 1921 1. red (oduzeta stipendija I. red Popr. iz 1 pr. Popr. iz 1 pr. Popr. iz 1 pr. (Istupila radi bšlesti t 1./III. 1921. S odlikom Istupila radi sla­ I. red bosti 20./I. 1921. S odlikom I. red S odlikom S odlikom I. red S odlikom Istupila radi bol. I. red I. red S odlikom (NS 5» O > a H cn P5 -a �Broj 1, 2, 3. GAJRET Str. 28. B) Iskaz • I. Po školama i razredima. Po školama Velika gim nazija...................... Viša d je v o ja č k a ...................... Muslimanska žen. preparand. Državna ženska preparandija , Svega .'u 1. 11. Hl. IV. Ukupno 9 5 — — 1 1 1 1 — 3 I -1 — 1 — — 10 10 2 I 14 4 4 1 23 Po školaijJać>j3 Po­ I. red s od­ 1. red pravni II. ispit red likom Velika gimnazija . . Viša djevojačka . . Musi. žen. preparandija Drž. žen. preparandija . ■ 4 1 Svega . . 6 7 4 1 12 Od­ sutno Ukupno, I I . Po uspjeliu u nauci. i — 1 — — i — — 10 10 2 1 2 1 2 23 2 Konvikt u Mostaru. P r e f e k t : Hnsejn Brkić, profesor; e k o n o m : Dr. Mahmut Behmen, sudski prislušnik. Zgrada je pod kiriju. Početkom školske godine izvršene su. popravke zgrade, kao i pokućstva. Pošto je bilo pomanj­ kanje namještaja u konviktu, to je ovaj pribavljen. U zavodu e bilo smješteno tokom školske godine, 97 gjaka. Od tih su 3 istupila, 2 su prešla u privatiste, a 2 su polagali vanredne ispite. Prema tome je koncem školske godine pohagjalo školu 90 redovnih pitomaca, od kojih je 78 prošlo sa prvim redom, a 5 sa odlikom; 4 pitomca imaju popravak, a 3 imaju drugi red. �mmmm X3,Q £ u Ime i prezime Škola Gimnazija Stolac „ Nevesinje i. ni. M „ Vili.VIII. Stolac Struge IV. II. Počitelj n 1. Josavčići Ljubuški I. . IV. Stolac III. ' #.> ■« Vll. Gacko I. Mostar m Biv. Brdo Trg. škola 11. Trebinje Gimnazija III. Brčko Preparan. r l v Gacko Gimnazija n Stolac Ljubuški Vitina Ljubuški "w T l-l 0N 3 C£ ni. u. —i 11. Trg. škola 11. II. - Konačni uspjeh Štipendija 1. red od Z. vl. K 2000 g. s odlik. T red „ i „ » 3000 „ 11. red „ „ „ „ 2UOO „ 1. red r » ” » ” 1 , „ t* .. » rr n » » "m ” » ” ” TI »» u „ H - 1000 „ sn(> » n n n « ” Primjedba to ' 0 .5 maturirao M ” *» n »> n » . ft n a » n n n ti ft * n » M* 0* gl;r 29 Alihodžtć Džeinal BaSagić Husnija Bašagič Lutvija Begovic Mehmed Begić Alija Begić Husein Bostaudžić Agan Buković Hasan Burina Ragib Burina Safet Buzaljko Edliem Ćampara Omer Čeliić Mustafa Ćiber Fazlija Defterdarević Aziz Dervišević Derviš Dilberović Asim Dilić Sajto Dizdar Hamid Dizdar Mustafa Dizdarević Abdulah Dizdarević Muhamed Fazlić Hasan Mjesto rogjenja GAJRET 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 Tslta^^pItomacar �GAJRET Str. 30. 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 Ime i prezime Grcić Ejub Grebiđela Mehmed Gubelić Islam Gajić Mustafa Hadžić Mustafa Hadžić Ćamil Hadžović Bajro Hajdarović Abdulah Gajdarović Asim Hunjić Jusuf Huntić Nazif lbrulj Ibrahim lbrulj Sejfo Kadragić Alija Kamber Alija Kapetanović Džemal Kapetanović Hifzlja Kapetanović Huso Kapićić Hamdija Kapićić Sabit Kapićić Šefkija Karamehmedović M. Karam’ehmedovlć S. Konjhodžić Mahmut m Mjesto rogjenja Škola Prozor Stolac Ljubinje Ljubuški Čapljina Bileća Trebinje Ljubuški Stolac Dretelj Ljubinje čapljina Ljubuški Zan. škola Gimnazija Zan.škola Gimnazija Trg. škola Gimnazija Preparan. Gimnazija Trg. škola Gimnazija „ Livno Počitelj Zan. škola Trg. škola Preparan. ^Gimnazija Gacko Bileća Trg. škola Gimnazija » „ Razr.jj, ■ £ £ -° T3 i. u. i. i. IV. Konačni uspjeh od Z. vi. K 1000 g. 11. red I. red » . » N n n r> n n * r> 1. 1. 11. 1. 1. IVII. 111. 1. VII- 'S >; „ y> 111. Trebinje n VI. IV. Primjedba V n „ „ 1. V. 111. Lljubuški Stipendija n „ „ . „ 3000 „ >» n n » „ „ . 2000 „ 11. red prop. iz l.pred. I. red n n • „ Tr. k. „ 1 0 0 0 „ s odlik. „ Z. vi. „ 3500 „ 1. red „ „ „ „ 2000 „ n » n » n » n » » n n n » »» n v n n u » n 1 C*' li. red prop.iz l.pred. J ' © - i s �Ime i prezime 48 49 50 51 52 53 54 55 5G 57 58 59 60 61 62 63 64 65 Koso Šaćir Kosović Derviš Kudra Vejsil Kurtović Fejzo Lalić Derviš Mahić Muhamed Mehmedbašić Avdo Mesihović Omer Mahić Derviš Mesihović Halil Mesihović Ismet Muftić Salih Mujezinović Hasau Muminagić Salih . Muminagić Hasan \ Nikšić Mustafa Pajo Mehmed Pašić Sulejman Pašić Salko 66 67 68 69 70 71 72 Pezo Mustafa Pitić Faik Rizvanbegovie Avdo Rizvanbegović Ćemal Rizvanbegovie Omer Mjesto rogjenja Škola Razr. j ■a £ £ -° 1. Dubrave Gimnazija 111. Nevesinje » 111. Čapljina » r U. „ Biv. Brdo Ljubuški Trg. škola ni. u. Gimnazija '„ ii. Trg. škola Stolac u. Zan.škola Vitina Ljubuški Gimnazija -W rM - *■ Zan.škola 11. „ „ — U-' Nevesinje Gimnazija 111Ljubuški „ >• TffŽl ■ V M „ V ■ IV. . f Stolac n II. Trg. škola Nevesinje Gimnazija M 1. Avtovac 11. Gacko 11. Stolac - „ Trg. škola IV. Gimnazija VI. „ V. w 11. Konačni uspjeh Stipendija Primjedba 1. red od Z. vi. K 2uOO g. * ti »» tt t> n n T) . • V n n rt rt n r 11. red prop.iz I. pred. 1. red Istupio n ti » » » ti J ~>s. • i 1 ft* r . V \ » » AlV ” , n r. „ „ n v> r> n n n w n „ „ „ „ * „ „ i. n n n „ „ „ n i* n „ „ „ „ „ ti ii „ ii •n n n » 1000 2000 „ n n n n * », a / �r— 1 s- CQ H ' a < o 1 1 1■ ?! , co Ime i prezime Mjesto rogjenja Škola 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 66 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 Rešulbegović Muhar. Sadiković Muharem Salković Huso S elim ić S e jfo Šehić Hasan T ančica Ibrahim Tanović Bajro Tanović Junuz Tanović Muhamed Tanović Tahir Torić Redžep Trebović Hajro Trklja Mehmed Zametica Atif Zubčević Hamza: Zuhrić Alija Zuhrić Omer Alikadrić Atif Alečković Mahmud Dalipagić Derviš Safo Abdulah Šuljak Fehim Musagić Šfik Ćatović Ilijas Nalo Mustafa Trebinje Ljubuški Stolac Ljubuški Srebrenica Ljubuški Gacko Gimnazija .. Trg. ikoia Preparati. Gimnazija „ Vl’ ' Banjaluka Nevesinje Stolac Gacko Trebinje Ljubuški Preparati. JGimnazija Trg.škola Gimnazija Zan. škola Gimnazija Preparan. Ostrožac Trg. škola Trebinje Preparan. Ljubuški Gimnazija Konjic Trebinje Zan.škola Duvno Gimnazija Trebinje Zan.škola Višegrad Preparan. Razr. i Red. | broj «• c*f Stipendija Konačni uspjeli IV. 111. 1. 11. 1. 11. 11. II. 1. IV. 1. V. 111. od Z. vl. K 2000 g. 1. red u. ii . i.. ni. i. IV. IV. 1. 11. 1. 1. -i .. Primjedba „ M s odlik. „ 3500 „ 11. red prop.izl.pred 2000 „ 1. red „ •f rt ). „ „ » 1000 , n „ 2000 .. „ „ 3500 „ „ „ 1000 , » M „ „ 2000 „ »1 V ) 11. red 1. red i Na vanredn. ispitu pali priv. nije pol. Istupili / �Broj ' l , 2, 3 GAJRET Konvikt u Tuzli. P r e f e k t : Bećir Balagić, učitelj. I't) Zgrada u kojoj je konvikt, svojina je Vakufa. I ova s e je zgrada morala da prepravlja. Tamošnji pododbor ,,Gajreta“ sa predsjednikom g. Dr. Rizvanbegovićem, mnogo se je zalagao da se konvikt brzo preuredi, budući je poprovak otpočeo po­ četkom školske godine. Mjeseca septembra pitomci su bili smješteni većim dijelom po privatnim stanovima, a početkom oktobra svi su smješteni u konviktsku zgradu. U toku ove go­ dine u zavodu je bilo 36 pitomaca, od kojih su dvojica svoje­ voljno napustila zavod, a jedan je odstranjen riješenjem glav­ nog odbora. Tako je do konca ove godine ostalo u zavodu 31 pitomac, pošto su 2 bila samo na hrani. (Vidi tablicu na strani 34—35). Konvikt u Banjaluci. P r e f e k t : Alija Hromić, učitelj. Konvikt je smješten u vakufskoj zgradi. Kako je i ova zgrada bila ruinirana, to se je morala temeljito preurediti. Oko preuregjenja zgrade mnogo su truda uložili naši povjerenici gg. Mustafa Kazaz, Salih ’Bahtijarević i Hafiz Mustafa Nurkić, na čemu im Uprava „Gajreta“ najljepše blagodari. Nakon preuzetka konvikta od Vakufske uprave, nabavljeno je skoro cijelo kuhinj­ sko posugje, kreveti, čaršafi itd. Konačni uspjeh pitomaca bio je dobar, kako se to vidi iz iskaza pitomaca. U svemu je pri­ mljeno u konvikt 31 pitomac, od kojih su 2 u toku školske godine radi neuspjeha isključeni, 1 je ranije položio ispit, a 3 su premještena u bihaćki konvikt. Na koncu školske godine bilo je u internatu 25 pitomaca. (Vidi tablicu na strani 36) Konvikt u Bihaću. P r e f e k t : Salko Kapić, učitelj. Konvikt je smješten u istoj zgradi, gdje je bio i Vakufski konvikt prošlih godina. Sama zgrada je vlasništvo Vakufa. Kako je zgrada u početku ove školske godine bila dosta ruinirana, to je trebalo mnogo truda i sredstava, da se retablira, kako bi mogla poslužiti za smještaj Gajretovih pitomaca, najvećim dijelom učenika nižih razreda. Rroi nitnmaca ovo? konvikta bio je 22. Svi su dobivali (Vidi tablicu na strani 37). 2 �Str. 34. GAJRET Red. broj Iskaz pitomaca. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 Ime i prezime Rodno mjesto Škola ■o~ <D N CSJ Cć Stipendija Konačni uspjeh dobar K 2000 zcm. vlade 11. „ 1. „ i. K 1000 gr. op. Doboj „ Trg. škola u. Vel. gim. VII. i. odličan u. „ „ i. dobar V „ „ VI. VI dobar 11. Trg. škola K 1000 zem. vlada odličan JffSZii*- .*■ 111. | 1. j K 500 opšt. Tešanj dovoljan Vel. gim. dobar VII. K 2000 zem. vlada „ odličan IV. K 2000 zem. vlada dobar III. Trg. škola dovoljan V. Vel. gim. Doboj Mulalić Ibrahim dobar VI. K 3000 zem. vlada Mulabećirović Abdurh, Gradačac i ” „ VII. K 3000 zem- vlada n Mulabećirović Mustafa Gračanica „ 1. K 1500 gr. o. Gradačac dovoljan Muradbegović Husejin Gradačac 1. » Maglaj Obralić Abdulganija *> ■ A e» S Vi. dobar Omersolič Alija Maglaj Aganović Nurudin Jez.-Jajce Bajraktarević Mehmed G. Vakuf Bešlagić Šefik G. Tuzla Maglaj Bradarić Ibrahim Bušatlič Hasib Vlasenica Delibegović Mujo Maglaj Džiiiić Murarit' G. Tuzla Efendić Asim ‘ Srebrenica Sarajevo Fejzagić Abduselam n Vakuf Doboj H. Mujagić Alija Hukić Mnli areni Tešanj Vlasenica Jašarević Mustafa Krdžalić Hakija Zvornik 31u ftić Hazim Gradačac Primjedba Vel. gim. j ) ! �-d g ae'° 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 Ime i prezime Pjanić Muhamed Rustanbegović Mustafa Selimović Alija Selimović Hilmo Sirbubalo Asim Smajlbegović Nusret Šakić Safvet Šehić Ibrahim Tirić Džemal Tihić Ahmeel Mujbegović Mustafa Ćorđić Mahmud Zulfikarpašić Mahmud Mehmedbašić Omer Rodno mjesto Škola Konačni uspjeh Stipendija Vel. gim. Bijeljina Odžak „ „ Foča Foča Foča Tešanj Trg. škola Gradačac Vel. gim. St. Majdan Gradačac Si Vlasenica Tarevci San. Most Trg. škola Foča Stolac W Primjedba 3 . ha dobar S’r f dovoljan (, Od » K lioO g r K IM O g r .o . b r a d a č a o o. G rad ačac odličan pao iz 1 p . dobar dovoljan ✓ O ;> dobar ■J a -- P3 .Napustili f konvikt KJ m 5T 1 j Ofi p\ �■d £ o> o a i 2 3 tH Sh ta 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 H M Cđ o 19 <co ! co ;m ■ 20 21 22 23 24 25 Ime i prezime Mjesto rođenja Alagić Said Filipović Husref Pezić Hakija Čevro Šaćir Mehmedagić Tajib Torić Halid Zjajo Ibrahim Beširevlć Husein Fazlić Đemal Filipović Safet Filipović Omer Filipović Ibrahim Karić Nafis Žužić Muhamed Džaferbegović Ibrahim Zjajo Rasim Babić Muhamed Kapetanović Munib C rnalić Ja s im Sitnica Smail Zubanović Muharem B ojić Teufik Dalipagić Sulejman Kapetanović Mustafa Mehmedagić Šalim Sanski Most Ključ B. Dubica Jajce V. Vakuf B. Dubica Jajce Sanski Most O to ka. Ključ Škola Stipendija i. i. i. u. Opština Ključ K 400 god. u. CS N w RazredJ Iskaz pitomaca u Banjojluci. c6 - u. 11. ni. ni. ni. ni. n i. Petrovac Jajce B. Novi Jajce Sanski Most B Novi Prijedor Kozarac B. Gradiška Banjaluka Ljubuški B. Novi V. Vakuf ni. IV. as IV. c V. — V. ---(4— VI. V VI. VI. \ r VII. Vili. Vili. Vili. Vili. — ra Konačni uspjeh 1. red 1. red 1. red 1. red 1. red Zem. vlada K 2000 god. Zem. vlada K 2009 god. 1. red 1. red Zem. vlada K 2000 god. 1. red Opština S. Most K 500 god. 1. red 1. red Zem. vlada K 2000 god. * I. red Opština Ključ K 400 god. 1. red 1. red 1. red Opšt. Jajce K 1000 god. 1. red 1. red Zem. vlada K 2000 stip. 1. red Opšt. S. Most KSOOgod. 1. red Zem. vlada K 2000 god. S odlikom 1. red 1. red Zem. vlada K 3000 god. 1. red 1. red 1. red Opšt. B. Novi K 800 god. 1. red �Iskaz pitomaca. <U£3 CĆ Škola Kulen Vakuf Petrovac B. Dubica B. petrovac Cazin Kulen Vaku Kulen Vaku B. Petrovac B. Petrovac V. Kladuša Cazin Kulen Vakui Bjelaj Livno Livno Cazin Mostar Kulen Vakuf Kulen Vakuf Jajce ■ •<bu N ca Stipendija Konačni uspjeh Primjedba 'Vili. VI. Z. vlada K 2000 I. red s ndl maturirao VI. Z. vlada K 2000 1. red V. — 1. red III. 1. red II. 11. red II. / — — = -U; — 11. — 11. 1. red s odi — i. J — | C — Ix y — 1. &-■ I. - / i. red O ' 1. 1. red --V I. I. red — I. 11. red popravak iz 2 pr 1. 1. red — I. 11. red —. 1. 1. 1. red Str. 37. Kulenović Mustafa M ehičić Mehmed Čehajić Enver Kapetanović Husejin Krupić Ferid Kerenović Hamđija Pozderac Mujaga Gutlić Reuf Ćemal Ahmet K. Šenigdžić H akija Bahtijarević Bahtijar. Keserović Osmaii Tatarović Omer Vajzović Muharem K. Bajbutić Ahmet Lemo Salih Duran Jusuf Pozderac Ahmet Kapić Ahmet Altić Hamdija Kulenović Smail Šamić Nurko Mjesto rođenja GAJRET 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 Ime i prezime Broj 1, 2, 3. *o £ �Str. 38. GAJRET Broj 1, 2, 3. Protezanje Gajretova djelovanja na ostali teritorij naše države.. Gajretov odbor je odlučio proširiti svoje djelovanje i »a ostali dio naše države, gdje ima muslimana, te čim je dobi« privolu od ministarstva, obratio se je na mnoge viđenije ljude u Sandžaku i Macedoniji, otkud su Gajretu već lijepe svote dosad stigle. U mnogim mestima su već osnovani pododbori i povjerenici, a u nekim i zabave u korist Gajreta date sa lije­ pim uspjehom. Rad Gajreta i u ovim našim krajevima mogao bi imati ne samo kulturno-prosvjetnih uspjeha među tamoš­ njim muslimanima, nego bi mogao sa uspjehom djelovati u na­ cionalnom i državotvornom polju, pa bi ovu akciju trebala i' država sa svoje strane da podupre. * Rad u Americi. Bijeda i nevolja otjerala je mnogo našeg svijeta, medu njima i dosta muslimana glavom za kruhom u daleku Ameriku. Gajretov odbor se je obraćao i na ove ljude, te su se iz­ dašnom novčanom pomoći Gajretu odazvali. Američki iselje­ nici poslali su u dva puta preko 100.000 kruna. Da je Gajretovom odboru uspjelo organizovati rad u Ame­ rici, ima se u prvom redu zahvaliti gosp. ing. Čekri Hajdaru,. koji vrlo dobre veze ima sa muslimanskim iseljenicima. Fi ' iiu iu i’ Briga za šegrte. Gajretov odbor vodio je brigu i o odgoju zanatlijske mla­ deži, ali na ovom polju na žalost nije mogao da stvori ono, što nam je danas neophodno nužno, a to je »šegrtski dom«. Sm je­ štati na zanate mladost, a njegov odgoj prepustiti ulici, to je negativnost. Bolje je dijete ostaviti kod roditelja, nego ga smje­ stiti na zanat bez potrebnog nadzora i odgoja, gdje obično djeca u šestnaestim godinama saznadu za sve nevaljale po­ slove. Gajretov odbor obraćao se je vakufu, da mu ustupi zgradu sadanjeg sirotišta, gdje bi Gajret otvorio svoj šegrtski dom i preuzeo svu djecu u sirotištu, ali odgovora nije dobio. Koliko je bilo moguće učinio je Gajretov odbor i na ovom polju, smjestio je nešto šegrta u sarajevski konvikt, a druge je nov­ čanim potporama pripomagao. Pitanjem šegrtskog doma valja budući odbor da se oz­ biljno pozabavi i u ovoj ga godini otvori. Bolno se čovjeka doimlje gledati statistiku mladih zločinaca baš ovdje, u Sara­ jevu, među kojima je na žalost najviše muslimanske djece. O t­ varanjem šegrtskog doma ovo bi se socijalno zlo u mnogom smanjilo, jer mjesto propalica odgajali bismo lijepu đrumi z a ­ natlija, ljudi od rada i reda. �Br >j 1, 2, 3. GAJRET Str. 39. Sirotište. i? povećao broj siročadi, pa je odbor društva Gajret bio mišljenja, da se naša najjača kulturna institucija mora po­ brinuti, da se i ovo socijalno zlo smanji, stoga se je obratio s molbom na ministarstvo za socijalnu skrb, da ga podupre jednom potporom, kako bi Gajret mogao barem jedno žensko sirotište u Sarajevu osnovati. Baš kad smo gosp. Š. Kurtović i ja ovih dana bili u Beo­ gradu, obećao nam je gosp. ministar Kukovec jednu potporu. Pripremne mjere je poduzeo i na ovom polju Gajretov odbor pa neka nastave njegovi nasljednici, koje danas skupština iza­ bere. Zato glavni odbor nije unio ovu stavku u budući prora­ čun, dok se ova stvar kod ministarstva ne riješi. #• Gajretovi prihodi. A) Z a b a v e. Zimske zabave donijele su Gajretu lijep prihod. Ovogo­ dišnja zabava u Sarajevu donijela je preko 300.000 kruna čista, a moralni uspjeh je bio ogroman. Da je ova zabava ovako is­ pala, ima se u prvom redu zahvaliti organizatorskoj sposob­ nosti naše mlađe generacije. B) G a j r e t o v da n. Proslava Gajretova dana bila je vrlo dobro zasnovana u cijeloj zemlji, ali je tomu kiša mnogo škodila. Ipak je društvo i Ujep prihod od ovoga imalo. CjDaroviGajreta. U ovoj godini su bili darovi vrlo obilni, što se vidi iz iz­ vještaja. D) A r t i k l i . Kako, gospodo, vidite ogromni su tereti i izdaci Gajreta Oporezovanje svijeta članarinom i dobrovoljnim prilozima me može biti dovoljno ni izdaleka, da se Gajretovi izdaci pokriju, stoga je valjalo tražiti nova vrela prihoda, koje svijet osjetiti neće. Gajret je danas jedna ogromna organizacija, čija moć imena i reklame mnogo važi, pa je ovo odbor nastojao isko­ ristiti. Sklopljen je ugovor sa Alkalayem da može izdavati Gaj­ retov cigarpapir; ovim je ugovorom Gajretu osiguran minimum 800.000 kruna u tri godine, a ako bude rada s naše strane, trn može Gajret i u ovoj godini gornju sumu dobiti. Osnovan^ je i jedan novčani zavod, pod imenom »Gajret«, koji će Gajretu od dobiti davati 10°/„, pa ako se bude ovaj novčani zavod bolje razvijao, i Gajretovi će prihodi jači biti. — Odbor je posla# I i' �Str. 40. GAJRET Broj 1, 2, 3. gosp. Š. Kurtovića i mene u Osijek i Zagreb, te smo sklopili ugovor sa tvornicom sapuna mirisavog i za brijanje u Osijeku, koja nam je ugovorom zagarantovala 6°/o od bruto prihoda, a tvornica peraćeg sapuna u Zagrebu zagarantovala 3°/0 od bruto prihoda. Ugovor još potpisan nije, ali je stvar gotova. Dobiće G ajret lijep prihod i od olovaka, pamuka za p letiv o ,k o je će firma Rendel i drug pod imenom Gajret u promet staviti. Ugo­ vor sa tvornicom žigica je već pripravljen, pa ga može budući odbor dokončati. Odbor je još u pregovorima sa tvornicama kreme za cipele, porcelanskih proizvoda, fabrikom platna, rubaca, a možda će se još koji artikl naći. Ako bude, gospodo, malo rada i agitacije s naše strane, ovi artikli osim banke G aj­ ret mogu donijeti godišnje jedan milion kruna. Organizacija društva. Nije snaga i moć Gajreta u ovogodišnjem samo prihodu, nego i u razgrananoj organizaciji u zemlji. U većini mjesta ima bar povjerenik Gajreta i kad bi svaki povjerenik, svaki pod­ odbor dovoljno shvatio zadaću Gajreta u našem elementu i našu dužnost prema ovoj instituciji, mogao bi G ajret mnogo bolje stajati. Nadajmo se uviejk boljemu, jer rad i požrtvov nost jedne grupe izvela je Gajret iz krize, u koju ga neoprav­ dana politička huškanja baciše. Cio radini, a osobito mlađi svi­ jet okupiće se oko Gajreta. Prema zadnjem stanju društva radili su ovi pododbori i povjerenici; Pododbori i povjerenici: U poslovnoj godini 1920/21. osnovani su p o d o d b o r i u slijedećim mjestima; Sarajevo (ženski), Visoko, B. Brod, Derventa, B. Novi, Prijedor, Prnjavor, Tešanj, Doboj, Bihać, B. Krupa, Glamoč, Livno, Varcar Vakuf, Brčko, Gračanica, Gradačac, Maglaj, Srebrenica, dvornik, Zagreb, Priboj, Prijepolje i Bijelo Polje. U svemu je osnovano u ovoj godini 24 p o d o d b o r a . U ovoj godini imenovani su društvenim p o v j e r e n i ­ c i m a slijedeći: 1. ćajniče: Sulejman Gorić, Salihbeg Pašić, Derviš Kožo. 2. Kram: M ijat Mijatović. 3. Međeđa: Hasan Kunto. 4. Prača: Selim Ređović. 5. Vareš: Teufik Saletović. 6. Banjaluka; Salih Bahtijarević, Mustafa Kazar, Hafiz Mustafa Nurkić. 7. Odžak: Husein Kapetanović. 8. Kozarac: Atifaga Sitnica. 9. Podzvizd: Sulejman Sabljaković. 10. Vel. Kladuša: Sladić Okanović. 11. Ključ: Osman Beganović. 12. Jezerski-O toka: Alihodža Džinić, �Broj 1, 2, 3. GAJRET Str. 41. Ahmet ef. Velić. 13, Varcar Vakuf: Hasan Satačević, Adem Kulenović, 14, Stari Majdan: Ahmed Šarić. 15, Mostar: Omcr Balić, Mustafa Ćišić, Muhamed Behlilović, Omer ef. Ugljen. 16. Jablanica: Jusuf ef, Mahović, Bećir Zećo. 17. Seonica: Nazif Alikadić. 18, Ljubinje: Smail Hafiz ef. Serdarević, Dervišaga Bakšić. 19. Vitina: Mehmedbeg Bušatlija. 20. Bileća: Hakija Begović. 21. Čapljina: Hamid Fazlagić, Mehmed Fazlagić. 22. Domanovići: Mustafa Šarac. 23. Opličići: Mustafa Dogladović. 24. Gor. Vakuf: Mustafa Ćalkić, Šalim Bajraktarević, Sulejman Gavranović. 25. Prusac: Osman Čepalo. 26. Jezero: Mehmed Hasić. 27. Prozor: Mujaga Šabić. 28. Nemila: Sulejman Burzić. 29. Žepče: Ali ef. Hercegovac. 30. Zavidovići: Husejin Handžić, Hafiz Hasan Odžečkić. 31. Duvno: Đervišbeg Kapetanović. 32. Lukavac: Emin ef. Fajić. 33. Brezovo Polje: Alija H. Ibrahimović. 34. Orašje: Ibrahim ef. H, Omerovič. 35. Gor. Rahić: Nazif Resulović, Hasan Hasanbegović. 36. Bijeljina: Mehmed Alimanović. 37. 'Janja: Orban H. Hurenović, Abdulah Gruhonjić, Ahmed ef. Aliefendić. 38. Modrić: Hilmo Karabegović, Sedan Abazbegović: 39. Kladanj: Ćazim Rušćuklija. 40. Olovo: Fehim Jamaković. 41. Petrovići: Mustafa ef. Kulo. 42. Vlasenica: Mehmed Skoro 43. Han Pijesak: Stevo Todorović, sveštenik. 44. Knežina: Asim Sarajlić. 45. Novi Pazar: Ćamilbeg H. Akifbegović,- Ćamil Hasanbegović, Murat Kapičić, Fehimbeg Ćorić. 46. Nova Varoš: Osman ef. Hadžić. 47. Plevlje: Zejnil ef. Mršić, Derviš ef. H. Salihkadić. 48. Prijepolje: Murad ef. Sulić, Muhamed Hašimbegović, Ahmed ef. Neljović, Murad ef. Šečeragić, Mustafa ef. Hadžić. 49. Sjenica: Omer ef. Čengić, Mujo Prelić, Muhamed Tanović, Ruždi ef. Spahović. 50. Bjelaj: Mustajbeg Ibrahimpašić. 51. Chicago: Husnija Fetahagić, Mehmed Dervoz, Osman Ćatović, Mustafa Sarić. — Svega je imenovano u 51 mjestu 84 p o v j e r e n i k a . Pregled svih pododbora i povjerenika po mjestima: S a r a j e v o (povjerenici): Ibrahimbeg Ljubović, Mahmucl Resulović, Hasan ef Kadić. — S a r a j e v o (ženski pododbor): ggja Hafa Šahinagić, ggja Zekija Kapetanović, ggja Almasa Ha­ džić, ggjica Sadeta Šarac, ggjica Ema Lutvo. — Ć a j n i č e (po­ vjerenici): Sulejman Gorić, Muhamed H. Smajlović, Salihbeg Pašić, Derviš Kožo. — G o r a ž d e (povjerenik): Hamid Herenda. — F o j n d c a (povjerenik): Ibrahimbeg Zečević. — B us o v a č a (povjerenik): Ferid Lemeš. — F o č a (pododbor): Salih Remzi ef. Muftić, Ibrahim Selimović, Izet Ruždija, Hasan Tataragić, Muhamed Muftić. — U s t i k o l i n a (povjerenik): Sabrija Limić. — R o g a t i c a (pododbor): Husejin Čamo, Zajko , Ajanović, Hakibeg Šahinagić, Ragib Čapljić, Abdulah Akšamija. �Str. 42. • GAJRET ' t Broj 1, 2 , 3. _______________ ____________________ _______ __ ______ _____ —' K r a m (povjerenik): Mijat Mijatović. — M e đ e đ e (povje­ renik): Hasan Kunto. — P r a č a (povjerenik): Selim Redžović. — V i š e g r a d (pododbor): Hasan ef. H. Halilović, Hafiz R. Tvrdković, Ismet Ajanović, Mustafa Hadžić, Muradbeg Čengić. — R u d o (povjerenik): Murad Smajović. — V i s o k « (pododbor): Jusuf Nuhić, Abid Frtula, Izet ef. Hamidović, Hilmibeg Zečević, Hasanaga Saračević. —■ K a k a n j - D o b o j (pododbor): Husejin Efendić, Selim ef. Merdžanović, Ragib Konjičanin, Abdulah Begić, Nazif Džafić. — V a r e š (povjerenik)r Teofik Saletović. — B a n j a l u k a (povjerenici): Salih Bahtijarević, Mustafa Kazaz, Hafiz Mustafa Nurkić. — B. B r o d (pododbor): Rasim ef. Čohadžić, Mehmed Odobašić, Ramadan Mlivić, Zaim Huskić, Muhamed Sejdić. —- D e r v e n t a (pod­ odbor): Esadbeg Alibegović, Ibrahim H. Omeragić, Mehmedalibeg Osmanbegović, Sukrija Alagić, Redžeb ef. Hajrović. — O d ž a k (povjerenik): Husejin Kapetanović. — B o s . D u b i c a (pododbor): Hašim Šerić, Rifat Lelić, Sabit Tabaković, Dr. Mu­ stafa Kadić, Mustafa Mašić. — B o s . G r a d i š k a (pododbor): Ibrahim Fevzi ef. Alagić, Mehmed ef. Varmaz, Mustafa Zuhdf Hadžić, Uzeir ef. Pračić, Mustafa Biščević. — B o s . K o s t a j ­ n i c a (povjerenik): Mehmedalija Kazaz. — B o s . N o v i (pod­ odbor): Muhamedebg Cerić, Mustafa Hergić, Alija Đankić, Hakija Čaušević, Adem Rakovac. • — K o t o r V a r o š (pododbor): Omer Lutfi ef. Suša, Mehmed Čaušević, Huseinaga Zdimović, Derviš ef. Imamović. — P r i j e d o r (pododbor): Osmanbeg H. Selimbegović, Smajil Đulkić, Jasim Rapić, Osman Sikirić, Ha­ san Memić. — K o z a r a c (povjerenik): Atifaga Sitnica. — P r n j a v o r (pododbor): Aliaga Odobašić, Ahmed Imamović, Ćamilbeg Bakalbašić, Rasim Sarajlić, Salih Đogić. — T e š a mj (pododbor): Muhamedbeg Širbegović, Bećir Galijašević, Ahmed Mulalić, Hasanbeg Eminagić, Muhamed Hafiz Mulalić. — D ob o j (pododbor): Mustafa ef. Berbić, Mehmed H. Mujagić, Ibra­ him ef. Mujičić, Gani ef. Ganibegović i Ahmedaga Mulalić. — B i h a ć (pododbor): Jahija Delić, Husejinbeg Ibrahimpašić, Nazif Salihodžić, Husejin ef. Delić, Džaferbeg Kulenović, — R i p a č (povjerenik): Osman Redžić. — C a z i n (pododbor): Mehmed Kozarčanin, Muhamed Burzić, Hasan Hadžić, Ahmed Ćemalović, Sulejman Đonlagić. — P o d z v i z d (povjerenik): Sulejman Sabljaković. — B o s . K r u p a (pododbor): Ahmed ef, Šehić, Fejzo Čavkić, Husejin Kabilagić i Mustajbeg Kule­ nović. — J e z e r s k i - O t o k a (povjerenici): Alihodža Džinić i Ahmed ef. Velić. — B o s . P e t r o v a c (pododbor): Smajil ef. Durić, Gojko Rakiša, Esad Bakarević, Hamidbeg Bačević, Omerbeg Hadibegović. — K u l e n V a k u f (povjerenici): Hasan S a ­ račević i Adem Kulenović. — S t a r i M a j d a n (povjerenik): �Si’oj I, 2, 3k GAJRET Str. 43. ' Ahmed Šarić. M o s t a r (povjerenici): Ahmed Đikić, Omer Balić, Mustafa Čišić, Muhamed Behlilović, Omer ef. Ugljem. — G a c k o (pododbor): Hamid Kurtović, A. Hadžić i Dr. Janović. — K o n j i c (pododbor): Mehmed Ali ef. Hadžić, Abdulah cf. Sabur, Šerif Hadžalić, Hasan Salković i Šerif Mušančić. — J ab l a n i c a (povjerenik): Jusuf ef. Mahović. — O s t r o ž a c (povjerenik): Abdulfetah Alikadić. — S e o n i c a (povjerenik): Nazif Alikadić. — L j u b i n j e (povjerenici): Smajil Hafiz ef. Serdarević i Dervišaga Bakšić. — L j u b u š k i (povjerenik):. Hilmija Sadiković. — V i t i n a (povjerenik): Mehmedbeg Bušatlija. — N e v e s i n j e (pododbor): Derviš ef. Korkut, Zahn Hadžidedić, Halil Kosović, Mehmed Bašagić. — B i 1 e ć a (po­ vjerenik): Hakija Begović. — S t o l a c (pododbor): Muhamed Šarić, Muhamed Šehić, Selih Pašalić, Halil Alihodžić i Nazif Mehmedbašić. — Č a p l j i n a (povjerenici): Hamid Fazlagić i Mehmed Fazlagić. — D o m a n o v i ć i (povjerenik): Mustafa Šarac. — O p l i č i ć j (povjerenik): Mustafa Dogladović. — T r e b i n j e (pododbor): Mahmud Salahović, Tahir Šaran, Hamdija Elezović, Avdo Berberović i Jusuf ef. Fetahagić. — T r a v ­ n i k (pododbor): Alibeg Dautbegović, Safvet Miralem i Sabit Talić. — B u g o j n o (pododbor): Tahir Ćatić, Jusuf Mutevelić, Hasan Bećirović, Ahmed Šeremet i Ibrahim Sulejmanpašić. — G o r n j i V a k u f (povjerenici): Mustafa Čalkić, Šalim Bajraktarević i Sulejman Gavranović. — D o n j i V a k u f (povjerenik): Tahirbeg Imširpašić. — P r u s a c (povjerenik): Osman Čepal«. — G l a m o č (pododbor): Mehmed ef. Tanović, Derviš ef. Zijadić, Stjepan Miller i H. Nazif ef. Cocan. — J a j c e (pododbor): Zuhdija Nuhić, Sajid Kršlak, Salihaga Šarac, Ćamil Mulaomerović i Ahmed Škrga. — J e z e r o (povjerenik): Mehmed Hasić. — L i v n o (pododbor): Hasan ef. Ćefo, Mustafa Mulalić, Mustafić Latifić, Sulejman Dizdar i Mustafa Šeremet. — P r o ­ z o r (povjerenik): Mujaga Šabić. — V a r c a r V a k u f (pod­ odbor): Ahmedaga Dedić, Ibrahim Arnautović, H. Fetah Mehmedagić, Muharem Šehić i Mustafa Talić. — Z e n i c a (pod­ odbor): Abdulaziz Tufro, Husejinbeg Kulenović, Ćamil ef. Sarajlić, Abdullah ef. Serdarević i Mehmed Mutapčić. — N e m ila (povjerenik): Suljo Burzić. — Ž e p č e (povjerenik): Ali ef. Hercegovac. — Z a v i d o v i ć i (povjerenici): Husejin Handžić i Hafiz Hasan Odžečkić. — D u v n o (povjerenik): Dervišbeg Kapetanović. — T u z l a (pododbor): Dr. Ahmedebg Rizvanbegović, H. Salih ef. Đozić, Džemaludin Zunić, Kadraga Kunosić i Muhamed Zahirović. — L u k a v a c (povjerenik): Emin ef. Fajić. — B r č k o (pododbor): Murad Sinanović, Riza Dubinović, Ahmed H. Mehmedagić, Sulejman Novalija i Dr. Abdulahbeg Bukvica. — B r e z o v o p o l j e (povjerenik): Alija H. Ibra- �GAJRET Str. 44. Broj 1, 2, 3. himović. — O r a š j e (povjerenik): Ibrahim ef. H. Omerović. — G o r n j i R a h i ć (povjerenici): Hasan Hasanbegović i Nazir Resulović. — B i j e l j i n a (povjerenik): Mehmed Alimanović. — J a n j a (povjerenici): Orhan H. Omerović, Abdulah Gruhonjić i Ahmed ef. Aliefendić. — G r a č a n i c a (pododbor): Mehmedalibeg Kapetanović, Mehmedalija Alić, Ahmed H. Aliagić, Omer Mehinović i Hafiz Efendić. — G r a d a ć a c (pod­ odbor): Salih ef. Serdarević, Džemal ef. Taslidžić, Nurija Đulbegović, Sadik Nesić i Abdulah H. Šakić. — M o d r i ć (povje­ renici): Hilmo Karabegović i Sedan Abazbegović. .— K 1 a d a n j (povjerenici): Ibrahim ef. Gojaćić i Ćazim Ruščuklija. — O l o v o (povjerenik): Fehim Jamaković. — P e t r o v i ć i (povjerenik): Mustafa ef. Kulo. — M a g l a j (pododbor): Muhamed ef. Krajinić, Suljaga Numanović, Mehmedalija Smajilagić, Osman Obralić i Ibrahim Čejvan. — B o s . S a m a c (pododbor): Hafiz S. Vajizović, Esad Alibegović, Husejin Čizmić, Mustafa ef. Jusufović i Ibrahim Fisović. — S r e b re n i c a (pododbor): F a h ru din Kesić, Kasim Mujezinović, Abdaga Kandželović, A li ef. M. Selimagić i Avdo Siručić. — V l a s e n i c a (povjerenik): Meh­ med Š.koro. — H a n P i j e s a k (povjerenik): Stevo Todorović. K n e ž i n a (po vjerenik): Asim Šarajlić. — Z v o r n i k (pododbor): Ibr ahim ef. Šehić, Ibrahim ef. Muminagić, Mehmed ef. Mulabdić, H. Sa lihaga Jelkić i Hasanbeg H. Ahmetbegović. — (Nastdviće se). t T Iskaz prispjelih darova. H. Ba;ramaga Fočo, Sarajevo, K 10.000; Ćamilbeg Osmanagić sakupio na G ajretov blok K 2000; Hamdija Demirović Pazarić K 24; Fahrudinbeg Demirović, kot. predstojnik sakupro na Gajretov blok K 764; Zulfo Bajvak(arević Seonica sakupio na svadbi Omerage Šećibovića K 220, a darovaše: po 40 K : Omeraga Šećibović; po 20 K: Ibrahimaga Šećibović, Hamdija Koralić i Zulfaga Bajraktarević; po 16 K : Duda h. M alanović; po lž K : Ibra­ him M acanović; po 14 K: Sukrija Buturović, po 10 K: Hasan Sacić, salih beg Alibegović i N. upravitelj škole; po 8 K: Ahmedbeg Buturović; po 6 K : Omer el. A likadić; po 4 K: Mevlet H. Šećibović, Derviš Lukšija, Sarija Merduin, F ata h. Alibegović i po 2 K; Zineta h. Šećibović, Salko Kapić prefekt G ajretova konvikta u Bihaću poslao je upravi sakupljenih K 1144 koji su iznos darovali i to: po K 40 Husejin Dupanović, Dr. Simo Ilišević, Rrustanbeg Bišćević, Zulfikar Đeolan. Stoian Bosanćić, Dušan Zorić, Ibrahim Zahirović, Mile Vica, Sulejman Samardžić, Ale Pandžić, Oknnović Siadić, Hasan M iljković, muhtar, Ramo Kondić, Murataga Alagić i Ana Lučević; po K 80: Alaga Dizdarević; po K 44: Mustala el. Redžić; po K 20: Fehim H. Abdić, Ibrahim Sahačić, Hasanbeg Ibrahimpašić, Šerif Lipovača, Muhamedbeg Biš- �Broj 1, 2, 3. GAJRET Str. 45, čevic, Ivo Sadetic, D r.H usem beg Selimbegović, Mustajbeg Biščević, Ibrahim Muhamedagic, Stevo Mišić, Dušan Zorić, pop Milan Latinović, Branko Jan ković, pop Branko Drljača, Lazar Adamović, Hasan i Nazif Vilić, Hasib Ikić, Murad Herceg, Husein Mehmedović, Hasan Husić i Meho Kapić. Mustala KresoBileća sakupio na mevludu K 2975.40; Mehraed Kurt Hrasnica K 528, a darovali po K 40: Nikola Belović; po K 20: Ćamil Kahrić, Osman Kruško, Ahmed Basic, Jovo Odović, H. Belović, Mujaga Tufo, Meho Pandža, Alija Ibrahimović Agan Dedić; po K 12: Fikreta lmamović, Lazar Balinović, Muharem Dedić, Emin Memić, Agan Hodžić, Ibrahim Butulja, Tomo Vujesinović; po K 8: Mehmed Dedić, Mustafa Hadžić, Emanuel Mestan, Jovo Bosijlević, Vojnarik Baščar, Adem Mućur, Ahid Delić, Akif Burek, Meho Muzur, Hamid Dedić, Hasan Ibrahimović, Muharem Hadžić, Omer Hodžić, Avdija Mu­ ćur, Meho Mućur, Junuz Metiljević, Gustav Frank, Muhamed Memija, Fejzo Karić, učitelj Vaso, Adem Lokvančić; po K 4: Muhamed H. Duranović, Pero Pindžo, Osman Hodžić, Meho Lokvančić, Ahmed Hodžić, Osman Karić, Zulfo Agić, Teufik Sidro, Meho Memija i Šaban Lokvančić. E. Ferizbegović Tešanj sakupio na sijelu kod g. Madžarevića K 210. Stevan Babić, trgovac Gradačac darovao K 200. Pododbor Nova Varoš od kurbanskih kožica i dobro­ voljnih priloga K 2747.40. Muslimanska čitaonica Bugojno od priređene za­ bave K 353. Pododbor Visoko od prodatog sakupljenog žita K 9147. Mujo Pehilj Nevesinje prigodom posjete Gajretove kancelarije K 40. Šaćir Kusturica, povjerenik Erceg Novi 288. Ragib Kolaković Blagaj K 600. Pododbor Bijeljina K 2000. Goričar i Ljeskovček Celje dar Gajretu jednu knjigu. Ha­ san Saračević, prigodom posjete Gajretove kancelarije K 200 i 25 komada dionica Prometne banke u Bos. Krupi. Murad Bračković Budimpešta K 500. Rabija h. Demiragić Pazarić K 408, Esad Demiragić Pazarić K 471. Uprava trapiskog sira Banjaluka poklonila Gajretovom konviktu 5 komada sira u vrednosti od K 708. Jasim Rapić Prijedor sakupio na sobetu kod g. Sulejrnana Crnalića K 1240, a darovali slijedeći: po K 400: Sulejman Crnalić; po K 200: Smajil Crnalić; po K 120: Jusuf Crnalić; po K 100: David Kabiljo i Jasim Rapić; po K 40: Jasim Midžić, Mustafa Resić, Mehmed Jap ić, Abđulah Hađžialić, Alija Bahtijarević, Tanija h. i Emina h. Crnalić. Dr. Vladislav Kostić poklonio 10 metara drva Gajretovom konviktu u Banjaluci. Trgovina drvetom Savić Sarajevo poklonio 4 met. drva Gajretovom konviktu u Sara­ jevu. Hasan Hasanbegović povjerenik Gor. Rahić sakupio na Gajretov blok K 136, a darovaše: po K 40: Husejin Kurtalić, po K 20: Ibrahim Mahmutagić, Mile Sokolić, po K 4: Redžo Hisale i Dževad Didić, Martin Filipović, Abid Zahirović, Emin Abidović i Meho Šećerbegović, po K 6: Zekerija Šećeroegović, po K 2: Novalija Salihović, Sulejman Ibranović, Ibro Didić, David Ikić, Mehmed Salihović, Abdulah Sišić, Šefket H. Efendić, Marinka Korade, Alija Halilović, Šećo Hurtalić, po K 1: Mijo Jo šić i Ivo Ivakić. Osman Zeljković Glamoč sakupio na veselju kod g. Fehimage Dizdara K 742, koje su da­ rovali po K 40: Mustafa Latifić i Ahmetaga Brkić, Bećir Hadžić; po K 20: Smajil Duran, Muhamed Omerhodžić, Salih Vidimlić, Verenika Novak, Agan Brkić, B ećir Zlatarević, Smajil Bosnić, Luka Janković, Mehmed Radoslić, Husejin Berberović, Avdija Švraka, Sulejman Gasal, Mahmutaga Brkić, Os­ man Mulić, Salihbeg Filipović, Alija Filipović i Salih Ortaš; po K 12: Mahmut Hozo, Zeir ef. Čolić, Smajo Dug i Šaćir Radoslić; po K 10: Hamid Hodžić, Rcšid Reiz i Ahmo Kovačević; po K 8: Hafiz Harazić, Adem Hodžić, Ilija Ninkević, Šaćir Ćorić, Said Solak, Salih Saltaga i Avdo Kovačević; po K 6: Mujaga V elić, Ahmet Đonlagić, Muharem Bajrić; po K 4: Redžo Hodžić, An­ ton K aić, Slavko Sedlmajer, Hamzibeg Filipović, Sabit Vernica, Suljo Šyra­ ka,Atif Maslo, Imšir Radoslić, Memko Bašić, Ibrahim Erejiz, Bećir Borčilo Ibrahim Borčilo, Zaim Švraka, Hamdibeg Filipović, Džaferbeg Filipović, Zajim Radoslić, Ibrahim Hodžić, Mehmećaić Maše, Zećir Bašić, Jusuf Kovače- �Str. GAJRET Broj 1, 2, 3 *vić, Avdija Mulić, Sadibeg Filipović, Abdulah Terzić, Osraan Orman i M eh­ med Ljubunčić i po K 2: Ahmo Radoslić. Zdravstvena odsjek Pokrajinske aiprave darovao 100 komada knjiga za narodno zdravlje. Drago Barišić Mo­ star sakupio na jednojkrsnoj slavi K 138. Omer ef. Ugljen sakupio 19 komada banknota po K 80. Asim Arnautović obućar Sarajevo darovao jedne cipele Gajretovom konviktu. Stevo Todorović, sveštenik i G ajretov povjerenik Han Pijesak sakupio na svadbi Manojla Sunarića K 300. B ećir T atlić Otoka sa­ kupio hrane i to: pšenice 95.50 kg, kukuruza 719 kg, ječm a 32 kg i graha 16 kg. Nazil Resulović, Gor. Rahić sakupio na blok 81. G ajretov pododbor u Konjiću polao K 1455, koji iznos od toga je sakupio Mehaga Kalovljak u Buljini K 1308, te u kašici kod Islambega Agića K 147, a darovali po K 80: Mehaga K alovljak; po K 40: Sulejmanaga Hamdović, Salih Mustafić, Salih Mahmutović, Ibrahim Dedić i Mustafa Redžić; po K 20: Zulfaga Čolak, Šećo Čolak, Ćamil, Bećir, Muharem i Mujaga Mustafić, Hamid Hebibija, Mujo Rogonjićgonjić, Ahmed Hebibija, V ejsil i Munib Mustafić, Munib Mujić, Mu­ stafa Buljina, Adem Lukšija, Halil Redžić, Mehmed i Ibrahim Lipovac, Ibra­ him i Salih Mujkić, Huso Lukšija, Mustafa Lipovac, Salko Mujić, Muharem Buljina Zulfo Nefer, Huso Pandur, Derviš Redžić, Alija Bilić, Ćamil Begluk, Muharem Mujkić, Tahir Begluk, Mujo Bašić, Mustafa Lipovac, Mujo Nefer, Ibro Brkić, Mehmed, Salih i Ibrahim Litar, Ibrahim i Mujo Pandur, Mehmed Buljina i Mujo Nezir; po K 16: Ibrahim Redžić; po K 10: Salko Nezir, Mu­ stafa Kozić i Marko Šimić. Policijski nadzornik g. Mihajlo Sav ić u Sarajevu sakupio medu sarajevskim stražarima za G ajret K 1200. G ajretov pododbor Ja jc e sakupio 38 kg pšenice i 40 kg kukuruza. Tvornica karbita u Ja jc u da­ rovala 440 kg karbita. Pododbor Goražde od sakupljenog prodanog žita K 7600. Općinski ured Vel. Kladuša darovao K 600. Ministarstvo prosvjete K 20.000. D ajretov pododbor Brčko od priređene zabave K 21.284. M inistar­ stvo trgovine i industrije Beograd K 20.000. Ministarstvo narodnog zdravlja 2 komada knjiga. G ajretov pododbor Derventa sakupio na mevludu kod g. Izetbega Kapetanovića K 1881.50, koji su iznos darovali po K 933.50 Šerife hanuma Namić, po K 120: Šesma h. Kapetanović, po K 110: Džehva h. Namić, po K 60: Ismet Numić, po K 50: Džehva h. Kapetanović, Ćamilbegovica Kapetanović, po K 40: Fata h. Bašić, Iza h. Kapetanović, Emina h. Numić, Nazif Hilmi ef. Numić, po K 30: Naza h. Spahić, po K 28: Zejna h. Balić, Hanifa h. Odobašić.Fija h. Karaosmanović, Habiba h. Numić, Muhiba h. Đulić, Naza h. Jerlagić, Đula h. Pehlivanović, po K 20: Zećka h. Buljugić i Latifa h. Dizdar, po K 12: Fata h. Lokmić, po K 8: Džemka h. Arnautović, po K 4: Šerifa h. Buljugić, Ešrefa h. Šahbaz, Čelebija h. Šahbaz i po K 2: Melća h. Šahbaz i Alka h. Krilić. Odjeljenje za socijalnu politiku odsjek za zaštitu djece i mladeži u Sarajevu darovalo 100 kg šećera i 46 kg pirinča. M inistar­ stvo za obrt i trgovinu 4 šivaće mašine. Alija Alagić Vitina sakupio držav­ nih bonova u vrednosti od K 308, a darovali po K 170 Hasan Dizdarević, i po K 46: Alija Alagić. Hamdija Karalić K 220 sakupio na svadbi Zufage Bajraktarevića. Profesorski zbor šer. gimn. Sarajevo u mjesto vijenca pokojnom Krčmaru K 400. Mehmedalija Kazaz, Bos. Kostajnica K 176. Rifatbeg K aoetanović Bos. Kobaš sakupio na jednom sijelu. K 200. Smajil H. Salihović Kopčići K 640. Pododbor Bos. Novi K 7440/ Pododbor F oča K 1000. Pododbor Bos. Brod K 18. Husejin Jah ić Kragujevac sakupio K 40. Uprava G ajretova -ženskog konvikta u Mostaru prigodom obdržavanja mevluda K 4416, koji su iznos darovali: Gđa Mehmedbašić, g. Hrnić; po K 160: gđa F ejić; p o K 140: gđe Koluder i Badnjević; po K 120: gđa Efica; po K 100: gđe Vukotić. Kaltaz. Ribica, g. prof. Ćišić. Muniagić, Kapetanović, Đikić; po K 96: gđa Handac: no K 80: g. Brkić, Jon ić, Arpadžić, Dadić, Kaitaz, Karabeg. H. Omerović, Mesihović, Dr. Sarić i Ćemalović; po K 40: Kadić, Kapić, Selimović. Kala džić, I. Grebinić, Behlilović, Kajtaz, Efica, Arpadžić, F ejić, Behmen, Rizvan- �Broj 1, 2, 3; GAJtlET Str. 47 U,J. . C . 8" ’ " n. i*.ou. roaoaDor Uam oc od prodatog žita K 588. Ismet prigodom prostorija iv K i100. i , *posjete ' 'Gajretovih - “ i * v . o . n i inovih iu v m w . Uredu reu _ l i t r i . > ' . . . mstvo »Pravde« sakupilo _na Gajretov iblok K 320. Asim Amautović, cipelar, Sarajevo prigodom posjete Gajretove kancelarije K 18. Pododbor Zagreb K 2,200. Islamska čitaonica Bileća prigodom obdržanog mevluda K 14%, a darovali: po K 300: od tombolskih karata; po K 280: Ibraga Hadžić, po K 160: Bajramaga Šehović; po K 120: Mirko Kokolj i Luka Krunić; po K 100: Ibrahim ef. Selimović i Nikola Miličević; po K 88: Atija Priganica; po K 60: srpska .čitaonica; po K 40: Ćamil Buzaijko, Savo Hamović i Stevo Kovačević i K 20: Košta Košijerina. Salih Rifki H. Jusufović od sergije pred džamijom u Bijeljini K 544. Sulejman Sabljaković Podzvizd sakupio na mevludu kod Še­ rifa Kontarevića K .60. Husejin Handžić Zavidovići na Gajretov blok K 280. Osman Redžić Ripač 20°/n priznanica u vrednosti od K 386. Pododbor Gacko K 1.850. Pododbor Duvno K 1.848. Pododbor Glamoč K 742. Rajko Opačić Prnjavor sakupio na sijelu srpskog zanatlijskog udruženja K 66. Pododbor Ključ na blok K 290. Pododbor Tešanj prigodom svadbe Ishana Smajlbegovica K 1.024. Ibrahim Popaja sakupio u musi. trg. i obrt. banci K 60. Adem Kulenović Kulen-Vakuf K 200. Risto Markičević Široki Brijeg sakupio na jednom sijelu K % . Pododbor Konjic K 7.414. D. Prašo Priboj K 20. Hodžić Sarija Sarajevo K 20. Pododbor Bijeljina K 648. Pododbor Plevlje K 3.600. Pododbor Goražde od prodatog sakupljenog žita K 6.675, darovali Hajro Odžaković 75 kg. pšenice, Rašid Pilav 516 kg. ječma, Hilmo Plevljak 10 kg. graha, i Mehmedbeg Kuljuh 218 kg. krumpira. Sulejman Gorić Čajniče 20°/n državnih priznanica u vrednosti K 80.%. Murtezan H. Murtezić Nova Varoš 20°/n drž. priznanica u vrednosti od K 1.7%. Mustafa Zuhdi Hodžić Sarajevo 4 komada dionica Musi. centr. banke u vrednosti K 400. Muhamed H. Smajlović Čajniče K 400. Hatidža H. Hodžić Sarajevo jednu dionicu Musi. centr. banke u vrednosti od K 100. Pododbor Cazin prihod od zabave K 4.630. Pod­ odbor Varcar-Vakuf K 2.288. Pododbor Zenica K 5.400.16. Općinski ured Tržačka Raštela K 100. Društvo »Ittihad« Bihać od priređenog teferića u korist G ajreta K 869. Atifaga Sitnica Kozarac sakupio na svojem slijelu K 400, a darovali: Atifaga Sitnica K 200, po K 20: Rizvanbegović sudac, Dr. Bubić, Vujević, Dr. Behmen, Dizdarević, Beglerbegović, K. Karabašić, A. Balić, Mujagić i poručnik Bašagić. Pavo Vranić Bos. Šamac K 100. Gradsko poglavarTVšani K 2.500. Šaćir Kusturica Erceg Novi sakupio^na mevludu među Zifđzic Sarajevo ... n m s tv n »PfavHn« �Str. 48. ,^/G A JRET Broj 1, 2, 3. Osmanage H. Mustafića K 535. Pododbor B. Šamac sakupio na svadbi kod g. Zaima ef. Zukića K 328, a darovaše po K 40: Jusuf ef. Hadžić, Mehmedalija Cizmić, Zajim ef. Zukić, Mujaga Repičić, Ibrahimaga Ceribašić i O s m ^ ef. H, . Jusufović; po K 20: Sulejmanaga Tabaković, Sulejman H. Alijagić, Haki ef, Hasanefendić i Salih ef. Bajraktarević i po K 8: Derviš Nezirović, Mustafa t Zuhdi Hodžić, Bos. Gradiška od dividende K 110. Muharem Kulenović, šer. vježb. sakupio u Bogatici K 80. N. Rezić Sarajevo K 30. Ahmed ef. Đikić Mostar sakupio u'Jugoslavenskom muslimanskom klubu u Mostaru K 1.114, Pododbor G acko sakupio na svadbama Šulja Zvizdića, Šaćira Kurtovića, Halida Tanovića i Bećira Hrustanovića K 1.329. Pododbor Duvno K 453. G rad­ sko poglavarstvo G račanica K 500. Ahmed Aganović Jezero K 220, Hasna hanuma Šahančić ud. H. Nurbegovića Zvornik K 120. Pododbor Počitelj K 548. Sulejman Fehimović učitelj Međuriječje K 20. Adem Kulenović KulenVakuf 29 priznanica na 20°/,, u vrednosti od K 6.146. Mošo Elazar Sarajevo 1.000. Narodna kreditna banka d. d. Tešanj K 8. Izet Telalbašić, Zgošća po­ slao je K 428, koju je svotu sakupio Aleksander Stefanović, prigodom sijela rudarskih namještenika u Kaknju dne 7. decembra pr. g., a darovaše slije­ deći: po 60 K : Dragutin Šuler, rud. asist.; po K 50: Košta Grujica, gostioni­ čar; po K 40: Vlado Gorjanin, konobar; po K 24: Suljo Brežak, radnik i. Franjo V lček, podčinovnik; po K 20: Adolf Sikora, rudarnik, Siw iec, u čitelji­ ca^ Moritz Danon, trgovac, Aleksander Stefanović, rač. ofic., Avdibeg Čobo, posjednik, Mujaga Hodžić, posjednik i Antonieta Vrdoljak, rud. podčinovnik: po K 16: Petar Milanbvić, dnevničar; po K 10: Franjo Mazul, kafanar, Suć, dimničar po K 8: Slavko Tomljenović, rud. podčin. i Ibrahim Čobo, radnik; po JC 7: Stjepan Gergeli, kovač, Petar Šmidt, kovač i Teodor Offak, rač. asist. po K 5: Filip Bijeloch, rud. podčin.; po K 4: Huszar, pošt. upravitelj, Stjepan Vidović, radnik i Maks Zuder. elektrotehničar. *• - [ p S . ' ' Iz red akcije. Dosadašnji urednik našeg lista zahvalio se je prije dva mjeseca na daljnjem uređivanju. Glavnom Odboru nije moguće naći drugog uz iste uslove, pa je ovlastio svoju kancelariju da odsad uređuje list. Zbog toga naš list u buduće neće izlaziti u onom opsegu u kom je dosada izlazio, nego će biti društveni organ koji će u glavnom vršiti obavještavanje članova i prijatelja o organizaciji i radu društvenom, a , pored toga će objavljivati i po koji lijep članak popularne sadržine. Osim spomenutog razloga ponukala je Gl. O. na ovu izmjenu činjenica što se društvo nalazi u teškim materijalnim prilikama a i štampanje je,u zadnje doba znatno poskupilo tako da je dalj­ nje izdavanje lista, prema ranijem projektu, postalo nemoguće. Radi kontinuiteta gradiva morali smo u ovom broju biti opširniji, a razne poteškoće prisilile su nas da izdamo trobroj. Molimo pretplatnike da ovo uvaže. List Gajret izlazi mjesečno jedanput Pojedini broj stoji 2 dinara, a godišnja pretplata 18 dinara. Adresa: Uredništvo Gajreta, Sarajevo. Ovaj trobroj stoj i ^ dinara. �m <2£> # <.y~i <3E> <k> # <At vv «25j* u» & CjC) * # * <35> <3C> > # # «5b <v m Prva osječka TVORNICA SAPUNA D. D. OS I J E K PROIZVAGJA t o a le t n i G a jr c t-s a p iin o s o b i­ t e v r s n o ć e i o d lič n a m ir is a . Brijači Globus i Elite-sapun. <3u> <A> <r»*t m ■& <x> <£> ‘X* $ .JV <*► # ■iv a « .ta !* # Naručuje se kod Uprave Gajreta rg> # — ).V*> ■■ <!*» $ Sarajevo. Osim toga preporučuje vrste sapuna: br. 500, 510, 511, 550, 650. <2£> # I Narudžbe u tvornici. $ - «3£» m I$ $ $ $ $ $ $ $ # $ $ �- # . v d io m cars NACIONALNA I UNIVERZITETSKA i BIBLIOTEKA B1H j A sb Centrala Sarajevo, 55/1922 Dionički kapital -' Banka se bavi svim u ........ _ jiićim fi 4°39429,l-3 COBISS Osniva, organizuje i rukovodi krearirre- 1 pm— vredne ustanove. Osniva i finansira zemljorad­ ničke zadruge, saveze, konzorcije i druge usta­ nove i preduzeća, koja idu za materijalnim poboljšanjem, unapregjenjem i podizanjem našeg trgovačkog, zanatlijskog i zemljorad. staleža. Osniva i podupire razne kuturne i humanitarne ustanove. Od čiste dobiti daje 10"0 kultur­ nom i prosvjetnom društvu v„Gajref". Ulošci se ukamaćuju najpovoljnije. Na novo uvedeni sistem za štednjJČ- omogućuje ulagačima da iz najzabitnijih mjesra šalju svoje uloge bez troškova a ulagačima većih iznosa isplaćuju se na zahtjevana račun kamata sva­ kog mjeseca rente, a onima koji ulažu glavnice na dulje vremena isplaćuju se pored kamata posebne premije. Sve doznake i isplate u domovini i u inozem­ stvu obavlja Banka Gajret najbrže i najkulantnije �U M E T N I! Na str. 20., redak 5. odozgo, iza „za G ajret“ ;: „predsjednik E1 Kamera J. E. Fiiipović; diplomirani i vrlo zaslužni član Gajreta, Š. Kurtović; Hilmibeg Kapetanović i Nurudinbeg Azapagić, čija su djeca učestvovala u koncertnom dijelu zabave; za Sarajevski Športski Klub Edhem Bičakčić, član Odbora. I S P R A V I ! Na str. 19., redak 4. odozdo, mjesto „predstavnici“ — „predsjednici^' ' � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama 1922 Description An account of the resource Br. 1-3 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1922 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 27065862 IIIF Item Metadata UUID 0f052f37-3160-43d7-a333-a104f247c363 https://kolekcije.nub.ba/files/original/9cfbf2a15627832cd07645aefe4102f3.pdf 7125228390f6b8c4f6cb4e86d3cc9e15 PDF Text Text flomTapHHa ridafteHa y totobom. bn/IO TAJPETA APyLUTBA 3A KyJlTyPHO H EKOHOMCKO nOAH3AH>E MyC/IMMAHA VII,# IjHjeHa rofl. 80 l\hh _ M3^a8H 1. h 16. y Capajeno 20. ®e6pyapa 1924. I IIojeflHHH &Le“ " đp. i 80,4 t/Jhh II Bp. P* 1. » 2. - - Mjeceiw 'BauH Ro6HBajy ahct y nojia mijeHe koa TnaBHor 0«6opa hjih koa ynpaBa rajpeTOBHx kohbhktb. Ca,qp>Kaj: roB noa^paB. noBOAOM noKpeTaiba TajpeTOBa jihcth. yaT. BHAHUH. 3a HapoAHHM npocbehHBaibeM. M^dH,y „BeorpaACKor Tajpeia — O cmsh ToHKiih' Eđy-A^Hje. poM ABopy. ’paMa caH>a". ;hh Myje3HH. aHđap. cejio. ‘,ep‘ 1/ \ £!UfU!aTaca y BocHy. 44$) AeueM6ap y rajpetjr."'-'*- - «- -• 1 Ijeiia THjejia. mex. AOMOBHH3. npoAaBan pH(5e. poui.TOCTH BocHe h XepueroBHHe. ;ueApBany. Mene njecMe. iyjie Kpn3anTeMe. Ha CapHaH. p, Oe^>T0H: ^^aHTHh. fc-oB Bh/ICOH. AHMHp MjbHli yJbaHOB-JbeHHH. . 1TO MyCJIHM3HH HH3aAyjy? iMa Eji Kacađ. ojiCKa nojiHTHKa H3a OKynaunje. na HyAHOBaia HarpaAa. "pOTBOp yMjfcTHOCTH npeA CyAOM. ojaB h TeaeiJ)OH y napHHUH. T ajp eT O B r^acHMK: koa rt>er, >AnjeHHHja *ynpaBe Tajpeia nacHH MJiaH ,,rajpeTa“. Bea. Kpa.xa. jpeTOB MeB^yA. :jihkb TajpeTOBa roAHiiiH>a 3a6aBa y CapajeBy. -'ihkh AođpoTBop f,rajpeT a“. d a aroAHTaKa. ijpeTOBa no^yroAHUiH.a đnjiaHca. BOAOM noKpoBHTejbCTBa ,,rajpeTa“. 'đHJiHa noMoh OaiiKe TajpeT ApyuiTBy ,,rajpeT“. [axBaaa npcAC(eAHHi;n TajpeTOBa rocnotjHHCKor noAt>A<5opa. 'ajpeT4* y MaxeAOHHjH h CaHyaKy. loAOAđop TajpeTa y CKOn^»y. tloAOAđop fajpeTa y ripHjeno^>y. VpeflHHK: A. Xn<t>8H �A k cijsk i k a p ita l D in. lO.OOO.OOO'- F ilijale u V išegrad u Banka se bavi svima bankovnim poslovima, te je ovlaštena za trgo­ vanje valutama i devizama. Zavod je pupilarno siguran, a angažovan je kod industrije drveta „Varda'* d.d. Višegrad i kod trgovačkog d. d. ,,Merkantilia“ u Sarajevu. Od čiste dobiti ustupa 10% društvu Gajret. R ezervn i D in 1,400.0 T elefon 6 49. i 68 Muslimanska trgovačka i obrtnička banka] Bosnu i Hercegovinu d. d. u Sarajevu j Uvi Dionička glavnica Din 6,250.000Pričuve Din Podružnice: Bos. Brod,. Bos. Novi i Travnik, — Pupilarno siguran* Uloške na štednju prima bez ikakvog otkaza uz 6% netto na godinu, a sa otkazom iznad 67« i to visini uloška i otkaznom r o k u .------- Na uloške iz provincije šalje pologovne lstrve poštanskejj dionice tako, da uložitelj kako kod slanja tako i kod primanja nema nikakvih troškova. Safe Deposit U od provale sigurne blagajne prima ostave na čuvanje a iznajmljuie i pojedine pretince od pologovnik dobije ključ. — Bavi se svima u bankovnu struku spadajućim poslovima. — I 'daje renja za izvoz robe te trguje devizama. . v �F7IACH.ro TAJPETA flPyLUTBA 3A KY^TyPHO H EKOHOMCKO nOflH3AEbE MVCJIHMAHA Toa. VIII * M3Jla3H >■ « 16. y - - Mjeceujr CapajeBO 20. a>e6pyapa 1924. TAJ P E T O B IjHjeHa rofl. 80 R hh HojeAHHH đp. 4 J[ hh „ I. u2. n03flPAB PberoBOM KpaibeBCKOM BHCOHaHCTBy n p ec T O Jio H ac aen H H K y n e T p y Kpan>eBMtsy rieipe! J olu aok Teoje HeBHHe OHrnje rneflajy Onaj caeT ca Hepa3yMeBaH>eM; Aok ryneuj Kao rony6Mfc, — B aok TBoje pysKi4e npywaui Aa CBaKor 3arpnmu; TB0j y3BHUJ6HH Oiau Aaje T h npHMep 3a 6yAyfeH WMBOT HMHetiH y TBoje HMe AOfipOHMHCTBa, Aa T m 6yAy nyTOKa3, Aa nofjeui 0Ta3aM HseroBHM B da3aM flpetjaKa hberoBMx Be/iMKHX KapatjopljeBHka! MnaAM Kpa/beBnt»y! KaAa OApacTem HMatieuj CBojy BojcKy, BojCKy CbOJMX lUTMkeHHKa, Koju fce T h (Smtm 3axBa/iHH, Koju fce rneAaTM y Te — CBora npoTeKTopa. BMahem BojcKy canyBaHMx Ta/ieHaTa, HayHeHHx, muHonaHHx n>yAM Kojn fce 6mth AOCTojHM TBor noKpoBMTejbCTBa; A H>KX0Ba cHa>KHa pyna Buke yBeK cnpeMHa Aa 6paHM OBy CBeTy 3eMn»y ApwaBy, jeAKHCTBO B npedon>e KapatjopljeBntia . . . KpaibeBMtiy rieipe! »rajpeT« Te no3ApaBft>a: Aa mMBMiii, Aa pacieuj y HapyMjy CBoje MajKe, Aa cpefcmu h 6yAew cpeTaH! . . . WnBeo! H<MBeo! >KnBeo! A TBoj OTau, a TBoja MajKa Aa ce noHoce, hcaom CBojnM, Koju he mx HacneAHTH u 6mtm y3AaHMi^a HapoAa Cp6a, XpBaia u CnoBeHaua! . . . �— CrpaHS 2. , r A J p E T. — Bpoj PHJEH nOBOAOM nO K P E T A hbA TAJPETOBA J1HCTA. noHperatbeM FajperoBa nncra BpmMMO caMO jepHy nW\eny rpap,mWjy. HajBonMnM 6m nove™ ca OHe crpane Ha Kojoj je 3aflH>a pnjes McnucaHa npMje tberoBe o6ycraBe y noHe™y paTa, Kapa je m y papy flPyujTBa » r ajpera« bm/jho Haiu Henpnjaren, onacHOCT no cBoj oncTaHa«. A/ih op OHor paHa CKopo je Befc /jeceT roflMHa npomno. JepaH b o ih k h porađaj noppMao je TeMe/bMMa 0HflaujH>er ppymTBa, a jepaH CTpauiaH BMxop npomao je Kpo3 Harne koctm, Kpo3 Harne peflOBe, Harne myMe h pydpaBe. Heciano je TytjMH3, HecTano My h Tpara, CKynHO ce Ha CBojy Many pjeflOBMHy M npMMnpMO ce. OcTann cy caMO ohm, Kojn cy My HeKap Bjepno h nodowHO cnywMnM, HHjecy ce motom cnpMjaTe/bHTM c hobmm CTaH>eM — ca HaujHM OcnodotjefbeM, na paHac Kapa cy 3amTMtieHM enoćcflHMM 33K0HHMa H paBHonpaBHocTH, CHnajy CBOj OTpOB Ha CBe LiJTO HMje KaKO OHM MMCne M KaKO 6h wenM/iM. 3a to »rajpeT« npenopotjeH, ocnodotjeH, npera3MBUJH CBe 3anpeHe m Terode, M3na3H npep CBoje HHTaoue c Bpno m3/imm 3axTjeBMMa: pa MCKpeHO cny>kh Ky/iTypH0M m eKOHOMCKOM npHpM3aK>y MycnMMaHa, pa cny«M onhoj cTBapn, pa cnywM yHBpmtiMBaH>y HapopHor jepHHCTBa, 3dnMM<aBaH>y jepHor Hapopa, jepHOKpBHe dpafee, pa cnywM Ha nacT Hapopy h odpahh KpBn>y M3BojeBaHe Cnodope. fla noHOBMMO pMjeHM mio mx je MspeKao npepcjepHMK »rajpeia« pp. XacaHderoBMk Ha rnaBHoj CKynujTMHM 12. jyna npomne ropMHe: »3aocTanocT Hamera eneMeHTa Ha cbmmb non»MMa HapopHor MMBOTa a HaposMTO Ha npocBjeTHO-KynTypHOM, noTaKna je npnje pBMje peijeHMje jepHy rpyny Ham mx CBMjecHMx papeHMKa pa ce tom HMH>eHMpoM HeiuTO 03dMa.HMje no3a6aBe m ohm cy Ha cpehy pomnn Ha nnjeny m cnacoHOCHy, no Ham eneMeHaT HaMMcao, pa noKpeHy nmatbe o ocHMBatt>y jepHor ppymTBaf oko Kojer tie ce OKynMTM pBMjeT papeHMKa Ha npocBjeTHO-KynTypHOM non»y pa cnacaBajy ene­ MeHaT, Kojn je Tapa naMMo y TaMM m He3Han>y. BnaropapetiM HBpcToj Bon>M, eHeprMjM m cBMjecTM tmx 3acnywHMX papeHMKa HMje pyro noTpajano m ypapeH je TeMe/b TOMe ppymTBy KOMe papome MMe »rajpeT«. MopaM pa HanoMeHeM opMax jepHy HMH>eHMpy: Ma pa je CBan naMeTaH y oho BpMjeMe Mopao yBMt>aTM y KaKBOM ce 6MjepHOM cTan>y Hana3M Ham eneMeHaT Ha npocBjeTHOM m KynTypHOM non»y m Ma pa je dnno Kpajtbe BpMjeMe pa ce 3a Taj eneMeHaT OTnoHHe HemTO papMTM, to ce je m y ohom BpeMeHy Hamno n>ypM, KOjM cy XOTMMMHHO MOM HeXOTMHHO, CBMjeCHO MnM HeCBjecHO xTjenn pa Hat>y Heuno nopo3pMBor y OBOMe noKpeTy. Jo 3H3MM roenopo, pa je rajpeT Bek y CBojMM npbmm 33HeTpMMa y cBOMe pat)aH>y Hanmao Ha CMemy m Hepa3yMjeBaH>e. Tpe6ano je m mhoto Bon>e m mhoto papa a m mhoto M3ppmn>MB0CTM pa ce Te npBe CMeTH»e oenade m npera3e. CBa je cpetia cbmx Hac paHac n»ypM 3aHeTHM4M rajpeTa MMann y oho spnjeM^ °y Te opnMKe, Te cy Ha Taj HanMH npedpopnnM nep^86 TMje m ypapnnM HBpcTe TeMe/be HameM MnapoMa' mTBy. Ca paaBojeM poraljaja y HameM ppyuiTBeflPy jKMBOTy, pasBMjane cy ce ynopepo c TMMe M oph/imk* y rajpeTy. Kano rop mTO cy MHore m MHore Hepa^ đnne Ham Hapop m CTBapane My aanpeKe y ^ero 6 pa3Bojy, Tano cy Te Hepafce, Te HeBO/be ocjeTHo opB°M »aeane m y pa3Bojy m y pjenoBaK>y Hamera rajpera" TajpeT je, roenopo, op CBora nocTaHKa na CBe po paHamHjHx BpeMeHa Mopao kohct3htho fla M3flD waBa dopde, dopde Koje cy My Ha wanocT totobo y! BjeK HaMeTaHe op CTpaHe n>ypM ohot eneMeHTa komĆ je OH cny>KMO. Te dopde cy dnne necTo nyTa Ta«e npnpopo, pa cy rpaHMHMne ca 3noMMHCTBOM m M3paj0M CBora potjeHora eneMeHTa m K>eroBe don>e dypyfcHoctm. Cpefca je caMO pa ce je y cbmm3 tmm BpeMeHHMa y cBMMa tmm dopdaMa Hamna cbokh nyT oko rajpeTa rpyna n»ypM — nperanapa, KojM cy dnnn CBjecHM o H o ra luto xofce m Kojn cy 3HanM mTa 3H3hm rajpeT 3a dypytiHOCT OBora 3aocTanor eneMeHTa, T m n>ypH, tm HyBapn OBe Harne TeKOBMHe m obot Hamer KynTypHcr peHTpa HMjecy manMnM m npe3ann y M3BjecHHM MOMeHTMMa hm npep hmm caMO pa onyBajy ppyujTBo op Hanapana m MpantbaKa.« HcTMHytiM noHOBo OBe TemKe, anM mctmhmtc m opnynHe pMjeHM, mm cmo CBMjecHM cbmx noTemKoha, Ha Koje heMO HanhM noKpeTaibeM »rajpeTa«, ann cmo CBMjecHM m cbmx KopMCTM, Koje he poHMjeTM »raj­ peT« mMpoKMM cnojeBMMa Hamer Hapopa. Mm CTojMMO npep dopdoM anM je He TpamMMO, jep je Ham pMn> pap, nocTeneH, enop pap, Kojn tie Hajdon>e poHMjeTM men>eHM nnop. HeMaMo BenMKMx npeTeH3Mja, ann mm3mo 4Mn>; 3H3M0 mTa xoheMo! Ham je npaBaij odnibemeH mctmhom, MCKpeHomtiy m JbydaBM 3a OBaj Hapop. A roBcpMTM MCTMHy 3ap je pywHO? 3ap to Mome Kora Bpnje^aTM? 3ap ce He Mory cnymaTM MCKpeHe pnjehm? Ko He boom MCTMHy, Taj He Bonn CBMjerno, He BonM paH! y ppMjeMewy m y Mpany npoliM tie My >KMBOT, pora^ajn tie ra oct3bmtm M3a cede Kao cyBMman ppymTBeHM. »Ho ano he pora^ajn npetiM npeKO OHora ujto HaM je paHac HeyropHO nyTM, npeno nera OBaj MnM oHaj y roBopy npe^e, pa He 3apaje japa, MnaK Tpeda roBopMTM papn MCTMHe, papM caMe CTBapM — eenM AeMOCTeH — jep He roBopMMo nn OHpa caMM cede BapaMo opnaraK>eM CBera mTO HaM je y OBaj nac HeyropHO. — 3a to poraljajM ynpaBn»ajy HaMa, a Tpeda pa mm npepBMpMMO poratjaje«. /bypM, nojm cy ce XTjenM noneTM Ha rpdany HeyKOM Hapopy Mmnn cy Mefcy HeynyheHM Hapop h roBopMnM My: Hapope, jadyKo Moja, Hapope Hapepn HaM, KamM mTa menMm, pa tm poneceMO... CarMdanM ce po iberoBor nopepaHor onaHKa, po a>eroBor H3- �Bpoj 1 H 2. —■ »r eexflaHor ryn>a m roBopnTM My: nyBaj to , to je TBoja CBeTMtt>a! A HMcy My peKnn: Ohmctm ce, onepn ce, ypeflM ce, HayHM HMTaTM, yno3Haj ce6e, na oHfla Hac. Tano je floiu/io flOBfle flOK/ie je Mopano flohn. ripeflCTaBHMmi Hapofla Bofle Hapofl caMo K>eroBHM hmckhm MHCTMKTMMa, a He pa3yMOM, He pea/iHHM nyTeBMMa eefi no OHoi: »Ja hy BaM ncnocnoBaTM Mcnaiue, ja hy BaM onpocTMTM ujyMCKe rnoče, ja hy BaM npoMHjeHTHH »aHflape, ja hy BaM HanpaBMTM flofipe nyTeBe, ja hy BaM HanpaBMTM hynpMjy....« roBopM jepaH nocnaHMHkm KaHflMflaT, a cen>aK he: — AMa rocnoflMHe, mm HeMaMo y ceny pMjeKe... A KaHflMflaT y 3aHocy: — Ja hy BaM m pMjeny McnocTOBaTM... M m 3H3M0 rflje je paHa, mm 3H3mo rflje ćonn, na heMo HoweM pa3pe3aTM onacHM hnp. HomeM heMO pa3pe3aTM, a HeheMo npenopyHMBaTM KanaB 3anMC, MfiM nocT, mom TaKo UJTO, jep paHa ce He nnjeHM 6ajafteM. Ko nocnyiua m noije npaBMM nyTeM flohn he MCTMHM M UMJby, 3 OHM flpyrH? Bnhe CaMO KpMBM CBojoj cyfl6MHM m h>mm 3 npMnafla caMo jotu 3aflK>e: AnaxcenaMeT! MUNADZAT (Oda Bogu.) Sva priroda Tebe slavi Bože milostivi Svaki stvbr se U ljubavi Tvojoj moći divi. Ti nam stvori nebo plavo I zelene gore Žarko sunce, sjajne zviezde I velebno more. Ti nam stvori svietle dane I večeri tavne, Bistra vrela, cvietne bašče I poljane ravne. Ti nam stvori uzor-djela: Čovjeka i mrava; I među njih podieli: Dužnosti i prava. Nas si umom pdlikovo Ko odlična bića, A mrave si uputio U potrebe žića. S umom si nam još darovo Zdvajanje i nadu I reko nam: »Drugog nema Spas vam je u radu«. Prema Tvojoj odredbi se Sve miče i kreće; Tigar riče, slavulj pjeva I miriše cvieće. CrpaHa 3. A J P E T« — »rajpeT« he nocTeneHo o6yxBaTMTH CBe ujto HaM Tpe6a, TpeTMpaTM cBa Hama KynrypHa m couMja/iHa nMTaH>a y rpaHMijaMa nporpeca m eBonyqMje. CTyni4M »rajpeTa« 6nhe cbokom OTBopeHM cbbkom npnjaTen>y Hamer HanpeTKa, na ce HaflaMO, fla heMo mmbtm nMMaraha m capaflHMKa. Hena ce hmko He ycTewe luto Mowfla flo cafla HMje HHrflje nncao — cb3ko flo6pa Mfleja fločpo flouina. JeflHO neMy Hehe 6mtm MjecTa y »rajpeTy«, a to je napTMjcKa nonMTMKa (MCK/byHyjyhw onha nonMTMHKa m flpmaBHa nMTaiba) nMHHe Hanaflaje m t. a. Oboomko HahocMO 3a noTpeĆHO fla peneMO npn noKpeTaH>y nncTa m yBjepeHH cmo na cmo roBopnnM MHorMM HaujMM MCTOMMuin»eHM3MMa M3 flyuie. He Tpe6a ce o6a3MpaTM luto he ce Ha obo pehM, Hero Tpe6a 6mtm CBjecTaH LUTa he flOHMjeTM OBanaB pafl, na flOHece nn jeflaH amo oHor ujto mm menMMo ćMheMO 3aflOBon>HM. y 6yflyhHOCTM je Hama no6jefla, Kafla naHy MpeHe c MMjy. fnaBHH Oflđop m ypeflHMmTBO »fajpejđ«. da u to mi gledamo, Mislimo sve znamo, A1 se brzo uvjerimo, lilMUlLl i Da sebe varamo. Dokle god naš um doleti, Daleko ne siže. Tvoja svemoć sve se više U nedogleđ diže. Oprosti nam Bože griehe Ako zalutamo U mističnu ne'izmjernost Da štogod saznamo Pusta želja nas potiče I napried goni, Da ko sliepci tumaramo , Po toj vasioni Oprosti nam Bože griehe! Po miso je smjela; Jer se ne da dokučiti Veličina djela. Koje1Tvoja svemoć stvori. Kamo 1’ Tvoje biće, Što no crvu u jabuki Daje smrt i žiće. Sva priroda Tebe slavi, Bože nepojmivP Svaki stvor se u ljubavi Tvome biću divi. ts M ir z a Safvet. �» r A J P E T« — A. IllF Z l B J K L E V A C : NOVI VIDICI (Povodom jedne knjige.) Bez dvojbe se stvara novi čovjek; novi ljudi, čiji će pogledi biti sasvim oprečni našim današ­ njim. Ni dva decenija neće možda proći, a mi će­ mo se sami sebi čuditi kakvi smo bili, a generacija koja sada nastaje živiće pod drugim prilikama i okolnostima. I ako se ne vide, niti se mogu na­ slutiti konture budućeg čovjeka, možemo ipak vidi ti u kojem smjeru se evolucionira društveni život. Raspravljajući o ovom pitanju pokušao je francuski filozof Jean H e r i t i e r u knjizi »Es sais de cnitique contemporaine«, da nam iznese svoje poglede na buduće društvo i njegov uređaj. U ovoj knjizi važno je njegovo raspravljanje o d u š i č o v j e k o v o j i o k o l i n i i ’z k o’j e o n a p r i m a u t i s k e i s k o j o m se s r a s t a Naš vi jek je izgubio prave autoritete i. čovjek raz­ vija se individualno prema sredini, u kojoj živi isto tako kao što raste biljka. Presadiš li je u drugo podneblje, u drugu zemlju, ona se razvija, odnosno kržljavi prema klimatičkim prilikama, dotičnog kraja. A jednako će uspijevati u koliko će se moći udesiti jedna klimatička sredina. One koje ostanu pod zemljom jednako ih nestaje kao i onih koje počupamo i istrijebimo. Još od uvijek dobar gospodar čuvao je svoju njivu, svoj vrt od škodljivih biljaka, pa ih je čupao u .zametku, a prekopavao zemlju, da se oslobodi onih, koje ostanu pod zemljom. Čovjek se je jako izmijenio. Čak ljudi stariji izmijenili su svoje poglede u velikom svjetskom ratu, pa su postali i oni ovisni o okolini, koja na njih utiče. Mladi naraštaj je izgubio vezu sa tra­ dicijama, sa životom i navikama, koje su nam nekad bili zakon. Nestaje tradicija i mi idemo u život kao jedinica, oslobođeni, nezavisni, da ka­ snije formiramo novo društvo, Šta manjka ovom društvu? G. Heritier od­ govara kratko: moralna orijentacija. Mi živimo u doba krutog materijalizma — veli g. Heritier — i neizdržive borbe za održanje života pa su svi ideali pali pred ovom zbiljom. Sve ono što je lijepo i veliko zabačeno je, nauka, literatura, umjetnost propada. Čovjek intelektu­ alac je izgiadnio i zavukao se u svoju bol, prezi­ ranje samog sebe. Skorojevići i šarlatani su izašli na površinu i zauzeli položaj, koji im ne pri­ pada. Šta treba učiniti protiv ovakog poredka u društvu? Pustiti vremenu koje će brzo doći., a posvetiti svu pažnju i brigu odgoju omladine, koja će doći i koja dolazi. Omladina ne smije lu­ tati, njoj treba istinu reći, nju treba savremeno orijentisati da joj rad bude pozitivan i okrunjen uspjehom. Kako će se orijentasati omladina i mla­ di novi čovjek? Na temelju čega? Ovdje pisac iznosi historijat postanka vjera, raznih dogma i sekta, pa se povraćajući sadaš­ njosti konstatuje, da u današnjem vijeku je ne­ moguća ovaka jedna moralna i etička orijentaC1ia savremenog društva. On je kuša postaviti na estetiku osjećaja sa jednim idealom koji. bi. težio ^■ savršenstvom čovjeka. Taj ideal bi bio prcnii* u stvarnost na korist općenitosti. To una, a niti je društvo uređeno na da- A BPoj i , dašnjoj demokratskoj bazi, kfcja se malo ra 7ii kuje po biti od doba prije revolucije, nego život i uređaj njegov na t. zv. individualnoj spoznaj i punoj odgovornosti za moralno djelovanje čs vjeka ni društvu i državi, kao jednoj ograničenoj cjelini. Upoznati sam sebe i sobom vladati, bjJ gospodar samog sebe, jer nepoznavanje saniot? sebe i podavajući se svojim slabostima idemo u ropstvo drugomu. x ~ Čovjek mora znati šta hoće, društvo mora znati koga sačinjava, država mora voditi računa 0 ciljevima društva dok ona kao okvir sve^a mora biti u skladu sa orijentacijom čovječanstva Nema zavaravanja. Radnja, djela m,oraju biti u saglasju sa postavljenim principima. Onda se ide naprijed bez straha. Što je. na putu treba obo­ riti, iščupati otrovnu biljku, ako smeta, da dođe­ mo konačno cilju, koji mora biti opravdan općim' moralnim shvatanjem. Pročitavši ovo djelo napisao sam ovo nekolikp redaka ne da prikažem ga, ne da postavim, ili opravdam ove poglede g. Heritija nego, da istaknem kao primjer u našim mračnim društve­ nim prilikama, kakva bi trebala nama društvena orijentacija. Mnogo ovoga što sam naprijed na­ pisao može služiti i za naše prilike, da se makne­ mo s mjesta i izađem,o iz mračne šume, koja. nas steže Ja se sjećam je/dne male španske priče, koju mi je nedavno jedan prijatelj pričao. Dvojica braće išlli putem kroz šumu s koli­ ma. Noć ih zadesila, .udrila kiša, put se! razglibio 1 oni nisu mogli naprijed. Odluče leći pod kola, ispregnuti konje i prenoćiti. Kako je noć bila hladna izvadi jedan brat bocu rakije i pruži, je drugom. Ispiše po malo i zaspašei Kako su bili . Dijani i umorni prespavaše čitavu noć i sutrašnji dan. Slijedeću noć probude se i vidivši, da je noć popiše još ostatak rakije i prospavaše još jednu noć i jedan dan. Treću noć kada su se probudili opazili su, da im nema konja i da su okradeni. Nbć. mrak, kiša pada. Šta sada? »Zavucimo se pod kola do sutra«, reče stariji mlađem i oni opet legoše spavati. Kada će im dan osvanuti? Nikad! Priča kaže, da i sada u nekoj začaranoj šumi spavaju pod kolima, koja su već struhla, neće se nikad probuditi... Zar naš život, bar većine> m uslimana nije sli­ čan ovoj priči. Trebali buditi one što spavaju pod kolima? Jest treba. Treba prođrmati i govoriti istinu, otvoreno slobodno bez straha, da se izgu­ bi popularnost. Ispod struhlih kola treba izvući ostatak i pokazati im pravi put osvijetljen isti­ nom, a u prvom redu našu omladinu, koja je hvala providnosti većina đbšla do osviještenja. I ako je naša generacija rođena u znaku zavis­ nosti mora se naučiti na nezavisnost, u kojoj da­ nas, nakon Oslobođenja živimo i sve žrtvovati, a ne doći još jednom u položaj podređenosti i za­ visnosti Naš je pravac određen, mi znamo šta hoćemo: hoćemo omladinu, buduće ljude, bu­ duće društvo, samostalno, bez straha odgojeno u slobodi bez predrasuda. Što se ne moglo odhrvati evoluciji progresa i valu vremena ostaće — pro­ pasti ćc �/ r BP°i 1 i 2. — »r A J P E T« O p a s a 5. CT. >KAKyAA. Jiennx h kophchhx ycTaHOBa, AaHamma AP^aBHa BJiacT Aajia hKanua HCHBJber noACTpeKa. Moje je mhmjbeme Aa jecT, h to Chx Gho paA Aa OBAe noMeneM. Ilo3HaTO je Kano je npe paTa Ohjio koa Hac c TemKohaMa cKonnaHO OApataBame aHa.i(J)a6eTCKHX TeuajeBa h KaKBe cy ce K.nay3y.ne CTaBJbaae 3a OHe Kojn bhier^ Dam noBe^e Pe'> 0 "OTpefin ja'ier h aai.ua- cy 6hjih BOJbHH Aa capab.viv y TOMe nocjiy. /laHac H a i t a d ^ S J ? H pcwi0M iipocBehniiaH,y, yneic ce to ce Ha Taj paA r.neAa cacBHM ApyrHM oiHMa, h ne ne v Boem „ T K0JH !k™ ° y 0Be w e n0KPaiH' caMO Aa je CBaiiOM HameM o6pa30BaHHjeM uOBeKy „ 2 ,1 „°™ H H x epneroBHnH. Birnie npiiMaKHyTii 3aOTBopeH mnpoK Kpyr paAa y tom npaBuy, Hero Taj K nf y ^eHTaP AaHamme Bejimce Harne paA B.iacT y nyHoj MepH npH3Haje h ijeHH. C thm y ' r r f ^ nwHHe’ MH CTa,I,.H0 ocehaMo /ta y npocBera mho- Be3H noKpeH.vTo je HHHAHjaraBOM BJiacTH ocHHBame • 0 TaJeM° 3a cycjeflHHM KpajeBHMa, H3y3eBiHH 0He KOJH ce npocTHpy jyjKHOHCTOMHO oa Hac. Hac je CTaji- HapOAHHX KmHJKHHU,a H MHTaOHHpa y3 OCHOBHe IHKOHo oojieo h 3acTnl)HBao OHaj rpAHH npopeiiaT aHaji- Ae, He y CMHCJiy ohhx AocaAammHX rpaACKHX TAe ce (paoeTa, o KOMe ce jaBHo imcajio h AHCKyroBajio, He HHje KaBa, ceAH, Hrpa AOMHHa h boah noAHTHKa, Hero yBen noxBajiHo 3a Hac. OAaTJie h norane oho AaBHo KH.H/KHima icoja he, npaBH.Tmo cxBaheHe h cMHiujbeHarne Hacrojame Aa ce, He ueKajyhH im a he y TOMe Ho BobeHe, 6hth HacTaBaK ocHOBHor o6pa30Bama, CTeneHor y hikojih h y aHajKpaCeTCKHM Te'iajeBHMa, npaBpy Aa y’iHHH BJiacT, cqmh cKynHMO h npnčepeMO CHary aa paA Ha npocBehHBaH>y Hamer 3aocTajior HOApncaBame Be3e H3Meby aHajuJiaCeTe h Kmnre h, npeMa TOMe, _pacaAHHic caBpeMeHe, iiony.napHe h koHapoAa, jep cmo ce AOCTa paHo yBepHJiH, Aa 6h 6e3 pHCHe jieKTHpe y HapoA- CeM Tora He Tpe6a 3a6opanpHBaTHe HHHijHjaTHBe ycnex y tom iipaBii,y 6ho Bpbhth Aa je h ocHHBame AOMa'mhKHx mKOJia h KypcoAo MpuiaB h cnop. lIlTa BHrne, mojkab- Ghcmo y to- Ba. Ha Koje ce je ao AaHac nojiarajio TaKo Maao BaacMe norjieAy MorjiH Aa CyAeMO naK h iiohochh, uito uocth h nasrne a icoje cy HaMemeHe Harnoj tojihko HHjeAHa noKpajHHa y nocjiy npHBaTHe HHHH,HjaTinse, 3aocrajioj jkcitm ca cejia, GjiaroAapaH h KopncaH nooko HapoAHor npocBehHBama HHje Aajia Taito jieimx cao He caMO 3a Hama uceHCKa yApyJKema, Hero h 3a h TaKo 3pejiHX pe3yjnaTa Kao1 uito je to -CAy.uaj oBAe CBe Harne KyjiTypHe ycTaHOBe, icoje ćy Ha ce y3ejie koa Hac. IloMHH>yhH ca npH3HameM nyAiyj)He ycTaTaKo onceJKan nporpaM npocBeraor paAa. OHaj, AaHOBe BojBobaHCKHX Cp6a: Marauy *’CpncAy, TeKejiH- Rjie, paA y mupoKHM MacaMa HapoAHHM KojH je to­ jaH,yM h ABe rnMHa3Hje, noAHTHyTe 3aBeuiTajHMa 60- jihko Ha cpuy HauiHM npocBeTHHM ycTaHOBaMa h raTHX iiojeAHHapa, hjih jiene erovum ycTaHOBe Ilpn- npHBaTHe HHHUHjaTHBe AviiBo noMaiKe h y meMy ,xoBpeAHHK h XpBaTCKor PaAHmy y XpBaTCKoj, noMa- he aKTHBHo Aa nopaAH h AaHamma BJiacT, na ano raHe oa HauiHx HMyhHHjHX npHBpcAHHKa, HnaK ce ce Ta KOJiaCopaAHja Bemio yAecn, ano ce y3 CBaKor Mosice c mhphom caBeuihy pehn, Aa HHjeAaH Ham itpaj Hamer no H03HBy upoceetimor paAHHKa Haby pyKy HeMa OHaKo CMHHiJbeHO 3acHOBaHHX, onaKO y HapOA o pyny h M.nanoBH Hamnx npocBeTHHX ycTanoBa, paA npoAyCJbeHHx h OHaKo iiocjry npeAaHHX ycTaHOBa, Mome Aa KpeHe occthhm KopapHMa HanpeA- A oh he, Kao mro cy Hama yApyjRema »IIpocBeTa«, »rapeT« h caMO ano ocTane mhcto npocBeTHH h mhcto KyjiTyp»HaupeAaK«. Hniuie H3 Hac caMHX h noApncaBaHO Ha- hii, 6e3 cyMme AOHeTH MHoro KopucTH h noMohn a» Ma caMHMa, OHe cy CBeTao. 3HaK yBHbaBiiocTH 3a no- ce HcnyHe OHe npa3HHHe, Koje ce AaHac TaKo HeMHJio TpeCoM AoOpe h coahaho KyjrrypHe opraHmmijHje y ocehajy ycjieA peTito nocejaHHX h, Ha ncajiocT, 'iecpeAHHH Mame KyjiTypHoj, Harne Te®me 3a KHAameM cto H3deraBaiiHX Hanmx ochobhhx mKOJia. MpaKa He3Hama h saocTaAocTH, h Hamer JKHBor Hacrojama Aa HaM h mnpoKe Mace OyAy uito CBecHHje h mTO npocBeheHHje". ripenymTeHH caMH cedH h HeKažu, da u ljudskom srcu ima mjesta za lju­ (J)aB0pH30BaHH jeAHHM peJKHMOM KOjeM,y HHje TOJIHKO jieacajio Ha cpuy ocBemhHBame HapoAHHX Maca ko- bav samo jedne osobe. Ta osoba je — sam .jihko ycnex jeAHe HMnepHjaAHCTHUKe nojiHTHKe, mh čovjek. MoaceMO Aa HMaMO jeAHo rsaAOBomcrBO Aa cmo Ty He6pnry AocaAamme BJiacTH 3HajiH ycnemHO Aa napaKako ponekad iima čudnovatih pojava u ra­ jiHmeMO /KHJiaBHM paAOM npHBaTiior Hacrojama, čunu: vrijednost zadovoljstva u braku je gdjeiipHBJianHor jep je 6hjio uhcto HapoAHO, ycnemHor kada jednaka cije-ni jednog novoga čaršafa. jep je Home paAa 6h.ho TaKo jkcaho 3ApaBa 3Hoja h ceMeHa. Neki se brižljivo pitaju: »Pa šta je svijet za H u;eo ycnex obhx h 0BaKBHX namHX ycTanoBa jacaH je cbcaok, kojihko je paA OBaKBe BpcTe Meby mene?« — A da znaju, kako1svijet <o njima vodi vrlo malo brige, bili biše malo rahatniji. HaMa Cho oa noTpeCe h kojihko je Morao Aa AaAe no3HTHBHe H CTBapHe KOpHCTH. Oa CKpOMHHX CTHneilAHja h XHTHe jeAHOKpaTHe noMohH, npeno aHajnjiaNeki čovjek imenom Šegjai (znači, hrabar, 6eTCKHX Tenajena h KOHBHKaTa ao KpacHHX noMOBa, odvažan), kad se je oženio, zamolio je do heftu oa O.vpeTa ca HeK0.nHK0 xHJbaAa KpyHa ao CyyeTa, dana, da mu se u nufusu ime promijeni. Kojn HAe y MHJiHOHe AHHapa, CBe je to BabeHo H3 name pobene kpbh h CBe ce nocTeneHO HaMemHBa.no oneT Harnoj pobeHoj kpbh. »Lašćeva svijeća gori do jacije«, a poslije Taj pan Ha npocBehHBamy mnpoKHX HapoAHHX ždiie elektriku. Maca HAe HecMeiaHO, a.TH AaHammHM npnjiHicaMa Majio oTejKano, h Aame HanpeA- H y tom CTpeMJLemy Genijalan bezvjerac je poput svjetiljke nad HanpeA noTpeCno 6h Ohjio KOHCTaTOBara, Aa ah My je y obhx neT roAHiia nocA© BeAHKor h CTpamHor paTa, kapijom prazne kuće: onima na vani svijetli, a KojH je npeTHO Aa H3 ocnoBa noJbyjba TPMCJbHMa obhx sam u mraku sjedi. BPHrA 3 A HAPOflHMM riPOCBETMBAEbEM. �Crpaua 6. »r A J P E T« XACAH. M. PEBAU. o OCHMBAhby „EEOrPAflCKOr rAJPETA — OCMAH TaMKMTV* Pa pflCHO Me H3HeHa£iio no3HB oa c'TpaHe TjklbHor O^đopa Tapeta pa My iiomajbeM KaKaB npHJior 3a jihct »TajpeT« koj'h ce HaHOBO noKpehe. Ocehajia ce upa3HiiHa ojik&ko je npecrao Taj jihct,. Koju je hcto to.i uKo b pepeo ii HMao cBoj 3a^aTaK kojihko 3a ApyuiTBeHe noTpeCe a/tMiiHiiCTpaTiiBHe ripupope, to-, jihko ihto je Beh cTeKao npH3HaH>e jom oa BpeMeHa OcMaHa 'BHKHha pa je to jednim jihct oko Kora cy ce OKynjba;ie CBe MJiape HpeajmcTe koa iiyajiHMCKor pejia Haiuer Hapopa rpe cy nncajiH h OpiiHyjm ce o CBiiM noipeOaMa CBoje yace cpepHHe, Kpnehn nyT hobhm HpajaMa, 6e3 o03Hpa pa jih he ce ponapara ciapiiM, HecaBpeMeHiiM n npeJKHBejiHM HauiHM noKOJieloHMa. JIhct »TajpeT« je HMao yBeK CBojHX npoTHBHiiKa. a HapoiHTO cy m.v Ghjih npoTHBHii HaniH peMaro3H, namuM MycjiiiMaHiiMa HaMerayTH HapopHH TyTopn, Kojn ce 3a H>era tojihko 6puuy kojihko pa poOnjy Ha H3čopnMa meroBe Kyrjiimc, a nocjie nycie japm i Hapop caMOM ceGn pa nponapa papu HecaBpeMeHOCTii, He3Haiba h pbaBe opiijeHTaiiHje. Ajih jihct »TajpeT« Kao h ppyinTBO mijn je to opran mije miKap d a o npep thm h tekhm npoinBHiiniiMa, HHje ce oGa3Hpao Ha h>hxobo hh jŽBHo Hii TajHo arHtoBame npothb »TajepeTa« h TajpeTOB^. njj^je h He Gh HHKap hh 3a TpeHyTaK npecTao hjih y-MaH>HBao CBoj p a p p a ra Hiicy n a to Tepajm ppyra npoTiiBHHipr, aPk npep KojHM h HajcHJimije h HajBHiup npeafrnCTe Mopajy Gap Majio pa ycnope K opane,^ Taj npoTiiBHHK jecT mhTepnjajnia neMoryhH©CT. Jepim o OBaj ripoTHBHiiK, HeMaH»e cpepcTaBa. mhhh pa iiHa’ie Bpjio OopGemi u CBecHH 3axTeBa paHaiftibHiie MJiapn naniH wycjiHMahh OKynjbeiiH oko TapeTa Maso cy3e CBoj pap, ycnope tok CBojnx MHCJiH, na paftjie h npeciaHv h ca H3paBameM jiHCTa. G alam a ppywTBeHa ynpaBa d)jjiyiHffl| je pa oneT noKpeHe CBoj jihct ^TajpeT« h eBo MCHe pa ce OA03OBeM no3HBy TjiaBHor .OpGopa h pa My TecTHTaM Ha eHeprzju h nojKpTBOBHocTH a h My H3pa3HM »;ejby pa jihct »TajpeT« Cype oho h Ha oHaKoj bhchhh Ha Kojoj je Gmo 3a paxMeT.riH OcMaHa 'Enkiiha. Epoj 1 h 2. J ohi y 1919. roA- 6hjio je roBopa Aa ce y BeorpaAy, TAe JKHBC TOJIHKH MyCJIIIMaHH, OCHyje HOAOAGop TajpeTOB. To HHje ocTano chmo Ha ronopy Hero je h aancTa ocnoBaH y iioneTKy 1920. ida ., ajiH Taj oaGoij caMO je Berempao, jeABa JKHBOTapno h caMO je iioctojao HMeHOM, a y cTBapn HHje aohocho HHKaKBe koPHCTH. IIpHXOAH cy My Ghjih Bpjio MajiH. T0Me je Ghjio BHuie pa-jflora. II oaoaGop je Gho cacTaBJbeH cano oa MycjiiiMana KojH cy oa MycjiHMaHa y BeorpaAy OAOnjaHO, KaA 6h hx obh HOHyAHjiH Aa ce ynmiiy Kao 'iJianoBH TajpeTa, h OAroBOAHJiH Aa cy ohh Beh HJiaHOBH TajpeTa h Aa cy ynncaHH y cbom poahom MecTy na Tano Aajy h CBoje npnjiore. HeMycjiHMaHH Beorpahami imcy motjih Aa cxBaTe Aa ce Mo®e HeKo no Bepu rpynncaTH, na hhm Gh nyjm Aa TpaacHMo HeniTo 3 a TajpeT, hckh Gh Hac npocTo oaGhjih, a mhoi'H H3peK0M Ka3ajiH: Kano Bac mije ctha Aa TpasKHTe 3 a TajpeT Aa AajeMO, Aa nac onano rpAe h HanaAajy th BauiH MycjiHMaiiH icaKo Hac HHcy rpAHJin hh uiBaGe 3 a BpeMe paTa. TaAa je »IlpaBAa« cmiajia apbjbc h icaMeme Ha CpGe, Ha BeorpaA, HenaA oTBopeHo, npeKO Jincia, a yBen npeno CBojnx jtyAH y arHTapnjn, a to je CBe c BpeMeHa n a BpeMe HorapaHo y GeorpŽACKOM KojeM JiHCTy i pe je GeorpaACKH TproBap h naTpiiOTa ’iHTao h ropme MiiuiJbeH.e 0 HaMa CTeKao. Hop OBaKOBHM OKOJiHOCTHMa GeorpaACKH noAOAGop je JKHBOTapno HeKOJiHKo Mecen,H h caM ce oa ceGe yracno. Hama ApjKaija pa3JiHKyje ce Bpjio MHoro oa Ghbme AycTpnje y Ha>iHHy ynpaBJban>a, a HaponHTo ce ^ra pa3jniKa Mosice BHAera koa nac y Bochh. Tano cTe HMajiii 3 a BpeMe AycTpHje jeAHor renepajia »inja je BOJba Gnjia CBe h CBja. Y3ajiyA je peo HapoA HeniTo Tpa’/KHo, caMO ano to reHepaji HHje XTeo, TpavKeme je ocTajio yBeK HeHcnyH>eHO Tpameme. y Harnoj A&HamiLoj HapoAHOj aP^'^ bh He nHTa ce jeAan MOBeK, Hero napoA, na 3aTO Koja cTpanna AoOnje HajBHme ryMehhx KyrjiHii,a OHa BJiaAa h ibeaHHH npBapH boag rjiaBny peu t . j. ohh npiiMeibyjy BOJby Behnue napoAa Ka­ p a n a ^ npHJIHKOM rjiacaiba ryMeiiHM Kyr.THpaMa. ^aicae Aa Mosice jeAiia iiaptnja Aa ocTane 11a BJiaciH, Aa ynpaBJba ApntaBOM OHa Mopa hmhth noBepeibe Behinic HapoAa no iipaBHJiHMa napjiaMeHTapHor peAa, a Aa Gh jeAHa n ap raja ca'iyBJi nonepeibe Behnue OHa Mopa y rpaiiHpaMa 3aKona Aa Ha iipnoM Meciy yAOBOjbaBa aaxTCBHMa CBojH Gnpa'ia Kao Behime HapoAa noMohy HHjHX rjiacoBa je h Aonuia Ha BJiacT. MycjiHMaiiH cy ce y B ochh h XepperoBHHH h aKo cy Aeo nanier HapoAa KojeMy npnnaAajy naniH npaBocjiaBHH H KaTOJIHlIH, OrpaAHJIH y MyC.THMaHCKy JKHUy, ocHOBajiH cy CBojy Myc.TiHMaHCKy opraHH3an;Hjy. JeAan BejiHKH nocTOTaK MycjiHMaHa y B ochh h y nocjieprne BpeMe y yiKoj MycjiHMaHCKoj cpePhhh y B ochh h XepperoBHHH mhofo ce roBopnjio o 0CHHBaH>y »BeorpapcKor TajpeTa OcMaH-'BHKuh« y Beorpapy. OpraH JyrocjiaBeHCKe MyciiHMaHCKe opraHH3au,Hje y HeKOJiHKo HaBpaTa cnoMeHyo je obo Harne ApyniTBO y3rpepnii;e y pbaiioM TOHy c ohhtom HaMepoM pa yHH3H 3Hanaj oBorž, ApyuiTBa h Aa ra oiipim XepperoBHHH rjiacajm cy 3a Ty MycjihMaHCKy opra-, HH3apHjy h Tano nocjiaJiH CBoje nocjiaHHKe CBe Mykoa HaiuHX MycjiHMaHa. Ynpana ppymTBa y3 npKoc c.THMaiie y napjiaMeHaT. ^pyrH namn cyiuieMeHHHH cbhx obhx MaKiiHapnja AoOnjia je Bpjio Miioro nncaHa np. naum npaBocjiaBHH y B ochh h Xepn;eroBHHH Ma H MCCTHTKH npHJIHKOM OCHHBaiba OBOr APyiUTBa HHcy ce rpyriHcaJiH Kao. npaBocjiaBHH cbh y jeAH.v h to H3 cbhx KpajeBa EocHe h XepperoBHHe oa naBepcKy napTHjy nero y B ochh HMaAe paAHKaJia, aguihx MycjiHMaHa, oa kojhx cy mhoth Bpjio yrJieAHH MOKpaTa h 3eMJbopaAHHKa oa Kojnx cBana napTHja iipHCTanie t . 3b . Jyr. MycjiHMancKe opraHHsapHje. HMa CBoj uporpaM cTpamie, CBoje norjieAG Ha ynpaMchh HHje oBAe UHJb Aa HCiipaBJi>aM He’inja MHUiJbeBy AP^caBOM h CBoje nojiHTHMKe npBaice. Ohh ce H3H>a o obom ApyuiTBy, jep Aa to vkcjihm Morao Gh npo Meby ceGe 6ope MHoro Jbyhe h JKcuihe Hero c MycJiHcto AaTH y uiTaMiiy iiHCMa h »lecTHTKe oimx MycjiHMafiHMa. ^aHac je jeAiia oa thx CTpaHana Ha BJiaAH, Mana 3a Koje ohh oko JiHCTa »IIpaBAe« MHCJie Aa cy a to cy paAHicaJiH h ohh CByAa npoBOAc cnoj uporpaM h>hxobh HajGojbH CTyOoBH na Gh hm Taito 3a naBCK y ;iyxy aaKona, jicejna h noTpeGe BehHiie HapoAa. aaneiiHo ycTa. A jih mohh HHje OBAe hhjb hbhochth Kaico ce paAHKa.iH oahoco Kao n.naAajyha CTpamca una a.TioiiaMepHH JbyAH roBope ii atejie Hero Aa yno- Behime npcMa iij>aBoe.naBiiHM AeMonpaTaMa h 3eMJbO3opHM MycjiHMancKy jaBHOCT c obhm namhm Tajpe- paAHHUHMa Taico ce hcto oahocc h npcMa M.ycjiHMaHHtcm y BeorpaA.v Kao Hajno3BaHiijii 3a to . Ma H3 MycjiHMancKe opraiiHaaitHje. CaMO y npBOM �Bpoj 1 H 2. — »r A J P E T« — PaMmta. Hmaonojbim aeMOKpaTOH H.tiv He BH^e y P W paaHKaaa nporirm T^L S*0 nPaB0™»™HX, HerO yBHfy»jy OopCv vnmnv rni*«33 T°a,1ji,to ,1MaJy apyMnje norjieae Ha 'vSS v f pAaB0M- m % thm KOfl MycjiHMaHa, Koju he n n ™ » L S “0J flpaaBI1 6um y MaaHHH, aKO ooiaHy opraHH30BaHH Ha BepcKoj noflJioan, cTBap CTojH ApyK>iHje. ako ce Bjianajyha cipaHKa Copn 3a ocTBapeite CBora nporpana npoTHB CBanora na Meby THMa h npoTH jyrocji. Mycji. opraHH3apHjH, o£Max mj’cjihMaHH roBope na ce Hcjkim nporoHH u to pa ra iiftoroHH »Bepa noja je Ha BJiapH«. MycjiHMaHCKe Bo^e cy čeče H3jenHamjie c HcjiaMOM h ano ohh norpeme, na nx npyrn Hanapa to Hanapame Ha30By nana^ajeM Ha IlcjiaM. OBaj nocTynaK poBeo je na je ponuio no Bpjio noCpKainix nojMOBa o HcjiaMy y ohom neJiy narner Hapopa, KojH HHcy HMajm npnjiHKe na H3 6.nHKe yno3Hajy HcjiaM. J\a, Hanm cxBaTe Kano ce cxBaha HcjiaM HeKa hm noc.nyjKH OBaj npHMep: IIo3HaT je Bajbna h HajniHpoj MycjiHMaHCKoj jaRnocni r. KpCTa U,Hu,BapHh, iiy6jmpHCTa, Kojn Bpjio necTO Hannme Bpjio pbaBe CTBapn o licjiaMy. IIphjihkom jenHor TaKOBor H>eroBor njiairaa o MycjiHMaiiHMa oneM jihmho no H>era, očhobhm no3HaHCTBo h ynHTaM ra: IIlTa ra Tepa na OHano imme o HcjiaMy, Kan ra ja .urinu 3HaM, na je oh copnjajmcTa h na HPMa HHniTa napo'iHTO npoTHB HcjiaMa!? T. HiipBapuh MH je opronopijo <na oh pa3yMe Moje HybeH>e, ajra Kan BiinH na Myc.miMaHH y CBaicoj iiojiHTHHKoj aKHHjH, Kan ce pann o Ma neMy jroeR'' H3H0ce npen Hac CBoj HcjiaM h ii>hm Hae-xohe na pa3opyjKajy, OHna HaMa He np&ocT&je imuiTa npyro Hero na HananaMO HcjiaM, Kan ra caMH MycjiHMHH H3Hoce h na3ap h H3Jia^y nananajy. Bh MycniMami ipeCa na HcjiaM ca>iyBaTe 'ea Bam npHBaTaH /KHbot, ajin y noj]HTH'iKy 6op6y na ypaeHTe Kao ii ocrajm rpabaHH, Kojn BepoM He arnTyjy. OBaKHM h cjihhhhm onorBopnMa yhyiTtao Me yčppo r. IJnpBapHh,pr Chjio mh je jacHO na ce HcjiaM^jiđiiapa, jep ra HecaBecHe MycjiHMancKe Bol)e H3Jia'>Ky nanapy. Kano ii KOJiHKO OBaj nocTynaK MycjiHMaHCKiix Boba H3 Jyr. Mycji. 0praHH3au,Hje niTeni HcjiaMy MoJice ce najOojbe BHneTH H3 Harne HiTaMiie nocjiepn>HX naHa. 0 jephom npBaKy J. M. 0. H3HeTe cy jaBHe oifiy>KCe, Bpjio TeuiKe napaBH. — Kano je 'to 3aHCTa cKannaji, ano je HCTHHa, h Kaico je to 3aOpaH.eHO He caMO no HcjiaM,y Hero h iio ppjKaBHiiM 3aK0HHMa, TO cy nOJIHTHHKH npOTHBHHpH TOr MJ’CJIHMancKor npBaita hckophcthjih na ra Hananajy. Kano Meby thm npBapn MycjiHMaHCKH CByna h Ha CBaKOM MecTy H3jaBJbyjy CBe hito pane h roBope na ohh pane h roBope Kao npencTaBHHHH IlcjiaMa, 3ap je nyno nrro ce HaniJio h>hxobhx no.iHTH’iKHX npoTHBHHKa Kojn cy Ty xpi)aBy h ranny HaKJioHOCT jeplior on Boba J. M. 0. H3jepHaHHjm ca Hcjia^OM na cana nnmy na je HenpHponHo onuiTeme HcjiaMCKH oCnnaj. npen obhm Tpeča na noppBeHH CBaKH necTHT MfycjiHMaii h na Tpaacn KpHBpa, Koju je y3poK na ce TaKOM jbaroM 6apa Ha y3BHmeHH HcjiaM, ajra Koja (J>ajna on cBera Tora icap 6am MycjiHMaHH najy noBepeme TaKHM jbynnMa, Kojn CBe CBoje h MaHe h Bp.iHiie cTaBJbajy y hcth paHr c IIcjiaMOM. OBaKO H3onaneHH nojMOBH o HcjiaMy y HameM Hapony HeMycjiHMaHCKe Bepe, a CBe ycjbep peMaroroje pa3HHX HaponHHX Boba naBejio je hcicojihko MycjiHMaHa h HeicojiHKO Hamnx npnjaTejba Ha MHcao, na ce ocHyje y Beorpany jenHy npyniTBO, Koje he Drpana 7. HMaTH 3a 3anaTaK na Te H3ona'ieHe nojMOBe o HcjiaMy h MycjiHMaHHMa ncnpaB^a ’h na nopanu na ce Taj BeuiTaHKo cTBopeHH ja3 Meby 6pahoM nB«jy Bepa uiTO upe 3acne, a na opTaHe CBaKOM CBoja Bepa. Kan ce roBopnjio Kano 6h cfe Hajnpe h HajđoJbe nouuio no HHJba, Harnjio ce na je HajcnrypHHje h aico Mano o6HJia3H0 panoM na KyjiTypnoM nojby. fla 6h ce onMax nonejio Ha TOMe ocHOBaHO je npyniTBO ca hcthm PH.ibCM Kao TajpeT non hmciiom »BeorpancKH TajpeT OcMaH 'BHKHh«. s Obo npyiBTBO y3eJio je HMe OcMaH 'BHKHh 3aT0 iHTO to HMe npencTaBJba peo uporpaM OocancKor FajpeTa, a h hito je to HMe Bpjio nonyjiapHO h Bpjio OMHJbeno y pejioM Beorpany, na h y pejioM CpncTBy. OcHHBa’iH cy npyniTBa CBe onpoGanH Jbyna y cbhm njieMeHHTHM aKu,HjaMa na h npeMa MycjtHMaHHMa, KojH cy ce6n cTaBHJin y ny®nocT na yno3Hajy peo nam napon c naioHM mycjiHMaiiHMa OHaKO KaKBH jecy h na hx noMorHy na ce npnnHrny h KyjiTypHO h ckohomckh uiTO oojbe. Ha nejiy np.viBTBa Hajia3H ce .VBuHtenH Ham npnjaiejb r. Tonop CTaHKOBHh, Kojn je CBojoM nji0MeHHTomhy h CBojHM yrjienoM cnacao na xnjbane MycjiHMaHCKHx ^aMHJiHja H3 npH3peHa u ToniiiTe H3 JyacHe CypHje; nonnpecjenHHK je rija M apa TpHtjjKOBiih, rocnoba MHHHCTpa TpH^KOBHha, Kojy MHorH SfycjiHMaH h y Harnoj noMOBHHH h BaH me on cppa 6jiarocHJba Kao CBojy cnacHTejbHii,y h noOpoTBopKy. ,II,pymTB0 je Hanmjio Ha onmTe ono6paBaa>e y Beorpany h HHje ocTao HHjenaH jihgt Ma Koje (bpaKpnje hjih napTHje ■6ho, Koju HHje mToron .Tieno 3a6eJie5KHqo^r°M npymTBy hjih aeroBHM riHTOMpHMa, KojHX nocana nMa CBera TpnneceT Ha yHHBep3HTery, ocHrypauHX cranoM, xpaH0M a nonemie h onejioM h KHHiraMa. 7lpymTiieHH ce kohbhkt Hajia3H y Kyhn non KnpHjy, ajiH ynpaBa ce Hana na he HMa­ TH no jeeeHH h CBojy BJiacTHiy Kyhy. Kan ce 3Ha na je npyuiTBO ocHOBano y cenTeM6py 1923. ronnHe, na ce BHnH ropibH pe3yjiTaT pana, Moace jaBHOCT 3aKJby’ihth Kano panu ynpaBa h Ha KaicaB je ona3HB naHliiJio obo Harne npyniTBO. GaMO MopaM npHMeTHTH na no nanac ynpaBa HeMa im jenHor Mapnjama y CBojoj KacH iioKJioibeHa on MycjiHMaHa ceM oSniHe HJiaHapHHe MycjiHMana KojH cy y ynpaBH. ^pymTBO he Ha jeceH HMara MHoro mnpe nnMeH3Hje na he npHMHTH MHoro BHme CTyneHaTa, Koju cy ciipoMamHH h on necTHTHX ponnTejba H3 BocHe h XepperoBHHe hjih h3 JyjKHe Cpčnje, aji Hehe ocTara caMO Ha CTyneHTHMa, nero he npHMani h nHTOMpe ;ia MonepHe 3aHaTe, koj'hx HeMa y ibhxobom ponHOM MjecTy. y obom pany npyniTBO he CTajiHO 6hth y najTemiboj Be3H c TajpeTOM y CapajeBy h npeno mera he npHMaTH MOJiCe H3 BocHe h XepperoBHHe, a H3 JyjKHe CpđHje npeKO CBojnx noBepeHHKa. Kano nocana ynpaBa HMa caMO CTyneHTe 3a hhTOMpe, to hm je naTa MoryhHOCT cbhx BepcKHX o6pena, a.nH ce hhko He chjih, jep ce CT,yneHTH Mopajy TpeTiipam Kao npaBH cjio6onHH rpabaHH yHHBep3e. Meb.VTHM aKO no ronnHe HManHeMo MJiannha 3a monepHe 3aHaTe, ynpaBa naMepaBa Ha6aBHTH hm HapoMHTor BepoynHTejba, KojH he hx BacnKTaBara icao no6pe MycjiHMaHe. Obo mhcjihm na he 6hth nocTa 3a o6aBemTeH.e Harne jaBHOcra o »BeorpancKOM TajpeTy Ocmhh 'BH­ KHh«, a aico 3JiOHaMepmi Jbyn« 6yny mTO h pajbe nnca.HH h pannJiH npoTHB OBor npyuiTBa, Hena 3Hajy na hm ce Hehe npyK'mje onroBopHTH Hero CTRapHHM panoM Kao hito to hhhh h TajpeT y CapajeBy. �V »r A J P E T « Crpana 8. Coćeraj J. Vaen. CMPT EBy-AJlMJE (ITpH'ia ca HcTOKa). BpejiH 3paK n o.ia KO, no.iaKO npeTBapa ce y nypnypHo CBjeT.no Ha aajieicoM 3ana^y r,qje y ^a.7bHHH, y MarjnmaMa yjKapeHor nHjecKa - Bpoj 1 H 2. TeuiKHM donaM a Kopana nnjecKOM y CBjeT.nocTH fi.iiHje/ie MjecenHHe Kpoa MpKe cjeHKe Je/pia ;ieBd. Ha rpGaMa Jb.vJba ce .vMopan jaxan - A nejieico ^ajieKo'ofl.mije>Ke aaBHjaibe r.ia^HHx naKa.na... BpHj'e, Xopn30HT MHjefta CBoje Goje, /jaH Mpnje, Hoh ce cnyuiTa, H npeicpnBa najieicy nycTHH»y CBojHM o.iobhhm y « a - peHHM n.iaiiiTOM Ha# nycTHH>0M BpevioM, H no.iaKo Kpehe ce HanpnjeA, H^e TouiKHM KopaKOM aji yBHjeit Hanpuje# H 33AH.HM cH.iaMa noKpene bhcoko r.iaB.v Kao Je^Ha 3a ApyroM pe^ajy ce Mane JiynH, H mhojuc ce Ha^ja>iaBajy cyTOH>e CBjeTJio, Illapajy mhcthhho neCecKo Ky6e H a^ aanoM KOju je yMpo.. . . A TaMO Ha ncTOKy npoBHpyje nojiyMjecen h cnna 3ejieHKacTy cBjeT.iocT Ta.iacHMa GecicpajHor Mopa HHjecKa. m TpaiKii y,nec C’Boj -H cpora rociio^apa, II tvjkho rjie^a y AaJbHH,y. A rjiac naica.;ia npoanpe jiycrom, cjiHje/iehH CBojy acpTB.v. x Ka/ja o/i yMopa uaHe. yaa.iy/i! Jaxan je jom jrhb IlpeKpHO ra Gnjevi n.iainT H y rpjeT.iv MjecenHHe Ha ii.vcthhjOrom nnjecKy AMop’oBa yaMnja y Jepy3aneMy. IIycTHn>a CTeibe o/j TeniKa Tepeia noA KojHM cTojn, Bjeiap joj je ype30 HaCope — Ha6ope Tyre h japocra. MorHJie njccKa AHJKy ce Ty — temo Kao cnoMeHH CMpra Ha GecKpajHOM rpo6jby iiyc,ToiiiH, A flajbiiHa no/j mpkhm paaGHjenoM ofinaunMa y GaicapHoj ce GojH ryCH... HcTonHa hoK ca 3Bje3AaMa ejajnHM OAMapa ce iri it.eApHMa nycTHH»e TajaHCTBeHa Tyra, mhcthhhh MHp, Tiupa BpejiOM BacnoiiOM. Kao JieiipuiaH>e KpmiaTHne y cBOMe JieTy, Kao AaxTaH>e jkhbothh.6 I^ao 3BHjyK npymha, KojiiM CHaaiHa y,napn pyna PaaOF ce Taj TajaHCTBeHH MHp. iiiapa cjeiic H»eroB TypfiaH na r.iaBH II noAHiice ohh r.ireAa Hefio daBHjeiio chthhm 3Bje3AHii,aMa A H>eroBO Haropjejio, OHcapeiio JiHue T[>a/KH 3BHje3/iy B0AH.iHny PaMy na uianyhc mo.ihtb.v joftpOM A.iaxy... Jl>y.iba ce, Pne/ia oko ceGe, H TpajKH Tpar nyniHKa, /l,a ne 3ajiyTa AaneicoM iiyc.TnibOM. A d p ax ? ILIia je to jcAHOM it»wiaxy!.rt II oGopH r.naBy___ 3a/iyOH ce y mhojih GaGopaiiH na Ghthoct �Bpoj I h 2. — »r AJ P Ha CBe narae iia-ieHiMHor »mota Koje cy upomoć A3pweji airbeo'cMpTH He;ijejby Aain Beh i'paur iberoBe crone, lio OBHM OJ’THM I Aje je Beh TOJiiiKo JupTaBa na.no: iberoBe mucah 6e3 Be3e, 6e3 CMHcjia lljiCTjr ce npas/miiiiM. ■(J»e.'iax hac 3a cy^6oM cbojom »•Tep HeMa caBjeia, HeMa pa3yMa npoTHB cyj$HHe...« Ce^aM je MHa npoiiiJio CaMyM je uporno npeno H>eroBe rjiaBe Koj« CBe HHUITH HJTO nyCTHH>OM Iie AHIUe. 'laj Aax A3pHe.na, kojh je oahho iberoBO ,npyuiTBo H ocraBHo ja/uiora ibera... Ohh cy ocTa.HH 3a. h>hm Kao ?KpTBe imjecKa ;ia hx niajiHH MaitajiH jejiy. OcTao je caM naa cbhx — OcTao Tano — Ajiax je xtho... Moneta h ibera HCTa cyji6HHa nena Mojic/ia je caMO neKo.niKO dona npe/i, Ajih je (f)e,iax MHpaH Jep 3Ha, ;ia je CBe o/ipebeHO H aa jiOJiaan cse o/i03rop... c A u m on MOHte? IUto A0Jia3H o/i Bora — IIOKOpHTH ce TOMe MOpa! O ' r y obom Macy S6y-A.HH ' He l’Jie/ia yji?ac nycraibe<. He iiyje TeuiKo /uicaibe ciioje^eBe, fberoBe mhcjih cmpm, caA Apyr«M itpajeM 6jiyA< H rjie/^a KOJiHČy CBojy, E T« Grpaiia 9 HoIih HecTaje Sopiba'ia ce jaBJba A njiaun Hohn iiociaje TaibH Ha HcTOKy,pyjH H ojiobho iijenj'iaHO Mope 3JiaTH ce. CyHii;e! CyHpe! roMH,ne njecKa IITto hx je Bjeiap naBaJbo Okojio ibera kocth nesa h A>yAH — ByAH hm Ajiax mhjiocthb! mauyhe <l>e.nax — eTO anaKOBa... Ja HHcaM 3aJiyro... H nyTyje AaJbe... CyHne ce ahvkc, BpyMHiia je crpauiHa, CyH'iaHa .noma npBeiiH, C AaJieKa, >KyTa njemuaHa Marjia JI,ojia3H k ibeM,y ^B e 6jiHH«e h 6jiHwe... T3anapa 6uiia jaua BpyhnHa uoha K^o Aa ce nycTHiba 6yHH. Oko. io cne je'm. jkbhjrah. ypaa JlcBa ManaKca H orahom ciaAe. •H6a cBOje AyraMKe Hore :Kiiy na iiHjecaK. ...iv A jih nioHHaAe caAa H a je neh npaj CBera Tp>Ke Ce H3 CBOJMX MHC.HH. HecraAe BH3Hje cjiance,-. :; OnacHOCT je npeA h»hm, Boa cjeHKaMa ropAe najiMe Ocje.TH caAa H 3ejieHHX MacjiHHa. ‘OreJKe M y HeuiTO /iyiuy y rpyAH^eBa 3apoHa r.iaBy y njecaK Oh rjie/^a CHHOBe njieMeHa CBora, ' A Oh MHC.HH Ha JbyoJbeHe /iyme y cbom acHBOTy, r.neAa ji?eHy h Aeuy CBojy, Hyje ca/ia h h>hxob cjiaTKH Mac: . ECy... E6y... 3a H.HM uaKajiH BHjy II h>hxob rjiac pa3JiHje5Ke ce /\ajieKOM nycTHH>0M H ry6H ce y 3pany y3 jeK y cyxoM 3paKy 6e3 Kann poče. Ho y iberoBoj AyuiH HeuiTO je /ipyro — Oh «iyje rjiac Myje3HHa Koju no3HBJbe BjepHo A.iaxy II oKpe'ie ce HcTOKy J^a noHOBH: Ajiaxy euCep!... H H>eMy ce mhhh J\a ad^ecT uhhh H cthm ra My>iH cTpauiHa web Kao h jyuep II npeKjy4ep... A BO/ia? OAKJie? Heciajio jer... h ■' - xuaAaii 3Hoj ... A E6y A.i« .cjaxa: - E, to je aubeo CMpra, Kojn Me-Beh ceAaM Aana npaTH... H ryniH ra caAa... Ocjeha xjiaAHy pyny y naKjiy, icojH 6e3 BaTpe ropn. II H>eMy je icpaj, H oh he nacTH Kao h Apy3H H>eroBH: »Oa 3eMA>e ch CTBopeH h y 3eMA>y hem AohH — To je cyA6HHa CBaKor, HoBjeK je pobeii jifi, — manyue Ajih: A MojHM MecoM xpiHiihe ce uaKa.iH,. A h Moje kocth 6nhe nyT0Ka3 ApyrHM nyTHHU,HMa.. A Moja Ajepa? Ha IIOMHCO OBJ Ajih aaApsTa II aKo je nycTHH>a ropHJia IberoBO Tje.no nocTaAe XAaAHO. lloAHJKe ohh k He6y, Jl,a pacTjepa mucah, Jla ce yTjeum Ha 'iac �C rpaiia 10. » r A J P__________ E T« — ______________ ____________ _______ H mojiht noie: Ajiax je peiiao: »Hh 6ypa He MO®e H36jehH cyflOH«. Jlomo je neh nacaK, Ba3nyx ce <5yHH okojio MeHe, 0, cipaiiiHH ca^a ^omao je ,naH... h 2. Kao /ia nje.Ba njecMa cMpin. Ajih je ocTao na MjecTy IIoKpHo rjiaBy, yKO'ieH Kao KaMen na crpaiiiiioM nyTy CMpra... j Khbh jih jom? H ^CBa Kpaj H>era caBHJia rjiaBy, ITpecTajiH rjiacH 5KajiocHiix ’iaKaji’ IlecTajio cncra... E6y Ajih paaMOTa Typ6aH H noKpii CTpaxa Jiinje. Ocjeha Ajih ;ia Hecxaje ^axa, Ile rae^a BHiiie, IIpHTHcaK cBe jann, Bh;ih jih 'iaKajie Kpaj ce6e? lIyje jih ibHX0B pa/iocTaH Kpmc? He. Oh caMo ’iyje o;yeK Myje3Hiia, r^Tje ii03HBJbe Bjepiie e MyHape Ha Moj)HTBy Bo.y. 3BHiK^aHie BjeTpa hhhh My ce Kao MJia3 uecMe, A BpejiH Ba3^yx Kao CBera Miipnc čajiaaMa KojnM ra Ka^e, Ocjehaj tjiih , Hedaje mhcjih... ITypTHK>a ce Tpece BnjyK ,aojia3ii (bmace, OCjiaK njecna A0Jia3H ĆJiHJKe Bpoj 1 /Ja cicpniH E6y Ajih... E to ra!... Eto... BejiHKo đp/io njecna C KocTHMa ^eBa h Jby/jH, Ila cKH/je (finpajie c Hory KneKHyo Ha njecaic A njecaK Koju BjeTap npocnna Kao poca, Ha (J'HpAeBCii Ajih, -5 > Kojy na H.era Xyp«je CHiiajy... DE BAYE: RES: IZ „HRAMA SANJA" U STAROM DVORU \ 0 stari dvori! Pred vratima stojim pun poštovanja. Ja ću oprašiti moju obuću, da uđem U park. Zarasli su puti, nestalo je ruža, Propali su tvoji gospodari, O dvori stani! . . . Vrijeme je srušilo tvoje kule, A duh vremena otjerao sluge, A masa glupa razgrabila blago — Nestalo je sjaja, nestalo jei gpspodara ... Prolazim parkom i ćutim, kako me po licu Prošlost maše svilenom lepezom, Kroz prozore odozgor pjesma se čuje, I bijela ruka otvara krilo. Miriše parfem, ciliću gusle, A sluge nose rumeno vinp. — Zašuti prošlost, a neko kao da me Teškom udari rukom: — To masa grabi blago, razdire, baca, Uništava, lupa, pali. oskvrnjuje, A onda plamti .. Nestalo je sjaja, sve je mirno. Bršljan je obrastao zidove, dvora, Korpv raste kuda su ruže cvale; Ja stupam hladnim parkom I sanjam o vremenu koje je prošlo I odnijelo sobom sjaj i slavu Rdieu Ml ti odlaziš! Primi me u zagrljaj, zadnji put I uljuljaj rastuženu dušu. Dođi, možda ću se umiriti kada čujem Kako šapčeš zadnje: zbogom!... Lampa se gasi, umorne sjene prostorom blude, I pritištu dušu. Jeli to strašilo samotnih noći, Koje će iza ovog doći? ... , Ti odlaziš ... Uzmi prsten ovaj i stavi ga na ruku — Ovaj m ali prsten, Kao zalog ljubavi. P a kada daleko budeš I kada ti sanak vjeđe sklopi, • . Neka ti svjetli kroz svijet sanja Da vidiš tada »sa chere amie«.*) . Za tim polagano Ti ćeš staviti usne na ovaj amanet I osjetsćeš u slatkom sanku Da cjelivaš ruku moju. Idi sada! Putuj! Vrijeme je ... O žalosti moja teška' N eslušaj.. . U ovaj čas ... Čuješ li? To naša srca jecaju... �Bpoj 1 H 2. »r A J P E T« XAM3A XyMO. rPELUHM MyjE3MH 0 Oejia <3>&thmo, Re CKP0Bam no^ BHHOBy ji03y y aBJinjH BaJa Hii rjie;iaw BHiue na rpa/i, Mapnrnjy hh na3ape. n Ha bora caM 3af>opaBHo 3čor o'mjy TBojHX. 0, -laniTo ce cicpHBaui no/i BHiioBy ji03y y aBjiHjn Bamoj. Ka/i neBa.M MOJiHTBy ca TaHKe MyHape! I|eo nam rpa,a nocyT je MHHapeTHMa / Ko Ce.’iHM necMaMa Bory. 0 jiena <I>aTHMo, y cjttoh njiaB ica/ia 3aTpeiiTe 3 Be3/ie H CBem npocny ce rpa^oM y cBeTe paMa3aHCKe hoKh, Ca TaHitor MiinapeTa h ica.ua MOJiHTBy iieBain Mhcjihm hu TBoje o m A Ka/ja Kpo3 Caune chthh iiotohh Ko 3mm je o/i cpeCpa 3a6jieuiTe y MeceneBe Hohu, Ja ;iyro r.’ie/uiM y Bamy 6ejiy aBjmjy h Kyjiy IIIto ce npejiHBajy Ha MecciHHH ko o;t ce;;e(J)a capaj, II CTojiiM na MHnapeTy h HenyjHo iieisaM: ABaj! lJyj Me o, 'iyj, Oe.ua, <I>aTHMo, . . Ka/ia ce rpa/iOM nauiHM pa3JiHjy mxe Hohu, Ja Burne jie yMeM hh Ha Bora m mhcjihm: TBoje MO npHe o'iapame om! I))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))])))))))))))))))))))))))))))))))))»))»»)»)»)»»»)>J)>J MIRZA 8AFVET. KRK HANBAR Između gradske vijećnice i Baščaršije jedan dio današnje Kočića ulice narod zove Telali t. j. ulica, gdje se prodaju i kupuju stare stvari. Kad neko .umre, ko ima malodobne' djece, tu pUomet oživi, jer šeriatski sud u ime nasljednika pre­ tvara u novac javnom dražbom sav pokretni ime­ tak umrlih i predaje na pohranu pupilarnoj masi. Inače je mrtav taj dio grada. Koga često tuda vodi put, imade prilike da vidi: kako prolazi slava svijeta; kako se brzo raspačava, što se sabiralo na godine; kako se jeftino prodaje, što se nabavljalo za skupe pare, — kratko rečeno imade prilike, da vidi u živoj slici svu golotinju ljudskoga života, k'oji se osni­ va na poslovici: »Dok se jednom ne smrkne, dru­ gom se ne može svanuti«. Kroz Telale vodio me negda najkraći put od kuće u sabornicu, koja je bila smještena u općin­ skoj palači. Godine sam tuda prolazio i Bog zna koliko puta vidio sjajno pokućtvo bogatih aga i poderana rutina čednih siromaha kako idu od ruke do ruke i čuo glas telala, kako monotono viče: »Prvi put - - drugi put, ahir mezad treći put — teslim«. Oko siromašnih rutina skupi se obično neko­ liko telula, a ako ostavštine bogata pokojnika CTpaHa 11. sjati se katkad toliko kupaca i znatiželjne publi­ ke, da se prolaznici moraju gurati, dok prođu ispred telalbašina dućana, gdje se obično vrši Javna dražba. Tuda sam na godine prolazio i nikada nijesam zastao, da upitam: čija se ostavština pro­ daje. Jednom prolazeći vidim, da telalbaša drži dvije knjige i viče: »Kruna, prvi put«. Zastanem i opazim po uvezu da su rukopisi, pa dobacim ko iz šale — dvije krune. Neko još primače 20 helera, a ja dignem na tri krune. Telalbaše po tra­ dicionalnom običaju ponovi formulu, pa mi prcdade knjige. Čekajući dok mi vrati kusur od de­ set kruna otvorim jednu i na prvom listu vidim četiri đistihana u turskom jeziku s potpisom Elfakir Husejin Miri. Čitajuić te stihove snebivao sam se od čuda, pa upitam telala, koji stajaše do mene: — Čija se to ostavština prodaje1? — Nekakova esnafa — odgovori. Neki dan je umro kao samohran bećar. Imetak će mu se pro­ dati i spremiti luđaku u Tursku. — Šta je bio po zanatu? — Kazandžija — Tuhaf! odakle njemtu ovaj čitab? — Ne umijem ti kazati. Na to će jedan starac, koji je stajao do me-Trer^Poznam ga ja, poznam mu i oca j djeda. Djed mu je bio mektebhodža, ali se govorilo, da hpk alim i da imade mnogo ćitaba. Kadgod net mu duši, izveo svoj mekteb na kišnu ovu, panula bi kiša kroz 24 sabata. Svakako je bio dobar čovjek. U godini dana ja bi jedan put sišao u čaršiju, ja nebi. To reče i ode za svojim poslom, a ja uzmem kusur i pođem kući usput listajući kupljene knjige. Kasnije sam kušao, da još štogod saznam o čudaku, koji je podučavao djecu, a čitao klasična djela prvih reprezentanata perzijske mistike. Ali trud mi ostade uzaludan, jer nijesam mngao doz­ nati ni u kojoj je mahali bio hodža, ni kako se zvao, a u Sarajevu bilo je nekada mnogo mekteba i hodža, koji su bili učeni i s malim zadovolj­ ni. Svoje zvanje smatrali su kao svetu dužnost, a svoj rad — na polju prosvjećivanja naroda — ve­ likim sevapom. Takova jednog hođžu i ja sam zapamtio. To je bio rahmetli Husejin ef. Mango, od koga sam kupio nekoliko djela od naših pisaca. Umro je u Goraždu kao siromašni hodža podučavajući dje­ čicu arapska pismena i elementarne pojmvove vje . ronake. A zaista rijetki su njegovi savremenici, koji su bili učeni i liberalni kao hodža Mango. Od njega sam prvi put čuo hadis: »Bog ne gleda u vašu vanjsku pojavu nego u srca« i to mi je tako slobodoumno protumačio, da sam se sne­ bivao od čuda. Druga je knjiga jedna bilježnica (medžmu-a) u koju je neko — veoma obrazovan i načitan — bilježio pjesme, pojedine stihove, hadise i riječi velikih ljudi u islamskom svijetu. Iz te dvije knjige i drugih starih rukopisa moje biblioteke ja ću čitaocima lista »Gajret« po često izabrati svašta po malo i pružiti im, ako Bog dade zdravlja i života, dosta ugodne lektire �CrpaHa 12. - » r A J P E T« Božijeg poslanika riječi, koje su postale poslovice u islamskom svijetu. MOJE CEJIO. 1. Čovjek je neprijatelj onoga, što ne razu­ mije. 2. Bog imade kaznu pod svojim prijestoljem, od koje su ključi jezici pjesnika. Bolji je pametan neprijatelj, nego li buda­ last prijatelj. 4. Ko nije zahvalan ljudima, nije zahvalan ni Bogu. 5. Ko nema smiiovanja prama ljudima nema ni Bog smiiovanja prama njemu. 6. Najbolji je čovjek, od koga ljudi imadu najviše koristi. 7. Štednja je blago, koje ne propada. 8. Lijepa je riječ sadaka (milostinja). Nadi* sin Harisov bio je najuljuci protivnik Muhameđov (a. s.). U bitci na brdu Bedr zarobe ga muslimani i kasnije pogube. Na to njegova kći Kutcjba spjeva slijedeću tužaljku; iPozdrav nosit putniku je drago: Ako sreća u Usajl te baci. O putniče, pozdrav m i ponesi Mrtvu ocu u hlađanoj raci. Ti mu reci jcako ga pozdravljam, A suze mi niz obraze jte^ti.. Dok se druge cijede niz pluća U prsima — i dušu mi. peku. Ako mrtvi govore i^čuju, Kad od mene pozdrav m u predađe Nadr će ti lijepo zahvaliti, 0 putniče, neka Siobro znadeš. Muhamede, sine časne žene, — 1 najbolji u njezinu rodu. Ništa tebi naškodilo nebi, Da si Nadru darovo slobodu! Veledušni i veliki ljudi — I u srdžbi savladat se znaju; Iz pobude plemenite duše I zločincu kaznu opraštaju. Ako s’ ikom mogo oprostiti, Nadr tebi najbliži je bio — U kurejškom plemenitom rodu — A ti si ga n a žalost ubio! Kad su Muhamedu (a. s.) recitirali tu pjesmu, rekao je: »Zaista da sam to prije 6uo, bio bi poin/iloviaji!« Kano jih je mho npe^jeji T;ye yr.neAax CBjeTJio CBjeTa! 0x, Kaiio je ahbho cejio T^je npoBeAOx M.'ia/ia jheTa! MHJI03By«IHH HOj ITTH'IHUa Pa3JiHje;Ke ce na cBe CTpaHe. .Tlnjeno th je nor.ne;jaTH h a ^ a jyTpo.M Cyime rpanel JlonjeTapau fi.narH KaiKa/j G ahapjinja u 3annpH II ca noJbCKor ipijeha uiapHor OkO.TIHIJOM MHpilC ULHpif... lio nauiH>aKy, npx ropnije, Bjeaopyno CTa^o nače, . i MULE ■I ' IT i' U stara vremena se govorilo: Ko mn^gO' p u tu ­ je, taj mnogo zna!« Ali ta izreka više nije u modi, jer su se danas namnožale stvari koje trebamo upoznati, da ih — ne samo onaj koji putuje — već ni onaj koji mnogo sjedi nema kada potpuno upoznati. Dvojica ljudi, koji su ograjisali na nevjeru jedne žene, malo su svojat. Bpoj Ha3ncJ) PecysiOBHfc: / A naorHpMe MJia/jo Be3e y-3 CBnpa.ny ahbhc rjiace! Opann ce MapHH *iyjy Kauo ojny Ha BOJione H Gpa3/iajy njeBajyhn Opantme y Ao;ioBe. Ha Kaji Aoape iuiacje 3JiaT H 0 Ha H>HBaMa Kpaja Mora, Cpn 3amymTH, Koca c’jeBHe: OGapa ce ;iap oa Bora... BHHorpaAH poAHH, nyHH, To cy l)ep;iaH Mora cejia; Ka^ nacTane GepGa MHJia IljecMOM jenn HapaB ujejia. Oj, jbyfijbeHO, 'iapHO cejio, y o6«Jby cpehe u Bara! Hajc.rabe mh y tbom Kpnjiy npocHHBaT’ h sanjeBara! 0. HaMnapa: y BEHEP. IlpaManeTHO cyHne 3a ropnpy najja, PyMeiiHJio 3aAH>e /jajieit 3anaA mapa, Ranica noHeciaje... H ko h3 nexapa npoJieBa ce TaMa na 3eMJi>Hny ca^a. H HAy TeJKaitn yMopHH ca pa^a CBOMe A0My thxom OAMapara Tejio. nacttnp neco neBa... CBoje njiarao Cejio Ha H3Bopy KynH nnjia MOMa, MJia^a. H cBer noHecTaje... J a Ty ctojhm caMO Kpaj H3Bopa caMait y cyT0Hy Aana Mnp je CBern; ne cMeia ra ca;ja hh JincTaK HH rpaHa. HecTajio je Aana h ko HeKTap H3 nexapa Ilojiarano poca n a 3eMJbjpy na^a ^ajieKO y cejiy THmnua je nycTa — OaA ce Tencaic OAMapa o;j pa/ja. Samilost od nekoliko groša iz džepa, vrijednija je od nekoliko oka samilosti iz srca. / �Bpoj I u 2. »r A J P E T« RIZA MUDERIZOVIĆ, ARHIVAR ZEM. MUZEJA. dolazak omer paše latasa U BOSNU. ('Pmvađanje reforma sultana Abdul Medžida.) L’vidila se je potreba, da se i u ponos. Posni i kršnoj Hercegovini provedu reforme sto ih je turski sultan, Abdul-Medžid han progla­ sio godine 1255. po Hidžri (1839.) manifestnom, poznatim pod imenom » Kj u l h a n e - h a t i - h u ma j u n i « , po mjestu gdje je manifest pročitan, u prisustvu carskih dostajnstvenika i mnogo^ brojnog naroda. U tom manifestu proglašena je ravnopravnost sviju otomanskih podanika i za­ štita lične slobode, časti i imovine, te uvađanje raznih uredaba u pogledu privrede, obrta i trgo­ vine. Ove reforme, koje su s velikim oduševlje­ njem dočekane od turskog naroda širom Turske carevine, bez razlike vjere i narodnosti, bile su većim djelom i provedene. Jedina pokrajina, bila je Bosna, koja je sve do tada pošteđivana od pro-‘ vadanja tih reforma, jer je Bosna sačinjavala u Evropi tursku predstražu i bila branitelj 'cijele Rumelije. Radi ovih okolnosti turski carevi, da­ vali su joj neku naročitu važnost i bojali se, da se ne bi, radi provađanja reforpia pobunilo njeno stanovništvo, koje je poznato sa svoje prirođene naprasitosti. Ali i bez ovoga Bosanci su se mnogo puta bunili, bez opravdanih razloga, protiv mno­ gih carskih odredaba i ustanova i time zadavali dosta brige carskoj vladi i bosanskim namjesni­ cima. U Carigradu su znali, da su Bosanci kivni na sultana i radi ukinuća janjičarskog odžaka (institucija), te da očekuju prvu zgodu, da izliju svoj gnjev protiv Turske. Međutim] i odvažni tur­ ski car sultan Abdul-Medžid, uvidivši da nema drugpg izlaza za blagostanje i napredak njegove države, nego u cjelosti provesti i u Bosni refor­ me, odluči se na to i naredi ministarskom s^vjetu, da potraže jednu odvažnu ličnost, koja će biti u stanju, da ove1reforme u cjelosti provede. Ta ličnost ne mora paziti ni na posljedice, koje bi se mogle pojaviti provađanjem tih reformi. Bosna, koju je lično osvojio sultan Mehm<ed II. (Fatih) godine 866. po Hidžri (1463.), bila je poprište1 mnogih lokalnih pobuna i ustanaka, većim dijelom radi zle uprave bosanskih valija i upravnih organa, koji su većinom bili Turkuše, ljudi bez samilosti, nijesu se žacali u mnogo slu­ čajeva ni od krvoločnih prohtjeva. Poznata su po zlu glasu i još su u uspomeni imena bosanskih valija: Dželalije Ali, paše, koji je upravljao Bos­ nom 1235.—1238. (1819.—1822.) i Abdul-Rahim paše, u godini 1242.—1244. (1826.—1828.). Njih ću prvom prilikom detaljno opisati po istoriji merhum Salih ef. Muvekita. Istina među bosanskim namjesnicima ima nekoliko njih koji su bili uzor državničke mudrosti i ljubimci bos. stanovništva, a za primjer može se navesti Hekjimović Alipaša, koji je upravljao Bosnbm godine 1149.—1153. (1736.—1740.). Ali ni Bosanci ni Hercegovci nijesu se tako Iako pokoravali onim tuđincima i došljacima, koji su većinom gledali jedino, kako da napune svoje džepove na račun urođenika i da se što pri­ je povrate .od kuda su i došli. CrpaHa 13. Posljedica ovakpve uprave, bila je ta, da se je u Bosni, kroz 415 godina turske uprave izmjenilo ništa manu* nego gft) valiia. tako da na po­ jedinog valiju^popreOno odpada samo po jedna godina 1 mjesec i 8 dana uprave, listina među njima bilo je i umnih i pravednih državnika, koji su upravljali Bosnom i po 8—9 godina i bi­ vali imenovani po drugi pa i treći put. Sva ta njihova nastojanja nijesu opet mogla uspješno i blagotvorno djelovati na tvrdokorno i pono*sito bosansko stanovništvo. Glavni je razlog to­ mu, da su Bosanci smatrali Osmanlije kao t uđ i n a r o d , a sami osjećali u sebi neku p r irodenu samostalnost, oholost i t v r d o k o r n o s t te se nijesu nikada nikome lako pokoravali, a kada su silom prilika bili pokoreni, opet su prvom prilikom tu pokornost otkazivali. A i sami bosanski prvaci nijesu ni­ kad međusobno složno živjeli nego su usljed prirođene im zavidnosti, jedan protiv drugoga radili ’— dosta puta i oružjem razračunavali. Bosna po svom geografskom položaju, a njeni stanovnici po prirodnoj smionosti i odvaž­ nosti doprinijeli su Turskoj carevini na mnogim ratištima, dosta pobjeda. Nema u Evropi nijed­ nog rata gdjcjje Turska ratovala a da tu Bošnja­ ci nijesu krv za pobjedu Turske, jer su oni i njihove spahije bili dobrr junaci i sačinjavali predstražu turskih armija. Oni ne samo da su ratovali na evropskom kontinentu, već i u Maloj Aziji tu i tamo, gdje je god Turska ratovala, pa i na Kreti, na Sredo­ zemnom moru itd. Za usluge, što su ih Bosanci činili turskim carevima i oni su bili nagrađiva­ ni ziametima i timarima (lenima), tako da je svaki gotovo treći ratnik postao spahijom i po­ sjednikom lena, što svjedoče i zemljišni posje­ di bosanskih muslimana. Ti spahiluci bili su nagrada ratnika, koji su se pokazali hrabrim i odvažnim, koji su stavljali svoj život na kocku, boreći se za sultana. Bosna kao pokrajina Turske carevine, ima­ la je neku vrstu autonomije, te se je zvala »aj a 1a to m« a ne v i l a j e t o m , kao ostale tur­ ske pokrajine, koje su izravno u svakom pogle­ du potpadale pod vlast velikih vezira. Još prije proglasa Sultana Medžida, opazila se državna nužda, da se izjednače sve pokrajine pod ime­ nom vilajeta i u njima provedu namjeravane reforme. Ministarski savjet nakon podužeg i svestra­ nog vijećanja zaključi uz pristanak sultana, da se ta zadaća povjeri tadašnjem generalisimusu rumelijske vojske, našem sunarodnjaku Latas Omer paši, poznatom pod imenom Hrvat Omer paša.*) On kao suplemenjak naš, koji je neko vrije­ me i boravio u Bosni, dobro je poznavao Bosnu, Bošnjake i njihove običaje, njihove dobre i zle strane. On je bio i carska pouzdana osoba. Me­ đutim prije na jednu godinu dana Omer pašina dolaska u Bosnu, tadašnji bosanski valija Tahir paša Čengelović, pokušao je da provede ne­ koje članke tih reforma u Krajini, preko svoga miljenika bihaćkog muteselima, Mehmed paše *) Omer paša, premda je !bio Srbin, iz političkih raz­ loga, nije se izdavao za Srbina nego za \Hrvata. �l/rparia 14. >r A J P E T« Bihčaka. Krajišnici se pobuniše, na što paša morade s njima i zaratovati. Paša sakupi voj­ sku i krene na Krajinu, ali usljed pojave kolere u vojsci i pašine bolesti, povrati se u Travnik bez ikakvog uspjeha. Omer paša Latas rođen je god. 1211. (1795.) u selu Janoj gori u ispostavi Plaško, koja pri­ pada ogulinskoj regimenti u Lici. Ime mu je bilo Mihajlo, a prezime Latas. Za djetijstva naučio je osim svog jezika njemački i talijan­ ski. U Gospiću pohađao je vojničku školu te pošto se je pokazao kao marljiv đak, stupi u vojništvo i postane podčasnikom u intendanturi. Bog sam zna zbog kakova razloga pobjeg­ ne*) god. 1239. (1823.) iz vojništva i pređe bosan­ sku granicu te se skloni u Glamoču kod porodi­ ce Filipovića, gdje zamjeni svoje ime Mihajla u Miću. Nakon nekog vremena krene u Banju Lu­ ku, gdje se smjesti kao sluga kod Hadži Ibrahim a Bojića, oca Hadži Alijina, koji je bio po­ znat pod nadimkom »softe«. 'Hadži Ibrahim ponudi mu da pređe na Iso­ lani. Mićo bez ikakvog oklijevanja pristane. — Hadži Ibrahim odvede Miću kadiji i tu ga-poučiše o islamskim propisima i Mićo^primi ime Omer Lufti elendija. Kada je primio Islam, posveti se pune dvije godine pisanju i čitanju turskog pisma i uspije mu da ga prilično nauči. Kad je to postigao, prohtjedne mu se da ode na* dunavsku obalu,, u čemu ga pomogne i njegov gospodar Bojić i pre­ poruči ga jednom svome prijatelju u Vidinu. — Čim stigne tamo pretka pismo naslovniku, koji ga predvede Ibrahim paši i preporuči. Paša pri­ mi Omera sebi u dvor i dade mu zadaću da mu podučava sinove u znanosti i prosvjeti. Ibrahim paša uvidje spremu i sposobnost Omer efendijinu, a naročito spretnost i vještinu u obuci carske vojske po novoj metodi i opremi ga s preporukom velikom veziru Rešid Mehmed paši u Carigrad, da ga tamo uvrsti u carsku voj­ sku. Omera pratila sreća, zavoli ga i sami veli­ ki vezir, te ga imenuje »sag-kolasom« (kapeta­ nom I. klase), kod pješadije. Ujedno ga ime­ nuje instruktorom vojnih predmeta u vojničkoj školi u Carigradu. Nakon kratkog vremena bi promaknut na čast majora i postavljen za pro­ fesora carskom prijestolonasljedniku AbdulMedžid efendiji, da ga poučava u geometriji i matematici. U to doba je Turska 'bila zabavljena grčkim i egipatskim pitanjem, 'a izvana ruskom voj­ nom, bio je tim zabačen u zaborav i cijeli cere­ monijal vojnih unapređenja. Usljed toga i Omer ostade u svojstvu majora sve do god. 1251. (1835.) U istoj godini bi promaknut na čast podpukovnika, a po sm rti sultan Mahmuta za pu­ kovnika. Sultan A'bdul-Medžid čim zasjede na prijestolje, iz naklonosti 'prama nekadašnjem svome profesoru, imenuje ga brigadirom, te ta­ ko postepenim unapređenjem bi postavljen i *) Za bijeg M ihajla L atasa (Omer paše), ipriča se na d va načina. Jedini vele, da je pobjegao zbog djevojke, drugi, da je m orao pobjeći radi malvenzicija u intendan­ turi. Spoj 1 h 2. za vrhovnog komandanta rumelijske vojske. — U tom svojstvu naimenovan je i za provađanje reformi u Bosni. Za vrijeme rusko-turskog rata na Krimu g. 1272. (1855.), bi mu podijeljen i naslov »serdari-ekrema« (vrhovni komandant) cje­ lokupne carske vojske. (Nastaviće se.) nPBM AEUEMBAP Y TAJPETy (llpegaBaibe soje je o a ph o o A6flyna3M3 CyniaHOBMh y npyry nnaHOBa ynpaBe Tajpeia h CBojnx Konera, nnTOMaua rajpeTOBHx, yosM npBor fleiteMČpa). IIomTOBaHa rocnoAO h kipare KOJiere! Meiin je ocoohto flparo, ihto mh je noBjepeHO, Aa pe’ieM pnje'i-ABHje o BejmKOM Aany IlpBćM AedeM6py, Aany, Koja je 6e3 cyMH>e HajBMUH y Harnoj 3ajeAHH’IKOj HCTOpHJH. CBima BaMa je no3Haio, im u ce AoroAH 28. jyna. 1914. J ohi BaM h ca^a cnrypHO 3yjH y yuiHMa npacau ^eBo.iBepcitor XHTua Hamer CpćHna, BhaorAancKor xepoja TaBpHJia IIpHHii,Hiia, kojhm oh CMpbh aycTpHjcKy xnApy. ^ora^ajH noćenje OBor CBjeAomhjth cy BHjenoBHe naKane TepMaHa, H>HxoBa 3BjepcTBa h aceJby 3a rocnoACTBOM 'imaBor cBHjera. ApajjcKe Ka3aMaTe, GaH>ajiy’iKa TaMHHii,a, capajeBCKH oKpyiKHH 3aTBop, 3eHHMKa ica3iiH0iia, r>HxaiiKa Kyjia h jom MHorH Apyrw 3arBopH h xaMHHU,e nyH>eHH cy HaII1HM HajyrjI6AHHjHM JbyAHMa CpČ)HMa H TO CaMO 3aT0, jep cy BOJbejiH CBOj Hapo/t h TpaKHJiH cpehy CBoje OTaijGHHe. Mjeceu; Aana OBor KpBim'iKor xapan>a h čarapam a itajGojbnx cpucKiix .cmioBa, Mjeceu, /lana iuwi<iKaH>a ii Bjemaita oa cipane IIoTHopeKOBHX iiJiaheiiHKa rjieAajia je MHpno CpGnja, jep mije XTjejia, Aa CBojHM iiocpeAOBaH»eM H3a30Be eisponcicH noKOJb. Ajih je h AycTpHja yBHAjejia, Aa Hehe moHh hhKaA HCKopHjeiiHTH nanHonajiHe c.BHjecra GocaHCitoxepu,eroBa'iKHX CpGa, aok toa ohh rjieAajy uopeA ceGe cjio6oAH,y KpajbeBHiiy CpGHjy. A aok ce toa ne yHHHiTH HaipionajiHa CBHjecT koa OBor napoAa, aotJie he Ghth Jyr A.vc/rpo-MabapcKe MOHapxnje TaMan h oGJiaMan, na H>eM,y nehe Ghth MHpa h MOiiapxHja nehe MohH Ha mera paiiyHara. Ochm Tora CpCnja je CMeTa.ua TepMancicoj eKcnaH3Hjn Ha jyroHCTOK, na je h c Te CTpane TpeGajia Aa 6yAe yiiHHiTeHa. Y noJiHth'ikom h eKOHOMCKOM pa3Bojy CpGnje, nieAaJia je AycTpnja CBojy nponacT. CBe obo HHje Morjia AycTpwja rjieAara hh noAhochth h OHa Aaje iiocjiHje Mjecer Aana capajeBCitor aTemaTa CpGnjH yjiTHMaTyM Beh oa lipnje cnpeM.n>eH. Onaj He’iyBenH yjiTHMaTyM Tpe6ao je Aa 6y;ie no'ieTaK oAanHo CMHiojbeHHX 3axTjeBa IbeMamce h AycTpo-Mabapcne, TpeGao je Aa uocjiyjKH itao ysepTHpa 3a h>hxob KacHHjH CTpauiHH noxoA h ocBaja.na’iKe HaKaHe. AycTpHja je yjia3Hiia y paT, a.nn unje 6h.Tia caMa. H3a H>e cy CTajajie ao ay6a oGopy5Kane ibeMa'iKe nernje, a H3a HiHX oneT noMajba.nH cy ce H3a xopH30HTa h Kao KoiiT,ype oupTaBajiH ce h>hxobh chrypiiH caBe3HHAH TypuH h ByrapH. MoMenaT, y kom ce najiarmjia CpGHja Gho je cyAGonocaH h oGje iberoue CTpane Gnjie cy jacue h H3pa3HTe. C jeAHe CTpane Gho je GenAan h nponacT, no^HTHMKa CMpT jeAiior iihtomot, AapoBHTor h bhTeuiKor HapoAa, napoAa iiiHpoite npHpoAe, KojH je �Gpoj 1 H2. — »r A J P E T« ° ^ MHJIH0Ha Ayma, a c Apyre CTpaHe meroBa nnjeKOBHMa ncejbena h cnpHjeiaBaHa cjiodoAa h Hapo^Ho h AP*aBno yje^HH>eH>e. JKhbot MJia^e npajbeBnue, kojoj je noA My/ipoM B.ia^oM itena Kpajba Ile1Pa I- je^Ba ycnjejio, Aa ce cmhph h cpeAH bhcho je o KOHpy. CTerHyTa cppa y obom cy^0onocHOM nacy, v-ponja je BHTeniKH npHMHjia oČHjecHO Ao6aneHy joj pyKaBHu;y, nouiTo je Hajnpnje ca cBoje CTpaHe noKyJuaJia, /ja ce mhphhm nyTeM pnjeurn cnop h Aa ce TaKo H36jerae eBponcKH paT. IIoiiycTjbHBocT c H>eHe CTpane dHJia je TOJiHica, Aa je nan h itena HenpnjaTejta 3a^HBHJia. A jih paT je Č»ho Beh yHanpHje/i oApepeH h AycTpnja HHje Morjia HHje XTjejia hhth CMje- aa npHXBaTHTH o^roBop CpGnje. H none paT. AycTpHjcKH toiiobh 6oMdapAyjy Beorpafl, a neT icopoBa Aycipo-MabapcKe BojcKe cMjeniTeHo je Ha rpaHHii,H CpOnje. OBa cnjraa Bojcica npeJia.3H rpaiiHuy CpdHje. JI,ojia3H ao dHrae Ha II,epy, Ko.uydapH h Ja^py, r^je je ocBeTjiaHO'cpncKo opyjKje. Ty cy cpncicn cokojiobh 3a Tpn AaHa npejieTjejra 150 km h ^a.iH je^Hy oa HajcjajHHjnx OHTana OBora paTa. Te noTyKjm ABa ao tph nyTa OpojnHje HenpnjaTejbe. PaT ce HacTaBjba h AaJte. y mera yjia3e h ocTaJie eBponcKe CHJie: PycHja, <PpaHnycKa h Emviecica. H3a Jieba HanaAajy na CpOHjy HCBjepnn ByrapH. Cnpe’iaBa ce MaTepnjajma noMoh cane3HHKa CpdnjH h HecTaje joj M.vHHpHje. OpOnja je v Ae<|)CH3HBH. CpnCKa HapoAHa CKynuiTHHa y Hhhit 0Aajyhn nonacrnajiKM jynaAHMa h noTBpbyjyhH CBojy cnpeMHOCT Aa ApatH y3 caBe3HHKe 0op0y 3a đdjiodo^eae h yjeAHiLeae MHTaBor cpncKO-xpBai*jcor-cjioBeHa'iKor mieMena noA HHjeH.v ncpTaBa, Koje 6yAV HeH3f»je5icHBe: Aa (Ih ce ode36HjeAHJiH jkhbothh HHTepecH napoAa OAodpaBa nojiHTHKy BJiaAe h Aaje joj noniyHO noBjepeite y tom npamij. H CpOnja 6h naiiaAH.yTa c neT CTpana. EpamiJia ce. kojihKo roA je Mor.aa h men xepojcKH oTnop no-* itpAHO je BHTeniTBO cpiiCKor napoAa h Aao My Mjecia y peAy najBehnx h najc,naBiiHjHx, Aao M,y Mjecra Meby ohhm, Kojn cnojoM KpBJhy naimcaiiie enoneje. ITocjinje OajiKancicor paTa Mopa Cp6nj!i oneT Aa KpBJby HCKynjbyje cjiodoAy CBojy h ocTajmx jy?KHHX C.TaBeHa. IloMoh joj nnje Morjia aoEh. Be3a caBe3HH’IKe BOjCKe ca BOjCKOM BOjBOAe n.VTHHKa HHje ce Morjia Aa H3npuiH. Bojcica npHnua AjieiccaiiApa, Ko­ joj cy Taicobep TpeOajm noMohn caBcaiiHUH MyHHii;HjoM OAynnpajia ce xepojcicn. Tpaacnjio ce oa H>e, Aa H3AP5KH Tpn HeAjeJte, H3Apaca.na je ABa Mjecera. Ajih k.va h icaMO OpojHHjn HenpHjaTejb HMao je h tchikv apTHJbepHjy. h CBy paTH,y cnpeM,y y nejinicoj kojihhhhii IIoBJia’ieite cpncice BojcKe 6hjio je Hen3dje5KHBO. Cbct h abpjbhb C>ho je npnMjep, uito ra AaBaxy cpnckh BHTe30BH CBHjeT.y, BejiH'iaHCTBeii no eHeprnjH h j.vnamTBy. Cpncna je BojcKa CHJia3HJia hh3 KaMeiiHTe ajidaHcice njianHHe JaApaHCKOM Mopy, 3ajeAH0 ca CBOjHM CHjeAHM KpaJbeM neTpOM I. H OAJIHHHHM BObOM BpXOBHHM KOMaHAaHTOM, AjieKCaHApOM. (>BH KpiiiiiH BHTe30BH, nanaAaTH MyiiKe oa 6njecnHx apin»yTCKHx pyjba ocTaBJbajin cy CBojy OTap0Hny noA iipiiTHCKOM TpocTpyKC nonjiaBe. H TaAa hm npeAJiojicn IbeMamca MHp. OAf>HHie ra c npe3HpoM Cp6n. CaTpTH h npenoJiOBJi>eHH, CMopenn bhmom. r.naby h ace\jj upeneaceHH cy cpncKH cokojiobh na Kp(|). H3BpuiH ce JbyTa CHnca, H c.TiOMH ce cadJta dpHTKa, H 3Jiania ce KpyHa cmpbh... H noTOHy CBe y kpbh. MpTBa Jieace n,apa o6a! OpaHa 15. OBaKo njeBa njeBan nocjinje KOCOBCKe đHTKe. caAa cy TpeCajie Aa 0yAy yjioaceHe CBe CHJie, H oa Aa ce cy3 dHje TepMaHCKa Haje3Aa H3 CpeAite EBpone. Ha KocoBy je ycnjejio cpncKHm BHTe30 BHMa cnachth nacT CBora njieMeHa, a caAa hm je Tpedajio, Aa cnamaBajy nacT h npaBAy h cjio6oAy CBojy h ocTajie hm CBe Cpahe. H cnacHiue je. 3 a H>y BojeBame, na je u H3BojeBame. IIpeypebeHa h OKpenjbena cpncna Bojc.Ka KpeHy noA bpxobhhm 3anoBjeAHHUiTBOM pereHTa AjieKcaHApa Ha cojiyHCKH ’ 4>poht. H na ropcKHM . i inii,HMa, Kojn ce nonyT Jiene3e CBHjajy H3 naA CojiyHa 3ay3 eme CBoje MjecTo. npeA n>HMa je Oho B hTOJb h MorneH ca CBOjHM HajBjmjM BpxoM KajMaK'ianaHOM. H He neKajyhH aok ce CMjecra cpncna BojCKa Byrapn H3BpuiHiue HanaA ca CTpyMHi;e. Ho CpOh čHiue Hnan cnpeMHH h c bcjihkhm jyHauiTBOM h HenpHMjepHHM nojieTOM h nperajianiTBOM ocBojHiue CTpaxoBHTH nojioacaj KajMaKnajiaii. 3 aTHM CHborne iia Apyry CTpaHy h naAe hm y pyne B htoji>. Cpdn (je caAa oneT 6 ope y CBojoj 3eMjbj. H oa TaAa te peAajy CJiaBHa AjeJia cpncKe Bojcne. 3a icpanco BpHjeMe ohh ocBojHiue neBjepoBaraoM 0 p3HHOM CBojy ;ioMOBHny, npeboiue h npeno H>eHHx rparoma h aoiiocome. cjiodoAy h ocrajioj CBojoj OpahH CpCHMa, XpBaTHMa u CjiOBeHAHMa OiiBuie AycTpo-MabapcKe Monapxiije, noja je obhm 'iacoM cKpmeHa. Herapu h iio roAHHe nocjinje capajeBCicor aTeiiTaTa, nocjinje Aycrpo-MabapcKe iiHBasnje na CpdHjy, Karae bbjihKe npoMjene y Apacaiby 0 HAamn.Hx h caAaiiiH>HX HaiiaAana h OpaHHTeJi»a! OKpeHy ce K(5jio y oico.no. Ham BjeicoBiiH HenpujaTejb, ABorjiaBH xadcOypiiiKH opao, Kojn je mhcjiho naxpaHHTH CBojy TpyiiHHy cjiaBencicoM icpBJby Bajba ce caAa y CBojoj BJiacTHToj kpbh h jiencn Ha 3eMJbH no.iOMJbeiiHx npHJia, CKpmeH h caTpBen. BejiHica H>eManica H,apeBHHa, icoja je MHCJiHJia AP*ara eBponcKo 7r:e3HO y cbohm pyicaMa iipedojiHjeBa caAa KpH3y h noKvrnana Aa 3aMHjeiiH CBinoj MHHHTapHCTHMKo-(j)eyAajiHO-icaiiHTajiHCTHMKH opraiiH3aM ca caBpmeunjHM MOAepHHM opraHH3MOM Ha TeMejty cou;HjajiH3Ma h iimpoice AeMOKpapHje. nocjinje H3BpmeHor AjeJia cpncne BojcKe o(3paaoBajia je cpncna BJiaAa cnojy BJiacT caMO y npeApaTHHM rpaHHii,aMa, a hobo ocjiodobeHH KpajeBH TpedajiH cy, Aa caMH cedH OApeAe nojiHTH'iicy opnjeiiTaii,Hjy. Y 3arpe0y je ocHOBaHO cpeAHmibe HapoAHo Bujehe Kao HajBHina BJiacT y obhm icpajeBHMa Ha nejiy ca ^poM KopompeM, IIpHdHheBHheM h ApoM naBejiHheM, IIoKpajHHCKa HapoAHa Bnjeha 6hJia cy y: CapajeBy, CnjiHTy, H obom CaA.y h Jt>y6jbaiih h BpiHHJia BJiacT y CBOjHM noKpajHHaMa, a dHJia OAroBopna cpeAHmiteM HapoAHOM Bnjehy y 3arpe6y. 24. HOBeMČpa Ha (JiopcHpaibe r. CBeT03apa npHdHheBHha h HMnepaTHBim 3axTjeB HapoAHor Bnjeha H3 j^ajiMaiiHje, BocHe h Xepn;eroBHHe u BojBOAHHe AOHece OAJiyicy CpeAHmibe HapoAHo Bnjebe, Aa ce h aamajbe nocjiaHCTBO oa 28 JiHii;a y BeorpaA h Aa H3Bpnm yjeAHH>eibe ca KpajbeBCKOM cpncnoM bjihaom. Obo 6h ce AoroAHJio jom h npnje, Aa HHcy CMeTajia Hena H3BjecHa JiHu;a. 29. HOBeMdpa KpeHyme H3adpahh H3acjiaHHiiiH, a BeorpabaHH ca HJiaHOBHMa BnaAe AoneKame hx OAyme£jbeno. flo 1. fleqeM6pa ohh cy ce pa3roBapanM h ooroBapann ca nnaHOBHMa Bnafle, a Taj AaH npnMn hx y 6 cam y Bese hberoBo Kpan>eBcko BncoHaHCTBO ripecTonoHacjbeAHMK PereHT Ane«caHAap. Bho je onKOJbeH HJiaHOBHMa BAaAe h aP- ITaBenHh npo'iHTa 0Apecy ynpaBJbeHy Ha mera h y moj H3Hece ncejbe HapoAa cjiodoAHe ApncaBe CjioBeHau,a, XpBaTa h Cp6a h noTpedy yjeAHH,eH>a. Ha to My �Crpaua 16. Perem u npecTOJiOHacjbe^HHK Pber. Kpajb. BncoMan'AjieKcaH^ap Meljy ocTajiHM peae: »ripMMajytiM to caonfcetbe, yBjepeH caM p,a BpuiHM CBojy BnaflananKy py»HOCT, jep h>mm caMo npnBOflMM K0H3HH0 y fle/10 OHO, UJTO Cy HajSO/bM CHHOBM Harne kpbm , CBe Tpn Bepe h CBa Tpn MMeHa, c o(5e cipaHe flyH3Ba, Caoe h flpnHe, nose/in npHripeMaTH jolu 3 a B/iape 6naweHe ycnoMeHe Mora flega KHe3a AnencaHApa I. m KHe3a MMxajna, oho ujto oAroBapa wen>aMa h nornegMMa Mora Hapofla, Te y MMe hberoBa Be/iMHaHCTBa IleTpa I. npornawyjeM yjeflnibeH>e Kpa/beBHHe Cpfinje ca 3eMn>aMa He33BHCHe ppmaBe CnoBeHaua, XpBaTa h Cp6a y jepnHCTBeHO Kpan>eBctbo Cp(5a, XpBaTa h CnoBeHai^a«. OBaj xHCTopHjCKH MHH 6ho je HajBeha Harpa/ia BHCOKO pa3BHjeHOj IiapHOHaJIHOj CBHjeCTH H nOAHe: meHHM iKpTBaMa Hamer HapoAa. To je 6ho HajjbeniDH BHjeHap, noj« 6h ce Morao nojiO/KHTH Ha CBHjeTjie h cjiaBHe rpoCoBe cpncKHx BojHHKa h o<j)HU,Hpa, KojH nadome obom BejiHKOM CBjeTCKOM paT,y 3a nacT h CToOoAy CBHjy Hac. To je 6HJia Hajjbenma KOJiajHa h HajMHpHCHHja h HajmapeHHja KHTa Ha rpyAHMa H>HXOBHx cpehHHjHx paTHHx ApyroBa, KojH cy 3ajeflHO ca CBOjHM OMHJbeHHM BOljOM MJiaAHM II jyuaMKIIM KpajbeBiiheM AO/KHBjeJiH, a& H3Bojyjy ifofije,ay "HaA CHJiHHM HeiipHjaTejbeM h aa HaMa AOHepy Cjio6oAy. E to to je Opaho, jm anaj xHCxopiijcKor Aana 1. AeueMćpa 1918. To je XHCTopHjaT najcjiaBHHjer Ha­ mer Aa«a, 3a nojHM cmo Me3Hyjin oa Hamer ApMĆKa Ha BajiKaHCKH iiojiyoTOK. To je AaH, 3a nojHM cy npHMvejbKHBa.nH nam« njecjiHAH h koju . je 6hq*©£jeKTOM MHornx namHX HajCTapnjHx h yjeAHO HajcBe»HjHx HAeajia. To je Aan, Ka^a ce Hcnymime chobii ,HymaHa h JIa3apa, 3pHH>CKor h OpaHKonaHa, Kapa})opma, Taja j Boajuuce IleTpa. Oa Tor AaHa noHHH>e HOBa enoxa JKHBOTa Hamer TpoHMeHor HapoAa. Taj AaH je TeMejb-KaMeH Harne HOBe 3rpaAe OyAyhHocTH. H Taj AaH, 6paho, Heica HaM ociaHe yBHjeK bcjihk h CBeT y CBHjeCTH h Hena HaM JieČAH npeA ohhmh Kao noACTpeK 3a Hama 6yAyha Ajejia, Koja Hac oMJiaAHiipe Hm'ieKyjy, Hena HaM 6yAe noTBpAa mTa MOHceMO y9HHHTH nojeAHHaMHO, a KaMO jih mTa heMO Moh« Aa y ’IHHHMO CJIOJKHH. ctbo Bpoj »r A J P E T« 1 h 2. PROF. LJUBA STEFANOVIĆ.*) HIGIJENA TIJELA Kupanje. U n ašo j o ta d žb in i, z d rav stv en i u v je ti za život još s u u za četk u . Z d ra v stv en e sp rav e i su v iše su sk u p e i rije tk e i s m a tr a ju se za ra s k o š i k o d bo­ g a ta š a , te ta k o m a s a n a š e g n a r o d a n e m ože da sa z n a m a š ta o k o ris ti n a u k e o zd rv lju . Ž iveći ta k o , n a š n a ro d n e m ilo s rd n o r a s ip a n ajv eću s reću i b la g o sta n je , n e s a m o sv o je nego i cijele n a še države, ru še ć i svoje d rag o cjen o z d ra v ­ lje i s a tiru ć i svoj porod , o n s r lja b rzim k o ra c im a u ponor, gdje će u b rzo s a h r a n iti n e s a m o sebe n e ­ go i svoju o tad žb in u . Još u sv o jo j m lad o sti, g le d a ju ć i sv a k o d n e v ­ no bezbrojne p rim je re , k a k o n a š n a ro d sam o zbog zd ra v s tv e n ih n e p rilik a brzo p ro p a d a ; zaželio sam d a se cijelog v ijek a tru d im , d a m u m a i n a j­ m a n je pom ognem u tom e, p a m a to b ilo i po ve­ lik u cijen u m oga z d ra v lja i m o g a im a n ja . U tom e c ilju ra z g le d a o sa m i is tra ž iv a o po sv im a e v ro p sk im c e n trim a , im a li štogod o d ve­ o m a p r i s n i h m a i s k u p o c je n ih sp ra v a , k o je bi se m ogle u d e s iti p re m a n a š im p r ilik a m a , p a o n ­ d a k o risn o u p o trije b iti p re m a n a š im sred stsv im a, k o jim a rasp o la že cio n a š n aro d . R adeći ta k o d o šao s a m do iz v je s n ih z a k lju ­ ča k a, k o ji su se i n a p rim je n i p o k a z a li v eo m a p ra k tič n i i k o ris n i, ali su novi, te tr e b a d a t i v re­ m e n a i tr u d a u lo žiti, d a b i to n a š n a ro d lijep o i p ra v iln o ra z u m io i m ogao što bo lje is k o ris titi. T ko je god čitao h is to r iju p ro n a la z a k a , vidio je, d a su m n o g i p ro n a la s c i u č in je n i o d av n o , pa k a k o p ro n a la z a č n ije im ao s r e d s ta v a d a svoj p ro ­ n a la z a k s a m iz ra d i, a oni, k o ji im a ju s re d s ta v a d a m u p o m o g n u , n e m a ju d o v o ljn o p a m e ti, d a to dobro p ro c ije n e iLi n alaze, d a bi ta j p r o n a la ­ zak, n jih s a m e o š te tio ; zato s u t i p ro n a la s c i n a ­ p u š ta n i ili u b escjen je p ro d a v a n i n ek o m v je što m čo vjeku, k o ji je n a to m e z a ra d io m iliju n e , a s a ­ m i. p ro n a la z a č i, k o ji su u sv o je p ro n a la s k e u lo ­ žili cio svoj život i cijelo sv o je im an je , i a k o su OBaj AaH CTBOpnme 3HaMeHHTH CpiICKH BOjHHAH bili v e lik i i sla v n i um o v i, u m ir a li s u u najv ećo j H 0(J)HAHpH H ja Bac, rOCIIOAO H APyrOBH H03HBaM, b ijed i i nevolji. Aa ce cjeTHMo cbhx ohhx 3HaHHX h ne3HaHHx, Koju D ocnije, če sto p u ta i poslije 100 g o d in a, m n o ­ AaAome CBoje jkhbotc 3a Hamy cjio6oAy h OBaj Aan, gi s u o d tih n a p u š te n ih p ro n a la z a k a , s h v a ć e n i, no3HBaM Bac, Aa ce noKJioHHTe cjeHaMa na.nHX h Be- u s v o je n i .i u p o tre b o m u sa v rše n i i o n i sti d o n ijeli jihkhm 3acjiyraMa 3acjiy}KHHx! s la v u i bo g atstv o neko m p ra k tič n o m čo v jek u . CjiaBa hm! Č ita ju ć i o n a č in u živ o ta v la d a r a i v e lik ih bo­ g a ta š a , ja k o m e je b un ilo to, z a što se n ije m oglo u d e s iti, d a i s iro m a h može d a za d o v o lja v a svoje v až n ije po tre b e u pogledu č u v a n ja i n je g o v a n ja sv o g a z d ra v lja i svoje snage, je r je veća tje le sn a s n a g a siro m a šn o m ra d n ik u m n o g o p o tre b n ija i Za gluhe je ra d o s t, k a d m ogu za u š i m a k a r n a ­ k o ris n ija . o čale zakvačiti. T a k o s e pom inje, k ak o b o g a ta ši i v elik aši, k a d u s ta n u iz p ostelje u ju tr u , n a jp rije se o k u ­ p a ju , p a o n d a počinju svoje d ru g e poslove. I k a d P o n ek ad n a s rije č i bolje u s h ite od glazbe. ne bih znao n iš ta iz n a u k e o z d ra v lju , k o lik o je N a p r. k a d n am ko k až e: »Evo v am o n o v aše, što V elika v až n o st o d rž a v a n ja čistoće cjelo k u p n e v am dugujem «. lju d sk e kože, očigledno je ovo, d a v la d a ri i v elik i b o g ataši ne b i sebe m u č ili od blizu p o la s a ta s v a ­ S a z d rav stv en o g se g le d iš ta p re p o ru č u je 1, d a kog ju tra , d a se o k u p a ju , k a d a to ne bi bilo od s e p ri s p a v a n ju diše n a nos. S toga, k ad se p ro b u ­ velike k o ris ti za njihovo zdrav lje. d im o — a u s ta n am o tv o re n a b u d u — tre b a o d ­ m a h sk o č iti i z a k a p a riti ih. *) »Zdravlje«. l»r. 7. i 8. ex 1923. �Bpoj I H 2. >r A J P E T« nn„ teškog rađa> J»sllie najtežeg dušev"°® * t;11ele;n°8 naprezanja u borbi, poslije forsilanog marža, ili dužeg putovanja, poslije velikog vesdja ih teške žalosti, kada je svaki mišić premoren a svaki živac razdražen i bolestan; ako čovjek lijepo opere svoju kožu mlakom vodom i sapunom, sve se bore na koži otvore i izbace na­ polje zadržanu nečistoću i veliku količinu, napo/ £ima stvorenih, otrovnih plinova, pa prime svjervF vazduha, koji osvježi i osnaži cijelo tijelo. — Udmah se umiri ubrzani rad pluća i srca, cijelo tijelo postaje odmoreno i sposobno za svaki dalji duševni i tjelesni rad. Zamislite seoskog, tvorničkog ili željezničkog radnika ili putnika ili siromašnog činovnika, koji dolazi uveče kući, premoren od teškog i du­ gotrajnog rada u zagušljivom i prašljivom pro­ storu. Njegova je koža sva ulijepljena od znoja, prašine i gareži, pore su na koži sve zatvorene, disanje kroz kožu gotovo prestalo, a u njegovu tijelu nagomilavaju se štetni plinovi, koji njego­ vu i onako istrošenu snagu, još više troše i spre­ maju dobrog radnika za rđavog bolesnika. Kad bi svaki takav radnik mogao, po dolasku u svoj stan, da lijepo opere svoju kožu mlakom vodom i sapunom, pa da se dobro ispava, on bi se pre. konoć toliko odmorio^* svoje tijelo osvježio, da bi potpuno naknadio utrošenu snagu, prije nego što pođe sutradan na svoj rad. Tako radeći bez de­ ficita u snazi, izdržat će mnogo godina, teškog rada bez štete za svoje zdravlje. Tako će i njegov porod, pa i budućnost cijele njegove porodice biti srećna i napredna, 'a to i jeste najveća sreća u životu. Uspio sam da stvorim mogućnost, da se sva­ ko lice, počev od najvećeg siromaha do najvećeg bogataša, može okupati svakog dana i to na najsavršeniji način, koji jedino ispunjava sve zahtje­ ve najnovije nauke o zdravlju; i to ovako: Na njivi, na livadi, u polju, u vojničkom ro­ vu, u šatoru ili u dvorištu svake kuće, bit će ljetnje kupanje najzdravije, pošto je na čistom vazduhu, zbog jakog disanja. Ako se pomoću plahta ili ponjava ili šator­ skih krila ili ma na koji drugi način, namesti za­ klon, da se jedno lice može svući golo, onda se čistom vodom napuni ma kakav čist sud, koji hvata više od 5 litara vode, a mogu biti i 2—3 su­ da manja, kao što je: tikva, vrg, testija (krčag), kanta, kofa, šafolj, bokal, lavor (legen), čabrica, burence, vojnička manjerka, čutura, bardak ili kutija od konzerve; pa se taj sud namjesti, bilo vješanjem ili polaganjem na kakav predmet, ta­ ko visoko, da bude dno suda malo više od glave kupača, koji može sjediti ili stajati. Zgodno je, da taj sud sa vodom ne bude u zaklonjenom pro­ storu, nego izvan toga prostora, kako bi za. vrije­ me kupanja, drugo lice moglo dosipati tople ili hladne vode, prema potrebi, a da ne može vidjeti kupača. Često se dešava, da se kupaču prije ku­ panja učini, da je dobro podesio toplotu vode, a kad počne da se kupa, onda vidi, a bi mu bilo prijatnije, da je voda hladnija ili toplija. Veoma je zgodno, ako kupač stavi pod noge kakvo parče daščice ili kakve pločice ili malo trave ili slame ili sijena, lišća ili komad šator­ skog krila, da se ne bi noge kaljale od blata, koje stvara voda što pada na zemlju. CTpaHa 17. Kad je sve to namješteno, a to mora imati svaka porodica, onda se uzme nateg za kupanje, koji se može kupiti za 50 dinara, a koji služi više godina i za još mnogo drugih potreba. Krači krak toga natega stavi se u sud s vodom i otvori se pipa, koja je na drugom kraju natega, pa se us­ tima povuče vazduh iz natega i voda će odmah poći. Sada se kupač svuče i sjedne na šamlicu ili na klupicu, koja se može napraviti od jedne daš­ čice i dva kočića. Tada kupač može pomoću dva prsta ma koje ruke, neosjetno udešavati, po svo­ joj volji, pravac, količinu i jačinu vodenog mla­ za, koji baca vodu na svaku točku njegova tijela, gdje on hoće Samo se tako može do najvećeg stepena iskoristiti svaka kap vode i samo je tako moguće, da se može odrasla osoba potpuno oku­ pati — opravi — sa 5—6 litara vode, a zadovolja­ vajući apsolutno sve zahtjeve najnovije nauke o zdravlju. Kupgč najprije okvasi cijelo tijelo, zatvori pipu i spusti je, pa se nasapuni od glave do pete i onda otvori pipu i pusti mlaz vode držeći pipu jednom rukom, a drugom rukom se trlja, ali ta­ ko, da ruka radi uvijek ispod točke, na koju vo­ da pada te da sva pala voda podiđe pod ruku i tako se od glave do pete olično opere svaki dio našeg tijela. Pošto su sve te naprave, koje su ovdje pomenute, vrlo proste i svaka ih kuća ima, pošto još nabavi nateg za kupanje, to je zaista stvorena potpuna mogućnost, da se svaki od prosjaka pa do najvećeg bogataša, može svakog dana oku­ pati. Kako se pri ovom kupanju kupač ne zagnjuri u vodu, gdje trpi cijelo tijelo veliki pritisak, koji može i smrt da prouzrokuje, ako je koji. or­ gan slab, to se svaki može kupati u svako doba, pa i poslije jela; ali je najpodesnije za one, koji rade u prljavom prostoru, da se kupaju uveče pred lijeganje u postelju, a za ostale ujutru, kad ustanu iz postelje. Za kupanje u sobi potrebno je, pored natega za kupanje, imati još i dva lima, koji liče na li­ move za pečenje, a koji se tako isto mogu dobiti kod potpisanog kao patent i tada je kupatilo pot­ puno. Ovi limovi potpuno i mnogo savršenije i praktičnije zamjenjuju čuveni engleski »tob«, koji je mnogo skuplji, mnogo zaprema mjesta i nije podesan za nošenje, kad se putuje. Ovi se limovi mogu spojiti šarkama i onda služe kao putnički ručni kovčeg i za kupanje. — Mogu se oba lima nositi u povećem ručnom kov­ čegu kada se putuje. Kada putnik dođe u hotel, lako može dobiti jedan poveći bokal ili kantu mlake vode, digne stolicu na umivaonik ili na stol, i na nju namesti bokal s vodom ili ga objesi na čiviluk. Na pod po­ loži spomenute limove, ujijih namjesti m alu stoličicu ili šamlu, koju može nositi u svom kovče­ gu; sjedne na stoličicu, namjesti nateg za kupa­ nje i odmah počinje kupanje. Tada ima sve svo­ je, i to je čisto bez ikakve sumnje, da se može za­ raziti, kao što je to moguće, ako bi se kupao u ho­ telskoj banji. Po svršetku kupanja izruči se voda iz limo­ va u kofu pa se obrišu limovi i metnu se u kov- �I OrpaHa 18. — » f A J P E T« — Ceg i tako i nateg, skine se stolica i bokal i od kupatila nema ni traga. Ovi se limovi mogu staviti jedan u drugi i kod kuće se drže u umivaoniku i ne zapremaju nikakav prostor, <a jedan od njih potpuno zamje­ njuje lavor. Ako se još može objesiti ili namje­ stiti zgodno kakav sud sa čistom vodom, na vi­ sini od 1 i po m., onda će to i nateg za kupanje potpuno i mnogo praktičnije zamijeniti bokal, a jedan lim već zamjenjuje lavor, i tako se može cijela porodica umivati, prati noge i ruke, mno­ go zgodnije, nego kad ima lavor i bokal. AHMED: . Epoj 1 h 2. mjestu, kako je našao u kitabu, da je kod Boga najvagbulniji post, ako je na iftaru hošaf - de­ seti po r e d u ... _ Vrijeme leti kao na krilima. Ramazan na iz­ maku. Dvadeset i petu večer ramazana, jedna starica, za koju vele da joj u životu nije vakat prošao — zapostila, legla pod abdestam i na svo­ je oči vidila u snu šejh-efendiju kako prejaha preko Vrbasa na bijelu atu, u zelenu odijelu ... RasčulO' se po Jajcu i od to> doba žene su kidale dukate iz grivne nosile šejh efendiji, a ljudi se upravo otimali; u koga će šejh-efendija doci na musafirluk i ko će ga bolje dočekati? jer dok prođe ramazan, šeha će nestati i Bog zna hoće li ira više ikada doći? Bijaše lijep jesenski dan. Kad je sunce zašlo, pokaza še neka crven. Pošto ni stariji ljudi odav­ no nijesu vidili toliku crven na nebu, upitaće ne­ (Istinit događaj.) ki šejhrefendiju, što će tp reći? On im odgovori: to je alainet da je Bog gazap učinio muslimane, Nij'e to davno ni bilo. Pleta oka šećeia, dva­ što stoje pod Švabom, a ne sele u Tursku .. . Svi naest groša junga masla, najbolji tovar drva su U to čvrsto vjerovali da šejh-efendija ne go­ dvogroška. Negdje pod jesen. Ramazan poođma- vori ništa, Što nije našao u kitabu. I ko zna, da kao — da Bog u sevap upiše. Još samo dan-dva i po bajruThu ne bi koji i odselio u Tursku, da se ljudi ulaze u itikaf. Stariji ljudi, koji su zapam­ tada nije dogodio jedan slučaj u Jajcu. Jutarnjim tili i Omerpašin vakat, a. takovih ii Jajcu bijaše vlakom došao Sadflk efendija Ugljen, šeriatski priličan broj — pričaju, kako pe^km te, da im je sudac stalno premješten iz Mostara u Jajce. Dok bolji šeh došao nego toga. ramazhni-šerifa. Odak- se odmorio još istoga dana napravio vizitu poglalen je? i kako mu je ime? to Bog sam najbolje vitome gospodinu predstojniku upravitelju ko- • zna. Zvali su ga obično: »šeh«;. neki SaT-g^t zvali: tarskoga suda i drugoj gospodi činovnicima. Iza »šejh efendi« a oni što su bili, U medresi1u Trav­ iftara pošao na zijaret — u konak gradonačelni­ niku, zvali su ga-‘ »šejh efendi hazreileri«. On bi ku Mustajbegu Džabić-, To jei bilo taman u oči se svima, odazivao ali svakako najradije, ko ga mubarek večeri, kada se na svim munarama uže­ zovne ovim zadnjim imbnom. Bio je srednjega gu po tri reda kandilja, a džamije rasvijetljene stasa, priličito mršav — osobito istom kad je: do.' više nego drugih dana, duipkom pune, naročito šao - - pomrli, zubi se bijele kao snijeg, zapušter •u ahšaiii i jaci j u ... na, čupava duga kosa, brkovi srednje veličine, Tiha jesenska noć. Mnogi ljudi čiji je stan popostriženi po suneti-šerifu, duga impozantna bra­ ođmaknut od čaršije, došli sa fenjerpm u Mustajda, bijel kao ovca, zelena ahmedija, priličito sgu- bega Džabića — na sijelo.. . Pun puncat konak: ren, oborene glave, džuba dio tala, žute mestve i) po sečijama posjedali stariji, piju kahvu, puše postule na nogama. Oči su mu bile crne. Uvijek duhan i razgovaraju sei Mlađi sjede na koljeni­ bi gledao preda se. Da li mu je to bio običaj ili se ma, šute i slušaju što stari pričaju ili po gdjekad bojao da ne vidi ženske1solufe pa da se ne ogri­ koji neopazice ustanu da kome dedi kahvu doda ješi? ili mu je to došlo od kakve bolesti, pošto i pripali lu lu ... U vrh šilte sjedi šejh-efendija, već deseti ramazan putuje po Bosni pa je može preko prstiju premeće zrno do zrno od tespiha, biti prezebao? — to ne znam ali se dobro sjećam: nešto miče gubicama, niti puši, niti pije kahvu nerado je gledao u svijetlo i jedva si m u mogao jer je oboje, m ekruh. Po gdjekad iz dna duše uz­ uhvatiti pogled. Uvijek je bio najagan tako da dahne u nekom pobožnome: strahu .. . podigne mu izdaleka miriše trag. Bio je otvorene ruke, g lav u . . . na svoju okolicu baci značajan pogled, što mu svijet donese n a poklon, fukari podijeli u kome im a nešto i prijekora kao da im hoće d affl sve — osim srebro i zlato. Djecu je osobito volio. reče: o vi, koji griješite... Za čas se, opet neppa-lis Za svako je imao po nešto: par hurma, ćabensku žice s g u r i... pomalo, ritmično giblje glavom i l i l burmu, gurabija, kolače itd. Ok'p njega si mogao kao da se sav uživi u tespih. Dok se ovo d o g a đ a ,^ naći po čitav čopor djecev Para nije imao pošto sve u sobi pobožno šuti: čuo1bi da m uha pro-jP su skoro sve sa suretom — osobito švabine pare, le ti.. . III — a to je grehota nositi uza se. Lijekova nije Taman sahat po akšamu — iskuca na sa h at^ j imao ali je zato često zapisivao i vele da je se- kuli. Neki izvadiše sahat iza pasa, da vide ide li vepli ruke. Žene mu i iz daleka dolazile, a najviše im pravo? Zametnuo se razgovor o<tome, doklen *€ one što im se nije dalo u djeci. Mnoga bi se i na- se smije jesti? .. u taj čas jazom se otvoriše sob-^jj Čekala dok dođe na red, pa onda letimice jedna na vrata — odjednom sve skoči na noge,: ulazi u, $ drugu pita: sobu novi kadija Sadik efendija Ugljen, ftosađišo jy| »Šta ti veli?« ga u vrh šilte — pokraj šejh efendije. Svi se po % »Pada ti boščaluk i žuta medžidija?« — od­ redu ispitali s kadijom, a šejh-efendija nije ni govorila bi ova, sva sretna da joj je zapisao šejh. s m jesta pomaknuo, ni m crhaba rekao što je kaefendija. diji palo u oči ali se pravio ncivješt... Mlađi do- J) Još u početku ramazana, kada je šejh-efendija, nesoše kadiji šcrbe i kahvu. Kućni domaćin svo- 3$ odneklen došao u Jajce pričao je na jednome jom rukom pripali i ponudi mu. cigaru... JEDAN ŠEH �gP°i1 Bil_______________ - »fAJ Sijelo se nastavilo kao i prije, samo kao da jnam se šejh-efendija još v’še pogurio... Nešto sjedi. Ili ga je ubolo iz šilte ili mu je utrnula no­ ga? to ne znam, ali ga je kašalj spopao — po svoj prilici — od duhanskoga dim a... Kad'ja umoran s puta pošao ranije kući. Idući preko avlije sjeti se da mu je na sijelu ostala du­ hanska kutija i to upravo na Šejhefendinoj šilti. Vrati se ne misleći ništa drugo nego na kutiju i na žejh-efend’ju — dobroga. Iznenada hrupi na vmta. Svi se okrenuše prema stobnim vratima — i pejh-efendija... Kadija stade na sred sobet, sav izvan sebe, kad je u šejh-efendiji preipoznao svogt zemljaka, iz Mostara — Ciganina Talu — šfaitora po zanimanju ... Kada su sutradan upitali kadiju za njegovo iznenađenje, koje su opazili na njemu, on im je rekao. Isti dan izgubio se i »dobri« iz naše kasa, be, jer je vidio da je došao neko fyo ga poznaje i d aje kraj njegovom »gostovanju«. ATA HEFREC. HALLIA flOMOBMHA Miijio je MciiH Moje MjecTO, rAje Me je npBH nyT cyHi;e orpnjajio. To je Moje poijeno MiecTO. Hnuna caabe oa (Bora Kyhnor npara, o;^ cnpje p o lje H e rpyAe 3CMJbe. II icao uito Majia iithh«" najonabe njeBa y CBojoj uiyMiin,H, OHaico h ja cjiarao paAHM y cbomo cejiy, a th y cbomc rpaAy. Cua nama ee;ia u cbh rpa-j Aobh naiiiH «mne iiainy AOMohmiy. Hama je Ma.ua Bacna h Xepn,eroBHiia. Y moj ce ’iyje caMo Hama pnje«i, y moj ce opn caMo Hama iijec.Ma. ycice rpamme iiame Hocue h XepneroBHHe 'mne je i-aMO jeAnoM noKpajmioM, jep ce nama pHje«i *iyje n upeico meimx rpanHpa. Hama ce pHjen ’iyje Aaaeico: oa Tp«i iaBa na CBe AO KajMamiajiana; oa OcoropcKHX miaiimla na CBe AO Jlonheiia; oa cumera Mopa na CBe ao OxpHACKor jeaepa; oa Co'ie ao THMOKa. To je iiejiHica Hama J\oMOBHHa a 30Be ce KpameiiHHa CpGa, XpnaTa h OjioBeHapa. (Jp6n h XpBara roBope jeAHHM jeamcoM, jeAHO cy mieMe ca Asa HMena, a thm ce HMeiiHMa aoBe caB Ham Hapop Koju roBopH HauiHM je3HK0M. Jlnjena je nama ^oMOBHiia. Meiin je najTonjmje meiio cyime, Meim je najcjiabn meH xjbe6. Japance cy Mii KOJinCHue HaiUHX ce.na, Hero BejiHKe najiane Tybnx rpaAOBa. OBaica mh je HajApaaca ^OMOBHiia na­ ma, uiTO no je TOJiHKO iiyia KpBJby nojbeBena, GpaHehn joj chhobh HMe h 'iacT, uuo no je tojihko nyia cy3&Ma opomeHa.... Harne rycie myMe Aajy naM xjiapa h nyniTajy H3 CBora TJia Gnerpa h cjianca Bpena, ko Majnnuo mjihjeico H3 CBojHX rpyA«. Harne njiOAHe mHBe neicajy Harne CHaHcne pyice. H Aohuhe npojbehe h aaopHhe nama njecMa no cbhm HaniHM iiomHMa h ropaMa. BGauHheMo cjeu e y namy 3eMmy, a ona he HaM pani 3piio, cjiaTKy xpaHy Hamy. OucnBjehe h CpaTCna Ji.yCaB y cppHMa iiamiiM. BHheMO CJIOIKHH, paJlJIHH, MapJbHBH icao MpaBH. Cjiora he naM nama p a cara c r a y a Jby6aB CHary, pa HHKaA He MajiaKiueMO, pa 6yAeM0 jaicn, icaA cmo cbojn y cnoMe. TaKir TpeCa Aa 6yAeM0, thkhx Hac h acejiH Hama Mani — JiHjena Hama poMOBiraa. E T« — _____ CtpaHa ift AAEKCAHtfAP flHMA. KPAJb nPOflABAM PMBE AjieKcaHAap /InMa nprnia hckojihKo 3Ha*iajiiHX KapaKTepHCTiuca o nanyjbCKOM Kpam.v OepAHnaiiAV IX. Oh je Gho HeiiHCMeH. JKena merona Kapojimia nay>iHJia ra je 'im a m h micani. Ochm Ta.Tnjancnor (h Hanyji>CKor AHjajieicTa) je3HKa imje Apynr noananao. y crojoj mjisaocth 3aGaBJbao ce je pa3HHM ’iyA* ii hm CTBapiiMa. IberoB oArojmejb CaH HmcaApo iipeiiopyqHO My je Aa crpnjeji.a cBe3aHe Kymihe, nce, Mamce, na u Ajopy. y oGnjecra je 3Hao rabaTH H3 cTpemiue h myAe. B ho je AoGap jiobsh, jaxan, npaBAam, a o BJiaAamy HHje hmho hh nojMa. KaAa je nocTao Kpajh H.viao je oGnnaj y ii03opHiiiTy, Aa pa3Becejbyje iiy6.iHKy H3Meby ’iHHOBa Ha Taj namin, iiito Gh aohho nyn Tamnp Manapona y Ji0Hty h 0KpeHyBiiiH ce nyGiiHim nojeo ra iipcTHMa, GapHBiiiH necTo icojH koMaA h y napTfip. IlyG.iHKa M.y je opopanajia h c.MHjajia ce CBOMe KpaJb.v, Koju je Taico jiHjeiio aaCaBJba. Kap ce je npahao hb pHOoJiona HHje pnGe hocho kvIih licru na rpHCHUijDe. (’BHjeT Gh ce caK.ynHo oko ,n ’era. a ou jc vamiKHBao u,Hjeny CBojoj ]>hGh h nyAHO na iipoAajv. A ko HHje Morao npoAani iiohito je oh xtho ociaBHO Gh ciioje Kynue h oahho pnGy icyhH. Toj TproBHHH Morao je npHcycTBOBaTH Koje roA xtho u iioiabaTH ce c kpa .i,om. Th cy 'iecm mhhhjih moroBH AoGpn lipHjaTe.a.H .iaaapoBH. Koa Tora HHcy ra anajiH »Be.iH'iancTBo«, neh icpanco »Hacone«, aGor meroBor ne.iHKor noca. y roj Tjiroimiin GH.no je Aoora h komHice. h'pajh je uaci ojao Aa nju p a cB0jy piiGy mro cicyrr.n»e, na je xuajiHo, AH.iao je y bhc, Aa nouajKe icaico je jom cnjenca. .'l;ufapoiiH cy m.v 'iocto oArouapaJiH c .vbpca.h.hbhm pojci^Ma, aico je'iipeiiHnie 3axTHjenao h c h>hm nocT.yira.rTH icao c KaKBHM mi.n.apoM. Kan je TproBima Gn.ia roTona AOJia;mo je neceo y A|;op ii noKaamiao jcpaJimpH iioBau; iiito je aoGho 3a pnGy, a icaAa je mije njioAao aohho Gh je caM y pymi h peica: A jecTH hy je caM, KaAa th Hanyji,nn ne 3Hajy Aa n.iaTe«. J cahom je Aomao y coGy cnoje neone, KaAa je koa me cjeAHJia JKena eurjiecicor uoc,naiiHica Cnp XaMH.nTona Apncehu y pvicaMa TpH AoGpe yrojeire kokoiiih, icoje cy ce ncecTOico Tp3a.n(! h icoicoAaKa.ne. — Boace Moj, — pene icpamHpa, — mm BaM naAa na naMCT? HayiH.ua caM, Aa nac hhahm, icaA ce npahaTe H3 Jiona, ajiH Aanac, 'ihhh mh ce, Aa o/re Aanac Aom.mr H3 KOKOUiHmna. — Ax, Apara, OAroBopn Kpa.n>. — B h ynHjeic icaaceTe, KaAa He Ghx Gho icpam ne Ghx Gho icaAap aacjiyacHTH hh AneneH xji»eG, a em xohy Aa Bac ,VBjepiiM o iiiiothbhom! Hor.neAajTe caMo OBe kokouih! — BhAHM HX, — OArOBOpH 3.10B0JBH0 Kpaji»Hua. — OmmajTe hx mo.thm! KpaJbHpa onmia. Oh npHCTymi .Jle.AH XaMH.riTOHc — Bh TaKobep Mh.toah! Ona y m iH H hcto. — Ohab heMo hx Aanac jecro, jep caM obo caM 3apaAH0. — Ajih, nycTHTe nac na MHpy caA cthm jaAHiiM KoicomHMa! — pene KpajbHira. — To He HAe TaKo Gpao — OABpani Kparn. — MopaM npimoBHjeAaTH OAaKJie cy mh. Jynep caM meTao y BpTy ii tom npn.nHKOM Me cpejia jeAiia siceHa. »Ka3a*iH cy mii, pene OHa, Aa uprnienaM OBAje, jep Monce npohH icpam. MonceTe jih mh pehH, AajiH he cicopo AohH? — Monce Aa GyAe, AoGpa aceHo, oato- �»r A J P E T« CtpaHa 20. Epoj 1h 2. roBopno caM«. »Kano je OAjeBeH Aa ra norHen npeuoKaMo cy rycjeHMLie xapane CapajeBo. 3HaT«? — Kpajb He HAe OB.y^a CBaKH AaH, cjerao npoJbehy roAHHe 1880. H3Aa.no je peAapcTBO caM ce, aa joj ce He KanceM — na heie y3a.nyA neOBaiio Hapobeme hoa 0pojeMv3742.: Kain. Ajih ano HMaTe naKOBy MOJi6y TaA je 6oJbe Aa »Cbii BJiacHHU,H je jih 3aKynHTen>H CTa6anax h je npeijaTe MeHH, na hy ce ja noGpHHyra 3a Bainy CTBap«. — »Bnjia 6hx Baw Bpjio 3axBa,iHa rocnoAH- nohai<ax Ha.ia.iehn ce y OKpyry rpaAa CapajeBa HMahc. TaA'i MH je cejtaHKa npeAana MOJi0y h penjia: ;iy ca hcthx rycjeHHiie nocKHAara h yHHmrara AaTH, »Ako mh obo ypeAHTe AOHHjehy BaM Tpn Ao6pe ko- a koa HOTpeOe h rpane OAcjehn, ano ce Apyra>iHje ao KouiH«. J a caM joj oAroBopno: »,Z],oC>pa jKeHo, ano yHHUiTeH>a Aohu He 6n momo, a* ce TaKo Aajbibe paxxohem, a a ce 3a OBy CTBap 3ay3MeM koa Kpajba oHAa innpeH.e aaupnjenH«. - ^ mh Mopani Aomijera cyTpa kokohih, a ano He Mome npajh iroMohn th ja hy th kokohih n n arara « . HeKaA ce je B03nno nourroM: Tano je Kpa.ib cyTpa Aoniao n a OApebeHo MjecTO Oa Capajobo ao Koh>hii& 5 <J>op. 20 oa CapajeBa a® h aoOho Tpn kokohih, Koje je Taj AaH npeAao KpajbiiAH. Ajih Kano KpoHHnapn Cm.ibeJEe, Kpajb HHje Mo­ JaOnaHHue 7 Oop. 70; oa CapajeBa ao .MocTapa 13 rao yp(‘AHTH CTBap ceJbaHKHH>y, n a joj je 3a omTeTy »}>op. 20; oa MocTapa ao MeTKOBHha 2 (j>op. llouna je OAZOBHJia H3 CapajeBa y 5 cara jynpeAO TpucTa AyKaTa c pnjenHMa: »/JoTtpa jkcho, eBO th HOBan, sa one Tpn kokohih. J a caM Kpajb OepAH- TpoM, Koh>hh 2 nn., Ja6.naHHpa 6.15 nn., MocTapi naHA, ajin th HHcaM Morao MOJi0y yBa®HTH, jep y 12.10 nohH. Il3 MocTapa 5 jyTpo, MeraoBiih 2.30 no onoj 3eMJi>H He CA,ymajy hh MeHe...« HOAHe. Ha cbom f)Hjery npeA no6yHOM y Hanyjby aoniaBDiH y nanepMO Hrpao je KapaTa c nane.iHHKOM rpaAa, icoju je 6ho no3HaT Kao He3Ha,THii,a y Hrpu. y cneA nrpe 6aiyi itpajb norpeumo jeAHy KapTy h Kayia ra je oKo.raHa yno3opH.ia pehH he oh upoc/roAVUiho: .. , — E, Gaui caM Marape. — H hctč, Be.im,raHCTRo, dAroBopn nanejiHHK dauiHBuiii TaKobep iiorpeuiHy K^ipT.y — Ta ja caM bp,hn OA Bac... Kpaji.niia Mapnja Kapo/pnia noja je 6H.ua npncyTHa ycTaiie h JbyraTO .ApGann ofiojnuH: — 3ap ere mh BipHeKaKBH Hrpanu!... E, 6am CT3 ce oC( iHAa naniJiH. Kpao ce je CMHjao, a Aorae cy Hanyjbu,H očna-J ja jih iberoB.v i;pajbeBHH.y. XAUEPMEPEUI. M 3 nPO LU A O C TH EO CH E X E P U ,E r O B M H E ripecTaHaK TypcKor nncMa y Bochm. M ScMajbCKa BJiaAa Hapf.AGoM oa 23. (})eCpyapa 1880. 6p. 3765— 1 očaBjeuifcvje: Aa MHora UHCMa, ko: ja ce aApecnpajy caMO tjjvckhm iihcmom He Mory ce AOCTaiubara, jep JincTOiiome He 3iiajy MHTara to ce yno3opyje CTaiioBmiuiTBO, Aa paah cHrypHocra aocTaBJbiiiba aApecnpa cuoja nncMa naraiiHUOM. M HeKaA cy ce Ay^aHM 3aTBapanM. y jeah om AOiiHC,y oa 28. Maja 1880. jaBJba ce TaAaniH.HM »Boe. Xepu. HoBHiiaMa« o TjenoBCKoj npoAecHjn y 5KeiiMy H3Meby ocTanor h obo: »KaA je upouecHja Huma Kpo3 MapniHjy cbh cy A.\'haHH 6hah :$aTBopeiiH, a ocoOhto je BpHjeAHO noXBa.iHTH hito cy MyxaMeAaHUH ii enoje paA«>e 3aTRopHAH, na Mera ,ce bhah Aa necTaje »nyAHX mhc .i h «. KaA ce je upouecnja noeparana naTpar orajeRana je »HapeBKa«, a napoA je nnanao oa paAOcra. Cbh cy roBopHjin Meby coGom: XBa.ia Bory KaAa cmo AOMe.Ka.iH obh asu, na neiia npeMHAOCTOBH Bor noJKHBH IBer. Ben. naiuer i;ecapa h Kpan>a Opa»>y Jocmia, Kojn HaM je OBy c.no6oAy noAHjemio(!) KonnKa je čMna Kupnja 1880? 3a npeB03 (KOJiHMa) Ha MeTapcKy u,eHTy njiahaio ce: CapajeBo—BpoA 6 (JiopiiHra, CapajeBo—PoraTnn,ir 4 ^opnHTa, CapajeBo—BHuierpaA 6 cjiopniiTa, Capajeno—T o p a z a 5 fjtopHHra, CapajeBo—HajHHne 5 <)>opHHTH. CapajeBo—ILneBjbe 9 (bopnnra. 100 Kr OpauiHa CTajajio je: 6p. 0 31,20, Cp. 1 30.00, 6p. 7 16.—, 6p. 8 25.80 (JlopHHTH. MaKCHManHe unjeHe. IvOTapcKa oOjiaeT y npn>aBopy napeAGoM oa 25. ayrycTa 1880. 6poj 808 0Apebyje MaKCHMajrae ijHjeHe HvHBem-HHM HaMHpHHU,aMa h to: . 1 OKa KyKypy3Ha x.ibe6a 10 hobm., 1 ona jmieiiHMHa xjbe6a 15 hobm., 1 ona Mjmjeica 10 hobh., 1 ona TBpAor cnpa 30 hobm., 1 ona MacHor cnpa 50 hobm., 1 ona Macna 1 (j)op., l jaje l n no hobm., 1 nHJie neneHO 20 HOBM., 1 HHJie BapeHO 20 HOBM., 1 KOKOIH 30 HOBM., 1 TyKap HJiH Tfyita iipeno roAHiie 1 (jiop., 1 iiHTaHH TyKau HJiH TfyKa na OK,y no50 hobm., l ona Meča 40 HOBMHha. flaHaK Koju cy noČMpann MHTpononMTH. ripaBocnaBHH MiiiponojiHra noOnpa.iH cy AaHaK oa CBane iipaBocjiaBHe noponue h Taj je hshocho npeMa HapeAĆH neMa-ibcne BJiaAe oa 25. jy.ia 1880. 6poj 12 .100: y capajeBCnoj enapxnjH: 5 rpouia h 2 nape t . j. 45 HOBMHha, y Ty3.iaiiCKoj: S rpouia h 12 napa (74 HOBMHha), y MOdapciioj 7 r*poina h 28 napa (69 HOBMHha). Zapni konac na dva prsta i objesi ključ na nj, pa ga vrti. Ključ će se kretati na dvije strane. Kad ko drugi metne ruku ispod ključa, on će obr­ nuti svoje kretanje. A kad treći postavi ruke na ramena ove dvojice, ključ će stati. (Pokušaj). Muhsin. �Bpoj 1 h 2. »r A J P E T« MHXAHJIO MHPOH: HA IHEfl,PBAHy He6o Moje TaBHO Ha njian ce AaJio, iipne, ihto iioryOHx ČecHe xaTe oa Mer;tana h nojioMHX ca6ji>e, nepa dy3A0BaHa, CTapo BpeMe Hehe HaTpar ^a ce Bpne. mh uiTO 3a.])oiie CKH^aM rjiyxe hoHh MHora MJia^a Ayma aa CBer.nocTH njiaie na ja Kpoa MpaK kjih’icm MHore Ayme cjiene, CHHB3M CBeuie 3Be3fle h xypwje jiene. Cmp Myje3HH neBa cype Ha KypaHa, a ja y Hoh njia'ieM nonpaj me;j,pBaHa. • 3e,MJba rpy^H npyjica, nyHe TyujTa mpaica. oapacjin cy ;ipyMH, cei3Aa.!m coicauH, iiarHy.iie ce TpouiHe icyjie h nap^apn; fio.ijjio n,Behe mojhx byjiHCTaHa, ja c&m y Hoh njianeM noKpaj uie;j.pBaHa. Aji’ ja uyjeM MymiH TyTait Ha/iajieKa, rfle cTHXKje 3paine ca ^cTOKa xo;i,e,. cyH’ieBH orH>eHH xhtjx) Jieie koh>h, na ltHMa chhobh cymui. CBeTJin jamy; ca coOom MJiaae cyHMaiiHn,e boao; y pynaMa Hoće CTpejiHpe oa 3Jiaia, CrpaHa 21. Sad mi dvadeset i prva godina Živa m’ majka sada sam djevojka Ja da Bog da, ne živio majci! Progovara Ali-bega majka: »Ne kuni mi, Ali-bega sina!« U ta doba Ale iz čaršije Sve mu majka po istinu kaže. Ode beže ljubi u odaju Pa govori vjerenici ljubi: »Sjedi ljubo, da ti nićah platim!« Ona grozne suze oborila, Ona uze okovane nože, Pa u srce sebe udarila, I na nožu srce iznosila. Kad to vide beže Ali-beže, Uze beže jednu pušku malu, Ubi sebe po svilenom pasu, Sa svekrve da od Boga nađe. SALKO STAMBOLIJA. Knjigu piše Salko iz Stambola Svome-babi timar-tefteđaru: »A moj babo timar-teftedare, Prosi meni Zlatku imamovu.« Be ne prođe i ni hefta dana, A evo ti Stambolije Salke, Aa orpnjy cjajeM jaAHy 3eMJby' Haiu, zateće majku na vratima, Te cnnajy CTpejie Ha Kanile npaia. ne pita, ni kako si majiko, Već on pita: »Kamo moje zlato?« II iieBajy necMe, cyH’iaHe paAOcue. Govori mu ostarjela majka: Ja hx JKeAHO cjiymaM^kao HOBe 3BeaAC»Tvoje zlato za drugog udato, Ii,ejia 3eMJba ApmLe, TOiiJin-Wrap Ai'inc, ilU U lli Za nekakva šeha u tekiju. no ABeToi’H CBe ce OTBapajy Aynie. Prosiše je i ne pitaše ja, y TpeneTy obom ja ce Beco ryf)HM Vjenčaše je i ne kazaše joj«. H3Myneiie rpyAH Majice 3eMJbe JbyfmM. Salko ide u šikli odaju, Orap Myje3HH neBa cype H3 KopaHa, I otvara servili sanduke, ja Kpo3 cy3e njianeM noicpaj mšApBana. Pa uzima đuzel-odijelo, Oblači se što god može bolje, I uzima sedefli tamburu, Pa on ide uskijem sokakom. HAREMSKE PJESME Sitno kuca, jasno popijeva: »Srma-zlato, za koga si dato? ALI-BEGOVICA. Srma-srebro, uz koga si leglo?« (Iz zbirke*) F. H. B.) To je čula Zlatka imamova, Dvore mela Ali-begovica Pa uzima dvije puške male, Metući je pjesmu zapjevala: Te izletje na odajna vrata, »Evo danas devet godinica Za njom leti čupava šešina. Od kako sam u dvor dovedena, Govori mu Zlatka imamova: Još ja neznam gdje moj begče spava »Nejdi za mnom čupava šešino, Gdje li spava, gdje se raspasuju. Ubiću te ko u gori zeca!« Djevovala u matere mlada ' I ubi ga žalosna mu majka, Brez promjene dvanaest godina, Ona sletje Salki u avliju, A u bega devet godinica. Pruži njemu svoju bijelu ruku, Odvede je svom bijelom dvoru. *) Naš prijatelj g. Fehim Hadžibaščaušević slavio nam je Oženi se Salko Stambolija, na raspolaganje svoju bogatu zbirku narodnih ženskih pjesama Oženi se vesela mu majka. u kojoj ima preko 40 000 stihova. Jezik i dijalekat ostavljamo ne promjenjen kako ga je sakupljač zabilježio. URED. �»r A J P E T« CrpaHa 22. SELMA EL-KASSAB. UVENULE KRIZANTEME. Preveo A. Hifzj Bjelevac. U blizini grada u kojem caruje Sin Sunca, Mikado, nalazio se je* nekada gradić po imenu Sisihama. U tom gradu živio je, veliki sveštenik Dahimi, plemić i vrlo bogat, da je Čitav grad bio ovisan o njemu. U njegovom dvoru, koji je bio najljepši i najveći u gradu okruženom velikim baštama i parkovima življaše uz njega i mno­ štvo robinja i robova, njegova kćerka Šibi. O nje­ zinoj ljepoti se govorilo i u Mikađovu dvoru i mnogi vitezovi dolazili u grad, da vide djevojku. U gradu se klele majke ljepotom Šibi i želile rađajući djecu — da rode dijete i desetog dijela njezine ljepote. Kada je stari i ljutiti otac Dahimi odlazio u hram, Šibi je izlazila na prozor, u bašče da se pro­ žeta. A samo dva puta je išla u hram za velikih svečanosti u čast božice Nevinosti i bogu Pravde. Sa zadnje svečanosti ponijela je lijepa Šibi u svome srcu jednu tajnu, oči čovjeka koje su je kradimice pogledale. Ranile je. A to oči bile su lijepe, a u njihovoj dubini kao da je počivao san, kao da je ležala jedna tajna, te oči iz kojih je strujalo nešto toplo i ugodno, kao> vjetrić Jšto ga nanese u proljeće vodena struja Kuri—SiVo. Toplo, ugodnfr da ruže procvatu . .. U srcu mlade Šibi procvjetala ruža ljubavi. Mladi junak odabranik njezinog srca dolazio kri­ jući, kada je strogi otac odlazio u hram, dolazio kada bi se noć spustila, kada je nebo osuto mi- V Epoj I h 2. lionima zvjezdica viSe njih stajalo osmjehnuta, a mjesec s svojim rogovima, kao da im se je zlobno smiješio: Uživaj, uživaj— Život prolazi brzo, Uživaj, raduj se Sreća je kratka... Zaboravite sve oko vas, Jer noć prolazi brzo Uživaj ... uživaj! ... A kada je prevrila ljubav, kada se je otrunip pelud na laticam a krizantema, Šibi pade na ko­ ljena pred svojim ocem i prizna mu ljubav. Stari Dahimi je šutio i gledao pred sobom Šibi. Nje- ' gove obrve nakostrušiše se, njegovo lice postade tvrdo, ružno a oči se zagledaše nekud preko sobe i padoše na kip Tate, zaštitnika njih,ova plerne^na. Jedan čas je gledao tako, a onda skočio i odgurno kćer: »Ne... ne ... ne ! . . . Ja odlučujem tvojom sudbinom ... Šibi je ustala pobožno, pogledala oca i pre­ pala se. U njegovim očima bijaše strašna ljutnja. Još jedared sklopi ruke pred njim, još jedared poljubi pod pred njim^i ode. Stari Dahimi odredi drugog muža svojoj kće­ ri, a ne onog kojeg je Šibi odabrala. A da okalja svoje »svete ruke« naredi, da se Sibin odabranik ubije. Kada je ubijen Maindi, mladi vitez, kojeg je Šibi ljubila srušio se kip boga Tate i razbio. Stari Dahimi odnio je njegove komadiće u hram i po­ svetio ih, a sebi odredio da će godinu dana po- i štiti, da otkloni nesreću od svoga doma. Mlada lijepa Šibi venula je, nestajalo je, a s njom venule i krizanteme u vrtu njezina oca, 1 venule krizanteme u čitavom gradu, u čitavoj kraljevini... I ako ih je zaljubljena djevojka zalijevala suzama one su venule, sušile se ... Kada je došao dan kada je Šibi morala poći za drugog, dođe pred oca, klekne, poljubi zemlju, rasplete kose i reče: »Oče, uslišaj zadnju moju molbu i dozvoli mi da se žrtvujem božici Ljubavi na dan njezine go­ dišnjice! ... Stari Dahimi se zamisli. A onda ustane, ode u svoju sobu i dugo moljaše. Prošlo je dugo vre­ mena kada se je povratio u sobu u kojoj je 'Šibi ostala. Ona je još klečala čelom na zemlji oče­ kujući očevu odluku: »Ustani Šibi, tvoja je želja ispunjena« ... Sada Šibi ode u svoje odaje obuće bijele ha­ ljine i počne se pripremati na smrt. Slijedeći dan je Dabini u velikom hram u proglasio, tla će se njegova kćerka žrtvovati božici Ljubavi na dan njezine godišnjice. Čitav grad Mikada govorio je samo o tome. Određeni muž Sibin došao je Dahimi i molio ga, da odustane od toga- ali je više sve bilo kasno. Vraćen mu je prsten, a da više nije mogao viditi Šibi. Prošlo je još nekoliko dana i došao veliki praznik božice Ljubavi. Došao svijet iz najuda­ ljenijih krajeva, da vidi najljepšu djevojku Ja­ pana, donijeli joj darove, donijeli žrtve: golubo­ ve, svete ptice, razne životinje, cvijeće i bdjeću. Pod kola u kojima se je vozila Šibi upregnuti su najplemenitiji konji, koji nisu bili još potkovani i čija griva nije još strižena. Djevojke su išle u �Bpoj 1 h 2. »r A J P E T « onda SMPd i C ’ ??• s,većenici. Pa “ ala djeca, a M a okwind» blJ.e °B goluba u ruci- Kola su trubitef knzantj>mama i ljiljanima. Jedan trubljac dozivao je drugog, trećeg, četvrtog a masa naroda kretala se naprijed pjevaju«'pje^ sme u slavu božici Ljubavi .. P) U duši djevojčinoj biio je vedro, lagodno ier s!i’ iefom0r 1 blće njezina na drugom svijetu, gdjeOŠćenokoliko je ćekati{asaka on, Maindi, lju­ bav l njezina sreća. Još samo ćasak i on će je doceKati na vratima r a ja ... avo/10-!1* s.“: Poveli ie u bram gdje je najstariji svećenik oćitao zadnje molitve, napio je svetom vodom, žrtvovao goluba i dao joj krvi. Šibi se uspravila, uzela čašu u kojoj je bila golubova krv, no u času ispade joj čaša iz ruke i proli se Krv po hramu ... Svi svećenici pogledaše i padoše ničice zem­ lji. I čitav narod to učini. Šibi je stajala usprav­ no i gledala. , ... A kada je obred u hramu bio gotov pove­ doše je na jednu uzvisinu, na lomaču, koja je bila pokrivena krizantemama, lijerima, svim raz- A. XHct>3M BJE/IEBAIL CAEMHA CAPUAH Je/uta yciioMeiia H3 Mofa^ocm LO t Mjj.m-oer Jujanaulbk Ono jtt Jtofipo n o ra a U J S .. . . . . . iiccjbeniiM BocaiipnMa y Hapnrpi$y. Oh je 6110 je/jan OA OllllX, KOjll cy f)J)30 KpTOAH l l \ T H lIOCTaO Je »Jifc" Mohy pa31111x BC3a hhhobhhkom' MHHHctapcTBa nrtel cTpannx Ajejia, a Ma.no nannM ai&hhm TujunuoM MyiiHpirauic. Ha tomc 110.n0/Kajy AOiuao je y bhuio Typcko AP,yuiTBo h 6110 viia/Keii napowro y ohom Ma.noM npyry MaaAOTypaKa 3a BJia;i,aiiHne čy.nTana XaMHJia. Oh je ono jeAan oa Haninx CHiioiia, koJjj ce Onjame aCHMH.noBao y Typ>miia. IIpriSiMKOM" ibcroBor aaAiber fiopaBiia y Boemi ocjehao ce Kao Tvljnuau. >’ aomobhhh, ltaAa i*l je GpaT iionnao, paAH o’ieBe Goaccth ocjehao ce hcjtoaho. OHa 6pAa, no.n.a h AHBaAe no. kojmMa je Kao AHjeie Tpnao imcy HMajie BHine napa 3a ifaera. Ta to je Kao h ApyrAje! Ta Ma.na piljena iuto uporabe H>eroBHM ceaoM 3aMjeHHhe^ y HapnrpaA.V BejiHKO Mope, a JbenoTy h 3e.neHHAo' iiauiHX njiainma, ,n>enora HcTOKa. 3a to ce je Mypnc6er 11 >Kvpno y HapnrpaA HaKoii oneBe CM pra ocTaBHBum CpaTy, Aa ynpaBJba bcahkhm hmctkom. Kano je Mypnc6er Jaxjaiianmh neHaAHo 0TiiyTOBao H3 itapnrpaAa Tauo ce je n noBparao He jaBHB111H ce HUKOM, na hh CBojoj 3apy'iiinii,H <I>aAHAH, ichep- HH pHijiaTCera A<j)eHAaKH3aAe. ICaAa je CTynno H3 B03a h CH,nna BeaerpaACKa Bpeiia 3arjjyHyjia My yum, nor.neAao je oko ceGe He 6n.nn Kora H03iiaTa bhaho. Kao oGhmho — Hnje hhko 6ho. JeAan xaMaa npHCTyimo My h npHXBaTiio npTjbary. Mypnc6er je.'iac pa3Mnuubao 6hah nouiao y cBoj CT3H na Bej Orjuijn, hah Ha Tepannje, rAje je npeno JbeTa cTanoBao Pnijmčej AcJ)eHAaKH3aAe h rAje je ii 011 HMao CTan y 'bhah jeAHor JepMeHua. Jia <baA«Jiy H3iieHaAH cbojhm Ao.nacnoM? 3aimTao ce MypncOer, Aa OHa Benepac H3HeHaAa yrJieAa CBnjeTAO y H>eroBoj co6h, KaAa nobe na nonnHaK... OHa Gn ce liHTajia: ko je TaMO? JIa HHje Mypnc!... CTpaHa 23. nim cvijećem i darovima. Onda dođe pred loma­ ču Dahimi, njezin otac i kleknu. Mirisno, sveto drvo planu, zahvati brzo žrtvu svojim dimom, a narod pade zemlji: »Usliši našu žrtvu, o božice, Ljubavi...« pje­ vahu u sav glas. Lomača je gorila... U zraku sijevnu munja, zadrhta sve, zatut-' nji zemlja kao da se prolama, potrese se sve nao­ kolo ... Nasta gužva, vrisak, zapomaganje. Svi­ jet je bježao u masama, zemlja se tresla, lomača je gorila ... Kiša udrila, sijevalo, grmilo... Tresla se zemlja, a onda raspukla i progutala veliki hram. Stari Dahimi kada je od straha pogledao u nebo, naoblačeno, isprekrižano munjama vidio je svoju kćer Šibi kako se diže u oblacima... .. . Jak zemljotres ponovio se i progutao griješni grad. ------ Ho iiajeflHbM nenrro flpyro, jane 3aoKviiH.no MypncGera h oh irape/in Kuna, Aa ra nose na 13ej-orjiHjy. ‘ — iCo.na KpeHVJia nonarano H3Meby CBnjcTa oa kolOABopa npeMa hynpnjn. Mypnc je nienao ćBnjcT oko iA nexoTpne ce cJctho cBora GpaTa, iberonor Ha,n,a ocTane wdjy CBojiuia, a oiiAa, Kao ™ n.ianmn Te unenr sarncjtao c e ; njieno i'tt .0 TraMo o u n na hm n n /v r u n u v nc'rpaiiy T n s n v HapHrpaAa, 11 n n u r n fl n a . rAje r n io je 10 i;,vha, npoTHBH/ ra.naTa 11 Mope no nojeM cy HAnnajiH Ma.nn naMun. ripudAiiiKaBao ce hynpHjn, icojia ćy nuuia Jiarauo h Aa je Mypnc6er namio wyo 611 Kano My je jeAan npnjaTCJb na3nao xouircjiAnjy*). KaA .je npoinao nynpnj,y, mna cy. JKypno oicpeny.na y3 Bejf5rjinjy h MypocOer je 6ho ycKopo npeA KyhoM. Ivano »H.eroBa rasAapnAa« Hnje ofiaBnjeniTena tuko u rocnoba ^annajiHC HHje 3Hajia, Aa he Aohn, na je nacTa.na /K.ypGa oko cnpeMan>a iberone co6e. iheanue. nhepn OjinMiia 11 JlnAnja HapomiTO cy ce nopaAona.ne, Aa cy oneT bhahjic MypHc6 era y cbomc Kpyry iiaKon neTnpn Mjecen;a hito je OTnyTOBao a Aa ce HHje hh no3ApaBHO. HajBHUie ce Becejmjia OjiHMna, noja nnje co6h iq)H.na, Aa bo.th M.naAor Jaxjanaumha. Ho y Toj ibe3HH0j Jby6 aBH Gn.no je HeuiTo, hito joj HHje AaJio iiot iiyno npaBO Ha Jby6 aB — A>y6 aB ibe3 Hiie npHjaTejbHH,e CaGHHe CapnaH. MypHc6er ce yBHjeic yroAHO ocjehao y Toj nopoAiiAH. a Hapo'iHTO ca O.nnMnoM, Koja je Gn.na h Jinjena 11 A.yxoBHTa AjeBojKa. na H caAa cjejia je ona icpaj ibera h ohom rp’iKOM npocTOAyiuHOuihy aceHe npH'ia.na My pa3He u,apnrpaACKe 3roAHii,e. HaKOH MHTaB caT hito cy pasroBapajiH no30 Be ra y CB0jy coGy h H3BaAH H3 opMapa Ma.neny iiocjeTHHii,y np.ViKH je Mypnc6 ery: »Mvpnce, no3iiajeiu ah 0 By A.jeBojKy?« MvpncGer iipoMHTa: CaGmia CapnaH... M.iaAiih je rA(*Aao nocjeTunny, OKpeHyo je HeKOAHKO nyTa. Bho je y36 ybeH n neKano n;uieHabeii thm ynnT0 M, aAH Aa npnKpnje CBoje pacnoAOSKeibe yiiHTa: *) Ao6poAonniHiia �»r A J l ’ E T« CTpaHa 24. — A TH ? »Henaa CnjacMO ApyrapHpe y JiHii,ejy. KpacHO /geBoj'ie! Je,im /ie MypHce — JiyKaBo he OjiHMna. — KaAa ce je noBpamaa y HapnrpaA? »lipnje HeKOJiHKO Aana fauia je ko/ i MeHe u rpa- jKiiJia TeGe... — Mene TpajKHJia! — 3anyAH ce MypHc6er. »A c khm je CHJia koa TeOe?« — C MajhOM, .nnjenoM Kao h kHh... — IIIto 6h HMa.no to 3Ha*iHra? — Ja He 3naM. SaMOJiHJia Me je, Aa th oČTaBHM nocjcTHHny. — HniuTa BHiue!.. — A, TaKo!.. HeuiTO Te jom HHTepecyjy!.. OctoBH.na je... oCTaBHJia... jom HemTO, Aa he tc oneT noTpaVKHTH... o/iroBopn OjiHMna. Mypnc6er ne o^roBopH. OjiHMna nacTaBH: — OHa he ce nacTaHHTH y U,apnrpa/i,y. npmioBnje.aa.ia mh je Heurro H3 MJiaAOcra... Pa3r0Bapa.au cmo cjioGoaho. Ona Te je Jby6inia, a... h th cii iby. — A 0Hraa? ynHTa Mypnc6er. — He OHAa... OHa je caAa Aonuia y lJapHrpaA h ona Te jom HHje 3a6opaBHJia. — IIIecT roAHiia je npom.ao, Aa je hhchm bhaho — pe*ie Mypncoer cKopo Kao Aa caM ceGn roBopH., — Jlnjena je caAa... ynpaBO je 3aMaMjbHBa! Ilm.aa je h y TBojy co6y 11 3aM0JiHJia... — niTa? — HnuiTa, pe’ie OjiHMna, »ijiTa- ce th mchh npeTBapamf Ja 3HaM CBe; th ch 3?ipyueH c ApyroM, ajiH jom He MO/Ke 3HauHTH Aa fra ne bojihih CaGHHy... OHa je OH.aa CKpoMiia. 3anHcajia je HemTO y TBoj to a.a6yM. — Kano to Moacem? MjecTO Aa ch peiuna Aa je saTBopeHo, th ch joj CBe n 01a.3a.aa... — 0, He! OHa HHje Himna HHrajia. IInTajia Me je icaAa hem ce noBparaTH. — A TAje cy OACjejra? . * — y CBojoj Kyhn, ABjeqT0 Kopana oa h£.c. Mypnc6er ymyra. xIac Kao Aa je Henno pa3MHmjbao, a OHAa pene pe3HrHHpaHo rjieAojyhn npeico 0.iHMriHjHiie r.aaBe Kpo3 npo3op: . Bpoj 1 h 2. 3HTHjH H CBe OJIHJKH... H HemTO yTOAHO H JIHjeilO HCHiTO cjiaAOCTpacuo oh.vrao je MypHc KaAa ra je Aax yciioMeHe iiOMHJiOBao 110 Jinny. IIlyTHO je Kpaj cBoje upnjaTejbiipe h rjieAao y noa. 0,'iHMiia r a j e necTo norjieAaJia, ajiii HHje iiHTajia. M ano je Hac.ayhHBajia y3pon GopGe u OHa ce je y OBaj nac Gopn.aa, Aa 3aTajn 3aAH>H nyT y CBojoj Ayum 0Hy BCJiHKy Goji, Kojy je pabajia Hepa;iyMJbena h HeOAiipaheHa jby6aB. A OHAa ycTa.na oa MypHca, onpeiiy.na ce 110 coGh, n a oneT npHiiuia k H»eMy. Oh je jom cjeAiio HenoMHMHO 3a,ayGjbeH y Miic.aH: MjiaAa Tpnuma ce cnycTH ao mera Ha iioa h Menie rjiany na n.eroBo Kpii.no. MypHC je norjieAa h HexoTHue, GecBHjecno norjiaAH joj .aHjeny itocy. OjiHMna je n.naKajia... JeAHO ocjehame caMiuiocra npeMa AjeBoju,n raHe Mypnca h oh je ynHTa: — Ojihm*) th njiahem? — OnpocTii mh MypHC... To he npohH... — .ycTaiiH O.hhm, Moace MaMa aGHh! OjiHMna ycTaHe, oTape cy3e h 6p30 OA^ieTH BpaTH$ia., Mypnc6er je ocTao caM. 1Ihhhjio My ce icao Aa je ca meroBOM npnjaTejbHnoM oramjio HeuiTO iiito ra je iiesajio c ibOM, uito je Ghjio npaBO, npnjaTejbCKO u 'iTmmio M;y ce je, Aa je norpujeurao... Hexajno npnbe n po3opy h norjieAa Ha yjiHAy. Kao MpaBH , MHHH.ao ce Mypucy, Hiuao je cBHjeT yjiim,0M. IIpo.aa3Hjia Ko.ia h TpaMnajn, M.VJia ce HepasyMHBa BHKa h JKaMop. JlaMne caHJbHBo JKMHpnaJie y BeneprneM cyTOHfy h nnuia thxo pocujia. Oh je cTajao Kpaj npo3opa h ocjehao icao Aa ra o6,y3HMa Ma.aa OMarjinpa, Kao Aa ce Taj MiiTaB CBHjeT, yjiHAe, OKpehy OKO.no h Bpaha naTpar. H y hcto npnjeMe mhhh.io My ce je Kao Aa HMa iieico 3a ilhm, Kao Aa ra 30Be a.an yBHjeiv, KaAa ce je OKpenyo, bhaho je caMO MpaK y coGh . Hoh ce iio.TiaraHO cnymTajia h BHuie ce HHje morjio pacno3iiaBaTH CBHjeT, BejiHKe papnrpaACKe yjiHn,e. lIyo je caMO bhk.v h TyTan> KOJia. II. Jenan caT n;ia Tora npeHyo ce je Mypuc6er Kao — Hhhh th ce, Jby6aB HHKaA KacHo He A0.aa3H... H3a CHa H 3aTB0pH0 Iip030p. IIOA jeAHHM M,yAHHM H noMHjemaHHM AojMOM onpeMHO ce h nomao Ha Be— Hnan je.KacHo Aonuia... O.anMna ra norjieAa 3anybeiio, Kao Aa HHje noT- nepy. Ha xoahhk,v je cpeo OjiHMny, Koja My ce je cthAJbHBO yK.aoHHjia. Oh je sacTao Mac, Kao Aa joj je nyiio paayMHJia M.vpncGera. xtho HeuiTO pehu, na ce OHAa 6e3 h jeAHe pHjeMH noMypnc6er cjeAHe ao npo3opa h rjieAarae ' rH.yTe rjiaBe yn,VTHO npeMa H3Jia3y. 3aTBapajyhn oa neKyA npeno coGe, Kao Aa rjieAa Kpos ycnoMene y anapTeMana BpaTa nyo je Kopane y xoAHHKy h noAa:ieKy .iHjeny npomaocT, a MJiaAa TpKHiba CTajame Ha OjIHMliy. Ao mera Ha HoraMa oc.aoibeHa jeAHOM CTpanoM THjejia MHCJIHO 3 a mTO je to cne Taico y a«HBOTy? pa3MHUUbao je na (J)0T6Jby Ha Kojoj je MypncGer cjeAHO. MypyHc6er HA.yhH HH3 GacaMaue, Ayme ce oGhmho HaMypnc6er Gnjauie CKopo 3a6opaBHO CaGmi.v. jia3e Bp.no Kacuo h Bpjio Temno pa3.yMHjeBajy. Ta H>e3HHa JbyfiaB H.irjieAajia M.y tojihko nyTa Kao jih- OnHMiia Koja je ao Aanac m.vTHJia nporoBopHJia je, jen npojbeTHH can, Kojer ce cjehaMO jom aok ycTaje- a.:iH He pujenHMa Hero cpu,eM. JecT, ynpaBo AaHac, Mo h aok ra npBa jaBa He pacnpxHe. ria ra KacHHje KaAa ce je noiiOBO npHGjiHucnjia CaGHHa h y nacy, h HecTane. A ocoGhto HanoH uito je HcnpocHO OaAHKaAa TpeGaM nohn 3apyMHHAH, Aa je no3ApaBHM. ay* Mypwc HHje hh 0 KOMy ApyroM hh mhcjiho, ochm HA.vhH yjiHii,OM jom je mhcjiho 0 Ojihmhh h aoo CBojoj 3apyiHHUH. Ho Hiiaic iienaA h nenaA ocje- rabajy y npeABenep, n a HajeAiioM ycKpcjia npeA mehao je Mypnc npa3HHH.y y AyuiH CBojoj ajiH je mh- ra CJiHKa M.naAe CaGune, one CaGune, Kojy HHje bhaho c.iho Aa he je jeAHOM HcnyHHTH <I>aAHJia, KaAa Aobe lieh mecT roAHiia. H oh oojera G.nH3HH.y npouuiocTH h y meroBy Kyhy. noneme M.y H3JIA3hth npeA omh CBe CHTiiHne onor paAanac, na;ia je Aoanao oa OjiHMne, Aa ce npu- Hor M.na/ienaMKor "KHBOTa. CjiHHcaBa CaGinia Capnan, Ta CaGHHa/ Kojy je 011 noCjeTHO ce caAa iiapoMHTo jeAiior cjiyMaja, KaAa 3HaBao Kao Ma.ny AjeBojliHuy, ocjerao je oiict Moh upo- je CaGHHHii oTau, OABjeTHHK OapHaH Gho uaTBopen, m.ae Jby6aBH, Moh M.aaAocra h H>e3HHHX čama. IIo- jep ce je namjia koa mera jeAHa aaGpaibeHa 6pomypa. — KacHo je Aonma... Ma.ao, nojiano, HeBHAJbHBO, a OHAa cbp, jacHHje cjih'najia My je Mauna jeAaH .ihk , Kojn je Guiiao CBe H3pa- *) KpaTKO, MH^O HMe. �) BpoJ 1 ■ 2. MypHCije nacTojao Ha cBe Moryhe Ha’iHHe, Aa ra ocuoooah. nHje ocTajia hh je/ma BHbemija uhmhoct, a /ia HHje noKyinao, Aa onacn CBora npHjaiejta. Taaa je OHa Gnua AjeBoj’inpa hctom ce pa3BHja.ua, Kao nynoJbaK. Ka;ja hx je nocjeino nuanaue cy h MajKa h KiiepKa. HaKOH onor nocjeTa o/iJiyiHO ce Mypnc6er Ha cKpajme cpeACTBo, Aa nobe bc.tihkom Be3Hpy <I>epH^IIOlUH. Cjeha ce AoCpp, Kano je mouho namy h jcano M,y je nama Kpoa majiy penao; »CHr.vpno je Afypnc6er 3aJbyOjbeH y iiaa^y EpMeHKy?« ^ ^ Hama My je caBjeTOBao. a« "če okahh oBaKOBH.x HHTepBemjHja, jep 6h r&Mćfne CKyno d a ra , ho u>y6ub HHje 3iiajia 3a onđcHocra. H KOHanHo je ycnHO, nama My je oCghatJTfla he cTBap h3bhahth. Ka^a je Aomao to jaBHTH rocnobn Car :ijan OHa ra c'rajta JbydnTH h cracKara Ha rpyAH, Kao .CBoje ahjeie, a CaGHHa My nou>yGHua pyity. Oa Ta^a cy Ghuh Hepa3^pywHBH. Ka^a je h Capnan Gho nyniT6H Ha cuo6oAy Myp«c je 6ho cKopo yBHjeK y H>HX0B0j Kyhn. JI>yGaB ce nouaKO pa3BHjajia y cpuy M.uaAor Mypnca H je^nor jiaHa npH3Hajin cy je/mo ApyroM oho mro cy oGoje ocjehajiH — Aa ce u>y6e... Ajih kpatko BpnjeMe 3a thm no3Bao je MypncGera AHpeKTop uHijeja h pa3jacHHO My je;my craap., Kojy OH HHje 3Hao: Aa He CMHje 3ajia3HTH y icyhy CapnaHa h aa ce Mopa oKaHHra ^pyjiceH.a c rppHMa h J epMeHpHMa. /{HpeKTop ra canjeTOBao, Her.a npeito JbCTa ocTaHe y HHTepHaTy, jep he To.tmra HajcHrypHHje 3a h», ano Hehe, je^Hor AaHa Aa ocBaHe y 3aTBopy. Mypnc TeuiKa cppa npHCTafle. +iaaa c.y HacTa.uH ^aHH mKo.iicKor OAMopa Mopao je y HHTepnaT cacTaBuiif ce jom je^HOM ca CaGHHOM, j i & je oGaBHjecra h yrjemH. , CBa pa^ocT h yTjexa Meby„ JjHpejcKHM 3HA«HaMa Gnua cy My CaGHjHHa nncMa. Y h>hmk M,y je 3a•Th.vGjbeHO AjeBojne iiprniajio o K,ynajHMa CBora cppa, o onojhm MHc.nHMa h jKeu>aMa ny Aeh u M,y Gnjejie rpyAH, upne OMH h pyjHe ycHe y3 xHJbaA,y iio.Jby6au;a. Ho h Ta cy iiHCMa CKopo Mopa.ua npecTaTH, jep je crpora ynpaBa oTBopH.ua je^aH Aan meroBO hhcmo h oa caaa je CTapH paBHaTeu> AGA.ypaxMaHnama mirao CaGiiHHHo nncMO MjecTO H>era, a oHAa hx nosparao c jeAHOM oiiOMeHOM 3ajbyOjbeHoj AjeBOjpH. 3a thm cy npo,ua3HJiH ashh h aahh 6e3 Aa cy ce BH^ajiH, a 3a obhm Aomua 3aAH>a roAHHa inKouoBama y HapHrpaAy. Oh je ocraBHO HHTepHaT h npecejino ce koa rbe ^aHHaaHC. Ty ce oneT oGHOBHua jby6aB, a.uH je HeKOJiHKO Mjecepn naa Tora Mopauo h to npecTaTH. HcnHTH ce aaBpimuH, AP.VroBH c.y nomjiH y HHocTpancTBO, na jeAHor Aana h MypycGer ce pacTao ca CaGHHOM. 3aAH>H nyT je bhaho Ha CTaHHiiH, KaAa ra je HcnpaTH.ua. Ha H>e3HHHM ohhmb naK.un.ue ce cyae, KaAa je KpeHyo B03. y 3 Ty M.uaAeHa>iKy ycnoMeny JieC. ,HJia je jom je/uia. A to je GH.ua ycnoMeHa Ha KhepKy PnijiaTGera A(J)eiiAaKH-3aAe, yMHJbaTy h AHjeny OaAHJiy, icoja je ero caaa nocTa.ua meroBa 3apy’iHHiia. OBa cjehaiba y OBaj nac, KaAa je oh miiao Ha Be'iepy Kpo3 CBjeTHiiy najnpoMeTHHjHM papnrpaACKitM y.uHii,aMa h ako ce HHcy GopH.ua y meroBoj Ay iiiH na iipeBAacT HiiaK cy yTHU,aAH na meroBo pacno AOHceibe. HocTao je pacTpemen, nyjaH na ra je y.uH>i na Gyita Tjepa.ua Aa CKpeHe y iipBH xoTeu na ne'iepy. Benepahe h nohH y KaBaH.v, octath Heno BpnjeMe h KaAa nocny CtpaHa 25. — »r A J P E T« — koa Aannaunca orahe Kyhn. CyTpa he u TaKo oraha Aa Ulepannje h ocTara neKounKO Aa- Ha. npohn he to cBe... Benepao je y »riauace«-y, a OHAa H3amao na yuHpy, Koja ce Gnjame nemTO CTHmaua oa AHeBHor npoMeTa. TeK xpne CBHjeTa rneTame npeMai napKy. Ila h Mypnc nomao hhs Bej OruHjy. Hnje ce CBpaTiio y napK nero nomao upeMa Ta-uara. HeuiTo ra je ityKuo AouH, Aa norueAa ibeuy AoGpo no3Hara Taj Kpaj, KojH je yBHjeK jkhb. 3 acTajao je Ty h TaMO, Kao Aa je rueAao: HHje uh ce mro npoMHjeHHuo Kpoa nerapH Mjeceua Kano HHje Gho y IlapHrpaAy. Cnycrao ce hoc-Be y TauaTy h npoua3 Ho HcnpeA ohhx Ma.unx Kp’iMima y icojHMa ce onHjajy MopHapn h KypAH. Hyo je My3HKy h njecMy, nyo je ncoBKy h uynaH>e nama — Aonnpao Ha yuHiiy CMpaA oa Ay3 HRe h MaCTHKe, cyxe pnOe h yjba. 3 acTao je npeA BparaMa neKor maHTaHa, oraopno hx h ymao yHyTpa. A hm- h, HeyroAaH 3 aAax 3aycTaBH0 ra. y AHMy h CBHjeTuy bhaho je HeKAKBe napoBe, KaKO ce GHjecHO BpTe y AHy ABopaHe. Hem-ro ra oGy3e y Taj nac, HeuiTo pyvKHo h oABpaTHO, auH y hcto BpnjeMe h cuaAOCTpacHO na cjeAHe 3 a npa3aH ctou. JeAan Keutiep npHCTynH k meMy. HapynH Gouy Biina. K ojihko ce je roA chuho, Aa ce oipece mhcuh ti oAarna py;icHe BH3 Hje HohHor jRHBOTa ncnpeA ceGe Huj 3 Morao. /I'hbot ra je 3axBaTao, bhho ra oimjauo, Mv'uHKa h nuec 3aHocHUH h ciiyuiTauH .nouaito, nouaico y cijepe pa3G.uyAe. KaA je HapynHo AP.yry Oopy cjenn.ua je ltpaj mera AjeBoji-ca, maiiTaHKa, ro.uHX p,yKy, paMeHa h ueba y tahkom OAHje.uy, Kpo3 Koje ce je BnAnuo H>e3 HH0 HaGpeKuo h HaMa3 aH0 rajeuo. npnMait.ua M.y ce 6uH3y, 6 uH3y, HaTonuua namy h KyuH,yua ce. Oh je MexaHH'iKH hciiho h norueAao je Go.u>e. H>e.3 HH0 Ayry>u>acTo uime c ouiTpoM GpaAOM. aaKOBp'ienHM ne.uHKHM hocom h npHHM o’iHMa, y KOjHMa je Beh HecTajauo cjaja .VHHHHua M,y ce OABpaTHHM H py5KHHM. OHa My uyKaBo HaAinrHe h npyjKH pyicy, Aa ra orpuH. On ce H3 MaKHe hchoa mesHHe pyKe, a pna yBpnj(;beHa yciaHe h OAe. To je HnaK raAHO, noMHCUH y ceGn MypHC h 3 obHe Aa nuara. IUaHTaHKa ra norueAa npeno BOJbe cjeAajyhn 3a ApyrH ctou, a oh naabe Ha BpaTa. HnaK je to raAHO, mhcuho je Mypnc HAyhH hh 3 yuHuy. Ho neuiTO py/KHO, Hemra jaKo uito naun 3aycTaBu>auo ra, Byiuio ra HeKyA, manTauo My HemTO. BH3 Hje Haiiout V ouhx HceHa Kpo3 CBHpKy, Kpo3 njecMy jaBJbaue ce, npyncaue roue pyKe npeMa H>eMy h 3 Baue ra... C.THCKaue ra, rpuHue h nocnue neKyA, rAje je Meno MHpniiiJbHBO Kao y naMyKy, Kao y oG.uan;HMa, Kao y cny. no'ieo ce nemaTH y 3 »JyKceK nauAPMy«*). T hxo je. HcMa npoua3HHKa. Oa HeKyA AOua3e ruacoBH hc upeitHAaHH h HejacHH. To je OTtyA, h 3 thx coKaKa... BacTane noA jeAHOM CBjerau>KOM h Kao Aa ce OAuyMHBarne. JeuaH ocjehaj cTpacra B.yKao ra, Aa CKpeHe. Ha noKpajHe yuHue A0 ua3 HUH cy ruacoBH necMe h tohobh ciape BeHepnjaHCKe My3 HKe, Kojn cy ra ApauiKauH, ByKUH, 3 BauH h HyAH.UH Hoh, H>e3 HHy Tajny. ymao je HeoAu.v'iHO y conaK norueAaBuiH 3a coGom, Aa ra ko He bhah h najeAaHnyT ce Hauiao,.y Bpenn nohHor jkrbota. norueAa aooho h unjeBO. CByAa CBHjeTuo, oa CByAa njecMa h My3 HKa. Ha jeAhhm BparaMa cjeAO CKyn GuyAHHua na noua touhx ,i* *) y noKpajiinM coKaiiHMa oBe yjiHi;e najiaae ce napurpau- i GjiH/iHJiHniTa. �»r A J P E T« Crpaira 2 Spoj 1 h 2. h>hx, TaMO jiHjeBo Ha ApyrHM na cy cbh th rjiacoBH cjiojkhjih y je^aH Mac, y je^aH cMHjex, KojHM ce CMHje caTana p a c k o m ApyiiiTBy h MypHc(5er cTaHe. OHe npecTa^ome paaroBapani. Mopajiy. CKopo TpnoM npebe ycKy pywHy yjnmy, Je^Ha HCipna npe/i H>era h oCjecn My ce o BpaT. Oh H3abc na r.naBHy h 3aycTaBH ce npe# SeiKOM KaBaocjoTH jaK mhphc ny,aepa h nap<j)HMa h HeyroAaH hom. J ohi My je y yuiHMa ocrao exo CMHjexa pa3y3cMpa^ H3 H>e3HHHx ycTa. Bjiy^Hnpa ra noByqe ca AaHiix OJiyAHHii,a, jom je y Hocy ocjehao jaK mhphc cođoM, Ho oh ce oTprae h norjie/ia je npermpHo. Ko- nyAcpa h HeyroAan boh. H3 y cia OjiyAHHU,e. Ba TiiM y^e y KaBany Koja je Opna cicopo npapaKiie 6p30 HanpHjen, a OHe ce no'm y cMHjaTH CBe y je^aH rnac HeiuapHO, pa3ČJiy^HO AočauyjyhH pn- ' 3H1 H CjeAHe. (HacTaBHhe ce.) jeMH, Koje ce He Mory hohobhth. Mypncy ce hhhhjio, na npc3opHMa BHiiie BparaMa... idoli su njegovog pjesničkog uvjerenja u nesavladivost naše rase i u konačni trium f pobjede, bradi te čvrste vjere u duši ton ponosne borbe­ nosti i himne prkosnoj žilavosti najjača je stru­ U najljepšoj muškoj snazi, u doba kada lju­ na njegovoj liri. I tek onda kada su mu se, di od duha i osjećaja daju jpš uvijek jaka i sa­ na poslije dugog stradavanja, ispunili snovi, kad je, vršena djela, umro je nedavno, 2. o. mj., u Mo­ dočekao »zlatno Jutro otadžbine svoje«, staru klasični pjesnik Hercegovine, AleksžSTŠan-' srećan, njegova je poezija kliktaj.raskovanog roba i za­ tić. Duga i teška bolest nije dopustila da navrši nosna himna novom suncu koje se iz krvi rodilo. ni 56 godina jedan nježan organizam, koji je u Što ovdje želimo naročito da podcrtamo jest sebi nosio duh, namijenjen vječnpm životu. to, da nas Aleksa Šantić, u toplini svoga saosjeKao malo koji pjesnik, Aleksa je Šantić iz­ ćaja i u bolu kojim smo svi bez razlike bolovali, raziti tip k raja u-kome je ponikao i| klasično nije dijelio po vjeri ni po plemenu. Sveobiman u čedo vremena u kome je živio. Sin jedne viđene porodice, kakvih, rasno jakih i svježih, nalazimo svojoj ljubavi prema onima koji pate, on je pje­ u mnogom našem, patriarhalnom mjestu, on snik bola svih nas zajedno. »Naša pjesma«, na­ nosi u sebi sva ona rasna obilježja, koja su se, mijenjena »Gajretu«, vanredno je izrazit dokaz kroz -vijekove, iskristalisala kod našeg svijeta kako je ovaj pitomi duh imao široke i svijetle dugom čežnjom, bolećivim nadanjem i vrelim nacionalne vidike, a klasična i toliko pominjana saučestvovanjem u stradanju. Unoseći ih ft oi njegova pjesma »Ostajte ovdje!« nije samo masvoju poeziju, on je među našim pjesnicima zau­ jestetski poziv na izdržljivost u borbenom stavu zeo mjesto, koje mu, po blagorodstvu tih dušev­ i bolan klik za braćom koja su se pokolebala, nih strana, potpuno odgovara: on je pjesnik nego i proročko predskazivanje dana koji mora­ iskrena srca i neizvještaćene duše, tihe sjete i ju naskoro da dođu. Dočekavši te dane, on je vidio ostvarene sno­ bolne nostalgije, preplanula žarom tople patri­ otske rime. Sazdan da leti po zračnim visinama, ve svoje mladosti i zrelih muževnih godina, i oovaj je osjetljivi pjesnički duh udarao na pre­ duživši se svom narodu onako kako je malo ko preke nepomirljive jave koja je daleko bila od u stanju da se oduži, on će, svjestan vječnosti snova kojima se hranio. Željan ljubavi koje nije pominjanja koja mu je nesumnjiva, mirno da nalazio, žedan slobode, koja mu se kratila, bolan počiva u slobodnoj zemlji, za koju je neštedimitočio krv svoga srca i obilno je razljevao kroz za pravdom koje nije bilo u svijetu, on se je, kao ce noćni cvijet, zatvarao vrlo često sam u se, živio svoje iskrene i osjećajne pjesme. Slava Aleksi Šantiću! životom svojih ideala, sjetno tužio za onim što je izgledalo da je nedokučivo i, od vremena na W oodrow WUson. Ime bivšeg predsjednika vrijeme, grmio gromom patriotskog bola i po­ nosa; Niko nije u tome bolu našega svijeta toli­ Sjedinjenih Američkih Država i kod nas je do­ ko saučestvovao, niko nije znao da oda toliko bro poznato. Ono je često spominjano pri svršet­ poštovanja patnji i stradanju i niko nije s toliko ku rata, kada je on postavio platformu sa svojih prava mogao da ustvrdi, da u bolu njegova srca poznatih 14 tačaka za mirovne pregovore. Nje­ odjekuju bolovi miliona srdaca, kao on. Blago­ govo se ime čulo i za vrijeme pregovora u P a­ rodan po duši i saosjećaju po srcu, vezan jednom rizu. A onda je otišao u Ameriku stavivši pot­ nedokučivom i beskrajnom ljubavlju za gole pis na versaljski ugovor i ponesavši sa sobom krševe naše, on je pred očima stalno gledao vizi­ američkom narodu, da mu odobri djelo. No ta­ ju čovjeka koji stradava i klanjao se trudu, mu­ mo je slabo prošao, jer kongres ne htjede odo­ ci i izdržljivosti toga stradanja. Vreli znoj s na­ briti ugovora držeći se svojih tradicija: Amerika boranog lica i tvrdi žulj na izmorenom dlanu Amerikancima. Tada se Wilsori povukao u svoj | Aleksa Šantić. �Grpaiia 27. New tim Predsjednik Unije. 6. novemhri. 1 i S f i ’- P o ^ 0 Wilson izabran. riječi \Vilsonove bile su pred smrt: je Grayson?« G. Grayson je‘admiral i naj1 1“ ŠI nlJe bll° PreviSe pleme- mtimniji njegov prijatelj. jr°1na]m^I1f'1°>18 tim teSlt0 obrt'10- 4. februara nito’sti i a<5>r£ !!*vto 1 *.‘a ie htio Wilson? Ta je -•«. °Pse™v r l i pitanJe- Za nas uskotrr-Jne njegove suvremenike možda još zagopp*^ i utopija, tek lstonja će moći objektivno pjeniti veliku zami­ sao njegovu i potponu j,ia dati satisfakciju. Wilson je bio Čovjek >miao je pred očima interese i ideale čitavom čovječanstva,.potpun čovjek, koji govori prve ulaza Amerike u rat: .»Mi se nijesmo okupili ovdje ni da ispituje­ mo uzroke ni povod ovog rata. Mi nećemo traziti ni mračne uzroke iz kojih je planuo i zahva­ tio Čitav svijet. Mi ne možemo ostati jednostavni posmatrači, jer ovaj rat prijeti da uništi kultu­ ru i civilizaciju. Interesi drugih naroda skop­ čani su s našim interesima. Što traži od nas čovječanstvo to moramo učniti, da ga očuvamo pa bilo to narodima Evrope ili Azije«. Intervenirao, je na strani saveznika, ppbi-* jedio, vratio se u Ameriku, a da sobom nije ništa ponio. No, Wilson je otišao iz Evrope potpuno razočaran, jer je bio moralno poražen. On nije mogao provesti svoje ideje ni u jednom malom dijelu — podlegao je staroj lukavoj evropskoj diplomaciji koja je znala vješto ižhpačiti i izigrati sve njegove predloge. Istina radi ovog sada ev­ ropske diplomate razbijaju glavu, ali je Wi^pra već mrtav, a Amerika tvrda... Š ta je b io Woodrow Wilson? Čovjek k o ji je uvijek svaku stvar dobro proučio i vidio, stvorio svoj vlastiti sud i ostao uvijek kod njega, bez predrasuda, daleka pogleda, koji je gledao na mase čovječanski i tražio da svakom bude do­ bro. Za svoga presjednikovanja učinio je u so­ cijalnom pogledu u Americi toliko dobra, da je išlo već na štetu državne kase. Bio je skoro mi­ stik, da vjeruje da je čovjek u svom početku bio dobar i da še je kasnije iskvario. Vjerovao je u popravak društva i u izmirenje naroda, u stva­ ranje velike svjetske političke i socijalno-ekol nomske zajednice. Da nije uspio u svojim načeli­ ma taj veliki čovjek uzrok je okolina, koja ga nije razuimila, a koju je htio učiniti sretnom i zadovoljnom. Woodrow Wilson rodio se u malom gradu Staunton, države Virginije, mjeseca decembra 1856. Njegova porodica je irskog porijekla, jer je njegov djed emigrirao na početku devetnae­ stog stoljeća. Odatle se i tumači njegovo zauzi­ manje iza Irce. Djetinjstvo je proveo u športu, kao i svaki Amerikanac. U sedamnaestoj godini ode u kolež i tu osta jednu godinu kod oca, a za tim ode na univerzu u >Princeton. Prije nego je svršio ispite štampa jedna uvažena revija nje­ govo djelo »Essai sur le gouvernement cogressionnel«. Za tim je studirao pravo, pa političke zna­ nosti. Postao je profesor pa univerzitetski profe­ sor 1 predsjednik univerzitetskog zbora profe­ sora. U dobu od 1890—1910. napisao je svoja zna­ menita djela »The (State elements of historkal and practical politics«, »History of the Ame­ rican Poeple«. 1910. postade guvernerom države V ladim ir Iljić U ljanov-L jenin. 0 diktatoru Rusije, koji je nedavno preminuo u Moskvi i sahranjen uz najveće svečajnoisti teško je dati sud. Tajina koja prekriva Ibiće ovog čovjeka ostaće za historiju i poznija vremena. Mi .nje­ govi savremenici možemo o njemu samo jednostavno su­ diti. iNjegovi sljedbenici i fanatičke pristaše u njemu gledaju nadnaravno biće, novog čovjeka, a mi koji smo protivnici njegove teorije i nauke gledamo u njemu zlo­ duha Rusije, razarača kulture i civilizacije, destruktivnu, bolesnu ambiciju, koji je u svojoj ogorčenosti n a (društveni poredak išao u skrajnost. Toliko nesreće, toliko jada, bi­ jede i gladi nije prouzrokovao čitav svjetski rat, čitava istorija do sada koliko — Lenjin. On je prvi došao n a svi­ jet, koji je toliku buru digao! I niko ne pođe u Rusiju pro­ tiv n jega... Ni jedna država ne osjeti potrebu d a ga po­ kori! P ustili ga njegovom razornom radu, d a uništi Ru­ siju" i d a um re na njezinim razvalinam a.... Zar to nije ironija? Šta je imao on tako moćno u sebi da je pobijedio? U čemu je bio njegov toliki uticaj na mase. Po onom što je dao ne očituje se nikakva genijal­ nost, što više n iti veliki talenat. Njegovi govori, i njegovi članci b ili su sasvim obični ideološki, bez dubljine, a često repeticije bez sadržine. A ipak je taj čovjek bio dik­ tator Rusije i sve g a je pokorno slušalo. Jedno što je bilo kod Lenjina, to je poznavanje prim arnih osjećaja mase; bio je psiholog i niskim instiktima vodio je svijet, te milione Rusije za nos. A vodit nekog za nos, dosta je proučiti čovjeka. Lenjin je m ao oubraženje masa. znao ga je i stvoriti masama. Nezadovoljan s Mark sovom teorijom Lenjin je Mio na prečac revolucijom, diktaturom doći do vlasti i sa vlasti ostvariti svoje ciljeve. Međutim Lenjin je išao još dalje, do skrajnosti — do komunizma u Ikojem se je izgubilo d ru ­ štvo, društvene razlike, porodica, škola, vjera, zakoni i čitav dotadašnji poredak. Znajući slabu stranu ruskog naroda, misticizam duše Rusa on je sve svoje djelovanje posvetio propagandi izvan Rusije. Tu je sahranio Rusiju materijalno izvukavši sve njezino blago. Kako je radio brzo tako nije birao kome će povjeriti propagandu u d ru ­ gim zemljama, tako d a su većinom razne varalice i iprobisvjetine došle do novaca i trošili ih, razbacivali, a d a ideju nisu ništa doprinijeli, niti mogli, niti umjeli doprinijeti. Taiko je komunizam propao u čitavoj Evropi, pa i u čita­ vom svijetu, jer nije imao osnove. Što više prouzrokovao je i reakciju, kao u Italiji, d a se je protiv njemu organizovala druga strana i srušila ga, ali stfrn srušila i sre­ dinu — đemokratiju. iU samoj Rusiji preživiljuje kom u­ nizam, odnosno boljševizam svoju zadnju fazu. Smrću Lenjina biće ubrzano sazrijevanje stanje u Rusiji i svaki nas čas može iznenaditi. Kad je Lenjin bio u liceju odlikovao ga je car zlatnom medaljom za dobro vladanje i uspjeh u nauci, ali to nije smetalo Lenjinu d a naredi da ubiju cara i njegovu poro­ dicu m asakriraju... Bc Zašto muslimani nazaduju? Jedan francu­ ski orijentalista g. A. L e s s i e r proučavajući Istok postavio je sebi ovo zaista malo čudnovato pitanje: »Šta je uzrok da toliko muslimana, mu­ slimanskih država i državica eksploatišu evrop­ ski narodi?« On kaže da je čuo mnogo odgovora �O paH a 28. >f A J P E T « Bpoj 1 h 2. n# ovo pitanje i od samih musliman »Č itajući ovu p rip o v ijetk u S e lm in u — pi&e g. -Hajri — veli g. Lessier nije me ni jedan taj >>a ., vidi čovjek s a v o n aj jeđn o a ta v n i i tegobni ■život, b ed u in a , voljfar, jer me nije mogao uvjeriti, da ffftr zaao- kojem je p u s tin ja k u ća , p ije s a k i su n ce . L jep o te i s tr a ­ sTanem uočivši i psihološke momente. JećfnPrl" h o te p u s tin je o p isan e su ta k o plastičn o i jak o , d a izadivgovorili o socijalnoj odvojenosti, drugi o silnom- -^ ije i zastrašuje...« i jakom vjerskom uticaju, a neki čak i o degene­ " -zbirke -»Uspavane duše« p re v e d e n a je da-nušnja n je ­ _ . . M _ raciji, ali većina reče: da to pitanje podržaje ka­ z in a stv u . - u »G ajretu«. “ ■**«. pitalizam i evropske sile, jer najveći dio tih milišk o l sk a - ^ u t ik a k a o k u p a c ije . K akvu je ona je neosviješten. a u s trijs k a , v la d a v o u . . sk o ls k u m ik u u Bogni ,, H e r c Prolazeći i putujući po zemljama nastanje­ g o v n u vidi se n a jb o lje ,lVi, c irk u l„ „ e n d ted b o : nim muslimanima i posmatrajući ih sa strane Z e m a ljs k a v la d a c i r k u l * . , ^ n a r e d to m od 9 . ,e. činilo mi se, da medu njima ima jedna čudna i b ru a ra. 1879. br. 2649/1. o b z n a n u je : ^ je dog o d ilo pa zlokobna sila, koja sputava njihov napredak, ko­ su se, z a s tu p n ic i n e k ih p ra v o s la v n ih '-»wvi*nal potužili,, ja im neda naprijed kročiti, a ne mogu se je otre­ k a k o u n e k im k o ta rs k im m jjestim a hoće se osii»vaitj škole sti. Tajanstvena sfinga uvukla se je u musliman­ u k o jim a će se u č iti la tin ic a , p a s u izja v ili b o ja z t* . datsko pitanjei, uzrasla je velika i silna, jaka posta­ se o v im š k o la m a id e z a tim is tis n u ti ćirilica, m eđu n a ro ­ la. Nema joj postanka, nema imena, s dva je lica dom . P ovodom ov ih pritužbi, v la d a je d o n ije la riješe n je , i svojom sadrenom težinom pri tište musliman­ da, o n a n e m a ništai p ro tiv toga, dal se o v ak e š k o l e ski život svakog pjojedinog i uklela, je svojim ta­ o s n i v a j u p r i v a t n o m i n i c i j a t i v o m i d a se janstvenim, očima tu ogromnu masu Muhame- u -n jim a uči sam o o n o p ism o čiji s u p rip a d n ic i osnovali dovih sljedbenika. Da se riješi ovo pitanje nužno šk o lu , k a to lic i la tin ic u , p ra v o s la v n i ć irilic u , p a i m u s li­ je razlučiti u muslimanskom pitanju suštinu sa­ m a n i tu rs k o p ism o . O na će p rid rž a ti seb i p ra v o n adzora. me vjere i ono što se odnosi na socijalni život. »No p o s to ja n je o v a k ih škola« — veli se u n a re d b i — neće Trebamo izlučiti religiozne momente iz Islama i s m e ta ti v la d u , d a u m je s tim a g d je se iskaže- p o tre b a — cĆobićemo nauku, koja bi se mogla usporediti sa da- p b d ig n e opće osn o v n e šk o le i d a u n jih u v ed e sam o sistemima današnjih socijologa i koja bi ih mož­ 'latT hicu. Ali p o v rh la tin ic e uićiće s e i! ćirilica-, p a i tu rs k i, da svojom savršenošću i prestigla. Ali iza Muha­ a k o t o z a h tje v a p o tre b a . Š to s e tič e la tin ic e t r e b a p oučiti meda i njegovih savreanenika uvukle šu se razne stan o v n ištv o ', d a se o n a n e u v o d i z a to, j e r s e n jo m natruhe u život muslimana i spojile s pojmom » s l u ž e i o n i o g r a n c i s l o v j e n s k o g r o d a i vjere. Postale su dogme, kojih dio u Islamu k o j i s u s r o d n i s r p s k o m e , i u ov im p o k ra ji­ uopće nema i počele su kočiti spcijalni i politički n a m a -n a sta n jen o m narod-u, n e g o z a to d a se školskoj razvitak muslimana. Jedan je fakat ipak ovdje m la d e ž i p ru ž i zgoda, k a k o ć e r a z u m i j e v a t i važan, u proučavanju ovoga pitanja, a to je da je - u - r e d o v n i j e z i k i u r e d o v n o p i s a n o - ovozem nih Islam socijalno povezao svoje sljedbenike i dao o b la s ti, te p o svih s t r u k a h z n a n ja n a p re d o v a ti, j e r se im poseban društveni položaj. Osim ovoga vršio la tin ic o m n e s lu ž e sa m o H r v a t i neg o i d r u g i sliovjanje jak uticaj i vjerski, koji je postajao sve jači, s k i i, n eslo v jan sk i. {puci raM ličitih vjeroi,spovjedi, a ne dok u neko doba nije prešao skoro u fanatizam. s a m o k a to lici« . Drugi dio Muhamed ovoj nauci zanem aren je i JEDNA ČUDNOVATA NAGRADA. K a k o n je m a č k i podređen samo vjerskim dogmama. Tamo se je lis to v i ja v lja ju , p o d ijeljen je ta k o zv a n i »G rillparzerpreis« izlegla tajanstvena sfinga u Islamu, koja je po­ ■njemačkom p iscu F ritz u U nruh.-ij. I s a d a dolazi je d n a čela kočiti razvitak i napredak muslimana, a nje­ u p ra v o g ro z n a čin jen ic a gledom n a v a lu ta r n e p rilik e i zina kruna donijela je muslimansko pitanje u n a n a g r a d u p je s n ič k o g d jela. N a g ra d a n a im e iznosi 5000 današnjoj fazi. a u s tr ijs k ih kruna,, to- znači 40 filira a u s tro -u g a rs k ih p rije Muslimansko pitanje ne da se riješiti podre- r a ta , ili 35 p fe n ig a n je m a č k ih prije, ra ta , d o tičn o s a d a đenjcm muslimanskih naroda pod tuđe gospod­ 2 i pol češko-S lovačke k ru n e . M ora se jo š spom enuti!, da, stvo ili protjerivanjem iz Evrope, nego izjedna­ J u r y z a p o d ije lje n je t e n a g ra d e s a s to ji od a u s trijs k ih i čenjem u socijalnom i pollitičkom životu. Treba n je m a č k ih ju ro ra , k o ji m o ra ju p ro č ita v ši d ra m u , n a p i­ dati muslimanskim narodima ravnopravnost i s a ti o n jo j svoj sud i- p o slati g a ■rekomarnđiranim p ism om pomoći im slpbodnom razvitku, pa će se to pita­ u B eč T im e sv a k i p otroši više' z a pajpir, nego što iznosi nje samo po sebi riješiti. Tajanstvenu sfingu mo­ n a g r a d a z a p je s n ik a . OviVj fakitum o s v je tlju je n ajbolje že oboriti samo jedan reformator Islama, koji će p rilik e u k o jim a s e n a la z i h o n o rira n je d u šev n o g a ra d a . protrijebiti korovi je naraslo iza Muhamedova flOBPOTBOP yMJETHOCTM HPEfl CYflOM. y Epycea>y je doba i rastumačiti Islam u svijetlu dvadesetog ypeHcna pacnpaHa aa 15. (J>e6pyapa, Ha Kojy je no3BaH nao oirryvijeka. 5KCHHK GeJirHjcKH Kpa* JleonojiA. y3pon je 6 ho iuto je <|>HJixapDrugi jedan poznavaoc muslimanskih nado­ mohhhko ApyuiTBO paciiyuiTeHO paflH HHCo.ineHniije. BjepoBHHHH da dr. Klods, napisao je Studiju o muslimanskom ApyuiTBa TpajKH.iH cy Han;iaTy oa AHoHH'iapa. IIpeA HeuoJiHKO pitanju u kojoj raspravlja između ostalog o žen­ roAnna KaAa ApyuiTB0 HHJe MOrj,° npocnepHpaTH cnacHO ra je skom pitanju i bračnim odnosima. npajb JlconoJiA KynHBum cKopo CBe Anonnne, Aa noMorHe yMjerSelma E1 Kassab. Jedna od sa vremeniti arapskih sp i­ sateljica čiju priču i»Uv e n <u.1e K r i iz a n t e m e« dono­ simo u današnjem broju jest, S e l m a Kl iK a s a aj>, koja je u zadnje vrijeme napisala mnogo lijepih stvari. Kpočetka se bavila kao učiteljica više pedagoškim »tvarima no kasnije počela je pisati pjesm e i pripovijetke. Njezin ocjenjivač g. Hajni u »Colonial«-u h v a li joj inovele i pjesme i veli: da je mnogo jača n a ovom polju nego n a pedagoškom. Naročito joj hvali oveću pripovijetku »Be­ duin«, koja je štam pana u posebnoj knjizi. hocth. H TaKO je AOčpoTBop yMjeTH0 CTH AOUiao npeA cyA! B P30JAB M TE/1E0OH V nAPHMLjM. ITpeA BpxoBHHM cyAHiiiTeM y JloiiA0Hy 10. jaH.yapa 1880. 3axTHjeBao Je AP«aBHn oABjeTHHK y HMC TJiaBHor nouiTaHCKor ypeAa, Aa H3Aa cyAČeny auiioBHjcA, kojom ce jiohaohckhm noAy3ehHMu »Te.ne<J)0 H KomnanarHHc«, »KAM«)« T. Komti«. hmbac napeAHTH, Aa o6yc-raBe oBoj puA, jep TUM iutctc Ć)p3 ojaBy h BJiaAH noja je H3Aa.na tojihkc MHJiHjoiic 3a OpaojaBe. Oh ap * h, Aa HCMa HHKaKBe pasjiHKe H3 Meby 0p3ojaBa M rniediona, na ce Mowe HapoA cay*HTH ii CpaojaBOM. �Bpoj 1 H2. »r A J p E T« Crpam 29 rAJPETOB TJIACHHK AVflMJEHMHJA ynPABE TAJPETA KOfl HjEr BEJ1 KPAJbA, Upe«, aatjk,,«}- rjiaBHor OAdopi flejernpann cy y »«e rajpeTa. «o«noBn y„paBe r(. ;, p Xacan«croBnh . Capnk « P°' » cc MBBaae lb. Bm . Kpa«,y mio je »»Opno » «,u, llpeBToaoHacAMHH« Ilerap Ayae bokpobbtm, Tajpora Top,«« peACTMnniin Tajpera 6hah cy iip««*e»ii y ay4 njeim»jy TO loer. Itam aH ctna aajemo ca roon. MmacTpo« Bepa flp. BoJOM JaikHhe«, raje cy 6 b» b aaapaoiHii i, na p y W n ocTaan y |'a;iroBopy ca Hj. Beji. nyna ABa caTa. TopihOM aroAOM H3BiijeurreHH cy iipeACTaBHHUH I'ajpcTa .W je Mhh. CaBjeT OAortpno m ce y Beorpafly 3rpaAa ob. »AhKep« OTKynH ;» M.VCJIHMaHCKH CTyACHTCKH AOM. y obom A0My HKhMhe ciuioHiuma cbh MycjiHMaini na Bochc h JywHc CprtHjc, Koju ce Hajiaae na CTyAHjawa y Beorpa,ny. no HpeAiiBaibc o MyxaMeAy (a. c.) ii aHa'ieiby McBJiyAfl, itojo ce .vroAHo AojMiuio c b iix npncyTHiix. 3htiim je pcuiiTOBajio hct naj.M.nil)iix h HajcHMnaTiiHHiijHX iiHTOHaua HanaycT iic t njeca« »u Mcpxy»i OcHaHa liiiKiiha »MyxaMeA-AjiejxnccJWM«. JearpoBHTo h .mijeno iipe/iaaaibc h ACKJiaMaunjc npouaBC.1H cy kuko cBojnu caAp*aje»i, tbko h ckasahhm iiiBobćibcM AHpibllB VTHCHK Ha lite lipHCJTHe TaKO, Aa Cy MHoril IIJIUK8JIH, a Majio mx je rtHJio, Kojim ce HHjccy ohh cyao»i opocHJie. • IIpecuiijcTJiii Xayn Pnec čiji. cpAa'iHo HecTHTajyhn npi'AcjeAHHKy rajpeTa na obhko Jinjeiiou ycnjexy MeiulyAH-inepm|>a napaano je cBoje Hanenabeibe h jmiaoct y noi\neAy BjepcKor oAroja nuTOMaiia. Kano peuocMO, OBaj TajpeTOB McBJiyA yHHiino je na cbc npiicyTHe Bpao AnpJbiiB AojaM Tauo, Aa cy co HeKojii iinpannjin, Aa obukobo jinjeno yieH»e MeB,ayAa h ca oBaniiiiM iipHiipeMana CapajcBO joui He ihim th . BE/1HHA TAJPETOBA rOflMllJlbA 3ABABA nOHACHM HJ1AH »TAJPETA«. Ha BHjecT, Aa je Ifcer. Bea. Kpajb oAortpuo, Aa npoTeKTopaT lajjieTa npey:iMc najMjiabn noTOMaK iinmc CaaBHe ^HHacTnjr Kai>abopeBiiha, OAp«ao je DiaBHH Oa6op Tajpeia 18. AeueMrtpi 1923. CBC>iHHy iiJiciiiipHj’ cjeAHHiiyk3ajeAH0 ca o^rtopcKHM aaMjeHiiiiiiMa. IlopeA octhjihx 3aK«T>yiai a AOHeceHiix na Tftj cjeAHHun, pnjemeHo je jeAHorjiacHo, a« ce csabilh unimcTap Bjepa r. BojncJiiiB JaibHh martepe aa noiacHor 'uiana InjapeTa, paAH H3.BaupeAHHx ;iacayra, yjHH>emix oBotie Apyuiyuy u Aa ce Taj 3aKJbj'iaK Ha ociioBy ApyuiTBCHHX npaBiiaa naAHece HAyhoj MaBiioj CKj’nuiTHHH Ha OAo6peH>e. TAJPETOB MEBJiyfl y noiicAjcA>aK 7. jaHjapa ute4. uaa 7 caTH Ha Be>iep upoyieH je MeBnyA y oba. TajpeTOBOM noHBniay y iipiicyTH0CTii nnjoA.mi'iHiijHx rpabaHa rpaAa CapajeBa, Meby KojiiMa cy ce BHAjejiH npecBiijeTJiH Xai/H PeHc-yji-yjieMa MayineBHh, 'iJian .VJieMa-MepAHca Xa([iH:j Mcxmca e<J>. OivHh, MHHiiCTap jr. p. Ap. l{apa»iexMCAonnh, bpxobhh mep. cyAau Minjiih, capajeBcicu My({iTiija My([)THh, fniBinn AnpeKTop uiep. uiito.ie Myxa»ieA ec|). ,'lii3Aap h caAaibn AHpeKTop hctc uiKOJie HrtpaxnM e(|). Capuh, iihbuih iipeAcjeAHiuiH rajpeTa MycTaj6er XaAHA6ainnh h X hjimh e<J). XaTii6oBHh, My<J)Tiija Kyp6eroBHh, nyAepH3 Tajii6 e^. CapancBHh, HaMc.niiiK mhh. Bjepa y neiimijH /lepBHiu KopKyT, Te mhouitbo oct8Ahx rpabaHa ca naaiioBHna ynpaBe rajpeTa h TajpeTOBHM niiTo»iuHMa. MewiyA je yieH y HHTepHaTCKoj ('iAfiroBaoininH ypeuienoj CoraTiiM nep-iHjcKHM hiijniMHMa h cepuaAaMa, MHja ce BpnjeAHOcT iinjeHH oko noJia MHAHjyHa AHiiapa. Ta KO je oBa caaa mhhhab AojaM na npHcyTHe, Aa ce HaAaae y BeoMa pacKoniHoj najiaTn. ITo 3HA0BHMa cy 6hac hhBjeuieHe Miiore ACBxe ca apanciuiM HaTnHCHMtt H3 KypaHa. KaAa cy npocTopHje 6Hae AynKOM nyHC, y HajBehoj thuihhh h no6o>KHocTH OTnoieo je ymTH Mpba.va noaHaTii 36or cBor mHA03Byinor Maca xaTiifi UapeBe vatiiije Xa(f»ii3 IJeMaAyAAHH e<J>. X. Jainh, a HacTaBiian cy Xa«l>H) e<f>. Capuh h Xa<J>H3 MyxapeM cif). HHpKiiHarHh. 3a BpiijeMe yieH.a MeiuiyAa AOHOCHAH cy cnjiaBBTe 15-20 TajpeTOBHX uiiTOMaua, Koje cy y 3aAH.e AoOa y caaaBaTaib.v AparoBOJbHO noA.yiaBaJin cnoMC'HyTa TpojHua xn<j)H3«. y TOKy yieiba hhtomuh cy iiocunaa« npHcyTH6 ca MiipncanoM b.ycJiiij0M a y OyxypAapviMa pa3HoniAH no caAH mipnc ropeher y*a u aMOepa. y iio-hobiiuh MeB.i.VAa ma pnjem »uiepOeTii« nonean cy hmtomuh Aa paaHocc HPAO y«ycHO »HpBiaiBO BiepSe b jBiMBTH no o«HB«jy niehep y nannpHaTHM cbhachhm KecimaMa. no npoyieH>y MeBJi.vAa h AOBe nHTOMau kohbhkt 8 C hh 8 h arnK peuiiToBao je npeA npHcyTHHMa no6o»Hy njecMy »MyxaMcn AJiejiHceJiaM« oa wepxyM TaaHMa 'RaTHha. a aa obhm je OApJKSO BpJIO HaArtpCHH HHTOM8U CyJIT8H0Bllh JIHjcnO H HO.VM, y CAPAJEBy. V cy(k>T.y, 9. (Jie'ip.vapa 1924. OApiKaiia je roAHiniba aaoaBa i.iHBHor OA^opa TajpeTa y cbiimh npocTopHja»ia (iijiHUHpc.Kor /loMa. 3a OBy 3HW»By babasjio je Hejinno HHTepecoBaibe y CapajeBy h y iipoBiiHunjn, a iipimpeMC cy iHibene oko Mjeceu Aana. <>A6op je yAonuio MHoro TpyAa, kuko oBoroAiimiba aaOaBa hc rtu noArtauHAa npHxoA A0cuAan>HX aaOaBa, Kao h Mupajinn ycnjex. yaoiKeHH TpyA iiHje rtno y3aJiyA8H, jep je OBa aartalia uocBCMa iiaAMainnJia cbc AocaAaifce nartaBe y CapajeBy. Johi HHKsiAa ce Huje BiiAjeao toahko nocjeTHoua y OipnmipcKOM J[oMy, a u npiinpeMe cy rtiuie TauoBe, Aa cy cc mhom nocjeTHonn .vroAiio ii3HcHaAnin. y KOHuepTHOM AiijcJiy cyAjejioBao je ća neKOJiiiKo ceBAajiiiHKH H03H8TH Aii])'Ki( TeHop h 'maH oarperta'iKor noaopiiiHTa r. Joiia Unnjanounh, opicecTap CapajeBCKe xap»i0HHje, njeBa'iKO ApyuiTBO »Cjrora«, TajpeTOBH niiToMun-imc na MoiTapa, Te yieHHUH UfeMca h Omcp AaartarHh.. Cbh cy i*abcah cnoje Tanae ca bcjihkom iipciiH3H0iiihy h Ha onime huaoBOJbCTBo, tuko Aa cy Ohjih narpabeHH ca 6ypHiiM aiiJiay:ioM. r.namie h cnopoAHe upocTopiijc rtuae cy ypemene ca rtoraTHu iiepaHjcKHM hhaii mmMa u cepv*A»Ma. Hapo'iHTy ceH3aAiijy je nofij'Aiiaa H3Aowoa pyuiHX paAOBa MycJiiiMaircKor 3kchckhh>h hh CapajeBa h npoBiiHiiiije, Meby Kojima je rtiiao BeoMa .mjennx ii cuynoujeHHX npeAMeTa. Haj.T>eniiiH pyniH paA je HarpabeH ca AiijenoM nupoTCKOM cepuaAOM. 3artaB& h nrpaHKa je Tpajaaa ao 7 cafn najjrrpa. MaTepnjaAHii ycnjex aartaitc nanocn oko 180.000 AHHapa. Cbh nocjeTiioiiH cy 6e3 cyMibe oaiuijcah ca OBe sartaBe BpAO yroAHe ycnoMene. BE/1MKM flOBPOTBOP »TAJPETA«. OBAaiiiH>a yMeAHa TproBiina X. 15ajpaMara «t>oio u ApyroBH AaponaAa je hcahbho 40 3hmckhx Kaiijcra 3a cnpoMauiHC TajpeTose miTOMiie y kohbhmniia. Osa yMeAHa myc.in mahckb paAiba hc iiponycTii hh jeAHe aroAHe npHAiiKc y toahhh, Aa ce He cjeTii nauier Miijior TajpeTa. Crora nena je HajcpAa'iHnja xna.aa X. liajpaMani h iberoBUM ApyroBHMa, nojn oBaao ympy cnpoTHH>CKy cy3y, h ortHAHo noT!ioMa*y Haiuy yiehy OMaaAHHy. flaj UoJKe Aa cfe h Apyrn yrjieAajy y »era! J1MCTA 3rOflMTAKA rajpeToee nyipMje, H3B/iaieHe 31. AeueM6pa 1923. y npMcycTey nyTpHjcae k o m h c h je m aanHTepecoBBMe nyrtnnKe. 3a OHe cpcbicc, sa Koje ynpaBa TajpeTa y CapajeBy Huje AortHaa HOBau hiith ortpnij’H ao 15. AeneM6pa 1923., a 6pojeBH c|>ehaKa cy M3B.vkjih nroAHTKe, to ce tji rtpojemi nehe y3eTH y ortJHp, i;aKg je to BHiueKpaTHO h nyTei( jaBHOCTH ortaBJbeno, Te he HOBau oa thx cpehaica npHnaAaTH ApyuiTBeHoj čAarajHH. C a p a j e bo, 1. janyapa 1924. npeAcjeAHHK AyTpnjcKe komHCiije:. /lp. A. XacaH6eroBHh, b. p. tiix �- ' ^ CrpaHa 30. .3 • . _________________— »r A J P E T« —___________ _____________ Bpoj 1 h 2. TajpeTOBa no/iyro Ofl 3 0 ./VI- flO a) PanyH u s p a B H a F ta Ha AKTMBA H a 3 1 r o to b h h e „ „ 2 n oje a AiiHapa B h y CaarajHH y HeKOBHOM 3aB0Ay . KOA HOBHaHHX 3aBOAa 4 llHB eH Tap ..................... HeapeTHHHe . . . . flpBa (y K oh>hi; h) . . . 6 Jyr. MHAyCTpaja 7 /JenoHHpann ecfieKTn . 629.722 58 . . apbb . 265.464 54 47.145 47 29.142 143.359 950 <- 19.563 •f • 4.806 19.722 . . . 3.054 /z z • A TiHjiHMapcKa uiKoaa . 3aaaxa xpaHe koa KOHBHKTa Pa3raeAHHue 13 01 44 580.449 . 3 a jiw o B H ........................ ripeflyjMOBH . . . . Pa3HH flyWHHUH . . . yTyweHe Tpaw:6HHe . 5 y k y n AnHapa 34 543 14.730 . . • • (g g £ * i ffim ii u m u 0 ue napa 92.012 BpeAHOCHe xapTHje 20 % 60H0BH . . /jHOHHpe fajpeT-fiaHKe „ CapajeBCKe fiaHKe 3 . . hh h napa 50 54 50 — 03 40 04 — 413.395 15.000 — 4.000 21.971 20.206 — 70 42 474.573 12 7.391 94 7.391 94 — H a>hh • • 945.000 — 434.000 — 2,803.297 65 1 6) PasyH n p n x o ,q a PACXOfl H a 3 Ep. n o j eAH Annapa h h ue napa y k y n AnHapa h o napa 1 LLlTHueHAHje u n o m o p e . . 30.058 2 y3Apa<aBaH,e KOHBHKaTa . . 547.258 38 3 T pomicoBn K aHpeaapHje . . 119.562 94 699.813 44 1,396.693 51 riouefeaH>e hmobhhb 75 I �Epoj 1 h 2. »r AJ P E T« Crpaiia 31. AnniHaa 6n/iaHca 31 ./XII. 1923. fla H 31. 1923. flei(eM 6pa nA CM B m p acxofla 1 n p mx o a H a 3 H B Bp. H j i a n a p n H C ................................... 2 flapoBH h npwao3H 3 3a6aB e 4 A p T H K J IH ....................................... 5 OncKpČHHHe . ...................... .................................................... .■ : 6 7 A IJJyMa wPaBHa f o p a “ ............................. flc je flM H u e fliiHapa napa y k y n h o flimapa 16.843 209 .208 29 .345 napa 25 — 36 3 1 .2 5 0 137.696 95 3 1 .0 4 9 95 941 3 0 0 — 1,396 .6 9 3 51 �»r A J P E T« C rpaua 32. nOBOflOM nOK P OB M TE/bC TB A » T A J P E T A « . 3 Ha BHjecT, ja je H>er. Beji. Ivpaib j o bojiho ja npoTcicropat TajpcTa npeyoMe H>er. Kpajb. B hc . IIpecTOJiOHacJbejHHK IleTap, ojpacao je nojojoop I’ajpeTa y Boe. HIaim y msbhh pejny CBe'iany ciiyniUTHHy, na ja n . jejeMđpa ., Kojy je oTBopno iipejojejHHK nojojfiopa h .‘ Cyaej.\inH yKHh, a o CBpcn n B KHOCTH oBe cKynuiTHHe roBopHO je jpyiuTBeHii fijiarajmic r. CyjiejMan X. Ajnijaruh. HaKOH roBopa r. X. Ajinjariiha «'KyiiuiTiiHa je jejHorjacHo MaHii<t»ecTOBaJia HajBehy ojaHocT h aaxBajiy Ibux. Bea. Kpaa>y u KpajM ijn Kao h IIpecTOJiOHCJiejHiiK,y IleTpy. Ca CKjnuiTHHe je OTnocaaHa đpaojaBiia 3axnaJih ii ja jBopcKoj KaHjeaapHjH ca canjejehiiM cajpacujcu: »A a Hauiiba cBenana cKyiiiuTHHa Hojoj6opa TajpeTa y Boe. IlIaMuy, napa yje cBojy HeiioKoaeCHBj' BjepHocT h ojaHocT cbomc K paa>y h iipemunibeM Kpaa>eBCKOM AoMy, Te nojacTHpe cBojy jy6ouy ;taxBaaHocr na ojoOpenoM noKpoBHTea>CTBy H>. Kpaa>. Biie. Hauier npecToaoHacaejHHKa IleTpa H a j jpyuiTBOM »Ta jpeT«. JRh b h ja Hd]ixob« BejiiiHaKCTBa Kpaa. h KpajbHitfi! JK hbho T ajpeTOB noKpoBHTeib IIpecToaoHacaejHHK IleTap! — Ilp e jcjejHHK cKynuiTiiHe CvjiejMaH yKHh». H akoh ofiaBJbe&a cKyniuTHHCKor jnjeaa naBanpcjne CKynuiTiiHe nojojfiopa npeuiao ce Ha npHKyna>aH>e joTipoBoa>HHx npnaora Meb.V npHcyTHHMa, ihto je Bpao jofipo h ycnjeao. Ha cKynniTHHH ce je jaBHjia na yTe.Mea>iiTea>nuy TajpeTa xaHyna XaauaOBiil) h ojMax ynaaTHaa HJiaHapHHy. Ilo p ej Tora je npn. Kyna>eH anjen 6poj py*iHHx pajoBa y KopucT TajpeTa. HoBojOM iioKpoBHTeubCTBa TajpeTa ynyheHa je Tanobcp opaojnBiia a.\BajHHi\a Kpaa>eBCKOM j^0My y Beorpajy ca TnjpeTOBe CKyniiiTHHc y npHjenoJb^. 30 3 83 1923 3 3 3 06MJ1HA nOMOTi B A H K E T A J P E T A P V lU T B y »T A JP E T «. Kano je jaBHOCTH Beh uoj}Ha»o Banica TajpeT u ji.yjK oko Te BaHKe o j ibeanna ocHjTica na cBe jo janac iinjiaaHjm cy cbhkom rojOM HajcycpeTJbHBHje y noMoh rajpexy — nopej pejOBHe rojiimibe iioMobH % h iictc OaHKHiie j o 6h t h . Banica TajpeT je Hapo'iHTo y OBoj ro jiu u i nnamna unjaniHo y noMoh jpyniTBy TajpeT. Tano je Ha cBojoj naeHapHoj cje jH H jH o jp acanoj . jaH.yapa o. r. Ynp&BHK ojfiop Banice TajpeT BOTHpao Kao pejoBHH jojaTaic jp yiu TB y Ta jp eTy cbot ,v o j 100 iHJbaja Annapa, Te he npeMa Tone yKynHii jonpniioc BaHKe Tajper 3a npoin,riy nocaoBHy rojHHy H HamaTH a j p j ' u itbo Tajpef. oko XHj>aja ^HHapa.' K ojihko ce oBaj nab o j fipHHe 11 CTapa aa jpyuiTBO TajpeT BHjH ce H Tora, u ito he oba Bamca, Kano ca HajeM , h k o j CBojnx HHjycTpnjcKHHx h TproBaHKHx np ejy eha nopajiiTH, j a ce o j jbwxoBa ' ihcto t rojHm aer j o Oh tk a jejaH jinjen npoje ja T ojpejH TajpeTy Kao npunoMoh.' nonrro OBaj našoj 6jiarojapehn iteroBoj co jih jh o cth h KyjiaHTHocTH Kao h jo6poj MaTepHjaJiHoj H JJI H, HM8 Haj6o*e aycmmnje aa Opno h jofipo HanpejoBaibe, to he OBaj j o npMHoc y 6yjyhe 6 h th MHoro BehH h HajauiHHjH. CtiaTpaMO 3a yro jn y j .y jrhoct , ja ce Hajjbeimie aaxBajiH-' Mo BaHKH TajpeT h H.eminoM ynpaBHOM o j opy 11a obako ofiHJiHoj npHnoMohH Harne« TajpeTy. 3 10 15 3 150 3 3 3 0 3 0 03 6 3AX B A J 1A nPEACJEflHM UM TA JP E T O B A nOAO ABOPA. TOCTlOTiM HCKOr npHaiiKOM pobmijaiia Ibea. B cji. Kpaa.nue Mapnje yn yTHja je npejcjcjHiina TajpeTomi TocnobHHCKor IlojojOopa roenoba. llicMca xan.yMa Mennih Kpajbiii(H rtpnojanny HecTHTicy ncnpej 'uiaiiHna nojofiopa. Obhx jana naxBajiHjia ce Ha Toj jecTHTUH Kanue.™ |>h ja Iber. B cji . Kpajba unjcpjii’iiinje. »T A JP E T « y MAKEAOHMJM M C A H IJA K y . Jla On ce iipof»yjiiJia cBiijecT M.veJiHMancicor cBHjeTa y CauuaKy 11 MaKcjomijH aa uikojiom 11 npocBjcTOM yoiihe, TJinniiH ojCop je ynyTHo HJiaHa ynpanc Taji»eTa r. MexMej P. A®* JiHha, ja nponyTyje TaMoinibe icpajcBe, ojpacn KOinJiepcnuHje ca cBHMa rpabaiiHMa 0 Tftjpet.v 11 meroBoj m Hcnjii y Hainc!jy XpBaTCK« THcnapa j . j ., C ap aje so . Bpoj 1 h 2. H«pojy. Tocii. AeJiMh iii)onyTOBao je cbb Bcha MjecTa, Te Je Ha flMjepHiix ycnjexa, HapoHHTo y CKona.y, Koc. NjoTpoBHmi, Hobom Ila apy h npHjciioa.y. Th ycnjecH h. Afianha janac cy biijhh, jep cy ce y ropibHM MjecTHMa ociionajin TajpeTOBj nojojOopn, Kojn cy othohjih jkhbo pajiiTH. c'bom nyT.y imao 3 3 nOAOABOP TA JP ETA y CKOfUby. 23 5 1923 3 3 3 Aana . jeueMfipa . aK& ao je y CKonj.y npejanaibe 0 »TajpeTy« r. Jycy(J» iija CMajjiarnh y npocTopnjaina .Vjpy)KeH>a <oc.-xepj. MycjiiiMaHa »JejHHCTBO«. 0 j 3 hb rpabaHa fiHo je na tom npejaBaiby Bpao joGap, icojOM iiphjihkom je r. CMajjiarnh nojpofiHO o pa Joncno npiicyTHHMa Hanpejaic 11 l»a j ^pyiuTBa TajpeTa, Kao h kophcth jo c a ja nocTHrHyTe o j oBora jpyuiTBa. IlpejaBaibe ce npcTBopnjio y TajpeTOBy cKynniTHny. ripejcjp jhhk yjpyjKen>a »JejHHCTBa« r. Uaiuo X a jH mh h imjaBiio je j a je oBjiaumH o j ynpaBe oBora jpyuiTBa, ja ca ibiiMc aiiKBHjnpaj.v h j a ra npeTBope y TajpeTOB nojojOop, a CHB naMjeuiTaj lcojera n.Ma obo jpyuiTBo, j a ce noKjiniba 110 iiHHeHTapy TajpeTy icao ja p , a c.bh HJianoBn oaora jpyuiTBa ja npejia e a MjaHOBe TajpeTa. IIpocTopnje OBora jpyuiTBa aajp>«aBajy ce aa TajpeTOB nojojoop, j a y lbHMa npojyjKn c.Boj l>aj. IIi>ejcjejaTCJ>eM obc cicynmTHHe HaaopaT je r. Jycyij) nja OMajjiarHh, lcojH ce je najTonjinje naxBaano na OBOMe ja p y h cyc])eTjbHBOcTH, Te je npejJioacHo, j a ce 0 Tone cu’ihhh aaimcHiiK, mro je cKymiiTHHa h ycBojnjia. a ccKpeTiipe cKyrmiTHHe nnaftpaTn cy r. BaxjeT A.YPnh a 3a Bepii({)HKaTope h . MycTa<Jia Hobo h nnmo XaJHMHh. HnicoH Tora je r. CMajjiarnh ofijacHHo npaBiiJia TajpeTa Te ce ojmsx npeniJio Ha ynHc uanoBa, »raju je fipoj najMamno onaj, lcojera npejBnbajy npaBHJia aTiiM je r. XaJiHMnh npejJiosKHo ja ce nnaOepe cjinjejehH nojojrtop: npejcjejHHK: Jycycj> nja CMajjiarHh, ceicpeTap BaxjeT AypHh, OaarajHHK Xin))no Xovnh, MjiaiiOBU e (J)yHKjnje MycTniJ)a Hobo, Mhjxbt Xojnh, Behupara TacaaMaH, <I>exMHja TamicpanoBHh h Cafi iH MycTa(|)a. OBa je jincTa jejnorjiacHO npiiMJbeHa. Hnafipaim npejcjejHHK r. CMajjiarnh oOjaBHo je TipiicyTHiiMa j a je nojojfiop nnaiipan, ncnpej icora ce axBajino Ha 110BjepHoj jyjKnocTH 11 noBepeH>y, naMOJinBinn CBe npHcyTHe, ja niTo acHBJbe nopaje 3 a TajpeT. 03 33 3 3 3 3 63 3 nOAOABOP TA JP ETA y nPMJEnon»y. llHHUHjaTHBOM OKpjHCHOr HaHCJlllHKa T. CpeTeHa PHCTHha H OKpyjKHor Myi})THje r. MexMejT XamHCieroBHha ca;jBaHa je y npnjenoJby cicynmTHHa cbhx rpabaHa 6ea pasjiHKe Bjepe y*CBp. xy nafiopa TajpeTOBa nojojfiopa. CnymTHicy je otbopho . Pit' onih u y cBOMe jnpjbiiBOM roBopy oOjac.Hno 3ajaTaic i ' TajpeTa, HapoHHTo HCTHHyhn noTpeOy opaTCKe jby(iaBH I MvcjiHMana h npaBOCJiaBiiiix, Kao u BaacHocT najejnn’ii-'lia CBHM nOJbHMa KyJITypHO-npOCBjeTHHM 11 eKOHOMCKH rno JKHBOTa. 3a npcjcjejHHKa cKyiiiuTHne ho je iiaaGp cTHh, aa TnjHHKa 'Bophe AHjoHOBiih, aa BepmfiHKaTopc Mejfier XaniHM6croBnh h MypaT eij). Illehcparnh. Haa npejcjejHHK cKynmTiiHe ofijacHno nojejHHe Tanue n pail^ / peTa, Te ce iipeuiJio 11 a ynncHBaibe MJiaHOBa 11 noiiiTO jeg/ • -oj: BOJbaH 6poj .ynHcaHiix, npncTyiiHJio ce H36opy nojojfio]| A,n t«) kako cjinjejn: npejcjejHHK r. Behnp e^. Mn’inh, TajnHK M.vpa' IlIeheparHh, OJiarajniiK Aauja AjimiiHh, peBHaopn Hbctko ner icoiiiih h Cbjihx eih. XajnaJiHh. 3aMjeHHUH JoBan MHTpoBiih Xacan e(J). XaiiHh h Apniji CKajpaK. Haa Tora je MypaT IlIeheparHh aaxBajino ce rpabaiiHMa Ht' hmnonaiiTiioj cKynuithhh, a napo'iHTo r CpeTeny PncTHhy, Ka rjiaBiioM HHHunjaTopy OBe bcjihkc cicynmTHHe, koju je o j n.errJ Ba joaac.Ka aa na’iejiHHKa y npHjeuojbe MyjpHM pajoM h J rbjhhm iiocT.yiiaii.eM y-KJionno y RCJimcoj Mjepn Teuiice np» napo’iHTo MycJiHMaH<-Kor jHjejia nainera napoja, 11a je 1 HpHJiHKOM MHiiMiJiccTOHao cBojy npyhy 5KCJby aa nojnnaH, poja, KojH je h:ioct8o 11 a i;y.nTypiio-npocBjeTHOM noJi.y. 6 1 yii|iHiia 'ajpcTa je HniiiijeuircHa, ja h onaj nojojoop pT Hpao iKHiio aa TajpeT, a ja he hmhth yc,njexa y CBOMe p ajy . ue Tpefia HH cynib TH. B jibchhk jpyuiTBO »TajpeT*. 8 OjronopHH vpejHHK A X. BjeJiesai;. �i B IIH M I IB B I in iB in lin ltk i glaviiea 10 i i l p . Brzojavi: FribiiU . Telefon broj SOI Bavi se svim bankarskim, trgovačkim i industrijskim poslovima Daje kredita zemljoradnicima i njihovim zadrugama. 16, Prima uloške uz vrlo povoljan kamatnjak. Daje zajmove na tekući račun i uz hipoteku. Posredujem svima trgovačkim poslovima. Eskontuje i reeskontuje mjenice. ije svakovrsne vrijed. papire. BpuiH HCiuiaTe h HanjiaT e Ha CBHMa floMatiHM H CTpaHHM n H jaijaftia, a Ha 3axT]eB Haje o CBeMy nncM eH a o6aBjeuiTeH>a. B �V, Obućarski modni salon M. UUBOVIĆ na tehn -obrtničkom muzeju u Budimpešti ispitani obućarski majstor i apsolvent bečke stručne škole Sarajevo Cukovića ulica br. 8. (AeoHHHapcKO ApyiuTBĆ) IJempajia CapajeBO. Onjinjajia Tpy| TeneatOH 415 / izragjuje sve vrste luksuznih cipela u svim bo­ jama i najelegantnijoj fazoni. — Cipele orto­ pedske (cipele za bolesne noge). OčaB/ba c b b čanKapcne nocnoBe HajKyzaHTHH Bpuin KynoBHHy fleBM3a no AHeBHOM hy;. ripnina yaore Ha uiTeAH>y h yi<amatiyje no norntfv, \ * Specijalno šumske cipele. UinEAHl[HJA Jt A 3A HHTEPHALjHOHAilHE TPAHCI10PTE. MoflepHa CKza^HuiTa de3aHa ea wea>e3HHHKHM KoaocjeKOM. TeneooH 6poj 49. h 200. CAPAJEBO Gp3ojaBM: iunr * f; Uvri. AHllMJA L|oopy nofloflfiof ‘ . $efiiip_ etj). 8 (DHAMAAE : GocaHCHH Gpofll Cnae. Spo*/MeTKOBHfc (npHje r fyHHa) m WIEN II. (npnje: Haas & Mackowitz) Obere Donaustrasse Nr. 105. m � https://kolekcije.nub.ba/files/original/c95eb8e562477b62387b42ab42a15420.pdf c026ec5aad479420773a665312390162 PDF Text Text floiuTapHHa ruiafceHa y totobom. MACM/IO PAJPETA J \P y u n B A 3A Ky/lTyPHO M EKOHOMCKO nOAM3AhbE MyC/lMMAHA toa . H3^a3H 1. u 16. y - - Mjeceuy vili. CapajeBO I: niapia 1924. UnjeHa roji. 80 J|,hh P.ojeflMHM 6p. 4 ;Jhh Bp. 3. TiauH ao6HBajy jihct y noaa mijeHe koa rnaBHor Ofl6opa h.ih koa ynpaBa rajpeTOBHx kohbhktb. Caflpmaj: EBo:iyuHjoM h nporpecoM! MyxaMeflOBO nocaaHCTBO. M3 dape apancKe .iHpHKe. • KoBan. IliTa HaM (|)aan? Mefiavfl. ,'fo;ia3aK OMep naiiie JlaTaca y Caxa6aflHHOBa npima. y cyjwpaKy. «. > ' XapeMCKe njecMe. CafiHHa CapnaH. cPe/bTOH: MycTaj nama CoKO.ioBnh. ^ HapoAHO no30pnmie y CapajeBy. OM.epoBa yaMwja. Meja. Te>KaHKa xeMHja. TajpeTOB r/iacHMK: Jlap ^pa/beBor 4>OHAa. TaipeTOBa npeaaBama. TajpeTOBH anaa^ađeTCKH TenajeBH. JloSpoTBopu TajpeTa, yTeMe.TjaMM Tajpeia. ' V /JoSpOBOjbHH npHJI03H. MycAHf.iaHCKii >KeHCKH K^y6 y CapajeBy. y.k ypeAHHK: A. X h (J)3 h BjeaeBau. �Akcijski kapital Din. 10,000.000'- Banka se bavi svima bankovnim poslovima, te je ovlaštena za trgo­ Rezervni fond Din 1 ,4 0 0 .0 0 0 - vanje valutama i devizama. Zavod je pupilarno siguran, a angažovan je kod industrije drveta ,,Varda“ d.d. Višegrad i kod trgovačkog d. d. Filijale u Višegradu ,,Merkantilia“ u Sarajevu. Od čiste dobiti ustupa 10% društvu Gajret. Telefon 649. i 689. Muslimanska trgovačka i obrtnička banka za Bosnu i Hercegovinu d. d. u Sarajevu Dionička glavnica Din 6,250.000Podružnice: Bos. Brod, Bos. Novi i Travnik Pričuve Din 900.000— Pupilarno siguran zavod. Uloške na štednju prima bez ikakvog otkaza uz 6 % netto na godinu, a sa otkazom iznad 6’,« i to prema visini uloška i otkaznom r o k u . ------- N a uloške iz provincije šalje pologovne listove poštanske šte­ dionice tako, da uložitelj kako kod slanja tako i kod primanja nema nikakvih troškova. Safe Deposit U od provale sigurne blagajne prima ostave na čuvanje a iznajmljuje i pojedine pretince od kojih pologovnik dobije ključ. — Bavi se svima u bankovnu struku spadajućim poslovima. — Udaje uvje­ renja za izvoz robe te trguje devizama. �r/lACUJlO TAJPETA- flPyillTBA 3A KyjlTyPHO H:EK0H0MCK0]n0flM3AH>E.MyC.BHMAHA r o »- ™ - I | fto6HBaJy jihct CapajeBO I. » a p t . 1924. y nojia HHjeHe koa rjiaBHor OaCopa EBOJiyU,HJOM M nPOrPECOM! (HeiioTpeCHa KpHTHica.) y pe^HHiiiTBO »rajppTa« • tihko Aana MHoro Aonnca h hphmhjio je y ‘ obo iieito-njiaHaKa. Mhoth oa obhx 'uianaKa nehe Mohn yhn y jihct paah na'iHHa, na kojh je oGpaben npeAMeT. 3a to, mhcjihm, Aa jfi. 6e3.VBjeTHO iiV/KHO, jciu jeAHOM HanoMeHyiH oho, uito cmo pciuiH nj)H noKpen»H>y »rajpeTa«: »HajBOJiHJiH 6h »acTaBHTH OHAje, i\Aje cmo npecTa.in. jcaAa je »TajpeT« o6ycTaBJbeii npeJrfleceT roAHiia; ajiH cy bp.ihkh AoraljajH noApMa.’iH tpmpji>hm{i ofcAammer ApvuiTBa__h_ joAaH CTpamaH bhxop iipomao...« Mh AaHaC JKHBHMO V AP/rHM IIpHJIHKaMa H I M ApyrHM oKOJTiiocTHMa na^«G MopaMO y Apyxy BpeMeHa h AP.yuiTBeHO opnjeiiTHcaTH, PeKjiH cmo 3HAaTH, ii Aa hoMo dinu c MajiHM ycrrjecHMa 3aAOBOJbiiH. SatTpjB iiHjecy Harne acimpa^Hje BejiHKe. Cna rimama, Koja cy oTBopeHa, pacnpaBHhe>ccJoa 3roAe ao 3roAe, ann H3HHH pacnpaBibama He CMMje npekn rpaHMije eBOnyuMje h nporpeca. Mh He cjrfHjeMo BHme Ha3aA. nero iiaiipnjeA! He cMHjeMO iihth na jpahom MjecTy cTajath h ’ ieicaTH. Aa- Hac KaKOBO mVao cnace, Hero MopaMo caMH HaiipnjeA kpomhth. H3 MHornx HJiaHaica, Koje caM npo'iirrao jjpćao caM qyAt® AojaM; jeAaH Hejacan ocjehaj 3aoKynHO Me, naAa caM ce A.v6'*>e 3aAy6no y MHCJIH, Koje cy H3HHjeJIH AOTH'IHH TTHCIIH. HcTHHa, MopaM npH3naTH, MHoro je hobmx capaflHMKa, c KojnMa ce npBH nyT ynoaHajoM, a.in no ohom nrto cy H3HHjejiH CBHMa je Ha cp ny Ham nanpeAaK, nam AP.vuiTBeHH nopenaK h JKPJba aa 6oji>om h cpeTHHjoM GyA.yhH0CTH. Ho MHorn cy y thm cbojhm paAOBHMa ocTann caMO koa KpmnKe, ii imjec.v hhth HauiJin npeAMOTa, o KojeM 6h Tpe&uio pacnpaBjhara a jom Mame, Aa cy 3auinH y CTBapHy pacnpaBy. Mhoth Ganaj.v npHBmy Ha HmejiHreHUiijv. na uikojiv. na BaKy$cKy ynpany, na yjieMa MeijJiHC. na xoijc hta. hta., ajiH ce mi­ luje ne HsnocH niTa TpeGa y,inHHTH. Jenan oa obhx koju ce y M.iaHK.v TyHtH na cbc — nonaM oa Kyhe, KtyhHir OAroja, oa uiKOJie ao najBHUier Hamer njepCKor Tiijejia, KOHCTaTyje, Aa CTojnMO npeA A^^je CTpyje: jeAHa je yjiipa jinGopajma, a Apyra je yjrrpa koh3epBaTHBHa. To npcMocTHTH ii cbocth na jeAHy cpeAHH.y HCTHHa BpJio je Temno, ano MOJKAa h HOMOJivhe. Ho to jom, He sna^H npBH neycnjex. HomTOBaun mican; je namicao bcjihkh mjianaK, itojH Hehe Mohu yhH y jihct h aKO je nneia — 3a to jep ce y hokhm AHje.ioBmia cBojiiM caM noGnja. A caM je 'iJiaHaK caMO k p h t h K a n oiiTy;K(ia 6e3 oiiTy>KCHor. hjih kor | | Bp. 3 . y n p a s a rajpeTOBHx KOHBHKTa. ypeAHHmTBy Gh Ghjio MHJinje, Aa cy oGpabeim HOjeAHHH HCJiaMCKH BOJIHKailH, Iia 3IDAHH IipeAH03H y TOM CMHCJiy. Harnoj I10p0AHU,H H U1KOJIH CTaBJbCHH. Mh cmo irćaMH yBjepeiiH, Aa je nam noAMJiaAaK y ocu. ii cpeAli'HM* niKOJiaMa 3aocTao y lijepcitoj o6yu,H, ajin 3a TO IIHje nOAM.TAA^K KpHB HHTH lbHXOBII pOAHTeJbH, liero noMamimme Bjepcnnx Kmnra Ha HauieM je3HKy. Ocrni Kmnra Bp.io je Ma.nen Gpoj h cnoco6HHx BjepoyMMTeiba, uojH Gh o6ynaBajiH Hamy M.iaAC/K, na je pa3yMJbHBO, Aa je Behmia ocTajia h Ges najejieMeHTapimjHX nojMOBa o HC.naMcuoj nayu,H. Obo TpeGa jinje'ihth, TpasKHTH Ha'iHiia, Kano he ce HcnyiiHTH npa3HH«a, cjecTn H^maiiHcaTir, a ne t.vjkhth obot hjih o»or pafln Beh yHMH»eHor nponycia. IHto je iipom.TO, upoHiAO je! Hena ce BpaTHTH, ajin ce mojkc HaAOKHaAMTM. Jom nemTo! Bcjihkh paT h Aorabajn H3a mora cxpBaJiH cy iK)BjeKa Mopajino y GopGn sKHBOTa, na ce OMjiaAHiia, nama Ajena pa3imjajy HifAHBH;iyajnio y joAiioj Majio 'i.vaho MopajiHO-eTHHicoj aTMOC^epn. Ha­ ma je a^vkhoct, Aa CBeAeMO Ty 6yjHiiy y jeAH,y OApebeHy koJiOTeMHHy, y kojihko je to Mor.vhe, Aa onjieMehhmo Hamy Ajen»y nc.naMCKHM BpjinnaMa h cnan je nosBaH, Aa paAH Ha TOMe nojby. Ho Taj paA Mopa Ghth CTBapaH, caBpeMeii h npoTKaH Jby6aBH, a ne cpyGpM h cTporHM caBjeTHMa. M.naAH napamTaj H3ryGHO je bc3y ca i paAHAHjaMa, ca naiiiHM HaBHitaMa h ca npomjiomhy— HAe y jkhbot Kao 6yjm;a 6e3 KOMiiaca. Mh cmo no3BaHH, KfSRim Aa My AaMO npaBan, u Aa ra boahmo ao meroBe 3penocTH a nocjiHje je caM OAroBopaH 3a CBoja Ajena. OArajajyhH Aof>pa MycjiHMaiia mh MopaMO na3HTH, Aa OArajaMO Haimy Ajeuy h Han,HOHajmo, Aa 6yA.y AoGpn rpabaHH, AoGpn Aprnambami, Aa Gy;iy JbyAH. OArajajyhn mHxoiiy nau,HOHajiny cbhjeČT^ MopaMO nx yno3iiaTH ca iiamoM iiponuiomhy ii pa3GHTH HM HOjaM aiiaAHOIiajlIIOCTH H TlOjaM K0H<j,)CcHoiiajnior oGnJbeiivja, Mh cmo ii iipeBHiire cjiafm Aa cTaucMO na nyT nporpecy h eB0Jiyu,Hjii, Koju ne iioanajy 3anpeKa, na Gh Ghjio h y3ajiyAHO h CMiijeumo cnyTaBaTH ce h npahaTH ce — nai’par. HypH(JmKan,Hja Hamer ApyuiTBenor mHBOTa y Touy je h 3aAaha je cbhx ohhx, Koju joj Mory uocjiyvunTH, Aa ii nocAyjKe, »ena ce iipeApacyAe pa30njy h otbopHMO OHH. A. X h$3 h BjeneBau. i �OrpaHa 34. -r A J P E T« Cafieiaj J. Mae«*) HaflpađHHep. Bpoj 3. Onje Mopan HCTaKHyui onaj c.iy*iaj. Kojer yieH,anii jajy Kao npiuior H>eroBy KapaKTepy, kojh ra je y3jnrao jo cTeirena. OoiKnjer noc.nancTBa n TBopI-beroBa nojaBa h H>eroB yn m a j na HOBenaHCTBo na jejHe iroBc nepe. On je Ono o j npnpoje odjapen AfyxaMej najnehn ncnaMCKH bojimKan h dosKjn oceT.TjHBonihv, cboko Gybcibo y H>eronoj jymn upoiioc.'iaHHic pojno ce je no ooh’jhom CpojaH»y 570 ro- 1i3Bojn.Tio je Gypy ocehaja y ibeM.v. CijaKH ncnxojnne o j oja Adjyjaxa m nopojime XaniHMa, jioto- .loniKn lipiiTucaK naa3iiBao je y n.eM.v jKap ja je hciattCTBy, ja npejiaic njieMena Kypejma y Meicm Kypejuin cy najjane tiihckh dno ocBejoneir o cbom noc.T iuieMe, Koje ce daBHJio TproBiiHOM ca OfipnjoM. y Ko H>era ronopn oHaj ripaBH Bor Kojer je TpaJKiio. •ibhxobhm p.vKaMa diuio je noBepeno nyBaibe cBeTii- rio CBO\ie KapaKTep.v ncKpen jo tojihkć Mepe ja Ce ima KjaOe (Mada), icoja je jom o j npacTapHx BpeMeiia HHje Mor.io cyMH>aTH ja ce npemapa. Tano noicper, dnjia jeiiTap Ky.na aa <iHTaBy Apadnjv. MyxaMej je Kojn ce je noneo jaBJbam y Mpa-Ky Apadnje ca Xamrjom o j c*Bor pobeita Ono ojrojeH y nepćKoj cpejiiHH (}>aMa jodu CBor Mohuor siyjpor dpanHTejba, Kojn je '(•Bora Hopoja. OTaj My je y.Mpo npnje iberoea pobe- oj.tvbho nohn npeKO cnnx 3anjiei;a ja jobe jo jnjba. Ka ja je Myxajiej no'ieo odjaiwiniBaTn doamje iba, a y mecToj rojHHH ocTaje ciipone, jep .\iy Taja n MajKa y.\ipo. Kao cupone y3e.aa ra je pojdima u ncTHHe, dn.TO My je ’ieipjeceT rojnna. llpBa odjana ojrajajia.' Iloimo cy h ohh ohjih bp.io cnpoMauiHii jaRHJia My ce je Kaja je cnanao na dpjy Xnpa. One MyxaMej nocTaje nacmp ii nyBao je onue. rio3HaTo • nohn Kaja cy mhcjih KJbynajie y H>eMy, Hnje HMao je KOJiHKO nacTiipcKH jkhbot yTii'ie Ha <J>anTa3Hjy u MHpa. Oh je xojao no nycTHM MecraMa, a y to My je iiCTan'jaiia ocehaje TaKO je ir na MJiajor MyxaMeja jaBJba anb'CT IJedpanji h npy®a My KH>ary h HapeMiioro VTiipao. Kaja je ojpacTao jodnje cjyiK-6y koj b.vje, ja 'iHTa ujto je Haiiiicario. To ce je jorojnjio jejHe doraie vjOBime Xamye. Taja je y ioj CJi.vsKdn Mecepa ^aMaaana roj. 010. no Iic. Ebo HiTa o TOMe Mopao n.vTOBaTJi ca KapaBano.M no Cnpnjn n llajie- TOBopn: »HajejHOM ocehaM y ch.v ja ce jejaH aubeo cthhh. faKo je OH HMao npnjiHKy ja yno3Ha Te Kpa- ^ieiiH npodaiKKaBa u pene: »MnTaj!« a;rn ja My ojrojeBe n joaiia 3a H»nxoBe odnnaje h rjiaBHe jorabaje-^ -ppj)iix — Hehv... AHbeo yxBara Me«e chjiom. Ja caM ii3 nponi.TOCTH. Obom npn.THKOM jomao je y jojif^car Mfrc.ia^aMH je jomao Kpaj. On iiohobh: MnTaj! H XpinuhaHHMa n JeBpejiiMa*). y jgajec^meToj rojimii •čaja KajakuncaM XTeo 'niTara iiohobo Me CTHCH,yo u 0/iv’eiuf ce ca CBojoM rocii©japim,oM KapkoM, Koja Mtyo caM OBe pnjenn: »HnTaj. y HMe Bora, TBopua, on je dnjia oj n>era CTapnja *aa neraajecT rojHHa. JKh- je CTBopno MOBeica ojS^aiiH kpbh! MnTaj, Bor je mh.tobjijih cy y Jb.vdaBii h HMajm jejV. JA'ao hito ra onH^___cpjaH Heana 3a yjarnBaiba, napa ce mobck Kaj nocyjy H>°roBH caspeMeHnu,!! .6ho j^ cpejaer CTaca, mhcjih ja iteroB jyx ne npHiiaja H,eM,y; cne ce Bory ijmiha, divp’an-i^))«. K a j je cBpmno IJedpan.T HecTaBpjio .Ten, ibtTOBo noHamaH>e ca-ćBeTOM y3opHo, iberoB dncTpH' j’M ncTnjao.c(5jy <?feeMy. Ilocjie ttei j^e\H ja ce npodyjHX u oceTiix Kaico cy ce OBe penor Beiniaaa ca XaTnpoj^ HacTaja je Be.uiKa jymei leakie y Mpje cpne«. na nponeHa, Koja ra je jnrjia y Behe cijiepe crfnaci Cbh k y jir Koju MHCJie, Kao hito cy Apann mhcjihn»a. pa3MHUJJbaiba ii vMOBaiba. Qh je noneo pas^ji Fnisja cy cHaroM cBoje pvKe cTnopnjin cBe iiito HMajy, iiubaTn o Bepn. ^py?KHO ce je (^.vjejHHMj jejioM apan- ohh rpeme. 3 a CBe h na ciiaico jejio ojroBopan je nocKe OHjauiH.e iiHTejinreHUHje na3'Bane Xann(j)*) Koju TO^Bory ii Mopa 3a CBe nojarara pan.vn. Obo je dH: cy TeJKHjiHja npoHabj7 Bepv**) y Kojoj he Hahn cboJ jio npiso hito je MyxaMej odjaBiio cBOMe Hapojv. — ;iymeBHH Miip n y Bepn jejnor Bora — Bora Adpa- TTpne odjaBe jenoBajie cy chjiho Ha MyxaMejoB jyx. xaMa**‘ ); ne jenpejcKOM Bor.v Koju je ncTiijao npej- Oh ce TeK naKOii jBC-Tpii rojHHe jaBJba- no jpyrn nyT: nocT napoja HapaejiCKor, a ne TuKobep y cmucji.v dJTjii ii onoMeHH, y 3jH/Kn Bora tbot, o'ihcth ce, H3xpiiuihaHCK0M ca'O hhom doiKHjiiM, nero |bjhom ca- deraiiaj CBe kito je ne'iHCTo h 3.jio! HeMoj ca cbojpm BpmeHOM Bory, nojer 03Hanyje pen HcjiaM? a - 3Ha- cjradoinhv ja najunajam caMor cedel Menaj Bora ’ih caBpmeH. OBa ceKTa je BeponaJia y dec.MpTiiocT TBor! jyine ii y cyjibH jaH. y to nac-Taje y n»eMy Be.iiiKii Oj čaja jo.iane neVro odjaBe MyxaMejy. Oh je npeodpainaj u MyxaMej*) ce noBjann o j CBeTa y ca- Beh CHrvpHO ocnejo'ieH, ja je ojpebeir ua doiKHjer Mohv. ja dn HMao bhuic BpeMena paaMnniJbaTii o nocaaHHKa: Čaja on. nohnibe roBopnin y H>ero?.o Bary. On je bhjho, KaKO . ciihobh n>eronor napoja HMe. Obo je oh aajp^Kao. CBe jo CBoje cMpTir, iiaja je .iyTajy y ne3HadoiuTBy,. oh bhjii dec-KopnciiocT tof jOBpmeno iT.erono nocjiaHCTBo. Oh je 3Hao čaja ja i;pHBor Bepoi’.aiba h tc/KH, ;ij iianeje CBoj napoj H3 CBe ono iiito je joJianiuio n.eMy, jojia3H o j Bora. To ne3Han»a. Jejna peBOJvpnja ocehaja nacTaje y itero- je dujia cBeBiiiuH>a CHJia npej kojom ce HHje oh Morao Boj j,yum, y ibeMy ce dy«H cboct npej cno3najoM, oj.ynpHjcTH. Hanja.TOCT iteroB napoj mij^ Morao ja je cano jejan Bor. y cBaicoM uoKpeTy npnpoje, y CXBaTHTH. cBGM,y oko cede oh naapnjeBa jejHO caBpnieHO duhe IBeroBH npoTHBHHjH Kao h CBe jocajamibe i>'oje obhm painia. BoiKnjn jyx THTpa npej aeroniiM ojadpaiiHKe do?KMje, Kojn cy iipoiioBejajiii hcO'iHMa jejaH jaK ocehaj Tepao ra je, ja to odjaBH h Tnna h ibera cy naaHBa.Jin .i.vbanoM, y KojeM je 3ajpyroM CBeTy u ja nonavKe npaBH nyT obom 3ad.Ji,y- Bjiajao nao ;iyx, iiporoHHJin cy ra. Oh ce dyiiH h ybe.iOM cB0Ty, kojh cy ce KJiaH»ajm iijo.THMa nanpaii- CTaje IipOTHB OBHX KJIOBOTHHKa, 116 KJIOHe; IianpOTHB •KeniiMoj jpBCTa, KaMeiia h 3JiaTa.i nocTaje jom CTajimijH y cnojoj Mirenju n Kano cy ča­ i ^ Hohochmo OBaj npnKaa o MyxaMeAy on, Haiuer npw- ja odjane dn.ie neiuhe, on ce u imine irojaiiJbyje Mehpkp 3 r‘ ^aeHa» »anpaSiiHepa 3a JvwHy Cp6njy. M aKO cc by napojom. Ilpiie iberone deceje cy np.io nannie. One vctv CTBapi! He CJ,a*y Ca «3BopHMa h TyMaweH.eM McaaMa cy H3JIHB neKopncTOJb.vdnne bojiJkc jyme. y noneTK.v 4HTaaM° M^oTa OBOi BaiKHnj pacnpaBH. OBa je pacnpaBa npo M „ a“a nPe;l “ •nprC. rocn PeHc-y-^eMOM HayuieBHheM npwje je do>KHje odjane Kaannao y Kpyry cBojnx npnjaTeJba. uiTaMnaH,a y r ajpeTy. - > pea Iberona naMncao nnje dujia y iio‘ieTKy oonnBaibe jecaaiKe ce ca HcnaMCKHM uaBopHMa. jiie HOBe Bepe, nero ja enoje oyrpabane odjiaTH A.naTy«ahefee C;,a>Ke ce ca HCj13 mckhm naBopHMa. KpuihaHCKO xy, jejHHOM Bory npej Kojer he co cnaicir hobck ja) MyxaMe,i a c. HHje H«ao c ilhm3 hiik3 kbc Bese. niiTir na cyj. On je Tpaaaio, ja ce yi;jioHe hjo.ih ii MyXAMEflOBO nOGflAHCTBO �\ Bpoj 3. Grpaiia 35. »r A J P E T« — «MtH pbaBH ofinnajii ii _na.ce nocBeie AjraxoBoj cjiyac- MEJMYHA BHHTM HEJJflE uH. TpeGa na ce H>eM,y MOJie, kojh je mhct h 6e3 noMyABH JM poKa, na na ce onrajajy y OBoj Bepn; na nmre noGpo— apancKOM BJianapv. — ’tHHCTBa, noMajKy cnpoMaxy, . a na on Tora ne oneK.vj.v «arpany h npH3iiaH>e. Hena ce ćy3npJRaBajy on Ox. mchh je npaiKa Kyha. cbhx npeKOMepHiix yjKHBaH>a. IvOjOM UIIipOK BjeTap nupii, Tn BajKHH, eTHMKH nojMOBH cy ra iipHiiynHJiH, na Hero napcivit nnopan, H3 i<or naabe na cBor yc-Kor upyra h na ce oCjann uejiOM HaBjianap chji.v h moH niiipn. po,iy. OraHOBHHi^H Mene cy My ce p.vrajiH, iiohcmct xaaajin ra h hhko ra nnje xieo cjiymaTH. ITo'ie.in cy Ya Beceo nor.'ien boji hm, ra iiporaH>aTH. V obo Bpeiie oceha ce, y aeroBHM peAa mh aGa injejro Kpnje, 'iHMa japocT h JbyTHiia. noK on oiror nača Gmie cy H>eHer’ oko ii>er Haror, na ce lIho(j)-cyKibHua oGanuje. -Kiie ii Gjiare. Oh o(3jaiiJbyje paT npoTHB Hnojia h ca ropnoM campoM oCapa ce Ha 6e;iBepcTBO CBojHx cyy cbom noMy uopyuieiioM HapoAH>aKa. (HaciaBiihe ce). • H KOpHUe BOJIHM jecra, Her’ y3 Gnjejie noraniiije 3a Tpiie3y u,apcKy cjecrH. H3 CTAPE APAnCKE J1MPMKE C apancKor npeBeo: MyxaMen-TajHđ 0 k Hh. Aji’ mh cjeTHoj nyuiH rone r^acH Jianor noBjeTapna, (Kć; ohh cy MHoro cjiabu On napcKora ne<J>-ynapija. EByJl-ATAXHJE: 0 M/1AAOCTM! . . . U uceiamje, uho cne Jiaje, Pa3iiece mh BpnjeMe MAanocT... — 0x, aji’ Tan ca^ cjrajen Čupi— 1 K g jeceHCKH bhxop ihto je Ca npncha jiurnhe chho.*’ 0 ' 3a MJianoinhy H3ry6jbeHOM Ka?wui Moja Kyija Bpaia ApaavH mh je Hero ljapcua Cim.ieH Mana yMHJi>aTa. BJianapv, h Hajr,iyiui.H Hjiaa noHOCHor pona Mora ApavKH MH^je on napcKora Xej, ABopjaHHKa cpnHTora! Tljiaicao caM, cy3e Jiutfr f Aji’ 3ajiyn mh cy3c npoGne, 3ajiyn ropKH njian je 6hq. >EJ\KV3AH: HE 4 y A H CE! . . . 0 MJianocTH H3rydJbeHft> Johi mk crmo je^HOM chrh! CaMO nacaK, na th pcicrteM: Ilha CBe no3Ha ciapocT mhhh . He nynu ce, Moja npara CejiMO, Uho mh ce je nyma paciuaKajia! ia njiane on Kana ce CTapocr Ha BJiacuMa MojHM HacMiijana. r*K HBHH-PABEHflH: KO JE CPETHMK? V lliTa ua CBHjeTy BeneyMa HMa, IIlio y GopGu 3a oncTaHaK rmiy; A ima HMa hotophhx rjiynaKa, UIto y cjajy non He6o ce bhh.v! je ono, aOor ner jbyncKH pa3yM 3anaiLH ce, ne MoraB, na cxBaTH. To je. oho uiTO yMHor HHxpnpa y GeBBjepje', Ko y naKO čupam To ABAC HBHM AXHE<t> . cyHu,e japuo Ho He6iiuiTy, ihto ce iueaa. 3anyn 3nBajaiu. Cpue CMHpu, UeK ra Mune nevKH>a KJieTa; ce HiiKan lieheui Mohu Ao H>e3mia Tpona nnhiE Hht’ he OHa ca BHCHHa IleGecKHje TeGu chKh! Jep KOBAH HaGpcKJie My i»yice rjienaM Uho 6ar TeiuKH cnaiKHo AH>Ky A Hii3 jinije onaJbeHO Kamte 3Hoja bepAan iiHJKy ... c-BaHyha no Benepu ce My4ii xjbeGa panu. Aa canyBa nceHv, njeny On Gnjene h on rnann. On Oh rb n u n a M a Tano M Jiara HE HAAAJ CE! Ona th je HA3H«t> PEC.VJIOBHB I!o Ko\iany rBOHcba Bpena, Tp’i npcMena obho My Tphob BjeHan; oko nejia. Jom y aera cnare HMa, , Bojba HBpcTa, yBjeK u-HBa, P.yKa vapna panoM CBojiiM noponimu cpehy CKHBa ... Oxl naj npy5KH pyny upuy, Aa njejiHBaM sR,yjbe Bpeno! name TBoje caocjeha Cjia6o Moje Gube ij’jeno. �Crnina 30. » fA J P E T c To hm je na.na HajBHme u p o c b j e t a. Y iLHxa CBaKo 3Ha 'iHTam ii nHcaTii. 3a to y h,hx . iiito y*ienn iiHmy 3a napon, ohh MHTajy cbh Ge.n h3 hhmkc h npo- A t3 Heptiec; LUTA HAM OA/IM ? M h ce vecTO nyTa caerajeMO im pa3roBop. r/Un ro;i Hac ce nabe 3aje^no Maicap /mojima. aano/ijejth cmo pa3roBop ca# o OBOMC. oa/i o oiiomo. H ry ce cafl 'iyjc KojeuiTa, — a.iHpnjeTKo ku; i uiToro;i najbaiia h mpcrHTa. Hajb Hine ce *iyjy ja/mKcmaiba ii TyjKde. Mit MHoro npji’iaMo. To je y KpBii iiamera luieiieiia. Ila OTKano cmo join ao6h.iu oc.’ioGoJjeii.v n vje;inii»eHy ^OMOBHiiy u nonHTHipi ce ^ i o Maxa. impaniio napTajcKoj noJiHTHiiii, h TOMc HaweMy »uo.'iimi3iipan>y« HfiMa Kpaja. Jecr MHoro ce roBopn. a Mano ce pa/pi. Hcrcina je, naMa MHoro niTO-nrra <|>a.nii. Tla KO je lOMe KpiiB? M h (Hapo^) KpHBHMO bjkict , m io naM ne naMii'ie ono. uito HaM CBHMa Tpe6a a qyje ce oneT M ac iu rctii na mh oner He pa/jHMO, k r k o TpeOa. H Kan ce moBjeK A o ć p o npoMHC.’in, onpaB/gtHO roBopiiMO cbh , j e p CMOCBHHICpHBH. JJa ce Mano o tomc paaroBopiiMo. M h xijana‘Bory HMaMO cana BejiHKy Hauiy icyhy (npacaB.v) ii y Kyhn cBera h CBamTa, caMO to h e y m h ] e m o n a ii cltop h c t h m o. Kao na cmo ce noacH.iH, Menawo mh T.y .trony, to CoraTCTBO Harne 3eMJbe h ohh (nama aeMJba) Kao na nac yBiijeK 30Be: »XonHTer chhorh, cjiojkho h OpaTCKii npHrpniiTe cbh 3a nQcao, .tia heie y 3Hojy .iHua CBora HMara CBera, j e p y\ M.e h ii je 3 .ia io !« A mh noKpaj Tora Jmjenor Maca, uiyTHMO. A HeM^TO root ? Oc.nodo/m*TH cmo ce vJIo.iiTth' ikii on Tybwia. A,im ce joHi HiijecMO oc.noOonH.iH on CHojHx Mana. HnjecMO jom npii6.TH>KH.iH CBoja cpna jenuH np.V'cHMa. Hewa Meby Hana Jb.vdaRH. A-naima cy to dpaha Oe3 OpaTckc m.vdaBH. Tnje HeMa JuyCkBH, ncMa c.nore. a rnje cjiojKHor pana, 3ajiyny cy cbh Hanopn nojenH- ne.Ma Hapa. Mh HMaMO CBojy Be«iHKy, iiMvhnv /Tomohhh.v . To cnjeno’ie nanie cii.nue hi.vmp. n.ronHe nojbaHe, dorami pynHiiiui, nammann, Bohmami ii njmorpanH, Mirne ce nama ,JoMOBHHa y CBOMe npnponnoM^ doraTCTB.y pa'iyHa Meby npBe y EBponn. A mh cmo unai; cHpoMauiaH Hajion. na mTa HaM cMeTa? Ko je on Hac Ma.no MaKnyo H3Baii r pahmpa naiiie npJKaBC, peuHMO y Kojy npyry naiipenH,y eBpoucK,y npiKaB.v, ima je CBe bhaho ? Octubho je nama Ma.na, nipoMamna ce.na, nvcTe ibiine, 3aiiyiiiTeHe noMahe iKHBOTHibe, nanio Ma.ne ceocne. K.vhe iioi JieymHpe, ica■n»aBe yjiHpc u npen ibHMa b.vdfmiiJTa ii JiOKiie, a namera Moujeim noiKyhe.na, oxpnana u imme Ty>KHa ii fipHiKHa nero nenpa ii BeceJia. Bnnno je tumo na ce.na n rpanOBH naro.MH.nann na|>onoM. na imai: ypebena cecia, cjajne rpanone, y odH.n»y iiMaj.v iiito hm Tpeda u cbh Bece.no panc, anoje ce ii Tpyne na ciiar.laibH Kpyx. Oa.Mo je Taj ibnxon Kpyx djejbii, naMUii iKHBOTa jbeniiiH, a caM iKHBOT tviabn. ^ mbhmo ce, uiTa , hm cbc ono Ma.no ncMJbe na odjiabneaihc naje, nnBH* Mo ce CH.miHM iJiadpnitaMa, pa;iy u dojidn y n>HMa. y BpHjeMc iioc.ia ne njene no KaxnaMa ii MejxaHaMa i<ao iiuiiiH, nero paMynaj,y na je cnaKa MHnyTa jenan ;uio navKiior nja*moh a, a npnjoMe je nonap. HaiipeniiH napon« HMajy BO.n.y h 3iiaib<! na pan, a Hana ijia.iii odojera. y ibiiic panu m.vhiko ii vkohcko, pa:iyMan h iiaupenan. taj hm je pan h Bpoj 3. A krko nobome Hanpenmi napon« no CBHjecm no'CBor OnarocTaiba. <‘Bjefayjy ce. y ilhx npocnjeTa /lanoMime nanpe;iyje. IIpocBjcT.v hm miipe ynpynceH,a. MiiTaoiume, Kn.HJKHHue, iianopHiiiTa ii t. n- ochm ch .iiih x ochobhhx, cpenH»HX, cij»yiHHx h bhcokhx uiKona. H y uaupeniihx Hapona iioCToje pa3JiHKo njepcice ii iio.nimiMKonapTajcKC, ajiH hm miKan hh na ykr nana, na ce 3dor tora 3ancMapyje cnoncaii pan h cnoncuo .vnanpebniMiii.0 CBoje aeM.n.e — cBoje aajennHue. Haiipcnim na­ ponu pa*iynajy uito liojennnan panu 3a ce, na on jiann aa n.nxa cmij.v, a uito panu aa cne, to panu n niM aa ce. A y nac? On nana oiviodobema y nac ce dam y tomc upoenjeTHOM pany aa napon panu Bp.no Ma.no. Heuo.iHKo Ky.nT,vpniix np.VuuaBa mhhc cBojy nyiKH0CT, a ocTa.mi BtviHKH nno iio3RaHiix, Koju dHiue Tpetfa.nH na panc na imponHOM npocBjehnBamy 3adopaB.Ji.iyy na cboj.v ,ny>RHOCT. Harne cy npocBjeTire npHJiHice, mhcjihm y B ociih ii XepperoBHHH. dam Jiorne. y Bočnu ii XepueroBHHir tKHBH 1.807.025 CTanoBHHKa a HMaMO cnera 509 ochorhhx ]iiiv0 .na ca 1061 .viHTejbeM. To 3Ha’in. na jenHa piico.na OTiiana na 3670 CTanoBHHKa h no jenan .vhhTe,1> ira oko J 800 cTaiiOBiniKa. Jom y nac hmr cpe3oiia on 28 xnjbana CTanoBHHKa ca 7 mico.na H.nn ce y TaKHM c])enoBHMa MoiKe MiipHe nyme n.vTOBaTH on . ___ onhHne ________ ceocne )io onhHiie no 5— 6 caTH'xona, na ne Habem hh je/me uiKOJie. Hama- jEHTe.nHreHimja h HaponHH npBaim pa3Mehy ce naTpH0TH3M0M h xRa.noM na Tofioace pane na napon a cne nycTe pujenH. Ha np. y jenan Ham ope.n nobe npen H3dopo no 9 HapoflHMx noc/iaHnna pa3HHx no/iMTMHHMx napinja, »c.noMHiiie ce« y rnoMe roBopy »pa/iehu 3a napon« a ko.tihko hx ce MO/Ke noxBa.nHTH na cy otboph.ih hobv iiiko.iv hjih Kojy np.vr.v Ky.nrypHy HHCTHT,yuHjy 3a napon? HajrjiaBimja crpaHa je aan.vunena. npocBjeTa h npoCBjerae npn.nnKe y nac cy Ha Bp.no hhokom CTeneHy. 3 a CBaniTa ce BHme 6piine OCHM 3a iiiKo.ne a napoHHTO n o m e t h e mnoj i e, Koje cy Mjepn.no K,y.nType h Hapomior HanpetKa. 3 aTo je norpedno ono iiHTame Bp.no necTO nonaBJbaTH. doPHTH ce aa rnera npnje cbhx /tpynix cTBapn. To je ono uito HaM (Jm jih . MEVLUD Predavanje održano prilikom Gajrelova Mevluda. Predavao: S u l t a n o v i ć A b d u l a z i z . U istoriji sc tvrd i, d a je M u ham ed al. ro­ đen oko godine 570. ili 571., ali tačan datum n jegova rođ en ja biće 20. april 569. A rapi rač u n aju da je r ođcn 12. rcb. cvela. Rorodica n jegova p ripad a plem enu \ K u rejsija. To je plem e bilo jeđn(o od n ajm oćnijih i n aju gled n i­ jih plem en a u A rab iji, a vodi svoju lozu od Ism ailpejgam b era sin a Ib rabim ova. N jegov otac um’ro je tri m jeseca prije n jegova rođenja. U še­ stoj godini u m re m u A m in a na povratku iz roda n a putu iz Jabtriba u M eku. N jega u zm e n a odgajanjlei «ljcd’ imu A b du l-M u talib , k oji ga je ja k o volio. A b d u l-M u ta lib je bio voda arab ista n sk ib plem en t i ču var n jih ovog n a jv išeg h ram a — Čabe. U o sm o j godini u m re m u i ,djođ, a n jega uzm e sebi stric mu Ehu T alib. On je bio čovjek �Bpoj 3. »r A J P E T« CTpaHa 37. siromašan s'a svoje šestero djece, pa nije mogao Muhamed je još u svojim najm lađim godina­ posvetiti m nogo pažnje Muhamedu, ali ga je ipak m a bio uzorit. N a njegovu visokom čelu odraža­ pazio i volio. Muhamed je tada čuvao ovce po ovali) se još u djetinjstvu svjetlo, inteligencije i kolnim brežuljcima, a m alo se igrao sa djecom. U razuma. Uvijek tačan, ozbiljan i radin gledao je 25 godini života oženi se Muhamed udovicom Ilašta će učiniti, pa se nije s djecom mnogo igrao. tidžoonv Ona je bila bogata žena, pa se on od tada Kad su jednom došli do njega njegovi drugovi bavi trgovinom. U svojoj muževnoj dobi išao je odgovorio im je - »Čovjek je stvoren radi više on često u planinu Hira, koja je udaljena jedan svrhe, nego je ta igra. Zašto da uzalud provod im p sat od Meke. Tu bi on usamljen u jednoj špilji vrijeme u toj besposlici«. U njegovoj dobi to se proveo mjesec ramazan, u molitvi. To su radili kod njega jos i mnogo više ispoljilo. Bio je vrstan i Heki drugi Arapi i vjerovali, da će doći zadnji trgovac i domaćin. Poradi njegove lijepe ćudi ubožiji poslanik, koji ćei im objaviti pravu vjeru zorna vladanja i izvanredne pravednosti, svak ga i dovesti ih spasenju. Jedn© noći, kad je on le­ je veoma volio i cijenio i još kao dječaka zvali su žao u špilji začuje nenadano čudan i strašan glas. ga E1 Ernin -— pravedan. Kako je god bio umno On se malo zastraši a glas se ponovi i drugi i, nadaren, izvrsnih običaja, nij,e zaostajao ni u tje­ treći put. Tada on otkrije glavu i opazi pred so­ lesnoj ljepoti. Jedan pjesnik rekao je o njemu: bom čudnovatu svjetlost pred čijim se jak im zra­ »Stvoren je onako, baš kako je on sam htio«. Njegov srednji rast, oblo i crveno lice, duga malo kama on onesvijesti. Kad se osvijestio vidi pred kovrćava crna kosa, pravilne crte lica i u svemu sobom anđela božijeg u ljudskoj spodobi, koji mu reče: »Muhameđe, ja sam Džebrail! Čitaj!« »Ja uzorna čistoća ostavljali su na svakom dubok ne znam čitati«, odgovori Muhamed, a Džebrail dojam i svakog osvajali On je pored toga, štp je izgovori: »Ikre bismi rabbi kjel lezi halaka« itd., bio božiji poslanik i vrstan filozof, odličan mogdje mu objavljuje pravu vjeru u jedinog Boga. j ralista, taktičan državnik i organizator, reformatpr A rapa i budilac njihove nacionalne svijesti. Tri gpdine poslije toga dogođaja dođe mu po­ On je^trznuo Arape, upalio u njim a iskru samo­ slanstvo, da poziva narod u tu vjeru. Privrženisvijesti I i t j i mv(odeni zadiviše oni čitav svijet. — ka je s početka bilo vrlo m alo, a ~neprijatelj a je Njegov rad skoncentrisan je u hadisima, gdje se im ao mnogo, među kojim a su osobito poznati Ebu m ože naći svašta i o svemu. On sam na jednom Džehel i Ebu Leheb. Nesnosno stanje u Meki nije se moglo podnositi i prvi m u slim an i počeše od se- - m jestu veli: »Poslan sam da usavršim plemenite ćudi.« Blagotvoran je bio i njiegov socijalni rad. ljavati u Jahtrib. Najposlije preseili se i on u go­ Njim je on p rocijen io iz korijena ondašnji život, dini 53. svoga života godine 622. p p -ls. al. T a je a neprijatelji u ono doba su bivše vikali na njega godina osobito važna, je r b d tada. islam ski istoriviša radi socijalizma, negp li sam og Islam a, on čari računaju godine. T o je hidžret. Život u Jahr j e svojim radom i objavama dao robovima nadu. tribu, kojega su prozvali Medinom od MedineA rodu ljudskom društveno bratstvo. Njegovo tulnebij — grad pejgamebrov, bio je m nogo po­ ljudsko bratstvo nije bila pusta fantazija, koja s.e voljniji. Medinelije njega i njegovu nauku pakt ne može nikako realizirali, nego je to bilo prak­ m e s najvećim oduševljenjem i od tada počinje tično bratstvo — socijalna jednakost sviju lju­ nova epoha njegova života. On je do tada samo di. I čim bi ko pristao u z njega, pn se osjetio idealni navjestitelj prave vjere božije, a od sada članom te velike zajednice. Te socijalne priviler je ne sam o to, nego i pravi organizator islamske gije bile su velika pokretna sila njegovoj zajed­ države i islam ske zajednice. Nekolike bitke (Unici. One su dovele Arape na najviši stepen kul­ hud, Bedr, Hendek itd.), u kojima'izvOjeva pobje­ ture, koji su dali nove poglede na naš život. On du pokazaše njegovu stratešku vještinu, donesoše m u velik uspjeh i ugled i islam ska opće po­ sam doduše ni pisati ni čitati nije znao, niti je šta učio, ali je ipak bio genijalna če rasti rapidno. Osme godine po hidžretu osvoji razuma, visokih misli, dosjetljiv do skraji Meku i uredi Bejtuliah — kuću božiju. I zbaci nosti plemeniith osjećaja. — Nije on sam o sve idole, njih oko 360, iz kuće i oko uće, a pogovorio i govorom upućivao, narod, nego su slijei podnei primi najveći dio stanovnika Meke se ugledali i na njegova djela. M ilostiv prem a d je­ Islam. On se opet povrati u Medinu i tu provede ci, darežljiv preko granica, dobroćudan i ponizan svoje zadnje dane. Tu je on uz džam iju sagra­ dio i devet soba za stanovanje, koje su poslij,© p o -' u općenju s narodom, inače dostojanstven i odvažan mogao je biti svakom prim jerom , č ita v on rušene u svrhu proširenja same džamije. Zadnje bio je pravi m uslim an i najbolji Sljedbenik vje­ svoje dane proveo je u molitvi i kajanju. Sjedila re, koju je objavljivao. je jednoga dana do njega žena m u hazr. A iša kad je rekao: » 0 , bože m oj! Oprosti tvome robu i po­ kloni mu vječno blaženstvo!« i ispusti plemenitu dušu — preseli na ahiret. Hatemul embijai vel m urselin (konac, završetak božijih poslanika). Bilo je to u poneđeljak deseitei gpdine po hidž­ retu, a 8. juna 632. po Is, al. Eto, tako se svršila jedna sjajn a epoha u istoriji čovječanstva i život ovog uzvišenog čovjeka, koji je udario, temelj is­ lam skoj zajednici i vjeri i objavio najsvetiju is­ tinu. Njegova grobnica je na onome m jestu, gdje je i izdahnuo u hazr. Aišinoj sobi, a zove se »revdai mutahera« a danas je vrlo lijepo uređena. Sa strane m u se nalaze grobovi s desne Ebu Bekirov a s lijeva haz. Omerov. Smrt njegova jako je kosnula srca svih m u s ­ lim ana i-sm ela ih toliko, da su se izgubili i počeli čuditi kakp je on m ogao um rijeti. K ad g a nije v i­ še bilo među njim a, zavolješe g a još jače i sje ća­ nje na njega osta vrlo jako. Sabirali su h adise, is . pitivali ih i nalazili u n jim a ne sam o vjerske u p u ­ te nego i socijalne i političke. Islam nei poznaje klera ni strogih praznika. Svetku ju se Šeriatom dva bajram a i pet stanovitih večeri. P o slije sm rti Muhamed al. počeše m u slim an i sla v iti njegov ro­ đendan i ta proslava postala tako ja k a , da se n je ­ gov rođendan poče sm atrati i p u n im pravom višim islam skim praznikom . N ije to ni čudo Vjernici su m orali tražiti n ajviši i n ajljepši m* �»rAJPET« Crpaua 38. čin, da se spom enu utem eljitelja Islam a. Z n ali su oni za one riječi: Levlake, levlake m em a h allaktu eflakje. »D a n isam m islio tebe stvoriti, nebi prije tebe stvorio čitav svijet«. Te su riječi p~ divale veliku lju b av stvoritelja p rem a n jem u , pa kako je onda narod mogao da se oduži čovjeku, radi koga je sve ovo i koji ib poveo pravim putem istine i spasenja. P roslavljali su razni n arodi na razne načine n jegovo rođetnje. D ržala su se p re­ davanja, pjevali hvalosp jevi, održavale gozbe, n a. rod se najbolje oblačio, izm jenjivale se posjete i svuda bili veseli. Tako se razvi m eđu m u slim a n i­ ma pobožno pjesništvo, pa su m n ogi p jesn ici u svojoj pobožnosti i u ocjen jivan ju ve lik ih d jela i viših zasluga p osvećivali n jem u p jesm e, h valo­ spjeve itd. M nogi p jesn ici p osvećivali su n jem u veliku pažnju i m nogu stranicu svojih d jela is ­ pisali njemu u slavu. U doba su ltan a B ajezida spjevao je takav epski h valo sp jev i Sulejnuan Čelebija. Sulejm an je rod om iz b r u se , te je m a r ­ ljivim radom stekao veliko zn an je i p en jao se u častima te je? bio ličn i im a m su lta n a b a ja z id a . Kao mnogi drugi pjesn ici i n au čen jaci, a p ogoto­ vo kao svećenik, sjećao se i o n o b ja v itelja svoje vjere Muh. al. i počeo r a d iti n a tom , k ako bi o sta ­ vio sto dostojniju u sp om en u iza sebe o- o v p n r v e ­ likom čovjeku. P ro d u k t toga n je g o v a d uševnog rada bilo je pozn ato n jegovo religjozn a-estetsko djelo »M evlud«. M e vlu d u olazi o d arap ske riječi viladetun, što z n ači r od iti sfe. D a bi m u d jelo p io — drlo što više u narod n a p isa o g a je u stih u i to u turskom n a ro d n om m e tru , k oji-se ; broji prstima (parmak), a to je s ljg n o 'n a šim slo g o v im a . — Stih je jedan aesterac. M evlud j e brzo prodro u naroai počeo se u čiti javn o u d ž a m ija m a i po kućama n a rođen dan . M u h. al. Iz Tu rske raširio svu da po ostalim ^islam skim k ra je v im a i prevađao se n a razne jezik e. Kad. su ga p rih vatili Arapi, oni m u p rom ije n iše m e lo d iju , a zašto, nije posve jasno. V a ljd a im je b ila tešk a tu rsk a n a ­ rodna m etrika i o n i g a počeše p je v a ti u sv o m m e ­ tru, zvanom rem i. O vaj re m i sa sto ji se iz šest puta failetun u d va stih a. U o v o m r itm u i sa sv o ­ jom melodijom r a šir iše g a A r a p i, k ao vrsn i teo­ lozi, trgovci i p u tn ici p o č ita v o m is la m s k o m sv i­ jetu i on potište d o ta d a šn ji tu rsk i n a p je v , t,e se danas uči u tom a r a p sk o m m e tru . I k od n a s se isto uči tako na tpm m e tr u n a tu rsk o m je zik u , a ima i preveden n an a š je zik od Ila fiz a S alih a Taševića iz Kolašina*). O n je svoj m e v lu d n apisao 1296. godine, a u p red govoru veli, d a su g a na to ponukali »k olašin ski p r v isi«, jer vele.: dužnost nam je, da znam o što je m e v lu d , a M u h am e d a volimo i previše, a tu sv o ju lju b a v n c m o ž e m o ni osjećati ni riječi p otvrd iti, k a d n e z n a m o tuđ eg jezika, u kom je napisat I u čen m evlu d . Sadržaj m evlu da je slije d eć i: 1. Zahvala B ogu, veličan je n je g o v a im e n a i sreča i spas onom e, k o ji se o s la n ja n a njega. Zatim je opomena čitaocim a. K ao p red govor d ru ­ gom dijelu »rođenje p ejgam b erovo« je vrlo k r a ­ tak istorijat p ejgam b erlu k-n u ra, k o ji je od p rvpg čovjeka Atloma preko Ila v c. Ib r a h im a , Ism a ila itd. došao do posljedn jeg i n ajp rib ran ijog božijeg l>oslanika Muh. A l. Hatcimul e m b ija i vel m u rse^in — završetak božijih p oslan ika. S m n o g o po­ rta i religiozne sentencije op isatn je sam a noć ) — Bpoj 3. rođenja. P rije toga su se opazili neki izvjesni predznaci, a u proljeće 12 noć rebul e.vvela dogodiše se čuda. Čitava je noć bila osvjetljen a boži jim; svjetlom , na svetom h ram u K jab i vid ila su se kao neka dva b ajrak a, s neba siđoše m n ogi a n ­ đeli. Onesviješćena i slab a, a'o so b ito ja k o žedna m a jk a o sje ti, k ako jo j d ađbše da p ije šerbeta, »stu d en ijeg od sn ijega i bjeljeg, — slađ e b ješe od šećera i ljepše.« T e noći vele. da su p ad a li i k u ­ m iri, k oji su bili ok o K jab e. P oslije ovoga opisa dolaze opet au torova o p ažan ja, k ako se sve po­ k lan ja M u ham ed u i odaje m u poštu. Z a tim je vr­ lo k ratak op isan njegov b ogobojazan život do če­ trdesete godine živftta, u zim aju ob jave -i p ejgam berluka. Treći dio je m iran. Jedne noći došao m u je Džibrili E m in i rekao m u p oruku od B oga, da tu noć ide B oga ars i dženet d a vid i. Na burak u dženetovom atu , d uševno jah ao je o n sa D žebrailom do K u d u sa i tu su ga doček ali i sti­ gle nu\oge duše p ejgam berske. D žeb rail g a dovedd (fo određenog m jesta i tu ostade a Rehber n azvavši m u selam odnese ga do sidretul-M unteha. Sve Što je vidio n a neb esim a sve se m oljaše B ogu -na razne n ačine. Z a tim čuo nepoznat glas, ne kao n aš, gd je g a zove. To je božiji glas, koji rnu ob javi sv o jiN ju b a v . M u h am d se zam oli za svoj n ar° d i vrati se kući U m m ih an i. Z a d n ji dio je pogovor. P je sn ik se vraća B ogu s m olbom , da i nas sve ne u d a lji od n jegova m iljen ik a, da n am opiiosti grijehe i p om ilu je nas. D jelo je inače puno religijsk ih i estetsk ih refle sk ija, m oraln ih p odu k a i opom ena. Kod n as se m e v lu d p roslavlja na sk rom an n a ­ čin s m alo p ažnje i uspom en e n a ionog, k o ji nam dade osn ov vjeri. M nogo je ljep ša i svečan ija proslava rođenja u sje v e m o -a fr ič k im p ok rajin a­ m a T u n isu i A lž iru , gd je o n a traje tri dana. P o­ red u če n ja sa m o g m e v lu d a , d ova i m olitve raz­ vije se tu i veliko veselje. P u caju topovi, drže se gozbe, d a ru ju sirom asi — otvaraju se ši­ rom srca m u slim a n sk a . A rap i p r o sla v lja ju rođe­ n je M u ham ed al. op et n a svoj n ačin . U n jih, pored k n jig e M e vlu d a, im a i m n ogo lije p ih hvalospjeva 0 n jem u k o ji se to m zgod om p jevaju , a m eđu n ji­ m a je osobito pozn ata tajib ijač Oni se sk u p ljaju 1 drže p rod av an ja i iznose svoju narodn u predaju o svom n ajvećem ju n a k u . U M eki se slavi dva d a n a a u M ed in i, p a C arigrad u i ostalim tu rsk im m je stim a , kap i kod n as sam o jed an dan. K a k o vid jesm o m u slim a n i p roslavlja ju rođe­ nje o b ja v ite lja Isla m a na n ačine, k oji se n jim a čine n a jlje p šim i n a jd o sto jn ijim . U m olitvi i d u ­ b ok om sa o sje ća n ju sjećaju sei oni svog n ajidealn ijeg čovjek a i d u h om prate čitav njegov život i r a z u m ije v a ju n jegov rad. O nu noć, k ad g a je Tpd ila m a jk a m u A m in a , nije sigu rn o m o g la n i p o ­ m isliti, da će jo š i za života m u p ozn avati n jega m a k a r sam o čitavo p lem e K u rejšira , a k a m o li, da će ga sad a n ak on 13 vijeko va ne sam o dobro p o zn avati, nego ga se i dubokp sjećati i d a će se iz 300 m ilion a d u ša isla m sk e zajednioei izvijati m o litv a u slavu n jegovu . �Bpoj 3. »r A J P E T« RIZA MUDERIZOVIĆ, arhivar zem. muzeja. DOLAZAK OMER PAŠE LATASA U BOSNU Orpana 39. Budući da su za moga pravednog vladanja pro­ vedene reforme i pravični zakoni po m ojoj cijeloj carevini i time osigurana sigurnost s*viju mojih podanika, ne m ogu dozvoliti da stanovnici B»>sne, koja sačinjava jednu važnu pokrajinu m oje države, žive neprekidno u nem irim a i nesigur­ nosti. Čira je Omer paša doznao za odluku m ini­ starskog savjeta, s velikom radošću prihvati je i krene u Carigrad. Tamo primi nužne upute, ka­ Da bi se ova pokrajina spasila od ovog n e­ ko da provede reforme i kako ima da uredi Bo­ snosnog stanja i time učvrstila vjera i država, snu. Vrativši se u Manastir, glavno sjedište rukao i blagostanje domovine i naroda, m oja je melijske vojske, uzme potrebitu vojsku oko 10 carska želja, tla se i u Bosni - kako m i je u spje­ hiljada nizana (redovite vojske), 2000 Arnauta lo božijom pomoći po cijeloj mojoj carevini u bašikozuka) i 30 topova i krene u Bosnu. 13. Na­ cijelosti provedu nove reforme i pravični zakoni. mazana 1266. (11. juna 1850.) stigne s vojskom Ti, koji si zapovjednik vojsku, imenujem te u .u Sarajevo. Vojsku smjesti u okolicu Šarajc sporazumu s valijom, mojim carskim ukazom na današnju »Goricu. U isto vrijeme stigoše u kao opunomoćitelja za provadanje ovih reform i, Bosnu novoimenovani predsjednik velikog ajaa za potvrdu šaljem ti sa m oga carskog divana letskog vijeća Sulejman Nazmi beg T~tcltefe.z<>*^ ovaj moj ferinen. Zato, oslanjajući se na božju (vrhovni direktor financija) Mehmed Azm i efen­ pomoć, uzmi potrebiti broj m oje carske vojske dija. Omer paša razasla odmah pozive na sve iz podređene ti armije, te otiđi u Bosnu. Bazloži prvake i a ja ne Bosne i Hercegovine, da što prije im pryo moju carsku odlučnu želju za uređenjem dođu u Sarajevo. Na 6. švala 1266. (početkom Bosne u interesu općeg m ira. Nakon što im sa­ augusta 1850.) na Musali u Sarajevu pročita <*ai općiš, da vj$ jnoja namjera iz temelja iskorije­ ski ferman u prisustvu svih erćana, narodnih pr­ niti po bjeloj državi nasilja i nepravde i tim e u -, vaka i mnoštvo naroda.*) Ferman je donio lično činit-Kih sa mojom carskom pravednošću bez iz­ novi bosanski vezir Čerkez Melmiied paša. Kada nimke sviju sretnim i jednakim. Nastoj, da r r t *■ se je ferman pročitao, on ga lično rastumači pri­ m ah počneš sporazumu s mjerodavnim pro­ sutnim po sadrža'ju. Kako te se razumjeti i iz vodati u Bosni blagotvorne reforme! Da bi se prevoda. koji niže slijedi, sadržaj mu je t a j ^ - đa^, niiogao u svako doba posavjetovati o izvršenju se i u Bosni neopozivo imadu provesti /oform e, i primjeni tih reformi, ustanovi jedno pokrajin­ pa to bilo i pod cijenu prolića ikrvh Ferman je sko vijeće od iskusnih i odabranih ličnosti, koje glasio na Omer pašu; Vafiju Half iz Mehmed pašu, će ti biti savjetnici, kao što su to učinile i e V predsjednika ajaletskog vijeća, tefdcrđara Bo­ moje pokrajine. Sto se tiče civilne i financijski • sne, bosanskog mulu (vrhovnog kadjini), ostale uprave, treba nastojati u sporazumu sa direkto­ kadije Bosne i muftije, fe na sve ei’ćane i Jligledrom financija i predsjednikom velikog ajalet­ ne ličnosti. Sadržaj jivu je u si o lu jn o m prije­ skog vijeća, da se uredi prarnu postojećim n a­ vodu izostavivši uobičajene form e*^u islove putcima. Bez sumnje je, da će stanovništvo B o ­ s kojim svaki ferman počimlje, ovo: T "” sne biti blagodarni mojoj carskoj m ilosti i zau ­ »Suvišno je i izlagati, da su svi moji podanici zimanju za njihovu sigurnost i sreću, nadam se, ci širom moje carevine bez razlike v jere i sta­ da će se potpuno i pokoriti. Međutim ako se jave neki besviješni agitatori, koji ne razum e <£■ leža, s dobrotvornim reformama osigurali sebi ličnu zaštitu, i zaštitu časti, poštenja i mir. ve blagodati za njihovu pokrajinu i ako se u su ­ de protiviti ovim reform am a oni će se tim sm a ­ Pošto je m oja carska želja, da se i žitelji trati buntovnicima. Koliko god je m ojoj carskoj Bosne bez iznimke okoriste s tim blagodatima u osobi nasilje odvratno i mrsko, opet je državna nekoliko navrata poslao sam moje carske zapo­ nužda kazniti sve one osobe, koje se usprotive vijedi da ih opomenu, ali su oni ostali pri sta­ mojim carskim pravednim nam jeram a rom, kao iznimka od drugih mojili pokrajina, neka oni nose grijeh. I! slučaju neposluJjflT i^ k )gdje su se provele ove reforme. Stari način dr­ bune, moja je carska želja, da ih sa s.ibMn mfijfc žavne uprave, koji je davao mnogo prigoda zlo­ carske vojske, koja se nalazi pod tvojoin k o m a iv , upotrebama. nije se njime mogao osigurati po jh trebni mir gradovima, a niti spokojnost gro*#*- dom pokoriš i kazniš i tim e izvede** n a pravi Vi namjesniče, tefterdaru i p red sjed n iče a j a l e t -' nima, vladalo je vječito uznemirivanje u pokra­ skng vijeća, od Vas očkujem d n /p o dužupstiSni.-v jini od čega su se koristili jedino buntovnici i ših zadaća i po sposobnost i mia vašim nastojite^ međusobnim dogovorom tvomo napadali siro­ iz svih sila za uređenje civilivđ. f ina ne ijs k <v i mašno stanovništvo i raju čineći im razna na­ vosudne uprave u Bosni p r r m a postojećem upivi’ silja- te sam odlučio da i na Bosnu protegnem tama za tu pokrajinu, da s tl'š v i staleži h\Njih po ove refoime. Tako je skorih dana nekolicina danika okoriste pravdom li m ojom miloštSih a smutljivaca diglo bunu u okolici Bihaća, omelo vi mulo (vrhovni kadija) i »psf^le k a d ije ,i rritttk mir i narod pobunilo. je, kao i svi ajaletski prvor. u sphrnJS* mu da se m oj carski fernfan u M ir e ^ d e ./ *) Sve od god. 1098.(1688), bos. valijc stolovali su u Travniku. Ako se ne izvrši, svratić<re na Kay:im ' Krm Novoimenovani valija Čerkez Mehmed paša preseli se u Sara­ posljedku ćete biti odgovf>rn*/.m ite n a enapp* jevo i lu uredi sebi rezidenciju. i prema toirfe vladajte nastojeći »da š b Vć1*•) Megju slušateljima jermana bilo Je samih 12 paša i lo: Bos. valija Hafir Mehmed paša, divlzioner Abdi paša. brigadiri ćom vjernošću izvršite m(>ju c a r s k u z a p o y j e{j Melemendžić Muslaj paša, Ibrahim paša, Hadii Ali paša, StoTako uzmite na znanje i vjerpjte m o m e*c a rsy čanin Ali Calib paša, sin mu Hafiz paša, Serifović Fazil paša, znaku. — Pisano u Car/ .građu, sred in o m .B e^ Babić MustaJ paša, Fijadić Mahmut paša, Tuzlak Mahmut paša Bihćak Mehmed paša. pa 1266. (1. m aja 1850. �1 — »r l/rpaHa 40. A J P E T« K ako se vidi iz sadržaja ovoga ferm ana Latas je im ao s ovim ferm anom potpuno slobodne ruke i m ogao je po m ilo j volji raditi šta je god htio, što je i učinio. D a ga ie on lično pisao nebi ga mogao bolje u svoju korist napisati. Latas je svojim n aglim provađanjem reform i htio' uplašiti Bosance i poniziti ih, ali m u to nije sa­ svim uspjelo. Jedino m u je u spjelo tio, da je on lično pripravio teren za ok up aciju B osn e — m o ­ žda i po nalogu sam og B eč a ? N jegovo p on aša­ nje prem a bosanskim p lem ićim a i p rvacim a v i­ še je služilo u korist A u strije nego T u rske. A to m u svjedoče i ppčeci ustanaka, k o ji su p o­ čeli iza njegova odlaska iz B osne. R a ja, k o ja je vidila sada svoje d osadanje gospodare k a k o ih na klusinam a povezane progone od grad a do grada, počne ih prezirati i om alovažavati. K a ­ snije se i ra ja odmetnu. (Nastaviće se.) HOKH'6 A, AflHJl: CAXAEAflMHOBA (flpeBOfl nPMMA c typcKor.) JeAHora AaHa caKynHnH ce yneiBau,H. koa erHnaTCKor cyjiTaHa, Te ce jeu3Meby ociajnjra, OTBopnna pacnpaBa o nyAecHMa 6o2KjHX noo^iaHHKa. CyjiTan HHje Morao Aa Bjepyje y MoryhHOCT thx hckhx nyAeca Te pene: »CbcbhuihjH Bor Monte c^e ihto xohe y'iHnnth, — ajiH cy Te CTBapn Aaneju) oa ’ioBiđgitre naMeTH«, KaAa je to nyo Illejx 'l6 HxaGyAAHH, OAMax je nocjeTHO cyjiTaHa. UynTaH je LLIejxa xnjeno ripHMHO h Bpoj 3. je^aii npo3op, rnje ce je yna3ana jeAHa pajcKa Gam«ia nyHa mapojiHKHM u,nnjeheM h BoheM. Tlo H»oj cy ' uiyMHJiH CiicTpH lioTO’mhH h *iyjiH ce yMHJbaTH rna cobh pa3HHX iiTHHMpa. KaAa je cyjrraH oiianuo Gam>jy pe>ie HIejxy: »He 3aTBapaj OBor npo3opa, fla ce Hay>KnjeM OBe Jbenore. Illejx je Apatao HeKo BpHjeMe OTBopeH Taj npo3op, naTHM ra je saTBpno h oiict otBopHo h HHje ce BH;ye.io Bmiie HimiTa. HaKOH Tora 3aTpajKHO je IIIejx, ce Aonece je^au.icaaan Bo^e n jeAHa MaxpaMa. Ca^a je peitao Jllejx cy;iTany, ;;a 3amo'ih r.iiaBy y B0Ay h m ce iiOKpnje tom MaxpaM0M h Aa tako ocTaHe neiconHKO "jacaica. »Ila heie bhahtu BJiaAape BenHica iiyAeca« — pcie IUejx. KaAa je cynTan to y'iHHHo onaaHo je, aa ce nana3H na icpaj mo-. pa na jcAiroj nycToj njiaHnnn, Te je ocTao y uyAy, naico ra je BjeniTO npeBapno IIIejx n o;tyaeo My nap* ctbo h CTo.imny. Pa3MnmjbajyhH ono cyjiTaii oua3H neAaJieKO, Kano neicaitBH n>yAH cnjeKy Apaa. CynTan hm ce iipHApyafH h na3Ban hm cenaM. Ohh cy npnXBarajiH cenaM h nonejiH ra iiHiaTn: Ko je h OAamie je. CyjiTaH hm pene Aa je TproBan;, Aa ce je noano na jeAHoj nabn, Koja je noTOHyjia, h Aa će je on jeAHini cnacHO h HcnjiHBao Ha o6ajjy ose nnamnie. Ohh ce • cjprcajie h AaA«y My iieuiTa oAHjena. Cy.-iTaH hx je Ha to ynHTao ko cy. Ohh My peioome Aa ćy H3 rpaAa, Kojn^te Hajia3H 3a tom nnaiiHHOM. 3aTHM ce je ^omaBuiH y cyjiTaH 3anyTH0 c HjHMa y Taj rpaA- AomaBum rpaA xoAao je no H>eMy h npoMaTpao ra, h Ha Koimy ce je CBparao jeAHOM CTapoM noTitHBany K0H>a. Taj ra je CTapan; noneo riHTara, ko je h mTa je. Oh m.v pene Kao h ApsapiiMa, Aa je iproBaii. OBaj My pene: np^A 6an>y h cjeAH. KaAa Koja JKena H3abe H3 Game, nnraj je uMa jih My?Ka. Koja th peKHe ! M ^BMa, th 0AMax xajAe 3a h>om. OHa he th Ght/h HCKa3ao My oco6HTy nacTc y 3 to My je peitao: »Hnje- • *KeHa- Y nac je TanaB oGn^aj. CyjiTaH y HeBon>H oAe 1 A*ko1LXI'J.W „ cjeAe. T y j e Ayro cjeAHO - JiceHe cy ere ce ipeGajiH MynHTH h oBaMO AOJia3HTii. BaM je upeA Gaiby h hx je nHTao. CBana je oa* uito TpeOajio, MorjiH CTe ja B H T if Te 6h ja BaMa Aoniao«. . H;}Jia3HJie roBopHJia Aa hmb. Ha Koimy je H3am.ua jeAHa oTMeHa IIIejx ce je 3axBajiH0 cyjiTa^y ua mKO AHjenoM xaHyMa, nojy je upamio neKo.iHKO cAyniKHH>a. Oh A0'ieKy h penao My: »BjiaAape, hapomhto caM Aouiao je ymiTa, hma ah M,yaca. OHa M,y pene, Aa neMa h \aMa y nocjeie, Aa Bac 3aGaBHM h Aa ce c BaMa pa3- OAe. Hakoh Mane CTaHKe Bpara ce jeAHa cjivniKHH>a h ^OeppHM«. ČyjiTaH My oAroBopn: »^oGpo mh aohijih«. no3Ba cynTaHa Aa HAe c h>om. KaAa ra je cny|uKHH>a HaTKOH KpaTKor paaroBopa 3aMOjmo je IIIejx cyjrrana, AOBena Kyhn Te xaHVMe, xaHyMa H3abe upeA H>era h Aa 6h ce aacipjm cbh npo3opH y ABophy, rAje cy cje- pene My: »BoatnjoM cyA0HHOM ja caM moja ntena«. Ahjih Tano, Aa ce He bhah HanoJte. CyjrraH oamax na- CynTaH ce je Ha obo *3axBanHO Borv. CynTaH je ca peAH, Te cy cayre 0AMax to ynHHHJiH. tom JKeHOM jkhbho cenaM roAHHa. Kpo3 to BpnjeMe oh 0AyJter pa3roBopa IIIejx je 3aMOjmo cyjiGh ce noAHrjiH 3acTopH ca jeAHora npoaopa. S cjiyr^-noAHrjiH sacrope, cyjrraH je ona3Ho, •^i'/bo|»oM nyiuo HenperjieAHO nojbe, Koje <5twT0pojHa naopyjiiaHa Bojcna h to cBe cas «» ivvjmnr'> ^;pja je jypnjia npeMa ABopy. 0na3HBum » 'tohHKa y cTpaxy: »KaKBa je to Bojcna?« ! lllejx wy pt<re: iBaaAape! HeMojTe ce Gojain, Ty HeMa HHinTa. yMHpftje ce h cjeAHHTe.« 3aTHM je IIIejx 3anoBHjeAHo, ie cy Vyiyre cnycTHJiH 3acTope, a naitoH 'ŽJm ' Aa ce oneT AHniy. KaAa je 3a'T h* >7 HyT no ^Pyn\ nyT, HHje Bnuie iihuita Ghjio. 1 lriejx, Aa ce OTBope npo3opH, C iJfvir-'0KPe^yf'H npeMa rpaAy. CaA cy onay njiaMeny. yrjieAaBuiH , Muoro rpaAUIejx: »CTpnnTti ce raat Hojmtto'mnon icoia i.T01i:nJe MyflP0CTH«. 3araM je TIh. « / U n;( ce je iipufeMe noioiiH I n u , nrrtvv oupciijT npeMa pnjenn 1 , 0 BjiaAap je Gho y KPaTK0 , Tsixy, Aa HHje 3nao dito - - ,,T • tojihkom V arfBopno Te npoaope n °H 1,lejx P :,aTHM 1 f l . ' jlOpHO na npOTHBHOJ CTpaHH Hamna cy My ce ABa chha h jeAHa Rhepna. Kpo3 to cy BpHjeMe CBe noTpomnjin, m m je HMana xanyMa. JeAHora AaHa ona pene: »nojenn cmo CBe, urro cmo HMann, a caAa xajAe, 3acny>KH HaM uitotoa!« CynTaH je orarnao ohom CTajx)M KOBany h Hcnpn'iao My CBe. Konan ra ynHTa, Aa hh no3naje KaKaB 3aHaT. Oh My oatoboph Aa ne 3Ha. »OriAa eBO th obo napa na KynH ceGH jeAaH KOHonau, h c ilhm cjeAH Meby xaMane. Ko Te 30BHe Aa My Hemio noHecem, nocnyjKH ra, oh he th Aara HeuiTo, na c THMe jkhbh.« CynTaH y neBon>H nocTaAe xaMan. 36on nomema Temkhx ĆTBapn npoJKyn»HO My je KOHonau paMena Te cy ra jaKO GoJbena. JeAHora Aana oramao je Mopy Ha o6any Te je cjeo h noneo npoMaTpaim MopcK,y nyiHHy. Tom ce npHAHKOM cjerao, Aa je Gho cynTan h kako je hchbho, a ca,Aa je xaMan, Kora rone n>yTe Henon>e. Cjehao ce je HIejxa kojh ra je n>yTo npeBapHO h OAy3eo My papcTBO. f opnno My je cpu;e ocbctom na Toj JbyToj npenapH. ‘To iberoBO CTame pacTyatHjro ra je h noneo nnaicaTH. HajeAHOM My je nano Ha naMeT, Aa ce OKyna y Mopy.' CicHiryo ce je h 3apoHHo y Bo;iy, KaAa je HBHiuao H3 boac ona3H, Aa ce nanaan y cbomc abo- �T Bpoj 3. Sa i™ S J„ — Grpaiia 41. »r A J P E T« mejx- ° na3I1™ '< 11Ieixa nošeni upe. " V * e“ y “J"om'm »3aP <* ™ Bora ne Cojum h bc rom™' ! g f " jer ll0CJlaHHKa?« ITIejx «y Mlipno oavtjiim.ft P C Ce BJlaAapy, ja BAM HHjOCaM TIHDITa B” CIe caM° aaMoaHaH raaBy y 0By boav ii ?PaTKOr upeueHa era Kanaan™ ere je. A ko _ » i./«--"T •0 ^ Bam oauuu Pi™ -eIe’1C HX c.’ryra, iiena bum onu kmkv.« yjiTan je noraeAao y cjiyrć, ohh cy wy to H0TBpaH.ui. ^H ^aben h jby'iTiT: »Haje HCTiuia, im hc ;ma-. U SUMRAKU Ka koprena sive magle T i h o . .. nemo . . . mrak se vuče, Šuljaju se senke mraka Vasionom ćelom same, Ogrnuto tankom mrežom, Obrubljene svetlom tame. itazleže se šum valova Srebrnaste bujne rekc I gubi se u daljini Tihi drhtaj njene jeke. Plavi azur titra . . . d r h t i. . . Smeškaju se zvezda jata I trepere vasionom „ Poput pega čistog zlata. »Priroda je ćela tiha Puna tajnog čara, slasti, Pokapana živom snagom * "vitaZasute noćne- strasti. Te. Beh je iipom.io ceaaM roAjraa, kako mc je lllejx npoTjepao ca Moje crojnme. Hena Myi;e, Koje hhchm npenamo. Jom h caaa Me fio.ie panena oa xaMaacKor Kouoima« pe>ie, h nojieTH na IIIejxa ;yi ra .včnje. lllejx Ha 10 Pft,|e: »To ce je BaMa y4HHH.io. Eno h ja hy to hcto y'iM HHTH, Te ycTaae h 3aM0’iH raaBy y Bo;iy.’ Kaaa je lllejx immohho raaB,y y boay cyjiTan je napeano ye.nary, aa ra nocHjeae, mhm anriie rjian.v ii3 ndae. y tom je aacy necTaao IIIejxa h ibiiMa ce je y'inlrnaii, jcao aa ra je iiec.Ta.TOy ohom- Ka3any Boae. HIejx je y >iacy y kom je 3aMOMiio r.aaBy y KaaaH neh aooiino y CHi)Hjy h namicao je B.iaaapy hhcmo c.'mjeae-r her caapvK-aja: Baaaape! Ja h th cmo GomnjH ctbopobh h il5roBH poCoBH. ^ ok ch th 3aM0’iH0 rJiaB,y y »Haj jta3an Bo^e h H;ina/iHO je .vmhifhjio th ce ;iyro i;atJ ccarm ro;iHHa. Bhaho ch yt je/pibMe ^Ccy ciuma Hy*AČca, Miiore MyKe npo/Kiim^ a He Momenj' /ja Bjepyjeiu y 'i.v^eca. Ja caM th to y'iHHHQ. a^ yejepHM«. Da je Svevišnji Allah htio da odijelo bude Ka^a je B.naaap npomiTao hhcmo yi$jepHO ce''je_y znak vjere, on bi nas sigurno i time zadužio, proMoryhHOCT 'iyAeca. a.irn HHje Morao aa aafjopaim ohhx »isavši naročito odijelo. GPošto nije takav propis MyKa, uho hx je npenaTH^3fjor UIejxa. 3aT0 je iao, onda je svakako bolje da se i naše odijelo micao norjianapy ^aMacKa h Hape^HO My, Aa ce lllejx ,e sa odijelom jednog sljedbenika knjige, ne­ OAMax yxBaTH h nory6H. i' go IUejx ce je Ha.iaBHo y jeAiioj iiimi.ibH JO-inajr p0 ssa odijelom jednog mlušrikja, jer sveopća is­ MacKa h Ty mhpho hchbho^-'KaAa je nomaiiap npuMHO lam ska vjera višu čast daje jednom Grku ili RuaanoBHjeA, OAMax je noaiao jbyAe y noTpary 3a ibhm sUj-koji slijede knjigu, nego li jednom mušrikju, ca 3anoBHjeAH, Aa ra cMaiiHV. rAje ra nab.Y- Ohh cy pa makar bio iz kureiške-hašfmijske loze. Ovo u 6p30 ca3Ha.nH, r;ye ce IIIejx na.iasH, Te ćy ce OAMax pamti a dobro znaj da m uslim ani .nijesu se n i­ ynyTHJiH Toj niriHJbH, kaa^ cy' aohijih y 6.HH3Hny Te kad opredijelili za jedno naročito odijelo, nego __mnHJbe onaonjiH cy CH.Hiy bojck^ qko iimHJbe, noja je to vazda nejednako bilo. Pa prem a tome, koje je tiyBa.la y.na3. YnjiameđH npaTH.in<cy ce h jaBH.iH bi od toliko različitih odijela bilo vjersko-islam norjiaBap.v, uito je Ha CTBapH. IlonaBap je OAMax jasko, a koje bi bezvjersko? bho cTBap cyjiTaHy. Ha obo je napeAHo cyjwaji, Aa A što kažete da bi vrlo opasno bilo kada b ce nomajbe HIejxy hckojihko poCoiia h po6HH>HU,a, Te pa3HHX xeAHja h Ojiara a Meby thm pof>HH,aMa Aa ce se s pojmom Islama spajalo i odijelo. T o je taćnomajbe h jeAHa aceHa, Koja he uniHOHHpaTH h ot- no, jer u tom slučaju bi velika poteškoća nastala KpHTH MoryhHOCT, Kano he ce cMaKiiyTH HIejx. za one, koji Islam prime, a koji su navikli nositi obo je cyjiTaH nocaao IHejxy h jeAHo BJiacropyiHo hhdrugo odijelo. A ja naglašavam da bi » vaki cmo, y itoMe My je HCKa3ao bcjihko npHjaTeJhCTBO h metan narod ism jehavao vjeru, koja b i sta ’ * HouiTOBaibe. HIejx je npHMHo nncMO h xeAHje ca 3a- kao glavni uvjet svoga obilježja o d ije lo ...^ J ^ ja la ^ XBa.TiOM. JKeHa, noja je onpeMJbeHa Aa iiinHoimpa 6p30 je OTKpHJia Kano ce MO/Ke yoHTH IHejx Te je to ho- lim Vas kada bi se reklo Evrop 1i741; - jTf m.oTajHo jaBHAa h HapeAH.ia, Kojy he Benep Aohu JbyAH, ričanima, da Islam stavlja uvje,t;^VtM \ e prime da m oraju nositi haljin u | h r u k ^ .a uojH he yOHTH HIejxa. n a iv o ' Nsv_ II jeAiie BenepH, npeBapoM atene, norHHyo je dugačkih skutova, pa i žute p^p,^|Ie najpametniji od njih bi rekao: ~, IIIejx CaxaCyAA«H. pristoji samo lijenčinama i skitttlicania ćim krajevim a, a nikako za Biti umjetnik znači — među ostalim — ima­ ti svoje vlastito gledanje neodvisno od prirode i realnosti. Temeperamenat je uvijek samo glazu­ jet. l i r Š B <•'''■ '-* * * > & (17. pisma Iiojl»-u\y 4 i , 4cmi l u cf. iCanK,; ia ra. T a može da i otpadne, a da se bit ipak ne pro­ mijeni. U umjetničkom se djelu temperamenat nadom ještava — ritmom. liv- ', ka 1 . A ■ - , �- CTpaHa 42. HAREMSKE PJESM E Sabrao J. F. B. M L A D A SU LE JM A N A Rodi m ajka A jk un u djevojku , Od dragosti Sulejm an om zvala, Od m ilosti nože sakovala, A za glavu čelenke zadila, P oslala jie za goru n a vodu. Kad na vodi pašine, delijo, Uhvatiše m la d u Sulejm an u, Uhvatiše, paši odvedjoše. P aša j ’ p osla caru i Sta/mholu. D vori cara devet go d in ’ dana, N ik o n e zna, da je žen ska glava, Izdvorila devet agaluka,' 1 deseti B osnu p ašalu ka. Car jiei p osla u B osnu ponosnu, Sve jo j age u alaj izašle, 1 pred n jim a R am o bajraktare. K a d su došli u konake carske, Tu je p aša od Bk>sne cdsio, N jeg a dvore age S arajlije. q K ad j e akšam, n a zem ljicu pao, S vak i a g a svom e dvoru ode, P a ša neda R a m i bajraktaru , R a m o stoji pod v iš -i'u k e dvori. M eću p a ši šečerii večeru, Sjede p a ša veče^ večerati, P a d oziva H am u b ajra k ta ra : »H od i R a m o, d a m i večeram o R am o šu ti, n išta ne besjedi. Opet n jem u p aša gjovorio: »H od i R am o, da m i v e če ra m o ! O sjeć’ ću ti sa r a m e n a g la v u «. '-^1 K ad to čuo R a m o b ajrak tare, — \ N jem u d ruga biti n e m oga še, On je s p ašo m tuđe večerao, 1 sa njim e noćcu prenoćio. . K ad u ju tru ju tro osvan u lo , sk u p iše se age u b egluk u. i « . T ada dade m la d a S u le jm a n a , dade R a m i bajrak taru , ^ j g m j e m u B osnu p a ša lu k a , J P 'C g i u j V i , m la d o g b ajrak tara, Va. ju U«*. £*» k a d god se p r o b u d i ^ M A K 1 D JE V O JK A k raj tiha D u n ava , ^ c le n ^ in ie n i zelena trava, r l ’une age h lad n o p iju pivo, Služi im # djevp jk a. P rogova^N ^j^P a d je v o jk a : ».Ako m ogu sv im a slu g a biti, •Jani; m o ju sv im a lju b a biti, Veće jedi o m i to n a b o ljem u ; K oji’more p rep livat D u n a v a »r A J P E T« Bpoj 3. Pod pusatoni i u op ancim a, I n a sebi m ene prenijeti, T om ’ ću biti lju b a uz koljeno.« Sve su age n ikom poniknule, I u crnu zenrttff "pogledali1. ■ A F ne gleda m om če iz Bećara Već djevojci m edju crne oči, P a om n jojzi tiho besjedio: »E vo m a jk a , rod ila ju nak a, K o jin o će D u nav preplivati Pod pusatom i u opancim a, I na sebi tebe prenijeti«. Tad o n skoči n a noge lagane«, P a zagrnu bugar-kabanicu N a se baci lijepu d jevojku , 1 zapliva u sin je D unavo. D u navo je sretno preplivao, ,.I p ren io .lijep u d jevojk u . Odvede je svom bijedu dvoru, I vjenča je sebi za ljubovcu. A. XM<D3H BJEJ1EBAI1: CAEMHA CAPMAH 11 j(Je£Ha ycnoMeHa H3 MJiaAOcm) ‘ Cyxpa ce Mypifc6er iipodyflHo #octfa KacHO. lio? tiaio je o/T,rpayo jiaraim iioKpHBan ca cede h rjie^ao » D ' caT. Bh.to je CKopo jteceT. y rnaBH My je myMHJio IljU I h ocjehao 6oji Meby OHHMa, Kao ;ta ra je Heno ,ap»iao KjmjeiiiTHMa h ’iacoBHTO cTe3ao. CyHde je ocBjeubHBajio Kpo3 npo3ope 'iHiaiiv co6y h hhhh.ho je CBHjeTl’icp, HiHpoKOM. MypHC(3er ce noomne, iiabe nanyhe no# KpeBei.OM h HaByne hx. 3a thm cje#ehH Ha Kpajy iiocTejte cjera ce HHiaBe hoHh, cBora JiyTaH>a, cbojhx MHCJiH h o#Maxne HexajHo pyKOM npoMpMJbaBiiiH cthCH,yro: »A x... rjiynocTH...!<< IIpoTerae ce, pacrpjba ohh, cthchc hbpcto pyicaMa cjbenoHHii;e h npebe npeno code. Hore cy My #pxTajie, TeTypao je. 3aytfraBH ce ko# yMHBaoHHKa h 3aiijbycHe ce bo#om. Je#H0M, #BanyT, a 0H#a y»Me canvH. cKHHe Komyjby h noHHe ce npani. Ka#a ce je onpao h otiyitao nobe npo3opy h otbopn ra. rpa# je 6ho Beh #aBiio ojkhbho, yjiHU,aMa. BpBHJia CBjeraiia h jypHJia KOJia, TpaMBajH, ayTOMoC>Hjm. Mypnc ce 3ar.ne#a y yjiH#y, Kao #a je treKor TpaatHo h pa3MHHiJbanie jom yBHje.K o jyHepaiim>eM #aH,y. h neMHpHoj iiohH, Kojy je npoBeo totobo #o y jyrpo. y to neKO noKyu,a na BpaTa. Mypnc HHje wyo o# 6yite, Koja je flOJiasHJia ca yjiHita. Bpara ce oTBope h Ojihm• -na npoBHpH, na bh#hbiuh Mypnca aadaBJbena Kpaj npo3opa nojiaraHO 3aTBopn oneT BpaTa. y KyxHH>H na, pe#H cjiy>KaBKH, #a o#Hece #opy’iaiv Mypncy. Ka#a je jijeBOjKa yiiHjejia KaBy h no3Bajia MypHcOera, oh npnbe .MexaHHHKH CT0Jiy h HcnHje 6p3o itaBy, a.TH y3HMaj,yhH Haiuy o# B0#e onanu Majin koMa/inh naimpa im KojeM je dnjio nanHcaHo: »npnjaTc.ih.y, ^anac hem Chth ko^ Hac Ha pynKy Ha kojh caM ’ — CadHHa iiosBaTa . •. npoHHTa jom je^HOM ithomo h pene cedn: — CoOmia no3BTaa... �Bpoj 3. » r A J P E T« • ^ a.H ocjehaj, Koja ce je npnOjiHHcaBao, je^aa ocjehaj, Koja My je aohho upea oma cnaKy Caoufle, 3aoicyiiao ra, ao 6p30 ce cjerao, Aa je OAnvnao iioha 3apyauHUH aa Tepanaje. Mopa ce aenpanaTii. yia He OAčaje iioshb. ^ JIH nPHj© Hero ano je 'nouiao ybe y a»oroBy co«>y unajina a 30ya>eaa aaMo.'ia ra, aa joj ae oa6aje MOJioy. Oa je norneAa /iyraM norneAOM y KojPM je fm•io nemio HepaayMaBO a n>eMy a a>oj3a, na pene: — Haje Ma Moryhe AaHac. Ta ce aeheui JbyrHTH? Ona ra 3&nybeH0 norneAa a pene: j— Ja caa a CaCany no3Bana... — MoJKAa paAa Tora 6am ne Mory. Ta Maoro atptByjem OaaMna. Ja ae Mory Ohth c toćom b c ibom ii&koh jyiepamjber Aaaa, — OAroBopa Mvpac. AjeBojaa ce oapene a oiape omb: — Kacuo je CBe . . . Hcnpanaj Me a 3amojim, nena Ma onpocra... O.iaMna ra norneAa A.vraM. finaraM noraeAOM a ne pene HifmTa. Mypac6er npabe CnajKe. X tmo joj je aeuiTo jrtš ha, xtbo je ijemam pacTyjReny AjcBOjKy. ana ljaje :mao. y meroBoj Avmn liaABnaAaBana caMiiaaer, ao- HeniTO ra Tjepano Aa ce upa^nas^H OnaMna, Aa npKMB jeAHy acRpen.v a BenaKv Vby6aB, ana y Crpana 43. — B.iaAajTe ce najeiio, na3MTe Paijiarfaja a nynajTe aacT iberone nopoAnue, ’iajaM hde nnanoM ckopo a bm nocTaTM, jep je Pa(j)aT6ej a Moj npajaTejb a OCOČBTO MHO... — Ja ce HaAaM, Aa caM ao ca A a ... MypacGer aaje Morao nocBe AOBpmaTM uma je xtbo. Heuuo, Kao Aa My je CMeiuno y rpn.v, a caBjecT m.v mamaine y yxo: He nama...! — Ana... pene ApxTano O.iaMna — ana Te oaa nojia... fipoTa, — bctm 'iac. ra OABpahana notfftcao, Aa je.TO'caMo TpeHVTamio pacno.'iO/KeHH»e. 3a to iipor($Bo{m: ’ — O.TBMiia HeMoj ce aa Al'.vror JKpmoBaTjr! Haje BpnjeAHO y jrhbotv. Oaa ra norneAa a pe3e: — A ko cef»a a^ Mory — Morv fjap AP.vrb: i-l — /JaHac je HeMoryhe, MopaM OTaha Myi mu, MopaM ce npaja^icia mmhmctbpctbv Aa ci Oa ce aanjmeim a norneAa npeAa ce. a nama m.v pene: — OAafipajia ere pywy, uaicae HeMa y no C trmfiona, na je M.yBaiTe a a»eryjTe. Oaa je joni ma &aa ... Mypac ae norneAa iiamy, ycTaae a aaMOJia Aa OAe. — A caAa — pene nama — ocTaaaTe lieuonnKO Aaaa. PenaTe cenaM a oa Mene! — Ana, iipey3BanieBM, fiojaM ce, as ce nocnoBii ae aaroMa.iajy. — Haiina ce ae fipimuTe — pene nama — ja hy to cne yp6AMTn. Iva^je Mypitc6er aaamao aa namuHe c-ofie oAaxa.vo'je. Haje 3aao aiTa ce. c h>hm Aoraba, Haje Morao UOjMHTM, ,KaiCOt ,je Morao MBApJKaTM Ty CpaMOTlIJ’ KOMCAiij.V- Kana je aaamao aa MaiitiCTapcTna fmno je y- iipano'^iOAiio. Hajnpaje noMacna Ha 0.iHMiiy, na Carnmy; npobe jom jeAHOM acnpeA a>eroBnx onajy cne uiTO ce je oa jynep c h,hm AoroAano a oa OAnyna aoha Pa<baT6ejy, Aa ra nocjcTii y meroBoj iiocnoBnann. IV. A(})eiiAaitH3ii;i,a PmiiaTCej 6ajame na rnacy Tp;au, /KinoM ii iipoasnaban anaMeiiHTor »rapaTCitor iyHa«. Mae y TpronanKOM CBajeTy nacnnje.Aao je ioa! oda paxMeTna Xavn CaAnCeja. IBeroBa (t)a6pmta ’ canyHa noAarn.VTa je najnpnje na Kpera y KaHeja, I a n h je Mopao 3a npajeMe ycTaiiKa naiiycraTa nocao u J----- 11 J; jJLLl I LiiipecenaTH y HaparpaA- jep cy M,y Tpna aaupajeTana — Ana he ce C&OmfT pa/Kanopraia. ___ Mypac6era je to MMe oneT enfcKTpaaoBano, 3oy- ;ia he ra yOaTa. II aito je Xaya CaAaOej atanao aoopo a c TpAHMa, BjepoBaTHO Heita cy ra ce XTjena pahm.io, ana ce čamio, Aa cec^BApata: *• jeiiniTH a npey3OTii meron nocao. Ana c oAnacicoM Ca— HcnpaMaj M e. MopaM oraha... AMčeja nponana je a (J>a6paita, jep Hacn>eAHiiKy, Koja 3aTMM .vm.vTB, norneAa AjcBoju.v. y3Me je aa pyje npeKynao nocao naje OAao TajHy, itaao je upamio Ky, na pene: ^ ^ Q rapiiTCKH canyH. — n a MOJKAa... ajia Haje cnr.vpHo... y HaparpaAy je fiana Ha hobo noAanijcra ^afipa— CarypHO... pene paAocno Onaana. — a Mvpac ica a CaAaOej je Cpao.ocBojao H3ry6n>eno TpatamTe. na OAroBopa: .V3rpeA TproBao žkhtom, yn>eM a cyxoM piifioM. — HacTojahy... CBoje ciiH O B e Pa^iaToeja a AxMeA<3eja untononao O.TMMTia ra norneAa 3axBajiH0, merone ce pyae pac.TaBe a on nobe nparaMa. OnnMnaja ocTane y co6a r.H‘Aajyhn aa h»iim, a oiiAa Kao Aa ce je Henera cjcTn■'ia noTpna a y xoAaaicy pene Mypacy: — CBaitaKo Aob«! je y BapHrpa;iy a napH3y. Ilocnaje CaAafiera cMpni j« npey3eo je nocao Mnapa chh PaiJmCier. a erapaja c e . / ' nocBeTHO npoiJiecopcKOM 3Baiby. / Haiton AOCTa 6ypae MnaAOora ositenao ce je Pn- (JiaTCej H3 6oraTe ocMannajcite nppoAHii,e. y nopoA«* aa ne frnjame cpeTaH. HonjeK H3 Benaaor 0BiijeTa\iiHje Morao cxnaTH7H CBoj.v noCo3Kiry a Tanitoh,vTny viteny. IlpBe roAHiie CpanHor atanoia npoBOAao je eno6oaho a 3aAaBao AOCTa 6ona ateini, Koja ra je cnnjejena ce OAMopao a je.ra ypeAao CBe noenone, KaAa je 110, 11060/K110 a noKopno Bonana. Ho HajeAaanyT ce H3iieHaAa noByKao PinJiaTOer H3 ApymTBa a nocncTiio Aomuo n t. A— Jecie ah fia.ia Beh koa PaijiaTfiej-a? — vnaTa iiopoAHna. TaAa My ce je poahao ipehe AajeTe — <]>aAana. Oa caAa Pa^aTfier atanjbame cano 3a CRojy/iionama. poAimy u nocao, Kojer upomapa, yoBapma, no^iate — HajecaM, npey3BimieH0CTH. Meby npBe TproBane y IJaparpaAy. — E, OHhe ce AjVtbth. Cima HycpeTa nmKona y I],apnrpAay, y — Ja caM Hajnpaje noaiao k BaMa, a OHAa hy oHnja, a 3a thm na CBeynHAiimTy, a <I>aAana cb] Taha koa Pa$aT6ej-a, — acnpana ce Mypac6er. nH'reA.city mKony. — Jlajeno je to oa Bac Mypac6er, Aa CTe TaKo TaAa ce je Mypac6er Jaxjanamah yno3Hi na/KJbHB. Ja hy CBe ynaHHTa Aa 6yAerre cpeTan nocpeTOM, a ibera c OaAanoM a nopoAau,OM Ai*,^. BjeK. — Boa nanniM 0KpHA>eM, — iipaMajeTH načitano naAe. y 3 ibax ce yno3nao Mypac ca CaMiiOcrbM aaAe, TaKobep TapiimajoM, PpiJihkom, ciiHpCi fl ■ Mypuc6er. Oa ce ocMjexHyo, ana ae OAronopa. IIpeA nyhoM cjoAHe y Ko.ia a 0ABe3e ce ao Xaprnjuje-HaBapeTa. • MyiiHpiiama oambx ra iipaMao. Bao je aeofmnHo .byoe3aa ch> mm, iiMTao ra Kano My. je fiano y Bočna, �Orpaifa 44. — »r A J P B T« Epoj 3( MjeH.ii'ia XyciiHOera, na IlcaxaHOM, OpaTOM nep3Hj- roBa urnama, cTiiBJi.ao h oh meMy flpyra h BpnjeMo cKor nocjiaHHKa, HaynOeroM, chhom 3HaMeHHTor cyji- OflMHfla.io Opao. HajcflannyT icao fla ce je Henera cje•raHOBor florjiaBHHKa MyHHpiiame ir jom MHoriiM flpv- tho, yiiHTa HycpeTa: riiMa H3 BHCOKor napnrpaflCKor flpymuBa. Kano cy — A <1>a;iaV 3a H»y mh HiiuiTa ne npHnoBjeflam? Ta/ia, a h KacHHje Onjie iiojiHrauice npHJinice y 3naKy MoiKfla ce je yfla.na? yrymiiBaH»a M.uaflOTypcKe iifleje to je Ohjio chmo no — Hnje, oflronopH HycpeT KpaTico — ona je bcceČH pa3yMHBo, fla je cbr M.uaflocT, cna HHTejinrenun- •' 'iepac oBflje. /jomjia je fla Te no3.uDaBH... ja ciajajia y npoTiimioM xaOopy, na u caMo baniTBo Mypncy je to Ohjio flparo, na je peicao: cuMiiaTHca.io je c noKpeTOM. Ta M.uaflocT, aaflojeHa — Tai;o. To je .iHjeiio .ofl me! CHrypiio je Beh boHfleajiHMa, neiioKBapeHa. 3aH0cn.ua ce cjioOoaom h fly- jiHKa fljeBojica! CaMHfier mh je noicaaao jeflan jihct oa xom Jianpe;iHiix u Ky«iTypHHX napoja, M.uaflocT Ko­ ueOe, fla ce yflaje... . ja je KpHOMHpe 'iHTa.ua flje.ua, ilito hx je cTMopH.ua Hycpei He oflronopH. MypncOer je ycTao h qa Ca<J)pannycica peB0Jiynnja flaEa.ua je 0flyniKa cbomc pac- MHđeroBOM cecTpoM C’aflHjoM noTpancno <I>aflHJiy. On iio.uoaceH>y na Tajhhm cacTannHMa. Meb.v H.nMa Omja- Oh bojiho *iyTH neraTHBan oflronop, fla, Ta/ia je Mypnciiie h MypncOer Jaxjanamnh, Koju je flHjejino MHiiube- Oer Ono Ji>yOoMopan h yrjieflaBmfl <I>aflHJiy peicao: H»e MJiafle TypcKe renepannje. fla TpeOa Ha npc’iau;, pe— 0, ivieflajTe bh! Oafla je Beh 3a yflajy!.. BOJi.vpnjoM cpyniHTH ancojiyTHCTH'iKH peiKHM cyjiTaOna ce 3acTHflH.ua, iionpBeiiH.ua h peK.ua oicpoMiia XaMn/;a h yBecra HOBy eBponcKy fleM0icpaTiijy y ' no: Typcicoj. HapaBCKH, Morpnjio je Cy;iHO OBaj iroicpeT — HeMojTe cyflHTH no T,ybnM pnjemiMa... Cbujot oko Jn.T/iHCKe icaMapnjie, icoja ce je ocjehajia h aico je xtho, a.iiH ... jom jaivOM, ajin y3flpMaH0M, na cy MHora Mopa.mi OpH»je flopeK.ua. 30 HCKyciiTH mTa 3nanH OopuTH ce 3a Hfleajie, a npo— Ha- io je cacBHM oOhmiio neuiTo ... CBana ce thb cn.uc, Koja .ce je XTje.ua na chjih o^piKaTH. AjeBojka TpeOa fla vfla... A PetJiHK je floOpa napTiija... — A .uh .u>yOaB.? — npnnoMen.v CaflHja, niiflehn. TaKO je yC>p30, HCTHHa na Kpaj.y niKo.uoBan.a y Uapnrpafly nocTajio h MypiicOeny rajecHO, m je ;ja ce j e OaflHJia CMejia. jbyOaB! — oflroBopu Mypnc. \io])ao H3ryoHTH y nnoeeMCTBo. To ce je florofliiJio H3a, — JbyOaB h O.uaro HHcy .vBHjeic 3flpynceHH. Ona H C J iH T a , a y BpTJior ra je hobcjio flpjniKipo', CKojHM je ce 'iecTO Kpnje Ha flpyroj CTpaHH, y a v Ohuh cpua... flvOno Hepa.3^pyiKHB. & ___ H cBera OBora cjeTHO će j> M.vpncOer Hflyhn _jne — oflroBopu OaflH.ua. — j],a cjerao ce M.vpnc, — Tafla m .v je <I>aflH,ua i:po3 Bajiyi;na3ape, rflje je On.ua PiirfiaTOeroBa nocjiocHHija h (jjaOpmca caiiyHa. Hcthm, M.vpnc je luunao OflrOBOpiIJia IbeCOBHM B.iaCTHTHM pilje'IHMa, UITO HX nariHcao y jeflHOM uhcm .v HycpeTy, nafla ra nn'iHTaBO CBoje /ipymTBO y HHQ£FptfHcTBy. Hemro j neBH, Henno y IIapii3y, ta.TH TaMO jmje Ohjio meroBor xao aa CaOHHy CapnaH. najOojber npnjaTejba Hycpera, Hflje Oh.uo hh n.eroBe Harjiefla n HycpeT'je bojiho M.uafl,y EpMeHKy. H npHjaiejLHne — CaOnne Gapnan. cafla Hanoii flBHje roflHHe. yjeflHHH.ue cy Te pnjenH flna J{a Hfl-,, nojMa, flBuje c.uHKe y MypHCOBoj ;iyifliH y jeflHOM iihH3a Tora npom.ue cy Tpujx>;uuie h nerapTa h CT.yiiH.ua. y KpyroBHMa y KojHMa ce je KpeTao MypHC iaay: rflje je upana .u>yOaB? TaMO rflje je nyflH Cay UapHrpafl.y HacTynHJie cy Ohji^ flocTa 3naTiie npo- OHHa CapnaH y H3oOnji>y hjih TaMO, rflje ropn Kao jkhMjeHe fla hx je HyiKHO OBflje ca hoko.uhko npra na- /Kaic Ha CBeTOM yjb.v y MHpnoj napann M.uafle OaflHJie? 3ayCTaBiio ce MypHC npefl Be.unkoM (|)hpmom »ChII0Mi‘HyTH. i <PepHfliiama, •icojn je noMorao fla cnace flOKTopa hobh XaijH CaflnOera AifieiiflaicHnafle« — na onfla yniao Ha uncKa fl.vhaiiCKa npaTa. CapnaHa He Onjauie Bnme nejiHKH Be3i!p. MyHHp na­ ma je Cho HajBaiKHHja iio.uHTH’iica .uhmhoct na flnopy, (HactaBMhe ce.) Pnijtai Cer AijieHflaKH aafle nocTao je np.uo ooraf noBieK. IberoB chh HycpeT cBpmaname nayKe, a ichepica ^aflHJia Tpeoa.ua ce je yflaTH 3a PeijniKOera, cniia OoraTor capama napnrpaflCKor XycHiiOera. H ano je AjeBpjica Ofl0nja.ua Ty yflajy h onnpa.ua ce boji. h poMffejba Hiiaii ce je pa'iyHa.uo, fla je CTBap roTOBa. OflliJjeTHHic Capnair Onjame v.vpo Beh npnje roflHH.v flaHa oc\aBHBmH CBojoj jeflHHHun orpoMan Miipa.3 y icyha­ na ju roTOBHHH, Te BejiHKo HMame y Kynyic-11okmeyh . HajfcoH CMpra Capnana 0flBe.ua je yflOBHpa ichepicy 11CK0.UHK0 Mjecenn y EBpony, a oirfla ce Hace.UH.ua na uMame y Kytiyic-tIyKMeyH Ha H3pHHHTy 5Ke.ih.y c.Boje s j e t i t e se svakom prilikom Majice, icoja ce je xli'je.ua noBynH H3 flpyjiiTBa. JeflHnn HycpeT floiiHCHBao ce je c Mypnc()eroM h oOaBjeniTanao ra 0 npHJimcaMa y Hapnrpafly. HanoH ’ieTHpn rofliine noiipaTno ce je MypncOer y Hapurpa.fl, noniTo ra je HycpeT ynjepH6, fla je Mynijnama aa/iao pnjen, fla M,y ce nehe iiHinTa floroflHTaj fla« Onjame Bancan h ofl.u.vnair y n.eroB,y jkhTY C h»hh je flOiiyTonao h CaMiiOer, 0.uhhh poljaic '1»!Tob, na cy oflMax iiouijih y OraMOo.u, rflje cy i/VuoinaTii npHjaTp.u»H ii c.Ba poflOHiia flo'ieica.un. ll<c.unje Benepe panronapajni cy Mypnc n Hycpor 0 meMy, hito cc je floroflHJio, floic je 011 Ono y cnnjfvry. Hycpeu My je ripnuoBjeflao; oflroBapao Ha ir>e- Muslimani! „Gajreta". �Bpoj 3. »r A J P B T« MUSTAJ PAŠA SOKOLOVIĆ Preda mnom jc jedan rukopis novijega datu­ ma, koji je kao prepis nekakova starijega dospio u biblioteku zemaljskog muzeja u Sarajevu, a na koricama mu pi'šc: »Dževahir el menakib« (Dra­ gulji biografija) (Muz. bibl. XVI./3.— 55). Ko ga je prepisao i gdje se nalazi original, nije m i pozna­ to, sam o sam našao u katalogu da ga je rahmetli Kcmura s nekoliko drugih rukopisa prodao spo­ menutoj biblioteci. Kemura je umro, a s njime i historijat, kako je njemu prošao u ruke. CTpaHa 45. Poznato nam jc iz janjičarskog zakonika, da jc sultan Mahmed II. El-Fatih dao Bošnjacima pod Jajcem 1463. povelju, koja jc uzakonjena, da će im djecu uzimati u adžami oglane bez joklame (pregledanja) bili obrezani ili neobrezani, t. j. bili muslimani ili ne bili. To nije bila davšina (danak u krvi), koji su ranije uveli sultani, a sabirali ih turnadžije (tclesnici, kako ih zovu stari Dubrovčani) iz kojih su se rekrutirali janjičari nego su to bila djeca iz plemenitih porodica muslim anskih, bogumilskih i kršćanskih. Taj je rukopis monografija o životu i djeli­ Od zgode -db zgode po nalogu sultana dolama vezira Mustaj paše Sokolovića, koja ga pri­ " žili su u Bosnu dvorski dostojanstvenici i uzim a­ kazuje kao uzor dobrotvora, državnika, vojsko li djeou ^z odličnih porodica. Ta su djeca pred­ vođu i junaka. Velika je šteta što rukopis^nije vođena sultanu i na njegovu zapovijed uvrštena potpun nego prekinut s osvdjenjem Bos. Krupe; u internate i tamo učili propisani broj godina, dakle dvanaest giodina, njegova ' vezirovanja u kako ćemo kasnije čuti. Budimu' prepisivač je isp ustio, iefr ga nije to valj­ Tako je negdje u početku svoga carevanj'a da interesiralo nego samo begbvanje na B osni-r" sultan Sulejman Zakonbdavac spremio u Bosnu Hercegovini. S početka sam veoma žalio, dok ninpuzđana čovjeka (kurbeti šehinšahide šerafi jesam našao u Fltigelovu .katalogu r»B ie orlenta^ ihtisas bulmiš) no imenu Jesildže Mehmed bega. lischen Handschriften đeić Hofbibliotek in Wieu đafmu izabere 40 dječaka za dvor iz čestitih i ple­ II. Bd. 1220. po svoj priliči isto djelb pod naslo­ vom : »Gendžine-i-achlak« (Blagajna vrliim W |j|j menitih porodica (tavaifi gnzide ve kabaili pe( šendiden). Ova biografija Mustafa. pašina, kako se vidi Iz Carigrada vodio je put preko Sandžaka u iz uvoda, pisana je za caFevanja sultan Murata Bosnu. Zem lja Pavlovića i istočna Hercegovina III. (982.-1003.) (1574.— i594.) i za vlade velikog KH ejfSb (uvijek prve na udarcu. Tuda je prešao i vezira Mehmed paše Sokolovića Visokoga. Da je' Jesildže Mehmed beg i u Sokolovićima p'okraj pisac djela čedo svoga vremen^, vidi se po štilu, Budoga zabilježio jednog dječaka zdrava i darokoji je vještački izobličen arapskim i perzijskim vita koji je i s materinu i s očinu stranu bio ple­ frazama. To je pravi marinitki Stil, koji je onda menita roda i saopćio roditeljima da će ga uzeti bio u modi kod TurakafTJvođ u spomenuto djelo u carski dvor. Naravno ta je vijest roditelje izne­ otkriva nam do sada neosvijetljenu pojavu So­ nadila i uprepastila. Najprije su ga sakrili, ali kolovića u historiji turske carevine. Pisalo se o bojeći se posljedica počeli su razm išljati i tražiti tome imnogo. ali sve po nagađanju mletačkih pi­ savjeta: ne bi li ga mbgli spasiti n a k akav drugi saca, austrijskih poslanika i po narodnoj tradi­ savjeta: ne bi li ga mogli spasiti n a k akav drugi ciji, koja graniči s legendom. način. Majka mu je imala brata svećenika, koji Pisac m onografije savremcnik je glasovitih ie slovio kao učen i bogat čovjek (ferzendi m ezSokolovića. On je budnim okom pratio njihov po­ burtrrrđajisi kešiš olup malum atte jedi đolasi ve litički i kulturni rad. Može biti, d a je i družlp malu menalde nihajet mertebe anasi). Zato se obrate na njoga, da im savjetom i p o potrebi s s njim a, jer im meće u usta cijele govore i ddgovore, za tijem navodi sadržaj pisama i na njih novcem priteče u pomoć. odgovara, koje je mogao čuti samo od njih ili n ji­ Kad je Ješildže beg n a povratku svratio se u hove bližnje okoline. Sokolovića, da uzme obilježenbg dječaka i pove­ O tome djelu Fliigel veli: „Das ist die Biographie desim Oktober 1578 hingerichleten Statthalters von Ofen Mustafapaseha Sokolli des Neffen des. Grosswesirs Muhamed Sokolli vonlunbekanntem Verfasser, der diese Biographie fiir den Richter Ahmed von Ofen s ch rie b ..., Nach einem einleitenden Vorwort voli retorischer Ergiessung beginnt die weitschweifige Erzahlung, deren Verlauf die Uberschriflen genau angeben, doch bricht sie BI. 179- mit dem Capitel ab. in vvelehem der Antrilt der Slalthalterschafl von Sokolli der Tod Suleiman’s und der Tod Selim’s II. kurz berichtel wird\ Dakle i taj rukopis nije potpun, ali sigurno sadržaje nešto više nego ovaj muzejski, jer obuhvata .179 lista oktave, dok muzejski imade samo 42 lista. de ga sa drugim a ni molbe ni ponude u novcu nijesu ništa pomogle. On je najprije k ušao, da ih savjetom sklone dokazujući: kako im sina čeka sjajna budućnost u dvoru i da će doći vrijem e / kad će se s njim a ponositi i od njega vidjeti dosta / dobra (ez bašunden deolet irak dcgil). N u to svenije djelovalo. Istom kad im je energično saop'ćio, da ne pomaže ni m olbu ni m ito izvedu ga i z skrovišta i pređadu Ješildže begu. ■ , Eto tako je m ali Sokolović s ostalim dječaci­ ma krenuo u tuđi svijet, da s vrem enom zaigra ulogu najvećega državnika turskog i carstva. �CrpaHa 46. » f A J P E T « •lošildže beg je zatekao sultana u Kđreni i predvep mu 40 dječaka, koje je pokupio po Bosni i Hercegovini (mezbur gu lam ile kabaili meškui e* den alinm iš krk nefer oglan pajei seriri sultanije arz). Sultanu su se svi đopanuli, pa je naredio da se prime u Eđrenske saraje, gdje je bila škola skopčana s internatom (ve džem i-an česmi sultanide m akbul olup m ah m ijje-i-E drenad e vaki sa­ raje alunurlar). Nastavni tečaj trajao je sedam godina. Po svršetku toga tečaja m la d i Sokolović, kom su nađili im e Mehmed d ošao je u Carigrad i primljen u carske saraje (saraii am ire) u tako zvane male odaje (kučuk odalar). gd je je nasta­ vio nauke. Tu su se učile dvorske cerem onije, vojničke vježbe, viteške igre i više nauke. — Bpoj 5 pređvetleni sultan Sulejm an u, k oji je kao dpbar psiholog otkrio u n jim a darovite i poletne dječa­ ke. Kad je iz pitanja i odgovora o zavičaju i ple­ m enu, saznao da su silah d ar-agina braća, nare­ di, da se prim a u G alata-saraje, a kad tamo svrše nauke, da pređu u h as-saraje. U Galata sarajim a učili su dvije godine, a onda prešli u h as-saraje i sm ješteni u »m ale od a­ je«. Tu m lađi brat M ehm edov oboli i um re, a Mustafa nakbn sedam godina bude dodijeljen u »h azn a-od aju «. (Nastavit će se.) HapoflHo noaopmuTe y CapajeBy. Jcahu KyjiTypna hhctiiTyunje, Kao hito je noaopHUiTe, iyije ce kubom piljeni uopumiu .ijeji.vje na napoA oa HcnpoujeihiiBe je bakmoctii. Joui y n.ijoTapiija Bpeuena cximitiuih cy A>yAn naaoiocT OBe ycTaH0Be u oHa je iiponcnBje.ra cbc (Jtaue imuier APJ'iUTBa, ikimcbuih oa CTaM ehm ed je bio i rarovit i m a rljiv m la dić, za pitx rpica no najiioBiijer /uiTyMa. to je odličn o svršio i te discipline. K arijeru ie p o . IIo3opHUJTe je o/i j’BiijeK Ohao o^pau cpeflHHe y KojeM ce čeo u dvorskoj blagajni (ič-hazine). O datle je Ha.iaan h Tywav flyme napoja. Kano ce Ta cpe^Hiia h to im enovan rikabdarom (onaj, k o ii je d rža o caru ;ipyiuTo Miijeita, ksko a>j’ah Koju Bofle OBe iiHCTHTymije na. h uzenđiju). za tijem čbkođarom (ču va r h a ljin a ), a ny<)jiiiKa sa Kojy cy obaks ApynrrBa, cacBHU je pa3yMUBo, m onda silahđarom s m ačevim a (k ilu čle rile silah - f ce u na'%iacKaMa no30pmiiHHx čuna Aora}>ajy npOMjene. llodar). To je bilo visoko d vorsk o d osto ja n stvo , k o ­ cjinje pjfa ' ii hakoh bcjiiikhi Aorajjaja y CBiijeTy mh cmo iicme je bila dužnost čuvati ca rsk o o n iž je . ^Tima.ioniJiiinpeACTape, H3Bex^a.ae aacTope noaopiiurra, cjejiit Kao silahdar došao je s carem, u dodir, ^ ojb crapa HyMepIIća^a, MjecTa, a hcto tako b iahah y HajBHme ga je nanokon uzeo sebi za čašengirbašu (na^or- c.iv'iajeBn-^cBoje npH jam ibe rjij-Mge, rjie^aJiH cTape konik carske sofre). Za v rijem e vojn e zvan a T a h or Ma^e; CMHja.ni ce join h ca^a MoanjepoBHM KOMeAujaMA, asu prom aknut je na čast v e lik o ? ka p id ži-b a še (nad- cmo ocjeTHJiH, Aa uaM HeuiTo HeAOCTajp. To ne uito kom ornik). Kad je um re H a jru d h in paša Barba- Tpeoaso je ynoTiiyiiHTH omo uito iiam je HeAOCTajaso. Ho bita oiiAO? Ja cau ajto BpeMeHa Čuo peAOBHT nocjeTHMi rosa im enovan je na n jeg ov o m jesto kapetan pašom . Kasnije na m je s to A li paše P ra ća liie . k o ji I,flmcr no3opiiuiTa, a koab cam (Tho ii h3B8h rpamma hoctojao ie otišao u Egipat za vezira, ir p e n o v p T je beglar- cau> nor.ieAaM umi ce Aaje y cBHjeTy ii nrra cBnjeT bojiii: begom ođ .R u m elije. ' IfcTuHa 6hao je « HOBOTapnja, Chjio je pa3imx noKyca tamo h Tu pisac prek ida M eh m ed ov .e n r .d p .lm .. c|«m u aoSnin, i»j« ny»« m o p n m . vitae« i poCima pisati o n je e o v o m s t n & v ir u Mu0Illlel" 'T ‘TO J™!*™ ie: a« aonecTaj. upaim- yityca „ sfaTijTiome je u slavu o v o d jelo n ap isao. cc nyC‘nHKa "o;,aje momchtbhum ycnjecu»ia h ueheMy uito mi • .... , , . , ’ , , , Mati, a a Ao b o .T>a b a. HapaBHO, y A«uiamibUM tcuikhm Bpe................. • cnyc , ,Dalje , . . p«ripovijeda . , o v.a k o : , K ada , ie , M . ehm , ed Meiiima y KOjiiMa ce na.iaac ynapBe obhx HHCTHTyuujae Sokolo-vić svršio nau ke i p osta o d v o rs k i d »sto • ■ .. . , ■ ■ x ' cTinie cy ce na hhbo ny6.nuKe paA« MaTepHjajiHe cTpane u ianstvenik. uvijek ie m islio h a svoje roditelj aaćanii.iif bcjiiikh no3iiB ymjcthiiikii h OArojnii. Tako cmo iibraću, sestre i ostalu rod bin u . sNjem u je krivo mm.tii npiMHKy He camo.koa Hac, uero it na bcaiii.tim uosopinubilo. što i oni nijesu uz n jega i što žive p r im itiv ­ THMa u iioaopmiiTHMa ne.niKor imena Aa bhahmo cTBapn Koje no u selu Sokolovićim a, a n a j v i š e g a je mučil'o. Hiicy hb npocje’iire BpiijeAiiocTH, nero jom rope h nenon npnšto nijesu m uslim ani nego k ršćan i. THKe. Oa OBor 6o.iyjy Morvhe cBa no3opmnTa, na ce hh Harne Kad je postao sila k đ a ^ --'? 0 odluči da pošto mije Morino otcth. noto barem braću dobavi i d ad e u šk o le 7 JeAHO Bpnjeve, MopaM npniinaTii, Aa ce je iioKyuiujio, — y mu se pružila, kad je p rijate lj m u A h m ed odre­ iio’ieTKV f-aia Kaiucr no^opnniTa — AftTii My yMjeTHH«iKH npa­ đen da pokupi harač p o B o sn i i H ercegovini. P>-: nau, a.iH-gepacj«jfboibc nyOJiHKe, a h oAroBopmix <t»aKTopa onolasku ga zam oli, da ode u n je g o v z avič aj, nađe Me.io je Taj paA h Haaca.iocT A««ac cmo Aornnn norne m ce je mu roditelje i braću, pa ih doved e sa sobom u iio>ie.io noautu >-o::f>iiA.ira pauyHa o ohom iuto ncejm ny6jnnta«. Carigrad. Tlonp.v kuha, Koja »moro KOHKypnmy iiaiueM uo3opHmTy, nocjuije.Ait je u Ofli' iseniTO mro ham (Jianu. Ha noiiopnuiiu mu HeA hm ed beg se n avratio u S okoloviće, našao .va»10 HoBItr, CEje»:HX KOMOAa, KOju 6h A3.1II HOBIl 5KIIBOT U mu roditelje i saopćio im želju M eh m edo vu . Ta jHiijenu HOBe eneMeme y ApaMCKy juiTepaTypy. Tu bobu ih vijest na novo potrese, jer još ne b ija h u zabo­ eJieMeiiTH Tpe^a.iii 6h aa Beaty HOBor MOBjena ya no3opuuiTe. ravili ni Mehmeda- a on sad a tra ži, da m u sp re­ IJ ijkh aah ca« uma- o joAHoj npiiHOBH no3opumHoj y Ilapiime braću i da oni ostanu bez m u šk o g djeteta. :jy. OcHOBaHO je hobo npofiHO noAopnniTc, 'inju ocHHBa'i nce.nn Kad su ostali članovi porodice sa z n a li za p oruku Aa iicuiiTa A.vmy caAaiuujci »:o3jCKa u Aa My AaAe oho uito je M ehmedovu, sakupe se svi da v ije ć a ju : šta će .iofipo. II m.vaui' je peayjiTHT fino koa H.era, Aa cy kombah nyučiniti. Na koncu odluče o v a k o : d a M ehm edu HH mhcthkc, opaxMaHCKe Bjepe II AaueKor enoTiiiHor Hctokh spreme starijeg brata, a n a m je sto m la đ e ga p od ­ iiyHH.ni rhorono ronopiirme. Hc+ uhom kombah 6ea paAH.e, metnu mu stričevića N a p olask u d ječacim a oriMpme CUCHC ACKopiicene A«'i;oi*on Hctoka ya My3HKy, ahckpctkričaju, da se u vijek izdaju kao braća i da nipoHy u Tiixy, ya can 3a'iapuiie bh.ic c TaHreca, hau ya moA>y Ma­ 5tS ne sm iju tajnu odati. A hm ed be — sak u p ivši ja upHMAibcM 0 A>y6aBii, 3ii;i0B0A.HAa ce je nj’đAiiKa, KaAa je harač — n a povratku svrati sc u S o k o lo v ić a ; tu na 1)111111 (BiiTAAa nopa, Ojahao ce jyTpo u cnyiiiTao sacTop a Aa mu se pridruži M ehm edov otac s d vo jic o m d je­ imcy nnniTA bhahah. Huje hhko yMpo, Huje ce hhko y6no — TeK čaka. K ad su stigli u Carigrad. M ehm ed im se je iipouiAC KpnjeMC uho y cny y-> »ij'3HKy, Tiixy AocupeTHy. J{u veom a obradovao i lijepo ih p rim io. N ije prošlo AO'iapa ;iaACKH Hctok ociihbbm je, ucTiiiia ujecTo ApBeHHX m nogo vrem ena, a zgoda se p ru žila, d a budu �Bpoj 3. — »r, A J P E T« noCTaBI"’‘ CB0J-V i.yto!.Kv y jrjofiHe (JtoTc.ie, Acuopiicao <a,iy, Aome H ocidijcTJiHO CBi.j07.ioM Bje'iiiTor cy.ma. II.,,, „ j eCTO CBCra OBOr 0CH11BHH je HPHKa3ao CBOJIIM »roCTUMa« T8MH1IUV x.iaABy TeniKjr, im K0je cryAeH Čuje, raje .vraMiniMem. P o predaji tvrdi se (kod Muslimana.) d a je tu Ibrahini pejgam ber htio svoga jedinca sina žrtvovati Bogu. Na tom kamenu je urezano pet pista ruke Ibrahima. Ovaj veliki kamen dugačak je o k o 6, a visok oko 2 metra, tamno smeđ. Drugi d io kam ena vidi se iaipod ipoda jedne prizemne sobice Omerove džam ije tako da izglda Čudnovato kako se taj veliki i ogrom no težak kamen drži. TpyH*v ro,iHHnMa... hm j , npnKaoao BpasM.m ,ui, Bjahh xpaM^H..rxoBe CBeBaHocrn, aboP Minula, BaB.i.ioH, bapaonn H- mucahv CtpaHa 47. ,ia c * ono. M' .Ka TpajKiiTH OA iiauier iioaopn u: u osamu cpeACTfti'a c lojH.M jacno.iaiKe Hamu vnpaBa, a.m ce mo,rc noKymaiti ona.; h.i«;hii ita roju cy y llTa.mjn aoiimii A0 cPeflCTaBa h ao nyfiAHKe. HeAaBHo je rocn. Mnpei jcAaii nonopnnraH KpiiTHHap y jcAHOM <J>paHAyci;oM jiiicTy h3hho ctutiicTHKy na K->je npciinjiacH vy/siia -u<B>eHiiiia, Aa cy y HTaJinjn najđoJbe npo.ia3H.Jie ApaMC nn acHBOTa TaJiujaHa. T. MupeT koh- Šest velikih kapija vode u dvorište džam ije. Imena ovih kapija jesu ov a : Saar-el-Sultan, saar-el-Ikbal, saar-cl Sa kare, saar-el Sabat itd. Svaka vrata im aju svoj historij­ ski značaj. Oko Omerove džam ije splelo se je mnogo le­ genda kod Muslimana i Jevroja. CTarjje. Aa je HCTHCHjta ca Ta.injaHCKe nonopmme h n>CMiiv;n 'ipaMa 11 (ppani^vciia KOMeAnja. JeAinui ce OAmao jom IIL*‘u:nwp. PycKH niicuii Hiicy y CKJiaAy c BeApiiM HertoM UmAiije u BpAO ce MHJIO A8jJ Meja. Prim ili smo biPj 1. j»oljoprivredno-indusiri jakog trgovačkog lista »M eja« sa. slijedećim sadržajem : P rof: inž. Stj. Juić — A. P. Jacobson: Danska poljoprivreda. — Prof. Dr. V. M andckić: Oplemenjivanje žitarica. — I)r. Mete!ka: Bošnjakova »Težačke hernija«. — Dr. Fran Spillcr: M nys: A grarna politika1 i agrarne operacije u Slovennč.koJ. — Dedukcija državnih gospodarskih činovniku. — B ilje­ ške«. — Razne vijesti. — Književnost. — List je vrlo informatfvar. i instruktivan, p a ga svim poljoprivrednim , in­ dustrijskim i trgov. krugovim a najtoplije preporučamo. Cij^ha nm je u godišnjoj pretplati Din. 120.— . Uredništvo i upVjfcva: Zagreb, S uđnička ul, 9. 5” Jiac- Ja fiiix ona; sac 6uo y nenpiuiumi, Kafla (5n xtho neniTO npcA.ioatHTii, ajni MopaM KOHCTaTOBRTH, Aa cy y nac na penepToapy cnopo cbmh cipaHn kombah. Hrpajy ce BchnnoM <Jen ycnjexa, a u 5i-3 MaTepHjaJiHe Kopneni. Ono iuto aohoch Kopneni — ofipaino ho Bajba HHiuTa, na cTojnMo npcA jcnHHM ([»aKTOM; OnpaTH Aofipe noMane nojn he ofioje 3«aobo— A. X. Bjeneeau. OMEROVA D ŽAM IJA. U pi*ošlom broju d o n ijeli sm o TEŽAČKA HEMIJA. — Za sve, a. specijalno za naše »liku Om erove džam ije u Jeruzalem u, pa j č slučajno izo­ dosta zaostale p oljoprivrednike, od prijeke je potrebe, da stao njezin otpis, k ojeg n am je t f a o naš sairatlnift g. Džaen. znaju tem eljna načela hernije, grane znanosti tako važne P ostoji tvrdn ja, d a je ovu lije p u ,'’ veftčahstvenu dža­ /ZaTTurfiačenje svih pojava, koje se događaju u našoj p ri­ m iju sazidao. H alifa Om er ben Kitab ,Q86. godine poslije rodi. Naš zem ljoradnik ore, s ije žanje, prerađuje svoje, lsa a. s., koja se i danas nazivlje, p fl'njegopom ^im enu. proizvode, a da ne zna uopče kako dolazi d o svojih (plofloiKasnije je u redio i očisrfio sultan .Sjitejrrian Veliki. (Tđje se « u z 9u ‘ {fiROii }ndi jžin.iip r ‘ if[ocp jndiui.Bpaf ns o js r z ‘ ba sada nalazi o v a džam ija stajap je nekada S olom onov h mm, kako, bi p oboljšao svoj proizvod i kako' bi spriječio loši1 poznat, iz svetog pism a. Ostatak, od on o g vrem ena postoji liojavc, k oje mu njegov proizvod uništavaju. i danas n a zap ad n oj strani jedan, zid, k o ji je sazidao DaUl (1 Ilija Bošnjak uvidvši neophodnu .potrebu jedne pejg, a popra vio ga je sultan Sulejm ^n, ikoji je cijen io knjige o p oljoprivrednoj herniji pisane lakim narodnim Jevreje i n jih ove zasluge, je r je to i danas svetinja Jevrestilom za našeg gospodara, napisao je ovu knjigu, da uve­ ja, gd je n a stotina duša svaki dan sjedi oko ovog zida. de. naše zem ljoradnike u ovu granu znanosti i da time m ole se i čita ju -p sa lm e (Zebur). O va j*zid zove se na he­ dade m ogućnost našem zem ljoradnike, da dođe d o znanja, brejskom je zik u : »K otel-M aaravi«, zapadni zid. k oje će in u donijeti neizmjerne koristi k od obrađivanja U sredin i dvorišta p rekrivenog m ram ornim , bijelim svoje zemlje. pločam a diže se h Om erova d žam ija ili arapski m azvana »Sakria«, što znači tvrdi kam en je r unutra u saJnoj dža­ Gijena je knjizi 12.— Din., za otpremu poštom jo š 3.— m iji na ju žn oj vstrani im a jedan veliki kamen pokriven Din. Može se nabaviti u svim knjižaram a i u uredništvu skupocjenim zelenim .pokrivačem , istpisan raznim cita ­ »Moje«, Zagreb, Suđnička ul. 9. ili kod Zabavne Biblioteke tima iz Kur’ana, ograđen željeznom ogradom . u Zagrebu, Frankopanska ul. 1. rAJPETOB TJIACHMK aicAHjy H no ceAHMa, othui.ih cy Ha ash 13. jan.vapa t. u. y rpa'iaHimj, rAje cy OApacajm Jcaho npeAaBume h tom upii.iiikom je nnadpan oa noBjepemiKa TajpeTa y hctom MjecTy ii. XaMiiAOer PjcTaimaiuiih, a Ha jih h 20. jaHyapa t. r. tii ' ijiuhobh uoAOAćopa cy othuiah y Koiriuhe, rAje cy TaKobep oapjkuah npcAaBame h tom npujiUKOM na to Mjeefo nnadpaan TajpeTouRM iioBjepciuiKOM r. XnjAapoera Xai>n0eroBiiha. PaA 3a TajpeT y caAibe Aooa y I>yrojHy u okojijihh anaTiio je itanpeAonao, Hapo’ iiiTO oa Kano je inafipaH hobh noAOAĆop, kojh caAa paAu Ha iipnpeAĆH jeAne bcaukc nađuBe y KopucT Hamera TajpcTa. ¥ flap Kpa/veeor $0Hga. VupaBiui Oaoop Kpa.T»eBor «1*oua« ca UocHy u XcpneroBiiny Ha cBojoj cjcahhuh oa 21. j»Hyapa na npiiBoay ynp«Be Kpa.T>eBor bojiAa y BeonpaAy oa ,2. (j)ećpyapa 1924., a Ha TeMe.i.y cTaTj'Ta bonAa noAnjoJino je capajeBCicHM KyaTypHO-npocjeTHii.\f APyuiTBiiMa »IIpocBeTii«, »HanpcTKy«, »BeneBOAcimiijii« ii »rajpeTj« H3AauiHy noB'iany noMoh. rnjfieTy je iio.T uije-T.ena cbota oa ^ hh. 30.000. Ubu noMoh noAiijc*ena je r«jpcTy Kao jctohobii, koju ce hiiposu­ tom no.ieTOM OAAiij;oiia.iu y cbomc paA.v aa npouiay APJ'uithcHy roAHuv Ha uopa.iHOM, onheu KyjTypuoM ii rpaljaHCKO-Bnct. h. h oBe BpnjPAne paACHhkc Tpefla a« ce yr.ieAajy ii octo.ih iioa<»a 6opu, na Aa npomnpe cBoj.v aKiinjy u Ha okojihb ce.ia, y koahko to AocnAa Huje y>iHibCH0. nnTHoM HunpeTKy lrapoAa. rajpeToea npeAaBaa>a. Bphjcahh mabuobu HCAaBHO H3a- opaHor l'ajperoBa noAOAoopa y ByrojHy, Aa oh npounipH.iii m! �i CrpaHa 48. — »r A J P E T« — Bpoj 3. rajpeToBH aHaniJjaOeTCKM TewajenM. P a j aa TajpeT CKopo uiHh. no flnir. *■: H. K ; no J \ hh. 6: A xmcj Mopuh, H. H, .V CBMM MjecTHMa CaHuaica noieo je Bpjio joOpo j.i n m p ejyje. Jano6 KaiieTaiioBiih u Hcjoviip B htkobhH; no /^hh. 5: MypaT y KftJHHI JoSa OCHOB8HO j(: OJHOCHO pC0praHH30BaiI0 'ICKO.'IIIRu ■ Hepuh, Xacaii ilfoao, 3a hm IHexoBHh, KaTa Mnjiac, Ajiaju nojcjOopa. .V aojibe ;iortu y Hobom IIa3apy ocnoaao j j Taijepoujili, MycTai|ia ToJibo, Crjiko Berah, A6jyjiax_ Ulapnh, CyMou’ibH rnj|»(!TOB npe<J>euT r. MycT8(f>a Kpeco jBa anajHjiaOeTjiejuan CnyjKHh, Ocunu Caajo, PaMiih, Pa«H3 PaMiih, Xyoo nta Tečaja. flpBH aHa.KpnOeTCKH Tciaj ojpmaje CBanora jana BoJienMua, Apiiapnh, Cano T ojojb, Mapito Bcro, no ^ hh. 4: Xao,1 2—4 caia nocjinje n ojn e y OKpy*noj Mejpecn y Hobom IlaCiiH CeipcpoBHh; no Han. 2: A bjo /lypaunh; no ^ iih. 1: XnjiH,i aapy. y Taj Te'iaj ynncaiio je 40 cjiyinajiaua, Koja ce cacToje /lavHh, ii Myjo JbyTa. yKynH0 JIhh. 1533. nehmioM o j TajicOe h xa<Jmaa. JIpyrn aitaJKjtaOeTCKB Tenaj oy Bhcokom: Pociioba 3axn ja Myxnh h Xacna Xapah jp a csa jc CBttKor ,iana o j 5— 7 ca m y cajiH jpyuiTBa »IJeMiijeT«. caK.viiHHc cy n]*iiJioroM ynncHBaiba MJiamma PajpcTa y Bhcokom Onaj Tciaj noxnbajy merpnf, TproBun ic nocjcjnim n Ha nna.icbo’t.v oj 113 JIhh., Kojy japonamc cjH jcjch c rocnobo ii roiJiaOctckom Te>iajy nojyuaBajy ce miCMeHa, .nrraMimHa. cjiobb, cnobimc: no ^ hh. 20: 3. x. OMcpoBiih; no ^ hh. 10: rbn EBrc'iinaij.o h micaibe, Te cbc 'ieTiipH BpcTe pa'iyiraiha. npeipcKT iiuja Bepuep, H. Kaanb, AniHja x. Opyn, H. XamfOMc.poBHh, KoiiBiiKTa M3Bjcmhyjyhn o ojpjKaBan>y obhx TcnajcBa caonEcMa x. XaiiHOMepoBHh, Majesupa x. KajHh h 3cxpa x. 3cimaita, j a jc 3a TajpeT aaBJiajaJio Bp.no bcjihko liHTepccoBnibe, ueBHh; no ^ hjj. 5: H. Ta^ipo, Xa6Hđa x. Kajuh, h A. x. Xauiijep ce o Tajpetv i.aoo ycTanoBH, uoja p ajn Ha KyjiTypHOM h HfipaxHMOBiih, no ^ iih. 3: H. BajpaMarHh h rba Eta HiiKOJirhupocBjcTHOM npnjn3aH>y Mj’cjriiMana H3paa{aBa TaMonin.« cbhno A hh. 2: H. HyMaHarnh. jeT najiiOBOJbiuijc. Cbh nocjčTHOun aHa.nJ»aOcTckHX TcnajeB« riofloflfiop Tajpeia y 3BopHHny caKyiiHo je cjinjejche c» j ynncaHH cy y MJiaHCTno ,ipyniTBa TajpeTa. y Hobom na3apy Te: Xa(j)H;i Mjmhh AxsfeTomih, hmum Mcycya h X hjimo Meppajn ce čaja Ha npnpejOn bcjihko TajpeTOBe aafiaBe ca komaKHh ^HH. 153 y HMe xpaHe. y3ewp AxMeTomih 113 Meycye fliin. josi »ATaOcr h HTe^HKa«. 20 iipiijiora Ocmhh l’aruh h jip., neTKOBjn, ^ hh. 57.50, y hmc flofipoTBopH Tajpeia. y 3ajH>c jofia jaBium cy ce aa HJiaxp^ie pajiKaH XacaHOBHh, IUeTHhH, ^ hh. 20 y HMe xpane. XtJ). hobc jofipoTBope jpvuiTBa 1’ajpeT cjinjejcha rr.: JbyOoMiip HnCy.aejMan JlKaHOBiih, iimbm, CKonuh ^ hh. 25, MyxTap II6paKOJinfa, TproBau na Bnmerpaja, Ejxcm Mccanajuh, TproBaj h xhm ^apjaran, rpOaBjH, JIhh. 505 h AJbo IIIaxOeroBHh, TpoaBMe x u e j TTaibemih. i.axncynja, Te JKapno Mn.ia jmioBiih, pč£rohh, ;1mh.' 105 y Hdo xpaHc. parep H3 CapajeBa. yTeMcn>aHH Tajpeia. 3a HjjaHOBe vTeSraa.a*ic yni|canic, ce f&tsn. X. XacaH Pm3bm»5 y Ben. KnaflytuM caKyinio je 3a TajpeT CBOTy o j JI,hh. 345, nojy japoBame no JJhh. 100: X. XaC8H PH3BHh; no ^Hji. 30: Myjara K.vpjaTOBHh; no JlHn. 20: Cthcyja u , M.vaara Ka3Hja ii j|>. BiHik0> Mhko.T>ii, ajBouaT cbh ii:i ne BpjoJbai;, A hkr JepeMHna, Miixajao neHTeKep, Hleijmp OKaBncoKor. 3a 'UianoB yTeMea>HTeJ>e yinica.ni cy ce ca Jh trT b O O ^ \H0BHh, n ajo MHJbaHOBHb ii XacaH e<j). AOjHh; no /I hh. 15: Hay arpapiiHu oć>.inrauHjaua rr. XjiKnOer IHimiiiiiainiih h Xa-> m ii.i CyjejMaiiariih; no ^ hh. 10: JIyinaH HapeBiih, Xonmh, ciifi6er naiunh na P o ra T im c^ y rtaiba.ivjii jim cao/jCT^ htc BjieHHh, Cmhh.1 CyjejMaHanih h IIOpo MHjbKOBiih; no nrHJiHif rajjicTOB noBje]>ciiiiK r. nf»paxjiM Haijiinh ,hj[. 5: A.iiara Ajiarnh, KaTa nepKOBHh, h C.VJiejMan e$. UlapyTeMejbHTeJbe I’ajpeTa cJinjjehy rr.: Mnppo Map)raajyfi . l*eM3H ryniHh h Cajinx £5ehapeBHh. flapoBM M3 cpe 3a KoH>Mua, IlHiijnjaTiiBOM r. CaoHTa MauHena jtchbp noBo.vniicaHn^ rajporonn joOpotuopir nape, a ya upunoMoh BnHua BvKoTHha, cpecnor iiorJiauapa y ojhani h Hei;a ce ii jji.vm y iTnx yrjiejaj.v! ii to: BacBiiju xaHy.«a XaJiiiJioBHh, ifj IJod IUaMua, A thiJic xnny.ua X. R.ini’iaviiicBiiV ho CapajeBa, XaMjnja Tax.\iiiniMHh. 1 n ■-» v i - - ' J ' flo#poBOJb»M n p o n o i« . T'aintc j . Hoanih y T jm u y n t l AftjypaMaHarc .X. npunha npHJniKOM H»cronc iipoc.:iaBe 25-rojiiiHibHUo Bjcii'iaiba ca Bacmije x. pol). HTaKiiiiariih caK.vAiuia je koj npiicjTHH-K cbotv o j 290 JIhh. 3a nam TajpeT, a Kojy japoBame xaH.vMe: no 100 Bao4»H-'x .’ ^pmih, no 20 A'*HA oiija X. KocoBiih, 3 bhot x. I\iyxHh, Taxii|)a x. CoJiecKOBHh, BaciJiH x. cynpyra H.vpare Ilpunha, A jn jjc x. iv“oH.xoijHh u «l»axnpa x. npunli; n o 10 ,’ Ihii.: 3yMpyT x. Ilp ju h . IJeMUJia x. Te.iiiJiOainnh, Mcjpa x. llp ju h , rocnoba 'Rnmep, xan.VMa Ca.iHXare .HeJinficroBiiha, UIexica x. 3yiiHh h Panijia x. HosKHh. npnno3H y HanibMHH. B p iijejini TajpeTOB n ojojO op y TIaiiJbiiiin cai:yi|iio jc c.m jcje h c npH.iore: no Jlmi. 110: CMaH.i BooTaHUnh, no ^ hh. 100: Aanja Be’iemih, CaOiiT npo.inh, Bpaba K&iieTanoHith, Ujiaba <I»a3jarnh: po ^ hh. 50: C hmo namih, Myxa.Mcj A. fl>a3Jianih: no J1,hh. 30: A 0 jy ja x «I>a3jarnb, jp . M. MexMcjOauinh, Cajnix Cnaxnh, C.uaiiJi eij). /(n ju h ; no flim25: jp . ;lpaa?nh: no ,Uhh. 20: Bcjinja K yjp a, Bchnp K.vjpa, MyxaMcj Illiiiunh, Bpahu lIy'iyKOBHh, MyxaMej Bernh, MyxaMcj Ily«iyK0BHh, MyxaMej KajT83, ()Mcp <l>ajaynh, H0paxHM 1 Mfaiih, Xacan Kiinapa, MaxMyT KaiieTaiioBiih, ncTap PpaOor.au, J.vpc Mpmh, H. H. h lI0paxHM <l>a.iJiarnh: no ,/Jhh. 15: j p . M. A ahjii McTHJbeBHh, Ocmoh /IjBibaK; no ^ hh 10: C moiiji Kyjim , IlOpo iMo'pnh, Jycy^ A.’ipinb. A.inja KajKh, A ran Kyjpn, 'J>amii iijija Ceijtcponnh, XncaH Xacnh, HOpo MyMiiHnrnh, A fijypaxmuh Bernh, A-iajGer <l>a:uiarnh, Bomico KoMajanoiinh, A j h i K uiCTaiioi.iih. Xyco X. O jia«, A.iHja ()M.cpoBnb, H. H., Heiipo, Aaui Ceifinh, ’ lnpnh llaaiKji ’ lHiiiiih, A. KajTa3, Bn.na H., XaMH.i Xnynh, np. A. /Ipaa.iih, XuxM yj X . MaxMyroBHh, XypcMOBiih H Ejic.iobiiK, XuKiija r t.jpuh, Mhjiuh ToxoJb, AJicuca CnaxHb, JlaH’.uio ITyjap, MnpKo JloBpnh, Boiuko JIyTa;io, BupToa <?yXpB»TCK» T n c g a p a a . a *> CapajeBO. I>,oH.Huy caKviij>cHn cy y koii.hmkom cpe3y caitjejehc CBOTe: 0l,hmI< y „ oaaH„ flH1I 50„ r41KyIm0 Meiiara.flpKnh; on*»m r>yj»Hna jUm. 200, caKyiiHO Mcxara Ko.iouJbai;; oijihmia Ocrpoii.au T^iiii. 600, canyiiHo IJaiJicp HeHcHuhii /Inu. 160, eftK.yiuio 0 Mep Mexnh: onhuna Kpyiii'iiiua JH'H. 659, caKvimo H6pnxiiM MycTa<ttrK; onbnflii JRyna /lim , 464, caKynno Myjo Heanp-Pa3iih, tc Aprfij) HanoBnh y KoH.Huy Jlnn. 1757.75; yityHHo ilnu. 4.673.75. ra3H-Xycpec})6eroB Bai:y(}i y CapajeBy flapoBao jc rajpeTV^ hii. 1.380, K;fo jof)por.o.i>Hii npH.ior »a iOjnuy 1923. HajHHHapM TBopKHUP noKyhcTBa y CapajeBy jAponaJin cy "ajpcTV cbotv o j / I hh. 25.50, a japoiiame Mcxo IllcOgh n Mcxo MupojcBHh. flp. (ppa EMaHyen KpajMHOBnh — l"loflxyM caKjrJuio jc na rajpcrony 3aćaBy y Gapajeny ciiot.v oj JJhh. 90, a japoBame c jn jc je h a rr.: no ^ mh. 20: XaMiij CnnanoBnh; no )[wn. 15: Myjo »I’auiHh. no Jliui. 10: MyxapcM Bpajapnh, H cncyj Xycnb, UBan Jlorapnh, CaJinx Map.vimih, PamO rapaiiKnb; no J^nji. 2: II0paxHM McxhhobrK u Myjara MyjiaxajinJioBnh; no ^ hh. l: H0paxHM BebnpouHb. MyCrHMAHCKM )KEHCKM K/1YB Y CAPAJEBy. HiinuHjaTHBOM upejcjcjHHUc PajpeTOBa JKcncKor nojojOopa lIIeMce x. Heiirnh n rbe KapaMoxMCjoBnh 3aKJbyueno jc na j e jHoj HCjaBHO OJpJKBHOj CK.VIIIUTHHH MJiaHHUft PajpcTa,. j a ce 0CH.yjc MycjiHMaircKH »encKii kjv O y CapajcBy. HaaOpan je o j Max BKUHOUH ojOop, KOMC je n p cjcjcjiiu u a rba BasTiijapeBnh. UpaBHJia iuiy6a cy roioBa n n jiej hckojiiiko jaHa na nonoBnoj cKyinuTHHH ycBojeHn, tc he ce otiiocji.ith najjiejKHoj BjiacTH na ojoOpeibe. npocTopnje KJiyOa najiaae ce y TajpeTy. BjiacHHKK ApymTBO „r a jp e T * '. O sroB opim ypejHHK A. X . B jcneB au. �Bavi se svim bankarskim, trgovačkim i industrijskim poslovima Daje kredita zemljoradnicima i njihovim zadrugama. Prima uloške uz vrlo povoljan kamatnjak. Daje zajmove na tekući račun i uz hipoteku. Posreduje u svima trgovačkim poslovima. Eskontuje i reeskontuje mjenice. 1 n Kupuje i prodaje svakovrsne vrijed. papire. I H in iE H a i H E H H f CapajeBO y: BaH.oj-JlyuH, ftepBeHTH, 3 BopHHKy, MocTapy, ynjiahena r.iaBHMua K hh 16,000 000 — PesepBHU 4>o h a R hh 5,000.000 — T ripHMa h yKaMafcyje HajnoBOJbHHje yjiore Ha uiTeflH>y Ha yjio>KHe KFbHHome h no TeKyfieM panyHy. B p 3 ojaBHa a jjp eca : „CPBAHKA*. ManjbHHH u Tysjin. BpuiH HcnjiaTe h HanjiaTe Ha CBHMa jjoMatiHM H CTpaH H M nHjanaMa, a Ha 3axTjeB flaje o CBeMy nucMeHa o 6aBjeixiTeH>a. �,\ Obućarski modni salon M. UUBOVIC m m m m m m m m m m m m m m m m m im im m iiim na tehn -obrtničkom muzeju u Budimpešti ispitani obućarski majstor i apsolvent bečke stručne škole Sarajevo Ćukovića ulica br. 8. (fleOHMHapCHO flpyuiTBo) Ijempajia CapajeBO. (Dniinjana I"pym s i?raqjuje sve vrste luksuznih cipela u svim bo­ jama i najelegantnijoj fazoni Cipele orto­ pedske (cpele za bolesne noge). / jS o c ija ln o TeJiecDOH 415 06aB/ba CBe čanKapcne noczoBe HajKy/iaaTK«je.. Bpum eynoBHHy fleBnaa no /(HeuHOM nyp3y. npema ynore Ha uiTe£H>y e y«aiyiatiyje no ncroflČH. šumske cipele. Papirnica Sarajevo, Kundurdžiluk 27 Trgovina manufakturnom robom i Siiipo. siiniroi ulica Telefon 619. Telefon 619. skladište gajtana rv ' preporučuje bogato skladište : \ ««(«(«<(««{«((««(«(«((««<«((((«(«(«<««««(«<«<«<«(«(««((«<«(«(«(«{«((((«««<(«««« )ter. telefon 481. (radnja) Stan 767 •i f r ? \ ■ pisaćeg i risaćeg materijala. \ � https://kolekcije.nub.ba/files/original/e94a61fbdc5ab86c991a3b91391d8edc.pdf b28e5db080f2037b493449213ee3673c PDF Text Text 17 nomTppHHT 'iiJ •JIHCT PA JPE TA A P y i U T B A '3 A K y jlT y P H O M EKOHOMCKO T o a . V III. H3Jia3M 1. m 16. y - - ' Mjeceuy * - Ti a u u ,T.o f> u » a j y . i h c t y CapajeBO, 16. mapia_1924. n. T ia he na y roTonoM. nOAM 3Art>E MyCJlHMAHA UnjeHa ro,T.. 80i].mi r nojeanHn6p.4An» n o j i a i m l e i i e ' k o a r j i a B H o r O a fi o p a h ji h ko ji y n p a n e TaJ pe TO BH x “ P*.4’ kohriikto. Canp>Kaj: Mbkchm M. Ciiapa : HoCefla nenoTe. OaOcTaj J. Uaeii : MyxaMeAOBo nocnancTBO. i i) Pnaa Mv.u'piiaonuh : Aona33K OMep nama Jlaraca y BocHy. M n p a a CatJmeT : MoAepHH XapafiaT. MaKcn« M. CBapa : JbyfiaBHa njecMa. Mapceji Epej: Y cjeHaMa. j Mnp3a CaiJnteT : Kp« XaHOap. Hp. J. HeAe.ibKOBiih : Jlnjeneibe Ty6epkynose nnyka. k. Xntf)3n BjejicBau: CafiMMa CapHaH. 4>E/bT0 H : . Mycrajnaiua CoKonoBMh. c CBpmsTaH enacTM AHHacTHje OcMaHOBMka. i HojeMOBa nal>a. ^ fiu tlllU • riOHeUH HOBHHapCTBa. M8 mnBOTa JlaBa ToncToja. Wen>e 3a npoAy*eH»eM m hbot3. TAJPETOB r/lACHMK: MaacnaHHK ttser. Ben. Kpan>a Ha TajpeTOBoj 3a0aBM y Bmcoko* . Aap TajpeTy ripeAceAHHKa BnaAe. TajpeToa MCBnyA y BMxafcy. MajaHHa TajpeTOBor TocnoljHHCKor riopoACopa. >< r«-V . UJerpTCKn Tenaj y capajeBCKOM kohbm KTy. Hobm noAOAfiop Tajpeia y Ty 3 nn. rioajepeHHK Tajpeia y HajHMsy. Hobh no3 jspeHHK TajpeTa y BmijerpaAy. PaA noAOACopa Tajpeia y npnjcnon>y* rajpeTOBa 3a(5aBa y Hobom na3apy. Hobm yieMen.MTen. TajpeTa. BjepcKH BacnmaH y capajeBCKOM KOHBMKTy. TajpeTOBa aafiaea y B h c o k o m . TajpeTOBa 3a(5aBa y BMxafcy. ypeflHiiK : A. X h(Ji3m BjeneBau. J\ Lt Atb Hepuec: Aa ce yno3HaMo. P y II V . J(r �Banka Gajret d. d. : -----1 u Sarajevu < — Akcijski kapital: Din. 10,000.000 — □ — R ezervn i fon d : Din. 1,400.000 — Banka se bavi svima bankovnim poslovima, te je ovlaštena za trgo­ vanje valutama i devizama. Zavod je pupilarno siguran, a angažovan je kod industrije drveta ,,Varda“ d. d. Višegrad i kod trgovačkog d. d. ,,Merkanti!a,“ u Sarajevu. Od čiste dobiti ustupa 10"|o društvu Gajret. Filijala: u Višegradu. □ Telefon: broj 649. i 689. 1 i j Muslimanska Trgovačka i Obrtnička Banka za Bosnu i Hercegovinu d. d. u Sarajevu. Dionička glavnica Din. 6,250.000'— Podružnice: Bos. Brod, Bos. Novi i Travnik. Pričuve Din. 900.000 — Pupilarno siguran zavod. Uloške na štednju prima bez ikakvog otkaza uz 6’[0 netto na godinu, a sa otkazom iznad 6°:, i to prema visini uloška i otkaznom roku. — Na uloške iz provincije šalje pologovne listove poštanske šte­ dionice tako, da uložitelj kako kod slanja tako i kod primanja nema nikakvih troškova. Safe Deposit u od provale sigurne blagajne prima ostave na čuvanje a iznajmljuje i pojedine pretince od kojih pologovnik dobije ključ. — Bavi se svima u bankovnu struku spadajućim poslovima. — Izdaje uvjerenja za izvoz robe te trguje devizama. • XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXCXX \\X X X X X \X \X X \X X \XXXXXXXXXXXXXX �J1HCT ['A JPR TA flP y iL IT B A 3 A K y jlT y P H O H EKOHOMCKO n O J .H 3 A Ib R MyCJlMMAHA r.A. VIII. | M! Ila3”je1ceuH y 16'. \ | Capajeao, 16. „apra 1924. | | «*. 4. T»au,H Ao6Heajy jihct y nojia unjeHe koa fjiaBHOr 0.n.6opa hjih koa 'YnpaBa rajpoTOBHx KOHBHKTa. MAKSIM M. SVARA: POBEDA LEPOTE. Među mnoge obične fraze današnjih ljudi spada i ta, da ih ne interesuje vanjski izgled jedne stvari, nego njezina unutrašnja vređnost. Konsekvntno se ta fraza primenjuje na svakom koraku, pa čak i kod 'oce-' njivanja ljudi. Ipak, fantazija ljudska, koja^adi in­ stinktivno i bez pređomišljaja, ne poznaje valjanost ove fraize. Čitamo li Ikakve posrne, kakav roman, ka­ kvo filozofsko delo, vidimo Ji Mm sliku, naša fanta­ zija dočaraće nam pred oči i ličnost koja je sve-isostvorila. Nikada nismo videli-sliku ovog ili onog auto­ ra, ali ipak ga poznajemo; ne poznajemo doduše tačno crte njegovog lica, albjfređ našim duševnim okom stvorila se jedna ličnost koja nam je postala draga i bliska, poput slike jednog prijatelja kojeg kroz go­ dine nismo videli. P-tako stvorena slika, koja nema ništa zajedničkog sa pravom slikom našeg ljubimca, u stanju je da u našoj duši poprimi život i da vrši ne­ ki neopisivi čar na nas. Tako je umetničko stvaranje cei ili . epoha bilo ispunjeno neprestanim i uvek novim davanjem oblika istim mitskim ličnostima koje su postale nosioci i izraz najdublji^ simbola ovih vre­ mena. Kada se ćele epohe nisu mogle otkinuti od toga, kako bi se mi mogli emanoipovati od utiska koji na nas neminovno vrše ličnosti od krvi i mesa kada vidimo njihovu snagu, njihovu lepotu i ponos ili njihove mane? Braniti se od toga-, uz ispriku moralne vređnosti, je jedan od neobičnih paradoksa našeg vremena koje, kao nikoje do sada, svugde i svakom prilikom jedno­ strano naglašuje materijalne koristi. Baš ovaj para­ doks vređan je da bude ispitan i vređno je iznaći da li je on doista istinit. Jedan deo ovih ljudi koji na takav način daju izraza svom preziranju lcpote možda i imaju svoje idejne razloge. Njihovo stanovište izvire iz puritan­ skog shvaćanja života, jedne vrste apstraktne moral­ nosti bez fantazije i kao takvo ono je slično ^barbar­ skom idealizmu ikonoboraca. Kod drugog, većeg, dela radi se o običnom izmotavanju o izigravanju savremene blazirane duševnosti. j • . Kako često u našoj žestini kojom odbacujemo od sebe ovaj ili onaj dar, ima više straha nego osećaja superiornosti! Možda i preziranje lepote ima u sebi straha zle savesti? — nemoćnog besa jednog vre­ mena koje nesvesno poznaje da se ogrešilo o jednu svetinju, pa ćuti da mu je ugrožen život? Mi, koji stojimo na kraju jednog ili na početku drugog vre­ mena., inaugurisanog snagom neizdandalih obećanja, mi se ćutimo kao razbaštinjeni sinovi, čiji su oci raskućili baštinu svoga vremena, radi toga se naš pogled obraća prošlosti da nađemo nasledstvo na kojeriiu'bi mogli da sazidamo svoju budućnost. I, što tražimo na neutaženoj žeđi, nije ništa drugo nego lepota, koju je naše vreme gazilo nogama, a koju mi, ka<k bosanski osmeh, iznalazimo u svim mislima i stvarima preostalih iz prošlih vremena. U svim velikim kulturama bila je lepota čast i najistaknutija dužnost. Dok ona danas vređi kao dar pukog slučaja, prošla vremena i narodi davali su joj poštu kao najvišem izrazu rada celih generacija, svako ogrešenje o lepotu, smatrano je sramotom, jer je instinktivno ocenjivano kao svedočanstvo bezbrižnosti ne samo pojedine individue već celog lanca nje­ govih predaka. I kako je ideja lepote bila stvaralačka snaga kojom su prošle generacije odgajale sebe, ona je postala i zakon za sve što su one stvarale izvan j sebe, od kuće i hrama do najmanjeg predmeta dnevne ( potrebe. Drukče ne može ni da bude — ta čovek ne I može da stvori ništa što nije verno ogledalo njego -/■ vog bića i vremena! ' I ako ovakvo stanovište odgovara ljudskoj na­ ravi, tako da ona samo u njemu izvršuje svoj najviši poziv i ugled se tome vraća, izgleda da čovečanstvu nije suđeno da se dugo može održati na ovakvoj vi-J sini. Kada je svečanost izbrujala, ugasla su se svetla — dok negđe u tajanstveni sumrak nije opet zatij njala božanska iskra. Hoće li se ona u našoj sredinLi razgoreti novom snagom ? Nebrojeni spremili su svoja srca kao žrtvenike. . . Kada se pogleda unaokolo mora se očajavati. Kako li je život osiromašio i opusteo od kada je le­ pota poslednji put izagnata iz sredine življenja, a na njeno mesto je došla korisnost koja je u svoja kola upregla sve sile savremenog čovečanstva! Čak i rad, koji je u ona divna vremena .nosio sa sobom čast i nagradu, a bio nošen veseljem na dobrom, postao je protiv volje obavljano jirgetovanje, čim je lepota pre­ stala da bude nužda i živ nagon. Danas se ne stvara ništa lepog i velikog, nego se na jagmu fabrikuju stvari bez forme i izgleda. Tako je izbrisan i onaj nekada mirni odnos među stvaraocem i stvorenim. Ponižen nedoličnošću svog rada, čovek stvara sve gore i gore, pa je tako opća ružnoća zauzela sve li­ nije. Dok je nekada zajednički živi udeo lepote na radu spajao majstore i kalfe, gospodare i sluge, raširivala se rana u toliko više, u koliko je rad postajao �Crpana 50. — »rA j PE T« — više diktoum golom težnjom za zaradom. Tako je sram zavladao u čovečanstvu. Ono se počelo stideti svog .zakržljalog tela, počelo se stideti siromaštva svoje duše, koja ne poznaje sreće, i svog života bez sunca. Oko njega je divna priroda u kojoj je sve lepota, sve neutaživa želja za najve<5m savršenstvom, a na sredini čovek, kralj svega stvorenoga: zakržljao, iskrivljen, sa zlom savjesti, okružen stvarima koje vređaju svojom rugoltom, jer kod njihovog stvaranja nije učestvovala stvaralačka snaga, koja je jedina u stanju da stvara lepotu. Covečanstvo je na pragu novog doba. Ono će naći puta i načina da se povrati vidljivom izrazu harmonije svog duševnog i telesnog odmeđenja, svog ulaženja u zakone lepote. Ova harmonija će dati nove snage našem raskinutom i uništenom životu. Lepota, koja u nama svima počiva kao stvaralačka snaga, manifestovaće se i u svemu onom što budemo stvorili. Ona će se pokazati u našoj arhitekturi, u ha­ ljinama, u predmetima dnevne potrebe. Onda će i naš duševni i materijalni život zanijeti druge, uzvišenije forme, a i mi sami ćemo postati lepši. Smisao za le­ potu, koji se opet počeo da budi radi toga je najveća nada čovečanstva. Bpoj 4. Ho yioiij)KOC OBor O Bera MyxaiMcj je ocrao y Mcich, ’iBpcT Kao cTeHa, y j airacuon- cBora vMH'ROTa oftjtuubH nao o j Bora iiocraTe ucthhc. MeiiejTHje cara 3aTpa?K0 or EGy Ta.unoa, r a ono'Meire Myxa'Mej!a jep he HuaHe ynorpeftHTH iiocrerma cpercTBa ibi)othb joera. C thm cy XTe.iH ur E6y TajiHGa aacTpauiHTH. y noueTKy je EGy TarnO uiouvimao ,ia re.uyje ura mera a.in My oh orjrouapa obhm pe’imm: »Kara <5h hhobh Kypejma ra.UH mciih y tcchoj pyu,H cyHH,e, a y Jionoj Meceu, ra 0TycTaueiM o r »Bor uotviairCTBa aa Kojor caM 'jiocraiBJbeH upe Hero uoGerHM, nonua MH myma ja ne hy oTycTarrH«. Ha obo ony Ef>y Ta-unio Be.un: »roBopu chhko, KaKo th cpu,e /Ke.uu, a ja ce oaiwiHH>eM, ra re HHKar Hehy ocTaBHTH«. KacuHje y.vpe Eoy Ta.iHč, a u meroua npBa ncena XaTHya. Cara je Hecia.uo jernor janor 3aummiHKa h upeTH.ia My je o’iiacHocT no ikhbot. Oh ce peruu ra octraiBH Meivy h ore TajcJ)y, rre cy ra KaMemeM h uiorpr.hhvm pe'iHMa TOHeKa.iH. Oh ce ua to hohobo ujoepaTU. y Meky. Ha iroTnmmeM ca!jMy y MeKy, rre ce je oaiiyiiiJbao naix>r ug ne.ue ApaoHje ra c-iaun najioTUH epasunu rauuH oy u MerHuerHje h MyxaMer yrroTpeoH iy upH.iHKy. JijyTH cy ra naiiubHRo cacjiyuna.iu u jeraH he-' •iHK reo lumc otmux npnMu.io Hc.iom, a napoumo ohh ua MerHiie. Merunerirje iiOBpaTHBinH ce Kyhn uone.in CABETAJ J. UAEH: cy paTHTH h roTHny ospa mhuhth- upnuiipeMe aa noc.iahhkob ToraeaK. CbaKu ran cy ce mhohchth, GiDBajm M y x a M e flO B O n o cn a H C T B O -janu h 3aK.ue.iH- ce ra ce nehe KramarH unuie ji&skhhm H»erOBa nojaBa n 4>eroB yTnu,aj Ha MOBCHaHCTBO. ftoroBHMa, nero jeTHifom' upanoM Ajiaxy. y jer no cy ce pemuejiH: ra nehe mhhhth 6Jiyra, ua Hehe yGujaTH reKa,Ta je MyxaMej ycrao oTBopeHo nporim BepoBar ’ hy, (jep je Gho oftmaj oa K-p/KJbany h Oo.uecny reuy ma y Hjo.ue u He3na ftomtro imeroBH oynapoiTfl»ainjH ra noueine inporoHHTir. Oaja jiy ohh »iyaw. m H>eroBHx >KHBy caxpamyjy), ra Hehe Ghth .luneMepuH, ra he ycra, j a je H>uxoua nepa .uavnHa, a Kojy je HcnoBe.Ta.ia c,iymaTH fto-uHjer nop.uaHHKa h ra he mpuMHTH upaUHTaiBa Apaftn'ja — oh ©e.m. i a je y neaiiaftcininiiv u ny nepy. rjiyno(CT, nero, Ta je npaBa rfepa y A.iax u ■cim, ohh" MyxaMtiT irroutajbe. n'eKOUHKO cbojhx j^ieHUKa y Koju je ne npHiMe OoBenihe hm ce n cvjuhe hm TeiuKUOT Kaana'Ma y najHH/KeM fleay naK-ia.. A ohh i;0]h. c.y yup- vMe;iHHy (JaTpiiT)) a oh ca.M ociare jom y Meim ueKajyhu tok cbh BepgHUH. ociane cpar. Ho ToanauinH 3a •iH y aa/KiHoj Bepn na.uaae ce na hHVMiia'K.ia, OBaico CTpoiTo orroMenyo je MyxaMe,i c-Tai ionmrve Mene. By- :.MiBepy ra he ra .vohth h oii ocTaBH noTajHpe rpa.T h ayhu Ta jc Mena oH.ua uemap Kvara pa-nmja.ua ce je‘ ore y MeTH'ny. Obo ce.leibe CBeneBo bobo ce no Hc.ia.My u eiKOHOMCKu joftipo, a MyxaMej je uperao ooapameM HTO.ua. TpabaiiH Mene no30By meroBy ,poj6Hny neua- XnypOT, a to ce' je ToroTH.ro 1G. anpn.ua 022 . no Hc. ra caBeTyjy, Ta ne oiGjaBJbyje ®epy u ue namira oepy tok neKH Tpyrn uponuTapn impre Ta je to Gh.uo Ha. nc"(eTKy ceiiTOMGpa. Onaj jm yw^ je no'ieTaK HOBe epe iluxobhx mpaoiaua, nero uena mypK'. Ho Oh.io je CBe y3ajiyp; oh Huje xTeo UH.mra 3uaTH w 6ea KOMinpoMHca h 0|T' Hiera |)auynajy Myc.iHMamr cuojy iroTHny. ojGho H»HXOBe 3axTeBe. Oh je <3ho yćeben o hcthuih KOjy ’JIok je XpnmhaHCTBo HMa.uo ycinex aroc-unje ctoje nponoBejao. y no'ieTKy .Miy »nje BepoBa.ia hh caM-a nopoTHua, a.uu ra je unau uiTurnTa, y MacoBHMa Kaca THHe roTHira ca nponoBeTameM MonoTonaMa Hc.uaM ce cy ra oroBapa.Ti?, 'irporoiiH.TH u KaTa cy 'My upemiH oh MyH>eBH.iOM ft.p3H.H0 Mo,i OBor T3TyMa unrpH u 3a neicoje Ha.uaouo yrexy y iBepH u nauajao ce CHajOM ibec3HHHx • uhko TeueiiHja ocBaja caB Hctok. BeuirKHX HOTHHa.. Huje iranaj K.uoHyo, yBHjeK ce je y MyxaMe;iOBoj Hayuu mh bhthimo ocoGhto me* narao h Đeposao y <k»KHjy noMoh. Oh je unao Ta he roBy cKpoMHocT h Heceft>H:MiiocT, jep o ceftu najiMame noOerHTH inenpHjaTejbe u ra he ce oaflJi^jraH chhobh meroBor napora Hahn jejUOM Ha 'irpaeoM qiyry — Ha roBopH: »noHHB ČosKHjer nocjiaHUKa je ra iiapo;iy ronyry ciiaca>. Oh je anao ra he ea ueTHpH crpane crvera BopH (cy,pa. V.) Ja Ba.M nnca.M penao Ta cy ce mciiu •Tohn napor Ta 'iyje HCTHiiy m h^ bobhx .vcto. OTKpHJie CBe neCecKe Tajne, h ,ia c<im .ja Kao je.iait H>eroBH irpoTHBHHHH oh. ih cy 'jaKH. mhO/KH.th ce ftovKH'jH aiibcp. Ja ca.M 3a to, Ta 'roBopiiM ono mio wui CBaKH raH HCK.iaura.iH <\u oko ctcthh.v n.eje OT Bora OTi;pHBeno (cy.p IV. 50 ) Ja HeMaMi Mohu ra roBux iipHcraiuia mojkvio noftehn y AftKtpH'iiHj.v (<ba.iaiua). Ha 'Je,iy obhx H.iOer.iHua oho je Oomuh, \Iyxa.Me- mito upOMeHHM! Ja rOBOi^M ono mio ce mciih jan.u»a ,’joii aer <*i ateHOM u mhthbom iiopojuiuoM. Mene.iiH'je (cyp XX. 15) Ja ca:M Kao u bh 'IObck, caoio ja 3 na.M, 3aTpaa<:e Hapy>ieH>e OT aOecmbcKOT npaua, a.i'H hx oijaj Ja je A.uax Bani Bor jejan jcTHiru (XVIII 1 10).« orOMiie, jepcy uy obc nojane y ApaGnju Hiu.ie y pa’iyu* �Spoj 4 .' » rA J P E T « — RIZA MUDER1ZOVIĆ, arhivar zem. muzeja: DOLAZAK OMER PAŠE LATASA U BOSNU. Kada je Omer paša pročitao ferman prisutnim glavarima rastumači ga sam i napomenu carsku želju, aa se svalcim u , pokori i da među narodom djeluje pomirljivo. NiJe”^zaboravio napomenuti, da će se i kaz­ niti svi oni, koji se ne pokore. Onda raspusti zbor, uputi svijet kućama. Jedinog Alipašu Stočevića*) za­ drži u Sarajevu i naredi da se na njega pazi. Prvo što je poduzeo Om er paša bijaše da uredi redifsku konjicu po modernom uzoru, koju je bio Vedžihija ustrojio od bosanskih spahija i koja je bila već sada zanemarena. Izda na­ ređenje na sve kotareve, da se pregledaju stari spisi, da se jave nesposobni, brišu umrli, a manjak da se popuni novačenjem. U nekim mjestima se po­ kore, pa i u Sarajevu, ali se Krajina na ovo naređenje pobuni, jer Krajišnjaci nijesu ni­ kako trpili Latasa. — Ćim je došla vijest u Sarajevo o pobuni krajišnika, opremi se Om er paša sam sa se­ dam bataljona carske vojske na Krajinu. No Krajišnici pod vod­ stvom Alijage Kedića i Ibrahim efendija Kapića, koji su bili pro­ tivnici reforma, krenu mu u susret prema Travniku. — Njihove predstraže dođu do Jajca, zauzmu jajačku tvrđavu i tu odluče čekati. Omer paša dođe s vojskom pred grad i pokuša osvojiti tvr­ đavu, ali mu ne pođe v"* »A*** ze rukom . Za to po­ šalje jedan dio vojske preko Jezera, da do­ đu ustašama iza leđa. Kada su ovo vidjeli ustaše i našli se u stupici razbježu se, a njihov vođa Alijaga Kedić još prije toga sramno ih ostavi i pobjegne. Tom prilikom je stanov­ ništvo Jajca pretrpilo veliku štetu, jer je stradalo i od ustaša i od Om er paši ne vojske. Kada je Latas osvojio Jajce i razbio ustaše krene naprijed. Usput ga dočeka nekoliko busija, alLmu ni­ jesu mogli smesti napredovanje preko Ključa, Pe­ trovca, Prijedora do Krupe. Sada je ustanak bio ugu­ *) AlipaSa je vladao samostalno Hercegovinom punih 19 godina, te je mnogo doprinio razvijanju poljoprivrede, a naročito uputio je svijet u sadenje duhana, loze, maslina, smokava, pa­ muka i t. d. CrpaHa 51. šen, Krajišnici se pokorili i Omer paša provede neke odredbe reforama, pa krene natrag. Mnoge ugledne Krajišnike pdveo je svezane, ponizio ih i zatvorio u travničku vojarnu. Kada je Latas krenuo na Krajinu Alipaša Stočević, koji je ostao u Sarajevu dobije dozvolu od valije, da može otići u Hercegovinu. On se nastani u svom ljetnikovcu kraj Mostara na Buni**), čije ruševine i danas sjećaju na nekadašnji sjaj i moć Rizvanbegovića. Omer paša posla u Hercegovinu dva bataljona redovite carske vojske i Alipaša da izađe u susret, stavi na raspolaganje toj vojsci svoje konake i mno­ ge kuće u Mostaru, ali Hercegovci ne htjedoše pri­ miti tu vojsku i bez znanja Alipašina dignu se. Na čelo pobunjenih stavi se pašin kavaz baša Ibrahimaga Pilulija i pođe do Konjica, da čuva hercegovačku me­ đu. U ovo doba je bio Omer paša na Krajini i nemogavši sam poći protiv poHercegovine Skenderbega *ovnika) rodom (poznata u pod imenom Skenderbeg krene na Hercegovinu i su­ kobi se sa kavaz ba­ som Pilulijom i nje­ govim ustašama ne­ daleko Konjica kod Vrapca. Ustašama po­ služi sreća, rasprše carsku vojsku i Sken­ derbeg bude ranjen. Doznavši Omer paša koji je tada bio u Travniku za ovakav poraz svoje vojske, opremi se na brzu ruku, da krene u po­ moć Skenderbegu. No prije nego je pošao, dođoše mu glasovi, da se je i Posavina pobunila i da kreću dvije vojske protiv •*^*1^* v iju njega; jedna preko Žepča na Travnik, a druga preko Kladnja na Sarajevo. Zvornički mutesellm Mahmud paša Fidajić nije se pridružio ustašama, nego pobjegne u Srbiju, a odatlen se za­ putio u Carigrad. Isto tako pobjegao je pred ustaša­ ma i tuzlanski muteselim Mahmud paša Tuzlić preko Save u Vinkovce. Omer paša odredi tada Ibrahim pašu da Jcrene s vojskom prema Kladnju, a on sam krene Zepču, Ibrahim pašu razbiju ustaše radi nedostatka vojske i morade se povući. Vojni krugovi u Sarajevu osum­ njiče Mustaj pašu Babića Sarajliju, da je u vezi sa ustašama i zatvore ga u logor na Gorici. "*) U slijedećem broju donosimo pjesmu: Na razvalinama dvora Alipaše Rizvanbegovića 6d Šefike Bjelevac. Ured. �»T A J P E T « - Ctpaa 52. . Bpoj 4. Omer paša Latas da ne prolijeva krvi, pošalje MAKCMM M. CBAPA: pred listaše prema Žepču travničkog prvaka čaušleragu Mohmed-alajbega Ređžepašič'a, da ih savjetom JbYBABHA njECM A.*) i lijepom riječi umiri. Poslanik susrete ustaše neda­ leko 2epča na Orahovu polju i počne ih savjetovati, Moja je' mjtiina xap<j>n;, da se smire i pokore volji sultanovj. No ustaše odbiju 3y.aej;Ko ^para, sve njegove savjete, ubiju Melimed Alajbega čitavom He’iyjira, THxa, jajieKa T~’ ’' ‘ njegovom pratnjom. Omer pašu to razljuti i hitno h iipeKO iicura ii > ciihx Jiarano li.ione, krene s čitavom svojom rezervom prema Žepču, su­ kobi se s njima na istom mjestu, na Orahovu i nakon nKopan Mora jKiinoTa h Jbyđaim Moje. . . žestoke bitke rastjera ih. Sada mu je bio otvoren put na Tuzlu, gdje i dode bez ikakva otpora. Tada pozove y jezmo napooiio nene, na tvrdu vjeru tuzlanskog muteselima iz Vinkovaca. Ka/ia. nebo <5ymie nypniyp upnemt, * Ovaj povjerova Omer paši i dođe, no paša pogazi riječ, aa^.pxTa>he Tanane SK«ne. .zatvori Tuzlića, a njegov imetak konfiskova i strpa n Ha KpHJiHMa Jbernor -cyM ipaKa u svoje džepove. Kada je pokorio Posavinu, kazni ;to Tef»e he ti.tobhth rjiacu mnoge ugledne građane i plemiće i dovede ih u za.nyđaime njecMe Moje. . . . tvor u Sarajevo, a među ovima i rečenog Tuzlića. Bosanski valija Hafiz paša bio je čovjek pobožan Troje he naaBa npa4o*e aa.jtpxTaT, i pravedan, pa nije više mogao gledati bezobzirno po­ stupanje Latasovo. 'Po mu i primjeti, dođe do sukoba ono he t h 3 aoja.T — među njima i pritužiše se u Carigrad. No Visoka Por­ th hean nrorHyTH rJiaBy ,ooojy. ta nađe za shodneihuopozove Hafiz pašu, mjesto njeTaaa heMo a ^ ćoko n<xronyrH y ce . - y ” ga imenuje . H a j ® b o s a n s k i m valrjpm, a Omer. y nama iicnha f*d*“pašu odredi da provede, do kraja sultanove reforme. mTo K,pnjy ćuinj,eAy npomjiocT h đyayhH0ćT... k (Nastavićć se. MIRZA SAFVET: & T MODERNI HARABA Kud^ćeš boljeg Harabata Od pjesničkih grudi, O kojim a vječna ljubav Viša čuvstva budi. Da razumu k ’6 božanstvu D ivi se i služi, Koji gleda, da sve ljudstvo .U ljubavi združi. T u se priča ex katedra D a je vjera prava: Ljubav, koju stigla vuže Hafiz naučava. T u se pije i kraj čaše Ljubav propov’joda, Koju Chajjam u strofama Svojim ispov’jeda. T u se pjeva i u D o zanosa T u se ide spram Sve bliže i pjesmi diže, istini bliže. T u se ljubi, pjeva, pije, , Griješi i uči Vječna Ljubav i Istina D a su rajski ključi. Sve ostale hipoteze, Koje vode raju — Z a pjesnika ovog vijeka Smisla ne imaju. Jeana) ^BH'j-eaAa he aalcjaT, jeana apana 3aApxTaT H npmi oram he 3a.xnmaT, n i orn»Hiirry n-amoMi. . . Moja. jivunia xap<l>a' ,1 'ti'mia ii.eiK) .noja. . . MARCELLE EYRIS: U SJENAMA Ja sam sam u dubokoj tišini šume D o mene je tvoj ogrtač prostrt na travi — Kroz šumu promiču sjene.. Tišina. Mir... T i više ne ćeš dodi­ j a još čujem tvoji, koraci lagano lome granje, T i'o d laziš A kestenjasta kosa sakriva ti lice Lagana kao vrijeme, mirisava kao ambra... K oliko puta slađana dušo mirisah miris Što život daje, što opija... sladi!... A sada?... j a sam sam u šumi. Tišina... Mir, D o mene tvoj ogrtač prostrt na travi, A ja gledam daleko kroz granje I slušam kako se tajna širi šumom I steže granje, — postaje tužno... Krv je stala u m ojim žilama. Ja gledam, slušam, osjećam... Nestaje oko mene granja, šume... Dižem se visoko... visoko... Podamnom grad u sumračju dana Sa rastrganim željama, sa pomislima Koje traže život! *) Ony caM njecMy aao paxMeTJin Abah CyMđy.ny 3a ,,rajpeT“ 1914. roa. ynpaBO Kana je ancr, cmjjom npnjiMKa, 6 mo očycTaBJbeH. Memi je HapoiHTO Jiparo aa OHa. eBO, npBH nyT H3aa3M HnaK y ,,rajpeTy“. — rincau. �Spoj 4. CrpaHa 53. — »TAJ PET« — 0 , moja Iris, ja padam... Kao čaša od stakla razbiće se, moje tijelo I ti ćeš kupiti male komadiće Na kojim će biti urezano srce Probijeno otrovnom strelicom... Tajna vječne ljubavi Kroz sve stvari struji. Da tako nije, kako bi Pjevali pram ruži — Bez srca slavuji? O slatke sjene, koje nikakav kist Ne može nacrtati!.. Kad je Maki Mulk mjezinica kćerka sultan Sendžea umrla u cvijetu mladosti, pozove starog pjesni­ ka Umuka iz Buhare na svoj dvor, da pjevajući nje­ zine vrline — tješi raztuženog oca. U muk slab i ne raspoložen ispričao se sultanu sa slijedećom rubaijom: Kad je vrijeme, da se ruže po baščama sade, Ona ruža cvijet dade, pa u zemlju pade, Kad je vrijeme, da se sokom zaljevaju grane, Onda onaj nježni narcizi) bez soka ostade. Prekrijte me ovdje, Kada prođe Pan da se ne smije Da ne čujem njegov smijeh, Kako se ruga bolima.... MIRZA SAFVET. KRK HANBAR. Up. J. HEUEJbKOBMTi: H a d i s i, koji su postali poslovice u islamskim narodima: Iz pjesme mudrost zbori, a štil čudesa tvori. JlHJEMEJbE TYBEPKyJ103E nJlVRA. Od duševne golotinje nema gore sirotinje. Kaco ,j<i_ y nac paucnjena TeniKa OojieoT Ty6epRyJi03e n.'iyhu 11ajoo.'iie.cBjcAOhe ’jiflibeiriiue, Aa ce cmkh Tpelm ’ionjeK Tyvi?if iKMiJiyhirir itarap, Ha OojiOBe y irpO— ( o. CH'Ma luni OTnopeiio na Ty(jepiKyjK)Gy. Ona xapa at ira Poslije vjere najveća je pamet — lijepo općiti ih y rpa,ny. Y rpaav pajm eoitarjajmint aipravriiKa, s ljudima. a Ha 'Ceiy parT,H Jie3ApaHHx it Tiijeciiitx-crairora. ^ j -Oai OBe oo’iecrii oojiyjy a^ ah, a Aa m ne 3HaAy Čuvaj se kletve potlačenoga (mazluma), pa ma­ KaivBa- hum jrpnjertr oiiacnocr, na Kcaio obaje a& npeHCkar on bio i bezbožnik. 'omo*) paaaanaibe Apa Het;cfl>KOBH!ha a 3Han;HMa Ty’ 'pKy.iro3c lLTvha n itenoM Ji'jije*ieiH>y. Kaa k rime 'noMHy ja. ce pa3BHjajy y 'iiJiyh'HiMa (iuth Bolja je i samoća nego li hrgjavo društvo. y Ma kom ApyroM oprany), OHAa ce na 'o:Clojbe.Tim wjecTrora CTBapajy lranjecinHi oipoBH, (tokchhh), kojjJ npejiaae y KpB ii Tpyjy opraHii3aM. 36or h>wx ce koa 3aRIJEČI V ELIH LJUDI. pažKonor .Tnu,a nojaBJbyje Mano mpMaJio lnm B hh3 hcirpn.jaTHOCTH. Bocrocirnu ce liajnpnje ocjeha yMopH|WM, Dobra djela čuvaju čovjeka da ne pane u zlo. ryow airornr m nonne Aa Mpiuann. 3arrHM> ce TeMiiepaEbu Bekir I. halifa. T.ypa THje.'ia OTiro'jHe Aa uiOBnuiaBa. OHa mohcc iicma Nema nesreće od koje nama veće (nesreće). Aa <»yAe iiMOKa nr Aa ote Trpena-am wn 37°.5 — ann ’iecTo Ebu Bekir. AOCTiivKe 3S°.5, 39° na n ©niue. 3Hanajno je koa obhx bh ’cokh.k TftuiiopaTypa, aa oa h>hx {fo-jiecire-K He naTH Kad bude — bogatstvo u onoga, od koga niko koristi nema, a oružje u onoga, koji ga ne upotreb­ Miroro. On mojkc m ca 39° Aa bcko npnjoME m e w Aa ipaflH CHOje noGJioBe. y h'cto BpnjeMe, c i(enpabhah'him ljava, a pamet u onoga, koji je čuva na se — proTOMnepaTyi>aMa, >irojaBJbyje ce irofcHO airojeihe. Obo je panuće državni poslovi. 3Hojoiif*e. KapaKrrepncTHMiro 3a Ty6epi;yji03y, jep aok je Ebu Bekir. ono y ;ipyrHx 'Tio.tccth y m jecnoj bcoih c bc-aiikfim tcmneparypaMa (noKaavje ce coimo Jtaa TCiMTiepaTypa nomie S ISTO ČNO G PORNASA. Aa oiiaAa). Aorae je koa Tyć>0pKyno3e MeaaBMOHO oa h»hx. (3iroje oe n 5otoohhah, koju HCMajy irnKaKBe Ko ne ima svoga druga, TO\mepaTy.i)e.) OBAje je *3HojeH>e irpoy3paK«oaiHo oTpoSlavulj je bez luga. unaia, o KOjmta je rope tfnjia pnjen. Ohm yTjeny rrpeKO KpBH, na 'caaie 'neHTpe cnojeiBa y JKHBHanOM cn!CTeMy, Slomljeno srce moje — ohm 3tx A'paaoe n H3a3HBajy ono oon.TaTo 3HojeiBe, Koje Zar dosta tužilo nije? H3irypaBa m 3aiCpnabyje nonecemin. Krrn'ue im 3HBajy cbojipm pa»BHTKOM cruapa Srce tegli svoje jade, H.e MBopHha Ha omiM MjocmMa, i’Aje ce o a A ja teglim jade srca. ycmBe. O rh HBOpnhn AP^^e ifipoirxHj e . Te 6 oinecHHK Ka,iiui»e. Kainajb je y iiOHCTicy cyx, a.nu Krasno lice kad je dobre ćudi, m a ce nnopnUii nipcTBope y CHBacrry Maey m cnbysy U mom srcu udivljenje budi. 6 poHXHje, to nocTaire luantan, t . j. orrAa ce ncMiuA»yje 5Kyr McnjbyBaK. HcKaniJbiniBaibe dima tothko ooirjranje N i ko ima, da potraži koahko ce BelvH 6poj 'mopnha mperBopH y cjiy3acry M ojoi boli medicine; Bog ljubi svako nježno (milostiyo) srce. m Niko ima, ako umrem Za pogreb mi da se brinel 1) Pod narcizom pjesnik misli princesino oko. �CTpaHa 54. »rA JPET« — aiacy. GhJasehu y oBa Maca « caoia iraaaH'Ba itania/b, kojih je tojkhko kocthko je ona rymha h oGnjiaraja. €yx Kamajb je inTeran, jep jie 6ecu'HjbaH; BJiaavaH jie, joneKJie KopHCTair, jep rrpHjOHOCH •HHmhemy jyiiiBHH1a. A jih, cb< ikh je Kaiinub yonhe yaeB nrretoh, 3aT0 mio noTpeca 6oJiecna njiyha w noMa/Ke npiH UTHpeH>y 6ojiocth. K aj MBopHhn HaH^y Ha 3hjobc KpBirnx cyjoBa, om a hx ■nponpH3a, u iCo-ieeHHi; Mosne j a njbyje Kp®. Obo je Maoamn'Baibe KpBB 'iecro npBH SHaR Oaiecm. Hnje ipnjerKo, j a HajejaHuiyT iiomk« ma njbyje KpB jraue ■Kojle HH.je nn cjiyTH.Tio o KaKBoj 6a'iecrH. 0&a noMerna KpBOJiH'nTaifaa «Hcy HHKau; onacna. KpBna /Kmia ce oCrai'iHo 3aiiymiH n cbc oe joOpo CBpurH y tom norJieay. Ona me caaio j a HHcy onacna, Beh cy KopmcHa, jep yiuia'iue 6oJiecHHRa n npHByKy iberoBy nanobv Ha 60jiecT jom y ca\tOM no,*eTKy. BoaecHifK ra ja JiaKine irpwwa caBj-eTe jmjeHHHKa, h npnje ce ojJijmH j a nojnece iiraBjecHe HipTBe 3a iCBoje jinjeHeme. ^aKiiie, yMop, ry6jbeH>e rena, MpiuaBJbeH>e, noBehana TeiMnepaTypa, nohiro 3Hojeme, Kauiajb, HCKamji.HBame h moHenaj njbysa.H>e kpbh, jecy onaip, KojnMa ce HcnojbaBa TyOepKyjioaa njiyha. K aj cmo obo joop o 3ana3H.TH, ja inpnje^eMo oaoa ira jmjeneme. A jih, ja ojroBopn'Mo 'npeTxojno Ha je.uio Bai/KHo nHTaTbe : j a ji m j e t y 6 e p k y .n o 3 a ' ti j> y h a HOJbeHHBa 6 o jie ct ® jih n e ? Koj nac je Ty6epRyjio3a jejtio crpaiirH.To, jiep Ham cBHjeT 3Ha. ja He jkhbh gyfo w aj, aa koto JTHijenhhuh Be&Ky OB.y Koony pHjen. Auih^tj je no cpejH. jeJna 3a6Jiyja. Orapu .THjeHHHHH, Haoi.H KapjpoHii y nnjeJiOM CBHjery, HBTOBapajiH cy^piairhyhH, y jpyrpj oo6h, prn­ je1! T y 6 e p « y j i 0 3 a oano Kaj jie 6ojiecT >001118 y nocjbejjaoj $aaB, Kaj ,jie6ojt$ohihk 6ho 'H3ryđjbeH. HarooapaHa je OHa h toj% ca.Mio ja Cm ce tomo jao na 3Has>e (jjebcrh; Kpaji w ja 6k a y hcto BpHjeMe CK'>ntHiy.'ia CBaKa ojroBopiHOCT. C k T j o n e 0onecr je Ha3iiBana »aTTHHHTBcoM«, »KaTapoM n.iyha« n tomc c-ihmho. Te crape Ty0epKy,TO3e rincy, 3aHCTa, i6Hne H3jbe»nrBe, ochm nyja. ^aarae, m>h inocTynaMo jpyiorHje. Paono.ia/KyhH iMHoroOpojjrHM icpejcraHMa, ,mih c^ o y MoryhHOCTH j a cnrypHO TK)3HaiMo fioJiecT jom y caiMO>f noMerKy. IvaKO je y HHTepecy čHociecHifKa u meroBe oico’.TOHe. j a ce 3na HCTHHa, MH ce ne ycrpy,iaBaMO j a jie- KajceMO, Ma h no HHjeiry TpeHyrniHX HenpnjiaTHOCTH. PajehH raKo, lmih CTaBJbaMo <)OJieoHHKy j o BHama o30njbHOCT 6aTecTH. h npeBe.THKy onacHOCT, Kojoj Cm m H3.;iO/Kimio CĐaro o j.larame y npeyyHiMaiby Mjepa 3a meiio cy30Hjame. H'hjc-Ja 0yuyhHO>cT 0o;iecHHi;a. yabhch oj; thx npBHX Mje■pa. Jep, oho ihto ce, y noneTKy, Movne ja. inO'irpaifH' c mojo MyKe, He he jojHHje. Jl'Hjen«HK je, nsjra/Kjrh1 « npaBo crame npejao oyj'0HHy OoaecHHica hb cBojHx pyny y meroBe BjiacTHTe. 3a to cy jaiiaiume Tyoepi;y.'io3e iHajbe^nine h to y TOJHiio BeheM npouem j, kojihko cy re norpefme Mjepe yaeTe pannjje. jja 'Oa yKa3a-jHi najKpahHM iiyroMi na Ty iH3jbeHHĐOCT, :H3 HHjer heMo je jn y Ma'jiy craTMcrnKy, Koja je Hajpje'rHTH.ja. y<?nje0H .THje'ieibai y canaTOpHjjy »rrypOaH« Ilojjejia na crraj'Hje .vmHHjra jie 'iipeMa- pacnpocrpaibeHOCTH ^o.necTH y HJiyhnMa. A c a j j a BHjHMO c« mo Jinje^ieibe. Pehn he.vio o;ir Max, j a npoTiiiii). TyrK^>KyJ03e homuimo .imjeKa-, Kojn Cmr.Mio fMorjra j a iicyirH>Mo y auorcflCH n. ko] h Cm niMao j a je caamTia. G T,y0ej>Ky.'io:ioM j a ce fK/ju oaiM opraiiHoa-M u on jejHiim MO/ice j a je iioOHijejn. Bpoi 4. y ii€iMiy oe OHoa cacrojm irauie jnjenefte? y naMeTHojj ynorpcOH OBa Tpn onha- yBjiera: jpOpa. xpa.Ha, OJMOp H MHCT Ba3jyx. JJ,a 3ar.;ieja'Mo Malio iiaacjbHBHjle y CBaKH oj ona Tpni e.TOMenTa, h ja 'norpa/KHMo, uiTa hom csaiCH Mo>>Ke ja npyjvH y OopCln iiporHB TyfeepKyji03e. ^a Cm ce pa-3yMjeae rjanHe Hjeje, Koje Hac pyiy> Boje y iHOxpairH OocrecKHKa, jraHinjer Komo HeKOJHKo OCHOBHHX nojiMOBa ®tcxpa-He yonhe. 0 prajfH3aM tce HenpeRHjHO rpoura h HenpeKHjiHo oCnaBJba. MaTepnjaJi 3a CBojy o6H'0By oh y 3HMa H3 xpane, Koje cy 0hthh oacTojjH: CjeJiaHneoHiHa, MacTH yrj>eHH xHp,paTH. BjenaH’ feBHHe c.Tyace y rJia.BiioM 3a o6nony wcTpomeHHx he.iHja h 3a cTBapaiH>e hobhx. Macm y yrjbeHH xHjpaTiH 3a CTBapame TOHJiore y THjiejiy. BjejiaimeBHHe joCnjaiMo hb Meča, jaja, cHpa, m.thjena, xj>e6a, spHacror noBpha (nacyjba, coTJHna, rpauiKa). Koj 3jpaBor HOBjeKa n'orpe^Ho je oko 100 rp. ojejiaHHeBH.He (100 rp. CjejiaH'ieRHHe Ha.iaan ce y: 500 rp. roBeher iMeca, 2V2 jraTpa M-rajena, 18 jlajja," 1 rp. xjbe0a,» 400 rp. nacyjba h t. j .). A ko oe y«ocH Mame, Ho’ mTo je iroTpeOHO, OHja opramraaiM rpomiH Ojejian'ieBHHe, Koje yJia3e y oacTan hejrnje Hjero>BHX oprana. A ko torbo crame Tpaje jyJKe BpeMeHa, oprann Mory 3HaTHo“ja! ce OMame, a Kaj to npnje^e H3Bjecne rpaHHje, Hacryna nan w OMpT. Kaj oe yHece BHme OjeJiaHMeBHHe «ero mro opraHH3aM Tpomn, onja BHinaK He &JiyJKH, HirieMy, koj sjpaBor HOBjeKa h opra«neaM Mopa ja ra ce 001060jh no CBaKy nnjeHy. Oh ra oaropje.Ba, a ornaTKe H36aii)Hje HaiTOJbe npeKo 6y6pera. To Myf 3ajaje jejaH H3JHUiaH paj, Koju ra 3anapa n necio oraasnfia nopeiMehaj. 3 aTO ce 3a čjaiaH'ieBHne Mopa ja nocTaBH ropn>a rpannija, irpeKo Koje ne oMHje ja ce npejrasH; Koj Ty6epKy.nooHnx 6oiecnHKa irorpomma đjejiaH'ieBHHa je »eha Hero roj a:ipaBHx j>yjn, jep ce one pa3.iajKy y mhopo Behoj Mjjepn. H obo je po3Jiaraibe npoy3poiWBaHo OTpoBHMa, o KojnMa cmo rope, nanpH'jej noMeHy.iH. 36or Beher noTpomma 6jejaHneBHne, a y 3 to Mamer Tei-ca-, iMiHuinhn, ce ncrone. n 6p3o oe noj^Be -THHHje KocTypa. jja 6b oe OBjje nocTHrjia paBnore/ica, ■iioTpe6Ho je ynHjeTH h CBapnin BHme OjejianMeBnne nero koj 3jpaBHx. HyatHO je oj npnjHKe 120 jo 150 rp. Ha jan. 'Macm oe na.Ta3H y MacJiauv, naBjaujH, RajMauy, CRMbCKOj MaCTH, C-iaHHHH, MlHjeKy, MaCHHM 'CHpOBHMa, yo>y, opaxy, jbemHHKy, jajery ii t . j . Macm ey neoMa Baacan jh o JbyjoKe xpaire. OHe rrpH caropjeBanby j a jy jBanyT BHme Kaiopnja (ronii,iothhx jejHHHja) Hero OjeiaHneBHHa n.m yrjbeHH XHjpara. A jih iiopej. BeJiHKe BpHjejHOcm y Hcxpa.HH, OHe HMajy koj Ty6 epKyjio3HH.x h jpyror 3Hanaja. OHe Bpjo noBOJbHO yTjeny na icaM tok čojiecra. nocrojH ■yBj]epeme, ja moctb nojH^y omopHocr hejinja Hipomb TOKCHHa (oTpoBa) H j a THMe MHono iP0Ma5Ky 03jpa.BJbeH»y. Jbyan, noj« BOJie mocho, 0 p5Ke ce HBjrajene h Maibe HMajy KOMriamcajnja (Kao ira np. njbyBaibe kpbh). To je paojior, 36or Kora oe aana.no o j BajKaja, pw6jbe yj>e Kao jrajen upom® Ty6 epKyjio3e. h y «apojy oe 'iecro irpeiiopyHvje rymhH>ja m« ct iipomB oOmiHor Kaurjba, a iipomB »KaTap-Kamjba« ( koJ h y r p e j 6ypiB pe»ieHo ne y‘/KHBa. koj Hapoja y cejiy, hh ma 30H3a oho noBjepeme, Koje yjimBa koj na>poja y npajy) ja je oe csaKo jjrrpo no jejHo j o 6po napne cjiairHHe c xjbe6oM « 6 aje.iihm JiyKOM. H ono je noniyiio onpapiano. j!,o6pa oyxa CJiairaHa pajo ce jfeje, OHa �Bpoj 4. — CtpaHa 59. » fA JP E T « — sehove, koji svoju mistiku razvijaju na pravoj religiji r)QT ™ zdravim propisima, jer među bajki, koje ti za\oaaci sire među narodom i principa vjere, na koji­ ma zasniva pravi misticizam odnosno »tesaovuf«. ne­ ma nikakve veze. Ove bajke i predrasude, premda se ne mogu ubro­ jiti^ u prave vjerske dogme, bile su u stanju, da dušu našeg neukog svi jeta zamute, a i pametnije pokolebaju u njinoom vjerovanju. Ako se njihov pogubni uticaj ne suzbije sa djelima i vazovima pravog vjerskog sadr­ žaja, oni će i dalje destruktivno uticati na umni život muslimana. Zbog nepoznavanja vjerskih istina među muslimanima se je raširila lijenost i flegmatičnost. To­ me opadanju su mnogo doprinijeli viši društveni sloje­ vi, koje ta dekadencija nije probudila iz njihovog mrt­ vila. Sve ove pogubne bajke i predrasude unešene su među muslimane iz Indije i Perzije. Sa njima zajedno unešene su i poganske, dogme tih krajeva. Površne Evropejce, koji nemaju ni pojma o principima Islama, za­ varava najviše ta okolnost, što na periferiji Alžira i Tunisa lutaju družine lažnih derviša, koji zbog neuko­ sti tamošnjeg svijeta bez rada žive od milostinje. Na žalost nema ni jedne muslimanske pokrajine, u kojoj ne bi bilo ovih skitalica, što od vjere žive i koji su od ibadeta napravili trgovinu. Ali kad bi se muslimani povratili pravoj vjeri, is­ punjavali bi sve tarzove, orali bi svoje zemlje, oboga­ ćivali bi se, pripremali mi se za borbu ša protivnicima, vjerovali bi u uspjeh, uzdajući seii Božiju p om oćjjm bi se ustručavali od svake žrtve u borbi, znajući,/la im svakako valja jednom umrijeti. Poslije b ls e među nji­ ma pojavile od važne vođe, kojb bi ih po vele slavi i pobjedi.« Gore smo naveli riječi, kojima, šejh Muhamed Abduhu ocrtava na koji se je način i od koga prvošnja dogma o kaderu naše prirodpe vjere pretvorila u sku­ pinu bajki i predrasuda. Šta znači kader (sudbina) i tevekjul (oslanjanje na Boga) u Islamu ? Pitanje kadera i tevekjula rrieđu muslimanskim masama, krivim tumajenjem je skrenulo sa svog prvo­ bitnog i pravilnog pravca, te je udarilo putem, koji se nikako ne slažu sa izvornim propisima Islama. Oni, koji su sa svojim tumačenjima kadera upropastili mu­ slimanske narode, ti su isti razjašnjavali, da je tevek­ jul trpljenje i podnašanje uvreda i poniženja. Po islam­ skim propisima znači čekati razvoj događaja i osla­ njati se na Boga u jednom poduzeju pod naslovom, ka­ da se po propisima prirodnih zakona budu reduzele sve mjere potrebne za uspjeh, a ne otrpiti svaku uvredu i poniženje, kako to neki shvajaju. Vjerovati — kuder odnosno sudbina farz je. Ali je samo onda dozvoljeno reći za šta ćemo, kad je tako suđeno«, kada se preduzmu sve mjere predostražnosti, pa se ipak nešto neugodno dogodi, jer kako god Islam smatra bezvjerjem poricanje sudbine, tako isto drži .za kjufur potpunun negaciju volje i apsolutno podvrgava­ nje sudbini, bez ikakvog rada. Kad bi se u pogledu jednog bolesnika reklo, da ce cn živjeti ako mu je suđeno, a ako nije umrće, pa se bude na temelju gornjeg rezonovanja zanemarilo nje­ govo'liječenje, onda bi se takvim jnjstupkom skrnulo s puta, koji Islam propisuje. U takom slučaju islamske je dužnost svakoga muslimana, da svoga bolesnika po­ moću jednog ili više ljekara pokuša, izliječiti. Kad sve te mjere ne donesu željenog rezultata i bolesnik umro, onda će tek reči: »šta ćemo, kad je tako suđeno«, a ne­ će pasti u uzaludni očaj i izlišnu zdvojnost. Vjerovanje u kader ođoosno sudbinu ima svoj ve­ liki smisao. Pomoću ovog vjerovanja jedan se musli­ man stoički pokorava Božijoj odredbi, kad mu sudbina otme iz zagrljaja milo biće, a zbog toga neće nikada pašti u toliki očaj, da bi usljed toga gubitka poludio ili počinio samoubojstvo. Vjerovanje u kader (sudbinu) i tevekjul (oslanja­ nja na Boga, kakoga Islam propovijeda, nije nikada muslimane priječilo, da budu pređuzivljivi i radini. Naprotiv mnogo ajeta i hađisa radinost zapovjedaju. Zar se vjera, koja u svojoj svetoj knjizi Kupanu izrično kaže, »da čovjeku ne pripada ništa, osim ono što zaradi — ve en lejse lil’insani illa ma sa’a« može objeđivati, da svoje sljedbenike, na račun vjerovanja u suđbjnu upućuje na Ijenost i gotovanstva. Zar u pravcu Božijeg poslanika može biti fatalizma i ni skoče, kada on svojim sljedbenicima izrično veli: a radite za ovaj svijet, kao da ćete do kijameta živjeti, a pripremajte se za ahiret, kao da ćete sutra umrijeti — Ahrus li dunjakje kjiennekje tešu ebede vahrus ti ahireti kjienneke termitu gaden«. Zar se hadž i zekjat, dvije glavne zapovijesti Isla­ ma mogu izvršiti bez kapitala? A zar se kapital može. ~bez rada postići? Zar oni, koji makar i nehotice ili iz neznanja upu­ ćuju muslimane na Ijenost i nerad, indirektno ne ruše glavne odredbe Islama! Muslimanima je naređeno, da se prema napadajima eventualnih neprijatelja i naoru­ žaju, svoje gradove utvrde i granice osiguraju. U Ku­ panu izrično stoji ovo: »Pripremite se koliko možete; veeđen lehum mesteta’tum bikuvvetin«. Zar se može izvrsno naoružani neprijatelj pobijediti bez bogatstva, industrije, zvanja i trgovine? Kako ćemo moči izvršiti Božiju zapovjed »Pri­ premite se - ve eiddu«, ako se kao slabići potegnemo u kraj i sve nesreće budemo strpljivo podnosili, izgo­ varajući se, da će i onako sve biti, kako to Bog bude odredio. Neka se ne ubrajaju u vjerski naobražene osobe oni ljudi mračnjaci, koji su pored izričitih na­ ređenja Islama, saTsvojim bajkama zaveli muslimane sa pravog puta. Kada je glasoviti Omer-ef.-Paruk jednog dana susreo neke skitnice iz Jemena, upita ih: »ko ste i čim se bavite«. Kad mu ovi odgovoriše. »da su matevekjili t. j. oni, koji se na Boga oslanjaju«, on ih izgrdi ovim riječima: »Ne, ne vi niste mutevekjili, vi ste lažljivci! Onaj se na Boga oslanja, koji najprije posije, pa onda od njega moli dobar plod«. Sasvim je prirodno, da jedan od najodabranijih suvremenika našeg devletlije bolje shvaća ispravno značenje kadera i tevkjula u Islamu. Naš devletlija je na još izrazitiji način prikazao značenje tevekjula u Islamu. Kad mu je došao u posjete jedan čovjek, osta­ vivši svoju devu neprivezanu pred kućom, rekao mu je: »Sveži je, pa je onda Sogu na emanet ostavi«. (Svršiće se). �— » r A J P E T« — Crpa Ha 60. Bpoj 4. tesarrulun bil-l'il Herseć sandžagu&i mutešarif elan MUSTAJ PAŠA SO KO LO VIĆ . bizum Mustafanun keffi kifajetuna tevkil bujurdum) Među tijem je Mehmed dobavio u Carigrad i ma­ Taj je ferman potpisan 7. safera 971. (27. sep­ ter i sestru, od kojih je napokon saznao, da mu Musta- tembra 1563.). ' Poslije toga pisac nam počima nabrajati Musta­ i'a nije' brat nego stričević. Na to je dobavio i najmla­ đeg brata, kojega je smjestio u lbrahim pašine saraje, fa pašine zadužbine i građevine po Bosni. U Saraje­ ali je i on umro prije svršetka nauka. Tu je usput izu­ vu je doveo jedan vodovod, koji je razveo na više čečio i berberski zanat. Kad je kasnije stupio u dvor­ sama i sagradio školu (muallim-chane) na jednom sku službu, sedam godina bio je carski berber i u tom vidnom mjestu. svojstvu išao sa sultan Sulejmanom na vojnu proti U Goraždu je sagradio ćupriju preko Drine i Elkas Mirzi. Vrativši se u Carigrad na vlastitu želju pokraj jedan karavan-saraj i isposlovao kod sultana riješen je te dužnosti i uvršten u spahije s 30 jaspri da se dokine »prolaznina« (resmi ubur) i »jurjevska dnevnice. jaspra« (Eflrelez akčesi). Tako je opustjela. Goražde Tada je Mehmed paša bio beglerbeg od Rumelije. ..oživilo, a stanovnici koji su ga bili napustili, vratili Mustafa je odavna želio, da vidi domovinu i da “ su se u stari zavičaj, koji je brzo procvao kao važno posjeti rodbinu. Kad je saopćio želju Mehmed paši. sv r a t iš t e ^ putnke, koji su išli od Istoka na Zapad dozvoli mu, da ode, ali pod izlikom, da pokupi danak i obratno. džiziju po brodskom kadiluku (ol bekane il'e sila itmeZa tijem je na putu između Goražda i Sarajeva u ge idžazet bujurmišlerđi)' Tom primkom je posjetio Mokrom sagradio dva karavan-saraja i tako spasiorođake i sve ih pridobio, da pređiona' islam. Dječake okolna sela od napasti putnika, koji su milom ili si­ je doveo sa sobom u Carigrad i smjestio ih u razne lom rekvirirali životne namirnice i tako silili stanov­ škole.*) ništvo da se raseli. U tima krajevima sagradio je još Za vrijeme vojne na N&jfđžbvan uzeo ga je Si*Ž nekoliko hanova i tako poboljšao stanje naroda i put­ lejman sebi za čašengira, a kad se vratio u Amasiju nicima olakšao putovanje kroz te krajeve. na zimovište početkom đžumada II. 902. (konac ap­ U Banjaluci u čaršiji sagradio je džamiju i ško­ rila 1555.) imenovao ga je tefterćehajom za temešvarlu i prama džamiji popravio ćupriju, koju je podigao ski vilajet sa ziametom od (>O.QOO jaspri. Tu je čast Ali paša i privezao im zadužbinu (vakuf) za uzdrža­ obnašao punih pet godina i Itroz to vrijeme uvijek vanje. Osim toga pokraj džamije načinio je banju i se družio sa Gazi Kasim pašom' koji je tada bio iia-4 jednu česmu. mjesnik u Temešvaru. U Banjalučkom kadiluku kod sela Trn sagradio Početkom muharema 971 (august 1563.) za zaslu­ karavan-saraj i preko jednog limena podigao ćupriju. ge imenovan je sandžakbegom na Hercegovini i sa svitom od 300 po izbor dvoranika i jbnaka došao u 1 tu je dokinuo prolazninu i iz okoline naselio raju i stvorio jednu kasabu, u kojoj je također sagradio Mostar. Među tijem je stolica bosanskih namjesnika osta­ džamiju i školu. U brodskom kadiluku u selu Maglaj sagradio je la ispražnjena, na koju se javilo mnogo kandidata. Kad je sultan Sulejmanu podnešen izvještaj — jk) lijep mesdžid (malu džamiju s drvenom munarom). pripovijedanju pisca — car se neko vrijeme zamisli, Pod gradom Kostajnicom podigao je ćupriju, do­ a onda ovako rekao : »Pokrajina Bosna ne može se veo vodovod i sagradio česmu. svakome povjeriti. Nije svačiji posao da s njome uU nevesinjskom kadiluku u selu Kozarci zagradio pravlja. Toj odličnoj pokrajini treba jedan vrijedan je karavan-saraj. beg (ol dijari dželilul itibare bir miri Rustem šiar laDa kako da Mustafa paša nije zaboravio ni svoje .zumdur), da sva raja pod sjenom njegove pravednosti rodno mjesto Sokol. Nu pošto je bio tijesan prostor živi zadvoljno. U pograničnim vilajetima često se do­ ža razvijanje varoši, uzeo je u blizini selo Rudo i is­ gađa, da se poremeti blagostanje u narodu i red i jk>- poslovao kod sultana povelju, da bude sedmični jkiredak u zemlji, što se povjerava upravo neuviđavnim zar. Tako se to mjestance brzo razvilo i postalo varo­ i neplemenitim ljudima, jer u ogledalu svijetske po­ šica od 400— 500 kuća većinom muslimanskih, koje. vjesnice sam se osvjedočio, da je uzrok propasti biv­ su živile u blagostanju. ših država, što su se državna dostojanstva povjerila S tijem Mustafa pašin biograf završujc njegove nedostojnim ljudima. Dakle, zapovijedam da se upra­ va sjiomenute pokrajine povjeri hercegovačkom san- zadužbine u Bosni i Hercegovini pa počima opis nje­ džak-begu mome Mustafi« (livni mezburun .zimami*i gove. vojne na Krupu. Ta je vojna dosta obširno i slikovito prikazana. Mi ćemo ovom prilikom iz toga načiniti kratak pre­ *) Lala Mehmed paša, Ferliađ paša. Derviš paša i Kara Ali l>eg su po svoj prilici tada s njime otišli u Carigrad na nauke gled, a prevod u cijelosti ostaviti za drugi put. i kasnije zaigrali odlične uloge kao državnici i vojskovođe. Između redaka vidi se, da je mladi Sokolović te­ i) Pisao veli, da je Oazi Husrev beg pokušao sagraditi žio i za bojnom slavom, ali pošto je tada i s Austrijom tuđe ćupriju, ali da je odustao radi poteškoća, koje nije mogao savladati. i s Mlecima Turska živila u miru, nije bilo prilike za / �.Bpoj 4. hojnu slavu. On je sazivao zemaljska vijeća, pravio izvješća o austrijskim provalama na granici i preko prijatelja u Carigradu kušao pripraviti teren za voj­ nu, a miroljubivi veliki vezir Ali paša Dabeli odlučno je odbijao svaku pomisao na poremećenje mira. Za to l11® 0 Menakiba oštro osuđuje Ali pašinu politiku i predbacuje mu malodušnost i kukavštinu, koje su po­ sljedice njegove korpulentnosti, jer je treba — veli, deset ljudi da ga digne na konja, a radi malenkosti mogao je sjahati bez tuđe pomoći (Ve estere suvar olmaga on kiši isterdi; ve lakim đonul alčaklugi idub džuzvi behane ile jere inerdi). Veliki vezir imao je svoga eksponenta u osobi svoga rođaka i bosanskog alajbega Memi šah bega, koji mu je na svoju ruku slao izvješća o Bosni i bo­ sanskoj granici. Naravno da je njemu više vjerovao nego li Mustaj begu. To je sigurno znao mladi Soko­ lović, za to ga je držanje vezirovo sve više dražilo i poticalo na ratovanje. Naročito mu je bila za oko .za­ pela tvrda Krupa, koja je bila u posjedu Nikole Zrinjskoga, koji mu se nekad veoma zamjerio. Osim toga bilo je i ambicije da osvoji Krupu, koju su prije obsijedali Gazi Husrev beg i Ulama pa­ ša, a nijesu je mogli osyojiti, nego se vraćali sa znat­ nim gubitcima. Pismo Zrinjskome, kojeg nam' sadr­ žaj bilježi životopisac ipiade provokacioni ton. U tole pismu među ostaliin veli ponosni Spkolović silnom Nikoli Zrinjskom: »U poredbi us ikojim moćnim dosto­ janstvom, ti si jedan gradski dizdar, a možda i mđarr obični gradski čuvar (Satvetj (zati đželadet sitna’ a nisbet bir hisar dizdari belki hjsar erlertnden biri sink »Ako nije sramota upitati:'kolika sila i moć treba da imaš, pa da budeš čak toliko smion i drzak?«i(Sormak ajb olmasin: ne kadar kudret u kuvvetun olo ki hak budenlu džur’ete ‘mubašeret ve bu mertebb hadden .zijade harekete mubadeiet ejleje sin?). Dosta su ta dva pasusa, da nam razjasne napeti odnošaj između Sokolovića i Zrinjskog. Iz njih izbija mržnja i izazivanje nemira na Krajini. Dalje nam bilježi- i sadržaj pisma, koje je Zrinjski spremio kao odgovor: »Dignuo si uobraženu glavu i nakrivivši oholo kapu. Zrinjski priznaje, da imade ugovor između kralja i sultana, ali da on ne poznaje tih ceremonija i da ne razumije njegovu potrebu. Za tijem hvali Krupu kao neosvojiv grad. »Neka je poku­ ša osvojiti, veli — pa će se ofuren vratiti kao Husrev beg i Ulema beg. Mjesto kamenja ostavili su pod njom mnogo glava.« Pismo završuje ovako: »Što znaš radi i što ti od ruke-ide ne žali.« Po mišljenju, pisca, to je pismo dalo povod, da Mustaj beg pozove Bošnjake pod bajrak i obsjedne Krupu u augustu 1565., a mi znamo, da je veliki ve­ zir Ali paša umro iste godine u junu i da je na nje­ govo mjesto zasjeo amidžić mu Mehmed paša Soko­ lović Visoki, koji je pod stare dane doveo Sulejmana pod Siget. Više je nego sigurno, da je promjena na stolici velikih vezira dala povod Mustaj begu da udari na Krupu. To se čisto vidi i.z sukoba s Ali pašinim rođa­ kom Memi Šah begom, koji je tada bio bosanski alaj­ beg. Memi Šah beg je imao informacije, da pazi da se na granici ne poremeti mir. To se vidi iz cijelog nje­ gova govora, koji nam pisac bilježi. Na protiv ođgorvor Mustaj begov zaudara prirođenom bahatosti i smradom baruta. Mustaj beg sa u svome v>i1 među Bošnja* cima osjećao tako jak, da bi zavojštio ne na Zrinj- P R T« — OrpaHa 61. skoga, nego i na bečkoga ćesara. Njegov drugi odgo­ vor Alaj begu pod Krupom prelazi granicu pristoj­ nosti, ako je u istinu onako govorio, kako nam pisac predaje. U govoru nam se Alajbeg prikazuje opreznom ku­ kavicom, _a u odgovoru Mustaj beg nam izgleda kao soko, koji gleda na Alajbega s visine i na koncu mu se kune carskom glavom, ako dulje bude govorio, i u vojsku sijao malodušje, da će ga svojom rukom posjeći. U istinu Krupa je bila tvrd orah, ali pod topuzom veledušja morao je pucati dok ga nije iza 25-dnevne obsađe sa sabljom u ruci osvojio na juriš. Zapo­ vjednik posade Matija Bakić zaglavio je s cijelom po­ sadom. _ Žalibože s padom Krupe završio je prepisivač »Dževahirul-Menakib« s riječima: ila ahirihi (i t. đ.). Šteta što ga nije do kraja prepisao ili barem naznačio, gdje se nalazi rukopis, s kojim se on služio kod pre­ pisivanja. Nema dvojbe, da je životopisac do pogibije Mustaj'pašine 1579. proslijedio prikazivanje njegovog plitičkog i kulturnog rada, jer je ovaj Sokolović u istinu došao na veliki glas kao budimski vezir, gdje ''je vladao trinaest godina na opće zadovoljstvo naroda i države^ Hammer veli, da je nekoliko dana iza pada Krupe ista sudbina stigla i Bos. Novi. Naredne godine za vrijeme opsade Sigeta sultan -Sulejman za zasluge imenovao je Mustaj bega beglerbegom i namjesnikom i\ Biidimu. Dr. S. Bašagić. CBpmeTaK B/iacTu AHHacTMje OcMaHOBnfca. TypcKa je HapoaHa CKymiiTHHa y AHropn npHXBaTH.ua 33koh, kojhm ce yKHaa HHCTHTyunja xaanc|)aTaI a laaHOBH cy TypcKe aHHacTHjenpoTjepaHH H3 TypcKe. ripe^a TOMe ry6 n qacT xajiH(})a aHHacTHja OcMaHa, Kojy je HenpeKHaHO Bpinnaa. ToaHHe 1922. je CBprHyT cyjiTaH MexMea IV. h ocTaBJbeHa OcMaHOBoj aHHacTHjn caMO BjepcKa nacT xaaH(j)e, Kojy je aocaaa ođaB.bao MyxaMeaoB 6 paT Meyna. Kano je no3HaTO, nomncao je 3a BpnjeMe paTa cyaTaH MexMea CMpTHy ocyay Haa KeMaa narnoM, Koja je Taaa nođjerao h pa3BHO TypcKy HauHOHaaHCTHHKy 6 op6y npoTHB Iiapnrpaaa h cyjrraHa, Koja OHaa HHje hh cayTHO, aa je HCToaoČHO c obom ocyaoM nomncao h CMpTHy ocyay CBojoj aHHacTHjn. HHHacTHjy je OciwaH0 By ocHOBao Ocm3 h ea Ta3H, potjeH 1259. y CyKyTy, y BHTHHHjn, a yMpo r. 1326. O h je Hacanjeano r. 1288. CBora oua, EpTorpyaa BO^y TypcKHx HOMaackhx MeTa, Koje cy o 6 HTOBaae y noapysjHMa OenrHje. Ocm3 h je roaHHe 1299. OBaaaao mht3bhm TypcKHM naeMeHOM, Koje ce OTaaa npo3Baao cayx<6 eHO OcMaHanje h ocBojno sHTaBy Maay A3njy. . ripeMa hobhhckhm BHjecTHMa Bek je 6 hbujh XaaH(j>a A66 ya Mepna ocraBno UapHrpaH h 3anyTHO ce y LLlBHuapcKy, a ocTaaHM MJiaHOBHMa oapetjeH je poK oa roanHy aaHa, aa bh KBHanpajy CBoje hmobhhckc oaHOce. BnjecTH eBponcKe ujTaMne HHjecy noTnyHe, na ne m oren o oiu nncaTH o OBoj cTBapn, aan no TypcKHM H3BopHMa He paan ce o yKHaatt.y XHflat})aTa, jep ra Typun h He Mory yKHHyTH, Hero 6 h to cTBap 6 naa cbhx MycaHMaHa. McTHHa, no obom T ypun ce oapnqy XnaacJ)eTa, jep cy ra chbom npHCBojnaH h h xoke aa ap*aBy h ap*aBny noaHTHKy aa eMaHunjyjy oa BjepcKor ynaHBa, Kojn je 6 ho Bpao bcjihk y TypcKoj. Flo McaaMy HeMa Koa Hac oepa, aaH je y Typci<oj y 3eo ToaHKor Maxa, aa ce je BjepoM cBe HHaeTHtjjHKOBaao. Y CBaKoj hhcthTyunjH, y hht3bom jaBHOM )KHBOTy, y noaHTHHH, na h caMoj Kykn Baaaao je yMjeTHO CBopeHH Kaep, Kojn je yKOMHO MHTaB 3KHBOT h peaoBHTH H>eroB Hanpeaan. Hm<aKBa caBpeweHHja pe(J)opMa HHje ce Moraa npoBecTH, cbh 33kohh, CBe oapeaOe �CrpaHa 62. — »rA JPET« — Tpa)KHae cy npHCTaHaK one Bj'epCKe yMjeTHO cmopeHe onnrapxnje. HoBa MJiaAa TypcKa yBHflHBtun aa Hefce Mohu HanpHjeA Mopaao ce je jiaTHTH obhx cpencraBa u npoBecTH paAHKajme petjjopine y cBojoj ynpaBM, y 3aKOHOAaBCTBy u oc; io<5oahth ce OBaKor ynaHBa. Bjepa je CTBap CBaKor lOBjeica h rt.eroBe caBjecTM, H>eroBor ocBjeAOHema. ,IIpx<aBa Kao TaKOBa He CMHje CMeTaTH HcnoBHjeaaH.e Bjepe, a npeACTaBHHUH oneT OBe ne CMHjy yTMuaTM Ha pa3BHT3K flpjKaBe h rt.e3HHOr ype1>eH>a Ha MOJiepHHM npHHUHnHMa. O bo je no npn.'inun 6 ho caapwaj roBopa, KojH cy H3peMeHH y HapoflHoj CKynuiTHHH y AHropH. AHropa He x e m , na HaMeTHe cbhm MycnnMaHHMa BjepcKor noniaBHuy h raaBHor M.MaAia. O a AaHac MycjiHM3HH HMajy npaBO SnparH HOBor XaaH(})y, y kojihko ce Momu cnopa3yMHTH. HcTHHa OBaj Aorafaj he npoH3BecTH BeaHKy peBO/iyunjy K0H3epBaTHBHHx AyxoBa, a o63itpoM Ha H>eroBy b3)khoct mh fceMO ce noHOBO 0CBpHyTn Ha obo nnTafbe aok AoCnjeMO cHrypHe BHjecTH. Bu. Sultan Abdul-Medžid. U ovom broju »Gajreta« donosimo sliku sultana Abdul Medžida uz članak. »Dolazak Omerpaše Latasa u Bosnu« kojeg je napi­ sao naš saradnik g. Muderizović. Sultan Abdul Medžid je poznat i iz naše novije historije, pa ima još i danas stari ljudi koji su zapamtili njegov vafcaLi Omerpašin. On je prvi u Turskoj počeo prpvađau re forme i proveo ih u nekoliko, a kako je kilo u Bosni čitatelji će viditi iz člamta o ^merpaši. Ur e d . Nojeva lađa. Kod nas je u Bosni i Hercegovini nedovolj­ no razvijeno interesovanje za ovakva dela. I onda kada se jave, pa i u solidnom i ukusnom izdanju, kao što je ovo, uvek su predmečitanja samo izvesnih, u ostalom vrlo uskih krugova intelegencije. Zato Ahmet Muratbegović nije tako ni poznat kod nas u Bosni, kao ovde u Hrvatskoj. Njegova „ N o j e m o v a I a đ a“, koja je izašla pre ns4 koliko dana primljena je ,u svim literarnim krugovima sa veli­ kim oduševljenjem i sa velikim simpatijama. U svojim novela­ ma on opisuje sebe, on u svemu vidi sebe, i sve u sebi. On se buni, revoltira protiv svega. Tu je zastupana umetnost naše nutrinje, nateg mozga, naše krvi. A Muratbegović pripada posleratnoj literarnoj generaciji koja stremi i stvara općeljudski tip n a š e r a s e i n a š e n a c i j e . Muratbegović je kao književnik mirom naturalista i kao takav zarezao je crte svoga književnog profila jasno i markantno i te crte ostaće jasne. Izdao je također zbirku pesama „Haremska lirika" o kojoj je pisao poznati njemački književnik Herman Vendel u „Prager Pressi", a kasnije u svojoj knjizi „Von Belgrad bis Biicari". „Nojemova lađa" obuhvata devet štampanih araka, a cena joj 25. dinara. Naručuje se u svim rečim tiskarama. Mi najtoplije preporučujemo k n j i g u ovoga našega mladoga književnika. M ustafa A likalfić. POČECI NOVINARSTVA. Novinarstvo je staro kao što je star svijet, jer su .ljudi vazda bili željni novosti, a prvi novinari bile su one Homerove žene, koje su sjedeći oko vatre, pripovi jedale novosti iz trojanskog rata. Od tih oblika pa do današnjih velikih dnevnika s milijunskom nakladom, prevaljen je velik put, pa taj razmak najbolje prikazuje golemi napredak kulture. Pi sane izvještaje poznavali su stari Egipćani, kao što i Rimljani, no prve novine počele su izlaziti u Pekingu u četvrtom stoljeću. Taj časni list postoji još i danas, pa su najstarije evropske no­ vine, od »Times-a« do »Journal des Debats« prema njemu obični parveniji. Dr. Cabancs objavio je u »Rcvue Mondiale« posebnu Bpoj 4. sludiju o tom predmetu, baveći se poglavito ličnošću prvog francuskog profesionalnog novinara Theophrasta Renauđot, koji ji* 1031. dobio od kralja Ljudevita XIII. dopuštenje, da izdaje no­ rme, koje će donositi vijesti iz sviju krajeva svijeta. Renauđot je međutim imao predšastnika u Holandiji (»Njeuvve Tydinghe« u Anversu počele su izlaziti jedno dvadesetak godina ranije, a trajale su sve do 1824.) Ali u samoj Francuskoj postojala je već izvjesna novinarska tradicija, iako nije bilo pravih novina u da­ našnjem smislu. U doba ekspedicija kralja Karla VIII. u Italiju i 494., izlazio je u Parizu povremeno štampani bulletin b kreta­ nju francuske vojske, a u 16. i 17. vijeku bilo je u Parizu neko­ liko organizacija »nouvellista«, koji su imali svoje urede i svoje dopisnike u provinciji, te su izdavali štampane kronike, posveće­ ne najviše anegdotama i skandalima. To su bili većinom literarni bohemi, koji dakako nisu istinu smatrali nepovredivom ' dog mom, nego su je dražesno ili zlobno uđešavali prema darežlji Tosti interesirane gospode. I sv. Franjo Saleški, okušao se kao žurnalista, pa ga je nedavno prigodom njegove obljetnice, papa, nazvao zaštitnikom kršćanskih novinara. On je zbog pobijanja kalvinista, ne dospjevajući dosta propovijedati, štampao svoje propovijedi u letačima i ha taj ih način rasturivao. Reklama je započela s Renauđotovim novinama, koje su počele hvaliti razne Ijrkovi.tć'vode i čudesne balzame, ali mali oglasnik uveo je t k tridesetih godina prošlog vijeka, zajedno s roman-feuilletonom, Eniile Girardin u svom listu »La Pressa«. IZ ŽIVOTA LA V A TOLSTOJA. Pijanist Goldenwieser, koji je intimno' požnavao Lava Tolstoja, imao je često prilike da razgo­ vara s njime za njegovog pustinjaštva u Jasnojoj Poljani, čije uspomene sada objelodanjuje u dva sveska koja nose naslov »Knjiga o Tolstoju«. ~~^vLav Tolstoj prikazuje nam se kao živ u djelu Goldenvviesera; živ kao pisac i kao čovjek. Filozof i u isto vrijeme impul­ zivan, u njemu su dnevni događaji imali neposredni, odraz. Bio je lako podražljiv. Ljutilo ga je nada sv.e preobličenje njegovih ideja sa strane tako zvanih tolstojevaca^ Jednoga je dana rekao o tom: »Kad bih mogao živjeti drugih osamdeset godina i kad bih neprestano govorio, od jutra do navečer, ne bih mogao izreći sve š.to mi krivo pripišu tolstojevci«. 0 poznatom njegovom portretu u kojem ga je Riepin prikazao bosonga, primijetio je: »Budući da nosim papuče, ne trebam sagova u kući. Ali nisam nikada h o­ dao bos. Riepin me je naslikao u košulji, gologa vrata i boso noga. Sreća što me nije prikazao u gaćama!« Imao je katkad dječje porive, šttajući Goldemvieserom, često bi mu rekao: »Haj­ demo da trčimo«. I filozof, koji je imao sedamdesetosam godina, bježao je kao kakav velik dječak uz mladog pianistu koji je imao dvadesetijednu. \ — Jeste li čitali djelo Maeterlinckovo „Monna Vanna?" — upita ga jednom doktor Butkievič. — Zašto? Hvala Bogu nisam ništa zla učinio — odvrati Tolstoj. (ioldenwieser tada primijeti da Maeterlinck cijeni veliko pjel sničko djelo »Vlast tmine«. — Zašto me dakle ne slijedi? — reče Tolstoj. Filozof se često šalio na račun žena. Pisat ću još o ženama reče jednoga dana. Kad budem vrlo star, imaću pokvaren že­ ludac i ne ću moći više vidjeti svijet nego kroz prozor viknuću im ispruživši glavu: „E to kakve ste. Ali ću brzo uteći, na me ne prožđeru«. A govoreći o navali žena na sveučilište, primijeti: »Da sam ja ministar, izdao bih zakon, po kojem bi se žene smjele baviti studijem, ali bi izgubile pravo na udaju i rađanje djece. Kad se ne bi htjele pokoriti, bile bi strogo kažnjene. Uvjeren sam da bi odabrale udaju«. ŽELJE ZA PRODULJENJEM ŽIVOTA. U posljednjih se neko­ liko godina par velikih učenjaka zagrijalo za lijek protiv staro­ sti, odnosno za način, kako da čovjek produži svoj.život. N a j­ veću je slavu na t jm području odnio Steinach sa svojim čudo­ tvornim ucjepljivanjem žlijezda, koje — nisu nikome produžile život. U, Americi se sada javilo nekoliko učenjaka, koji se bave �Bpoj 4. — »r A J P E T« — s *s**m pitanjem, i svaki traži da se što više proslavi, li, kako se to u predgovorima naučnih rasprava veli, da čovječanstvu što više pomogne. Dr. Thomas Darlington, jedan od najpoznatijih članova liječničkog udruženja u Americi tvrdi, da je našao na­ čin, kako se može produžiti čovječji život za 10— 15 godina. Pro­ pisi dra. Darlingtona nisu komplikovani: nekoliko puta na dan prati zube, piti čaja i uz svaki obrok, između jela, popiti četiri čaše vode. O if tvrdi, da je sa ovim pokusom već mnogim ljudima produžio život. Drugi jedan Američanin objavljuje vrlo grlato o svojim pronalascima u tom pravcu. Kako se čini, ovo bi trebao CtpaHa 6.1 biti pravi eliksir životu. Dosada je izvršio neke pokuse sa velikim uspjehom — na kokošima. Ovaj je učenjak pronašao kemijski spoj, po kojemu je srce jedne kokoši podržavao život kroz 15 go­ dina; k tome je kokoš dobila i na mesu za jednu petinu svoje težine. Kod toga je postupao ovako. U srce svoga pacijenta, ne­ dužne kokice, uštrcavao je krvi starih kokoši i krvi pilića. Prva je krv djelovala tako, da je srce raslo, a druga je pospješivala kucajc. U staroj krvi, dakle, fali nešto što ima u žilama mladog organizma. Ako se ispitaju te sastavine krvi, metoda se može s uspjehom primijeniti na čovječji organizam. TAJPETOB TJ1ACHMK. MsacnaHHK Haer. Ben. Kpan>a Ha rajieTOBoj 3a6aBH y BmHa aafiann TajpeTona no/to^fiopa y B iicokom, o/ipvKanoj ’ I. MapTa o. r. npircycTBonao je imac-iamu; lbcr. Be.ij. KpaJba, uoH*iiMKii nyK0RHHK rocn. llBa /ioKHh, Te je iipimo-Kiio Kao AoOpoi<oa>hh npiuior y hmc Iber. Be.nii'iaucTBa cBOTy oa Jlimapa 3.000. floBOAOM Te iiajKite ca HajBinuer MjecTa noAOAčop TajpeTa y Bii­ cokom ynyTiio je ^nopcuoj Kaiute-napiijii niirMPH.v :iaxBa.uy c.-nii ji Mteher ca/ip>Kaja: »KadiincTCKoj Kaimejiapiiju lb . Ben. Kjm.’ba A.neKcaHApa I. Dcorpafl. — TajpeTOB iioaoaOop y B iioi^kom ’yoxnheii ii avooko ;,upityT BejiiucoM naiKH.oM, Ko^y je Ri^iie ^Wpan.CBCKO Bcjni'iauctbo — npiiJiiiKOM npiipchiiHniba nanio Saoane i. MapTa 1924r" ii.tbojihjio iioium ni imacJiaBtun napoMoror Cmora ii:iac.naHiii;a Ha sa6aB.y ii AonpiiHCBUiii oćiuiaH iipn'ibr, ca RSjmiuniM ocehajf-M no/iaini’nce BepHocTH ii oflanouiir aaxna.ri.yje ce BameM ICpa-t.. iieJiiriaHCTB.v n KJiine: /ia jkiibii Iberono Kpaa>eBCKo Beniiuaifctbo Kpajb AjiCKcanflep I., Hjcanuo Be.nii'iancTBo Kpa.i>ima Mapnja h IbcroBO KpaA>eBCi:o tJnooMaircTBo HpecTo lOHarjicniuiK IleTap, Ham Aparn ii of'ub.vdji.cmi no^jtoniiTejh. cckom. ripe^cje^HHK: X. TaxMMmhHja B. p. CeicpeTap: Jycy<p MyxHh, b. p. flap TajpeTy npeAcegHHKa Bnape. IlpHMHBUiii I. fipoj »rajpeTa« TocnoAHH HnKOJia namuh IIpeAceAHHK Mhh. CaBCTa nocJiao je TajpcTy cbot.y oa ,3,iih. 500.— kuo cboJ AOopoBo-T.ilii npnjior. HcTy TOJiiiKy cBOT.y OTnocjiao je TocnoAiik IIpeflceAHiiK BjiaAe nao cBoj npiuior TajpeTOBoj aadasu y Biicokom. TajpeTB MeB/iyn y BHxahy. Jiana 3. (|>efip,yana 0. r. o;ipataH je MenayA y TajperoBOM kohbhkt.v y Bnxahy, kom.v je npncycTBOBao npecTiijeTAii Penc-yji-yAeMa HaymeBiih n cba MjeCHa yjicMa, Te cbii OAAiriHiijii rpabami rpaAa Biixaha. MeB.iyA 11 caaanaTe cy yiHAii miTOMitn KOitmiKTa, a aaTO nx je iiapo'iiiTo upiinpcMao BjepoyuHTejh MjecHe riiMiiauiije MyxaMeA eiji. 3axiipoBiih. IlpocTopiijc, y KojiiMa je Mcbjija npoyieii 6nne cy ahbho AeiiopncaHe, a HapouiiTo cy ynanc y omu Miiore ACBxe no 3iiaoBiiMft, Koje cy caMii niiTOMitH KOHBiiKTa napaAHAii. Kano cmo imBjeiuTeHH, npecBiijcTAii XatjH Penc eiJicHAiija 6110 je ranyT obhm MeBJiyAOM, Te je impaaiio CBoje ne.TiiKo aaA0B0.i>CTB0. Aa ce TajpoTOB noAM.naAait OAraja n y BjepcKOM A.vxy. HajaHKa TajpeTOBa TocnoljHHCKor nofloflfiopa. y yTopaK, 4. MapTa 0. r.' npiipebeiia je Majanaa TajpeTOBa TocnobiiHCKor roAOAdopa y npocTOpnjaMa rajpeTa. Ha MajaiiK.v je noaBaTo oko 300 rocnolja na CapajeBa, a npncycTB0BaA0 nx je oko 200, Mcby uojiiMa je 6110 H BemiKii opoj cyrpabani;ii Apyrnx Bjepa. T.y cy cjAjeAOBaAe roenobe im najoAJiiimiihjrix KpyroBa. 3afiaBA>aibe ca iirpaiiKOM u njeBaibeM TpnjaAO je oa 6—11 crtu Ha Benep. Meby ni)iicyTHHMa rocnobaMa 11pHK.y1iA.eH0 je 2015 /liinapa. Obo jeno npBii nyT, Aa cy UAamme rajpeTona noAOAčopa OApwa.TC 1111TiiMiio aaOaBiio Bene, a OA6op je 3aKA>yMiio Aa he y 6yA.vhe neiuhc lipnpcbiiuaTii ouuKOita cnjcjia. UJerpTCHH TeMaj y capajeBCKOM kohbmKTy. Y oba. TajpeTOhom kohbhKTy na.naTH ce nopeA cpeAH.ouu«oJiaua npcKO 50 inerpTa, koju H3yManajy paane MOAepHe aanaTC. HiumiijaTiuioM yupane KOHBiuaa oTBopen je uierpTCKii Tcuaj y obom kohbhkt.v oa 1. jaH^apa 0. r.„.a Tpajahe ao 30. jyHa. llHcneicTop CTpyMimx iuHOJia r. Kopemih H.iauiao je npjio cycpeTA»iiBO ynpaBii kohuiikta y cycpcT h AOAHjeniro ABojiiuy ciioco6hhx liacTaiiHiiKa, Koju be y TeM&jjr^»»:aTii iipeAaBaH>a CBaKor ashr 11a Bene, KaAa ce inerpTH iiOBpaTe. 113 cnojttt paAHOHa h OAMppe. H o bm noflofl6op rajpeTa y Ty3nH. y H6Ae.A>y, 2. MapTa 1924. X-npocTopiijaMa »TcpcKiijaT« oApwao je TajpcTOB noAOAOop y Tys.nii cBOjy roAHiuH>y cj^nuiTiiHy, Ha Kojoj je lmaOpan hobii iiOAOAčop ii to : upoAcjeAHiiK: T. UleitiKitja rAyxnh, kabokut, TajiiiiK; r. XyceiiH M. OcMaHOBiih, OAarajHiii;: r. A6AyJiax Kynoeuh, I. peBimop: r. A xmca IlIepfiHh, 1T. peBimop: r. KaApara KyHociih, oaMjeinmii: rr. Jycy(Ji“X . 'Jainapariih, Caiiiu BepoHh'"ii ]|6paxiiu ApHa.VT. HoBonaaOpaHii hoaoaOop odehaje BpAo MHoro, Aa he yMHiiimi na iHiipeH>y TajpeToiic HAeje, oOanpou Ha to Aa cy lmaopane aiiuliocTii Haj,ynAHBHiiju rpabami rpaAa Tynjie 11 Aa cy npcKaA>cHH HpiijiiTc-hii TajpeTa oa j’BiijeK. rioBjepeHHK TajpeTa y HajHMMy. r.TaiiHii OAčop TajpeTa nneHOBao je obhx Aana nofijepeHimoM rocuob.y <l»aTy XatiHCMajAOBiih cynpyry AyroroAiiuiiber TajpeToiia noBjepeHiiKa r. Myxa.\ieAa XaHiicMajAOBiiha, iiHAtycTpnjaAna 113 HajHHMa. noBjepeHiiua je seh AOcaAa VKyniiAa Aiijennx npiiAora aa TajpeT 11 to ueb.v rocno­ baMa fiea pasAHKe Bjepe. Hobm noBjepeHHK TajpeTa y BMiuerpaAy. Y MjccTO AOcaAalber noAOAćopa TajpeTa y BHiiierpaAy, kojh je 6 ho HenoTnyH, HMPHonan je noBjepcHHKOM TajpeTa y hctom MjecTy r. MypaA6er Henriih, oaiiKOBim AiipeKTop, Koju je h ao caAa c bekom npnAiiKOM paAiio aa TajpeT. Hobii HOBjepemiK HacTojahe Aa y uito KpaheM BpeMeny caaoBe CKyniuTiiHy MjecHiix M.ianoBa TajpeTa, Ha itojoj he ce imaopaTii ctoarh noAOAčop. PaA noAOAOopa TajpeTa y npnjenon.y. HcAamio naaopaim noAOAdop TajpeTa y IIpnjenoA.y ii3Hajyiio je HapomiT.v Kyhy, rAje he ce iiajiaaimi npocTopiije noAOAdopa 11 y KojiiMa he iioaoAćop OApiKaBaTii nenepihc anajuhaOeTCKe TenajeBe, a Ty he 6 iith (MjemTeHa 11 »TajpcTOBa MiiTaonnita«. Ha Aan 2. MapTa t. r. aaKaaaica je y hobiim npocTopnjaMa TajpcroBa KomhepeHUHja, Ha i;ojy cy iioaBHHii HajyrAeAHiijn rpabaHH o6njyx Bjepa. Ha Toj KOHcjicpcHitujii H3Bpunihe ce yiuicHBaH>e AoopoTBopa n yieMeA.aua, Kao 11 ocrniBaibe AniTaunoHor oAČopa paAH ycnjeuiHiijer paAa sa TajpeT. Obom npuniiKOM oprammoBahe ce npiiKynA>aH>e Ao6poBO«bmix npnjiora 11 3ehaTa 3a TajpeT, o63iipoM m io ycKopo HacT.ynajy paMaaancKii ahhii h oajpaM. IIoaoaćop he lipouiiipiiTii cBojy aitUHjy ii na okoahe ce.ia, Te he ce ynyTHTii HeKojit maenoBii, niM HacTyiui iipo.T>ehe, Aa opraHH3amijy caKyn.i>aiba npnAora y iiobuj- h y HapauH npoBeAy 11 no okoahhm ceAHMa. lio �cneMy H3ivr#M. ja je hobh nojojGop Hajo3finJi>imje cibbtho cbojy ^jrjKnocT. na he c Tora 0e3 c.vMH>e hmhth y dične pajy n aaMaiiiRHX yenjexa. rajpeToea aafiaBa y Hobom naaapy. ()Kpy»HH nojojGop TajpeTa 3n oapjr paiUKH npupcjno je na jbh 8. Hapia o. r. y Hoiiom Ila3apy OBOjy bcjihk.v 3ađaBy ca urpaiiKOM y KopncT J’ajpeTft, ca cc 3ar>HBJ.aTe na cnnM TajpeTOBnM 3aCanaMa ii ja o j nac noiiccetc iiajJTeniue .vrncite. y to HMe jofipo hhm jo iiijih h kjih 'icm : Heita jKiioe lf>HX0Ba BnjiH'iancTBa Kpaj> h Kpa.'bima, neica » hbh Iher. Kpaj. RHCO'iaHCTBO npccTOJioiiacjbej h iik IleTap, noKpoBHTea. TajpeTa, tc hbkh » hbh nnacJianiiKa Iber. Be.i. nyK. rocn. JToiciih ! (BypaH anaay3.) CJmjejehHM nporpaMOM : HaKOH Tora nsBojHJie cy ce nojejnHe Ta'me nporpaMa anORBe. CiiMnaTH'iHa yneHHja Paanja Myxnh pemiTOBana je nje-, ^My o j Ha3H(pa PecyjiOBHha »OTaijOinia«. Ca jeiuiaMajHjaMa c.v ii3UHjemaHe njecne, Koje je BpiijejHH xopoBoba ihkojickh ynpaBiiTejj r. B ouiko KocTHh ca hikojickom jjeu oif y jna rnaca OTnje- 1) ITo3jpaBHa piljen rocTHMa o j npejcjejHHKa nojojGopa. 2) /TeKJiaMamtja: » JejimcTBO« ii3B0je banu ocHOBHe niKOJie. 3) no3opmuHH KOMaj: »Chpotr jnjeTe — A iafie r n IIIetbH- Ka«, Tparejnja y 3 nnHa. 3aTiiM jojiami itrpaHKa, Te 3a BpnjeMe ojMopa maJbHBa noniTa ca naGopoM Kpajbnue na6aBe. 0 ycnjexy OBe aafiane nporoROpHheMO y iiaybeM 6pojy. Hobm yieMen>MTen. TajpeTa. OBjamibH yrjiejHK TproBau h npiijaiea. TajpeTa r. CajiHxara X. Kapnh, ynncao ce je na ’iJiana yTeMejba«ia TajpeTa, nojioaumran y totorom ^ hh. 500. JKhbiio, ii jTJiejaan ce h jpyrn y H>era! BjepcKH BacriHTas y capajeBCKOM KOHBHHTy. Tlo npenopyuH rocnojima Peiic-Yji-yjieMe HajnieBnha, TjiaBHH ojGop je nMeHOBao 3a BjepcKor BacnnTa'ia y capajeBCKOM KOHBHKTy r. MyiuiG eij). UepHha. jnpeKTopa 0Kpy*He Mejpece, koju je CBojv jy:Khcct Beh HacTynH0. Tocn. HepHh nojynaBahe y BjepoHajnn oko 50 merpTa h to HejejbHO no 4 caTa, a ochm Tora he ctaKe xeij>Te HajMa&e jejaHnj-T jpacajii npejaBaibe ( Bany Hacniai) 3a CBe nnTOMje. IleTKOM he nx bojhth y paMnjy Kao h 3a npnjeMe paManaHa cbćiko Bene Ha TepaBHjy. t TajpeTOBa aafiaea y B mco ko m . UojojGop TajpeTa y Bhcokom y3 cyjjeji0B8H>e yniiTeJbCTna napojHHx ochobhhx mKOJia, ojp»ao je 1. MapTa o. r. CBojy rojJjpHbtf 3a6aiiy, Koja je ycnjeji& miimo cnaKO 0'ieKHBan.c. ITpocTopHje Ti'abaHCKe Hhtrohhuc h ConojiaHe, rjje ce je 3a6aBa janajia, Girjie cy jvnKOM nyHe. Ha 3a6aB.y cy jouijih aajo/uin'iHHjg rpabaim, a ocoGhto ce je Mcby obhm HCTaiuia MycjiHMaHCKa MJiajenc. 3a0aBy cy ynpaB0 3anHHiiJiu rocth H3 CapajeBa, kojh cy y JfoceđHOM BaroHy jonjTOBajin H3 CapajeBa y 6 caTii nocjinje nojHe h KopnopaTHBHO joihjih ca CTaHHje ca BojHOM My3iiKOM y rpaj. Capajjraje je npejnojno npejcjejHHK TjiaBHor ojGopa r. /lp. XacanGeroBiih. Mano H3a Tora 6p30jaBHa »ima jaBii ja CJinjejehHM Basni jOJia3H KpajteB H3acjiaHHK. Time je TajpeTy yKa3aHa Hajneha na»H>a, Kojy j o jaHac Hn jejHo jpyniTBO y Bhcokom HHje johciibh.io. Kpa.i.cB H3acJiahhk Gho je koh>hhkh hjtkobhhk r. HBa floKiih. Ha caMy BHjecT ja jona3H H3acjiaHHK IberoBor Be.iHiaHCTBa, 3a6aBa je ojMax npeTBopeHa y bcjihkc MaHH$ecTaunje; a Kaja ce je nojaBHo r. nyK. ^oicHh, Meby caKynjbeniiM cBnjeTOM HHje Ghjio itpaja Becej.y h ojymeB„T>eH>y. y Taj MOMeHaT BojHa je My3HKa iiHTomipajia xiiMHe, niTo je 3aBpmeHO ca ojymeBJ>eHHM noKJHjnMa Kpa&eBckom floMy. IIoniTO cy 3aBpmene OBe MaHH<J>ecTaimje, nacTop ce jurao, a Ha nonopHiiuh ce noKa3ao npejcjejHHK TajpeTOBa noj­ ojGopa, cyjHja r. XaMjnja TaxMinnhHja, kojh H3Ban nporpa«a no3jpaBJi>a Kpaj>eBor H3acjiaHHKa, rocTe H3 CapajeBa H.npncyTHe rpabaHe ca cjHjejehHu roBopoM: Tocnobe h rocnojo ! Oj Kano je Bhcoko nocTajio, Hnje jojKhbhjio CBenaHnjer jaHa h HHje xiy yKa3aHa Beha nonacT, Hero jaHac. TajpeTOB nojoj6op jaje 3a6abj y MaJiosi npoBiiHniijajiiioM rpajnhy h to aanama 6yjHo oko H>er. Ben. Kpan>a, Te naM Ha 3a0aBy maj>e CBora HaponnTor H3 a(JiaHHKa y BncoKojnjeaeHoj ocoGn n.VKOBHiiKa r. jJoKHha. Ja caM cpeTaH h pajocTaH, iuto mh je y jho 3ana.na Ta pnjeraa nacT, ja c obot MjecTa Mory ja no3jpaBHM H>er. Beji. Kpajba A^eiccanjpa I., fteaimo BejH'iancTBO jpary naM Kpaj>nuy Mapnjy h H>er. Kpaj>. BnconaHCTBO npecTOJOHacjbejHHKa neTpa, noKponiiTCJba TajpeTa, Te HnacJiamiKa H>er. Beji. r. nyK. /Tokhha. atHBjejin! IIo3jpaBJi.aM npejcjejmiKa TajpeTa r. Jlp. XacanfieroBHha, cbp ojGopnime Tji&Bnor ojGopa, Kao h cBy ocTany rr. rocTe ca cTpaHc u MHoronoiuTOBany nyrtjHKy H3 MjecTa. JKcjhm Ban cBiiMa, aa ce y nauioj cpejimu najjemiie naOaiiHTe, Kao ihto UiraMnapHja »Ofioj«, CapajeBo. Bao. ^Tjennjn KOMaj »Kojy>if)OBO jaje« H3Bena cy jjeu a Ha enoonhe 3aj0B0JbCTB0, j o k KQMaj »Mnja CyKajiOB« tojihko je no.v'iaH, j a ce je mhoth 3anaH>HO, raejajyhH joime niihe jOTjepa moBjena, na ja ce Mopa caM j a njeuia. — JJa je nporpan onai;o ycnno y npBOM p ejy aacjyra cnaja MjecnoM ^ ihtcjbctb .v , a ocoGhto npnjejnoM ypaBHTej>y r. KocTnhy. Tlo cBpuieHOM nporpa\iy npno kojio je noBeo iinac.jiaHHK Iber. Ben. r. floRHh, ca jpa»ecH0M rocnobHUOM M. CTaHHUinh. TaKO je 3a6aBa HacTaB.iiCHa CBe j o nope. y jyTpo je oko 100 rpabana HajyrjejHHjnx HcnpaTnjio Ha CTaHnuy imacJiaHHKa Iber. Be/i. n ocTane rocTe. Kano je saGana y MopajKOu norjiejy npeBa3Huuia cbkko oneKHBafte, TaKO je hcto h MaTepnjaJHH ycnjex uajbh c h o CBe jocajaibe 3a6aBe y B hco ­ kom . YKynaH npuxoj 3a6aBe H3H0CH GaH3y 14.000 /THHapa. TajpeTOBa 3a6aBa y BMxahy. y cy(tory 1. MapTa o. r. ojpacaHa je TajpeTOBa 3a6aBa y Bnxahy. y KOHuepTHOM jn je jy npo­ rpaMa y3ejH cy yneuiha, n opej Mjecne MycjinMaHcice OMJiajnn. jom h r. JTp- ToJiaim ca njeBaH>eM (6apHTOH cojio) ya npaTibjH>eroBe roenobe Ha KJiaBnpy, naTHM r. CTauiKO BimjaKiijoBiih na bhojihhh y3 npaTH>y Ha KJiaBiipy roenobe M. Cnxe. MyuiKH afiop n MjemoBHTH 36op TajpeTOBHx miTOMaua yBje»Gao je y,iiiTC.T> n o j »ynaiiHje r. JlyKa OnaH'inh. y n030pHuiH0M KOMajy »3y- . JiyMhap«, liMao je HacnoBHy y jory r, Jobo T-naBanoBiih n iberoua napTiicpnua cecTpa My rocnobHua ByKa, a yjiory Uaijtepare nrpao je y Bnxahy OMiiJbeju TeHopncTa r. Myxo TJiiinih. 3a Ginjie ja poBa.ne cy pa3Ha jena Haine xaHyMe, a jmjeno cy ce ojanBajii ii cyrpabaHii jpyrnx Bjepa. Hpojajy Gnijie-a imajie cy *uiaHHUc >Kojia CpncKHX Ceciapa« rbe JlaKiih h raaora»a. 3a jeKopaunj.v caae j a j e cy npBe Kyhe y Bnxahy cBoje najjbenme hHJiHMC, a MiioniMa je Ghjio npnno, hito ce h oj h>hx Huje Ma niTa Ghjo 3aTpa»HJio. — nocjeTa 3a0aBe Gnja je BaHpejna, naponHTO ca CTpaHe MycjiHMa»a u okojhhs cejia. nporpaM je naBejeH Ha onhe najOBOJbCTBO, na cy MHorn yrjiejHH rpabann n mhhobhhjh necTHTajm npejcjejHHKy nojojGopa r. OcMauy Peuiihy na ycnexy. H3pawaBajyhH ce, j a OBaKOBy 3a,6aBy Bnxah jom Hnje nanaMtho. 3a6aBH cy npncycTBOBaJiH h jejieraTH Tjiamior ojGopa TajpeTa rr. XaMHj KjKiih h Hcmct SiuijHh. — Ha»aJiocT Mopa ce obom npnjiHKOM npHMHjeTHTH, j a je HSBjecHa cicynnHy Jbyjn y BHxahy CBiiM cnjiaMa p a jiu a h npnjemaMa ojBpahaJia hcjuimckh CBHjeT o j Te 3a6aBe, TaKO j cy hj' jhjih mbotiim rpabamiMa y Bnxahy 6ecnjiaTHo KOJa j a ce Ha jaH 3aGaBe ojBe3y y IlamiH Ha HeKHKBy To6o*e jp y ry 3a0aBy. A jih XBajia Bory, Ta CKynHHa JbyjH y CBojiiM HanaHaMa Huje ycnjena, jep caB nomTCHH CBHjeT Mj'CJiHMaHCKH, n op ej cbhx KJieBeTa, CMaTpa jpymTB0 TajpeT npabhm cbojhm Me3HM'ieTOM. Ochm m io je OBa 3a6ana MopaJiHO ycnjejia, OHa HHje hh MaTcpnjaJino nojGajHJia, jep je npnxoj h3Hocho 6 270.50 JTunapa- Kaico ce bhjh h KpajHHa ce je y 3ajH.e joGa npeHyjia y pajy 3a TajpeT, a ja he y Tone HMaTii ycnexa, y to iie TpeGa hii najMan.e cyMH>aTH. 3a OBanaB ycnex 3a6aBe y Bnxaby 3acjyre ce HMajy npHnncaTH y npBOM p ejy npejcjejHHK.y nojojGopa r. OcMany PeUiihy, naTHM npHjejHHM h HCKpeHHM npnjaTejbHMa TajpeTa cy jckhm npncjiyuiHHUHMa rr. XaMjn6ery Bamarnhy h CMaimy fleJiiihy, Te MyxaMejGery BHm>ieBnhy, BeJienocjejHHKy h IJeilieparH PeoHhy, Tproimy. PJiaBHH ojGop TajpeTa hm Hnpnne cBHMa enoj.v najTonjiHjy xBftjiy h npnanaibe. BnacHMK flpyiiiTBo »TajpeT«. OjroBopHM ypejHMK A. X. BjeneBau. �f SPRIVREDNA BANKA D. D. U SARAJEVU. Dionička glavnica 10 milijona. Brzojavi: Pribanka. Telefon 694. Bavi se svim bankarskim, trgovačkim i industrijskim poslovima Daje kredite zemljoradnicima i njihovim zadrugama. Prima uloške uz vrlo povoljan kamatnjak. Daje zajmove na tekući račun i uz hipoteku. Posreduje u svima trgovačkim poslovima. Eskontuje i reeskontuje mjenice. > Kupuje i prodaje svakovrsne vrijednosne papire. CpncKa UeHTpajiHa npMBpeaHa BaHKa nnoH. apyiuTBO, CapajeBO. OMJIMJAJIE Y : Bctt>oj=Jlyu.u, A e p B e ir r ii, 3 B 0 p m iK y t M o c T a p y , ManjbUHH h Ty.3Jiw. ynjiaheH a rjiaBHMua PIpnMa m yKaMahyje BpujH H cn jiaTe A hh . 16,000.000'— HajnoBOJbHnje yjio re n j ia ie Ha CBHivia a o - Ha LUTeflH>y Ha yjio>KPe3epBHM <J)OHA He KH>M)KHu.e h no H mh. 5,000.000*— KyheM paMyHy. Te- Bp3ojaBHa aapeca: ,,C p C a u k a“. m Ha- MahMM M CTpaHMM nn- jaua/via, a Ha 3axTjeB jiaje o CBeMy nucMeHa 0 0 0 0 0 0 0 0 očaBjeiiJTeHja. 0 �C pn cK a r ip o M e T H a (a e o H H M a p c K O U e H T p a jia Capajeeo T ea ecp oH 415. <l>miHjajia fpy>K BpiuH KynoBMHy AeBH 3a no AHeBHOM Kypcy. OđaBJba CBe đaHKapcKe nocjiOBe HajKyjiaHTHHje. flpHMa yjiore Ha iuTCAH>y m yKaMakyje no noroađn. Obućarski modni salon 'M LJUBOVIC B aH K a flp y u iT B o ) PAPIRNICA H AM D IJAK O PČIĆ ')))!)]))))))))»)))) na tehn.-obrtničkom muzeju u Budimpešti ispitani obućarski' majstor i apsolvent bečke stručne škole S A R A J E V O SARAJEVO ST R O S M A JE R O V A U L .' Ć U K O V IĆ A Uk. BR. i f TELEFON 619. preporučuje bogato skladište izrađuje sve vrste luksuznih cipela u svim bojama i najelegantnijoj fazoni. — Cipele o r t o p e d s k e (cipele za bolesne noge). pisaćeg i risaćeg V {" f ' materijala. SPECIJALNO ŠUM SKE CIPELE. Ibrahim Šabanagić i sinovi Sarajevo, Kundurdžiluk 27. Trgovina manufakturnom Interurban telefon 481. (radnja) robom i skladište gajtana Interurban telefon 767. (stan) � https://kolekcije.nub.ba/files/original/3f5e7aee02c282ac066ea101d59a7f4b.pdf b22efbb032ef7c588a0b76e4c26e8f74 PDF Text Text JIH C T TA JPETA ftP y O JT B A 3A K y J I T y P H O ] { n ' E KOHOM CKO n O f lH 3 A ftE M yCjIHM AHA H3Aa3a i. h 16. y Mjeceuy. ToRBHa VIII. Caderaj J. llaeu: CapajeBO, 1. anpmia 1924. Epoj 5. * UHjena roA- 80 fl. nojeaiiHii 6poj 4 V* 'BauH AofiHBajv jihct y no n a uHjeHf koa TaaBHOT OASopa hjih koa ynpaBri w— , . MyXAME40H0 ITOC.IAHCTBO rajpeTOBHX KOHBHKTa. # fia Aobe na. CTeneri Aanaimbe HHBHjni3au,Hje h i;yaType. Ko 3Ha, Aa Hnje Onao ibhx cm AOTaAamiba 'i;yjiTypna T'eKOBHHa npe-najia (5h y MpaK,y cpe;nber BeiKa. H ai;o jiavHHH 'ncTopnnapH Penan ca oiiom oaceCnoM npoHIljOM C KOjOM IlHHie 0 C6MHTCKHM II.ieMHHHMa XOhe y CBOjoj i\,H4j3ii: »Ccmhtckh HapoAH y XHCTopnjn u,hbhJiH3aipje« Be.in Aa Ha.vma .nHTepaTypa, Kojry cy ctboPhah Apann y cpeAH>eM Beny, Hnje HmiiTa Apyro nero •noK-mpena iioimja CTapiKrp’iKe nayKe. Koa Tora jom -TBpAH. Aa OA thx navneftaKa mije 6ho hh jeaan Apaiihh, nero UfniamojiH h.th Ilep;mjaHU,H. Hajoojbn AOKaa upoTHB OBor TBpberfa jecT K.poHoaorHja Haj’Ke h hctopnja on.ora AO^a, iyie ce nanaan ’iHTaB HH3 hmcha Apama h Jenpeja, KojH cy Hana ocTaBiL'iH nyHe pH3HHii;e na.vne H 3iiaiba, ivOjiiMa ce a Aanao ahbhmo. Mit'MopaMO h to npH3HaTH Aa cy jeAno Bpene ua.ic <3hjih hochohh HC.Ta.MCKe 3acTaBe hctoaočho hochohh cBeTCKe KyjiType h HHBHAHaanHje ’iOBenaHCTBa. J I a ah je to 6ho opnnina.TaH npOA^KaT H.HX0B0r Ayxa to ce nac He rane, caMO jeAHO MopaMO npH3iiaTH, oa ibHMa TpeOa 3a to 3axBa.THTH. OBAKe nojaBc, itao Hira je đH.Ta Myxa.MeAOBa y pa3BHTicy Hapoaa chjih pac Aa BepyjeMo: Aa y3aayA CBera ncrpajkhBaH>a ccu;hjannor nninoTa jaBjbajy ce onane čuje ynyTap Hapoaa, A»jy My HMiiyac, CHary ii CH.iy.coja hx bo;ijh nporpecy. H one npoJia3ehH.pyone h of>papugy CBe orpaiAe, Koje cy noAHrnyTe no ncTpajKHBa'iiiMa paoBHTKa cTmpn h.ih one Koje pemaBajy Baaaa copnjajme npo6.ie.Me. OBaKaB ayxoBHH npopec AorooHo ce je h y cpeAHHH hctohhhx Hapoaa, a Ta Mohpa crna Koja ce je Taaa auti a y 6oj yiH ia je y ibHX0Be Aynie enepmjy h CHiy — nocTao je Toj chjih Tečan jcpyr Bviacra h hoihthkc, a ibhxob ojyx Bog.no hx aaJbe y nojbe Hayite h mvapocth. Hcto to »iibaMO h koa apycHX Hapoaa. Koihko ce y h> hx panBiije ciuia hjih jynaniTBO y to.thko ohm h KyixypHO Hanpeayjy. TaKO je ii Hcia.M y CBoje Bpene ycaBpumo CBoje Hapoae BHiue Hero CBe apyre OBane crrpyje y CBiijery. A mojkb ce TBpAHTii aa h Ha Ova.vKhoct MO/Ke panyHaTH, Kao uiTO je ciynaj y Hiunju, A<}>pHHH, Khhii, jep iipena llpIipOAHHM CBOjCTBHMa OHH cy 6.11I/KH H CpCOHHjll HciaMy Hero Kojoj APyroj Bepn. Kao uito cmo Beh peKIH HCiaMCKH cy 3aivOHH laKH H pa3yMJbHBH, a ocočhto 3a nojia KyjiTypHe HapoAe. Ibesoea nojaea u n>esoe j/mnaj na noeemitCTeo. Ilpoia Hay<iHOM HCTpasKHBaiby MO/K6M0 na kohh.v . 3ai;jby'iHTH oahoc HciaMa h eTH'iKH ynui,aj na cifoje BepHnne; erana .HcaaMa CTojii y o^iooy cBora nociaHHKa. OHa ce He f>a-BH mf^ h'ihom ({m.uoiiOcfmjoM caBpmeircTBa, hh pasHHM iiprniaMa ncTO^nje cTapnx BpeMena, Kao hh ohhm, Aa je mobcr-aia HCKOHa cTBopćH »iro Co/KHjeM ;iHKy« h no 'GpoJcBBy Mopaia n.eroBor caBpnieHCTBa, aa on Mopa Te&KHTH y >KHB0Ty aa ce VGAnrae ao OBe KHCiine. A Tanobep ne Tpa»H, Kao y XpjiurhaHCTBy oa vje^HHH Bora h HOBpa ca y»i&me.HHM ,nyxo.H iberOBHM, rae ce*$AH3Ke ^ obok ao HajBHiuer CTymfaa Mncaonor casprneHCTm. Hcaa.M TpaiKH oa HOBeKa aa ocTane y CBOMe npiipo;iHOM Kpyry h Aa ce paBBHja y cBojniM rpaiiiHnaMa Ha,i<aeKyhH cBojHM BepiLimnMa aa cemoKope Kao počoBH aa ciy?K.e no oApebeiiHMoaKOHHMa, jep je cne no h?h.m^ OApebeHO. oa OBe TajHe maiaaH ce y Aiaxa; op je,iHHH 3Ha CBe niTO je y oe.MJbH h otokom aMioH3y. Be3 iteroBor 3Haibaire riaaa hh jihct ca ApneTa. HajeuTiinje 3pno nmjecica pimcaHO je y cneToj km>h3H. (Cyp 59). IIcjiaM je i3,ao. cmkoM Hoeeny cjio6odny eojby, dao ,uy Moh ca.HOCTa.wos pacy^ueam u ymwuo sa odsooopnuM 3a cea dcjia, noja on cqm ymmu. To cy npHimHiiH Myxa.\ie;i;oBe Hayne, Koja je Meljv hcto'iiibm Hapo;pMa y,riiHH.aa bćjihkh npeoKpeT. Omj una'iajaii npeoKpeT \ieby hctomhhm napoAHMa ca MyxaMeAOB0MnojanoM HMa cBoj mvKan yrHnaj u na 'iinaB paaBOj Kiy.’iType HOBenaHCTBa. IIoiuto ce IIcjiaM He oaBii (j)Mji03o(bujom Kao MojcHjeBa u HcycoBa mayKa, ona je saro Jiana, cxBamHBa ii npHCTynaHHa. Y ;io6a Mpana u neonaiba ona je Kp'iiuia nyT ceon a.iH Ma.io KacHiije panBilja ce opiijauiKH iianpeA n to y cbhm rpana.Ma noBeniijor JKHBOTa; na nojb,y HayKe, •jni.iO' 30(f)Hje, 11pana n t. a- Bani hcth, apamciai HapoA, 'M,ycjiHMaiiH y cpeAibiAM B6Ky caMVBa.'in cy noBenaHCTBO Bho je .HcJiaM h Onhe moct KpjH cnaja nappAe u pac-BeT.UHJiH 'iiiTaB CBfT nay.KOM h npocBeTOM. To cy 6hjih 6aui Apaim, cJiejDeiinuH IIcJia\ia, KOjn cy OAa- H0iyKyiTypHe Kojn ce npHAH<Ky onhoj CBeTCKOj K.yiTypnoj 3ajeAHHHH. niiajin Mpaiv h OTBopium nyT i6yAyhnM noKOJbeHHMa —' �»r A J P E T< CtpaHa 66. H. Kulinovlć; PITANJE „KADERA" ILI SUDBINE (Po istočnim izvorima). (Svršetak). Nije potrebno navoditi bolji dokaz od gornjeg hadisia, koji bi jasnije pokazao kako Islam shvaća kader i tevekjul. Ali šta, ćemo, kad su se na žalost pojavili ljudi, koji su počeli na poznati način propovjedati i tu­ mačiti tevekjul, a da pri tome nisu osjetili potrebu, da Prodube naređenje našeg devletlije i pravac njegovih nshaba u ovome pitanju. Kad bi se priznate zbirke hadisa i život ashaba kako treba proučio, našlo bi se na hiljade dokaza, da Islam ne shvaća kader i tevekjul onako, kako ih današnji muslimani shvaćaju. Da bi smo što slikovitije prikazali, kako su ashabi shvaćali kader i tevekjul, navešćemo jedan događao, koji se je desio za vrijeme osvaljanja Saima: Kad je Om er, za virijeme svoga hUafeta pošao sa vojskom u pomoć islamskoj vojsci, koja je u okolini Sama ratovala, kod mjesta Serag, izađe mu u susret Ebu-Ubejdet-Ubni-Džerah i javi mu, da se je u šamskoj vcfsci pojavila kugai Na ovu vijest Om er sa'odličnijim ashabima počne vijećati, da li da nastavi put, ili da se povrate. Omer naredv povratak. Kad je čuo za oivo na­ ređenje, Ebu Ubejde mu reče: »Omere zar od Božje sud­ bine bježiš?« Na ovaj protestni upit Omer ovako odgo­ vori: »Ebu Ubejde, nisam trebao takvu kritiku od Tebe čuti. Jest, bježim od Božioeg p d rede ja, ali se opet uprav­ ljam i gredim prema Božijem naredertju. Kad bi sa de­ vama došao u jednu dolinu, koje je jedna strana pusta, a druga pokrivena travom, pa kad bi svoje d'eve otjerao na stranu, gdje ima trave, zar to nije po Božijoj odredbi odnosno kaderu? Kad bi ih u pusti dio te doline otjerao, za r i to nebi bilo po Božijoj odredbi iii kaderu? P o jednom hadisu, koji je Abdurahman ibni Avf citirao gor­ nje je mišljenje dobilo svodu vjersku sankciju. Taj badis glasi: »Kad čujete, da u jednom nt'estn hara kuga, ne odlazite tamo, a ako se tamo nalazite to i ostanite«. »Iza semitum bittauni bitardin fela tedhulu Alejhi veiza vakaa ve enftum biardin fela tahrudžu minha firaren minhu«. Ne samo gornji primjer, nego još i mnogo dru­ gih mogli bi navesti, koji bi nam jasno dokazali da su prvašnji mus’iimani kader i tevekjul shvaćali na način, kako smo to gori izložili. Nazadnjaci, koji su mistificirali i iskrivili pitanja, koja se mogu shvatiti s malim razmišljanjem, bili su iuzrokom, da sve muslimane dovedu u jedan bezizlazan položaj. Ima dovoljno razloga, da iz dubine duše zamrzim o one sve sa svojim iskrivljenim vazovim a ii tumačenjem vjerskih propisa napravili od muslimana jednu lijenu i flegmatičnu rulju, pored izričnih naredenjal u Kuranu, koje evo navodimo: »Ne srljajte u opasnost = Vela tulku bijedikjum ile ttehlukjeti«. »Preduzm ite m jere si­ gurnosti = Ja eiTuhellezine amcnu huzu hizrekjum«. Oni. koji kader tumače nijekanjem svake volje kod ljudi, makar i nehotice ruše glavni temelj same vjere, potkopavajući' pirincip moralne odgovornosti. Ka/d1 čovjek nema nikakva udjela u svojim djelima, kad je on slijepo oruđe već unaprijed propisane i određene sud­ bine. kakvog bi smisla onda imala m oralna odgovornost, Božija naređenja i zabrane. Kakva bi to v jera bila, kolja s jedne strane neka djela zabranjuje, a neka; naređuje, a s druge strane opet propovjeda, da ljudi sve ono, bilo to Epoj 5 dobro ili zlo, što im je unapred od/ređeno moraju izvr­ šiti? Ako je čovjek neodgovoran za svoja djela, zašto onda) da se neka od njih kvalifikjuju kao dobna, a neka kao zla? Više su štete nanijeli muslimanima oni, koji su pod maskom pobožnosti, m akar i nehotice rušili glavne te­ melje Islama i od muslimana naprivili jednu lijenu i nepo­ kretnu masu, nego svi misioneri hrišćamskog svijeta. Je li moguće, da jedna vjera, kojoj je glavni princip moralno vaspitanje i m oralno usavršavanje čovječan­ stva, da ljudima) potpuno negira svaku volju i od njih pravi jednu običnu igračku u rukama) suidbine. »Islam je savršenstvo morala = E1 islam husnu-l-hulki«. »Poslat sam, da usavršim moral = Buistu lintemmime mekjarilme-l-ahlaki«. »Vjera jednog čovjeka je njegova p a­ met, ko nema pameti nema ni vjere = Din-ul-mer’i akluhu, ve men ta akle lehu la dine lehu« Hadtsi. Svaka se vjera temelji na principu odgovornosti. Odgovoran može biti samo onaj, koji ima svoju volju. Neshvatljivo je odakle se neke neznalice isisale današnje vjerovanje muslimana o kaderu i tcvekjuiu, negirajući ljudima volju, Premda postoji na stotinu ajetai i hadlsa, koji ljudima priznaju volja u ograničenoj mjeri. Na svaki način morali su to biti neke ljenčine, koji su kader i tevekjul na gore izneti iskrivljeni način pro­ tumačili. kako bi time svoju Ijenost i nazadnjaštvo opravdali. Ovi nazadnjaci su uspjeli, da medu muslimanskim masama prošire to krivo shvatanje o kaderu i tevekjulu. Da bi smo ovo pogubno i reakcionarno stanovište obo­ rili, i to za izvornim propisima samg Islama, navešćemo nekoliko ajeta i hadisal koji izričito prizinaju opstanak volje kod ljudi, pa makar i u ogiraničenoj mjeri. Primjena radi navodimo ove ajete i hadise: »Ti njima reci: svaki nas prem a svojoj nakalni i onim pravcem, kojim sam hoće djeluje. Jedino Bog zna najbolje, koji je od ovih pravaca najbliži pravom putu = Kul kjnllun ja’ melu ala šakjiletihi, ferebbukjum A’lema bimen ihda sebilen«. »Pitaćemo one, kojima su pejgamberi poslati, a i same pejgam bere = Felenes ’elennei-Ilezine mrsile ilejhim ve lenes’elenme-l-murselin«. »Svi ste pastiri i svi ste odgo­ vorni za vaša stada = KjoMu kjum raim ve kjullukjum m es’olun an ra’jetihi«. »Bog neće nikada preokrenuti sudbinu jednog naroda na gore; dok taj narod ne izgubi svoje lijepe osobine i karakter — Innellahe fla jugajjiru ma likavmin hatta ju gajjiru ma bienfusihim«. »Tko ima i trunku dobra učini biće nagrađen, a tko pogriješi biće kažnjen = Fem en ja’mele miskale zerretin hajren jereh, ve ja’mel miskale zerretin šerren jereh«. »Tko čini1 ‘ dobro iii zlo, sebi ga čini = ve men amile sabiham felinefsihi, v e men esae fealejha«. Mislim da su tvrdnje nazadnih neznalica o kaderu i tevekjulu gornjim citatima potpuno oborene. j— Arapska riječ »kaza« i »kader« — njihova upotreba i značenje u Kur’anu — Da bi se sa vjerskog gledišta riješilo piltanje k/adera, nije potrebno upuštati se u filozofsko-dogmatske pole­ mike, koje bi nas od cilja još udaljile a i samo pitanje komplicirale. Dovoljno bi bilo razmotriti u kakvom stu zračenju upotrijebljene riječi »kazal« i »kader« u Kur’anu, pa da se dođe do ispravnog stanovišta, koje Islam u tom pitanju zauzima. D a pregledamo neke ajete, u ko­ jima su te jrieči upotrijebljene-: 'Riječ »kazai« i »kader« imaju jednako značenje u arapskom jeziku, a u Kur’anu -kjerimu na različitim mjestima imaju različita značenja. Riječ »kaza« u raz­ �Bnoj 5 - Cn»aHa 67. » f A J P E T« nim ajatima Kur’ana označuje ove pojmove: riječima ili cijelom jednu stvar presuditi odnosno donijeti riješenje o njoj; o jednoj stvairi obavijestiti i stvar dovršiti. 'Kao primjer navodimo ove ajete: »Ve katza rabbukje en la ta” budu iilla ijjahu = Tvoj Bog odredi, da ne činite ibadet nikome drugome, osim njemu.« U ovom ajetu je riječ »kaza« upotrcbljena sa značenjem odrediti ii presuditi »Ve kazajna iilejhi žalikje-l-emre = Navijestili smo mar­ tu stvar«, »ve kadajna i/la beni israile fJ-l-kjiitabi = Obavjestili smo sinove Jžraila u knjizi«. U posljedna dva ajefca rjječ »kaza« znači, ma zinanje staviti i obavije­ stiti.- >;iFekaza bunne seb’ a semavatm = Bog dovrši sedam nebesa« »Felemma kaza Mius-el-edžele = Kada Musa dovrši posao«. U zadnjt dva ajeta riječ »kaza« znači dovršiti jednu stvar. U ajetima, gdje se govori o stvaranju svijeta riječ »kaza« znači »htjeti«. »Bedi« u-šsemavati vel-ardi ve iza kaza imren fe infema jekulr lehu kjum fejekjun = Sve č&epote nebesa i zemlje i kad ushtjeidne ma koji po­ sao, Bog mu samo rekne: budi, a on postane«. U druga dva ajeta, gdje se isto tako govori mjesto riječi »kaza« upotrebljena je riječ »Irade«, koje bi buk­ valni prijevod na našem jeziku glasio »htjeti«. Ovim i sličnim ajetima hoće se, da naglasi, da je Bog svemo­ ćan i da će sve ono, što je naredio da postane, odmah se i stvoriti Između ovog značenja riječi »kaza« i onoga, što ir.u ga daju fataliste ima velika razlikaSada ćemo preći na riječ »kader«. Rjječ »kader« i njeni' derivaitivi »takdir« i mikdar« u Kuir’anu se upotrebljavaju i imaju značenje: na­ praviti jednu stvar po specijalnom pravilu, odregjenoj količini, propisanom zakonu i na ustanovljeni način. Kao primjer navešćemo ove ajete: »Ve enzelna minessemai maen fe eskjennahu filerdi = Iz viisida pustismo vodu, prema količini toplote i zaustavismo je na zemlji«, »Ve enzele minessemaii maen fe salet evdijetun b i’kaderiha = I pusti s visine vodu, koja poteče potocimia i to u toflikoj mjeri, koliko je u te potoke može stati«. U kratko rečeno, kao u gornjim ajetima, još i u mno­ gim drugim upotrebljena riječ »kader« i svi njeni derivativi imaju to značenje, da sva Božija stvorenja imaju određene i stalne propise t. j. zakone, koje moderna nauka prirodnim zakonima naziva, a koje Islam Bo­ žjim prirodnim sunnetima odnosno odredbama zove. Prem a toftie pravilno shvaćano vjerovanje u kader po I^'arnu bi imalo da znači', da muslimani vjeruju, da cijelom vasioncm i prirodom vlada jedan nepromjenljivi i stalni zakcu^kojemu smo i mi podregjeni, a kojega je Eog još od iskona za sva svoja stvorenja propisao. Ti si, eto-pružila ruku, da rečeš: iHoću/T . _ CKZN.1l Oh, dodi, dodi vitezu moj! Dođi, da utažiš čežnju moju! Ona je velika, silna i jaka'; Dodi vitezu iz moga sveta, Da na tvoje grudi položim. Umornu glavu svoju. 0 , dodi, moja će ti čežnja pat pokazat. Približi se osamljenoj duši mojoj' Ona žudi, ona vapi za tobom. U sumraku života moga Jia čekam, ja dozivam viteza, sv o g a . . . Res: TAKO JE SUĐENO BILO . . 0 , zašto smo se kasno sreli na stazi života; Ti pod bjelim velim nevjeste mlade Kada hoćeš da kročiš pred oltar 1 dadeš drugom ruku — A ja s bjelim vlasiim otrovame duše Sa srcem iskrvavljenim: — !' Reci! • 0 , ja bih sada htio znati. Kad sakrivaš pogled od mene; Šta misliš u ovoj čas Kad treba reći: H oću. . . Ruka ti dršće, ti šutiš Kao da brojiš staru igru: H oću. . . n e ć u . . . Hoću. . . Na odjeći svadbenoj bijelu ruža vene I miris njezin $ tamjanom se miješa ia što si zadrhtala, sta la . »dj Kao da mekog tražiš, . I oko'tvoje s ta lo ... A onda spustila glavu, Kao da šapćeš utjehu sebi: Moralo je biti. 0 . za što smo se sreli tako kasno Na stazi života, Kada je nestalo žara u meni, Kada već neznam šaptiait o ljubavi, Kada srce umire? 'Ružice, ružice venu, Nemirisane, netrgame — Dan umire na zapadu i prašta se s nama. Mi se držimo za ruke zadnji put — Ti pod bjelim velom nevjeste mlade A ja pognutle gilave pred tobom stojim I ne znam reći: Želim ti sreću! Ne z a b o ra v i!... Ruka ti dršće, ti šutiš Kao da želiš da ovaj časak • Sto prolazi sada Ostane v ječan---Pogledaj još jednom, — Ja hoću da vidim tvoje oči Još jednom! . Odgrni veo, Primakni se bliže. Da čuješ kako jedno srce Iskreno za tebe k u c a ... Nasloni glavu na moje grudi, Da proživimo jedan čas sreće, A onda neka se svrši: — Tuko je suđeno bilo!. . . �»r A J P E T« Orpni'a 68 Riza Mudezirović, arhivar muzeja. DOLAZAK OMER PAŠE LATASA U BOSNU (Svršetak). Pilulijina buna u Hercegovini. Pobuna Hercegovaca protiv reforama, koju je pred­ vodio PiluUja neugodno se je dojmila sultana Abdul Medžida. Za to naredi, da novi valija Haijrudinpaša pode morem preko D ubrovnika na Hercegovinu i da pokuša savjetom skloniti ustaše, da se pokore carskim odred­ bama. U toj namjeri ,i po intencijama samog sultana dođe valija u M ostar i posjeti AKipašu Rizvanbcgovića u nje­ govom ljetnikovcu na Buni. Tu se sporazumi s Alipašom da pozovu nekoliko videnijih ustaša i da im valijai rastu­ mači carske želje. Neki se odazovu 'i dodu. Hajrudin paša im rastumači šta znače reforme, no ustaše m jesto da se umire postadoše još gori i počeše prijetiti i samom valijp. Kako se je valija osjetio nesigurnim i u zaštiti paše Stočevića, Alipaša ga posla potajice sa svojim sinom Nazif pašom prako Uiubuškog u Duvno. Odatle ktene valija preko Travnika u Sarajevo, gdje je stigao 26. safera 1267. (19. decem bra 1850.), a Nazif paša jRizvanbegović iz straha pred ustašam a krene preko Dalmacije i skloni se u Imotski. Odsjeo je kod jednog katolika, koji mu je pružio utočište^ 'razboli se tu i umre27. safera 1267. (20. decem bra 1850.) Po sm hi p ren esu mu tijelo u CanIjinu i sahrane. Nakon poraza Skenderbegova na Borcima kod Ko­ njica jedno vrijeme nije-dnogao napredovati protiv us­ taša i Pilulije radi pomanjkanja vojske. Tu se je utvrdio i čekao pomoć. U to vrijeme bio te Om er paša pokorio Posavinu ii po­ vratio se u Sarajevo. 'Prvo-što je učinio: poslao je znatnu pomoć Skanđerbegu, da pokori i Hercegovinu. Skenderbeg dobivši pojačanja navali na ustaše 3. rebiul-ahira (25. decembra 1850.) kod Boraka, nakon duge i žestoke bitke potisne ih preko Konjica sprem a Mostaru. No kod »hana s kulom«, gdje je bio glavni logor kavazbašin dočekaju ustaši ponovno carsku Vojsku iz zasjede. Tu se razvi ponovo bitka. Sada Skenderbcg upotrebi i to­ pove t. zv. »baljemez«. Bitka je trajala dva dana. Kula bude porušena, ustaši se predadu, a nekima uspije po­ bjeći. Osim poginulih mnogi su poubijani, a njih 40 do 50 poveže u lance i povede sa sobom. Kada je vijest došla u Sarajevo naredi Om er paša da pucaju topovi na gradu u znak pobjede i oglasi svi­ jetu, da su ustaši razbijeni i da je H ercegovina pokorena. Porazu hercegovačkih ustaša m nogo je doprinijelo to, što glavni vođa kavazbaša nije bio među njima, nego pošao u Foču, da pobuni PodrKnje protiv sultana i re ­ forama. On je mislio, da će se H ercegovci m oći držati dok on pokupi vojsku u Podrinju i pode put Sarajeva. Kađto je Pilulija čuo za poraz svoje vojske pobjegne u Dalmaciju, u Zadar, a odatle strugne u Egipat. Skenderbcg dode u M ostar bez daljnjih zapreka i ude slavodobitno 8. rebiul-cvela 1267. (30. decem bra 1850.)*) Došavši u Mostar Skenderbcg pozove Alipašu k sebi. On se odazove i dode. Skender ga dočeka prividno li­ jepo, ali nakon dva dana liši ga svih časti i strpa u *) Svi datumi su u zagradam a po starom kalendaru. Div j r>. zatvor zajedno sa sinom Hafizpašom*). Zatim obavijesti Omerpašu o tome. Na ovu vijest dode i Om erpaša u Mostar, da se sam uvjeri o stanju u Hercegovini. Kada je obavijestio L atasa o svojim uspjesima i kada se je Om erpaša uvjerio, da je Hercegovina mirna naredi da se provode reforme i tu misiju povjeru Sarhoš Altpaši. Zadnji trzaji Krajine. Tek što je billia H ercegovina pokorena, pobuniše se ponovo Krajišnici i pođoše u tri odjelal: jedni zauzeše Banja Luku, a drugi pođoše prem a Travniku dok su treći imah zadaću poći n a Sarajevo. Omerpaša odmah odredi vojsku, d a krene protiv ustaša. Jedna vojska krene pod vodstvom Mustajpaše Menemlije preko Travnika, druga s Ibrahimpašom, a sam serdar Om erpaša krerfe s trećom pod Jajce, gdje se bi­ jahu ustaši utvrdili pod vodstvom Kaipića. Prvi se su­ kobi s ustašama Ibrahimpaša na mjestu Kirazluk u blizini Jajca i porazi ih i ako ^u ustaši imali i topove sa sobom. Istina ovi topovi bili su takr da se je iz njih moglo samo dva put ispaliti. Ovdje poginu oko 200 ustaša, 60 pade u robstvo,-a ostalo se povuče u tv rđ av u jajačku. Ibrahim­ paša dode pod Jajce, ali svi njegovi napori bijahu uza­ ludni, da osvoji tvrđavu, jer je i građanstvo potajice pot­ pomagano ustaše. U to vrijeme bio je serdar Om erpaša u Livnu v ra ­ ćajući se iz Mostara, pa doznavši za poteškoće Ibrahimpašine krene mu u pomoć sa jednim bataljonom inizialma s nekoliko plaćenika Arnauta i dva topa. On stigne pod Jajce 14. džemaziul-evela u utorak (4. m arta 1851.). Prva/fiam jera mu je bila izolirati tvjdavu, da ne može ustašama doći pomoć, ni hrana. Za to odredi Đervišpušu da pođe stranputice u Jezero i da presiječe put s leda. Dervišpaša Lofčaljia pode sa 4000 nizama, 200 Arnauta, 3 odijela konjice i 2 brdlska topa, no i ustaše bo­ jeći se toga zasjedi su bili već piuiteve, kuda je imala carska vojska doći. No i Omerpaša je imao svoje ljude i pouzdanike, koji su ga upozorili na tu mogućnost, pa naredi, da se zaposjedne brdo Otomljc viš’ Jezera da spriječi dolazak Krajišnika od Grbavice. Krajišnici pod vodstvom Kedića i Kapića počnu prodirati, ali ih nizam dočeka pripravan i u četirisatnoj bitci potisne u ravnicu uz dosta teške gubitke. I ako je ustaša bilo prelko deset hiljada, a redovite vojske jedva pet hiljada1 uzrok po­ razu Krajišnika bio je kuktatvičluk. Dok se je trećina ju­ nački borila ostali su čekali ishod bitke i spremali se da pobjegnu. Kada su bili raspršeni Dervipiaša ih nije dalje progonio, nego se zadovolji da zaposjedne strategijske tačke oko Jeltera. d a-č u v a tvrđavu sa zaleđa. Vijest o porazu ustaša teško se i porazno dojmi branitelja tv r­ đave; oni klomuše m oralno i istu noć pod zaštitom m raka razbjegoše se kojekuda. Sutra je Omerpaša ušaou praznu tvrđavu. Građani su ovog puta još gore stra ­ dali nego prošli put, jer su ih s jedne strane pljačkale^ Omerpašine čete, a s druge strane Krajišnici, da je svijet ostao go. Poraz ustaša kod Jezera odlučio je može se reći sudbinom Krajihe i skršio glavnu silu ustaša. Latas odredi sada da se vojska odmori nedaleko Jajca, na Carskom polju i tu pričeka dolazak Ibrahimpašine vojske, koja je išla iz Liv na1. S tom vojskom išao je i sijedi Alipaša Rizvanhegović na samarici, koju je *) P ri'e ulaska Skenderbegova u Mostar stigli su iz Stoca u Sarajevo Ailipašin sin Rustenbeg i unuk mu, koje Laitas smjesta stavi u zatvor. �( Bpoj 5. - » F A JP E T « vodio mu sin Hafizpaša za jular. To poniženje pratilo je Alipašu do iDobrinje gdje je svršio svoj život*)’ Nakon što se je vojska1 odmorila krane Omerpaša ispod Jajca preko Varcara, Sitnice i Dobrinje u Danja Luku, odakle su ustaše već bili pobjegli pred njim. Sti­ gavši u Banja Luku ostane pet dana da se odmori. To vrijeme upotrebi u suđenju vodama i ustašama, pa odatle krene preko Ivanske na Kozorac. Tu ga diočeka nekoliko stotina ustaša iz zasjede, ali se ne upustiiše u boj nego odmah pobjegoše. No Omerpaša se osveti gradu i po­ pali ga. Krajišnici su se povlačili prema Krupi i Bihaću. Omer paša je bio več davno pozvao Ilinskog sebi i on zbilja i prispije preko Livna i Petrovca pod Bihać 14. džemaziulahira (4. aprila 1851.). Dok je Omerpaša išao na Krupu, gdje je bila najjača sila ustaša Skenderbeg Ili'nski nije mogao miišta učiniti bihaćkoj tvrđavi, koju je branilo ndkoliko hiljada Krajišnika. Sta više prijetifla mu je opas­ nost, da mu ne dodu ustaše s leda; pa bi mu se to i do­ godilo, da Latas ne razbi Krajišnike s Jaisonice. No i Latas je iimas mnogo muke, jer su se Krajišnici bili utvr­ dili na drugoj strani Une i postavili na obližnjim bre­ žuljcima tri topa. Ali Latas po noći iskopa opkope uz Unu, postavi iu njih vojnike, smjesti na zgodne pozicije topove i sutradan mu uspije,, pod strašnom vatrom pre­ baciti vojsku na drugu stranu rijeke. Prelazak vojske traljao je punih pet sati. Kada su Krajišnici vidili, da je uspjelo nizamu preći' Unu dadlu. se u bijeg. Branitelji bU. haćke tvrđave doznavši za poraz svojih kod Krupe na­ puste obranu tvrđave i razbjegnu su. S tihfjg'-uglavnom bio svladan sav otpor i izdahriula Krajina pred siloi Omerpaša se sporazumi sa Skenderbegom radi daljnji nada i provadanja reforatm , ostavi posade u Bihaću drugim mjestima pa k ren e ‘natrag s Ilinskim u Travnik. U Travniku pozove Latas vahju i sve članove ve­ likog Ajaletskog vijeća na zdogovor o uredbama, koje je mislio provesti. Isto taJko ustanovi ratni sud. koji će suditi utamničenim i buntovnicima, kojih su bili pune *) Tu je navodno Alipaša nehotice ubijen iz puške jednog vojnika, koji je čuvao njegov 6a|dbr. Međutim prava je istina, da je ubijen po nalogu Latasovu, da ne bi Alipaša u Carigradu okrivio serdara za njegova zla djela i. Nesterin Bjelevac: Na razvalinama dvora Alipaše Kizvaubegovića Ah, kafoo li negda u vašem krilu Svjetlost života i slave blistaše! A kako vas sada sunce tužno gleda, Odbijajući zrake od zidine vaše! Neminovno vrijeme svršilo j’ i s vama: Uništen vam sjaj je i prošla vam slava — Nestalo je paše, pa nestalo svega I sad samo spomen još u vama spava. Jest, o trošni dvori vi ste i sad puni Uspomena zlatnih pradjedova naših, - OrpaHa 69. vojarne. Medu njima je bilo većina nedužnih, koji su čekali u lancima na strašne osude, koje su u istini i bile strašne. Nad tim djelima Omerpašinim počne se i valija buniti, pa jednom reče Latasu: »Kada uništiš sve musli­ mane u Bosni i 'Hercegovini šta misliš učiniti s ovom pokrajinom?« Omerpaša je razumio kuda- šiba valija, pa naredi, da se i od raja pokupi oružje što bi i izvršeno u ciglom jednom danu 21. marta 1852. A sada da zada zadnji udarac muslimanskom plemstvu na stotine najuglednijih .prvaka svezane u lancima posla pješke u Carigrad na s-udenje. No mnogi rasu dočekali svoju osudu, je su pu.tem pomrli. Kada je Omerpaša bio gotov sa buntovnicima od­ luči i svoje savjetnike i pomagače ukloniti. Taiko opremi u progonstvo sarajevske prviake: Mustajpašu Babica, Fazilpašu Serifovića, Alibega Dženitića, Abdulah efen­ diju Uzunića, Sunulah efendiju Sokolovića, Huseimagu Mašića i Mchmedagu Bakarevića. U provincije posta: Mehmedpašu Biščevića, Deirvišbega iKrupića i Alibega Ožmića. ^Talko je krvavo i crno završio Omerpaša sa refor­ mama, kojim aje svrha bila, da narodu donesu mir i bla­ gostanje. Nije isključeno, da je Latas imao tajne namjere, da uništivši plemstvo ojačai kršćanske mase i dade im podstrek na bune, koja je kasnije i izbila. Nai posljetku .18^apriJa 1852. ostavi Omerpaša! Bosnu i zaputi se u Carigrad.*) 'dmali i'za njegovog odlaska poče se raja tu i tamo ti, ali carske čete nijesu bile toliko jake, da ih umire pomoći Bošnjaka. Ustanak u Crnoj Gori dovede još jedanput Omcrpašu u Bosnu god. 1860., ali bez pomoći iz Bosne ne bi mogao ga ugušiti. I ako je ovaj ustanak bio prividno ugušen javljali se lokalni mali ustanci, a kasnije se protegnuše i na Krajinu, pa travničko okružje sve do 1878. godine, kada je dobila Austro-Ugarska man­ d a t da okupira Bosnu i Hercegovinu. S tim je i svršila turska vlast u oviim pokrajinama, koja se trajala 464 godine. ___ ----- *) Sobom povede i Ibrahimagu Piluliju, kojeg je do­ mamio maznim obećanjima', no on umre, a da Omerpaša ne ispuni svoja obećanja. Vi znadete nijemo jošte pričat priče 0 našem dičnom moćnom Alipaši. Ko vladar je bio. Hercegovom zemljom. iRavhala je mudro desnica mu jaka — Divio se Statmbol sili mu i slavi, Jer u carstvu takvog ne bijaše junaka. 0 vi dvori trošni, gledajući na vas, Pjenušavi vali hladne Bune cvile — 1 vjetar kroz mokre zidove vam zviždi: Prolaznosti pjesme to se kroz vas krile. Ali, kako li negda u vašemu krilu Svjetlost života i slaive blistaše! A kako vas sada! sunce tužno motri, Odhijajuć zrake o zidine vaše! �Drpana 70. » rA JP E T « Bpoj 5. iiiHJia, morjie^a.aa Me 3amybetno h noiiiJia k m6hh. Ja MHcaM irpMMHjeTHO, Aa je Tavpa neuiTO carcpHJia y ibivipa. — ILTto ce je AoroAHJio Hy»peT? — ynHTa Me aipeCABMHA CAFHAH ii.ianieno. — <I>aAHJia, BejiMKa iiecpeha mo>kc 6hth . . . — H3(Je^Ha ycnoM«Ha H3 MJiaaocro) roBopiHO caM Myn.aj.vhM h caonhuo joj Mojy Oojaaaii. (HacTaiBaiK, 3.) — Oa MypHcOera, H3 llaimea? — yiiHTa ona. Ja caM iioTijpAHO, a ona Ooja/KJBHBO H3Byne nncMO V. 3apyrce Mypmo6era Jaxjaaam«4\a ca .Oa^jroM H3 me^apa h pene: — Ajih ce nehean jbvthth iiito caM nnoMo yae.Tia. neuiTO cy ce o,iyjbHJie. Hicrama AjoB©ji;a je Cmna joui MeaiH je 0AJiaHyj]O, cmhpho cqm ce, na OHAa joj Mjia^a, a,ra Beh noTnywo onpoMJbena. Ho yHiijeiK je. Ao 6 au.no: neuiTO Hcna.Tio nito je gacoahjio c®aiA6y, na h capa c.MpT — Karco. CMinjem to ' ihhhth! ITa Tarc.y HHAJHCitpeMypnooBa opa. UpnjiMKOM OBe nocjere caomhHO My je PmparrSer, «iijy!. • • Ona nor.ne.ia neicrvA na CTpany h pene: ^a je h rcyha ype^eHa, na jom Moine naaCpara no— HeMoj ce jB'Vthth 6 papo, ja 3iia.M nyRaTH Tajny. ityhcTBo c OapnjioM, rciaiia on to Haije 3a. cxo;;ho. P hJ a caM je yxBaTiio y iieiipH.HHnn h ynHTOo: ijfiaToer je 6no nonjerc oC>a3pmB, na imnHM Hnje xrao — IllTa ce Te6 e THne M,ypHc6eroBO mhcmo? Ha rioapiijeATiTU nonoc n Tanimnj- CBor 3era. PasroBapao je C IBHM O OBMM CTBapHMa iBp.10 OIipeiiHO, ^a HeC)H H3- rcarco MOiKean nurani ono iiito ce Te6 e ne rane? „O n a ce jom .mirne 36y.HH, jiHii,eM joj ce npe.nn pyrjieviajro, (Kao Aa jegpa nerca, Aa ce n Bjeimame oCaBH. H arco Mypnc ^anaic He (mijame ocočhto pacMOJionfeii MeiiHJtt) h pe.ne: — Bpapo, neMoj ce .ibyra™. . . Ja ca.M 6H.na paAOaa onarce paaroBope npHrcpHBao je arpaBO CTame AiVP'^ paciiHTOBao ce o CBewy n OAoCpaBao cBe npe,i!.aore c-bop anajia... Ja- orm Mopajia npo’nrrara:. . . — A 3a uiTO? — yniiHTaM je r.neAaj.vhn joj pamio 6y^yher TacTa. Karia je ycTao n onpaurrao ce^ pene wy PircpaTCer: y Ona je nJiarcaJia. Ja caiM nac~TiyhHBa)0, n a je ynnTax: — Mypnc6ej, a.m He3a6opapn a# flot)ew k naMa — <I>ap;«nia, (mohh ce A imihm;, .. !ra :bo.hhmi na Tepa.irnje! M ja ^ y paHHjejriohn, ma arco ircejiHiii Mvpnca? MOirceMO crc;yina. L C*" < Ona Me ncrjie^a h He pene HHiirra. Ja caM joj Mypnc npnc-Ta^e n jronopnme Rpnjene KajtaTEe^ce Hahn. HarcoH Tora noispaipio ce PinjiaTCec y CBojy CTaBHO jom petino mmiBe: nncapHty, nponiao ABa, apn, nyra Tano-ano n — Mo/iua ce h to Aonncjjem? Moncpa ce BO.anTe? caM ceCai: f - He, — OArO'Bopn ona. — H to je noMaiurvTO c Mproe Tanrce!JrC3« — A PeipHK? —- ymHTaM na -obii m. OaAH.ua noPmjiaTfier ne đnjanre Cam o.pvnieTvi.cn c naoopoM mynr, na pene oa^.V'iho: c'Boje Khepn. Oh je xrao na CBarcn nanaiH Aol)e y — 3a rnera nehy Hnrcaa nohM. . . On mm je Mpoarc. po^fiiHHOKe Be3e c čoraniM HOBnapoM XycHn6eroM, a.in My n.iaH natCBapnuie chh h Khn; npun kojh Hnje nao Hyc])eT npecTaAe npHmoriHjeAara. PMiJiaroer ce Aa wy cecTpa nocTane jrcpaiĐOM ofinninor TproBanrcor pa­ cOpara >KCHM H pene: nima a Kheprca, noja ne xrjene Aara CBojy hphbojij na — Herca nerca. . . OBaj 6paiK, na ce n Majrca K asnije npn^pyncH mniMa. PiinfiaTOer je o rn o caM na 'jednoj CTpanin n nopao noHaa c*Bor pa3roBopa 0Ai6MjeH je Pef()HK6 er; ao nenycTHTH. .' rapn Mjocena Aouiao je MypHc y l{apMrpaA, a Ana .\rjeKa./ia je Pecjmrc o g n je n Mypnc Gnjauie y nap»3y cena iiocjiHje Aonaioim 3apynno ce ca Oa.AH.i0M. h nnje ce OHa.io, xohe jih y«erH OaAHJiy. A o g n je n je npHJTHKOM rca,pa je oaCmbiio 3aTpa./Kno OaAH.iv o,p poVI. AKTe,rBa, IIopyneHo My je, ^ a AjeBojrca Jby6n ,ppyror a OopMan.no neMa 3apyrca na HcTorcy, hhth cy yonhe ne OHor Kojer cy joj 6h.th naMnjejra.iH. Kacnnje je yo6Mnajene koa MfycjiMMama. To je 6ho npHCTaiiarc poMvpnc ,po3Hao rcarco je CTBap tot ,pana npoTeiKJia: AHTejba H aapjnimrca. H crana, naKPonMo je Mypnc tom OavPHJia je mymna, r.ne,pajia npe>pa ce. HycpeT je npMJiHKO'M OaAHJiH rcpacan noKJioai, a 0Ha r a AapoBa.ia norneipao necro CBojy cecTp.v, HacjijhiHBao H>e3nny c »mjjHjcKOM 6ypM0M«*). Capa je Mypnc ii03MBan 5op6y h KOHanHO percao ony: nemhe y rconarc, Himao hm n a 6ajpaM rcyhH, ajin ce — 3a nno ce ikvphtf? HeMojTe je ch.'ihth, MC/KVpa nnarc nnje cacTajao cjio6 oaho ca c&mom AjcBojrcoM: Ho HMa nercoT Apyror. ABa MJiaAa cpma iiauum cy necTO npHjrarcy, a^ ce hoMajrca ce onpjia: pa3M0Rapajy n A W o^niiirca ceojoj Jhy6 aBH. H)Mxonoj — Kora? ria ja 6nx MOpa.'ia snaTn. . . cpehH He Cmjame rcpaja, — Ajih Mo-Kja nnarc nercor bojim . . . H pOAHTCJbH Cy OhJIM 3aAOB0JbMH, lipHjaTCJBH P h(I>aanaa norjie,pa CpaTa cy3HHX onnjy, na on,pa opa (JiaTCoroBM necTOTajiM My, a I HycpeT, CpaT Ajcnojrce h Majiiy h noOjmie y ,ppyry co6y. HMao je na]X)niHTor paojiora nocejmra ce tomc AoraTaaa hm je HyicpeT o^ao Tajny ,pjeeojnM[Hy. bajry. y meiroiioM cpny aipoJiMCTajio jiomobo CTa(wio nape, — Je^Hor pana — npHiiOBHjo,pao hm je HycpeT — ;ia he ce capa Mohu iipnCJni/KiiTM OaCmin Capna-H, rcoja necTajro mh je japnor iiHCMa iiito caM ra ,po6 ho H3 Tla- ra je ao caA xjiav:iino cycpeTa.iia paAH Mypnca. 3a.T0 je pH3a. Bnjax ce yii.naniiHO, pa ra MHcaM irpje H3ryf>HO, H-ycper h noc.raje irpMroBopno uinme iiyra oi;y, aa- je jep 0hx f>HO .vnponauiTeH. y tom nwoMy iiHcao mh je TpoCapo 0AMax yAara OaAHJiy h ne aobboahth obojihko M.vpHcCieT o nauiHM eMMrpaiiTHMa y IIapH3y h iiokhm neicaiBe. Paajiora nnje percao, a ra je MnrjieAajio, Aa ra HjHxobhm ocHonaMa. y hcto BpHjflMe janjbao mm jepH-y je nonjepno Maju,H, rcoja je CTpeimjia naA cyvijCHnoM BHjecT, rcoja je Mopajia ocraTH TajnoiM! Bho caM onajan A. Xuif>3u Ejejteeati: j h rcao Jiyp yaeTHo y H»e3HHy co6y. Ona ce iipecTpa- *) npcTen 0A cpeCpa, rcojer xai;nje Ao«oce H3 Merce. �>rA J P E T« Bpoj 5. CBOje ijjenje, ja ce ne jorojn ihto roj, urro 6h motjio 0:Kaji>aTH hmc iteoH'iie m p e u,apHrpajjOKe nopojnije. H ako je MajKa 3Hajia 3a Taj;Hy cBora čuna, ja np.Meiucy Jby6ii HHje nacToja.ua ja ra ojBpara oj, Tora. nHje joj 6hjio jparo, ajni je iujm jia h MOJiHJia ce Bory, nocTHjia h jHjejiHJia mhjiocthi^ , »ja joj jejHHKa čuna OKpeaie na npaBH nyT...« HyiopeT je 6ho ibesKiHe HapaBH Kao h O ajjuia. Y /ye,PHJicTBy je Gho Gojicskulhb, K,pxKa sjpaBJBa, ceimimoh Tanan, h noByhoH. H ako je RacHHje. 3Atia3hio y CTpaHa 71 GjerHe pasrOBopy c h>hm. Kaja je noBjepno Tajny CBora cpja 6yjyheM 3eiy peitao My je Mypnc: — HcTHHa je HycpeT, ja caM HeKaj nipnjaTeJbeBao ca nopojHU,OM Capnama. ^jeBOjiia je jmjena h oCpa30BaHa, a r a H>e3HiiOM cpuy Tpedarn ce nojiarano npiH6JIH5KHTH. Kaja je obo peKao MypHC HycpeTy HHje mhcjiho, ja he cyj6wHa jpyranHje ojpcjHm PoBopehu obo MKCJiHO’je Ha <Paj!Hj]y h rnejao je y HajćJiHžKoj 6jih3h.hu y CBOMe Tiapy'ijy, na CBoaie cpuy. HycpeT je 6 ho 3ajo©ojban..Oj OBor nača 6hjih cy jipyurrBa iHHje ce HHKaj Morao H3jejnaxmTH ca cbojhm ApyroBHMa. Hjea.TH'CTa no jynm bojimo je caibapn™, cbh H,eroBH 'iacoBH iiocBeheHH. Jby6aBH. Oh je yoHjeK HHcaTH njac-Me h cjiHKaTH. fbcTOBa Tipna jbyOaB Gn-ia je mhcjiho Ha Ca6Hny h na CBe Ha’iHiie nacTojao 38jo 6hth jej,Ha *cjiHKa, KOjy je hocho y3a ce, JbyGH0 je h njeBao H»e3Hiiy Jby6aB. Y CBojoj npeBejiratoj Jby6aBH unje onajoj njeioMe. K aja My je MypHC inpnnoBHjejao o CBojoj 8H0, j a je npeiMHoro nncaMa nocjiao, a j a unje joGho Jbyf)aBH, na Kaja ce ynoaHao ca CaGnuoM ociajia My ojroBopa, HHje onaano ja My ce jjeBojKa HOMa.no yivjiaTa ycnoMeHa 3a ysHjeii y cjehaJby. H HycpeT noTajupe H>a c nyTa h ja He-pajo 03jpaBJba na H.eroBe noajpane. Taja ce je CaGima nacejiHJia.y LI,apHrpajy. Hycper mhcjiho o npHjaTejbBBOj' jp aro j h jkcjiho h ce6n TAKy cpehy. A kaja ce je Mypnc s a p ^ in o c iberoBOM ce- je nornao iieKOJHKO nyTa, j a je nocjeTH, ajin ce yBHjeic OTpcfti, OHvja je HyopeT neh oafnubHo jpMaio j a HeMa Hcnpej ityhe JiOBparao. HeuiTO ra CTpauiHjio, HHje HMao BHme sanpeiKa jo c p ja MJiaje JepiMerate. IIpeBapHo ce. ojBasKiiccTH' ja npHCxynH Toj jjenojjH. Bojao ce je; JejHOM ra je npHMH.na CaGraia, jok je Mypnc 6ho y ^jBpra ce 6ojao Hycper, j a ra jjjeBojna ne oj^nje h ja Bochh h HJe.M.y je 6n.no Bpjro xiyj|HO, KOJiHito ra OHa-pac- «y ne pemre ja jl/Oh MypHca... Jep Taja 'Oh 6hjio iiMTyje o MypHcy. Kaja joj je percao, j a je nyo j a ce CBpiuoHO h c h.hm h ‘bajHJiOM, noja je Tpe6a.ua nocTani h jKeiiH, onaoiHO je narjiy npoMje«y Ha H.oj, ,na joj HHje MypHCOBOM jtcciiom hhm ce oh noBpaiH H3 Bočne. 3a cmho pehn, j a je 6am H.woBa cecipa MypncoBa ojato je HycpeT ojrabao h nenao yjajy cBoje cecTpe, Kaja 6paniHi;a. nocjiHje cy ce cpeJiH neiuhe ria yjrHip[ h y je BMana h CaCnna bhjhth, j a je OHa Jby6aB H3 MJia- nooopHuiTy, ajiH.ce Ca6HHa yiBHjeiK KJioiHHJia, j a H3>—jocrn Ghjia y HCTHHy cano Jby6aB MJiajnx jama. IZ STARE ARAPSKE L RIKE. Prepjevao: Muhamed-Tajib Okić. Ja bih plako’ ! . . . Ala nešto, da sam čedo malo 0 Zelfinu viseć vratu bijelu* Da me nosi na grudima mekim Dane, noći, godinicu cijellu. Ibnu Ebi-Rebia Mahzumi, Kurejši: Hindi Harisovoj 4 Kad zaplačem, da me četri puta Mednom usnom cjeliva polako. Ah, ja nikad, ne bih nikad presto’, Ja bih cijelog svoga vijeka p lak o !... Vjeruje im Sve, što više ne daju mi njojzi, Ljubav mi se više rasplamsava; A što više njoj nalažu ma me, Sve me više jadnog izbjegava. S’ uzdaha Ah, ta suza nije pala Iz mog pll'ačnog oka. To mi jadna duša kapa S’ uzdaha duboka. Ne ugasili žeđi Ah, sve pehar za peharom Ja sam plamnu ljubav pio, P a nit’ pehar osta prazan, Nit sam žeđi ugasio! Vaj, ti dani! . . , Koliko je pTOiijalo dana, • U kojima suzice sam lto! Vaj, ali sam i za njima plako, Kad u drugim danima sam bio. Kamo sreća, da je Hinda Došla, kad je obećalla! Tim bi mojoj bolnoj duši Djejstvujući lijek dala. Da je barem samo jednom Jaku volju pokazala. Ta nemoćnik tek je onaj, Čija j’ volja, slaba, mada. Jednog dana bješe naga (E da bi se rashladila), Pa drugama svojim jedno Pitanje je postavila: »Višnjega vam, da 1’ sam lijepa, Kao što mi Omer pjevia, Id’ on samo pretjerava, Kaid stihove slatke slijeva?« Drugarice na te riječi U razbludan smijeh se daše: — »Sto se ljubi lijepo je Svakom oku!« — otikresaše. . . . To su rekle, jer je zavist U srca im legla mdada. Sta te briga?! Odvajkada Zavist drevnim svijetom vlada! �- »r A J P E T« OrpaHa' 72. Bpoj 5, H. P. TpaByH>aHMH: JELENI JA BHX Ghhvhph cy nonynajm Tebi ću sabrat sveže ruže, Najlepše što cvetaju na svetu, I dijamante, Što ih daleko od smrtnih Krije Afrodita — I tebr ću dati miloga slavuja, Što za radost i za boi zna; On će tešit pesmom prošlosti, Opisiaće ti suze isplakane Što ih je lio Od čežnje za ljub av i. . . 1 svilenkastu kosu bele vile, Što se njome ponosi — A tad ćemo poći skupa u carstvo sanja ,-P u n o života neumrlog, Gde se skupljaju slavuji Radbstl i bola. / y CjioSoaii caA ce AHiue, CyHu,c CHiiy, \iarjie necra: Tpn ce OpaTa 3aTpjnmie. Ce.ia, n.HBe h pyAHHe Hncy nycra nao npebe, Poiziy ciioBa CBaajy.no je: CnođojHTie cy uauue Mefje.' Opfmn, Xj>Ba.T h CaoBemu; PyKe Cpa-rcKc npy?KiHJi.H cy, Il’oA Orapfie CiapjaK xpne: Po6.n>e Ty^e Brane inicy. lio no.rbUMa, ;iy<>paBaMa Hama »ROHKa pen ce *iyje, Oa Bap^apa JaApaHa •Ie;uie necM e ca/i,a 6pyje. To cy necMe GpaTCKe Gnore, AMailCTH TO cy JljaiBHH, Koje cy HaiM ocrramnn ^niB-jyHapH, npciijr cjiaBHH. IlpocTpaHa je 36MJba ona, ,7T ,omobuha nama jjhjiav Ha JbOHOM ce TonnoM .Kpn.'iy Tpn pobcmif Gpaia c,RH.jias CBe ^ep^ane n sejpiHKe lboj je Boro ^apoBao,' Oto ncHBOTa, Ka;yyf)HXmm’o, Ja Gnx aa H>y>5RpTRoiBao! JOBO P. BoUJKOBMfc, Mociap. BUMA JE BMXA . . . rrajv-je jako ca ceBepa Ayno, HMa ce je .oiiyinTa.na c BHCiina, Hn 0B0jHx 6e:mx CMpoHjnm ARopa, Ibrahim Džafčić: A Bei'MKH ce Mecen, navajbo ima ropa. 0, NOSTB SE CRNA J GAVRANOVA . . 0 , noste se crna jafiat. gavranova, Iznad dom aje moje krvlju natopljene, Noste se tam ’ :iza planinskih vrhova Da zlatni traci obaspu livade nam rodne. Da nam zlatni traci sažegu i spale Onaj crni korov s livada i polja, I dokrajiči nesrećam a koje su n as trale Vjekovima teškim od Kosova polja, I da zrnje plodno na našem u klasu Zažutt se novim , 'bujnijim žih/otom, Da livade naše, kuda ovce pasu Zazeiene se novim sjajem i ljepotom. P a da bezbrižan pastir 'sa frulicom malom Veselo zapoje naše pjesme glase 1 da dade znak i starom i mladom Da su davna braća opet poznala s e . . . ’ 0 , noste se, noste, jata gavranova, Iznad domaje moje krvlju natopljene, Noste se tam ’ iza pilaninskih vrhova Da zlatni traci obaspu livade nam rodne. M uhamed ibni Đešir: isprika Cesto mladost za ispriku Uzimaju mladi ljudi, Za raskoši i Za slasti, Kad im mlado srce žudi. CBe je cneroM noKpoiBeno, nonooHe je.ie 0Mp3Hyre CToje, A HjHxobc rpane Jeijajy oa 3HMe. . . H CBe, ja iiycTO, crne aaanpjio, Qa TeuiKe 3HMe cMipe/ra ce ropa H nnrAe HHje Ghjio >KHBora cTBopa. . . C©e je Ghjio HeMo h CBe CMp3Jiyro, CNfp3Jia ce h ’iecMa, Te BHiue n e toth CaMo cy Gnjie TOime, Tnoje njm e ohh. ;_ IlPE/tOCEJiALbE OMPTH . J a HyjeM HeKe MejiOAnje TyjKHe, OAjeKyjy Ha CBe CTpa«e Ty/»HH rjiacH, HpeA omtMa MH Ae&Ae CAHite py®He OcehaM Aa mh ce MJiabaHH jkhbot rac u . Jia ’iyjeM CTpamne MejioAnje cMpru, lIyjeM rp'iCBHTO Me 3a ;iyiuy xnaTa, OcehaM Kako Me Ha paMena npTH, J a onajno BH’ieM: »He Aaj Me TaTa!« . . . J a bhahm rAe MH n ajie CBehy A HJia’ina Miajka BHuie rjiaBe errojH H a k y n e c©ojy xyAy cpehy. J a bhahm n o iia TAe MOJiHTBy nojn, OcehaM Aa cynu,e iirnAa bhact iiehy, J e p Me CLMpr ropicHM orpoBOM AojH. �Bpoj 5. - Vejsil Curčić: LJEKOVITE BILJKE » fA JP E T « CtpaHa 73. kašike salepova brašna, jer on je jako sluzav (ljigav) i od malo postane gust. Najveći dio salepa što se prodaje u trgovini, dolazi iz Male Azije, a ponešto iz Rumelije. Taj je salep dosta skup, a često je i pokvaren. Ali nama nije nužno da dobavljamo salep iz tuđih zemalja, kad ga ima i po na­ šim krajevima svuda na pretek, te bi ga mogli i sami u velikim količinama izvažati. Najobičnija, ali i najbolja vrsta salepa je ona niska vrsta kaćuna poznata pod imenom obični kaćun (Orchis morio) s crvenim kao skerlct, često ružičasto crvenim, rjeđe s bijelim cvjeto­ vima takozvana medena usna s a ostrugom je pjegava. Cvate u aprilu ii maju. I od nekih drugih vrsta kaćuna kopaju se gomolji, kao od takozvanog muškog salepa (Orchis mascula) s crvenim kao skerlet cvjetom i kaikad tamno-crvenim pjegastim listovima, od militarskog ka­ ćuna (Orchis miUtaris), čija je Ikaciga pepelasto sive ili svijefilo-crvene skerlet boje, od smedcg kaćuna (Ochris fusca) sa smeđe crvenom kacigom, od širokolisnog ka­ ćuna (Orchis latifolia) od pranmlnogkaćuna (Orchis pyramidalis) s ifpadno tankom i idlolje okrenutom ostrugom na ružičastim ili crvenim kao skerlet cvjetovima, od pjegavog kaćuna s crveno kao skerlet pjegastom mede­ nom usnom^ia blijedo crvenim cvjetovima. Sve te vrsti salepa rastu pet Mvadama i pašnjacima u našim krajevima, kuko rekoh, u velikim množinama, pa kad bi se inten­ zivno eksploatisao, donosio bi narodu veliku korist. Oo__duše ponešto se je i ranije kopalo salepovog gomolji u našim nekim krajevima zapadne- Bosne kao oko Trav­ nika i Glamoča, ali .to je minimalno. Trehalo bi svakako orgajnizovati i ovaj posao i sistematski iskoristiti i ovu biljku. r \ / Salep se kopa ovako:'U zemlji su.gbično dva go-t molja, stari i mladi. Samo se mliadi gomolj kopa, a naj­ bolje je vrijeme za kopanje kad kaćun procvjeta ii stab­ ljika počne da vene, a to je u julu i augustu. Gomolji se operu, i da ne počnu nanovo klijati, majo se ofure vru­ ćom vodom, zatim se nanižu na konce i suše na zraku. Salep najbolji nadomješćuje islandsku mahovinu (Cetrairia islandica), slađić iz područja sredozemnog mora i kozlinćinu (tragant). Salep. Na čitavom Balkanskom M u o s trv u i dalje na Unuentu poznato je piće salep. Ranom zorom, namnogo pntie svanuća, podu salepdžije (u našim krajevima veći­ nom samo Amauti) s bakračem u ruci, ispodm kojega je dagara sa žeravicom, tako da salep neprestano kuva, na sto također salepdžija podsjeća svoje mušterije vicući: kajnar! (vrije). Tako oni obigraju svaki svoje so­ kake do sabajia. Cim se svane i trgovci otvore dućane, zadu opet salepdžije po čaršiji i ponovo nude salep ducandžijama i njihovim gostima. Salepdžija spusti svoj bakrač s dagarom na tlle, izvadi fildžan iz onog oko sebe opasanog šarpelja, natoči salep bakrenom kevčijom i pospe istučenim isiotom (radix ringi beris, korjen od biljke Zingiber officinalis) koji se donosi u trgovini sa •Orijenta. Naš svijet drž^ da je salep mnogo zdravije piti nego crnu kavu, ali obično pije i jedno i drugo mnogo više nego što treba. Salep je bio poznat i starim narodima. Plinije veli. za salep, da djeluje na spolne organe. Teofrast (Tlibophrast) i 'Dioscorides preporučuju salep kao hranivo sredstvo. Arapski ljekari srednjega vijeka, koji su u osta­ lom donijeli razne perzijske i dlruge orijentalne salepe u Evropu, nazivlju salepove gomolje »hhsjala salab« odatle i naše ime salep. I naučna medicina priznaje Ijckovitosf saiepa. To je odličan lijek i hrana za sve one, koji su mršavi, blijedi istrošeni i n.emoćni, i koji trpe od stezanja i bolova u prsima iznutra, a tako isto i za one, koji pate od proliva i srdobolje. c Radi liječenja gornjih bolesti treba dobro osušiti sa­ lep, tući ga ili samljeti sitno, pa svariti i piti tri čaše svaki dan: izjutra, po ručku i u veče. Nikad ne treba da bude vreo nego mlak. Po Pelagiću salep se upotrebljava ovako. Za oporavljenje slabunjave i boležljive djece, kao i za liječenje proliva (kolike) i srdobolje, treba ispržitPsaiep toliko, da bude samo rumen, pa ga stući sitno i davati" pet pula na Suma kao voćnjak. dan po jednu malu ikašičicu, pomiješanog u čaši mlijeka Priroda nas je obdarila u izobilju svakim blagom, ili u čorbi od mesa. Neki čuveni ljekar Hufenland liječio je tim načinom vrlo uspješno, ne samo slabunjavu, nego samo je nešto malo postupala s nama maćuhinski piri i jektici naklonjenu djecu. Pored toga, ako je ugodno dijeljenju pameti. U duši te zaboli, kad samo pomisliš, djeci i uopšte slabunjavim, mogu da piju kuvana salepa koliki milijuni gotova novca propanu svake godine na umjesto kav,e i drugog pića, po dvije, tri čašice na dan. očigled našeg miairoda, koje bi on mogao vrlo lako isko­ On veli, da su djeca postala sasvim zdrava i krepka ristiti, samo kad bi znao i htio. Naši su krajevi upravo poslije dva tri mjeseca upotrebljavanja salepa. liufen- prebogati raznolikim šumskim plodovima (borovnice, land kaže i to, da je taj lijek korisniji) za zdravlje od brusnice, kupine, maline, jagode i t. d.), od kojih se vrlo svih mesnih ekstrakata, jer salep je blaga hrana i lje­ malen dio iskorišćuje, i to samo što se pojede u sirovom karija, a mesni ekstrakti opora i oštra, zbog šta mogu stariju. Prerađivanje i konzerviranje ovih plodova za ostave gotovo nam je sasvim nepoznato. poslije oporaivljenja nastupiti druge bolesti i boljetice. O d spomenutih plodova ponajviše ima borovnica, od Naučna medicina tvrdi i to, da je salep dobar i za oporavljamje rastrojenih, poremećenih organa za varenje kojih se najveći dio sirovo pojede, a virio malen dio se osuši i ostavi za zime. Tih suhih borovnica donosi se kako kod ljudi, tako i kod djece. Sailep može svatko sam po sebi napraviti za piće. ponešto i ma domaća tržišta. Ove godine prodaju se u Sarajevu po 30 dinara na kilogram. Kod muslimana vrlo To se radi ovako: Salep treba variti po sata poistiha i jednako miješati i čuvati da ne iskipi. Naše salepdžijie je obljubljenaladna borovničeva čorba', kojom se zaliošaifi na ručku ili večeri. Oma se pravi od suhih borovnica prave salep ovako: Salep se dobro osuši, istuče u havanu i na često sito prosije. U uzvarenu vodu metne se ukuvanih sa šećerom i nišestetom, pa se malo sgusme onog praška prema potrebi i kuva kako je naprijed re­ poput ladetine. Borovnice su i ljekovite. Jedenje borovnica odlično čeno. Najposlijc se metne šećer, ali je još bolje, idia umjesto šećera dode med. Med ili šećer može se met­ djeluje na probavu, najvećim dijelom valjda zato, što u njima ima mnogo natroniai, u čemu ih od svih naših šum­ nuti odmah zajedno s vodom, pa se zasipa saflepom tek pošto voda provri. Na jedan litar vode dovoljne su dvije skih plodova nadkriljuje jedini ogrozd. Kad se borovnice �CrpaHa 74. » fA J P E T « Epoj 5. osuše, izgubi se vodena sadržina, a šećerni sok se kon- pina i malina, može se kosa na crno obojiti. Plod se bere centriše u plodu. Ako iin se doda još malo šećera, onda u ljetu kad sazrije, a lišće u junu i julu. Jagode. Poznato je još iz starog rimskog doba, da su mnogo slade i hranjivije. Ljekovitost borovnica poznata. je jod starina kao su friške jagode, ili poljev.ene s mlijekom i vinom i za­ oprobano domaće sredstvo protiv proliva, jer u njima šećerene odlično razgaljujuće i osvježujuće jelo. Zanim­ ima dovoljno trijeslovine, koja se gubitkom vode kon- ljivo je, da svačija mida ne podnosi jagoda. Mnogima centriše naročito u suhim bobama i dolazi tek onda do naime, kad jedu jagode izaspe se tijelo, ali kako je to pravog djelovanja. došlo, tako d prođe bez ikakvih posljedica;. P riča se, da se je poznati prirodoslovac 'Lime izliječio od poganiče Od borovnica razldikuje se bnusniqai u svojoj kemičkoj sastavini i to ponajviše 'radi toga, što u brusnica ima (ulozi, giiht) jagodama. Od friškog i mladog lišća, ubranog u maju ili junu dobro osušenog, pravi se dobar čaj, na­ mnogo više plodovne kiseline, osobito jabukove i limu­ nove kiseline, te u ovom pogledu čini izuzetak medu ročito ako mu se malo primiješa i suhe Iazarice m irisave (Waldmeister). Dobro osušeno lišće naliči -potpuno i po najvećim dijelom naših domaćih plodova. Baš protivno od gotovo svih drugih vrsta voćai u brusnica nadmašuje izgledu i ukusu kineskom čaju. Osim naprijed navedenih plodova ima još koješta u sadržina kiseline sadržinom temeljnih i sastavnih dije­ lova. Ipak su brusnice bogate vapnenčevim i kalijevim našim šumama, što bi se moglo također m akar donekle solima, i imaju u sebi više.željeza nego borovnice. One iskoristiti. Oni doduše zaostaju u teku iziai onih gornjih imaju i tu prenost što imaju u sebi benzoove kiseline, pa se ne mogu onako oviti upotrijebiti korisno. Spomenuonog naravnog sredstva za konzervisanje pdodova, te se ćemo ovdje samo trnjine sa plavo crnim bobama. Ovaj one zbog toga mogu i najbolje konzervisati. Ovo na­ trn zovu Nijemci Schlehendorn a bobe Schlehenpflaumen.# ravno sredstvo z a konzervisanje pravi se danas i ha Od imena Schlehe postala je naša riječ šljiva. Naš narod umjetan način i upotrebljava se u industriji konzeiram nezna ništa narediti od trnjina. Jedino u jesen nza. prvih umjesto što se je ranije rabila borova ili salicilova kise­ m razova beru djeca i je'đu onako sirove, ili ih malo na lina. Ljekovita vrijednost brusnica od kojih se je-vcĆ maši ispeku. Odjegdje naiberu zrelih trnjitna i metnu ih u u srednjem vijeku praviio vino, cijenila se j*e ranije turšlju'Ssto kao što se meću kruške taki'še i smrekiue mnogo više nego danas. Od hpba p ratila se je jedna bobe. Ovo je piće pitko kao bermet, jer sladi i rezne. razladujuća pomast, a a»ok se je prerađivao u židak šu- Turšija od trnjina prijatnija je nego mnoga druga pića, pa bi se mogla prodavati po kavanam a, jestionicama i rup, koji je bio dobar lijek ođ grqsnice. Odlično ljekovito sredstvo su osušetni listovi od -naročito u zdravljacima. Ovo piće čisti pokvarenu krv, brusnica. Oni se skuvaju kao- čaj. O v o o ić e ublažuje i te time otklanja mnoge bolesti i odlično liječi nesvjesticu. Od trnjilnd^može se napraviti i bestilj, koje se uberu liječi uspješno bolove otbpogtm ice (adozii) i reume. U lišću ima naime mnogo treslenc kiseline i još druga dva iza prvih m razova i ukuvaju dodavši malo šećera. Ovaj je pekmez odlično sredstvo za svako poremećenje ti ljekovita sredstva, arbutin i hidrochinon, i to naročito mnogo u jesenskom figtu i radi toga je i najbolje d a se utrobi. U Engleskoj prave dapače neku vrstu vina od trnjina, samo ih valja dobro pošećeriti. lišće od brusnice bere u jesei^ i kasnu jesen. Od trnjina su svakako mnogo tečniji drijenci. 1 ovaj Treći je naš divlji šumski plod kupina. 'Botaničarima plod propane u nas najvećim dijelom. U pomanjkanju je poznato oko 300 vrsta i podvrsta kupona. Naš narod boljeg voća bere i jede narod gdjegdje zrele drijenkc. ne obraća velike pažnje običnim kupinama i beru ih Alii se dade i od drijenjaka štošta načiniti. Dok još nijesu obično samo djeca kad sazriju ta jedu. Ali i kupina ima sasvim zreli, meću se u slanu vodu i začine mirodijama, nekih svojstava u sebi, da ne zaostaje nimalo iza drugih ili se zreli drijenci ukuvaju u šećeru i daju prism ak uz šumskih plodova. U plodu ima ptmo> više šećera i tako­ đer manje plodovne kiseline nego u brusnicama. Od ku­ meso.. Popržene košpice od drijenjaka nadomješćuju kavu. pila može se iskoristiti osim ploda također još a lišće, Ne smijemo zaboraviti mi naše zove, koja je u na­ kolje daje vrlo tečan čaj. Uostalom uzimano je odavna i rodu poznata kao vrlo ljekovita. 0 njoj ćemo pisat u u velikim množinama kupinovo lišće za patvorenje kines­ . kog čaja. Kupinov čaj upotrebljava se uspješno protiv posebnom članku. Koristimo se dakle svim pHodovima, kojim nas je crva nametnika u ljudskim crijevim a. Od kupinovog priroda tako bogato opskrbila d kojih • im a posvuda. ploda može se narediti vrlo arom atično i tečno piće, Samo naše neznanje i nemar krivi su da toliki milioni koje nagoni na znojenje a ujedno rastv a ra sluz u prehla­ novca propamu svake godine. đenim organima za disanje. Najbolja je v rsta kupina ona sa crnim sjajnim bobama, ali su dobre i one sa plavim bobama, koje obično rastu na mlršavom zemljištu. O d­ lična je marmelada od knpiina. U Švicarskoj peku od ku­ pina neku vrstu rakije, koja nimalo ne zaostaje iz'a one H a p o A H O 3 flp a B J b e . od višanja. Kupine se upotrebljuju i z a farbanje vina a njima se može i kosa bojiti. Malina spada također u red kupina. Ono što je re­ čeno o kupinama vrijedi i za maline, jer i u njima imia Cpthiofiojtia mira itaRO ce jom naauna: rpuuca,- flujabukove i limunove kiseline, šećera i t. d. Od ploda se eoiiTepuja, 3ap aan a je 6ouecr. IIoonaTa Cnjame neh pravi malinova marmelada, malinov šurup, vino i sirće. y npacrapo ;to6a, je y oBehHM iroxQflHMa Mopn.ua Malinov šurup odlično je piće za ljude, koji boluju od jby^0TB0. HapiMHO, ;ta je y flaRHHJEH, aok cy jkhgroznice, a dodaje se i mnogim gorkim i neugodnim li­ both6 iipHJiHKe tfmie ^pjra'i/uje, no juto cy ;taua, ; iok jekovima. Caj od malinovog lišća ima gotovo ista svoj­ jom KyJiTypa »raje 6u.ua na ohom cTeiieny, na kojom stva kao i kupinov čaj. Lišće od malina, kupina i jagoda zajedno pomiješano može potpuno nadoknaditi kineski je ^anac, napamio ,T.a je tjio aa nmi>eiF»e napaam a 6oJiecTu 6u.io aiuo/uiuje. .ffoui ju ;;i;an!aic mpo>Kmji>ačaj. Vrlo ijc dobro isplakivati usta i grlo vodom od lišća i ploda od malina. Vodom, u kojoj se skuva lišće od ku­ na.Mo Ty u TaMO no Koju onoeucjiuju itoxo;i, to tkwie- 0 (JPAOBO.LH �Bpoj 5 »P A J P E T« CTpaHa 75. CTH, ajitti HH MOflajieita y onoj Mepn, y Kojoj ce to npe 3<iHBa.TO. Hciy nojany npoMaipaio „ koa apvthx X pa;»fflx GoJiecnt: imnpencoM nyjnype ohp, jeaaBajy. A Aobe .hh, Kao iiito Onja.uie 3a nponuiora CBCTCKora pa.Ta, ao iropeMeheita cpe^eirax npaunoca, ao komgmaifca h 6eAe y Ha.poAy, onefr ce onarca, Kano aapo3He Cojiecra pacry. JIvnBa hbu je cjimaa lAaaramiba Pycnja, y Kojoj noj^ipHe 3apaane Gojiecrn n,Baxy h 3axBahajy XjHjba^e h XHJbame JbyAH roAHMime. Hnje Moryhe, Bajba ra cupeMHTH y noce6ny oo6y h.th Oapt'M y noce^HH KpeBer. Ibcirom nocTejbnna., tioJbaiBe, noRpHBarai, i;omy.ibe n Apyro, T]>e6a Aa ce Ba­ camo cii]X‘Majy h nepy, jep cy npeiiocnonn 3apa3irax :rjbMBHii,a. y c.tca chjih!hx ii|M).TbeBa Ti.aaTiio ■ n cTnapn / !aM]xibajy ce H3.Ty>iHHaMa, a cBana Mpjba MO/Ke ohth H3BopoM HOBe oaipane. Grora xpe6a nocBethtu JiaponHTH onpeo f)axpcHHKOBy pyfi.fby n cbmm npeftMernMa, c Rojn-Ma je oh y ■AO|Anpy, nonaBMTo H mm noaiiajeMo y Hanum RpajeBHMa cpA06(Wby. nocyAH, y Kojy ce Gojiochmk Honpa/KH>yjc. Gbo to Karaajn-'ce nojasu y BeheM hjih wan>OM oncery, 3ao- Tpefia pacK.y/RHOM TeK.yh';«ioM pacKy/KHTH. JeAna-Ko GyxBara H6K0JIHK0 cejia h rpa^ona h oa Koje BpeMe je noTpefmo, Aa ce JbyAH, Koja CoJiocnHita A^ope, aonpofee, y3efiniH ramie mah Maibe s p r a m A HMa y f>po TyBajy. Tpe6a Aa iiaaion CBaiiona AOAnpa c 6oirac Kpaje-Ba, y KojHMa je cpAoCojta koa Ryhe, H3 ko- acohhkom nepy pyKe Tai;oI)ep y paioTi.y/Rnoj TeK.yhujnx yonhe He'Hnneoasa, Beh ce jroHaBJtiai y nojeAH- iiH, Koja ce MO/Ke naoaBHTH y c-Banoj anoren,H. Hajna'iKBM cjijmajeBHMa Henpecmiro. Tjkubhh cy pa3.nor . GoJbe je Aa ce npneoBe, iiito je upe Moryhe jiobiimk, TaRBoj neq>erHoj nojaBH Jiorne samome npnjnnie ii poju he OAp<vi,HTH cee, iiito je lioTpeGiio h Aaxn ny5Rhh caeer. * iie'iHCToha. MHoro je .’iaiimc o'iyBi:iini ce oa GoJiee/m, nero je . SapasHe cy GoJiecra oGejiesene je.AHOM aaje^jiE'jiuOM AprroM: CBaiia HMa cuora y3ponHHKa um i y/.oG-~ .i(^iHTH.koapa3He Go.necTH nMajy, CBaua npcMa obojoj npHpoA^ CBojNMa'ran eapaoe h urapeiba. GpaojiM\.y cMhyninMx, nppcraiM okom MeBHiAJi>HBHx rji>HBHna, Tajio 3b&hhx Gaiirej^ija hjih y APyroM KojeM oG- GoJba ce nrapH c noMohy H3Jiy^iHHa, GjiaTa, Koje ;;ojiHKy. yapo^iHHKe neKfnx 3apa3a*-no^HajeMo h mojkcmo jiasu h He3araai/Keno Ah pa3JiHxmrHX npeAMcra, ao —pyRy AO ycrajy h Tajio y HcejiyAaA m ppeBa. ^ojiasH mx c noMohy Haporamnc HHCTppteHaTa h HanpasaT Aa npoMaTpaMo. A.ira HMa 3apacirax .GoJiecra, Kojnx c noMohy npjba.Be xpane — iraporaTo Jiern myTeM llaAajbe, BejiMKo je »pejio 3apaae neyipebeHH y3poMHinie joiu Aanac fie ltOBHa’jeMo. CpAoGojba Aa Meby ohc npBe: mm«nosH'ajeMo y3poHHHKe Te 6o- ^a^OA, HeMHCTe BOAe h sapa/Kenn 3Aemi,H. r.maiBna je GTBap viancToha. lIncToha jfejia h orana, iiOMope h jiecra, KaKO HaM hx je Jbeicapciia 3HaiHocx ompHjra na H3MaKy nponuiora CTOJteha. A 6yiawhn Aa 3HaMO KyxHH^e, py6Jba h nocyba, 'jmcToha ARopiraiTa h ora­ y3poiiHHKa h n>eroBO pasopno ;i,ejiOBaiBe, GopGa naM he, eaxoAa h BA^ipa, yonhe nnraiBora roonoAapCTBa. |To je najBa./iiiiHje 3a Aepy ir OApacJie. C^oGo-Jba cnoje npoTHB ifcera Jianuia. navi,a h ACTe h CTappa. A Aere ce jom Jiaiime 3apaEojiecHHK, ivOjH 6ojiyje oa cpfloGoibe, HMa oohm 3h: TpeGa caMo noMnicJTETH, Aa ce AeTe nrpa h ny3a Bpyhmj,e h APyrnx Marae BaiKimx 3iraR0Ba, Teimce, no T.iiy, na aiio y Kyhn He Bjraina HHcroha, Mopa Aa KpaaiBe npojbeBe. Th cy npojneBH raaaio Baieciio ooe- ce 3apaoH h CTpaAa Kpn bikom ipoAHTejba. yn.yha.HH Jieatje cpAoOojte. Oh Mopa necTo Aa HAe Ha A^op, Ha iT[>e6a Aa ce nepy oamyHOM! Uo HOTponiKy canyHa 3axoiA, A^ceTaK, neTHaecT h BHrne nyra na AaH. Hbe- bhah ce, Koja je nyha nanpeAHHja. Ca canyHoxi ce roBo je AiiaTo peiRO, cjiy3aB0 h noMemano K.piBJby. He OMe niTeARTH, jep Ta je niTeAiea iiaonaiia. Kojihko Henpecrano oceha noape6y Aa ce Hcnpa3HH, a CBa- 6h GonecTH Ghjio Marae, na,A Gh oe y .Hac Tpoumao Gap kh je TaiiaB noKymaj 6oJia« h HecHOoaii. TaKBO era- ABiainyT bHine canyna, ho uito ra ce Tponra! ,3,pyra ibe Mome Aa noTpaje Brane c©AMHH,a. BoJiecranK ryOn je Ba/Rna cTBap: 3axoA- 3axoA TpeGa Aa je a«Gi>o orpatok 3a j&no h Temico Oojiecmn nponaAa H3 j s p u i y beH H Aa ra ce — naporano Jiern! — mccto pacnyAaH. Ako je (Kwrecr Temiie napaBH, a Tejro Heoraop- niyje KpenoM hjih ApycHM KojnM cpe,ucTBOM. 3axoAH Ho, na ajio ce He Jienn, «acTyna CMpr. BeH no itpBa- H cMeTHiUTa — TO cy Jieraa 3a nyhny raMia«, 3a Myxe. bhm npoJbeBHMa MoaseMo 3aiijbynHTH, Aa je ceAnraie Ta-Mo ce o«e Kore Ha xHJbaAe, xpa,ne ce H3MeTHHa-Ma fiojiecTH y v^eCejioM pp©By. ^eCejio je ppeBo . nyHo n npenoce ii-HHpe GoJiecra na jejio, a hobgk ce 3apa’inpeBa, pa3poBamo h iion:onano y cBojoj cjiy3nnii;H, Hiyje. Myxe cy bcjihrh HenpnjaTejb noBCKa. JeAnaK.y y Kojoj BpBe MHJinjoKH neBiiiAJbHBHX rjbHBHpa, y3pon- iKtoKiby Bajba nooBeriira 3AeHiiy, 6y«aipy. HHica cpAoSoJbe. Pa3yMJbHB0 je, Aa Te rjt»HBHH,e c CaaIIojaiBH jih ce cpAoGoJba y KojeM cejiy, CBaico je tom H3Jia3e Hanojbe. OHe Hirase y H3JiyMH'HaMa 6ojie- Ay>RaH jaBHTH to B.xacTH, noja he ce no6pHHym, Aa CHHiKa. II oivia je jeAHaiio cxBarjbHBO, Aa Te rjbH- ce 3apa3a He npouiHpH. BHii,e Mory 3apa3HTH APyronai noBeiiia, A<>be Ma y AO/iAp. c IIpBO je npaBHJio, Aa GojiecniiKa oa&ihmo oa BApaBC oiiOJiHiie, Aa ra no MoryhHocrH ompeMHMO y ofjniiiKH>y 6oJHHiiy. Ako to Chjio c Kojnx pa3Jiora Ap. HBaHMeBMh. �CtpaHa 76. >rA J P E T « Osman Gjikić. 30. m arta o. g. navršila se je dvanaestgodišnjica smrti našeg neprežaljenog pjesnika i rodoljuba rahmetli Osmana Gjikića. Da »Gajret« dade vidna znaka sjećanja odlučilo je uredništvo posvetiti slijedeći broj lista nje­ govoj uspomeni, pa su pozvati svi lični prijatelji milog pokojnika na saradnju. Uredništvo i Glavni odbor će se odužiti uspomeni na ovaj način svom nekadašnjem su­ radniku i uredniku i osvježi njegovim pjesamama stupce svoga lista. Slava mu i rahmet njegovoj duši! AJIEKCA LLiAHTMTi*) Haia jieuiTo Bunte oa Meccn; aama, RaAa je, 2. (JieGpyapa OBe rcvpne, iiecTajio H3 name cpeypHe A.ietKice llIaHTHha, PoljeH y Moc<rapy, OApatTa© y a a w y , Ma.no ]iyTyjyhH, Ma.no ce cvpajajyhit'‘or'n b a ra , Becan 3a ceojy »po^Hy rpyyiy« ohom hjiictikhiktinaro m jby(jaBJby ^errera npa\ia M ajip, on je h y>ipo y M oerapv-nocjie HecHOCHe h Ayre OojiecTH, Koja ra jć-noCTeneiiio H3HypaBaaa h , HajoaA, yracHJia. IlMe AjieMce IlIaHraha, Mel^THM, Ohjio je. no3.HaT0 y Harnoj iKibn/KeiiHOCTOi h 3Hairaao Bp.no Miiioro y jafiHOM jKHBony namena napoja Kpo3 'lirraBHX tphaccc't POvpnia. y npBoj ^epeHnijH, to he pehu y noc.ie^H>oj ^epeHHjji npouuiora Bena, to .je 0H.no HMe jepjuora M.naAora HOBeiKa KojH ce, c BjpeM&m Ha BpeMe, jaRjbao y TajipiniMrM jnicTOBaiMa h HaconteCHMa ca cthxobhime KOjll cy OlHJni IipH.THHHO HaHBHH, aJIH KOj-H HHCy Ohjih 0e3 ocehaaa, Oee H3BecHe .iMpeiie *.BewHHe’; KojH cy KaTKa^a hmejih h cciaHa h aKuenaa; ir KojH oy Ta;i.a, nocjie CMpTH Bojncjiaim Hjraha, Miiaic oATKaKa.nM oa OecKpBiiora, aHeMiiniior, HeopHrHiia.nnor h nanOTor cthX0TB0pc-TBa y Harnoj jmTepaiypH iioc,neAibHX ro;pnia XIX. Bena. TpeOa ce cemrm Aa cy y to BpeMe, nopea CTHXOBa MHJiopa;i,a MnTpoBHha h MHJiere JaKiimiha, to Ohjih j čamim cthxobh Koju oy AOiieiK.ne Mor.iH 30A0BOJbHTH, aico ne Jbyine oa npe'iHHnheiior h oHpypHor ciinypHor yK.yca, a ono Oap cacBHM M.na^e Jby^e, icojn cy H'Majin h HouiTO CMHCJia 3a yMeTjrH4iKe BpegjnocTH ii MHoro JbyOaBH 3a Jieriy KH>HSKe®aiocr. jJeceT AI>yrnx roAHiia, oa irpHJiHiie, t. j. iiprn AeipMiHja »Bora uea;a, CTBopiHJia je oa Ajioiice IUaimiha opHrnua.nHora h iLnojiiora necimica, aiojn je Aornao ao CBora nyiHor Hspaaa h Aao snaTa« Gpoj iiecaMa moje he ra iipe/RHbcth, Koje he octeth, h yhn y ocHORiie KariHTajie Harne iioesjHje 3a Gymyha BpeMeuia h rom inja iiOKO.neiba. /joOa IIIaHTHheiBor 3pejror crBapaiba, H>eroBHX CTBapiiHX h TpajiiHX ycnexa na^a y hcto BpeMe Ka&a ce npouH jtvpia pa^K ajuia oOnoBa name noeoHje, Ka^a je;yia rpyna MJiaAHx h GBeM\HX TajienaTa yc.ueBa ;i,a iiamy jiiHpHSRy y3^Hnjie, Oap y H>eiiHM najOoJbHM iipirMopiiMa, ao enponiCKora iniBoa h ancoJiyTiic upeAiiocTH. Ka;ta ce *) T. C. riaiiAVi'CBuh oApativo jc npcAauaita o n. Ajickcii HIiiHTuhy Koje npcuocuMo na »IIoamiiKe« aa iiarnc HiiraTCJbc. Rpoj 5. Ojpie roBoi)H.no o TOMe npeMeiHy perKora no.neTa Hauie jnipurKe, HMe A.neiKice IIlan™ha nehe Ghth iiacji^ibe y rpyim obhx TaJieHaTa. HajaaA je aoihjio aocct nyiCTHx h Ma.no iijioahhk roiAHHa. BeviHKH eBpoircKH paT aaxBaTHO iiac je iiotnyHo. y ;nyroTpaj«oj h ciajn o j OopiOn H3Me^y Hanmx caiBe3HiiiKa h HamiHX iieiipnjaTejba mh cmo aa CTBap nauie noCe^e h Haniera yj(\tHH»eiba iiOA'iiejiH cne jKpTBe. HpHiB'peMe.H'H TpHyM(j) imuiHX HeiipnjaTejba anaTHO je jiOTn^uy; iia{>a.nH3y naniera ,nyxoĐHor h MbH/KetBHor iKiHBOTa aa »umne 'irn ip n ro^pine. 3a n,ejio to BpeMe, hvTehH h TaMiHy.jyhn, iinje nenao hh Anenica IIIauiTHh. On je poneniao noOev'iiy h yjivpiH,en,e CBora napoja. ocn’Ba]>^b(‘ cnora BejiHitora c-na; on je — Kao iiito je pamije n.e.neo y CBojoj .nemoj neaMH B o k a — Morao ca JIoBhema naneBaru neciMy (JjioOo;i^i ; a .nm je H>eroi$a (j)H3H’i)Ka CHama On.na na npajy; h koja je Hacnao Aa« -c^oOoAe 3a peo h.itob iiapo-A, oh je ormnao y Be’iHTy HMi. IIiMa jeAJHcTBe.miKO ocehaibe h TpH-HernpH rjia®na motuBa KojH ce npoBjia’ie Kpo3 u,e,ny IIIaHTHheBiy moe8H'jy. To Be.niHKO h unipoKO ocehaibe Ji^OaBH h chmnarnje y MHoroOpoj.hhm oojiHpiiMa, innamcaMa h BapHanTa>ia opraHCHii je jm^amo y cbiiikh iteroB gthji, c.naOnfjH HJiH Ooji»h ; oho ce oceha y c-BaKoj iberoBoj necMH, iiOHomiiH OA HajpaHHjMK h HajiHecaBpiiieDiHjHX ao iiajOojbHX, HajnonyJiapHHjHX, Koje cy totobo nocTa.ne onumxM najioAiiOM cBojHHOM. PaavMe ce. Aa je to ocehaibe Kojera H.via h Kojera Mopa Ohth y oborom necHHivy h y ( Ba-Koj AoOpoj necMH. ripno Me^y erH'iKHM Bpe;ijH0CTHMa, OHO je HCTOBpeMBHO H y OCHOBH CiBaKC eCTCTHHiKe bpepJHOCTH. A.III ce KOA AP.\THX IieCJIHKa OHO 'ieCTO e.MeH^’je m ocehaibHMa Apyi'Hx KiuaJiHTera. A ko ce iiecirHH.H, yonuiTe, pa3JiHJ.-y.jy »iH-Me oa 0CTaJiiix Jb.VAjH, om a je Ta pa3Ji«Ka cawo y TOMe iiito je ejiaoTHii^TeT H.ntH HHTe.H3HBHa cKa.ia ibiHXGBHx ocehaiba neha. Hnane, ne GojnMO ce Aa heMO Minoro norpeuiiiiTH, oko i;a/KeMO Aa cy KOA ikhx h iioDHTHHiie h HeiraTHBire CTpaHe HOBeKOBe npHpOAe ’iecTO nyTa paaBnjeiiHje Hero koa ocrajihx. IlpeMa TOMe, aKO je hbbociio Aa y«eiK TpeOa B0,neTH noe3Hjy, itHjc. cawmno iih cHrypno Aa yneic TpeOa bojicth h necaiHii;e. AjieKCa IIIaniTHh je Oho je^aii oa AOCTa peTKiiix npiiMepa. y kojihko je Oho AoOap neoHHK, y tojiihko je Oho 6oji»h ’iOBeiv. On je — to vive.’iHMO iiar.nachth — h Kao necHHK h Kao 'iOBea: Oho c tu h k u Ao6ap. Momo Gh ce pehn ,na je Oho cthmkh 0.nar, — AoOap y j«wioM aijiocTOM h mhctom 3iia'ieH>y Te jieHH. Jep, (to je oBHMa naMa Aođpo no3naTo) IUaiiTHh je Oho jeAan oa iiauiHx Hapa3HTHx h Bajba;iiHX naTpnoTckhx iiecHHKa. Oh je 3aiHCTa Bo.neo CBoj napoA, h cnojy 3HMJby, H CBOj OaiBH'iaj jOAHOM HHCTOM H TOIIJIOM JbyOaj«by. II,eo onoj vrhbot h neo onoj paA oh je iioobctho TOLMe ocehaiby. A jih, kojihko pao.nHKe H3:Meby H>eronora naTpH0TH3Ma h naTjiHpniBMa Apyrnx iianiHx neoiiHiKa. Beh y ii]««hm cTHXoi?HMa JaivHiHheBe 0ray,6une, ua iipHMep, bh ocohaTe ne caMo j<vuiy cTpacHy jbyiOaB �r>p..j s. »r A J P E.T« npeMa 3e.MJh(H nero TejbHMa: h jejjHy nperiby h> 6HHM lieiipnja- »H OBaj IHto KaMCH aeujbe Cpđnje npcTeh’ cyimy flepe npoa o6jiaK...« Ha OHina, ona jfooBHTa rjiopH(|)HKauHja OTap6Hiie KOfl Jaacumha, OTapGHHe noja je casi^aHa Ha 6e3GpojnHM. KOCTHMa npeAaKa, noMe.HTHpahhm Hajoojbo.u K.piBjby; ii iberoB n0iiyuiaBH thcb na caMy iiOM.ncao a * Gh Ayimiauhh Morao 3aiKopa'iHTH cbojom hohhctom hopom y Ty CBeniH)y; u HajaaA ona CTpaxoBHTa iipemu h CBHpeira capi;a3aM JaKiiiHheB: C-Tpana 77. (popMH. KoMe lnije no3HaTa H.eroBa Jieaia iiec-va 77od JopeoeauoM, Koja ce Taico mhoto HHTajia h Koja ce TaiKo pa^o nena: . »Ko tu, uihcpn, noKiiAa IjepAuuc? ii Mopijane?. . .« li'o tu ni>ocy Oncep JeiaaH Oži Haj.iieniuHX HHii.iyica y iberoBoj noe3Hjn je HHKJiyc KojH je on y CBOjoj najiHOBnjoj 3Ghphh, KOjy je caM*ypeaHO h noja je obhx ^ana, nocjie iberoBe CLMpTH, Hoaui.aa, naanao C Heperee. Ty je E muiw, Illepmfia, Rmuy.UK oraopu, Bez PamudOez h Miiore ripyre, Meby ibHMa h OBa, flod JopeoeauoM. y ibHMa »,'lpiiHeui jiii Aa-iiO?. . . 4yheui rpoMouc je oh GoJbe nero hko, h Gojbe nero iir^e, yoneo Aa a^ Kano Tiiuiiiny acMJbe tvioOoAiie Hapaaa cnojoj ceHTHMenTa;wioj, Toai.ioj h Meicoj jbyGaBii Ca rp.MJbaBHHOM crpauiHOM KiiAajy; 3a CBoj poAHH Kpaj, aa iberoiie Jby,ae h acene, HaBHKc Pa3y.\K‘heui iix cpacu cTpamaiiBiiu ii oGw>ipje, 3a peo Taj naTpHapxa;niH hchbot, y KOMe je IllTa th ca. CMCJiiiM rJiaco.vi roBope...« u t. aGhjio Taaco Minoro .aeamx h »ApaBHX ocehaiba, h KOjH Koamko pa3JiHKe ri3Mel)y TaKBora ocehaifea JbyGawi nojiaKO H3iyMiHpe. npeMa OTavGHHH, naMef>y toz TOHa, h toHa CBHjy IJIanH Gam 3aT0 uito je hhthmho jKHBeo thm hchbotom THheBHx naTpHOTCKHX iiecaMa. ocehaH>a, oh je TOTi.’mje h cpAa'iiiHje Hero Apyrn HauiH Bh ce cehaie H>eroBe »Eoxe<r. ,-uecHHH,H’ocehao CBy MejiaHKOJiHjy iipojia3HOCTH csera: »Hama MiiJia Boko, ncBeoTo Jaflpaua, M.;iaA0CTH, JŽy6aBH, 3aiioca h JietiiOTe. K a # toa je AfnpHyo IIOKpiIBeHa HCOOM K'O O/I IIJIUBC CBIIJIC, - y Ty /KHuy, iberoRin cthxobh Ao6Hjajy iiapouHTy MeJlenuia cii o;; tbojc iipiiMopKiiH.e Biuie w hy. HaraeiAa Aa cy iiOKaiiaim cygaMa, h ORCTJie H CBCTJUija on oa ibciiur ljepAaHa! Kao A y s a ^ ^ to »Ho A'i-Hii ey upomJiu Kao peiia narua, K’o TpeHyTHu chobh, Kao nycTe Bapue; Cua Ha BanicM jnniy cjaj MJiaAOcni atapue, A Ha MOMe jeceH u Typo6iia Maraa. Ja 3H3M, Bame cpue caaa batpom ropu, Moje xjiaAHa^3HMa okiiba u Mopu; Bame ohh cjajy K’O A»a He6a iiJiaBa, A Moje cy MyTne itao Mar.ie ciime. MpAOCT — Jby6uB — ora«. — CBe y rpo6y cnaBa. Tlo uoca.ua MOjuu nonany.iio ume. . .«■ HiucaAa ce TeOe narjieAao hc' 6u’! , Ho Aa mm je jcaho: hoctuhcm jk&jiom Aa bchhto mymhm n^AA jicb^m tcOu ...« CjiH'ian je To« OBHjy naipHOTCKHx nećaka lliatir THheBHX. Oh 3 a CBojy 30MJby nua caMO ocehaH>a/AHBJbeiba, HeoKHOCTH, cenTHMeJiTa^H* jby6aBH, Gee p©BO, 11a mene MaHe, Kao y necMa'Sla JaiouMheBHM. 3Maje HJiH BejbKa iieTpoBiiha, Geo MjMvibe Ha ibene nei jajejbe, Kao koa BpaHKa PaAH'ieeHha' h.th Tivpe x uiHha; uan Geo one otm^ho, Mapo ropie, BpjiodiK jbyGaBH npeMa 3eMJbH h -fbbiiOMe ^ocTojaiacn iiec-MaMa BojucjiaBJbefBHM, PaKHheiMM li /Iy'iHh( Oh HMa caMO caMHJiocTH 3a ibene nam e 11 naTibe h>chhx MHoro6pojjmx cHHOBa y Ce^n, h caMO /Ke.te 3a H>eiry MHpny, H,aHJiiCHy 6yyiyhH0CT. y H>eroHHM necMaMa HeMa hh o^ehaiba. noGeAHH'iiKor TpnyM(J)a; h y MOMemy Ka^đ je GopGa 3a ocjioGo^eibe 1912. h 1913. TpHjyM(j)OiBajia nocjie ouitphx h upBaBHx cyKo6a Ha TepiiTopnjaMa name erape Aptoape, LUaiiTHh y c'bojhm noB^pauiiMm necMaMa HoGeA'H ^aje nopaaa csojoj UHCToj, neojioGiiBoj, uurpoKoj h OBeT.;ioj panoom: »IIparapcHe arapii, Kamijo OTBOpu, no nparoBHMa caroBe pimrpHu; ,’loKcaTe TcmKiiM cKcpjieTOM orpnii, Tbojc ce napcTBO Bpiiha!.. . » PaayMe ce Aa to mije je;pini mothb y H.eroBOj llOttMfjH. AjIIH je UlaHTllh IICTH TaKaB H y GBOjoj JbyGaBiioj iioeoHjH. Oho uito je KOirreMiuiaTHBHa JbyoaiB y H>eroBoj naTpHOTOKoj noe3HjM, to je o«aj cnepn(|)hmhh HoroiiH>awH h 6ocaHDKH ceBftax y fteroBoj jby- Gaimoj JiHpHU,H.' CeBAax je ocehaH.e nene HeoiabHBe MejianiKiOJiHje hjih MejiaHKOJiMHHe nei/Kibe HHOiiHpiiicaHe vKeaioM. IIIaHTHheBa Jby6aB iipcaia >KeHH HHje hh bh00 ko ciTHpiiTya.’iHa hh By.iTapHO n.'iOTca;a; ona je oph3ya.nHCTH'r,Ka, epoTHHJia, y GoJbeM OMHCjry peHH; to je, 110 ni)e.HMiyhcTU>’, HyjiHa jbyđaB Ha HSBecnoj A'ncTaHUHjH, AaK.ae oneT KOHTeMJK'iaTHBna, HeBeoaHa ctphktho hh 3 a Tejio hh 3a ^ u iy , aJiM yBeii Hiroiaipiicaiia JienHM oG^HipiMa, M.ia,aomhy, CBeaaiHOM, 3anocoM h GojaMa. y Toj Hapo'iHToj ;iHi>GK0j no?3HjH IIlaiiTHh je aao H0KOJIHKO CaBpHIHHX 06pa3aU,a H HO MOTHBHMa H 110 Caaa je CBe y rpo6y. Je^HO hocihto cpu;e, juian Jieai Ta.ieHaT Hmueeao je 3a HaBOK H3 Haiuera ApyniTBa h H3 nauie KJbH/KeBiiocTH. A<TefKica IIIaHTHh Hehe BHuie neBam. /fo je po^eH y <I>paimycKoj, o H>roBOj cupra Gh ce iiHca.ra Be.THKH unaHUH no CBHMa nomiHaMa, o H>eMy Gh ce roBopHJio no CBHMa iinco.TaMa; TipcAceimiv, Peaiy(xi.HKe Gm ornyTOBao Aa ce iiokjiohh npeA H>eroBHM OAPOM, h H>eroB Gh onpoBOA Gmo BejiH'iaincTBena MaHH(liocTanuja HapoAHe jKaJiocra. Koa Hac je c»e to H30CTajio. Ajih ohh Kojn GyAy aohjjih nocjie Hac, Mopahe iio'ieru Aa OAajy npaiyiy 3acjiynvHHMa. Hana, KojH cmo jom jioa iiphthckom oimiTe paBiiioAVTHHoenH npeMa CBHMa BpjiimaMa h CBHMa riiexoBHMa; KojH joui jmhbhmo y AoGa oimiTer cjieanuia 3a AoGpo n 3.10, KojH Momraa Tene c.iyTHMO Aa ce jepjua 3eiMJba noc^e naniHCHa.iHor yjeffHtt>eiba Mopa h MOj>a.iHO CTaGnjm3npaTH — HaMa 3acaAa ne ocraje HnuiTa A?yro Hero Aa 0 'ieagyjeMO to Gcjbe,( upaBeAHHje AoGa h Aa ce nokjbohmmo npeiA CBerjiOM vonoMeaio.M Ha AjieKicy IllanTHha. i i MC/1AM M A/1K0X0J1 Oa cbhx nocTojehnx pejinnija, Hcjiau je aanoueo Aa boah najOAJiyHHiijy 6op(5y npoTiiB nnjeiba onojHiix, acecTOKiix, otpobiinha, Kao ihto je buho, paiuija u t. a- Ooiim BepcKor <J>aHaTim.ua Moaceuo pehu Aa je u Tpc3Benoor y mhotom nouarajia ucJiaMcKiiM paTHimu.ua Aa 6yAy cuaacHu u CMeuu, ycTpajuu u OAanu. Jloiv cy — Ha Hamy raicMy nccpchy — ByKamnuoBe hctc uiijaiie cjraBune nođeAy Kpaj mvMC Mapuuc, AOTue cy cc Tpe3hhx �C tpaHa 78 — » rA JP E T « — OmjiuaH'ho my cjihmancica’ IToiuukh ce CBecnuM ii arnjiHHM nemi Typcnn bojiihuji caGpa.'iu, Te cbccho h oa^ mho iiacpiiyjiH h nođeAiunr. Tpe3BCHii BOjHiiitu iipJiaMCKe Bepe, Kao aHTiiaJiKOcyAcoHiiicoM obc .cjiaBc ii HCKa tu to hc najiaJKC ca.Mo pejiunija, xo.nrcTir iimojih cy Behy oxnopny CHary' iipeMa 3apa-3HiiM 6o- Horo u TBoja iKapna CBecT! jiecTii.ua; TpesBOHOCT hm je Gnua oaGjba, KojoM cy ce đpaimjm HanpeA, y Goj, y CBein Goj! oa HcnpiijaTea>a Te BpcTe. IIpOTHB CBHX OHIIX, UITO Ha paHyiI CBCCTH Ajih mh, Kao Hagnja, jkhbhmo Aanac y ohom onacnoM eraBcAHiuca MOBeita ycir cBOj GcsakUih nyiic. Aiijy ApacaBHor pa3Boja, kaa ce BepcKe AorMe u BepcKii Mopan Oj. fla Myje Ra,KO nx hctu icyne iio'iHiby pyuniTii npcA 3aMaxoM »cjio6oAoymhocth«, a Bobe h M rpMii icoiuMaiie necTii! ynrTe,T>H ita.po;ui hc cTiiroiuc Aa o6c3BepeHOj Macu npyjKC jait. ApyUITBCHII, HOBCiaHCKH MOpajI, A& »A MaCC CTBOpe CBeCHe, caHanpeA, ciihobh aomobhhc! Beciie u KapaRTcpne MopajntcTe. OAarae ii koa Hamer MycjiinBojištu AOMOBimy 3HaMii KiiAaTii MaucKor iKiiTc.BCTBa TOJiHKii aJiKOJiimpn h JiyMiiapouiii, roju, CBa OHa 3na, hito nocejame Hjrj'OnBuni Bcps', n;iry6iime it cbot, jep — He.Majyhn y cc6n ja'ic B iibuiu rOcnoAapii ii necBe.cHu cuhobii. MOpaJine oTiiope u eHcpnije — noTnaAoiue hoa HBopyraB ii a.yT y ■hodu (jipoHT, Ha cTapor AyuiMaHa! khj't ajn.oxojia. 'J'pe3Bcn jkhbot Aa u iiaua cime — Bwmi;a je peTicocT bhactii MycjiiiMana Kao CnftTauia u HanpeA, ciihobh aomobuh^! npoAj'iteHra ajiKOX0Jiiiux nnha, a,™ — ihto je. najScAmije — BaH>a JIyKa, 12. Mapta 1924. BHAiiMO ra Kao ropjbiiBa ir Hey.Mpna KOH3yMCHTa, Kao mijaiiua Jyr Tpe3BeH. ii 6apa0y, iyie nujaH npojiaatt iiocnamiM ii MpaHHHM couaipiMa LJUBA D. JURKOVIĆ: KOTARKE, Iposma za inarod. CBOje Maxajie, Aa — ynaAHyBmit y cboJ 6 cahii aom — npociic Izdala-. »Zvezina tiskaru a im ikujigama« iv Ljmbljajii. Cema dinara iicoBKe u 3UAax aJiicox<wia no cBOjoj jkchii h acah, a cBe 3a UApaBJbc u 3a A.yOoKy Kecy cbot TpoBana-điipTauia1 A MyxaMe- 30.—. U ilepom srpskom narodniiom đesterou g. Jminkovi'ć dao je jednu lodliomu zbirku pesaima za mairod. Pesm e su pune Aona pejiunija? A AyuicBHit Mopaji? A Hccpehna cupoTHa Aega ii iijcua? 3a to cc Ht-hc niijanima Aa đpnne, ibcroB je iiaoa ajnro- 'poeziji f folktoniLh slika onog idela Dalmacije, koj,i nam on h,oće, da prikaže, a koji je mama m anje poznat. U Ravnim xoji ; to je. cBa Gpura, CBe oaAOBOJbCTBO acpTBe ajiKOxoi^i —■a.iKQita?rim'a*‘ijoš su vrlo dobro sačuvane narodne pesme i marodnti KOXO.uiMapa. ^ . • običaji; iz tih krajeva nikle su vrlo lepe i ipoznate pesm e Cbc KyjiTypnc ApncaBO*. noBCAOine A>yxy 6op6y npoTHB npo;iyi;u,uje, upOMeTa u iutjcitaf aAKOxofo'Bu;( nirita. Y Harnoj OTay- G. Jurkoviić, koji ima izvesnu dikciju iiz narodme pesmarioc, virio dobro shvata dušu prostog seljaka a um e, da nam je oiihh je OM-nagiiHa r.iaBiui hociiou; ¥orntORjiCTa. IIpcico 200 OMJiaAHhcki!x Kojia Tpe3BenoCTH M.'iaAeiKH "je oprami30BaHO y CaBea, 'prikaže jasmim ii prostim stihovima i to jednako njegove lepe kao ii njegove slabe straine. Izdanje oive zbirke je vrlo ukusno komo je.ccAHuiTO y BeorpaAV- Bch <i^ia ii .jmnčpoj rpabana, Be­ epo. Osobito se ističe origiaialna »stranica. Narudžbe prima buuom M.aai)iix, Koju 1'TBopiua^.APjmiiBa jrpea&eHOCTit ezna liskam a i kmijiižara« u Ljubljamii, Murijin trg br. 8. AiimreM CaBcaa y CapajcBy. MycAir.\iaHir rpaaijHn u m; , OMflUAima TpcCuJio on Aa nfe^ftane y obom noicpcTV . , hcAO *BC *C"Tit Kaa 7 «y cpehaH nojio^nj nodcAiiiiKa 0 ii oray(5ny hua Haj,T>yhiiM ____ .............................. ................. ..................... .... ^__ m. ... iienpujaTo.BCM, hc čamo cBojiiM.'Tiero h penora r.io6yca. To 'Ha■laiKc Myc.Tii.MaHii.'ia ibiixoBa cBecTj.Koja ce CBe Bnmc 6yritt u yBOAH nx y RjrATTpHC u noJiiiTiiMke ^6op0e, a na cpehy aomoBiine. To hm HMnepaiiTBHO Ha.iaike n pejiiirHja. J »rajpcT«, Koju GyAH0 Cahjch^a npo6yi)eHOM cbccth MycjiuMUHa, yjiajKe ii yji05Kiihe Miioro y oboi c^eTpjvCopGu 3a cy;iGujaibc ajn;oxojin3Ma. IUnpoM Harne aomobhhc npocJi&Biihe ce y3BiniieHa HAeja TpesBCHocTH H3Mcby 7. h 13. anpiijia. IZ UREDNIŠTVA. Uredništvo »Gajreta« dobilo je ■n"»s» .. .r a. to. v a od mladih . . saradnika, koji istina svi neće moći moći ući ući uu list. list, ali ali ć.o će se i'/ahrnti izabrati holip bolje stvari stv ari ii čtamnati štampati. Urednik je već počeo dobivati i požurncie, pa mu je nemo guće na sve odgovoriti. T reb a se malo strpiti, jer i ako »Gajret« želi dati svakom m jesta pa i početnicima ipak radovi moraju dolaziti u list po jednom određenom planu. Ovom prilikom molimo sv e saradnike, da nam rukopise šalju čitke, pisane samo na jednoj strani. Gdje je pri ruci pisaći stroj najbolje je ako se radovi n a stroju prepišu. Ramazan dolazi! Kroz nekoliko dana nastupaju dani posta za sve m uslim ane čitavog svijeta, dani ram azana, kada svaki m uslim an odbaci od seb e sve što je ružno, nevaljalo i preda se pobožnosti, molitvi i dobrim djelim a. R am azanski dani unose vjernicima u srce nešto toplo i dobro, jedan osjećaj dobročinstva i lju­ bavi prem a svome i svome bližnjem . Svaki pa i najsirom ašniji osjeća potrebu, da pomogne slabijem i nemoćnom, da otkupi grijehe i pro p u ste, koje je kroz godinu činio, da mu Svevišnji oprosti. Želeći da i ovi ram azan bude taki kao i svaki dosad, želeći da ga u rahatluku i kolajluku ispostim o stavljam o na srce svoj braći m uslim anim a, da se i ovog ram azana sjete svog ,,G ajreta“ . A vi znate braćo šta znači ,,G ajret“ i njegov spasonosan i koristan rad za našu budućnost. Ramazani-šerif mubarek oisun! �Bpni 5. — »r A J P E T« CtpaHa 79. rAJPETOB n iA C H H K y C n jE X TA JPE TO BA J1HCTA. XyBen-xajj-yji-6aKM. y noHeTKy, npn noKpeTaH>y nncTa 6mom cmo ckpomhm h HMjecMO OMeKMBann na fce Ghtm obojimkm oa3mb y Hapofly. Cafla HaM AaH0MM4e CTMwy nncMa H3 cbmx KpajeBa, y KojnMa h3m| ce HecTMTa Ha ycnjexy h XBa/iH Mpeja noKpeiaH>a TajpeTOBa nnd a . Hac HapoHHTO Becenn Bena km 6poj npeinnaTHMna, kojm ce jaBJba, jep rnaBHH M3Bcp npMX0Aa nucTy Mopajy Ghtm npeTnnPTHmL(M, KaK0 6h ce 0CMrypa0 nncT h 6e3 poTaunje TnasHor opGcpa. y peAHHLUTBO h TnaBHM opčop ynomHfce cee onne, as »TajpeT« 6yAe npaBH m jeAMHM jimct 3a Hamy nopoAHiiy, npaBM M MCHpeHM BacfiHTan Haujera Hapopa. KonMKO fceMO y obomb mmbtm ycnjexa, BpnjeMe fce noKa3aTH, 3 E K J A T 3 A TAJPET. 3a HeKo/iMKO paHa HacTynHfce PaMa3aH, Mjeceu nocia, Hajnpn6paHMjH 3a CBe MycnMMaHe oa cbhx MjeceuM y toamhh. T om 3roAOM rnaBHM opGop je ynyTMO 0KpymHM4y cbmm3 CBojhm noAOA6opMMa h noBjepeHH4HMa y CBpxy MMBiber papa aa TajpeT. HapoHMTa je nawH>a CKpeHyTa noAOA6opMMa u noBjepeHHpMMa Aa, KopncTetiH ce AonncoM Penc-Vn- yneMe oa 27. IV. 1922., npnKynn.ajy h 3eKjaT 3a TajpeT. V tom ponMcy rocn. P e«c-yn-yneMe d o j m cunjepetie: PeMc-yji-yneMa aa BocHy ii XepiteroBHiiy. flpyujTBy »TajpeT« ‘ ' I— v CapaJeBy. H b B b l , ,n « , „a ce » o » s .rajp.T. na.B,» « 3eKjai, bbct » » ,e BprOBOpMTH obbko: 3ewjaT ce Aaje ohhm MycjiMManc«HM cnpoMac kojh HeHe‘ Majy HHiLiTa Kao h ohmm3, hojm HMajy HeuiTO, anu mm y i MH^ He Mome Aa ncAMHpyje HajHywHH.je noipeGe. 3aTHM nyTHHHH- Ma Hoj« cy ce yAan>MnM oa ceora 3aBMMaja m CBoje MMOBHHe Hao h yMeHMUMMa (iane6M). 3eKjaT ce Aajc M3 pyne y pywy ohmm3, Kojmmb je h3 mmjeH>eH, anu Mome ce AaBaTH m npeuo onyHOMotieHMKa. rioLUTO a PVuJtbo »TajpeT« y3Apwaje Tane6y Ha pa3HHM yneBHMM 3aB0AHMa h noiHTO TMMe hhhm BenHKy ycnyry nc/iaMCKoj 3ajeAHHH, to 6 h ce h ApyuJTBy »TajpeT« Morno Kao nocpeAhmKy (aMH/iy) AaeaTH 3eKjaT, koJ m Gh Kao onyHOMot<eHHK Tpohjho Taj 3eKjaT Ha yA3pwaBaH>e TaneGe Ohom, KojH CTaB/ba CBoj 3eKjaT APyuiTBy »TajpeT« Ha pacnonaratbe, cTojm npaBO, pa oapsah h k3 kbom ce yneHMKy hmb AaBaTH H»eroB 3eHjaT. TlpeMa TOMe M0we Aa OApeAM CBoj 3eKjaT, Aa »TajpeT« y3ApwaBa jeAHor CTyAeHTa TexHMHKe, MeAMUHHCKe, npsBHMHKe Hun Teo/iouJHe Meppece h t. a - Penc-yn-yneMa !----- 1 IJEMA/iyAflMH. HOBU flOBPOTBOP TAJPETA V /1MBHy. Ha CKynuiTHHM KpeAKTHe CaHKe a. A- y ‘/lHBHy oa 29. II. 1924. nao je npeAnor, Aa ce OBa GaHKa npnjaBH 3 a "MnaHa At>6poTBopa TajpeTa. OBaj je npeAnor jeAHornacHO ycBojeH m BaHKa ce ynMcana 3 a nnaHa AO<5poTBopa ca cbotom oa 1.000.— A hh. y roTOBCM. Haj/benuja xBana! Tocn. PeiunA <PexMMOBMh H3 / I mbHa AapcBao je APyuJTBy TajpeT jeflHy o6Be3HM4y 1 % MHBecT. aajMa oa 100 A^«. XBana My h mmbmo! HOBH AOBPOTBOP TAJPETA y CAPAJEBy. CapajeBCKa yrneAHa TproBMHa tjiecoBa r. HcnaMara BpaHnh ynHcana ce 3 a MnaHa AcOpoTBopa TajpeTa. MnaHapHHa je AonpMHomeHa Ha Taj h 3 mmh uito je HnaMara noKnoHHO 3 a cnpoMaiuHe riMTOMue capajeecKor KOHBMKTa 25 hobmx nocTaBn»eHMX h ch h , ifieccBa. W mbho HcnaMara! y npepBeiepjc 19. Mapra o. r. je npeuiiHyo y apataBnoj 'Gojimmu AxMCfl 3roniih, yiCHHK V. ropiruna HIcpnaTcne CyflaiKe Uluojie, ao HCAaBiia noBjepcmiK »TajpeTa« Ha pcicuoM 3anopy. IfaBaHpcAaH TaoicHaT, koju Gii kohacm obc roAiine ancojiBiipao UIepHaTOKy CyaauKy lHiu)jiy, yMirpe, ocTaBJbajyhit HeyijcuiHe pofliiTCJbe (y TpaGOBimn, cpc3 Hajmiic); yMiiipc y 6yitTChoj hcwh.ii, pa mc joui čamo jcahom bhak campTUHii onima « no 3aAH.ii nyT dami y h>hxob tohjih 3arpjiaj. Hy, mije My Ghji« cyl)CHo! IIpcA caMH noneraK MaaApra npojbeha, npeA noBpaTait numa cejnuja, ocjih meroBa AoGpa Ayma y npoa.chc u>eroBa aciiBOTa; oh j’Miipe HeorpnjaH 3paitaMa noBora cyima; mora je Byi(Jia HeKa TajancTBcna pyua, Byiuia ra oh&mo, rAje ce ho 3na 3a cJmioiihkc Gojim, rAje čamo acime Ayme, a ne icyiiajy cpna.. . i * \; IJcHapK, njj-TpaAaH, y omu Jlcjjieii Gepara 6ii.ia je cicpoMiia u Tiaa. ^ucmmu JHcpiijaTcite CyAaHnc HIkojic, UlepnjaTcuc -1 lmfiiaaujc, OKpywnc it TaaMjinnoc MCApeca caHHH>aBaxy Ayry iibBop_i;y, itoja jc npaTiuia pano npcMHHyjiora Ha npmi KOiia.it y xjiaAHft GUshuhkh jieoap. Qhu c.y ra hoohjih, omi cy ra, h>crOBc KOJicre, cnycTiijiit y Mcoap, omi My HaA rpoGoji y'iirjin cypeTa na Kyp’aHa h citpviueHC AOBe, omi My y uiKojicitoj vaMnju .vniJin Ty Bcicp XiiT,\iy; ohii cy njiaitaJiH 3a bum, 3a CBojim aoGpitii uojieroM Anjc-aehu AyGoity acajiocr ca yu,Biui>CHHM poAHTP-ibiiMa iberoBHM. y Pajy >iy avuiii MjccTO Ghjio! PaXMCTyA^iaxfl'ajiejxn, paxMeTeH Bacua! L U T A M nA H A flJE/lA H ALU ErA VPEflH H KA. H llll ronc. A x „ 4,,„ B BMS HJ joui CBojnx ujTaMnaHMx Ajena, na hx je ycTynHO TnaeHOM oaGopy, oa sera he TajpeT mmbtm 30%. Kano cy Ajena Beh npeaeAeHa Ha seiuKM jesHK, a »MHHKa« ce npeBOAH Ha uinaHCK<K, »PeHe AoroTeTMAec« Ha H>eMaHKM, TpeGa h Ham CBMjeT Aa OTKynM meroBa Ajena, Koja hmb jom Ha 3annxM. TIoaoaGopm h noBjepeHMLiM TajpeTa, Koju wene npey3eTH y CBOMe MjecTy pacnpoAajy M KopMCTHTM h OBCM npHHHKOM TajpeTy, Hena ce jaBe kohmko HOMafla Tpea6jy oa Kojera Ajena. UnjeHe cy HenpoMjeH>eHe hto: »MnHKa« 20 A mh., »PeHe ZloroTeTHAec« 20 A hh., »Ha Kpajy« 7 A hh., »AnpHncKe Knme« 7 Ahh. h to đe3 nomTapMHe. HOBH yT EM EA>AH TAJPETA y C A P A JEB y . Tocn. MaKCHM M. CBapa, ypeAHMK »Beneprne riomTe«, ynncao ce obmx nana 3a MnaHa yTeMen>aMa TajpeTa. flpBa TajpeTOBa 3a6aea y CKonn>y. OflMax hbkoh cBora ocHynca HOBOii30apaHii nofloaGop l’ajpcTa y Ci;onjby aohiio je 3ai;jby>iaK, fla ce npiipeflu uito npujc TajpeTOBa 3aCaBa, kako Gh cc ii Ha OBaj HaniH nonyjiapncaJia uito jauc iiAcja TajpeTa kuko y CKonjby Taico h y mijenoj Jy*iioj CpGHjH. II ai;o jc hoaoaGop MJia« miaii My je ucujiaBHM paaom včnjeJiS, Aa aa peJiiiTtiBHO KpaTKO BpnjcMC pa3BHjc CBoj paA ii Aa noKavne HeoMcKiiBane ycnjexe, Koju cy 3aAHBiiJLii n 3aiiHTepecoBajiu unjejio CiconJbe. ycupKoc CBiiMa noTcuiKohaMa, na icojc jc hoaoaGop y uoncTKy ciiora paAa v/iapao, lmau ce je ycnjejio, Aa cc upupeAH npBii TajpeTOBa 3aGana y Ciconjby, Koja ce luipnc Aymo mohco y0pojiiTii Mcljy HajycnjcuiHiijc' saGaBO AOcaAa iipiipcl)CHC y T?i;oiiJi.y, u to kuijo y MaTopujaJiHOM joui mirne y MopajmoM uorjicAy. Ha je OBa 3a6aBa iiMa.na OBaKOBe ycujcxe iiMa cc 3axBajiuTii MHoriiM rocnobaua u rocnoAii, uao u HeKojiiM AP^aBHiiM HaA* jieniTBHMa, Koja cy Ha cbiikom KopaKy H3Jia3iuia uoAOAGopy Ha cycpeT. y npBOMe pcAy xcana upiinaAa rocuoljaMa CMaiuiariih, �C rp 'iia 80. » l’ A J P E T« X01,111h u Xa««jo xa.HjM $epiiA; Koje cy Mvl)y M,ycji11mahi»asia y-Kyniwie jnijen Spoj H3pnt)0Hiix pyuinx paAOBa, Kao u Jinjeny (•iiory AoćpoBO,bniix upiiJiora. Taicobep ce.Mopa iicKaaani 3axBaJiHOCT 'i.uiiioBHMii rajpera rr. Mcxmca ecji. XamiiMiihy. BojnoM iiMaMy, (JjepiiA e<J>. BajpaMy, yniTC.i.y, MiiAxar etji. Xoynhy, Caćpii c«J». MycTa<I)a, Ilauiii Xa.miMiihy u X il<|mii Xo;uihy, icoju cy .M(iby MycjiiiMaHiiMa u ćpahu cy rpaJjaHn.ua: flpyrotx Bjepa yicyiuijiit .uiijennx ppiuiora, urro'y noBuy iuto y napaBii. HaponiTii ćJiaroAapuocT .uojia ce ucicasaTii KoMauAaHTy III. Apuiijcice OfiaacTii rBcHopajiy rocnoAHiiy B. Tcpsnihy ii BenUKOM JKyiumy cKoncicc oĆJiacTii r. A. Biui;;oBiihy; saTHM ynpaBniiKy CKOIK-Kor HappAiior nosopnmra r. Kapapuhv, icoju je CBaKO.M npnaiiKOM noicasao cc cnpcMHiiM, m iu>AOA<5opy yi<aacc noMoh. Taico je yt"ryiiuo A“-icHTaHTiijia, icoju cy OAurpaBajui ico.uaA koctumo ity nouopiimra u npuinifo ca AHJiernjiHriiMa npoće y iijeviv<5aii>y no3opiiuiHor koMaAa »Hcmot u Ajmaca«. OeiiM Tora r. Bii.iAOBiih je o/ioOpiio, na .\ioji0y noAOAćopa, a& uJiaiiOBir no3opiiiiiTa rijupa H. 3an(jmpouuh u r. B. Maiiuuh Mory ce npuMiiTii yaora y icouaAV ir y30Tir y>ieuiha y capal)iiBaiby saćaBe, OyAyhii noAOACop ocKj’AiijeBa y AHJiCTanTiiMa, iiapo'iiiro uceitciciiM. Hcto Tako CBiU>y noxnajiy sacjiyiKyjy rbnue Bena IICTpoBiih u Jb jćn u a H i uh, uojc cy oBecpAHO capabuBajie oko npiipeljiiBaiie saćaBe u Apai'obojbho ce npiiMHJie y,nora. IIpiLpebeHa 3aoaBa Ćiuia je oa-uuuho nocjehena oa cBiix-rppy' ljami, ApviuTaea u napnija, npeiiAa cy ircTora Atafft <^iy;k-hbaue ’ joiu ABHje oTMeHiije aaOaiie y -Mje^jy. 3ućana je no'ieua y, 8 caTii na Bene. IIpeAceAHiiK nopoiuOopa r. Cuaifcianin y GBOue n03ApaBliom roBops', iiaicoii iuto oi^je rocTiiVa. spxB»ciiio na nocjem, yno3Hao je iipiicj’THC y upaTiciiu no+esi/Va jca apž'tuibom PajperoM u ibcroBHM paAOM,- hctukhj'biiiu Hei;e BavKHuje c„ny4aj&Be, iuto je 0n.no Ovpiiiiu an.4aysoM uouApaifbCHO. 3&thm % vejiujeflHJie ABiije ACKJiaMaqnje u to: h'eu&j 'I^inuapaHOBimNHa Hamej Xoyuh, yueHuqa aceucKe 'iiap.-ocir. micojuj na Typcico Iloc.ne u03ApaBHor roBOjia u A^kjiaMan lja otiiOHpo^ć'cpje^KOmha nrpuTH. Meby HpjicyTiiii.ua uaB.iaAii.T0 je Beany|o"ip^epšdonaibe u iiaiienabeibe, ocooiiro uit^ cc uyji! roBop H a'unm qapoAHOM je3in>y, a iipcA'iTaB.'biiTr 'je iianai CBaicor oucKiiBaiba TaKO, Aa cy npiicj’THii <5imk 3aAUBibeuu. 3a quje.io Bpujeuc ipajaiba KouaAa ny0.iui;a je uciipecTalio anaayAupa.ia,- a s i Bpuje&ic navue Bojna uyjuKa je 3a6aB„T>aJia hktc cBiipaibcu iiaj;beuiuHX napoAHHx njecaua, Mebv Koju.ua u hcko.iiiko Typciciix. y oaurpaBau>y KouaAa ocoOuto cy ce uoTaicJui y y.i03ii »Ajiuace« ri)ima H. 3ani}>iipoBiih ii y y.ioiu »Beuupa« r M. Cauapijuh. A Aa jc K0M8A upiiKa3an rae,oaoqiiMa uaico TpeSa, ycnjejio je cauo o:)6ii.ibuuu Apucaibcu ii noiKpTBOBiiuM paAOM cbux’ AiuieTaiiaTa ii ccapcTapa uoAOA6opa r. B ^ljpiiha. Ochm la'iaica yniijcrux y uporpau OBa jo oaOaBa yicpauu;iia joui u jeAHOM ujecMOM, Kojy je ua nouopiiimii o'rnjeBao uyujKit uđop Mjecuor njcBaHiior ApJ’iurna »Moupaibaq« Haicon CBpureuor KouaAa uacrajia je urpamia u Tpajajia cBe ao y jyrpo. IIpiicyTHH cy ce ahbiuiii AoOpuM arOAiimiua ii lianpcHUM pVMHiiu paAOBiiua Ha JiyTpiiju, noja je sa unjc.no Bpnjeue sa­ ćabc ćiuia us.noHceua u iqiacu.ua ca.Jiy. Obou upuuiiKou iipucyTHii HocjeTupuu yuoBHa.ni cy cc noćnuuce ca paAOM u uiulcm Fajpeia, Koju je 3a lcpaTKO Bpujeue u y (' 1:011* y uonasap up.no .mi­ jene ycnjexe. npuxoA 3aćaBC iiliiiocn oko 20.000 ^imapa, re je rioAOAĆop u ca cTpaue aoćuo .niijenux upiuiora. Koju 11 caAa npucuiijeBajy noAOAćopy. Ca saćaBou nocninijT je ycnjex, KauaB ce cauo noJice.uiiTii Morao Hapo'iuro Mopa.uiui, ti: cy caAa yAapeuu y Ckoii •b.y ja Kn Teuea.li FajpcTy tuko, Aa he cc apJ'iutbo y ćyAyhc yciijeuiuo pasBiijaTii. Mnom iipucyTiiu usjiinii.mi cy JHWby qa cryuc y u.UiiucTBO TajpcTa I'jiaBHii OAĆop rajpera ’iecTHTajyhii cbomc noAOAĆopy y CKon.’b.v' 11a oiiaKO .mijeiioMC ycujexy CMaTpa sa napomiTy Aya:liocT, a*‘i 110BOM noAOAĆopy uspasir cnojy cpAa'iiiy xBaJiy u iipiisiiaibe. UlTaMnapHja »BocamcKa noirna«, CapajcBO. b|»<i 5- Pafl noflCflćopa rajpeia y ripHjenoa>y. I /lana 9. t m. DaKa3aua je Koiujicpemuja FajpcTa y IIpiijcuo;by, na itojy je AOiuao Behn ćpoj HajyrjieAHujiix rpabaHa u mhhohHin;a opnjy Bjepa, Meby Kojnua u Bcauitu npnjaTCJb l'ajpeTa r. CpcTcH PncTiih, oi:pyjKHii naneauni: ui cBojiiiu ccicpeTapou r. Aaomou AhiiMOBiihcM u cpecKHM nor.naBapoM r IleTpoM IleTpoBiiheu, nao u iieitoju opranu upocBjeTO, tuko ah je caaa y »Kacunii«, l'Ajc ce KoiujiepcHiija OApataJia, ćiuia ajuikou nyHa. I'. Mypa;f Illehepamih, ceupor.ip noAOAćopa l’ajpeTa,, pcijiepucao je najnpuje 0 AOcaAaibeM paAy noAOAćopa u icijio>kuo noipeć/, ce oamux npiicTyin( yuueiiBaiby AoćpoTiiopa, j'TCMeJbaua u peA0bhux HJiaHOiia, uao u ocnunaiby ariiTauoiior oAćopa, iiito cy iipiicj'Tiiu jcAurJiucito npuxuaTHJiii 3a y t c u e ji. a u e l ’a jp e T a yiiiica.nii cy ce: McxueAćer XuiuuMćerounh, 0Kpyjiaiu uy<J)Tnja, Bchuip c(J). 4umih, Tprouau u npeAcjeAHiii: l'ajpcTOBa noAOAćopa, tc rr. I’jiHma Becejflimih, upcACCAHui: onuiTimc npnjenojbcuc. 3aniM ce yuiicajio 80 peAObhiix uiaHOBa l’ajpeTa. Bpoj ujianoua 110 cBoj npnjiaun sa lcpaTKO BpnjcMe he ce n0AB0CTpyiiuTH. y cBpxy j'iiiicuBaiba M.nauoBa jieiuropa, AOćporBopa 11 yTouejbiina* uao u sa upiiKyujbae npir,nora, uapOHTUo sa. Bpujeue PauasaHa Jr Bajpa.ua, uao ra 3a iipm:yn*aibe Behara u npnupc.ua iii OApiKiUbe I. rajpeTOBC 3aćaBe nsaćpan je iiapo'iiiTO A r m a UHOHl i o.A ć'op/ y OBaj arinaniKinii OAĆop Aoui.na cy cjinjeA'ha rocnoAa: McxMeAĆer XauinućcroBiih, OKpya:Hii ujujniijii, Mypai cffr' Cyi;iih, MyAepiis, Josan MiiTpaHOBiih, ymiTe*, Xinunućcr XamiiuocroBiih, iproBau, rjiiima Bccejnimih, npcAccAHiiK ■■ . oniuTiine, CaBO Mimlih, Tprosan, ^iiMHTpuje 3uuA0Biih, Xacan Xanuh, TproBau, McAiuia PusBOBnh, TproBau, Mycaćer MycaĆemunih, Bexćiiara BiunuhaBau, .TproBau, ^epBiiui KpaTOBiih, MycTiu|ia eijc Xayuh, Jocu$ JeBbejmh, y4HTejb, Bchiip ecji. X. XacaHopuh,/ riisHĆer Ce.nMaiiOBiih, MaxuyT ecf); BauioBiih, cyACKH 4 11 Apiufi C(|). CKaApaK, TproBau. 'OBaj ariiJiHir lioAOAĆop1Taj pera "yckopo he u|)oiuiipiiTU cboj pafl ii na ccjia, a noHajnpiije he iiaciDjaTH ua y BpoAapcBj', ruc je orpouna nchima uycjiiiMaHci:or JKHiuba ocHyje I’ajpcTOB iioaoućop. flcopoBoa.HM npMB03H 3a TajpeT y HapaBH. . y onhuHii BpeicoBiiuK u Pnu4y koa Buxaha cauyn*eiio je 234 ur nuieiiiiue, 541 i:r Kyicypysa, 00.50 icr je4.ua, 1.50 ur rpdxa, ii 1 i;r Jiyira. /(apoBaTCJbii cy cJinjcAchu: Kc4anoBiih Mcxmca 05 Kr nuieiiiiue, Ocuaii AćAnjanoBuh 01 icr uuienuuc. no 20 ur: Ocuc Apsuh u Ca,nux Bocuiih; 16 icr Xacan. AćAujanoBHh; uo • 13 ur: Axmca -AćAnjanoBuh, Mame lCc4auoBiih, X ace. Pyaciih, Ouop HaAiipeiiiih, Xyccuii 4aymeBiih, OcMan Bocuiih, X;iiuum / lypnh, Xacaii VlajmeBiih, Xacan Xacim 4aymcBiih u 'Bopljo ysejiau; no 65 icr Kykypy3a: Mcxmca Kcuauounh; no 20 icr: Ocuc PeKauoBuh, Meuiija KeuauoBiih, llopo AćAujaiiounh; uo 25 icr: EjAO Bocuiih; uo 20 icr: Ouepćer Bum4euuh; uo 13 icr: Bajpo Bajpiih-PeKauoBiih, Axueu TopOMaiiOBiih, Mame KeuanoBiih, AxueA AćAiijaHOBiih-Kouau, Ocmuh Bocuiih, Ouop Apsuh' Axuer Pauenuh, Ane AĆAifjaiiOBiih, jJjeA« Bejnuh, llđpo Xyicapcuiih, TpiiBo jj,omcn, Mexo Maxnh, lllaćo MavmeBuh, Hćpo /lyn<yioBiih, Cc.nuaii Uai()cpamh, M6paxiiu JlnnoBaua; no icr 15: AxMeT ,'l,yiianoBiLh; uo Kr lo: Myxo lja4>eparuh, Xamn.u Paicuh, llćpaxuu Caxauuh; no Kr 7.50: Omo Mexuh u Mexo Apsuh; no Kr o: Jyco IJatlieparnh, Behnp Jliinonana, 'Bauiui Oaijiepanih, Xariiua /JjuaiiOBiih, llćpnua ^yuauoBiih, Mexo Myj4iiuoBuh, JoBan CoKOJioBiih, Auuja IJaiJieparnh u Pa.uo XycKiih; no ur 5: CMajo Myjiih, ^cpBiim HaeyrJiOBiih u Auuja Hm-yi|>OBiih; no ur 4: McxMcA KycysOBiih; uo lir 3: Ouep ^asJiuh u Myxape.u li'yAysouiih; uo ur 2: Myxupe.u MyjHh, ^iopitum j ^ a iio m th u ljaijiep 'Riipuh; je4.ua no icr 55.50: H6paxiiM Mvjuh; no Kr 5: Myxo Pyacniih; rpaia uo icr 1: CyjiejuaH KyjienpBiih u K> »r Apuiji OMcpanih; uo 1 ur Jiyi;a: Guaiui 3 ynaH0Biih. HtiiBjcmi CBjecuii Kpajiiiiiiiimif u ćpaTCKa iim xaua.na! BnacHMK flpyuiTĐO »fajpeT«. OflroBopHM ypeflHHK A. X. Bjenenap. ^ / � https://kolekcije.nub.ba/files/original/49033ff6ac17ab90ea2ea5372828f535.pdf 2869ae88feb8153628201ae73dff286d PDF Text Text \ Q> n o iiirap m ia u.iaheHa y JIH C T T A J P E T A M3^a3H 1. h A P^U JTB A 3A 16. y Mjeceuy. f o n i m a VIII. K V J lT y P H O H EK O H O M CK O n 0 3 M 3 A tt> E CapajeBO, 16. anpHJia 1924. B poj 6. totobom. M yC /IH M A H A UnjeHa ioa. KO A- flojeAHHii ( poj 4 A. Tiauii floGiinajjr .hict y nona mijeHe Koi r.naHHor OaG'ipa nm« kou ynpaBa — TajpeTOrlU KOllHIIKTa. ■..* — C A .IP ;k A.1 : C nnKa OcMana TiMKMfca. HMeHCBaite. sjepcK or B a c n m a sa y MOCTapcKCM kohbhkty . 1912__ 1924. BjepcKO npeftaB aibe y MycnnMaHCKOM IKeHCKOM Kny 6 y. Ha3ii<I> PeeyjiOBnh: C t . JKauy.ua: Flpaxy KH>nweeHn OcMaHa liln p etb C TjnKnha. TiMKMka. 3HaHaj t' TajpeTOBMM KOHBMKTMMa. II. KnacntJiMKaiAMja yseHKKa cpeflK>nx uinona. H cbh noBjepeHUK Tajpeia y Boe. H o b o m . U IeM cyAHH Capajjiirh: Ka n o ce ja cjefcaM OcMaHa. M h x . noJiHT.-AecaHHiih: Tp C3BCHOCTU 'j rajpeTOBH aHamjjafieTCKH TcnajeBM y H. ria3 apy. M ociap. J. IlaJiaBeoTpa: lip e flBaAecei roflHHa. AenoBatbe m /. ■ B. IlejaiiOBiih: $Be «Aeje Ocm3Hobp. | TeMe/bMTen>M Tajpeia y Boe. H o b o m . paxM. flofipoTBopHM npHno3 M y 4 ajHH<ty. ’' ripHfl03 » V3 a Tajpei y Top. Ty 3nn. C m . UcMaJiOBiih: 0 c m 3 h T»HKnti. TajpetČBa 3eŠaBa y~ Eoc. R yfit«Ii*. C M anji U Japiih: flcfipcTBcp rajpeia y TpaBHHKy. HannoHannM paA OcMaHa TjuKMfca. “ i6 pouon.HM npM/io3 M y KoH>Miiy. A p . X fm H X a M H 4 CBp.3o:. UJTa je x t m o 0 c m 3 h ? Cyji. CnjiHxartth: Moje cjefeaifae Ha OcMaHa. TS. nepiiH : C ia pM Apyr. OcMan 'B n K n h : flpeA o c b h t . OcMaH 'BiiKiih: H a LUfienaH-rpaAy. A . U Bainim eBuh: 3opa 'BMKMh . OcMan 'BHKHh: C pn cKa m snna. »AfflHKJiH'ja« OcMaHa 'BHicnha: flpaBH ceBAax. — A ujmh Aefia. — XajA’MO npara'.. . — Ana HMam ... OcMan 'Bn Kn h: flepBHuj. cDEJbTOH: H. P. TpaByH.aHHH: BpaHHO PaAnfceBMti. 0 croroAJiniibirnit : roBa poljeH>a. H c k c /ih k o pciJiopaMa y TypcKoj h yKHAaH>e xHnst[ieTa. Oa HMKone II. no JleHiMHa. JaApaHcna Cipama, C>poj 3£i anpn.i. TAJPETO B r/IACHMK: noflCAfiopMMa h ncBjepeHMitMMa Tajpeia Ha yBaweH>e. PaA aa Tajpei 3a BpMjeMe PaMa3aHa. TajpeTOB A3H. »MeBnyA«> TajpeTOBa aafiaBa y H obom nasapy. ypo^HUK: A. XmjJ3M BjeneBa4. 'f — 4* ■ �S B B B S B B B B tS B B B B B B a B B B B B B B B B B B BH BBSBBBBB BBSBBBB B B B B B B B B S B B B B B B B B B B B B B B B B SB B B 3HET D. D. B a a 13 a a u Sarajevu — Filijala: Višegrad i Telefon broi 649 i 689 a a MW Capital Din 10,000.000 - Rezervni fond Din 1,400.000 | Banka se bavi svima bankovnim poslovima, te je ovlaštena za trgovanje valutama i devizama. Zavod je pupilarno siguran, a angažovan je kod industrije drveta „Varda” d. d. Višegrad i kod trgovačkog d. d. „Merkantilia” u Sarajevu. Od čiste dobiti ustupa 100|0 društvu „Gajret”. § jfj ® g a a iaaaaaaaasaaaaaaaaaa za Bosnu i Hercegovinu d. d. u Sarajevu Dionička glavnica Din 6,250.000 Pričuve Din 900.000 Podružnice: B. Brod, B. Novi i Travnik - Pupilarno siguran zavod Uloške Safe*Depos|t na štednju prima bez ikakvog Otkaza uz 6% netto na godinu, a sa otkazom iznad 6% i to prema visini uloška i otkaznom roku. — Na uloške iz provincije šalje pologovne listove po­ štanske štedionice tako, da uložitelj kako kod slanja tako i kod primanja nema nikak vih troškova u od provale sigurne blagajne'prima ostave na čuvanje a iznajmljuje i pojedine pretince od kojih pologovnik dobije ključ. — Bavi se svima u bankovnu struku spadajućim poslo­ vima. — Izdaje uvjerenja za izvoz robe te trguje devizama RBHUBaEM SR �JIHCT TAJPETA flPyLUTBA 3A KyjlTyPHO H EKOHOMCKO nOftHSAHjE MyCJlHMAHA H3Aa3H 1, h rojHHa VIII. 16. y Mjeceny. Bpoj 6. CapajeBO , 16. a n p m ia 1924. UHje«a roa 80 A- nojeanHH 6poj 4 A. 'BauH aoČHsajv jihct y noaa utijene Koa rnaBHOT Oafiopa hjih xoa ynpaBa — rajpeTOBHZ KOHBHKTa. OCMAH TjMKMTi, poljeH 7. jaHyapa 1879., yMpo 30. Mapia 1912. — �Bpoj 6 Ctpana 82. ________________________ — » f A J P E T« — 1912. 1924. y , nearoAHO AoOa a y jednoj iipeJiaanoj, cTepiur• Hoj h wyTHOj cpe^ifHH riojaBiio ce jo Oomoiii 'Burnih. Kao 3acraBHHK M.ua-Ae m^amibe ^eMOitpaTnjc ca jacHHM H o^peljeHiiM iiporpaMOM Hiije Morao naaipigeA Kpoa rycre peAOBe ohhx Koju oy ce opiijeimicaBajiH On,to npeMa BHTepeciiMS, nojeAimapa On.uo npena hh.ibCBiLvia 'aycTpirjc.Kor pejKHMa, JI ako j;e paxMGTJiB OoMaiH Oho Borajmo uspaljen Kao uojvjeK <j)a,iH,ua wy je ]>yniHa je^nor noJiiiTimapa. Ocmam je *bo.uho CBoj napoA —CBoj Hapo^ Tpnjy Bjepa —bojiho je. noceOno ii3 one CBoje ceiiTiiMBHTaji'HocTH, a ii oiior Tpa^imuoHajiiror niraa Đe3a, MycjniMane,. h hujimo iim ce npiiOjniJKHTir CBOM GBOjOM flyiHOM H paAHTH, JKpBTBOBaTH Ce aa ibiix. Bojimo je m a ji o r h o b j e k a, T e w a Ka h Tp&JKifo je H aliH ii a kako Oh My j o K a s a o , uaKo 6 h r a e Ma H^ HnOBa o o a yTHi ^a j a ii3 rpaina, r « j e ce j e b o a « jia. iiojiitTHKa ii a Bj e pci c oj G a a n ii r / i j e c y me r oBi i bh t ^ jimh i iiiTopecH n p o m a B a i i H oa cimt-s o n a p e Koj e c y c e y B j e T a p p a 3 6 a u h B =rx^ OcMaai ce je jpui on/ia pa30'iapao, i«a,»ia ip bhaho, kako ce iberoBe Teacibe KpjiBO cxBaTajy, Kano H>eTOBH IipOTHBHinill TO IICKOpHHlhvjf, ' JlfL o'iyBajy onaj /lOMimaHTaii norao/Kaj vy. j(yoJiirMajicKHM katcarMa. OcMan nao nojiimnap ,nnje Morao H3npmami cBor 3aaaTKa, na m je mo>kaa ii iio>kiibiio TeniKo On to H3Beo, jep ero, Ha »ajipfr j o i u n jianac Myc.niMancice Mace cToje Ha. iictom oiiom MjecTy. r n j e ^ ^ j je OcMan ocTaBHo — a cTajaTH pia je^noM MjecTV, ne Mimara ce naiipHje^ aiiiiTO — naan/iOBaTii. C apyre CTpane OcMan icao Kv.'rrvpini paAHiiK Ouo je jami, iberoB ^pa^ o^ro je itao;;iinjn ir O.uarocioBeHiijn. Oh <je je oi;penyo OM.mjui.inr, ir>oj nocBetiio CBy CBO|jy cHary, JbyOap ii noncpTBor.aibe, ocrabho CBe, saSopaBHo CBoj'e •BJiacTHTo inrmpeoe. cboj ja ii can ce npe^ao Temico.M h M.y4iioM noc.iy oko BacnnTaiba ohhx oa kojhx je xtiio cacTapnTH npBy BojcKy. KpaTaK je .u>yACKn racnBOT^3a nejniua Ajcua — KpaTau je Ono n OcManoB jkhbot. u ry yonnje, jep BaonHTaTii ’ioBjeKa biiamh pf);prm ca h hoa cbo- HaamJ) PecynoBMti: nPAXy OCMAHA TiHKHTiA (1879.—1912.) Myua Tnoja Ooro^ana IljecMaMa je 3amyMiiJia: — Cbh hoa je^an čapjan Caore IloxpjiHTc, Cpaho MHJia! HeyMopno, CHaroM nyxa, Ka^ naM ĆyHHe TaMa citpHJia, Tn CH Kao COKO CHBH PaaMaxnyo muia icpn.na... Bol) II A]>yr CH flHMHH fino Ha^ooy/i,iioj oMJia;piim: y'iH0 je naito TpoTia Aa Tiocny)KH Oravfirfinf. ,'Jomobhna nama itjjiiiHa, 3a kojom ni ’ieon’o, Mpeo, jhm na/iaopoM o/pojiiTif. Jlo cjeMe je naJio na iuioaho tjio ii ^anac pacie noMa.ao TaOop oM.aa/uine, Koja MHCJiii n ocjena, Kaico je on ocjehao, Koja ce je opiijeuTiicajia no meroBOj ir^eoJiornjH, noja cc je eMaimmioBajia u c ^ecHa h c .anjeBa. On h iboro.ua on^amiba OKOJiMHa, iberoBir ^pyroBii, Kojn cy cai;j,a nociioHH n>eroBnx H/ieja,- cxBaTii.m cy HcnpaBHO hhTepece MycjiiiMaii!a, ;;a jte jednini u ncrrj>aBHii nyT opnijeHTauHja y 3Haicy OpaTcroa, jtvuiHCTBa ca je^hokpbhom OpafeoM CpoiiMa, a y kojihko Oh y tom KOjry Ohjih h Opaha XpBaTii, Oh.h i Oh cbh ja>iH h .cnajKHKjH, OiiJia Oh Hama 3aj^fliinu;a Beha h Ojiojnuja. H3 Tora paoJiora je OcMan h AjeJioBao oTiiopeiio h y npa.Biiy napiioiiajinor ooBjemrema nai>o;^a, a OMJia^niiy y tomc ^yxy h o^rajao. H aito je ;iyr nyr OBaiior GncTeMaTCKor. OTĐopenor c,grajama miaic je ciĐ»ypaii h onu MaJin irpkineiiTH iianuomujmo Bao-: miTai^e ii cBjecjie oMua^Hne yjiHBajy ynjcpeH>e h h< w y Oojby Oy^yhHocT. Kao TajpeTOB nocjiOBo^a, Kao yiie;iiinK .Hioia •Oijp je OcMaai neHanoKiiaaHB. On je Ono ;iyma Ijaica; caBjmlBao hx, Tjemiio hx, Ooapho, ^anao mm cboj' iiOBau, i;ynoBao hm Kitiire n3 cbojhx cpeACTana, mo•iho 3a h.iix npHjaTCJbe ;;a čamo onaicuia Temaic h My(ian hčhbot h uiKOJiOBaibe cnpoMaxa-l)aKa. MeKan, Tamiohyi>iAir) Aooap h iipeico rpannna AoOap, eTH'ian, 'ioisjei; itojii je yBiijeK o Ty^eM AoOpy mhciho h paAho, HOiijei; Kojn Hnje mhciho na CBojy icopucr, moBjeK, kojn c<.‘ Hirje xtho kophcthth h ano je Morao — Ono je ii Onhe. je/ian cBHjeTao itapaKVip y iiamoj yciioMeH'H, njeoiniK ;iymc h cpu,a. njccHnu Oo,ni h ocjehaja: »Ta Ojni3y je mio Me epohu, A Ma.To je uho mh rpeOa...« na u OcMaJn ne TpanciehH: » --------- — — ------- Aape, ca BiicHjie cOvijMor iieoa,..« lroMHBa y MocTap.v na ijajMinii no;i CKpoMiui.M im-' maniiMa, a ii^roii ;iyx ce OAMapa j .<I>jipAeBcii-a-ia... Bjcma My cjiana u paxMOT iberoBoj ;iyum!! rioci’jc iMy>iniix, Hpnnx Aana 3'Aei>a.na je poncicu Beo... XepAer-Bocna noiiocHTa, * T;ye je aBeT m ’jeaAo BH.ua, Ca 'cecTjioAt co iipeno Jlpimc y CJioOoA« 3ari)Jin,ua. 1 Huma nojba ii Ay6pane OiKHBHJie ca njecaMa. JbyOaBJby ce nanojncMo - ■ C OpaTCKHx npe.ua, h necaMa. npHje jcAiior ACBOiinja 3a iiaB’jeK čir Th 3aoiiao--------Aji’ HiijecH, anaj. 3opy H oboi’ J[ana AO’ieitao! npaxy Tbomc ja ce ujiamaM, Ham irjiB’jeii'ie im MocTapa! Ha icaOyp Th Biuia hoch JIoBop c rpaHOM oa Oexapa! » ' ' v �Bpoj 6. ■ »r A J P E T« CtpaHa 83. Osmanovi prijatelji o Osmanu. KH.HJKEBHH MOCTAP — H3 ycnoMena. — Mocrap, ue Kao naponu iiero icao AyxoB.ua oneAima, KJiactt'raH je npniiep, kuko je HSBecraH iiajui npyr JbyAii y crau»y Aa noAiiniie u,e,uy Ty cpe«Hiiy na je/^aii Biiiiui K.yjiTypiiK CTeiien h ;;a joj AMe H3BecraiH r-'iac y GBeTy h saceGan penoMe. Ce.M naiiinx Aunauih>hx Ky.iTypn.Hx M KibTt/KeBiiHx AOHraipa, icoju cy no euMoj upupomu ciBojioj, no iioJiriTR'fKOM irojio5Kajy, no mHorojtyAiiocth cuora cmiioiniuiurBa h no mhoiKninr iiyjnypiiHx nncrHTynnja, caMH oa cede npeAecTinioBann Aa to CyAy, Ma.ro je Mecra Hamnx, HapO'iiiTo MarbHx, Koja cy aipoinnfBejia TaitaB jeAan yiryTpamibii ;iyxoBHH npopec. To Monce o čedu Aa pere y ooB'iiTajby niTaMirapoKe Berimine caMo OdoA h HeAOJinmhe, y pasMaxy icibn/icemior CTBapaiba caMo RyGpoBHiMv, a y JieAaRHoj npomaocTH caMo Hobh CaA n KapjroBap. Capajeno, na npriMep, ne Monce ce iioxBa,rnTH OHHM 'iHMe je to Morao Aa y,iunri Mocfijp. CapajeiBo ce ynniba:ro 113 obhx ouaa Aa nocrane kibh5K6BHH ueriTap obiix ABejy. lioicpajmra, a.Tit H3 cede nrrje itokaa Aaao hhth AMViHac Morpo Aa AaAP oho uito je Aao Mocrap. Ono je a&bbui© ijpn.jiiiice n noBOAa Aa ce o lbeMj’ KihiiiKeimo ronopu na# je MexMP.Ader IvaiieiaHOBHh HSAanao ciioje »Ilcropiio Gaaro«, KaVje Hmojia T. Kammconnh oicmjpa# Kibir^enlHiKe oko Ciioje »BocancKe Bhjic« ^rriir piiaBiijc (prp. Kpan.ncBirh oko peiKMMKce »Hajfc«. A.th to cbc aajOvUib mije oiuro ono no MCMty on ce jPAiio 'mpcto Morao aa nasobc JiMonoM jeAne, Aa TirKo pejieM. Kibrin?eBim bP poiun, noja yjKHua nar-ecmn KnW>KCBnii pen'oMd itiđ Kojoj ce c 'HBBeonriM iiomroiufibcM roBopn pa^H icimi'.i.'OBHHKa ivojn cy joj iif-pnoAiiojiio iViin Kir, cpndnr (pHBH’iKH c name, noicaano n patHO mrcro n.esimn. lla OHAa. ii ono Majio'KH>H.‘/KeBiiora' paat juto [ra je Ghjio y Oapaje,By mije diuio oa Taicne on,rime n cy'recTHje Aa onojir n Aa sa coGom nonOAe ne;^ cpeAinry u Aa Ta cpe;niHa 'niiiue AyxoM CBojnx npeA^OAninca h 'iipeACTaBnnKa, i;ao mio je to Ono CJiyraj y Mocrapy. Ja nehy Aa ronopim o Mo<Tapy Kao o iiojihthmkom M0Ciy rAe je nsaasno npnn spnarcKii .iiict »Brač Xe|Hi;eroBna". n »Ocbht«, hjth rAe je xyK cpncice ayTonoMire GopGe đno najjann n naj3aAnxannjir. Ja roBOpjTM 03iM0 O MoCTapV KlbHiKeĐHOM Jt nHTOMOM, 0 i\focTapy icyjrrypnoM, pao je totobo cBami Tpehir hc(I)onaK imao cnor Ma.ior »JbyoriTe.>ba KibiiiKeBiiocTn», KOju je no Maniro anao ^a pacno3naje n Aa.oceTir aaniTO je ryryTan.e KyMpirje onano apxt3bo h rojrnHubo, šaniTo opeGprra* Mecemina. pacnpcKana no ceAe^»y XyMa h IJoAKejiemrt, onaiio naroncKH toii.to nnašniva riaieKiiBocT y a.vuih h ceBAftx y cp u y, n KflKBy ireci(y rpro.oe, dememi Ta.iacnhn Hopemiinir. pa;i6Hjajyhn ce o nanoKanc cTeHC iqmj cTapor Mocia Cehan ce Aodpo isam cjum. Kao m.toa npe;raBan, Aouiao y Mocrap y roA- 1898. OtiAa je Mocrap iiMao neh CBoj Majin KHfli/KeBHH rjrac. OnaiA cy y »ro.ryuy« nporyivaJia iberona rprr roJiyjRApaiBa necrni'iKa imiha, otkua je no'ieo ;ni. na.iaan KivrenAap »HepeT.ir>aiiHH« lt KlbUiKCBHK .T1ICT »oOpa«, O lI>OMy CO Beli y BeJlHKO roKopn.no y caniMa Mecmra rAe ce Mapu sa eo.inAan Kibii/KeBan paA- y KaJieiiAapuMa n y KibicKeivniiM .'iircTOBnAtft neh cy iT3Jra3ir.rc cjmi>e onora nocmniKor TpoJincra, ouri'ino y xepn,ei'OBaiiKOM khIkmiom OAe.'iy: Ajieivoa^ m.'i&a Kao Kaiir.'ba, biituk icao oop u Jien icao .vime, ca hmohom MdJio neooii'inniM n ncoGmvinM, A.'ieKca Phctob Illaimnli, ono je .'b.voiiMun ne.uoi’ AeBoja'iiKor oBeTa, napoiirro no .BojBOAniui; Cm?roua]) TiopoBiih, -Aooap. Kao Aooap Aan y lOAmin. ca ycHaAia yneit cnpeMUHM na ;iyooK u conojioin cmcx oa icojera omi aacyye. MMao je napaa naiiie necuiTC n naTpnapxa.7ine Gojiehhbocth n lieriMiHpJbnBe paAnnomi! a JoBana JXymiha, o'inMa AonvKyaoie.Kii cmpjuim n bcjihliiiM, noBHauao je cimjco y noan, icao m y miAorjieAiioj AaJbHiin Tjjavicn <-.Bojy er30Tnmiy Jlej.T.v h.teii Kao Aa crpacHHM nosApBHMa cpicyhe Mnpnc ča Aa-'ieKnx aHAajiy3HjcKHX H!BeniHX no.rbana. H Taj, 3a Mocavap TO.riiKo icapaKTepncTiimiH .iniTepapii« rporncT, oko ko jera ce Kyuno i<pyr MJiaAiix JbyAii, BeaamiiK sa ib M.raAonihy n ’AyKOBnoM cpoAfnonihv, B.yicao je sa coGom cbc. KyA9- cy onu npo.Taon.Tn. oTBapa.Tii cy ce KpnoMnne (TapnircKii Kimmjinin n sa minMa niyumJiir njnirajenii AeBojamcn vsAaen; pap cy ohh cpAeJin n jce.TH.Tii, V>»in rauip* y ibiix vnepene n cBa na/KTba CKonnenTpnctuia Ha H>nxoBe icipeme n imixob roBop. A omi cy k u i cbopap: h no heifieHUjiiMa. h no TcpcnnM c.na.BaMa. n na nn.By. n y neBamiOM '7ipyniTBy n na nospmmn. Onu cy AaBa.ru toh CBeaiy h c.VBepno B*TaA<T.TH AymoM kojom je Ancao Mocrap. Hjth y peAfl'i^jn »Bopp« y Knrnftenoj niTaMnapnjir, Siff.Tn na niiBV koa Mame Jeriiha, ir.nt na nnnv tcoa P hoto PaiAViOBiiha. onaj ce Tpo.inoT, ca npiiBecHHMa Koju <y my 'jmni.Tir noaaAiniv. boauo r.Tanny pen. h je 'pe/f Gn.ra totobo vbpt; m naporna KibmKPB'irocTn H.rir mbrnapnire jcpriTiiKO. PasvMe op, dina dn nfr.TPna sniioicpHsnjft pohn, Aa ce oaaj CBeT mije snao naiicaomni. naoMojanr na nvHiix rpvAn. na.r.yniTn, onopacrio.TO'/icHTir n n])0JicirBPTii onim '-kubotom. icaKii’mr eo /Tchbh odurno y t. sb. hbpt.v M.raAOcnr, ojih cbo je to HMa.TO CBojv rpanunv. omojv otmphoct h čijoj kotoopk. yneppii ira oHa iiHrama Koja cy im dn.ra liajApaaca n TcojiiMa oe n>nxon mo-tiic frpBenoTBPiro sadaBJbao. Ona.ico MTa.rir n oimnanimni, onn oy ima.ru CB,y ch.tv HOBHanHKa. n Jinminx n mbH/KPTthhx, y Beorpa;iy n H. Ca^v, oTajivrn cy y namoj ifpennenH ca CBiiMa naniHM imbomijim icibinKeBiinHHMa, capaAnHHima »3ope«, »na.rn CBe na npae pyi;c, 0An.Ta3H.TH y Boorpa-A m njwma.ni nocen*; y MocTapy. H to je VBeic apm^ o Hemcupniior Muinepnja.ia 3a jmisroBop n 3a A^daTv, n to je one hpmjhiobho Mopa.io A«*oicpehe AnoKycnjy Ha Kn»n<Keima iiHTama. II rco ce imuaA HMje hh micano Aa daBii .miTPpaTypoM, y iuixouy je ApymTBy Mopao Aa Aodnje noAOTpeica, naic n noJbe 3a to. PaAH mnx, cano pa.Aii h»hx, 3aycraBJbao oe y MocTapy Ha ;iyiKe bjiomp h CTPBan CpPMan. n llaiue IIoHOBnh, n Mapico.Uap, .n EpaimicJian HymMh; cimo paA« ibHX Aoaaano je na neyr.TeAHy ii Tpomny no3opiniuy MOCTapiccnx »ryoa.ni« Buna U nija CranojenHh a» hm OAurpa MPpaic.Tiijy Kaay mi »Iinicone c.naiBe«. Ja no npeTPpyjeM na a mv-icon a» j«‘, sa n»nxoBor npeMcna, n cnaicn OTppoiinrju AyHanpn.]a snao na lianeT no iieicaTiuco nooa-Ma 'Bvpe Jajcuniha ii.ii llojmviana llanha, nan ce pasadnpao mmio y npaMaMa Bpair. IT.vumha, Jlase Koirmha n Manojaa TJopjjpnnha ftpnsponua, na ’uuc lioK.vmaBao no rAOKojy oTiiapnj ii caM npBonrro a & naanime. H h ncenoice �» r A J P E T« OpaHa 84 HH«y đHJie oa Tora iiouiTe^eHe. H 0He cy, ycpea no3Hare naTpHja.j ).xa:mocm MoorapcKe, oA«rpaBaJie pa3He y.iore Ha iiogphhhh , OTnajie n e o n e ' h npunoBCTKe, h hhkaa ce HHcy ^oca^HBajre Ka^ ce moBe^e pen o irpOHHTamcM kh>h3K«bhhm ^ejirnta. C m rom a je, ajrji je Kapaicrepn ctihhhd 3a ono ^ođa, a & cy caMo KimnHjamnBOM obhx oomiTe npH3HiamHX oyBepe«a TaAaniH>e om.imhihc a<*5hhh ina tom<5ojeh Ha cy(>0TH>HM •recTHM ce-Tmia iioBaMKor Apyun®a »rycajia« ćm e ca.Mo n HOKJbyniBO KH»nre h MCTopnjcKe cjiiuce, h Aa ce 6e3 jtmxoBa AiarocJiOBa Htuje Mor.ua Kpo3 pejiy Avry 3HM0Ky ne>iep Aa oAurpa mrjcAHa oKpenra Hrpa. Ohh cy điiJiH cTOJicep oko itojera ce Kperao neo Ayxobhh jkkbot Mocrapa, h»hx je, pa ah H>HX0Be OTMehoctii h iipnBJia’ijrBOCTH, Bojieo CBaKO h HexoTHue ce fieey(vioBHo ttoboako 3a H>HMa. y -roj cpeAHHH, HaA kojom je y Ba3Ayxy jieđaejia noeoHja hcto ojia/Kio Kao h MHpmc <5exapai y parno upo-iehe, onHeroBao ce joui jeAaH MJia^H necHHK, OoMaH A. 'Bhkh K. J a r a hmc&m 3aT©Kao Kao i)aKa, jep je upe Mora AO.nraoKa dno oa hokojihhih hom ApyroBa HCKJby«ieH H3 rHMHasHje. TaKo je, H3i\JieAa, mopa.io neMHHOBHO Aa 6yAe. Ko nosHa Aodpo TaAam ae jipHJiHKe, ko 3iraAe KOJnaca je auiaTCMa Mopajia Aa nadire Ha cam ora ko ce Tama OMeo Aa ycyAn Aa ce, Ma h y m aiit, okhth crpauiHHM hmchom 0p6HHa-MyCJniMana. Taj he . w o AoKh ao 3aaui>yiKa, Aa je h rioBOA H3ix>Hy H3 rHMHa3Hje OBor CHMnaTHHnor oMJiaAHT>na Mopeo Aa 6yAe onaj Ayx KojH je c rp y ja o neJiHM MocTapoM H3 HAeajTHHX A>'ina obot necHHHKor TpofiparcTBa, Kao urno caM yBepeH Aa k h irpBH n o n m a j AOAHHjeM H>erOBOM JieilĆM H H3pa3HT0M KHflfJKĐBHOM painy HHje Morao hh oAaKJie TaKo HenocpeAHO Aa Aobe Hero oa ose Tpojrine necHHHKHx 6pa.TCTBeHHKa>, kojh H AaHac jom Hirae «iacT M ocrapy h 6e3 koj*hx 6n ce Hnaie. osa KOT.THHacra jBSipom noMHH>ajra caMO . no ceojoj ydHCTBeHoj HceaH, n o CBojoj Aocajpioj 6ypH h rio CBOMe OTpu;aHOM cTapoM MocTy nepeTjBa^cKOM. C t . )K a K y n a . PRE DVADESET GODI.VA Sećanje na O sm ana Đikića. . . . . Udarljivi, džandrfjivi, d žaveljavi; opaljeni podnevom m ostarskog neba, okupani u južnom suncu; još u vražjem dečačkom cirlikanju na pođgekoju psovku školskog faimulusa Likića, — u jednom naletu, dOk su nam po leđima lupale čantre a b o se n oge udarale po turu, sleteli bi »ispod košćela«, niz B ran kovac, da se domognemo trga pred Karadžilbegovom džamijom s a čijee ie visokog munareta p evao Muhamedu i Suncu čuveni pevač. Ne znam kako ga z v a h u . . . A u sv a k o podne oglašavao bi se iz v i s in a ... Strma, dugačka a uska ulica, tatmna i tesna, zv a la se Pašinovina. N egde u njenom donjem delu, blizu čaršije, zadržavala je našu dečiju plažnju stara »turska« kuća. Visoki zid, dugačak sekla je sam o kapija, zelen ­ kasta i ćutljiva.. . Tišinu palanačkog sokaka prekidao bi samo cirlikanje školske dečurlije, dok bi u sumrak hio ispunjen žamorom komšinical koje bi d o u letnju noć sedele pred kućama i ćaskale. U zoru bi se na česm i oglasio vedri smeh vodonoša, grmaljki iz Z ovog Dola iz' 'Baćevića i Bijelog P o lja .. . Bpoj 6. /U tu starinsku kuću uselio se tada stari- Gjikić, tOsednik iz S to ca i d oveo porodicu: supjrugu, staru hanumu, O sm anovu majku, o d 'ugledne stoiačk e poro­ dice Sehića. Osmana se sećam još iz tog doba, n egd e na odmaku 1904. kad je M ostar p očeo da opada. Sjajno doba nje­ g o v e »Zore« bilo je n a umiraju, izdteanju. Politikai, tada razbuktala i razmahana, potiskivala je umetnost. Jug, T araskon S rp stva, M ostar, b eše planuo. U vazduhu se osečalo političko strujanje. Tada. je i Đikić p restao da peva. Mekani, slaven ski sentimentalni sevdalija sa osenkom istočnjačke senzualnosTi, potomak pesnika »plahija« i »kasida«, koji je dotad a pevao »Ašiklijie«, sp evao o sumbul-mdovicama, azgin-puštenicam a i curama hašarijama, bosonogim i b ez anterije, — sevdalija je osetio da je pozvan n e za pesm u dokonjaka no za posao radnika, nacionalnog i kulturnog, iBugarija i šarkija, d va ob eležja n jegove iskrene lirike, baca on u biudžak, i svom južnjačkom zagrejanošću i energijom koja- je odlika Her­ cegovin e, uzima zastavu vođ e om ladinskog pokreta nad M uslim anima u H ercegovini. P ožrtvovan , istrajan, do neshvatljivosti predan poslu, radeći po 14— 16 sati d nevno, on utire nnt^ain sv o g života u znaku ovih stih p v a jco ji posta|u princip n jegovog života: »Kroz trnje, kroz mrak, preko provalija Stupaću smjelim i odvažnim krokom Z u đ e n o m c i đ j u , što udaljen šija, Š to duše svoje nazirem ga okom«. Uporan do neverovatnosti, on ć e zabrinuti majku i sestre, d v e rano uvenule lepojke, Hatiidžu i Zibu, jer radi za nasušni, u Srpskoj B anci u Mostaru. S v o slobod­ no vrem e, bežeći od cifara Saldo-K onta d ukrućenih akcionerskih filsronorrfija razmahanog palanačkog kapita­ lizma, on usredsrecluje nepojamnom energijom i istrajnošću s a v rad na nacionalizovanju n ovog muslimanskog naraštaja; na propagovanju gesla Rada i P rosvete. Tek gd e koji čas slobodnog vrem ena, možda u sumrak, kad se u njem javlja pesnik, on u svom skromnom društvu tadanje kulturne elite, provodi gdekoji čas u razgovoru, tihom, ali u vek u jednoj liniji koja strem i ka jasno od ­ ređenom »žudenom cilju«. T ako je pesnik koji je nekad p evao stihom Uhlando v sk e rom antičarske gracioznosti ili H ajneovskog scherza: »Biser vali pozaspali Vah, sevdahi, va. I na njima kalk mali Vah, sevdahi, vah!« — napusti lirski štimung, i iz istočnjačke seuzualnosti seb e pretoči u žetH ^gC T m anske isfcrajnosti da do kraja p onese teški teret nacionalnog radnika 1 trudbenika. On je jedan od onih koji osnivaju »Musavat«, prvi list Mu­ slim ana u H ercegovin i, iu kom e saraduju i Osmanu po­ mažu R isto Radulović, Dušan Vasiljević i drugi, docnije osn ivači i pokretači »Naroda« (u januaru 1907.) Borba, nacionalna i politička, u kojoj s e tada lomi i previše centar H ercegovin e, ubrizgava Đikiću novi polet novu snagu, izdržljivost i energiju. On i ne sluti koliko taj napor fizički prevaizilazi. n jegove snage. S posla, trudan i prem oren, on se u kasnu noć vraća u tamnu i usku Pašinovinu, gd e ga u odaji čeka briga majke, tužna za­ brinutost sestara i supružalnska nežnost njegove prelepe Zore. Uzam an je i o č e v prekor i majčine reči, i bogosestara i žene, — Đ ikić očekuje novi dan sa udvostručenom cnegijom , ne obzirući s e na fizičko stabIjenje koje ga upisuje u red onih što umiru, venu : kopne �Bpoj 6. »r A J P E T« Drpana 85. od kobne bolesti. U naponu snage i rada on postade se­ kretar .»Gajreta«, prelazi u Sarajevo, gd e ga u jednoj -U M aloj sredini čekaju nove dužnosti. I tako sv e do početka 1912. kad u nagoveštaj prolećai on dolazi u Mostar, premoren ali sa pobedom. F izički pobeden, ali dušom vedar jer je utapkao stazu za naraštaje koji će doći. Prošla su d va decenija od dama kad sam, kao d e č k o ,' susretao Osmana Đikića. Decenij je izmakao od onog martskog dana kad je on umro, klonuo i svenuo, oplakan suzom najmilijih. No, kada danas, posle svih užasnih perturbacija i tlačenja jednog naroda kroz neobjašnjive ćudi istorije i 'Udesa, — kada danas učinimo osvrt na naše retke primere akcije i dela prošlosti, ne čini ld Vam se kao ka su oni daleko, vrlo daleko, negde u dubini vekovaf? Ili kao da ih gledamo negde iznad nas po nekim svetlim stazama obasjanim Suncem, kud se mi vrtimo u nekom vrzinpjntUcplu kom e se nezna n? početak ni kraj, ni k olovod tn il -»ke c «?* Jovan Palavestra. Na prvi pogled opažalo se još, da je Osman bio lično predusretljiv; tako predusretljiv, da sam se više puta čudio njegovoj velikoj sklonosti prema svim stvorenjima oko sebe. Je li to bila preveć tankoćutna pjesnička na­ rav, koja sv e oko sebe srcem ljubi i ni' čemu zla ne želi — ne znam. Znam samo toliko iz naših razgvora, da je ta sklonost kod njega dolazila često i do izražaja bolnih sentimentalniih i pesimističkih tonovai nad općenitim gafletom našega svijeta i t. d. Onako, kako se to i mnogi drugi jadaju, sam o kod njega proćućeno, zbiljski, a ne —■ kao kod mnogih — po kalufu. N e znam točno, šta je Osman u politici ispovijedao, jer za austrijske uprave kod nas bilo je svakakva ispo­ vijedanja i — nikakvog. Ali, jednoga se momenta dobro sjećam, kad smo u redakciji »G.« dugo razgovarali o dru J. Skeđiću i njegovim širokim pogledima na životna pitanja južnih Slavena. Čini mi se, a možda se i varam, ah ja sam od toga razgovora dobio dojam, d a je Osman u dnu duše bio čovjek Skerlićeve škode. I kad god sam kasnije pokušavao u pojedinostima, kao i nehotice da to utvrdim, protivnog dojma nijesam dobivao. Osman je nacionalno bio opredijeljeni Srbin. Ja pako nijesam, nego sam bio Jugoslaven, kao i danas, a teško bi mi se bilo i iu buduće ikada opredeliti, da mi Šemsudin Sarajlić: budu S fb i ili H rvati bliži jedni od drugih. T eško s pro­ stoga razloga, što je to jedina naravna baza za budući zajednički život n ašega troimenog naroda i što svako >Na saopćenje redakcije, da će broj »Gajreta« posebno opredjeljivanje i zagrijavanje od ujedinjenja, pa biti posvećen rahmetli Osmanu Gjikiću i na poziv, dsr ovam o i dalje, odvodi u stranputicu sa o v e jedino is ­ za ovaj brod i [ja, kao lični poznanik i prijatelj Osmanov pravne staze. P a ipak smo mogli Osman i ja zajedno da napišem koju kraću prigodnu styar, odazivam se rado budemo dobri prijatelji, ne saimo književni, nego i lični. slijedećim : Priznajem, da bi tom e jedna stvar mogla smetati, ali P ozn avao sam d va Osmana Gjikića; jednoga iz nje kod Osipana nije bilo, a ni kod mene, pogotovu. »Samouprave«, a drugoga ig »Gajreta«. Onaj iz »Samo-; Naime: Osman ni je bio šoven . A t6 je men? bilo milo, uprave« nije m e se ticao, jer ja o njemu nijcsam htio da jer, u tadašnjoj mlagjoj generaciji našoj pa bila ona opre­ vodim računa. On je politizirao, "kako je htio, a ja ili se dijeljena narodnosno srpski ili hrvatski, ja sam često tada nijesam uopće bavio politikom ili, ako i jesam po puta opažao zagrijenije H rvate nego li oni u Zagrebu ili nešto, ono sam rabošio op et u politici svakom e onako, Srbe, nego Ii oni u Beogradu; — papastiji od pape. I za kako sam ja htio. Hoću reći, književnika Osmana iz to mi je nešoven Osman bio drag. »Gajreta« nijesam htio ni malo vezivati za Osmana po­ Osmain je dakle u mojim očima bio dobar musliman, litičara iz »Samouprave« i za to sam s a ovim Osmanom taktičan, predusretljiv, Skerlića škole i nešoven. I za te »Gajreta« bio uistinu dobar i iskren prijatelj. takim simpatičnim čovjekom, naravno, vrlo žahm, što ga je smrt prerano pokosila. Ja sam u 'O sm anu vidio na prvom mjestu dobrog O vo su moje uspomene na Osmana, subjektivne ali muslimana. Dopuštam, da drugi u jednom čovjekiu gle­ vjerne, uspomene — kako vidite — i svijetle 1 lijepe, koje daju na prvom mjestu i koju drugu od njegovih vrlina. Nu mogu uvijek da sab’ćnu iz dna duše poklik: takvi će onda tolerirati meni, da i ja gledam š t o ‘hoću. Rahmetullahi alejh i!. . . A ja rekoh: u Osmanu sam vidio dobrog muslimana. T akav je u mojim očima ostao do konca svoga života. I ja sam ga za to volio. Hoću reći, ina srcu su mi svi naši dobri muslimani, pa makar kojim inače frakcijama i grupama pripadali i makar koliko se na njih vikalo. A Mux. noMiT.-flecamuh: svakom prosto stoji, svoje gledište što bolje opravdava, jedino, ljudi kao takovi, moraju da djeluju savjesno i po svom najboljem uvjerenju, pa tako ravni, ako hoće da s e i bore etički za svoja načela megjusobno, dok špeku­ IIoBecT nojeiajnrax Hapoja xohe ja ncraKne jihtho lanti, pa bili malj ili veliki, idu — ispod crte! Dalje sam opažao,’ da je Osman bi vrlo taktiČan i cth, Koje HMajy cuora 3Hanaja 3a no.TnrrnHKH h KyjiiypHH jkhbot OHora napoja, y kom cy nomnun. Tan.Be tolerantan. Kolika je to vrlina, to — čini mi se — kod jTH’mocTH 3Hajy ja ynjMBmny na CBoj napoj n ja My nas Jugoslovena malo ko valjano cijeni; kod nas, gdje ja jy Tann npaBan;, kojh je Kajap ja ra npeopCasn n ja se borbe vod e s rasplamsalim temperamentom, da se onda brzo pretvore u pepeo, bez žara. Tek ustrajni ljudi, ra ocfiejKH. TaBKa jnrmocT ca cbojhm jejiOBan>eM 6no je HenpeHcajtenH OcMan 'Brncnh. ljudi od posla podižu se iznad te časovite rasplamtjeIIoBecT cpooKora napoja Ha Ca-JiKamoKOM no.irylosti i zamiranja, podižu do taktičnog rasporegjivjana ocTpBy noiKa3yje jejHy nejmKy norpemKy, jejHy rpjHy svoga djelovanja i stepenicu po stepenicu uspijevaju. 3a6jiyjy, Koje ja nnje 6hjio, cpncnn Cn napoj janao D a li dobro ili loše, to je stvar njihovog uvjerenja, koje erajao y pejOBHMa Hajn3o6pajKeHnjnx, ha.jiK_y.j Typhnjnx slijede. Ja hoću sam o da podvučem, da je umjerenost KAKO SE JA SJEĆAM OSMANA 3HAHAJ H JEJOBAH>E paxM. OCMAHA TaHKMTiA jedna ljuldska vrlina i da je tu vrlinu Osman posjedovao. napoja. �ĆTpatia 86. » I 'A J l'K T . — Bpoj 6. KpBH, to cy Ciian jynauH c jo-Aim 11 c Apyr<‘ cipaiie, Koju cy y Ki»BaBHM ooje.iiiiMa joAim Apyn; yoiijaau. DeaiiitOM liprnitoM Gojy na MiuuaBy y <'pnijn upo crro roAima cpircun jyjiaji.ii na UpGnje, u cpiieiai jyiiauu na Bočne, Tynau cy ce rcao ;iyniMami. Onu ce anaxy Cpon, a obh ce 3Baxy fl]ypnH — a Ona« cy ciuiobh ncTora HapoAa. Ha MyAHOBaTO, i;aA je tok y ro^umii 1S7S. naAoiuaa orcynannja Bočne 11 XepneroBiuie, tok oivia eiiuomi je-. AHora r e ncTora napoAa iio’ieiue j Bubam, icaiuut je to ono rpAaH rpex, iuto ey Giiau rylju jo,ian npeMa ,ipyroM, mio cy ce Mel>y cooom ronnaii h TaMaiman. Ebo je 34 lOAime oa AoCa oicynan.iije axio. Oa to AoOa Maalju uapamTaj y CpOa MycanxiaHa y>inmio je Beanrc icoparc y uaaipeA y npocBern, rcyaTypn. y eBpouCKOj n,UBiiaiiaau,njn. ^anac (’iton Mjcamiami imajy y M.iabeM napauiTajy noAoOap opoj iniTeanimnHjc y cbhMa crpyicaMa. Umu ux domopa ca aycrpujcixux cacymiMMTa cgukc opere, ajiu ra uiireMizenuuja Cp6a Mycjiujiana nmaKo da ce uanuona.imapa.ia, Aa ce lipn3iiajy m Cp6e, Aa. ce upnaiia u oceha Aa je rcpB oa Harne rcpBir, koct oa nanie kocth, na Aa ynnAe, Aa ce OydyfmocT Monce iiMani cano oiiAa, arco ce ucroejeTj/je ca ohhm, mTO y cTBapH jecie u. nrro APyrcnnje, h ne motivC'Ghtu. Hena on OponH MycjiHMaH, ocrao M.ycjiuMan, nei;a 6h Ono OAi7meBjbeH aa CB0jy Bepy, 1^0 uito cy h (Jpoii xpmirhaHii oA^'meiMbeHH 3a 0B0jy npaBOcaaBiiy Bepy, ajm Herca 6h ce Cijoiih MycanMan nanaonajiumiKto, neica Gh Gho OpGntH ca napoAiiocmiM occhajen, icao iuto cy upaBocjiatoH CpGn. To je Ta HAcja, Ta napoAuocHa Mucao, Kojoj je cjiyjKuo neaaoopaBJbeim OcMan 'Eumh. To je Gho ifacroB anocTOJiaT. Oh, icao MycjiHMaH, ocehao ce iiOTnyno icao CpGim. flberoBe iiocmc, meroBH hojihtiihich ii 110110jiHTBT'iivH Hjjaimš’, coe, iiito je ii3aiujio 113 meroBor nepa, to je Ancajio AyxoM OHora napoja, icojeM je npHiiaAao, a to je cpnCKu napod. Onaj Jieim cpncrcii jeaiirc Gani y Bochii h Xepn,eroBiinn, icojn.M roBOjie 11 neBajy xrycjniMaiiH, to je noAnaajio, to je oiiymccjba!Ba.io i>axM. OcMana 'Bumha. y m i je opjni paxMer.nnja ocehao ceoje napodno duhe. IIoje3Hja paxxi. Ocnaiia ‘Bnicnha, to je ‘iHCTa iiojeonja CBora napoAa, noja je noTerc.'ia 113 ocehaja n ;iyxa Tora Haix>Aa. IlecMe cenuajiiije CBora napoAa Mopajin cy oa Malena yTnu,aTH 11a OcMaua Tuicnha,-Aa ce oceha jcAHO ca oiiilm napo^AOM, icojn iictc necMe iiena. Ila rcora ne 611 AHpnyjia 011a Ainma noje3H,ja CpGa' MycjiHMaHa, rcoja ronopn H3. cpmcrce AJrnie: »CeiviH Gero TBoje ceivrncame, y6iuio Te Moje y3AHcame!« Tarco ne MOHce Aa neBa AnaAOJian,. Ajiii paxM. OcMan rBm;nh mije cano y cBojoj noje3nj u, y iioJiHTH'MCHM h y nono.’iHTnmcnM n.ianniiMa Heix)Bao m pacnpocTiii>ao Mucao Gpncrea Mef)y CBojo.M 6pahoM Myc jiHma hhma ,• nero je oh de.ioM CB.yAa pacnpocTHpao (JpncTBO. CByAa PAe ce nonaoajia rcarcisa iipnJiirna, PAe BaJba erara pc>ijy na OpanuK Gpncrea ry je Gho OcMan rJBHKnh Ha GHJbean. Ta H»eroBa niKmaraiiAa aa CpncTBo Me^y Gpaho.M MyicjiHMaHHMa Mopo.ia je doneTu iuoda. MjialjK liapaiuTaj Me^y CpGHMa M^cjiHiMamiMa, h arco y \ 1a.10M 6pojy miarc, lioHume ca naunom.iu3upan>eM. To AeJiosame paxM. OcMana Tonimha 3Ha'iajiio je caceuM ucropujCKu nojaBa y iiobocth cpnkncora napoAa: nojaBa, Aa ce je^an Aeo cpncrcora napoAa npira y CBoje rcpHJio, y n;ejmHy cpnoicora napoAa. A obo onito niicy ouAu 6ojeou jednoea napoda nporue dpyeo?a rypaiia paxM. OcMana Tiracnha 3iiaTiajno mccto y 110napom, oeh r.y to 611.111 6ojcnn jrdnopa tp. vctopo na- ueriiHHH cpnoicora HapoAa. pinhi npoTim cuMMu ce6c. To <y Gnaii chiiobii hcto ( »OMMUhim« 6p. U. 11 4. te) 1. (14.) dtucMdjKi 1912.) Orapa cpiioKa ApacaBa npc Koćom 04 naime l3Sii: ii| mi ocMfim-Kii »aRjiJie, 11 arco je iiociiJia tihi xpiinihaii('<Kux ^pjKaiJa cptvm>era Bena ca cbojom B-iacreJiOM 11 ciBojuM iiorinibeiiHM ceJba'fiaiM CTaaeacoM, imali je y cBOBi cpnCKOM dyxy, y cbom uapo^iioM 6n h y, hochjiu y ceGn Teaaby 3a KyjiTypo>r h upibhjm3an,nj0m, na je (•TBopnjia TaiiOBe uperene oduoce, fla je npe.\ia apjthm Ta^aiiDbHM xpiimhaiiicivHM ApsrcaBaMa cpejp.era _nerca 6Hjia rcyjiTypHO nanpeflimja 11 yrae^HHja. To jacno fH0rca3yje jlym noe 3okohuk, c rcojnM ce erap a cpncica Apacana Moma hohoohth, jep TaicaB 3aicomirc Apyre raaaH.e xpHUihancice ApacaBe cpe^aera Beica micy HMajie. OcMaHcrca najeba h oko je vmiuimia crapy cpncrcy AP*aBy ne 611 Morjia jmara OHy CHary jxi-w jmatba cpncKoea mpodnoza 6nha, ;ia mije je,ian &eo ca-Mora cpneicora napoja Aonpimeo tom pa3opaBaH>y. ITpe.Taaaic je,mora a« m cpncrcora napoja u Bc.iaMy Hurje Mopao h HHje TpeGao Aa HMa nocaieAHHy denamuiH(uu3u]xin>c, o,ipol)HBaH»e Tora Aena cpncrcora sapom. Ami pe,Tiirno3HO ceicra peH»e, ono paoKOJiHinuTBO mio ce TiojaBHJio y cpncKOM Hapomy upe KocoBa, na join nojj^e KočoBa, ocoGhto y Bociih ca GoroMHJicrBOM u naTapeHCTBOM, ocoOiito je ojrarcmajio npompamv JIcaaMa. Ajim imarc Bepa y OHe cpircrce Macre.ie, rcojđ*"je npnMHJia HcjiaM, mije Monna Aa yryimr cacfeHM opnerco napoAHo Gahe. CjmmhJO p Ghh Myc.-niMaH MexMefl-irauia CoKOMmh Ciro je y AymH>CBojoj Cpđnn, iiito AOicanyje Beh h to, a» je CBora pofjenora GpaTa MarcSpHja''' namrmio cpncKHM iiaTpnjapxcpi. HcmM y jeAHOM A&jy opnercora napoAa ji^ao ■$£ CBora iTOce^Hor 3Hanaja icojn je npeAcraBJbao npeAame erape epnerce BJiacrfejie a to je aepapnu OAHOinaj B.aacrejie npeiia B.iacTe£HKcrcoM ceji>arcy. y 3ao|ro46>y I Tora OAHomaja ima ce noTparcimi y3poic ACHapiiona.TH3npaH»y, OAHapobiiBaHny j^pora AOJia cpncKora HapoAa y Toj Mepn, Aa je Hc.iaMcreo oa.vemuo Gpncreo. A ra nnarc h Ta 3aMeHa ncjiaMoroa mije Moraa Aa cacBHM HGKopemi uap&HO 6uhe Cp(5a MvcaiiMana. Cpon mvcjihMaHH y Bochii ii XepperoBinm ne caMO Aa liuč.v npeeraan iobophth cpncrcn, nero c.v padpuca.i u y Tenajy croaeha Hajaenmir cpncrcii je3iirc y roBopy 11 y necMH, ii Ten arco cy no rcojv Typc\i;y nan apancKy pen iieniajiH. HajBehii Aeo thx CpGa MycaHMaiia nnrcaA mije onao roiBopiiTH TypcKH. Taj Aeo cpnoicora HapoAa cacBHM-ce pa3JiHiioBao h noHoeno ce iiito mije OHaj AnaAOJiap, Koju ne 3Ha je3Hrca, Koju je oHOACBoje Majice yBocmr ii Xepu,ero®HHn Haynno n y icojeai 011 ca CBOj«M opeM, cBojOM6pahoM h cecTpaMa, ca ’iiiTaBOM cBojTOM roBopn. Taj Cp6mi iiycaiiMan ncTiina mije ce XTeo 3BaTii CpTnrhom, nero ce nonocHo 3Bao 11 to neicHM ocoOhthm 110hocom TypmiHOM, ajm je 3aio c neKHM iipeopemeM 3Bao AiiaAOjm,a »TijpKijumu. Ajih na acaaocT 6am Taj nonoc CiX5a MvcjiHMaHa ca irneHOM »Typmm«. h uito je cne c thm n.\ienoM Gnao CKonaano, 3aAaao je cpncacoM HapoAy Ha CaarcaHonoM noayocipBy epdnux pana: pima&iuo ce Cpncreo y Hampemy, y Kyarypn, y HHBiran3au,HjH. Ka\ro cpeho Aa cy ce CpOn MycaHMaim, ocrajyhu Bepmi HcaaMy, Moran uaitu&najiuaupaTu. TAe 6h AaHac 6nao Morao Aohn Ao OKynanHje u ao aHerccnje. Obh CTpaiimn rcpnaBH GojeeH, iiito je CpGnja boAH-ia 3a CBoje ocaodoljeiLe, na oiih cTOaenni OojeBii, mio je JI,pna Topa Bomfia aa OApjKaBaiteCBoje caoCiOA«', �Spoj 6. >V A J P E t . 4BE HAEJE OOMAHOBE y urnpoKoj iiAeoJiorHjH OcManonoj 3ay3HMajie cy udeja im,u<majnioCTu u udeja deMOKjmuje bhaho mccto. To cy 6jui& jtm croaeepa, oko Kojux ce bptco H>erop. ofiHJimi iiponaraTopcicH u npocBernTejbc-KH paA; to cy 6H.ua ABa nei&KHjiTa UHJha, Koja cy ce koa H>era AonymaBa.ua, na unjeM je ocrBapemy pa^HO uejior cbof B0Ka. CtpaHa 87. ocrajiHX Myc.iiHMaHa liannoiiajiHo obwhhx, 6n.no y xpnaTcitOM, 6ujio y cpncKOM ,iiyxy. To My je n onoryhn.;io, A» JiocTnrne na TOMe no.n.y yonex, KanaB im jeAaH MycjniMan mije im ao A^Hac iiocrarao. llHje HHKaKBa 3acjryra 6iith uaunoiiaJiaii, ajin je 3aoiiyra paAHra na 0CBeuiTaBaH>y HeocBeuiTeimx, Ha mHpeH»y cBerjiocTH h bhuihx ;iyxoBHHx bphihocth. Ka^i ce roBopH o OcMaHOBHM 3ac.nyraMa Ha iianuoHajmoM nojby, ne mucah ce na to hito je oh 6ho naniiOHajiHo CBOc-aH ii paAHO Ha CBOMe iiaiponajmoM o6paooBaH>y, Hero na K>eroB paA oko Ha3H0Ha.nii3OBaH>a u npocnehHuaiba AJ>yriix. Tano ce OcManoBa y.nora na obomc nojby h npe cxBahajia; tako ce Tpe6a h caAa Aa cxraha. Jicin je cjijmaj n ca meroBOM HAejoM AeMOKpamije. Ohh TproBMHha h MajionoceAHHKa, OoMan je iipnnaAao no pobeH»y o a c a chthc 6ypvKoa3Hje. Oh je oce- H aKO je OcMaH pobeH y mycjihMahokoj HenapHonajiHoj cpeAHHH, nnau cy oopaooBame h HMnyji3HBaH JKireoT nanHOiiajiHo cBecHe HeMyc,uHMaHci;e cpoAHiic, y Kojoj ce HSBaHicyhe Aocia Kperao, acjiobajih biujo pano na meroBo nanHOHaji.no ocBeuiTaBame. KaAje npeCpoAHO Mepnjio BepcKe npnnaAHOCTH h ironeo Aa oceha noTpe6y liajpoHajiHe opEjeFraipje, on ce noueo Aa npnKAama cpncicoj Hau,Honaj]Hoj HAeojiorajn. yimjajyhH cBe bhuig tiio h bHao niTa je HapoA, Maca. 11 AOHHHje KaA je CTao Ty HAeo.iorHjy y ce, oh je nocrajao CBe Haimoha.uhhjh, na CBoje Hore, oh je nonco Aa pa.AH na noAH3aH>y h florc HHjc Hajnocjie nocTao anocroji cpnoKe naunonajme jmhom h icyATypHOM h nojiHTHHKOM Tora »napoAa^, HAeje. Mace, thx MHoro6pojHHX. HberoB ivibii/KeBHH paA, H>e-^ Bpahajyhn ce ca miKOJia h CTynajyhH.y jaBim asu* roB KyATypHo-npocBeTHii paA h ibctob iiojniTHmm paA' OcMan je Beh 6ho noTnyno nanHOHajnio napaćen. nflj " • ti i HAeioM. PaA na Haii,H0Hajiii30MH>y n HaipioHajraocT mije 6naa koa mera CTpananua hjiui paA ha no.nHTHHKOM ii KyjiTypH0M noAH3aH>y Mace hcnojiHTHHKa onpeAejbeHOCT, Beh Ay6oKO yKopemeHO, ra- -iipeiiJieTeHn cv h necro nyia ycjiOBjbenH jeAaH AipyHvHBJBeHO yBepeme. To je rjianHH y3pon Te mije 6Ho' thm. Ohh cy oprancKH Be3aini jeAaH 3a Al>yrn u ne LHOBHHHCTHHKH 3arpH3KeiI Hg HpeBpTJLH^. IlpOJia3ehH xiory ce OABOjHTii jeAan oa APyrora. K:po3 MHora TeuiKa HCK.yme%si, meroBo ie HđnHona.uHO Meby OMAaAHiiOM, očoouto ohom cHiioMaumoM u ocBOAO'ieme oera.no jeAnaico ao 3aAmer i.*TTa. paAHiioxi, paAHO je na npocBerHTejbCKOM iro.n>y; Meby H ca-MO cpOoBame y oho Bpewe 6hao je CKonnaHO^ OApacAHM ii 3pejiHM na npocBerHTejbCKOM ii no.nimica Miroro HenpHjniKa: h ca crpane HfVUHOHa.AHO neocBe- hkom. Hpei;o »r ajpeTa« h OMJiaAHHCKnx APyuiTaBa naiiiTeHHx ejieMCHaTa h ca CTpaiie-pe^HMa. AycTpnja/je jsrojao je Aa o6paayje h CTuopn Hosy iiHTejiHre.ii'Hiijy, uporoiiHAa h cy36njajia Hapii&fiaAHO ocBenrraBame h Hoistu iiapOAiie nobe. Th he Jbyn?i AOHHiije, KaA yby j npaBOCJiaBHiix, a no roroBy MycaniMaHa y cpncKOM avHBOT, paAHTii h nacTojaTH Aa npocBere umpoKe Mace Ayxy. CpncKa je HAeja 3a H>y 3namua 6yny, peBOAT, MycAHMaHcitor CBera h Aa ra Ky.nnypiro noAiirHy. Hh H[)HACHTy — »rjieAaae iipe'Ro rpamme«, Ka,i;o ce OHa kah ii3 »Mace«, ibima je iiaMemeH 3aAaTaic, Aa paAe 3A napaiivaBajia. KaA je Beh Mopajia- Aa orpira ii A03BOJi^ ] roBopehu o oHAaimbOM cTaH.y MycaiimaiicKor HanH0HaAH30BaH>e MVCAHMaHa, OHa je HacToja.ua, Aa to 6yAe y xpBa,TOKOM Ayxy, no menoM cxBaTan.y ga H>y CBeTa, ne CMe ce CMeTHymi c yMa, Aa cy tc Mace 6iiAe MHoro noBOJbnnjeM. 3aT0 je h nporoHHJia Cp6e Myc.un- KyATypHo 3aocraAe, 3amyuiTeiie, 6e3 HKa.K>Biix npa-Ba, vaHe, a To.uepHpajia h (}iaBopn3Hpajia XpBaTe mj’c.uii- 6c3 HKaiiBor CBecHnjer ^jeniha y jaBHOM HviiB0iy u necBecne CBoje BpeAHOCTH h cnojHX npaBa. Myc.niiMaH• Mane. oite cy Mace, napaBiio 6e3 ibiixoBor miTaiba, 3acT,yna.na To je Ocmoh Ha npBOM icopaity y jtfiiB0Ty ii ocerao. Oam&x je 6no H3Ji03i;en paamiM limKanaunjaMa n npo- (J)eyAa.nna roonoAa, 6eroBii u icpyim noceAmiuii. IIoa r’oibeibHMa. Ajih 6e3 ycnexa. He caiMO iiito mije npno hvhxobom ancoAyTiieTiraKOM B.namhy crajao je peo cnoje HanHonajino yBepen>e, Horo je OAMax iiohpo h Aa jaBHii iKHBOT MiycAirMaHa, HeAajyhii hiikomc a« Aobe ra nponarupa. Oa npBOr noneTKa meronor jaBHor paAa ao penn, Ta cy rocnoAa čamo iiCKopunihaBaAa. Macy nourame ii merona neyMopHa HanHOHajma nponaraiiAa. ii npeiico H.eirax Aeba nejia ce, He Hacrojehii hh najOopahao ce CBiiMa? n BeAifKHM h majihm, ii 6oraTiiM u Mame, Aa noMorae H>enoM iipocBehHRa.H>y u iiOAiraa«^'. cnpoMHuiHHM. 3Hajyhn Aa je 3a naniiOHajiHo- ocneniTa- 3aocTaAOcni h 3anyiuTeiiocTii Mj"CAirMaiiCKHX Maca lame npPAycAOB ii3BecHa AyxoBiia Kyjnypa, oh je icpHBH cy 6hah Aocrra 6am Te ibeHe uobe h »npBH a>vah«. OAMax noneo h ca paAOM Ha AyxoBHOM noAH3aH>y cđo- Hh oho hito cy MorAH jhhhhth 6es ni<a.KiBe onoje jnx BopcKinx iipncTajiima. HajBiime je BOJieo Aa pa-AH uiTeTe, HHcy ypaAiiAii. HIte BHine, cHcreMaTomi c,v Meby OMJiaAiinoM, oco6hto uiKOJiOBaiiOM, jep je to 6n.no cy36HjaAH h nporoiiHAH OBaicu paA Ha noAH3aH»y Maca iiajnjioAHHje tjio. IberoBO yjia'/KOH)e y »TajpeT« Kao h CBano HacTojaibe Aa ce npocBere »Majm« h »oiithu«. ceuperap, ypebHBaibe ahera »Tajper«, H3A3BaH>e npo- OcMaH je to Ao6po 3Hao h necro nyra cnoMHH>ao. TaitBO je era me Tpe6a.no H3MeHyTH. JeAHHit je HaraiiAiicTHHKHx cnnca,. cbo to 3ajeAH0 ca meroBHM KibiivKCBHHM paAOM HMajio je npcA co6om rjiaBHii hhjb: CHrypHH nyr 6ho CTBOpHTn npaBy HapoAHy UHreAnrenicyviTypHO u namioHa.nHo ocBenrraBan>e MycjnHMaHa. AHjy, o6pa30BaTH HOBe HapoAiie Bobe ca hobhm- noHAeja HaiiHOHaJiii30BaH>a MycjiHMaHa 6mia ra je rAeAHMa h AeMOKpaTCKHM HAejaiMa, h ctbophth MoryOKynnpajia CBera. 0 H>oj je jeAHano mhcjtho h 3a H>y hHOCT aKTHBHOM H OB0CHOM yHOCTBOBaH>y MlipOIvHX II iiev.viopHO paAiio. Oh je 6no aeH anocmn. Bhjio je u HajmnpHx CAojeBa y jaBHOM jKHBory. PaA npeico »rajTaAa u nocjie jom MycjriiMaHa HaunoHajmo cb0ohhx, ajiH peTa« h KH>Hre h KyATypHO-npocBeTHo noAH3a-H»e OM.uaonaKO n y OHOjniKoj Mepn npowenix ocehameM Aa ce Airae, jeAHO je oa Miioro6pojHHX cpeAcrana Ha ocniato CBOje nauiHOHajiHO y6ebeae Mopa Aa nponarcmie Meby pemy Tor mnpoKor 3aAaTi;a. JT^ok He npHcrarjy Te horo Apyre naunonajiHO HecBecHe h Aa y Taj paA Tpe6a yjio- re.Hepau.Hje, Tpe6a.uo je nnai; HemTo ypa-AHTH ii Meb.vjkhth cbc CBoje cajie h choco6hocth, mije 6mio Kao OApacAHM ii y jaBHOM 3RHB0Ty Beh a.KTHBUHM en.uasia, iiito je 6no Ocmah. To ra n HBAnaja n nsAHJKO. ii3HaA Tpe6a.uo je paAimi na tomp, Aa ’ce 'tn 'cim ni, Ma.nu, bot, �ĆTpaHa 88. >r AJ PET < Bpoj 6; H3ByKy hchoa XHimoTHtiKor ^ejCTBa BejiHKHx; Tpećaiio ycnex. ByAyhH0CT je ibena. y Kojoj ce MepH 6yAC Myje TOj MaCH OTBOPHTH OHH H HOMOhH joj, Aa H OHa AObe cjMMancKiH eneMeHaT npocBohmBao h «.yjnypno noAHAO pera. 3a to je OcMan pa-AHO MHoro oko noflH3aH.a rao, y Toj h e c e Mepn ocehaTH ri0Tpe6a thx OcManoBHx 3aHaTjmjtoicHX, neuawHX, xyMaHHX, K.yjiTypHnx h Apy- HAeja H pacm h>hxob yTHi;aj. B. nejanoeuh. rax y<rraHOBa h APymraBa, npeaco ko] hx 6h ce rpaijaHCKH eJieMeHaT npocBehHBao h yinyhHBao y jamni jkhbot; 3a to je Bpjio aktheho paAHO Ha iiojihth' dkom nojby h H3AaBao AOMOKpaTCKH MycAHMaHCKH jihct »CaMoynpaiBy«. Hojihtipikom oc®efmTaBafty irpninaBao je OCMAH TMIKM'K BejiHKH 3Hanaj. OprairaaoBaTH 3aHaTjraje, Ma.ne noIIo3BaH oa ypeAHHiiiTBa jmcra »Faj-per«, Aa HannceAHHKe h cejia Gho My je iiojihthhkh HACan. IIo. ihTHMKe anHTaipije h paa oiko opraHH30Baiba 0Ay3HMa.ne meM njianaK hoboaom ABaiiaecToroAHnnbHne OMpra Occy MHoro BpeMeHa h onaKO iipeoiiTepehenoM OcMany. Mana 'BHKHha, ja ce OAaaHsaM. Ha nojby oko umpeiba ACMOKpaiKHvHX HAeja, naje C p pe MH HcaiyH>yje BejiHivHM 6o.nom noMHcao, Aa OcMan ycneo ohojihko, kojihko je yoneo na Haipona.n- OcMana HeMa BHuie Meby HaMa. OcMaH HHje 6ho caato hom nojby. Taj je meroB pa$ Gho iiOBnna 3a K0H3epBaMoj y4HTejb, Koju je cBOjiiM paAOM 3aAyacH0 unjeny thbhh MycJiHMamcKH CB6T. 36or Tora je h AO'iOKHBaH Hau,Hjy, neiro h Moj •BejiHKH h hkjkp©hh npnjaTejb. c HenoBepeibeiM. Ocočhto je miao oropneHO AA ce OopH Ila h aiko MH je tohiko upn inyuiH, Aa nnnieM o Occa omraa, KojH cy meroBHM pa^OM ii oročenu. /J omo- Ma»y, ja ce nuaic paAO OAasHBaM, jep cnaTpaM, Aa Harna KpaTHcaH>e MycjiniMaHa ii piomaibe Met)y h»hx hobhx OsuaAHHa ipeda, Aa yno3ii, ko je 6 ho OcMan 'BnKKh HAeja o jipaBHMa h no3HBy »Mace«, 6yHHJio je <J)«y'naunonaniiH paAHinc. AajiHy rocjioAy. Hapojia o »uoBJiameH.y« h H3AajcTBy MoHve ce cjio6oaho pehn, Aa 3a BpnjeMe AycTpnj»Ajnia« nyiHTeHa je h y6aneHa 6am Meijy one miipoKv ckg ynpaBe mačjihMaim BocH.e h XepperoBHHe HHjecy Mace, 3a Koje ce Ocaia-H h 3a,narao. II k$jko ct xe Mare t 6HJie HecBecHe, 3aocrajie h xhhnomca He, rtoBepoBa.ne Aa,iii^ OcMaHa 'BHKHha hh lipnje hh nocjinje H»eroBe CMpTii. Oc.MaH 'BHKiih 6ho je jaAiia jmjeiKa nojaBa He Cy THM peHHBia. Hh CBeCHHJIiX H K3ClTypHiHjHX IlOMacaMO Me^y Mycji hm ah hma, nero h Me^y CBHMa Bocanrana Ha OBOMe nojy; Huje hmao OpMan. H3y3eraiK cy AHM a h Xepn,eroBAHMa. HHHHJia caMo HCKO.iHUHHa«. HA're^HreHiJiHja je BehHHOM OcMan je 6ho y npaBOM c.MHCJiy HapHOHanHH paAroiHBaJia y flpyi«M BOAa-Ma, he pa3yMe®ajyhH O v a na HiiK. C-Boj napon B0.nH0 je (JiaHaTHHivH h noAHOCHo je h CMerajytiH My cyBBUie MHoro. CBe acpTBe, 'iipeicope h yBpeAe caMo Aa 6h My noMorao /tanac, kaa »MaiMo AOpap pdšj*a& BppeHa upe^ Ky.jrrypHOM noAH3amy h HapHOHanuoM 0CBjeniTaBaH>y. ćoGom oa OcMaHOBe oMptH, AaHac kaa cmo noćne CH.n*7 OcMaHy rBnivH.hy 6njie cy cKOHueHTpHcane MHore hhx h BejiHKHX npoMeHa y crajtv Aa H3 nepcneKTHBe O H O C O O H O C T H . OcMaH je 6hO HOBHHap, njeCHHK H KJbHnoc-MaTpaMO OcManoB paA h Oc-MaHOBe HAeje, Aanac H veB H H K , Hapnoiiajian ao cpsKH h HAea.naH ao OBeTOCTH. ce bhah uiTa cy h KaiKBe (nuie Te HAeje. /tanac, kaa je OcMaH je npeA HannoHajihhm HHTepecHMa 3axajHBao h y obhm KpajeBHMa 3asrraAao HCKpen h nomyH asmoCBOjy jiuhhoct h HdCTO nyTa HeupaBCAHO BpnjebaH oa KpaTH3aM, AaHac Ka« cy ao penn h npaBa Aomjira pbh 6e3 paajiHKe, Aanac ce bhah nrra 3iia'm HapoA cnoco- ohhx, Koje je oh cBojHM nepoM AH3ao h 6paHH0, npa6aH h A03peo 3a caiMoynpaBy r nyHy cjio60Ay. My<yra- iuTao hm je y yBjepeH>y, aa he 5KpTByjyhH ce6e h CBOjy MancKe Mace Hucy AaHac y cTan>y Aa ce opHjeHTHUiy, jiHHHOCT KopHCTHTH cBojoj HanjijH. OcMaH je Kao ceOHe He Mory jom Aa caMe Aob.y AO CBoje penn. HeAO- KpeTap h ypeiAHHk »FajpeTa« ocBnjecTHo y Hau,HOHanCTaje hm npaiBe HHTejiHreHipije, Henodraje hm norpeOna HOM OMBCJiy BeJIHKH AHO MyiCJIHMaHCKe OMJiaAHHe H noAHTHHKO-KyjnypHa npepjonpeMa 3a WjneuiHO BpuieH>e BHuie je yiHHHO y TOMe npaBHy 3a ABHje roAH«e, Hero uiTo ce je to ynHHH.no 3a jeAaH AeneHHj nocjmje ibera. h yjKHBaH>e CBojHX npaBa, ^vHBehn y cpOAHHH i^e 6. iaroAara AeMOKpaTH3Ma HCKopHHiihyjy Apyra Maae BHiue, H KaA ce y3Me y o fe n p , Aa je paxM. O cmoh paAHO y npeMa creaieHy CBoje nojnmrHKO-KyjiTypHe 3pejiocTH, T6/KHM npnjiHKaMa h ca Maibe cpeACTara, OHAa ce Monce pehn, Aa cmo y OcMaHy Har^HJin nosjeKa, Kojn je roMycjHMaHOKe Mace He Mory THMe, Aa ce Kopncre, OKopo TOBO HGHaAOKHaAHB. hh y HajMajboj Mepn. One naK h He cxBahajy BpeMe Kojihko je OcMaH pa^no, Aa »FajpeT« ocraHe y h npHJEHKe; OHe HHcy joni nporjieAajie. HaAHOHajiihHM pynaMa, Haj(k>Jbe ce bhah H3 obot npn!KaA ce CBe to ap^ h Ha yMy, oHAa c e tok Monce Mjepa. i nornjTHo Aa cxBaTH OcMaHOB 3Hanaj, iteroB paA n a KaA cmo 1911. roAHHe hmajih 6op6y y »rajpeTy«, npoc®ehHBaH>y MycjthMancKe Mace h n ie ro s paA Ha OHAa cmo mm OcManoBH npHjaTejbH h baipi no ncejbH uiHpeay AeMOKpaTCKHX HAeja y toj mach. /ta ce upe n>eroBoj ycTajra na Hore h CKynnjiH CBe, mro je Morno OoMana, 3a BpeMe OoMaHa h n oćn e n.era paflHJio oHano Aohn y CapajeBO na CKyjniiTHHy, Aa nobnjeiAH cpncKH Kano je OcMaH paAHO h hhuio ohhm njrreM kojh> m je oh HapHOHajiHH npaBan. H anco je to 6 h.ho 3a BpnjeMe Huiao, AaHac 6h MycjmMaHCKe Mace Apyn.HHje h mhoto AycTpHje-H y TeiiiKHM npHjrakaMa, Te H anco cmo HMajiH 6on.e crajajie. Aa H3APHCHMO 6op6y h ca bjibaom h ca h>chhm n>yAHMa, Ajth He TpeOa onajaBara. OcManoB h iberoBHX je- Koje je OHa HOAauino noMarana, mh cmo »najc ywnjejiH AHOMHuin>eHHKa paA h TpyA HHje Gho yoanyAaH. IIo- H IIOCHjeAHJIH. Ha OHOj 3HaMeHHT0j CKynuiTHHH, Koja tsej&Ho ceue Aano je njiona, h ano ne y onoj MepH, y ce je OApncana y aBrycny 1911. roAHiie y caAaum^M 2<ojoj je Tpe6a.no na AaAe. MycjraMaHCKe cy ce Mace HapoAnoM nooopHuiTy, mh cmo no6njcAH.nH h H3a6pajm Jionene oCBenrraBaTH. OHaj neo HHTejuHrenpHje, KojH je CBoj OA^op h ano je Hama 3acraiBa Cnjia nornyHO HapaAHO aajeAHo ca OoManoM hjih ce paaBHjao noA H>e- AHOHanua cpncKa. CjehaM ce Kao AaHac KaA je jeAani tobhm yTHuajaM, paAHO je h Aanac paah Ha uiHpeiby Ham OMJiaAHHan na npHMjeA6y M. X. HapoAHor nocnaOcMaH0BHx HAeja, AOiiyH>yjyhH hx ca hobhjhm, caBpe- HHKa, Aa mm hhcmo hh Cp6H hh XpnaTH 3aBHKiiyo y MeHHjHM. H ano je Ta HHTeJiHnmnnja MOMenTa.imo y hmm Harne: »-Mh cmo GjiCh EnxaMfly— JlHnax! JKhkho MaHiHHH, Hiian joj npeAjCTojn h innptH paA H BehH Kpajb neTap!«, iiocjmje obot y3BHKa ym.na je nojmuHja �Bpoj 6- >r A J P E T« ca rojin.M caOjbaMa y OKyimitbhckj' caay u pacrjepajia aKymiiTHHape. OBa cpmcKa HaiiHOHajraa MaHHipecraUiija Meby mycjih Mahhma 3a BpHjeMe AycTpnje HMa.ia je BeJIHKH H HapUOHaJLHH H IIOJIHTHHIKH 3Ha'iaj. HapaBHa CTBap, Aa je nojmuajicKa BJiacT BOAHJia TanaH PaiyH o oiiHMa, koJh cy 6hjih na oboj cKymuni hh ya Oc.MaHa 'Bnivnha h th cy gbh 3a BpnjetMe paTa hjih 3aTBopeHH HJiH HHTepHHpaHH. .Ha ce je h nocmje cm[mi OcMaHOBe HacTaBHo HapnoHajrHH paA Meby MycjiHMaHHMa y OBOMe npaBuy, cypi6njia 6h m yc ji hMahckor eneMeHia y B ochh h XepneroBHHH OHJia MHOro 6o.i>a. PaxMerjiH OcMaH Huje caMO pa^HO y »FajpeTiv«, pero ce je OaBno h iiojihthkom. KaA cmo 1906. rojiiHe CipaHa 89. H>eroBHM HAeajiHMa, ano ynperneMo CBe CBoje cn.ae h nobeMO ohhm nyieM- noja ham je 0H.3a jkubota y>Ka3HBa0. ^aHaimfcii oj)6op »rajpera« nodiao je obhm iiyTeM h naAa-M ce, Aa he HcnyH>yj]yhH cnojy AyHvH0CT< npeaia cjerai OcMana TiHKHha ohhm iberoBHM nyieM h AajLe HeiiOKOJie6HBO aha. Cm. TiemjioGuh. HA11HOHA.1HH PA,1 OCMAHA noKpeHyjra »MycaBaT« y Mociapy, hhijio HaM je cno'IMIKHTi A ^ieiKa Bpjio Teiinco, jep y peAaKiiHjH HHjeicMo HMaJin hh IIo3iia.To je aa je HapnoiiajiiiH paA OcMana 'Bnje;iHor HOBHiiapa oa m>3HBa. Hctom Kan je OcMaH aomao y Mocrap y roAHHH 1907. Hana je OAJiaxHyjio. imha 6ho oa eMiiHeHTHe BpnjeAHOCTH no Ham MycjmOcMaH je y3eo rjiaBHy 6pmy oro ypelynBaH>a JiHcra n MaHcacH eAeMOHaT. Kojihko ce OcMan 'Bracnh iinjerao MecTO ce je Aorabajio, Aa oh caM iioii^ hh HHjejm 6poj. i:ao njeciiHK, meroB HannonajiH-H paA Meby MycjuiIloiiiTo ce je ocjerajia noTpeća, Aa »MycaBaT« npebe y MaHiiMa, HapoHHTO Meby MyCAitMaHCKHM MacaMa, 6ho CapajeBO, Mopao je h OciiaH aa ce cejin, jep oa H>era je', oa Behe- ha/Khocth. CBjecran n H3pa3HT iiapHOHaHuje Ohjio sroAHHje jihhhocth, Koja 6h ypebiiBajia jihct. ancTa, Oopfien no CBojoj npnpoAH, oh je 3Hao kojihOcMaH je yH0CH0 y CBOje njiaime CBojy Aymy h ko cy saocTajie MycjiHMaHCKe Mace y Han,HonajmoM ■CBoje cppe. Oh HHje 6ho HOBiinap (ppa3ep, oh je uho cMifc-’iy. TpeGaJio ‘je, AaKJie, omoneTH Hono'ieTKa. A 3a paA Meljv HapiioHajiHO necBjecHHM, ancoJiyTHO HetnpaBH HanHOHajiira pa^Hmc h Oopap. CBjecHHM* mS^rmu Tpeoa.io je hmara Bemncor nonipKaA je APin-ia BHjecT y jaBHOCT, Aa cy Bobe OuBuie TBOBaiba h liperajiamraa. roroAHuifte GopOe h Aa ce AJHjejie HarpaAe sacnj’HCHHM JbyAHMa, OHAa je OcMaH HeMHJiocp^o^oAOaneH oa ohhx hcthx , Koje je oh c©ojHM HeyMopHnxi paAOM iiOAnrao. Oba HenpaBeAHa yBpeAa Haje ra ca; peHy;ia ca npanora nyia, jep OcMan mije <3ho jranan, H< npHffliHniijeaaH. , an 8a to je oh jgneanoM eHepmjoM 'n o n r i n cnoj paa. .. McfHHTe Ayme. OcaiaH je 6ho 3ApaB0L anOHHnjoaaH, jep meroBa a-MOaiiHja HHje intKaAa npejia3H.aa rparnipe H>eroBe cno•coOhocth h yBHjeac je Onjia y CKJiaAy ca meroBiiM Ha- Oćm&h 'BhkhK 6ho je h hojihthhkh h HapnoHRJIHO OpHjeHTHCail V CpHCKOM CMHCJiy: BoCHy H Xep- .... HeroBHnv CMarpao je cpncEjtM 3eMJbaMa, na je npeiia TOMe, Ono h 3ay3eo takab ctab KaAa ce je y n y c n io v aKpnjv. tberoBa T€/KH>a n m jia je jeAHOM u,njby: 3a ' E™h„ .-mH)fMe ocentasrark m r o 's e ta «Dof m Maoe. Ha Taj nanHH je xtho Aa "y 6yAyhnocTH oap/Rasa cT a.'riiir jcohthkt ca MycjiHMaHCKnM Maca­ h Aa hx BacnuTaBa y HapHOHajraoM Ayxy. Ha npBOM MjeCTy HMao je y bhay rpabaHHHa h niK0oicBy o.MJiaAHHy Mycji1iiMajncity. Y6Hj ^eH Aa je najnoTpeOHiije h»hx KyjnypHO h HaijHOHajiHO BacnnTaBaTH, aok ce oa h>hx ne (popnapa jeA^a AoOpa HaHHOiiajiHa Bojcna, Koja he My KacHHje noMarara y AajbibeM paA.y. Oh je OAMax w3mnao Ha nncTan ca 1910. oramjie Ha 3eMajbK3Ky BjiaAy y CapajeBO ii H3jaBHJie CBOjy JiojajiHOcr h npHnpaBHOCT 3a paA ca Baa- jacHOM h OTBopenoM OojoM: Aa AycTpo*yrapcKa nnje Myc jihm aii cka MajKa, Hero, i<ao h npaBocjiaBHHM AOM, poxM. OcMan ce ca mhom h Xycaix>M 'RnmHhe.M H jom H6KOAH11HHOM OMJiaAHHapa OABOjHO H3 opraHH- OpOnMa, HajcTpanrHHja Mahexa h HenpHjaTejbmia. 3a TanaB noABHr h 3a paA OTBopena nejia TpeOajio je aaiiHje h noiKpeuyo y CapajeBy jthct hoa HacAOBOM irMaTH y oho AoOa xepojcKe CMjeJiocrH h MjnmtocrH »CaMoynpaBa«. ii AyxoBHe cnart'. A to je HMao OcMan 'Bimnh. JlHCTy je Aao HMe »CaMoynpaBa«, jep ce je thm Koahko je 6hjio nanpeKa y noneTKy, uojihko hcthm HMeHOM 3Bao opran cTpamce r. Hmcojie nauiHha, cMeTH.a h oa caMHX MycjiHMana! Jep cbh ohh MycjraH,ojy je A|ycTpHja HajBHme Mp3HJia. Kano h y Koje« je npaBii,y imcajia Hama »CaMoynpaBa«, to cba/k 3h<b MaHH. Kojn cy noA03pHBo nocnaTpajiH paA OcMana TiHKHha h cyMH>ajiH y H>eroBy HCKpeHOCT, nopeA ko jy je HHTao. »CaMoynpaBa« je 6njia H3pa3 Kpajmer HeaaAOBOJbtcTBa OcMaHOBHx upncTajiHiia h HHje ce hh- Tora mro cy Ohjih Hannoiia.'iHO necBjecHH, Ohjih cy K3A Morjia iioMnpHTH ca cTameM, Koje je BJiaAaJio y OecKpajiio KOH3epBaTHBHH ji yTTMajiH y OBojoj crapinicKoj naTpnapx ajinocTii. Be3 Kyjrrype, naTpnapHarnoj yatoj aomobhhh. Upepaiia cmpt OcMaHona ycMprnjia je h namy Xa.lHII II KOIbiepBaTHBHH, OHH KOJH GJ CG y HOMeTKy -.('aMoynpaBy«, jep oh HHje ocTaBiio 3a coOom HHjeAnor cyoMaBajiH ca OcManoM, HHcy Ohjth y craiby Ha npeHacjbeAHHKa, kojh 6m Morao ohojihko h onai;o Aa nmue, nap Aa npoi;yxajy OHy HAe>jy, Kojy hm je oh xthq y A.vuiy yca,THTH. Ocan 'Binmh je to ocjehao, na je Kao niTo je to 3Hao OcMaH. y AaHamibHM TeaiiKHM ashuma, KaAa cy Hamu My- cthm HHH>eHHii,aMa h paTiynao. Orpor h KOHceiiBeiiTaH CAHMami, 3axi«Jbyjyhn He.Mapy AP^aBHe BJiacra ii nanHonaHH paAHKJi, oh je ch.Iom npn-anna Mopao noHopa3y.MHje®ajby Hainera AP^THTBa, iioihjih joAHHM ny- cTani ii TiiKTH'ian. KiaroAapehii Toj CBojoj ocoOhhh oh je, noc,THje Tew, KOjH He boah hh h>hx hh OTapOnm" cpehn, Biime On BpnjeAHO OoMan 'Bincnh hoto HKaAa. Mn He MOHteMO KpaTKor BjicMCHa Morao Aa OiiJbejRH no3HniBHe pepaxM. Oc.MaHa ojkhbhth, ajiH 3a to He Tpe<5a, Aa ona- 3yATaTe h Aa Meby cbhm cnojeBHMa My<yniMaHckot \ jaBaMo; MH heMO ce Haj6ojbe Oiajv^nra h OcMaHy h ejieMema CTeiKHe CHMinaTHje h noBjepeme. HHOHaJlHHM HAeajiHMa. Oc.MaH je 6ho HeycTpaiHhbh (Jopan; 3a cpncKy naHHOHajmy HAejy h HeiiOMHpjbHBH HempajaTejb AycTpnje. Ka AjeAonuia BHjecT y jaBHOCT, Aa cy Bobe Ombuic Mycjin maHiCKe napoAHe 0praHH3apHje 10. (f»eOpyapa na �Horojihko MycJU!MaHOK«x reHepaipija ^MaHJB hKHh je 3a^axHyo cBojoM H^eoJionrjoM, h Kao BjemriH oMJiavHHHau; oh je ymijeK dno ea OMJiaAHHOM. OHa r a j e BO,irajia, OHa ra je nomroBaJia h 3Bajia ra cbojhm yqHTejbeM. j ’THHaj' Hau,HOHajiHor paAa OcMatna omciiha Ha MVcanMaHe je oa orpoMHor sHanaja, Taico Aa ce to h /taii-flaMac h Te kako ja.Ko ocjeha y HamHM oMJia^HH- CKHM KpyrOBHMa. Mh Koju CMO hm&hh cpehy a& no3HajeMO OcMana 'BHRHha, Aa c h>hm ApyryjeMO u 6y/*eMO, Mame-Bume, H>eroBH noMaraiHir y iraiponajiHOM p w » HajOOJte 3naM0 niTa je dno 3a nac MycjiHMane. Cmciuji mapuh. flp. Xayn XaMMfl CBp3o: HITA JE XTHO OCMAH? y najjbeaimiiM roAHHaMa, KaAa HOBjeHHjn Ayx A0Jia3H ao CBoje impaAe h crajnmjer ca^p-ivaja, yTpHy.ua ee je Juma iMHBora njecHHKa, kil<ji/ImabhHKa n no-iHTiiHia^a OcMana 'EnKnha. S p o j 6. >r A J P E T« O paH a 90 C.Mpr ra HCTpace H3 atHBOTa u npeHece £ BjeHHGOT dam y HanoHy meroBa pana h AjeJioijaaa h meiKjBa^Ajejia oCTaAome iiejaRa cnponaA; hito je xtho, ihto je šanoTeo h o neMy je caibao paadn ce CBe o cyA6miy HOBjeiia — eMpT. IIoHeo je njecMOM, c^prnao HOjehthkom, He3roAH/O h Terniio nojbe sa 6Jiarax, TOnjmx n $hhhx ocjehaja. Oa OcMa«a njecmuKa nocraje nojum riap h Boba MJiaAe AeMOicpaTHje. 'Taj noatper CHBopiuie cy npHJiHKe. Oh je yBfcAHO, Aa ce y HamHM npHJUHKaMa He MO/ice yHHjeTH Heurro hobo y ap .vihtbo,- -h pe#opMHca.TH ra de3 noMohn nojmrmce. HAeje h pe»f>opMe Ma Kaiio dnjie 3AJpaae, KoppcHe h onpaBAajie, ne Mory hHh pyKy noA pyny ca' ilojihthkom. ’ HarneM cy ApymTBy norpeđHe h TaRBe pe<J)opMe, Koje Apyra napoA« hjih Beh OAaBHa HMaijy, hjir Koje cy B e h koa h6khx h 3acTapiuie. H to je -xtžo OcMan. Pe<{KypMa y nojmrHAH, pe<jx>pMa y hojihtuhroKyjiTypiiBM na3opnMa, pe^opna y counjajiHO-iuiachhm h eivOHaMCKHM npujmitaMa HamHM HAeje cy bo AHJbe OcManoiBa AB'ejIOBa'H,(a Meby HaMa. y HOJIHTHHKOM BaOHHTaH>y HapOAa BRAHO je Oc- Man, Kano ce koa nac MycjmMaHa norpeniHO has. Bhaho je, kako je Hama noJiHTHKa nomjia kphbom HHJby, a& Bobe HaoAa HHcy peryjiaTopH m HniJB6H>a Mace. BeoBjecHOM MacoM y CBeMy pyKOBOtAe Bobe, ac* Maro3H. Bobe yrabajy Maon h y ohhm oTBapHMa, rflje 6h TpeCajiH oa cede nemio hobo h HanpeAHHje AaTH h rjje Ch Maca nopeA CBe KoamepBaTHBHOCTH CBoje h npHjema Moraa Ty hoboot Jiaaco h hphmhth. H o h je d n o 3 a o d a 3 p h b o c t n p e M a Ma c n , a a h ke 3a n y 3 a a e n p e M a m o j h h>e H h m c b h m HHCTMKTHMa. »UlTa he pehn Maca« He cMnje Aa 6yAe yBHjeK BobaMa itao aner, noja ce nojaiBjbyje npz cBaKOM caMocTajnrajeM h cjiodoAimjeM HCTyny h>hxoBy. I I o n y j i a p a n 6 h t h y n a p o a y s e CMH j e Aa 6 y Ae t j i a b h a c t b a p h j e AHHO n a c T Oj a m e Boba, A o 6 p o h K p p s c T H a p o a a T p e d a Aa j e B o b ^ b o j c t b y. Oh je Oho 3a orBopoHocrr y hojehthii,h, a He aa BimjrTHoaM h AyCoKo nacKaJbe jeAHHX h Apyrnx, KaKo je y nac Chao sa RHijaie Harne 6op6e hito hamce HajnocAHje ocb0Thjlo. HciipeHo pepn um , xoheur h HceJiHm, laura caMo y dJiaroM u iioMHpjbHBOM TOHyr MHoro he Barme kophothth h acbccth ao iiocah, Hero HeicaKBa <J)pa3epcKa JbydaKaiba h MHAOBama, 3a kojhm ce cbhm Hnaji Kpnje HemoBjepeibe, jiyKaBOCT h 3aiBapaiBtaibe. fbeiroB je noJiHTHHKo-io’JiTypHM upaBaii; dno naAHOHajiHH. X tho je, Aa MycjiHManckh ako cpnaKor HapoAa Aobe ao cno3Haje h ocBjeAonema o aiaiijHOHa.THOjj aajeAHHAH, Aa MycjiHMajHH me raeAajy y npa®oCAaBHHM, a hh irpa.BocjiaBHH y MycJiHMAHHMa HenpjijaTema csora, Hero Aa yBHAe, Aa cy odojn Ajeu;a cAaBetHCTBa, cpncKior orpasraai, pa3AnjeJb6HH jteAH.no no BjepaMa, Aa hm je jtBHK, AOMOBHHa h dyAyhHOCT HCTa. h Aa 3aje>AHO paAe na npoABaT,y h gbom© HanpeTKy, Miicjihm Aa je Ha osoj y3BHmeHpj mhcjih h hcthhh hc- • cyMH>KBo AocaA Hajfiehn paiAeHHK h niiao HajBHine y to ycnjexa. ^HTaB jkhbot h CBoje AjeAOBame upeAao je osoj MHCjm, cbaich rneroB noicpeir h HCiyxi dno jie 3aoAjeHyr AyxoM yno3HaBaiba, 3dJiHHiema h dpaiv 'cTBa. »Xtho je pHjenjy, iehcmom, hoctjhekom, na h hhjeJEHM GBOjiHM 3KHBOTOM 3aM6CTH Tpar HenpnjaTejbCTBa h 3acyTH npoBajiHjy Meby HaMa, Kojy cy čami. HIL.TH h H.3AydHAH Bjepa, Tpa^HAMja, KyjrrypHH H coAHjajtHK-iioJiKTMHKH iiOJioHtaj jeAJHHX h Apymx. 3 h&0 je, Aa Ha 0B0j mhcjih Tpedia i?pjiio ompe3HO h cadpano paAHTH, jep linje majia Aohn ca oBa-KHM MiicjiHMa ii aKo HCTHHifTHM y Macy h Meby JbyAe, Kojn cy BHjelcaBHMa h TpaAHunjoM yneHH o nocBe npomBHOM. Ty He noMa3Ky AoraHKH AOKaan h oaipaBAanocT, Ty neiiOMai?Ky II03HBH na oTKpHBeHe HCTHne, Ty ce jeAraro . TpaJKH Ayror cadpana cncreMarcKor paAa. Oh je yBiiAHd, Aa ce noA crapnje renepannje ne Moate roBopuTH o dparcTBy h nscroj dyAyih]H0CTAi nero joahho o0JIO3H h 3ajeAHHHK0M paAy. Orapkja je reiiepau;Hja H3Maicjia, ona ce He Aa npHAOdHrn, jep cpeAiraa, KyjiTypa h Kibiira cTBapajy 3Apa®e Haipioraaume jeAHHKe, a no tom ii HapoA- OMJiaAHiia je Ty, y Kojoj Tpeda 3anoneTH paA h koa Koje je ycnjex ooHrypaH. Ty je OcMaH h Tpajicno uornope h OA3HBia h Ty ra je h Hamao.vCBojoM nojaBOM cHMnaTHHan, CBojoM pHjenjy ydjeAJBHB, CBojoM KyjrrypoM y<J)HH>6H h o6pa.30Ban OKyriHo je 3a KpaTKo ĐpnjeMe Kray MAaAHx Jby/pi, onojeHHx 3ApaiBHM iioJDiTHiKHM HAejaMa h xyMaHHM ocjehiajHMa., HMao caM npruinKe Aa bhahm, kako MJiaAH h noAerHH opeAmomKOJinH 3a h>hm iiAany u jeu;ajyhH H3pHny: Oh HaM je dno h oran; h Majnar aspTBOBao cede h CBoje Aodpo 3a nac h Ham HanpeAaflc, oh nac je cokojiho h doApno y-paAy n dopdii,. Aa®ao HaM KibHre, yAnjeBao noHOc, noy3AaH.e, Bjepy y nodjeAy H t . a. H^eroso je AjeJioBame na noJiHlTHHKo-KyATypHOM noAH3amy oMAaAKHe dHAo KpaTKOTpajHO, a no tom no oncery cbom MajieHo, ajin no cbom KopjeHy, HAe■jaMa h 3HaM6H0BaH>y ocnajauKo. Oho, hito je aanoneo, MJJiaAH cy JbyAH HaonBHjm, a Ha dyAyhHocra je Aa naKajKeMo BejimmHy, CHary h coahahoct H>eroBiix noneTaKa. IIoKpeT AOMOHpaTCKH, Ha HHjeM je nejiy .cTajao Ham OcMaH, nporecr je n a ooipjaJiHo-KJiacHe h eKoHOMCKe npHJiHKe Meby HaMa. y nameM jaBHOM jkh- Bory nrptao je h jom yBHjeK Hrpa yjiory BejiHKn (Be- AenoojeAHHHH) a CBe Ha panyn Majior (Tencann) h y3 nosnu Manor. OcMan ce OKpehe Majiom, aa mer xohe Aa pž^pr h H>era nojnnnHKe ncHAHme. Xohe Aa paednje Tpa- �Spoj 6. »F A J P E T« rn S L ^ y H ^APMa AyxoB€, m H6 Oyjy cJiHjeiio opyjKje y pyKawa peaiKii^je. Onopa3 yM xohe, ajm ne he cjmjeny iiokophoot. 70.000 TeacanKHX MycJiHMancKnx (JjaMHJinja aa mer je Beha jeAHffupa, iiero .ih neKOJMKo icaiieTamnu« nopoAHii,a. opoj 13Wliikhx nni4eaaiBa irpeMa BejiH’rnHH h orpoMHooi'H Majimc, Meby OBHMa TpeOa paA yAecnTn, y lfcitMa iiojrHTH'iKo caMoiw)y3flaibe npo6y^HTH, ibhx lipOGB/Hje BJIHTH iH eKOHOMCKH OOHaJKHTH, aKO xoheMO Aa aaje^Hiipa npoijBaTe. Ilope^ čBe Jby0aBH n hokjiohocth npeMa nejakom u 3a6aj>ieHOM rniaK umje Oho hh Henpirja/rejb Bejihkhx . Oh hm je čamo ocnopaBao npaBo, Koje cy ohh 3a ce CBojaTajiH, a y hcthhh je AoOpo Apyrora. Xmo mx je ynyTHTH, ^a HHje npa®o h xyMaHo Hirrepece BehHHe saiiooTaBJbaTH HurrepecHMa CBojHM KjiacHHM, a cjBe y3 ii03hb Ha neKajca® cyxn naTpHOTH3aM. TpeOa ce iioopHiiyTH h y3eni y o03Hp nnTepece Apyrnx, hhTepece 3ajivi;KHAe. AoOpo 3ajeAHnpe Heaca je na npBOM wjecry, jep to 3axTHjeBa npaBAa, xyMaHocT h acmoKpaTH3aM. Ako he ce rjie^ara cneiiiHjajiHH HirrepecH, He TpeOa 3aTo jKpTBOBam 3ajeAHHU,y m Ha ity ce noBnaaiTH, rpeOa to HcnocjiOBaTH obojom oonTCBenoM moKh h cHaroM. y arpapHOM rarraiH>y Oho je 3a komjipomhc Ha­ n e ^ onpe'iHHx CTaHOBiniiTa MvcjDfMana h npasocjraBHMX CpGa. Bho je m pnjememe h‘ xtho je Aa ce to HHTaH>e jeAHOM Ae^HinmtBho-Vp'eAH h cKnne^GAneBHora pe^a, iLHTame, moje je tojihko Oynano AyxoBe h oabojhjio je^pe oa Apyi’nx. Bhaho je y cjioOoahom Te3Kmy jaMCTBo 3a TianpeAaK h npopBaT Harne arpmKyjrrype, HflTeH3HBiiHjer h papnoHa iniijer oOpabiiBaiba 3eMjBe, a y chmom pHjemeH>y oimiTe aoOpo h aoOht oOajy 3aHffrepecoBaHmx OTpaira. Bho je npoTHBAH MHHiJbeH»y, KAKBa oy 3aciyanAe CTpanKe, HsOanimniH caMO ABHje (Jipaoe h oko h>hx ce rjioHsyhm. Huje Oho 3a oOjmraTopHo h cjiyac0eHO, a hh 3a <j)aKyraTHBHO, oahocho BJiaAiiHO prnjernefte. X tho je, Aa 3anHTepeooBajm H&by kjbjto pHjemeH>y, Aa ce Meby coOom noroAe h Aa TpeheMy H3Hecy HaroA0y Kao roroBy HiobeHHi^, a Aa oa AP^ase 3aTpaace 3a to noTpe6na cpeACTBa. HeoOHHiHO je Ha h> AyonoBaJio na marc h JKHBOTa crajajio, KaA cy ce A&a eJieMemra y obom niiTaH.y pa3HHUia h 30or Tora 3ayjejia, oko Rojnx je Oho ncnjieo AHjeJiy 3rpaAy CBojHx HAcaJia, hito je y tom npoiuietom HHaAy ih HenpHjaTejbCTBy, a kphbh.om oOojnx bhAho pymeH>e h 3aj<onaBaH>e mkcjdi cjiore h OpaTCira, Ha Kojoj je tojthko paAHO h o H>oj caaao. Manap Aa ce je nornyH0 OAao nojnmmH, nnaK je oerao ao Konpa oBora sKHBora njecmuK, noBjeic xyMan h ocjeTJbHB. To ce najOoJbe bhah hb iberoBa nojiHTHHKor paAa h HAeja. Oh mnje Oho onoprjnfHCTa y ionnjbeH»y h ro»opy h B03Aa pamyHao nrra he okoAHHa pehm. Hnje ce oroMao 3a nonyjiapHOCT; ncnoBHjeAao je jacmo h oroopeno cBoja Hanejia. Bho je nojiHTHnap cppa h ocjehaja. IBeroBe cy mhcjih HOBe 3a nauiy Macy, Behinra HenpHCTjriianHe h Hepa3yMjbHBe, na je 30or Tora h naByKao na ce ibe3iray MpHtH>y h H>enHX peaKHHonapraK Boba h nocrrao HenorrvjiapaH. H y CBojoj oinynie©JbeHocTH, jbyOaBH h HamioHocrn npeMa Macn h ibenoM AoOpy, Morao joj je Ha KOHny . AOBHKnyrH ony BHCMap'KOBy: Barbarus hic ego sum, quia non intellegor ulli! C tpan a 91 Cy/i. Cannxarnti: MOJE CJETiAIBE HA OCMAHA ynpaBo ce je HaBpuimio 12 rocima icaico je >Mpo H J1HCT »TajpeT«, — oOHOBJbeH U OVKHBJbeil _ n03HBa ineroBe AHHne npHjaTejbe h oHanpe Aa ce obom 3roAOM jaBe y jrncTy »rajpeny«, KojH je naponi™ iioc-BeheH paxMCTjm OcMaHy h meroBoj CBnjeiJioj ycmoMenn. P hjctko ce KaAa cjiobc ABanaecT roAHunume_ aah KaAa OypHe nocji>eAH>e roAnne Hiicy A03BOjmne Aa ce npocjiaBH lO-FOAimiibima — cBaitano je y peAy Aa »TajpeT« OAMax npn cbom oOHOBjten>y mhcjih Ha CBora iioKpeTama. BpnjeMe je yoimiTe, Aa Harne KiBHJKenHO MprffliJio noHHe npecTajaTH. Mh cmo hmbjih jmjenHx KH>H>KeBHHX paAOBa: HMajm cmo bpohhx njecintKa h KyjnypHHX paAHHica Kao paxMeTJiH OcMama, a h Apyrnx; HMajm cmo JinjeiiHx OejierpHCTHHHMX jiHcroBa Kao »rajpeT« h »BHcey«.l\OA hoc je Ha ntajiocT Ohjki nacTajia Heita AeKaAanca' — Koja penao Ou Aa he npecTaTH h moja TpeOa hito npnje Aa npeoTaHe. JIhct »PajpeT« je npBH BHjecmiK Taito oOHOBJteHor KyjiTypjior pa-Aa. On ce JKypn Aa jeAaH oa CBojnx npBHx OpojeBa noKjioHH ycnoMeira Hamer njecHHKa h KyjrrypHor h nojTHTH'ii;or paAHHita — OcMana T hKHha. ' ^ vJIhhho caM ce yno3iiao c OcMamoM Teic npiuiiiKOM OMJiaAHHOKor npopeca y CapajeBry — y OKTo0py 1907. roAfflie. TaA<i je nac li aKaAeMiniapa cjeAiuio Ha onTyateHM<iKoj KJiynn capajeBOitor OKpyjKHor cyAa »30or CMeTaaa jaBHor pe^a h wnpa«. Mhoth namii oajihhhh npBapH H3 Xepper-BocHe aoiiijih cy Oiijih, HCKa>icy HaMa cn.MJiaTHje — Hana kojh cmo npBH oa aKAA0MHnapa npHCKO'iHJiH y homoIi namem HapoAy y aoronoj Teimcoj OopOn c TaAaaeM aycTpnj©KHM ppjkhmom. AABOKaTii cy panynajiH c najMaae Tpn Mjeceu,a TaMHHne, jep je Hama icpimnta y nporjiacy Ha napoA Aa H3AP3KH Mynny 0op0y OHJia nornyHa: nyHa MJiaAeHa'iKor 3aHOca, HCKpenocTH h nojieTa, ne lnTeAehn hh Ma.no HeiipnjaTejba. »CnjeBaj HaM njecMy OcMaiie! — Aa 0©3 Aose He niHy jjmapH« pe«ox paxM6TJiH rBiiKmhy, cjeAehm npnje pacnpaBe y ApynirB3r. »Xohy« — oatoboph oh. llpopec ce je cpBimio c MaanM nocjbeAimaMa, Hero ce je oneKimajio. Hhhii ce Aa cyA HHje nnaK Morao Aa npHMH Ha ce Mopajrav oatobophoct, cyAehH Ha Temi;y TaMHmiy 11 MJiaAnx HaAoOyAHiix JbyAH. A. MoiKAa je HMao npeA onima pbaBO HCKycTBo: Aa nac TemicoM maaHOM He ymim HapoAHHM MeximnMa — Kao hito cy Oiijih cbh ohh, noje je oh y oho AoOa cyAHo. H TaKO mh cbh, icojn cmo ocTajiH npn CBojoj pirjemi, AoOnjeMO caMO no 8 AaHa TeniKe TaMmnue c jeAHHM AanoM caMOTiior 3aTBopa y Ty3JiaHCKoj »custodii honesti«. JeAHHH J(p. Capnh je aoOho 14 Aaan jep je Aao nporjiac y nrraMny. »KaMO njecMa OcMaHe?« 3anHrax ra Aan-ABa nocjmje npopeca. »HeMa« — oatoboph oh. — »He Monce Me OA.vmeBHTH BaniHX 8 AaHa 3aTBopa«. Ajih Hac, meroBe npnjaTejte h 3naHi;e, Becejui. cjeha h OAyme®Ji>aBa CBana meroBa pnjen, cbbkh H>eroB recT - na h OBa. •OcoOhto Aanac, ABanaecT roAHHa nocjinje meroBe pane CMpra. �Epoj 6. » rA J P B T « C' pana 92 OppacaTii ce y obom ppyii^TBtf Gujame pocra Teimco, jep je HOKj'iueH.e 6hjio Becrano. V^a ’je nnan Behn 4110 ncnjiHBao, nxia ce 3axBajiHTH, uopep ppyrax mrnnopa, h HeKOJiHipran ppyroBa H3 nfllie cpepnue. Op caMor nonerna mKOJie ncrapami^e $ pho ppvnirBaHne Mei>y Hana. icoje je y nnhy jiaae yiecTBOBajio, a Bmne noKa3HBame nancme 3a papo« n 06a30jsaH>c.\i, a napomno aa K&H2KeBH0x papoMJLTu cy ^apn ođpaaoBajm je&no TajHo jiHTepapHo ppjthtbo ca kjlh/Khhpom, y komc cy HHTajin ba’iKH KH>H/KeBiiH cacTaBH. y TOMe ppynrrBy đnjame n no«. Oc&iaH. On ce opMax y no'ienKy januo nao njecHHK. CaAio ce pa&raicoBao op BehHne ,ipynnx noneninica iuto 6jeme oicpo.MaH. To ra namame jom chmnaTHHJiHjHM Hero iuto imane 6jeme. Tanac 6jenie n nao HannonajniCTa, H ano ce ojxiax orrpeuinjejino Kao Cp6im, mmaj ko« mora mije ojmo uh Tpymce pasuinv JbHBOCTH, HHTH BehHX lipeT0B3Hja Iia pa'I.VH Cp60BaH»a Oh je y TOMe 6ho Tano npHpo^an, ;ia ce ’iocto irnje paajmiKOBao 04 Hac upaBOc.iaBana. To noficaayje ne'Hav neny hjih (JiopMajmo npjrM^eny ijaipiiOHavTHocr, Beh Ha3H03t£jiH30BaHy-;rymtv. II nao iijodrmc h icao Ćp6wh TaicaB je ocTao 40 cmpm. Ilocjinje TlX)ro4mnH>eir 3aje^HHHiKor mKOJiOBaH>a pacTa.au cmo ce, 4a ce mhoto Kacmije Habe-MO y Beorpa*ay 11 y. CapajeBy. CTaPv OcManoBy CKpoMHoCT n CTapn napnonajimi meroB cTac Hamao caM h Taaa koj H>era, nao 4a cmo ce jvne paCTajin. Ca-MO y CapajeBy 3aTenox m,v Ha' JiHhy Beh h cjeny ojere. Jla jth ra je jom Ta.pi no,irpn3a.:ia 6o.TfecT, nojoj je nacHnje no^.ierao, He 3HaM. . • flcnci OcMaH 6njame h nao ;ipyr žp.To Aoćap. Baaia je crajian h novaca h ,t;pjt ocTao, c khm ce je,T.noMoiipnjaiejbiio. Hmcari nnje Ono naMeT.cnn iipena ppyniTB.y. y . Ap\Tapci;e o^HOce j' hociio je Mnoro. mjicpenocTii h nancAe. *flo npnpojir ocjeribiiB Ha T.ybe uoc^ime. oh je h caM 6110 inv/KJbaip. npeMa opatom. ‘ (’a HaBeiomiM ooc/mnaMa oh ce hq narner napaniTaja ncranao nao jeian op Haj<>ojhnx. Gano .m.v. (jmomiKa cjiaOocT ne pape pa ce noTnyHO. paaBH-je. h pa ppyiiiTB(j' pa nyHy Mjepy. Parni ra cM'pr orp/iie m ppyuiTBa Kao h MHćre -ppyroBe. Moby n»HMa. naiviepa mh, pa cy HajGojbh onmijni. G.vpomia je. B«i.jbpa. cbhx. (5ojbitx pa paHHje *opv7 ca OĐor cKHjoTa. Hhhxo.bc ocyer.T)H®e p\Tue Težice nopnoce »poCpa« 3eMajboca. 55. IIp.jmv. 0cM3H 'BHKHh: 0cM3H 'BHKHh: ce OTAPM 4 p y r G noK. OC'MaHOM Jio3iiao caM ce npuje neRHX Tpn^ocer računa. 18U3. »m.iberox« h ja y Mocrap 4a ycniM niMHa3iijy, Koja ce rapa npBii n.vT OTBopHJia. Kap ce bapn HOK.vnmue y paapewy ncnape cyBHine mapeHO 4pyiiiTB0. 'nopep peceTropnmH>e fcepe Onjame nopocra MJiapnha c rapaBOM HaycmmoM, a je^an 6eme Beh u axirespjy aaano. Cbh cy omi neh 6hjih no ppvTHM mnojiaMa, na, nocjiuje Heyenjexa TaMO, ponum pa u OBije ojcyiuajy cpehy. Ohii oo<3om ponecome H3 Apyrnx iukojih hc caxio Heyonex Beh h hok-jctbo y pbano.u- Ruskom jKHBOiy. Mei)y hobhm ijapmia Haljoine pocTa npiiCTajiiina. na ce Beh y I. paepefly jiyMoiOBaH>e h iuijamce parnome cy ce tojihko, pa cy MiiornMa oHeMoryhnjie pajfcn oncTanaic y umorni, Te ornone npoiiapajbe n hctvname. Kano ne 611ja me crapnjHX ^aica 04 nac, ueM&uie KO 4a nonpaBn OBaj jkhbot. Hh oicojiHHa ne 6jeme aro4Ha 3a to. CBe ono mio ntjame 3a HOBorapnjaMa, npnMame jiaicn jkhbot. II3 HeKOJimce CTapnje reHepanpje poMahnx CHHOBa 6njame.ce y ono po6a cacTaBHJio jenHo »MOpepHO« 4pymrB0, Koje 3acTynauie »icyjnypy n nanpepan«. Ocem Mopepuor rpaljancKor opnjejia, icoje hji.tHOBii 4pyniTBa nocaxy, caB hm ce »Hanpepai: n nfJfTypa« cacTOjame y Bobemv Jianor jicubotH, koju onu pođpo HQKopHmhaBaxy. Huje nvpo OHpay mro ce toeby Haara HajRnme pnjeH>axy ^aipi 110 rtnhv h JiyMHOBaH»y. IIPE.I, OCBMT • HA IHrREHAH-rPApy M.iabano ce cpu;e pa.3iirpaao Moje, A BaTpena pyma ncapiciDi iiaaMOM ropn; y rpypiiMia Biime japn ce ne poje, Hhth momep ropitH pymy Mojy Mopn... Cypo, BHcoKo CT’Jeibe y ireoo r.iaBy punce, H MyTHHM okom raepa y MpaMHe 6ep3ane pojbc, . OpanjieH thxiem hij'mom K-pnoTajinia Byna rarance, H IIpecaxae cy cy3e y3paxa h japa, PapociiHna cy3a Ha mom OKy 6jincTa; . ^loje M.iape rpypn npenjme cy Hapa, — Ko nana»npa poče pyma mh je MHCTa. Ha spxy omrpor cr’jema, rpje op’o mupu KpHJia; y paBHo Heicapa po6a pim’o ce Cnjera pBop, CjiaiBHor Xeppera T y je najrana neicap 6iuia, A capa nycTom je MprBa — mmoBCKH npH je a6op. , E ho, CBnhe 3opa h k6 3aaTHH canipi IIpocHnJby ce 3paice c.BjeTaocTH h moKh , , Aa h Hamu cypn or])igy ce CTanpn, Ilomjbe pyro TaMe, nomjbe p.yre nohn. PaapahoHa Opaha a>y6e ce h rp,ie, H y icoJio. aano sarji^ona ciiH/Ky, Ho je opncno Koao — icojio 6pahe Bpae, LLIto cpyuieiiir CepeM cneT«! c.'iore pniKy. Ga ppjienHHx ropa miHMy cpncice umne, H ya r.vcjie njecMe cjio6o;ippice Bnjy, Gjihibo 6pan'CTBo 6pahe, jopnoTcprnie MHJie, JepiK)i;pBiie 6pahe — njepoiuuna TpHjy...! Tene Kpoe pB’jeTHe .6aniMe 11 pm$.ii>e, roae porne. ] rry cy ce ueacap paBHO miipu/re pB’jeTHe rtainue, H rpame MupiroHe Jirnie ryoTH je crepajio xjiap, A cap ce no pjiBJbeM Kpm.v rpje noja cjeuna ppane Ona3HT jepBa mojkc, — CBe mptbo Type je cap. 0 , CBeTe pyiueBHiHe. mno CBann paH ce ry6e, JKaiBora TOora 3MaipH y noHop B’jeMnocTH Tamie, Jla jih he aner c’ reće 3aTpy6irr f>ojne Tpy6e, H aacjaT’ apane jacue cjro6ope one ppivHe!! ‘ | �Bpoj 6. » r A J P E T« 30PA liHKHTi CtpaHa 93. H c m jo Meby nac Aomjia h 3opa. E hjih cmo y H enpHJTHAH KaRo Homo ce CHajhn. ^KeHa pobeHa Ha 6hhh , a h caMa rjiyMnna, yAajoM sa jeAHor MycjraMana AOJiaoH y Harne ApyniTBo. PagyMHjeTH to Mome caMo OHaj, ko no3Haje crapH KOHaepBaTHBHH MocTapCRH CBHjer, KOMe je h caM nojaM rjiyMmi,e 6ho 3ai30paH, H KojH HHKaRO HHje MOraO CXBaTHTH 6paK H3Meby npaBocjiaBHHx h MycjnmaHa. A jih Hac je 3opa CBe 6poo 3a>Ao6HJia. H to ne caMo MJiabH cBHjeT, Hero h naiue cTape KOHoepBaTHBHe Majice h oneBe, npaBocjiamie h MycJHHMaHe. Hnje to CHrypHO nocrarjia hh caMOM CBojoM JtenoTOM, Roja je OiiJia Aocra BejiHKa, avTH 60JieiKJbHBa H KpXKa, HHTH CBOjOM BeJIHKOM yMHJbaroinhy, Koja HHje Cnna hh Mano naMerjbHBa. Ona je no6HjeAH.na cbojom BenmcoM jby6aBH upeMa OcMany. Beh H3a Mano HCAjeJba', yuHAjejio je ApyniTBO, y ROMe ce obo ABoje MnaAHx n>yAH Kp/rano, jeAiiy BejiHKy h HCTHHCRy n>y6aB H3BajaHy y oBOMe TiyAHOM 6paicy. Cee cy npeApacyAe iiane h cbh cy hm CBe onpocTHJiH h OBe pa3yMjenH. 3opa je y6p3o nocrana jby6HMHpa namHx MJiaAHX h CTapHX acena, Kaourro je h OcMaH 6 ho Jby6HMau; cbhx nac. 3opy ©y oco6hto bojihjim OcJManoBH poAHTen>H h ceorpe. }’ Toj JbyOaBH totobo y tom 3arpjbajy cy cbh h OTHufjiH y cMpT. Mebyco6Ha n>y6aB h Ty6epRyji03a hx je noKocnna totobo CBe. Km toa cjiymaM 3aA?BH ’ihih »TpaBnjaTe« yBHje>K ce cjehaM OBe BejiHRe JbJ'OaBH OcManoBe nopoAMe, a ocočhto OcMaHOBe 3ope, Roja je, hhhh mh ce, ca CBojoM n>y6aBH AOHHjena h Ty6epK.yji03y h CMpr y OBy Kyhy . /I,HHje nomnfHe jn3a iCMpro OcMaHOBe iioKonana, je jeAHor npojbemer p&aa. Ha MocrapoROM npaBOCJiabhom rpo6Jby h H>eroBa 3opa. Bani OHe BejiHKp 1914. rotUHHe y upe^Bcnepje BejrHKor p am BejiHKH floraljajH, kojh cy HcnpeA Hac npoxyjajiH ohjihom OpsHHOM HBOjmjeAUJin cy MHOre npnjauiH>e cjnnce h ycnoM6He, na je h ycnoM6Ha Ha 3opy OcMaHOsy ominjia totobo y oaGopan. Bhhh mh ce Aa je to CBe 6H.no aabho, npeAaBHO, a y CTBapH ce AoroAHJio tok lipnje AeceT roAnna. J ohi ce iro Ma.no cjehaM nHOMa Moje cecipe, y ROMe mh mnne, Aa je 3opa TeuiRO čoJiecHa. /J,omjia je ca Mopa y Mocrap h jicsrh y RyhH 0cMaHOBHX poAHTejba. »Th 3Ham«, nncajia mh je cecTpa, »rojihro je OcMaH 3opy bojiho, a mchh HorneAa, Aa Ta ciijiHa Jby6an HHje yMipjia, hopo h npeico H>eroBor rpo6a >KHBH y H>eroBHM poAHTtvbHMai, 6pa|hH h cecrpaMa. Ona, hhhh mh ce, yMHpe CBa yMOTana y Jty6aB, Kao liiTO je H HCHBHJia y Jby6aBH h oa JBy6aBH«. — Mano Hoa Tora je nHcaiia.: »3opa je yMpjia«. . . CBpniHO ce jeAan bojihiRh jnijen h Tparanan poMan — powa« RojH je noneo AeBeT roAHHa npnje obot lueiior iiHCMa. TaAa, nyjiH cmo j<wior AAita mh y MooTapy, Aa ce OcMaH oaceHHO. To je 6hjio, aok je OcMan 6ho y Bp<nvOM. CBe Hac, OcMaHOBe mKOJicKe ApyroBe je osa jKeHHA6a HBHOHaAifJiai. IIpeMa Mocrapckhm nojMOBHMa Ohjih cmo 3a HceHHA6y joni npeMJiaAH. OcMaH je 6ho Ten CBpnmo TproBanRy aicaAeMHjy y BeorpaAy. FoAHHy A^nje AOUHHje nojaBHO ce Oc­ MaH oa CopoM y MocTapy. T y caM ce h ja ca oopoM yno3iiao. OcManoBa nopoAHua je iipnjaTejbeBajia ca mhoihm icyhaMa npaBOCJiaBHHX Cp6a na h ca mojom. MaJieniHa, ca noTnyno npaBHJiHHM AjerHH>acTHM UpTaMa jrmia h cbojhm jihjoiihm onima nyHim cjaja, CBojcTBena caaio Ty6epRy.:io3Him JbyA0Ma, jimjena, ibeacna, yMHn>ara h RpxKa Onjia je b / jhho onhumre OcMaHOBe Jty6aBH. Ona uy je 6yAHJia aM6HHHjy aa paA h aa 6op6y. Be3 KaKsa HMeTKa, caMo cbojhm jih HiiHM TeniRHM paAOM, cTBapao je OBaj ’iOBgeK cpeAciBa aa nno npnjaTHHjH ;khbot OHe, Kojy je tojthro bojiho. A ona je oneT mera ne caMo BOJiHJia Hero ce h HjHMo HOHOCHJia h y tom noHocy Hajia3HJia CBoje 3aAOB0JBCTBo H cpehy. OcMaH je 3Hao 3a raj hohoc, na je Haorojao h Aa ra onpaBAa — p m o m h 6op6oM 3a H>y h 3a CBoje HAeane. Tpcno ce Aa h y jeAHOM h y ApyroM npaBny, AMe HajBHiue mro je Morao; — npeHaupera© ce, npeiuao CBojy 0Haiy h — yMpo, yMpo MJiaA y noneTRy H3BobeH>a cBojHX 3aMHCJiM. yMpo je oa iy6epKyji03e y npojbehe 1912. ix>a. He AoneKaBniH hh 6ajncaHCRe paTOBe h ne cjiyTehn Aa 0AJia3H HeKOJiHKO cara np«je HajBehiuc Aorabaja y HCTopH3H CpnoKor HapoAA, npnje noTnyHor ocimpeiba cbhx cbojhx BejiMKHx jKeiba. j^Bnje roA ^e H3a H>era jy6epKyjio3a jje noROCHJija n H>eroBy 3opy, a Mano sa thm h H>eroBe ABHje cecrpe. H cbh cy He3anancmo othhijih H3Miebyl nac m ocianet ;/HaM caM<* 6JinjeAe ycnoM6He Roje nac joan noAcjehajy, aa je HeKan 6 hjio BpeMeHa y Kojima cy hchbhjih HAcajiH h Jby6aB. * * * f 3opa MnjiojKOBHh pobeHa je, mhcjihm, roA- 1887. y Tpe6HHjy,rAje cy joj ce poahtcjbh T a aa cJiynajHO Hajia3H.nH Kao ’uiaHOBH Hente no3opHHiHe Apy®HHe. Kauifte. je h caMa cTynHJia Ha aacrc. Ca OcMaHOM ce yno3iiajia y BpiKOM 1904., a Bjeiinana y ManoM 3 b o p * HHKy 1905.. ywpna je y MocTapy 15. Mapra 1914. A. UBaHHLUeBMfc. �»r'A J P E T< Orpana 04. (JBeiry.'KM’a Jinua, k6 joceme ftn’jelie, A faune joj rpy;pi Tprajy jraftacu. OPTIČKA HH.IA y py.Meny 30]»y, Kaft aB’jeaftime cjanio Ila ny'iiniM ncoa iiJianemor ce race, To je cpiicica uiuia — nn.ua jioftn. Moru, Ona ouy njec-My Mii.JiotyiKHy mije, JUto y pyjny oopy cyjma japRor npnje, ' Pae.i’jeiHa ce flBepmi OBCMiipa Tiixora. Kaft rpuMiiaoM 'aope nefieca ce Kpace, Tnxo aeflCe apauoM rjiacu njccMc jinjHC. OflaKJien ce i»pehy, Bpoj 6. ko .ti’ to tjtjkho noje? y 3opnny pyjfly, i m cee MiubeM ropir, Kora TaKo Tyra y rpy/pMa Mopn, A a c ysftaxoM n p a n i n a č e njec.we CBoje? _ Ca BpjieTiinx ropa, ihto ce k nc6y ftH®y, H K6 njenim CTpamoap HenoMJi'mo doje, r^je ’no cypn opo. nije rH’je3fto CBoje. Oinr TyjKiiH n a č u o f t a n e c e HH>Ky. Ona ono T,yjKH 3a c.iio(>oft(>M cbctom, II c đojnrnjoM cppe.M M e^i rpo3iie MyKe, IIIto noft TeuuaiM Oiimcm ft.viuMairoBe pyKe Pod nx ciiocn iy5KJin, cnvTaii yooM k-uotoi i Ox, ne nJiann miJio! yTpn capice cy3e! Jep n e h .cyime mimo ii HaMa ce pal)a, BpaT ce c rtpaTOM MiipH, npeTcanyhe CBaba, A OpGmi he oTpocm oneT TeiiiKe y3e! A ftjeBOjne ono pacnymTeimx njiaon, IIIto c CecicpajiioM Tyro.M n o CT’jeH>y ce npehe, lloMOftaj Me, ne 6oj Me ce, M3 »ALUHKHHja« OcMaHa TjMKMfca: He nJiaiiiH ce IIPABH CEBrI,AX KaTMep-Ka^o, MUTepiuta nafto,. Anrmi neny c«' Giije.T.; ftim;a,Ca onnjy n ca oGpBiih;a,0 » Aa ja BiiftHM mTo ona Docna iipnna Aa tii meMa mana ml aRpstH^ Ao CraM6oJia hh jjb £iraftycra.Ha! Aa ja BHftini fto ftr.a TBOja ona, Ao ftBa ona, — ftoa ^iopa ftjjGoKa. \ II naft iBiora jcapa-TpenaBiifte, H Oft cu’jera Gjejbe isoje Jinfte, Ha KojeM cy ftB’je'pyjKe pacua.’ie! Bax, fta BiiftHM romje-yciie kiajic, HIto ce cJialje oft HOiJe rnehepa, l^MCHnje oft ^y.ua pyMena! 0$, fta BirftHM, khto a.Ti;aTMepa, Tpofte 6’jejio, c ivpjer Mjpcen, ruja, II (Mbeanraibe TaBini MaxMyftiija, y Tpn ftH3e o BpaT oCjemene! Aa Te BiiftHM, fta Te. OereinmieM, Ila fta u;apy ciiTHy KH>nry inuneM — Aa Te y3Me y CBoje xapeMe, Aa M,y Gvftem jtyoa Bjepeinipa! Aa Te ftBopn ipncTa poOim>im;a! Beanpime fta th Jby6e pyKe, HaniHHHftc n Hore u pyice, Aa tii c’ Kjrama GyiyH naponima, H Gnjejior CB’jeTa nojioBima! »AijaMirjo, MOMne jaGaHpnjo, He 6yftajm, Kaft Gyftacia imcii! Aa MH ftafte OyjiTan y OraMfio.iy, Ano OraMooji, ftapeBiine noJiy, He fnix H»eMy cyjiTa>HHja Gujra, Hht amnica CBora, ocTaBiuia, CBor auiHKa — Ajiy nejie6n)y, y ’itipmnjn M.naljaflia h*ep3Hjy!« AIIIHH ICyayM, ojijtm, ljCBoj'inne, rony6Hne, Ilorioftaj M(> j|£ft_y cm.pa JlxTnj|ipa! 0CM3H liHKHh. Aioje c’jefte, ftj'rc Gpafte, Me.T6K-3afte. IvopKaMa CBJia-ft, lcopMii i,ianyM, Kynyu-xaHyM! OapyKa jce, jic 6oj BeJieiiora! in u iiL i moiti II h i m HiHmc ffljcjia B.iaca; / Ilpeno nača, H ht pyTane amepiije Oft icj'Timje! n.uaiim ce, ryKam jftftii.v Penny neftiiy, -Ta hy capyK oftMoTarn li npoftOTir, I ’TaM.ooJioicii hy <I»ec, KyniiTii HaivpHBHTH Ha oCpBy h naft oko IIomiaoKo. C’jefty 6pafty oGpnjali.v, OiUHmahy PycTe npaiie fi’jejia B.uaea, npeno nača. AiiTepnjy ja hy cnyhif,. II o6yhn Caj-'iaKiimiie <a KoimaMa, Ca rj>n-HaMa! H Konapan nema 3.TaTHH’, TpoKanaTini 'I'paGoJioc hy onacaTU, — A^JiGep cTarn! . Ky3.yii, 0JiyM, I)ftBoj'inne, roJiyf>HH,e, C-MH.u.vj Mii ce fteftii cTapy, HxTHjapy! �Spoj 6. »fAJPRT« XAJ4’M0 4PAFA! . . . „ C tpaiia 95. .Ajia ifMam araoa butu, Ko KomyTa hb luianmio! B ,w o momity, KojcMy ce y napjoijo ToiiJio mine! Xil>M’.'I° fllMR, MITO HKOajBTO; ., JA Mo uona, 6’jeaoM 4Bopy MOMe Moja »a tii c’ oCccevuiT’ Majica ■BJepyj, Aynio, no ^oiieiy cBOMel * A jia hmani CHiujHe BjiacM, ’3yji-30Jiy(I)t' iidpniuHMa! Bjiaro MOM.Ky, icojeMy ce Mnjemajy c’ GpKOBiiMa! Xpajmho n niehep.iH-(Sanjia,x>M. • i)yji(paTMOM h oa vances/uijoM; ilojHhe he 0,4 Me;ia mepfieroM, A jTMIlBaT’ MlipHCHOM ])\VlflljOM. Ope uiTo iiMaflji crne Te peču! ypi^KOM Te Ajjjiax CTBOpIf! A,i majjbfiniue JiHKyje mi KpM3H-jejieK, cjiHMaH 3op.ir, 11 1104 H.iiMe, aMan, aMan, ^n a ixwiy(>a, 4epry 4epMnn! ( ’K])ojiihe tu 04 xape ;uiMHje, O4 Kyuauia na crrpvic airrepirjy, 0 r.paT he tu 4113c oCjeciini —’ (.-Re caai jKoiKe« 4yKar-MaxMy4Hjy. ■ OitOBahe th 3.;ra/rne yiiJieTH>aice, y TpH tbojc ,qyre n-iiereiiHne, KyiFHhe th CTaMfoicKe nanyre, Ko nito Hoće Xf.Ta.4e ITammnme. BO.IMO BHX ! . . . 11a Ka^ meniem OirjcvuijoM ;popoM? . - sli jena th je MaiepHiia 3.aaia. Bqjiho r>;ix ner’ Tpncia 4yiiaxa, r la mu xohe na K»nHjy ciarii, * H'Oiii.to Me MJia4a norjieAara! Heica myuiTe 04 xaij)e 411muje, Hok 3B0Kehy 3JiaTinr ynjierii>aim, Heii ce' oirjy c BpaTa.MaxMy4Hje. B oano unx. ner’ n o B aibe JIyKe, A.IA HMAUT . . .. 0|ko nača oGbhth joj (pyKo.' Oko nača, oko cesjin craca, Oko BpaTa n BJiaiham BJiaca! Bojimo r.Hx, Mojera mji 4ima, Ajiat HMaiii 'iapne omu, c A • lIapHe O'ih aTeniJinje! B.'iaro 0110M, ico 11a h»hhom • OriBenoM ce njiaMy Ajia iiMaui' a.iT’ii Hejra, Ajit’ji 'iejio. napadi jihii,o! / Bjraro oiroxh komo CBirhe 3opa c’ TRoje jiWb4irne! Aaa imam Me4He ycne, Mc4iie yciie mehepraje!' Oj, cpeha« je onaj jyuaii, ICoMy Tipy;icaiii nreijmvijrje! Osman Gjikić: DERVIŠ Ko sinje bcskraijno more, usijan p’jesak se sterc. Viš’ njega lomača gori i riga žeravu živu; Klonula priroda c’jela i stoji bez nada, vjere Udaljini život, besvjesno strašnoj smrti n a pozivu. Nikakva drveta nigdje, ni jednog osjenka nema. Gdje no bi umoran putnik spokojno odahnut moga’, Nit’ hladnog izvora, što’no slatki mu napitak sprema, O davna ispi ga žedni plam sunca ognjenoga. Sumornim, pomrtvim krokom, po živoj žeravi gazi, Sijedu poginuo glavu, sunce ga ognjeno prži, B ez nada .narav je c’jela, al’ derviš 11a božjoj stazi, U B oga svojeg se nada, i vjeru u nj’ čvrstu drži. Njegovo usahlo oko, što samrt pred sobom gleda, Ni jednom ne planu gnjevom nit’ usna njegova kada RoLuriL S vevišn jeg 'Bogia; s opekla lica mu M jeda Pročitat nije s c mog’o nijedan izražaj jada. Her’ Be3«payK 3a ce4 aM ro4 im a, H a4 napeBOM 6 y iy ii ijapiiBimoM, I jX1 je Meim iiohu y noiiohn y jaTaice BjiaTHjnue Aohu — JBjč Sht’ nejio ii jmpe ćnjejio, CypMa-o'in 'jaKMaK-odpBnpe, II rpitOTii joj ronye-jairo4U4<‘. II ycTanma cjialja 04 mepćeTa, MirpHcaTii pyate 113 IJeHeTa, IIIto cy joj ce y H>eflpnxi paćpBaJte, II 04 cefie pener-Mnpnc Aa-re! I gedaj, kada ga većem i zadnja napusti snaga, I noga pokleknu slaba i sv ’jest mračit poče, Na vreo pijesak kleče i usna prošapta blaga: »Oprosti grešniku meni, 0, Višnji, svijeta Tvorce!« I pogle, u tom času, gidje čelom pijesak tače, Hlagjani studenac provri i bujno oko njeg’ c v ’jeće Razavi krunice šarnc a bulbul pojati zače U granju lisnatih burma i divno zacari več e. Klonuli derviš se prenu, duša mu oživljc s nova, Na sedžde Alahu pade, na dar mu zahvali velji. 1 prigje užitku toga raskošnog blagoslova, Sto mu ga izdašno Allah Svevišnji udijeli. 0 , vjerni, nikada nemoj u B oga izgubit nade. Nit’ hulit Svevišnje Ime ma rubu proapsti tvoje, Jer Allah kuša nas često i m noge patnje nam dade. Al’ nikad survati neće u propast vijernc svoje. �CtpaHa 96. >F A: J P E T « BPAHKO PAAHHEBMT,. 0 cToroAHuiifaHUH feercma potjera. 28. MapTa OBe ropHHe ynpaBO ce HaBpiunjio cToniHy roAima, Kano ce je popno BejiiiKH njecHHK Ham BpaHKo Papn'ieBiih. Tora paHa — Ka«a ce je y Cji. Epopy, rpje oj popuo BpaHKo, oppjKao noiieH h oncpiijia cnoMeH-miaia Ha 3rpapu riiMiia3Hje — iora ce je AaHa y cBiiua HauiHM KyjiTypHO-npocBjeTHiiM iiHCTHTj’AiijaMa npocjiaBHJia CToroAHUiH»Bua H>eroBa pofieaa OAp*aBaH>eM CBeiaHnx aKaAeMHja Ha KojiiMa ce roBopujio o iKHBOTy ii paAy Hauier HeyMpjior njecHHKa BpaHKa PapnieBHfaa. Crora cmo h mh OAJiymnH, Aa y hckoahko noTe3a odaBjijecTHMO HiiTaTejbe »rajpera« o acnBOTy h njecHHHKOM pjejiOBaH>y Hamer Bejimcor BpaHKa. BpaHKo PaAnneBHh poAHO ce J Ca. Bpopy 28. Mapia 1824. Oiap My Toaop (Boauipap)^6ajame papHHCKii huhobhhk, a MajKa PyjKa. Mara My je 6«aa uTopajeiuioM juj JyiKHe Cpčnje, a OTap H3 Cpeaa. KaA je BpaaKy 6hjio ‘serjipn roAHHe, npeMjegre My opa y 3eMyH. Ty je Bpamu> CBpmHO cpncKy ocHOBHy mKoay. y AeBeToj ropnnH npeinao je y H>eMaHKy ocjiOBHy niKOJiy, Kojy 1835. rOA- CBpmii c OAJiHHHHM^ycnjexoM. Jom TaAa H0Ka3iiBaJiie Heo6niHy HaAapeHOcr. Ilocjinje HaciaBii Hayice y KapaoBaiKoj rnMHa3Hjii, rpje je npoBeo nyHHx meci roAnna. iiapjioBmi ca (J)pyniKoropcKOM poMaHnmoM okojihhom, npupopinui napAMafa /IyHaBOM npocTo cy 3aHiijeJiH h opojHJin pymy MJiapora BpaHKa, pa je nojierao, nponjeBao. Ty je njeBao npBy njecMy ceBpaJUijy »/te-BOjKa Ha CTypeHpy« a to aa BeManicoM je3HKy Kao ihkojiCKy 3aAahy. KacHaje je npenjeBao 'na Ham je3HK y Te.MnmBapy, rpje je <5ho ag KapaoBapa poceano. y TaMiunBapy CBpmn 3aAH>a A®a pa3peAa niMHaanje h OAe y Bea Aa cryAHpa npaBHe HayKe. y Beay ce yn03Ha c Bjtcom KapapnheM h I ^ pom ^aHHHiiheM, Te je no caBjeiy ByKOBOM oraoaeo Aa njeBa HapoAHHM jeaiucoM. Bho je ropjbiiBH npncTama a <5paHHTea> ByKOBor npaBonnca, Te je paAH Tora Mopao pa boah cnjray 6op6y c nporaBHimHMa. OAroBopno hm je a cipamHO hx Hanao y njecMH »IIyT«. Hanycra npaBHe HayKe n ymmie ce Ha MepimiiHy. Beh Tapa no6ojiHjeBame oa cymmi,e Koja ra, y pBHjeTy Maapocra, nocBe o<5xpBa h yMpe y Beny 30. jyHa 1853. toa. BejiHiiiHa h BpnjeAHOCT BpamcoBa Hajčojbe ce oraeAa y fteroBHM akbhiim njecMaMa. H y aera, Kao koa IIIeHoe h Iberyma, norAjerAje imGnja BjepcKH aHTaroHH3aM, niTO je 0Apa3 Gona 3a noTJianeHOM KonnjeBKOM n HapnjoM CBOjOM. IIpeTeJKHO napimap, n to Ham HajBehn oMaapHHCKii jihpnaap, njecHHK a>y6aBH a. ceBAaxa, y njecMH »nyraHK na ypaHKy« KJiHne: »3ApaBO h ra, momo, Typii! fla AHBHa ch, ceae, nycTa! Xoah aMO, xop’ a a rpyAH, fla t’ non>yCH Gpapa yora!« IberoBa iiajaenma njecMa »'BamcH pacTajiaK«, nojy ,cy Ha3BajiH »njecMOM Ha« njecMaMa« h y Kojoj je BpaHKo naano cBe ocje aje Ayme CBOje, nrro hx je y cbom panoM haKOBamy y pjioBpHMa ca pBHjeha, napne rope, GncTpnx H3Bopa, yMHJiHor nojaaa caaByja, y6aBHx BHHorpapa, pyjHe sope, h hcoGhhhhx AHBHII* npnpoAHHx KpacoTa okojihuo KapjioBa'iKe ca yGanor OTpaatHJioBa ynnaa n ycHcajia, aancia je peMCK-Ajcno name jnipcKe noeanje. To je najoMHjbejiHja njecMa Harne omjioahhc. — Bpoj 6. Thko njecHHK, onpamrajyhH ce, booih: »BiCHorpapii c BoroM yMHJbam, G BoroM, rpoacbe, hc hy Te ja Gpara! Ao, GepGo, Te6c HcajiiiM KjieTy, lllTa je Jicnnie oa Ki5e n a CBeiy?« QncT AaJbe: »C BoroM necMc, c BoroM, kojio, C Botom, MOMpir, iiaoKono, C BoroM, kuto MOMa ujiapu’, C 6orOM, rpoacbe, c BoroM, BUHorpapn!« ^ ’^ cmh »Kojio«, Koje je BpaHKo no cboj npnjinpH cnjcBao noAiCTaKHyT njec.MOM »IIo3hb y kojio njiiipcKO« op IlaBJia ^IIlTOca, mro jC oGjejioAaH.eHa y PajeBoj »^aHHpn« 1840. rop., , aarpjiHO je ćBojiiM ćppeM cb6 nyKe Hapopa namer, a Ha jepHOM Mjfecry ep^njajiHO 3a Hac Kasne: »Oj, Bocairre, ciapa cnaBO, TBppo cppc, TBppa rjiaBO, Tbpa ch Kao KpeMeH KaMeH, Tpe CTaHyje ® hbh njiaMen! Ao, Epo, TBppa Bepo, Jio n je Teđe joune Tep’o? T ii ću kh’ho XHTpa MyH>a, IIIto HHKapa He noKyB>a.« . ' ‘ K Kap My je skii Bo-rttfi. cBHjeha nonejia ft<ii<epHjenaTir, obhko TjrjRH: •' •' • -o.'V . -• ».liiiuhe 3Kyra Behe no ppBehy, Jlimihe 5KyT0 Behe pojie napa, 3e.aeHora bhhio ja rtincapa BnpeT’ ne hy.« 3axBajiHH Hapop, pa ce opyjKH cjeHH CBora HapHOHaJiHora njecmnca, y3 bcjihko cnaBJbe npeHHO My je CMprae ocTarae na Bc.aa h caxpaHH0 na seroBOM jby6jbeHOM CTpasKHJiOBy 1883. r. BpaHKo HHje yMpo; oh skhbii, h sKHBnhe poiuie rop Gype sKHBHJia Hama Hapiija, y cbojhm ahbhhm njecMaMa, Koje cy CKyn.•bene y Tpn Kftirre. On CHHje BjeiHH can Ha CTpasKHJioBy, y cBojoj ocjiotfobeHoj OTapGHHH, aa iHjo.M ja cjioGoaom y3pHcao, Kpo3 CBoje njecMe, a Hap rpoGoM My ce y3pH>Ke cnoMeHHK, carpaljcH op KaMeHOBa H3 cbhx KpajeBa Harne JiHjene aomobhhc, ca HanracoM: »Mhoto XTeo, MHoro aanoieo, Hac yMpjiH H>era je nocMeo.« C/iaBa B p a H K y PapMMeBHhy! H. P. TpaBy»baHHH. NEKOLIKO REFORAMA U TURSKOJ I UKIDANJE HILAFETA Najnoviji događaji u Turskoj, dali su povoda raznim kom­ binacijama. Tako se u raznim novinama lansiraju vijesti, kako Turci hoće dignuti munare, zabraniti ezane i dokinuti sva islamska ubiiježja. Ove i ovakove vijesti, daju u javnost pro­ tivnici sadašnjeg turskog režima s namjerom da izazovu ne­ raspoloženje kod ostalih muslimana prem a Turskoj. Kod neupućenih m asa ovo može na prvi mah da prouzrokuje neka iznenađenja, ali ljudi koji poznaju Tursku i Turke, a naročito koji poznaju one, koji danas upravljaju sudbinom cijele turske republike, ne mogu ni jednog časa povjerovati u takve glasine. ! �Bpoj 6. »TAJ PET, U čemu za pravo stoji stvar? Turska se proglasila re­ publikom, dokinula saltanet poslije dokinula hilafet, prognala dinastiju bivšega saltaneta. Izlučila vjerskog i vojnog naj­ višeg dostojanstvenika.iz politike, dokinula upravnika vakufa, dodijelila vakuf prosvjeti i građevini, ujedinila nastavu, do­ kinula medrese u dosadanjem stanju, obrazovala vjersku na­ stavu paralelno sa svjetskom, ujedinila sudstvo, preuređuje zakone u republikanskom duhu i prema potrebi zemlje. Osim toga Turoi dokidaju i neke običaje, koji zaista nijesu u skladu sa .islamskim izvornim propisima. Tako su dokinuli prosjačenje na račun vjere t. zv. »gjer«. Naime bio je običaj, da daći medresa prigodom ramazana idu po raznim selima i gradovima, uče Kur-An, obdržavaju vazove i tako kupe mi­ lostinju. To je sada dokinuto, a zamijenjeno sa vaizima, koji će sa naročitim programom u ruci kazivati vaz i tumačiti islamske izvore bez ikakve političke primjese i te će vaize država izdržavati. Ovo su za mnogoga vrlo nagle i neobične promjene. Ovu reformu Turci nazivaju »ratnom igrom«, jer vele, da su navijestili rat svemu, što se ne slaže sa izvornim propisima Islama 1 sa zdravim razumom. Ne ćemo, vele, saltaneta, jer bi to bila klica razdora u turskom narodu. Ne ćemo, kažu, hftlafeta, ni mešihata, jer ne trebamo pape ni patrika. Naglasuju, da Islam ne priznaje posrednika. Nismo, vele, Imali nikakve koristi od tih titula, pa ih i ne trebamo. Turska republika kao islamska država, vele om, treba da ujedini svoje sudstvo, svoju nastavu \ da islamski zajednički imetak rasporedi onako, kako će biti od veće koristi po islamsku zajednicu. Ne ćemo da nam pojedinci stvaraju zakone u " obliku fetvi, koje su nas sputale u lance ropstva. Hoćemo* vele, urediti zakone, koji će odgov*yati islamskim izvornim propisima, a i zdravom razumu. Najviše upada u oči da ove brze reforme u Turskoj podupiru -najugledniji i najučeniji ljudi u Turskoj. U samoj velikoj turskoj skupštini, gdje ima dosta velik broj i ulemanskog staleža stvaraju se zaključci u tom pogledu gotovo jednoglasno. Dakle, kako se može razumjeti* Turci hoće, da odstrane sve ono, što im je smetalo razvijanju i napretku kao državi. Odstranjenjem hilafete i bivše dinastije, oni su postigli puno. Odstranili su klicu smutnje i razdora, riješili su se obveze, koju su bili preuzeli na se izborom halife, dalD su znak, da hoće dobre odnose sa najvažnijim islamskim narodom sa ARAPIMA. Sad nastaje pitanje ko i gdje će biti Halife? P o učenjačkim pravilima, a i po tradiciji halifa treba da bude biran od muslimana. On treba da bude najjači islamski vladar. Ovim pravilima se je udovoljavalo samo kratko vrijeme. P rva trojica iza božijega Poslanika Muhameda s. a. v. bili su birani i priznani od svih muslimana. Dok kod četvrtoga halife Emirul-muminLna Hazreti Alije oteo je hilafet Hazreti Muavije, od kojeg potječe dinastija Umejevića. Za njihova vremena halifa se nije birao, nego je dolazio nasljedstvom kao vladar. Kada su početkom drugoga stoljeća po hidžri Abasovići oteli hilafet Umajevićima i kada su ustanovili hilafet i saltanet u Bgdatu, jedan čian iz Omejevića porodice, koji je spasio život bjegstvom osniva hilafet u španiji i sad vidimo dvojicu halifa, ali ni jedan nije došao'po pravilima na hilafet. Prem a tome vidi se da je hilafet postao upravo politička roba. I svaki muslimanski vladar, koji bi se osjetio snažnim tražio je da dobije i tu titulu. Tako je i Jaiuz Sultan Selim iz Osmamovića loze kada je osvojio Egipat uzeo hilafet od Elmutevekil-Alallah zadnjega halife iz Abasovića loze. Osmanlijski hilafet muslimani Istoka u većini bili su priznavalai, ali su muslimani Zapada zadržali posebin hilafet, koji i dan danas postoji. Dakle bila su dva hiiafeta: jedan istočnih, a jedan zapadnih muslimana. Osmanlijski hilafet neke muslimanske države nisu priznavale, ali su ipak šutile. Arapi su se sa Cipana 97. Osmanlijskim hilafetom bili pomirili i u većini priznavali su taj hilafet dok su Osmaniije bile u snazi. Kada su Osmanlije počeli nazadovati u svojoj snazi i ugledu, Arapi su odmah po­ čeli računati na hilafet kao na svoje pravo. U tom pogledu Arapi su nastojali, da islamskom svijetu dokažu kako halifa treba da je iz Kiurejške, Hašimijske loze, kako treba da se po muslimanima bira, a da ne dolazi nasljed­ stvom kao vladar. U tu svrhu Airapi su pravili razne projekte i razna pravila. Većina tih pravila ide za tim da haliiu bira po muslimanima izabrani i odabrani kongres. Neki su predla­ gali, da taj kongres bude sastavljen od stotinu najučenijih ljudi, da se ti ljudi proporcijalno biraju i šalju od strane samostalnih muslimanskih država. Taj bi kongres imao se sastajati u Meki i birati haliiu iz Kurejiške-Hašimijske loze. Ovome halifi imalo bi se dati Meka i Medina dakle cijeli Hidžaz, koji bi trebao biti samostalan. Upravu ove samostalne države vodio bi jedan parlamenat od pedeset ljudi, dok bi vojska u Hidžasu bila mješovita vojska poslana od svih samostalnih muslimanskih država. Ovoj vojsci glavni starješina bio bi postavljen od naj­ manje mu&limansike države. Kongres, koji bi birao halifu imao bi se svake godine pred sami hadž na mjesec dana sastajati u Meki, da vijeća q raznim muslimanskim vjerskim potrebama. Zaključke ovoga kongresa imao bi halifa dostavljati svim muslimanskim državama i nadzirati njihovo izvršenje. Halifa se ne bi mijSao u upravne i političke poslove pojedinih musli­ manskih država. Njegovo ime bi s e . spominjalo na hutbi uz dovu u muslimanskim državama. Kako će se stvari razvijati glede halife još nije jasno. Šerif Husein u Hidžasu proglasio se je halifom, ali ga ne pri­ znaje nitko, osim onih u Hidžazu. Šta više i marokanski halifa je protestirao protivu njegova halifeta. Egipćani tvrde, da bi trebalo zadržati halifom Abdul-Medžid efendiju i da bi trebalo u tu svrhu sazvati kongres u Kairu. Neki opet predlažu da se za halifu uzme afganski vladar Amanallahan, dok drugi vele da je Afgan na kraju, da je Egipat središte islamskog svijeta, pa da treba halifa da svakko bude u Egiptu. Šerif-Husein opet oslanjajući se na to da je on od Hašimijske loze želi da dokaže islamskom svijetu da se njemu treba priznati taj hilafet i bez ^Arafjf . i / Oa HHKone II. no JleifeHHa. OBa KH>irra no3HaTora pycKor HOBiinapa oa iieoCuHiiora je iiHTepeca. Hannama Ha ocHOBy AOKyMeHaia h uaiepnjajia KojH cy p,o caaa Ćhjih Heno3naTH. Ha apeHH CBeTcne OopOe FepMaHH3Ma ii CjroBeHCTBa pa3Bnjajy ce h OA>irpaiiajy, nocjieAH>e n>Aime, npefl pcBOJiynujoM Kpynmc florabajn, notfiaan peBOJiyuiya, cjiom uapcTBa h nojana Oo.tiueBHKa. Ilncan ynoaHaje iHTaoue ca cvaćohochhm PacnyhiiHOM, noKa3yjyhn, kako iicTii PacnyhiiH ii u>eroBa rpynitna HCMantus apyroBa 3axBaTajy cBe Biiuie h Biiuie ynmaj h Moh H3a neba pycne BojcKe, y nonaaiiHit. lipea nnTaoue ce H3Hoce cpeHe h npH3opw oanrpaHH y Ka(3nHeTy napa HHOiuie II, koa napune, y KaćhHCTHMa mhHiicrapa, cnene y pecropaHUMa, rne je PacnyhiiH npnpebnBao oprnje h nHjaHKe, a y hcto bpcmc H3HOce ce cneHe Ji3 paTa, je3HBe u crrpauiHe, rae je nmyo h yuupao Hapoa, Kora cy y uo3aAHHH H3AaBajIU. HacTyna peBOJiynnja. HeuasKu aresni, Koju cy ao Tora moiicHTa paAHJin TajHO, cana H3Jiaie Ha yjniny h CKHflajjr CBojy MacKy. OcTBapyje ce caH h Hten>a reHepajia JIyfleHAop4)a, Kojn leacit h one Moryhc mirni, cauo aa ce paT He npoAy*H h y 1917-Toj roAMHH na hctohhom (j>poHTy. ' TIoapoćho ce onncyjy cueHe aĆA'ntauHje napa Hhkojic II, npBH Aanu H>eroBa xanmeH.a ca nopoAiinoM u nporoHCTBO y CnOup. KepencKH, HCK&AamftH. AHKraTop, HcnyuiTa BJiaor H3 CBojnx cjia6nx pyny h Ha H>eroBO Mecro jaBjba ce Jlea-HH. Kttiira 3aBpmaBa ce ydncTBOU Hhrojic 1I„ y0«CTBOM h>croBe nopoAHne ii ocraanx PonaHOBa. �» rA JP E T« CtpaHa 98. JADRANSKA STRAŽA, broj za april. Na prvom jc mjestu članak »Pomorsko naoružanje na moru« u kom pisac prikazuje tok posljednje konferencije za pomorsko razoružanje u Rimu. Nastavak radnje N. Stankovića o pomorskoj historiji Jadrana (u 18. i 19. stoljeću), po­ učna i iscrpiva radnja prof. A. Ivačića o Trogir«, tom jednom od iiajzaiiimivijili naših primorskih gradova. Iza toga je rubrika avijanka: Veliki let američkih avijatičara; Naša aero­ nautika; [talijanska zračna snaga; Pitanje dirižubki; Ob^ranje aeroplana pomoću radio-zraka; Stanje sjevero-američkc vazdiušne industrije; Najveći avljon na svijet«; Listak; Jugbslav.američka plovidba; Francuska, italijamka, turska mornarica; veslački šport zvaiilčni vijesnik Jugoslav. Veslačkog Saveza Bpoj 6. odobravanjem centralnog odbora J. S. iz centrale, iz ogranaka iz raznih krajeva; Imenik članova i pretplatnika. — Knjige na ogled. Od slika spominjemo snimke dvaju uajubvijih djela svjetske ratne brodogradnje, am eričke' lađe »Colorado« i ladc za nošenje hidroaviona, pa nekoliko vrlo uspjelih snimaka iz I rogira, koji idu uz članak. Nekoliko nktucliiiii slika sa Sušaka, te konačno jedna sintetična slika iz života i s putovanja u inostranstvu brodova naše trgovačke mornarice. Broj ukupno ima 28 strana sa 30 slika. Najtoplije preportičamo ovu smotru, koja u domovini hoće da širi toliko potrebni pomorski pokret a u inostranstvu da reprezeutuje naše pomorstvo. Izlazi i dnom u mjesecu, godišnja pretplata Din. KM).—. Pojedini broi Din. 10.—. TtiJjiiuiob 7 ia cuiiti nO AO ABO PM M A M nO BJEPEH M lJM M A T A J E P E T A H A YBAHtEibE. nofloflćopn h noBjepeHHgn Tajpeia Tpefia na noapaTe coe fipojeee TajpeTa 3a uoje go gaHac Hujecy Naum u npemnaTHHKe. _ __ T o HaM je noTpefiHO papu tora ga ćm cm o 3uanM npnfimoKHO Tah3h Gpoj npeinaTHHKa jeflHo, a gpy;o ga 3H3mo ko/ihko fceMO fipojeoa JiMCTa y 6y«yhe unaMnaTH. y n p A B A TAJPETA. . Pag 3 a Tajpei 3 a BpujeMe PanasaHa. l’.Tauiin ogGop je ,fiiyTiio nQWitOM oijor MjecuVi (*KjiyacHimy: j| c,nnM.> c f' IToMOOMGopiiMa u nbkJepcmigiiMu »l'ajpeT.i, j| Ulije JUMl y OCTU.TIHM KOHBMICTHMa.HOOiamc 110 jegHOl' HMftMB,' iiauag u njepoymiTeJba? j'BjepeiiH, ga heie Bu cmu npumnmi ga je to .jihjeua c-Tuap o na. thm iij -tcm TpeCa uhu. A na to TajpCT Mome u na. Morne it\y Oj-gyhe OBauo uojiiikii Gpoj njege naiiic un;o.ioBaTii, Tpcfia Ma obu lajpeTy iipiicKomnio y noMoh, napo’" 1T0 ca'ia 3il »l»"joMC PaM.-mna. Cuargjc rgjc noeTojc nogog”"1'H 11 nonjcpeiingu I'ajpcTa TpeGiv ;iu cc ogpsi{aBajy npeKo Pa.\iiU)iiiia 1'ajpcTOBa cnj;Jia h aaGaBc. Kalina he Ta cuje-ia Ginu u (-a naniniM nporpaMQ* to onircu o g>ygiiMa ii Mjccmiu npnnuniMa. .Mujerio Gir Ghjio tuco Gu y citnnoM mJcctj- tom iipiuiii|i>o.| ollpacao icojn ujia« iipeganaibc o PajpeTy ii ibci-obom pagy. hihhth 3 a BpnjcMc PaMa3 nua «ajy iiMyhHiiju g>ygn ncicjaT n to lljloiiH M a .iugirMa u ycTniii.BaMaI noja to ancnyacyjy. H t .v jc np.no m.M.bli 3a KpaTKo Bpiijoic iiacTjnnffc PuMieian-Mjeceg — najiijmojiumiju om cbiis Mjeccgu y roMiiiui h,a cniucor MjcMiiuana. ]Iobomom Pauaaaua ikc.tiimo ii naiupM Bpujegjrmf nOMOMGopiiMa ii iiOBjt'peiniuHMii Kao ii H.nuiOBpua Ma, pcmiesrp y iimc Pajpeia pnjei-MBiije. Pa Manau je Mjcccg nocTa ii noKajaaa, Ka/fa oxo.ia epga .T>yMĆKa iicnyg,aBa CKpyiueiiocT u caMiuiocT. To je Mjofccg y komu najoxoMHjg u iiajropAiijir cnaiia cBojy cn.iy a ncMohiiii 3uGopaB.T,ajy CBojy CujeMy. Pau&aaHCKH m«hii cy cjiaTicg u cbctu, jep Kano cy — no|>cg- paga 3a CBarMaii.e noTpe6c game nynn CKpyaiH0CTg u noGouchoctu, Taico cy pauaaancice nohii nyuc cpga*nior OpaTiceor paaroBopa Kao h 03Giim»hiix pacnpana — g a cc hcbom>iiiik no- Morne u ga ce neoiiaH.y na nyT CTaHe. 3 a to cy pana-iancicc uohii u uajGojba npiMiiKa, ga cc o PajpeTy cbii MycmiMaHii 03Gii.Tjiio nopa-aroBopc, lcauo Gu ra hotiiomoivui y u.eroBOM tciiikom a 3a cbc nac icopucnoM pagy.v I’ajpcT je jegua cirpoTa icoja noTnoMaaie cjOTtiHftNia gpyrnx eirpoTa, na jc c Tora aaucTa ltera HajnoTfteGHiijc noMohn. Tajpei hum niKOJiyje naiuy ciipoManiuv MJiaw>iB, gaje joj xu,eG y Ina,te n H3B0MU jc na npaBii iijt . 1'ajpcT, gaicJic, pagn aa goGpo cbhx liac. nopr-g cnjoTCKOr ogroja 1’ajpeT r.iega 11 nacTojir ga oM.ingHiiii rnojoj gage u Bjcpcuii ogroj, icojn je noTpeGaii • naKOM Mj'cjiHMany. 3ap mije .1njeno, ihto je 1’ajpeT.v ycnjejio, ga y capajeBCROM KOHRiiKTy uocTaiiii hmhmt^ nauaa u njepoj-'iiiTe.i.a? 3ap nche' chukii goGap Mje.TiiMiui gpnanaTii, ga. je I ajpeT na npanoM iij-tj-, ii ga ce 011 Gpimc 110 rago na enjercKii m ro u na njcpcicu iickomiuco cTOTiina Myc.niMaHc.Ke omg a /y m e H iiap nehe Guru jiTjciidbima uojaua, a no l’ajpcr yc- -Jrogna npn.nu;a Ma ce TajpcTj- noMorne. TpeGa.lo 6it y c htikom M je civ ga cc iinaGepj-, u apo'H iT ii g.ygu, koju h e oGiihu one, koju cy y M o rjh n oc T ii g a g a g j y acicjaT u ga nx na momo ga OBor u v ra uoTnoMornj' TajpeT. JJ,x ce Moaco ncujaT ganaTii n PajpcTj-, g im ip n h c M o je ga n cttib im jc g n o r p iijeiiiem a Peuc-y.Tyge.\ic, icojn rgacji: » n o im o gpyiiJTBO TajpeT y 3flpi«aje Tane6y Ha paSHMM yHeBHMM 3aBOflMMa H nOUJTO THMe HMHM BenMMy ycn yry MCMnaMCKoj 3ajegH M gn, to 6n ce m g p yu jT B y TajpeT Morno uao n ocpegHHKy (aMHny) gaBaTH 3eKjaT, Koj« 6 m Kao o n yHOMoheHMK TpoLUMO Taj 3eKjaT Ha y 3AP>KaBaH>e HHKa).« TaneGe (yne- l'uamin ogGop c-ram-ba H«a cpge mm Ma nogogGopiiMa « noiijepoiiiignMa ga 11 onor njTa nacToje oGiigmije noMohn nam I'ajpcT n ga thmc CTBapno goicaHcy i;ommeo n u je cto-to go nn* incr «y.iTypnor 11 miocnjeTiior npitglinaiba. Cnami TpeGa ga j'ium i OHOJIIIKO KOJiiiKo je 011 y c,Tun.y npcMa cBojiiM cnocoGnocTiiMa u npi-Ma .gij-Gann, nojy raju npcMA onoj j’CTaHBii. jiicgehn BaM ga one cbctc paMieiancice gaue. nponegeTC y iiGug(!Ty, nojKpTBOiiHocTu u CUM11.TIOCT11 Mit B um un cnera cpga k m u ic m o : PiiManaii-llIepml) MyGapcKj ojicyu! 3 a TJiaBUg OgGop; npcgcjcgmiK: TajiiHK: X a c .a n G c r o n n h 11. p. XaMiig ICy k u h n. p. TajpeTOB AaH. y glijenoj ncMgig ogpvKahe ce l'njpiuon gan 9. Maja t . r. .Viipaiiii Tajpi-ra ynyTii.ia jc y Ty cnpxy napo>iiiTy 0Rpyamugy (im mu cnojiiM uogogGopiiMft 11 nonjepengiiMa, noja rJiacii: Tjianuu OgGop je aaKg.y'ino, ga i5.* »PaJpeTO« gau« y gujeaoj noMT.ii ogpsRii na GajpaMcicg iioTnji 9, Maja r. r, �Bpoj 6. »TAJ PET« CipaHa 99 y BU01I ropiber 3aK*y-iKa amyiyje»fo na cbc iioaoaCopo ii «»fty JlpoTCKTopy l’ajpero. Hukoii noajipaBiior mBOpa - iionjepoiiiiKC, ;ia o/(iiax, aa upcjieiia, OTiio>iiiy npiinpcMO aa OB»j npeACBAUHKa ii3Be.iii cy Ana Ma.ua Ajcmuca y napornoj noiii.lan. y kojiuko cy cnciiTya.iiio liCKojn uiaiioHii oAuopa 3ay3CTii Ibll HipOKna »JcjlllIICTBO« na onime OKAOBOJbCTItO lipilC.VTHC ny<-B0jn.M iipHBaulHM nocaoBHMa, Te HM jc nc.Moryho y,iecTBOBarn Gaiiico. Jloaopiiiiiiui KOMaA »AiaCer u Meilmrca« mm »Ćupom y HpiiirpesiaMa, to co na h, iixobo mjccto, aa to npiijćMC, Mory AnjTCBC« H3BCAC1I jc BcoMa .unjeno ii ckjiuako u auo cy j'.'iorc yatTif arnjiitn Ji»y/iir nanaii OACopa, koju hc nomojiohii noA0U0M(' K0Mafly OAiirpoBaJiii Ji>yAii na rpabaucTBO, Koju na CnoflOope y tom pa;iy. Iloiijepcmmii Taiioljep TpeCa m oOpaayjy y iik mijccy miKajia ncTynaJiii. 3a npnjoic nauabaiba. KOMa.ua, «>pii»y CB])xy iipnpctiiBa'iKir OACop, jcp m m iichc Cimi y mo- i<ojn jc BcoMa ;uip.i.nu, CKopo cbc npiicynio a»mc Kao u MUom ryhnocTir, aa to naBC/iy. rocnofla opociuui cy o'iu cyaaMa. lio cnpmciioM no.\ta,iy upuIIporj>aM 1’ajpcTOBor Amia TpeCa m ce cam Bii npoia eTymi.uo cc H3Copy KpnJbirnc jbenoTC, npoAajOM iiapo'iiiTiix Ka­ ■MjccniiM iipiiJiiiKaMa. A iiito jc iiajnaiiinijo u Hajnanjmijc aa para. 3a Kpaa.imy jc imaOpaTa jCAiia yncHima Mjccnc riiMiianaTepiijajiiiii ycnjcx, rpeCa ropiber Aana na cc iiaa<3epy jbjaii, 3Hje. K°ja jc AoCiuia iia.jechu Opoj luipT.i, tc jc oa npnpcbnuaim)ju he y cbom MjecTy odaBimi npiiKyiia,aii.e Ao6poBOJbiinx 'iitor OflOopa floOiiJia jeflau Bpao yi;ycait Aap. Beeejbe jc naiipiiJioi'ft ii to no panibaMa, TproBiinaMa, Kao ii ico.n nojc/uinaua cTaii.iicno u,irjcjiy noh. Ha oaCann jc Chjio nocjeTiiona u ca (5Ca paaJiiiicc njcpc. Tii ;i>yAit, Koju ho Kynimi upiiJioro, TpeCa cTpane uao: 113 TyTima, Cjemme, PaniKC u t. a. ByAyhit npiiAa Cy;iy jnaiiBHK ii Biibemr y MjecTy. Ono Ch Tpe6a.uo na ce jaTCJbii 1’ajpcTa na Koc, M itT p o ijitn c inijccy Moran Aohn ooamr npnjc noAiie. na aaCany ycjbOA bcjiiikc yAaji»cnocTii, iio3ApaBium cy tcjioIIocjiuji• liojuie TpeCa na cc o.’ipaju Tcijiepim, meo to npir- fpncKii pnA noAOAOopa, a Mnom cy nocjia.ni n CBOjc AoCpoiHMMio jiiMC Cvao rionyiiiTajio ca nporpaMOM, ieojer yTana,inTc,. na je jipmrore, na ’icMy- hm cc ii obhm nj’TCM liajjbciinic aaxnajbyje. aa Hm: -liajarojuiujir. y CJiynajy .nomcr npcMCH.a TpeCa na cc MarcpiijaHiiii ycnjex aafiaBC je Aocana y Hobom IIa 3apy iicanojipiKii 3aCana, Cea noaopiiunior itoMaaa — y 3aTiiopciiiiM nponnMhcit, jptyji3Hauia oko COOO ah napa, tc cc Miipnc Ayme moc.TopiijaMa. >ice pehu, ,Aa nu jcAiia 3aaOna y Hobom llaaapj' mije iiMana 3a cBaicir cjiy.'iaj, Tpcđa Aa ce npiipcAii uopcA ocTunor u MarcpiijaJinif' uao. Hir MO|iii.niir ycnjex. tom6oji8, Koja mojkc AOiipiiiiiijcTH a njena iipHX0Aa. ' n, Hajnehu Ano nocjeTiiona cy MycJiiiMaini. Ha naCany jb aoHac 0i( naponiTO paAonnjio, ano fin ce jioko y i«sycpM lHJio u 'c.Tapo^^MnaAO, 6oraTO u cnpoMauino, mhoi ii ca HajiMana MjccT.v npiiMiio, Aa Tora Aana OApacir ^npeAaBaibe q I’ajpeT.y u 'ii Oc3 obhx, a Mnoro i i i j c On.io, itoju AOcaAa ce iiiikha« miiberoBOM paAy. jecy uojaB.i>HBaJiu u a aiioaBaMa. ,’[a cy rpabainr y oboko bchii- MojihMO cnc noAOA^opc it noBjcpeinncd, Aa cc aamiTepckom 6pojy nocjeTii.iii 3aCany, iipoimjiaoir, Aa rpnbaiicrno raju cyjy aa. OBaj AaH u Aa nopaAĆ itano 6ir nc^Jo Sotfpo ii y MopaA-juMuiKjr jbyCaB npe«a ap.Yuitb.v l’ajpcTj', kojc ocnrypaBa 6«: noM ii y MaTcpiijnJiHOM norncA.V. Hc rpeđano iinoCTnm m t .i,y fivAJ'hiiocT MycaiiMaHCia)M noAM-iancv. ac jCAiio MjccTO y OBoj npupcACn, na he ift^i Aparp-fijcrii meoAnac piijcAHO jc H 5 ia jy ijT ii, Aa cy o»y rajpeTon y 3aOaBy m iio 3a BpCMOHa H3BIljCCTHTC 0 n0Ay3ft&jM jf nocjeTii.Tir u 6 p a h Wr p a b a u ir n p a b o c a a b 3a Tji^niiii oAfiop ’p e ,ca cBojpiM iiopoAnuiiMi ninioBHiinii, ocbiinnpn ii • Tajmirt: npcAcjoAHHK: L in o -ce CMaTpa i;ao 3 h a idi p a tt, k o r n o b j c p c Hl a Xa.MiiA IC.vKiih b. ;p. n p a p o p n a B i i i r x n p c n a n y c a i i m a h u im, .'lp. X a c a H f f e r o B H h b. p. c noi iroBir*nym, m cy iipaBocjianiiif ca cboJhsi (jiaMiuiiijaMa nocjc»MeBnyfl«. Obhx Aana neauino jc iip lu’ tmno |ia iiameM jo- Ifluin Myc.iHManci;y aaCaBy y Hobom IIn3,apy. Ha ataJioor oa :uu;y -iroBir »^fcBJiyA« oa Mupaa CaiJiB^ra. IVianiiii oaGoj) jc oaMax iipiiCaimo 20 njniMjepaica obc Hiijciic iar>nrc u ornocJiao nx yupaiuiMa icoHBiinaTn. Obo Kopneno Ajeno linnrer irormaTor njec.niiKa Miip-ac npenopy,iyjcMO irajTon.iicjc cBiiua niaiiOBiiMa Tajl»m . Unjciia jc Ajcny 10 Amiopa, a moikc t.c ftapynimi y kh>hwapu Hpahe Bauinnih y CapnjeBj. ■ " rajpeTOBa 3a6aBa y Hobom na3apy. Ha Auli 8. MapTa t. r. npiipeAiio je noAOA<5op Tajpcra y Hobom naaapy BeJiiiKy roAnuiiby 3aCaBy y kophct Tajp-m y npocTd\)iijaMa »Xoieji HpCaica«. Be.’niica xoTOJic.Ka cana đitaa jc iipciiyjia jom npHjc G caTH him jc Jifiarajna OTBopcHa Tai;o, Aa y 7 % caru, t. j. y BpnjCMC, ieoAa jc <5ito aanoami noncTai; aađmie, mije Omio BHine mi jeAiior MjeTca hiith aa cjcACibc hiitii aa CTujaibc, rano Aa cb jc stopa-na no.ionima h,v(5.tiikc iioupaTUTH, ho Moraniun aoCiitii MjecTa .lio obom!« cc biiau, Aa je iiiiTcpecouaiiie koa yno.niKC 3a ony anOftBj’ Oii.to Bpjio bcjiiiko. /leoKpamijc cn.ic 6ii.ac cy ca CTpaiic no aiiAOBHMa atbho .vpebciic ca cKvnonjcuiiM hnjiuuiiua u .ccpua.aaMa y HajpaanonpcHirjiiM OojaMa. Tuijiiimc ii oepuaAe aa ACi;opauiijy A«ne cy .vrJieAiie Mj’cjiiiMaiicKc nyhc y Hobom IIaaftpy. 'lanuo y 1 % cam iio3ApaBiio jc rocro npcAccAHiiK iioaOAĆopa r. IIIcM C iiO er H n n uh, ucTai;nymiiu Bc.niKy noTpci1y ;m nOTHOMaraibi m I'ajpcTa, jcp Aa jc to jcAimo M.vcjiiiMancko AP.VUiTiio y Apncann, kojc cc cbiim c.niaMa rtopn, Aa ibiaPvkh u miiKOJivjc iiito Bchit Opoj umile ciipoMaiiuio Ajeno h Aa iix naiiCAe na npann nyr. ITpeAcjcAmiu oiiAO/ifiopa r. Harnih cc obom upiuinKOM :iaxBaJiiio H>er. Boji. Kpan.y, uno je OAOfipno, Aa Ham M.nnAii npocTO.ioiincjicaiiiik Oj'Ae hokpobiitoji. lajpoTa, a npircyTHa nydJHi«a jc na to KJtiiunna A.Vi'0 IBcr. BcniinaiiGTBy KpaJi.y, H>cj. BeJiirnaircTii.v Ifpaibnuii u lIpecTOAonaJiceA- .np<K'BjeTjiirx paAiinna miKora inrje Cii.to ,na anflanii u iiko cy obii noh npcMa cjimom cbom 'natim.v y upiioMo pc,n.v Ayntmi Aa noAC panyna o npocBjcTiniM u k.vatj'piihm j'OTHHOBaMn. II aini imocBieTHii paAmmn y Hobom Ila‘jap.v iiocjohyjy cbc ocTa.no oaCuBO, naacn.nocT noicanamc ce odajo uao ,na Hirjcc.v Aopac.in bcjiiikom cbomo noaiiB.v u Kao ah hc paaj'Miij.v oiiy iiajoCnnmij.v iiapoAiiy: »BpaT je Mifo, icojc Bjepc Ciio!« II auo c y npocTOpnjo, y KojiiMa ce snoana Aana.na, Cn.nc np.'iiyiio, ancTiinenuiija iipoBc-jcTiinx paAHUKa obom npiiniiitoM mije oeTana ncaanamciia. HaAaMo cc Aa hc cc npociijcTmi paAcmmu y h h t c p c c y o m u T C M y CyA.vhc CMmmiionaTii oa KojcKai;Biix npoApacyAn. M M EH O BAhbE BJEPCKO r B A C r iH T A H A y M OCTAPCKOM KO H BM KTy. Kan o je paHHje o6jaBn>eHO, TnaBHH je OflCop n o c t 3 b h o no npenopyu.M npecBHjem or rocnoflMHa PeMC-yn-yneMe HayuieBM ha BjepcKHM BacnuTaneM y cpajeBCKOM k o h b h k t v r. M yH n C ei}). UepHha, onuiTe no3HaTor Kao Bpno cnpeMHa anHMa. C n op a3yMHo ca npHjaTeibHMa rajpeTay M ocTapy TnaBHH je nocTaBHo noneTKOM PaMaaaHa BjepcKor BacnH Tasa h 3a M O dzpcKM k o h b m k t t. OMep e(j). AnajđeroBMha, TaM0UJH.er sje - OflCop poyHMTea>a Ha saHaicKOj u jk o iih . B J E P C K O n P E f lB A h b E y M y C M M . J K E H C K O M K / i y B y . y yropaK, Tpehn A 3 h PaMaaaHa oflpmaHa je KOHCTMTyMpajy h a jaMa HHje je y CKynujTHHa MycnMMaHCKor JKeHCKora K n yC a y npocTopMTnaBHor OpCopa PajpeTa. To je yjeflHO 6 Mno npeo m h t h m aafiaBHO Bene nnaHHua o so r KnyCa. HaKOH TepaBHje flomao flp yuJTBeHc npocTopnje npecBMjemM X a y n Pen c etjieHAHja. poju je y A y o k o m nyHMM npocTopMjaMa OApwao a h P)w h b h noBaay HacM xai p HcnaMy. X a y H P enc eijieH. je 6 mo raHyt ao- ynaH �»rA JPE T V — C rp a H a lO O . neKOM snaHMMa Kao m k»hxobmm paflOM, na je ofiehao fla he Bpno papo oflpJKaTM 3a BpHjeMe PaMasana joui HeKonMKO. Ba3yHaoMxaTa sa MycnMM3HCK0 meHCKMibe. Opfiop Kny6a je 3aK/byHH0, pa ce u/iamuje cacTajy CBaKy sesep sa BpKjeMe PaMasaHa y TajpeTOBHM npocTopHjaMa m to M3a MipTapa. rnaBMM Op6op Tajpeia M3nasM obom Kny6y y CBeMy Ha cycpeT, 6ypytiH cy coe nnaHMue iberoBe yjepH0 m M/iamme Tajpeia. UJMpetbe Tpe3BeHOCTM y TajpeTOBHM kohbmkthm3. 3 Hajyhn KOAHity bojkhoct rjiaismi Opčop noAaacc na. bucuiiTaibe TajpeTOBC ouaaAHne y KOHBUKTH.ua y» ancjriiHeiiTCKOM' ,-iyxy, op6op »CaBeaa Tpe 3B<iHe Maafleacu« y Beorpapy ynyTiio jc TajpeTy npBux ccpau CpojcBa »Paaca Tpc3Bene uaaAeacu« h to oa CBaKor Opoja no 2 0 npuMjepana. npnuiiBiiui Te čpojeBe I'jiaBHii Opčop ux je pa3a&nao cbojhu kohBiiKTii.ua u to: CapajcBo no 5 npuujepaKa CBaKor Cpoja; MocTap (uymKn) 5 ; Mociap (jKencKu) 2 ; TyaJia 3 ; Buxah 3 ; Oona 1 h Hobh IIa3ap 1 koMap. ynpaBe KOHBincaTa cy ynyheHe, ksko he ce obhm KopnCH1IM AHCTOM CJiy«HTIt CBH nilTOMIlH H0jeflUHHX KOHBHKaTa. Y 6ynyhe orahe ce OBaj ahct pe-AOBHO eBuua KOHBUKTiiua, h u m ra TjiaBHu opdop npuuu. TajpeTOBH aHampaCeTCKM TenajeBH y H. riasapy. OBaj TajpeTOB Tenaj, Kojera je noKpeuyo npeifieKT raU'. TajpeTOBor KOHBiiKTa r. Mycra<t)a Kpeco Tpajao je oA noicTKa jaHyapa po Koima MapTa t. r. 'flpn Kp>my ienaja oaputaH je HcnuT y npucyTH0CTu MHjire rr. Mjcnrr&Ha, oa iiojnx HaponuTO HCTKHeuo QKp. My(})Tnjy, npeAceA£HK4 onuiTime, iukoa. HaA3opHHKa, ABojime yHHTen>a, hl-koaiiko KucTOBa onniTHHe, uypepma ujecHe Meppece h uuore y^eue. Tenaj oppataBaH y MjecHOi n ^ a p e c u cBpmujiH cy cjii A3hu cjiymaonii: H3eT6 er, Jyc^(j»6f roBiih, PauaAaH HI; Xi!(J)30 IIIeMcoBHh, XauAnja Xu.-biiT0Buh, XyćepH . Xyco yrfl.uh, PaMO Myp«h, Bex6o Xaynh, Hanu HlKpnjeJi, JlaXapuii, IiJeipKuja E$ynoBiih, Ha3mp Xycuh, HyuaH IIlKpHjeji, CejiuaH Ilenuh, Jycy<jf» ^parojiOBHanim, 3yMđep Xayith, Hđpaiiih BejciiJiOBiih, MexueA CuHaHOBiih, Xa({)H3 E mhhobh!i. XajAyp»H Xa.HUJioBnh, H(3paxiiM EjiuaaoBiih, Ca^HK H.ijaaoBuh, CyjiejuaH Jycyi})OBiih, Ocmžih Xaijuh, Xa<J)H3 A6AyJiax Kanop, Illepm}) lllanuh, JIyT<fmja MopoBnh u Auup 3ujiKHh. Tenaj y »IJ e u u j c t o b o j« c a ji u noialjajiH cy onnjeAehu cjiymaoAii: MexueA TpeCnibaii, IUyhpHj8, 3raH>Hiui, Hlyhpuja ^H3AapeBuh, Xajpo MpHOHariHH, HiiKuiiih Xacii6, HuKinuh Hjrajac, HuKuinh Ryn>o, HuKmnh AxMe’T. HhkuihK JaKy(5, Hhknmh Ouep, HiiKmuh Xapro; HuKinuh Cyjbo, HUamuh Xajpo, CajiKO 3yjiđcroBiih, Ejiuac /^epBiLincBuh, ABAHja KoftunaHiiH, Xu(j)30 A6yaaxoBuh, 'RaMiui Jycy(pOBHh, MaJinh ^paucaHHn, H6po .HoAOBaii, Xauo HuKinuh, Ccjimo HkođiiH, KajuA Koh. hHaHiiH, A6ac TpTKOBiih, EjiMac IllaOojnh, AuupcOr •‘JaBuh, Xii(j)30 A6yjiaxoBiih, TlaMHJi Jycytj)OBiih, MaJinh ^pavKaHim, 4>exo MyjAyJbeBHh, MycaT(j>a IJepaKapan, Hjiujac I^epaKapau, MycTa(J)a Bpaarn, AxueA XauuuexMCAOBiih, IJeuo HypoBnh, CaAHK CKaApaHHH, XycaFa Hujiepljnh, Ouep UpHiioiaHiiH, X iiji-= mo MyKpjnija, Aaua rJlu;»AapeBHh, AhikJi AxucTOBi(h, <I>epxaTara BapouiaHiiH, Pacuu Jbajbuh, IJeua.i 3e3KopAnh, Taxup KoaauiiiHaA, Cuanji JIyOypa, Xajiaa MypaTOBuh, X uamo. XaunpyniOBUh. Haph3 MaTOBuh, Pewe6 \HpantaHUH u Pauua 'RopoBuh. th<P H. KnacMitiMKauMja yueHHKa cpepH>Mx ujuona. KaKo je n03 iiaT0 kohuvm uapTa o. r. uoBpmcHa jc II. KJiacHijiHKannje yHe”HHKn cbhx cpcAH>iix uiKona. ynpaBa FajpeTa aaTpajKHJia je oa cbhx cBojnx KOHBHKaTa, Aa joj OTnoina-i.y H3BjeuiTaj o ycnjcxy l’ajpeTOBHx niiTaMaua-una y iukojickuh npeAMt'THMa Kao Ii o ibiix0 B0 M BJiaAaiby. Ha TeMOJby oBora H3BjeniTaja I'aaBHii OAfiop he aohhjcth npuimiinujenaH 3aKJbynaK Koju he niiTOMnii H3 ryOuTii CjiaroAaTii 1’ajpeTa, paA« Heycnjcxa y moiuiif. To pnjcup.abe I'aaBpor OA^opa 6 uhe otijaBJbeuo y HAjhe« 6 pojy nauicr ancta. UJTaMnapMja .BoeaHCKa noiuia«, Capajeso. Bpnj 6. Hobm noBjepeHMK TajpeTa y Boe. H obom. HeAaBHo je liuenoBUH 1'ajpeTOBiiM iiOBjepeiimiou y Bou. Hobom y Mjccro r. MyxaMi>Aa KpjiHHOcroBiiha r. O c u a n C nK II p u h , aABOK-lTCKH KOHAliniljcilT, UJiaHC BCJIliKli UpHjaTCJb 1’ajpcTa, Koju jc npeA ABiijc roAUHe ochobuo npBJi l'ajpcTOB iuiy6 ii HUTaommy y npnjeAopy. yieMen>MTen.M TajpeTa y Boe. H obom. 3a nenyHiix oniu AaHa ycuiio je I'ajpeTOB ui>Bjcpcu‘iiK r. Ocuaii CiiKiipnh, Aa yinianc y Boe. Hobom 50 hobiix habiiobu I’ajpeTa, oa Kojnx ey 14 yTCMĆJbauii. Mučna yTCMcJbauu jce.y cjnijcA^ha: Hopuh «I>epuA, HujKouau PyA(xn^, HaymcBiih MyCTaij)a-r HaBiih Aahm, ^pjbana ^lyuiaH II., roAe-ryHeTiih, Jjp. AHTOHiijc, l'py6aH0uiih Miiaan, MOnuicBiih Mcxmca ci|»., J uhkoBiih Baco, Kauiijaii A htoh, KapaHOBiih Gumo J., Myjia6Anh AAuja, Pii3Baii6iT0Biih A bao u Cuiiiipiih OcMan. JKhbjcjiii cujeCHIt HOBJbaHH! ( flo6poTBopHM npMnosM y HajHMsy. BpjujoAHa nonjcpenHua TajpeTa <I>aTiiMa xaHyMa XayucMajAOituh caKyiniAa je cJiHjcAchc cboto 3a TajpeT: no JI uh. 30: Bcjbo MaJioBith; no JJ.UH. 20: K. Myjecepa, P. HonoBuh, X. jJ,aBHAOBiih, M. ncTpOBiih; no JIhh. 15: /laBiiACBiih; no ^ hm. 10 : C. Myjecepa, B. Anuaca, X »tono, n . namih, Xajpuja B., 'BoKima MaAOBiih, Jby6a Xaynh, IJeunAa JlancBuh; no JI iih. 1.25: C. Coijio; no IUyi. l: X. O oho. Ochm Tora AapoBaAe cy y pynHUM paAOBHMa: A. niexfth l jacTjrHHHAy, C. (HeunTjbHBO) 1 py6am HaAaJbe cy no 1 py(5aii a^ao: X. HBOpaK, A. Ilauinh, M. IleTpoBiih a Mynu6a 4>oho. HeBpe c y a^Iioboac: JI. 'RycKOBiih n "BoKOBuh. — BpnjeAHOj. caKynA)aHimn Kao ii AapOBaTCA>UMa nena je -najOicnuia xBajia’ npnno3M 3a TajpeT y Top. Ty3/iH. I'ocn. A. IH. cai;ynHO je na cujcAy y Pop. Ty3Aii y KopncT eTa cBory oa 57 ah Hapa. XBaAa! . rajpeTOBa 3a6aBa y Boe. AylHMM. •• , Obhx Aana • oApAtana je bpao ycojoAa _ PajpeTOBa 3n6aBa y_Boc. JIyOimH, Koja jc nuajia iiaBaiipcAno A«6ap TipunoA n iiojiyHiijia OAAiinan uopaAHii ycnjex. 3a6aBy je nocjeTHO ii uaacaaHiii; H>er. Bca. KpaA.a, npHAouciiuuiu rajpcTy 3.000 AHH&pa. Ha 0By 3a6any ocBpnyhe.uo ce onuiiii>Huje y iiAyhcM Cpojy.AofipoTBop TajpeTa y TpaBHMKy. CapaAHHK nam r ahtcii ii bcaiikh npujaTeA* Pajpciu r. XiiAajeT Cer KyniinoBiih, cyAnja y TpaBniiKy, ynncao ce aa HAana AodpoTBopa PajpeTa ca cbotom oa A hh. 1.000.—. XBaAa My u hchbiio! flofipoeojbHM npMn03M y KqibMuy. - Ha HHUiljaTHBy r. CaOura MaMiia|n‘, cpctKor mnviaiiapa y K.on>HAy caKynA>eno je y koh.hhkom cpe3y A*ih. 4673.75 ao6 poBOA>Hiix iipHAora aa TajpeT u to kuko cAiijcAii: OnhilHa Y M0 A>anir 500 Annapa, qftK.ynno Mcxara ■/Ipanh; onhnna ByA>nna JI iih. 200;—, cal;yr(iio Mexara ICuAOBAjaK; ouhniia OcTpoutaii ^ hh 000 .—, caKynuo Ijaijiep UeiicTiih; oiihiuia BjeAcMiih , Bih. 333 .—, oaKyiiHo CaOHTGer HTypKOHiih; onhima Jlucunuhu ,:I hh. 160__ caKynuo Ouep Mexuh; onhima Kpymmma 659.—, caKynwo HGpuxHM Mycra<|»nh; onhHHa ® yna JI iih 404.—, eaKymio Myjo 'RccHp-Pa;mh, Te Apmji 'HaHOBiih, Kanu. y KoHuy JpHH. 1.757.75. ' • - IIopeA, ropc caKynA>eHHx npiiAora iinimiijaTHBOM r. HaMnapc, a ya npnnoMoh T. Apuijia Hailoiiuha., Kami. y KoHi«ny hohobho cy caKynnAH y cpeay Koibiiu cBory o a J^hh . 993.25 ao (>poboa >h h x npiiAora 3a PajpeT h to ka k o enujiViH: Onhuna Typnja 210, caKyimo A xmca IJajah; onhimu CcoHuiia JIhh. 155, caKynno OMep AAHKaA»I»; onhima OpuxoBHna JIhh. 105, caKyiiuo Xajpo Mamin; onhiiHa TyxoGuhii JIhh. 199.75, caKyiiwo AxMeAGer BcrAcpGcroBuh; onhima JaC* Aaimua /I hh. 323.50, caKynno Behnp 3cho. Hena je najopAaHnnja xeaAa Kano iipiiAaranHMa u canynA.aHHua, Taito u rocn. CaOHTH HaMnapu, Koju ce oa yBHjeu HcTune .Kao. upit:pTBOitaH H BpujeAaH iipHjarcA« Tajpeia. ; BnacHHK ApymTB0 .TajpeT«, OflroBopHM ypeflHMK A. X. BjeneBaij. �a Priurednci Banka d.d. a 0 0 1 0 0 0 0 0 0 0 | Brzojavi:Pribanha a g] jšj gj g] j2 u. Sarajevu D io n ič k a g la v n ic a 10 000000000 m iiij o n a Telefon broj 691 Bavi se svim bankarskim , trgovačkim i industrijskim poslovim a Daje kredite zemljoradnicim a i njihovim zadrugam a Prim a uloške uz vrlo povoljan kam atnjak D aje zajm ove na tekući račun 1 uz hipoteku P osreduje u svim a trgovačkim poslovim a Gskontuje i reesko ntuje mjenice K upuje i prodaje svakovrsne vrijednosne papire rf & r CpncKoHeBTpajiHaIlpuapepSamta s s flH O H H M a p c K O flp y u iT B O , C a p a i e B O ^ ^ (pHJiHjajie: Eaita JIyHa, ynnotieHO rnaoHHiia flHH 16,000.000' PeoepsHH (JsoHfl flHH 5,000.000'— A bpbbhtb, 3 bophhh, Moctbp, U p n iiA n y n a M a tiy jc n a jiro n o .'b n iije y jio re n a n iT C jfty Hft y jto s trtc K itm u n n c ii n o T ertjhCM p n 'iy n y E p s o ta rm a a n p e c a : ..CPEAHKA” ta H H a h Ty3Jia B p u m ncnjiaT C n iin n jiaT e n a c u n n a jt,on n h n n ir C T panin i im ja n n jin , a n a 3 a x T je B jta jc o cncM y u n e s e n a o C a n je n iT e n a a a a a a a a a a a a a a a a a a �PTaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa. CpncKa ripoM eTH a BaHKa (A eO H H M apC K O UeHTpana Capaleso a p v u it b o tm b(oh kis ) <S>Hm«jana TpyjK 06 aB/ba CBe čaHKapcKe nocnOBe HajKyjiaHTHHje. - BpuiH KynoBMHy AtBM3a no flHeBHOM Kypcy. - ftpHMa yjiore Ha iUTejiH>y u yKaNiahyje no noroaSn. ▼TTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTVTTTTTT TTTTTTTTTTTTTTVTTTTVTTTTTTTTTTTTTTVTTVTTTTTTTTTV d Obućarski modni salon 0 P cip irn ic ci 0 M. Ljubović H a m d ija K o p č ić na tehničko-obrtničkom m uzeju u Budim pešti ispitani o bućarski m ajstor i a p solvent bečke stru čn e škole S a r a je T O Ćukovića ulica broj 8 izragjuje sv e vrste luksuznih cipela u svim bojama i najelegantnijoj fazoni. — C ipele o r t o p e d s k e (cipele za b o lesn e no g e). Specijalno šumske cipele Sarajevo Strosmajeroua ul. - Tel. 619 preporučuje bopulo skladište pisaćeg 1 risaćeg m aterijala j Ibrahim Š a b a n a g ić i s in o v i Sarajevo, Kundurdžiluk^27 Trgovina manufakturnom robom i skladište gajtana Interurban telefon 481 (radnja) Interurban telefon 767 (stan) 'TTTTTTVTTi p > A A A A A A A A A A A / A A A A A A A A A A A A A A A A 1 A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A AA AA A* A A A A A A ^ j � https://kolekcije.nub.ba/files/original/fbae533cc39e17c2077b4c15079228be.pdf adaa6ef0c91fffe496703c9429ac0c72 PDF Text Text n o o jT a p H H a n u a fce H a y t o t o s o m . JIH C T T A JP E T A APyLUTBA 3A K y jIT y P H O M3J133M i . (i 16. y M|eceuy. ToAHHa VIII. H EKOHOM CKO nOAM3AH>E [M yCJlHM AHA CapajeBO, 16. B poj 8. M aja 1924. C A A P J K A .jV MyxaMefl, M. KaHTrtpijnh, 3arpe6: ErsamHe 3HaHocin ckmx Hapofla. XMrnjeHCKM 3Hanaj CBeuiocTH. ApceH BpHueJiiifl.ee: Mbo Boj .oBHfc. Jejia B. OcTOjnh: BennKH opan. Je.ia B. OcTojith: y c j pa3roBopy ca caMOM co6om. MvcTatpa A.,im;a-:i(|>nh: flBe reHepauHje. A t ;i Hcphec: Ma »Hqbmx jincTnfca«, HeijMirja Caxnp: Tpaajn. HoBCJia npeBOii c Tj’ppKor. B jejičoa u . Pnjemi xa3pe™ OMepa II. Xa/iH({ie. CipHMeBa ibyOaB. — <I»panuycKe HoBP.ie. dlppBeo P; HeHPiih. CyjipjMaH M.vpeeJi: EnnrpaMn. '* i: CaKiifi Hapofliie njecMe: H»aia HMaMOBa, XacaHara. — 8a6HJbe*iin: Ariih. OEJbTOH: Apcen BcHuejiiiflec: Bepnep cJjoh HajnenciaM, uiBejfeKii hpniio> BHjeflau. (no CTyaHjit DiBeucKe cimcaTejbime Acf^ifa AxH(|)eJiT). KpononciiH: Me^yco6HO noinoMarame koa > k hbothk>3. Ko je Pacnyt>MH? CiypHja o MBy BojHOBnfcy. »JyrocnaBeHCKa hbHBa«. rA JP E T O B r/lACHMK: PaxMeTynnaxM a/iejxn! EflMyHfl K oh. 0cHyT3K TajpeTOBa nofldfl6opa y TnaMOMy. HajMnaJjn nnaH yieMe/i>aH flpyuiTBa Tajpei. H obh nofloflfiop Tajpeia y Jajuy. Ao6poBon>HH npniior l"ajpeTy. BjeHsaibe. H obh nofloflfiop Tajpeia y Boe. Ay6HUH. BenHKa roAMWK>a Tajpeiosa 3a6aBa y TpefiHH»y. npHno3H sa Tajpei y TopamAH. 3 a6aBa nofloflfiopa Tajpeia h flpyuiTBa »JeflMHCTBa« y flepBeHin. Hobh nofloflfiop Tajpeia y BHioerpafly. ypeflHHK: A. XH(p3H Bjeneeau. U,HjeHa rofl. »0 fl. nojevu mi 6 p o j 4 A. TiauH ao6nBajy jih c t y nojia unjeHe K oa D iaB H or O u 6 o p a hjih Koa y n p a B a — fajpeTOBHX KOHBHKTa. — �u Sarajevu — Filijala: Višegrad Telefon broi 649 i 689 flhcijshi kapital Din 10,000.000 - Rezervni fond Din 1,400.000 /' y. r Banka se bavi svima bankovnim poslovima, te je ovlaštena za trgo­ vanje valutama i devizama. Zavod je pupilarno siguran, a angažovan je kod industrije drveta „Varda” d. d. Višegrad i kod trgovačkog d. d. „Merkantilia” u Sarajevu. Od čiste dobiti ustupa tO°0 društvu „Gajret”. '•'■Jj Iu t I j i D O iO JBBBBBBBBBBBBBBli za Bosnu i Hercegovinu d. d. u Saraievu Dionička glavnica Din 6,250.000 Pričuve Din 900.000 Podružnice: B. Brod, B. Novi i Travnik - Pupilarno siguran zavod Uloške Safe«Deoosit na štednju prima bez ikakvog otkaza uz 6°/0 netto na godinu, a sa otkazom iznad 6 % i to prema visini uloška i otkaznom roku. — Na uloške iz provincije šalje pologovne listove po­ štanske štedionice tako, da uložitelj kako kod slanja tako i kod primanja nema nikakvih troškova u od provale sigurne blagajne prima ostave na čuvanje a iznajmljuje i pojedine pretince od kojih pologovnik dobije ključ. — Bavi se svima u bankovnu struku spadajućim poslo­ vima. — Izdaje uvjerenja za izvoz robe te trguje devizama fgBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBI Ii0 1 TD. 1 �J1HCT TA JPETA A P y iIlT B A 3A K y JIT y P H O H EKOHOM CKO nO A H 3A tt>E MyCJlHMAHA M3^a3H 1. h ToAHHa Vili. 16. y Mjeceuy. Bpoj 8 Muhamed M. Kantardžič, Zagreb: Hnjena rofl. 80 A- riojeaiiiui 6poj 4 A. Tšauii flo6iiuajv aiict y noaa mijene koa I'aaBHOT OaGopa umi koa ynpaBa — rajpeTOBIIX KOHBHKTa. — Neobično plodna prevodilačka djelatnost započela je onda, kada je arapski jezik postao općim književnim je­ zikom. Urođeni inovjerci prevodili su na arapski vrijedila djela iz slrskog, perzijskog .grčkog i indijskog jezika, Oso. bito po'voljoe prilike za ovakav rad bijahu za vladavina - lUilifa El-Mensurft (754.—775.). Hurun-urRešida (786.— I. Arapi. 8(19.) i El-Mc’muna (813.—833.) pa ovdje i počinje povijest Ne dohiješe slave Arapima možda vefičanstvcua m atem atil^k o d Arapa. osvajanja triju kontinenata niti tr?>pjesy"njili<»va oružja; u Abasovići preuzeše god. 750. halifat od Omejcvića i povijesti narodu kud i.kajno više <od 'to g u stoji njihova to u osobi Ebu’ l’Abbasa. čija krvava vladavina trajaše odlična njega svili znanosti kalo i bfeo cvjetanje učeonih samo 4 godine. Njega naslijedi' El-Mensiur. Ovaj je u najškola ni Bagdadu, Damasku, Kordoni i drugdje. Ne nmže—”TazRčitijim smjernima uvodio duh novoga vremena, a da se tvrditi, da se veliki uspjesi ovoga nafroda bili uvjeto­ tome dade i vidna, izraza, premjesti svoju rezidenciju iz vani nutarnjim bićem njegova ćTulia i k a rak tera,' ali se Damaska U/Bagđžd, u čijoj se okolini od nekoliko milja ipak ne da poreći, da je .tiMmagi udjeli svakako žarka n a § c centri vladavina moćnih kraljeva. Trgovina oče­ fantazija i živahni temperament Arapa. Sama nemoć nje­ vidno (»življe. Plovidba po perzijskom zaljevu i pdatle govih protivnika, zatim oholost i fanatizam, težnja za sja­ dalje pribavi trgovcima, naročito onima iz El-Basrc. silna jem i častoljuMje njegovih vladara su najglavmiji faktori, bogatstva. upoznavanje ljudi, (svjetsko iskustvo i najrazkoji ozrokovahu njegovo krasto i snažno cvjetanje, ali i lKlvrsnije znanje. brzu propast. Arapi ne htijahu ili u kom pogledu, ctćLzai- ' El-Basra postade sada mjesto, oddkle su se širila i ostanu za susjednim narodima, koji im n«J bijahu dorasli u E p k n & a dobra držalve. Ovdje je živio ’Amr ibni Ubejd, oružju i. moći. koji je živo radio na obaranjii dinastije Omejevića. Drži Ako. uporedimo najelementarnije pojmove ovoga na-1 .se dai je on mnogo utjecao na El-Mensura. da je ovaj roda o znanosti i umjetnosti prije objaivc Islama sa sta­ . svoje prijateljske naklonosti prema kulturi zaista pre­ njem. kulture u doba El-Me’munovo. ondti nas zaista mora tvorio ni djela. Na EI-'Monsurovu se zapovijed počelo sa zapanjiti brzina, kojom se .ona razvijala. SVfctska povijest prevadanjem stranih djela. Iz grčkog su se prevodili me­ ne pamti ni jednog naroda, koji bi tako brzo firošao faze dicinski radovi, iz s'anskrita prevede Muhamed ibni Elsvoga života; nijedan narod nije s takvom silom izišao Fazarf astronomsku zbirku Sindhind. Ćint su. ovi prijevodi iz tame svoje egzistencije, da opet nakon kratka ali vi­ izašli, počeli su ih Arapi sa. svom svojom prirodnom marsoka cvjetanja, nakon veličanstvenih i trajnih uspjeha Ijivošću obrađivati i produbljivati. iščezne sa svjetske pozornice. Privi grčki matematici, koji su na arapski prevedeni, Za povijest razvoja matematike je od najvećeg zna­ bijahu Ptolomej i Euklid. To se dogodilo za vlade Harun-ur Rešida. kada je čenja- što podrobnije promatranje stanja znanosti kod ovoga naroda, jer su Arapi posrednici, preko kojih je njegov vezir Jalija ibni HalrJ Bermeki dao prevesti ve­ kršćanski Zapad primao klasičnu naobrazbu. Ali se na­ liku zbirku.- poznatu pod imenom »EJ-Midžisti«. • • Jedan od najpoznatijih arapskih matematika koji je žalost izvori, koji se na ovo odnose, nama vrlo rijetko ujedno prevodio iz grčkoga, bio je Elutl Hasan Sabit ibni pristupačni, a oni, do kojih možemo doći. nalaze se u vrlo nejasnim manuskriptima. Tako je i kulturna povijest ono­ Kjiirah ibni Mervan el Harrani. rođen god. 836. u Mami­ ga naroda, komu Zapad duguje zahvalnost za tako velik nu’ u Mesopotamiji. Isprva'on bijaše sarraf, a kasnije dio svoje kulture, još zastrta gustim velom, pa je radi se preda znanosti i steče u Bagdadu odlično znanje ne toga s velikim poteškoćama skopačno organičino prika- samo kao matematik i astronom, nego i kao izvrstan poznavalac grčog i sirskog jezika. Kadai se je povratio u zivanje razvoja njegove kulture. Ja ću u ovom poglavlju da iznesem po mogućnosti svoju domovinu, bude odanle radi nekih nesuglasica sa što kraći pregled.nastojanja Arapa na polju matematskih svojim plemenom prognan. Sada se on ponovno vratini ili egzaktnih znanosti prema podacima Cantora, Walli«a, Bagdad, gdje osta do svoje smrti (901.). a umro je kao najveći .dostojanstvenik lialife El-Mutadida (892.—902 ), Cramera, Wcidlorai. Marie-a. Steinschneidera i drugih kulturnih povjesničara. Ponajprije ću izložiti sve ono. što Medu njegovim spisima treba spomenuti Apolonija s Perge. Arhimcda. Euklida. Ptolcmcja i Teodozija. su nama Arapi od Grka predali; pozabavičemo se dakle Otprilike istodobno sa Sabitom između 864. i 923. arapskom prevodilačkom literaturom na polju egzaktnih .trv‘bii spomenuti Kosta-ibni Luku, kršćanskog filozofa i znanosti, • • • EGZAKTNE ZNANOSTI KOD ISLAMSKIH NARODA �C tp a n a 118. >r A J P E T« B p o ) 8. liječnika, koji je također iza sebe ostavio znatan broj za život svježa nacija neoslabljenu preda Evropi, koja prijevoda iz grčkog. se počela buditi. Čitavu drugu polovicu X. vijeka ispunja Ebul-Vefa Ne smijemo preći, a da ne spomenemo jedno podu^Muliianjfcdi ibni' Muhamed El(Buzdžani <940—998.) Jiz zeće, koje je učinjeno za El-Me’munova hilafeta; to je Buzdžana, koij ije poznat kao vrstan prevodilac Diofanta. mjerenje moridijanskog stupnja u ravnici Sinear u MesoVcć u 20. godini napusti on svoju domovinu i uputi se potamiji, koje su preuzeli arapski matematici Halid ibni u Irak, gdje je studirao spekulativnu i praktičnu aritmc- Abdul-Melik i Ali-bni lsa, da bi odredili opseg zemlje. tiku te geometriju. Pod spekulativnom aritmetikom ima Rezultat malo zaostaje i za najpoznatijim novijim mjere se raz'iimetij ono, što Orci zovu aritmetikom, dakle teo­ njima, dočim u pogledu točnosti Eratostenovo mjerenje rija brojeva i algebra, a pod praktičnom aritmetikom kud- i kamo za ovim zaostaje. Kao savremenika El-Me’munovai treba spomenuti prosto računanje ili logistika kod Grkal Grčki pisci, za koje rekosmo, da su ili Arapi prevo­ matematičara Muhamed ibni MusS El-Hvarizmi, čije dili, jesu pored velikih m ajstora Euklida, Arhimeda, A- astronomske tablice »El-Sindhind« bijahu vrlo cijenjene. polonija, Herona i Diofanta, poglavito takovi, koji da- Ibni M usa se je uostalom odlikovao i u drugim m atemat­ doše Grcima t. zv. »maloga astronoma« t. j. lakše zbirke skim disciplinama, a naročito u trigonometriji; mi ćemo astronomskih tekovina. Arapi su imali Za ove radnje, se kasnije još s njime pozabaviti. kojih je studij trebalo uklopiti između Euklidovih ele­ Nadalje su živili u isto vrijeme astronomi Ebu Mamenata i Almagesta, posebno ime, oni su ih zvali »sred­ sar Džafer i sinovi Musa ibni Šakira Muhamed, Alimed i njim knjigama«. Hasan (poznat u evropskoj literaturi pod imenom AlhaOd drugih pisaca, koji bijahu Arapima poznati, može zan). Oni su -u Bagdadu mjerili prlklon ekliptike prema se spomenuti Jamblichus, Porfirius, Nicomachus i Pafp- ekvatopu i našli za to 23n35\ a od toga se ne može šta pus. točnije zaželjeti. Istodobno pada i cvjetanje astronoma Potrebno je spomenuti, da su uvijek ovi arapski El-Fragani, čija su »Elementa iz astronomije« sm atrana prijevodi bili praćeni komentarima, koji su biti katkad ,višeputa jednim ođ najboljih djela toga područja. On je od velike važnosti, no o ovom će biti kasnije gdvpra. naiJisoV jednu radnju o sunčanoj uri i astrolaibijima, ali Prevodioci, o kojirpa smo do sada govorili, pripadali ona nije nikad Štampana. su svi Istoku. No ne ^jjaše samo Istok, koji je primio Sredinom 9. vijeka živio je i radio jedan od najzna­ Islam, arapski govorio i podučavao; uz istočne Arape menitijih matematika i astronoma arapskog naroda, već imamo i zapadne, koji su nastavali sjeverno afričjsor'p rl- spomenuti Sabit ibni Kurrah, poglavito poznat poradi morje, Spaniju i Siciliju. svoje« Teorije osciliranja zvijezda stajaćica«, gdje on izDuž afričke obale, širjo se* izvrsno Islam prem a Za­ .laže da se stajaćice gibaju čas naprijed u smjeru 12 zvi­ padu za vlade iVelida I. ^05.—717.) i za vojskovođa ježđa životinjskog pojasa, čas natrag, čas brže, čas laga­ Musa’a i Tarik-a. Ov^j drugi je onaj, koji je svoju ratnu nije, da je nadalje i ravnina ekliptike podvrgnuta tako­ sreću prenio preko Sredozem nog M ora i zaposjeo U vim periodama. Ovaj krivi nazor potječe iz loše uspo­ maju 711. na španskom tlu on,u strm u uzvisinu, koja se redbe podataka njegovili prešasnika s podacima njegova prema njemu prozva Tarikevom , Džebeli Tarik, GibraJ- vremena. Safljit ibni Kurrah je prvi sa znanstvenog sta­ tar. S ove čvrste točke bude veći dio Španije zauzet. Ali jališta posvetio pažnju krivuljama, što ih opisuje kraj ka­ velika udaljenost od prijestolnice dala je emiru Španije zaljke sunčane ure, a koje su krivulje 2- reda. Time je prilike ,da se što všie oslobodi od halifinai utjecaja i da on osig u rao , sebi mjesto osnivača arapske gnomonike. bude slobodan. Cim su A basovići'došli na istoku do mo­ Razvoj gnomonike kod Araipa bio je Uvjetovan i religioz­ ći, država se potpunoma raždijdi, ier emir Abdurrah- nim potrebama. Trebalo je u sunčanu uru unijeti i kiblu man Omejević osnuje 747. špansku dinastiju Omejevića. t. j. pravac, koji je vodio prema Meki. Kazalo te sun­ Halifa El-Mehdija (776.—777.) pokuša ponovno povratiti čane ure stajalo je okomito; jedan posebni činovnik ču­ Abasovićima vlast nad Španijom, ali uzalud. I afrikansko vao je taj sat stalno i morao je javiti ,kada koincidira se primorje odijeli od m atice zemlje. U početku IX. vije­ sjena gnomona s kiblom; tada je vlastita sjena ondašnjih ka nasta ondje jedna država s glavnim gradom Fezom, stanovnika padala u smjer kible i tim jo onda svaki mu­ a ova opet posla svoje koloniste na Siciliju, gdje nasta sliman mogao revidirati, da li se pravo okretao prema jedna nova muslimanska dinastija, koja je gospodarila kibli i kako se pravo okreće. Unošenje kible je zadaća nad Sicilijom. Sva sreća, da nam ovdje nije zadaća da sferne trigonometrije, koju su i Arapi znali riješiti. se bavimo pojedinim trvenjim a i ratovima, koji su nastali Nešto kasnije od Sabita, oko god. 880., živio je naj­ između ovih pojedinih dinalstija, a koji su prouzrokovali veći airapski astronom El->Battani (poznat i pod imenom Albategnius), naizvan po rodnom mjestu Battan. arapski brzu izmjenu lica i porodica sa pojedinih prijestolja. Ova trvenja urodila su time, da se je i u nauci poka­ Ptolcmej, kako ga naziva povijest matematike. Kao liazao jedan zastor, koji je dijelio zapadne Arape od istoč­ lifin namjesnik sjedio je u Antiochiji, a svoja je opažanih. Između njih je vladala zavist i m ržnja. Zpadni A ra­ nja pravio ’ u mj'estu Er-Rakkai. pi nisu uopće htjeli da znadiu za djela istočnih, pa su El-Battani je u velikom dijelu naslijedio sistem Ptotaiko oni sami počeli raditi znanstveno i samostalno, a lemejev i trudio se prije svega, da njegovim računima dade veću točnost. Tako je on odredio gibanje stajaćica, to je mnogo doprinijelo njihovu kulturngm napretku. No Arapi ne bijahu samo vrsni prevodioci grčkih djela, koje reztultirai iz pomicanja ekvinokcija naprijed, i na­ oni su i mnogo svoga doprinijeli za razvoj egzaktnih na­ šao je da one prevale 1 stupanj u 70 godina prema ne­ uka. Pored njihovih kom entara grčkim piscima vrijedno točnim podacima Hiparka i Ptomelcja: u 100 godina. I u pogledu veličine ekscentriciteta zemaljske putanje došao je spomenuti i njihove originalne radove. Sam halifa Abasović El-Mcnsur posveti se s osobi­ je on vrlo blizu novijim odredcnjimai. Našao je dužinu tom ljubavi astronomiji i filozofiji, pozva na svoj dvor tropske godine = 365d 5h 46m 24s dakle za 2m 22s grčke naučenjake, da mu podučavaju sinove u klasičnoj manje. Engleski ga astronom Halley u ovom pogledu ži­ naobrazbi. Tako je postepeno prelazila znanost sa pro- vo ispričava u »Philosophical Transaction«, pripisujući padajuće Grčke na pobjedonosne Arape, da je opet ova ovu netočnost prevelikom pouzdanju, koje je polagao El- �B p o j 8. »r A JP Battanj u Ptolcmejevai opažanja- Mnogo bi bolje učinio, misli iialley, da je isporedio Hipparhova opažanja s Ptolcmejcvim. Ef- Battani je konstruirao i nove astronomske tab­ lice, koje su radi točnosti još dugo vremena bile osobito cijenjene. Dijela ovoga astronoma štampana su prvlput god. 1537. pod naslovom »de scientia stellarum« sa opas­ kama Regiomontanusa. El-IMtani umrije 928. god. p. 1. (tu s.). (Svršićc se.) E T« C tpa H a 119. Gbctjioct H'Ma bcjjh'K'HyTnpaj n na ircnBoiMibe. Ona noTiiOMajKC inuxdbo pauilnAbc. On v’line 'vtviaAe h jep]H«w{e BejrH'iMHe jKHBOTmbe oa hcto rtjie-Me Bimie he riainpcAOBara y pacry OMa KHBonnba, noja Gopaun na obcT.TOCTM aicax> OHa y MijmKy. He caiMO na OHJbKe n iWHBOTHibe, ©eh h iia 'ioucata cneTJiocr HMa jau h iionojban yTnuaj. Ona' yjiaon y iberoBO Tejro acpo3 a«»Ky ® ohh. Ha nyTy jy yiiyTpaiiiibiocT Tejia obotjioct naruiaRH na OMenby, a t,1 je Konta, Kojovt je uiOKpH'BeHO peviio tojio. Hna.it drpoAbpe AOBOJMia nojiH'iHiia y ymyT[>aiiiiibocT n thmo hma no»ojbuo AOjcTBO. Hmhihm yTHH,a.jeiM nonehaiBa ce Gpoj HpBoirHx aqwDiHx epirapa, xoMoivioGinia, rtojn y arainoraibcatOM n noBeatOĐOM opranimoMiy hma ona j hcth X M rM JE H C K M 3H A H A J C B ET38AaTaiit rtojn nvia x,nopo(j>Hjr (dejiena Gojena MaTepnja) AOCTM koa GHJbanta, jop ynnja y coGh ©3 ©a;vtyxa acnceaimic, Qypme je uramop cnera jiauiBora na aoMJbU h Gen ilo- pat'tn caropenaii.a MaTepnja, mumc ce npiira H,e.noi;.yimia. ripoMBiia iviaTcpnja y TCJiy. 3a moBOJbiio Aejoiino omn'.iioiOBe cbctjiocth h tooijioto ona Gn inćuna Guha y 6poo ■yiPHinyjia. Oryina uma iiyui)o ciMmcjia uito cy erapu nep­ cth Aa nancAOiMO one npmMope. 3 hmiii'hx 'Mecena, iKajita cy Aaiin pajutpahn m itaAa je lrajMaibe lOBer-iiocim,. Anita cujanim© oGojKaBajiiH cyime. paiu:heiny woivo nnr Majio 111c nraaipoAvj.v. rTainoiiiiiinn <ftn3H'Ka yniH Aa je c©erjioar TpaHCBepeaji'iio Tponey AvGoAo.inn 1 iniM a, .AOiu’ie cvurnamr 3 panju tMa.’io 'Aomt|\y, jKMLC ercpa, 'ihjh cy rajiacu liejeAuaiKe AywtMiie n panviajber cy pada hcto ropiiiraii.H, jop je ma imcmnaMa JiHMHTor TpajaH>a h Ty HojeAHaatocT Harne oko ocoha imme cbct . iocth . H cth je. riojaB h nott jioho pa3nnjeirux Kao oneTJiocne Goje. Gyiu'ianiy cbctjioct, Koja na/M y nejinnn H34’JieAa jeAnocraBiio Gh.’ij , mo/Kpmo ;;a pacTa- h ciiaMtJfTiXSl,piiaH,a, ’nuje je no.no Te,iro nenpccranid n;ijiO /K O H O yTHuajy cbotjioitii h oGpanno v'iejCTiJo koa Ma­ bhmo na mene cacrojate, Ka^a je npon.yCTH.vro itpo3 eraKJieny npoi3My, ppn Heviy m^ emo AyniiHe 6'oje; npBeHy, jura h oua6nx EciorrMana, moju narne AaJioito ina ‘ce©ej»y, PAe 3HMH citopo iiuocT M O ceH ,© Tpa.je iioh. napaliyacny, 5K.yiy, 3ejieny, OTBopeu<yvn,jiaiBy, 3aTiiopono iuia©y h Jby6nnaiCTy. noarojH jom jeupa CBeTJio<mar" “"^IOBOJblHO je AejlCTBO CBCTJIOCTH H itpo3 nauic omm; ’inMe ona yTune na Harne jmonojrosKeibe, a nocprvnio n Goja, Kiojy mm ne mok6mo a & pajoa<j>3na.Morl ajm ito ja je naiyniK> yTBpbe«a, micoaBaHa. vATpasHOJierna cbctjioct. Ha aauie 3Apa®Jbe."0BaKH je noBeit cyMOpaH itaAa je HeGo oGjianHo, a c.Bent h Beceo .ita.;i,a cyiiniann ©pant Upuenia cBeTJiocT BehumoM Aaje TGnjiory; iuiaBa, naera h yjiTpaBMOJieTna PMajy Binue xe.MM.faKO apjotbo, irpoGnje TaviHir oG.Tan. Tmvie ce oGjauiibaBa nrro iiajBehn 'đpoj ca.MoyGHjc.TaBa Grma y AoGa roAHHe. r;?ua a }KyTa h 3ejieiHa qy bhuic oimniHe npnpoAe. M3.T0 CBCT.IOCTH H HITO C.V OC.ybeHHUn', KOJH 5KHB0 V OBeTjrocT HBia Bpjio hejmitn y raijaj na . , Gjietpi h crajiHO aiepacuo.TontffliH. nvnmn'ii h< l Mbhx Onha. Pauiheme 6nji>a/Ka7 bejieHo ppcTHH>e, ©nb npeAocie. Ha.iceBep, TnpiTe Aa ocK.VAHpa onecaaio na cbctjiocth yojieBara, mro CBaiKM novubop TjrocTir (»Ma pbano APjcrno na hobckobo amparube: npo3«a M3 HOK.ycTBa. IloMohy jebite viaTepnje, noja ce 3ome xaiapo(f)HJi 0 Hajiaan ce y 3ejiefiHM AeJionnMa 6m- y01K>Kyje kjioh.vjioct, tpomoct h ma.tokjibhoct. Jbana, cyHnaiHa cbctjioct ocnoeoGjbaik Ghjlik^ ;;a |yoMe 3anaweH0 je Aa ce y Behinvr nraAonKvra, nAe je y ceGe yir.ibeny KiacejiHaiy, KOjy hsahui^ ntuBOTHibe h ooitVAHUja y cneTJinvr jrpocropnjaAia na paA, cne Brane noja ce CTajfflo Ha.Tia3H y BanAyxy h Aa hct.v pacTaBH y iirapH KpaTFtonHAOcT. Ma Aa vcanpinp.iia tpxhwk3 ocReTyr,i.eHHK h KHceoiirac. yivbeinnc Gana y Gujinu iipe- jbPiba Aairac aaje aobpjuho .BesirraHiive cbctjiocth. Hitam TBopeH y uiTHpaK, niehep h mbct, a laiiceomiK će ocjto- onoj TpeGa lipeTiioc-raBuin npHpoAirv ahpbh.v cnemocT. GobaBa h Mema c BaaAoraovi, OAa<KJie je h y3eT. 3a xpa- noja. je Mitoro SApaBHja 3a onu. y norao,jiy HyBarba ibeibe, pamhejbe, ipeTaibe, MHpnc u Gojy (bubica noTpe- O'inj.v nroAiio je Aa or\ie aiaBeAC.'io ona xirrHjeHCKa arpa6yjp cbctjioct, Kojy majbe cyunte. BHJia: 1. coGa na paA TpeGa Aa je OKppnyra jyry ne Ga BejMKor je »iianaja yranaj crgulocth Ha CHTue, ćavro 3a to, uito je" j.vnana CTpana TOiurnja n oyiwba, i?eh h HiTO je •CBOTJinfja; 2. m3 coGe TpeGa pa^imit Aa iojih-m okom HeBHAJbHiBe r.ihni»me, 3BaHe GaKTepnje. Ghh kham jeAair apo aieGa; 3. cmptjioct TjreGa Aa AOJianrr OpraHH3MH HOA I10B0JHHHM VCJlOBHMa 33 5KHB0T, Ma cy BeoiMa CHhyHiHH, 3Gor orpovunoi’ h 6p3or paavtno- c 'Jipbp CTparic, mamo are Gh cemma apo-hp py«e naaaJia na HcaRaiba, a imim 3601’ ttoixoBor orpoHuor A'^Tna. nrpajv upe-AMeT ipa-Aa. . . P okjhh cimo Aa je cyn»rama cbct.ioct neonxoAHa B6JTHiKy yjioiy. Obh nooKvuhiH. icavia ce HaoTane na uojn GojiecTan ;i,eo SMHBOiiHibCjcor h.’ih noBenjer Tejia, hcth HOPOAGa h aa jhvacko 3Al>a«©p. Ona noiio.ibn.o vthmp M'opy iioniiijHO Aa yHM.um*'. Be3oj»ojiraM Hay,miHiM oiih- Kano aia nApanor, Tamo n na Gojieonor noBeka. y noTHMa yTBpbe«o je, Aa KaivO-cyH»ia/Ha, Tai;o h ejioKfrpH'iHa Bmje ©peMe CBe ce BHiiie. vboar nuMiiacTmta y cjioGoAHoj ripHpoAH c iHBJiaraibeM Tojra /HeiiocpeAPOvt yiiHcbctjiioct, yHHun'aBajy 6aiKTeiMjc h y.MaH>yjy ibhxoix) ’OTpOBHO APjCT’ĐO. a TO HVIy'HH3Hp3H>e HJTH Ta Ae3MH- Hajy cyiinannx apar;ona, 3aii«ia&ajyliH jPAirno r.naBiy. (J)eK.ipija, iipHiniciyje ce X0MMjoiooM yTHnajy cbctjiocth. JIpkobhto AejcTBO cbcttocth XBa.Tin .jom CTapn Xr©noHa/it h one GaicTepnje, Ha icoje hc MO/Ke Aa yTnne naa;o ltpaT, a oa catopa cy cTuopomii HajKi’iiiiTH nanopH 3a cyB h apeo BJiantaH Baa;i,vx, toko h najjana xeMHjoKa »iipmpo;ijiro jieneibe« Mnronra GojiecTH stao: Ma.aoic.pBaiinMcenTH'iiKa cpeAcriia, Glinajy .VTHnajftvr obctjiocth hocth. pey.MaTH3aia, wGepic.rv.T03e, ninc.]X)(b.v'Jro3a, (iiiehepne Go.Tecmr, nrxTa n AP- Ha narc.ToibcnioM oa iteTpa. y/HMurreHe. H cto Tanco oiaonepHivioHTHMa je VTBpbeno Aa ne onro HonoKpHBPiioiM, orpabenoM n jyipy OK]xmryTOM MPCTy jiejKe, Go.tpoimihh na h]xicthphh u .tu toii.tom caMO• aionocpeAiia c.yji'ininn, nero n AH<})yniia Aiieumi necity roAH, wen»ajyhn cBamira r> ;to 10 MnniyTa no.noobctjioct CMcra ]vinflip]i»y GanTcprija n yjraiiiTaBa mx. ■/icaj Tejia, m Gh ucjio tpao Ghjjo M3j10.51te.110 Heiiocpo/unoM caiMO uito je ono ;ijejcTBO nerupu nyTa onopnjc. �»TAJPET« C tp a n a 120. yTHuajy cgwnftHe oBeiuiocTH, ocom rjiaiue, Koja Tpeda ja je 3aK.uoifaOHa. IJpu cyinaiby hma jicicobhto jejcTuo •KHiJioTa iObctjiocth. Orna M3aoH'j»a jaivO anojeibe u hh-mc oc.i060basa m io He eaato o j cyiunniiirHx tchhociih, mero H OJ prpom™x MaTepHja y H>a\iy. BernTaM cruopeHOM tootiotom ijojanasa ce npopoc oiocHjauHje, a THiMe ce yoiireBa ja. ce y Tejiy HCToaie cyRHHiiie, urreTHe Maicra (npM roja33iocni) h carope wenoTpetiHe KOJiiHHHHe iueliepa (aijw mehepHoj Gojiocth) m orponire (MaTepnje (inpH j)<yMaTH3My, rHxiiy, mojairpu, h jp.). Objc Tj>e<5a Ha<iroMeaiyTH, ja je cjHHLniia cbct.ioct. i,ao ih 'irejoiBOJbHa, mremia aro ejpaBJBP. Ako ce Tejro cyBHUie si3Jiaace cbctjiocth, nacTaje 3aiiajbeH>o Koace, H3.THK «a oneKJiHHe: Kocna jaa;o nonpBemi, cr.Bapajy ce MexypH, oceha c e 6 0 ji, a JiocJie, hokojihko jama nacraje jbyiuTBH»e Koace. Ako jaica cyariana cbctjioct cm im o jejcTByje na K03«y, onja oBa yTBii,a,jeM xeMHjciKHX cbct,70cbihx opaROBa oionpmiH u Kao TaiKBa Gojbe yuiHja y ceće, oyBHiii|Hy, JUTemiy uro ojpaBJhe, KOJiH,miiiy CBetjiocth. IJpiia Goja Koace y craiioBinHKa JKapirax mpejejia Ta'Kobe niMa y jio ry j a caxiyiBa ymyTpaiuibocT Te.ua o j npeKOMepnor jrra p aja cbctjiocth. I7o pe'iHiMa (jfuf.'iocoijia OneHcepa mmbot je npH.uamobamiibo yHiyTpaJiiJbiHX ojHOca opraaiM3Ma macnpaM cnojbaiinbHX ojnoca. mro cc u y OBOiM nojaBy jacno o rjie ja . K. IV O V đ JN O V IĆ (Povodom članka u »Književnoj republici«). U zagrebačko-koprivnickom časopisu »Književna republika« izašao jfe jedan napadaj na Iva Vojnovića. pje­ snika Smrti Majke Jugovića i Dubrovačke Trilogije, u kojem njegov pisac g. M. Kfleža. između ostaloga, vefli i ovo: I. Vojnović nije nikakav književnik, nego književnički amater i diletant. Njegov stil je tipično diletantski. To je vječna prenatrpanost bojom, poredbom i slikom, parveoijsko naigomilavanje sukna, svile, čilima, čipaka, pretež­ no namještajnoga gradiva. Odatle njegove dekoracije koje uvijek stoje kao kulise. Za to je počeo pisati drame, jer dram a rad i sa dekoracijama *i kulisama. Doživljajna podloga njegovih tema vrlo je bijedna i ograničena. U Iva Vojnovića nema nikakva znainja. Njegov jezik je reeitatorski plitak, lažan i prazan, jer nema unutrašnje di­ menzije. I. Vojnović je kabinetski dekadent, koji gleda na život kroz vrlo uski kotačić crne vla&teoske reakcije. On nije nacijonalni pjesnik. Nije psiholog. I tako dalje, i tako dalje, na način koji 11a više mjesta odaje da g. Krlcža nije pogodio ni sadržaj nekih pjesni­ kovih djela, niti pozna sredine koje je opisao, niti prilike iz koiili je ptfesik proizašao. Tu se veli i to da se je pjesnik neovlašteno izdavo za aristokratu, grofa i kneza; a kad tamo. I. Vojnović se mije nikada potpisivao ni knez nj grof. (premda je jedaai njegov pregj uistinu bio ruski grof. za vrijeme carice Jelisavete), nego ga kritičari rado nazivlju pjesnikom aristokratom i knezom pjesnikom zbog visoke otmenosti njegovih dijela. Povodom takvog, posve neknjiževnog napadaja, do­ voljno iic istaknuti dvoje. Ako I. Vojnović nije nacijouailni pjesnik, čudnovato je, da je austrijska vlast godine 1914. progonila i takvog neopasnog »amaltora i diletanta«. Ako je to samo diletant i amater, nejasno je kako su mnogi domaći i inostranski kritičari, nemoljeni i neprimorani, toliko hvalili ovoga E p o j 8. pjesnika. Na to ima jedan djelomičan i nehotičan odgovor u samog« Krleže. On veli: »Uz ove negativne momente, dolazi i p o z i t i v a n da je on (I. Vojnović) u trobojno vrijeme osam ­ desetih godina, kada su kod nas cvale rodoljubne davo­ rije, i sve se pohrvaćivailo i transkribiralo za biscrnicti ili brač, ipak, kakav takaiv, značio jedan izvjestan knji­ ževno uslovni p r o g r e s , u koliko je danuneijevska fra­ za progresivnija od krčm arskog zagušljivog malograđan­ skog m entaliteta«. . . Izuzevši danuncijanizam o kojem nije osamdesetih godina kod nas bilo -ni govora, ta stavka sadrži jedno is­ pravno gledište s kojega treba prosuđivati Vojnovićev rad . To jest treba uporedivati njegov rad sa domaćom sredinom i uspjesima njezina rada. Onda će se lako usta­ noviti, da pjesnikov rad znači stvaran napredak ne sa­ mo sa geranijumom, Perom i olovkom, Ksantom i Psycliom (radovima osamdesetih godina), što bi se po sebi bilo dosta, nego još i više i sa kasnijim djelima, od1Ekvinocija do Malškarata ispod Kuplja, s kojima le počelo no­ vo doba u našoj drami. Između ostalih netačnosti, jednai je od najkrupnijih ova: *1. Vojnović uživa kod nas gotovo jednoglasno pri­ znati ugled prvorazredne književne sile. Taj ni po čemu osnovala i sud 0 njemu kao književnikiu. poprimili su o d r r a k r i t i k e i n e k in e z n a .tn i p u b l i c i s t i n a. s t r a n i , koji, što je najinteresantnije, ne poznaju ni na­ šu književnost, ni našu sredinu, nikaiko. Tako se je mo­ glo dogoditi između ostaloga i to, da su Vojnovića naz­ vali Jugoslavenskim Ibsenom i da su ga usporedili sa naj­ većim imenima svjetske kjnige.« Istina jc da su neki inostranski publicisti' nazvali 1. Vojnovića južnoslavenskim Ibsenom. ali ko ili dobro pro­ u č i , dolazi, kao Camiile Meneclair (pisac stadije o I. Vojnoviću u pariškoj iRevue MondiaJe), do zaključka, da su to dva različita pjesimka. Za to i Vojnović, bio manji ili' veći od Ibsena. nije naš Ibscn. nego ono što jest. S druge stnane. inostrani kritičari publiciste nijesu mogli primiti od naše kritike ništa, nego su je svojim studijama i člancima 0 I. Vojnoviću protekli, jer 11a h rvat­ skoj strani nema dovoljno kritike (savremenih m onogra­ fija. zbiraka studija i t. d., što je u Beogradu staro pra.vilo) ni za domaću potrebu, a kamo li za upotrebu spo­ sobnijim i naprednijim inostrancima. istina je da svi inostranci koji su se bavili Vojnovićevim radom, ne poznaju potanko našu sredinu; — i upravo činjenica da su i bez poznavanja naše sredine više manje dobro razumjeli našega pjesnika, dokazuje da Vojnovićeva umjetnost sadrži u sebi one uslove koji su nužni da bude shvaćena i cijenjena i u inostranstvnii. Ve­ ćega priznanja joj ne treba. Ali ne valija misliti da svim inostrancima koji su sc bavili radom našegia pjesnika, nijesu nikako bile poznate naše književne i druge prilike, jer Alfred Jcnsen (Šved). Taidija Grabovski (Poljak), Jan Hudec (Ceh). Giovanni M ayer Cltalijan) i neki drugi (priznati književnici u svo­ jim zemljama, a ne neznatni publiciste), to su prije svega ljudi koji su po često bonaivili u našoj domovini; a s druge strane, sve su to dobri poznavaoci srpskohrvatskog je­ zika. Oni su Vojnovićeva djela proučili u originailu (osim M auclaira kojih ih je čitao u štampanim i neštampanim francuskim prijevodima), te su ili ocijenili samostalno i nezavisno, sa općenitih umjetničkih gledišta koji važe po svuda i uvijek. To je d'okaz da Ivo Vojnović spada u one rijetke naše umjetnike čiji radovi neposredno vežu našu narodnu prosvjetu sa kulturom većih naroda. Arsen VVenzelides, �E p o j 8. C ip a n a 121. Jena B- OcTojnfc: II ope, ope. . . na npeopaKi. — nopaic no icopaK, inu; no nei; — Bori,ona'hiocth npyr; ne'i'iia Aty iipoMtnia j<yvnuiH hhji>, jOUJHHO cp<¥tCTBO i||Jiyi\ HE.ll/IKH OPAH A xom '.My okjihjkc y Cyurna u iii!03;ia., Aana w nohn, o^eiieii y cjajnie h chbc Marjie OHBJKMe orprane, naiiicM ITjianreTOM xoftH • na ope, ope, ope__ Ppaflone h ro]>ja ceje, W .Mopa injT’PHif.e npaaw . .. Ope, JIH.KO My ne uha« 6pan;ie, iiHKO are ror^e sijiyr ca KojnfM Bejrmcn Opan paa«.. h h ITo^ TBp^OM 3cMJbHH0M rcopoM najrn KaiMeibe acao jry'ie; Maiajy<iiH rope. na nx, Kao itan^njia nyHa yjba, . c nodpiosKjefti ibarconuM Tpeće, Hđixa n ,n»y.ii»a. n errpaxon.THM nx onpeM no/patiKe. IIIto je y npa^aBunim /inrao, nonoBo pyiim, n oiieT ope, Opaska, rpaflji H IIOBO ncyui!JKo... y CBOiMC BO’miTOAie xoAy Hr.Kon'eKe .tciiotc fipniire -u panopanaf H Aparopenia AoOpa ympe na ranila rpa^H... KaA-Ka.ua no ll0Be.'iancTny Avfionv naope opa3,ay na eaeiie mociuiMa Kao comoiiolm Čiitiihm h itpBJi,y TorvioiM 3a.inje, Aa JienniiH, irjieiMeii'HTiij'n jiH'ie poA. A naa cc oner upara upe« OBH.M Opa'ioM hcj'imhtomim — Ahivio ce JhyvHCTBO ko <3y)He ae.ie.He. rope; — n moče Ji* jtpauba®, ropanc iijioa om ope, ope, ope... • Ii HiHKO ore bhac. a«ra;aA TajniicTRenor Opana IIHTH My- :ta'iy XOA, mi aavia^ JnDCTpyMeiiTa. . cofiOM Hobck. aomoTapn ii \ipe (flf>ojehii onoje 3aejiyre m jierra. KaA- H^icaA caMO na.niH CBomiiiKe Maae — CBor y^t»0jieAe 3y6jbe;— ocjiyinme ,iyxa enor i .* i h npoinaiTivhe: B or... Jena B. OcTojnk: y nnj)i;yTOM .'ieu;ui he na,-\ ja.iaca bom h.iibo.m. p P A :jro B O P y ar.-u macnnKa' i;ojn je y neicoM cjcpnBenoM \v ry c a c a m o d 1 0 ° GOBOM (Ma HHK.iyai »Momčilo Mopn«.) • Moj je acHBorr Kao uoKouiiena s;mn^ui nojfipana li.msa. orpaboBa ca Tpn.nr;oM, ;^ b.i >hm jioaaMa u <5o,vbnnaim\f KvminaMa. Xohy .in ohyt^e.iy n aanapiaosii,eiiy m.uny na Kojoj nn imina noMa iiiTa,;ra nalje — no;i, KacH.v jeceii aa ppeM, cejeM n 'ieinui neme n.'ioAOBe? A liiTa, ano y no.ia iihmc yMpeM? Mjih miiiycTHM cBoje onpoMaiiiuo auacinuiiTBO ndta ocrane nycrra paarpaijoua ja.inja? /(a nobcM na ryl)a frorara h liJio^Ha- uojba-, ca ko| hx ce AH/Ky ;i.hmoiiii Ofl ne,iiHKHx iwTapa. T^e ce y c.nany .leuor ;kh-‘ noTa, odnji.a n pa^ocrn pan-nenče necMa, cBHpna h khkot rooOe na nao CTapoaaBCTna Pyxa naOnp'iHM KJiacje Jfna artvre.iaua n Har.neflaM ;;a na Me na^ne MH.UOCT fioraror nenor Boo3a? HOcMHiia, cauecTH Moja! Ma a« Cm ee uaiiioM yoori>M h cai-DHBCiiOM j\m y ;tpaha.’ia ca uynnM rtpujioM iianaruipuena upu.a n na mh.’iocth .VAeJb.ene xpano ;iyniHt in. parrajeM ce o;i xe6e. liocjiah.v ;iyx CBoj cnyAa, Ky;(a ra caMo movkč oaiiptu Mncao. A ja hy c.r»pai)HBaTj[ civojy u.HBHuy. /(ohn he .iicto; HanuKnyhe B.naTOBH naupBeHnhe Koju Mau h noJbcKH KapaiKliH.i. rijx>Jiaaiihe riyTHHnn h naMepnunu. 3»ycTaBHhe ce ncnijH uor.ae4h, oAMopnhe ce neKoje yMopne aeniine na cbouccm ne.ieHH.Ty, a 'inja ro;( JbyiMta Mircao noMii-ionahe HenofmaTora cejana. (’an|>ehe n.io;i na iciaTORUMa ii ma­ mutu ur.nune.Ta jata imma ;\a ce naxpanea Ca ne- ^ |f'Be'nm M,l ) 11 n^',HHa,‘- llajoBeT-irnje cy mu mjtc.ih no()er.ie, OAieie.ie. Pa3Bejaiue ce, 'innn mh ce y neuonpaT,' paanecoiiie nx BeTpn cyMopiiHx ;iaua n aayjo 6oTOBa. A Moja Ayma ocTa;;e caMa, Apxhyhu itab c«moxpano cnpone na uyT.y. (’Tiicia cc y cnoMe TajancTBeuoM nyiy, Om iKmć u ooohaja, Om cy;ja. h pa^oBaiba. Tyno ce non-ia.'iH v caMv ceT>e. y rp'i oc caunja na iiiftiiaT (’ABECTIi: »Tprun ce, oi;aMen»cua ;iyuio! BTiauir, panteon, iiorinu Taj tchikh hjuuiit y nojn ch ce yMOTa.ia... Th, uoja Apyryjnni ca Aanno H3yMpJiHM npopopuMa ,h KpajbOBHMa, th, noja Kopanam ca nBeoAe na nBe3AV ii pouniii y ;iy6nne ne<')ecKHx r»en;piua Kao .h y ,iy<>HHe cnojnx 'iejRiba h r»o.iOBa, th, Koja xohem ^a ch 6eoMpTiia ir TioJKancKa, ra ;ia Tyryjeni aa 0Aoerny.raM MiHC.THMa? ilorJiCAaj 3eMJby, cbct, T.yAe!. .. Iiol^r ica AOMOBHMa cnpoMaxa, nocpehuiiKa ir n.TOTHnana. TIoTpnjKH CHJinc, nenepne, 0Kpyrae h ,CBe cnpeMiie jip. Te uao ne3na.inuy h c.ia()0THn>y ncMcjy n noHnne. Banajyhji ca ceTie n.!iaiHT Ma,ioAyuija HacMcj ce ropAO u iipeopHRo...« • (’aBecT yMyKne; a Ayiua yTOHy.ia y ce r.ijrra: Aa th he ce ca xyKOM BpeMena ti y inyM,y namoTa iiohobho nparara oAfierjrnne ca noiioiiHaim nyTena. JT,a. .ih he jacuHM macoM « caMo iboj nnannM jeanitoM nplinara, ;m *iyjy toiiot OMPTH, Aa ce hccmc rnrra caM ca cbojoM Oojiom h Aa ce TjK^a iioobctoth canaTHHH,HMa Ha xy;ioj oBoj aBonAK... �» r A 'J P E Ta C tpaH a 122. Mi/craijia Atmajtjfiuh: 4 B E rE H E P A U M JE S p o j 8. iianpe4 y pa4y npoTiiu ohhx Mpanibauca, upornu cimx. ICOju XOhe OBOjllM OTJIOBHHM•1>;I40M 4a ime IIOrtBOjc, irpoTiiiB HOMopa.na n cbhx 4 pyjiiTB0HHX iropOKa. Šanpeate cy bcjihkc, ajiH hx ce no Cojmo! }Jama MJia40CT cnamia je h jaica h ona yiBeryje y ceCn jkhbot. Mh umeMo nyHH(M HineajnHSMOiM h tbiviom BepoM y noCe.;^', jep como aiame njueje woiy n HiMajy caunrcnnj.v GBfuica h JiajHcaiiiaTiinjH nporpco 'ioBciaiicTim caMo je nocjitviHna <5oi»0e naMcl)y CTape h «one ireHepaHiije — n3Meby nac tfOfi « uaiu«x OTana. To np<vtH aa one jipgrirarce ih CBa BpencHft. M.na^a renepaipja — jifftifl' — BH^e nanpe«. Ona ce -pe^oiiHTo aanoc-H iao- Cy4yhiHocTH. jama G^faHocTM, npaen ocnone aa cpcniniju h canpiiioHJijii 3KHBOT, noopana ^aJbe 04 ca,wiiH>nne. H Tamo 40Jia3H 40 cyKođa H3Mel>y MJia^e 11 CTape rernepaunje. Ajih juto je aaaiax •MJiaije rraiepanjuje jann, iiito. cy Ata Nerćes: joj uHJBCBii oflpebcmnjH a macryn oMPJmjii ti <vpaxcHiiju, IZ „NOVIH LISTIĆA" to cy h yoirecii Behn h Tpajurnju. lipu cTBapan>y ćhhx Behnx Ae.ia Chjio nyjnypOHX, oiojihth'I'Kihx <hjih cohhOdrediše mi jednu našu varošicu. »Idi tamo, nauča­ jaJiHHi MJia^a reiiepanHja — 4ou;a — HOCHJia oy yB«c hapjaji <SywyhHOCTH h nporpeca. Ona je yBeic BO^uia vaj i sveži konja gdje gospodar k a ž e . . . bijaše mi nare­ oropnoHy CopCy upoiniB yKoiiOHor KOH3epBaTH3.Ma 11 đenje od viših vlasti. yn0K je <noCe4HJia, 3ato jep je HLMa.ua caiHKnnjy <5yMoja mi savjest nalagaše, da ja ipak gazim trnje i /IvhHOOTH. H K04 Hauie CTapnje reniopa/ipije, Haurax OTapa — iHaui TioicpeT unaanao je rpajy h anaTeMy.*JDeTHMOce caMO ocnyTKa »PajpeTa« h cbhx oct£Uihx iTyjiypinix HircTHTynHja. K04 cbhx ob&kibhx noj^pera r.ie4a.TH cy nac HenoBepeH>eMf peouniaipnjaM hjth oCjlhraTHHM oiMajroBajKaBaibOM, na3imajyhH Mac HeBajbaJbLflHlMa H 3JIOHHiHHHMa^ A jih CB, OMJRpHIia y TOMe iraje 4ajia cmocte. Orynajia je Aarffie^ -hcoCh'ih'hm (mjnesjLemetM h ejiaHOM h o^rojHjja y OBojHM pe4iOBH.Ma <J>aHaTHKe 3a oi4ejy, a to je-fino ttjirh aio'ierau Haniep cb&ich ycnexa. / ,uP*Ž^***Ž H 40K CMp mt^ hooh.tih cjraiKe OBera y w»™ yHcte .irenoMyH6He hhth HHTep^pHiMa, hhth taHarna, hhth MpjKibOM, ,v>T.iie je istina crapnja roHepaiurja xieiiaf 4 a C.vvicmo Kao h OHa, 4a cb. jih iKTpi.pima opaha nehvcoCho Mp3HM0, tjiojkcmo h KOJBPMO. XTe.aa u|iJ||e,caneTH oOpynoM 3ienpaw. XTCJia je 4a jKHBomo y ;BepOK1H1M MpjKaa/Ma h paTOBinrfa. Ii to crne 3a nac m Haiu HanpeinaiK. Ajih mh cimo iipoap^m atiHX0Be HaMepe.lMH ne Bepyjeftio OHoj remepaupjH, noja nnejia bia co6om h ne bhah Hanpej. , h A jih 4a nođpjniMO h zobeno 40 ecTBapeH>a CBojnx ipjbeBa mh MopaMO ctbophth jecaji (|>poHT, Mopavo pawe 0 paMe y 6oji6y, i;ao ohh iiito oy ctbophjih <J>jk>iit. 4a 4HpeKTH0 Hjni HHZppeKTHO iyHHunyjy nnejy 6y- 4yhH0CTH, 4a pyme Teoicjbe na kojhm je j<w®no Moryhe oč-Hr.vpara oncTanaic h iijx>rpec Ham. HeK ohh o«Tafly, nen ce rp^e, ne« ce Ha4PHKyjy, HČKce ne'iHo KOJby 40 cpjKH 40 HOMOjieiBa, 40> k jebali hc nakana h He H34pjKH. To je (jiopMyjia CTape rene- papnje. Ciie to He 6h <5hjio Taaco (jmmjiHO, Han Cm Te mneje Haocra.iie usojinpaHe 11a renepanHjH KOjn Hecraje h na4 aapaaa ne (m npe.naQH.Ta h na M.iab.v renepanHjy, na roirepanHjy noja nacTaje. H mh ^anac 'iecTo onaacaMO TaKaB a(%p4 TaK®y aHOMajrHjy, 4a miioth ®3 MJiabe reHepanHje imocto 4a itpone Hajipen, H04rpejaBajy CTape HJKHBejie H4oje npomjiocTH h 603 enepraje h .iurmraiiy ša CTa'pnjoM reiiepaujnjoM. Tlporn TOMy Tpe6a 4a hobc4om0 Haj'/Kemhy 6op6y, jep naMa, 4ainac, ijoračejb tojihjcone aipera 04 CTapnje renepaiijHje, kojihro 04 neivHX ejioMeiiaTa icoje Tpe6ajy, 4a cy c naiMa a ne (iipoTHB nac. Mh MopaMO saTo ctbophth jejnH'HCTBeH (JipoiiT na iiporpoc h 0ymyfeHOCT. He CMCTa nac iiito c,y oniH 4anac noCe^cHip. Ohh ce HatHiwi»yjy, 4a Hnnpme H0cjie4 iiy yjrory, a 40 nac CTOjir 4a Taj lrjionec iiooiieiiniiiMo. OaTo Oea KOMiipoMiica 11 Ceu coiiTiiMdiTajihocth CTynajMO da* pošten prosvjedujem i mišljah, da me moji narod čeka k’.o ožebao Sunca. I baš mi je Jijepo. Slatko je i slavno za Domovinu raditi. Oovfrrim, predajem, naučavam. Noću razmišljavai-4ia treba da radim, a danju pune šake posla. Jednoga dana pun mladenačkog oduševljenja idem kući -i'z hram a Prosvjete. Preda mnom k’o- nairučen ide neki žandarski »vakmajstor«. I on ima svoju misiju u narodu i svoje naređenje od viših vlasti. I njemu je gla­ silo naređenje: Sveži konja gdje gospodar k a ž e ... 1 on ga je tačno ispunjavao. Ide gordo žandarm, slijedim ga ja nogu za nogom. Sretaju nas naši ljudi. Idu imućni i siromasi. Svaki važno gleda u «vakmajstora«. Duboko mu se klanjaju kršteni, i skidaju mu svoje kape, a »temena« mu čine njihova islamska braća. Mene tek poneki pogleda i dobaci mi: »iBomoz’ Bog!« Ja mirno idem svojoj kući i mislim, kako je Švabo lijepo vaispitao ovaj naš dobri narod. Hoću li ga i ja slijediti? I tužno je tinjala moja luč P r o s v je te ... Konjic 1902. • Pitaš me, Hifzija, šta radim. Kao i svi ozebli i ja po­ zdravljam drago Proljeće. Sjedim u parku Cara 'Du­ šana i parčim. I Ti znaš da »parčiti« znači »izvaliti! sc na općinsku klupu i tu ljen čariti...« Ispred mene prolaze stari poznanici i prijatelji. Ve­ selo me pozdravlja onaj naš nekad slabunjavi ahbabina, što ono bijaše pun ideala a sad narodni poslanik. Kako je samo čovo odebljo. Pa nije više ni nervozan. Sve mu ide glatko. Prođe i onaj uvaženi Član naše Umije u autu, a malo čas šeta Obalom sam samcat s novinaima u ruci i naš slavni novinar, prosvjetitelj. Sad će i on komodno, lijeno u svom e salonu da se zdravo spusti na mekani fot e lj. . . Vidton i Tebe, naš književnice, kako još jednako nosiš listove, rukopise i bilješke. Pišeš knjige, ali ne one što T i hoćeš nego one što publika 'želi. A ona hoće da se po svojoj volji »prosvjećuje« i vaspitava. I lijepo je na ovom e svijetu. Sve je srećno. I ja sam srećan. Pregle­ dam novine, no ću li što naći za nas ozeble, a onda šta au„ zurim u Miljacku. Rado gledam u taj potok, koji me sjeća na našu. malu, mutnu politiku. . . — Pom oz Dogi — pozdravi me jedna obična naša radina duša ? sjede do mene na klupu. Taj je od onih pto su mu pokojni Kranjčević, Šantić i Ćazim oduševljeno« vruće cjelivali žuljavc ruke. Cisto mi ugodno što je u mojoj blizini. Razgledam ga. L ite mu naboramo, oči pune �B p o j 8. >f A J P E T« zbilje, ruke žuljave sa nabreklim žilama. Ovaj opet oživi ii mojoj duši stare misli. Probudi mi se osjećaj čovječ­ nosti i ja mn kliknuli: »Bok ti podigao!« Mi smo još zdrava krv. Sto veliki Krade, deiivo razgrađuje, a mi ćemo sitni to da popravljamo!.... Sarajevo. Sjedim na ćefenku Mujagina dućana i odmaram živce. Reče mi liječnik, da se ne uzrujavam i zato, da ništa ne mislim. Zagledam -se u jednu određenu točku, što znači ništa. Svjetina se ispred' mene izmjemjuje u šaro­ likoj slici kao u kinematografu. Usprkos moje »tačke što znači mišta«, silom se vraća pažnja, sad na ovo, sad na ono. Oči mi jače ostadtoše na čovjeku, jednom iz naše čar-. Hey.mja Caxup: ' \ TP3AJM — Hogcm. — • (TIpfiBOfl c Typoitor). PycKa Oa.ncTKiiir.a Mauna HimnoM, noja jejtOMi.ua H3 Byrapcice, 6n.ua je anraucoRana koa Chatie noire (iiiaT-noap), ivtje je AOuafR'H.ua MO/ic;^ HajRche cuanJbe enoje yMjemiocTH. noinmie lipHJiijice ;t,onnje-ue cy pocTa onaitux yMijeninna y HapnrpaA, pa ćnc Karane, 6apoBH, ranjeTpen u Apyrn erabjiuceMamr6H.au cy Tipcniynjt0Baicux TiMioim. He Mouce ce uopehu ;;a Me^y nama iiHje 6hjio u yMjenmica, ajm ,je 6/mTo u pnamTa ,npyror. /Khbot h upu.™Ke naBpmiMljrc/CBoje. Ono iuto joji«< Ka;'t BpirjcAiuo icao y3*>p, u hito ce je uyBa,uo oa cbuj«rra h Ji»y/pr. raje-uo učene, caah je lerneiueiio ,na nonopiiHuy, npe^ crarjeT. wa npoAajy... Bopiira ce npothb Tora unje Moryhe; ony npjaiBy rpeoa irocMaTpara eaMO c one CTpaue, noja ce^onaBa n aico joj n^t^fiL] uceMo Hahn onpaB^aite. y iipomnnoM cJiy'iajy Tpe6a. nca.uHra obhkobc nepune, jep nnjeoy Kpnne cBOMe na.^vHaMa na OpHjeiiT,y to je jom yBnjeic tmiiko cxnatht, jep naui uchbot je Muoro pao-UHnurajn oa fKHflora, urro ra učena npoucHRji>yje y Enpomr. ’Ho hh t.v uteuy, mro je cto noTnyno na.ua n uito ce npđ/taje crnicom •ioBjflicy ne mojkcmo ocyAnra. Bap ja Kao učena ne Morv to y,iHHHTH, jep Mauna HnanoBa ne ;ia mh ,ta ^BpuuM je,taH onhenuT qyA, Aa cy CBe one icoje cy na.ue. n Koje ey nponaue nornyno H3ry6jbene 3a ap.vuitbo. MaHna HraHOBa IITarajiora noana.Ta je 6anenn;HH,a OTMjenor papnrpaApeor napnjeTea, Ja cam to.uhko nyTa HHiJia rjiejtara H>e3nuy .vMijeraocT n yBnjeic com nouca.uH.ua, Aa je Mopa.ua je^noM n lIlara.uoBa npoAara CBoje Tujcjio, Aa H3Apwaje ona cTapa n cjrajerra n 6paTa r.eg pyjce h yKonennx, cMp3uyTnx nory. To je Tparatn.ja o^iHTeji)« — to cy nocjbe,THne paTa... Jo/une Benepn Kajia caM AouiJia c MojnM npnjaTeji.HMa y Bapnjcre IIIarajioBa Hnje Buuie nrpa.ua. Huje je 6hjio. YnpaBa nnje 3Ha.ua KiyAa je omuijia. lipnje na nenep nrpaua je ji.vao n onnjia ce, Aa cy je y ko­ ji mua opnea.™ icyhn. Taj ;tan nnje. jouuia, Ha nenep yamaBa ce je Mopaua nciiipnnaTH naAOMjecTnuuin je neicoM c.na6njoM chjiom. Ho Maune Illarajione unje 6n.no hh cjinjejehnx aana, na je ckojk) iipomao n wjecop, a Aa MaHna unje jiom.ia. Hapanoicn oiyojiHKa je 3a0opaBH.na, Aoiiiue cy AP,Vre aprocmne n cTBap je 6n.ia pnjeinena. HauoH Mjecep Aana, Ka,ta can jom je^noM Anm.ua y BapnjeTe, onaan.M y .noaicn noanaTO Jinpc. ynpano y C tp a n a 1Ž3. šije. Bijaše to čovjek trgovačkog zanimanja sa devizom: imati poštenu mušteriju. Na glavi mu svilena ćaJma i ijepo uglađena brada, a ma nogama inestve i firale (postule). Ide skrušeno, pobožno načinjena lica i najviše gleda preda se. Drugima se prikazuje da je potpuno čist od opačina ovoga svijeta, uzor poštenja i mnogo je ra­ stavio od drugih. Zato treba narod da mu pokloni! svoje mušterijsko priznanje. Cesto gleda u ćitab, a blago da­ nomice gomila. »Uli! trista mu. .. uobrazio, da je sav moral u nje­ govom muraji'skom hodu!...» rekoh i, počnem da se uz­ rujavam. Sjetim se šta je liječnik, rekao i opet se zamislim i azgledam u svoju »tačku što znači ništa«. Svjetina jed­ nako ide amo, tamo... Jioucn A-o MeHe. Tue^aM, r.ueAaM n npenooHaM. JecT, to je HlaTHJiOBa!.. Bunje/ia, onajia, Mpuiana, cjeAU.ua je Mauna IIIaTHJiona n rncAaaa n.rpy. Ha u,e3Huy Jinpy ^njia je%rjL, neica 6oji, cjera, noja joj je o,nyoe.ua cne oho noKpenio, oGnjecHO n noceuo. TjieAaua can je n 3auHMaua Me Ta ucepa, Ta nponajia uce.ua na nojrycBH‘jeia. Ona je Pnašnjia Aa je tjioaum, Aa je npoMarpaM, na ct* eaucp4j.ua aa onoj neunu-H npun moiimp. Ho ja caM je rJieAa.ua n Ha iconny ce o.Trny,injia yino3naTH c MannoM, Aa AoouaM aauiTo cajta ne nrpa n sauno cy Tyra n ejerra npeiJpH.uiT meonuo .uinpe. nocjiaua caM joj uapry no cjryucnTejby n r.ueAajia caM je icaico cyMH»HBo oicpehe KapT.y y pypn, Kao ,ia ce nnTa: IIlTa he Ta učena oa Mene? A OHAa Me je norueAajia. Jlyro je raeAajia y Hainy Jioucy, on'Aa .veraua n H3ry6n.ua ce. HajcvtainiyT .nv6ji«ica none annavAiipam h Bnicara: — MaHna IHanuiOBa!.. Mauna ILIamuoBa ... Ona ce Bpani y Jiomy n 3axBajra ce ny6jinun. Haa Tora oneT cjcAiie na cuoje MjecTO n nocMaTpame ny6jimcy, icoja joj je Ma.uo na« Tano o^uieBJbeno njbecicajia. nocjiyucHTejb nonjua Ha BpaTa Harne .uouce. ybe n npeAaAe mh Kapny oa Maune HIaTH.uOBe. J a caM ce Ty Benep yuo3Ha.ua ca UlamuoBOM n 3aM0JiHJia je, Aa Me nocjcTH koa icyhe. OHa je npnxBaTnjia Moj nooHB n Tjtehn Aan AOinua ic Menn, 3a jeAuor KHuiOBHTor AaHa, icaAa ce Hnje mot.uo nnK.VAa Ma.Kn.vTH. nopaAonax ce meonuoj nocjera, na nonecMO icao učene npnnoBnjeiuaTH o cBeM,y. J a caM ce HHTepeeoBajia aa Ib63HHy yMjeT.HOCT, 3a H.P.3HH JKHBOT H MH CM0 yrO,T]HO npoBeuH neicojmico cara y pa.3TOBopy. KaAa je uonr.ua 3aM0JiHJia caM je, Aa Me jom Kojnuj’T nocjern. Ona je oćehajia. JeAHor AaHa Aonuia je MaHna ic mohu, a.un caM OAMax ocjerajia, Aa HeuiTO TpriH. Xnjejia caac je Tjeumira, XTjeua caM je pa3BecejiHra, a.un mh nnje ninjio 3a pykom. Ha Moje nHTame: inTa joj je, MaHna ne oAroBopn HHurra, 3a)TJie.Aa ce npeAa ce h v3Aaxny. J a caM nonoBHJia nuTame, a OHa Me nor-ueAa Ty5Kno h pene: »TpnHM... Zfab.V mh TeuiKH nacoBH, na mh cne iionpuu, CBe 0Mp3He. Eto h Moja nrpa h uchbot h cbp mh je MpoKO. J^anac caM Tpimjia cTpaumo h nonijia caM BaMa. .. He3HaM, a.un mh je koa sac Jiaiane. Bh Me ruefflaTe. .. Bn MHCJiHTe, Aa je Moj uchbot CBHjerao n noicpeTJbHB, icao Moje rajeuo? HajicauocT!.. Moja je Ayina Atpanna h iinnaa cynpe nehe Tano aacjara! 3amjio je . .. ! 3ainyra jeAan nac, a onn joj ce opoce cy3aMa. Hobuau py6au; n oTapc hx, a OHAa pene: , __ �CTpana 124. > f A J P E T« Bpoj & Mimnjer Monjena na cnnjer.v, Monjema, koju Me je iipp- »HeMOjTO MP Ć.VJHTH IIO OBU1.VI OV3a.Mil. JIcTHiia, y FuuuiiM o’iHMa .Mor.v r.iiTii jiviH.a npojniia jkphh, a.'iir... II0J>0JII0 . . . . IlnaljPM H3 Kyhe n ćpno im* ciivctiim yoiinii.a*iaM y a.'iif niK'a.M vBiijPK 6n.na ... Kano cavi jouma y cbiijpt, Kano cavi cc npoja .na nolv.v brm pehu .... 'Ja to jo Tamo ra.ii.iTy, a ojacne na hvnpnj.v, rjje ca.M voe.ja i.apTV. Ivpanco npnjcMe MOi;a.ua caM na jc jialja ii.peuv.'ia. Ja oon’ino, a-ii11 hy navi nciipmioimjojaTii, Kamo ca.M ce giieT TiOBpaTH.ia, kako je Moja jynia. .vcKpejia, jnrjia ce, ca-M jpxTajia oj y36yben>a,, cTpaxa, nora .th. Hhhh.tio ce, nao ja nni;aj nehy cn'ihn na OcTpna. Hokojihiko ija Kpo.3 'IHCTHJIHIIITO T.Vl'P BpaTHM Će jjeRIHHaillCTB.V H OPTOBHM onaj jkhbot. Eto Ta -lita oaeMPim ćope. ce y n.vTa caM Typnna ■pymy y ii.ejpa, n onmia.'ia op.viKje. Jlaba ce npnMnna.na hhjb.v n ja caM npna noxp.in.ia Mojoj jyniH ca aćHJBOM. y Mojoj K.yhH y Kojoj aeacH oTan; MOCTy. na nnn je CTaJia CKO’MHJia caM h no.'ieTima. Kao ivi njen u ćpaT Cc3 pyite... Ja cavf ce OBjje y HapHrpajy yno3na.na c jejHHM ja mc iieivo roiiH. H>eroBa Rima Huje jaJiOKO oj npnjcraHHiHTa, je.p MOBjemoM, anao ce Hnjani. Ojivnajiio ra,M ce vnoana.nn ćaM jna nyTa jojra3H.ua y n»y. Bn.no mh je nocniaTO CBe, h CMaTpa.aa caM ra Kao h crne jpyre Moje yjBapane. Ho BpeMeiiOM onnnima. cavi icoj n.ora lieniTO ;ipyro — ran pacnopeljaj n cTapii c.rryra, Kojn je jejniiH n.vnap oh' irifje' TpasKHO oj Mene ono uito cy cbh jpvra — icyhe iipeiio 3 H M e. /Jan je Ćho oćjianan, TM.vpan. Menn je ćhjio CTyMoje Tnje.'io. IIpiiito tomjio h vrojno ocjeha.ua ca.M y meronoM jp .vuitbv. na cavi ra none.na n ja rpanaiTn. jcho, jep caM y nać.VHH o6yK.na JiaiKH orpTan. Ho cbpOh Me je npaTHO i;yhn n paaroBapao c Mojn.M ouom jejHO, jom caMO nemo-iHiKO Macama. . noMBĆJiKM y ce6n. Bima caw npej K.yhoM. norJiejaM y npo3o]M>. Cbh h ćpaTOM, a omi ra 3aB0,nimH. En.nn cmo cbh jo6pn npnjaTejfaH, na je nei;aj ocTajao c na Ma h 3a iianiHM cy 3acTopn cjivniTeHH. npnxBaTHM 3a p.yMHny Ha npaTHMa^'H .jiipevi. Tpjieko Ce OTBopmne ncejbecma BpaTa. CKpOM.HHM CTOJIOM. ... II Tamo jpyjKehn ce c h>hm naoopann.na ca.M Ja can opna y 6smiimh, y KpacHOM Ma.iOM'BpTnh.v, Koju cBoje jocajamihe vjnapane h .vnujem iro cepniericv npđr- ^je čaja H3r.1ejap, icao 6.vkpt oc.vmenor h iiO/K.vjhe.nor rpana ojjia.nima i;yhn. JejHor jana, ja, Taj ,» h riohv HBHjeha. ITpobPM MajiOM a.iejoM, j.vroM jejBa jnajecer limiaja oaćopaBHTii — jejHor ja na mh cmo co-'omhto- MCTafta^i. ybcM y bh.i .v. BpaTa cy ćn.na oTBopena. HhKoir na nyT.v. Movitja HHje OBjje? tiomhc.tihm y cefiir. K um II ja h oh! .. 06y3e Me cTpax. Ttp.vTa.na ca.M. Hegara je y3eo Mojv pyi;y- n poi$o: — Mauna 6yjH Kr6ja! c y ' i neibCM ce yn oacaMam, a jihkot ne tryjeM. Kylva Ja caM My Taja peKJia: -Kap MpTBa. Kao nanapana. He M.vjeM hh cnoje Kopamo — A no3Hajem .111 th Mene? Bnaui .nn th nrra no MCKaHOM hn.iHMV. Ha npx ćacaManca CTane.vi. Ocjeja caxt Tječfro6y. i;ao ja hy H3jaxHyra. npH6e]*e.\i caM ja? . 'J ^ ' ' " Oh je pemao: ^ narv h Kop'amiiPM npoMft omopeiraM BpaTHMa npn— Ja Teće no3HajeM, 6,Vjh Moja!.. M^be coće. npej B))9TiiMa cxaneM, ojHrue.M Teini;h na: Jejna THxa h Jben.ua JbwaB npPTBopn.rfol CTon h nor.iejaM. npanno!.. YboM yHyTpa h or.iejaiM n.TaMPH — Taj jan cavfcfin.na HajcpoTJiHja jKeira|3t cć co6 h. Hhko!.. Ca.Moha Teim;a caMoha ima.mn.na Benep nrpa.ia ca.M na nonojmrtun. a 7ručana nvo.inKa Me. npobe.M co6om h ojr]>iieM nacTop na c.vcjejnoj co6h. nar.neja.ia mh je Kao niapeno imaTiro. a caMO jejan Hh t3mo HHKora!.. ybpMuao j;paj.i.HBaii y Ma.TH canon ’roBje.K y jojkh 6ho je ĆBe. .. t h ojMax mh vnaje y omh Bo.iHi;a .nnjena c.nnn;a jejne Ta cpeha noTpaja.ia je hpko.thko Mjecefml. Jejnor 'smie. To je o n a ... npMHCJiHiM y cećn h paa6yKTa ce jana Huje Heijara jomao jna hh T'VT]>a ... IT]x>nma cy .Ti.vooMopa y mphh. Ona ra je .vne.na— On je ibemnu. .. neTiipH jana. Ja caM fama iiPMHpHa h Ty3K.ua. hptbpth Ja caM ra Harv^n-na. .. univTBopn.na cavr pnjeMH ca.Mn jan- ojJiyiHM ra noTpajKHTH y H>epoB<5j TiicapHH. ce6H, a y ,yniH\ia mh 3ByMHJie, Kao M'PTBaMica nBona, Kao • Kaja caM ym.ia npeja.na caM CB^y_Kapry no- 3ajH.H nTaM naj ojpoM Mproana. ojy«HBKy. Oh Me vneje y jejnv coOy, rjje VaM ocTa.na HajejnoM mh ce vmhiih ja MyjeM thx panronop. cTojehH. Il3 jpvre coće jobe jejna jjeBojma c Mojo.vi Oc.iyxHeiM. h 36H.iba. . . HncaM će njreBapHJia. y npnoj KapTOM h pc'ie mh. ja HeyaTH irnje onj.je. Ja je no- t-oom upeM-a mohh hcko je panronapao. IIpHManneM ce. r.ieja.M h jnHTaM, rjje 6h ra Morjia HahH, a OHa ce »paTHMa, moja cy Cnjia Tamobep OTBopena h cjnynia-M. oc.MjexHe h pene: JecT, Heico je ronopno TypcKH, ja caM.n03na.1a M,ynimH — Ham ce je merjr ojKenHo h Hajiaan ce HeKO.inno r.iac — ja, iioaHa.ia caM iberon rjiac. Oner THiiimia . .. jana ira cbom JbeTOBa.iHiiiTy. na npeHKHnoHHCoc.y... IlanneM cbc /unnne, ja M.yje.M iiitotoj a.in liHiiua ochm Menn ce 3aMpa7iH nptj omhmo, OKpeny ce coća Jiamor m.yiirraH»a xajijnne. Hj'Ojo.ibnBa cnjia nonyMe mc oko Mene h tihhh mh ce 6e3 'n03ijpaBa OTHimia caM na nanpnjej n OTpmeM .nnjenoiM pyicoM 3acTop. JTpnnop, BpaTa. Ivaja caM ce nauma na vjihuh yjaxHeM špana n mojn can Taj nnjnjia, eBo ra n čaja rjiejaSi. . . JXa, rjianoM mh cy\ry cavio jejna Mncaoj .vćhth r a . .. bh.jhm h raja . .. Taj npnsop iip.hy nni;aj 3a6o]iannTH... ^oiima ca.M ityhn c, nnpcTOM ojj .vkom. Hncavi py- HeijaTH cjejn na i})0Tejby, na iopn.iy M,y Jiiijona, M.iaja 'iajia. Bamma caw ce na kpcbct h imaKaJia, nvnaiia JKoiia. rpjin je n Jby6n. . . Hnicaj Tamy ji»oiroTHny nnKoce:.. M.vMirna cc. Ha ne’iep nnca\i noiima na iiocao. caM BHjnjia hhth caM njepoiuma ja nocTojn. .. Omi jupeKTop noc.iao no mc, a ja caM ojCm-na. lInTamr noh cy ce nocMCTano Mn.ioBa.nn, a ja can jpxTa.ia. . . ILI ran pa3Minn.Tha.Tia namoii nonpocnanane nohn nnjecaM omh ce iianjianfljio neniTO, cjmita ce ojMnuajia oj Mene Moma nnine, nnjparnTn — Mopana caM HaupninTn — h mhiih.10 mh ce, Kao j a ce nnjianc jaJieito, ja.iei;o oj MOpa.ria_ ca.M ra bhjhth ... Mene. Hore mh nonny jpxTamf, mpB mh iiana.iH y nanv Oirpe.MH.,Mce, y:vMOM pcno.'inop nn ćpaTona ctojia, h yMHHH mh ce Kao ja hy c.RnjecT hbi^ ćhth__ Ty(>HM Tjr.nejaM ra n jpxhyhn ra mctik'm y -ira j pa. llHTan na- pyicy y n.ejpa h namnnaM peno-inep, H3ByMeM ra, wekht, j|>aix)uje.iiocTH n nonan ocramiM y .iiaviniiy. pijt'. TiioM npcT... Pyr.a mh 3ajpxra, a’aa thm mh upoa ynin j«j Ono ]ieno.nnep, j j ćap iioko upujevie HMa nna jen'n ii Kpo3 Monairc.Kflo ja jo rpOM iipojiemo. Opamaii iijraMf>j noc|K‘THii otan 11 ćpaT. Ja. ca.M nii.uia iiiTa ho ce ''am. a na imim Kpm;, npireaK... Je.jan >iac, job'*M eoćn. jorojutu. Jom w‘'iepac oiihy naTBopena i;ao yćiin,a naj- aJin je nacrop na ivpamMa nao ny Moje pyme. Hncavf �G po j-S . - » fA jP E T « - C tp a n a 125. ltiMiic iiHiiiTii OiiperroM će no coGh, Kao naGeEojajco na npcTHMa upRMaiine ce Meiin ii cTajaiiie •iy.Mj.eHa h ;io!)om npf^.or.ne^ajio, na HepaaMhm jj jyhu je;ian nac rjie,iajylin Me, a oiiAa ce cjivcth a<> Mene, nniiirn RHine oiiajhm ,y irpca. Jom jiviaimvT »ryja ca.M yaMe.Mii pyicy n iioj>y6n... npacajc, iietiiTo je Jiaico npoui.no icpoa Moje thjejio, l.paj Ja nporjeAOM. Je;uiy neii3Mjepiiy cpehv ocjerMJa cpna ... OcjeTHM Kano icps Tene. h iioivrcmaM. . ’. Moja caM Ta,ia. liepaiii ce 36yirn h pcne: xaji>HHa Cnjia je uch ciia icpnaBa. He oa 6ojh, hcto oa — OupocTH Mauna!.. Ja caM itpHB. npaica 3aTerypaM h opyiuwM ce na iioa ... Co6a ce . Ja caM paroBopHja- como Aimje pnjen-H: •0T:peny oko Mene n nacra MpaK... — A OHa? — Ona je SKHBa. . . TaHe je npoMauiHjo ... Ja c&m ra rjejaja, rjiejaja h caiMO rje;uua ... Heanaif kojhko je uponijio upeMOHa. Ja caM npo- y onaj nac hhcom imuiTa TpasitHj iioro c«.mo ja ra rjf>Aaja. Bnjia ca.M y nocrejLH y coGh Jinjeno ypel)e- Taico rjeAaM. /ta, h Ka>ia je HepaTH OTHinao, ckotoo HciipeA Mene noj, a ao nocTeJi.e CTajao je je;ian oc-Tapnjn nonjon. h nobjerao.ja caM CKJonnja oto h rjcjaja ra. H CBe Ja ra irorjie^aM, a on mh nojano peue: vcnoMBHe pejaJie cy ce ripeAaMiiOM,' jOAiia 3a ApyroM, — Mojem nac, aa ce He y3pyjanaTe!... Paj3y\tHJia caM niTa je na CTnapn, ajm hmcum jCAna cBnj('T’iuja oj ,ipyre. . . A OHAa je hht yciiOMena 3Haaa rjie ce Hajaamr. IIoMaKHOM ce h pcjerHM ć'ćpa- narjo npeKHiiyTa c npaoKOMpeBOjnejia h oner je nacTao mny Goj y npcHMa. Henrro icao BaTpa npsKHJO je yny- MpaK oko Mene h y Mojoj AyiHH. Oh ce iinje rioBpanio. Tpa. /ja, ocTa.na caM na jkhbotv, jep spuo Hnje noro- Hh cyTpa, hh cjHje,iehHx jana HHje Aojaano y Mojv ahjo y npaDO Mjerno. 3aTBopmvi oto h rje.iaja caM co6y. Ja ca.M jesnoja y meroBoj bhjh h jnjeTOHi;, kojh n.nx AROje 3airpjbeHe, a OH,ia caM uyja BpmcaK snene. MeJe TOjenlio A0Ja3H0 je CBaitn aah. Ja hhcum imunu CjiHKa Me npecrpauiH h ja otbophx iiohobo oto. ium.Tra, a oir mh npenop.y'iiinao cqmo Aa Jeviani Mupno, /toKTop npnije k MeHH h pene: ,loi: pdna, 3apacTe. — HeMojTe ce 6yHHTH, roanobime. JeAHor' ,ia7ra A03Haja caM oa JHjcHiinn:a. ,ia je — Ko CTe bh? ynnraM. Tjiaic mm ce je je^ea uyo? — Cajio Mupno! Ja caMJinjemimc k bh c*re npe- cnana onacHOcr uponua, na mh' je peuao kuico je 6hjo onacH O C T npnapema pane, na 3a thm noTpefia je,ine nyjijTenH Mojoj 6pH3H. Onacuocr je nppnuia.... HnjecaM Mor.aa rjiemaiH. Oto mh >ce, cawe ckjo- oiiepanuje, nojy je oh cpeTHo H3Beo y3 acHCTemiHjy nnrae h ocjeTHX ,ia neuera necTaje y MeHH. Pyrtie mh ABojHHe CBOjHX APJTOBa. Tom npujHKOM peitao mh je, Aa je SKejba HepaTnGera ,ia CTBap ocTaHe TajnoM, to ce nocraAonie Teume. .. Teume... iwHxa yT^Ky h mnco ne ona aa c,jy'iaj. Ja caM, JiesKajia y HecBjecTmjjr, w rpo3HHH|H.. o je HeKOJHKo jana h ja caM Morja yoTam ITpoinab je AaH. Y hoHh caM ,H>niJia k ceGu, a jneiaja ,cau ce h npena.ia... 0, Kano cum CTpaumo hhc&m Morjia HHima pacnoSfeaTH okojo ceGe. Cbh hdmBTitf Har.ieAaja ! Kao ,ia hhje Cm jo hh ktoh jq)BH y moth H3rje.ia.TO cy mh Kao £hrh, Ma.aeHH h y,iaj>eirn. Boj HHcaM ocjehaja. Heico je yjia3HQ y coGy h H3ja3H0 ^M;firn... Ka,ia je Aonua ,ijeROji;a, noja Me je ABopH.na ia caM je iiena mh jonece BOAy, Aa ce VMiijeM iipHMHnao ce MOMe i;peBeTy h ojtfa3H0. Je,iainnyT cy 3{)MCJH.T CKHnyjiH jopraH c Mene h riOBećHBajm Me, ho hhc&m 6if bHćmj>aM. JI 3Ko Me HHje pa3yMHJa cxBaTH.na je no 3H aK 0BH .ua iuto TpasKHM. IIoMorja mh je Kor yMHBan.a Mo m HH-Kora paciiosMTH. OyTpoM.fi mh je Ghjo (iojne a.to jom HHcaM Morjia hh tobophth, hhth ce mobotth, h neiiuhaita h ociaja ,i.yro cumhom. Ja ca.M joj ronojiH.ja, 3 jh Me OHa imje paa.VMH.Ta. Tano^ep hh ri.y miAOKTop je AOJiaaHO BHiiie nyia, AaBao Mii xpaHy h Hapel)HBao Henrro jednoj AjenojnH, Koja je 6y.na y coGh. caM Morja pa3VMjeTH. y honiKy Ha CTOj'mhy erajaja je H eK aK Ba KH>nra, a.iH je micana TjrpCKH. UlTa ,ia yiir/lan je iipomao h joui.ia -noh. >T‘Mohu caM ce^Mym.Ta. y jyTpo, naja je Aomao JHjeuHHK MaxHyo je ovmh.hho iihm? /ta H,ieM? /ta saMOJHM Aoioopa Aa Me ouipcMii K.vhu. .. A jh Ta.j AaH HHje Ghjo hh AOKTopa. /tjcBojna rJianoM h Hanncao iieuno. Majo 3a thm Aonuia ć / jom ABa HOBjeKa — Ghjh cy h to flOKiopn — nperjieAajra je OTHiiua h ja caM ycTa.na, Aa npn^eM npo3opy. TomK O M M yi;oM upeuiJa ca.M iipeno coGe. jep cy mh hoiv Me, caBjeTOBajiH ce, ronopnjiH neniTO Hepa3yMj>HB0 a ,ipxTaje, a y rjaBH mh hpihto iiivimhjo. KaA caM AOinja ou.ia cy OTHmjH. A O npo.iopa cjeA H C M h norje>,iaM icpoo CTaKja. Bamr je Ja BHiiie oneT hhcom mmiTa 3Haaa. Ehu je Chjio COMHOM HH TO HHCUM 3HaJia, T6K Ka.ia CaM OTBOpHJia Gho TOjen, nejap jecemn ,iair, nyH cynn,a. npe,ia\nroM o’ih Tinja caM y neKoj Apyroj co6h. BnjHJia cm ,io6po je aojh HeKOJHKo i;yha, jejan bcjhkh xotgj h on,ia eno, norjien mh nojierao y je^an kjrrah ao npo3opa h •Mope, a iipeico H>era bhah ce y ,ia.n>HHH. HapnrpaA, ajir ce He pacii03Haje. MopeM iijorc ja^e, BejHKC h Maje h .vrae.ia.na cum rnera... On, Hepara, CTojn jyo npo3opa. XTje,ineM bhrh.vth, Becejo 3BHJK,ie. Moja Mucao hojoth tomo npeico Mopa. npyjKHM pyjty npe.Ma bomv, a aoktop npncTiynH ysMc a.iH i;ao ,ia je nar.io CTaja y apa-K.v 3ucTaBJteiia je,moM Mp3.ioM CTpvjoiM. Ja ce cTjKveM, noraeAčUf oko ce6c ii mh ]>yity h pene: homhcjhm: na unu je obo? 3a iiito imje 3pno noro,in.rr6 . MoJHM MHpHO! . . Ja caM rjie,ia.na y npaBuy npcMa npoaopy h ocje- y cpiie... Ibera HeMa — on HHje ratme M o j 0. haja, nako mh Ma.no no Ma.no AOJaan cnara. /toiiTop kuko to Gojh, Kano je to cTpamno... Mauna 3acTUAe, norjeAa Me h none njaKani. Qrpara 3UK.H0HH CBOjHM THjC,TI0MO'IHTO 30 TO, AO TU TIC rjOAOM. Ho ja cum racAfljia, rjieAaja cojmotomo . .. JtoKTop mno je to homhcjhth. .., jepame cupoia AjcBojKa.. Ja ca.M je nycTHja y MHpy a<Hv ce je Hcnua.Ka.nn. ce Maicuy, i;aAa caM CKjionH-'ia ohh, ,ia ra toko npeBapnM h Aa rJCAaM Kp03 ciiyiiiTene. Tpenamine. Ja caM a OHAa Me norJCAaja h HacTaBHja: ra rjeAa.ua. /toicTop je npnmao tc n>e.My h neniTO m.v Toiiiko je Ghjo to chochth. JIvhrhth y n.eroBoj roBopiio. On je lioTnpAiio noicpeTOM rjane, na mro je. k.vKh, cto aruje coGc Hac AHjeje.. . Hh jedino jyrpo AOKTop CKHiiyo Gnjcjir orpTan ca cetfe, onpocTno ce ne Aotjp, Aa mh penne aoGiki jyTpo, ,ia mc bhah, ,ia c idi mii oTHinao. Ho ja hh cavia hh-comoTBOpuja. o'iiijy. yiiRTa ... 0 CTpaumo je to Gh jo . .. OnuKa Mucao, djn cum liiiAn.na cim n noKpOT meroB. cnaicii nac, ;iair, noh Tprajn cy'Moje c ^ e h K0Ma,iajn �OrpaHa 126. >rA J P E T« S p o j 8. Ja HiicaM ojTOiTopana na n.eaHiio nnraibe. Ho: i-a, nHjenajiH ra, MJbCJin... ITojnirjcTH jajhe HHjecaM Nior. ia. jiao;v:iy>iHMnajnpnjo, ja onma uobcK n>cM,y. H>e- eTa.no mh je ojjejanaiyT toiiiko h iieonociro. J ohi jejiiOM roitoj jkchh, ja ce onpocTHM u ootobhm orty 7t.yhy. Ajnf caM ce cjeTHJia cnera onora, iiito je iipoiiuio; oj nauier hhcam HMajia cnare. HucaM Moraa ctjpihth npej OHy no3iiaHCTBa jo janaimfecr ja.na, y3jaxnyjia caM h 110rjiejajia je. Kojoj caM XTjejia ojy3era H,era... OHa mh npyjKH pyK.y h pene: Ho jejnor jana naerona je maji npoMjeira y MOMe 5KHB0Ty. ^OKTOp je jomao, ja .ce Ompocra h jOBeo ca — rocno^Hpe niarajiOBa, xoheTe Jie mh 6hth npnco6oM jejHV 6ojrHH?apity, noja he Me iberoBam jom jaTCJbHpa, Hcucpena h oTBopena? neKO BpnjeMe h 3aMOJiiro Me, ja onpocTHM urro Hepara Ja cam je norjrejajia 3aT iybena thm npej.noroM h u H>eroBa Jicena He jona3e y co6y, jep Me sicene no* peKJia: iiiTejHTH oj y3pyjaaa. — A uiTa he BaM Moje npHjaTe.H)CTB0, npnjaTeji.BojTHH'iapita MHce npejCTaBHJia. roBopHJia je npn- ctbo jejHe ateHe, icoja 6h Tpefia.na, ja cjejH y 3aTBopy? jhpho $paHHyciKH h Gana HeBjepoBaTna cjiMta JbffliOTe. BojiHiraapKa ysMe Mojy pyity h pene: Ja caMje nornejana jea-TpH nyra h hpihto mh ce yPH— 2KeHa, Koja 3Ha Taito Hoicpeno Jby6HTH He OMHje HHJia ojneKJie ir03HATa. nponacTH. .. — Mojihm Bac, 30BHTe Me Ehhc — penuia mh je, -— HanpoTHB — ojrOBopnx peonrnnpaho — omi a OHja jojajia: Ako Me Heuaj TpećaTe no3BOHHTe! očhhho nponajajy. . . Ja caM ce 3axBajiHJia, onpocrHJia ce c jinjeniiintoM BojiiranapKa ne pene Ha obo HHJirra, cjeje jo MeHe h cjena na pyđ nocrejbe. IkMiHHPapKa je Heurro noonpeHa nocTejby h 3arjieja ce Heicyj Kp03 npoeop. Kao ja Majia oko icpeBera, a ja cam je rjiejana, rjiejana . je namro paoMHinjbajia, Kao 'ja ce je 5opnjia caMa coGom HircaM Morjia OKa CKHH.yTH c Beamia nnpa, cTaica, H>e- HJiejajia je Heojpe^eHO, a ohh joj cjajie HeoCmrao. 3hhhx jrajenra pyKy, Hory. . . ITa Ta xa.rbHHa Gojthhrocno^npe, HlaTUJiona ... — ByjHTe Moja iipnpapne k&ko joj JiHjeno npMCTajanie. jaTejbHpk, a ja hy 3heth unjeHHTH Baiu ocjehaj. Kaja je jOKTop orainao monpaTHJia ra je- 60 juhu• joj npyasHX py»y, a OHa je cpjamio cthch.v h napita h noBpaTHJia ce oineTrCjejigr je jp MeHe h HeuiTo pene: • npHnoBHjejajia. 3a Tgp Me ycflraaa: -6h ah Henrro ph— Ja cam Heparajem snena. Tajia, na mh joHHjejia Heitai^BH^ poMana, a Me^y H>HMa Kao rpoM h3 Heđa, Kao ja ce je CBe.cpyniHJio oito h jejan pycKH. Kanra je 6n.nđ HOBa, hctom EwiaseHar Mene jjejiOBajia je H>P3Hna nejaBa. IToR.v'ieM opno pyjty jep HHje Gana hh rrpopesaHa. Onrvpiro je kjpiho oh . .. \ y 3pyjaH0 peneM: noMHCjiHJia cam y ce6n h V3ena RH>Hry. H npope3^$tfg — He, He. . . To He mo-jkć 6hth . .. Hjtthtc mc! je rjiejajia caiM 6ojiFmpap£y U jHBHjia OHa npnlje MeHH h pene: noTH. rjiejajyhH jecrano ocjehajia cam HemTo HepaD.yM— rocno^H pe, — Bor mh je osjejOK, j a caiM ana.na jbHBo, iieiHTo Tajno, na canJ je ymHTa.na: 3 a Barnv JbyđaB He 6hx hhkaj iipncTajia 11a y ja jy h ako — rOCJTO^Hpe 0HHC, KAKO TO, ja BH jlvChm Heparaja Beh p e ra p n rojH H e. . . 60JIHHHH? y Mojoj jynra itao ja je y Taj nac hciiito nyiuio, OHa ce Jien!Hy, norjieja Me h pepe: neiuTo ce cpyuiHJio, — HeH3MjepH0 iiecpehiia ocjcmna — Mopa ce cjiyacHTHA^ ojitoboph ona, nrSvne- cam ce čaja BHnie Hero HKaja, bh-itip hoto h onor pača, jauniH Ha CTpaHy. naja cam j03Hajia, ja je oaitetn.en. Hhcam 3Hajia, uiTa 6hx oaaj pac ypHHHJia, Kao Ja caM je raejaaa čaja y npo(J>HJiy h vphhh mh ce join JbemnoM. OcjeTHX Heiiv cjiacr r.T iejajyhH je h mro hhcam 3Ha.na hh to: 3a iiito je" jamna ona kao 60jinonoBHx y ceGn: Mopa ce €JiyatHTh.. HHPapKa MeHH. fHyTHJia cam h rjiejajia npeja ce. Ja m i je noHoeo ynHTajia: Ona mh pepe: — Tano jrajena Kao bh, na ce Hi&Te yjajm? — Ja cam xTjejia ja 6yjeM ye Bao ajih mh -jrajePHH.K HHje jogbojiho. KajoHHjo je npmc.Tao ajra noj iimoOna ce ociMjexHy h pepe: iiom SojiHHPapKe. Ho kako bujuto, hhcam ce rma.na — HeMaM Kora... Ja caM ocTajia oneT 6e3 3rojne TeMe, ja nonejciM ciiahH y CBOjoj yji03H. OrrpocTirre mh! .. Ja caM joj npyHm.jra pyity, a ona je cracHyjia h c H.OM pasroBop, jep ce OHa hckako y®jia»ajia pa-pronor.nej.ATa Me cboJhm jmjeiiHM ophma opomeiiHM cyBopy, KOju can XTjejia 3amopeTH. — Bh cTe Jby6Hjra HepamiGera? — ynHTa mp, m - 3AMA. . nenaja OHa, a onu joj CHjeBHyme. — XBajia BaM... Ja caM je aaMOJinjia ja M e octabh jejan pac Ha IIlTa cam joj Mor.iia ojroBopHTH, nero npH3Ha/nH. CAMy, ajiH ona iraje npncaTJia. noBejia mc je y cnojv — . . . peiuia caM Kpanto. co6y n napyPHjia ja jjeBojica joriece cJiaTKrana h kab.v. • — XTjejiH CTe ra y6imi? Ja cam cjejia na nony^eno MjccTo a ona je noain.na — jtja. .. ojroBopnjia ca.M oner h cjerajia ce 110noBo HHTaBor OHor cTpamHor rrpnaopa, Kaja cam ny- HesK.yja. HlTa caM MHCJiHJia y Taj pac, 3anHTaheTe MOJKja pajia! čaja. HmnTa, ojjronopHhy. H 3i6n.JBa hhcam iiHiiiTa mh— A ja jih ra čaja Jby0HTe? c,riHjia, Oojehajia caM 6oji, Tenpiiohy h jejno noiiHJKoJa cam ojroBOpHJia 6e3 oitJinjeBAita: — fla ... Ho čaja je Beh CBe cBpmeiio! On He H>e. A OHja mh je joimia jejjiia MHcao: ja ojeM . .. MOJKe BHine MeHe Ji»y6HTH, hhth to TpaacHM. 3a itojH He peitaM Ha nonpaTait meroBe jpeiie h ja ce Hary()HM. jan ocTaBnhy h H>eroBy ityhy h onaj rpaj h Hary<>HTH Ho (hura cam Heo6ypcHa. To mh je CMeTa.no, a hhcam 3nana rjje cy ocTaBHnH Moje ojujeno. HeMa noMohn. . . ce y CBHjery. Ja cam cyBHmna. y tom Bpe*reny jomna je ročnoga E hhc h noiiynpeKo H>e3HHa jra.ua, Becem h pajocna, npejierH ojena Tyre, cajmoinha, nora jih, hh caMa ne bhrm h jnna mh cnaTKO. Ja caM je nornejajia y3HMajyhH nypene: xano Dohe h ocjerana y hcth pac jejny 'roppHHy y jy111H h 11C111T0 Toiuio oj TipHcyTnocTH Te vKcuc. Bana je — A 3auiTo cTe ra nycTHJiH? iijiiU L li �Spoj I »rAjpfif« _ C tp a H a 127. Beh ]ipeo6yneira y jjnjenoj jejHOCTaimoj xau>iiHH if>p.jk- mcho. H ai;o je 6n.na to mii.ai.iia ihmmimi, npnjeljaJia mp hiix noja Jinirtpaim hckum jaiiiaucKHm unjeroRHMa. jO, a.iiH caM ce cyejpvKajia n peicna joj: Ka;ia caM y8eua cuari«) ojiiece jo croua.irocuy— Tociroljo, naja jo^e Heuara, napennTe mv Mojy JKHBaoiiHK h ojeje jo Mene. Mcnii je 6huo iieyrojno, ftnarojapnocT. Ja hy ce iipHjaunTH cyjy. ajiH joj irocaiM iiHima peK.na. Tene caiM je 6uaro iiorueEhhc Me nca’jieja ii npecTpameiro H«ycTH: Aaaa n noManua ce Majio. Ehho mh Taja pene: — Oyjy!. .. 3a nno? . — Moucja 6n ce o6,vkuh reciioi)Hpe? JKeuHTe .t u . • — 3a to hito caM XTjeua ,v6hth Heijara 6<ya— fla nonia.ibeiM Bamoj Kyhn? Ehhc ne MO/ice ojPORopirnir. Ilorueja. .Me, Hor.uejoM — XBajia, ja hy y36TH Moje ojnjeuo... Kojn je MarajcicH onapanao, na onja pene: Ajih He MOJKere Rame ojnjeuo o5yhn. . . — Heijara je penao, ja obo Mopa om™ rajnoM. Ja caM ce cjernua. Bh to ne CMHjeTe'j^hhhhth. — ,Z(a, Tano je — percua caM h. noruejaua je. Ja caM o;u6njia, a E hhc je none.ua nuanara. H Fociiiolja Eimc noTiyjH mh ja y&MeM jejno meon- ii.iana.ia je oive jotuc jok joj ce hhcam na-Kueua, ja Ho ojnjeuo, a.ira caM to ojMax oj6nua. H>oj je 6nuo he CBe obo octrth najBehoM TajiiOM. Oirja ce yMHpn.ua. Hejrojno; to caM onaunua, na caM ce nonpnnaua. HnTaB jaH, na cyTpa h c.nnjejehnx jaHa HHje mc ' — 3HaTe, MeHH je HevrojHO. He Morv to npnxBa- BHine nymTajra caMy. HenpecTano Me je nvBaua, na h y thth . .. XBaaa BaM!... Hohn caM Mopajia. cmaBaTH c h>om y jejnoj nocrejBH. E hhc ycTaHe oj Mene h pene: Ta učena nocraua mh je S.nncKa h MHua. Kao ja BHine — Bh He CMHjere Menn ojčhth JKeu>y! Ja hy BaM HHje 6hjio HHiiiTa mc^.V naMa, na hh n>era. Ja caM o6yjara Moje ojnjeuo, icoje caM oj ceoje K,yhe jOHHjeua Kjia jejHO^nepHHO ojnjeuo h ineTauH cmo 3a jiHjonnx. cyH’iaHHx jana caMpTiiHM meTauHiiiTeM, hui.uh Ha o6aKoje caM Kao jjeBojKa Hoonua . .. Huje meroBO... Tuac joj 3ajpxTa, cy3e joj HaBpnnie Ha oth, oKpenv jy,^03HJiH ce 'ia^uftM, npahauH ce OKyma, neBpjhaun o BpoiiiJiHM jann'M£, aun 3a nyjo hhkoj ce hhomo joce 6p30 npo3opy, ja o6pmne cyae.' Taii.TH•ose ~a^n;e, noja je Kao jpBeHa, KpnaBa njera . Ja caM npncTaua. Cpema, 3ajOBOJbna itao Maao jnjem e MpjnM npH- CTajaJia Meb.v naMa. Hhcmo roBopH.ira o H>eMy. CTaHTcoM, n030Be Me y cnOj.v co6y, oTRopn opMap h JejHor jaHa, Kaja omo 6H.nn 3a pyni:oM 3a3.BOHH.TO pene: _ je Te.ue(j)OHCiio 3B0Hu;e. Ehhc je ycTajia h roBopHJia. — To je hito caM Kao jjeBojKk i^CH^ia . ... yaMHTe! y3MHTe! Kaja ce je nospaTiiJia 6njia je Ty?KiHa. Hnje mh HHiiiTa Ja caM CTaja.ua Heojji.vnna, a QHa je jeja.H nac oth- pea^Jia, na hh nocjmje pymKa, Kaja cmo iraamjie na mjia H3 co6e, jep je Tejiejon nosBOhno. ^HJia .ie Ehhc noTHiiiTena. Ja caM HacToja.ua Cjeua caM Ha cTOunny šćr pa^i\miii.Jha.ua: niTa hy J°3HaTH y3poiv. na caM ce ocjernua, ja 6h Morua 6hth ynHHHTH? y3era 0jnje.ua, orahn T;yhn h uiOBpaTHTn ra KaKtia BHjecT. HaBaunua caM Ha H»y nnTan.HMa h npnHarpar — na onja ... ja, 3aTHM-ce HnrvČHTii v cbh- ^Ba.ua mh je: jo.uaBH JIcpaTn .. :eTV c t 1 |, r Ha Benep je Moja ojuyi«a onua roroBa. rboj caM Ho HajejannvT mh jo^e ita^ao: ja to He Bau>a, HanH’cajTa niIiCM0 H ocTaBHua ra, a nsa Benepe caM ja He CMHjeM y3era H>e3HH0 ojiijeuo, nero ja MopaM ..V8eua Ku.,yn oj BaH>OKHX BpaTa h OTHuiua . .. osaKO nođjehnf.. ^a, obbko hy fo6)ehv... H n. tre^ BP30 caM JOTPTfaaa » npHCTanHinra, a.un Kaato Kftivhn nonnaTaiK. E hucp nc/ra rw-mm co 6v. rmohe.M Kajyhn na. Ha noapaTaut Enuce octhrb co6y, npobcM hhcjm iiMa.ua HOBapa ybc.M 6e3 KapTe. MoTop .je noneo I®ffKH h 6poj je KpoH,yo 3a HenouHKo nacar;a... npMMahnM cauonoM h naabcM na jojhhk. Hhko Me HberoBa BH.tra ocTaua je y MpaiK.y ca jBa ocBnjeTHHje cpeo. Bp30 cuothm hh.u 6acaMaiKe h H3.ueTHM irpej u>ena irpoBO pa, a KaCHnjc mh ce H3ry6nuH h.u BHja. .. K.yhy. y BpTy je pajno CTapn •cu.vra oK^ py^?a h ubhjeha h yruejaBnm MeHe CTane h norueja daMHOM. Ja MaHna je npecTa.ua npmnoBHjejaTH. Ja ca.\r je yimicaiM joniua jo rsoajeHe Kannje, vxBaTH.ua 3a f>yn»n.v. auH Me HHje pa3yMH0. ITpHmao je mphh h CTao Me rue-' Ta.ua.: — A nocunje? jaTH cyMH>HBO. Ja caM ocjernua uiTa je 3HanH0 aeroR — BHine je 6huo CBe cBpmeno... noruej, na caM M,y mhmhkom noKavua.ua, ja mh otboph MaHna cnycTH ruaB,y Meby juanoBe n aanuana ... BpaTa. Ho oh HHje xtho. y to onyje-M, Kano ce OTBapa — Jla, ja, 6huo je cne CBpmeno ... , np030p Ha BHUH H Mauo 3a THM BHJHUa caM H»y Ha A-Xu(fi.?h Ejc-icmn. npo3opy: — Manna!. .. Manna TITarnuoRa!... K.vja heTe .ua Bora? Ja caM je Tyno noruejaua h peKua:' — Mouhm Bac HapejHTe. ja ce oTBope Đpara. RIJECI HAZRETI OMERA Ona jaje jpyrn nauor, ja Me ne nycTH. IhvTaac je c npoaopa, h Mauo Kacnnje 6n.ua je i;paj Mene jpII. HALIFE vK'chn Me 3a pywy: Pametno mišljenje više djeluje nego li oštra sablja. . — Manna, 3a Bora. .. Ja nac nehy nycTHTH... y h>63hhom ruacy 6huo je, lieniTo iiito npHRuanH. 'Bavite sc velikim osnovama. a y onima nemro iiito oenaja. Ja ca.M ce nonopnua h • • “ ■. j noniua c iLOM. Kaja cmo joiiiu.ii y co6y _nou;ana mh tcNe podcjcnjuj nipošto svoje vclediušje. ue(JioncKy 6p3ojamcy na (l)paiiuycKOM je3HKy: »PajH Ba3ic.HHx nocuoBa ocTahy y IjapHrpajy jom hoicouhiko Lijepa je 011a Namik Kemalova: >»Kad saucešće u jana,. ITaicroj ja 6yje yroj.no y naniCM joMy IIIaTHsrcu probudiš, lako je misao skloniti na pristanak«. uonoj...« 1 ovo je njegova: »Iz sudara misli bar istina izbija Ona HHiiiTa ne pene. Ja caMjom jejnoM nponnTa.ua CpuojaB Ji ocjcTiix, ja to nirnii Hcijutii jejnno pajn na površinu.« �>rAJPKT« D rpan a 128- CTPMMEBA .L.VBAB <I»paiirOTix(‘ Hoiiivio ifoeeeo PycreM-Pusa Uciieuh. Ha llHpoHeja y jeimiioM: MajiOM cejiy KMaiMcrpana. CBarce romane iipeico JbeTa ome.My to ćemo H>eMy, iyy'e mokojlhiko Hemjejba npoOopamiiM. Opnu. yaipicoc CBojnx ine3mecerax rocima unije OKe&en. Haje HMao om c-Bor pofla TiocJbe Mene mraora. Moj 6a ra riocjeT Heođa'ino pacnonosKno. /[a ce mro 6ojbc irpoBflaeM, apape^amo oh mh ro36e, oo^ao Me y jiob, npnnao MH 0 MHOPHM 3aiHHMJbHBHiM lCTBapHMR IH3 iIipOIII.lOcth, yi;paTi;o jjiojkho 6a \utoro Tpyma Ha Mojy komothoct 3a upajoMe Tor mop 6opam;a aa cemv. Paejior HeAKejien>y ibcroimi, 6hjio je jemiHO parnonapan>e y Jby6a»H. Jom ncao Mmam, 3ajbyoao ce y rbnujv Pii6ot, Khepicy cBor cycjema a XTjeo jy y3era. Pijana Phoot je Gama H3 dom e nyhe, mon Moj CTpnn Tama umje HMao mhoto HMeraa h H>eromi npHxomH ca 3eM£>e, Ghjih cy HemocraraH h 3a caaior n>era h 3a to je rbau,a Phoot omdnna a>eHHtii)6eHy naay,Tjy, a paamor My -*Ka3ajia y jraije. . ' Opnu, je 6ho noHotCHT, Haje tphh67 ma mv ide joOapa TaiivBO nrra, HapoHHTO om cjpaHe jbyGjbeHe. BneprnaiHO je 3aKJbVHH0 nocTart 6oraT. HadaiBJba MamHHepnje 3a paTapcTBO HajHOHnjer cacreMa, npodHpe, cjoMeibe najdojne Bpcra, irffo$Ije' nmom ca seMJbeJirro M03ie CKynjbe, mon je rmemao, Ja mTO Maibe Tpouia. 3a KpaTKO BpnjeMe aioerame HMjhmnM h HadaBii « obhx 3eMa.i>a; ajra MCMy crc ^ ok je©H eaK.viiJbao Houan;. morae ce r^Hiia P hGot BjepHma c mpjTHM. Ii>e3HHa ymaja, He oda-3HpyhH ce na i&eroBe Hame h Hacrojajba, BeoMa ra je noTpecm^ a-ra ra to cb6 HoiaK unje caieTajio, ma npHcycTByje Becejby h ja 3aa?ejHi MmameiHinHMa hvho cpefce. Kama ce Bpahao 5čyfaiH, mhcjiiho je: SJij* ce je jjeBOjKa, Kojy je oh JbydHO ymama 3a mpyrpik catu iiuTa ,ia HHHH ? .. npBa noMHcfeo. Koja My je cyHyjia 'y L’jiaBy, dHjia je, ^a. ce h oh o;piax /Kchih, ajra Ka^a je cacjiymao CBoje cppe, bh^ ho je, My to nehe yicmjeTH; oh jy je bojimo npaBMM jbyda.BHHMocjehajHMa m ;iymie. HarvOH j^a,He Benpocna/BaHe' ihoKm, 3aHJbyraK je iiao. Hehe ce JKeHHTH, Henafee, ona Oovaobh. Hy ano 6h yMpo npnje Tora, OTHimao 6h ca onor frajera Kao npa'HH jyflaK, bhtc3 y Jb.ydapiM. ^aitjie, HHje.iv crBap mm je Taiico ir[)HMao icrpnn;. CBaice ro^HHe m ^a 6hx ra nacjeriHO, samHTao 6hx ra: Kano narjie^a; 3ap jom HeiMa HHKaKBe na^e? On 6h C IiapOHJHTHM H3pa30M JIMpa H pHjftHH TOBOpHO, ^a Tor HOBjeita Hehe ihhth syd ,ia 3adojiH, ,ra ne mhc.th nacKopo Ha spyrar crajeT, ajm CBaito obo npH'iaibe o6HM.no 6h oaBpiiMJio c pnjeMUMa: Ja caM ;i,o6po H3j’.Tra,T!HHo, xoheMO m nohn Ha ln;opytiaiK? k * Hrkoh rora npomjio je rotnjTHa, na^a „rodnjeM aracmo o,t; cTpmj;a, y icojeM Bece.uo jaBJba, je m,V/K rl)e I^hoot je;HHHM HocpeTHHM cjEyMa.jeM irpaMHHyo. CrpnMCBa ce Ha^a oOHCTHHiHJia. Onj>eMHx ce, !noHecox napone aa MJia^T!y h ynyTHx ce k H>eM.y. Hamao caiM ra Heo6HM(iio JiepaciiojiOMfeHa ca naaiproboH(H:M jrapeM, HaiivBa ra aoTJie iiiHcaM bh^ho. ^oneatao Me c o6m1iho.m jby6a3uoiiihy h 3irajyhH MOjy 3HaTH5KCJby, o^Beo iMe rope y co6y, to mh HciipHMao HHjenH /ioi'abaj: Hanon ompth H.ena Myata, aio'ieo caw je nenihe aioxoi.T(HTH. y inoMemi{y omo' roiiOpHJiH o CTBapHMa CBa:r;iaiim»HM a iiaKOH je^iie ne^jwbe Haa Tora. pea<ao caM joj. j.v ji>.v6him Kao w irpnje.. Te ,ia 6hx ce pa^o iboivr vivcnuio. Ona je ©A6Hja.ua. roBo* S p o j g. pehu ma CiMOceh rrapn u ma 6m Miioro 6ojbe 6H.no, :i;an OiM0CT3JIH Kao <-TajHf II]W1jaTOJb'H. HHjCJIH MOj Tpym j« 6ho y3ajiymair. Hucaai je Morao jih na Kamas iraMHH npemodHTH. Hajnavi; joj nnnieiM iihcimo: . . Mhjiocthimi iXKMiobo! Mmoo 6hx Ban noBjepnTH jeyi,Hy Taj,Hy omBejirase BavMHOCTH. OrBap je to.tihko .BancHa, ma 6hx Ra\i to Morao KaoaTH tck noc.ne na caM H . 3aT0 Bac, mo.hh.m, ma HOBOJiHTe Hohac y 9 cara aio Bciepu mohu ic]>aj pnjeKC Ha moMant cejia h caneitara Me irom nemiuciiiM xpacTOM. y cji.vMajy ma ne mobore, Mopajma omrouophoct nama Ha Bac,- 3a Kojy 6h Bac jiara.na rpH.<KH»a caBjecra HHjejior Bamer jitHBOTa. Bam uiTOBaTejb___ ITmaMO caiM nocjiao, a Tama. m.03Rao <-.Bor cjnyry lijepa. lijep je mo CBojnx 40 romHHa, paaBnjeH h CAiaAKaHceJbaiv. Pei;ao caiM Mty, ma hy to ne'iepn HMara paaroBop c rocnoboM iioivpaj ecme h npeMa yrabauHocra Momyia m y Bomy ce oannTn; npeMa tolmp. nrn;a c4 'Habe y 6jih3hhih ca kakmihiM omnjejiOM h mciku mm npHTehe y- noMoh. , »3aipj^jio herc 6hth cjiyateHH«, — 6ho je cjiyi’MH omroBOp. y H3BjeoHo BpnjeMe moiiuia je ona na. ompebeno MjecTo. Bnjia je y3pyjana: — IIIto CTe Me anajin? TITto HMaTe pehu? TobopHTe 6pa;e! H3pa6HBHiH iipHJTHtR.v, MOHOBi/o caiM cBoja npnjaiinba OMHTOBaiba, oiao caM na KOJbena h eaTpasMiio CMMJioBaibe, ajra yaaiym. Hnje XTje.na hm ma 'ivje. jempocTaisHO mh rapeiiyjia Jieba. — Je jih tuko? Tama hy ce yToimra . .. — na. to ky ja' — PamHTe mro xoheie. .. omronopiiJia je n noni.ia k cejiy. Hnje mh mpy[’o Hpeccraja.no, noxHTax u 6aiuix ce y Bomy. BHmjeTHim Mojy CKidH.ibirv iiaiMjepy, noBparajia ce: — Joj! MaiiHTC ce! HoaljHTe na o6ajiy, TpavKHT heMo ioanaB H3Jia3. . . BHKajia je, cna npecTpameHa. y raj Mac nanjmna c mpyre o6aJie iiena oco6a; lijep je no Hajiory mo.na3HO y momoK. JaKii c.nyra 6no je ca iienojiHiKo OKOiKOBa Kom Mene. yxBara Me 3a p.viKe h H36aim Me na o6a.ny. lijep ce 3a cbakh cjiyMaj ono Beh Hpnje cnpeaiHO h cam je era jao iipem iiana 6e:t omnjejia. Tooiioba, yr.ncma.BiHH npeMa MjeccraniH rona ce.n>aica ja-KHX Mnninra ca uihpokhm pa»BHjenHM lipcnMa, Hocramn c h no6jeeKe y ceno. HenjeJb.v mama Kftcimje, oOaRibao je ceoran CHeuiTenMt njeHMan.e roenobe c mojniM cjiyroiM. .. -Ctphh; '3aBpiiiiH cnojy npnnj h my60K0 y3max:HynniiH momame: — Ta Ban»ma nehy jom ' ickrth c,M|vr Mnamor <•0.ibaiica! 7tpyro mih ne npeocraje, nero oity n>y6au hokonara y cpn;e. Ja caM r.naman, ano oh k th, ajme. ma jemcMO.... K’o nnauiJbHna orana cpeha će npon.VMe .JIybaitoi!OM uiyMOM, ma je ne yTyMe; Ty ona iiHKama ne caunja ni’jesma, Haiton Kpa.TKa noMHBita omjera k’o mPjeama. * • ' Ja,i; TaneiiftT TejifH UH.n>y, aji KacBnje m m e. Iipahoj Bornu om myn»e Mope cTojii UJIIIVK-C. �B p o j 8. Ka,i cvvrv'iiMii y papirni’ uito ce ne fin CMjivio, Tpavhiiui cefiH mb.’ihkv, ;yi onpauAa ;ge.io; . EimrpAMM 11pano e rafijio cnje'ie.M, oujieheni ce jkhiio iKe^mui liHAjer ’itaijo je, uoh y3pao’io upmio«. A ko nocnjeh’ ne movkcm ai»bo np;te rpal)c, T a a ce TpyAHiu mirnop fip:io A11 ce nalje; Pehu »pyice ne Mory«, mro je mhc’o ivi y ii a, HHjecy cravre MHumne neh »cjeKnpa Tyna«. llpoiijcuane nacJioBHne -pwmHx napoAit. Mvnaj njepiiocT npoi^nnuia cpn«i, UiiAjt'T’ Moaceiu, icaa ch y iicbojbh, 0;i ABojime iicbhx nprijaie-iba crapii Baa^a th je 6ojbH. * Ko eaujecHo au CBoj boc’o Mapn, L’ lMiMe enaja CBpxy cBHjy cmapu; * ('i;yim xpafipoor ne k. iohh ;bi Te fipnra civiuab, Moiijen iiopeA lieiKVbe neu ce u AOfip.v na;ir«; IIIto ce BC’iep fiaiu jauo mpanua th ce tihih; Cjyrpa CBane jiicHje cb’jeT.ro na iijtthhh. Bop-Mopnapy cbc JianeHO ujiaicno l'acTe caMo jeApHMa 3a iuiaTiio. * * Hcbhhoct je necTo TeuiKa ;iy>KiiooT Kaacy, Jep ctha h jbenoTa nehe a* ce cjiaacy. * CBCMy Rpaj HMa^e iia h Mopy A ko mino jom linjeM neiiny miai; roAH, M.iaAoj KpBii cbukuko noiiajimiiie iiikoah; (•Tora MJiaAOCT ne OMHje. imny fijinvhe uhu, Jep 'HHane jednoj he Apyra naipa cthIih. hctom, II r>ii<i.iKja enpuiaBa ca nocjbe/tiBHM jihctom. * Li.iaroc.ioB je iLO'.i.ejMia upamniua pa;tu. He, O'iajtij aito na# HBHeBjepH Ha;yi; »CviaBa Bor.v!« Bena Te ua;i;ia mhc' o boa« li.iaro,iapH na c.'iaMH. i;a;i, iumto ne po;w. r;ie;iajyh,H TBp;i,nuyi>c ne.iBice p-.ic.pOMiiocTii CiipoMainaK ocjeni no onojoj Ak.iomocth. J C tp a n a 129. » rA JP E T « Cy/iejMaH Mypcen: \>i je OpniKiiH TBpAHua nop(*A C.’iara cnera > y TaivOM VKHBOTV fijcAllfljH. f»A lbera. 1 Narodne pjesme FATA IMAMOVA Sunce zasja šeher Bijeljinu. Samo nije dvora imamova: ' U tom dvoru zabun-liasta i nm, Zabun-liasta imamova Fafa. Viš’ nje sjedi teta begovica ? Niže nogu Hanka drugarica, S Uesme strane ostarjeli babo, A s lijeve ostarjela majka: Prolijevaju suze niz obraze. Nju upita tetu begovica: »A Boga ti. Patimo, djevojko, 11’ ti žališ ostardele majke, IP ti žališ ostarjele majke, Ili mene. tetu begovicu. Ili svoju Hanku drugaricu. Ili svoga najprvog ašika. Ili ti je žao umrijeti?« Progovara iz postelje Pata: »Teto-moja, lAlibegovicc! Ja ne žalim ostarjele majke. Nit’ ja žalim svoga milog babe, Niti tebe, teto begovice. A ni svoje Hanke drugarice. Niti svoga najprvog ašika. Već ja žalim svoje tanke košc: Vezla sam je devet godinica. Ja je vezla, mene majka klela: — Vezi, kćeri, ne izderala je! Eto, majko, ne izdcrali ti je! Pokrite me njome do mczara, r ' * Boj cjaja u pacKourn nouyuiaj na xoaii. ( 'peTHO MOpeM /KIUBOTa lljc.MIIOM UII ’I.V fipOAH, •li'AnoJ' pjrUvl fioraTcnso iuia th noMoh a>W‘, i B ppran.vT e fca AP.vry Aa aanona huac! JLok y:taa,YA Mnom epeh.v Marcie;■;ta h HiivMi neceviH. VLor.ie ona <• ;u«‘UoM nrpa h.i ’ ,iyAc .ij MyAlKXT ji^iy>’je;i.no< T neha oa cuanor HMaina "iitiui epohe lijime T(‘vi.n. uero njieha anainn. Od mezara podajte je Hanki, Nek je dere. a mene spominje Nek de dere. a mene spominje: - Ovo mi je drugarica dala!« To izusti, a dušicu p u sti. . . I umrije, žalosna joj majka. HASANAGA Hasanaga i ti li si aga, Sto ne praviš dvoru duvarova? Viditi se ljuba na divhani 1 s njom sjede dva pašića mlada, Dva pašića, k'o dva oarevića. Oni sjede, rujno vino piju, Ne piju ga iz šta age piju. Već iz nuka tvoje vjerne ljube, Nit’ mezete čim age mezete. Već pod voljkom tvoje vjerne ljube. To je agi vrlo mučno bik) P a on ode svome bijelom dvoru 1 mzima sablju okovanu Sabljom iruilmu. ljubi srubi glavu. Leteći joj glava govorila: »Ta Boga ti, aga. Hasamagu, Sa koga je, da oU 'Boga nade! Ostaše mi dvije sirotice-: Sirotice: bratac i sestrica. Ta Boga ti, aga Hasanaga. Ka'd mi stanu mekteb pohoditi. Poreži im crne haljinice. Nek se znade, da su sirotice!« Zabilježio: Sakib Agić. �CTpaHa 130. » r A J P E T« E p o j 8. doprinijela da se otcjepljenje Norveške izvršilo bez rata. S druge strane je svojim djelima iz narodne prošlosti do­ prinio jačanju švedske narodne svijesti. U »Eolke Fil(Po studiji švedske spisateljice Astrid Alinfelt). byter« slavi čedan rad prvih naraštaja. U »Bjiilbovu na­ Nobelovom nagradom odlikovani švedski književnik sljedstvu« slave se oni vi'tezi plemići koji su oborili ti­ raniju, i omogućili seljaštvu miran rad. Verner vion Heidenstam rodio se je u tišini mirne pra­ Godine 1916. Heidenstam je dobio Nobelovu nagra­ djedovske kuće, zvane Ulfshammar, položene usred šuma i blizu velikoga jezera Vattern. Kao jedinac bogatih ro ­ du. On spaja germu/nstvo sa klasicizmom; subjektivni germanski duh, njegov humor, Ijubaiv za prirodu i sa­ ditelja, pošao je na nauke u Stockholm, ali u sedam­ naestoj godini morao je zbog slaba zdravlja potražiti bla­ moću sa objektivnim klasičnim duhom, njegoom zajed­ že podneblje. U društvu jednog starijeg rogjaka, otišao ljivom satirom, logičnom jasnoćom i ljubavlju za ljud­ je u Italiju i Egipat. U Kairu su rado posjećivali džamije i skim/ djjištvom. (Naturalizam nije nikada imao potpun us­ pjeh u Švedskoj. August Strindberg nije samo naituralist, vijugave ulice arapskih kvartova. Heidenstam počinje slikat. Jednom u pustari nabasa"' nego i rpfnantičan i klasičan. »Život naše švedske duše na četu razbojnika beduina. Hladnokrvno stane da ih ie pun patosa i lirike«, pisao je Heidenstam Strindbergu slika, a oni se okupiše oko njega i pustiše ga'nla miru. 188*4. "Sa dijelom »Švegjani i njihovi vogje «Heidenstam Poslije Egipta, posjeti Grčku i Malp Aztfu, pa se vrati u je zašao u prethistorijsku prošlost svoga naroda, te ga domovinu. Još ne p u i^ je ta n vjepča sc sa jednom prija- namijenio omladini. T o je neki pregled lijepili prim jera iz teljicom iz djetinjstva, čemu se njegov otac jako protivio, hiljadlugodišnjeg narodnog života ,gdje se ne slave samo Opet ode u inostranstvo, da iu iRimu i u P ajiztn rŠ P ^ k raljev i, junaci i učenjaci, nego i sve duševne odlike graslikarstvo. Još se nije bavio književnošću, osirt/kadikad gjana. seljaana i drugih malih ljudi. U tom pogledu je Versa stihovima. Tada bijaš§r u književiiostt doba ve-mm^J •i^rV o ^H eid en stairi ne sam« veliki narodni pjesnik, nego posvemašnje istine. a Heiflćnstam je uvijek želio zaborav- i vogj i preporoditelj mladih nraaštaja. koji ih primjerima ljaiti svoje doba. Mučila ga je čežnja z a domovinom i sa iz narodnoga života upućuje na usavršavanje sama sebe. ženom vrati se u Švedsku, s^mo da pogled^ je­ Arsen Wenzelides. zera Vattern. Jedne Msne sjeverne noći dolvAkble se <Sh pješke do na vidik prostranih očevih posjedal • pat M E T ^ C O E H O n O T n O M A rA F b E KO A reni kišom i putom, vratiše se kriomice kako su i došli. >KHBO TH H dA Heidenstam napušta slikarstvo, nastani se u Švaj-, HajHjviHOuaTuje yiHHKc cKyiinora oKHBOTa 3a ,CHrypkocT carskoj, te se posveti lijepoj krijizi, pošto mu je stari pjesnik Topelius pohvalio jedan rukopis pjesama. Poslije Jin;(UBiiflya, 3a yacHTaic JKHBoia ir 3a paoBiijamc aymeBm!X enoočeve smrti, Heidenstam se nastani -u Ulfshammanu. i coGhocth, onaatajy c c Kog flBHjy b c j ih k iix nopogim a m rig a, k o /i y malo kasnije objelodani prvu knjigu svoj)h pjesam a »Ho­ jKapa,aoBa h nanHra. JKflpajioBH cy spjio apyuiTBeHir, tc jkhBc y noGpoM npndočašća«, s kojom postade iznenada slavan n a cijeloj Skandinaviji. S tom pjesmom poče novo književno doba, jarojbCTBy He caMo c a CBojim pohanim a, wero « ca Miionm hth jer je iz njih sjajilo veliko i puno sunce, bez m raka i tuge n a n a iuiHBa’iimaMa, tIy^HTir ce TpcGa n>HX0B0j oiipeanocTir, a društvenih problema, bez ikakva verizma. To bješe prava iicTo Taico h H>HX0B0j naMCTn; y Tpeit oi<a cxBaTe om i HOBy npnklasična sredina prave životne radosti koja izbijaše iz, jihkj- H m ine CBe OrtroBapajyhir moj. H>hxobh CTpancapH CTpakte tu obragjenih istočnjačkih motiva. U malo godina se po­ yBHjeK oko rpyne, Koja hjik je/ie m ru n ta B a , a jiobph aoGpo javilo nekoliko darovitih Heidenstamovih sljedbenikai, 3Ha.jy, Kano hm ce je TeniKo npiiGjiHjRHTH. A ko je KojeM aoBjcivjr mcgju kojima se nalazila i Selma Lagerlof. To bješe neki ycnjejio, fla irx H3iienaflH, n e B pafe c e n a hcto MjecTO, a a a He iiomjby irpBo je/iHora, a itacm ije Biiine yxoaa; ai:o ce Te yxo /ie otpor Strindbergovoj struji. »Hodočašća« su protest protiv pohlepa bogatstva, Bpaie h H3jaBe, g a neMa hhkukbc onacHOCTit nomji>y flpyrc protiv trčanja zai jalovom kulturom i evropejskoga uni­ yxo/ie, fla Hajane npBHx iroTBprtc, a ou/ra tck lpijoJia a e ra nobo štavanja ljepota islama i drugih istočnjačkih kultura. I u iianpujert. H c a CBOjuM pobanH M a mc kbc HCrtpartomi y ripaBOM npHromanu »Endymion« radi se o istoku, te autor uzdiže orijentalca nad Evropejcal. »Hans Alicnus« (1890.) je neka jaTCJbCTBy; y 3a po6 .a>eHinnTBy lič n a n rim e , o c h m h c t o TaKO a p y satira na ljude od nauke. niTBeHo h HHTejiHrenTne n a m ire , n o ja c a 'iO BjenoM TaKo mipcTO Heidenstam se posvećuje proučavanju povijesti svoje npHjaTCJi.cTBo cKjia.ua. »One n e mirte y c b o m c ro c n o rta p y caMo domovine. Traži osobite primjere junaštva i vršenja duž­ roenortapa, k o j h r a x p a iiH , n e ro h iipnjaT em a, a o h c M y HacToje nosti. Tako nastaje »Karolinerna«, epopeja o švedskom to u rtoitaaaTH«, a o Tor je 3ajoi>y*iKa flo m a o B p e w c a c b o jiim kralju Karlu XII., poznatom iz ratova sa Petrom Velikim. OoraTIIM HCKyCTBOM. Onda dolazi knjiga o svetoj Brigidk ženi onoga Ulfa JKrtpajr je o« pttHa jy T p a a o y K a c a y noh y niGaH>y, h jik Gudmarsottia kojem je nekada u srednjem vijeku pripa­ on yiiOTpHjeGi[ C a mo h c ko jih k o ifpiijem > aiiri)H H X c k t ii :ia enoj dao Hcidenstamov dom. I ovdje su autora najviše zani­ uocoo, aa TpaHteme xpane, K o ja «-e cac/rojii y rJiam roi* h :» Giui.a. male moralne borbe Brigidina i njezina lična vrijednost. »Kao «rt ofiH jccTH yaHMJi>c ita M e n in h o h KO MaAiibe ;ip n a č a 3e.vube, Kada je godine 1905. nastala borba između Švedske Gana iix y upnu, to n x iioK y iiiaim . o n e f y x ita rH T ii; r a n io ce Gpao i Norveške, Heidenstamova pomirljiva riječ je mnogo y 3acToune, apa-i« K p m ia .n jicn ie , c it a ie , Tp'iH r m o , ’raMO, Te ln V ER N E R VO N H EID EN STA M švedski pripovijedač. �B p o j 8. >r A J P E T « C tpa H a 131. paatasa iiajpa3jiH4HTnjiiu K pcnbaua cBojy iienapemiBj paaocT: Kao uito 113 pcsonora naiuiaaH, m ije 6op6a cbiix iipothb ■».ih on O daje yBHjeit upHjaaan, yunjeic Jinjcn. cBiiMa iipupoauii aaiton. MebycoOna noMoh jc učio npiipoaan op- y apyniTBy skhbh, homu iiHiiaK0BHx HciipnjatoJba, 11 oauon Kao v Mcbyco6na 6op6a h Taj ho aaitou Gura joni ohcbha* aivo je jcflHOM BpcM Birano, kuko je jeaan kpokoamji yxmmio unj«, auo hcMo apyre aapyatcnocTn irruna n jiamoTiuba noTpajcauora jKapaua na apyiuTBa. Aji-h je B jicm itnaK narjiacno, a a am oam . ne iioaua nmtaKOBa iienpnjaTCJba atapaJioBa ochm iipoitoanjia. . KponoTHHH. JKapaji hx ce cbhx KJione, xbojiu lfaeroBOj nocJioBHHnioj onpca________ nocTii, u cTora aojrhbh BiieoKy- eTapocT. Huje 4yao, au JKapuu ! ^ na y3apwaBaibe CBojc Bpcre Juia mojio noTouaKa: on oChhio na« •lence an a jaja. Ko Je P«nyhMH? UIto ce iberoBc iipoMnuobcne niiTejinreimiije, aocTUTilo je Kibnra PacnyhHiia oniicyje. H&muuiia jc 11a ocuoBy, no Pehif, a a CBM npoMaTpaonH jeanorJiacno yBjepaBajy, a a lbcroBii T0JII,K0 ■®h,«hhx j'iieiaTaua ca-MorU imena, immiuko na ochobv MeniiTCjieKTyajinn aapOBii iccto noacjchajy n a one noBjcKa. Moapa 6HBmer ynpaBHHita nojinnnje, Koju cy Ty onopo y Pycnjn /lp y ra irm n a, Bpno apymTBcna nam ira, cTojit, kuko je oCjaBJI;eHHnoaHaTO CBOjoM BHcoicoM HHTeJiiirennnjoM n a no4CTKy n m 4jcra Kopan aa KopanoM Kibnra onmcyjc uocTymie Mane PacnynapTCBa. BpcM je oCii'iajc nannre TaKO aoGpo oimcao, a a ne hHHOBe. HeniiCMCHH cnGnpcKii Mya;iiK, m ijam ina, KoibOKpaanna Mory iiHiiiTa Gojbcru y4HH)iTH, neh cJiHjeaehc MjecTo iiouobiitii: h vanSac, jeaaH paaBpaniHK, on nyTyjc o a M anarnipa a« wa»Ocmm y Bpnjeue napeiba jrhbh Behnna nam ira y apyniTniiMa naerapa, yno3iiajc ce ca KaJiybepitMa 11 m>nohy ibux aonaaic y n;m y Bp.io BejiinuiM jaTHMa. Ohh naaOepy jeaaH ano uiy»ic aa IlcTporpaa. Ty oh nonnibc a a npeacKaayje 11 nacuoito nocjie (TuHOBaibc, Te npejicTo oaanae aneBHo bcjiheo noapysje. J oto Tora oko ibera.ee ncKynn>ajy aBairrjrpHCTC, MaJicpoami canoBimnn ce ap>Kii Bjepno n anjcjic cKyna paaocT n ataJioiT. Pano y jyTpo « HCMaMKii arcii^t, iiojn npaBe o a Pacnyhnjia CBOje opybe, Y ocTObc CBOJC MjccTo aa cnaBaibc, cnycTe ce n a jeaHO apno u h ACJiy ce omrcyjy oanocu Parnyhinia npc.\ia mcnana, onncyjy ce nojbe a a ce'iberoBiiM nnoaoM xpane, Te nocTaBe oTpaaie, itojc n>QTOBe niijanc opni je, .cKaiiaajiii n nocTcncno up hOji 11iko uan.e ce aa aoGpo cbiix CpnnyTii HMaay. Ilaae aoOpo n a h>hxobo ono- .flBđp^i Kao n ynji&qcibc y anop. Itucun oGjaiuibana y iCMy jc MeHe, to no(5jerny cbh cityHa. Y onacnocTn ce Mcbyebfliio irW»’ m asn a cm nf n-Hoh PacnyhnnoBa 11 hiitojiru bhah, itaico ce oko noMo*y. OacTaHy ce Ha hctom n o hllnrrjč Te i^t' yiioTpnjeCe no Tora eya6oiiociior 'iyaonnmTa aOnp'a n rpynnm e r.Ba npjbaBcat,. MoryhnocTH cicyna. J a ja ac ry paap' y apyiuTBy«’ • npccryn n neBan-ajicmo OBora BpcMcna. HaoTjma najimTcpccaiiTBpao paao n p n n ajy y ai'yo*TBO Al>yr^ » n in e. y Hnanjir tum ce omicyje c ano j Ciictbo, roo u BC3a Pacuv^miOBa ca unace cuoTaiiy uiojuc n Bpane, Te aoaaae -113 Blyiiiuiix yaaJbenocTiiv ^ rm t-e a ^ > n iic y je caiio yCcTBO, Kao it Beaa Pacnybmiona ca uiTaa a nob Hpoucay y CaM6yconoM rpMn>y ci;ytfa ca nanurana. Ka;ia oom licManue BpxoBnc KOMaiiae. iiannrc noby y jiob, noKa3ajy Biicouy HjiTe.Tiii'cnnnjy. Y3miimo Kibnry je nanTica^'.vc, njOJiiinin Ta r. Anencej Kcyn>MH, a Ha np. 6njeJiy BpcTy nam ira y ,A ycipaw jH . lip n je no uito co inaaJia KibiiiKiipimna M. W. CietpaHOBHh m apyr y Beoraapy. anri(y a a pantOBo noa.e oiiJby,ii;ajy, iioiujby npoacTpa«y. Kim p ^ n l ‘ n I | aanocjeaHC najuniua cTaO.ua y Ojmannii lfojba. /myre ce (irp»ke Studija 0 Ivu Vojnoviću. Naš poznati književni krinujiaae na apBehy iuto ce naaiiau ii3veby no.T,a n m y n e , | K. Arsen W e n z e l i d e s ima da dade u štampu onauoBc npenauiajy. A ko lianjeiuhc jv^afcn: »Cbc je y pea.v«, sv| )* jjo v j r a t| q p j e s n i k u t u g e i s p a s e n j a , ogled vAHjcAc ce HCKOJiuno KakaayK«Jiima ,oa jesrpe mcto, anrny ce y 0 književnom r a d u Iva Vojnovićal To je opširna studija apuK u oAJicTc apBchy, iuto jc nojby najOamKe. Kaaa cy n ofic u gesnaest poglavlja (šesnaest tabaka oktav formata). IIOMHO HPCTPIUKIIJIC OKOJIHU.V, /v»j.v 3iiaK, *ha uito ce mijena 'ina C jjet)a , g (osam„aest) dinara. Ova znatno snižena cijena najcAHOM anrnc n noa,c aa Tpcn ona on;bani;a. vagj s a in o z a o n c koji je pošalju odmah, prije nego AycrpaacKH naccJbemmu Mory jcana ca najBehnM itotcih- knjiga izagje. Pretplata se šalje poštanskom uputnicom Kuhana onpe3nocT nam ira naaMyapn7 n; Kaaa n s je yciijc.no aa n a adresu g. L e o n P i n t o , bankovni prokurista, Sairaca JiyKuBOcTH u opyncjeM lieKOJiHKO nam ira yđnjy, ifbcTany one jCVOi Strossmayerova ul. 12. tuko oiipeane, aa cbc hobjckobc nanaaaje ocyjeTc. Upozorujemo sve svoje prijatelje, osobito srednioB c3 cy»iibe jc oCmiaj, a a y apyuiTBy vkhbo, aonpnneo, aa školsku omladinu, da što većom pretplatom omoguće cy nam ire Aonijte cKopo a° a>ya<‘Ke uiiTeanreimiije 11 ao n.ya- Z d a n je ove vrlo korisne i cjelovite studije 0 Ivu Vojnockhx occhaja, Koje onasnaMo na ibima. H>nxoBa BitcoKa June- v io u \ anrenunja jc liajBehe npnpoaocnoBae naniajia, a a nekoje Bprre, ocoOhto ony cimy npo30B.v »sonjcijiiM nTimuMU«. notmaTO je, >jyrOC/lABEHCKA tbMBA«. — Haainao jc 9. Gpoj »Jyroa a nam ire, auo jc je a n a yf)iijena, n a a mptbom TyjKchn Bimy u cjiaBeHCKC lbiuie« cu ouiim caapauijeM: Up. IIcTap Ckok: May.neTC, Te »Kao aipTue ibnxoBa upiijaTCJbCTBa. cane na 3C\ui.y napnuc Bape; Miuihcub MnxajjioBnh: HciicHKa, ncynanoBa uhepua; /U*jy«. • HJinju MaMy3iih: ITaaTOHCKii 0o.n; Hp. <I>epao llliiuuih: Klica MuA ko cy ce aunje n annre, Koje cnaaajy y pa3Jiii'iiiTe BpcTe aom y 3arpe<3y 1848.; Jlp. *Bypo JlnMOinih: BapiutiBciui TcaTcp y poncTBy, cnpujaTCJbiiJie, a ako jean a nornne, to he n ap y ra p eay ta; Jlp. B ji. ^ĐOpniinoBiih: KpucT, B yaxa, lL[onenxaycp; HoriinyTir o a atano'CTii n Tyre n a a H3ry6jbemiM npnjaTCJbCM. JJaHno AHbejninoBith: Bp3mio kojio; ^(p. AnTyn Bapam CTpan* C nrypno je, au namiraMa liiime KopiicTii apyiuTBenocT nero napcTBo u Kynrypa. YMjeTiiocT. 0.: lIpcMiijcpa: »XacaHarnnimc«. a u luiKona iiaeajina iipomjena K.i.yna 11 nanija. Jano ce uaao ch- — /lp . <1>. Hneimih: Jeaan non.cKii jynaK cjiaBencKČ cjioCoac u t anana 11 u m n a rpafijbiiBima ycybyje HaBajiiiTii n a nam ire ocuu aeMOKpamijc. — II. Jlarapuh: H:uiovK0a jiciic yMCTHOCTH y Bco11a najic BpcTe, tc BpeM n n a nocBC npaBo, ano Benu, a u na- rpaay. — C.: KoimepTii. — Hayua. C. llan jiih : Kibnajcmic CTy11m e, >Kapa.noBit 11 cKyiuio n;nuyhii MajMymi, iiMajy Bpao pn- anje u nopTpcTii. — IIi>ocBjcTa. 3a. MapKOBflh: Peijiopna uiko.i jcTKe iienpnjaTCJba, ochm ninjoKO, Te HaciaBJba aaJbe: »Cnrypno * oTBa y IIojbCKoj. — BmbeuiKo. 3. Knearp-JIcMCTpoBiib: ITpca* jc, a « najBHiue nam ira o a CTapocTii noniHO, a ne o a n anve parao Ka3a.imiiHo nncMO nonojnor Bp(iaHiihn. — A.: Č u n a MaiieiipnjaTejba«. C ano ’iOBjcK.v, xna.na lbcronoj Biunoj liHTejuircn- Tanya>. »JyroojiaBCHCKU lbim a« niuraan ho' ictkom 11 cpeairaoM Uliju 11 lbcronoM opyjKjy, ycnjeita jt'aan p o n a n n ra iiCTpnjcOiiTii.. cBaKor Mjerena. llpcraaiiTa aa niijcjiy roaiiny 1924. naiiocii H>uxoi! H3Banpeaan a .\r SKiiBivr je micJbeanua cKynnor atnflOTa. 100.— J( iih . 3 a iioji 11 'ierapT m aune cpaaMjcpno. llo joannii OpoHefin J1II momu pehu 11 o imixobom na.Mh0M.y 11 0 ibiixoii(>M jenir s . _ ^ n u . Il3Ban Itpajbeimne CXC iianocii T iperaa^ra roaymM 5Kim0Ty, tc a i’iucittiii ji h Tjcaecmin cnocofinocTiiMa, ao anuiibc 200.— J( iih . llpcTiuiaTe ce niaji>y 11a aapccy: Y npana cy uocneanne a p ju ira c iia auiBOTa? »JyrocaaB. IB hbc«, 3arpc(5, MapoBCKa y a . 30, �S p o j 8. >r A J P E T. OrpaHa 132. Tiiouuip' y .Juji(y, kojom je lipiiJ]UHOM naiiGpan iioku nopopGop PAXM ETy/I/IAXM AJ1EJXM! l'iijpcra ca rjuijepehoM rornopoM: npoprjepniii;: ('.VJiojMan C cjiiiy c y 0 OTy, 3 . o. Mj. M3r y 6 anM cm o M3 Harne cpepMHe py roMiih: Tiijiiiii;: ,MaxMyr M aunh: ruiarsijiiiiK: M ynai|ia Xpiuih; rcflMLUH>er papeHMKa h MCKpeHor TajpeTOBa npM jaieiba KacHMa I; p'cuiiaop it yjc;uio" lioAiipCAcjcjiim;: Hppiiafler Jby(k»Biih; JI. IJaHaHOBMha. y a.eMy cmo M3ry«MnM m Bpno BpMjepHor oćpTHMKa, pcmtoop: .Mvcrajpa A rnh. IliiJio cpcTMo! KojM je B3 MM0 Kao npsM Metjy MycnMMaHHMa y cio na pca o M 3aHaTy; raje ce je Morao TaKMHHHTM ca Haj6 on»MM MajcTopMMa cyAoOpoBOibHH npnnor TajpeTy. rpabaHMMa p p y ra x Bjepa. O h je 6 mo wecy mh >mbo jepaa op aaj1’tM'ii. Ocmuu c«l». OMoponiih, incp. ii pHiCTitKiiIIT X: ('apajcn.v. 6on.HX npMjaien>a TajpeTOBe oMnapnHe, a HaposHTO merpTCKor UOJIOIKIIO j(*. CBOTy OA ,Hllll. 00.— ltno ’ pofipoHOJbiui llpllJlOP l’a jnoflM/iaTKa, 3a Kojer ce je Bpno mhoto H3n arao h a c ia ija o , aapoprr.v tili liMc Tora, mito h i jo ficc.ii.inmid’ juiJo'Jiio MJiaii yiiimnhmto Ha rajpeTOBHM roflHLuibMM cKynuJTHHaMa. — C bpu jm b u jm Hor opOopa 1'ajpoTa r. Jlp. A xmct6 ci’ Piiaitaiiooromih. XnaJial ocHOBHy ujK cny n 3yMno je 3aHaT y CapajeBy, a KacHHje je OTHiijao BjeHHaibe. y HeuiKy, rpje ce je nom yH O ycaBpuiH o y c s ojoj CTpyi(M. Ha pan. 4. Maja t . r. n jciiiao ce nn jiopnn Kmiiiioit <l>i:pnaKao BenHKH nperanap h ycTpajan papeHMK y 6 pao je y c n a o rtcroBiih, pnpcKTop irpi'pim io Ohiikc ii iipcpcjcpniii; FajpcToiia pa OTBopM BennKy papncH y H aM jeunaja (»yH H Bep3an«) Kao jepHy nopopfiopa y Tcinii.y ca ppaatcciiOM roniobimoM Xai|iiiaoM 3yj|on HajBehMX y CapajeBy. y c n e A le u ia e npMBpepHe a p a 3e h o n u iic i)>iiVapiiamuh 'na Capajcmi. G p paiuo HeiTiiniMo! cpMHaHCMjcKe HecTaiiiHue Mopao je CBojy paflHOHy h 3 koh penje roflHHe H3 nycTMTM h OTBopHTM HOBy, M aiter CTMna, Kojy je b o Hobm nopopOop fa jp e ia y Boe. Ay6HMM. A m o cee po CBOje osajH e c m p t m . y cBoj mm papnonaM a MM.ao je Ha p a n A MapTu t . r. 0pp51ta.ua jo iiaiuiiipcpiia'iMiaiiua c.u.vii* yBHjeK no HeKonHKO rajpeTOBHx naTOMaija, Koje je HecaMO noiiiTiuia 'i.’iaiiomr 1‘ujpoTa y Boe. J|yčim ii. na iciijoj je iiaaopau pyHasao y jepHOM MopepHOM 3aHaTy, Hero h x je jepHO BpnjeMS m • e^ais^uhii nopopfiop: iipepejepnni;: r. Myivra<I»i lleanh, rpyiiT.: HspaujHO nom oM arao opjehoM h h o bu c m . TajiiiitN1 . .Varan b o rnih, t | h».: ćjiarajaiiit: (>Mep Jjojinh, iiorjrpniii;; PoXMemMja je oct 3bho 3a coGom weHy ca Tpoje HeoncKpfi1. peiHiaop: r. MyiTa<|)a .TleJiuh; II. pcunaop: r. C.'iaiui TaoiiKoniili. n>eHe pjene. IJeHa3a je Gana y noHepc.baK, 5. o. Mj. h Kpenyna •la.Mjeli min rr.: m j^ai a Uloimh, norjepaiiK ii l,lai|iep 'Rejiian, itpoy 2 caia nocnaje nopHc op seMan>cKe SonHMue po 6onHMHKor rpotin>a, a npMcycTBOBann cy joj hjibhobm ynpaBHor općopa Tajpeia 3ajepwo ca nHTOMi^HMa h ynp3B0M OBpaiumer TajpeTOBOr BenMKa roAHUia>a TajpeTOBa 3a6aBa y Tpe0HH>y. K0HBMKT3. \ o.’ipviaiHa je hii BaJ|mM, p n e (J. Maja t . V., y .vropoit, y ii|inHeKa je MMp neneny iteroBOM m geH eica o Hacen>e pyuiM H>e<N(;opiijaMa---Biije.ne-it> v he ca ennjepehini paenopepoM: roaoj. ., ' 1, rioappaDHii roBop: 2. »Hobo noicoa.eibe« op A-ne.urp jllap 'PaxM erynnaxM A n e jx n paxMeTeH Bacaax! m ha. peicpaMamija ii 3. ».lIiijciiiHK iipoTH iio.'i.ii««, Ko.Mepiija y $ W n a op Mo.Tiijepa. O rim Tora Gana je Gora Ta ToaGoJia u Gnipe. Ha aaGiiKii je eiiiijiao T,(.\kiypaiiiKii aGop ppyiiiTBa »t>ypyhnjjcT«. 1 =ry Hfl Kr ...I' .. . rfpilje ,’niUii y.Mp/> je ror-rito n im p y hokojihko io n i. KpM,ynp Koh. je p n iu i o j narptfja>n;iix rjo«-THOiiii*jij|Wi koju <o le TilMOllllbCM fujprTOBOM jpalORO.TiHO JaHliJil M IIpB.111KOM CBUKl' O-BOjc irail.lilTl! UrilOeTaHllj IIOTpOIUIIOUV MUHI ,10iipiiiioc :in 1'ajpi‘T.' f'MpT r. Koun jai;o re ;iojifii.if) "ni;.ijeMH4apji, 'aiiHoita ;ra jp c T ii» ji jj' y jbe\i.y r.vGr o/vui'iiior fn j,peToiior HpiijaVej>a. II okoj - mv ,iyuni! O C H V T A K T A J P E T O B A flO flO flB O P A y T/lAM OHy. BpMjepHM TajpeTOB noejepeHMK y TnaMOMy r. MyxapeM KyneHOBHh casBao je H3BaHpepHy TajpeTOBy CKymiiTHHy hobo ynncaHHX rajpeTOBMx snaHOBa Ha paH 25. anpana t . r. y npo cTopnjaMa MjecHe McnaMcae HaiaoHane. CKynujTHHH je npHcyc TBCBao bebmkm 6poj V ajpeTOBMx HoaHOBa, Ha Kojoj je r. KyneHOb m ti yKpaTKo ofiasHjecTMO npHcyTHe o CBOMe papy h H34HHy nocTajaifaa noBjepeHHKOM TajpeTa. tlo npeAnory r. MaxMyi6era (pHnHnoBHtia 6npa ce nopop6on f a jp e ia , y KojH yna3e conjepeha rocn opa: M axM yT6er (DanMnoanti, MyxapeM e(J). KyneoHBHh, Ejy6 3en>K0BMti, Cyn>o AyraHXO(lati, Jycy(p eij). KcBaseBHti; 33Mjeaml(h : Ocmbh C mtmo e(p. Xop mti a X . Apnijj ecj). XaM3Hti. 3en.K0BHh, X , HcBOMsaGpaHM nopopGop k o h c t m t v acao ce je aaao cnajepa: npepcjepHHK: MyxapeM eij). KyneHOBHti; Tajhmk Ejy6 3en>K0BMti; finarsjHMK: Jycy<p etfi. KoBaMeBMti; I. peBH3op: MaxMyT6er (DmamnoBMti, II. peBM3op: Cyn.o flyraH xoynti, Te 3aMjeHML(M: Ocma h 3eibK0BHti, X. CMann eij). Xo(iHti m X. Apnij) etj). XaM3Mh. H gbo m n opopčopv mennMC y cn jeu ia H pap, a r. KyneHOBMhy 3nxBan>yjeM0 Ha tberoBoj noi« pt bo bh o c t m o ko npHaynn>aa>a BenHKor Spoja rajpeTOBMx anaHOBa, h Ha pocapaa>eM pa py , HAJM/lATiM HJ1AH yTEME/bAM flPyUJTBA TAJPET. Ob h x paHa y na ca H je 3a a n a a a yTeMen>aaa M yxaM ep6er <t>anancBati, cm h lJatj)ep6eroB H3 TnaMona, aoja je po^eH 3. 4>e6pyapa 1924. a to ca arpapHHM o6Be3HMuaMa y M3H0cy op 500 A MH' MnapoMe yieMen>aay T a jp e ia atenaMO c p e ia a a p y r »k m b o t , a a>erCBMM pcpMTCIbHMa MeCTMTaMO Ha pofiHTKy 3aMjeHMKa! Hcbm ncpopSop TajpeTa y Jajuy. H a 'n n p 17. iinpn.'ia r. r. y I I . cutii iui ui;4ep oppvi.ana jo eiiJiiuiTlliia •l.'liinoiut l'ajpeTH y llponiipiijiiM a \lycpii.\iiiiii-Ki: *ln- lilTaMnapaja »Bocaacaa noajta«, Capajeso, BnacHaa ripMno3H 3a T a jp e i y Topaprna. VnpuBiiTi-Ji. nciioeTaiie y ro p aatp ii-ii iioitjepemiK I'ajpeTOH r. X ycenn K apuh poeTaaiio hum je eBory op ,'lnii. 333.75, noja je yi;yn.T.eiiii npnropoM UnjpaMa Mel).v T)imoiiih>iim ii]MijaTe.ii.iiMii J'iijjiera. Xna.na jim ! • 3a6aBa nopopGopa T a jp e ia a ppyuiTBa »JepaHCTBa« y flepaeHTM. oppa.-aiia je aa 2. pan pauaaan. I.ajpaMa (na TJ.vpbeitpaii) pile o; Maja o; F. ea ejiiijepehii.M iiporpaMo.M: 1. Tpxa GiipiiKJiiieTa n a 2.ooo m. H iirpapa npaoue 250, . a P|»yii»xe 10(1 ,'1,11.11. V iiiieiiiiaa 10 ,’liiinipa. 2. Tpita iijeiiiiiKa hii 300 m, H arpapa npaoMc Ciio.Meapap. (llaTjeiprrn r y ce MOiTPir eaMo liinopTaiiiii). 3. Koibelta TpKii na 1.000 m . H arpapa lipnoMe jl,iiii. l-ooo, ppyniMe ,'liin. 500 u TpeheM.v JliiH. 250. yi.iii«*HHHa 50 piinapa. 4. 'J'oMGopa, Gii(|ie, iii'panita. Ha Te({iepii4.y .je curi puna nojna M.vaiii.a. 'IVijiepuH je iimuo npao poGap MaTepiija.'iiin u MopaPHil yenjex. H cbm nopopGop fa jp eia y BMmerpapy. Hpiijepnii nonjepeiinu 1’njpeni y Huiin.‘i'pnpy r. M.vpniGer Meimih raniuu ) je ei;yiiiim n iy r».j|M T(innx M.iaHona na. ;niii 20. »Mipn.Mii t . r. y npocTopiijuMa 'ITeJljl.Mene HnrnoHiiue,- Kojoj jo llplle.V'TOOBUPO oiiO 50 44HH0IM fa jp e ia . tc naapenniii; jMiaeiii epeeiai norJiannp r. AraIiaeiijc Kpernh. Ha ei;ynillTlin H J1-* .VMjecTO llonjepeiiillllTiiii HaaGpan non 11 liopo.'(Gop fa jp e ia i-;a i'PIljepehoM roeiiopoM : upepejepHin;: Xyc eiin e«|) Meaii.iijiib: tuijiini;: M.vpai H ciirnh: Gpai-iijniiK: jlep n in n KapTii.i, I. peniciop: Ilam ara (lu­ p ah; II. penuaop: Ma.iiih T oeituh, a :iaMjeiini(ii: Jlepiilllll e«ji. IbiocKiih, Omi'P TitpTKoniih u MeJtMep lleK.viimh. Hhk o ii naG opa iiopopG opa y a eo je p llje 'l e p e e n n iioivmHii|> r. K p n i i h , Koju je y o p y jb i,M ronop.v oGpaaJiovuHo npne.VTiiiiMii. HiivKiii'T ii y p o r y f a j p e i a im i!|ieiiopobH H iiH .y u i;yP iypm i.M iip n pn:iuil.,v M.VCJIIIMilim, iia p ie ppatnne. Te ••«• je .vjepHO oeapH.VO im n a jiio m i j n iio i.p cT p p y lim ta. »Tpeam -iiO iT « MoJiehu npne.vT iie. pn n o p lip e Mi'b.V OMPapilllOM, KUKO G|| IIX e e IIITO lili lile .Vllliea.HO y 4.'lalH Tiio oliiilii PpVlflTIta. Iliilio.M llopopop.v ililUIIIMO p o o a p y e ||je X .V G ypyhrM pap.v. u r. U |M T iihy a axiiaa.yje.M o n a iimtoiiom any* "i.Mi"i.y aa n a m f iijp e i! ppyu iT Bo »fajpeT«, -- O proBopHH y pepH mk A. X. Bjene Ba^ �Priurednci Banka d.d. u Sarajevu 000000000 Brzojavi:Pribanha Dionička glavnica 10 milijona TelBion broj i Bavi se svim bankarskim, trgovačkim i industrijskim poslovima Daje kredite zemljoradnicima i njihovim zadrugama Prima uloške uz vrlo povollan kamatnjak Daje zajmove na tekući račun i uz hipoteku Posreduje u svima trgovačkim poslovima Sskonfuje i reeskontuje mjenice Kupuje 1 prodaje svakovrsne vrijednosne papire s =A H O H H H a p c K O a p v i u t b o . Capajeeo 0HJiHjajie: B a y JlyHa, flepsenTO, 3bophhk , IflocTap, H arnim a h Ty3Jia ynjiata maBHHna flHH 1B.0DD.000-— IlpHna u yKa»akyje najnoBOJfcHujt* yjiore na uiTeAfty Ha yjioaeHe mnvKime h no TeKyteM panyHy Bpiuii ncnJiHTe u nanjniTO Ha cimna ,a,oMatiiim ii crpanini iihjannMa, a na 3axrjoB jiaje o coeMy nncjieBa o6aB jeuiTeH > !i E p 30|aBHa aApeca: „C P B A H K A ” �Cpncica ripoMema i i ma (AeOHMMapCKO APVUITBO) U e H T p a n a C a p a i e s o tb« * oh« 5 ( t i r m j a n a r p y m OđaBJba CBe đaHKapcKe nocnOBe HajKyjiaHTHHje. - BpuiH KynoBMHy aeBH3a no flHeBHOM Kypcy. - ITpnMa yjiore Ha iHTeflH>y h yKaMafcyje no noronČH. Obućarski modni salon M. Ljubović na teh n ičk o -o b rtn ičk o m m u z e ju u B u d im p e š ti is p ita n i ob u ćarsk i m a js to r i a p s o lv e n t b e č k e s t r u č n e š k o le ° Sarajevo Ćukovića ulicj^ tj >j B" izragiuje sve v rste lu k su zn ih cip e la u svim bojama i n ajeleg an tn ijo j fazoni. — C ipele o r t o p e d s k e (cipele za b o le sn e n o g e). Specijalno šumske cipele 0 P c ip ir n ic c i 0 Hamdija Kopčić Sarajevo S tro sm a je ro v a ul. - T b I. 619 preporučuje bogalo skladište pisaćeg i rtsaćeg m aterllala Ibrahim Sabanagić i sinovi Sarajevo, Kundurdžiluk 27 Trgovina manufakturnom robom i skladište gajtana Interurban telefon 481 (radnja) Interurban telefon 767 (stan) � https://kolekcije.nub.ba/files/original/241a0e02b6ce824151fbc7d154900065.pdf f05a97057ffe1e38ca72f870be9e9760 PDF Text Text floiiiTapHHa naafceHa y totobom. JIHCT TAJPETA flPyiUTBA 3A KyJITyPHO H EKOHOMCKO nOflH3AH>E MyCJlHMAHA H3J133M 1. h 16. y Mjeceuy. foAHHa VIII. Epoj 11. UiijeHa roA- bO CapajeBO, 6. jyna 1924. C A A PJK A J: CnrypaH nyT ( iioboaom TajpeTOBe raaBHe roAHimbe CKynuiTMHe.) I »•> H6paxHM IjIatJjHnh: ycnoMeHH Myje riauinha. Hp. Jla3a MapKOBHh : Ee3 a iKOxojia. (OarajafteM Hapona Tpeča y>KHBa.H>e a^Koxoaa crpaHH' JOBaH FIpoTHh: 3aocTa;iH pyKonnČH.i. (H3 KOpue jeflHor ypeflHHUJTBa). MnaaH C. IIIaHTHh: CinpT jeflHor UBeTa. H. P. TpaByn>aHHH: Opan. Py>Ka HeHa BHiue. 4>. X. E.: XapeMCKe njecMe. (CK3A3PKHH>a Mejpa). TajpeTOB HBBjeuiTaj sa roAHHy 1923./24. ypeAHHR: A. XmJ)3H BjeneBau. nojeAiimi 6poj 4JA. Tiauii Ao6iiBajy aiict y nona mijeHe koa TAaBHor OA6opa hah koa ynpaBa — rajpeTOBHX K0HBUKT3. — �B E B B B B B f^n \ru B a B a a a a B a a a a a 1 B 1 Ulili GA3RBTD.D. ii Sarajevu — Filijala: IfSšegrad Telefon broj 649 i 689 Laj flficijslii kapital D inI0.0Q 0.Q D0-RezervnifondD in1,^00.000 Banka se bavi svima bankovnim poslovima, te je ovlaštena za trgo­ vanje valutama i devizama. Zavod je pupijarno siguran, a angažovan je kod industrije drveta „Varda" d. d. Višegrad i kod trgovačkog d. d. „Merkantilia” u Sarajevu. Od čiste dobiti ustupa 10°|0 društvu „Gajret”. B B B B B B B B B 3B B B B B B B 3B B B B B E B B BBBBBBBBBBBBB za B e sn u i Hercegovinu d. d. u Sarajevu Dionička glavnica Din 6,250.000 Pričuve Din 900.000 Podružnice: B. Brod, B. Novi i Travnik - Pupilarno siguran zavod U lo šk e na štednju prima bez ikakvog otkaza uz 6% netto na godinu, a sa otkazom iznad 6% i to prema visini uloška i otkaznom roku.- — Na uloške iz provincije šalje pologovne listove po­ štanske štedionice tako, da uložitelj kako kod slanja tako i kod primanja nema nikakvih troškova Safe«Deposit u od provale sigurne blagajne prima ostave na čuvanje a iznajmljuje i pojedine pretince od kojih pologovnik dobije ključ. — Bavi se svima u bankovnu struku spadajućim poslo­ vima. — Izdaje uvjerenja za izvoz robe te trguje devizama �J1HCT TAJPETA HPyLUTBA 3A KyJlTyPHO H EKOHOMCKO nOHH3AH>E MyCJlHMAHA H3Aa3H 1. u 16. y Mjeceuy. PcunHa VIII. Epoj 11. UHjeua roa £0 A- nojenuHH 6poj 4 A. CapajeBO, 6. jyjia 1924. Taauh noČHsajv juict y noaa mijeHe KOfl rnaBHOT OflCopa min kor ynpaBa — rajpeT( BHX * 0HBI1KT3. — CMr y p A H n y T nOBO/IOM TAJPETOBE EJIABHE rOAMWH>E CKyniUTHHE FoAMie irpojia3e. BpnjeMe H#e Myn>eBHTOM <5peHKao BjeTap, Kao BHXop. . . Mh m j ce yiuian>aMo hah HAeMo irpeA h>hm Harfpfijeft. . Ohh . koju My ce ymiajfcajy ocTajy 3aH>HM Aarieiw Aa hx Kaciraje HeCTajae, a ohh kojh haj npe^ h>hm Mopajy 6 hth h CBjechh CBoje cHare, Bojte h oaji^ kiocth, Aa He cycTaHy Ha nyiy, Aa He CTaHy, Aa hx BpnjefMe He ocTaBH 3a co<5om. Ohh cy KopMHAapn, koja Mopajy bhahth cboJ AHA?, kojh Mopajy 6hth opHjeHTiicaHH 0 npaBAHMa, Koja he hx AOsecra ao 3aAH>e craHinje. A, ohh — KopMHJiapn cy h oatobophh 3a upaBAO, Koje 0AaCnpy h 3a nyTeBe KojHMa boab CBoje -ApyroBe, APjniTBO, HapoA, Mace. Ohh • Mopajy OAai6paTH cnrypaH nyT, HGITHTArH TepeH, HOHHTaTH CBe OKOJIHOCTH, ShTH CHrypHH, Aa he hac AOBecTH 14+1n>y. Jecy hm KopMMnapM TajpeTOBe upe je Ha cnrypHOM nyTy m xohe hm Hauiy 0MnaflMHy AOBecTH npaBOM 14Mn»y? TpeOa ah CTaBHTH OBAje 3HaK n'HTaH>a? He Tpo6a! FajperoBa HAeja 0AxpBajia ce cbhm HaBaAaMa h c Aecna h c AHjeBa, nponiJia Kpos 6ypy h 0Jiyjy h oHMLutieHa cbmx npeApacyAa, Koje cy je CTesajie oa BpeMeHa Ha BpeMe Aanac je CBjeTAa, KpHiCTajiHsoBaHa h. <>e3 HKaKBe HaTpyxe — no6jeAHMu;a Mpana, tmhhc, TjecnorpyAHOCTH, Hepa3yMHjeBaH>a, 3Ao6e. Oa6ha& je TOJiHKo yAapaAa; yAapapa icojn cy — Ha acanocT — Ae.Jia3HjiH oa oihhx,. KojHMa je cJiyiKHAa. flanac th hcth Ayf>oico y CBojoj /iyuiH — Manap h nenajaAH ce aa CBoj 6paxoy6H.naHKH rpHjex — npM3Hajy joj no3MTMBHOCT, AaHaC TH HCTH KOjH Oy Beh OI?peHyJlH KOHA>e aeMJBH HeMajy OABaaaiociH. Aa joj ce noKnone, jep . iiiHjecy HayHHAH nperapam A nperapaibe je jeAHo hom, HajA>enme CBojcTBo HOBjena. no H>eMy ce no3Haje njieMeHHTocT, no H>eMy ce HOBjeK oAjeH>yje koahko je KyjiTypaH h kojihko BpHjeAH 3a cbot 6AHiKH>er. A Tpeoa a h sa CBe obo AOKaaa? He Tpefia. CBano Koje npaTHo paA TajpeTa Morao ce je yBjepHTH 0 ko pHCTHMa Koje je yiHHHO, 0 BpHjeAHOcra meroBor 5HBCTB0BaH>a h 0 H>eroBoj cHa3H y HapoAy. Oho hito Hirje đnjia y cra.H>y H3APHcaBarH h AP^ara jeAHa jana HHCTHTyAHja i{BaKycf>) ycnjeAo je rajpery ifpey3eTH TOJIHKe, OApHtara KOHBHKTe H AOBecTH h x y npaBH peA. Oho I hto je '6hjio HajBaaomje, HajMHJinje — Hama OMJiaAHHa — caHyBana je Aa He ocTane Ha ynnHH ČAMO CBjeCHOM H AO^pOM yripaBOM PajpeTOBHX isc^'opHHjcjaj FajjperoB^ mpHjjaTfeA>a h Jnnj'eAor na- poAa, cBaKor ohot ko je Ma h jeAaH Annap hphaoskho 3a ooihenapoAHy CTBap. Mh ce He xBajiHMo paAOM, mh He /Kotumo oBHjeM HapoHHTO noAUprara yonjexe Tajpeia. flaneKo cmo oa OBe noMMCHM, jep CBe oho ujto je ao cafla yHMH>eHO TaKo je ManeHO, na He Mome 6mtm njeno CBera Hapofla, a TaKo BenMKo, fla ce He Mome npMnMcaTM je ah om HOBjeKy. 3a to ce obo Be.iHKo oa MaAeHor He MOiKe AHjeAHTH, jep je ycKO B63aHo jeAHo j3 Apyro. fla ce ocHajKM, na ce yrpaHMTM Tpefia mhoto, mhoto pana, MHTeH3MBHa pana — pana KojM He CMMje hm jenaH sac npeciaTM. H CHpa fceMo 6mtm CMrypHM aa heMO AOhM L4MH>y. A Ham je a h a >: H3boahth Ha npaBH nyT namy AjeAy, i|aimy 0MJiaAHny; hjih jom npaBHje: m3 boamtm Ha npasM nyT, aoboahth AMn,y MMtaB Ham HapoA. �X* »rA JPET. CtpaHa 166- Opoj I I. OH M'p3H0.. . OlIH, OfieT, K0J1HKO Cy Ta rop MP3HJ1H, jom cy ra ce' Burne 6ojaJin . HncaM Morao hh cji.tthth, p a 6h cc on, Monjeic •Bhjio je to HeKaKo upu Ko«py 1917. Tapa cy ce MHoacHJia rpo(jjba namira Haj6ojbBX oHHOBa no (jipan- Bajbpa mecpeceTHX ropnua Morao HaJiaeiiTH y bojcu.h , uycKHM KOJioimjaMa, K,ypa cy xapaJie pa3iie Gojiecra. a KaMo.iH y tomc ;ioropy, y nojeM hx je yBMjeii ohjio a aycTpo-yrapcKa ap\rnja 6n.ua Ha Bpynpy CBoje MohH H3Meb.y 500 po 2000 B0jHHX 6jeryHapa. HaKoH yo6HHajeHor nitnjaTeJbcicor noe/tpaua ycTah cJiaBe, Mhoth h mhoth noGopimuH 3a Hapopiio h ppacaBHo je^HHCTBo Ghjih cy Beh carejin uiHjy npep iioBHo caM pa je h>hx pBojnny noTjepao m Bnxaha icpyTOM 36hjbom, cy;jj6nHOM Ta/pmibHne........ »One je TaMomibH ■3porjiacHH JKaHpapMepnjckh Majoji X. Kao Beh H3ry6jbeHo« — pe30HOBajin cmo mhoth. ' Bojne 6jeryHpe, na pa cy pomjiH op MeHe TpasKHTk Ajih MiaK, Hamao ce jom no kojh h Meby naMa' no.Mohn: op ohhx ropocTaca TBpbnx op CBane KJinicype, kojhx — 3nam ;i hth IJacJ>Mnhy pa je obo Myjo Ilaniiih, ce HHje Jiano xpba upnMžuna h Koje jom HHje HHicapa cTiHOBap MHHHCTpa .Tipo/ioj'epiiiiKa Hhkojic ItamHha, »apa y Jbenmy h cjajHHjy 6ypyhHOCT H3HeBjepHJia, KojH he OBpe nacKopo h Meiin h tq6h cypHTH. BjepaTH Beh cy HBpcTo H HenoKoaeđHBo BjepoBajin y. iioGjepv- je Myjnpa, ano mh cap He noMornem, ppjKH ce h ra , Hcrane nap Jia*jy u y BacKpceHnje c.Bora napoja h icap oh OBaMo pobe na <mjejiy aTy op Mejpaira. . . Ja CBoje ppjKaBe. Obh nacHH h pHjeTKH iipHMjepu popo- hy My ce noacaJiHTH.. — c thm pnje'iHMa 3aBpmHo jty6jba u noncpTBOBHocTH, yjiHjeBa,™ cy y cjiaGymii'a j^M yjo cBojy MOJi6y. 11 CMajiaKcana cppa jom Hape h BjepoBaiba y no6jepy Ha MeHe cy obb pnjenu pjeJidBajie Kao cepyM 60- , Zloopa nap 3 jihm h HHcy hm ce paun noTiiyHo cxpo- iecn'HKy KojH je Beh npH aapmeM H3pncajy CBora jkhBa.iHTH y 6e3Hap»y 6e3paH. . BOTa, a ^p. CVojHHh ce caMO po6popymHo cmhjao, JepaH o/i thx pnjerKira 6ho je h paxM6T,iH Myjo yjjiy3KanajyhH ra 6ajarH pa He roĐopn ono »mio ne IlamHh ho BHxaha. . MO/Ke 6 h t h «. • Cje/iHo caM y CBojoj KaHnejiapnju 11 npeBpTao Te cy Me pnjemr hhcto oKpnjenH.iie h ociiaJKHJie. xpne aKa.Ta Kojn cy mh Ghjih ca oče CTpane CTOJia jio- o6y3e.;io Me je y Taj Max jepup neoTimnio 'iyBCTBO — pa-3MjemTaHH, Kap cy ce dTBojmJia BpaTa h Hajt>Hxa. Kojera h paHac Kap ce cjeraM — Ohpo mh Jane oaKjrpa. ce noMOJiH JVlyjo iIIamHh ca cbojhm npHjaTejbeM ZXp- a ohh mh ce 3acjajy pBHjeMa cy3afMa papocimpaMa, CTojaHOM 'CTojHHheM (»OcTdja BocnHh«) nHcpeM. po-, J\ a c^M Morao ja 6h ra y Taj nac ctbopho y meroBoj 3HaTe KjbHre »H3 b6jihrhx pana«1) Kyhn, icop »eroBe pjepe h iiocTaBHo My jaity Tjejiecnv OđHamao caM- Tapa nacT :»k. u. k. Zugšfuhrera« CTpa‘a?y oko K.yhe, Koja he ra nyBara op cBaicor 3Jio6HHane peiJiepeHTa (pnjemanaopa aicaia)' sa ipjeJiH 11ii i;a. »Tramenenabteilunig«; Kojn je HMao 3a 3apahy npHK.ynA.tih y hcto npHjeMe cthcjio mh ce je iiemTO oko jban>e BojHHx 6jeryHapa -ir cjiame obhx nop npaTibOM cppa upit noMH&iiH, pa My — 6ojHM ce — h nopep h>hxobhm KOMaH/iaMa h irapnemTBHMa. naj 6 ojbe BOJbe nehy Mohir noMohn, no3HaBajyhH Tor ZIp. CTojHHha caM Tapa iipBH nyT yma3H'ao, a ca •Majo(>a KojH je 6ho CTpax h rpener na KpajiiHH, op MyjoM caM ce h onipnje no3naBao. Kojer ca.M HMao iiajmime aicaTa o cinpoBobeiby BojiiHx B ho je to jepan npaBH iipaBiiara thii Kpajmu- 6jerynapa, Kojn My ce HHcy mot.th caKpHTH iln na HHKa, OHor npaBor KpajHinKor jyiraKa y njecMii oiije- icanaB Ha'-rair. BaHor, 6e3 HKaKOBe iraTpyxe Ma Ghjio c Koje crpane, ’ — T h Hac pBojHpy caMo iiouiajbii po nainer »aye KojH 6h 3a POM H 'H ap O /l CBOj p a o CTOTHH,y iKHBOTa, HoBaKOBHha«2) y rapiiHiioiin imiHTaji y 3arpeđ, 11a mh Kap 6h hx HMao. Topp h npKocaH, 6op6en h HeycTpa- op TftOe HHmTa ppyro ne TpanciiMO — npopy./icH Myjo, o' ihto HHTajyhH na mom« Jinny T.y 3a6pHHyxocT. mHB, CMjeji h OABajKa« y n o p y 3 e T o j’ GopGn, icojy urro BOPH ca ja’IH'MUpOTHBH'HKOM, BOPH jy ca jaMONJ HHTeHJ ohi HCTora pana Be’iepibiiM BJiaKOM KpeHy.nn cy 3HBHomhy h CMjejiomhy. tlopep Tano Be/iHKe ;iyme h HinJiaHTepHCTH Myjo IlamHh h Ciojan CTojlmU ca jaKor KapaKTepa o/ironapao je ir. CBojoM ^ hhhmkom »ypepiiH.M« poK.yMeirrHMa nyT 3arpe6a »nyp kohcth.KOHCTpyKU,HjOM, 0H0 je HPaBH TOpOICTaC. 1-IeiIOMHpJbHB THpyHT«, a Ma'io Kaicnuje iiymTenH cy KyhaMa Ha npoTHBHHK OKjnnaTopcite AycTpo-MabapcKe h nanHo- jepiioropHmme oojioBaae, rpje cy ađHJba h poHeKaan Ha/iHO ocBjemheH Cp 6HH-Myc,'iHMan prnje 11nna/ia to HHKo..’jy IlamHha Ha Onje.Jiy.aTy op MejpaHa,.. CBoje HenpnjaTeJbCTBo Tajno hh yBnjao, Beh je cBar/rje Obo HeKo.JiHKo pepaira Ha;imcax noBopo.M jepHeoTBopeHo HCTyirao. HenpHjaTejbn cy ra ce yBaba.im n oiiJbemKc y 7. 6pojy Hamer »Tajpera« y nojeM ce hb6ojajiH ... Bnme nyTa h ncaiH/iapcate CajoiieTe 3Ha'ie' Hoce HMena iipHjarejba h iiiTOBaTeiba paxM. Myje cy pa ycTyKiiy npep obhm jyHaKOM. riamHha, Kojn ocHOBame iberoii (fioiip, pa 6h ce Gap H ano HOBjeK hb Hapopa, oeo hKanue mKOJre, ono »a onaj HaMHH opyiKH.'iH meroBoj CBjeT.noj ycnoMeHH, je HapacBe 6ncTap h pa3yMaH. . . tberoBa ce je yBa- jep: ncaBajia y HajBeheM ppym TBy.. Mjia^n cy ce oko me»Haix)p Kojn CBoje MpTBe uiT,yje ra OKyuijbajiH, Kao oko CBora yiHTejba, a oh hx je 60Ha npom.nocTH 6ypyhH0CT ch CH.yje«. ppno h ca CBojoM pyxoBHTomhy ocBajao hm cpu;a k B6paxMM ljacjjHMti. pyme H>HxoBe .. CBaK ra je bojiho, ochm ohhx Koje je ycno M E H H M y .iE ‘) IIlTaMjiapiHja »Hapop« 1914: iia iiih t . a 2) Capa jepnor op Hapopmix nocJiaHHKa papnicajriie CTpaiiKe. �Bpnj U . Ap- Jlma Mapmeuh: » T A J PET« Orna Ha.. 167. y AMepmin Aanac je raoro euuie puire^enoz nosila, Hero npe 3ai6paHo ajj'KOxo,n'HHX nnha. /lanac B E3 AAKOXOAA iiMajy CBe 6anKe n HOB'iann 3a®0AH Miroro Brane yjiora (OdsujaibCM napoda rpeča ymimste ajmmojia ospa- na KaMaTy, Hero npe. Onhmie h rpaAOBn H3Aajy Mnoro m tbe MuwcTun>e u nomope, H'ero npe, jep je A^nac HUHUTU). Ta'Mo Mnoro Maae nan caOBBM necTa.Jio ApeBHnx rat,ja(CB|)iueTaiK). irapa, Kojn Hnoy BOAHjra 6pnii’y o ce6n h csojoj'nopoKAKO Oy niPOIIIJlM GEJhAIlH H BHHOrPA/lAPM. Ahh;h, Hero cy ocTaBJbajin CBojy }ReHy h Aepyy HajOejbann, koj'h cy npoAaBa.nn cBoje cnpoBHHe h Bdioj če^H, H3 Koje hx je AOHeauie naKiianH.tia no.noh npoHBBOfle, cBO.j K.yKypyo, jenaM, nimeHHny, XMera u oraiiTHHa, rpaAOBa, Apnvai«; HJin pa;iHnx ao6{X>tbophhx KipoMUMrp <JxaJ6pirKaMa 3a npaujberae OTpoBmnx nnfca,. 3aApyira, Apynrra)Ba hjph 3a-;iyiraiinx h AoopocpAa’innx . , nP°ja,jy n Aanac csoje iiponcBOAc toko h no Ao6poj nojeAnnapa, peHn. Cejbami, Aaicne, nvfiy ocerujiu. umauey iurery y AMepmp Aanac 6ojbc pade n nasape.tptobhhe oj Tora niTo je npeno xHJba-Ay n neT croraHa Bejimtnx ca jecTHBOM, xpaHOM h OAejicM. Jlanac ce y AMepnu,« iTHBapa n ncpapa npeKiHHyjio paA. Hucy ocerujiu nu- ‘'vam euuie noBiraa, jimcroBa h A<^pnx itranira. /lariac m m y mrery nu aunoepadapu y CjciAHraeiraM Aine- ApyniTBa 3a Tenecno janarae (ApyiuiTBa 3a rnMHaćTHKy, P'HKaHiCKHM j/pcMaBaMa n ano h>hxobh BnnorpaAP 3ay- ufiriopTOBe, ookojictbo) HMajy Miroro euuie ujuinoea, nero npe 3ađpaHe onojHHX nnha. /lanac ce y AMeprara 3HMajy n'OBpiirnHy oa 6jfH3y csa^m Mnmrjyna apoBa. ■ BnnorpaAapn HH‘cy niTeroBOJiH 36or 3a6pane npaB- Brane JbyAH Kyna, njraBa, BOCJia., cynna, Tmm.Tba, niera •'beraa Buna h paKHje 3a to, uito cy CBoje rpoac^e npo- no HHCTOM BasAyxy, nsjiasn y npnpoAy, myMe n njraAaBajiH hjih hobo npeyAeinennM (patfpHKaMa 3a npepa- nnne. /laHac-ce, Aamie, y AMepnpn euuie eodu ćpusa bniBarae rposK^a y cjmtko bhho, neKMee, cyxo rporabe o JbifdCKOM 3dpaejby; Ajanac ce Brane penn jbyACKH H’Jph TproBHHaMa, Koje cy ra npoAaBajie aa jeno, uji« aCHBOT n 3!ApaBJbe, 6e3 KOjera ce noBei;y He mhjth hh cy ra n caMH koa CBoje Kyhe npepabnĐajiH 3a jgjio h acHBern mi paAHm. /laHac ce y nopoduumia jieniue u 3adoeojbHuje otcueu. IIpecTane cy CBape, npeđanHBaraa, cjiaTKO rnrhe n Taito csoje nppipoAe 3aApa?ajm. Korana je, obo npeoSpaimBarae (jjaSpinca, kpumh Tyne, HeompaBAaHe Jby6oMope n Apyra pa3Ha 3jra; Koja cy 6naa CBaKnAanjan h neMiram rccrn y ohhm KyhaMa h TprOBnna aji'KOxojiiHiix muha npje • hiiijio cacBHM j’JiaTKO. lio rAe Koje (pa6pnKe,LK.pnMe n TproBHHe cy. n nopoAnpaMa, rAe je crapencnHa hjih AOMahnpa, a necTO h Maabenrana pcaosbho h CBaitn Aan inuia u otnnHMajie roAHHy n abc Aana nrreTe n MOJKAa cy h na. rijiah'HBajie, ajin aanaic cy CBe crajie Hanpre h Beanna jajia ce. y AMepnun uehere euuie euderu nujam Jbyće, }i>HxoiBa BehnHa AaHac pajAH^pjio Aočpo, 3apabyje hotlpVHo AOCTa n Jieno Hanpenvje. Te ce MO/K.e c npaBOM Koje rpaje, Bnny, Apey ce icao noMaMH ratojn nocphy, l>ehn, Aa cy da/uae KOpucm, uanpedna u uleerm npe- spebajy, Hacphy Ha Mnpne JbyAe, canaTe nx, 6njy nx hah npane APyre niTere. aok He Hsa30By noannpjy dy3eha. Aa hx 3aTBapa h rjiođn. Marae je Jby/w Koja Tpne oa BEJIMKE KOPHOTH 3A ^ I U T B O O/l 3ABPAHE KOjaKaiKBHM TybnM cyKH.a.vfa, narae je raena mje ce o n o jH H x h b u a . notnaj.v CTpaHHM MyuiKapnHMa hjih npoAajy CBoje Teao 3a nejiuup, 3a dppuireo u uapod CjeiAHraeHnx Oe-; '3a HOBpe. Mame je CTora, n eenepumux Oomctu, Koje ijepuHK AiMepnKaHC(itHX /Ip^aca smion o 3aćpam cy, Kao iiito 3naMO, onaciie hc ca-MO 3a one,•Kojn ce iipaBJberaa n Tpomeraa. ajnroxojirrax nnha HMao _je_ ibTTMa 3apa3e, Hero cy onaciie H3a Apyre 0C'06e, y-npB0|M orpoMne nopncTH. /lyro (m (n\:\o cne Te BBJiHKe n 3Ha-. peAy 3a Bemianor APyra, na 3aTHiM n 3a Aepy, noja najne Kopnom noTauno onoMnibaTir. Ja hy caMO ce pabajy oa poArarejba, itojn cy saparaeira BenepHHHHM yi<.paTKO HaBecTH, npe-Ma n3BeaiiTajnMa na AMepirae, Aa OoaecTHMa. 36or Maaer 6poja BeiiepHHHnx 6ojiecnr, je oa Tor Ao6a, oa Kano je 3ai&paM>eHO a.JiiKox-o,aiio rrahe, Marae je n niTera h necpeha, icoje ce pai)ajy y ApynitB.v . M'Horo niTO ima. SHamo nonuro Ha 6oj&e h noivasajio oa thx AyroTpajHHX n spao onairax 6oaecrn. Marae BejiHKe yonexe. Ceu padmuuu, h Ta-iOcn« n yMHn, paAe, je 6oaecHa CBeTa, Kojn nam h BeHe, iipjn je 'OMeTen y 6e3 arafea, mhoto 6ojbe, mhoto ncTpajnHje CBoje nocjiOBe paAy, Kojn je HesaAOBOJban h ivojn cnojy 6eAy n Hecpehy npenoon h yMnoyKam y CBojpj pobenoj -Kyhn n h ceaiK.H AaH meoto Bnnie ypaA© neiro npe aok oy m m h aok hx je b°p y raaBH caxa.THMa h AainrMa OMerno nopoAHAH. BpaKOBH cy irncTHjn. Marae ce Jio-ne 6pakiobh . Mmee je neeeperea koa JbyAH n raena Aanac. y paAy, Te cy h Man.e paimnan AneBno a h uito oy ypaAmjth mnje (smo Tano Ao6po n mnno i:ao Aanac, Kasa Marae ce 6panHnx napOBa AaHac y Aneprarn paCTaBUba h paeBennaBa. Maste je sipeu,a u 3Jimuna, Koja ce y paAe 6yAHT™ h TpeannM r.Taea.Ma. PaAHHiijH AaHac He Tpouie hh npećmjeHe nape. na nnfce h 3aT0 Aanac nynyjy • nnhy AeniaBajy. Mhoto je Marae KpBaBnx 3AonnHa h HeAeaa; Tyne, yđnjcTBa y cpmy h najanoj raann. IIo3a CBoj noinTeno 3apabeHH nona.n; noTpe^Hnje h koph•CHHje CTBapn.' Kyinyj'y ce6n n CBOjuna OAeaa, pypJba, .'iH'unja HMa Aanac Marae noćna y AMepmpH, Ka3Heirn 3aB0An ce npa3He h HMajy H3 Aana y Aan CBe Marae naMeiuTaja, 6ojby n CHa3KHnjy xpaHy. /lanac cy paAhhhh y A’Mepnnn h nncTnjn, ii 6ojbe OAeBenn, h sKHBe po6njania, oco6hto TaKBHx pođnjaraa, Koje je mijaHa rjiasa AOBena ao cyAa h TaM Hnpe. CyAOBH HMajy Marae y CojbHM, npocTpannj'HM n nncTHijHM cTaHOBHMa, HMajy TiynHjy Kyhy, 6ojte ce xpaHe, 6ojte H8rjieAajy, jann cy, nocnoBa-, jep je mrjaHrai,a HecTajio, a Te ranjannAe cy AaBajie cyAOBHM a Bpjro ivrnor noćna, aok je CBann hobck 5ojbe cy ĐOJte, jep SKHBe ypeiAHHje n 3ApaBnje. J/anac pa'Airaiu,'H Brane BoAe 6pniry o CBojnM raeHa'Ma n Aemn jiaKO AOJiaeno ao nyHe, orpoBane name. Mnore Ta.MH H ii;e cy noTinjrao 3aTBopeHe y AMcprapr, jep hm ne h nejiaoe ca H>HMa y meTH>y, y nojte, y myMy, OAJia3e oa H>HMa na Ba3A,yx h cyrai,e, Ha K.ynaH.e, y KaaraiiTa AOJiaae »tocth h Ao6pe nTnue«, Te ce ocyb6HHip: Mcry Aa CMecre y mhoto M arae TaMimpa, Hero npe Hero uito ha'h na peite h jeeepa n Brane npeMena noK.aaH>ajy CBOjoj Aepn, H>nxoBOj Haypn h H>nxoT?y Hanpeniy. /la­ je ooojno irafee 6hjto 3a6paraeHO. 3aeodu, y noje_ cy CMeuiTane ApeBHe nnjaHHpe nac je koa aMepHKaHciKiKX paAHHKa narae HeBOJbe, Marae paAH Jieueraa, 3areapjy ce jeAaii 3a APyrBM, jep HeMajy ocKyAHii;e, narae 6eAe, na n .\iaH>e nesaAOBOJbCTBa. �OpaHa 168. »TAJPET« Epnj 11. Kora Aa aipHMajy Ha .neneme. Bojcna Gnaca y AMepHHH BecTH HeKOJiHKO OAiTOBopa H3 AMepHKe, na mirame, noja ce Bpjio mhoto CTapa.ua o nnjamiM myAHMa, HMa KaK.Be KopncTH HMa AMepHKa h menH iia:[K)AH oa 3aAanac mhoto Mame nocjia h mosmo Aa pa;;« Kopncimje bpaue ajiKOXjniHX nnha. A'Jieii, ryBepnep- AP^aee Ivanaac, itoja je jo«iii 1881. nocjiOBe. H Oo.TeoTH oa omojmuc iraha necTaje H3 Aana y roAHHe 3abpaiiHJia Ha CBojcM 3eMJbnuiTy iinhe onojiiHX Aair CBe Burne. JleKapn h ;cpyrH iiapoAHH upnijaTemii Buha, K,a*e, Aa je y meroBoj A]WKaBH, nocjie sabpame ca pa;i,oiuih y jaBmajy o Toj cpehn h saAOBomHH cy, ihto nnha, iiohoo HapoA 'BHUie Aa Tene h Aa ce bome boce 3ApaB.a>e HapoAHo h morama nama CHara jana h no- ’ rara, Aa ce CBeT bome h ypeAHHje xpanH,' Aa cy irpnnpaBJba. // Tj/ćcpKjjjioaa, ocoOhto rayhHa Ty6epKyjioea, jiHice 3a jkhbot jiaKuie h bome, Aa je ’iccthtoct koa Kojy nam HapoA OBAe aone jeamiKOM h cyBOM 6ojieiiiihy, •myAH 3HaTH0 Beha, Aa ce 3jja A^Jia pebe Acnia|Bajy, Aa . CTiiAM anoda. CBe je Mame jbjah n >Kena, Kojn oa n>e cy ce no Heue TaMimpe 3aTBopwie jep iiCMa ocybeH«ira, 6ojryjy, jep je Hecrajio pnojirra nnha, noja cy Jtyjne Aa je Maibe CHpoTHme h iipocja’iema h Aa Behn. Aeo TpoBajia h noMarajia Ty6epH.yjio3H, Aa oe y ii>HXOBa iiapoAa OAofpana, hito cy onojna nnha saibpameHa.. f-■ Te.na sanejice n y'irpo!iiacTH nx. Mame je u necpemuj; Te Hcre iioxB3Ae ce pa3bnpajy h hq pe'i h ry.Bepcjiymjeea u oejieda, icoje cy ce upe AemaBa.ne imjaHHM .nepa (ynpaBHHKa) AP^aee Mhohchiiih h CeBeime KajbyAHMa. Mame je n caMoy6ujcraea. Mame je u Jiyda, pojrane, Koje cy jom 1909. roA'Hiie 3aibpaHnjie a-imoocodiiTO OHHX BpcTa JiyAa n JTyAraa, noja cy A0.na3raa xojma nnha y cbom iipocTopy. . OA anROxojmnx nnha. (Y HeManiRoj 3a npeMe OBeroKor ryBepHep ApnraBe yraxa, ta« je a.nitoxo^nHO imhe PaTa brao je mhoto Mame Ajuieraio 6o,necnnx nnja- 3abpaibe.H0 tok npe 5 roAHHa, irajKe,. Aa je Mame npeiiHpa, nero a'o paTa, ajin je nbcjie paTa oneT nopacrao cTyiiiiHKa h KasKmeiiHKa, Aa je nappA opeTHHjn, Aa ce 6poj AjJTBCBHO bo.necimx JL>yAH n ncera, jep Hcmah m y HOBau; 3a iiaMeranje CTuapn HBAaje h Tpomn, Aa cbct HMajm CMeJiocm, Kao ANiepaKaiipn’,- Aa nonnyHo 3a- Taniinje iuiaha cnoje AyroBe, Aa paAHHip Kynyjy BHine bpane npaBmeme h Tpomeme ajrKiOxo.iinnx iraha). CTBapH 3a 'icyhy n Aa je yBepeir, iraA fm ce crraBH.no Kao niTO bhahtc, Aparn 'iHTaonm, y CjeAniboiraM" Ha rjiacame, Aa bn napoA jeAiiorjiaono rjiacao Aa ce CeBepmiM AnepHKancraiM TtpsKanaMa je ’sabpana a.nmo- aJiivOxojma nnha iiotiij' ho riabpane. TIP- /K-Ran, KOjn xojthhx nnha oa orpoMHe Kopncra fm,na. Ha cbhm noH3Aaje 'ahct JjpyniTBa AMepHKanCKnx .JleKapa (hma jBMMa APyiBTBenoT jinrijOTa irbnasap ce Aobap iianrpcAOK. 81 xHmaAy 'uiaHOBa) Kacice, Aa je Oaibpaiia a.nKOxo.nnHX He.na cjiirKa ApyniTRraor snnBOTa. nocTa.na je Jienma u nnha iiajBehn Aorabaj, ko)h ce y AMepnn,H HKaAa yMUJbaruja. H aioo n\ia joHieAo^ra. AMopiiKaiiana, ooo- AecHO. /fHpeKTop TproM.'iKe Be-nHKe ITIkojio y Bpy6hto y HiCToniioj AMepnpn. tao je brao iiajiBmHb^a-" '■iuiHHy naate Aa 3a6pana 'ajiK0xojmnx iraha 3ira'iH liajbpmca ajiKoxoJiHnx nnha n KjmMH, n ano HMa mhoto Behn iian'p&AaK y KyjiTypn, r.ojn je 3a nocjieAmra xhycejbeHHKa — a Meby mnMa n iiaiue bpahe Cj$a n maAy roAHHa y,ramen, jeAan a mepnKaiićKH paAHHK XpBaTa, — Kojn pente ira s.ikoii o 3a6paira .oiuojirax Kante Aa je 3abpaHa iraha najiBehe Aobimn hhctbo, itoje iraha h noKyniaBajy Aa TajOM HeicaKo A<>by Ao OTpoBHe je AontHBeo y cbom paAHHHKOM 5KHBOTy h paA,y. JeAan name, nnaK ce saKon o 3abpann onojnra nnha H3 Aana •aMepn'iKH HOBHHap mirne y CBojHM noBHiiaMa, Aa Ce y Aan cee bome U3epmaea y AMepmnH n nnan CBeT y y AMepnpH Hehe nHTH.npe, aok h nocjieAibH 3«yK Tpybe AMepmpn Bepyje Aa je Ta saćpmta dodpa u Kapama apxaHrejia faspHAa ne OAjeiaie. ^ancne, irahe ce tok h cbhm CHJiaMa HAe 3a thm, Aa CBaKO Taj Aobpn n nocjie CTpauraro GyAa, a to 3Ha’ni: nehe ce lnntaAa Kopufinu 3okou U3epmyje u nmwryje. Ta Be.nHKa cboct Burne nnTH y AMepnpH. a.MepHKaBCKor HapoAa je 3a cea/Ky noxeajiy. OHa he canyBaTH a mepHKahokm HapoA'oA BejiHKHX nprera h . ihto ce rane SApaBJba n noniTema h htio ce rane KAKO JE m i l HAG. BpCHohe merOBe h H>eroipix CHHcma h ynyKa h kito ce y Ha.moj AP^KaBH ce mhoto iraje. nHjy h Cpbn, Time Bpcnohe meroBe h H>eroBfHx crraoBa h yH.yKa it cocbHTO y BojnoAHHH, JI.nnH h B ochh, irajy h XpBaTH hito ce rane meroBa Aobpor CTama h HMerna. AMepna nHjy up.no mhoito h Hanira C-noBenun. KaHau he Bpjio mhoto AobHTH thm bakohom o 3abpampr f c y ce CBe BpcTe omoj!irax nnha. ITnje oe Bpjio anKOxojiHHx nnha. H?hxobo 3ApaBJi>e h raiBa iiapoAHa mhoto paxHje h Apyrax jaKnx, aocthjinooBairax (y KaCHara he ce noiiraBHTH h ojanaT.H, h>hxobo noniTeme n 8any iie«ieHHx) ajiacoxo.iiHnx rinha. y Bochh cy paKHjy vr.neA y c®eT,y he ce noBeharn, if>HXOBa aapaAa h hmo- iiaGBa.jm MajitOM Kao hito HaM K.ao,yjc noKojHH nerap BHMa he ce 3HaTiio yMH03KHTH, HmxoBO iiotom'ctbo he Ko^lhK, KmH./KeBiiHK h ApyrH Kojn no3Hajy nam HapoA 6hth bome, jbhbot ibnxoBa nopoAa (paice) he 6hth Ayr y B ochh. Koa nac ce iraje m cbhx y3poKa, kojh oy a H>HX0Ba AP'Bana he 6hth liampeAira n Ayra, boka, jep noHiiaTH. IIh je ce H3 iieanama h nenoenaBama onache Mohu ca ceojnM SApanniM h TpeoBeiiHM napoAOM, ifocTH ao OTpoBiinx onoj'HHx rinha; iraje ce H3 pa3nnx CBarAa ycneuMio nhn y icopaii ca cbhm Haurpe/AMiHM H[)eApacyAa h iipaoHOBepHna; iraje ce H3 MOAe h MajHapoAHMa h Mohn ijOTHcnyTH ham yHwinTHTH y ibn- MiyirHcama pai3irax rp.naTHx h no,iiocHTH:X ntAepa h rra-' XOBOj KyhH H AOMOBHITH, im MHpiinM AlooejbaBaibfHMa, ja ra n a ; cuer y nac nnje hb CTHAa h c'rpaxa, Aa M,y ce HH KpBaBHM paTOBHMa. AMepHKaHH,H Cy, 0BM1M 3aK.0I10M ito ne noACMexne Aa je KjraanHua, Aa je »ochm cneTa« CBojHM, npoAy5KHAH cebH y neAOirjieA Bern, noAHTJin Hira Aa HHje imnaKaiB »jynant na 'iamra«; koa nac ce yraeA y.CBeTy h cbo-jom cnaroM n TejiecnoiM h Mopa.A- rinje hq CHpoManiTBa, hq Ayra BpeMcna, y ooKyAnii,H hom h eKOHOMCKOM — yjTHA,H noniTOBaibe cbhm napobomnx, 3ApaBHjmx h naMerrHHijnx 3abaBa, Aarae hb AHMa, KojH Bo.ne cobe h cnoje noroMCTBo h oabnjbHO ce Mane ityjiT,ype; .iraje ce oa bpnre, H3 nyre, obor sitabpnny o cnojoj h ibHXOBoj cpehn h AObpoj byAyh;HOCTH. jiocth; iraje oe hs ooi^AH'iie npeMieaia, (oooOhto naima CHpoTHiba h pavT;iiHHH, ioojn irar.iraM h bpaHM ryrameM HITA KA/Ky OAMH AMEPHKAHUH. omojnx iraha A0Jia3e, na KpaTito Bpe.Me, ao y.vKiHBama h 'Bp.no je KopHCHO h noy,mo AO^Hann, umu ca.MH iioMpa'ieH>a banne h jitajiocHe csoje jaBe); iraje ce Aa AMepHKaHj|H roBope o aabpaHH onojiira nnha h ko- ce pa«na iieywAna ocehama, i;|)ja Ha noBeica y cBaitnPhcth 0A Te 3abpaHe. Ja hy BaM, Aparn 'iraaopn, Ha- AamrneM JKHB0Ty h pa^y Haophy, Ma 3a HajKpahe Bpe- �£poi 11. »P A J P E T« CipaHa 169. Me niOTHCHy 03 naMern; iraje ce 03 ypobeHe jKeJte 3a hocth, nero TpeGa 3axTeBaTH, Aa ce h y Harnoj AP®aBH, y»iOTBaH>eM h ypobeHe 3a acGphm cpeAciBOM . Kao H y cpenraM ceBepHHM CjeA0H>eiraM AMep0BaHito.je 6yA0 h c m p a y TOB0Ky yix>AHO ocehan>e (ey<Jx>- cb0m /jpjKaBaMa, 3<ikohom 3a6panu npaejbetbe u topnK,yM). uetbe ajiKoxojinux nuha. Ca cbhm je CBejepjHO xohe Mh GpGn, XpBanH h CjiOĐerajH, Kano je Aanac boa ira Ta 3a5pa'Ha Ghth oneiTa 3a ijejiy ApnaBy (npox0nao, cna;ia'MO y OHy Bpciy napoja, boa Kojera je no- 6Hii,0ja) HJ10 he APJKaiBa ycTyiraTH to csoje npaBO noTpeOa ajiBO'XOjnmx iraha uejraKa, h boa Kojera je no- jeA0HHM ceocBHM 0 rpaAOKHM yaipaBaMa 0 norjiaBaprpouma cbhx Bpcro ajnM>xojnrax iraha, a norjiaBHTO CTBHiMa (jIOBiaJIHH B6T0). Obo (jh 60JIO mjnpocTuje cuiu u mjreMe pewen>e jairax iraha (y Ka3a.iiy iie’ieHnx h irpene,ienHx), Bp.no BejrniBa. Crora je y nameM irapoAy nycTomeibe ajiKO- iiHTaita ajn<oxJiHHx iraha. Hy hbbo iraje Aanac Tauo xojia eejiuKO. 36or jaKor irajanOTBa (amoxojra»Ma) je Gesasjien, Aa Bepyje, Aa he ce o«aj yMHJtaTH, mpHMaMy Harnoj APOKaiBH h Jiapomy mhoto bphbhhhhs ACJia, jbHBH orpoB, KojH napo;; yjbyjbityje y BparKe, cjiaTBe MHoro caMoy6njiCTaBa h. caMOAaBJbeita, mhoto iipona- CH0B8 h yBepana ra h y najhehoj hbbojbh 0 necpehn Aaraa h ocHpoMaaiieiba, mhoto nepaAJbHBOCTH, jieiiocra Aa je opeTaii, — Mohn 03 pyiKy iiauier napoja HOMa0 GKume, mhoto Rpajraer cnpoManiTBa, Koje iracy eno- mhth 0J1H OTerH. Mh omo y/BepeH0 , Aa he 6op6a oko coGne Aa oe xpane anoje.M oBora jiHija h cbojom naMehy, noTiiyHOr cyG6Hjair.a 0 yiraniTeiF>a ajiKoxo.nHHiX iraha Hero JiaAajy ira reper iiojeAMHHffMa, AoGpoTBopimM Apy- Ght0 Bp.no ToniBa, Bpjio o’iajna h Bpjio Ayea. H 3aT0 ce 3a Ty 6op6y Mopa.MO oaGBJBiio opraHH8OBaT0 h 03iiitbhma, onuiTHiiaMa hjih rpaAOBHMa h AP^acH. 36or Miioror Tpoiiieraa ajiKoxojnrax iraha HMa boa GPJbllO OIipeMHTH. Ilpe'cBera TpeCa Aa crsapaMO vito euiue Tpe3ee- t iiac Bp.no mhoto CojiecTH Koje nocrajjr nenocpeAHO oa CTa.raioir Tpomeita onojiiHx njiha h HMa Bpjio mhoto vm %kux &pyiwram, oooGhto Met)y OMJiavraHOM cbhx Gojtocth Koj'HMa opojna iraha noMauKy, Aa ce Jiaiomc tBpcTa, jep je Jiairaie np0AO(jHT0 sa TpesBenocT one Kojn yBpeme y noBetnje Tejio x Aa ra cpynie, (Ty6epKyjioea, _ HHcy OByc-0jra BapjBHbo, banojiCKo onojno pnhe, koto jeKTHKa, pa3.ne nairjie 3apaone h npejiaane 6ojiecTH); ohc Boju c^Gnjra y iberoBOM otpobhom 3arpubajy. Osa «6or imjaiicnBa, y HaineM HapoAy ce pal)ajy MHora TpeaseitaHica Apy0iTBa TpeOa cmojHTH y jeAan BejraK. Jioiina, 3a jkhiBot h npnBpfeAy cjiaGo cirioooGHa, GojiecHa., ApJKaBHH caBca, Bojn he, Bao iiietj) repepaji uiTaCa, Aa earajienTHPHa (Koja na/(&jy OA^seAHKe Go-necra), Ha- upaBH HJiaiiOBe 0 nainaAajy Ha Beiraaor HenpHjaTejba Kasna 0 HecperHa, sa peo cboj 'bok HecperHa Aeija. _EL«ojH he BpB&iBHM H TMinvHM GopGaMa Aa ynpaBJba. 36or irajaHCTBa ce icrapn BpcHoha h OAJiHKe Haraer Oa G[x>ja H BpcHOhe pjia.HOBa TpeeBe«>aHKHx APyraraBa napoAa h pače; 36or nnjaHCTBa p^nra cera pGapa 3KHBa H oa yMeuraocT0 h 0CTpaj:HocT0 TpesBeraaHBor rjiaBHor nauia HapoAina cnaira, noj upHBfe^yje; 3Gor irajancTBa sobcraa 3aBHcnhe kojihioo he Ayro TpajaTH paT ca ajikoxojkm 0 BanaB he Bpaj 0 MaT0 Ta GopGa: Aa .n0 • KnapH ce h Mopaji KOA.Hamer HapOAa. ICao iiiTO bhapm'O, opojna iraha npaee nara om na- HornyHy iioGeAy 0 yonex a to je onha 3a6paHa iraha p<>Ay pasHoupOHe h orpoame nrrere h hc aoboao y Haj- eaKOHOM, hjih caMO ACJioMHHHe ycpexe, ca icojHMa ce Bohy opaciicoT čamo caAanm.e jkhbo noioojbeae, nero ppa/B0, ocBeAO'iePH TpeaBtaBaiiH ne Mory H3mhphth, irtTO Mopajy paT omopneno AaJte boa0T0. h raoBa iiOBO,n>0H>a, namy Aou,y h yHyiaA, Kanue HaTpeda, 3a tem, nhn Aa ce CTsopn jaem Miietbe .c.neAHHiK.e 0 y3Aairapy. mpOT0B ajiBOixojiHHx iraha. 3aT0 TpeGa TpesBeiBaHBa ApyniTBa Aa HamopeAO ca MHiracTapcTBOM HapoAHor DITA CE KOJI HAC PA/jH. ^ApaBJba 0 H»eTOBHM 3ApaBCTBeiraM OAcenHMa, cBojnM OBa ijpna cjraKa icoja Ba.M ce, H3 Mojer KpaTBor npHMepoM, jkhbom pepjy, n.naKaTHMa, irpeAaBiaH>0Ma, nn-narama, yBa3yje npeA o im a TpoOa c?Be napoApe bo^ c A0jarpaMH!Ma, cjraitaMa 0 jkhbh.m cjrancaMa (A0janooph rippjaTejLe Aa noACTaBHe Ha A'Jćmo pa^Mirautaibe ii THBHMa 0 (|)0jiMOB0Ma), nppKasoM iio3opHniirax cijena iioicpeHe na 6pe pa« oiko oiiacaBam>a BejiHBor Aena H KOMa,Aa HpOTHB a.nKOXO.n.a; 'IHTaiBOM IieCH0HBHX 0 naraer napoAa pa cyBHime h orpoMiie mrere hjth naB h irpiiinoBeAaTii:HX npoHBBOAa, iraicaiLeM njianana no hoiiipopaorH. iranaMa, 36opoB0Ma, aaGaBa'Ma, nsjiojiaGaMa 0 nrreraiMa 36or itpaTKohe rapeMCHa h npocTopa, ja hy npnja- KOje iHiie ajiBoxojraa nnha nojeA0HH0Ma, APyiuTBy h TejbHMa h BO^aMa ^amer napoAa ca Tpn iiMena hopo- , ApuKann, yeepe mro euuie Jbydu u xcem da cy ojikoM6HyTH caMO najBasKiraja cpeACTBa h Mepe, BojHMa x o m m nuha 3aucra urpoe u nponacr no napod u da GhCMO OTIOTOH0.TIH BeJIHBO OnaiCHOCTH OA OPOj'HPX iraha, ux rpeOa cy36ujam u ospanumearu do nomyne 3athx onaitHX jracKamna h Bapajran,a jLyACBora poAa. dpaue. TpeGa HH0 ,AaJbe, obhm cnjiaMa 3a thm, Aa ce Ja caM TpeiiBeibai;, TpeiiBOiLait caM 3aTo hito caM, CTBopn 3a npeu Max MaeyhnocT saćpam hjih Gap orpaHHFiaBaraa Tpomeraa ajntoxo.Tnrax nnha. Ta MaryhHOCT na ociiO(Biy nayice, ynepen Aa je ajn«>xoji otpob h Aa ce otix)B He CMe'AaBanH napoAy y py«e. (Y Bpjro MajniM Gh ce Morjia nocTHhH, BaA Gh iiojoAHHe onhnne h rpaA obh ao G hjch npaeo coMoodpe^ueaiba, Ma h y Man>oj KO,irHTrraiaMa h OBAa OHAa Teic yseT a,raoxoji MOJKAa iie 60 irpaBHO niTore Ha Tejry, hh nourreH>y, hh HMaity Mepn. Ha no'itnj'HO iipaBO caMOOApebHBaiBa nacaAa joui H 11pHBpei)HBaiH>y nojei/pHor HOBeica, ira raeroBoj nopo- He M0JK6M0 MHCJTHTH, a.HH GhCMO MOrJIH GhJEH 33vAOAHhai H noTO’M'cn^, ajiH CB6T ce AC Aanac HHKaA iraje đojbhh 3a npBH Max, Aa opnmrHe AO&Hjy irpaBo oa BaAOBOJiraO THM HeSTiaTHHM KO.TTHTHna'Ma aJTKOXOJia, ApoKaBe, Aa Mory npoBecTH rjiacarae ksa je y nHTaiH>y nero je cnarAa Tpaoirao — jep je mhcjiho Aa My ■to 0TBapaH.e HOBe KpTiMe. Ajko ce nocTHTHe Aa BehHna Tpeča — OHy KOjraTi0iry ajn«>xo.Tia jcoja yoGy})yje, Mpa- peinaea, Aa Jra he ce KpPMa otbophth hjih nehe h ano >ra naMCT, npaB0 ty)p h noTnyHO nomcHe cm HeyroAHa rjiacaHH GyA,y He cano cbh nyno.neTH0 MjraiKapuH, Hero ocehaiBa jaue h Tpeeiior MBOTa — a Te Bojurnoie H cee jKeHe, Boje najGojte no3iiajy ijpne crpane h cTpaoooj.irax iinha Beh cy Honp'iio orpoene). 3aT0, naj- uiHe ceHOBe nHjaiiCTBa, oiiija Ghcmo 3a icpaTKO BpeMe BHiiie hito ce, y ii0Taii>y onojirax iraha, MOJKe TpantHTH 3aycmBHJiH pabarae hobhx kphmh, Boje cy y Harnoj jocTe to, Aa ira jeA&H hcbok, ira joAna JKena, hh jcAHO MJiaAoj. ApsKaira nonene, na JKaJiocT, icao HepypKe Aa Aere hh ne 0K,ycH oarojnoir iraha. /ja ce to nocnurHe, HH0y h Aa yirpoinaiiihyjy h SApaBJte h naMor h nouiTeHe MOJKe ce neKaiH Aa cbh JbyA0 A»by AC Te y,BHbaB- H>e H npnBpeAHy cnary Hamer, HHane AoGpor, HapoAa. �»r A J P E T« CtpaHa 170. PpaBOM ca.Moo^pijHBajba, tiim neMOKpaTOKTKM cpcA^TMOM, TpeŠBeitanH oir npaicTirairo iipimeiMiBajni oisoja nanejia h y neno npH.BO’flHJiM OBoje onpaii^an« n powojbyi&HBe jiccjbc. TixwBeibaii,H h ibnxoBa ;;pyniTBa (opraHW3aiprje) (m CTajmo y cbhm cejiHMa h npirnepoM na cy86lHja.H)y ajiKOX0Jimix nirha, 3ano6HBajrH Met)y sieeHa/Ma h y.BH^aiBiiiHM MjuiKapnnMa h nocTnrjm 6h, na 6h ce TpoBame Hapona anKOXonoM 3anpaKano. 3 a thm 6r ce huijio n®n>e. Tpaiaonjio 6h ce na oe h 6poj kphmh Kpje nocToje chhbh, a Ha nocnemy 6h ce H3H1HU10 Ha cpe,ny ca rjiaBHMM 3axTeBOM, ca rjianHHM a^yTOM: ca nom-ynoM 3a6pmoM npaBn>eH>a h Tpouiema aJiH0X0JiHHX nnha. 3a ytcnex y đopČH, Mopajy Tpe3BeH>anH iipHnođHra uiTo BHuie npHCTaaHina, Mopajy CTehir npnjaTejbCTBO u ođHJiaTy naMoh dneenux jiuctom; Mopajy ripHno&HTH sa cBoje 6opn;e: ceemveuune, ynurejbe, OMJiaduuy u Mene; M>pajy npirnoCHTH napodne nocjimune, emdy u 3e.uajbCK02 Ilosjiaeapa, na 6h npennosEHjm h loejiacajiu norpećne 3aKone, Kojima he ce y irpHH Max orpahh'Mth, a noćne h ca cbhim 3aćp<mum anKOxon:Ha nnha. Ako je iiOTpeđHO, Heiia ce TpeoBemau^ ynpy>Ke h y je^Hy nojiuTUHKy crpmmy, n m mro cy to paniran Tpe3BeH>aii,H y ceBepiniM eBporroKHM npcKaBaMa, hok He H3Bojyjy y Hapony.H y CKjnnraiHH'H ca6opy no6eiay Spoj 11. PaTHO CTaibe. (Ham. irajKi'iHTif iraBeurraj). HeMaJiyma .23. anpujia. Kon neTpoBHheBHx, y TpaiieoapHjH, B.nana Beh Heivojihk.o nana parao paonojio?Keii>e. H»hxob cycjen 3oBH,na JoBanoBHh, ho6ho je o pobeH-nany icpacne bojiiiHKe on onoBa. IljeimavnHjy, KOH>Hiuy, Tpen, MyBHivy u jenHy BejiHKy nPBeKy Kyjiy ca mhopo ToprneBa. Ha 6acaMU,HMa ce jioxBajiH JoBHU,a HeTpoBHneBHMa ca CBOjOM jyHaiJKOM BOjCItOM, HHjH Cy npBeHH (peCOBH Kon njemanHje HapoMHTa onJiHica nojoM ce pa3JiHKyje on ocTajie Me^yHaPonHe oJioBHe BojcKe. JOBHpa je n a­ po hhto HCTaKao CHary CBoje KOH>Hne h jaico ce XBa,tiho ca cBojnM MaJiHM Tpy6a'iHMa. »HlTa to BpHjenn«. no6au,H'me pyKaBHD;y nerpoBHheBa ni^pa »aih hmhmo 6p30Merae TonoBe CMpBHfeeMO BaM u,Hjejiy BojcK.y«. JoBHii;a je oKaiHmehH nsđjerao nnpeKTaH onroBop, ajiH cynehn no iipnnpeMaMa Kon ITeTpoBHheBHX Ha rnacoBiipy, rnje cy nope^aHe nHBH3Hje h TemKH oncanHii TonoBH, cacBHM je oneRHBara n a cmo na npary K.pyiiiimx ir KpeaBHx n^ra^aja. kl3Bjeuitie M3 npeflCoča>a. BaH»a, 23. anpnna. Ha co6e 3a KynaH>e jaBJtajy na ivon neTPOBHheBHx HHje hh noMHcao o KaKBoj HenpHjaTejtcKoj aK.pHjH. j^jena cy CBoje H3Bymia Kon HSMHBama u npornna wx je BOJba 3a paroBame. Jenan CpsojaB nopunje newaHTyje OBe MHpojby6ffBe Bnj'ecTH. MymKapn,H cy npsKaJiH parao BHjehe y npenco6jby h nocjbennua obot noroKoja noMaacy nnjaHicTBO y CBa.KOM Hapony, na h y. šopa je, na cy nBnje Kyraje ojiobhhx Bojimiva nocTaHauieM Hapony. Mh. MopaiMo noMofen OHe Kojn x«he bh.T/h na cto Tpane3apEje. na mro eeheM 6pojy nauie 6\pahe, oco6hto cnpoMaiiiHe EHeprMHHa oflnyHHOCT. 6pahe (Ha^HHHapHM^ pa/cHHpHMa h ».viajiHM Jby^HMa«) OnaBaha cođa, 23. anpnjia. Ha,H OTPOBHHM aAKOSOJlHHM EpaCOM.. iHa K,pajy jom jenHy. HanioMeHy. He cmcimo 6hth sa-cjienjBeiiH h je^HOCTpaHH. Huje nocTa na Hi3B0jyjieM0 . Ba0pa.Hy ajrROxojiHHx nnfca, TpeSa aanoBOJBHO pemnMO y hcto BpeMe h CBa cojmjajiHa {npymTBeHa) ranama, noMorny na noby no m-ro-jane cpehe h panoBOJbcraa, jep, jie CMeiMO 3a6opaBnro, na je jenan on rnaBimx yepoKa iiHijaH'GTBV np.viiiiTBeiia oena, y Kojoj jkhbh MHora Mnom Ham đpaT h iiojy Tpeđa Harne 3aivonome h H>HXOBH CaBeSHHip: IiaMeTIIH H pOH'C«I>yĆ>H'BH JbynH na yđjia?Ke h yKJioHe hq Harne MJiane ^p^aBe, na 6h 6njia cperua, 3odoeojbna u nmpedna. A to Moace nocrara oma, aiKO je npereoKna eehima H>eimx rpa^aHa h chHOBa 3anoB0JBHa, iiairi'])enHa h cpeTHa. h Ponojby6n h npnjaTejKH Hapon'Hir, Ha 3aMauiHH h 3axBajrH.H nocao! JKejiHM Ba-M cpeTaH pan h HajBefen yKmex 3a no6po, HanpenaK, cpehy h nyr hchbot Harne MJiane, nHBHe npsKane h h^ hot no6por Hapona ca Tpn HMeHa a ca jenHOM KpBJby, cpmeM h nynioM! JoeaH ripoTHti: 3AOCTAnH PyKOnHCM — H3 Kopne jeflHor ypeAHMuiTBa. — Ma.iH rBypnpa TleTpoBHh, hito CBaKH ;i,aH ocTaje y xancy, xtho je o YcKpcy na uoiipene jen.au o^in.iLaH 'IiHct ua ne'i’Hje, jaBiie hHTejijoce. Kano HHje 6m y (yraH,y na iiojio/Kh Kayn,Hjy, jep je noTpouiHo 3a xa.UBy, h Kano My je -oran, KomJiHCKOBaio pyi;onHce, to je mhTaB ,HonxBaT ToTajino jiponao. jlHTi.'ioMaTCK.HM iLyTCM noiuao caM no jenHora n&fia BTOTOBJbenor Ma'repHja.na aa hpbh ^ipoj h ja ra h3Ho* chm 6ea HKaKuBa oncTeMaTCKa pena npen MUTaope. PaHo 3opoM MajiH JoBHna je no CBaity nnjeHV xtho na KpeHe na parao noaipnniTe ca koh>hh;om, na. je ycjLen Tora no6jerao H on JieK.pHje rjiacoBnpa. noojinje mhoito nepinaBC h njiaKama, ponHTejbCKa Be.neOHJia je ycTyKHiyjia h nycTHJia wy na mhceo npeBene y njeno. Jane no3MUMje koa rnacoBnpa. \ — Bp3ojaB ca paraor noffipnmTa. — TieMajiyma, 23. anpnna. y ohom TpeHyTK.y Kan ce JoBHHHna BojcKa. nojaHnna n a CTOJiy Tpneee — Kao mra HaM jaBJba iiani HBacjiaHH paTHH H3BjemTan, — neTpoBHheBa njemaHHja, non 3aiiiTHT0M ToniffliuTBa 3ay3e.ua je jane no3Hii,Hje Kon r.iiacoBnpa. ripBM CyK06H. rBeMajiyina, 23. anpH.ua. Ham non.ncHHK, Kojn je jynaMKOM pnBasKHomhv h np63HpaH>eM caMe cMprn H3 Heniocpen'He 6,n:H3H.iie nocMaTpao HenpnjaTeJBCKe nananaje, no&nao HaM je OBaj HBBjeniTaj ca paraor (nonpHuiTa: HeTpoBnheBH tonoBH H3BPCH0 A)eJiyjy. Jenan rpax-iiipai[H(vi pacaipcHyo ce npen HenpnjaTejBCKHM rpanoM o6opHBum na cto Tpn njemaKa n nea KomaiiHKa. Heupnja.TejbCKa KoiLHna 6p3o ce noByKJia naTpar. BenMKn KoibMHKM Hananaj. ' 'BeM-ai^ma, 24. anpnna. r.yoTH penoBH ri>ancKe opipane, TpnneccT njeuiaKa u 'ieTpneceT K/omaHHKa y BenepibH cyMpaiK (cnycth.tth nn cy aaBjece Ha npoeopHMa) y'iHHHiiie jenHy �Bpoj 11. »r A J P E T« - CtpaHa 171. OMiiu,ajinny koa pyqaisHor' CTO.ua. KoiT,imy Honena^a Mujiuh G. nimruh: i ' . ' f CTaBirme n a hoa. lio cboj npHJiHUH je neupirjaiejb C M PT JE A H O r U B E T A Aa aabe 3a Jielja ToiiHB.uiTBy. Pa3opaBajyhn naiiupiiH. Mc'i'HH u iui>ycaii oMoepiior apneBJba accotkoMy;i;iia u Jiena jedila Majia, nao je iieupnjaTejboKe yGojiie peAOBe. • (He 3HaM KOija) — HenpecTaHo nyiuKapatt>e. TyjKHa KO MHpHC JBJ^HHHpa, jiocTHhena AOTHiBCKor Jimi,a, (Bp3ojaB Barner AomrcHHKa.) y npojiasy jyne, , HeMajiyma, 24. anpHJia. će3 peHH h A&xa, . Bni5epHo 3pHeBjbe u opax-RapTaMH, Kao iuto naM ApxTehn c agthihjOkot CTpaxa, jaBJba Ham paTHH H3BjecTHTejb, Beh je »a H3MaK.y. u,BeT MH je 0Baj AaJia. Ha mnaj3a AOBJiaan ce noBa Mymni;Hja. H a<*k je TyjKHa Benep naAaJia; TnacoBH o npnMMpjy. OHa je 6ojiho njiaKajia rReMajiyma, 24. anpHJia. MHCJiehn na OBaj pser. y A^ceT caxaTa h ABeAeceT MKHyTa npoHHO ce A oh caA obo nppna mhom raac m cy parae cTpaHe, yMopeHe y GopGn, no'ie.ne y CTapHiM npamubH.'BiHM KiiBHraMa nperoBope o npHMHpjy. . aa6aTieH Tyjioio Mpe. rB.eM,ajiyma, 24. airpnaa. I^ao h Moje cppe BnjecTH o npHMHpjy He OATOBapajy hcthhh. Ile.Kap’ caM noKJioHHO TpoBHheB« cy ce H3jaRHJiH a& oieKyjy npeAajy rpaAa, Be.innKHM caHeHHM OHHMa Beh OAaBHO. a y inpoTHBHOM cjiyqajy CHaGAeBeHH 6aji,eM0M h x.ibe---- vDj ---Gom c MacnapeM, Mory nacTaBHTH GopGy ao pyiKa. H. P. TpaByH>aHHH: AMa30HKe. O PA H TieM'ajiyma, 24. anpHJia. y jeAaHecT caxara AOMi.na cy nerpofenheBa JKenripoxyja.Tia 3HMa icpyTa cRa Ajepa ca CBojHM upHjaTejbHpa^, ltenpenoAHauili n poiipaJio pBehe, it>e meTifae. Kqa cy aMaooHKe BHAje.ie ymacHH Bamap, Ton.nn 3papH 3eMJby >rpejy: Ha jypHiu ocBojHime pyiaBaAy co6y h xohe^a H3jype HacTa.no : HeBa,Jba,ay AjeHypjwrjy nanose: Bo^a aMaooHKH, no nOJBHMa B3HHKHyJia CTapnja AjeBoj'mpa, HajaBH.na Aa he 0KyrrapaTH 3eJieH-TpaBa M.naAa, COBHp.. 3e<j)Hp C.nara nonyxHBa: PaT npeiuao y aonnjy. Cb.ya MHAHHa B.naAa. 'Remnyma, 24. anpnua. Opa'i 3opoM ypaiiHo, PaT hm je Moryhe AOKajrasoBaTH. Parae cr[ a.HK.e y noJBe noxHT’o; •mpcTo >ce 3rpa6irjie sa Koce, a caA HHje roBopa o ojiobCTHTJia xopa Aa ce ope hhm BojHHHHMa. /lje' ih je HeTe ys cTpauiHy AepitaBv H nocHje jkhto. HCTp'ia.ne cy y aBjrajy, iioiiito cy aMaaoHKe, hokthmii aa O'ih, ocBojHAe rJiaooBHp. EBponcKH MHp cariyBahe 3a njiyr ap^kh, boh,h Ter.ne, jeAHHo onopaay'M BejiHiKicc cnjia. Xay3Maj'CTep je H3A 6pa3Aa ce cjiaace, jaBHo Aa he Mopara ca mctjiom y pyu,H TipnOa-BaTii r.nacHo oj ne h nomeBa: ceGn ayTopm'eT. CjiaByj My noMajKe. lio jeAHOM hobom H3BjemTajy oTHiii.ua je hs Xay3MajcTepoBa CTaHa oGaBHjecT rferpoBHiieBHMa Aa ona 3ajaTiypeH GpasAH, mmy®H, BHjecT, Kao Aa je oh mTanoM iipnjerao IleTpoBHheBoj y oiiojy ce Kyrra, AjepH, He OATOBapa hicthhh. HpHj'eTiBa c GaniHOM th0 Bo.noBHMa, Kao THTaH, u,ajia ce jeAHor rnerpna y cycjeAHoj CTOJiapcKoj paHh.tio HanpeA CTyna. . . Ahohh'ah, Kora je OyHH.ua noGjeAa JKe.HCK.HiBa, na ce Ca nejia My, K6 KpHCTa.ni, no/KypHo MymKoj AjeijH y noMoh. Tpampa 3Hoja K.im.JKy Odanu Aorahajn. n a no Tery y3opa®oM (Hama Gp&jojaBHa H3Bjemha). y hepAaH ce KjiroKy. .. JIora.BHiia, 24. anpH.na. C iBeroBHx ce pyKa xpaHe ManeBpH, Kojn ce OApJKaBajy y najBeheM cthjiv, H JByAH h MpaBH; Beh OA HeKOJiHiio Aana, TeKy y nyHOM peAy. Tohobh 3a CBe TpyAe HJiaTa My je oa <>.naTa ((iyHK.u,HOHHHiy ca yjKacHOM A6TOHan,HjoM 3a.noraj KpBaBH. HSBpcHO. JIyniKe oa 30Be noica3ajie cy h obom npH.nHkom CBoje iiapo'iHTO iipaKTHHHe ocoGmie. Majra (>poj , Cbh rpneBH ’GHha TBora — MpTBHx mocTH3aBa oe BejiHK e^eivT h yonjex pa«.eHHx . Moja GoJioita nycTa: h iiecnocoGHHx 3a asjbh 6oj. Xoj, Aaj pyKe Aa npiiTHCHeM MyrHH noTOic, 24. anpHJia. Ha cjiaOaHKa yc-Ta! Hocjinje jjmepamibe KHiue ynpaea Ajeinje (ji.noOpn, opii, Moj jjmaHe, THJie iiycTHJia je OAMax HeKOJiHKo naniiipHKx jia^a h . J\o u,HJba hem Aohn! 'iaMa.pa y iiojeAHHe poBOBe ca boaom, Koju cy BehimoM y 3PMJI.H je ch.uho G.naro: cpeTiio iipHcnjeAH ao o6a.ne. aaMpa cy noTOHy.na Bor he th noMohH . .. a jeAHa K.pcTapHpa je pacKBamena h xaBapnpaHa. xtho �»r A OrpaHa 172. p y ;E A HEM A B H fflE n p e B p ^ h cTape npanuBHBe xaprnje Ha^ox jom je^HO ^paro nHCMO TBoje, h y H>eMy ToriJie p e r a Jby6aBHe, KOje CH MH HOIUIOHHJia Heatav^a ^&bho, AaBHo — OH^a Ka^ CH Me BOjiejia. . . B hjio mh 3a/iqyna jane, H Kao ^a Me Tane Baji ^ajieKe opehe, KO MHpnc npojieTH.Hx pyaca koj' hx HeMa BHUie. . . A Ta^a XHJbafly cohafta h mhcjih — cBe ce y je^HO cjrnme: py® a HeMa BHine. . . pysKa -HetMa BHnie. . . H A REM SK E P JE S M E SKADARKINJA MEJRA Iz zbirke: F. H. B. Vezak vezla ljepotica Mejra, A u Skadru gradu bijelome, U čardaku na visokoj kuli, Na šiljtetu, kraj džarrili ^endžera. Ona veze zlatom po kamriji, Zlatom veze, a biseroin pumr— Njoj dohodi ostarjela fnajka, Pa Mejruši tiho govorila: »Ah, Mejrušo, draga šćeri moja! Deder uzmi srčali durbina, ■Rasklopi ga ina četiri strane, Pa pogledaj n\z to polje ravno, Što se ono polje zamaglilo? II’ su lovci, ili su trgovci? IP su ono iz gore hajduci? II’ su čiji kita i svatovi? IP je sinak beže Hasan-beže? IP je dragi beže Ali-beže?« To (Mejruša /majku JpoSfušaJa, Ona baci od sebe gjergjefa, Kolko ga je lahko odbacila, Gjergjefu je nogu'salbmila I I utruni iglu od biljura, Pa uzima srčali durbina, iRaspklopi ga na četiri strane, Pa pogleda niz to polje ravno, AP se ravno polje zamaglilo. Tad govori ostarjeloj majci: »A bora mi, moja stara majko! Nit Su lovci, niti su trgovci, Nit su ono iz gore hajduc4 Nit su majko kićeni svatovi, Nit je bratac beže Hasan-beže, Nit je dragi beže Ali-beže, Već su ono mladi KotoranL Eto ide devet Banovića I pred njima IBanović Ilija.« Skoči Mejra na noge lagane, Pa uzima turski avdest na se, Ona ode u novu džamiju. Kad su došli mladi Kotarani Vas su onli Skadar porobili, ' Pored one ljepotice Mejtre, J P E T« Spoj Nigje Mejre. naći ne mogoše. Kad su sišli u Skadarske polje, Sve su roblje na kalem uzeli. AP im nema ljepotice Mejre Za koju su Skadar porobili. Tad govori Banović Ilija: »Ko bi meni za Mejrošu kazo, Natrag bih ga Skadru povratio Svako šuti, nifco ne kazuje, Dok povika jedno momče mlado: Je P istina Banović Ilija, Da ćeš onog do Skadra pustiti, Koji tebi za Mejrušu kaže?« Njemu veli Banović Ilija: »ilstiina je, vjeru ti zadajem!« Tad mu veli ono momče mlado: »Eno Mejre u novoj džamiji.« Kad to začu devet Banovića, To su oni jedva dočekali, I odoše do nove džamije. Kad su došli pred novu džamiju, Sve su zlatne nože polomili, Dok džamija vrata otvoriše. Kad Mejruša stoji u džamiji, i r** I stojeć ,se milom Bogu moli. Zarobiše devet Banovića, Zarobiše ljepoticu Mejru, Odvsdoše u ravne Kotore. ■>. Kad su bili blizu svoga dvora, Ugleda ih ostarjela majka, Kolko ih je blizu ugledala, Još je dalje pred njih išetala, Prema njima dojke izvadila. GovOri im ostarjela majka: »Haram vama moje mljieko bilo, 1 Ako li vi na srcu mislite, Da Mejruši lice obljubite. Mi nemamo male mezimice, I Nek je Mejra naša mezimica.« Kad to čuše devet Banovića, Nimalo im milo ne bijaše, A1 im druga biti rte mogaše, V. Jer je teška kletva materina. Vrlo braća sestru zapaziše, Kolko su je braća milovala, Svaku su joj milost kupovali, Najposlije gjergjef od sadefa, Na gjergjeifu platno dubrovačko. Kod njih bila tri godine dana, Kad nastala četvrta godina, Govorilo devet Banovića: »Ah, Mejrušo, draga sestro naša! Je si P Mejro poželila majke, Bi li tebi milo, Mejro bio, Da ti ideš na tursku Krajinu, Da ti vidiš svoju staru majku?« Progovara Mejruša djevojka: »Ah, čujete devet braće mojte! Ja’ kako mi milo ne bi bilo, Da ja igjem u tursku Krajinu, \ Da ja vidim s\toju staru majku«. Tad joj reče devet Banovića: »Deder uzmi davit i kalema, I hartije 'knjige bez jaziljle, . Pa napiši iistak knjige tanke, Pa je šalji bratu Hasan-begu, Šalji knjigu, a išći otkupe! Mi ne ćemo baš puno otkupa: �Bpoj 11. Dobra konja i siva sokola, I tri čaše drobnoga bisera; Niije adet u našoj krajini, Da se sužnje bez otkupa vrate.« To Mejruša jedva dočekala, Ona uze divit i kaJema, I hartije knjige bez jazije, Pa napisa listak knjige tanke, I u 'knjiži dvfije do tri rječi, Pa je šalje bratu Hasan-begu. Ovako je u knjizi pisala: »A, moj brate, beže Hasan-beže! II’ ne čuješ ii’ ne haješ za ine? Ili si se rasrdio na me? Pa me ne ćeš odavle da vodiš. Ti znaš da sam u ravnim Kotarima A kod braće devet Banovića. Oni su me brate ucjenili, Da će mene pustit zavičaju, A za konji i siva sokbda, •• " ' I tri čaše drobnoga bisera.«- Knjiga dogje begu Hasan-begu,... Knjigu uči beže Hasan-beže, Knjigu uči, a knjizi govori: , »Ah, Me/iušo, draga sestro jnoia? : 1 ja čujem i ja Jiajem za te, . ’ Nijesam se rasrdio na te. • Da ja imam tih dobrih konja, Volih bih po lovu hoditi; A da imam sivije sokola, Volih bih na ruci hmiti; A da imam drobnoga bisera, Volio, bih po lovu hoditi; Nego slati za Sestru otkupe.« Za to čuo beže Ali-beže, Vjerni dragi Mejruše djevojke, Pa kazuje svojoj staroj majci »Ah, čuješ li, ostarjela majko! Došla krijiga od Mejruše naše. Evo iMejre u raivnim Kotarem. A kod braće devet Banovića, Oni i'šću za Mejru otkupe.« Pita njega ostarjela majka: »Kaži, sine, što išću otkupa?« Veli injojtzi beže Ali-beže: »Išću majko, konja i sokola, I tri čaše drobnoga bisera«. Tad mu reče ostarjela majka: »Hajde siidji! 'u donje podrume, Pa opremi konja najboljega, A ja idem u gornje čardake, Po sanduku biser sakupiti I na ruku sivoga sokola.« Ode beže u nove podrume, • Opremati konja najboljega; Ode stara na gornje čardake, Po sanduku biser sakupiti, I na ruku sivoga sokola. Dokle beže konja Opremio, Dotle stara biser sakupila, Pa ga snese sinu u avliju, I na ruci sivoga sokola, I još više prsten i jabuku, Pa govori sinu u avliji: »Evo tebi prsten i jabuka^ Jer je mudro devet Banovića, Iskat će ti prsten i jabuku.« »r.AJPET, CipaHa 173. Ode beže . u ravne Kotare, i Kad je bio blizu bjela dvora, Blizu dvOra devet Banovića, Ugleda ga Mejra s bjele kule. L KoJko ga je blizu ugledala, Još je dalje pred njeg išetala; Kada vidje Mejruša djevojka, Da joj nije bratac Hasan-beže, Veće dragi beže Ali-beže, Snimi skute, uteče u dvore. Pitalo je devet Banovića: . »Ja’ Mejrušo, draga sestro naša! Sto li bježiš u bijele dvore, Baš od svoga brata Hasan-bega?* Govori im ljepotica Mejra: »čujete me devet braće moje! Nije ono bratac Hasan-beže, Već moj dragi beže Ali-beže, ^Sto je meni bio mušterija, Dok sam .bila na turskoj,.krajini'.' , U to doba Ali-beg pod kulu. Vrlo su ga braća dočekala, A skoči se ljepotica Mejra, Pa z3frreže uz ruke rukave, I načinja gospodsku večeru: Sto je slano, sve pobibereno, Sto je slatko, sve pošećereno. Večeraše i kahvu popiše, Tad izvadi beže Ali-beže, On izvađfzjfMejru otkupe. Govori mu devet Banovića: »Ja lud ti si beže Ali-beže, Nigje braća sestre ne prodaju Ne prodaju, već je udavaju, Ni mi svoje prodati ne ćemo, Al’ ko’ braća udati hoćemo, 'Veće vadi prsten i jabuku. Al’ je beže mudar i razuman, On ponio prsten i jabuku, Kako ga je svjetovala majka, Pa on dade prsten i jabuku, I tuđe su noćeu prenoćili. Kad svanulo i sunce granulo, Tad se skoči devet Banovića, ,> Opremati Mejru sestru svoju. Spremiše joj devet tovar’ ruha, I deseti žutijie dukata. Govori joj devet Banovića: »Naj to tebi draga sestro naša., Pa ti nosi na tursku krajinu, Jer ti nemaš ruha neharata, Braća su ti ruho poderala«. Ona podje svom bjelu dvoru, Svojim dragim begom Ali-begom. Pratila -je ostarjela majka, Prateći je tiho govoraše: »Ah, Mejrušo, draga kćeri moja! Kada rodiš prenejako čedo, Zovni svoju majku na veselje«. Pratilo je devet braće njene, Prateći je tiho govorilo: »Ah, Mejrušo, draga sestro naša] Kada rodiš prenejako čedo, Zovni svoju braću na veselje«. I otide vesela joj majka, Pravo, zdravo, svome zavičaju, Bjelu dvoru bega Ali-bega. �Orpana 174. - »r A J P ET« - Bpoi 11. priregjuju prigodnih zabava (tefcriča, sijela, trka, kao i nogometnih utakmica), jer će od svega toga naša umlaSlavina S kupštino ! dina imati velike koristi. Od prodaje drva iskazan je prihod od Din. 929.700. Pred Vama je u listu »Gajretu«' oštampan blagaj­ nički izvještaj za minulu poslovnu godinu 1923.124., te Kraljevska Vlada odobrila je u ovoj godini našem Gaj­ retu na eksploatiramje 5000 m® drva na panju u šumi ćete iz pojedinih tabela i računa razabrati koliko je bilo prihoda od pojedinih stavaka, kao i koliko su iznašali Ravna Gora (srez rogatićki). Ofertalmom licitacijom pojedini rashodi i u koju svrhu! Sravnfuvši ovaj izvještaj ustupljeno je ovo eksptoaitiisanje Šumskom poduzeću za sa onim od prošle godine bez sumnje će Vas obradovati, industriju i veletrgovinu: drva Inž. Vladimir Iljin i dru­ jer kako vidite, prošle 'godine ukupni primici iznašali su govi uz otkupninu od Din. 945.000.— i to na taj način, Din. 1,363.412.25, dok su ove godine primici podvpstru- da ovo poduzeće otplaćuje ovu svotu u obrocima, tako čeni i iznose svotu od Din. 2,725.113.—. Izdaci su lanjske da se obavi likvidacija sa danom 1. novembra o. g. Do godine iznašali Din. 1,476.333.28, a ove godine Din. danas je uplaćeno na ime šume Din. 200.000.—, a u 1,762.686.87, dakle više za cirka Din. 290.000.—. Pove­ istim obrocima ima se uplaćivati do konačne likvidacije. ćani izdad u ovoj godini uslijedili su radi dotacije fondu Prihod od društvenih artikala 'iznosio je Dinara za gradnju Gajretova Doima u iznosu od Din. 250.000.—, 90.676.75, dakle prema lanjskom od Din. 79.232.37 više zatim usljed nastalih troškova-za štampanje lista »Gaj- iza preko Din. 11.000.—, što je znak da je ove godine za reta«, višeg broja podijeljenih stipendija i potpora, kao društv. artiklima bila veća potražnja, od kojih društvo i većih troškova kancelarije Glavnog odbora. Gajret ima prihoda. Kao što sam već naprijed spomenuo Prema prednjem cjelokupan promet je iznosio oko dužnost nam je da upotrebu društvenih artikala Što više Din. 4,500.000.—. propagiramo i da se isključivo njima služe prijatelji A sada ću da iznesem ukratko pred slavnu skup­ Gajreta. štinu pregled Gajretovih prihoda u ovoj godini, srav­ Ovdje moram napomenuti jedan nemio slučaj sa nivši iste sa prihodima u prošloj godini. Prihod/ 0d"ćla=^ Gajretovom kremom za cipele, koju izragjuje tvornica nova dobrotvora i utemeljaća iznosio je Din. 9570.— na­ Ratkovrć, Oriović i drug u llidlži. Ova tvornica je na­ prama Din. 25.353.— od Janjske godine. Naprotiv re­ stojala sa svoje strane, da pribavi što veću reklamu dovni članski prinosi bili su malo bolji od lanjskih, ali Gajretovoj kremi, pa je jedan od akcionera njezinih išao naš ni ovi ne mogu zadovoljiti, jer bi prihod od člana­ redakciji »Pravde« i molio, da svakodnevno iznosi re­ rine morao postići najmanju svotu od Din. 100.000.—, klamu Gajretpivoj kremi u oglasima uz taksu, koju na­ a ne samo Din. 48.159.40. A da se do toga prihoda dogje plaćuje i drugim firmama'. Redakcija »Pravde« nije se dužnost je svih društvenih pođodibora i povjerenika, da htjela ni upustiti u pregovore sa ovom firmom, da broj članova podvostruče, te da rade svagda i na sva­ štampa oglas ovoga poduzeća i ako je bilo u njezinom, kom mjestu na upisu članova i ubiranju članarine. vlastitom interesu, nego ga je bez dalnjeg odbila. 1 ti i Raznih darova i dobrovoljnih priloga bilo je u ovoj takovi ljudi geriraju sebe prijateljima našeg napretka, godini preko 1,000.000 Dinara, u kojoj se svoti nalazii i Usljed povećanih društvenih prihoda u ovoj godini svota od Dim. 500.000.—, koju je Kraljevska Vlada sta­ posve je naravno, da je i prihod od kamata od .svote od vila Nj. Vel. Kralju na raspolaganje prilikom previšnje Din. 58.083.04 u prošloj godini poskočio u ovoj godini odluke, da naš mili Prestolonasljednik Petar preuzme na svotu od Din. 90.676.75. Ova cifra pokazuje, da je pokroviteljstvo Gajreta. U stavci darova i dobrovoljnih Glavni odbor nastojao da suvišnu društvenu gotovinu priloga nalazi se i svota od Din. 36.000.— koju smo što racionalmfiije iskoristiti i uloži uz što veći kamatnjak dobili iz Fonda Njihovih Veličanstva Kralja Aleksandra i uz potpunu garanciju. i Kraljice Manije. Taj Fond potječe iz sakupljenih priloga Od pitomačkih opskrbnina i stipendija imali smo u po Bosni i Hercegovini za svadbeni dar Nj. Veličanstava. ovoj godini Din. 353.668.30 naprama Diln. 237.194.20 u Kamate od prikupljenog novca imadu se trošiti na rad prošloj godini. Alko se ovaj primitak opskrbnina i sti­ oko moralnog, opće kulturnog i gragjamsko - vaspitnog pendija usporedi sa izdatkom oko izdržavanja društve­ napretka našeg naroda. Gajret i svi prijatelji doibra nih komvikata u iznosu od Din. 1,156.304.31, to proizlazi našeg naroda radosni su i sretni, što su dočekan u svojoj da je naša ustanova u ovoj godini upotrebila iz svoje oslobogjenoj domovini ovako veliku pažnju svoga na­ gotovine preko Din. 800.000— za vaspitanje omladine rodnog Kralja. u konviktima. Ovaj izdatak na konvikte bezuvjetno do­ U stavci darova preostatak otpada na dobrovoljne kazuje, od kakove je neminovne potrebe Gajret, koji priloge u Sarajevu i ostalim mjestima naših pododbora radi na kulturnom i prosvjetnom polju našeg naroda. i povjereništava. Zato je dužnost svakog muslimana da .ov-u našu usta­ Prihod od godišnje zabave- u Sarajevu kao i ostalih novu što više prigrli, a mi moramo nastojati, da se ona zabava i teferiča u zemlji iznaša Din. 173.838.76. Na uzdrži na onoj visini, na koju se je danas ispela, a po nama je svima, da se i ova svota u idućoj godini povisi, mogućnosti i još više. a zato preporučujemo i molimo sve prijatelje: da što više (Nastavak na 16. strani.) Blagajnički izvještaj. �Spoj lt. »r A j p e T i OrpaHa 175. Blagajnički izvještaj za poslovnu godinu 1923./1924. Tek. broj Pojedince P r e d m e t 'Din Uk u p P Din 0 P A) Primitci: 1 Prihod od članova dobrotvora i utemeljača.................... 9.570 - 2 Prihod od redovitih član o v a................ 48.159 40 3 Raznih darova i dobrovoljnih priloga . 1.015.945 06 4 Zabave .................................................. 173.838 76 5 Od prodaje drva .................................... 57.729 40 1,189.783 82 ,929.700 - 6 90.676 75 .7 103 554 73 353.668 30 8 Obskrbnine i stipendije ■ .................... 2,725.113 ' B) Izdatci: 1 .2 . 5 » \\ 233.431 Plate osoblju" i ostali kancelarijski troškc 31.700 8.100 89 800 50 Troškovi za štampanje lista »Gajret« . fc \ ' 4 320.299 33.150 30 » za konvikt muški Sarajevo . • » » » ženski Sarajevo. . ženski i muški Moslar . ....................... muški Bihać . . . ! 1.134 38G.919 50 46 — 38 > » »' » » » 158.952 68 » » » » Tuzla . • . 175.553 40 » » » » Foča . • • 57.039 72 26.423 53 24.286 44 5.695 70 Ćilimska škola N. Pazar . . • 1,156.304 250000 7 76 Stipendije đačke i- šegrtske v . j ' . . . 3 4 ' - 31 — 1,762.686 87 962 426 13 2,725.113 - V �Epoj 11. »rAJPET. CtpaHa 176. Pregled „Gajretove" imovine krajem godine 1923./1924. U k u p n 0 Pojedince Red. broj P r . Din Din P P A k tiv a : 1 Gotovina u Blagajni i kod k o n v ik ta.................... 2 Gotovina kod novčanih zavoda 3 Gotovina u poštanske štedionice 4 Vrijednost hartije u zajmovima, dionicama i razno 5 Zajmovi i predujmovi . 6 Zaliha hrane kod konvikta . 7 Inventar................ .... . 8 Tražbina od razglednica 9 Nekretnine'. 30.059 86 1,387.479 22 13.430 95 240.972 — 29.910 54 u 20 % bonovima > ’ . v. .............. \ 1,430.970 03 270.882 54 22.569 43 16.305 37 413 395 - 7.163 94 15.000 — 10 Ćilimarska škola, Novi Pazar 13.276 — 11 Razni dužnici . . .. 59.477 03 12 Ind. drva Inž. Ilji'n i drugovi. . 745.000 13 Depo kod Zemaljske Banke . . . . . ■ • N-A \ , H UIUU v i 234.000 —. 3,228.039 34 969 775 37 673.150 — P a s iv a : 1 Cista imovina krajem 1 9*% /1923................. .... 2 Vjerovnici ..................... 3 Gajretov Dom . . . . . .* & , * a) Fond . . . . b) Srećke — . . . 110.131 70 c) Prilagači . . . 28.556 14 388.687 84 4 Deponirane vrednosne hartije . 234.000 — 5 Više primljeno u godini 1923./1924..................• . 962.426 13 3,228.039 34 • �Bpoj 11. >r A J P E T« CrpaHa 177. Č la n a r i n e M JE S T O Banja Luka Bećgrad.. . Bihać . . . Bijeljina. . Bijelo Polje Blagaj k/M. Bos. Brod . Bos. Dubiea Bos. Gradiška Bos. Kostajnica Bos. Krupa Bos. Novi . Bos. Otoka Bos. Petrovac Bos. Šamac Brčko . Breza . Bugojno Cazin . Čaj niče Čapljina Čelebići Chicago Derventa Doboj. . Donji Vakuf Dugopoljana Duvno . Foča .. Fojnica Gacko. . Glamoč . Goražde • Gor. Rahić Gor. Tuzla Gračanica Gradačac Han-Pijesak Ilijaš . . Jablanica Jajce . Janja . Jezero Kakanj Kalinovnik Kavadar Kiseljak Kladanj Ključ . Konjic Kopčići Koraj . Kotor Varoš Kozarac . Kragujevac Kreka . . Dobr. Prinosi Din Din 1.055 — — •— _ — — _ — — _ _ — 20 i — — — — . & — 225 730 _ 761 600 • • __ ■— _ _ _ _ ’_ _ _ _ _ _ _ _ _ p Darovi Zabave G. Dom. Din Din Din | P 245 3.191 — — 603.000 — 1.287 — 1.081 — 644 — 6.620 - _ 1.608 — 1.968 .50 3 •— —' 424 _ 1.550 1.000 292 1.100 >ri— _ — — — — 50 — — — —■ — 916 — 564 951 25 — - | P 1.750 — 3.200 — 7.055 — _ _ 6.015 — 7.130 10 List ,,Gajret“ P Din Razno Iskaz priloga po mjestima. P Din UKUPNO Din 1.200 1.220 6.911 — 607.720 270 — 2.700 — — 8.650 2.050 — 1.032 — 1.140 — — — 1.000 19.459 _ _ _ 564 — 760 — 400 9.734 640 — 680 — — 10.418 _ _ | P — — — _ 25 60 602 50 — — 724 — — — — 71 25 795 25 — — — — — 2.584 — 2.584 — r .. — — — — ,—: — — — 200 — 624 — — — — — 477 — — — — 477 — 568 — 210 4.783 50 512 50 *SJ>62 50 80 — — — w 1.000 — 9.005 — 1005 — 6.000 — — — 162 1.603 — 829 — 300 'sv" — — — — ■— — — 2.716 — 1.616 — •— — — 1.100 — 45C — ' — — 1.550 — 910 25 • 910 25 350 — — -4 — 5.557 78 1.400 — ii & l 78 f— — — — — 20 — — — — — — — 7.487 — 7.487 — — K . /-jv 700 — 1.136 — — 12.183 — 3.190 5.746 5C 1.410 — -U ]— — — 1— — 100 — 100 V — — _ — — — — 18( 4 1.336 50 1.156 5( 1li—1 — . 12 488 25 346 35 ■ - — 110 — 20 i— X — - — — 3.025 — 880 — 1.920 - l i l i - 1 i i — — 1.192 75 K — 4.176 75 790 — 490 974 -r-4_ — .— — ' — — — — — 199 — 90 109 — — — 466 10.006 75 . 547 50 7.488 75 . 743 50 — — -J ž 4 i — — — 4.080 1.342 260 50 25 50 1.853 —S— — — 793 75 340 — v — — 453 75 — -4 . 234 50 — — — — 524 50 290 — _ — — — — — — — 694 .— 694 _ 5.107 50 — — — — — 97 50 4 000 — 1.010 — — — — — — — — — — 17 — 17 — . — — 200 — 100 , 520 — 100 — 20 — 100 _ _ _ — — — — — — — 533 — 533 _ _ _ — ;_ _ — — — 250 — 250 — — — — — 111 1.539. 25 1.042 25 . 70 — 316 — — — — — -— — — 600 — 300 300 __ — — — .— — 160 — — 1.015 50 855 50 _ — — — — —■ — — — 351 — 270 81 __ _ — _ _ — . 460 — — — ■— 460 —. _ _ _ — — — — — — 1.610 — 1.610 _ — ■— — — 50 08 50 08 _ — _ — — — — 30 — 30 — — — 780 — — 2.621 472 50 20 50 1.348 _ — — 8.746 — — — 360 — — 7.694 50 691 50 _ — — — — — •— — — 518 25 513 25 _ _ _ ■_ — — — — 40 — 40 — 10.184 — 71 1.110 620 — — — — 7.123 • 260 1.C00 ■ — — — — — — .— 15 — 15 — _! _ • _. — — — — 320 320 — 150 150 ; -1, _ _ _ _ _ _ _ �Bpoj List ,,Gajret“ Č la n a rin e jM J E S T O 57 58 59 60 61 62 63 64 65 Kulen Vakuf Livno . . Ljubinje . Ljubuški• Ljubljana Maglaj . Modrič . Mokronoge Mostar . 66 Nemila . 67 Nevesinje 68 Nikšić. • 69 Niš . . . 70 Novi Paza 71 Novi Sad 72 Nova Varoš 73 Odžak . 74 Orašje . 75 Olovo . . 76 Ostrožac 77 Pale . . 78 Podhum . 79 Priboj. . 8(i Prijedor . 81 Prijepolje 82 Priština . 83 Prnjavor. 84 Prozor . 85 Puračić . 86 Rogatica 87 Rudo . 88 Sanski Mos 89 Sarajevo G. 90 Sarajevo žen. 91 Seonica . 92 Sjenica . 93 Skoplje . 94 Srebrenica 95 Stolac. . 96 Subotica. 97 Šibenik . 98 Tešanj . 99 Travnik . 100 Trebinje . 101 Tuzla . . 102 Uroševac 103 Ustikolina 104 Vatcar Vakuf 105 Vel. Kladuša 106 Visoko . 107 Višegrad . 108 Vlasenica 109 Vrnograč 110 Zagreb. H l Zorabor 112 Zvornik 113 Žepče . 114 Zenica 115 Razna mjesta 116 Lašva. . . . Dobr. Prinosi Din Din 1.000 100 _ _ _ _ — _ _ _ _ _ z — 105 vt c —' — — — 200 ii — — 1.000 - — — 3.700 2.900 — — — — — — — — 195 — — — — 380 1.500 — — 200 — — — — — 1.000 _ _ _ _ 700 _ 6 649 350 213 — — _ _ _ 284 120 124 — — — , — ^V 2.164 —\ — 2.300 90 — 7.660 Din — — — — — — — — — — — — — — — _ 60 — 2.412 — — 420 — 8 932 2 077 — — — 100 1.651 1.787 75 .— 2.083 — — — — 7.043 .10 ■ — — — 100 987 — — — — — — — — — — 6.580 • — — 100 320 — • >- _ 1.288 962 — _ — — — — — — — 162 22 192 ‘— 505 735 — 1.305 — 2.876 — 125 — 2 778 — 131 — 457 — 201.626 »U — 2.015 , — •-318 1.380 — — — — 1608 786 — .— 1-549 — 2 382 — 620 — 801 —‘ 516 1.730 708 — Din P — — 50 — — — — — — — — — — — — — — — ‘— — — 25 65 — — 730 1.261 1290 1.000 —. 2.666 1.195 520 7.656 — 46 180 1.356 1.441 1.660 550 49 1.549 — 2.279 1.258 1.889 3.425 70 P _ — 50 — 50 — — 50 30 — 75 — — 82 — — — — :— — — — — 50 25 — 75 — — 25 — — — — — 50 50 — — — " V"— — 251 — — 3.000 • — 6.280 — ': .— 1.742 — 500 120.843 5.331 P — — — — — 75 — — — — — — — — — — — — — — 25 — — —— — j— — 50 — — 75 ■__ • .— — 480 — 4.670 — — — __ — 50 — •__ — 3.683 50 6.147 25 —.— — — — — 345 — 8 190 25 1.370 — 50 — — — 2.995 — 50 — 2.869 50 1.000 — — — 420 — Din 20 1000 — 1050 — 180 50 110 2699 — — ■— 830 — 70 170 284 P Din — ■— — ISO 2.060 190 — ■— —.— 1.120 2.200 ■— 1.830 — 200 — 1.47C — Din _ __ _ _ — 400 — 100 — — — — — — — — — — — — — — ■— ■— — 360 — — •.— — — — 1.080 — — — — — •— 80 — — — — ■—^ ■ — — — — — — — — — — — —: — — — — — — — — — — _ _ _ 850 — 100 320 — 160 — — — — 80 — 510 — — — 200 — — 168 __ 230 — — 420 — — — — 3.000 — 720 — — 80 —. 260 — 16.490 — 2.551 200 — 40 — 860 — P Razno >r A JPET« CtpaHa 178. Din • P 80 5.912 420 12.159 100 3.710 2.193 110 17.471 450 1.280 —• 830 6.580 170 490 2.818 — — — — 50 — 10 — — — _ _ _ _ — _ _u. i 62 _ — 1.092 — — — 801 50 — 251 25 — 585 — — • -41.245 50 — — 3.200 — — • -452 _ _ 270 10.449 50 — _ . 3.296 30 _ — 125 — — 11.541 25 _ — 301 — — ■— 1.217 _ 50 • — 412.872 07 ' — 11.257 — _ __ _ — — — — — — — 626 — — — — — 20 — — — _ — — — — 820 — 1.34C — — — — — — — — ■..-i. ■— — — — — 840 — — 360 — — ■— — — — — — 560 — •— — — 180 — — 38( — — 48( — — 80 — “ uk upn o • __ — — _ — — — •_ — — •_ — •— "— ■— 222 — — — _ 92 _ _ — 40 730 2.920 7.966 1.000 20 2.716 1.195 6.811 18.184 190 46 1.729 1.701 13 350 6.232 3.220 49 6.935 50 6.137 4.368 4.548 3925 70 _ — — 50 — — — — 50 50 — 75 — — 75 — — 75 — _ _ 75 _ _ — �EP°i Hl_________________________»rA JPET. - ~_____________________ CTpaHa 179. �Drpana ISO. »rAJPET« — Sveukupni primici, dakle, iznose Din. 2,725.113.—, pa sapi -uvjerprv da je svaki od nas u srcu zadovoljan sa ovim polučenim uspjehom u ovojgodini. Glavni izdaci'su lKi izdržavanje konvikatdv a koliko oni iznose, to vidite iz štampanog izvještaja. Svi kancelarijski troškovi sa platanu osoblja iznose. Dim. 233.431.76 naprama Din. 187.802.50 u prošloj go­ dini. Ovi veći izdaci nastali su usljed regulisanja beriva stalnog osoblja društvene kancelarije analogno kao i kod državnih službenika, kao i usljed poskupljenja redovitih kancelarijskih potrebšfna, ogreva, rasvjete i. potrebniji tiskaiiiiica. . Stipendija gjačkih i potpora podijeljeno je u ovoj godini Din. 89.800.50 naipraima Din. 76.387.50 u prošloj godini, dakle za Din. 13.500.— više i to radii toga, što su se stipendije u ovoj godini nekojim učenicima pođijeJijivale u većem iznosu nego dosada. Brutto troškovi oko izdavanja Gajretova lista za­ jedno sa honorarima uredniku i suradnicima iznose Din. 50.180.80, dok je naime pretplate ubrato Din. 17.030.50, tako da faktični trošak oko štampanja lista iznosi Din. 33.150.30. Ova stavka bi morala ispasti iz rashoda, a na tome će se i poraditi tako da pretplate u glavnom niogu pokrivati troškove oko štampe. Izvršujućii zaključak prošle glavne skupštine dotirali smo za fond Gajretova Dorfia u jftvoj godim svotu od Epnj 11. — Din. 250.000.—, te je time udovoljeno želji mnogih naših prijatelja. Ovim je moj izvještaj u pogledu prihoda i rashoda u ovoj godini završen, a u pogledu ukupne društvene imovine koncem ove poslovne godine biću vrlo kratak. Iz čega se sastoji društvena imovina možete raza­ brati iz štampanog pregleda iste. Samo mi je napome­ nuti da kod aktive gotovina iznosi Din. 1,430.970.03 na­ prama D. 838.811.04 u prošloj godini, dakle u ovoj godini je gotovina povećana za cirka Din. 600.000.—. Vrednosne hartije ponajviše u dionicama Banke .Gajret, 7 % državnog zajma, 4% agr. obveznica ma. kao i dionicama Sarajevske Banke iznese. Din. 270.882.54 naprama Din. 118.089.54 u prošloj godini., Dakle i ovdje vrijednost po­ većana je preko dva puta. . Inventar je iskazan sa Din. 413.395.— t. j. skoro sa istom vrijednošću (nešto manjom) kao lanjske godine i ako isti prema današnjoj procjeni vrijedi preko Dinara 500.0000.—. '*Kod pasive u. pregledu Gajretove imovine istaknuti m i je đa su u stavci Gaj. Dom uvrštene sve stavke, koje su stigle ii! bile namijenjene za Dom, a u stvari i'ovp predstavlja jedan dio Gajretove imovine. Ovim sam završio moj izvještaj, pa molim gg. skup-’ štinare, da ga odobre. P R O R A Č U N \ za iduću godinu 1924./1925. Primitak I z d a t a k D,na'a Članarina . . . . . . Dobrotvori i utemeljači. . Kamate i dividende . . . Društveni artikli . . . . . Banka Gajret . . . .. . , Sarajevska Banka . . . . Zabave ............................ Darovi i dobrovoljni prilozi Obskrbnine . . . . . . . Hrana u n a r a v i ............... Pretplata za list . . . . . Prihod od šume . . . . . 50.000 15.000 180.000 90.000 150.000 50.000 200.000 . 100.000 350X00 50.000 50.000 745.000 Ukupno . lip u 3 a K .i ,y 'i i t y 2 - - - 2,030.000 - jih c t r n o /io m n rm n c n m . ynpasHMK TajpeTOBa KOHBMKTa y CapajeBy r. Annja X p o m m h nonoiKMo je obmx paHa c nnjennM lilTaMnapnja »BocaHcua riouna«, Capajeuo. D iara Šegrti preko f e r i ja : ...................... Konvikt Sarajevo............................. „ muški Mosfar . . . . . . „ ženski „ „ muški B ihać...................... „ „ T u z la ...................... •„ „ Foča ...................... _„ „ Sandžak .................. Adap. i nadopuna inventara . . . Stipendije........................................ Potpo e ............................................ Plate o s o b lj u ............................. Kane. troškovi ................................. List „Gajret" . ............................. Mevludi i vjeroučitelji . . . . . . Otplata z a jm a ........... ..................... Ukupno . i 20.000 3C0.000 180.000 150.000 150.000 150.000 60.000 ’ 50.000 50.000 50.000 20.000 .125.000 100X00 100.000 25.0CO 500.000 — —■ - - — — — - 2,030.000 - ycnjexoM npaKTMHHM yHmejbCKM n c n m (flet|iMHMTMBy) Ha MOdapcKoj npenapaHflMjn., ;Hctoac6 ho je nonowHna ncnnT iteroBa cyn p y ra rija LUTetjjaHnja XpoMMh ca oflnMHHHM ycnjexoM. Harne cpAaHHe necTHTKe! BnacHMK ApyiUTBO »rajpeT«. OflroBopHu ypeflHMK A. X. BjeneBag. �i | P r iu r e d n c i B a n k a d. d. | m u Sarnjepu m ta 1 s ta i | Brzojani: Pribanha m fcžl „ j§j g] 0 ta ta Dionička giaonica 1 0 milijona Telefon broj 691 Bapl se spim bankarskim, Irgopačkim i industrijskim poslopima Daje kredite zemljoradnicima 1 n|ihopim zadrugama Prima uloške uz prio popoljan kamatnjak Doje zajmope na teijućr račun i .uz_Jiipoteku Posreduje u spima trgopačkim posiopima Eskontuje i reeskontuje mjenice Kupuje i prodaje spakoprsne prijednosne papire m i m ra H iiiH a iiB iia a a iiia a g iiiB ia c a iiig a iH a a c a iia M iiiia a iD iiB ia g iia a o ii GpncnoIjcHTpojiHOIIpHBpepa Bohko ^ ^ U M O M M M a p c K © a p &u j t b o , C a p a j e s o ^ s s ©HJiHjajiE: U m JIyK0, flepeeHTa, SfnnatiEHa rjiasKHua flHH 16,000.000-PE3EPBHH l)lQHR flHH 5,000.000-— 3bophhk, MocTap, H p in ia ii y K a jia h y jc iiajnoBOAHnje yjiore Ha iHTC^Bby na y.ioacH6 KamKime n no TeKjkeM panyny Hanjuno h Bprnn HciiJiaTe n iiaHJiaTe na cimaia ^,0Jiatm i ii CTpanmi uhjapaaa, a Ha 3axTjeB Kaje 0 CBeMy nncsieHa oOaBjemTCH»a E p 3 0 ia e H a a n p e c a : „CPEA H KA ” Ty3Jia �S3AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAgS) •4 ► 1 CpncKa ripoMema BaHKa i 3 (A eoH M M ap cK O a pv u jtb o ) i UeHTpana Capajeao T[ic^ohvi5 cDnoMjana Tpy>K \ OđaB/ba cBe čaHKapCKe noc/iOBe HajKyjiaHTHnje. - Bpuin F<ynoBHHy aeBH3a 3 3 ■4 no AHeBHOM Kypcy. - FIpnMa yjiore na LUTeoHDy u yKaMabyje no n o ro a ^ n . £ t ► ► ^▼TTTTTTTTTTTTTTTVTTTTTTTVTTTTTVTTTTTTTTTT TTTTVTTVTTTTTTTTTTVVTTTVVTTTTTVTTTTTTTTVVTTTTVVT Q 06yhapC K H moahh c a j iO H M. MEOBHTi Ha TexHHHO-ođpTHHHKOMiwy3ejy y ByanMneiHTH ncnnta'Hn ođyhapcKii MajcTop u ancoaBeHT đenice CTpy4He LUKOJie C AVAJZKO TiyKOBHtia yjiHua opoj 8 a P a p ir n ic a a H amdijfl Kopčić Sarajevo StrasmojEraoa ul. - Tel. 619 H3paljyje CBe Bpcie jiyKcy3HHX unneaa y cbhm GojaMa u HajeaeraHTHHjoj c|)a30HH. — Unnejie o p i o n e f l C K e (imnejie 3a đo.necHe Hore). CnemijajiHO uiyMCKe UH nejie preporučuje bogato skladište pisaćeg I rlsaćeg materijalu r<AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA‘ AAAAAA& Ibrahim Šabanagić i sinovi Sarajevo, Kundurdžiluk 27 Trgovina manufakturnom robom i skladište gajtana Interurban telefon 481 (radnja) VTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTVTTTTT t In te ru rb a n telefon 767 (stan) T T T T T T T T T T T T T T T T T T T T f T T T T T T T T T T T T T T f T T T T T T T T i« � https://kolekcije.nub.ba/files/original/c12044789c89eb11f4aeee097ddb5e4a.pdf ecfb23d3a0202a15273ee82d8adcd433 PDF Text Text JIHCT TAJPETA ftPyiUTBA 3 A KyJlTyPHO H EKOHOMCKO I10AH3 AH>E IVttTJIHMAHA M3Jia3H 1. h 16. y Mjeceuy. ToAHHa V ili. E p oj 12. h 13. U,njeHa roA. 80 A- nojeAnmi 6poj 4]fl. "BauM ao6HBajy juict y noiia imjeHe koa r^aBHor OAČopa h;ih koa ynpaBa — rajpeTOBHX K0HBHKT3. — CapajeBO, 16. jyaa 1924. C A A P 5K A J : rodinu ».u Il 3BjeniTai „rajpeTa" aa 1923. II 1924 . 10,1111!y. * SaniiCBHR XVIII. rjiaBH« ro.iiimii.o cnynuiTiiHe jpiitane 6 . jyjia 1924 . tm / .i ypeAHHK: A. X hi|>sh Bjeneaan. •-‘J b �aa a aa aa a a a u Sarajevu — Filijala: Višegrad Telefon broi 649 i 689 B fikcijski kapital Din 10.00D.0QQ - Rezervni fond Din 1.400.000 Banka se bavi svima bankovnim poslovima, te je ovlaštena za trgo­ vanje valutama i devizama. Zavod je pupilarno siguran, a angažovan je kod industrije drveta „Varda” d. d. Višegrad i kod trgovačkog d. d. B „Merkantilia” u Sarajevu. Od čiste dobiti ustupa 10% društvu „Gajret”. nBBBSBBBBBBBBBBBEBBBEBBBBBBBBBBBBBBBBBB Dionička glavnica Din 6,250.000 Pričuve Din 900.000 Podružnice: B. Brod, B. Novi i Travnik - Pupilarno siguran zavod Uloške na štednju prima bez ikakvog otkaza uz 6% netto na godinu, a sa otkazom iznad 6 % i to prema visini uloška i otkaznom roku. — Na uloške iz provincije šalje pologovne listove po­ štanske štedionice tako, da uložitelj kako kod slanja tako i kod primanja nema nikakvih troškova Safe«Deposit u od provale sigurne blagajne prima ostave na čuvanje a iznajmljuje i pojedine pretince od kojih pologovnik dobije ključ. — Bavi se svima u bankovnu struku spadajućim poslo­ vima. — Izdaje uvjerenja za izvoz robe te trguje devizama �JIHCT TAJPETA TPyiIlTBA 3A KyJlTyPHO H EKOHOMCKO nOfl,H3AlbE MyCJlHMAHA M3Aa3H 1. h roAHHa VIII. 16. y Mjeceuy. Bpoj 12. h 13. Uujeua rofl. 80 fl. riojeflHHH 6poj 4 flj TiauH flođiisajv j i i i c t y noaa m ijeH a TaaBHOT Oafiopa Han KOA]ynpaBe CapajeBO, 16. jyjia 1924. koa — rajpeTOBHX KOHBHKTa. — n O C J IM J E C K y n ilI T H H E IIpHijaTejbH Tajipera BHAHhe m HBBjemraja, Kojn n.eamia y noVnjinfiM upraMa. Ha CKynniTHim, mojkaa y OBOM ćpojy upem nlniMa' ctoje paA 'ApynuTBa'y mw- H'pBH nyT, myjioj ix);piiH if TiepoTieicfHBe p^a^Kqj« nac 'ieita y h.hx cy h SHicaigf, Myc.nn.Ma.nH m o6.iihsk- KpajcBa, uiTo je yrr,]e>niaM 3na.it., Aa je rajperona c.THje;i,eKoj roAHHH. Hnje nysKiio im jo./pioM pnjciHH HAeja nonejia h TaMo nipoAHparo. Ajth ne caMo h.hTyMa’iHTn H3B|eniTaje, jep ohh u npennnie jacmo h ^^oea nojana Ha cfcj.iriiiTHHH; — ohh cy h ao caAa OTBopeuo roBope tirra jte yHtŽH>eiHO h y KaitBoj cpe- HMajiH MiroPo f>paTCKOi’ MH/iocpba aa CBoje .^jranoBe, A'HiHH. *•- Cbh ohh Koju cy paamiH y HapoAy h 3a napo« tacK.ytcHjni cy h iipouiJLH Kpo3 CBe TTOTemicohe, a.im mopa.jy 6imi pHjeuieHH, j a nornnyiEo aafiopaBe OBojy ,thtihoct, m Trpeza«o HBBpuie ,n0 itpaja CBojiy 3aAahy. Ha acaJiocT MopaMo KOHOTafaBara, 'm je Fajpe- na cy Tajper noMara.nk npif.no.WMa y napann, a OAa3HBa,HH, ce y pa3HHM nroAa-Ma h HOB'ianHM jipHjro3HMa. r ' OBa OK.ymHTHHa — ocaMiHaecra pe-AORHa — fiH.na je na fKmrynoj bhchhh. jep je npoiiuia MHpno, aoctojaHCTBeiro. Hnje 6n.no paonaJbeiHHX OTpac^H, iiHie T0By pa,ny craja.na. Ha nyiy jana oprd'HH30BaHa (f>a- 6 hjio oOoOhocth. oko Kojnx ce ao caAa BOAM-na 6o[/>a: jiaaira Jby/iH, kojw cy jaBHo h OTBopeno, 6eo wpyny.ua AaHauiH.H QA<5op CBHjecTaH onora nrro je jttohho h paiOHJiiH inpoTHB onacoHocmor H>eit>Bor 'Aje.noBaH.a h iHTa T])ofia paAHTH mnosRHo je CBoj npoirpaiM 'n 3a- , ciMeTajia My y napona, y MycjiHManlcicklM MacaMa. /ia rpa/KHo 6a cKyiiumfirapa Aa ce o if.eMy Hajaone. Aa Morae ao Kpaja H3BpmnTH oboj oa^aTAB. To je na- ce HOBeAe Ae6aTa, AKCKy«Hja. a.mr je. cBaKH oa npir- ui.’io if Hepaavaja-Ha r.naBiioj oityrrmrrHHH Taj|»era, jep c.vTHir 6iro yBjepeH, y CHrypny h ;(oif»py 6yAyhn'ocT ce je paA nauiHx uporo Binpita Mopao jaBiio /KHrocaro, »raj[>PTa« k ca iiyno iioyiiTaH.a noKJiOHHjrn My no- Kao ohhx, Kojjf paH.aBa.jy CHttje bji&cthto 'riaje.no, oca- B,jepeH>e. Kahyjy' ce,‘ catfo m H36jeray jejtuoj ;iyHxH0ĆTH. Ho MH npeJiasHMo upeito Tora y&jepeHH Aa he naM 6y;tyliiiocT Aara 'aa/ipROJtabe,- ynjepe«H y mo5je;iy rajpeTOBe HAeje, yBjepeirH y craJiuiocT h iroHtprBOBHOCT rajpeiloBHx uipnjanejba, Koju cy Miy ao caAa ocrajik BjepHH m KojH he Ta«n oorara h y 6ynyhHOCTH. Ha OBoj cK.yiEiuTHiHH, Koja je 6HJia HajnMnosaHT- , . • Mh ce oBOMe ReceJiHMo h bhahmo bharh aanor aa 6y,nyhH paA, icojn Hehe orraTH y jioea;ianiH>HM ycit,HM rpaniHipaMa Boone h Xe.piieroBHiiie, 'iiero ce oaxBarHTH 'i:HTaBy iiaury KpajbeBHiiy, rAje ce roA noiuuite iioTpe>5a, Aa KopHCTH h TTOMonie Harnoj OMJiaAHioi, na-iiioj yneHoj M.iaAe/KH a mapoHuro Myc.nnMaHWMa. y BajBano BaciraTanoj namoj oMjiaAHHH HMahe- HHija, iHaj;iocTOjaHiCTBe.HHja, Mairmf)ecTOBa.no ce cxBa- Mo Ao6pe CHHGBe, Ao6pe My/i?eBe, AO^ipe CTjnnoBe na- haibe OBe onacOHOCiie HAeje u AOUiJio flio napadaja uier 6yAyher ApyniTBa, Hauie ApataBe. c �a — » rtU P E T « OpaHa 182. • —_______________________Epoj 12. h 13. 3anHCHHK XVIII. I’jiaBHe ronHiuite CKynuiTHHe TjiaBHor OnGopa apyuiTBa Tajper y CapajeBy OflpJKane 6. jyna 1924. y npoCTOpnjaMa TajpeTOBa KOHBHKTa. ripHCyTHO oko 300 naaHOBa. lipnje OTBOpema CKynuiTHHe Ha yna3y y npocropnje noueKyje onfiop Ha Lie/iy ca npescjeaHHKOM flp. XacaH6eroBHfceM H3acnaHHKa 4b. Ben. Kpajba, /JnBH3MjcKor T3eHepa.na TocnoanHa CBeTa M a™ ha u npara ra no npouejba CKynuiTHHCKe cane, a npncyTHn unaHOBH noieKyjy ra CTojehu ca 6ypHHM h cnOHTaHHM ,,)K hbho!“ TaHHO y 9 cara OTBapa CKyniBTHHy npencjenHHK TnaBHOr oaGopa /lp. Arao XacaHgeroBHh, KOHCTaTajyhH na je Ha 0CH0By npyuiTBeHiix npaBHna nOBOJbaH 6poj npncyTHnx unaHOBa. npeacTaBjia CKynmTHHH H3acnaHHKa BJiac™ TocnonHHa <J>exnMa MycaKannha (JK hbho !) 3aTHM iipt'AcjeaHHKHacTaBJi.a: <> C.ianua e K y n n iT iiH o ! \ fl03B0BHTe MH na y HMe ynpaBe TajpeTa, y HMe Harne OMnannHe, y HMe cbhx npwja T ejta „TajpeTa", n03npaBHM H3acjiaHMKa, Hamer HajBeher h HajMHjinjer npujarejba TberOBa BeaHHaHCTBa Kpan.a, y oco6 h «HBH3HjcK0r IjeHepana r. CBeTe Ma-raba. (Ha to CKyniuTHHa 5ypH0 no3«paBJba ijenepaaa MaTHha, KnnHyhH ijjpeHeTHHHO h ayroTpajHO Hdhxobhm BeiranaHCTBHMa Kpajby A.Tcifcaiupy h KpajBHUH MapHjH Te ITpoTeKTOpy „TajpeTa" lb . K. B hconaHCTBy rip e ci o/iOHac.'i.eaHHKv neTpy). TajHHK XaMH« Kyrah npeAJiaute, na ce ca OBe naHamite rnaBHe CKynuiTHHe yny™ Cp30jaBHH no3npaB HajBeheM noSpo)KeH>HTen>y u H06pOHHHHTejiy TajpeTa lb . Ben. Kpan>y ca cjinjenetiH.M canpurajeM: „IberOBOM BenaHaHCTBy Kpajby AaeKCaHjpy Bnen. MHOro6pojHH HJiaHOBH TajpeTa, CKynjbeHn H3 CBHjy KpajeBa Hame flHBHe OTay6HHe XHTajy na nonacTpy npen y3BHiueH0 TlpecTO/be ca naHamite rnaBHe CKynmTHHe HajcpnaHHHjy 3axBanH0CT, ihto je Bam e Beji. yKa3ano HajBehy nouacT fajp e T y u n03BOnuno na Ham mhjih ITpecTonOHacJienHHK fleTap 6yae 3amTHTHHK TajpeTa. Ca ycxnfceiteM n03npaBjtajy CBora Kpan>a OcnoSonuoua, KpajtHuy Mapnjy h IIpOTeKTopa TajpeTa jtyđjbeHOr npeCTOJiOHacJteaHHKa TleTpa. Heiea jkhbh uho KpajteBCKH /(om. TIpencjenHHK CKynuiTHHe: J\p. XacaH6eroBHh. CKynuiTHHapH yCTajyhu đypHO~ annaynHpajy h KjiHHy (jipeHeraHHO: JK hbho Kpajb! JKHBjena KpajM ua! JK hbho noKpOBHTejb TajpeTa TIpeCTOJiOHaiujbenHHK TleTap! npencjeaHHK HacTaBjba: Hhhh HaM cnaBHa CKyimiTHHO BenHKy nacT h aanOBOJtCTBO, iirro je onpo6aHH npujaTen, TajpeTa MnHHcrap TlpocBeTe TocnonnH CBeT03ap npu6nHeBHh Ha OBy CKynmTHHy nocnao u cbot naacnaHHKa y oco6 h Hauier no3HaTor npnjaTejba HHcneKTopa rocnOAHHa b>OKe KoBaueBHha, Koja je cbokom 3ronOM no cana noKa3ao na My 3đHu>a JiewH Ha cpuy no6po u HanpenaK TajpeTa. CpehHH cmo na Ha naHamitoj Harnoj CKynuiTHHH MOweMO na no3npaBHMo neneraTe Hauier DiaBHor on6opa BeorpancKOr TajpeTa „OciuaH ToHrah" y ocofiaMa H>eroBHX BpenHux unaHOBa rr. /(p. JoBaHa X . BacHjteBHfca h A6nycenaMa IJyMxypa. Hauiy je naHauuty CKynuiTHHy noceTHO 3acTynHHK Hamer n03HaT0r npnjaTejba nyxoBHor Bolje Peuc-yn-yjieM e Xapu yeManynnHH eiji. MayiueBHha, X. MexMen eiji. O rah. ripH3Ha™ Ham KynTypiiH h npocBeTHH panHHK rocn. Bacani Tpfjnh Kao npencTaBHHK Harne noceCTpuMe TlpocBeTe Huje hh OBy npunHKy nponyCTHO, a na jihhho He notje u He npucy- �Spoj 12. H 13. » rA JP E T « OrpaHa 183. CTByje obom HarneM paay. Harne CBecHe u AHHHe paaeHnue npeacTaBHnue >KeHCKor noAOAČopa flpyiiiTBa TajpeT Ha neny ca CBojOM BpjiOM npeAceAHHuoM LUeMce X. HeHrnfc yBe/iHHaae cy flaHac Hauiy CKynuiTHHy cBOjHM npncycTBOM. fl03ApaBJbajyhH CBe Bac rr. ca AOčpoAom/inuoM a HapOHHTO Hauie npHjaTejbe H3 npoBHHunje, Koju h obom npminKOM He 3a>KaflHme hh TpyAa hh >KpT3Ba, A03B0JiHTe MH Aa npe Hero iuto npe^eM Ha ahcbhh peA paAa OBe CKynuiTHHe HanoMeHeM h obo : /JocaAatfcH paA ApyiuTBa TajpeT je 6 ho yBeK HCKpeH, ČJiaroTBopaH, OApe^eH h AOCTOjaHCTBeH; h Kao iHTO je H>eroB paA TanaB, Tpe6a Aa 6yae h paA OBe CKyniiiTHHe ČJiarOTBopaH h AOCTOjaHCTBeH. TajpeT to c noTnyHHM npaBOM Tpa>KH oa CBaKor CBOr npHjaTe^a h Ao6po>KejbHTe.Jba, na h oa OBe cKynuiTHHe. O bom 3roAOM MopaMO Aa ce ceTHMO jeAHOr Harner Bp/ior paueiiHKa h OMJiaAHHua, HHane Hainer upyra y OBOj YnpaBH paxM. KacHMa I,IaHOBHha, Kojn je HeaaBHO Ha TparHnaH H3HHH 3aBpilIH0 CBOj MABAH >KHBOT.(CKyniHTHHapH Ce AH>Ky H KJlHHy :PaXMCT My AyiUH!) y.na3efcH c noMohy janor Bora y Taj paA A03B0JiHTe mh Aa npeA-no>KHM 3a BepH^HKaTOpe rr. H^njacčera Pecyn6eroBHha h PainHA e(j). Jlojy (npHMa ce). M sa Tora npeAceAHHK n03HBa TajHHKa KyKHha Aa npoHHTa no3ApaBHe Aeneuie H3 npoBHHUHje h ue/ie Harne Kpa/beBHHe, Koje cy CTHrne CKynmTHHH m TViabhom OA6opy TajpeTa. TajHHK KyKHh HHTa Aeneine: K oTop-Bapoui: r.naBHy roAHUJH>y CKynniTHHy Tajpeia, Koja ce npBH nyr OAP«aBa noa noKpoBmejbCTBOM Ft>. B hc. ripecTOAOHacaeflHHKa rie ip a OBaj noaoađop HajcpaaMHnje no3apaBJba CBeMoryher A;iaxa aa ypoan ea x<ejbeHHM iuioaom 3a CBe MycjinM3He yjeaHH>eHe HaM KpajbeBHHe ca iiokjihkom E hji xajnp! rioAoaOop. B n x a 1 i: HeMoryhe noćna™ H3ac;iaHHKe. H3BpmyjeM jeaHoaymaH 3aKJbynaK OBoroaMirnte CKynuiTHHe noaoa6opa o$ 27. jyHa y HHje HMe no3ApaBJbaM r;iaBHy cKynuiTHHy »ejietm noaeT naipHOTCKO oayuieBJbeH>e npn paay h aoHomett>y 3aKJbynaKa Ha kophct Harner uoaM/iaTKa. IlpeacjeaHHK noaoaSopa: Peynfc. B e o rp a a ': Oiory h ycnemaH paa Hcejm K ojio CpncK nx C ec T a p a . Boe. Ho b h : CyTpauiH>y CKynuiTHiiy no3apaBJbaMO >Ke;iehH a a r a jp e iy ocHrypa aoca aaH.H npaBau h HanpeaaK H3pa3yjyhH oa6opy npHBHame sa ycnjemaH naipnoTCKH paa. riOAOAfiop. OTOKa: rio3qpaBJbaMO p aa ruiaBHe CKynuiTHHe HauiHX npocBjeTHHX xepoja, kojh jeaHHO hcthhckh noMa>Ky*Ham HCJiaMCKH HapoaPeyH h. 4> ona: Ilo3apaBJbaM CKynmTHHy BjepyjyhH y ycnjex oa<5opa, Te 3axBajbyjeM Ha noMofcn oBaaimibeM KOHBHKTy. . MHJiaH KyjyHyH h. C T O Jian: no3apaB«>ajyiiH roaHuiH>y CKynuiTHHy ane;iyjeMO Ha H>y, aa paa Tajpeia đyae noTnyHO BaHnapiaHnaH caywehH cBojoj y3BHUjeHoj 3aaahH. 3 a noaoačop; npeacjeaHHK CaaiiKOBnti. I1pH>aBop: rio3apaBJbajyhH cKynuiTHHy h aajyiiH noBjepeite TjiaBHOM oa<3opy »ejiHMO MHoro cpehe h kjihhcmo >khbho rioKpoBHTejb. IloAOA6op. h mojih X aH -IlH jecaK : CnameM ce h oaođpaBaM paa TjiaBHor oačopa, >Ke;iHM ao6 p ycnjex. M njaT MHjaTOBHh, noBjepeHHK. noaapaB. Ojiobo : >KeaehH aođpe ycjexe CKynuiTHHe no3apaBJbaw je ca »ejbOM, aa DiaBHH oa6op h Haaaae ycnjeuiHO paan Ha KyjiTypHOM noaH3aH>y MycjiHM3Ha. IloBjepeHHK JaMaKOBHti. TernaHi: HajcpaaHHHje no3apaBJbaMO I\naBHy CKynuuHHy, cBoje noBjepeH>e noKJiamaMo TjiaBHOM oa6opy. noAOA^op. B m u e r p a a : rio3apaBJbaMO CKyniuTHHy, »ejiHMO Hajđoa>H ycnjex. noaoa6oprp a n a H H u a : IloHOcaH paaa Bame HdpajHOCTH h no6jeae no3apaBa.a Bac 0BaaiiiH>H " noaoa(5op h » e a « aa 6yaeie h oacaaa Kao h aocaaa c ip a x cbumb 3aTopHHunMa Haiuer HanpdKa. rioAOAđop. n p m u T H H a : Ca >KapKOM wejbOM 3a cao>KaH h ycnjemaH p a a nnoHepe np o cB d e, HapoaHor h ap>«aBHor jeaHHCTBa 3a ao6po h HanpeaaK ChaijČHHe, no3apaBJba h kahmc >khbco ahhhh Ham Kpajb AneKcaHaap, »HBjejia Hama OMHjbeaa KpajbHua M apnja, »HBeo Ham MJiaan Kpajbebh H rie ia p , rioKpoBHTejb Harner Me3HMHda Tajpeia, >KHBjeao HapoaHo h ap-KaBHo jeaiiHCTBo. FloBepeHMK: M axM ya K a n a y n ti, �Spoj 12. h 13. »rA JPET« OrpaHa 184. B oe. : PaaocHO h CBecpAHO no3flpaB^.aM Hcnpea noAOA^opa r/iaBHy CKjrnuiTHHjr Kao h CMHiujbeHH Myflpn h ycnjeaa p aa BnaBHor oflđopa, HHjoM 3acayroM flaHac AOMHHHpa T ajp ei Kao KyjiTypHO APyuiTBO Meijy npBHMa h HajđoAHM. >Khbho Hp. XacaHderoBHh! npeACjeflHHK noAOAdopa: M ycTacj)a Ile s iiti. CjeHima : y Hiwe cbhx OBAauiftHx MycjiHMaHa HajcpAaHHHje no3 ApaBJbai«o rajpeTOBy CKymiiTHHy h TaaBiin oAdop ca cbom npHcyTHOM rocnoAOM, »ejiehii BaM cpehaH h ycneiuaH paA 3 a npocBeiy h dojbHT k Hac CBHjy, a HaponnTO no3 ApaBjbaMO Hd. Beji. Kpajba h đjiaroAapHMo npeMaaoM BjiaAapy, kojh Haiw n o o a ib i CBojy BncoKy dauiTHHy. rioBjepeHHK Tajp eia: OMep HđpoBHti. Hmhobh : MycTacj)a Beiunh, Axmct JbajHh. BpH Ko: HajcpAanHnje no3ApaB;baMO CBy dpahy h MHJie rocie, HCTH4yhH HapoHHTo 3axBajiH0CT OBoroAHiuifceM OAdopy 3a aeroB iio>kptbobhh paA y OBoj toahhh nyH nperapart>a h HaAHOBjeMHe odpaHe Hauier Me3HM4eia Tajpeia. IIIajbeMO Hama Tpn AeJieraia Aa npHcycTByjy r^aBHoj CKynuiTHHH Tora KyjrrypHor APyuiTBa. 3 a noAOAdop: CejAHfc, CapajAHh, IiIexarHii. K oh>h ij : no3ApaB/baMo TjiaBHn OAdop. OAodpaBajyfcH My paA mojihmo, Aa ycipaje h ' nojana cboj’ kophchh paA. " noAOAČop. M o c T a p : >Ka/iehH iuto He MonceMO đpojHHje cyAje;iOBaTH y paAy rnaBH’e CKymirrHHe necTHTaMO npom^oM OAdopy Ha y3 0 pH0 M ycnjeuiHofa paAy, » čjihmo Aa h dyAykn OAdop KpeHe BauiHM npaBaeM, jep he’ thm caHyBaTH noKpoBHTejtCTBO PberoBa Kpa^. B hc. npectojiOHacjbeAHHKa u ocHrypaTH CHMnaTHje cbhx Hac MycaHMana. ^vJyrocnaBeHCKH 4 h MycAHMaHCKH KJiyd. 3 a r p e d : AKaAeMHnapH OKyn;beHH y aKaAeMCKOM noAOAdopy 3 a rp e d Ton.no no3ApaBjbajy rjiaBHy CKynniTHHy h we;ie joj CBaKH ycnjex. npeACjeAHHK: KypT. TpedHH »e: no3ApaBaajyhH rjiaBHjr CKynurrHny 3axBaa>yjevio DiaBHOM oAdopy Ha HCTpajhom paAy h nocTnrHyTHM ycnjecHMa, >Ke;iekH as AOcaAaaa ynpaBa Tajpeia h HaAa/be oeraHe. IloAOACop. M ocT ap: BeoMa >KajinM, ihto caM 3 anpHjeneH Aa npncycTByjeM raaBHoj CKyniuTHHH. Ha Moje HCKpeHe CHMnaTHje, Tonae >Ke^>e, 3a Aodpo Harne y3 AaHHue Tajpeia, Kao h Mojy CKpoMHy noMofe MoweTe yBHjeK pa 4 yHam 3axBajbyiyfcn HcraKHyTHM paAeHnunMa Ha noAH3 an>y Tajpeia mojihm Bac, Aa h Ha^aibe noKa>KeMO Aa cmo AOCTojHH noKpoBHTejbCTBa Hd. Kp. B hc. npecTOJioHacjbeAHHKa y HauieM Ky;iTypHO-npocBjeTHOM paAy. , IIpeACjeAHHK EaHKe Tajpei: CMamiara TieMajioBHii. Burne* paA: no3ApaB*aM CKynuiTHHy h ncejiHM ycnjex h cjiomoh dpaTCKH paA. • XaMAnja JaMaKOBnh. rpaA anai^: MaaHOBH noAOAdopa y rpaAanuy inajfcyhH HCKpeHe no3ApaBe maBHoj CKynas Hcra dyAe MaHntJjeerauHja OHe BeaHKe mhcjih, Koja je do^ehHMa BOAHJia Haiu HapoA Be/iHKOMe Aje^y. 3 a noAOAdop: AxM eTder rp aA am n eB H li. TauKO : CpAanHo no3 ApaBJbaMO bhcokc ro cie Kao h nocjeiHoue raaBHe CKyniuTHHe uithhh >Kejie 3axBa*yjyhH Ha HeyjwopHOM paAy T/iaBHor OAdopa. # 3 a noAOAdop npeACjeAHHK: X a jin ^ a ra K a n n y n h . B e o r p a A : ynpaBa BeorpaACKor ,rajpeTa „O cm3 h ToHKHh" cpAaHHO HecTHTa AanauiHiH cacTaHaK HCKpeHO »e^ehn ycneuiaH paA Ha kophct h cpehy HaiuHx MycaHMaHa y B ochh h XepAeroBHHH. noAnpeAceAHHua: M a p a M. TpH(J)KOBHh. n o npoHHTaHHM fleneuiaMa npeACjeAHHK HacTaB/ba: IIo H iT O B a H a C K jn m T H H O ,! C bh ohh, K o ju cy HapOHHTO 3a«H.HX rojHHa npHcycroBajin obhm HaniHM roflHuiH.HM CKynmTHHaMa, nyim cy h yno3HaTH cy ca noeraHKOM, paaoM. aeaOBaiteM u pe3y;rramwa pafla u u flejiOBaita TajpeTa. Ha npomaoj rojm aibOj raaBHoj q<yniiiTDHH OBora apyuiTBa H3Heo caM KpaTaK ncTOpnjaT „ra jp eT a " u tom npnanKOM yKa3ao Ha CBe OHe MyHHe u TpHOBHTe nepHneTnje, Ha Koje je TajpeT OflHOCHO H>erOBa YnpaBa HaHaa3naa y CBOMe paay h aenoBaH>y noaeB oa caMor ocHyTKa, na CBe ao AaHaujH>Hx AaHa. T om npHAHKOM caM HapoHHTo yKa3ao na CBe HeBOrt.e a HeAahe, npoTHB K0jwx cy ce Mopaan 6 ophth TajpeTOBH JiyAH u TajpeTOBe YnpaBe y npomaocra, a nOA S hbuihm Ty^HHCKHM pokhmom . �Spoj 12. h 13. » r AJ PET « OrpaHa 185. ,,rajpeT“ Kao KyjrrypHO-npocBeTHH ueHTap Myc/iHM3Ha y obhm KpajeBHMa, kojh je y Cbom AejiOBaH>y MHoro nonarao, nopeA npocBeTHe h Ha HaunoHajiHO-BacnnTHy CTpaHy 0M/iaAHHe, a npeno me u Ha uinpe cnojeBe Hamer eneMeHTa, HapoMHTO y noneTKy no BapouinMa, a 33THM nocTeneHO h no cennMa, MyKOTpnHO je H3Ap>KaBao Ty 6op6y CBe ao roAHHe 1914. y Toj roAHHH My Ty^HH npeA CTpaxoM, a H3 ocBeTe AaAe AeKpeT, Aa je 6 ho hochou npoc­ BeTHe h HCTHHCKe HaunoHa/iHe mhcjih Mel}y MycjiHMaHHMa y obhm KpajeBHMa. IlpocTOpnje rajpeTa četne aanenaheHe, hmobhhb KOHtJjHCKOBaHa, a meroB TajHHK paxM. Abao CyMČyn đaneH y apaACKe Ka3aMaTe, y KojHMa je y3 ocTaae Harne Hajčome chhobc h kocth oct3bho. CMaTpao caM rocnoAO h OHAa a h AaHac, Aa ce OBaKO jicthmhhho AOTaKHeM erama, y KOMe ce je Ha;ia3H0 Myc/iHM3HCKn Aeo Hauiera HapoAa Ha obhm nojbHMa >KHBOTa noA Ty^hhckom ynpaBOM. Eopča My je TaAa 6n;ia TeuiKa, jep cy CHare h cpeACTBa y đopČH 6nae HejeAHaKe. TajpeT je, Kano BaM je n03HaT0, Mopao Aa H3Ap>KaBa 6op6y He caMO npoTHB CHcreMaTCKH 0praHH30BaH0r h M0ČHjiH30BaH0r Tyt)HHCKor AP>KaBHor anapaTa, Hero cy My CTajann Ha nyT h MHorn eneMeHTH H3 Harne Myc/iHMaHCKe cpeAHHe, a Kojn cy ce 6 h/ih Ha tom no/by CT3BHJ1H y cny>K6y AytuMaHHHy Hamer HanpeAKa. MeijyTHM HarneM Me3HM4eTy He 6 h ce čhjio TeuiKO čopHTH npOTHB thx eneMeHaTa, Aa hm ce, Kano peKox, HHje 6 ho ct 3bho y cnyw6y neo ap>kbhh anapaT. J\a je to t &ko T3mho, TajpeT je ca cboJhm boactbom to h AOKa3ao OA Ocnočotjema na ao AaHac. Jep, OHora Maca, KaAa cy Hamn bhtc30 bh Ha neay ca CBOjHM B pxobhhm KoMaAaHjOM, AamammHM HatHHM Kpa/btM AaeKcaHapoM I. (6ypHO h cjjpeHeTHMHO KJinuame Kpajby) jeAHHMTBenHHaHCTBeHHM HaneTOM npoTepajin h cmpbhjih ayiHManHna ca MHnor HaM orH>HuiTa (6ypHO KJiHuame Bojcnn), OHora nača, KaAa HaM je chb>khh Tpy6aM c čojHe J\pHHe očjaBHO >Ke.meHy Cno6oAy h HaBecTHO CBeTJie AaHe HaineM Pony h OTeMecTBy, Tora Aana je CBaHyjio h HarneM TajpeTy, jep ce je H3ČaBHO jeAHHO CHaamor h onacHOr HenpHjaTema. O a Tora MOMeHTa fajpeT je Morao h noneo Aa ce cjiočoaho pa3BHja h Aa jaBHO h OTBopeHO Aenyje Ha cbom non>y Kao CBOj y CBOMe. HberoBOM paAy h AenoBamy, meroBOM HanpeATKy HHcy BHine mohih aa CTajy Ha nyT ohh, Kojn cy My paHHje Konann jaMy noA TeMe/bHMa, jep hm je Hecrajio OHor tftaKTopa, Kojn hx je y tom noc/iy uiththo h Kojn hm je aCHCTnpao. 3aTO je- TajpeT Morao oa Oc/iođoljema na ao aaHac OBaKO neno h aKO xoheTe 33BHAH0 Aa HanpeAyje, Te a a AaAe pe3ynraTe, Kojn MOpajy Aa 3aA0B0me h Aa 33AHBe CBanor npnjaTejba Hamer HanpeATKa h Harne 6yAyfcHOcm M Ma Aa je obo CBe OBaKO h Ma Aa je TajpeT no CBOMe paAy h AenOBamy, no nocTHrHyTHM ycnecHMa h pe3y/iTaTHMa, Kano Mano Mac peKOx, AOCTnrao, oa Ocnočoljema ao aaHac, npaBO aa BaM Kan<eM, jeAHy 3aMeTHy a h 33BHAHy BHCHHy, to HnaK He Mory nponycTHTH, a Aa c OBOr MecTa npea AaHammHM tj)opyMOM, He HanoMeHeM jeaHy >Ka;iocHy pačoTy, KOjy je y OBOj roAHHH noay3eno h H3Beno boactbo J. M. 0 . T o aeno yMHH>eHO je h H3BeaeH0 y npBOM peay npoTHB TajpeTa h OM/iaanHe, Kojy TajpeT h3 boah Ha nyT, a Koja je m3xom h3 cpeAHHe H3ČopHHKa Tora BOAcrBa, a OHAa npoTHB Myc.JiHMaHCKOr eneMeHTa yoniHTe, npoTHB Harne OTayČHHe, Hamer Hapoaa h Hamer HanpeTKa yonmTe. C jia B H a C r jiu iit h h o I y MOMeHTjr, Kasa PajpeT u H>erOB pas y HajCoJbeM pesy UBaTe, y MOMeHTy Kasa je TajpeT ycneo, Aa kohbmho oa č e č e OA^nje 3a yBeK nocneAH>H aTaK AaHamme ApyiHTBeHe, nOJIHTHMKe H napTHjCKe paCTpOBaHOCTH H 3ajeAn>HB0CTH H HaCTaBHO CBOj MHCTH H CnaCOHOCHH paA 3 a nam Hapon. y MOMeHTy KaAa je caMO h jeAHHO TaKHM CBOjHM paAOM nočeAHO CBe mTO je Tpy;io h HeBajbano, y MOMeHTy KaAa caMO h jeAHHO Ha 0CH0By Tora h TaKOBOr paAa ao6 hb3 3a to npH3H3H>e ca HajBHmer MecTa, y MOMeHTy KaAa ra Ham y3BHmeHH BnaAap H>. B . Kpajb AnenaHAap I. y 3HMa noA CBojy MohHy 3amTHTy h CTaBJba My 3a rioKpoBHTejba C*BOra npBHjeHua, HajMnatier, MnaHa CnaBHe AnHacTHje Kapaljop^eBHha Hd. Kp. B hc. ripecTOjiOHacneAHHKa rieTpa, (tbpeHeTHMHH annay3 rioKpOBHTejby npecT. IleTpy h KpajbeBCKOM AoMy) y TOMe MOMeHTy rocnoAO boactbo J. M. 0 . oTBOpeHHM npornacoM no3HBa MyctiHMaHCKH eneMeHaT Ha CHCTeM3TCKy h opraHH30BaHy 6op6y npoTHB PajpeTa. B h CTe rocnoAO cbh Mame enrne MHTa/iH Taj nporn ac u n03Har BaM je merOB caA p *aj. He 3aMepHTe mh, mTO Ry y OBOMe MOMeHTy a^ ynHHHM jeA«y ynopeA6y, na Manap 6nna h y MHHHjaTypn. �O rpaH a 186. » T A JP E T « Epoj 12. h 13. H cto o h 3ko , Kao ujto 33 tohhhuh Hauie CnođoAe He noK/ieKHyme npe« rpOMonyuaTe/bHHM nperaaMa, h HOTaMa cboj' hx AyiuMaHa, kcto TaKO TajpeT-OBH npnjaie^H npHMHuie M npOHMTame Taj nponiac BOAcrea J. M. 0 Kao 33 ah >h MeTaK h H3Aax H>nxoBe Ayuie h HeMohn. HacTaBHJiH cmo , rocnoAO ca paAOM, joui jaue, jom MHTeH3HBHnje h joui OAyuieBJbeHHje. Bpoj HauiHK npnjaTe/ba, noMaraua h paaeHHKa noneo je oa Tora MOMema Aa ce hs AaHa y A2H noBehaBa h mh cmo rocnoAO AO>KHBejiH Kpo3 KparKO BpeMe, Aa cy npoTHBHnun yracHyjiH h 3aByK;iH ce y Mnuinje pyne, HeMohnn h đeAHH, oeeTHBUin noTnyHO CBOjy HeMoh Aa cnpeue h yMau>e HanpeAaK OHOra, iiito je 3ApaB0, cojihaho , necTHTO h caBpuieHO. CMaTpao caM, rocnoAO, KaKO Ma;io nac peKOx - Aa h obom aroAOM KOHCTaTyjeM OBaj hojiochh tjiaKaT, Bepyjyfcn nopeA OHora iuto H3Hecox, Aa fce ohh , Kojw HecBecHO rpeuie npeMa rajpeTy ycKopo AOfcn naM em noKajaTH ce h Aofcn ca cTpaHnyrnue Ha npaBH nyT. OcTaBJbajyfcH rocnoAO rpeuiHHKe Aa ce noKajy h Aa hhm npe npncTyne y Hauie peAOBe, mh KojH cmo OBe roAHHe 6 h;ih Ha nejiy T ajp eia h Kojn cmo ra boah ;ih, MO>KeMO BaM OTBopeHO h jacHO pefcn, Aa cmo noTnyHO 3aAOBo;bHH. M nopeA CTepeOTHnHHx CM em a, Koje cy HHH>eHe TajpeTy oa h 3 bcchhx e^eMeHSTa, a Koje cy y OBoj toahhh Aocerae Ky;iMHHauHjy, h nopeA onuiTe (j)HHanc. KpH3e, TajpeT je y OBoj toahhh nođpao, Kano y MOpa^HOM TaKO h y MaTepnja^HOM norneAy ynpaBO 3aBHAHe n/iOAOBe. T o hmbmo y npBOM peA/ Aa AyđOKO 6 /iaroAapHMO HauieM y 3BHiueH0M B/iaaapy Tb. B. Kpa/by AneKcaHApy I., KojH je ao 3 bojiho Aa TajpeT y 3Me noA ceojy MofcHy 3auiTHTy HajMna^H HaaH OiaBHe /JuHacTnje KapalpptjeBHha, lb. Kp. BHC^npecro^OHacADeflHHK IleTap (6ypHO >KHBeo!), h Kojn je tom npnjiHKOM đoraTO ođAapno TajpeT. B h fceTe rocnoAO caAa nyTH H3BeuiTaje nojeAHHHX (j)yHKUHOHepa OBe ynpaBe. Bauie je npaBO, a h Ay>KHOcr BaM Ha;ia>Ke Aa o h>hm3 peneTe CBOjy HajcTpo>KHjy H HajpHropo3HHj) KpHTHKy, a ja ca ceojnM ApyroBHMa y ynpaBH BepyjeM yHanpeA, Aa fce ce Ta Barna KpHTHKa TeMe/bHTH Ha HajHHCTHjuM, HajđojbHM h najoSjeKTHBHnjnM nođyAaMa. nojeAHHH H3BjeiuTajn H3Hefce BaM ncupnHnjy c/iHKy Haiuera paAa. Ja fcy Me^yTHM 6 hth c/iođOAau, Aa ce o6a3peM Ha HeKe MapKaHTHHje joui m o m chtc , Koje paHHje He Har;iacHx, a kojh cy y OBoj toahhh 3ađejie>KeHH y TajpeTOBOM paAy h Koju cy 3H3TH0 o doram a« Haui paA h nojauaiiH TajpeTOBy MHcnjy, KojoM ce oh đaBH. B h 3HaAeTe, rocnoAO, aa je TajpeT cas CBoj paA y rjiaBHOM đap-3a caAa CKOHijeHTpHcao Ha to , Aa y CBOjHM HHTepHaTHMa - MyuiKHM h >KeHCKHM - BacnHTaBa h y3Ap>KaBa cpeAHjOuiKOACKy OMiiaAHHy, 3aHaTAHje h iuerpTe. C jeAHy CTpaHy BeiiHKa noTpeđa h Hy>KAa nOMohn om ^ ahhh Ha obhm uiKOJiaMa h 33H3THMa, a c Apyry CTpaHy CKpoMHa cpeACTBa KOjHMa TajpeT pacnojia>Ke, CBe t o CKyna Hnje npy)Ka;io MoryfcHOCTH TajpeTy Aa y obhm tcujkhm h MyHHHM BpeMeHHMa noMOrHe onpaBAaHoj noTpeđn h HeBO/bH HauiHx OMAaAHiiaua Ha bhcokhm uiKOJiaMa. M hhh M3/IHH AOnpHHOCH KaO nyTHH TpOUIKOBH, HCnHTHe TaKCe H T. A- UJTO je TajpeT no CBOjoj MoryiiHOCTH y cjiopMH nepHCAHHHHx noTnopa Aasao h 3 uihm CTyAeHTHMa Ha bhcokhm uiKOJiaMa, HHcy hh H3Aa^eKa moivih yčna>KHTH 6eAy, Koja 3aHcra BJiaaa y thm peAOBHMa. TajpeT ce je Befc OAaBHa hocho MHin/by, KaKO Aa ce noMOrHe h 3uihm aKaAeMHHapHMa y obhm tcuikhm BpeMeHHMa, CTapaiyhH ce o TOMe h BOAefcH nocTOjaHO 6pnry oa Toj HeAahn, TajpeT je ro cnoAO, Ha cpehy c bh x Hac ycneo, Aa y npoui^oj toahhh 3a Ty cTBap 3aHHTepecyje HSuiy ripeCTOHHUy. MHHUHjaTHBOM OnpOđaHHX Ky^TypHO-npOCBeTHHX H HaUHOH3JIHHX paAeHHUa H paAeHHKa y BeorpaAy, ca3Bao caM rocnoAO y JieTy npouine rOA. y BeorpaAy jeAHy uiHpy KOH^epeHunjy Hauinx npnjaTe^a. T a KOH^epeHunja ypOAHna je naoAOM h Ha Toj KOHtjiepeHUHjn peuieHO je nHTaHje noMohn đap jeAOM Aeny Hauie anaAeMCKe OMnaAHHe. Ha Toj ko h c^epeHUH peuieHO je nHTaibe ochhb 3 h>3 „BeorpaACKor TajpeTa“ Be3aHor 3a HMe Hauier HeyMpnor yHHTe^>a paxM. OcMaHa ToHKHha. „BeorpaACKH T ajp er O cm 3 h Tdhkh H'* npeuiao je o a * Max Ha Ae^io h y3eo Beh npBe roAHHe noA CBoje OKpnn>e TpnAecer h neT Hauinx CHpOMauihhx aKaAeMHuapa, Koje je n0TnyH0 ođe3đeAHO h ođcKpđno h Ha Taj hm je h 3 hhh OMoryhHO Aa ce HHTeaHBHHje h đe3đpn>KHO nocBeTe cbo m c nocny. Y „BeorpaACKH TajpeT“ noxpAH^e cy OA/iHHHe paAeHHue Hauie HpecTOHHue T ^ e : M apa TpncjiKOBHfc, Muna /Jp. C hmh H, Tljnua M. TpyjHh, npeAceAHHita Ko^a Cpn. CecTapa, r^a C hm k 3 JoBaHOBHh, r^a /Je^cjia MBaHHh, noAnpeA. Ko^a Cpn. CecTapa, r^a nepcHAa IlpOAaHOBHh, noAnpeA. KoAa Cpn. CecTapa, r^nua CaBKa PaAniieBHh h t a . (đypHO KiiHuaHje: >KuBeAe Beorpa^aHKe!) Harna AHHHa crapHHa npeAceAHHK T^aBHor OAđopa „BeorpaACKor TajpeTa O cmbh T»HKHh„rocnoAHH ToAOpCTaHKOBHfc ca rr. /Jp. ]ob 3hom X. BacHA>eBHheM, /Jp. B ^ aom TiopOBHheM, �Bpo] 12. u 13. »r A J P E T« OrpaHa 187. npo^). yHHB., npocj). naBnOM CretjiaHOBHheM, M hprom nonOBHheM (Anp. rHMHa3nje) HeAe/tROM CaBHheM, OresoM OreiJjaHOBHheM, J\p. Eoron>y6oM KyjyHt)HheM, ToeH. IlepOM JIa3apeBHheM J\p. BojOM KyjyHynheM, >Khrom PaflocajbeBnheM (Pecjiep. M hh. npoceeTe), JoBaHOM ToOHOBHheM, ToeH. TaypoM JocnnoBHheM h mhothm apyrnMa, npHMume Ha ce6e TeuiKy, ann nneMeHHTy ay>KHOCT, aa Ha OBaj HannH noMorHy MycnHMaHCROM eaeMeHry, Kano 6 h ujto npe yiuao y KyjiTypHO-npocBeTHO h HaunoHa^HO rojio ocTane Harne 6pahe mnpoM MHne HaM OTaijČHHe (tjjpeHeTHHHH annay3, >khbho npeAceAHHK CraHROBHh, irhbho BeorpaACKH TajpeT!) Haui „BeorpaACRH rajpeT“, Roj« py«y noA pyny paAH c HaMa y CapajeBy Ha nyTy je, Aa Beh y OBoj toahhh, MO>Re ce pehu, noTnyHO y6na>RH 6eAy h HeBO/by cbhx HauiHx OMJiaAnnaua Ha CBHMa bhujhm uiROnaMa. Ha nyTy je Aa y OBaj HHTepHaT 3a OBy roAHHy npnMn CBe OHe Haoie OMnaAHHije, Koju cy noTpefjHH noMohH h nomope, a nojnMa uiRoncRe h crpyHHe npminKe A03BOJbaBajy Aa noxat)ajy BHCOKy uiKony y ripecTOHHUH. M obo je, rocnOAO, jeAaH Ba>RaH AaTyM y HCTOpnjn paAa h AenoBama Hamera Tajoa HeMnna ao HeApara h jep joj je ’OMoryhno Aa 6e36pn>RHO CBpmaBa niRony h cnpeMa ce 3a 6yAyhn paA Ha cpehy OTavČHHe h HapoAa. HyheTe, rocnoAO, H3 M3BeuiTaja, aa obo Hncy jeAHHa Aena, KojuMa je TajpeT y OBoj roAHHH očoraTHO h nojanao CBOja AenOBama. OTBopeH>e KOHBHKTa y CaHi^aKy h (Domu, noRpetame „rajp eT " nncTa, paA Tajpeia y CaHyaKy h yonmTe Ha Jyry Harne OTay6nHe, CBe jacHO roBOpH h CBeAOHH Aa je TajpeT pa3Bno CBOje AenoBame no CBHMa KpajeBHMa Harne OTay6wHe. peTa, jep je o6e36eAno Hamy OMJiaAHHy Aa ce He noTyua npomna rnaBHa CKynumiHa CTaBHna je 6una OBOj ynpaBH Te>RaR h MynaH 3aAaTaR y Ay>KHOCT, Aa ra tokom coauhc n3BeAe h BaMa AaHac o TOMe nono>RH panyH. KonHRO cmo yAOBOJbn/in TOMe 3aAaTKy, H-yheTe Mano AOUHnje H3 H3BeuiTaja, a Aa cmo mohih TOMe yAOBOJbHTn y npBOM peay HMaMOJia 3a6naroAapHMo, nopeA OHpr luto caM Beh HCTaKao, h CBHMa ocTannM (JiaRTOpHMa, Roja Hac y TOMe MarepHjanHO noMorouie. Ha npBOM MecTy hma Aa 3a6naroAapHMO Harnoj AP^aen, Kpa/beBCRoj BnaAH, noja HaM je ca cboJhm npeACTaBHHUHMa yBeR HajnpnnpaBHHje H3nna3Hna y cycpeT. Metjy thm npeACTaBHHUHMa, yBeR je rocnoAO, npeAHjanHO Haui MHOroyBa>ReHH 0Tai;6eHHR h aphobhhk, npeaceAHHR BnaAe r. HHKona flauinh, (4yroTpajHO h 6ypHo: ‘/ K hbco npeAceAHHK BnaAe, >KHBena Kpan>eBCRa BnaAa) Rojn ce je nopeA CBojHX, BenHKHX, TeuiKHx h OArOBopHHX aphobhhx nocnoBa cbbkh nyT ao y chthhuc HBTepeCMpao 3a TajpeT, H>eroB HanpeAaR h cb3 kom 3roA0M H3Hna3H0 My y cycpeT. nopeA OBor, He MOry, rocnoAO nponyCTHTH, a Aa h obom 3roAOM He H3peneM čnaroAapHOCT c OBor MeCTa h „BaHun TajpeT", Koja nopeA CBOia očnnHor h čoraTor roAHUJH>er npnxOAa, Roju Aaje TajpeTy, cb3 kom 3roAOM H3nna3H y cycpeT ApyuiTBy. Y3 H>y Hexa je Hama Ton/ia 6narOAapHOCT h ocranHM hobh3 hhm 33B0AHMa, noAy3ehnMa, TproBUHMa h npHBaTHHijHMa, Kano y CapajeBy TaKO h BaH H>era, Rojn ce CBaRH nyT očnnHO cehajy TajpeTa. E to , rocnoAO, to cy y rnaBHOM cjiaKTopn, Kojn cbojhm AonpHHOCHMa OMoryhaBajy TajpeTy, Aa MO>Ke OBano ycneniHO na Aenyie Ha CBOMe non>y. A caAa, CnaBHa CKyniiiTHHO, npena3ehw Ha Aan>H ahcbhh peA, moahm B a c Aa y HHTepecy Hamer paAa, Aa y HHTepecy Hamer AOCTojaHCTBa OBor paAa canyBaMO mhp h BenHHHHy Hamy, Kano 6 h HaM nocao 6 ho 6narocnoBeH h cpehaH. HaROH n03ApaBH0r rOBopa npeACjeAHHKa TajHHK KyKHh npeAna>Ke, Aa AaHauiH>a rnaBHa CRynmTHHa no3ApaBH Kpan>eBCKy BnaAy, Roja očhaho noTnoMance Ham TajpeT, c a cnHjeAehHM caAp>RajeM: „Kpa/beBCROj BnaAH Ha pyne MnHHCTpa npeAceAHHRa TocnoAHHa HnRone n a m n h a B e o rp a a- J\aHam\ba MHorođpojHO nocjeheHa rnaBHa roAHUifta CRynuiTHHa TajpeTa xh t 3, Aa H3pa3H Kpa/beBCRoj BnaAH Ha neny c a bhcoro ysa>ReHHM HjChhm npeAcjeAHHROM rocnoAHHOM H hroaom namnheM HajcpAa4HHjy čnaroAapHOCT cbhx nnaHOBa TajpeTa 3a CBa BenHRa AOČpOHHHCTBa yHHHjeHa HameMy rajp eT y. yB|epeHH cmo h y 6yAyfee y cycpeTjbHBOCT KpajbeBCRe BnaAe, Te je cpAaHHO no3ApaBn>aMO. npeACjeAHHR cRynmTHHe: AP* XacaH6eroBHh. �CtpaHa 188- »r A J P E T< Epoj 12. h 13. (CKvniuTHHa ca ycxHheH>eM ycBaja roptt>H no3ApaB, KJiHHyfcH. )KnBe^a KpajbeBCKa B ^ a a a !) npeaceAHHK npe.na3H Ha apyry TanKy AHeBHor peAa. Te mojih TajHHKa, na noAHece CKyniuTHHH H3BeaiTaj o ue;iOKynHOM paay DiaBHor OAČopa y iHKOJiCKoj toahhh 1923./24. Izvještaj tajnika Tajnik Hamid Kukić čita svoj izvještaj: Poštovana gospodo! Poslije jednogodišnjeg poslovanja evo nas opet na okupu, na istom mjestu gdje i lani, da pregledamo što smo za ovo vrijeme radili i uradili i da se bratski. posavjetujemo i o_ budućem radu ove naše opšte narodne ustanove. Moja je dužnost da Vas izvjestim u prvom redu o radu Glavnog odbora, da vidite je li Glavni odbor i u ovoj godini vršio svoju dužnost i da U je nastojao, da društvo unaprijedi, a onda da Vas izvijestim o najvažnijim dogagjajima, razvoju i opštem stanju društva. U mom izvještaju mOraću se ograničiti na ono što je najvažnije, jer mi je nemoguće, da slavnu ^skupštinu obavijestim za ovo kratko vrijeme u detaljima o cjelokupnom društvenom poslovanju, koje je dosta razgranato. Odbor, koji je izabran na prošloj skupštini konstituisao se je na svojoj konstituirajućoj sjednici od 14. jula 1923. kako slijedim Predsjednik: Dr..Avdo Haaanbegović, I. podpredsjednik: Dr. Mehmed Zildžič, II. podpredsjednik: Ibrahim Hadžiomerović, tajnik: Hamid Kukić, blagajnik: Lutfija Šabanagić, revizori: Aziz Šarić Mehmed-Remzi Delić i Omer Drnda. Odbornici bez funkcije: Dr. Ahmedbeg Rizvanbegović, Ing. Hajdar Čekro i Dr. Bećir Novo. U toku poslovne godine premješten je iz Sarajeva odbornik Dr. Bećir Novo, a na njegovo mjesto stupio je prvi zamjenik Ismet Zildžić. U toku godine privremeno se je povukao sa dužnosti I. podpredsjednik Dr. Mehmed Zildžić. U minuloj poslovnoj godini odbor je pozivao na mnoge sjednice i zamjenike, koji su se rado odazivali i u smislu društvenih pravila zamjenjivali odsutne odbornike, te su i oni potpomagali odbor svojom vrijednom saradnjom. Glavni odbor je održao u ovoj godini 26 sjednica. U svemu je riješeno tokom godine 3.750 prispjelih komada, od kojih je blizu polovica molbi za mjesta u konviktima, štipandije i potpore. t Protektorat Gajreta. Prije nego predjem na redovni izvještaj, dužnost mi je na prvom mjestu, da izvjestim o jednom krupnom dogagjaju u društvu Gajret, za kojeg smijemo slobodno ustvrditi, da je najveći i najvažniji od osnutka Gajreta do danas. Taj dogagjaj sastoji se u tome, što je Njegovo Veličanstvo Kralj uvažio molbu Glavnog odbora, prilikom zadnjeg boravka na Ilidži, da pokroviteljstvo Gajreta preuzme najmlagji potomak iz naše junačke i slavama ovjenčane Dinastije Karagjorgjevića Njegovo Kraljevsko Visočanstvo naš mladi Prestolonasljednik Petar. Ova previšnja odluka našeg ljubljenog Kralja obradovala je bez sumnje svakog dobrog muslimana, a najviše prijatelje Gajreta, jer je njome ukazana Gajretu počast i priznanje sa Najvišeg Mjesta. Ne smije se smetnuti s dma, da je ovo najviše pokroviteljstvo skopčano ne samo sa izdašnom moralnom nego i sa materijalnom pomoću, tako da je egzistencija Gajreta u svakom slučaju osigurana i to sve dotlen, dok Gajret bude obstojao i dok dude išao onim pravcem na kome je i danas. Taj radosni epohalni dogogjaj ubilježen je zlatnim slovima u analim Gajreta S toga je ovaj Glavni odbor sa svima prijateljima Gajreta ponosan, što mu je palo u čast, da će Njegov. Kralj. Visačansvo Prestolonasljednik Petar bditi nad Gajretom, a naročito nad Gajretovom omladinom, koja će s nama svima gajiti u svojim srcima uvijek i u svako doba najveću ljubav i sinovsku odanost prema slavama ovjenčanom Kraljevskom Domu Karagjorgjevića. Povodom gornjeg radosnog dogagjaja održana je plenarna svečana sjednica Glavnog odbora na dan 18. decembra 1923., na kojoj je referisao predsjadnik Dr. Hasanbegović o ovome velikom dogogjaju. Istodobno je izvjestio predsjednik o prvoj pomoći Gajretu, u iznosu od Dinara 500.000’— koju je sumu ovom prilikom Kraljevska Vlada stavila Njegovom Veličanstvu Kralju na raspolaganje. Jednoglasno i s oduševljenjem je �Bpoj 12. u 13. » F A JP E T « CipaHa 189. zaključeno, da se izašalje naročita deputacija, da.se zahvali Njegovom Veličanstvu Kralju i to: Dr. HasanbegovićAziz Sarić i Ing. Hajdar Gekro. Ovi članovi Glavnog odbora predvogjeni po Ministru Vjera gospodinu Dru Vojislavu Janjiću, primljeni su u audenciju u Dvoru dana 21. junuara 1924., gdje su izrazili ‘ Njegovom Veličanstvu blagodarnost članova Gajrela na ukazanoj počasti i priznanju društvu Gajrelu. I ako je predsjednik o ovom referisao, smatrao sam za potrebno da se osvrnem i ja na ovaj veliki dogogjaj, koji će imati znatnog utjecaja na razvoj i prilike u društvu. A) Rad Glavnog odbora na ostvarenju zaključaka prošle glavne skupštine. I. Ponovno pokretanje lista ,,Gajret“ Radi velikih izdataka na društvene konvikte oktobra mjeseca 1922. godine list „Gajret11 je obustavljen, koji je izašao prije toga u nekoliko brojeva. Megjutim takav list nije mogao ni poslužili svrsi, kojoj je namijenjen, jer je svojim sadržajem bio nepristupačan širim slojevima naroda, a štampan je u ono doba u pet a nekoji put i u šest hiljada primjeraka Prema tome list je morao biti i u znatnom deficitu. Kod nas muslimana osjeća se velika potreba za jednim popularno uregjenim listom, naročito poslije Oslobogjenja. Uvažujući taj fakat Glavni odbor-je prošloj skupštini predložio, da se nanovo pokrene list Gajret, koji će biti nastavak lista Gajreta, koga je rahraelli Osraan Gjikić uregjivao, što je skupština i usvojila te je i u proračunu odobrena svota za nj od 100.000'— dinara za 1923/24. godinu. Glavni odbor je pokrenuo list'istom februara mjeseca. List se štampa u 2.200 primjeraka, a nešto manje je pretplatnika, posada iznQse izdaci za štampu, uregiivanje i honorare Din. 33.150’— Iz mnogih mjesta dobili smo izvještaje da je list.Alijepo primljen i veoma pohvaljen, i da treba i u buduće da nastavimo sa sličnim štivom u njemu, pa će^sb broj pretplatnika iz dana u dan povećavati. I zaista broj pretplatnika se povećava skoro svakog dana. No to'ne znači^jda je list još dobar i njegovo uregjivanje najbolje- Zasada je glavno, da je probijen led, time što je^tiaŠ svije t u zabačenim m estima počeo da čita i da se kod tog svjeta počelo probugjivati interesovanje za lijepom knjigom. Zasada je to naš veliki uspijeh, tim više što se u nas čitala lijepa knjiga iza svjetskog rata mnogo manje nego prije i ako se je procenat analfabeta umanjio iza rata. Razumije se, da će odlibr nastojati, da list usavrši u duhu današnjice kako bi udovoljio potpuno kulturnim, nacionalnim i socialnim interesima muslimanskog dijela našeg naroda, pa u tom pravcu očekuje pomoć od svakog prijatelja sposobna da doprinese od svog intelekta za zajednicu. II. Otvaranje zajedničkog konvikta sa „Prosvjetom* u Foči. Zaključak je prošle glavne, skupštine, da se po molbi pododbora otvori zajednički konvikt sa Pro­ svjetom u Foči. Taj je zaključak izveden na zadovoljstvo svih onih, koji su za bratsku saradnju s našim sugragjanima pravoslavne vjere. Pošto je tfvaj konvikt nanovo otvoren, to se moralo pribaviti za njega čitav inventar, koji je potreban za ovakav zavod. Većinu inventara doprinijeli smo mi i to iz bivšeg sarajevskog ženskog i banjalučkog konvikta. U konvikt je primljeno početkom minule šk.^godine 20 Gajretovih i 20 Pro­ svjednih pitomaca. Uprava konvikta prepuštena je Prosvjeti odnosno pododboru njezinom u Foči, a uz saradnju tamoš­ njeg našeg pododbora. Troškove snose oba društva srazmjerno prema broju pitomaca, a obračune smo svigjali s Glavnim odborom Prosvjete. Sa školskim uspjehom i vaspitanjem pitomaca ovoga konvikta možemo biti potpuno zadovoljni, jer je uprava konvikta nastojala i uložila mnogo truda, da se radu u konviktu ni s koje strane ne može prigovoriti, šta više mnogo se vodilo računa i o vjerskom odgoju pitomaca. Za takav uspjeh ima se zahvaliti predsjedniku pododbora Prosvjete gosp. Milanu Kujundžiću, upravniku konvikta gosp. Smiljaniću, kao i ostalim članovima tamošnjih pododbora. Otvorenjem ovog zajedničkog konvikta udovoljilo se jednoj potrebi, koju su isticali u više navrata nekoji društveni pododbori i povjerenici već od 4 godine unazad. III. Otvorenje konvikta u Novom Pazaru. Jedan od najvažnijih zaključaka prošle skupštine jest otvaranje konvikta u Novom Pazaru. I zaista> ako se uzme u obzir opšla zaostalost naše braće u Sandžaku i prilike u kojima se nalaze, to je jedan vrlo veliki korak Gajreta na ispunjavanju svoga programa Trebalo je a i skrajnje vrijeme je za to bilo, da Gajret utre puteve prosvjeti u onom dijelu naše otadžbine, gdje naša braća čame u mraku i neznanju, kako bi se i oni isporedili sa svojom braćom sugragjanima drugih vjera i bili korisni članovi državne zajednice i osjete se svoji n svome. �O p a tia 190- »rA JPETt S p o j 12. h 13. Glavni odbor je pošao na ovaj rad s elanom i pouzdanjem, da će i naš svijet u Sandžaku jedva dočekati šio mu se pruža mogućnost, da se školuje i prosvjeduje. Odmah nakon skupštine Glavni odbor je brzojavno izvijestio sve pododbore u Sandžaku o ovom skupštinskom zaključku l zatražio da predlože molbe djece za prijem u ovaj konvikt. U svemu je prispjelo megjutim deset molbi koje su sve povoljno riješene. Ministarstvo Prosvete izašlo je Glavnom odboru u susret, dodijelivši učitelja Mustafu Krešu za upravnika konvikta i oslobodivši ga cijelu godinu školskog rada, kako bi se mogao posvetiti isključivo radu u konviktu i vaspitanju omladine. Moram istaknuti, da je prema prispjelim izvještajima spomenuti učitelj uložio mnogo truda oko uregjivanja konvikta s jedne a s druge strane Kreso je svoje slobodno yri|eme upotrebio na orga­ nizaciji i radu za Gajret i na prosvjećivanju tamošnjeg muslimanskog svijeta. On je u Novom Pazaru održao popularna predavanja i održao istodobno dva analfabetska tečaja, koji su trajali tri mjeseca, a pohagiali su tečajeve oko 80 gragjana i svršili ih uspješno. Želja je bila Glavnog odbora da upravnik konvikta predobre simpatije tamošnjeg svijeta i to sa stvarnim radom — u čemu je on i lično uspio. Iz toga bi proizlazilo da su i simpatije tamošnjeg našeg svijeta prema samome Gajretu velike a to bi i moralo biti. No, nažalost, kako smo izvješteni od tamošnjih prijatelja, nekoji tamošnji gragjani stoje pod jakim uplivom ljudi iz Skoplja, koji Gajret još uvijek ne gledaju simpatično i koji nisu za kulturni i nacionalni progres naše braće u Sandžaku- Ti ljudi u Novom Pazaru, stojeći pod hipnozom nekih nenarodnih elemenata ometaju rad za Gajret motivišući to time, da će u Skoplju pokrenuti »novi« Gajret i da će se taj protegnuti i na Sandžak. U takovim se okolnostima nalazi naš najmlagji konvikt u Sandžaku. IV. Prenašanje banjalučkog konvikta u bihaćki. Prošla skupština je po predlogu glavnog odbora odobrila, da se banjalučki konvikt ukine odnosno da se prenese u bihaćki i druge postojeće konvikte i to toga što zgrada tog konvikta nije odgovarala higi­ jenskim uslovima jednog internata i zatim što se iz godine u godinu troše veće svote na reparature ove zgrade i konačno što je- banjalučki okrug a specijalno grad Banjaluka doprinosila neznatne žrtve za Gajret. I ovom Skupštinskom zaključku Glavni odbor je udovoljio. Pitomci ovog konvikta, u koliko su bili, dobrog vladanja i tspjeha u nauci, primljeni su u ostale društvene konvikte, tako da oni nijesu ništa izgubili ukidanjem ovog konvikta. Inventar ovog konvikta razdijeljen je ha ostale konvikte. V. Spajanje sarajevskog ženskog konvikta sa ženskim konviktom u Mostaru. Motivi, koji'su rukovodili prošli odbor i prošlu glavnu skupštinu, za prenašanje ovog konviktapoznati su-. Glavni je razlog tome prenašanju, nedostatak prostorija za uzdržavanje većeg broja pitomaca uslijed čega su i troškovi bili na pojedinu pitomicu ovog konvikta znatno veći nego li u drugim konviktima Potpuno je deplasirano tvrgjenje onih listova i skupina, koji su neprijateljski raspoloženi prema Gajretu i koje su pronosile glasove, nakon prenašanja ovog konvikta, da je ovo prenašanje ili »ukidanje« kako su izvjesni listovi pisali, uslijedilo budući tobože nije uspjelo Glavnom odboru, da posrbi pitomice ovog konvikta, pa je Glavni odbor htio da se tih »nepoćudnih« pitomica riješi. Megjutim sve su pitomice primljene i ove godine u mostarski konvikt, koji je proširen, samo njih 7 nijesu mogle biti primljene u mostarski konvikt, a niti su to tražile, budući su one učenice ženske preparandije, a poznato je da u Mostaru ne postoji ženska preparandija. Tima učenicama Glavni odbor je izašao na susret do krajnjih granica mogućnosti, podijelivši im do sada najviše Stipendije i to: Hasibi Dedić Din 3.000'—, Dženki Sarajlić Din. 3.500'—, Muniri Sarajlić Din. 3.500'—, Saimi Haznadar Din. 3.000.— , Šemsi Tudaković Din. 3.000'— , Safiji Softić Din. 3.000'— i Ifeti Šamić Din. 3.000'—. Ukupno, dakle, Din. 22.000'—. Po ovim faktima, gospodo, najbolje se vidi kakvim se. odurnim sredstvima služe protivnici Gajreta. Tu se vidi jasno koliko je ovaj odbor shvatio svoju dužnost u pogledu prosvjećivanja muslimanki. Ovaj Glavni odbor nastaviće i u buduće s ovakvim radom, pa je razumljivo, da se neće ni obazirati na one, koje su željeli i žele, da unesu zabunu u ovo društvo, jer će takav rad tih ljudi davati još više podslreka današnjem odboru, da nastavi započeto djelo za dobro muslimana naše domovine. VI. Antialkoholni rad u konviktima. Ovom pitanju naročito kod nas muslimana posvećivala se slaba pažnja sa strane naše inteligencije. Inteligencija i vogje naroda, koji su pozvani na prvom mjestu da rade stvarno u narodu i za njega slabo se se brinuli o ovakvim pitanjima, izuzev nekoliko časnih iznimaka. Naša akademska omladina uočila je . taj fakat, te je s toga predložila prošloj glavnoj skupštini, da Glavnom odboru stavi u dužnost, da se Gajretovi pitomci u konviktima vaspitavaju u apstinentskom duhu, jer će ti pitomci danas-sutra, svršivši škole, postati prvaci narodni i kao takovi vaspitani, nastaviće i sami da rade na suzbijanju te opasne rak-rane na narod­ nom tijelu. Ovaj Glavni odbor u dobroj je mjeri izvršio taj zaključak. Za konvikte su pribavljene različite ilustracije i knjige za suzbijanje alkoholizma od Ministarstva Narodnog Zdravlja kao i od njegovog Odelenja za B. i H. Pored toga konviktima je pribavljen list »Trezvenost«, organ Saveza Trezvene Mladeži i to u više primjeraka, a uprave konvikta bdile su, da ih pitomci što više čitaju. Pitomci su dijelom i članovi Kola Trez­ vene Mladeži. Kad se uzme u obzir, da su i redci lista Gajreta otvoreni za antialkoholni rad, onda se može uzeti, da je odbor i u ovom važnom pitanju ispunjavao dužnost svoju. Ovo bi, gospodo skupštinari, bio moj izvještaj o radu Glavnog odbora na izvršenju zaključaka prošle glavne skupštine.- �Rpoj 12. u 13. Crpana 191- »r A J P E T« B) Rad na ostvarenju društvenog cilja. Materijalne pomoći gjacima i šegrtima. Gospodo, Vama je poznato otkako je Gajrel u godini 1920. preuzeo od Vakufa njegove konvikte, da se najveći dio društvenih prihoda troši na uzdržavanje i školovanje srednjoškolske omladine i šegrtskog podmlatka u tim konviktima. Prema ovim troškovima na konvikte minimalni su oni na stipendije i potpore. Poznato je da je nakon rata konačno došao do osvjedočenja i muslimanski elemenat, da samo škola i prosvjeta mogu da osiguraju njegov opstanak i bolju mu budućnost. Zbog toga je zadnjih godina pohrlio muslimanski svijet za školom, a kako ogromna većina našeg svijeta nema sredstava za školovanje, to upućuje molbe G^jretu da Gajret primi njegovu djecu na uzdržavanje i školovanje. Broj te siromašne djece iz godine u godinu se povećava, pa je lako i broj molioca u ovoj godini bio veći nego i jedne do sada. Vi ćete moći vidjeti |iz ovog izvještaja, da je Glavni odbor u ovoj godini, pored §vih poteškoća i skupoće, koja permanentno raste primio u konvikte veći broj muslimanske djece nego ikada dokada. Da se društvena imovina, koja se-steče teškom mukom i velikim naporima, troši što plodonosnije, Glavni odbor je nastojao da društveni stipendisti i pitomci u konv ktima budu što valjaniji u nauci i što primjemiji u vladanju, pa je preko uprava društvenih konvikafa P'školskih direkcija češće informisavao o napretku njihovom. Uprave konvikata su vrlo često obilazile školske direkcije, a u Sarajevu veliki broj majstora, kod kojih su smješteni društveni šegrti na izučavanje zanata, te se u sitnice raspitivali o uspjehu pitomaca i to kod svakog nastavnika. Da je takav rad. urodio dobrim plodom, vidi se i po tomu, što je konačni uspjeh pitomaca koncem školske godine bolji nego i jedne godine do sada- I. Stipendije. Red. br. u J F f g l i A [I Broj društveni!^ stipendista u ovoj godipi iznosi 114, a ukupna svota iznaša na odobrene Stipendije Dinara 94.500.—. Od te odobrene svote faktično je utrošeno Din 81.700'50 jer su nekoji Stipendisti napustili školu, a nekojima je Stipendija oduzeta u toku godine radi lošeg uspjeha u nauci. I ako je u proračunu za minulu godinu prošla skupština predvidjela svotu od Dinara 50.000 —, to je odbor ovu morao prekoračiti jer je broj molioca, kako gore rekoh, bio vrlo veliki, a megju njima je bilo i takvih, koji su bili veoma siro­ mašni, u uz to vrlo talentovani, pa bi bila zaista šteta takvim vrijednim mladićima ne dali mogućnosti, da se potpomognu pri školovanju. ;Spisak stipendista ja imam pri ruci, pa bih vam ga mogao pročitati, ali držim da toga nećete tražiti, pa ću s toga preći na podjeljivanje potpora. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 I m e .i p re z im e Gamo Rasim llrelja Muhamed Rizvanbegović Ćemal Sikirić Šukrija Pejović Jovo Mujezinović Ismet Bubić Fehra Šehić Ibrahim Ajdinović Jusuf Alikadić Nijaz Nikšić Hilmo Gokić Ćamil Daupović Mehmed Hromić Avdo Učambarlić Ilamza Sahačić Zarif Krasny Josip Mjesto škole Sarajevo „. w Škola Rz. gimnazija VIII. VIII. VIII. V. IV. IV. III. 111. 111. 11. I. ][. I. II. IV. IV. ni. » „ „ ,, ,, 11. gimn. ,, šer. gimn. trgovačka „ Izn o s Din 1500 — 1 500-— 1.500--. 1 .0 0 0 4 5 0 -1 .8 0 0 -500’— 500 — 400"— 150-— 5 0 0 -1.500"— l.ooo- 5 0 0 -1.000— 500 — 500 — P r im je d b a Počam od I X. 23. Počam od 1.1. 24.. Počam od 1X1. 23. Počam od 1.1V. 24. Istupio iz škole 30.1V. 24. Obust. jer je dob. hr. u Gajr. �'o* h XI T3 jS 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 Im e i p r e z i m e Opijač Salko Spahić Abdulah Hukić Muharem Gackić Muhamed Nezirović Džemal Softić Safija Sarajlić Dženka Sarajlić Manira Šamić lfeta Haznadar Saima Dedić Hasiba Tudaković Šemsa Pejović Jelana Pihura Šuhreta Arnautović Kata Kurić Pakiza Zdunić Bernardina Hasanbegović Nezir Zvizdić Derviš Kapidžić llamdija Balinić Vladimir.! ? Kapić Hasan Kapić Ema Mursel En.vej * Gišić Hatidža Kapić Nevzeta Brkić VeJinka Šabanač Mehmed Kamber Alija Alikalfić Ismel Đikić Hasan Šabanac Hamdija Batinić Danilo Bečević Mustafa Orućević Nazif Grčić Zahid Đikić Mustafa Kapetanović Osman Vugić Fatima Kolakjvić Hajrija Đikić Ferida Efica Emina Kajtaz Šefika Čelar Sidika Brkić Hatidža Alikalfić Kimeta Mehić Zejna Salahović Selema Medar Osman Mutevelić Hašim Muratbašić Sulejman Hadžarić Salko Momčilović Kamilo Kulenović Sraail Džaferbegović Ibrahim Filipović Ibrahim Đumišić Fadil Hercegovac Bećir (Soko) Pilav Jusuf Pljevljak Suljo S p o j 12. u 13 »r A J PET« CTpaHa 192. Mjesto škole Škola Rz. Iznos Din Sarajevo trgovačka 11. 5 0 0 -1 .0 0 0 -- 11. II. n. 3.000 — > Mostar \ / k p trg. akad. » teh. str. musi. prep. » » » » > » drž. prep. > v. djevoj. » » naučnik » gimnazija » g P 1 : » trgovačka » » zanat. » » žen. str. » » » » » » v. djevoj. » Tuzla Travnik Bihać Banja Luka » Brčko Foča * i. VIII. IV. IV. III. III. III. u. I ■ • iuul učiteljska , » u. trgovačka » osnovna gimnazija > real. giran » > gimnazija * 1. I. IV. III. III. I. IV. IV. III. IV. IV. II. IV. III. I. I. I. I. I. IV. HI. I. I. III. IV. IV. VIII. VII. II. IV. I. I. Primjedba 3.500 — 3.000 — 3.000' — 3.000 — 3.000'— 450 — 1500 — 400'— 800 — 1.000 — 5 0 0 '5001.0C0 — 1000 — l.OOO'-v 500 — 5 0 0 '500 — 5 0 0 'l.OOO'— 500 — 3.500 — 500500 — 500'— 500 — 500 — 500500 — 500 — j 15. 11. 1924. 500 — 5001 000 — 500-— 250'— 250'— 250 — 500250 — / 500500 — 500'— 500'— l.OOO'— 5 0 0 '500 — 1.000 — Radi neusp. oduzela 30 XI. 23. l.OOO'l.OOO'— 500 — l.OOO'500'— 500'— �>rA J P E T« Red. broj fepoj 12. u 13. 78 79 80 81 82 83 84 85 . 85 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 113 114 Mjesto škole Im e i p r e z i m e Hulusić Alija Salihović Ali Riza Krajišnik Alija Filipović Ešref Nurković Halis Altić Ahmed Beglerbegović Mustafa Šehić Rifat Hebib Džafer Topčagić Mustafa Kuraja Krešimir Kadić Ešref Vražalić Safet Pinjo Mujo Hajrić Husein Hakirević Abdulah Softić Sulejman Ćehić Rasim Tanović Hamid Campara Velija Čampara Hamid Pašić Munib .Zvizdić Malić Tanović Avdo Redžić Nazif Džanković Šeho Zvizdić Faim ' Dizdarević Šukrija Saradžić Lutvija Kravić Šerif Gardić Miodrag Gardić Radmila Gardić Zorka Hadžalić Midhat Akbegović Abduraliman Kosović Derviš Trto Pašo Škola CipaHa 193. Iznos Din Rz. Primjedba Zvornik Gradačac Derventa » » Prijedor » » Visoko » » » > » * » » » Gacko if » o , '\ . » » » trgovačka III. 1.000 — » Obustavljena. 500'— gimnazija IV. 800 — Obustav. jer je dobio vlad stip. » II. 1.000-— » II. 1.000 — Obustav. 1 X. 23. propao iz 3 pr. » III. Počam od 1. I. 24. 600 — » II. 500'— > I. Obustavljena 30. XI. 23. 500IV. fr. gimn. 500 — » III. 1 .0 0 0 > III. 1.000 — » II. 250'— » • II. 250 — » 11.250-— » II. >' 250 — i » I. 2 5 0 '» ' I. Obustavljena 31. III. 24. 1.000-— » I. Podam od 1. X. 23. 900'— III. gimnazija ‘ 500'— 11. » 500'— 11. » 250'— » Obustavljena 30. XI. 23. 11. 500'— "O I. 250 — > Obustavljena 30- XI. 23. II. 500'— u. 2 5 0 '500'— i. * \ » 250 — i. » 250 — » i. Trebinje . 500 — » * II. 500'— Počam od 1. XI. 23. Beograd realka 800 — » žen. gimn. 800*— » > » 800'—" II. gimnazija Pri epolje 500 — Počam od 1. III. 24. sKopije Vršac Derventa učiteljska II. III. 1 .0 0 0 - l.OCO— • II. Potpore. U našem proračunu predviđeno je za minulu godinu Dinara 2 0 .0 0 0 '— za podjeljivanje potpora, a faktično je odbor izdao u ovoj godini sam o Dinara 8 .1 0 0 '— . Prem a ovome je broj potpora minimalan, a isto tako i visina njihova. Potpore vidjela skrajna nužda, a jedan dio je izdan siromašnim troškove pri polasku u mjesto školovanja. Spisak potpora u ovoj godini je slijedeći: su dijeljene onamo, gdje se je đacim a visokih škola za putne �OrpaHa 194. _ »FAJPET. Epoj 12. h 13. - Iskaz potpora. Red. broj 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 Zvanje Mjesto Svrha Abadžić Ahmet Ahmagić Zulfo Alikalfić Mustafa Ban Magda Bravo Hamdija Bubić Sefkija Kunić Ahmed Halilović Šaćir Hamidović Bećir Hasanbegović Ćamil Kamarić Ćamil Karabeg Mustafa Kemura Ahmed stud. med. pit. engl. doma cand. phil. uč. pripr. aps. med. cand. merc. st- ex. ak. cand. ing. mont cip. kalfa cand. prava st. jur. prepar. sr. rec. merc. Zagreb potpora putni trošak potpora Kreso Hasan Kulenović Muhamed Muftić Hifzija Musakadić Asim Mušanović Sinan Nikolić Damjan »Omladina« c (i i Osmanlić Huso Pihura Fevzija Sahačić Šemsa* Sara.lić Eimem Selimbvić Alija Šehagić Rasim Torlić Ibrahim Ugljen Gazira stud. st. med. Medresa gimn. st. med. st. med. st. phil. Im e i p r e z i m e Sarajevo Beč Leipzig Beč Travnik Zagreb Gračanica Mostar Leipzig ti y Mostar Beograd . Sarajevo Zagfeb Sarajevo Primjedba 300 50 500 100 „ 500 500 200 putni trošak potpora 150 100 500 150 150 zajam sm . po 2000 4000 putni trošak potpora 300 200 200 200 500 : putni trošak potpora putni trošak potpora 200 100 500 50 200 100 1000 50 100 200 150 �Bpoj 12. h 13. >r A J P E T« C rp a H a 195. K O H B M K T M . Paijper HMd 7 OBojnx KOHiiiHKaTa h to y CapajeBy, Ty3Jiw, Bnxaihy, MocTapy M,yuiKH n jkohohch, Hobom naaapy, Te y najo^im'niH ca npacBeroM. H,je.TOKyniiH'ii TOAau,H oa TOApvicaBaibe obhx KoniBimtaTa y Mii:uyjiK>j ro^min naiioce /Tjnii. 1,150.304.31, a kojimko onia^a Ha iroje^Hiie r.oniBiiatTe Monce ce hhaJcth im niTajMiiiaaior Ojiarajimi'tKor Manjciliraja. B]x>j innVjiMaiia y cbmMa KOHBMiKTHMa neii.ao ce y onoj rodini ao 410. HIkojicjch yonjcx y iiojeAHHMM itoiibjtkthma koiih,cm roAHite je onaj: 1. OapajeBo: oa 93 iiMTOMii,a c o/vlhikIoIm 41 (32) nierpTa, c I. pe^oM 40 (10 nierpra), nanpaBam no 1 iipcAMera 3, nonpaBaiK H3 2 iipeuMera 3. 2. MoCTap Mym.: oa 00 iiHTOM:an;a: 5 c OflirniKOM, 45 I. peft, 5 nonp. to 1 npeAMeTa, 5 nonp. ira 2 mpoAMeTa, TOTajino 3, ihencinnrairnx 3. 3. MoiCTap jiteiH.: om 41 nHTOMnne: 8 OAnmKa, 29 I. peA, 4 nonp. Hi3 1 irpeimMeTa. 4. Tysjia oa 59 uHTOMaiia: 10 o k teta, 45 1. ixv;, 4 nooipaBam, to 1 irpeAMera. 5. Bmxah oa 50 nHTOMana: 5 OAJiHma, 32 1. poA, 9 nonp. to 1 mpe/HMera, 2 nonp. mg 2 npauMOTa, 1 Torajrno. 0. <PoMa oa 19 jiHTOMan;a: 2 oatkko, 11 I. peA, 9 nonp. to 1 np<ytM0Ta, 2 nonp. h3 2 npeMera. 7. Hob naaap oa 2 mutompa: l c oaainiom, 1 1, pop. npeMa TOMe yKyiino 72 OAJiMKe, 209 iipon pon* 29 iioiipanaKa H3 1 npeAMeTa, 12 ironpaBaKa to 2 npAJMera, 4 najia Torajuio V 3 iieHonimuHa. Tfe aiiarH a& cy iiHTomah hioj^ ' ihjim one roAPne Jinjen yonjex y liiKidn'M mito TpeOa naporihto Aa- uac paAyje. 3 a OBaicau youjex Mopa će GaMiajmnn ynpajBmin,wMa APyiiiTBeniHx KoniBHKaTa, je y TOMe H>HX0Ba 3acjryra. A KOHBMKT lOOOOOOOOOOOOOOOOOOt CAPAJEBy. Ha iejiy sparne faro je ose mKOJicme ro^H«e 1923./24. nao ynpauHmc Ajiirja X p 0 m h h. Kyhnm AMjeBUHiK Crno je JJ$ . A xmoa l-TOBaniOeroBnh. J\o 31. XII. 0ho je jommao ynpaBinrK Hami# PecyjioBirh, iuia ra je TjiaBora O/ijOop pasprnjeiimo A^TOHOcak. Oa taiul je cpnuio cne mocjioBe h yrrpaBiiie u eKonoMcmo caM, Aahja XpoMmh. Cjiy}ic0a je Omia'H OABmuie TeiirKa, noro'roBo toa cy TOM’njemaini h ^apn h uierprn. Bpoj (HHiioiMaAa icperao ce je TOMeI)y 92 n 100. Oa Tora cy Ijaipr 52—50, rnerpTn 41—43. HanpeAaiK nnroMapa y o®oj imKOACRoj toamiot Orno je npuio nofap, 3ApaBCTBeno craibe AocTa Aofpo, a bjiaAaiLe BpjDo Aofpk). Kohbhkt je cMjemren y jeAHoj BaK.y<j>CKoj 3rpaAiH crapnjera itinia y Xa.mn(>aiiniiia yjian^H 6p. 8. Srpa^a je AocTa crapa m Tpouma, na joj je noTpe&ia 'iemBa aAanTaiiHja. CAaf) joj je oooohto itpoB Tamo Aa je 3a BpMjeaie jeceirciKMK h 3mmck.hx KMima npnjiHTiro npomiHicamaiilo. HeMa aobomio hm npocTopnja 3a oBOAHmk Opoj nKTOMapa. ^JTBOT Meb.y HHTOMAH'Ma 6 hO je jaK H OCeTJBHBMjH. 'BaHKa m.IBM2KHHAa, Koja Opoj-H npeivO 1000 KOMAAa KH>mra HaAonyTbena je ca jioko CTOTmry itraira to cpmcme JiHTepaType, 6yAyKa Aa je oea 6 haa najMaibe, totobo HMEaKO, 3acTynana. PeAoano OBame Heinjejbe oahocho neraaocr Aa«a oAP-KaBajm cy ce caoTaiHAH c npeAaBaJbMMa, Koja cy noyHHa, ajiM y iiajamnioj BehHHM HauMomajiiHor KapaKTepa. IIopeA Tora OApataiHo je nemojimo CHjeaa, ama^eMiiija, 0 JIamy Ocoio6obeH>a m Jffljen MeBAyAOa 1. I- AO 1. VI. 1924. OAPCKATa cy ABa Tenaja 3a merpre. ynpaBHMK je (Ino Ajraja XpoMiih, a aiax)TaBHHHH Hf»paxmM XaciiaAapeBaih h Ctcbo KoBaBeBirh. Tenaj je cspineH ca Bpjio AP(>pirM ycnjexoM. Oa 42 nHrroMan.a CBpuiiiJio nx .je c OAnimuniM ycnjexoM 25, a nao je caano jenam. Kohbitktobm hmam MyHH6 e<j). I^ejinh oApncaBao je hoacjmio 4 caTa Bjeponayme 3a nierpTe, jeAan caT 3a ^aate h; OBaKor irenta bo; ijiio oajeAmrmior miTOMpe y paMnjy KohbiWvT oy iiocjeTHJiH oa 33iaTHwjnx JiH'iiiocniH: Tocn. JIp. Ilejieui, MrairncTap 3a OoaiHjanny Oitpf), vfyi Mapa TpmjvKOBHh, cympyra Tocn. MmmiDCTpa TpoirJiKOBiiha h upeAcjemiiHua BeorpaACi;or TajpeTa »OcMam 'Bniuirh«. �- CipaHa 196. » f A J P tf T « Bpoj 12. h 13. - Kretanje pitomaca konvikta tr Sarajevu kroz šk. god. I923./24. c5 1 2 3 4 5 6 7 8 9 0 1 2 3 4 5 6 7 8 Ime i prezime pitomca Jamaković Mehmed Karović Vejsil Jamaković Mustafa Resulović Nijazija Filipović Hajdar Kapetanovjć Ramiz Talić Nijazija Šahinpašić Osman « Fazlagić Asim Ibrahimbegović Safet Kudra Vejsil. Sultanović Abdul-Aziz Kolaković Ragib Krzić Rasim Rizvić Hakija Kulenović Feliiin Đonlagić Hamdija Hadži-Jusufović Jusuf Pašalić Sakib Fehimović Abdul-Aziz Tanović Junuz Dizdarević Muhamed Kajtaz Salih Kapetanović Husein Mujić Safet Robović Hifzija Behmen Muhamed Pašagić Sulejman Čavdar Asim Kreso Hamid Rustanpašić Sehrem Sinanagić Safvet Gelebić Derviš H. Dedić Ćamil Rizvanbegović Ćamil Šehovič Šerif Hanjalić Murat Kamberović Ahmed Hasanbegović Salih Ramić Ibrahim Pašić Mithad Šahinpašić Mustafa Golubović Ismet Dobardžić llijas Sulejmanpašić Sulejman Dervović Idriz Sahačić Zarif Rodno mjesto Ime roditelja (skrbnika) Fehim Mejra Hamdija Nazif- ef. Fafiz-Osman Hamdija Fatima Tajib S^Wr “X Mehmed-beg Bećir-aga . \ /H m iB 'lp i Husnija Ibrahim Hasan Hamdija M Alija Alija Omer Rešid Hasan ef. Zejna Najla Mujo (skrbnik) Bego brat Hasan zet J. Mehmedbašić Zaim brat Hasan Sadika •Meleća Murat ef. Mustafa Ibrahim Halil Zajim Husejin Salih Zejnil-aga Mahmud Muharem Tajib Bajro brat Ibrahim djed Rilat Mustafa Almasa Olovo Tošići Rogatica Trebinje Bugojno Vitina Zenica Rogatica Čapljina Banja Luka Čapljina Gajniče Mostar Maglaj V. Klad. V. Vakuf Tešanj Zvornik Zenica Livno Gacko Trebinje Mostar Gacko Stari Majdan Trebinje Stolac Derventa Foča Mostar Prusac • Brčko Nevesinje Banja Luka Stolac Trebinje Foča Tuzla Gacko Travnik Bijeljina Rogatica Tešanj Bijelo Polje Maglaj Bijelo Polje Sarajevo ' Razred 1 Redni Upravnik: A l i j a H r o m i ć. — Kućni liječnik: Dr. A. R i z v a n b e g o v i ć. I-b I-b I-c I-c 1I-C III b Ill-b III c IV-c lV-c VI-a VI-b VII-a I-b I-b I-c III-a III-a III-a V-a I-a I-b I-b I-b I-b I-b II-a II-a 11-b II-b II-b II-b I I-c II-c II-c II-c 11I-b Ill-b IV-b lV-b I-g l-h H-f III-c III-c IV-b IV-g Pohađa školu Primjedba :=■ c S o cd JE Istupio 8. II. 1924. Istupio 1. X. 1923. cd'šj o a o Istupio 29. XI. 1923. Istupio 1. VI. 1924. cd JU cd < Istupio 3. I. 1924. cd >CJ > bO H Istupio 3. I. 1924. Istupio 12. XI. 1923. cd O M Istupio 24. XII. 1923. �« ^ 48 49 50 51 52 53 54 55 50 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 80 87 • 89 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 12. h 13. Ime i prezime piiomca »rAJPET. Ime roditelja (skrbnika) CtpaHa 197. Rodno mjesto Razred Redni Spoj Pohađa školu Babović Ibrahim Dervišević Šemso Mulabdić Nedžib Arnaut Safvet Nezirović Kemal Jahić Husein Selmanagić Omer Imširpašić Siroć Kesić Mehmedalija Kovaćević Hakija Muharemović Adem Prašo Nusret Šehagić Rasim Filipović Jusuf Hadžiavdić Ibrahim Derala Husejin Ahmed I. Trebinje Avdo I. ž l! Hamid II. I- Rezaković (skrb.) III. Zenica ** a Džemal Tuzla III. Malimud Samac I. Alija I. Carigrad Šemsudin Donji Vakuf U. o Fatima II. Žepče Smajil 11. Čaj niče Mustafa 11. Janja 2 Tahir II. Čajniče 1 Derva U. Zvornik 1 Fahrija 111. Jezero brat Mehmed III. i Prusac brat Halim I. Osn. šk. Tetovo • Godini"dl Borovac Smail Mustafa Hadžić (skrb.) Višegrad I. Gruhonjić Vehib Mehmed Janja I. Kamenica Ahmed Hamid Goražda Mulapćić Ismet Enis Zenica !: Šećerkadić Adem • Sejfudin Plevlje I. V Biše Arif Dževahira Gacko II. Bravić Osman Bego Gračanica II. Gećo Zićrija Dževlia Bačvić Foča II. •3 Čengić Fadil f Avdibeg Kalinovik II. Drljević Smail Cerima Bi leća II. Osmanagić Selmas sirio Tajili Višegrad II. Popović Adil 1lasima ■ Čajniče II. Šaković Zajim Mehmed ef. Gacko 11. Vejizalajbegović Avdo UžaferllilUj II. p!ev!ie Dzafer Vejizalajbegović Murat Plevlje Živojević Vahid II. brat Alija Rogatica Selmanović Ferid Hatidža Plevlje III. III. Zećević Teufik Čajniče brat Hamza Gacko I. Fazlagić Velija brat Mustafa Hadžiosmanović Muham. Mostar I. brat Mustafa 11. Hajdarović Asim Stolac Mehmed III. Rudo Šiljković Enver Mahmud Gradačac I. Jahić Ramiz Kalinovik II. Čengić Adil Avdibeg Omer II. Durić Osman Ljubinje | ujak Mujo Kamenica Čajniče II. Biser Omer 1 QQ Mujo Kulen Vakuf Ii. Kulenović Adem II. Hanifa Gacko Zvizdić Hasan • Ibrahim 11. Kovač Petrovac Salihagić Ago Omer III. Grebo Mehmed Ljubinje Limar 11. Trg nauf Čamila Tešanj Ibrahimkadić Safel I. ujak Š. Kurlović Sarajevo Hasanbegović Ramiz Nazif II. Žepče Džinić Salih brat Mustafa I. Glamoč Halak Hasan Alija II. Obućari Jeleč Foča Drenjaković Murat II. brat Muhamed Plevlje Tanović Safet Mejra 1. Gornji Rahić Berbić Hamid II. Husejin Novo Ekić Sejfudij Mehmed B. Brod II. Odobašić Sefudin •g II. stričević A. Alibegović Nova Varoš Osmanagić Šukrija 1 II. Sulelman Vlasenica 35 Vrabac Ibrahim ‘ 11. Šaćir Gacko Zvizdić Alija II. Hakija Bos. Brod 1. Mehanič. Hasan Stolac Mehmedbašić Adil , Primjedba Istupio 15. X. 1923. Istupio 1. XI. 1923. Istupio 11. XI. 1923. Istupio 10. III. 1924. Istupio 3. X. 1923. Istupio 28. V. 1924. �Bpoj 12. u 13. » F A JP E T . CrpaHa 198. KpeTan>e Spoja mnoMana MyuiKor „ T a jp e T O B a " KOKBHKTa y MocTapy y uiKOJicKoj ro;;HHy 1923—24. IlpejieKT: A. IjnKnii. X 'o t=t a E kohoiu : O. lenano. MMe h npesHMe nnTOMaua a 10 EyTypoBHh 3njo Japeđnua AxMea KaneTaHOBHh Xyceim 3 #H3,napeBnk AxMea 4 <Pa3^arHh <t>exnM 5 6 KoH>xoyHh HemeA naHgo IUyKpHja 7 CaAHKOBnh MycTa<J>a 8 Aaarnh XacaH 9 BajpoBHh A6ayjiax 10 'Bexwh TiaMH^ 11 XacaHarnh <l>a3nja 12 XacaHarHh CMajna 13 KaneTaHOBHh Axmca 14 Jbyia MexMea 15 16 riHTHh OMep PaaacaHh MaxMVA 17 Pn3BaH6eroBHh ^ycqer 18 Capajjinh A/inja 19 20 LLIyjbaK Achm 21 AaHxoynh I,IeMa;! 22 BocTaHpHh Aran 23 ByKOBau XacaH 24 MaMnapa OMep Hopna Annja 25 26 /iHJiđepoBHh Achm 27 <t>a3aarHh <J>a3.uHja 28 XajaapoBHh A6ayjiax 29 MajiKHh XaKHja 30 Myje3HHOBHh XacaH flauiHh CaaHX 31 32 naujHh Cy.nejMaH CaaHKOBHh lilepnij) 33 34 TaHOBHh MyxaMea 3aMeTHua AthcJ) 35 36 3eho XacaH /lepBHUiHh CMajnn 37 flHJiHh CajTO 38 39 roayđHh MexMea 40 Xaunh Myda(})a llauiHh CacjieT 41 PH3B3HČerOBHh OMep 42 43 TaHHHua M6paxHM TaHOBHh Bajpo 44 flH3AapeBHh A6Ayaax 45 46 Bauiarnh Xycnnja BypHHa CatjifcT 47 48 Bernh Aanja PH3BaHđeroBHh "BeMaji 49 50 Bycyaaynh AnHja 51 CapajaHh Mycia(})a 52 AneHAap I,leMaa 53 MHa.KOBwl> MCpaxHM 54 BeKHh EAxeM 55 BHiiiHeBHh MexMCA 56 PaaacaHh Hana 57 Baaaanh CyaejMaH 58 XayoBHh Bajpo 1 2 Kyhtw jmjeimiuH: flp. M. PrnjaHomih. h flp. fl. Mnjiomebnh. Hmc poAHTea.a (CKpČHHKa) OTau AxMeA OTau HyMan OTau A6Ayaax OTau CačHT đpaT MyxaMea OTau Mex.MeA OTau PaMO OTau XacaH Majna XacHHja OTau BaxTHjap đpaT OMep đpaT MyxaMeA opaT Myxa.M'eA OTau I46paxnM OTaa MyxapeM Majna 3ejna OTaU AjAHH đpaT XwB3Hja OTau H6paxHM CKpČHHK C. KajTa3 đpaT XaMHa Majna 3HHCia OTau Aanja Majka T>y/iea OTau Mycra(})a OTau Ca.iHx OTau Annja Majka 3axnAa CkpđHHk M. MCHli Majka Myaa OTau AjAHH OTau HđpaxHM OTau Caanja OTau Myjo Majka T>eBaxnpa OTau HđpaxHM OTau IJeMaji OTac XaMHA OTau Axmca CkpđHHk A. XayHh OTau Xacan OTau MycTac})a OTau MycTat|)a đpaT IJ.'Maa OTau Caanx đpaT HcMeT OTau AxMeA đpaT Xajaap đpaT XHB3Hja đpaT 3axnp đpaT MyxaMea CkpđHHk Caako CkpđHHk Xacan OTau MycTa(j»a OTau XpycTan CkpđHHk Illahnp Majka 3ejna OTau CađHT P oaho a. MjeCTO S. Tauko npo3op l IatiA)HHa JbyđyiukH ManjbHHa JbyđyiukH HeBecHfte JbyđyuikH □orHTeJb H. Bapoui npo3op npnđoj npuđoj IIorHTe^ .'byđHH.e. CToaau TaaMOH CToaau CTOjiau TpeđHite C/ronau TaCOBHHhH JbvđyuikM Tauko MocTap K.<t>a3.iarnh Man-'bHHa JbyđyinkH JbyđHH.e JbyđyiiikH ABTOBaU HeBecB^e JbyđyuikH Tauko Tauko JađaaHHua >Kenne Tauko Grojian Bnaeha Tauko CToaau JbyđyiUkH TaukO JbyđynikH HeBecHH-e Cronau CTpyre C m iau Tpeđrnte Je3epo JbyđyiukH B.IOiaAvma Tpeđnibe C mickh M oci r;iaMOH Baaraj E.-Tpe6mbe Jc' >> S O X * e = npHMjeAđa HCTynno 7.1/V. 1 9 2 4 . 16. IV. 1D24. iiCKJfe. punu jiouicr Huiip 16./IV. 1924. ucK.b pa.ui jioiucr uanp. I. I. I. 11 11. V II. II. I6./X. 19:3. iiCTyinio panu Gojicctii 11. III. III. III. III. III. III. III. III. III. III. III. III. IV. IV. IV. IV. IV. IV. IV. IV. IV. IV. IV. IV. IV. IV. IV. IV. V. V. V. V. V. V. V .’ V. V. VI. VI. VII. VIII. I. I II. II. III. III. III. IV. IV. l-'l 1924. iiCK.’b. pa.iu aoiocr iianp. HCTynno 25./XI. 1923. 17. UI. 1924. 1136. pa,ili jiorcr Cjlur. « 4,/|. 1924. licicJb. pa,ih floiucr uanp. s m 16- IV. 1924- iiCK.’b. pa/iu AOiuur Ilunp. _ s 4./I. 1924 uciub. panu Jioiuer uanp. 4 'l. 1994. iicujb. panu Jioiuer uanp. 25./X. 1 9 2 3 . HCTyiirO. 4 /1- 1924. HcK.'b punu nouiur uanp. 4 /1. 1921 Mcu;b. panu nomer uanp. X s S a B D. 6./XI. 1 9 2 3 . HCTyiiHO. 21./X. 1923. HCTynno. 4.T. 1921. ncKib. panu jioiuer uanp. 9-/1V. 19^4- H30. panu xpl)aaa Onar. �Epoj 12. h 13. » rA JP E T « MMe h npe3HMe nHTOMaua M/vie poAmejba (ckpShhk) <t>a3AarHfc CaiJieT OTau M6paxHM X. XaM3Hh MexMea OTau CaAHxara XacaH6eroBHh OMep CTpilU, ApHlj) JaanMaM Cbahx ckp6hhk A. AepBeH*iiih 3axHpoBHh Achm OTay XacaH MyKAe flepBHiu OTau MexMea AH<AapeBHh Bexđnja OTau Caanx Jbyua HđpaxHM OTau XyceHH PywHh CbeTo MajKa MapHua XayH^eroBnh CMajHA đpaT Xajaap riHpHja XacaH đpaT Mycrac})a IilapHh IUepH^) OTau HaMHA Henrnfc XaHe<})Hja OTau CMajHJi fln3aapeBHk Xajpo OTau 3eiio T^Aena Mcaawi ckp6hiik 0. Xaminxayiih AaHh IIIadaH OTau AepBuui AH3flapeBHh XHtJ>3nja OTau PeiuuA XaaHJieBHh OcMaH OTau CajiKO XaHyap A3hc OTau Myxo AHaaoaau CyaejMaH đpaT CajiKO MaMnapa Xajaap đpaT 3axwp /Ipane XHAajeT OTau Myjara XacaH6eroBwh JaKyđ đpaT JycycJj XacaH6eroBnfc MypaT <- >OTau Jycy XnH>nh Jycy({) OTau XyceHH MecHxoBHh XacaH OTau MyxaMeA MyniTOBHh TiaMHa OTau 3anM riaujHh Behnp ryđeA>Hfc HcaaM IlIy^aK <l>exnM OTau CaAHK OTau OMep đpaT Hypnja _ . P oaho MjeCTO o. ca CL Man^HHa I. Abtobbu 3eHHua OeTpowau Koh>hu II. XO o. V \Q CL 1 2 3 4 5 fi 7 8 9 10 11 12 13 14 15 1G 17 18 19 20 21 22 23 Miwe u IIpe3HMe AraHOBHh I,IeBaA AjaHOBHh <J>epxaA BajpaKTapeBnh MexMea BajpaKTapeBHh MđpaxnM Bemjiarnh UIe<J>HK BaiunejiHja <I>axpyAHH ByA>yrHfc flepBHiii Byp3Hh Chahk HeHnifc XaHet{)Hja MeaHKOBHh Cy.AejMaH LIaMynfc MycTa4ia MoxayHh XacaH flejbKHk UltcjlKO AapAaraH HđpaxHM AH3AapeBuh Ax*ieT Ztn3AapeBHh Xajpo /lnsAapeBnh BexđHja I,lHHnh MypaAHcj) EtjieHruli EHea EijieHrHli XaiiJHM EMHHHh 3axwA TaBpaHOBHh Eaxcm XayoBHfc Hujaa MMe poAHTe^a AxMeTara XaMAnđer AđAyaax MyxaMeA AraH OcMaH' XacaH Cy^ejMaH CMajn^ Ha3H(J) XoiIiHii AaeM Xa3HM y3eup CyAejMaH BerAep MexMeA Myjo l,leBa AđAyJiax HyAarHh y3en(|) npnMjeA^a I. 1. III. IV. IV. MocTap • <P c' o Sg c 3 1. I. 11. riaeB^e 11 JbyđyuiKn 11. Konuih—H, 111. III. ca o. H IV. 1. 17./XI. 1923. HCPJTTHO. 26 /X 1923. Mcnyrno. 4.1. 10'4. HCRJb. panu aoiiier nanp. BnuiHHa' ripH>aB0p I. HeBecHH>e I. jhVđVUiKM II. TauKO Ni. Koibhu ii. ABTOBaU 11. ABTOBaU II. /IpeTejb II. JbyđyuiKT II. III. III. JbyđHH>e IV. TpeđuH.e IV. Kpeiaibe 6poja nuTOMapa KOHBHKTa y Ty 3 JiH y ynpaBHHK: AđAyAax XyAycHja. CTpaHa 199 28./lX. 1923. ncTynno. se a « uiKOJiCKoj ronHHy 1 9 2 3 ./2 4 . KyfcHH JinjennHK: J . Katz. P oaho »jecTO Je3epo Teiuaife T. BaKyt}) =c o. £ II. I. IV. ni. T. Ty3Aa IV. Topa>KAe III. /IyBHO III. M<enHe II. ^ona IV. OyaK III. >KenHe III. <J>ojHHua VIII. Teuiafb III. MajHuue II. TauKO V. B. riojbe IV. B. riojbe II. T. Ty3aa V. I. oeHHua IV. T. BaKy(J) 11. Tpeđuite II. BAaceHuua IloxaIja iuK"jiy npnMjejifia Be^. THM. BeA. THM. Hctynno 5./IX 1923. McTynHJin5 /IX. 1923. Beji. rnM. BeA. I HM. Tpr. nik. Ben. THM. Hcrynno 5./IX. 1923 �CtpaHa 200.________________ __________ — S'o Cf O. Mjvie h npe3HMe nnTOMaua 1>\o 0, 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 »T A J P E T«____ HMe poAMTejba (CKpđHHK) P oaho MjeCTO Baaceiinua CajiKO XacaHe(})eHflnft Ha3HM Oaobo XacaH Xacnk MyxaMen 3eHHua CaaKO J\ennk X. EnaaaoBHk Mycra(})a rpanaHHua Xn4>3He^eH,aHii HđpaxHM Hupa 0 cm3H A- BaKy(|) MMiunpnauink I4đpaxnM Oaobo XacaH JaMaKOBHh MycTat{)a BaaceHHua MđpaxHM JaiuapeBHk MycTa<j)a KHOKHHa JoBaH j€(j)THk MapKO Aimja Cpe6pemiu,a KaaHneBnk Hasiu}) ŠBOpHHK IIlaKHp KopKyT Ađayaax npfhaBop OCM3H KoTopHHh Ca^o Bajieha XaiuHM Kpeco CejAO rpanaHHua XacaHđer Kpynnk CMaua TpanaHHua Benap JlHKa HđpaxHM floSoj MaKapeBnh AraH Cya>o KjiaAatt> AxMeT Ma3aaoBHh X3 mha MapaHOBHfc CyaejMaH CejiHM CpeOpeHima 1 emaffe MexnHarnk y3enp Myjo /lepBHiu /I. BaKytf> MnpaaeM CeanM Aaućier Tpaaanau Myt})?nh Xa3HM Xac«đ rpaAanau MypaAČeroBHh XyceHH XnAMHđer BaaceHHua Myje3HHOBHfc H6paxHM AxMeT Maraaj Mycae4)eHAHli XauiHM MexMeA Xa/iH;i MajHHie Opyn EAxeiw ft i >KenHe OcMaHe^eHAHh PacuM HyM3H / — ripfeaBop OAođamHh <I>yaA Aauja ' Ilannk ^aHHAO Bnjieka ■fiyKHa Xa aha riaexo CyaejMaH PoraTHua CaaHxarHk Aauja AepBHiu 4>ojHHua CapaneBuk XacaH IIopaXHM Ro6o] Capajank EcaA Achm 3eHnua Cnjepnuk Chhbh TopaiKAe CHpyHHk XacaH s r CpeSpeHHaa CMajaoBHfc EAxeM CMajHA MajHHHe IIIaxđeroBHh MexMeA AxMeT Bjiacenmić IHexarHk Aauja XaMAO Temau> HlexHh Axmct M6paxHM 3 bophhk IIIexnk AxMeT CKp. OcMaHara KnTOBHima 3 bophhk UlehepđeroBHh 3eKepnja AAa3(5er T. Paxnk Taauk EHBep AHApoMaxa fl. Banyijj Taank Mcmct CejtJjo BaaceHnua TnXHk AxMeT A6ayaax BaaceHHua Tuxnk Pey4) AdAyaax BaaceHHpa Tnpuk l,IeMaa MyjHHH rpaAanau Tep3HMexHh Ocm3h Mđpax«M Maraaj Tonnaruk PmJiaT Auinp Maraaj Tonnk 3axHA Ha3Hi|) L],a3HH Typaanfc CyaejMaH CjviajHA floSoj Bexa6oBnk Amep Hypnja Maraaj Tonak MyxaMeA MexMeA naaapHk MypaA6aniHh CyaejMaH CKp. Emhh KapaCeroBnh Maraaj =i a. <£ II. III. II. III. II. II. IV. I. L II. III. III. 11. 11. III. III. II. II. II. VII. IV. III. i. II. I. I. IV. II. II.. III. II. III. I. IV. III. 11. III. I. II. II. IV. II. IV. III. I II. III. II. 1. II. IIoxa^a LUKOJiy IIpuMjeAđa Beji. rnM. Bea. ruM. Tpr. uiK. «S. ro X as s <v CQ Hcka>. 24./V 1923. HcTynHo23./Xl. 1923. Tpr. uiK. Bea. Thm. Tpr. luk. Be/iHKa Oiynno y KOHBHKTy 25.'U. ruMHaanja 1924. HcTynno 27./n. 1924HcKa>. 4./V. 1924. Tpr. uiK. Bea. ruM. B ba. ruM. Tpr. luk. Bea. ruM. Bea. thm. Mcka>. 20./IV. 1924. Tpr. uiK. McTynuo 20./lX. 1923. Bea. ruM. Tpr. uiK. Bea. ruM. McTynHO 20./XI. 1923 Bea. ruM. Bea. ruM. Tpr. luk. Mcka>. 4./V. 1924. « £ i 1? E Mi Tpr. luk. Bea. ruM. Tpr. uiK. Bea. ruM. Bea. thm. Tpr. uiK. Tpr. uiK. Bea. nm. Tpr. uiK. Mcnynio 12./X. 1923. HcnyTHO 3./lX. 1923. HcKjb. 22./X. 1923. llcTynHO 22./X. 1923. npHAouiao 9 ./1.1924 �Bpoj 12. h OrpaHa 201. » r AJ PE T« 13. KpeTatte Spoja nnTOnapa MyuiKor KOHBHKTa y Hobo [Ia3apy Kp03 y npaBHHK flOMa: Mycia<|)a Kpeco. X 'o ■=£ O. HMe h npeaHMe nHTOMaua 1 2 3 4 5 MexMea Benaparah Ty4>a MđHiuđeroBHh Caana X. Xac})H30Bnk 3ycj)ep MycHh <Paxpo Xoi,inh HMe poflHTejba (CKpđHHKa) o. P oaho MjeCTO to a. as- =; to o * x ° a c a £ .« III III II I III H-Bapom H.-Bapom H.-Ila3ap riaaB H.-Bapom 3axHAa MyCTacj)a Hypnja CaMHH (dpHU) MexMe« uik. r. 1923-24. KyfcHH AHjenHHK: A p-CtaKHk. ©i §1 X ripHMjeflSa HcTynno 7/XI. 1923. McTynHO 7./XI. 1923. WcTynHO 7./Xl. 1923. KpeTaH>e 6poja nHTOMaija TajpeTOBa >KeHCKor KOHBHKTa y Modapy y iu. r. 1923-24. YnpaBHHua: IL Rizzo. || !°d9 | HHiraj 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 HMe h npeaHMe BajpaKTepoBHh Aji. Uepo Htj>eTa TDOHAarHli TiaMKa <I>H;iHnoBnk LUeMca XayHh OaAHaa ** XayHh 3HHeia KoMHh CaMnja XepHh EHHca MopaaHfc Pa3Hj'a MypaA6auiHh 3apn(}). riauiaAHh OepHAa riHaaB AnKa Cotjio Anma TaHOBHh ya(j)eTa BojiHh TiaMKa BojbeByi;a XaaHMa ByKOTHli XaAHM3 3jaKHh PaceMa 3 bh3ahIi XaTHtja <I>a3aarHli Pađnja KaaecHfc Petjmja KaApnđeroBHh A3. KaBa30BHti Acnja KyaeHOBHfc AčHAa MyAa6ehHpoBHh Aa. Mytj)THfc CyaAa OpMaH <l>axHpa CaHHparHh <t>aAHaa Tatjipo BeAepnja 3eneBHh <PaAnaa BexTameBHli 3eKHja TaaMčo (PaTHMa HHiiiHfc MyHa3exa E mhIi CaAHKa <Pa3aarHh XaTH^a XayHxaAHAOBHh 3. XoyHh TiaMxa CaAHfc <PaAHAa Oa Kyha Temam I. BaKytp U,a3UH Jesepo Bnaeha TpaBHHK OiOKa nposop rpanaHHLia ĆToaau B. Kpyna Oona Koh>hu TauKO Croaau CapajeBO OcTpo>Kau BHxali CapajeBO ManjbHHa Ty3aa CapajeBO IlpHjeAop TpaBHHK rpanaHHua >KenHe Jby6yuiKn >Kenne PoraiHua BncoKor KohjHh OojHHua Moerap MoApnh MaiubHHa BHtuerpaA Jajue ManjbHna KyhHH AHjeHHmc: AP- Xyuia. Oiau, CKpČHHK HAH MajKa MyxaMeA TieHKa 6p. CyaejMaH <l>axpyAHH riaiueHa IIIyxpeTa Hypa AeHHJK 3apH(J)a aM. ToM«h Aji. LLIyxpeTa Hypa Tayaa Benepara XaMHA XHđa cedpa 3ejHHA (PepHAe XaHH(j)a Axmca ohy A. Mniunp EAXeM Mycia(j)a 0CM3H XacaH E mhh8 yAAanja nama yj. Hanac A6Ayaax 3n6a AABHja 3ejHa TeTKa Xayn Axmct Atmct XamaH BacBHja XacaH KapaKiep *■« o a O. a HHJKeHHep nocjeAH. nop. aaj. Beaenocj. TproBau nocjeAH. cc s nocjeAH. CB iuK. ynp. s nocjeAH. CTyA- MeA. s nocjeAH. s nocjeAH. j3 nocjeAH. nocjeAH. 4)jaxe^Hja X nocjeAH. y4HTea> cnpoTa mBejba Bea. nocj. o Katjje^inja s TproBau xoya npecTOjH. nocjeAH. KaAHje npHCTaH Bea. nocj. đ. HHHOB. aMHA]. flep Bea. nocjea- CB mBeča O Cu ra TO xa(j)nc Bea. nocj. KaAHja nocjeAH. TproBau X >, III. III. III. II. III. III. IV. III. III. II. III. III. II. IV. III. III. IV. III. III. I. II. I. III. III. I. I. II. II. III. II. > > H >! npHMjeAfia S 30. V. fM V nponajia na 6 npea npaje O dl bi o e; o 16. IV. X S o 10. III. X H 0) r pnp. o „ E u n » I. I. H3KJiyieHa us uiKOaejep a s D. H3 ycKpca H uje Biiuie �CTpana 202. _______________^ - OTau CKpĆHHK MajKa x -- X rt a U V O CL 39 40 41 42 43 44 40 47 Mmc u npe3MMe Maxnh Pa3wja MexMeflđamnfj M. npoxHh BaxHAa riaiuHh 4>axpa Capajanh IlIeMca Coijio AaMaca 3yxpnh MyHtipa <J>a3Jiarnh EMa riepHuiHh 3opxa OA xyha Jby6yiUKH Cmfiau KohjHu Teuiaifc Koh>hu Koh>hu Mana>HHa Han-ibima Cmnau »FA J P E T . KapaKTep lijepu# 3y;i(j)HKap TiaMH.fi 3ejtia McaJi eip. Tryaa yAAanja BewaH yHHTe2b nocjeAH. TproBau Ajinja 1\parmfea cyAHHua Rpetarbe 6poja nHTOMaua MyiuKor - _____________________Bpoj 12. jM 3 6. HHHOB. KaAHja TproBau co o X a X X k o h bh kts A6nuh X iuhm A-fiarah Canfl Aaarah Ce>pep AaajđeroBHh Myx*apeM AjithH AxMeT Bađnh I46paxHM Ba 6 oBHh PeuiHfl BaxTHjaparHh BaxTHjapa Ba 6yT0 BBh Axmct Bajiaruja Ca<})BeT Baaah HđpaxwM BerviepoBnh 3aHM BeuiapeBah MypaT Bopah CMaa^ Bopah MyxapeM Eyp3Hh Hana ToeMaa Axmct TiopoBBh XaMflHj'a /laaanarah IJeMaa An3AapeBHh AxMeT fla3flapeBah LUepatf) flouieH MapKO <t»epH30BHh PaCMM <t>HJiHnoBnh XajpyaaH raaBaHOBHh MaaaH ryjah Mycra<|>a Xayna/iHh XamaM XayaceaaMOBah Xn<|)30 XaBafe T^jiara Xoyah TiaMaa Xoyah OMep M6paxHMnauiah AxMeT HcaaMđeroBati Oepaa XaaaaoBah XamaM Kapah MycTatJ)a KyaeHOBah Jaay 6 KyaeaoBah MexMeA KyaeHOBah OcMan KyaeHOBah PeiuaA KyjieHOBHh-LUeiian,iah X. Ky^eHOBah-UJenaryah P. KypjaKOBHh Euipec^ KiMe poflHTejba (CKpHHKa) XacaH MyxaMea Xaaafl <PaTHMa ByjiKa Kaaapa Mejpa OaiaMa 3S“ Hypaja 6paT AaeM CaflHK CyaejMaH CaMH.fi OcMan CajiHx XycHaja MycTa4>a 3ejHa MycTa(j)a Paae Mexo CTpau Xyctjan6er J obo flaiiia Ha3apa nama Xai})H(})a Bacpaja cypau AraH Xacati6er MexMea MexMea 3eT I,leMa.n Pađaja YMaja 3yMpa Maaah6er AxMeT6er AxMeTGer Aaaja Cl c S-. H S B H U >» ripnMjeAOa prip. CN 1. I. I. I. I. CM u X T c X* 16. IV. panu HeHCnnraH.a hso- 3. IV. nCKayMeHa paan pyuien.a y Bnxatiy y uiKOJiCKoj ron. 1923-24. ynp3BHHK: C. Kannfc, oa 3./V. 1924. 0 . Ptynh h X. BauiarHh. HMe h npe3HMe nHTOMaua U te CL I(ytiiin jiHjeHHHK: Ap. LUtchu;]. POflHO Mj'eCTO UaanH° C. M oct C. Moct C. Moct K. BaKy<J) C. M oct Baaeha B.rieTpoBau B.neTpoBau A- BaKy(J) B. BaKy(j> Koitau C. M oct Ua3MH JI hbho B. Kpyna K. Baky(|) Ua3HH JbyđyiuKH Ua3HH B. BaKycJ) TeonaK, E n x a h B.rieTpoBau K^>yH raTa,Baxah Jby6ymKH Jajue KoTopBapom B. Bpoa Jajue Bjejiaj PiinaM,BHxali 3eHaua BycoBana B.LUaMau B.rieTpoBau K. BaKy4) K. BaKy4> B.rieTpoBau B.rieTpoBau B.rieTpoBau Baxah npHMjrfl6a J. IV. II. III. III. III. III. IV. IV. III. III. V. III. II. V. III. V. III. 111. III. III. II. II. I. I. IV. III. VI. I. II. III. II. II. II. III. III. III. II. II. V. II. III. HcK;byHeH 15 /III. 1924. McTynao 25./XI. 1923. PaflH ne y c n je x a y n a y n ii ncK« .yh p h 12.' V. 19/4. McK^yHeH 22./XI. 1924. HcTynHO 15./IX. 1923. P a flii R e y rn je x a y iia v iu i ncKfl.yMen 12/V- 1924. HcTynHO 15./IX. 1923. McKJbyneH 12./III. 1924. McTynHO 18./IV. 1924. McTynHO 18./IV. 1924. McTHnHO l./II. 1924. I4cKAyHeH 21./II. 1924. �Bpoj 12 h 1.3 Mmc u npe3HMe nmoMaua Kpynah EHBep MaxMyTOBHh Haam}) Myjarah IJa^ep MyMHHarHh Caanx MypaTOBHh CacjjBei MycTeAaHarHh MyxaMeA OMaHOBHh EcaA OMepcnaxah <l>aHK riaBaoBHh HBaH riennh Byjo neao MycTatj)a Pe^iah XycenH nenHHHh Aaaja CaaHxarHh MexMeA CaMopyah PacnM Capajjiaja H6paxaM UJaMHh Hypnja Iilexah XycHH IllexoBHh MđpaxHM TaiapeBHh OMep Taxah OcMan T pto TiaMHJi Baj30BHh MyxapeM 3/KaHOBHh MxcaH »rAJPET« HMe poflHTejba (CKpdHHKa) CrpaHa 203. POAHO flpHMjtASa MjeCTO M6paxHM6er XaTKa Xayepa H6paxnM XaTa Caanx ec}). CMajaji Ca/iax KaiapHHa CieBaH Mexo X. Beiuap etj). MexMeA CajiHx MycTa(J)a H6paxHM Xaia AxMeT Cajiax Xainpa jJeBaxapa oapcjm tesah MexMeA Aaauia 3-')Or CoaecTH iictviiiio Baa 22./I. 1924. Hcrynao 6./1. 1924. Hciynao 22./I. 1924 Haynao 22./1. 1824. McKA.yHeH 23./XU. 1923. Kpeiaibe nHTonaua rajpeTOBa-IIpocBeTHHa KOHBHKTa y cboin. (odg HHKaj HMe a npe3HMe riHTOMapa 1 2 3 4 5 G 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 | 28 Tiocak flymaH flejaHOBHh HaKOJia OopuaH Momhp HMaMOBHh IJeMan roay6oBHh flparoMap KaneiaHOBah Hcmct HMaMOBHh Ca;iHx napKHh AxMeT Capajjiak UIeMcyAHH 4oxoAap Axmca Crtjepsak XaMAHja CoKoaoBnh EHec CiaHKOBnh BaaAe CTojaHOBHh flyiuaH CyAejMaHnauiHh XatJ)H3 T oiuobhH B ouiko ypomeBHh Chmo BaTopoBHh CieBaH 3yKah MexMeA >Ka)Kah >Khbko B. JoBah JoBaH l^BajoBah MaayH U,BajoBah BeaH3ap /Ja3AapeBHh Maph3 Mexah Myjo PaAOBah AaeKcaHAep >Kyrah BejbKO yuiHyMAah B^aroje HMe poAmejba (CKpđHHKa) POAHO MjeCTO MaKCHM JOBO Maaom Aacm Maaapa EMHHa /(epBHiua Eiyđ H3eT /lepBaui Hypaja CyaejMaH J obo Bnaae HdpaxHM Ciaaa Baaroje (6pai) Baco BeraH HAHHKa ApaH^eo OdpeH Hb3H 3 . BaxTOBah Haajia HetjejbKO Mhmh JOBaH B/iaceHHpa riOABHTe3 CoKoaau fIoAJiyroBH npadoj Teuiatfe HeMaaa KojfcHu ycTHKO.inna Poraiaua npana Koftau ripana Topa>KAe EyrojHo PoraTHpa HaKiuah ropa>KAe KonHaha KoaauiHH Ko>«eA M. Topa M. Topa Ao8pyH Mn;ba(Bmu.) MajHHMe Meijelja fopaHCKO o. o Oh 3 I. I. I. 1. I. I 1. 1. 1. 1. I. 1. I. I. I. I. I. I. I. I. 1. I. I. 11. 11. II. II. II. ycnjex OAJlHHaH Aođap Aodap AOdap ca 5 He^oB. ii3 uaTeMaT. c noupaBKoM A0B0.'b3H •Aođap IIonpaBaKus uaTe- s u HcK.T.yn'u pa;;n jio - HOBOJbaH ITonpaB ii3 ci>a.-xpu. A0B0Jb3H E HpaMjeAda Aođap Aođap Aođap oAJiasaH HcKJi.yqen l./IT. paflu 31 CoojeB. HCT. 18./1.1024- HcKiby Hcii l./n AOBOJbati A0B0Jb3H AOBOJbaH OAaanaH AOdap OAJianaH OAJIHMaH pajn �»r A J P B T« CrpaHa 204. Hwe h npe3HMe nmoMaua ByKOBHh JIyKa AjaHOBHh ParHd HeHrHh X hjimo (I>epxaT(5eroBHh Hđpaxn/w MexMeflđauiHh EcaA naiiJHti Anuji UIaxHHnaainh HeaHH TecKepey«h <I>aAyjiax BacoBHh Pejba BacoBHii CrpaxnH>a }Kyrnh Paae KojaAHHOBHfe MHJiaH IJhumha OdpaA JInMnh Tey4)HK JeB^eBHfe M hjiolu yui4yMnHh ByKauiHH KapaMexMeflOBHh Mycia(j)a; HMe poAHTejta POAHO (C K p đ H H K a ) Baco MexMeA MypaT (đpaT) MaHKa OcMaH MyxaMeA HB3Hja ABAnja Baco Baco MHJI3H PaAOMHp Mhko Cadpnja KpH da JOBaH Axmca TopaHCKO PoraTHiia BmuerpaA PoraiHua B.flyđnua BmuerpaA PoraiHua Porani ua ycTunpaHa ycTunpaHa Medija _Bp£j_J2_H 13 o. o=; CL d II. III. III. III. III. III. III. III. III. III. III. MoKpa Topa III. HhkuihH IV. B hcoko IV. IV. ripudoj TopaHCKO IV. TpeOnme IV. ycnjex npHMjeađa Aođap Aođap ITonp. Hl! MaTCMaiHU — AOBOJbaH * M nonp. HCIlllT HU MUTeMaTiiKa AoOap Aođap AoOap Ilonp. iicniiTH3Maiv S Aođap AOBOJbaH OAAHHaH 0AJ1HH3H AOBOJbaH OAJ1HH3H Uonp. tjipaim . h Mar. Me^y ropifcHM HMemiMa rajpeTOBH cy nmaiiiUM MycJimwaHH a FIpocBeTHHH npaBouiaBnn. C) Rad na društvenoj organizaciji. A sada je na redu, da Vas izvijesroo što je glavni Odbor poduzimao, koliko je truda uložio, da bi se društvena organizacija uzdržala i proširila, da bi se broj društvenih članova, pododbora i povjerenika uvećao i koliko se‘je u tom radu uspelo. i|lI # -r • . V Prije svega mora se konstatovati činjenica, da dok je Glavni odbor u ovoj godini društvo mate­ rijalno znatno unaprijedio i njegovu imovinu uvećao, mnogi pododbori i povjerenici nijesu ni iz daleka ispu­ nili naše nade, da nas i oni potpomognu u tom radu, kako bi mogli i trebali da čine. Tome je uzrok opšla nemarnost i slaba volja za rad, a priznati moramo donekle i lične i političke zadjevice u pojedinim mjestima. Sa svih strana čuju se riječi: Ne može s e ; neće naš svijet; narod ovog kraja siromašan je i nije moguće raditi. v 4, Pa pored svega ovoga Gajret bi morao da ima boljeg i materijalnog uspjeha u provinciji i da stoji u svakom pogledu mnogo bolje, da su zauzetniji i požrtvoviniji oni, koji sil najviše pozvani u proviciji da rade za Gajret. Kada pogledamo u cifre u blagajničkom izvještaju, gdje se govori o članarinama i drugim prinosima, onda tek možemo vidjeti, da veliki dio našeg naroda, osobito naša inteligencija u provinciji, sudije, kadije, učitelji i drugi, na žalost, još ne vode računa o našem prosvjetnom napredtku. Na prste se mogu pobrojati oni, koji shvataju svoju dužnost i vrijeme u kom živimo. Na žalost mi imamo i takvih pododbora i povjerenika, od kojih nijesmo imali u cijeloj godini niti jedne pare. To nije slučaj samo u ovoj godini, 'toga je bivalo i prije i poslije Oslobođenja, ne samo hoću da konstatujem tu žalosnu činjenicu, da se vidi nemarnost onih, koji su pozvani i koji bi mogli i umjeli da rade. A da bude ironija veća, ti pododbori i povjerenici obećavaju i usmeno i pismeno, predlažući molbe djece iz svojih mjesta za konviktska mjesta i za stipendije, da će upregnuti sve sile i da će se stvarno odužiti Gaj" retu za dobročinstva, koja im čini. Mi imamo u pododborima i učitelja - narodnih prosvjetitelja, čija se djeca besplatno školuju i izdržavaju u našim internatima, koji u godini ni prstom ne maknu za Gajret i ako su oporni njani s naše strane, da se oduže Gajretu. Kod ovoga se ne može niti smije kriviti naš narod, jer gdje god je pododbor ili povjerenik vrije­ dan i zauzetan, tu Gajretove stvari moraju da napreduju. Zašto daje narod n. pr. u Bijeljini, Tuzli, Ljubuškom, Gacku, Visokom, Konjicu, Brčkom, Rogatici i drugim mjestima? Za to, jer su u pododborima tih mjesta ljudi u svakom pogledu zauzetni i vrijedni, pa zato smatramo našu dužnost da im i ovom prilikom izrazimo našu srdačnu hvalu. U Bosni i Hercegovini broj muslimana iznosi oko 600.000 duša. Kad bi od ovoga broja bio svaki stoti član Gajreta i plaćao uredno članarinu, onda bi sama obična članarina, iznosila godišnje Din. 144000'— �>rA j P E 1\. Epoj 12. h 13. CtpaHa 205. a kada bi svaki deseti bio član Gajrela, što nije nemoguće i plaćao 2 dinara mjesečno, svota bi se povisila na Din. 1,400.000' . Kada bi se članarina povisila na ovu svotu onda bi značilo, da svi pododbori i povje­ renici podjednako shvataju svoju patriotsku dužnost i da ozbiljno rade. Društveni pododbori i povjerenici po­ stoje u svima sreskim mjestima, kao i u mnogim većim seoskim opšlinama, pa kada bi bilo žilavog rada, bilo bi i tu lijepog prihoda od samih članarina. • Kada iznesemo ovakovo stanje, da je bio ukupan prihod u ovoj godini iz provincije od članarina svih vrsta, zabava i dobrovoljih priloga oko Din. 300.000—, to je zaista neznatna svota za današnje velike potrebe Gajreta. To znači, da bi čitava provincija mogla uzdržavati u ovoj godini samo jedan konvikt. Broj pododbora i povjerenika koncem ove godine iznaša 136. Broj ukupno prijavljenih redovnih članova u Sarajevu i u provinciji iznosi 8950. Prema ovome broju redovnih članova ako bi se članarine redovno ubirale od svako člana mje­ sečno, imali bismo godišnje preko Din. 200.000-— same članarine, naprama ovoj od Din- 48.159'40, koja je faktično ubrata od redovne članarine. Radi proširenja društvene organizacije u Sandžaku i Južnoj Srbiji odbor je u novoj godini dele­ girao iz svoje sredine Mehmed-Remzi Delića, da proputuje tamošnje krajeve i održi konferenciju i predavanja o Gajretu. Delić je imao uspjeha na tom putu, jer su odmah osnovani društveni pododbori u Skoplju, Mitrovici, Prijepolju i Novom Pazaru. U Skoplju je bivše udruženje bos. herc. muslimana pretvoreno u Gajretov pododbor, članovi udruženja upisali su se svi redom u članstvo Gajreta, a imovina udruženja poklonjena je po inventaru Gajretu. Ovaj pododbor pokazao je mnogo agilnosti u radu, te je priredio prvu Gajretovu za­ bavu, koja je imala za tamošnje prilike vrlo velikog moralnog i materijalnog uspjeha. Vođa Gajrela je tamo naš zemljak i odličan prijatelj Gajreta skopski advokat g. Jusuf-Zija Smajlagić. Ima nade, da će ovaj podod­ bor svoju djelatnost još više razviti. U Prijepolju podobor radi vrlo-lijepo, a mnogo tome doprinosi i pomoć sa strane tamošnjeg ok­ ružnog načelnika g. Sretena Ristićh, zh koga pododbor ng_propusti nijedne prilike da ga ne istakne kao do­ bra prijatelja Gajreta i bratske sloge muslimana i pravoslavnih. Kod pododbora u Novom Pazaru, kako sam već prije izvijestio - posao zapinje. Politički agitatori ometaju rad za Gajret i to agitatori sa strane Organizacije Južnih muslimana ,.Džeraijjet“, koji ide za tim, da se u tamošnjim krajevima otvaraju osnovne škole na turskom jeziku, te im ne miriše ništa šta nije pošlo od njih. Meni je poznato ig prošlih godina, kad smo se obraćali na nekoje muftijeu Južnoj Srbiji, da se prime Gajrelova povjereništva nekoji su odgovarali, da prije nego se toga prime, moraju dobiti dozvolu od „Džemijjeta“ u Skoplju. Izgleda, da se „Džemijjet" boji, da tamošnji muslimani, koji su većinom porjeikla turskog, ne budu denaciolizovani, a ne boje se i ne stide se onog poraznog broja nepismenih muslimana i njihove nevjerojatne kulturne i prosvjetne zaostalosti za dvadeseti vijek. Gajret i uprava njegova imade lijepe namjere za prosvjećivanje tamošnjeg muslimanskog življa, pa ako ga ma ko smete u tim namjerama, taj će biti moralno odgovoran za ubijanje budućnosti njegove, a s Gajreta bi spala makar i teška srca obveza da ma šta poduzme u tamošnjim krajevima. n o flO flS o p H h n o B je p e H H U H Hana3e ce flaHac y obmm T a jp e T a MjecTMMa. Bnje/bMHa: (rio^ijo/ijGop) Hi6paxwM /^a^TOR/iih, Xaicaw(>er AnaflHHHku: {noBjepenam) Xaica.H IHym IlaaiiHh, MexMe^ A.nmiaHORuh, Hmujhp HyKtidi, ATaMaHnfcn: (n'OB|jepeinnt) IIIeMco Peijaih. Xiit(j>30 E#eiWih. ABTOBan: (ii^iip/tOop) I3exf>Hja Tlaninh, Mycm e<j). IlauMi, ITaiirnh, Apm^ara Xacan(>eix)- Bjeno-rioibe: (nopoflSop) CeJiMO /[epBOBU'h, MyxTap ^HBaapeifflh, A;i,eM Mercnh, y3ekp e4>. BypaoBHh. «nh h CyjiejiM.aH Hyp!KO!BMh. BaćHHo: (noBjepeumtK.) Mex-Mefl «)'■ K^Jianaih. Ban>anyKa: (moBjepeiiH.UH) Xa>M;pja yBejc, H6paxmt Bnnajan: (iioBjepeHm;) A^naCer Kyjie>HORHh. IJa<jj>iHfc, JJepmnii Taxj)po, XacirAeir HiMaMORnih Bnneka: (iiiouijola/w>p) H6po Cejin.MOBTrh, Af>|nyjiax Jlacnh, Xaa<iKja Oe.nH'Moroih, MyiCTa4>a Apnajroh Aich.m KpajHIIIHHIK. ___ ik h’H JIyKa OnnijanHih. Bnxak: (no;ijiyi]6oi>) OcMam Pecali, XaicaiH Haracnh h Bmo/b: (ironjopcsHHiK.) <I>eB3nja X . XaM3Hh. _CyjiejMatn 3 jaacnh. �CtpaHa 206. » r A J P E T« 5/iaraj: (noBjcpeumc) G&jms . Cer Bejiar uh. Boe. Bpofl: (nojifvjpop) Mycra<j)a JJatjjah, đ>anK X . Ajrah, Apar<J) Capajjiah, PacHM e<J). H©xajjrah h P aflua^aH (peTaxarali. Boe. ^y6nqa: (nomo^Cop) Mycra(|>a nedah, yocap /Ijojiiiih, Omep '^ejuih, Mycra<I>a ^ejnnh a Garajmi TaiCaiooBiih. Boe. TpaflniiiKa: (no^viCop) IlMeiia imjeoy jaiubcna! Boe. Kofiam: (aoiBjepenHK) Xa<J>H3 Xyecini (m|». XypeMOBllhl. Boe. Kpyna: (mot'imCop) OoMan Bypsah, MexMci;yui.aja <l>a3Jiarirh, <I>ejyyjiax VlaBiđah, A xcm c<|». IIIexah ji Pepen e<|». MejTRah. Boe. Hobm: (noiao^Cop) OcMarn Cnatapah, Xa/ca’iiCor i (epah, AC/prCer PaaBaaiGeiPOBaih, O.MepGer HCpaxaMoeroBHh u XacaH JJaaiiiuih. Boe. OTOKa: (noBjepeiiifK) CyjiejMan e<J). Pepnh. Boe. rieTpoBap: (no;ijOA<>op) MyxaMe^ c<J). lllex'ii:h, X aoan Xajpyjiax©Bnh, OxiepGeir BajCyToniHh, MyxapoM Myjarah h Ajiiija Xyjah. Boe. lllaMap: (no^OinCop) CyjiejMan 3yi;uh, O.vjejSiim Tnxuh, Oyjiejxian X . Ajmarah, Xaćan BajfeoBuh h Onep B pTifah(IIoBjepeHUna^ Hac^uPa g. EajaoBah. BpaiyHaq: (noBjepeiim) ACh^ C(J>. IJo3nh. BpsKo: (nogjQa,5op) MypaT eđ). OaHanarah, <J>exiiM Cej,zpih, XyoejuH Gf-iaj4,OBnh, IMexMe« BopGeppRHh u CMajaji ^epfil^HeBHii. BpKa: (noBjepeHH^) IJeMaji ^I,6MHpoBHh. Bpe30BO-rion>e: (uagjepenHu) Ajiiija X . riC>paxaMOBBh. BycoBawa: (iLOBjopoHUiv) X $ . A6pyji4)eTTax MexMe,T;arah. ByrojHo: (iro^opjCop) Jycy<j) MyreBejiah, NlfficMe® Mjiaho, MexMe# MyTeBejmji, AjiuCer PycTeMiia)mah ii X acaa Kapaija. BywMM: (itobjepenlnK,) Ath(J) liopeKah. U a 3HH: (no^OflCop) CMajmi OcMaHOBnh, Xa«au X aynh, CyjiejMaH 'Bomianih, XyocejaH Hopa-nah h Jlanap CyyeBah. HajHMMe: (noBjepenMiK.) MyxaAiem X . CMajjioBnh h X . CMajjioBHh. — (IIoBjepeHnna) (paia x. X . CMajJIOBHh. Hann»MHa: (no^topiCap) XaMH£ <E>ayjiarah, IIcMeT AjahobhK, CajiEM MerajbeBuh, CMajHJi Bacraaijn'h u Ajmja Behesah. UeTHH>e: (noBjepeuaot) Xa4»UB ^epBHiu 'HaTOBiih. Menefinfcn: (iioBjepeiMK.) X hjimo Ta<j>po. HuKaro: (iiOBjepeHHiiyi) Xyiciraja <I>eTaxariah, OcMaH 'jB.aTOBiife, My)oraj(j)a Capmh, Jycy(j) XaCem, ,Apa<J) Jfyjwh h MexMe,n 3yiBieBah. UpHMhn: (noBjepemiK) Xa<Jxn3 Ajchm e(j). 3yo'ieBHh. flaHMnoB-rpap: (iiOBjepenta.) MnjioBan IIIyii;uih. flepBeHTa: (iro/y>^(5op) AjnpMCer KaneTaiiOBnh, Annja Xyceyjifli,aBHh, MycTa(J»a Tupuh, A6;para X . /I,epBHiiiarah h MaxMy^0or r.pa^ui'ieBHh. Detroit Mich: (iroBjepeirmiji) MyxaH Xay«jvHh h OcMan MexM©A6anrHh. Spoj 12. h 13 AoCoj: (iMW>/iCop) MycTax}»a e<|). BepOnh, MexMe/j X. Myjarah, HCpax,nM e<{». MyjHHnh, ran u e$. pa. ainCeroBiih h Ax.Meiziiara MyjiajEHh. flon.M BaKyt}): (iimjepeiiniK) MaxMyr Xai,iHioiMepoi«Hh Ayrpno/bHa: (iioivjepeumc) OMcp M. MCpoBHh. AyBHo: (ii'OBje]>eai:nnt) Xajinia Ulapaii. Oona: (mo;ii(vuCoj)) l'-ainnn Jlojo, Xa.iniM CejiHMOBiih I.Ia(J)c|i Ii‘yi»oiiaxlnih, ll'6|»a.xiii.M lhyxonnil> n Xa,M;iiiija. 3yji(pH:icapiiauiHli. OojHMqa k. K.: (iioiijepeimnc) Et,'i;xeM Cniaipnli. TaqKo: («iio;ijoyuoop) Xajmji Kanifinh, Mcxmo;; /I^paiKoivOBHih, OyjBo TajioBHh, B h^uik PoiimcbhIi h Ije_ Maji TaniomiJi. TnaMon: (nom'ipop) Pl’njeoy jaiyi,eaiH 'iJiaiiOBu! Topa>Kfle: (iiOBjei>eHBK) XycejtHH Ka^ah. Top. BaKy(J): (iroBjepeimic) Tey<jmac XayHaC;ph. Top. PaxMh: (rroBjepnnHiK.) Xacan Xacan6eix>Bnh. Top. Ty3na: (iK>BjepeiiHH,H) OMep Bapajraii h He3 np ' > X . MexMe;no«ffl}i. Towyn>: (fiopjepoiiHK.) AxiMe^ XpimaeBnh. rpasaHnqa: Ciro;yo;grK>p) A chm e({). AjiHr.aji^Hh, Mex^Mema-THja AjibF , CejiHM lil'KHJbHii, OiMep MexniiOBirh u Xa<J)HO E(J»eai^Hli. TpanaHMua: (Byrojeo) (HOBjepoinniK) XaMH^Cer PyCTaamaniHft. rpanaHMpa: (3eiiHH,a) (noBjepoiiHK) MyxeMn, e$. Il,ora. Tpanasau: (iiOizioinjCop) Ca^opK Capaj.nnh, Mycia<})a Aira^ap, MexMe(zii6eir X . HCpaxHMCeix>Bnh h IJeMaji TavCJiapnii. XaH-riMjecaK (liortjepeHlHiK) Ctobo To^opoBHh. JačnaHHpa: (iroBjepeiiniK) Myora(J>a Bop^a; Jajpe: i(no^o^Gop) CyjiejiMaii CejrnMnfe, MaxMy/i MaMiih, Mycra(j)a Xpibnih, H^piraCer Jby5oaiHh h MycTa$a Arnih. i: i(iioaoaCop) AG,iyjiax e<]f).. rpyxQH>nh, lIaum<J) ecj). MyMiiiiarH.h, AjiniOetr AjiHGeroBnh, Xa\iaa e(jj). TlopaGiajiih h A«eM e(|>. XypeMOBHh. Jafbapn: (iioBjepeumc) y3eHp BepGepoBHh. Jenen: (iiOBjepeHkK.) ApiMj) HooEHfa. Je3epo: (noiBjepeTiHK.) AxMem Ara/raoBnh. KaKatt>-Ao6oj: (noao^op) XyicejiiiH E(J)eirAHh, CejiHM e$. MeppaHOBHh, ParaG KoH.naanHH, ACayJiax Berah a Ha^HtJ) IJa(J)aii. KannHOBMK: CnoBjepeHHiK.) Xycirai6er ^ajmiLOBa.h. Knapaib: (iioBjepeHaiK) HCpaxnM e<|). Tojaiiah. K/bys: (HiOBjepeiHMK.) OcMaH e<J). BeraeoBHh. KHe>«MHa: (iiOBijepeiiMK) Xaj^ap IJan^o. KoH»aq: (no;i]f;l;ijG»op) MeocMefl-Ajnaja Xayah, AGwyjiax Co(J)o, IIIepiiK}) Xai.ia.Jiah, XacaH Cajnioriah a LUepaiJ) Myman'iah. KonnnhM: (iioMjopoiiaua) MexMe« (xj». Jyicy(|>6eP0BHih h XajlnapGer X . BeroBnh. Kopaj: (iiOBjepeiratit) Myxape-M h^jjiceJioBuh. KoTopcKo: (moBjepeuiaac.) Cy.jjejMaa Ajpai^nsah. KoTop-BapoiiJ: (nAnp^Cop) X hjimh e<j>. HyMlah, Xa:jwM wj). Mar.iajji.ah, X(j). Jyoy(j) (mJ). Oaojrah, X<|). M6]>axHM e<J). $a:j.iiMh, Myjara Ko3apaq: (noBjepenaH.) AnaiJjajra Oa-nnapa. Ko3nya: (noBjiopeiiait) AiG/iiyjiax e<j). BaH>ajHOBah. �Bpoj 12. h 13. »F A J P E T « KparyjeBag: (liocjopeiiHK) Oajiaa ATUKOBHh. KpaM: (iK»jepenfase) MHijai MajarcoBah. KyneH-BaKyt}j: (noBjopeiLHpa) AfleM KyjieHoraft a Xabaui CapaaeBah. /laiiJBa: (naBjcppeHHK) CMajinji IlauiajiHh. CtpaHa 207. noHMTe/b: (iioj/iflaGop) BehnipCer ICancTanomih, MyxaMe^ Anarah, HOpaxitM Ka^nh, OcMaH PecyjnoBnh h AxMeA KaAHh. rioflropMga: (noAjoftGop) O.Mep Bpamrh, MyxapeM JleKitfh, Mejfl,o rajiM'iifh, Mcxmga xma IlapAii k (iiowurx>p) XacoH c(J). Tieip), MycTa$a My■Kpcra- By'ntHTth. JiaJiHh, Mycrra(J)a JlaTaiJiah, Oyjicj.\iaii ^nu^ap noflxyM: (noAOA'oop) CMami a|). AjnmHh, AnAiija Pjibu MyoTa(j)a lUepcMcrr. u»h, /I,epBHiiiara 'I^pan, OajiHx e<J>. CJiaro u Jby6mbe: (nfcnyepoiiMic) Aoao etf». CcpAapehkth. Axmct TypaK. /by6yiiiKn: (iiOBjepeimnH) XnjiMii,ja CajzptKOBH.h a rioA3BM3fl: (inoinjepeitot) Oy.ncjMaH GaiGjLaKOBiiii. Ajraja MecaxoBah. nopmaHfl-Ope: (fioBjopoiiHK) <Ja.;mx Kannih. JI o k b b : (iioiijopciinpH) CajiKo IUaTop h Caiuco Saauian. npnfioj: (nouoACiop) A3H3 Xacaiiamh, Ajnaja Xacan/loc AHre/iec: (iioiijepejilna?i) Jytcy(J> Jljaamap h XaiMo arnh, /Iparraua JoBar.bflfHh h <I)crax BajjvaMoHamah. BKh. ■TlyKaBai4: (rroA<¥il6op) AxMCAara KoBaneraih, Xacan ripnjeAop: (lioAOAeop) Q\iaiui e(J). T^jnuiih, JaciiM PaXahaM, Mcjcmga Hyxmh, Jinajac Hyxah h Xa<p aitah, X hjiMinja CyxaiuHh h BOpaxnM e<}>. Ber.ne<I)cxbm CajiHXCeix)BHh. poraih. Marnaj: (iioflOVTjOop) MyxapeM e<J). Kpajinrrah, Oy.a>ara npMjeno/be: tnoAOA<>op) BehHp otp. Mirnih, MypaT dp lllehepairah, Aaiija Ajninnh, Obctiui IIctkobhIi HyMa\ifoip>aih, McxAiem Ajimja CMajJiarah, OcMau _h CaJiHx e^). Xagaji(Hh. OOpanah a Hf>paxaM Tiejeain. n pmlut mha i’t'iionjepeiiur) MaxMyT Kamii^iih. Meljelje: (.liOBjepenkit) Xacam Kyiroo. ripibaBop: (iiOAOAfopPJ^p. Behiip Homo, /lopiimii ^lpMe^ypnjeMje: (iionjoj>e11inu?> Cyjiej\ia,n *I>exHMQBah. Anh, 'BaMiiJi Bat^uioamuh, Xa<J). OcMau e<p. Mnn.eHa: (Tionjepeirmic) MexMeA XyoRah.TiejBaH u lIcMeT Coprah. Milwaukce: (iroBjepeiiMt) MexMefl \4 epBa3. MMTpoBMMa Koc.: (iiawiČop) H<SpaxnMara ,H,eBa,/Rv­ ripo30p: (noBjepeHMK) HiOpaxMM IIIepeMeT. anja JI,eA0Bnh, Xajimmra-3 yii. Hcmct TIpa'ie u ripycag: (.iroiijepeiiiiic) (JyjiejMaH Iljiahio. riypaHMh: (noBjepeiniiK) Jycytj) Iliifra. M6paxnMara BopKes. Moflpnn: (hoaoaOop) MexMew raiiHoonoriiih, Mex>ie,n RanaH: (nocjepeiHinc.) MycTajoer HOpaxMMiiamnh. ei|). /l,ajah, HOpasirM Jycy<J>6enoiBah. X haimo Ka- PoraTnga: (noAOaKaop) Xacan Basio, XaMAPja JaMaiKioBiih, lijrajac Tai|>ix>, A6Ay-aax AatmaMjiH'Ja n paOoroBHh h Mana« OTaMČojiaja. i lU lllL Jycy<|) ropyniajinii. Monongah: (riOBjepeiiait) OMep Katzpih. Modap: (riOBjepeiEnpn) Axmct 'Eimnii a OMepj ; o$. PoTMM/ba: (iroBjepeHinc,) Mycra<J)a BexpaM. yrjbea. PyAO: (iiOBjepeuinc.) Mypai OMajemih. H obm na3ap: (nomačop) HleMcaOer ^aBnfe, Achm /Iy- CaHCKM M o c t : (noAOA'Oop) Ajih Pinaa e<J>. Ca^Kicoraih, pa'iKOBHh, MycTa$a Xogah, X. X a<}>30 niapaXaMtfp6er BkmAeBnh, Enipe<}) IllaOiih, X. Ajm 6er Beicnh u XaMHA Ajiarah. jejb, HypaAHH Hypah. H obm Cafl: (noBjeperam) Xycean Jaxah. CapajeBo: (noBjepeHHip) HcMei CajaxOBiih, ItacKM HoBa Bapom: (noBjepenHip) Mypre3aa X. Mypre3ah, Xapi(3erHh a EHBep My<j)Tah. Xa<p MyiCTa<J)a etp H0nni6eroBnh. CapajeBo: feeHCKii noAOAOop) IIIeMca x. Bemnifa, CeHeBecMM>e: (noA'OA&op) flp. CMajaatfer rpaAamaeriHih, a«eT x. Hlapaii;, OaTa x. X . Ixapnh, EMa x. Pn(J)aT KocoBah, Mycraj6er HeđieSah a XaJinJi JIyTBo, IIIeiJiHKa x. BjejieBan;. KiOCOBah. CeoH.Hua: (noBjepeinnc) OMep UlehiiOoBiih. HMKiMMh: (aioBjepeHMK) Byro Bypa3epoBHh. CjeHMga: (iioBjepeinmc) Xa(Jni3 y3enp /J^iioAapeBnh. Oga«: (noBjepeiimt) AjiaGer Baaiarah. CKon/be: {noAOiaoop) Jy*cy(j) 3 a ja CMajaanih, BaxvaeT OnoBo: {rroBjepeHHK) OexHM JaMaitoitoh. ^ypHh, Xii(j)3o Xoipih, Mycra(pa IIoBo a MhaOpaiuje: (iioBjepenHK) H6paxaM X. OMepOBiih h XyitaA Xopiih. cejaara IJa4>Bh. CoKonoBMhn: (nocjepoHaiK) IHeMidmOeir BaCah. OcTpowag: (rTOBjepeamt) 3ejiniJi ByRorah. Cn/iMT: (noBjepeirmc) Jepno Hvjiah. nane: (noBjepeurac) IlBan Pary3. CpečpeHMga: (noAOA''x>p) ^epBUiu Byrypoiniih, Xan;aja n a 3apMh: (itoBjcpeimu/ii) EcaA /JeMapariih, rl)hpa PaCiipy'iiih, <1>. KjranMeBMh, 3 . IOiaineBiih a E. Oirja jeftin parirh a Aij\,m PaxMaiK>Bah. Myjiajmh. rinaHa: (noBjepeinmc) 'RaMiHJi (AB^inh) BymoB. Ciapn Bap: (noBjeperfnit) MaxAiym OKaiiarah-IJa^teporineBibe: (ikviau,^ )) TiaMii.'roer JIpirAa, TiaMHJi Cejraasah. noBHih, HOpo Meiinli. fflaraar Kopirjeiinh m MyJI m bho : <CTaxJ)a MejiaHOBHh. Ciapn MajpaH: (iioBjepeirinic) Axmoa IBapiih. �OrpaHa 208. Spoj 12. h 13. »rAJTET« (ruoi;ijo;i)oop) XaM;(H e<I>. TaxMiHMHja, JJopBHiu (ij». lIjitnuboiK, Mycra<l>a Cnax«, Xyeojniii Axh]i Axmc;( Kapaii/pih. Cy6oTMua: (iicmjepeimuii) Omep IIypHBaTpa 'n Xaca;n Bmuerpafl: (uiomotii^iop) XycoH'ir e<{). MeoHJiijRh, MypaT 'ltsHiPHih, JJepmnji Kaprnui, Ilamara Capa'i, MaUJaOHh. jiHh TocicHh. lilnje: (iioujopeiiiLK) Cyjbo Kpyunco. BHTMHa: (iiOBjepenniK) Ajiuia A.'iamh. TapeBMM: (iiOBjepeaiHK) IIf>]>axiiM cm|). Taii'iarJih. Teina a,: (no^ijGop) E muh OepnaOeroBiih,. CMajn.ii BnaceHMpa: (aiOBjepeHm) Emipwj> e(J). HMaMounih, Cejipo Tajhiih, Popeli TajbHh, Ilamara Taii'liiiit’ EMimiarnh, Behbtp rajnijauionuih, <I>yam ^ p B ifh Eoa/i Xacaaie<I)eai;pili. u Xa-can Myjiaf>ehHpowjih. BpHorpan: (•iioBjepeiiiMc) Oy.nejMaH e<|). Toimh. TpaBHHK: (iiBOBjepeiminc) XnmajeT KyjijraoBnh. 3arpe6: tiio/ijoinjOop) MycTa(J)a A;iuraniKjjHh, CHiiaui MyTpeđmbe: (iioiflioj.'tćSap) lvac-HM&ra B nijem, Xaaonja BeBiamUiiiiiE, Bexay;j|Hii CajriKamh, A-naja TomihK roBHh, X<wvih PoGobtiK, MexMfytfura Catnoraih 'n h C»’iofio;uwi GTamoBHh. I I;i,nja/ofer Peoya<kiroa#iih. 3ajenap: (uotojepeiiiric.) Xa'iuui JlMaMoiiiiii. TypcKe Komi6e: (nonjopen-iiiii) XycejHH EipcH^nii. 3aBMflOBMhM: (iiioBjopeHHpH) Xycej<Hii Xa«;iHh m X(J). Ty3na: (no;coaj5op) II IotpKaija. Pjiyxnh, XyoejiH.H OoMaXaoan OpoMKuh. jioBiili, A6ay.'iax KyH<xiHh, Axmct Illepđnh h 3eHM4a: (1roiijepenn1j pn) IJeMa.11 Ta<J>po « Af»nyjiax Cep-_ Ka l a ju Kyuocuh. 'V ^apeBHh. ycTHjK0HMHa: (iioBjejKMiTinc) EflxeM XioniHh. 3 b o p h m k : (noA<HH|0op) Uf>pax'n,M o<j». IUexiHli, H6paxHM Ba/beBO: (iiOBjepeniHK) A(Smy.mx MmmoaobjiK. e<J). MyMttDnanih, MexMe;t e<J). My.iiajOmuh, X. BapMap-BaKytp: (jioBjepemiK) Xa<J>ii3 XyoejMH e({), T&,Ca.’i!ixaira •Je.iKiih h Xacan6er X. AxM<vif>erouaJCOBiih. Bapem: (iKrnjepeiuiK) HCpaocnM 3oiie©jfh. 3ynMHhM: (iioiije'peHmiK.) Xa,MM/ij(ier Xepeu^a. Be/i. Knaflyiua: (ino|ao,HA>p) X. X,a<'ajr e<J). PHOBJih, My- Htense: (no,wi(6opp Mvjip <I>o,pH'.i6etBoiBJili, MexMom Kajtira KypjaKOBiih, Xaica$ MH.ibKoiuih. Gya©j-7~ apnE, Cannx Mojcuh, Xa:inM e<|». Myij)Tnh h TiyManocr Araiiomih u IMuui Kecepcmuh/ .Tara JJepBumiHh. CronaLi: ('iiiot/flfViOop) A xm<*t ( H'ViiiKOHiih, MyxaiMe/t Uki­ nuli, Myx«Mtyi IJ.viaih, Xtuvi.ii XpoMHh u Ca.ii.HX JlauiaJiHh. B bicoko : m d p i \ Napadaji na Gajret i polemika u javnosti. Konačno, gospodo, moja je dužnost, da Vas izvijestim i o zaprekama, koje su kočile da Gajret u provinciji, u svima mjestima, ne napreduje kako treba i kako bi mogao napredovali. Za prošlu glavnu godišdju Skupštinu ovog društva vladalo je došla veliko inleresovanje, kako se to moglo vidjeti i po broju skupštinara 1 po broju delegata pododbora i povjerenika iz provincije- Na toj skupštini bio je broj prisutnih članova mnogo veći nego i jedne godine nakon Oslodogjenja. Zaključci, donešeni na toj skupštini, poznati su, jer su odštampani u naročitom godišnjem izvještaju. Izvjesna štampa, koja je od uvijek bila neraspoložena prema „Gajretu" i koja je Gajret napadala pune 4 godine prije toga, smatrala je za potrebno, da i ovog puta prikaže skupštinu partijskom i da ljude, koji su došli u Upravu društva obilježi kao stranaše, nacionalne šovene i uopće kao ljude, koji nijesu za kulturni i prosvjetni progres muslimana. Ta štampa nazvala je požrtvovne i vrijedne prijatelje i članove Gajreta iz provincije, koji dogjoše na skupštinu, prostom bandom, koja je došla da nasilničkim sredstvima bira u Upravu ljude koji su njoj po ćudiU to doba zasijedao je u Sarajevu Centralni odbor Jugoslavenske Muslimanske organizacije, koji je zaključio, da ta politička organizacija pokrene novo muslimansko kulturno i prosvjetno društvo „Narodna Uzdanica", a da njegov organ „Pravda" baci se svom žestinom proti Gajreta, kako bi se ovaj kod muslimana onemogućio. Uslijed toga zaključka „Pravda" je bjesomučno napadala Gajret, insinuirajući, da Gajret uopće nije ni muslimansko društvo i da nepodjeljuje ni pripomoći muslimanima, naročito ne izlazi u susret djeci, koja su sinovi pristaša J. M. 0 . Glavni odbor je na te napadaje bio primoran da reagira u 5 6 navrata preko javnosti i da u temelju obeskrijepi podmetane mu insinuacije- Ko je pratio tu novinsku polemiku, taj je morao doći do osvjedočenja, da spomenuti list nije imao nikakovih stvarnih prigovora, jer je Glavni odbor svaki njegov prigovor stvarno pobio, a on je na to bježao i isisavao iz prsta nove prigovore i podvale tako da nijednom prilikom nije mogao pobiti činjenica, iznešenih sa strane Glavnog odbora. Članovi i prijatelji Gajreta u provinciji zahtijevali su od nas da odbijamo te napadaje, inače bismo preko njih čiste savjesti �Bpoj 12 u 13. »r A J P E T , CtpaHa 209. prelazili i ne bismo smatrali ni za potrebno da se na njih- osvrćemo, jer nam je svima vrlo dobro poznalo da se je. taj list uvijek služio protiv Gajreta istim takvim sredstvima, koja dolikuju samo njemu i mentalitetu ljudi oko njega. Glavni odbor je svjestan svoga poziva, pa će s toga on i u buduće djelovati prema svojim sposobnostima isključivo na sreću i dobro muslimana ove države, bez obzira na nasrtaje javne i tajne protiv ovog društva sa strane onih, koji mu ne žele dobra i kojima nije na srcu kulturno i prosvjetno pridizanje musljjnanu. Uvjereni smo da će istina konačno pobijediti i da će svjetlo nadvladali tminu. T a jp e T O s a T in jiH M a p c K a IllK O Jia . y iipouiJioj ro/DHHH 1922./23. ocuonana je rajippTOna hu.niuiMafKHca mtiojia y Hobom ITa3apy. Hhjl je tmooJie ata npuMa JKeH©K.y ;ijeuy 6e3 pasAHjto-AodH irOiMonntor cratea na H3yiaBaH>e aaureura sa napa;jy hMjraMa, xa.n;Hja at oct«vihx jkohckhx pjnntHZ p a^ aa. UannM .u.a'iooJJtsdtenra« lAjepe urnpu rmcMeiiocr, oap>kuisajmeM aaia.n(j)a6erpc,idHX TC'iajeBa h Koimko Aa oupoMainmiM yqeHiiu,aMa Ho^aje xomopap npeMa h»mxobom pa^y m THMe hx n omaute/ CpeAlCTBa 3a pa^ oue uTuoAe jecy: a) A°6poBOJbuin iipH.’iioBH y Hoiaty, nyHH u ocraaoM; 6) ApjKaiuaia, oiniiTK.iica<a u 08vpyj»na iio.uoh; u) npuxoAH c»A 3a6 aBa, Koiru,epaTa u Te^eplnHa; a) npnxoAH ao o h - Boaiti OA npeAMCTa, uspaljenu x y o®oj jmReuni. / P a j perona hwjiriW^:[KiKa H im n a jecT GBOjniia ApyniTBa T a jp e iu sa Kyjrrypiiio u eroomoMCKo tioau nan.e M ^ n a ia H a , T e -3*a c jiy ,ia j a a 6 u 0Ba mkp.’ia upDCTa.'ia paAJHfnt, cea H»Ć3Hina uMOBUiia npiiinaAa ra jp e ry . Opranu iiLKOfle jecy: 1. ^irpannii OAfop; 2. HaAnopiiiii OA^op; 3. ynpaTOrrejf> uiKOJie u 4. y>iuTejbitna iuKOJie. y ynpaBHOM,<yi]6opy rianaae ce c.rajeAehii 'i.iaiiajin: npe;i|oje,zijHH!K: (T>epxaTara Dapomairan, peminjep; ujian: Aru-r (xj». Xayu AxMeTOBHh, Hap. irocr.. Xa(j>H3 X h (J)3U e(j). Illicpnjejb, cytA- h h h ., Mycra#a Aaujeraih, t u h ., Xa(Jmy EM.pyjjax ICauanop, uftiaiM, Xa(j)H:j Pauna IIaH>eBirh, iiMaai. y HapA3opnoM OAoopy najiaae ce cJiujeAehu: u jia h o bu : ITmajcjeAiiJnc,: MypaT e<J). Kauimuih, cyin-, luiaai: <J>exiiMoer HypHoeroBnh, upeA. oinunlHine, Jycy<J) e<|). Moupuh. hjimi oiiiiit . cyAa. yirpai8HTCJb je uncaTe MexMCA eij). A. ITehamiH, nucap ITpB. Cyina, ywreJbun;a uiKp/ie <I>anrMe xauyMa A. /Tjpn'iKOBHh u AiarajHra; uricoae Axmot e(J). Mypce.'iouuh, nourrap. Jlpcama c y impabona y oitoj Harnoj ihicojih cjrujeAehu TrpeAMerru: h to na pancir iTplfiniaTirnx jnm a 2 BejBHKa harjiMMa, jeAan Maji« (c©a ti >h y iraporoKioj HspaAH) h jeAan frirauM-TeintK y nepdujcKoj napaAH, A s a pa’iy ir iiiiKto.'io H3 |>abeiiH c y cjmjeAeh« npeAMei'H: 1 HejinivH hMJiHM y jm[xxroTwj napa a h , 1 Tennx y nep3H jcKoj HcipaiAH, KojH je HoaoroibeH o n u m iiH HOBaixaJ3apcKoj, tc jeAanr CTOJutaii h je>AHa uentapa. y aaAibe zijooa H3pabyje ce jcvtaai Be,’im:H Whjthm y nnpoTOKioj H3pa;mr aa paqyH HpHBarrHHX jrapa. 7T,ocaAa ce y iukojim uvije m o m o HspaAHTii Bniue u p e ^ e ra ycJbeA Tora, htto yqennnc Hnjecy joau AP^po yBje.5K.6 aHe, Aa čin Mor.ie h caMe 6p30 pa+AHTH, a A pyro m ro h x HeMa ^dobojmio, AA 6 h mKO.na MOTJia pa3BHTH nocao h paABTH jeAHOBpe\ieHO Ha o bh x iiioct ]>ao6 oja (craHOBa), Kaianflo n x ihko -to, h m b . y UIKO.TH je ym iicaiio 15 crajiiinnc y'ienHn,a, a 34 noxab&7e c y Hii<o.Ty HepoAOBHo, a iretKoje k HatnycrH.iie. To iia it iiiTO iiEKOJia neMa aobojmio y ’ieirHu,a y 3poH je Taj uito neMa iroBOJbHHX lipocro pn ja 3a paAHom m y u ocTajie ©Boje H0Tpe6e. rjiaBiBH je n)>eAVWioB, ; ia 6h nrKo.aa MorJia 'iianjvei/ipBami, « CBiaj paA nponiHpiiTH, nomojbne upoy Koje 6h cc \norao cMjecTmk ihto Beku Cpoj y'ieiEHna. A Aa 6h ce uito bhhih 6poj npirnjitao uncojiH, iiorpedno 6h 6hjto, Aa ce y'ieiiHu;e xonopHuiy h to oa 1—5 /I,hh. ahcbiho , npefMa onocoCuocTH, na đn ce Ha Taj 'IHL'ihh yqeii'Hne Ti>yAH.ne, Aa uito npnje « 6 ojbg Trny'ie aanaT. yu|)aBa huauMapoKe uikoac MHiiubeiLa je, Aa 6h 6u.no uyu«iHO) ;ta ce Heuoje yueH»ue c.ii]X)Maiii][or c-Taiiba OMjecTe y Ta.MoiiiibH TajpeTOB KloHBHKtr Kao iruTOMUue, sa «ryqa.j Aa ’u uaAajbe ocTane kohibhkt y Hobom IIa3apy. H anpevpK uiito.’ie omicnhe AOCTa o pa,Ty Ta^ronni.er iio.'iPA^opa Tajpera, o KojeMy je 6h .jio pujeuH neh iipuje. K afta fm onaj iioaoa6 o p npuxiUTiiO ce os6 HJbiiiHje iioc.'ia 3a TajpCT u ua-AA ^u Taj noActo*4>hje, o>A6op noTiiouara.TH o bu rpabaiiH Myc,nuManH y u.eronoM painy, o h a a 6 h u rjiaiBani OApop nocneTHo Behy naciOby onoj iirKO.'iu, Te ne 6 u vKajuio im MaTcpHja.TirHx H3Aa.TaKa 3a ibcii pasTSHTaK, iiito �Bpoj 12. u 13. » r A J P E T« CrpaHa 210. CnncaK yw en n aa T ajp etO B e TimiHMapcKe III koji e y HoBOM-Ila3 ap y Ha na« 10. jyH a 1924. roj. s 2 'o 5 o. CL*0 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. H/vie h npe3HMe PaMH3a LLiKpHjejb Buma X. HyMaHOBHh 3ejHena Paxnfc Hvpnja ToaKOBKa ATHfjia LLlKpHjea. Canna MyxeanHarHh Ma3JIVM3 AjflHHOBHh CaHHja BymaTOBHh 3y(j)Hpa flehaHHH Ajnrna HaaaKOBnh MejpeMa TpaxoBKa 3yđejAa KomKOBau PaMH3a >KaHHeBHh 3yjia /(epBHLUHypoBHh CraHHKa KaaaKOBnfc rojuma poijema 1906 1912 1912 1913 1915 1913 1911 1911 1914 1914 1912 1914 1914 1911 1914,, POflHO MeCTO HoBH~ria3ap — „ — — „ — — „ — — „ — — , — — „ — — „ — — „ — — „ — — „ — — „ — — ‘ Bpanrerpnue Hjvie pOAHTejba (crapaTejba) CTynnjja y ujKoay M3TH 4>H(})a 10. <t>eđp. 1923. m3 th 3yđejaa — „ — OT3U CM3HJI „ XaHHT 21. Maja 1923. „ Pepen 24. — CTptm Parana 27. — „ — OTau IJeBfleT 2. JyHa 1923. ctphu UJafcnp 16. |yjia 1923. OTau AneM 1. Cenr. 1923 ,, A6a3 1. CenT. 1923 „ X hjimo 5. CenT. 1923 „ XajpyanH 7 ; CenT. 1923 — ,, — Mamna — „ — • ,, HvpaauH M3TH CraweHKa 10. JvHa 1924. HanpeaaK y 1UK0JIH Bpao Aođap Bpjio floGap Bpao Aooap flođap Bpjio ao6ap aođap Bpao Aođap c ja 6 Bpjio Ao6ap Bpao Aođap Bpao Aođap Bpao AoCap Aođap oflannaH ripnMeACa 3 'co g — Ž §. s ?» >. 3° s =s ° ^5 * - Z* s U! . ags? - §^,1« to . Gajretov Dom Kako Vara je, gpspodo, poznato Gajret je preuzeo vakufske konvikte pred četiri godine uslijed slobog financijalnog sbujja -Vakufa, te je Vakuf tora zgodom obećao Gajretu izaći na susret i revanžirati mu se na taj način, što će mu svake godine davati veću novčanu subvenciju i što će mu ustupiti jedan ili dva zemljišta u Sarajevu u svrhu izgradnje Gajretovih zgrada. Nakon višekratnih predstavki i urgencija konačno je Vakuf, odnosno Vakufsko-mearifski Sabor riješio pred dvije godine, da se Gajretu ustupi Gekrčinica (park pred Pokrajinskom Upravom) s tim, da Gajret ne smije ni na kakav način otugjiti to zemljište, te da se pri­ likom izgradnje Doma imadu eventualni ostanci pokopanih iz grobova na tom zemljištu premjestiti sa potreb­ nim počitanjem i uz nadzor Ulema-medžlisa na drugo mjesto i na trošak Gajreta Glavni odbor pristao je na postavljene uslove, te je na tražnju Vakufa odmah otposlao položajni nacrt onoga dijela Čekrčince, na kojem bi se imao podići Gajretov Dom, kako bi vakufska uprava obilježeni dio ovog zemljišta izlučila ispod zakupa Pokr. Uprave. Vakufski Saborski’ Odbor je nešto u tom pravcu prošle godine i poduzimao, ali do izlučenja toga zemljišta ispod zakupa nije došlo. U novi Vakufski Sabor izabrani su, kako je poznato, na izgled mlagji i napredniji ljudi, te se je Glavni odbor nadao, da će s novim VakufskimSaborom moći lakše i brže skinuti s dnevnog reda pitanje ustupanje zemljišta za Gajretov Dom. No nažalostu tim nadama i željama Glavni odbor morao se razočarati. Prilikom zasijedanja novog Sabora obrazložili smo nekojim članovima kako stoji stvar sa zemljištem i dokle smo došli u ovome pitanju sa prijašnjim Saborom. S njima smo pregovarali o tomu, da bi ustupio Vakuf Gajretu koje drugo neiskorišćeno zemljište u mjesto Čekrčince, a takvih zemljišta u Sarajevu ima veći broj. Razumije se, da smo i ovom prilikom pristajali na uslove, da se ni to zemljište ne bi smjelo otugjiti. Ti čla­ novi Sabora, s kojima smo konferisali nijesu se žacali od toga da nam konačno izjave, kako Vakufski Sabor neće moći da izagje na susret ^takvoj molbi Gajreta, budući su članovi njegovi partijski opredjeljeni i kao takovi Gajret im nije po ćudi.Kada smo s lime bili na čislu, pregovarali smo da Vakuf opunomoći Glavni odbor Gajreta da ovaj pokuša, da reguliše odnos Vakufa prema Uraru u pogledu zemljišta Čekrčince, kad to Vakuf već ne može. Ti članovi bili su sporazumni s tim, pa smo mi uputili predstavku Vakufskome Saboru, po kojoj je vijećano u tajnoj sjednici od 29. oktobra 1923., kojom je zgodom došlo i do ispada prema Gajretu, gdje su se mogle čuti i nelijepe riječi: »Gajret nije ni muslimansko društvo; on uopšte i ne potpomaže musli­ mane, pa od takova nemaju ni koristi« i t. d. Umjerenija manjina u Saboru nije mogla ili smjela reagirati na takove ispade. Nama je žao da je do ovakovih ispada moglo doći, naročito pod predsjedništvom našeg uvaženog vjerskog poglavice i odličnog prijatelja »Gajreta« gospodina Reis-Ul-Uleme Čauševića, koji nije mogao 'z nama nepoznatih razloga da ovakove stvari spriječi i eventualno dokaže nahuškanim i zavedenim mladićima u Saboru, da su u zabludi i na krivom putu, jer na taj način očito rade protiv interesa islamskog elementa, kojega tobože zastupaju. �Epoj 12. u 13. » rA JP E T « Prpa Ha 211. Na toj tajnoj sjednici Vakufskog Sabora donešen je zaključak, da se Gajretu odgovori kako slijedi: Broj 4572 23. Sarajevo 3./XII. 1923. Upravi »Gajreta« . u o a ra ju v u . a Vaš dopis od 2 8 /X. 1923. broj 3134 saopštavamo Vam, da vakufska uprava radi na tom, da sa Pokr. Upravom raskine pravni odnošaj u pogledu groblja Čekrčince, pa kad se to privede kraju, onda ćemo stupiti u pregovore sa Gajretovim odborom u stvari izgradnje Gajretova Doma na tom groblju.« Ovakovo riješenje Vakufskog Sabora mi ne možemo drugačije protumačiti, nego da sadanji Vakufski Sabor anulira riješenje prošloga Sabora, prema kome se dotično zemljište ustupa Gajretu. Prema tome ne može se ni izdati zatražena punomoć Gajretu. Tim riješenjem Vakufski Sabor očigledno je došao u kontradiciju za zaključkom prošloga Sabora Tako je Vakufski. Sabor odnosno njegov Saborski Odbor pogazio zadatu riječ, da će se Vakuf odužiti Gajretu na taj način, što će mu davati godišnju subvenciju i ustupiti potrebna zemljišta u svrhu izgradnje Gajretova Doma. Pored toga ovakovim odgovorom Vakufski Sabor je dokumentovao, da nema one samostalnosti, koja mu je zagarantovana Statutima vakufskim. A za nas što je najvažnije izgleda da je Vakuf definitivno odbio Gajret u pogledu ustupanja kojeg od mnogih neiskorištenih zemljišta u Sarajevu. Tim faktom i akcija za izgradnju Gajretova Doma primorana je da se obustavi privremeno, dok budu povoljnije prilike i dok na Upravu Vakufa dogju ljudi koji će umjeti da iskoriste neprocjenjivi vakufski imetak i koji će ispravno shvatiti interese muslimanskog elementa. Iz ovoga ste gospodo vidjeli, u kojem se stadiju nalazi akcija za podizanje Gajretova Doma. Naše e mišljenje, da ova akcija ne smije ni u kojem slučaju zaspati i da ona treba da zauzme što šire dimenzije. Njom bi trebali da se zainteresuju ozbiljnije svi pravi prijatelji islamskog elementa u provinciji, pa da oni učine presiju na Vakuf, da se Gajretu oduži. To bi bila njihova najmanja žrtva prema Gajretu, koji školuje i uzdržava o vlastitom trošku stotinama muslimanske omladine i time doprinosi mnogo dobru naroda svog. n€Utfrctova lutrija. U vezi sa akcijom za podizanje Ga:retova Doma moram Vas izvijestiti o Gajretovoj lutriji i njezi­ nom uspjehu. Kako je poznato maja mjeseca prošle godine štampali smo lOO.OCO srećaka po cijeni od 10 Din. po komadu, tako da bi ukupan prihod iznosio milijon dinara, ako bi se rasprodale sve srećke. Da bi se što veći broj rasprodao odbor je odgagjao vučenje tri puta, te je konačno obavljeno 31. decembra 1923. u pri­ sustvu lutrijske komisije, a rezultat je vučenja svojedobno objavljen putem novina. Netto prihod lutrije iznosi Din. 110.131'— Ova svota unijeće se u fond Gajretova Doma, te će ostati netaknuta do početka izgradnje. Kako vidite prihod od lutrije nije postigao onaj uspjeh, kojega je odbor zamišljao pred dvije godine kada je izragjivao plan lutrije. Mdramo primjetiti, da je tomu kriv u nekoliko i sam plan lutrije, jer je bio njime predvigjen premalen broj zgoditaka, prema velikom broju srećaka, a i cijena srećkama odmjerena je visoko. U glavnom mi možemo bili zadovoljni i sa ovakovim uspjehom, jer je on jednak uspjehu Prosvetine čiji je plan bio mnogo zgodniji. A kada se uzme u obzir, da su u Prosveti mnogo povoljnije prilike nego kod nas, i da je organizacija njezina znatno jača od naše, kako u domovini tako i megju iseljenicima u Americi, onda se mi u današnjim prilikama možemo zadovoljiti i s ovim uspjehom. Zaključak. Ovim bi bio završen moj izvještaj o radu Glavnog odbora u minuloj godini 1923/1924., iz kojega ste gospodo skupštinari mogli vidjeti, da je Glavni odbor, pored svih neprilika, s kojima se morao boriti i pored mnogostranog rada i velikih troškova, ispunilo u cijelosti nade, koje su u njeg polagane, jer je dru­ štveni cilj dobrim dijelom postigao, a društvenu imovinu unaprijedio i podigao na zavidnu visinu, kako to možete vidjeti iz blagajničkog izvještaja. Uzevši ovo sve u obzir i sravnivši ukupni napredak društvanih prihoda u ovoj godini kao i pove­ ćanje imovine, prema prihodima u prošlim godinama, ja se nadam, da ćele mi u tom tvrgjenju dati pravo. Zahvaljujući Vara na pažnji, s kojom ovaj izvještaj saslušaste, ja u ime Glavnog odbora apelujem na Vas i Vaš patriotizam, da se odsada svi zajedno što jače i agilnije zauzmemo za ovu našu jedinu kulturnu i prosvetnu zgradu, za naš mili Gajret. Hvala Vam i živili! (Aplauz: Živio!) IIpoA'CjeAiiHK tiHTa cK.ymnTMiiy jih ce npuMa HUBjeuiTaj rajuiiKa o p w rjiajmuor otn,6opa y upomjioj ro /p ira. GKynuiTinia npiHMa h o^oćpaca 'iOBjeuiTaj lUjnHKa h to jc^norJiacHo. Blagajnički izvještaj štampan je u prošlom broju „Gajreta11. �>r A J P B T< Crpa'iia 212. Bpoj 12. h 13. llpe^jtviiHUC JiptviaoH Ha Tpehy iuhk ^ nneiuior peu&: I I 0 b j e il it a j fra a r a j u n « a o e r a h, y O J ia ra jn e u h m o b h h c . . Bjra.rajniTK JIy(|mija IHatfanajiHh nkra OjiarajirM'jion noiBjemraj. <Bnyi,n <5p. l i »rajpera«). H 3B.jeiuTaj pcBHBopn. IlpencjeniiHK no^jejb.vje pnjen (X\iepy ^IpnnH, n o j« «3Bj0iuiTaBa: Poanono! T okom Miinyjie ,nipymTBeHe roflHiie nperJie.na.iiH cmo neKOJinK© n.via Boi)0it»e npyniTBeiimx KH.Hii'a u OJiarajne, Te cmo hx cpaBH>HBa.nn ca liOTBpnaMa aipniMHTaKa h H3naTama. C b^ kh nyT cmo iiauijjn nobeJbe cbhx rjiaiBiix u cn o p em ifa m>H>Hra y hotiijjiom ,peny u n a ce OJiarajna cJia?Ke ca oBiiMa iipiiMimiiMa ii iiB/taipMa. Mo.thm rociio;iy ci;yiimTHHape, n a oBaj H3BjeuiTaj peuiKJopa yowy no 3iian»a. C a p a j e B O , 4. jyna 1924. M. P. fle/inti, b. p. OMep flpHfla, b. p. . A3M3 Capnfc, b. p. 10 jriBHyia. IlBBjttuiraj pGBH3opa «K.yimiTHiia y3H*ta no anaiba, a jipenpjanm nt i m Tora uonjeJbyje onMop on r ^ ‘ • Ham« onMopa on 10 Mrai.vra .a^ rn iH T im ce nacTafibba,' a il^ n cjo n irm c nooirca Tajnmca na iionHece npen cKynuiTHHy npopa.Myn 3a n n y h y /,roniiuy. TajiiHic KjiMiir iiiiTaJtSinflje-flehh PRORAČUN za iduću godinu 1924./1925. Broj P r i m i t a k Dinara 1 2 3 Članarina......................................... Dobrotvori i utemeljači................... Kamate i dividende....................... 50.000 15.000 180.000 5 6 7 8 9 10 11 12 Banka G a jr e t ................................... 150.000 Sarajevska Banka . . .................... Z ab av e ...................... 50.000 200.000 100.000 350X00 Darovi i dobrovoljni prilozi . O bskrbnine............... Hrana u n a r a v i............... Pretplata za l i s t .................... Prihod od šume . . . 745.000 Broj _ i E 2 4 _ _ 2,039.000 Dinara Šegrti preko f t r i j a : ........................ Konvikt Sarajevo............................... •„ mušjei M o s ta r ................... „ muški B ih a ć ........................ 20.000 300.000 180.000 150.000 150.000 60.000 50.000 60.000 50.000 20.000 5 6 7 8 9 10 „ „ T u z la ....................... „ „ Foča ....................... ,, „ Sandžak................... Adap. i nadopuna inventara . . . Stipend ije........................................... P o tp o re ............................................... Plate o s o b l ju ................................... 13 14 15 List ,,Gaj:et“ ................................... Mevludi i v je ro u čitelji................... Otplata z a jm a ................................... 100.000 25.000 500.000 Ukupno . . 2,030.000 - - _ — — _ — \ Ukupno . . I z d a t a k - — - lio n p o n m n # oopao-'ioiKe n o je /p iie craBKe iipopaiiyna u npnK&3yje n a cy npenBHbeim iipnxonn y OKJiamy ca npHxonHMa nojh cy (J)an;TiiMiio yOpaiiH y MWHyjioj r o ;p n n . Ilp n x o n on xpane y nap atili' npacH na <hi ce Morao ynficerepocTpy,iHTH h «3iiaiiiaiH Haj.u&ihe 500.000 n u n a p a a hc caMo 50.000' ^HHapa, noroTOBo uito hc OBoronHmn.a vrceTBa Ohth ccOn.mTa. A ;ia Cm ce to iiocTHrny.no rpeOa 3a to a n u m a pana Kano ca CTpaiK! Pnamior o;j,0opa Taico h ca crpaiie cbhx TiolaiojfliOopa h noBjepeiiHKa. HanaHH cy iipenBHbeiiH Tanjobep npe.via H3nan)n‘Ma y MWiiyjio,j rofluiiH h upeMa 6porjy ljama, Koje he ce OBe ron,Hne npnMimi y koiibhutc , �Epoj 12. h 13. »rA J P E T« CtpaHa 213 yityinim nao h »a njiyhy rc>/i,Tmy 1924./25. H3iioce A™ - 2,030.000.— ITpe.Ma OHHiM HiPCifljBHijCHHM npHxomHMa h pacxoAHwa H3 nanaiuibe naime roroBMiHe neheMo HHiuTa jrrpoimiTH, Te he ona a g ra ra HeTaRnyra. n p eA‘cj<WLHiK inaje pnjen Ap- Jycy<jiy T a n o b h h y, rojm m uni eaMjepiKy TjiaBHOM OA0opy iiito je Tiipomjia a h iipe;ijiipomjia rjiaisma on.yii'mTHiia 3aKJbynHJia Aa ce ro^toinbH H3BjemTaj r a jp e ra 'nMa niTaM* n a ra inpnje cKtynm.THne ara 8 /pira, a to TjiaBim bflOop n e 'H3©pniyje. * _ Tajnmc XaMHm K y k h h a;ijroBapa n a 3aMjepiK.y A pa Tanam iha h Bejin, Aa npe^roBopaira; anilin y CapajBy, Te nwa aobiojbho npHJiHKe, Aa ce ysjepH o pa^y rjiaK nar OAOopa m o r a OBaj oaOHJbiio hhtcpecyje. Y OBano AcOa ornĐopone cy iipocTopnje xcpymTBeHe nao h Ojiarajjnmite RHncre CBanoM npTfjaTe.n»y T ajpera a necaMo Apy TanoBnhy. 36or Tora Huje hh ;injeno Aa AP- Taman nh iaojiaaH n a o©y ■OKyninraHv a Aa me 3Ha pa^; T jitjih-ot o^jOopa y mu Hyjioj iioahhh, thm npnje ihto je AP- TamoBnih Mopajiaro oO©e3air h caM fla paAH 3a FajpeT. H crapam e Apa TaiHOBuha Ha FajperoBHM icatynmTrnraiM,a He Moace ce APi^anlnije TyMa’i n ra Hero jlh Aa noT\aeyje CBtoje peTopH'me cnocoO.iacTH. C rara ApncH aa je c©pxa H>eroBa roĐopa h hcthu,aH>a ota CKyuinuiniHaMa caMo Aa ro©opH. AiP- TaHOBirlh HsjaBJbyje Aa HHje CBpxa m&noBa roBopa caMlo aa roBopH. Oh je xtho Aa itOHCTaiy je OBor nyrra, Aa ce rjiam iH OAOop HHje panirao irpeMa cKynmTH^civKM 3aiiui.yHH,HMa. n.peAcjeAHHiK. OACOBapa Aa hh jeAHa CKynuiT»Ha HHje' 3aiKJbyHHJia, Aa ce H3BjemTajH o paAy Mopajy mraMinara na 8 Aana n prnje cKynmraHe Hero je-aia oR^nimTkHaMa casjleroBaiHio FjiaBHOM oiAfx>py a» npeMa MoiyhHticra urraMina H3©jemraj paminje. A ah TexiiHHHa cTpana HHje HaM AoeBOJtaBajra a& to y,iHHHMo. Aanaio i(3KiynmTHiH:apH HMaAy npeA 'OoOom nrraMiraH. OoarajiDtmKH macjeinTaj, a m6hh je Hapo’mTo Aparo, ^a HMapy orin njianoKH h,3 npoBHiiiAHje, icoj-H cy aouijih na OK.yraHTHHy. /Ip. TaHOBHh poBopn O' TtpiMe kako ce npeMa npomJioroAHiiiH.eM npoipanyHy HHjecy noorarAH yc. njecH, Te 0h c Tora TpeOajio Tpa«H jn HOBe HSBope ApynrrBe,H'Hx 'HpHxctn,a. Hxra a ® npHMjera AanammeM ripopairyny, mino je npeA^n^ena cnora OA A™ . 745.000.— n a cipaiHH npHMHTKa h hito je o sa Hora CBOTa yHemeHa y ApyHiTBeny aK(rHBy. *| UpeinjcjeAnnK /lp. Xa';araOero(BHh nooHja A0iKa3HMa T»pAS>y AP- TanoBHha >Aa JiamcKe roAHiie npeABH^eaiH 'iipHX'0A HHjecy nocTHirny'iln. y n]>opanyiiy 3a HAyhy roAH)Hy npeiABH^ena je CBOTa oa A™ apa 745.000.— Ty heMo mh CBory 3a Hamy myMy, noja' npeAoraBjLa TOJiHOK.y BpnjeiAHOCT, 3aniCTa npHMHTH, na je CTora MopaMio npeABHAjeifH y npopa:,iyHy kao npn MHraiK. HaAajBe, myMa je AaHac n am a HMOBHira h oiCTOije Harna 'CBe AOTJien, AOKrae OyAe Honnahena. A i^aAa ce BcnjiaTH, oiHAa foe ce 0Ha Opnicara H3 AP.Viirroeaie HMCBHDie. IlpeMa TOMe npnroBop A pa TaaiOBHha je HejTrjecran. AepBHHi IlAeBJBaiit Apn®, Aa Ap- TanoKirh 3aMapa ciiynniTHHy ca CTBapnMa (JropMauine eapanu, a to neMa nratairiBor OMHCJia. I Ip e d a n te Aa 'OKynmTHHa hphmh npeAJionceHH irpopa’jjH. 'CiK.yiim.THHa ycBaja jeAHOrAACHO npopanyn sa 1924./25. ixwrHy. ;i n p e ,a ;ji0 3 n T j i a i m o r o n ^ o p a T a j p e i a . v TajniHiK XaMHA KyK!n3i nHTa npeAJiore rjiam io r oA)0opa. ' 1’ • ■ 1. rioMacHu, nnaH TajpeTa. H a CBenaHOj njienapnoj cjeAHHAH TjiasHor OAOopa Fajpera, OAP^ataoj 18. AepeiMOpa 1923., npir, .JiiH'ROM HasjoniTaja, Aa je Iber. Beji. Kpajb ao3bojiho, Aa TipoTeKTopaT otoor A P ^ T c a npeysMe IIpecTOJioHacJi»ei;p.HK Herrap, AonemeH je jeAnorjiacno 3ajKjnynaiK, Aa ce MnnHCTap Bepa Foan. AP- BojmcjiaB JaH.nh HsaiOepe 3a nonatcaior njiana FajpeTa 3a MHore aeroBe 3acJiyre, RojHMa je y Toaty roAraie 3aA.ynmo TajpeT, * a inapo'iHTo mTo je Aao HnlnAHjaAHBy s a nporeKropaT ApyniTBa h 3ajioncHo ce s a ony CTBap CBeopAiio. H a 0CH0By nnana 7. APyiurrBeHHX npaBHJra npeAJiaaceMO rjiaBmoj icitynmTHHH Aa h o n a oBaj 3aioby’rait FjiajBHor OAOopa OAoOpn h HaaOepe rocnoAima M rmncrpa Apa BojHicjraBa Jam nha 3a nonaciror ’iJiana TajpeTa. (OrqynmijHHa jcAnorjracHO ycBaja npeAior rjia sn o r OAOopa h Kjume: JKhbhc MHiHHCTap ApJaibHh.) 2. yKHflan>e npnnoMotiM MjecraMa, noja He paAe. Fa.ji.peT nocaajH npeiflo 20 roipiHa, a maroBa je apraHHsan;Hja nponiHpeHa 3a ođo BpnjeMe Ih y najnajOrmninja Mjocrra y B oohh h XeppeiroBHHH. A hjb Tajpera je noan&T CBHMa, a h ycnjecH cy iberoBH bhahh , na najc k aaMjepinr. 30or Tora TpoOa Aa ce OBaice Behe Mjecrro oAasHBa rajpeTiy paAOM, kojh irnije TencaH, ano ce noKasice bojbu s a thm . A a 0h onaiK.0 Mjacm>, m e nocroje noAOOjOopH h noBjepenHAH Tajpera naKa3HBa,Tio yonjexa y paAy, npeAJianceiMo: �»r A J P E T« C tp a H a 214, Bpoj 12. h 13. ce ne yma3yjy HinćaiKOBe noMohn onim MjecrniMa, (Koja ne pa#e oa TajpoT, Te Aa ce npn iiOAjejb»Bau»y npn/iioMjoihln y cmanoM cjjy>rajy panira npoMa MaTepnjaJinoM yon|jexy noje^nnrax Mjecra. Onaj upe^Juor oiipantzpnaMo Time, m ro je OBaJKn aiomioGop hjih noBjepeaim y arpooM peAy jxy3Rm ^ a ce Gpraie 3a Ajeny ne omor MjecTa, n a 3a cajroaj, Aa ounr n e Bane panyma o tomo, on.ua hh rjiannra o^6\>p Hajte ^gnaca« Aa hm Ihbjbibh y cycper, jep rjia m n i omdop TpoOa Aa ppnmn po Marepnjajimuc cpeAcraBa npeKO CBojnx noAPAGopa n nomjepeanim. XaiKHja TieMa.noBHh apžkh, ah ce He 6 h rpeGaJio cacBlnM npHApn«a®a/ra oipeAJiora, a npeApjc^nnt My o^oB apa, a& he ce boahth p a’ijm a o Towy PAje ce ^ an cn rm o n e Moćne p a /in m p a ^ n cupoM ajnmsa h o MjectrnMa, rAje ce xothmhtiho h opranHaoBano n eh e ma paAH 3a T ajper. (GKyimuTHHa yiCBaja n onaj npeAJior fjiajBHor o;i)6opa c a najzijonypoM npeACjeAmrKa.) lIpe^Ji03H n o ^ o ^ o p a y /JcpsenTK. fnaBHo m ofl6opy fajp eia CapajeBo. yMOjnaBaj.ro Bac, Aa ft&BOMTe npeAJiooRHTH n a rJiaianoj noAnuHinoj CKyimnmtHH cjinjeAehe npeAjiore ofiora noAOAGopa: 1. IlpeAJiajKeiMO, Aa Tajpeij y 6yAyhe nopaAH ©Hine oko cnpeMama ^aaoa y npenapaHAnje, a ne Kano je to AacaAa mumeiro. Onaj npeAJior oGpaa«a/KeM)o THMe, ihto je y mic,. boa. 1923./24. ynmcaiHO y y>mTejncicy niKOJiy y ,HepBeHTH caMo rp o jn u a MycjiHMawa, aok je iii,paBoicjiaBiHHX jj^m cano 13 peAPBUrmc ih 4 jipnnaTHCTa. PaaJior TOMe Gnhe Taj, m io ' je Ilp o c n je ra ' npHiciumjia ©Boje crmnesAHCTe, ycKpaTmBura hm cTMieHjnnje oa Apyce innojie, pp, Tpasice MjecTo y moHBMKTy Mymiice y'rraejncaie niKOJie y ^epneHiM. Kano je paA y HapoAy Moryh, jejzpBO npeno Bajnamuc ymiTeJba, to On TpeOaAo ynyTHTH TjiajBimi Oa Go p , Aa y tom npaBiiy cjnijeAH IlpooBeT/. 0 7 ______ ; \ 2. IIpeA-iajKOMo, Aa rJiaBHa roAMnma GRyniimrHa y Capajemy Aonece 3aKjbynaK, Aa notujdopn Fajpera y MjecnkMa rAlje jiocyoje opeAfte iuioojie u .p^je je Moryhe 'H3ynaBaH>e MOAepnrac 3anaTa, Miory ng B jiacrm m cpeAcraBa'^noinjejnimaTZ oMame n o rn o p e noipeGiiHM n BpiijeAHHM i)au,HMa n m erpraM a yo HaitnaAHO cpoOpeme TjiamKor OAGopa. y i y o spxy Giljio 6a nonpeGno, Aa inoAOAGoite HMaAy nioceOne ^ ohaobc, 4Hjy BHCHHy Hena. OApcAH RiaBHH OA<3op. IIotrpe6y OBantoBor 3anjnymca MonoimiieMO, u n o je neero n y ra nyiKHa xHTHa noMoh opačino n p o io 3HMe 3a (Ha6a®y OAAjejia, xpane, m n n ra u t . a - Ako 5h obo raam ia roAHmma cK ^m T iina iiprncBanuia, ohaa 6h paA noAOAčopa Onb ycjbep, Tora n a rH araijn n AonpuHocuo On i&mie Mopajme n MaTepnjAine KopncTii, jep On Brane yiiaAajio y y n n napoAy. Ilpeaia tomg Tpečajio On TajpeT AOHenjie Aen,eHTpajrH30Bafrn. 3. UpeAiažKeMo, Aa TjiaiBrai ojAčop y 6yAyhe nocB ern jora n e h y n a n a n y oa Aocamame OTBapan>y 3ApaBor sanaTCKor noAMJiaTfta, A ajyhn ©rane cp©Acra©a meopraMa, y KioMe On ce c jiy ia jy Mopao cmaitHTH čpoj cjiHTieiiAHja 3a cpepjme mnoJie, aKo He čhčujio Brane MaTepnjajnnix cpeAcraBa n ero AocaAa. Ha Taj 6m ce iramni Morao o6praryTH nyHo Behn 6poj cnpoM amne (zyeu,e n h3B6Cth Ha nyT, a n am 6n mhjiot, nojn Aanac HeMa n n jeAHor 3ApaBor CTaJienca, c speMeifoM Gap jeAan oiipeMan e a jiotbot h GopGy ejieaienaT 'imao, nojn Gh oHAa y 6yiAyhnocTn nn(J)epoBao MaTepnjaji o a mnoJie Geo Ty^e i JomoKh hjih Gap y3 He3HaTiiy nonoh c Apyre crpame. /^ocamama npanca y AaBainy cxraieHAHja s a cpeAine micojie HHje onopTjnua H3 CTenenor jrcacycTBa, jep je bcjihk aho CTraieHAmcra yoineA Majmx h (HeA0B0JbHnx ormnenAnja h CBor cjiaGor MaTepnjaJinor eram a, Te ycjbeA AyropoHHHx cryAHja tokom raKOJioBama nariym Tao untojie, n a je n a Taj mamin crBopHo je^an ejieMOHaT, nojn nnje oiipoMan hh o a nana© p e a aa ji h n o HapoA KopmcTonocajir nloicajo. EnoHOMOKa oAHocno MaTepnjaJina obmchoct y ’iehe MAaAeoicn K,po3 A yra aduo ro /in u a (8— 12) nnje noroAHa 3a CTBapaane HeoBHaiie, jame m ojioGio!AoyMHe napoAiic raiTejncreiin^ije, m ro bhahmo ho paAa a ^mauuime Harne miTe.mreHiiHje, Koja je Geo jame itnnMe n n o ja n e crojin hh y KaKOBOM ;iymeBnoM KonTajit’iy c mapoAOM. CTpax oa OTraieHAHjy, .crpax oa cjiaGe onjene, ito ja Tanobep iioch ryOHTan CTHiienAmje, noroiaiyjy cJiaGjbomy avapaaviepa, pa^am y HiTpeGepcriBa h cjinjenoM aioiuOpaBamy Tyfy) BOJbe, oaiiocho napal)HBame raiaTa, — iooje ce jame oojehajy, mTo AyJbe r p a jy nayace. T a jp er Heica y 6yAyhe iiocbcth hito Bnme masiame cjioGoahom yarojy pMJiaAHire, Ko.jia h e ohaa h y iiapoAy o u a rn aoctojIiio Gpammra enoj nojiooicaj h ©cvpiTH JiapoA, a n e oa Maice Ghtth isobema. H a lOBojoj cjeAiinun oa 1- jy jia t. r. r.jraBiffl oAGop je o a ig b ^ n io , Aa ce' npeAJiosHCH rjiaionoj CKyimiTHiik yBa5K(iH»e npeAJiora iioa TannoM l. noAOA<3opa y /(ep n eirn t. rjiaiBiin o;ijGop h mponuie roAHine iiI>aKTHKoBao je, m Miiore yneiniiKe, n o jn cy CBpniHJM neropH paope;m cpoA ^e uucojie, n a cy ncejncjm Aa nacTaBe nayue ma Tpr. aicaAOM'njH, y n y h y je y ym rreJbacy uiicoJiy y M ocrapy. ^yjicaiocT je TjiaBiior oAGopa �Spoj 12. h 13. OrpaHa 215. » rA JP E T o to k y 6y/iyhe npaK,THnqyje, Te Aa nope^ Tora n a biobo noAjeJi>yje orHneHAHje Hcioi>yrHBo yieiMni,HMa upenapaii«Hje y flepBenrH h y Moarapy. y morJie;jjy Apyror npe;j,,nora noAOAiOopa y /l.epiieirrn F ji . cyi|6op n e MOSKe npeAJKMKHTii iviaBiioj cKyamiTHiiLH, ;iu H<XfljO,'((>opH Mory na BJiacrHiky cpcAcraBa anoifljejbH'BaTii aipMioMohH, a o TOMe naaoira^uo HaiB]omhyjy rjiam m o^j5op, u to c paajtora Tora, uito 6h miioth n o ^ a|6 o p a , a naporno no Oorarajmc MjecTa, icaMH yTpomiwm ca® HOBau;, <Kojie<ra npMBpHBpHje^e, Ha ccoje Mjjecro. IlpeMa TOMe DrasuH oia,6op ne 6h KMao mt cpepoTaBa ea ysApHeaBaibe bana H3 CHpoMajuiiHln'jHx Mjecra, Koja He Mory mhopo AonpuHHjeTH ea Tajper. HapOAy he yira^;aTH y ohh, aiKo TjiaBUH 0mj6op «npHMH y KOHBHKTe ^jeuy hs Mjecra, w>ja pa^e 3a Fajper u to Himnu Majbe, nero Kau 6h h cum noAOtAGop H3^aBao npUanoMohu. /^anuie, rjiamo je, Aa noAOAfopH pain,e, n a he y TOMe cjiyuajy th hoaoa'GIo'ph CBaKUKo ce kophcthth TajiperoM. H iipnjim e , y Kojnaia ce TajpeT Hajiaen, me Mory aosbojththj ima uiojeAHHk iioaoaćoph 'mme cojmh ihu OBojy pyKy. IH to ce THHe npeftjiora, Aa rjia®HH OAČop nocBehyje jom ©eh nacKiH>y oa AOcaAame yarajaiby merpTOKor noAMJiaTKa, to TjiasHn oa6op HMa Aa caonTm'n TjiaBnoj cKyumiTHiH'H cjrajeAehe: y capajeBCKOM koiilbhikt^ Hajia3H ce oko 60 u n o rnerpTa, m ro bana 3aHaTjmjoKe untojie. y moarapoKOM KairBHiKTy ranaaH ce 14 ^an<a aanaTOKe oKoJie. HoggA Tora y CapajeBy h y MocTapy noAHjejbOHo je AeceiaK CTnneiHAHja bapuMa eairamcKe uiKOJie, koju HHjocy y KOHBMKTHMa. To jHanH, Aa je Tji . OACop y OBoj roAMHH oioTnocviarao 'h H3ApnvaBao oko 90 rnerpra h bana 3amraiHjcKe untojie. OBaj Opoj y cjmjleAehoj boahhk Moate Aa ce hobhch HajBirme Ha 100 bana h iuerpra. IlpeMa TOMe rjiaB ira oA^op 3i AacaAa je nocBehHBao, 3HaTHy naj?KH>y merpuciiOT HOA^-iaTKa,- Te^iy ce y TOMe hbm ome im c Roje orpamo . upeAOanHTH, noroTOBO, ako ce' y3M.e, JW je Berinsica HaBaaa b an a s a uoxaba*H>eM cpeAH>nx iinKooia, KojnMa ce Mopa npeMa MaTepnjaji hhm cpe/ijCTBHMa oBor APyuiTBa naJiasHTn n a cycper. TjiaBim oAOop 3acaAa H,ehe Mohn yKaoMBaTH Bedie HOMOhii merprcKOM n^MJiaTKy, «ero jih cpeAibooiiKojmHMa. Mh y Bocam u XepAero©iHHH hmumo h Apynix ApyiniTaBa, BetoHOM JBoKaJiHHx, Koja nornoMaaay merpTCKH noAMJiaAaK. JeAiio OA iiajja«nix tokobhx npyn rrap t jecT »XypnjjeT« saHaTJmjoKo yApyuteabe y CapajeBy. M ojehmo rJiaBiiy'oKyiniHTHiiy, Aa obo o6pa3JK»Ke!H.e TjiaBnor oAoopa HBBOJik y3CTH ao otnaiba. ildKyiuiHiTHiHa y3HMa ao GHaiba o6pa3Ji0iKeae I’jiaBHor OAOopa). II(ie;i,ji03ii 1'ajpeTOBa no^OflCopa y raii,i;y. CnaBHOj rnaBHoj CKyruuTMHM rnaBHor Oflfiopa Tajpeia CapajeBo. Jl'poniJie cy ABHje riaB iie c ^ jr a m r a e , a Aanac je Tpeha, Aa ce ynyhyje TjiaiBaioM OA6opy TajpeTa y CapajeBy iipeAJior c mojuOom, Aa ce y GnopaayMy c a UpocBjeTOM oc«yje 3ajeAHHTiar kohbhikt y FauKy. ICaflio cy MycjmManca\a cejra yAaJbeHa oa rpa^a 5, 10, n a h 20 m roM erapa a iuwco je raramca iuthMa ©pjFo OHiTjia, a 3HMe TeniKe, H6Moryhe je oKommM ceakna, a napo’iHTo cycj^zpnM cpesoBrnia peAOBHo uoxabaTH rHMHUBHjy y ranicy. Ha ociioBy Tora yMOJbaBa ce rjiaBHa 0KymnTHHa, Aa ycBojw OBy ,peoojiyAHjy raranKor noAOA' Oopa h ctobh A y ^ io cr FjiaBHOM OA(x>py, Aa y onopa3yMy c HpocBeiroM AOftH'jeJiH HaM 10.000 A ® 1- tttao noMoh 3a ociiHBaibe sajeAmriKor KoarornTa y rauicy. ji'CajnrMo, Aa ce o©aj npcA^or u n je ycBojHo n a nponiJioj rJiaBiioj cKynniTHHH. npeAcjeAHHiK: TajiiniK: KanHHHti b . p. flypaKOBHti b. p. npeMa ropibCM npeAJK>ry noAOA^pa y rau;Ky rjiaiaim oiAOop n a CBojoj cjeAHHHH oa 1- jyjra t. r. pHjeiirao je, ;iu u on npeAAOHtH oa CBoje crpaine rjiaenoj cacyHuiTHHH, Aa ce noAOiA0opy y raipcy oAdOpn jen(miq>aTHa noMoh oa /b® - 10.000— y CBpxy orĐopoma 3ajeAHk’iicor KoimmtTa ca npocBeaoM y r a ip iy . y raTa'iKoj um noj rHMiiaoHjH najiasn ce Aecerraat FajperroBHx CTHineHAHcra, Te Om e a cjiyHaj orBopeiba oroora KoiiMiKTa oTiiajie ao ca^a oAOOpaBane CTMieimje ea jmeHMKe raTamce rHMiraaHje. < lloAOAOop MMa ce 0pm iyik 3a Hcxpany imroMaii,a, Te he ce cnopoeyMiiLo oa noAOACopoM IIp(o^ cbcto HOAy30TH JKHWby aKipijy 3a caKyinJbaibe JicHBtonte iiaMHpHHna. IIopeA Tora jeAair Cpoj imTOMapa AOUpHiiocHhe h oiK5itp6Hnme Ohjio y H0Biiy (3kjio y HapaBH, Te he ce n a TaicaB iramcu 'KoamratT MohA h ba p JKaBOTH. 'H oUITO he KOHBHKT OHTH 3ajeAHHHltH, TO ce OH 'HMU 3BaTH TajpeTOB H npOtOBeTHIH KOirBKKfT y ran ity . MjocCTHH o6i«myim obhx KOHBHicaTa HMUAy ce c-iuth rjiaoiroM OA<5opy Ha OAOđpeabe h ncnirrajbe. (<.’ijoyntu iTtuiiiu, yoBaja npeAJior nomaiOopa y Faiu,Ky Hanon oOjauiibema Tajnima h liptAcjeAmcKa). �»TA J P E T, OrpaHfc 216. E p o j 12. h 13. Ilpe/tnor no^o^<5opa TajpcTa y IIojiiopiinn. On oivor nononGopa TjiaBrni o,oj6op npHMHo je nonnc npen rJiaBiiy CK|yniinlHny cjmjemeher ca^pjicaja: »noTiirecaTH y im nx) ce oGpahaMo rjianuloiM on6opy 3 a cjmjlenehe: Kao mro cmo paiinje oGaBiijecrajiH, oBiaje nocTOjn TajpeTOB non<vj6op. H momo npH.nH'iaH Gpoj •iJianloBa, a cbokhim nanoM h»hxoib ce Gpoj noBehaBa, toko, /ja he 3a KparKo spnjoMe npyiuTBo oacynnTH y cRoje pe^oBe CBe Mycj]lHMane iuu5 h ocTajie irpHijaTejbe upaoBjeTJior u icyjiTypnor pana. Beh cmo Baai jaBHjrn, na je Hama jicejba. na y oaoMe MjecTy Kao y u,eHTpy one oGikicth ;ipymtbo OTBiopH kohbjfkt, Kojer heMo CBHM cpemoTBHMa noThomaraxH. BynyhH je Bama ncejba, na 3»aTe ’iHMe Bac MOJKeMo utoTiioMohH y ooHHBatty KonuincTa, to eno naiBonnMo CBe mTo hum crojn na pacriojiojKoiby: * 1. BaKy<pOKa yaipa®a yicTyina naM 3rpany, amo h oCrrajie npocTopmje ea icohbhkt, 3rpana je Bpao no^eciHa h MOflepHO carpaljena. 2. Ako ce mpHCTyaiH oiBapaiby K O H BH K ra npafjaHCTBo he nonioMohu ry aKii,Hjy h y naMjeniTajjy. 3. OB^auiH>e (MjecHO mjtojihmojkskiO npyiiiiTBo »Hanpenaic« yorynH he r& jp e iy CBojy ymTetny y H3HOcy oko 12.000 ^ hh . roroBor Horama, a tojehko p a liyHaMio ^ja he Ghth »iJianapiiMe h ^)oGpob (ximi!h« npn- 4. IIoy3flaiBaiMo c e k y OKOJUHa MycjiHM4n cica Mjecra, m h e Hac y mhotomc noTnoMahn, ca\io Ha Ty noMoh He cMHjeMo pa^jm a-ra n p n je, »ero 'c c 4ipHCTyini p an y oko OTBapaauba KOiiBHKTa, jep je nam cBiijer uMHiaro nenoBjepjbHB, ajm Ka# BHnfc CTBapan pan, tar^a He jicajm im Tpyna hh jKpraBa. KaBaJbepuiTHHa je oBflje pa3BHjeHa, caMo jie rpcGa obhm nyTeM nyTeM naaoBaTn. Obo cy cpc^CTBa, K lojH M acana pacnoJia/Ke.MO. He mhcjuimo BaM lnmiTa oCehaBara, urno iitoje CTBapHo. A th ca curypHomhy Sio3KeMo TBpizprrH, n a he OBa noocpajiuia Mohu iioniioMaraTH TajpeT c a najMaibe 50.000 ^ hh. ro^nmme y totobom HOBiiy, ochm npyiBHx npnuioMohu, icoje he napon iipyvu!MTH Tajpeiy. M y a Maxcyc cfeJlaii! npe^jdapHK: TajiiHK: OMep BpaHHh b . p. c MyxapeM /leKMh b . p. rjiaBjm o^Gop npe^jjiaace rrraBTioj ^a ra on^HtoMohn, ;;a npeMa MoryliniocTn,Ma HaCTOj’j t II OBaj KOOI'BHKT OTBOpHTH. (O KyiIl jiioM omiGoi>y oApHjomene pyKe y iiorjie;ijy ochiiBama KOHBHKTa y IIo^ opniyi). Upcji,Ji03n n o ^ d o p a Tajpeia y 3arpe0y. HpemjiaJKeMo rjiajBiioj CKyniiiTHH,H cjmjemohe npe/^iore: 1. T ajper Tpeda ^ a nopa^H ira oomcBaibv hHJUfMapcidnx imcoJia y B ochh, nap o ’nrpo ircro'CHoj, jep cy one iiiKoae ocuoBaHe y CaHi,iaiKy noKasaae BpJio ^aGpe pe3yjiiaTe. y thm Gh ce micoJiaMa Mor.ne ynioMytcJiHManeite Hteae h GHJie 6h Taoco cmameHe eiconjioaTaipije iipoBHinii1HjoK,MX noicje^jiiHica. 2. Kaico cy j^nrrejrin] je/^Hmi, Koju cy y ycKOM KOirraflCTy c Hapo^oM, to TajipeT TpeGa nopa^H, ancojiBeHTH hhhodc Tpr. nncoJia y iu m iy ce y npenapaiiMHje, Kano <5h ce Gpoj yHHTeJba hobhcho , a H^eja Tajpeia yKopnj ohhjia y Macama. 3. 3 a TajpeTOBe npe(j>eKTe TpeGa GnpaTH Jbxqe_, Koju he Ghth y CTamy ^ a Bajcmrrajy noBjepeny hm A jeuj h ^ a cbhm BpjiHHaMa npeAibane a n e icaJo m ro cmo ^ovKHBjejiH y irpoBHimHjH (y Bnxahy) Aa upe<|)eiKT npemH»aHH y HHjani'ieBaiby. Ilp n jiaibicicoM aipe,nJiory ;ta cBaivn rajjieTOB iiHTOMau, Mojia 6 m k opIrajiH^oBaii y |KOJiy TpecBefne MJianer/ia^ airpe^Jjfea^ij Mopa Gh th Taj, kojh h e a a r a cBojuM iipHMjepoM jthjen AcacaB h y CBojoj aaiCTHHeHUHjH. cjihth IIp/i)cjemHfaK; KypTB. p. V \ , sj TajHHK: Myna6ehMpoBnti b. p. Ha 1. npeAJior ropaber noinjomGopa TjiaBim O^Gop HMa caoimiTHTH cjmjemehe: 3amcTa Gh Chjie jm je n a Kopnor o n rajpeTOBHx h n jihm apcitHx HiKOJia. fflpeaco iiiHix yn<xermiiio Gh ce wycjiHMaincKo JKeiicKHibe, a nap o ’iHTo MyeiiHMaarcKa 3a^iyanTena ^jema, Te Gh n a Taj iia'inii H3ym uH jenaH KopncTaii Banaa, kojk je 3 a mencKrabe Hapo’iirro iipnnuianair. H o ocMHBarrH one Hiicojie, a He HMaTH qiioooGhhx ^iHTftJbnpa 3a HjHx , He Gh HMajio HHKajKBe CBpxe. CacBHM je APYrH cjiy>iaj y H obom llayapy. T hmo je no3narra jHHTeJbHna <I>aTHMe x. T iaK aiH ca-^paiooiinh, Koja je paaraje GHJia y t/HTOJbH:ua A P ^ ^ n e hiuiHMapcKe mjKoJie y OjeHHU,H. Ona je BjcmTa H3pai)HBaii»y cbhx BjKrra hHJiHMa, na h 0'Hhx naj* �Bpoj 12. h 13 •TA J P E T « OrpaHa 217. 0KyiroigeiflnjHx. ,HpyrHx KBajni<j)hkobaiihx y<nrreji>ima ga oBaj. nocao mh »euaMO. HnnuwjaTHiBy y nojeAHii.HM MjocmfMa 3a c jiy iia j «B6HTyajiHor ocanreaita obkx untoJia ipeOa-Aa npey3My arHJHHHjn JbyiAH. V kojihko (m ce HaauJio TaJKOBinc A>yAH k y kojthko 6h 6hjio onoco6irax ymrrejbH3],a, T jiauini oa£*>P npyacHO 6h noMoh - aa o'CHHuaiLe TaKOBHx nntojia. y norJW pa y AepRGHTH. APyrc>r Tip^njiora (5hjio je ro'Bopa pamije, npHJiHicoM paonpaBJbaiH>a npe^Jiora noiAOAfo- y norJieAy Tpeher npeAnora F ji. oaOop m ia a a OATonopto, Aa oy caAaH»H FajpeTOBH irpecfieKTH y anaKfcM noivr(yiiy y3opn.H, Te je c H>mia rjiaism i op)(V>py CBeMy oaiAOBOJban. IIIto ce i m e ajiygHje na 6 kbmer rrpo(|>oK.Ta y B nxahy rjiarani Oa Oop je 6ho c ltnM e ao ©Be iroiAHHe 3aAOBOJi>aH, a hhm je bhaho aa oh ne cJ^/iin AoTipMB npmtjepoM irpeMa OMjiaAHiHH, rjiajBim oa<x>p ©Mjemio ra je. Jljo obc romiriie TjiaB iiH OAlOop je 6 ho, kajko peKocMo, ca thm npe<})eKTOM 3aA0B©ji>aH h no T«My, uito je nuoneKTop ApynrrBeHHx KairoimaTa nrperA6AajyK'H npouuiura rpujnMa ApyniTBeJHe ROHBHKTe, craaKH nyT pe^epncao rjiaBHOM oiA<5opy, Aa je (jHBiim npe^eicr 6ho y OBeMy yBopan. CacBHM ce pa3yMMje Aa he rjiaBHH OAjčop h y 6yAyhe na3in k na paA npe(|)eitaTa Kao BacrncraAa nonjepeHe m i MJiaAeatH. ; ! i1 '! CKyrrniTBHa ycBajla jeAjnorjiacnio o6pa3JKWKeH>e TAaiBHbT oAOopa tioboiaom npeAJiora noAOiflOopa y 3arpe6y. IIpejragH ce Ha 3tmp>y tamkijt apbbhot peflft: *• * ~ ‘! : *1 EBeHTyajiH,je. Pnjen AoOHBa r. Mjerama Onaxcr, rojfil npe/vi^Hce, Aa r.uaBira cK.ymmkna ngpagn 3anHcmrrK.H iioxBa.ny rjiaBiioM otA,6opy Tajpera 3a itenoB no/KprBOBHH h HeyMopvcii paA oko yHampHjeI)eH>a Tajpera. (ITpmia ce jcAHlarJrajcHo). npenjcj'eiAH'HK ;7Ip. XacaiH6TeBonh BaxnaA>yje ce HonpeA rjiaBnor oiA^opa Ha Hgpa'vKemoj 3axBajm, HCTH'ryiiH Aa je OA)6apy 6a.n& a a^ ichoot Aa pajim Ha 6ojtiHTKy k yjianpeI)eH>y obot Harner Mesmnera. HaAAJbe npeAcjeAHMK p p . XacaH<>epoBHl\ HOTH’ie oKyninTHHH, aa o»a ocHyTKa TajpeTa y paAy 3a ono ap^ uitbo wcTirjy c e TpH c^HjeTAa KapaKTepa. IIupRa AAa Ta cBnjeraa KapaKTepa je cy paxMCfTAHje OcMan 'BHK.Hh h Abao OyM^y.Ti, oa KojHx je npnir HeyMopwo ■paiAeh'H Ha KyjrrypHOM a npocBjeTHOM noAH3aH»y Myc.nmiaHa onfaimo h noA^eraio. JXpyrn je Abao Oy\n6yA, Kojn je pa ah cBora paAa y TajpeTy- HenpnjaT€Ji>CKwM HAacrPHMa ynao y oaa, Te je tto' iotkioM cBjernoKor paTa nocjiar y apa^oKe Ka3aMTe iAa TaMo Hahe OMpT. ■ TTocjtfirje CMprn one ABojime BpnjeAHinc pajHiina. a naKon o&TOdo^aiba, npHjaBiio ce Ham aanauiH>H ApyniTB6HH TajHHK, T. XaMHA KyKHh, Ao6poBOJbHo Aa HaoTaBH H>HX0B paiA- r.iraBHH oa6op TajpeTa ra je npniMHOaa ApynrrBeHor TajHiiKa, Te ce 3a obo BpnjeMe ca« irocceTH 3a paA 3a rajper He atajiehn h4i TpyAa hm CBora 3ApaBA>a. PaiAHTH y obokobom ApyuiTBy KouiTa mhoto 3ApaBA>a, na crora MopaMo m caMjrBa'Mio OBaKOBe Ji»yiAe, jep je BpAb TenrKO flaihn H>eMy 3a-MjeHHKa. CMaTpa 3a ajhchoct Kao HpeAcjeAHHK ApmTBa, Aa to H3nece npeA cKyirmTHiHy, ace^eK« aa HaM ra Bor canyBa. Ciora OBOMe (j>opyMy npeAAaace, Aa aAođpn ofenpoM Ha H>eax)By jeAMy iH63TOAy (J)aMHjnrjapH.y, aa My ce AaAHe je^Ha HOBMana narpaAa, KaKlo 6a obv ({)aMH.irajapKy HeeroAy Morao camapam, Roja đn ra nirypno noMe.ua y meronoM tcutkom h neiyMOpHOM paAy 3a nam TajpeT. ITpeiiymTa ckjtmuth'Hh, Aa ona caMa to pirjemir. 3ejHH.u ByKOTHh npo^uacKe 25.000 ,Hhh., aa My ce 1101’ije.uH Kao narpaAa 3a meroB neyMop(mi nertoroiAHiinbH paA y rajpery. OKyimmnHa npmia npeAJiOT jeAHorjiacaio. . IIoBjepeiHHK TajpeTa 'hb Mocrapa Chiep etj). yirjbeH npeAiaHce, Aa ApyuiTBo ocnrypa Tajnima Kiom Kojer ocHrypaBajyher 3aBPAa, nomro neMa neiranje. OcnrypaH>e npenynrra 0Kiyummnia FuaBHOM OA5opy, Aa ra on H3BpniH Kano naJ)e oa cxoaho. ripeAojeAHHK My OAironapa Aa je T ajn im ocnrypaur 3a 20 roAHna na 50.000 /tmi. Tajirmc XaMMA Kyicnh, o’ikro raHyr obhm TrpraHmeM, aaxBajByje ce oKyiniiithiich a oOehaje, ';ta he My orno oi;yrmmnrcKo npMBHan^ a&th jom Brane no;iicTpeKa n oHare Aa pajm na Ky.urypiH!oiMh irpooBjerkpi»viH':>aiH»y Myc.TirMainicKor eufeMearra. Hanoii rora npeAcjetAHlnK. noAjejixyje pnjen inoBjepeimK.y MyxapeMy TpaMum, Koju y cbom roBopv npcAAame Aa ce nocneni mro Beha na?ic.n>a Haiuioj ceocatoj Ajenn, hito OKynimTHiHa h uipirMa. .HpBHin IlJieBJbaK npeAiajKe Aa y HHTepecy HAeje TajpeTa icao n y H»eroBOM MaTepnjajmoM mrrepecy oa RpcMena mo npeMrora o(ni,ua3c n.uaHOBii Rua-Biror om<5opa noje^Hna Mjeicrra y nporinMHHjH. To 6a Tpofcuno uito npnje iio^oeTir, napUtuifro caAa oito acerBe, Kano 0h ce yi;ynnAo mro Binne 5khbotiihx HaAuipHHHa 3a Tajper. �Bpoj 12. h 13. »rA JP ET« OrpaHa 218. TajflUK Kyiwh omroBapa je F jhlbhh o^6op obo nvnube Beh nperpecaio m taje^TaH njiaJa CTBopHO »a caKryiiubalH.e umiipiiHna. rjia®mt to«ziKx>p lie ygp«ojbHTH irpe;yiory iipe/^BOpHHKa. IToiuto ce nnKo Brane imrje jatBiio 3a p n je i, iip e ^ jm ira K ^ p . Xacaic6m>Biih o6jaBJbyje, ;ja omo iKuu pa;i 3a ^ an a c aa/Bpaitonr. Mojih npHoyTiie « a omr, Kto-jn c y h flocatfta no^yriu'pajiH lianpemaic nauior eaeMeHTa « irac cmrx, ^ a to h y đyayiie ™He, tc jim ce 3a to najcpina’iiiHje 3axim jbyje h Kjm>ie: M xbhjih! 1 11 ' ‘ I! Oi^iruj'rtHtfra <5ypHO on’noBapa ca: JKjtbho! ITpe,TicjeAHHiK: flp. XacaH6eroBMh Bopjr<fmiicaTop(H: TajHrao XaMMfl KyKMh Mrmjac Pecyn6eroBnfc PaoiMfl Jlojo. ssm s m s m s m s i& s m ^ s m s m s m IZ UREDNIŠTVA. — U ovom broju donosimo iz­ vješća sa Gajretove glavne skupštine dostavljajući drugi materijal. Izvještaj blagajnički štampan je u prošlom 11. broju »Gajreta«. Slijedeći broj našega lista izaći će 16. augusta sa redovitim gradivom. Ovom prilikom molimo saradnike i prijatelje, da se sjete saradnjom »Gajreta«, kako bi obuh­ vatio u svome okviru čitav naš život i sve probleme današnjeg kulturnog i ekonomskog razvitka. Uredništvo će i u buduće nastojati <fa bude list pristupačan svim krugovima i da bude na doličnoj visini prei koje nosi. 4. K o n v i k t T u z l a : ukupno 50 pitom aca; toga 30 besplatno, a 20 s opskrbom. od 5. K o n v i k t B i h a ć : ukupno 50 pitomaca; od toga 35 besplatno i 15 s opskrbom. 6. K o n v i k t F o č a : ukupno 20 pitomaca, od toga 12 besplatno i 8 s opskrbom. 7. K o n v i k t u S a n d ž a k u : brojd pitomaca. prema najavljenom Sv ak i pitomac jtoji se primi u konvikt, a plaća op- ninu mora donijeti sa sobom slijedeće stvari: > I ipC-fJ • SKrt)nir NATJEČAJ Za primanje pitomaca u G ajretove ki ivik,e i podejljivan.Ee stipendija: U školskoj godini 1924./25. primaće Glavni odbor Gajreta slijedeći broj pitomaca-ica u svoje konvikte i to : t' K o n v i k a S a r a j e v o : 93 pitom aca; od toga i 42 šegrta (koji su već u konviktima) i 51 učenik sred­ njih škola. Besplatnih mjesta ima 54, a 39 uz opskrbninu od Din. 150.— do Din. 700— mjesečno. 2. K o n v i k t M o s t a r (m uški): ukupno 60 pito­ maca; od toga 35 besplatno, a s opskrbnmom 25 od Din. 150 do Din. 700— mjesečno. LUiaMnapnja 3. K o n v i k t M o s t a r (ženski): ukupno 50 pitom ica; od toga 35 besplatnih i 15 opskrbom. »BocaHcna rioujTa«, CapojeBO. 2 čaršafa duga 2 m, a široka 1.20 m ; 3 košulje i ;aće, 2 para cipela, 4 para čarapa. B ez gornjih stvari uprave konvikta neće primiti ni jednog gjaka u konvikt. Molbe treba slati preko mjesnih pododbora odnosno povjerenika i t o n a j > d a l j e d o 5. a v g u s t a t e k u ć e g o d in e . Nakon ovog roka neće se uvažavati nikakove molbe. Molbama treba priklopiti slijedeće dokumente: škol­ sku (zadnju) svjedodžbu; svjedodžbu siromaštva,, liječ­ ničku svjedodžbu i uvjerenje poreskog ureda o visini plaćanja poreza. UPRAVA »GAIRETA«. ĐnacHHK ApywTB0 »ra jp e T «. OflroBopHM ypepHMK A. X. BjeneBai;. �I ��gj P 1 r i u r e d n a B a i i k a d . d . I bbh eh ii u Sarajepu bbbbbbbbb | .. —........... -.............. | Brzojavi: Pribanha D io n ič k a g la v n ic a 10 m ilijo n a Telefon broj 694 js g @ j| g] l» Bani se snim bankarskim, frgonaćkim i industrijskim poslonlma Daje kredite zemljoradnicima i njihonim zadrugama Prima uloške uz orio ponoljan kamafnlak Dale zajmone na tekući raćun i uz hipoteku Posreduje u snima trgonaćktm poslanima Gskontuje 1 reeskontuje m(enice Kupuje i prodaje snakonrsne nrijednosne p o''" CpncnallBtrrpojiHallph^#. m ^ n M O H H H a p c H o A P V tu T B g ^ f S S i i i S ^ ^ fHHJiHjajiB: 6a y JIyHa, flepBBHTa, 3B D n ^ mQCTap’ HanJbHHa JfnjiatiEHa rjiaaHHua flHH 16.000.000-— ^ PB3EPBHH (jlOHR flHH 5,000.000'— yi;a)iat.yje r ip rf t* „ ! najuoBO.’Mni.je yjiore Ha niTe,nit>y Ha yJioa;: HO KH,HiKHHO H HO TeByteH panyHy o C a n je u iT e tta !...... BpaolaBHa anpeca: „CP6 *H K » " . Bpuin ntHJiaTC H unnjiaxe Ha CBHsra ronahHH h CTpannM hhjapana, a na saxTjeB ja je o CBeny HiiCMCHa �C p n c K a r ip o M e T H (fle O H M M a p C K O a B a s -m a A P V U IT B O ) UeHTpana CapajeBO tmIhiis Ounujana rpyw OfiaBjba CBe 6aHKapcKe nocaOBe HajKyjiaHTHnje. - Bpinn KynOBHHy «eBn3a no HHeBHOM Kypcy. - ripraa ynore na inTenH>y u yKaMakyje no noro«6n. 0 6 yhapcK H moahh 0 Papirnica 0 c a jiO H Kl. JbyB0 BMTi na TexHHBO-o6pTHiiHKO.M ,uy3ejy y EyiMMneuiTH HcnHTaHH '«CKH MajcTOp a anconBeHi OesKe CTpyaae uiKOJie H a m d ija ' '■ • "(IJE B O - S a r a K o p č ić j e v o Strosmajeroio ul. - Tel. 619 «p.| 8 H 3pa$yje CBe a p c T e ayKcyaH i«t^ j . OojaMa h HajejieraHTHHjoj ^ a s o ^ . '^ P o p r o n e jc K e y cbhm (im neae a a C o * \H«neae kAAAAAAfJBj CneuHjajiHO uijnviCKe _uh ore). preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala Ibrahim Šabanagići sinovi Sarajevo, Kundurdžiluk 2 7 Trgovina manufakturnom _ erUfban telet0n 481 <radn’a) robom i skladište gajtana Interurban telefon 767 (stan) T , | l, t * " , ., l , > , „ T* , , , > " ” Ty , n T T * , , , , ” " TTT7TTTTTTTTTTTTTTTTFTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTT Ik lfT T U m m T T rrT T T T T T T l ± A A A » * 4 a a AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAB � https://kolekcije.nub.ba/files/original/4cbf980630abca97f9b9541af2a03c12.pdf 7f182c1352f71452e321ee47077f8b86 PDF Text Text riouiTapHHa njiaheHa y totobom. JIHCT TAJPETA flPyilJTBA 3A KVJlTyPHO M EKOHOMCKO flOflM3AH>E JVUTJIHMAHA H3Jia3H 1. u 16. y Mjeceuy. ToAHHa Vili. Bpoj 14. C ap a jeB O , 16. a B r y c i a 1924. — C A ^P JK A J : Jycyi|i-3Hja CManaaruh: KyxTyp«o ciatfce Myc/iHMaHa y Jy«Ho] C p 6h] h. BejcHA TiypHHh: JKbhckm bb3. A. Xh3i|)u EjeaeBau: Tpare^Mja Ayuia. ATa Hephec : Hs ,,Hobnx min1>a‘\t JOBaH naaaBecTpa:MycnHMaHH y Apa^CKo] tbp^ bbh (JeAHO ceiaite) Jean Bouvier : Picotin CbbJbtm sa weHHA6y, itCTomia npnia. CyaejMaH Mypcea: EnnrpaMH. A. X h(})3h Bjenesau: CaČHNa CapnaH. m Xap6MCKe njecMe (Cađpao ; <J>. X. B.) m d 0E/bTOH: f \ UnjeHa roa. 80 fl. riojeAUHii 6poj A.IX. "Eami AOČHBajv jihct y noaa uiijene koa TaaBHor OA6opa Ha« koa ynpaBa T 1 Apcen BeHuenHAec: Msa A"njOMaTCKHx nysH CMpTHa Ka3Ha h Kano yMMpy ocy1jeHHUH. KibHre h CTa6*a. TAJPETOB r/lACHHK: Hobm AOčpoTBopM Tajpeia y CapaJeBy. Hobh yTBMBJbas Tajpeia y rnanoMy. Hobm Ao6poieop Tajpeia y Boe. Ay^M|4M* TaJpeTOB T6*epHH y Tauny. TaJpeTos ie«epim h s KncejbaHy. TaJpeTOB AMrap«nanMp. Ao6pOBO*HH npMBOSH M3 Je36pa. Ao6poBOJt>HM npHJOSM canyn/beHM y HanibMHM. flo6poBo*HM npHJOSH y K»yiy. rioAOAĆop Tajpeia y *BBHy. riOAOAfiop Tajpeia y BMxatiy. riOKBOH Tajpeiy. ypeAHUK: A. X m4>3 h Bjentsai). fajpeTOBHX KOHBHKTa. — �lEEESBBBBBBBBBEBESBBBEBBEBBBBBBEEBBEBBBBBBig B B B B B E B B E B B B B BAliRfi BiURETD. Q. u Sarajevu — Filijala: Višegrad Telefon brol 649 i 689 fihcijshi hapital Din 10,000.000 - Rezervni fond Din 1,400.000 Banka se bavi svima bankovnim poslovima, te je ovlaštena za trgo­ vanje valutama i devizama. Zavod je pupilarno siguran, a angažovan je kod industrije drveta „Varda” d. d. Višegrad i kod trgovačkog d. d. „Merkantilia” u Sarajevu. Od čiste dobiti ustupa 10°|o društvu „Gajret”. ia Bosnu i Hercegovinu d. d. u Sarajevu Dionička glavnica Din 6,250.000 Pričuve Din 900.000 Podružnice: B. Brod, B. Novi i Travnik - Pupilarno siguran zavod Uloške na štednju prima bez ikakvog otkaza uz 6% netto na godinu, a sa otkazom iznad 6% i to prema visini uloška i otkaznom roku. — Na uloške iz provincije šalje pologovne listove po­ štanske štedionice tako, da uložitelj kako kod slanja tako i kod primanja nema nikakvih troškova Safe*Deposit u od provale sigurne blagajne prima ostave na čuvanje a iznajmljuje i pojedine pretince od kojih pologovnik dobije ključ. — Bavi se svima u bankovnu struku spadajućim poslo­ vima. — Izdaje uvjerenja za izvoz robe te trguje devizama gj �JIHCT TAJPETA HPyillTBA 3A KSMIT/PHO H EKOHOMCKO nOflH3Att>E MyCJIHMAHA H3Jia3n 1. h 16. y Mjeceuy. UnjeHa roa- 80 A- nojeanmi Opoj 4 ATsaun aoCiiuajv jiiict y rrona pnjeHa ToAHHa VIII. Koa r.iaBHOT Oa6opa II/I.I Koa ynpaue — rajpeTOBIIX KOHBHKTa. — Bpoj 14. Jycy<ll-.jHja CMaii.iarnh : K y jrr y p H O ’Jaro i>hm nniov c t a h 0 >e M y c .iw - occthjih hh HHMiMie 4 : 1 mi im- Mai” ” m 'm y °"oi Mq>” M AH A y jy J E H J CPBHJM 0(KrH]K)LM»'Ha TO IKUCltoJlaiKJT 01I.H Oa M4IOPO nehim Kanco je JioanaTO Jy?ionoM GpGHjoM hjih MaiteAO- *J{.'iacTH'fHiM KaiiHiunoM cayija nero .-im imami Tproimn. 11ujom Hao-HBajy ce cbh nipe^ejiH Ba.'iiKauitoicora I]pTy^ aico AaKJrcii TproBa'iice lipH.THicc y obhm icpaccTiiBa, KOjH cy nocjie 1913. row. npHcajeAHi)*uni jeliHiMa jmry Capi Taic-o lieiioivojune. Mopa ce. nipiiMoIvpajberinHH CpCnjn oa TepirrpjjHje OoMaiuiHjiaKe u,a- THfn, ;i,a M^tc.nnMa-HB imcy. im hbjisuotui BaiCTyiiiJbeiiH pemnffie. iipanopu,Hjoiia.riro y onoj rpanm nptfnpeAe, a ldocunco Taiio ippmnaiAa ouaoib BHjntjor, icocođokh, Maiiia- ce h Gane TjtfoiHi.Ho.NfNpo je noćne lipMMHTHHiio 11 JtOBlMHMO. CmpoKH, Te a ©o oojiiy.HGK.or n CkaflapeKor BHJiajera. TproiBHmy y CBojMM pyi;uiMa ApvKe Umiruapu u ^amac je 011a mana Teplnropifja pajviiejbona y MiHHHCTpaTHimiOM H IIOJIHTIHEKOM- lrOTJiejJV H a MCTHpH Fpu'H , 110UIT0 C t JMIB 11 n o CBOjeM MonTA-'linVTy CIIO- oujiacTH hjih JKyaiauiHje h TO i3nT0ji,cJ;.y, Bpora.niHH'ii;y. CiconcK.y h KoooBCity. ' OBa je najnoBHja'lioJi'HtTH'iaca ;teooa ii;mpuiOHa mpHJiHMiio c/ioGoaho h ^Oeti oOBHpa na xHCTopma®|yj eniorpaxJ)CKe npHJimce. IIpoMOHOM iiojihthhi;hx rrpMJiHKa Koje cy nacrajie nbcjie Gavucaireicora paTa, a Hapo’iHTo iiajironujoM no-, AeviOM aeMJbe na oGjiacTH, Miioro cy ce H»Meiw.ne mphJiHJce y irpaiiHnaMa h Tanco ona moćta. koja cy pa.imje JiejKauia na JiHirnijn irjieMa Ja,'i>paiiry hjih Cojiyuiy, a Koja cy fiHJia ueaiTpH nojeAHiiiHx oK.i^ra,. Aaaiac Hay>mpy ,a ;pncy ce A]>yrH TproBamć^i noii^nr. Tano lipHMepnne HpHBpeiH, icojn je y- cpeAH>cM B0Ky ABao, KopHioTehH ce THMe, mito je Jie/Kao Ha ijein'H, ivoja neJKe Cicavtap h ICajbj ca aojihuiom Mo^iane h BapAaipa, icao h Tctobo. ooGnm oa to h bouito cy hc.kophh-th. ih CBaj;.y iiojuiTH’iKjjr cmyau,Hjy « cnaicy Kon.yic.Typy, 0Kpehyhn ce, upesia ujwpy h noicaayjyliH 'ce ('pGnMa OpGir, Eyrapnwa p#apn, Humauma HeMifu h t. a . npjB^ejicTBo je y«HaifpeAOnajK> mojio y liajnSomije AoGa, n aico ce joiu h -oaAa oGpabyje 3CftWba ira riirrnrsiimju na'iinr, napo'iiiTo je nopacJia upo111pniMB wii>a AyBaaia, iianiTO ce h nroJiavKe naljneha BasKH0CTIIIy.Me, Apneha. rnoliH.aica n BiinorpaAa HMa bjvio Md.'io, liapoA ocnc^Aoita y apbhm;i. a y .mhothm ceaima MOjwjy Hhn no nenoauKo cam )»a;ur TOBapa Apna. Oejb&K yonniTe jkhkh .MMiiopHio jr npmMimciflio, ityhe h CTanoBH noćne cy aonm, Taico, Aa. y jeAUOM npocT$py oa 16 nan 20 m2 jkiibh jejjijua ceacaca uopoAHina, Kpana, Marape h hcicanhko Koia. one je;cno y;i 3a OBaj iiotoh»h rj>aA ce iipn'ia, Aa je 6ho Heim hm;iycTpnjaJihh Aeurrap, rAe cy Ghjih ctahobh, TeTHBe. ’iera h noTjene hmo T itobo, Te je onaj rpaA o6cki)i6Jbanao pe.Tiy MaKe/ipiHH'jy ca (pHMHiM Tica/imna.Ma. oa Jtaniac je onaj rpaA nocrse Mpran TprO'BanKH, h oko HMa jaac.y, ii.To;Hiy h Oorarry oicojihuj. Tano hcto CTB3D CTOjn h ca BHToa»eM, HajaenoiHM rpaiipM neicaAaii.e PyMejmje, kojh je Gho chjiiio hbriiaben, a ca^a je ocrao na TrepniIiepHjH Al*5Kane v. ooyb<jar je eKOiioMCKH na irpoinaicT. y iiaj'H'OBH'je RpeMe, napo'Girro noćne CBcrčKora paTa, iianipcAOiiajio je CKoiube, KyManoBO, MuTpoBiriia, 'Bonibeanja h rmnaaie y nor.ie;iy TproBamcoM, a.’m o JcaKBOj HiirAycTpHjH neiMa joon hh ronopa. HnyaaM iieuiTo Ma.no m.thihckc H.H/iycTiiHje. rfaBoi'Kihu o npHJi'HHcaMa Tprmia’i/KBiM Baji»a narjiacHrrH, ;ia oy (JnmianiCHjaJiBie Tipn-nime OBAe Miioro HOBaJHimje nero y ApyniM mhoto GoraTujniM Kpa.jeBHMa naaiie Apncanc 3a to, ulto oivuHini.H cbct no obojeM MWiTaJiHTery mije mucala hmuo noncpejta y najiH'pHH HOBa^ H- inTo je HjrBao ajiato . h cpeGpo. . • Apyiro. HoMa Aaiuien cyMH>e, ?ia onaican naniiu jKiinoTa nopejl meiio.Boa.niix' K.niHiMaTcTc.HX liprnuijca n caaGe xi>anre AeJiyje na Teaecnn cacTan na h ajhicpjuit. y norJie;iy naiMHma a^HBora 11a ceay Mcby Myc.mMamHMa h Ai)ymia hcma anocvrvnio linicaice paojrmce, HnyoaM to, 111T0 cc MycaiiMaaiiicc Ma.no Binue iqmjy h ne AJouiane caMe y ’iapiiiHjy, aok' noMa'/Ky Mym.Kai>n,Hxia y cniiiMa nojbCK.iiM nocaon'niMa h muk paAe Biinne Hcro MyuiKH. 3aTo n ne jijoaann y oTwh]i aa jejurty cr])0Miiy BehHHy iiHTaibe Tecenypa (0TK.pHnan.a :kciia), y eicomoMCiKOM noraeAV(>map je Miroro nniTejiccammmija ca racjumiTa o.THanomnciora h ncHXO.nonncora. Te hy Gap y naj.icpyinnnjHM noTcmiMa nac/roja™ m Aa.AeM jeA«y ncpny cAHic.y iiapo'i'HTo 0 KapaicTepy h MeirraanTeTy ob/iaihii^ra CBera, jep TpeGa >Aa ce noanajcMo. to TpeGa n iipiiB|>e;wmi;y n ni«iOBiniKy n npocneTJioM paAnmcy. Heaia na.HAie cyMibe ce ananaj jc-Aiiora mapoAa hc CTBajm h ne npeoGpaoyje npoKo HohH. Beh �Cipaua 220 »r A J P E T< u p o jl 4 . On He.TOicynjior cTaHOBHiimTBa je na-naic BHiiie on HanpOTHB nojTarano xhctojJhnkhm aaroMHJiaBafteM 50 % Myc.THMana y ob^im KpajeBHMa yOpojHB'mH nanaićo Kpoa nanecHM HH3 roniina. OBa.MO h HoBonaaapcKH Camjaii, noic ce norjienoM na^ Ila o63HpoM Ha to Mopa ce a priori KOHcraToponnocTH, je3Hic Kao oOiiJbesKje, ne Mome ycTBpnnTii sarrn, na cy obhlm npeneJi'HMa CBe no KOirpa uerpHaecTor CTOJieha rocnionapHjni HaMeiniiuaro rpn'u, PiiMJba- na HMa tck 10 on oto Typana, a ni>yro cy ApHayrH y BehmiH, na Cpfin Myc.THManci<e Repe y Ca'Hna,Ky u hh, CpiČH h ByrapH, a Ty h TaMo apiiayTCKe bojimojKe, iiocjie 'iera cy obh KpajeBH /toiujm non n^poK- IllTimcKoj oO.aacTir, (oBe noTome na3HBajy TopOemnMa h moMaHHMa.) thh yTHnaj ii ro.cno^cTBo OamiMiija. Tanobep Meby KpmhaniiMa MonieMo panuHiioBanr Hh OoMa«.raje naKJien imcy Ty HauiJiH jenan GpOe, i>yrapaiiie (Tano 30By oBne one nojn roBope 6vxo\roreii napon ca jennoM peJiHirnjoM, ca Gaje/muraKOM c.iaiK>M h Tpanunrajoai, ca 3aje,njHH'rKHii jeoiiKOM rapcji’n) ApnayTe, Hmmape n rpne. Hy nopen cbhx obhx BepcKnx h jeoHiunix nn»I>eh Ky.'iTypoM. y BepoKOM norjieny cy Ihctohhh h jyroircTO,iHii peaiuirja, iubui je Ban>na ,TyroroniiunroHM rocnoncTBOM OoMaai.Tiija hjih caMiiM KjniMaTciuiM h reorpacj)CK.HM K,pajeBii nanaiiute ManenonHje cTajaaii non yTimajeM Ilcronue upKBe Te itpjimh.th npaBOc.iaBJbe, ii aa;o jom iipn.THKaMd, ci'BopeH jenan noceOan MeinaJiHTeT, jenan HHje Oilio jaiKo yKope«.eiHO, no« cy 3ananjHii iipajeBH noceOan iiapaiiTep, Kojn ce y CBe*iy pa3JiHKyje on nonpnMiuni KaT0.Tiin.H3aM. Hy H3iiYiena, na cy to Oiuie ocTa,THX KpajeBa n n.TeMena Ha cjiOBencnoM jyry. Obo je noneK.ie jenHa jennHa cBHMa 3ajenHHMKa ca.Mo oa3e, no« je Maca, rpo Hapona, JKHBefcii y <5pnnliana iiacnipcKiLM h nopMancKHM jkhbotom, ocTao Ron Hpra, Ono on MycjniMaH, npiBocjiiBnn, Cp<5nn, Typcrape npenaje, Ghjih qy noraim, doryM|njiM h Tojie 4HH-HJ1H ApHayT. Cbpto My mije rairnTa, on He noanaje KaKone moC.lHHiHO. Obo ja H8B0HHM on Tyna, hito ce HapoTiiTo to n pa.THe 3acane, on je enmtypejaH y cBeMy. 0 KanoBoj BepcKoj naponnoj hjih nan napTHjcicoj CBeciH, ne MgrcjiHMaaia 3ana5Kajy nenu cOimjH, H3paoH h iiaBmie M'O/Ke Oimi hh roBopa, Mai;enoiiHy je cboct h CBeTHiba Koju cy cBojcTBOTTi iioraMiMa h 6oryMU,Tin!a,. JI,o.TaoKOM OcMaHjmja ce je onaj xeTep6remrreT jiH pa7 >KeHa h n y n iK a , ajik ne cMe ce hhhouito jom Burne KOMiuinKOBao, HapouiiTo y noniiTHUKOM no- na\inc.THTii, na ce oh npn TOMe npJKn OHe Harne »Hymeny THMe, ihto c y mhoim 'k^ o n.TeMnhn Tano h Baj CBoje, nomTyj h ne nnpaj Tybe«. 0 Kai>Boj HCKpeiiocTH He Mo.Ke Cmth TftKobep rooohmhii rpatjainai h cejbami'npHMn.Tii IIcjiaM h nofiia^ Bopa, jep ce CBaun n m na.HJia3H n a n>yn<), KOMumje ,th OoMaHjriije. Omi cy oOHamaJiH CBe ^lorjheniajCTH h nocrojan- h.t’h npnjaTejbe, Kojn ce Tano ({jnao cycpehy h pa3roCTBa, 3ay3HMa,TH BaniHi^jjoji^Kaje y Bojcipi h Bapajy na ne Mome 6 hth čojbe, a mhm ce 0KpeHy jejep cy OcManjimje ^prniHaBam CRe Mjcauniaiie 3a jen- naai on npyrora y ciaiby cy najBcne norpnc h nenj’jiH9KonpaiiHe, mro je h npuRaaniiao Minore na npnaie HHje jenan npoTHB npyroM H3pehn. HcaaM. mamica M.y h HajoGmiHnje hoc.tobho noiuTemc. Bajba np^HMeTHTH na OBa npamra jennaKocT mije ono iiaiiMe iuto mu naannaMo Taunocr ii KyjiaHRiOv;T’ Oiro H0K.H cneH’HjaJiHTer TrcaaMCKe Bepe h.th T^pacRa jep je CBaiiH h oanahnja h TencaK h TproBan h cbh Kao ocBaja’ia Beh HanpoTKB jenan iipmiHHn, Kojn je th cy y CTan»y npeBapiiTH h nonRajiHTH 3a Majry 'h iiearocncaoBao y E bpohh no lnojOBHHe npom.rora cto- irarHy KopncT CBojy, h to CMaTpa hoc.tobho.vi BeuiTii■Teha, a npn.MeH>yje ce ca cbom ro.TOTHibOM h nanac. HOM H BpJlilllOM, HHMe Ce OOH’HIO II HOHOCII. Tano nplHMepttme /KnnoRH Hircy momu miaTn HenpeTOn He.\ia iipanue CBecra h 3aT0 iiehe na npH3na HHHe, a hhth poOa KpmhaHima, a >6hjih cy roibenn H3 HHKaiioBe npaBiie rpaniHne cBojHM npoxTeBHMa, a ican np/KaBHe cJiyjKde, a na ce h He cnoarnH>e nocTyinaK ca My to He yciiHje, oh ce onMehe pn B-iacrn y myMy. ApanHMa y Illnaiiirjn ,3a Koje ce npHRHaje na cy npnManenonaH Bepyje y Bpno HapaBiiy Moh CBoje •mhjih h npeKajieirajin Kyjrrypy h HHBHJiH3aHHjy v JiHpe, on Bepyje, na ce ca moM noJiacn no npasa h EBponn. na ce ca ibom caarapa cBa.no iienpaBO. ^o.mcKOM OcMaiHOTja HaMeircro ce je peo nopeJa npJKHM na je obo jenan on wxaBHHX y3poKa, naiv h eKOHOMCKo orame, Ha MecTo papnje KpmćhanCKe B.iacTejie h cnaxnja, noJia^e cana TypHH h no- na je 'ihiiobji'huitbo y MajcenoiiHjH i:opyMnHpaHO, np'/KHM na OBne Bpenu OHa nama: »Kanona myMa. Typ'ieiiHHii a BepoBaTHo HacTajro je ono, uito ođirmo nacTaje noc.ie Be,T’HKinx paTOBa, noau.io je Ha noBp- OHaKH h 3eueBH«. H dam 3a to cy ohh y craH»y na KopyMiinpajy h one, Kojn cy BeoMa jaicora 'iapaiiTepa, mnHy oho iuto je 6h.to non>e. noroToBo ano 3amany y ocn,ynHny h 6eny, na 'iaic H3Ohh nan, kojh cy paBOaimroibeiHH, noĐyK.-ra cy rJiena na HcnpaBaH h HeKopynfHBan ne Oh Morao nyro ce y <jyijaK Me^y CBoje npkjaTejbe h o6o/KaBaTeJbe na ocrai'H Hnrne y MaKenonnjH. neBa.ui o c.iaBH Mnny.THx naria h cirpeMaji'if ce Ha y obom cBeMy MycjiHManH, n a jicaJiocT, noće peocBeTy. Ha OBaj HaMHH je HacTajio BeJimio nn^epeH- Kopn. I b hma napo’iHTO Mamica KOJieicnnBHe CBecra Senybe y eK0,r0MCK0M’ Ky®ypeoM h Mopa.TiHOM no- Jby6aBH K CjIH5Klb6My H anTpyH3Ma. Ohh cy oiiopeJiH eroHcre, oh ne mhcjih iih na JIoMahin ejieMcuaT npnMHBuiH y ira’iejiy ’HcnaM- Kora ochm čeče; a na ce aanonoJbH CBojnM njtoTeBHMa <®.y pejiomijyJ rcjihm y .na>ieji|y jop cy obh noijenMHe ne dHpa cpejiCTaiia, y TOMe je Oe3 cKpynyjia. ycTa«roBe iiphmhjih tck oaiano nanio je to h>hxobhm y TaKHM npHJiHKaiMa h najdoJbH h itapaitTepHHjH naBHKaiMa ^roBapano, iipuMn.’in h npyre iiaBHiKe h je y CTaiby, na ce iiodikuh, na čyne uriiHjyn, na 6yne oomiaje OcManumja, HMHTnpajyhH nocBOMa ci$oje roc- 'iaK CBonnnm cbojhjc 6jihjkil'hx h t , t . n* nonape. 4 Ona cjiadoha KapaiiTopa onaiKa cc na]X)'iHTO y J^aKaiKo npHMH-TH cy ohh h miiotc Jiome CTpaire h oicHM MocTHMa, m e je nouuio no icpHiican.a h Meuianopohe on Kojnx Mc.TaMioKH neo cTauoBinmiTBa u BHiie pača, mhjh je iiJion mcjico, kojh je oOh'iho *CJianaaiac nann h CTpanaBa. Onjera iiaiKUiTcpa on c c o jia npeiOAM. ; �Bpnj 14. »r A J P E T« Drpana 221. Mapa ce Mebynm np'aaaaTa, H3y3eTaK oa Bejcnn TiypHMti: OBora 'iraie ApnayTH y ohmm MecTKMa, r^e Huje dano jaite MomaEiHine h rne cy ocrama hhcth. Meby nama .ce Habe mapamrepa, Mopana a oiMeaocTH, na ce nam Harne acencKHH>e 6e3 pa3Jiame Bjepe naje 3aoMoace Ha a> ocJiomyTH 6apeM maA Aa 6ecy. CTajio y Aemopaiamioj yxijeTHOCTH H3a npocjtecaonaObo nasiaiLiKaite KoneKTHBne 'h donaajme cbccth iJiana Tepcfaja. One cy y a ujene.y cBoj paA Mnoro onaaca ce CBamoM npmroAOM, oho ce onaaca npa caBrane Ayme a cxBahaa>a. Be3 je c nauioM jmenoM nynjban>y ManoAapa, orno ce onaata npa ca,KynjLaH>y cpacrao. To je totobo jeAami nanan H3nomea>a mhKaKOBnx npanara, npHpebHBaH>y 3aCaBa n t. a cjih a 'iyBCiaBa. TbaxoiBo Ajemo npeaaoa CBe Bame Tajvo 3a 0aBe npapebeae y KyjrTypHo-npocBerHe rpaHan,e AcmopaTBBHe yMjeTiiocTa. Ko\»no3iinaja dojaCBpxe, nccefcyjy cipaim a, a AOMaha Bpjio cnaCo, H3ymoje cy nocTajie CMjenaje ynpaBo 3anapaBajy ao3aM 3a6aBe OHe napraje, moja im a BJiacT y pynaMa. Bjema. Ha OBaiKe 3aidaBe Aonaoa u Tpaiimo h Bamne n Beaajbe ne Be3y 3a npoAajy, Beh 3a cede a 3a AHraiHiui Menio h Kypram, na a Haau der ca bhcokkm ome, mojHMa CBoje paAOBe nomna,H>ajy. 7 riapoAHHM (j)©coM: njecMaMa’ Bpjio cy Jiajeno onacana MOMeimi mamo KaA to noBeK cBe rJieAa n irpoMarrpa Mopa 3amn>y- AjeBojma AapaBa CBaTOBe a jyname ja ra n im a , momy'ihth Aa Ty nfccTOja nema nocečna n;HHn,apciKOMame- JbaAia 'a Ccanaa^paMa. AJOHCKH memajl httct. Orape cy Be3HJbe 6aae Hea3Mjepno Mapjba.Be a MycJilHMaHH oBAaimbH, nanMe Bebama panjuara ycrpajae, Aa cy nam a Ha Mjccenana Be3Jie a TicaJie, CBerra, MMajy Ty AoCpy cTpaay, hito cy y mhoto neMy a npejbe Oa apejie no cny CwKjiy aoh. Bpjro 3roAno IUTeAJMtBH H CKpaMIIH, IUTO JKHBe npHiMHTBCBHO H 6e3 mapamTepfuue HapoAiia .njecMa Hamy MaipjbHBy Bepaomoiua, ny®ajyhH 6ejie nape 3a npHe Aane. a a jb y : Oihh He BOJie boiahth dpary o aniiiTH'M cTBapniia. ypaHii.ia AjnyHa ajeBOj«a, o AneEiHoj Al»KaBiHOj 'a 'KCMyHajiHoj nojnmuin, neb>ce lipnje 3ope. h npuje ca6axa, y TOMe CBeMy noBOAe 3a itojaM deroMHJin xoyoM u Ao caOaxa hcthpii caxaia, paAH onamo mamio My oBaj iipenopyiia a napeAH. Ao caOaxa ,UBopc nouchajia, Orora 3a napoAHe 3acTynHHme -6iipajy o«e, moja A AO cyHua boa© AOHOCiuia, cy Mano noBHaTH mao jynanjH a ila •^Kfanmfa hotomah KaA CBaHyjio h cyime rpaHy.io, h moju cy Mano xoijacTH. , OHAa uypa bcpbe«!' iipnxBaTiiJia, HIto ce nam npc-cBeTe Tane *y TOMe-je^aneT apII ya bcpbeib TypiHjy noTCKC, «ayTJiym 3aocTao H3a Apyrnx -upobhhahja y oBhim mpaIIoAiirAa je tbhko raacoBUTO, jeBHMa, jep ochm ' nemoJinme Bojne raMHaaaje Haje Te jo dapy npo6yA»Aa MajKy. 'CaJIO !HMKaKHiX IHKOJia, Kanto CBeTQKHX TaKO a B(‘pCttvHX. |_ , „ HiiTepecaimio je, Aa >cy Oora.Tama y paHaja Bpe. ^ P ^ 3; P^JiaKOBaia rpa;i.cma a cejija'ima r-ea. CoMena y Mecro MCApeca a yniajiHiHTa OTBapajia 'a čo- A^jaJina je nonoataj Myc.ia.MaacKy >meHy cBC3ao 3a — -sa^vatCanaMa ---------«------- AOTapajiif mojemaioe .......ii" iqyhy, moja je 3a H>y aiiTaB cBajeT. y TOMe CBHjcfry raTBiM Temuje T0H<5eJiy,ieiH)e, a noHagBMme TapamaTa »6eKTamajcKor< oaa BJiaAa. CBy cBojy cnairy nocBehyje Ta aceaa HaBoh AjncBaiaj oob'ih'ilk uocnoBa Beoy, y KOMe je npaBa peAa. Tamo đa npimepane a Aamac aMaa.e 6eK.TamajbKe yMjeTmina. Ta ce je yMjeTHOCT Morna pa-imiTa ao TeKaje y TeroBy motjio o6cm.p6jbaBaTa jeAan HHTepHaT Bp.TO BHcoKor CTeneHa caao 'noA yTjeuajeM Oj^rjenTa, uho ce aajSojbe oeaaca no MHoraM MOTanaMa, noja oa 200 y4eiiB!Ka, itaA 6a ce to aMan>e ypeAHJio a kra oy 6e3yBj'eTao acTouaor nopajeiuia. Ocbim Ma«Tmx njiene 6a pasBJianajie MjrTOBejiaje. anama y moMno3auaja 6oja a yAeuiaBaH>a npeaa BnaKamo je Aaauie oa BajKa^a oBOMe iraTan>y -no- CTHTOM yitycy a cxBahaH>y y3opa cy ocTana bctb, tg CBeh'aBaiHo Bpjio Ma.no 6pare, hm.imo AaHac tck l oa Ca ax Moma MapHe Ayme MeinyTa y KojyroA cmyxajbaAe Meby Myc.iEMafn!Ma, Koja ce 3Hajy noTaanaary B©3a na OpajeHTy. caTa apancmaM cjiobhm8. Harne MycjiaManKe Be3y Ha bePbe^y; Obo mrraibe 3anaibe a caAa n m opa jeAaH Bpno IIpeA ibOMC je bepbc4> OA MeppaHa, KOMnnamoBaH npo6neM ynpoBc aa to, hito BMaMo jeHa bepbeij>y capajcBOKO njiaTHO; 3B4ay a Bepcmy yemaBii:iy. Tamo ompyrjia A«a mby pyuH joj Hrjia oa 6ii.i>ypa, jraoaa Ayuia roBopa opncma, apiayToita, TypcKa, abh H y nrJiH BeHeAHHKO 3Jiaio: napcKa, rpnKB, 6yi'apoKa a njnajbO.T kb , na je saio IIyHH 3JiaTO no 6njejiy njiamy. TeuiKo yB6CTa jeAHHCTBeny HacraBy a oMoryhaTii jeAHam nporpec koa CBajy. a to no hepfcery ((Jjhho OTKama AOMaha naMynna 6e3) JKajiocaa je nojaBa nanomoa Meby. MycjiHMdHBMa a y cTapo A'oCa y3aMajia cy a Tanmo Jianeno tkhbo. to, m io CoraTaiua naro;Ba^jy npocra cnor, nema 6ojPjebe ce Beee no cbhjichom 6e3y, mao Ha np. Ayre Bcxryjy cpncme uiKOJie a Haymy y onniTe, aok ona JKeHCKe Komyjbe, Mapaae a jarjiyna. cr»oijy Aciiy aiajby y anocTpancTBO a y oBAamibv Be3e ce cbhjiom, 3JiaTOM a 3naTHO-M jkhaom (Te(jipaimyc]to-MaicajoHepcKy mmojiy. jiom). B©3 je ARojaK: 1. B e3 d p o je M a n n B e 3 n o 3a/ro y TproBanmoj initona aMa caMo jenan jk a a a , jep Be3HJba pa'iyaa c TeKcrypoM n am a aMycJi'imaH H3 Caaijama, y raMna3aja oner caMo Ana, iicamo 6poja Hvane ocnoBe a noTme a 2. s e 3 n o a y ii])ciiapaaAKjH Hamora. n a c M y , jep Be3HJba Hajnpaje HanpTa ypneK ( mothb) Obo je AMtne y rnaanoM cnama Aanaanbera Kyji- no Ce3y a de3 od3apa aa a.eroBy TencTypy Bese no’ Typnora CTanna MycjiaMaiaa y MameAOHnja a npyma Apreimy. Beg no nacMy je nyao namaia a He TpeCa iiieponoKTBBy a 3a 6yAy^n6cT.*) oirojrame ycTpinjbaBOCTH mao moA npBor. Ana Harno Begfajbe Bone 'imam bo3 c 6pajeM, jep bgc nacMOM ne '.i *) rivunavio oi.aj s;iaHaK Ha oaiobophoct nHCu,a, jep y TOJiHKor napa. TpaTiipaiby OBor nuTana imacMO APyro MuuiA>eH>e. yp. JKEHCKIT BE3 �Crpana 222. I t a l M M je » je H » « (“ «*»»). y * a c. jrmin ii najninjii jeflniu;, urno » W l « i mauite moiv ,, ,noc.j'iirjiy jeanno r. 3®. »X»ii6ajinfrexH'HiKOM«. Mv&iiimiaJKC ne ne.i.v MUKpcmmaM icao mune ce'iKiireo u ru .IIITO t e u j y Miioro ;u»yriix floaona: My ju o P a K je liajoOmiiinj* a yjeAiio n nojnaca D ira i'iemi. limuni *y je ot.v ai, mito ci»joM niyim.nKaCTOM TMHIIMM. MOJ« IlOomje CTKiail.OM H Cm.THTaII,(,1I u,-ima. noTcjeha na n.vnmmie (pemcTKe) na licnin-irnMa v MycjiHMaji*nM i:yhaiMa. lio 'ni.yiiK>nK.y ev mocto imami inim ie rpaifinne, cać-'H', nviiiKe. nVnne ii t . ,n-, a tomu « m c oma* w » min« a '-MCTini ea>i Hmimu# »y K>u|K»y ,W * u . ‘v (inoi’ e.uy'iajy iipnna3yjc My.mećai; jiemcane na nailieav. li'a ^ a n <!•. Ona je TexmiiiKa cJiiiMiia. rojHKOJ, ca-Mo uho ce oiijje lrapevK.v cywiiimie » im e, a lipeocnuie oin.iiiliv cBineHHM KOimeM ('paoHJiuT). IlaoiiB je aomao no KaAa'iwJ),v, je.'i.v o;i tyMyheHor hahtkot Tiijecra, njto ce neie na .vrpiijaHaj ;iaMii,p.'iRjii, Te liivnriir ,;iyphm raiiiKUM Miai.aiinnMa. Orno ce je.'io oTin’iiio je;ie ya Be.ni'Kii noć? PaMaca.ii. PaiM.Ba.py ui a je TeximiiKa, kpa Koje ce nr;e npeiKo je.iiie. Ainije ir.ni biiuiic n a m a '» iinerajy Kjialrn inu AVJbii noAoirir. Koju 'Uine JncHie <)>iir.v]n* ii npvre. 4. ( t Ilarmn uy je o ;n «i;inaj»vj|T\i,.C<’,mT;or Tiijecra. Koje je y Tenciijii iioiiapauio na sai^ijTiije (Tpoi.yTtMHii)jLlli liJ’COBO. B iic e p u iiK . IIoa TiiMhrMeiiYM^4ia:tyMM..|<‘i'.ajy ee cacBHM cimru. iionyr u r>o;i;>BH, Trtiji/iNii uyibaBajy nehc n.’ioxe. (■TaMfioJicKii raiV an ru to i|5 | K'jHiJhbđia. c I II.t c t c m i pa.. C'iiaj^*>c rajniiia ,thjj'lrjt n 'iniHir ii.Tm‘Hnny. IIma jom Miioro | i-t.'i u11uru x Texiim ;n y n«ty; UTU ce MH lift MO/KOMO (MI*ljl‘ .IbllM, norav-e r»ar.in'iiKao: b ft p e u ni j a (n panau u \ up una u). 6 e j 6 e p ck KojM ca Hoiiyibyjy .nelie il.rc«!*™ t m-c t r n a (ooh'imo liuiHJiraibe). nariiM a e ^ Ha y . i a m y, ;u«p p K n a .ia , jep 3a je;pry iicnny iiipnxT.uha (>h.ih\ico ih’irue) u 'iRHir ciiojKViiiie Jinirnje h t . }\.r. Oivife lieMo onoMeiiyTiH n i.'epan.e, y komo c.v mvc.iii'Maiii.e upaBc y.MjftTiiime. Kepe (’inince) ii.iery ce TaiH.KOM iiiH.ftii.lioM Rr.ioM cuujaibOM pa3imx ’Miopnka, Mothhii y Kopa npJio cy Tiora-nf h .nijemi. Cnai'R HMa ii cBoje moceoim HMe Kao: Kpmio poiTijio, rpaidonainuh, xaMaj.THje, .TeiiHipHne, fiaMjiiue, pvrnnc, dexapi;e, mhiieuvnie.- (JnrrnpHHe (iiajcmuiHje KepHne( u t. a . Motiibh M^MiRMmiCKor ii.yiiicK.or iiena kp,to cy picci'ii'inrm. Haj'ienihir c-y mothhh im ('»H.THHCTua. Apnehe. rpaaie, iiBHjehe y caiwnjH, pa-iiru .thctobh h t . a ^ Myc niMaiicKOM /Kciickom ireov ii]Wiicanyjy ce 'ieCTO If MOTHBH H3 /KHBOTlHliCKOr HapCT.Ba, A'liKllKO eT|K>ro (t'h. iiicth'ikh. Myc.iHMaiiy je c.Tporo uaftpaibftiio iipiiKaTHnaTR /Kune cmopoBe. na je thm 3a'iyAnnja iloja na i>e;ionm /Kimonuiai. IlpeTeirtiio ce isećv •i.VKcy;uift ii.-HiKmriLC: irayir. iiaiiaranr, i;ana,pH!iian, ro•I.vo, COKO, a R ciiOMftiiyTa y ua<l>e3y ay ;ia je 3acTa.ii no Kn.i;;itii JiTHiia, iiaAaJi»o .Tar>yA na boar h t . a .: J p Ji' th Apyra Bftanii jarjiyK aaJia? •Ia caM tii ra h Ji.fiiiinnra Aapa, Nlm na ihOM.v TpH/iftrcT h TpH Jiasa, Ha cpujp^i cocjia Mc.pijaiia, H Ha co<l>ii flpBiie 6 u;(cmobo , Epol 14. T A JP K T . Ha rpauuHUU Tima ccBjiaJiHja, Tyi»iicii cjOA'i. a Typcim Gocjcjui. lio iilliliM, ICiliKO jo ^OCIljl'.'ia JTHđtt, OlMl/j CIIMOOJI l.ipinhii'iiH'inta MLiby M.vcvii'irMaiiieKe uonnJia'iKo Mamue na iKiniOTHibcTiia, tu'i'ji je ;io;i,yiiiie npjio pnjtmai 110jana. . Mocro u«ie k i«0t,o (iinyn). P&ao je MycjiH.MancK.il crmOo/ i painocTH. Ila;uube cy noimaTii motritu icao: T,y.i»oe mmh ijaMiija ca ce.imnjaMa (itHiipocn.Ma), a iipa.iioc.tiumiiii yno],cbyjy omij yiwiwt ca ;i,iWi|yiiiMa, caxaTHcyjia, <k;hhorem-Ka ivjiata, uiaAepBaiii ( u o a o c k o k ), ii.iacnilui, opn e niHije'itiM, ;iyj;a'nn ir rpaine, 6uciynciirr (aMaj.unjc) . u t. a . lio MaijiaMUuMa u jar.'iyn.iHMa ncaoim cy KiiTKaA y apaiičKOM iiMCMy parnim ajern 'ir.i icy<paaia. L!e;iy ce H parnin trjic.vmh. JljenojKa hu naporne njoc.Mc ueue u ;iaje jyinaiK.y w«m iy M«pawy, y Kojy je .vuenaa Tii.iey-Me, ;i,a My. yoojirrD Tane Hay;i;nTir ne ii a wy flMfi o;i ruiam »iaxjmMyl . ^ lflW j« 1IU HjOj flO 'flCBOT TIIJICyMU, ,'la ra K.vpuijM npiiMimi ne moskc. »A viih* b.vae.'i« (čnj(Toi;a juniora) ypneK cBanano je. .. KaKo My Beh u n.eroBo im e KaiKe, HAeajioiM obhx ypHei.a Myc.'iiiMaiioKe BoonJbe riHĐ/lHT. np.'Ho je Gir.'io ooii'ino ojim m toueko ttuubc nnpKoje iiaqrajo OpojeibOM JKHii,a -irjm TK.an>y. r^oit j$ joui ]»a:iajicTa ocnoBa na cTpaaiy, yricirBajy ’co 5pojeii.evM ii. min n a ochobr paoJiH'inn ypireim irajinooojno.M lipeljoM, GojaJiH l'n.poM, cbujiom ih 3JiaTOM. Oiia je T(*xiuiK4i c.’iH'nia mapajby hHJTHMa, cumo urno ce paa.nn.vje y.’tomc, hito ce na cacTaiutH'Ma VpmcKa h. iu fioja. r;ije ce oenoRa iipeKHAa, y iiuiviHTy na r»«iy y;; iiiapeiiH vMpa'K yMohe iiHje.iiom lirapHiioM h Tanka naMV'i'iia ’h'.th Jiaiiiena iiorna. Pa;ui i w a je y To>j impjnrra nnje.ia iioiipiiiinia 'JioiipeK.n^’ia ir ncMa iihth uiyiubjaia ima ooiiioBy na caKjraiHimMa ;uiajy ypnei»a, Koji* na.iafiiH;Mo na hH.’iiiMHMa. ycjbefl cuTimiie sitmia KTOTiib je Ojiojeiibe u yMCTa-n.e, na je iiH[Ki'HTaibe irp.io ciioj» jra;;. (Xic<>HTo Meb.y MapaMaMa erapHijeira jna-Aa iiaJianR ce Aocra KoMa^a ■ca iijuio yiiycmoiM, caujmiieiro KOMiiiononaiioM C]MiaMerrwiiCM. Ochm Mapa.Ma iiH'p.uurane cy M Tionihe, KojiiMa ce MycJiTLMaimci.e ,Tijeiii>jnc na yjniHH iiOKpiri«ijy a h Miiore Apyre croapai. Hajo5ir,MiHj,H cy mothiih uiapan^i mip.am’OM, Koje je iiajioA ii poimao ca ca r"i,hocth ca iioje;q«iH,M h | k>a McTHiMa Kao: 6 a j p a m h h n, 0 ayi,e .M, c j e i; e, m au a i ie , jio K y M , iia a r y J ie , n iH iu a f > y x y p ,u a p - Cli a H T. A. • ; ' PacnnMT. IIiijMHT c Texim,ntor rJiCARinra mije iie.ro upcra Bena na TitaJiamtoM crany .Mjecro na bpeb''<I>y, a itmcROM paci 1.1HTa nainH'Ba ce ’ vU|>yra TexiiHKa, Koja ce MO/Ke cMaTpaTH Ko.pa.ii.eM (’iRHKaibCM) na crany. y.Mj«*THHii,a pacn.mrroM niK'Ma Hpre>jty cnora opnaMoirra, oiiAje r;ije nan.a, ri;ajybH Tjeiuii.e BWKe hhth oniione n.'iii hx pacunniie im nmpa h.uh yuca oi;aini,a li rano n napa ohthh MjreiKaCTH opiiaMOiian’, icojn nac cjeli a na lcepe, �fepoj 14. .P A J P E T . Ono je Bpjio ToroTain paA h pnjOTKO je itoja mtajba p.jeniTa paori.'inTy, na ce oGeir Tora n niil)ajy pnjeTiio onanme ncaainne. Obojimco 3a caAa o a»es*y iiainmx MycjiHMancKhx Beanjba us rpaAa h ca cejia. Crpana Ž23. 3. II6 a uji a. ii. Bcao ce iictom Texiiiii;oM aiao u iijioiiJian ćaMo c Jiima. 4. 11 antp cth .u a je oo;i., i;oj:n ynaiq»eT npeJiaon ll[MiKO 2 AO 4 iKHU,e. . 5. 0 Kii ijiip a n , Bese ce ona-jameM jieTJhHKa y aG.nuKy onnpnpa (Jiaim,a). Cen>aMKM bb3. riocaBCKs Be3. ftoTJie aok MycjiHMan<Ka caB MaTepnjaji 3a cBoje Boa'n'no Kynyje totob y TproBpa, ceJbamita cbo, iiito Onaj ce ih« ne pa;yimi;.yje uh y mom oa anora je y paAy iioTpeGnTO npHpoljyje caMa. Ona npnpebyje »iiciipjijcKa« ca cJianeiicKe .OTpaaie. napadu rara ce na Tman.e Byny, Jiaai u KonaiiJhy, a y ripnjanni.a npe- aiia-i>a y obom nesy mjioco ani;o.;ioi;or yTjeii,ajia. Bene Me.ua aok ce je bhiuc rojn-na cnHJieiia GyGa h- cbh.iiv. ce čamom j;yjib'ivjioM, iiperesRHB y upnoj, 'ieoro c.aMo fb©3MHa cy noiMaraJia bjxiio jeAiiocTaraia: rapovn h y npiicnoj Gojii, a itaTiiaA h y oGje one Goje aajtviino. hjih rpe6no, Tpjinpa, cTyna, >ioi]ia.ibHii,a, rpeGenu, rapOpiiaMcii™ cy Bpjio paaHOJiHKM h fioraTH, a ’iH ce Gani reaito, iipecJinn,a u BpeTono, nnTJinh, 'ieicpK, lcoaonpaT, OBAje HajOojbe H3.pa3yje‘ eipeKaT aprnaMOMroiM a Goje ctah u pa3ne cryine. cy cacB'HM Hyarpe;uie. OpnaiMemar ca.’i,mi.anajy ya reoHama iiieiimcMena cejbaini;a crBapa y Bean.iia'iKoj MeTpajic-Ke mothbc iipeTentno cmiJiHnoBaiiH mothbh H3 yMjeTHiocTH nemio caBpnieno. Y Be3y Hi3pa3,yje ce 6H.nniHCTBa: Apcehe, ujBjeroBH, pyvite, KapanupHJi, Jia.na, najGoJbe GoraTCTBo Ajyme h iipnpolena a ^pouktoct Bohe: jaGya;m jq>ymKe, <H^AaJbe cavin jihctobh oa konaine ceocne siceHe. Ceocavn sen nooBe je pa3.iiH'ian oa j'Hx cy hocto cjiO/K'Oui’h 'iHTanH opnaMemu. Mnoro je neoa MiycjiHMaircKe Bearoube. Hama cejbanna uMa Miioro Mojnca y3CT0 H3\ jkhbothh>c.koc papcTBa. BaumiJbiieo ocjehaja sa cnMeTpHjy, ipacrioipe;^ h y.npano ;piBiiy. jr^ iii. ce y 000x1 ne3y jiajiane ronx)Bo cbb eaiMo AOMa.he xa:pM:onbjiy Goja. Ceocna BcoHJba ne tcskh, na tii\ i ;ut vicuixyBH«»i*s4iaTKa ham ryciia na boah, kokoiii, o]k»3, it'OiCTHrne janc AOKopaTmain eijienaT i;ao ^cjiHManno.. koh>, i;amca,a aaje.Anoc lion.ainHKOM, nac h t. a - J ohi ona Geccnjecaio HiAe Aa-me Hi crnai>a H]iiABiWuya.niiio yM- je nannMJbHBHja nojami y obom neay jeJion. J1?> neAanuo G’h.io je y obom \p a jy jejiena, a n ca'Aa ce i;arJenuiHKo AjeJio. < Oina Be3e caano na pyiiH, Aaic!ie'Ge3 a,a^_ -naa AoroAH, AA rAjeiiojn noGje.nne na c.naBoniciivix jion ypnene pa^n nehuM ^Hjoao^i jr.i rJiaBe. Qna je/fic- BnniTa h npcruiMBa CaBy. . i'A!iyn,Honapna h n>y nnje čamila (bopisHkOaro/je n Obu th jonoMonyTH mottibh norje'iy c i;omyjba TOJiniKo MOTHna m napHjan,ujk yf TOMe ne3y. Ona yi^- •narroJfHi'LKor iKearciiHiba- hh neii;HX eivia (3a-BC y oyje y 'tkhih) cbojc ospjehaje h cnojy ;iymy Aajyhn i;;cn'a;py Boe. rpaA’iwiH;a: ^-ol'niia, ManKOBan, OpvGua, <rpaAa.iby, ua „ t. AopnaiMianaiMa jeAaai jhJhibot, nojn mprnia, mne. nanitiiHX jHj)ca cy y rrnx i;oinyji.a BclniinoiM iuieTena, oko HftSKibH h naA^Ma. y <u>eM:y hmq. oporni; ApvK H ItO ceL ona BV«.o,, mhcjI'H H pejijfraje. nope« CB^ra Toraj ap #kh |y,i;ana H aoh>h aho era,na onnhon je imiotohom hmli on je • neKHiX craaioBHTHX TpMHmHoaia-,niiiix upannaa y mo- ^ £ H y M(^ u„ mB pyiiane TffiKobep cy njrcTonn. THBy KiiOAopHTy, oia ce je to jrnojeAHjiH'M oG,!iaoTHMa, p_yKar,u cy oGhmjio oa naiiionaica ao paniena oGhmho Ta'Ko ycTa.ii.HJio, ce neh no ifcoy. movko Jiano paeno- nv.K,ii.h(“irn ca rpii i>m& nosa (ai;o noMa yMerKa), nna31K1TH nonima noje;piiiHx rcipaijona,. ea Ana peAa, oon'iiio y ćnr HT»y JKKte hah i<ao 3ay ncKHM ii.pajeBH.Ma (cajpajenciio ti “ Jiancico xGhh n,nj(‘T(>i«i. lln;ia oi;yre i;omy.ibo n to oGiimho GKpy«Kje) cojbaanie rorono nlniKaico Pjiit i npno Ma.no orpara, HMa no iiokoauko jie^oBa, itojn ce iroro Tamo Beoy. Cne cy i;omyjbe on-para naiGpame. ynpano je mhneay. y B ooiih ce najBHHie Bene y Kpajnnn, aaniM y .'iHina norjietttarn ono Ji'njnno 'h craoKTo SKenoKHH»e y II0MHM KOTai>emiiMa 3anaAnc Bae.no: y llpo3opy, napo- OBii'M nonyT onnjera GnjejiHM Komyjba.Ma, jeAUMOM 'ihto y aoiihiih 'PaMC, 5Kynaibny, JhiisHy h Kynpeey. iuiixobom oAjehoM y Ji.ery, oko Koje ee oniavKa ycna y ejeBei>HOj B ooiih BOJi.a napo1mro cnoMenyTH me- TKannna. OBano h c n,BirjoroM y W h H'AP obo /KchKoja MjecTa yn CaBy y rpaV AHimiKOM Korapy i<ao Man- cK.Hibe y naponi ApKim a pn,jem;io noja aa ooy>ie join KUBan, 'h ^OJiHiny, r^je ce je pamnje Miib.ro bcbjio, a KovK:yx (jeAe.it oa Kovitc h bosoh), h to na, pbaaoM »peMcny. Ilajnnnie H,ny Goconoire, je»p K.poa one MO'iBapne caAa je nio'iejio jeibaoaibe. y X(ii>H(TOBHHH ce aiajimiine neoe y rarannoM, Gn- K.paje.Be Mopajy necro ranimi upnio boa« h Kaibym-a. jicliKOM, 'ipeGnibCKOM h JbyOmi»cKOM iiorapsr (y iro- (>oH'ino onaH.K.e h napane noee iioa na«yxoM h ksa Aoby G.nn;ty njiaAa, onepy nwe h ooyjy ce. cJLCAibeiM ocoGhto oko lIonoBa nojba). /IjjeBojite h MJiaAO JKcne arpny ce ApneiiiiM may rjiaunciM mojkomo patfAHjeJiHTH nam ceJbamai iHKi y MeTTijni cKynnaie: aicicaTwiK.y, iq»ajrtiiLKy, .aa- jiom, aok e.y erapipje skohc inoe.H.ne paun je nampeAno .n'njene, cbhjiom h a.naTOM necionc no'ie.nini(e. na.';ijiio-Gocan<n:iy n y xepn,erBaMiKy cruynnjiy. MyiHKa noujiiba cacToja.na ee je nn KOiuiy.ihe u raHIto ce th’ic MaTepHja.ua jKO.no.pHTa, a AOHeK.ne H opinaMeniTa h TexiiifKe, CToje one ABiije Tioiiube>AH>e ha ninjpi;,HK 'nora.mma, icoje cy Tantobftp no iipcima, a joiii Biiine Horaimue y ra.ha noTitnliene cy Iuitmom (HiyCK;yimi'ne np.no G.nHny jeAna Ap.vroj'KHihjom h njiereiHHiM lccpaiMa), a paljene cy joiui u e.jeneTexiLH!Ka e.f^a’iKor nosa je: noM m.vnjbHKOM ir paciuniroiM. 1. r a j T a n h j ih n p y t a n nose ee y noAopan11lica n T!oimyjba nnpaljena cy pa.KaiMaibm (m.nmi1IOM HJIH OiKOMHTOM npaBliy K.OCHiM GoAOBHMa lipOMa roBa.ii,cm) m rnGiHliH,Ma (p.vGnhirMa); pyKann cy Ha innpHirH hjfh yaHnin, tc aoGhihimo bou naai.nK na .npyn\ Tacjia (Manmere). 2 . n ip o B.ii a u je Đ63 c Ara Jrnii,a. 'Beoe ce c na(Cmprnuhe ce.) Jtii'ija nyiiHM Govnom' a na JiHne H3.na«n npaBii ypn©K. Ha najnmjy je nonyibeno nojbe. �ĆTpaHa 2Ž4. &poj 14. »rAJP E^ A. Hifzi Bjelevac: TRAGEDIJA DUŠA I opet će se polja zazelenitl... I opet će se polja zazcleniti i ocvjetati crvenim ma­ kom, bijelom đurđicom i pokriti žutim, zrelim klasjem... I opet će ih kupati jutarnja rosa svojim suzama, i sunce grijati svojim svijetlom, kiša natapati, a noćni la* hor pričati zrelom klasju i crvenom maku tajnu noći, tajnu početka Vaseljene... .. . I opet će ševa pjevati u polju, slavuj u grmu, pastirka tamo na obrocima naših brda, a odzivaće joj se pastir s visina, odozgor gdje prestaju šikare i goli se krš ukazuje— . . . I opet će peći vruće julsko sunce one gole krševe, a cvrčak pjevati u hladu, vrabac otvorena kljuna stajati u prahu na drumu oslabljenih krila. Prolaziće zaprašena poštanska kola u određeni sat ispred kuće, pred kojom sam sjedio i gledao za njima, kako se vije prašina i nestaje štropota... ■Utim kolima nosili su se pozdravi i osjećaji, tople riječi, vesele i žalosne vijesti dragim i milim ra l’ Aa i>ra- t šljiva kola nisu nikad donjela meni ništa...' .. . Jer je čitav svijet i čitav žjvot Ko je onda u meni, oko mene, tu na ovun malom, prostoru pred kućom, na drumu na kojem je vrabac ,'iučao u prahu otvorena kljuna od vrućine... Bilo je to djetinjstvo, svjjeLi život, koji j e u nama. (Bilo |je to u qno doba provogjeno u kolibi, u vino­ grad u, u poljamici načinjenoj na stupovima, pri bridu, u duhanu u zraku, igdje miriše, gdje sunce ljubi. I.U ...Jednog dana zaprašnjena kola zaustavila lsi, pred malom kućom i ponijela me u svijet,... .. - U svijet, koji mi jb počupao crvene makove s pitomih polja, okaljao bijelu gjurgjicu i zatro zrelo klasje surovom kopitom; U svijet, koji mi je mjesto čiste rose pružio kupu otrova, mjesto sitne proljetne kiše —^uze, mjesto sunca i svijetlosti — mrak, mjesto lahora noćnog — zlobu, a mjesto tajne noći — blud d ru štv a... .. . I više ne pjeva ševa u polju, ni sluvaj u grmu ni pastirka na obroncima naših brda; • Jer je prošlo ono doba, ijer je svijet stvorio — drugi svijet.. , A taj svijet rtij'e više moj svijet. . . . . . I opet će se polja zeleniti i ocvijetati crvenim makom i pokriti zrelim klasjem, jutarnja rosica kupaće 6h svojim suzama i ljubiti sunce. P|jevati će ševa u pol.u, a pastir s visa odozgor dozivati čobaniou. 1 Peći će vruće julsko sunco one gole krševe moga kraja, i prolaziće zaprašena kola i nositi poštu. . . .. . I maleni vrabac čučati će u prahu otvorena kljuna, prolaziće svijet — novi naraštaji, koji ne će po­ znavati starca, što sjedi na klupi, pred svojim nekadaš­ njim domom. . . , A ;a ću tada sakriti lice u ruke i plakati gledajući kroz suze svijet, koji je prošao i svijet, koji se ne će vise povratiti... Prolazeći pokraj mene, čudiće se i pitati šta mi je, a kad ih pgledam suznih očiju i rečem, da žalim one dane, koji su u djetinstvu prošli — ne će me razumiti.... I moja će bol biti još veća, bol kolja ragiia smrt, — •bol tuge što su me i rodma polja, čobani i oobanka, ka­ menje pred kućom i mirisna bagrena zaboravila.. , I opet će se sve povratiti, sve obnoviti _ samo čovjek — samo on mora umrijeti. . . POVRATAK. Maj je cvUetao, kada smo' se rastali. Bujno južno proljeće nudilo nam je svoj miris, vedro nebo, svoje sunce!. . . . . . A onoga idana, kada sam došao zadnji put k tebi, da se oprostim ti si plakaila. . . Sjećaš U se još tog dana, koji je bio za nas ‘sve, kalda si pristala da budeš moja? Sjećaš, moraš se sjetiti, !i danas ga §e moraš sjetiti kod mog povratka u domovinu... 1 ti, ti si bila ona slila koja je porušila moj svijet, pokopala sve moje nade i pretvorila veselje u žalost! Ti-sii ta bila!. . . l3a li si se ikad pokai;1ala i da li si se ikad sjetila jednog čovjeka, koji je uvijek za tobom čeznuo? Jedi, t o 'vjerujem!. . . "Svjetać je malj, kalda si obećala, da ćeš moja biti.,.. Danas je turoban, tužan dan, kada se povraćam! Koliko de godina prošlo od onog časa? Jesi li ih brojila? 1 Ne, ne misli više na c(ne dane, jer nemamo prava, da nas vežu! Tvoja djeca, koja se igraju oko tebe govore više nego godine, koje su prošle. Tvoja djeca me gCedajlu nepovjerenjem, kakv stra­ nac razgovara s njihovom majkom. . . Ti si tuda, a ja sam stranac, tudinac, koji nema prava na svoju prošlost. Modri koluti ispod tvojih očiju kazuju mi historiju našeg odsuća i ja ništa ne pitam. . . Pruži mi ruku, daj !da ti se zagledam u oči i da čitam u njima sve boli i radosti života!. . . Td plačeš!... Zar nijesi sretna? Ti plačeš! Zoja!. , . Ja stojim pred tobom i ne tražim odgovor, ja ga ne trebam, jer znam, kako je proći kroz život bez lju­ bavi . . . Ja u ovoj čas, kada se vraćam, gladim zlatne ko­ štice tvoje djece i u duši žalim, da su rođena bez lju­ b av i.. . Oh, da su moja, Z oja!.., Ti glledaš u me i kao da želiš čuti gdje sam b io.. . Ne, ne, pustimo to! iDozvoli, da izljubim tvoju tijecu, kada više nikad neću smjeti tebe ljubiti. . . Danas je tmuran dajn, kada bih najjvolio plakati, plakati, plakati Zoja, da ispiačem bol, da zaboravim prošlost, kada si drugom ruku d ala... Pogledaj me smjelo i reci: Jesi li me ljubila? . . . Ali, čemu to? U ovaj čas pruži mi ruku, dragu ruku, koja je posadila u mojoj duši neuvelo cvijeće lju­ bavi . . . Suza de kanula na tvoju ruku i značila je s v e . . Jer ona je svršetak svake sreće svih radosti i — života! Zoje moja! �Spoj 14. Ata Nerćes: »rAJPET« ' \ 1 IZ „NOVIH LISTIĆA" Oganj. _A opet sam počeo ići Avdagi, da mi priča šta kože plećka. Ove su novine naime, izgubile kod mem'e svoju vrijednost. U istoj vijesti nijesu saglasne i mene to već hoće da nervozi. — Kazuj, Avdaga brate, šta lima? — Oganj, moj junače! — Kakav oganj, ako Boga znaš? — Oganj. Oganj, evo vidi! — d Avdaga mđ pokaza plećku i označi na njoj tanki kraj kako je zaplamio. .. Došao ja kući. Žena odmah izletjela preda me i gleda nosim li pod pazuhom kakav paketić. — A gdje je haljina iz Modnog Salona? — začu­ đeno me pita žena kad vide, da ju dolazim kući obje­ šenih šaka. — Drugoga 'prvog. Znaš ovaj put imao sam pre­ više . , . i ona me prekide. —: »Drugoga prvog« mi to tvoje ev’ ovdje izlšlo... Vazda »drugog prvog« nabrajaš, sav se svijet nagizda, a ja osta ko kukavica... i stane žena da nabraja. Tada sam »u živu vidio« onu našu poslovicu: »Jedna'usta, , hiljadu jezika«. Oganj, oganj! Na uru pade rm Avd&gina plećka i odmah otrčim opet njemu na dućap. Kažem mu na što sam u kući udario. — To je oganj bez plamena f— reče ozbiljno Avda­ ga i zapadjefremio razgovor .o tpj vrstirdgnja. I Avdaga mi dalje prietfT Ovaj sjećaš li se*ti, kada si ti ono'meni pričao o Kolumbu i otkriću Amerike. Sjećaš li se čime su se Evropejci umiljavali dLMjađma i na što su ih mamili. Donijeli im sviralica, memđžuša, mrodalica i drugih sva-, 'kaikih džidža. A znaš'li ti šta je nama Švabo donio, kad je došao nama u Bosnu, da nas nauči i uredi? Donio nam raznih šiša sa svakakim pićem, donio cirkusa, tijatora, kina, švabica, barova i t. d, mi volimo dždde. Vi­ diš li da se danas džida svako* muško, ženskoj Sve udarilo u modu, Ko nema mode nemd nP »oipelizacije«, kako K se ono kaže. Pa nemoj* se čuditi što je zbog toga i u tebe u kući »oganj bez plamena«, toga ima u sva­ koj kući gdje god ima muško i žensko.« Malo me Avdaga razgovori i ja mirno odem na »korso«, da se nagledam naših Idžidža t. j. te lažne ev­ ropske civilizadije,.. Svjedodžba. Dolazi u školu Salih Bećirović, poštarski službenik i stidno kuca na upTaviteljevim vratima. Ulazi u kan­ celariju i pozdravlja. '— Sta je* brate, koje dobro? — Došao, efendija da mi date svjedodžbu. Ja sam, znate, službenik na pošti, pa sad kako je izbila nekakva nova naredba, ne daju u plaći napredovati dok im ne priložiš svjedodžbu makar osnovne škole. To treba, vele, onima u Biogradu. Pa te molim, efenldijja, ko oca, ja sam oženjen i imam četvero djece, pa ako im tu svjedodžbu ne pokažem, mogo bi još i službu izgubiti, a kamo li, da štogod na ovom vaktu bolje prođem. To govoreći vadi iz džepa duhansku kutiju i meće pred upravitelja 4—5 cigareta »Neretva«, koje je za nj mahsus kupio. — Pa jesi li ti, brate, ovdje svršio osnovnu školu? — pita ga upravitelj. CtpaHa 225. — Nisam. Ja sam znate rodom iz N-skog sreza. — Pa jesi li je tamo svršio? — Nisam. — Pa kako onda ikako možeš tražiti svjedodžbu, kad ntfesi svršio osndvnu školu? — E, šta ću ja, brate, kad md je sad traže. Znaš što je nevolja. Pa md ovaj rekoše, da ste vi dobar čoljek, a neće vam biti džaba... To govoreći, nesigurno tura ruku u džep i prih­ vaća se za novčarku. — A znaš li ti, brajko, što je Zakon, što je Red, jesi li ikad čuo za to? — Jesam, ali znate puno se nešta more kad se hoće. Znate, to i na drugim stranama biva, a ovdi se radi da vi pomognete jednoj siromašnoj porodioi... ■ — Razumijem te ja, ali je to sve džaba. Ja mogu ono da dadem, što je ko ovdje u školi zaradio. Ko nije šijo neće ni požeti. Ja ti, brate, nisam kriv što ti nisi išao u školu. Ne mogu ti ništa pomoći, hajde pokušaj i traži drdgog seJameta! — to reče upravitelj i opet poče da svoj kancelarijski posao da vrši1, a siromah Salko ostavi školu tafući krupni znoj sa čela. Došao Salko među svoje drugove pa im ispriča sve kako ja p«Qšao kod traženja svjedodžbe. Tu se našao jedan mudrijaš pa će reći: »E, moj, Salko, moja budalo. Ti dobro znaš da podmazana kola ne škripe. Što ti pred upravitelja slobodno ne metnu makar tri deke banknoto po 100 dinara), pa bi vidio što mu pera stoji škripa. Ja znam da ih ti nemaš, ali pnodaij štogod, oa dođi do njih. t&J*- Ne ide to, duše mi, — dodadie drugi — i Maiko je to probao, pa ga mal’ upravitelj ne zatvori. Nego, brate, traži drugog selameta. Jadan Salko ostavio poštu, pa hoda tužan po gradu. Neko mu savjetova, da ode kojemu narodnom po­ slaniku i da ga zamoli za pomoć. Oni su sad moćni i ako hoće mogu svakome pomoći. I Salkc evo jedno jutro pred narod, poslanika. — Kakva je tebe nevolja dotjerala? — pita ga po­ slanik. Salko mu na dugo i široko sve ispriča d pruži ruke prema poslaniku, govorbći: »E ti m/oreš ja iko, molim te ko oca, pomozi!« — E, — misli se narod, posalnik — 4 ja ti brate u tome ne mogu ništa pomioći. Znaš ti onu našu staru riječ: »Pamet caruje, a snaga klade valja«. Ti sad mo­ žeš naći kakvu teretniju službu jer nemaš osnovne škole, a da ti i djeca ne dođu do iste nevolje, barem sada nijiha škoiuj. Danas, brajko, bez škole nema ni službe, ni rada... I Salko Bećirović ode i olii ovoga nujan i žalostan, misleći u sebi »kako miko ne 6e siromahu da pomogne®... PnjeTKo hum cyhyT Gyme Tybn rojin, IIIto th oiiH ne BH^e, to mywy He Gotih. * HasH đoGpo, MyBaj ce rp’jexa h cpaMOTej Jep th ono »ina ca.M anao« He BpaTH moGpore. * Kam cy /tamu omGpojaiHH HerojeM BHjeny, Tone BHjiie Ji’jeita «eMa hh y imiujeM MJi’jeK.y. * Ka« BaTpa jrrpme, oirma moj 3a pyry H hch OMjeno Hirpajy no CTymeiry jiyry. • * ' Ko je KaaiiH Beli myataiH, hji’ ymecy cJi’jenoM, Tora 3MHja yjeme h caMkjeM penoiM. '. j �— ĆTpana 220- Sf A .T P fit. M.VC.IHMAHH y APA4 CK0 .T TBP'JJABM _ JeflHo cefcatbe*) — Kpoj U, To je Ono npocT, jeAHOCTanoH HOBeic, MycJi’nMan. min AOBOji.no 011aca.11 aa AycTpnjy. H ita^ je oui r«io aaio'ieai y Apa^iy. je <111- onoa- 'W yi -cy iuuiiy u.va01Uiy llOACJIHJIH HIITCJIIUHHITH MyCJIllMit.llK, II.]K>liailCHpaunH 1.110 oajih'Iii.i’h naniioimJiiHcii', oTHViojicaiur Kap 0]>f»n MyxaMCA'0'Bc nepe. IlaiooH iickojih 100 Aaira aajeAii'H'Mcor aaTOMeiiHM- Paonojio/iceibe A.ve-TpHje h njiajora y Boemi npena naiuHM canjieMOii uu,HMa M^čJimfauiCKe uc.jio ;i,oiiOJbiia jaono ce or.ieAa y iMnay xaiiaueH>a umo Kor iKimora yuia.io mh je y o"m luiacTH ob; ic Hncy , y iiHBptiueiia jam o^Mak y mpiMiM AaiHiiiMa H«a aTon- upiiMeibiiBajie oiioj iiotniaTii ii'pifiiHHjri patviBajan.a ’riifa. xaiuiie.H»a Koja cy Mdiory MycjiHMaaroK|y icyhy y ('l>Tia h MycjiHimi 1a. yBepeiie ;ia .n»y;yi Koje oiioMonyx I>(K*ii if ii Kepuerorannir npincpam ia 3a je;i;iiy h.to abc y MpJKH.ii npeMa .vmi.CTa’nrMa ne ;iaocTajy iih aa ,via’ mviiii.'t' nii<m‘.Je;iaiH ne.iin.'n 6{>oj baKa My-c.in.Mana Ky iraa ocm inx (’]>0a, itiacmi y Bocirn cy iui,jx)'iino iiodiiiiK'iini cy ii crpmaiiiH y Horparv paftn am'imna. »npeiiiopy,iH,Jie« OB,y H(|Ko.iiinyiny MycJiiWMaina a.ior(Viymj iioKojiior 3 hohc, H>ero»o ahbho AF-Kan-e aok ••laciioM KOMani;iainy niiibajiie nyKonainK.y Xerei'iHniy. cy ra nper>iija. ni y iio.mu.’iijcKOM :iaTBopy y Capajenv, ’>iiajylm ;ia cy MytvmMaHn om je 'iip 'hjiiikom iieacojrii. AOBOJbiio cHtvijo’JH o uiaii'iioiia.'iHAM.v naini'nx MycJiH- ..Ko ]HiBHja, y mpiie ;iaiie, mpn.ia;nio ii.HMa, iioc.npAiio Mana. hx oc.ioimo, iio'BUTiiomio hcobkom cBo,jk.‘TBenoM iberoKain ca-M, y cci|TeM6py 1914., floaipaheu y apa;iCKy iioj neKyjiTyi»noj pao“H Koja My ce >nmjia c jiHii,a h mpbauy. lia-Kon iipimx iioaiiancrnua uito cam hx ,Y’iih- Ha 1imoma. IIpuTiiM ])OB'iija,Ma caM uocanaTpao Apncaibc ii iio , munao caM ce ca cnoj hm aoGphm , jioaiiaiimi.'H'Ma: ABojune: Aivio (>M6yjia ir Bexyera MyTeBejrHha, ^aAbaom (' vmov.tom, BcxyerroM M>'Tt-iie.’iHiheM, OMajOM nac Bek-pa.XMeT.iii. Oto one. ABojmje ;iyr>oa;o yBepeTuAiiViOBiiheM, XaMH;(OM CnpeoM, Mex-Me;ioM 3 h.ii .ih- iihX Hanifoua.TiicTa H m ie cy y ce6 H ony ;;otiy upeIh’M, Te jcui TpojiinoM^ieTHOpHUOM Koje ;io Taja ne •iir]>a Koja je (l)paini.i>a.ia naviMciior Maba^Kor oojr;yi‘ iio'jnauax. JejjHO Heiia;i.HO HajionabeH.e npup©;«iiđ mit 'pMKVCa 3.iaTIl'HM ORpaTlHlTKOM. je neiJH MyxapeM, '/ hma oa oko 50 rcvnuia, c KojiiM ^"U nd Sie fiihlen sich auch wie ein S erbe?, ’fjiM ce cpeTao y Beorpa;iy jom w 12./ aa npeMe mot iniTao Cih OyM<%na. . .. ba,K0Ba-H»a, a c KojiuKcaM npBHipViafia Hoa aTemaTa — Ja!, o;iiroBaipao <m ma-ivrKO h arce'ieoio non;,. na.Mcmio nap penn y one ;ia;ye je aircana capajeBA1vio r,ie;i,ajyhii ra y omh aok c y ce Herome ycne nocKe iro.iimiije 6mia nyna h npenyiia ih-pTana. ' Koii({iyane m ycrpaRJbene. muftne. 0;uie.KyA ho 6yro- MRua*ie 11a rpiiMace Mp5KH.e y rpHMaicy iipe!ai)OH,a. Je^ipra a <mia Xorev'ijraii je no3Bao y ABopmiDTe jaHCKor cpe3a Taj hcth My^peM jer^ U H iu i CJiTnaji‘M, ynao y KpyiKOK . m.4 ^ hx Bocajiaua y BeorpUt/iy. cne aaTO’jeimKe t. bb. »rapuraoir aiGTaj.iyiira«. BocTpoIlpimniiii ir Apyros* noAe.iiUH cy nemhe c ibime cBoj y0oni py'iau rqa Miu<a Bace na BenenoM Bemiy. Ou je Ta;ia neicaico Tano^iio; .ina.iir cmo fla je neiio BpeMe noc.iyjKHBao cTapamy^iajKy epijcKor xepoja Boje Taiucociiha. Ccm Tora Bubam je na crajHim'ii y Kpyry iroca'ia. oneKyjyhH icpnaiim 15*0111 ;ia aapaAH piniTan. aaiuTo he y Beorpaay, a ne ii;i,e icyhH, 011 6h pa:u$yKao ciioje ;tonpohy;iiio -rane y ocMea h hckcoho: »E iiehy, naia, jkmb oiiaM o!« koa 1ibcra cy, CBaKaKo, 6hjlh nejacHii iiojMOBH 0 HanHoaia.THi»iy'H*đ ^nj>yrHM cJiHnHiiM cTBapiiMa, a.m je y i?iyuiH hocho CKpnboiiv Mp/KH»y na AycTpnjy Koja wy ue.iy iiopo,iJmy rionie naTepa.ia ;m o;iMyxaynpn y TyipcRy. 0;i Tora ^orabaja MyxapeM ce iipcoau.vje y ( ’jV>njy h o^oieRa hckjuicii.inia na,T/Hora ciipoTana. y Apaviy caai ra Hamiao wn*o oaiaa<o otaeBenor Kao h 1912-Te. riimiHao mti je ca ocj*iexo\i noj hm Kao ;ia je KaoHBao pa^ocT iiito mc. bh^ h. Oa cbihx ohhx Koje je noBiianao 11a Beorpa/ia, y Aj»a^y cmo ce iia-m•111 je;(iiiio ja u JeBbe.inh. — IiaKo Teoe yxBaTHUie, MyxapeMe? — Ma, HteiiiaM, opaTe .iparH. Ao-iiece Me baBO npc^ BiiAOB;ian y Byrojiio. . . H wc&m, nepe mh, hh c.iyTHo niTa ce ciipeMa. „. BaTBopiMiie Me o;i.\lax.. . Hch'hthBa.in cy Me 3a CBe... u aa Opfmjy h 3a Beorpa.;y.. 11 aa Bac CBe... — Ila? — oa.M ;ia nac irHi:a,i, iiHcaM ura BHbao.. . lle .’ie.iH bni’- o-ie... ('a>iyBao caM mopcTihith h boc, a h cerio caM ca'iyBao. . . JecaiM na.na! *) Ouiix flana ^ao je nam rapn;(ii'ii: r. .Tonaii naJinHCTpa y iinaMii.v. r.Bojjr iio b .v un.nr.v »r|uii Ka Korryi»iiHna y A p a n y\ JbyCmaiionhy nyTopa mm cmo /i/iCmjim oho norJiai<a>c jom hm py* kumiic A. — Yp. ji-miii aaTo'ieiiHUH ć y o'icaAina.im iiciko horo napebeH.e, HOBo iicKyineH.e hjih naroBcaiiTj iiobot Mero;ia nociyluuba, Koje je yno.peAO ca ii.eromiM TH(J)ycoiM 11 ;i;pythm 60,1011 m ula Ma vM'iioJKana.io Kpcra’ie 'ma MO'inapaMa oivo Mai>ouia. ' » ri]K)’inTao je aKT 0 TOMe: ko oa MycAHiMama jkcjih Aa ctvuh A06p 0B0A.u0 y Typci:y Bojcity. TpemyTaK je 6110 booma mKaa;jKHB h oiiacam. Je;i|Ha neonipeiania i*e'i 6n.ia je AOBOJbiia ah Kipnaao aanenarH cyAj6Miiy My- CAHMana aaTO'ienauia. Ho, y hctom TpeaiyTKy HCTyniio je iipeA Xe>rv;puua noK.*QyM(>yji. B]«o, ApxTaBniM r.'iacom y KOMe je THTpao nie-B u iiporapaibe, yriHTao je: jia .ih to ana’iH iiojHnaJie MjT.imMaiia Kao Typaa;a Ham iipnjaTejba TypcKe. — T. iiyi;oBHH'ie, penao je CyM6y.i nc-npeA cbhx. — Mh hhomo Typu,H, iiHi;aA hh '6h.tih iiH'rti hcMo 6hth, mh cmo Cp6n MycjJHiMaiHH, iioAaniHpH AycTpHje. H ai;o BOh MOpaM'O CJiyiKH’I,H BOjlCKy, TO bcMO IlilH Kao OCTa*iH Bocampr. 3 a rPyi)CKy nac HMuiTa ne nesice. . . H lll>OMa TOMe mh He SlcejlHMO GhTH iyipCKH AOGlKHlOJbUIf. ('HT,yaipja je 6H.ia iieoMa TemiKa. Ocra.ra aaTO'ieaiiinii cy ce caMo ar.ie-AajfH, aok je XeroAHiii MCii>ao 6ojy, a OAMax Hoa Tora :ianeiiymiHir) y 6yjHiui Hajrnyc.HHje, Haj6.iyTauHje ircoime. Thm AamoM, trm ovircnopoM cyA6mHa Myc.iHMa11a 110111.1 a je ymopeAO ca cy;i)f)HnioM ocTa.iHX Ćp 6a, ca c.ivHiM ibciiHM yvKacHMa, mati je, 'iiajKi'i'nTo y jainyapy ■1915., iieraiiau, homco Aa HeMHJiocno koch, y nocTeAiy je nao Bexi,ieT MyTeBcjiHh. Ileniaccr ;iana 6op:HO ce Oiuaj HAea.niiH, HHTeJiHireimm h ceiiTHiMciiTa.im’H oMAaAHsian ca '/KHBOTOM h cMphy. ICpaj neroB Gho je (jiaTaciair. II<MMe AecetAHOiuie Kpnae, jejpie nohn jć Aoniao cc6h. K'ai.o y 6oji.hhh1 ’h irnje Ghjig ' iocthtot naA'iopa 011 je, o'iajiiio r.iajian, arpaGno hcko napne xii06a, icoje My je yii|HMiacTHJio y TH(|iycy HCTaii'iama upena. /Ipa �Epoj 14. »rA-JPET« -_a' Aauia /touuiifc oh. jeng^axuyo. npna ruprnta 'm Cn6a M.vc-iHM.uia y 3aT0'ien.y. Orpana 227. Picotin 'jc bio najbolji k<wij mog’ ujaka Cezara. Pu­ nokrvan, živ poput plamona, kieoš, a tvrdoglav do skrajlio Miiioro H5a TOra iiao je i r O y M o y . ’i. K‘o- nos.ti. .’i.h'ko je lonaj ' jobck x.na;uio tio; i;hocmo ony iia'i*n.y n Odimah Ka upitali: zašto je potrebno dnevno provoKaK0 J'1 “ »©fdb xyMoi) :>a;i;p5Kao eno ciioje o;t.HHi;e,' iie- zat Pieotina? Jer ovom konju manjka vježba da Ka uzjui cBetJiiO'rH onaj CJiy'iaj. Ha jiokoihko ;;ana npen mognem jednom vidjeti, kako ponosno- stupa bez ikaCM'PT lioceTH.’in cmo ra y Gojbji'hhh. HaMpuianeo, ca kvili pogrešaka. Zato! Ujak je s tim završio, ali ija sam o'i'HtMa yiia.!iHM h jihhom jicyrHM Kao ivoraic, on je odmah uzeo u obzir njegove osnove. yimTaie: »IvaKo CToje iiauiiH?« Ha im am e jivuior o," Do vraga, rekoh. Znam, čim se vrati s puta, ovaj ,iair: je jih My uito 6cwi>e?, oh ce thxo oc,Mexnvo u divini čovjek, on će upregnuti Piootina i poći će da iiipouianiTao: traži mladu Chenu. Kao ta.j.-g. dostojanstvenika da ju Ax, ,t,o baiKrn 'h eaMiiOM. Pm.rom ja kojthko je —tiniiunfalno ovamo doveze. Da neće to oma biti. koja će eant thm ja Mopa.M ^a unjoM m.icko, a ne omom paiiiiie se diviti njegovim nabavkama? h'h OK,ycn(M! Moja razmišljanja o svemu teme sugerirao ml neku CeB7ui.iiHja h itejiTJinja na jebani (jmni n otmoii iia’- svijetlu i satansku ideju. MHiH on je iio*!ieo KajiJbMiy M.v'jeiiiinue Tora nanuona.'iTa lje ideja sve više dozrijevala, dok sam stanovao Hor imha CVioneKCKor Jyira Koje y cishm naiuux 'io.tu- u kući ujaka Cezara pa čim ga je vlak počeo da sa so­ Ma nrpa, mccto nyTa, ,nocTa itiH,miy yjiory. bom vuče dadoh se na provadanje svoje namisli. nocjie hoivoji'hko ,nana ca.xpaHHJi.H c.mo ra je;uior U nastavku ove pripovjesti doznat ćete- o čemu sc KHiiiOBHTor /lana. Op.Ti^aTeoKe, ne ana.jyhH „na je My- tir radi. -. . cjiHMaji, ypaj>Hjie c y na.;t n>eroBHM r|>o6oM i;pcTa'iy na Za saida ou Vas obavjestiti, da sam ja svakako za­ icojoj je icpevT,OM 6n.no Harrncairo: Ab ,t,o OyMdy;i. počeo sa vježbanjem Piootina na dvjema stazama. Prva Oc.Ta.HH cy nacTanHJiH ;ta ^ejie n Jta.n,e tciukv te vjnKla preko polja, gotovo ravno sažimana mog uja°yAf'.V Pp6a y Kaaa'MaTHiMa. Mapnje Tepeonje. • " ka to jest* ođsPellevenssieru u Bourgvase, gdje je bora.. _ vila udovica Chenu. Ova je staza vijugala u jakim JOBaH iianaBecrpa. okukama i i>o velikim strminama. Predmnijevao sam da će mi ujak, kad bude sam, poći ovim pivtem. Druga pak ^^stazft, nešto šira i ravna protezala se u sieni aleje drvc- ća. Za ovu sam držao, da će je ujak odabrati da po njoj / dovede udovicu svojoj kući. Jean Bouvier: f -^Jego.v hvalfisavi karakter za cfrjcio bi ga zaveo • da prokaže svoju sreću pred očima svijeta. PICOTIN Prodje jedna sedmica i Picotin jeinstinktivno upozJ ------Kad mi jp moj ujak Cezar Osmond Ocerclii virtini "a° Uvalja dva puta. Ja sam se uvljcrio. da je on potčina saopćio svoju , namjehi da se ženi sa udovicon vicoin mmo upućen i>rema miojiin željama i da sam mogao Chenu, nijesam mogao da priktijam sviojc začudjenjc. biti posve siguran za uspjeh osim, ako ne pridodii ka­ — Ne uznemfuruij se, odgovori ini ovaj odvažili muž, kove izvanredne okolnosti... ova mi udovica donosi nekoliko stotina hektara dobre Prva je briga mog ujaka pri povratku bila da urodi zemlje! Ovaj moj posao nije tako loš1! Sa ovom ženid­ kuću i da smjesti svoje nabavke. Zatim dodc govor o bom ja uvećavam svoj imetak! konju. — — Ali dozvolite mi primijetiti 'da udova Clionu slovi »Kako se je ponašao valjani Picotin?« kao zla žena iznad svake mjere. Kao ptica lje lagan, a ko zec brz! Do sto djavola! nema joj para za liječenje, reuma­ Dakle sve ide dobro, može se onamo poći! Slijedećeg dana, gospodin Cezar Ostnond, istom obri­ tizma. U ostalom ja bućkam nad mnijenjem svijeta. — jan i u svečanom odijelu, dade upregnuti svog Pieotina Vi ćete se unesrećiti sa svojom ženidbom. Spriječfiti jednog zaljuibljietnog da ne čini neku u engleska kolica, pope se na kola osinu kandžijom i glupost isto je kao i poželiti zubima zagristi u mjesec! ode a da mi ni riječi nije rekao. Ja sam znao da je on udario smjerom iz Bourgvase-a Započeh sa diskusijom, koja je postajala pogibeljnom: aii pri svemu tome bila je jedinom svrhom, razbiti ovu po staroj stazi. Ova me je činjenica obradovala i strepnjom sam iščekivao dan njegovog povratka. lakndijašku ženidbu bilo. kojim sredstvima. Taj se je čas rastegao. Noć je već padala, kad sam Nije bilo lako inači prikladna načina tom pot­ čuo škriput kotača njegovih kola i kad ugledah'da mi je hvatu. SmlisJio sam bio zgodnih podviga, sapličući mislima u[ak prispjeo. U kakom samo stanju, 'Bože moj! Izbečenih očiju, svoj mozak i mučeći svoju dušu, ali nijedna mi se na­ mjera nije pričinjala praktičnom i vrijednom da je po­ škripuči zubima, lica užarena od bijesa ;takovog ga vrdih kako bije jadnog Pieoti na sa strašnim udarcima kan­ kušam sa uspjehom provoditi 'Već sam mislio, da se i odročem svega i da napu­ džije. »Strvino; vraški brate«, mumljao je^kod svakog, udarca. Približio sam se da posredujem: »Šta se to do­ stim svoj pothvat kad li mi na jednom — i nesvijestno — gađa?« Ne pitaj, odgovori bijedni čovjek sa kola. Nijosam ujak Cezar pruži lijepu zgodu: sam nikada vidjeo surovije žviolinje do ovoga PicotiNečaće, reče mi on, ženidba namiče mnogo oba­ veza, koje muž mora da riješi stoga sam nakanio da na, a ni beobraznije udovice do Chenu-ove. Pa iza kako je duboko udahnuo započe: Ti ćeš da za nekih desetak dana podjomu Caon. Ondje ču kupiti ono što mi manjka za moje kućanstvo, potrepština za prosudiš s razumiijevajem cijelu ovu stvar: »Bio sam otputovao odavde potpuno zadovoljan, kuhinju, pokućstva i zastora za sobe, prostirača, nešto odijela i t. d. Ti ćeš pak za mog osustva čuvati kuću. da potražim onu satansku udovicu i da ju ovamo do­ vedem i pokažem joj svoje nabavke, koje sam sa svog izmlatićcš žito i provozat ćeš svakog dana mog PicoKm. . ) i : 1 . : ■ 1,7Vi rs putovanja iz grada dovezao. �»rAJPET« OrpaHa 2 28. Pjii polasku sam pošao onim starim putem. Piootin se je pri tome izvanredno ponašao. Sve je išlo dobro. I prispjeh u Bourgvase i udovica me je izvanredno do­ čekala. Razgovarasmo se o svačem i nježno ćaskasmo. Ona mi ponudi da nešto založim a ja sam to drage volje prihvatio. Iza jela ja joj počeh govoriti o mojim nabavkama i predlagati ijoj da ju poveldem u Pellevemssiere. Ona tada prihvati, uspne se na kola meni uz bok, i uputišmo se. Ovog puta podoh širokim putem, koji vodi mamo sela. Bijah sretan. Picotim je kasao kao zebra, da mi je udovica govorila: »OosP'on Cezare, Vi imate divnog vranca.« Ali gle! U prvom se selu moj divini vranac zaustavi pred krčmom »Zlatno sunce«. Ja ga počeh šibati da ga maknem, ali — nemoguće. Udovica me zapita, nekako začuđena: »Zašto se Vaš konj lako zaustavlja kod jedne krčme?« Ja ne odgovorih, nego sam se ograničio da i idailje mlatim Piootma da se jednom već makne na što se je konačno i odlučio. U drugom selu eto opet stade Piootin pred krčmom, koja se zove »Sretna loza«. Udovica stade da opet mrmlja a ponovno ' stadoh mlatiti Picotina psujući sve moguće., Ništa nije poma­ galo. Moj je konj dstajao prikovan kao panj. Bio sam prinužfcren ida ga prihvatim za uzde i povedcm na desni put. ^ U trećem selu ista pjesma pred krčmom »'Bijeli golub«. Ovog puta skoči ddovfca prva s kola i reče ini u nekakvom suhomt tonu: i »Jasan mi je Vaš način života pa se jedna poštena žena, kao što sam ja ne može udati za jednog koji uvi­ jek posjećuje krčme.« v Ne sačekavši nikakvog mog odgovora okrene pete i ostavi me smetena i osramoćena na sred ulice Drske li babe! Što ti Se čini? Ujak završi tužnu priču sa smiješkom: »Reci mi samo da si Picotiina dobro naučio i da si mi učinio bolju uslugu i ne govorimo o tome više. . . &poj 14. SAVJETI ZA ŽElNIDBU — Istočna priča. — Zabilježio: F. H. B. • Neki čovjek nauini da se ženi, pa zaključi, koga prvoga sretne, kad pode izjutra od kuće, da će onoga pitati za savjet. Kad u jutro pode od kuće, sretne ne­ kog čovjeka, gdje jaše na štapu kao na konju. On po­ misli u sebi: »Vidi koga sretoh, ali odluka je odluka« Kad ovaj na štapu htjede da prođe pokraj njega cn ni,u zapriječi put. Ovaj na štapu mu poviče: »Ukloni se, da te konj ne ubije!« On mu rekne, da malo zastavi, da ga ima nešto pitati. Ovaj mu reče: »Pitaj, ali brzo, jer ne­ mam vremena«. On mu odgovori: »Naumio sam se ženiti pa sam sinoć kod kuće odlučit), koga prvoga sretnem' da ga upitam za savjet i pošto sam tebe sreo, to te molim, da me savjetuješ«. A.Ovaj mu reče: »2enc se dijele na troje. Jedina je koja voli više tebi nego drugđrne. Druga je koja voli više drugom nego tebi. Treća je kofo ne voli ni tebi ni drugome.« To reče, pa protjera svoga koma mimo njega. Ovi mladić pomisli u seb i: Ovaj izgleda kao Kakvih budala,, štb mi reče, a ja ovo ne razumih. On potrči za njim, pa stigavši ga reče mu: »Ti meni kaza tri savjeta ,koja ia nijesam mogao razumjeti.« Ovaj mu reče: »Ako uzmeš djevojku za ženu, ta će tebe najvo\ljeti. Ako uzmeš udovicu s djetetom, ta će voljeti više Ono svojeg dijete, nego tebe. Ako uzmeš udovicu bez djece, ta ne će tebe voljeti, jer će uvijek spominjati svoga prvoga muža, ako joj što malo na žao učiniš.« Mladić ga još upita: »Ti meni dade tako pametne savjete, a radiiš nešto kao kakva budala«. On mu reče: »E, moj dragi, da ti ispričam svoj hal i ahval, kad že­ liš. U ovome mjestu su mene htjeli postaviti kadijom, a ja to neću, jer nije lahko po šerijatu suditi. Da bi ih se otreso, napravio sam se budala i okolo trčem na štapu, pa su me se prošli«. To rekavši, projuri kraj n;ega na štapu. CynejMaH Mypcem KnHecKe. E n iirP A M H Cb&ko Bp’jeMe ’HMa pa&, /tanac aopa pana He HcnyHH npaanniHe jjmepaner /tama. riep3H jcKe. Hh £o ’iera nehe aoK’, ko oa Tpy^a čjeJKH, y 3 cKpiTBeiro CJiaro CByn jeppa 3MHja jieacn. * JlacKaBe cy pnjera čujre oa BHjeica 3a jiob Jby^cKHx cpAapa noHajOojba Mena. * Tyba BpaTa' aoahphh caMo pyKOM jiaKOM, Ha tbojum he 3ajiynaT’ ca unjeJiOM uiaKOM. * HflMoj n!peyfpanrnT’, 6e3 pa3.nora jaAHT’, * CaMo aKo Tpoča, ero nycTe xope nape he npio6yA®r’ h Miprae Aa aSoipe, A Ce3 napa th ce koji’ko xoheim nara, Hh onora n’jeMor neheni yunyTKaTO. * C Jtrniia BHji,a A jih HriaK mhoth ce nHica^a bjuuctht’hs MaHa jom Mnom mhcjch XHTehn y JBy6amie MpejKe, r^a ce TaMo yBnjeit <5epe nn’johe CBjeate, Aji’ Kam caMo cian e aceh’ jbyf>aB Bovpa iKrnia Hn M.nam hh crap He 3Jia peli’ uiTa om mera 6HBa. ne bhac. * Jla no Mopy SKKBora r.e GpoflHin 3ajiy/ijy, s y3 mh Rjepy aa KOftnnac, a caBjecT 3a py^y. * CaaivOM Aaay cBioje, na n Gpnre TBOje. * ne CTH&e, Kaja&e je npoJbehe Kpenocni ' roa JtyAn, Koje oneT noHHH»e hob jkhbot Aa 6yj2p . * 0 TeopmjoM rae/iajre a i ce mpanca 3ApyJKH, By;iyhnoom Kao nob, Hetita upoiu-irocT c.nyvrcn. �Spoj 14. »TAJ PET« A. X mc|)3h BjeneBap: CABMHA CAPMAH (JpAiia jronoaiena m Mjia^ocTn). (HacTaBait 6.) IX. Ka^a je Mypnc JaxjanauiHh /i,oiiiao y HAprerpap iiornao je y CBoj cram h Ty Benep HHje uratvzt noamao. A akji, je^Huni 'iyBap BCAHnce icyhe aohho My je Be«iq>y. A npreje m a npornao je icpo3 CBe coGe h Kp'nth, ikh 3ajMjepa©ao CBaicy cHTimpy. PasMjecnio nene CTBapn, OTBapao h 3aTBapao npo3ope, rjie^ao jecy ah 3aBijece y OKJia^y ca TameTaMa 3HAOBa. Jlpa Tpa nyia je AOJiaairo mpem coGy, noja Gnjame 3a <I>a./m.uy 0Ape^ona, ajih je He OTBopn. IilTa he TaMo? To je ypeA«o jeAam iiapo'iHTH ^eKiopaTop; to je CBe iiperjie^ajia h ona, na nrra Gh HMao Taaio rjie^ara? Ho cBaicn nyT, ica;;a je Aomao ao spaTa Te coGe imje noMirecjnio na OawHJiy, neix> CajGreHy Capnan h je^na noTajHa ncejba Koija ra je Byiijia CaOreHii; acejba ncfa mro je ocje­ bao B03ehn ce ca Teipanuja: Aa ca>MO bhah CaGreiiy. . . M Tpehn nyr ita^a je npoAaoHo Kpoo coGe h nperjieA&nao hx Aoniamun ao Oa/purane ooGe otboph j c . . . Je;ian irooApeben MHprec, icojn ocjehaMo y.ia3ehH y iieirpoopaheHe upocTopnje .ocjera Mypnc. BacTame Ha npary, norjie^a oicopo m \uiy coGy, pa nojlaKO 3aTBopn ujiaTa, icao Aa ce je n.aajumo -Aa >ne, mapyuiH Miip, Kojn je BJiaAao y coGh h y 'iHTaBoj KyhH. Ho 3aTB»pajyhai BpaTa 3aB,pHy ce jeAam Kpaj hHJiHMa h on ce cariie Aa ra OABpHe. 3a tilm. 3ajuopH trpala, —/caiAa 3aiuby'ia co6y h y 3Me ceGH~ićA>yii y ijen. 3 a nrro je to y iiHHHo HHje Crno kh caM cwrypan, jep My je A ahji Gho najBjtepHHjn cJiyra Ha CBnijeTy. OiiAa je otmum I y cbOj icaGumer, 0CTaBH<!r ka.jt'i y cBoj micahu: cjroft;' na ce 3aBajiHo Ha AHBamy. Koahko je roA HacTojalo Mypnc aa He mucah o CaGniiH meroBa acejba nocTojaAa CBe japa. HreraBa My npouiAocT recrepcAa npeA o'ih. B haho je npeA coGom AjeBoj’iHny aABOKaTa Capnan a, opomoHiix o>iHjy, c MajicoM jbm M.iaAOM, cToje rrpftA h.iim h MOAe ra Aa nocpeAyje 3a „yxamiieiior opa. Ta CAftica^AeGAHAa je caAa npeA h.hm Kao CBerHH>a ,a ocBjeTJbHBao je ocjehaj AaBiio nponiAe ycnoMene. J\a, Ta Majia necTanma (AjeBojnHpa, Koja ra je npma JbyGnAa. . . ^ a ah je To irrpoHiJio h Aa ah 6h ce CaGmia cjemna thx nacoBa? Morama, to cm Ghah naooBH crpapaiba, uacoBH Gojih, ’iacoiBH. itaAa Gh CBe AaAa 3a oneB.y CAo6oAy, aim ii TaKH nacoBH HeitaA ocTajy Bje'mn. A MoncAa h caAa, HaiKOH CBera hito ce je AorotAHAo mhcah Ha H>era. . . Ko 3Ha? 3a nrro My je OAiamnja to peiuia? JIo oiror nača HHje ce Hnnera cjehao, a oa OHor nača HOKpcAO je CBe Harao h HempupoAno ce cynpoTCTaBHJio H>ero- OrpaHa 229. ah to eroHoaM, ham noMaifaiciibe oaror bcahkot ocjehaja, Aa ocjeni CBy ®ap h ToaiAOTy, kojh ce Kpnjy y OBaicoM HtHBOTy? To je Ghao bcahiko h 3aMpmemo imTaibe, Koje ra je yMopHAo, a Aa My iinje Hamao pmjeuieiba, jep je HarAo, nao Ha nAaTiiy, nao y Gny irpeKHjryAa jana MHicao, Gnnate iiceJba — Aa nocjeni cyrpa CaGmiy h Aa je bhah . . . M aGHA>a MypncGer HHje cyrpa BHiue paoMHiiiA>ao. CnpeMHo ce Aa OAe CaGnara. To je Ghao, Kao HeuiTo uito je cacBHiM oGimmo, icao Aa je jynep TaMo Gnio. 11a uiTa CMera, aito nocjeni npnja/rejbnixy HaKoii Aynce 0AcyTH0CTH? Ona je y U,apHrpaAy, na to ’ h TaKT Apyun®6H0CTH TpajKH oa ibera. Mypnc HHje bhaho y TOMe HjocaKBe onacmocTH iihth lieoGH'inocnr. BHAa je cyGoTa. ^am cemTeMGapcKH, rhihobht h moxAaAaiii. /lyiro ce je cnpetMao h obot nyTa, napo’ihto na3Ho Ha cBaivy cHTiimi,y oGAanehH ce. Oko AeoeT cam H3amiao je H3 ityhe h nontao njemu;e ao CaGHHHHa. CTama. Hmao je Gpoo. I&a je Gmo npeA icyhoM a;poi^.Ta Capnama 3acraaie h OTAeipa ce. Jcvipia neoApebona MHcao 3aycTaBH ra, oah je Gpso OTjepa ii yi)e. yoirnH>yhH ce ya GacaMaice Kyu,aAo My je cppc jane. MypncGer ce cjeni neKaAauiibHx Aama, iiaAa ce je TpKOM' yciunbao ys OBe ncre GacaMane. A caAa icao icpHBau, noAaramo HAe icao Aa Gpojn CToneiimi,e, icao Aa pa3MHuiA>a: Ghah jom jeAam icopaic, hah Gh ce iicmparHo. . . — -H erro ra Beh npeA anapTCManoM, icojH je 3ampcMaAa yAOBHn,a noKojnor Capnajia. Cppe My jeiaaai ’iac npecTaAe Kapara, MypHcGeir crame, a ' P ’ie h upo'iHTa icajyry Ha BpaTHMa, na noBnoint. . . y pacKomno ypeb(aJo|M GyAoapy cjeAH.ua je CaGmiia Capnan jom oa jyrpoc, icaAa je ycTaAa. OnpyJKHAa ce Ha MencamoM AHBamy h GecBjeono rAeAa.ua icpos nposop. BaiiH je khjua naAana. Bii-na je Jbynrra h iKaAOcma. Taico je ycraAa, ripoGyAHAa ce MpeoBOAiiia, nepaonoAOJKena, a Aa im je iih anaAa 3a uito. A oa jyxpoc ce Beh ABa nyTa HaA.yTH.ia; npBo na KipojauHpy, jep joj xaA.ifna imje G'n.ia y peAy, Kojy je na pyiinAa 3a GaA koa 4>paiiaycjcor nocAamHKa, a Apyro — ithcmo KOHTece Ae BponiAHOH y icojoM joj je na HcaAOCT Mopa.ia jaBuni, unije MorAa aoGhth 3a iby noeHBa na Taj GaA. Ho mije Gho y3poK M0/KA& y TOMe, iHTo CaO'HHa nnje moitar aoGhth noeiTBa, koahico y TOMe hito je Meby 3BamnpaAra Gho h MypHc6eir JaxjamaiHHh. Ona je pa^p ibera nceAHAa nomacaTn ce naHenaAa na 6aAy, noKa3ani ce y crnoj pacKoinu, icojy MOry ironpH a^th. XTjeAa je Aohn H3meiraAa npeA mera, Aa je bhah, Aa My ce nojcance, na ica^a joj ce xt!hio npTiGjnHiKHTH, Aa ome, Aa ra ocTaBH. . . fla, hcto Tano, Kao m io je h om c ibom nocTjnao. . . A caAa je h to irponaAo!. . . (HacTfmnhe ce.) BHM OOHOBaMa. A 3a thm AoniAa OAKMiiraija, noB;j'epA>HBo ncrapeno 3aTajyjyhn CBojy A»y6aB, CBoj ocjehaj iracTojaAa npnpeAHTH cBojoj irpHjaTeJbHHH icojn nacaic cpehe. Mypncy Ghao HeynoAHO cjehaibe na CAynaj ca OjiHMnnjoM, ajiH HHje Morao a m o ibeMy ne pa3MHTUJba. Taj AoGpn cBHjeT, Te BeAitne A.ynie, Koje JicpTByjy caMe CBojy cpehy 3a Al>yre H3r,neAaAe_ My BeAHite, y iioco6ilom CBHjeTJiy, Koje 3acAiijenjbyje ohh. Huje necTaAo HAeaAa, caMo je necTaAo BeAincHX A>yAH, Kojn mm ce Mory npiiGAiijKHTH h pa3pmTH. A itaAa Gh om M>orao npirim oBano BeAiiKoj Aynni MOHtAa 6h aiamao TaMo oho uito je Be.iinco y jbyGaBH, Hamao Ayuiy Koja Gh ropiiAa 3a ibera... Ho me M05Ke. .. Je OGhtho he Hecpeha Aohn ic’o nocAaTa ynpaB onryA, rpje joj Th caM otboprem BipaTa. * M.VApap h 6yAaAa y TOMe ce cAaacy, HIto o Heroj CTBapn Ba3Aa hcto icancy. OpaHpycKa. KpiiTH'iap je 3aTo na/iyT, jep My mije jacHO, Jl,a je npmje GoTamnce Ghao pB’jehe icpaoHO. BacpHuiKa. I{b y cnahn npnjeni, aok ce Apyrn iyKy, Taj ce, GpaTe, ne y3Aa y BAacnrry pyrey. �Bpoj 14. Orpana 230. Ti u.via My ce. a<> 30MJfaC camija, XAPEMCKE LIJECME A Emima im ivicahth neho. I’onopHO yAOHnn A-irarn: — CaCpao: <I>. X. li. — HBBJBOTJJHA KJLETBA. AsaiiaM b w * . Mpaic na ae.MJby na^e, . »A EMima, noiiociia naivno! Zla to it|*ochiM, 0u .mi noin.ia na Me?« __H ht Me npocH, iiht hy nohH 3a Te, Hht Me HIIITH, hhth he mo AaTH. y mom ;i'BOi>y K/.JIH voflfi neMa." y mom ;u»opy mwom no,iy nocc, /M e pe/ui cap»po AOBOACHoj, Orjie xajAe, j<wia noTjpnuo!« Ja Aa miAniu .VAonan Ajrare, y (i(> fipeM.v, ra o;ie na no^y. ('isei.ap uftnp: »He 611 naai iioBjecro«. A ciieupna: »II ne fai.no na-M je« Pilonima: Hory vviOMH.'ia«. A ,-ijenep je jrajeaio oroitapa: On ne ha«' cnojoj Cjejioj kavih, Itah on »AC xomi Omop xoyn: »Ihiiiin xoya AO Tpn xaMaj:mje: JpAny nmiiH y no;iy je Canyj. Zlpyry imuni y BaTpy je Typaj, »Homoj Te je, TMHKa joj je CjieMa, TcuiK't 6peMa, a nejane pyr<e«. y Ta ;uGa cuopo AOMftnia, Tpehy >’ae v.eT.ny, OAe mccth APope, Motvoh je njac>iy 3amjc!Ba.na: E to A«Hac Tpn Cnjejia AaHa, J oti ja He 3HaM, be Moj Apam cmna, T»i, jnr cjiana, be a ’ ce pacoiacyje, T.e .mi npyjKa pyKy no jacryKty. Ha cBeupy MH 3e.ie.Ha aoji&mo, KaA je Chjio nojia nohn, "n Otbop’ upaTa, OAiiece mo njerap!« Ok ne. xnio BpaTa OTBopiiTii. Oiict bhmp .nujeiia AjeBOjna: »Omop' Rpim, oAiiece. mo noAa!« ,v aaone MjHCH^joj jarljmr; . Zlo Aan AO ab« ’ioxa >jio^Ta6vTy: y Ajenepa neoene. nannmpe. y »»ima ce M.naban o^enuo, ITa ii Mene y cb^tobcv :inao. j JoAiia MCTJia abi^ nyhe Me.’ia«. • 9 oko Omot mine. .'mjerna EMima: Zlo ,iair AOAnnfmje.mi h«v|>wnn; OirAa lbojni »paTa OTBopno, Ila je ibojuH n ix o ronopHo: »E EMima iionoona KaAjaro! IIIto oh Aoiujia, caaia a ne anaiia V no nobn, koa nnje oeMnna. A.iara joj CHXHp y,immo, KAZiyjT.l. IIoineTa.ia TiiiMđ'ii E miiiui, A ;ui n.iiMa .VAonau A-^ra. y njerap je fiapaj, 3a.iryuiaJia, xajin;0M na BpaTiiMa: »pTBOp’ BpaTa, yAOBan, A.iana! P trop* upaTa, n-poiCH aiene BaTpn.V On lieZ XT1I0 UpaTa OTBOpilTH. Zlo #tn AO Ana 3e.ie.ua Tpamnm; y cBCKpBe CBHJiena MHiivjba. e Kih h a iihuih He HOOHTe KiMine Ceo jaonje, ■Behe naMer EMe MaTepHiie. đ llU lL L II oiKT je :ia to npnicopno, lllTO- Siy A'un.no c&Ma, a ne onana. U ne bijaše najspretnije ni najmiKlrijc; ali ona jc u VVashiugtonu imalia vrlo sposobna i okretna poklisara u osobi Johaima von Bcrii6tonffa, kojega Lecharticr opisuje kao jednoga od •prvnh i najsposobnijih njemačkih diplomata. Otinen, privlačljiv. Poslijeratna borba između Francuske i Njemačke ne vodi član najuglednijih društava, lukav i bez skrupula, grof Berns■e samio primijenjivanjem versajskoga ugovora, okupacijom torff jc posjedovao sve uslove da potajim, neizravno i hladno­ 'aara i Rulira, diplomatskim dokumentima, polemikom između krvno izvodi ili dotjerava naređenja svoje vlade, te da jc ministara, konierencijama, novinarskim okršajima, parlamen­ vise puta izvuče iz neprilika u koje su je uvalile drskost i tarnim govorima itd., nego i političkom književnošću, koja je samosvijest pruskih iniktarista. do sada otkrila moge nepoznate potankosti iz vremena svjet­ U počctkM svjetskoga rata. Njemačka i njezino pnkliskoga rata. sarstvo u Wasliliigtomi postavili su sebi ovih pet glavnih Jedna jc od takvih knjiga i djelo francuskoga književ­ oidjeva: 1. Braniti njemačku »pravednu stvar«, i spram annika Lecharticra,*) koji opisuje tajnu propagandu njemačke atntc zagovarati njemačko-američke interese. 2. Sprijočavnli carske vlade i njezinog glavo« predstavnika u Sjevero- izivoz američke municije, a da jc Njemačka može sIoIkhIiio aiiiiričkkn Sjedinjenim Državama od augusta 1914. do prvih kinpovati. 3. Izazivati Štrajkove n ameničkim fabrikama i u mjeseci 1917. kada jc predsjednik Wilson morao Njemačkoj fiaol>raćaju. 4. Tjerati pacifističku propagandu, te kinemato­ navijestiti rat. Javno i tajno postupanje njemačke cunske vlade grafima i drugim sredstvima prikazivati strahote i beskoris­ nost rata. 5. Podjarivati stare sporove između Sjeni!njeuMi *) 0. IvColiartier: Intrigues ct tUphmuiUes i Wa&hingtoii Država i ostalih država, osobito Mexkka, Engleske i Japana. <1911-1917). Pari* Plon Nourrit. — Nadalje izaaivati protivenglcske pokrete u Indiji, te podu- IZA DIPLOMATSKIH KULISA Grof von Bernstorlf, njemački poklisar u VVashlngtonu u početku svjetskoga rata.) �Epoj 14 »r A J P E T« _ Igrali američke Irce, koji su kao gorljivi katolici bili neskloni Francuskoj, i američke Jevrcje, koji su mrzili Rusiji. Orpana 231 na četiri i dvije godine tamnice. Kay je pobjegao, aH uhvaćen u Špauiji, bude opet izvhučen Sjedinjenim Državama u augustu 1918. godine. Južne d žave Američke Unije su na početku svjetskoga rata izvozile mnogo pamuka u Njemačku, dok Engleska ulje proglasila taj pamuk koutrabandom. Bernstorff je gledao isko­ ristiti i ovaj američko-cugleski nesporazum, ali sc nekako iz­ gladio posre lovanjem francuskoga poklisara Jusscranda. Onda 6e agenti njemačkoga poklisarstva razletiše po zemlji, da na pacifističkim zborovima dokazuju kako Sjedinjene Države, kao neutralna zemlja, ne bi smjela snabdijevati nijednu zaraćenu Profesor Dernburg i drugi »ncarvanični« njemački agita­ stranku oružjem i municijom. U toj borbi, u kojoj su, pored tori, koji su često pokvarili dobro zamišiljeive Berustorffovc domaćega s aoovništva sudjelovali američki Nijemci, Irci, Jevreji i ostali izravni i neizravni protivnici antante, učestvovao osnove, putovah su po Sjedinjenim Državama da govore kako Njemačka ima pravo držati Belgiju, koja joj »geografski pri­ je i američki državni podtajnik Bryan, dobar prijatelj grofa Bernstorffa. Bryau i drugi uvjereni pristaše mira govorili su. pada«, te da zagovaraju slobodu mora sa neutralizacijom obaila engleskih, holandskih, belgijskih i francuskih, neutrali­ da im je svrha otvoriti oči predsjedniku VViteonu kako ame­ rički narod ne želi rata. Ni ovaj tobožnji pacifizam i prividna zaciju podmorskih kabela, obnovu njemačkih kolonija sa sjedinjenjem Maroka »potrebnoga sve većem širenju nje­ briga za američke interese, ni iskoršćavanje afere sa pamu­ mačkoga stanovništva«, pak priznanje njemačke uticajne zone kom, ni uticaj na američku štampu, ni spremanje atentata na saobraćajna srćdstva ni tajne poslovnice, ni privatna propa­ od Perzijskoga zaliva do Dardaucla! ganda medu poznatim političarima i finaostjerima, nc sadrže, Njemačka propaganda je izvrsno iskoristila jedno staro SVa javna i potvjiia nastojanja grofa Bernstorffa. Pomoću pitanje, koje odavna zanima američke brodovlasnike i os'lale. svoga drujta^aust'o-ugarskoga poklisara, Dra. Diiinbe, predposlovne ljude; naime pitanje slobode mora i vlasništva uzeo je da izazove izaioi radničke štrajkove u fabrikama municije. ueuitralaca za vrijeme rata. Tp je iskoristi!^ tim falkše što je Zatim je u Sjedinjenim Državama osvanuo njemački poručnik Engleska pod raznim izlikqjna zaustavila nv’ioge američke F.ranz von Rintelen (kojega je kasnije, u maju 1917. ncwyorški trgovačke lađe, koje su putovale u evropske neutralne luke. sud osudio na internaciju), ua ide rovariti u Mcxiko; ali on Jedva se izgladio ovaj prvi nesporazum između Sjedinjcnjjk" je samo pokvario sprctnlic osnove grofa 'Bernstorffa, koji se Država i Engleske, kad izbišc pretjerani i uznemirujući gla­ u tom pogledu već bio spora »umio sa njemačkim ministrom sovi, da je Japan postavio Kiivi. nel^ zahtjeve, koji prijete u Mexiku, Heinrichom von Fckhardt. njezinom jedinstvu. Kroz čitavo ovo vrijeme, Bernstorff je nastojao da iza­ Pored ovih tajanstvenih glasova iz oblasti spoljjip zove bunu u engleskoj Indiji. U Ini svrhu su mu imali poslužit! Ukc, sjeveroameričku javnost počeše još više uzu umirivati Inditsi d u p li i Šateriji, koji je svršetkom juna 1915. bio uapšcii netko neobične pojave u unutrašnjosti i u neposrednom ®u- u Bangkoku zbog tajnoga prcvažauju oružja, sjedstvii. Prevozi municije postadošte nesigurni. U Kanadi se Spletke i komploti grofa Bernstorffa i njegovih gospodosiše atentati. Na zaustavljenom njemačkom parobrodu na­ dara u Berlinu prolazili su prilično neopaženi sve do 15. au­ đene su bombe. Na trideset i šest drugih brodova nastadoše gusta 1915., kada je američki list »The Worki- počeo objelo­ požari od podmetnutih bomba. Kasnije se ustanovilo, da Jc danjivati prepisku njemačkoga kancelara Betbinaima HoIKvega, svim tim ravnao 'njemački kapetan von Papen, ataše nje- poklisara Bernstorffa i vojničkoga atašeja von Papena, odakle mačkoga poklisarstva. U februaru' 1915., njemački rezervni je i šira javnost doznala za namjere njemačke carske vlade, poručnik NVefner Horu otišao je u Vanceboro, da1uništi među­ da djeluje na američku štampu, da uvede vlastitu novinarsku agenciju, te da privuče na svoju stranu američke književnike, narodni most Grand Trunk Rallway. Uspjelo mu je da ga predavače, kinematografe itd. U tu svrhu je poklisarstvo u donekle ošteti i spriječi promet. Pored ostalih poslovnica, nje Washingtomi primalo svake sedmice dva mihjona dolara. mačko poklisarstvo je već u augustu 1914. osnovalo pisarnu »The Workl« ne bijaše ni dovršio svoja otkrića, kad za knivotvaranje pasoša, kojima su se njemački rezervisti 19. augusta 1915. jedna njemačke podmornica potopi parobrod imali vraćati preko Švedske u domovinu. Svi njemački kon­ »Arabic«, s kojim je opet. nastradalo nekoliko američkih držav­ zulati u Sjedinjenim Državama bjehu snabdjeveni takvim ljana. Opet strašna uzbuna na newyorškoj burzi, i pesimizam, lažnim pasošima. ali zapadne države Unije nijesu htjele rata. Heanstova štampa Stvari su tako tekle, dok jedna njemačka podmornica je pisala da je predsjednik Wilson previše tvrdoglav, a vlada nije potopila putnički parobrod »The Lusitania«, s kojim je nepopustljiva. Na jedan dio američke javnosti su osobito djelo­ poginulo i više sjavero-ameničkih državljana. Na ne\vyorško] vale pobjede Eichorna, Mackensena, Gallwitza i drugih nje burzi nastade strašna uzbuna, jer sve više postajaše jasno da je sloboda .pomorske trgovine ugrožena. Wall Street (po­ maokih vojskovođa u Rusiji. Ratna stranka u Berlinu .neza­ dovoljna svojim dosadašnjim rovarenjem u Sjedinjenim Drža­ slovni dio grada Newyorka) ostao je čitavu noć otvoren, da vam a,-traži odstup grofa Bernstorffa, držeći da su njegovi bilježi gubitke i slomove pojedinih trgovačkih kuća. U Chicagu obziri i diplomatske finese suvišni. i po čitavoj ostaloj zemlji jednako uznemirenje. Ni najgermanoDne 9. septembra 1915. izbije u Londonu afera Diunbafilskije novine ne usudiše se braniti njemačko postupanje sa Archibakl. Naime po zaplijenjenim spisima američkoga novinaru »Lusitaniom«. Bernstorff je pošao u Newyork, da preko svojih Jatnesa Archibalda, doznalo se da je austro-ugrski poklisar u obavještača na telefonu sluša bilo ulice i naroda. Pod utiskom Washiingtomi, ’Dr. Konstantin Dumba, kušao omesti rad iiicpri jazu os ti američke javnosti, Bernstorff je na svoju ruku američkim fabrikama municije prijetećim pismima, koja jt sastavio notu kojom se njemačko ministarstvo spoljnjih po­ slao radnicima Slavenima iz Austro-Ugarske, upozorujuči ih na slova ispričalo pred vladom Sjedinjenih Država, pa nastavio posljedice, ako budu i dalje proizvodili municiju za neprijatelje staru tajnu rabotu. Bivši njemački oficir Robert Fay naro­ vlastite države. Dumba jc morao otići sa svoga mjesta. čito je došao u Sjedinjene Države da upravlja zavjerama Okretni Bernstorff je ipak znao da sa vladom Sjedinjenih protiv lađa, koje su prevozile municiju za autanbu. Fay i njegovi drugovi, Scltolz i Daesojie, osuđeni $u 9. maja 191(). Država nekako izgladi spor zbog nastradilih američkih državU tu svrhu ju Bernstorff osnovao u Ncwyoiikiu raiznp npvtnarake poslovnice, odakle su sc u podesnim trenucima puštah Klasovi o enološkom imperijalizmu, o potrebi posre­ dovanja u Mexikiu, o •mogućnosti japanske navale, o pacifizmu itd. Posao bješe tako dobro udešen, da su na raznim paci­ fističkim »borovima sudjelovali i neki ugledni američki poli­ tičari. Najvideiifije novine su podupirale taj pokret, ne sluteći da njemačka propaganda samo iskorišćuje miroljubive osje­ ćaje američkoKa naroda. �OrpaHa 232 . >r A J P E T« Hana prigodom potopljenja. »Arabioa.« i. drugih brodova. Ame^ ričkoj javnosti se’ činilo da je Njemačka popustila. Hvalili su miroljubivost i obazrivtso njemačkoga poklisara; ali početkom godine 1916. otkriju se komploti, koje su spremali Fay, Scholz, Bresting i drugi Nijemci. U Mexiku je Rimtelen rovario medu Huertovim pristašama protiv Sjedinjenih Država. Potopljenjc »Sussexa«, blokada mora sa strane Njemačke ’i ultimatum mexičkoga predsjednika Carranze, da se sjevero-američke čete povuku sa granice, dalo je novoga podstreka demokratskoj stranoi pod vodstvom predsjednika Wilsona. Na Carranzin po­ ticaj, južno-američke države hoće da posreduju između Sjedi­ njenih Država i Njemačke. U to osvanu u Baltimoru njemačka trgovačka podmornica »Deutschland«. Izgleda da je i to jedna od mnogih »genijalnih« ideja grofa Bernstorffa. Neki američki brodovlasnici priredišc »morskim junacima« oduševljen doček. Heanstova agencija objelodanila je dnevnik zapovjednika te podmornice, pisan u stilu Julesa Vernea. U isto vrijeme je antanta objavila »crm 6pisak« američkih i njemačkih trgovačkih kuća, što je u ovom času vrlo dobro poslužilo Njemačkoj i njezinim agitatorima u Sjedinjenim Državama. Ali pozornost američke javnosti se opet obrati na atentate u Ne\vyorku i Jersey City, koji u augustu 1916., u osam dana, mnnriJa iorlfin .predgrađe n r r a nt* ii nflnravKp Vnno'.n.i 'žrtava razoriše čitavo jedno napraviše tT mnoge* žrtava. Medu željezničarima pokret. Kruže glasovi m a će se veliki Zeppelini pojaviti nad Nćwyorkom. Zamalo se- u američkim vodama pojavi njemačka'~podrnorn:cai»U 53«. U januaru 1917. Bernstorff traži od svoje vlade <ov(3štebje da potroši 60.000dolara da utiče na neke američke parlamentarce. 31. januara 1917. osvane novi njemački ultimatum o [najoštrijem podmor­ ničkom ratu u Atlantskom.miijk Dfftle se Wilson držao strpljivo i miroljubivo; narod nije želio sukoba, ali sada strpljenje pre­ lazi granice. Na newyiorškoj burzi opet lom. Pomotjska $$ifsuravanja dostižu silne vigjne. Amterički kongres prihvaća njemački izazov. Prekidaju se diplomatski J»dnosi. l|4. februara ----- grof• "Bernstorff ................... - nj m i 1 1917. odlazi o "Evropu, u 1blokiranu ctoriii iBernstorffov odlazak iz Wašhingtona nije znpčfo' samo početak neprijateljstva između Sjedinjenih Država i Njemačke, nego i slom jedne ličnosti koja po svom položaju i sposob­ nostima bješe pozvana za boljar poslanstva. Iskorišćivati di­ plomatski imunitet, te stvarali tajne^ čete da vrše nasilja i atentate na imetak i živote građana neutralne države, to sc zvalo politika, diplomatija i odbrana njemačke »pravedne stvari«! Prepotencija pangermanskiih imperijalista, militarista i terorista imala je samo taj uspjeh da je pospješila sudjelo­ vanje Sjedinjenih Država u ratu, što je dovelo do zasluženoga poraza, versajskoga ugovora i mnogih poslijeratnih nevolja, te dalo povoda onoj političkoj književnosti, koja sve više otkriva ružne strane tajne propagande za vrijeme svjetskoga rata. Ta otkrića su osobito poučna za našu slabo obaviještenu javnost, koja još ne pozna sve metode i bezobzirnost pred­ ratne i ratne tajne djplomatije. Na tim primjerima iz prošlosti treba steći iskustvo za sadašnjost i.budućnost, da više cije­ nimo i čuvamo svoju teško stečenu državnu nezavisnost. Ako jko, mali narodi treba da poznaju ovu diplomatsku povijest, koja se rado voli kriti. Arsen Wenzelides. CMPTHA KA3HA M KAKO YMMPY OCVBEHHUH. Ju jih icaTKanp HHTaou caibao, Aa je Ha CTpaTHUiTy? Oaaj ce cjiyiaj Hciuhe AemaEa, Hcro ihto ce miicjih a o6 hhho jc pc3yjiTaT iiauiHx naneTHx Jieicrapa, Koje naM onHcyjy xncTopun;a cMaicjiyha. Mnore cy ocoCi Cnjie cnomAH.VTc o i JUiiBHaHHX nalniAa npouminiiu CTpaimnc na MuKOAcja, y kojiima npina o CMaKiiyhy 3iiaMcmiTnx Ji>yAH y aouaojickom Tobcdj'. y iucMy jo Spoj 14. je^Ha Majia Kaneaupa y Kojoj noiHBajy ocTami cbhx ohhx atpraBa, Koje cy pa^n nojuiniraia pa3Jiora no 3anoBjeAH npajba yvpjiH nofl cBOflOBHiia Tor xpaMa. Ty jicjkh A ha B ojich, Hcana Tpej, Mapiia CiyapT n neaeceiaK ocođa, KojiiMa je kpbhhk na nan>y OAcjei<ao rjxaBy. np u iajy Aa je HBaua Tpej CiiJia jkptbOm HepBjauoom i;p«. nulta a Aa ce je 113a ABa ipn yAap’ia, Koja cy lipoManinaa AHrjia Ha Hore h mojima caMHJioci. UHa HHje ynpjra Kao iuto je yupo y rpaAy ^ncejiAop<i)y HeKii noAAHiiK ibCManiui, Roj« je no <J>paimycKHM BjiacraMa ocyljeH Ha cmpt xpa6po CTynao npCA nymKaMa, Koje cy ra HJiajie Aa CTpnjejbajy h KojH je nao Kao HOBjCK, KOjH y OHH NieAa CMPTH H MHCTCpHjHMa 6yAyliH0CTH 6e3 CTpaxa n CTpenn>e. . 3Ha ce Aa $pannycKH 3aK0H He no3Haje APyre erceKyu;nje Ao JKiijioTHHe. A jih m hm o T o ra BojHe BJiacTH 3Hajy Aa HSBpuie cMpray Ka3Hy n CTpnjejbaaeM, ako je acjihkt BojHHiKe HapaBH. Oa peBOJiypnje roAHHe 1793. y OpamijGKoj jkhjiotkhom ce H3Bpmyje cmptha Ka3Ha. CjiHKa tc crćcKynnje je CTpauiHa h napoA $paimycKH tchiko Moace Aa noAHece.. 06 hhho npnje H3BpinJiH>|. ocyl)eHHK mojih 6a npeAcjcAHHKa peny6jiHKc mhjioct. ByAe jih J a Mojiđa oaĆhta, npo6yAe ocyl)eHHKa parni« jyTpoM h caonhe My, Aa^ctj Mopa Aa npHnpajui Ha cmdt. JeAan u y cbcheHHlK caonhH BMjCCTi ncnoBjeAH ra h ca yrjexaMa ra npHnpaBJba 1 Ha ifbMCmi, KOju ra nena. H3a rora OTBope ce Bpaia h ocj’Jjchhk ce nojana npcA dojiecHOM 3HaTH5KeJbHOM Mace h dnBa npeAaH y pyice KpBHHiica, atora 30By — HC3iia ce 3amio — mohchh>op Ae Ilapn. JeAaMTtyr Beh ocjiodoljeH BepHra c pyny h Hory aeroBa mana je npenynileHa MiMocra ornipupc JKUJioTiiHCKor Hoaca, kojh ce na HecpeTHHKa cpyuiH Mya>eBHT0M 6p3HHOM. FjiaBa naAa y HCKaKBy Kouiapy h Bene Aa onaje H3pa:Kaj JIHIla Je CBHjecHO Tora ihto je 6ho jkhbot, 3ApaBJbe, eHep, B Becejte h cjioOoaho Aiicaibe hoa cjajeM cyHpa. y EnrjiccKoj °cyj)eHH Ha cmpt HHjecy jaBHO jycTli$HU,npaHii. J abh hm ce Žpoafra BiijecT u npu CBHTan.y 3ope Bjema hx ce y noApyMy TaMHimc. Enrjie3 jc npoTHBaH jbyACKe kpbh h cior cy OAa6panH Ty cmpt, Kojy čh Morjin Aa Ha30BeMO »dHjeJiOM« Aa Aa jaBiiocTH 3aA0B0JbmTHHy 3a HCAjeaa nonHibena oa 3JionHHAa. Majia 3acT3Bima Ha bhcokom eryny jaBJba JbyAHMa Aa je »H3BpmeHa npaBAa«. Bhahmo, Aa cmo ce AOCTa yAajbriJin oa cjcHCH>e raaBe oa Kojer je norHHyo iiccpeTHH Kapao I HcKaAa ce je y IIInaHHjH jycTH$HAHpajio noMohy AaBJbeH>a KOnonoM. Taj 6h My ce obho oko BpaTa a kpbhhk 6h ra BC3ao aa komha APBCTa h MOTao ra aotjic, aok ce jaAHHk HeđH yrymHO. Kpiiiian dn 3a Kpanto BpnjCMe yMpo, a cmpt Jiy He 6 h 6iuia Taico rpo3hom. IIInajbocKH jc 3aK0H OBaj HaniH Aao y daumiHy E bpoiih, ajiH je ynorpeđJbaBao h cTpejbaH.e," Kano ce npaKTHKyje y IBeMamtoj h y JyatHoj AMepHiiH h t. a. CjeBepHH AMepHKaHU,H, KojH TaKofjcp npc3Hpy KpBaBc npH3ope yBCJiH cy hob namin ycMphHBaiba 3JiOHHiiana ,noMohy 0JicKTpHu,HTeTa. OcybcHHHH dyAy noca^CHH Ha ejiCKTpHHHy erojiHny a Ha rnaBy hm ce CTaBH iieicaKBa Kana. y AanoM MOMĆHTy nycTH ce BeoMa jarca orpjja Kpo3 Ty HccJbC3Hy Kany h icpiiBap y jonuH nac norHHe ca jiaitH« ApxTan>eM. He.\ia nHmTa CTpamHBHjer ao OBor npH3opa, KaA ce jCAHor cTaBJba npeA tom ctojihuom na Kojoj he Aocicopa dmn ycMphen a HC3Ha Aa jih hc Ta cmpt 6hth cipamna hjih rpoana HJiH KpBaBa. rpHjeiuHHK npcjia3n y Bjc'mocT odaBHT y Tajity c.\ipTH, in jy 6ht hhko jom hc noana. Ty HCMa upnu, Ty hcmb jayKa hh rpueBa, ajin caM Bor 3iia KaicoBy 6oji ohyTH Taj noBjeit y čeda KaAa upoaa h> npcjicTH Ta cnjnia CTpyja, Koja je KaApa Aa ydHje h najBeher d an a. . . HarJieAa AA cy JanaHA« nouuiH nyreM m i.iapne jycTH<J;iiKaiinje h CTpjejinjy CBOjc ccvfjeiiHKO Kao y TlTna«uju. ila Khh.y cd 3Ha/io jia ce taMo H3Bpuiyjy cmpthc Kamin npcMa iio'ihh>chhm ueAjcjiHMa. ■ ■m i �Bpoj 14. »r A J P E T« CipaHa 233. flajiac he ce no cBoj npmiimH y uoAepiiHBHpauoj Khhii 3aflOBOJbHTH ca caMHM crpHjejbaaeM. lio cboj iiphjihu« nocTOjii joui n Jiaiiac y ynyTpamH>ocTn Kune R aka cm^tji AaBneneM h erceKy^jOM..-y3 HajcTpaiiiHHje MyKe o Koju« npnnoisjeaa Mnpado y cbom »Bpry cmpthhx Kasnu«. KacHHje ce je nojaBno nepraMeHT, Koja je CBe ao ocBimna HOBe ao6h noxpaHno 3HanocT h micao MOBjenaHCTBa. Bhjio je nairnpa Kao h AaHac, aan He TaKOBe bpcth. Kb to He3Ha Aa ra ce H3 npne npaBHjio totobo CBe ao y HajHOraije Ao6a! Tpaae H3a Rano cy ce pa3BJiaiHJie no cMeTHinTiiiia, npey Htajinjn Hena CMprae KasHe. y IIlBimapcKoj TaKoljcp oOJianiJio 6h ce y Jbeniue h cjajHe OAnjeno BJiaAapa HAcja! je . HeMa. Y o6hm 3eM.ibaMa 3AOhhhah yunpy HapauHOM cMphy KoMneHyau,iija ĐejiHnancTiscua KaKOBe ce cano pnjcTRo y auiBOTy hjih oa CTapocTH. y JKeHCBir je yMpo JIyKenn, Koju je yMopno jeAHOr noHHiKeHor Moace Aa bhah! Hajnpnje dinu rana OAinjeJio, aycTpHjcKy papnpy EjiH3adeTy, nojiyjyeBinn oa onajana na je 3aT«M npae na Konamo cjiaBa. Bno je Ao6ap n ipajaH OBaj npecyl)eii Ha tojihko roamia podnje h raeaajyhn y ncnpaaaH naiiHp npunpaBJbeH oa CTapHX TpaJba. BiijcKOBU ra TeniKO CBOj 3KHB0T, Koju My HHje HHKaiCBe HaAe Aanao, Aa he hrkab yHHniTaBajy. BHAjeTH CBoje H3iry6jbeHe cjiodoAe. /lanac ce nan nannp npaBH oa MinaBor Hiiaa BereTajnnix y Jy3KH0j Amcphah CTpjejbajy CBoje 3JiOHHHije a hcto tsko MaTepnja oa ROjnx ce canurn Hena ptaHOBina naera, noja ce h y CjeBepHoj AMepnitH. OApeA ce bojhhk& nocTaBH npeA 3aoKOHaHHO npepaAH y nannp. . hrhacm h Ha 3anoBjeA ra ce cacne mctahma H3 nymaRa, aok ynoTpeCjbaBa ce neuihe cjiaMa, ajni a apbo; na eTo OAaTJie jeAaH BojiHHK onajin joni jeAaH peBOJiBepcKH xnTau; rano 3BaHii Ta CHJiHa nornOejb 3a uiyMe; BejinRa narndejb, dojbe Beha, jcp »XHTaA H3 MHJIOCTH«, ra je H>yACRa noxjiena CBe BHine h Biime yBehaBa CBaiuiM Ka­ *Iyan cmo o HainHHHa ycMph«Bana 3JioHiiiiai;a, Koje APy- co.« h y CBHM oCjiimiiMa ca HajBehHM mhtch3Htctom. IIpoAyKuiTBO*ynoTpe6jbaBa, Aa ce pnjemn 6ojicchhx HJiaHOBa, koih nnje nanHpa -Aonnpy Aanac HeiOMjepHe kojiuhiihc h HeAORyHiiBC CBOjHM AHBJbHM CTpacTHMa He Mory Aa BJiaAajy na paAH h>hx CpojeBe, joni h AaHac Mopajy Aa tbko OnjcAHO CBpmaBajy, a motjih 6h . ■• CaMO (pađpnKaHTM CjeBepHe AMepHKe mome 6h ca cBOjim cBOj jkhbot Aa mhoto dojbe ynoTpede. npoAj^KTinia y Accer roAima OMOTaTH ipijejiy 3eMH>y Kao jeAny ~KapaMCJiy. Harnje ce Hiije tojihko HcnjiahHBaJia Ta (JiaCpiiKaAHja Kao y CjeBepHoj Amcphu,h ; Ty ce aa nap n,eHTH Aajy ny6jLnu.ii ahcbK FtH rE M CTAEJIA HUU.H ca caApntajĆM ninaBor poMaHa ca tojihko nanupa Aa Kano jc t'o njecimnii, (juiaosoflra, '"My;?paii,H, a>yAn mcajh- ^MOHteui đaiu BHAjeTH, rAje nonune AJBacTamija. Taito HCCTajy Tan,nje u Ayf>Hne, Aa dam bh, Koju jby6H;re tojihko cTadjia, bH" uiyMe Aa ce npcTBOpe, He y komiJiopthh h pacKOuinu naMjcuiraj uojH hx paAo caAHTe, bh KojH ca ToanKdM nacjiasoM noA S u­ n'IrjUy_ cJinfianiHo jiHmhe; Koje mhoto Mane Tpaje ucro jik Oho kobom cjeHOM noHMBaTe, Aa ere yiQjwo *nn :, KOjn iiajBumc ojicho h ApxiaBO, Kpo3 Koje je xyjao nerna Bjeiap; Aa ce npeAonpHHamajy, Aa ce nn x yi®HmTaBa. -rto p c y mTaiinaiie jihctobc, KojH atHBy aah a MoatAa h Mane y HCTHHy nOHHH>y ce HyrH raacoBii Ha MHpniM cTplapanal na* PAMax HecTajy 3a yBiijeK. rjiacoBH Ay6iiHe Ayme; nannpcje noneo Aa hhiiith CTa6.ua. Taito riiHy CTa6jia, Ta ahbhh njicMeiiHTa cTa6jxa, Koja i KiKHra je npHpOAHH H§npnjaTejb myM_oj ; ca TOJiHKOM rocTOJby6HBomhy noA CBoje cjene npiiMajia. K ojihko ce KHHra, peBHja h naconuca bhuic o6jcjioAan>yji H Htajiocna nojaBa aa Ta CTa6jia, Koja cy tojihko CTOJbeha to ce Mane niTeAe rajeBH h HHje A&aeKa BH3Hja, o cTpaxoiBHToj JBHBjejia ne Aajy y danminy JiircTOBHMa nanupa Taito Ayru bhnycroniH, Koja he naa Tora yHHinTaBana HacTaTH. jeK, Ma Aa hx KOBjeic ca HaneTomhy cbojhx CHara CTBapa. IlaBHjeAHa nycTiina 3arpjbena oa cyHi;a 6e3 Miijiocpba, na nnp H3 ApncTa je HajnpociHjH H3Mcby cbhx. Knnre H3 TaitBor nanupa y itpanto ce BpujcMe npcTBapajy he Kap h MHCTepHje cjeHaTHx npoojejfa jeAHHO jom npeocTaru y npax Aa ce Beh 036hji>ho noMHniJba Aa ce y dyAyhe mTaMiia y cjiiiKaMa ManiTc njecHHica. c3 mo na AodpoM nanHpy, itojn he Mohn Aa cahyBa cjiaBy reneEto paAH noxoTHC TproBHHe nannpoM 3a niTaMny xapane je y nyHOM jcity. //aHainne myMe oBe BHine h mune nccTajy papnja, Koja HccMiije TaKo JiaKO Aa HiuKeoaBa. MoatAa hma itaitoBa yTjexa upu obom yHuniTaBany CTajCAHa nojeAHa, Aa he 3eMJba orojbera; HecTaTH he c n e ohhx 3CJICHHX BpaCH, KOjH cy Kp03 MHJICHHjC paCJIH, nait AOCKOpa đajia? MosKAa Ta Aa hx atpTByjeMO iiAcjaMa h KyjiTypH Ayiuc? A jih na HtajiocT... 3ap HHjecMO bHnie nyTa yBjcpcHH ;<a nocTaTH HaroM JiomoM, aa he ce noMajio cManHBam h caaie ropooracHe njiaHHHe paAH BjeKHTor OApanana, Koja he 3acnrypHO 6h 6hjio dojbe, Aa mhoto Tora hito ce je imaMnaM hchiijcjio Ha BHAjejio Aa je oerajio y BjeunoM Myity? HacTaTH ycjiHjeA noManKana atnjia AođpoTBopnor CTaCajua yHHflHMa je roBopuo Aa nojioBHn;a nanHpa Tpcda na ce H3iutchhx myMa. rydn, a ja bcjihm Aa nojiOBHHy Knnra Koje cmo npouiiTaJin uhCbh 3H3M0 Aa je npBH naranp, KojeMy je HOBjeK noBjepno jccMo TpedajiH Aa KrnaMO. CBOjy MHcao 6ho jihct najiMe. Osaj je jihcthE Kpo3 Mnjicmije na CBojcM 3JiaTHOM 3ejieHHJiy 3Hao Aa canyBa no CBOjoj MeKoj cbhjth neatHC cnixoBe HCCTajiiHX njecHHKa. Kopa je CTadajba TaKobcp cjjywHJia 3a Knnre Hamnx npaOTana, Kao hito jom h Aanac coiyatH ropniTapiiMa 3a ype3Hcanc 3iiaitOBa, dpojcBa h MMeHa. iam Mnora cy ce crojbcha HaniH npeljH Mjccro Anuiha cjivjitnjin TadjinpOM npcKpHBCHOM BoatOM, itoja je tojihko 6iuia jnnoTpcdjbaBana oa PHMJbana, aok je KacnHjc nnjcc.y 3aMjeiiHJiH ca ojiobhhm njiOKUipa.Ma. y Eram y HanpoTHB Beh OAaBiia cy co cjiyjitHJiH kopom nannpoca 3a nnoMCHC 3adnjbe:Kde Mjecro Jincia najiMe.- (Oa Tora h noTjene h ume nannpy). PiHMJbanH itaA cy ocBojHAK 3CMJby KjieonaTpHHy HayKHJin cy ce H3Mei)y ocrajior Aa ce cjiy*c h namipocoM, KojH je Beh OAamia Oho y ynopadn n o . rpnitoj h no HiaAnjH. Čitajte ,Gajret‘! List »Gajret« jedini je list za našu porodicu, za našu djecu! Za to treba da ga svak čita i pretplaćuje se! Svakom prilikom sjetite se Gajreta! �T A JP E T « Crinma 231. Bpoj 14. floćpoBcibhM npunosH caKynn>eHM y Hann>MHH. Ha nan 0. Maja na ^pbcB nan onpasan je y MoropjcJiy ko« Hiuubime »1’ajpcTOB naH« n tom cy npHJiiiKOu caKyna>emi cjihjenehn nofipoBOJbHK npHJioan, a napoBanio. it.: no loo Kmi.: ' Bpaha I’. <!'. <l>n^nai*Hh n XaMnn u MyxaMen <&a;uiarnh; no 50 Kim.: O-Mann BocTaHniih n Behnp Kynpa; no 40 K hh.: MnpKo UiiTKOBiih; no 30 K hh.: H6paxitM A. »haanarnh, CMaiui Kynpa, M.vcTaijia Byiia u Aprnji Kanopa; no 25 K hh.: 3npaBUo Monah « Kp. riano 3aiiKn; no 20 K™-: EnxftM Bornh, 'Rupiih, H6po Mopuh, MaxM.VT KaneTaHOBiih, Canen MeTHJbCBHh, Kp. Mex.Mcnnjiiija McTHJbi'BHh, Myr.Ta(j>a XoBnh, Aaara AjiarHh, -Ajnija XaHobh floćpcTBop Tajpeia y Boe. Ky6Hnn. JiiiJianih, Annpuja IIexop, KP- AnGpoa Kp«*Hh, MycTa(jia KyIi,,H iio.io.'iTiojm I’ajpcTa y Boe. KyGnnn ymicao ce hobii t|.!|„ll ;iC)O|KlTH0p I*. MllJIOlll IICTpOIlllh, lia^TCOMCTap, TC JIO.UOIKIIO paifiVh, MycTii(|m HT)pyn,CBiih, PiujiaT eiji. Konancit n MnpKo Bqjx>: uo 13 K "Hrf XajinJi Mopuh; no 10 Kmi.: Aimo Konan, o;iMax uaiioc on 500 /("napa, Xna,na wy! Xayc llla.una. MexMen Jaiuih, Axmp.t J okoh, Amija Kopouiih, TajpeTOB TeipepiM y TanKy. II inja Bajiih, A o^nax A. KaiicTanoBiih, KymaH Ha«yn,ara, Bn. Ilo.To.i'Mip Tajpeia y TauKy Kano chukc ra jy n m ii.' j-<>nnTh*npiipc.uio jc PajpcTOB TciJicpiiH na 2. anevera t. r. ^MTaiasKOM Ml> H n ^ h . Kcjan Kenuh, Bpaha Bcro; no 5 K hh.: BchUp Kyi'ii*.u)ih, MexM»-n Ccpnop, Ajiara Bypa n P hoto TIonoBiih. yitynuo niui.y »Ho;i Jaciuciuia«. c ^ '» • Kuko nac onaj no^iTiop HUBjciit'Tan^iiiv onaj cy Tcijiepiin »53-KnH. — OniiMa napoBaTCJbHMa najacnuia xBana! ih)X|«iiijiii cBiijeiHH Tananu, rranp i^mjano, Mano it bcjiiiko, noAcĆpcBCibHM npnn03M y KibyHy. •,*iinyjyhi[ cBOjy o;iyuicBa>cnocT u liaTpiioniaaM, Koje roje^npeiia' \ noiijcpciiHK y Kjbyny r. OcMan čiji. RcraHOBiih casynH0 jc Hcbm flcćpoTBopn Tajpeia y CapajeBy. ro*'ii. Axhca 'BjMiimiih, uopjmimc u rocnoba m.v Amca 'U.VMiniinh 101 Oupujena, iipii(TyiiiiJiii ey Kao ’iJiaiioun flpfipomopit tc cy o,nMax i;ao I. oGpou HJiaiiapiuio yiuiaTHJiii liunoo on K"«. •ion. JKiibo.h i ! Hodu yieMen>aM Tajpeia y TnaM04y. Vivuvum ‘iJiaii uoponimo <Pnjiinioi*iiha y r.ua.\io'i,y r. TSaMii.iioiT ipiiiiuioBiih chh IJaijiopOcrait ymicao ce jc aa uiaHa VTi'Mi.'.n.ii'ia ii iipiiiiannjyhy >iJiaiiapniiy y naiiocy on 5iiii ,'Liuiapa y arpnpmiM oCjmraunjaMa ynJitmto. JKnimo! CIII1ITCM llalUCM MC3IIM4CTJ', IMIIIC^ MIIJIOM l'ajpeTy. Onaj Tcijicpin noejeTH.ji^ c.v^ji noicn TTpiijaTCJbi KćbocWh, 1, rc je Kar.o if.-i.v ispao .laopo HC, tako h ly MaTcpiijafliloM ndr.uon,y i Talio, na jc nifCTii rrpnxo,T pn am a o 5035 “ 5 AriiJiim iionon<5op riijprfft'H B.icoi: pm y i A 0 fi|'0 iu u 4 |'!llil; ijcjionaibc it. npoijiccopa- u crnjpuaT.v ' iije.u>miei;n i H.Miiuaiijc jc TajpcTOB tciJm*|>ii,i mi .V amvi'Tii o. c. ii a K'icc.u,nKy, miso cmo ooaBiijciuTcnii u onaj Ti'ijicpin jiMno a iijcn jipHxo;i aa FajpcT. TćjpeTOB uMrap-nannp. TBOpHHua um u pila ii ii pa 0. JI AUuii.ifl Cap jikiviiT} y CapajoB.v owy A«jt-nana je ca cupOBHiiaMii, to •o no cana irfiorc napyyGc o.t •Tpiuic noTpounna 1’ajpcTonft mi apuaniipa mij<-cy mopAc uotnyiro unijTbnimn. Oua THOpHHm caonniTH.ua iiau jc, na he on cana «•«*» napyvT)c Tamo u Opao iiciivibaBimi, na krko jc y ncT"*iy ra.jpi.-T0B mirapnannp joiu on pamijc TrpnaiiaT Kao HajOii.i,a iipcia to ce noTjioiuaniMa uao h cbmmb npnjaTCJbima I’ajpiTu iipcnopyiyjc, na onaj uiirapnaiinp, on Kojera npyiuTno hmr jinjen roniiuiibii npnxo,u, iuto bhiuc uon hCtc tbopuhuc napy'l.vjo. Ao6poBon,HH npHB03H H3 Je3epa. l ajpeTOB JionjepciniK y Jo:iepy r. Axxien AraHOBHh oaaviino jc na Bitjpak- KypOaH<*itiix Koncnna, a napoBamc cjiHjcnchn: Ax.M(-n Aranoniih 3 obhobckc, 'In^imOcr <I>iiJiHnoisHh 2 obhobckb. AaiiOm* <I>HJiiuioBiih 1 omioB(i;y n H0paxiiM6cr AranoBiih 1 roISl-bHJ.V. IJcnan Acaiioiiiiti u \IyxaMcn MGjimnnMGciroBHh caK.yHn.UH c.v i oi!H0BCKiix liOiKiina, a napOBaJiH cy it to: HchhOOcp XaynOiTouiih, 3aHMficr AranoBiih 2, AJiiiOcr AragoiiHh 1, HO|)hihhm"'T AranoBHh 1 u /(cpnuiiiOi-r <I>HaiiiiOHiih 1. Obc c.y kovkhuc nponaTc no 35 Kim., iiito naiiaiiia 42o K*n. m 1 roiu-.uHja ino K. *' i'.Viino 5su K hh. Cbhmb naponiiTcn>HMa caKyiiJba>iiiMa Hajjbc.mua xna.ua. UJiaMnapnja »BocaHCHa riouna«, CapajeBO, 45\K"H. ngfiw|M>*HHx npHJiora, a naponauie no 20 Kn«.: roon. ono IHumpara; no 12 K««.‘- r- Mnpiso Ilannh: no 0 . K hh.: rocn. fiiJiopan Hj'Tipiijioiuih; no 5 K«h .: r! Mane riehanan n no 2 ,*11111.: r. OcMan HMumpomfh. — Myc.uiiManc.Ka miTaoi^ima y IJi>yMy napona.ua je 2 đona y BpnjcniiocTH on 20.50 K hh. TloflCfl6cp T ajpeia y JlHBHy oaKynno je cjinjcnche no6poBon>He npnjiorc a napocaiuc no 30 K« m.: Kp. K ym a« MHTpoBHh; no 25 K« h.: Xacan Ticjio, OvJicj.Mnii K«**wap, XacaH HnaMiih, E jy 6 .UaTHniih, Cajmx- BpcGan n 3npaBKo K p 5«yJiHh; no 20 K« h .: MyxapcM H iiitm uh ji Mycra(j>a Xoynh; no 15 K««.: Cajinx X , 'Doijio (ciiKynH0 Mcby bnUHMa ni-vinaanje); no 10 K««-: CyjicjMan IJcnap, CajiHX llciiuo, Xat;nja JbyOyiiMHh, Hypnja K « 3Aap, MycTa(Jia HIcpcMCT, X. Č aju « IJoanh, JIyRa HaupnoBnh n M.vcTaijia JlaTiiijnih: no 8 K hh.: Pcpen IfaMđep; no 7 K« h .: Hmih . Illisapo; no 5 K hh.: ICpcTo 3 yGiih ir MaxMyT Xoao; no 3 K««-: MycTa(jia Myjia.uuh; uo 1 K mh.’: Max.MyT TairHh. — Peninn ‘I>cxHMOBnh naponao oGjnirauHjy 7 % hiibcct. npw. 3ajMa y H3nocy on 1000 K«Hapa. — yivynno 444 K««apa. noflonGop Tajpeia y Bnxahy. Ifpuiporjiao je cjinjenche noCpoBOJbnci npnnorc, a napo­ na me rr. .Tono Jlaimb, npoili. niMHacTHKe nao npmior on jamie njciiiGe rHMiianujaJiana 15. jyna t. r. 322 K hh. — Cpe.cint OnTiop •ia Hap. npoc.BjchHBaibo noGp. npnnor 150 K«h. — Xyccjmi Ko:jjiHna naiionao oGnc3iiHny 1 % iiiibcct. aajMa y H3H0cy on ino K hh.; X. Peijo Xajin.uarHh-TypHja yTpncaK aa 13 nr nmcii hno 47 K hh.; KciiiKiih XaMiin — Taia yTpacaK ca 13 ur nuicmine 45 K«h.: ropcTnh HGpaxHM yTpsK<iK sa 13 ur- nyK.ypy3a 32 K hh. — yi{ynno 690 K« h . — Hajji>emiia XBana! TIoKnoH Tajpeiy. »IIIni-nHimja« n. n- y Capaj0By na|)OBajia jc I’ajpcTOBOM KoiiBiiiCTy y Cn|ia.jeiiy 1 '/j na rima (30 m*) npBCTa no nnjcii'i on 100 K« h. iio i m*. H obhm nyTCM HapH*iCMy c.Bojy Hnj.T,cniny x,noJiy! BnacHMH npyuiTBQ „TajpcT«, OproBopHH ypeflHMK A. X. BjenoBan, �0 Priurednci Banka d.d. S C ir flJ G D lI JJ Brzojavi: Pribanha Dionička giaonica 10 milijona Telefon broj 691 Bapi se spim bankarskim, trgopačkim i industrijskim poslopima Daje kredite zemljoradnicima 1 njlhopim zadrugama Prima uloške uz prlo popoijan kamatnjak Daje zajmooe na tekući račun i uz hipoteku Posreduje u splma trgopačkim poslopima Eskonluje i reeskontuje mjenice Kupuje i prodaje soakoprsne erljednosne papire :J11UIU CpnCHfl 1|BHTpailHfl npHBpB/JHO BOHKO ^ s f lH O H H M a p c K O flp v u iT B O , C a p a i e B O ^ = (Đh h h j m b : B o y Jlyna, P bpbbhtb , 3 bophhk , M dctbp , ManibHHa h Ty3Jia JfnaatieHa raooHHiia flHH 16,000.000 — Ilp iin a h yK anahyje H ajiioB o.iH ii.je Ha He u itc a h ,}' y jio r e n a y jio ac- K ib in u m r e H no TC K jtcJi p a 'iy r i y Bpura H c n jra T e h HJiiiTe Ha mu h i n i II CTpaHIDI IIH - janaiia, a Ha 3 a x T je n j a j e o C B e jiy HHCMCHa o(iuRjoHiTcn>a EpaoiaBHa appeca: „C PB A H K A ” na- CB H jta s o ­ i i s s 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 �C p n cK a flp o M e T H a j 1 (A e O H M M a p C K O \ U eH T p an a C a p a je a o 3 O S aB Jb a CBe S aH K apcK e n o c n o B e 3 no AHeBHOM K y p c y . - Ti m * d h « (p H n M ja n a s H a jK y jia H T H H je . - rip n M a y n o r e BaHKa A P V U IT B O ) H a u iT e a H > y B p a iH K yn0B H H y h y K a M a h y je no T p v i k «eB H 3a n o ro s6 n . 3 | 06yhapcK M m o /ih c a jiO H h M. M E O B H T Ha TexHHHO-o6pTHHHKOM M y3ejy y ByAHMneujTH HcnHTaHH o6yfcapcK H M a j d o p h 0 P c ip ir n ic c i a Hcimdijci Kopčić anconB eH T đeH ice CTpyHHe tuKOJie S C / l P f l J E B O a r a j e v o Strosm ajerova ul. - Tel. GI9 TiyKOBHha y;ini(a 6 p o j 8 ' H 3 p a ^ y je CBe B p c i e Jiykcy3H H x m m e jia đ o jaM a \ h n ajeaeraH T H H jo j o p T o n e f l C K e ( u n n e jie <fja30HH. — V y cbhm U a n e jie a a đ o jie c H e H o re ). ' *. C n e u n ja jiH o iu y M C K e UHnejie p re p o ru č u je p ls a č e g i b o g a to rls a ć e g s k la d iš te m a te r ija la « Ib ra h im Š a b a n a g ić i s in o v i T rg o v in a m a n u f a k tu r n o m l n t e r u r b a n te l e f o n 481 ( r a d n j a ) ro b o m i s k la d iš te \ 1 S a r a je v o , K u n d u r d ž ilu k 27 g a jta n a t I n t e r u r b a n t e l e f o n 767 ( s t a n ) £ � https://kolekcije.nub.ba/files/original/3c1ed5fdee83438a53b7684176575fb4.pdf 2681a0a0bee5caba5df4375f9c8fdef1 PDF Text Text rioiiiTapHHa miafceHa y totobom. JIHCT TAJPETA ftPyiUTBA 3A KyJlTyPHO H EKOHOMCKO nO^H3AFbE MyCJlHMAHA U,njeHa rofl. 80 A- riojeniniH 6poj 4jA. M3Jia3n 1. h 16. y Mjeceuy. ToAHHa Vili. TaauH Ao6HBajy C apajeBO , 1. ceirreM čpa 1924. Bpoj 15. ko a jihct rajpeTOBHX KOHBHKTa. C A flP JK A J: ripoTeKTop TajpeTa hberoBO Kpan>eBCKO BMConaHCTBo ripecTonoHac/ieAHHH rieiap ca hbe3MHMM BenMHaHCTPOM KpajbHiiOM MapHjoM. »rajpe-r« m H>eros TlOKpoBMTeib. (II oboaom roAHinH>m;e KberoBor poljeiba. Jejia B. OcTOjHh: Benu KpMH. (IIocBeheiio Iber. Kpa-i. Bucoian- CTBy noKpoiBHTeJby »rajpeTa«.). / TAJPETO B TJ1ACHMK: CKyniUTHH3 nofloflfiopa y PoraTHi\M. C K y niuTHHa noAOAĆopa y <t>0HH. CKynujTHHa noAOfl6opa y TnaMosy. 3a6aea ncflOfl6opa TajpeTa y KoTop-Bapoiuy. Hlnpctbe TajpeTcee Hpeje y CaHyany. lilM p rinTCMnn TajpeTOBa kohbmmt3 y CapajeBy. TajpeTOBa CBesaHOCT. riHTOMHAe TajpeTOBa »eHCKor kohbhktb y Moctp riMTOMAM TajpeTOBa KOHBHKTa y MocTapy. riMTOMAH TajpeTOBaKOHBHKTa y Ty3HH. riMTOMAM TajpeTOBa HOHBMKTa y BHxahy. li® ilB lll L -Aap MHHHCTapcTBa HapoflHor 3 ApaBn>a. TajpeTy. 3a6aBa y yneHHue TajpeTOBe TiMnHMapcKe umone y H o bom KopHCT npocBjeTH nx ApyiBTaBa, rioKnoH TaHTHjcMe Tajpeiy. 3a6aBa y BjenHMHhy. TIo a o a 6o p TajpeTa y AepeeHTM. A. X h <|>3h BjeJieBaA: Be/iHHM naH. naaapy. A3H3 CyjiTaHOBHh, TajpeTOB IlHTOMau: TajpeTOBa OMnaAHHa HseH npOTBKTOp. XanBAe EAiiđ-saHHM: OrtbeHa Kowyn>a. A ia Hephec: floMafca HHflycTpMja y KoibH4y. Ha3U(J) PocyjiOBHh: 3anMCM. Ajena jecy cpefca o6HTen>M, fljeua jecy 6yflyhH0CT Hapopa. BejcHJi 'Byp^nh: WeHCKM Be3. M3- PEAAKI4MJE: Hobh ypeflHMK »TajpeTa«. P omoH »OrtbeHa Koiuyn>a«, M3 aAMHHHCTpaitHje. HcnpaBM! ypeAn«K: X3mha HyKHk. y nona uHjeiie TjiaBHor OaCopa hjih koa ynpaBa — — �u Sarajevu — Filijala: Višegrad Telefon broi 649 i 689 jihcijshl kapital Din 10.DD0.D0D - Rezervni fond Din 1,100.000 Banka se bavi svima bankovnim poslovima, te je ovlaštena za trgo­ 1[S1[iH iir?lU ,!S1,r iltiirS l[S 1 [il!5 1 1 5 1 S 1 fiir ia Bosnu i Hercegovinu d. d. u Sarajevu Dionička glavnica Din 6,250.000 Pričuve Din 900.000 Podružnice: B. Brod, B. Novi i Travnik - Pupilarno siguran zavod Uloške na štednju prima bez ikakvog otkaza uz 6°/0 netto na godinu, a sa otkazom iznad 6 % i to prema visini uloška i otkaznom roku. — Na uloške iz provincije šalje pologovne listove po­ štanske štedionice tako, da uložitelj kako kod slanja tako i kod primanja nema nikakvih troškova g lB a S S 0 vanje valutama i devizama. Zavod je pupilarno siguran, a angažovan je kod industrije drveta „Varda" d. d. Višegrad i kod trgovačkog d. d. „Merkantilia” u Sarajevu. Od čiste dobiti ustupa 10°|o društvu „Gajret”. r iir e ir s i[5 i[iim iil[ilW 0 0 0 [il0 0 B B B a a S [ a M BAKRA BiURETD.IL Safe*Deposit u od provale sigurne blagajne prima ostave na čuvanje a iznajmljuje i pojedine pretince od kojih pologovnik dobije ključ. — Bavi se svima u bankovnu struku spadajućim poslo­ vima. — Izdaje uvjerenja za izvoz robe te trguje devizama �J1HCT TAJPETA fl,PyLUTBA 3A KyJITyPHO \U EKOHOMCKO nOAH3Att>E MyCJIHMAHA H3/ia3H 1. u 16. y Mjeceuy. foAHHa Vili. Epoj 15. C a p a je B o , 1. cem eM G pa 1924. UnjeHa roA- 80 fl. IlojeflHHH 6poj 4 fl 'Bau.ii flođnsajv ahct y noaa uiijeHa TnaBHOT OA^opa hjiii koa ynpaBe K0HBHKT3. — ko a — rajpeTOBHX nPOTEKTOP TAJPETA hberoBo Kpan>eBc«o BncosaHCTBo ripecTonoHacneflHHK fleiap ca Kbe3HHMM BennnaH.' KpajbmjoM MapnjoM. �» r A J P E T« OpaHa 236. £poj 15. „ r a j p 6T “ H H > e r O B I I o K p O B H T e J b — Ilo B O flO M r o A H m f tH L ie P b e r o B a p o t je ib a . 3 /iaiHa Hapa Harne HapopHe ppmcBe, Hajn>enuiH LjBnjeT y BMjeHuy K>e3HHHx noflBMra h nofijepa, — Hser. Kpa/b. BMcoMaHCTBo r i e i a p A. Ka pa t j opt j e BMf c , HacneflHMK ripnjecTOJba h KpyHe BenMKe Kpa/beBHHe, npey3eo je, ponymTeH>eM, npHdaHKOM h nocpepcTBOM HaeroBMx y 3BHiiieHHX PoflMTen>a, npoieKTopaT Ha« paflOM h 6ypyt\H0uitiy »rajpeia«. V papy Hamer ppymT63 0B0 3H3HH jepaH MCTOpHjCKM, np8CypaH H OflnyHaH MOMeHai; 3Hann KpyHy »rajpeTOBor« ycnjexa h Haj6ojbM 3anor 3a no6jepy fteroBor Hai4MOH3nH0-KyniypHor papa h pjenoBaJta Metjy MycnMMaHMMa; HapoHmo Me^yMycnHM3HCK0M OMnapMHOM, Me1jy HapaiUTajeM KojM A0na3M H npMCT/me y HanopHy 6op6y y Kojoj M ycnHMaHH BocHe m Xepi4eroBMHe, a, npeno »rajpeia« h tt»eroBMx nopop6opa, h MMjene KpaibeBMHe, Tpeča pa AOKyMeHTyjy CBoj HaunoHanHM3aM. fla ra poKaw y^ cTBapHMM, noiiiTeHHM u ncipajHMM papoM, nocBe Heobhchhm op cbmx ppyrHx »nocnoaa« u »npofineMa« Kojn paHac HCKyiiJSBajy Ham HanafceHM Hapop! HenpMdpaH KymypHM ncropMMap fce 3a 6MnaHcy pocapafber papa Hamer »Tajpeia« Hakn pocia nacnabmx u, noxBanHHX pnjeHM. A ko MCTopnMap nawn>MĐo ylje y pMjenn npočneM HauM0HanH30BaH>a h npocBjetiHBatoe MycnHMaHa, oh3 ko h.-iko je to umno riMHnjoM »TajpeioBcr« papa, oh tse, ue3 cBaKe cyMJte, ocypnTM cBe oHe «cnopepHOCTH« (Koje cy Majte-Brnue no/iMTMMKe, 6on>e: sapujMjcKO-noftVtfHKaHCKe, npMpope) luto cy ce, op npM/iMKe po npHnHKe, McnpnjenaBane Ha Toj nnhmjh papa, h hmhhoh pa ce oHa necTO noKone6a. Anu tie KCTOpHSEp MCTO TaKO 6p30 yOHMTM (JjaKT, HeoenopaH m HenofiMTaH, Koju yna3yje Ha to , pa je y »rajpeiy« yBHjeK 6 hjio nperanapa Koju cy npaBOBpeMeHo, BjeiUTO m nompTBOBHo opBajanH Hai40MHanH0-KyniypHM pap »rajpeia« op tmx yTwuaja ujto hx je Bpnjevie cmbom npy.nMKa HaHocnno Ha pap ppyiuTBa. M, pa Huje fiMno tmx h t 3 khx nperanaua »rajpeT« 6 h, MOwpa, nopnnjerco MovemaHMM yTHuajHMa, a nMHMja tfaeroBor papa noMjepana 6m ce nac y pecHo nac y JinjeBo. Ha CBy cpehy »rajpeT« je Bek H3MaKao tm m MCKyuiett>MMa, a 0Ba sacT ujto My je yKa3ana ca Haja-imer Mjecia Haj6c/bD je caTMccj)aKmi|ja JberoBOM pjeny, HajjacHMje npn3HaH>e jfaeroBHM Tpyp6eHH4 HMa, nosaM op He3a6opaBHor paxMemH OcMaHa na CBe po HajHOBMje nnejape nperanapa. y opHOcy H3Me^y rioKpoBHTe/ba m »rajpeia« jouj jepaH MOMeHaT Hrpa Ba«Hy ynory. Op cbm x noKpajMHa ujto canHH>aBajy Hamy HapopHy ppmaBy B cchh h Xepi^eroBHHH je HajAy6/be 3anerao y cp 4e h pymy Kpa- — jbeBCKvf floM. C bm jeci o ppjKaBM Hop Hamer Hapopa je pyđoKo BeaaHa ya Kpa/ba h hberoB ripnjedo. To je pyma HapopHe njecMe, Koja nporoBapa M3 lumpokhx cnojeBa Hamer Hapopa, to je pyma m3 cpepfoeBjeKOB, PBopoBa, op HeMajbHha po TBpTKa, npeKo Kapa^op^a po JberoBa npa-npayHyKa. M 3 Te h Tano BacnHTaHe pyme npcroBapa opaHocT m n>y6aB npeMa KpajbeBCKOM Aowy, npeMa Kpan>eBoj PMjeMM, Hajjanoj u Haj3BOH* KMjoj y ppwaBM. CTora m obo noKpoBMTen>cTBo noBnahhj 3 a coĆOM CHamaH h hhmhm u Hnnap HeofiopHB yrnep KOjnM je nosacTBOBaH h ypocTojeH Ham »rajpeT«. C tora je obo noKpoBMTeibCTBo py6oKo opjeKyHno y pymaMa CBMX OHMX KOjH Cy HCTHHCKH H HCKpeHH npHjaTeJbM »rajpeia« h fberoBor p je n o s a jta Meljy MycnMMSHMMa. KberoBo Kpa/beBCHo BuconaHCTeo je jom pi'^jeie, Hejase; ann je mcto TaKO y noBojy m h c t m h c k m »aMMOHann3aM MycmiMaHa. M, Kao m io h b e r a nawibMBO H>eryjy, onpe3Ho syaajy m n£3e 6ypHo Ha npBe ropHHe, npBe Mjeceue hberoBa jkmbot 3, TaKO m »TajpeT« cnpe3Ho HyBa, nopraja m CTapaTe/bCKM, popnTejbcK-t Hap3Hpe ocTBapHBaKbe, oMKĐOTBopaBatbe HauMOHanHor h HaMMOHanHo KymypHor oncTaHKa MycnHMaHa. Taj pap je MynaH h KynyHaH, HanopaH m TerođaH, Kao mTO je y3BMmeH oprajanaHKH Hanop oko HejaneTa y noBojy. \A H3rnepa, po/cia, Kao pa y obom rioKpoBHTe/bCTBy HejaneTa rieipa HMa HeKo cMMfionMHKo 3Hanejbe M3a Kora ce y pywMnacTHM nepcneKTKBSMa Ha3Mpe nnjena h cjajHa 6ypyhHOCT noKpoBHTe/ba h »rajpeia«. To 3HaMeK»e, pHKTMBaHo MCTopnjoM h po­ rađaj HMa, ocBjemaBa Hamy Bjepy y . ce6e, HennHM Hamy MCTpajHocT, nompeKaBa Hamy Tpypo/by6MBOCT, CHawH Harne CTpeMn>e»>e y cycpeT opeony ycnjexa. y3BHmeH0 rioKpcBHTejbCTBo je OAcapa 3Bnje3pa-B0pHjba y HameM papy; oho je CKyn/beHa cHara KojoM heMO npena3HTH m caBnapain CBe npenpeKe mTO hx fionHa TpapM4Hja m CBe oho pywHo mio je Be3aHO y3 u>y nocTaB/ba HameM KopaHaK>y y cycpeT Ajeny, ripn3Han>y, HarpapM Kojy nopjejbyje BpnjeMe w Hdopnja. AaHac, napa ce HaBpmasa ropMUJibnna pofjetfaa Hamer y3BHmeHor h MMnor flpoTeKTopa m napa ce Toj rcpHUJtbmjH papyjy MHnHjyHH cppaua, BjepHMx HapopHoj AMHacTHjM Kapa^op^eBHha, cbm npMjaTen»H »rajpeia« m jteroBor papa, cBa oMnapMHa m HajMna^M HapamiajM »rajpeia« KnMHy: >Hmbmo noKpoBMTe/b Hamer »rajpeia«, hber. Kpajb. BncoMaHCTBo rieiap A. KapatjopljeBMk, HacjbepHMK npMjecTon>a! yP E A H H LU T BO . �Bpoj \ % CipaHa 237. »rA JPE T « B E P FI KPH H riocBeheHO hber. Kpaib. BMconaHCTBy rioKpoBMTen»y: »rajpeia«. y HaineM Bprr? rpe pacre bhto 6op h jejia rpe paHac 6yja iimmpar a paBJba Jicraa ce BHje, Beh ropniia je paHa ihto jepaa Bena Kpm pacie H phb&h MHipac y BJiaiRaiHijHMa Rpaje. 0, Kano jih he jepjiioM pa 3acTpyja 3paR0M H 'onoj® h&m rpypn h 3atHeceM0 ce maMe! y paue pyiM6He 3ope, flpeB® a c notam MpaiRCM Tenajy Hama opipa: 0 6ejia, jiena Kpnae! HečeoHa MeiRa Te poca pđca a totijio oynpe oSacjajja! HeKa y3. Te6e HHHy a paory Hopanna hobh! T h, npBH crpyK, 6nhem cceM ppyroM pBehy rJiaca. Hop TĐOjOM 6eJIOM KpjHCM CHHBahle OHO OHOBe. Upenjierahe ax jierr jieerapoiBa jiaRHX y Tpenepaaoj arpa mio neacsa Mope apajia. Orojio Haime Gaoirne 3a»CTahe cTpaaap cBaRa H peha: »Opne je arap jiereHpapuiax BHdia«. Peha he: »Die tamo Ra«o ce nancrcao piHiKy Copoim . . , H TaMo rpe oy ce pHBjbe Ji03e ca 6pmji>aHHMa cnjiejie, Ty Mopa pa oy cja juta neRH pBopoBH Upehnapa rpe ce papyjy a Becejie. H RaiRo caiMo Mapame npeiRpaono Heito u,cehe.. . HoijHiMo pajbe... H noh’ he c’ Miioro Tajnax japa, Papahe y cbom BpTy, aji’ Kpama amTa Hehe iiao Ma — Ma ce nperpaia op papa. PacTH HaM, Bena Kpane, u,B6Te Mapacu«, jiena, HeCecna Te pooa peca a acapRo cy]ipe o-fiol 'jana! Kap poby oinerr CTpai'ma nei:a bm rpyp 3acrpena, a H6K ax JlenioTa Haaier upeha o'iapaaa. . . P.acTH HaM, pacTH! Yq menuio CTađajipe TBoje BepHH a Baepa 6yppH, cTpaacapa Bpra, croje. Jena B. OcTojnfc. riMTOMUH rajpeTOBa kohbmkt 3 y Capaje By KOHijeM iMKoncKe roflMHe 1923./24. T A JP E T O B A (JB E H A H O C T (Obo je jeflHo op npepaBatba, noja he ce oflpmain y CBMMa TajpeTOBMM MHTepHamMa Ha flaH 6. o. m . npnnnKOM CBenaHocTH, Koja ce npMpe1jyje y cnaBy roflMUJH>Hi^e potjera TajpeTOBor ripoieKTopa hberoBor KpajbeBCKor BncosaHciBa npecTonoHacn>eflHMKa rieipa). flaHac cmo ce cKynnnM p,a npocnaBMMo jeflHy pnjeTKy cBenaHocT, pa npocnaBMMo cBesaHocT, Koja ce npoc/iaB/ba npBM nyt y HCTopajH He caMO flpywTBa TajpeT, Hero m unjenor Haiuer Hapopa. HMKapa HeheMo aađopaBHTHi, Kapa npomne ropnHe Ha flaHamtt>H paH, y paHy 3opy, npH orpaHKy cyH4a, ny 4K>n TOnOBa 06* �CtpaHa 238. > rA J P E T < iBBmue Hapofly paAOcHy bm ject , na My ce p o a b o HacnepibMH npeCToa>a. Tana lampom naiMe npocTpaHe Kpa/b6BMHG Ke ocrafle HM 1'EflHO ceno, HM jeflaH rpafl, HM ceocna KonMpMpa, HM 6oraT3 nanana, HM jbhho HecTMTo cppe, rflje ce ohm He opocwiwe c y 3aMa paflocHnpsMa H He H3ycTHiiie pnjeMM: »fla jkhbm Haiu MnaflM Kpa/beBMh!« — CnaBekn npBy roflHLUHjMi4y pofjetba Haiuera Mnanora npecTonoHacn>eflHHKa cMaipaM 3a yroflHy nyj«joLU y noMeTKy fla n,3HeceM y npaTKo MCTopnjy cnaBHe H3M Bnaflajyfce nopoflMpe, Koja je TaKo tm jecHO Be3SHa y 3 MCTopnjy Hapofla nocn>eflK>er d o ib e *a fla ce jeflHO 6e3 flpyror hm 33 mmcjimt )i He MOwe. hoct Bpoj 15. YnpaBo ce 0Be roflHHe Hasprnasa 120 roflHHa, ofl KaKo ce y ĆeorpapcKOM nainanyKy nnn 6on»e, no3HaT°j LUyMaflnjn, flMWe Hapofl Ha opy>Kje npoTMB otoMaHCKe neTBMjeKOBHe TMpaHMje h 3eMn>M H3BojeBa cno6ofly "Bop^e rieTpoBMk, 3bbhm Kapaljoptje, npaoiai4 Bnaflajyhe HaM riopoflMue. Y cbom npBOMe ycTaHKy ofl 1804. flo 1813. je LUyMaflHHau nonasao Ha MHLuapy, Herpy m flpyrMM pa36ojMWTMMa, Kano Tpefia wMBjeTM h MpnjeTn 3a 3naTHy cno6ofly. Y tom BpeMeHy HapoflHM Bo«fl noKa3yje HeHaflMaiuMBy xpa6poci, ppwaBHMHKy cnocofiHOd, npaBeflHOCT m n>yčaB npeMa Oiay6M,HM u Hapofly, BpnHHe KojMMa ce kmtc cbm K>eroBM noTOMi^M. A nn ycn>efl 3aMpujeHMx eBponcKHx no- nHTOMMiie fajpeioBa weHCKor KOHBHKTa y M ociapy KOHLjeM LUKoncne roflHHe 1923./24. /iMTMHKHx npnnnKa, Mana lilyMaflHja yMopHa ofl HaflHCBjeHaHCKor h flyror Hanopa, 0KynaHa KpBn.y cbo jnx Haj6on>Mx cmhob 3 h ociaBJbeHa 6e3 HKaKBe noMotiH — Mopafle noflnetiw HaBanaMa OTOMaHcne LjapeBMHe, y Kojoj ce Hana3Mna Kao Mann OTOHnk y Ben,w* kom OpeaHy. A Kapatjoptje ce npMBpeMeHo ckoohm y AycTpHjy, a 3 3 t m m y PycMjy, oflaKne ce KacHHje Bpafca, fla oneT c t 3 b m cBoje cnne y cnyw6y LUyMaflHje, Kojy je noHOBHo ocnočoflMo K>eroB HeKaflaibM BojBOfla Mnnoiu OčpeHOBMih. A m 6 mljmo3hm M ko o iu , Oojefcn ce fla Hapofl He npelje cBOMe n p B O M Bomfly, flafle Kapafaplja MysKM y6MTH m CBOMe noTOMCTBy TaKo ocnrypa npMjecTO, caMo ca jeflHMM npeKMflOM CBe po 1903. rofl. He3aflOBon.HM anconyTM3aM Mnnou]eBnx m iterobmx CHHOBa Hapofl 1842. M3a6pa ce6n 3a HHe3a AneKcaHflpa Kapa^optjeBVifca, cm Ha KapaljopljepBa, Kojn Bnapa Ha počpo flpmaee h Hapopa caMo 16 ropHHa m Tapa ycn>ep pa3HHx cnneiaKa OfipeHoaMfca Mopape ca CBojoM MnapoM fljeuoM pa nolje y M3rHaHCTBo, flaneno ofl LUyMaflMje. flpyra nonoBHHa npoiuncra CTon>etia 6Mn>ewM Mel>y CBoje HajBefce flors^aje t|)paHuycKo-npycKM paT. Y TOMe paiy Ha cipaHM <PpaHuy3a 6opn ce Kao MnaflM otjjMMMp yHyK KapafjopfaB IleTap, Kojn CBojMM jyHatUTBOM CTene npM3HaK>e m n>yfiaB (JjpaHi^ycKor Hapofla Hajnpnje 3a cefie, a KSCHMje npeno čeče m 3a um jenM cBoj Hapofl. Tora BpeMeHa cnpeMao je m Haiu Hapofl fla ca ce6e oTpece Ty1jMHCKM japaM. YciaHi4M ce flMwy Ha cbm m cTpaHaMa, a hspohmto y B ochm m Xepi^eroBMHM, Koje cy noKyiuane fla Ha TeMen>y koctm m KpBvf, CBojmx CHHOBa M3Bojyjy cedn ocno6o^eH>e m ocBemTajy yjeflMK>eH>e ca cecipaMa CpfinjoM m U phom TopOM. Y TMM cyfl60H0CHMM flaHMMa MnaflM npMHU fleTap xm t 3 m ciaBn>a ce Ha neno noKpeia y B ochm , �SpojT15. ►rA JP E tf« ann Ha wanocT cbm Hanopn rieipa MpKo/bMtia m K>ercBMx Kpajmlukmx jyHaKa ocTapome HeHarpafceHHt, m yUBHn.eHa Xepi4er-BocHa 6 m npeAaHa Kao pofiM/feMLja y pyKe AycipMje, rAje k>mxobm »cmhmm HeKaA cokonoBM, caA nocTaiiie LUBačMHn po 6 obm«. Mano je 6on>y cpehy MMana m cnofiopHa lilyMaAMja, rpje cy OfipeHOBHikn yc/bep HyiapH>Mx HepeAa AOBenn 6 mom 3eM/by Ha py 6 nponacTM. He MoraBiuM BMine TpnjeTM BnaAapcKy TMpaHMjy, yBpHjet>eHM naTpMOTM H3BpujMUJe aTeHTaT 1903. roAMHe Ha noTOK>er OOpeHOBMtia Kpa/ba AneKcaHApa w, H>ercBy cynpyry Apary. Taj hmh m ano HecMMnaTMHaH 6 mo je cnac ppwaBe m Hapopa. Jom HMjecy JbemeBn yMopeHMx Bna- ĆtpaHa 239. papa Omom hm noKonaHM, a HapoA je jeAHornacHO no3Bao Ha npnjecTO Cpćnje M3rHaHor npMHLja rieTpa KapatjoptjeBttfca. Mano je kojm BnaAap y m c t o p m jm HOBjenaHCTBa CTynno Ha npnjecTO noA Te/KMM npnnnKaMa m Aomao Ao Behe cnaBe, Hero je Kpa/b OcnofiopMnaiv IHop MyApoM ynpaaoM HapoAHor Kpan>a CpfiMja y6p3o ojana m CT3BM cefin y 3aAaiaK gcbctmim K ocobo m ocnoOoAktm m yjeAMHMTM He caMo CBe Cp6e, Hero m CBe jywHe CnoBeHe. kl Kao hckmm HyAOM Cpčnja M3 flaHa y a sh jana m 1912. — jeAHe oa HajBamHMjMx roAMHa Harne MCTopMje — cnjeAM Kpa/b nosepe CBoje BMTe30Be, pa y 3ajepHMi4M ca cmhobmmb UpHe Tope ocBete Uapa h riMTOMUM fajpeTOBa KOHBMKTa y Moctapy kohijsm ujKoncKe ropMHe 1923./24. K ocobo. ripaheHe finarocncBOM m cy3aivia papocHnMaMa UMjenora cpncKora Hapopa rieipoBe HenofinjeflHBe apMMje 3a KpaTKo BpnjeMe ocnofioflHiiie HeMa/bMfca MaKeflOHnjy M Ha cnaeHOM KyMaHOBy ocTBapMiiie BejiMKM K ocobckh 3aBjeT. KpB/by ocnočo1jeHy CBojy MaKeflOHMjy Kpa/b rieiap h fceroBM UlyMaAMHMnt 3Hame AOdojHo oAfipaHHTM OA Hefipafce Byrapa h pnB/bMx ApHayTa, KaAa noKymaLiJe Aa cefiM KonMjeBKy Cp6nHOBy npMCBOje. CBOj MM jyHaWTBOM M naTpM0TM3M0M Tapatba Mana CpČMja ciene AMB/bett>e m npM3Han>e 14Mjenora cBMjeia m nocTaAe riMjeMOHT jy«HMx CnoBeHa, Kojn cBe CBoje HaAe nonojKMine y H>y, Aa mm OHa po6cne naHue pacKMpa. H npMje Hero ujto cy ce yMopHM 6opi4M Mor/VM m oamopmtm m CBoje cype iiJMH>ene oa kpbh onpaTM, TpeĆanM cy opđMjaTM ČMj'ecHe HanaAaje TepMaHa m Maf>apa. 3a cnac m cnaBy OTagfiMHe cnjeAM Kpan> boam 14MO CBoj cnofioAHM HapoA y C bctm OcnofiopnjiaMKM PaT. nOLUTo cBojoM KpB/by 3eMn.y HaToriMine m koctm Ma 6peroBe npeKpMU/e, LUyMaAMHi4M npeno anfiaHCKMX HenpoxoAHMx ryAypa, novome 3ajeAH0 ca cbojmm cmjeAMM Kpa/beM Ha ronroiy, opaKne polome jom po Behe cnaBe 1918. roAMHe, KaAa cboj' CBojoj nomaneHoj SpatiM Ha CBojMM KpB38MM 6ajyHeiaMa poHMjeme wen>eHy cno6opy. 3a unjeno BpnjeMe Ayror paia m cTpauiHMx cipapa/ta cMjeAM Kpan> AM jenn ca CBojoM nopopMLjoM TemKy HapoAHy cyAČMHy. y py 6oKoj ciapocTM m lemKoj fionecTM joiu cy hberoBe pyne 3Hane y3eTM nyujKy y 6ojMTy m ca ociannM BojHMijMMa y poBOBMMa cTaTM Ha fipaHMK OiapfiMHe. OcnofioAMBLUM m yjeAMHMBLUM uMjenn Ham HapoA m cTGKaBUJM cefiM m H>eMy HeyMpny cnaBy, CMjeAM Kpan> 3aKnonn CBoje yMopHe ohm, MCKpeHo onnaKaH �OrpaHa 240. »rAJPE T « Bpo) 15. oJKaibeH op 3axBa/iHora Hapofla. M m m , koj' m y«MBa- 6ywAy, t s k o m PereHT AneKcaHpap Ha KyMaHOBy, Ha Mo n/iofloBe ttjerosa pyrora m TeujKora paAa, ycT3HM- neny. CBoje apMMje ypapa c m p t h m ypapai4 HenpnjaTeMo, noK/iCHMMo ce cjeHM Be/iMKora Kpa/ba m no6o>KHO iby m 3acnywyje HacnoB »KocoBCKor OcBeTHMKa«. riopep MHcrođpojHMx pjena Mnapora Kpajba ocTafce 3 n a T H3ycTHMo: »C/iaBa m xBana T m , OcnofiopMone!« rieiap BenMKM je Morao mhpho 3aK/ioriMTM CBoje h m m cnoBHMa 3a6MJbeweHe hberoBe pnjenn boj HHLjHMa yMOpHe OHM M 6e36pMWHO notiM Ha BjeHHM noHMHaK, npn KpMTMHHOM MOMeHTy Kop npofioja conyHCKor jep je 3eM/by h Hapop oct 3 bm o y aMaHeT pccTojHOM (JjpoHTa: »JyHauM, Hanpep y cnaBy mom c m p t !« H p0. Haiua.eflHMKy, HameM BMTe3-Kpa/by AnencaHppy I.. uj/10 ce HeyMpnoj cnaBHi Koju CBoje M/iaAeHaHKo poda, Koje ociann HauubepTeK noujTo je ycpet»Mo Caoj Hapop h nccn»epH,er hml (m 6e36pMWHo npoBOfle y pacKoiuHMM Asopos^iva ppyra paTHMKa nccnao y Kpyr nopopMiie Ha 3acnyy3 3ByKe My3MKe, npoBeAe y p o b o b m m 3 ca cBojnM aoj- weHM opMop, mctom Tapa je Kpa/b AneKcaHpap noneo HMAMMa ncA HHiiJOM HenpMjaTen>CKMx KypmyMa. rio- MMCJiHTM m 0 Csojoj poMalioj cpetiM. H Bor yfip3o mcn yi flymaHa C mjihot npnje Heno/iMKO cTO/befca y Ben- nyHM wen>e m MonMTBe 3axBanHora Hapopa, papoh riHTOMijM fajpeTOBa KOHBMKT3 y Ty3/iM KOHLjeM ujKoncne ropMHe 1923./24. BaaiAH BMTe3-Kpaa>y m OMMtibeHoj KpaibMUM CMHa, Hauiy Y3AaHMuy. M3 oBe KpaTKe MCTopnje ce pa naxKo b m a jc t m , pa MMjena ČMorpaijjMja floMa KapafapljeBMtia Hnje HMuiTa APyro, Hero jyHSHKa h cnaBHa MCTopnja LiMjenora cpnCKor Hapopa 3 a nocnepHnx 100 h BMUie ropMHa. M CBanoMe fce 6 mtm jacHo, 3aimo cy HaM npn potjen>y Mnapora ripMHpa cpua 6nna npenyHa cpetse. CpeTHH cmo ujto BMpHMo npopywett>e cnaBHe nopopni^e, a ca H>e3MHMM npopy»Ken>eM npopy>KeHa je cnaBa m cpefca yjepMH>eHe u npocTpaHe Harne KpajbeBMHe. Ajim nopep OBora CBeomuier HapopHor Beceiba, npnnMKOM polje^a m npBor potjeHpaHa Haiuer npecTOnoHac/beflHMKa, mm TajpeTOBM npMjateibM mmbmo m HapoHMTM pa3nor Becen»y. To Becen>e pona3H otypa, ujto ce Harne ppywTBO »rajpeT« Hanaan nofl M oIih m m flpo- TeKTopaTOM Hamer 6ypyker Bnapapa. V MCTopnjM Tajpeia hm Kapa HMje 6 mo hmtm Mome 6 mtm 3a6Mn>eweH 3HanajHMjM porađaj, Hero ujto je ciynafbe nor ripoTeKTopai HajMoatjera MnaHa BnieujKe riopopMpe. Op ocHyTKa Tajpeia na CBe po Ocnođotjefba rnepano ce op HenpMjaieibCKe BnacTM Ha Tajpei Kao Ha pacapHMK aHTMppjHaBHMKa m 6yHTOBHMKa, rajpei ce Tora HMje hm ctmpmo , TaKaB je m 6mo jep Huje Morao MMpHo rnepaTM rpje Xepuer-BocHa timuitm nop waHpapcHOM ynpaBOM Bena. M TajpeT je 6 mo yBjepeH, pa ce paH CnoČope npMMMHe, pa paneno HMje AaH, Kapa tie BHjenM OpnoBM »BanoBMTy flpn,Hy npeneijeTM, m MecTMTy BocHy noxopMTM«; m cTora je h oh , y kojimko My je Ćmoo Morytie, papno Ha CBojoj CBeioj pywHOCTH M cnpeMao reHepaijMje, Kaje tie pocTojHo poMOKaTM Te Bnjene OpnoBe. H TajpeT ce y cbojmm wen>aMa m HapaMa HMje npeBapMO, paH Cnofiope je ocBaHyo, poncKM �Bpoj 15. »r A J P E Tc HaM ce natujH pacKMflome h ApuHe HecTape Kao rpaHHMe »M3Met>’ BocHe h H3Mefj’ Cp6nje«. Capa Tajpei nociafle MjecTo cyMK>HBora u npe3peHora flpyiufBo nyHor k onimer noBjepeK»a cbmx flo6pxiX cHHOBa oBe 3eMn>e. M Kan no nyi*H>y Tonoaa, KojM HaM ornacnme psflocHy BnjecT o po1jeK>y ripecTOnoHacneflHMKa, npeciaBHMun TajpeTa novome Aa ce noKnoHe CBOMe 6yAyheM Bnaflapy k 3aMone H>eroBy BKcoKy 3aiBTMTy, H>HX0Ba Monfia k wen>a 6h ycnnUiaHa. hberoBo BeonsaHCTao Kpan> AneKcaHflap I. gnjeHetiM AocanatfeM paA Tajpeia m 0MeKyjytiH, oa K>era jotu MHoro y 6yAyhe, Kao jeAMHora KynTypHora My- CtpaHa 241. c/iHM3HCKora APyuJTBa y B o ch k , npHMHo je 3a CBora C h h 3 rioKpoBHTe/bCTBO Hamer Tajpeia, AOAHjenHBiuH My u o6nnaTy MaTepnjanHy noMofc. nOA BHCOKOM 33UJTKTOM OHora, KOra CMO BKjeKOB'/iMa cseKMBanK, B n a fla p a Harne k p b h , oncTaHaK raj> peTa je ocnrypaH h c Tora ce caA Mome jom BHiue noCBeTHTH KymypHOM h HagnoHanHOM noAH3aK>y 3aoCTanor Hamer eneMeHTa m BacnMTain reHepagnje, Koje he 3H3TM M AnjeHMTM oBaj pwjeTKn porađaj. A , B h , OMnaflHHO, Kojn npBn ym HBaTe nnofloae OBe 6naroAaTK, He H3HeajepHTe Harne Hane. CnpeMajTe ce Kano fceTe jeAHora pana ujto cnocofiHHjn 6 hth Aa II htcmah rajpeioaa KOHaHKia y BHxahy (npeA 3rpaflOM kohbhkt 3) y lunoncKoj toamhh 1923./24. ciaBHTe CBoje CHare y cnym6y nnjene HaM ChagćHHe h Aa M OHpa, Kafla Bac 6yAe no3Bao HeKaAafoH Tpy6an ca 6ojHe ApHHe, noneTMTe noA cnaaHH h bhco ko ah t HyT 6apjan Kpan»a h OiagfiHHe h ciaBHTe ce y h>hxo By 3auiTMTy. He 3ačopaBHTe, Aa je Hauia OTagfiHHa cTBopeHa nocnnje Mopa nponHseHe k p b h h fipajeroBHM3 npOCyTMX KOCTWjy HajĆOJbHX H>eHMX CHHOBa. C Tora notjHTe h>h x o b / m npMMjepoM, h Kao mTO cy ohh rHHynH 3a CBora Kpan>a h R om , Tano h bh He 3awa< riHTe a 3th Bpeno k p b h Bame 3a K»HX0By opfipaHy h 4yBajie cnaBHH IlpnjecTo Hamera MHnor floKpoBHTen>a, KOMe kjihkhhmo caAa h yBHjen: Aa m h bh Ham noKpoBHTen> hber. Kpan>. B hcoHaHCTBo ripecTonoHacjbeAHHK rieiap! Aa m hbh hber. BenHMaHCTBo Kpan> AneKcaHAap! Aa m h bh hbe3. BenHMaHCTBo Hama MHna KpajbHga Mapnja! Aa m h bh Ano Kpan>eBCKH A om h Hama npocTpaHa O iay64«a! �» f A j P E T« ĆTpaHa 242. VELIKI DAN Veliki i strašni svjetski rat zbližio je narode i upo­ znao ih međusobno. Prikrivene dobre i zle strane Poka­ zali su i jedni i drugi; junaci su odskočili u svojoj veličini, a sitni gramzivci, ugnjetavači raskrinkani. Pala su Prestolja, koja su bila sazidana na sili. na laži, pali su njini gospodari, koji nijesu imali naroda uza se i njegovo po­ vjerenje. Orkan je odnio u nepovrat lažnu s l a v u !... Veliki svjetski rat je digao male i potlačene narode, riješio ih tlači telja, riješio ih krvopija i učinio ih slobod­ nim, — svojim u svojoj kuči i na svome ognjištu. Podi­ gao ih iz praha, strgao Hn lance u kojima su okovani Bpoj 15. živjeli stoljećima, ujedinio ih i približio velikim naro­ dima u jednu veliku međunarodnu zajednicu. Prolivena krv donijela je Slobodu — na garištima procvala je biljka jednakosti i pravde. Velike su žrtve podnešene, ali je osvećena pravda. Pale žrtve su zalog bolje i sretnije budućnosti. Jedan malen, ali herojski narod suprotstavio se sili, koja je išla protiv njega da ga pregazi; da mu zatre og­ njište i ponizi ponos. Suprotstavio se junački da sv e žrt­ vuje za obraz, za čast, za sla v u ... Nastala je jedna strašna borba na život i smrt, borba dugačka, mučna, stra šn a . . . Borba koja je vodena do iskušenja i dotle dokle nema granica herojstvu, juna- yweHMue TajpeTOBe TiMn^MapcKe LiJKone y H obom ria3apy KomjeM wKo/iCKe roflHHe 1923./24. (y no3a^HHH hmiHM, napa'beH y oboj hikojih, Ha komg ce npeno3Haje ManacTHp ConohaHH. OBaj frnJiHM flapoBahe Hapo^ OK,pyra paniKor EberosoM BejiHHaHCTBy Kpaji»y AjieKicaHinpy). štvu — dokle samo može čo vjek trpiti. I ta borba i tat istrajnost donijela je Slobodu — zlatnu Slobodu za ko­ jom se je vijekovima uzdisalo. Visoko se je digao barjak Slobode, kao znamen ve­ likog junaštva, izdržljivosti, muka i p a t n ja !... . . . A visoko ovjenčan aurolom slave, pred svima išao je naprijed, prvi građanin i prvi čo vjek naše nacije, a sada već blagopočivajući K ralj Petar. Doživio je Oslobođenje i Ujedinjenje svoga naroda, Ujedinjenje Južnih Slavena i otišao na bolji svijet. A s njim u borbi, u mukama, u patnjam a, oprobani Njegov Zamjenik — Naš K ralj Aleksandar, danas vođa Južnih Slavena — danas simbol našeg Ujedinjenja pre­ uzeo je zastavu Slobode, da je dalje nosi i preda kao amanet budućem pokoljenju. Plem enita k rv, kraljevsk a i herojska krv neće izdati, a zastava ć e visoko lepršati na našem zajedničkom do­ mu. Je r će je O tac opet predati svom e Prvijencu — S v o ­ me Sinu, Imenjaku Svoga O ca — Prestolonasljedniku Petru , koji ć e je dalje predavati neokaljanu, i visoko je držati kao svetinju svoga naroda. U znaku te sretne budućnosti, dlanas na dan rođenja Prestolonasljednika P etra, u nadi, u uzdanju okupljeni na pragu naše velike i prostrane Otadžbine, — danas na ovaj veliki dan kličem o: i j’ | SLAVA K RA LJU P E T R U ! ŽIVIO K R A L J ALEKSANDAR! ŽIVILA K RA LJIC A M ARIJA ! ŽIVIO P R O T E K T O R G A JR ET A ! A. Hifzl Bjelev ac. �Bpo) 15. » r A JPET« CtpaHa 243. TapmeM xaocy, onBpcJia hoa iiajpa3iioBpciilHj km npcoltpeTHMa A»0pa K 3Jia, ocityAHii,c h OoraTOTBa, cpehe k necpehe, HarJior Oorafeema h jom Opacer npoiiaAaTAJPETOBA OMAAflMHA M iba, Aoueiuie orpyOejia rjieAajyhK ciajiaH iipH3op npoMemjBHBe cyAiOHHe, O3e0jia na 3hmh Teiunte 0CK.yAHiU,e, H>EH IIPOTEKTOP CTpaxa H HeiipHjaTejbCKe THpanKje, aiiahe HajOojne a^ • Oflipoj BehnHe Aanarnibe MycjiHMaHCKe MJiaAeack n,eHK OBy CBeraocT k orpejaBame ca HajBKme CTpaHe te kfle AaJbe oa oHnucKoir KpoBa. Ako ce Moate iobo- H iBOHa caitpHBeHa Jby6aB Mopahe Aa eKonjiOAnpa h )hth Aajbe o OArojy om je sasemeH ner^e y JvaaaHe h Aa ce npocne no meHy n OKpoB'K*rejLy. Jep cy Toiuie jHpTHje _ Me^y B©cejiy 6pahy — hjih y najiaHaHite OHe 3paKe, Koje rpejy ca MecTa, Koje mh bkooiko u,emihop-caitajte. Onaj ,npyirH, miioto Mamn a&o cnamaBa ce Mo H atejmiMo, Aa M.y ce mio Ojikjkc iiphOjik/Kkmo. 0°A oBe TparH"Bie CBaKB^,auiH.Hi;e h yBpđiiTaBa ce y pe- HH Kojn CBojy MJiaAOCT npoBOAe y najOypHKje BpeMe AOBe o/urojeHe 'nnTejiHmmHje. To <3«Ba BeoMa Majio m OBOTcate KCTopnje, 3najy CBoje Myatemio AoOa Aa Aajy BJiacTHTe BHHpnjaTHBe, a Minoro Burne moTHu,ajeM Ha KOHOOJiHAOBaibe TaAaiBHx npnumita k Aa ra npoApyrnx. Obh KyjiTypnn imoHepn h rpaAHTejbH bobot BeAy y mhpiikm h cpekmiM nacoBHMa. HpeA onaiia HaSKHBOTa MycjinMaHCK,e OMJia^HHe 0KyiMJiH cy ce oiko mer HapoAa HHitaA ce mnje npyatHjia TparHnunja h Tajpeia h ao AaiHac perpyTOBame iiajBehn Aeo Mycjw- BejiK'iaircTBeHHja neponeiK'tea: Ham jkkbot OABojnhe MaHGKe HHTeJimreHU'Hje. He anaM CHrypiHo KaK©6 je ce oa itoOiiKix npeApacyAa, ooApaBjbeme oBera onora, oHJio BaoiiHTaibe TajpeToee OMjiaAHiiie ao upe OcjioOo- mTo hhhh HOBeita 3aAOB0JKHHiM HJiaHOM HapoApe H Apbeata, ajin HarJieAa, Kao Aa je oho 6hjio MHoro jcAHO- ataBHe oajOAHUke, Hana he CBoj JieK y Bejmitoj Jby6aCTpaHHje, Kpyxoćopa,i.Ko, h Aa aa H>y Hkje čhjio y bh h paAy cbhx 3a jeAHora, a jeAHora 3a CBe, 3an,eonime HHTepoca ca crpake, a noroTOBo He OAoaro. He jihIi © pane 3aAaHe oa Heicojimto pa3HHX Herapnjarejba, BepyjeM, Aa je oa OHAaiiEH>Hx apncTOKpaTCKHx, a no-- BacuocTaBKhe ce xapMOHkja k y jaBHoj k y npHBaTroTORo He OA ah'hacTH,PK.Hx RpyroBa Kito h 3wao (3a - noj AeJiaiHocjH. TajpeTOBa oMJiaAKna HonpeA MycjmTajpei H H>eroBy 0MJiaAHHy. MancKor AeJia iiamer HapoAa 3Hahe Aa OAnrpa HajOoOcjioOoboK-e je Met)yTfiM npo.MeHHJio na TeMejba jbe CBojy yjiory y cbhm tkm (jtasaMa KBrpaAibe, rjie/Khbot Harne OMJia^aBe H^3aTpasKHJio j oa ' me 6e3yBer- Aajyhn npeA ooOom seAap jihk cBora HoitpoiBHTejba Ho HOBy opHjeHTaii,Hjy h BaonKTak^. 3eMJba ce mo- ^jb . Ha ia j na’iKH njmehn mhopo cHaire h OopOeHOCTH, y pajia yinpaBJbaTH ca T&MejBHKM noenaBameM cTBapn, jitejbK, Aa Aobe m-ro Ojikace AO CBor HAeajia h Maitap pa3yMH0 H oOaapHBo. HeAOBOJtaH•j<e Oko rCBeTii pekojiT Majio noKante CHjmy JbyOaB cbom noK,poBHTeJby, npeOMJiaAHHe, h>gho MJiaACHaHKo OA.ynieBJbeH>e h oiithmh- hk he OHa npeno cbkx 3ajnpeita. aaM. OMJiaiAHHa je — ^ko je XTeJia Aa lKcnyHH CBoj OMJiaAHHy, HKjH je HoKpoBKTejb Ham MJiaAH KpaaaAaTait — Mopajia Aa HanycTH OBe ocoOHHe, Koje cy jbeBHh, eanaAa oaMamna Aa pa3BHje hhtchMO/KAa 6njie AoOpe 3a irp^npeMHV (J)aay napoAHor Oc- 3HBaH paA y MycJiHMaHCKOM pfijiy Hamer HapoAa y JioOo^enba H TpeiOajia Aa 'Ce ortpeMa Hajnpe Hay>i«o, a npaBii,y odBernTaBama k CTanama AyxoBa y jeAHO HaaaiKM npaKTHHHo, na Aa yHecTByje y K.yjiTypHOM, aioJIHTHHKOM H 6KOHOMK3KOM JKHBOT^ CBOra IiapOAa H H>e- AKOHajiHo Tejio. Ona he čee cyMH>e, cjieAyjyhn npkroBe aeMJbe. HoBoj oMJiaAHHH Mopajra cy ce npoKpHH- Mepe EberoBHX npeAaita h y'iHHHTH to. H aico je y mhoTH HHOBK nyTOBH H A&TK HOBH npaBAK H>eHy BaCHHTa- ro 3a0opaBJbeH onaj bhcokb KAeaji, Kojn je boako HeH>y. TpeOajio je jaito mhopo h MaiepHjajiHHX acpTaBa, (itaA OMJiaAHHy y A^OpoBOJbamte jiernje h cejao km a Aa ce H He roBopn o jihhhom nperajiaiiiTBy h AoOpiui koctk no 1UloOpyyH h cojiyHCKOM <J>poHTy, 3a Kojn je HayMKMa. OHa KmJia BeApa nejia hoa aycTpHj<3Ka Bemajia h yjiay HOBy (j)a3y BacnHraiBa h aKTHBnor AejcraoBa- sHJia HacMejaHa y apaACRe Ka3aMaTe, FajperoBa oMJiaH>a TpeOajio je ocoOhto y®ecTH MycjiHMaHCKy oM.na- AHiia he ra OKKBeTH, 0KynHhe ce oko cbot HpoTeK.TOAHHy 'k noKaeara moj, Koja je najBmue 3aocTajia, Aa pa h CTahe Ha OpakKK IberoBa ^OMa h CBoje OraijOHce H 3a my OpHHe. Hama HapoAHa ^HHacraja AOKy- ne. y cbom HAejHOM noHOcy H rJieAaH>y y 0yAyhiHOCT MeHTOBa h Ty CBojy ckJiHy jby6aB h B6JiHKy TOJiepaH- OHa he ce OTpraiyTH oa cBarAaH>HX npeApacyAa, otboHnjy npeMa Cbom KapoAy. ft>eH MJiaAK HJiaH, a nam pHhe iknpoM h onaito mnpoKe rpyAH cJiaBeHCKe h •MH.riH ripecTOJioHacJieAHHK Hd6tobo BKconaHCTBO neTap, nocTao je n okpoBHTejb Tajpeia k thm B63ao jom iiohH cbom HAeajiy HanpeA c hhctom Han,KOHaJiHOM MBpimhe BeJiMKy jbyOaB TajpeTOBe OMJiaAHHe y3a ce. JbyOaBH, Kojy je HerAa TaKo 'dKyno njiahajia. iCbo 3JiaTo H nypaiyp, mTo ra je HMajia TajpeTOBa Tkm recTOM AoOHJia je TajperoBa oMjiaAKHa HajsKme nojieTa, oceraJia CBoje chjiho caMonoy3AaH>e, yBHAejia OMjiaAKHa BOJimečHO je CKHyjio y jeAHoj Hoeoj kohneKy CBojy BaJKHOCT ‘h cnoenajia ce Bantuhm (paKTO- CTejian,HjH Ha imipoKOM HeOy Harne HapoAHe /],HiHacTKpoM Ha H3TpaAH>H Harne ApJKaBH'e aajeAHHne h ae«a je. Ta je KOHCTeJian,Hja JbyOaB. C hoh caiyBaiHHx, a^b noTenmHpaiia JbyOaB npeMa cbom noKpoB'HTeji>y ncno- hkx H pyj'HHx pynta Oai],HJiH cmo y raraHTCKo Tejio JBaBaihe ce y meHy jaBHOM atKBOTy. H>eH HoKpoBKTejb CBere cjiaBe, oaeKa ce noHHnte y Jien BeHan; oiko cBeTJior Oko joj je iHajOojbK nsrpaAHTejb, nojn je narpa^Ho ny- nejia IberoBa h 3aBHjy y mhpkchom cnjieTy oko meroBe TeBe mena oAroja, paAa h ntHBOTa. OKOjmHe. OAaBHo cy neitajie cjioCoAHe rpyAH ohhx, Osa OMJiaAKHa yoraiiTe Aahe KCTopnju Hampr Ha- ■Kojn cy HerAa ntpTBOBajm CBe CBoje, BepHO BojeBajiH poAa HapoHHTo oOeJiencje CBoje ocoOHTe mKOJie._ npeA H OHHHCKK Čahjth, a& 6h HaM jeAHOM CBaHyo OBaj nac. i-BOM cy HCKpcjiK npo6.neMH HecjiyheHH 3a cTapnje. He- Mh A^nac npyntaMo cBOMe noKpoB'KTejby npH3Haibe y o'ieitHBaHe HaAe cy ce KcniyHHJie. OBa oM.naAHHa H3uiKo.aoBaHa CBaKaito no uiKOJiaMa, Koje cy MHpncajie oiioM, nera HajBiime aa Hiera KMaMo: AajeMo My CBoje na OapyT, iiyHKM ceMena aa paoAop Meby OpahoM, oa- MJiaAeiiamte Ayme u CBy CBojy Tonjiy h HAejHy Jbyj HeroBaHa no OojnHM nojtHMa, y poncTBy hjih y Hy- OaB. A3H3 CynTaHOBMh, TajpeTOB fluTOMai;: �» r A J P E T« OrpaHa 244. Ifalide Edib-hanym: OGNJENA KOŠULJA Roman. Preveo s turskog iD. M. K. L Džemal — Ihsan. Đo časa, kad započinje moja pripovijetka, bijah iz­ lizan, učmao činovnik Ministarstva Spoljnih Poslova. P ri­ povijetka, koju pišem, tiče se više života ljudi, što sam ih volio, nego mene sama. Ali i ja živim medu njima, a moj život zapravo počinje s njihovom pripovijetkom. Radi toga počinjem bojeći se da gdjekad i sebe ne umi­ ješam u ovu pripovijetku o vatri i krvi. Sv o je staro »ja«, koje je zaudaralo uredom i požutjelim papirom, oprah ovom vrućom rujnom krvlju, te držim, da se više ne ću za njim povoditi. Ne znam, hoće li mi to poći za rukom. 1 to priznajem, kako gorim od želje, da ispričam jade svoga srca, pustolovine svoje nesretne glave. Ali ja ću u ovom romanu govoriti o lju­ dima, za koje se može zanimati svijet na licu zemlje. Ja tražim još trajnijeg druga u nevolji. M oj put po ovom svijetu ne će još dugo potrajati, te bih na svom, pravom mjestu htio da nađem dušu, koja će o meni govoriti. Ja sam prost čovjek, koji vjerujem .u onaj svijet i u dfuše na njemu. Svakako, s onu stranu gfobne granice ima po­ put moga neko prostosrdačno- btVovanje, u kojem će se uzajamno kazivati jadi. Sad' gledam napolje iz jedile male sobe Džubbedžiir ske bolnice u Angori. Duge, 'žute hrpe zemlje pružaju se u nedogled, dižuće se i spuštajući. Ali je iza njih tako tamno-crveno nebo.. . Sve je nekako čudnovato rujne boje, po svoj prilici n j e z i n a k r v ! E, stani, treba da se o tom ovako ne misli. St^ 'no reče liječnik:? Pu ščano zrno, što mi je u glavi, prouzrokuje mi tlapnje. »Izva­ dite ga!« velim mu. On ozbiljno gleda u rukave svoje bi­ jele košulje. Koliko ovo bi mjeseci, kako su mi odsjekli noge? Donji kraj moje postelje nekako je smiješno pra­ zan. Ako mi puščano zrno ispane iz lubanje, boje se zar, da mi se i ona ne isprazni, pa valjda1ga stoga i ne vade, šta ja znam, može biti1 ne diraju u kuršum zato, da mi ne izvade sve ono, što mi je u glavi, pa da ostanem sam. Kad me gdjekad mnogo zaboli glava, liječnik mi rekne: »Do mjesec dana ću Ti izvršiti operaciju«. A sad nava­ ljuje na me veleći: »Piši svojoj porodici u C arigrad!« Sta ću pisati? One u Carigradu kao da sam nekako za­ boravio. Tamo imam majku, koja se nikako ne stara: crnomanjasta je , sitna lica, zategnutih kosa. I ona me se je odrekla, kad sam se bacao u ovu pustolovinu. R e ­ koh li to »pustolovinu«? E , onda je istina sv e, što mi $une u glavu. Može biti, da nešto i nije, ali šta udi? Možda će mi usred ove pripovijetke glava ishlapiti, a ja ću se odavde preseliti na neki drugi sv ijet; r.i to ništa ne škodi. Hoću da počnem. Izgoreh od želje, da počnem. Ali odakle? Sve hoću da kažem svršetak poput djece, koja hoeć da pojedu voće prije nego su ručala. J a ako mi se glava isprazni? Onaj dan, kad je došao Džemal i kad je moja majka rekla: »Bugari sklopili primirje!«, prvi je redak moje pripovijetke dobio oblik. S ašta li m e je ovo toliko uzne­ mirilo, zašto me je bugarsko primirje ovoliko zaboljelo, to ne bih znao! Sam o sam toliko mijenjao mjesta u maj­ činu ž la franque salonu ,da sam kvario raspored namje­ Bpoj 15. šta ja hodajući tamo-amo. M ajka mi je osim ovog htjela još nešto reći, ali ja nisam slušao. E, pa dobro: nije da nisam želio primirje i mira. Ja sam i onako smatrao b es­ mislenim, što su svi narodi kao pobješnjeli uhvatili jedni druge za grkljane i na milijone ljudi iskidali na komade. A naše stupanje u rat pogotovo mi je pritislo dušu kao najveći teret. Ali duge ratne godine ne pobudiše u meni kakav nov osjećaj. Nekoliko sam puta službenim poslo­ vima išao u Njemačku i vraćao se. R at je nagomilao hrpe političkih spisa i bilo je s njega tako mnogo bijede, gladi i si. Ali mi to nismo osjetili. M ajka mi je kći bogate po­ rodice iz Sm irne, odrasla u Carigradu; jednako joj do­ laze novci od njezinih posjeda. Ratom se nije pomela ni­ jedna moja navika. Sad sam mimo svoju pripovijetku mislio o svojoj majci. U godinama, alla franca, bistra gospoda sa Šišlije (otmjen dio P ere, gdje žive odlični Turci. Op. prev.). Bože dragi, k akv a sv e govorkanja, kakvih sve igara s lutkama bude između Šišlije i Bojuk-Ade (Prinkipo)! Sv e to i kad ne počne iz salona moje majke, odatle se raščiije. Kakva a Ja franque gospoda, kakove nakićene, nervozne gospode podvučenih očiju tamo dolaze i od­ laze! \ Kad moja majka vidje, da ne slušam govora o bu­ garskom primirju, naprči usnice i zapali cigaretu, pa se ljutito i smrknuto smjesti u sv ojoj naslonjači. J a zazvo­ nili i naručih Katioi, da mi donese kahvu, pa i ja zapalili pozlaćenu cigaretu. Osjetih radost čovjeka, koji se jc odjednoć riješio zubobolje, što ga je patila i tad mi Ku­ tina zajedno s kahvom donese i glas, da je Džemal do­ šao. D a, po svoj prilici je m oja majka iza govora o pri­ mirju htjela to da kaže. Š ta mi je stalo ? Da dode nje­ m ački car, ne može mi pokvariti mira, što .ni ga je dala cigareta. Džemal je stričević moje majke. Bio je oficir u svjetskom ratu. O bašao je puno svijeta. Po svoj se je prilici više puta ranjavao. Ali kad je on ranjen dolazio, ja sam ili bio u Njemačkoj ili se nisam dovoljno zanimao za njega. Džemal mi je ostao u pameti upravo radi svoje sestre. 'Biće otada jedno dvanaest godina, kad ’no me m ajka htjede njom da oženi i pozva djevojku u Carigrad. B ože z a k lo n i!... D jevojka iz Smirne, a ime jo j Ajiša! J a poprtl'ja sv oj »kufer« i pobjegoh, u Evropu. Srećom bijaše se proglasila sloboda i ovaj mi je bijeg bio lahak Poslije šest m jeseci doznadoh, da se je udala za nekog čovjeka po imenu Mukbil-beja, koji je bio rođak mom ocu ,pa da se je vratila u Smirnu, a ja se istom tada povratih kući. M ajka me je sm atrala veoma blentavim, što sam pobjegao od ovog bogatstva. Ali pošto je i ona o sje­ ćala veliku odvratnost prema provincijalačkom allđ turca životu, brzo zaboravi. Nastojala je , da me oženi ko­ jom šišlijskom hanumicom s »mufom« i visokim petama u cipela. 1 ti dani dođoše i prodoše; tada mi je bilo dvadeset i četiri godine. Sad sam u trideset i šestoj, čo­ vjek u srednjim godinama. Kad je Džemal došao, ja sam zam išljao njegovu sestru kao ženu, koja je godina­ ma udata i nije toliko mlada. Mukbil-bej je bio napustio M inistarstvo Spoljnih P oslov a i povukao se na imanje sv oje žene. Zadnjih godina se je spominjao u vezi s rije­ čim a «trgovina grožđem i smokvama«, »vagon«, »denjak« i ne znam kakvim još. Džema] poljubi moju majku u ruku. J a sam se spre­ mao, da g a pozdravim na svoj najizvještačeniji način. Ali on svojim tvrdim rukama toliko stište moju ruku s prstenom i namazanu pomadom, da sam bio prisiljen da htio, ne htio, dobro otvorim o či i pogledam u lice ovom �Bpoj 15. »rAJPETi rođak« i i provincije. Glava, glava mi se muti. Danas vi­ se ne ću moći pisati 3. novembra 1921. Svoj sam novi život započeo Džemalovim očima. Oči su mu bile modre, otvorene, pune pouzdanja i opti­ mizma, osjenjene crnim trepavicama. Drugo nešto, što je na njegovu od sunca bronzanom licu svraćalo pažnju na se, bijahu njegova okrugla usta, na kojima je titrao djetinji osmjeh. Njegovo visoko i nježno tijelo kao da je u ratnoj borbi i patnji dobilo snagu i čvrstinu. Pozdrav­ ljajući koga udarao je brzom i vojničkom vještinom jed­ nu o drugu svoje velike i debele čizme. Govorio je posporim i zasićenim tonom. Ispustivši moju ruku zaturi natrag svoju Subaru (kalpak), pa izvadi rubac iz džepa i pažljivo, kao da tare znojno, otra suho čelo. — Nemaš znoja po čelu, zašto se tareš? — rekoh mu ja. On se nasmija pokazujući1 s kraja na kraj svoje bijele zube. Veoma pažljivo sjede, na naslonjaču, pripali ciga­ retu, pa onda odgovori. — Idući ovamo na dugo sam i široko raspravljao s jednim drugom o bugarskom primirju, pa sam se umo­ rio kao da sam se oznojio. Zatim se odjedanput uozbilji i gledajući mi u oči upita djetinjom prostodušmošću i pouzdanjem: — Vi iz Ministarstva Spoljnih P o dova ćete to znati: Bugari sklopiše primirje, to jest priznadoše, da su pobije­ đeni. S ta ćemo mi? Ne sjećam se, kakovu sam mu »pamet prosuo«. Sje­ ćam se samo toga, da mi je Džemal oinilio. I ja mislim, da je on najprije bio povod, da se rastanem sa svojim starim besmislenim životoiji, koji mi se čini kao polusan, polutrabunjanje. — Teto, i Ajiša i Mukbil-bej hoće da dodu u Cari­ grad, ali se mali Hasan pobolio od knzamaka, pa još ne mogu putovati. Onda na dugo i široko stade da priča, kako je Ajišin sin lijep, krepak dječko, Ne mogu ocrtati razvoj svoga prijateljstva sa Ožemalom. Znam samo toliko, da sam po prvi put u svom ži­ votu osjetio čistu, nesebičnu i jaku dragost prema drugu. Svaki dan smo bili zajedno. On bi svaki dan došao po me pred vrata Ministarstva Spoljnih Poslova, pa bismo otišli u kafanu pod hotelom »Meserret« i tu bismo se sastajali s njegovim drugovima oficirima. Svi su bili kršni momci1, ali nijedan nije u sebi imao nešto osobito. Džemal, iako je bio samo jednostavan kao što su i oni bili, učinio je na me jak dojam. Tih je dana Carigrad bio postao kao ratište. Svaki dan, svaku noć bacahu engleski aeroplani bombe na nas. U svakog je razdražljivost porasla. Oficiri u kafani »Me serret« svejednako raspravljahu o miru i ratu. Puno se je govorilo o tom, zašto smo mi zagazili u rat. Neki su se ljutili na Enver-pašu, neki otvoreno psovali Nijem­ ce, neki su s vikom i bukom govorili da mi s&mi po sebi ništa ne ćemo moći učiniti. Neki vatren kapetan po ime­ nu Sejfi i sad je tvrdio da ćemo dobiti rat i sve pričao o izvanrednim junaštvima na Dardanelima i u pustinji. Usprkos ovim vatrenim raspravama mene obuze neka klonulost i tajna ljutnja, koja ne shvata, kako to, da naša vojska bude pobijeđena, pošto je dobila svaku bitku. , (Nastaviće se). ! "j CTpaHa 245. Ata Nerćes: DOMAĆA INDUSTRIJA U KONJICU (Prim jer kako se razvija domaći obrt). Ko je prvo samo na 10 godina, a kamo !i još ramje, boravio par dana u ovome malom Konjicu, gradu naše Hercegovine, uvidio je, kakav nerad i mrtvilo vladaju u njemu, a gdje je Priroda obilno nadarla okolicu sa svo­ jim skupocjenim darovima. Ono malo obrađene zemlje i vinograda, koje se obrađivalo posve primitivno, lahkim radom, tek da se nešto iskoristi i mogne životariti, bijaše ovdašnjem narodu gotovo jedini posao. Trgovina posve mala a o zanatima nije se moglo ni govoriti Samo su i tu kao obično u našim varošicama upadale u oči mnoge kafame u »čaršiji« i znatan broj birtija na »varoši«. Tu se isjedavali, razgovaralo i o Japanu i šta ruča ki­ neski car, a o poslu, o radu tek poneka radina duša da koju riječ izmijeni. Danas je začudo sve drukčije. Sve se mijenja i na sreću, sve se poboljšava. O domaćoj industriji, o čemu ne bija,še doskora ni govora u nas, evo ćemo se malo da porazgovOrimo. Silne šume kojima dobro obiluju naši krajevi, još ranije dale su priliku, da se na zgodnim riječicama podižu pilane, gdje će se drvo izragjivati u građevne svrhe. T a j su posao u početku držali u svojoj režiji domaći ljudi a majstore su iznajmivali sa strane. Pa kao obično i ovdje se obistinila ona naša stara poslovi^ a ^ ~ » Pamet upravlja a snaga klade valja«, — vještaci stranci upravljaju sječom šume, provozom balvana, i izrađivanjem građe a domaći svijet to nosi na svojim ru­ kama i plećima. Tako su stranci uvidjeli silnu korist od naših šuma i, oni su polagano otkupljivali pilane od do­ maćih za znatan novac. Nekom našemu čovjeku upalo u oči kako kulturniji stranac kupuje orahovinu od doma­ ćeg svijeta, reže debla i suši, pa poslije -kako izrađuje peškune i sanduke i to slaše pod imenom »orientalne ro­ be« preko granice naše tada male Domovine. Ovaj bistri i valjani naš čovo brzo kapira posao i stane sam da iz­ rađuje koješta. To je bio početak. Poslije od njega vidio drugi, pa treći i t. d. Istom sada naši ljudi progledaše bolje očima i baciše se mišlju na naše bogate krajeve, na naš silni mrtvi kapital što ga u sebi krije naša Domo­ vina. I taj skromni početak svjedoči danas kako se sit­ nim radom može mnogo da postigne. Danas gledam ov­ dje desetak rezbarskih radnja koje su zaposlile oko 40 mladih ljudi gdje se čisto vidi natjecanje ko će viiše šta lijepa kombinovati i izraditi. A to svakako znači, da se tim radom osigurava egzistencija nekoliko naših poro­ dica. Ovdje se vidi sada i darovitost naša i kako je div­ no razvijeno estetsko čuvstvo našega naroda. U Konjicu se sada izrađuju različiti peškuni, sanduci, pisaći pribor, stoHce, stolovi, kreveti, ormari za biblioteke, ormarići za staklariju, okviri za slike, kanape, fotelje i t. d. Tako je danas ta naša domaća izrada našla sebi lijepo mjesto u salonima Češke, Austrije, Švaicarske, Italije i t. d. Ta se rezbarska roba najviše širi preko Sarajeva (Braća Hardage, Adbulahović i t. d.), Zagreba i Dubrovnika. Dosta je da se ovdje navede ovaj prmjer. Jedan mi naš čovjek pričaše, da se zapanjio od divljenja kada je vi­ dio u salonu nekog trgovca.u Italiji krasni namještaj od naše domaće (konjičke) rezbarske industrije. »Evo« — veli on, — kako stranci' znadu cijeniti naš dar, a ja dok to na strani nijesam vidio, nijesam imao ni pojma o tome našemu rezbarskom obrtu«. �Epoj 15. »rA JPE T . OrpaHa 246- Da se silnim izrađivanjem, te rezbarske .robe, ne is­ crpi o rn h 'c rv o d r v o , već treba da se nanovo nove mladice - zasaduju i gaji to korisno drvo, koje se, eto, dade tako lijepo iskoristiti. (Neki su počeli zamjenjivati orahovinu sa javorom, ali ovo se drvo upotrebljuje sa­ mo u take predmete koji treba da su jači, dok se ljepši i kičeniji predmeti prave samo od orahovine. ■ Tu nedavno otpočelo se i k o š a r a č k i m z a n a ­ to m . Opet neki naš Hercegovac za vrijeme svjetskog rata nije stisnuo oči kada ga je sudba bacila u tuđe, kul­ turnije zemlje, nego je naš čovo dobro uočio čime se sve tamošnji narodi bave. Vidio on tamo negdje u slo­ venske braće Čeha kako marljivo savijaju od sitnili vrbo­ vih šipčica različite stvari koje, i ako jednostavne, ljud­ sko oko mame. Prigne on neko vrijeme i brzo je naučio taj zanat. Došao kući svojoj. Nema u nas rijeke, potoka ni potočića gdje na svojoj obali nema vrbe. On prih­ vatio za posao, radio marljivo, dobro se izvježbao i evo ga pred državne stručne organe i prijavljuje se, da bude košaračkim učiteljem. Tako je naša uprava otvorila Košaračku školu u Konjicu u zgradi vojne kasarne. Sud­ bino! Ondje u kasarni gdje je kucala mamuza austrijskog oficira i gdje se oštrilo i punilo ubojito oružje, ondje sada marljivo plete lijep broj dječijih prstića različite pred­ mete od vrbova pruća i uče zanat, kojim će sebi šjutra da zarade potrebni kruh. T aj je obrt već zašao i u kuće. Po čitave sobe možeš da vidiš različitih košaračkih stv a­ ri u raznim bojama kao: korpice za voće, korpice za ru­ čni ženski rad, za kolače, kaŠik«?, tanjure, d ek oracije-zaslike, albume, prozore, zatim stplice, stočiće, kufere san­ duke i t. d. Sve je to soba jakć iz ra d b a u ljepoti da jo j se diviš. I patriotsko srce>užita gledajući sad lijep broj mladeži kako zamjenjuje lolanje i klataranje ovim k oris­ nim domaćim obrtom. T o j robi treba sam o jo š vješta trgovca koji će s njqine smjelo na koji veći pazar ili vašar i eto njoj mušterije na^sve naše strane. Osobito mjesto ovdje zauzima najnoviji pokušaj dr­ žavne ćilimske škole. Tu je naša država lanjske godine otvorila kao filijalu Čilimske Tvornice u Sarajevu. U toj Cilimskoj Školi u Konjicu zasada rade samo tri stana i to svaki stan sa trt mjesta. Dakle tu se zasada poduča­ va samo devet djevojčica. Zaista skroman početak ali videći vruće osobno nastojanje tamošnjeg gradskog na­ čelnika g. Islambega Agića i učiteljice te škole i ova će grana našega domaćeg obrta brzo i intenzivnije da se razvije, što će osobitu korist donijeti krasnom početnič­ kom radu našega ženskinja i, nije ni čudo, da sam se mi­ šlju bacio već u bližu budućnost, gdje vidim i ovdje div­ ne t. zv. persijske ć iiime, serdžade i zastore sa našega domaćega stana, kojima se toliko divi sav kulturni stra­ ni svijet. Nauka i dobra volja mogu mnogo da učine. Ha3M(jj PecynoBMk: 3AIIHCH Cjiora €Be yiianpe3)yje, y hčcjiooh nponacT n am a; KaitBy caMH 3aMecirM0, OnaKBa he (Jht’ najM Kama. * Pa&Typeno ja-ro Tirana Coko JiaKine nuaBH, itu a r a ; y ciiau y je b h t k n p y rah HenpcjioMiiB, Miioro jam u K oji’iko čpahe nponajio je Pa#’ HecJiore m ane K jierel y cjiojitiiocTn a y pa^y HanpeTKa ce Beaian, iu ie r e .. . - - * Mhoto Beha peKa 6y^e K a^ c’ oioI'ouh y H>y c jm jy ; y J B y C a ,BH h j e 4 H H C t B y • Moh u OHara j ’ bpahe CB'mjy. * Je^HO sbopnT’, ,opyro aejiarr, H ajropa je Jby^cKa MaHa! Peii 0/i.pHcaT’ cBeTUH>a je ' Jbym a MOpaji — BejrnKaHa. * - IIpBo onosHaj ce6e caMa, OHAa Apyrora oijohh! K o je inefieiiiT ^yroM 3JiaTy, 3 a Mje^ Mosice npoMeHH. * lio njieMGHy h "o oojy Bpe/pocT Jby^’Ma r a He ^ajH! Je p CB6 -Haje ajieM-KaM6H U I to iio iieK aa čJiecaie, cja jm DJECA JESU SREĆA OBITELJI, DJECA JESU BUDUĆNOST NARODA*) B o že, koje li sreće, da se imućnoj obitelji rodi di­ je te ! Jed v a što je tihanim kucanjem navijestilo sv oj do­ lazak, to se šije, to se para, to se sprema bogata za nj oprema. M jesece čeka g a bijela posteljica sa toplim ležajem od mekanih pahuljica. Koliko puta pogladi nježna ruka mlade m ajke skupocjeno pokrivalo, pod kojim će počivati — da l ’ muško ili ž e n s k o ? . . . T k o zna? Ali da će biti milo, drago, slatko, lijepo, to znade, to o sje ć a ! — Koliko puta pretresa sretna žena i povezuje svilenim vrpcam a tanke košuljice, tople m ajice, dražesne kapice! Koliko li puta pritisne u slatkom iščekivanju topli cjelov na stotinu onih sitnih stv arca, što ih reda za onaj maljušni stvo r, o kojem u danju misli, a noću san ja! I nikad k raja nježnoj skrbi. Sam o da bude što ljepše, što udob­ nije slatkom mališu, koji promišlja, bili, ne bili ostao na tom čam om svijetu. P a nije šala onaj prelaz iz top­ loga (37° C) k rila m aterinoga, iz onog slatkog mira, gdje g a ništa bunilo n ije — niti isti snovi — u taj hladni (19° C) sv ije t! — Iz one tmurne u blještavilo svijetsko! J e li čudo, da nakrivi ustašca, kadi mu u slabašna pluća navre hladni zrak. (Mislite li, da g a disanje ne sto ji truda? Nije siromahu do ničega. Sam o spavati mu se hoće, i to dugo, dugo spavati, da se okrijepi, da se oporavi od teškog straha. A ljudi g a onako slabašna i nem oćna odlmah siile, da u znoju svoga lišća kruh zasluži. Koliko li se izmuči, dok ona majušna u stašca izmame materinim grudima ne­ koliko kapi slatkoga m lijeka! A šta li ga jo š sv e ne čeka! Kad čo vjek najsavršeuiji stvor B o ž ji toliko toga treba! Zamalo i ta j se mališan nauči koješta svjetskoga. Pazite sam o, kojom se lukavošću sprema, da postane *) Ovu j e stv ar svojedobno napijala sada pak. Vjera T k alec iz Z agreba, te je radi ’ lijen e 1važnosti prenosimo i u našem listu, �Bpo] 15. »r A J P E T< CtpaHa 247. čovj&konv I to se mora nauditi. A to ne ide bez kojekaSv ak a žena, koju je Bog odlikovao materinstvom, kovih 'mudrolija. Zato ne treba punoljetnosti. To se naudi mora točno poznavati dužnosti, koje joj nalaže ovo najna kratkom putu od majčina krila do kolijevke. Proma­ uzvišenije ali i najteže zvanje. Samo onda usrećivati će trajte ovakova mališa, kako polagano otvara očice i nježnost i požrtvovnost njezina željno iščećivano Ijubmikako se zabrinuto ogledava, kao da će reći: »Lijepe li če, ako je ona točno upućena o njegovim potrebama mi komedije u koju sam zapao!« I kad bi on znao i mo­ i životnim zahtjevima. gao, vjerujte, da bi se najvolio povratiti onamo, odakle Samo mati može novomu životu pružiti prvi i naj­ je i došao . . potrebniji uvjet njegovu opstanku, a to je valjana hrana. Naravno oni, koji su u mehko pali i koji dan na dan Narav razriješi porodom tijesne veze izmegju matere i slušaju romon slatkih riječi, kojima ih tetoše majke i djeteta, da ih još jače i čvršće sveže. Ona umeće izmegju dadilje, tetke, strine i bakice, oni napokon misle: »■Ej, nesvijesnog opstanka u materinom krilu i samostalno ži­ Pa nije nii tako loše ovdje. Ajde, da pokušamo!« I malo vota razdoblje dojenja. Narav pozna samo jednu hranu, po malo sprijatelji se sa svojom sudbinom. Dobrostivo a to je materino mlijeko. Dijete, koje se hrani naravnom dozvoljavaju, da im ljube punane) ručice. Dostojanstve­ hranom (majčinim mlijekom) ima mnogo više uvjeta ži­ no poput kraljeva primaju ižljeve čuvstva, dokaze lju­ votu od onoga, koje se umjetno hrani (kravljim mlijekom bavi. Pa kada za nagradu milostivo rašire ustašca, onda i primjesama). Laglje odolijeva bolestima Tjelesni mu je leti munjevitom brzinom od ustiju do ustiju veseli pok­ a po tom i duševni napredak osiguran. Majka ne dariva lik: Sad se malo nasmijalo! Da, da, u istinu se nasmi­ dijete samo hranom, nego i stečenom ili baštinjenom jalo!« I sva se lica srećom sjaju, kao da je novo sunce snagom mladoga tijela. Njezino mi:jcko ne treba sterikuću obasjalo. lizovati. Količina i gustoća točno odgovara dobi i snazi Ali nisu sva djeca takve sreće. Ima još i drugih i to jiovorodenčeta. Veliki umor poslije napornog sisanja mnogo, mnogo više. 0 ovima pripovijedati je vrlo ža­ uljulja dijete u duboki san. Kad se iza dulje stanke (od losno. To su oni najbijedniji mališi, koji osvanu na tvjdor 3 sata) probudi, slatko je vrelo opet puno. Majka vrši slami u kukakvnim stanovima, gdje se koči ledena briga. prvu i najvish dužnost spram svoga djeteta, ona skrbi Prvi pogled zapne im o gole, mrke hladne stijene, oro- najbolje i za svoje zdravlje, jer prsne žlijezde i donji šene suzama bijede. I njihove ih majice očekuju, ali sa ustroji u tijesnom su savezu. Matere, koje svoju djecu zebnjom i strahom, da ii] ne zateže /teški« čas, bez naj­ dloje, oporavljaju se vrlo brzo i lahko od posljedica poronužnijega rublja za ono malo, koje ima doći, da ih ne ^dajaT i kako je dokazano, zaštićene su od kasnijih žen­ zateče bez pare i svake pomoći. I one Ijphe onaj slatki skih bolesti. Mlada majko! Ako ti liječnik reče, da si sposobna zalog, što ga nose pod srcenj svojim, ali ovu ljubav ogorčuje teška briga, koja im prikazuje budućnost dje­ ža dojenje, ne slušaj daljne savjete svojih prijateljica i rođakinja, koji bi te savjeti mogli samo smesti. Slaboća, teta mrku, crnu. Ali onda ih opet čeznuće za krvlju svoje krvi dariva nadom u pomoć Božju i društva ljudskoga slabokrvnost. nervoznost nisu uzroci, radi kojih bi smjela svojemu djetetu uskratiti prvo njegovo pravo. milosrđa, koja stvaraju uredbe za zaštitu djece. I kad prvi krič najavi dijete, i kad ga mati primi na tople svoje Živi neko vrijeme samo dojenčetu svojemu, kako to pro­ pisuje sveti naravni zakon, i tvoje mlado nježno tijelo grudi, koje su mu jedini ogrijev, onda zaboravi na sav ojačače, a rumen lica tvoga pripovjedače o zado­ strah, na sve boli, na svu bijedu. Snaga joj s ijub&vi za voljstvu, što ga rada savjesno vršenje dužnosti. Za milo čedo poraste i ona odluči živjeti, raditi dan i noć za ovaj nemoćni stvor velikih sjajnih očiju, nježne kože, me­ tvojim primjerom povesti će se i druge, čime si kori­ stila općemu dobru, a djeci svojoj dati ćeš baštinu vrikane kose, sa začuđenim izrazom lica, riječju za ovu neviđenu još ljepotu. Majci je njezino dijete uvijek naj- jedniju od svega blaga svjetskoga: zdravlje i otpornu snagu, što je toli potrebno za opstanak i životnu borbu. l'epše, najbolje i najpam etnije------- I to je za nju sreća. Takova djeca biti će u istinu blagoslov i sreća svakoga Pustimo jo j! Neka uživa barem u tom! braka i bogatoga i siromašnoga. Takova djeca 'jesu sre­ ‘S vako, bogataš i siromah želi dijete. Ta što je tna budućnost i svakoga naroda. brak bez djece? Suma bez ptica, vrt bez cvijeća, dan bez sunca. Čudnovato je i nepojmljivo, da ljudi kraj to­ like ljubavi i želje za djecom tako malo brige posve­ ćuju, kako bi se djevojke valjano pripravile za najvaž­ Bejcnn TiypHMh: nije i najteže njihovo zvanje, za zvanje materinstva. Škole ih to ne uče (barem ne naše). Majke o tom ni da pisnu. T o mora da bude tajna za mlade djevojke. PosljeKpajmiJKM Be3. d:ca! Kržljavi slabi naraštaj, veliki pomor djece, naro­ ■ Oa CBe Bočne HajĐinne ce Beae y ćocaiicKoj Kpačito dojenčadi. Prvo . je dijete u pravilu eksperimenat. Ako na sreću uspije, dobro. Ne uspije li, eto žalosti, kojoj jnHH h to noiiajBHsue MyujKe h iKOHCKe icouiyjbe h se moglo predusresti. Životinji dao je Bog nagon, po ko­ Goui'ie •ea noKpiiBaibe rjiaBe. y Koinyjba HaBeay ce jemu svoje mlado hrani. Ali čovjek mora naučiti ovu um­ npca, ja n a h pyKaBH, a na Goni'iaMa (0KpyraMa) Ana heHapa ’h n a H>nxoBy caciaBy (na nepo, y houiK.y) je jetnost. Njega i uzgoj djeteta jest umjetnost, kojoj treba mnogo nauke. Ali ljudi se jo š uvijek ne će da za­ Ana BeJiifica rpaiia. Be3e ce oohmhom TamcoM npeboM griju za ovu umjetnost. Što bi bilo naravnije, nego da no AefeJiOM h TaireoM AOMaheM JianoHOM iuiaTHy, n to upeie/itHHM AHjeJiOM Hajq>CTHii;aM, npoBJiaROM, noAzaručnica nekoliko mjeseci sluša predavanja o tom velevažnom predmetu, d a se praktično izvježba o hranitbi i BJiaivOM, cmn1mpn,eM u rajTairoM. 3 a cBe Kpajrainte Be3HJbe je 3ajeAHnnKa KapaKTepHCTHKa a & ne BOJie mhonjezi dojenčadi, u kojem zavodu? Čudim se, da djevoj­ ke, šalju u kuharsku školu. Možda zato, jer se veli, »da ro boja, a iiHTAje ce toji'iiko He o^nn>yjy jiok&jihh- mothbh , xapMOHirpan»e h KOMGininpaibe MOTnaa u Goja put k srcu muževa vodi kroz želudac«? — Ali da ra­ Kao Gam y K pajm m . y narama upajeBiiMa uabe ce zumna hranidba i njega i mudri uzgoj vodi dijete k sreći1, cawo MOApa, a ApyrHM Mpi<a, y TpehiiM oGje 3ajeAHO, to se rado zaboravlja. JKEHCKH BE3 �>r A J P E T< OrpaHa 248. Bpoj 15. PaA domna BeeeHHx no nncMy HHje Tano npepneaH Kao y ohhx pa^erfns dpojeM. MaTepnjaji je npeT65KHTO CBHJia H 3JiaTO, HMa H ByHHII,e. HMa donrna Be3eHHX caMo npBeHiHM h njiaBHM nacrrpa'He h je^jH'o hoine, a KaAUiTO h ,zpa cynporaa, ajiH Ha Heroj CTpaHH. CBHMa domnaMa je eajeAHHmcH MyKOM. OpiiakeHaT je: rycro nopeAaHe reoMerpnjcKe $Hrype y jeAnoM BejiHKOM TpoKyTy totobo npeno noupBOHH Tiopy<5 oa njiaraa, a ocrni Tora cy KpajeBH okhheiiH ByHeHH'M pocaMa dkjejie, MOApe hjih mapeiie doje jioBHiie domne. TexHHKa je naRpcrapa. Miiore cy <501016 pa^eHe dnjejikM b 03om. MaTeKao B63. KHTe cy MCKHfceHG Kama« h yyHyaMa (doM6ayHMa). BeBHJba dpojeM osnann najnpnje KOHT,ype pirjaji je dnjejiH JianeHH Konan,, a rAjerAije ce y<3HMa h 3JiaT0. TexHHiKa: paccuiHT no nperesKHo pa3BapyopnaMeana 6oaom, o5)hhho mpkom ByHOM, na oha® ma­ moM h no nHiCMy. Mothb: Jionapn. HaoKOJio obhx pa HaKpCTHHOM HJIH npoBJiaiROM. domna npHiiLHBOH je dnjiejin rajTaH. 3jiaT0(M B63ane PyiKaBH ce cacroje H3 nojia, cacTaBJbemira npnnjie- domne orajTaibeHe ćy hph’hm rajTaHOM, a CBe cy noTH6KHM ce oneT Harane npBena 6oja, a Bpjio pnjerao Ka-^a Koja h Apyra. y Ha đomna-Ma Beeena je ^aiuie oKOJiHna ca ABHje tom 'hjih hbkhkhm doAOM. PyKaBH, a HapoHurro aoh>h ,tho noKmhenH cy ByneHHM KHTHnaMa y dojaMa B©3a. /KeiicBH cy pyKaBH MHoro jtcjkh, a MymKH nrapn h doraraje naB63eHH, HaponHTo H3 daibajiynKe oKOJinne. Ha JKeHCK’nM cy pyKaBHMa necro npmuHBeHH KpcTnhn ojx th itpBOHor njiaraa hjih jom neoiihe ce BH^ajy mnpuoj, HCTor njiaraa oko paMemina h oko AOifcer pyKaBa, a Karaaj; h y3jy® pjntaBa, na h hh3 Koniyjby onojeim KpHByjbOM. KynpemKH Be3. HajoTMeimjH h Hajjbeirm’H Beo y Bochh H XepneroBBHH je Bee KaTOJiHHKHX sceHa ca Kynpeca. HajcMejiHje doje noB63aiHe j*y y ahbhoj xaipMOHHjH. CBjeTJIOCT H MIIOJKHIia CBHjeTJIHXl.6oj^,flajy OBOM Be3y H60dnnaH nap CBjesKer h 3ApaBor jKHBora. KoMnoa'nnnja Morala, cxBahan>e CHMerpHje (h HOKopimihaBaibe npocTopa oaajy neodnuio HCTa^'ian h $ h« yRyc, KojH nocje^vje pnjerKo Koja inkočioBaHa BesHJba. Ha Kynpecy o6‘ Beoe dpojeM h no nncMy. Orap'njH cy Be30BH pa^eiiH jmhho cbhjiom h nonemjo sJiaTOM, y HOBHje Aoda pajn^ce naiMjKOM. Boja je nporejKHO npBCHa, njiaBa, 5Kyia, 3ejreiia, TaMna h 3JiaTHa. y opnaMenTy npeTeace Bimie cJiodoAiia KOMnoeniiiHja hbhjeTa iia^ reoMeTpnjcKHM oojnmHMa. Kynpenn<!H Be3 je JKHBJBH oa 0CTajiHX cejbaniunc BersoBa no B ochh, Te je no TOMe h no MaTepnjany ( c B H Jia ) Ojihjkh xepneroBa'iKOM Be3y. Boni'ie 3a noRpncame rjiaBe paljeHe cy BehranoM dpojeM. OpnaMenaT je: OKOJinna (aba pyda) oa H6KOjihko peAOBa 3Bje3AOJi’HKHX n^jeraha, a y homny Je peAOBHTO Beha hjih Mama rpana. Utjerah©: cy y oko'Thtih BeoeHH npBeiioM, a cBaKH TpehH, pjelje neTBpra, a KamaiA h nera mpkom cbhjiom. Tpane y houiKOBHMa hjih cy crtuiHvBOBaHe jady'nme hjih rprnjeT. rpana oa jadjnmia HMa odhitio no rpn ja6ynHye c ABa hjth nerapn ABjeraha HonyTpa, a onoJta cy JiHorahn nopeAann y npaBOKyTHH OK.B'np. Ppaine oa ABjeroBa caoToje ce BehHM AnjejioM oa AeBeT pyjKHpa, oa Kojnx cy 4 ao 6 npBene doje, ocxaJie njiaBe. MjecTo 3Bje3AOJiHKHX iTBjefTHiha necTO n y ia je OKOJinna OKnheHa peAOM Majinx ABjeroBa, H3 kojhx AOJiaoH peA Beoa npeKo /Kune y odJiwKy chtithx onojeHHx TpoityTa (xaMajjraja), a 3araM jeAan peA Behn.x rpairiHiia, JiajieTa (no 4 ABHjeia, 3 y njianoj l y npBeiioj dojn hjih odparao). Obo cy dea cyMiibe 'iiajjbeTraiiH kom aah KynpecKor BesHBa, h to AoibH doA npoico HCTHpH, ropn>H npeKo ARHje JKHne, Tano Aa HnrjieAa Kao nonyibeH neo. Man.e je domna pa^eno y reoMerrpH!jccK.HM mothBHMa, Koje cy Taicojjep BanpeAiio Jinjono paljene. Tex- HHKa je naKpcTH^a, upaB&A h rajTan, KHhOHe AyraiKHM KmaMa. Cjihmho cy paljeHH h MymKH pyitaBH. HoAe cy cacTaBJbeHe idoraraM paonjiHTOM. B oa je pacnjiHTa Kao h y cejbaiK.Hx Kepa. CBaiKa je mapa OAHjejbena j^AHa oa APFe npyraoM. PyKaBH cy noTKHheillH jianeHHM KHTHn,aMa. Komyjbe. Y KynpecKHX jk©hickhx Koanyjba Be3eHa je jana, npca, pyKaBH a KaraaA h C Ryra: h aoh>h pyd. Hpca cy pa^eHa cbhjiom h naMyKOM, h to nonajnume reo'MerpHjcKHM MofniBHMa. TexiiHKa je majiaiKH doA, omaBHHa h paA no nncMy. Boja je npeTejKHo npBeHa h noiieiuTo H3MHjeonaHa njia©a, sejiena h Mpita. HajBume je pynaBa bcgoho na onaj HannH. OkoAHna je BHjyra (y HeKojnx h Jiooa c AsjerafeKMa Kao na damnaMa). Hhb pyRane cy KaTKaA nopeAan'n ABjetobh: AaJieTa h KapaH^HJi. y cbhx cy pyKa.Ba HBmi,e cacTaBJbeHe TKaJiamKHM cacTaBOM. HonejiHne. H3a 'doima HajBume cy ce Be3Jie nonejiHne, a nociuie cy hx caMo yAaie nteHe. nonejimie ch Beeene caMo onpHjeAa noneBuin oa nejia npeMa 3aTHJi»i;.y. KaKOTOA je i«x:a Ha rjiaBH pajBi^ngeJiKOM noAiijejbena, raiKo je h ©ee Ha nonejiHipH noAHjejben na ABirje noJioBHine, ABa npaBOKyraHKa, Hcnyibena Hajnpnje jeAHOCTaBHOM BeoenoM neraopnnoM, Koja je dnjia pa3AHjejbeHa jeAHOM AnaroHajioM y ABa TpoKyTa. 3aHHMjbHB je AajbibH pasBoj oBe neTBopMie. ^HaroHajia ce je CBe Birnie khthab h nocTajajia KH-nbacraja. A.jth je 3aAp<Hcan Taj npHHiijiin, Aa je y yrAy CTao yBHj©K rjiamiH HBHjeT, oko Kojer je najnpnje odmraa npaBa AHHHja, y noneTKiy ofKkhieiia kochm H,pTHn;aMa, saTHM chthhm KBaAparati HMa, a KOHaino ce none.no h OBa jiH.ii'mja Brane khthth h pasBHjaTH y JIOBy, aJIH ce. yjeAiio h OAMkuam oa rjraBiror HBnjeTa. Obo je pa3rpaibHBanbe hihjio OBe AaJbe TaiKo, Aa ce je od-nrac npBodnraor neTBepoKyTa nocBe H3rydno h ao6ho jadyiacT odJTHiK. OcTao je aP ^ k h ABnjeT, a cpoAuna ce pa8BKCHJia Kao cjeMe, itoje ce oneT A^me paaBnjaJia y ijBHjeT. Hhtob ce oBaj paeBoj MOJKe Bpjio Aedpo npoMaTpafH na H3Jio5KeHoj KOJieKii,HjH miejiHija y M,y3ejy. FjiaBHH je H,BHjeT yBHjeK npaen, Apym je n,RHjo.T njiaB (pnjeTKo npBeH), ahotobh cy 3eJie«ir, a nsjeTHtiH HSiMHjeimaHO ApBeHH H nJiaBH. Tpeda cnoMemyra:, Aa cy HCTe MOT'nBe paAHJiH h no HHCMy. ITonejiHne cy oa Jia/nenor njiaraa, a netsene cy cbhjiom a norjeitaA h Majio 3JiaT0M, pje^e ByiiHiD,oM h to y HOBHje A<X>a. CBHJiy cy doj'HjiiH caMH d'HJbOĐHHM dojaiMa (dpoh, Kopa AHBjbe jadyKc h Kpynine, jaceH, pyj h t. a.) IIIto je KHTmacraja rpaHa. to je h yiiOTpeda anaTa ncha h to caMo na rJiamroM n,BnjeTy h na mnipHry. Hccto ce BHlja na noneJinuaMa KjnnoBiin KaoaoKH nrapHT, a npraiiHBajy ra na paaAjeJiaK 'h no noxanoM nadaBKy no neJiy. (Cnpnmhe ce). hcth �Bpoj 15 »r A JP E T< IZ R E D A K C IJE : Novi urednik »Gajreta«. S a današnjim brojem našega lista preuzeo je redakciju Bieeovu društveni tajnik g. Hamid Kuklć. 0 ™ novu dužnost obavljaše s. Kiukić, pored Svoje redovne dosadanje dužnosti bez ikakva honorara, te će tako uštedi« društvu izdatak od 24.000.— Din. godišnje. Na ovaj način revanširaće se naš tajnik Oajretn za nagradu, koju mu je prošla glavna skupština podijelila. Roman »Ognjena košulja«. 1 U današnjem broju našega lista počinjemo donositi ro­ man pod gornjim naslovom poznate turske književnice HalideEdib hanume, koja je napisala više književnih djela. Ona je najdarovitija medu današnjim turskim književnicama, a istakla se prilično i u politici, jer je učestvovala aktivno u nacional­ nom turskom pokretu. Neko vrijeme bila je i ministar prosvjete. Sada je udovica, a hila je udata za našeg zemljaka.Sarajliju rahm. Salih Zeki-Beja, rektora carigradskog univerziteta, koga su Turci nazivali »naš jedini stručnjak«. CtpaHa 249. Skrećemo pažnju našim čitaobima na ovaj interesantni roman i preporučujemo da ga čitaju redovno u svakom broju. Iz administracije. Naš je list dosada raspačavan najvećim dijelom preko društvenih pododbora lii povjerenika. Kako se mnogi pododbori tuže, da im je nemoguće redovno razdjeljivati list pretplatni­ cima iz njihova mjesta, to je naša redakcija odlučila, da u bu­ duće šalje list izravno na adresu svakog pretplatnika. Da bi se to moglo odmah provesti umoljavamo sve naše pododbore i povjerenike, da nam odmah otpošalju spisak pretplatnika sa oznakom: kada je koji pretplaćen, odnosno s kojim je brojem otpočeo primati list, te koliko je dosada uplatio na ime pret­ plate i kada je ova otposlata Glavnom odboru. Ispravi! U 11. broju u pjesmi »Orač« potkrala nam se štampar­ ska greška i to u 5. strofi 1. redak riječ »brazda« mjesto brazdi; u 6. strofi, zadnji redak, riječ »nižu« mjesto kližu; u 8. strofi 2. redak riječ »boljka« mjesto bolloka. Molimo da se ovo ispravi. V U LC H U n CuynujTMHa ncflOflCopa y PorarMnn, ■ ^anaižO. jyna o. r. oapacao je noAOAČop TajpeTa cBoj^ r AHinH>y CKymiiTHny y npocTopgjaMa MycjiHMancKor CoKoim. kojoM jc npnjinKOM H3a6pan hobh nOAOflCop ca cJinjeaehoM r.: IIpeAcjoA-HHK:. Xycean Ha.MO, mic. ynpaB:iTMb; TajHHK: TaJiH6 Han.iiih, TproBau; ČJiarajmiK: Axmca Ilamnh, 6aim. ih h .; I. peBH30p: J y cy(J> ropymaiiHH, Ha^rcoMCTap; II. peAiraop: E axcm IIIcxoBHh, TprOBait; saMjoHHAii: E axcm TecKepepuh, TprOBap; Eaxcm EpaHKOBHh, TproBap h 3ajK0 AjanoBHh, AHeBHimap. CKynmTHiia je H3paonjia jeAHOAymHO 3axB8JiH0CT ApyniTBeHOM TajnHKy a OjiarajHHKy r. AxMeAy IIaniHhy, Te apyinTBeHOM MAairy r. Tajndy IIauiHhy, 0(|)Hy. koa cpetKor noimBapa, Koju hh jOAIIOM npHAHKOM HHCy JKAAHAH Bpenena HHTH TpyAa, Aa AOnpniiecy uho BHuie KopncTH HauieM TajpeTy. Ochm Tora 3aiuby'icno je, naKOH CBecTpaHOr paonpaBJbaiba Aa ce noceAe aKipja oko uiTO 6oJbcr npimynn>aiba AapoBa 3a TajpeT, Te Aa ce OAMax npncTynn.caKynjbaiby jkhbothhx HaMnpHHpa, Kano y rpa,ry TAKO H no CCJIHMa. raaBHH oa6 op HopaacaBa noAOA6opy y PoraTnpu xBany h npn3Han>e -3a H>eroB neyMopnH paA y npouinoj rojtUHir, Koju je HMao AHjena njiOAa. CKym uTHH a nofloflfiopa y <J)ohm . JJana 4. j.VAa o. r. 0AP*ana jc raaBHa roAiiuiH>a cKynuiTHHa HoAOAOopa TajpeTa y <I>ohh, na Kojoj je mtaOpan hobh noAOA6op ča cJriijcAeho.M rr.: nipcAcjeAJiHK: y3enpara IbyxoBuh, noAnpeAcjcAHHK: PauiHA e(Ji_ Jlojo; Tapnu: Apin}) AptJianaruh; GJiarajhiik : XacaH IIujiaB; I. peBH3op: KacHM X. MycTa(j)nh; II. peBH3op: XaM«A XoijHh; 3aMjeinrK TjHHKa: A6Aynax Myjiuh, tc 3aiijcmiK: OjiarajHHKa: XaAHA My(J)THh. CnyniuTHHa nofloflfiopa y TnaMOMy. Ha A&H 5. jyna o. r. oAP«ao je noA»A6op TajpeTa y TnaMO'iy peAOBHTy roAHUiiby cicynmTHHy, icoja je H3a6pana y oa6 op cjmjeA0hy rr.: npeAcjeAHHK: MyxapeM e<|). KyncnoBHh, mep. Bje«6.; TajHHK: 3yn(J)HKap EchHpOaumh; GJiarajiiinc: Aacm e^». Myj4Hiio- iH3op: MaxMyT6er 'l'HAHnoBnh, nocjoAHHK; II. poBiiaop: CyjbQ JlyrauxoyHh, MyxTap; 3aMjcHnp«: OcMan 3ejbK0Btih, onh. nodapan; X. Cmoha e<j). Xopuh, nuaM h Apmji e<j). XaM3nh, nuau. 3afiaBa nofloflfiopa TajpeTa y Koiop-Bapoujyi - II oaoaCop TajpeTa y KoTop-Bapomy y3 ao6 poboa>ho cyAjcjioBaae tam6. 36opa MycjiHMaHCKe HnTaonimc y KoTop-Bapomy OApaiao je HeAanHo CBOjy roAnmay 3a6aBy, Koja je ycnjejia mumo cbako OHCKiiBaibe. IIpocTopnje Mycji. MuTaomnie 6 hjic cy Aynkom nyHe. 3a6aBy je nocjerHJio najyrJieAHnje rpabancTBO, a oco6 hto ce ncTanjia MJiaAe«. 3a6aBy cy ynpano 3ainnHJin tocth H3 BaibajiyKe, Te MycjiHMaHCKii Teacapn H3 okoahhx cena, Kojn noKa3yjy Aa iiMajy h ohii pa3yMiijeitaiba u ocjehaja 3a Ham TajpeT. II03HB 3a 3a6aBy oraocjiair je h IIpoTeKTopy TajpeTa Iber. Kpajb. BHconaiicTBy IIpccTOJiOHacA>eAnnKy IIeTpy Kao h Iber. B ca. KpaA>y AncKcaHApy I-, tc je Ha to noAOAČop ao6 ho Ao6poBOjbHH npnjior OA Iber BeJiimncTBa y HOHOcy oa 3.000 Annapa. 3a6aBy je OTBopno r. hh« . CyA>ara CaAHxarHh, 6 iibuiii Hap. nocjiaiinic ca CupaHHM roBopoM, rocTaicHyBuin Ba.*HOCT 1’ajpcTa na KyATypnoM CKonoMCKOM h HopHOHajiHOM nojby 3a 6oc.-xcpuer. Mj'CAiiuane, KojoM je npiuiiiKOM tobophhk 6 ho 6ypH0 no3ApaBJbeH. HaKOH Tora H3B0AHJie cy ce nojeAHHe Tamte nporpaMa. ynehhk och. mKOAe Pnt})aT X. CcjihmobhH peHHTOBao je njccMy oa JIp. Ca(j)BOT0era Bamaruha: »CaBjeT oncBHMa«. HcTopn’iKy APaMy y 4 'iHna H3 Oocahckot atHBOTa: »A6Aynax nama« nneejin oy ahACTanTH na CBConhe 3aA0B0JbCTB0 ny6AHKe. Kojiiikh je .vvnpaj yiHHHo OBaj KOMaA na npHcyrae bhah ce H3 Tora, h' to cy ce y cBaitora npHMjeTHjie cy3e y OHHMa. Jfa je nporpaM OBano ycnno y npBOM jc peAy 3acnyra r.pHjeAHHx AHACTanaTa h AHAeTaHTHpa, a oco6 hto peAaTea>a Hhkc B eAoGpica. KaKO je OBa 3a6aBa y MopajmoM norneAy npoMamHAa CBaKO oncKHBaibe TaKO je h H>eH MaTepnjajiHH ycnjex Hapencuo cee AOcaAaae 3a6ace y Koiop-Bapouiy. , ( __1 ( , t -L) �CtpaHa 250. »rA J P E T i LUnpett.e r ajpeTOBB Hfleje y CaHvany. rajpeTOB noBjepeHHK y /Iyronon>aHii, ope3 cjeiinuui, r. Cmcp M. HCpoBHh yaojKHO jc MHoro xpyna, na ce TaMonubii nam cbhj d liapoiHTo ca cejia yno3Ha c I’ajpcTOM. Ha tomc jc ocoOhto pafliio y TOKy npomnora PaMaoana, kojom je iiphjihkom uaa TepaBuje TiiTao caicynJbejioM CBnjcTy aucr »I’ajpeT« h Tj’Mamo nojcnnHc tjiojikc. Onaj BpujeAHii noBjepemiK onpatao je 3a4»y Eciep PaMaaana JiHjeno npenaBaibc o rajpeTy, npmcaaaBniH npiicyraHMa, KaKBe orpoMHe ycjiyre hhhh TajpcT ucnaMcitoM eaeM0HTy. Tom npHJiiiKOM cy noTnonorau y paanaraibiiMa aaouer noBjepcHHita AxMcn e<I>. Postaja« (BuconaHitu), Axmct Jbajnh h Mycxa(|,a BciueBiih h to npBH ca Baay-HaciixaTiMia, a Apyru cy onyineBJbeHHM roBopoM o pan/ h ycnj«-H»ia TajpeTa. T om npHJiitkom yKyiijb6Hn cy h flodpoBOJbUH npnno3ii on npKcyraiq: y H3uocy o« 352 JThii., a napoBame hx cnnjeneha Opaha: ^aenp Jbajuh 20 PaMH3 CpnanOBnh 20 /Jhh.; no 10 R hh.: MycTa4>a Beiuuh, He3iip XonoBiih, Ax.uen Postojan, Myxapen Postaja«, Ahii(J) Mrnnh, Hnnjac Jycy(J>OBith, H6paxH#i Berniih, Momo Cnajjiarnh, H6paxii'M Jbajnh, XaM,io Jbajnh, MycTa(|>a Pe«OBiih, Hminnp Jbajnh, Mlinom KapaJiiih n Meno KypTOBnh; no /Jhh. 5: Myjo TaOaKOBiih, IIco Jbajnh, JlepBnm Jbajijh, Cannx Jbajnh, OcMan EMpnh, A3ii3 3axoBiih, Jaxo Xa6n<5oBiih Hđpo P o ta ja « , ILIjhpo KaBU'joBiih, Bajpo ABnoBiih, 'BaoHM Jbajnh, y3cnp -CarfKOBiih, Jyco Jycy(J)OBHh, Canint Jycy(|)OBnh, Ahinf Jbajnh, 'BaMnjj Jbajnh, /leno Mypnh, IHeJio 3aK0Biih, IIIc(j)K0 OMepoBiih, Bnnan Jbajnh, Bpamto ■JJenomcBiih, My.ua XaKitja Xo«nh n My na HOpa.TiiM Xo«nh; no 4 //im.: Ja*yf> Jb ajnh ; no 3 J/iih.: <I>ej30 Jbajnh, XaniHM /jcMnpoBith, Ađnntfto EMpnh, Perno PepOBnh; no 2 /Jhh.: Mcno yjitaH0BHh, <I>cxhm 3cjHiinoBnh, Xajpo EMpnh, Mn^ paJiCM Xa6n(5oBMh h Cnajo Kypiji)Bnh i l ! fliiH. IIIeMO Jbajnh. Hena je cpnanna XBaji^>iK(f noBjeponiincj toko h A xmp« e$ . Poacaj«y, nauieM ae^jbaKj', Axneiy Jbajnhy n MycTa<{m Bernennhy. Hajano ce na he OBn ponojby(5n HecMeTano HaCTaBHTH OTnoiGTo njeno 3a nođpouiamer PajpeTa. Aap MMHMdapcTBa HapoAHor ropas/ba. Hhctiiitj't 3a Co«nja.my Me,in«itHy MiiHiicTapCTBa HaponHor aapaBJba «ocraBno je «pyuiTBy J'ajpcT 2Qo npnMjepaica nonynapnor n a m »3npaBJbe«, ca naiijemrajoM na he n y (5ynyhe pe«obho ii Oecn.iaTHO cnani toshkh 6po) npiurjepana oBOMe «pyniTBy, na hx nonnjenn cboj' hm nonpjmmiM opraHii3a«njaMa h "iiiTao««Ma. MycjniMaHcKe Hmaomnic y npOBHH«ujn Mory ce ođpamTH TnaBHOM oa<5opy na hm noTpeOaH 6poj OBor KopHOHoc Jincia penoBHo h Cecnjiamo majbe. flap rajpeiy. Toen. Mp. M. <I»HHKeHmTajH, anoTenap h3 IIpH.aBopa, napoBao je npnjiHKOM nojiostene Maiype, itojy je H>cr0B cnn r. BpaHiicjiaB nonoHtno Ha pean«n y BaH.any«n /Jiih. 250__ Kao nođpobo,t>hh npnnor TajpeTy. OcoCma XBajia r. anoieKapy, a iberoBOM cmiy ateniiMo CBann ycnjex y najbftCM acHBOTy! Bpo] 15. TajpeTa h cnpoMamHe niKoncKe nje«e. Hhct npm on on OBora Te(Jiepaia 3a I'ajpeT H3H00H //hh. 772.— . H3Hochmo nonHc no0poBOJbiiHX npnJiora 3a OBaj Tetpopun najupiijc y jaib«nwa. On unate naBeneHe rr. nonpHmijenn cy cbh no 1 jaH.«a h to: CaJinx Honara, /[ypaH TpHKa, BocTaupnja Myjo, CaOHTfier IUypKOBiih, Cyjbo HMaMOBiih, JIyKa 'Borah, Hhkojia "Bomb, CenMaH BnOep, 'BaMiijiOer UIypKOBHh, 3ejnnn TapaXHja, H6po 1/pHajinh, <I>epxaTOer UIyKOBnh, H. I/atjinh, Ocmo« /jayT, I/atpcpOer IIIyKOBHh. y HOB«y napnBauie cjinjeneha nr.: no //im. 20: Oranico MacjiaiiKo, HOpaxn.M I/eBJiaH, AxMen I/ajuh n OMep MaitcyMHhno //hh. 50: OMep Kaaiih, /i;ypa hII hhtoji h /IpcBHm Xa«nh; no //hh. 10 : HiiKona Tyra, XacaH OcMamcaniih, Xajinn Ty«aK 0Bnh, Mexo Bojionep, /Iaijiep Ja 3BHai, A xmct TyKa«OBiih, OMep BaTpuh, CajiHx MyjaH, My,cTa<j)a BocTamjnja, HOpasHM I/pHajinh, I/aipcpCer JypK 0BHh, CanHx ApanoBHh, OMep ApanoBiih, OMep KanHh, /typaH IThhtoji, 4>epxaT KjrrooHh, /jepBnm Xa«ith, MyxaMen Xa« nh Ji Aanea Ca 6n>H«a; no //mi. 5 : AjiHija Myjan, Ocmoji Tnaan, Myjo HHKuinh, Hđpo II hhtoji, J obo KyjbaHHH, Beiimp ITiijitoji, A 6nynax Kajiajonh, MexMen CitopynaH, Cajinx Honpa, MycTaipa Ta 6aK0BHh, OMep XaAn 6oBiih, AneM Ca 6jbH«a h HOpaxriM BoaaJinja; no //hh. 4: M y c ia $ a XaceTa, A 6nynax * a 3 Biin; no //uh. 3: £ a y x Xajiiui n flepBHm BnOep; no /1,iih. 2 : H 6paxHM , Toriih, CajiHX Bononep, CaJinx T y 3, MaTO Macnah, MexMen Mi'jaTr M ycTa$a B o 3ajiHja, Myc.Ta(|ia JKiuiiih, l/a^iep ApanoBHh, CajiHX Homop, OMep B n 6ep, OcMan Honpa, OMep Tojiom, MyjHnn AjbOBiih, XaMHn JlaJinh, /lanpnja IIoTyp, Annja flayT, Meuia ITjiaBHHh, BnOo Tapo, A 6nynax ITaibCTa, CynejMaH TpHKa, J obo JIyiHh, CTjenan Ulaponnh, Mym aH ArnhH M ypar Jycy(J)0erOBHh; no /Ih h . 1.50^ MypaT McMHh; no //h h . 1 : 3 axnp Tpnica, Baco • 'BoKHh, JeifiTO CaMappH«, Xajnap IIIypKOBHh, CađHT Tpnita, CaBO IIy«a, Ajinja BeKTaanoBnh, XanH.n Jasciih, Mcxo ronoui, Bajpo EpnaH, JI utbo IHyKopBiih, /IypaH Bononep, Xyco Jaatnh, CyacjMaii //ajT, Beiunp Tonom, Xacan TpaJHyno, PaMo JKnnnh, A x«en Xojban, 'EaM.im mypitOBiih, M yjo IlHHTon, AxMen KajMOBiih, Ty«aitOBnh IIFnOam u MyMHH, Jyco IloOpiih, Jljpait MyjaH; H(5paxHM JIynnh, 'B oko Tannh, OMep TiaTHh, OcMan II hhtoji OcMaH Kapnejba, Axn e n Tapaxnja, AxMen JKiunih, Cejijio Arnh, Behiip EpnaH, X yc o HMaMOBnh, MexMen Arnh, Cannx n.'iaBHHh, MexMen IIpnoMepoBiih, Axn e n TpHKa, PaMo Kapauan, MexMen Ma«uh, Cannx Kacnh, MexMcn TumaK, UIeMcynnii Xopnh, XycejiiH IlnaBHHh, /IcpBHm Xopnh, XyceHii ILnaBiiih, KajaHnja Oc.MaH, Behiip KyTHininh, Bcm np Tnyxo, MexMen TpaHUJio, MycTai}ia AxMeTxopnh, H cm 3 h Jycy(J)đerOBHh, H. H„ H. H.; 0.50: Mexnen IIonipyM. rioAOA6op TajpeTa y flepeBeHTM. caKynHO je npiinnKOM Kyp6aH-BajpaMa npen uaMnjoM CB0Ty on 487 /IKH. h 30 Ryp6ancKHx KOHtn«a, Koje je yH0B>mo 3a 1200 /^hh. JJapoBaTOJbHMa « caitynJbaTiiiMa iiCKpoHa XBana! 3a6aea y nopncr npocBjeTHHx ApymiaBa. ■ 'Bamto npjuiTBO »//pima« y BHmerpa«y npnpennjio je 2. ayrycTa o. r 3ađaBy y KopncT npocBjeTHnx npyniTaBa, Te je on noTume 3a6aBe npimano I'ajpeTj’ cBOTa on /J,hh. 400.50. Hcita jc cpnaiHa XBana npHpebnBannMa OBe 3a6aBe! IloHnoH TaHTnjeMe rajpeiy. IIo3HaTH npHBpennHK r. J obo B. 3aropa« y CapajeBy pasa njen no je CBojy 0Tnanajyhy TaimijeMy BaiiKc TajpeT 3a ronuny 1923. Ha KyjiTypHO-npocBjerHc h x,VMannfrapne ycTanoBe. On tc TaiiTHjcMe npimajio je Tajpcy 400 //mi. Cpnamia xBana! 3a6aBa y BjenMMnhy. <hepxan etj). KypTOBiih h PaiiiHn ci|>. TpiiKa 113 BjejiHMiiha iipiipenujin cy y BjeJiirMHhiiMa 1111 Ajinbyii TCiJiepHH y KopncT UhaMnapHja .BocaHcaa n o u ira i, CapajeBO, POMOZITE porodicu rahm. Džanovića! P orodica rahm. K asim a D žanovića živi u n ajv ećo j bijedi. A pelujem o na sv e dobre ljude, da s e u ovim teškim časovim a s je te ove u n esrećen e fam ilije sa dobrovoljnim prilogom. Priloge treba slati preko G ajreta sa oznakom za rahm . D žanovića. BnacHHH ApyuiTBO .rajp er«. OproBopHn ypepHHH XaMMfl KyKH(i, �s a a a I bbbbbbbbb | BrzoiaBi:Pribanha u S c irC lJ S P U Dionička glaonica 10 milijona Telefon broj 691 a @ j|j g] Bunt se snlm bankarskim, frgonačkim I industrijskim postocima Duje kredite zemljoradnicima i njihocim zadrugama Prima uloške uz prlo pouoijan kamatnjak Daje zajmooe na tekući račun I uz hipoteku Posreduje u snima trgouačkim poslouima Eskontuje i reeskontuje mjenice v z z sm . Kupuje i prodaje snakonrsne nrijednosne papire s a a a a a a a a a a a a a a a a a a a a a a a E Priurednci Banka d. d. Svaki musliman treba da kupuje samo m 5 jer Hvaliletom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i H i : Tvornica Cigarpopira S. 0. H a j , Sarajevo. �g m^AAAAAAAAAA A A A A A A A A A A A A A A A A AAAAAAAAAAAAAAAAAA AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAf l 1 CpncKa ripoMema Eama (A eO H H M apC K O a p v u i t b o ) IleHTpana Capajeao Turnus <t>HnMjana rp y w OđaBJba CBe čaHKapCKe nocnOBe HajKyjiaHTHHje. - BpiiJH KynOBHHy aeBW3a no AH6BH0M nypcy. - npHMa ynore Ha mTeziH>y h yKaMafcyje no noroaSn. 06yfcapcKH moahh cajiOH M . JbyBOBMT> HatexHHHO-o6pTHHHKOM My3ejy y EyAHMneiiiTH HcnHTaHH ođyhapcKH Majcrop h anconBeHT đeHKe CTpy4He uiKOJie C/IP/fJEBO TiyKOBHtia yunua 6 p o j 8 0 P a p ir n ic a 0 * * a m d i j a K o p c 'i ć Š a r a j e v o Strosmajeroga ul. - Tel. G19 H3pajjyje CBe Bpcie jiyKcy3HHX lanena y cbhm đojaMa h Haje;ieraHTHHjoj $a30HH. — Urniejie o p T o n e f l C K e (lumene aa đojiecHe Hore). CneunjajiHO iuyiwcKe u a n ejie B™ 173 w M m w sw H k. — prepornčuje bogato skladište pisaćeg i rlsaćeg materijala m ^ S A R A JE V O , V e lik i G u r č ilu K b ro j 1 Trgovina Kože i obućarskog pribora Telefon 274 Telefon 274 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/cf1d11c02925a4c5467f0b5e3954a952.pdf c92e9474758f8709b20d35a32e798448 PDF Text Text n o iu T a p n n a n jrah eH a y totobom . JIHCT TAJPETA flPyLUTBA 3A KyJlTyPHO H EKOHOMCKO nOJlH3AFbE IVMTJIHMAHA M 3 ;ia 3 n 1 . u 1 6 . y M je c e u y . ro ^ H H a V III. B p o j 16. CapajeBO, 16. cerrreMđpa 1924. U,iiieHa roa. «0 A- nojeAHHii 6poj 4;A TSamt flo6nBajy bhct y nona uajeHe koa PnaBHor Oa6opa hah koa ynpaBa — fajpeTOBHX KOHBIIKTa. — CAA PJK A J: Cmhobh cyHna. MHxaj.no MiipoH. CpncKa Enoneja (1914.) C (J)paHuyCKOr npeBOA« >Khb. J. P a hko 0 noAHB. b u h, nyK. HcKyiueib0. Grjenaii Kyrnep. Haiu cnac. H. PfcynoBnh. Ha „H obnx AMCTHfca4*. ATa Hephec: Hi 1 Ca6nHa CapaaH. A. Xucj)3ii Bjenesau. Cefcaui «n ce . . ? CaKHđ Ceaa Ariih. HUhckh Be3. BejcHJi Tiyp>nih. v tpiE^s f l nh r i a j a Ae. • r -A T*7* U i Kano mkbh je^aH My*TMiMHOHep. 3eMft>e h h>hxobb TpaAHuHje. MHAyCTpHja HH6yna, unrapa^yKa, CBKpaaa roAoyuiH, kot. Bmcoho. h neuJ&eBa y geMaiy Ha HCTopnje OTHpnha AycTpaxMje. KHiHMEBHE H K W yPH E BHAElUKE : rpaA pHMa h pHTMOBa. M.AniiKanijiiih. CpncHa KHiHiKBBHa 3aApyra. JaApaHCKa CTpama. ,,Aom h Cser*. TAJPETO B rJlACHM Kt flpecT040Haca>eAHHkob p o tjecali y rajp eiy . 3axea«a Ka6MHBTCKe KaHueiapiiJe ynpasH TajpeTOBa KOHBKKTa y Capaj«By. 3axtaaa Ka6MHeTCKe KaHueaapMje. B]epOyHMTe/bN y rajpeTOBKM KOHBMKTMMa. Hobh ynpaBHHK rajpoT oia hohbnhtb y BMxafcy. 4njen npHMjep. CaKyn*an.e xpaH6. (Ip e n im a s a ihct ,r a jp e t“. CnHcaK Ao6poBo«>HMX npHiiora. ypeflHHK: XaMMA KjfHNfc, ■> i' �0B B 51 H in i m m u S a ra je v u — d. a. F ilija le : M iš e g r a d T elefon broj 649 i 689 icijsli! Hćipitol Din 10,000.000 - Rezervni fond Bio 1,400.000 Banka se bavi svima bankovnim poslovima, te je ovlaštena za trgo­ vanje valutama i devizama. Zavod je pupilarno siguran, a angažovan je kod industrije drveta „Varda” d. d. Višegrad J kod trgovačkog d. d. „Merkantilia” u Sarajevu. Od čiste dobiti ustupa 10% društvu „Gajret”. & • iŽ i: . ...Jiiaiii Begrsts i H e rc e g o v in u d . d . u S a ra je v u Dionička glavnica Din 8,250.000 Pričuve Din 900.000 Podružnice: B. Brod, B. Novi i Travnik - Pupilarno siguran zavod Uloške na štednju prima bez ikakvog otkaza uz 6 % netto na godinu, a sa otkazom iznad 6 % i to prema visini uloška i otkaznom roku. — Na uloške iz provincije šalie pologovne listove po­ štanske štedionice tako, da uložitelj kako kod slanja tako i kod primanja nema nikakvih troškova Safe*š)eg>osi£ u od provale sigurne blagajne prima ostave na čuvanje a iznajmljuje i pojedine pretince od kojih pologovnik dobije ključ. — Bavi se svima u bankovnu struku spadajućim poslo­ vima. — Izdaje uvjerenja za izvoz robe te trguje devizama a a a a a ra a a a Bj a �J1HCT TAJPETA HPyLUTBA 3A K yjlTyPH O H EKOHOMCKO nOfl.H3AIt>E MyCJIMMAHA M 3Aa3H ToAHHa 1. h VIII. 16. y M je c e u y . Epoj CapajeBO, 16. cenTeniSpa 1924. 16. cy MHJI0IBIJHU,H JjpBICTHOailH HB CBHX OK.yII.HpaiIHX i;.pajeiia, KacAi cTaaioBirmiiTBO twx Kpajeita. Panua nocJiancTBa. h }i>Hxh’no oooCubo oiyi,e ce je CK.ytm«io. Oa BpxO'BiiOM IvOMaiiAOM, nojne h caiiHTercite cTpaiie Miicnje: (JipannjCKa aBH-j&THHKa, ayTOMof>H.'UCK'H McxaBHmapu. fieHUPine TCJierpaijnije, Jieicapn h 6amranapue, com oiinx noiii cy Ghjih na CJiyjw&n no nyKOBciiiiM a.MCyjia,nTaMa n.'in no nojbCKMM Oo.n.imuaMa, Ko­ ju cy Mopaom octuth na cjiy«Ki5n koa Tpyna ao nocjieAJLOr MOMCHTa. CnTyan;Hja je na cbc (Ih,na nicra. Kao naftemnue onh cy cnaBaiHT na noA.y no KaiJianaiMa, no Kon»yiiinHuaMa, Ma r,n,e. iiajMeinhe hoa BeApHM iicGom na h na CMHOBH CyHll,A Ja KJIHM0M Baic, CHIIOBH CBCTJia, MHija immco' SjracTa ko cyH>iana crpcjia, •MBje cpue neBa ko rJiajc Gojrcjer noT.na, nocJie 'iHje necMe CBirra 3opa CcJia! TIpeA iiorjieAOM BauiHM CBe yMBpy TMiuue, pai>aijy ce cKpKBaie efse A.yrc jicijiore, jiHue BacHonc iiob'hm cjajeM- čltoie; u pyKe ce AH3icy cBeji>yACKe ;;of>i>OTe. BaMa GiiyjKe OMepHo p^ omobh oCuiaiKa, h CTHXnje CTpaimie K.pehy fiJiaropoAiie, lKSiiaiiH CBeroBH Ami«y ce m Mpana h JbyACKe /iyime cB^rjie h c.nofio/uie. UiijeHa roa 80 A- riojennHH 6poi 4 A. Tiami floOimajv .ihct y noaa mijeHa koa TnaBHOT OaCopa Han koa VnpaBe — rajpeTOBMX KOHBHKTa. — KpajboBo je nvano Tonimo miioto caKyn.ibo,Hor CBCTa Kao HHiiaAa AOT.nc. A.th h cna ineroBa oKanmia: Jiojba. .nHRa/ie. 6||eJKyji»UH, nojn ra aKpyacyjy, 6n.na je Je,T,HOM hore yApnTn ca^KpjnnMa oriben1! npeTBO]>ena y je.nan or|K)Miiii fiHBaic. Pan.vMe ce, Aa cy y 3e.M.ib,y h ho6o yB,iyjK *h ,n«jip;v;o cea /KHROTiia cpeACTita ircuprr.jbeiia. Joaho napne h jieTHTH nyTHMa Tajhb.m ii oK.pnp.eirHM, upnor x.nefia n.naha-no ce neh Aocer h ABaAecer AHHapa. H OBCTOM he TIOTOhll CJiaTBH M6A If MJieKO. roM'HJia- f>eo .npeciaiiKa cro ce umne noBohaBa. f>B;ie je •Ko.noHHja <ppaimycKa H3 pyAHHKa Bop koa Hajuie Hefio tfHthe Jienuie oa Kopira, 3aje*iapa, oa CT0THiiy Jhy;af, /Kona h Aeue, itojn cy liporJTe.iahe CBe, uito fiejame c.neno, na Tpn HeAejBe My«jnor /icnnoTa nocTa-nn npaao HOMaAa rope he cjajnuje cjami oa onana, cko n.npMe. Ty cy c m.vkom npnonftnH, ami hm OAaTJie h CBe, uito je pyMCHO, ■nocraTH’ he .neno. •rpefia joui Aa ce noR-nane, mhoto AAJBe. 3. noReMopa fiopAa je Bobena na 2 0 k m . ceBepno H Haim CBer najtfoJbH iraMeb crhx CBeTona. . oa. Kpajbe.Ba. T]iyne Tlpee ApMnje y noBna,ieH>y noMHuito ra je (.i bophtcjb ca MVAPomhv niW»-o, n.y Aa aoiiocc cRoje pan>6HlHKe y Bapom. TonoRH rpvcmmahe naj.noriiniH caH CBeMHpciara ciroisa, najv oiiopo npeA BpaniMa, hito HoatnfBa BejrHKy na^ . CBe he 6hth Aotfpo, CBe he 6hth ^oApo. HHKy. JJan>y h nohv O.vjHna /KMRira Onha cpv’ia-Ra ce Ja KJIHMeM BaC, CH.HOBta CBerJia, Kao y .niK>Ra.niijy v AO.nimy IWpa. jeAirno c,noOoA-m H AH3KP.M IVOM XP8M BPX MOT3 ltnx.VIl.in. nyT, Kojn nneno PauiKe o.MoryhnBa. ;ia ce uoBvie na Moja ;iyuia neBa, ko r.nac Aoncjer neTJia, jyr, njie-nacehii npeKo OperoBa, Kofu jom nncy 3ayneTH: y cuaBy Bauiy, cjiaBy Bora cynn;a! Hortu Tlanap, MnTponmia, TTpHmiTHiia. * Mnxanno MupoH. OTpaAaibe nocTaje neanHca’-o. TIyT je naupnen na nojeAHiiHM TaMKana Te. ahmh na je.Aan iioKi>eTHH juu nau. Be-i naycTaiuba1n»a, 6w npoKHAa. roMH.na ce Kpehe neaiiKC h na Ko.nHMa, Koja ce caAa Hcnpenaehe h CPIICKA. EnonEJA . MHim jcAHy xi‘T(‘i»cireiiy KO”<I»ynnjy. Oba« y cpcAHHH je Ane Bcmn;e roM'n.ne RO.noBCKHX i.ona. Aitopc,KHx Ko.na — 1915. _ ja,iHHx, 6,naTiiHX iioTa.Mne.nnx oa He.noroAe h CnaTa. C (l)panuyioKor npeBOAH JKmb. J. PaHKOBnh, nyK. OBAe paMe yn pa.Me ca HOfterniniaMa mhhhctph h mhIV. IIOBHHHH, peTKO KOjH A^ je HMAO Ty TipHBH.neiJHjy Aa noBnaneibe no xnaflHcj Hofcn m no 6naiy. nabe MecTO y KaKBOM ayTOMof>HAy h.hh icaMHOHy sojiKpajbono je Ghao npna •Konu.eirrpanHaHa Ta'nKa. lnf'iKOM. Orao. je Maca wif»er.nHna, Ovrvnana h a.vcTpnTy cy ce noćne nei«wrifKO Macona , hoa npivracKOM ao- citKx naj>oCjbenin;a, no r)>ynaiMa no Tp'n ao Menipn ctoralyija oi;yiin.iiH KpajbeuoKa BjiaAft, iioc.naiiinj,H, aok Tnne, Koju cy huijih rororo ocTaiwi>enn caMH ct'An, noA V m iiiui �OpaHa 252. » rA 'J P E T « iipamoM 'iecTo caMo jejiror nojnniKa cpncitor h to jejnor CTapna nocjiejme ojfipane. Objo cy Oo.tochh, o jfojirMa ce HHKo ne Opnnie h koJh ce noB.Tano jo moijhnocTH ]b'HX0Re cnare ja 6h injđerJiB J& hx ncfnpu'jaT('jb yxBaTif. H jejna cTpana enumoja Mojepnor para oBie na naRaMa cbbx obhx jieTe aeponJiauH Kojn T.yKv CRe one, icoju ce noBJiane h auo nncy to Bojirann h •mre joui Bifflie cywai»jy nyT nope^ Hfipa H ? m e ra pnacmijHM. # jja 6h ce jo & m ranim CJiHKa o tomo uu bo je 6n.no noBJianeme y orom M0Meirry nsnobeMo neKOJiHRo npTa ojnceje jejje rpyne Jieatapa cajraTcrcite <J>panuyci>e Mirenje. Bnno irx je oko 20, ioojn cy ce HeKH Ha Kon>y, HeivH JKCJioBimnoM, nocJie 24 k 28 caTn nyroBaTba na nnaT(J>opMH naroiia hjih y BaironnMa sa CT0K.y, CK,yTiHnn y Kpajb6By. Ajih raMO, me<j) Mirenje Dr. Joberf, ne Moryhn, ycJej oraiiTer MeTenta, ja hm ofieatfejH Ma Karea cpejcraa 3a TpaHcmopTOBaae, npocro hm pene: » P a c t y p h t e ce!« ^na ma.RHa neicapa: Dr. CoMet 'h Gandort, j©BeT neKapa: Dr. Loisel, Voltcrs, TreUHe, Dekmrarc, Picrrot, Scirviercs, Clerc, Troteški, niecr noMohiuix neitapa: Dr. BlanKN Dicart’ Piot, Gottc. Lee« H E$pclet rpynHcaTTH c.y'ce ca cejaM f>o.TBknapa n ibHMa je ircnano 3a p l ­ ikom, HCTima 3a 3.nafaiy moiigti ja ‘K.jne 0 bo.tobckhx •KOJia, ja 6n mot.u i ja onacy ■oap npTJ&ar Hajnorpečmrjn. Ha.nycrn.TH cy KpajbenA's. HOBeMČpa y 13. naoo. na. E 03 xpane (nonrro y-Bapfaim inrje mot.to m utna j a ce Kynn), caMo c&neKO.THKo OmcKBHTa y Topčn, ne® HHKaKaiB cyj, inmr nocy^e aa npaBJbeme jena na nyTy. CaMo nemne, np©Kpnyjyhir nyr ca najBehmr Temkobana y cpejmm cMenba-oj Kona h nemana ja.ibe cy ’Hrann. Hohy oira HHcy naiiiin-' hh Ha jejno cp.to h era­ ra cy ce penm.TH ja ce aajpnte y opojnim jejnora bpjnmaircTRenor CK.Tona mnnHiiirTor. nnjir je norJiej fino cacBHBt nycr. Ha o6ann npeMa H6py, na jejnoM y3^nirnvTOM npxy pasBa.Tirae jejnol’a bo,Timora. jeopna nona.3yjy ja cy HeKaja obh npe.Te.TH fnvm operem. To cy panna-TRne jBopa oj Mar.Tnha » j iB o p a j m ar t e« Kojn bojh noneK.To o j CTenana Hc^tame, nojn je Bnajao CpncKOM JIp/Ka.BOM y cpejH>e\r BeKy. Ty cy (j)pannycK.H nenapn nanr.TH mocto ja ce CMecre. Jom y no.iby ohh cy naceK-irn KOMyme o j KyKypyaa h oj n>e Hanpa.BH.TH nocrejte. Tano 'hicto na nyry Ha cpehv cpenH cy jejan nonop onana h KynH.TH jejny o j n.nx, nojy cy ne.Ty naTa.K.TH na paJKan. o j jpReia h tjko HicneK.TH h na cbpt.tocVh jejne cnehe cck.th cy napne no napne oj rara h rano yraT>a.BaTH enojv maj. Hoby cbh cy .JientaT,H na KbMyniH oj Kyicypy.3a afinjenH n CTncnyTH jejan nopej jpyror, nonrro je 6mxo ojneh xjajno. Hefio je y noneTKy 6.THCTa.T0 3RP3jaMa. ajiH je Berap noneo ja jyna h oko nonobn noneja Kama ja naja, Koja je HacKopo nocTa.Ta n.T>ycaK h jo y jyrpo nannnH.Ta noTone nopej necpeTHHx nojn TiHfy 'irMa.TH aanjona mr oj jpnera h Kojn cy ocTairn onpyn?enn na n.nxoBoj c.Ta\ni cacBHM Monpoj. Oko (i cara nojanaK. rpyna, cMp3nyra, noKHCja JO Konce KpeTana ce je no rycTOM 6naTy n MapinonaJa <ie,i ojMopa. Hoby H3nypeuH naycraB.T»a.TH cy ce. Tlejora jana onn iincy irnmrra jo-in 'n itoiiito nnrje nnje motjto nniue ja ce ira^e y non>y KOMyrae o j K.yitypy3a, to cy Bpoj 16. oira MopaJTH cnaBara na rojroj 3eMJ>H ca crpane nyra ya 6por. 3a to BpeMe ojMax nopej ibnx aycTpnjcKH 3apoCJi>einn];H o6pa30Bajin cy Jiorop n n.nMa je nouino 3a pyK0M ja najioace hoko.thko Makroe naipn. Hoh -MarJOBHra h xjajHa. Ha nyry CTpajajmnnH co ne 3aycraBJbajy. OnpoBOj npona3H, ncnpej Kora Hje CyitTHH>a. Oko saTpe (j)pamiycicn ce joieapn thcKajy jejan nopej jpyrora ca HsCerjrnjaMa h pan>enHjiraa. Haj3aj 0KyBanlH cy n naj, pany\fe ce 6es niohepa h Tarto hm je npomjia Hoh. Ca npBHM cBerjiyjaiBCM oope Beh je CBe 6h.to onpeMiro 3a nyT. IIoTpetfHo je 6hjio OBoj rpynn majnoj h hbiivpoiroj Tpn jaHa ja erarne y Panny. cy ohh iranr.TH, ja Cm ce mobth CMecfiira, 2 marapa ca MoitpoM c.TaiMOM, y cpejHHii jejne mrae. V. : ETane. Jajira Cpčnja, na cbom TennroM nyTy HMa.ja je 3a y3acTonHe 3acTamte CBarja no jejno Hcrop'mcKo mccto, icoja cy jom o j jaBHKHa joiraa H3BecHe cyj6nne. . . . Hoc.Te Beorpaja npecTOHHje, Hnm KpcTaniKH . rpaj Kvnana HeMame, <rje cy ce 3aycraBkTe •Bojcite <PpHjpHxa Bapdapoce h KpcTama (j)pamiycKHx; noćne KparyjeBau Kojn je 6ho npecTonHja npBrax rojnna ocHHBama Cpđnje, Kaja cy jom jp/Kara Typn;H I3eorpaj h Hnm; noćne KpymeBan pesHjennkja y CpejH.eM Beity nocjrejjber o j b&th!khx japeBa, napa ,TTanapa; noc.Te Kpa.T,eBo rje je y A.thbhhh Manacanp /Ku­ na, cpmcKH »Penc« rje cy HeKaja a h čaja ce jom KpyHHHiy RTajao'nn; noćne cbhx thx 'hctophckhx GTana, Koje cy caka nocraje erane Tpa-rannor noBJianema, ®poHja je npom.ja ncnpej MaHacmpa Oryj©HH|ne, nnjn ohjobh oj 6ejiora MpaMopa npnnpTH ya 6per 3aK.Tan>ajy rpo6jr»e neKajaibnx KpaJbCBa; no tom ce 3ayCTaBH.Ta y Pann;oj. Panma, Maaa naponmna, npaBo meajo op.ToBa aaKaneiirax 0 KaMeme, Koje orpa.n’HHa.Ba yoira npojaa Iiđpa h Koja ne 6pojn bhiiip o j 1.000 cranoBHHKa, nocTa.Ta je na jejannvT y raKy jejHe neje,ibe cejnmTe Bnaje h BpxoBHe KoManje. Mei)yTHM, cBa cpejjcTBa 3a ncxpany, Koja cy nocrajajia, On.Ta cy Beh paorpaOmena na HeK0.raKO nacoBa o j npBHX Kojn cy npircneTH; roMH.ja r.Tajnnx H36er.j’nna Kojn cy ce 3aycTaBn.JH y BaponiH n kojh cy okojto onKOJbeiTH Ha Kpn.THMa n.jaHHHa Tpefiajra je j a npojy?KH ja ce noB.ja'ra j a He 6h yMp.ja o j raajn Ha OBOM MecTy. PaniKa, Koja ce 30Be jamne Pajnja, On.Ta je ko•JOBKa cpnoKor napoja y BpeMeny n>nxoBor jo.Tacica na EaiTKancKo HojyocTpBO. Ona ce naijaon na nenajaimmoj rpa.HHnn cpncKO-TypcKoj; h Baaja cpnoira ne MoraBiiiH j a ce pemn ja HajiycTH aeMJb'nuiiTe Oranfmne (nonrro je jaj>e 3eM.j»niiirre 3ay3ejra npeTpn rojnne ca Myi?OM) ocTajia je y PasniKoj jo noc.Tejibcj’ Moryher nača. To je OBje, rje cmo mh poljeim.. . pene mh r. nanrnh, Kora caM y Bene na jaH Mora jonajcita, naimao caMor h saMHHTJbeiror na MOCTy Ha H6py. TBerone ycne noKperaixy ce BeoMa Mnpno, Kao ja ce Bory mojih; on hojh/KC crojy pyi;y mcnpej onnjv rje ce KOTpjbaxy na iboronoj Oe.Toj Opajn cyac Koje likje Morao ja 3aycranH h oBaj crapH jp/KaBnnK Koin �‘Spoj 16. »TAJ PET« je ca CHJiHOM6Mou,njoM, ja caM ra bhaco ;ia n.naHe 3Čor neBojba oBoje seMjte, a< > ca jeAHHM rjiaooM nciipeKHAaHHM: h roTOBo CTpgHa ohh cy pjntaMa naMemiajiH KaMeine h 253. nocn- najiH aeMJbOM. Hkucana HHjeAHO Apyro npeBOOHo cpeACTBo, ceM »J[a> JiH he Bor yinniHmt Te aa Panima nocTaHe BOIIOBOICHX KOjra HJIH MajIHX ABOKOJTHHa npOCTHX HHHaiua rpočHHpa«. je nponiJio OByna; Te crrora cy h čhjih mhoth h6iiobojbAycTpo-HeMAH oirKOJi>aBaxy ca 3anaAa; cpncKe. hh cjiy>iajeBH 3a KOJia, TpaKTepe h ayTOMOČHJicKe KaapM'Hje noBnjaxy ce no njiainrnaMa n TyieH.e toitobh- MHOHe, KojH cy AaHđo HMaji'n Aa npoby obhm nyTeM. Ma, Te BjiaAa UpncKa čeone npkttybeHa Aa CAOAyje om* JI,Ba TpaKTepa Haane eoKanpnine HajLyH.ena MareuiTeM noBJiaAien>y. pnja-noM h JbyAHMa ycjieA xpbaBor nyra noA TencHHOM Heicn cy ce ynymnH 3a Hobh namap a Heitn 3a cpyiuHJia cy ce y Hčap. JeAaH oa h»hx ABa TpH nyra je MHTpOBHDy. ce oKpeHyo oko čeče 3a BpeMe aok je nao Ha 30 m. HenaM aoboji>ho pera Aa npoAyJKHM onncmsaibe JbyAH h cTBapn cy nočapaiie. lIyAHOBaTO hhko HBje JKaji.ocnor noBJianeiba Tpyna, obo čerame napoAa, Kao norHHyo, hht'h je Taaco ko tojko paaen. H3iBaH čeče noTyneHe Bojcice AeKypmnpaHe nornyno, Henrpn nyTa norpečno HaM je čhjto Aa mpebeMO' rJia^He h no,Hypene. irpeKo raca peice, Koja je ycJi6A KHine naAoniJia h Bona To je orana, čeAe, yaeaca, onajaita n rposoTa Koje naM je čHJia ao KOJieHa. Haj3aa noMohy aiuioBa h ithce HajcTa'Bji>ajy ctojiho CBe TyjKrarje 'n cbo Bohe no jyita H<a«MiaJiH cmo na cTpitoj očajiH jenan nsjiae, Te . AaHa y Aan. Aa čh MorjiH Hama KOJia Aa HBBjrieMO Ha nyT. * JeAffii ApseHH moct 3a BpeMe Haonera npojraiaa noMe^yTHM aBnjarama ecicaApnjra npoAyncaBa Aa pyumo ce je. B.TraroAapehcft npnicyTHocTH nyxa namjera ocHirypa,Ba. npn nOiBJianen>y; cJiySKČa ocMaTpam>a, ajin iiiocfiepa MH cmo 'mačermi KaTacrpo<t)y h noMohy jeAHe Ka'KBa cJiyac6a, noja čh HMaAa ;ia 3aycTaBH BaTpy H e- ■jvDvne 3apoČJBeHHKa> nsamuni omo ho one HearoAne chiipnjaTejta ca ceBepa oa Tpyna AycTpo-HeMana iiMaJia T yam ije. ^ | •i je Aa HAe na mctok nanan jnranja čyrapcKkx. CBVii.aH3.rioMJhei1a ico.ua nanaxy y noHop komo je CBaKH JieT 6no je «. jeA'iio npaeb pamBame y nopen Hčpa nyT cTaJino HarHyT. CMpT. Hoh je HacT.ynn.Tia; MyapocT HajociroBimja najia/Ja ce nočerae yoan npojiaa p o yMKBaoH.KK ima- rajia HaM je Aa ce 3aycTaBHMo; ara aaco ce mh 3aycraHHHa, norpeČHo je npe oBera omncaTH jeAHy ycic.y bhmo nami aBHjoH cyTpa y jyTpy Hehe nnniTa Hah'H pajiy, Koja ce Kao cbpao 0KpeHy/T k Hečy y cpeAnnn HHMe 6h ce Morao cnaČAeTH. Hajia3’n, r^e AyBa Berap okomhto. JIa ce oao n Bpara Mojn ApycoBH (KanjiapH Jairnes de RothschiM annoTpečno je JieTero najMaifee 150 km. h npehn nanaA rancoBaH y Bojciin npocT ayTOMočniJioKH KOHAyKTep, jeAHor ycKor njiaHHHCKor Macnca, rAe He nocrojk hh Lestra'detz, MJiaAH KOHCTpyKTep Aočpo nooHar y hhav-JeAHo MecTo 3a ionyimTaH>e, rAe najMama KBap MOTopa CTpnjH ajTOMoČHJia h Me^aičmap de Parlhan) cjioMJbeu ah npooiejiepa Mome a& 3aycTaBH jrer hah Aa H3a- hh oa yMopa CTaAH cy Aa ce OAMope h Aa OAaTJie otho30Be cmpt HeH3ČeHtHy, jep nHAbra k ocMaTpann 3Hajy AHy H0.B0 Jiereibe. KomTaaro mTa Komra-Ao ohh cy XTeAočpo Aa, ano ce ohh ca oboj hm atnapaTOM Ma h ony- jth cTHitiH jom HCTe BemepH y MHTpoBHny h no rycToj CTe y OBaj xaoc oa KaMena nyicTDr, Aa he ohh npe npo- n’OMOHHHM m'H cmo npOAy5KHAH. nacTH oa rJiaAH, hoto ihto čh hx ko Morao nponahn. Ha jeAa'H nyr HHje HMa.rio 3eMJbe hcoioa HanMX ila miaiK ohh cy CBaicoAHeBHo Rpninuin Te cmpto- TOHKOBa y necno. HvAnonaTo mh cmo oAmKann pamnoHocHe noKpeTe. H>hxobh aBkjbHH mi$ k — HeKOJiHKo Tewy HSHaA jeraora noHopa. PH,3HlKyjyhH Aa čyAY KOMaAa Apsa h HeniTO Majio nAaraa — cy oa npe ABa c.pvmena KOAa ycjieA naAa Mojn ApyroBH cy HiHCTamMecena 693 h HajMaaer xanrapa h H3AomeHH h nohy h pa-AH HanpaRe 33. AHsame KOAa k ycne.Trn cy Aa hx noAan>y KBapy Knme h BeTpa. Ochm Tora npn OBOMe py- CTaBe na nyT. MaAo Aajbe hcth jorahaj. Oeora nvTa ineH)y h MereHey Koje je nopeMenuio npn noBJianeH>y jeAan oa TOAKOBa npenJH>nx nomao je y npoBaAH,jy. Mh CBy cJiy5Kčy norpečno je čhao na ce OBaKH caM 3a če­ CMO ra. JOHI 3aAPHCaAH. .. če' nočpkne, na CBe npeABHAH h Aa CBe AOAa. noTpečMHmoBHua. Kao h Apvre bapohih HainvHHAa ce je Ho je canyBaTH h ohckpčhth Tamo nooieAH>e pe3epBe HOčerAnnaMa h y H>oj Kao h CByAa' cpeacroa 3a čenoHHa h yjta Kao h CBe peaepBHe neJioBe KojH cy Ha Mcxnany, naponkTo xAeč, noneAa cy o3Čhjwio Aa ockvpaonoAOHcen>y. IloTpeČHO je y cpejnun onuiTer noBJia- AeBajy. qen>a, Hepeaa h 3anpeKa opranho0Bara Hcxpany ca cjračHM cpeACTBHMa Koja cy čnjia Ha Daonojro/Keiby. TThuiot'h ocMarpara, MexaHHHapH h mo(})epH čhah cy 0 PODNE Beh 3aMopeHH. Ajih, eBo rAe AOJiaoH jeAHO Hapebeme BpxoBHe Drhtav glas mujezina KoManiAe Aa hwy pann H3BHban>a Ha $ poht čyrapcKH ho sveta čežnja ca OHe CTpane CiKonjba, To je jenaH JieT oa 300—350 iradeva se, svrh munare km. JeAHO MecTo 3a cnymTaibe čhjio je neonxoAHO noi mesa s mokrim z,vtucim.a zvona, TpeČHO. JeAaH Jiann ayTOM>očHji nyTyje nocehn jeAiror što se otAkMaiju s tornja MexaHHMapa h HeKOJiHKo KaHTH yjna h čeiranua 3a hhvisokog i belog. CTajranHjy y M'HTpoB'Hny- Ja caM itopncTHo Ty npnuiiHI sance ko da na čaš stalo. Ky Aa čh Aoniao ao Te Baponm. I veitar, i žamor sunčanog dana IIyT yo caMy Aecny očajiy Hčpa, npHiiiHT yo caiMy i svi dahovi i trzaji života. pjiaHHHy je y nojia p^ninHpan h 11a umne Mecrra noTSve u sveti muik je palo. nyHO cpyuieH 3a 'iHTanroc AeceTimy Merapa. CKyn 3aTo je doba kad govore i Bogu se mole počJteiHHKa aycTpHCKHx, rjiaAHora narjiena onpaBJtamunare i zvona — -----jiH cy nyr Bpjio AOine. AJiaTa 3a onpaBacy Hncy HMaJin �» rA JP E T c CTpaHa 254 Bpoj 16. fer već ranije spremljen) jedne lijepe noći odmagliš u vozu za Sarajevo i llidžu. Tu se nekoliko dana kupaš u pivi, korsu, koncertima, »ljubavi« i t. d. i, kad je i zeI orkani i bes i demona vrtlog ricc »reume« nestalo u tvome budželaru, onda se »zdrav« Vitlaju mnoinie ritmom omliiog sklada vraćaš kući ženi ili! ocu hvaleći se, kako su ilidžanske Ružičaste sve mi raskidaju n-:ti, banje jedna blagodat. Tvoj brat n. pr. boduje od nesta­ Što ih satka duša nevina i mlada. šice dobra akšamluka i džumbuša, pa se potuži, da ga nemilo pati stomak. Žena ili otac i mati naravno pre­ U duši mi oganj stalno bukti, gori; poruče mu. da odmah, dok je još ljepote, ide na Kise­ A telo od plamimh savija se strasti, ljak. I tu se sada sastanu mnoga tvoja braća na uba­ Uzbuđeni duh imoj lomi se i bori vim akšamilucima, džumbušaju i teferičc, da bi ini zava­ Da trenutno lažnoj ne podlegne slasti. dio i jedan Kaligula iz staroga Rima. Djeluju dobro kise­ ljaci a šljiva, pogače, lanci i cm, kad je već tlja ili mača I bitku već gubim, umoran padam udarila mu u džep, vraća se ponosno u provinciju, da Svest mi se gubi....... u besvesti srljam, priča o ljekovitosti naše slavne kiselice.. Tonem sve dublje, dušu svolju prijam, Ja smo i moj drug 'Bajraktarcvić učinili ove godine Negde tonem, padam, i opet se — nadam. iznimku, »liječnik« nam je ozbiljno savjetovao da gdje­ Stjepan Kugler. god odemo na promjenu zraka. Najbolje u šumu, kraj šumskih ptica. Poslušasmo ga. Mome drugu BajraktareViju brzo dosadi samoća u prirodi. (On sc prije zvao Krpo, jer mu je djed bio krpo, pa kako je njegov vrijedni unuk svršio neke škole, zamoli, da mu se do­ NAŠ SPAS zvoli promjena prezimena u »Bajraktarević)«. Ne čuje se zvek sindžira, Nema ovdje — tužno priča on meni — ništa, ama Više nismo robovi, baš ništa. Te rn-uša, trava, potok i- neke besposlice. Ja 'U amanet ostaše nam ovdje više ne mogu. Ugimuću od dosade. Mnogi dragi grobovi. , . — Primiri se, čovječe, u samoći se popravlja tijelo sa naročito duša. Naša je ljudska duša vidiš i onako danas Iz svih grla naših- Složno ili ikada mmpigo zaražena od raznih opačina. Valja se Nek zaori jedjn glas: arnisUti u to, »prepisati se« i liječiti. I pričam ja svome Slava đfčnirrMfemjima rijanu priču o »čovjeku«, što sam je nekad čuo od Sa­ . Što padoše za naš spas! rajlije Tane: Ono mi ti bio ijedan čobanin kolji je čuvao ovce More se je^knvi nfee ravnih pedest godina. U tome vremenu nije mu se ni­ Za Slobodu proHto kad ništa dogodilo ovcama. Kad se navršilo pedest go­ Dok se nije cel’o Bratstvo dina, najednom vidic on, kako njegovome stadu puzi Na svom pragu zgrlilo. šest malih zmija. On se na niih baci kamenom a one pobjegnu u trulu bukvu. On zapali vatru oko sve bukve Neka diljem grude mile i tako istiera zmiiiee iz bukve pa, ih sve šest poubija. Razleže se pes-me glas; Taj dan legao čobanin da malo zaspi. Sanja kako mu U Slozi je .bratskoj samo se neka teška znvjičura ov:!a oko vrata, hoće da ga Otadžbine i naš spas! lidiuši. Moli on nju da ga ostavi u miru, /a ona . reče: »Tebi se. čovlieče. kroz pedeset godina i stadu tvome Skršena je ituda sila n'šta ne dogodi a ti u-K moie .šestoro djece. Hajdemo Što nas veke davila, pred tri suca. pa neka naim sude. Samo noću da nam Širom naše Otadžbine čovjek sudi, nego živima. -Čovjeku više ne vjerujem.« Pobeda se slavila. Sretoše u putu mršava vola i zamoliše ga da im on presudi. Vo reče: »Ne puštaj ga zmijo iz žvalja. Ne Od Vardara do Triglava vjeruj mu jer čovieV je neiskren i neblagodarau. Ja dok Nek odjekne gromki glas: bija h junac. jak i hitar.- branjaše me samo da m,u što U Jedinstvu celog roda bolje orem, a sad kad sam omatorio, pustio me na pustu Svima nam je,, svima spas! ledinu, da žuljani golu zemlju.« Oni onda piidu dalje. Sretnu konja pa j njega za­ N. Resulović. mole da im presudi. Konj reče: »Drži, sestro, što bolte možeš. Ne puštaj ga iz žvalja! Ne vjeruj čovjeku, jer je on meblagodairno. pakosno biće. Ja sam čovjeku služ'o dvadeset i pet godina. Dok sam bio mladi i iači, kad bi Ata Nerćes: 1 me iaho, temao b! mi: d-eratt-e. dobro moie! dorate, majko moja! a sad me ćnšn-e nogom i viče na me: »de, kliuIZ „NOVIH LISTIĆA" sino. ne rnako ga više!« Na oporavku. Podu dalje i sretnu lisicu. Rekoše i njoj, da ini Ovo je asli uljeglo u modu da- kad n. pr. boluješ od presudi. nestašice teferičova-nja, lijepo se potužiš ženi ili ocu i »H- nećemo tako, — reče lila — dc ti zmijo, sidi s prijateljima, da patiš od. silne reume u kostima. I narav­ toga čovjeka, pa u/pored stani s njime,, pa da vam onda no ovi ti preporuče banjanje na Ilidži. Ti se ko bajagi sudim. Zmija side i stane kraj čovjeka. »Ja bili — veli malo nećkaš, potužiš na krizu, pa onda (putni ti je ku­ sada lisica — da sam čovjek uzela štap p a ....... i tako ISKUŠENJE �Bpoj 16. »r A J P E T« CipaHa 255 6jaum>eHifM HtapoM, a nac H3a Tora npeOjmjeAH Kao Kpna. 3a thm npn^e orjiejajiy, nopasiia itocy na 6poy pyicy, na HapeAH cođapnuH, Aa irycra roonoAHiia ynyrpa. Caćmta ocTaHe jeAaH nac Ha cpeA co6e. Huje iraniTa pasMuuiJbajia, hhth je HMajia npeMena 3a to. rjieAa.ua je npe^a ce, a KaAa cy oe BpaTa oTBopnjia BH/fHJia je, Ha npary Mypnc-6ora Jaxjanaumha. . . S^hhiih joj ce ooCHJbaii, mpk, gpaht. Ona My nobe y cycper h npyvira pyity: — Ako mije y HeBpnjeMe Moja nocjera? — ynnTa Mypnc npHMajyhn Caf)HHHHy pyRy. Hnje je nojby6no, Kano je to Ghjio y moah. Hnje joj cracHyo pyKy, kuko ce nptrjaTeJbH cycpehy, a iraje je hh norjieAao cjioOoaho, kuko ce to r„neAajy Aanira no3Hamra,H, npnjaTejira cppa h Ayme — jbyčaBiiHJtH . . . A. X h (|)3h BjeneBap: Ohh Koju H63iiy jeA’RH 3a aPJ'thm. A 6 hjio je AOHdKJie h pa3yMJbHB0. IIpeA MypHCOM CAEMHA CAPMAII HHje CTajajra bhiiic ona CaCnHa H3 MjiaAOCTH, ona neCTaujHa yBHjeK nacMHjatia, yBnjei; Becejia CaOmia CaycnoMeita H3 MJiaflocTH). pnan. 3aAiBH nyT, KaAa cy ce cpejra y napH3y, joui (HacTaBaK 6). sa jRHBOTa tiOKojnor Capnana, Hocnjia je KpaTiiy cyTlponajio!.. /Ja, cBe je irponajro. , <jTH»y ii MopnapoKy 6jiysy ca K&nHii,OM, kkko to Hoće CačHiia ce yrp»3e 3a ycirany, nepnooiio h Kao ejien- jirfcTHTyTiie. A Aanae je CTajajia npeA h>hm ejieraimia TpHSonaiia ckomh. A <nua ocra-ne na noraMa rjienajvlra jana y auranoj K.yhnoj xajbMira oa CBHJie ca janaiiciraM ueicyA 0c3 ocjehaja npena npo3opy. Oiraa ce 3apoCHJia. ^H jenpM a^ caoj jbeiiora GyjeH>a MjiaAOCTH, y pacBaim je očjia'iHO, Marji<jBHTO h irania npoiiaAa, ko- kouih, HOJiyrojinx rpyan, npHApJKaBajyhH jrajeBOM pypaKiie h TpoMO, Kao Aa jp hctom ycrajia H3a cnaBaiba kom jeAaH Kpaj xaJLHHe Ha paMewy. lipca joj ce naAHiipHbe npo3opy h npHTHCne H&io^a ouia#HO CTaK.no. Majia, Kao Aa he Aa 3aryme npBy pnjen, hjih Kao Aa To joj je roAMJio, pacTpe3»HBajio ju. . . Y Ayura joj^e 'Ke'Aa AaAy OAjeAHOM cBe. . . CBe oho iuto je Ghjio Ghjio Kao Aa je ojiobom 3anmiOH i. TeuiKe, cyMopne ynyTpa — Aa Hojraje, Aa oxiHTyje, Aa AaAC, Aa ce 3aycnoM«He parane ce jeAiia 3a ap^tom; cjBć ojkhbhjio. . . , „maiaHe. . . Ajth CBe HeitaKO tjtjkho, TeuCKo, y Marku, y khiiih, y Mypnc mtjc 3Hao iuTa he pehn. Hnje 3Hao keko jeceHH, Kao iuto Gnjaiiue h opaj AaiiaiinbH Aaii-Bo.nni.’io Gh no3ApaBHo CBojy HOKaAajuiiH>y iipHjaTejbHiuy cpna, je, Aa jy je oh — eTo MypHc ocTaBHo... UJTa bhu iiiue na je cTajao iipe^ h»om h rjie;tao 'iac i/peAa ce, nac HsCjoraBa j e . . . Bjentn npeA h>om, Aa ce He cycpeT8y llnje joj penao hh jeAH.y PHjpn: 3a uito . . . Ona ra je CaGmia pcie npBa: TpaiKHJia, ona je Huuia 3a h»hm; anajia ra Aa ce cyc •_cp<yry — HmaK CTe ce yAocToji yAOCTojHJiH, Aa Me nocjeriiTe! Hs'.Ma rAje h Aa liyje oa H>era... IIlTa he nyTH? Mooi^a BOJIHTU CjeCTH. ono 3aAH>e, MOVKAa oho iiito ne‘ m xTje.na a« 'iyje?.. Mypnc cjeAe na iioiiybeH0 MjecTO, a CaOiraa yoc Ajth nnaK. . . CTOjrany h iipHMaitHe je ao CTOJia. BaiiH je Kiniia naAajia. . . /Jaii je Gho TMypan, Ma11 a ko je MJiaAH JaxjanaiiiHh Tpancno 3ix>AHy T©My, rjiOBHT, Kao iiito Gnjame h y iLraHiioj\tyiiiH — touiko 3roAiiy pnje’i, Aa onnoHHe roBop, iraje je Ha.nasno. h neoA|x;^eiio. . . Kaico je to cbc npoMjeii.n»HBO, neHieroBe mh&iih hc Onjaxy ii]»HcyTne OBOMe eacTanKy. r-Tajnio y ?KHBOTy!. . . Ko Gh Bjeponao, Aa hh one pn- ('jeAHO je joui Hsiiciiabeii BejiHKOM iipoMjeHOM na Caje'iH Ghth caMo pHjo*iHf ko Oh Bjepoiiao, Aa he ona Ohiih, rysicBao pyKamine y pyi;H h r.ne.Aao npeAa ce. ne.ilHita Ji>yi6aB na Taican iianiHir iipocTa™. . . 3a thm yiiHTa: Ax, cpn;e!.. — Kano je Ayix) CaOnua — a onpocTHTe — roH CaOnua ocjem Ooji y AyntH. OnuiiTe joj ce cnobHii,e CaOnua y HapnirpaAy? cpne, Kao Aa ra je neito rnooAenoM pyKOM, Kao ioih— 0, iraje HyjKiio MypHoOer„ Aa ce pa30a.u;yjeMO jeuiTHMa CTHcitao. y to hcko noKyu,a na Bpata. - - i pnjeHHMa! Bh heTe ce BaJbAa cjehaTii. . . - Oiia HHje HorjieAajia, iraje ce hh Maiuia oa npoCaOmia ne Aopene. Qopa, jep je HacJiyhHBajia, Aa Oh to Morjia 6hth caMo — Xnana na iiOBjepeiby — OAroBopn MypHC. Rpoja1rana. A ona y OBaj 'iac ne Oh atejrajia nmcor ^aKJie CTe Hiiaiv iteh Ayro BjieMena y U,apHirpa,Ty? TipiiMam Taico, OBAje Kpaj. npooopa, jicejnuia je rae— KaAa ctc Ohjih y Bocira noBpaTH.na caM ce AaTH Kpoo Marjiy, icpo3 iamiy y jeAHO BeApo, iiyno c MajitoM c namer HMaina. cyhna ripojbehe. — /lyro CTe Oh.hh na cejiy? BpaTa ce iiojiarano OTĐopniiie. CoOapmia yl)e h. — J\a., OAPOBopH CaTrana tchiko — Bpjio A,yro caM aipnlje CBojoj ix>oiiOAapHii,H ApkehH y pynn nocjeTHHny: On.na Ha cejiy. Eto, virabh.na caM y3 MajKy noByHeHa. .. — JeAan rocHOAHii 'ieica. . . — pcie coOapnna. Bojinjia Ohx, Aa caM ocratiia Ha cejiy, a.nH iraje 'xmje.na CaOmia ce Tpnte, aioracAa coOapmij h yee no- Majita.. cjeTiraiu;y. — CaAa hemc CHrypiio hocbc ocTara y IJapHirpaAy? JeAaii nac cTajaaa je CaOnna, Kao Aa ne 3Ha npo- y.iiHTa Heciiporiio MypHoOer. jiHTaTH HMeiia na nocjeTiranH. O'ihto nenaAaHO aOy— Tla, MopaM.... ii.eiia obom iiocjeTOM CaOmia ce Miijen.a.na y ,nHiiy. — A rociioba MajKa? Ifajnpnje joj njKMnjia CTpyja HHTaBHM thj'wiom, kao Aa C obhm iiHTaineM xtho je Mypnc caMo npoAj’VKHTH jy je iioKo Aoknanio jicacuom ]>yicoM. .IIhucm joj ee panroBop, jep je ona;rao Čajnimny y«0ybeHOCT. iipeura neoOii’iHo pyMeHiuio, ohh Ojracnyiue hckhm Heo/IjeBOjKa ne Airacyhn rjia&y oatoboph: namigne čovjeku, a ovaj za štap i ubi'je zmiju. Na to čovjek lijepo zahvali lisici nazvavši je sestrom. Poslije nekog vremena vidi ovaj isti čovijek lisicu, uhvaćenu u gvoždima. Kad ga vidje lija, počne ga moliti da jou vrati milo. za drago. Čovjek uze sjekiru, lupne je po glavi, sadere joj kožu i ode veselo u varoš da je proda. Eto, to ti je »čovjek«! On šuti, šuti....... Samo kad je došao brzo kući, kažu da mu je rekao otac: »Ti si mi sine pričao da si učio, da je po nekom Dairvmu postao čovjek od maj­ muna. I ja sad gledapući na tebi, ti si prilično izliječio toga majmuna, samo nisi u sehi čovjeka.« �— Ona je yBHjeic 33[paBO. A 3a THM iiorae^a Mypnca h iiacT&ĐH: — IlHTajra je 3a Bac HeROJiH'KO nyra, 3a jih Bac BH^aM. — Kaito je 3o6pa! XBajia joj. . . o^roBopn Mypnc HonycTHBanH je^Hj pyicaBHujy h carajBum ce 3a je 3Hrae. H am myma. OcjehajiH cy odoje, 3a hm je HeCTaJio pHjeHH h 3a Hehe Motat ocTaTH oboko y rpannn;aMa ycKHx (popnajinocTH 30 itpaja. Mypnc je najBOJiHO He pa3roBapaTH. ^ocTa 6h My 6hjio Ty cje^HTH y ibesnHoj đjiHSHHH h pjie^aTH, KaKo ce y3<3ybeHO Ha3HMajy H.e3H«e rpy3H h Kano rpncna ycHHuy caji ropH>y ca^a 30H,y, Kao 3a je cthm HacTojajia 3a3pJKaTH pHje'iH, Koje cy H3BHpajie H3 cpn;a, JbeoHHo cppe Kypajio cse jane h jane, 3axa joj y rpy3HMa noHecTajajio h ycHe joj ce cjniHJie. y meoHHoj cy 3yniH ycKpcjiH npoimiH 3aHH H>HXOBe 3aje3TnrHKe M3a30CTH'h CBa ona BejiHKa Jbyif>aB, ero je cmyTaHa y HeKOJiHKO nHTaH>a, Koja BHine HHiiiTa ne 3Haue. H Caćmm ce nonejia jbyraTH ,noHejia 3pxTaTH, H.93HH norjie3 ry6no MeKohy h fteamocr, aoin ce jora cycre3ajia, 3a ce He 03a. Mypnc je onasHO H>e3HHy 3 ađ y ,H y. B h3Ho je 3a ce Ca6nna He Monce BHine npeTBapaTH, HacjiyhHB&o je KaKaB oran, 6yKTH y H>e3HHoj 33™«, na 3a He 3dbe 30 H3jaBa 3aM0JiH je, 3a ra HcnpHHa. — IIo33paBHTe roćnoby MajKy,_ a- ja fty 6hth cjio<x>3aH 3a je 3pyix>M irpHjmKo'M gtocjeTHM. CaĆHm ce Tpate: — Kano? Mypncđer 03Jia3ii? —- Bh cTe 3aHac Hep§jHio?K»KeHaj, Caf>BHa (HacmBHhe ce). CokuO CeUd Ažuh: CEHAHI .IH CE Cebam .ih ce, CMTKOtJiaHe. ripo-JieoiBeira S p o j 16 . »TA J P E T . C/rpaHa 256 - ohoT 3aHa, Ka3 ce ureTax rope, 30Jie Hcirpe3 TBora by<nwcTaHa? yrjie3’o caM Teče, 3ymo, Cynu;e Mojnx ,MJia3Hx 3ana. Kano 3P5RHUI y py'iHn;H KnTy njiaBHx joproBana. H cna3Hx th norjie3 mpKH y 3aJBHHy r 3e ce ry6 n, Ko, 3a th je na3ajreKy OHaj, Kor th cpu;e Jby6n. A K&3 npnbox thxo k tcGh Ry6oK MH ce y33ax bhhy, Th ce npeHy, a na oity Ko cyHii;e th pa30CT CHny! XTe3 a ch MH HciiiTo pehH H peu xTe3e ca ycaH-a — Aji’ He pene, Beh mh 3a3e Ony itHTy joproBaHa. C njiaBHM u,BeheM 3,ynra mh je C pajcite cpehe y 33pxTa.na; Jep caM 3iiao 3a ch c n>HMe H cpu,e mh CĐoje 3a n a . .. Ha Ude Edib-hanyra: OGNJENA KOŠULJA (Roman. , Preveo s turskog D. M. K. II. Ima jedan nezaboravan dan iz onog vremena, kada sam ulazio u ovaj svoj novi živiot. Džema! je pohađao školu za' generalšitabne oficire. Jednog dana, kada je do­ šao po me, reče mi: — Hajde da odemo do na Bajezid, lijepo je vrije­ m e. . . l og je dana bio nešto smrknut. Tražio je, na što če svaliti krivnju, za nesreću što nas je snašla. Najposlije reče sam sebi: »Kad ne bismo imali Halife, ona nas ne­ sreća ne bi zadesila!« To njegovo je stanovište billo ne­ kako iznenadno, s neba u rebra, ali mu je opet prista­ jalo. Ja mu rekoh: Kako bi bilo, da o ovim stvarima malo raspra­ vimo s tvojim drugovima prinčevima u školi? Ni to ga ne može razgovoriti. Kad smo stigli pred Ratno (Ministarstvo. on ne htjede dalje ići i reče mi: — iPejami, hajde da sađemo niz Merdžan. Zastadosmo samo da pričekamo nekog mlada i ele­ gantna oficira, koji je izišao iz ministarstva i pošao pre ma nama. Struk miu bijaše tanak, čizme tijesne i sjajne šubara neherena, brci •mali, a on sam nježno Stambolče On se malo smrče i pruži ruku. Džemal zazvecka ma uzama, udarajući svoje debele čizme jedinu 0 drugu dom tvrdom šakom stište svom drugu bijedu ruku -loje je ovaj elegantnom kretnjom Skinuo rukavicu. — Odakle ti, Ihsane? Iz III. Armije (Erzerum — Trapezunt), Džemafle! Poslije toga predstavi mene, te malo progovorismo. Odmah opet govor o bugarskom primirju i o miru. Ja razabrah, da Džemal nesvijesmo ne molže da podnese gradske elegancije svog druga, a Ihsan opet gleda u Džemadu provincijalca, kojeg trpi samo toliko koliko to iziskuje velegradska uglađenost. Razmišljam o tom, ka­ kova je bura bacila jedno drugom u zagrljaj i grad i pro­ vinciju ove jadne zemlje, pa mi se ovi dani čine vrlo daleko. Pio svoj prilici su se htjeli rastati, ali odjedan­ put obojica napregoše uši. Osluškivahu oko sebe* a onda mdnno i odsječeno rekoše: — Engleski aeroplani! Udaljimo se iz okoline Ratnog Ministarstva! , 1 Ne hiteći otadosmo velikim koračajima silaziti pre­ ma Mendižanu, a ja osjetih nešto čudno u koljenima i u srcu. Unutrina mi bijaše premehka, a kičmenjači mi je bilo nekako kao da se hoće rastopiti. Ali sam koračao ne pokazujući na sebi nikakva znaka o tom. I svijet se je isto tako brzo udaijivao iz tog kraja i silazio niz brežu­ ljak. Ne mogu tvrditi, da je u prvim časovima iko trčao. Bijahu to ljudi esnafi, k d i su se iz čaršije vra­ ćali sa svojim zembiljima, nekoliko žena, što uhitrenim koracima vuku djecu za ruku i nekakva izmiješana svje­ tina. Na jednom mjestu, gdje se je svijet bio zgusnuo, odjedanput se zbrka pojača. Pogledasmo, kad li se spušta pet aeroplana, a oko njih se rasprskuju kao snijeg idi kao tanko platno Ctutle) dimovi iz topova za obranu od aero­ plana. Jak prasak, oko nas, gust, crn dim i oblak prašitle, časovit vrisak! Kroz dim neprestano bježi kud koji svijet �Bpoj 16. »r A J P E T« Grpafia 257. tako bezglasno, da mu -se osjećaj kako diše, i miješa se ne povaljuje? Ako mi bude suđeno, da dugo vremena jedno s drugim. Osjetili, kako sam prislonio leda uz neki živim i ako mi Bog dade, da ii tu nesreću pretrplm, priodućan, kako su mi se koljena i kičmenica razmecali kao nuću Salimu oko vrata i reći mu: »Ti si mi sve, što varene pače i izubijani. Otvorih oči. Samo su topovi za imam, pomesi me u koji kutak svoga sela i ne odvajaj me zračnu obranu pred Ministarstvom Rata izdaleka praš­ od sebe!« tali u zraku. Po zemlji su ležale ruševine kuća i dućana, Možda, možda, ako uzaživim dugo godina i ako se ljudske noge, ruke i trupla. Upravo upremase, navrh nspomeinc na stare dane iz moje nutrine razliju kao bu­ brežuljka, spazili onu ženu, što je brzo išla uzevši dijete jica, ne ću čekati onog svijeta, nego ću njemu iskazati za r,uku gdje stoji na nogama i bije se rukama u glavu. svoje jade. Na tlima se je vidjela mala hrpa krvi i čulo prigušeno Zar on nije bliži i od mene priči o Ajiši, Džemalu, hroptanje djeteta. Neka stara Armenka bijelih kosa i u Ihsanu i o onim ostalim? crnoj haljini ležaše jednom polovinom tijela na trotoaru, Sad on dode u moju sobu. Uze moju kabanicu i po­ a druga polovica se opružila izvraćenih očiju. Kraj nje krivače (biljce) i odnese ih. iznio je na kamenit hodnikj je bio pao neki harnal (nosač) čija su razdrljena, rutava obasjan suncem, jedna nosila, pa će me uzeti u naramak i mrka prsa ogrezla u krvi. Zemlja sva uprskana krvlju! i tamo odnijeti, pa ću tuđe osjetiti žar starih dana i oću— Opet mi se smuti. Krv još od tog vremena počinje. — titi, kako mi njihova krv ključa u žilama. Džemal i lhsan mirni! Jedan kleknuo kraj djeteta one Dugo sam spavao na suncu. Soba mi je postudena. žene,a drugi pomaže da metnu na sanitetska nosila pnog Šalim me zamota u hrku i u biljac kao da sam dijete. ranjenog nosača. Namah sklopih oči. Dosta dugo iza tog Više glave mi gori lampa, u ruci držim bilježnicu, a osje­ dotače mi se ramena hrapava Džemalova ruka: ćam neki čudnovat mir i razmišljam. — Ustaji, Pejamii, pokvarićeš »liniju« na pantaionima! Gdje sam ono stao? Bijah ppčeo voljeti llisana. Već Oipet otvorih oči i pogledali. I lhsan prišao i gleda u se posve driješe lanci uroda i spisa. Džemal i lhsan još nas blijed i miran. nikako ne vole jedan drugog. Ali obojica vole mune to­ Ja rekoh: liko, da šnio'"punajviše sva trojica zajedno. I lhsaaiova — Mislim, da sam se prepao. porodica stanuje na Sišliji, otmena je i stara familija, za Džemal će smijeću se:^, koju sam poslije saznao, da je u prijateljstvu s mojom — 1 ja. majkom. Ali iako je njegova mati civilizovana gospoda, Još sam ga više zavolio, što je to rekao, jer me te-" ne razgovara s muškinjem, u njom vladaju stare tradi­ život naučio, da su najstrašlJiviji oni ljudi, koji preten­ cije Visoke Porte, čistunstvo, pretjerana ugladenost i po­ ciozno govore o neustrašivosti. PrihvatiVSTu isti mah malo konzervativnost, dok su joj sinovi drukčiji, lhsan dvije vojničke ruke, što su mi se pružile, ustadoh. Kora­ ne govori kolik’ Džemal, ne odgovara na napadaje, što čajući kroza smrt prodosmo i odosmo. U tunelu1) smo ih Džemal upravlja na Carigradane i na carigradska se čak raspoložili. Jer svi ljudi u šeširima nekako čudno pređanja ponajviše s namjerom, da naljuti llisana. Ali ne gledahu u Džemala i llisana; ne inijenjajući Izraza lica dolazi to samo od njegove mirnoće i ugladoiuosti. U nje­ neprijatno se i pobjednički smijaiiu u sebi. Kad smo iza­ govoj unutrini ima tvrđava, kojoj ne mogu nauditi ovašli na drugu stranu tunela, pozva nas lhsan, da popijemo kove stvari, lhsan je visok, čovjek od stanca kamena, a čaj kod Le Bon-a. lice mu je maleno i pomalo pjegavo, nos gospostan i ta­ Džemal reče: nak, zubi bijeli, a oči duboke i razdaleko jedno od dru­ — Htio bih da do zore smijući se hodam između gog, kao što se gdjekad viđaju na starim slikama; ja ovih kaura. Ali me mnogo žiga stara rana na kUastoj opažam, da on u srcu krije nešto iintimno pored duha ruci. mlada oficira a la franque. Ali on ništa ne odaje. Uvijek I zbilja tu večer na Đejo’lu (Pera) večerasmo, na je predusretljiv; pravi je uzor novog OsmanlLie, koji vaz­ Tepebašy se zabavismo u baru i noću se vratismo go­ da vodi računa o udobnosti i željama svoje okoline. Za tovo pijani. njeg nevelim »Turkuša«, jer ima drukčiji novi turski om­ Zašto se ovog sjećam? To ne umijem ocijeniti ni ja ladinac: nasrtljiv, uzburkanije stvorenje sa moiigo više a ni oni... zahtjeva, lhsan nema nešto određeno, što hoće. To je O jutros pogledah u lice svom posilnom (momku) i čovjek, koji je iz osjećaja časti i poštenja letio s jedne rekoh: fronte na drugu i ranjavao se ne ističući svoga požntvo— Salime, hoću da izađem na sunce. vanja, jer je malo i ohol. 1 ako voli ići Le Bon-u ipak je Njegove zelene oči, koje su bile blizu jedno drugom najviše s nama, te sva trojica sjedimo i pijemo rakiju na Sirkedžiji u jednom »salonuu-u (mejhani), koje drag i naličile na majmunske- nališe se suzama i on reče: Džemalu. — U naramku, gospodine. Kako ml je drago, što su mi ostavili mog vojnika. Kasnije u razgovoru i smijehu prelazimo preko karaOsim njega nema nikog živa ko me zna, ko me voli. hojskog mosta. Mnogo mi je stalo do tog, da se ova dva Obje su mi noge odsječene. Čekaju rok, kada će mi otvo­ mladića zavole, a i ja se malo ponosim, što s njima ho­ riti i unutrinu lubanje. I te se operacije bojim. Ako, po dam, no uviđam, da je Džemal, kao tip anaidiolskog omla­ čem, ozdravim, šta ću sam na ovom svijetu? Moja je dinca, nekako noviji i »zarazniji«, iako je neizgradeniji majka u Caragradu imala jedino sina činovnika Ministar­ od onog drugog. On svojom voljom ovladava lhsanom, stva Spoijnjih Poslova, a ja sam vojnik, koji je na Saka- zasad još neprimjetno polaliko, ali odlučno. Ne znam, riu'i izgubio noge i ranjen u glavu. Onog dana, kad me jesu li ova dva mladića baš tako različita. Zar oni nisu moj vojnik ostavi i ode, nemam nikog više da me uzme nešto, što se uzajamno popunjuje kao lice i naličje ko­ vanog novca? Zar nema nekih dubokih i prvotnih sila, za ruku. Zašto ja o ovom razmišljam: Obavijam ruke oko koje obojicu nagone da isto rade i da jednako osjećaju? Dobro, što mi na um pade. Na nekoliko dana iza pri­ crnog vrata Salimova. Zar mc on kao majka ne diže i mirja sva trojica sidosmo niz ulicu Visoke Porte. Ulice su toliko mirne, svak u licu smrknut, te se vidi, da je 0 Podzemni tramway iz Galate u Peru (Bcjo’tu). �V ĆTpaHa 258 ._________ — » fA JP E T « dušu uvukao u se i da nešto krije! Svijetu Je bio veoma dadijao rat, pa zašto se sad ne raduje? Da ne mislii'o uzalud prolivenoj krvi u ratu ili o unutarnjoj blatnoj vo­ di, što će je primirje zamijesiti i rasuti po Carigradu, po gnoju, što će poteći iz provaljenih starih, usmrđenih ra­ na? . i IJ Tu večer predosrmo u Galatu ne popivši rakije. Idasmo ne govoreći ništa jedan s drugim i baš pred dvo­ rom na Bešik-tašu ugledasmo, kako modrim morem prolaze ispred nas veličanstvene, ogromne gvozdene okIopnjače. Džemal turi ruke u džepove i sabravši obrve, blijed u licu, pode prema morskoj obali. Ihsan je bio još bijedi, ali se činjaše suzdržljiviji. I nas dvojica podosmo za Džemalom. Gledasmo u čelične okliopnjače s pobjed­ ničkom stranom zastavom, koje više nisu bile naše neprijateljice, kako plove bosporskim vodama, što zapljus­ kuju obale bijelom pjenom i u kojih je boja, zelenkasta kao u dragulja i podmukla. Kako sporo i dugo prolaze! (Nasitaviće se.) Bejcnn "RypHMti: JKEHCKH BE3 Bea no hoxm (pH3H). Tpeoa oiioMeHyTH joiy je^ny jiapo'iHTo Jinjeniy BpcTy Beča Hamer ceocitor aćenhitinba. lloceOHH ko­ munu 4oxe (pnae) naBeay ce fu npmu'jiBajy 'ua xajbH,iie, Hduioce oko jk6hckhx 3opyHa h mu Jiarane Ha pyGo£H,\ia y ^yrux ryii>eBa (iadJeipca), Ha nacoBe h Ha oeneBpeKe l-iapauej. Beae ce paonoM cbhjiom h to ciiHpnpii.eM, Be30M noa nrjie, a yy to c6- npHMjemyje iiciuto h Besa noBJiakom. r-j i * i i PaarfiraHH cy motijbh OBor Beča, a Beonjbe hx 03Ha'iyjy noceOunM naBHBitMa. Ua iiajoOB>iuHjHX eJicMuiiTapnnx MOTHBa komGhHtipa BeoHJba pacne opnaMeiiT^ itao Ha np. mothb Jtyite y caiBpmeiiiijoj ipopMii, Koja Beh 4Mih upaBy cirHpajiy u noTcjeha na CTapoiupeBiiy cnnpajiuy opna-HeiiTiiKy. JJpjio je aaiiHHjbiLB mothb, icojh ce cacToju oa ’ieTiipa CHHpajie yuaKpcT. To je upaćTapH chmGoji CBaCTHKe na ciioMejumHMa crapnx icyjiTypHKX uapo^a. Be8 no 4oxh liomiaT je uapo'mTo y KpajniiH h no KOTapeBiLMa aana^ie Bocue, itojnai Be3e h npaBO- cjianuo h KaTOJiH'iKO HceircKHiLe, nadajte roprnoj Xepii,eroBHiiH. hohgiuito h y Xepi4eroBasKH Be3. XepneroBa'4Kn Beo KaTOJimiite h npaBocjiaBiie me­ ne jiHjeji’a ce ua Be3 mo Opojy h bob iio nncMy. 0;yiHiv.yje ce 04 Gocaiiciior Be3a jkhbhm h JKapium OojaiMa. •Jyr h cynu,e jyra dianca ce h na B03y. Boja je y rjian110M u,pueiia. OpiiaMenaT je najBHine miraiaii h ujsnjer oa 111muca, Ga/HJM, cMOKJia, Kapamjniji h pyiita. —______ — ^ p o j 16 OjcjiHRacroM h Jby6iiHacTOM 0BHJ10M, A^KJie y ce^aM Goja h iioBpx Tora jom ’n- 3JiaT0M. Obo naBOAHM caMo ya irpiiMjep /\a ce bhah, c kojihko paoiiHx Goja Bcoe xepn,eroBa'i.Ka BCBiiJba, ajiH CBe to ona 3iiaAe AoiiecTu y TaicBy xapMO'iiHijy, Aa joj ce yuipaBo ahbhmo. Mmora yMjeTHmc Morao Gh 0a H>e nyHO Tora HajTHTH. Koja G’h nama uiKOJiOBaHa Be3HJba 3Hajia cacTaBHjiH oBaicaB mothb hhb npca y KoiuyjbH: ca OBaite CTpaHe Be3ema cy 110 Tpn nay!iia c paujupemiiM penoM, a y ocMepoKyT11om peny oaieT no ABa je^aiH npeMa ap^tom OKpeii!yTa opooa, JioA na.yHOBHM KJbynoM h cnpuje^a koa nory h H3Mcby rjiaBe h paumpeaior pena je jom no je/ian opo«, H3a nayna je iiac. Obo je yuipajBo cMjejia KC>M6Hinadj,Hja, Kojy MOHce CTBopimr caMo (JiaiiTaBHja B63HJbe Harne Kpmne XepneroBittie. Ona je y TOMe npaBa yMijeTHHHa. TexHHKa je y obom Be3y: nomaBmr Bea, Hcnmcapa h iKiereHHna h norAjeita^ h HaKpcnmoM. MapaMe. Xepn,eiroBKa je Hocana aa rjiaBH Kaoy a 110 Kamu kob (HaiKiHT OA cpe6pa). MjiaAe CHaime nocjinje yAaje jom h 5 — 8 roAuna nocHJie cy Ha KaiiH naKHT, icojH ce 30Be yja<iHHa hjih OBpjbHHa: ao 10 am Ayre HTJie (oiiHjoAe) ca cpe6pHHM 0KpyrJiHM ra&BaMa h oiiTKHheHe napHH,aMa hjih Terpej'RKaMa. CainjoAie cy ce aa6aAajie yflao,KOJio no ropmeM AHjeJiy (|ieca, a Beoane cy jeAHa 3a APyry cpeđpHHM cHHJi'HpHhhma h iiOTKMieiie uapaMa, oGmmo MajuiM AyGpoBanKHM ahiiapnjuiMa hjih rerpejniKaMa. Ca (Jieca ce AH3aJia Ha niHjbaK 3anyneHa Mapaaia h yKpyheHa ca onjieTeHOM cjiaMOM Ha uiHJbaK. Kana ce npeKp'HBajia BejiHKOM MapaMOM, Koja ce oiiyuiTajia ca Bpx Kame hjih OBpjbHHe HH3 Jieba ao npeico nača, ajin Tano m ce Ta Mapam noBnjajia no Kann, Aa ne 3ajcjiam>a Koua. MapaMe cy ce Be3Jie pa3uoGojiiO'M CBHJioM Ha oGa itpaja paaiiHM Be30M h na Kauiy ce cny4ajie Tano, Aa 06a Be3ena Kpaja BHce ima ■neba. MjiaAe cy HMajie jom noBesan h npeBesaH, a to cy oner Kpahe, Ha oča Kpaja B63eHe h ypHjemeHe MapaM’Hu,e. BoB63aH ce Beeao no cpnjeAH ynaoKOJio OBpJbHiie, a npeBeaaH je Gho Ha cpnjeAH npoGyimeii, narapao ce Ha OBpjbnny h onymTao npeico paMeHa. MMa GpojeM h no n,H0My Be3eimx MapaMa. IIpBe cy pabene uaiipcTKAOM, a Apyre jiobom h GejGepeKOM. Beojio ce najBraue cbhjiom a noneiUTo h ByHHu,0M, a y oh'hx 110 imcMy pabcning itMa KaTitaA h noHemTO B JiaT a. Ha MapaMaMa c HcnncaHHM bo3om pcaobhto cy na cBaitoM Kpajy no ABnje, pjebe 110 Tpk BejutKe rpane, a na MapaMaMa, rAje je ocTajio H3Meby ABjeTOBa jom 'iipa3HHHe, yMeTiiyjia ce icaacBa Maiba rpana h.ih iuto Aj»yro, caMo Aa Hcnymi npa3HHiiy. Boje cy y MapaMa pabeaiHx no imcMy hcoGhiho ncHBe, mTo ce hma cBaitaKo npHiiHcaTH yTjeuajy MyCJiHMancKor ncencKor Be3HBa. OBaj ce Be3 iipHGJiH;icyje ciiaicaico Burne xapeMCitoM Be3y, Te Gh ra Morjin u y3e.TH icao iipHjeJiaa 'H3Meby xapeMCKor h ceocivor Besa no HHCMy. OpiiaMenaT je najBHme GajaM. Ha CBHMa BCJimtHM MapaMaMa npHuiHBeHe cy na oGa yji«a itpaja yace hjih mape 'ihtmc njicreiie 110 ccGh, a Mehy miioto h ityiiOBiie nniute h cBpmaBajy y ;tyre Ona;Ka ce uonemTO h Morraia hb JKHBOTHibcitor peče. HapcTBa, napoHHTo HTHH,e: TiayH, coito h opoo. ltamyjbe cy B63ene hhb npca, pyitaBH, a itaTKaA rineTeme. k oiipHjema unca cuyTe. MecTo ce BHbajy Komyjbe c hbJKene h AJOBOjite noće y pyn,H Many iopGy, nasBaBe3eiiMM BejniitHM HBjeroBHMa hhb pyitaBe: pyn«a y aiy iTJiemBa'ia, y itojoj ce noće: htjio, JuienrBO, Beo cpeAHHH oiiicojBena jejHioM jioBOM y ocMcpoicyTy, a H3 •nooe hbjiobc naoKoJio HBjeTORH. Taiciie cy rpano pabe- H. t. a- a 'loGaiinue noće y moj h yjKnny. Oiia je TopGnii,a TKana oa paonoGojne upebe 11a homct, a 'iecTO ne y BHiue Goja: iipereoiciio m>BCHOM cbhjiom, okojimja MpKOM, a nyibeHo je iuiaBOM, 3eJieno-HJiaBOM, ncyTOM, nyTa cy ob-h homcth oa paunoGojiie py;iAH,e 'h 3Jiaia. �Bpoj 16. »FA JP E T « PrpaHa 259. OBTO'iena je hoxom « mua noBpas Beaeii hjih čamo nana, npeito ujeBaiiHii,a je napaiia oiuieieHa ppnoM HaaTKa na irpyfe y mapraiH i pm, itao nopues«. Top- ByHoM, a Honop KOJbeiia iiO'iniby oner mape: iubene, unna je necTO nyTa iiaiinhena Kurana op pypape iipno- poKJbenmia. ne, MaBene h seneue y petnoee, a na pHyramma naimHaoyBii,H ce Taiooljep HO'iHH.y ujiocth CBpx npcra3aHe cy MpH^ejiHne CHTiie, Gnjejie h }Kyrn hobu,h Ha3- jy, a 3aBpimyjy ce mapoii, Koja je Kop MymKHx Ha3ybah« byhapH. lipu Bpxy ypapa ce necTo nyTa lipn-mn- Bana CBa HcKnhena, a y HseHCKHX HMa npBO Majm inaBejia noxa y mhphhh po 3u,m, a BeseHa 3JiaTOM hjih peH nepBaa, 3aTHM nomnpa ppna npyra, a no®px obg a«yTOM cb’hjiom; neoro nyTa ce Ha TopCy npauni Ba vckh oneT ce mapa h 3aBpmyje totobo KpyT0M mapeHOM 3.uaTaH uiHpHT y o6jimty KpcTa. HBHpoM. OBaKBe cy naTHKane y ponoj Xepu,eroBHHH. TaKBe cy xepneroBanKe TopGHpe, y KojnMa hoch a no ppyrHM KpajeBHMa m,apajy ce ppyranH.je. /KOHCKHite, Kano je peleno, caB csoj npaoop sa liJieieHapane, HaeyBKe h npnrJiaBKe njieTy paiuKo CBe ite. Kao H y ee3y Taito cy h y juieTeiby Harne cejbaHKe JKeHe, a HMa mhopo KpajOBa, ipje h MyuiKHH>e ona iuieupaBe yMjeTHHpe. Chie njieiy pyKaBHH;e, napatne, Ha- cth, caMo-uiTo obh iuieTy caMo o6H>ine ČHjejie napane. 3yBKe, npmrjiaBKe h f. p. Iljieie ce c jepnoM hjih ca HaponiiTo ce MycjiHMaHH y KpajHHH GaBe MHoro njieiieT Hrajia. TeibeM napana, na hx ce Bpjio necTo BH^a rpje ycnyT H JbypH h JKeHe ca cejia hochjih cy pyKaBHpe, a * hjih HoGaiiH 3a CTOKOM njiery napajie, na cy Bpjio noće hx h panac, ajiH čamo Kap ]e 3HMa h cTypeHo. BjeuiTH obom nocjiH h 6p30 pape. .flpKaKo pa hm ce Cbh cy npcTH Ghjih 3ajepHo ochm najipa. OnpaBHe py- MyiiiiKHH>e H3 ppyrnx KpajeBa pyra mTo ohh pape Taj icaBHpe HJieTeHe cy na CBe HTJie op jieeTe, ppBene. h Ma­ SKencKH nocao, mTO ce h y HapopHOj njeoMH HBpajKaBa: lene npetje Ha pasHe mape, onTaKane cy hoxom h cbh^ :KjbynaHH BaM MejpanpHje HHicy, jieiHHM rajTAHOM, a BeeeHe pa3hoGo)hom cb'hjiom. CBe Beh 3pHjiapH, a h napanapn, rpaHe Besa nanyH»aBaHe cy GnjeJiHM chthhm Mphejin3pnjie. cTpy®y, a njieny napajie. paMa (OoMjGapMMa) hjih ^yiH^yBaMa, a no HamjieTy cy Motppbh MycJiHMancKor aceHcnor Be3a, Kano ce bh­ KHheHe KHTHpaMa op upBeHe pypnpe. Ha pyKaBHH;aMa ph , npjio cy paoHOJlHKH. HaiitajiocT mhioto ce Tora Beh je nJiereH KpaTKH noBpas pa ce HaMHiy Ha pyKy,' Kap h 3aGopaBŽno, jep jom caMo norpjenoja CTapnja Beennkjecy Ha pyicaMa HaTaKnyTe. jba MOVKe ce cjeraiH osor hjih ohot Ha3HBa 3a nojepnHe MOTHBe Kao-- cpn c pBHjeTOM, 6ap6apoca, Jiajie (Bpjio H apane, Ha3yBpn (HaTHKane) u npnrnaB pn. necTo), Jiennp, Kapny3e, cejiBHj'e, jampaii, pnpaji, jaGyy CBHM KpajeBHMa Boone n Xeppeax>BHHe Jinjepo "Ka^pecTen, BeJi'HKa ^ i^ a (jep je mhoto hamnitaHa), ce uiapajy HJieTeHe ByHeHe napao ie. njiere ce Ha neT nayH, KaiiapHiipH, ćoro, rojiy6, pnGe, KaTMep( Kapannrajia hjih čamo Ha jepHy nrjiy\ /IjoKtn-pHO napana, <j)HJi), MHnieoone, GapeMH, TypGe, paMnja, caxaT Kyjia, Kojk poJiasH Ha Hory y on4tfaK*ocTABJba ce Gnjeji, oc-, i;a3iiaK, Kjraje, Jioaa, KpymnHH,a, GejroBH, MopcKa JbyTajiH ce pno mapa. c» Gnpa, py>KHii,e, peMicje, GesmcTeHCKa BpaTa, pyjKHH,a y Ha Bpx napana nasjiane ce HaeyBii,H {iianpcTpH, caKcHj'H, KHTa pyiKHu;a, caTHpa, HiHMmHp, HeBeH, 6oiiaTHKanH), Kojn cy Tano^ep c ropabe CTpaHe poneiuie pnhH, rpane c Kpy$icaMa, Mannje CTOHHpe KHTa upnjeHamapanH. ha, cyMoyji, neona, Kapioii, JbemHHipn, rpoepnhH, MypIlocBe HHGite napajne č rpjinhHiMa čamo po njiana- Bap (30BHH pBHjeT), xypMe (pa-iyjie), erneic (Marapennn a Bpjio cy iipaKTHnHe 3a Kyhniy nopa6y, 30By ce upn- je Jiajie), pyj;aTiiH rpaHe, papcKa Typa (jiyrpa) k t. p. rJiaBim, Bojn ce Taito^ep Jinjono mapajy. Ob’h ce npnrjiaiipn Hr3pai)yjy nonajBiniie 3a rpa^ane, Koje hoch h Myii]iKHibe h KencKHiibe. KapaKTepHCTH'iHo je, pa 'Ce CBe kapane noHHiby n.necTH CBpx npcia, a He c rpjiniha. njieTyce ca 5 'Hra­ HapoflHO 3ppaBJbe. na Kao h oCH’rne napaoie, ajin cy one htjić KyKacTe. PAK K04 PvEHE U,Hjejio CTOiiajio, neiy h 2 po 3 u,m HSHap neie onjioTy ■ — JIp. B y Knh H h j a p e . — ca obhx 5 Hrajia cKHpajyhH poice nerjbe c jepHe nrjie HajcTpanmiija GojiecT, Koja JKeiiy Mo?ice pa CHa^e, h HaTH’iy ’hx HaMOTaiiajyhH c KyeRa Byny Ha ppyry Hir.ny. QiiOMenyTH pnjeJioBH napajie njieiy ce oOhmiio ironajneauhe y najGojMiM ropHHaMa h HajGoJbeM appaBJ b y , icapa je neona na Bpxynny cHaire, jecTe ooiaioi h op <>Hje.ne. ByHe, a y HOBnje po6a op Byne paene Coje yiiJiHhyhH paene opiiaMeiiTe. lleTa je oOhhho HCKnhe- opnpaTri'H pa.K. BoJiecT je y roj Mepu cBHpeina, na n caM cTpax op n>e tojihko je pyGoie h pacnpooTpana CHTiiHM KBappaTHhHMa h opaBpe nonimbe npaBo uiapaibe (ituheibe). OpaBpe ne njieie ce ppjmfe Brane iben, pa Gh, Bajbpa, paHac, GoJbe Ghjjio paoroBapara o HeneM iipHjaniHjeM, a n ne popHpHBaTH onaKo CTpaca 5, Beh caMo jepnoM hitjiom, h h3 cjiarana pasiins Goja nacTaje opiiaMonaT: naBTe, rpainnpe, KOJia, xoBHTor Gayi\a, atao mTo je pa®.. Ajih cy, nopep. Te•/K H iie ' h oiiacnocTH op oane GoJiecni, 3a6jiypa h HeoKpCT0JMl,H h t. p. • J :1 MyuiKe cy napane rpjenapa paapeoane op nere GaaieoiniocT op tojihkot 3Hanaja no 3ppaBJbe h jkhbot Miiornx XHjbapa acena, pa ce onaj, Roja HMa aojenpena rojbeirapa npeMa roJbeiiHHiH »a ynyTapiboj CTpah'h H CKaiii'iajy ce KonnaMa Kao h T03JiyKe hjih ce omo- haja 3a crpamne Toprype 0BaitBHx Myneamn,a, He M osice jiHuiH TH npHJiHRa pa ca panamoce TpmGime, Tajy pyrHiM Kao n,pcT mHpoKHM itajuieBHMa. OBaj ce pno (rpjiHh) bhph H3Hap onaHaiia 15 po 20 h,m bhco- yna3Ke na noKe ocHOBiie knnbeancpe, h pa poaipimece Kio. y KpajeBHMa naponHTo rpje cejbapn Hoće naimiH- jacHHjeM h ooGHJbiiHjeM cxBaTaiby BpepnocTH 3ppaBJba HauiHx neeua h MaTepa. pe, noće h wymiKH napame na.K po KOJbeHa pyre. Ha npBotM MecTy nanehe ce miTaibe: m ia je paK? }KeiicKe cy napane napo’i'HTo y iiJiaHHnuiTapKH po KOJbeiia H.nH BHttiie itojbona h nepaspecane, ca.Mo rpje Kaium je to Gojioct? Pait je Hopauiraj, Rojn ce crnapa HarjiHM HarocejbaiiKe noće umpoite pHMnje Kao oko CapajeBa, napaue cy Bp.no icpaTice, iioiuto Mano noBpx nJianaita. He- MH.nami.n>(‘'M, Gyja.ii>CM, najKiHHrro peJia mHBa, t. 3b . Koje icy pyre napaue muiapaiie op nere po umnie luia- eiiHTe.niija.TaiiiiH ropaaiiTajn Koju cy BeoMa »Jie BpcTe, �CtpaHa 260. »r A J P E T« miajy ocoOHiiy na irponHpy cBe ptfćJbe y opran, icojn cy oaacBanfjm, na ra thko pohn uipoJKnnpy» na ra noBone no pacnanaiba; HiapamTaj ripojiaan yGp3o na 0KoanHy, Ha cyce;pie opraHe, rne hhhh paaopema, h pacnpoctfnpe ce, y naJbeM TOKiy, npeico JiHM(jHrifx h KpBHHx cynoBa, y najynajbenHje oprane, n.iacHpajyhH CByna CBOja paoopna, oTpoBna raeana. Mh heMo, y obom 'iJiaHKy,y3eTH y oOoap como onaj opraH ncene, kojh je Haj'iamhe Hemomcen OHoj oiianoj Oiubnn, a to je MaaepHpa, Ma na oy Ghojiohekh npmni,miiH BMiie Mame hcth ea CBe opraHe 06a noJia. ^KeHe yonnuTe JiaKiuie HarHimy oGonemy on pana uoro iiymKH. On iipnjinKe 65% cbhx oGojiejmx on pana MHHe ncene; a on oibmx noOpa ipehraia GoJiyje on pana Ha MaTepimn. > TBp^eHa je nam>e Humanima, Koja je cTaTHcr'iriKHM iionanmMa ^OKasaua, na aceHe hb pa^HHHKor crraJieJH'a leoiiihe Oojiyjy on MaTepn'iKoce :paKa, Hero ncene no HMyhimx KpyroBa. Tanoije je yxBpi)eno, na K6He poTKii!H>e, napoHMTo BHniepoTKHme, nem­ ile Gojiyjy on MaTeprninor pana, non cy nepoTKiime, y obom iiorJieny, BMiie Mame, nomieljeHe. Ona ’inmeHHH,a roBopa y npmior Teopnju, na MexaHH'iKH HanpaHvaja CTBapajy HaKionocT Ka oGojiemy on pana. A jih OBOMe HacynpoT Mopano nciahn, na Gam one ncene, inja je Maiepima HapoHirro naioaceHa mcxaHH'iniLH nuayamMa, a to cy ncene ca npacyroiiiihy, Kon Kojnx je MaTepnn,a HOiajia nianpen WMmia Te ncene, Gani, BeoMa peTKo oGoJie on Maiepiiapor pana. — Paic mije iipiiaeHHHB, hhth je nacjienau; je^HHio ce, Ban>na, Monce Hacae^HTH HaKJioHOCT na oOoaeof.y on, pana. Paa je 6oaecT noomijer ;i_oOa oiapocTH. JaBJba ce ooit’iHo uocjie 40 roAKHe, ajin un*cy peTKn cjiyiiajeBH, na h M.iane JKeHe ooode on MaTeprninor pana. On MecTa meroBor cenmiiTa Ha^MarepiHin 3aBHcn h iberoBa otpoBOCT, jamraa; a on Tora aaBncn h tok h, hocto, kcxon OoJieem. Haj&iaacn cy, ann n najpeljn, cjiyiajaBH, y KojHMa ce paK noieo pa3BnjaTH y nny MaTepime, y h>6hom t. 3B. Teay. Beh Muoro 'ieuilm n ouacamjii c.TyiajeBH, ano je paK noneo CBoje paaopno ncjcTBo y no'ieTHOM neJiy Marepane, na n>ennM ycTHMa. A HajonacHHjH cy, h ca Beavia OpenM paaopaBajbeM cicon'iaiiH, cj]yHajeBH, ano je pan CMeniTen y rp;mhy MarepH'lllHOM. Ha y neMy je, yjipaB0, oiiacHocr on panaV Ha npBOM Meciy Mopano norahn, na paK nne y HajTente OojiecTH, KojHMa je JbyncKH pon nanoaceH. On ce He BanoBOJbaBa yHHiHTaBaH>eM oGoJieJior oprana, na nn iipejiacKOM na cycenHe opraHe, noje Tano^e paoopasa. Oh nne naJbe: noMohy kpbhkx n jihm<Jjihiix cynoBa iipeuama ce n y CBe neJiOBe Tena, y npyre oprane, noBonn no onniTi*. H3HypenocTH, crpaxoBirre naMpmaiBe•locTH, h naj3an, noćne nyrax nenoBenumc Myna n TopTypa, no CMpra. BonecT je pacnpocTpan.aHa: noBOJbHo je caMo HanoMenyrH, na y HeManKoj, rne ce Tamio Bo­ nu CTaTHCTHHKa eBHneaiu,Hja, yM'npe ronHimibe oko 25 XHJbana JiteHa on pana. Iton nac oy ce cnaOo Bonmm h HCKopmmhaBajin cTaTncTK'iKn nonan,H, Ma na je nay>iHo cpe^ena CTaTHcfnKa jenan on najiiOBHjHx iipHHnHna MenHHHjioKe Hayite. Ajih je no one OH.rypno. M h Kon nac BHiiie XHJbana iKena ronmnibe iiponana aOor pana; na iiponanajy ne caMo uito je OonecT no ceo« CTpaxoBHTa, Beh n aOar CBoje JiaitoMncJienocTH, Koja nx oiipenaBa, na ce, y no’i(yrKy joni, oGpaTO jieKapy neh Ten ouna, Kana je cBaKa noMoh 'nJiy3opna. y obomo je TC/KHuiiTc u,ejie cTBapn. Ila icojn cy no'ictimi 3iianH paiui? Ohh cy na noopohy BooMa jiaitH, Epoj 16. OjiairH, npoKo ibHK oe iipejiaoH, jep onu napo’iHTo iw>n nexaTunx Jicena, ne HioayiiBajy iiapoHHTy na>itiby. y no’ioTKy ce noijaBJbyje, y cJiaOoj Mepn, OnnnB JityhiiaCTO-npjbaBe tovihocth, noja Ten nonunje noOicja Oojy Bone, y icojoj je moco npano, naKJie neniTO npBeoiKacroCneny 6ojy. y oBoj cHTyan,njH, ncena ce oOhmho hgjihpa h ne oOpaha naJBe naHcn>y na OBy nojaBy. Po^aice n cTapHje JKene he joj caBeTOBaTH OBaj iijih onaj n<>Mahn JieK, Kojn je n n>HMa, y cjiimiioj upnjiHn«, »jiomorao«, h na TOMe he ce CBe cbpiuhth. ^onHnje noTiHiby Beh cjiaOnja, nepenoBHa KpBaBjbeiba. Ako je ncena y no6y penoBHor MeceHnor iipaiBa, Ta he je EpnaBJbeiba, BaH poica, naponuto aato ynecTajy, y3HeMnpHTH n ona he, Moncna, Tana noTpancura CTpynny noMoh. Ka/iceM, Moncna, jep ce n nopen obhx KpBaBJben>a, ncena 3a,,^oBOJbana .caBernMa CBoje OKOJinue; y Kpajn>eiM cJiy<iajy aanHTahe ce, nan n Ga0nu;a 3a MpeonaBHO MniuiJbon>e. Ako icpBaBJbeibe HacTynn y no(5y, Kana je ncena neman napnone, ano je jom napo'iHTo npoTeicao hhb ronuina, KaKo^ je nepnona nnrie3Jia, onna he noHoiBHa nojana KpBaBJbpjba HecyMH>HBo nsanBaTn y3HeMnpoHocT n naTepnhe <5ojiecHHny, pa3yMe ce, noniTo cy aCcoJiBnpana Heii36ftncHa caneTOBama ca »MeponaBn'nM« hq oKOjrnne u ca 0a6HHOM, na ce nriaK očpara cTpyinoM jieicapy. y tom 0iKJieBan>y, y Toj He6pn3H, Koja onHOcn Hajnparonemije BpeMe, a neacn cBa Tpannca obc npoicjiere 6onecTH. A jih OHa, y ncToj Mepn, Jiencn n y caMoj non* MyKJiocT,n ibenoj, y meHOM nojiaranoM, hh Mamo 6pyTaJinoM HacTynajy, He nunehn nnicaKBe TeniKohe, ne CTBapajyhh OomoBe, ocTaBJbajjyhn na ce ncena oceha nomyHo KpemcoM n 3npaBOM n na n Ha CBojy 0K0JiHny nynce BpeMeHa naje yrncaK CpnjbauTno onpaBJbe nceHe. Ten, Kana HacTyne 6ojiobh, Kojn cy očn’iHo 3naic, na je paic nonpeo HBBaH oprana, no nensana y okojihhh MaTep'nne, tok Tana non nme OHa npana noBopica jana n Myica, Koje nceny onBone neKapy, Kana je Beh npjbaBe Bona>HKaBe TeaiiocTH n cjiađa liepenonna panHKajEHa noMoh HeMoryhna. Kao niTo BHnnMo, noieran 3iiau,n pana, 0Jia() on^HB KpBaBjbeiba, Mory 6wm BeoMa neoceTHn; Kan ce noniTo jann 3Haim jane, a Bpno neoro Kan ce, y oiiniTe, TeK npBe nojane noKancy, paK je Beh y3eo Maxa, na cmo y HeMoryhHOcra na ra MonceMo cy3f)Hi,H. Kan ce yaMe y oGanp on KOJnnce je npeBennKe Bancnocra BeoMa pano yiio3iiaBaibe OoJiecrn, pana nHarao3a paica, jep on Tora 3aBHcn H>eroBa H3Jie'm®ocT, onna ce ne Monce noBOJbiio jaico narjiacHTn noTpeGa, na ce ncena, onMax, noniTo je npHMeTHJia n najMaibn 3naac Ma icaime upoMCHe, Mopa očpaTkrn Jieitapy. To Ba/icn napo*iHTo 3a JKene, icoje cy Beh y noGy neman nepnone, aico Gn hm ce nojaBHJia Kp®aBjbeiba; He Mame to Bancn 3a ncene icana npHMeTe CBano nepenoaHO, Ma h najMam'e KpnaBJben.e Hapo'iHTo KpBaBJbeme npn nojmoM cnomajy. He TpoGa 'ieKani na ce nojane 6ojiobh. Kao iuto' cmo BH.ne.Tn, 6ojiobh HacTynajy Ha ncamocT tck nonirnje, Kana je panc yoeo Maxa u nponpo y OiKOJiHiiy. KanceM: na JicajiocT, jep cy Gojiob’h npBH motop, itojii naTopyje Go­ jieciiHKa ;m ce oGpara Jieicapy. ripnpona je nopen CTpaxoBHTe cBHpenocTH, Kojy je nonapHjia paity, ynecH.ua, na meroBo nacryname Gyne iio;i>(yKTo, ne Honajyhn ce onoMC, Kora je nanacronao. n a uiTa Gnna nam>e? npojiacnoM cbojhm na cycenne oprane, nacTynajy iiajcTpaiuiiiHje MyKe. OGmino paic iipBo npenaoH na MoicpaTiiiy GoiiiHncy, na noGe.no upeBO, 11a 0KQJiniiy MaTepH1i'H!iiy h men npnGop (jajnninn, jajna GiipoBoniiHna h t. n-) na icanane, icojn onnone �Bpo] 16. »Fa JP E T « ČTpaHa 26l. MOKpa>iy m GyGpora y GoniniKy, H 11a caate GyGpere. rjioAOM ce, y obhm cAynajeuMiMa, oG'h'luo yTBpi)yje 0G0IlpeJiacKOM na Moicpa-my Ooumity, aoboah ce cHpora Aeibe oa paica ca lipoAiipaiboM y oicoaiic oprane, Gea h GoJiccnnua y o'iajmo craite. llpno ce ni3a3ima, Mexa. liajMaibe uaAe na Ma icaKBy noMoh. hh'ikhim npnTHcKGM, 3amajbeibe Geinkne ca Beo.\ia uecy norACAy aeneiba pana, na npBOM Mecry dojka TH.M, HauiopuHM MOKpeibeM. CT&apameM đnscTvjie mo- HcT’ahn paAHKAimy, onepaAHjy, noja ce y'aneuino moKpa«IHe Genima ^ojiaan ao ciannor othparna MOKpane. iKe H3Becra jeAHno y nonerKy ooGaeiba. OBe cy onepaMonce ce sajMKCJinjm o'iajHa CHiyanlHja ob&kbhk ne- u,Hje oneparnBue AHcn,itnAHne. IiocA©AH>HX roAHH.i cpehimrx JKeHa, nt3JKMKeraix odom cMpa^, npoy3paKo- noneAo je ce aeneibe pana ca mhoio ycnexa, 3paneibeM lianoM ne HSMeiuanor naJiHBa pacaia^,nyTor opraaa Ma- PeHTreHOBHM opaiiAMa h paAHyMOM. yonecH cy iano Tepnn,e ycaieA pana, n pacnava,HyTe Moicpahe, noja noBOA>iiH Aa cy mhoth MeiiOAaBUH oiu-paTopn HaaycrHCTajiHo orane. LtapaA. je h 3a OKOjmny HemoAHomJbHiB, ah y onniTe onepau,Hjy, noja je Aocra pncKaHina h a GoJiecnnua je HraiiO/Kena nenoBeminiM, naK.np.nnM mv- Bpaue Aeneibe pana jeAHiio KOMGnnoBaHHM 3paneibeM: KaMa. peniireHOM h paAyHMOM. ^ a HaiioMeneM, aa je jeAHa oa yiCJiefl OAAHBa one GMpAA»HBe TenHocik HacTyna HajBehnx CBeTGKHX >k6ilckhx icAJinniKa, MHHxeiLCKa Ha^pajKeibe h 3aaiajbeibe Koate y okojihhh ycMnna h KAHiiHKa naynmiKOM ^eAepAajnoM na neny, noKacaJia na yjiyTapH>MM crpaHaMa Gyrajja, ca jaKHM cBpaGoM TaKBe ycnexe y Aenen>y pana 3panen>eM, Aa cy obh ycy neniOAHomjbHBKM MyitaMa y aajbom Toity ycjie^ npn- 110CH AaAeKo lipeManiHAH yionexe 3aA0GHjeHe onepapnTHCKa na Kana-ne, Koju oaboao MOK.pahy n.3 GyGpera jaMa, Te je OBa KAHHHKa y oniuTe najiycraAa onepa* y MOKpamHj 6emwKy, oMeTa ce npaB'njmo Ajmeme mo- u,nje pana h Bpiu'n BeoMa yoiieniHo jeAHHO 3paneabeM. Kpafce h AOAarni ao Hene BpcTe TpoBama kpbh Motapa- HeoGnnHo aciih yonecH cy iiocththjth GAaroiBpeMeKom, ao ypenMije,ca cBHMa lbeiiHM rpo3HHM 3Hau,BMa. hom oiiepan,HjoM h HaKHaAHHM 3panedbeM. y HajnoBHije IIpejiaoKOM Ha AoGejio. ppeBO, OMeTa ce npaBHjma «ro- AoOa hhhc ce obGhajHh 'Oiihth Aa ce Aeneiibe pana Bpmn JiHUa, uiTo CTBapa henoapgka,ime GojioBe ya HaueTocT yGpjj3raBaibeM nene BpcTe cepyMa; t'h cy noK.ymajH Ha Uejior TpGyxa. PaoopHO AejcTBo n^e ppjbe, pas miu^e -nyTy, Aa AQHecy GAaroAaTH o^ hm MyneHnn,aMa, KojnCBoja OTpoRHa raeoAa y jerpy, CTOMan na nai; u Mo3aK. Ma je cyAGHua naMerayAa OBy onany GoA>Ky. Koa Hac, l'Ae naii ciBaKe roAHHe yMHpy HeKOAHKo OnuiiTa M3HypenoOT, cpo3aHocT n,ejior opranu« Ma aoiboA'h ao Kpajibe MpinaBeJLocra~naxeK.cnjc, moja ce 3a®p- xHA>aAa AteHa oa pana, He nocToje hh cneuAjaAHH PeuTreHOBH anapaTH, hh iiOTpeGna KOAHnHHa paAHy* uiaBa, noćne naKjieiinx Myita, cMphJi D,ejia Gojioct '^ a . HHTH ce y onuiTe, 3a craa mhcah, Aa h mh, y obom Tpaje o6hhho je;py ao ABe roAune. ah ce pa®, Moace HSAeHffa® Ha obq iunaibe norAeAy, TpeGa Aa naatjeMo ho CBoje yOncTBeHe 3aitaMome ce KaTeropHniKH OAroBopirjH: ^pa® ce Monte H3Jie- MeHOCTH. iipHBaraa HniniAjar'HiBa Aenapa He Moace 'ihth, ajin caMo y noneraoM CTaAiijyMy. A a& Gh ce MHoro ynH«iHTH, jep cy obujicbh anapaTH BeoMa dt.ynH, aceHe jaBA>aAe GAaroBpeMeno paAn Aenema, Mopajy HaponHTo je paAHyM, 3Gor CBoje cKynohe, HeAocTHHtaH Ghth oGaBeiiiTeHe, aa ce iipg HajMaibeM 3naK.y oa CTpa- j 3a oGHHHe CMpnie. Aah je Ay>i&HOCT AP^icaBe, Aa y hhHe reHHTaAHm oprana aGpaha cbom AeiKapy. /Jja ^hoct Tepecy 3ApaBA>a naniHX ncena h MaTepa, nonajice Majio je AOMahnx, nopouHniunt nencapa Aa ce ne 3aAOBon>a- BHiiue HHTepecoBaiba. Mh jom yB&K iipoinyiuiTaMO, Aa Bajy OHHM uiTo hm ce oa crpaHe GoćiecHHme Kance, Beh y norA©Ay HapoAHe 3ApaBCTBeHocra ynHHHMo, mro Aa npreAeAOM yrapAe, uiTa je y3pt>K HeAahaMa aiann- Gh ce, 3aHCTa,n koa Hac motao HBBecra. y nojHMaH»y hhim. He OyAy ah y MoryhiiocTH, Aa CTBap ii«BeAy Ha HajocHOBHHjHX XHnrjeHCKHx HaneAa !h iiajBaacHHjHs nHcraHy, OHAa ce TaiRBe 6oAecHMi,e HMajy yynTHra noipeGa y Kopncr HapoAHor 3ApaBA»a, mh cmo jom yo*AMax CTpynnoM Aeicapy. He TpeGa ce 3aBapaBara B6K 11a jeAiioM CTyniby, kojh, BepoBaTiio, He hhiih nacT CjajKHM H3TA6A0M. JKOHe, HHTH MAAAHM TOAHiiaMa, jep HameM cxjjaTaiby 0 BpeAnocra GecRpajnor GoraTCTBa pan uaHAa3H h koa MAaAHX Atena, Koje 6peKhy 3ApaB- —HapoAHor 3ApaBA>a. JlnmeHH jom yBen iiajnorpeGA>eM h jeApHHOM. A ko je acena y AoOy H&BaH nepnoAe, iiHjnx TeKOBHHa, npHHy^euH cmo, Ha ocHOBy nspeoce: Ko OHAa je CBaKo, Ma h HajcAađnje KpBaBJBeibe cyxiflbHBo ce nyBa, k Bor ra nyua, Aa, Gap, oCaHeiiiTaBaibOM h Ha paac. Hapo^raio ce uma oGparara nantiba Ha caBec- KCKopeibHBaibeM 3aGAyAa, y0AaJimiMO MHory HeAahy , , , Hocr GajGnpa, KojKMa ce ateHe y HapoAy hpđoGhtho Hamy. oGpahajy, 6hao na npanpocTe cpaMeacA>HBocra, Koja POSLOVICU U PIĆU. kx cnpenaBa Aa ce oGpaTe Aenapy. HeoGnnHo je necTa noijaBa, Aa 6a6Hn;e, y Mecro Aa ateHe ynyTe oamx aePiće prouzrokuje tri stvara, koje treba svaki da Kapy, Tpahe AparOH,ena BpeMe »AenehH« nanBue acene zna: crveni nos, spavenje i mokrenje. Nemačka. »TawniOH’HMa« h APFHM »oaah'JHHM« cpeACTBHMa. Hnje Mnogo puta čovjek izgleda crven u licu ma da je Mami Gpoj t3ikbhx ateHa, Koje cy GaGirpe OMeiane, aa sav truo. To dolaizi od mnogih bolesti a mnogo puta i GaaroBpeMeHO Aonpy ao ripaBHAHor Aeneiba, Te cy My- od preterane upotrebe alkohola, jer i to je jedna bolest. neiiHnKH 3aBpoiraAe cBoj neMepHH hchibot. Ako KaaieM Sto pijan čovek duže sipava, dolazi otuda što mu alkohol Aa ce oa cbhx acena o6oAeAiix oa paKa, jeABa 25 oa iznurava i opija nervni sistem, te je zbog toga potrebno cto Moac enpaimAHO AenHra, a ocraAe cy ce aoakah više vremena da se povrati u normalno stanje. Sto se iipHjaBHAe, jTBHAHihe ce CBa BaatHocr yno3opaBaaba Ha mokrenja tiče, to takode dolazi od prekomeime upotrebe ryG'nTau BpeMOHa »aenehn ce« koa GaGa h 6a6niu,a. alkohola, jer sav popiivemi alkohol mora se izbaciti Koa Hac je ciaibe y tom norneAy CTpaurao. BaA>a na polje. čamo BHAera , y kaubom CTaiby ce aoboah acena CTpyn- Piće ude, a razum izađe. Francuska. 110M A6Kapy Ha Jieneibe. B.nein.o-atyTa, ynpaBo Mpue * Katalanska. Goje, HOMpniaBeaa ao KpajibHx rpaimpa, 3ayAapajyhn Piče učini da čovek šepntlja.' Posle pića čovek govori koješta, što, kao trezven, Kn AaJiftiia, Aa joj ce jeABa Moa«e npnhH, ca onajiiHM HaraeAOM. Ha iiHraH>e, oa krah je 6oAecHa, oGhhho ce nije činio. Piće učini poznatim što je sakriveno bik). Norveška. AoGnja OAroBop: na oa CKopa, oa npoiuAe roAHiie! npe- �CTpaHa '282. >r AJ PET « K A K O Ž IV I J E D A N M U L T IM 1 L 1 0N F.R ? Lord Leverhulme nedavno je navršio 70 godina pa ga je tom prilikom posjetio jedan englesiki novinar, da mu ras­ tumači, kako se je mogao u tako poodmakloj starosti sačuvati talko svježim, jakim i bodrim ., Ostao sam mladim — poče da pripovijeda — jer je rad za mene uvijek bio radost. Radi toga i poradi reda, kojeg sam -se uvijek držao u mom životu ostao sam tako zdravim. Ni­ kada nijesam bio bolestan i zbog toga se osjećam sretnim. Zatim mu je stao da pripovijeda kako upotrebljava vri­ jeme dana. U 4.30 se dižem i iza toga pravim gimnastičke vježbe 20. minuta. Ovo ne bih zanemario ni zašto na svijetu. U 4.50 brijem se, oblačim se. " i; 5 sati pijem čaj. Dok pijem čaj pregledavam poštu, koja od mojih poslovnica prispjeva svakog dana. Pozorno ih pregledavam i bilježim' pojedina mjesta .iz njih, da im mogu .dati odgovora. U 7.30 doručkujem m alo‘peclVa, pekmeza, maslaca, mar­ melade i čaja, ali nikada mesa. U 7.50 čitam dnevnike ili I bolje, reć^ Prelistavam ih, ^ l i nikad više od 10 minuta. J^udpče he čitam drugo dg naslova. U 8 čitam ostalu korespondenciju i u pola sata odgo­ varam na nju. U 8.30 uputim $e u svoje radionice u Blackfriaas blizu Londona. U 9 počnem da radim neprestano do 1 sat primajući posietnike radionica i obavljajući ostale poslove kako već dolaze. U 1 sat objedujem u tvornici zdjelicu čaja, dva meko kuhana jaja i nešto hladnog mesa. U 1.15 potpisujem svu poštu, dcoja. je izrađena preko jutra, a koje je inače dosta. U 1.30 legnem jedno četrdeset minuta, jer smatram da 'ae Ovaj odmor u polovini dnevnog rada od velike važnosti pa ga nikada ne propuštam. U 2.15 započinjem opef s radom i radim do 5.30 a zatim idem kući. -. U 7 večera. Redovito napuštam sve misli o svojim po­ slovima, kad izađem iz svoje tvornice i neću više ništa da čujem o njoj sve do sutra. P rve večernje satove upotrebljavam za primanja dru­ štvenih posjeta. Ako ostanem kod kuće idem spavati već u 10 sati bez večere, a u opće zaspim odmah čim se naslonim. Nemam nikakovih težnja za zabave. Golf i tenis me nijesu nikad zanimali. Imam i onako dosta posla u svojim ra­ dionama. Iz istih razioga ne igram nikada karata. Nikad nijesam bio sklon duhanu. Eto to su pravila, kojih sam se držao u svom životu i zahvaljujući njima, dana« se osjećam posve* sretnim, i uvijek mi je dobro te sam u sitanju da radim u tako dubokoj sta­ rosti. Z E M L J E I N J IH O V E T R A D IC IJ E U svim zemljama i nada sve medu seoskim svijetom uzdržale su se stare tradicije, ali Engleska je svakako zemlja, koja najviše štuje svoje običaje i svoja ognjišta. Tamo imade Bpoj 16, ■mnogo domova, u kojima su generacije naslijedile generacijama kroz duga stoljeća a da svojih domaćih nijesu ni u čem pro­ mijenili. Spominje se neka kuća u Wallesu, u kojoj se ni jednog časa nije utrnula na ognjištu vatra već od sto i,pedeset go­ dina. Isto tako u Veneciji postoji hotel »Florian«, koji tristo godina nije zatvorio ni danju ni noću . svojih vrata. .Navodit se također i neki dvorac u Yorksbiru, čiji se gazda hvasta da njegov dimnjak diimi bez prestanka sito i četrdeset godina a također u tom dvorcu se nije nikad utrnulo svjetlo kroz, čitavo to vrijeme. • »Ali vratimo se Engleskoj. Obitelj neka Churchyardu ušla je u posjed svojeg imanja još u XV stoljeću i od tada su svi potomci živjeli u toj kući a djeca su se školovala u istoj školi. . U Newcastlu jedna malena kućica na po trošna a u njoj živu ''ela/novi jedne te iste. familije već šest stotina godina, a kroz to se vrijeme nije nikada u kuhinji utrnula svjetiljka. . Industrija čibuka, cigaraluka, svirala i češljeva u džematu Godouši, kot Visoko Na Bukovima, na cesti Visoko—Kiseljak, prešavši na desnu stranu Fojnncke rijeke dolazi se za . jedan sat hoda u duboku Ijevkastu dolinu uvrh rijeke Dodoušiee. Naselja su .raštrkana po stranam a okolišni ih brda, a stanovnici su,- uz male izuzetke, sami muslimani. Prolazeći kro'z ovaj pitomi, ali dosta zanemareni kraj, ne bi nikad mogao ni pomisliti, da bi se ondašnji narod mogao čim drugim baviti do li o ljetini. Ali slušajući ono neprestano i glasno ćurlikanje mnogih čobanskih svirala po okolišnjim brdima i nehotice pomišljah, da u onom kraju m ora da ima majstora od svirala. U razgovoru s knezom Mališevićem, na čiju sam kuću najprije nabaso, reče mi om d a u cijeloj okolici nema gotovo ni jedne kuće, u kojoj se. ne bi kojekakve drvene stvari izrađivale. Nije mi preostalo drugo nego zaći po svima mahalama i obaći sve kuće redom i vidjeli, gdje se što radi. Zaputih se odmah do najgornje kuće u selu Godouš, u kojoj stanuje Alija Bečić. Ovaj ne’ pravi drugo ništat do li one debele trešnjeve čibuke sa dva k o lc a ispod lule i šarene čibuke. Šareni čibuci prave se od kailike i krvavljike i boje se žutim lakom i crvenim prahom, što kupuju u čaršiji; Šareni čibuci što. ih Bečić pravi vrlo su neukusni a i debele čibuke kupuju samo ljudi koji tek hoće da imaju eto takav čibuk, koji je inače za pušenje vrlo nepraktičan i pretežak. P otraga za ovim čiibuoima nije bogzna kakva, pa ih može i sam Bečić načiniti onoliko, koliko ih se traži. Mnogo više m ajstora ima za pravljenje raznih ciganaluka i tankih i vrlo ukusnih čibučića za cigarete i to najvećim dijelom u selu Poredu. To je pravi tokarski posao, kojeg oni obavljaju na vrlo primitivan način, ali vrlo spretno i dotje­ rano, da se ne bi ovi seljački majstori zastidjeti svojim radom ni najboljih tokarskih majstora gdjegod u kojem gradu. Nji­ hovo je jedino pomagalo čekrk i lučac s tetivom, nadalje dli­ jeto, oluklija, zarubac i zub, što potkida halke na lulicama. Jedan radnik može da izradi do 100 lulica na dan. Lule prave od š-ljivova drveta. Ove .cigaralukčije izrade godišnje velike količine čibu­ čića i cigaraluka. Oni nc nose sobom robu na pazar, već od njih pr okupljaj u neki prekupci iz obližnjeg držemata Knalupa i �Rp-'j 16 »TA J PET« C tphhh 263. ovi raznose njihovu robu, ponajviše u Sarajevo, gdje redovito Istražio je veći dio obale Australije, ali nije mogao da svakom srijedom dolaze na Baščaršijju i na razastrtoj ponjavi prodre u nutrinu, jer su urođenici jedva iščekivali dobru zgodu nude robu, obično dva puta skuplje nego što oni kupuju od da istrijebe ekspediciju. majstora. Trebali bi ove ciganalukičije da se udruže u zadrugu, Njegova su se istraživanja produžila sve do godine 1803. što je doduše Virilo teško po našim selima provesti, jer nema Na svom se ie povratku morao da iskrca u Francuskoj, koja ljudi, koji bi vodili zadrugarske poslove. Kad bi se oni udru­ je baš u tom vremenu bila zaraćena sa Engleskom, pak ga žili, ne bi nh eksploatisali prefcupci i trgovci. Mjesto onih pri­ tom prilikom zarobiše i pridržaše sve do ■1810.- kao ratnog za­ mitivnih sprava trebalo bi da nabave valjane tokarske tendžahe robljenika. i druge- sprave, pa bi mogli onda i koješta drugo i mnogo Bilo je to godine 1814., kada je on neke opise sa svojih ljepših stvari izrađivali. putovanja objelodanio i p tima je po prvi puta spomenuto ime Nekoliko majstora u Godouši prave svirale i dvojnice. »Australiji «i to je kasnije plihvaćeno po geografima za. novoSvirale se rade također na čekrku i s lukom. Najbolje je drvo pronadend kontinent. za sviraile javor, ali ga je sada ponestalo u onom kraju. I Flinders je nekoliko mejseci nakon objelodanjenja svoga kruškovo. je. drvo lijepo za svirale samo što kruška rado puca. djela umro u Londonu, neznajući da je b'o. obretnik jednog ve­ Zato sada rabe za svirale najviše bukovo drvo, jer je mchko i likog kontinenta. dade se sušiti. Ibro Hrojić, starac od 60 do 70 godina najbolji Flindersovim je imenom prozvana jedna rijeka u Queensje majstor svirala a on i dans može da napravi 7 do. 8 testeta landu i velikom gorskom lancu srednje Australije i nekom ma­ svirala na hef-tu i prodaje ih pnetrgama po 5 kruna na komad, lom otoku u tjesnacu Basi dadoše njegovo ime, da, se stanov­ a ovi ih prodaju po dva i po dinara na pazaru. nici te sretrfe zemlje sjećaju ka ih je povezao sa civilizovanim Drugi majstori prave dvojnice, ponajviše 'od javorova svijetom, fcoji in je u veoma kratkom vremenu tako . visoko drveta. Dvojnice se otešu i probuše svrdlom, a rupe se probuše kulturno podigao. usijanom željeznom Šipkom. Dvojnice su dvostruko skuplje od svirala i prodaju se po 5 do 7 dinara na komad. Rad je đrršta _ primitivan i "s vrk> jednostavnim ornamentom. Piskovi u Svi­ rala i dvojnica prave se od ljc^kovine. Čcšljarstvo. — U selu Račićima i -Vijeru irph oko desetak h češljara, koj', prave od goveđih rogova čpšijeve. Rogove ku­ puju ponajviše u Sarajevu i sada plaćaju 5 dinara za par ro ^ ~ Grad rima i ritmova. (Pesmc Hamze Hume, izdanje gova. Češljari odrežu vrške od rogova i prodaju ih cigaraluk»Raskrsnice« 1924. Beograd. Ccma Din. 15.—). čijama u Poredu, koji i od njih pravejulice zb~£Sgarete. Jedan mali uvod. Hamza Humo na privi mah izgleda Rog za češljeve najprije s e z a l o otanji (istraže) na tanjoj nam antipatičan. Njegovo lice, puno jamica, hraipavo. strani, zatim po duljini razćeže, na vatri dobro raspari (deset razrovano, nije simpatično, ali kada s,te snjime češče u mh'nuta) i onda odvije i u memdele stavi da se ispravi. Menddi društvu i kada ga bolje piromaitrate, postaje Vam vrlo su jednostavan drveni o k v iru koji se metne odvijeni i&jff 1 ugodan. Ima nešto rusko u sebi; nešto srdačno, toplo, drvenim klinom utegne i dogojii. Kad se rog izvadi iz mendele golubimje, i prirodno. Priprost je sav: u odevanju, u d-ogoni se i ostruže u makadama i onda metne u džilde, pa saobraćaju, u razgovaru, u životu, kućnom, uličnom i •testericom naziubljuje. Jedan češijar može izraditi 10 do 15 kavanskom. Ide polagano, gegajući se i sve što čini, češljeva na dan. nd čini žurno. Učinjen sav od primitivnosti, voli sve pri­ U Piuštalu, malom seoeu kod Skofije Luke u Sloveniji mitivno, i u sušnom društvu i na sjajnom mestu. Pohađa prave se također češljevi na sličan hačn, satrto što oni kuvaju mehane po limu i H;č:inia, sluša obične razgovore se­ rogove i imaju mendele od željeza i sa vijctma. Oni izrađuju ljaka i pijucka po onoj rutfkcj strasti uživati pijući i sev­ mnogo više i ljepših vrsta češljeva nego naši č e š lja j Trebali dalinke pevajući. I rusko voli sve. Inače ne čita mnogo, bi f naši češljari u Virju da se udruže i cla pošalju svog jednog ne prati marljivo ni našu književnost ni onu na strani, mlađeg f inteligentnijeg češljara u Puštal, da pogleda i nauči najdraža niegova knjiga, to je verovatno i najbolja: kako se i na primitivan način mogu praviti i ljepše vrsti život. I taj živoit nije modemi, onaj što ključa, i vri, ovaj češljeva i drugih stvari. razjmamljujući, opijajući, što ima točkove. te se u stra­ Kao i mnogim drugim domaćim zanatima, čini mi se, hovitom njegovom letu i ne vide, to je život naj­ da su i ovom našem češljarskom zanatu izbrojeni dani. U Sa­ običniji. naiTOiriimitivnui sa najviše čistoće devojaoke. rajevu postoj već jedna moderno uređena fabrika, u kojoj se Ovaki ljudi i u literaturi iimadu pravo da za sebe traže strojevima izrađuju raznovrsne stvari: češljevi, dugmeta i t. d., stanovite obzire. Jer i ako je u umjetnosti najvažnije koje će svojom solidnom i ukusnom izradom potisnuti sasvim pitanje vrsnoće talenta, naročito u malenoj i siromašnoj u pozadinu one naše primitivne proizvode. Samo solidnom i literaturi. — ipak landanđa eri voluntas. I kad se u lijepom izradbom mogli bi domaći češljari konkurisati fabri­ jednoj zlivci pesama nade toliko iskrenosti, dobre volje, čkim proizvodima. srdačnosti, plemenitosti, kao u ovoj g. Hume, pa kad se Kii.naienHe Kv.iTvpne i5n.-i.emKe još zna. da je sam aukitor čovelk koji je čitavu svo.ui mladost, pa i život posvefo samo literaturi, onda se ni­ Australija se pripravlja da proslavi uspomenu svog kako ne može ova zibirka pesama uzeti onako strogo, obretnika Matthews Flindcrsa, koji spada medu prve pomorce, .kao kad bi bila svojima kakvog gramdomana ili preten­ koji su istraživali njezine obale i kojemu spomenuta zemlja i cioznog mpiznainovfioa. I neka ovaj uvod ne znači, da duguje svoje ime. Rođen u godini 1760. u mjestu Donnigtonu nesmik niie dobar, i da u ovoi zbirci nema dobrih be­ (Engleska). bio je u kraljevskoj mornarici kao časnik, kada sama. Ima ih dapače i kraisriih kao: Upovod, Fratar je godine 1795. plovio u blizini zemlje Van Diensen, koja je Andrija, Ja Adam. Hamza, Grč i dir. Forma njegovih pesama nije ugovorna, ali mu sti­ kasnije dob'la ime Tasmanija. U društvu sa kirurgom engleske mornarice George A. hovi uvek teku glatko, prirodno i lako, a i rime su ve­ U tom je nov trmogim Bassi, otkrio je, da je ta zemlja otok i talko je docnije taj ćinom zvučne a bistre. našim pesnicima. Izraiz mu je krepak i snažan i ako. taj tijesnac dobio po njegovom prijatelju i svoje ime. IZ I ST O R IJ E O T K R IĆ A A U S T R A L IJ E �Y PrpaHa 264. » rA JP E T « nije blistav kao onaj u M. Bojica, a niti raskošno bogat kao u Duoića. Sliči nešto i narodnoj pesmi. . G. Huma u sivfim pesmama ne hini na ništa, on je iskren, veoma iskren i. upravo prirodan. On peva samo ono što proživi i oseti. On je čovjek osafiljiv: ima mo­ menata kada veruje u sve i ikada očajava nad svim. Ima u toj zbirci dosta toga, što nije baš najbolje, ali ima još više stranica koje 9U dokaz bujne snage pesniikove. G. Humo Još nije odabrao svoj put; znam da ću u nje­ govoj drugoj knjizi naići više finesa, ali i ova mu je zbirka dokaz, da će g. Homo biiti u prvim redovima našega pesništva. 1 M. Alikalfić. fOPBOKA iKiEfTJKEBBA ŠAM OTA. • ympaBa SaApvnrna jaBJta »Ma Ha Tipovaj.y jom OBe KH>nre: XXVI ko.to, y KOMe cy one KfbHire: Cb. 170. IleTap ITerpoBnh Fberom, Jlynxt MunpoK03M0, y peiaKpnjH r. M. Praiimpa, ca npe^BopoM r. TJpa BpamrcjiaBa neTPOHHjeBHha. cb. 171. Chmo MaTauyji>, H3 pa3uux Kpajeea ca ctvjhjom r. Mai)Ka Tlana; Cb. 172. Or. B. /KHBa,TpHOBHh, J[o mocjiedibeza _ / E po j 16. sa slijedećim sadržajem: 1. Apel Narodnoj Skupštini. 2. Poseta prcdscdnika Jadranske Straže Engleskom ad­ miralu. 3. Svečano krštenje parobroda »Jugoslavija« u Splitu. 4. Otkriće spomenika narodnim mučenicima u Hercegnovome. 5. Prenos koisit'jiu Narodnog Mučenika kap. Filipa Hadžije u Orebić. 6. Boravak Engleske Flote na Jad'ranu. 7. A. Makarovič i »Mare Nostro«. 8. Veslački Sport: zvainične vesti Jug. Vesl. Saveza u Beogradu. 9. Društvene vesti: iz centrale ; iz naših ogranaka; Članovi i pretplatnici. Jadranska Straža se štampa vrlo ukusno na ve­ likom kvart formatu, na vrlo lijepom papiru. Sadržaje i mnoge ilustracije sa našeg Jadrana. Izlazi 1. svakog mjeseca u Splitu. Pretplata u dinarima: pojedini broj 10, na godinu 100. na pola godinu 50 dinara. Ov^j lijepi i korisni list toplo preporučujemo. ' »DOM I SVET«, Primilo smo 4. broj ovog lijepo uređenog, lista sa mnogim lilustrijama, koj izlazi u Ljubljani svakog drugog mjeseca na slovenskom jeziku sa ovim sadržajem: Knilževni dio: Noć y Jetnik — A. Vodnik: Noćoii gredo duše — Dante daxa, pOMan; I. P j e s m e : Ivan Robida: Ocean — France Beok: cb. 173. MapKO flap, Harne muMopje (ca 10 ČJiHKa) Alighieri: La Divina Commedia. 1 cb. 174. /lp. 'Jjrc. 'P. 'BopbeRnh, Ham napoduu IT. D r a m a : .1. Jalen: Srenja. aeueor; III. P r o z a (roip.l: J. Pregelj: Šornnca, Meglenica cb. 175. Hmyroee Odaćpaue KoMeduje, v^ rp espa^ — N. Ve'iikonja: Nedolžnost. r. Jjpa. BecejrHHa BajKaHOB^ha. Prosvjetni dio : Kojio CTaje 3a okupite, (yjfaraiTf,) 80 aHHa: 3a ocHHBane 85, a ^o(5pdTB^pe ca 150 j. 74. OTJt. r /tim j e t n 0 s t: 1. Članki: France Mesesnel: Naše . c<; , . . * u . . . - . , . _ razmie do umetnosti Bogdan Radića: Vladimir Kirin Jadranska S traži t a l a je . Poslala prolpMmomia _ F . steIe: Freske na Kartenem vrhli , t sveska »Jadranske gtraze. za mjesec s e ^ a r 1924 0 v „ broj eko j 0 uaree-tnJSkih itostradja. hllUlILL L .laciuifi nPEGTOJIOHACJbEJlHHKOB POT>EH/lAH Y PAJPETy. Ha dan 6. o. m. uaepiuujia ce npea zodmiiMma polena R>ezoeoz KpajbeecKoz Buconancrea HpecrojioHacjbeĆHUKa Herpa, HporeKropa nauieza rajpera. y nacr oee npee zoduumuute nauiez nporcKropa, npupedujie cy cee ynpaee rajperoeux KoneuKora 3ajedno ca ceojuM nuTOMUUMa ceenane anadeMuje, na rnjurn cy odpjtcana npedaean>a o mpodnoj fluncruju Kapaftopbeeuha u o 3nmen>y npey3u.mn>a nporeKropara nad TajperoM ca crpam nauiez dpazoz KpaJbeeuha. noped roea nuroM'nu cy na oeoj ceenanocru njeeajiu napodue xuMHe u peii,UToeajiu posne narpuorcne njecM. Ha oee ceenanocru y rajperoeuM kohmuktumo noseanu cy Myc.raxancKu ejepcnu npedcraeuun/u; 3atum npedcraemi'uu nojiuTunKux u eojnux ejiacru, epadckux oniuruna u MunucTupcrea Hpoceere. Ceenanocru y capajcecKOM noneuKTy, noja je oreopena y 8 caru na eenep npuc,ycremajia cy cjuijcdeha zz.: ApM. T>cuepaj, Kpcra Cjuujbanuh, Ko.mnx)anr 11. ApM. OOmcru; R m . 'Eenepaji JaitKo Bi/m ruh, KoMandatur E</c. /Ine. Oćjiacru; HyK. SKueojun PauKoeuh, IJoMohnnK Kam udanre flueu3u jc; llyu. Jopzoeanoeuh, Ko.uandour Mccra — ceu ca ceojuM a^pimmTUMa. 3aruM B cjiuku fflijnm Mujian HuKOJiuh, noMecap capajeecue omurmie /lp. JbydeeuT Hoear, uaacjiauuK Mwu. Hpoceere 3a B. u X. Creeo M anpm , re npedcjeduuK Tlpoceere /lp. K pcm ndeuh. Jly6oKo dupnyr penuroeameM narpuorcmx njecaMa u npcdaeaibeM o Zluiiacruju Kapabojmeeuha saxeoji‘UO ce T>en. Poen .Kpcra CMUJbanuh TjimnoM Oć6opy, ynpaeu koimukto u ceuMa dpjpuremuM uutomHUMG, 3aMCJiueiuu, da ca oeamM padoM u y 6ydyhe naeraee. OeoM szodoM ijnjjrujiu. cy 6p3ojaene necmrne KpajbeeCKOM HoMy nam rjim u u odćop, rano u cee ynpaee dpymreenux m n em a ra , re ceu dpymreenu nodoćčapu u noejepenunu. Ca crpanre Tjimnoz oddopa ynyhen je ćp so jm m nosdpae emjedehez catipotcaja: »K unucm puju H>ezoea Bejiuumcrea Kpajba — Trnom . Zlpynireo Pajper Koje y.vcuea najdp<izonljeimjy najtcn>y u noejepetbe ca Hajeumez Mjecra cjiaeu danafi viupoM name Jiujene 0ra%6une zoduum>uu,y poi)en>a cauza najMJiabez Eujejioz Opjia u mujioz Ilporerropa, Mojichn Ceeeuvmcz- sa edpacjbe cpehan u dyz w w o t nujcjioz Kpajbcecnoz floMa. �Bpoj 16. - »rAJPET. _ _________________ OrpaHa 265. »rajpera« npujiunoM pofjendana H>. Kp. BuconancmxX%m‘T m t m n o S m \ * HLl'm m ° ^ op“’ Mtpojue I'ajvemne mu g £ a 4 ™ T S * L " '? ' crea llpccrojumacjbeduuna. <uxnmy ip .je .jM Krajbemcm Z om mlcPdm,mni Uleip Kaćunera — Hjftuomtmu Muuucrap fflumo Knajb Anencmidep! ' _ Jannoeuh e. p. . Hoejepeum rajpera s. H6paxuM IJatfmuh ynyruo fflmujia Kpajbuna Mapuja' je cjiujedehy necrumy: * J n % : , n m m o p Taivera« . »KaCunercna nanu,eMpwja H>esoeoe Be.mnancrea Kpajba Eeozpad. Hpedcjeduun: Hjianoeu Tajpera Ean>ajtyne u onojmie npudpyMcnnrf) Prtinom™ ^ }' A(ido ^ aCmdezoenh. w yjy ce eejiunoM cmejby Kpajbeecnoe H omo u ceencnpeo I ajperoea nceumoz nodedćopa v Gamieev cpduo necrurajy po^endan ceoza nporenropa H>eeoeoe rniru-m je npedejebmm UleMe Kpajb. Buconancrea Hpecrojtonacjbedmiua nerpa ca n,m) o«m n m n u m rm ojm c r n j e g a r t f m Z : epyhoM otcejbOM da ra CeeMOzjjhu Boe y3dpmi muozo »Kaimemputu H>eeom Beimancrm Kp<S,a miiozo Jbera na cpehy u 3adoeojbCreo Ceojux euconux Podurejba a na duny u nonoc npocrpanc u eexw e c« Ž « « « * ' B ern a / j T e Z m u - OrayćuHe name.« um v,e popema namez mjjauez u mjdpmez nonpoeurejba M]ii je najeena zapmmja sa pcnjmau pad rajpera na nyjirypnoM u muumamoM nojbtj, mojiumo da mpa3UTe tbuTOGUM Bejiuumtcreum mjjbenure uecrurne cgux MpGmmHKu OKynjbenux y rajperoeo.u otceucnoM iwdodĆopy, ca noKjmuluMa: Mneujia nmua jbvćjbcva tipajhum, Mi/euo nam dunnu Kpajb, Mueuo Hpcrrenrnp rajpera Hpecrojionacjbednun Herap.« BJEPOVHHTEJLH y rAJPETOBHM KOHBHKTHMA Padu eacnuranM rajperoee ojiuadune y dpjjmreehum noneunruMa y ejepcnoM dyxy npedeufjena je y dpymremoM npopauyny ceora od flun. 25.000.—, noja he ce U3dam 3a xonopape ejepcnuM eacnuranum u sa odpmme Meejiyda y ren. mn. zodunu. y eapajeecKOM noneunry epmuhe u oee zodnrne dpmiocr eau3a, umomo u ejepoijuurejba nosnom ca3AXBA.HA RABHHETCRE KAHL(E;JIAPHJE VBPA- pajeecKu ojium eocn. Mynu6 etfi. IJepuh, a y MocrapBH rAJPETOBA ROHBHKTA ¥ CAPAJEBY. ckom noneunrp OMep etp. Amjhezomh. fla 6u rjtaenu Ha ćmojamjj necrurny ynptise rajperoea noji^ - odćop UMenoeao ejepcne eacnuraue y Ty3Jiu, Euxahy u ■minra p Capajemj, npumnoM npeoz potendana Ibez. <Pouu craeuo je y dyMnocr ceojuM nododćopUMa u Kvajb. Buc. npeCTOJionacjbedmuh nerpa, nporeKrona .pnpaeaMa noneunara y tum MjecruMa, da cnopa3yMiio rajpera. ynyrum je Kaćml&rcna nanpejtapuja cjiuje- npedjiojtce ajiuMe 3a epmen>e ejepoymrejbCne u u m neee dpmiocm y noueuKruMa. dehu odzoeop: y>ynpsnuKy »Tajperoea« nmeunra — Gapajeeo. HOBH ynPABHHK rAJPETOBA KOHBHKTA y BHnpnjarno diipnyru,cH)Uxom Bejiumucrea Kpajb . t X A B y. u Kpajbnpa cpdamto 3axeajbyjy sa necrurne nocjtare Pa mn. zod. 1924.-25. Tjiaeuu Odćop je UMenoeao V umg »rjpcrom« noneunra npuMKOM poljnidana m h . noeoz j/npaeuuna rajperoea nom m ra y Euxahy doKpajb. Bucomucrea 77pecrojtmfjm&efJuma«. noejepenuKa coon. CyjiejMana Pepuha, yuwrc mp(fi RaĆmnera. Ujjnmohnu Mumicrap: cadamez jba u3 Boe. Orone. no npey3UMan>y noneunm ca crpa JannOeuh a. p. ne H0603 ynpaemna, paopujemenu cy docadamu ujta.1 Od KaHUCJiapuje H>ezoeoz Be.nmmtcrea Kvajba Hoeu ynpaee oeoz naneunra zz. Xa.udwja Eamazuh u dcćujiu cy cmhhc nncMene 3axeaXe mito PMeuu Odćop OcmohPeyuh. rano u ceu nododćopu, noejepenuv,u u ynpmedpjjmreeJIHJEH HPHMJEP. nux nov minom. Gapajeecnu yzjiednu rpzoeau, nep3ujcnuM hujiuHecrurna ynpa.ee oed. Kmieunra zjtacu: MUMa u ccppada.Ma zoen. EdxeMaza Mycanaduh U3Jto3u »H>ezoeo.u Bucouancrey Rpajbeeuhy Herpy ceanoM 3zodo.H y cycper nano rjia&iw.u 0d6opy rano u Jleopcna Kmuempu ja Beozpad. Ee.m Opjie U3 cjtaenoz Kapafjopbceuha znesda. ynpaeu capaj. noueunra u ro noeuano u no3ajMJbueaibCM ceppada u hu.m.Ma p cepxy denopucana npoeropuja cperan Tu npeu poljendan! Ha nonoc y3Gimenux Podurejba u cm ey Mohne Kpajbeeune Cp6a. Xpeam u npiuuKOM l'ajperoeux ceeuanocm (Meejtyda, 3aćaea u npocjiaea). P. Mycanaduh je u npujiunoM 3adn>e ceeC.umatam Mitoeaja Jbera m m o Te Boe! ynm ea Tajpcroea noneurra u n>e.3umi nuro.uuu y Capajeey cgom uanocru y capajeecnoM noneunry ceecpdno u će3 unaw<e omrere ycrynuo nep3ujcnux hujiUMa u ceppada. mum m Honpoeurejbp davač y Kojieem y 6ydyhe na HpecroJiy ys pcupaie necrurne kmihcmo: jKugco nam Hena je cpdauua xea.ia zoen. Mycanaduhy na oeano m jenoj naotemu npem iiameM rajpery u MycjiiumnaKoj r>vdyhu' m p Herap! Mueejio Haczoeo BeMinmcreo OMJiadmtu y rajperoauM nomunruMa. Kpajb! Mueejio H>e3itno Bejim m creo Rpajbum! ynpaea Tajperma Rotminra.« 3AXBAJIA RAEHHETCRE KAHHEJIAPHJE. Ha 6p3ojmny necTurny noejepcnund rajpera y EaibOJjmu, npusodoM podudarni H>ee. Rpajb. Buconancroa Hpecrojiouaejiednuna Hcrpa ynynua je Ka(mnercna nannejiapuja cmjedchu odeoeop: T>HpedcednuKy Hododćopa l'ajpcra — Poen. MpaxuMy Uatfmuhy Eaiba JIyna. npnjarno dupnyru, Ihuroea BcMinaucrea Rpajb u Kpajbima•cpdauno 3axeajbyjy 3a nccrimc nocjiare y CARynJbAH>E XPAHE. y cepxy canpnjbaiba mueomus noMuptmm y u,ujcAoj Kpajbeeunu 3a dpymreene noneunre ynyruo je r.menu odćop rajpera cmiMa ceojuM nododćopu.ua u noejepenupuMa cjiujedehy oKpydtamuy: »Pe3y.iiram npouuuizordmmbez pada 3a Tajper y ntpoauniijUju ne .mzy nac u ne CMujy nu y nojeM cjiy, mijy 3ado(iOJbUTU, jep noM onu nma3yjy, da je ujc.Jionifnan npuxod Muuy.ie zodune y ceu.ua Mjecmrn us-, nocuo ceeza ono 300.000 dunapa. To je muiiumojiiui ceora, noja ce sa rajper npuepediuia y npoewmuju, a �\y CrpaHa 266 - » r A J P E T« vpcMa danauimuM norpećajua Pajpera <mi npcdcraajba caMo jcdny ccĆMuny (% ) npuxoda, Koje rjim nu odćop da yćepe 3a raj/ier, koko Ću Mogao undpararu acMtKo napadno čpeMC. Ra je rano drame eraapu Kpuou ćy Mirnu Jbj/du, Koju ću MOgjiu <ki pade, a onu to ne mine. Hc rpeća cee oueKvoaru dt) rJnaenog odćopa! Gnu srijedu huku rpeča da ynpczncMo cee naiue cum , koko ćucmo noKoaa.ui wro ćojbc Marepujajme ycnjexe. 3a udyhy zodnnif npedeuijeno je y dpijmrtienoM npopauyny, da he ce yćparu od miaornux naM upmm vesmrrua cyMa od 50.000 dmapa y uujcjoj 3CMJbu. Ta cifMa, Mcf)yruM, rpeča snaruo tki ce npcKopauu; ona TjH'ča da ce y uaj.uamp pyuy j/dcCerepocrpi/HU, kuko ću odgoaapajM upa noj enam Tajperoam nododćopa u noajcperitiKa u miraaog ucaomckoz ejicMC.nra. A ro hc ce nocruhu muaogum u j/crpajuuM padoM vac cm jy, tuko tki ycnjex cauprubama m iaom nx naMupnum y onoj zoduuu ćyde najjami im op dpymracmix npuxoda. ■y tuni cm xy je norpečno, da ce y MjecruMa nododčoiia u nonjepenum, BESO JI B.JlA lIHO O EPA Sy.iy u m r u g r b o m 3a c a k v u je a ib e u a m u m u h a 3 A PAJPET. y rc odćope rpeča da dobV noped nododćopa u nonjepenum pn.manu u tmurnu gpabanu us Mjerni. Uu jedno.v iiiupeM cacraiinp rpeča tki ce usaćeptf tu Jbydii u da ce na juhu .vjecra urinpaart ijaGnpjtcd sa pad. Koju hc ćiiru najszodinijn kohuii, da ce očatui raj nocao najpjjnjcuinujc, oaucu o aokojuum npu.mKa.Ma. r.tatinu odčop je 3aKJbyuim da no norpečn^usa^ majbc no Oaojunjj u.mnom us ceo je epedlju e y ucrnja Mjccra /radu mro ćojbeg ycnjent one (munjo. Padu tqza ua.M usnoMire cammruTUf'ha.m je norpečno da omouiajbc.MO re H.muom u y Bome mJccto u Kada ču r/te­ čaju eaenrpajino upeupru na nyr. y 3 otio moaumo Bac tki upu saxTjeay usmmubama y noMenyry capxy u.mnoea Pa . odčopa nodure paui/na o tomc, da je y osom odčopy c.aeza II ocoća u da cy Mtiio.M re ocočc eesane 3a enoje dymu octu y Gapajcay, na npe.Ma tomc noKijuiajre da comu r y opzaiiitsaniijp eoKynjbau>a oćamne u y Kpajnoj nyM<)u earpaaruTe jd nar odaum.Kame odčopuu Ka. Mo.iumo Bac da onaj nam (trtoj J/s.uere cpny u da ne npebere npeno meza npujc nego ijmnnire u nouaMcrc cee mro momctc u jj.vujerc. Oaogoduviiba (munja sa coKpnjbame mugothui noMupnuna rpeča da ce cxearu najopčujbnuje, vanfo ču jjpothua uiro čoJbUM njodoM.a. mom IIPETUJIAT A 3 A JIMCT »PAIPET«. Ouux dana ynyhc.ua je oup/jMitima cnu.ua nodod6opu.ua u noejepeuuujUMa Pajpera cmjedehez atd/maja: »IIperujare 3a jiict »Pajper« uujecij hum n pil­ onjejc U3 Miiogux .ujecra, gdje majbCMo jiuct. Marepujajiie npujime Tajpera ne došaoJbanaji/, da ce u jedan čpoj nmucz Jiucra usda .ua Ko.ue čecnjaruo. Hododćopu cy di/Miiu, da uacroje ca ceoje crpane i/ huuutu, koko Ću ce caanu čpoj natueg jucra nanjam o. flpcm jara je MuuuMajua, 4 dnuapa no ćpojjj, re je y cramij cgoku da pedoano jiucr n.uiha, oko ce aeh ne momo npernjariiru na u,uje.iy uju noja zoduue. 36oz roza ce mom cau onu nododćopa u noajepcuun,u, Koju sa cae usuuim čpojeae ne omocjaiue noaau,, da to <x)m(ix j/miuc, kuko ne ćucmo umuju urnam a deifiunjura na jiucry. Ogom npujuKOM craajbOMo na cppc cgumo nododćopu.ua u noajepenuupiMa, da y enoj um MjecruMa noUJiaMnapHja .Socahcna nomia«, Capajeao. aehaj)/ ć/nij n/temjanmKa, kuko Mcby Mj/cjiiManuMU u Mcby uCMycjiuM(MUMa, re da hum, caonturc im e ­ na uoGux n pem jariiuK a u orntruiajbij u muxoac npernjutre. Tpyd na tom nojby nuje gcjiuk, . a Tajpery ću ću j a yuum ena Mijena y c jy z a . tuko Ra ćucmo Mogjiu cjiaru nam juct us/kigiio na ddpccy cauKoz npnrnjiaruum usaomire mvu mro npujc, oko ro ach do cada nujecre yv,w m ju, cainiiruru cjujcdehe: 1. IImc, npcusMC, 3amiMome u Mjcc.ro čo/Kiam cnakoz npemjariiuKa. 2. Kojuko je do cada koju y n ja rm npcm jare u nada je u<ra ogomo omocjaita. 3. Katki je ormmeo juct doćunaru. Konamuo Bac moaumo, da u comu ijsnacrojurc, da sa juct »Pajper« sauurepccjfjcrc Jbydc od nepa, Koju' ću crojua ca/mbunaju y »rajpery«. Bydyhu nama pcikiKnuja noMjcprna, <)a y ju c ry trraopu cra jn y pyćpuKy sa napoduc i/Mtiraopimc (npuuc u njcejue na­ padne), ro ću ćiijo jujeno, auo ću uom u U3 Baiiicz .vjerni kozih) paduo na OGO.ue. PadoGu y ju c ry ce xonopimy npcMa apujcdiiocru mu.roGoj. II OGiiM nyrcM moaumo cae nododćope u noajepeik'imm+ča zopiboj r/Kmmu y njcjacru ydoaojbc.« CIIHCAK ROBPOBOJbHHK UPUJIOrA. 3(u)mux dana npucnjeju cy T juighom odčopij cjujedehii duč/iotiojbnu npuA03u, a nocjiauic ux: Mujar MujaroGuh, Xan-riujccm Rnn, 267.50; Myxapc.v Tpajina, MoKpouoAe Rwu. 100; Coaux ra ca j — PjtLvrei Rnn. 100; tlododćop Pajpera Bjiaccnui^a Run. 1.030.75; Hap. ocu. uiKoja — Hasun Run. 48; Cyjiejmuh Pei/nh — Boe. Orana Rusi. 400; Tpzoaauna iuko- ’ ao — Capajeao Run. 190; Repauui Xepuh — Ilpoaop Run. 190; A aučcz Baumzuh — O ym Rim. 1.244.50; lloihrOćop Pajpera — (Bona Run. 972.75; Mcxmc<) Hć/kiTUMOGiih — Rcpneura Run. 242.50; Uododćop Pajpera — (Bona Run. 696; A xmcO Azanom h — Jesepo Run. 580; Uodotlćop Paj/iera —. B ucoko Run. 560; II(xkv)6op rajpera — Jajn,e Run. 179.50; Tlododćop raj/rera — Temom Run. 2.287; Kpcdurna B am a — Modpim Run. 300; JIot)od6»p Pajpera — Boe. UIomoh Rim. 150.—; Hap. ocu. niKo.ia TpaauuK Run. 69.25; Ho<kx)6op rajpera — Iltnbuu, Run. 175; Hcmct Piumh — Oi/um Run. 51; CyAcj.van TiOiuacuh — Rasutu y 7% očg. Rim. 200; TpatkiKo nozAmapcrao — Epuno Run. 500; HozjmapCTGo epesa — Koibuv, Run. 794.25; Htxkx)6op rajpera — Repacura Run. 202; Hodtrdćop Paj/mra — Rasu u Rn n. 600; u Tlododćop rajpera — Hoću ITasap Run. 1.000. . Hana je cpdamia xguao n a m da/KHiarcjbUMa tuko u ciiK/jnjbiiHUMa! POMOZITE porodicu rahm. Džanovića! Porod ica rahm. K a sim a D ža no vića živi u najvećoj bijedi. Apelujem o na sve dobre ljude, da se u ovim teškim časovim a sjete ove unesrećene familije sa dobrovoljnim prilogom. Priloge treba slati preko Gajreta sa oznakom za rahm. Džanovića. BnacHaK ApyujToo »rajpej«. OproaopHa ypeAHHn XaMnR KyKHh, �PriurednaBankađ.d. 000000000 u Sarajevu 000000000 i i i Brzojavi: Ppibsnha Dionička glaunica 10 miiijona Telefon broj 691 sa Bapl se spim bankarskim, frgopačkim i industrijskim poslopima s si m Daje kredite zemljoradnicima t njihopim zadrugama Prima uloške uz prlo popoljan kamatnjak Daje zajmope na tekući račun t uz hipoteku i Posreduje u snima trgopačkim poslopima Gskontuje i reeskonfuje mjenice Kupuje i prodaje spakoprsne prijednosne papire m . -4 - M fc f J Svaki musliman treba da kupuje samo & 1 J jer Matom nadmašuje sue ostale cigarpapire a potpomaže i „Gajret" i i : Tvornica Cigarpopira S. D. fllhalaj, Sarajevo. ■■Hl f. �a pv u jt b o r jr r jr jjfr r f CpncKa(AeoKHMapesto riponetMa) EaHKa U e H T p a n a C a p a i e e o TbjibjJiohvis ^ n n M i a n a r p y w 0 6 aBJi>a CBe 6 aHK.ipcKe nocnoBe HajKyjiaHTHHje. - BpujH KynoBHHy je B n 3a no ahcbhom nypcy. - flpnna yjiore Ha uiTeflity u yKaMahyje no noronfln. BTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTT TTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTT H 0 6 yfcapCKn moahh cajiOH 0 P c ip ir n ic c i 0 M. MBOBfTB Hamdija Kopćić HaTexHH40-ođpTHHHKOMMy3ejy y EyflHMneuiTH ncnmaHn o6yfeapcKH Majdop h anco/iBČHr dentce CTpynHe imcojie C/fP/fJEBO "RyKOBHtia y jin u a 6 poj H3pa^yje CBe Bpcre jiyKcy3HHx unnejia y cbhm dojaMa u HajeaeraHTHHjoj (JjaaoHH. — Urnie.ie o p T o n e j C K e (uHnejie 3a doaecHe Hore). CneunjajiHO uiyMCKe u n n ejie & r a ć a D em i r d ž i ć S A R A J E V O , Veliki ČurčiluH broj 1 Trgovina Kože i obućarskog pribora Telefon 274 Telefon 274 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/37db91811d4f69c99791f4a00b3ac3af.pdf d39cdb1523e5e43483d682525bbba50c PDF Text Text riouiTapHHa njiafeeHa y totobom. JIHCT T A JPE T A A P y iU T B A 3A K yJIT yP H O H EKOHOMCKO I10AH3AH>E MyCJlHMAHA UnjeHa roa- 80 fl. riojeaiiHU 6poj 4 fl 'BauH flo6HBajy jibct y nona uHjeae Koa DiaBHor OaOopa hjih Koa ynpaBa — rajpeTOBnx KOHBHtcra. — H3Jia3n 1. h 16. y Mjeceuy. ToAHHa VIII. Epoj 17. C A ^ P J K A J : J . Ha.iaBecTpa: Ha pacKpcHmjn. Mnp3& Ca4 »BeT: na 6Mpun. € <J)paraiiycRor upeuo/^rf JKhb . J. fattKoBiih: Cpncna Enoneja. Me3aKH <5er MajHH'iaHiiir: KpK xaHfiap. Xa^)H3 A. EymaTjrah: 0 MHoroweHCTBy u | oa3BOflv 6 paaa koa MycnnMaHa. Ha;5H(J) Pacy.iOBnh: HauMOHamno Bacnmafbe. Xa^Hfle EflH(5-xaHHM: 0 r 4>eHa K0iuy/ba (3. Ha BejcHJi Hyp»mh: M3 npe/pcMCTopnje BocHe. X?H'^ajeT Ky.iHHOBHh: CanMX0Ba ripMMa. € . M.: rinaHei Mape. TAJPETOB MACHMK: npMMafte BHCOKOUJKonaua y MHTeph3t BeorpaflCKor Tajpeia. 3 jepoyHMTen> y cposaHCKOM KOHBMKiy. BjepoyHHTeA y Ty 3/iaHCK0M kohbmkty. flofipoBO/bHM npmio3M 3a Tajpei y (Pohm. ,flo6 poBon>HM npnno3M 3a fajpet y AepseHTH. ypeflHHR: XaMMfl KynHfc, �s ]RET D. D. u Sarajevu — Filijala: Višegrad Telefon broi 649 i 689 flkcijslii kapital Din 10,000.000- Rezervni fond Din 1,400.000 Banka se bavi svima bankovnim poslovima, te je ovlaštena za trgo­ vanje valutama i devizama. Zavod je pupilarno siguran, a angažovan je kod industrije drveta „Varda” d. d. Višegrad i kod trgovačkog d. d. „Merkantilia” u Sarajevu. Od čiste dobiti ustupa 10°j0 društvu „Gajret”. za Bosnu i Hercegovinu d. d. u Sarajevu Dionička glavnica Din 6,250.000 Pričuve Din 900.000 Podružnice: B. Brod, B. Novi i Travnik - Pupilarno siguran zavod Uloške Safe-Deposit na štednju prima bez ikakvog otkaza uz 6°/0 netto na godinu, a sa otkazom iznad 6 % i to prema visini uloška i otkaznom roku. — Na uloške iz provincije šalie p olog ov n e listove p o ­ štanske štedionice tako, da uložitelj kako kod slanja tako i kod primanja nema nikakvih troškova u o d provale sigurne blagajne prima ostave na čuvanje a iznajmljuje i pojedine pretince o d kojih pologovniK dobije ključ. — Bavi se svima u bankovnu struku spadajućim poslo­ vima. — Izdaje uvjerenja za izvoz robe te trguje devizama a a a a b a a a a a a a a a a a a a a a a �JIHCT TAJPETA HPyiUTBA BA KyJlTyPHO H EKOHOMCKO nOJJH3AHjE MyCJIHMAHA M3Aa3H 1. h 16. y Mjeceuy. roanHa VIII. B poj 17. CapajeBo, 1. OKTofipa 1924. IpijeHa rofl 80 A- nojenumi 6poj 4 A nojia mijeH« TaaBHOT OAfiopa hjiii koa YnpaBe ■Bauii Ao6 «Bajv jihct y koa — HA PACKPCHHIJH fajpeTOBHX KOHBHKTa. — 'AOT»H>y JKrooTa y Kowe cy po'ieitaAH iih nyny 'ieTBpTiray Bena. Gat.jho je to CTapn XajpyAHHf>er. Beh pejio to Tjiac Myje3HHa npocyo ce y MAany, 3Be3paHy Hoh npoJielje ir jioto oh cejpt Ty noA .tobom, ;i,ok y aB.THjy mp MooTapoM. yqHO je japnjy. fberoRa 3bohkoct Kao" y.Taae HeKH HenoonaTH JByAii, y (J)ecy h meaiTHpy, MJiapa ce HanajaJia KpiccTajioM Mece'iHHe. Taj rjiac i;ao ga qQH h cTapHjn. yi)y y aBjrajy, na30By Bora, h ynyTe ■je 6ho npe'iH'iiiheH op noOoHtHOcra, npeTOHeii y aanoc, ce rope,-^o,Aajy. Tla nocJie nacraje neRaite, cBHpaibe, HeKo' uiaiiran»e. iipeirapaibe, cM*ex h pa-AOCT neKHx h oTpenepaB uito ra cJiyuia peo rpap. »Ajiaxy eKifiep«, opitera je Hepe'rna-Ha CBojoj cpe- BHX A>yAH. A HenaA je Ta Hora OAaja pBeTajia y yAOČHOCTH GpeHoj noBpumcHH, Herge poAe, y uojbe.. . Jla-Hwaxe HJiaJiJiax«, npocyo ce no BHHorpagHMa H3Hap xapeMa _h'H.THMa, ceppaAa h cemtja. OBeTJie.To ce cy^e y nojrapaMa h cep^eHHMa. Ha cpep opaje Manrajia. THranna noBpx IHapnha patnje... JJonpo je Myje3HHOB 3aHoc Majiy7~raMHy nnKMy h. cnOKojctBO.^y._pyMpak, paxMeTJiH xanyMa My neasajia Ha JIypn, y K.yhy Xajpyp2£HC)e>fa 3jiaTH,ha. y Taj nac 6h ra, y yrJTy oehnje i:paj npooopa nop KojuM je mhctapap je cepeo Ha h$papy, npocTpTOM Ha co(J)y y ae- pncao PTSRT Jioce. Tnxa, HesKna ko CBHJia Koja ce 6eJiHjn nop rycTOM opphhom. H3Hap meroRe naBe hyB -.Te.Ta na H>e»oM Bpary, cjraba.je ona cBojy Bepny h BeTpa je, c nača Ha nac, noMH.noBao bo’ine rpoS^Be OAaH,y MHcao iteMy, y Be.THKy Maraey, TaMO aa KyjiOM. Koju cy no pany pypeAH, a h^'hoKh HMa.ra hCk# 'iyp- rne je oh. XajpyAHiifef; n'pe3Ho Kanaie op Maraae. JIoH.y 3ejieHKacTo, 3AaTHy 6ojy. Meceaima je cpeOpnjia 'iei<a,Ta Cm ra iipocTo;iyumo. c ocMexoM jbyoe h opaHouihy Majice, ;ioi;. je m.t.th MaxM.yp MnpoBao y KOTeBjiHHjhe, rposAOBH cy ce nyHHJw paxoM hoHh. Ha rjiac M,yje3HHa uito n^ocrpyja Kpo3 ag30b6| pn po h>ohhx Hory, noKpHBen py/Kh' iacthm jopran'inheM... Bepepa, ceB;iax, MH.TORaibe .... .Tiimihe XajpypHH6er oora MHpam jlpyra Mucao iioHeMa Tora cap. Hh one raiuHFe, hh eelinje, hh xaTJfc.ia je Mo.iHTBy npopoKy. H Hiiane, XajpypHir6er HyM e o hhjoj cy ce .toitoth KHa-pH.Te necMe. Hnje JinpeMep Kao ihto cy Mnom moroBp cycepH ujto JepaH ahm 'm ;iyra'iKor MiifivKa h jepan y3pax, h KJieMe Ha acypn h y nacoBe Kap hm je si'Hcao papeico op Bora. IBeroBa MHcao ROAefia.ua ce w3Met}y opAyKe h JiHpe CTapor XajpypHnfiera ce sftopa. Ho y Ta.j nac aa3BOHH aBJinja necMOM h jaKHM nyirHM aKoppHMa. na ynopH0CTH, HaAe h ntejte, HBMe^y cTpaxa h cyMH>e. Ha ropme opaje ponnpaAH cy aRoppH Hene ceBpa- ce 3aTHM cBe cmuia... JepaH caT pomnije Mocrap je MH]>oBao y thmihhh .TiHH'Ke. To cy npcTH IITe4)HKe. xaHyMe meroBa chha neTHe hoHh. CT.apu XajpypnH6er HanyjbH yxo He 6h MaxMyAi6eranManie, npefnpa.nk HeKH MoKparaieB mo- • thb no AHpnaMa KJiaBHpa. Kpoa iuape.HHAO h 6yjny ah oceTHo myM iiAH iiia.naT na opaje. 3aTHM npoMyK,TO pacKO'iu ČHTOJticKHK Morala, HOBJia.MHo ce f>apuiynacTH aTH THX0 BHKHy: — MaxMype. . . MaxMype! TpeiiTaij MyuiKor rjiaca. To je neBao meroB chh, ya npaTH>y cBoje nceHe. Ha npo3opy ce yKaaa .Tupe HioroRor cniia. — CH^Hpep Majio po.T>e! Oh, CTapH XajpypHiifer, poAe, na henapy, hoa — Eto. fafio! rpoapoBHMa, y hyTJbHBOcra HcTOKa; ohh, hobh , rope, OrpnvT iiaiiiyTOM, pacicoMohen h y iianiy'iaMa y 3aH0cy h, TperiepeH>y SaaraAa. J{ba CBeia, abg mhcah. ARe ncejbe, Asa oceha«>a. JeAno OBeT AOJie, nog .tobom, Mamo. ralje y aB.iiHjy. — Je ah aacnaAa TITe(})HKa? yinHTa CTapn. HO'AO’JipHB, MjTHajbHB, HeBepHpan: Apyrn rope, y ca.TO— Jec.T, fiafio ... A uito Cm th? h y, cpefcaH, ooapeir M.naAomhy hb cpua h JienoTe Hohn, — CjepH OBhe.. . Taico ... Ebo, aanaAn! nyHH HaAe h Bepe y ocTBapeH.e oBbr cHa. — nyiiiHM, fiafio! Bpjio HMyhaH, jeAnrin Hac.TeAHHi; BeTHKor oneRor — X m, HPKa, pofpo! HMaHia, M.uaAH Sjianih fieuie OATymo, no caneTy npnjaTejba y nnjy hcrpohoct a OAHeroBan c»iyx Hnje cyMCTapn XajpyAHHf)er y.Taxnv ahm. XTe:ie hphito pa H»ao, Aa HamycTH MynHy najraHKy, T|nroBa,iKy paAH>y 3a3KHe, a.TH ocTape neM. Chh je CAyTHo 6opfiy oneBy. o>ieBy; Aa ocTann hacKaiM,, niTypa na.TanaHiKa hacKa- 3nao je 3aurro je ona mera CBeaa.na aa hyTame. fiecaH.a, CTapor opa. OA-Ty>ian je- fmo y '.kp-jmi Aa Kpene y HHHy 'h feoBOAHiocT. H nnje ce ycypHo pa upororopn, BeorpaA, oajeAno ca h.om, TaMo y My3H'iK.y uu;o.Ty, y Aa HopeMeTH noBpiimuv MHc,irH Koja je upoTHuaAa •TeiiH feJin mapeHH cbct, rge he oOoje 3afopaB!HTH ro- CTapa'iKHM MooroM. Ocehao je crap pa ce cyinpoTCTaBH “ HoBena H3 caBpeMeHor «HBOTa MycmiMaHa. �OpaHa 268. » r A J P E T« Bpoj 17. A y 30py Myje<iHHOB 3bohkh rnac pa3Jin ce no je^Hoj OAJiM'iHoj ,qyiiiH, je^HOM otmchom cpuy. II CBe ;ia je xTeo om ne 0h, y Taj 'jat-, 6ho ica^ap ;ia H«ycra oppii'i'if y aBJinjn Xa.jpypmi<iera 3jiaraha. CTapap co nopu/Ke h, He ocBphyhn ce Ha cHiia, y^e y TpeM, y3e Ma niiiTa iiito <m npeTXO^n.io iiiiTaH>y Koje je oueacypy; n]X)CT-pHje je h iuiene ynpaBHBuiH pyne TIpoiaiBao. pO K O B O j CTpaH H. Ca TopH>a upKBe na »npnjeMKoj cipaHH« jami ce J. rianaBecTpa. najiipe ’ieTnpn KpaTKa, 3B0iiKa ynapu;a a aaraM y jyyvkhm paBMamrMa ynapH je^anaed MymiHX, ;iy<>JbHx TOHOBa. — Je/pttiaecT!... A h npoxjia;iHo je. totobo npoLiianiTa MJiap.ii 3jiarah !h yiw ce Cojbe y npHrpflyra i;aMirza Safvet: nvT. CnycTHR naB,y y pyKe h no^HHMH ce o KOJieiia. PABIRCI •laTHM, oKpHBajyhH HecHa.naHCOH.e, ’iy poMop crapneiiHx pe'iH, HCKHpaH, HeoflJijnaii: i. _ Ja cJiynrM, chhp. hito th je naMjepa.. . H, Ja rijetko pjevam. npaBO pa th icavKeM, npirMjerao ca\i pa th Mairaaa Hiije A1 kad pjevam — pjevajuć — ne z’jevam. upa cpuy... Huje mh kphbo 3a CBKjer uito Te oTt.iaMisli, rime, stihovi se pjene — ;jh ... y 'iapiiiiijii cy mh peK.iH TBoje HaMjepe.. . XoKo iz vrela bujne Hipokrene. heui JiH y CBHjpT.. . y Bnorpap, hbiuto ko canhHM pa Od njih brzo postaju kitice, v’iirui. . MopefiHT... Ja HayK.y He mparni... H pparo Od kitica kićene pjesmice, mh je pa CTe o6oje ckjiohh tomb yie.H,y .. . Ajth, hcthKoje rado momci, cure štiiju — uy TH BCJIHM, npOTHB BOJbe MH je TO CBe . . . I na njima slatke snove viju. — Ba(K). th MOJKean namjera.. . HMyhair ch. a«joui II. CH .V CH33H m'HC.TH P3 MO/Keail py<KOBaTH CRH.jfiM fUTO v Sviraču, gusle amo — sakija, čaše toči! HMarn... Ja CBOjy nehy pa K.pHjeM... \T v ni pehu ‘ Da pijem i slavim tvoje lijepe, čam e oči. pa heMo mh icpo3 Mjecep pana. o„t,m^x no t pra'H>y U počast njima danas piti i pjevati treba, othKh y Beorpap.. > y ,mheMo; ot>Qje.. . H . . . h ..-. Da pjesma i zveket čaša čuje se čak do mhcjihm pa heon, 6a66, paa.vMjeim Hac oGoje... neba." CTapn XajpypHH^er jć h^Tao. IberoBH np£XH-cy^ Kvpna.TH no RejiHKoj cpeGpenoj pvnaibapH napipa je y Ovafca zgoda u jodnom životu r’jetko se ihoj JieataJia cjiepeha Mucao.' pruža — — A xohe JiH h BJp^nfha yxiHTH? U bašči, gdje poju slavulji, gdće cvate — Xohe, 6aGq! zumbul i ruža. — A xohe JiH ce o t k p h t h? I 'l M.iapn 3Jiarahu;e jjeije aa ycpy, CTejMjpH^ Život- — ah, šta je život? Nekol’ko aafiiM yKpcTH TipcTe h M$AajyhH y o'iei?y Tiorypeny ugodnih čaša iiojaB.v. jepBa nyjHO, Kao oc.vbemnc. iipoinanTa: Uz čašu rujna vina, uz pjesmu vilinskog — Xohe, 6a(5o! glasa. Jec.Ha pyKa CTapnena hoiivcth mhGjtk. 3aTiiM ce mia TiopH/Ke po Jnnja, o6yxBaTH ’ieoH.y icoct. Orapan; Proživjet na tom sv’jetu bez brige i bez cc nopHHMH h thxo, cacBHM thxo npomaim: vaja. — H th hem o6yhH- Tawo h iffeiump.. . h no-c'Hhem Život je dizija kratka ugodnih doživljaja! rne Kao h ... h nehe th Ghth kphbo iirro he ITIe(J>HKy.... — Hehe. 6a5o... Tai;o je pofia h BpnjPMe .. . Ja Sviraču, pjevaj pjesmu — sakija- čaše toči! ne Mory a h Hehy ppyK'mje... Da pijem i slavim tvoje lijepe, čarne oči. »Tano je pofta«. cTapap npoMpcn. cnorone iieiaiM iieapTHKVJiRcaHHM rjiacoM. Zar bih ja ’vako mogo 3araM yhyTa. Chh Gann joui jepan nor.nep Ha noPjevat o čarima žene, rypeHy, caTpBeH.v (J)Hrypy ona. r.Tepajyhn ra Tai;o oh Da nisu tvoje oči iiajepHOM ocera Kao hbkh TepeT pa My je nao c pyme. Zanosom opile mene? Ho, y hcth nac Kao pa ny jepan thx h jepna Myjan Zar bih ja ovako znao npeKop caBBcra. rfiyB BPTpa onaxny morono .rane ii to Kititi ljubavne draži. ra pasHe/KH. Ocehan>e ce no'ie 6ypHra. Hp/Kan no npnDa tvoja slatka riječ pOpH ,h po6popyman Mamo 3jiarah yiony y ycnoMeCesto me ne podraži? re ... jJenaMKo po6a, mnojiOBaibe, npBH cycpeT ca TTTeZar bih ja umio reći: (flHKOM. H>e3Hlia IiaK.TOHOCT Ka My3HTIH, H Jbyf>QB, HpBH Šta moje srce čuti, paHH, paapparan jkhbot, nohn h phhh. nomiaKCTRa, Da se nc dotaknem često i ' obh JbypH, nacoBH My3HKe.. . Usnama tvoje puti? JTea ciieTa, pRa poTta. pBa MOBeKa CTaja.ra cy na Zar bih ja znao nizat — paCKpCHHufa, hyTJbHBH. HBMH, CBaKH. nO’P TPpeTOM CBOBiser po vratu Muze, jnx cehaiba. Hnjepan op ii»hx iinje ocehao oncTojame Da nisam po tvome licu npeMeHa. HeKOJiHKo nyTa jambajin cy ce ypapHH c Sušio vesele suze? t.pH>a npKuenor, aJin ohh HHcy ponnpa.iH y ynme cr'hDa nije toga, — moje jvTKe pBojHpe Bnaraha. 7T,rp mhc.mh. jepna ca Hctoks. Pjesme bi bile suhe; ;:pyra ca 3anapa npoMHiia.ie cy jepna mhmo ppyry, cy. Da nije toga, — moje i;oćjbaBa.ne ce, fiopHJie, napane h oncT pHoaJic... Kajde bi bile gluhe! �'\ Bpoj 17. » fA J P E T « CPIICKA EI10I1EJA — 1915- — G (jipaumjioKor upeBOAH )Kmb. J. PaHKOBnfc, iiyic. VI. Kocobo non>e. lvaiujo CTpaiuHo ja'AHicouaibc upa nponaoy itpo3 Kooouo IloJbe! B.ia^a M BpxoBHa KoMaima y MnTpoiinu,H imcy HMa.n'n npeMCHa aa OAaxny. IIoTpoCmo je Chjio OAMax npoay>KHTH noBuaneibe. ^ Hohy H3 Meby 15. h 10. noBeMOpa aat je 3 iiai; 3a yy<3yHy. Ha npocTopy, koju je orpaiiH'ien na 3ana,\y ate.leaHH'iKOM npyroM IIum—OKonJbe—Gonyn hma AOCTa cejia nac€JbeHHx ApHayTHMa, oa ivOjnx c,y je^HH 3a Byrape, aok apjth aa Gp6e h.th cbh cy nau y onime 'aa Gp6e hah cbh aa Byirape, npeMa TOMe ko HMa nnacT y pynaMa OHOMe h npnnaae. Byrapn cy ce kophcthjih cKpynyji03H0 obom a» o.iH"inouihy h ycnejiH, CnarOAapehH n.HX0B0j yTaKMmm Aa 3ayaMy Teciiau KanaHHic. JeAHa 6yrapcKa KouoHa. Bobena oa HeKOjnmo Al'nyaTa, Kojn cy je npoBeJiH npeno n.nainm.:EHx cTU3a oOmn-ra je cpncne nono;Kaje, uporne Kojiix on ce nanaA ca (jipoiiTa cjiomho. Oria ce nojamuia ;i3H:naAHO nna cpncKor urraOa, oiiKOJiHJia rabi jAia.no niTo ra HHje uapoOn.iia. 200 JKaHAapMa, to je 6n.na cnaGa OA^paua To­ ra unaOa. Anu, ohh cy Aann to^hkh OTnop^Aa cy A<wyCTHJ1HTpyinn Aa TipucTrame njja ou/Iapu HenpHjaxe.iba. IlaiKa'iocT, ohh cy noćne Tora HanycTH,nH CBoje nonojKaje, Koje cy ByrapH oAMax noćne Tora 3ay3 e.n1. CpCiH cy Apacann ca^p nocneAH,e BHcoue npn H3* na3.y hq Tecnau,a h ohh cy Ty on, npe Meeeu Aaua. oa 14. HOBPMOpa, k&a hm je HonafTo aa pyi\OM Aa 0A<>ane HOiipnjaTCJba h Aa Aoby AO crairnue »renepan JaHKOBHh« — Apyra CTaHima HonpeA'orpaiiKa ĆKonjbe na nuim'jH iConyH.' 15. iioneM'Oap njioinao je y \jupy h imje ce H'rauiTa 3na’iajiio AecHno. II04e.no ce je iieh 11anara. Be3a cpmckhx Tpyna h ohhx (})paimycKiix, Koje cy ce iianaanne jyH«iio oa GKOiiJba MO/hvna cy Hiune Aa A<y>noKiipajy ony Bapom, OAHOciro Aa oTBope BpaTa na obom 3aTBopy, y KOMe cmo no4enH aa ce CBe BHiue h Burne ryUIUMO. CtpaHa 269. - JeAHHH nyT, KojH je A03BOJbaBao Aa ce naSerae obo CT63aite 6ho je Ilpuapen, kaa ce HanycTii wejie3n'ni'iKa Jipyra GnoiiJbe npeuo I!yuuT])Ha h npumraiie AO cejia JJHinjbana. Ty, iiorpeOno je uhu aochum yraoM Aa <3h ce H3amno na mamin Apyw kojh boah oa Ypomemia 3a IIpH3peH. Byrapn cy ca JKeroBiia AOMHimpa.iH obom tb' ikom rpaii.au,a Ha a3Jbhhh oko 20 km h uojy ohh Mory ckopo 3a jeAaH uac Hanacm h y hcto npene iipecehn n?eno3H,H,nty aipyry H3Meby daiinue Jlmijbaiia h YpouieBiia. To je norayHo oHeMoryhaBa.no, Aa ce npoAyum OTiiop y KaiiaHHKy, OAaK/ie Tpyine iiHcy Mor.ne Brane naAaTH ce cnacy, Beh caMo Aa ce Harao noByK.y. H Ty je jeAHHH nyT cnacema npHapeir, naponi 6nH3y anćaucKe rpaiiH,u,e, Koja je 6nna ctanuo yrpoJKeHa. HaroMHJianocT y Mhtpob’hhh y jyTpy 1G. noneM6pa OHJia je npenyna. Y crhth AP«aBHHx (pyHKUHO- . Hepa 6H.nacy Ha paciionovKeiby Hena npeB03Ha cpeACTBa, ca o’nenoM h jkhbothhm naMHpHHiiaMa, Koja cy odaBHJiH h /KypHJiH ce Aa nanycTe Bapoiu. Ha cTarfHmH CKyiiJbeHo. umne oa 10 XHJbaAa H3oeraima. Huje 6n.no BHiue noaona. TIocneAH>H je othuiao, Koju j^A neo craapH h apxHRy BpxoBiie KoMaHAe. * ITocJie jeAHor Aana rjiomiHuancr nyTaH>a, HMao casi AoOpy opehy Aa 6yAPM npHMJbeH y naMHOH, y KOMe je Bojim uieiji Te-nerpaijia h Teneijiona hocho Aa cnace hckc BajKHe ACAOBe-cnora MarepnjaJia. Osaj KaMHOH (?ho je Beh nanyibeH; ajin ja HHcaM HMao HHKaKBe CTBapH. Ca o.ienoM, Koje caM hmbo na .nebima, HuniTa mh imje BHiue’ ociano ceM jeAHor bojHHMKor ayrcpHjcKor pamia. kojh caM yneo aBrycTa 1914. na 6ojHOM non>y 3a npoMe <ihtk6 Ha Hepy h JaApy. V H.era caM Meniyo itcuito ABonena, Moj HajnoTpeOiiHjH npu6op 3a yMimau.o h 4Hiinheibe, jeAaii nap pesepBHHx umrejia h jcaho hefie. Ja BaM AeTajbHHieM Mojy (5©Ay; anu ja caM joni HMao W3B6CHy npHBH.nerHjy y obom CTpauinoM c.noMV. Ocii.vAHpa h iieHMauiTHHa cpuci;HX Bojn’nKa h cpncKor iiapoAa 6n.na je CTpauma. Behima o6y4eTni y ApoitKe iiiiinii cy 6och, xpanehH ce caMo itynycoM h ca napne cnponor KyKypy3a. Ann cBa fieAa, CBe naTibe, Koje caM HMao npn.nnKe Ao caAa Aa b'hahm, HHcy iinniTa npeMa y<KacHHM cTna* pHMa. KojnMa caM npHcycTBORao npe Hero caM Hany1G. HoneMCipa kakbo H3HeHabeibe Kau caM KoncTa- CTHO MHTpOBHUy. TOBao y 7 uacoBa Aa cy CpncKa B.naAa 'h CTpaHa noHa 5 km 6jiH3y naponiH nanuinH cmo Ha njrr 3acnaiiOTRa, Koja cy ce oa npe HeKo.mrno AaHa cMecrana icpneH ca 30 i.aMHOHa h ayTOMof)H.na 3aran6ejbeiHHX. y Mht|K)bhii.h, Harao HanycTH.na napom y 3opy, aok je BojmmH h rpyne 3apof).n.eH'HKa cne cy mhhhjih Aa CpncKa BpxoBiia KoMaHna y ohh Tora AaHa craraa hx HOByKy H3 npoBajmja. TeK y PauiK.y. CaMo nemauH h KoH.auhhh Mornn cy npohn n • Hohy CTHrne cy np.no pbane B e cTH , naponuTo oa JlHinjban 3a jeAiio neAecT imnoMeTapa. Ja caM onajaCTpaHe 'KauaHHKa. nao Aa .ah hy TaMo CTHh'n npe Byrapa. JeAHa 6yrapcKa Konona jauHHe: l ny.K nemaAHje, Hohy noc.ne neTiipn caTa iieKopucnor nanopa A.a ca neKo.iHKo OaTppHja apTH.nepuje 'h HeniTo Koii.Hiie, iijKibeMo itpo3 nponan ja caM imiao neniKe, noTpe6no yB.yK.na ce je y ceno ITpeiiieBO. na (|)poHTy Bpan.a— mh je 6n.no 2 caTa Mapma noA nJbycK0M Brane Aa CTiirKyMaHORo lipeinau |)annHu.y Bnuamte MopaBe. rue cy neM y By4HTpH. Cpr.H 11a 6pojy y Maibimii. Ona je Aonp.na ao bhcob& 17. HoneMfipa cyHne ce ahjko hoiiha jmuior Ty'/KiT.naHHne /Keronua h na.nav3H.na ce H3Meby h ima cpn- Hor nejcaiKa. Kinua. noja imje npecTana. naAa jom jane; x.naAiioha nouim.e cne urane 11 nacKopo nojaB.n>yjv ckhx Tp.viia boa rHJbaua u ohhx koa KanaHHKa. TCjbeuua ay"' po-nemamco-GyrapcKa. nnjii je ar.noC ce naxyji,'uine cHera, i;oje noitpHnajy napom, Gecupajii • Hhih. tac npait aycTpo-iioMahkh cn.naaaiiie ca cenepa pannH,uy Korona n OKonne Operone. CaMo nyT je iiei • na jyr, aok Kpait 6yrapcKH naupcAoname ca hctoku na can, jep je iioKpHnen HtiOemimaMa, Boju cy neny 11 h uanaA, nptAHJia cy Aa 3aTB0]ie CpnoK.y BojcKy, nponejiH y Myi;aMa h itoju ce noBJiane ca nOcpTamcM �» r A J P B T* CTpaHa 270. jivtair naa ;ij),yror ca KJioHyjioM imie-bom 3anponaiiihciiH o;f yMopa, 6ep& u 0'iajan>a. Ja hy catjynaTH yneiv ycirpM6Hy Tora y?Kacnor iiaHa, 3a upe.Me Kora caM npeinao na ByiraTpiia y UpnuiTHH.y, Kocobo IToJbe, icoje neh caMo no ceCn 'nrnn najTy5KHnjH npo,na3, koj'h ce Moace bhacth. Cbh Č>e;iHHirH, koj' h cy oko MeHe, (jh.th cy HcppnAeiin, H3iieiral)eirH xjra,qoHohoM, Hi3neHajui,M'M na/ioM oncra, ohh cy na^ajrn y roMH.aaMa no nyTy odeneMcaBajyhn KaMnoHHMa Kao Kon>e rjie w ce 3aycTaBe. Kojia n TpancinopTiia cpe^CTBa cy ce npeTypa.ua n JiOMH.ia, CTOKa h koh>h .THincaBajin. Hnjejna c.i'nKa, Koja noKa3yje o,7iCT.ynane $panny3a H3 PycHjene naje hh npn6JiHi5KHy cjihkv o’iaja Kao OBa, noja npencTaBJLa noB.naiie«.e Cpda. JenaH m o napon, cTapun, /Kene, neiia Kpehy ce no daamaBOM nyTy non nJb.ycKOM CHera. HajenaimyT ja nanjiasHM Ha nponoHy, jiem jen''or crapna. Oh je cK,aon>en Ban nyia n octro HanyniTeH. OBne jenHa ineHa onpy}itena Ha jenHOM KaMnoHy kojn ce 3arandno. ona je npsKajia je*nHo Maao neTe on 2T 0nane Ha Jie^mia ca cbhm yiwieHa. OHa yM)npe. yMnpe on rjiann h on 3HMe. JenHa neBojanna Hajsnnie on 8 ronim/n 'jmokpTaj.vhn non jenHHM majioM on npon>aKa. noi;yuiaBa,na je na je npodynn, iiajaan eRpyineHa Hsne^anHOM tyjkhom MHpnohoM cBO,|e Majne, ornbne na jepa n nane na KoneHa. Mano najfce jenaH nenKo* KjreKnyo je Ha^nHHrty' iiiaHua, Cvae c y Kumajie Ha, da eno jfnne n H>eroBH 3y6h nBOKOTaxy. Ja ra yjrjjrax. Oh jO f t i^ H o p a .T m ^ e p HHje ieo BHrne on nBa^nd.oH He Mo.we BHiiie na n;ie. IHra na pajr&M. Ja ca-M My nao cpe mro mh je ocTano on KyKypy3Hor xjrei5a. na cem ce vnaJbno, crer« HyTa cpna. neMorvftn na 3aycTaBHM cy3e. Tlevora oBora y;Kacmh,a nana ja caM r.TOi^o n^ ,VMHpy JbyncKa dniha, kao h na .THncaBaiy jRHBoknH.p. . Ja caw hx Bnneo ocn^dt&ene. na noKvmanajv na ce nnrHy na hohobo nanajy. no tom oneT noKvrnaRajv na ce nnrHy. na onna ca ,cbhm nanajv. Ha npBH norJien OBa cTnannra a.roHnja, naje mh hmnpecnjv. Kao na cy obh Kojn vm'hdv nnen mo.ihm onnMa. nnjann. nocJie Mnoro mvmPHx noK^niaja na ce ncnpaBe. K.nnMajy maBOM, nPXTe hm nore. hok hm ttokppt He očnadn h ca cbhm He npeciaHe. To ie dno Kpaj. A CHer je yBeK nanao, noKpnBajyhH MpTBe n one he yMopy, Kao n mndao y ohh OHe, Kojn cy ce jom doPh.th na ce cnacy. (HacTaBnhe ce). KRK HANBAR Mezaki beg Čajničanin1) Tvoje usne ne znam jesu l’ duša, II je nešto, što dušu osvaja? II su one abuhajat — vrelo, Ili vrelo božanskoga raja? ') Mezaki beg je bio državni tajnik za vlade Caprilića. Ovaj njegov gazel je glosirao Sabit Užičanin. Rima mu je »bilmem ne dur?« (Ne znam šta je?). Bpoj 17. Moje suze, što se prosipaju P o stazama, kud mi draga ide, — Ne znam ili siajne meteoreIli biser moje oči vide? Šta je ono, što no Na svijetu svijetlo Ne znam, šta je, ii II ga draga licem svako jutro nam davaje žarko sunce, obasjava? S dana na dan po mojim grudima £ v e se nove otvaraju rane. Ne znam, šta je, ili cvatu lale, . Ili ruiže kite svoje grane? 0 Mezaki, što je ono, — ne znam, Što ko slavuj brižne razgovara? II je rujno lice krčmarice, II je . vino iz zlatna pehara? * Ari! Hikmet beg Stočević: 1 a'ko Je nama zabranjeno vino, Krčmarice! vjeruj u tvom društvu nije. Tvoje selo raO je kad si ti u njemu, A u raju vino zabranjeno nije. Ibnul-Mutez: Bogu hvala! — vremenu ne hvala, Koje me je lišilo na sv’jetu Najmilijih moiih ideala. La edri: O žitvotu rumen-ruže Slušaj kako slavuj pjeva. Jer on na toj krasnoj priči Najviše se zagrijava. Mirza Safvet: Jadan bi ti ovaj život bio! Da ne-ima moći razmišljanja, Nego da se od zgode do zgode Na nestalna vremena oslanja. Hafiz A. Bušatlić, šer. sudac: 0 MNOGOŽENSTVU I RAZVODU BRAKA KOD MUSLIMANA Kome su pobliže poznate šeriatsko-pravne vjerske ustanove, tomu je poznato da je muslimanima dozvoljeno da sklapaju u životu više brakova, šta više da mogu imati u isto doba do četiri žene. No sklapanje više bra­ kova skopčano je uz uslove, koji su za to naročito pro­ pisani. Muž ima pravo, raskidanja braka u svako doba, bez obzira na ženinu privolu, aii uz izvjesne propisane oošljedice. koje iz toga slijede. Mnogo su rjeđi slučajevi da i žena ima pravo na razvrgnuće braka a bez privole muža. (Koji su to slučajevi u kojima i žena može zah­ tijevati uspješno razvugnuće braka a bez privole muža, napisaćemo kojom drugom prilikom). O vdje se radi o razvrgnuću pravno-valjanih bra­ kova, a ne onih protuzakonitih, jer se potonji na zahtjev, a i ureda radi, poništavaju, čim se ispostavi da su neza­ koniti. �Spoj 17. >r a j p e i\ Mnogoženstvo.. (poligamija), dakle, nije zabranjena kod muslimana niti su razvodi brakova vezani poteškoćama u onoj mjeri kao što je slučaj kod drugih vjera. Kako ove pojave u islamskom svijetu nijesu nikada simpatično posimatrane, to su oba ova pitanja (mnogolženstvo i raskid braka) odu- t vijek pa i danas u ^diskusiji i to ne u principu nego u traženju shodnih načina za suzbijanje odnosno za ograničenje u oba ova pitanja. Kako je u Kuranu, koji je glavni izvor za čitav društveni život muslimana, precizno određeno a-jetom (rečenicom): »Fe-enkihu ma tabe .ilakjum. . . « d a j e mnogoženstvo u određenom broju dopušteno, a razvod braka u glavnom predat u ruke mu-, žu (»Etalaku li-men ehaze bissaki«), to se u principu ne može dokinuti niti jedno niti drugo kao ni izmjeniti, te K obadvoje stavljeno ood dosta teške roorakie i mate. r a ne uslove. ^ Mnogoženstvo je vezano uz neophodnu potrebu muža, jer jedna žena može biti dugo bolesna ili nerotkini.a a muž hoće da ima ženu ili ima želju za potomstvom. Mnogoženstvo je najviše vezano uz muževu materijalnu i moralnu mogućnost udovoljavanja muževim dosta teškim dužnostima -prema ženama. Islam stoji nastanovištu da se blud ne razvija a da se množi potomstvo, te stoga i nalaže sklapanje brakova, a pri potrebi dozvoljava i višeženstvo, jj< dobro) namjeri da se time otkloni i umanji bludni život i njegove ružne i teške pošljedice po čitavo čovječanstvo. Islam je razvod braka povjerio skoro isključivo mužu i nije ga u tome ograničio-nikakvim razlazima, ali ga je stavio pod kaznu i teške materijalne posljedice u slučaju neopravdanog postupka i zloupotrebe toga dopuštenja. Uvažuiući prirodnu slabu stranu žene, njezin osjetljivi te-mperamenat i veću pohotost za polnim životom, a muževu jakost, razboritost i bojazan od posljedica razvoda braka, Islam je njemu to 1 prepustio nekako na obraz i čast. Islam je ujedno dao pravo i ženi, da i ona može otkazati brak, ako se bude pri njegovu sklapanju poslužila izvjesnim pravima, te ih, je tako u tim ličnim pravima u dobroj mjeri izjednačio. Kako u današnje doba svijet zloupotreblju/je te Božije blagodati pa često ih gazi na štetu drugoga, obično slabijega — žene, to su islamski filozofi-pravnrici uz pomoć po Muhamedu A. s. protumačenog Kurana hadisima i inače. vezali mnogoženstvo uz izvjesne teže uslove, a nesporazumni razvod braka sa strane muža su spojili uz.dosta osjetljive materijalne pošljedice. Ti islamski filozofi bili su i sami Uvjereni i na čistu s time, da je mnogoženstvo za ljudstvo dobro i korisno i ako na izgled ružno i nosmošljivo, ipak prirodno, ako se ne zloupotreblćuje, pošto blud i prostituciju umanjuje, potomstvo umnožava i zdrav naraštaj kao i čistoću bračnoga života bolje garantnie. Razvod braka je također prirodna i praktična stvar, ako se ta Božija blagodat ne zloupotrebfljuie, pošto nema razloga siliti nekoga da živi u bračnoj vezi, ako je to postalo nemoguće i ako u braku postoje vječite razmirice koje unesrećuju porodicu i koje eventualno daiju povoda jednom ili drugom bračnom drugu da živi nemoralnim živ-otom, koji škodi čitavom čovječanstvu, Bračna je veza Jedna vrsta pogodbe, pa iako nježna i svečana, ipak nema razloga da se brak ne može raskin-uti ako za to ozbiljne okolnosti nastupe I potre spokojna života zatraži. CtpaHa 271. Kolikogod su ove dvije ustanove, prema gornjem, na prvi pogled nesimpatične, u principu nijesu nepojmljive i neprirodne. Šta više one su ljudstvu i neobhodno potrebne. U praktičnom životu imamo priliku svakog dana da vidimo kako se ovakovi slučajevi odigravaju i to čak i u onim krajevima i zemljama, gdje je ovo zabranjeno ili drugačije normirano, gdje ne može biti definitivnog razvoda braka a gdje je mnogoženstvo nedopustivo i strogo zabranjeno. Mi vidimo, da se ljudstvo u tim zemljama faktično nije kadro da održi pri tim normama u pogledu mnogoženstva i razvoda brakova nego to gazi i narušava, živeći nedozvoljeno u višeženstvu i 'razoravajući time svoj i tuđi porodični život, što nanosi štetu društvu i u moralnom i materijalnom pogledu. stoga ljuclstv0 u tim zen,ljama traži danas pro. mjenu tih neizdržljivih i neprirodnih ustanova, te vidimo da tome i nalazi lijeka u nekojim zemljama postignućem civilnog braka- kakav Islam ima v eć pred 1300 godina. 'Danas postoji u Francuskoj naročito udruženje, fcD'je radi na tome, da se uvede mnogoženstvo. Nepobjtna je istina, da su mnogoženstvo i razvod braka mučne i ružne stvari, te ih i Islam naziva, naročito razVod braka, vrlo ružnim stvarima (kabih), ali im ipak daje prednost nad nezakonitom poligamijom i nad apsolutnim nerazvrgnućem braka — kada su neobhodno potrebne, držeći se one: »od dva zla treba birati blaže«, "ih^aista je blaže zlo i u mnogoženstvu i u razvodu braka nego li u ^njihovoj zabrani, koia prouzrokuje blud. prostituciju, neotklonjivi nesklad u životu i vječitu mržnju. U interesu ravnopravnosti žene naprama mužu moglo bi se staviti pitanje: zašto nije dozvoljeno i mnogomuštvo, kad je već dozvoljeno mnogoženstvo? Odgovor Je jednostavan: Olavna svrha braku: množenje ljudstva bilo bi time posve ugroženo- te bi ga posvema i nestalo a to nije svrha ovog svijeta. Samo neplodonje upravo je ženama najnesimpatičnije, a žene su po svojoj prirodi sređene tako, da su one nflve za plodenje. Prema svemu gore izloženom proizlazi, da zabrana mnogoženstva općenito nije oportuna, ma da to po šerialU nije nemoguće, a ograničenje ovoga da je svakako potrebno kao i kod razvoda brakova u interesu samog ljudstva. O vo i ovakovo mišljenje zastupaju gotovo svj -muslimanski pravnici, a jedan manji dio misli protivno ovome. Nedavno je bio na dnevnom redu i raspravdanju u turskoj narodnoj skupštini jedan proje^at zakona o porodičnom pravu (Hukuki oile kanun-.namesi) u kojeg su unesene i ustanove o mnogoženstvu i o razvodu braka. P o ovom pitanju su bile raspisane ankete po cijelom turskom novinstvu, u koj^ma je .učestvovalo dobrim dijelom i tursko ženski-nje. Kako se vidi dosada se najveći dio tih anketa i diskusjja kreće u pravcu posvemašnje zabrane mnogoženstva \ ograničenja razvoda brakova. Žao nam je što ov og puta nijesmo u prilici, da u ovom pitanju iznesemo mdšljenje koje turske inteligentne dame, usljed zabrane turskih novina u našu državu. Naprotiv u stanju smo da donesemo jedno mišljenje po ovim pitanjima čuvenog sveučilišnog profesora prava na carigradskom univerzjtetu Abdurahma-n Munib ef., na koje i prelazimo, Uvaženi carigradski -dnevnik »Vatan« izaslao je nedavno pomenutem profesoru svoga urednika u cilju da mu u ovim -pitanjima da svoje mišljenje. �OrpaHa 272. >r A J P E T « Bpoj 17. kova stvar (mubah), to ga može narodna skupština i zakonom zabraniti. __ Govori se, da mnogoženstvo potpomaže umno­ žavanje stanovništva i da o d njeg ima i drugih koristi. Sto vi o tom mislite? — Ja nijesam od onih, koji drže da u mnogoženstvu ima koristi, jer i oni pravnici, koji su za mnogoženstvo, govore samo to, da je ono zgodna zapreka protiv ne­ dozvoljenog polnog života. No ženidbu nije pravo uzi­ mati samo stoga gledišta, jer stvoriti porodični život nema samo istaknutu svrhu. Glavna je svrha ženidbe, da se medu bračnim parovima udesi skladan život, usre­ dotoče osjećaji, tako da svako od njih dvoje učestvuje me­ đusobno u veselju, brizi, dobru i zlu, te da obadvoje u odgoju svoje djece jedno drugo potpomažu i upotpu­ njuju se. Kada se ov o uzme u obzir proizlazi, da porodicu treba postaviti na čvrstu podlogu, a to se može postići samo u jednoženstvu. Što se tiče mišljenja da mnogoženstvo prouzrokuje po­ većanje stanovništva, držim, da ta mišljenja nijesu tačna. Nikada*-mnogoženstvo nije tomu poslužilo, niti je imalo u fame kakovo dejstvo. Što se danas pritužuju da se stanovništvo' ne povećava, to nije uvijek zbog toga što .;e porod malobrojan, nego stoga što se dječiji život ne čuva 1 ?&ko treba kao i stoga što se u porodici ne po­ svećuje dovoljna pažnja valjanom odgoju djece. Domo­ vini bi se danas učinila mnogo veća usluga ako bi se mjesto dozvoljenja mnogoženstva posvećivala veća paž"uja valjanom vaspitanJu djece. Mnogoženstvo mi sada susrećemo satjio u našim selima. Usljed dugih ratova broj muškaraca je smanjen, te se ov i danas žene sa više žena, koje upotrebljivu pri poljskim poslovima. Ako bi se danas .mnogoženstvo kod nas ukinuto, to bi ov e žene koje rade bez naplaćivanja nadnice, sutra radile samo uz naplatu. — A što mislite o razvodu braka — puštanju žene? — U jednom hadisu (Muhamedovoj izreci) stoji: Najgori je »hala!« (dozvoljeno) kod Boga puštanje žene — razvrgnuće braka. T o znači da je razvod braka slo­ bodan, dozvoljiv, ali je i pored toga najgora stvar. U očima Šeriata razvod braka nije primLiiv, ako za to nema ozbiljnijeg razloga i neottolonjive potrebe. Zbog toga sam ja za ograničenje razvoda brakova. Pa ako se i uzme u obzir, da bi na prvi pogled pravila o ogra­ ničenju razvoda braka bila u opreci sa šeriatom, kada se stanje stvari uzme kako jest, proizlazi, da bi to ipak odgovaralo duhu šeriata. Zbog toga sam ja za to, da se zakonom precizno predvide uzroci za razvod braka. Zakon treba ov o pitanje, da uredi tako, da ni mniž a ni žena ne mogu imati neograničeno pravo na razvod braka — na puštanje, te da mogu razvrći brak uz pri­ stanak i privolu oboga, a ne uz privolu jednog bez privole drugog. Izricanje razvoda braka, u tajnom po­ stupku, treba da ima pravo samo sud, ali pri tome mora se voditi strogo računa da se jedna porodica na lahku ruku ne upropaštava i ne ruši i da se prava ma­ loljetne djece uzmu u zaštitu. D a bi žena imala pravo na svagdanje razvrgnuće braka kao što to ima i muž, predviđeno je. da ona to — Prema tome mi bismo mogli i zakonom zabra­ pravo može unijeti u ug ov or pri sklapanju braka, kako niti mniogoženstvo? bi se mogla tim svojim pravom da posluži, u slučaju — Bez sumnje bismo mogli to učiniti- jer je pra­ potrebe, i, bez privole muža, razvesti brak. Pri ovom e vilo, da u stvarima, koje su po svojoj prirodi »mubah« ugovoru žena m ože obvezati muža, da pored nje neće (vršile se ili ne — isto je) može zakonodavac — »ul-it uzimati druge žene, iako bi to slučajno prekršio, onda emir« postupiti u opštem interesu kako nade za bolje i ona ima pravo na razvrgnuće braka i bez muževe pri­ shodnjje. A kako je mnogoženstvo po svojoj prirodi ta­ vole. ; Na pitanje urednika odgovorio je ovako: — U Kur’anu ima aje (rečenica) koje glasi: VjenČavajte one žene koje vam se sviđaju, po jednu, dvije, tri i četiri. (Prcvod je bukvalan). Iako je ova rečenica izrečena na zapovjedan način, oni koji su upućeni u pravnu filozofiju (Usuli-fikh) znaju, da iako ovo znači dopuštenje mnogoženstva — ne znači da Je zapovjedno (farz) i da se apsolutno mora vršiti. Mnogoženstvo je, kako smo vidjeli, dopustivo, ali nije bezuslovno- jer ona koji hoće da imaju više nego jedinu ženu, moraju ni lom slučaju da budu u stanju -strogo podjednako pa i. separatno ih nastaniti, u svemu ih podjednako opskr­ biti, te što je najteže i u naklonosti, ljubavi pa i u spolnom općenju jednako izdržati. Tomu svemu moći udovoljavati nije samo mučno i teško nego je tako reći nemoguće. Ove poteškoće vrijede za svakoga, pa su i za onoga, koji je u dobrom materijalnom položaju skoro nesavladive. (Pretpostavljajući, da je ovima bogatijim liuidima bar djelomično moguće udovoljiti, ipak im to nije moguće udovoljiti u prUaznosti i ljubavi medu že­ nama. Ovdje valja napomenuti, da nije propisana duž­ nost u ijednakopravnosti u pogledu ljubavi. Čovjek nije gospodar samog sebe. Voljeti u isto doba tri-četiri žene, prirodno, nije moguće. Uza sve to iako je mnogoženstvo po šeriatu dozvoljeno, uzevši u obzir teške uslove s kojima je skopčano, može se mirne duše kazati da Je nepopustljivo.A 1u Rur’anu stoji: »Iako ste vi u strahu da prema njirrfa (ženama) nećete^moćTda budete strogo pravedni, a M jednu držite«! •U svim zabranama što iji šeriat propisuje za pniate dine uobičajene navade" lujdske, išlo se je za tim, da se te navade predusretnu i stoga su postavljani blaži ulovi. N. pr. opojna alkoholna pića u početku objave Islama nijesu bila posvema zabranjena, nego je njihova upotreba bila zabranjena najprije u stanovito doba, kas­ nije u svako doba i konačno su posve zabranjena. Slično tome je bilo i u ograničenju ropstva. Ovaj je orgumenat tako jak, da koristi drugog argumenta (mnogoženstva) spadaju na stepen ništice. Pa kad se još kjpm u uzme u obzir pravničko pravilo da je »odbijanje zla korisnije od pribavljanja koristi« onda, proizlazi da je i prilagodnlie duhu šeriata dati prednost onim koristima, koje proizlaze iz jednoženstva nad onim ružnim posljedica­ ma, koje donosi mnogoženstvo. Kod mnogoženstva bi imalo biti isto, jer je Islam htio i ov o ograničiti i stavio ga je stoga pod teške uslove. Iz ovoga možemo izvesti zaključak: da je posve ružno uzeti više od jedne žene. I zbilja je danas to i vjerski prekršaj, jer da su po­ stavljeni ženi oni uslovi koji su postavljeni za mnogo­ ženstvo, uslovima za pravnu valjanost braka, tada bi zaista bilo uzakonjeno jednoiženstvo. Ali pošto ti uslovi za mnogoženstvo ne spadaju u uslove valjanosti braka i pošto je broini brak valjan kada se ti uslovi i rniirnoidu, to proizlazi da je svaki onaj, koji, bez obzira na te teške uslove mnogoženstva, uzima više žena, ogri­ ješio se o vjerske propise, a iz ov og rezultira, da svaki ko ja savjestan i ipobožan neće uzimati više od jedne žene. �kpoj 1 ?. >rA.JPEŠti C tp a H a 273. Prema svemu gore izloženom profesor Munib ef. je pHMOKaTOJIH'LKHX |XVtOBlHl'IKHX CaMOCTailU. OcHM 0B11X za apsolutnu zabranu mnogožonstva i za ograničenje f»HJio je npHBaTii’HX ochobiihx iiiKo.ua h iiiKo.na ca 'iHrazvoda braka. Ali zakonodavni odbor turske narodne cto BepcKOM nacTaBOM, Kao iiito cy nocTojoihe ayT0skupštine nije poprimio to stanovište, te je ostao u HOMne Myc.nHMaHoKe meiMečiu-učitH&aHje. FIpHBaTne cy principu kod mnogoženstva, ali je za to predvidio jasna iiOAHoa.HH uoku na-iiiH HiMyh.HHjH poAOJbyGH aa /ivHBora ograničeni;® i za muža i za ženu. Tako je u smislu 'hjih 3a/iy5KiT)HiiOM (ii])HMep uo’i. ITaMyMHHa koa TpeKur’anskih zasada unio u projekat zakona, da se u že_. OiWba) h Tybe HapoAnocTH: Hcmhh h Ma-bapn. nktbenim 'Stvarima u svakom pojedinom slučaju, kada Osa nama noicpajHiia, y Kojoj H3Memano jkhbo nastane spor između muža i žene, odrede ljudi sa strane Tip ah a Cptrn h XpB3TH oa tph Bepe HMa.ua je, suda i to iz muževe i ženine porodice, i da ovi poku­ KaKo HanpeA HCTaKox, jeAiiy MeniaBHiiy ochobhhx šaju da zavađene izmire. I istom onda, ako to ne uspije, uiKOJia, Koje cy K.po3 HeKo.nHKo AepeHHja, hoa TybHitsud preuzima ovu stvar na rješenje. ckom ynpaBOM, na paane naumie h ca cynpoTHHM hh'Gornje stanovište je, dakile, u skladu potpunom sa JbeBHMa na.me reHepaunje BacniiTaBajie h Kao necBeoHe duhom šeriata, dok je stanovište 'Munib ef. pro­ u.’iaHOBe Haiuie Tlapnje y jkhbot ompeMajie. tivno duhu šeriata i stoji pod jakim uplivom emancipacije H3,y3eTaK y tomo, nHHH.ne cy ayTOHOMtie cpncKOžene. Po našem mišljenju oba ova stanovišta daju se irpaBOCJiaBne ocHOBne uiKo.ne, Koje cy, Ma h noA Bp.no opravdavati iako je teško lučiti koje je pravilnije i po 6yAH0M h cTporoM noirrpojioM aycTpo-Mabapci;.HX B.naljudstvo korisnije. Kako smo gore obrazložili, mi smo cth, cBojy OM.iaAHHy iiau'H0iia.iH0 BacnHTa.ne h y meza ograničenje a ne za posvemašnju zabranu mnogo­ H.y Aymy 3acabHBa.Tie nyx h iumne nan,Hoiia.nH3Ma. ženstva i držimo da je ovo stanovište u skladu i sa npHpebyjyh]^.pai3He HaH,HOHa.nHO-HcTOpHjoKe cnenaiioljudskom slobodom, koja se lahko ne sputava i ne ogra­ CTH, ČlOCOAe H CJI. JIpROJbHO je lipe.TIHCTaTH HHTailKe Vhx ničava.« niKo.ia na he ce ctoko o TOMe oobcaomuto. Hc/nnia, one Na kraju nam je napomenuti da u nas u Bosni i ■č f mno.ne Miioro yuHi?HJie «a npoć>ybHRamy H.an,HoHercegovini, iako su oduvijek bili rijetki slučajevi mno­ na.nne cbccni, a.in oaMo Meby cpn.-npaB. OM.naAHHOM, goženstva (izuzev Krajinu), sudski je postupak uvijek bio AOK je, CTHuajeM npnJi'nna, ocTa.Tia uiKo.ic.Ka M.naiAe?K u duhu što višeg ograničenja nesimpatičnog mnogožen- nama Mame BHmie TybnHCK;HM AyxoM OAHcajia. svta, te se ne dozvoljavajte ne rjjovhAe vjenčanja žene pHMO-KaTO.TH'IKe KOT<j)eCHjCKe OOHOBHe IIIKOJie, na ženu bez dokaza i uvjerenja, da je mužu zaista potres­ '-itoje^y OHJie y pyiiaMa pa3HHx caMocTaHa h AyxoBHHuima još jedna žena i da je u mogućnosti ispunjavati ob ve­ KHx aanoAa. paAH.ne cy hicto TaKo Ha BaonHTamy oBoje, ze naprama objema ženama, istina, u praiksrnastanu ve­ egato phMo-KaTOJTH*tke. M.iaACiKH y naitnoHamiOM CMelike poteškoće, jer je kod nas>običaj zaručnicu najprije ^■py. To BaohHTame, yc,rieA crnue npH.nm<a, 6mo je y dovesti u svoj dom, pa <se tek onda vjenčati, ali se i to Ayxy hito Behe npnnp'/KeHOCTH ncTOBepnoM B.naAapygleda da se po mogućnosti dovede u sklad sa šeriatom. TybHHij;y, kojh Boc.Hy h XepneroBHHy unje 6ho aanoU najnovije doba ije i država dosta pomogla tom ogra­ ceo BOJbOM h npHCTanKOM Hc.ior HapoAa iiaaner. Mnore ničenju, jer je propisala plaćanja većih taksa u' slučaju ' oa obhx uiKOJia, Ma 'u npHBmueroBane, HH>cy OAncaJie ženidbe na ženu. I u pogledu razvoda braka nastoji se UHCTHMXpBaTCKHM HapoA^HM ,iyxoM. Bh.ho hx je HTasvim silama da se ograniče, te je u glavnom postignutoj kobhx, Koje cy Haiuy Aeu;y oi.ybHBa.ie h OAHaj>obaBa.!ie, da se razvodi braka obavljaju sporazumno. U bračnim icao niTo cy lUKoae Mhjiocpahhx CecTapa na HeMau' parnicama se nastoji da se zavađeni parovi izmire, te kom je3HKy. PImuo caM npmiHicy Aa pa3T0BapaM c Hase u tome postupa slično onom vostupku, koji se sada u hiom a©k;om Koja cy Hrnjia y Te uiKOJie k ocBeAOUHo Turskoj zavodi zakonom — izmirenjem žavadenog muža caM ce, Aa cy Beh h CBoj MaTepmn je3HK CnJia 3aćopaBHJia. 3nao caM h 3a iuKo.ne Koje cy npeAano pai žene, što u najviše slučajeva i uspijeva. AHJie Ha 6ybemy n])aBe HaiiHonaane cbocth Meby pn- HAD,H0HA1H0 BACI1HTAILE Obo je TeMa o Kojoj (m TpeCa.no 'iemhe paeupaBjbaTn, jep je h nocjie Hamer OenoGobema h yjeAHmoma jom yBeic aKTyejiiia h CTora 6h Ghjio Heanxo/i,iio. A& ce y H>y mbjio mirne aa/i^uMo h o moj npo/tnoityT,yjeMo. lipe Hero npebeM Ha caM npeaMeT na\iepa mh je Aa y neKOJiHKO KpaTKHX noTeaa H3Hece.M cjiHKy (>ocaucKO-xepu,eroBaMKHx Ochobhhx IllKOJia npe 0c.no5obema h Aa oppTaM paA thx liiKOJia y nor.neAy napiionaJinor BaciiHTama Harne"omjia/tnHe, Te m yita?KeM Ha yTHi;aj h3Bochhx ’iHHHJiau.a na npaBan; HacTaBe y tom iior.neAy h na h>hho BaonHTiio AeJiOBame y umpoKHM HapoAHHM MacaMa. y B ochh h Xepu,eroBHHH npe 0c.no6obema nocroja,ne cy, a h caA nonerAe nocToje, y r.naBHOM Tpojaite ocHOBiie (noMeTire) untojie: 3eMajbCKe (KOMyHa.ime), ayTOHOMHe h Koiic|)ec'HjiGKe. 3eMajbCKe cy ocHOBiie iiikoji© CiHJie ApJKaBHe, ayTOHOMHe cpncKo-npanoc.na.RHHx h HpKBOHO-niKOJlCKHX OOHITHHa, a K0H(J)eCHjCKe pa3HHX MO-KaTOJTH11KOM OM.'iaAHHOM, aiH je, paAH TybHHCKHX upenpeKa, ita>Ka;iocT, TaKOBiiix uiKOJia Ohjio Bp.io Ma.no. H aKo cy one KoinJtecHj'CKe uiko.ne itame opahe pnMO-KaTO.nHU'Ke Bepe y Bochh h XepneroBHim Mor,ue Aa OTBopeHO BaciiHTaBajy CBoje y«rajanHKe y xpBa-rnouiTy ceHH xpBaTCKHX Hau,Hoiia.nn'HX fiopaua: 3pHmcnor h «I>paHKonaHa. Ha cnoMeH-AaH mnxoBe n orno nje imuna je naiiHOHaJiHO-CBeciia ' pHMO-icaTOJi. xpimTCKa oMJiaAHHa iuyMOBJiaKOM y n;pK.Be na paAjniHHue h tioTajno npHpebHBaJia cnoMeii-aKaAeMHje uyBajyhii ce, Aa aycTpo-MabapcKe n.nacT'H He 6h yuuie y Tpar toj » npoTyApJKaBiioj« h »Bejien3Aaj hhukoj « pa/6ora! ripHBaTHe ocHOBiie uiKOJie, H3y3eB OHe Koje cy y ujua>y HanHOiia.niior BacnHTama iiame MJiaAeatH ochona.nii neKH naum naTpnoTe, BacmrraBajie cy a ©H.Y cboje neMauKe, oahocho Mabapcne napoAnocTH. OBe tv bnHaune uiKOJie nacTojaJie cy Aa Ha kojh 6hjio HanHH rrpHByKy .H Aeny Hamer poAa, ocoćhto Aeny hokhx naniHx nanHOiiaJTHO HecBecHiix rpabana, aycTpo-Mabapc.KHX eKcnoHenaTa, h y tomc. cy y mhoto cJiynajeRa u (jH.ue yoneJie. y jeAHOM CocaiicKOM rpaAy aABOKaT �OrpaHa 274. » r A J P E T« Mat>ap ca h6Kojihko JKeneaHinapa m Cianoiinje, y3 iipmioMoh »Jyji'njancKor /IpymTBa« na EypHMiiemTe, ociiHBa iipHBaTiiy Ma^apcKy ocnoBHy mKOJiy y Kojoj, uopep Hem’iHKo MabapcKe pepe, jiejame HajBume pepe Harne npBH. Te niKOJie, h ca iieMaiRHM u ca MaljapcKiiM iiacraBiiHM je3HKOM, HiiiiJie cy na pHpeKTHHM opiiapoi)HBaiteM Hame pope, h tfnJie cy jepna op najnehHX CMenba y <5ybeH>y HapnonaJine cBecra Mel>y HarnoM OMJiapHHOM. y CBOjoj HIKOIH HM00 C8M HOUie pepe, J60ja cy 6mna iscT.vira.ia H3 thx uiKOJia. Te caM nx c bgjihkhm Tpy,TOM’oiieT Maiepmii jeanic Hay>iHO. Johi cy ;OTo BpeMe y pa.3iiiK0BaJby iiMeiiii>iKiix popoBa rpeiini.’ia. OBe cy uiKOJie OH.ie HajBehe 3.10 Koje hom je oKyiiaTopcKa'aycTpo-yrapcKa ynpaBa 6mia ponejia. . MycJiHMaH»KH MeivTeT>H, kojh cy Ten. HfiBojniTcmeM RaK.y<J>cKo-npocBeTHe ayToiioMHje, nop Tyl)HHCKOM ynpa BOM, pe(l)OpMHCaHH, CBOjOM HHCTO BepCIvOM, TeK y najHOBHje po6a Ha HaaueM je8Hky npepaBanoM, hoctobom HHcy y cppa h pymy narne MycjinMaHCKe pepe hh najMmy KJiirpy HapiionaiHe CBecTH aacahHBaiH a hhth panac. y ocjiočobenoj OTaptfiiiHH, y tom cMepy uito pape. Ta je Miapeac Haiua, Oeo iiMa.io napHOHa^HB CBecTii, no MeKTefia A0.ia3H.na y aeMajbCKe ccHOBpe niKo.ie, ii Ty je. ca octo.iom pepoM iiauiera p^>pa-(KOja' HHcy noxa$a.ia ayTOiioMHe hjih KoiuJiecnjcKe Himne, jep hx nocByAa HHje.-6ii.io), TeKfdTm/iHmaia eieMeHiapny HayKy na cb0tObhhx AaffaBH’iix npepMeTa.3eMajbCKe ocHOBHe mivotaeAjaKBe hx je Harne ocjiofk^eibe 3aTeK.io, iiocujie cy mcjiob »n a p o^ ife«, h oko je y H>HMa Bp.io Ma.io •lapopuor pyxa 6h.io. Ilo ciiojoj cTpyKTypn y noi^rppy»nacTaBiie ocHOBe h npepmptr Kojn cy ce y tiim uiKoiaMa npepaBai« OBe cy uiKOJie nocie cpiicKb-npaBocaaBiiiix avTOHMHiix ochobhhx niKo.ia, 3ay3HMfi.ie Apyro mocto. HapaBHO, pa je y ob’ii'm uiKo.iaMa Kpo3 CByviiacTaBy. napoiiiTo 3eMJbOmicHo-HicTopHjcKy, npoBČjaBao aycTpo-Mal)apcKH, t v Ijhhckh Ayx. ^epa cy ce peima cTporo no BepaMa h HHcy noyiaBaHa: Aa cy 6pfcha. jepHe KpBH. IlaniB 3a caMo HMe namera je3HRa Mempo cc 'iecTO, ca npopaiyHaTOM TeHpeiipHjoM T.yl)UHCKe uiKoicKe iio.iHfHKe y OBoj 0KyimpaH0j Harnoj jipoBHHpup, « Hama MJiapeJK, y cH.iiioj 36ppH nojMOBa, iinje Mor.ia rtpaBO paaaOpaTH: KojHM je3HK0M roBopa h KOMe Hapopv npnnapa. ITocie TepMHHa »3 e m a jb c k h«, »m a t e p h h c k ii« h »6 0 c a h c k h« npoppio ce, y BpeMe 6ocaH/CKo-xepperoBaiKor caoopa, c tohirom MyKOM ao TepMHHa c p nCK0-X p Ba TCK*Hje3HK. y oeMajBCKHM ocHOBHHM uiKo.iaMa Harnoj ce aoiih HHje cMeao hh peiH cnoMeHyTH 0 C p n c T B y hjih 0 XpBaTCTBy. Kpo3 CB,y HCTopHjcKy HacTaBy npoBJiaiHJia ce hht Ty^HHuiTHiie, h Aepa ce.caMo V'iH-ia: Aa cy B 0 c a h n; h h 6 0 c a h c k e hopoahocth. yiH,ia cy nemTo Ma.io 0 KyjiHiiy-6aiiy, Tbptkj, OcTojH h CienaH.y ToMameBirhy, ajin caMo, h jeAHHO, Kao BomibaHH, a HHTAe hh OTioMeHa: C p 6 h hjih X p b a t h. CjiyuiajyhH necTO npeAaBame 0 fTpHimHny EBreH,Hjy, Kojn je nona.iHo CapajeBO. h BeorpaA ocBojno, 0 Mapnjn Tepe3HjH, 0 OpaibH II., 0 OcMaHJiHjaMa noA Bomom, a ne HyBniH HHrnTa 0 npaBoj hctophjh Harne Hapnje, itoja je npeaiJieTeHa MHorim ycTaini;HMa, 6yHawa h xepojoK’nM 6op6aMa nanio pače ti[K)Thb hcthx thx Ty^HHapa ca ceBepa h ohhx ca HCToica, Hama ce je iiekojicita OMjraAHiia aiiaii,H0iia.in30Ba,ia h 3a c.iy5ic.6y h noKopiiocT aycTpo-yrapcKHM niacTOApmii,hma oArajaia. Jlepa, CTporo AeJbeiia 110 KoiKjtecnjaMa 603 upaBe ii 3Apane Bepcne Toiepaupnje, cBpmaBaia cy ochobhc Bpoj 17. miioie h CTynajia y jkhbot jeAHHO 3Hajyhn Aa cy: m y. C.1 HMa HH, p HMO-Ka T O1 Hp H, npaBOCJiaBJIH, a hh ceHiceoTOMe: pa cy HCTOKpBHaOpaha tphjy Bepa. Oupa imje *iyAO mio ce h panac 'iecTo >iyjy nopaaH: »b i a x«, »m o k a p«, »6 a ji u j a«. Ilncap obhx Bpcia yiiiHTaBiiiH jepno Mycjihmohcro peie: 3a1HT0 imje Ohjio y uikojih, aoGho je oiproBop: »lluiao ca.M y Biaxe«, Xte.;io je pa Kame: y cpncKo ceio; oih toko roBope meroBH popHTejbH h oKoinua y Kojoj jkhb’h, na ce Taj Hspae y meMy H3 ycTa nsMaKao. PiiMo-KaTojihhko peTe Koje caM 6ho cmoctho y Kiyny po jepnor MyciHMaHa, TyacH mh ce: »Obo Me OaiHioie Ttyie«. y nopHe, Kap pepy nymTaM y iukoacko pBopHurre pa py. <iajy, oneT ce rpyirHimy no BepaMa, h ano y pa3popy cepe HHMemaHa. Obh iipHMepn iiajGojte poKa3yjy, koihico cy HeirpHjaTejbH y OBoj Harnoj noitpajHHH ypapHiH Ha pa 3pnajaH>y h 3aBabaH.y jepHOKpBHor Hapopa iiamer. ^orabaio ce pa ce je h y noiieKHM 3eMap,cKHM ocnoBHHM uiKoiaMa, itoje cy 6me nop ynpaBOM 3arpejaHHx Hai^HOHa.iHCTa-y,iHTejba, Kpo3 neicMy h hcto- pHjcKy HacTaBy 6ypH0 napH0HaiH3aM y pymaMa name prpe; ain 6h Tapa H3BecHa mTaMjna iiHTaBty rpajy nopupa Ha Te yiHTeJbe, poi;a3yjyhn jaBHocTH: pa th yiHTe3feH iiamy Miape® KBape h H3 Bepe 'HeroHe! IIpoTH tokobhx 6h ce yiiHTejLa oH pa noBeia HCTpara h »npoHamaBHiH« pa cy kphbh, 3apeimaBajie 6h hx paone Ka3He, npeMjeiiiTajH, nporoHH, 3anocraBJbaH>a h cyPHienpoBaiba. ce Mialjn HapamTaj, Kao 'h peo Hapop, mTo BHrne Mei)yco6HO 3aMp3e h pa iirro Beha nopejbehoct y H>eMy oBJiapa, hhtohh cy popHTejbn micoicKe pepe, Koje he hm hhcmo pepa yiHTH: c aMo hnpn*ih p y HiH caMo ji a th h h py. MecTo pa cBa pepa nayqe h ciynce ce h jepHHM h ppyrHM hhcmom, ona cy, opa6HpaH.eM caMo jepHora, Beh y caMoj hlkoih 6ma iiopejbena y pBa, raKo pehn, npoTHBHa TaOopa, Te cy c tom nopBojeHomhy imcoiy CBpmaBaia h, Mp3ehn jepna ppyry, y hchbot CTynaia. 3a BpeMe CBeTCKor paia hHpHinpa je fmia yKHHyTa y cbhm uiKoiaMa h ype.iHMa B. h X. Tyl)HH je CBojoM mKoicKOM nojiiiTBKOM y Harnoj Xepper-BocHH yMeo BeuiTo pa ypecH cBe, Ka.Ko 6 h peo nam napop uito Behwa paapajbno, pa ce 3a BpeMena He 6h Morao npo6ypHTH h ocBecTHTH h npoTHB HeCHOCHOM poncTBy ycTaTH, caMo pa oh — TybHiiap — ’ ihm pyp>e Hap h.hm Riapa, KpB My Hcoi'Hja h ormHiirre nycToniH. Eto c TaKOBHM MeHTaiirreTOM h HecBecHHM ocehameM Hamera npaBora HapnonajmaMa poneKao je 11apop BocHe h XepperoBHHe cBoje BeKOBHMa Jicyt)eHo h necTpejbHBo mirieKHBaiio OcioCobeme. IlaTpHOTCKa je py>itHOCT CBe Harne HanpepHe hhTeiHreupHje, a napo'iHTo yiHTejba h CBemTeHHKa, pa ce cBojcKH npHXBaTe papa oko HapnonaiHor 6y^eaba h BacHHTaiba iiiHpoKHX Macp, HapopHHX, cnepHjaiHO Mia^er Hapaurraja, aiH y pyxy uito Behe Bepc Ke h i ni eMeHCKe c hoi uj b hb oc t h . Pen CBenrreHHiKa Hapo’iHTo nopBiaMHM, jep cy ohh jom yBeit pyxoBne BO^e narne napopne Mace, h y tom nonepy Mory mttoto pa ypape, Kao iiito Mory Bpio iaito h pa — parcrpape! OaMo Burne ncKpeiie Jby6aiiH npeMa peioM liameM Hapopy h HBpcTe BOJbe, na he ce h y tom, nacapa najua'/KHHjeM papy y6poo nocrohu naMepan h ien yenex. Pap y tom npanpy Mopa ce, h y inKoin h mTO BHHie Ban me, HeyMopHo 'h c HajBehoM npepanomhy HaciaB- �Epoj 17. >PA JP ET« CipaHa 275. jbaTH h 'iipoAy'/Khnanj cBe AOTJie, aok h nocjie,oH>H Začepih mu usta svojom rukom. Glava mi se zavali rpar TyJ)HHCKor oTpoBa hs cpua u flyme napoAa Ha- natrag. Zašto mi ova ognjena košulja moje duše prelazi niora ne Hiimeaiie, h aok CBa OM/iaAHiia nama ne 6yae s tijela u unutrinu i kroz moje oči, na moja usta pomalja iiponcftTa ocehajeM 'mcTora h npaBora Hau,noHajin3Ma. svoje crvene rukave koji pale? Ha3 M(}j PacynoBnk. 5. novembra 1921. Nebo je olovne boje. Glava mi je malo umorna i sav dršćem iznutra. Kao da je nebesko svjetlo radi mene uvrnuto; osjećam u sebi potrebu, da se odmorim, a u lialk'e Edib-hanym : duši mi je nekakav blag osmjeh, koji me podražuje i kao škaklji. Sad razmišljam o tom, kako je bilo u Carigradu prvih dana iza primirja. Oni iz hotela »Meserret« bijahu Roman. se jednog dana iskupili u našoj kući i zakbučili, da i mi Preveo s turskog D. M. K. pomažemo propagandističku struju. Džemal, koji je bio (3. nastavak). vatrena i iskrena sica, bijaše jedan od onih. koji su naj­ Na ovom mjestu, gdje smo mi, nema nikakva glasa, više vjerovali u taj pokret. Ihsan, kao veći pesimista, ra­ može biti da nema ni ljudi. Sa strane G alate i Tophane dio je samo ono, što su činili ostali njegovi drugovi iz čujemo neki muikao šum. ali ne, ništa ne čujemo. Samo vojske. Mi smo smatrali propagandu za najbolji ’ijek na­ ■moje srce žestoko lupa; možda one, što su uza me, ži- šoj narodnoj bolesti. U to su bili povjerovali starinski gaju njihove grdne rane, a u njihovim hladnim, ukoče­ uredi Visoke Porte čak i prinčevi i sultan, a unionisti nim očima lebde oni, što su izginuli u hiljadu i jednom (ittihaidčije) "f i liberah (itilafčije)3), te čitav jedan narod boju. Ihsan reče kao da u snu govori: ■bijahu se zdali na propagandu. Toga se sjećam sav d £ — Da ovi ne .udu, mi smo na Dardanelima bili bitke, ćući, kako su svi ljudi na svijtu odjednom udarili na u kojima je za sahat ginulo deset hiljada Turaka. naše čelo ryžan, taman žig. Mi smo u njihovim očima bili Ihsan će na to hladno i mirno: oni koji su izveli pokolj nad Armencima i koji su se — Pa opet uđoše. udružili s Nijemcima, neprijateljima kulture. Mi smo bili — Što nisu ušli, kad smo mi čuvali prolaze, sad je nasilnici, barbari i ljudi, što ili čovjekoljublje treba da lahko! ukloni s lica zemlje. U nas nije bilo očajanja ni čega tome Odjednom se vrnusmo, kad li pred nas ispade neki sličnog, pa smo svom svojom dušom, novom i svježom visok anadolski vojnik, poput prikaze, u izderanim noga- kao u djeteta, odlučili da ispravimo ovo mišljenje civildvicama, u napola izlizanim croplama, a na prsima mj>* zovanog svijeta. Držali smo, da će Evropa priznati naše razgaljena vrpca gvozdene Zvijezde (ratne medalje). . . ■pravo, čim dokažemo, da nismo silnici i da je laž ono, što Ihsan i Džemal pođoše prema njemu. Meni se nekako se o nama govori. Uz to smo svojem pravu dali čedan učini, da su sva trojica samo jedan uzoran čovjek, da će i prijeimljiv oblik. Htjeli smo izdavati novine i brošure, nestati njihovih lica i trupova, da će se sva trojica smi­ pisati članke, pa ih prevedene slati u Evropu, a poslije ješati jedan s drugim, pa da ćentajednom od njih postati bi turska mladež to pričala strancima, koji udu u Cari­ samo jedno jedino biće. Ali se samo njihove oči splinuše. grad. Svaki je mladić tražio strane dopisnike novina, sva^ Pogeše glave. Šta su rekli jedan‘drugom? Ja sam u taj ko je žensko ov e istine pričalo strancima, koje je zvao čas osjetio, da sam za njih tuđin i da niječem jednu svetu u goste njihov muž ili njihov brat, sav Stambol sa svojim vjeru, S poštovanjem kao kakav stranac, ja podoh pre­ najoprečnijim i najzavađemjim elementima samo je to ma morskoj obali i po prvi put osjetih,, kako sam lišen radio. Na čelu onih salona, koji su pravili propag^du na unutarnjeg zadovoljstva, da mogu kazati, da sam i ja učinio ono nešto pradavno, što su oni uradili. Rana, krv Sišliji, bio je salon moje majke. Pošto je ona bila starija i smrt izadoše mi pred oči kao nešto privlačivo i nedo- i pametna hanuma, vrijedna poštovanja, njezin je salon stiživo u rodoljublju i po veličnstvenosti. Cak sam i ove bio zgodan za ovakove poslove. Sva sveučilišna omladina, mnogo oficira i cio Tiirk pobjedonosne gvozdene lađe smatrao manjim i bljutavi(jim od ov e trojice ljudi, što su stajali za mnom. Kad sam Odža’y (tursko nacionalno društvo) bavilo se je time. se vratio, zatekoh onog vojnika, kako ga za jednu ruku' ihsan. Džemal i ja smo isto tako u svom poslu. Koriste se mojim položajem u Ministarstvu Spoljnjih Poslova, a dirži Ihsan. a za drugu Džemal. pošto dobro poznam strane jezike, smatraju me nekim Ja sad vičem ... — Džemale, Ihsane! Pogledajte, evo su i meni od­ povlašćenim čovjekom. Niko ne primjećuje, koliko smo bijene obje noge, glava mi je razbijena. U mojoj drago­ svi djetinjasti i smiješni. U tom je složna sva ona štampa, sti, koju sam osjećao prema vama, bilo je nešto, što me koja u svakoj zgodnoj i neumjesnoj prilici riga svoj otrov je sililo, da prema vama osjećam divljenje. Zašto ste na nas. Samo oni medu nama, koji su nekom vrsti inspi­ umrli ne vidjevši mojih rana? I mene su rastrgali za te racije iza primirja spoznali, da po rasi nisu Turkuše, ne pristupaju tome poslu, nego su zajedno sa svotom bra­ vječne stvari, za zastavu, za obraz. M oj me vojnik škropi po glavi kolonjskom vodom i ćom Armencima i Grcima. •. Oni se bave nekom drukči­ jom propagandističkom igrom, te se o tom govori u sva­ govori: — IBeže moj; beže, oni su poginuli. Blago njima, ne koj kući, na svakom sastanku. OGNJENA KOŠULJA plači! Ja uizeh Salima za ruku i povukoh ga prema sebi, pa mu pogledah u oči. — Kad bi ti izgubio noge, bi li te tvoja Fatma još više voljela? Šalim razgorači oči kao da me nije razumio, pa reče: — Misliš li to o svojoj dragoj, beže? J) Unioniste (ittihadčije) su bili pristaše Komiteta »Sloga i Napredak« (Union et Progrčs), turski nacionali­ sti i pristaše centralizma, uz to germanofili 2) Liberali (itilafčije) su bili prostaše stranke Hurrijjet ve Itilaf (Entente Liberale), decentraliste i antantofili (ententophiles). �CtpaHa 276. Spoj 17. -TAJPET« Kad pobliže promotrim te dane, spoznam- da mi sve to nismo radili radi drugih već radi sebe. Prevreli smo sami u sebi. I onako nisu publikacije na francuskom i na engleskom jeziku, ako su bile pisane nama u prilog, mo­ gle izaći čak ni u Carigradu, a kamo li u Evropi. Tako su ovi članci štampani posve izrešetani poput staračkih usta, iz kojih su zubi poispadali. Ali naša grupa je htjela da svako ne radi nego da pravi ponosnu i dostojanstvenu propagandu. Mi smo se mirno razilazili, pošto smo sami sebi kazali, da su naši neprijatelji počinili gore stvari od onih, koje su nama predbacivali kao pogreške i zločine, kao da je tobože sav svijet čuo, šta smo rekli i dao nam pravo. Kadgod smo osjetili, da su naša stvar i naše pra­ vo jaki, smatrali smo. da je to svako uvidio. Možda je ovo bilo najljepše u toj iskrenoj, djetinjastoj propagandi. Jer, da u ratu za samostalnost mognemo podnijeti, što smo preturili preko glave, i da se dragovdnjo mognemo žrtvovati za svetu stvar, trebalo je da najprije sami sebi povjerujemo. Jedna strana Carigrada kao zatrovana rana na srcu jednog naroda teče prosipajući gnoj iz sebe, a druga, opet, govori poput mlade, skorašnje djece, koja su po­ vjerovala u nemoguće sanjarije- i koja se svom dušom predaju snu o tom novom i budućem svijetu. Ženskom propagandom na Šišliji upravljaju’ Rad os Ujke (doseljenice s otoka Rhodosa). One znaju tuđe jezi­ ke, a la franque su. I sad se pod ojovntm angorskim ob ­ zorjem sjećam najstarije od njilo Visoka, snažna, lijepo obučena i živahna hanuma. Oči joj crne, a ružičasto joj je lice oštro ocrtano. Njezin pravilni nos otvorenih noz_ drva uvijek njuška oko sebe »a lovom, za unionistkinja slabašna srca, na koje će navaliti. Ona je žestoka i iskre­ na protivnica unionista. U toj njezinoj strasti ima gdjekad neka čisto ljudska iskrenost. Na parobrodu, u salonu, svagdje govori u istoj tragičnoj pozi, a držanje i glas su joj jednaki i u maloj sobi. gdje sjede dvije osobe i u sali za zborove, gdje ima sto duša. Gdjekad sa strane vidim njezino oštro i (lijepo lice, kad^še vozi autom; ni časa ne miruje njezin jezik, kojim ona možda iz dubine duše. s istim treptanjem i grčem proklinje unioniste i nepre­ stano udara po njima kao čekićem Jednoga je dana zatekoh u našem salonu medu gru­ pom, koja se je sastojala od unionističkih gospoda, u ko­ jih su lica bila podosta ožalošćena Ona vikaše: — Vašeg ćemo pašu uhvatiti za bradu i svezati za stup, pa ga živa spaliti, vašim ćemo bezima otkidati jed­ nu po jednu ruke i noge, a onog ćemo Vašeg pašu olo­ vom zaliti. Gospode, Vaše je vrijeme prošlo, sada ćemo i mi pred Karakojskim Mostom podići vješala. Ona je nalazila još nekakve slične strahovite kazne, kojih se ne mogu sjetiti i pričala, kako će ih izvršiti nad muževima ovih jadnih žena. Usprkos ovom njezinom us­ menom nasilju i nepravdi, oko nje se je kupio čitav niz fanatizovanih šislijskih hanuma. Osobito neke plašljive gospode unionista, da se ne bi znalo, kako su i one unionistkinje, nisu se nikako od nje rastajale, premda je ona sve više dizala glas. Kasnije sam nešto mislio: medu ini­ ma je bila veza »šislijskih hanuma«, koja ih je sakupljala na isto mjesto. Jer Stambol je bio posve drukčiji ženski svijet i njegova se je propaganda posve drukčije ispoli-ivala. Sva Šišlija, sa Salime-hanumom na čelu čekaše na­ tegnutih živaca kao da će im puknuti, kako će pomesti propagandu, što će je Stambol praviti. Salime-hanuma, koja je mene i Ihsana ostavila rav­ nodušnim, stekla jc ograman upliv nad Džemalom, Dok bi ona govorila, mi bismo pušili cigarete, a on je slušao s najdjetinjastijom iskrenošću u svojim modrim očima. Kad bi se ona više naljutila i stala čisto poskakivati, on bi je prosuđujući slušao i sabatima s njom raspravljao, a gjekad se je činilo kao da se svađaju, ali domalp su se mirili. Džemal je jedini unionista, kojeg' Salime-hanuma mo­ že trpjeti, jer i Džemal je u neku ruku uništa. I s onu stranu Karakojskog Mosta postoji ženska dje­ latnost; tamo radi mladi, noviji ženski svijet, sveučilištarke, mlade učiteljice i milade pjesnikinje. Oni se ne brinu za ovu stranu, a ne pridaju toliko važnosti ni ženskinju na svojoj strani, koje nije mlado. Samo da spase formu, one pokatkad prizivaju medu se one od tih. koje nisu baš mlade, i vazda se osjeća pokret medu mladeži u fesovima i u žarovima (čaršafima) po sveučilišnim pre­ davaonicama i u »Ttirk Odža’y«. Kakovih mladih studen­ tica rujnih usnica i vatrenih očiju; kakovih elegantnih učiteljica s visokim petama od cipela ima medu njima! Ali štagod .one radile da radile, sve je to ništa i »pjehe«, sve su »alla-turca« p o mišljenju ove strane (Šišlija). Da kao memorandum u prilog turske stvari, ova bi strana, po čitavu odboru sastavljenu počevši od najstarinskijih gos­ poda činovnika iz Ministarstva Spoljnih Poslova pa do najelegantnijih hanuma, koje najbolje znaju francuski, sa­ stavila i poslala protumemorandum. O ve bi se potpisale kao odlične turske žene, koje su vazda ostale vjerne državama Sporazuma (Entente) i koje su protivnice Nije­ maca, te bi političkim notama utjerale u laž ono, što su ona prostačka .stvorenja rekla. Svakad bude jedino sijelo na onoj strani, jedino na ovoj, jedan memorandum odonud, jedan odovud. Medu ovima na Šišliji ima dosta stra­ nih elemenata, a što se tiče mladog ženskinja u samom Stambolu, one se toliko ne miješaju s Evropejcima van kad nose predstavke stranim poslanstvima. One su za­ bavljene više time, da same sebe uvjere, ali to je mladi i življi svijet. Stambolska strana naginje Ihsanu O vo je veoma protuslovno, ali tako je. P ošto se malo plaše i tuđe, kad idu u poslanstva, mole Ihsana, da ih prati do vrata. Ihsan, koji ponajviše vodi u poslanstva stambolske hanume s one strane, vida Džemala s protivnim odaslanstvom Salome-hanuminim; kad se ta dva mladića sretnu i nadu jedan prema drugom, obojici na licu zatitra lagahan os­ mjeh, ali se ne pozdravljaju radi pitanja, koja se tiču ženske politike. Džemal je u tom poslu iskren. On poput kakova misionara nastoji da sišlijsku stranu navede, da nacionalnije misli. Ihsan protežira one druge jedino stoga, što mu se čine narodskije. A možda i podmuklo stvorenje u tom ima čulnog udjela. Kako sc je bila razvila iskrena, čudna i posve nova stambolska omladina! Danas nešto gledah Salime-hanumu. koca proživljuje Ali-Kemal-bejeve1) članke pa veli­ kom ljubavlju i samilošću naivnu djecu, koja su sebi upiljila u glavu, da veličnstvenu stvar domovine riieše g o ­ vorima i sastancima, te se onda nasmijali i rekoh: »Nema od tog ništa!«. A eto kako se iz te stambloske propa­ gande. koja je započela kao kakova komična smotra (revue) izleže krvava i veličanstvna drama! *) T o je bio veom a darovit novinar, koji je pisao uvo­ dnike u »Ikdamu«. Kao prijatelja Engleza linčovala ga je masa, kada su Kemal-pašine trupe prodirale prema Cari­ gradu. Gp. ptev. ' (Nastaviće se). �Spoj 17. »TAJ PET« IZ PKEDHISTOKUE EOSJNE OrpaHa 277 te je prema tome uzimani materijal i iz rijeka i potoka. Izrađivanje brušenih sjekira i drugog oruđa upravo je Mlade kameno (neolitsko) doba. savršeno. Cijeli postupak te labrikacije može sc pomno Paleb'ski čovjek iščezao je iz srednje i južne Evro­ proslijediti od prosto okresanog sirovog materijala (taspe iza uzmicanja posljednjeg sledivanja (glacijacuie). Ne laci) do posve savršeno obrađene i izbrušene rukotvo­ zna se kuda je otišao. Nekoji naučenjaci misle, da se je rine. Halat za obrađivanje kamena bio je vrlo primitivan povukao na sjever sa životinjama, koje su se također a sastojao se zapravo- od dva komada, tučka, kojim se povukle sa glečerima u sjeverne krajeve kada su nastu­ okresivalo kamenje i brusevi. na kojima su se zataslačeni pile u svim krajevima klimatske prilike današnje geološke komadi izbrusili da im se načini oštrice i dade politura. periode, aluviijuma. U ovo doba živjela su naime neka I okresani sitni predmeti naročito strjelice odlikuju se ljudska plemena na obalama zapadno baltičkih zemalja, vanrednom vještinom. koja su se još isključivo hranili,i lovom, ribom i školjkaProdukcija je bila tolika, da je daleko nadmašivala ma. Čitave hrpe ostataka jestvina takozvane Kiokken- vlastite potrebe, te se je suvišak mogao izdavati i u dru­ mocklingern našle su se uzduž tamošnjih obala. Tadanje ge krajeoe. Bez sumnie bavili su se ljudi već u ovo pra­ lovne životinje bile su kao i naše današnje a prednjačio staro doba trgovinom, zamjenjujući svoje proizvode sa je jelen. P o prvi put susrećemo ovdje uz čovjeka i pasje drugim. Za dokaz može nam najbolje poslužiti među osta­ tragove. Ovi su ljudi znali v eć da za ljutu nevolju na­ lim i ova činjenica, što se u nekojim našim neolitskim čine i nešto suda od zemlje, ali oruđe i bružje ostalo im naseljima našlo ponešto obsidisana jedne vrsti kremena, je još onako- kakvo je bilo u pračovjeka, samo oklesano, koji se apsolutno ne nalazi nigdje u našoj bližoj okolici, jedimo se je nešto malo razlikovalo u obliku od ornog iz nego istoirj- u Karpatima i na nekojim grčkim otocima, starijeg kamenog doba. te je mogao dospjeti ovam o jedino kao trgovački artikl. Za cijelog kijokkenmeddingernskog razdoblja, koje je, Ovi mali nožići od obsidijana tako su oštri da su se lijiukako se može suditi po onim velikim nagomilanim hrpa­ ' cTi'^nogli za nevolju njima i obrijati. ma školjaka, veoma dugo trajalo, srednja i južna Evropa Osim toga bili su ovi ljudi vrlo vješti i savršeni lon­ bila Je pusta. Tako su ti krajevi ostali sve dotle, dok se čari. Tadanji butmirski lončari na pr. ne bi se u pravlje­ nije najedanput pojavio danhšnji čovjek, i to ne pojedin­ nju a naročito šaranju lanaca zastidjeli ni današnjih naj­ ce ili u manjim čoporima kao u ddu^ij&lno doba, v eć u boljih naših lončara, i to ne samo po selima, već i u gravelikim masama i s mnogo naprednijom kulturom. D o ^-jdovima. Zanimljivo je što se je zapazilo na butmirskim duše i ovaj narod nije još poznavao nikakvih kovina keramičkim produktima, da se je lončarskim poslom ba­ (metala), nego je i on kao i njegov 'diluvijainkprethodmik vilo u ono doba i ženskinje, što nam dokazuju otisci njež­ upotrebljavao samo kamen zgjpravljenje oružja i oruđa, nijih. Iženskih prsta, utisnutih u meku ilovaču tadanjeg ali s tom razlikom, da si^.svi ti predmeti puno pomnjivije posuda. Još savršenija od butmirske keramičke ornamentike izrađivani i djelomično brušeni i gladeni. Ovo doba pro­ je ibutmirska plastika Tu je nađeno vanredno mnogo zvano je mlade kameno {neolitsko) doba. Č ovjek'ovog doba b io je pravi stanovnik, ima<?' je kuću i kućište, ba­ idola i kipića od ilovače većinom ženskih s osobito mar­ vio se ratarstvom i stočarstvom, pravio lonce od zemlje kiranim atributima ženskog rada. Uz najprimitivnije ko­ made nalazimo ovdje i takvih, koji odaju naturalistički i šarao ih i t. d. To je 'bilo glavno zanimanje čovjeka mlađeg kamenog doba, dočirn m ir je lov bio sporedna osjećaj, kakav inače u predistorijskoj umjetnosti nigdje ne nalazimo. Na nelkim idolima pokušano je prikazati od­ stvar. Tek u ov o doba nailazimo mi (koliko je bar dosada jeću, a po cijelom tijelu kako sc raznovrsnim ornarnenpoznato) na prve sigurne tragove čovjeka u Bosni i Her­ talnim elementima prikazuje tetoviranje a na glav! kosa cegovini. Odnekle sa strane, po svoj priliči iz južnih i pletenice. Među ovim 'dolima ima nekoliko glavica- gdje krajeva, doselio se taj čovjek ,u velikim grupama i nasta­ sretamo tako usavršeno promatranje prirodnih oblika, da je gotovo nevjerojatno, da tako nešta savršena potječe iz nio se u većim ili manjim naseobinama. Osim mnoštvo pred historijskog doba. Kad ie plastika već u ovo doba manjih poznata su i nadaleko čuvena naselja ovo doba: bila onako savršeno razvijena, onda nas nimalo ne čudi Butmir kod Sarajeva Novi Šeher kod Žepča i K'laikar na onaj silni i nagli razvoj helenske plastike u historičko Savi niže Bos. Broda. Naselja su mahom u ravnici i pro­ doba. stranim dolinama i blizu rijeka, gdie su se ljudi mogli mir­ Iz gornjih kratkih napomena razajbire se, da su sta­ no baviti svojim poslom. Kuće su im bile malene kolibice poput zemunica na­ novnici mlađeg kamenog doba bili marljiv i radin na­ rod. koji se je uz težački posao bavio poglavito raznim ših današnjih cigana (kotlara), samo su bile malo u zemlji zakopane i natkrivene su bile kao i ciganske kolibe šepe- kućnim industrijama. Radinu čovjeku najbolja je zabava njegov posao i rijetko koji traži drugih i dangubnih razorom i oblijepljene ilovačom ili pobusane. Stanovnici ovih triju velikih naselja bavili su se ra­ nodenja. Tako su se i ovi naši prastanovnici bavili vrlo tarstvom i stočarstvom. Njihovo glavino zanimanje bilo malo lovom, i to, kako se čini, samo pojedinci i u doko­ je, čini se, izrađivanje raznovrsnog oružja i oruđa od ka­ lici. Medu ostatcima životinja iz butmirskog naselja na­ mena (kreimena, jaspisa, polujaspisa. kalcedona i t. d. za đeno je razmjerno vrlo malo ostataka lovnih životinja i to: bizona, tura, močvarnog svinjčeta i ijelena. manje predmete kao strjelice, noževe, strugače. svrdNajzanimljivija pojava među životinjama ovog doba liće, a za veće stvari sjekire, čekiće i budake upotreb­ ljavao se je tvrdi škriljavac i druge vrsti kamena), ko­ u našim krajevima je koni. U kućnim jamama u Novom Šeheru nađeno je često konjskih zuba. Tada konj ijoš nije jeg su oni dobavljali iz bliže ili dalje okolice gdje se na­ lazi samorodan kao na pr. u okolici kod Novog Seli era bio pripitomljen, pa su ga po svoj prilici lovili i jeli kao divljač. kod Čobe i Kopice u kontaktu sa serpentinima, u planini Drugačije je stalo dakako sa stanovnicima onog do­ Ožepu, u dolini Domišljice i u područiu Tunjice istočno od Novog Šeliera. Na mnogim iskopanim artefaktima opa­ ba. koii su se naselili bili u brdskim krajevima ili po du­ žaju se i tragovi, kako se je materijal valjao niz rijeku- bokim krševitim riječnim dolinama, te su stanovali po �>rA J PE T « Drpana 278- pećinama. Ovi se ne bave gotovo nikakvim drugim po­ slom nego žive od lova, kako nam pokazuje ovali nalaz. U Marinovoj pećini kod JRogoušića, seoca uz cestu Sara­ jevo— Mokro nađeno je osim oružja, oruđa i hrbrna od lonaca prilično mnogo ostataka od različnih lovnih živo­ tinja: mrki medvjed (Ursus arctos), vuk ili pas. lisica, tvorić, puh, zec, svizac (Aretomys marinotta) slijepi šta­ kor pećinar (Spalax PaMasii), koza, jelen, tresetom svinjče, mala tetrijepka (Tetrao teteix) i jedna vrsta vrane. Medu trinaest nabrojenih životinja iz Marinove pećine samo jedna ili najviše dvije spadaju domaćim životi­ njama. Neolitsko (mlađe kameno) doba u Bosni i Hercego­ vini svršilo se na taj način, da je najveći dio stanovniš­ tva iz onih velikih naselja u ravnici odselio nekud u dru­ ge krajeve i nije mu dosada nađen trag. Sam o nekoji maleni dijelovi stanovništva ostali su u zemlji i povukli se u brda i zabitnjje krajeve, gdje su zauzeli položaje koji su im pružali dovoljno zaklon išta i odakle su se mo­ gli uspješno braniti. Čini se naime, da su pod konac mla­ đeg kamenog doba nastala burnija vremena- što je po svoj prilici utjecalo i na spomenutu seobu. One male brdske naseobine( na pr. Debelo Brdo, Zlatište, Sobunar kod Sarajeva) održale su se na tim mjestima sve d o in­ vazije novih naroda s novom kulturom. Vejsil Ćurčić. SALIHOVA PRIČA Mujo i Salih bili su dva iskrena i nerazdruživa druga. Obojica su bili — koliko je to u našoj sredini moguće — lijepo raspitani. Nakon što su s vrlo dobrim uspjehom položili ispit zrelosti Mujo je nastavio pravne studije u Beogradu, a Salih filozofiju u Zagrebu. Njihovo prijateljstvo nije prestalo, iako su se u doba studija viđali samo na ferijama, koje su kod svojih kuća u Sarajevu provodili. Po svršetku studija oni se povratiše svojim kućama i nastaviše svoje staro drugovanje. Mujino i Salihovo prijateljstvo bik) je zasnovano na zajedni­ čkoj pohlepi za znanjem i usavršavanjem, a održala ga je ravnoteža osjećaja, koja je u njihovom temperamentu posto­ jala. Kad osjete potrebu, da jedan drugog vide, to je jedno zbog toga, da zajednički riješe jedan naučni problem, da utvrde razloge kojeg međunarodnog ugovora, ili da prodiskutuju književno-socijalne pojave svoje sredine. Ova dva ozbiljna prijatelja mrzili su neozbiljne razgovore i izbjegavali štetne teme, a nisu trpiii bespostičenje i ogovaranje, koja je kod našeg svijeta uobičajena. Bavili su se jedino sa aktuelnim soc'jatno-političkim pojavama ko dvlastitog naroda, a pretresati su samo prosvjetno-književne probleme svojih savremenika. Interesirala su ih pitanja, koja se odnose na budućnost njihovog naroda i otadžbine. Kad je Mujo danas pošao SalSttovoj kući na Medresetima na razgovor, u glavi je pretresao razne faze jednog važnog pitanja, koje ga evo već dva dana zaokuplja i pati. Sam je sebi postavljao ovo pitanje: »Da li će Salih biti u stanju, da matematičnom tačnošću riješi o vo društveno pitanja, da otkrije našu društvenu bolest i da joj nade lijeka?« Mujo je bio uvje­ ren, da je Sal fi u stanju prodrijeti u tajne razloge društvenih pojava i da ima dobar sud i rezonovanje o našim prilikama. AH je i samo pitanje bilo toliko komplicirano i važno. Sal;h je vatrenom i nervoznom govorljivošću odgovarao: — Ovako se dalje ne može, ako želimo kao narod i dalje živjeti, moramo neki Izlaz tražiti. Na svaki način moramo izliječiti ovu društveno-moralnu bolest, koja naše temelje podkopava i korijen našeg organizma podgrizava. Mi nemamo Bpoj 17. inicijative. Neznam zašto b'lsmo nijekali i krili ovu bolest, koja sa težinom jednog apsolutiste pritiskuje i razornom snagom jednog crva podgrizava? Možemo li je liječiti dok je ne sa­ znamo? Kao uv'jek i sada ponavljam, da je hrdava i tiransko neprijateljska uprava, koja je nad našim narodom stoljećima trajala, uništila naš moral. N e z n a n j e , f a n a t i z a m i lij e n o s t nas upropastiše. Od propasti našeg samostalnog ži­ vota, proživljujemo život mrtvaca. Trebamo iskorjenliti iz naše sredine ukorjenjene predrasude i zle navike. Budimo uvjereni, da jedan narod može tek onda egzistirati, ako se istinskom kulturom naoruža^ a naročito ako bude imao čvrst, preduzimljiv I svijetao društveni moral. Falih je nastavio svoje rezonovanje sa voljom 1 žarom vještog oratora. Mujo, koji je bio zajedljive i podsmješljive prirode, ii namjeri, da svog prijatelja najedi, primjetl mu: — Ali prijatelju, Ti opet poče predavati Neznam kako možeš sa tolikom vatrom držati predavanja jednom čovjeku! Salih mu, ironičnim osmjehom odgovori: — Žalosno Mujo, žalosno. Ti bar ne bi trebao tako go­ voriti Eto još jedne naše bolesti. Kao sve ostalo, mrsko nam je I slušati. Zar ne cijeniš socijalnu važnost predmetnog pitanja, pa zahtijevaš, da se u dvije riječi riješi. Pa, dobro,biču kratak. Naša je najveća socijalna bolest naš društveni i pojedinačni nemoral, koji se jedino pravom 3 istinskom kulturom može Izliječiti. Mujo užurbano primijeti: — Kako, zar misliš prijatelju, da se moralne bolesti mogu liječiti sa serumom prosvjete? Na stranu sadašnjost, ali kad baciš pogled na prošlost, zar ne opažaš, da je nestalo zbog nemorala i onih naroda, koji su nekada u umjetnosti, kulturi i civilizaciji savremertlm narodima prednjačili? Zar ne primje­ ćuješ, da kultura nije u stanju, da jedan narod sačuva od ne­ morala. pa čak i od propasti? — S ovim me pitanjem primoravaš na predavanje, kako se ti sa iron'jom voliš izraziti. Promisli! Je li moguće, da Ti na to pitanje sa par riječi odgovorim. Mujo je zašutio. Izgledalo je, da osmjehnutim pogledom odobrava rezonovanje svoga prijatelja, te ga time nuka na daljnje razlaganje. Salih vatreno nastavi: — Ja tvrdim, da se nemoral može izliječiti pravom I istinskom prosvjetom, a ne samo prosvjetom. Oni, koji traže kratak odgovor na svoja pitanja, trebaju bar, da su u stanju shvatiti duboki smisao jedne riječi, zar ne? Mujo mu iskrenim smiješkom odgovori: — Imaš pravo. Zaslužio sam tu opravdanu i umjesnu zamjerku. Nastavi! — Jest; nemoral, a naročito društveni nemoral može se izliječiti pravom kulturom. Žalosna je činjenica, da se kadkad nade veoma naobraženih ljudi koji imaju nizak i pokvaren karakter. Samo budimo sigurni, da su ovakvi intelektualni razbojnici, koji svoja znanja upotrebljavaju kao oruđe za uni­ štavanje svoje zajednice, a ne na korist liste, proveli svoju mla­ dost i djetinjstvo bez plemenitog kućnjeg uzgoja. Prva je dužnost prave prosvjete, da zadoji porodice plemenitim osje­ ćajima 1 mislima. Čovjek se rada ni dobar ni zao, kao što vrU Ruso. Sredina i uzgoj će od njega napraviti dobra ili zla člana ljudske zajednice. Kad se dijete rodi, treba da udiše čistu 1 plemenitim mislima I osjećajima namirisanu atmosferu svoje porodice. Dušu jednog djeteta treba napuniti sa plemenitim osjećajima i mislima, a ne bakcilima, kojr? bude producirala jedna moralno okužena sredina. Škole trebaju da budu usta­ nove, koje će razviti I usavršit5 te plemenite osjećaje. Samo i jedino je prava prosvjeta, koja će i porodice I škole zadahnutl tim plemenitim i I'jepim osobinama i unaprijediti narodf, koji je budu posjedovati. Ona će jedina biti u stanju, da Izliječi za­ ostale i moralno zakržljale narode, koji kao naš narod pate od tih bolestu. �Bpoj 17. »r A J P E T< Sa potpunim zadovoljstvom Mujo primijeti svome pri­ jatelju: — Dobro govoriš. Samo bi još trebalo razjasniti široki pojam morala. Da H bi se smjelo držat' moralnim jednog povu­ čenog lijenčinu, koji je u privatnom životu morafen, ali njegova sredina nema nikakve koristi od njega. Bi I mogao u ovom vijeku opstojad jedan narod, koji je od takvih ljudi sastavljen? Još trebaš, da ml razjasniš, šta misliš pod pravom i istinskom prosvjetom? Salih zadovoljan, što ga prijatelj razumijevanjem i odo­ bravanjem sluša, odgovori mu: — Molim te, ma’o se strpi, sve ču ti kazali. Zar ne rekoh, da prava kultura liječi bolesne narode? Prava nam kultura daje sposobnost, da razlikujemo dobro od zla. Poznato ti je, da je uzrok sviju zala i nesreća manjkavost u uzgoju uma i volje. Ta prava kultura će zadahnuti nas lijepim 1 plemenitim osjećajima, uputiti nas putem milosrđa i dobrote. Kad naši umovi budu pnosvjetljeni sa takvom prosvjetom, a srca naša oplemenjena sa takvim osjećajima, je li moguće, da ne napre­ dujemo? Prosvjećenost i plemenitost su jedine dvije sik, koje su u stanju, da i pojedinca i narod unaprijede. Prosvjeta i civi­ lizacija; koje ne proizvodi i moralno i znanstveno usavršenje, nije temeljita, ona je patvorena i lažljiva. Ona je kao jedan plamen, kojega će i najmanja bura ugasit’. Zbog toga bi trebalo, da prodremo u suštinu značenja »prosvjete «1 »civiiizacflje«, s kojim se riječima na svakom koraku služimo i s njima afektiramo. Japanci su nijhovo pravo značenje dibro shvatili. Zato se i podigoše na zavidan stupanj kulture 1 civilizacije. Ako mi i dalje budemo pogrešno mislili, da se kultura I civilizacija sastoji u raskošnom i razbludnom životu, u klndurenju po posljednoj modi, u sebičnim i razvratnim idejama, kratko re­ čeno, ako budimo bez odabiranja primali sve što sa Zapada dode, budimo uvjereni, da ćemo kao cjelina propasti, a da o kakvom preokretu na bolje i ne govorim. Suštinu cijelog pi­ tanja leži u tome, da se pravo značenje kulture i civilizacje dobno shvati. Narodi, koji dobro shvatiše pravo z&nčenje pro­ svjete, veliku su važnost polagali na svoje moralno vaspitanje. Sa moralom bez prosvjeti?, u naše se doba ne inože egzistirat'. Po mome mišljenju prava je prosvjeta usko vezana sa moralom. Da bi se ova veza razumjela, potrebno je, da se shvati širok značenje morala, da se ustanovi, kako bi trebao živjeti u naše doba jedan moralan čovjek i takav narod. Moralan je onaj, koji se u svome djelovanju pridržava isprav­ nosti i poštenja, koji nikome štetu ne čini, koji svoje bližnje koliko mu to ide od ruke, pomaže. Onaj, koji ne bude izvršavao svoje dužnosti prema sebi, svojoj porodici i svome narodu, i svojom preduzimljlvošću bio koristan član svojf zajednice, taj se ne može ubrojiti u moralne ljude. Samo su oni pojedinci moralni', koji pored ličnog morala posjeduju i socijalni. Narod, koji je sastavljen od takvih članova, također ie moralan. Oni, koji su svoj um i osjećaje dobro vaspitali, ne mogu biti na štetu svojoj zajednici. Samo dobar uzgoj uma i savjesti je u stanju, da jednog čovjeka emanc'puje od ličnih I socijalnih poroka, kao što su lažljivo,st, kradljlvost, farizejstvo, ijenost, neustrajnost, manjkavost inicijative, sebičnost, intriganstvo i ravnodušnost prema moralnim vrlinama. Kultura, koja bude zanemarila moralnu stranu uzgoja, neće n'kada biti u stanju, da se dovine svoje svrhe 1 da producira željeni preporod jednog naroda. Zato prava prosvjeta I sastoji se baš u tome, da uzgoji um 1 savjest jednog naroda, kako to budu iziskivale potrebe vremena i otadžbine. Je ti moguće, da ovakva pro­ svjeta ne preporodi i pridigne jedan narod? Mujo, odobravanjem 1 zadovoljstvom odgovori: — Vrlo Kjepo govoriš i rezonuješ. Po mome mišljenju, trebalo bi naročito naš socijalni moral popraviti. Salih sa zadovoljstvom ’ čovjeka, koji je razložio svoje misli, što mu dušu Ispunjavaše, nastavi: O rpaH a 279. — Jest, potrebno je, da mi svoje narodne vrline obo­ gatimo sa osobinama I plemenitošću, koje današnje vrijeme 1 savremena civilizacja iziskuje. Trebamo korjenito izliječiti I jenost, neustrajnost 1 negibivost, koje su se pod uplivom raznih okolnosti u našem mentalitetu ustalile. Kao što god u životnoj borbi uspijevaju radini, preduzimljlvl 1 pošteni ljudi, tako isto na političkom polju uspijevaju samo on] narodi, koji su nao­ ružani socijalnim i individualnim moralom. Prošla je nedjrlja dana, kako su prijatelji vodIM ovu so­ cijalnu diskusiju. Mujo je opet posjetio svog prijatelja Sallha. Zatekao ga je veoma neraspoložena I srdita. Mujo ga zabrinuto upita za razlog njegovog neraspoloženja. Salih mu gorkim osmjehom odgovori: — Jedna pripovijetka, koja pokazuje stupanj našeg dru­ štvenog nemorala i utvrđuie, da je naša skorašnja polemika i rezonovanje opravdano. Koliko sam ž<?llo, da ti ovu čudno­ vatu 1 žalosnu priču ispričam. Baš si u pravo vrijeme došao. Sad sam se potpuno uvjerio ,da su neustrajnost, nepreduzmiljivost i neodlučnost najopasnije sile, koje 6e nas upropastiti. Mujo s nestrpljenjem upita: — Sta je bilo, molim Te, brzo govori, vrlo sam znati­ željan. — Do sada Ti nisam htio pričati, jer nisam bio siguran u uspjeh. Mislio sam, da Ti iza uspjeha napravim jedno »iz­ nenađenje«. Uspio sam, da šestoricu naših bogatijih ljudi uvje­ rim, da je kako za domovinu tako 1 za njih same štetno, što svoj novac ne upotrijebe u ekonomsko pridizanje naroda, te da ih nagovorim, da u tu svrhu osnujemo trgovačko društvo. Zaključili smo, da sa znatnim kapitalom osnujemo jednu galanter'Jsku radnju sa domaćim proizvodima. Zadovoljstvom smo ugovorili, da se jučer u 3 sata po podne sastanemo kod mene radi završnog rada I zdogovora. Mujo sa znalačkim osmjehom primijeti: — Već otkrivam, kako se je to svršilo. Jer mi, ne samo. da nemožemo ustrajati u stanju, da se i na zakazane ustanke odazovemo. Mujo je bio u ekstazi. Osjećajuć’, da će se ova žestina završiti kakvim opširnim predavanjem, Salih mu malo nervozno primjeti: — Molim Te dozvoli, da dovršim pripovijetku. rezonuj i vajkaj se .koliko Ti je volja. Poslije — Dobro, nastavi, radoznalo ću te slušati. — Svi su dali riječ, da se u 3 sata po podne kod mene sastanemo. Treba'i smo o našem poslu razgovarati } donijeti precizan zaključak o našem privrednom preduzeču. Jučer sara ih s nestrpljenjem očekivao. Već je prošlo 3 sata po podne. Ovladala me je neka nervozna nestrpljivost. Osjećao sam ne­ izvjesnu tugu i bol u mome srcu. Ljudi, koji zakazaše taj sa­ stanak nisu bili hrdavi. Većina ih je bilo školovano. Jedan je čak bio akademski naobražen. AH sve te dobre strane, djela ta naobrazba nisu bili u stanju, da ih naoružaju s preduzimIjivošću 1 ustrajnošću, te da od nj h naprave korisne 1 produk­ tivne zajednice. Na sahat-kull je odzvonilo 4 po podne. Ta iz­ nenadna zvonjava, kao da je ismjehlvala moju iskrenu žalost. Zimsko sunce se je sa svojim zrakama na me smjt’škaio, ali usprkos tomu, prasak drva u peći ul'jevao mi je strah 1 malaksa'ost Bio sam ožalošćen, ne samo zbog toga, što prija­ telji ne održaše riječ 1 ovo preduzeće propade još u svome začetku, nego i zato, što sam, anališući utkaj naše prirodne i društvene sredine, te raznih ostalih sila koje nara uništiše ustrajnost i preduzimljivost, došao do zaključka, da ml mo­ ramo biti žrtvom tih poroka 1 na koncu propasti. U taj mah neko zakuca na vratima. Sa slatkim uzbu­ đenjem 1 pun nade siđem dolje. Upitam slugu: k« je došao i dobijem ovaj odgovor; �OrpaHa 280 — Poštar ostavi ovu dopisnicu. Neopisivom uzrujanošću uzmem dopisnicu i pročitam je. (Vadeći je iz džepa). Eto Ti je. pa je pročitaj. Pismo je glasi'jo: »Dragi brate, Zbog nekih razloga morao sam s porodicom otići svojoj sestri na Pale, pa zbog toga nisam mogao doći na zakazani sa­ stanak. Izvinite moj izostanak«. Nakon što je pročitao dopisnicu sa velikom žalošću, Mujo cinično se smiješeći primijeti: — Nesretni »neki razlozi« kako svaku stvar brzo rješa­ vate i izvinjavate. Ovaj ogavni izraz me silno nervira. Kakvi su to važni, ozbiljni 1 opravdani razlozi, koji mu dozvoiiše, da ne održi zadanu riječ i ode sa porodicom na Pale. Čovjek sa takvom slabom voljom postaće igračkom 1 najsićušnijih upliva. — Pred večer, oko 6 sati, dobio sam još tri pisma. Ona su još žalosnija. Salih, pružajući Muji tri pisma, koja je iz džepa izvadio, primijeti mu: — Uzmi, pa i njih pročitaj. Okoristićeš se. Ta pisma se mogu smatrati istinskom diagnozom naše društvene i duševne bolesti. Prvo je pismo glasilo ovako: »Poštovani gospodine, Prvo nam pismo pokazuje u kolikoj mjeri oskudijeva naše žensklnje u lnteIektuaIno-moralno.nl uzgoju, te slaboću volje 1 ropski mentalitet naših muškaraca. Drugo na« pismo uvje­ rava, da su naši ljudi, koji su ravnodušni za svako ozbiljno privredno preduzeće, pripravni, da se sa svojom gotovinom bace na neozbiljne pothvate. Treće nam pismo prikazuje jednu novu društvenu bolest, koja se temelji na vjetrenjastoj prirodi i nekulturi naše sredine. Zahvaljujući lahkoumnoj prirodi našeg svijeta, da mu sve brzo dosadi, mišljenja sam ,da će i ova nova pogubna zaraza brzo um'nuti. — Vrlo opravdano. Danas sam prije podne nekim poslom otišao do magistrata. Pred prostorijama društva »Hurijet« su­ sretnem petog nesuđenog ortaka. Dotrča do mene i poče se ovako Izvinjavati: — Oprostite, što ne dođoh jučer na za­ kazani sastanak. Dođoše prosci mojoj kćeri. Dopala im se. Ima izgleda za udaju. Biće troška, pa moji ukućani nalaze, da nije shodno, da se gotovina ulaže u jedan problematičan posao. Pod njihovim uticajem morao sam napustiti našu ideju o trgovini. .š e sti se još ne javlja. Izgleda, da on pripada u prvo­ klasne nemarne ljude. Čak je i pismenu ispriku smatrao su­ višnom. * Poslije četiri dana Mujo dobije od Saliha pismo ovog sadržaja: X Bio sam čvrsto obećao, da ću s Vama stupiti u namišljeno trgovačko poduzeće i dao riječ, ^da Vam u 3 sata poslije podne dodem u istoj stvari Ovu sam odluku saopćio svojoj porodic'v Sa sviju strana udario sam na veliki otpor. Punica mi je go­ vorila, da nije dobro ulagati svoju gotovinu u problematične poslove, nego da novac trćba čuvati za crne dane. Žena mi je primjećivala, da je, za porodicu dovoljna moja plaća, a da je nepristojno trgovinom pare zarađivati. Ona me je plačući molia, da se prođem besposlice. Mati me je Ijutito budalom proglasila. Samo je punac malo bolji bio, pa je podrugljivim smješkom primijetio: — djetinjarija. Eto moga položaja. Kako da se oprem uticajima, koji su sa raznih strana dolaz'li. Prirodno je, da sam morao napustiti preduzeće. Sutra neću doći. Izvini«. Drugo je pismo bilo ovog sadržaja: »Dragi prijatelju, Bio sam obećao, da ću sa svojom gotovinom sudjelovati uvašem trgovačkom preduzeću. Ali sam u posljednje doba, po nagovoru dvojice prijatelja, odlučio, da izdajemo jednu ilustrovani književni tjednik. Premda je na stotine sličnih preduzeća kod nas iza Oslobođenja propalo, ipak se nadam, da ću uspjeti, jer su moji prijatelji, koji poznaju štamparske poslove i mentalitet našeg svijeta, garancija za dobar rezultat. Još od prije imao sam veliku volju, da izdajem jednu ovakvu reviju. Mislim, da ćete oprostiti, što ne mogu izvršiti svoje obećanje«. Treće je pismo glasilo: »Dragi prijatelju, Kod mog amidžića Sulje sutra se u 3 sata po podne sastaju nekoliko glasovitih spiritista u svrhu, da ispitaju duhove o današnjoj političkoj situaciji. Pošto sam odavno želio, da prisustvujem pokusima ovakvih spintista, to mi je nemoguće doći na zakazani sastanak, pa Vas molim, da moj izostanak izvinete«. Vraćajući pročitana pisma svome primjeti: Spoj 17. r A JP E T « prijatelju, Mujo mu — Samo pažljivo čitanje ovih triju pisama dovoljno je, da nam pokaže vapijuću potrebu moralno-socljalnog vaspltanja i preporoda ženskih i muških članova naše zajednice, »Brate, Poslovi će mi prismesti, da Te ovih dana vidim. Ovim pismom namjeravam završiti svoju pripovijetku: i Interesiralo Te je šta je bilo sa šestim članom nesuđenog trgovačkog društva. Jučer sam ga susreo. Mislio sam, da će se zastiđen početi izvinjavati. Ali on, sasvim ravnodušno i slobodno, zadovoljstvom čovjeka, koji ima nešto ugodna da priča, pritrča mi i započe: — Prijatelju, ne pitaj. Jedna ugodna, slatka 1 uzrujavajuća bolest puni r dušu i srce. Uvjeravani Vas, da do danas nisam vidio tako Izvanredno lijepu ženu. Neki dan sam sjeo u tramvaj na željezničkoj stanic’, s namjerom, da dodem na zakazani sastanak. Kod Marijin Dvora uniđe u tramvaj jedna muslimanka. Bila je tako elegantno odjevena, da mi je sa svojom pojavom istjerala iz glave sve ideale. Kod Latinske ćuprije ona iziđe iz tramvaja. Ja, kao magnetiziran, pođem za njom Kralja Petra ulicom. Ona je majstorski zastajala pred izlozima galanteriijskih radnja, a ja sam je, pod hipnozom elegancije njenog stasa i odijela pratio u pristojnoj udaljenost'. Uniđe u Kočovića radnju. Kad je podigla velo, da razgleda neke stvari, nisam se mogao uzdržati, da joj sa par učtivih riječi izrazim svoje udivljenje. Ona se milostivo osmjehnu. Taj osmjeh bio je u stanju, da me baci u toliki zanos, u kojem sam zaboravio na život, čovječanstvo, dužnost, trgovinu 1 privredu! Ja mu Ijutito primjetih: — Oprostite, imam posla, kažite svršetak. — Dobro, ali su i sporedni detalji tako Interesantni. Danas u 2 sata po podne imam rendez-vous u parku, a odatle ćemo ići u fijakeru na Ilidžu. Zar nisam pokazao vještinu u osvajanju ove Izvanredne žene? Ne očekavši moj odgovor poče se praštati. Na rastanku me upita: — Šta je s vašom trgo­ vinom? Ja mu odgovorim: — Ništa, napustio sam tu misao. On mi s odobravanjem primijeti: — Munasib. • Taj — na prvi pogled — živi mladić, tako je starački i mrtvo »munasib« izgovarao, da mi se je učinilo, da tom riječju jasno pokazuje vidljivi znak naše društvene sušice. HIDAJET KUUNOVIČ, �Epoj 17. C. M. >r A J P E T« CtpaHa 281. cKynHHH, bhjh ce c npBa h jom iipkh jho Hohn hcto icao Mape BejiHKa 3Biijeoja, a.'iii HHine jaci ihjer /Kyhi;aIMAHET MAPC CTor CBHjeT.na, a to je n.naiiPT VK.viiHTep. CBHjoT.no orhx »Ham je cycjefl ona HeOecna 3eitjba, icoia ce je no jBaj.v n.naueTa ne tpenepH, a no fiojn cimjeTJia h onncBojoj Ojinaii-HH if cbomo noJl£UKajy HajnpHKjra^HirjoM canoM no.iO/Kajy jiano he hx cnai;o nah'ii obhx Benepu nonaoajia sa Harne Morpeae. Mh joj aanac Beh otomo Ha neOy. onh.v <I>HyHOJiorHjy (anaMo joj rojmuiiiba jofia, MeTeopoKo JKCJIH HITO BHUie 31iaTH 0 OBHM n.iaiioTH.ua H .iorHjy), uiTa Bimie h reorpa<J)njy; paoaOnpeMo Mopa h ocTajiHM nefiecKHM TjejiecHMa, noKa ce noc.ny/iCH naKoima, Kao h na 3eMn>H; ymha b&ukkhx pnjeKa, ofia- npHjej liaBejeiioM Ky>iepHHOM KiburoM. a mh heno na■ie cpejoeeMHHX Mopa h naj ibHMa ofijiane. MoateMC i;o iianpHjej penocMo on jje 'mtimjeTH (no jejnoM H»ejanane Beh pasafiHpaTH 3e\ube, y KojH.vta je no mcthiih MaiKOM H3Bopy) r.naBiio o Mapcy. nefia h TJMUHHH aTMocfftepe }iajyrojiiHje /KHBjem; jom Mape je y noimjecTH acTponoMnje ocoOhto 3inaMaJio, na heMo npenosHaTH u neiiofiHTHHx TparoBa mr- MeiiHT cTora, hito je na meMy Ken.nep iiajnpnje yiiocmao iiH.unoaimje«. e.iHHTH'iiiH ofi.iHK n.iaHeTHHX nyTaiba oko Cyima. OBano nomiibe ja HaM npunoBii jcja o naaiii‘iy . Kaj ra r.neja.\io iipocthm okom, mhhh ce roioito Mapey /l,p. Otoh Kyiepa y : sejoj nonvnapHoj n boo- 'HHTeimHBHo H|)Ben, a na jajie.Kooop H3rJieja BHme Ma BamfMjbHBoj kh>hsh »Harno nefio«,. y Kojoj Ha npnoM JKyhKacTa OBHjeTJia. MjecT,y Hcrinue OH.y KanT0B.y: Mape ofin^e oko Cyima 3a iiaiiiHx 087 jana hjih »Tlonje cy cTBapn K *jo oy Hana cne EnHjeime j a Taniinje 080 jaHa, 23 caTa, 30 MHiijrra h 41.4 ceKynje. na ce CBpahajy mr,r.iby jb.vjj.Kora yMa h ja ra ohpt h Orana mv. je PpeMa 3eM,ibHnoj nareTa 3a r51\ cpejma oiiot nanyH,yjy yjHBJbeibeM: MopanHH 3aKOH y Hana ii yjajbPHoo,T o j CyHna hohoch 227.78 mh.i . km. najneha 3Bje3jaH0 Hefio Haj Hana.« 24Q, a najMaiba 200 mht. kom. Y cpejmoj yjajbOHOCTH o j Oyiina umiMa. 0.43 cnjeT.nocTH. Kojy 3ewjba npHMa na oHja HaBOjn 3aTHM CeHeKHHy: »/Ja ce 3BHjeoje, MjecTO hito cjaje yBHjen naj na- o j CyHiiia. y*BpnjeMe onoanunje, (i;ao hito je fiH.no 22. ayrycTa o. r.) Mape ce HajnehMa iipHfijimKH 3eMJbH na 1UHM rnaBaMa, Mory BHjje'TH ca.vto c jejne Tajne 3eMajLcne Kpyrjbe, JbyjH ue^H npecTjnii y xpnaMa ona- 55 MH.n. km, a y roprnoj ce. itOH‘jyKnnjH Mome yjaJbHTii jiau^OO m h.i . km o j me. ITpOMjep My je 0.528 Še.MJbHira Mo nyTOBaTH, ja Morpe Hečo h ja ce jHBe nyjHceMa npoMjepa t. j. 0743 km (jaiuie cko]X> je jna nyTa Man.n nefia.« o j 3eMJbe. a jBa nyja Behu o j Mjeiceua, kojh je o j Hac H 3ancTa HejaBHO y Hohn 23’., 24. p-2$. ayrycia one rojHiie mhoth ce rjejaqxpM(frao jhbhth He vauo yjajbeH fi,'iHi3y 400.000 ko). Oii.noiiiTeHOCT Mapconnx no.noBa H 3H 0C Hvi00, Maca 1 .0„0 CyH'ie.Re, cpe.nma irycTono6y h n.naHeTy Mapćy,j«>jH ce y jejHoj o j CBojnx pnjenKHx onoo’HHHja npHMaKao SeMjbH na Kojnx 50 mh- ha 0.7 3eMJbHiie h.ih 4 nvTa to.jhko, kojhko rycToha Bo­ je, a T e tiv ’a je 0.38 3eMjbHH0. Oko cefie ce oKpene sa 24 .•inoHa KHJiOMeTapi, Hero u BeJiHKHu vcnjeciiMa bhahocth h TexHHKe Jbyjc,Ke. y Hac op naHMe BHjjeap ohhx caTa. 37 mhu. h 22.00 ceivVHje. 0 noBpuiHiiH Mapca oflaMo BHme Hero 0 noBpmnnohH, Kano ce cjajun Mape o j nača Ha nac nonyT cBjeTHjbKe TOHe, jok noćne nnme.SHe y tomu, a 3aTHM oiict hh HjejHor n.naHeTa ochm 3eMJbe. Ako ra npoMaTpaMO O'/KHRH H 3acja HpHjamibHM CBOjHM cjajeM. Mhoth ;o ja.ncKO-nopoM nohy sa noBO.n.HHX spannH^ npn.nHKa, bh oj.uax 3Hao, ja je to paj pe<j)JieK.Topa, noj hma ce acTpn- jjehcMo My na noBpmHHH MiioHCHHy jaciiHX h tbmhhx lioMH o j JieKyj H3 '\wepiiKe, A^ipnice hjh EiirnocKe njera. Hajnume najajv y o’ i'h jnnjc jacno finje.ne 0 Kpyjai«bajy Mapcy h ja cv thx Hohn, Kopn.-Tehn ce 0-ih- rjbacTe njere Ha KpajPBHMa meroRe n.noue. One MHje3H.H0M n.naneTa, iianepHJH janenosope, MapKOiinjeriv H>ajy cBoj ofi.iHK. a.m ce nampoTHii npeMa ocTa.nnM bhjTO,nerpa<J)iijy h ocTajio., jhm cy ce momh nocny?RHTH. ja jbHBHM njeraMa He noMH’iy. Crora ce jpncH, ja cy ohp yiicmajy hito fiojbe liamer KOMHinj.v. ja My ce jaBe, He np.no fi.iH .3 y MapcoRHX no.nona h aHa.norno no.noBHMa fin ."ih 3a y.3BpaT jofinnn Manap KaKBe 3naKOBe o j wc?- na iiamoj 3eMJbH. finhe ja cy h obh hojobh Mapca o j bh.x cTBopoBa, 3a Koje ce jpjK-H ja fin hx Momo 6hth CHHjera h .neja. To je thm RjeponaTimje. hito ce bpjhna Mapcy. .Hjcne cmo o tom HCTpa>KHBaiby H3 Honnua HHHa OBHx njera cMaib.vje j.eTn, a bhmh ce noBehaBa, Ma.no jyjiH, t. j. ja ty sanaHteHH hckh nyjHOBaTH 3Bv- mTo fin ojroBapa.no 0TanaH.y .neja, ojhocho noiroBHOM k'Obh h najame CHHjera Ha n.naneTy. Oj acTpoHOMa 3a.nehaBanby Mapconnx nonoBa sa BpnjeMe meroRe 3H(vieKyjeMo Miioro Bmne. a ja h neyiiyheHHjH 3Hajny mp. TojHHe 1784. ORO je TipRH sananno Xepcnxen, a urra ce o'ieKyje h ja h»hxobc BHjecTH MorHy npaTHTH ca Teic ce to y HOB'nje jofia Taunnje yTnpjH.no. na.na ce y Rehhm pasyMHjeBaH>eM nsmijeheMo oBjje Maitap y r.na- jpyroj nonoBHHH roj. 1892. jv/iaia nonapna njera CMaRHHM UpTaMa, HITOje JOCJie HOBHaTOH HITO ce MHCJIH 0 ibn.na oj 2000 Ha 300 km. JjRH.je rojHiie sathm 1894. Huriesna je ci<opo cac.BHM Ta njera. Y ofia 0Ba BpeMena n.naueT,y Mapcy. Ko jom He noona onaj njianer na Hefiy yiiosopa- HMa.na je Mapcona jy>Kna nonyKpyrjba n,eTO t. j. .n>eTuh conc.THH.Hj fino je ls/> n s,/s- lc’04. TTpeMa oboBaMO ra ira oh.v Be.iHKy SBHjasjv npBenKacTa CBHjPT."ia. hito ce bhjh ojMax y cyMpaic, KaKo je oj hctoiui Me Mopana ce oHja noBohaTH njera na rjeBepiioM nonv Mapca, aiH ce to mije Momo onasiifn. jep je onaj non ojMaKJia naj xophbobtom h Koja nohy Beova cjajna ojMHue Banajy ornpn.nHKe ohhm nyTPM, KojiiM y bhm- yc.nnjej BennKor Harnfia MapcoBa e.KRaTopa npeMa nyT an >H (250,12.*’) neacao na o h o j CTpaun Mapca, Koja je cko jofia €yime no jaHy HpeBa.ibyje cBojy npHBHjnv Heficci^ CTaay. Ko noanaje 3ajnjPK0Ba sBHjenv’ha, bh- fin.na OKpeHyTa o j 3eMJbe. TTnan. je h na cjeBopy ona5 K C H 0 oTanaii.c neja rojnua 1882.. 1884. h 1S80. jjehe čaja Mapca ima JapneBe cKynHiie. a noBmiie OnasH.no ce, ja je jy.SKHa nonapna njera MapcoBa. mera h HCTominje cJHjejH RojemaK. Jla.neKo o j Mapca npeMa aanajv cKopo y .hctoj Koja ce ne noKnana Tamio ca iio-iom (Reh je ne.KHX 300 km o j n.era yjan>ena). cKp.vaceHa jejnoM Bp.no Be.nnbhchhh naj xopH-30HTOM, Taico^ep v 3ojHjaKOBy nojacy a čaja noBHjne BBHjeoje A’HTapec y IITKopriHOHOBoj kom TaMiroM njeroM. Koja saxBaTa CKopo jejHy Tpehn- �_ OpaHa 282. Bp o j ! 17 . » r A J P E T< ny MapcoBe iioBpuiHHe, a cjenepna nojiapna njera Jiecpejmra Heicor npejjejia acyhKacie 6oje h ckoTaMHO jioKpHBa ca cjeBepHHM iiojiom. Očhmho ce ja cy OHe TaMBBje njere Behe cnjimne Boje, Ko­ je MaH.e o;ipa3yjy cyH4ano cBjeno, nero uito to umre one jaciinje, t. j. Mace tbpjof uoima. 'BoBaHH BH.pobHHHO UlKjanapejiH, On»nm jnpeKTop 3 BHj««apHe y MH.Tany (yMpo 4. VII. 1900. y 75. rojHHH jKHBOTa) npoynaBao je Mape 1877. jo 1888. r. HHaupiao je H»eroB,v noBpuiHHy. npoMaTpajyhn je bh ^hmo. ja paajje.ia KonHa h Boje Haje ananorHa ohoJ na Harnoj 3eMJbn. CjeBepna nojiapna njera oriKOJbeHa je rBaHHM oneanoM Kao Ham j.vvKHH no.n, jok je Maca cjeBepHe cHnjecKHe Kane nocBe y KOHTHHenTy. ycjrajej Tora HacTajy jbvth , Kaja ce 3a jeceTMjece'rne no.iapHe Hohn HaKynJbeHH cnnjer nonne TonnTH, jejHa onha non.TiaBa ynaoKOJHor KonHa, npn ueM ce cse Brane n b h iue CMamvje OnjeJia nojiapHa njera. naico ce to noK aaa.io 1889. r. Taja y ohhm KpajeBHMa nacTaHy jyryjbacTa Mopa. One HaoejeHe npoMjeHe MapeoBe noBpuinne CBoje ce Ha Toiuberae Jieja HTjenan-e Boje. CJchm Tora na OTonnMa. mro he fami npo.iaoHa nojaBa^6or najama CHHjera. » c'h y j»o ce Joiu ce onaaHJio, ja je jHjejin iipejno norma npcKpHBeH naja.’ieKo panrpaibitom MpcacoM <j>mmx TaMiior>ojimx uipra, Koje y r.'iaunoM Teuy npnjinono pamio, a IIIivjaiiapeJiH nx je naimao KaHajiHMa. Onn ce npy,Kajy o j 500 jo »rane xnja,iba KHJiOMeTapa ja.ieKo n 3ay3aMajy Kajuito jejny Tpehnny oO«Ma njane.Ta. Hajimine obhx Kana.ia Monve ja ce bhjh Ten noj noBOJbiiHM oKojHOCTHMa, jok ce neivH, nao npnje .100 r. aana/Kemi t. 3B. Hn.'rocHpTnc. .’iaivuie yone. Hnpnua Kanajia nahoch 30—300 km. a cBaKH Ha npajy y.naaH y Mope, hjih y jpyrn Kanaj. Behnna irx aajejno W3Jia3H y hcto Mope, a neivH ce Ty npn y.na3y jano npomnpyjy. A ko OH(j TaMHe njere na Mapcy y3nwjbeMo Kao citjnrare Bo­ je, OHja MopaMo h OBe TaMHe npTe y3era Kao npaBe Kana.ne, Kpo3 Koje jonnpe Boja y JKyhKacre KOHraneHTe. OBy npejnocTaBKy noTBpi)yje nojasa npn Tonjbemv cjeBepHe nojiapne njere. Kanajrn cy OHja mhoto TaMHirjn n nrnpn, a unijejio ce kotiho paajnje.un na miiovKHHy nojejHHHX oTOKa, uera oneT HecTaHe, Kaj ce npecTamj toh'hth cimje.r, jep OHja koaiho oneT joOnje cbojy npnjaimH>y cnnKy. (CBpmnhe ce.) jia C H U fi npHMaibe BMCOKOujMonaua y HHiepHai E 3a uiK0JKKy roau% 1924./25. npuM rpujcKor TajpoTa »OcMa« TjukM « 50 im biihckom cTaH>y KaHjnjaTai Occnaanio, amiapa MjeccHHO oOcKpđHiiHe( .npeMa j otu o BiiriiHii iiJiahaH>a nopo-ia). y«-aoBH sa npiiM.ube jecy: ' or Tajpeia. HIITcpHaT BcoTO upe.Ma IIMO400 ii ca 800 nopecuHi Bjia- ^ ca OflOopa TajpcTa y Cap^jcB.v. Toj mojiOii Tpefia npH.noacHTii aaaite iukojicko yBjepcH>o ii vejupcibe o bhchhh n-nahaiba nope3a. 1. CBaKii K aiuiuaT n\ia .na noaiiorc mo.i Ov nia/>,njcBCHy npenopyKOM r.naBHor 2. lipu cTynaiby y UHTepHaT uMa aa aoHCce cb3Kh KauflimaT oa py(5a>a h o.n o.nujeaa cBe oho iuto je npomicaHO 3a mrtOMue FajpeTOBHi KOMBHKaTa y Bochh. 3. CBaKH nHTOMau ay>KaH je npn ynHcy na ymiBep3HTeT 3apraiKHTH cTHncHflHjy (Oaaroaejaibe) h HCTy ycTymiTH y kophct ai>yuiTBeHe (inarajHe. Mon6e 3a npHjcM 3ajcjiH0 ca ^OK.VMCHfiiMa Tpcfia ^ octubhth TaaBHOM Oa6opy y CapajeBy h j n.aJbe j o 5. O K T oC p a t . r. BjepoyMHTen> y O om3 hckom KOHBHKTy, lio upeflaory noaojOopa Tajpeia y <I>ohh TjiaBini OaOop je HMeHOBao BjepcKHM BacnHTaHčM rajpcTOBiix nHTOMaua y (po'iaiickom KOHBHKTy r. MyHH6 e(f). ITpamy. BjepcyHHrea y Ty3aaHCK0M K0HBHKTy, lio npeaaory noaoaOopa h ynpaBe TajficTOBa ltoiiBHKTa y Ty3JiH TjiaBHH O.nOop je iraeHOBao bjc|K'Khm BaoiiHTancM 3a OBaj KoiiBHKT r. Xaxj)H3 JaKy6 eip. RepOiiha. flc6poBon.HM npnn03n 3a Tajpei y <J>ohh. 3a BpirjeMc fiaji>aMCKHx iipanimna raKynHJiu cy n|iiijaTea>H TajpoTa y 'l'onii a Kacimje h no ccjiHMa cjiHjejehe nofipoBOJbiic npiuiore: Ajiajaia Tpaico, TeacaK H3 KyHOBa J hh. 923.25; j p . XaMiia 'CiiMlfTOKiih, a.eKap h3 CapajeBa J h,h. 923.25; Ca<lpnja JIiiMiih, y4HTejb y ycTOKoaHflii J hh. 320; Myjara IlIexoBHh, nocje.niiiiK H3 KpeuH J hh. 170.75; A xmct IJoMfia, T e * a K .H 3 ToxoJba J hh. 159.25; PeiuiiA JleTuh, TproBan H3 <I>ohc J hh. 150; CyacjMaH .Tlojo, TCHiai; H3 TjOHTHUiTa J hh. 101.25; XaMHfl Xaijuh, nopiM-KH nHcap H3 <I»o>ic J hh; 91; GMaHa BenuoBiih, TOKaic H3 3aKMypa J hh. 78; X s Meuia TepMO tchcok nn BiiKOia J hh. 60; Aanja KpuiHHiia, ToaiaK H3 Ja6yKe J hh. 72; PeuiHn JIcthIi , TproBan na <I>ohc J hh. 25; XaMua XoijHh, nopecKH nucap J hh. 26; no 10 Jun.: CManader McHrnh, nocjejnnK na BiiKO'ia, Cya>o 'Raao nocjeajiiiK H3 KpcMH, MypaT Punaao, TeacaK h3 XyMa n OcMan BopoBHHa, tchmik na JiunaHHue. YKynHO J mh. 2.663.—. Hei;a je OpaToita XBana uano caKyna>aMHMa tuko h japOBaTea>H.\ia. JcčpoBc/bHH npMno3H 3a T a jp e i y JepBeHTH. Bpnjcjim no;io6op rajpeja y JcpBCHTH caKynno je sa PajpeT npHaiiKOM sajubor Kyp<5aH-(5ajpaMa CB0Ty o/i J hh. 1.077.— ii to: npe/i ropibOM uanujoM J hh. 262.— ; npea TpawKOM viumujom JIhh. 85— u njica aoibOM uaMiijoM J hh. 130.— . riopej ropibiix npHaora noaoađop je cauynHo 30 KOMana uyp6ancKHX KOHCHiia, Koje cy yH0ii4CHe 3a 1.200.— , a napoBume hx .canjcaeha rr. AflcMfier KanefaHOBuh 3 KOMa/ia; Bpaha AjuiCcroBHhw 8 KOMaja; no 2 KOMana: MycTa(J>a ei|). llOpnh, Taxnpara jHsjapcBHh h Ax.\ieT AxMiih;no 1 KOMan: Y3CHp eij). Bnccp, <l>aTHMe xauyMa X. JepBHUiarHh, MyxaMe,nara nopoOuh, MaxMyTara XajienoBHh, Xa(Jm3 ecj). TnpHh, ABnara X. /lepBHinarHh, XaMjiH eift. JpAeBHh, 3aHMara KaiiHijnh, MycTa(J)a e<I>. Tnpah, PaiuHnara X. Ka^nh, Myjara KapafieroitHh h A xmct xaijiH3 c<I>. JIcmcII'CIlHh. (’ pn"'JMn XHRJIft ii jkhbhjih! , \ lilTSMnapHja »BocaHCKa DouiTa«, CapajeBO, BnacMHK npyujTB0 »rajpeT«. OflroBopHH ypeflHMK XaMMfl KyKMh, �Priurednci Banka cl.d. @ 0 (5 000000 u Sarajevu 19 | 51 Brzojavi: Ppibanba D ionička glavnica 10 m ilijona Telefon broj 691 Bavi se svim bankarskim, trgovačkim i industrijskim poslovima Daje kredite zemljoradnicima i njihovim zadrugama Prima uloške uz vrlo povoljan kamatnjak Daje zajmove na tekući račun I uz hipoteku Posreduje u svima trgovačkim poslovima Eskonfuje i reeskonfuje mjenice C ^ Kupuje i prodaje svakovrsne vrijednosne papire 0 1 i 0 0 0 0 3 H B 9 E 3 Q B B E S S H fl9 flK .* 9 B O I 5 i3 B E 2 & 9 B Đ Đ Đ Q E 5 B Đ H E £ ]C 3 9 E 9 fl& !3 3 E 9 & 3 E !3 E !3 S 3 E 5 B Svaki musliman treba da kupuje samo m H 83 a H ■ BI jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „Gajret" M l : Tvornica Cigarpapira S. D. Hlkalaj, Sarajevo. �/ f f AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA L A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A 4 A AAAAgfl (A e o K H M a p c K o a p v u it b o ) U@H?pana Capajeao Tuetoiifis OHmtjana Tpvmc O ča B J ia CBe 6aHKapCKe n o c a o B e HajKyjiaHTHnje. n o flHeBHOM Kypcy. - Ilpim a y n o r e Ha mTenH>y 0 6 yfcapcKH mo/jhh cajioH ti. AFBOBMTi Ha Texa:rJ0- c 6pThitHK0MMvsejjr y BynnMnewTH ncnmaHn - Bpuin KynoBHHy neBn3a h yKaMahyje n o n o r o a fin . 0 P cip irn icci 0 Hamdija Kopčić o6yfcapcK« »ajCTOp h anc<^i€HT <5«Hice cTpviHe lUKO^e C/1 P/UEBO Tij'KOBiitia yjiHHa- 6poj 8 S a r a j e v o Strosm aierauaul. - TeI. 619 H3paijyje CBe Bpcie JiyKcy3Hnx unneaa y cbmm čojaMa h Haje/ieraHTHHjoj (|)a30HH. — Unne;ie o p T o n e a c K e (unneae 3a CojiecHt Horej. CneunjajiHO uiyMCKe u H n ejie B preporučuje bogato skladište pisaćeg 1 rlsaćeg materijala B ra ć a D em i rd ž i ć S A R A J E V O , VeHHi Č u r č ilu H b ro j 1 Trgovina kože i o b u ća rsk o g pribora Telefon 2?4 1 Telefon 2?4 i aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa, CpncKa ripoMeTHa BaHKa � https://kolekcije.nub.ba/files/original/5953d9b6ec8ae5a17d0b438b043dfeda.pdf c5a03569e569abb7ffa3bd47720a886c PDF Text Text H i 7. . : e f N u đ e r i z ' - v i c ja k i V azej " S a ra je v o nouiTapH H a njiafceHa y totobom . J1HCT TA JPETA A P yiU T B A 3A K y JIT y P H O H EKOHOMCKO nOflH3AH>E MyCJIHMAHA M3Jia3n 1. u 16. y Mjeceuy. roflHHa VIII. CapajeBO, 16. OKToSpa 1924. Bpoj 18. C A ^P JK A J: O M ep MCpoBiih: C p Ć h jh KyaTyp H O c T a ib e M y c a iiM a H a Paanja XaHpHh: CBHpany, Kpos Hoh. C 4jpaHitycKor npeBoan iivrobhhk >Khb. J. PaHKOBiih: CpncKa E n o n e j a (HacraBaK). Paaiaaa P. (npeBoa): Jea aa Typc«a AjeBima OpaeaHCKa. Aan ađHy EaH-TaaH6: PecjineKCHje o >«HBOTy. XacaH i:6Hy Ajih: CnpoMaH 6yan A. Xh<|)3u BjeaeBau: Cačuna CapnaH (HacraBaK). XaaajeT KyaiiHOBnfc: )K kbot je 6op6a. H. P. TpaByH>aHHH: y hiihuii npocBeTe. Xaanae Ep,u6 x3 hhm: OribeHa KTuya>a (HacTBBaK). M. I^eana CaaiiKOBtih: 4>aTHMH. ATa Hephec: IlpocBjeTHrea>B. C. M.: riaaHeT Mape (CBpmeraK). Ap. M. MnaojeBHh: Hapo^HO sapaBA>e - P a«. Kn>H>KeBHe h KyaTypHe BiijeeTH. o n . a .: IlocaoBHue o nnhy. v npaBO Aaopa. KoaHKO HMa JyrocaoBeHa noa TyijHHOM. TAJPETOB rjIACHHK: MeBj]yan-IiIepi[(j). noCTaBJba&e BjepoyHHTea>a h yqeH>e MeBayaa y TajpeTOBHM KOHBHKTHMa. A o 6poBoa.H ii n p u a o a H na EHxaha . ypeAHHK: XaHHfl KyKHh. UnjeHa roa- 80 A - nojeaiiHii 6 poj 4 A Taauit ao 6 iiBajy h h c t y nojia unjeHe k o h TaaBHOr O a 6 op a hjih K o a V n p a B a — rajpeTOBHX KOHBUKTa. — �B B B B O š lB B S B B B B B B B B B B B B B B B B B B B ]RET D. D. u Sarajevu — Filijala: Višegrad Telefon broi 649 i 689 lcljslii kapital Din 10,000.000 - Rezervni fond Din 1,100.000 Banka se bavi svima bankovnim poslovima, te je ovlaštena za trgo­ vanje valutama i devizama. Zavod je pupilarno siguran, a angažovan je kod industrije drveta „Varda” d. d. Višegrad i kod trgovačkog d. d. „Merkantiiia” u Sarajevu. Od čiste dobiti ustupa 10°|0 društvu „Gajret”. ■i . r ^ / \ ' _ . . iim f i i r i l B B B B B B f i ia Bosnu i Hercegovinu d. d. u Sarajevu Dionička glavnica Din 6,250.000 Pričuve Din 900.000 Podružnice: 6. Brod, B. Novi i Travnik - Pupilarno siguran zavod Uloške na štednju prima bez ikakvog otkaza uz 6% netto na godinu, a sa otkazom iznad 6% i to prema visini uloška i otkaznom roku. — Na uloške iz provincije šalje pologovne listove po­ štanske štedionice tako, da uložitelj kako kod slanja tako i kod primanja nema nikakvih troškova Safe*Deposit u od provale sigurne blagajne prima ostave na čuvanje a iznajmljuje i pojedine pretince od kojih pologovnik dobije ključ. — Bavi se svima u bankovnu struku spadajućim poslo­ vima. — Izdaje uvjerenja za izvoz robe te trguje devizama �J1HCT TAJPETA H P yiIlT B A 3A K y JIT y P H O H EKOHOMCKO flOfl,H3AH>E MyCJIHMAHA M3^a3n 1. h 16. y Mjeceuy. TojiHHa VIII. Spoj 18. UHjeHa roA 80 A- riojennHH 6poj 4 fl. CapajeBO, 16. OKTođpa 1924. O.nep HOpotsuh, Cjeuum. K y.iT yp H O CTAH>E M y c .in m a ­ h a y jyjK H O J CPBHJH*) — TloeodoM nmuKa z. Jycy^-3uja Cmujiazuha. — y jeiiHOM OA npouunra CpojeBa »raj,pera« Hoamaoje maHaK noA ropu/HM nacuroBOiM hb nepa r. OMaHiaraha, a;pB05<arra H3 OkotiJba. y tom HJianR.y nnicaa; Tperapa, na AOCTa ^AMOBaT Hanrai, mnaibe jyaafHx MycaKMaHa ca cTaMOsmuia eKOHOMiCKor,. Kyjrryp|HO-<npoOBeTHor h MopajiHor. PenaKipija, »CajpeTa«, w.wa|jyhtt Apyro M'HiuijbeiH>e no odom unTaihv ozpadiuia ce CTHJia HJianaic na OfljroiBOpHO'CT^aMior mrena. Obo orpa^HBaTte »rajpera« napom™ ^noApianniMO, Bpceiehn ce rnrro on ii,pocyl)yje 'iipniiHRe h AOrabaje ca ofljcsKTHiBHOir CTaHOBHUiTa, «e iAajyhai HHKOTie nosova, Aa jflt ce Ma nira npnnoiBopH. Hana MycjiHMa|HitMa hb jyaaHnpc KpajeBa Hauie ApjKaBe 6hjio 6h BeoMa Aa hyiKe npebeMO rrpeKo CBera OHor iuto hom je r. GMamiarah HanpTHO Ha Jieba; jep iipehyTaTH npeKp nora ana'iMio 6h, Aa h cbh mm MyoHMaHM, H3 CannaiKa, npnanajeMio, Aa cmo y ohom CBerjiy y khikiđom Mac ou npHKaBjje, t. j. Aa CMO Ma3aAHM, iyiKa«H, nOAMCVIKJIM H T. A- MiH JK0JFHMO, OBAe, caMO Aa oino®prHeMo MmnJbci&e p* CiManjiaraha, a,im He y HaMepu KaKBe noiCMMiKe hoh oiropa c HiHimc, jep cmo AaJieiKo oa Tora. y TpeTHpaH>y ropfteir urnama r. CiMaHJiarnh hhhh KpyiiMy 0MaiuKy, reHepajimnjrhH h ne H3y3MMajiyhH Ma Kora a Hapo’iHno Mycji«MaHe H3 CamjaKa, Kojn no CBOjnM oce6HMaiMa He 3acjiyjKyjy TaiKlo jiohi oyA h npespeme ca CTpane JbyiAM HCTe kpbh h jeeuiKa na naiK h HCTe iepe. To je jeAHa r.peiiiKa r. CMaMianiha. Tbpahth, Aa can param MycjitHMaHiH 6ojiKOTyjy uiKOJiy HecaMO Aa Traje yMeciHO nero He OATOBapa im pacnojiO}KeH>y omiaurarax MjCviHMana np&Ma uikoih, K0>jH cy yBHA&JiH Aa hm 3aHCTa noMa aiiCTaHKa 6e3 umole- h npocBeTe. Ta TBpApba r. GManiarorha A«n.nacH'paHa je h no TOMe (JmK.Ty, iuto cy upe cmera ooHOBiie iUKOJie y CaHyaK,y npjio perae h to y TOTHinoj Mepn, Aa y 50 my<vmmahokhx cejia He nocTOijn tbhth jetuna jeaniia. Kojihko cmo ynyheHH y CT®ap noaHaro HaM je, Aa He nocrojn hh jeflna niKO.na y naiOM CampaKV, y MecTHMa, KO-ja cy HacTaH>eHa HCKJbynHBO Myic-.iH.Ma*) HyunaMO u onaj njianaiK Ha oatotopho-ct mrena, Aa ce nyje h npoTHBino MMUWbeH>e omom, noje je hbhmo r. CiMaHJiarMh y 14. 6pojy Haouer JraCTa moa obhm «aCAOBOM. — ypednuuiT60. "BauH noČHBajv jihct y noaa unjeHa koa TjiaBHOT O/iGopa hah KOA ynpaBe — rajpeTOBHS KOHBHKTa. — HHMa. OBAe He ysHMaMO y oCeup Hauie BepcKe nonerae uiKOjie — MeKTeOe. A caaa Aa n;pel)eMO Ha y3ipoate noMaftKan>y uiiKO.ia y OBAainiBMM KpajeBHAia. IloeiiaTO je Aa je CaHpaiK CTHnajeuM Okojihocth 3a pejiaTHHHo Bpjio upaTKO BpeMe AiOh?mbho iieKOJiH'KO APMcaiB(HHx npoMeHa. CaHijaKOM je, Kano je noBnaTO, rocnonapujia Typc>Ka hckojimko cto.'Toha, a y noHeTKy ABaneccror Bei;a yByiuia ce OBaMo h AycTpHja. HaKOH Tora aouijio je 3a npeMe BajiKauCK.or PaTa a° ocjioCo^eita OBaMOflUH>HX KpajeBa, Te Ha.KOH Tpn roAMHe, aa BpeMe GBercKor paTa, Ay>CTpHja je lBHMa noHOBiHO 3aroc3iOAapMJia. 3a BpeMe aycTpnjciKe OiRynanHje hmth je ko noMHUiJbao Ha mKOjiOBan>e a hhth cy OHAaiiiH>e Bnacra jramrajie Ma h jeAaH Kopan Aa ce tom 3Jiy aockohh. Pa3yMe ce, Aa AycipwjH HHje hh niiuio y pa,ryn, Aa ce o©AauiH>H c-Ber irpocBehyje. Aah ,Ha SKa.iocT, to ce CTafte, y irpoc-BeTHOM norjiejy, hh flo Aanac y Hauioj ocAođo^eHog APTKaBH HHje nonpatBH.io. Bpnra 8a npoc-BehHBaibeM h uiKOJiOBajbeM 3aocraJior Hapo-Aa cnaAa y ;iy?KHOCT, y npeoM pniy, AP^aBH h H>eiiiHMopraHH-Ma. Be3 AP*aBHe noMohH h iteHe hhmnHjaTHBe.y tom riora0Ay je ireMoryhe nocTuhn oceiuBHBHjnx pe3yjiTaTa. »CHpoMamTHna je caMO Bory Ha yM.y«, bojim noc.ioBHna, na HBivieAa ah je Ta nocjiO'RHiia 6am odom npHjraKOM iyMecHa. Jep, aok ce y 0CTa.iHM noKpajHnaMa Hauie AP^ase ocHH®a,jy 3aHaTCKe, TproBaniKe BMuie h HMJKe h yiiHTejb«Ke uiKOJie; 3aTMM peajDKe, niMHa3Mje* na nan h yHMBep3HTerH — Aorvne ce koa nac He ocwHBajy hm ocnoBaie nucojie. H aok ce y ARy™^ KpajetBMMa ctujkc,, Aa ce noAHJKy cemeTapciKe h noinranannce niKOAe, to hhko h He OK.pehe TJiaBe Aa bmah rae cmo MHiHy kukibom ce CTan>y HanaaMMO. Taj neMap aa Hac HHje caMO y npocnerHOM noivieAy. ITorjieAa(jMO komyHMKaumje y CaHijaK.y, na heMO bhacth, Aa cy oiBnaunbH KpajeBH enopo nenpoxoA!HH h oceneira on Apymx HainMX noKpajHna. A uiTa bhahmo y AR^tmm KpajeBHMa? — Tane He cano Aa cy necTe h /Kejbe3HHne npoBeAeHe y3pync h nonjieKo h to no HenoiMKO nyTa, Heno ce HaJiaae cpetACBBa h sa apoct^ kji kojioceiK, Kano 6h npo,MeT 6ho uito Brane ojiaranan n Kano ne 6h 6hjid HraianoiBa sacroja y ipaH'cnopTonaiby poOe h npeB08y nyTHM(Ka. 0 .iMunoj h KMoiraji-oKoj cra\vpMiOCTH Aa H He TOBOpHMO, jep Cy CaMO OBH KpajeBH tbko »cpehiHH«, Aa cy AeneamjaMa HBJioiKeHM xapan.y cAMeTHHKa cbmx Bpicra. Mh CarajaK.nHje Myny m.jm hmo ca oajmerirahkilm OaiHiAaMa. A Aa Om ce OBe cy36HJie, AP^aiea nony3MMa pa3Ho.iH.Ke Mepe: noAnrae noTepe ca cTaMoirairauTBOM h BaciiocTaBJba HOBe /KaiHiaapMepMjcKc cTairane. Orauobihhujtibo je npHMopa.HO Aa »KyjiyiK0M« pa,w Ha npn- �CtpaHa 284. »TA J PET« Bpoj 18. BjiaieibV MaTepnja,ia 3a jKanja.pMepujcrne craunue. IIpH 3HaHH He Chth jopacrao jjyxy BpeMema h ne CMaTpan« TO.\ie Mopa ce 6pHHyra h 3a ereifCTemtHjy, Te raiMo ce iipHnajHHKOM cBora Hapoja. . jiaw h He npeocTaje speMena ja cb-mm H3 rjiacrare hhhHa cny cpehy Hauijio ce HnaK JbyioH, ajiH h>hx iiHjaTHBe nojHJKeaio iuiioome. Ilponht<di3hiiih uiaHanc r. iMaaa ipyma, koju paje Ha KyjiTyp»OM h npoc®eTHOiM OMaHJianiha, Mame ce čaja ny«HMO MHĐBcrpiBMa, mro noH>y Mer>y HCjiaMCKHM ejieMcirroM y onoj jjpjKaBH. Th nac He vaiopeue 6huio c kojhm jejiOM Hauie JpJKane Cap JbyjH Kyne ce jamac oko »Tajpera«, npeico mera Bpuie y norjiejy pma h MHpa, a na cTpai*y npocBera h cao- BPJI° ajim 3axiBajiaH nocao. CBOje CjiarorBopno irpouiiHpMJiH cjy ohh h Ha Ham CaiHijaiK, na Cy caTiyaiK.raje onhemiTO ajKaiBH u cefimm je,a<maH>e onaj Oamjajt, Kora cy obh catopo 3aCopaiBHijm h oocpeto »e oarOBapa npano« cralty cnBapn. Mh MOaceMO Hyaw rjiaBy oj mora. BaiHMO OKpeHy.™ cy raaBy 3a CJICfiOUHO yCTBIWHTII, » cy CMpaiTOH MJ/KMIIMaHH n p » to, jep OBor CBeTa He ipeCajy HHKojOM TTpmroaoM ochm njieMecmnu h Đpjio jape/KJbEBH. To HajCojbe jOKa-3yje maja hm ’in)eCajy K.yrjiHin;e ja ce KanjHjiyj[y. rajperoinH ,paj .\rycJMMaMCKe oMJiammre y Hoibom IIa3apy. IllTa °y JtyuH npOKp^iHjm myTe npocBehHBaibiy h HamaM, BHiue 6am y odom Mecry bhjjiimo h pa« Te OMjiajjnie He caATo y B ochh h Xepu;eroBHHH. ITocao je Tencan Ha 36.\uxcH>y u npo6yhuean>y Ćparciie Jby6aeu ca ajiH on Mopa hm ara ycnexa. 3 a to je jy»tHOCT cbhx iediioh-peuOM ćpaho.u cyzpai)ttHUMa npaeocjiaene eepe. To je ieftiia nooaia pajocma h BajNHa nojaBa h npeno H>e He TpeCa ja ce hynKe npebe. To raje iinjtaMia jrvHaBOCT iiero CpanđKO noBe/peme, moje ce y sajme ^oCa norame ja irpo6ybyje. Taj <JwuKaT oCpajosahe cBaKor pojojby6a, npnjaTejba one jpjKame h Hapoja. T. C-Manjiarah, Harjieja naM, ja je noiao, Kao ajBOKaT JIOHie HCKyiCTBO ca HOKaHE/HMKOCOIBCKHM apHaiyTHMa, H ja je Ha ocmoBy Tora HCKy>CTBa paaonapao ce. Mh jiy to mdjkgmo nosjepoBara h to mv noheMo.iroCnjaTii. Ajih Trnje yMecno Canara npoKJioronBo s a peo CB6T, Ha TeMejby Tora jo m er Hmycirea. T. OManjiarah ce je, ror.ieja, HjeiHi^i^H'KOBao ca oithm ApanHHOM, KojH je nacipajao y CjejjHHHH.oj,rpaiBe 3Bame KoirpniBe (ih'eipaiBHiie), ynoTpo6niBmH je h/ikiOh iraBocne Tejieene HVjKje. Taj je Apannn, npHHa ce, nyTyjyira Kp03 77 BapoHiH jo Anaaocia, cBa^coM\ Ka3HBflo, ja je Baporn CjeHHja ca menoM oko^hhom najropa Ha CBeTy, iuto ce TpaiBe rane. Me^yraM je dani OjeHHna noaHaTa ca ciBojHM npifpojriHM 6 oraTCTBHMa h nHTOMiiM TpaiBaiMa. Ajih je Apan«H hmho hocja cawo c KOirpniBOM,|p i e ca HHTOomar TpaBana h CTeicaiBiiiH c h>omc .lome HCKycTBO, npnnao je no pejiOM CBeiy o moj Hajrope. J\yro speMena cehao ce MexypHha, ^oje je 3ajo6 HO, ynorpeChbiiih KonpH!By... KaKoroj nnje 6 hjio komuipomhtoBano cjeini'n;« nojbe no npHHaiby omot ApannHa o aeroiBiHM mraM TpaBaaia, Tamo hicto ne Mory 6 hth KiAmpoaiHTOb3jhh hh MycjiHMaHH no itnaHiK|y rocai. CMaHJiannia. To je c®aKone jačao. Ilpn capmeTKy MOjpaMO KOHcraTOBara >KajiocTaH (fiaiKaT, ja je 3aocra.nocra Harnoj K-pniBa h Behnna Harne MycjiHiMaHicKe HHTejraremijije, itoja mnuTa ne nojy3HM& ja noMorae cboim napojy h to CTBapHHM pajOM. Toj HHTftTiireiHirHjH c®e je npene oj chthot, Hapojiror paja, h hhhh hum ce, Kao ja ona CMa/rpa 3a noHHJKeme CBOje, ja Henrro ®prBiyje "Ha ojrrap npaBe na­ pojHe npocBere. Hama nmTe,THrera;Hja 6aim^a ce jaHac Ha nojrath’iko nojbe. ITojmraKOM ce ĆaBH cKopo CBaacH uikojiOBan HOBeK h yjia3H y irojmraniKH jkhibot hhm H3abe ii3 niiKOJiicKe KJijnne. Croa Hjeajracama OMuiajjHHe najajy y B0jy tom ctjuh y jaBam jkhibot. IIojiiHTHKa je 3a MHore .^Toramre h h>hxoib je oma eatOHOMiciKH onac. H 3aHicrm je MHoro ynwHHje yhn y najiHramai jkhibot, jep OBaj JOHOCH MHOTHMa H BHJHe KOpHCTH. M« He MOJKefMO 6hth onheHHTo nporaiB nojiHiroiapema h nojmranapa, jep je CBaKOM napojy norpoSaio ja HMa JbyjH, Kojn he ra h hovjihthhikh bojhth. Ajih cmo aTBCOJiiyrao npothb Tora, ja ce OBam’ CaBH thm iiocjiOBHMa, jep oiiija naM He irpeocTaje hhko ja nopajH Ha npoiaBehHiBaH>y napoja. A npoc®ehHiBaibe Hapoja jecT iieonxojna noTpe6a 3a oncranaK meroiB. BaraTeumcara Ty HOTpe6y ma« ja Te pajeHHKe HornoMomeMO, jep heno rane caviH ceoe noTiroMohH. Ctee KpHTH’iape jamaunme aaocrajiocra Harne, na teko h r. OManjianiha, ynyhyjeMO ja Tiohy nyTeM rajh OHja heno Chth cnrypHH y ycnex. peT0©Hx pajeoiiHiKa, Pa3uja Xany.uk: CBHPAli y CBHipaj! h jiera KpBaBe paHe cpu,a Mor’, jep (SecKpaijHO BOJieM raojy CBJtpKy 6 ojiny h cfrpacaiy, H6MepHy h nymy ncUKme. .. CBmpaj! h aeiHH KpBaBe parne c.pna Mor’. IHeK aiKOpjH TBOje BHOJIHfle npocHnjby ce thxo no Mojoj jyuiH, hok’ ycnaBa)y 6 oh ... H Katna Kpo3 raumHiy npocnejH c a® nernep TBoje BHOjnme, Taj’ hy ja raxo rpnara oj cpehe h hohobo hy mojiht’: Csnpaj! h jioth npBa®e parne cppa mot ..! K P 0 3 HOTi Thxo 3aorphe cyTOH Operose njiaBe, y cBoj neacmoM uporaan Beo. Mhpho h Mparao rjieioajy y jajbHuiy * 3ejieHe CTaTye myMa, a Haj H>HMa ko <5jiejH Bor i^yiH nencme luioBH raxo iMecen; 6 eo ... HeMohmo HapHne nepje cTapnpa jetjHa h BeTap maaiyhe Kpo3 Hoh Kpo3 cyroH, ko jajieiKa jeica. .. Herje nBpnaiK nBpra h Berap manyhe Kpo 3 noh jan je npouio, «Oh npojiaaH h OBe he npoh’ — --------------------------- �Bpoj 18. cpncKA »r A J P E T« EnonEJA — 1915. _ C <J)paHnyoKor npeBOflH >Kmb. J. PaHKOBnfc, nyK, VII. Hajeehu nanop da ce (mace 0my,6um. HcTopnja ce nonaiBJba. flanac npo<5yi)yje ona HeKa^aae tjtckho ,no6a. Kocoeo Ilojbe, na moMe je y Cpe&H>eM B©Ky nponajio Opremo IJapcTBO, h caaa no ^pyrn nyT, nocTajio je npo6KHn;a Gp6nje. •Bojcica ce je ^OEne AP^tajia. QcjiaH,atjyhH ce Ha caseTe, Koje je ^ođnjia 03 CaBesmuiKa, 0Ha ce je iroiBJiaHHJia KopaiKno Kopan u jcjictu Tora yoniejia je 3a cany©a csoje CHare CRopo HeTaKnyTe, HMajyhH y BH3y 3on,«Hje cai^ejcTBO ca aniMa. A'JEBt, 'nocjie Meceni, h no 3ana ornopa očehama no.Moh HHje crarjia. HanpoTHB, A^cipo-HeMUH 3o6hjth cy nojanan.a h GjiaroaapehH obhm nojanaH>H.Ma, noja cy npećaneHa 'ca HTajmjaurcKor <j>po«Ta, omu cy 6hjih y MoryiiHocTH, aa ce jane aHra>Kyjy npeaia jieBOMRpnjiy Qp6a. v Gpđn naat, 3a 6h neđerjin nornyHo onKOJtaBaibe • ipeomjiH cy ce, aa ocipie ca OHaraMa, Koje cy aaBaae ijant omop na nuiamhhicikom 3eMJbHiiriy, na jyr y 30jrany 3anaaH£ Mopase. Cnare nan, Koje cy ce-<>opHJie na htctoihj npOTHB ■Ha^ipaaa 6ycapciKe nojcRe 6njie 'ćy .ftpiHMopaHe aa ce TaKo$e noByny. ćyim6onocaH je to 6ho nac.- 'fbera otK'Jiohhth, C= a B oje« raJe » a a a h> na Kaa^ nomrnehH ce h 'H3itm yta «Ha npnjaTejby CBe napomn n cBa. cejia. Obm, ocfjnnnpn n BojHMipi, Ty cy CBe 3ajra:c c®ojy mmobhh.v, cBojy nopo3Huy h (j)aMn,TOjy h 3a h»mx OTaM6™a je pena đnjia H3ry6ji,eHa. * Beh HCTpomeHH, ca H3ry6jbeiM0iM Ha^OM eso onn cy Ha OBOM orpoMHOM noJLy. Ty, h>hxobm nipeniH, jyiHanKa npeTxo3HiHn;a xipn:iiiihaHctKora csera, najin cy cjiaiBHO, noćne ijepjHe bnHOBCRe 6op6e^ca trikom bojckom cyjiTana MyipaTa, ca .bojckcim, Koja je 6pojajia TogrMKO6opau,a, rojimko y iuyM.H «Ma jrauiiha. H 03CTynajyhn xepoijn, kojh cy nočeljeHH bbjihkolm 6pojnoM Hai3M0'hiHonihy nenpijaTejba, čama cy ce HaniJTH y je3H0M rycTOM n cneoKnoM 6jiaTV, y cpe3jniHiH jnmcajie CTOKe, iKoja je TpyHyjia no nojby « na.H|yiy. IIyT H3nHaHCTBa o6ejreaKeH je tcjiom H3i6eirjiHii;a, RojH cy naaajiH je3an no je3an, 3a ce Bmme He 3Himiy. 06opeHH h 0KpynieHH cnpauiiHHM HeBOJbaMa ohh cy cjie30BajM cBojoj Tojitoth. Ohh cy upojiasnjin ncripej rpo6a cyjiTana MypaTa h ncnpe3 ipoCa xqpoja, Mujimta OduMiha, 'KOjm r'a je y6no. Ja caM (Beaeo Kano npojiasn ona TyjKHa roMHJia Hcnpe3 rasH-MecTana, rme je Kano Jierenaa Ka?Ke »KpB 6njia TaKO BejiHKa 3a je oop'MHMa 3o.na3HJia 30 kojiena«. H o<j)HHHpH h BojHHUH 'HeopecTaiHO cy roBopHJin: »Kocoeo. . . rym io Kocoeo...« Gna BeJiHHHHa BejMKor CTpa3aH>a, y TOMe ce caCTOjajia, jeip cy ohh 3a30i];HHJM — 30ii]KaiH 6h cihtjih m HHMTa ne 6h Kop'HCTHjm, 3a cnalcy GpCoijiy. J03HO cyMopno onajafte ffiHx je 3TH>enHJio. Ilpn npejia3y jejijHe pennue, Koja je Ha30UMa ycjieg; Rume h CHem P3e je OHa HMaaa 3a ce npelje npeKO je3Hora ■rana, Mopajro Ce je raon-ra Kpoe 3ajie^eny B03y 30 iro- Orana 285. jaca. J a caM BHaeo Bnuie H3Mehy h»hx moj« cy najin h Koju 3aHecew!H 6yj.Hii;0M«Hoy RMajm cnare m ce noBpaTe hhth cy y omirre HMajiH KypasKH 3a to noKymajy. OpncKa BojciKa HanymTajyhH rpy^y CBOje OraijCiHHe, OEine ije iHjajra n CBojy jiyiuy. Kpajb Ilerap I., Orapu Kpajb, neycTpamiHB, Mynajbn;B h OK,pyTan jom je y cpe^nn cBoje BojiCKe. Oh je na jeAHMM bojiobcrhim rojimMa, noja ByKy aBa BOJia; ja caM TO BHaeo 18. noBeMtfpa, Kam je Kpajb npHcneo y II;pniiiTHiHy.*) HaBJianen>e Gp6a miujio je y Tpn npaBpa: Ilpeu, Koja« je mnjia B,pxoBina KoManaa h Bnaaa, B03H0 je 30JIHH0M 3anaane Mopase; no tom cnjiasno TecHapoM H6pa kos MHTpoBHn,e n n)po3ysKaBao Ka Ilpnapeny, npejia3eh.H npeno KocoBa Ilojba. Jlvpzu, KOjMMcy Hiujie norjiaiBHTO H36erjrape, B03H0 je 03 Hnma npenio IIpoKiynjba h Mepaapa h ppejiaano npeKO njiansna-, Roje cy oOpasceane HeKa3an>y cpncKOTyipcBy rpaHMii,y. TpehtC, Kojn B03H 03 GKonjba h H3e na hctok ncnipm nacTyna>n>a 6yrapcKe‘ nojCKe. • nppuTHHa je jemaiH nroop, r3e ce naBajia 0e3lHHX ca T,pn CT^nff^jieirjia. Kpajb je npeKO njiaHHHa HanycTHO cnoj aynoMO6hji. tberoB 6e3HH eKunaat hhhho je jema« craipn ceJtaK, Kojn H»je ycneo 3a My npoRpMn niyT Kpos OBy TyHCHy noBopKy HBčer'jiHpa, pacTypennx n M3Mema(H!Hx nyKOBa. CTapH cyBepen, Ka« je Bumeo OBaj TyjKHn irarjiiem, K ^ L ” am Morjimoora o p p > , JKeHama n 3enn 3 a y.MaRH|y ByrapHMa, o<})Hnnpn n iBojhhmh hhhhjth cy Hajnehe Hanope. TuMOUKa eojcKa 3a<3ipsKajia ce je R03 npnuiTHne Ha JiHHHijH JlHnftpH—ypom0BaH h 6ee apTHJbepnje H3BipniHuia oajcneTCKH nana3 na Byra'pe, Koje je h 036aHHJia 3a 10 Km. y Ha3a3 . Ilponas je OTBopeH. Kpajb je Morao npohn h naBana H36erjiHn;a npo^miHJia je 3a ce noBJianH Ka Ilpn3peHy. Ta3a je 6njia 6o,p6a K03 KanaronKa. IIpnovcTROBao caiM Ty nponacTH GpncKe BojcKe, Koja HHje 6H,ia caMa cnocoOHa 3a npoCvHje cjiođoaan nyT na CKonjb.y. Bopoa je Tpajajia hioct 3ana. Tpyne Beh H3HOMorjie 6opnjie cy ce onajno. To je (5mo noiKOJb. Cbh, 0(j)niiHPH h BojiHHHH ČHJiH cy CBeoHH, 3a je caB h>hxob oraop OecKopncaiH; ohh cy.xepojCKH mHyjiH. Hnje3aH cpnoKiH nyic nnje HMao xpaHe, 30K je -M,yHHunja Beh 6njia yrpomeHa. Byra'pH naK CHaOmeBeHM 03 HeMapa HMajiH cy cnera onor y H3o5njby. J^HBHOHja, je-AHa 3a 3 pyro.M, a no tom HjHxobh 3a. HiTHTHH 3ejioBH noBJiaHHJiH cy oe Ra IIpHapeH.v, Ka AjnlaHHjn h HpHoj Topn. H 3a 6h HMajiH iina jecm, nouito HHje HMajio HHiUTa y nycToj 3aMjtn h houito nojcKa HHje H.Mana Hnje^HO napne xjie6a; 3a He 6n VMpjiH 03 rjia3H, ceaurn cy 03 K0H>a h BOJiOBa no napne. - KojH cy ce Hajiai-iHJiH yrHHyjiH 3yvK nyTa. *) y n.pHinTH'HH, .BapouiH HacejbeHioj nemio TypH-MMa a houito ApnayiHMa, 3aT©Kao caM hctv HaroMMjiaHOCT H36eroiHiia, nojnHiKa h paibeHHKa Kao h y MhTpoBHHH, Kao h y KpaJi>eBy, nao h CBy3a, me oy ce 3a3p®aiBajiH 'BojCKa h H36erjiHii,e, 3a Mano 03axny. �»r A J P E T« PrpaH a 286. A jonHHje hh Tora anje 6hjio ... Ha 30 Km. oj HpH3peHa, ja ca-M ce 3aycTaBH0 ca Bij?Hi;HMa, nopej jojn-or xa«a, apH-yrcKe KpHMe, ja 6h TiponvGTH.aH ja npoije aprajtepnja ,KQjy cy noKymajiH ,aa onacy, yn5pen»yiBHiii 4 m 6 BOJiosa 3a GBaKO tohobcko opvije. J ohi oj upe 15jaHa xan>aje H36erjirai,a 3aycTabhjm cy ce oraje, h Bojmnpi yMnpyhn oj rjiaj-H rrpeBprajra cy no hy6peay h 6jiaTy, ja (m TaMO nanura neKH uaifymTeHF oTnaja«. repeTxoj -hhKa h>mxobhx. Jejan oj h»hx Harnao je je«Hy BejiKy koct, cyoy TOcry acao cjionoBa koct; oh je nyHHyo rropej Mene u uoK.vmao ja je r.no^e; meroBH 3yđn uiiKpryTajiH cy yganyj no 'incToj hobpiiihh'h, ajm HHcy yonejm ja sarpn3y; ajm paa.ipaaceH oh je rjiojao h jajfc'e... 3aHCT rjial)y. h 23. HOBeMČpa ja caw 6ho npH3peHy, rje ey ce npmynjbajm BojHinp h HQđerjmne pa.im-jnx.jaHa. • BipxoBHa KoManja, Koja je y 0By ©apom -crorjia jom 17. HOB&Mđpa, y oth Tora ja«a 3anaJijuia je'cBojy apxM®y. AycTpo-HeMH,H, joaHao caM, ^a cy -CKOipo npcj MO’jHM oHHMa 3ayžeJiH 1!). HOBeMđpa PauDK.y h Hobh IIa3ap. Oim cy ©eh y SlH^ožnn;®' Tohobh jrynajy CBe forajKe ca ceBepa h hctockh •HByrapii ce TaKO hcto skvpho tr,pH<x.TH^KaBa,jy. H-cneo can ce.na'TB]>baBy, ™jn cy jaim 3hjobh nocaejH>H ocTa-tlp jBopa, K-oju je OBje nojEi'ao 1200. roj. IJap flyw<m, £ hjihh U,ap Gp6a. Hcnoj Mene Tene Qyj«a BncTpnpa; na ncT0K>y. je jeja-H H3jy0jbeHH TecHau; H3Meby crpMHx creHa, «aij KojHM cy BpxoBH o j oiiaiHKiiCKor Jiaran,a Hlape, Koja je noKpHBeHa cBa cneroM h koja CBojoM bh'Chho-m hhhh npeiTO(Hjy H3Me^y raac n Byrapa, KOjz ey ce Beh OMeCTHjm y TeTOBy. >. Ha jieiBO ce Ba.pom mosKa3yij^ Kao aipaca-pana to­ mujia iyipcKa z apHayTC!Ka, rje ce nojaBJbyije n3Mef>y 50 MHHapeTa T0,paH> jejHe. npaBOCJiaBne upiKBe. y jejHOM honiKy Kipzje ce KaTOjmzKa Ka-nejia, zzjer cBeniTeimKa H3jpjKa®a AycTpo-yrapciKa, To je nocjiejH>a eTana. Cbz, KOjz oy zMajm ozare ja H36eriHy oj HenpzjaTftiLa, ctckjih cy ce y npz3peH. A^cnpo-HeMnz 25. flOBOMČpa Ohjiz oy Beh y npzioTZHZ. IIcTora jaza Byrapz cy 3ay3&nz ca jBzje jihBH3zje JIznjbaH z Ty ce anojzjiz ca AycTpo-HeMHZMa z TaKO o-nKOJbaBajyh'H 3aTBopzjm noTnyno cse uito je ocTajio y Bpćzjz. HenpzjaTejfc zzje jaj>e zero 10 nacoBa Mapma oj npzapeHa. nyT 3a D,pHy Topy Beh je zpeceneH. nyT oj /te6pa Ka BHT0Jty TaKotje, jep qy ce Byrapz cnyiUTa.jm oj npzjiena. HyjHo HBniaHCTBo ynyh©Ho je CTpauizzM nyT€>M npeKO AjiOaHzje, itojzM je HaTepaHa ja z je OpoicKa Bjiaja m ocTaraz BojcKe. (HacTaBnhe ce). Bpoj 18, Prevela s njemačkog Rašida R. JEDNA TURSKA „DJEVICA ORLEANSKA11*) Halide Bdiib Harnima je kći Edibegova, neka­ dašnjega državnoga sekretara 'Abdul-Hamiidova. Iza »konstitucije« 1908. otišla je iz domovine kao prva turkinja d a u Londonu dovrši svoje nauke, što ih je bila počela u Aimercan-Goilege u Staimbulu. »Konstitucija« — ponovno uvođenje ustaiva — je rasitvorila vrata slo­ bode iza smrti Abdulhamiidiove, dok je za njegova vla­ danja bilo strogo zabranjeno ići u inczemstvo na stu­ dije. Povrativši se iz inozemstva ova izvanredno talen­ tirana gospoda, dobije' naređenje od turske vlade, da škole nadzire i refcrmiše. Tako Hailide Hanuma započe da razvija svoj knji­ ževni talenat. I već njeno prvo djelo »Handan«, povi­ jest jednoga turskoga braka podiže na glas njeno ime kao pjesnikinje. To- je djelo prevedeno na više jezika. Od toga doba vidimo nju među prvima u naprednome ženskome .pokretu. Vrlo darovito napisani -roman »Jeni Turan (novi - T ura-n)« djelovao je krčeći pute smjeru turske litera­ ture ; ideali, z a kojima još i danas teže paniturci — da stvore novu jaku Tursku, koja će obuhvatati i Turan, prvotnu domaćinu turski-h plemena. -Neposredno pred okupaciju Carigrada od strane Entente, Halide Hanuma je po jav-nim mjestima Cari­ grada držala nevjerojatno smjele govore. Neprijatelji je osude na smrt, ali ona pobježe uz ve-Iiiku opasnost, preobučena Ikao seiljakinja, ostavivši u Carigradu svoju bogato uređenu vilu, nastani se pokraj Angore u jednoj drvenoj seoskoj kolibi. Za njom se ugledaše i mnoge druge Turkinje. I tamo onda počinje Halilde Hanuma da radi. Ona piše patriotske pjesme, širi propagandističke spise i drži govore po Anadolu ljudima i ženama, kao što je držala u S-tambolu vojnicima. Svi je odano slušaju, kao kaikva glasnika- sa neba. Iza toga njeguje ranjenike n a previjalištirna; smjelo uhađa neprijatelje, drži stražu, radi kod antiJerije, nosi municiju u rovove i sama se bori u prvim linijama zajedno sa vojnicima. Iza bitke kod »Doumlou-Pma,r« postala je podofi­ cirom (»onbaši«), zbog njene hrabrosti. 0.na upravo prestavlja sliku požrtvovane ljubavi za domovinu. Ona odbija svako, rastavljanje (proteži-ranje), jede sa prostim vojnicima i spava. Noći prospava na slami, pod čado-rom, pokrivena vojničkom kabanicom — usred praska mašinskih pušaka, u najvećoj opasnosti. Njeni je zemljaci slave kao j-unaklinji, a u vojsci »Halide-omlbaši« je čarobna riječ, koja stvara čudesa. U glavnom e kvantlru Mustafe Kemalpaše ona je prev(xlila ratne izvještaje — za va-nfsku štampu — n a fr-ancuski i engleski. Ona je bila tumač, kad je prekinuta konferencija u Lausanni i Lsmet-paša vodio vrlo važne političke pre­ govore u Stamibolu sa generalom Harringtonom. Slika Halide-Edibe u njenoj domovini svugdje je poznata — vitka jahačica u mrku odijelu n a bijelomu konju. *) Ovaj prevod rado donosimo baš u vrijeme kada među bosanskim muslimankama analfabetizam hara i kada se čak po nekojim listovima vodi polemika kakvo se odijelo smije nositi a kakvo ne smije. Uredništvo. �B p o j 18. »r A J P E T« CtpaHa 287. . Nacionalistikiiinja se u drugom braku udala za • Dr. Adnan~beya, koji je u svoje vrijeme studirao u Nje­ mačkoj, a sada je prvi podpredsjednik Narodne Skup­ A m uČhjj E&u-TcuuČ: štine u Angori. Njena oba sina Studiraju sada u Americi. HOBJEHJH BHJEK. Kajt iKHBora cbjctjioct Kora IIIeceT Jberra oćacjama, IIojiOBHny jHKBOra My PE<t\IEKCffJE 0 ;KMBOT.y UjpHa Hohua yiMoraBa. IIojiOBHna 04 to -nojia roim »nua >y Hexajy ■ — Ko y iboj^ 4a Trponaniy — y iHenospar npoyjajy; A Tpekmiia nojioBHiie y noxjienH h y Hajpi IUpolje, 40K 3a nopoi4Hny IIo(j(pHHe ce u oajpajtu. OđraTaK My aorBOTa je, ,Efay*e; cTapocT, bojiecr Jbjrra, JljoK r a jejp o r jpHa s a BfpaT He npnxBaTH h cmpt KpyTa. S a , 3kp Huje rjiynocT, Kajta /Kojih naMet)’ Jby;p hoko ,Hyjbe JKHBjeT, a H arana TIopijejny My eoo peKOK?! Xacm H6ny A jiu (p. a.)1): CKPOMAH By4H Ax, nosjienaH 3a cBHjeroM H jkhbotom HBMoj 6 hth; He roMHJiaj ćuiaro, He 3Ham KoiMe heui ra ocTamrrH! XajiHne-EAn6 xaHyM - Halide-Edib hanum »Ognjena košulja« je zadnje djelo Halide Hanume. Tu se u živim bojama prikazuju bojevi i patnje po Anadolu. I to je sada najraširenija knjiga u Turskoj. Narodna nacionalna stranka naglasuje svoje čisto azijsko stanovište, ona hoće da ograniči područje nove Turske na Anadol; i stoga je izabrala za glavni grad Turske Angoru, mjesto blistavoga Bizanta. Tamo u Anadolu treba da postane budući dom za HalideHanum. Upravo me osvajaju njena prikazivanja iz »Zemlje udovica«. Ona p rč a o promjenljivim slikama Anadola, o jednome nezaboravnome putovanju po noći kroz unutrašnjost zemlje. Tu se kao mrki safir nebo puno zvijezda nadvilo nad vrhunce snijegom pokrivene i duboke doline, a potoci deru neobuzdanom silom. Tu se u mjesečini blista nepomična površina mjalih jezera, u kojima se zrcale sjene mflkih omorika. Kad sam je pitao za čim turske žene teže, reče mi Hahde-Hannma: »Mi žene, ne preeajući od žrtava i ne­ sebično moramo usporedo raditi sa muškima, kako bi naš Tatovima napaćeni narod dobio nove duševne snage i poleta za napredak domovine.« R. Rhoena. i je pa34HjejteHa. . . 3jia oaMjepa ne Kopneni. noxjienHHK je čamo y6or, BorfiTCTBo je y CKpoMHocm ‘) ynyK MyxaiMema (a. c.). A. X m(J)3m BjeneBao: CABHHA CAPMAH (HacTasajK). — M^pucber je to onasno?. . . ynHTa 4pxTaBHM rjiacoM CabnHa. . — JJp,, Ca&ffla. . . — IfeHeHajjHjra ore Me. . . HnjecaM ce Hajta.ua, hhjecaM MHCJiHJia 4a heTe jto h n . . . MacjniJia caM 4a ce Bmue HeheiMO B n ^jera. . . — J a caM KacHO 403nao 4a CTe ^ o n u m . . . noKyma My-prao6er 4a ce zonpHHaBa. Cadmia ce HHje Morjia BHiue cy34p3KaTH h pene y3pyjaHo: — HeMojTe, oupocTHTe!.. nomTejjrre Me 04 pasonap aaa... — C a d m a !.. n3ycTH Mypnc y3by^eH rjie4ajyhn Ca6EHy. , �OrpaHa 288 Epoj 18. »r A J P E T< — TocnojHHe, Mypao6esKe. . . Bh Me noBMajjeTe sornao npaje, ocasa ra je 3iBajia. . . He, maje jojo Gamo HyntHO. . . Ocjehaj He Bapa! Oh je časa norarjrao h>03hh , y acTHHy H.eoBH, jep joj je to ocjehaj, synia, cpn;e rotBopajio,... OITpOCTHM! __He, MypHc6ejKe!.. pene «a obo osJiynHO sjeHocjmje cy pa3roBapajia o paaHHM cnBapaMa aa BOjKa h KopaKiHe Hasa^: npomjiocTH, a OHa naje hh jesnoM pajena 'OnoM«Hyjia — OcTajrHTe, ja y OBaj nac hc&ithm nyTH ene. . . BpajeMe, Koje ax je sjejndio, hhth ra yamajia: nna JKejiHM y OBaj nac, ma BaM KaJKOM iirro BaM HMaiM je pasHO Tasa. . . Haje ra naTajia: rsje je Gao h c khm peha. . . ITa osma. . . OHsa MoaceTe aha . . . je Gao, jep joj ce hhhhjio, sa Ga ra Morjia aaTjepaTH — CaGana!.. CaGana!.. none MypMc6er mhjio h sa cjiaace, sa joj. houito 3aTaja, a to naje XTjejia. . . TOdiJio, cjevnaoj'hn na cmnany so H>e. — Ca6raa, ja Bac Cfie je n p o n u io . . . E to, hohobo je operna a Beceaa. motom . . . OnpocTHTe, ja caM kphb . . . y jesa n caT oapocTao ce M ypac a OTamiao. Ca__He, Mypmc6ecave. . . Ja xohy sa 6yseM na hhcto: 6a.Ha ra acnpaTHJia s o n a yjiau,y a nospaTajia ce HaAo sanac caM jKHBHJia os nponuiocTH. . . /JaHac xohy Tpar. 3 a thm orpnajia y Majnany coGy a npanajia joj, sa 3HaM uiTa he mh ^OHnjenr 6ysyhiHOCT. Kano je M ypac6er Gao a H>y noespaBao. M ajna je noMypnc He pene naima. npomjro je h6kojihko na- rjiesajia RhepKy 3HanajH0 a onasajia BeJiaiKy npoMijeHy caKa. HacjiofteH Ha jeiany pyRy rjiesao je npesa ce h Ha H>oj. H aje jo j H aim a pemia, jep je 3Hajia, s a je paBMHffljbao. CBe My je n pomno jesnoM acnpes ona- CaČHHa Jiy 6 ajia Mypnca. — CarypHo th je MypacGer oGehao npaGaBHTH j y . . . HnTaiB /Khibot: h Ca6Hwa h OaiajHJia h Ojihm. iiaja. . . H OBe ce na\wijemajlo h ctbophjio y iteroBoj II03H1B na njiec kos $paHHycKO.r nocjiaHBKa — yinaTa ^yum HeiiiTO Heospeheno, hcihto ihto je caMo cjihhhjio EjiH3a CapaaiH. iKeHH. He jesHoj HBBjecHoj hcchh, nero je^Hoar GcuieCaGHHa Haje hh mhcjihjki Ha to, a jia aoiaK pene: cho.m CTa&y syme y KOjeM je npBa Htena h npBa h je— HajecaM My rosopajia. JespoM spyroM n p ajHHa Jby6a®. - jiawouM. . . Mypnc nome^a Ca6aHy, noraesa je syry h jhhhh Točnoga Ejia3a norjiesa CBojy K.hepK,y a onaaa My ce, sa je to ona Keja, je jesama, na pene: Kano je 36yH>eHa o s BejiHKe p a so cra , a CaGmra H3abe — CaGnaa, 3ap Tfflj^ m^onijio oho mro Hac je He- H3 coGe. Kasa cperaram hhhhjio, 3ap'naje nponma JbyGa®r-Koja M ajaa Kao s a ce je Henera cje ra jia nocrase neHac je Besajia? .. pacnojioateHa, CKopo TjiKHa, norjies joj cTase n a jeiapoj CaGana ra norjiesa mpKO ra-p e n e : / . ■ Heospe^eHoj Tanma, TaiMO Ha 3 asy n a KojeM c y nacnjie — jKeHa ca-MO Ji>y6a ... BaiiMiM jpacameM. _B h. CTe y-3pyjaHa CaGaiia. . . /l,03B0jmT.e sa ce -A ra ? CaGniHa 3a^pxTa a norjiesa paBHo My,pHpy y ohh. Oiisa My npy5KH pyiK.y, Kojy oh ranje y-MHO npHMnra. — Ja j&yđHM Mypace. . . pene HonpeKHsaHo ^jeBOjKa. — CaGana. . . — Myipnee. . . Jepan nao rnesajia cy jesno spyroM y ona, Kao sa HonnTyjy caiMH ce6e h Kao ^a acene sa paljena Koje cy H3POBopajia soby so cpna, npof)y cajsa, ocjeie ce norajHO. . . 3a thm Mypac y3Me Ca6aHy 3a pyicy a Jiarano je crnome. CaGana My naHe na rpysn a npomairra: — Mypace, ja caM BjeipoBajia y csoje cpn,e .. Jesan nac aorpajao je Taj nac cpehe, 'r^je ce ^yma ^yma acnoBaje^a, Ka^a ce He roBopa, jejjaH nac ocjehaja, Ka^a ce noBjeK npeinaje je^poj .BejiaKOj a Mohaoj chjib, Koja Hac hhhh BejiHKaiM, Koja Hac hhhh noBjeKOM; noBjetKOM Koja Haiiira He Tpaaca a ^aje CBe.. . . . A 3a thm cy npanura npoQopy, CTajia jeinHO ^o ipyror, Kao orapa npajaTeJM, — Kao Haje KauiTa Gajio a rjie^ajia Kano Bana nama na^a. CaGaHa Haje Baine Gajia netpacnojioateHa. Haje ce BHme JtyTHJia hhth aa 'Kpojanaiij, Haje Mapajia nara 3a njiec koa (j)jpamiyciKOtr nocjiaHma rpo<J)a se C ham bina. y H>e8HHoj syHia 6hjio je Bespo, tohjio h CBjeTJio, Kao 3a ohhx sana, Kasa je auuia y Hmojiy a Kasa ce je hctom yn03iHajia c My,paooM. B hjio joj yroSho, OB«je, OBaKo rjiesaTH Kpoe npocop Ka-KO je H,aparpas noKpHBeH MarjioM, KajKO ce naima He bhsh, a KaiKO0SO3SO — TaMO pnjje je npaCTaiHHurre, Heurro jena, na nacoiBHTO 3bhjksh . . . mauiTa . . . OHa Haje časa nasajia hh ce6e hh H>era 3a yp30iKe, niTo Haje npaje somao, iiito ce je.yKJiaJtao, iiito aaje paoHe cjim e. (HacraiBahe ce). HvM BOT jp] BOPBA 0pemu3MU, koju ce ne npuiaeode npupodnuM 3Qkon u m , Mopajjf nponacru. Kos obhx 3khbhx Gaha, Ghjio to GajBKe hjih ® h:BOTHH>e, onajKaMO naiH>eHMiiy, sa ce nois yTmi1ajeM Bjehhthx h HenpoMjeHJbHBHX 3aK0na ycafipmaBajy h ry6e, t. j. Hecraje ax ca inoBpmaHe OBe 36MJbe. Cee npcTe JHHBOTHfta ce npeaa epO'iracaMa m x 3aKOHa nojaiBji>yjy h yoaBpraaiBaj.y, a npeMa ospes)6aMa mothx saKOHa Hcn€i3aBajy ca OBe 36MJLe. 0|pra/HH3MH, KOjjH ce ne Gysy aupaJiairo^nBajia thim 3aKOHirMa Mopajy, nos HeMHJiooipsHHM ysapn,HMa caMe npmpose sa acne3Hy* h nponaHy. jKaiBOT «a OBOj 3eMJba cacTOja ce os jesne njenaiTeGopGe, a caiMO ohh, KOjn y Toj GopGa noGajese Mory er3H'cmpaTH. UsajeT, 6aKiu,Hji, Mpap, cjioh h noiBjeK y CBOMe HtHBory ce Mopajy HenpecTano cyrto6jBaiBaTH c ^aKfnopaiMa, kojh 6a xTjejra, sa h»hxob jkhibot yHHUi(re. A ko y Tog Gop6a ocjiaGe a H3ry6e OTnopny CHary, ry6e npaBO «a oracTaHaiK, Te ax rapaipospa 3aKOHH ocy^ygy Ha iHOM'HHOB!Hy CMpT a Hmn63Hyhe. OBeMoryhH je Tanan npaposHH saiKOiH nocrasHO, Koja he TpajaTa sok- 6jst Ha 3eu\iJba JKHBa Gaha eraacrapajia. HajesHa Jbyscna cajia naje y 'CTaH>y, sa onaj npaposHin saKOH QaycTa®a hjth sa ra asMajena. ' OipraHHGMH, Koja oe ne npajiarose npHiposHHM 3a■KOHHiMa a obojoj okojihhh, 3aiK.p5KJBaiBe. Ohh ce m saHa y san «Majfeyjy a cjiaGe, soac ax jesHor ji;ajenor saHa 3yG nspe,M6Ha cacsaM ne yHamTH. Taao cy hcto a ina- �Spoj 18. —•» T A J PET« CtpaHa 289. poflH, Koga ce He irpHJiaro^e Ajyxy BfpeMeHa ocyl>eHH je cyheHO 0 HeMa APyBor E3jia3a Hero ce cyAdHicE cjihHa HeMHiioBHy nponacT. Oihb he TaKoljep, anoo He 6yay jeno TiOKopHTH«. Ako e AaJi>e caiiyBaiMO TanaB iMeiiTanpeMa caspeaieiHHiM uoiipeCaMa nocrjnajin 0 y inyxy jiHTCT, 6yAEMo npHnpaKHH Ha BejiHKe Hecpehe e iio t BpeMena mcre yAOBOJi>aBaji0B nonern Aa <yiače, aok hx nyHy nponacT. jeinHor ^aHa cacB0M HecTaae. ® hbot je 6op6a. OncTanaK ma obom c®HjeTy oehce y JKiraoTHoj 6op6H yioiEHje®ajy b n<X3jeljyjy caMO oa modjeAe y toj jraBOTHOj <5qp6H. BjepyjiMO, Aa cy oiHH ,KX)jiH cy sa HCHiBOT oajanocoČHHjH. Ako npBpoAy, ropH.H HaBOAH jeAHa HemodHTiia HCTEHa. a HapoHiHTO aeHe 3aKone y opraHCKOM CBHjeTy Majio Xudajer Kyjiunoeuh. Ay<5Jbe npojrHH'MO, aa XHJi>a^e HipEMjepa heaio onasBTB, Roj« he a a a ropay ectbhjp hote(Pahtb. JbyACKa cy yiaj)ywoH>a hcto TaKo no^BpHceaa obhm aaKOEEMa. CteaKO^HeBHa je aojaaa, Aa npocBjeheaH, panann-, boranu N. R. Travunjanin : h MopajEHH napoah acHiMHJitH|pajy jrajene, aeiKyjnyipHe h «€iMopajme sajpo^e, Kao uito aejiHKe puče ryTajy UČINCI PROSVETE Majie. Često se po raznim knjigama i-Mstovima čitahu i u 3eMJbOM he aai'ocnoAapiTB oim aapoAH, ikoje cy svakodnevnom govoru čuju ove kićene i uzvišene reči: HajonocođHHja 3a hchbot. Mutne-H-arđa ijemsuha ibaprosvete«, »Jiic prosvete«, »hram presvete«, điiie-s-salihim = 3eMJby he aaHCTa aacjinjenHTH caMO »moć »prosvetljen um«, »prosvetom ik Slobodi« i si. Moja BpHjeiaiHH p otom Ager, t. j. TeKCT E3 Kyp’aHa). Slušajući i čitajući ove značajne i veličanstvene Bor je apapo^y a ibeHe '3ajKoae Taao nocrarao, reči, mnogi nas je hladno i bez razmišljanja preko Te he ohh Ao noana cBarjeTa TawBH h octstk: (Sumnelu jijtnog značenja preleteo d, prekrivši ih koprenom zabo­ — 11a hi — ffleti ikad halett imiin kablin, v e le dedžide rava, nemo i tupo čitao dalje. Koliku li sadržinu i zna­ ti suimefii — llahi iebdilen = O bo je B ojkjh npnipoA'HH čenje imaju te tepe reči! Razlika je: »čitati« i čita ti; 3aiKOH, KOja om aocrafta OBEjerra nocroja. RiiKaiaa »misliti« i ntisLiti; »razumati« d razum eti; »osečati« i aehem oaasHTH, Aa oe Boaraije ota,p€taj6e HOMHjene. A jer.) Za ovo se hoće izvesni stepen inteMgencije. y Bojkbjbm oApeA^aMa t. j. apapoinHHM 3aK0HBMa ae osećati. Pre nego pređemo "©a razmatranje goire istaknutih Moace 6 hth upoMjme. pojmova, valja nam reći koju 0 snazi i stepenu napretka (Jelen Jeđzide li siumedii — Mani iebdUen, vie lem nekog naroda. iedžiđe lii sumneiti — llahi dahvilem = Kano roA nehem Snaga i stepen napretka nekog naroda zavisi od OHH3HTH, Aa ce Bosmje oAPQ3l6e nome H3MajeHe, toko broja njegovih pismenih i prosvetljenih sinova. Ili: na­ hcto Heheni BHAjerH, «a ce MaiKžfp h aUCJTHiMHHho upopredak jednog naroda meri se po broju njegovih škola, MHjeHe. Ager.) osobito : o s n o v n i h š k o l a . Hpeaia TOMe aeaa APyror aaiHHa 3a jkebo® h noDa ovu tvrdnju osvetlimo jedinim vrlo karakterič6je«OHOCa« H3Jia3 topbe y jKHBory Hero, Aa dj'AOMOnya- nim primerom iz istorije. Tyipira, toraTB, Te (Jjhshhkh h ivopajmo jaKH. Tpe6a y P re nemaoko-franicuskog rata, koji se je vodio OBy ncTHHy, Aa ECKpeso BjepyjBMO. Hcto tsko wopaMO BjepoBaTH, Aa aaM aa odom CBH,jeTy ihome Alpyror ocjioh- god. 1870., nemačkd narod bio je mnogo zaostao u pre­ sveti za ostalim zaipadmo-ouropskim narodima. Jednog n;a ocem BJiacTETor (p«aAa h Hacrojaaa. dana sabraili se videniji ljudi iz čitave Nemačke da (Ve em ilejse lii, Jmsani illia una sa’a = HoBjca<y većaju o uzrocima njihove zaostalosti. Jedni su tvrdili: irpHnaAa caaio oho hito icaMaaipaup. Ajer.) da nemaju dobrih državnika; drugi: da im je vojska CDevamkiie filkje ive ma iteš’inrm, ive danikje mimkje slaba ; trećd: da bi valjalo poljoprivredu unaprediti; ve ma iebsaiu = JIejok te je y Teto caMOM, a th četvrti: da im mornarica ne vredii itđ itd. Sve te priHe 3fHam. Bojioct te je oa Teče, a te je He bhahih. međbe pratio je iz prikrajka neki ostareli Nemac. On se Xa3perE Ajmja). podiže, pa će: »Dozvolite, gospodo, da i ja koju proOBe necpehe, Koje sac mpaTe 'Hjioa oy mamer me- besedim! Svaki vas je istaknuo uzroke našem nazatku; 3HaH>a B JiEjeiHOCTE. (Inne — llahe la jugajjiru ma bi a ja vam otvoreno velim: da sva zaostalost naša leži u kavmin hadda jugaijjiiru ma bi emfiusihim = ^ ok ce tome, što nemamo dovoljno osnovnih škola. Bez je^aiH HapoA ne moKsapK e He H3ryi6H CBoje MopajiHe osnovne škde niti ćemo imati dobrih ministara, ni valjanih vojnika, ni čestitih težaka, ni uzornih mornara! BpjiHiHio, Bor ra Hehe yiHecipehETH. Ajer.) IIoTpediHO je, Aa ropH>y HCTMHy cxBaTiEMo y iiot- Svakom pojedincu od oviih i ostalih staleža potrebno je nyHOM HjOhom 3HaHemy, Te Aa yAapHM0 npaepeM, KojH osnovno (temeljno) znanje kao svagdanji hleb. To sam he HaM OHa AHKTHpaTE. He avmjeMO hh jeAaa nac ko- hteo reći, i dobro razmislite o ovim mojim rečima!« jieđaTB. Aiko e AaJ&e, no cbom crapoM o6Hnajy, 6yA6Mo Svi prisutni kliknuše: » Žikveo, naš starino! Ti sd jbeHKapEJiE, H3roBapajyhH ce, Aa HaM je Tano oy^€oro pogodio pravi uzrok našeg nazatka!« Od toga vremena počeli su Nemci sve više i više h HacraBHJHB CBoje Me^codme 6op6e, 6yAHM0 iyBjepeHE, Aa heMO K(po3 KpaTKO spnjeMe mpomacrB. J[ok ce y otvarati osnovne škole, te prve »hramove narodne npB'poAH crne jKHbo e MpTBo y OApcbeiHOMnpajBiij iqpehe, prosvete«, i u njima buditi narodnu svest tako, da su za AOTJie me Kao yiM-pTBJb0HM Aanry6iHiMo 0 JbesraapnMO, kratko vreme u svemu počeli napredovati. I ovo je delomično uzrokom, pa su god. 1870. pohedili francusku a H3 ycra «aM OMiajy KOjeKaKBe rjiyinocTB. Me s a crne CBoje HenoroAO h Hecpehe kphbhmo vojsku. Da nije opet prosvetljeni francuski narod tada bio cyAi()HHy, a HeheMO Aa upomecjiemo, Aa HaM je Bor iiOAapHO cjioboAHy BOJby h paajM 3a cx®aTaH>e aa jkk- svestan svoje slohode i ceniio je, ne hi sa sebe skiinuo BOT nOTTpe6HEX H'PEpOi3PHX 3aKOIHa, HapeAJHKHIE HaM y3 najdragoceniji nakit i svoju slobodu otkupio za 5 mili­ to, Aa ce caMO Ha CBoj paA na obom c®0jeiy MoateMO jardi franaka! To se zove »moć prosvete«. Školi je, dakle, zadaća, da u mladeži budi domo­ ocjiamara. nopeA cBera Tora me ce 3a CBoje Hecpehe B neAahe paaroBapaMO Ha OBaj rjiynH Hanirii: »Taico ljubni osećaj, iz koga se razvija ljubav prema Domovini �OrpaHa 290. »r A J P E T« i svome narodu, a iz ovoga opet rada se osećaj Slobode. Što je neki narod kulturniji, to većma ceni i poštuje Slobodu. Francuska revolucija bila je odraz prosvećenosti francuskoga naroda, koji nije hiteo da trpi apsolutističke tirane u svojoj domovini, te je Slobodi prokrčio put po onoj: »Presvetom k Slobodi«. Francuski narod se je prvo znanjem naoružao i svoj um prosvetlio, a onda, svešću okuražon. zbacio svoje apsolutističke ugnjetače i proklamovao Slobodiu i Jednakost! 1 vekavma borba našega naroda nije bila drugo, do li borba za Slobodu i Jedinstvo. Ti najsvetiji ideali celokiupnog naroda našeg danas su ostvareni i Srbin, Hrvat i Slovenac hrle jedan drugome u bratski zagrljaj, da se izljube i junačke desnice stisnu. To je jedan od najvećih momenata u našoj istoriji, -koji treba da bude kao ugled poanijim pokolenjima našim! Pnosveta narod diže iz neznanja i miraka, otvara mu oči i pokazuje vrela blagostanja ; otrežnjava ga i budi iz stoletnog mrtvila, da ga postavi na zamernu visinu ostalih kulturnih naroda. To se delovanje pre­ svete naziva »luč prosvete«; jer je zaista prosveta neko svetlilo, koje čovečanstvo diže .iz prašine i izvod^ iz tmine, da mu osvetli pravu stazu. Šta za čovečamstvo uradiiše toliki prosvetjem umovi?! Franklin je izumio, gromobran, Edison fooograf, dok naš čovek. Nikola Tesla, čini prava, čudesa u elektro­ tehnici! Ovaj naš zemljak, koji ii danas ž»bvi i umuje u Sevetmoj Americi, zadivio je čitav svet svojim-^otkrićima i izumima na polju defkmicuiteta! Kopernik -postavi utvaleirijj te o-ri'JIT'faxokretanju svetova i obcir.i krivu -i nećšfiovanu nauku p rija šn ji staro i srednjevekovmih zvezdoznanaca. Pre su se -knjige morale pisati, i pisane prodavale se bogatašima. Jer su bile vrlo skupe, skretanja ih nije mogla kupovati. To se je odmah unapredilo, čim je Ivan Gutemberg izumio štampanstvo. Danas se knjige vrlo brzo štampaju i uz dosta niske cene prodaju, te ih mogu i siromašniji staleži nabavljati. Stefenson je izmitelj prve lokomotive i prve prave željeznice, te jedino njegovom prosvetljenom umu tre ­ bamo zahvaliti, što danas po suhu možemo prilično jef­ tino i brzo da putujemo. A da se opet morem vozimo, zasluga je Amerikanca Fultoua, koji je izumio parobrod. Od kolike su vrednosti željeznice i parobrodi po čove­ čanstvo, svakome je, mlisTim, dobro poznato i -nije po­ trebno da se o tome ovde govori. Pogledajmo opet, koliku ulogu u svetu -igra brzojav! Danas možemo iz svoga m esta da govorimo žicom sa celim svetom. Električni brzojav sa žicom prvi je iz­ mislio Semering, a kasnije su ga d,rugi učenjaci d-oterivali i usavršivaM. U najnovije doba ne treba ni žica, nego se brzojavlja bežičnim brzojavom, što ga je izumio Markomi. Ovaj je izum veliki dobitak i napredak za čitavi svet, a napose za m oreplovstvo. Dok nije bilo brzojava bez žica, mornari su u slučaju nesreće s bro­ dova davali signale za pomoć pucanjem iz topova. I dok bi koji parobrod pravo razabrao odakle dolazi to­ povska jeka i pohitao da pruži pomoć, u većini slu­ čajeva .stigao bi predockan i m ore bi progutalo lađu sa njenom momčadi. U današnje vireme svaki parobrod imla bežični brzojav, kojim u slučaju nesreće na sve strane javi i zatraži pomoć. Svi parobrodi, koji prime tu vest, svom brzinom pojure u pomoć svome ošteće­ nome drugu i spasu njegovu momča-d i ostalo, što se spasiti može. Markonlijevo ime ostaće trajno zabeležono Bpoj 18. u istoriji novovekrh izuma, a naročito u istoriji more­ plovstva. Inžinjer Lesep prokopao je Sueski Ka-nal i tako skratio put moreplovcima iz Londona u Indiju za 24 a iz Trsta za 37 dana. Na ovome smelome preduzeću radilo je 25 hiljada radnika — 10 godina. Kanal je du­ gačak 160 k;lometara, na površini širok 60 do 110 me­ tara, a na dnu 22 do 37 m etara. Njime su spojena dva mora: Sredozemno i Crveno More, a rastavljeno afričko kopno od azijskoga. I zaista, Lesep je čovečanstvu ostavio nepraceojiivo delo svoga prosvetljenoga uma, koje će mu biti veonim spomenikom! Lekar -Koh pronašao je bacile sušice i kolere, te proučio život i delovanje njihovo; a Erlih je sastavio serum (lek za uštrcavanje) proti sifilisu, dok Rentgenoviim zrakam a danas svaki lekar može da zaviri i pre­ gleda čovečiji slkelet (kostur) i neke druge unutarnje organe našega tela. Ovoj trojici ostaće čovečaitstvo trajno zahvalno. I ime našega zemljaka Dr. Pa ja Radosavljevića, profesora psihologije d pedagogike na njujorškom uni­ verzitetu u Severncij Am'erici poznato je, kao i ime Nikole Tesle, danas čitavom kulturnom svetu radi nje­ govih otkrića i zasluga u oblasti eksperimentalne (po­ kusne) psihologije i eksperimentalne pedagogike. On pokusima ispituje i proučava dušu i -pojedine duševne pojave dečje. Tako isto proučava i dečje duševne spo­ sobnosti pri nastavi. Ovakav način eksperimentalnog proučavanja dečje duše i duševnih sposobnosti novijeg je datum a^T a svoja dosaidanja istraživanja izneo je naš Pajo u delima: »Uvcd u Eksperimentalnu Psihologiju« i »Uvod u Eksperimentalnu Pedagogiju«. U t;m del-ima, koja je izdao Hrvatski Pedagoško-Književni Zbor u Za­ grebu i koja su mi pri ruci, ima dragocanih stvari o dečjoj duši i duševnim sposobnostima, o čemu dosad nismo ništa čuli ni čitali. Neka naš Pajo još dugo poživi, da svojim svetlim umom pronikne u sve tajne dečje duše i pronađe nova delovanja njena! A mii ćemo se d:5iti njegovim velikim umom! Iz gornjeg razlaganja videsmo koliki su učinci prosvete i koliku korist i napredak donosi ona čove­ čanstvu. U današnje doba aeroplana, automobila, bezžičnih brz-oi'ava i raznih ' čudotvornih izuma, što je uspeh većim delom drugih prosvečenih naroda, kod nas vlada gotovo totalna nepismenost i posvemašnji nehaj za školu i p resv etu ! Dok su se drugi napredniji narodi svojim umom izdigli sa zemlje pa se šetaju i krstare po vaziduhu, d a ispitaju tajne svemira, d zadivljuju nas, dotle mi, dole na zemlji, još dremamo i spavamo, i u tam i neznanja ne umemo da -se snađemo i maknemo napred. A čemu vodi ovakav nemar i besprimerna indolencija u prosvećivanju? Ni čemu do l i: s i g u r n o j i p o s v e m a š n jo j p r o p a s t i n a š o j. P a kako d a se maknemo s ove m rtve tačke i na koji način d a pomognemo i prosvetno pridignemo naš narod? Ko je pozvan d a mu u tom smeru u pomoć prkteče ? Da naš narod u prosveti napred korakne, valja otvarati osnovne škole, osnivati tečajeve za odrasle nepismene, otvarati domaćičke škole, održavati kulturno-prosvebna predavanja po selima i gradovima, osnivati nano-dne čitaonice i biblioteke i tome slično. D ržava je u prvom redu pozvana da promiče u narodu prosvetu otvarajući čim veći broj osnovnih škola, ikojih imamo vrlo imalo. Na d.ruigom mestu dužnost je sve svesne inteligencije, a nar-očito učitelja i sveštenika, d a se živo zauzmu, zborom i tvorom, za promi- �/ Bpoj 18. »rAJPET« canje prosvete u našem narodu, osobite • među onim širokim masama, medu seoskim svetom: buđenjem prosvetne svesti i savetovainliem, da sami seljani podižu školske zgrade i u njih svoj padimladak na nauke šalju. Naposletku dužnost je svih imućnlka i ratnih milijunaša da i oni polože svoj deo na oltar naše narodne pro­ svete; to jest: da sivome narodu pomognu pri podi­ zanju osnovnih škola, a i da sami koji prosvetni hram sagrade. Na taj bi način naši limućnici i milijunaši u na­ rodu ostavili sefai .trajan Spomenik; a to bi njihovo patriotsko dolo pozniijiim generacijama služilo Za ugled i primer: Kako s e može pomoći svome narodu! Dakle, svi gore navedeni dužni su, da se svojski i s ljubav,Iju zauzmu za promicanje prosvete u našem narodu: neko manje, neko više; jedni moralno, drugi materijalno (kesom); svakii iprernu svojim silama! Budemo Li u ovom pravcu složno i bratski radili, onda ćemo (naš ceo narod) ubrzo moći stati naporedo s ostalim kulturnijim narodima i cvetaće naša mila Otadžbina. Dakle napred, prijatelji naroda i njegove prosvete! Drpana 291. Tu se noć do 12 sati Džemal ne mače kao da je kloroformisan, pa je obamro s nekom čudnom maskom na licu. Zatim najednoć stade razgovarati, ali niti je spominjao Mukbil-beja rii jadnog malog šebita. On je bio pod pritiskom neke ružne, strašne misli. Još ni sad ne mogu da to ponovim, što mi je šaptao na uho. Ja sam mu govorio istim talkim šapatom: — Nemoj, Džemale, ne misli tako šta! Ajiša bi prije umrla nego što bi se tako šta moglo des’ti; kunem ti se i prekhnjem, •ja to znam, kao da sam svojm očima vidio. Srećom stiže po noći brzojav iz Smirne. Ajiša je dolazila do tri dana. Ajiša je itrebala stići u četvrtak, a u petak je trebala biti glasovita skupština (meeting) na trgu Sultan Ali meda (Hyippodirome). Propaganda, koja je započela kao kakova šaljiva igra, odjednom je posvećena krvlju i vatrom, a mi počeli nal'čiti ne na ljude, koji se prav­ daju Evropi, nego na potlačene, što viču na silnike. Meeting na Fatibu već je bio došao i prošao. Evropski su se krugovi jos čin'li neodlučni hoće li vrijenje u Stanibolu ozbiljno posmatrati ili ne će. Pa i jest: šta se zameće od očaja jodnog naroda bez oružja, bez vojske? U četvrtak dzjutra odosmo ja i Džemal, da Ajišu Halide Edib hanym : dočekamo na pristaništu. Obala (quai) je bila rrekrljena svjetinom kao n a sudnjem danu, a u zraku po ulicama još je lebdio zanos pomiješah s mračnom pobunom. Iz Roman. . . «■ ,S ? daleka mi u mnoštvu zape za oko Ihsan. Stajao je odPreveo s tursko« D. M. K. • maknuto kao da nas nije ni vidio, ali ja sam znao, da je došao, da bude s naima zajedno. Ja n:sam uzlazio na 11. ■parobrod, nego sam se naslonio na obalu, pa sam čekao Smirjanka. i gledao s osjećanjem, da se u meni nešto tine, kako se o 5. decembra 1921. grčke lole (palikairije) u šeširima smiju i podruguju. — Džemal je najprije doznao za okupaciju Smirne Možda ne će biti moguće naći kola. A kalko bismo Ajišu (Izmir). On pokazivaše začudnu liladnokrvnost. Inokrvnost. Dva nnsnđili Armrnini ii Grcd rimi kon­ lrninposadili nu ova ovaji trninvaii. tramvaj, uii Vnipm kojem Armenci je dana neprestano išao u odbora ža propagandu, ali je dukteri te engleski policajci i špijuni armenske i grčke gorio od želje, da šta čuje o Aj&J, te je svaki dan odi- narodnosti kinje i muče stambolske turske lianume? lazio u brzojavni ured. — Pejami, evo Ajiše! U što si se to opet zamislio? Do pet dana dode jednog jutra Ilisan u moju spa­ Kraj Džemala je stajala žena podivezane ruke i zastrta vaću sobu, dok još nisam bio ni ustao. Sluga nije bio crnim velom. Ja rekoh u sebi: došao da ga najavi. Lice mu je bilo mračno. — Bto Smirne ! — Pejami, — reče mi on, Grci šu iskidali na ko­ Zatim stiskoh veliku, podugačku bijelu ruku, koju made Mukbil-beja, a sina mu Hasana pogodilo puščano mi je pružila. Ona se otkri, pa mirno stade koračati iz­ zmo, te ga ubilo. Kažu, da je Ajiša-hanuma ranjena i da se je sklonula s čitluka nekoj talijanskoj porodici u među nas. Njezine crne trepavice okolo potavnjelih ze­ Smimi. To md je jučer kazao jedan oficir, koji je po­ lenih, mrkih očiju bijahu kao ružno pokrivalo, što za­ bjegao iz Smirne i stigao u Ggirigrad. Kako ćemo to štite nraslinke tužne Smirne. Džemalu reći? Na njezinu patničkom dubokom licu ne bijaše ni Ja skočih s postelje, pa kao da sam se prepao, da suza ni uznemirenosti. Ona je bila nekako mračna i za­ će Džemal ustati i doći, zaključah vrata. Zapalih ciga­ dubljena . . . Ja sam sa strane gledao u onaj crni okvir retu i sjedoh. Šta ćemo, Bože draigi, šta ćemo? od traparica pod tankiim obrvama i u njezin malo po­ — Ihsane, — rekoh, hajde da idemo odavde, dok dugački nos. Kad je okrenula glavu i stala gledati paro­ se nije Džemiail probudio. Bolje je, da on to čuje od brod. kojim se je dovezla, vidjeh i onaj dio njezina lica. koji je bio upaduiii i od njezinih očiju: njezine usnice tuđina. Tu sam noć prenio Džomalov krevet prema svom »kao crven šip, razrezan nožem s drškom od fildiša Zatvorio sam vrata i sjedio uz njega. Nikog nisam puštao (slonove kosti)« kako ino veli Oscar Wilde. U njezinih u sobu. čak ni majke ni sluge. Htio sam da nvko ne vidi krupnih crvenih usnica i u zdravih, bijelili zubi poput Džemala onako shrvana bolom i slaba a nisam ni sam sadefa bijaše neka beskrajna snaga i bogatstvo. Pred poimao, kolika je njegov bol i kako je dubok. Karakdjskim Mostom zadrža me neka ruka pred kolima, Usnice mu se opustile, oča ugasile, oko nosa mu za koja sam se čudio, kako su se mogla u onoj stisci se ukazale staračke bore, te je sjedio s mrtvačkom mir­ provući. Ihsan pokaza zatvoren fijaker, na kojem je noćom obješivši niza se svoje duge ruke, koje su mu kočijaš otvorio vrata. On se htjede povući, ali ga Dže­ spale do koljena. Ja jednoć-dva sadoh dolje i uzadoh mal bijaše ugledao, pa mu reče glaso/m, koji je malo hodajući na prstiima. U majke mi oči potkraivile, a na­ drhtao : prama njoj sjedii Ihsan kao da čuva mtrvaica u kući. — Ihsane, što bježiš, brate?! Kadgod bili ja ušao, Ihsanove su oči govorile: Zatim ih predstavi jedino drugom: — Ja sam ovdje, brate moj. — Ajiša, moj drug Ihsan. OGNJENA KOŠULJA �OpaHa 292. »r A J P E T« Mogu se zakleti da su Aijišime osjenjeme oči ne vi­ djevši ga pogledale u Ihsama i da mu je pružila svoju bijelu ruku ne videći ga. Alii on se naže nad tu ruku vjerno i uzbuđeno kao kakav stari Osmainlija kad ljubi krajičak resa u turbetima starinskih sultana. Moja se majka objesi Ajiši o vratu i poljubi je u obraze, a onda je uzvedosmo u njezinu sobu i ostavismo samu s Džemalom. U večer sadoše dolje diržeći se za ruke kao dvoje djece. U oboga su oči bile otečene i crvene. Ali Džemal je bio potpuno pođvržen Ajišdooj vlasti; a Agiša se pribila uz Džemala kao putnik po tuđem svijetu, koji se izgubi u pustinji ipa sretne jednog jedinog čovjeka. Kad bi Ajiša pogledala u oči Džemalu, od bola su joj se mračile oči kao bura, koja će sad odmah nastati, ali se je mrčilo nastupalo pred bratstvom m uževne snage u modrim očima Ihsanovim. Sutradan pode i Ajiša s nama na skupštinu. Na ulicama je vladala značajna tišina. Muslimani su bili neobično šutljivi, ali mračni, a svi kršćani zabrinuti, te su se činili neodlučni, da li bi bili nasrtljivi i ismjehivali se ovom stanju mluslimana ili ne bi. Medu svim čirevima, što su probodenii, najgušći se je gnoj prosipao iz drekave pobjede domaćih kršćana, koji su se osLonili na Englesku i Francusku pa rigali mržpju na Turkušu. Radi toga je padao u oči svijet, što je vrvio' pred Osman-begovom restauraaijom, kad. smo sjedali u tram ­ vaj. Ali mi nismo nfogli vidjeti i pojedinosti. Mi smo mi­ slili o Ajiši osakaćene ruke, .S to je išla pred n a jn a _ io tragediji čitava jednog naroda, kojoj je ona bila simboJ> Šta sam sve tog dana vidio/! Kad smo pred AjžtSoftfom sašli s tram vaja, mnogo smo nastojali, da obje strane Ajiše prokrčimo put kroza svjetinu i da prođremo kroz guste skupine ljudi. Neko nas vrijeme pritiskoše iuz ogradu pred parkom . Kro­ vovi ruidije na Sultan-Ajnnetdovu trg u i onog reda kuda .u znjega načičkani ljudima, a niz tram vajsku ulicu (Di­ van Jolu) tekla je gusta struja naroda tako bezglasno, da se je od tog pojačavao samo bahat koračaja. Tada sam po prvi put vidio pravu Tursku. Poza­ dina Stambola, koja je neka m račna tajna, bijaše otvo­ rila usta i prosula svoje stanovništvo} Vidio sam mnogo starih ljudi i sijedih žena. To su oni smrknuti stambolski starci, što se inače ne viđaju. Iz njihovih čudnih ka­ puta i redingota, za koje se ne može razaznati iz kojeg su vremena, pomaljali su se njihovi slabi, naborani v ra ­ tovi, a oni plaču i suze im očito kapaju ispod naočara na bijele brade. Dolaze starice u širokim svilenim ž a ­ rovima, a niz smežurane im obraze teku suze. Čitave hirpe žena, u kojih iz ž ara proviruju skuti enterija sa žutim i crvenim prugam a i vide se korice na jemenijama (šamijama), idu zakrvavljenih očiju, a lica im kao n a slici, koja prikazuje povorku žena, što jurišaju na Versailles za vrijeme Francuske Revolucije. To je bio dan, kada su rame uz ram e, lice u lice stali hamal i mladi inteliganat, radnica Stambolka s KaraGomruka i nakićena mlada žena s visokim petama u cipela. Na trgu, čija se pozadina nije mogla zgledati, samo je teklo strahovito mo,re ljudi sa svojim dubokim bezglasnim, potmulim šumom, a micala se je samo nje­ gova sredina, koja je bila veoma gusta. Nad svim ovim. živim morem uzdizale su sp, kao da plivaju, bijele mu­ nare Sultan-Ahmedove džamije i zgrada zatvora (kaznioue). S krovova zgrada i sa drveća u džamijskoj avliji nadvješaju se kao grozdovi hirpe ljudi, a nad svim tim crni barjaci na bijelim munarama lepršaju gdjegod nad glavom naroda, a gdjekad prem a plavom nebu, Epoj 18. osutom oblacima poput bijelih golubova. Jedan čovjek se naslonio na ogradu Sultan-Ahmedova par/ka, otvorio krezuba usta, pa plače, a iz njegovih ugaslih očiju teku k rvave suze niz lice, koje mu je lizbrazdano kao da je uzorano. Kogod bi ušao na uskii odušaik pired Aj:a-Sofijom, p a ugledao osmanlijsku zastavu u crnini, na usta hi mu navirao jauk i prigušen jecaj. I najnalickanije žene zaboravile, da su im oči surmom podvučene, pa im sva kosmetika teku sa suzam a niz lice. Mi s e s velikim naporom progurasmo kroz mno­ štvo. Htjeli smo d a se popnemo n a stube česme nje­ m ačkog cara, pa d a odatle slušamo govore. Ova je za­ tvorena, tvrda i gusta svjetina otvarala put povorci oficira i vojnika, koja je tekla naprijed. Vidjeli ih, kako koračaju: jedni sa samo jednom nogom i štakom pod pazuhom, u drugih odsječena ruka, u nekih oba oka oslijepljena, pa se oslanjaju n a hrome drugove. Oni su najbolje razumjeli ovaj veliki lom i potres srca i mozso v a, što mu ja još nisam shvatao značenja. Svi su bili pažljivo odjeveni, svi obrijani, svi su sageli glave kao d a idu na kakav vjerski ohred. Mi najposlije stigo­ smo do stuba česm e. U to od duboka glasa tekbrra zadrhita sva površina ljudskog mora, pa dok se je odo­ zdo besprimjernom), silnom ljepotom otezao talas spu­ štena glasa kao da dolazi ispod zemlje, razlijegali su Se iz visina, xod crnih zastava, koje su kao na bijelim kopljima visjele na m unarama, uzdignutih, žalovitiji \ svježiji glasovi, koji su se strastvenom, buntovnom, ali slatkom a ubojitom krasotom orili sve do nad Mramor­ n o More. Sve se uzburka i okrenu onoj strani, odakle su dolazili o v i glasovi. Razmak između dviju bijelih mu­ n ara ispunjava dekor plavog zraka, a pred njima, ispod stoljetnih platanasa, stoji mala crna govornica, iznad koje vise žalobne zastave. Svi ti glasovi dolaze iz nje­ zine okoline. Medu mlade glasove iz zraka miješalo se duboko i veličanstveno brojanje zbora derviša na zemlji. Vojniai-invalidi, što su malo prije prošli, okružiše go­ vornicu u-obliku polumjeseca, jer su ft oni zajedno s cijelim Stambolom bili shvatili, da nema ništa prirodnije nego d a se, bila žalost ili veselje, na ovom tlu sakupe njihova tjelesa, koja su raskom adana za tu zemlju i pred njezinim mihrabom. J a još nisam bio shvatio značenje te pojave. Je li to bila pogrebna svečanost ove zajedničke drage jd.i oglašavanje besmrtnog i krvavog pira, to n e umijem kazati,’ ali je sto hiljada duša kao nekim čudom bilo raskinulo hiljadu i jednu sa svojim trupovima i stopilo se u jedno. Kad se među svjetinom zaori glas bojne trube, jedan dva Francuza, koji su u zraku osjetili re­ voluciju, poletješe poput plemenitih ratničkih konja, što potrgaju julare, pod crnu narodniu zastavu medu osa­ kaćene turske vojnike, s kojima su se jučer borili. Niti smo mogli raspoznatft ione na govornici, niti smo mogli čuti, šta govore. Gdjekad je po poljani od­ zvanjao visok ženski glas, gdjekad su odjekivale krup­ n e riječi (kojeg m uškarca. Samo sam Ipoznao sijedu glavu Mehmed Emin-beja kao u kakova narodnog sveca, »dobrog« (evlije). On se je bio nageo prema vojnicima. Široka, bolesna prsa vojnika invalida, koji su hladno­ krvno stajali prem a topovima, tresla su se i, pogevši glave, oni su plakali iza glasa. Osjetih, igdje i Ajiša kraj mene i Džemala glasno plače,, ipa se obazrijeh. Lice joj je naličilo na masku patnje, iz njezinih tamno-zelenih očiju rosile su suze kap po kap, pa su poput ćurka od kristala tekle s v r­ šaka njezinh dugih trepavica niz lice. �Bpoj 18. CtpaHa 293. »r A J P E T« Ah, mo^ ' lijepi zavičaju! Ovim je trgom pro­ Gledam ja tu našu prosvjetiteljku i razmišljavam. lazilo mnogo careva i carica u najsjajnijim povorkama, Ona je kći činovničke porodice. I ako joj je otac rođeni na natjecanjima i smotrama. Ali ovog bijelog i pra- seljak, a mati kći nekog običnog malovaroškog građa­ starog trga nijedna pompozna povorka, nijedan bizant­ nina ona je barem dočekala da se školuje i da tako dode ski ni osmanlijski sjaj nisu posvetili suzama čitava jed­ u veću varoš, u učiteljsku školu. Tu, u većoj varoši nog naroda. Da li ovaj narod nauči takovoj manife­ učila se »boljemu«, civiliziranom životu. I ona, kao i nii staciji, onaj tajanstveni i uzvišeni daib, koji je rodio svi, koji živimo u većemu mjestu, gledamo mi provin­ Novu Turslku ili se ovdje ponavlja bura krvi i bola, ciju ozgo, s višega. što je prohujala preko smimanskdh smaragdnih brde— Strpite se, gospođice, — rekoh ja njojzi — i Ijaka, zlatnog voća i vinograda, s kojih kapa med? dječje majke također se tuže, da im ne znaju djeca ništa, U to se sa strane govornice začuše glasovi kao da da su nemarna, neposlušna i šta ti ja znam. 1 mi im ve­ dolaze sa dna mora; u zraku je vladala takova tišina, limo, da su one tomu krive, jer ih ne odgajaju. To isto da smo taj šum slušali kao da nam se je sva duša recimo mi sobi. Ako su naša djeca tako, mi smo baš tu slegla u uši, te na jasnom nebu začusmo nekakovo zu­ da ih odgajamo. Nisu nama djeca došla zbog ovih tri­ janje. Iznad munara su lijetala dva crna aeroplana. Ali deset 9lova — đavo odnio! — da ih naučimo, nego da ono, što je narod osjećao, bijaše jače od smrti, te niti pomislimo da na svakom tom prljavom čelu dječjem ne­ vidljivim slovima piše riječ »č o v j e k«. Eto, do nas je ko diže glavu niti hajaše za njih. da to odgojem dotjeramo, d a se poslije na njihovim Džemal reče: — Ah„ da hoće baciti bombe, da krvlju svojom životima jasno, svagdje vidi, da je on zbilja »(čovjek.« I prjkažem gospođici ovu istinitu a na oko običnu zapečatirrio ovaj svoj zavjet bez riječi! 'sličicu: • , U Ajršimim očima kroza suze sijevnuše munje. Iste Za 'vrijeme Svjetskog rata došla u Srbiju jedna su takove munje sijevale možda i u očima drugih pe­ : gospoda iz bolie engleske porodice. Došla u Srbiju, da deset hiljada žena u armiim žarovima. Kako se odatle •pomogne nemoćnoj djeci, čiji 'roditelji ginu i na bojnom polju' i u kući. Skinula ta gospoda sa svojih bijelih ruku razidosmo jaki i utješani! fine rukavice, zapregla rukave, pa kupila oko sebe siro­ Kad smo i mi s onom veličanstvenom strujom na­ čad. Umivala ili, oblačila, hranila i uspravljivala. Učila roda silazili niza široku ulcu, što yqdi u park, priklju- ih pametnoj zabavi i igri d sa najvećom istrajnošću danju čiše nam se trojica mfladih kapetana okrugla obličja, i noći bdila nad njima. Hajri, Šalim i Ahmed Selim, s kojima sam se bio upO^ Zadajte vi sada sebi, gospođice, ova važna pitanja: znao u hotelu »Meserret«. U svjjfi su lica bila obasjana Zašto je ona to činila? Šta ju je nagonilo, da to čini? onim žarom s lica naroda. Nije Jbilo ražloiga.da se goji Zamisli se i ti u taj slučaj otmene engleskinje, kakova određena nada i pđuzdanje. Ali je sav narod majko, naše djece! Svi ćete reći, pa to je lijepo, to je ovjenčan vijencem potlačenih naroda i stoga osjetio du­ lenito. I za čudo, umijemo mi to reći, a ne ćemo, da hovnu utjehu smatrajući svanog čovjeka svojim ir o isto činimo. Nema ploda bez sjetve i znoja. Nema nim pomagačem.. čestita poroda bez dobra odgoja........ Sva (trojica oficira poljubile Ajišu u ruku. Sva­ Jednoga lijepog dana, kad jc sunce grijalo sva pri­ kako su bili dočuli za tragediju; u njezinu životu. I ona roda i u- prirodi kad je sve pjevalo Ljubavi i Radu, čula je, kao i one crne zastave na munarama, pobuđivala se u našemu komšiluku graja. Svađali se naši »ljudi«. na unutarnju pribranost i zanos. Ova sakata Ajiša bješe Čula se galama, psovka i tučnjava. Nenadno učiteljica postala živ i utjelovljen simbol krvavog poniženja, gor­ »skinutih rukavica i zapregnutih rukava«, sva ražarena ke pokore, što je zadesila ovaj narod. Idući svi za­ od posla, uleti u moju sobu : jedno predosmo preko Karakojskog Mosta. Taj su dan »Druže, je li, da naši mali ne će biti kao njihovi bile opustjele ulice moćne 1 naoružane Pćre (Bejo’lu), oci?« koja je bila pod dojmom panike, što je nastala, kad je »Ne će, ne ć e ........« netko viknuo: »Eto Turaka!« Osjećajući za koji čas kao u snu Iluziju, da smo tobože u svom zavičaju, stigosmo na Šdšliju. M. llejiuA CaduKoeuh: •I’A T M M H Jlraje th je ojajna JiyHa, Cereci) nejio ajieM Kpyraa; Ata Nerćes. »Iz novih listića«. PROSVJETITELJI U našoj varošici otvorila se škola. A što će škola našoj varošici ? ........ Mene postavili učiteljem d povjerili mi upravu. Došla i jedna učiteljica, da mi pomogne u radu. Dadoh joj prvi razred, onu malu djecu, istom s majčina krila i s ulice. — »Ao, gospodine upravitelju«, — viče ona meni jedno jutro — »ali su nevaspitama ova djeca. Ne znaju, da pozdrave, ne znaju niti reći »vd«, a tek kaki su sa mnom u razgovoru........Tegle me za ruku a jedan mi čak reče, da on neće, da se umiva, jer mu ne da mati«.... 1 tako slično., svaka dan. Chthh 3y6H čncep caMH, Kecren Koca ajiaTHH npaMH; J],Be ipynm;e ^Ba JMJbaHa y npojbehe pacnjBeTaHa! lio ceBJinja HMarn iCTac, Ko crp en a jiiiiaH rjiao; Ko ra3ejia ujpoie ohih, 0 yoHa th ce Heicrap tohh; CyiMie 3abe c neora napa y pajy th HeMa na/pa! Ila jeji’ ltyno, Ka.ua c Jinpe Ca« y cjia<Bry ^yji-OaTHMe IlecMe Teacy noh h jan H IJejEHJi je JbyfxH caM? �>r A J P E T« CTpaHa 294. ILIA H ET MAPC (iCtepneraiii). rn/THHf) 1882. oaia3Ho je IliivjanapejiH, Aa cy ce KaHatan y^BOici!piy''iHJin>kojih oy ce y Haj<x>Jbe\t cjiyHajy im aie HMajiH Aa nojaBe y Mjecepima npnje hjih raocjmje nacTyna iiooiJiaBe ca cjeBepa. ycji’HjeA Heicor jom neoOjamibeHor y3poKa, KojH Tpaje cano hckojihro Aaaa, npeTBopH ce cap jepaH cap Apyrn itaHaji y penje napaJieJiHO TeKyhe nopjepHaKe ppTe, Koje H3rjieAajy Kao Hcejbe3HHHKe mnme. 06je JiHHHje Teny Tarao y npaBpy npBoOHraor Kanajia h cBpmaBajy ce Tano, rpje h icaHaji npecTaje. IE haob MefcycoOHH pa3MaK h3hoch 50—600 KM, HLHpHHa 30—100 KM, 6oja HM je paSJTHHHTa: H3Me^y ppne h jacHoppBeHe, a npocTop je Me^y H,HMa HajBHrae JicyhKacT hjih OnjeJi. Cbh ce Kanarfii He iio,ABOCTpy'iaBajy y hcto po6a, HeivH tanane HiiKaKO. IIlHpHHa,, HHT6H3HHHOCT, na nare h c.\i|jep iKpBacaipyHeiba jepHor Te hctot KaHajia pasji ifi'hth cy y nojepHHHM ono3Hii,HjaMa. IlpeMa TOMy OBa noABOCTpynaBama hhjecy cTaJiHe TBopeBHHe Ha MapcoBoj noBpniHHH, aok ce HanpoTHB KaHajiH noja.BJbyjy yBHjeK Ha hctom MjecTy 3aapJKaBajybH hcth CMjep, pa hm ce Mopa iipii'iincaTH HeKH reorpa<j)CKH KapaKTep. HanpHjep naBepeHa uopBOCTpyyaBaH>a, o KojHMa nac je HSBHjecTHo IIl7;.ju,iiapejiH, Bpjio je TeiHKo ona3HTH, 3aro ce cnpBa h cyMH>ajio y aeroBe naBope, aok hk HHjecy nocMaTjjama 3a nouijbepH>HX ono3Hipija njiaiieTa noTnyHo ■noTBppHJia. J \ o ^aHac ce ioni mije Tarato oOjžbcHJuio, Kano XHnoTega (onTHHKa BapKa, pBOCTpyRO noMJbame cBHjeTJia h -t T ^ ) He oproBapa nomyHo onajKeHmf nojaBaAia. O KaHajiHMa MHCJiH IIlKjanapeJi'H, p a ^ y /To y TOKy CTOJbeha HaCTajiH npoAyKTH reoJioniKor pa3Boja iiJianeTa, Kao Ha np. EHTJiecKH KaHaji h Kama MoHcanoHK. n a 3eMJBH. 3a OHe ppyre KaHaae apjkh (J)paiiHyoKH acTpppoM K aMHJie ^JianapHOH (poijeH 184^.) pa cJiyjKe 3a jepHOjmKo HaTaname h na u m n icaHajiHn cycraB noTjene op hHTejiHreHTHHs Cmha. A pa ce ymi0HH noTeuiKoha, Ko­ ja JieJKH y tom, na ce HaMHHe pjiđoKn h 30—300 km ihhpoKii KaHajiH, miicji'h BpeyHep, pa> cy y BehHM hjih moh>hm HacynpoTHHM pasMaioiMa iianHmeHH napaneJiHH HacmiH. Ako OBa innoTega po AaHac hhhhm HHje noTBpJjena, Bajba imaK npHaiiaTH, Aa M ape oa cBnjy Tjejieca Harner cyimaHor cyciaBa HMa HajBHme ycJiOBa, koj' h cy IiyJKHH 3a 3KHBOT JbypH HJIH H>HMa CJIHHHHX CTBOpOBa. Mape HMa aTM0C({>epy h Kao ihto meroB nojiapHH chhjer HeABojOeHo cBjepo'fH, Mopa Aa je cacTaBjbeHa Kao h Hama 3eMajbcica, a Aa y moj HMa BOAeHe n ap e poKa3yje HH3 TejiypHHKHx npTa y cneKTpy. H TeMinepaTypa MapcoBe KJiHMe ycnpKoc BeJiHKe yAajbeHO€TH oa CyHHa Mopa Aa oprosapa ohoj Ha 3 cmji>h. A™oc(J>epa je cKopo crajiHo MHda, jep ce y cBaKp po6a BHpe T anro pvOoBH Komia h Mopa, CTora Bar.Aa Ha M apcy pnjeTKO n aaa Knma, tato ('h o^ h KaHajih P'abho h ir/a jrn Aa c.TjrJKe pasBo^eTfrv BOAe npeito oyxor K onm . B njene njere, Koje 6h HMajie Aa#0yAy oO-aaipr, p n jen to ce BHAe noBpx HeKHx otoka y »Mape AycTpajie«. 3 a nocjbenh.'hx onoGHHHja ona3HJiH cy ce imaK BHime nyTa oĆJiaipi noBHme Korma. IlpeMa TOMe Mopa Aa je MapcOBa kji'hMa y rjiaBHOM cjihaha oHoj 3a BeApnx A ana Ha bhcokhm OpAHMa Ha eeMjbH t. j. Aamy Bpjio ja n a cyimaHa npHneKa, Kojy caMo AOHeKJie yO.JiaH«aBa Marjia h nonapeme, a Hohy jano npa'ieme Toiuraiie TJia h CTora BeJiHKa xjiaAHoka. Bnhe Aaime BeJiHKe paariHKe y TeMnapaiypH H3M©^y Aana H hoEh, Te jeAHor h AP^ror Epoj 18. roAHHiibeir AoOa, Koja Ayro Tpajy, na he OTyn noTjepaTH h oho jano oTaname cimjera h 3ajiepHBaiba Ha noc.7ioBHMa. y noToibe BpnjeMe onaanjiH cy jom h Heite Mame jacHo ocBHjeTJbeHe ysBHicHHe, 3a Koje APJKe, Aa cy BpxoBH CHHjenoM iiOKpHiBeHHX ropCKHX JiaHapa. HapaH>iacTy 6ojy KOHTHraeHTa TyMaiiHJiH cy npnje aOoopn AHjoM cyHHaHor CBHjeTJia koa npoAHpama Kpo3 Map«°®y auMOlcc()epy, a IIInHanopejin aP kh Kao h Xepmeji, Aa Ta 6oja noTjene oa MaTepnje MapcoBa Konna. AMeprniairaH JIoBen, Kojn je 3a ooiOBmprje MapcoBe 1894. y A ph 3ohh Ha jeAHoj BHCHriH oa 2300 m noAHrao no; ce6iry 3Bje3AapHy mhcjih, Aa TaMHe noBpniHne Ha Mapcy, t. 3B. Mopa HHjećy cKynHiie BOAe, b^ lAa cy to npeAjeJiH BereTapirje, n'Hja ce Poja MHjema toahhom h Aa ce KanajiH BHAe caMo 36or mHX0Be Bereran;Hje. Ajih hh oh Ha oBaj HaiHH He Masne Aa pHjemn, 3amTo ce npABocTpyiiaBajy cnoMeHyTH KaHajiH. Ha Marra MapcoBe noBpiHHiie Hajia3HMo 3a pa3He oOjeKTe paoHa HMeHa, Koja je HNnainopejiH y3eo hq reorpaipHje h mhtojiornje, a nopKTop je yBeo HasHBe no aHcrpoHOMHMa. npH Kpajy heMo jom HanoMeHyTH, Aa Mape HMa ABa Mjecepa, Koje je otkpho Xaji h BamHHrroH 1877. roA- HvTapmn noOoc, Kojn je oa Mapca yAajbeH 9100 km, OKpeHO ce sa 7 x 39’ 13.85” oa HCTOKa Ha 3anaA oko nJiapeTa, a BamcKn JJajMoc, kojh je yAaJteH 22.700 km ođH^e njianeT 3a 30 x. 17’ h 54.85’’ Obh cy Mjecei^H TaRO MajieiiH, Aa hm HHje Moryhe H3MjepHTH npoMjepa, jep ce BHAe caMo OHAa, Kaa ce Mape HajBehna npn-45JIHHCH 3eMJBH. C. M. Hapoduo 3()paejbe. PAK Ho3HaTo aaM je Aa- HMa BHUie bpcth paiKa; ja hy OBAje roBopHTH ca.MO o 5KejiyAa'iHOM pany. Pan. iPOHHe Kao OTeruiHHa Koja ce y cpeAHHH pacnaAa,. a na RpajeBHMa cb© to BHme mHpn; necTO nyra npoApe Kpo3 3KejiyAap, jeTpy, cjie3eHy, naK ao xpnreHHu;e, s TaKO AaJBe. To je neoMa onacm OojiecT, jep OojiecHHK, 6&3 JinjeKa, MOSKe Hajrame Aa jkhbh oa HeROJiHRO Mjecepn ao 3—4 roAHHe. JlnjeK My je jeAHBH onepapnja, h to onepapnja, aok je paK jom y 3aMienty, nnane hh onepapnje ne'CTO ne noMa5Kiy HHurra. nomro je Bpjio T6ULKO ycTaHOBHTH im eraK pa.Ka, y hokhm cjiynajeBHMa naK h HeMoryhe, to MOJKeTe pa3yMjeTH Aa chjihh 6poj yMH.pe oa paKa, HaponHTo y AMepnpH yMHpe Bpjio BejiHKH 6poj oa Te necpefHe đojiecra; a 6poj mptbhx pacTe OBe BHnie, H 3a Majio AoncHBHheMO Aa he ce paK HaoBara »aMepHHKOM OojiecTH«; ano ce ne sapaM, oa AeceT CMpTHHx cjiynajeBa OTnaAajy nerHpH Ha pana. ycjiiHjeA Tora bhahmo ca CBHjy CTpaHa mecTOKe HaHope Aa ce Toj Cojiccth cmHe n a nyr; OoraTauiH nyAC MHJiHjyne AOJiapa narpape ohom ko irpoHa^e jinjeK npoTHB paua; JiHjenHHpH CBaKH Aah npoHaJiase HOBe -THjeKOBe; HOBHHe rpMe CBaKH AaH o tbm jinjeKoeuMa, a OojiecHHPH y,MHpy jih, yMHpy h to„ ese BHme h BHme. HoBjeK, KaA o cBeMy tomb osOhjbho npoMHCJiH, Mopa. Aa cjierHe paMeHHMa h Aa ce HacMHje tom cyjiyAOM Tiocjiy jep je to nyT kojh He boah ao H3yMa, a to je pasjiHKa. HcrHHa h Tajna o paK.y je cyBmiie jfvtnoCTaiBHa h 6jiH3.y, a Aa Ch je motjih hjih xTjejin th Hay'iemanp onaoHTH; na, KaA 6h je ona3HjiH, 36or jeAHOCTaBHOCTH cane OTBapH, TO He 6 h 6hO H3yM KOJH Mopa 6hth iiaTOBapeH h Haicppan Hepa3yiM'jeiBaimeM h ynehocth Aa npocTH HOBjeK HMa CMjecra Aa naHe Ha jie^a, �E p o j 18. »r A J P E T« C Tp aH a 295. Ka# My ce nonne crsap TyManHTa. Ta HCTana a Tajna ochm Tora nperjieAa ce caAP®aj ®ejiyApa KeMHHKa. o paay cjeha Me jasiamace nocjiOBane: »Hcrana a TajHa KeMHHKH nperjieAa.TH 3Hana, Aa ce y acnyMinaHa acecy noaiyT odpBa; npedjra3y cy OHHMa, a Aa ax HOBjeK JiynaHH cok yjiajy pasHe TeKyhaHe, Te OHAa acejiyAPaKa bhah «. TaKo je a ca paKOM,' He BjepyjeM Aa he hko cok nompHMH pasHe doje: aao 6ojiecaaK 6ojryje Ha npoHaka JiajeK npoTHB pana, a BjepyjeM Aa, otkjio- paKy, HtejiyAnaHH cok noKa0yje cacsaM Apyry 6ojy hhbueh y.3poice Koja AOBOAe ao paKa, mojkomo Aa otHerc Jia, KaA ra neMa. Hcto ce teko nperjieAa KeManaa kjtohhmo a caMy Ty dojiecr. HaBemhy OBAje yapoice a noA noBehajiOM crojiaiia dojiecHHROBa. y atejiyAnaKoja, no mom MmmjbeH>y, aoboao ao pana; yjeAHO hy hom coKy 3ApaBa noBjeita a Ma 3apHax KacejiaHa Koje TaM 0<>pa3JK»KaTB, 3aurro dam cTaHOBHBUiTBO AMepaae odaBJi>ajy npodaBy, ocodaTO ce iy Hajia3a oojraa KaceJMape TaKO necro oa pana; aao niTO peaox, to je Moje jiHHa. Hhm ce paK nojaBH, Te KHcejiHHe Heaa hjih je ManubeH>e, a cjiodjpo je cbakom BjepOBaTa y xe He3HaTHa; a nojaBa ce BejiaKa KOjranaHa jepne Apyre paejioipe ajm He. KHcejiHHe, MJiajenHe KaoejiaHe, mro Haje cjiynaj ca 3ApaBHM HOBjeKOM. IIpeoimrapHO da dajio, KaA da T y E bo b x : y A'M epaipi ce Tpoeia noBphe tooje Bpjio Ayro CToja Manao pa3He Apyre oaiHTe JKej^Ananor ooaa a crojiape — Aocia je Aa to 3HaAere y norjieAy pana. Ha JieAy, necTO no Mjecepe; ochm noBpha Tporna ce Ta cy nperjieAa mhoto 6ojkh hsto jih nperjieAa ca Meco Koje hcto taro Ayro CToja Ha JieAy. Ha Meco, »CTamiOM «. Ca »cTamioM« mosko ce paK, y rjiaBHOM, h h noBphe c JieAa He Moate Aa dyAe Kao cajeate. To npjio AoOpo 3Hajy (J)paimyoKH KyBapa noja, npeMAa ycTaHOBHTH caMO OHAa, kea paK hma OTeKjraHy. y njoneTKy -paK Te OTemiirae HeMa, Te oe »craKJiOM« a ne najdojta na OBajeTy, He Mory Aa cmpeMe y Aroepapa Moitce ycTaHOBHTH; aohbm ce rope HCTaKHyTHM kcmbjejia Taao cotehx kao y CTapoM apajy. ^ hkbm nperjieAOM a noBehajiOM Moate paa a OHAje ycTay Anepana ce Tpoma npeBame KOH3epa®a, hjth -hobhth, TAje jom HeMa OTeKjiaHe; a Mosite ce ycTanoK a n o ax HapoA 3 0 B e : »xpane y nenaMa«; HMa jiaa bhth a OHAje, taje jecr OTemiana. KeMamcia nperjieA H>yAB Koja ce hckjbjthhbo tbm »aeaMa« xpaHe. Tpeha je yt3fpoK: npeTjepamo »hmaae«. HeTBpTa: nperjepaoo nahe panaje. ITero: jejio a dpeo sKBa'Kaae. . A 3 aAH»a yspoK je nocTeneno ojiadjbeibe b jib aopo^ Hepapaja pajejior HOBjenaHOTBa; nno ce mojkc Bpjio jiano paay Mjera ,jep Ji>yABl ,B 3pypeHH. a ocjiadJteHa HeepaKBJTHBM HananoM jicasora, ke MOiy Aa ocTaBe jan Hapaanraj H3a oede, a Taj Jiaauie noAJieace dojieorn. JJf>K ce je npaje tbpahjio y BiiaHCTBeHHM KpytrO'BHMa Aa paK, HanaAa Mynncappe a JKeae hctom nocjiaje 35. roAHHe, to ce Bmne ne Bjepyje. Bhaho caM a ca.M Ha RjiHHBR3 Ma y rpapy a Beny aoBjeita onepapanor Ha pa®.y y 5Kejrypy, CTapor 28 ropa^a; a A!pyror crapor 30 roAHHa; a necra cy cJiynaj€Ba Aa ce nojana koa jKeHa a AjcBOjaaa paK Ha MaTepnapa na« a y 24. roAaaa. H TaKo Haynen>a.pa HOBEHapa Mory oBaica AaH nponaha He jeAaH,_Hero hak a aba jrajem, aman he pan, a Ha AaJBe, cne jane a cee n>yhe, nrrainaTa noBjeaaHCTBO, aao He OTKJioHe rope acTaK.HyTax yi3poKa: Mhopo nyra đojiecflm ođojia Ha pan;y, a Aa^ a He npHMjeTa; a noja n y r cy Myi jeAaHH 3Han,a cjiaiOjtefte a HeMoh OojiecHaaa. 0 co6hto cy cyMfta®a ona 6oneCHnpa KOja MipniaBe a noHemro cy acyTa. Hecro ce jaBJta paK y3 OBe aaaKOBe: 5ojieoHaK.y ce 'He pana jecra, aMa čajeji jesan, HenpajaTHia yK.yc y ycraMa, raAH My ce npeA a3BjecHBM jeaaMa, noja ayr He Tpna Meča. B ojiobh y *ejiyn,y cy y HeraiM cnyaajeBBMa BejmKH, h jih cy Majia, a HeaaA ax nan a HeMa. Koja nyT 6ojiecaaK noapaha (6jtyje); ocoObto je cyMH>HBO noBpahasbe OHAa KaA bcto aMa 6ojy Gajejre KaBe ajTH aoicojiaAe; a aecro je y t b x SojiecnaKa crojiapa ppHa. TAjeKaA ce APAe a ca.M paK, to jeer cTeKjra.Ha y ®ejiypy Hannna.Ta. BojiecHBK CBe Baiuie cjia6a a myra; Hore My noiiHy noMajio orjepa-Ta, a KOHaaao yMpe, y3 crpaniHe 6ojioBe. Caopo cnaMa 3ayAapa Bpjio HenpajaTHO aa 5Kejiypa, nan hckojihiko MeTapa oko caMor OojiecaaKa, Te cy Myaa a HamacT a 3a OK0Jiany yea ce6e. Kano ce ycTanoBia paK? BoAecHHKy ce AaAC H3jyrpa, Ha npa3ira 5KejiyAan, naja a Mano xjbe6a; nocaaje ce to hbmab nyMnoM a Taj caApacaj nperjieAa noA noBehajiOM (MHKipocKonoM); necTo H3acKiHBa m dyAe doaccnaK »craioioM« irpe»rjieAaH; JiajenHHK, Koja Bpnra Taj nperjieA, 3aTpaacHhe y tom cjiynajy a caM oa dojiecHHKa Aa dyAe a noA ».craKJiOM« irperjieAaH. Bpjio je Hepa3yMH0 oa Hanier napoAa Aa yBajei<. jame čamo Ha cbom »CTaKJiy«, a Tpaaca nperjieA čamo »CTaJiKOM«, aohhm onaj Apyra . ne pajena. HapaBHa crsap Aa cy m ie MHoro apana jt caMH AOKTopa, jep ax naa aocta, Koja dojiecTH acejiyAn;a y Tpdyxy čamo Taao Jiajene Aa dojiecnaKa noKypajy HeaojniKO nyia no ac.ejryAPy u AaAy M.y JiajeK — a to je CBe. To dojieciHHKy He noMaate, a 3dor Tora je H3rydao Bjepy y nperjieA. HmaK je nperneA 3KenyAnaHor oo«a a CTOJiape^ MacjraM iteManaa nperjieA a OHaj c noBehajiOM, oa najnehe aopacTH a Bpjio noTpedaH He caMO koa >KejiyAPaHHX, Hetro koa CRajy TpdymHHX doAecTB, yonhe. Ako Majio paaMacjmre a ca.MO he bam ce KaoaTB. Ha npaMjep, HOKe 6ojiecra y acejiyAPy H3Jiytiyjy npeBame KacejraHe, a Heae npeMajio; irpeMa TOMe dojiecnaK Koja HeMa aocta KiacejniHe y 5KOJiyAny Aodnrsa JiajeK Koja caAP*a KacejiaHy y čeda a Koja HMa Aa noApaaca ®ejiyAan; na mro eehB B3.ny’iHBaH>e KacejiHHe; a aao dojiecnnK hma cyBame aacejTHHe, Tpeda oneT Aa Aodaje JiajeK Roja ydaja KacejiHHy. Kojihko KacejiHHe HMa y ?KejiyAHy, aKOK hcth Bapa, a Apyre cTBapa y Besa ca ®ejiyAnaHHM dojieCTHMa, Mory ce, AaKJie čamo, nperjieAOM ®eJiyAanHO(r coaa a cTOJiane ycTaHOBHTH. Hhm ce ycTaHOBa paK y >KejryAn;.y» onepanpija je •noTpedna., a to, y cjiynajy, a/ao Haje atejijAaii; 3dor paKa npaipacao ya APyre AajejiOBe TajeJia; ano ce je to AoroAHJio hjih ce naK npeBame npomapao, ohah je npeaacHO a noMoha HeMa. Kano Aa ce canyBa HapoA Te CTpaume dojiecTH? Ko npoHHTa oho, iuto caM ro®opao o y3ponjHMa Koja AOBOAe ao Te dojiecm, 3Hahe a ca.M, urra HMa Aa hhhh. CBaaaK da dajio oa cajme koiphcth, kha da Hama •JbyAH Koja 3KHBy y MameM MjecTHMa, hjth y npeArpal>HMa, H3najmh.th hcuito 3eMJte, na 3acaAajra noBpha, tako Aa da jbeTOM HMajia cajeata noBpha, a shmih AOdpa KHcejia Kynyca. Ochm Tora Tpedajia da Aa jeAy nrro Moryhe CBjejKaje Meco, Aa ne hniKajy, ne najv paaaje, a He npejeAajy ce. Ako ko ocjeTH Aa AyJi>e BpeMeHa nodojteBa Ha HcejiyAity, oahocho npodaBa ,He»Ra ca dapeM Aca nyra �OrpaHa 296. » r A J P E T« Epoj 18. HCToaty«, npHKao saiHHiM'HBor HiifCTp^KpHOHor nyTO'Baiba npcoj'OKe jabe »Bnja BejeđHTa« ca kotopcIkhm nayTH’iapHMa, no HCTOPHHM BcjaMa, jo HapHrpaja. y obom cy 6pojy h Hjy)cTpapHje c npenoca itOOTwjy ica.n. Xa•Hje. 7laJ>e je uopTpeT noaHaTor pojojby6a <I>. nerpnHOBH.ha, ca aiianajiniM hhcmojm, KojHM je nonpaTHO OBoj jap JajjiaMCKoj OrpanOT. Cjieju CoraT JHCTaiK, aBHjaniKa, Becjia'iKH cnoipT, y kom je jeraJMto ophcana h HJiyOTpona/Ha ca Tpp cJHice npBa 3(HaHaijiHa a^npMappja Hamer bocjaPKor •cnopTa y HHOCTpancTEiy cyjejiOBa.H>eM »Fycapa« yTaiKMMpama 3a eBpairoKH: luaMCBaKH Tpeđa ja sna, jep MHoroMe Moace to ja PHOHaT y HHpHxy. Ha KOHpy.cy jpyuiTBeHe BecTH. cnacH raaBy, ja y noneTKy cynnme, đojecEHK bpjio Oeaj 6poj hma 28 crpana ca 42 cjHice, o j KOj«x och'M ’iecTO He ocjeha HHKa.KO.BHx OojiOBa y npcHMa, a paane Beh cnoMenyTHx mojkomo ja HCTaKHeiMO ycneje csrHMiKe Oo.TOBe y jKeayjpy h TpđyiiiHOj myjubHHjr yonhe. T h ca KpajbPBHHiKor 6pojorpajHJHnrra, penpojjKOBaiHe y cvniHHaBH jb.vjif Tpne na cjiadoj irpođaBH h TeniKOj ■ 6ojn, ojHKe c nyTa «ayTHHapa y Atphh h Ha,parpajiy, cTOjmpH, ocjehajy Te/KHHV y ® ejyjpy, He pann hm ce nopTpeT jaHamiber MHHHCTpa BojcKe h. MopHapiHpe, jecra, nojpHryje hm ce, Mopn hx jKrapaBHpa h paana c.irHKy oj jejjHor o j HajjiemnHX napoOpojj Ha OBeT.y, jpyra 3ja ; nna-K mnuTa y Tp6yumoj mynjbHHH HHje pacKonme nyTHHPKe ja^e »Hyjaj je ByeHOc Anpec«, boaecHO, Hero cy joOhjh cyraHH.v y nayhHMa. Kano BjaciropiTBO flauier cyHap10'jH.aKa MpxaiHOBHha, h t. j . h 3aurro je to, ne enaja OBaMO. Bojcho je 3Ha™ ca-MO Hpeno|py'iaMO »Jajpa.HCKy CTpaaciy« cbhm npMjato, ja ce BejHKJi 6poj HaniHx J>yjH ja je onepupani na TejbHMa Mppa h noMopcke 6yj]yhH0iCTH Hamer Hapoja. }Kejyjpy ii jpyrHM jnjejOBHMa Tp6yxa, Kaj jođnjc npHMHjm omo kh>. II. 6p. 6. »JJTOCJIABEHOKE cynnmy. Bojtobh Tp6ymiiH Kojn cy nocjbejnpa crumpe IbllBE« o j 16. oenTeMčpa t. r. ca cjHjejehHM caj,pne HCHe3HV THM HaHHHOM, HOrO POCTaHV JOTU 1\ FOpP. jep ce cymnpa onepapnjoM poropnia: Te Mnom Ha Taj neTaip Cicok: JyroojaBeHCJKa Hjeja h Harna HajyKa. na.PHH njaTe raaBOM, puto HHane. He ffti. J[a y3 h>hx n caM CaBe3 cTpaja,^j&cHa je' GTpap.-.Ja caM ojoOpno OraniKO ToMamiph; HlHMH-MapHOHeTe. Bjaj. Ha3op: ,H hm . JIp. B. ^BOpHHKOiBHh: XpHCT, Byjxa, IHoh6hOTnpaBHnuv jPRPTopnHH Sojecnjiua Kojp c.v 6h.th onepnpaHH Ha 5Kejiyjpy ii cjpjenoM pppjeB.v. neKnJeSHOM ' xayep. Jip. B. Bpcajio®nh: hphjhkom MapeniheBa »iCaBjeoHHKa«. JI. O. By6aH0BHh: J^anaJiFH>H X,p(BaTH h hpkh h jna nvTa, u to He 360J Tp6yuiHe Oojpcth. Hero 3(>or cvniHpe K0jy c.v CBaK^KO-miaj h npnje onepapirje, •IvrocjaBenBCHBo. »JvrocjaneHCKa Ibnaa«. H3ja3H noneTKOM h cpeniTa BHine ohii c.v ce riocjnje onepappje jom rope oc.jeh a jp . He.MojTP mhc.'ihth j a caM penpiijaTeji) onepa- J'Iihom CBaiKor Mjocepa. .npenpjaTa 3a p njejj rojHHy ppja; nenppjaTe J>ca!^ hcthx caMO onja. K a j cy hmio- H3H0CIH 160 /Inu. IIojpJHHH 6poj. 8 ^HH. TpeOHe. a OHjje rjje TpeOajv, h ca.M hx caBjeT.yjeM, Kao v cjvpajv pana, rjje caMO onepa-pBja MosKe anacHTH »iKEHOKH nOKPET« oBecKa 7. ca cjiHjejehn.M cajpiKajeiM: HOBjeKa. »Am. Cp6o6paH" /7p. M. Mu.mjeeuh. npaBja PncTHh: PeapraHH3apHja ateHicacira jpyIlHTcđvpr, ITa. HiTaBa. I llje č n AjiojGHja: K MHpy. ^p. Co<})Hja Ulei^ep: rojHioj&e ja je HcnirraTH cboj JKejyjrraHH cok h ctoJEHp y , y3 OCTaJH JLHjeHHHHKH IipeTJiej; nOPOTOBO Hei<a to iHHe ohh, icojjf cy npeBaJiHJiH 30 rojmia. Paa ce 3naje 3aMeTHym h Ha o®HJi>ijHMa TpđyiiraHX onepaujrja, ocođHTO ohhx y JKeayjpy! aaro ja cafijeTyj«M TiiMa JbyjHMa. aao ce nocanje onepapnje He ocjehajj jo6po jya>e speMeHa, j a ce nemhe nyra nojBpmy jejp'iHHHKOM nperaejy. /ja ce pait a3MeTne h Ha osmibUHMa nocjraje onepapnje, Hena cJiyjKH 3a onoMeHy ohhm HaiifflM JtyjHMa y Aicepmp, Kojn ce 3a cBaity CTBap ja jy onepupanf, a thx je Ha jkajioct Bpjio mkoto. KHJT/KEBHE H KV.ITVPHE BIIJECTH »JAJ1PAHOKA OTPADA« 3a OKTOoap. — TTpnobp Harne jo6pe homodcKO-o6ipaM6ene peBnje ca paspo.THKHM cajpJKajeM. Ha ’iejrv je nopjpaiB Roj« ynyfcyje JajpaiiicKa OrpaiKa H>. B. ITpecTOJonacjbejHHKv neTpv. c.bom POK.pOBHTPJhiV. o IberoBoj PipBoj roaHPiibHini. Y npnoM pejaicpnoaiOM pjaravV noj Harjohom »Orape aiCTrapapnje y hodom pyxy«, perncTpvjv ce H3BecwH c-vimibpbp rjacoBH HTaJHjancpe npHBpe.HHe nrra.Mne, noja, y jeiK.v chctpmh3apH)je oj/HOca name h H>HXOBe njOBHjfie Ha -Jaijpanv, ynopno nocTaiBJba 3axTepp 3a noT1ntyjrt>M HBOjapnijoM iiauier napođpojapcTBa h oaTo j a HTa.THjaHctKa Mopnapnpa HonrvrHo nanjaja jajpaHicKmi h cppjogomtip m nipOMeTOM. y pjam tv ce oniTpo no^njajv TaiKone ,nenacne acirapapnje, i;oje cy najpe j a TP'viv a ne y6.ua/Ktv jy ojHoce jBajy jajpaincKHX aia.noja. Jla ibe oy pjamph : Opiic cBenajiocTH BoKejbene Mopirapnpe ca hpikojhko cjiniKa, oirja rmorpaifnoKC upre o ppBOM KOManjaiiTy Bone KoTOpc^e r. uvit. KniK.nphy ca nppnpeoM, pjaiiaK o Kpaj.eBHPH h n.esioj mrjiycTpHjp 6pojor,paj]H.e y cepnjH »Ham« nppMopcKH rpajoBH«. »Tlo MH.JH cmo cBecKy sa OKTođap Bpa'iHH npoOjeM. Ka,pwa JIajpo-Ba: JKena. H3Beurraj yppaBffior oj)6opa JKCMCKor nonpeTa 3a rojHHiH>y CKyiniriTHH[y. Be.jenrive. Capa Tpamj: Epajna. — HujeHa 10 ^HHa.pa no KOMajy, a rojm uite 50 /IjHHapa. »XPBATOK;A nPOOBJETA« 6pog 8— 9 ca gjh jejehHM cajpiicajoM: JTparjTHH M. /IpMpHHfc: Ha jppHKe OpaiRpHCiKa Jammesa. — Borja« Pajnpa: Aldio Bailassesdii. — M. C. ^I'BHje 36npiKe JH.pHRe. r— AjeKicaH^tap Hb. Fapnvn: Saćopaiiibemi othxobh. ■ — n ayja Bejinb-MapameBHh: HiiTHMa. — A ht.yh (T>panyjOBHh: BpaTe Borjawe. — BajTaoap BHjoBHh: P.vjot. — H bhtc. IIIi;apaia: Ptzz'calo d’auiumine. — Jl\\ TTparo Hen.vjph: Blaise Pascal. (HacTa.Ba.K). — J. H^prnja: nojHeBHe acoiianpe. — J. BejHHh: Mope. — A ht.vh MaTacoBnh: Ka'/RibeiiK. — Pictro Painorazi: nipHjaTejbH. — MaipKO ByiiHh: KoTapenH CepjapH. — HuKOjaj JleicKOB: n e jHRan na'M(|>a.TiO[H. — Bcrjam Pajupa: Jejna onacKa h jna njec.PHKa. Kp.HvKeBHH nperjej. »XpiRTCiKa npociBijeTa« nanaGH jejjHOM MjecePHO. c-BaKor 25.-or. rojnniiba npemjaTa 60 /IjiHapa, »IIPEnOiPOBAJ« cBecKa 3. h 4. ca cjiHjejehHM cajpptajeM: M. IIIhftiia'iroBHb: KaHmemiM 3acT0j koj nac. — MHHiojHh; yTHU.aj ajiKOxoja Ha 'iOBePHjiH opranH3aM. �S poj 18. »r A J P E T« CipaHa 297. — JleiKOBHh: y uiy,M!H. — Mapi«>BHh-HepoiBHTrami h : AJiKOXOjiy. — By’iejiHh: nnjja'HHna. — nerraHOBHh: Ja caM npoxHj6hhhojthct. — ITaBHHeBHh: JIy#ajrcoBa hiciioBeCT.— Mapaccmwh: 3a cnaic. — CTararh: JK-piBe npoaeha. 5wif1: 3a.na1JtH>atiKjr moth-bh. —. Mp^iapnua: — llaBUBCBuh: Ca ymu,e. — OpaxoBau;: OratUOM y n®aHBHH. — Swifit: !. — ŠjiaTH’iamirH: Ha m um x KpajeBa. PaonpaBe u HayiK,e. — Eanennce. »ITpeno.po^aj« H3Jia3n CBarcora Mjecepa. To^Huiiba uperajiaTa 36 ^Hiiapa. Posle pića kaže svakd svoje mišljenje. Portugalska. Posle pića mora se posrtati. Indijska. Posle pića ljudi u svemu posrću, a onaj koui često posreće, veli ijedna poslovica, on na poslctku i padne. Od pijenja se ide dakle pošntanju a od postrtanja padanju. Posle pića tražiti savet. Francuska. Posle pića ne treba ni primati ni davati savete, jer kad pijan prima savete, ne ume dobro da ili upotrebi, a kad ih piijan daje, ne ume dobro da ih daje. Pri piću biva ponekotj reći vrat skrhan. Nemačka. »/COKOJIOKH rJIAOBHK« 6p. 16 .— 18 . ca cjihPoneka reč. koju je čovek u tajnosti imao, ne može je^ehHM caupjKajeM: više u tajnosti da se sačuva, kad je čovek pijan. ITocjianrapa đpahn h ceiCTpa-Ma. — Coikioji'Ctbo 3a Pri piću u ljutnji poznaju se budale. Nemačka. 6pahy noropejrpe y OrpyMHiiH. — Obmm SpaTOBHM Svađa je obično pri piću, jer za normalnog čoveka, APyiuTBFMa. — Cokojkjkih: ^neiM y 3arpe6y. — 0 . Baj- čistoga razuma, nema nikakvog raizloga da se svađa Kejt: Vlisiki z zagrebšlkega z id a i sabora. — 03 izazove, pošto ona nema nikakvu dobru celj. nego samo CTapeniHMCTBa JiOO. Ha TemiH^ncora o,ai6opa JOC. H3 rđave posledice. Da svađa ide obično sa pićem, potseća ®yn. — Bejicaime. — P?bho tqpocth. — 0 3 y ppztHiHiiiTBa. nas 1.onaj stih* i.z narodne pesme. koji veli: »COK.OJICKH rjiaCIHKK« H3Jia3H JBaTIJ’Ta MjeCeniHO H »U piću su grozne pijanice, to 15. h 3aji)H>er y M)jeoepy. rotHHimt>a irpemnaTa 32.— »A u kavzi ljute kavgadžije.« /jHHapa. T. D. »eO 'BH JA JIH H HPEHOPOTsAJ« 6p. 6. h 7. ca ojiHjeaehnM caflpsKajeM: B. B. — JKeHeBa: IIIecTa Me^^apoAna KohPRAVO DVORA (JiepeiHiiHja Pana. — ^p. M. Ta. nonoBHfo: 0 ceiprjajiHOj nooiHTiniH. — R. Fauchile: Hpa.BO HoejbaBaiBa h npaBO Pravo dvora Henrika Vili., kralja Engleske, imade jako yceji>aBaH>a. — Ha čupam x aeMajba. .-h neo/ interesantnih mjesta pa ćemo nelke ovdje spomenuti. N. pr.: Jtp. JIparojby6 JoBanoBHh:,. HH^CT)pM|ČKŠNnojrH- Naređujemo da kraljev brijač bude što čišći i da se ne TKKa. — ^ p . Ilaja P. PanocariJ^im: Coimjajraćk Ha-J cjietje h tnporpec. — R. Fauohille: UpaBO pcejtaBaifaa druži sa ženama zlog glasa, da ne bi s tim kompromitirao zdravlje svog Kralja. h npaso ycejbaBaH>a. — Ttp. Ilaja P. PanocaiRBfiiHh: H>yjopiintn ‘BO'KaipoHH yjpoa; 3a ppoojieMan-iTime neBOjKe. — 03 C1jpaHHX 30MaJba. »ConnjajiHH Ilpeaiopo^aj« B3Jia3H je$HO« Mijecefi a cjry3Ki6eiHH je opraH MnunTCTapCTpa CopnjajiHe^ itoT JIHTHIKe. »’KH>HJKEBHH TJIAOHHK« kn>. XIIJ. Bp. 3. ca ojmjenefrHM canp^KajeM: Kirecap Anreuio BjiamuMHp Ha3op. — Baro« npyre KJiace HHeBHor nymHT,rKor. B03a H kui—Beoppan, B. B.— BHh. — 3jiamH ITeTao, A.neKica.ffnap KynpHH. — He njiauin ce, Mhjijthh JoBaHObhK. — Opne, Henan Mhtpob. — 0 3 PycKe JiupiTKe. — II hgmo m PpBiKe, JoBaH /Iji'UHh. — nnce.MC.KH, Jam a M. nponaHOBHh. — . I0KOJK5K.H np^TJien. — nOJIHTHMKH irperjien. — Opene h np®Ka3H. — Bevnemne. »KRmiKCBlIH r JiaČBJHK« H3Uia8H 1. H 16. CIBaKOr Mecena, ronnm& a njpernjraTa 180. /IniHapa. POSLOVICE 0 PIĆU Pijan čovek ne može ta'jnu da čuva. Piće učini da ljudi pevaju, posrću i tonu. . Judejska. Pijanice, kao bedmici, dok su trezveni nikako ne pevaju, već samo kaid se napiju, pošto im alkohol po­ muti razum, te zaborave na sve brige. Piće čini da mnogi posrću. Nemačka. Piće čini čoveka smeliim da govori. Francuska. Posle pića govor Ide bolje. Nemačka. Poslovica hoće da kaže da posle pića čovek brže . i više govori, a ne da je govor pijanog i u stvari bolji. Kuhar ne smije da upotrijebi lonce koji su preko noći na zemlij ispred ognjišta. Objed će se održati'u deset sati, a večera u četiri sata po podne. Časnici kraljevskih odaja živjeće međusobno u slozi i ne smiju da gov.ore o mušicama svog gospodara. Ne smiju da se zabavljaju sa djevojkama po stubištima, jer se tim prouzrokuju razne brbljarije. Vodiče najveću brigu o drvenfm tanjurima i o cinčanim žlicama. Kojigod od paža bude uvrijedio kakovu djevojku na dvoru kralja, biće kažnjen sa globom od dva marka u konfet državne kase i neće smjeti da pije pive za dvije godine. Konjušari neće smjeti da kradu slamu za svoje krevete, jer im se dovoljno daje. KOLIKO IMA JUGOSLAVENA POD TUĐINOM. Jugoslavena ima u Mađarskoj 362.000, u Rumuniji 103.000, u Austriji 92.000. U Italiji ima 621.000 lica, i to u Gorici na 260.749 stanovnika ima 154.564 naših i 90.146 Talijana. U Istri na 306.740 stanovnika ima naših 218.858 prema 145.552 Talijana. U Trstu ma na 226.458 stanovnika 58.327 naših. Kranjska, ukoliko je pala pod Italiju ćela je naša, u njoj ima dakle oko 60.000 naših i nijednog Talijana. U Koruškoj je naših 2105 prema 4944 Talijana. �CrpaHa 298. »r A J P E T« E poj 18. % J jU U iO U J/ U IC H U J i Mevludi-šerif. U prošlu subotu, na 11. O. mi. proučen je Mevludišerif u Begovoj džamiji uz u čestv o v ale velikog mnoštva muslimanskog svijeta iz grada i obližnjih sela. Učenju Mevluda prisustvovali su i svi članovi Glavnog odbora Gajreta, kao i pitomci ovd. konvikta uz pratnju upravnika i vjeroučitelja konvikta. Postavljanje vjeroučitelja i učenje Mevluda u Gajretovim konviktima. Današnja Uprava Gajreta posvećuje naročitu pažnju vjerskom vaspitanju Gajretove omladine u pojedinim društvenim konviktima. T o se vidi i po tome, što je u ovogodišnjem proračunu -^pred­ loženo sa strane Uprave ovoga društva, da se "unese svota od 25.000 Din. za plaćanje vjeroučitelja i za troš­ kove oko učenu'a Mevluda u konviktima. Kako smo ranije izvijestili zawovu šk. godinu 'imenovani su slije­ deći vjeroučitelji: Ht1 Sarajevu Munib ef. Cenić; u Mo­ staru Omer ef. AlajbegoVić^ m Tuzli Hafiz J akuib ef. Berbić; u Foči Muinib ef. Prašo. Ovtih dana imenovan je vjeroučitelj i za bihaćki (k o n v ik te . Mustaj ef. Dcdić. Svj su vjeroučitelji- vpS nastupili dužnost, koja se sastoji u slijedećem: 1. Svakog petka voditi pitomce korporativno u džamiju. 2. Za vrijeme Ram azana voditi • pitomce na teravUju, a preko dan po mogućnosti i na mukabelu. 3. Sedmično održati najmanje jedanput vazunasihat (savremeno vjersko predavanje) pitomcima. 4. Voditi brigu o izvršavanju sviju ostalih obreda, koje Islam svojim šljedbeniaimh nalaže. Specijalna je dužnost vjeroučitelja u sarajevskom konviktu, da pitomcima t— šegrtima, -koji izučavaju za­ nate, predaje vjeronauku najmanje 2 puta sedmično. Pored gornjih dužnosti svi vjeroučitelji imaju da pripreme pitomce. u učenju Mevluda i donašanju salavata, koje će se obaviti u Gajretovim konviktima slije­ dećim redom : U tuzlanskom konviktu tokom mjeseca novem bra ; u bihaćkom konviktu u prvoj polovici decem bra; u mo­ starskom konviktu muškom u drugoj polovici decem bra, a u ženskom konviktu u Mostaru u prvoj polovici mje­ seca januara; u sarajevskom konviktu u drugoj polovici januara, a u fočainsokm konviktu održaće se Mevlud još u toku ovoga mjeseca. Upravama komvikala su već upute izdate, ikako će se učenje Mevluda obaviti što svečanije i ljepše, te im je u tu svrhu otposlan i potrebni novac. Dobrovoljni nrilozi iz Bihaća. Od pododbora Gajreta u Bihaću primljena je svota od Din. 354 Din. koja je ubrana od kurbanskih kožica, a darovala su slijedeća gospoda: Nazif ef. Salihodžić, Jahija ef. Delić, Omerbeg Biščević, Mehaga Turija, Nurija Midž:ć, Derviš ef. Mulić, Hasan Čavkić, Mmhamcdbeg Biščević, iHalilaga Alagić, M ehaga Poprženović i Arifaga Midžić. LliTaM napHja »BocaH cna n o u u a « , CapajeBO, Za odijelo pitomca ond. konvikta Ešrefa Kurjakovića darovala su sljedeća gospoda: po 20 Din.: Mustafa ef. Redž:ć i Su ljaga Galić; po Din. 10 : Omerbeg Bišče­ vić, Harndija Bašagić, Bećiraga Čelić, Smuti Delić, Dr. Osman Kuiemovič i Nezir ef. Ezić. Dakle u svemu Din. 454.— I ovim putem najljepša hvaila darovateljima, l^ao i sakupljačima gornjih priloga. Ispred Uprave Gajretova konvikta u Bihaću duž­ nost nam je zahvaliti se Nabavljačkoj Zadruzi činovnika i drž. namještenika u Cazinu za 3 vreće brašna broj 6, a 85 kg. HCnPABAK y ■'iJiawiKy »ITjiaHer Mape« y 17. 6p0jjy Tajpera 1924. Orp. 281. jipjeBo 33 peaaK baop »Tone« nmipaiBH y rpne Orp. 281 „tečno 3 peaaK osjjo »®ymnTep« »onparar JyniiTep. — Orp. 281 ,W-'K o17 pedant osmo »Xepu;oxeji<< HcnpaffiH Xe\m ex. — Or.p. 28 peleno 7 pe^an osuto ('250, 1 2 ^ ) mori paun y 25°, 12,8’. — Orp. 282. JimjeiBO 7 peaafK oorop »BnpojjHnrHO« HriupaBH y Bu.pf)mmq. — Orp. 282. .injeiBo 8 peaaoc 03rop »BKnjesmapHe« n'CJi\paiBH y 36je3dapne. — Orp. 282. jmjeBo 15 peaa-K oarop »jbyTH« hipuparnu y Jberu. — Orp. 282. aecHO 9 pema-K oarop »Hmpmia« ncmpa'Hn y Illupm a. — Om 21— 23 'perna « a CTp. 282 junjemo H3>Mei)y »pnje^tH »Ochm Tora« h »Ha OTopi™a« yMCTHn pHjCTH »eude ce nadeoc) 6ujejie Mpjbe.« — Ha’ crp. 284. y 36 perKy jm,je®o oarop H'30craBH pnje't' hs AMepme. POMOZITE porodicu rahm. D žanovića! Porodica rahm. Kasim a Džanovića živi u najvećoj bijedi. Apelujemo na sve dobre ljude, da se u ovim teškim časovim a sjete ove u n esrećen e familije sa dobrovoljnim prilogom. Priloge tre b a slati preko G ajreta sa oznakom za rahm . Džanovića. Čitajte .Gajret‘1 List »Gajret« jedini je list za našu porodicu, za n ašu djecu! Za to treba da ga svak čita i pretplaćuje se! Svakom prilikom sjetite se G ajreta! BnacHHK p p y u jT B 0 » fa jp e i« . OflroBopHH ypeflHMK XaM H fl H y K nh. �Priurednci Banka đ.d. 0 000000000 u Sarajepu 000000000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 Brzojavi :Pribanha Dionička glavnica 10 miiijona Telefon broj 691 Bavi se svim bankarskim, trgovačkim i industrijskim poslovima Daje kredite zemljoradnicima i njihovim zadrugama Prima uloške uz vrlo povoljan kamatnjak Daje zajmove na tekući račun i uz hipoteku Posreduje u svima trgovačkim poslovima Eskonfuje i reeskontuje mjenice Kupuje i prodaje svakovrsne vrijednosne papire 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 B B B B B B B B B B B B B flB B B B B B B B B flflB B B B B B B B IIB H H B Ig B B B B H e Svaki musliman treba da kupuje samo jer kvalitetom nodmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „Gajret" U ž k : Tvornica Ciprpapira S. D. fllhalaj, Sarajevo. IH O M IiB B S B flB S �P a jjo c jia B f Ie p o h T io p O B M h TproBHHa ropnBHM apeeTOM apBeHHM MaTepn- T e a e tp O H jajioM a ppBeHBM hyMypOM. — TjiaBHa npoflaja Ka p (5 u a a 3a a y r0M06njie C T O B a p H in T e ryiia 773 AaeKcaHapoBa 49 0 P c ip irn ic c i 0 H a m d ij a K o p č ić JOBO M H T p O B H h S a r a j e T r o StrosmaiEraua ul. - Tel. 619 T p rO B H H U m iie p e p a ja h ,i,(‘. i t i i t a T e c a CapajeBO A / tpl m l*i. ■ r~ -i A aeK caH apO B a P y a a iia 6p. 30 prepornćuje bogato skladište pisaćeg I rlsaćeg m aterijala Br a ć a D S A R A J E V O , V e liH i e m i r d ž i ć G u r č ilu k b r o j 1 Trgovina Kože i obućarskog pribora Telefon 274 Telefon 274 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/c6f82db2f0133a01d8e65b363e83224d.pdf 11e845f011e657b149cc474b433d9e61 PDF Text Text rioiiiTapnHa n/iafteHa y totobom. J1HCT T A JP E T A M3^a3H 1. h flP y U J T B A 16. y Mjeceuy. ToflHHa VIII. 3A K y J IT y P H O H EKO H O M CK O [IIOflH3AH>E M yCJlH M AH A C apajeB O , 1. HOBeiviSpa 1924. Bpoj 19. CA£PJKAJ : OcMa-H 'BhkiiIi : MonmBa. (IljecMa). Xa«jm:j A. ByinaTJiHh: 0 Kyp-aH y (a. uj.) OcMaH 'Eunuh: Xa3peTH MyxaMen, a. c. (HpBa^njeojia). IIyKOBHHK 3Kmk. J. PaHKOBHh: CpncKa Enoneja. (HacTaBaK). Xajinac-K.'in6 xaHyai: Om>eHa Koiuyn>a. (HaiCTaBan). H;v!h$ PecyjioBiih: Monie cMHy. (IljetfMa). A. Xii(]>:i!i BjiviinrtU: Caćuna Capnan. (HaoTaBan). Haaiicf) Pecjuiomih: X.. K.: Kpn3a Harne Bjepcne o6yKe. E. M.: Harne HHTaoHuue y npor .;.c mj u. IIpoc|>. A. A,ih ji Monah: np«Ma o cymaHy h H>eroBMM cm (IlpeBOfl). E. M.: flapoem o flHjeTe. Bpafca HecH o ra jp e iy . XnTnjCHa: /lMHHa HHCTofca — APyuJTBena AywH0CT. KibiisKeBHOrT: »McnaM« o,i npocf). A A.nuia Monaha. 4>t»jbTOn: CnaBHH HaiypanMCTa. — Ka3Ha. TAJPETO B r/lACHMK: OirpocT PajpcTa o.n njiahama Tanca Ha moji Oc ii MeBaj'A y TajpeTOBOM aceHCKOM k o h b h k t y y upeflCTaBne. MocTapy. IIpHnpeMe 3a yHCH>c I’ajpeTOBa MeBJiy/ia y JlHjena uaacH.a iipeva PajpeTy. IloBjepeHHK PajpiTa 3a IIpii(5oj. TajpeTOBo cnjejio y Taiifcy. OnhHaa BinucrpajicKa 3a I'ajpeT. Aap onhHHc rpaaaHaHKe. IIoBjepeHHua Tajp.'Ta y Bnxahy. Tance 3a npupcbuBaibe 3a6aBa. 1’ajpeTOB kjij'6 . y I’aitKj-. Aap onhinie 3B0pHH>tKe. ypejunnt: X3mha KynMh. UHjeHa rofl. «0 Iloje^iiHH 6poj 4 fl "BauH ao6HBajy jihct y noaa unjeHe koa T/iaBHOr Ofl6opa imh koa ynpaBa — rajpeTOBHX K0HBHKT3. — �SBBBBBBBBBBBBBBBESBBEBBBSBSB lEBBBBEBBBBBBBBEBlj IBS B B B B ® B B B a B B B Telefon broi 649 i 689 B B B B B B s v im a b a n k o v n im p o s lo v im a , te je o v la š te n a z a t r g o ­ B BflNRfl G93RET Q. D. u Sarajevu — Filijala: Višegrad Slicijshi kapital Din 10,000.000 - Rezervni fond Din 1,400.000 B anka se bavi v a n je v a lu ta m a i d e v i z a m a kod Z a v o d je p u p ila rn o s ig u r a n , a a n g a ž o v a n je a a B B B B B ilEBEEEBBBBEBSBBBEEBBBElglEEEEEEEEBEEBEBIglliHil in d u s tr ije d rv e ta „V ard a” „ M e r k a n tilia ” u S a r a j e v u . Od d. d. V iš e g ra d i kod tr g o v a č k o g d. d, č is te d o b iti u s tu p a 10% d r u š tv u „ G a jr e t”. la i udu »a Bosnu i Hercegovinu d. d. u Sarajevu Dionička glavnica Din 6,250.000 Pričuve Din 900.000 Podružnice: B. Brod, B. Novi i Travnik - Pupilarno siguran zavod Uloške Safe-Deposit na štednju prima bez ikakvog otkaza uz 6% netto na godinu, a sa otkazom iznad 6% i to prema visini uloška i otkaznom roku. — Na uloške iz provincije šalje pologovne listove p o ­ štanske štedionice tako, da uložitelj kako kod slanja tako i kod primanja nema nikakvih troškova u od provale sigurne blagajne prima ostave na čuvanje a iznajmljuje i pojedine pretince od kojih pologovnik dobije ključ. — Bavi se svima u bankovnu struku spadajućim poslo­ vima. — Izdaje uvjerenja za izvoz robe te trguje devizama �J i H e r T A J P E T A A p y U iT B A M3Jia3n 1. h 16. y Mjeceuy. ToAHHa V ili. Bpoj 19. 3A K S 'J IT / P H O ^ H (E K O H O M C K O nO/l,M3AH >E M J T J IH M A H A CapajeBO, 1. HOBeMđpa 1924. 0 cm3 h TinKMk: U,ujeHa roA- tiO fl. IIojcahhh 6poj 4 A'banu Ao6uBajy jihct y nojia piijeHa koa r^iaBHOT OA6opa hjiu koa ynpaBc — rajpeTOBUX KOHBUKTa. — Haiiž A. Bušatlić, šer. sudac: MOIHTBA*) ■U H U K A J N U (a . š .) Sve svete knjige imaju svoj izvor i osnovu u ob­ javi l val iju) preko laudi, Božjih odabranika, nepismenih i „ neSkolovamh Mumija). To im zapravo i daje karakter tsozijeg nadahnuća, bivši u mogućnosti da iznose duboke misli bez predhodne naobrazbe. Takav je bio nepismen i neškolovan objavitelj vjere jevrejske Musa a. s.; isti BejiHK th ch! MofcaH th ch! i takav je bio i objavitelj vjere hrišćanske Isa a. s., pa i 0 , Th , kojh OBeaiHp CTBopŽ! ^--objavitelj vjere islamske Muhamed a. s. Sve su nave­ He6o 3eMJba, cymi,e, Mjeceu, dene vjere božanske prirode. Mu ovaj način objave H Ha HeOy 3B’je3,n,e ropn, (vahjomj postojećih vjera: jevrejske, hrišćanske i islam­ • * . t ske, bio je zagonetan i' teško objašnjiv u svima vreme­ Cee oy. Ajeraa TBoje Motn! nima, pa će kao takav ostati za materijalistički ljudstvo . i u buduće. Megjutim, to nije ništa kočio njihov Cbb cBjeAOHH Teče Bora, — HoBjeK, 3B’jepe, apbo, Bo^a razvoj, jer takva neoibjašnjivost nije se sastajiala u tom, KaMeii, cpta CTyAeHora! • što sadržaj tih objava nije bio potreban, napredan, ko­ ristan i spasonosan po ljudstvo, nego ponajviše s toga, što su te objave udarale na tada postojeći nevaljali po­ BeJiirffiHy TBojy, Borate, redak i tekle na već poznati način — posredstvom meBacejBeHa cjiaBH A’jejia. leća (angjela). 'Razlog tome je i taj što se neke njihove M ja, npBaK, HHn,e na^aM, ustanove nisu dovodile lahko u sklad sa tada postojećim i TjiAAajyhH Ttoja AjeJia. poretkom i što se sada opet lahko ne dovode u sklad sa današnjom naprednom naukom u svijetu, te im se usljed CeijAe 'JHHeh TBojoj Chjih, • toga pripisuju i neopravdane stvari. U te takove lahke Mojihm Th ce, Borate CBera, neobjašnjivosti dolazi n. pr. Ademov i liavin postanak BjiarpCJIOBH MOJ 30BHHaj — bez oca i majke; razgovor Musa a. s. s Bogom na TuriObo or’jejbe h Bpjiern! Sinatu; rogjenje Isa a. s. bez oca i njegovo tjelesno uz­ dizanje na nebesa, kao i Muhameda a. s. »iMiradž«, u ko­ liko se .uzima da je on bio fizički izveden, kao d mnogi .BjiarocjroiBH CT’jeH>e obo, Ajuiax, Ajuiax, Borate Ohjihh, — drugi zagonetni dogagjaji (Muidžizati-£n'bija). 0 ovim ču­ Heit ce BjeHHO TyHa opn, , desima raspravljalo se na vjekove, bez kraja i konca, ali i bez pozitivnog i materijalno objašnjivog rezultata, ka­ Myje3HHa rjiac yMHJiHH! . . kvog sadanje ljudstvo i razvitak nauke zahtijeva. Pored toga ima ih, koji dolaze do uvjerenja o mogućnosti svega OBora Bjepa MycrfHiMaHCKa toga po samoj predaji i pokornošću Boga (teslim). Drugi Hok naiM Bjeairo opne rpaje! dolaze do uvjerenja primjenom na pozitivne nauke, doHe Aaj Bosne, rycTa TMuua čim nekoji ostaju vječno u nevjerovanju i zabludi i tako CBjeTJiocT cyHii;a ^ caicpnje! čovječanstvo i njegova pokolenja dolaze i prolaze, a vje­ *)IljecMe pa,XM. OcMana TKiarha AHjejie ce na po- re ostaju nepokolebive. Megjutim niko nije primoran da to vjeruje, jer bi to bilo i nemoguće bez rasugjivanja i AOJbyCHiBe, iiaiGosKiie h Jby6aBne (ceBAaJiHince). PaHa nekog uhjegjenja, ali mu s druge strane niije slobodno da OMpT OcManoBa pasJioroM je, Aa cbh H»eroBH pa^oBu to .poriče i omalovažuje, radi toga što je po njegovom Hnjecy AonpJiH ao HajurapHX cjrojeBa HiapoAa. C nora shvatanju nepomljivo. Mnogo je toga još na svijetu što čo­ heMo MH o6jeJK>A&H>H'BaTH y »rajpeTy« irocreaieHo ne- vječanstvo nije uspjelo da otkrije, i ako mu sve to bode oči Koje Cojte njecMe H»eroBe, napo'inTo 0He H3 36Hpne no- i odigrava se u neposrednoj blizini njegovoj. Ta, ko može tvrditi da je ljudski razum sve obuhvatio i sve probleme cisehoHe »MycJTHMaHCKoj OMJianHHH«. Cjiot obhx njecaMa caiiyBaheMo, Te heMo hx nacHHje onrraiMaiaTH y Izvori: Tarihi-Embija, Tarihu-Temedunni-M Islam, Tefsiri-kebir, Tefsiri-Hazin, Tefsiri^Kazi-Be-Izava. HapOHHTOj KH>HH£HH,H. YpeflHMUJTBO. BejiHK tu ch, Borate Chjihh, oBe Tu npma! Mohaji th ch! Ose roBopn 0 MohHOcm Tfiora Buta! �CtpaHa 260. » r A J P E T< riješio? S toga mije isključeno, da će se ta boždja čudesa jedanput otkriti i jasnijim pokazati n a ubjedljiv način, čak i za ljude materi] uliste. Opstojnost angjela (m cleća), džimova (gjavola) i satamo (šejtana) o kojima govore svete knjige, bi'la je za dugo vremena u pitanju. Pojavom špiritizma opstojnost i ovih se hoće da utvrdi i za one, koji su ih prije apsolutno poricaliZašto sv e vjere na pretjerani materijalizam simpa­ tično ne gledaju razlog je taj, što materijalizam ne pro­ uzrokuje sigurno spokojstvo čovječan stva, nego obično krv i nesreću. Islam se, n. pr., ne protivi bogaćenju do najviše mogućnosti, ali zahtijeva, da to bude na ispravan .način, te da se dijeli siromasima 2'A % svak e godine od te nagomilane imovine. Islam ne d ozvoljava da im ovina služi u ma kakve nelijepe svrhe. U pravo zbog toga za­ branjuje i kamate, jer ih drži neopravdanim, a preporučava zajmove i potpore bez kamata, i veže ili uz B ožije blagodati: blagoslov i sreću. P a, zar može od toga biti štogod plemenitijeg? Nu, čovječanstvu se to ne svigja, nego ono svoju imovinu um nožava obično i u najviše slučajeva na način neispravan, troši je u nedozvoljene svrhe i na taj način griješi. Radi toga i trpi m noga zla u svome životu i tako će biti s v e dotlon, dok se ne V.rati Bogu. Poznato je da su vjere^ sv a k a u ^voje doba, izv ele vanredan preokret i preobražaj u životu, čovječan stva i postale glavni regulator društvenog' života u daljnjem svom opstanku i bivstvovahjiui'N ikakova Vjera u s v o jo i suštini, u koliko je ta istinitom utvrđena, ne propovijeda ništa odvratna i nevaljala. Nasilje i nepravdu žigoše i n e ’ dozvoljava nikakvo zlo,: a propovijeda miran, spokojan i pomirljiv bratski žjvot. N e pravi razlike medu nacijama i polom, nego propovijeda ljubav ii ljudsko b ratstvo. U glavnom je svrha sviju vjera moral i spas ljudstva na oba svijeta j vjere su najslavniji regulator toga i sada u koliko se njihov nauk ne zloupotrebljujc. Islamska vjera n. pr. i ako dopušta ratovanje (Džihad) dopušta ga kao krajnje sredstvo odbrane. Inače je rat i po islam skoj nauci ružna stvar (Kabih). Sam razvitak i prvi p očetci širenja islamske vjere razvijali su se pomirljivo, blago i b ez pro­ lijevanja krvi. I kad je zaprijetilo p?ohjčvainje krvi, d ogo­ dilo se seljenje (H idlret) u Medinu, a prije toga još i u Habeš. Kasnije je zadugo postojao defenzivan stav, i pro­ lijevanje krvi je do skrajnijih granica štedeno. G lavna je svrha bila »Ilai kelimetulah« (propovjed B ožije riječi). Što s e ljudstvo u svom razvitku ni do sad a nije moglo podiči .na stepen mirnog razvijanja i napretka, to ­ mu nisu krive vjere u njihovoj suštini1, n ego ljudska još neobuzdana životinjska priroda i narav. Islam ska vjer­ ska .nauka najmanje je bila kriva što su njeni sljedbenici v ilo rano u ovom stranputice pošlii. Više je začudo to, što se hrišćanstvo nije m oglo i ne m ože da održi na evan ­ đeoskoj nauci baš glede prolijevanja krvi i ak o tam o ni defenzivan stav nije predviđen. Izgleda, ipak, d a počem nije još po srijedi vjerskih propisa i ostalog ljudskog o p le . menjivanja, da bi ljudstvo, daleko v is e živinski živilo. Međutim ima pouzdanih nada, d a ć e ti budućnosti čo v e čanstvo pravilnije shvatiti svoj poziv n a o v o m svijetu i da će m oći obuzdati svoje strasti i zle n avike, te se B ogu više priblišiti i bar relativno anđeoskim životom početi živpti'. .Dotle je dužnost prosvijećenih duhova da svoj rad na tom polju udese, u sm jeru ljudskog bratstva i ljubavi. Da se je na ovom putu i dosada dosta napredovalo, n e­ pobitna je istina, a z a još v eći napredak u tom pravcu ima dobrih predznakova. P ogrešn o je i to mišljenje, da je Kuranska nauka kriva zaostalosti 1 kulturnoj stagna­ S poj 19. ciji muslimana U zadnjim stoljećima, jer tomu protivno govori ona silna arapska kultura i civilizacija u srednjem vijeku i to baš u ono doba kada sc je hrišćanstvo gušilo u užasnoj tmini. D a su s v e vjere božanskog izvora najboljim je d o­ kazom to, što su Mjiiliovi s v i objavitelji bili nepismeni i bez ikakve predhodne naobrazbe, b ez koje s e danas ništa .ne stvhra. B og je stvorio ljudstvo i htio je d a ono opstoji d a sc m noži i razvija, a u svrhu njegova razvitka davao mu je preko svojih oda,branika, pegam befa, objavom za­ kone pooarn od Adem a p a s v e d o Muhameda; prema mogućnosti njihova pojmanja i shvaćanja Boaijih zapo­ vijedi, tako da s v e objavljene vjere imaju jedan glavni izvor; Božiju zapovijed. Razlika je sam o u dobi objava i njihovoj postepervostii- Mi vidimo s p očetka pojave ljud­ stva daje brat m ogao uzeti svoju sestru za ženu (Habil i Kabil), a sa d a znam o d a ženidba nije dopuštena ni s a ne­ kim daljniim srodnicima, apstrahirajući bližnje. Isto tako znam o da vino nije bilo zabranjeno d o stanovitog v r e ­ mena ni objavom Islam a i 4. đ. Iz toga saznajem o da je razvitak vjera išao tem pom ljudskog shvaćanja svoje zad aće na ovom svijetu i prem a potrebam a njegovim. Islam ska nauka nas uči d a je 'Bog obnavljao i proširivao svoje zak on e tada k ada je to ljudska potreba iziskivala, i da"je između ljudi postavljao izabrane s v o je poslanike vijesm eim a novih epoha. T ako s u postali t. z v . pejgamberi, Božiji poslanici i milosnici u ljudskoj spodobi, pro­ povjednici B ožije riječi, — inače 'izvanredni ljudi, koji su po Božijoj zapovijedi objavljivali ljudstvu ono što mu je naredivanp z a njegov koristan razvitak i blagostanje. P o islam skoj nauci bi vijesn iti Božiije riječi, sv i su jednaci, a Muslimani s u p ozvani d a ih sviju jednako štuju i cijene; da je n jihov,nauk' u glavnom isti! što i Muliamed ov, ali da je njihov nauk sa pojavom Muhameda i Kur­ ana prestao važiti, a m jesto njega da je z a cijelo ljudstvo postao glavnom regulom i zakonom kao krajni B ožiji za ­ konik Kuran a. š. koji ob uh vaća u glavnom i njihovu prijašnju nauku, u k oliko n ije zab ačena i izv a n kreposti stavljena sa Kur-anom. Kur-an je, dakle, najmlađa i zad­ nja s v e ta knjiga Božija, objavljena ljudstvu posredstvom h. Muhamed pejgam bera a. s . k ao zakonik i temeljni re­ gulator za ljudski d ru štven i život- Ko nije pravi sljedbe­ nik Kur-ana drži se d a živi u zabludi i d a je n a krivom putu, pa m akar se on z v a o i M uslimanom. Prije ob jave Kur-ana, kako n a s istorija uči, ljudstvo je bilo na v e ­ likoj stranputici, osob ito u Arabiji, te je B og htio da se o n o skrene na pravi put i s toga je ob javio Kur-an. P o ­ srednikom za tu objavu u zeo je jednog Arapa u M eki od plem enite porodice Kurejšiija, nepism ena, i neškolovana, ali za to neizmjerno d arovita i dobroćudna. 'Bog je, još prije ob jave Kur-ana, navijestio prijašnjim svojim od abraniioima, a n aročito Isa pejgamberu a. s. d a će svoje ob jave za v r šiti preko M uhameda s a Kur-anom. Prilikom rogjenja Muhameda pokazali su s e nekoji oso biti znakovi d o tada n evigjeni i nezapamćeni. Za n jegova d jetin stva i m om čevanja jasno se je opažalo da je on za g o ­ netno lice, u sv em u različan o d svojih drugova. B io je osob ito savršen o lijepa pojava, s v e u skladu, izvanredno razborit, u sv em u vrijedan i valjan, tako-da je n a seb e još z a rana vrem en a u vrlo ranim godinama s v o g ž iv o ta v e ­ liku p ozorn ost obratio. V eć za rana prozvali su ga »Crni­ nom«, pa je bio vrlo cijenjen i ugledan. (Nerazum ljiva je stvar, k ako su neki evropski historičari m ogli tako da­ lek o otići te mu pripisivati bolest moždaitia. Zar bi bilo m ogu će s a 'bolesnim moždanim a on ake i onolike uspjehe postići, kako su postignuti Njegovom pojavom i radom ?) Kad mu je bilo 40 godina počeo mu je vahdom (objavom ) �Bpoj 19. » fA jp E T , ĆipaHa 261. biti predavan Kur-am, postepeno, posredstvom meleća previše raspoloženo i demoralizovano, pa ako se ne vrati Džiibrili-Emina. Po Njegovu naputku uzeta su nekolika o:<l 'Bogu prijeti mu propast, slična onoj klasičnih naroda. prvih pristaša (ashaba) da tu objavu Kur-ana bilježe p is­ O samom sadržaju Kurana teško je u jednom us­ meno, radi sigurnijeg očuvanja te iBožiije knjige, onako kom prostoru govoriti, jer je On jedno more, koje se kako je primljena, bez ikakve natruhe i tuđili umetaka pa ne da pretočiti i izložiti u jednom članku. Naša zadaća je bilježenje vodeno p o datulijimoj kori, suhoj životinjskoj nije bila sa ovim člankom u pretakanje tog mora zalaziti, koži i pločicama od kamena i tako je slagano i čuvano. Ob­ nego nešto općenita o Njem iznijeti. Dosta je kad se zna, da je On izvor i glavni regulator svega što je ljudstvu java je dolazila postepeno i prema nastalim pitanjima i po­ potrebno u njegovu društvenom životu — počam od bejavama u životu tadanjih Arapa i to najviše kao riješenja šike do motike — od porođaja do smrti — pa blago onom, pojedinih pitanja nastalih u društvenom životi!. I tako je to trajalo punih 20 godina dok i zadnja stavka Kur-ana nije . koji se bude Vladao i čitav svoj život udesio i proveo po Njegovu slovu d naputku! najposlije objavljena i zapisana, te predana potomstvuKur-an kakav je sada po svom postojećem sastavu i ob­ liku, nije takav od jedanput objavljen, p a da je odmah bio sređen u današnja sureta i džuzove. Naiime nije ob­ 0CM3H "BMKiMh: java počela sa prvom surom (Fatiha) koja je postavljena na čelu Kur-ana odozgo, a niti zadnjom surom (En-nas) koja je n a kraju postavljena odozdo, nego je njegova ob­ java išla b ez obzira n a sadanji postojeći sastav i red, te flpBa njecMa. je početa sa surom »Ikre-bismi« i završena s a nekim »MyxaMe^>Tpe'oa ;i,a yMpe, Apyre naM nape unije, ajetmia iz surei »itno-ama«, a tečajem objave po naputku y>iyBaT a®o cmo bojmih aaKOJie naima npel)a. Džiibriia naređivano je gdje će koji ajet i u koju šutu bitiHayKa meroBa jepa CBe unme rmijesAO Bnje, stavljen i poredan pri konačnom sredenju Korana, jer je A CTapa Hama je Bjepa cBarai Aan CBe to CJbe^a! Kur-an u svojoj koncepciji, ji cijelosti onakav kakvog ga sad imamo, postojao u Božijem »Levhi-Mahfuzu« prije MeAjiHa h jecre e HaMa cpem KpBHe o^asHa cBaije, njegove objave Muhamedu. Kad: je konačno u Medini i H aKo MyxaweA yone h Mel)’ h>hx na Mehe o&e, zadnji ajet objavljen, tada je bio samo po »sunetima« Ohh he npHMHTH ra pa;j.o h A>yTa 6’jeAa nac CHajje, svrstan te je svak o sure sačin javali zasebnu knjigu. S v a ~5en Ta^a jom ateiuhe CBa^e h kpbh he a& ć poAe. sureta Kurana tako sastavljena zasebnim odjelcima, nailazila su se kod h. Muhameda a, s. d o njegove smrti. ybHTH mTo^np’je ra Tpeba, h jeAHor He nac’Mo nača, Zatim ih je čuvao h. bbuJfclčkir,' prvi Flalifa, u istom ob­ Jom Hohac He®, c’ Aje^o CBpm'H, a a& 3a y6miy npaBo liku, a po njegovoj, smrti drugi Halifa h. Omer, te po XA3PETfl MyXAMEA (AA. CEA. BE-OEAAM) smrti o v o g bio je čuvan kod njegove kćeri h. Hafse r. a. odakle g a je treći haliia h. O sman preuzeo na čuvanje, te ga dao prepisati u jedinu cijelinu i u jednaka četiri prim­ jerka sa velikom pomnjom i uz sudjelovanje tadanjeg HufazhKuraina- Od ta četiri primjerka nalazi se jedan i sada u Carigradu u državnoj riznici, napisan na ikoži sa rastavljenim slovim a kao pravi original Kurana. Dakle sastav Kur-ana ne osniva s e samo na nesigurnoj usme­ noj predajdj kako je to slučaj kod. drugih svetih knjiga, nego na izravnom pism enom bilježenju. Muhamed je, naime, uspostavio odmah s početka 10 pisara »Vahja«, od najboljih savremenih svojih pristaša i drugova (asha­ ba), koji su bilježili svak o aje i stavku prema njegovu naputku, u njegovoj prisutnosti sa takom pomnjom da su nakon svak e bilješke morali istu opetovati po nekoliko puta pred njim radi sigurnosti, a i sam h. Muhamed je svako primanje op etovao Džibrili-Eminu. Pri konačnom sastavu Kurana isto je to učinjeno, te je time njegova potpuna autentičnost sačuvana za s v a vremena d tako danas jedinstven Koran kola u svijetu u milijunima pri­ mjeraka bez ikakva umetka i natruhe, b ez i najmanje dvojbe u njegovu autentičnost i originalnost; što s e ne može kazati za ostale svete .knjige. Odmah s početka se je vodio strog račun o tomu, da se ne zagubi ni jedno slovo, pa 'je bilje žen poredaj sura, broj ajeta u svakoj suri i broj slova u cijelosti, kao i ostalo sv e što je bilo potrebno za očuvanje N jegove originalnosti. P o islamskoj nauci Kur-an 'je Boižlje najsavršehije djelo, upućeno ljudstvu da se po njemu ravna i d a udesil cijeli svoj život u njegovu duhu u svrhu spokoja n a ovom svijetu i spasenja na onom svijetu. Drugačije vladanje čovječanstva n e donosi spokojna života .niti spasenja. Čovječanstvo je zaista daleko napredovalo tehnički, ali je d u h o v n o još i sadla nazadno. Materijalistički je X amu mH-KaCHAa He (5h AodHJia UHicaicBa rjiaca, ii EpBiiy Tpamiuia 3a icp®, to heMO oa ppAa CBaKor I lio jeAHor HaaOpaT Goppa a cbh he yAjapHT CKyna, Ha K,yhy meroBy Hohac h mera yđHTH Ha CHy!« Byji-rBexeA OBano pene, a iVje.ua tiotbpah rpyna Mncao H>eroBy rH>ycHy h nayM Ty HeuacHy. ; . • ■ i: >1 H ihto 0h A-na« o A^am jiyinH6 anpeMk ce KpBHHKa ueia, H npoo iioh rycTy h H’jeMy npeA ®yhy CBenieBy naAe; CBe CHHBa TBPAHM CaHKOM, aJl’ BnmHjTI CTBOpHTeJb CB’jeTa He OHHBa. H CBaKy Taj«y na HeGy h 3Cmjbh anaAe. H Ajuiax 3anoB’jeA AKAe T3HdpH.u-aJiejxH;c-ce.uaMy H OH ce na 3eMjby cnycTH, y K.yhy CB6HeBy naA«, 0 KpBHOM HayMy rn>ycHOM MympnhKOM BHjeora aa My, MeAHHH Aa-HAe 6oacjy 3anoB’jeA peue My Ta^e. Mhjiochhk Taj 'iac ce ©np©MH, aji’ nerca KpBHHKa Behe, npeA K.yhy dnjanie crnr.ua, ca cbhx je oncjejia crcpaHa; H manaT uyio ce 3Jio6hh: »mro noiBJbe, Cčjih bbui’ nehe, CyTpa he MpTBe wy ohh 3opMi,a A>y6HTH pana!« Aji’ c khm je CBeBHHiiBH Aji.uax n'nmTa My ne moskc HHKO, Rte, CBora.u, otboph BpaTa, cnpaM Jbnxa on MHpno craAe, H aok dH Pecy.ua Moro onanHT HeBjepumx hko H3 CBeTe Ha ibhx ce pyite oh 3eMji>oM naGau;H Ta-Ae. II yueh cype.u-jacnH M'HpimjeM h thxhm kpokom, H3Meby’ h>hx Jiarano npobe, hhth ra nježan bh^c, Jep B hiiiilh oc.u’jeiiH cBHjy h c,u’jenHM rjieAaxy okom, A kaa cy y Kyhy ynuiH PecyAa He Gjeme narAje! �S poj 19. »r A JP E T « CrpaHa 262. CPliCKA EQ0I1EJA C (j)pannyoKor npesoAH )K hb . J. PaHKOBMft, nyK. _ 1915. — II. I1PEJ1A3 nPEKO AJ16AHMJE. 1. DpeKo ap6aHaiuKMx Anna. OiiTyanHja 24. HOBeMČpa y IIpHypeHy onjia je očaj­ na. BenuKai upoj CBeTa, Koja je noneo A& ee CKyiiJba, uži npe ABa Mtceu,a y ouy naponu, napadao je Ha lUU Ao 150 iiubaAa myAH HBMy'ieiLHX, i\uaAHHX h iiCTpo. uieHHX. Ohu cy XTejiH Aa oeace jom Aame, Aa 6h hbuerJiH Hearoay; a*m ohh to inicy motam . CaiurreTOKe CAjvRče Barne Haje Ohjio; pamenuAH MOAPH H MJipHH, IlORpHBeHH KpBJby 11 O.iafTOM y upeAHBii oiajne Mace, Koja ce THcicana no nyTy, Jiyiaan cy na cpeny, p,o HCApiiJbema, aok Hiicy najiii y aroHHjy. Buno je Tynomx npirsopa, cu,ena, Koje je Beoaa TeiiiBo ii noM0HyTH. IlopeMehene oa d p a x a Majace, noKymaBajyhH Aa cnacy jeAHO AeTe> HaiiyuiTaJie cy Apyro. Alanu ctbopobh tamo h aMo cnaCunu cy u y m i_ panu; ca TeuncoM ce MyR0M to rneAa, thmc ce hhko h ne OaBH. JeAHa oumia iianeMorJiocT, jeAHa TeroOa ua cpny u HeuapnocT npiimcKHBana je oBa cpu,a h hhnaKBa naucma mije Hanina hukakbo MHAOcpbcAOA sh jetjHor jmn;a. Mh He Moreno Btrnie hh Aa froRjauaMo Aa ii36er- . Očpa30Baii je, 3a BpeMe nocneAioa Tpta Aana Koja cmo iipoBe.m y llpH3peny, jeta.au caMo OApcA- JoAua i’pyma aBH-jaTH'iapa HHje jom crurna, jep lipu iiOJiaoKy H3 Parnice aba ayTOMočHJicKa KaMHoiia, Tpn TpaKiepa h jcAau icaMHOH, paAHOHnn,a eoicaApnne, ocTaaii cy rAe cy iiana y jeAau noiiop, koj^h je Oho nopeA nyra 3a MHTpoBimy. PeuieHo je Oh.tio ah ce Cap cauyBa noTpeča« MannnicKH anaT icaMiioucKe pannonune h Aa ce to npenece na Kobima, Koja cy By.KJia bojiobh, y npnupen. A jth JB.VAH, Kojima je Taj nocao noBepoH čhji'h cy ueHeHai)Oiiin čp3iiM HacTyna«ieM neripnjaTejta h hmojth cy BpoMena caMo tojihko Aa ra iieHOKopHiirreHa čane y Ilčap. Caieucna BejaBHiia iiaTepana hx je aa ce A0*ienajy IlpHBpena npe nero je onKOJteH. A.n1« je jom Momo na ce Te.nerpa4mine h>hxobom me(j)y KaneTa.Hy ocMaTpauy ru.aaaoHe. aa hx npiiKynn h Aa ce ca iBHMa n<xByue npeito UpHe Pope, o icojima heMo ce mh cacTani y CKaApy. ^ p a n u j’CKH OApeA 3Ato BpeMe Beh ce opraHH30Bao. Oh je Oho erpaiiiHo xeTeporeu: t^h Mopaiapa, 94 ayTOMoOii'icKa Mexami'iapa, 1205 otpnii,Hpa h bojhhka, aBiijaTii’iKe ecKaApHJie, 5 TejierpaijmcTa, OejKmme Tenerpa<J)Hije. - . .... • je, pa3yMe ce, hckophcthao mno čojte CBe cBoje oiiooooilooth. JeAiia KOMHicHja 3a KynoBHuy Ko­ ma ca caMapiiMa oOpanoBana je oa A&a oiJninHpa: xycapcKH KadieTaii ManeT h apr. icaueTaH Moprape, KojH cy oča ČHjiH ocMaTpaUn aBnjarauKe ecKaApmne. homo ueaipHjaTejby, jejf nua cauo jeAaa jeAinui H3Jia3, npii3pena 3a C-Kaaap, njfeicd C'eB. Apoamije^npeKo nycrax nnaiiiiHa noa;piiBeinix oneroM, icoje cy naKuko cy upunuiCe Aomujene h onmry MoryhuocT, cejBaBa.ie cauo nem niK o n.ieMenar-Meby co6om h§j* CBe je to Tpečano Ohth yMHmeno Baa Gpča Kojn Hncy npujaTejbCKH pacnoAOHcejfcOnah y cTamy Aa Tone HpHnoMoruy Ma ima. Gbh IIoTpeOno je Ohjjo nopyuinTH h nocneAiBH ajroMo- o^jnuiipu cjeAHHiiAH c y , CBoje HOBnane HBBope sa 0By Ohji, cBa Ro;ia u CBa TpanonopTHa cpeACTBa. llorpeOHO Kyjiouiiiny KOJba, icao h 3a Kynoi'miy xpaHe h 803h: oa je Čilio 3aKionara hah yHHiuTHTH TonoBe u MyiiHHBjy. IIoTpečHo je Ohao yiimiiTHTH cab MaTepHjaa, AA He čh nao y pyice Hempu|jaTejby. Huje ce Morao Burne hh mijcahth hh Ha mxa Beh Aa ce cauyBa ikhbot a.yAH. Kpoo joAan ycKH Macu© ca crpMUM BpxoM h AyčoKHM HCApenoM iioTpečHio je Ohao caiiJiaAaTH jeAaH nyT oa 170 k m , Koju je čito caMo V ck£, craoa, no Ko­ joj HHje Moryhe eiBaKyHcaTH HHKaKBy craap, ceM ihto MO/Ke Aa npoije je^aH no jeAaa hobok . ŽKeHe h Aeiia, Koju cy ycneJiH no Heny HajBehnx nanopa Aa ce AOKOTpjbajy ROBjifi, HHcy motah Aan>e cneAOBaTH no obom HajTeaceM n y iy . CTpauiHH apOaiuamKH Ajhih cy caiaTpaiiH tako nenpojianiiH, Aa 3a neT BeicoBa CBora yiipaimama TypCKa BojoKa iuniaAa n’Hje hh noKymaBajia, Aa ce hbjioHvH TOj OnaCHOCTH. JeAHO CTpamno onajame ačor Tora nano je Ha 3a_ CTpameHy Macy nočeranna. • - IIyKOBHHK OypnHje, <J)paiHnycKH bojhh aTame, y cpeAHHH oimiTe naHHKe ycneo je raiaK Aa npHKyira CBe MHCHje 4>paHHycKe, Koje cy ce Hajiasnne y CpOnjH. Cawo je (})paHiiycKa cainrreTCKa MHCHja HMajra BpeMena Aa oactjtth npeno Upne Tope, nyreM 'BoroBHna^-IIeh. IIyK0BHHK <J>ypHHje Bpjuo čpšo cKynnio je h rpyimcao cbc ocTane MHCHje: aBHjaTH’iape, ayTOMO(>HAcite Mexamriapo, česRKTne TenerpaiJiHje, kojh cy čh.ith npHMopaiiH Kao h CpnoKa Bojcna Aa ymaiiTe caiB cBoj MaTepirjajT. . Unn cy Meby cočom ci:ynHAH oko-1S.ono $paHj.Ka. Dpn HaroMHAaBaii»y y IIpH3peqy, rAe je raaAna pya>a H3čerAHU,a TpajKHAa Aa icyiiH Ma mTa, no Ma Koj,y u,eny čhao, obo cnačAeiBaibe npeACTaBmajio je jc_ AA'H nocao, roroBo cacBHM H6Moryh. Haj3aA, ycne:io ce, Aa ce na^e neuiTo 30čh, Koja je nnahana Ha .ok.y U . 25 0 kt .) i (JipaHaK h 10 oBapa, Roje cy TepaHe H3a oApeAa. Kano cy eBaKyncaHH čoaochh? H>hx cy hochah Ha pyicaMa. Huje ce CMeno pasMunLJbaiH. H hko HHje cMeo ifu Aa tlomhcah Aa ne npnxBaTH opy HA©jyOcraAo je jom 6 aeporiAaHa !6 aepoiiAaHa ciiooočhhx 3a Aerreme h hobhx, Rojn cy ociann h Rojn cy 2 Vi Mecena CTaAHO Aamy h iw>hy HAJiocKemi čhah rhuih h CHery. HyKOBaiHK OypHHje peiuno je aa hx TpancnopTyje AereimeM Kpoo Ba3Ayx h Aa Ha mnMa npenece čoAecHe h Maii>e cnocočiie y CRAAap. Taico je npBH nyT, ja BepyjeM, aBH.jaTHRa HCRoprnuTena 3a cajniTeTCRy cAyjKHenpnjaTeA) ce 3a obo BpeMe npnČAHAcaBao h tonoBH cy nyn,aAH npeA Bpai’HMa Bapomn, nnMe cy cejaAH naiiHRy h yiBehaBaAH onajame. PamoiiHic joAAH TpaiKHo je Aa npoMeiin CBoj peBOAiBep, Aa Oh na n y iy namao jeAjiio napne npoje, XAe6a oa RyRypysa. KaRiia AnBiia TeKOBmia, 3a icojy ce BpeAH 'iaK h /icpTBOBairH, pene OGAccriHR, h oOpal)HBaTH onaj npeAMeT. OpncRa B.iiaAA je neh 0TnyTOBaAa. BpxoBiia KoMaiiAA TpeOa moj Aa cAeAyje, cyTpa 26. noneMOpa. �»rAJPET« Epo) 19. OrpaHa 263 IlocJie jeAHora nperJie^a u,ejiK>Kymiie noxoAHe Serendib, na kojem se biljke razvijaju u najveličanstveoiipoMe, caMapH MeTiiyTH na KOH>e, Koje je HUBpuiHo iniiim bojama, i na strasne karanfile (kalmere) i cvat rnetj) eciva^pHJie aimj. Majop BuTpaT, (j)paimycKn oa- (behar) šipa. peA 6ho je TaKobep oupeMaii 3a noKpeT. CnpeMan, to Gdjekad sam gledao u nju i mislio, da ova bezglasna je jeflan pejraTHBan nojaM. H hko anoojijrao HHje 6ho glava nije lijepa, da su joj usta prevelika, nos predug, a HBiie/KCaH 3a Maprn neiiiKe. Mh hhcmo HMajin uia-Topa, oči pretužne. Kasnije sam promatrao dojam, što ga ona tiitth Ma itaKiBo cpeACTBo Te BpcTe, aiok omo MopajiH čini na svakog čovjeka, kojeg vidi, i priznavao sam, da Aa npeJiai3HMo no cnery KJiaHpe, Bncraie oko 1000 m. su vatra i bol, što ključaju iza ovih oblika, neka vrst Hn jeAan noBjei; Meljy naMa iraje 6ho*H&Bmao na plamena, koji pali sve oko sebe, i neka vrst svjetlila. iiJiaiiHny, h nrro cmo mm noKyinajiH, to mije Chjio Gdjekad sam je zamišljao kao nesretnicu i ženu predanu mraiTa Apyro, nero je^aH tioxoa ajmmicK.Hx cTpeJiapa, sudbini, zakopanu u svoj bol, a gdjekad bi mi s e opet, Kojn AOTJie, hh jeAiia Tpyna jfnje Mor.ia Aa TOBpurn. onako sva u crnoj jednostavnosti od glave d o pete, uči­ Cbh, Haj3a;i 0<})MiinpH h BojimuH, JimneHH cy cbhx nila strašna radi svojih šutlrivih pogleda, koji bi odjed­ norpeCa h Ohjih cy BeoMa 3aMopemi. n om usplamtjeli, i svojih lisnica punih smage. ITa, unaK mih cmo ce hoaajih, Aa h e ce Mohu hKh, Njezina je šutnja uvećala u našim očima sv e njezine jep omo cbh HMaJiH MBpcTy BOJty, Aa ce HuurvnaJMo unutarnje tajne i bolove, i patila nas tajnovitošću, koja OAaBJie h Aa H36eraeMo. KaTacrp<xJjy, t. j. Aa B36erHe_ Mo Aa He 6yAeMo 3apoC)JbenHiiiH. 5 (j)paniiiycKnx čoahh- nam je burkala srca. Na dan skupštine Ihoam nas sa svo­ MapKH, Koje cy aaKaciiHJie h H.njecy Morae ornyTOBaTH jim drugovima doprati d o vrata, a onda, okirenuvši se, s nekiirn' čddnirn sjajem u svojim razmaknutim očima, npeno IIpHe Tope, ca caiin tctckom mhchJom, h Koje cy TipeA|iiocTaBH.ne pn3HK0Bani npe cmpt, nero Aa naA- koje su se činile da uvijek sobom vladaju, pogleda, kako Hy y pyK.e nenpHjaTejby. 3axTeiBaJie cy , &a n oA eae“ -Ajiša ulazi u kuću u prostranim crnim sjenama svoga odjednom reče: »Crna tajna«. Ali joj je jedan naiiie onacHoiOTH h Ham yMop h oHe cy đflSfe y tom žara. pa neprijatelj "nadio pravo ime. aBJianAeHe. 3opoM noJia3H KapaBaH Koma: 70 janHHx jkhboD o pet-šest dana iza meetinga pijasmo u večer čaj. THiH>a, cjia6nx h Beh HlmypeHHx ycjieA CTajinor no- Bijasmo na okupu ja. IHsan, Džemal i moja mati. Ajiša BJia'ieota, Koje Tpaje citopo 2 ‘"M.p'cena. Mh cTH/KeMo -je^svaki čas usta:ala i pomagala oko stola samo jedinom KapaBaH cyTpa aah 26. noBCMCpa Ha noc.,ieAiH>eM arro- svojom jakom i zdravom rukom. Među nama je Ihsan Mo6H.iy h TpaKTepy, kojh iiac je aob^o ao Cvm Ky.ne bio najuslužniji čoviek. onaj, koji služi žene. On bijaše no jeAHOM nyTy jom AOCTa^ro*i.noM. Ty cmo jhhiiith’- najzad posadio Arišu, pripravio pred njom čaj, čak joj i jih n nocAeAme TpanonopTiio cpeACTBo h mh cmo AaKJie kolača odsjekao. Džemal je sjedio u naslonjaču i miješao TpeOanH Aa noKymai(o OAarr.ne Aa HOBpnmMo npoias dim iz svoje cigarete s parom iz samova. kad neko za­ neuiKe npeKo 6eicnyTHor ycKor TUiamfncKor ceA^a. ko- kuca na vrata i do jednu minutu otmeuo i ponosno ude u ,ih je OMaTpaH HenpHCTynaHimM 'h koth mač oAFtaja oiA sobu Salime-hanuma u kostimu srebrenaste boje. Mene JaApanoKor Mopa, Koje je c^pyre CTpane. je i Ihsana smatrala dvojicom neznatnih Inidli bez misli, te za nas nije marila. Moju ne majku htjela da imadne (HacTaBHhe ce). Tvod rukom rad: njezina položaja u šišlijskim salonima. Pošto je na;>više voljela Džema’a. njemu je posvetila i najviše pažnje. O vo joj je bilo po prvi put da vidi Ajišu. Malide Edib hanym : Pošto se jc s njom pozdravila pogleda u Aflšmu glavu pogledom, koji i:e bio visok kao i njezin rast, i reče: — Or'iehe umouista (ittihadčija) ispaštaju ovakove . Preveo s turskog D. M. K. nevine žene! Roman. Ajiša je izgledala kao da i ne zna. da Salime-ha(Nastavak). numa postoji. Ona se je pozdravljala s ljudima, koji su 7. novembra. zalazili u ova; salon, hodala je između njih, ali je u svom Dajnas pada snijeg u krupnim pahuljicama.. Kako mi držanju pokazivala tudenje. To nije bilo radi plahosti i zebu badrljci nogu! Sinoć nisam nikako spavao. Mislio neumješnosti žene iz pokrajine i'i stoga, što hi njih sma­ sam o gorkim danima iza skupštine na trgu Sultain-Ahtrala višim od sebe. Nije čak bilo ni radi veličihe i težine meda. Razmišljao sam o tom, kako je od tog dana Ajiša njezine tuge. U uie je bila takova duboka iskrenost i in­ slušala otkucaje našeg srca živeći medu nama i sa ža­ timnost. da je dotle bila ravnodušna i nehatna naprama lošću u svojim zelenim oćima gledala u nas kao da od ovim sjenama ljudi, te ih nMe dalje puštala u se od po­ nas nešto traži. Ona je nešto iskala od nas. Nešto odre­ vršine svojih očaju. O vakovo im je Ajišino držanje bra­ đeno i strahovito! Šta to bijaše? U očima joj je bila neka nilo i da je žale, i da joj se podsmjehuiu. a i da prema crveno-crna tragedija. Šta je to 'bilo? Mašta svak og od ujo5 zauzmu pokroviteljski stav. Salime-hanuma ne osjeti nas posebno je tražila i sebi predstavljala to nešto. Ali AjišiUu prisutnost. Za nju je Ajiša bila priprosta, bez­ to nije 'bilo ni priprosto ni strašno kao pripovijest, koju glasna žena. koja možda ne zna ni stranih jezika, a po je ona jednog dana ispričala. njezinu shvaćanju žena. koja ne zna francuski ili en­ lAjiša (niije gotovo nikako govorila. Nosila je vazda gleski, nije mogla imati društvenoga položaja. cnnu 'anteriju. Lijeva joj je ruka još jednako bila u bijelu Salime-hanuoiine riječi o tragičnom svršetku Mukzavoju, a njezina blijeda glava s vratom iznad malo raz­ bil-bejevu više su poplašile Džemaia nego Ajišu. On je rezane jake i s podrezamim crnim kosama izgledaše kao tražio Ajišu gledajući je kradom sa strane svojim modrim kakav kip od starog fildiža (slonove kosti). Samo njezine očima. Ajišino je Tce bilo mirno kao kakovo jezero bez tužne zelene oči i crvene kmpnc usnice bijahu kao dvije valova i bez vjetra. note boje na toj bijelo-crnoj ženskoj prilici. Njene oči sa Salime-hanuma, gledajući nas svejednako svojim crnim svilenim zaslonima podsjećale su na fantom posjajnim očima iznad glava reče: gorjele Smirne, njezine usnice h a jodmu vrst voća s otoka OGNJENA KOŠULJA �O p a H a 264. »rA JP E T « — Mon cher (dragi inoj) Džemal-bqj. ovd je je sad jedan znamenit dopisnik engleskih moviina. Sabire po­ datke i obavješćuje se o našoj zemlji. Mi mu kazujemo, d-a više nema unionista (ittihadčija), da je sv a k o postao prijatelj Englezima i 'kako s e je medu nama vrlo nepri­ jatno dojmila okupacija Smirne. Cak sm o kazali i to, da se ovdje nalazi jedna otmjena gospoda, kojoj s u Grci ubili u Smirili muža i dijete, a nju rartili. Sakupičemo se ovdje, pa će mu Ajsa-hanum a ispričati), što je vidjela. — Ja nisam u stanju, pričati, m ilostiva gospodo, — reče lAiiiša. __Ništa ne smeta, samo nek V as vidi, a mi ćemo ispripovijedati tragediju Smirne kao da prevadam o riječi iz vašiih usta. Ajišino lice nije jos nikad postalo ovak o opasno. Njezina blijeda, umorna koža na licu goraše nekim orvenim valom, te će: __Ja ne ću, da se išta priča iz mojih usta. iDžemal. koji se je počeo bojati posljedica o v e bun­ tovne rečenice, bijaše zabrinut ustao na noge. te njegove plave oči kao čudom umiriše Ajišu, koja reče: _ Ako htijedne Đžemal, i ja ću biti prisutna, kad dodu gosti. Salime-hanuma planu: — Oprostite, milostiva gospodo, p rvo ja V as nisam htjela vrijeđati, ali Vaši su bgzi | p aše doveli zemlju u ovo stanje. D a se mognemo izbaviti itz o v e n esreće, treba da sad stečem o naklonost i pobudimo sam ilost kulturnih država. Šta ćemo. nekad su i naše m u ževe i braću vješgji pred mostom na Zlatnom-^Ogu. — Ja se ne pačam u politiku, m ilostiva k<| ne ću, da me itko žali, — reče Ajiša, pa poslije toga ništa više ne uzvrati na diVge govore i ljutnju Salim e-hanuminu. Najposlije bura uminu, te Salime-hanuma i Džem al utvrdiše. ko će od gosti doći. Medu njima je bio i-p u ­ kovnik Hašmet-hej. 9. novem bra 1921. I sad se sjećam s bolom i unutarnjom pobunom koja mi je kljuvala u tjeme, kako [je on. sjedio, k ao da je sam u sobi, a kroz pantalone mu se ocrtavali dugi kraci i k osti u koljenima kao u kostura, dok je neprestano m ahao svojim ogromnim stopalima. Njegova lubanja s rijetkom kosom bila ;e kao u kakovog stara lovačk og sokola, k o ­ jem je opalo perje s glave. N os mu je bio golem i gore zavrnut s izrazom nastrljivosti. a mutne m ale oči n je­ gove, blizu jedno drugog kao d va modra bopka. g le­ dahu bez o seć a ja . Ali najizrazitija mu oseblna bijahu njegovi brkovi neodređene boje, koji su mu pokrivali usnice i otataljili se. Nije se m oglo razaznati, d a li mu se usta ispod ovih ružnih dlaka smiju, posprduju ili go­ vore. Najviše su čovjeka zaokupljala n jegova sakrivena usta, ko a su čas po čas grabežljivom sprdnjom pokazi­ vala dva žuta zuba poput timokopa. T o bješe najneznaliji i najniži uzorak nasilnik u kolonijama B ritanskog C ar­ stva, koji su oholi, sami sa sobom zadovoljni i podrugljivi, a kojim je pobjeda udarila u glavu, te gaze svojim čiz­ mama narod u kolonijama, što ga od velik e mržnje uvi­ jek nazivaju »domaćim« (natives). Pukovnik H ašm et-bej opore vojničke g lave, na kojoj su se slijepe o č i progrušalc uspravna i ukočeno sjedi, neki paša priča o W.ilsonovim principima, a Salim e-hanuma, ona Salime-hanuma orlovsk e g la v e što s v e nas gleda s visoka, Tastopila s e pred ovim oho­ lim stvorenjem , k ao da je to najmoćniji čovjek na svijetu, p a ga svojim najponiznijim izrazim a nastoji Ua — ' E p o j 19. pridobije i sm ekša. D žem al ne govori i sluša s beskraj­ nim strpljenjem u svojim suhim, iskrenim očima. Ajiša s crnim pokrivačem na glavi sijedi daleko kao da ništa ne razumije. Po prvi put joj nem a na ruci zavoja, ali po •načinu, kako desnicom sm ješta kljastu lijevu ruku, vidi se , da nije metmula zavoja samo zato, d a ne pobuđuje samilosti. Kakav fcjeskoban, uzaludan i pun muka dan! D opis­ nik pogdjekad kirrme m ilostivo glavom na g o vore, kojima Salimc-lianuma ravna glavom . On govoraše svojom sla ­ bom francuštinom, koja je medu njegovim nevidljivim usnicama zvrčala k ao kakovo opasno zviždanje. — U zalud Vam jc, tnadame. Engleska vam ne će oprostiti. Vi ste na Dardanelima pobili Šezdeset hiljada Engleza. — Njih nismo pobili mi nego unionisti (ittihadčije). Mistcr C c o k e . mi nismo htjeli -rata. Mi sm o spremni na svaku žrtvu samo d a stežem o englesko prijateljstvo. ✓ To jc govorila Salime-hanumaH ašm et-bej reče mirno: — O prostite, hanym -efendi, sarmi unionisti (ittihad­ čije) nisu branili svoj zavičaj u ratu i nisu s e sam o oni bili. — Dakle. Vi colunel (pukovniče), h oćete da kažete, da niste unionista. S v e fsta pjesm a ođ Vaših paša pa do V ašeg ženskinja. Gdje ste bili, kad je rat n aviješten? Zašto s te hrdavo postupali s engleskim zarobljenicim a? Zašto ste poklali Arm ence? Kako se m ožete opirati veli­ kom narodu kao što su Englezi? T oliko ste godina rasiali n ovce, k rv i vrijem e Engleza; Englezka vam nikako n e č e oprostiti. H ašm et-bej reče na to: — M ister.C ooke, ja ne mislim, da sam pred sudom, što ga je E ngleska ustanovila, d a nama sudi. Mi sam o nastojimo da uklonimo nesporazum e. Salim e-hanum a nam je kazala, da se želite s nama porazgovoriti, zato sm o došli. — Da. da, colonel. treba §e sporazumjeti. T reba jed­ n om završiti staru eru. treba se s nama sporazum jeti; englesk i p rotek torat. . . On ne bijaše d orek ao svojih riječi, kad se vrata otv o r iše . Ude Ihsan sa četvoricom svojih mladih drugova. M ister C ocke nastavi,, gdje je bio stao: — Da. engleski protektorat morate zatražiti sv i vi p očevši od n ajvećeg. P ogledajte Indiju, kako je sretna! Tamt) sv i od B oga ištu, d a ih ne rastavi od bijelog č o v ­ jeka. ’Ne zn am d oduše, h oće li E ngleska htjeti primiti tu tešku zadaću, ali ima li za v as koji drugi izlaz?! O sobito treba uvažiti ono še z d e se t hiljada E ngleza, što ste ih po­ bili na D ardanelim a. Ako se iskreno pokaijete m ože biti d a će vam E ngleska i oprostiti. U salonu nasta hladna tišina, čisto k ao da je za v la ­ dala studen ispod n ištice. Ja nijesam m ogao da pogledam u lice vojnicim a. Salim e-hanum a, sva zaižarena, bijaše zap očela s v o ­ jom najnježnijom francuštinom : — Ah, m onsieru, svak ak o ćem o uspjeti, da nam En­ glesk a oprosti. — Nek E nglezi opraštaju onim a, koji ih za to m ole! Ja se odjednom sm etoh. Ihsan pode prem a Ajiši kao d a je u op asnosti ono, što mu je najdraže. H ašm et-bej, oficiri, pa čak i onaj paša u civilu, bijahu se okrenuli prema njoj. O no je bila Ajiša izgovorila. O na s e ne mi­ caše s m jesta, na licu joj nem a mikakova pokreta, santo �Bpoj 19. CtpaHa 265. » r A J P B T« joj s e o či u crnim kolobranima silno otvorile, a ona je govorila s beskrajnim samopouzdanjem i čistom francuštinom. Ona nastavi kao da nije vidjela pokreta, što je ciko nje nastao: — Nek 'Englezi opraštaju onima, koji ih za to mole, gospodine; oprosta n e daju silnici nego potlačeni. Tukući se na Dardanelima, niti sm o bili buntovnici ni sužnji. Kao pošten narod borili sm o se, umirali i ubijali. Otkad1 se to i s kojim to narodom ratuje, pa kad bude pobijeđen, onda mu se rekne, da je ubojica? — Zar je isto engleska krv što i turska, madame? — Nisam vidjela pod sitnozorom englesku krv, pa ne znam, je li crvena kolik’ i naša il'i je plava. Ali turska je krv vruća i crvena kao vatra. — Molim, madame, ja ne omalovažujem tursku krv. Samo sam htio reći, d a vam je potrebno, da vam Englezi oproste. — Tražite <V<i od nas oproštaje! Jučer ste sklopili primfirje, jiučer ste nas naveli da položimo oružje. Danas šaljete u našu zemlju kradljivce i ubojice, a velika vaša mornarica, koja ima historijsku slavu, štitila je ubojice i lopove. Zelenu ste Sminnu sv u učinili u krv i plamen. Pogledajte njezine ulice: uniformisani kradljivci i ubojice ubijaiju neoboružamo stanovinštvo iz pušaka i kundacima. Iz svak e kuće izlazi po jedan grčki vodnik- sa svežnjem (uzlom) pod pazuhom. Starim ljudima^ glave razmrskane kamenjem, a žene u crnini neprestano bježaju pred ovom divljom ruljom. Ispred vaših lađa provode povorke nevinih sv ezavši im ruke, b odući.ih bajonetama, pljujući im u lice i vukući ili po Tfrvi. Eto poštena čo 1 koji ne plješće razbojtsva, kidaju na komade i to ga njegovim vratim a komada uz dreku i*psovku čitavo grčkih vojnika. Samo za shtbavu pucaju u dijete godina kao u nišan. Jadno malo oblo stvorenje! Fogodiše ga u srce dok mu s e nisu još ili suze u crnini očim a osu­ šile; tako su dobro ■gađali, d a n e proizusti ni žalo vito »majko!« Ibsan obima rukama drži naslon Ajišine stolice kao da će ga otkinuti, a lice mu je tako strašajo i napeto! Ne znam, je Ii mister C ooke osjetio, da potlačeni mogu biti jači od nasilnika, ali mu se zrak u sobi učinio prestrašan i prehladan. Ustade s .nekom čudnom ozbiljnošću i reče malo promuklim zmijskim zviždanjem: — Danas ste ml dali priliku da čujem kćer Smime, hvala Vam. Niko mu ne pruži ruku. Dok je on izlazio sa Saliniehanumom, podoh i ja do kućnih vrata. Kad sa,m se vratio u sobu, zatekoh vojnike, kako oko Ajišine stolice sjede na koljenima. Ne izuzimajući 'Hašmet-beja pa ni sijedog Sabry-pašu, s v i su svoje sablje zavještavali kćeri Smirne. Začuh malo promukao glas Ihsanov, gdje govori: — B oreći s e za Smirnu ne ćemo sablje metati u k o­ rice dok nam svako udo ne otkinu. ■Malopredaštica jaka, pobjedonosna lAjiša plakaše gušećl se od jecanja kao nem oćno dijete ili kao jadrta majka. — St a vam je? — rekoh ja. U narodu »h ima više neoboružairih poput mene n ego sa sabljama. Rat je s v r ­ šen- Mister Cooke nam je ispričao blagodati civilizovanog mira. Ne biste li na to popili po jedan čaj? O vo je rekao zadali papira i kancelarije, Ajišo! Ja sam se od svih najviše pogeo i viknuo iz dubine duše: »Dok mi ne otkinu svak o udo, Ajišo!« Ti nisi čula, nisi znala. Suze se osusiše u tvojim zelenim očima. T i si me pogledao samilosno. Ti još ni sad ne znaš. Pogledaj, evo su mi odbijene obje noge, ali imam još dvije ruke za borbu,. Otvori svoje oči. Ajišo, odigra onu crvenu ranu na ruci! Ja .niisam gori od onog šehida, što leži uza te, mi old onih, što su oko tebe pomrli. I ja ću se boriti zai te, za Smiimu, dok mi ne odbiju svako udo. Ha3mp PecynoBn,h: MOME CHHY Ilpocpehaii caiM iuto' ch ciio3H’<j Hcropnjy cpiicKy npa®y Tla je&naKo bojthiii, cime: Bp(3ac, Jaopa«, BapA&p, ,n,paBy! ' 1Ii ! i Haii th cpue Ba3,T,a ropnJby6aiwby 3a joui Aea <3paTa; i?- ^arpjbaj toiiah lip n ju : - BpaT C.iioBeHii,a h XpBaTa! To cy' Cpaha name kpbh -H ^rpanim cpncKor po;ia; HcTHiia je yTBp^ena: 7I,a kpr pyjna hmje BO,a,a. CpfinM, XpnaT h CjiOBenau; JIhbho ko.io CpaTCRo HJieTy. . . y,i&p cmpth 3aaajm cy r1tyuiMaiiHHy nameM KJieTy! apo;i, Ham je ycra.jao la Ojioćoav Ha cyJiTaHa! Ham jiht, cnHe. 3a Burresa Xycejima naneraHa? Ila r,ie cy imlm jomTe cAamm Be.iHKa.im. y3op-Bobe: MhJIOHI, 3pH.H,CKH, xaj.TiyK JIvKa? r^e IIlTpocMajep?. . . Kapa-Taopbe?! il y x rirx Hamux BecMprniiua •y HvHiBOT.v HeK Te boah! ycrpef)a .IH /KHiBOT Hv'PTByj OTaučuHii h Cjiočoah! A. XmJj3M BjeneBau: CABHHA CAPHAH Jem ia ycnoMeHa H3 X. mjihaocth. (8) Jom ce je hcko tpnjeMe 6opno MypnoGer caM coOom h Kymao ce Bpamra cšojoj 3apy’iHHn;H, a oiiAa je noA.ierao yn.THBy MiaAe JepMeHKe. Jom npnje Henojihko Aana Hacr-jao je HaABJiaAara ceće, pacKHHyni Bene ca CaĆHHCiM ir BjeHnani ce ca OaAHJioM, a.in imje Morao H3B6CTH. Bojao ce. Ha Kajja ra je hcik'h a &h MyHHpnama ynHTao Kaoa he 6hth cBaTOBH, Rjourro ce yreo oAroBopy. no'ieo je jiarara h coćh h ApyrHMa, na 11 <l>aaHAH, noja je CBa-KHM ashom cieKiiBa.ia iberoey 3aAH>y pnjeM. AjeBojna je (fajia Beh nomjHo onpe.Mjbena, na cy poAHTejbn Beh, OApeAHAii h hobih, Koju cy TpećaAH aoĆhth. Oa obot je AOĆHBao 11 MypwcCer jeAny 3HaTHy cBOTBy 3a ypebeme cBojHX AyroBa, KojH �CrpaHa 266. Bpoj 19. » rA JP E T . cy Ghjih jocTa BeJiKK'n. Ho Kao j a to HHje jjeaoBaJio na Myp'wca, jep je CBe pjebe jOJiaBMO Ha ccjio H3ro_ Bapajyhn ce Ha pa3He HaiHHe. MebyTHM yMjejia je Caćnira Ha pa3iie nabrane npnBy m Mypnca k’ ce6n h nornyHO 3aBJiaja/rK meroEhfM cpueM. JejaH ja ii sajpacajia ra c MajnoM h noKaanBana My co6e, ypebaj, jpyrci nyr CBoje chthhho, na ipehn nyT HirrajrH cKyna nmcMa hito cy hx imcajra, .THCTaia a.n<5yMe, nperJiejaBaJiH cJirnce h tbjko jaji>e. OnT,a cy KacHHje hoiujih y aeroB cTair h oHa' je paarjicjajia CBaKy h najMaH>y CHTrnmy, nanpaBHJia Heno.THKo npHMjejaOa, a iiene maHJcaiBocnT oj!Max ypejmia. IfacHHje. Kaja je nacT,ynHJia jeceH huijih cy y noeopraiiTe. lio ja n y cy HieraJiH jajieKo 'nnBaiH rp aja no rpoCJbiDia H Beh jam io noKoraeHHiM .TiHBajaMa. A o n ja cv Jiacmae Kimie; khtiihjto j j h h noh, ajrn h>hx jBoje cjejH.TO 3ajejno h caiibaTH o jBHjehy oKpyjKeHH jr h _ jeben, r-rejajfa y jejno jrnjeno HRTijerno npojbehe, Bejpo ne6o, Koje he tfpao, Bpjio 6p30 jo h n . . . 'CaftHmrna Majica n ycm ra nx nocBe c©6h , a h ona ce y cBojoj oo6h samijera Moncja y ycnoMeHe nponi,ti octu. j a hx 05KKBH ocjehajyhH Ton.TiHHy y CBojoj ■K.vhH ii npiioyTiiocT 3a6aBe, MJiaje Jbjtfan'H. Tlenaj (m npomra.Ta čobana, Kao j a TpantH Hemro. nao. ja' neihto pamvrejaBa, a onja mnjra npo3opy h i'jiejaja Ha .V-totiv Kao j a h cma hckot 0He£Čyje, ko he jo h u y no3Hy jecen H>e3HHa jKHBora. JejHe Benepn ocTajnr- cy jy ro Ca6mia h Mypnc. E.Tnaa je cjejHJia koj Kyhe, c noneTKa n'nTajia, a oirja ce ojmrjia j a .joj KhepKa.FH.je jo n rja Kvhn. Hnjecy nop.VHH.TH. ja he y nosppHHTre. na ce ironeja fipnHVTtf', aTH oneT 6e3 HapoHirre 6oja3HH, jep je CVhroia ormn.Ta no Mypnca. Ho noc.Tnje nocTaja necTpnjL'nna h CBaKirM naooM ocjyniKHBajia j a He jojjjee, oTBapaja npo3op n roiej a ia npasny yjrnny. XjajHO spnjeMe n cirm a icrama Hnjecy joj j a j u jy r o ocrani Ha npoaopy. jep ce je E.Tiraa koj Kvhe Bpjio .aairairo oSjiamuia. A K aja nx Hnje 6h.to hh H3a jeceT ca.i'n nobe y cBojy oo6y n Beh jb.VTHTa onpeMame ce khko he npnKopirm Khep, j a je jpani y neH3BjecH0CTH h ne nopynyje, r jje he ce 3ajp/Kara. Ho nonrro he ie Mypnc6eir jonpam rm Majica je Ma.To y{)ja/KHJa cBoj yKop y jejair canjeT: j a je HPorojno jejHoj jjeBojnn, na Ć m to h Tbeanii 6 y jv h n MV5K. oCTajam H3Ban Kyhe j o KacHo y nohn. Jep m ije Moma TrcTymrm hpothb tot HOBjeaa n W3 jp v n rx pa3jora. Koje OHa unje cMjeJa m i npnsnaTH. O jejnja je y cofhi *h CBaKn nac ycTaja.7ia j a nor.jeja Ha npoaop. A th ce mije m u r n bh jiijo . Jlane naxv.Tbnne cmijera o6Hje.mi.Te cy cycjejne Kvhe h rocnoha E.Tmna Capnan cp nopajOBa.Ta tomc pnjencoM napnipajciicoM toctv. nocra.To joj vtojho. Kao njerery. H crajana je icoa j npo3opa h mejajra, ksko no-Hano cmijer n a ja . Ha. nom'hc.th E.THsa — Benepac he naja.TH. noKpnhe hrph rpajcKe KpoROBe h to K3.ko. a cy n )a auo cvirae rpa^e necrahe ra. OKonTmmi he nao nrro kohthh h y na.inoj jvhpt oho mro je Haj.T>eTTme. . . Hecraje npojaBH. . . Oko jejanaecT jom.TH cy Ca6nna h Mypnc h no- jaKo OTBapajH BpaTa: — Mana je Beh cnrypHo 3acnaja — nyo ce raac Ca6HTTHH. — Onja hy ce onpocnmr Oartmia — roBopno je Mypnc, — HearojTio je, j a je 6y,jHMo. . . — 0, K aja joj jaBHMo. j a onjer n a ja , Bpjo he ce Bece.THTH..-. ojroBopH Oa6mia. TTobojih caaio yiiyTpa! J a hy th caMa nanpaBHTH n a j. . . . . . H ohh c y yuuH y Kyhy, npouiJH xojhhicom, a j a n'Hjecy hh noKiyu,ajm na BpaTa Ejmamie ooOo. Hh EjiH3a HHje oTBopnjia BpaTa. OcraJia je y CBO.joj coi6 h , npomeTaJia HeKOJiHKo nyTa TaMO-aMO, a o n ja ojryp. Hyjia 3acrop « a BpaTHAia caiaBahe oo6e h yuuia j a ce cnpeMH h j a cnaBa. Oj.TyMHja je, a j a hh caaia unje 3iiaja 3a mro, nycTHTH hx j a ocTany caMH. EjiH3a ce 6p3o oupeMH 3a onaBaibe 'h Jience y iiocrejby. H o HHje Morjia 3aona_ th, a HHTH je ^HCJiH.na 3acnaTH, Teic OHaico j a je Haby y nocTejbH, aico je <5yjy Tpa?KHjrn. . . Ca6HHa je yBejia M ypnca y CB0jy upHMahy co6y h peKjia: — K ano je jnijeno o n a iio !. . . H oh, n a cim jer n a ja ! — H a, .THjeno je, ojrocop H M ypnc. OjroBop'no je HecnpeMaH, TeK OHanco j a ojroB opn, jep y onaj naic y aeroBoj jymH 6opHJia c y ce jirn ejieMeirra ca jejHaKOM cirarOM; noMHcao j a je č a j a caM ca Ca6miOM h j a je caMo iberona h o6Be3a j>y6aBH npeMa OajHJiH. M- CaMo jejaH nac — oicpeHe ce Čarima npeMa H>eMy — caMo jok ce npeo6yneM eso Me ojMax c na- jeM. .. ' Mypn>c je n o r n e ja jy n iM norjiejoM y KojeM je 6 hh n en era cy6THJiiHor j a je h C a6nna npHMjeTHJia, OKpeHyBm1H c e kokctho Ha BpaniM a h peKaBHTH: jo oci im ,T>y6aBH — A.th ce HeMoj jocabHBaTH. . . Mypn,c joj ojroBopn caMo nornejoM. Jlon je C ađm ia onpeMa.Ta naj E r o m je ycja.Ta ’h3 h nperpnyBinH ce caMo jaiKHM majioM n onuia KpeBeTa y K.yxHn>y. Nazif R esulović: NA. OSLOBOGJENOM OG NJIŠTU iMi sm o narod sJave stare I sv eč a ri B elo g Dana, C elivajm o sad handžare ‘V itezova od m egdana! O de su Zmaji srca sm ela Što zgin uše k ’o heroji? N ad čovečn a njima dela Ko hi m og’o d a izbroji?! 'Na P olju su Č asti pali O de i n a š e ca r stv o d&vno, Ž ivote su žr tvovali: D a p otom stvo živ i slavn o. P op ucaše kruti lanci: Vihor m aslu gustu skrši, O živiše naši kl a n d I s A vale Zora sinu! Polja cvetn a i dubrave S lobodom se zlatnom greju, CeTovom se b raća zd rave I pod jednu hrle s tr e ju . . . S ložn e b raće poj se hori — U z p evanje bulbul — ptica: »Drino, plačno n e romori, B osn a nije sirotica!« �Spoj 19. » rA JP E T « H. K.: KRIZA NAŠE VJERSKE OBUKE*) — Povodom ukidanja Okružne Medrese u Sarajevu. — Autonomni vakufski statut za Bosnu i Hercegovinu predvidio je da vakufska uprava, pored ostalog, ima da unaprcgjuje sv e vjerske ustanove i da vaspitava i osposobljuje vjerski podmladak, koji će biti sposoban, da u današnjim prilikama dostojno reprezentuje muslimanski duhovni stalež. .Vrhovni vjerski organi Ulema-medžlis i Vakufski Sabor imali su prije osam godina lijepu i korisnu namiisao: da pokrenu u Sarajevu jedan novi i savremeniji vjer­ ski zavod, koji će se zvati Okružna Medresa. Ovaj je zavod i ostvaren i radio je punih osam godina na zado­ voljstvo svih onih. koji uvigjaju fakat, da je naša najteža rak-rana totalna nesposobnost ogromnog broja našeg hod'žinskog staleža za uzvišeni zadatak, kojemu on treba "Sadaniji Vakufski Sabor, sastavljen dobrim dijelom iz mlagjih i — bar na izgled naprednijih ljudi, postavio je sebi za zadaću, kako čujemo, d a unese u Vakuf i njegovu upravu više života i elastičnosti i d(a u ooštu svrhu iskori­ sti mnogobrojna vakufska ''dobra, od kojih dosada imadosmo minimalnu korist. T uiijepu nanijetu vakufskog sabo­ ra pozdtaviće svaki musliman i radovaće se njegovim u§»pjesima. u koliko ih stvarno pokaže. Međutim, početak ra­ da u Vakufskom Saboru daje nam ozbiljna povoda, da ne možemo biti optimiste u pogledi/ pravilnog i uspješnog rada u ovoj našoj najvećoj i najjačoj ustanovi, jer je prvi zaključak n ovog Sabora: ukidanje Okružne Medrese ,u Sarajevu. Taj zaključak je već i ostvaren i novi Sabor ie postigao u tom pogledu što ie želio, jer je Medresa koncem prošle školske godine faktično i rasturena, a nje­ zini su gjaci prepušteni ulici i egzistencija im je potpuno upropaštena. U stvari ov a je medresa, kao Ni svi drugi vjerskoprosvjetni autonomni naši zavodi, likviidovala prije nego je i osnovana. Općeniti uzroci tome" našem nazadovanju u vjersko-prosvjetnom pogledu m ogli bi se svesti na ovo: 1. Po nekom postavljenom pravilu, prilikom v a k u f ­ s k i h i z b o r a , izgleda da se ne smiju birati sDosobni i agilni ljudi b ez razlike političkog opredjelenja; ljudi koji poznaju n aše prilike i potrebe, koji bi došli s pravom na­ mjerom i iskrenom željom, da pomognu našem elementu, i koji bi znali da izbave naš Vakuf iz postojeće krize i da ga sačuvaju. P o tom pravilu, moraju po dosadanjem, na vakufsku upravu doći za jedinu jaču političku partiju zaslužni, ali nesposobni ljudi, k oie ta partija ne može ničim drugim d a nagradi, nego jedino da ih pošalje u Vakuf, da i ono malo zatečene imovine raspačaju. a onda da zapomažu, da je u Vakufu nestalo novaca. Naravno, takvi ljudi i nijesu sposobni da nešto stvore i unaprede. niti su s tom namjerom u Vakuf došli, nego s jedne strane . da se političkim protivnicima svojim pokaže svom sna­ gu. a s druge strane da se s t'iu ljudima mogne lakše na­ goditi za druga unosnija mjesta. Dakle. Vakuf treba da služi tim ljudima, a oni niti hoće, niti su kader d a Va­ kufu posluže. *) Rado dajemo mjesta ovom članku iz ilmijjanskiih krugova, radi njegove aktuelnosti, ma da se u svemu ne slažem o sa izlaganjima pisca. Uredništvo- CTpaHa 267. 2. H o d ž i t i s k a k u r i j a , koja bira Ulema-Medžlis i vodi kontrolu nad tim vrhovnim vjerskim tijelom, umjesto da postaje slobodnim staleškim izborom, bira je ona ista partija, koja nam i u Vakufski sabor dovodi ne­ sposobne ljude i po istom pravilu, po kojemu sprovodi vakufske izbore. S toga nije ni čudo, ako u to tijelo dogju mnogi nesposobni ljudi, koji nijesu dorasli svom visokom pozivu, da vrše kontrolu nad Ulema-Mcdžlisom. 3- U U 1 e m a-M eid ž 1i s, kao čedo takve hodžinske kurije, treba da dogju ljudi, koji bi svojom sposobnošću i energijom bili dostojni u svakom pogledu, da im se preda u amanet Islam i njegova budućnost u ovoj zemlji. O vo tijelo, kcje bi u našoj vjersko-prosvjetnoj autonom­ noj upravi moralo da ima najveću vlast i najveći auto­ ritet, bar-kada se radi o vjersko-prosvjetnim stvarnima, ono ne vodi ni u tome glavnu riieč. nogo mu je preostalo samo to, da na gotove odluke i riješema stavlja svoje potoise. Ovoj nemoći toga tijela dosta je kriv i autonomni štatut, koji skučuje njegov djelokrug, ali u glavnom se to ima pripisati aljkavosti i neodlučnosti sadanjih članova njegovih. y O vo su, dakle, općeniti uzroci, koji su Vakuf doveli na rub propasti i našu početnu i višu vjersku obuku uni­ štili. Ovtik^n naša bolesna autonmna uprava nije nikada ni bila na čistu, šta nama treba za naš opstanak, niti je o tomu vodila ozbiljna računa. A sada da progovorimo o Okružnoj Medresi, koju je sabor zatvorio: iPrva tačka programa rada sadanjeg našeg Reis-UlUleme. na kome se programu i kandidovao za Reisa, bila »e — kako to kažu budi; iz tadanje njegove najbliže oko­ line — osnivanje reformisane m edrese, koja bi nam dala savrem ene imame i mualtme. Iz toga se vidi, kolika se je u ono doba osjećala potreba za takovom jednom me­ dresom (kod tolikih m ediesa. koje su u ono doba bile mnogobrojno pohagjane) da su kandidati za resku sto‘ licu iskorištavali tu medresu, kao najbolje agitaciono sredstvo. Raspololžem'e kod muslimana za ovakovom medresom sve je više i više raslo, dok u 1916.— 17. škol. godini nije došlo do osnutka toga zavoda. Da su muslimani dočekali otvorenje takove jedne reformirane medrese kao ozebao sunca, vidi se najbolje iz onog velikog broja molbi za primanje u ta« zavod, koie su iz svih mjesta B. i H. pristizale. Ali neki uplivniji čla­ novi sabora i saborskog odbora odmah su. u početku. bit5 protiv toga zavoda, što ie dosta om etalo pravi raz­ voj njegov. Koliko sm o Informirani, ni sami Reis-UlUlema nije se zagrijavao za nj. o čemu smo se prilikom rasprave, koja je trajala vrlo kratko vrijeme u vakuf­ skom saberu, i osvjedočili. Sam način postavljanja mu­ d ra i mudeciza pokazao je, da pozvanim nije bilo iskreno stalo do ovog zavoda. Istom nakon tri godine iza osnutka medrese nastalo je pitanje, šta je d lj zavodu, da li će s e amsolvent? nje­ govi posvetiti Tnamsko-mnalimskom zvaroiu i kako će se osigurati egzistencija niihova- Svak ie naime znao. da će oni ere ma svojoj spremi tražiti miesta, koja će ih materijalno potpuno obezbnedlt' dok Vakuf u tom prav­ cu nije :m mogao ništa obećati. Tako je došk> da je sabor odobrio osnovu, koiu je izradio nastavnički zbor i prihvatio naročiti odbori Po toj osnovi ansolventi bi mogli vršiti . i učiteljsko i vjeroučiteljsko zvanie na osnovnim školamaNa taj način mislilo se je da se riješi pitanje vjeronauke i vjeroučitelja, na osnovnim školama, a izgleda i pitanje .ibtidaiia i mualima. i to tako da se za islamsku vjero­ nauku u osnovnim školama otvore jednogodišnji tečajevi prije ili poslije svršetka škole. �D r p a m 268. >r A J P E T« •Koliko nam je poznato članovi Ulema-OemžKsa bili su protiv te osnove, izuzev Reis-Ul-JUleme,'koji se za to sve nije naročito zagrijavao. Kada je ta osn ova izglasana, trebalo je dosljedno tom e živo poraditi, da vlast prizna pravo javnosti m e­ dresi. Ali to je išlo sve nek ako preko volje, ma da su i Vakufski sabor i Reis-Ul-Ulema imali u ono d oba veliki upliv kod' vlasti. T a osnova imala je i na strani mnogo protivnika, te mnogim ljudima megju našom inteligen­ cijom nije moglo leći u glavu, da Vakuf o svom trošku vaspitava državi učitelje, kod državn e učiteljske škole, u koju irnade svak slobodan pristup. T ako je došlo do nove osnove, koju je ispred Ulema-MedžHsa izradio nje­ gov član Ali ef. Kadić, a Sabor Izglasao,, te je tora pri­ likom izdao i poseban Statut za m edresu. P o toj novoj o s ­ novi apsolventi mogu biti samo imami i mualilmd, a pri potrebi i viši vjersk službenici. Za to je u njoj od svjet­ skih predmeta predvigjena samo jedna trećina gradiva iz gimnazijske osnove, kako bi se učenici m ogli osp oso­ biti što bolje u vjerskim predmetima. T ada je zaključeno, d a ta osnova vrijedi! samo za učenike, koji se budu rta n ovo primali, a da stari učenici dovrše po prijašnjoj osnovi. Da se apsolventima po novoj osn ovi osigura m ate­ rijalno stanje gosp. ef. Kadić je tada zastupao mišljenje, da s e cijela svota, koju bude Vakuf odobrio za uzdrža­ vanje imama i miualima, kao i ipjamski doplaci od dr­ žave, razdijele samo megju to apsolvente, k ao kvalifiikovane imame i mualime, a za ostale, dosađuje, neka se brine ehalija, ako joj trebaju. ■Za likvidaciju ovog ^ v o d ’a počeo se pripremati te ­ ren već od ranije. Izvjesnom tendencijom prikazivani su njegovi učenici kao naigori gjaci, od kOjin muslim ani neće imati mkada nSkakove koristi- A š to je najgore, im a­ mima i mualimima je sugerisano. kad bi tat zavod Kkvidovao, te Vakuf ne bi imao tolike izdatke n a njega, d a bi se odmah poboljšalo i njihovo mat eri jalnoj stanie. Na taj način je stvoreno neraspoloženje u m asam a i megju imamima i mualimima protiv o v o g a za v o d a , te je s v a odgovornost za aljkavost u vakufskoj u pravi ob oren a na njega. Prigodom otvaranja ovogod išn jeg Sabora pred sjed ­ nik govori o finansijalnoj krizi Vakufa i ističe, da ć e se usljed ove trebati da zatvori Okružnu M edresu u S ara­ jevu. Sutra-dan došao je novi Saborski od bor u plenum s predlogom — kao prvim svojim aktom — d a se Okruž­ na Medresa zatvori i učenici odmah raspuste. S abor to usvaja bez ikakve diskusije i prepušta tolike učenike njihovoj sudbini. A d a im iskaže »milost«, koju saborski odbor nije iskazao, dopušta tim učenicima, da tekuću školsku godinu dovrše. Bijedni mualimi i imami misle, d a je gornjim činom riješeno i njihovo pitanje i uklonjena prava smetnja po­ boljšanju njihovog beznadnog m aterijalnog stanja. Ali u tome se varaju, jer su oni pretrpali tim e n ovi udarac po svojim raniavim legjima, jer veliki broj im am a i mualima poslaše svoju djecu u o vaj zavod da se osposobe. T ako ih Vakuf stavi u još bezizlazniji položaj. O vo je kratak istorijat Okružne M edrese od o tvo­ renja do zatvorenja njezina. Iz njega se vidi, da je ona osnovana na pravoj i iskrenoj želji cjelokupnog n ašeg elementa, da se riješi najglavnije pitanje naših mekteba i džamija. Vidi se i to, da je autonomna uprava taj zavod sv e više i v iše zanem arivala, a upravnici te autonomne uprave nastojali su i njega i njegove učenike što v iše omraziti i u najlošijem svjetlu prikazati. B po j 19. U ovak ovim prilikama i trzavicam a, gdje jc svak radio protiv zavod a s izvjesnom tendencijom, ne bil bdio nikakvo čudo, kada bi ti učenici zaista zaostajali iza dru­ gih gjaka i u nauci i u odgojnom pogledu. Ali kako nas uvjeravaju objektivni profesori, koji su s tim gjacima radili, naprotiv, ti se učenici u vaspiitnom pogledu odli­ kuju nad drugim a, a i u nauci n e zaostaju za njima. Mi muslimani moramo savrem en o riješiti pitanje na­ še početne vjersk e obuke. T a nam se dužnost nam eće p ogotovo sada, kada su m edrese staroga tipa skoro p o­ svem a napuštene, a ono m alo vrijeđlnijih rauaHma i ima­ ma ostavlja službu, da na kojoj drugoj strani p otraže hljeba za se i za djecu svoju. T o pitanje m ožem o riješiti jedino uzdržavanjem jednog reform isanog poseb nog vjer­ skog zavoda- S toga kada taj zavod ne bi postajao, tre­ balo bi ga baš sad a osnovati. B udući d a je postojala O kružna M edresa u Sarajevu, k oja je u tu svrhu prije osam godina i otvorena, dužnost je naša, da poradimo n a tom e, d a se taj zavod ponovno pokrene. N aši vrhovni vjerski funkcioneri .misle, da su zatvorenjem -m edrese riješili Vakuf su višn og tereta i otvorili vrata rješavanju n ovčan e krize u njem u, ali su s e pre­ varili u tomfe. Oni su sam o tilme stvorili jedinu za nais m uslim ane m nogo v eć u k rizu — krizu n aše vjerske obu­ ke, a Vakuf, kojem u s u oni danas na čelu, i dalje ć e pro­ padati. N e k a 'o n i k ao predstavn ici toga Vakufa porade na tom e, d a na upravu njegovu, dogju sposobni ljudi i od­ mah ć e Vakufsko stanje krenuti n a bolje. Kako čujemo oni s e sada utječu šerijatskoj gimnaziji i v e le da im je O kružna M edresa suvišna, kada taj zavod imamo, č u ­ diti s e je da oni b aš tako mogu misliti i govoriti. Ako je to tako, za što nastavnu osnovu nijesu udes’li tako, kako će se neki njegovi učenici, p očevši oid' 5. razreda SDec!ja|,n o osposobljavati za im am e 1 mualim e? Sam o bi u tom slučaiu nastalo pitanje, k o će plaćati te imame i hoće li i oni kao drugi učenici istoga zavod a biti kasnije državni nam ještenici. T o su s v e trebali urediti vrhovni vjerski p redstavnici prije n ego je otvorena šerijatska gimnazija, pa bi s e sada m ožda mogli tim zavod om braniti. HAIHE HHTA0HM1J.E y nPOBHHD,HJH BocHa ii Xepii,eroBHina je, 6e3 cyM'H>e, Miioro 3aoCT&aa na KyjiTypnoM n<wby m a cBojHx cycje^Hax cecrapa, a mh omer MycjiH.Mami maa CBoje 6pabe h cyopaljana mpyi*HX Bjepa. .flajieiao (m m e o^Bejio, Kam &H.CMO ce ynycTHjrn y H3JiairaH>e y3poKa Toj Harnoj 3aocrajiocTH. To freMo ocTasimi 3a-ikoju mpyrH nyT, casio heMO ca.ua ycTBpmHTH, ma tomb hh y kojom cJiyiiajy Huje RpiiBa HcjiaMCKa Bjepa, jep MHora ajera y K y_ pany h mhot*h xaflH'CH (rnpOKe MyxaiMe^a a c.) uspirihto na,Tia5Ky niJbe^CeiranHMa HcJiaMa Hayity h npoCBjery. Kojihkoto,i pemoBm iuiKOJia HBo0pa3yje h BacimmBa OMJiamXH.y h cimpa om ibe KyjrrypHa MOBjem, Horo TOJiHKo h mpynJTBo,.y KojeM ce Ta oMJiamHHa Kpehe h oćHTaBa, BaciiHraBa je 'h yoaBpiuaBa. Kom hžuc y B. h X . no HaiiiHM i;aca6aMa h BapomnnaMa, rmje 3an paBo ocKymnjeBaMo h na noneriiHiM ocu obihhm iiiko1jraMa, jemuna cy MjecTa 3a1mpyniTBeHo BaonHTaibe omJiamnne, Koja irnje oirmura na imtajie — Mjecne hhTaoHHue. Koji1urom cy Te HHTaoHHne MamcaBe, o neMy oemje xoheMo h ma roBopnMo, oho cy nnaK y npoimniM �Spoj 19. »T A J PET« OrpaHa 269. ro;pinaMa MHoro KopHCTHJie Haiuioj OMJiaAHHH y npoA Ka;j,a Gh ce thm ’iHTaoiiHnaMa iiocBeTHJio Majio BHiue najKifce, one Gh ynpa!Bo Gmie npaBa GJiaroA&T ya Ham napoA- He.Ma Mjecm hh Bapomape, y Kojoj He Gh Ohjio Gap neKOJiHKo HniTejrareHTHnjHJc h untojiOBa^ HHjHx Jbylu,w. T hm JbyjH,Ma TpeGaJia Gh Aa 6y^e CBeTa /iy>KHocT, KaKo Oh ce Te ApyiHiBeHe HHca*HTyAHje um BHrne no^HTJie h khko Gh Hama HeuiKOJiOBaua MJiatAe® ru ny h Bo;iH‘'ia OpHry o •Haiipemty cbhk 'iHTaomma. Jly>KHOCT je oiipoOaiiHX KyjiTypHo-iipoc»jerH;HX paAeiiHKa, a n a iipbom MjecTy nainera »Tajpera«, Aa'ce noaaGase o obom HHTau>y, jep 6 h ce Ha Taj Ha™« Miioro y‘iHHHAo Harnoj 3aocTajioj h 3ajiyuiTeaioj OMJiajiHHH. E. M. ■ .aoOHJia uito Gojbh OAFOj. IIpBa MaHa thx MycjiHwaHX3KHX 'iHraoaraua jecTe Ta, uito ce npu ccHyTK-y oGhmho yHOCH y H>nxoBa npaBHJia: Aa -je to ' i’hcto MycjiHMaHCKO aPFUtbo h ce y ojijGop Mory G upara caMO MycjiHMamr, To je je/pia Beji'HKa 3aGjiy,oa, jep Aa Huje H>e, mhoth Gh HHTejnrreHTHH cyrpabanH Apyre Bjepe, Koju je npeiuao npetKO BjepcKe orpa&e, ctjjiho y ^pymTB0 h pajuro na H>eroBy 60JbHTKy h ycaBpiuaBaiH>y, ajin ra Ta npenpeKa cmiGnja h HCKJbyqyje. Te h TaKOBe npenpene uiKOAe, yirpaiBo oH€Moryhyjy hauHOHajiHO ocBeuiTeH.e HJiaHOBa AOTHHHor npyniTBa, m ro je y ^ananifte aoGa cBaataKo PRIČA 0 SULTANU [ NJEGOVIM SINOVIMA S turskog preveo prof. A. Adi! Čokić. U staro doba živio je neki sultan; stotinu i dvadeset godina. On ie imao tri sina i tri vezira. Pred samu svoju smrt pozvao je jedinoga dana vezire i rekao im: »Ja sam ostario i obnemogao. Smrt je moja blizu, te želim u ovim danima da se odmaram, a da na moje mjesto postavim jednog od trojice, sinova«. Veziri mu odgovoriše: »Neka nam te Bog pozivi dugo godina! AK čovjek se ne može auajc Ha3aaoBau>a. upoznati kakav je, što se neće oprobati na djelu. S toga /Ipyra Mana thx npoBHHUHjcKMx HHTaoHHna jecre mrslimo, da bi trebalo ustupiti carstvo simovina na 9 da­ Ta, uito ce OHe CMjeurrajy HajBmue nyra y cTapiBf u na. pa neka svaki od njih caruje tri dana. Tako ćemo ih Tpoui'HHM 3rpa^aMa, y Koj'HJMa ce, hh y3 uajGojby boji# , .najbolje uipozfrati«. Ovaj predlog svidio se sultanu, te He MOJK2 o^pacaBaTH noTpeGaai peA h uncToha-, Koja 6h je carstvo prepustio sinovima na raspolaganje. Prva tri dana je carevao najstariji sin. On je pošto­ jipy?Kajia HJiauoBHMa yromuocr h yAoG«o ocehane y H>HMa. IIpacTopHje OBaKHx ycTauoBa> TpeGajie Gh A.a vao nauku j učenjake, a nije volio neznalica. Velika mjeOy^y AapaBe, cBjeTJie h HHCTe h no MoryhHocTH Haj- -''staTRJelfo je učenim ljudima. O a ga sultan još bolje opro­ Jberaue y MjecT.y, TaKO Aa Gh cd HJianoBH ib’hsobh ba. poslao mu je iz tamnice trojicu kažnjenika. od ko­ jih je jedan bio ubojica, drugi kradljivac, a treći je bio molth 3aAP>KatBaTH ca y?KHiBAH>eM.y H>iiiSar^k to Gh AonpuHocHJio h noBHiueH>y GpOja 'i.iaHOBa, a h Ma-re- nemoralan. Kada su dovedeni ti okrivljenici, tužitelj je obrazložio tužbu- Zatim su preslušani svjedoci, te s e je pHijaJIHOM IbHXOBOM60JbHTK.y. T^aHauifte Harne MHTaaHHAe.ooH.iyjy iio.hhth'Ikhm 'iz svega dokazala krivica sve trojice, pa su osuđeni na jiHCTOBH'Ma. Tora Gh ce TpbGano ihto BHiue Ka,HHra|H I smrt. Ka to je ustao branitelj i počeo moliti sultanova si­ Hacrojara Aa ce 3a 'nmoHHue-tfrpiiGaBH iuto BHiue na. da sv e trojici oprosti. Molbu je motivisao time. što CTpy'iuHx, 3a6aBHHX ’h 3uaircTBeHHx jiMCTOBa: CnaKa treba mnogo muke i godina, dok se odgodi jedan čov­ HHTaoiiHua TpeGa ^a hma OBojy MburoKiUMij h Aa ce jek, pa da nije pravo, d a.se uništi za jedan čas. Oni se mo­ H>oMe pe.ioBHo CJiyace H.iaiiOBH, a He'Aa ce crotfHH>aK gu popraviti, ali to nije ni nužno, jer će ih sam Bog kazniti KH»Hra, Kao uito ce to caAa npajmiK.Vje, 3aKJbyiaBa y na ornome svijetu, a može ih kazniti i na ovome- Oni se opnap, Aa 6yA.y ToGrnue h6kh yK.pac ApyuiTBeiiHX npo- mogu i pokajati, a vidimo da se već i sada kaju. T e su ri­ CTopuja. y jio ry KibHmmmpa TpeGa Aa ofpey£My Mjec- ječi toliko djelovale na sultanova sina. da ih je sve tro­ hh yHHTejbH. Obh npocBjeTHH paAHHuii TpeGaiH Gh Aa jicu oprostio kazne. Četvrtog dana sultan ie predao carstvo srednjem OApJKaBajy y uumaHimaMa iuto ueiuha npeAaiBaH>a h Aa Haiuy 0MJiaAHuy 3aHHrrepecyjy aa AP.ynrrBe.H0CT h sinu. Ovaj ie počeo progoniti učenjake, dijeliti časti i po­ nayKy, Kano Gh THMe AOKaoaiiH, Aa cy ohh aauicTa ložaje neznalicama, a sam se je odao piću i drugim nepodobštnama. T reć’ dan je i njemu sultan uputio troiieu npaBH npocBjeTHH paAeHHUH. HauiHM npoBHHHHjcRHM 'iHTaoHHuaMa MaH.Kajy okrivljenika na suđenje. Kada su ovi dovedeni pred nje­ ooKOJicKe, njeBauKe, TaMGypauiKe h AH.ieraKTCKe ceK- ga. odmah je naredao bez ispitivanja, da se sva trojica unje. y kojihko oBe He HOCTOje, OHAa ce ’iHTaoHHue pos’ifeku s motivacijom, da su takvi ljudi suvišni u HHiuTa He pao.THK.yjy oa MajioBapoouKHx iKa<j>aHa, Koje državi. Sedmoga dana preuzeo je carstvo najmlađi sin. On Apace no HeKo.raKo HOBHHa. H nmopTy Gh ce TpeGara iiocBenriH H&po’iHra nai/KH>a, Te naoTogaTH, Aa ce om- je štovao učene lujde, dijelio im časti i položaje. Brinuo se za vojsku i njezinu uredbu. Štitio je pravdu. Nagrađi­ aa.AHHa yno3Ha ca H>eHHM crBapumr KopHCTHMa. JIaHauiH>e iiame HHTaoiraue HHjecy iinuiTa APyro vao je sve plemenite i humane podhvate i t. d. I ovom e nero Mjecra, Ha KojHMa ce JbyAH cac/raij.v, .iinuiTa ne je trećega dana poslao sultan trojicu kažnjenika. Kada su paAe H BOAe .upiue MjecHe k noTHTHHKe cnopone, Koje mu kazali za njih, naredio je, da mu se uvodi jedan po Gh TpeGajio y OBaKBHM ycTairoBaMa oHeprHi'iiio cyoGH- jedan, te je tako sve trojicu ispitivao- Preslušao je zatim jaiH, noniTo ApyuiTBo ycjbeA h>hx oGhhiio c.TaGH h svjedoke, te na temelju šerijata kaznio svakoga prema .ViipoiiaiujTaBa ce. Eea cGsupa Ha Bjepy, naimjy h ho- zasluzi. D esetog dana sultan je sazvao vijeće svojih vezira, jiHTHHKa r.TeAHniTa TpeGaAo 6'h y CBa-KOM MjecTy Aa ApyniTBa AOJiaoe y iuto yacH KOHTaKT. npHpebyjy no_ te im rekao: »Eto vidjeli ste i oprobali moje sinove, a sada želiim, da čujem vaše mišljenje, koji je od njih najny.Tai>Ha jaBna upeAaBaita, oaGace, CHjejra h cji. J l a iiauie MHTaoHHue y npoBHHUHjH GyAy Ha cbo- dorasliji da bude moj nasljednik. »Prvi vezir reče, da je joj bhchhh h nocTHrHy npaBy CB0.jy CBpxy y KyjiTyp- najbolji najstariji sin, drugi reče d a je najbolji srednji, ’hom 'h ApyuiTBeHOM norAeAy, TpeGaAo Gh noK^iam, dok napokon treći vezir reče d'a je najbolji najmlađi sin. Aa ce ocTBapH caB©3 'iHTaoHima 3a1HHjeJiy E. h X., y Na to sultan izjavi, da želi čuti i narodni sud, pošto Se sva trojica vezira ne slažu u mišljenjima. S toga naredi, kom Gh CJiyiajy cpeAnmH>a jnnpaBa AjaBa.ia hhhahja­ �CtoaHa 270. -T A JP E T « Bpoj 19. da se proglasi narodu, da se sutra-dan sakupi pred d v o ­ re, da se čuje narodno mišljenje. Sutradan, kada se svijet sakupio, sultan izađe i reče: »Narode! Ja sam vam dugo Jednom je išao u tebdilu (inkognito) slavni arapski carevao. Moji su dani izhrojani. Sutra na drugom svijetu car Haran-al-Rašid jednom bagdadskom ulicom- Idući nemojte se prituživati, da sam vam zulum činio i nemoj­ sretne nekog dječaka gdje nosi poklopljen sahan (tanjur). Haran ga zapita: • ’ te me sramotiti pred iBogorir. Zato v as molim, da mi ha— Šta je to u sahami, dijete? laiite. Ja imam trojicu, sinova, pa sada v i kažite, koga od njih trojice želite da vam postavim na carsku stolicu. D a je daiz (dozvoljeno) znati, šta je u* sahanu, ne Ako vam izabrani sultan bude pravedan, lijepo ćete me - bi bio poklopac n a njemu, od govori dječak. spominjati i zadovoljno živjeti. Ali ako bude zulumćar, Taj se od govor Haranu veom a svidio, te izvadi groš, pruži ga dijetetu, veleći nfu: onda ću i ja a i vi biti uznemireni. — Uzmi mali, kad si tako pametan! Na to se narod zahvalio sultanu, izrazivši želju, da D ijete pogleda u groš, pa onda u Harana i rekne: ga Svevišnji još dugo godina poživi i da im on upravlja. — 'Neću! No oni će biti potpuno zadovoljni sa sultanovim izborom, — Što n eće š? , — zapita ga Harun. ali rekoše, da bi bio najbolji najmlađi sin. Iza toga se — Neću, jer bi m e pitao otac odaklen mi groš. vratio sultan u dvor, naredivši, da se učine pripreme za — P a . reci d ao mi ga jedan čovjek putnik. • ustoličenje. Kada je bilo sv e gotovo, uzeo je za ruku — N eće m i vjerovati, jer obični ljudi,- daju sam o po na'mlađega sina i poveo ga prema tahtu (carskoj stolici). . marijaš, a ne po groš, — od govori dječak mirno. Vidjevši to stariji sultanovi sinovi, zam ole sultana, d a im — Pa ti reci, da ti je dao car, — sm iješeći s e reče dozvoli, da stave nekoliko pitanja svom e najmlađem, b ra­ mu Haran. tu. pa ako odgovori kako treba, onda ni oni n eće biti — O nda ć e mi još manje vjerovati, jer eairevi ne protiv toga, što će ga naslijediti najmlađi sin- Sultan je daju do groš v e ć po dukat. to dozvolio, a on? su stavljali najmlađem bratu ova nltaT i od govori svidjeli su se Haranu toliko, da je sm je­ nja: 1. Šta je sultan? M'ladč princ odgovori :• »Sultan je sta lžvad'o dukat i dao ga d?etetu, a naložio svom pra­ Bož-'ja sjena (njegov; zamjenik na zemln). On je dužan tiocu. da prati dijete i vidi u čiju će kuću unići. D oznavši poznavati šeriatske propise a pridržavati ih se.« 2. Ko čije je, zatekao ga je od oca, da ga u svom e šaraju odgaja može biti sultan? Princ odgovori: »Onaj. koji potječe od ? to je. v ele , bio onaj čuveni i mudri Džafer, ministar i č%te porodice i koji ima sv e šerijatske u slove z^ -to m je-. državnik H arunov. sto«. 3. Ko je pravedan? Prijic: »Onaj, koji poznaje 5eZabilježio: E. M. rijitske granice, te se čuva 6a ih ne pogazi.« 4. Ko je zu ­ lumćar? P r n c : »Onaj gazi šerijat lNpjegovc nrooise, črn: nasilja, otima i uvodi nove stvaTi u vieru^. 5. K a­ kve Jrade treba postavljat’ za v ez ire? Princ: »U čene i darovite, jer ne koHsfi nauka b ez prirodne sposob n osti i dara«. 6. Koliko vrsta ljudi treba vladaru? Princ: »Če­ Pozn ati češki nacionalni radnik i kmiiževnik gosn. tiri: prvo: dobri, sposobni i pametni veziri drug#* dobro Frant. B icek napisao je simpatičan članak o Gajretu. koji uregjena v o :s ka i dobar vojskovođa; treće: dobar i sp o­ je oštam pan u uglednom praškom listu »Tribuni« na prsoban ii pismu i jezicima jedan kancpHsta; če tv rto : dobar v o i stranici od 12 oktobra o. g. Taj članak prenosim o u i sposoban filozof«. 7. 0 čemu s^e uvijek mora brinuti sul­ slobodnom prevodu, koji glasi: tan? Princ: »Četiri stvari mora imati uvijek na umu. Islam ski dio naroda u Jugoslaviji bio nam je dto sada Prvo, mora uvijek štititi pravdu i ču vati podanike od zu ­ nepoznat. S v e što će dosad aš/Va naša inteligencija o nje­ luma: drugo, mora paziti i čuvati državnji b lagam u; tre­ mu zn a'a sastojalo se iz nekoliko tnstoričkih reminscenca će. dijeliti časti sam o sposobnim ljudima: četvrto, m ora i nekoliko geografskih sporadičkih podataka, osvježenih budno paziti na kretanje neprijatelja«. 8- ‘Kakva s v o j­ političkim događajima. stva i ponašanje trebaju sultanu? Princ: »Treba da bu­ iRaspravljaći o kulturi muslimana Jugoslavije naj­ d e vedra lica, slatke riieč i darežljiv, m ilostiv prem a si­ prije ću progovoriti o društvu, na kojem u počiva najveći rotinji. a uz to pobožan«. 9. K akvo društvo treba sulta­ d io kulturnog rada. Budem’e muslimana je interesantan nu? Princ: »Od četiri vrste ljudi i to: učenjaci, koji ć e ga proces. Na žalost ovd je treba p osebno govoriti o B osni opominjali i podučavati šerijatu; filozofi, koji će ga upo­ i H ercegovin i i susjednom Sandžaku. zoravati na pravu .istinu; zatim dobra i sp osobna pehB osansk i su muslimani po jeziku i osjećam Jugosla­ kvani, koji će ga naučiti vojničkim vještinam a i uz to veni. S am o su kod njih druge tradicije k a k o "političke dobra svirača, koji će mu pri potrebi biti razbibriga«. tako i socMalne. S v e d o oslobođenja je bila vjera najveća Zatim se je mladi princ okrenuo prem a braći i rekao: prepreka slozi sa Srbim a i H rvatim a. SVe razlike, i an­ »Vi ste meni stavljali pitanja, a d ozvolite, da i ja vam a tagon izam bili su umjetno stvarani od austrijskog re­ stavim. Komu ili čemu su slični sultani i njihovi zam je­ žima. Musliman? nijesu imali tada nikakovih naročitih po­ nici? Komu su slični njegovi podanici, zatim n jegovi n e­ vlastica. Ako je n ešto narod i p ostigao — postigao je prijatelji i d oglavnici?« Na to b raća zaćutješe i oboriše sam o svojom vlastitom snagom . N ajveći dio prosvjetnog glave preda se. a mladi im p r’n c reče, da nije sada. vrije­ i kulturnog rada p o sv rša v a lo je D ruštvo Gajret. me od razmišljanja, jer eto tahta. Oni su i nadalje šutjeli. U mjesecu julu o. g. održana je XVIII. glavna skup­ Vidjevši to stari sultan, uze mladog princa za ruku i p o­ ština toga velik og društva, čija je djelatnost protegnuta sadi ga na taht. rekavši: »Sinko, neka ti je B og vječiti na cijelu državu. Bilo je prisutno 300 član ova pod pred­ pomoćnik! Neka su tvoji nonriiateVi uvijek pobijeđeni i sjedništvom zaslu žn og narodnog radenika Đ ra H asanneka te uvijek sreća prati!« T ako zagosp od ari m ladi sul­ b egovića. tan na zad ovoljstvo svih svojih podanika, dok je n jegov Na toj velikoj skupštini podnešen je iscrpan izvješ­ otac za kratko vrijem e umro, k oga je narod sa velikim taj o radu društva. N ajveći dio rada p osvećen je pro­ počastim a sahranio. svjećivanju naroda. V ećina društvenih prihoda u iznosu DAROVITO DIJETE BRACA ČEST 0 GA.TRETU �Spoj 19. » r A J P E T« od 2,750.000 utrošeni su na Školovanje. Samo je uloga Oaireta n ešto drugačija nego kod naših društava ove vrste. Prošle godine pohagjalo je državne škole 9926 muš­ kih a samo 927 ženskih. Uzrok tome leži u tradicionalnim nazorima o ženi. Približavanje evropskom načinu znači zanemarivanje tradicija, ali postepeno. (U Bosni i Herce­ govini ima 612.000 muslimana, 825.000pravoslavnih i 442.000 katolika. Školu pohagjaju 9.926, 14.694 i 12,618 i to muških, a 927, 5991 i 6137 ženskih). .Gajret je podigao za muslimanske učenike 7 konvikata: Sarajevo sa 93 pitcmca, Mostar ženski sa 41 pitomicom, a Mostar muški 66 pitomaca; Tuzla 59 pitomaca, B ihać 50, Foča 19 i iNotvi Pazar 5 pitomaca. Konvikti imaju svoje vlastite moderno uregjene domove, kojima upravljaju prefekti sa pripadajućim nadzorom liječnika. Odgajaju novu modernu islamsku inteligenciju, a uz to nadopunjuju u školi stečenu izobrazbu naročito u dru­ štvenom pogledu. Odgaja se u glavnom niža inteligen­ cija, koja treba da dopre do najzabitnjjeg sela. Akadem­ ski obrazovane inteligencije sa svjetskim nazorima ima prilično dosta; megjutim ijedan dio o v e svršavao je svoje studije u Carigradu, odakle su išli na zapad i upotpu­ njavali svoje studije. Tako. je bivalo za austrijskog re­ žima. interesantno je kako jej^ajret u svoin prosvjetnom . radu prošao sa »aJžemijetom« cisto ..turskom organizaci­ jom u Južnou Srbiji. Gajret je delegirao svoga člana Mehmed Kemzi ef. Delića, da prouči prilike kako bi se organizacija Gajreta proširila i pa ijandžak i Staru Sr­ biju. Ali već u Novom Pazaru sukobio se sa agitatorima »lUžemijeta«. Što dalje otpor je bfcao sv e veći a vrhu­ nac je postigao u Skoplju. »Džemijet« se pobojao denar . cionalizovaimja svojih pristala, koji su u glavnom pori­ jekla 'turskog, a jedan dio je čisto srpskog porijekla. Stoga Gajretov rad nema naročitog uspjeha u predjeli­ ma stare Srbije. No ipak je ideja Gajretova uhvatila ko­ rijena i u ovim krajevima, u koje se dosada dolazilo sa opasnošću po život. Zanimljiv korak Gajreta je otvaranje G ajjetove ćilimske škole za tkanje čilima u Novom Pazaru. O vo po­ duzeće 'Gajreta može postići veliko značenje: iBiraju se darovite djevojke iz evropskom kulturom još nezaraiženih krajeva, i nastoji s e od njih vaspitati dobre školske sile. Već prve godine radilo je ovdje preko 15 djevojaka sa vrlo dobrim uspjehom. Ko je imao priliku da vidi prekrasne narodne radove težaka iz Južne Srbije i Ma­ kedonije, taj shvata da bi ovo poduzeće moglo imati ve­ likog uspjeha Gajret ima sivoj oficijelni organ istog imena, koji iz­ lazi d va puta mjesečno u Sarajevu. Duhovni tvorac ovog lista, koji sa malim prekidima izlazi već osmu godinu, Wo je Osman Gjikić (rodio se 1879. a umro 1912. u Mo­ staru), veliki nacionalista i demokrata, vrlo nadaren lite­ rata a osobito organizator. On je bio od glave do pete evropejac, ali je živio samo za svoj narod". On je bio nacionalno Srbin — koga je Austrija na svakom ko­ raku progonila. List je nastavio izlažanje pod redakcijom A. Hifzije Bjelevca, poznatog jugoslavenskog književ­ nika i odličnog poznavaoca istoka i zapada. Nedavno je preuzeo redakciju »Ga'reta« Hamid Kukić, koji ure­ duje list u beletrističkom pravcu. List donosi i tipične prevode iz modeme orijetalne literature (turske, arap­ ske i persijske) a prikazuje i kulturni život na zapadu specijalno u Firanucskoj. CtpaHa 271. Cjelokupna akcija Gajreta je simpatično primljena i od vlade, pošto je ova osvjedočena, da je rad njegov naročito u Staroj Srbiji od velikog značenja po Jugosla­ venstvo. Kako su u vodstvu Gajreta ljudi, koji su na­ cionalno osvješteni kao Srbi, to je njegov takmac Mu­ slimanska jugoslavenska organizacija, koja inklinira više # prema Hrvatstvu. Zbog toga od vremena do vremena nastaju i sukobi između ove dvije organizacije. Bila bi velika šteta ako bi usljed toga morao da trpi zaslužno organizovani rad medu nižim staležom. .III MH A MHCTOTiA — Am ilTBEHA /^JKHOCT Xurnjena je OHaj abo aApaBocjioBJba, koju ce oanocn na noOojbuiaibe h 3ApaBJba nojeAHuau,a i.cio tojihko kojihko" MciaHoiiiihim ua. Ako CJHjejjHMO h in i la upalama, limiTMhoMo ooeo.iO u jamio uApauoruo. HOA^Ka / jihhhoj xurHjeHH je oa BeanKe BaiKnoc i*n, jep nao ja k , kuku a^ npabiKiHO iberjjeMO cuoje a lipenpiijeiEMo uoaooTH M ceOH ii APJ'rima. CiiaiiKaio^AiiHai], AJi'JJ« cećn n ApyaiTuy, Aa AOnpHiiama uoooJLinaiL.y cApaBJhu, a to 'nmii TaKo, Aa i.acTOjii paaBUTn uaiiUKe, icoje yBjeTyjy 3ApaB jkhbot h caiiiLTapHe comijcuiue lipuaiiKe. /jjam ocr je ciiaKc®a nojeABBUa, Aa oyAe ocoCiio h TjeJiecHo >11101, a & iipaBnaiio jeAe, Aa ce noAecuo oC.iani, Aa iipny'iaBa cuoje TnjeJio hhictoiM^paicy h Aa CBOje THjejio Apaoi y uoTnyKOM peAy. Upano 11 a J^ohoct je cBaKora nojeAHnua, Aa nocBeTM AOBOJban abo CBOjiix A'BaAeceT h ■tempu AHeBHHx ca-TOBa uoTpeOiroM jioiiHiiKy Ayiue u THjejia y iipaBii.mo npoepa'ieiioM npocTopy, h Aa dK)jy nenocpeAHy oKO»umy iiOApucaBa hcto TaKo 'inoTO Kao u CBOje THjejio. To je cBe hito oa nac 3axTjeBa ocooHa xHnijeHa. Jiii'iua 4iicT0ha obhch oa Heuiher Kyaraiba. Kytnaibe.M He caMo Aa ce OACTpaH>yje iipaiimna h Kyacno o.iaTO, Beh ce H>nMa nocujeuiyje u HopMajmo AjeJioBaibe Koace. Ilpoijec Konce cacrojn ce y TOMe Aa H3Jiy'iyje HenoTpeOHe conoBe H3 injejia h Aa uyBa ibeatne ,ycTpoje rajeaa oa Baibcicnx iiiTeTiinx HaBajia. CBajca ocoća Mopa Aa Cap ABa njnra Ha neAjejby AoCpo HGiiepe 'HocpmHHy rajejia ca todjiom boaom h canyHOM. JI ime, pyKe h Hore TpeOa ncaipaTH CBaKoi Aan, a ynyTHo je h npeiiopyiia ce cBaKOAHSBHO K.ynaH.e CBaKor AaHa. 3yće TpeCa hhcthth 6ap ABanyia AHeBHO, y jyipy h Ha Beuep, najOoJbe nocjraje CBaicora jejia, jep noKBapene Aeoim, 3y0n h JKjmje3Ae Mory oTpoBara MHTaBo THjejio. Hoc, rpjio u yxa Mopajy A.a cy yBHjeK TOCTa, jep nHane Mory Aa nociaHy Mjecro, r,ije ce Kyne h rHoje nrrerae čaKTepnje. Jl,ođpo, je noaHaTo, Aa H3JiyHHBaH>a h3 noca h rpjia necro caApataBajy KJiHAe npHJbeniHBHx ĆOJiecra. Tpeća na 3HTH, Aa ce npenpHjeim npenainafte 60jiecTH noMohy cjmHe. JecTe jth KaAa noMircjrajiH, kojiHKo ce CTBapn na čHJio Kojer yspoKa CTann y Jbyaena yera? JecTe jih KaAa homhcjthjih , koji itko ce nyTa Cea mtaKBa y3poKa npcTHMa AOTaKiieMo ycnijy h ho­ ću? KaA 6k HuiHje3Ae cjranoBinme HSJijmnBajie 3ejieH,y Mjecro HeCojaAHcaHy TeKyh.Hiiy, Hanra 6h upera Chjih yBHjeK 3ejieHH. A ko ce y cjihhh h hochhm H3.ny'iHnaMa HaJia3e CoJieone mTuiie, jiaxKo je yxBaniTH, 3auiT0 ce TaKo ’iecTo iuiHAe HaJta3e Ha np™jepy ycTHMa. npcTH, na KojHMa ce najiase Kjrane Ty^er hhbo- �CrpaHa 272. k p o j 1D. > rA JP E T < na, yHamajy Te iumne y y«yra h uoc ne caMo n.mxona BJiacHHKa, Beh h ohh j)a^namajy Te K-rame CBa^je, r;ge ce ;i,OTaiviry. ri’o ce ;toraba. ne je;uioM, Beh ctotbny nyra Ha ;i,aii. KoHo5aj»Ka m'ovkg Tano ;ta 0Ky./KH qamy hjih acjnmy. Ohh, kojh icyuiyjy MJinjeKO H3 otbo_ , peirax nocyAa, HauuiH 6h, Ka,:t 6h iiaiH.TH, OTHcaiv *MJteKapeBor najma y nocy^H. HoBjeK, ROjH 'm a kh>hry, ocJiHHH ch npcTe Ka^ npe.THCTaBa: Ka^ cTyuiHTe y TpaMBaj h TpavKHTe KapTy oa KOH;iyKrepa, oh nacJiHHH june nam a je3HK0&i lipnje nero naM. ypyiiH icapTV. J b y m cy Tano neMapHH h neria/KJbHBn c thm paanaHiaH.eM cjiHHe, cy Koime.M aaiia BpaTa h npo3opH, noKyhcTBO, jijenje nrpa'iKe, peMenm na rpaMnajioia, arpa^e, ctokobh y niKVianaonimaMa, pa^OHHnaMa, y jaBHHM npocTopnjaMa h koa nyhe, yonhe CBe, nera ce pyna /toraiRHe, yMaaaHe HORjenjoM cjihhom. A rojihHHHa cjiHHe je HeHCHpnuBa, h oBaJCH jijaiH je mna noBe. OcHiM Tora neMapHor, HenaMerHor h HexoTHi'mor yManafta iipcTiijy y cJiHHy n ynopa<3e 3aje,mrHHRHx nocy^a 3a nnhe — iuto 6h ce Mopajio 3a<5pairnTH, — ycTa cy H3JioiKeHa nečpojHHM HenoAecH'nM ynopaOaMa, ihto CBe AonpHiiama pa>mn,pnBaai.y toiecTii. Kojihko caiMo iipeanera He cTaBHMO y ycra! Hrae, Konan,, oJOBKe, nannpHaTH hob&u,, B03He RapTe, n t. p,. ycnaMa mo'jh'mo ojieBKe, ycHiin,aMa nopaBiiamno Konaif aipnje • Hero ra yraKHa\io y HTJiy. JeeHR papHMo 3a jmjeauben>e nouiTaHCKnx M'apaKa h 3a> 3ai®apan>e RyBepnf. Jljepa 3aMjeH>yjy feohe h pamniiife najcoir iuto cy nx Beh HMaJiH y ycmMa. ■' Ajepe, HapaBHO, ne mo/Komo oneKMiiarH, u,a pa3yMnjeBajy naneJia Jinune. xnrHjcper ^HH neMajy. hb - v cTHHKTa 3a HHCTohy ii -fi>HXOBa Jima, ognjena, pyue h Hore yonhe CBe nera ce TaRHy, je yMazano h onyweHo. Ako noMncJiHTe, ^a cy So.iecTH, i;ao u,pB6H, ^ h<|)Tepnja, oonnn,e n fracjn Ramajb, JiaxKo npeHamajy m jiycipMa ycTKjy n Hoca, <h ^a cy ,Tjen,a U3Met>y A®nje h ocaai romana HajinpuaTiinja thm OoJiecTHMa, finhe Ban jacHO, oa KOJiHKe je . Ba'/KHOCTH jiHHHa xnrn]jeiHa. HapaBHO Huje ©pHjeaHO npoTjepuBaTH. Henojn JbyajH, Ko/HMa je CTpax oa SaKTepnjđ, ynpaBO 3auiao y kocth, H0CTaHy npaBH ij)aHaTHii,H y cTBapnMa JtHUHe xht'hjene. HeaaBno je neKa JKeHcna hb crpaxa npea OKynceh>6m oaycTajia aa ce B03n y noyjinnHHM KapaMa h TBp- SLAVNI MATURALISTA Profesor Cornevim, poznati zootehmik, nastavnik -na veterinarskoj školi u Parizu, bio je čovjek dobre volje. Jedno od njegovih najmilijih pitanja je bilo: P o čemu se poznaje starost peradi? Na takav hi upit ispitni kandidat pri od govoru n a­ ravno kolebao; a naš bi u važen i profesor ponosno o d g o ­ vorio: »Zar Vi o tom e ništa ne zn ate: starost s e peradi poznaje po duljim!« aoraaBo HiiCHCTHpa.ua, aa 6 y jty c m irpo»opn mesHua cTana aaTBopeirn, aa ne <m aouuia y aopm.aj ca nyvivn hm KJiHnaMa h« nana. IIpeM;ia je >KHBje.na y xoT&ny, XTjeaa je aa hmh cnoje nJiacrmo nocy^e. Jeaa je y CBojoj coCiH. Tanna upeTjepana naciana noJiaran, HapaB­ HO, y cKpajnocTH. Huje Moryhe yrnyTH ce nocBeMa aoTHU,ajy H3JiynHHa hb Hoca h ycTHjy. HeMoryhe je yBHjeK roiaTH MHcTe iijKiTe. A jih je Moryhe, h Bp.no yMjeciio, aa ne yrpoJKaBaMo HenpecTano sapaBJte apyiTHx CBojoM neMa.pnomhy y CTBapn Jin’ine xnrHjene. Oa Be.TiHKe je na/Kiioci1!!, a a MynaMo CBoje rajeao noMoihy neniher Kynan.a h joiu uemher yMHBaoba pyivy, ocofiHTO npnje jeaa. J\\Y;Kwie pjnte aaien o oa ycTHjy. He cranjuaijTe Oh.to Kanne npeaMe.Te y ycTa. H e ;j,onyniTajTe, aa bum Jby<>e a.jepy, a h caMH ce apiKHre Tora. (»CnođoflHa Tpn6yHa«.) KNJIŽEVNOST Islam (knjiga I.) P od OiVim n aslovom iziašla knjiga od g.Abdurahimana Adila Coki6a, p rofesora I. gimnazije u S arajevu. T o je upravo u vod p išč ev a velik og d jela o Islamu, koji je iz ­ lazio u podliistku »Iršada« i kom e ć e slijediti još pet knji­ ga. Sadržaj je o v e knjige: Definicija vjere. Covjeik i vjeraIzvor i ob java vjere. (Mišljenje nekih filozofa o vjeri uopće. O bjava u Islamu. M ogućnost i istinitost objave, te njezina potreba). P otreb a vjere. U vjeti istinite vjere. Kratak pregled svih vjera. Vijesnicl (pejgamberi) objav­ ljeni d o M uham eda as" i njezino današnje stanje. O vo je p rva knjiga n a n ašem jeziku, gdje je temeljito i jasno obrađen problem vjere u opće i gdje su prikazane s v e druge vjere. P ored toga o v o je p rva i jedina knjiiga, gdje ć e biti temeljito i izvorno prikazan Islam te je Stoga najtoplije preporučujemo', u vjereni d a će o n a doprinijeti ispravnom prosugjiivanju Islama d vjera u op šte. Knjiga će dobro doći n aročito ilmijenskim krugovim a, a potreb­ na je i našoj inteligenciji- I Cijena je knjiizi 15 Din. b ez poštarine, sa poštarinom 18 Din. i m ože s e dobiti kod pisca i u svim knjižarama u S arajevu. • : ! • : j Faktično slavni se je naturalista bio posvetio preciz­ nom mjerenju pandži pjetlova i ustanovio da rastu svake godine po deset centimetara. Usprkos tome kad je jednog dana profesor stavio taj upit na nekog seljaka, kršnog momka, zdrava i iskre­ na, osta zaapnjen, kad na onaj svoj poznati upit dobi od­ govor: — Gospodine, starost se kokoši pozna po zubima. Stari se je veterinar na ovakav jedan neočekivani odgovor naljutio na drskog derana, ali momak nastavi �Bpoj 19. »r A J P E T< m i r ^ : Da g o s p in ® , starost s e ]>cradi p0(Znajc ^ zu. ^ r o \ LrK - 0, JC koikos nilada" klk<) M se pojede, ako je x„x ro>as da napiieš svoje snage da joj meso prožva- pobjedjenini^11 pre0stal° druK0 IWKO da se P™Klasi KAZNA Mank Twain, znameniti američki humorista, ispoVjeda u svojim memoarima da je kao dječak bio nesno­ san i da ga je teško bilo odgajati- Njegov pak brat Henrik je. bio umiljato, mirno i dobro dijete a majci je svojoj samo bio na radost. Jednoga dana polupa Henrik nckaku va za iz kineskog porculana, koja je osob ito draga bila cijeloj familiji. Kad je to majka opazila pozove Marka OnpocT TajpeTa ofl nnahama Tanca. H a M0Ji6y TjiaiBHor oAČopa TajpeTa, Aa ce ocjiofifc A« oa nJiahama Tance 3a npeAJCTiiRKe H-MpjrOe, Koje ce noAfloce AP'namiHM R iacrnifa, MuHncrapcTao OmiaHCHja pHjeuiH.no je: 4. oicroOpa 1924. B p. 27.853: fla ce flpyinTBO »fajpeT« 3a KymrypHo h ekOHOMcko noflM3au>e MycnMM3 Ha H3 CapajeBa ca cbmm 3 nofl- oflfiopMMa h noBjepeHMUMMa y 3eMn>n ocnofioflH oa nnafcama TSKca no TBp. u TanceHe Tapmjie 3a cBe npeAcTaBKe h Monde, Koje noAHOcn a ph o bhm m BnacTMMa, h3y 3eB ohhx y rpaljaHCKMM n^p .nuaMa. Toprne pnjememe MuHHcmpcTBa OmnancHija CTaujba ce OBiHiMa noAOAOopHMa h noBjepeHHumta TajpeTa Ao SHaiba, c thm A^ ce Hume KopHicre. CTpaHa 273. držeći da je on kriv tome i bez daljnjeg opali mu piar šamara. »Ali ja nisam krivac, jadikovalo je dijete. Henrik to uradio.« Brat je Pri tom se je majka nešto smela, i snašavši se od­ mah odgovori: — Sine moj, ovo ti je kazna za sve one grijehe, koje si ti počinio u ovoj sedmici. — Ali, mama ja sam bio dobar čitavu ovu sedmicu — odgovori dječak. — Moguće i to, odgovori mama, A u tom slučaju neka ti to bude za grijehe, koje ćeš svakako počiniti. Ovog je puta majčin argumenat noopovngjjiv. ripnnpeMe 3a yse»fee TajpeTosa MeBnypa y (bosu. '"^BpHjeiAHH TajpeTOB iioia.opj5op y d k r a 3aKJbyuH0 je , n o no3HBy Tnamror O^Oopa, aa ce yMeae TajperoBa MeByjiAn-iuepH<J)a oap' hh y noananoj Ajiana-paMHjH n a a&h 31. OKroOpa o. r. H a OBy CBeuaHocT 0CBpHyce onuiHpunje y HAyfceM 6pojy. Jlnjena na«H>a npeMa TajpeTy. TocnoAHiH MexneA ecj». naaeBHh to CapajeBa a&- poBao je ^ hh. 200__PajpeTy npHjiHKOM ypyiieiba My TajperoBe AHJi-’iOMe 3a 'iJiana AcOpoTBopa. Tocn. nameBHh je Beh pannje yiuiaTHo npHcroj6y HJiana aoOpoTBopa y H3Hocy oa A hh. 1000.— Hajjbenma My XBajia h ueKa ra Bor jkhbh! noBjepeHMK TajpeTa 3a ripMfioj. OAymeBJbeHH npHcrauia TajpeTa h iberoBe HAeje r. 3axHp0er npamo, TproBau; y npH0ojy, BMeiroBaH je KaiKo nac K3Bjemhyjy m MooTapa npoyneii je Ha OBHX Aana TajpeioBHM noBjepenHiROM 3a npraOoj h okoCBeuaH HauHH MeBJiyAH-mepHK}) y TajperroBOM »en- JiKHy. T. npamo je 6ho h npomJiHX roAHHa je^an oa Haj3ay3eTHHjnx paAenHKa TajperoBHX, ho iKajiehn hhckom KoHBH3vTy y yropaK, 14. oKroOpa o. r. y 3 caia nocjinje noAHe. MeBJiyA cy ynHJie HHTOMHU.e XaTHija KaAa hh TpyAa im cpeAJCTaBa Aa noMorae obom Apym^aojiarnh, EMHHa namajiHih, Paonja Mopajrafo n d>a- TBy. npHjiHKOM nocjCTe Harne KanneJiapnje AapoBao je AHJia 3eneBHli. Haitoii iuto je MeBJiyA npoyneH Acsoia- Tajpeiy 50 Anna.pa. CpAa'ina My XBaJia h Bor Aa ra MOBana je nHTOMHna CyaAa My(jmih njecMy oa Apa jio/Khbh! TnaBHH Oaćop TajpeTa. MeBnyA y TajpeTOBOM meHCKOM KOHBHKTy y MocTapy. Ca^BerOca Bamarnha 'hb meroBa MeBJiyAa »Oaa Bory«. XaaperH nejraMCepoB AxBajr jrinjie cy nHTOMHue TajpeTOBo cnjeno y Tai4Ky. Ha pobeiiAan H>. Kpaib. Bnco’iaHCTBa npecTOJio. AcHja KaiBa30BHh h Ohahiu E mhH. nopeA HHTOMHUa npHcycT.BOBa.ie c y obom CBena- nacjbeAincKa neTpa h nporeKTopa Hamer TajpeTa OAPHOM ’imiy MHore xanyMe to Mocrapa h y'ieHHiie mo- Htano je TajpeTOBo cnjeio y TapKy, Ha KOMe je npocrapcivHX cpeA'H)HX nreoia Ban KoiiBHKrra. T om: npn- MHTano npeAaBame o 3HarieH>y nonpoBHrreJbCTBa TajpeTa ca cTpaue najMJiatjer noTOMKa H3 cJiasne nojihiKom caKynjbeHO je 271 AHirap A<tf>poBOJbiiHx npnjiora sa TajpeT. npH.iara'rHnaMa nena je OpaTOKa XBa.ia. poAHUe KapabopbeBHha. y ohh Tbra Aana ynyi'no je �O p a H a 274. »r A J P E T « TaMOOiiLH no^o^6op /^Bopcfcoj Kaimeiapnjir r>pooja-niiy «iecTHTjcy cJiHje^oher catOpMcaja: »MycJinauviiH cpeoa Pau,Ka, npeno cBora Kyjrry]xnor ApyuiTBa rajpera, miju je noKpoBHTejb fberoBO KpajbeBono BncorancToo IlpecTOJionacJbeAKMiv IleTap, of>y3eTH ,iyf>OKHM ocjehajHMa OAanocTH, qecTHTajy KpajbencKOM #o>iy ro^mnn.imy po^eiba Haerona KpajbencKor Buco'iaiicTBa. vkbbh IIpecTOJiOHacjbe^HHK IleTap.« H a Taj 6paojaB / jočho je iiOAO^iSop nncMeHy 3ax Bajiy/KađMiHeTcrce KaH_ pejiapiije CJmje^eher ca^pacaja: »IIpnjaTiio Anpnyrn It>nxoBa BejmTaHCTBa Kpajb u Kpajbima cp^aMno 3axBaJbyjy 3a *iecTHTKe no&naTe y iiMe rajpera, npHJiHBOMpo^ennaHa ft>. Kp. Bnoo'iaHCTBa npecmionacjbe,'pniKa IleTpa.« Capa He Mowe Bpoj 19. ocnofioflMTn, ( hhth je meo a i totvi ocJioOoben oho ) m jep 3a to neMa o c jio n u a y 3an<©ny. . /loOpoiiOJBHH npH.no3H, Koje /ip^uniBO CKynjba y žipyrHM npH.aniKaMa, ochm ro p e noM eiiyToj, n e n o a .'ie>Ke ii.naha>H>y Tance, ira Tap. Gpoj 99 a TaiKcenor aaivona«. hmko Kny<5 y rau«y. no;wi,dop rajpera y TanKy i i o ^ a e o je upraipeMe 3 a 0CHyraK T ajpeTOBa KJiy(5a no'iaM 1- HOBeMOpa o. r. y Ty CBpxy Beh cy H3HajMJbene h upocT opnje. Y Kay45y he ce Apacara HOBnne a npHKynHhe ce h. kh>hre 3a 6H<5JiHOTeKy ite'OBy. Cjeamine h CRynumrHe i;ao h CBe APyre KombepeimHje no;io;i6opa oapfiKaBahe ce y oikvm K jiy6y. B hjio cperao! TajpeTOB OnhHHa BumerpaflCKa 3a TajpeT. Kao npmioMOh TajpeTy ša OBy roAH«y .napoBaJia je rpa^cKa ainimiiia y Biuuerpa;iy CBOTy oa JIhh. 1.500.—. Cp^a'iHa xBaJia! A a p o n h n n e 3BopHMHKe. J \ a o iipnnoM oh FajpeTy 3a op y roflH iiy ^ o a u a 'm .Tia je onniT H na rp a jia B eopiniica 500.— . H oBoj miuiTHHH n ei;a je c p n a 'iiia xB ajia. f\ap onhnHe rpaAanaHKe. rpa^cKa oimmiiia y rpaaa'my ^0QHa4ii.i« je Tajpery npunoMoh oa Jbm. 50(5.—. Hajjbenma xBajia! npeno IIope3Hor ype^a y CapajeBy, k&ko c.iHjej,n: »Ha Baimy MOJi6y, a 110 Hapeb©H>y TeHepadne JJhpenunje nocpe,T,HHx Ilopesa, AocTaBJta Ba,M ce 11a 3HflH,e, ^a ce 04 iuiahaata Tanca 3a .npnpel)HBaH>e 3a- LLhaM napHja »BocaHCKa n o iu ia « , CapajeBO. P O M O Z IT E porodicu, za n ašu djecu! Za to treba da ga sv a k čita i pretplaćuje s e ! S vak om prilikom sjetite s e G ajreta! BnacHHK ApyujTBO » r a jp e i« . OflroBODHH ypeflHM K XaM HA K y K nh. �lsi 0 @ Priurednci Banka d. đ. I u S a ra je p u Ej 000000000 s ......................................................... ............................................ ....................... - - 1 I - 000000000 - - ........... - ........... - ........... Brzojavi:Pribanha D io n ič k a g la p n ic a 10 m ilijo n a Telefon broj 694 Baci se svim bankarskim, trgovačkim i industrijskim poslovima Daje kredite zemljoradnicima i njihovim zadrugama s __ E lsi Prima uloške uz vrlo povoljan kamatnjak Daje zajmove na tekući račun 1 uz hipoteku Posreduje u svima trgovačkim poslovima c ; Eskonluje i reeskontuje mjenice Kupuje i prodaje svakovrsne vrijednosne papire Svaki musliman treba da kupuje samo jer kvalitetom nadmošuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „Bajret" Narudžbe: Tvornica Cigarpapira S. D. fllhalaj, Sarajevo. IEE3I n i ® § �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/bb5ea5a98245082bc1daecbd868a9b8d.pdf c0380c3e0b95850707265ede3bff1ab0 PDF Text Text nouiTapuHa naafceHa y JIH CT TA JPETA JJ,PyLUTBA 3A K y jlT y P H O M3Jia3M 1. h 16. y Mjeceuy. rofl,HHa V ili. B poj 20. H EKOHOM CKO nO A H 3A li>E MyCJlHM AHA CapajeBO, 16. HoeeMčpa 1924. UajeHa rofl. »0 A- IlojeRHHu 6poj 4 A 'BauH aoĆHBajjr ,ihct y no;ia mijene Koa, T^aBHor OaGopa hah koa ynpaBa — CAAPJKAJ: A m o Kapa/ieronwH Xacaafi5eron; 3aBjeT. (IljecM^). IIvatcmHHK jK hb . J. PaHKoBirh: Cpncxa Enoneja. (llpeBoa — nacTaiBaiK). Oc-Maii 'BhkhK: MyxaMGfl a. c. Tpeha njecMa). XaJiHA« E; i Ho xanHM: OrH>eHa K0 Luyiba. IH a^anai;). IJcthji Oatmicoimli: .hbeHo cefcavbe. (T Xnu.aj(*T Kv.iHHOBirh: BamnocT pana HcnsMa. M. TajnO Ounh: Ca>ewHa xyMKa. ATa Hephec: He flMpaj y totobom. Hac. . . M. TajnO Oiinh: M3 MOflepHe TypcKe . Pw3a Myaepn30Bnh: Ko cy BaxačHTM E. M. XapyH-An-PauiHfl03 đaujM0B3H. -Tycyt{)_3nja 'OMamarnt: JeflHo o6jaiuH>eH>e. HapoAHO a.’ipaKJbe: KaKo Aa ce nyBaMo oa ocnmja? TAJPETOB TAACHMK: TajpeTOB M eiuyj, y <I>omh. Hobh noBjepo.miK Tajpm aa B.iaceHnuv. EajpaaioKa cepraja. Hobii ojt-pojoniTejb y MocTapy. TIoBjt'.peHHnc. aa Tpa>TiaHHny. ripu.iioan na Bnxaha. Ilo.7 0 VKH.1H HOUHT 3a KU.'UjjL1. i ’pejHHK: XaMMfl KyKHh. rajpeTOBHX KOHBHKTa. — �1 a B a a B B B B B B B B a a a B B B 1B G 1B TD .D . u Sarajevu — Filijala: Višegrad Telefon broi 649 i 689 l c p kapital Din 10,000.000- Rezervni fond Din 1,400.000 Banka se bavi svima bankovnim poslovima, te je ovlaštena za trgo­ vanje valutama i devizama. Zavod je pupilarno siguran, a angažovan je kod industrije drveta „Varda” d. d. Višegrad i kod trgovačkog d. d. „Merkantilia” u Sarajevu. Od čiste dobiti ustupa 10°j0 društvu „Gajret”. | \ t i / A . ! EBBBBEBB IB B B B B B E B S S B B B B S S B B B B E S B B E B B S B BilEEEE E lifis I za B osnu ž H ercegovinu d. d. u Sarajevu Dionička glavnica Din 6,250.000 Pričuve Din 900.000, Podružnice: B. Brod, B. Novi i Travnik - Pupilarno siguran zavod Uloške Safe-Deposit na štednju prim a bez ikakvog otkaza uz 6 % n etto na godinu, a sa otkazom iznad 6% i to prem a visini uloška i otkaznom roku. — N a uloške iz provincije šalje p o lo govne listove p o ­ štanske štedionice tako, da uložitelj kako kod slanja tako i kod prim anja nem a nikakvih troškova u o d provale sigurne blagajne prim a ostave n a čuvanje a iznajm ljuje i pojedine pretince o d kojih pologovnik dobije ključ. — Bavi se svim a u bankovnu struku spadajućim poslo­ vim a. — Izdaje uvjerenja za izvoz robe te trguje devizama ®BB B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B �J1H C T T A JP E T A A P y U lT B A 3 A K y ^ T / P H O H E K O H O M C K O nOfl,H 3 A tb E M y C J IH M A H A UnjeHa rofl. 80 fl. nojeAHHH 6 poj 4 A. Taaun floGiisajv jjhct y no.na mijena k o a TaaBHOT O A 6 o p a h jih k o a yn p a B e — fajpeTOBMX KOHBHKTa. — M3/ia3H 1. u 16. y Mjeceuy. ToAHHa VIII. Epoj 20. A bao Kapa6eroBMfc XacaHfieroB! 3a5CJlKK>eM ce MJl’jeKOM TBOjKM . . . . Th ch m HacT cHHy tbom.. J a hy oner Ha nacr &iwm, Tane CJia,BHioM pomy cbom ...! 3ABJET1) »Eto bhahiTu, mhjih cime, 3aAH)M MH ce O.’IHHCH nac, — Johi jemna mh aeeJba caMo: JI,a HOMOJiHM pajoKln cnac. iKpTBO®ahy jkhibot Uho, TSiiocberara MJi’jeicy tbom, 3a AOM M'hjih hchbht’, MpnjeT’ Hasjeac Ohth c®oj y cbom. Her,q cjBAH, omne Apara Kpaj HOCTejbe Mfoje Tyj, Hg Matfrai»HX OoJiHHx‘-yG)a 3ainjH>e chmko p’jeMH qyj: lipnje OBera Bora::poiiftyj... Ko mrrotiHTyje MycjiOMa ITa ce OHAa iininTa He 6oj. nomyiH he th ^ ht’ MMaii. 3a THM CHIHKIO, Opafa HIlHlto, Bjepan (>jm poAy cbom, Fla iyye Tpeča h Bajbamc OHAlje fipaiHH mhjth aom! Jby6HT’ 0By rpyAy OBerry IUto ho mm je aAA© Bor, 3a /KHBOTa nacTojara, OoBerara epa cBor.-) S iP M JkUllli L m sm Jep oa oibot MHJior AOMa, 3a Te Jbeiraier jieMa, 3Haj, Ila aiKO ra jom yiiuby^Hin ]J,ho oBHjer Gnhe.T’ paj. 3aKJiHH>eM T.e obhm KpajeM, y Kora je AHBaH Kpac; ,Ha ce ojehann npeija cboJhx ,HaH>y, Hohy cna.KiH nac! A caA 3aAHJa njeAOB nipHMH, H jby<3a©H Moje JKsip, Bor Hena Te m rara, npaTir, Heic’ th fiy/ie. . . KopMHJiap!« >»>Xohy, xohy, Majico mm,na, Gse uito pere, ’ihiiht, oBe, IllTOHaT Bora, Jby<jHT’ 6pahy, 3a ;iymy th moji.ht’ ce. ') Ona je njec-Ma uiTaiMiiaiHa y »Boe. Bhjih« oa ro«. 1896. nofl nacAOBOM »Mara h chh«. Mh aaApafa«aMo oiacjioB, icojn je y opncHnaAinoM pyjcooHcy A.rahIHOM. 2) PaxM. Abao OBAje je m’hcaho na cBoje npeme T. j. aa CpncTuo norMHyjie jyHbke. ^oic mh MJiaAP cpAe Kyn,a, /J.05C JByđafflH rpnje »cap; . CBe hy cHJie av’pTBOBara ^OMO-BHIHH Ha OATap!«« CP UČKA EnonEJA — 1915. — 2. TojircTa H36ermma. lIpH3peH-BpyTH 26. HOBeM'5pa 1915. itoa- Beh oMo y A.TčaH'ajH. ŠeMJba, noja jom npBHM KHAOMeTpHMa noica3yje AHBA>HHy, HerocTOJby0HBOCT, nycTom, na la n h ca.Mo Hešo je HeoipnjaTejbciKo. ripiHBpeH cmo HanycTHAH jeAHora Myraor h TyjKnor Aauia oko 6 ’iacoBa y jyTpy aovUhhom BHCTpHpe. Ban BapoouH 6e3 xjie6a hohobo caM yBHAeo CTpamny CAHK.y 6eAe, cmpth , o'iajama, Koja ce nojaBA>yje HionpeA MojHX norjieAa Beh enopo Aea Mecepa, kojh CnyAe AY® TyyKHora nyia ocryinaH>a. IloHOBo OBAe cy Ha-iiyiiiTaHH JiemeBH cjiyiajHO Ha nyTy 6ee norpeSa. Obac nocyjia 3eMji.a cxoKy h Kome MpTBe, oba© H3AOMJbeHa KOJia, nošnje ca npTJbaroM •iipeTypeHe. Ho 3aM,paHyToj 3'hmm paaHooH ce jeA^n CTpaman MHpnc, Heyicycan, OABpaTam. KyAe, ajiđancKe nyhe, spno ce perico BHipe. Be3 npoBopa, one AOč>HBajy cbctaoct cawo Kpo3 ycne otbope, Kojn cy Ha ABa .MCTpa naA 3eMJi>0M. To cy npaee TBpAHH>e, raja cy BpaTa rĐo^ena h HMajy Har.ieA CTpamaH. IlyT otpMax HanyniTa AOAHny Benora JlpnMa. 1I hm cmo npoMetHHJiH npeAeo yxBarao nac je cner. Oh naAa đe3 iipecTaHKa, 'Tano caAa ryCTo, Aa h sm kpeata mo * �O p a iia 276. > Epoj 20' > rA J P E T < 13 ’iacooa crarJi’n cmo Ha jejny yannmniiiy, rje ce cnaja ca UpiiMM / 1j)Hmom h rje h'hhh ^Iiphm, 'inja Gyp■iia auiHMa ce mnpn, nocJie jojnor mnjKiKor aanojna 11a ceBepy, y npaBii,y Cnajpa. HeTpjecer muioMeTapa ce npemjio o j jyTpoc, * Moot ro j »Jb y m K y Ji e« Beh je ripej iiaata, Rojn Ojiairojapehn bojkibh y nonemy na ayroMoOHjmMa. 3 a je BeoMa iraTepocaaiTan ca cryGoBiiiMa y Biit.'iy JiyKa, janac mh omo ce 3ajp>KaJiH oeje. ' Moicpn omo o j rjiaBe jo neTa, tojihko jć Gypa. koju ce crp.Mo ciiyiiuTajy y Apm i. To je moot, noj h m ce cne?K(ira OnJia nejmica, noja mijejjuotra TpenyrKa imje isaiipinana nyT,. jaKJie nama uo/icma ayroMO(JHJiOM. npecTajaJia.' HoTpeGno je j a GiiBauyje.Mio na Gcjiom jie— -'y^ycm\i~xoj3n'niiKy,'T^;D _ce'Ha obom MecTy 3anp-. mana aiyT nanel^ aiJianniiia h peine, mh cmo namjiH naimTy, Koje Hnje Ghjio mnpe o j 30 iijM, Koje je 110npHBaJio nojte rje om<> ce 3aycTa'BHJin. nam napaaian noma, kojh aipnnpeMaii nđc 'ieacame, no- r Kp'nx KaaiJbnna oiipe'iaBa j& na 30 .neiapa MOcneMO hhjcth nonpej ceOe; na aeMJhn, on je upmcacT ca TajiacajyhoM ocjihhoai -ina mh HmviejaiMO Kao iiory6Jbena parna iroBopKa. jiO/KCH M^iKana o j cnera. UpncKa jiiBnanja k o m 6 h h o b a h a, 3aycraBHJia je ce na ncTOMe Meory. Ona Tanolje, j a 6h imGeivia nejip'njaTeJi>y TpaJKHJia je yTomimTe y HenpoxojiHOM Ma_ cniBy AJiOaaicKHX Ajina. * OpncKa BpxoBHa I\OMaiiija H3a nac je npomJia JbyM Kyjiy. Bojnoj a II y t h h n GojiecTan, npenerr je Ha pyiiaMa y jejpoj nacJioma'iH HBpaheHoj o j jpBeTa, noMOhy nojimna 11a noaHJi-HMa. K p a Jb U e t a p I. jeja-H can jojnje eTnrao je na Ham ojjpej, <j)paimiyc<Ka Mncnja ca gbhm opranh Bonana, ajin ne Ge3 TcmKoha, y cpejmiH 3aKpnaBa.na HCTH MOCT. CTapH BJIOijap HHje BMaO ca GOČOM BHrne o j jBa a^yTaaiTa, o4)Hn,Hpa. JejaiH BojiiHn, ojjceiivao My o j Tpyna, KOje cy cnopo saTBopiuie jeo ycKH iipocrop ^ Tooiiapa. Oh je niMao j a H3Bpmn jejan jnajiociaH 3a- je jejHy rpaHy o j jpBera ii Geo iipaTme iioMa/icyhH ce O B pM đaTHHOM cBoj^ nyT nocpny'iH ainra/K'OBao je ce ja ja ia n ja nopym n CBe ajTOMoGiuie u Tpanrepe 'a ja nemiKe npeije.OBy cia 3y, mojoM cmo mh hhijih — ho npeiBpne iiicre y /Ijdhm. C T ai 3 H BamaficfBa. . JejHo 3a jp yniM , npenoona cpejCTBa .Čajana cy QraiymaBajiH cmo j a HanpaBHMo eaTpy, jep cmo ca 10 iierapa Biicnue ii pymiuia cy ce. Ilomaip* je jobo G H JIH M ebyTHM , yK 0 H 6HH, H U,BOKOTaijyhH ca lipCTHMa maBao yiuimfaBame jposenapiije^ noja, mije Morjia j a ce ojbojh n j a ce yAnmTH. IIjiiLuen je npan'no je jan npOMp3J!HMOJ 3(HIMe. Omajio JiHuims, h ocymeaio jpBehe Koje je OKBarycT jp n jhm, ea<.orijio3nja mi&vMaTiiKa h oeH3i-uiiGKHX peaepĐoapa je no tom nacTyWia.'.. H mh cmo ce-npe^ meiio o j cHora, aiojmrjin cmo. 'Cnopo Tpn caia mh cmo nyjiH na nyT .nomne, no QHery, nojn je jom yBeK najao "'y 3ajiyj jyBajiH m ceGe caiare y jejan 3arymjb'HB jkm, ca Hajom jam a mora nsOnje ruiaMeai. y KpynHHM naxyjbmi,aMa. *’ Hajaaj, Baapa je B3GHJia n GojKajyhH GBeTJocT 4oBeK no nonen M'nL&Mo'eaja cjiejoBann jy>K a©Be oGajie ^lpiiMa, no jednoj yci;oj n cTpMoj ctuot. npn- je npoOHJia Taaiy. Brnian, je ovkh'boo nao jejan Mpannnpioj yy iuiaHHiny. T o je, npnna ce iioeaeAtbii ocTaxaiK ibait, cBann je 110 HemTO pajno. KoibH cy oTHMapeHH, ajm Tpn mije Ghjio npn 360nyTa »via Eginaitia« CTapora nyTa, piiMciie miBaanje, py. Jejan o j h>hx, na JKajiocT, nojn je hocho jKhđothg Koju je BeoHBao ^tpan npejp Ejioacana n netKaja cjiyHaMHpmije nao je y OpraiinaoBaHa je oajej2KHo PiiMJbaiiiKMa npn Hpojjipaiby ca OHe CTpane JaHiHHKa Tpiieoa. HocejajH cmo na aiioaioBe mame o j jpamcKora M opa 3a AIaKGjouiijy. K.yKypyaa, Ganene no cnery, oGpaacffiajin cimo jejaH II OBje je Beh npBH oj, jB a Moera »B e 3 H p o n Kpyr oko BaTpe, noja nac je mhoto najuMHJia, ajm Koja M o c t » noBpcna apxHTeKTypa' Typcna- H3 npom.;mx nac je 3a^jejajia h Majio ocyimiJia. BpeMena. M ajio je EBponjbania, ko jh cy 0B yja iipooujiH. Ilpej Hoh, na cpehy, cner je mpecrao j a m ja n mh bćHJLa, mijejaiii cTpaim t r b u h e , lip'e)CpiiiCK.e lloGeje, cmo mgtjih j a onaoHiMo, ja.ce na cT0THiiy MeTapa o j oj, upe jBe rajone, mije irnka ja irpncTyii.Hio njiannnac na-Jia3H CejHo ajiGanoRo cejio BpyiH, nnja je Tpe_ nana H3Meby JbyM Kyjie h MnpnijiiTa. hnna cpymena h mijn cy CTaHOBimjH, ronopH ce, npe • 3aMHCJiHTe jejno H'30KpeaiyTo V (,b JiaTnmipoM) h mecT jana, inoGnJin 45 GpGa. Mh hhiiihmo joGpy crpaja je jojaii npan. iiemTo bhum o« jpyror, ajiH j,a ohh 2Ky. 'imie yTJioBe cnopo npaee 'n HajBiime h o jh t iijt h j,a TemKo ra je no Morao H&Meby nac ja onaBa. Kao jocTH/Ke BHOHHy ono 70 Meiapa H3iiain pene. /^HBiia h ja, moje jpyroBH mscy HMajin iimiiTa o j cnpeMe 3a jiaKioMHCJienocT amcaMOJia ne HOiUbyMyje cojihluhoct. cnaBaube. Behmta mije nnajia hh maTOpa, iihth aian lipe tojudko BenoBa, san era, obh nyieBH jejjne Goraie naKBor noKpHBana. K.yjiType, iieciajin cy h 'iiaiiiymTeiiH des 'HKaKBor pa3Hnan, najejaninyT, ny ce jejna neoMa: rouopa. Ca ira!... On les a u r a ! . npeaa3, Me^y thm, je npaBO nemarne no cronenn- (To n je !. . . Bnhe!...) neeame neno uopej iBarpe. H ipuMa, ca cbhm oiiacam. llyT je y 3aK, ciioc iiac 3ac.non- jojam jpyrn TOiiop, na jpywx\i npajy Gnuaica ojrouaJI>yje n minin nojio;piny; oh npm;pnBa MiioroOpoj-ne ny- pame »11 aoinmiait une hlanide!...« (On no3iiaje jejny KoTnno. Jeaan mom n ^na TroBei\a, rine je ja n jpvicn 3a njiaBymy!...) y3>iy a jp y rn 3a pen iit'ii'BOTHiLe, n3Jiarajin cy ce onaTo cy nanie aieoMe, <f)paiinycKe necMe; ca cđhm ch-octh na jej,aiinyT npn neii>aihy nicnyniTaai»y cnayMopan, caB OMvaTomhen y MOMenTy Kaj je TpcGao ja 1:0ra otu 01:nx Jiyi;oiBa. MHicjiH na CTpaiiLiiy cyTpaimiMmy, yj]jaoiio neBoceo IIoTpeOno je Ohjio Bnme 0j\ jjna caTa na ce npehe TipeTBopno je to y BecejrocT h najy. orano je ja n TeiKaic npojiao. Mn omo nponuin O03 tcIlHTaibc jkhibothhx iiaMH[mnja sajanajro naM je '/i.'Hx c.iy’inj(iiia, a;i u iie n fiea iiearcpia; jep mh ii homo najnHuie Gpnre, jep cy one GHJie np’io pente. Mh iuhjiiMJVii 'wiciK.ycTBa, iianejiiiio ja aiaMecTUM« jiemo Tonap cmo HM'ajTH, 11. ii]». oi;pyr.Jio bhiiic iiero 200 a;r GncjurnTa 11a Jicljin.Ma CTone. na 250 Jbyi>cn. .. A onaj cTpainam nyT npoMa fiipajeiin > cpojHiiir j'VijHora erjiaimio! nyc,Tor TTpooum erariiajjuvhiiK oii'in.MHmu T]»oGa rpaje iiajMame iier jana! •111 Cmo iiajoaj na jeony oon.ny EcJiora ^piiM a. O ko A^-Jic on u Ma j a Tpaje.ocaM jaHa! �Bpoj 20. >P A JP E T « OCMSH llMKHti: XA3PETM M.V'XAME4 (A. C. B.) Apyra njecMa. »0, Boskjh Peqyjiy npaim, Bejba naM onacirocr np’jeTH, " rone iiac MympniiH kjicth. Bacan, /p a Mojima jom caMo H OdIH KO 3B’jopH Jbyie OtaoBj/ca otukiojiht aiac he, H name npecjefen nyTe. 3a cBojy ne CpraieM rjra»y, H:hth Gh Ghjio mh jnao, H jKiHBOT 3a TeOe //ara, Aji Ajuiax Bhihihjh ne //ao Tla H>HMa 6 e36o/KHa pyna KpB KBojy npojiHJia ne 6h! Ja, Pecyji, luiaiiiHM ce miioic, Aji’ caMo, 'Caaio TeOn!« »Ajuiax je CBOBHinftH c naiMa, Ose b'h/ih h ciBe om 3mmo, y H»er ce y9/iaTM TpeGa, Oui he HaM noMoh /j,a aa^e! ' Tjie, 6bo nehnae^jetipie, Oma he 3anjioH HaM //a^n,^ Ja Befrnp, yb’Mo yHyrpa, Ajuiax Mac Cb&bhhiim npaTH’. ;> To pemaB Bomnju Pocyji y Mpa'iiiiy nehnmy 'CcpaTi: A 3a H)HM ^eKHpH-OnaHK, H norjie Taj liac na Bpara BondnjoM Gbobhiiiih»om Bojbom Ha^u/i paBBimie Mpejne, H aHBJBM aoJie™ rt)JiyG H Ty ce Taj nac Momente. 3a Majio nocjnrje Tora noTjepa MyiniHpM'hjKa crnace, H HeKM oa H>nxa Han, cy ■ H mpHiujiH iiehnHH Gjihuko. ĆTpaHa 277. H aaKo nenjepHHs neTa OGoae GnjeoHe aTe, H TpaatHT Pecyjia oae. Aji’ MOiKe ji’, nora ’no npaTe Mhjiocth Bnmibera Bora, 0 a Mama nacT’ Ge3GojKiiora! Tpefca njecMa. Kaa ono Mhjiochhk BojkJh C BemiHpoiM H3 Mene Kipeie, y iiohep jypiiyiue Taaa MyniHpnihKe 3a ibMMa neie. Aji Bhihhjh H>nxa je nyB6 , A H»HiHe ajyniMaHe CMeo, H OBCTan, c BeKHp-OnaHiU)M K MeaHiiH rpaay je rpeo.. Aji’ aaHa jeaaoira Kaa cy Ha MjecTO KaanaoM 3BaHo Ha oBojMM a©BaMa cthcjih, Henaano k H>HMa je Gano Cypana BuH-MajimiK, noj« y oohep 3a arnia c’ /psiće, Harpaay aoGhTh acejieh, H TO, Beh K IBHMa CTHJIte. H cai6jby Beh TprmyT xTjeae, Aa K,piĐiiy npoJiHfle CBery, Aji’ nauiTo HajegpoM craae HaMjepy ne cspiiraB’ KJiexy? JUlllitiJI e. joniTe a , H npyjKa cnpaM GBei/a pyice, 3 mhjioct mojih ’ c moBjeK Ha 3aaH>eM nacy OaMprae rpneh Myne. y nacy, naa rp’jemHOM pynoM CaOjte ce ManiHT xtho, H jypHyT na CBeija, koh. ny JIp KOJbeH’ y 3eMJbHj’ Gho. »Tla unje, percome, OBaje?« H HenlH yh’ xoTHjaxy, Ajl’ a ’jejioj apy>iv™iH cBojoj Ha maJiy, no(n;OM’jex G«jaxy. »Ta aa ji’ ere npn ceGn Jby/p, Hji’ naMeT aoMa. BaM oora? yMnyje Bhh Xajie4> peme, Ta ono HHje ji’ CTBap npocra! 0 n ty a 6h om iyna Gho ICaa u,HO yjia3ait rJie’Te, MpejKaM je 3anpeo naiyK, A 3iiaae h Ma.no a’jere, Tla nayn, He mosko onpecT, Jia macane TOJiHKe Mpe?i«e. n a rjie’ m rojiyG gho, Ha jajHM r/ye M.nai/;e Jiesne! Beh Tp'i’MO, ne ryG’Mo Bp’joMe, A a Gmcmo MorJi'n ra erahn, Il('K iray.K p o č u p a Mpewe, HeK c’ jiery roJi^Gii-THhn!« H c Tora CypaKa rp’jeniim Oaa mojim h GoropaaH, H Telimo c’ 3a/KJiHibe jsp. he BpaTHTH ce, h nosaaiH HIto ro^ on noTjepe operne, Koja ce 3a i&HMa icpehe, Tla HX je ĐH/IHO HHK0M lIoBH//iiT JKHBOMe nehe. H Ta/^a PecyjiH-EKpeM A njiaxy y>iHHH /i,oiBe, M Taj n ac CypaKMii koibhh; H«Mxvte j’ oiipouiTeii obc. 0 , 'Bjepinn, y B ora aiHn;ia He ryGH y3;iaji»e onoje, Jep AJiJia,x OBeiimuMBH yB’jeK Kopane cJinjeyiH TBoje! ---- dD----- �OrpaHa 278. - » rA JP E T « - Halide Edib hanym: OGNJENA KOŠULJA Roman. S turskog precvo D. M. K. III. Ajiša se preseljava u posebnu kuću. ■Mister Oooke i SaiSmc-hanuma nisu Više ništa zna­ čili ti našem životu. U svih se je đlruigova oficira podavila grozničava želja za odlaskom u Smirit u. U Stam bdu je duhao čudnovat vjetar revolucije. Svako je htio da zagazi u smrnnamsku tragediju, svako je tražio sredstva, pomoću kočili će moći otići i centar, kodi će ga moći poslati. Na samim je đacima i na šišljjskim halmumaima ostalo da razgovaraju s dopisnicima novina i da na čajankama vrše propagandu. U isto vri­ jeme osnovan je ured za propagandu pod imenom »Ob­ rana pravS Smime«. Kraj svega toga još je i u mom kućnom životu na­ stala neka promjena. Prijatelji Salime-hanumina muža bi­ jahu sve jedan po jedan napustili naš salon. To je bik) u brigu točilo moju majku. Moja se majka bijaše prepala, kad se je pročulo, da Englezi drže pod nadzorom nasu kuću i da će mene uhapsiti, a pogotovo je u str a šilo, kad su neke unioniste poslali u progonstvp n a otok Maltu. Ona je bila stekla uvjerenje, da sm o.se previše zaletjeli i idia je Ajiša svojim"prisustvom prouzročila, da se oko nje nabujali život razlije pfek<) brana (nasipa). Premda to nije otvoreno pokazivala, ona je razmišljala koliko će još AjSa d Džemail ostati kod nas,- te-Je mene dovodila u škripac. iDo nedjelju d^tia iza ovo« poznato« dana, kada je Ajiša dobila naziv »kći Smime«, moja majka bješe uketola mene i Ihsana d povela razgovor o ovom pitanju. 'Džema 1 još nije hjo došao, a Ajiša iie bila u svojoj sobi. Majka je slobodno i otvoreno govorila, da nije pristalica ničemu, što će narod ikad više baciti u krvav« pustolo­ vinu i da pod svoju starost ‘ne želi (nakafloove buko i uz­ bune oko svoje kuće i svode osobe. Pogotovo nije nikako mogla podnijeti, da izgubi svoj položaj n šišlijskcm svi­ jetu i životu i da dočeka, da njezin salon više ne bude neko sraJište. — Ova moja bratična iz provincije. Ajiša, Svima vam je zavrtjela mozgom, pa se bojim, da će to preda­ leko otići, — govoraše ona. Ne znam kako i zašto, ali je Ih san postao kao neki član naše porodčce. Moja je m ajka gledala u njegovu stambdsku vanjštinu i držanje i njega smatrala najda­ ljim od pustolovine, pa se je sve njemu jadala. — Pogledaj, sini«), — govoraše mu ona. Nađite neki izlaz, Ajišino imanje i ostalo pogorjelo je, aili u nje ima novaca. Neka brat i sestra uzmu kuću pod kiriju, pa nek idu, inače je sigurno, da će Pejatndju odvesti n a Maltu! Kad sam ja htio da izustim: »M ajko!...« v rata se otvoriše i ude Ajiša. lhsan jc sjedio napeta lica, ali bez glasa. Najedanput ustade i pode prema Ajdši. A'jiša je vidjela Ihsana prvi puit od onog dana, kada su joj se oficiri zaklinjali. Pođoše jedino prema drugom i pogledaše se. Ajiša je od nesreće, od dana, kad je došila u Carigrad, po prvi put vidjela Ihsana očima koje šhvat&ju. Na njezinu uv ehlom licu bijaše rumen, u očima joj počinjaše život. U očaju i mraku čiji je sužanj bila, lhsan ;«j je na oči ulazio u dušu poput malog žutog sunca. Od njihovih časovitih i prvih pogleda, od nihovih ruku, kaje su se malo pozadugo držale, nastade u sobi neka atm os­ fera vrdnoćc i topline. Moje majke, njezinih jada i mene kao da nije ni bilo. Nesreća nije bila onoliko mračna. Bpoj 20. Rađaše se neko veoma duboko značenje svemu ovom, S fe i f a t o beZ razmišljanja kao zabada, kao igraKad jfndih dvoje sjelo jedno prema đ ratem , v r te k su se ne gledaJuS se i jedno dniKO osjeća!.. Ja rnsam bio uviem" d a T o v a i osjećaj u AjiSe bio jasan . s v u k a o . AH te lilM l U onaj ćas, kad joj je na morskoj obali otvo­ rio i r a t a ” fijakera, bio Ajišoin napunio vidokrug svo» ^ i l v T m « d'otle. da mu u život,, me ostane mjesta za šta drugo. . Ajiša je može biti bila primijetila promjenu kod moje majke, pa čim je ušla u sobu, razabrala je po šutnji, šta ie nastalo, da se nešto o njoj radi. A.i ono, sto je izne­ nada izbilo medu njom i Ihsaiiom, bješe patislo u poza­ dinu predašnju misao. •lhsan reče: _• Ajiša-hanumo. onom mister Cookc-u, kojeg ste se Vi uplašila, vlada iie dala dvije hiljade (lira i to samo zato, da ne piše protiv vas. Ako mu ivnše dadnu, govori se, d a će 6 nama u prilog pisati. Šta volite z a tu krv i Ajiša se nasmija, pa će: — Bože dragi, v e to , da će tražiti nekoliko mihjona, što će objaviti, da su nam Englezi oprostili. Taj dan su se u zgusnutoj preozbiljnoj atmosferi pro­ sipale nevidljive zrake d toplina. Do mjesec iza ovog dama zbdšc se tri velika doga­ đaja. Aijiša se preseli u posebnu kuću sa tl'viie sobe na Gcdtk-paši i prilično se hladno rast ade s mojom majkom. Svi oni. što su se zaklelS, kad ’no je došao m ister Cooke, pabjegoše u Smimu, sam o ijc lhsan ostao. Dugo su se vremena mučili, kako bi našli novaca, a onda- je na Aij’tŠino navaljivanje zaključeno, d a se u tu svrhu potroši je­ dan dio od tri hiljade lira, što ih je ona imala u banci. Deset oficira s DženiaJom na čelu odošc u nepoznato, u sm rt sa p o deset lira u idžepu. Treći je događaj neka promjena u mojoj glavi. Kad su svd došli d a se oproste s Apšorn, jasno su osjetili taj preokret. Sva su namjerno poljubili Ajišu u onu ruku, što su joti je Grci slomili. Ova ruka, koja je bila znamenje rata z a oslobođenje, bijaše probudila u srcima svih kerbdansku strast, groznicu šehadeta. Kad bi koji od njih ljubio tu muku, Ajiša je svakom pogledala u oči onako, kako je pripjre na mjesec u salonu moje majke pogle­ dala u ilhsana očnima svoga srca; U obrazim a im je bila ista /rumen, u očim a lisita vatra i nada. Ovo mfr je isasvim smutilo u glavi misao, koju sam zaorislto ima mjesec d a­ na i s ikojom sam svaki časak žuvlo- Zar lhsan nije bio ništa drugo nego prost vojnik maštanc vojske, koja ćc sc biti za zelenu Smimnu, za grob crnookog djeteta — že­ li ita? Jesam li se ja bio prevario? N a svaki s c način ni­ sam prevario u Ihsamovu osjećaju. SvljetHio što je sjalo u Ihsauovim očima, gorjelo je samo za Ajišu, satno onda, kad bi on viju ugledao. 15. januara. Sad za ovih studenih angorskih dana osjećam top­ linu i umor onih teških d zlokobnih jesenskih dana u C a­ rigradu. Svaki dan, kad bili izašao iz ureda, penjao bili se uz brežuljak k raj Visoke Porte, pa bih išao n a Gedikpapu u posjetu Ajdši. Ajiša kao (da je izbrisana Iz šišlijskog društva i iz našeg kućnog života. Njezin molio v a ­ treni odgovor, što ga jc dala m ister Ooakc-u, pobudio je sumnju u engleskim krugovima, te se je govorio, kako nekakva žena iz Stndrne širi propagandu protiv (Engleza. Moja jc majka razglašavala, kako se je Ajiša vratila u Smimu te nije nikako raspitivala, gdje Je, a ja o njoj ne govorim. Džemalu sam zadao riječ, d a ću Ajišu pau ziti kao sestru. Tu riječ držim. �Spoj 20. » T A JP E T « O p a H a 279. Ajiša mi se svaki dan čini neka nova i udivljenja dovede u takav položaj da više nikad ne mogu doći u vrijedna žena- Ova žena, od koje sam prije deset go­ Anaiitol (Anatomiju). dina pobjegao u Evropu, jar sam se bojao oženiti njome, Ajiša jc bila još daleko od domova vojske. što joj je ime Ajiša i što je provincijalka, gospoda ije, u Ihsan jc smiješeći se klimao glavom i govorio: kcije ima vtiše pečata (cachet) osebujne individualinosti — Kad zatreba, i oni, što predvode -revoluciju, opet nego u naših žena ,koje su imitacija Eivropijanlki keja će priteći vojsci; znate, da Su vojnici duša ove revolu­ se ne razmoče svojim mislima i odgojem, ali koja je malo naučila ie stvarnosti zdravog i priprostog reda cije. U ovim časovima gori u Jhsano'vim očima tako du­ stvari i iskustva života, te koja zna strani j-eziik. Najviše nagoni na udivljenje njezin način života. Stanuje sama u boka zadrtost, d a vidim, kako -je za njegov sređeni voj­ svojoj kući od đ'vije sobe. U mahali poznaje jedino zeijar- nički duh ovo djelovfljnjc redovne vojske n a čelu rcvoluku Zejmeb-kadumu. Na njezinu crnom odijelu ima već vi­ atenarcrih četa više nego požrtvovnost: upravo nasilje še od dvije zakrpe- Radi, držeća uvijek u ruci pletivo i muka- Ali A.Tša ne razumije. U njezinim očima nema ni­ (dentelfes) Ali šaiv. Pošto smatra, da novci, što ah lima, kakve razlike medu onima, što će osloboditi Smvmu. pripadaju Smirmi, veći dio svog izdržavanja zarađuje da­ Ona vatreno, uzbndeno gleda do dubiinc srca Ihsanov a jući' instrukcije tc pletući i projj'aijući čipke. Tri-četiri dana između svojih ornih sivtleimh 'trepavica, koje njezinim ze­ u sedmici podučava, a da bi se zabavila ili odmorila, lenim očima daju neki tamno-modar mrak. Tada znam, plete čarape djeca smdirnanskiih izbjeglica. U (kućama, da jadnog Ihsana boli, što se ne ukazuje prilika, da od­ gdje podučava djecu, ntitko ne zna njezina pravog iden­ mah skoči u vaitru; IduoT s njim svaki dlan do turbeta na Divan-jolu gla­ titeta. Misle, da je udovica, kojoj je muž poginuo u svjet­ skom ratu. Pošto ije veoma jednostavna i tiha, ne sv ra­ vom mi se vrzu iste smisli. Razmišljam o tom, 'kako mu ća ničije pažuie. Izvan ovog djelovanja bavi- se nacio­ 'Spe prebijedujie, kako mu se oči iz dubljina sjaje, kako nalnim pokretom, što je započeo u Strnim,i i borbom Džc- u unutrimi ovog oporog i mirnog vojnika vrije neki- vul­ ma’cvih sllrugova. U svemu sređenom životu i požrtvo­ kan.- Tad govorim sam u sebi: »Eto tu, pod -tom krutom van ju ove d darovite rodoljuibke ima nešto privlačdvo, jakom general-štabnog oficira ima neka tamno-crvcna ognjena košulja. Znam, kako ova vatra prolazi kroz kožu što uljeva u srcu želju, dd je čovjek vola k ao di jete i da je štT.a. Ona ne vddi ružnih strana života; ružnih d prlja­ ovog jadnika u njegovu unutrinu kao što znam za svoju košulju. Ovu su ruinu košulju zapalile Ajišrie oči. Ko­ vih stvari, za kioje se Carigrad 1‘bo?i. Njezine lijepe ogi— gledaju zle stvari tako nasmjebnutim čovječnim pogle­ liko K će još ljudi o-sim Ihsana nositi ovu čudnu košu­ lju? Ta kašulja što čovjeka pali n a površini vatre po dom, koji žali Arazumije , da ja priomiemiim mišljenje pred stvarima, koje smatram najgoriiTi. Ali sam. bio baš najjjg •njegovoj učmalosti i umoru, neka ne dadne mogućnosti, da ohladnj bura i revolucija, što su u srcu čovjekovu!« uvjercnija o njezihcij dobroti i .mirnoći, ona otkrivaše za­ kutak bum a srca. koje će zamutiti obzorje života. Ženske oči, što ljude sputavaju u najstrašnije, najSvaku večer, penjući se uz brežuljak, najprije sebi sredenije ropstvo navike, što ih prikivaju za kućna og­ nabrojlhn nježne vrline. Plosljia, u pamet: gledam, kako njišta i za sobne kuteve, gdjekad ih odvode čak u pakao! u svojoj ima'joji sobi spusti na seoiiju čipke što su tfoj urukama i kaka mi prilazi sa sestrinskim osmjehom. Na. njezinom čistom stolu uvijek se puši samovar, a ja još cd vrata Visoke Porte vidim duševnim očima i onog M. Dželil Sadiković : čovjeka, što sjedi svaku večer na naslonjači kraj stola. To je Ihsan. Rukavice su mu ma uglu stola, a on, s cigaretem u ustima, sjedi tihio i zamišljeno. Zajedno p:jemo Nekad cvale bele ruže čaj, a onda ja i Ihsan izađemo i odlazimo. Ovo priviđe­ U mom dulistanu, nje, koje mi putem zabavlja um, izgubi se, kad tamno A sad gledam mesto ruže ugledam Ihsana, kako s bratskom srdačnošću sjedi na­ Suvu, golu granu. pram a mirnoj ii jakoj A jlši- Prvih deset minuta budbo ispitivani oči i držanje n;.ih dvoga. Nema ništa prirod­ Nekad cvetnim stazicama nije od toga. Ali usprkos svoj 'toj prirodnosti ja znam, da Seta zlato moje, Ihsan voHJ Ajišu. A Ajiša? To ne znam. Ne znam mri voli Ali, jaoh, te stazice lf' ni ne voli li. Bože dragi, kad ću to saznati?! Ne mogoh Sada puste stoje. z'nati čak ni onda;, kad sam je u za'dnjem času ukopa­ vao kraj Ihsana. Ihsan -je zato ovdje, što njegovi dru­ Nekada sam brala cveće govi sma'iraju, da je njegovo prisustvo u Carigradu ko­ Skoro svake noći risno. Radi toga iza Ilisana gori ona vatra, što u AjišiI za dragog ostavljala, nim oč'ma plamti za sve crne, koji idu put Smfrme. OdljeKad bi rako doći. kad mi se Ihsanov kutak ove vatre cimi sjajniji. AH zar to ne može biti -pretjerivanje mog mozga? A sad, jaoh, samio šetam A’jiiša goji svu nadu u pobunu naroda. Veoma voli Sve doik zvezde sjaju efeta (Zejbeke) i mlade Smirnjarie, koji se bori u plani­ Moleći ih, da mi kažu nama. Ihsan to opet promatra više s vojničkog gledi­ Sve što o njem znaju. šta. On govori: — To može riješiti samo redovna vojska. Pa, kad mi zvezde za njeg Ništa kazat neće Redovna vojska bijaše pobijedila ne samo Grke, Ja prolijem gorke suze. nego i Engleze. Ali u Stambolu ima i sad mnogo ras­ I pogazim cveće. pršenih vojnih zapovjednika. Ah da hoće vojska kao kakivfim čudom iskrsmuitii, pa da na rodini ustanak sigurno NJENO SEĆANJE �»r A CtpaHa 280. J P E T« v a ž n o s t r a d a p o p r o p is im a ISLAMA Kad malo 'pažljivije pogledamo n a površinu naše planete i kad prostudiramo način života, koji provode najprimitivniji organizmi i najsavršenijc socđjaJnfie orga­ nizacije, opazdćemo, d a je život na ovoj zemlji jedina v-ječita .borba, a sama zemlja pozornica toga nepresta­ nog trvenja d konkurencije: Svaka organska jedinka mo­ ra se truditi da u ovoj 'borbi uspije ako hoće d a osIJguira svoj opstanak. Oidt radTmih članova sastavljeno dru­ štvo iH narod mora se uspeti na vrhunac blagostanja i političke moći, dok su korporacije sastavljene od .lije­ nih članova osuđene na neminovnu propast i iščeznu’će. Zato je činjenična nužnost, da se rad sm atra kao naj­ glasniji faktor progresa d oivffizadje, koji je jedini u stanju da zagarantuje samostalnost i napredak pojedinili naroda. Borba z a opstanak d uspjeli sposobnih nad nespo­ sobnima u toj borbi je ijedan priredim zakon, koji će tra ­ jati, dok je svijeta i na njemu života. Prirodne zakone Islam naziva u svojim izvorima Bož'G'am prirodailim odred­ bama. Nepromjenjivost prirodnih Nakana je>|još podije 1340. godine u glavnom izvoiru Islama, t. j. u Knr’anu ovim rjfecrma priznata: «Ve len tedžide ld suroneti-llahi tebdiOen« (Nikad nećeš pronaći1, idla' se Božiije prirodne odredbe promjene)Kod Boga nema protekcije. Uzaludno je očekivati neki uspjeh u S v o tu i pobjedu nađi ostalim narodima, pouzdavajući se u našu nominalnu; pripadnost Islamu. Kad1 bi Bog bio pristran u svojim oidlredbama d kad bi po raspoloženju prema pojedinim narodim a mijenjao svoje prirodne zakone, oilda bi primiti vini Ma uri Sz sjeverne Afrike gospodariti nad Francuzima, a -urođenici iz Indije nad Englezima, jer se oni — po našem vjerovanju — drže propisa jedinospasavajiiće vjere. Poznato nam je, da je sticajem prilika i drugih ekorfomsko-socijalnih okol­ nosti stvar se u obrnutom pravcu ispoljila. U ovom ne treba nazrijevatli neku Božiju srdžbu prema muslimanima, nego bi pametnije bilo, da uzroke opadanja tmtsMmamsikili naroda /tražimo u njima samim, a n e u .nekim nadprirodniim pojavama. U dizvomiiim propisima Islama, t. j. u K uranu izričito stoji ovo: »lne-1-arda jerisuha iibadijessaMhium (Zemlju će (naslijediti t. j. s njome zavfladati moji vredni robovi.) Kad* su Se muslimanski narodi mo­ gli ubrojiti u Božije vrednije robove, onda isu & bili neki politički faktori i 'Vladali svijetom. Čim se nije su pokoravali Božifim prirodnim odredbam a, t. j. nisu bili naoružani potrebnim sredstvim a z a uspjeh u međunairodnoj borbi, odm ah su opali u socijalno-ekonomskom po­ gledu, ikoja je činjenica uticala i na njihov politički polo­ ž a j Oni su moTali pasti, jer se nisu pokoravali Božijem naređenju iz Kurr’ana, koje doslovno glasi: »Ve eiiddu lehncn m estcta’ tum min ikuvvetin (Za uspjeh u borbi s a 6vojim protivio ima priprem ite s v a m oguća Sredstva). Pod borbom treba razumjevatd ne sam o ratove, nego pod taj pojam treba obuhvatiti i privrednu utakmicu objedi­ nili naroda. Kad su muslimanski narodi bili nekada nao­ ružani suvremenim sredstvim a z a uspjeh u rntrnodobskoj i ratnoj borbi d utakmici, tađia su na oba tta polja ljudske djelatnosti i uspjevaliii. Cd/m su napustili pripre­ mu za uspješan izlaz u pred uzatim barbam a, odm ah su počdli i nazadovati. Naše današnje beznadno stanje .nije ništa drugo, nego posljedica gore izloženog Botžlijeg p ri­ rodnog zakona, . B p o j 20. Mislioci, kosi se to v e soddosoom u svetim ™ f tudiiama Prtmjetili, t o rali u društvenom a v o tu tovtctonstiva it-ra prvoklasnu uloBU, pa »u zbog toga razloga po­ čeli kritikova« sve vjero, koje — po TOitoovram misjleiUu - b ez razlike svoje sljedbenike ml.tave . prave 11jenim. „ . . U slijedećim redcima ću .pokušati, u prvom redu, da dokazom, d a •■se n a Islam ne može odnositi gornja zamjor- ka, a na drugom mjestu navesti historijske cfnjomcc, ko­ je će nam bjelodano dokazati, d a je Islam od svog .po­ četka svoje sljedbenike upućivao n a Tad i aktivnost. Islam u svpjim originalnim propisima propisuje u is­ toj mjeri, da se radi i za potrebe materijalne prirode ma ovom svijetu, kao što naređuje, d a se spremamo za onaj svijet. Hazreti Muhamed u jedinoj svojoj izreci ovako naređuje: »l’mel Mumjakj’e kljeeninckje te’išu ebeden, .v”amel liahiretkje kjeermckje temutu gaden (Radi za ovaj svijet kao da ćeš do kijameta živjeti, a pripremaj se za ahiret kao da ćeš su tra umrijeti). U jednou drugoj izreci ovako naređuje: »Aslihu dunjakjum v’amelu kahiretikjum* (Popravljajte vaše prilike na ovom svijetu, a radite i za vječni život). Prema sadržaju gornja d'va hadiisa po pro­ pisima M ama zabranjeno je vjerovanje, d a je pohva­ ljeno u nekom glupom asketizmu ljenčariti d zanemariti radi olko naših "dnevnih potreba, držeći da je ovali rad Bogu neugodan. Ono, koji tako misle valjda ne "Vide, da će radini lijene uvijek pobijediti, zarobiti ih, te po propisima prirodnih zakona sasvim unišititi. Prem a tome će njihovo asketsko ljenčarenje svršiti se sa jedinim ve­ likim grijehom, jer će n a taj način svoju propast" sami •prirediti. Po vješt nam mnogim 'primjerima dokazuje, da su ioni narodi, koji isu iz krivo shvaćenih vjerskih razlo­ ga svoje svjetovne potrebe omalovažavali i iste zanem a­ rili, morali propasti. Islam, kao najkasnije objavljena vjera, nije propisao vjerske obrede koji bi mogli zadovoljiti psihu i mentalitet primitivnih naroda. Oru je proglasio Bogu ugodnim dje­ lom i obredom svaki postupak, koji čovjeka uzvisuje i odgovaraju životnim zakonima i potrebama, pod uslovom, ako se ti postupci budu Boga radi i iskreno radffli. Bogatstvo i stdcajnje bogatstva ima velikog utjecaja n a podlmiiirenje najnužnijih potreba cije­ log čovječanstva, p a zar, koji .njemu vodi* nije glavno sredstvo, kolji će nas odvesti dio cilja, što nam g a je Bog o d iskona opredijelio? Zato je Isllam u svo­ jim propisima radu dao odlično mjesto, proglasivši ga ibadetom t. j. službom Bogu. Hazreti Muhamed u jednoj svojoj izreci veli: »Efdalu-J-amali Elkjeshu-l-halaB (najpohvalniji je rad pošteno zarađivati). U idlrugoj jednoj te reci Ikaže: »Men s a ’a ala ijalihii min hali ehu peh ime kjebmudžahkli fi sebM iah (Orni, koji rade ,da na pošten načilm z a svojlu porodicu privrede jednaki su onima, koći se u ime Boga i za Bo­ g a bore). Na drugom mjestu opet Hazreti Muhamed isti­ če ovo: »Ve men talebe-d-dunja halalen fi ifafin kjane fi deredžeti-š-šuhedai (Otmi, koij se bore za udovoljonjc svo­ jim opravdanim i poštenim životnim potrebama izjedna­ čeni su s a šehitima, t. j. onima- koji za vjeru poginu). Ne treba misliti, d a se Islam zadovoljava s jedno­ stranom preporukom rad a i privređivanja. On naprotiv rad i privredu svojim sljedbenicima kategorično nare­ đuje. H azreti Muhamed u slijedećoj Izreci ovako se izra­ ža v a: »Talabu-l-halali fairida un ala kjuli muslimin (Po­ štena je privreda svakom muisiimalnlu farz, t. j- dužnost, koja se pod svaku cijenu m ora izvršiti). Znate li koliku valžnost daje Islam bogatstvu?. On ga sm atra glavnim uslovom i sredstvom za napredak �E p o j 20. »r-A JP E T « CrpaHa 281. Svojih sljedbenika. Evo još jedne izreke Hazreti Mulia- ev zurnjietin d-u’iffiii fejugniihinn ve jekjfihim fehuve fi medoive o tome: »Seje’t-i ala ummeti zemamrn jehladžu-r- scbild-Hahi, v e in kjane jes’a tekjasuren ve tefahuron feredžulu filii liddiirhami vcdđfmari j-ukimu bihi emire dinilnii liuve fi sebili-š-šejitani (Ne govorite tako; ako taj'mladić ve dunfialiu (Moji će sljedbenici dioživjati takvo vrijeme, radi, d a' se Spase prošnje i potrebe ostalima, taj je rad u kojem će im trebati novac, da -bi mogli održati svoju Boga radi pohvaljen; ako radi, da obsknbi nemoćne r.ovjeru i svoj .opstanak). diitelje i nejaku djecu, ii taij je rad pohvalan; ali ako radi Zar nije i medu ashabima, i. j. muslimanima savre- jedino u tu svrhu, da se obogati i prema drugima- tim menfleama Hazreti Muhameda bilo kao' Hazreti Osrnaai ■bogatstvom .uzdiže, onda je to vražiji posao). bogataša, koji su bili u stanju, da svojim privatnim srod­ Gornji nam hadis bjelodano dokazuje, da sc bogat­ stvima ratove vode? Zar nije Hazreti Muhamed sa svo­ stvo i stijcanje bogatstva s vjerskog gledišta može pro­ jom izrekom: »Ni’mel -malu-s-sa/liihu lirrcdižuli-s-salihi (Ka­ suđivati prema namjeri izvjesnog lica, šta s tim bogat­ ko je dobro i pohvaOno bogatstvo u rukama dobra i po­ stvom misli raditi. Ako je u nakani, da ga u dobre svrhe štena čovjeka) pohvalo poštene bogataše. Pored tolikih upotrijebi, onda će se taj rad mjernu ubrajati u djela, naređenja, da muslimani moraju raditi i bogatiti se, može koja su Bogu ugodna. Ako ga pak namjerava upotrijebiti li se još i dalje smatrati, da Islam svoje sljedbenike pravi u be.swsl.icc i u hrdavc svrhe, onda je i taj rad i to bogat­ Uljenim ii mlitavim, naročito u d'anat|,i|je doba, koje nam stvo obični grijeh, za koijc će om pred ‘Bogom odgova­ je Hazreit Muhamed prije trinaest Stoljeća nagovijestio. rati, pa makar, ga na pošten način zaradio. Hazreti Mu­ Nalazimo se u takvom iviremenu, u kojem nam je nc- hamed u ovom' pogledu veli još i ovo: »Men talebe-dotklonjiva dužnost, d a opetovano napomenemo n a nare­ fliuin-ja liafatep. mukjasiron mufahirem lcka-Mahe vc liuve đenje ii preporuke naše vjere, kojim se upućujemo na ale'jhi gadbanu, vc men talebeha isti’fafen ani-bmes’eleti rad. Ako ovu dužnost ine izvršimo nećemo biti u stanju, ve 'Siajneten linefsihiii jjjlžae jcvmc-1-kija.mati ve vodžhuhu da raskinemo okove ljenosibi, kojima su ham diuše okova­ HJJWrkamori lejlete-l-bcđri (Onaj, koje se bude pošteno ne. Isto tako nećemo moći iskorijeniti neosnovane pred­ bogatio jeciimj u tom cilju, idla se nad drugima po>kaže virasude iz mozgova našeg svijeta, koje su mu ,u ime vjere • šian, taj- ćc na sudnjem danu susresti se sa srdžbom Božii tobžnjeg spasa naturane. Našem svijetu se svaki dan sa jom, a ako sc bude bogatio zbog toga, da sobe i svoje ćursa u ime vjere priča, da je ovaj svijet određen za ne- osigura i sačuva od poniženja i prošnje, taj će na sudnji muslimane, da je spas duše u siromaštvu, te mu se m , —d anjzaći pred Boga svijetla obraza kao mjesec na jslotaj način rad i privreda mraze. Za Božiju ljubav recite,, ku). • \ je li.moguće, da se u sklad dovedu 'ovaikornazađna ShvaHazreti Muhamed nam slijedećim svojim hadSsom na­ tanja sa maprcdiniim izrekam i^tažlreti Muhameda, kpje govještava, da 'Bog svojim robovima daje prema njiho­ smo gore naveli, a koje ,§u u stanju, d a najnazadniiji i z a ­ vom radu i pređuzimloivosti: »Inne-l-lahe juhi abdehu ostali ji narod preporode, pod uslovom, ako ah se bude ala kade r i hini me tdi i ve niihmetfhi (Bog- robu daje prema držao? c njegovom radu i preduziml-jivosti). Sa svojom izrekom: Kunem se Bogom svemogijpitn, da je Hazreti Muha­ »E-h-tađžiru-idŽ-džcLsuru menzukun, e-t-tadžiiru-idž-dzubmed svojim suvremenicima — ma i stoti dio onoga, š(o banu mahrumun (Slobodni i kuražni trgovac uspijeva, a današnje hodže r^de — omalovažavao bogatstvo, m razb .strašljivi gubi). Hazreti Muhamed nas upućuje ina ener­ rad i privredu, ne bi se našao ni jedan bogati ashab gičnost i kuražu u svojim preduzećima. medu njegovim sljedbenicima, jer su «e oni striktno pri­ -Islam svojim sljedbenicima gromkim glasom dovi­ državali njegovih naređenja. S tv a r je međirfSm obr­ kuje, d a je život podvrgnut stalnim i nepromjenjivim nuta. Na srijedi su ajeti i hadfcii, koijima'je muslimanima pravilima, te da će oni-, kojii se budu njima pokoravali naređeno, da moraju raditi d privređivati. Z iir savreme- dospjeti idfo svoga cilja, dočim oni, koji ili se nc budu pri­ na socijalna djela bolje i vatrelnije preporučuju rad i pri­ državali krše Božiiju zapovijed i na ovom svijetu ‘stra­ vredu? daju. Naroidma je privreda također podvrgnuta tim stal­ U Kuf’an-u u pogledu rada stoji i ovo naređenje: »ve nim zakonima.. Zato i u privredi će uspjeti oni, koji se tih la te-usi nasibekije mine-d-diunja (INe zaboravi privredi ti zakiona budu striktno držali. Jedan cid glavinfih privredono, što ti je određeno), d a le : »fenteširu filandi vebtegu inili principa je, da se ranom zorom žapočme -rađati, a da min fadliil-lah (Razidiit-e se po svijetu i pnikupCjajte iBoži- se ita-j rad ne prekida, dok to tjelesna snaga bude dozvo­ je blagodati). Hazreti Muhamed je rekao još i ovo: ljavala. Hazreti Muhamed, u pogledu toga veli ovo : !»Mon »NB’.me-l-hatijjetu-d-dunja, fertemiuha tebligukjum- .uil1- džediđe vedžede ve ltkjiull nondžtahidin nasihim, pSTSubAhirete (Kako je dobra -jahačica ovaj svijet, pojašiite je, hatu temne’u-r-nizha (Ko radi uspjeće; a svaki truidbepa ćc vas na vječni svijet odnijeti), »Leise hajrukjum men niiik biće najzad nagrađen- Jutarnje, spavanje je zapreka terekje dunjahu liialuretiJii ve la ahiiretehu lidunjahu bel privrednom uspjehu). hajrukjum men ehaze mlin haizihi ve hazihi« (Od Vas nije Od najuvažanijih savremeniika i •Sljedbenika Hazreti bolji onaj, koji žrtvuje ovozemni život za vječni svijet, Muhameda Hazreti Omer u ovom pitaniju evio šta veli: niti onaj, koji vječnost žrtvuje za ovozemni život, nego »La ja-k’ud esnadu kjane am tallebi-r.rizki vć jekuilu allaodaj, koji od obadva svijeta uzima ono, što je idbbro) i humme — rzuhni, fekaid Al-irntum inne-s-semai Ja tomtiiiru ,«Talaba-l-haiIiId džihadun (Poštena privreda je kao borba zeheben ve la fididaten« (Neka se ni jedan cd vas neza vjeru). prolijejni govoreći: Bože, daj mii nafaku* jer znate, da Kad je jednog dana Hazreti Muhamed sjedio sJi svo­ s neba ne -pada ni zlato nd srebro). Dalje Hazrotii Omer jim ashabima opaziše, da je jedan miladOć uranio i raiiii. veli i ovo: »Ma min mevtinim je’ffinii-l-mevtu filii cliabbu Ashabi na ovo primjetiše, da bi bolje bilo, da se je taj ilajja min mevtinin etesevvcku miinhu lichld ve cbiii vešmladić posvetio radu za Boga i čbadetu, a ne ovozemnim teri (Smrt u onom hijestu, gdje se -bavim .trgovinom za materijalnim poslovima. Na to im Hazreti Muhamed od­ svoju -porodicu meni je najugodnija, a to je mjesto meni .. ; govori ovo: »La tekulu haza, feinnehu in kjane jes’a ala najljepše). Dovoljna je slijedeća izreka Hazreti Muhameda iz koje nefsilili hjekjfiha ani-I-mes’edoti ve jugmiha a|ni-n^nasi fehuve' ii sebŠ-I-lahi, ve in kjane jes’a ala ebevejni daijfejni će se vidjeti, da je Islam svojim sljedbenicima strogo na, �OpaHa 2P2. Rpoj 20. »r A J P E T« im je i vjera nazadna- Neka znaju muslimani, da nije da­ leko doba, kada će Islam u starom svom sjaju zasjati i to na taj način, što će muslimani postati korisni i kulturni članovi svojih nacionalnih zajednica, što čc bjelodano do­ kazati, da Islam i njegovi sljedbenici nisu nazadni. Ta bliska budućnost nam je ovim ajefcma, t. j. tekstom jz KuTaina nagovještana: »Senuprijehum ajatena fi-l-afaki ve fi enfusihim haita- jetebejime luhum enneliu-l-hakku. Ela ennehu kjane v a’duhu mef’ulein = Pokazaćemo trn tolike naše dokaze u svijetu i u njima samim, d a će^ se osvjedo­ čiti, d a je Islam zaista sušta istina. Zaista će še Božije nagovještavamo i obećanje izvršiti«. D a bi se ta nagovještena sjajna budućnost čim prije pokazala i da bi smo istu požurili potrebno je, d a se pravi Islam u potpunoj svojoj čistoći njegovim sljedbeni­ cima prikaže, d a se odbace ukorijenjene predrasoaite, koje naše mase drže vjerskim propisima i dogmama. Isto tako ipotrebno je, da se pobačaju sa ćurscva va'zi, koji na ra’ čun vjere šire kojekakve gluposti i nazadiivočke pred­ rasude. Hidajet Kulinović. ložio, da 'pošteno rade i privređuju. Evo š'ta u toj izreci sbcnli: »Js’av, felraies sa’je kjutilbe ’alejkjium = Radite, jeT Vaitn je rad strogo naređen«. Hazreti Muhammed u ovoj izreci ovako opisuje si­ romaštvo i osududiou: »Kijađe-l-fakru en jek june kjufrdn = Siromaštvo je blizu ćufra t. j. bezvjerstva«. Da bi oču­ va Msiromaštvo, koje je tako opasno i osigurali opstanak svoje porodice Islam preporučuje onima, kaj? nisu u sta­ nju kod kuće zarađivati, da se u tuđinu iseOe- Evo jedine izreke Hazreti Muhammeda o tem e: »Safero tesihhu ve tegaouzmu = (Putujte, pa će te i zdravije i bogatstvo steći«. Zar i sam Hazretii Muhamed nije se trgovinom ba­ vio? Zar u trgovinu zajedno sa Me.'siirom nije išao u Sam? Ashabi, t. j. savremenfei a sljedbenici Hazreti Mu­ hammeda njegovim su putem išli. Imami Ahmed o njima ovo veli: »Kjane ashabu resul-l-lahin jetebehherome fi-1berri ve-l-bahri ve ja 'malome Si nekilitim = Ashabi su Se bavili pomorskom i suhozemnem trgovinom i svoje bašće obrađivali«. Kad se prouči životopis asliaba ii generacije muslimana, koje su lilza njih idlošfli iviđiće se ina hiljade pri­ mjera njihovog velikog rada ii ogromne preduzimljivosti. Primjetiće se, da ti najsiromašniji:! a najzaostaliji sinovi Hedžaske pustare pod uticajem naprednih i kulturnih pro­ pisa Islama poluččše onu moć za osamdeset gpdna, koju ■ MyxaMefl Tajnfi Ornih: RinCani nisu bili u stafnju polučiti nd za osam stoljeća. Orti kroz kratko vrijeme na lijep način podvrgoše i asick e kha x vmka nrHovaše tolike narode, a ne kao Rimljani barbarstvom i (ycnoM6na). m ješanje'u interne vjerske‘-stVtiir: zarobljenih naroda. Ni .Ilncje vuyTiH nehe no «piiehy, smo u stalTju, da opišemo nadčovečanska pregjnJca i rani Jl'ncje >K,yno nehe «<wie iid«u. . prvih generacija muslimanskih na kulturnom i privred­ 3ejieiHa ra BHine ja i lunama ' nom polju, koja nadmašuju agilnost savrem enih n a ra ­ Bn«er Hehy. . . štaja na Zapadu. Kad je Islam u svojoj suštini tako napredan, a .prvi (B. Pa«n'ieBHh: »Ka« MJm«Hjax‘ yMpeTH«). muslimani bSi u teškoj m jeri radini ii kulturni, čovjeku Maa«a ih :mjena je HIe<j>iUKa ćo.iOBU.ia ©« oyu prvi mah pada na um ovo pitanje: gdje se je d;o3a ’iiimte, CoJiecTH uojy caMo Meaap .’iHjera, liaico cy toboprvošnja napreidbost i radinost medu muslimanima? Dok pn.re ncene. H o«ncia ono JbenymmacTO ocMamaecrrosu i žene naših predaka bile oličeno pošteCijc i radinost, «Hinn>e Ajenojne je cBaK'HM «am©M cue BMiie iBeHyji!o, odakle, da današnji muslimani budu u tolikoj m jeri lijeni CJiaGmio, »cymHJio ce«, Hecrajajio je iKHBe. . . Muore i neagilni? Zar nije trgovina i^privrelu vjerski pohvalje­ cy je H>e3Miie npnjamejbHii,e, Koje cy ce «anoMHH,e orno n a , a zar nisu pošteni trgovci proglašeni Boži.dm milosni­ iro a:yaiHJie, TjeuiHJie «a to mije onaciro, «a he yćp30 cima? Evo šta Hazreti Muhamed veli: »Elkjasibu hanpohm, «a ite-mira GojiecT iinje yanuiTe cyurama. A.th, bibu-Hahi = Onaj, koji pošten© zarađuje Božiiji je mii;a«a ću Uletim; a npeK’H/Hy.ia hhikob yTjemi.jbHBH paa-tosrt'k«. Kao da nije dovofllno ovio beznadno i mizerno rcBop ’iecTHM h cyxiiM KauiJbOM, h one 3anrymTie stanje, u koje su muslimani upali, nego su nam se povrh h c nyno caM\ajbeH>a rjie«a-ie y iLy 6e3iia«iLHiM aiorjietoga za vrat popeli još i neke neznalice u hodžimskom ZPMa ii «0Jia.3Hjie «o neMH.Tor ca-inaiba, «a he je mnau kjjafetu, koci sn, piroglašujući se nasljednicima Hazreti H3ry6HTH. 3\ao hm je <5hjio Ule^mte, lbiaose «o6pe Muhammeđ'a, uzurpirali položaje piravih alima, te n a te ­ npHjaTejBHite, iitoja je y u^njeTBy cBoje M.ia«ocrH ćiiJia melju toga Sa čursova govore o v o : »Ovo stanje je u na npairy pane cmpth; lipnje, nero ce aiairociiJia MJra. skiladu s Islamom, jer su muslimani za onaj svijet, dok ;tocTH h ccjeTHJia cjiaora namora, IBecintua erapa tct•ovaj svfljet nije njima dat«. Zar ovi zlikovci u glavnom na, no« Koje ce oma cKiomiLia no cmjdTh CBojHX po«Hnisu prouzročili današnje stanje muslimana? Kao što je­ Tejba, homho je iberaBajia. UIe<I)HKa je y 3a«ibe ;;oK5a dan istočni filozof lijepo primjećuje, da Islam u svojoj ćH.ia BftoAia atyjna h cjenia. OicpiiBa-ia ce no 3auyTsuštini ne sadrži nikakvu ljagu i sramotu, nego d a sve UHMa u y «yroj ocavin h nijmBH n an a m ia yrjexe n postojeće sram ote medu muslimanima treba tražiti u na­ cMHipeiba. Hnje joj Oh-jio yro«|iio u« iiito je epamn «an šem krivo shvaćehom muslimanstvu. Evo tih riječi u per­ noxc«e ibesmiic np'HjaTejbHue h npeitn«ajy joj H>e3nuiy zijskom originalu: c.iaTK.y TmirnHy obhm >«oca«iniM n Bao;ta hcthm iihtbIsiam nedaret hić ’ajbi lbHMa o 3«paB.Ti,y. rio uho je «an tin.’ia Typo6na u oa'Herajb kfi hest der muslimanima. . ^HmiJbeaia. Ten ma« Cm ce ocjeTH.'ia ćo.h>om. cje.ia Oh 3a h Be3yh'n tkxo iioiihjena.ua nene Tyimie TrebaHo bi, da se muslimani već jalnom okane zlo­ čina, koje prema svojoj vjeri vrše. Neka m alo bolje pro­ njecMe jomi TynanijoiM Me.io«njoiM. A H»03Hma Gu ce Tena. «jomiyjba.Ta «o BpaTa n c. iyuia.ia. . . c.nyina.ia, a misle, pa će uvidjeti, da većina stvari, koje oni kao tobož ima’ino joj ce cppe unjenaao.. .. vjersko naređenje vrše, nije ništa drugo, nego jedan obična predrasuda i plod njihovog neznalačkog fanatiz­ Upe« Be'iep je ocjehaia noT|>eiGy, «a ce iiix>iiiera ma. Sa svojim prestupeiirha prem a vjeri ne bi trebali mu­ Gap no 7fBopHiiiTy u Gamra h «a y iinnjeTibaavy nor.ueslimani da stavljaju u nezgodan položaj učenjake sa Za­ «a nnnjehe. y cuo/kh Gh i;yraac naBiHpHJia h yoT[>THyBpada, kolji će gledajući današnje niusflimaine promisliti, da iHH no nojn CTpy’iaK Hbnjeha mjgihajia ce y u . : . . �Bpoj 20. »rA JPET« cjenajia upaj npoeopa, na iroempaiBH ne'iop n oW yje aa;ybe pnje'iH aKuiaMiGKor eaana: »Jla «.’iaxe njura-JiViax!...« Ona je iHajBOJbejia anmiaM, Bajbna crora, jep ce je y eaM'n auiuaM h popjuia. — A y anmaM hy h yMpHjeTH — roBopn.ia je cbojHiM iipnjaTejbiipaMa. — He roBopH o cMpTH, IlIe^[)HKo! T h TpeGam hctom cana, na skhbhm h uniBjehem — oL:ijroBapa.ie joj one pnjean'Ma, y icoje uh ca>ie iiHjecy BjepoBa.ie. Ka^a ron je roBOpH.ia o cMpra, narjiemano je, nao, n a caMa 3Ha ®ana h y itojn he nac jropnjeTH. — Casio Me neMojie — MOJiujia je ona TyatHHM r.iacoM — HOKoiiiaBaTH na Pe3Hiu®Ma hhth na Ba«HhHMa, thim MeiiH TaKO MpcRHM rpoGjbHMa, H3 itojnx Gnje Tyra, CTpasa h y® ac... Ona 6h HajBOJiiuia, na joj rpoG Gyne Ha 5KaJiy 'iuiane Ctnpeie, no icojeMy Gh nopacji© paunoGojno iiojb' c/ko ujBH'jehe'H HpnMaMJbHBajK) pojene imena, necTainne iiaorapraie h nacrape. — Ila Gap — nonyumuia je — Gap y ^po^m ih. "cikom rpo6jby. y nocJbe;iH)e je BpHjeMe iCBe bhiiic naGjfraBa-ia npyuiTBO, na h cane CBoje npH'jaTejbHipe, c i;oj hma je irpoBe.'ia 'iHTaiBo njerrabCTBO, c KojHi^a je puma y »Meuto6« h »HOHrabana« Bea^y Gauny, je noćne pnjeTKo 3anaoH.ia a n pBHjehe Ha ;npoeopy >iaH0Mapn.ia, nnje ra ;sa.mjeBajia. Teic 6h y toottko upeMena aipHMH.ia nenijep cnojera IfeiOTa, h to k^ ho y noh, iuija je osuia noTiiyno cnrypiia, na TeTi;a gfU sa. Kana je je;p.0T nerKaii33eT iipopiao npaj ibe3Mna upooopa, ’iyo je, icaHo ona njena neioy iyvKiiy njecMy HBHeLMorjiHiM r.iacoiM; h oacTao je. IHc(|>iiu;a je y0p3O upecTaJia njeisara u iionanajia ce na ne.npepv. IfeMirjemian py nenoTnico pnjenH H oHa npBMa'ie npo3opy hq>be<^, na Kowe je Berna h rroKaoa My Mapa,MHpy, nojy he yGp30 nOIBpIHHTH. — Hhm noBpuiHiM ony Mapa.MHpy, noiwioniihy tu je Kao 3aupL,y yoiroMeny! IIIe^urKa je nyGoRo yi3p,axjry.:ia; y;rnaxnyo je h IfeseT h naiCTa.ia m y m a . . . y III«J)ii,Ke-je 3aG.iHCTa.1a cyya na ony, a H33eiy Gmjio irpn nyniH TerniKO, ny cy3np>KaBao ce, na ne nycni cy3y. Ajih ra je 3a ’iac uor.iena.ia Tano ’iynHO, y .TOpy je Gnna Tano npoMHjeibena, na ce oh noGojao a a joj ne noo.ni. Hirje je xtho naJbe yMapam, jep je n roBop 3a H>y Giio nanopan. Casio jy je jom namiHTao:, nana je MO/Ke oneT nocjemni? Jf'3 na.iena ce ’iyjTH TeTKnnH Kopaip; IIIe<J)iiKa ce ca-r' Hy h uiamHy: — Hohac MH oneT iroKyn,aj na nemiepy .larano, T6K na ce nyje; thxo, Kao Kana ynapn Kanuima KHuie. A nocjnrje Tora He. nyuiTaj on ceGe hh macna. J a hy Beh MyTH. Hy icacno, icacno y sroh. Maxny.ia My je Ma'paMnuoiM h n3ryGiHJia ce na inpo3opy ceoje coGe.......... Oh je noiuao h ohh cy thxo panroBapa.TH. JeceHH iijeT])Hh iinpKao h hocho iio./KyTje.TO .niHuihe c npRcha. Hy h 'nrraB pa3roBop je Gho y craapn iBeaume Go;iecTH. OHa My je iyra.ibnino npma.ia, Kano ocjeha G.TH3Hny cMprn, nneac motokc, ii kuko ce najnoc-nije cMupnjia c thm, na ociann onaj .unjerm cimjeT, a y u>OMy ir manaopa coojera cppa — II;weTa. . . C.Tjmiajyh« je. iHa3eT je noTajmo li-iaicao n Mai;ap. na ce neh BHjnjeno, na ce upnisinae ic.pajy nanao ce, na he ce nnaac cxaH»e npeoKpenyrH. Tjeura.io ra, uito jom HHje nocBe na iiocrejbM. Ajih — 3aAiHCjmo Gii ce — Gpsa je cylii upa . . . u nanao y 0"iaj. rpjeKana je POKymaBao>na CipaHa 283 h my Tjemn, Hy oaia je to onGnjajia h c 6ojbhhm cmihjeiuiiKOM roBoppjia: — 3anyn je. Ja iMopa« yMpnjeTH; c thm caM ce Beh iioMHpHJia, na je cy®|HMiHO, na mc Tjem'nm. A.th th ne Ty*/KH nocjnrje Mene! Ja on Te6 e ne TpavBiiM lmmia BHme, nero jennno, na ca'iyBam cjehame Ha c«ojy necperay IIIe^)HKy__ Oh je Brane HHje BHnno, jep on OHe nohii nnje ycTajana c nocT&Jbe. Ilponaano je IfeeT mihoito nyTa, no.Tauo ce HananiJbaiBao, a jennoM h noK.ypao na npo30!py, ny — 3aiMan... Iberona ra cycjena penoBHio oriaBjemTaBana o CTapjy llleijaiim na 3npa.BJba, Tjenm;ia ra, Hy H cana npn.3 HaBa.ia, na noMa narae;^, na he je na cKopo Mohn h BHnjem Kao »TeuiiKa xacTa« yuiaa je y 3 HMy. * 3 hmcko iipenBe'iepje. Bnjeami ce miamieM 3aori»- nyna 'imaBa Bapom h Tprai h PevKniiH n Hq>nmTe h Bpno. HpoJiaoHHpH ce JKypn,iH ydvKM, jTraiiaHHM nyTeJbpraia oGopemix rjiaua. CBe je iuyTJbHBO. Hena ohc voGraiajene y.TH’fHe nepn>aBe, Gya<e h ra.iaMe. Ha caH>i;a.iHnrry je Gh.to npyKMHje. TaiMo je npen Bmep,oTiw'Dinbao žkhbot. CaMo onn, on PacKpmha nio MaxMynoBpa. ca.Mo cy ohh npyK.'mje cxBaTa.nH h TyMannJiH 3HMy. — Xooon! Biia;n'yo 6h iio icojn nopan c ».7Hrypa« naKBOM cnjenoM CTappy, Koju je,onynnpyhiH ce, o mTany, nmao y3 ^paijainhe. »Xooon!. . . h npocBHpao HH3 rjiaTKo caftiKakiHuiTe. A 3a h»hm npyrn, Tpehii h HHTaB pen ibnx. Ha MaxMynoBpy nje Bojne jihjeBajie iBony, xyicane y pyice h crnnJbHBo nor.ienajie r»jViy. A i;an ce Ath<|) H3ryGno na Ma.ioM oroopy Mynape, paaHuue ce: c i i a cBojoj i;yhn, jep HHje ynyTtfo na ce BMiie 3anp<icaBajy na boiih. A cjeBep Gpnje n Gpnje... < UleiJniKa ce Maao inpHpnraa, cjena Kpaj npoaopa Maae coGe h npoa no.iy.MpaK r.iena.ia, Kano ce 3aiKHžKy CBjernTKe y OryGny. Hy Gn.ia je iyjK»a, cnopo na HaB.Tany no jacryhy opocn oy3Hpa.Ma, jep je npenocjeha.ia Gp3y, booma Gp3y cMpT n na CBe je r.iena.ia oirponiTajnHM nor.ieniHMa. H sianaiv, Koju je Tposio ycTao H3a nehn, npoierao ce h Jierao y3 ibeonmo ico.i>eHo; 3.iaTan, nojer je ona npsraBOM pjtko.m nor.ianH.ia, nspn je irar.ienao neKyn Tyn;aii, Kao, na je u on Hac,iyhMBao cKopn pacTanaK. H ano je y nehn naipa nypKeiaJia, no oKHHMa ce XBaTano rabe, no KojelMy je HIe<j>HKa csojHM hobthhinia napaja ncna cJiOBa. Bami ce je CBe Brane CMpocaiia.io, a UI«j)irKa jom 3ypH.ia K.poa npooop y Tsnipy x.ianne -tiimckc sonepn. H Il33eT je ca3mao, na je Hle^racu »Gojbe« p p»eroBa je panocr Gn.ia 6esrpam,n'ma, jep ce y3oao, na he je oneT, oneT Mohn BHnjenr. Ajih, anaj, npea;ojyTpa ce pano iyo ca Mynape ca.iaBaT, noja je or.iamao CMpT tctKlime IUe^irace, M.ia. ne njeBojKe »non npcreHoai«. y caisni anniaM, Kano je onaBiio irpopeK.ia, icao peneTcra nnmicpa, .iaiKo, H3 naxmy.ia je HIe<J)HKa. ITjinje casie je oMprn c.Mor.ia jom caaio, pa iioKaace na 3anmy MapaiMirpy, icojy je H3 Re3,ia. Tenca je pa3yMim, na joj je iice.’ba, na joj ce h>om 3 ai.HTH TaGjnr. To je n jrarnH.ia. CBHjeT ce je paonmao c IHe^miiiina neoapa Ha ,T,po<j)nnhcKO(M rpoG.nby, Koje je cana 3 a ii.HBOTa oiaGpajia, a H33eT ocTao n noc.iHje »TaaKuna« KBacehM RpejiHM cy3aiMa MapaMHpy Kojon je Gho 3aimhen H>e3HH TaGyT; MapaMnpy, nojy My je nocjbezpMi nyr noKaaajia, Kao »3anjibH onoftieai«, Kojp wy ocraBJba. �— CrpaHa 284._______ — ................— »T A J P ET« :! Bmjui je aicocTOKa (roTtem, a aqiyin.ne naxyjbime oHjijera jieiipuiaJie h aatrpnaiEajio oEjejKH- Moaap. v -.• CBai<o je acajiiifo IHe<l>niKy, JKajiifeie je ibconue npwjaTejbiaie: 3expa, Bejaa, AeeMiima, Cai5.iiura, Ca^mera, Xajpa, Xitoa u Nepuna, n y hiiko iicTrnmTnje u nnivo Bujne oa H.eamHO'r ^paror liaaeTa, Koju je diano jyTpo fHpxotajio H»eanui MJiaiHjn rpb(5 n a JIj>o<jmH'liy ai yie:hH (iy]>eTa no Kypana \nyro ocrajao ya Taj iiobh — dbe_ — _____________ _____ Epoj 20. Muhamed Tajib Okić: IZ MODERNE TURSKE LIRIKE Safvct Urfi: Noćima. Mene pitahu: i — Koga, šta najviše voliš? — N oći!. . . ' Ja se plašim i pitanja: za što još i sada ovaj život, *<acflH.xyMaac. .kojli md se nikako ne sviđa i s kakvim, ga osjećajem i na­ dom prtim i vučem, jer mi je eto nemoguće na to odgo­ voriti u pravom smislu. Ja volim lijepu ženu za to, jer me svojom čarobnom Ata Nerčes: ljepotom očara i bolno dirne; lijepi mjesec, jer ne žali, da se sa minom ljubazno razgovara svojim dalekim srebrenastim usnama; pitomo more, jer u svojoj mirnoći daje odmora mojim duševnim bolima, povlačeći ih u du­ NE DIRAJ U N A S !... >f ■' Koliko sam puta išao ovim istim našim sokacima, uid- bine svoje; svoju srditu dušu, jer se u svojoj plahovitosti ćom Tčaršijom d, najčešće puta ništa ne zapazili neobično, Sa zgranutom, uzbudenošću trese i buja. Ad n o ć ... Oh, nešta što zabrinjava ili raaveseljpje nego tek ponakaid' noći još više, ja ih veoma mnogo volim. JU želim, da se u beskonačnim tminama utopim sa nešto, što mami na mome tmurnome Liou ironičan pod­ smjeh. Mi smo svi, na našu rečeno, naši obdčni Ijiidii.- .Ide- beskrajnim entuzijazmom i ushićenim zadovoljstvom i smirenjem. ■m o li nekome cilju ili bez cfiJja, idemo mehanički “kao Pohlepan na tminu, žedan, ja imam jednu bujnu po­ -obični stroj. Imamo oči i ušli, ali; naša čula njinuju ii, mi trebu; ali, tako bujnu i veliku potrebu, da za njezino umi­ -volimo, da nam što naš bešćutni mir ne dira. Tek nekad, kad se kojim težim uidarcem sudbine malo opomeinemo,. renje ne bi bile dovoljne ni tmine tihe noći bez buke i bez straha . trznermo se ii zaipodjenemo neku, akciju kao ustulk protiv A m ra k . . . taj je visok prijatelj bez ličemj'erstva; on .udarca. I ta naša akcija ilfr plane ko slama i zač a s s e ne vara, kao nisko i ponizno svjetlo, ne ceri se i nije -utrne, ili; je već u početku svome postavljena n a kriv te ­ nevjeran. melj. Zato je u nas mnogo koješta okrenulo turnbe. Mrak goji život, goji dušu, svijet, Vasđjenu, sve, E, molim te, štovaiji čitaoče, pokušaj jedanput, d a nas pogledaš očima, onaiko malo sa strane. Zamisli na svakoga gori. U njegovoj potaknutoj iskrenosti imaju to­ like bogate ii umilne r iz n ic e .... primjer; da si ko nekd stranac i pođi među nas. Pogledaj Na mirne se grudi tmine sklanjaju umorni ljudi od nas očima tuđim, p ^ ako hoćeš ili nam se rugaj žili nas gorkih i napornih rastanaka, briga i muka; splaste se sa sažaljuj, pa ćeš. vidjeti ,obrnutu ali .i našu pravu sliku. teretom sustaiosti, sa salomljenom dosadnom i umntvlje; ' Omomadine sam ja tako nešto eksperimentisao. Po- nom pclniznošću; a poslije noć, mrak, sve njihove grijehe đbh ozgo, jer ozdo ne smjedoh bofeći se, da ću se teško nasilja, jariflko'vanja svojim dobrostivim hladom pokrije izvući iz silnog' haosa. Naposljetku i tome haosu u idlo- i u sp a v a . . . U noćima, u bivstvu noći, ima jedna druga njim- slojevima uzrok je krivica onih ozgo. duša; mirna, budna, veličanstvena i božanstvena idluša...-. _ Ja, dakle, kao stranac šetam našim gradom. I kao Ah, o v e n o ći!. . . Kad ih ne bii bilo . . . ĆbVjek kulturan, podoh najprije da razgledam naše kul* ftlOie' institucije i da zamolim po kc;;i intervju od ljudi Noć odjedlnom ušutka tajnom zapovijedu svu buku koji idi pokreću i nose za sve kulturne tekovini; ili nesta­ svijeta. Tako je bilo i večeras: sunce je po pučilmii zapada šice, potpunu odgovornost. svojim usijanim i rumenim svjetlom crtalo svoje zadnje - N a prvom š e koraku smetoh. Odakle da pođem. Koja tragove, vraćalo se svojemu izlazištu, odlazilo. Kasnije je j e - t o početna tačka ozgo u nas?.. K o m e. da odam prvu pod okriljem zvjezdane noći sve stajalo milimo, ćutalo. .Čast?.Koga da oslovim kompetentnim, da će mi dati ob­ Sada se je Vaseljena, sa najprirodnijom tišmom, ure­ jektivan i 'tačan sud o svem u? . šenom bojem noći odmarala b ezbrižnoj mirno. Ali, um­ E to.vidite,,ovaka m e pitanja dovedu- u ćor-sokak ili jetna svjetla, koja su gorila ovdje-endje n a zcmljihoj po­ ajfo čete plod sarais’ku, u — Čikmuvršini, ta koliko su ona kvarila ovo prirodno odm ara­ Za čas klonem, izgubim' odvažnost i .prodoh se, da lište n o ć i... Ona su sva bila strijele niskosti, je r su z a ­ .na. n a s gledam očim a jedinog stranca. Cisto se smiilovah vidi! a ovoj spokojnoj, nepomičnosti imoćfi, njezinoj šutlji­ ijam as. T a .md smo naši, mi volimo i turnbe i naopako i voj i dragocjenoj vcličajnsMi na njezinim mekanim i zdra­ ovaj haos, jer je to sve naše. Ne dolazi medu nas stranče, vim grudima otvarala bolne rane • .. tre.zapažaj nas čulima zdrava čovjeka, jer ćeš nam omesti Oh, noć jc imala svoje zvijezde, svoja svjetla, svoje naš slatki san. prirodne kandilje; pa za što, d a se pred njima ponizi? Za . I opet nervozno i besćuitmo, mehanički podoh kroz što, d a od njih prosi sjaja? . . . naše ulice i čaršiju kući. Jedino što je vrijedno ovdje Ali noć je bila veoma č e d n a ... Qna ništa nč traži, upamtiti, dogodio mi sc tada jedan »maler«. Neki nestašni ništa ne prosi; ona ie nježno milovala duše. Nju su prljali dečko (vele d a je’siln nekog n astavn ik a i pedagoga), trčeći Sljudi, prljala je njihova crlna i nevjerna svjetla . . . prem a meni nesmotreno m e bubne glavom u prsa, a ia Ah, ja Ijubijah noći; za što su oni zavidill mojoj lju­ £ a olriako ko iza sna udarim »Uzgajatefljom« (listom, ko­ bavi? Ja žefjah tminu, samo tminu . . ; ovako čednu, umi­ jega sam m alo prije kupio) po glavi, a njega stane dreka ljatu i jednostavnu tminu, koja pozna moje boli; pa za što V'počne s njegovih studentskih usan a sipati psovka na su mi i ovo otela ona, prljava ljudska svjetla, za što su mi žavidii'la? . . , moju adrestL P a ništa. Md sm o .syS.naši, samo kažem ti u nas ne d ira j.- -- - > -,*••• ■ IZ „NOVIH LISTIĆA" �Bpoj 20. KO SU VAHABITI? » r A J P E T« CtpaHa 285. biti njegovu nauku zbog toga, što je ova dozvoljavala pljačkanje sviju omili, koji nijesu bili pripadnici Vahabita, tJ zadnje -doba čitali smo po radnim listovima o na­ a to je arapskim nomadima, kako gore spomenuh, mnogo padu* Vahabita na muslimanska svota nticsta, n<a Maku, godilo. kolu svalkc godimo hodočasti najmanje po 100.000 musli­ Vahabiti su se kroz kratko vrijeme po cijelom arap­ mana iz razmili krajeva cijelog svijeta. Mnogome će biiti skom poiluostirvu toliko raširili i umnžffi, da su. još za zagonetno kalko Vahabiti, koji se smatraju musBmanrma sultan Selima III. god. 1212. (1797.) pod vodstvom1Suuldla, po vjeri, a po narodnosti su Arapi, smiju i usuffjucu se sina Abd-ul-Aziza navalili n a mekjanskog emira Šerif Gačiniti svetogrgje i napadati na najsvetije islamsko mjesto liiba, te nakon 5 godina osvojili i samu Makju. Tu su y Beijitullah (Božija kuća). Upravo ma ovu zagonetku da svOm bijesnom fanatizmu razorili kuće Božjeg poslanika odgovorimo smatramo za potrebno, da se na nju potanje Nazreti 'Pejgambera (s. a.) kao i trojice ashaba: Hazrcti osvrnemo. Ebu-Bckjiira, Omora Alije, Džeuabi Fatkne i Hazreti Aijišc Vababliibi su zapravo jedina islamska raskbliniička i još mnoge grobove EvUija (Božjih odabranika). Suud seklta, koju je osnovao pred 200 godina neki ŠoihJNedždi zabrani vjernictaa u Mekji klanjanje za raznim imamima po imenu Muhamed, sin Vahahov, po kme se je ta sekta po mczhcbu, te ih mislili da vrše molitvu za jedmiiim ima­ i prozvala Vahabitima. Njihovih sljedbenika ima danas mom. pa on bio od Safi-ina, Hanbelina,- Hanefina ili Mana arapskom poluostrvu oko 2—3 miftema. Šeih-'Nedždi Hkrlina mezheba- Ujedno pokupi po varoši sve čibitke, je dovršio svolje nauke u Damasku, a bio je pripadnik n arg le i tambure, te ih spali s naregjtenjerri, da 'odsele’ne Imami Hambcliova mezhcba i ubrajao se megju učenjake smije više nitko pušiti ddhana, a niiti uz tamburu svirati. boga Imama. Na povratku u svoj rodni kraj Nodžid! 1143. Povrh toga naredi mujezinima da ne smiju pri učenju (1730.) otpoče širiti svoju rasikoJniičku nauku u varoši e ^ n a donositi salavata kao i pri spomeni ashaba doda­ Aljniiji, u kojoj se je pojavio još za života b. Pojgambera vati »radijakahiu-anhu«. Uz to piće i preljub proglasi za­ i famozni Muisejlemet-ul-Kjczab. Stanovništvo Nedžda branjenim, premda je ta zabrana već od prije postojala. kao i ono uzduž Bastranskog zaljeva, pa i unutar arabVahabiti se osvete šijiiskoj sekti, krenu n a »Ker. skog poluostrva, živeći u tmini® neznanja ppđade' se ubrzo bela« sveti grad i hodočašće z a 1šijfle, te ga orobe 5 po­ njegovoj nauci. Jedni ga općpže slijedit^ kao veFkog uče­ pale. S vremenom se tako osiliše, da i' samog sultana u njaka, a drugi opet prema njegovoj nvuci, koja je bila Carigradu obuze strah i briga zbog .njihovog napaidbnija protivna Imami Hambelovoj loktrilnii (n.ezhebu) posma- i širenja. Da bi ih potjecao iz Heđžaza, kojeg su bili zautraše ga kao nasljednika Musejfenus-til-Kjpzaba. Uvo­ zelii, i suzbio radi napadaja na Šamr, Mezopotamiju i Egi­ divši pogoidino tlo za širenje svo.e šiune, a c|a~T5Nho brže pat, sultan Mahorud II. pozove i odredi egipatskog vaprodro svojim raskotništvom. trđe Muhamedu sitni Stijj I'Tju Mehmed Ali-pašu, koji krene lično s vojskom a tea dovu, šetjhu Derije i obeća* mu svu silu blaga, samo ako ■njega sin mu Ibrahim paša, i uspije mu god. 2133. (1817.) mu se pridruži i prihvati njegovu nauku, na što ovaj i pobijediti ih, uhvatiti im vogju živa Abdulaha sina- Suupristane- On najprije proglasi svojta pristašama, da su dova sa četiri njegova sina, koje otpremi preko Egipta muslimani već u nazaidi šest stot-ha godiina ostali u za­ sultanu u Carigrad, koji ih smakne poslije tri dlana. T ta bludi i tame postali neznabošci,’ koje treba poubijati', a činom bi zaustavljeno širenje Vahabita i ograničeno na imovinu im razdijeliti, bez ikakove odgovornosti. Ovakvo Nedžd i pustaru, nu t ta zajedno privukli su sebi -šta^ propovijedanje, koje je godilo temperamentu arapskih novništvo Dedžda, Bahrejna, Asira i unutarnjeg dijela nomadskih plemena, koja su od vajkađi živjela po pusti­ Jemena tako da sada imadu 2—3 nriiona pripadnika. ’ njama i pljačkala, dobro im dogje, te se odmah njemu Po mezhebu (doktrini) Vehabita dozvoljava se libiti pridružiše. I tako se kroz kratko vriljeme njegova sekta svakog onog »suniju«, pravovjernog musltaana,. koji ne ■umnoži i raširi po cijelom arapskom pioluostrvu. piavno pristupi u njihovu sektu. 'A ako to ne učine, onld*a mu načelo nauke Vahabita je to, da se čovjek ima idla klanja nametnu neki danak pod imenom »nekjal« (kazna),, ko­ samo i neposredno- jednom Bogu, a nipošto drugom, pa jeg mora plaćati doživotno. Njihova pretjeranost .'ma­ ma on bio i sevtac. Oni vele, pošto je 'dOva (motiva) srž k ar se nazivali i muslimanima — Vidli se iz toga, što su obožavanja, treba se moliti sdmo Bogu i cd njega tražiti orobili i opljačkali i samu 'Bejiulah (Božjii kuću). .Jjada pomoć, a nikada dlrugom komu, miti se od drugog smije •su osvojili Mekiu. Pri zauzimanju Taifa, porazivši hedžantražiti pomoć, pa makar se on smatrao i- svecem, jer •skog emira Šerif Galaiba. pobacali su svu silu vjerskih Vahabiti u ovom' pogledu navode i jedan ajiet (rečenicu) knjiga, dapače i Kuran, po ulici i tako se pokazali. da su iz Kurana, koj^ glasi: »Jnallahe Ja jagfiru en-jušrekje očiti bezvjerci, koi.iri ne štuju ni najveće islamske-svetinje. buhi«, a što znači: Beg neće oprostiti nikada da se i dru­ Vahabiti najviše obitavaju u Nedždu, koji se ubrajao ga bića obožavaju pored njega. Zato Vahaib’ti smatraju proforma kao jedbo tursko okružje, pod imenom istočno svakog mnogobošcem. koji i traži- pomoć od Pejgambera m'odžiisko okružje, a kojim su uip-ra-vlijalii šeikovl. (pogla­ i evlffiulaha. spominjući njihova iincna i učeći na njfih sa- vice) samih Vahabita, imeno vani oidl samog sultana, iz lavate i salate kao i one, koji poštuju turbeta (mo-zoleje) Carigrada. Ono malo daća, što bi oni sakupili, to su sebi sa zavjetima i milostinjom i drugim načinima. pridržavali za svoje vlastite potrebe. U vojsku se nijosu Šeih-Ncdždi postavivši se n a stanovište jedinog ni uzimali, a niti su prema turskoj državi imali ikakvih mudžtehiida (tumača) islamske vjeTe i njenih dogma, što obaveza- Zemljište Nedžda vrlo je plodno, a stanovništvo je vjerski i zabranjeno, išao je tako- daleko u svojoj blud- broji više od jednog milijona, koje se bavi zanatima, njii, da je nastojao zabraniti i samo hodočašćemje Meke i gvo-žgjem i srebrom, te tkanjem vrlo lijepih tankih štosvečeva groba. Istfna, u to dbba pojavili su se nekoji fova. Seljaštvo se bavi ratarstvom i stočarstvom, a Nopravi muslimanski učenjaci, koji su nastojali suzbiti nje­ . madi samo stočarstvom. Glavni su im proizvodi datule govo krivo tumačenje vjere sa mnogim znanstvenim (burme), riža, smokve, šipci. Domaćih životinja imaju na djelima kao: Sulojman sin Ahdnl-Vehabov, te glasoviti pretek kao: ovaca, deva, magaradi, goveda, a naročito učenjak iz Basre Mula Alija sin Ahrniet ef. Ibadlća, poznat konja, kog se ubrajaju megju najbolju pasminu na arap­ _PQd nadimkom »Kabani«, ali opet nijesu .b l u stanju suz­ skom poluostrvu.. Žitelji, koji' obitavaju na obali -mora; �OrpaHa 286. »r A J P E T« bave se ribarstvom i vagjenjem bisera iz mora. Glavni gradiovi i središta Vahabita u Nedždu jesu: Elhufuf, Ailkautif, EIdženaha i Kutur; a unutar arapskog poluostrva: Elrfjaz. Elanize, Hail i Baruh. U ovim gradovima žive mješovito i smiliti (pravovjerni), čije se džamije raspo­ znaju po minaretima od onih vahabiltskiih bez minareta. Vahabiti su veoma ratoborni, a osobito njihova konjica je na glasu zbog toga. što imaju i goje najbolju pasminu arapskih plemenitih atova. Njihova sadanja najezda na Mekju uslijedila je zbog toga, što su oni naviknuti još od sultana Mahmuta II. pa sve do Svjetskog rata da dobivaju godišnje darove i mita od turskih suitama, koji su ih ublažavali i odvraćali od napadaja na sveta mjesta i na hodočasnike tili mjesita. U slučaju da ne do/bjju jedne godine svoje uobičajene da­ rove, i mita od turskih sultana, odmah bi se zagrozdi s pojavom na granici Sirije ili bagdadiske pokrajine sa mnogobrojnom konjicom. Turska vojska čim bi ih potisla, sklonuli bi se u pustaru arapskog poluostrva, kuda ih ne bi ni sotona slijedila, a kaimo li carska vojska radi silnih poteškoća sa opskrbom vojske i dovozom hrane i municije ato turske vlasti, čim bi se pojavile vahabitske predsitraže na granici koje bilo carske pokrajine, pozvale bi njihovog vicjskovogju ili njegova delegata, te nešto ma­ ženjem, a nešto mitom stišali i tak o otklonili napadaj na gradove bez krvopnplića. Za vrijeme svjetskog rata, kada se je na poticaj En^lez^. mekjenski emir Husej.im proglasio kraljem Hedžaza, Vahabiti su se nadali i za­ tražili Od istog njihove otdi turske vlade uobičajene go­ dišnje darove i mita. Budući da o v a ln i sam nije imao dosta novca, morade irrt obustaviti tc darove, na koje su se oni navikli ,od nazad jednog vijeka. Zaito oni sada prave osvetu svojom najezdom na sveta mjesta, čiijc stanovništvo nemcMce robe i pOjačkaju. Njih ne voiii ni­ kakav politički ideal za psvojenjem Hedžaza, nego jedina im je nam jera pljačka i pliljen. A čim se prilično dosta napljačkaju, razići će se svaki svojoj kući sa punim ru­ kama pljena, od kojeg jetlna petina pripada njihovom glavnom vojskovogji Ebu-Simdu, a ostatak će se razdi­ jeliti vcOnicima na podjednake dijelovePošto Vahabite u ovom njihovom napai-iu na Hedžaz ne voda nikakav politički cilj, njihova će najezda i po­ bjeda ostati bez ikakvih političkih pošljcdca za ostale države i narode. Riza Muderlzović. HARUN-AL-RAŠIDOV BAŠČOVAN' P o divnoj bašči, kakovu može zamsiiliti i stvoriti sa­ mo istočna, bujna mašta, šetao je jednoga dana HarunAJ- Rašid u pratlnji svoga miljenika, veaiira Džafera. Miris šarenog cvijeća pomiješan sa mirisom najljepših i naj­ plemenitijih istočnih voćaka; lako zuborenje bistrih po­ toka; šum velebnih vodoskoka i pjev tica, sve je bilo udešeno za razonoidu i uživanje moćnoga Harana, gdje bi se on često odmarao od svakodnevnih državničkih briga i poslova. Idući Haram s Džaferom lijepom alejom, zapelo mu je oko za jednu krušku, koja je visdla visoko na svome stablu, a isilicalla se svojom veličinom i ljepotom. — Ja bih, Džafere, onu krušku ustrgnuo i pojeo, ali je m nogo visoko, pa je ne možemo dohvatiti, ako ne po­ zovemo baščovana u pomoć — rekao je Harun. Bpoj 20. _ Moćni i pravedni care, ja znadem način kako bi dohvatio krušku, a da nikoga u pomoć ne zovemo — odgovorio je DžafcT. — Kako, Džafere? Reci! * — Vidiš mene gospodaru! Ja sam tjelesno malešan. slabašan i lahak, a ti sii snažan, visok i jak. Sagni se, da ti stanem n a ramena, pa m e podigmi i ja ću krušku dohva­ titi. To je iedan zgodan način, kojim smo se mi djeca služila kada bi trgali svoje ili tuđe voće — rekao je Džafer, smiješeći se. — Veoma dobra misao! — kliknuo je Harun i smje­ sta kleknuo, a Džafer mu se je popeo na ramena i dohva­ tio krašku. Kada je dao Haranu, on je raspolovilo i polo­ vicu dao Džafer u, a drugu je on u slast pojeo. Kruška mu se je veoma svidjela i počeo da je u vdiko hvaliStao je da se okreće i očima traži baščovana. Kao na­ ručen, baščcivan je izbio iz jednoga grma mirisnog jas­ mina i duboko se poklonivši, stao je sa velikim počitalijem. _ Ovu krušku što sam sad pojeo, baščovanu, veoma si lijepo uzgojio. Najesam znao, da si takav majstor- Hoću da te nagradom i reci šta želiš, — rekao je Harun do­ stojanstvenim' glasom, uprvši pogled u beščovana. ->B.aš(tovari:, napravivši još jedan duboki poklon, rekao je smjerno: — Moćni, pravedni i silni vladara! Ja u v a­ šem zdkavfiju i ivašoj milosti imam svega i ničega željaai riijesam. Ako ćete me čim bilo nagraditi, onda mi podajte pismenu potvrdu s vašim potpisom i pečatom, da ja ne sipadam više plemenu vašeg vezira Džafera. Poznato Vam je, care, da sam ja od njegova pemena i da sam njegovim posredstvom na ovo mjesto došao. Na ove riječi ' baščovariove, Harun se smrknuo i oštrim glasom upitao baščovana, da li se bn nije usudio praviti šallu s njime. Baščovan je rekao: — To je, vladaru, moja jedina želja ii Bog neka me kazni, ako saan i pomistiio, da pravim šalu sa svojim go­ spoda ncun. U to se je i Džafer umiješao i rekao Haranu, da udo­ volji želji tog čudnovatog čovjeka. Harun je smjesta, uzev papira napravio tu potvrdu po želji baščovana, p a providivši je muhurom i potpisom dao je baščovanu, i nastavio šetnju s Džaferom. Na tu su zgodu Harun kao Džafer brzo zaboravili. Prošlo je prilično dosta vremena dok je došao red i Vri­ jeme, »dla se njezino značenje obistini, a to je bilo ovako: Džafer, Haranov vezir glavni i najveći njegov mi­ ljenik. bio je rođen od prostog čovjeka iz niska roda. Zapažena je njegova vanredna darovitost i uzet je od oca u carski šaraj i tamo odgojen, kao što je to bio običaj u istočnih vladara, da su darovitu djecu odgajali na svoj trošak po svome načinu. Džafer, osim što je bio dobar đlržavniilk, bio je još i vanredan govornik. Njegov govornički dar i njegova osobita duhoviost, doprinijela je, da ga je Haran veoma zavoCio. U njegovu se je društvu Harun osjećao najzado­ voljniji i najrasipotoženiji. Redovito ga je pozivao sebi na večeru, gdje bi se s njime u društvu zabavljan. Da može Harun s Džaferom nesmetano u društvu biti, a da je opet u krugu svode obitelji, vjenčao mu je divnu sultaniju (prin­ cezu) svoju sestru,, ali pod uvjetom, da taj brak bude onako potpuno platonički, da naime Džafer nikad ne upo­ trijebi svog bračnog prava i ne sastane se na samom sa Siultaniijom. To je Harun činio išz poznate gordosti arap­ skih plemića, koji su veoma mnogo držali i pazili, da se njihov rod plemićki ne pomiješa sa ljudima iz narođlaHaran, koliko je god volio Džafera, opet nije mogao da �Spoj So. >FAJPEf< prede preko te plemenite ograde i Džaferu je dao svoju sestru, pod gornjim uvjetom. Džafer i ako nc rado, pri­ stao je na te oslove, da udovolji želji moćnoga HarUna. Brak tomedu Džafcra i llarunove sestre pod pozna­ tim uvjetima trajao je neko izvjesno vrijeme. Naročito je Džafer pazio i nastojao, da se ne ogriješi o zaJanu be­ sjedu i propise, koje je Haran nametnuo. Znao je on srdžbu toga gordoga cara i nastojao je koliko su mu stile dopuštale, da ne zapa dine u »istočni grijeh«. Usprkos njegova nastojanja ipak je pao u taj »grijeh«, ali više krivnjom drugih nego svojom. Dolazeći snCltancja u dodir s Dažferom smrtno se je zaljubila u njega. Nju je Džafer osvojio — kao i ostale, koje su s njim u doticaj dolazili — svojim lijepim pona­ šanjem, svojom duhovitošću i govorničkim darom. Sultamija je Svim silama nastojala, da njihov brak ne bude samo na papiru; ona je tražila da udovolji svojoj strastvenoj ljubavi, kao a svi ostali smintnoci tim više, što joj je Džafer bio i zakoniti muž. Spretnim ženskim makina­ cijama uspjelo je sultaniji da preko Džaferove matere započne se sastajati na samu s Džaferom u njegovoj kući. To tajimo sastajanje i ljubakanje ostalo je opet u tajnosti' sve dotle, dok se na sultaniji nijesu opazili jasni tragovi zabranene ljuba vii. Kada je Haram saznao za to, strašno se rasrdio. Povrijeđena je bila u njemu gordost i ponos arapskog plemića i planuo je strašnom mr^rjjo^n. Smjesta je na­ redio, da se Džafer dovede i pogubi pfed njegovim očima. Zatim je dao nalog, da se čitavo Džaferove pleme pod sablju vrgne i potpuno iskorijeni, kako ne 'bt ostao ni je­ dan potomak njegove porodi cd." Zapovijed silnoga Harana počela se smjesta dz’ vati: Džafer je doveden, i pred Harunovim i njegove li­ jepe sultamije očima posječen, a zaitim se prešlo n a dnuge iz njegova plemena. Sjeklo se jp ,i ubijalo bez milosrđa. Sve što je bilo u plemenu tog nekadl slavnog čovjeka, trebalo je da umre- Kada je došao na red Harumovog baščovana i Džafanovog rođaka i kad su ga bez ispita htjeli pod sablju vrgnuti, on je onda izvadio onu potvrdu Harunovu i pokazao dželatima. Sluge i dželati odletgedi su i taj slučaj saopštili Harom-u. Čuvši Haran za to na­ ložio je, dla mu se dovede taj baščovaitiu Kada je baščovan doveden i pokazao onu potvrdu, koju mu je prija mnogo vremena izdao, Haran se je za­ mislio i rekao: — Jest, ovo je moje pismo i moj potpis kojim ti po­ tvrđujem, da ne spadaš u pleme Džaferove. Ja svoje ri­ ječi i svog potpisa poreći ne mogu. Slobodan si, ali mi sada reci kako sd ti došao na tu misao, da ovo Od! mene iznudiš. — Moćni care! — započeo je baščovan. Ja sam se nalazio u jedinom grmu sakrivan i vidio onu zgodu, gdje Džafer, sin običnog čovjeka, jaše na ramenima najmoć­ nijeg vladara svijeta. Kad sam to vddio, Odmah sam znao, da je Džafer u svome napredovanju i tvojoj1 milosti do­ šao na vrhunac. Znao sam, da dalje ne može, nego samo može da natrag pada. Znao sam bez sumnje, da će doći vrijeme kada će pasti u tvoju.nemilost, jer sc je preveć uzdigao. Da se ja ogradim kao njegov rođak, od even­ tualne nemilosti, zatražio sam mjesto srebra d zlata ovu potvrdu. Kako vidimo bolje je što sam nju zatražio nego svo svjetsko blag, jer šta bi mi ono, kad bi glavu sad izgubio. Svršivši baščovam duboko se je Haranu po­ klonio. — Pamet ti je glavu spasila — rekao je Haran. Vi­ dim, da ste vi svi .iz Džaferova plemena pametni i da­ P ip an a 281?. roviti fjudi i šteta je, da takovo pleme izgine, pa ću na­ rediti, da se klanje obustavi. — Hvala, moćni care! — reče baščovan i izada ve­ seo i ponosan što mu je njegov zdrav zaključak i nje­ gova pamet spasila život kao i mnogim drugima iz nje­ gova plemena. Zabilježio: E. M. JE4 HO OBJAIIIH>EH>E ca r. OMepoM HfipoBuheM M3 Cemuje noBopoM jeflHe Moje CTypnje nofl HacnoaoM »KyniypHo cian»e Mycnnme Ha y JywHOj Cpćujn*). y npBOM pe^y Mopan nar.’iacHni, aa caM ja a<>uiaio y r.i;onJbe, ca^a KyjirypaiH, ciioh-omcku h no.nnTH'iiin u,eiiTap omora flwia nanio Ap'/KaaHe Teprnopnje, KojH ce y najiHOBnje Bpaue 3obo Jyaana CpOnja — npe ro^Hiiy h jiio nana, to caiM icao aABoaiai a h Kao paA03iia.iau, aoaaaiio y aoaap ca Jby,T,UL\ia H3 cbhx Kpa•joBa u H3 cbhx cTfuJieaca. 3na.\i h to, Aa cy nouaM oa 1918. ioa-, oa yjeAHlfeeiua, 'miLenn cbii Moryhn noi:yuiaja, na ce ycnocTabu GpaTCKa ee3a ca MycaiiManHMa na oeivx Kpajesa h to caA iiojiHTH'riva Kao ono npomnpeibe J. M. 0. na oBe mpajene n nyi)aH>e KBa<.iH(JmiKOBa»nx KanAHAATa, 3a.jeAHH'iiKa Gaiina, pajajn uera cy ujukm XpacHnn,a, Cnaxo n ChiaHOLBiih n t. a- h t. a- 'ajiar je to ese Gkjio y3a,iyAiro h to cy onoaiace M^re-Beanje acyjenuie. llpnaiiajeM, j a MycjntMafiOHe Mace Ty norpečy yBni)ajy, bjeh nage MyTeBejmja»ia HHKafta Telimo Hahn iraroBop. II orai cy oajohjih aioji^Ta»iKy capafliby ca ocoTHBannjo-M, Aa cy Bocanip ayTomoMhcth, Aa oy oani iinan iniuiTa APyro mero ono ulto h Cpču, iioiiito cy — idi ii —Biih. (Ubo ©y pe'in, Koje ca>r ja juhmho uyo jib ycra pnxMeT.ni HeijuG-ćera ^pare, jejHora 3ČHJta oGpaaonianora n iiaMermora »joBesca), a oačhjth cy n 0KOHO.MOKy oypaAH>y Kao 3ajeAiHmiKy čaeK.y 11 cjihuhio THMe, niTO oini neMajy CBojnx aa to ciiocoChh i Jbjjpr, na Uno 6h nx mii motah npeBapuTir. TaiKo je h y nnTan>y BaKy<f>a u y nHTan>y 3ajeAariEjKO Ky.TTypiro-aipocBeTne cypaAH>e. Mami je OBO oH.io CBe Aočpo no3HaTO, jep caai y obhm thm anHngaMa naiao BiiAHora ynemha, n aaco cy jjpyrh AO>na3H.ni obomo n a nperoBope. Ila, KaoKo c&m inoCpo anao, a& je ©a Harne orpane iiocrojajia ncKpema n iioniTena Opaima naaiepa li š e A>a Aa ce iioMorne oBHMa, Koju me nooHajy naumi moAepne eKomoMCKe OopGe 3a aiicranajv, jmcaM Morao pa:iyMeni,3a nito hhko Hirje Morao yonerrH n 3aniT0 obh Jbyi;m OAGnnie CBe Te noK.ynia.je ca Harne cTpame. Eto, oibo mu je a^jio noBOAa, Aa naniTyjeM npn,am;e, n>yAe, MearrajnrreTe h MopauiHTerre, 'nrniiM no*) He cyMH>ajyhii nn HajMaibe y Aoope 11 nomreae maaijepe r. OManAarnha, nyniTaMO y jehct obo o6jamibeibe ibenoBO, Ma Aa ce c HauitHOM iberoemi naiaraiba He mohvOmo y cBeMy cjk»khth. HajnoMemyTH jmm je h to, aa oy HaBoAjt r. OMaaiaruha y nor.ieAy ibero©a Hecečimnor para 3 a TajpeT iioTnyno Tanini, jep je on noKaaao 3a fipuo KpaoiKo BpeMe TaitoBe ycnjexe y tom paAy, Aa My je Ma.uo oynap_ inina h y KpajeBHMa, koju cy BHAje.nn appoMme Kopiicni OA Tajpera h rAje obo ApyniTno Alie.Tyje ycnjeiiiHO npeiKo 20 roAHiHa. ypeflHMUJTBO. �OrpaHa 288. »r A JPET« Bpoj 20. K/yice paune, paaroBope a iiperoBope nejiy ronHHy h 110 mjBaiba, h rpHSKibe caBecTii h ae Mncjiehn, na he Ty_ na/Ha, h HajcoH /iyix>r cxynnja HauiBcao oaM onaj 'iJia- myui'Ky n»a caxa noiP'Hje Mopam npenara iiaoaynanaac, na h npyrn Hamu JbynH ne On y 3 ajiyn jiyTajiH h jyhoj BojcH,H. • ; paonOjajiiH wiaBy. ilvniBU'X oneBHinana 3a oruDite aipHMepe mia nocTa, - •'Pa 3yAte ice, na he CBa-KH 'ioBice 3/najyhn y Kaffcosso a h canaiBH Kananu oner Myc.THiMaiie Oea MHJiocpba roji© Hine, OHaKy h n m iy netBara, a ne om Ohjio Jieno, np/Ky on iCBora 0numera Koauinije 3ann»y ico[iy xjieoa h na' h oaoi HamH Ji>ynn» Koju he ^joujirnje nohu onaMo 3aniH>y KaniHiivy oivopyna, ne naaehiH Ha H,HKy raann.e ivao jieicapH, anĐoocaTu, miihoisiuihh h cjtmmmo/ Gyny ne«e noMahnHOBe. HOćiOaiBemTeHii, na Oyny‘HaHB'iHHe h Kao tmvOh h HCM.e/Jpyro, MeiiH HHje 'iynH0uarDO, ihto MjreBOTiiije jaira cn RojeKaiKjjiix nerenepuiKa. oicoiiJbancKe ryrajy orpoMjie npHxone Baicy4)CKe h mro y yBepeH>y na Tane mmihhm ycnyry arouMa Roju naK xajmjaMa na uaM'nje napHBajy CBoje Merpoce h noaaoe, h 3najyhu aa OHy TypcR.y iiocjioKHny, na oho 3acmipy hm cTanoBe, aji« 'iynn Me to, uito noMa hhth ra KO inpaBo rouopH H3 cenaM ceaa npoTepaijy, na/neo jenHom iioiHTeiHOira h onuaiKnora MoiBeica, kojh Oh ce ćaM'H iraK cBoje omarama y cboj roJKmimH, a 3a CBaiKy ycynno nnrnyTH raac liporecTa h pehu: E, nnje to Bapeii Hftia.M OeaOpoj npHaiepa h apryM«Ham. OOaHpoM Ha cBe obo np®HM, naKjie, na m h h He- me, nyp Mope, OBano xeca0! Cana oneT iioumia iipeMa ornoj Harnoj:1 noanarH rooncnHM HOpoBMh nehe onpehn noopy Ha»Ckhim Te unny, c thm Te ii!muy«. J a OapeM He Mory \iepy. ’ •- Čem Tora cMaTpaM, na Hehe oh h h HunaJieica Mohu BepoBaTH, na oy Hama Opaha H3 CamjiaiKa TatKo Minoro iroGyMH>ajiH, na ja nopen OBera Tora Gpahy na obh x Kpa- pacraiBHJiH on npy™x>noK ron ohh nonyiuTajy na hx jeiva MpeKM h iipe 3HpeM, jep npeaia ohoj .\iynpoj h 3- B&ne JDBe HCTe oKOnoKe MyTeBejmje h noK ohh ibhx jcm ’ peuu BeaHKor h aincoJiyxHo npauneHor XaJin<pe O^iepa !h HOBuario no/Maavy, onK'HnajyhH on CBojax ycTa, nopen cToxilHy npyrnx MecHHX, moTpeča. ip. a.) na 'CGiaTpa 3a iipnjaiejba OHOira, Koju nry rpexe IlpjLMehyjeiM onMax, na ja HncaiM npoTHBHHiK My-' H'nopaKe y jrane peie, Mopao Oh mo euaiTpain -lipnja. . Tejben h to thm - npe, jep to iniuiiM uporu® cBojux TeBe»inja H3 ica/KiBHx nojiHTH'iicHX paeJiora, Beh npocio ša to, ihto oy ohh amoojryTHia iiecpeha 3a ncjiaMcaaH ji#um ix HHTepeca-, a. 3ma ce, na caup ohh noOpo npoejieaieHaT h mTo ohh oa npuup/KeHHM ^>onyjiamHiMa h .ia3 e, noja JiaoKajy^ jriacH h novenabniBia. nauac K/oue CBaacH HaiipenaK, He nyuiTajyhH iiHKOMe, Ilocjie OBora KpaniKOfra ytBona npeaaoHM na canv na Ma mio yeonH. GTBap, npejiasHM Ha npKMenOe roon. llGpoBHha, cMaKano cy ohh ocyjerHJM o&aiKy cypainmy HiaMe^y. TpajyhH to .« CBojoM n y^ » o u ih y d o ToAie, mro ce je Occa.HCKiix Myc,iHBiaiia, ohh cy na jenaH iiepcJiMpaji. PjenaKnaja arpanHJia, 0a*u,a^yhiH Ha Mene CBy onrosopjia'iHii ocyjeTH:iH hjih OapeM nacToje ocyjerHTH nocue hoct Kao Teper Mojy Te3 y. \ j £ 0* IIpH 3 HaBaH>e rocnopHHa m Caumaica na ona Moja Moj iioKymaj 3a cypunmy KyjiTypnio-aipocBerHy, iiomorejiepajifla KOHCTaigniija 0 MeHTaaiiieTy MaKenaHapa hy npyiHTBa »Fajpera«, Koje HHje h ne oMe Ohth iio*J1HTH1IK0. ,HiMa H3 HiiMaKa, cneunjajm o n a 4y caiHijaMKH MycjraOhh cy najnpe arHrroBajni y Macu, na je to OocanMann HBHjiMiiia, on Tora mieT caMO noTBp^yje Moje m h mjbeibe h Moja onavRama, jep ce aoirm o Kavice, iib h m m - cko npym.TBo, KOje icopHCTH. catMo BoicaiimHiMa,. a KaKO Tyj K.\ia jenaH »IjeMnjer«, to je npeie na ce napyje 3a Ke noTBp^yjy iipaBHJio. Kana je Beh pen 0 caMOM MOHTajmTefry h MopajiH- Taj MyTeBejiHijiOKH »IjeMnjeT-. Oh ce cnBaipHo no<Ka3ajio, n a ce He iipaBH paT6Ty, ouna (m 3aiicra motjch neJMTH Tep«TopiHjy 0 Ko­ joj je pen, Ha HeKiOJiniio Maiw ix ,110 ^ienTaaHTeiy pa3- 3-iHica Tyj HHiicaaca, ja caM na OBojy oinroBapiiocT nonyctho, na ce H3 iipmoma, noOnBenor on 3a6ase Tajpe4 mftiTHX nonptrija, na Herca 6 h on m x jep,aH 6 am 6 ho Cainjaiic, h ĆeHHH,a, na Heica Oh h m upn-Hiajin Hajaein- TOBe, 3aoflnje 45 fleue MycmiMaHCKe na ocHoiiiHHX uikona. Obo je Ono TpnyMtt) u MyieBennjcKM opraH on jana ■ ma onanija, h jih naai HiiaK caieTa ona naponua: U h hm "kuje XTeo HanncaTn hm jeflHy pew hh 0 3a6aBM, hh 0 Te Bune, c th m Te h nnm y. rajpeiy, a hhth 0 oneBaH>y flei^e. H onMax, oOsHpoai ma »apa(iroBy xmcajy« irpHMehy_ jOM, na ja MHcaM HMao npen o'iHMa, caMo jepnora hoOhh cy HamjiiH npyraix apryiMeiiaTa h Tanco mh peiB'eKa, caMio jen,Hy Bapom, iiHimyhiH ono ihokojihiko pe- Kooue rocn. /jp ara h ripencenunK neimpajieora onOopa . rcoii .HcMaH.'i Xaic.n, na ohh He Miory Tpiiern FajpoT, naaca 0 MeHTajrHTery, jep Kan 0hx iipHMepnne HMao y BHny caMo o®aj MHJte y KOMe cana žkh bh m , ouna He jep Oh Morao ai'OCJiy/KHTH panirica.iHMa. /ja ce BHnn ROJiiHKa je xyj nep<j)HnHja ira/BonHM, na Ghx 'M orao h h t h y jennoj BejMKoj k h »H3H onHoara c©e je to Ohjio y mc-Ga, Kana je'/l,paira eBei-ao n a CBe h to, '• oiepBep3Hrrefre h paaBpaTHOcr, a 3 iiaM no 3 HTHBiio, na cy MDiOTH KpajeBH h MDora Mama Mecxa caHyiBaHH on Te icaaco cy Ha Kio/iir]>ecy npumoaJEH 0e3ycJiouiio h Oea Hica-. 3ap?L3e. jXa h ne roBopniMo 0 onoMe cB6 My, u ito rycrH kh 3axTeua, h Taico noiK je oh c.!iyiicno panHiica-JiHMa OcijH ce, na Oh to h Fajpen? Morao Ohth k oaaio ne onoHOhiHIH 3 acrop KpHje. '■ Ilpejiaaehn npeno cbhx thx TajancTBeHOCTH h cht- Oj>aBa, na ce Ma «rra or;iauryje y »Xancy« o rajpery. OBancaB Me je iiocTynaic. p«Ro.’mipao Gam- 3a to Tor nama iraca,m iiHiiiiTa noi.!iyuHMao m!himo y iiHTamy npyniTBa. HanporHB caw y miiiiorHM CTBapiiMa imiMa noMarao, 0c3 iracancne acopmcTH •ail'Mie H HIKa.TC.BHX 3aXTCBa. Pa;fyM.ji,H.Bo je nomeicjie, na ohh Ji>ynH, c/icjn cy nayTH.11H iipiiiMao'H mhto h Houan,. ca cbhx CTpanua 3a pain lipoTHii! manTHTO m»vicaise, ne \iory ]ia«yMOTH:, na ce - ' IIoniTo MexiMonaijwK. npo^o, yoM« ApjTayT non OBor iiyiinri.y way:ie]>T;y noBy u n a Oh ce noMorao wcre, ■ mu«) Jicpniiyje hh im.TpHOTH'aMa h na .panu im n.TiacTHTe ; , j^ n ja rjia ^ io r.a c u e p a ceacirpoM icao Milima, 0c3 ^aoMH- ii'o0yne. . orana maBonHM OBne tok iipHMepa pan« Kao apryMiaiaT 3a Mojy Teoy H0Ko.jihko on MarorHX cjiy’iajcBa: 3a Bajincamoicor paTa nne h Oe'/icH npm nenpHjafemcM mavnaiii, jKonan, H'BMioiieii h iieoiaoiiaiBaut aonop, M exmq?Ujhk ca nynraciOM y pyn,H h iipomasH icpaj MoniTaiia, kojh hh cMOGTa Maiico liHje, uie noOnrairH hh Kan Bono n-Kopy xjie0a. iiito ja no obhx Jbynn �Epoj 20. - » rA -JP E T « CrpaHa 289. yaupy, KaA ce y MjexypiHiMa jaBH moj. K^a ce Mjexypn aaii'Hoje, oGhhuio TOiiEmna GaTeoHHKa ,ouer jiopaic^t; n Tpaje. AOTJie, aok ce Kosranua Mjexypa ne npeTBopi&y liipacrre. 1’AjeKaAa'HBJmj.e ce y TaicoBe, Mjejcype iy$i, i|a upo Gojiecamic iiraraejna npH. oa Aeceim A ^ a %a'i^ui^o cy ce nojaiBHJie n a ikh/kh, ope iijemiie, iipHHiy nefe •l^acre i Mjexypa anai^am' KoAliiJM^aAnje. ca''CTparieN'Al^“ rnx oprana HHicy cyBHiue neore. /J,aKaiio OBe, hito je c kiO'/Koim y A0AH|py, A^KJie h ohh, Hoc, ycxa Miory Aa CT|>aAajy. Tano je iKrnaro, Aa.je ĐejiMK ahq cjmjena_ и,a ocJiHjeiriHO ycJiHj©A Gorniba. /lnjeHwn Gornibe papnoHanHo jom flaHac nMjeHHMpn He 3Hajy. O Apyoe crrpane Hftiaijy y pyup aiiicovJiyTHO cpeiACTBo, aa Heivora oopa/He oa ooojbeaa Te GouiecTH. ljeh cy crapn KhH63H aiiajiH, Aa hoko Ko je j©AannyT npeoojino GorHH>e, na nanap Kara Jiaxi;e 6njie, ne AoOHBa BHiiie GapeM' AeceTKK roAJH«a Ty GorecT. U Tora cy sapaiKaBa.TM CBojy Ajeuy JiaraHHM 6oraH>aMa, kako Gh ocra»ia'cHrypna, 3a BpnjeMe TeniKHX eiiHACMnja. Koa tb upoueAype, AaiKmo aa je MHoro AHjere miaK, ci’paAajio. Baioce He MiO/Ke aobojbuo npoujenHTH 3naneH.e orKpHha m n o T c ić o r ji h j e i H H K a J e H e p a , »ojn je Hauiajp aa iipeGojbefte jeAHe Gojiocth, Koja peAOBKio-AOjiaeH iiOA upasa, na je 3aTO h Ha3Bana b a n, h n a, A&ie HOBjeivy nyny cHrypniocT -Aa oa Goraiba oGojihth He MO/Ke. Koa KpaBa noja®jbyje ce Ta CoJiecT y oGjihkj' cacBHM 6ocH'H>aMa cjihhhmx njera, KBpaama, Mjjexypnha y MajienoiM 6pojy Ha BHM6Hy. Jenep je ona^HO J. 3nja CMannarnh, Aa KpaBapH, Ha Koje je GojiecT koa My3eaa npeuuia, GoaecT He AoOHBayy. Uh je npBH y3eo Taj: moj c Ta.i a^BOKatr. vijexypHha, Te ra ynHjeiiiHo y pyKy' jeAnora - Koa AjeTora pancnjia ce sa aba tph Aama m tom MjecTy njerapa, Keponua, omima MjexypHh, ja,oirnye mije BHiue coojiHO, apavima ra je rypno y Kpemer 6wieHAPO^HO 34 PAB.BE cmiiicy oa Gorinna, Taj noiiyic nomoBao je hokouihko lili Kano na ce HyBaMO ofl Gormta (ocnmja), CTOTHma nyTa h y MajieHoj je k im /Khah h3hho pecyji_ Taxe oBojera npoy'iaBaHia.. Ta je Majiena KH»HH3Hu,a BH­ lllnpeibe Gormba__ 3 h3kobh GonecTU. — LjMjenHMO ce iue AonpHHHjeJia pa0BHTKiy MOAcpme jrajeiHiHniKe 3Ha-. mio npnje! Ooiinue r n ia ^ He caaio to cTpamino cBojcTBio 41a noćni e BHuie je AoGpa y>i.HiHH.iia U0BjenaBCTBy, nero je HajcTpanumnja 6o.necT, hoito ce u najaaaime upe­ MiHore h MHore AeG&ie KH>H/Kyparne, Koje cy A^Hac Aalioce. He TpeGa hhth y AupesKiuiH AGAup ^oha c 6ojiec_ BiHo Beh 3aiGopa.BJbeHe. MHore cy T63e JeiiepoBe 6njie Kopimi5xaHe, Hapowro rpeGaio je, ycTainoBHTH, hhkom , ne TpeGa ACihn hihth y H>eraBy oJiH3Kny, jspCTa je 40pi,HpHyTH ce Ka/KoiBe cTBapn, Ha Kojoj ce Ha- Aa AHijeiiJbem HOBjeiK HHje yBiijeK 3a aho cboj jkhbot otT Goriim-a cnrypaiH. Ty cirrypiHOCT HMaae .5—10 roJiaraH HeonaTna Miio/Kima saoja c TaKosor GoJieomiKa, na he h s a pa b uoBjeiK ^a oGojm . npena Toore AOCTarno Auma. Obh KyjnypHH HapoAn moGpo cy ce oKopucmjEH H>ero®H»i OTK.pHheM h Gormbe noorajie cy pnjeima Goje, Aa y jemam rpaja, ^obe caaio je^an cji^naj Gorajta, ina ce oa Tora MOJKe 3apa3HTH neoiKo, Koje APniao h JiecT i i cmrypHo he 3a BpnjaMe oa 40—50 rcAiiHa aeCTaTH ne ca-Mo hb EBpome Kao Kiyra, nero h ca pnjecaoBHM HHpnpeiivTHO c ibHMe y aoAhp, na om Tora Apy-' m, na ipehn h 3a icpaTRo spnjeMe Moate Aa nacraHe Jiora CBirjera. ynpa.BO, rpeGa peha Aa meiMa AOJieom к , oa Koje Gh JinjenuaniKa sHamiocT HMaJia KanoBo chenHAeMHja. Bomabe cy najreaca Gojiecr, hito je mh rypHO h OHanaio cpeACimo, Kao koa Gorhiba. — pnjeiikoa Hac noBHaMo. Ome ironH|MJby 14 Aa«a H3a 3apaae. Jt6II,e• » H o b o c t m «. BapaJKeHH AoOnBa Harao rpoearnnj, oHAa CHJiay Bpyhn/Hy, a oaiAa cnjime Gojih y KparaMa « oaaBH. BncoKa BpyhHHa Tpaje 2—3 AAHa, a a* pe;j,aBHo hhth Bjeiur jiMjeiirajK. ne MO/K.e, atKo ne ana a a je 3apa^Ken GoraibaMa, OTKpHTH H>e3HH y3pooc. Tpehn nerapTu ^an Bpyhnma naje,';aimyT naiope, a no Tnjejiy GoreonHiKa aony čem ajmpnje njere, «oje ce narjio nperrBapajy y KBpatHHe, Mjexypnhe, a m ce Hanyme KomanHo pymiiiHM rmoU ovom broju lista Gajret uložili smo jcM. Hajmpjrje ce ocrni i nojann Ha Jinny h na raaiar, ai;o n A’Ba Tpn Aana icacirmje, nojaBJi>yje ce hnajbe. naš položni list svima onima pretplatni­ rnnx Mjexypnha Bii^;e Ghth koa Hoae TesKor cJiyqalja cima, koji nam do sada ne nplatiše pret­ toii'h'ko, ;ia iH,Hje.Moiryhe nahu hhth B{>iii.kom Hrae aipana Mjocra na THjejiiy Tainonor nocpTniraiiia. Koa najTe- platu, moleći ih da to ćim prije ućinc. sk.hx CJiy'iajORa ;tnia;,iy Goinecjiwn;n yMpnjeTii o;ijMax »psu A4>«1, AaiKJie Gen očima. IGca Apymx c.iryHajoBa Jo;uajH uočen MJEmornep, itoj« je ^a;iiac npeACOAiinui Aeirrpajmcra.QU,0opa »jjeMnjera« h Kojn Kao t&Kan oa' JKyjbO»a camija'iiiM« MjrcjinMana npMMa 6000 Amiiapa Moce'inio na cooj (jiapnsejcKH iiOAGMex, ne mk>site ccGh npe^CTaiiHTH, ;;a na Apyroj crpainn jebani XacanOerounh, Jj&mh hjth CManJiarnh pa^ne GerapaiT]io sa MycjiHMauicKH eaeMenaT no uniOTor naTpnornaMa. Hy, ja ne Mory aoobojihth h ne Mory Tpnnira, aa ce iihtkobk Ha6auyjy Ma na nnjn icapaiiTep n Aa pa^n cnoijiKC apoocTeca uaac cyMH>n'ie ome JbyAe, nojn jKćJie noMiohai onoj HCJiaMCiKoj chpothh>h, Kojy ohh pa;tn jim' ihhx pauy«a boac ca KJiaooMne Ha Rjiaomiuij. Ilo Me je, ero, peBOurmpajio h 3ai© caM noueo otbopcino paAHTH npoTHiB MyTeBejm!jaiMa, a 3a to BeauM h rocno^Hiny HGpoiBHhy n ^jpyTO!j Gpahn ns CampaiKa Aa c&m npncajbem h o H>nMa hm&th ny^jHoeaTo mhhijbeine oBe flOTJie, aok ohh cjiymajy arenTe CKiaruBaHckhx MyTeBejfflja nomyT Ha3HM l ’a<j)ypa, Koju hm roBopn aA je Tajpei ocamu hjih oh&ikh. . yj€mHo HaraamyjeM Aa oma aehe h He Mory him<kth uiKoaa aok rom h>hxobh npecTaiBHnin^t Tpaa?e 3a h> hx apHayTOKe miKOJie Ha aprayTCJKOM j&3m;y, h aiKO Gh 6hjio mocra ce yBeme no je^aii nxTHjarr cyHy<j) y ocnoBiiie niKOJie, a to Gh ce Jiaico Morao hcxoahtii. Obo je Moje oGjauiibeibe h nopyica Gpahji CampaKjinjaMa. Cnonrbe, 28. X. 1924. i ■ Iz administracije lista �firo a -a ii90. ________________ - » P A -tm . T MeBnyA rajpeTOBMx nMTOMaua y Oohm. IIOAOAOOP PajpoTa m »tome mroiijecTiro je r.iaajmi cp5op, 4a je o^paiaiH Tajperon Meo.15r.O 1 to kmco Cainje,^: Ha 4*11 30. oKToflpa t. r. y nK«M^H,jy oOjatsnJia cy TpH TOuoBCKa xHrna ;;a he ce oflpcKaTH y'ien>e PajpeTOBa MeinyrT,n-iuepii(J)a. y A/iapa-pastnjir cyrpa 4am y nemK, 31. OKnoOpa o. r. Ha nenep y o'iu y»ieH>a MeB.aytmr_me«pii(J)a nanajbCiirii cy iianu.in.in na Mjmapir A.iapa-paNirje, a yaMiijeicu uiaapBaH Ano je aKiiheH 3e.ieam.iOM, y KojeM je CTaBJbeai naTnarc »MyxaM64aiejxHce,iaM«, Koju je Tainobep Ano iiauenep acnnjerjbeH. C^Tpa y neraac y llK- cara n<weo je M.rjeoom na MjTnapn A.iaya-yaiMiije y'nirn ca.ia'Baire, a y 12 cam Ano je uyaia-iHaiMa0. HaiKon yyaie 40011.10 je na pen ^ieite MeB.'iyu-inepH(|m ya boihiko yiecTB0BJa.H>e rpa^ancTBa 11 cne iuiio.icaie njene Myc,iiL'MaaioKe Bjepe. Obom oBenaoraM «umy iipcnycTBOBa.Tn cy h rr.: cpecKH nor.iaiBap CBeT03ap 3piinh, ;pipeKTop raiMna3iije Be.i>Ko ByjacnnoBHh n on OpanoKor naiM 004046opa »npocBere« Mn.iHBoj JapeAnua, aaiHM npe<J)e(K,T KOHBUKTa yrjbema CMiuhaauih, to Bojnu pe^eperor Hjrmaai ByKoB, Majep 11 ioni HetRojn cyrpa^aim. npMcycTBOBa.io je TaKobep mhohitbo >iycjrKMajHffliOT Hi€fT<3KKH>a. t Me®.iy4 cy yin.TH it.: Xa<j)ii3 Xaxinn e$. My<Jmih, MyxaMei e^>. Bjeian, IJa$ep6er Kypanaxnh, AAiy.iax ex}>. HlaAnh, Mjerama CanincoBiih n Xa^igjnAer 3yjr<|nbKapnanndi, Kojm cy ce 4odpoxouHO y 0 By oBpxy 04a3Ba.m 4pyiuTny »Fajper«. 3a BpnjeMe yieiba Me®. .iy4H-mepn<I)a TajpeTOBn meroMUH cy h s b o u p .i h Raenne, iKoje cy noAjvunie Be.iiiKo jnrrepecoBaibe obhx iipMcyTHHX, a An.io je 40cra 11 CTapnjnx Jbynn, kojh cy obhm y'ieH>e»i Kacuna On.in to.ihs;o 4nprym, 4a cy h n-iaKa.nr. HaKOH npoyiene 40Be Taj pero® imniGMan Aganobh3\ npoiHTao je iipe4aBaH>e o Myxa,Me4y a, c., Roge je noamo cac.iymano 04 cbhx npmc^nn«, a i m OBora 40K.iaMoBa.TM cy rajperoBH iihtomiui nofttoftne njocoie 04 paxM. OcMana 'Bincnha ir to: mrroMan, BaOomrh »Mo.iHTBa«; TecKepeynh »Myxa.\ie4 a. c. I. itjeoMa«; IIIaximTaiiiHh II. njec&ia; MenniK III. njeoMa, Te 'ierBpry nnTOMau, Jlminh. Kano npe4aBaote, Taioo h 4eK.uaMaiinje cy acraiBH.ie 4yOoK 4ogaai na CBe npnicjmHe. Obo je no npBM nyT, 4a ce y*ieibe MeBJiy4a y <I>o'im oOaBHJio na oBaiio OBeiaai HannM. . n»40iAop TajpeTa CMarpa 3a 4y5HiiocT 4a napasn najjbenmy 3axBainocT it. iioja ce' 4paix>B0Jbno npHMMme 4a y ie MeB.iy4. Taa;o^ep 11040460]) 3axiBaJbyje cBHMa rpabanHMa, Kojn npHoycmoBame oiBOMe OBonanoMe BjepoKoM ,mny, a oooGhto rr.: iiorjiaaapy cpeaa 3pHTrtiy, ;mpeKTO[)y ByjaciPHoiinhy ir JapeAnipi, i;ojn oy h anoM iipHJLMKOM 4oaiacia.i« viA ce ifirrepecyjy 3a nam TajpcT 11 ibenon noAMJianaiK. UiraMnapnja »BocaHCN« flouiTa«, CapajaBO. -- ----------- ■'...........--------------------------| P ° I ^ / u io tu C . n Hobm, noBjepeHMK Tajpeia 3a BnaceHHuy. Obhx 4ama paopnjenieii je 4yjMiKx*TH 4aca,iamH FajpeTOB iK>404<5op y Biacenarip, a na n»erono Mjeoro KMOHOBaH je noBjepeHUKOM roon. ParnO erj). Ka4 nh, ae.lenocjeniiHK H3 B-iaceHnipe. BajpaMCKa ceprnja. Tocn. Xa*j)H3 Myxapm e<J). JI^nanoRHih yKynHO je na cepnrjy npoimJior BajpaMa y vaMnjn Mnynha, — /J,ome npeKoyibe, — ^ hh. 52. — Hagjbeimia XBa-ia! Hobm BjepoyHMTeib y MocTapy. Obhx 4ana nftienoBan- je BjepctKUM BacuiciaieM TajpeTOBa Mynuiior u iKoiiioiior KiOifBniirra y MocTapy r. IIOpaxHiM e<p. Pnija.HOBHh, mep. Bje/KiOeHHK. Hobm noBjepeH M K Tajpeia 3a rpanaHHuy. ^ocaaaibH no404Aop PajpeTa y Tpaiaomun paapiijemen je 4y/HH,ocTH) Te je na meroBo MjecTo HMemofian noBjepeiDTROM rajpera rocoi. Aohm A.iHK.a.i(^nh, OaiHK. nnpeKTop. ripHno3H H3 Bnxaha. HpiiironoM cnjejia y K,yhii r. Bore Keiia«TOBHha y Bnxahy, na iberoBy imihhhjaTKBy yiiiyn.ibefno je na TajpeT 225.— 40OpoBOJbjinx upn.iora, a;oje 4apoBaine c-mjeneha it .: JljHH. 50: Bero KenaiOBHh; /I,hh. 20: Hypa Kena.lOBnh; no /I hih. 20: Hypnja Mnpnh, Xacam h CMaiui ^eonh; 110 10: Myjara H,e,iHh-Capnh, OMep ne_ 'iflHKOBnh, Arniia Hoviinnaraii, XaunnM OepnsoBHih, AxMeT namarnh, Mexara 3exajnh, Cyjiejxian 3jaKidi, Oy.iej.Main Bj'panli h /leprnim Jaix>parnh; no JJhh. 5: OyjiejiMaii paxM. HOpe Mnijmli, <texo Ca.imxoynh, Je.ie Mammh h Xace Ka4nh. HeKa je cpna'ma xBa.ia kako r. Ke'ia.ioBinhy Tan<o h ocra.iHiM epn.iaraiHMa. rionoMMJiM HcnHT 3 a Kanile. npom.ie me4ejbe miovKHTH c.y merpni rajpenoBH HiHTOMiiH MexM04 TpeAo, JiHMap, OoMaii /Iyp0irh, 6paBap HcnHT 3a lia-irjie, i;oju cy thimo .naiiyoTH.in TajperoB MOHBHKT. 3a Ajeuy paxM. UaHOBMha. 1 T. BeiCnp OMepcorJrrah, Vjap mep. rn-Mnainje y Capajeny cani.yniHO je Meljy .vieomiuiiMa niMiiasnje CBory 04 njm. 63.— 3a (I>oir4 .ijouc paxM. Kacn^a IJanoBnha y CapajeBy. n p e T n jia T H H U H , c je T H T e BnacHHK flpyujTBO »fajpeT«. c e C B o je 4 y J K H 0 c m OAroBopHM ypeflHMH XaMMA KyHHh, �Priuredna Banka d.d. si 0 0 @0 0 @ 0 0 0 EJ | u Sarnjepu ' Brzojavi: Pribanha 000000000 ...................................................................................................... D ion ičk a g la o n ic a 10 m ilijona Telefon broj I B B 0 Baui se svim bankarskim , trgovačkim I industrijskim poslovima Daje kredite zem ljoradnicima i njihovim zadrugam a Prim a uloške uz vrlo povoljan kam atnjak Daje zajmove na tekući račun i uz hipoteku Posreduje u svima trgovačkim poslovima Eskontuje I reeskontuje mjenice Kupuje i prodaje svakovrsne vrijednosne papire B S E S M E e S E M F & ’H Đ B r s a E S E H E i n E I B B E E E I H E t l E E O r a O S l E S S E n E a E I Svaki nmsliman treba da kupuje samo jer kvalitetom nadmošuje sve ostale cigorpapire a potpomaže i „Gajref M l : Tvornica [igarpapira S. D. n j , Sarajevo. �P a ^ o c jia e m n e p o T io p o e n h TprOBMHa rOpHBHM ZipBeTOM flpBeHHM M aTepnia-aOM h apBeHMM fcyMypOM. — DiaBH a npoflaja Kapđnna cTOBapnuiTe ryMa 3a ayT 0M06n;ie AneKcaHflpoBa 49 0 P cipirnicci 0 S a . x s . 5 e T 7-© StFosmajEPoua ul. - Tel. 619 preporučuje bogato skladište pisaćeg I rlsaćeg m aterijala g®B®aEaBjg®@ EEBl®®iaia[aiaia[araiaiaiS!ajaiglR>llg|[51[gllgllgil51l5 l[5IIS1l5I[5ll5l[gllSl Braca D em i r d ž i ć I SARAJEVO, VeliHi GurčiluH broj 1 | Trgovina Kože i ob uć arskog pribora Telefon 274 Telefon 274 H � https://kolekcije.nub.ba/files/original/ec67191f17a8ce4182858ea035fdc1e6.pdf a863b255d1126885f7507febdc4ae893 PDF Text Text noujTapnHa n/iafcena y J IH C T M 3Jia3H 1 . T A JP E T A h ToAHHa V III. f lP y [ U T B A 1 6 . y M je c e u y . 3A K y J lT y P H O H EKOHOM CKO C a p a je B O , I . j e u e « 0 a p B p o j 21. CA^PJKAJ: Ajuo Kapatieramrii Xacaw(5eroB: BocaHSMi't (irje^je). Xa<tr>T3 A. Byuia/rjiHfc: riHTatbe Xnnait>eTa m H36op xanM0 e. A<mja KaiiaooMHh; ripoTeKTopy rajpera (ltjecua). » » CaH (Tijecna). II.vkohhhk ilbVB. ’ J. PaHKOBHh: Cpncna Enoneja GTaiBaK). Oc-aaiH 'Binuch: Xa3peTH MyxameA a. c. (IV. ii Ara Hephec: »Oabsobm cei« Xyi*ejH Xa;j.wM: OcaojMMo ujsone! XatTHae EAH^-xawyM: OnteHa KOujyifca, CTaB&K). MycTa4>a A:rnKaiH<|)Mh: Y B03y. IJf iH.'i ( ’a^uiKOBHh: AMaH, Hy3yM! Ta« c y. . . (iijeciid). ,lp. C. II.: hberosatfc« HopManHMx ofinuNa rnjena. ( DE/ bTOH: rHCT3B / 1e Boh h AMKTaTypa. XfVBe.i-xa,jy.-i-<5aKH! , 5,,, * , i %; $? Jpeunm: Xwma Ky«nh. 1924. totobom. I10A H 3A H > E M yC JIH M A H A UajeHa ro fl. 80 f l. nojeaiiHH 6 poj 4 fl ’BauH AOČHBajv a b c t y n on a unjene Koa TjiaBHOr O ftCopa an u k o a y n p a sa — rajp eT O B fll KOHBHKT&. — �BfflIHfl GflMT D. D. 0 u Sarajevu — Filijala: Višegrad 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 Telefon broi 649 i 689 flhcijshi kapital Din 10,000.000 - Rezervni fond Din 1.M 0.000 B anka s e bavi sv im a b an k ovn im p o slo v im a , te je o v la šte n a za tr g o ­ van je valutam a i d ev iza m a. Z a v o d je p u p ila rn o sig u ra n , a a n g a ž o v a n je k od industrije drveta „V arda” d. d . V iše g r a d „M erkantilia” u Sarajevu. i k o d t r g o v a č k o g d. d. O d č is te d o b iti u stu p a 10°j0 d ru štv u „G ajret”. za Bosnu i Hercegovinu d. d. u Saraievu Dionička glavnica Din 6,250.000 Pričuve Din 900.000 Podružnice: B. Brod, B. Novi i Travnik - Pupilarno siguran zavod Uloške na štednju prima bez ikakvog otkaza uz 6% netto na godinu, a sa otkazom iznad 6% i to prema visini uloška i otkaznom roku. — Na uloške iz provincije šalje pologovne listove po­ štanske štedionice tako, da uložitelj kako kod slanja tako i kod primanja nema nikakvih troškova : Safe-Deposit u od provale sigurne blagajne prima ostave na čuvanje a iznajmljuje i pojedine pretince od kojih'pologovnik dobije ključ. — Bavi se svima u ; bankovnu struku spadajućim poslo­ vima. — Izdaje uvjerenja za izvoz robe te \i trguje devizama �J lH C T j T A JP E T A A P y iIJ T B A H 3 Jia 3 n 1. h r o A im a V III. 1 6 . y Mjeceuy. 3A K y JIT y P H O H EKOHOM CKO C a p a je B O , 1 . n e n e .n f ip a B p o j 21. UHjeua roA. 80 A- nojennmi 6poj 4 A"Bana AoCnsajv ^ hct y nona uHjeaa koa raaBHOT OAĆopa uaa koa ynpase — TajpeTOBux KOHBHicra. — M MHHyjTHix, 3JiaTHHx Jbera! ~ jja, cjianoo je sa aom Mp’jemi II |K)beny KpBiiy .thth; Aa’ je cjia^e, miioto cjiabe IlOA ^ ’jIOOOAe KpHAOM (Vhth. Aeflo KapafieroBnti XacaH 6 eroB: EOCAH1 WI,E Ja caM cHinaic BooHe cjiarae, riOHOCHTO H)6HO lH’jCTe; jKapne acejte cpn,a Mora IIiiiT.v kpbh h ocBere. IInrry KpBn mot AymMa®ai IIIto otriMumie Moje xapa;*) Jep to MH je -rpyaa CBerra, /IjoAPBHtHa Moja CTpa! *- ^ II. Je JIH ORO KyT8K OHH TIIto xajinyHKHM jicckooT 3Bame, Taje ce CpaTcjta jcpcpa jnwia J mje BHJie cTaiHOBairae? »To je TBoja Aj^v^ORMia — 'HCTOpnja M0HH 3đopE, — IIIto je ManeM đpainfr’ »Harne IIpe^H TBOjH, HjamomBOpH. To je OHH HCTH KyT3IK . IIIto ra 3Bame Bočna cjiaima, IIIto unjejiOM cB’jeiy cjanre Kao ajieM Bpx BajiKana. To je arpajna, 3a Kojy cy Tlpebn TBojn KpBny jihjih, 1924. nO A H 3A H > E M yC JIH M A H A V. Oj. 'ieTHpn nyara njena ^(ov^BHiHO, MajKo Moja, ;tijeAOBH oyOnjiH Hanra ilJ U llL l T • 'i II (3eo Mnpa h noKoja! Boprane ce neirpecTajHO II ne KJiaHy pyKa apyTa, OfljecT hm 6jeme Ta uitht Kpyra II 3acraBa HCTaKHyTa. Ha noTOKe KpBny jnraie Cse 3a OBy MHJiy rpywy, v'jajd-n lipnsi, Ojaja-H npHMjep h Aa yrjieA CBojiDi OyAy. i Tor nenejia II AjeAOBCKe CBore cjeure, H TaKo Ma rp.vme oBe BpejiOM Kp®jby opomene, II TaiKo Mir 3ope pyjHe II cyHHaHHX CRjeTJiHX 3 paKa, Bnhy Šopan; h mjbemCeHHK Mojins Aje^a, AiiB-jyiiaKa! . H k’o cyBne Te6n iKcry IIpOHIJIOCT, HMe• OCTaBHJIH«. III. JIoMOBHHa to je Moja, Mo.jnx Aiena MajF.s .\mjia; y JKHP.OTy Myi0HH1KOM KoorajeBKOM uito hm uHJia. HacjBeTJHHK caM MyieHnmTBa Aji’ noTOMak CTape cjiane, Bopnhy ce, crajaoio Me Ma h Moje pyce imBe. Bopnihy ce 3a Kpm obh, Ma cbh Tybn nana^ajn noAHHHyjrH OHJie cooje, ITa Taj ajieM urro ce cjajn. IV. 0x, CJianKo je Gopau; 6hth, HyBap CBora AOMa oneTa; Epauni cja jHHx yonoM6Ha *) PaxM. A bao oaa,\je u,iiJba 11a AycTpnjy, noja je oHJia oi;yiiHpajia Boony. Hafiz A. Bušatlić, šer. sudac: PITANJE H1LAFETA I IZBOR * HALIFE*) (»EI Iinametu-l-kubra«.) M o itto : El Hiilafetu badi selasunc seneten sumo jekunu mulken aduda. (Hađis). Poslije mene (Muhameda) Hilafet ćc trajaiti 30 godina, a nakon toga će za­ vladati državna zagrižljivost i razrožnost. U doba kada je čovječanstvo živjelo i u malim sku­ pinama, imailo je svoje starješine i gospodare, najpirije u porodici a zatim u plemenu. Ove starješine nosali su u razna vremena kod raznih plemena različite nazive i imena. Kada su se od pojedinih plcmeiia počele osnivati *) Izvori: Taribu Tcmcdunil Islam. Tarihi hulefa; El Kamil; Šuruhi Akaid; Tonkih-kclam; Mukadimei lbni Haldiiai; Tarihi Turtoj j dr. �Cipa»a 292. » r A J P E T« države, obično bi zavladao ostalim plemenima) starje­ šina najjačeg plemena, koji bi se odlikovao vrlinama i hrabrošću. T^ko je bivalo kod svili naroda', pa i kod islamskih. , , Pojavom Islama arapska su plemena u glavnom hila tada podčinjena najmoćnijem plemenu Kurejšija u Meki Iz ovog je plemena potekao i Muhamed (a. s.) kao objavitelj Islamske vjere, koji je u svojim četr­ desetim godinama u svojstvu pejgambera i u neku ruku Božjeg zamjenika na zemlji zavladao Arabijom. Njegova se je riječ, koja je ujedno bila i Božja, slušala i izvrša­ vala preko 20 godina. Tim svojstvom obdario ga je Bog, izabravši ga objaiviteljoni spasonosne nauke Islama, koja je najavljena Isa pejgamberu, da će je ko­ načno preko najvišeg svoga milosnika »Alimeda« objaviti pod naiziivom »Kuran«. U momentu, kada je Muhamed (a. s.) preselio na onaj svijet pokrenuto je pitanje njegova naišluednika i zamjenika tako, da on nije bio još ni pokopam, dok se to pitanje nije ‘riješilo pristankom sviju ashaba (njegovih Sljedbenika). Rasprava po ovome pitanju trajala je tri dana, a u njoj su učestvovale dvije grupe. Jedna struja sa parolom »E1 eimetu min kurejšin« t. j. Pravo rta p r­ venstvo hnadu samo potomci plemena Kurejšija, a druga struja imala je devizu: »Bmirun mina; ve eniftun minkum« t. j. Jedan vladar neka bude od vas (Bnsara), a drugi od nas (Muhadžlira). Konačno je izabrat Ebu Đekiri Sidik (Kurejšija) pujiac Muliamedov skoro jedno­ glasno. Tada ga je nazvao jedan od prisutnih ashaba »halifetulah« (Božji zamjenik) a Bekir je odvratio, da on nije Božji zamjenik, nego pejgambarov (Halifeturesul). Od toga vremena zvali su se halifama sve star­ ješine Arapa, koje su slijedile izborom sve do Muavrjc. koji je arapsku presto&nicu prenio iz Medine u Da­ mask (Sam) a hilafet \jc u glavnom dlinastiizirao, iz­ nevjerivši se time pravoj1tradiciji slobodnog .izbora. Zbog toga se prva četvorica halifa: Ebu Bekir, Omer, Osmaii i Alija i zovu »Hulefai-rašidin« t. j. pravilno izabrane halife. KaSnije halife su u glavnom bili uzurpatori hilafeta, jer su do tog položaja najviše dolazili silom. Zbog tih nepravilnosti nastala su rivalstva, te se je dugo pro­ lijevala krv megju arapskim plemenima prilikom izbora halife. Nakon gornje četvorice halifa izborna tradicija je zabačena tako, da se je halifom u kasnijim stoljećima sve do naših vremenai držao onaj arapski, a kasnije turski vladar, koji je posjedovao tako zv. amanete hilafeta (relikvije). Ovi amaneti bili su čuvani najprije u Medini, a kasnije u Samu kod Emevijp, a najkasnije u Bagdadu kod Abasija, prema tome kako su ove dina­ stije dolazile na položaje islamskih vladara i halifa. Da je slobodni izbor halife bio silom prilika zabačen razlog je taj, što se u doba prve četvorice halifa nije stvorio precizan pravilnik i ustav po ovom pitanju. Nakon propasti dinastije Abasija u Bagdadu jedan je član njen sklonio se sa gornjim amanetima u Kairo, gdje je živio neko vrijeme bez vladarske časti i moći. Tada je >Fasilei hilafet«, t. j. mogjuvlagje trajalo preko 3 godine, jer nije bilo pravog halife. Turski vladar Jauz Selim I. zavojevao je na Egipat, te osvojivši ga preuzeo je uz privolu gornjeg Abasovića dotične amanete i sve­ čano se proglasio »Emirul muminin imamel haremejn«halifom svih muslimana. Da je došlo do ovoga razlog je taj, što dotični član Abasinske dinastije nije imao moći i Časti (šefket i kuveit), koje je atribute imao u to doba u čitavom islamskom svijetu i u najvećoj mjeri sultan Selim I. Epoj 21. Tako je Irilafet konačno preuzela dinastija AliOsmana i ako bez pravog tradicionalnog izbora po »ehli hallu i akdu« (zastupnicima naroda). Pravilo, prema kome imadu prvenstvo na hilafet satno potomci Kurejšija, nije se moglo održati dalje od sultan Selima, budući je pleme Kurejšija bilo izgubilo svaki ugled i moć, te na osnovu toga nije moglo ni zadržati megju islamskim svijetom glavne atribute hilafeta (šefket, kuvet i saltanet). Tako1 su Kurejšije .izgubili pravo na svjetsko i duhovno prvenstvo. Što se tiče turskih vladara kao halifa mora se pri­ znati, da su oni to časno i uzvišeno zvanje u interesu Islama i u duhu Kurana časno i vršili, ma da ,j>o nekoji put i na veliku štetu razvitka i napretka svoga carstva. Sada se ispoljava kolika je šteta nastala po muslimane aiastuipom stagnacije ove časti, usljed svrgnuća Osmianove dinastije sa turskog carstva i ukidanjem »mekani ihilafeta«. Sada je nastao t. zv. »fasileji-hilafet« štetan po cijeli Islam, a vjerovaitmo i po samu tursku državu. Ta šteta osjetiće se i u državama. gd:e muslimani žive sa drugim vjeram a a to tako daleko, dok se hilafet respek­ tiran po svima nemuslimauskim državama, u kojima ima muslimana, ponovno ne upostavi. A raditi na tome da se hilafet ponovno ustanovi, dužufi su svi muslimani, a naročito su to dužne samostalne muslimanske države. Danas se govori, da je Tiiilafat ukinula turska država. To je mišljenie pogrešno, jer to zvanje ne može niko ukinuti, pa' .niti turska država. T a je čast vječna, jer je ona usko skopčana sa islamskom vjerom. Ljudi joj s e . mogu iznevjeriti, a i lica koja tu čast nose mogu biti suspendirana i svrgnuta, ali u takovom slučaju nastupa po muslimane vjerska dužnost, da bczodvlačno izaberu drugo dostojno lice i postave ga hailfom. Turci nijesu u širem smislu ukinuli čast hilafeta. To se konstatuje na osnovu § 1. odnosnog zakona koji glasi doslovce: »Halife hali idSlmišdur« t. j. Halifa je svrgnut. Nadalje: Hilafet, hukumet ve džumhurijat mana ve mefhumundc esasen mundenudž oldugunden, hilafet mekaimi mulgadur«, što znači: Budući je zvanje hilafetsko utjelovljeno pod pojmom državne moći i znnčenia, miesto hilafeta je ukinuto. Dakle, Ivilafot kao takav mije ukinut, nego je halifa svrgnut i time je to mjesto postalo upražnjeno. Dužnost je nastala za sve muslimane bez razlike nacija, da ponovno biraju halifu i da uporedo s tim Iz­ borom uspostave izabranom halifi moć, u koliko je nema, t. j. kuveit i šefket kao neminovno potrebne atri­ bute i uslove te svote časti. Pri ovome mora se držati na umu, da hilafet sadrži svjetovnu (dunjevi) i duhovnu (dini) vlast, .nedjeljivu leđnu od druge, jer to iztekiKc i sam hilafet prema svojoj tradiciji. Ovdje nastaje pitanje, kako i na koji način moguće je izvesti taj izbor- što .ie bez sumnje delikatna stvar ušljed raštrkanosti musli­ mana po kugli zemaljskoj. Pored ovoga ima i drugih stvari, koje čine prepreku riiešenju ovoga pitanja. Mi vidimo da su danas najmucgobrojni'a i najmoćhi'a dva islamska naroda Arapi i Turci u nekim 'n tem pom od­ nosima, te ušljed toga moglo bi lako idloći do toga- da se ne mogu složiti u izboru novoga halife. Nh Aranima i Turcima taj zajednički izbor nije nd potreban, jer oni mogu svoje državne poglavice proglasiti i priznati hali­ fom. Za Tursku je to lakše radi toga, što se relikvija i sada nalaze u Carigradu. Osim toga nijhove su državne poglavice u širem smislu riječi ujedno njihove i halife. pošto oni bdiju u svojim državama preko podregjonih svojih organa nad vršenjem Senatskih propisa, što jc zapravo i zadaća halife. Dakle, za njih je ova stvar �Bpoj 21. »r A J P E T« manje važna, ma da se u ovakom slučaju gubi ona po­ trebna duševna zajednica i veza Islama u svijetu. Ovdje moraimo naglasiti, da je prema islamskoj nauci nedopustivo da svaka islamska država ili pojedini is­ lamski narodi biraju svaki svoga halifu. Ali predpostavimo da se pri izboru ne mognu složiti na pr. Arapi i Turci, htijući svaki zadržati kalifom sadanjeg svog po­ glavara države ili na pr. da se nekoji potpuno apstini­ raju, te u tome slučaui prisutni izaberu i proglase za halifu nekoju ličnost; šta- će onda da bude? Naročito nastaje pitanje za one muslimane koji žive u državama ncislamskim, kako će se one u ovome slučaju držati, je r' su i oni dužni da pristupe izboru. U ovome slučaju nemoguće je da ovi muslimani izaberu za halife svoje državne poglavice ušljed pomanjkanja jednog od glav­ nih atributa hilafeta, a to je »islamijet«, ma da im ne manjka šefket i kuvet (moć i čast). Može se dogoditi, da izbor padne na nekoju neu­ tralnu ličnost, koja još nema šefketa i kuveta. Po našem skromnom mišljenju u ovom konkretnom slučaju, kada bi se izaslanicu razišli i kada izbor ne bi uspio, onda svi ti narodi ostaju grilješni i ušljed toga podnosiće i štetu, naročito oni muslimanski narodi, koji žive u državama, koje ne rešpaktuju šeriati-muharned;de. Razumljivo je da bi u ovome slučaju snosili najveću odgovornost oni musli­ manski narodi, koji imaju svoju državu sa starješinom na čelu muslimanom, kao što je slučaj .ti Egiptu j Turskoj. Za slučaj, da na pr. Arapi pristupe izboru, a Turci se apstiniraju, te u tome slučaju • izaberu Arapi halifu bik) čovjeka svoje naeje ili .nja kojeg drugog, onda su po našem mišljenju dužni i ostali muslimanski narodi da taj izbor prihvate i oddbre, a Izabrano lice priznaju za svoga halifu, te mu teposLuju i rešpektovanje i priznanje sa strane evropskih držaiVa. Ako tako ne bi postupili, trpili bi štetu, koja iz tega slijedit Prema svemu što smo jjfore izložili, liaiifa u smislu islamske nauke nije ništa drugo,' nego izborni vladar svjetovni I duhovni, jer mu je ponajglavnija zadaća da bdije nad izvršavanjem- šer’i-šorila, klžraii ahkanri šcr’djc. * ■Glavini uslovi da neko može biti halifom jesu: 1) da je usliman; 2) da jc punoljetan; 3) da je slobodan; 4) da je visoko obrazovan, naročito u islamskoj nauci; 5) da nema tjelesnih i duševnih nedostataka i 6) da po­ sjeduje moć za izvršenje svoje zadaće, a to je šefket i kuvet. Pouajglavnija je dužnost halife da čuva islamsku vjeru i rješava prcponna pitanra nastala u duhu šeriaskih propisa, te d!a bdije nad izvršenjem šeriati-muhamedijc. Prava halife su kaoi svakog vladara duhovnog a svje­ tovnog, te on pored državnih funkoionera postavlja i či­ sto vjerske službenike bik> lično biilo da to svoje pravo ustupa »menšurom« dositojni-m licima islamske vjere. Prema svemu, pravilno se dolazi do hilafeta samo izborom i to je najpravilnije prema tradiciji. Položaj Ka­ life je pravno valjan i bez izbora i to tako toga halifu muslimani priznaju, ali u tom slučaju mora posjedovati sve gornje uslove skopčane sa čašću halifeta izuzev četvrtu tačku. pošto on svoju zadaću vrši obično p rek ' svojfh sposobnih organa kao haitiba i imama, pa i muftija. PraMIni izbor halife ne postoji već 1300- godina, a ipak su za taj dugi niz godina bili halifati pravovaljani. Kako je poznato halifu,t je bio u zadnje dol« u posjedu osmanlijske dinastijo u Turskoj sve do nedavno, ah preokretom u Turskoj mjesto halife je za Tursku uki­ nuto, te su muslimani dužni biraiti novog. To moraju učiniti tim prije, što bez halife i njegove menšurc dolazi CtpaHa 293 u pitanje valjanost stanovitih vjerskih obreda: džume, imameta i kazai-šerijc, osobito u onim krajevima, gdje muslimani žive u neislamskim državama. Shvaćajući tu dužnost nastala je diskusija u svima krajevima, gdje muslimani žive, po ovome pitanju, te su za taj izbor i pripreme na dnevnom redu. Hedžaski vladar Husein nedavno se jc bez izbora proglasio halifom, držeći da će ga muslimani kao takvog priznati i bez izbora, pošto on tradicionalno potječe iz loze Kurejšija. No kako mu ne dostaju potrebni uslovi za taj visoki položaj, islamski svijet nije ga priznao .nego je protestirao protiv toga samovoljnog postupka. Tako je njegovo proglašenje ha­ lifom propalo, te se je u najnovije doba ušljed invazije Vehabata u Hcdžasu morao povući i odreći uzurpiranog položaja, ma da on po porijeklu 'potječe iz Muhamcdove porodice. U svima krajevima, kolje nastanjuju muslimani, na dnevnomeje redu diskusija o izboru halife. Jedino se u Turskoj mjerodavni faktori ne interesuju o ovom pita­ nju. ali kako je ono uzelo velikoga maha, to ni Turska meće moči ostati ravnodušna prema njemu, ako bi slu­ čajno to i htjela, oslanjajući se na zakon o ukidanju halifata, prema-skome je ovaj utjelovljen u pojmu njihove državne moći. Halifat se pošto po to mora ispoliiti u jed­ nom stanovitom licu kao nosiocu te najviše časti u isr lamskom svijetu, ako se neće da se ta čast uspostavi na -osnovu propisa šeriati-mutahere. Na radu oko izbora halife najviše su dosada radim muslimani arapske držve Egipta, te su prošlog ljeta 19. šabana 1342. (25. marta 1924.) na poziv rektora ElEshera (Univerziteta) održali najvigjeniji intelektualci du­ hovnog i svjetskog karaktera konferenciju po ovom pi­ tanju. Tom prilikom izabrali su privremeni odbor za pri­ pravu riješenja ovoga pitanja i za saziv u ovu svrhu sveislamskog kongresa. Istodobno su izradili i prajvtila i oglasili ih, te su pozvali čitav islamski svijet dla megiju sobom izaberu pododbore radfi ventiliranja ovoga pitanja i učine priprave za izbor svojih zastupnika za pomenutl kongres, te su zaključili, da se kongres za izhor halife i za preciziranje ustava i pravilnika o haliifatu ima sastati u Kairu, manta mjeseca 1925. godine. Radi obavještenja po ovome pitanju ustanovljen je naročiti sekretariat, koji će trajati do spomenutog kongresa. Pokrenut je i jedan mje­ sečnik (Medžela) na arapskom jeziku, u kom će se izno­ siti rasprave i izvještaji o -radu privremenog odobra. Rezolucija, koja je na toj konferenciji donesena d upu­ ćena u sve zemlja gdje muslimani žive, sadtoži u glavnom slijedeće: Dana 19. šabana 1342. (25. manta 1924.) pod predsjedanjem glavnog rektora El-Eshera, a u prisustvu vrhovnog šeriatskog sudfije, nrsutrskog vrhovnog muftije, te mnogih učenjaka i prvaka egipatskih, kao članova zbora, nakon dugotrajne i svestrane diskusije po pitanju halifata, donijet je d oglašen ovaj zaključak: 1. Hilajet (koji se zove i Imamet) jest duhovno d svje­ tovno starješinstvo. Njegova je zadaća, da ravna sa svjet­ skim i 'vjerskim pitanjima u dubu šeriata. Halifa je šeniartsahibin (pejgamberov zastupnik) u čuvanju Islama, provagjanju ahkami-šenije (islamskih propisa) i u izvršenju njihovu, lično ili posredstvom uspostavljenih fimkokmera. 2. Halifa se postavlja uz privolu (bejat) odlučujućih faktora u islamskom svijetu (ehli bal ve akdl) tili se (po­ stavlja po naregjenju i odredbi njegova predhodlniika — halife. Uza sve to je potrebno da je on u mogućnosti da vrši svoje pravo nad manje moćnim svojim istovjemr­ čima. koci trebaju da osjećaju i respektuju njegovu moć. Za slučaj d a izabrana halifa ne mogne svoja prava vršiti ‘U ae bude u stanju svoj zadatak izvoditi, to on ne može �CrpaHa 294. _ »TAJPET« - Spoj 21. iluddiin ef. je Munla'od Haremcjna i Stambola i sa Menšurom u svoje vrijeme priznatog i rešpektovanog halife. Koliko nam je poznato i Zekerija ef. posjeduje neku vjer­ sku čast, podijeljenu mu po balili. Dakle, kako rekosmo, mi te faktore imamo ,i ne bismo trebali u gornju svrhu druge birati, nego bismo se trebali pobrinuti, da oni pri­ sustvuju kongresu i da kod izbora halife sudjeluju. Njima se mogu pridružiti eventualno još i nekoji od šer. sudija, i a zvartfS , i p o ® * * *"a*c * " * « " * ”,ii£OVe .član Uleina-modžlisa, muftija, a ako je moguće i član va­ kufskog mearifskog saborskog odbora. Kako god taj iz­ funkcije u pitanju. . . 4 Nestankom one mooi. koja je stopćajia s Maletom. bor ispao nužno je, d a i sa strane naše države bude ovaj prestaje i sam Mlafet, kao na pr. kad h a « a zapadne u respektiran, te da se s tim halifom u pogledu naših musli­ ropstvo, iz kojega se ne more d a raesi tll »nače postane m ana u našoj Kraljevini sklopi nešto slična konkordatu, nesposoban za svoiu zadaću. Slobodno jc hatifu svrgnut«, koji je sklopljeni sa papom. Inače izbor halife bio bi za kad god se nešto s njegove strane pojavi, sto je na štetu nas iluzoran. Taj vjerski ugovor protezao bi se u okviru Istanru I što ugrožava poslove vtjere, u koliko to neće najnužnijih vjerskih, vjersko-prosvjetniih i šeriatske-sudprouzrokovati kakove ozbiljnije komplikacije, U svakom skili ustanova. Pored toga, što je vjerska sloboda usta­ slučaju treba birati manje zlo. vom zajamčena, i što su vjerska starješinstva zakonima 5. Musffimani, koji su priznala1 hilafet princa Vehidpredvigjena i priznata, nužno je i to da muslimanski vjer­ ud&na, sa poznatih su razloga pristali n a njegove svro- ski starješina bude snabdjeven menšurom halife rešpelktoiiiućc, te je on tako prestao biti halifom. Kasnije su Tairoi vanog po državnim faktorima. postavi! haffloro princa Abdul-Medižida, oduzevši mu. Na osnovu postojećih naših ustanova i zakona drži­ državnu moć, a svjetovno pravo prenijeli su na narodnu mo da je ov o moguće izvesti bez i najmanjeg uštrba po skupštinu, postavivši halifu samo duhovnim starješinom. suverenitet našeg naroda i države, a taj ugovor bi služio i na'-voliku čast i korist našoj državi. Mišljenja smo, da 6. Sa ovakim postupkom Turci su uspostavili novo­ bi naša držav a trebala da podupre finansijskd ovo izaslan­ tariju do sadla nezapamćenu u islamskom svijetu. Ovoj stvo i omogući naše sudjelovanje na tom kongresu. su prislonili još i drugu, a ta je ukinuće m jesta hilafeta. Smatrali smo za potrebno da progovorimo o ovom 7. Valjanost hilafeta princa Abdul-Medžida ne može pitanju, koje je postalo aktuelno radi pobližeg upoznanja se priznati jer po muslimanskoj nauci ovakav htafert, kakvog se on bio primio, nije poznat, pa s toga nije ni * \ s njime, naročito širih slojeva, koji ne vladaju istočnim prihvatljiv. Radi toga on vjiše ne egzistira kao haMfa jezicima, arapski i turski, na kojima su isključivo i pisa­ na djela po ovom pitanju. mjesto ic hilafeta upražnjeno. Ve mdnhul’finajetu vertevfik! • *• U daljnjim taškam a nabrajaju se razlozi o nemoguć­ nosti prihvata hilafeta po Abdul-Medžidu, te se prelazi na neophodnu potrbbu, da se ovo pitanje niegju musli­ maniina treba da raspravi s a velikom pom njom i n a svim Acnja KaBa3eBHfc: stranama svijeta, a po tom treba preći na njegovo riješcnjc. U jedinoj tačci ističe se, da je nužno u ovu svrhu ustanoviti jednu vjersku konferenciju, n a koju treb a pozvati predstavnike svih muslimana. T5 predstavnici 0, ooKOJie cpmcRH Ilerpe, odlučili su da se kongres sazove u Kairu m arta 1925. god. JImračnije cJiaiBHe erare, pod predsjedanjem egipatskog SejhulisOama. Na kraju u Herc ce o®a necara Moja tačci 16. zahvaljuju evropskim hrišćamskim narodima i Jlo npecrojba TBora Brare! državama, što se misu miješale u ov o čisto muslimansko pitanje, te očekuju da se i u buduće neće miješati, jer dia Herc npejna Te na/rne mine, muslimana sa oviim pitanjem nemaju nikakve druge na­ Ila neK Jby6a TBoje CKjrre, mjere i želje, nego da to u vjerskom interesu riješe. ‘ Hen tu nprara iHOHCHBJMtje, Pitanje izbora halife je, dakle, na pragu, jer će se po IHto otUHeme boas Mynie. i svoj prilici taj izbor obaviti za nekoliko mjeseci u Egiptu. Ustvrdili smo, da smo i mi dužni sudjelovaiti u tome iz­ Kpaji»eBHhy, IleTpe MJia^n, boru, pa sada nastaje pitanje, kako ćemo mi u Bosni i Heu th onjua pe;yi najie, Hercegovini, pa i u cijeloj našoj Kraljevini, da postupimo Ivoju Ba nacrr po^a CBora u ovoj stvari. Spomenuli smo, da pasivno pravo u tome Ha Koooey jtanie rjiane. izboru imaju odlučujući faktori u islamskoj ehaliji (ehili bal ve akd). Nastaje pitanje, ko su sada kod nas ti faktori, Hen’ Th ona nprara cpncite da li ih imamo i trebamo izabrati. yeKpoHyjre eoKojmhe " Ako se pod tim faktorima razumfijevaju ona lica, koja Herc th Haj;ii])e ona pe/ta muslimani priznaju pod dosadašnjim ustanovama ili silom HpBe cjiaBHe HeMun.nhe. prilika za vjerske svoje predstavnike, onda mi te faktore imamo i nije potreban izbor drugih, a to se beogradski 11|KyreiETO|>e jjpyiiiTBa naiuer, vrliovni muftija M. Zekerija ef. i bos.-horc. rois-ul-ailema C.naiia TnoMe miliom Đžemaluddin ef. Caušević. Ovaj zadnji je posve zakon­ Iv’apaboplja cperHOM crary, , : skim putem i izborom iđomamskc kurije došao na svoje Hnja c’ Aynia k ii©6y BH«y. mjesto uz privolu i priznanje svih bos.-herc. muslimana i uz respektovanje državnih odlučujućih faktora. M. Zeke­ JKnp.ejiH Th imj/ptcjmi rija ef. došao jc . koliko nam je poznato, bez izbora po H th y3 ir»Hix, ciieniH craic! j kunji, ali uz zakonsko postavljanje i indirektnu naknadnu II«k ce Moja cupoMiia Mojitia privolu muslimana u Sandžaku i Južnoj Srbiji. DžemaKa npecrcwBy BoatjeM bhiic. ostaH haittfoni. HaMal (Ima.net) se uampaetjom , takav će se halialifu i zauzme Hfat svrgnuti. liaBfa u položaju da svoj zadatak kao i 1 Kađ Ijto v o m , tada HPOTEKTOPy PAJPETA �! SAN Kroz mrak se spustila .noć Na šumu. hreg i dol. Zvezdice drhću, potočić šumi Duboku, daleku bol. Kro« prozor se liju valovi svetla I gluha peva noć A deva secU sretna i čeka Hoće ft dragi već doć! I kroz sam gleda na crnoj stazi Kako krvari dam, A on joti šapće drhtavo, tiho: » ... Ne bješe ljubav, nego san!« U oku čista zasja® suza, Dok svud se banio mrak ZabTešta prozor, u njom se slomi Bledi mesečev trak... c p n c K A E n o n E JA f ' (lipairuycKor iipeĐomn: nyK.,.}Kqfi. J. PaHKOBMh. — 1915. 3. HA y>KACHOM n yTy. BpyT no Cnaca, 27. naB^kCpa. Ilocjie npBe eiame, pe.narrHimro Jiane, Harne nepojbe nocTajy CBe Behe n nehe. C/rpana 295. » r A J P E T« fipoj 21. c Hoh je Onjia xjiamna h MOJKHa ca chobom sa CBe irac H3y3eB neicoJiHKo h>hx, KojH cy momu iieurro MaJio aiaiBaTH nom 3aauioHOM HeBOjniKo maTopa, moju cy ' lkiihjih ije:ioKynny Hamy onpe.\iy. yciajaibe je Bek anoii'rao y 4 nača. , ?I Hoh je OiiJia upna. Ilpraipeva 3a MyKe noMHibe. y hcto BpeMe npoauieTH chot noueo je ma nama h noBehao je TeniKohe. ToBap ROH>a Haporaro je Oho TeroOđffl. Haj3am oko 6.30 uacoBa Kam ce jemaii KpaiaK Ojiem vHaH noraibe ma ROJieOa y 0JiyjH, nojia3aK ce ocxBapyje y iiaMyuHniM KOJiyTHMa om CHera. CHer je 3aTpnao crn e , nperxoflHHii,a Harne KOJioHe 3aTpnaHa TaMO mo KOJiena h mu nacTjmaMo ca Bpjio iiejiHKOH MyiKOM. . . h ca KaKBOM ciiopomhy, IlocJie flBa caTa c®aKo Mjuuora Mapma, mh ona3HCMOmpyrn mioot Be3HpcKH. OBaj je HMao Tpn JiyKa •na. cry6oBKMa. IIpejia3 iipono H>era BHuie onacaiH iiemo Koa npBora Mocia, raje HMao Burne Hero H6kojihko noKpuBKa. npeJiaaehn caMO je jemaH koh>nao y Kora cy msa uoBeKa ca MynoMnoiKyujaiBajia ma nomurny h cnacy. Ilao je y peity, Koja je M3Meby 6ejmx OperoBa jihHuJia Kao ma Bajba je«uy 6yjuiiy Macrajia. Ca h> him omo H3ryi0njiH 100 Rr icpoMrapa. To je 3a Hac Oraa KaTacTpo(j)a. Moct npejiaiKeH, yBeK nom 0JiyjaM CHera, Koju uaM je ymapao y .rame h 3ac;ienjbaBao Hac. Mh omo iioHOBo npeuujiu ua JieBy o0auiy ,Hpn;Ma, uirje ce kopHTO CBe Biiuie h BHime cymBajio. Ilpn neu>aH>y h cnyuiTaH.y no obhm ctpmifm h KJin3ainiM craaaMa ry- Ohthji y KoibHiMa HOBeihajiH cy ce, Gnuio ma cy. ce okoTjKibaJiH ca u,ejiHiM TOBapoM y irpoBajmjy, Orao ma cy ce H3irypeHH CTpanouiTajm h Jiwnca»H ma nyiy. HUCMO HBMIBUIH TOTOBO 11H HeKOJIHlKO Kopana II nama KOJiOHa BeoMa ce mhoin>oflyiKHjia. Oko nac rajemne nr»Be ^yme, rajemnora 3iiaKa uaroora h Ta Hac je Mirpiioha MytrHJia...A jih mh ce hmcmo motjih c h»om , ci> o^hth. M h cmo npuicjiyiimHBajiH. Kam jemuora imoMema, Kao je^aii miaK, iieKo-imco nyiiriaHHX 3ByKOBa o;ijcKiiy Kao exo BejHKux cTeHa. TaKo cmo mh cthtjih 6e3 npenpeKa oko 15.30 ua_ coBa y MajiH 3acejiaK Onac, Koju r a je KMao mcme cah Kyhe, TpH uaTpibe r a jn cy 3Hhobh om icaMeua, noICpHliCHH CJHU6HM KpOĐOM H IIOmHlTHJTH Ha OOaiJIH ,J(puMa. ' ; Mh Beh nyTyjeMo om A^BeT uacosa h HHiirrra hhcmo jejiH h yMopiiH cmo. A x. . . HBMoryhe je orme oaycraBHTH ce, jep ce iy 3aycTaBHJia CpucKa BpxonHa Kmiaiima. Mh cmo MopajiH ma iipo>myaa®Mo. t|)h * jUpuiM ce cyataBa y jem|Hy CTeno®HTy npona,Tiy, Koja ce .T04JIK0 cK.ynjba, ma BHiue HeMa Mecra hh 3a jemHy K09jy cTa»y h mh cmo Mopara ma ce neibeMo yo HJiaHHHy. IIy3a.TH cmo ce oBora 'nyrra Bpjio Teirnco h Hajsaa y cyMpaK 6jiH3y HBHii,e jemHe iuyMe n a jemaH MajiH n.iaTO, KojH je 6 ho orpabeH Kpy®HO KaMeH'HM AHTHHaJMa. Ty cmo mh nocTaBiuiH iiaui Jiorop ua CHery, koju je ce om npe mea maHa mhoix>naooMH.iao h uuja je me(3^jbHHa Onjia BHiue om noaa Merpa. Eiaaia je 6n.ia crrpaxoBHTO Teiinca. Muoco je Jb y mn, KojH HHcy BiiiiueHMd.iH o^yhe h cbh HHicy CTicrjni moBme. 3 aauTHTRima ca KairieTanoM Mortireux h>hx je npnK,yirHJia; ajiH yiuiamena om hoKh, oua ce 3aycraBHiia y Cnacy, rme he CpncKa BpxoBHa KoMaHma OBe Beuepn ma CTitme. OHa ce c Ha.Ma onoju-ia cyTpa mau cthtjih cmo npe noJiaoKa. CpncKa Bpxo»Ha KoMaHma je npemiBnmeJia erane Hore ca liauruiM. Ajih y ojryjn CHera ona je yionopKJia CBoj Mapui h mh cmo joj pa3raaHJiH uyT. Mh hhcmo anejiH, samcra, ma ryOHMo BpeMe, jep uairne JKiiBorne naanipaime, Taico hx ja HaaraaiM, Oajie cy Beh npn Kpajy. BorpeOno je Orao ma omMax nyryjeMo, Kano Ohjto, jep Hac CTpaiuua cmpt om rjiama Bpe0a y obhm njiairaHaaia, rme je HHaue BeoMa TeuiKO. Kao h jyue mh cmo c TeuncoM MyKow yciieJiH ma uajiojRHMo BaTpy h Hoh TaKo myry npoBe.TH cmo CKynJbera y Kpyry oico muMa h HeuiTo Majio njiaMeHa. Bcme y HaiueM 6HBaKy HHje orao. T ohhjih cmo cner ma 0h yracHJiH aceb- XjiamHoha je Onjia Taico CTpanma, ma ce h nopem BeraKor yMopa mhoto ocehaia ii 'HHjje HaM maJia onaBaTH. Hna/K, mh cmo Ho.wypeHH h ohh cy uaM ce 3aTBapajie h nopem Tora. . . A jih me.iy Hoh oner cmo ocraJiH 6ymra CKyinjbeHH oko Heorajruor njiaMeHa, Koju ce lecro racuo, ueo<ajyhH man, Kao man ocjioOoheiba, Kam cmo TpeOajin ma npomyraL\io nyT h ma CTpaumy 3HMy yĆJiaHtHMo noKpeTHMa nojomHUHK naunix meJioBa TeJia. �Bpoj 21. .iU jP E T . OrpaHa 296. ATa Hephec: 0 cm3h "BmkmIi : XA3 PETM i\I.VXAME4 (A. C. B.) H ET BPT A nJEC M A . M3 »HOBMX JIMCTMTiA«. „O/JABOBM CE!.. Kaa ono k Meonint rpapy uperenie Myiupiilm iuie-ro, llp’n’iii ce. KnvTTOA oy crapn Ppmi XTjivtii neiiiTO (’a .'sa.iA naarjepoM nyiroai HiCTp’jeOnr HciaMCTBO cbo, Aa aiiMpiiieiio pnjcaiic h.th hito iuv/Kinije Aa 3iiaay, iih- H B ’jepiui uaiCBa BeJba h m onacnocr np joth, Kapa cy cBiiM chjhvm npeniK pje.io iim oirpHjeTOT to , II Kaoa okmo rpapa aa crojy o6pany jany, OiiKone Konaxy ohh h C>jexy na pany cbh, 0 jivinoj Myyir.ui CBepa OBpje bum iipimoiTjecrr pahy, Koja ce 3ro.in.ia je.inor op a«na nanopini-x tii’. _IV6 h cbh M yc 3HMH ppyn£ uiTo na Tom pabaxy pje?iy II 'EaCmp HMOJfOM acxai> pabauie Tauobep Ty, OHpoxiax ;ia Gjeuie 40bjok rpapy je nouiiaTO p’je.i.v, A.i’ poOap Myc.im.MaH pa je Hc,iaMCTBy noanaro cny. Meb’ APfjTH.M .v oouitbom obojji'M h oinuy MpuiaBy jeAHy IlMauie.ii pana jepjnora kaa »a paA xtho je iioh, »3 aK0JbM 0B>mny ony, on .ionuji cynpyry Bp’jcpjmv' Benepac ca mmom he Gserap Tanobep BeMeparr poh-!« II on ce ynyra na pap, a iKcna poza mv ocra, Jla roa6y y6ory npa.B«. h uap iieh aa.iacK}’ grom iKapuo ce ck .io h v .io j*yHiie ti T<\f paif papa 6n pocra, 'Bafm p ce JiplHfiiniKjp CBepyvM y ck>j noroa ra poM. Ta.iH cy 3a to iijX>|»0"iii(iiiTe y Txo6aMa. Tuko neiiiTO c,iH'mo cTape cy Capaj.THje oCii’iaBa.iH Aa hay upein ne_ hHiiy »O.iajfOBii ce!«, Koja ce 11 A-asrac eno KO'fn Biruie Koaje hynpnje. Jl.au.Te, ja ce yniyTHM joAiiora .mjenora auMiber ;i,ana Toj nehiimr. llcupipiax joj pnoje jaAe, a oiiAa joj 38AAA0X hokckiicko Ba}KiniijHX iiHTaiba, noja Me oiauiro TnuiTe uao Mopji 11pir cpuy 11 ;iynin. »He mrraj. ne paoMinnjbaj, hc CTyAnpaj! PaBonapjiTii heui ce. Tji 11. np. h Aftnac miihmhhi, ,ia cy CTape oajKc nyiua aaiK. A bhahui, napam ce. E to 3aiMimcAM Te neKc Bame CTapiije 11 M.iabe jniTC.ieKTyajinc, kojh cy iieuaA miajiH na jC3iucy to-iiiko JiiitjemuK pjrjeMH h Kj>acjuix SKGJba (na nanHpy) 3a oBoj ja^mn napoA- Je .ni,' K.ie.i1!! cy ce »ox, caiMo aa hm«»io, Aa evo to.thko miyhi£Ii, ,ia ce mojkomo Miipno hoobothth paciiy 3a HapcA, Aain 6homo croJ HvHbot n a o n a p OraijOiiHe.. ..« A A.uiar i;avia nx je jaia-H AOoap APO Ha AOopy 110,10-.Kajy?*hiKpfiiiyjiH cy r.iaBy (ne oa iiapocia jep Taj yEiijcK Tpefia), nero oa KyATypnor patia na jiapoA, a 6aBe ce »BancHiijHM noc.iOBmMa«. II r.iac h i iie.hu'ne n pirianie mh oiiy npHiy: 3 .ia JJa koa H»er Myca<fmp 6ype, n Pecy.i npnCTape HarrOr^, Aa’nor.ie’mhjiochhk Boacjn »0 ,sjepiraM vcotmh,pene luoo 3aaecn.ia 3Miijy y iipom ijen. II.irui.ia a Milja y npo^iprje>ny TyvKiio .m iuaiocHO. xIyo to Aofipu MOBjei;, n a Benepac BenepaT cbh ctc Tfc*Hpy rocrji, ii 3a to je 'naCaBiio 110 Myua. Ona ra nn 3axBa.inocTii o.TueAe Hei;a ce H>ero»oj Kyhn:ĆBa/ Bac cap cpaiai j’BOMe napy, ;ia r a Haaapn, hito jy je ciiacno. Kaa CBaKH ce 'iybaiue thyiajOM; M š g m 'Raoiip Mome OB'HiMa hm Be'iepy para, .majyh rji ciipom i Aa je!? Oh 3fiy«>eH, npeA Obouom nemio Ka 3 6 6hJ a.T peh He 'iOBjen Aobo npeA aMnjcKor. papa, o m j ra aariHTa, hito jko.t ii Aa mv ab-ao. HoBjcK. 3amiiTe 'iapoCnn u p eren c napeBe pyue. H ap il auo Tenuue BOJbe, iioivioini My na1 Ili t l i l l i l ; 1X)6h nnpcTCii. On npimo'ie npcTcm Baipn, a ma ite ra ,HoK npn tom Beh n.’je.iaVp.vha poMV mv ueh Kpoiiyjia je H3JTBTH apain: »IIlTa *e.imm rooiioAmpy?« A caAa k6 iiycre ’ioBje’iiije JKejbe. »IToahthh mh na.iaMy k6 y p a ­ OoTHiHe iiaxpaHHT Jbypn 3a cp.aicor Miroro 6 m 6hjio, n a OTKyiA oh he to mo Kh ca obuom MpiuaBOM jpahom! pa, Aone.iii mh papcKy nhep 11 t . a .« E to bhakiii mhotii Aa n ac HMajy Taj ’iapooini mpcTcai. ilHjecy ra ao^ h ih JepHauo MHiH,T>eH>e j’ ono TjaOiipa onyini.no, H3 O.iaroAapHOCTH aa Kaauso ii.ioMeiniTo AjeJio, — baB° A.t’ y thm MHc-THMa exo, npep i.vhoM cbh cy xiy oajhho — im je hm ra, jbe, hh pap pao. To oy baBOJbP fi’je.lHOM. pocaobh : f'aMo n iep aj, i;.ai;o cap očaj, cap o naj nopirHajipnjea Pecyjim-EKpeM, a 3a ibhim ocTaan cbh cy ace Kyhe, nurpn ce H loohenepir. Oreujio ce oue npemo y Ma.iy Kyhnny ym.iH y T’jecny coOy ce 3C>n.ra, uohH. KaiKBH mpea-TH, uaune T p n p e. . . h pnp aa napop A 'Ea/'mp ca acemoM cbojom inmrr’ ppyTo Ta® 3iia.ra H jkhbot na oJiTap OTapomne!. . . HHcy, E to bhahui h jepan piio panaioiibe Harne najMjrabe HirreJiHreiipHje ne ppe npaBHM uyreM. OTapnjmm upep, 6ap,yjy, pa cy oirn 3aacrajm h pa ne 3iiajy iraH Tapa y6oni Taftu p npep CBepa 36yibeno OTaAe: iHTa. A ohh cy iiaMOTiiii 11 npa®e ioyjie no 3papy. Opa»Ja Pecy.i, y Kyhn iraniTa ja neMa^i aa jejio Behe, najy ce iipenumeM Kypan>y no KHEKMa, a čupa no KaA 0B0 je j i ’ MO/Kiio Aa cBH.Ma Beiepy Aaine?« (JianaiMa h Tano pajbe. . . Kap nx je »nemio arpOBiro »Jlocra je, Mh.iochhk pene, Ma.10 naM 6hth Hehe!« yjejik>« y pacnynrrenoM jKHBory, oarpa pm crapiijn H TaA ce npiJNni'ie axfipH h Bnaiiiuera onoMeHyB’ mie raci 10 npep6apyjiy: »Mmoro CTe nayrm.iH, ajm caMO :iaroraj npBH je y36, na no3Ba h Apyre Taaa. HHjecTe iia.yin.iH, pa HCHuiHTe. H e yM Hje.Te jk h b H ječma npHMHMe c’ rpyna h je«e 3ajeAiio c lu'irMe, j eth — n chth ycranie ohh a ATVre 011 nocina caAa Xohem jih pa re nomajbeM npep ony naiany y »opiijenTamoM« cTH-iy irpep Hapeny yaMHjy? He, TaH Apyra 3acjeAe co<})pa, jeAome h th , to, chth ^CTaoiie, na Ta(na Tpehn ... h pcin,oM obh h ito h x 6jeme, Mo he th op\iax ymacTK y oto m y m e 6 p h ii a u p o 30 p hm a. BHpmn, to inrje pa6a IHnafio Kypmcao. Mrene jejiH cy Bojne h xjbe6an; h h t joflaH, hhth Xohoin i h pa operni y Bai;iy<j>cKy pcnTpajiy, Ty (>B'iHiiy nojecT cy lmobth — na iiperom CBHMa h m 6jeme. naany TeKOBimy, Kojy nperaopn ocioCopinne mučan 0, BjepiiH, Be.na je mh.ioct, hito A.i,iax OBraohHH Aaje ;nyroroAmiiiibe ajnonoMiie 6op6e? He hah! One uito je OiniMa, hito ca’jeae CTaay, hito 011 joj TipaBan; ;w\e, iioc.THiriijmo cne je ouer aanaproiKeno h.jiii oCopeHo. . . 0. njepyj, 11 ne AAj cjmibh Aa BjepH na nyT th d aje, fPyiKan ocTamra nehHny z BpaTHx ce n a rp a r... li MiiJiocT, 3iiaj, Bo/Kja nejba uarpa^a Onhe Th toac! Beh 0Bny h xjhe6an, jeAaH npep h>wx cy TaA paiiejiir. �Spoj 21. Husejn Hazim: »TA JPET« Drpana Ž97. opće — . od najmanjeg pa do najvišeg — još nikada ne interosujemo za škole. Ne vodimo o njima računa, a najširi slojevi naših masa šalju svoju djecu i dan dani u školu — prisilno i sa nekim nepovjerenjem, zebnjom Mi muslimani u Bosni izgleda da još nijesmo shva­ i sumnjom u srcu. A u tome baš i leži onaj jad i ona tili važnosti ustanovie osnovnih škola, a čini se da ni neprocjenjiva šteta, čije su posljedice crne i žalosne, kao oni odozgor, koji su pozvani, da narod upućuju na do­ što to ašićare možemo vidjeti na svom podmlatku, koji bro i odvraćaju ga od zla, ne vrše svoje dužnosti kako je te škole posvršavao, pa i dalje nauke nastavljao. Sve bi trebalo, pa stoga i ne nastoje da to školsko pitanje je u glavnom bljutavo, kiselo i ljuto — plod divlje voćke. već jednom riješe i kraju privedu. Škola i pravo prosvjećivanje utječe da mladi sta­ Naglašoijemo da ćemo ovdje govoriti naročito o rije, cijene i poštuju, a mi doživjjujemo sasvim obratne osnovnim školama, jer je pitanje pohađanja srednjih i plodove naobražavanija tako, da je između iškolanih i viših škola sasvim drugo i jedno veliko pitanje, osobito onih koji su ih slali u škole nastao gotovo — nepremo­ sada iza rata, u vremenu virio povećane borbe za opsta­ stiv jaz; postali su dva neprijateljska tabora, kojih nikad nak, u kojem se vrlo često čuju izjave, da je sada ne­ ne možeš složiti i ujednačiti. A zašto? Držim zato, što moguće školovati djecu na srednjim i višim zavodima se osnovna škola pohađala bez sporazuma, bez dobre i da se to i ne isplati u sadanjim prilikama. volje od strane starijih i bez diraga srca onih mladih. Pa i za to je potrebno pozabaviti se pitanjem ospo­ Dobra svojstva, koja je škola kalemila na mlagje, sobljavanja u osnovnim šikclama i to dok nijesmo za­ kasnili i dok nijesmo započeli radi raznih ratnih i stariji — i/'neybav,ješte.nosti i iz »nada — nije htio pri­ znavati i potpisivati da su dobra i šeriaitom priznata i poratnih nedaća — divljati! Osnovne škole su prosvjetni zavodi u kojima dobi­ preporučena svojstva, a mlagji, imajući prilike uvjeriti se' da ona nauka nije na odmet, usvojio ih je i priznavao. vamo prve pojmove o svijetu, o svojoj okolici, o naj­ Vidivši d a. inu to otac prezire ili u najmanju ruku kao nužnijim načelima društvenim, a i o poslanju ljudskoga roda, i svrsi života. Tu stečemo vještinu čitanja i pi­ »školsko« izbjegava, zaključivao je da tih uzvišenih sanja, a s tim u vezi i sposobnost, da se možemo po principa i lijepih uputa u muslimana i nema, nego da su volji dalje razvijati i usavršavati; neko Više, neko manje; to tekovine nove, evropske, kulture i tako su eto na­ stala dva svijeta. U tome je glavni uzrok ovog — nespo­ prema tome, koliko je kome Bog života poklonio.' Ako pomnije pročitamo školske Čitanke s početkaf razuma, kojem smo dužni čim prije tražiti lijeka To je nužno kalkp. u interesu naše uzvišene vjere i pa do na kraj, naći ćemo u njima govtora i naputaka sve /'ječite nauke, tako i u interesu našeg napretka samo na dobro. U zgodnim Rr£žanfa i pjesmama upu­ sa muslimana u ovim krajevima i u interesu ćuju se djeca na poštivanje Boga i starijega. Uče se išega zbliežnja, sloge i općeg napretka, da se mi već budu poštena, iskrena, pravedna, da ne nanose nikome jednom počnemo ozbiljno baviti školskim pitanjem, da štete i da svakom prilikom budu nevoljnima i nemoćnima na pomoći, da budu milosrdna, da budu u svemu umje­ .dignemo smetnje, koje su nam priječile koristiti se tom tečevinom ljudskog razvijanja, pa da tako rekuć školu rena, da ljube čistoću i da čuvaijtr zdravlje. Gdje je govor o Bogu, govori se samo o jednom sve­ — osvojimo 1 Da osvojimo škole, da se svi trudimo neka nam mogućem i sveznajućem stvoritelju svijeta! škola bude mila, nužna, važna, prečna i da nam bude Prem a tome u udžbenicima osnovne škole nema draga više nego naša vlastita kuća, neka nam bude ništa, što bi se kosilo i sukobilo sa uzvišenim principima mekteb, neka je džamijski prvi i glavni komšija. islama, nego je naprotiv u glavnom sve obrađeno na način, kako smo mi po vjeri dužni svoju djecu uzgojiti. Kad bi roditelji sa pravim povjerenjem slali djecu u Ako dakle ne htjednemo djecu slati u osnovnu školu, školu i kad bi im tumačili da su sva ona lijepa svojstva zapuštamo najveću roditeljsku dužnost, jer ih nijesmo što se u školi uče još.davnih dana islamom naučavana, n stanju po šeriatu kod kuće uzgojiti, pošto svi za to ne­ d a je škola naša islamska potreba, d a to nije tugja Jiametmamo ni vremena ni vještine i znanja. Osim toga mi novotarija, da je to naše, a nipošto tugje, — i šta više, na taj način puštamo djecu, da odrastu u neznanju i divkad bi nam se branilo u školu ići, da bi se morali seliti Ijaštvu, pa će kao takova u očima drugih biti smatrana ili se tući sa onima koji nam prosvjetu zaprečuju, — građanima dragoga reda i nas — očeve i djedove — u onda bi se naše djece ono školsko naučavanje bolje pri­ svijetu samo sramotiti i reziliti. malo i škola a i roditelji dobili bi ljepši izgled u očima i Ako bi mi ovdje koigod upao u riječ sa napomenom, mislima djece. Znalo bi se da se radi nešto korisno i da mi za- sve to imademo svoje metotebi ibtidaijc i sibjansvrsi shodno. mektebe, moram mu odmah napomenuti, da naše ibti­ Vjeroučitelj bi se imao brinuti, da sve one upute i savjete iz školskih knjiga dovodi u vezu sa vjeronauičdaijc — kakve su danas i u koliko ih još imamo —''nijesu dovoljne, o čemu ćemo kasnije govoriti malo opširnije, nim gradivom, da primjenjuje sifate i šartove prema školskoj obuci i da djeci predoči sve što je u školi .la uostalom ovdje hoću da govorim o važnosti škole .— osnovne škole — za muslimane kao takove i želio lijepo, dobro i pohvalno, da je to i u Islam lijepo, dobro i pohvalno. Na taj bi način vješt vjeroučitelj sa malo bih da se svi o tome ozbiljno promislimo. — P a mi pohađamo te škole, š ta više zadnjih smo truda postizavao velik uspjeh, jer mu je najveći posao kod djece obragjen po učiteljskom osoblju, a njemu bi desetak godina u tome pohađanju prilično i napredovali, preostajak) samo sve ono komtroMsati i odobriti i k tomu jer su škole, u koliko ih danas ima medu muslimanima, prilično nakrcane muslimanskom djecom — mogao bi mi još formalno- poredati u nekoliko iekdšja — glavnih šest hrpa islamskih šartova i uz latinsko i ćiriisko pismo ko dobaciti. (koje on nije dužan predavati, nego mu u tom djeca do­ — Sve to i ja vidim, ali mi ipak izgleda da mi još i laze gotova, prentdla i to spada danas u ilmi-hal!) nau­ nijesmo počeli slati djecu u školu! Zato evo i tugujem! čiti ih arapsko pismo. Tako bi vjeroučitelj, — ali koji je Mi, tvrdim i velim, nijesmo započeli slati svoje djece dolično plaćen ,i koji je dobre volje, — trebao, a i morao u osnovne škole i pored toga što su mnoge te škole ši­ rom Bosne pune puncatc naše djece, jer se mi još u bi često djeci protumačiti značenje kojeg ajeta i smreta OSVOJIMO ŠKOLE! �črpaHa 298. >T A JP E T < iz Kurama, jer bi to mnogo pridonosilo bistrenju pojmova i pripremanju djece za ljudski život i dobro ponašanje. Kad se o školi budemo brinuli. kao o nečem našem, kao sitvari bliskoj i potrebnoj, onda će i onaj uzgoj što nam ga djeca u njoj dobivaju djelovati blagotvorno, kao sjeme, koje se baci u plodno tlo, davače sočne i korisne plodove. Isto kao i hrana, koju uživamo sa horom i tekom, ona nas se prima i godi našem tijelu. Kad tako svi bez razlike budemo svjesni, da školu trebamo, da bez nje ne mažemo opstojati, lahko ćemo iz nje pouklanjati one sitnije stvančiće, koje držimo da u školu ne spadaju i nadoknagjivaćemo ome manjkavosti, koje bu­ demo opazili, da bi bile u školi od koristi. Na primjer u posljednje se vrijeme vjeroučitelji tuže, da nemaju potrebnih knjiga i da im je doznačen vrlo mali broj sahaita za predavanje vjeronauke. Druga tvrde da su vjeroučitelji slabi d nemarni, a ovi se opet tuže, da su vrlo malo ili nikako plaćeni. Sve su to fakta i opravdani prigovori, ali bi se svemu dalo doskočiti, ako svi budemo.svjesni da je škola naša, ako se osvjestimo pa školu osvojimo. Ne zaboravimo hadiši šerif: »Znanje je zagubljena stvar muminova; gdje god je nagje može da je uzme.« Pamtimo tati h ad is!. . . Ima ih koji prigovaraju i radi toga se 'odbijaju od škode, što se je iza Oslobogjemja počelo uvagjati svetko­ vanje ili prosiaivljivanje sv. 'Save u. ‘školi. I to bi se pi­ tanje dalo razumo riješiti*. N,ašim sugragjanima drugih vjera nije u interesu, da se rhegju nama prave^nesporazumci, radi kojih bi naša bratska ljubav mogla zaklad­ nih'. To je u Interesu satnog napredovanja narodnog. Naša je škola namijenjena svima gragjamlma bez razlike vjere i stalleža, pa se stoga u nju kao takovu ne može unositi nešto spada ili što je nastalo u jednoj odregjenoj vjeri. A pošto je •sv. Savo poznat kao svećenik, kao crkveni dostojanstvenik naše braće pravoslavne vjere, nije ni zgodno ni prikladno, da se on u školi zvanično sla/vi, jer bi to značilo neko posebno priznanje' i hvalu onoj konfesiji, koja sv. Savu u-svojim bogomoljama slavi i uveličava. Interesantan je razgovor dvojice mteligenata, jednog muslimana a drugog pravoslavnog, što su ga u mojoj prisutnosti vodili o toj stvari: Pravoslavni je prigovarao našoj osjetljivositi, navodeći da se sv. Sava u školi slavi samo kao prvi prosvjetitelj našega naroda i da se to kod nas činilo i za vrijeme dok je Austrija u Bosni gospodovala, pa da niko od muslimana nije protiv toga •ostajao. Onaj mu odgovori, da je čuo doduše da se za vrijeme Austrije slavio svetosavski dan u školama, ali samo u Sarajevu, dočim da u drugim mjestima nije. Ako je toga bilo i u provinciji, to su onda činile isključivo srpske konfesionalne škole. Osim toga, kad bi i pretpo­ stavili, da je to bila Austrija u sve škola nametnula, pa da muslimani, recimo, nijesu prigovarali, treba ipak imati u vidu, da je i sama Austrija ovdje bila kao jedan veliki namet, kao neko strašilo i mora, koje se je svak jedva čekao otresti, pa je pritajivajući se sve trpio i razne muke mučio u nadi, da će jednom doći Oslobogjenje. Orno je došlo i mi smo sad svoji, pa što se, iz razumljivih razloga, nije smjelo napomenuti jednom džebaru, silniku, zulumćaru i dušmaninu, slobodno je kazati svome bratu- drugu, istomišljeniku i prijatelju. Mi smo se, Istina, uvjerelii da mjerodavni faktori i referenti na vladi, koji su dali narogjenja, kako i na koji način treba obaviti proslavu Savinog dana, u školama, imadu najljepše nam jere: oni su precizno omegjiH sve formalnosti, koje se u tom pogledu mogu izvesti. Oni su, šta više naglasili da je ta proslava neobvezatna za Bpoj 21. muslimansku djecu, ali revnost ili nepromišljenost nekih učitelja ide mnogo dalje, što može od jedne plemenite stvari napraviti čitavu zbrku i komplikaciju. Za to je najbolje ,ako hoćemo d a nam škola bude pravo zajed­ ničko žarište prosvjete, plodno tlo za rasijavamje na­ rodne sloge, ljubavi i bratstva, da u nju ne unosimo ništa, što bi moglo mutiti dobru volju i lijep odnos jednih napram drugih. Osim gore prikazanog načina za pripitoinljivarije širokih masa školi, imade ih još dosta. Jedan je od naj­ važnijih i najuspjelijih teffiiš, posjećivanje i komtrolisanje škola po višim vjerskim dostojanstvenicima. Niko nije tako popularan i obljubljen u širokim muslimanskim ma­ sama i niko u njima nema tolikog oslona i povjerenja, kao što ga imaju islamski dostojanstvenici, — Reisululema, članovi ulema-medžlisa i muftije Oni su toliko što" vani u narodu, d a bi niogiipočiniti ouldćsa, samo kad bi se stavili u živ i intenzivan pokret za kakav narodni na­ predak. Ako smo se pretjerano izrazili, onda možemo sigurnije tvrditi: ako je ikako moguće narod maknuti d a se svesrdno za prosvjetu zainteresuje i u tu svrhu žrtava pridonese .— u koliko to poratne prilike dopu­ štaju, to je onda još jedina ilmija s božjom pomoći, kadra učiniti i postići* Ima iznimnih slučajeva, gdje su i drugi pokazali prividna i djelomična uspjeha, služeći' se kojekakvim izvraćenim smicalicama, ali je ovdje govor o čistom radu, koji bi donio uspjeh prave i trajne vrijednosti! Ali hejhait!. . . Nažalost, taj nimet, tu privrženost narodnu naši vjerski prvaci neće da iskorišćuju. Kad reisul-ulema, muftije ili koji član ulemamedžlisa kojom rijetkom prilikom^ zahasaju u kakvo mjesto izvan svoga sjedišta, oni progju nekako kao kriomice: vide se i nagju samo sa dva-tri čovjeka, a da sa masom, sa narodom ne dogju ni u kakav dodir. Ćaršija, oni dobri gragjani, čija srca izgaraju za svojim omiljelim prvacima čuje za tu posjetu samo slučajno i kasno: do više hefti ili mjeseci — zabezeknuto staje i u čudu se pita: šta bi to moglo značiti, da njima nije moglo u dio pasti da se vide sa visokim gostom i da se •okoriste razgovorom i uputom, koja će im ublažiti tugu i bol radi kave životne nedaće. P o tom narod samo pati i tuži, jer je trajno izvrgnut raznim špekulantima, neznalicama i farisejima. Izvaran je i izmučen, pa nema ni u kog povjerenja, a sam ne može d a pojmi i razumije. Najmanje pak zna šta je to škola, šta se hoće s njom i kakva joj je svrha. A kako tek izgleda naš seljak, čija se sva vjerska naobrazba sa­ stoji u ono nekoliko ezberlejsanih ajeta i mamaskih nijeta, što mu ih bez ikakva tumačenja i objašnjenja kazuje* nesposobni seoski sejjar-mualim? A narodu treb a mnogo, on to želi i tražd, a uz to i vjera od njeg iziskuje silu jednu znanja.Kad čovjek promotri stanje stvari i stepen znanja našeg naroda, dogje do uvjerenja, da smo mi kao jedna stranka, koja je istom u osnivanju i čiji su korteši i agi­ tatori uspjeli samo to, da popisu pristaše u spiskove i <to najviše nekog za hater onoga, drugog za volju ovoga, obećajući neprestano, da će se skorili dana držati velika skupština, na kojoj će se objasniti cilj i program stranke. I eto, ta se skupština očekuje nekoliko stoljeća., ali se još ne saziva. A pokoljenje za pokoljenjem u neznanju i noobavještenosti umire i izmjenjuje se . . . Kad li će se već jedan put početi stvarno i kako je Bog zapovjedio raditi? Kada, b r a ć o ? ... �Bpoj 21. » r A J P E Ti CtpaHa 299. Ceterum censeo: Potrebno je đa na rad o Školi Istina, još se u nekim džamijama na nekim vakobavijesti one, u koje on ima neograničeno povjerenje. tovhna nagje po podrug do dva safa starijih ljudi, koje To se pak može postići zalazeći megju narod, općeći s mjesto upražnjuje, ne dolazi mlagiri, da ga zamijeni. njim i dolazeći čes<to megju samu djecu u školi. Čemu to vodi, lahko je pogoditi, a da se tome može do­ skočiti, mislim da je dovoljno ovdje razloženo. Mi smo Mnogo utječe na ,uz«oj kako sitne djece tako i od­ raslih, kad se koji vjerski dostojanstvenik potrudi doći pozvani, imi smo zaduženi po onome, koji nas je stvorio u njihovu sredinu i kad se raspituje o njihovu stanju, i koji je u svojoj vječitoj knjizi rekao, da smo na tom odnosno napretku u nauci. Svijet to zapamti kao naj­ svijetu isključivo i jedino radi jbadeta i uzvisivanja Nje­ govog imemas mi smo, velim, dužni svoju vjeru čuvali svjetlije časova života, kao očinsku brigu i materinski blagi i nježni pogled. Time on ojačava svoj ponos i i svojim je potomcima kao najuzvišeniji amanet u svoj svojoj čistoti i veličini predavati i njome ih usrećavati. izoštrava svoju snagu. Zato i veli Alejhisselam: »Svi Lmomi i mujezini umiru, mualsmi radi slabe plaće ste čobani i svi ćete biti pitani za svoje stado!« bježe u druge službe, a drugi gragjani ostaju a da nijesu 1 narod je bezazleno stado, pa kad ga čobani ne upućeni, ni inaučeni, kako je svaki odrasli musliman obilaze, podivlja i smuti se, a tek onda strad a... sposoban proći u mihrab, biti imam Ii mujezin, jer Islam Radi slabog, pravije rekuć, radii nikakvog teftiša i ne poznaje naročitog svećeničkog staleža, pa radi toga nadziranja stada po pastirima (naroda po višim vjer­ se, a i radi nesregjenih beriva džamljskih službenka, doskim službenicima), postali srno kao roditelji koji su gagjaju razni sukobi, svagje i zbrke u džematima. Zar djeou prepustili uzgoju neupućenih i razvratnih sluškinja, ne bi i. tome škola mogla doskočiti, kad bi svaki gra* pa su nam naša lijepa djeca mjesto terbijeluka d uljud­ gjanin im%o prilike naučiti da smo svi pred Bogom nosti poprimila samo odvratne navike, počela su pso­ ravnopravni, da smo jedan od drugog vrijedniji i odvati, krasti, otimati i varaiti. Jičniji samo u toliko, u koliko smo svojim ibadetom i Oitmimo tu djecu od sluškinja, pripitomimo ih školi, svojom prosvjetom i znanjem Bogu i božijem rahmetu a i sami školu zavoKmo, pamažimo i čuvajmo. bliži i odan iji ? Kad bi pak svaki od nas bio svjestan uzvišenih Neka reisul-ulema, muftije i drugi svake godine po­ sjete sva mjesta gdje imade muslimana; neka svoj do­ Islamovih principa, da je džamija svako cisto mjesto, da je nauka i prosvjećivanje islamska glavnica1 i temelj lazak pravovremeno najave mjesnim vakufsko-mearifda je svaki musliman za se svećenik, onida bi se svak skim odborima, da se ovi pobrinu 'za program svečanog natjecao da što više Islamu hizmeta učini i da ga dočeka; neka o tome bude svo mjesto obavješteoo, neka uživiš!... se svijet obuče i iskiti svečanim ruhom, neka prangije Mi smo, još jednom ponavljam, dužni školu osvojiti pucaju i bajraci zalapršaju, p a neka se i slavoluk po­ i sa istom se koristiti i radi toga, što su to jaki i svačim digne i dobrodošlice pripreme, ali neka je visokog gosta obskrbljeim državni prosvjetni zavodi, koji su podvrženfi prva tačka u programu: ispod slavoluka posjetiti školu kontroli sposobnih i stručno naobraženih nadzornika, i u njoj naš učeći podoviadak, našu nadu i zamjenu. što imadu svoje školske odbore, vrsne i dovoljne pla­ Prvi razgovor časnog zijaretoije iza selama neka je ćene nastavne sile, svoje odgovorne referente kod obavještavanje o stanju škole, uškoJovpnju djece i da li sreskih i županijskih oblasti, a i svoje ministarstvo! U u tom pogledu imade kakvih propusta i manjkavosti. državnom se proračunu svake godine zaračunavaju Posjeta kod djece neka s6 kreće oko brige, d a H je ogromne svote, grdni milijuni, za škole, iz mnogobrojnih potrebno gradivo obragjeno i da li je što ostalo nejasno poreza, koje sav naš narod doprinosi u državnu kasu. I i neprotumačeno. Valjane i odlične valja nagraditi, a mi dajemo dosta. tupe i zaostajuće treba osokoliti i na rad obodriti. To je Prema svemu tome ove su škole naše, naša teče­ pravi teftiš. vina, naša imovina i naše uzdanje, pa kad se ne bi s Kad svijet vidi i osvjedoči se, da se za školu vjerski njima htjeli koristiti, kad bi ih smatrali nečim tugjim, čobani svesrdno brinu i oko njezinog napretka nastoje, griješili bi kao musrifi, koje treba pod skrbništvo staviti. većim će marom, ustalaštvom i povjerenjem nastojati Otrijeznimo s e ! ... da se izmegju škole i doma goje i podržavaju srdačne Budimo Bogu zahvalni i obavješćuimo svijet o ne­ i prijateljske veze. Tako radeći ne samo da ćemo brzo brojenim darovima božijim! moralno napredovati, ne samo da ćemo pouklamjati one nesporazume izmegju starih i mladih, pa dla mognemo računati na zajednički jedinstven napredak na sviftia i vjerskim i svjetkim linijama — nego će se za kratko Halide Edib hanym: vrijeme proubditi volja u narodu, te će se onda lakše naći sredstava i načina, da se pr,dignu i ožive mnoge naše mektebi ibtidaije i medrese, koje se danas nalaze (Roman. S turskog preveo 0 . M. K. u rasulu i propadanju. A njih ćemo pridići, oživiti i na* (7. nastavak). praviti dostojnim prosvjetnim zavodima samo onda, kad Ovakav je život trajao do početka marta. Pokret shvatimo pravu svrhu škole. Ovako je zaludu čekati, u Anadolu (Anatoliii) dobio je ime nacionalnog pokreta, jer pored ovakih prilika, u kave smo zapali i oslanjajući ispoljio mu se voda, kretao se je prema nekom središtu, sc na samo čekanje, mi ne trebamo da očekujemo pro­ prelazio iz oblika žitke tekućine u krutu materiju (tvar), past, nego smo već propali. Propast je tu. Još se samo konkretizirao se. Ali Ajiša niti je znala sna, ni misaone očekuje sraman konac, u kojem će ono nekoliko bezstrane tih stvari. Usred vatre, koju je revolucija ras­ dušnika, koje je nehajnost i strmoglave uzgajanje nama palila, bijaše narod, što se bije, umire i ubija i Ajiša za nasljednike opredjelilo — prodati ovo džamija i mekje bila od tog naroda i samo je za njeg znala. Da bih teba što ih još mi sačuvasmo, pa utržak trošiti u nedozvo­ je ražljutio, govorio bih joj: ljene svrhe. ■| — Ko su ta tvoja efeta (mabodice, koje Zejbeci A to sve iz inada! zovu »efe« t. j. efendi, op. prev), tvoji oficiri, tvoji čet­ nici? Dvije noge, kojima upravlja visoki um. A inad zbog neznanja!. . . OGNJENA KOŠULJA �OrpaHa 300. >r A J P E T« Bpoj 21. — I ja ću u Stambolu večerati, pa ćemo se po noći Ona bi se odmah zacrvemjela i rekla: zajedno vratiti. — Nisu noge nego kičma. Glava upravlja, ali umire llisan ne reče ništa. Sva trojica zajedno izadosmo. temperannenat i srce, brate Pefiami. Kad smo išli prem a SuUan-Bajczidovu trgu, HašmetBješe to 10. dan marta. Kod Ajišiiic kuće zatekoli bejevo je lice izgledalo veoma zabrinuto. Stištući ruke zajedno Ihsana i Hašmet-bcja. Zagrijano razgovarahu nas dvojici bijaše se zagledao u Vojno Ministarstvo, kraj čajnog stola. Hašmet-bej je svakako bio agilan, ako i nije bio važan član nacionalnog pokreta; u nje­ pa će: govoj zreloj, muževnoj glavi taj je pokret imao posve — Može biti, da će ova zgrada još jednom odlučiti drukčije značenje nego u Džemalovoj i Ihsanovoj. Na o sudbini ovog naroda-. svaki se je način u njegovom plećatom. visokom stasu, Ja i Ihsan sjedosmo u tramvaj. Po ulicama zapa­ u njegovim skladnim rukama, energičnoj glavi s crnom ljene svjetiljke, a vitke ženske silhouctte hitro promiču kosom, pnogrušanom pokraj ušiju, i s -izboeenom donjom obzirući se s uglova. vilioom ispoljavao najmoćniji uzor vojnika Osmanlij— Ako hoćeš, hajdemo zajedno večerati, to jest, skog Carstva. Ova glava i ove oči kao u orla nisu bile ako nisi gdje zazvan. osobine vojnika iz samog svjetskog rata. Ovo bijaše — Ne, nisam. vojnik pečen ko zna u kom kutu Carstva, može biti u — Onda hajdemo u restauraciju »Istambol«. strmom kršu Albanije. Osim toga bijaše u njegovu go­ — Dobro. voru i pogledu nešto, što je odavalo čovjeka, koji je Jedno je sigurno: ili je Ihsan osjećao neku veliku mnogo učio, razmišljao i doživio. Stoga se je činilo, ozbudenost ili mu je smetalo moje prisustvo. Sigurno da su se on i Ajiša, govoreći jedno s drugim, nekako sam Bio pravilno razabrao po Ajišinim očima, da ne želi drugarskije sporazumijevali svojim mozgovima i zrelim večeras ostati na samu s Ihsanom. Ali ako sam se pre­ vario?! dušama nego s Ihsanom. I ja sam ga kao i llisan du­ boko promatrao kod Ajiše. Nastojao sam, da izmjerim Kroz prozore restauracije »Istambol« -viđasmo iz­ stepen prijateljstva medu njom i ovim čovjekom, koji miješano mnoštvo Sirkeđžije. Nekoliko Crnaca, francu­ joj je rijetko dolazio. Je li se j on bavio nama kao što skih vojnika, gledaše u nas kroz okno i mahaše šakama smo se mi njim bavili? ^Nikako nije dao da se išta od plazeći nam svoje crvene jezike. Ihsan, iako je malo tog osjeti. • previše popio, ipak je šutio. U to mu oko zape za Crnce, Zadnjih je dana vladala cu X afigradu neka uljiv-— pa se s gorkom samiiošću nasmija i reče: — T o je oivilizovana vojska, koja je došla, da stvena atmosfera. Od usta se je do usta govorilo, da će uljudi i upokori, turski narod. Englezi zaposjesti Stambol. P a rla m eo a tse nije osjećao Noću opet odosmo zajedno Ajiši. Ihsan je ostao vrlo sigurnim, sultanova je igra^hi)ti nerazumljiva. Sve su se čula neka pričanja i glasine o tom, kako je tog i tog kratko vrijeme i veoma malo razgovarao. Čas po čas dana ovaj a ovaj pop, talj i taj paša ušao i izašao na vidim u njihovim očima neko podrhtavanje iž dubine duše, pa im se ženice opet slede. zadnja vrat dvora i kap kako je sekretar engleskog po­ Kad jc Ajiša vlažnih očiju i očitim drugarskim uz­ slanstva gospodin X. oao na Sišliji političku izjavu. buđenjem rekla: »Mnogo će nam žao biti, llisan-bože, Naši su htjeli da odmah spreme Ihsana u Adašto niste uz nas«, on se mnogo uskoleba, ali se brzo Pazar. Trebalo je da i on sprovede organizaciju proiti sabra. On rasiiano uze svoje rukavice, pa će: onom pothvatu i onoj organizaciji, kojoj je bila zadaća — Hašmet-bej i Pejami-bej Vas ne će samu osta­ da muti u Anadolu. Englezi nisu dopuštali, d a Turkušc, viti. Ko zna, može biti, d a ćete d Vi doći. A i zašto koje su smatrali sumnjivim, putuju vozom s H ajdar ne biste došli?! Mi ćemo Vas paziti i navrh planine. Paše. Pogotovu nisu puštali oficire, Ihsan je trebao Razumijem neodređeno značenje u izrazn Ajišina pobjeći po kopnu. Vftdjelo se je, da s t Ajiša osobito lica. Pošto smo se rastali, osjetih, kako je ovaj rasta­ zanima svima tim pojedinostima. nak bio hladan i kako nam se je svima srce napunilo Najzad svršismo ozbiljni dio posla. Popismo čaj, a nemira i patnje. Ajiša je nastojala, da bude vesela, te nam ispriča, kako 'Dok je tram vaj zvoneći klizio između nizova svjese je srela sa Salime-hanumom u jednoj od onih kuća, tiljkina Karokojskom Mostu (Pont de Galata), Ihsan je u kojima je davala lekcije (časove) iz turskog jezika; zadnji put gledao u čamceijedriUce, koji su se ljuljali na — To je bilo na Moda-Burnu, — reče ona, u trgovmračnim vodama Halydža (Zlatnog Roga, Corne d’ Or), čevoj kući, kad eto li ti SaUme-hanume na engleskom a u kojih su jarboli (direci, ma&s, Mastbaiime) naličili remorkeru (remoroueur, lađa, koja vuče »šlepove«; op. na drveće s kojeg je opalo lišće. Pred Tepc-Bašy (Pe­ pmev.). Sva se kuća uzbuni. Hanumica, moja učenica, tite Charnps) mu pokazali bašou, iz koje se -je preljevala ne može dalje izdržati za stolom. Ja se zaista prepaldoh. svirka i kipio život, i rekoh: I šta mislite: najposlije dovedoše Salime-haimunu u sobu — Ako hoćeš, de da se odmah ne vraćamo kući, za učenje!? Ja sageh glaivu i načinih se kao da sam istom je 11 sati. zaposlena. Sahme-hanuma pogleda za a-ršin v iso k o ' iz­ — Noćas ne ću moći podnijeti da gledam strane nad moje glave i reče: uniforme, Pejami. Izaći ću kod Pangal-ty, da sic Oprostim — Dederte vi ovom djetetu nađite Engleskinju za s nekim gospođama prijateljicama, — odgovori on. odgojiteljicu! Meni se učini, da se moja ognjena košulja u taj čas Svi smo se napomasc domišljali, kako bi se Salimcmalo rashladi. Htijah d a sc u svoj toj atmosferi nesreće haouma ponijela, da je poznala Ajišu. ovjesini Ihsanu o vrat i da ga poljubim. Razgovor se napokon svrši. Ihsani reče: IV. — Večeraću u Stambolu, ali prije nego predem pri­ jeko (u Peru, Bejo’hi), uvratiću se i primiti Vaše zadnje Put Ahadola. zapovjedi. 17. januara. Meni se učini, dfri su se Aliišiind obrazi blago zaru25. m arta bijah kao nekako došao do sebe. U jutro menjeli i da me je pogledala kao da nešto traži od mene. iza one pošljodne noći, kad sam sc vratio s Ihsanom, Ja rekoh: probudili se sa 40 stepeni vrućice. Kolikogod sam na- �Spoj 21. » r A J P E T« stojaio, da sakrijem bolest, nije mi pošlo za rukom. Neka tri daina liječnici postavljahu diagmozu, da je to španjol­ ska groznica. I onako sam se ima nedjelja dama osjećao kao saitrven. Kad se je tome pridružila nazeba, koju sam dobio onu večer vraćajući se iz Stambola, mislio sam, da sam obolio od influence. Kakvim sam dubokim bo­ lom osjećao, što je Ajiša sama, bez igdje ikog svoga! Ali ova patnja me potraja. dugo. Moja bolest, neborc, bijaše teški tifus. Kad me uhvati vatra, ne znam za svoju volju ni za se. Kako je to čudnovata bolest bila! Lijetao sam ne­ prestano iznad Stambola strahovitom brzinom u nekakovu aeroplanu, u kojem je bio neki dugačak krevet. U toj brzini, koja mi je srce rastavljala od tijela, na­ stojim zaklopiti oči. Ali po praznini više aeroplana, u 'kojem letim, obilazašc engleska zračna fiotil a i na sto jaše da mi baci bombu baš na trbuh. U zraku čas po čas nastoje prasak. Nad mojom se glavom bijeli oblaci ko­ madaju, a medu njima lepršaju goleme konjske muhe, u kojih se krajevi od krila prelijevaju crveno i zeleno. Ja p.ritištem obadvije ruke na trbuh i tobože se tako čuvam. Jedanput pogleda u me između oblaka mister Gooke-ova opuzla glava dugih žutili brkova, iskošenih zuba i zakrvavljclih malih očiju. Ja po svoj prilici zavrisrnuh. Glas moje majke • govorni; — Jao, Pejamioe m ol joj, janje moje! Poslije mi se nešto hladno^ dotiče glave. Zrak je vazda bio veoma hladan, a meni še je činilo kao da^4pralzno plavilo njegovo tiho kuca zajedno s mojim sr­ cem. Ggdjekad su po tlima trčkarali ljudiri pucale puške. Ja sam nastojao da u aeroplanu ustanem na noge, pa d a dolje gledam. Jednoć se opet izdiže / glava mister Cooke-a između ornih ljudskih prilika, što se bez prestanka mliču na trgu pred Vojnim Ministar­ stvom. Oči su mu bile od vatre kao u utvare iz »Pcer Ghint«-a. On se stade sve viš§~ izdizati, dok mu se glalva ne dotače aeroplana. Poslije toga nikako više ne digoh glave s aeroplana i ne otvorih Očiju. Ali su dolje ljudi uvijek tnkali tamo-amd, a mister Crnke se nije odmicao ispod aeroplana. Kako se aeroplan ljulja i kako mi srce odlazi, pa se opet vraća! U mom mozgu veoma rijetko pilanu dva smaragdna svjetla između crnih obruba svo­ jih i opet 9e ugase. Ali sam čvrsto stiskao oči i htio da ih ne vidim. Najzad se ukaza jedna žena, koja je hodala po sobi, a na glavi joj om pokrivač, pa kad je ta žena jednog daina dugo gledala u me, i ja pažljivo stadoh/paziti na bore oko njezinih malih, cmih očiju i na njezin malo sti­ snuti, dugi nos. To je bila moja mama, koja mi je na glavu metala studene mokre krpe. Polagano razabrah, da se ponovo osvjeSćujem od groznice, koja mi je bila oduzela svijest o samu sebi. Rekoh joj: — Mamo, koji je danas? — 26. mart, sine, — reče ona. Kad mli je liječnik kazao, da su Englezi zaposjeli Stambol, da je Pariamenat zatvoren', da je mnogo na­ rodnih poslanika protjerano (deportirano) na Maltu, a da je mnogo svijeta, medu kojim ima i žena, prešlo u Anadol, glava mi se zamuti od moje nđmoći i od uzbu­ đenja i boli što ih je Ajiša morala pretrpjeti. S majkom nisam mogao razgovarati o Ajiši, jer sam joj bio kazao, da se je Ajiša vratila u Smirnu, kako bi raspršio njezine sumnje i nemir, što su se u zadnje vrijeme bili narnnožili. Šta sad? S kakvom li sam potrebom i željom razgledao liječ­ nikovo lice! Razmišljao sam, bi li bilo moguće po njemu spremiti Ajiši glas i preko njega je potražiti. Kad bih — CtpaHa 301. ga zapitao, kad ću moći izaći na ulicu, on bi mi se smi­ jao. Moja je maljka bila u takovom raspoloženju, da se osjećalo kao da hoće da rekne: »Ah vi mladići usijane glave, vi ste bili uzrok svima nesrećama!« Da me pre­ više ne uzruja, doktor mi nije nikako pričao, na koji je način Stambol zaposjednut i što se tamo zbiva. Glava mi je bila podosta smućena i slaba, ali ja sam osjećao, da ću, ako i dalje potraje ova neobaviještenost o Ajiši, uzeti svoju lubanju i sjesti u aeroplan, da se više nikad ne spustim. Kako ti dani bijahu jadni, puni nemoći i patnje! Bijaše to s početka aprlia. Jadnog dana ’zovnuh Ka­ linu, pa poštu sam jo iju ruku turmio nekoliko banknota, rekoh joj, d a ode u Ministarstvo Spotinih Poslova i odatle mi zovne podvornika Ahmed-agu. Koliko sam se obradovao onog dana, kad je Ahmedaga došao da me tobože obade. Znao sam, koliki je ne­ prijatelj dauriima, kako su mu Armenci, koji su s Ru­ sima došli u Erzerum, pobili djecu i ženu zajedno sa svim tamošnjim žiteljstvom, pa kako Otada silno mrzi Evropu, što prikazuje kao potlačen narod Armence, . koji su gasili turska ognjišta. Sve na jedno smislih, pa ga spremili Ajiši. Ispričah mu, kako je Ajiša žena, koja sc je pobunila proti nasilnicima, što tlače Turkuše, i ka­ kva je "nesreća zadesila Smirnu. Od toga časa on posta najpažljiviji i najradiji sluga u svakom i najmanjem po­ slu, koji se tiče Ajiše. Kad je sutradan ponovo došao, da me obade, ja sam zaimirao od uzrujalnosti. On reče ~fihTKkao da samo diše: — Za prvog zaposjednuća Englezi su fepremetali svu kuću Ajiša-hđnuminu pod izlikom, da traže oružje na Gedik-Paši. Ajiša-banuma je otuda otišla. Pošto na Geđik-Paši ima mnogo armenskog i grčkog poslovnog svijeta (esnafa), nisam se mogao pobliže propitati. Ima jedina žena, prodavačica povrća Zejnebđcaduina, koja je s njom stoomvala. Sutra-preksuitra ću je potražiti pod kojom izlikom i s njom ću se porazgovoriti, pa ću ući u trag Ajiša-hanumi. Vi se ne brinite! 1 zbilja, dingo ne prođe, a Ahmed-aga mi dođe ve­ dra, bajramuskog lica. Ispod kaputa izvadi snopić papira, pa mi reče: — Pročitajte ova pisma. Kažu, da Ajiša-hanuma krije, gdje je. Samo je Zejnehi ostavila ova pisma, da Vam se predaju, kad je ustražite. Zeijneba je dolazila i ovdje Vas tražila, ali su je s.vralta.vratili rekavši joj, da ste bolesni. Prvo od ovih pisama, na čije sam se čitanje dao s velikom žudnjom i nestrpljenjem, pisano je na Ustav­ nom papiru, a ostala na listovima, istrgnutim iz žute đačke bilježnice (teke). Ovo su veoma vrijedili komadi spisa, koji se tiču Ajiše. Kad ih prepišem u svoje uspo­ mene (memoires), daću ih svom momku, neka ih na moje oči spali, samo da iza mene više nikakvo ljudsko oko ne pogleda u rukopise one, kojai leži ukoipana na GokčcBynaru! Achm AnHKamfrMti: y B0 3 y Hoh je. Ha MOcrapcKoj CTamimi cBe ce thciui y BaroHe, rypa ce h CMj';uiTa ys ncKJ'iree. y-i y3pyjami :KaMop. Ta’mo y 12 caru bog Kpenv ca jiomctgm u 3Be- kom. ' i y K,yney Apyrora paspeaa cjemi AcnMđer, BJiacje,Tpe OaimapcKe pa^n-e Ha nponiBHOM cjeAaJiy, y yrjiy ao npoaopa, cKymro ce «pyr h npirjaTeJb Achmhbik �C ipana 302. Epoj 21. »r A J P E T« - — ,Ha, HirpaMo ce mh BejiHKe noJinTHKe h y toj noOotob u 3Mypn™ni MMJT Meb.y i«»eiia, caB y KJiyroo JIKTMI.H MH CMO (kOOCSHpHH, 'lia pymHMO H OHO OA^^16 S a H xpxe, h ca ra . II c m «num nyrafflm enaaiM je jeAHHO AOcaAa oBjetJio a^ 1^3.11®0, p ° P irM0 06 ra jfS > y*H H , arpxe.ni H B e d u i j M a p u «x®>. m 3a 3ajeAHHpy MycJiHMaiLaivy, a y OBoj Gopoii pymiiMO iicniv THdeJia cimpTH na cjeAAJiHMa. OHy HHCTHTyHHjy, Kojoj Aanac MopaMo jeA»i}Oj ^ ‘ BaHH ce >iyje Bjeiap h y^apaH»e KMine o npoaope. 3axBajiHM0 Aa hm^aomo Gap h OBaj MaJin Gpoj hhtoy K-vuiev TimiH'Hd. CBjernJtKa Ha iuiaxJ>OHy HecmiHO jieKTyajiau,a. CBa Ta iiojiHTiiKa, CBa Ta^oopGa mije aniu TMVPHO 5KMHpynKa h y OHOM cyMopnoM noJiyMpa4jy mra Apyw>, nero TaiuuuLe y MpaKy, GearJiaBo T©Tyjinnm nyTHMKa 4HHe Ce 6.TH'jeA» H T6ULKO HBMOpeHa. paibe BeJiiHKe Aje^e. Ga OBaKomiM paAOM noKoniaJiu B03 jypn H ^pMa caA jane caA c.aa6iije TjeJiecHMa cmo y napoAy Bjepy y cJiory h Jby6aiB. iiyTHHKa h npoJiaBH craimuy 3a ctohhhom. M y4HTejb, Kao HSMopeu roBopoM, oi;.peHiyo ce noAciiMoer ce Bpaiha y Kohhih ca JiyMinoBaiH>a hq CBe npema AcHiMi6ery h ohhto umneicMBame PAi'ouop h Moorapa. IlpoiMaTpa cbot jipnjaTCJba KaNO onaBa h aalioBJiabHiBame. llpobe HeKOJiHKo nacaaca AyGone myT_ Bn:im My. oaBHHH cBima oiko ceOe. Oh AjoGpo ocjeha m e. . . AcHMGer ce iiporerHy Kao H3a ona, Hciipaiui ce, Karao HMa y H>c\iy jom iiauiTO oa aJiKoxotfia, oa rjianOe, uporpjba A-a^HOBMMa jMu,e h o'ih, na npeKpcTiiiBiuui miKTaita, njecMe, uito h ca^a jom 3bohh y ynnma. II pyiice Ha npcHMa paaMiimjbame. . . K ao mh je obora He Moaue m aacuir, HenpecraHo ra CHsnase Hjnziine mh- AoGpora h HciipeHora HOBjena, koju mh je cHrypiio no cjui, , HeoCuHiHa Maumuba.. . Oron£Hy pa»BHx cjinraa iipnjaTejbGKe noGy>Ae oncpirBao cnoje Haoope. II oh ce upojiehe iionpeA mera MyibeBHTOM GpsiiHOM h Ges 0AJiyMii aa MaKap nemio pene. HKaKiBe cpe^eHOCTii, HainymyjyhH My Ayniy HenicM He-^JJ,a, oinoHe AoHaaGer, — Harne je Bejiicito m o oOmuo TOHJiHM h MexKiiM. Kitma jarce 3aiuKpoirn Ha umo ce kca Hac CBaac OasH tom HecpeTHOM nojiHTiuicoM np03opy, H6Ko ce npeBpHy Ha cjeinajiy, hoko 3ujeany, KoH.-iyK.Tep ca jiaMimnoM npobe Kpoe BaroH — na ctnej rAje Hrpa <wiyHyjyhy yjiory AeMarouiTBo. Cbh JbyOe OBaj HapoA, a HH'mje cpu;e He njiane, humhja Aynia ne THUlHHa. ■ . ijT je n a . . . PaA h Jb-yčas npeMa napoAy nocraje koa nac Bos CTa^e. . . JaiGjiaawma! nycTa KoimeHAHOiiaJiHa juwk, MOAa, <J>pa3a, paMyH. — 3ApaB0, AckAGeace! jp m k E p Ao6pohyAHo ynn- 'CiiJiOBHTo 0AMaxHyBniH pyKOM Kao y anam Heioor ONiaTejb XycHHja, kojh OHjame ym ao y meroB Kyne. lllTa jioBauKama h OABpaTHOcrn — npeKHHy tako cnaiKH je to reGn? AaJbHH paaroBop. Ha to pyice Typa y ijenoBe, caB ce — Ax, HnmTa, 3^paB0, L- omroBopn MpTBO Achm- HeKaKo cKyiiiH h yfiy4e y ce. M hodom caA none nemTO Ger, JbyT Aa je Aomao OBaj rcoBjera Gam y onaj Mac Katu Aa MHCJIH 0 OBOiM CBOM MJ13AOM y4HTeJby, KOJH My je Cii bojimo Ghth caAi.. .-Oa.M'* uecMeTaH, Aa ce hobohho cio npHMao Kojeunra o npaaoM h hothihckom paAy 3a HapoAHy crsap. OBaj mjisah y4HTejb jkhbh Ha cejiy, upeHftce y Hohamme JiyMHOBaH»e. — AcmiGeace, Kano y TBOMe Mjecry croja jiam ApncH OArojHa h npocBjeTHa npoAaBama, pa ah Ha ynanpebeH>y KyjiTypnoM h ckohomicikom . . . A ja, ja A chmTajpeT, jih jrkbh hjih JKHBOTapH? — mrra yrcjrrejb, Ger, BJiacHHK GaancapcKe paAH>e, yrojeH h y cnaan, mTa 04HT0 3aMehyhn pa3roBop. ja paAHM 3a CBoj napoA- HlTa cMKjeM h Mory peh« — iivIIBOTapH — npOMpMJta H CMpCH 3JIOBOJBHO obom MJiaAOM y4HTejby, ja, KojH cnnaM HOBait, jiyMinyAcHMGer h MjecTO RojeKaAomu pasjamibHBaiba JipH- jyhH H irpH TOM HCTHMeM, Aa JbyOHM OBOj HapOA, AOK MHiHH My ce 3aHHiMJbHBHje OCJiymiiHlBaTH pHTMHlMIKO caiM MHmjby AaJieiKo oa mera. IIpn obakrm MHCJiHMa ywapaae TOMKoca acuon BaroHa. caM ce ceGe iiocthah jep y»Hbe CBy MKoepaocT CBora ^ y iHrejB ne 3Hajyhn iuTa ce aoHBa y yHyTpammo_ paAd. ero AcmuGeroBoj h OAĆHjajyhH BajbAa meroBe Kpa-nce Bjiaat craAe. — Ty cmo — BHKn-y y4HTejb h okomh, owx>Bope Ha yMopnocT u neHcnaBaHocT, ynyTH ce y nomaBmH npeMa H3Jiaoy. H AcHMGer ycraAe, npoGyAH oiice/KHHja paaiiaTpaifaa. Op3o CBora APyra h cbh 3ajeAHO Haabome na Booa. Kama jeAHaKo iubymTH h h>hx Tpojnua Kpoa GJia— To je Hama norpeuiiKa, — roBopame oh A cum6ery, Kao Aa naia npeA coGom HajnoeopHHjer CJiymaona. 1 To h KajbyjKy Kpenyme hyTKe npeaia rpaAy. ^'inreJb Aa h HaAajbe paaoM C B o jH M kophcth cbomc HapoAy, a J' HOMeiKy cmo cbh o^ymeBJteHH aa jeimy cTuap, a nocjmje u to »oocjinje« 3Ha»m 3a epio KpaiKo Kpii- AcHMiGer nocrnbeH h npenopoben Aa 3aMei>He OAcyWHy jene, jeibaBa Ham uiHTepec, MaJiamne BOJba, racn ce 6opGy CBjeuia npooMB Mpana. 3anoc. OcHyjeM0 Herjje noAoa,6 op TajoeTa h oto iiyHU cmo xsajie na cae CTpaiie: Mn HMaMo noAO,rkCK)p u ko he HaM caA.a peha, Hnjec.Mo pon,oJbyćH h ko he hum M. Ue/iHn CaflHKOBMh: ca,u.a npiiroBopHTH ^a He pa^AHMo H3 cbhx CHJia na nporpecy MycjiHxiaHa. l\ao Aa ce paAH oaGgphhka cchhAMAH Ky 3 yM ! ,taJy noAogjoopH — Taico to norjie^a koa «ac. ^bujka^k JioKOMOTHBe npeKHiiy roBopmiKa. Boa npehe nueivo KaA c HcroKa aope paHe ;Kejbe3iHor Mocra. IIpBa »paj^, McroM rpane, Ja noMHCJnsM Ha Te Jiane, 3 amTo oh to Meim toboph? 3 ap ja to He 3HaM h 3ap to HHcy oOHHHe h mpeoOHMHe o-rsapn? Mhcjih AcHMčer ca HeicoM Gojihom ojahenomhy y Ayiun h ix>dko ce oomjexH.ybulu 3anece ce iiohobho y caoj hoharnjbn hchbot h CBHjeT. . . Cjerrn ce kuko je paum om jy one HjiaBojKe Mopax> Aa paoGnja Harne, GauajyhH nx o 3ha, Meby cronoBe, o noA, Aa ce Aeue na AHraiie neic cBnpajy jane, /KHBJbe, iioMaiMHHje, Jiylje. y ™ , cpnnajiMBiHH piurapOTy naciaiiH Aajbe CBoje paaMaTpame. H iopica mm cy3a KaHe, Jep ce KJiecMo y to AoGa, BepHH Ghth cBe a)o rpoGa. A koa cyime 3JiaTH0 njiane H noA pocoM ujBeT 3aGjiHora Ja nosKajiHM uito caA. Apara, H hch h th ona ncra: JXa Me rJieAam 3Be3Ao Moja Ca abb Apna cywua csoja! �>r A J P E T , Spoj 21. Am&h. K.y3yM, a l>yji CeJiH Kan y ćaniHii 3aMH{jmme, Ja y3flawHeiM, Ty.m , — jtpara, Illrro iKpaj Mene can He jraiie H He maehe: »Jlymo Moja, UejDor BeKa Cnhy TBoja!« M. IJennn CaflHKOBHh: r^ E c y ...? Tae oy (me ČJiare hoJui, IVte Jiii cpeTHn /tami? I\ne cy ne-OMe 6yjr6yjioBe Ii ujBeroBH paim? , r„ne ftpraonH Mora 3JiaiTa II jopnoBan mojth? IIon koJh'm omo cBattty Bene Cjia/nKo niarryTajra? Tne cy MHJie, oJiaTKe penn 0 Bepn h cpetp? 0 Jby0aBH Koja c raarn Mopa y rpo6 Jiehu? t . • v .... Ax, m MJiamocT me je poja Moje <wiaro u,ejio, 3ap je h H>y HecMHJfaeHO BpeMe otm jeno? c -----0 ) ----- HAPOAHO 3 /tPAB./l>E 0 NJEGOVANJU NORMALNIH OBLIKA TIJELA. Njegovanju normalnog oblika se mora obratiti glavna pažnja u djetinjskom, a poste i u mflađidkom illi djevojač­ kom dobu. Doonije obl'ik naše« tijela u glavnom ostaje onakav, kakv se razvije u dobu razvijanja. U stračkom dobu oblik preitrpi izvjesne promjene, ali tada to već ne igira veliku ulogu, jer se tada već ne obraća velika pažnja na oblik tijela. Oblik tijela najviše zavisi od razvijanja u djetinjem dobu. Ptošto se već jedinom stvoreni oblik ne da više tako lako prorrfijenuti, — a nekad i nikako — to se u to doba mora obratiti najveća pažnja razvitku tijela. Đudfući da kosti daju osnov tijelu, mora se velika pažnja obratiti razvitku kostiju, jer je izvjesno, da se na razvijenim ko­ stima ne da mnogo mijenjati Stoga se eventulana po­ greška mora već unaprijed preduptredKii. Zdravo dijete obično dolazi na svijet sa zdravim ko­ stima, ili barem ima naklonost za to. jer su u to doba mjesto kostiju većinom meke rskavice, koje — predpostavljajući zdravu hranu — tok doonije prelaze u norma­ lan, čvrst d lijep skelet tijela. Ako se i desi neka pogreška, ona je većinom grijeh materinske ljubavi ii brige. Mlada majka, naročito prvorotkimja, neznajući da se snađe, obraća se obično starijim ženama i onda neka baba ili susjetka daje savjet, ali uvijek rdav. Po njenom savjetu dijete se čvrsto uivilje, zatim se ostavlja u mekanu posteljicu bd perja, tako da do vazduha i svjetla skoro nikad i ne dode. CTpaHa 303- Pošto se dijete ne može odjedanput navići na drugu . toplotu, u koju dolazi poslije porođaja, to je razumljivo d potrebno čuvati odojče ma od kakvog gubitka toplote. Ali se ne smije zaboraviti, da ovaj princip važi samo u prvim nedeljama odojčetova života, i da se ni onda ne smije zaboraviti na svjež vazduh. Današnji laički pogledi u postupanju sa odojčetom su potpuno škodljivi po dijete, narod i državu. Uobičajeno čvrsto povijanje d&jeteta je sasvfiim besmisleno, jer se time srn ječav a svaki slobodan pokret đrjeteta; to je jedna od najrdaVijih i najtetnijih navika. Isto tako je vrlo štetno namještati dijete da sjedi prije vremena, što je, takode, rdava nalika, — da bfi pokazali kako naše dijete može da sjedi prije njegovih vršnjaka. Iskrivljenje kičme se dešava usljed nošenja dijeteta na ruci, pošto su njegove kosti meke p a se pod težinom trupa, a naročito glave, iskrive. Posljedica toga su poremećaj rasta, iskrivljena tijela i t. d. 1 Kako je sloboda glavni uslov razvitka, s toga dijete m ora slobodno micati svoje nožice i ručice. Što se slo­ bodnije može koprcati i pračakati tim bolje. Instiktivno jedina po jedna mišićna grupa počinje rad;, prvo se pri ležanju 'vježbaju ručice i nožice, zatim pri neiizbrojnim pokušajima da ustane, dolaze na red ledmii mišići. Pošto šu se uslijed stalne vježbe ojačali ledini mišići, tada se i kosti kičme više učvršćuju; veze takode postaju jače, i tek tada može kičma da podnese trup i glavu, i tek tada može dijete n a prirodan način, iz svoje sopst~včne snage, da se posadi. Isto, što kod sjedenja, dešava se i kod prvog puzenja,*stajanja i hodanja. Sve ove »vještine« su moguće uslijed čitavog niza shođnih vježbi, i ovde Vidimo, da se dijete tek onda, kad mu mišići, kosti i veze ojačaju, usu­ đuje na ove radove, koje sada i može da izvodi pravim i lijepim' djelovima. Naprotiv, kakvu bijednu sliku pružaju dijeca sa kri­ vim »iks« — ili »o« — nogama, što je većinom posljedica prijevremenih pokušaja, da dijete stoji' i ide. Mati je obično zabrinuta, kalko da prihvati svoje odojče. Naravno ta briga se mora prebroditi i »energič­ no i vješto« latiti se posla, razumije se po savjetu kakve babe ild susjedke. Ali svako odojče mora biti za svoju mater i za sve ostale biljka, koja se ne smije dirati. Navedene činjenice su jasne, ali mislim da nije na odmet spomenuti: Ostavite vašu diijeou, da se slobodno razvijaju. Kako to priroda hoće! Ona je najbolja njihova ' učiteljica. Naš je zadatak, ako želimo našoj đijeci1zdrave i lijepe udove, da povećamo svoju pažnju i da ih čuvamo odi opasnosti. Sve ostalo je rdavo, — i s toga treba ostramita sve razne povojke, vodiljke, kolijevke i kolica. Dijete dok leži potrebna mu je pravilna postelja; ne bogati perjandi jatsuci, u kojima dijete utone, nego ravan i jednako ispunjen dušek, koji je za njegove meke kosti otporna i čvrsta podloga i uz to sasvim nisko i isto tako čvrsto jastuče za glavu, da bi se tako ma kakvo kriv­ ljenje isa)vijanje djeteta spriječilo. Ovo vaižd i za doonije djetinjstvo, i nikad se nećemo pokajati, ako ovo poslušamo. Ako se dijete mora diči iz svojih kolica ili postelje, to se takode mora činiti na čvr­ stoj podlozi1. Bez toga nositi dijete na ruci vodoravno ili sjedećki je nepromišljen podvat. Osim šetnje po slobodnom svježem vazduhu, dijete ne potreibuje nikakva promjena -mjesta; njegova mala oko Ima mu je dovoljna za prva vremena pa i docnije, kad počne sjediti. , Kad je dijete već samo sposobno da sjedi, pomažemo mu i ma, pošto ga s vremena na vrijeme položimo na �CtpaHa 304 »r A J P E T« Spoj 21. Još nekoliko riječi o pcdkožnom masnom tkivu. Kod trbuh. Ono je tada primoramo, da podigne glavu i d a po­ dupre gornji diio tijela, a time se vratni i ledmi mišiću po­ djeteta u prve 2 - 3 god. je bogata masna postava nor­ malna. To je znak svježine života i dobrog gujama. Ma­ jačavaju d uljepšavaju. Tek kad se dijete pred kraj prve godine počne živllje lišanu sa okruglim udovima, debelim borama i jamicama izgledaju nam lijepi i veseli. Sa rastenjem se obično suoi da kreće, možemo mu proširiti granice. AK S sada je važna stvar čvrst dušek. Oko dušeka treba načiniti čvrsitu i debeli sloj masnog tkiva. Kod ženskih i dalje ostaae laka 'podkožna postava masnog tkiva, što im izravnjava pre­ ogradu. U toime »gnijezdu« se dijete može ostaviti pot­ laze i zaokrugljava dijelove tijela. puno samo sebi, da se prema svojoj snazi igra, uspravi, Prekomjerna debljina kao a mršavost je ružna. Naj­ sjedne i padine bez ikakve opasnosti. Pošto se dijete na bolje držati se zlatne sredine. Kod ovoga je najvažnije taj način navikne na izvjesne pokrete, tada će ono lakše s jedne strane umjerena ishrana, s druge strane kretanje. i smajeKje, da učini prvi korak u životu. Tako se isklju­ čuje svaki štetan pritisak i teglenje; naprezanje se mora Kod žena oko 30. god., a kod ljudi oko 40. god. postoji isključiti. i • opet naklonost gojenju, što je, naravno, posljedica slabog Poslije ovog, zlatnog djetinjeg doba, treba pustiti, da kretanja i bogato postavljenog stola. Samo pomoću kre­ tanja i umjerenog života je •moguće i u starosti očuvati se šio vaše i silobdmije kreće u svako godišnje doiba, jer lijep i zdrav oblik tijela. se samo na taj način može pravilno razviti. Vidimo, da se samo u sloboda, santo pri pokretima Docnijc, za vrijeme škole nastaje nova opasnost za razvija ljepota. Stoga je već kod odiojčeta zabranjeno lijepo i pravilno razvijanje djeteta. Zato je škoda dužna, sve ono, što ga sprečava, a tako to treb a da je i kod da učini sve moguće, da se te opasnosti prdeupeređe. U 'istom se smislu mora obratit; velika briga i kod adlraslog djteeta i u dooniije doba uopšte. Svaki pritisak roditeljske kuće. Mora se strogo paziti na ispravno d r­ i svaka sila odjela m ara se sprječiti, jer to santo škodi. Isto tako, kao što ne damo, da se zaveže naše ti’jelo, žanje tijela pri čitanju, pisanju, ručnom radu, sviranju i t. tako ne treba, da dozvolimo, nii dla se veže naš duh. d. Naročito se mora paziti, da se dijete ne premori, sitoga Dalje i ovde sa zastarjelim predrasudama i neukusnosflije poslije izvesnog rada uvijek potreban odmor, jer baš ma. Otvorimo oči za sve što je lijepo u prirodi i um­ usljeđ umora se navikne na rdavo držanje tijela. jetnosti. Torbu sa knjigama treba dijete da nosi na leđima, a nikako u ruoi ili pod pazuhom. Veći' daći, koji se stide, Kome je duša lijepa, taj se* brine i za tjelesno savr­ da na leđima nose .knjige, moraju .noseći ih u ruci često šenstvo, kako za sebe, tako iza svoju djecu, unuke i t d. mijenjati desnu i lijevu ruku. Postcji vjerovanje, da buduća mati. da bi rodila li­ Besmisleno je, da veća djeca nose manju na-leđima jepo diijete, treba samo llijepo da gleda. To je sujevjera, ili na ruor, kad znamo, da sy još i njihove kosti mekane jer niko neće vjerovati, da će svaka mati. koja ugleda i u doba razvitka. Na taj način može dijete d a ostane Apolona, roditi prelijepo dijete. To je sujevjera, ali stalno krivo. Najbolja protuteža svima opasnostima je ipak ima nečega u tome. 0 , kad bi pred očima sviju nas vježbanje i igranje u školi i najraznovrsniji sport. • lebdilo uvijek lijepo! Dr. S. P. niCTAB .IE BOH VI /jUKTATJTA Kone 6e3 napjiaMeiiTa. Ono CBanaKo c.th>lh hckom ciiAtyjrapanoj (jvopMn jHKTatrype. Maao cy Kap.a, both PycTaiB Jle Bon, Kpo3 nepKone HpHMHiBa ce, Aa je ona eBOJiyuHja EBpoue npo.\ia cBjeTCKe Ecropnje a>ym Burne roBopnan o cao6oah, AeonoTH3My pe3y.iTaT HeooxoiAne Hya<Ae. Pan.iuuHTe cy nero iirro Aanac roBope. C/Banano ochm 3a (t*panuycKe one Hyat-Ae. y npBan je pe,iy cBaicaino anapxnja, lioja peBo;iyii,Hje. A y3a cee ro BeoMa Jiano ce ona Eo^upra. je najCTynn.ia nooinje paTa. y cbhm n.oropHjicK.nM enoBajy poncTBy. Unjene napinje, npiiiijepmje komvhh- xaaia anapxnja aouoah AMKTaTypy. Ona noAnvue Hano3an, Tpaate je, aok hctoao6ho npnxBahajy 3anojjujecTH .loona Ao napa; naa Bafrep.io-a eruapa Apyro uapcTuo; Aa.1e1c.nx Aecnoau, Koju no Pycnjn xapajy n yonjajy. a lipnje je autaa lj,e3apa. Obom BjeunoM pa.3.iory npnMh.thohh cHHvAHKajmcra cJiymajy najior«* cbo*hx bo- !vJby'»iHJiH cy ce join h -ApyrH, mhoto aKTnoiiujn; ona ba. Ha je^an caMn reci obhx BOAnha iipecrajy ;;a ueitopaoiocT 3ajetT3rHn,e Aa pjemaiui KOMn.inn.Hpane (pynKn,noHnmy Hcejbe3unu,e jebite aeMJbe, npecmjy py- cvpiomaje uanuiereiror Monepnor Apyuirma n n»ej*oBe nn_ Aapn Aa H3 pyiAOKona H3BJiane pya,e, a Jiabe o,a ce hc- mraaaaofje. (Kpu1aBajy no nyKaMa. Ha Taj naMnu ce Mory sn.cjem CaiM je pai noKaaao yc,injeA CJiona n neyoiijexa »acrajuni cbh eneAiemn ApyuiTBenor ntUBoia. ynpaBe neKOTnunue aaje^HD. KaKo je neonocočan jcHhcto ce coitnjaJincTH Ma.io 6pmty aa cJioCoflv. fian Koiernj Aa naiiOBnjeAa bojckom. Haa kako ce aoIbnxoB je can ;;uKiaTypa npoJieTapnaia; 6ojbe peueno nr.io ao top yBjepeiba, nsaOpa.io ce je npxoBnor itoMan0JinrapxHija arnTaiopa. Aaina. Bn;ye.io ce je, Aa cy ce napoAn EBpcaic cbo, H y caMoj ce je <bpavmyoKoj noKaaaaa Ta TeniAew- iiniue ocjeham Aa ce opHjeimtpajy npeMa HBpaairraM Uuja iipena AHKTaTypn koa nojaBe 3aKOHa^AeKpm., ipopMaMa jeAHor anna: ^ a hm BJiaAaj.y ooo6e Jane 110Kojn cy flajjn BJiacr Tjiasapy aP'K&'B© p& cauapa gjr ■'bc h jaoiiHx noTAdna Ha flainauiibe npnunuRg, ’ �Bpoj 21. »TA J PET« CipaHa 305. ICaKBe cy Kopneni h KaitBe cy uiTeTe ^jOHMjeJie Kuponu one &nKTaType? EBOJiynnja cimjeTa one aoGh je npyra'mja hcjx> Ka^ je MyooJiHirH arpaGno đji&ct y BrajiiHjH, 6h- uho je Giuia Heicana, a na 6h motjih Ghth na iboj npn.i«a je ona amijba na py6y iiponacmr, jep cy je npHTMCJie Mjen>HBaHH 3aKoiiH, icojn cy ne^ana Bajbajin. UpeMna yjenttH>eHe onare K0MyHH3Ma, ooiinajmeMa h CKHnuKa- cy ce MarepnjaJine iipnjimce CBHjera nocra npoMnjeanoMa. TpeGaao je mhoix>enepraje Kon obot nHicraropa , HHJie, Hinait nyx noBjeujn unje noaniBno HHiKaicBnx na yc«ocTaBn pen. , npoMjena icpoo tok crojbeha. Hh y IIInaiHMjH mije čuna Manta norpeGa jenHe Ila y3a CBe KopHCTH, icoje Mory nomijeTH nuKTanwfliTaTyj)e. CaMo je OHa Moivia na 3anp'/KH oHa Bjeuna rype ncHOce TaKobep h ocjiaGjbeme Jbynn, icojn je TpBeH.a y n.oj, Koja cy je BomuJia y npanacT. HMajy na nonnamajy. Be3 cyMibe naam^pa AyrycTa Tla ii y <I>paHiiycKoj KonaMiiiO TpeGajio je 3arpa- y>nuiHJia je K.paj rpaJjancKUM paTcmmia h ocmrypajia Ghth y TaMOJHH>e npujiuiKe npniicpHBeHOM pyicoM r u k .- BeJiH>iinry H,a.pcTBa 3a neico BpnjeMe. Hy HauubennnTaTopa iroMohy ohhx $aM03«Hx 3aKOHa-n.eK.pera, na 1111 onor jiHKTaiopa, TaiKo^ep nmcTaTopir, ue mianoiue ee y3M0THC pcajiHiaoiBara iieKe peiJiopMe y (J)raiaini,H- iberoBor ronnja ii napcTBo ce je cjiooa.TO. jana, npoTH KOjm je Ghjio Miioro cMerma H3 Kojeaa* i ».bhx noKa.iHH HHrepeca. Kan je jena-H U,e3ap yjiai3Ho y cenaT, nanajui cy coHaTopn liHTOne irpen h>him; h ca iieitaiCBOM oicenooM Kon KopiuoTH, Koje Mory AHKraType na nonecy cy 3Hajin aiiJiayniipaTH nan Gh jenuora on mirxoBnx jtUHOj 3CMJbH ne Bajba 3a6opaBHTIt H Ha CHJIHe HITeTe, icojiera nocJiao na cTpaTKurre. H iipuaun H3 (j)panuyci;e Koje mu Tora Mory Hacrara. HManeMo 3aro mhopo npiiM- penojivnuje irnjecy ca Mame cepBHJiHOCTH anjiaynupajepa. Kan je HanojieoH III. nouBOJiHO norpemKy jih PoGe<mjepy, Kan je cjiaio ibHXOBe npyroBe, Koju Gh upycKa BojHHHKH BJiana AycrpHjoM, npimpaBiiio ie naJiii y lieMHJicCT, Ha cTpaTHiuiTe. JtiiKTaropH yBHjeu <l>panu,ycKoj iiopa3 romime 1870. A h par on 1914. -^iiccTajy nomGejbHHM, ican npeucuBe noTpe6y, icoja hx linje Hii'Hjrra npyro nera H.ysHHa nacJbennna Tora. jc.HuOapHJia Ha iiOBpmHny n BJiacr hlm naJia. H>HxoiBa JliHKiTaTopcKo paciiojTO/Keibe Bnjimia, napa me- je KopiI^T- lipojiauna; H>nxoBa BJiacT Mopa 6 hth e(j)OMepMa'iKor, noBeno je Miipne aMoprncancHe TproBije y Ha. a.TH no necpehu TOHneHU,Hja hm je na ycTpajy. cnjercKH par, no-K je KOHamra pe3yjrraT CBjercKor para C npyTe nan cTpane HajBHUiH nuo Jbynu, peBOlipnje rora ono Bpjio mnojoeip , nyniiiOHepH, na ce OTpecy Gpure na caMii ceCe Bone, EnrjiecKa je Taicobep yiio3riajia nocjbennne <mararr~"panp Tpance Bonuka, Koju he hm Mwc.THMa vupaBJbaTii ])C/KHMa, Kan je Jlojn iKopnć crno na npnMjeH>yie cBojy ii opneiiTiicaTH ibirxoBe Hamope. BJiacT h Kan je iioneo na opy^a rp>my nporH TypcKe, Ou;ije ce Tanokep TpeGa noTaKHyrH h jennor GhbXTHjyhir na Taj iiannH Ocboj' ith Ilmpnirpan. C m u je recTOM yGno ooaKii, can cfioje moMOBHHe o xereMOHHjn cTBeiior eJieMeHTa, kojh he Biime cBjeTJiocra GannTH Ha OH o mro ce je rope peKJio. Aico OBey'iHJiraine OjeBepne na OpifjeiiTy. Jemmrni je pe3yAraT Gho, icojH je npn To.\ie irojry>iHo, Taj, na je TypiyiiMa Bpanio npeemac h AMepm;e cMaTpajy i;ao TGMejb oGyK.y 3 Hauaja — a nrro je cBey>ii[.i'irmTa JiaTH!H«KHX Hapona 3aHeMapeiio — to enujy Kojy cy npirje mhoto BpoMeHa Giijim: HBrvroiuni. je 3aT0,1UT0 ohh 3Hajy na, auo je jenaH uoBjeK Ha^mo na ca caMiiM coGom Bnana, na nehe iipii'CTaTii na npynt Ohh, ivojit cana BJianajy y Htmhjh h y IHnanHjM: c ibHM BJianajy; jep nocjenyje nyTapH>y ni®cnmuiiiHy, iimjecy Gami noTiiyHH nni'TaTopn, jep mmk , Ma na y Koja ce nehe na noncpnie Bamcicoj. On je caiM ceGir cnaGoj Mjepn, no3B0Jbyjy KOHTpony BJianapa h jaB- nuKTarop. HnmTa naic ne nanoMjenmBa cmi’my nuuhocth. .! -i, 4 Ta:Typy. Etpaiia y 3aiajibHX neeer romska mije yno3Hajia jarme niHKraTopa on BiMcona h JTemHHa. 06a cy cKsyiio Grajama cBnjeT. ^HiKTaTopcKa BJiaicr npencjeniHHKa BmiooHa Giuia XYBEn XAJJ-yn-EAKH je on obhx napona cBHjeTa npnxBaheHa. Kon noJiacica y Espoiny cBaica H>eroBa onJiy®a Gujia je cJiyuiaHa Kao Kaa KjaHe Ma xhi})t/ eH jeKj'vHa: iipopo’ia'HCTBo. OBaj iipsaK obuj era noKasao ce je, He,,Mirna Baan-JIaxu payHyHa!“!. cpehtoM, poGoM jenHe MitcTUHiie uneje, Koja je Gana C.rayiHiaTejbH IIIepaiaTCKe CynaiiKe IHicoj/e y Capaiiyna iiorni6ejbHHX HJiy3uja. OBe cy ra imonupiDca.Te, ;ia penuiiyje jenaH mhpobhh TpaKrar, no kojom je, npe- jeiiy icpoo obhx ocaM Mjecemi ryGe joui jenHor noopor speB'HiH OBa HCKyoTBa mraana npoo Miraeinije, paunu- ;ipyra ’h ncKpenor npujaiejba. (Mh cmo ceh oGaBiijejeJiHO EBpoaiy y cuh^miie np^aBiupe 603 MoryhnocTn cTHJiii uiiTaTejbe »rajpera« o cmpm AxMena 3ronnha, eKOHOMOKor /KHĐOTa ii Koje cBanor nača Mory na ce Koju je 19. Mapra 0. r. npeMHHyo). . Cana cmo oner y Tyaaioj iipnjiimii, na uaGittbecpo3ajy. • ■ ) VKicMO 0MpT npyro,i<a icojiere: Xacana XacanoBHha, yueIbemoB can 0 onheji Mnpy Hnje nonpHiHHo Hero to HiiKa IV. ron'irmTa. MepxyM je nai;oH cenaMiiaecTnHeB;ui paiona.Tir EBpoiry na cepnjy MorjiiHX paTOBa, mujh irora GaiOBama on TpGyiiPHior ra(I>yca 'jhoiijctho cBogy njieM6HiiTy :nymy y mohu ii3Mei)y 12. 11 13. noBeMGpa ce Konan; jom ne npenBH^a. /lHiKTaTypa ce je Jleibmia Tanobep noponii.ia 113 0. r. Uena3y cy noiipaTUJiu m jtpiKaBne Gojmame, rjje nneojiornje Goraie H.ny3HjaMa. Kao GapGap mije npyro je 3ramj’o 3anibH noraen meroBor cyMopHor oica npen 3nao Hero na pyiuii h noeeo je CBojy 3eMJty y K.pšaBy ra3H XycpoB-GeroBy ya.MH.jy nopen iboroBnx O/Kaiom6njeny. Bh.to je noBOJbiro, na ce BJiacT obot Mpa’iHor heHHX KOJiera 11 obh yieHHH'jf IIIepnarcKe rminaBitje nHKrraTopa npony>ivii jom iicko BpirjeMe h Giuia Gu jen- ii Tai3HjeBHX Menpeca; 3aTUM nirpeicTop Illena on HajBehHx seoiajba nonicHyTa y naJieK.y iK>3ann- piiaTCKe CynaxJKe IBicojie ca naiCTaBiiimuMa OBe Tpujy ny. IIoBjecT mije mučan yno3Hana ncajrooimjer yrje- OBHX MyCJIHMaiHCKHX mKOJia, 'h MHOmTBO AiepxyMOBHX npujaTe.jba n no0HaHiia;a, OpaTne je, naKOH yena3e« paja. Kojer mojko km^th pan jem|Hor niiKTaropa. �OrpaHa 306. Bpoj 21. >rA JPBTi H IK O . IC K M n H C IJ M H&Maaa, noBopKa. Kpeny„ia Ha Bamije, rjije je nepxyM iioKonaiii. IloA 'HacJiOBOiM IUikojiokh nncmf mh HaMepanaMo /ljo6pohyflaH, MirpaH h moGojKaH. Orao je oćwby6eH ypeuiiTH jemuy cepnjy Majinx Kibiira Koje he chap?*^ koa CBa-Kora, ko ra je yomuiTe noeiiaBao. Po1)oh je y nam CBe uito je Jieinue ii Baattiuije y Haiuoj KibaiiKeBKpyiueBHHMa (cpe3 Rnacemuma), imje oeraBJba nopem 9POCTH a Cepnja he o6yxBaraTn cne Oojbe micue oa oHcajiotmheiHiora ona, noja je rpn ^ana irpnje \iepxy- iiipunx (K.ibHCKe®inix Bpeftieiia ao Bpe.Mcaia AaiiamiH.ora. MOBe c.Mpni oTHimao Kyhn jrjemem, aa My je 6ojieciroM To he Ohth hhcah cpncKn, xpB&TCKH h cJionena’iKn; ca ciray »nouiJio wa <xwbe«. joui h mjRy h ABojHny Opahe, oOnmpoM na xHTHy noTpeoy 3a iipniiMa h A P ^ ^ia, mauna he cepnja y upno spe-ve aOyxBaTHTii caMo cpnTH'joj ce Ty3H ii nauioami iipKny;Kyjy cBe KOJiere h>h- ci;e u xpcaTCKe ninope, a cJiOBemanKii he ce y3eTii y xobot pano npĆMHnyjiw cima h iberonn n^nja/re-ibn z oo3Hp HeaiiTo Aou/Hnje, y (wrH}KOj CyAyhmocm. Cetpnja noGinannmn. 0ii HsneJia oiko cto Minira, oa ikoJiix On 75—80 oOyxBaMepxyMy ncejniiMo 'Mjeoro y ^iipneBCH-Avia ijeHe- T11,10 CpilCKy H XpBATCKy MbM/KeiBHOOT, a 20—25 CJTOBeiia'iacy. CBana Mbura iroHe-ia On 100—120 crpaHa; Ty, a ypBHJb6HHM poAHTejbiiMa caČpH ijeMHJi! ABocTj)yiKe -u TpocTpyKe kjbh re, auo je noTpeOiio cany_ JeflaH luepHKj. nam uejnmy, Taičohe «ncy HOKJb^ieHe. Kibiira he ca^piKanaTii no mpaBHJiy jeAiiora nncua (Bp.io BaaonH irniouH Mory oOyx'BaTimi h ABe), hjih no ABa Tpji yjeAno. ^aKo cy micnn Maone mhmih. Tokct he 6hth KpnTirikn iioiAaT, no npBOM nsAaH»y hjim no n3AAH>y norii.vaio nic.npaiBHOM; y iraBecHHM npHA'HtKaMa, y3MMahe ce y o03np u pyKomw.ii. Koa micana crape cpnone khjhjKeBinOcm, CTapocjioBeacKH tokct Omhe 3aMeiben opncKHxr>dipeBOAOM; ’iHTaoAn he pai3yMern 3aniTO ce to mhiim n nehe naw to y3em 3a 3jio, cmrypH0. 3 a cBanor imena KOjn ce ii^ a je Onjia <5h y H3p,aH>y Kpama 6norpa(J>GKa ii OnfrimorpaiJicKa 6e,iemma npeA TeivcroM. I Inćun crapn n npoBHHHHajin'n HMajin 6u cboj pentih'K, ype^en a30ynHo hjih Kao otOjaiumeibe hoa TeKList »Gajret« jedini je list za našu ctom. OOja/iiuben.a Om OHna n oa Apyre BpcTe: Kibnporodicu, za našu djecu! Za to treba da “;eBBia, HCTopncaia, reorpaijicKa n t. a - He' ca.Mo je3'ir,ma. H ano je ona 6mfi,unoTeKa aiaiMeibena uiiKOJicKoj ga svak čita i pretplaćuje se! OMAaAiiHH, ona y hcto Bpe.\ie motkc Kopneno noc.iyn:nSvakom prilikom sjetite se G ajreta! th emraa Koju JKeJie Aa Oojbe yno3Hajy namy kh>h JKeBiiocT. H;i6op iracama, h mpeAroBop o n'nonnMa h Ty_ la n o m Manen.a TeKCTopa mine ony <>Hi0.!iHOTeKy npncTjnHOM HajmiipHM HHTaia'PKHM K,pyrOBHlMa, — ypeflHMUJTBO LLlKoncKHx nHcaua. — ITaRie rioiroBHh, Jaiina BpoAanoBnh, EpajriicJian MifJBKonnh. Čitajte ,Gajret‘! U lraMnapMja »BocaHCKa h o uira«, CapajeBO. BnacHHH ApyuiTBO '.ra jp e t .i OflroeopHH ypoflHHH XaMHfl KyKMh, �BBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBB Privredna Banka d.d. E B E 1B B E 1E D B B u Sarajepu Brzojavi: Pribanha Dionička glavnica 1 0 milijona Telefon broj 694 Bavi se svim bankarskim, trgovačkim I industrijskim poslovima Daje kredite zemljoradnicima i njihovim zadrugama Prima uloške uz vrlo povoljan kamatnjak Daje zajmove na tekući račun i uz hipoteku Posreduje u svima trgovačkim poslovima Eskontuje i reeskontuje mjenice Kupuje i prodale svakovrsne vrijednosne papire B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B , B B B B B B r e i ^ B B B B i a i a i a i a i a g |[ a g l i a i a i a i a i g l S B B B B B B B E l B B B B f i ’l f l B B a B B ___ , I B B E S B B B f l E B E ] f l B B B Đ B B B B B B Svaki musli da kupuje samo ] jer kvalitetom nodmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i J a j r e t " t l i f l l ; Tvornica Eignrpopipa 5. D. fllkalaj, Sarajevo. 1B BB B I �NACIONALNA I UNIVERZITETSKA 1 BIBLIOTEKA BIH' ] A sb ,55/1924 P a jio c jia B h r ie p o TproBH Ha ropHBHM a p B e ro H apBennM T io i Ma-repn- janOM H npseHHM hyMypoM. — DiaBHa n p o a a ja KapčHfla T eae4>O H CTOBapnuiTe ryM a A jie K c a H flp o B a 773 raća 3 a ayT 0 M0 6 n/ie 49 Demi rdžić S $ R $ J E 1? 0 , V e l i H i Č u r č ilu H b r o j 1 Trgovina kože i obućarskog pribora Telefou 2 7 4 Telefon S74 | f f lR T � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama 1924 Description An account of the resource Br. 1-6; 8; 11-21 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1924 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 27065862 IIIF Item Metadata UUID f31b092b-2795-42f5-b27e-488ccae3e93e https://kolekcije.nub.ba/files/original/6b0c0831f83f2fae4f22fce788b8f5d0.pdf 45a5592eb407311939a8991f5eadef9c PDF Text Text NacsoMlna i unfv:-‘:'’etelf3 iK' I rioiuTapnHa n.iah en a y rotoiuOM, J1HCT T A JP ETA flP y iU T B A 3A K y jIT y P H O M3^a3H 1. 16. y Mjeceuy. h r oj.liHa IX. Bpoj 1. M EKOHOM CKO nOAH3AH>E M yC.lH M A HA C a p a je B O , 1: jaHyap 1925. 'C A 4 P I K A J ; Amo Kapuof'iounh Xa<"anu**n>i;: BjeMMTM japn mj<v.\r,-n Xa(l»ii.i A. livmuTvnih: TyMann KypaHa i'a. fn.j. II aik. iliJin. -J. l'aiHcoBiili: CpncKa Enoneja (.iianana];). A. XjkJ):)H JJje.ier.au: CafinHa CapnaH (iiat'ir.p.ai;). Ara Hephec: Haiue MHTaoHnue. Ara Hephec: Teopnja m npancafilla »Hobhx .iiEuroha«) V. M.: M3 CBjeTCKe KfbnmeBHoCTM. < » i HALUkl CAPAAHHUH. M " ! c (f^iorpa^HjaMa). Ap. Cat^BeToer Bp.iuarMh (ifnjViii CaiMer). A. X mc})3m BjeneBau. m riyMOBHMM >KMBaH J. PaHKOBMh. Xa(t>H3 A6flynax AjHH 6ymaTnnk. Xa»*AMja Mynnh CATa Hephecj. Ha3Mt|j PecynoBMh (II. P. TpaByioainrH). Xa3MM My cpt uti. ripocnaBa pofjeHflaHa Jber. Ben. Kpaa>a y TajpeTOBOM KOHBMKTy. iIapo,tiie yiioiJJOpiuie: P ooctbo Jlannfc Jycyct>6era (na­ pojila jviumra lijec-vca). i r AJPETOB D1ACHMK: 3axBa.inorr urbukt ieutomru rnam io u Ojuopv. Huaa .TM.i.iaAH! :£ ' - ’ > .. & * .....- ( p g .VpftABim: X«mna Hy»nk, -i v UujeHa roa. 8U J. nojeAiimi opoj 4 A T>ami Ao6miajy .mcr y no.ia imjeHe koa r.iaBHor Oauopa ann koa 3'npaBa — fajpeTOBHX KOHHUKTa. — �S E i 71 LisJiiJifiejBLSJiiJB EEB BEBB EBBB BB EiEB BB BBB BB BEBB EB BEBB ® ® B B 6A3RETD.D. B u Sarajevu — Filijala: Višegrad Telefon brol 649 i 689 S B B B a ilhcijshi kapital Din 10,000.000 - Rezervni fond Din 1,400.000 Banka se bavi svima bankovnim poslovima, te je ovlaštena za trgo­ vanje valutama i devizama. Zavod je pupilarno siguran, a angažovan je kod industrije drveta „Varda” d. d. Višegrad i kod trgovačkog d. d. „Merkantilia” u Sarajevu. Od čiste dobiti ustupa 10° 0 društvu „Gajret”. ■i e b B B B B B B B B 5 B a B. B a a a B e b e b e b e e e b e e e 1e® [b e e b b b e e e b e e i e e e e e e e e e e e e e e e e e rnm Dionička glavnica Din 6,250.000 m m Pričuve Din 900.000 Podružnice: B. Brod, B. Novi i Travnik - Pupilarno siguran zavod Uloške > na štednju prim a bez ikakvog otkaza uz 6% netto na godinu, a sa otkazom iznad 6% i to prem a visini uloška i otkaznom roku. — Na uloške iz provincije šalje pologovne listove p o ­ štanske štedionice tako, da uložitelj kako kod slanja tako i kod prim anja nem a nikakvih troškova Safe»Deposit u o d provale sigurne blagajne prim a ostave na čuvanje a iznajmljuje i pojedine pretince o d kojih pologovnik dobije ključ. — Bavi se svim a u bankovnu struku spadajućim poslo­ vim a. — Izdaje uvjerenja za izvoz robe te trguje devizama �J1HCT TAJPETA HPyiUTBA 3A KyJITyPHO H EKOHOMCKO flOAHdAIbE MyCJIHJV\AHA M3Jia3H 1. ToAHHa IX. h 16. y Mjeceuy. Epoj 1. UujeHa roA- 80 fl. riojeAHHH 6poj 4 fl. "Baim aođHBajv jihct y noaa mijeHa koa rviaBHOT OnOopa nnn koa ynpaBe — fajpeTOBHZ KOHBHKT3. — ABflo KapaČeroBnh XacaH6eroB: u početku objave, bile nerazumljive i potrebne razjaš­ njenja i tumačenja, nastala je odmah u početku objave potreba Njegova tumačenja tim više što su u Islam pre­ lazila i onaka plemena i narodi, koji nijesu bili Arapi, na Ha M0Ji’je®Ke Ka« ca'M mcikobuto jeziku' kojih je Kuran objavljen, pa nijesu Ga mogli bez H noaHao c®aj oBHjer 6’jteum, prijevoda i tumačenja ni upoznati. S' toga su se odmah HparaJia je Merae eyo6a KJiera, (Oš za h.* Muhamedova (a. s.) doba pojavila ta tumačenja Topao; m je ao caa » mbot njccm. (tefsir) Kurana, pa je h. Muhmedi a. s. bio prvi, glavni i autorabivni tumač Kurana a. š. To se je za njegova vre­ Ha h »tajna .jOMOHRiHa 6’geiHHa, mena obično dogadak) ovako: Kad bi bio koji ajet po — Kaa-ron no Hvoj uimpoiM naunen HEipaTHM. — Njemu objavljen, pa slučajno kad koji od Njegovih druTpim jamna om paapjopa Jijvm: • ^ ------ gpva (ashaba) i pristaša ne bi odmah razumio i shvatio, H ja c H»ciMe ngeniHe jame naiMM! Njegov pravi sadržaj i značaj, obično bi ga upotao, kako ima razumjeti dotična ajet ili riječ u njemu, našto bi H3 mjemofaciiBa u hs MJiapmt ceo® 7 - \ On odgovorio tako i tako i time mu protumačio onu upi­ npeiijjiiH cy iMfme Jt£pir Bajn; tanu riječ ili rečenicu, a ako se je ticalo kaka događaja i ya6u,ipKa ce wo(pe mot »autora: sam dogadaj (kišu). I tako je postalo prvo autor itativf.no OB(ym c y 6parcKM jie^HH aarpjbajH!'. tumačetie Kurana, pa je ono u glavnom ostalo za uvijek i na snazi. S početka (valija) objave muslimani su se Tprnto caM, 3a aom -mhjtr TipnnfM;' obično sa tolikim tumačenjem zadovoljavali i toliko je • H a MenH cy Cpaicne Jbyre paHe; bilo dostatno u ono doba t. j. s početka razvika Islama. — 0 , yi5KejNH B ojkc jbjćaie jfoapKjv, Daljnim razvitkom Islama nije dovoljno bilo onoliko Jla maiM omare »ejbaiH maiHaiK osame!. . . tumačenje Kurana koliko je provedeno bilo po h. Muha­ • med a. s. za njegova života i po »ashabuna« za njihova 3a iporn » memm u noHBjehi,y Bjesmo: života, jer su nova životna pitanja muslimana usporedo 3a:po«Hhy y yny inpommocT crapy* sa razvitkom Islama rasla i množila se, te zahtijevala Jqp he CpmcTiBO yoKpOHym c ’ »oma šira i sa vremena irjješenja koja su morala i opet odgo­ Ha upoiinaiOTe cjiaote ham onrraipv! varati duhu Kurana, a nijesu bila u Njemu, pa — ni u h. Muhamedovu tumačenju precizirana i riješena. TptriHO ćaću m me tpuhim jourre... Tako je nastavljeno komantarisanje Kurana'odmah i ■Kam MH qym6a M0®e maae oriapit, iza h. pejgainberove smrti, pa i danas dana trate, a neće Tam ce 6’jemaiH 3amH>er cpegicrBa jramtM; — nikad ni prestati, jer je Kurana a. š. tako dubok i duhovit, Opne, caiMO TpoH h — nperopit! . . • da ima mjesta za sva vremena Njegovu neizmjernom i neiscrpivom proučavanju i komentarisanju, naravno sa­ mo po doraslim i sposobnim učenjacima. Kuran su naime tumačiti sposobni samo oni, koji u tančine poznaju arap­ sko jezikcsljovlje u najširem smislu riječi, hadis i tradi­ ciju, sve temelje Islama, povode predaje (eshabi nuzul), TUMAČI KURANA A. Š *) bibliju (kises), i to sve u tančine i kako veli Zemahšerija (Miufesrrtni-izam). petnaest raznih znanosti za mufesdra su potrebne a na­ pose još treba d a posjeduje i Bogom danu za to darovi­ Kako su muslimani dužni da oio svoj pojedinačni, lični i društveni život prilagogjuju propisima i duhu Ku­ tost i veliku sposobnost. U najnovije doba pred 15—20 godina stavio je sebi rana a. š., po Njemu da se vladaju i Njegove spasonosne ustanove rešpektjraju, te ih u svom životu primjenjiv aju u zadaću Misirski savremni veliki i priznati učenjk Mu­ i vrše, nastala je potreba poznavanja te Božije kmrjige hamed Rešid Riza, kao pibomac i dorastao Sljedbenik za svakoga. A kako su neke riječi i rečenice Kurana, glasovitog i u Evropi' poznatog mdsirskog muftije Muha­ usljed njihove kratkoće, zbijenostfi i dubine značenja, još med Abdiuhu. tumačenje Kurana sa omjerom Njegovih zasada i ustanova prema najnovijem kulturnom razvitku *) I z v o r i : Kešfur’-zunun; Šerhi Madžanil Edeb; čovječanstva, i sa težnjom, da se Muslimnd svrate u Ibni Halidan; Tefsiri-Kehir; Tefsiri-Zemahšerj; Tefsiri- svom društvenom životu i razvitku na prave prvobitne zasade Kurana, i napretka muslimana, zbacviši sa sebe Kadi-Be.zavi; »Elmenar« i dr. B JE 4H H JA/jH / �Prpa Ha 2. - » T a j p e 'T« i B p o jiw sva nesm iljena prazjniovjorstva (harafat) i natruhe kašnje jelom njihova-djela(tefsiri)’-propala, te ihrjpš' po miliju samo kasnije komentaniste u svojini djelima o tumačenju umetnute u islamsku nauku, pa je ovaj vrijedni i valjani jiaučenjak do sada već uspio skoro jedim trećinu Ku­ Kurana i pozivaju se -na ,ta 'njihova djela, ka^-aittorativne rana protumačiti u tom pravcu i smjeru sa velikim uspje­ temelje kuranskih prvobitnih komentara u potkrijepi! hom, u svom vrk> (primljenom i cijenjenom mjesečniku s.vog tumačenja.. Za tim slijede oni koji prikiij>liaju-.yi'(tra»E1 Menaru«, donoseći u svakom broju n a početku po diciju i !tumačenje tabiina', pa ili uzimaju.u *oc i ^aSU-_ koji ajet iz Kurana sa pomenutim načinom tumačenja, za- ■’dtvanjc. Takav je jedan, bio između irjih; ^as«>v*itt/i^(mjak^ mjerne visine i obrazovanija, osobito u svjetskoj nauci i Ibni Džeriri Taberl, znanosti. Njegov ponienoti mjesečnik nije znamenit samo (224— 310. g.) .. im ovomu, nego još i po tomu, što ou donosi na upite. koji se je proslavio u islamskom svijetu sa svojim ićfsi­ (Fetva) i sav,remena riješenja u svim teškim vjerskom i rom i komentarom Kurana, prozvanim »Tefsiri ibni Dževjersko-pravnim pitanjima, iskrsiim u islamskom svijetu rir Etaberi«, a medu evropejskim. učenjacima .sa svojom.' : iz sivih krajeva, kao i po svojim dubokoumnim drugim člancima iz raznih polja znanosti pa katkada i iz svjet­ vrlo opsežnom povijesti zvanom: »Taribul-rusul vel inu- , luk« = Povijest poslanika pejgambera (Božijih) i'v lad a- 1 ske politike i to sve u duhu isi niske nauke i u sklaialu sa ra svijetskih, u kojoj je iznio biblijske i perzijske doga­ postojećom kulturnom znanosti. đaje do pojave Islama, pa dalje islamske događaje dd. Iza h. Muhameda a. s. prvi kao tumač u čitavu obi­ 302. g. po hidžretu, na dotada neviđen ueenjačfci način. mu Kurana pojavljuje se: On je sa ovim djelom prozvan: oceiju arjapske povijesti, Ibni Abas r. a.. a medu tumačima Kurana stavljen na prvo mjesto. Iza rođen 3 g. prije a. umro 68 g. po Hidžretu. ashaba i tabiina. ' ’ "•’* 7" ' ' On je bio h. Muhamedov bližnji rođak (amidžić). Njemu je ime Ebu Džafer Muhamed Ibni D žerir'Eta­ Vrlo učevan i darovit. Zvalii su ga morem znanja i nauke. beri, a rođen je u Taberistamu gdt'e je i početne i visoke Ime mu je bilo Abdulah, a sini je bio Abasov. (amid/.e li. pejgamberova) p a je imao prilike izravno čuti tuma­ nauke-^vršio, te tamo i predavanja držao. Poslije se je zrflao na putovanja po pijalom tadanjem araipskom .car­ čenje Kurana i od samog li. Muliamedar a. s. kad i od drugih ashaba i pejgamjierovih drugova, koji su izravno stvu u svrhu usavršavanja i na tim putovanjima se je upoznao sa tadanjim najučeniijjm ljudima u Iraku, Misiru slušali pejgamberovo tumačenje fomuia po samom li. pejgamberu. kao od Ibni Mesuda (mnrd 32 g.). Ebnl’ JVlusc i Siriji, a za tini se je nastapiio u Bagdadu i dao se na pre-Javan;a i pisanja svojih mnogobrojnih i velikih djela, l'Ešarije (umro 44. g.), Ebu Hurejre (umro 57. g.) i mnogih dirugih ashaba, koje on spominje u svom tumaču (tefsiru) kao što je to j«jdno od njih pomenuti komentar Kurana u Kurana, a osobito od prvilr četiriju liatifa nvEbu Bekirn, kojem je sakapio predlm dne'radove na svom polju svo­ li. Gmera, h. 0 srnama i h. Alije r. a. — m.. koji su i bili jih predaka if dopunio ih svojim proučavanjem i pejenaprvi, paiKijsigairniji tumači Kurana n pojedinostima, jer ma tako opširno, da je to njegovo djelo naraslo na. tri­ deset velikih..{svezaka, preko 3000 stranica srednjeg for­ su oni bili kao halife ii. vladari provopioci i izvrŠioci is-’ mata. Ono je prvi put štampato u Miisiru prije 30 godina. lamskih kuranskih propisa i zasada. Tako ije ovaj tefsir po9tao i ostao najobilnijim i naj­ . H. Ibni Abas i ako se broji prvim tumačem Kurana, sigurnijim vrelom za kasnije koinentaniste Kurana, bez u obliku napisanog djela on baš i nije bio njegovim pra^ upoznafnja i uporabe kojeg se ne može nikakav rad na vim tumačem u smislu kasnijih komentarista Kurana, ne­ ovom polju valjano voditi. On je i jedno od najvažnijih go se njegov tefsir — u glavnom sastoji u tomu, što je vrela j za arapsko jezrtkoslovjc i stilistiku. Ibni Džerir je on sakupio h. pejgamberovK* tumačenje Kurana^ir jednu bio u svoje doba tako priznati učenjački autoritet, da su knjigu i to donio kod svakog odnosnog sjeta, te time sa­ se po njegovoj nauci i nalazu rješavala najteža pitanja stavio knjigu prozvanu »Tefsiri Ibni Abas«. Ovo je tu­ nastala u isimskoim društvenom životu u ono doba, a mačenje dakle osnovano i utemeljeno saifio na tradieiiji naučna dijela su mu ostala najboljom podlogom za daljni — hadisu — prodajom dd1 usta do usta dotičnog tuma­ razvitak čovječanstva od osobite važnosti i vrijeduipsti, čenja bez rasprave i iznošenja kakvih drugih misli i ko- kao uzonna v rd a za budućnost, koja su ga ovjekovječila montairisanja. za sva vremena. Rahmetulahi alejbi rahmeten vasio! Da je ovaj njegov plemeniti rad bio od velike koristi Ne manje je glasovit ostao na ovkmti (polju: znanosti po kasnija pokoljenja, ne treba posebno ni naglašavati. sa drugog načina tumačenja Kurana. Njega je li. pejgamber, cijenjcći njegovu darovitost, bla­ Fahrudini Raži, goslovio sa riječima: Alahume fekiliu fidiini ve alimhu — (544.-606. g.) tteni'l.e! pa se je ovaj blagoslov i ispunio u velikoj mjeri i sa svojim tefsinom pod imenom »Mefatihul Gajib« = urodio velikim plodom. Radijalahu aiihu! Za negova vremena, a i kasnije .njega pojavljuju se Ključi tajne- poznatim -u svijetu »Tefsiri. kebiFom«.-On je u njemu koinentarisao Kuran u filozofskom -pravcu -kao kao mufesiri .i tumači Kurana putem tradicije još ova časna lica između ashaba i tabiina, pejgamberoviih iJru- mutekdim u deset svezaka , velikog formata, ali ga nije dostigao završiti prije smrti, pt su ga završili ovi. .uče­ gova i sljedbenika i to: h. Seid ibni Džubcir (umro 94. g.),. li. Modžahia (umro 103. g.), h. Akreme. (umro 105. g.),. njaci: Kamulija i Šihabudin Huji u osmom stoljeću, po, hidžretu, sa tako zvanom Tekmilom. li.; Tavus (umno. 106, g.). h. Atta (umro 114. g.). Pripovijedaju savremenfici, da je on p'ričap kako. se. Ovi su svi bili sahabei kiratn, koji su itumačili Kuran hadisom i tradicijom, a za tim dolaze tabiimii, njihovi iz male sure »El Futilia« dade izvući deset hiljada ražinih sljedbenicu kaio li. Alkatne (umro 102. g.), Ii. Ibrahim Ne­ finesa = pitanja i riješenja, pa da su mu rekli, da to haj (umro 95. g.), h. Malik ibni Bnes, h. Džurejh (umro nije moguće, a da je o n po tom zdao se na pisanje tog 150 g.). Ii. Mukatil (umro 150. g.), li. Hasarad Basri, Zej- svog tcfsira i s time im pokazao, da je i to moguće već dibnd Eslein (umro 136. g.), Ibni Madže (umro 273. g.), u -njegovom uvodu (Mukadimi). I ko-malo zaviri u to Umi Ebi Hatcm (umro 327.. g.), Ebul’ Lejs Smerkandi duboko djelo opaziće,. dd je zbilja on mogao i to pristići (umro 383. g.) i mnogi drugi, kojih tumačenje Kurana ta­ dapače, da je i kadar bio to izvesti. Ovaj njegov tefsir je kođer se kroče u iiravcu same tra'.'Jficljc. ali su većim di­ more nanlke i filozofije, da se i najveći učenjak iznenadi �.. Bpbi'i'. P E T«, ^ ČTpana 3. ; zajiditijl' od-Ffliaku1'dubiilkifi misli, raspravljanja,"pobijanja bio todemf Arap. Bavio šć je?i leksikografijom, pa je i. n:\ i 'zaključaka te' dubokog kcrtuciftarisa-nja. tom polju ostavio dobra djela. • Njegovo je prceasiic Ime Ehu Abdulali Muhamed ibni I on je putovao, pa is je dugo bavio: u Meki. te šn Omer Etejnni EJ’Bekir Era//. Redio se je u Horatu. Tu ga stoga prozvali: »Đžaru ih El’alame« = :BoŽ#.mirkothje sve nauke svršio, predavanja davao, te osini ovog ši'joim, susjedom i velikim 'Učenjakom.' jer se je bavio Ijomemitog d:cla Tcfsiri Kebi-nu napisb je još 31 veliko mnogo u Meki. Takav je bio vještak u arapskom-ježtku, djelo-tr.strukanra raznih »imnosti. Vrlo je riječit bio i gla­ da u-ono doba, po njemu jedan držani govor (hutbu;- u soviti vai-z i govornik bez premca n svoje doba. ifardnšerifu, Arapi niijesu mogli odgonenuti bez njegoVa Najviši! se je istakao u Umi kokainu = doginatičkoj tumačenja, pa.se. ta 'hutba ubraja medu. najklasičnija djela bogatog arapsikog jezika. Alejhi rahmetu rklvan! filozofiji. Prozvali su ga Imamom i Šejhiil. islamom, te ga Još je osobito znamenit i vrlo priznat i uvažen , slušali i' držali najvećim učenjakom u svemu u njegovo doba., 1 on' je putovao dosta, po islamskom svijetu, a ži­ Tesfiri Bejzavi, vio je. neko doba. i na dvoru glasovitog Ha,rzem šaha u . (umro 685. g.), . , . ^ __ Horapar.u, uvažen, glasovit i prvak (Imam) svog vre­ tako prozvan ix> njegovu autoru Kadi Bojzaviju ‘d ,<1va mena medu učenjacima. velika sveska. Ovom komentaru Kurana pravo jo j iiiič • Sa sviju strana islamske« svijeta pohodili su ga naj­ Bnnarutonzil veesrar-utevil = svijetlo objave i tajne •tu­ bolji učeojao:. i sa njegovim predavanjem koristili se. mačenja. . l.‘j Njegova dogmatička razlaganja bila su 'tako vješto i zaNjega je napisao znameniti i glasoviti učenjak Nasiinamljivo izvadana, da je to svakoga osvojilo. U tom riidin Ebitlhair Abdulali ibni Omer ibni Muhamed Elličjr pravcu mu je sastavi.cti i pomemuti »Mefatihulgajb« pa zari, rodom iz Rejzare, sela u Sirazu, a protumačio ga on .u njemu, u velikoj, mjeri pobija protivničke dotadanje . ■je ,u pravcu tumačenja Zemahšcnije sa tom ražlikoifi, š.to dogniatićke nazore na jedan zvanrednn osvojiv i ubed- je neke stranputice njegove ispravio’ i riješio neka pi­ Ijiv način, da se čitanjem tega djela duša napaja flekom tanja na ksprav.mji način. Bio je kadija u.Sjrazu i Stoga osobitom duhovitosti i zadovoljstvom. On je i/.a 'sebe je prozvat Kadi Bejza'vijom. ostavio još miiiigo d eki ^psežiffi i duboko' učenih, koPilje nego li je postao kadijom došao je n a 'pfvi glaš i'fflh se koriste učemjac’ j/i.iu pokoljena. jcdnoiiž običnom prilikom. 'Kad se je nalazio , u tibrizu. Ravchalahii rnhahnšerfc! jedan dan i on se uvuče u jedan skup učenjaka kod .tibriPrije gornjeg velikog mufesira Falirudin Razijc^po skog guvernera gdje su‘raspravljana po tim učeiijj.c,Lina vremenu,.pojavio še je kao tum an Kurana također jedan suvremena, teška .naučna pitanja, i sjede nisko ifb hliesia gdje/ š i obuća skidala. znaiueiiitV mufestr po imenu: ' ‘ Rasprave su tekle u.velikom obim ni bile.su tijeku. Mahuindi Zcinahšeri, Fitani.a su stavljana najzamašitije prirode iz raznih islauU (467.—;53&} • ■ | •• • skiji znaiiosti od strane jednvog od prisutnih učenjaka, ali ali on po ocjeni učoniakau< svoj znanosti i ako kap-veUki odgovori šu bi ii slabi i nezadovoljavajući. Kad je hasj^la mirfesir dolazi jza'-poirrorintog.^abrutlini Rakije, pa ’ga s tišina izbočio se je sa dna društva Bejzavija i navijesmf. •toga.ruti donosimo posRc njega, ^aliibi Kešaf li. Zemalv- da će. on odgovoriti na ta pitanja, ali mu pitao ne dbzvolj šiBrtjav'.se više proslavio sa. svojim glasovitim djelima o Odgovora dok najprije ne dozna-je 11 razumio njegova arapskom jeziku, gramatici, StStt*đ i sintaksi idr., nego pitanja. Tada mu Bejzavfa reče, da jest i ako želi’ da ti:,sa~ .svojim iwz|?ia*im pod imenom 'J'efsiri-Kcšafom.- Nje­ će'.mu' pn. ta njegova pitanja od riječi dp riječi pipcfpvati govu tefsiru je ime: EfKešaf ah. Hakejikil tonzil ==-Ot-, ili njihov 'smisao reći, pa štogod voli. Kad fini ili je bd kiriće; rstm a'K'uranskiih,- ali sa tim zajedno njegov komen­ riječi do riječi oitirac, pitac se je iznenadio, a kad mtf Jc tar.Korana — Kešaf ipak dolazr na- treće mjesto po na njih ubedljivo odgovorio, svi su se prisutni čudili toj znamenitost: medu tcfsirima Kurana i ako Imami-Sujutija vještini r takom znanju. • z i:n je g a n jednoj pjesmi veli: Na svijetu je, tefsira bez Nu kad je našao, da su pitačeva pitanja nepravilna broja, ali kunem-se, medu njima ni jedan kao Kešaf, Ako i to dokazao,- pa ih pobio, kao i sebe i stavio pitanja1sa­ želiš pravi-puit,-. marljivo »a iStaj; je r jecinezinanje kao bo­ mom pitaču, a ovaj nije znao na njih odgovoriti/pa bii lest,~a ;Kcšaf je kao Kje.k i na nj&h odgovorio, gledajući tu čitavu scenu što se pred Kako je cm bio najdnbo>koumniji. ti arapskom jeziko- njim odigrava i uvažajući toliko obilno znanje BeijzariiKl. šlovt.ai, a u font i najvećfha na' glas došao i postao sla­ skočio je guverner Tibriza i Be.zariju posadio kraj" sebe van, a kakio je ž a jednOg’ ifn/fcšira' fiajprvV’usiov pozna* i tako odlikovao, te po tom pobliže upoznavši njegovu ran je /arapskog jezika-u ojegove tančine, opažajući do­ Visoku naobrazbu i vrline postavio ga kadijom cijele potadanju manjkavost tumačenja Kurana’ ti ovom pravcu prajine Šiifaza. Tako je on prvi pbt pbstao glasovit./pa (•jtoimeamji \ hejamr) On je u tom smjeni napisao zname- ne šdmo što je v ršio ‘službu u istom mjestu, a i sviijja -fitti- švoj -‘tbfsi'itj' (Kešaf> . Zcmahšerk i time prazninu na djela pisao i postao tako znamenit u tom kraju, d a je bio tiim'^itjti dKKŠtomi-pkvpnnb), te -i- if ovoj znanosti ne' ma­ imamom i prvakom, te glasovitim učenjakom u tim 'k ra ­ me glasovit1fibstab tf time .ffičehi mufosinininia Kurana jevima. Napjsao je dosta djela, osobito filozofsko dogrnaičdito od prvih mjesta zattzco'.- ; « "• tičmih i pravnih, ali je najznamenitiji postao šif- svojim Pumo. njegovo časno ime glasi: Ebul’Ka.šim! Mabmv.đ dosta kratkim, ali jezgrovitim i duhovitim tefsirom fhrtl Oiiićr Zćnrdlik'ri-Er'HarzcMiii. 'Neki ga bnoje" u vjeri tuinaĆem •Kurana o kojem je‘ bilo goto 'riječ. Rahiitfi*; ' ' • lUedii iHiifezilit, ali ovo neće biti ispravno, a došlo'je':po hulahu! ■ .. Još je bilo i prije ovih i poslije njih mufesira i'U’išVoj priiicf otuda. šio njegova1izlaganja mnogi rte ulože lafto'Ua. raiu'majc u ‘tančinei jer inu je stil previše‘kratak mača Kurana — po Kašfuzumu preko 300, — -ali riijdšu (ziWjwv). tćžak i dubok, da ga ne može razumjeti niko, onoliko znameniti postali kao Što su ovi gore izloženi i ko m.e doliro učevan i upućen osobito u one neizmjerne ako su’svl sa svojiim djelima veliku uslugu učinili islam­ tančine Ivrrgdhig arapskog jezika i stilistike. On je naj­ skoj nauci kao i onima koji poslije njih dolazejte uh olak­ šali tu časnu zadaću tumačenja'Kurani a.' Š.'. pa beka Sit više (Ksatr’ o' •arapskom•'iezkoslovlju. r za'Č udu ffož-je •/: o: ’ 3! j*« priinaVao ga je boVjO hegd :fr • sami Arapl i' ako' nije jc svima slava i čast! �CtpaHa 4. -EL »r A J P E T« Ja ovo miješam pisao za one koji su ovo ma vrelima kadli proučavati, nego za one — našu ml akte ž v uzda­ nicu — koja ix) okolnostima i vremenu, nemaju mogućnosti da u ta vrela zavire izravno a da se upoznaju, makar i u kratko, u t. z. IUmi itefsiT i mufesire, koji čiini jedan dio islamske znanosti. cpncKA EnonEJA C 4)pairujfCKor npeBojm ITyK. )Kwb. J. P bhKOBMk. — 1915. — HyT OJ <I>HTOTH JO ApTCK 29. HOBOMĆpa. HniUTa He mojkc ja iH TaiHy c.TOKy TyiKHe h My«He mohotoHuje a.Ji6aHOKor Macima. To cy jipan« OHeatmi Bpxorm n a aejeHOM Mopy. Koje cmo mh mma.to j a upe beno n o j rpoAHhm yc,TOBMMa, rje ce o j OBanora o j Hac 3axTeBaia je jn a HajnoiRenaHCKa. Mopa.THa h (fmamiKa cnara. PeiKH ypobe-HHH,H, kojh cy ajBaatHo Tone na cyoper CTaja.TO, jom HHKaja natcy 3anaiMTH,iH TaJKuv XJiajHohy, i<ao iiito omo je HMa.m Taj a nprr npnfihii*aBaifcy 3nwe. Ohh cy ripH oycpe*y .je/šaft- fipyror noajpaBJba.Tn: »A Keni rraijt«Ly(KaKO ctp, MOJKfTe .tih). Ha iiito je ojroBapaHo: »Po, Kada], Kadail«, iiito $ w ih : »Jpsct, no.TjHforrTOi aaiKo«. CBana o j naJHHX ejalfp. obp je MVMmtja u MynHitja o j nponuie. >r Tony onora ja n a mh omo irpem.Tii ooraTaac npoeropa^ Koju je faro HajTeiKH. K aj je ofonameHo ycvtaja«>e y ojpcbeHM uac mh cmo KOHCTaTOBaJiH.'-ja TpHjecer JbyjH h autora ojpeja HMa 3aMp9HVTe Hore. Omi c.y jayKa.iH, Kao opyben-H na TiaKJieHe MyKe. Mnoro je h>hx hm&to pyne ncKpHBOHP wexypHhiHMa, Koju cy tHacTjvna.TH .vcjbej macTvnaiBa Mpaaa. iCpnoKH HpecTo.ioHac.-iejHHK A n e K c a h j a. p raanyuiTa xaw. Ibera je n/paTH.ia jejHa fiepMa sparna, jBanajecr KOH>aHra<a Kpa.BOBe Fapje. Oh ce yja.n>n nejiiKe n p i npiBOj ciBervioiorH ca HCTOKa tora janaJljBa o j H)eroBHx BOjHMKa, BojH cy iipoBejm Hoh Hanojby, Kao h m m , jep HHje HMajio Mecra y xany. h m cy noiiULH 3a H> h m . Ohh cy ry sajbja Ha jRajeoer MeTapa o j Hauier 6iiBaKa. OnpyjKeim nopej nene.ia h >h xoBe BaTpe Koja ce Beh yraoHJia Mor.no ce je mmcjihth H3 ja ro m e Kao j a jom onaiBajy, ajiH yKoneHH y hjhtcobo m o je jiy 0Mp3TO cy ce; o h h cy nocTaro 3a y-B6K HeHOKpenHH. Bejmmn, cairpBeam o j yMopa, caiMD h»hx jaojrata nopej BaTpe, H«cy naiajra oHare j a ce npo6yje, Kao raTo cmo mh to mhhm.th »a BpeMe OBe hoKh. Ca« je jovTa3wo a no tom a Ko ce 6.TaroBpeMeHO ne tfpmmpth h cwpr. Hom.TH cmo na nyr. A ro, ojMax y<5poo 3ay<vrabh.th cmo ce Monpej jejHora noHopa npeKO Kora je oćemeH jejan moct. jb p rpeje jpeeiHe, Koje cy ce ktoMajie. IlipeMoa je 6mo neMoryh, BeoMa yaaK « rpeje HOKpHBe.He ,’iejOM. TpHjcoer MeTapa Hcnoj OBora y jejnoj roMH.TH cpyiireiHor KaMema Tene jejHa pe’iraia BeoMa 6yjma. IloMohy amoBa h Tyjyna cr.BopeH je je ja« npo.iaa, roTOBO fiaca.Mait BepTHaia.Tiior namCia na oaoj jojihhm j a 6h ce iipoiipuHO njrr ctohh, i>oja y 3ttM|xmyiy Bojy TeniKO je XTe/ia .vHh ii rt’ie joj je cK«iiyT toBnp m me ce irpoiiiHH>aJia. Bpoj 1- IIyKOBHHK d>ypHiije. cnarja Ha lejij7 3aHeT je BpTToroM Boje; Majop BirrpaT noj|cypHo je j a Mty no■Monie, yjap« y Kaneme ir ibera TaKobep H ecraje. . . C m ĆMOMHC-TH.TM 3a BpCMP, OJ HC-KO-TOKO MHHJTa CTpaxa j a oy HaryAibeiiH. . . H ajaaj sajpacaji« cy ce na yr.TOBH.Ma KaMema, rje cy ycnftiH j a o jaHy Ha c.vnponHoj o6aiH, npeMja iio.T.vnaHH u H3y6njaHH. 3a to RpeMe ja ca« yoiieo j a upebeM moct hooayjbi<e, Ha pvKana h kotohihma. nonaiKo Tipe6a«yj.vtin ce. ^3,ok je na« ctoka irpojy«i.H.Ta. j a npe.iaoit pe«H. ny, joTJie cy ocTa.i« na Hamera o jp eja c^ejoBa-T« Moeie npHMepv, cpemo npe.Ta3H.TO Kao h ja onaj onacan np&naa. Mh cmo MMa.Tii j a ce oiie.T iiemeMO npei<o KTamia 3a4>a Ma.HHT (945 m). BpeiMe je Bejpo, 3HMa CTpamno jaKa. oiiiTpa h HeraocHa. Kao h npom.THX ja « a .leute* BH'V HiHXOBOM yKOMeHOM OJftT.V OOIHMaBATH Cy Haill nyt. * IlemPiMo ce, iieibCMo ce 6ea iipee/ra/HKa, OBaRora MOMeiiTa cKyn pajHHKa Ha nejiy Mopao je, j a 6h omo HacrynaTH, j a paiiiMHiiiMaBa iiyj. KojH ce. na iroBpmiiHH jarejHo. H mh cmo aa H>iiMa cJiejoBajin. IIorpe^Ho na-M je 6h*to MMaTH jej)Hy CTa.Tuy na»iby. a Koja je 3axTe(Ba.ia nenpecTa«y HaneTocr H.v.ia. HajMamoiM HPTiajKiboiM «ora hotcth . . . h mik nofia.v«NKe 6c3 aajpiKaBaiba ojocmo y noHop. JlaraHO ne«>aibe Hanejame Haw. j a liHKaja neMa Kpaja. A to najsaj noćne nojne mh ycneoMO, j a iiaabeMO na Bpx K.TaHiia h ojarr.ne nouero omo onvniTaibe. - Koje je famo jom onacunje h jom My>iHHje nero nemaibe. • Ham iTHJb je xaiH Apu«. Mh hhcmo HMa.™ HMKakobo o^jamibeibe o npa«iiy nyra, KojHiM cmo nm to. TI.yTOBa.iH omo no (5yco.w, Te tako wnaK hhcmo pHCKoBa.TH j a ce HaryćirMo. OBaiKH nyT aamcTa. Ma ja ca HenpHjaTHomhiv ja ne ćhcmo 3aJiyTa iH, na iiMTaime rje cmo, hokh kojh je Ha ne.Ty bhkh6: »jeja« .nem«. IHto je aHamno j a omo Ha irpaBOM nyTy, jep cy naM ohh hcth noKasHBajm. HaurnTO omo Ha jBe umpoiie penMite, Koje cmo Tpeoa.m j a npebeMO. najam e ce Ty jom Brane yM«oiKHJio, jep yciiej Mapma aaMopHOCTH h crpaniHe 3HMe naum cy HcpomeHH .vjobh Beh oM.THTaHHTO. Moje OMpoHjrre iimnejie aajaBa.ne cy mh pa«e a Moje KaiMamiHe HHHHJie cy KOMaj neja. H ajaaj nejiio KOJione ca’ RojHM caM H ja njrroBao ciMiano je, Kaj je «oh ®eh na.ia y xa« A^ kot. npBH IiyT .T€4KaiTIH CMO noti KpOBOM ii IIpBH iivt Mor.TH cmo j a onanaiMO. Bh.to je Bpeaie: aKo 6h jom hmaih j a npoBejeMO KaKBy Hoh Ha nojby n o j BejpHM hb6om, j a Behnnra o j nac He 6h Hiimaj Brane iiohobo BHjejia d>paHuycuy. npn npo3HBaH>y Mnoro je hjhx Hejocnx>jaJro. Ha 3anejby Ko.TOHe, ohh Koju cy cnopo nyTORa,T« nwcy MOrJIH BHUie. IIpHIMeTH.TH CMO. j a OMO jaiiao HMaTO 15 MpTBHX KOH>a, KOjM cy naiiH y noHop. Hjhxobh koh>obojhh, KojH cy CBe noKymaBa!iH j a hx cnacy hto 6ap ibHxoBe Toaape TpaiH'OniopTyjyhH hx Ha aebHMa Jbyjn Hanpe«vyhii ce cbom c«aroM RHoy ycne.TO h TpaatH.TO cy noMoh. ABHjaTii'iKH KaneTan j e .TlapeHTH, HHje je oje«o o j nojaca jo umne.na ("»».to y bhjv .TejeHor oicnona no nohii nouiao je cano ca jejnoM .'uianiom ja TpantH 3ao- �Bpoj 1. »r A J P E T« orajie. Hckojbhko JbyAn oa Aočpe sojbe H>eMy cy ce npnApyacHjrH. 3a to BpeMe u h cmo ce y xaHy hhot&jinpajm kojihko je to Morao. ApmjTH, RojH y cvipiajj' awo hm « e 6h nmauHJiH, iipeTHJiH cy HaM j a he Hac johi Hore hoKh Hanacra h 3axTeBaa« cy on nyKOBHHKa OypiiHje 12 natnoaeoHa, 240 (JjpaHaKa, Aa 6h nac nycTHJiH Aa ybe*MO iioa »po®. Kao h CBe apHayrciKe KpuMe, tako h ob& 6hji& je jeAHa nptfcrpaHa otuaja y Kojoj HHje MMajio hh KJiyne, •hh acrajia, hhth nau nocrejba. Hnje HMajto hh ahmlbaKa, Te ce ahm paanpocntpao KyAa je oh XTeo Kpoa OTBope na 3Hjajy h Kp03 KpOB. CTeHHna, « a npraiMeip, (xh- je y Heo6HJby. Ila Hinaic mh omo ce Ty HajiaaHjm Aočpo, Ma&a omo ce ycjietn AHMa HanpaBHJiH Kao xapniHre. Mh cmo ce HaJiaaHJiH jom ćojbe Ka^a je oko 9 nacoBa erara© ca aaocTajiHM KaneraH ;ie JlapenrH, y crpauiHOM »3Hy_ peHOM crraiH.y jep cy npcnejiM na nyTy oko nermajdcr lacona. . . Majio iro Mano nama je ce CTpanta ojjMa- jio pajia. HaoKopo cbh omo m;h uiiaiBa.’iH, oiiđBajiH omo jeAHHM chom GMpT'HHM. . . A jih ApHayTH, OHH cy 6 h jih 0yAHH h nojiaKo HeBnbeno oko Hac TyMapajm.. H cjrrpa a&h ja HMcaM Hama© Mora. KOH>a, Beh com© H>eroB yjiap. rT,Ba APyra KOH>a, riHme npTJbara, vaKOtBa h canAyKa ca ^iHiBOTHHM HaMHpHHuaiMa TaKobep je HecTajio. A. X hi|)3m BjeneBau: CABHHA CAPMAH (JeAiia yoiiQ>ie(Ha hb MAaflokm). ltpep KyxMibC'iKMiM Bpamvta aaorane Ejimoa MjeTHBuiH, Aa. je hoko ynyTpa, oTBopH h pene: — J],oOpa Benep!... CaOnHa ce 0Kpeny, iipojJiH uoAy no nehn h Kao Aa ce je npecrpaBH.m H3yonH: — A th Mana!. . . J a caiM MiHiojiajia n a cnaBaau . . . — Hoihii hy KhepiH otAMax caiMo caM Te Aoui.ia vKopHTH iiiTo T&Ko ;iy^iX) otorajem. . . — Ajih je caMHOM MypHo6er, HCirpHMa ce CaiOHina. E.aH3a n e pene Ha obo HHmTa. IlpHiAHirae maji na roJia paneHa h Oau,iiBmM jeAaH Kpaj npeKo nyHHx rpyAH aa.TBopH BpaTa. Ila Aa He 0yAe na CMeTan MJiaAHM jbyOaiBHHUjHiMa noBpa.TH ‘ce oneT y OBOjy oo6y. Cjeae. JeAaiH nac je o nelieMy pasMimiJbajia, a OHAa yxpHe oBjeTJio, onyoTH aaBjece haja nocTeJbOM, Kao KapiA cnaBa, na OAe Kpo3 BpaTa y oycjeA|Hy co0y. JI,o OBe coOe OHJia je CaOHHHHa coOa oo»jeTjbe«a h Toiuia y Kojoj je cjeAHo MypHc6er. . KaKBa je ®ejba noBejia EjiH3y Aa yxoAH Khep TeuiKo je noroAHTH. ,H.aJiH je XTjejia h y m u n u roiBope, HjiH BHinHiH uiTa pa^e? Je jm je ByiKJia tamo MajHraia cKpO, Aa Hysa CBoje AnjeTe, huih nena Apyra mjHa nteJba, Aa Kao *eHa r.nema Tyby cpehy, Tybe mhjioBaibe?. . . MebyTHM EjiH3a je Morjia caiMo hvth iflAipeKHAaH paaroBop Mypiica h CaOHHe. uah unje aaorJia bh'ahtm hx, jep cy cjeupiJiH y Kyry co6e. Ho Ejnraa je ocTajia 3a BpaTHMa HaneBm« c®a ojemHJia, Aa n.vje oBaiciH o t , tmKH, Ma h najMaibH lioicpeT k lHTponor. A KaAa je npomjio nyro BpeMeHa, icajia ce niije HiHiii'ra nymo hb cofve, EiHMsa notorasie HeterprjbMiBa, ycmHe nojiaraoio h bputhbujm ce upo« co6e naabe na Ctpana 5. na noJiaioo oTBopn BpaTa. Čađima h Mypnc »jOipaiH cy na AHHany je^a« ao flpynora; oh joj mhjioBao pyKy, a oHa ocjioHHjia rjia®y Ha pyKy h rjiejajia y H>era iioGojkjho, nocnano. . . operna h 3aA0* BOJKHa. Ejraraa hx norjie.ua c npara ajiH He pene HHnrra. xoahhk, Čađima ce 3đynH yrJieiaaiHU!H Majity, a Mypno6er y o ra ­ ne H noKjioBH ce: :— HaBHHHTe, pene MypHo0er — MOtatAa je icacho . . . 3 a THM ce oupeme CaGrann h pene rji^aajyhH caT: — Taaco je BpnjeiMe Otpao upoiiiiJio!.. CaOnHa My irpyjKM pyKy, Kojiy >Mypnc h>63r.ko CTHuihe. 0«a nobe 3a ibhm. Foanoba EjiH3a CTajajia je Ha npary h rjreiAa.na, a »a ce HH|je motjio ona3HTH, Aa .i h je JbyTa hjim je neuiTo 3,uoBOA>Ha. Mypnc CTaae npeA h>om, a OHa hoahskc pyKy h pene aoMjexHyBiiin će: • Ako Mac caAa ja He nycTHM. . . - - ,0HAa heMo OKyiia cjeAHTH — irpHMicjeTH Ća­ He, He . . . AOAa Opao Ejmoa — ja hhkoa y icy- hn ne aaApataijeM H»Kora, Katna caiM nobe. . . Mypnc ce HacMHjemiH h pene: —• Kano cTe A<*>pa roorrobo Capnan! J a ce Bp/to yi\jAHO ocjehaM y BameM AOMy . . . — XBa.ua B'ej, ja BaM jkohhm jiajcy Hoh . . . Mypnc0er nicwbyOiry pyicy roonoby CapHaar, ona “ ° ^Ka®a eay cy ■ oiojMaiKJiH ”-x iottpe? EuiH3a ybe'**■y Co6y, riipioxotaja ££. ce, 3aycaa.BH ce npeA bcjihkhm orjieAaJioM, ornena ce .hbo h pene cawa ceOn noJiyi\iiacHo: CBe je HOiipasHO h cbc JiasRHO, u OBe rrpoMojKAa ce je y obom nacy roonoba Cap«a.H cje- THJia CBor JKHiiOTa, obo je irpOHijioCTH tt c ic a m a CBe to y Tpn p'HjenH, Koje cy per.jie c e e . .. mhoto BHme, jiera Oji HaM peKjia, Aa naiM ce je HOiroBjeAHJia y OBy KacHy Hoh, KaAa je meanna Khep irpam iia OBora JbyOaBHHKa h Kana je y AymtH MAaAe yAOBHii;e 0yKTHO TTJrantreH nojKyAe, naoa je hhbot tpajkho — jkhbot . . . . . . Oa Kora? On Kora Gh.to, ca-Mo Aa My ce npena noTnvHO. . . Ata Nerćes: i " IZ „NOVIH LISTIĆA* naše Čitaonice . Bipaše u nas u Bosna u ijedno vrijeme uljeglo u modu osnivanje čitaotnšca. Ćuli jedni, da su tako nešto kunisaM oni drugi iz komšiluka, pa nicale čitaonice, ne budi pri­ mijenjeno, ko pečurke. A i još vala, baš treba, da se i naše mjesto tako nešito istakne. I jedne godine nikoše taman tni Čitaonice: maisOirnanska, srpska i hrvatska. Taman po ključu. 0 tome je doduše raspravljala naša omladina i zaključila, da se u kulturnim institucijama ne bismo smjeli dijeliti aM naš® prvaci (bez razlike), to nisu odobravali. On* rekoše: »Pa tako i jest, neka vadi na primjer, kad u naše mjesto dbde kakav stranac, da je naše mjesto ko neki kulturan grad«. Elem mi se skupiti d a biramo odbor. I naravno za presjednika naš »omiljeli« i »općeštovani«, jer on je ako ćeš za to i naopristaliji 'Imućan je, ićramli je a takog čojeka treba i postaviti na vrh. Za zamjenika mu postaviše �CtpaHa 6. »F A J P’E T« frpoj 1> — Vid'jte li, b.raćo, ..ovdje, niedii nama ovih. krasnih primjera »Gajrctovog«' ra d a !. . . ' primjeti jedan od nas, gledajući pred sobom neke studente, koje je »Gajret« ta­ da uzdržavao na visokim školama u Zagrebu i Beču. — E, pa na nama je, »Gajretiivim« pitmucima, koji nas pomaže i tzdlržaje, da mu ,.sg .svojski odužiitno, Ja kam sauno taj čas, da budein svoj j Gajret« će dobru osjetiti plod .svoga sjem ena, . . -vatreno g o v o rile 4c^ ll omladinac.. To meni nešto na nm pade. Tili je omlad'iijaea dana,s hvala Bogp lijep brpj, koji su postali svoji,,inuogi su.sadđ iva lijepom položaju i, Bože inoj, sjećaju jii se ovi onog mladenačkog bkigouitroog obećanja --- » G a jre tu « ? ,,.. . Iks Ipsilono'v'ć. činovnik nekog držasmog preda otac porodice, nešto se oskora razboljo. Ćuti, da gja. nešio boli. 19kuca nešto od svoje nude činovničke plate,, tek koliko je mogao ušt'muiti od luksusa a odluči se, da ode na pregledbu liječniku, inače svoiiie ppznamlvu joi$ iz gininaz'ie. . . . . . . ^•Njegov prijate'«', liječnik g. Dr. Hcoinvović pr^iia ,si< rom.iha Ipsiinvića vrlo nježno i prijatno. Pregleda ga i iskuca,od glave do pete.’ „ ,, -Ništa .>c- brate, imaš samo inaji plućni? katar. To se dade’ Liječili. ■.« I sad stane gospodin doktor teoreti­ ka-.:: : ' — Pc danu i u noći drži otvorene prožore. Dobro Ata Nerćes: se pokrivaj i budi dugo u krevetu. Tako po prilici lezi r ™ . TKOHIJA i j'K’AKSA. 9 .sati, ustauii .vatra u osami, ppj’eJt krišku bijelog Hljeba s medom i maslacem, u 10 sati •pojedi jedan batak pileta U nas se odavno osjećala potreba jednog humanog s kruhom, U .1 sat ručaj čorbu,_ i^ečciijc, salatu i.2-/-Ć).ko­ ifdfuzciija. S'rbtii’oa' se množi svake godine, siročad ti mada slarka.'lcčkaj do 4 sata. a onda opet stogoa sliciio zapinju za oči. pa i mi smo budi i iS nas u grudima bije pojed; kao mlijeko, kajmak i t. d... a žalim $etaj ,_izvaj) srce. Neko od nas bac: Žgodnu misao, da knrišomo jednodruida i t. d ...,.j , udruženje za pomaganje sirotinje. Sabrali se u čitaonici, — A ovaj,/kako bi l>llo,..'g(;SinJdiiaW-..ddkit(>re. da ja o tome progovorili i već jedan od nas poče da sabire, i malo ovo preko zime edem u Misir, pa Ja . tamo budem dofr.n/voline priloge. *»Sada ćemo samo zapisati koliko ko dok je ove studeni ili gdjegod u kakav bol.i saiiatorium žeJi dati- u tu- svrhu, a onda, kad Iskaz bude gotov, pou E vrojri?----;• kupćeino novce« — jedan primjeti, a ljudi se počnu jav­ — Pa je 15 ti to moguće? — sjeti se doktor da 'gn ljati sa . dobrovoljnim prilozima: upita. ■■■■.»piši, Za'imbeg Zaimović' 1000 Dinara, Omeraga — Ama da šta je, doktore, nego m o g u će ... Ja mo­ Oineragić 1000 Din.. Vejsilbeg Vejsilbegović 2000 Din., ram sjiutra u kancelariju na poso. a jc-dv.a i onako izdr­ Sa’ih ef. Salihcfendić 2200 Din.. Ibrišinibcg Ibrišmbegožaocm porodicu a ti!. .. Pa kad to mogli, onda mogu i u yić 2350 Din.« i t. d. Iskaz se mJiožid, da te je u srce M isir. . . gahiM) taj plemeniti odziv naših bogataša. P a kako se još I'ljepo Iakme! Istom zaori glas našega Avdage (on je ijmče tankbvie, obična zanačaja): »Piša Avdagd Šaljivdžić 6000 D in.!. . . Kad mi to čusmo, svi se u čudu zgleS. M. dasmo u Avdagu. IZ SV JETSK E KNJIŽEVNOSTI — Baci, Avdaga, šalu na stranu, o \d je sad nije mjesta od šale!. . . dobaci jed an .. ' Kada se u. razgovoru prvi put čuje, ili u — Kako n*je moj bratac. Z n a m j a n a s d o b r o . . knjizi pročita samo ime koga nepoznatog kjaSad 'kad je na papini takmomo se ko će više da dade, a : r slčnog djela svjetske knjižcvmosti, kojenui'.se kad’, se stanu sabirati novci. — m afiš!. . . ujedno istake važnpst, bez sumnjo se u čo­ Tako. je 1 bilo . . . vjeku porodi želja, da mu barem pozna kratki ;'a Mele nejse. Ono negdje neke goJine, jednog lije p « sadržaj. Vodeći brigu o ovakoj želji Gajretovili ljetnog dama sabra!« se nas nekoliko omladinac a na lličitaoca, a naročito, naših đaka, od kojiii mnogi đlfc sVe' same Inteligencije. Tu su mladi pisci, pjesnici, . nema ni vremena , ni prilike, da-se čitanjem studenti š visokih škola, maturanti velike gimnazije i t. d. upozna sa više ovakilv djela, (gjlijčili snio. pod Govor?« se o našem’ tada mladom »Gajretu«. Upravo ’. gornjim naslovom iznositi kratak .sadržaj barem rlH dana. naime, u slavnome Butmiru vijećali su prvaoi nekih najvažnijih. našega naroda o koječemu pa i o »Gajretu«. »Gajret« je Počećemo sa najstarijim: vremenom, tz koga tada uzet iz ruku inteligencije i predat u »narodne ruke«. su nam kod Indijanaca najpoznatije dvije her-oNas e to, mladu inteligenciju, prilično vrijeđalo. Tim više ličke epopeje Maliabharatg i Ram'ijaiia. [ što iskusniji n'jcsmio vjerovali pa makar to biilo i prva­ 1. Mahabharata. cima našega naroda, da pravo shvataju potrebu jednog Maliabharata znač: velika pjesma = ; Bliuratas-(ijid, oviikog udruženja, a još manje da če se u njihovim redo­ pleme). Ova junačka pjesma sanskritske litKiruture po vima-. naći kogođ- da se zdušno oda tome •plemenitom sadržaju je viša enciklopedija mitologije; j>ričp i filozofije Fiidjuu. našoj neprosvječenoj masi. arijskih, bidijkca, nego li prjpovijetka jv'JSmjg-.pUredcno« jednog bega. jer već po soju pripada nm pravo ili na vrh ili do vrha. Tajnik, ko bi druvci bio, već naš učitelj. Tip .treba nekakvog piskaramja, a on je, lje. pismen. r:,Al: sada dođe gotov do velike neprilike. Varalo je izabrati i knjižničara. Učitelj i kadija naročiito tumačtše skrviKif skupština, da je glavna svrha čitaonice — pro­ svjećivanje; jer. bi inače bili kao i ostale kafane. a toga nema u prvome redu bez dobre knjige. I n a koncu pa-r metiTjr zaključiše: » da v e ć i s a m i o r m a r , p a m a ­ k a r i b e z : k n j i g a u 'ednoj čitaonici, »najljepši je ukras«. Premda to našim ljudima n je baš uljeglo u gla­ vu. da ima fajde od knjiga ikome osiim naučenim, eto pristadoše. da se kupi ormar i bira neko i za tu dužnost. Neko pred’ožj z a to jednog činovnika, a ovaj se ispri­ čavaše, da se ne može primiti toga posla zbog optere­ ćenosti, u službi. Istom će mu jedan iskusni penzionirao z bndižaka ; • Primaj se, braco, slobodno, tu nećeš imati ni­ malo posla, ta vidiš, da se mi ne razumijemo u literaturu ncgjo tr-lit rat uru. — Nakon ove napomene sva skupština. — j ko se razumio i ko nije, — prasne u smijeh i tu *vcčec: mi ‘.račun toga veselja, naš »opće ljubljeni« predsjed­ nik pozvao, nas je sviju na — akšam luk. . . �Epoj 1 . l’A’J PE T. CtpaHa 7. događaja. Miit spominje V'jazu kao sačinitelja ove <xl Kao neka vrsta suplcmenta (Harivainga), koja se po­ 100.000 distiliona složene pjesme, ali to ime irtije drugo, glavito bavi djelima boga Krišne. puna mističkih doga­ \ eć personificirana redakcija. Može se vidjeti, da je ova đaja i bajoslovnih predanja, završava napokon cjelhui*). pjesma prerađivana najmanje tri puta i da je svaki put 2. Ramaiana. proširavaoa. U samoj pjesmi spominje se kraća redak­ Ramajana znači >u sanskritu udesi Ratne. cija^ od 24.000 i od 8.800 distihona. Biće, da je prvi pait Ovaj indijski epos, koji je navodno sastavio Valmiki, složena na 400 god. pr. Is.. a mnogi dijelovi nastali su biće svako umjetno djelo jednog pjesnika, komu je po­ tek iza Aleksandrovih vojna. Čini se, da posljednja pre­ tanja redakcija malo što pridodala, zato je u .redanju radba pada neposredno iza doba Acolke, kao što to u mnogim distihonima dokazuje susretanje sa poznijim bo­ Joga daja i umetanju epfizoda umjetničkom vrijednošću nadmašilo Mahabhairatu. Do nas je dospjela najmanje u govima i protubudistička tendenca. Medluitim su kasnije nadodati pojedini komadi kao .na pr. Bbagavad-Gita- tri recenzije ,od (kojih ;c najpoznatija bengalska sa 24.000 strofa i 7 knjiga, a sve tri su po svoj prilici nastale pro­ pjesma božanstvu, poučnog religiozno-filozofskog sadr­ žaja u 18 pjevanja. U njoj je na temelju metafizičke spe- širivanjem nekog nepoznatog izdanja. Sadržaj joj je alegoričko prikazivanje prodiranja ...kulacije nauke Sankhja-Joga izgrađena uzvišena i čista etika, koje se inače ne nalazi u indijskim filozofskim si­ arijskih Indijaca u južnu Indiju i Ceyk>n.. Stanovnici Ccylona prikazuju se kao neprijatelji demoni, a prastanov­ stemima. nici Dekana, koji su bili skloniji arijskoj kulturi, prikazani Mitski sadržaj epa sačinjava borba za nasljedenje su kao majmuni. Ramajami je nastala u zadnjim godi­ < prijestolja između sinova braće Pandu i Đlirita raštru nama prije Is. i u njoj je potpuno ocrtan život indijskog .{oba od.Bharatu koljena). Pandu ima pet sinova, a stanaroda u orno doba. U ovoj junačkoj pjesmi veoma se nijr slijepi brat Dhnitaraštra inia.'rh lhO. zanimKiiVo crtaju djela pojedinih heroja. Ramajaiun je P rv a knjiga kazuje genealogiju i mladost junaka sadržaj bvaj« , .kao i zavist Kuairava protiv sinova Pandu, koje s i oni 1. knjiga. Kralj Dasaratha od Ajudhja (Audh) nema ' htjeli uništiti, podimetnuvši potajno vatru u nj-Mrovu na muškog ])otomka. pa da ga steče, priređuje po starom ; Jaču. Ovi umaknu podzemnim hodnicima i pinttivši, da obicajuNtupocjenu žrtvu. I zaista tri njegove žene rode -se raširi vijest o njihovoj pogilrji, povuku se u šumu. mu tri sina. Jedan je medu njima Rama, u kojemu se : gdje jtj živjeli kao pustinjaci. ‘ : <M)g Višnu spušta na zemlju, da uništi demona Ravatui, . ;U javnosti ih vidimo ptftoMb’ u drugoj knjizi, kada što bjesni medu pobožnim stanovnicima otoka Ceylona. . se. ; oni natječu za lijepu Druapadi, a A rdušunanat- 'd o š kao nrladić pokazuje se Rama junakom. On napne krili medu ostalim proscima i-svoje bratiće u napinjanju luk boga Sive, što nije mogao učiniti niko od 5000 drugih luka, te tako Pandu dobiju D'raupadi. Dhritarastra odluči ljudi i za^to dobije Situ, lijepi kćer kralja Videlia za te i podijeli zemlju sa^nnfluovm i sinovima. Ponovo žemu, pa se s n:iom vraća u svoju domovinu. . oživi-' zavist Kiuarava, kada se Judh:šth‘;ra. najstariji brat 2. knjiga. I ako je Ratna odabran, da naslijedi pri­ . Pandu, opljačkavši više put susjedne zemlje okruni za jestolje svoga oca, ipak majka njegova polubrafa Borate velikog kralja. Za ^svečanosti, koje su bilje prirođene izradii nasljedstvo svojemu sinu na temelju jednog obe­ ovom zgodom, predlože sipovi Dbijitaraštra igru kocćanja, koje joj nepromišljeno bijaše dao njegov otac. kaflijom. Judhištbira kao strastven igrač izgubi po re­ Ratnu prognaju zajedno sa S!tom. On sc dragovoljno po­ du i Svoju palaču, kraljevinu, svoju ženu, braću i naj- vuče u gore i živi okružen četom ondašnjih stanovnika, poslije svoju vlastitu slobodh. Zl'm predznacima zaplakoje štiti snagom svojih mišica od demona. Kada poslije šeoii Dhnitaraštre povrate ipak Pandnovim sinovima sloočeve smrti dozna Bairata, da prijestolje zapravo pri­ - bodu. ali pošto J'udluštiiru još jednom posMiui u igru i pada njegovom brata Ratni, stade oklijevati, da sam on ponovo izgubi, osude ga s braćom na 12 godišnje preuzme vladu. Ne znajući, gdje se tada nalazio Rama, progonstvo. izjavi najposlije ovaj plemeniti brat. da će državom upravljati jedino kao zamjenik Rame i uzme njegove Treća knjiga puna epizoda opisuje 'život braće u sandale kao simbol gospodstva svojega brata. samoći. U 3.-oj knjizi opisuju se Ramina putovanja po sred­ Četvrta knjiga opisuje njihovi pustolovine u 13-oj njoj Indiji. — Sestra demona Ravane smrtno se zaljubi godini i . djela >u službi kralja Vlraata, kojemu s e . proU Ramu. Kad je on odbije, ona mu se osvećuje time. kaižu pri kraju godine, a om im na to kao saveznik po-, što svome bratu Ravarni, kojega pjesma prikazuje kao - rmogme da povrate svoju zemlju. strašnu neman, ulijeva ljubav prema Siti. — Ravan« Peta knjiga nabraja pripreme za rat sa obje strane zavede Ramu pomoću zlatne gazele u gustu šumu i onda i opisuje pojedine saveznike. U šestoj, sedmoj, osmoj, devetoj i desetoj knjizi po­ odvede njegovu Sita zrakom u svoju palaču na ostrvo Lauka (Ceyk>n). Sita odbija sve ponude svoga otmičara, tanko se artaju borbe, u kojima ostaju u životu samo a ovaj je predaje za to ošvetljivim duhovima, da je muče* Pandunovi sinovi, Krišuia i njegov saveznik. — Neka lxržanska ptica prokaže Rami ime otmičara i Jedanaesto knjiga pjeva o žalosti Dhnitaraštra i udo­ pravac kojim je utekao, ne htijuči kazati mjesta. Raima vica. očajava i traži Situ. D vanaesta knjiga umara nabrajajući opširno, duž4. krijig-a. Po savjetu one ptiće uspostavi Rama pro­ noisfii kraljeva, korist dobrih djela,, i sredstva za konačno tjeranog majmunskog kralja na njegov prijesto. a ovaj spasenje od potrebe života. Isto se tako opširno bavi i trinaesta knjiga pnopi- Od zahvalnosti pošalje Rami cijelu majmunsku vojsku, da potraže ugrabljenu Sitii. Jedno odjeljenje te vojske sima kasta, pa je puna 'Umetaka i priča kao i dvanaesta. Od četrnaeste pa do osamnaeste knjige op'suje se pod vodstvom majmuna Haihumana uputi Rannu na jug. žrtva konja, koju doprinaša Judhlštliiira. da dokaže svojti daivši im svc(j prsten, po komu bi za njega mogla ddnadmoć, zatim uzmak i smrt Dhnitaraštra. te Judhišthi*) Vidi još »Posma 6 Kralju Nalu. ulomak iz staroind. rino odricanje prijestolja i samrt. Nad Bliaratama. koji se sada zovu Runi-Pančala- Zavlada kao kralj Parikšit, Mahabharota od Tome Maretića u 1« 1. svesci ovogodišnje Srpske Knjiž. Zadruge. . ............. ...... imu Ardšune, .a zte tiji u - . - i - �C rp a H a 8. Epo) 1. »rAJPETi P o Homeru je Eneja radi svoje poibožnosti i mudro­ znati Sita. I zaista Hanuman dobije sigurnu vijest, da je Sita na Ceyk>nu. sti osobito pmilio bogovima i omi ga za to spašavaju 6. knjiga. Hunuman prepliva more između Indije i od čestih pogibelji. Po hrabrosti je Enea prvi Trojanac Ceylona i svladavši sve poteškoće, nade Situ i luiruči joj iza Hektara. Najstarija ga je priiča učinila Priamavim prsten. Ponudi joj se, da će je na svojim plećima odni­ nasljednikom u Troji, dok su potanji pisci priču o njemu jeti po zraku, ali mu ona odbije tu ponudu veleći, da na razne načine dalje iščinilii i skopčali š a osnivanjem se ne smije dotaći ničijeg tijela osim svojega muža. Poslije mnogih nezgoda prispije Hanuman sretno do Rima. Stesihoros (oko 600 pr. ls.) odveo je Eneju čak Rame, koji se sada stavi na čelo vojsci od majmuna i i do Hesperije, a u Rimlu za vremena punskih ratova ljudi pa krene prema Ceylonu. bijaše Tašireno mišljenje o njihovom trojanskom pori­ U to doba Ravana poubija sve svoje savjetnike, koji su ga nagovarali, da sada povrati Situ. Iza tog pri­ jeklu. Vergiil je u Emej'idi sve te priče složio, iskitio i daio sili Rama boga mora, da mu pomogne načiniti most. im čvrstu podlogu. Ovaj to i učini, te podiiglme Adamov most1), po kojemu P o ovim kad vidi Bneja, da je izgubljena Troja, Rama prede na Ceylom. preda kućne bogove svome ocu Anhisu, uprti ga na U 6.-c(j knjizi opisuje se borba Ravane i njegovih pleća, a sinčića Askanija povede za ruku i napusti go­ kopljima oboružanih demona sa Ramiom i njegovim ju­ ruća grad. U bježanju izgubi ženiu Kreuzu, pa došavši u nacima. Borba se vodi o zauzeće glavnog grada Lanka gore, sakupi bjegunce i s njima posjedne 20 brodova. (Ceylona) i odigrava se pretežno s a . silnim gubitcima Od Antanđrosa zajedri najprije put Trakije, gdje osnuje junaka sa obje strane. Rama bude višeput smrtno ranjen, Emos i Eneu, a oinđa krene put Delosa, Krete i Sdcilije, ali ga svaki put izliječe njegovi prijatelji majmuni, diogdu'e nyi na pređihrežju Drepana umre otac. nesavši sa Himalaje ljekovito bilje. Napokon dođe do Na ovom putu b!jaše skoro dospio da prede u Ita­ glavne bitke, koja potraja 7 dana i noći sa promjenlji­ liju, ali ga Eolus po zapovijedi njegove neprijateljice vom srećom. Rama uzalud navaljuje na Ravanu, dok mu najposlije neki bog oda mjesto, u koje će. udariti i božicg^Juno odbija burom prema Kartagii, koju je istom smrtno raniti demona. Ravana pada, a s njime i grad, osnovala kraljica Dido. Uzalud nastoji ona, obuzeta stra­ nakon čega se osloboda Silta. Od- sumnje, da se je do­ stvenom ljubavi prema Eneja, da ga zadrži, zato se taknuo Ravana Sate, pfcre se ona božjim stidom prošavši očajno predaje smrti, kada joj se Bneja po zapovijedi neozlijeđena kroz plamen vhtrčl Nakon toga izjavljuje^ Jupitra krijući izmakne Eneja ponovno dospije na Sici­ Rama, da je samo radi svijeta bila potrebna ova javna liji} i tu u nanovo naseljenoj Akesti ostavlja za sobom proba. Vojske se povlače. Poginule majmune i medvjede ponovno oživljava bog Indja i nagrađuje Hanumana vječ- žene i nemoćne starce, te zaplovivši dalje prispije tek nom mladosti. Rama i Sita povraćaju se na božanskim nakon sedmogodišnjeg lutanja u Italiju. — Kralj Latinus kolim^. u Audh, gdje nakon svečane krunidbe preuzme od Laurenta ponudi mu svoju kćer Laviniju za ženu. Po Rama vladu.' nagovoru božice Juno usprotivi se tomu djevojčina mati Pošto po indijskim mazo,rima nije moguće na zemlji i nahuška rutulskog kralja Turnusa, koga bijaše odabrala naći zadovoljstva, nije se-sviđao njima ovakav svršetak epa. Zato je dodata za svoga zeta, da udari na strance. Eneja nade zaštit­ 7. knjiga, po kojoj je Rama posumnjao o nevinosti nika Evanđera na Palatinskom Brijegu i uzevši divno Site i zato je protjerao. Ona zamoli, da je proguta zemlja, oružje, koje mu na Venerinu molbu sakupe Vulkan, ubije na što se zaista raspukne tle i primi Situ. Time je ona pod zidinama grada Laviinija na rijeci Numieiji svoga ponovo okajala grijeh, ali je više izgubljena za Ramu. Doznavši ovaj od boga Višnu za svoje pravo porijeklo, protivnika i s njim združenog Etruščanina Mecentija. Time se svršava Enejdda. side sa velikim svečanostima u rijeku Sarayn (Gogra) i povrate se bogovima u nebo. Nadalje se priča, da se Eneja nije više vidio nakon bitke i da su ga u jednom gaju u hramu kod one rijeke 3. Eneida. obožavali kao glavnog boga (Jupiter indiges). Vergilov umjetnički epos Eneida nosi ime po Bnei Njegov sin Askaniij od Rreuze (kojega i Julus zovu i (Eneas), čuvenom junaku iz trojanskog rata. 0 tome Tatu inače imamo od Homera dvije herojičke epopeje: koji je po tom praotac rimskog plemena' Julija) osnuje Ili adu2) po Hiumu-Troja i Odiseju2) po istoimenom ju­ Albalongu. naku sa otoka Itake. Bneas je sin Auhisa i Afnodlite, koji je sa svojim Dardancima pritekao iui pomoć svome rođaku sijedom kralju Priaimu, kada se ono zbog ugrabljene lijepe He­ lene oko (Ilium)-Troje u Maloj Aziji vodio veliki t. z. trojanski rat. Po želji jednog užeg kruga čitaoca i prijatelja na­ šeg lista donosimo u ovom broju životopise i fotografije 1) Adamov most ime je 23 km dugom nizu pješčanih nekolicine najistaknutijih saradnlika »Gajreta«, uvjereni otoka i klisura između 9° do 9° 12’ sjev. šir. i 79° 22’ do 80° ist. dužine od Grimiča. Ovaj seže od otoka Ram osvaram da time pogađamo želje i svih ostalih čitaoca naših. Paod ind. obal do otoka Manaar blizu obale Cejdona i tako skoro daće u oči da se ovdje ne nalazi i životopis uvaženog zatvara manarski zaljev sa sjevera. Od tri glavna kanala za našeg saradnika g. Vejsila Ćurčića kao i druge nekoli­ manje čmce, glibvi i 4 m duboki Pamibam kanal ima svje­ cine. Međutim g. Curčić nam je obećao dostaviti svoju tionik. . fotografiju za koji od slijedećih brojeva kao i jedan od iBramani vele, da je po ovom Adamovom mostu prešao Rama s.vojskom na Geylon. opširnijih svojih rukopisa pod naslovom »Narodno vje­ *) Vidi prijevod Tome Maretića. Naklada Matice Hrvatske. rovanje o muškom djetetu«. IZ UREDNIŠTVA �Spoj 1. »r A J P E T« CtpaHa 9. Naši saradnici Dr. SAFVETBEG BAŠAGIĆ (M1RZA SAFVET). nikom p o , više godina. Godine 1908. i 1909. proboravio je u Beču, sabirajući gradivo za dizertacjju •‘Bošnjaci i Hercegovci na poliju istočne literature«. Zatim se vraitfi kući gdje je obradio i predao bečkom sveučilištu kao dok Rodio se 6. maja 1870. u Nevesimju u Hercegovini. torsku radnju. Profesori Dr. Karabacek i Dr. Bittmer Po svršetku građanske škole talko zvane ruždije stupao ooijentila su lje s odlikom. (Ta je »Dizertaoija« 1913. štam­ je u sarajevsku gimnaziju gdje je položio ispit zrelosti pana u »Glasniku zemaljskog muzeja«). Posle položenog 1895. lste godine otišao je u Beč na sveučilište i upisao glavnog rigoroza iz islamskih jezika i njihovih literatura se na filozofski fakultet. Slušao je grupu islamskih jezika i nuztgred'nog rigoroza iz historije grčke i arapške filo­ (arapski, turski i perzijski) i njihove literature. Usput je zofije 20. maja 1910. promoviran je doktorom filozofije proučavao tursku dobu naše povjesnice i za ito sabliirao »Ex linculis islaimiiticis«. Mislio je na zagrebačkom sve­ gradivo po objelodanjenim i neob;ek>dkijeoim izvorima. učilištu zatražiti stoliiou za islamske jezike, ali je sudbina Kad je absolvirao sveučilište u Beču 1899. vraiti se kući odredila dirugačre. U to vrijeme Bosna i Hercegovina i kao prvi pionir eno malo sabranoga gradiva obradio je i dobile su ustav. Tri izborna kotara ponudila su mu man­ objelodanio naredne godine pod naslovom »Kratka uputa dat na programu Narodne Organizacije (Tuzla, Herce­ u prošlost Bosne i Hercegovine od 1463.—1850». (Štam­ govina, Banja Luka) nu on je to otklonio. Uza sve to pano u Sarajevu 1900.) Kratkoj uputi dodao je raspraviicu banjalučka građanska kurija i bez programa izabrala ga »Herceg-Bosna i istočna prosvjeta«, u kojoj je ukratko je u bosansko-hencegovački sabor. 2. juna iste godine izložio život i djela do tada poznatih mu učenjaka i pje­ izabran je u zemaljski savjet, a 25. septembra postao je snika iz naših krajeva. predsjednik sabora Bosne i Hercegovine. U toj časti za­ tekao ga je rat i po ustavu ostao je predsjednikom sabo­ ra sve do godine 1919. (31. januara). Taldk je predsjed­ nik ‘vlade rasmistio saborsku kancelariju. Iste godine u decembru imenovani je kao kustos istočne zbirke u sa­ rajevskom muzeju gdlje se i sad nalazi. Osim gore navedenih djela do sad 'je štampao zbhku pjesama »Trofanda« iz hercegovačke dubrave (Zagreb 1896.). ‘D ramatski spc'ev u 4 čina pod imenom »Abdulah paša« (Sarajevo 1901.), dramatski spjev u 5 sli­ ka »Pod OzTijom« (Sarajevo 1905.), »Misli i čuvstva«, druga zbirka pjesama (Sarajevo 1906.), »Gazi Husrefbeg« historijska studija (Sarajevo 1907.), »Izabrane pjes­ me« (Sarajevo 1913.), »Ndzamdl-alem« (Uredba svijeta od Ćafiie Pnuščanlina) preveo i štampao u Sarajevu 1918., »Rubajije« od Omer Hajama (Chajama) (izabrao i preveo Sarajevo 1920.) i »Mevlud«. Osim toga saradivao je u beletrističkim listovima »Vijencu«, »Pmosvjeti«, »Pobratimstvu«, »Životu« i t. d. Sada rada na sređivanju biografskog riječnika Bošnjaka i Hercegovaca iz turske dobe. Mitza Safvet je najobljubljeniji i najpopularniji knji­ ževnik i kulturno-prosvjetni radonik megju muslimanima u Bosni i Hercegovini!. To nam svjeđbče gore poredana književna djela njegova kao i taj fakat da je on udario temel:e našem Gašretu 1903. godine, kome je bio pred­ sjednikom više godina. U to doba je morao da izdrži energičnu borbu sa našim zavedenim svijetom, koji se je odlučno protivio osnivanju ovakovog društva kao i pohagjanju škole. Prema tome je naš Mirza prvi pionir megju muslimanima B. i H. na polju prosvjećivanja na­ roda. Stoga mi želimo da mu Svevišnji podani dobro zdravlje i dug život, a na diku i ponos našeg naroda. XH<t>3H BJE.TEBAH Od godine 1900.—1906. predavao je arapski jezik i literaturu u višim razredima sarajevske gimnazije, po­ krenuo prvi muslimanski beletristdčkn list »Behar« i ure­ dio prvo godište. U istome razdioblju osnovao je dačko potporno društvo za srednje i više škole »Gairet« i bio mu predsjednikom jjet i po godina. Zatim je osnovao »Udruženje muslimanske omladine« i »iRrvo musliman­ sko sokoiaško društvo »Elkamer« kojima je bio predlsjod- Unaoa Meb.y imcuiiMa wyevlhmamiMa y nocetiHy Bpcry Oh ce je y^aJbno om o6 km‘H(hx croapn, Koje cy Apyrn npMKa3HBajiH u 3ainao wa.uo my6jbe y myuJy oHor uiTo je MMoraai Ohjio nenoanaTO — y ,ayiiiy snene MycjiHMaHKe. Oh je o6pabyje y obhm cbojhm powaKH_ wa h npHinoBjemawa, a Haponino je o6pai>eHa y »MunKu«, »PeHe JIorroreTHmec« h »HcnaxypeHiHM siejEra- pHMH«. . _______ i ____ ; .. ; �Ctpana j 10 - B p o j i. >»r A J P B T , Ca.cMjjtcCto.M fino je: lipe porom noimnu 13. iieuiHobeii jo y Motrapv 8. jv iia' l$s<r.. r;<jo n,.y\l!io iio'iemo nayi;e. noe.inje je othiiiSo ^ 314| > n rci-? y;yica »jXajjyiK Be.ibKa« o j 1SD9—1901. h 20. nem aj. .iaTaoapajoic.il .innej. a/in m i TU M one jonpmn uavica nyica o j 1901—1903.; Kaviaipnp 1. 'iere 2. OaTOJboiia paan iipepgne OHCiie cMprpn. Jlyro nebima fmo je no- u. nemaj.; Hyiai,»Kpajba. AfleKoair.ipa« y Kojy je nery •JieO.KH. 'UMIOUdIIMIC -ftlH . HHa ()(VloT>obPH»ii OpT«KH Ty voda 3anucan nao 'pcdoš Hi. Kp. II.' IIpecruAouacjeduu k llerap; o j 1900—1907. icJiaonj-i čjapenrnna y Bojnoj :iyjyjKOy jt' iKTra^e nominap. Mu cm« ce ofipamin jia umne jejn.v ayrof>iiorpa(|ihjy. uieM iioanaiy „joiiHjeheAio je y ojnojeBa. na.M na­ du ce nao,:i, c.jnje;ieh)nx I I v k o b h h k H C H K .A I ! .1, P A H K O B M T i : HOMOhllUK KOMaildOHrTU BoCUlt. /IU<MI3. OtiJUCTU. IipBH BecHiHic c.ioOoje Boeme n ‘Kopuei'Onnaie. icojn je yinao 0. noBerMopa 1918- y Capajeno na mc.tv onora xepojcicor 14. nemaj. ovna »//pecTo.iunac.whi una Ilcrpa«. Koje je roie iivkc.v nojApemo icao cmaic najneher Tigmonaifca, J«pct ji^tkomumik JKiHna« J’. PaHicounh. Pobenje 12. jy .ia 1380. y KyTviion?y j o KparvjeBua. 'imj« c y ponuTCJhn a ca;o[>o m ue.ia (jiaMn.mja narmiAvin H noMp.m na mpene OB^ipiidr P a ia . Cepmuo je oonoimiy jinco.iy y Manamipv /Ipann jo Kparjjeieiia; mvfHa:mjy vtho y Kparyjonniv. na icoje je n jm io 1. ceim-Mtfpa 1S97. y 1lojny Aicaje.MHjv V Boorpaj. Gipmio icao iiO]iynniiic n .l>nniy lIIicio.TV Bojne AivartaMH'je; no tom 6ny y Hoaianiicoj (Bnjvinn) n 'lipanM^KTcoj (Ilapna) up.^>vKai»noj noTpcoii n piuuu rT.uuijc ,jeŽHica....... <' ......... " ‘.............. ; . A.Ka;ieMnjn o j 1910— 1912-; 3u ope.ue p arom KoiMđnjn p 3. ncTe 1. 6aTa.a>ona 2. npenooop. n yi;a :ia BpeiMO. pa ia 1912.; icoMamjanT 4. OaiajbOHa 3. npeROđp. nyKa aa Hpe.Me p a ia 1913.; icoManjaHT 2. OaTajbona 15. nein. nyi;a »Grena« Cnnbea.nh« o j OKTOopa 1913.— 191G-; noMohsimc. K 0ftiajuaiiTa l3 . neinaa. ii^na »Xaj,\yiK Bejbifa« Oii 191G.— 1913. u KOMaai,aanT 14. neuiaa- nyl;a 1 1IpeCTOMiiacjieduuKa Uerpa « crne ^o 1920.; Iloc.ne p arom : KOMadi^am 23. nem aj. nyica o j 1920— 1922.; HacrasHHK n e m a j. Illjcojie Tabaiba (ivie je h ča ja xonopapn na<Ta«Hinc); no tom .KOManjaaiT lf. nem ajn ojo ijm un p. Illjco.ie on 1922. j o 31. oicTOfipa 1923. n iJOMatiaaaiT Bocaai. n em a j. Đ p iira je j o Maja 1924. ica j je nocra.pjben na cajair.« iioJiO/Kaj. y uecrooma 3a Bpeaie paTona y OoinfiaiMa o j no’teTica 1912. na jo m puim a CneTcacor Paia, y icojnMa je Ono h Tem,ico pan.en, y yjioan: icocnaoitUH-pa motc, koMiurjaiiTa 6aTajoona, icoManjaiiTa ojipe;w h lcoManjaHTa .n.yiKa u :3a 3aCTijyre odMimoaii nopej Mejajna u crpannx jeicopaiunja. iiapciHTO join n' >najueh/niM paiurnM ojVienn-Mfl h c.vmin 3 a parnu nauredn. y Hapnov' M rp.yny na.j:ia<-j|.yviceimjnx n iiajxpaGpHjnx n, tioraajbeu nc/imcuM fipojcM iioxi;a.ia, n j >ji j c«;, W> �Bpoj 1. T A J P E T« i - QrpaHa ) \ XH'i{y one, Jvoje je joOmo Kao mjmntkM.r 14. 'iietnaA- je tada bio na naiukama, u Sarajevu, u Kuršiimli medresi uyi<a »IlpecTOAOHOCAeduma lleri>u«: rroxnaijia apMuCKd i ujedno bio mualim u Gazi-Husrcvbcgbvom mektebu u Sarajevu. ii iioxHajia KoMandanra Caee3nuHKux Bojem, Dobavivši ga sebi počeo ga je u .početnim uaukama i ICtbUM'eenuM paćoouMa noMeo je ce Gana™ jom Kao > rnMHaaHcra h iij>hh H>eroiB pa# naamao je y capajeu- obučavati u istom mektel)ii. oi;oj ■»EocancKoj Bu.iu«• lio tom i;ao ocjmump nrraiMMediresansku naobrazbu nastavio je u pOnifemitOj nan je pa.'tpiM* y ncjno'iafcMuKoHHmi MacomiCHMa (»PaT- medresi pred glasovitim tadanjim sarajevskim mnftijčmi niiKy« u ».v a;ia.iiHmi«) h. iim iiai; nacefnio. lloc/ic paroBa Mustafa HMmi ef. H. Ontićein. prvim Rejs-ul-ulenx>m Bo­ ucoOstTo ce ncTH>iy H>eroEH papouH H3 očaacTH *Hau- sne i Hercegovine i i>red njegovim sinom 'rahin. Mdfmeil l>.jM(Ub(i riciuadujc«, i;oje je iiopejbeno na 10 KU/nra u efendijom, ii’Aidersom rečene medrese. ■: Koje. oj- Kano oa CTpane Kpjmnce, Tai;o h ca OBaniH’iue Svršivši medresansku nauku n g. 1891. sa odličnim neoMa noMiaJiiio opeibeHe u narpabene. Ibenono Aevio uspjehom, prešao je na prodw'jenne nauke u še>riatsko>»Bojr.'a IViorpaijmja booma je .lacKano h iioxna.Tiio ou,e- sudačku školu u Sara evu i g. 1895. je ovu školu svršio ibfno u irpenopj’TOib naporno oa PecrpaiJkCKor JIip.v- su odličnim uspjehom u svim predmetima. iirana ii cjiaHHor reorpa4>a ^3,p. J. 1(linijuha; uao hito je iipjcimJbeHa u lberoiia Kitnra »OJmunp«. KlbHJKOBHHM paAOBM'Ma CTOJIHO ce 6a»H, KaaiO i»ojll'H’M. TlUvO H OlMCTpllCTH'IKllIM. Koje Iiyfi.UIK.yje 110 |M3_ JIHM 'iaCO'llHiCMMa. Cokoactoom liaimmo ce Gamo -h yoneo je A!> na, BipeiMe erara cjiV/KOoBama y Jy)Kiiioj GpGnj-H ocnyje V lllTHiiy »BpezajinuHKu Myny«, Koja My je Manama no« B p. ‘21 oa 15. Mapra 1922. npn Ji<viauiiy irapo’iHTy iio»ejby y Kojoj CTOjn: »Cacmo npiiMcp vautera npeue upedcednuva u ocuneuna pyi;yk)AHhe uao Aa iiorpajeMO y AaJbCM paAXyHMajyhn jiBercoippoA coGom MAejv Hainera nprar iipeAiceAiinata, A$ 'Coko Bpera.iiiii’ike /lovno 6yde eepnu crpajicap Jyza naiuc Oruy6uite%<,y peAHMiiiTBo Tajprn, Hpnociihn aBy kpaTi'jy fmor|)tt(j)njy namer caipaAHHKa, ^ftiaiipa aa oeof>aiT,y 'iaci naiipiMewyTjf, Aa ce nviion/irm; r. PaniiKOiMih urane iC liapO'IIjTO OBOjllMTaitTOM, KOjHM je 3aA<X5H0 OIIIIIT.V JbyOan h ciiiMiiaTnje cnera i^a^aacTBa 603 paajiifKe upo­ moć.nje h KomliecHje He caiMQ*-V Caipa-jfliiv neh h na oBHfiia ,'upmiM 'MocTHiMa. Cppajeeo je naaiia-io ibenomiM nvieiioiM jevian ipr, Mocmp jewait napi;, aok nec&iiK Ajtckca UlaiiTuh naiivo'iHTo Miy ibctueTHO cnojy KibHry irocaiMa a (Padu.i Kypraeuh neijao ii^omc. HAFIZ ABDULAH-AJNI BUŠATL1Ć. šerijatski sudija u Sarajevu. Rodio se je u sepitemibru god. 1872. u Vlaseiniof od oea Mustafe Buša'tlijje sima Hadži-Alima iz Skadra, te tako |x>t;cee iz glasovite porodice skadarskih BušaitHja. koji vuka svoju kmi od znamenitih Crmojeviča iz Zetske ob­ lasti. • Qtac mu se dosolSo prije 80 gcdiima u Bosim i kao trgovac, vojniCkii liferant i poduzetnik desetine bio se je najprije nastani© u Jaaiii kraj Bijelij'me i tamo se je prvi put bio oženio. Prigodom poduzimanja desetine u vJaseničkom ko­ taru Wo se ie tamo naselio i oženio se po drugii put od vlaseničkog imama Mustafa ef. Cnrta. Iz . ovog braka potječe i naš sadanji sa radnik g. H. A. Bušatlić. kao njegov prvi sin. Q; H. A. Bušatlić izgubio je svog oea upravo do mjesec dana iza okupacije Bosne po Austriji, koji mu je umro u Biijeljini, te je tako ostao sirotom .sa još jednim mladim bratom Zulfagoarr Biušatlićcm, sadanijiim trgov­ cem u Vlasenici. Za. njegov odgoj i naobrazbu pobriiUK) inu se je nje­ gov dajdžu H. Hafiz Salih ef. Cnrt-Mula MusUifić. koji Po svršenoj naobrazbi stupio je u g. 1896. u šcrir atsko-sudaoku struku, te je bio imenovan vježbenikom kod šor'atslkog suda u Brčkom, gdje je ostao 2 godine na praksi i u tom ■vremenu položio kod Med/lisi-ulemc šeriatsko-sudački ispit sa vrlo dobrim uspjehom. U god. 1899. bio je premješten u istom svojstvu na službovanje Senatskom sudu u Mostaru, a pri kraju iste godine ixistavljen je šeriat.ski'm sudfjom u Sanskom Mostu. U g<xl. 1904. premješten je šoriatskom sudu u Sarajevu, a u god. 1908. onom u Foči. te god. 1911. povjerena mu je u svoj­ stvu šeriatskog su Jaje ekonomska služba u šeriatskosudačkoj školi, pri vršenju koje 'e predavao ustrojstvo i djelokrug šeriatskih sudova, te historiju arapske knijiiževnosti. Po njegovoj želji odavde je opet premješten g. 1913. šeriat. sudu u Saraievu gdje, i danas služii a lusput i dalrje predaje šeriaitski postupak u V. godišUi .ponipmitbg za­ voda. .. .. �CtpaHa 12. >rA JPET< Kad je bio još u Mediresi bio je poznat kao dobar kaligraf arapskog pisma, pa je tu kaigrafij-u tamo i pre­ davao. U isto doba *je ko početnik pisao članke turski u »Vataniu« i »Rehberu», pa i u drugim listovima. Kasnije podavio se je sa manjim stvarima u »Beha­ ru«, a u najnovije doba piše stručne pravničke stivari u »•Arhivu« i »Mjesečniku«, pravničkim revijama u Beo­ gradu i Zagrebu, a pisao je i u beogradskom »Životu«. Pirimao se je saradmje &u našem »Gaijretu«, pa smo u prošlim brojevima dcnijelš njegove tni lijepe radnje. On je jedan od prvih utemeljitelja našeg »Gajreta« a bivao je i članom njegova odbora, te je dosta radio, a i sada radi na što boljem procvatu »Gajreta«. On slovi kao jedan olj najboljih naših senatskih sudiija, a inače je vrijedan i valjan, pa mu želimo dug i po naš progres i napredak plodan život! Epoj 1. peTy« im me oa meix>Bor noneiKa ^o .tanac- H na^a je HajBHine BHiKe 6 hjio na »rajpeT« (npoim m x rojHHa iberaoa H3JiacKa) oh je h oiiina m icao y »rajpeT.y« h ATA H E PU E C (AAM/jHJA M.V.IMTi). XaM^Hja ,KOjn ce noTHHiciyje nceyAO'miiMOM »Ara Hephac« po^eH je y Kohjhpv 18S1. roflune y ajjeceuy jepetM6py, raje je eBpurno h ocmobhj; iitkoiiv. y Capaje®y je nojia3HO BejtHKiy rnMHa'3mjy h cBpuiHiBiuii rpH pa3peaa, npe^e y irpenaipaiHanjv, K,ojy h cBpum 1901. roaniHe. Kao ynmejb skhibho.je y h6k,him MjecTMMa yace aoMOBKHe, a oa 1913. w »H e jkibbh CTajBHo y CapajeBy ,a caaa je hekcci, ynpa®HTejb Ha XIy iiaip. ouh. 1UKOJTH. IlHcaTH je noneo^Ot* ronrae j,om Kao npHnpaiBHHK y jme.Ty »HoGpa™My«, Kop H3iiia3aiue y 3^pe6y y pe^akmujH ^pa Taispe ManojJiOBHha. Haaa.ibe capabHBame iMapjtBBO y »Bexapw£ »i-ajjpoiy« h »Bucepv«, Te y HOBHje aoOa h y »j^arajaTeji^v«. Oh iunue h y neKM Ha-nmiM om jiaa)Hmenehm JiHCTCBHiMa 3a AjeiijV (»GMHjfie«, »Hama aepa«). Kipoo 25 roflHHa KObM^esHor paaa urraMiiao je iipuHinpe 3a MJiaaea«: »Il3 mioora su okcmot« (Mocrap). »Hapodno npocejehueatbc« (OaipajeBo). »Sa pe0opMy ■Mycji. ejepCKe nacrase« (Capag^Bo), Te hukoih BjeptiKo. iipociBjeTiHe aiiKeTe y CapajeBy 1921. Hairmcao je h »MeToduKy .vycji. ejepcue ncraee«, iKOjavi npBH y naic ywapu ocHOBy 3a MoaepaH naumi »jepioBe HaicTane h thmc aroKvma ;ia joj ^ame iiOTnpiy pe<J*apMV. Thim ce je hocjiom Kpos 5—G ro,THHa napon hto Časno Kao yuiHTe.ii> Ha TaaaunfceiM ^ap^HM.va jimmihihiv (iBjepoyu!HTejb. iiM>.th) y CapajeBy, r^je je otragao 5yiyhe Myajthimp h BogjHo hx Hairpen;.y h giyxy BipoMena. Ivait je Taj 3aBoa, na Hva.TOCT, «iuK-BHjHpao. ocjajio je h meroiso Haicrojame Kao Bairmj/vhcr mač y aiycTHibiH. 3a ippHjeMe vpeaHHmTBOBafta CaomCa KopKyTa y »IIpaiaiH« vpe^HBao je H>eiH gjOjaTaat 3a nrapy UMTajiauKv nyi&MKy: »Iloy'Kd 3a napod«, ;ia mMe PPoriyiHH «BOjy npucejerep <)ymnocT. n<wiBTHKOiM ce He 6a«a h cau My je paa- H'a iipot®jehHBaH>y napoaa. On eojiu cau umu napod u ceoje narpuurcKo ocjehatee ne ucnojbuea y 6ymtu.u if)pa3UMu, nezo y ruxoM, cumoM pućy m npocejehu6an>y, a najeuuie ceojux Miicjiu u ćaća noKJiun>a djeu,u, najćjKizimjenujeM 6jiaey ceoza napoda 6es pasMiKc ejepc u nMMenvkoz uMena. ■ioor Tora ra Manap iiercH u orpaiuHJiM ay.CTpo-yrapoKOM ltJia^OM1), oh je ry HeycTj)aiini!BO BpmHO c.BO>jy jyracHOCT. HABM<1> FEC.V.IOHHT. (H. P. Tpaeptbanun). HaitmJj Pwy;ioiinh, Koju y»ieia m inceyui^iHiH>M »H. P. Tpa®yibaimH« poijcn je y 3acaiti>’ kow Tpe6iiH>a y X epu,erouhhih, 12- ampH.na 1886. roiimne. Ochobhj iidko•:iy h Tpn paapegia TpronauiKe niKocie cepumo je y Tpe0Hiby, a cTOJia'pc-KO o.tejieibe 3aiHaraKe m/K'OJie y MocTapy 1907. roi-'iiHHe c o^ ihuiiihim ycinexoM. Ty noHiHH>y mei’OBH iipiBH iiKXKyiiiajH Jny6aBimx nncaiMa, KO'je umije imrgie oCejiomaiHHO. Borara KibHjHHinna uLKOjiona npyiKH.Ta My je yrott'H,v ^ymei3ai|y xpany iipo<»ipaHHM ^e,TWiMa na Jieaie 'name KibuvKemnocTH. ‘Beh Tavta ocem B0Jby 3a y‘rHTejb,aKH hoohb ,i;atta je bojiecnoM flirpeKTopy rocn. HpoxaeKH noMarao, mpegiaBaj^hH i)aii,HMa itanaT. liUKOJie (|nH3H>K.y h MaTOMaiTHiK[y. yfliDica ce y y*iiMTeJbCKiv iuu;ioJiy y Capajmv h cnpiiHiBiiiH je c otKnmiKiOM 1911. ro&HHe, Ov^e nocTa®Jbeii 3a y'iHicjba y OpaiKiv J) Vm- 1913. M&ta.na ’ra^aiuiba SeiMajbCica Biiia^a To je H>eroiB H&eajj h y Hau,Hona.T iiiloM oc;BjtaiiTeH.y CTpory iia p e ^ ^ ,KojoM ce 3a6paH»yje hHpHwTHii,a. llp>oHarnera napoja. Como naat npocajjeTe, Kyunyipe ihto TMii hnpn.'iHne je Ta;ia u ujamne lmcao TamaimbH »Xp■umne TpeCa h ko Ty — norpoum y HmpenoM pfpy diau-KH JIjneBHhK«. Oih je m Taina H w ao y » F a jp t^ « o MaJiH BpoMena, y«uaiHHO je mhoto. y jm:cny »Faj- oOpaitH hHpnjiime. �Spoj 1. » rA J P E T . (z^epBeHTa). Ta ja 3anoHHH>e raeroiB npaiB« paj nepoM h H>eroBe KUMraeeBHe ctmijot crajome MOJiaBHTH y »Bhcepy« h »rajpeiy«, Kora ypej)HiBaiiie paxiM. A bpjo Qvim6yoi. »Paj;peTy« je ocTao eapajmiHKOM cBe jo jyma 1914. rojHHe, Raja _qy aycTpo-yrapoKe BUiaicm jihct 3&fipaHHJie, spynrrBO rajiper paonyiCTH.no h hmoihhhv’h>prOB|y KiO(ii(})H;OKOiBa.ne, a vpejHHrca CyM6y.ua HHTepHHpajie. npe.cTaHK.OM, oneT, »Brnccpa« npecraje h iboroB KfflHaeeBHH paj 3a BpoMe para ja ra oneT, opjMax naiKOH iiaimer OcjioGobeiba, hhtoh3ihhhhje naorarm y ' je’njmi JiHicroiBMMa »J(eHjEM HoBHnaiMa«, »Španom«, »3apwHH« h jp., a™ iipeTeataro y Bepc.y, Marae .y inpoonOghm Tora Hercoje iberoiBe neoMc h 'i.nannn Haam.TH cy y »BytfyhH0CTH«, »Penn OMjajMie«. »Bwjon-7(airy«, »Benny«. »A:7TMauaxy« r. THxe h t. j . . . : lIoHOHHHfM noivpeTaibeiM jioncra »Fajpera« pajoono jernpucrao ja y h.cmv na,oranu nipetKHnvm paj oj toJH.He 1914. CtpHa 13. naunonanue njeojioiHje, Kojy oh nponoBeja. HaKOH iiaiiier Qcuio6obeiba hoish ra auroCu« iipoth’b h h j h jenyinpmparne, hemc. je 6ho raeroB RapHOHajiHH noiHOC npjio no'Bpebeai, a.nH My je jaHa camc^anuiHja ca M epomaBHe cTpa/He. yniHTejbeiBao je y bhuic Mocra, Te je ocHOcao jbo 'raraoiEHne, npupejno Brane 3a6aiBa y joĆporBopHe ompxe h ojpvrcao HeKOjrarco a«aji<f)a(5emaicHx Kypce®a. Hh name jpyuiTBp Ta.jpeT HHKaja mtje 3a5opaBJbao, rano rje ce Mor.no 3a ib j a mroroj y,pajn. nocjie CapajeBa, ije je 6ho na pajy y TajpeTObom kohibhktv h 1. ociHOBHOj uikojih, čaja yHHTejbyje 'y OpnoKOM OKOHnh^ (3 bophhik) h raeja npoKo /(pune na rjmeBO, Ha KOMe ce Hajnate cmoMeHHK., urro cse,johh ja oy ce BojHJie onajHe 6op6e H3we^y cpnc(KHx BMTPBOiBa h neirpHjaTeJbCivX jejHHHja, Koje 6exy nacpnyjie j a noacoinajy C’.no6 otity Jiaiuer BnjaMOHTa h thram ra HapojaBajpabe je 'inrao, a h jawax' ’iHra. rmapii: ^ vhh1\ prp. 3 Maj- -Tobiihp. ITTaHTnheBP, Kapafvp.roRHtieBP. 'Bhkh noRC h BojutieiBe. HAZIM MUFTIĆ Derveinite 17. novembra u Petrovcu, osnovnu raared gimmaziče, tri go­ to Šeriat- IfcercBe Tpn no30pmime cioapi: »Ompone«. »C.nora« h »KiMeTOBH«, iiiTaMinane y aaceĆHHiM KffiiHJHnnawa, c yonexoM ce npMKa3WBajy na noaopmnnaiMa y npoTffliHUnjH, jok cpebena. KHvnca uecaMa h npmnaneuaiKa 3a niTa,M'ny nerca »apanana. FoflHHe 1913. ikniosmbo je ^ ihtmmkh haiuht € jo6pHM yon€xoM, a 1922. CTenajoM je naađpam aa pejobhot cjpymaona Brane nojaroniKe IIlKOJie y Beorpajy h pajH nopwiiHnx Tenircoha Kroje, Morao cryjmje OTnonenH. 3a onoj khhskabhh h imuHOHa.nHO-Kv;nypHH paj Sii'Bao je viecTO y uiTaMnn naiiajaii oj npomnumca U državnoj je službi preko dvadeset godina (od 17. oktobra 1904.). Mjesta njegova službovanja jesu: Orača- �Crpaiia 14. ■V A -1 P E T « - Bpbj'.t: lijca, Čazih, Tuzla. Cajuiee, Sarajevo i Žepče. U Sara­ .iHiM.i int aaiBPTiroj naAinii'.ntir Ka|^lj(>pl)iimrhh; h 5,iarooTrtH>y ipMOr iiauier TpoitMoitor najicua, buii jevu 'je bfb (kl‘države dod jeljen jedini gtiđimi kap upra­ vitelj Vakufsk-og Strotišta. c.y y MMf.mMa njiamaM MtimoT u ^oira M.naaor npHiHpa, jiv iiiiMiKot' perenTa h Miiaora Upa .'ha. Ftieiantint ey itaiKO Saragij;vao je skoro u svima lmisJiiiiiaiiskim listciviiiita; i. to: u »Bošnjaku«, »Belia.ru«, »Ta,riku«, »Salnami- niM h»hxoi! rii>yr Ko.irtiKOTOih y(kyiJhiHiito' uprn h iduobo oiupina. oneu'rarai paa M.iaaor upniipa. 7;o\iy o\ baje tiincv Moktcb«, »Miisiivatu«. »Oajretii«. »Biseru«. »Misbaliu«, »|yinalliimi«, »Pravdis, »Iršaclu«. Osim kraćih provoda i Aoe.VVDHae aaro;taii ii .v^odam sititnoT. kaitiRa im naiMniuiJhaiMo y JipHUMeBa, ibcuonio jiacrojaH»e fpa •HoanTiie pabirakii. iz narodnih umotvorina, još su štampane ‘nje­ gove stvari: u »Beliru«. »Guska« (prevedena na njc- cinary, .vpe/cčiv h ;i,hiuhuiann y cpi roKr .Bojane, nbija je. oHtia h jeicT iiajo^,'iy'rniHijH (jiaicTop peariMoomaiha naiiior mpabi) i Jedan nc'pdziiati .č,la,n; Ca.ireta; u »Tank.it« Ko­ risti od ne'puš'enja prije ručka. Odgovor nepoznatoj pri- Aanaiiiiher JKFndta h erama' Tlomeo hx je BamiiM y iiiiK O .Tiy M vH BO Ta h paja ;tH'B-PeronTa h ii'poiHOtm'O Mx iaiteljici, Društveni dom; u kalendaru »Mekteb«: Cazin; ."ionHum cTaoaMa iherone fiopfie h yonexa, Fo.'iiroTe h u, kalendaru » G a jr e t« ': Hutba o liutbi; u » G a j r e t u « : Bacivpca h totobo cy Ht'CT.pii.Mmo O’imirfiajiH, Koaa Ženska naobrazba. Lafunger, Sibjan mekteb. Sestra, Vaz, S»ta oineta rad, Kcmljcivjc kukuruza, Ki.nietliana, Ispra­ lie ra, Kao ciBor nn.'ior Kpama iio^miaBHTH aajemno ca ohm M, koju iiiM je roToiBO ;tMCTOBao aRan;aiB Ton 0Rec,H0i’ vak. Nauka dževalkr, Svoj svome. Dvije iiieaje, Spava­ nje hodajući, Ženidba Ilifzibega DJumišića, Baba-Hajdar, u ycTa,-iacanor pacno-aovKema — ronopii'H’KOM KoJiaiKOiiinhe;M . ca jatim m mi ;imi ;iyme cyri;miyTiiM ii cp!?(aPodivljale ovce (prevedeno u carigradski »Sebijlurešad«), ’Tihih'm: »iliHBeo!« Sada,ka. Zaključak ii kali vi, Abdcst i namaz, MuliaremIi oH^a irpoay»am onako paomojtoperne y jioomh h a'giuo brvno, Pojasc'vi i medrese, Dva.diruga, Japanske cuHpai&y naTpMOTcwvHX nećaka ocTataiH cy jonf.jiyw><9<videje, Vazunje o islamskim šartovima. ’ Put u naše ineTiJbeniH orno c.Bora yffipa«HHKa, iipeKHi!ta.jiyhH -neoM^ ,paazarluke. Nešto o merhaimetu, Stara. Hat a. Zašto ne*pišeš ronopOM o ,tejPHna AH.B-Kpajbewrfca h npenpn'faBaH.v u Gajret, Čudan uččtnjiik-, Medniijjbt, Osvojimo šKfflu, jK TeH vU H H3 EberoBe rojiroutate. ircTopHje, PaaHiu.iiH cy Sajjad: u »Bii s e r u«: .Mlade i stare mačke. Jedim život, ■ Staimboiski š o fta 'i Sadrti^ćimova,'kćij Sirovo drvo, Ka­ ce'3srai(M na noMHHaj;, o^Hocehn Kjmiiiy Jh.y6aBH itjio.'( ohociho aacHjaHOij, npena onojoj OTapGnuH, opaoM makve ima sirotaiije, Ttondgi sadžak, Život i rad radi Boga, Vefifikpitorove bilješke, Sldga \ nesloga, 0 ’ pozdravu i ;tapy u comac mtciom npOTeiKTopy) sKeaehM-flrro npe. Jta to h ,aoKyMeHTy)y,. A . C. ' seilamii, 0 našim uzgojnim prilikama: u » M is b a liu « : Hodižmska organizacija, Dvadeseti vijek, Hmhkr'na p ra^ \ nra ćiriiicL i latinici, Diži nas, Jedan vaz; u » M u a lH mid«: Ilelakm Ranio.. J a 'jačim; jK p v r a 'v /d i«: Mediresetul-vaiizin, Prisilno zatvaranje čaršijc. Besjeda o ra­ m azanu, Kratak životopis Muhamed ale-jliisselamov (prevod braće. Mufbić); u » I r s a d u « : Osvojimo školu (ob­ ROPSTVO LALIC JUSUF-HEGA*). novljeno u. »Gajrethi«), Pivo piju tnijest poglavica. 4 lNa Ud-bimi u begluk mehani, i Sve je sjeo akram do akirama, n P G C T IA B A P O 'B E H A A H A l b . B E JI. K P A Jb A A velik« ajan do ajana. U vrli kola beg Mustaj-beg Lika. A ilE K C A H A P A y r A J P E T O B y K O H B M K T y . A do njega Za,ion Alajibeže, ’ y C A P A jE B y . P a do njega Kumalić Mujaga* š lG / inei^eMopa o. r., y ćy(>OTy y Bene, npoPa do njega Gazi Cejvan-aga, ejržiwbeff je- 30-th . ipobenoani fbe r. I»tvi. Kpajha A jic Pa do n.'ega sedam Zemkoviča, . ncan^pa. T. y FaijpeTORj' kohbiiiktv capa je«:-Kavi. ITpoI Gaaija Zenkavić Alija, etrana je (5m ia TPrxa ltCKp&Mffia v c b o m iiponobeiKV. G bh Pa kod njega Glumac Osman-aga. i iitTOMHir OBC-p' i;'uaa ■c.ky iim. th 1oy ee y jivtnoj o;p Pa ćlo njega Hadži Mehmcd-aga, i cmi]HXjiy^ko’HaiB(a ja*. ce 3ajiyi(H0 ca nnojiBr ynpan«mSa Ruidme iisiprćma Udbine, Rm i: rbc-it;.Xppis®feaNi u- narTa-BiiBiitoM m erpTCKor TeDo mjeg’ Serdar sa Kladuše Majo, ua.ja^iT!OJi. KoiBatieigilii''M ceie. ob or Jiotror n ta>KO ham A kod Muje Softa Rainkoviou, .Monbtf jjaHa,KO-jH.'ije. naHeo na c b c t Heao, ša t o jh m A do njega KrJauzović Rizvo. iiotto.ieir»aynpHy,T;iKiHBa.Tiav rcmopHo je rat°) Pred rat 1914. I’-:bi u Veliku Kladušu stpr ihtijar sa Ti»iai(< Parno Iio. ia.i:otiHh: o tom ;utiiy, a. qu;ta o y y guslama. Reče da se zove Ibrahim Džinović iz Mostara. To paoMaiibMa iihtom iui jejimMOBa.iH. hokc riaTjiHOTOKe je bilo iznenađenje za krajiške Muslimane, koji uz tamburu ii«cšfo-/.Meby .KojH\r je 6n.*ia h ayTOppiinTai(Hja nnTOiMna pjevaju junačke narodne pjesme. Ova pjesma najviše se do'raMiiaipć »Poljen^ajr fberotBa .Hivm'lancTna Rpajba A jic pade sada već rahmetli Hasan-agi Sulejnianagiću, čijeg su i;«i.Hjtpa;1.« . . V ;.,';yV predka Mlečani bili zarobi'i, pa je vukao galiju u ropstvu 7 i? Ajpoc.-raiBa Je- oH.ia T»xa u 'd«fk>Mfia, 'siosK«a je;ijH'iigodina. Meni se dopade zbog toga što se tu spominju Svi mu­ ,BpoTe- Beu- riiOMiKraror.cjaja,. Cea rJemoupeoie slimanski junaci na Serhatu, od kojih porijekla vodi znatan dio naTpHdtoke bhikc h patiaiMe, ajiK.ca; oiiw..vt n.ia^eira'iKH.M muslimanskih porodica u Bosanskoj Krajini. Svima se dopade ocefeajHBM P jktio .io /Koh .i^m; ca •ne.nrfltana.ii-tnir- aiiaiiHiMa. kako gusti 1 pjeva: Kad dode do mjesta, gdje se spominju ko­ JtojiH rapa(HT.yjy •y-.&$TyftHOcnr cne ono iiito upetni' ;t<i njanici i glasom i gudalom tako udara, čisto bi rekao da se jc^-ila 'jeneata- OM-i<vpMiar' R o j e n a MaKap h najčuje topot konjskih kopita izmjenično u kasu 1 rahvanhoiiui MaHmv.JH-iipaiMa utapa A<b>’iy,M't‘iiToPa<u,nx ’Kivr/n.H'a' U'apaTo ie sve u kafani razdragalo Krajišnike da su baca'i noge bopboHHha.. l^vtic'njic'ini.vm 1n.aiuoM pe'in onop ;ipyra preko noge od metaka. Pjesmu je primio od Vujice guslara hb.pikoBiiha. j;ojH hm J« Taito .loiio n jaono rimopHo. o kod vojvode Lazara Sočice. a ovaj ej naučio od Muhamed-bega iih'pf)bT'iPy'iMfkoakip iiin v iiiK o r H ia j p ii u I B h ' ophm ;i,e- Ljiibovlća, koji Je gušilo kod Allpaše Rizvanhcgovlća. Narodpe umotvorine �(Trpana; i& j Pa do njega-'Setom :Vclajšieii, : ; Pa dio njega Arnautbvić Osmane,: Pa do njega Haško Cdebiću, Pa do njdgd ' Et)'rlić Mustaf-aga,-Pa do njega Karie' Omeir-aga. Pa do njega Gojkiović lbro, Pa do njega Hadžiagić Mitjaga, Pa do njega Buriićainih Mujo, Pa do njega Babahmetoviću Sa Cetina-,-grada bijeloga. 1 A do njega Ci'rić Mustaf-aga, '■ Pa do njega Gipra Hasan-aga, • Pa do gega'<kl Kovača Ranio.. A do Ranio Vranić Alibe/.e, A dio njega Vrhovac Alaga, Uz koljena od Orošća Tale. • Više aga sjede naporedo: ■' Piju, jedu, razgovaraju se, ’ Svaki sebe i paripa' hvali, * ,l Gde je koji aga đolažno, I gde H je konja dogo'mo,' 1 gde li je curu zamjerio, Gdjel’ curicu, 'gdjelii udovicu; Ja l.i kakvu azgin puščoniću. Jal' vidio selo ncrobljdrfo, Jail’ iznio posječenu glavu , Jal’ Madžara uhvatio ži^a, '’ ' Jad* Madžarku iznio djevojku, , Oženio divna Krajišnika. Dok mejliami poletiiše vrftfa, A upade žensko .u itfehajui, Na glavii joj pega i feredža. Pa agama selam .turski viče. Sve joj age selaipi prihvatiilc , .. A hajppsle sa Kladluše Mujo. . 1 svaki-joj govori ti žagje: t. -•»A Bogati bijela kadimo, »Sto se ov'Uid po Udbini skjta »I koga U po mehani tražiš^?« , .Tad .kadlona knjigu izradila,-. --Pa je dade od Kladuše M-upi. » Kad je Mujo knjigu prihvatio .. . 1 u potpis knjiigi pogledao, Pa kaduni govoriti zagje: . ’ 1 »Ova knjiga srpski napisana, ' - »Ovdje nema nikakva junaka, • ‘ »Pa- da knjigu proučiti znade; • . »Nego nosi knjigu šaro-vitu. »Do Orlana sela pitomoga »A na ruke Oirlaii Mustaf-agi, »Orian knjigu proučiti znade, '»'Jer je svaki’ jezik 'naučio, •v »S tari se brani, niz sve sedam k Tad ka dona govoriti zagje: »Je H majka, :ix}diila junaka« ... ^ »Da prihvati kiijiigu šaro vitli, ‘ »Da je dade Orian Mustaf-agi »Pa da vidi što je, odakle je, ''•-'"»Data bi rriu deset madžarija«-.' Sve je diruštvo poniknulo nikoi.1T, . , .A ne htjede. Mujagin Hulilo. ; Već Kadulm megju.oči crne;- -. . »Evo majka rodila junaka, • »Ko Čc bdirjeit knjigu šarovitii.' »Samo neću deset madlžarija«.- — . J?a. .liazua kajser jemenije, Ćlirčić rilhlTna ramena baci, Pa ga evo OriauoVoj. k-uli. ■* jV> Orian Mujo-bješe-u-avlijk ’ { Gde timanUdebeki gjogata, - ' U ruci mu češa-gija -sjajna, Gtogo ječi, češagija zveči. . i Crv« .-A'> Sedam cura pjeva -na diivariiv • r I i Dvije cure stoje-kod- gjogata, :V A Halil mu sdam turski-viče; .. • • Orian Mujo'-selam prilivatio. - •/. Pa tialilu ’vako govorio: - : *0! HaHle, mio pobratime, • »Nemoj mii se- sestram’ začuditi, « c v-»Sto ili sedam pjeva ha- duvaru . : -• »Sedam vilamotjiih posestrima. • »Sto su dvije? vile-kodl gjogiina, i'< »To su. brate, vile- gjogatove. »Nego hajde u šikli odaj-u, • »Pa ćeš naći vatre u od-žaku, ' - j»I pečene ka-live u-ibriko. - ■ »Dok 4naipooim debela- gjog'ma. *1 ja ću ti u odaju doći«. ' . '• *••. ; Ode nalili u siifcte odaju. •— ' Kad je Mujo konja napojio,- • '• •' «1 sifcpu mu airpu’ objesio, -• •• - ; Pa evo ga padie u o d a ju ,....... : ' v.; P a Halilu selam turski viknu: ; »Oj Hulile, Carev Kahrirrrarre. r »JcJ’ Udbina gdje je prije bila-, - 1 ^ ,Jel\. mejhana. kraj gradskije.;yr,ata.r , >s»Jel' irnjcij Krčmarica J a n a ,' »Pijul age Udbinjani pivo. »Spominju li Orlan-barjaktara, ... . * Je li bjela ,Mcr4a.i.iP'va:kirtir.^ V’‘. »Je li kleta.'na uzgoru h a l a , A ».lcl' u kidbMerdanova 2»la. %, .vVisBd jčj nfz pen^žere svila, ’-r. % »Mo re i^se pn >dn n att. s ffci11nc-S’V t a d rnu'H all' knjigu izvatbo, Orian Mujo knjigu prihvatiš. *'*■ Pa na.kn/.gi pečat salonu), r. ,v. Pa on knjigi ode niz jazlju. ■T c Sve je gleda, a' suze proljeva: -'.i ;T 7 Kaže knjiga od Karalimana. ...: r Od stolice Petra generala. ;. 1/ njegova ledena zindaoa. Od Turčina' Laliić-Jusuf-bega: »Čuli, ljubo moja vjernice! »U zemanu dvanajest gcdMia., »Ja ne spremili knjige šarovite, • »Da ine tražiš po zemlja ćesarskoj, »Vcgo, ljubo, draga meni bila. »Eto tebi knj:ge šarovite, • , »Uzmi moga debela dorata, . »Pa ga, ljubo, pudaj na telaltu, »Za hiljadu gotovih cekin«. »Uzmi, ljubo, mjezimicu Fatu, »Pa je podaj bijesnu junaku ml »Koji često s.cdi u mehani. U= : »Kriji pije rakiju i'pivo, :/ *~ :-d -Pa se sune t nadaj i mjdsocti. :t A Lal'ču nikad do vijeka ' • 0 1 •Sad je vlašče mene preprodalo. ^ '■:r.vo7;o'-T s-xl BbGl »U Muftiju, treću kraljevinu,.; !»Zd barilo g:novih cekina.-'' ’ '••iii.’do s' i * »T rrvoj je tnrjesf Udbhrjana. 14 A vodara Os/nian barjakuci.^- —. ----- • pProli suze Mrijng*f Halilefc ~ " n ' �Drpana 16. Spoj 1. »TAJPET« Od OrTana knjigu; prihvatio, Pa evo ga niz polje zeleno. Kada dlogje na begluk mehanu, Begovica stoji na vratima. 'Begovici knjigu pokudo, Sve joj kaže što je i kako je. P rd i suze begovica stara. Pa ovako govoriti zagije: »Da je majka nodfila junaka, »Da bi fida tijelo postavio, »Kurban glavu svoju učirrto, »Pa za bega moga previdio, »Ne bi li ga živa izbavio, »Jal’ pomogo pjesmu tamnovati, »Daila bi mu begova dorina, »I dala mu kulu i avliju. »Na Udbini gdje je njemu drago, »1 dala mu pusat i haljne, »Za hasluka gotovine blaga »I dala mu mjezimicu Fatu. »I dlala mu kmeta pet stotina »U Cojluike niže Banjeluke. »Ni na tome njemu ne bi bilo. »Dala bi mu dvan’est vodenica. »I trina’estu stupu valjabcu. »Na sastavu Savi a Dunavu, »Gdje se Sava stiče u Dunavo, »Pod bedemom niže .Biograda »Ni na tome njemu ne bi bilo . »Alko bude po redu mnijeti, »U Fafiime imraždžije nema, »Osim jednog Boga gospodara, »Sve bi mojoj kćeri ostavila«. Sve je društvo poniknulo nikom, A u cm u zemlju pogtleđallo. Kako raste trava na zavojke, Kano dojke u mlade djevojke. Neko broji puca nliz njedarca, Neko tare dvoje puške male, Neko punu čašu naitočio, Pa se s punom čašom razgotvara: »Čašo moja ne ostala pusta, »Popiću te zlo me ne popilo«. — Tri se Kadka puta nagonila, A zaludu fajde ne imade. Svaki žali tam o poginuti. H otjaše Mujagin Halife, Al’ ne dade odi Kladiuše Mujo: »Sed’ Halirle, čemerna ti majka »Daleko je u MaMju sići, »E tamo se može poginuti!« Kad se Kada vigje n a nevodji, Savi skute, pobježe niz pute. Pa je evo kuli i avfift, Huseina na avliji nagje Bir ga nagje, govorit’ mu zagje: VULCHtUi 3 ox6<lwoct ćuetuez nuTOMUfl rjiaeuoM 0d6opy. EhrBep IIlHJb>KOHHh, pojOM nn Pyj,or, npFMJbeH je y PajpeTO® Kohhhkt y Capaje®y jom npea nenipu roiOTHe, rjje je uavuaBao ejieKTpoHMexahhhkh saHaT. Taj je 3a.HaT nepaBHO cspuiHO, .toćniBiniH na oanoBv Koje je npHMJbeH 3a jpjKaBHor nHTavma y >MalUHHCKOj ihkojh paTHe MOpHapnue y Hy6poBmncy. UjHjeneihiH jo6poH®iHCTBa *Kioja je OiBOm ithtomi^ TajpeT Jnpj-JKHO, ’ ymyTMO je oh TjianHOM Oj6opy cjinjaiehv 3axiBajiiy: »HajnoKpeHMje ce 3axBajb,yjeM TjiamiOM Opi6opy Ha Tpyuy, Kop je yTpoiUHO 3a MeHe, TOBepjBautH Me Ha npaBH nyT. — 3a to 5H&.TMIMHuiajHOBKMa rVi. OpjGopa h ,ipyinroy CBaKv cpehy h aajbim Hanpeua;; 3a aoćpo nauie OMJiaaHHe. — Bani 3axnaaHH nnTOMau Khibop IIIhji.KC®Hh.« Inna lillahi. U utorak, 23. o. m. preminuo je u Avtovou nakon kratke bolesti u 80. godini života obljubljeni Cosaga P a š i ć , jedan od prvih dobrotvora našeg Gadreta. Na njegovom sprovodu je učestvovalo veliko mnoštvo na­ roda bez razlike vjere. Kako iz Gacka i Avtovca tako i iz obližnjih sela. Nakon dženaze oprostio se sa Tahmetlijom ispred braće Srba g. Petar Glovac veoma dirljivim UJraMnapNja »BoeaHCKa nourra«, Capajaao. govorom, koji je toliko djelovao na prisutne, da su svi plakali. Ispred muslimana oprostio se s rahmetlijom gra­ donačelnik g. Hamidaga Kurtović. Rijetki su ljudi čvrsta karaktera i dobrog srca kao Što je bio rahmetli Cosaga. Iznad svega je cijenio »čojestvo«, or.o staro naše čojestvo, kojeg danas malo ima. Osim toga Cosaga je od onih ljudi koji su uvijek pro­ povijedali mladima slogu i bratsku ljubav s a su gr agjanim-a pravoslavne vjere. Zbog toga je i naša opća žalost za njim. Rahmetli .i želimo mjesto u dženetu i neka mu je lahka zemljica, a ožalošćenoj .njegovoj familiji naše iskre­ no saučešće. RahmetuHahi alejhi rahmeten vasiah. Ispravi! U predzadnjem broju našeg lista na str. 292., pri kraju prvog stupca, štampano je, da je Sultan Seliim I. primio Hilafet od izbjeglog člana Abasiua, šitp ne odgo­ vara stanju stvari Spomenuti Sultan je primio Hilaiet od jednog Halife u Misiru, potomka gornjeg Abasija. Molimo da se gornje uvažfi! BnacHMN flpviiiTBO »rajpiT«. OflroeopHM yp«AHHK X bmma Kynnfc. �a i a a i a Hj g] a j^j g] a PriurednaBankacu. 0 0 B 0 0 0 B 0 0 u Sarajevu 000000000 Brzojavi:Ppibanha Dionička glavnica 10 milijona Telefon broj 691 Bavi se svim bankarskim , trgovačkim i industrijskim poslovima Daje kredite zem ljoradnicima i njihovim zadrugam a Prim a uloške uz vrlo povoljan kam atnjak D a|e zajmove na tekući račun 1 uz hipoteku Posreduje u svima trgovačkim poslovima Gskontuje i reeskontuje mjenice K upuje i prodaje svakovrsne vrijednosne papire a a a a a a a a a Svaki musliman treba da kupuje samo jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže f „Gajret" i : Tvornica Cigarpapira 5. D. fllbalaj, Sarajevo. s �■M M APH H KO CABHTi CAPAJEBO, AjieKcaHapoBa yji. 72 h BojBoae (vis a vis 3ew. My3eja). TproBHHa rpa^eBHHM h ropnBHM , apBeTOM Ha BejiHKO TenecpO H HHTepyp6. 8 -6 0 . h IlyTHHKa yjinua Mano Tejie({)OH HHTepyp6. 8-60. 0 Papirnica 0 Hamtfijci K o p č i ć S a .X S L je T 7 - 0 StFosmajBPOva ul. - TeI. G19 preporučuje b o jalo skladište pisaćeg i rlsaćeg m aterijala a $raća Demirj'džić S A R A J E V O , V e liH i Telefon 274 s E Č u r č ilu K ; b r o j £ ! T rg o v in a Hože i o b u ć a rs k o g p rib o ra s j Telefon 274 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/3375740a68410e491c849c37110f9352.pdf 240b0cabbc056493a41c87334c847003 PDF Text Text n o u i T a p i iH a n / ia fc e H a y to tobom . J1HCT TAJPETA flPyiIJTBA 3A K yJlTyPHO H EKOHOMCKO flO/lM3AH>E MyCJIHMAHA M3Jia3n 1. u 16. y Mjeceuy. ToAHHa IX. Uujeiia r o j. 6 0 !\. IIoje.niHit Cpoj 4 A 'fcaun aoOiiBajy jmct y iicuia u njene Koa r.iaBH or Oafiopa ii.in kou ynpaBa — rajpeTOBIIX KOHBHKTa. — C a p a je B O , 16. jaH jrap 1925. Bpoj 2. C A tfP jK A J : r. ^ > A h.t.0 KapafieroiiHh XaćaiK5oran: Mfleann, Moja /by6as • (njecMO). 5 * •: »3Maj on BocHe« y Beorpafly. T. 0 MaypcKOM (epancnoM) rocnoACTBy y UJnaHHjn (njioiKVi^ J’a.inja XaaiyMh: 3opa (4ijecMfc). (i • • i ' . IV.: OnpouuTaj (njhCMa). /- 15. •!. Kp»iyu: V BanoBMMa caiba (njiH-lra)> K,: Mewtt>a (njtrjia)." . A X h ;jhm My({)TuiK: flBa npocjaaa (iipiiuomij^T; A t ;i Hephee: He3flp£Ba kpb (>11;i ikmiix .tih E ; ixpm M.: BjepcKa CHom/bHBocT. OEJbTOH: C. -M.: HHflHjCKM Ma^HOHHMapH. JbyACKa rHMje3Aa. Jbeaapn y MHAnjaHatja. CHHjemHe naBMHe. H A PO A H O 3A PA BA >E: ;ip. Ja,HU<nwh: 0 6ep6epHMi4aMa. Hapo.tne J’MoTBOpuiie: PoriCTBo Jla/ink Jycyt|)6era (na­ porna jviia^ita njecjja). T A JP ET O B r/lA C H M K : 1io'j a rajperona angina 31. jauyapa o. r. loTipCVBO.'bllH HpH.:i03H y FalU^. . JloupOB(Ubim 11pHjilOtlH. Mirna .in.-uia.XM! llf.THua lajpcTona 3af»iBa y•JleppcH’ffl. Ha PejuiicnHje: KlbHVKcBHOCI. ypeOTint: XaMHA Ky«Hli. �BANKSBA3BETD.D. r ■ U Sarajevu — Filijala: Višegrad Telefon broi 649 i 689 fllicijslii kapital Din 10,000.000 - Rezervni fond Din 1,400.000 Banka se bavi svima bankovnim poslovima, te je ovlaštena za trgo­ vanje valutama i devizama. Zavod je pupilarno siguran, a angažovan je kod industrije drveta „Varda” d. d. Višegrad i kod trgovačkog d. d. „Merkantilia” u Sarajevu. Od čjst£L_dobiti ustupa 10% društvu „Gajret". riaiin ilJ U U L l l za Bosnu i Hercegovinu d. d. u Sarajevu Dionička glavnica Din 6,250.000 Pričuve Din 900.000 Podružnice: B. Brod, B. Novi i Travnik - Pupilarno siguran zavod Uloške Safe-Deposit na štednju prima bez ikakvog otkaza uz 6% netto na godinu, a sa otkazom iznad 6% i to prema visini uloška i otkaznom roku. — Na uloške iz provincije šalje polbgovne listove po­ štanske štedionice tako, da uložitelj kako kod slanja tako i kod primanja nema nikakvih troškova u od provale sigurne blagajne prima ostave na čuvanje a iznajmljuje i pojedine pretince od kojih pologovnik dobije ključ. — Bavi se svima u bankovnu struku spadajučim poslo­ vima. — Izdaje uvjerenja za izvoz robe te trguje devizama �J1HCT TAJPETA A P ^U JT B A 8A K y jIT y P H O H EKOHOMCKO nOAH8AH>E MyCJIHMAHA M3Jia3H 1. h 16. y Mjeceuy. ToAHHa IX. CapajeBO, 16. jaHyapa 1925. Bpoj 2. — Abao KapafieroBnti XacaHćeroB: th rajpeTOB»X KOHBHKTa. — Abao KapafieroBMfc XacaH6eroB: M^EA.IM Bonce. UnjeHa roA- 80 A- nojeflHHii 6poj 4 A"BauH AoGusaj/ jihct y noaa unjem koa T/iaBHOT OA6opa h/iu koa ynpaBe MOJA .B yE A B MH njecM.y A&Ae, t MoMe cpu,y 6ypau hjihk, Koje caMo rpjraT’ 3Ha$.e OBaj CBHjeT BaCKOJIHK. • T h mh Aaae Majura KpHJia H cjiaB.yjcKH M aljan njeB, mm H ja raeiAaM y AaJbUHH TAje ce špana cpehe čjmcTa: — 3paica Harne 6yAyhHocra: Hauia CBera jbyčaB uncra! A Ta n je o a ibeHvHa, ^HJia, 3HaAe icparaT’ jhlbpkh meB. mh nocua BHJiy MHJiy, Hoao Heča h HeifJra, Th Jla Ha CBOMeLiteKfcM iq>HJiy y3iiece H3HaA CB’jerra. TBOija Jty 6aB y mom cppy BHjeKOM he Ohth Tpajua, Boiaht he Me, CB*jeTJiHT he Kao 3paica cynna cjajHa. \ OHa Aobe h na CBoje MeHe TOirae CTH<jHy rpyAH, H 3anapa cpne-Wje; — 0x, th cjiacrn Bjeniia 6yA«! IIojbyimeM mh ^ipny ycTa, . Ko Aa Jienrap pB’jer AOAiipne: Moja r.-iaBa njiony, čvora Ha H»e3WHe rpyAH Mnpue 0x, cpenm cy Moju Aaira CpeA JbyOaBHor miaMHor acapa: Ajth jao! Mora poAa Man mh Tonue rpyAH napa! TaMo Moja cpeha — Jby6aB, PaoB’jeTJbCHH Mojn nyTn; Amo oner ox Hecpeha! Mora poma paeAop Jbjrra. „3MAJ 0 4 B 0CH E“ y BEOITA^A _ rio noAaAMMa ApwaBHe ApxnBe. — HoTpocH, KojH cy 1831. iojime paaJiaMajra iypcno japcrao y EBpomt, BMajy napoHiny cBojy ncjixonornjy. CiianH ice noTpec jaBJbao 3ace<>HO, ojMernnHHH cy npoTOB (JyaTaua ycTajajiai jecian no jeA&H, 6e3 Ojihuter onopaayMa, h to MaxoM nouiTo je paHujn (5yHTOBuhk na ApyroM Kpajy papcraa Beh Ono caB.iaaan. 0 jojijHOM nnjby ii 0 cnopac3yMiioM paav Meb.v H»nMa hhje MOIVIO C)HTH HH TOBOpa. 3aTO ce h motao acchth j a ce cbom cnaroM jaiBH nonper aa. oujeiiJbeHje Bočne oiiAa naA je neh y roiaiBhom Ono carpiBeH iiouper anajapcnor o;«MenrHKa My(rraijtaname, 0 komb je y »TproB- rJiaoiiHKy« hqa&hho (htjio*roBopa. HsauoaHH hmcojihkhm hobhm nomamma m Harne JlpvKaime Apxnue, nponoBOjuheMO cha 0 tom^(tocanckom yc?raaiKy h 0 iroxoA5' nojer je ibotob bo^ XycejmH icaneTaH H3 I pajanua y'nemio Taja nauieM Beorpajv. ITa neJio Goca/ncnor ycrani«ca cTyira XycejnH na­ u m a HBTpaAaaAa, kojh je toh.to ocjehao Aa je cpn. - ( / \ \ cne icpBH h iiopnjenjia, Ma Aa My je HC-naMdca Bjepa oiua H3Maj OBera. Oh y3e HastOB Be3iipa h BpxoBiior 3anoBjepinuKa Bočne, h Ha veJiy BOjciKe oa 25.000 a>yAH no^e, npii npajy Jbera 1831. rojHHe, Aa ce oraeja ica japcKOM uojoKOM, 3a Kojy je panyHao Aa he ra cpeoth na HCTopnjoKOM noJby Kocofiy. Ha iberoBog ćrpa«H h y H>eiroB0j Bojcuji Onjarne h A.-m-nama <l>n,T,axHh h CTapH Xacaji-ara h AP.yni MycjmBiaHOKO-Ha'poAHH upBajH H3 Boone. Hiayhu KocoBy, Bojana Mjajora TpaAauiHeiBHha njeBame njeoMy, y nojoj ce ,nopeA octouora na3yje: »Ha KocoB.y AjejOBH ^ nauni H3ry6Hiue OBOjy Bjepy h 'cjiany CBojy . . . Ha. IvocoBy he ce OAJiy' ihth cyA<3inia h nauie cjiase. Ha KocoBy h&MO, 110Mohry BoHvjoM, oner uocrara no6jetannmH H ocBermmH araBe csoje!« BejiHHii Be3np MexM6A PeniHA, nojH je 0p3iiiioM h BjeiuTHiioM TanaH 6ho pa36no oicaAapcnor 6yirroBHHKa h ibenoBe ApGauace, h ca j cnacn ujaiHH.y eBponcne Typcne. Cnacn je He cHaroM Beh yMeimiouihy H ano Bojica cy.TrauoBa 6Hjauie y A»Ba kaxa cTpainuo �CtpaHa lS. noTyMena, na KoooBy h kop IleKii — Beoitp Pemaw HanBHKM h HecjioavHHM BoiiiJbaujHMa aockoh« naMehy jiyKaBCTBOM. Oh ce npaBJbame ;;a o 0Tau,y y Boghh He 3na minera, na ce, Kao, 3airpenacrH Kap op haix caanape KaKoce Boema Gyi:n 3aiK> uito TpancH pa joj BeanpoM 6ype poMopopau, — y obom cjiyqajy Kaneran Xycejirir, — pajbe, pa ce o6yv;TaBH ym\iaH>e Bomibaka y BojcKy cyjirraHOBy, h ppyne cmapii c thm y b©3H. Be3ifp H3jaBH pa cy h>hxobh 3axTjeBH jrajeemr, h pa hx oh DAoOpa-Ba ohjiom CBoje Moh«; cyJiTamy he ce cee to Ha opoGpeme nocjiara Tem $opMe paah; a pa ne oh HsrJiepaJio KaiKo OBe to cyjrraH apjoGpaBa čamo »a.io IIITO cy My OHH CBOjOM 6yjEOM CTaffilHJTH H05K nOA rpjio — neiKa ce BpaTe y Bocmy, nena ce pa3Hby pOMOBHMa. a XycejHii neiKa upe npaeo y CapajeBO n a. Be3HpcTB0. BouiH>aH,H Ha to irpHCTapome, BojoKa ce BehnuoM pacryp«, a XycejHH c mah>hm opptipOM h c opanjiM My naiuoM <I>HpaxHheM ope y CapajeBO. . . He npobe mhoro, a uapcKa Bojcna rpyHy na Bocny. y Kojoj caA He onjarne hhmajio cjiore. XycejHH h ipHipaPHh npeA CapajeBOM noKa3ame liypeca oa xpaGpoarH — aiih to imuiTa He noMaace. Mopapome ce cktohhth y Tpapanap, a opaTJie npehH y Ayorpo-yirapCKy, rpje hx bjkC crn npHMHme ca cbom naucibOM Aa hm Hacnopo oppe. Ae OcaijeK Kao crraJiHO Mjecno paiber CTaaioBaiba. K«e3 Mhjtoiii y CgGHjH, jkkbo. npaie hn cbo porabaje kiojh he paaTioMHTH Typcuy, h M«jemajyhH ce y h>hx — Gnjarne iipeA HopTOM. 3Hpniro KOMnpoMHTOBaH TeK yrymeHOM CKapapcnoM hcGtoom. 3aio ce He OMjeAe aHraHcoBaiH y hcto poda h 3 a .n0K.peT y Bochh- JJa Gh. panJie, 3arjiapHO npsy HejiojajiHOcr npeMa ljapnrpaAy, Mhjioih n momom nocar.jeTOBa KaneTana XyoejiiHa Aa opycraHe pp HaMjepe- 6yHTOBimHiKe, Hypehn vy CBpje noopeAHHUiTBO y eiropa3y.My c nopTOM.j~XycejHH Ha to, nasKjbHBO HaaiMcaHO hhcmo, oproBopH BeoMa yBpHj6AJbHB0, HajraaehH Aa »B.iax« HHje aoctojaH nocpepoBara H3Meby mera ii papa! y tom ce Tomv iipoAy5KHAa npeHHCKa icojy ima-K irpeKHpe MnjicmeiBa odaapiiĐOl^r. Jep Kap je GocaaiciuH noicpeT onaico 3aBpmeH, BHAjeao ce Aa je Mhjioih podpo hhhho hito je noy»ieiH npBHM npHaijepoM, ocrao dno y pe3epBH. CAy»t6eHa je TypcKa to HarpaAfi.ra ycTynaH>aM tph cpe3a — Jaaap, PabeBMHa, Orapn B.iajc — Koja cy CpdHj« dHAa oa. iipeiie moTpede. . . BopaBehn caA y OcHjeKy,'XycejHH rpaAainieBHh je H3jaBjbHBao aycrpnjciKiHM BJiacrHMa Aa je AHrao pyne oa CBera, a y ce6n je jomi cHhboo o cbom BeaHpcTBy y B ochh. Bho je — Kao hito he ce OAP«ax Aajbe BHAjera — BOJtaiH h Aa ce OApoKHe CBojnx pa«HjHX Hanena na Aa, mak, paAH h cjnnpoTHO HAtMa, ca>io Aa dyAe nocTambeH sa docaimoKor Be3npa. Hah je, mojkaa, mhcjiho na npeBapy c,uy?KdeHe TypoKe h caivi oAroBopu hobom npeBapoM? y nHCMy, Koje je hs BeorpaAa S. jyjia Te ix>ahho KHe3y MHAomy y Kparyje®aii; nocjiao H bctko PajoBuh, yiipaBHHK BeorpaACKe nojnniHje, na.na3HMo o Tone OBe Bpcrre: »JoBan I'piKHh irpe ABa Aana Aouiao je y 3eMyn, noaie nyTOBan>a H.eroija ao Ocona, BniiKOBana h MajbeKoBapa- y GcoKy pasronapao je c Vcbhu KaiieTanoM, oahho My no3ApaiiJbe Bame, ca yBjeiii>iaimjfM. ;ia he ce Baiua CBjeraocT rpyAHTH, Aa dn h oh onpomieH e Aodno; oh ie djiaroAapno na upnjaTejbCTiij BaiueM.y, h yBjepaBao TpKHha, Aa BocanoKa 6yna joi/i CBpmeHa HHje, noKasyjyhn M,y 4 iiHCMa; y kojh My ramiy, Aa ce je oAMeriiyo Oro'ieBHh, iiajaHriira npniBpHceiiHiK napeB GhBhih, h cojy3HO ce ca Acan-aroai h Baiba.ny>ih fepoj 8. khm KaneTaHOM, nojH cy Beh h jeAify dHTKy koa EaMajiyKe c papcKOM bojckom HMa.an, h iio Ka3iiiBa.i£>y 'Ibhhom oHH iiodjeAHTeJbH ocTa.uH, H Be,tukom iianpCTivy ciBOMe HaAajy ce. J ohi Me-HTa ycej|ii Karieiun, «a he iiapraja iberoBa operiia Ghth, h saox> He mo.th ce aa iDOMH.iOBaH Oyyi,e, Oanopno je h to, Aa ano Baiua OBjor.ioct to H3A]ejCTiBOBaiM MCsKe, Aa on Bettiip Ha Bochh dyAe, to Gh iiocao Gho — A<>AaBajyhH Aa Gh h 3a Bac GoJbe Om o , a h 3a cyJiTaina, jepGo ne.1!«: hhko Bcl-iie yiHH3aiMiHT ne nosne neh amo oner oh, ycejifH. — FoBopH: hhiko BomaaKe »e 3Ha Kano cy hvahh, HCTHka, BeAH, weby coGom noKOJby ce, a.'iH na;; h>hh oGiuth HeuipnjaTejb na h,hx iiobe, oniu;a ce oh« CAoace, h hhko mm HHuira ywHHTH He Monce. Tora paAH boam, ja Ghx ca\io y craH>y Gho BocHy yHTOaM«T, Aa Gh Me pap nesHpoM irooraBHo. »AiM-nauia h oh je H>eroBa MjeHHja h cBa H>HXOBa TeBadnja, a h Ajiaj-Ger rpa^aiK« yoejMHOB hobh «auia. H3 ciBora CBora ce bha«, Aa oh« joiiiT H\raAy ona 3adjiybeHa h 3a,nyboHa naMjepaH>a h HaAajy ce Ha jeAaH H(TH»ApyrH naHHH yonjeTH.« y ApyroM iLHi:-My oa 12. Hcror Mjecepa PajOBMh "liHuie K«e3y: »riHcahy Ajm-iuaniH, pa My je Paj-Byijpv-HAjfija AoiHJia h neiKa npebe Ha Kjremcy (ano My aonycTe) H?ra obah hito cKopnje.« y AonyHy CBera'iraAonceHora naBOiAH'MO joui h onaj nopaTa«. h3 nora uhoma PajoBuhema: »J^ohijio je jom jepHO 20 cejMena y 3eMy« oa paoHHje TaKyMa itojn ntejie upehn aiMo, a HMemo na Bamy pen; ja can peiKo neiKa npeby. AJioiica Cm rah jaBHo je obo necTHTOM Be3Hpy, necr. seanp Kauče: pa he mm para TecKepe (naoouie) h ynyniTH ja CaApaoaMy, h aa obo mojihm .tioh'h3ho pa mh naBOAHTe 3anoBjepHT ohe ji« ce OBano hjih APJ^aunje ixocT.ynaTH c CejMeHH obhm h Koj« Gh 'ce y nanpeAAK jaBHJiH.« Hajjeaip GHJbeacH.Mo Kano je Knea H3Aao Gho na­ p e ,^ PajoBiihv pa y 3oMyHy npoTecryje iipothb ohuKor Jionamaiba aycTpH,)):'KHX BJiacrra npewa JbypHLMa Koju Hmy H>eMy ira ajepy h Ha 3aaany pnjen. Ocraje jom pa ce pene urra je pajbe Gh.io c BoboM ycTawKa, XycejHH KaneTamoM. IlocjEHje H3B,jieiCHor BpeiMeHa erarpa je H3 Hapirrpapa 6yjpyHTHja o noMHJioBaH>y XyceijHHOBy h (I>HpaxnheBy. XycejHH najnpHje HHje acejmo mhjiocth Beh Be3upcxBa, Kao nno omo BHAjea«, au« Kap My aycrpHjcKe BJiacTH peKome pa Gh ra, y npoTHBHOM cjiyiajy, na 3axTjeB Typf3Ke MopajiH aojkhbotho 3acyucm«rH, npHMa h o« cyjrraHOBy mhjioct, Koja My CBenano Gh caonmTeHa y 3eMyHy 'y3 ynemhe h npepcTaBHMKa Knesa M'HJioma. noMHJiOBaibe je Ghjio nipocrpaHO sa cne ppyre a caMo HemTo orpaiiH'ieno 3a XycejHiia h <I)HpaxHha: jbiuMSL he cyjrraH y Il,apHrpaAy caomuTHTH ppje he opcapa ucHBjerH. XycejHH Tapa c <I,HpaxHheM h ca obo_ jHMa npebe y Beorpap, rpje ra TypciK« nama y rpapy iipHMH c HSBaiipepHTDM no’iapTifMa. jXyro ce ycre3ao pa nobe y HapHTpap, Gojchn ce iiacMAHe cmpth tamo — a.iH nap ce ppyKHMje He Moraime, oh ornycTH op ceGe cBe CBoje Bjopne pnopane Orano ce op ibera Tpa_ jftH.TO), h nobe na nyT, iipHMHBiirH op Kne3a Mir.;ioma h oh h <I>HpajHh BOTOKe cjMe HOBpa. y II,apnrpapjy XycejHiia ironypHme hhhom BHiiier o4>«U«pa y pepotBnoj nojoiijH, ajra oh to opGh H3 HaMe.na, iromTO ce, sa-; jepno ca ono.yoM Bociiom, h Gyn«o uporuB Taioie BOjokc t. j. iipoTHp.HHoa'Ma. 3a Ka3iiy sdor Tora'cyjiTa« ra nporoiiH y Tpaiie3ynr. 0B;ye nocjinje HeKoJiHKo MjecenH »GocaiHCKH bhtos«, »SMaj op Bočne«, npeMHiiy,. Tyryiiyhn 3a hoGom CBoje Boeme... �fepoj 2. Ctpana 19. y AoCa i<a*a ce 6aBH0 y Be>orpa^y Xycej«H ce Ono paaGoano, je ra je .inje'ino ah' ikh Jbeic&p KeH3a Mhjioliia, kojh ra obuko oimcyje: .. »XycejHH KaiieTair nMal>aiiie no roTOBy TpHAecer roAHina, CTac M,y čejauie cpe/juvH, irarjie^ HiiTopecaHTaji, noTJieA o;iar h cyMopan, ocMex nyH ;ipajKH h T.yre, lfcieroBe Kpynme 04 h HarRpiHJbHBaxy rycTe h yKpuiTeHe ofipBe, Ge.ioha H>eroBe kojkc Jia^aBaine BHuie b.VPbnjancKn thii BitTOBe Majite Hero thii lionoomor, cyponor h noJiykri,HBjber BomutaiKa. Jeupa Gh ce Morio h BepopaTn, Aa ce mo^ obhm nejaKHM h hctkhhm Teaect- cacTaBOM Morjia cKpwBam onaKo RpenKa ^yma, BojHHMKM ^apoBH, Be.iHica TaiUTiHia, a HapoHirro JifPina xpa6pccr, ^orepaita. Hea;aaa.,no aPcokcth. HcKpe»: H MapjbHB MyCJTHMaH 011 je GpH/KJblLBO BpiUHO CHOJbhc uoTpe6e CBoje Bepe h npoiiHce KypaHa; uh aa ima na CBery He Gh oh iiponycTHo ohhx ner MOjrmaBa AHeBHo, oimpo iipoiiHcaHHx cbhkom Myc,ioMaH,y H OA nera ra HHima ocjjo6oahth ne mojkc; uiTa BHiue neCTo cy ra bmaoth ksko 3a speue pasromopa oicpehe omh k HeOy h noHaBJba cacBHM thxo iiOH6Ky Mo.iHTBy no Kyp-aHa...» * hhm 0 MAURSKOM (ARAPSKOM) GOSPODSTVU U ŠPANIJI Učetmi i popularni Amerikanac, Irwing Washington, sin glasovfirtog američkog vojskovođe, pnopufcova još u prvom deceniju prošloga vijeka, u svojim mladim godi­ nama, više evropskih država, Ikojom se prilikom u španiji zađrža četiri godine. Španlja mu je svratila osobitu pažnju na drevne ostatke maurske kulture i arhitekture, koje su ga privlačile u svoj fantastičan sjaj, da se nade na licu mjesta, ond.e, odakle su bezbrojne, bajoslovne priče potekle ii da se po miloj volji naužije u toj, negda čarobnoj i klasičnoj zemlji- i, kako on veli, u kolijevci evropske kulture. Njega su tako zadi'vIMe te slavne i ve­ ličanstvene uspomene, da se nije mogao lahko od! njih rastati, nego ne žaleći truda ni vremena, ostao je tu pune četiri godine dana da ih potpuno prouči i upozna. Najviše ga je zadivilo kolosalno arhitektonsko djelo »Alhamhra«. u Or-anadi, za koju veli, da .je-to na svijetu jedinstvena građevina onog- vremena. Želio je, da se lično nađe :i neko vrijeme proboravi u toj čarobnoj pa­ lači arapskih kraljeva, koju bi malo koji pjesnika mogpo opjevati. .Njegovoj se je Jielji izašlo u gusret i stavljena mu je čitava zgrada na raspolaganje, da se nastani, gdje hoće (jer je bila tek djelomično nastanjena). Šta vdše, prijateljski su mu povjereni i ključi od znamenite arap­ ske biblioteke, da po miloj volji i sa punom nasladom premeće zaprašene arapske rukopise i štampana djela, u pergameou uvezana, što su od francuske invazije pošte­ đena ostala. Trudio se je, da što više dokpči iz ovih drev­ nih maurskih knjiga, što mui je i uspjelo, ali- važnije pre­ vode zadržao je sa -osobitim štovalnjem, Idok tek bio­ grafije nekolikih maurskih vladara opisuje u svom za­ nimljivom djelu pod imenom »Alhambra«, opisavši ujedno i svoj put kroz divlju i-Vpatriju i sve utiske za vrijeme svog boravka. Njegovu oštroumnu i znatiželji nije moglo ništa izbjeći, te tako potanko opisuje sve znamenitosti maurske kul­ ture, a napose Alhambru, koja je na njeg osobitu impre­ siju učinila, da joj se nije mogao nadiviti. Njene kolo­ salne dvorane, raskošne odaje, i slikovita uresi sa mo­ zaikom i zlatnim ornamentima i arabeskama, njeni vo­ doskoci od alabastra i njen fantastični šadtvan, koji po­ čiva na dvanaest velikih mramornih lavova i drugi objekti, što strancu ne daju očiju sa sebe sturiti. To sve stoji još u dobrom stanju, te kao začarano čudovište pr­ kosi tim dugim vijukovtma i burnim vremenima i broj­ nim zemljotresima, kao da čeka svoje negdašnje gospo­ dare. Taj daroviti i objektivni Amerikanac, zanesen ovim drevnim arapskim krasotama, veli, da se mogu vjerovati mnoge dosadašnje bajke, u pjesmi opjevane i u priči opisane, kad je ljudska ruka mogla ovako što stvor’/U Samo žali, da se ne -može razgovoriti sa sadaš­ njim stanovnicima, paucima i šišmišima o prvobitnom sjaju i o prizorima koji su se tu odigravali. Medu opisima ove arhitekture, donosi I. Washington i kronike arapskih i španjolskih pisaca, u kojima su opi-sati mniogi važniji događaji iz vremena maurskog go­ spodstva u špamiiji. (Povrativši se iz te zerrtlje čuda, u London, izdade ovo svoje djelce »Alhamhra« 1832. g. iz kojeg vadim jedan odlomak (s njemačkog prevoda), da čitaoci mogu vidjeti ■mišljenje jednog Amerikanca o najuzvčšenijoj islamskoj državi prošloga vremena. ». . . .-Kad se sunce spusti n a plava brda Gr-anade, odasla svoje posljednje snopove zlaćanih zraka sa do­ line Davno naviše, koji -razasuše neki melanholičan sjaj nad ružičastim kulama Alhambre, dok Vega, prevučena laganom, zaparnom maglicom, hvataše zrake večernjega sunca, te se u daljini činjaše, kao kakvo zlatno jezero. Nj vjetrić ne smetaše tišinu ovog časa, i premda od vre­ mena do vremena dopiraše po koji slabi zvuk glazbe i pjesme dz vrtova Daro-a- činjaše to grobnu tišmu .zgrade, koja me zaklanjaše, još življim. Bio je to jedan od onih sata i prizora, čije sjećanje zadaje gotovo ma­ gičnu silu, a njegove obaizir-uće zrake, kao i večernjega fftmca, što trošne kule obasjava, da rasvijetli krasote minuloga doba. Kad posmatrah djelovanje zalazečeg sun­ čanog svjetla, na ovim maurskim građevinama, pomika me, da se osvrnem na lagane, sjajne i raskošne znameni, koje u njenoj cijeloj nutrini arhitekture prevladuju, i u poredbo sa divnom, ali tmurnom svečanosti gotskih od -izrađenih zgrada, maurskih kraljeva. Isti arhitektonski stil pokaizuje suprotnu i neskladnu narav dvaju ratujućih naroda, koji se toliko zavadahur za gospodstvo nad ovi-m poluostrvom. Zapadoh postepeno u ozbiljno razmišljanje 0 čudnovatoj sudbini arapskih ili maurskih Španjolaca, čiji posvemašnji opstanak zvuči kao kakva minula priča 1 zacijelo odaje jednu od najrjeđih, ali i najsjauifjih ep:zoda povjesti. Moćno i trajno, kao što bijaše njihovo gospodstvo, jedva znamo, kako bi ih nazvali. Oni su bili u neku ruku narod bez prave postojbine i bez određenog imena. Jedan dalji val velike arapske poplave, izbačen na evropsko kopno, čini se, da je imao -jaku struju prve provale. Njihov pobjedonosni put od gibraltarskih stijena, do pirenejskih grebena bio je tako nagao i sjajan, kao i druge islamske pobjede u Siriji i Egiptu. . Da im nije bio put zakrčen u ravninama Toursa, bila b i Cijela Fran­ cuska. cijela Evropa sa istom lahkooom nadvladane, kao . što su 1 države Isteka, te bi se danas polumjesec blistao na hramovima Pariza i Lcpdona. kao god Sama i Bagdata. Prebačeni preko pjreme>kih meda, udružene ondje Azije i Afrike, koji ovaj veliki upad izvedoše, napustiše islamski princip osvajanja i potražiše, da u Španiji osnuju trajno i pomirljivo - gospodstvo. Kao junaci imali su isto toliko umjerenosti i bistrine, da su u svemu nad- �Ctpana 20. Bpoj 2. ► rA -JffiT. Od Zapada šu h'di nepristupačnim vjerskim i običaj­ nim granicama njihovih brojnih susjeda odvojeni, a od njihova plemena na Istoku, rastavljala su ih mora i je­ zera, te su tako bili jedan izoliran narod. Njihova cijela bitnost bijaše neprekidna, ali iipak otinona i časna borba o jedno uporište u osvojenoj zemlji. Oni bijahu mede i predstraže Islama. Poluostrvo je bilo jedino veliko bojište, na kome got­ ski osvajači sa Sjevera i islamski sa Istoka, jedni na druge navaljivahu i o gospodstvo se borahu, ah. na koncu bila je vatrena srčanost Arapa, od tvrdokorne i ustrajne hrabrosti Gota, pobijeđena. v ' Nikad nije bio jedan nancd potpunije uništen, kao što su maurski Španjolci. Gdje su crne? pitaju, krajevi barbarstva i njihova opustjela mjesta. Progonjeni ostatak njihove, nekad moćne države, iščeznu medu divljim narodima Afrike i prestade više biti narodnost. Oni ne ostaviše niti određenog imena, premda su bili gotovo osam vajekova određen narod. Zemlja, koju su za domovinu primili i koju stolje­ ćima posjedovahu, te koju uzdiigoše. na stepen, da bude centar i izvor evropske kulture, danas se ne usuđuje priznati ih, tkao da s i bili nasilnički i nezakoniti poKad ba islamski' spomenici u španiji, Džamija u Kor-. sjednrdi. ' N^gkoKkjo porušenih spomenika jeste sve, što je pre­ davi, alkazar u Sevilli i Alhambra u Gran'adi, još nat­ ostalo, da o njihovoj moći i gospodstvu svjedoče; kao pise imali, koji bi moć i trajnost. njihoVa gospodstva hvausamljene stijene, koje daleko u nutrini ostadoše, da li&avo uzdizali — Jm li smjelo to hvalisanje kao grubo i sjećaju na veliku i na daleko pnotegnutu poplavu Matira. tašto ismijano hitri? Pokal en je za pokoJemjem, vijek za vijekom prolaze a oni stalno gospodovahu ovom ^endjoni.\ Tako Alhambra, jedna islamska građevina usred kršćan" ške zemlje; jedna orijentalna palača, usred gotskih Ova islamska država.« Evropi, bijaše jedna krasna zgrada Zapada; jedna veličanstvena uspomena na hra­ inozemna biljka, alii kej?. nr jedan stalan kori bar, razuman i milosrdan narod, koji osvoji, vlada i iszadrije, koji bi je bolje ovjekovječio. čezmra«. P rev eo : T. J e s e n k o y i č. mašivali sve narodnosti, s kojima su ratovali. Odijeljeni ■od svoje predašnje domovine, voljeli su ovu zemlju, koju im je, kako oni vjerovahu, Allah namijenio, te su se tru ­ dili, da ju sasvim poljepšaju, kako hi mogla narodu bla­ gostanje pridonijeti. Svoju vlast utemeljiše na sistemu mudrih i pravičnih zakona; znanost i umjetnost marljivo su njegovalo, poljoprivredu, rukotvorine podizahu, urediše postepeno državu takvu, da se s njenim napretkom i blagostanjem nje mogla ni jedna država kršćanstva uporediti. I pošto se okružiše sa blagošću i naobrazbom, što odlikovaše tu arapsku državu na evropskom Istoku, proširiše svjetlo istočne znanosti, u zapadne krajeve za­ mračene Evrope, Gradova arapske Evrope postadaše boravišta krš­ ćanskih umjetnika, koji su želilii poučiti se u prvobitnim umjetnostima. Sveučilišta u ToJedu, Kordovii, Sevilli i Granadi ž3vo su poha dan a old ljubitelja nauke drugih ze­ malja, da upoznaju nauku Arapa i od njih nagomilano blago drevnosti. Prijatelji vesele nauke obraćali su se u Kordovu i Granadu, da se nacrpe istočnom glazbom i pjesništvom, a u panoijar odjeveni vitezovi Sjevera, hrlili su onamo, da se u otmenim vježbama i gizdavim običajima viteštva usavrše. PasHja XaHynk: c B. J. Kp«yM: y BA.IOBHMA CAH.A BOPA CiBHhe. . . Hoh y.MopHa 6;ieiuH, a Meceu k’o 6ojihh _ ryču ce y jjrrapiboj Maran. TmirnHa. . . CaMo ce Ty>KHo /i,OBifKyjy iieBpn H THIaHO APXTH nocjieaH>a 3Be3^a. C y H p e ... BaoKpcaBa y G-iefloj nojiymMH h noJbvmieM pBehe 6 y n n ... H noHOBo — hob ce hchbot S. K.: OPROŠTAJ Ne plači. U uzdah jedan Nek zbije se sva Ti bol I pregori što bit mora I tako nam suzna dol. Neđohvatnfi sudbe puti, Prolaznost je žića znak: Svaki osmeh suzom plati A po suncu eto mrak. Stog ne tuži, moja draga. Što ostavljam ja Te mlad; Tvoju ljubav Bog razume, A moju će rastepst grad. 0y^u. Bho caM y uojuma caita u mcjiabimao ce y ceiiKaMa xjia.ua, ocehajyhiH cpehy — y>KH TaK h Baji stcapiKe Jty 6a«H, Roju Me Hocauie jRuieKo najieito— ■------H aok je Berap, čJiar h mho rpana/Ma H»nxao thxo, mnpehn MHpHC noJbCKora UBeha, OGBOKaBao rpyn,u Moje, BejiHKii Mecep Marpno je iuiobhoCehaM ce Ayro, flyro caiM 6 ho Y BajioBHAia caiba a Ka;ta caM ce oob0OTho, — — 3a cpehoM JienOM, ;jyro ca.M cyae jiho .. Če ž n j a Kad na velikom Džerdžefu Zemlje Mesec nvezu.e konce zlatne, Čežnja moja, drhtava i nema put zvezde se jedne krade. I dok svuda sanak drama, Ona bdije, svetla, mlada; Zrakama se zvezde kiti Kao vencem n a d fi-----------S, K.: �Epol 2. »FAJPET« CtpaHa 21. Xa3MM Mytt)TMh. 4BA EPOCJAKA Cy.mie je AaBHo 3a urno 3a Opao, a MpKa Hoh 3 a- iipanycuHO npnjniKy, pfl. c«aiKoj neHaaaHoj h nenpeAuBjeHHJia je Aaite OBjemo. Kpoe Aipan ce BHAe caMo Biihenoj npoMjeHH He norpanen npnpoAnor a 3anoHMjCCTHMHlie Ma.lH IJpBGHH je3HHH hjih /KyhKacTo cja- cKor y3poHHMKa. ITa Koxie je Bor Aaposao cnoooGHocT iniH KBaapara, naHerBopw;:e h KpyjKiHiiii,e, Koje cjiyjKe pacyhHiBan.a, onaj oOhhho upoHahe cnanaM Aorahajj 3 a nyTnnKa icao Heiipoy<ieHe 3Bnje3ae oiiaca, a 3a one, onpaBAan yapoK, a hcto toko uoryhe My je npeAPHKoju cy Te CBHjeTJie jetjiine n KBaApaTe npnpeAiHJiH Kao Ajera cBaKOM y3poKy, cBaiKOM ‘iHiiy — iberoBy nocjbeiiporecT HJiH opy>Kje ,KojRM ce HajvcmjoiniiHje Gopu AHuy. ifjx>TH iiajBehoj upnoj neaiaim. 3a to Hac. obh bhaobmth .vmobh, Kao 3Aoix>BopHO C’Baic je Beh najiyemno BaibCKH uocao n noByKao CByrAje h y GBHMa BpeMeimMa caBjeryjy, Aa 6yAeaio ce y CBoje GKJiOHHiUTe Ha ojjMop. lio Koj-n OecKyhn«K BaaAa: CTpiubiiBH, yMjei)CHM 11 GJiam a'-‘o6HTo y nacojofli iieoAJiyHHo Tywapa coicaipMa, iipo6njajyhji ce BiiAia, Kaaa ce Te tph HOBjenuje lipuiniHe no iieBUAJbH. Kpo3 M'paK h XHiehn Aa He 3aiKaoniH iioocpuiaBaTO Boj CHJiH craBJbajy Ha Kyiniby h otjica. CBoje Heo6aBJbeHe a^ khocth koa KaicBor xajnjHje hjih I. xajiBeynje, koa kojot ce je, — He 3na ce Kaaa h pao« Mh heMo ce Ha jeAam >iac oBpamTH y jeAaH oHaj KaKBor y3pcKa — aeroB naMan acaBOTa Ty y xany 3a- oGh.tho ocBjeTJbeHH aom, rAje y MnorHM Bovkhjhm AaycTaBno. Ty he KaA crnine, 0e3 HapoHHie 3anoBHje- poBHMa 5KMBH jeAaH yr.T€AaH rpahaHMH ca cbojom MAacth AOMahBHOBe, caii H3 BjiacTHTe no5yae, Han,Hje- AOM JK6H0M. naTH h yHnjem Apsa h Tpnjeuiha, AOiiMjeni BOAe, Te OBa'j aom ce MOJKe j'GpojHTH y yix>AHo OAMapanoMecnf npccropnje, Koje cy pa3H« Henoaflara nyT- jijmiTe HOBjeHHje. Jep, kojimro ce Kpo3 cyMpuK Morao IIHUH lipeKO AaHa ynp3HH.TH H THMe KOA BJiaCHR'Ka nanpeTH^ ochm uito je pacBHjerjbeHa Kyha 3a craHOBaxana HCKopHCTHJiH ocraTKe Benepe, Koje je OBaj a^ ko n>e 6HJia A^cra BejniKa, joui je y npocrpamoM abophiipaBoBpeM6H0 y ( o&Hjaoj Mjepn oa cpoje Kyhe. uiTy Ghjlo pa3HHx roonoAapcKnx 3rpaAa, Kao npoicrroHcto he TaKo ocnrypaTH 'ceO'ii kohanilintc y xaHy Ha pnje 3a 5KMBH Maa, y KojtKMa cy Gnae noBe3aHe yrojeAlHoj TBpooj iwiyiLH Gtt-f noKp.MBaia h‘ caiyBaTH ce jeHe KpaBe My3ape, tobuh KpynHn bojiobh h aoGph rano oa crpaAafta. 3anpaB0:, "tui^/Kiihe Kao HeHapy-_ kohjH; 3a thm hkiepn, rpanoBH h kouiobh, ko)h cy hohh iiyBap xaHa upom Hohirnx K.paAibHBaii,a, najmOpeKTHJiM noA TeperoM paamor acHTa h xpajHe. HMa h ityha h njaimx CKarrajmna, aor- ce BJiaoiniK xajia y ny3rpaAa Koje yKyhajm HBMieHHHHo y>KHBajy . jyTpo noBpain, Aa ca HOBOM^najroM h bojbom HacTaBH ApyrHx npeAia roAHUiibHAi ceaonaMa. cBojy 3apaoy noABopasaibeM iivniHna n HanjepHHKa. CBe cKvrta npeAcraBJba, Aa ie to HMHOBMiia cthT hx ce OecKyhHnka Moace cBaroje nahii. To je ' HajiicoprainiBOBamitja Rjuica jby;p. Ohh cy y HajBinne nana HacjbehnBajbeM h oneT yBehaBaHa no xapHHM h M apjbuiBH'M BiacHHUiHMa h Aa iy Tpe6a Aa rocnoAapn <wiyHajeBa H6npoyHeiia ii iicoi:ij'OneTHyTa 3aroiiOTKa, ouiiiiociio MGAa Mohiic cy;ijGHinerVoje je oca Tpajno hjih HCCTHTO H BpnjeAHO Hejba^e. y caMoj Kvhn BJiaAa iiajneha HMCToha n peA, uito iipmipciMOiio y o'iHAia ciaijeta yuci?pehii.Ta, na hx jkhBe yiiycnHJia y JbyAOKo Apyunjr.o, Aa ce Ha omhtjica noAcjeha Ha Bpeany h pa3yMiiy AOMahHny. ' Jhjena cy Be hnocjia-ia, ne nyje ce HHinra y ujnjecbhx mvre h iipoGnjajy, Kao iickh neocyhoii.ii ocyt)enH_ AOj Kyhn, a omn hih na H3Ba.Hy, P?hm OAMjepeHor i<ynh,h hjih iioccmeheiiH ocBeTiiMHiH, mah johi GoJbe peHoiio: Kao yTjejioBJbeiia Bje'iHTa JbjtpKa cpehona necpebe- Kan>a 3HAHor caxara h npeAeiba erape yMHJbaBajmne, Maue, uito ce je caoiua y -ronjioj coGh Ha jeAHOM KpaHOCT. K)HX xpaini h o6cKpC)Jbyje aGoicpCjboiia 3aj<vpni- jy MexKor MHHAepa. Mnana AO.Mahtua cjeAH Ha um.TTery Kpaj npoooua, liajiiHuic- iieiipe;unn})ciio, iiojivunia'iino, Aoope bojbe, CBjecno h.th neciijeciio, ca nexajoM, a 11 ca ii]th- pa, Koju r.TOAa H3HaA y.ia3a y aBJinjy, Ty HeuiTo uimje roBapaii.eM u iipoTecrroM. 11 necTo nor.Te-Aa y neiipep h oc.TyuiKyje. Ona OHei;yje HMaae, a h y npounoTCH je BaoAa OKBaJio, no- oix>ra cynpyra, kojh je npea Ana Aa«a Henuje OTnyTOKymaja, r;ye ce Biiuie nojeAHBaua yApyjKjiBaao ca oa- nao u oGehao, Aa he ce nohac aco Benepe noBpaTHTH A.yHHOM ii iiJieMeHMTOM no6yiAPM, Aa OBy K,aacy JbyAH, CBOjoj KyhH. ony Bpcry Jby;i,oKor TepcTa AOKiuiy, yniHniTe h y 3aJKena je cnpeMMJia GoraTy B6Hepy, ,cyhe ca paaTHGopau Gane, 11pnA01100e.hu ob&k.h y Ty OBpxy no hokm hhtilm yKyoiLHiM jejittiMa noK.TiCffiJbeHe nopeAana no amo iKpnaBa 113 Buamca, Kojn ce y ibiixoiioj umohkhh jeAHoj Kjiyim. Co<Jipy. neuiKnpe, Kamune, JiebeH ca 3a*ACCH0. HGpirKOM Te c a rin o m npHnpeMMAa, CBe je JiHjeno yAeAjih i;ao Aa ce linje ynoT*peOH.Ta npaBa ' Mjepa uieiio. caMo Aa ,oh Aobe » Aa cjeAiie 3a <xxj)py. oiieprrHje n AoOpe BOJi.e h.th h ai;o je to 'iacoBirro neHuje TpeGa.10 AVro HeKam. HescaKo OAMax H3a jaKaA 11 yc.TiijoAH.To, oiioT ce je BaaAa na.Taan.Ta liena uiHje Hvo ce je c nyTa tcoiot Komciciix KonHTa, Majio lieniu-ibima cn.’ia. Koja mije AonyoTH.Ta noTiiyiio ao- aa thm Kvnaibe Ha aB.THjcKHM BpanLvia, oabhb cjiyre K.if.iiyrH CBe iiaparpaijie BoemiTora oaKona. KojiiM ce BH3 MOMa'ine coGe h .vnaoaK M.iaAor rocnoAapa y cbojc epoha h O.TarocTaH»e AHje.m, oahoc.ho oay3iiMa. .ABope. JT,anac neuiTo nocjeAyjeiH, cyTpa mijeon cnrypan JjoMahima je Becejio cjienuia HH3 GacaMane y cyxohe ah tx) Ghth y mojoj iviacm. Onaj caaa Tpnu ne- opor CBOiMe Apyry, yBe:ia ra y tonAy coGy n noMoma kv H<viahy, a 3a npumo npHjeiMe r a bhaiiui oOacjra My Aa ce pac.npeini. oGha>om h yroA'nocTHiMa. JIoMahnii M.iaA H 3ApaB, cpeomn GoraTam, Kano Tpajno ce oGnaiuba ona: »Ko Oh roi>e: ero ra AOJbe, je uho oa n.vTa yMopaH h maflaii hhm ce pnjeumo nyra ko Gh AOJbe. rop’ ycrajc!« hhhkhx TenaiK xa.T>Hiia, aaTpajKH oa učene aa nocraBM Onaj aaJ.oii ce Tpajno upea iuhiuim ohhMa HaBpui.v- Benepy. OBa to 0AMax yHHHH. IIpocTHpe 6omHy, Te Ha je no 11okoj Mohuoj ciuth ii A>yAOKii pa3yM imKaA HHje Hory noBa.TH co<jipy h npuG.TiiucH joj cBa uparoroB- �CtpaHa 22. - » fA JP E T « — ______________________Spo) 2. A ra ce HHje Morao nax>Ko irpoGyAHTHi /Kena ra je Jbeiia jena. Oooje 3&thm onparne naa iiebemoM pyite, y3eme npimpeMjbeHfe neiuKupe h cjeqome 3a co<I)py. lienpecTaiHO Aosirnana h A l^^ ia ra, a.ra tok kaa cy h Biijhjio ce je no cbcm.v, ;i,a je AOMahmm Gno ;;o6po Ajcpa y APyroj coGh 3aBpnnrraJia, irpcGyAno ce je. H H3rjia^Hino, jep Ha MHora acemiHa m u m a h iipniMjeta- on je OAMax ckohiho ha iiore, ajiH b]xto :>GyH»OH CTao 6e o nyTOBaH.y, ne 6h rio Burne naooiia OATOBapao, ne- Kao HSBaH ce6e TpnarrH no coGh. , ro ce je tj>oiio, Aa uito mirne yrpačH ;ia ce cjioOoahot Ca ABopuniTa ce nyjia ranaMa h saarop oBjerame, BpeneHa koko he ce uito OoJbe aacraT. CBe My ce hh_ Koja ce cnerana H3 KOMurajiyKa. Aa racn BaTpy h ciiamino, Aa he My 6hto Mano, na je H3 HeprpiiJbiiBOCTH maBa mTo ce Mcace onaloiiTK. Mhobh cy amara. Aa je noAH3ao cee iioKnonpe ca caxaHa, m ioojHX ce BnaoHiHic Kyhe cimoh Aouiao c nyTa, Aa je .VMOpan, Te nymnna CBjeaca, MiipmcaBa jena, Ari toro nna^e CBe ;ia he ra 6hth TemKo pa36yaHrm, 3a TO cy najpehoM y BHjy, c hum he coojoj noxaeuin ypp80dbHm. CHaTOM nynara y KyhHa Bpaaa, Ganara ce APHohhm Ha jegpiOM ce Henaaaiio aany hcko KynaH>e Ha KOMOA'HMa H irajeoKOM y ropibe neupepe h BirRainr ca^ aB.THjcKaiiM BpaTHMa. Cynpy»H ce 3irneaame, jep no- ary no iimoh.v can Aa ce oroope BpaTa, Aa H3Jia3e ma cy\iH>auie ^a Gh to Morao Ghth ko oa komuni ja , Kojn Kyhe h Ajeny naGaBe. HanpecTano yoBirK.yj.yhn, ,Aa he cy Aom.iH Ha cnjeno. 3a to AOMahnn pene scemi, Aa noropirra, jep Aa ce BaTpa neh AoGpo paiiiHpn.Ta. lior.TeAa ko’ je, na auo OyAy cnjervuje, Hena hx boah y — E ho nnaneH Beh jraace H3 cjeHape! — JIerare Apyry coCy, Aa on c mhpom MOiRe Benepara. iiieHa ncrinyma h Haube. KaA ce je noBpara.ia tamo c boaom! — Pa.3BaA.yjTe ! pene, Aa Hiijecy cnjeaijHje, Hero ,Aa HeicanaiB CH.paMax — TpeGa oGhto BpaTa Ha Kyhn, na Ajeny HoGanpocjan mo.'ih, Aa >iy;ce uito AaAe 3a Benepy, jep je B M T^l! f.iaaaH. — IUta je c h>hm, mTo ne i©Jia3W, je .ra hchb? — Kano Ham iothhk mrje Gho hh najMame pacnonoacen yMaibHBaTH oeoje Benepe, ocoohto Anje-ieiBOM H.v.TiH cy ce rnaJooBH n .voBnujn cne jann h jara. ca OHiiM Kooie mije oGnesan n Kane ce y to ;ipoa mije 30yH>emi AOMahnn je HaKOH nyror cynyAor xoAaHiiKaKo HaAao, o6yae ra HeKaKBa cpijGa, tć he n>yTHT0 'ma^no ocBjeTJbeHOi coGn — np hhomj ra je neona ca pehn »eun: AjeujOM HenpecTa.Ho Kpo3 nnam A03HBa.rra h npeie.TitH.a— CjeAH, iig^jeAH! HeBajba,Tan jeaaH, Aornao je Jia Aa ce paaaGepe n Gjencn -— HeicaRo' Teiineo jypnyo y obo AoOa Hohn, Aa Mit Afifkb.vje. JTa mh mije MpoKo ’ iipena nanaa.v cnonanyBHiH BpnmTehy Ajeuy jeAHO y caaa ocTaBHra Benepy, naiimao Ghx, na On toj npo- napaMaK, a AP.vrro oa pyKy, Te nanemo na ABOipnuiTe iiaAHuk h BVAHoaTHini noica3ao Kano ce canjer Ha- Mel)y JbyAe, Kojar cy ce Ty Haranu.™ y neTiHKoj yneypnacryje. 6aiI!0CTH H CTpUH. BiiAjeBiHii aceHa Aa joj je AOMahnn Hcpa|GitonoHeivii cy m>Meby OBjerane OAMax npurrpHa.ra, a« ace«, He xTjeae. mmiTa iia to pehn, jep ce Gojam. Aa npey3My Ajeuy, a. AOMahnn ce Bpara yao„Aa tTy. njun•Gn Aaaa Btjher iioBOAa nyra>H, na. tq Minpmo .cjepje Ha .raKy ynoTpeGn, na ce Bpiiy y‘ kyhy, aa 611 uito oa cBoje MjecTo, caiKan>e.Bajyhu y avuih cirpaMauDHor crFBapii H3HH0. Cy<cjeAH, Kojn cy ii|>o;i;BHl)a.TH iipo.\ia npocjaKa, jep je HMa.TAvGna.ry riapafi h Aoopo cppe. iipii.THKaMa ii iTonowajy, Aa ce Kyha oa noneaiia nohe GupoMauiHH iipocjan je horo upnjeMe nenao npeA Mohu cnacHTO iioxirrH.T;H cy, Aa Ao>iahamy naMoniy BpamMa, na Kaa My ce na uonoBjbeno KyuaH>e mije HisGanHTH mTo BpoAHrrjer noK.yhcTBa. 3a hoko.twko Bimie miKo janHO, ynHAHp je, Aa ny je cvp.iujjho npeA ’iacona je Gnno HnGanoiio, Te npeHemeHO y Kyhy ncn.'or TOM Kyhoi&i tiohihth npnjeMe y Hei^ra>y, jep je H3 hc- AajbH>er pobana noropenHOBa neiiiTO npoc-TH.pKe n KyKvcTBa 3nao, Aa je Ayra uiyra»a 3aMOJbenor anan He- xinibCKor nocyba, aohhm je AOMahnn caM naraio y jet'lycnjexa h ©oGnjama. nonGe. 3 a to ce mO/KypiHO, Aa Hoj pynH nenanaB KOMa-AHh ca4).yna h nOna iiOAepa.ne OBojy cpehy y namami norpa/HH Ha APyroM Mjecij. noibaBe. Taj je 11pol jaK Gho horu capoMamiEH paaHHK Jb.V.ra cy IIO TOM yBHAHvTH. Aa je AOMahllH JOHI KojH HHje HMao HHKaiiBe poAfimiie. CpcAOBjena« je h npno 3Gy«»eir, na cy nacToja.ra Aa ra utro npnje oa peAOBHTO je ćeGu sapahimao 0BarAaHiH.H xn>eG. ara noncapa yAaJbe h Aa My nanpujoHe Mnjemara ce y noiioiHTO je OA H0Ko AoGa aoGho HeKy GojberaA.y Te je cjioBe oko rameiba BaTpe h cmaniaBama :noKyhicmja, nocrao HeonocoaGH'3a Tence noć-iOBe, iioK.ymao je npo- jep cy ce Goja.ra, Aa Gh morio h hchbotom crpaAara. ;Merayra ce 'noMohy MHncicpba koa AoGpnx jbyAH. HH­ Hctom cyTpa Aan Gno je CBjeerraiii niTa ce je OBe c je My Taj HOBii •HanHH 3apaAe Gho Apar, šarao je CBoj ibHM aotoahjio. ycranoBHno oe je ;ui je BaTpa nacrara nanoraj npHBpHjeoHTH cBojoM rtecihtom aapa.poM, 3a H3 MOLMaHice coGe y Kojoj je Gho naciiao yMopH.ii c.ryra to je npocjaHeibe M3GjeraBao AaH>y h He Gh npocHo y npnje iiero je OBHjehy yTpnyo, H.ra Gap cKnomio je na cbom {K>ahom MjecTy, Hero Gh 3a to nmao y cycjeAHH oiirypHH.je Mjecro. Oh je HaiMjepaBao OBanaito jom ycrpan. Tara, CTBapiH Ha onoje Mjecro octowhth h 0BH.jehy yTp-, II. h.vth, anu ra je can irpeBapHo npnje, jep ..je n au ’un_ Ara, ara! kipara ara! ycTaHH, noropmoMo! 3aBH- jenn iiponi.ra Aan y OAcyTiiocTH arniioj pav'uio na iroKa-ia je npecTpaB.JbeHa vKeuia y hcko AoGa iioha, npo- c.:ioBHMa oko K.yhe n tako ce iipentniue 3ajMopno. fiy;uumiH ce hb npBor cna chjjhom horom nyuH>aBOM, Cjehao ce je, Aa je no AonacKy rociiooapoBy oaa RavT. je iiporneAana, bhah.th je y coGh, B<yiHiivy objct- Max nna jaunjo hokh iipocjan ca aB.rajcKHx. BpaTa itynocr, Koja je H3 canor ABOpHiiiTa ca ropyhe iiiTane ;j|0_ nao, n He.icao uito 3a Benopy, Aa je tom npn.tukom na3ma. 0AMax je yo>iHna oiiu/ iikk-t, noja je iipHjOTH.iia iieKo H3 icyhe naJiaono, n a ca ;uivopHUiTa iiihtoo. ko 3tlHXOKOj Kyhn H OCTil-'IHM OKOJIIMIllHIHlM arpa^HiMa. Ho- . K.yua na nanujn. Hyo je mm je onaj CiAroBopno, sa cyMibana je o;iMax na cnyry ApVKehH, Aa je OBaj y mo- TMi.M Aa ce je oho hcji^ ib Bpara.'io y ityhy. Om je m^h Ma'iKoj coGh yMoi>aH oa jy'iepajuibe.r Miioror aa- Gho -- Be.ra— n .torae aa^pnjeMao, na je Gho na.vMHo onao pano, na H.ra ipira[>0M h.th 3a. BpoMeiia neyTp- onpeMnra ce h nehH. a;»i ce nauljio Aa he xany.Ma nnn ko AP.vni H3 Kyhe jom paon njtocjana H3Jia3mra, na h.vtom, Te cnaBajyhH iipeBpiryroM cniijehoM npoy3poKOBao BaTpy.. he i'a to jom paoApiijeMara, Bubano je iipcMa TOMe �Bpo) 2. rfA J P E T « CrnaHa 23 CB&KaRo oieKHjm, Moate h asrajlaKa spaTa 3a- aho je Aa wy hh napninja He ha® Ha pyay y BepeanijH, MaiHimajMTH. Kao niTO je to npHje Ghjio. 3a to n.[>OAaAe jom jeAHy He »Ha TaMMP KaKo' je Barpa eanonejia, caMO ce AoOpy 6apy, a meMy oct8a® cnera jom Tpn nerapn kocjeha, Aa cBHjehe raje yraoHo, a& ra je npo6y^!Lna MiaAa aeMJbe mTo opaH'Hne mm Kocannue, Te K.vhHmie BejiHKa BpyhHHia. oa aanajbenor joprana, bojmim ce Hnje ca ABOpnmTeiM, Ha KojeM My je Kyha oa ocrajruiM 3rpa6ho hh noKpno, Hero Ha noAy Jieacao. On je caM Mo­ ;iaiMa MaropeJia. rao HaropmH, ara ra Haj,rame npoOyuJjHO 3a.rymjbHBiH y ateira je Tpantno paaroBopa, a,ra Kano je h osoj AHM, Tpetoro yrjexe p>aAH M’iionHx neAaha, a najBnme paAH Kaa. ce je upo6y;ipio Gho je cBjecraH oiraoHocrrn ryCHTKa Ajepe. to ce Ham ara Haaao noMohn y napKoja je Morjia Hacrara, ara je y iipBH Max miaa; pa- urnjH h y APymray. MyHao Ha MoryKHOCT np«inycpeTaH>a Behe necpehe, ;ia JlpymTDo Kao APymTBo Bas^ia je iryHO onpeHima to je ncxHTao y ABOpnuiTe no isOAy, Aa Barpy y aaiioj'MCiBa h jTiiijeK hma HejeAiiaiKo npocyJ)HBaibe o hchMeTKy yninm.T3H. A ra hhm je MbkaiK — Kano je com BOTy H CBHjftTy. KaaHBao — otbop’ho BpaTa caoje coGe ra m a jy h H noJ&AHH Te paayM'Hjy h Hacroje Aa ra 6yA.y oa no'%euiH Barpe 3aAotome janer Maxa. IIouito je bhui|ho, Aa BaTpa hhkoh meroBoir HoJia- MohH, 6hjio caocjehajeM čhjio ca®jeroM, a r a je HajBeh'H aho ApymTBa, kojih boah paHyina caMo o gboJihm CKa •h 3Co6e y3e na jetuHOM HeaipeABHfteiHy JKec?iMiHy, .raHHHM HirrepecKMa, a nopeA Tora je 3JioCaH h y6paja noieo je BHKara y no»ioh, a BiinyhH je OA^erao y y CB0jy H6Ky Kopncr KaA K-vraA® npHra«e Hacvia^Mmrajiy j;a OApnjeuiin roBe^a h Bome, Aa Mory GjesBaTH, Bara ,Ge ry^OL\t uiTeroM h HasaAonameM.. ai<o ce cTpamna necpeha He MorHe orpanornhth. Ta My j-KeHA iioropejineBa je toaa O'A iipnpoAe naAapoHa je nocjeTJbiHBOCT 6nJia oa BeraiKe Koprncra Kacraje, jep naeMeHHTHM cBojcTBHMa, na je cBOjy Tyry, ko.ihbo je. " 6 iijio Moryfae, — npeA MyjKeM pcaobuto aptnaa, npnaaje Behn aho cnameHor JKHBora Mara yGjra5KHBajia jnyTjiiBa-ia h CTpmjbHEO cnooHJia mito, Aa to y MapjbHBOM my yHecpehnor rocinoAapa. Tjemeib^cBoras, cynpyra H3T.ieAa.aa, Kao ce moj rociiCAap ce je H3a Te Hecpehe cbiohho ca Aje- mama Ha atao HHje aotoahjio. HOM u SKenoM boa W cKpOiMamHHijer HeKor podana. — He rpećia ce miHKo atajiocrara! — roBopmia XajiBaHa je hbuito nprax A^Ha^ipnpoAao, jep nornio , My je OBe CHjeiao HaropeJio, HJrje ra HMao m\ie,-xpa-- My je AcOpa Apyrapnna. — Tpefia amara, Aa CBe tona no 6o3KHjoj OApeAto. A Bor je A<>6ap h mhjk^-tthib. On hhth. Ocrarao je četo caMo ’pHje Bpa®e M.y3ape, a yrpuM\OM OA npoAanHx DOBCAa, HavrapniBao je xpany Monte Ba3Aa o&y mieTy haaobhaAnra. Eto XBa.ia Bory CBojoj He.rba.AH, a h CJiyi»r a«o npHiMjepeHy om poran­ •i^ ch jom y C H a a n , Morao to mTo, Ay^ama otbophTh. iš , ottiyCTHbihh r$. Aa norpanai četo cpehp iflSjSgSk IlpoAaj neiUTo ,na Rynn po6e, rjieAaš mTa APyrn onar=• rciM Mjecry noiirro to noropejioiM ara sa caA too h# jer paAH, a mm heMo nyBara h mTOAnra, 11a ce c Go/KmTepeT. 1 V joM noMohn Monce oneT crehn h saiiMam. y are je Giiao A»oje jkojcko oa Aeoe|%u Hy MHoro cy ApyKHnje riaon/in pa3ix>Bopn nappoAHHa h MyiHKo Mjiafte 3a Aianje fcpH roAme. .Hjena cy ce, 3a Bp,HjeMe lioatapa. oa npoTpiLibo ior crpaxa mMjiaBHX caĐjeraniKa. Bu.no hx je aoayui®, kojh cy noGorajia, na je uopeA OrTaiora aaAaBa.io poAme.ibn- a,ry naroBapa.ra, Aa ce npHXBara Kairaor paAa> j®P cy Ma najBHine opnre, a h Tpomiia^OiKo rajenema. OgoOhto .mara, Aa ce. Tpomekn roTOBM'ny nafte 6pao aho y Kece. oho MyuiKo je ocA.aito.io raKo, Aa cy poAnrejbu Gham a 3apaftiiBajyh.H n neiipyjKa.jyhM ce mhimo jopran, Aa H»ry 6n.TH onaicy HaAy y 03ApaBJb$me Ajerera. ce Mo>Ke HOBjeiv upoMerara. A ra je Ghjio mirne aniHx. H 3-r>HJba HHje iiOTpajaao ;iyro, na je Mara MymKnh Koju cy o.iaxKp y3HMara meroBo craibe, na cy My ney.Mipo,,a Ty«nn omu, h Majica oiiAa cy nooBerajin c©y npocmiio yn:iipa.ra npcroM y one meroBe jom npeocra. .ie ABHje-Tpn mune, ronopekn KaKo je 3a mera .iaxKio. , f)pwry oko Gojiecne AjeBOjnume. Oia-n je jom rctoo naA.v h y 3AaH>e h y to, iiito je jep Aa BMa Aocra cBinjeTa, itojn neMa HHKaBBO 3eMJbe, na oneT skhbh. Kpo3 Tpn Herapn Mjeceiia noratviao pobefte noBor Ai®— A.ih omh H3paftyjy cBojy.HAapy! — A<>Oau,no đn Tem, aiiH Kano je u Mara npiuniBOM Heoperne nohii iionope.iaii; 3a6p>HinyTo oibhm BpaTKOBHAHMM; upsijtiTenpenara.na mhoio oa Opnre, cTpaxa h nanopa, Hajajro. jbiHMa. RH.’ia ce Opno n m naAa, jep je hobh nopoA na nenpii— Ila h th hem Bapa^ftnuara. naa Mopa^Hem. Ja jeMe, ni)epaHo cBHjeTa ymeAao. P oaikio ce MyuiBo a ra aaniTo ch HOBjeB Hero Aa 3apaftyjem! — AoGauiHiBara Mpruo. Gh npHjaTe.ijH 11 iipir Tooie Gh .VAapirra y rpoxorain Cnraa uiTeia, a sa tiim mhoth tpoutkobm ycjb®A CMMjeX. aHMHor npeMtMia, na .vsApoKaBame (ftaMinraje, Koja je A MHoro je Mefty obhm 6h.io h ohmx Becejbana. HaBHKtnjrra Ha Gojbn 3a.ioraj 11 oicynjby xa.i>HiHKy, tc Koj-H čy OAa«HO orpe3ra y HcinMjamy paKUje, na Gh ohm .rajiSHeme h AP.yro, Hpoy3poKCiBa.no je ;ia je noropaiair cbakom npmiHKoM npeiiopyraiBara cbom noropeaoM AO HAyher upoJbeha to. iihko ce Houpnno,- Aa je Mopao Apyry Aa je meM.y noTpeGiro oraeAara cpehy ca m«upoAara jeAHy AoGpy ibHBy. xoiBOM paaGnGpnroM, jep Gh. ne.ie. Tano OBa.i;y vKa-iocr 0 rpaAibH icyhe sa ca-A »nje Morao hh HOMHiujbaTH. ti T,yry OACeGe Morao orjejiara .. . KaA je iako npoMeTnyo .ibero Tpomehm ocraTaK av ne.'noco6a.H paAJira, a jom He<moocGirato Hoirna oa njX)AaTe h.hbc, a mmrra ne paAehii, jep oaiM c-BojOA M r.ianoM Muc/mra h GpaiiiHra ce y sABojmocra mije 3nao HHKaiBBor 3aHam, ovKa,iomften 3a Ajen,OM, 01ran 110 Aofte ao Te Ha.MHC.ra, w 0Kyma opeAcrao, kojep ra cnafte yGpio ryGHTaK h atoHCKor Ajerera, ciom- K .men oa Burne TeuiKnx yAa.paua cyAtone, ne cMHjeAe jHM My peKome Aa wo>Ke cnoje Gpnre saGopanura. . .. (OBpmuhe ce.) ce ynycTH TH y Apycy 3HMy Ges roiobor HOB.u,a. — yBH- �CtpaHa 24. Epo| 2. »rA JP ET. A ia Hepfcec: H 3 ,,HOBHX .TIICTHTiA1* H E 3 A P A B A KPB. r" — II0M03' Bor, Tjrp’iHJie! — Bor th noMorao, BJiame! — 3jpaBo CBano, jiaTHiiHHe! — E to, th cy ce h TaKH no3jpaBH JieKaj nyjiH y Hac. JbyjH cy JbyjH h rajecy ce cycpeTajra H-njeMo. Bhjio je h iipHjaTeibCTBa, aC.THHceH>a ca oojehaieM, Chjio h CparaucrBa. To je 6hjio jok cy obh »T.ypip«, »Bjiacii« h »jianiHH« jehbjejiH y cBojoj jomobhhh, noj TybHM japMOM. Bhjio je npeMeiHa, icaj cy oejeTHJiH, j a hx jejtia Myi:a xiyHH, 3a-ro niTO cy jej.ua KpB, jejHor je3irKa. h hito cy jejan napoj, j a cy ce y Macu ačnjajm jejaH y3 jpyrora . •. JI aflac BHiiie neMa Tybera japna. CBojn cmo y OBone. Heiia Burne T.ypaKa, BJiasa h jiaTHHa Meby Hana, caj cmo cbh CBjecHH HMeHa jejffor Hapoja, II eTo, Kaj cmo c Tirae HaMHcry, caj none.ro totob Haonano. Pjebe ce caj nyje Harne no3jpaBJbaibe, pjebe ce HabeMo y cjiaTKOM pa3roBopy. Ko ja je Hama pača bcjihkh pachhhjhk. CBoje japoBe, CBojy CHary h ocjehaje pacunaMo, a HeMa Hac Ha npaBoj cTa3H. E, hhcto ch janac jKeJbaH, ja Hac rjjeiroj bhjhhi y Kpyry, rjje. cmo ce nocaCpaJH h 3anoBprjm cjiajaK, oTBopen pa3roBop. Aomja Meby nac »iiojurrHKa«. H Ty *no;mntKy« Ijubo noćno, 3(x>r n>e cy ce-dpaha 3aBajHjra- H, OBa »no;mTHKa«, j a KajKeM, OBa Hama*- nflt pnr h j c r a »n n iw_ t h k a« H3rjieja, ja je h jo hu a Meby Hac h ji h cmo je MH k p h b 0 c x b a t h ji hj ja ttalcL3aBaba. Ko ja. nC.1HTH3HpaTH 3HaHH CBab^TH*Ce H MPOKTH. ./. a^j£2S 3Hann h ano pa3JiHnilTiiM nvreBrnia hKh jejaoM unjbv — 3a jo6po JI,OMbBinie h napoja, Ajih to hbk& ca j crojH. XajjeMO y Mejxamy. Trmo heMo ce"čnahn. 811au ja. Hamy KpB, Hamy ;fymy. SpcJ&iB Ham« jkvjh na ce ».nrjene« paKHjoM. Thxo ce imjynKa, yno3naje, iiomhpyje, cjiamKo pacroBopa h caocjeha •.. Jejan nnjc j a ce paaroBopn, jpyni j a ce pacnojioacH, Tpehn j a ja je ojymka nycTHM jicejbana... »IIonnx namy, nonnx jpyry, ero MeHp pa3roBop«. . . A Kaj onaj »mjijii 6paT« MCTHy nam jparu ca3 Ha kph.to, itaj no'ieuie JKHje j a jpxhy h jnpajy y iiame MeiKano opne... oirja no’ie h nama napojila irjefcMa: »CajirM ajr\iy (ja6yKy) na cpej AT-Mejjana Tjieaax jpary Tpn rojnue jaaia. je Oiua a.iMa 3 a Tprarna, Taja Moja jpara 3a raejamaIIyxH y BjeTap jiomh ajiMH rpaHe, A,obe japaH ojBeje mh jp a iy ... Ila OHja oHja BparoJbacTa: »y cpej Aona CTyjeHa Bojnja, y moj Mapa Cjejie HOHe npajia; 3arpHyjia rahe naniraijaHe, Bjene joj c e Hore jo KOJbeHa«... hjihoh U aiiniKCKa: »Oj, jjenojKo, He K y ir a Me Mjiaja, Ilpohii hy ce BJina h paKHje . .i IlHhy TBoje cy3e H3 onHjy, > Cy3e nHTH, JiHjeM Me3erHTn...« Ila j a He nyKHem caj oj HeKor MHjta, caj o j nyCTor jaja! KpB ce M.yTH, nac cpne ujirmth,. nac cy3e TC'Ky... A y Taj nac Miiora cirponaj, na nnjejie nopojn je 3aoyj neiKajy cJiancor K.pyxa, a JIoMomrua, OBa r>craTa nama 3eMJta, n e ja npej coOom icaioo onymhyje molio nojbe p a ja ... K aj Edhem M.: Ako uzme ino da sve vjere imajp svrhu oplemenji­ vanja i pnosvećivanja svojih sljedbenika, onda iz toga moramo povući zaključak, da je mržnja i nesnošljivost na pristaše i sljedbenike druge v.ere bez sumnje grijeh. Bog je jedan! On je stvoritelj sviju nas i cijele vaseljonje, a što ga mi na razne načine štujemo, slavimo, klanjamo mu se .i molimo, to ne smije biti razlog da jedni druge mrzimo, uznemirujemo i ubijamo, k-ts^ ,.t to na ž. os* u prošlosti čovječanstva mnogo činjeno. Uzmemo li istoriju, vidje ćemo, da se je more krvi proli’o radi vjerske nesnošljivosti. Na godine i godine su pojedini narodi vodili ratove jedan na drugoga, radi' raz­ like u vjeri. Šta više, od jedne te iste religije, stvarale su se razne sekte, koje su se onda medu sobom mrzile i bo­ rile do uništenja. T o je bilo na istoku i zapadu. Kod pra­ voslavnih razilazili su se u malim s'itnicama kao n. pr. hoće Mse krstiti s tri prsta ili su pet, odaklen će i sa koje će strane započeti, šta se smije jesti pri postu i t. d. Te male sitnice stvarale su krupne borbe i trvon.e koje, pro­ sudivši zdravim i hladnim razborom, niljc.su vrijedne da čovjek čovjeku lošu besjedu rekne radi njih, a nekamo H da čovjek čovjeka stavlja na muke i ubija. Tako je isto bivalo i kod muslimana na Istoku. U pogledu načina obavljanja molitve, razilazili su se pojedini učenjaci (Vrnami), stvorili svoje redove (mezlicbe) k o i su se u više slučajeva mrzili, tukli i borili. A evo zašto: ■Bilo je slučajeva gdje su pojedine vjerske poziavice, učenjaci i vode, koji su ima'.: moći i upliva na svoje sljed­ benike, bili vjerski zanešenjaci i u čistoj zabludi, pa su držali, da im je dužnost i' cd koristi, za njihovu vjeru i nauku, da mrze druge ljude i narode, koji nijesu potpune pristalice njihovih vjerskih obreda, pa su tu mržnju pre­ nosili na svoje pristaše i tako ih vaspEtali. Bilo je opet Vjerskih poglavica i učenjaka, koji su iz čistog računa odgajali svoje pristaše i učili, ih da mrze svakoga ko ne vjeru.e i ne moLi se Bogu na način kao oni. Om su bili u službi pojedinih glavara, knezova, sultana i drugih poli­ tičkih faktora, pa su vjeru uzimali kao zgodno sredstvo za pokretanje masa vjerskom polugom, i vodili borbe pod vjerskom loz:mikom, a u glavnom jc tu bila materi­ jalna dobit po srijedi Pobude, koje su prouzrokcivalc ovakove pokrete i događaje, nisu bile plemmne niti bo­ gougodne. Zabluda i interes, oboje je loše, te je potrebno da se to liječi i odstranjuje i da čovjek čovjeka ne mrzi i ne ubija u ime Boga« i u »ime vjere«, kako je to ne­ kad činjeno.' Istina, već odavno vidimo, da se je svijet toliko osvi­ jestio i umno podigao, pa se više u kulturnom svijetu, ne mogu povesti čistio vjerski ratovi. Vidimo to iz istorijc zadnjega doba, pa t iz zadnjeg i najstrašnijega Svjetsko­ ga rata viđali smo. da već, hvala Bogu, nije moguće vo­ diti vjerske ratove, jer se je na jednoj strani borio musli- �Epoj 2 »r-AJPET, man, pravoslavni j katolik protiv katolika, protestauvta i t. d. I ako je prošlo vrijeme, usijed prosvjete i kulture, pa se ne pokreću vjerski ratovi, ipak je još kod širili slojeva ostao onaj vjerski žalac i makar pritajena mržnja i:a brata i komšiju svoga druge vjeroispovijesti. Od momen­ ta do momenta ispoljava se ta vjerska mržnja i nesnoš­ ljivost kod pojedinaca i skupina, pa nastaju sukobi i tako se potpiruje stara mržn,a. Nade se, na žalost i sramotu, još Po koji čovjek, koji tu vjersku mržnju i zabludu ne­ svjesne braće svoje iskoristi u svoju vlastitu korist, stva­ rajući tu mržmju na umjetan način. Kod nas u našoj narodnoj državi, gdje treba da ži­ vimo zajedno, a podlijeleni na nekoliko razni.li vjera, sve­ ta je dužnost svakoga iskrenog patriote da u svakom pogledu i u svakom slučaju propovijeda i propagira vjer­ sku snošljivost. Čovjek se ne mora odreći i zanemariti svoje vjere i njezinih odredaba, a da opet i tuđu poštuje. Trebamo znati da vjera ima glavni cilj opfemenji'vanje čovjeka, a ne da usađuje m rznu prema drugim ljudima. Vidimo jednu uitjcšljivu, plemenitu i hvale vrijednu pojavu od strane uprave našeg »Gajreta«. U svim konviktima ne zapušta se vjera miti vjerski obredi, nego se mladež od­ INDIJSKI MAGJIONIČARI Indi.a nije samo čudna zemlja, već je i zemlja čudesa. Iz te zemlje čarolja i svakojakih rnadia sigurno su pon jekiorn i najstariji čarobnjaci. Moglo bi biti, da su se naši najstariji pradjedovi na obalama Oangcsa još u ono neparne ono doba divili onim istim' čarolijama, koje današnji njihov potomak gleda za skupe pare na moder­ noj bini i u čudu im se duvi isto kao i njegov pradjed pred više hiljada godina. Ove čarobnjake od zanata u Indiji nazivaju »fakiri«. Oni se ne ograđuju velom neprozirne tajne kao »umjet­ nici«, koji nas svojim predstavama nastoje razveseliti. Najobičniji su to siromasi, koji se kao čarobnjaci potu­ caju tamo amo, radeći su malo alata i proseči na cesti i .iavrtlm mjestima od svoje publke. PodUzetn'ji ih ljudi češće puit dovodu u Evropu, obuku ih u fantastično istoč­ no odijelo, te čudnim titulama i reklamom nastoje da privuku što više znatižel jne publike. Njihovi su majstorluci naravno vrlo često zavarljlve pnrede, ali u njih vri­ jedi pravilo »brzina nije madija«. Prirodni dar za posmatranje u njih je vanredno razvijen. Naročito dobro po­ znaju stanovite optičke zakone i to im pomaže, da njihov, trk ovi na prvi mah izgledan kao nadprirodni. Veči dio njihovih majs'torluka rzvadaju danas mnogo savršenije njilliovi evropski konkurenti, pa ako katkad i natkrile svoje učitelje, »pak treha potpuno priznati' i vrijednost indijskih čarobnjaka. Ko je god u svom životu bilo jod­ nom gledao indijske fakirc u njihovu radu, taj će priznati da zmaju zvesti veliki bro, majstorluka. da čovjeku tako rekuoi, staje razum i čini mu se, da gleda nadprirodne sile. — CtpaHa 25. gaja u duhu vjere svojih predaka, a ujedno se propovjeda sloga i ljubav sa omladinom drugih vjera. Priređiva­ nje i održavanje Mevlud-Šerifa na onakav lijep i impo­ zantan način, u prisustvu mnogih inovjeraca, zaista je pametno vaspitno i kulturno sredstvo 1 dobar znak za budućnost naše uzdanice. Osim toga vidi se, da se toj djeci i mladeži oprezno ali stalno ucrpljuje u dušu i pro­ povijeda da ljube i vole svoju braću i komšije druge vje­ re isto kao svoje istovjermke. Ovakav lijep odgoj bez sumnje će imati dobrog rezultata. Držimo, da i u konvik­ tima »Prosvjete« gdje su djeca pravoslavna 1 »Napretka« gdje su opet katoiioi, isto ovako njihovi uzgajatelji pri­ pravljaju i vaspitaju svoje pitomce u duhu vjerske snoš­ ljivosti i oovječije ljubavi, pa ćemo, ako Bog da, za kratko vrijeme imati jednu generaciju, gdje brat bratu i komšlja komšiju neće gledati mrko ni poprijeko. Takvim prosvjetnom radom našili vaspitača mcgju o m la d in o m n a d o m našom — s vremenom će se po­ stići onaj veliki cilj, kome teže svi prijatelji našeg na­ roda i naše mia^le države. Korova će postepeno nestaiti, Pa će porasti ruže i karamfili po ovoj našoj prostranoj i ijepo', otadžbini. Samo.napred, tako ustrajte prosvjetitelji i uzgajatelji, pa ćemo imatHtj_pu i sretnu budućnost! U InjUji ne izgledaju fakiiri baš zavidno. Obično su to stapaste, mršave i izgladnjele pojave, koje već svo­ jom vanjštinom očaravaju gledaoca. Mrkim pogledom motre publiku nastojeći time u praznovjerne čeljadi po­ buditi dojam, da stoje u vezi sa tamnim silama nevidlji­ vog svi,eta i da su ih te sile nadarile nadpriroduiim mo­ ćima. Sobom nose samo malu prtljagu: obično jednu ko­ šaru sa opasnom otrovnom zmijom, kojoj su na svaki: načuli opreznost: radi prethodno potrgani otrovni zubi. Po- suhim plećima prikloptava mršava torbica, osim toga nešto spravlca i to je sve. Sa ovako malo alata izvadaju sve wto umiu.j Ipak valja znati, da i sami prosti narod u Indiji traži, da uviijek vildi nešto novo, i to podstiče ove umjetnike, da iznalaze nove trikove i spremaju veća iznenađenja. Osobito za bravuru služć t. zv. »trik sa korpom«, koji se kao specia ’iiitet izvada i na .evropskim velegradskim binama ovako: Jedna se osoba strpa u vreću, a vreća onda zašije i zapečati. Zait'm se vreća strpa u korpu, koja se tada za­ ključa. a povrh toga neko od publike preveze korpu ko­ nopcima i onda je metne za jednu zavjesu. Za jedan tren ćeš vidjeti ne samo, da je oslobođena ona zavezana oso­ ba, već da je sada sami umetak, koji je međutim stupo 'za zavjese, u eno, zapečaćenoj vreo, i da su pri tom i korpa i komiopoi ostali netaknuti. Kako se ovo izvodi na­ ravno. da je tajna »uinjoMiikova« i nekih pomoćnih osoba, jer na jednoj umjetnoj bini, gdje je toliko zaposlenih' ru­ ku, mašinerije i pomagala, može se nešto mnogo izvesti, žlo ne zna sa gledališta razjasniti naša školska mudrost. Buduć'. da ovaj trik sa korpom prave i faikiri, sigur­ no će biti, da ga e od njih i primila moderna umjetnost. Taj dio svoje umjetnosti izvada fakir ovako: �CrpaHa 26 »r A J P E T« Najprije dovede jednu osobu — obično ženu, koju vješti umjetnik očara, naime hipnotizira. Ovdje je vrlo važan onaj »hokuspokus«, koji toliko osvaja sav prazno­ vjerni indijski narod, a zapravo je to samo introdukcija, kotjom se taj čas otklanja pažnja od drugog ,pos!a. Ženu, koja je također indijska čarobnica, sputa umjetnički i strpa zatim u gustu ribarsku mrežu. Onda fakir pokaže posebno načinjenu praznu korpu. Da uvjeri publiku, da je zbilja prazna, probode tu korpu sabljom više puta, a za­ tim u n<u metne onu svezanu ženu i zatvori poklopcem čvrsto. Opet počne korpu probadati sabljom, a glcdaooi trnu u strahu očekujući, kada će se čuti jauk i poteći; krv. Onda pokrije korpu jednim pi'atmom i fakir se okrene go­ vorom prema začuđenoj publici. Bombastično tuži za gu­ bitkom sestre ili cinoga, koga je po svoj prilici samo pnivčdmo strpao u korpu. Mrmljajući neke tajanstvene for­ mule, lupa svojim čarobnim štapom po korpi, čestoput ispali hitac iz revolvera u korpu, ili klepne rukama — i kao ptica feniks iz pepela digne se naglo ona, što b,eše sputana u korpi — sada oslobođena sviiu veza izađe na .polje. Madijski je trik usp|lo, a indijska publika zanesena ovim užitkom dariva umjetnika — ali sa malim darom. Fakir je s malim zadovoljan. Nije imao kakvih veli­ kih troškova: reklame na skupe dvorane. Njemu'je bina ćoše na ulici, a publiku skupi bubnjem, besposlena svd-, .ieta ima u Indiji vrlo mnogo. Putujući i producirajući se ovako c-bide fakir obalom Indijskog oceana sva mjesta i svuda je dobro došao. Na svakom ćeš skoro brodu na­ ći po kojega fakira, gdje usput zabavlja putnike, d a 'tako sebi izb'je pod voz i branu. Na ovaj način eto ih u Austra­ liju, u istočnu Afriku, a. na Malajskiim otocima su kao i kod kuće. Što dalje -pđmaknu od svoje domovine, ugled im sve vaše raste, "tor su u zabačemjim krajevima njiho. ve majstorije foosve nenoanateJ.. ^Tj Interesantan je t. >.v. .mamgotrjk, što ga imJiijSklU čarobnjaci Iz vene u Evropi. Pod inatim šatorom od tili slapa i sa, otvorom totraga metnuo je čarobnjak isud sa svježom zemlom, koju brižno pozdravi ii u nju usadi mangovio zrno. Iza tog publici održi mali govor namjerno, da odvrati pažnju publike' od daljeg svoga rada. Zatim podigne pokrov od šatora'i ukaže se kojih desetak cen­ timetara visoka mamgova biljčiea sa zelenim lišćem istom liznikla. Opet počne' gcJVorSi, pošto pokrije biljku, izvada što kakve ekuspekuse, i kad ponovno digne pokro­ vac, već (je mangova bili(ka uzrasla pola m etra, a ina kon­ cu opet :iza ovakog tajanstvenog rada, ukaže se drvce cd jednog m etra — okićeno ;sa svježim sočnim plodo­ vima. Kolikogod ovake stvari zadive čovjeka svojom nevjenovatnošću, ipak moraju i one kao i produkcije špTrililsita »iz četvrte diimenz’je« kako se to već dokazalo, da počivaju na posve prirodnim 'uzrocima. Svakako će biti. da čarobnjak sakrije biljke za platno od šatora i da po sri jedi nema ništa drugo, osim vanrednio spretnih prsta. Bez svake dve.be a anđijiski fakiri čuvaju strogo svoje taijne, baš kao i evropski mađioničari. Samo nj bove mnoge produkcije 'iziskuju od publike jake živce, jer svak ne gleda ravnodušno kada čarobnjak guta noževe ali ka­ da sabljama i iglama zaiiiaje sebi teške ozljede. Kod ovakih ozljeda obično se c|n probada uvijek na istom mjestu, k o p se samo na površini sfsnc i naborima zaraste, a dugim je ■vježbama postalo neosjetljivo tako. da ova stvar izgleda mnogo opasnija, nego je u istinu. Na otoku Java često se može vidjeti, da čarobnjak . ^lvoj zmiji otrovnici odgrize glavu, p a je pred gledaoci­ ma jede. pokazujući u isto doba 'trup zmijin, kod se preivdja i migolji u njegovim rukama. Tu mu čovjek može samo zaželiiti aiajbolji apetit, u gfledamjem se baš ne može mnogo uaslagijivati. 1 1 _ Preveo S, M. Bpo| 2, LJUDSKA GNIJEZDA O a ptice i neke druge životinje prave gnijezda, to svak znade, ali da ima ljudi, kod mjesto kuća p rav e sebi gnijezda, to možda nije svak čuo. Na Tiburonu, Ijednom samotnom otoku u kalifomijskom zaljevu, iizmegju donjeg dijela kalifornijskiog polu­ otoka i meksilkaoskog kopna ždvii jedino pleme Indijanaca u takim primitivnim ^krovištima. To su it. zv. Seri-lnđijanci, najidlivljid i majnekultunniji fcmegju sviju starosje­ dioca Amerike. Da su oni do u movlije doba zadržali svoje pradjedovske običaje, uzrok je, što žive .samotno, svuda unaokolo opasani vodom ii što su nezvane goste, čim bi se iskrcali na njihov otok, najradije ubijali. Prije kojih 40 godina ipak su se bili dotle modteimizirali, d a su strancima počeli dozvoljavati' kraitki boravak na otoku od 12 sati. Ko bi prekoračio ova;', irok, morao je bez pardona platiti glavom. U onoj vrućoj klimi mije ni čudo, da su počeli pra'vitti gnijezda, koja će dh zaštititi od silne žege i jakih m or­ skih vjetrova. Za ta svrhu omi. sebi pletu praktične ko­ šare od slame, čili vrbova pruća, ostavivši na vrhu otvor, kroz ikoji' se svaJki stanovnik uvlači u tu svoju posebnu Biljegu. U tom su Seri vrlo medruževni, jer svak spava samo za se, zato kod njih »kasna noćna ptičica«, koja za­ boravi ključ od svojih vrata, -nema .izgleda, da će se mo­ ći skloniti kog kojega dobrog prijatelja, već m ora noćiti na poliju, pa kako mu godi bilo. Ovako su opisivali Seni-fnd jance prije dvadeset go­ dina. Danas će i u njih bita svakako bolje, osobito ako i do njih bude stigla zabrana alkohola. Neće se barem do­ goditi, da koji »mokri bratac« ostane bez krova. Ko u nas ne um io noću da magje svcivih kućnih vrata, najbolje bi bilo, d a naruči ovako jedno gnijezdo od Seri-llndijanaca i da ga dobro uprti na legja. _ Preveo S. M. LJEKARI U INDIJANACA*) Poznato je, d a se bolesti liječe na »razne načine« i da se daju bolesnicima »razni lijekovi«, da sc uz to baje, vrača, zapisuje i t. d. ali sve to još ni e ništa prema nači­ nu, koji indijanski ljekari idirže, da je za sve bolesti je­ dini a najbolji'. Mi smo obikli, da uzimamo ljekarije, koje nam se propišu za bolest, ali indijski Ijekar i njegov asistent že­ le baš pnot/vnio. Kada oboli Ind lan ac u Britanskoj Kolumbiijf', odmah pozove u pomoć kojega znamenitog i čudo­ tvornog »idioktora«, koji donese sile siju ljekarija, aM ne da ih uzima bolesnik — v eć sami ljekar. Pošto sam doktor popije onu ljekariju, eto ga onda u prvi1mrak pred boles­ nikovu kuću, gdje počne sa svojim čudnim urlanjem 1 za­ vijanjem, udara'.ući neprestano u bubanj tamtam-tamtam. •Nama se čini, d a je ovaj način liječenja najpodesnlji, kako bi se bolesitk što prije preporučio vječnosti, a crvenokošci tvrde naprotiv, da uopće n a svijetu nema lijeka, koji bi ii približno dobro djelovao kao ovaj m;tfhov. Izgleda tu najmanju ruku, da kod njih nema moderne nervoze. . P rev eo S. M. *) Itidijancima nazivaju starosjedioce Am orke, koje je još Kolumbo zatekao misleći, d a je na svom putu došao u Indiju. Zato se i naziva Antilsko otočje Zapadnom Indi­ jom za razliku od azijske Istočne Indije. �Spo) 2. - »rAJPET« CHI1JEJKHE JA BUHE lio BpxoBHMa h jom neKOM jnjeay biićokihx ropa yMjepeHora h ikapicora nojaca ne Mojce hh jbera aa ce otoiih cniijer. 3aio ra iy nna Kpo3 u;njejiy rojHjiiy oa Bpxa na lmace jo t . 3b. »oirajeiicHe Melje«, Koja ofi3HpoM Ha reorpaipcicM CMjeuiTaj rope, MHovKimy oOopnna, »pcTy BjerpoBa u t. j . paoJUiMHTo oeace y bhc y A.niaMa ao 2700, a na cjeBepnoj cipaim XHMaaaje u nppKo 5200 M- CHHjer ce toiih na cBojoj nospumiiH oa (JyHpa h noBpx OHHjesicne Mel)e, ara ce Te Kaiubime oneT oMpoaBajy h iipojnpy na muče i;ao apHara chhjer, icojn ce npn aHy roMHJia n Jiejn y npo3npHy mo;tpy Jiejeny Kopy, TBopehH Tano aejeiie iijanm e w.th .'ieaćH>aiKe (riienepe). Obh Kao .lejene piljene ny3e no•i^ ko ima ropy, y rojHHH upocjemio icojnx i 00 m nairpnjea. ToaeMH cacj Jieaa y ropineM anjejiy rjienepa f»yae 200—300 m aie-Oeo, a npn any 15—30 m. lipu aH.y iLiacniie Ha t. 3b. iuaono Hcapiije.io HoOnja Boaa iuaceHHpa, Kojy orana Cymj;e ca noBpuiHHe neaeitaaoi, a npoanpe Kpon nyKonwie HCTvpanor neaa u Tene Ha HH/Ke. IJbć nyicoTHHe t. bb. iuacHe npocje.THiie aoceray . uiHpHHy ao 30 m, na Kaj nx cimjer 3aTpna, Bpao cy onaciie no TypHcre. Jlejena naacHHa csojoM tt.iciuiom JiopnibaBa Ha muče, Kprnn h coOom hoch KanenJe, na ra Kao t. 3B- naaciio icpiuje (Mopene) . aaJice y pejOBe no KpajeBHMa, a necTO q<>to naiKviiJbi'iHo. i;aMeibe cypBa H.m caaio, na„ ca m a u b m m L aeja y AO; .rany. II cirajer, ocoohto naaa oiaiiie koiihhth, craHe ce .vc.rajej CBoje TesKHHe oOapoi« c BHiuera Mjocra na HHJKe, a.ra ry h oj MaiteT npMaaa iv0rdj5aifae.M napacre orpoMHH yooB h.th .laBfHi.ć^kojji Ha njvTy iiaTHHit^r•TH'KV UJTeT.V. \ I ripeiia’ropH.e-M -v ja«.ie pd3.tHK.yjy: iniuiie, Mene ii cdinje/Kiie .ta.Bn'ne. One cy sajifce najmrer-niHije ii HajonacHiije aara, hito .cejrttjMeiuhe noja.BJbyiy,- uito mm ce iie 3Ha Tamio, icavia he ce nojaiBinn, jep iiaoTajy na.paaHe Hamine. OHe jBiije irofte. upere niijecy t^ thko njTerne, hito hm je aje.tOiKpjrr orpaiiHMeH npocTO|jOM, na ce H>HMa Ha acxmiT.y iiehe il'hko iiaMeran nace.iHTn, HHTH he nojba oOpajmu.. Tamnje cy noBiraTa'^Mjerra OTKyja ce onioKvje KaMićiHMicpui h rpoMOumoM xyicoM motu na iiHiKe, aaTo ce tmckm MjecTHMif h npail Tyna ca BehoM oiipcjHouihy. Taico cy hcto noaiiaia u cTa.tiia MjecTa jejoHJix ycoBa, jep cy ohh čamo ya aejeifeaKe.’ TIhh iiocrajy toko, hito teaciia n.TaciLHa ny3ehH HH3 Opao na MjeCTiiMa aocimje upeKo KaBBe cTiijene, HaoBncM ce n a j iih/Eom iiompuiiHioM, na oe najiicp.raje yc.rajej TevKHHe npetoMH, a. .rejeHa ce njiiona OHja cypna h Ka;ijroa panOnje y cavn npax o iniace cmjene, icoje crprne Ha nojbc. Ivaja TypncTe naOaćajv na oBane n.'iucae hbOomnie, onja hjh npoTpne Opao ncnoj h>hx, h. ih hx Bjenrro o6 nby. HcKyoiiH AanimnH na cbcm iijt .v iv;ejajy, j a hx mhtc npnje H3.iaci;a Cvnja, jep ce .tcj HaJMemhe ojiaMa oko nojne Mhoth TypncTn napo. mhto rpaiKP CBaKa oiiacna Mjecra, n nana um neher y>KHTKa, Bt'h icaja na OBaj iiaHiin Mory mro Meuiiie. n . laKOMHCaeHMje ETaBHTH CBOj JKJIBOT na IiOHKy, apHJehll to aa Be.iHKy cMijoJOtT. 1 Ucto oBaica .Tejciia .lasinid noKoiia nnjejy apy/Kniiy T.vpncTa ca ibiixoiuiM bojh<ieM. E bo, iiito o jejnoj Taiioj KaTOiTpocpn upuna neKH OMeBHjau, kojh je wiyMajeM yMajKiiyo oMprn: »Ja caM noćno cTuapu h iipamo jejno apvniTBo. Koje ce ca Ta.'injancKe crpane, ynpw raje cy .leaene jUBiine najnenihe, xorje.to noneTH na Mohto Pocv. J ohi nnjecMo Ch.'ih ao iijcTH ao onor oviacHor njena, - CtpaHa 27 omanje ce oGhhho nopej vata jicibe na mirne, u dHjax vKejaii u HeuiTd aaoci'io 3a '".pyvKHHOM, aoi; na jeaa.MnyT 3a>iyx crpaiiunu ypne<5< j. JIpecriiaBJben ona3iix Kano će MOija jpyMvirna Krx> iirrHpe ;piHcy y bhc, caj cjeKaHy, c a j ce KOTpjba.i/ hhs 6pjo, a ja Ćpjice fkwbe uiM.vr na jejn.v oCaji/KH/j CTHj©Hy h aico finjame jocra c.iaho 3ftK.ioiiHinre. y Taj naje cTpoironrra ce jejfiia otrpoaiiia .rojena ."ia-nima. n p e j h>om ce o j npHjaniH>er n a ja fuio CTBopno uinpoKH cJioj CTHCiiyTor npai;a, icojn je MO.TO nac naxBaTHO u co6om iiohiio Moje apyiirrno. 0 .1 uh« Hii jepiiiora bhuic mucaj iinje nuđeno jkmbo OKO.« JIpyKMnie cy omijesKHe .nainme, Koje Hajiumie načrajy tomo, rjje ce HaroMiuiajy Mnoauine jyvKiia noBorcHMjera lio cyxoMpa3Him cy Bpao pnjence, ara ya nopocHuy n Kaj ce onujer oa CyH.ua orana, joera je aa ce 3aKorpjba Mara KaviHMaK, aa nane 'r a e r Ha oimjer, niTa BHuie. aa 'irnma KpeuiTatbeM nojby.a>a apaK, ii eTo th Beh noniiibe aaBHHa aa ce Bajba. IIIto aaa>e oH'a je cee to Beha, cne Gpaca, CBe j a t a h cTpaniHiija. IIIto roj na nyry cn in ie, nyna h coOom iioch: c-THjene, opnjaniKa .jpBerra Tpra m KopnjeHa u caBHja Kao ranacy um6y, pynra ipijeaa aiaceJba, na cnoje sej , u tu npeSaiyje na jpyrro Mjecro, n.ra nx nonece na nniKe n noKpnje jeOe.raM oHHjesKimu noKponoM. jx*ao xaia c pjeTpoM n onpoMiraM npirracKOM 3paKa Beh oiKrroiaH>v aa 'A icm n;majbyje Teaerpa^oKe jnpeKe jpecahvje nx Kao nindnue na apyro Mjecro. t Aan, ko.thko je roa onjeona, ana KanKaj npn to. i Aa Ovje n MiMCcpana. Ilpenece c jojnor Mjecra na .W ro Kyhy ća ajeTemM, Koje cn&Ba y Karaj^OH, j a .•e oho npn tom h ne npoOyaH, h.th Ha np. n,njaiy koTa]iiin.v cije/K.HX jaja, j a ce hh jejHO He panouje. Huje H»y tnina, j a ce Kajroj Haimum h ca orapnjoM nejbaa?!. Taivo jejnoM cBojiiM npat« hm aaMax<»i nonece jajny ETapv OaKy, Koja ce jejnora nnjenor jan a cyHMa.ta npej cnojHM BpaniMa. na c Obkom na ibeno cTpanino Hvjo y b’i>x fviHHcer BiiooKor apBeia. yivpanico peneno, n'ii'i'O ne 'MOHce yMaKHyra, i;o ce no necpehn nabe na aoxBaT.y cHiije/KHe •jaBHHe u Kao iiito jejnoM nrojno pe«ie HeKH inajbiiRMnua »,v tokom cijniaj.v umne Kopn­ eni ojc.VTkocth rnje.ia. Hero iipHCjrmocTH ;iyxa.« > pary nanece no 'inTa.By neTy JbyjH, na k<u;o komc cpeha ii«i u Hecpeha lipHTene, .hcko ce ciiac«, neicora na niije H3Baje apyrn hoiioj cnnjera. a liajBiuiie nx aarpna, h ohh ce oiija 3aryme h. ih CMp3Hy- Mnom o j Tor ciiame.H aoonje aa BieiiHT.y ycnoMeny a\rjxjHyie iicre h.th pyKe. Da M.yao je, j a ce ohh, Koje CHHjeacna aaBiiiia v će aaMOTa ne yiyme Taiio Op30, Kao iiito MOBjčK mhcoh. To je Baro, HITO .laBHHa KOTpjbaibeM 110npiiMii y ce u nonje 3HaTiiy MHOJKHny aTMOccJieipcKor V3,T,Yxa. KojH MOiKe xpanHTH no BHine cara sa-TpjiaHor He’cpernHKa. IIiiaMe CHiijeaaie .laBime, Koje ce cypBaitajy c BHCOKiix r»paa y jarane, iioHinie oHjje FJC buna orjx)Miiy uiTeT.y. ' _ CacraBHO ii npe-Beo C. M. Čitajte ,Gajret‘! List »Gajret* jedini je list za našu porodicu, za našu djecu! Za to treba da ga svak čita i pretplaćuje se! Svakom prilikom sjetite se G ajreta! �CrnaHa 28 » r A JP E T « E p o j 2, NARODNO ZDRAVLJE O BERBERNICAMA. U berbernici treba bodrim okom pratiti svaki1rad na Već odavno su Kjekari * gasili! berbernice kao opas­ našem Ciicu i glavi. Sve što ne valja treb a bez ustezanja na miiesita, odaikle se Šifre mnoge priljepčive bolesti. U na­ prednijim zemljama one se higijenski preuređuju da po­ primjetni Nažalost, ljudli rado vole ida stavljaju primjedbe o sjetilac može bez stiraha ući u ovakve radnje. Kod nas, nažalost, ito n je slučaj. Ne mislimo samo n a one prljave kakvoj sitnici u šišanju i bni,anju, a o higijenskoj strani seoske, pa di jelom I varoske berbernice, od kojih svaki ustežu se U. prećute, da u e uvrijede berberina. Uosta­ ko.i razumije čistoću, okreće glavu. Postoje opasnosti, i lom, mnogi o tome i ine vode mnogo računa, pošto je za to velike opasnosti, i po tako zvanim čistim berbemi- irljih ‘važno da su glatko obrijani, lijepo ošišani i prijatno carna, sa lijepim namještajem, ogledalima, ako rad u nji­ namirisani; a ostalo ih se malo tiče. Cesto ćete čuti od takvih ljudi, ikako oni misu toliko ma nllje uregjen, kako to zahtjeva higijena. Berbernice su mjesta (knoz ikoja .prolaze mnogi ljudi, plašljivi, da i na te (slučajnosti misle. AiS, oni se ipak upla­ še,; no to biva znatno doaniije, kad se pojave kraste, ostavljajući svoje đubre, pa često i gad i zarazu, Medu mnogobrojnim pos'.etiocima ima i zdravih i bolesnih. Me­ opadne kosa, ili ili zadese i veće neprijatnosti. U svakoj berbernici Iimamo d a zahtjevamo slijedeće; du ovima nije malenii brej tuberkulozni|h, krastavih, šu1. Ruke berbera moraju biti oprane sapunom i vru­ gavih, sifi'/stičnih i t si. Sve to prede kroz berberski čećem vodom, poslije svakog rada sa pojedinim posjetiošalj, četku, makaze i brijač, i ostavi tdoo svega gada i zaraze. Mnogo šta ostane na ubrusu ii rukama samog berofijia. benina, i prirodno je, obriše se o kosu i obraz novog po­ Berberi moraju bilti zdravi u pogledu zairaznih (od­ sjetioca. nosno prifcepčivih) bolest. Naročitu pažn,u treba obra­ Obična je pojava da ljekar vidi u berbernici na bri­ titi na sifilis i druge venerične bolesti. janju svoga jučerašnjeg bolesnika-sifiliitičara. Na njegovo 3^ Odijelo berbera m ora biti č sto, a rad imaju vršiti m esto dolazi, zatim, zdrav mladić d a ppstavi svoje obra­ u čistim bijelim (platnenim) ogrtačima (mantlima), koji se ze pod zaraženu sječicu. lako peru i desinfikuju. I, odiista mnogobrojni su nesrećnti slučajevi zaraženja 4. Ubrusi i čaršafi ikojima se brišu i pokrivaju posje­ nevinih ljudi na ovaj Ir.ačiin. Ja ih znam nekoliko, izjig k d tioci za vrijeme rada moraju biti čisti, upotrebfljoni samo nih porodica » kod lica na v( Isokkn položajima. Oni su mi kod jednog Ilica. je javili kroz nekoliko nedjelja poslije kobnog brijanja u 5. Sav pribor z a rad (češljevi, makaze, mašina za t. zv. boljo. berberskoj radnji, imali su po jednu ranicu na šišanje, brijač \ dr.) m ora Ita'iti desinfikovan. podbradku ili obrazu i ne sluteći d a je to tvrdi i šankir, — U ponekim berbemnicama vide se tegle i sudovi sa početak siti&'sa. Zaraženi su huli brijačem. Malu grebotiraznim desinfekoicnim rastvorinama (ina primjer: karnu ili ozljedu na k^ži, ikroz koju je zaraza ušla nisu ni bulna kiselina, itizol i dT.) U cive rastvore berberinnakvasi primjetni tada. •brijač ili makaze, i tako ostaje u uvjerenju, i on i posjeti­ Još su češći 'SlučajeviTraznih drugih priljepoivih kož­ lac, d a je desimfekoija Izvršena. Ovo je zabluda. Potreb­ nih bolesti, koje se lako dobivaju po .berbern/caina. Na­ no je da stvari leže potopljene u pomenutc rastvore najročito često se prenose berfcersklm priborom strižni lišaj, mar.je 2 časa,.pa da ise unište neke važnije zarazne klice. zatim razine gnojnice a kraste, Iko',e pokadšto obaspu sve Mnoge pak citpci:iniii,e klice me uginu ni poslije 24 čaša. lice. Nisu rijetki slučajevi prenošenja zlog istrupa (favus^a), Dakol, za jedan berberski posao razni desimfckcicmi rastvori su neupotrebljivi. crvenog vjetra, zbog prišta i nc^lh drugih ivrio opasnih bolesti. Jedino najsigurnije sredstvo za brzo uništenje sva­ Ne treba gubiti iz vida da su mno-jp opadanja kose ke zarazne klice na bonbprskom priboru jeste v rd a — često posljedica zaraznog oboljenja kože na glavi ili ko- ključala voda. U svakcj berbernici, za vnijemc rada, tre ­ r,enova dla'ke, te se lako mogu prenositi berberskkn čet­ ba d a se nalazi jedan sud (on može biti mali), u kome će stalno ključati voda. Dovoljno je staviti u takvu vrelu kama i češljevima. Za neobavješter.ii svet prenošenje ovih .bolesti na vodu brijač, makaze i druge s tv a r , da kroz 5—10 minuta opisani način nije tako uočljivo, jer se oboljenje ne pojav­ dcs'nfekoija bude svršena i sigurna. •Ovako se mogu desinfilkiovati makaze, brijači, m a­ ljuje odmah, već često kad prođe po nekoliko nedjelja š n e za 'šišalmje i. ucipšte, metalne stvari . Predmeti iz ro­ (što zavisi od vrste bolesti). ga, kaučuka, kao i četke, ako nisu naročito načinjene, Cesti slučajevi zaražavanja po b erbem cam a ne treba da nas čude. kad pomislimo samo n a onu veliku d a im vrela voda ne škodi, ne mogu se desinfekovati u okruglu četku, masnu i prljavu, koja sc nemi osrdho k o tr­ kiljučaloj vodi zbog kvara. Za to je bolje upotrebljavati lja po svima g’avam a. Ona, istina, dobro iczvlači iz gla­ metalne češljeve, brijače sa metalnim koricama i četke ve čitavu pljevu od peruta i razne nečistoće, Često puna za brljanje sa .metaTuim drškama i naročitim vezanim spo',cm dilaka, da bi sc mogle prokuha vati. najraznovrsnijih zaraznih klica, ali isto tako je gotova da Ako je 'Z kakvih razloga teško ilii nemoguće urediti sve to sruči na prvu glavu, koja ioj ina rod dođe. Treba da imate neosjetljive živce i da zažm irite pred berber- dcslnfokciju pribora sa ki'juča'otn 'vodiom, možemo se po­ moći u nekoliko špiritusom. (Norazblažon (t. zv. konconsk'm ogledalom, pa da ova. odvaJna četka prede preko trisani) šplrltus dosta dobro des'nfeku.c za kratko vri­ vaše glave bez groženja! jeme od 5—10 rnanUta. Dovoljno je staviti predmete u ta­ Berberrvce se, dakle moraju tako urediti, da bi ljudi, a naročito djeca, bili zaštićeni od mnogih opasnosti po kav (špiritus : kroz 5—10 minuta izvaditi ih. pa da smo u mnogome sigurni za deshifokciju. Pri ovom treba pa­ zdravlje, pa i svoj život. No, ovo ne zavisi samo od vlasti i dobre volje bor- ziti da sc ne stavljaju u špiritus stvari, koje on rastvara bera. već na prvom mjestu od nas saniili. Mi imamo da •ili kvari (n. pr. predmeti od gume, kaučuka, celuloida zahtjevamo čistoću i urednost u jednoj takvoj radni, ko­ i t. d.) Ccšljcve od kaučka možemo u nuždi bar i/.brilsati sa vatom natopljenom u špirititsu. Lako i brzo se imože joj povjeravamo svoje zdravlje. �Spoj 2. >rA JPET« izvršiti desimfekcilia metalnih predmeta (makaza, brijača) na plamenu špirlltusne lampe. Dovoljno je provući 3 puta lagano kroz gornji dio plamena obje strainc makaza ili' brijača Pa je sa potpunom sigurnošću uništena svaka klica na njima. Male špirit usne lampe su vrlo jeftine i mogu se pa­ liti samo kad je potrebno, te je za nuždu ' ovaj način desinfekcije virio lako izvodljiv li jeftin. Ceitke za kosu teškio se desinfekuCu, te je najbolje ne upotrebljavati ih, ili imati1lično svoju četku. Kodiraste Četke tza Čišćenje glave treba, uopšte, zabraniti za upo­ trebu, ©s:im, ako u radnij ima 'naročiti aparat za njihovu desinfekciju (formaiii'iniom). U ovakvom aparatu mogu se vršiti desinfokciijc svih stvari od kože, roga, kaučuka i t. d. koje se ne smiju stavljati u vrelu vodu ili špiritbus. Dakle sa ošišane glave mogu ise skidati -i bez četke, — uz pripomoć pramena vate; a sa ostale kože čistim ubrusom (peškirom). 6. Spravljanjc sapunice za brijanje mora biti u sudu koji je prokuhan poslije svake upotrebe .('ima u prodaji naročito mekih cjevčica zv. .tuba, sa naročitom sapuni oom za brijanje, iz koje se na pritisak izliva sapunica pravo na kožu koja se brije. Treba zabraniti spravljanjc sapunice ikao i njeno rastrljiivanjc po licu rukama, jar se tako lako mogu atrij at i zarazne klice. Ovo, treba vršiti isključivo sa četkicom ili komadom ei&te (sterilne) vate. 7. Zaustavljanje krvk'pri .brijanju pomoću naročitog kamena (iz alauna — stipse) Tdel'do1Sr©: Bili su slučajevi, zaraženja na 'takav način. Krv se zaustavlja kad se či­ stom (sterilnom) vatom pritisne itovreda—Vatu možemo natopiti u koji rastvor za zaustavljanje krvi^dd di fekciju. 8. Sva fl'ica sa vidljivim znacima kožniih (ospice, člrevi, kraste i L d .) treba šišati ii brlja sobnom mjestu i sa naročito određenim pribore mogućnosti i sa određenim za"td lice). Pribor za rad kod ovakvih posjetilaca treba .da je sastavflje u samo iz tak«li predmeta, koj odmah desmfikovaU. S t r ^ o zabraniti, da se za ru/ih upotrebljuju četke i ubrusi, kojima se služi u .radnji i za ostale posjetioce. CtpaHa 20. Kao što vidimo, za dobro uređenje bcrbcnnica treba mnogo šta izmjemibi, jer su one ostale onakve, kakve su bile i prije mnogo stotina godina, kada se nije znalo za uzroke zaraznih bolesti i načine njiliovog prenošenja. U nevolji kad morate zaci u današnju berbemicu, tražite bar da vam iberberin stavlja pribor prije upotrebe u špiiritus, a ne dopuštajte, da se radi' na vašoj glavi i licu sa četkama, ko,e se ne imogu lako desinfekovati. Vlasti u mijesitu treba da istave po berbernicama, na vidnom mjestu, pred sjedištem svakog posjetioca, nat­ pise .»zahtjevajte potpunu desinfekciju pribora!« Najbolje je imati svoti lični pribor za Sisanje i bri­ janje. Takav- običaj se već davno zaveo u mnogim na­ prednim zemi ama, pa i kod nas po negdje u većim va­ rošima. U berbernlci svaki ‘posjetilac hna svoju pregradu u jedinom ©nrnanu, gdje je njegov lični' pribor pod klju­ čem. I odista, .bez malo, svi mi imamo pribor za obuću i odijelo, ali za svoju glavu i Hice žalimo da imabavtimo jedan prost p r ib o j koji se ne kvari i dugo (traje. Ako- si ipak prinuđen da posjetiš nečistu i sumnjivu berbemicu, kao što je često slučaj na putu, i inače, od­ mah jgšprvih časova po izlasku z raduje opere lice i gla­ vu vručoin'^bdiom 'ii sapuniom. Obrisi je »do suha«, pa nakvasi glavu jakim špinitusom i ostavi da usafone. Sva­ ku i .najmanju grebortiimu i povredu brižljivo namazi jod­ nom timkturom (koju treba da ima svaka kuća). Ako ovo nemaš pokal povredu komadom čiste vate, noraoplijene u drži oko 5 minuta. !araj se da što rede posjećuješ neuređene berbernice, a kad se riješiš da u m.il uđeš, ponesi svoj pribor ili se pripremi da se po -svršenom poslu dobro dcslnfikuieš. U svakoj borbemici zahtjevaj prvo čistoću i desinfekciju pa onda vještfuu u radu I . va]te ^ecu! Vo4Nc je llkSn0 „ berbernta! ljtJU 1JU IU 'I,<V H,..- - Dr. Janković. Narodpe umotvorine ROPSTVO LALIĆ JUSDF-BEGA (Nastaivak). »Huseinc, Jusuf-bega moga! »Uzmi daru, vodi u čairš'uu. »Pa ga 'jadan podaj na telaila, »Za hiljadu gotovih cekina, »Pa se suncu nadaj i mjesecu, »A Laliću nikad doVjcka.« — Proli suze od oibraza Huse, 1 odvede begova dlorata, Vazdan hoda. a dorata voda, Niko konju mušterija nije. Dok je dnevi likindija bila, Kad izađu gradu na kapaju. Tu ugleda suižnja nevoljnika, Gdje on sjedi na gradskoj kapiji, Prekrila ga kosa do pojasa, A nokti mu k’o u orla krila. Sve na ri,emu pnotruhle haljine, Sve se t’jelo vidi kroz odjel o, Pa uzdahnu od sveg srca svoga: »Gdje ja nemam hiljadu cekina, »Da otkupim begova dorina, »Da ga gonim do Karalimana, »Do stolice Petra generala, »Nc 'bd’ bega zbavio živa, »Jal’ pomog’o begu tavmovati.« — Sve to čuje sluga Huseine, Ode Huso kuli i avliji, Pa kazuje stanoj begovioi. Tada njemu veOi begovica: »Leti, Huso. graiHu na kaipiju, »Upitaj ga ko je 4 odakle je? »Doved.il ga našo;, tankoj kuli!« — Ode Huso gradu na kapiju , Pa on sužnju turski selam viče, A sužaoj mu selam prihvatio: »Brate dragi, ko si d odkle si »Od koje li careve palanke?« — Njemu sušanj na to odgovara: »Ja sam, Huso, sa Hercegovine, »Drag brate sa Gabele stare, »A gazija Ferizagić Ahmo. »Kad sam bio na skeli Gabeli, »Bijah dobra nabavio dora, �CtpaHa 30. »Cesto gonih niz vodu Neretvu »Huseine, vlaškom opuzitiom, »Opuzrnke izvodim djevojke, »Po Gabeli ženili Gabeljane. »To dušmami gledat’ ne mogošc, ■Već Stambolu unenc opanjkaše. . »Katni ferman iz Stumbola dode, »Da se moja posij eče glava. »A a egbe nasuli madžanija, »Pa pojalia’ debela dorata. »Pa pobjegoh krajem mede suhe. »Namjera me i sreća nam’jela »Na Kanižu, na Tursku Krajinu. »Tu pazarih kulu i avliju, »Ispod kule dugu padvonlrjicu, »Gdje ću penjait’ debela dorata. »A zagledah lijepu djviojku, »Zlatu l’jepu Sitrvič Jusuf-age, »S njome ćosa' čotinii godine; »Jednom ouri pod pondžere dodch »Nadoh Mehu Dizriareva sina. »Ovaku mu veli lakrdiju: »O Mehmede hule i kopile, »Zlatija je moja jaukJija! »Ako tnkam tebe u sokaiku, »Ja I gdjegod1 u beghik mehani. »Osjeću ti sa ^ramena glavu.« »A Mehmed one izdade, dizdaru, »A dizdar je vazda izdaijica, »Izdalo ga ljeto li gođlina, »Izdade me u Budim, veziru. »A vezir je mene muzari, »Na me katul ferirnam dobavio, »Da se moja posijeee glava.' »Ja pobjegoh u planinu, Huso, »Na v,eru mfcivezir dobavio, »Na vjeru me u ziPdan turio. »Kad sam bio u prvoj godini, »Prodade mii kulu i, avliju, »Ispod kule dugu pod varalicu; »Kad sam bio u drugoj godini, »Prodade mi: pusat i haljine »Kad sam bio u trećoj godini, »Prodade mi debela dorata; »Kad četiri namirili godine, »Istjera me vezir iz zindana, »Ne dade ml pare ni dinara. »Neka danak na Udbinu dodoh, »Pa itpadoh u begluk mehanu. »Al’ mehana puna Udbrnjana, »Svim’ agama selam turski viknu’, »Niko mi ga ne htje prihvatiti. »A ja sjedo’ mehana do vrata, »Vazdam sjod'h do akšam a sama, »Tu ne bješe Turčina ;iuriaka, »Da (bi koru hljeba pokučio, »Ja li plećku mesa otkinuo, »Ja Ji čašu piva nazdravio. »A kad akšam na zemljicu side, »Zatvara se pjanica mehana, »Istjeraše mene dz mehane, »Pa ja dodoh gradu n a kapiju, »1 ovdje sam pleći prislonio, . »Evo, Huso, tri bijela dana, »Da fl. ništa olkusio nisam, . »Gotov sam ti umrijet’ od gladi.« Tad mu Huso govoriti zađe; >rA ,J P E T« »Brate Ahino sa Gabele stare! • »Selam ti je begovica stara, , »Da joji knnM i avJiji dodeš.« — »Neću, Huso, života ml moga, »Vidi irri se tjelo kroz ođi’.ielo,. »Što će djeca reći Udblnjanii, »Da sam pmod’o pusat i haljine, »Pa popio u beghik mehani.« — A Turčin se Huso potrefio, Pa ga svojim ćurkom zagrmio, Odvede ga kuli u avliji, A sakri se Fata mjezilmica, AT ne htjede Jusuf-begovica, Nego Hmsu po borbena sprema. Kada berber pade u odaju. Za berberom dvoje šegrčadii: Jedni liju, drugi> kosu briju, A treći mu nokte odrczuju. Kad obuče gaće d košulju, I na pleći fermem od kadife. ' A na čelo fesić nakrivilo, Gledala ga Fata tza vrata, P a ne mogla srou odoCjeti. Ačik Fata otvorila vrata, - P a materi ’vako progovara; »Mati motja gorska kukavica! »E tome sam rođena junaku, »K’o što no je babo govorio.« — Nasm ja se begovica stara. Vrijeme dode večera izađe, Večerali i eglenisalii, Umili se i akšam klanjali, Iza toga saaiak boravili. Sve pospalo ka’ no 4 poklano, AT se tud! spavati ne dade, Vego ranu zoru prevario, Stade bud't’ kahvedžiiju iHusu: »Ustaj, brate, kahvedžija Huso! »Naložide’ vatru u odžaku, »Ispecide’ kahve u ibriku.« — Po dvje i tri kahve poitrošdše. Dok halvatu vrata poletiše, A upade stara begov ca, Obo'Vca na noge skočili, Kolajli joj ćurak prigrlili, Niz njeg' kola trideset i četiri. Svako kolo od ipo litre zlata. Bojali joj oibuk pripalili, A šekerld kahvu pri točili. Popi dvije, pa joj dosta nije, Tri-četm ćerf • zagrabila. P a Altinetu govoriti zađe; »Sine Ahmo sa Gabele stare! »Da ja znadem d’jete moje drago, »Da si, sine, muško ikoliko, »Da ti dadem begova dorata, »I begove pusat i haljine, »Za hašhika gotovine blaga, »Pa da podeš niz zemlju ćesarsku, »Ne bil’ bega izbavio moga. »Jal’ pomog’o begu tavnovati.« — Sada Ahmet govoriti z a đ e : »Begovice. gorska kukavice! »Ja ću Fidhat t’jelo postaviti, . »I glavu ću kurban učinllti, »Ja ili bega tvoga izbaviti, »Jal’ pomoći begu tavnovati, Spoj 2. �Bpo) 2. CrpaHa St, >fA »Ja li nikad* na Krajinu neću!« — Proti suze begovtca stara, Pa zavika mjeziimicu Fatu: »Kćeri, Fato, kuvaj brašnanicu, »Laku, kćeri, za dorata moga, »A poslatku za Ahmeta tvoga! »Slugo, Huso, opremaj dorata, »Pod madžarsku ama baraktarsku!« — Stade sluga oipremat’ dorata. Sa konja je ćule oborio, Na dorata timar udario, Mlakom vodom i rafkli, safunom, U sunder mu vodu pokupio, A čaršafom dlaku otvorio, Smota ćebe, bojno sđdllo bad, Priteže mu četiri kolaina, Sva četiri jedan po drugome, A peticu ibnišim tkanicu, Što mu konja od kolana čuva, Zimi kala, a ljeti od praha, 1 ako mu do nevolje dode, Da bi pukla četiri kolana, Sve će čuvat ibnišim tkani ta . Pa nabaci pirili abahiju, To se zove aša pozlaćena, Vezre su je četiri vezilje, U zeindilu Mletku kaurslkomc, ' Za zemana četinL godine, Sve četiri oči izgubile, Te dok su je malo nakiiMe,’ Još je hala misu ^astavBe. Niz’ nju grane s obadvi je strane, Niz nju pula ima šest stotina, Svaka pula od čistoga zlata, Iz n,<e visa dvanaijest sM žira, Šest srebrenih, a šest pozlaćenih, Savila se dori do kopita, Potkićena jalduz madlžarijom, Iza kola panom carevicom, Marijašom i polugrošicom. A što mu je sedlo na doratu, Sve mu itahte od srme kovate, U unkašu alem kamen dragi; Kuburlije s obadvije strane, Zavali ga dernorn vel&kjjem, Ga'iretova zabava 31. januara 1925. Poznato je našim Sarajlijama, da su Gajretove za­ bave naročito posljednjih godina kod nas u Sarajevu od­ nosi e rekord u svojim pripremama, posjetama i uspjesi­ ma, kako u moralnom tako i u materijalnom pogledu. Ima izgleda da će ovogodišnja Gajreta zabava po svojim pripremama nailmašiti i dosadamje Gajretove za­ bave. Koneertna dio zabave po svome rasporedu biće je­ dinstven. Porod ostalih tačalka u komcentinom dijelu učestvovaće i na ovoj zabavi mješoviti i ženski hor Gajre- A na glavu rešmu pozlaćenu, Zapala je rušpi pet stotina, Dok je beže rešmu dobavio, Cak daleko od Arabistana. Pa mu kajas na jabuku baci, S ohje strane dv’je almasld grane, A na prsi selembeta zlatna. Još kaiko jc konja naperio Na prsi mu danica zvijezda. A na čelo mjesečina sjajna, S desne strane žarko sjaje sunce, U grivi mu sedam dilbagija. Pod kolanom devet hamajl'lja, Nek’ ti zbore i govore ljudi, Da ne more konja čemeriliija, Nit' ga more ubit’ kubuiCfija. U mavOaitu konja ostavio, Dobar , dorat u mavilatu tuče, A Huso se kod dbrata svuče. Begovica na noge skočila, U d uvaru dolaf otvorila, Pa šarenu bošču izvadila, A u bošc^begovo od’jelo. Što ga beže niz ćesansku nosa, Pred Ahmeta na odaju bad: »Oblači se, moje d’jete drago!« Sad se stade momak oblačiti: Pa obuće gaće i,košulju, je tkata nit’ je 9novata, od! čista zlata izmotata. ’a obuče četiri pancira, ive niz njega tipke cei klije, Od ramena taman do koljena; Pa obuče potkovča čakšare, Kud su šavi sve širiti zlatni, Na koljenu izvedene guje, Na koljeno naslonile glavu, Kad se miče tamo i ovamo. Sve zjevaju bi rek’o su žive; Pa udari pamuk antemiju Petovi joj od srme izliti A rukavi od čistoga zlata Pa udari, morastu dolamu (Nastaviće se). tovih pitomaca i patomiea riz Mostara, njih preko 60 na broju, pod đirigovamjem poznatog učitelja pjevanja na mostarskoj gimnaziji g. Kaoimskog. — Bife će biti kao i dosadan (h gcdiina vrlo biran i bogat domaćim jelima i ikuhartljom. Tombola će biiti takogjer birana. Pored raz­ nih predmeta u tomboli, vidjeće se i lijepih ručnih ra­ dova musi'jjmanskog ženskfinja. — Saloni gornjeg dijela Oficirskog Doma biče ukrašeni i pretvoreni u orijentalne sobe. Jedan dno tih prostorija biće rezervisan specijalno za muslimansko žensklnje. Sjedala n a balkonu biće i ove godine rezervi isana samo za muslimanke. �CtpaHa 32- - »rAJPET« - Spoj 2. Ao6poBon>HM npnno3M y TaMKy. M3 peflaKonje. npHJMKOM ^o.iacKa FocnoAnna ,Hp. Jlaae MapnoBiđia. MiiHHcrpa h- p. y Fauno gapoBao je 3a Taj peron KjivO 200 u oGehao nonroMohH K‘jiy6 oOh. ihom kh»iokhpu ,om. Haj.T>enma XBa.ia! ycJbivi naroMnnajTor rpacijnna 3a opaj Opoj H30cTa.in cy na.\i panoun »CpnoKa Enoneja« h »CaOnna Capnan«. y nnyheM <3pojy Onhe nacTaBjbena o6a oiia pana. Mo.ra.Mo ’iHTaoue n a obo .VBavKe. H a CBagOn rocn. CiMaja H ycroBuha m rpa h aim n e (PapKo) gapoBajui c y obutobh h to no JI hih. 20: SaiiM vlycTOiBiih, A je .u l lycTOBiih,' XaiMiig Jju jinh , CajiKo IvpmaBau,, A Jin ja Iipnaman; no JfoiH. 10: M ax\iyT KpBaijau,, X a jp o <J>a3Jianih,- JJepamu tIy,'CTOBnh; no J3,nn. 5 : H la h n p HvcTOBiih n Apiuj) KpBaeap y CBeiM.y ,T,nn. 150. GBaTOBiLMa HajJbemna xBa.aa, a MJiaaeMUHiMa >Kejihmo cperan n }tyr jriebot! Ha CBagOn r. Mycra(J)e TanoBnha, CB«a A.imia. TproBpa H3 Fauna caKyiubeno je JJ,hh. 395— JI,apoBa,Tn cy no ,H,hh. 40: O-Mcp KaneTanoBuh; no jUiH. 30.: Mexo /lypai;oBiih; no JJjHih. 20: Cyji>p nouiKOBnh, Xajouiara Kaimrah, Behnpara XpycranoBnh, AgeM HlaKOBiih, Ajmja e(J). AroBnh, Mex.\ie^ Bauriih, Xacan Bauinh (MJiageimn), Mycra4)a TanoBiih, Annia TanoBiih, EMJf,na TanoBiih; no J^hh. 10: MyxapeM XayHli. H6paxiiM XpycranoBnh, A b^ o TanoBiih. A»&aair e<t>.. Tanomih, Apn<J) TanoBiih, Cyji>ara ,3ypaK0BHh, Ax_ .ve-T TaHOBnh, Bemiip KypTOBiih,. My.parrara 3BH;i;;nh n no Jtirn. 5: HKierara^K^Umiih- — /I.apoBaTe.'bHMa na.jjbenma XBajia, a iiaino^ gočpoM npnjaTC*y— My^ c-ratj'H n n>eronoj Apyra.p?iiH jKe.raMo cj^ran ir ,iyr žkhbot! nnnnaxn! Jj.ana 15. HOBejiOpa o. r. iipeMinHyo je je^an o;i HajM.Ta^iix yTe.MJbeaMa Pajpeia IjeMa.iyjHH *X aynh, cmh 'Raanina Xay‘nha M3 Fauna. MjiagoM paxMer;injn HeKa je Mjeero y yeHerry, a ymwJbenHM po;tiiTCJbHMa Harne Hcnpeno cay,ienihe. BennKa TajpeTOBa 3a6aBa y AepBemn. Bpnje;uin no^ogoop T ajpera y AepBeimi npnpebyje y cyOoTy, 17. janyapa 1925. y Benep, y npocropnjaMa »XoTen PajneBiih« BejiHKy rajpeTOBy 3a0ai5y. Ho'ieraK 3a0aue y 7 54 c a ra . Pacnope^ I.: K phhikobckh: »yTonjboHKa«, njoBa MyiiiKn 30op njeBamoor ;ipynm ia »Ja,T,pan« no^ pannaibOM r. B. TiecapeBHha. II. »Hapojnn nocJiaaiiHK«, nia.'ia y 3 'rmna on Bp. H yninha. III. IL’ioc no yTBpi)eHOM nporpaMy. IV. ToMOo.'ia n On4»e. y;ia.m nna: noOponojbun n p ru o r, a pa cipaiie npn_ Ma npn.iore T. T. y3enp0er AJinOeroBnh, AepwHra. LilTaMnapuja »BocanCKa flouiTa«, CapajeBO. y nponinoM 6 )>ojy nanier .racTa og. l. janyapa y H.ia«Ky r. Xatjni3 Ajnn ecj). B.viuar.raha non nacnoBOM »TyManH Kypana« na npyroj cTpaini y npBOM cTynuy a y 3anH>a nna onnoMKa nonKpana če'rpeuiKa y ix>Me, uho c y nenoja on HaBfaennx .rana naoBana »acxa5n_ Ma« u »caxaOen-KHpaMeM« — uito ile onroBapa cTaiby cffBapn, jep cy on thx Jiima nenoja TafiKMHM h Te6eMTafiHMHH, a hm jeflHo HMje acxa6. MojihMo ;ui ce obo yBanai! Književnost CpncKM KtbMHteBHHi TnacHHK — HajcTapiijH, naj- Vr.Teniinjn u najpanipocTpaibeiinju jyrocjiOBencKH KJbiBKcBnn nacoimc. ypeniin>K: CueracjiaB IleTpoBnh. Pannjn y]Xvi.HHuii: Bornan HoiioBiih, Ap- JoBan CnepJMih, IlaBJie IIonoBH'h. CnooonaH JoBaiioBHh h APBoj iicji a b M. JoBanoBuh. HajiasH nBanyT Mecenuo, y t-Bec.Ka.Ma o^; oeaMneceT cTpana, y3 capanH»y obhx najno3HarnijHX Hauinx KibHiKeBHUKa h nayMifHKa h naje ^jihik.v ntMOi;yiuior nyxoi>nor iKHBora y iraonoj 3eMJi»H • n irH0CTpanCTBy. Tonuniiba np(*riuaTa ISO nimapa, no•TyronHniiba 90 nimapa; TpoMecen.ua 45 nunapa. IIper~ ijiaTv TneOa cnani: An.MirnHorpaiiHjH Cpncicor Kibhp ■/KeBiior FjiaciiHKa. 9, CKon.rbanoi;a y.ran;a, Beorpan. ^OBPOBOJbHlt HPHJI03H. Poen. Xa(J»i^ OManji e(J). Op;;a_ gan H3 Jbj’OiHifca n Caj^eTOB nOnjepearaK, »a Pajper iipamuncoM- ndcjeie mame mami« napa GO.— . n^KOBHHK roon. Borojpy6 ;Ij>ama'BJbOBiih aapoeao je rajpeTy /tnn. 9.50. /^apoajaTejbiHLMa qpaamna XB^Jia! M hhe McnpaBH.1 Januarsk broj »Jadranske Straže« izašao je, sa iz­ vjesnim preinakama i sa bogaitim gradivom koji su dalj­ nji korak k napretku ove naše pomorske n arodino o b ra n bene revije. U uvodaom članku »Naša snaga na moru« g. S. A'lfircvič rekapituliira nedwoljinjo i žalosno pomanjkalnjje naše ra:tne momaiipce stavljajući ga u svjetlo sve bujnije i dalekosežnije aktivnosti svih drugih država na tom području. Nadalje je članak g. M. Obufijana: »More«, kao prvi napis u seriji popularno prikazanog pojma mora ipomorstva koja će .izlaziti u listu. Nadalje je početak historijske studije »Boka Kotarska« od g. P. Sorovtča, prikaz mornaričke debate u talijanskom parlamentu od lce, Flebtnerov tip lađe be »jedara, Listak, Društvene vijesti, Popis literature o Jadranu 'l t. d. Na pročeJinoj strani ;e ukusna reprodukcija naše raitne zastave u bo­ jama a dailjnje su slike s otkrića spomonploče Kralju Petru u Dubrovniku, portret novog m/imsitra vojske i mornarice, grupa slika sa karambola parobroda »Beo­ grad« i »Marija«, zračna snimka Trogira, slike sa krsne Slave .mornarice u Šibeniku. vcVka roprodiiikciija umjet­ ničke slike mimcmosaca po povremenu. Flottnerava lađa. grafički prikaz razviitka bojnog broda i t. d. i t. d. Od nove god'nc cijena »Jadranskoj Straži« ostaje ista. naime god Išmje 100 dinara, za. imositraRsitvo din. 150. Pojedini broj 10 dinara. Prepotručamo. BnacHMH flpyuJTBO .FajpeT«. OflroBopHH ypcflHMH XaMHfl KyKHh, �12 Privredna Banka d. d. a 000000000 u Scirajepu ga a | .................................. ...................... - ................................................................................... - .......... ........... Erzojavi: Pribanba D i o n i č k a g l a u n i c a 10 m i i i j o n a Telefon broj 691 a a a a a a a a a a a a aaaaaaaBaaaaaaaaaaaaaaaa a Bapl se spim bankarskim, (rgopa-klm i industrijskim posloplma Daje kredite zemljoradnicima 1 njihopim zadrugama Prima uloške uz orio popoijan kamatnjak Daje zajmope na lekućt račun i uz hipoteku Posreduje u spima trgopaiklm posiopima Gskontuje t reeskontuje mjenice Kupuje I prodaje spakoprsne prljednosne papire ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ » ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ H M I # «m i .I 4 f Svaki musliman treba da kupuje samo 1 J jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „Gajref' dl: Tvornica [igarpapira S. D. fllhalaj, Sarajevo. ■ �M A P M H K O C A 'B M 'R CAPAJEBO, AjieKcaHflpoBa yji. 72 h Bojaose riyTHHKa yjnma (vis a vis BeM. My3eja). TproB nna rpatjeBHHM h ropHBHM flpBeTOM Ha BeJIHKO H MaJlO Tejiec})OH HHTepyp6. 8-60. Te.ie(f)OH H H Tepypo. 8-60. i Braća Demirdžić S A R A J E V O , V e liH i '48; I' Č u r č ilu k b ro j 1 Trgovina Kože i ob u ća rsk o g pribora Telefon 274 Telefon 274 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/9a6363b07b25fb27a79b23b794ce9a0a.pdf a573a566e8659f95476b7ee51204244f PDF Text Text \ n om T apH H a n /iah eH a y totobom . > J1HCT T A JP E T A flP y U IT B A 3A K Y JIT y P H O H EKOHOM CKO n O flH 3 A H .E MyCJIHMAHA H3^a3M 1. h 16. y Mjeceuy. foAHHa IX. CapajeBO, 16. MapTa 1925. B p o j 6. C.A^PJK A J : Ocm&h Hypn XaijHh: MyxaMefl m Kypaw. Mup3a Ca4xBeT: Xa4>M3 (jkhbot h Aje-ia — nacraBajK). Xa;M&Hija. My:rah: HcnaMcna BjepcKa nacTaBa. AxMe^ Pe4»LK: CcKonoBnh (Flpenodji MezMem, PeM3n /leundi). Xa.THine-BAH6 x*wiyM: OnbeHa Kouiyn>a (uacrraaaK). a * PaoHja Xani,rHh: nacrnpcH a 4>pyna. HAPOAHE YMOTBOPMHE: PoncTBo Jlannfc Jycy$6era (nacraBaK). 4>E/bT0H: v m . / i f j ’J ^ J U U l l 1* 1 T “ « | J i l P L CpfiMjM. rA JPE T O B r/lACHMK: Hosa ynpaBa TajpeTOBa kohbmkt3 y Ty3/iH. KoHuepai rajpeTOBHx nnTOMaua-nna y BeorpaAy. TajpeTOBa 3a 6aBa y PorarH4 ». TajpeTOBa 3a6aBa y Bwxahy. H obh noflOAfiop TajpeTa y KoH»Huy. ripnno3M y Taipiy. TajpeTOBa 3a 6asa y Jaji*y. H obh ncBjepeHMK TajpeTa y TpaaHMKy. BjepeHM. ypMCUx: Xinha HfMt, Unjena rofl. 80 fl. rioje^iiHH 6poj 4 fl 't a uh «o6nBajy nucr y no.na aajeae Koa rnaBHOr OflSopa hjih koa ynpa»a — rajperOBH* KOHBHKra. — �B B B B B B B BBBBBBBBBHBH1MBB1B1B1BEBI B I H 693RET B. D. u Sarajevu — Filijala: Višegrad Telefon broj 649 i 689 Akcijski kapital Din 10,000.000 - Rezervni fond Din 1,400.000 Banka se bavi svima bankovnim poslovima, te je ovlaštena za trgo­ vanje valutama i devizama. Zavod je pupilarno siguran, a angažovan je kod industrije drveta „Varda” d. d. Višegrad i kod trgovačkog d. d. „Merkantilia” u Sarajevu. Od čiste dobiti ustupa 10°|0 društvu „Gajret". »IBBBBB B B B B B B lr IB B B B B B B B t« 1EB1 B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B ™ [□] u S a r a j e v u [5] - (Z a d r u g a s a o g r a n iie n im J a m stv o m ) - Kočičeva ulica broj 41. T e le f o n s 817 . = Račun k o d T e l e f o n : 817. P o š t a n s k e št e d io n ic e b r o j 1276. = Sarajevo Bavi se svim bankov­ nim poslovima. Uloške na štednju sa otkazom i bez otkaza ukama­ ćuje najpovoljnije. ■ ■ H H a M a B B f ln n a J H Kralja Petra ulica H B Poduzete za e le M e H lie = patrebštine = �V J1HCT TAJPETA a P y U !T B A 3A K y jlT y P H O Iliijena ron. £0 A- nojennHH 6poi 4 A'BauH nođiisajv jihct y nojia unjeHa KOfl TaaBHOT On6opa hjiii koa JhipaBe — rajpeTfBnx KOHBnirra. — M3Jia3H 1. u 16. y Mjeceuy. f o n im a IX. H EKOHOM CKO I10flH 3A H ,E MyCJIHMAHA B p o j 6. Osinau Nuri Hadžić: M UH A M ED I KUR-AN*) (Odlomak iz IX. poglavlja rasprave "Kulturna istorija Islama«). Muhamed je istar'jsko boe, koji je svojom pojavom izazvao sudboposan preokret na trt kpntanenta: u Aziji. lArficui i 'Evropi. Pod zamahom njegova mača iz temelja su se poliuljale tf srušile dvije modne imperije: V’izant i Persija. On je u najzapušt©nijem i najpokvarenijem krajiT" poganskog svijeta, među najmračnijim odolopoklonjeima obavio vjeru na’čistiteg monotek^na: vjfinT^ jedpog ie-^ dinog i jedemstvonog 'Boga. Muhamed je postavio terneVe jedinoj novoj kulturi i ctviMzaccji, koja je rasvijetlila mrak srd 'tro g a vb'eka i otkravila.zamrzle ižUe zaomalog čovje­ čanstva ii probudila ga da inov život. Kur-am je vjerski i moralni kodeks stotine milijona ljudi razmili jezilka i irlem-ena'. kciji se prema njemu tri­ naest vjekova uoravbaiu. P a ipak malo je lica i? stvari u-istanji svijeta o ko­ jima se toliko i tako koniraidčktcmno i nepravedno pi. salo kao što su Muhamed i Kurvam. »Nema viere na svi­ jetu« — veli iH. iRolancM — »kO:a bi bila tako zlo tuma­ čena od niezinrh neprijatelja i koja bi bila 'zvrgmuta to­ likim oorugama i mržnji kao što je Islam«. čijn je Muhameđovo ime prešlo, giranice arapske pustfinre.a nauk'se Kvr-ana počeo širiti i u krajevima Vizantlljskog carstva, odmah su. poče’ii i napadaji na Islam na »airablransikog lažnog proroka i njegov Alteran«. Ovi su napadari dostigli svoj vrhunac za vrijeme krstaških ratova, kada se ije cijeli hrišćanski sv'iet knjigom i oruž­ jem đi'igao na Islam. »Tada je — veli Voltaorc — bilo više vizrntijskih kaluđera, koji su pisali protiv Islama, nego li Janjičara u turskoj vojsci.« • Dok su Krstaši u mobroicnlm Četama hrlili prarna »Hristovu grobu«, ostavljajući ilza sebe posvuda kuda su *) Literatura: 6p. oit-; Ebui Rida: » M u h a m e d R e s i l i u l a h « ; H. Relrmdi: »iDe religionc Mahomediaea«; Dr. iG. We!l: »Mu l n i n m edl d e r P r o p h e t« ; F. Carlyle: » G li E r o i« ; M. Reinaud: » N o tftc e z u r M a h o m e t « ; H. de Casirieš: »L I s la m « ; K u r - a m (tekst); Pali rudini Raži: »T c f s i r ti K e b ir« ;: G. B. Safmt-Hd'aijre: »M a h o m e t e t 1e Ć o r a m«; M. Savar y : »L e K o r a n«; Th.' Nolddke: »G e s c li i c h t e d e O n o r a n s « ; G. dc (Fromville: ^ M a h o m e t e t le O u o ra n « ; G. de Tassy: » C h a p i t r e u n c o n n u de C o r a ti.« prolazili' tnSgove najoikrutnii|}eg varvarstva, idlotle su t r o u v e r e - i i kaluđeri svojim epopejama fanatizovald hrišćanske mase i podja-rivali ih protiv islama, prikazu­ jući iga u najcrnjim bojama. Islam se u pjesmama i kro­ nikama i z toga vremena prikazuje kao vjera »nezmabožačkat vjera krvii i mržnje«, a injene pristaše meiznabošdi, poklcinieil i d o t a M a h o r n a , po kojem se dijela sekta prozvala muhamedancima — a d o r a t oir e s M a h o m e ti. U prvoj pjesmi fe toga dioba »Le chevalEer au Cygne«" spominje se kako mati jerusa^emskog emira pita i d o l a IMa h o m a. ko>i joj proriče do'azak Krstaša, kolji će po vodstvom Godfray de Bouillcna zauzeti Jerusalim: ' »La mćre Corbarant revinit de pas moison P ar matin se leva moullt reclaSme iM a h o n « U drugoj pjesmi vod krstaša de Bciuiillcn predbacuje jeruzalemskom emiru Kormumarami, da su mu'slnmami bezverci, kcui ne vjeruju u Roga. da su kao naščad. dla žive kan životinje i da je njihov bog (idol Mahomet, koji ih je zabludio: »Car vous n’iestes oue ehien en mosore loi nommes V ^'s n’avez pici'nt de Dieu, oome b'e^tes vivez Ordenanche n e fo i en rien ne maintmez Fors que de Mahomet qu<i vous a asotes.« Za vrijeme os.va-Tamča Jerusalema de Đnnp'on pre­ sretne četu arnnskili konlorrka. pa ne znai>’i.6i jesu li hnišćanf1ili Tnmslirnarii. ptlta ih. da li v ’eiruiu u Boga veli­ koga Ii u idola Mahctna, Apollina i Fervaganta: Va? Ouels gens estes Vos? Creez en Dieu le gr and, On creez Apollin, Mahcn et Fervagćttt? A kad emir muslčmana padne ranjen od krstaša, pridiže se na koljena i moli idola Maiioma da mu po­ mogne: »Ouand le roi Suoamans voJt s-ciroille peritue, A haute voi s’esote: ;.Ma1icm, sire, a tue!«. �» r A J P E T« OrpaHa 82. Jedan njemački ipisac ffz XIV. vijeka1, Ludiphe Suidheim u s vome izvještaju »Oe i timore Terre sancte« u pogJavUju »Oe Saracenis« piše o postanku Islama: »Godine 620. vrag (saitana) je medu Saracene posijao herezu mnihamradanstva i za to se potomci Ismaila me zovu više Saraceni, nego obožavaoci Mahometa-ador atores Mahometf, po mekom proroku 'Maflicmetu, koji ah je zaveo.« A da je »Magomet« mogao zavesti ma lenivii put S ara­ cene kriv je meki pop benediktinskog roda Sorgijus. »Ovaj pop — tako mam priča Sudheim — da s e osveti rimskome patpi, inašao je nekakva arabljamskog nožnaBou Magomeita li nagovorio ga da se izdaje za proroka. Sergius je prije toga naučio Magomet a neke styari iz starog ii novog Zavjeta. ‘D a lakovjerna svjetina lakše po­ vjeruje novome proroku Sergius je gladu izvježbao jed­ noga goluba, koji ibi svaki dam, kad se svjetina fckmpi oko Magometa, dolet© ma njegovo desno rame i u -uhu kljunom tražio zrna žita, koja je prije toga Magomet sebi u desno uho metnuo. Tatiia bi počeo pop Sergius da priča svjetini, kako je Magomet božaji prorok, kojemu. Bog šalje anđela ai Obliku goluba da mu saopštj njegove želje i zapovjedi. Ova lokava spletka prenijela je glas o Magometu po c'jelom svijetu, d ljudi 9u hrlili sa svfih strana da ga vide i da mu se poklone- Međutim je Ser gius prevario neku bogatu udovicu Kamdnjrnđu i vjen- 1 čao je za Magometa i onda su om-i nasiljem d lukavstvom zavladali svijetom.« Zatim Sudheim- piše o postanju kn'j:ge A l t e r f i a n . koju -^truhamediovpi -smaitraiju za svoje sveto pismo: »tu bezbožnu knjigu, Alterian smislio je d diktirao pop Sergius, a Magomet je napisao, JtojT je inače bio veliki neznalica i mije / ništa razumio.« (Magomet Bpo) 6. je vladao u Arabiji sedam godina, ali «pošto je bio epi­ leptičar, ©trovala g a je njegova žena. Otrov je dejstvovao upravo onda, kaij jc Magomet po običaju otišao u pustinju: tu su ga vukovi i druge divlje životinje poždeirale da mu se me zna mi za trag.« Toliko i tako Suidlieam. Jedan 'drugi bogobojazna posjetilac Hristova g ro b a’ piše, .da su Saraceni poslije nesretne smrti Magometove, počeli graditi njegove kipove od zemlje, drvefca, srebra i zlata i 'postavljati ili po mošejama, gdje lm sc prazno­ vjerna svjetina klanja. 'Kad su krstaši osvojili Jcrusalem — izvještava nas itaj »istinoljubivi ikinoroičar« prvi je po­ letio Famikrcd Sicilijanski u glavni 'hram muhamedanaca i tamo sav zaprepašten našao ma uzvišenom mjestu kip 'idola Mahoma. »Ne ,dfa> se opisati •— veli kroničar — taj užas i pobožni gnjev Faukireda Sicilijanskoga kad je u uzvišenom tromu mjesto Hrista opazio Mola Mahoma.« Ove i ovom slične izmišljotine i pogrde na Muha­ meda i Kur-an važile su dugo u zapadnoj literaturi, go­ tovo kao istorijske istine, te su, uz male izmjene, prenešone čak i u školske knjige, koje su se d o nedavno upo­ trebljavale i' u našim školama. Ima n a zapadu mnogo knjiga 'i* specijalnih studija, u kojima, se dokazujle, da jje Muhamed bio obični varalica, epileptičar, koji je u bu­ nilu govorio, a Kuran da nije drugo neko loša kompi­ lacija Svetoga pisma i zbirka istočnih bajki. Da sve ove tzrmšlj^tne o Muhamedu i Kur-anu me mogu izdržati ni manje naučnu kritiku, viidjećemo ua ovome mjestu. Istom u drugoj polovici prošloga vijeka našlo se ne­ koliko objektivnih orijentalista, koji su energično i svom svojom naučnom spreman} ustali u obranu Islama. (Nastaviće se). a? Č HAFIZ - Njegov život i djela. (Nastavak). I ja sam negdje podavno na Hafizovu Divanu napisao slije deće stihove : * Hoćeš li, što još nigdje do sada mis o n 'je s , Širaslan ružicu nježnu i južni omamni cvijet? Hoćeš li, gdje se krše ljudska dobra i grijesi Hoćeš li - kratko rečeno - vidjeti nebo i svijet? Hoćeš li pitati udes o tajnoj kobi i sreći, Hafiza čitaj i pitaj — on će ti sve to r e ć i! I Zmaj Jova ovako Hafizu na grobu p jev a : Nakuc'o se čaša, napev'o pesama Napio se raja sa mednih usana, Gdje je naš'o slasti, tu joj nije p ra š io Sad gori 1 mu duša - barem znade zašto. Da se vidi, kako Hafiz pjeva, pokušaću ovdje d o ­ nijeti, makar i u mi šavom prevodu, nekoliko pjesam a onako s reda. Za svoje se brini jade, A za tuđe nem a fajdeSvako mjesto ljubavi je stan, Bilo havra ii tekija ili samostan. 0 Hafize! ne srdi se na vremena crna, Pravo reci: imade li ružica bez trn a ? * Okretan je pogledaj ga, kako god ti drago, Kao muflis, koji traži Karunovo blago. Skupljaj biser pravog znanja, Što ti niko uzet ne će. Druga dobra i imanja: Zlato, srebro i dragulji Od ruke se ruci kreće. Ah, i tajno svako djelo Mora doći na vidjelo! Nikad neće dobro biti, Ko despotske težnje štiti. Činit možeš sve, što ti je drago, Sam' ne budi na štetu drugome: Osim toga grijeha drugoga Ne imade u zakonu mome. �X / Bpoj 6. - » r A J P B Tt - OrpaHa 83- 0 sabahski miris vjetre, Šio mi vazda dušu b la ž i! Ako vidiš moju dragu, Od mene |oj „selam" kaži Daj mi vina, što pijanstvom život poljepšava I od grijeha našljednije ljudstvo riješava. R eci: Hafiz u veselju Od radosti suze lije, 1 u tvoje miris — zdravlje Redom pune čaše pije. Da pjanica ne može grijehe Zatajiti kao pjanost svoju, Svaki čovjek na ovome svjetu Bacio bi svoju pravu boju. Čile sofi je kako molbe Raja radi Bogu sprema, Jer za njega uživanja Na ovome svjetu nema. Zlo ti bilo, bilo dobro, Ti uvijek pitaj sebe; Zašlo drugi savjetnici Da ti budu od potrebe? Ko na Boga oslanja se, Bog se vazda za njeg brine; Okle nikad ne nada se, Od onud mu dobra čine. Daj mi vina, što u srcu milo čuvstvo budi, Da drugome ne škodimo, da budemo ljudi. A da mu je Bog užitak Na ovome svijetu dan, Ne bi onaj svijet nikad Farizeju na um pao- Dok još tpaju mladi dani Niši’ od vina bolje nema, Pijanstvo svakom nesretniku Čudnovatu radost sprema. Dražesnu curu, dobra pjevača 1 frulu, šio no ugodno svira, Burence vina, samotno mjesto, Gdje god u krilu šumskoga mira. c (r Kada mi vino žile prostruji — . 1 novi život s čela zasjaji, . Ne trebam više ni zrna ječma Džaba vam ljudi Hatemi Taji!*) Pust je ovaj cio svijet S desna s lijeva Sr- sa svih stranaU pustinji najbolje je Pusto žiće, duša pjana. *■ > f Nemoj nikad skidat usne S ruba čaše, — pune vina Na rubu je čaše jzvor: Zemnih slasti i gorčina. U svjetskoj čaši gorko Sa slatkim se vazda spaja ; Gorko srči s ruba čaše. Slatko s usne tvoga raja! I svjetske ljepotice na zlato se danas love; U čarima suhog zlata i ljepote čari plove. Gledaj samo na suncokret, kome glavu kruna kiti, Kako se je sjetno pogo, pa o zlatu sniva snove; ilhillL L * Sjedi na obalu rijeke, Pa gledaj kako te č e ; Ona će istinu gorku 0 svj etu da ti reče. SINU NA GROBU. Proljeće je; ruža i sumbul i lala Već iz zemlje niče, šta ti u njoj radiš? Ko proljetni oblak proljevaću suze Po zemlji, dok ti se iz nje ne pomladiš. Sedamdeset i dvjema sektama. Uzrok svađe i povod je rata : Što istinu ne mogu da vide Već pričama kucaju na vrala. Kad zapoje bulbul i kumrija, Ako, draga nećeš piti vina, Ja ne znadem drugoga lijeka, „Dagma ti je zadnja medicina" ! *) Kad ružica svoj veo raskrili, A bulbuli zapoje u gaju, Bilur — čašu ne puštaj iz ruke, Jer tu nije mjesta uzdisaju. Pošto ti je vrelo vječnog žića U blizini, nemoj žedna mrjeti! Neumrlost tebi je suđena, A svakome voda život sveti. Na trpezi nek ti meze bude: Amber miris i šareno cv'jeće Što ostaje veličajnim tragom, Kuda Behmen 2) sa Dejom se šeće. Samrtniku vrijeme ne daje Ništa, što mu opet ne uzima; Od prezrena ne traž’ veledušja, — Sve je ništa, što u njega ima! (Nastaviće se.) Krčmarice, daj mi vina iz vječnog pehara, Što duh diže na visoko, a srce otvara. *) Hatemi-I'aji je glasoviti arapski pjesnik, koji je unišao u poslovicu, kao izvanredno darežljiv čovjek. ') Arapska poslovica: „Zadnji lijek svake rane je isprživanje“, ako se na drug. način bolest ne može izviđati: Dagmom u nas u Hercegovini zovu ono orugje, s kojim se ispržuje. a) Behmen znači proljetno božanstvo, koje štiti cvijeće, stabla Dej je božanstvo jeseni, koje ništi vegetabilia. �O p a H a 84. » T A JP E T « Bpoj 6- Manrdija Mulić: ISLAMSKA VJERSKA NASTAVA Budući je naš »Oaijret« stavio sobi u dužnost, da đemi komikretne primjere kakio se vjerska nauka obrarješava mnoga kulturna i danas akfcue'jna pitanja u doba gjuije .po mddlorntoi pedagoškim principima- Usput ugod­ evolucije i progresa, kada moramo u svomu da idemo no mi je ovdje spomenuti i to, d a je više puta. u radu i naprijd, a ne natrag, — to sam ja odlučio, da i o našoj lrosprtovanju mojih »jaka u mdbtebu, prisutan b:o i naš vjerskoj nastavi ovdje progovorim, stavljajući i to pi­ Reis- ul- ulema, koji- inam jc šita više otvorio vrata svili sarajevskih mekteba, da se taj maš skromni ali napredna tanje u krug kulturnih pitanja uopće. Nastava uopće veliki je i jaki faikotr u razvoju kul­ rad što više raširi i da stupi smjelo u što Jaču afcefflu1. tu rc jednog naroda, a kao njem jedaln dio i odgojna vjer­ Oosp. Reis-ul-ulema pričaše mami tada, da su i Turci ska nastava je važan faktor, koji mora da utiče na mla­ takcigjcr daleko otišli u lumaprogjonju nastave -i d a se ma dež i ma vjernike uopče samo u dluliu prave kulture njihovoj omladini dosta jasno Vidi islamsko k u l t u r n o i uporedo s njome, da vaspitava ljudsku dušu. Opća na­ vaspatanje. Kod naših ipak starih hodiža me b'/jaše nam /baš stava. zahvaljujući mnogim pedagozima i filozofima., prijem najbolji. Dotadašnje pristaše starih tipova mekide ra'jpdno naprijed, razvijajući u sebi sve grame naiukC, teba i stare metode, kad se čulo u nastavi više turskih pa ni vjerska nauka, kao mjen dio, ne smije ostati zastar­ riječ! nego naših, kad se učilo sve napamet, a nije se ra ­ jela i nepomična već zbog svog glavno« predmeta zumijevalo, kadi je »nastava« itekla bez čuvstva i pojma vjere f njena uficaja na nloralno i opće kulturno va^spi- i kad se -u dječjim glavama vrtjela vjerska nauka kao tam-jc čovjeka. Na unapređenju v jerske nastave m Evropi kakva strašna sablast — što ’mo rekao njemački pedagog odavno se radi i to pumom parom još otprije 100 godina, Horbart — , prijekim su okom glodali na naš »švapski« pa i u naših sugrađana hrišćana Srba i Hrvata, pribčtro je rad. Ali lijeip'nn taktom, mirnim f. naprodnim radom, os­ tom zadatku posvećena pažnja. I mi. niusthna ni - Bosrie vajali srno mi pomalo -teren 1 naš se broj naprednijih mui Hercegovine, počeli smo to pitamje da tretiramo i pro­ ailtmia polagano i -povećavao, ii moira se povećati, jer govorio se i pisalo *.o tome i mcgjii hama koji put. 0 Islami kao vjera razuma i opće kulture mije mi najmanje umaiprejjicnvu maše Vjerske inasjavo’ pisali su anorhum zaslužio, da se predstavlja ikome u tnctraizuminoj nastavi. Muhamed ef. -Serdarewć i pis^c ovih redaka (»Miialim«. Pa odatle, da potječu mnogi krivi pojmovi o Islamu, za »Misbah« i »Biser«). koju pogrešku snose krivicu iu prvom redu učitelji te Krfljem goJ. 1910. i poretkom god. 191T. održale nauke (hodže). Tim više to maglašujom, kad danas u su se u Sarajevu dvije-naše vjersko-prosvietne ankete jeku napretka drugih svjetovnih znanosti, Islam ne ismije u tu svrhu, da se maši 'Vjerski zavodi (mcbtobi. medrese) da bude -nerazumljiv i nepoznat, jer bi opadao u nama urede i da se naša vjerska, naročito pocc'ha -nastava vjernicima, a ć mi zbog nioga, nego moira itfa.ii ta nauka svede kakogod u sistem, kako bi se t a n a u k a d j e c i napreduje uporedo sa naukom uopće. Osim toga naš na­ o l a k š a l a u z oip&'tu irisu o v n u liva O b r a z b u. rod pobožan jc. i ta pobožlno&t naša ne smije da prelazi I o unapregjemju same nastave ucipšte pretresalo se na u fanatizam zbcig krivog razumijevanja vjere, nego n a­ tim anketama, ali o samom načinu nastavne« rada. o ša pcibožnost m ora da bude oldraz lijepo odgojena m u­ metodi, b moderniziranju nastave (kao w eom otaj niie slimana i osjećali prave čovječifie duše. pune plemenitosti bilo govora. I tada je bilo razumijevanja kod iinteli- i kulture. I u doba. kad se danas naredi Ikulturmo osvješgemtm’h ljudi, ali valjda »nije bno /zgodno đla se ide tako euju, kad nikom vjera kao duboki osjećaj srca ne b? čak daleko«... A sve da ‘nije tili^ razloga, nije imao ko smjela d a ometa kulturino • preporogjemic, Ito najmaniic da u (stvari tu reformu provđde u djelo, kad su sami može da smeta -nama vjernicima naprednog Islama, da mualimi (učitelii vjere) Sisfbtn polaigano1, sporo vogjeni i mi -stupimo u redove naše nemuslimanskc ali krvne tim putem. Dakle, te su ankete govorile -više o tipovi­ braće Srba i Hrvata za progres i napredak ljepše nam ma vjerskih n a sta v n i zavoda i o njihovom reform-isa- budućnosti u zajedničkoj Otadžbini. A ovo naibolje mo­ nju samo s formalne strame. že da se učini dobrom, racionalnom nastavom, osobito Istom giod- 1913. Ulema-medžVs sa Vakuf.-sabormedu mladeži, kojoj se prvi put daju vjerski pojmovi l skr'm odborom dogje ma srećnu misao, da se prvo una­ u srce usaigiupu prve klice plemenitosti i pralvo vasnritaprijedi nastavna osnova ma tadanjem Dar-ul-mnalllminii, nie vjersko i opšte kulturno. I zaista ko r a z u m i j e kori nam odgaćaše muallime. Jer. zakleto je govoriti o Islam, taj njegovom naukom i odgojnom nastavom mo­ že da se približi fdeahi kulturnih težnija. reformi osnovne vjerske .nastave, o nionom unaoregjenju, ako nema sposobnih nastavnika, koji će taj posao Istom kad se tu skoro (od 19. XII. do 31. XII. 1921.) razumjeti i valjano obavljati. održala i treća vjersko-prosvjetna anketa u Sarajevu, tu je u slobodnoj diskusiji o mnapregiemiu naše vjerske Tom prilikom pozvan jc i pisac ovih redaka na tari reformisami zavod, kao nastavnik 'z a pedagošku nastave došlo do posve ozbiljnog razumijevanja za p o t ­ nauku. Mene je tu čekala teška zadaća. Odmah u prvim p u n u r e f o r m u -i same vjerske ndstavc u svim 'vijergodinama svoga rada u tom zavodu, uvidio sam potre­ skim zavodima i u školama. bu da. kad svaka nauka u koioj se želi postići uspjeh, U ovoj anketi r a d ! su pod1predsjedanjem Reis-UItreba da se osniva na pedagoškim prtnoip'ma- onda to Ulomc svi Članovi Ulema-medžtiisa. dvojica mufti-ia. se­ treba i naša vjerska nastava, k ao nauka sama za se. dam profesora i muderisa, dva učhelia i tri m-ualiima- U Zato sam se godinama trud'o, da i našoj vjerskoj na­ glavnom na toi anketi u predmetu vjerske nastave usvo­ stavi dadem nužnu predagošku podlogu u teoriji i prak­ jeni su ovi zaključci: l. N astava ćc se posve -predavati si. Sam sam lizradlvao metodske jedinice (lekcije) iz os­ na našom srpsko-hrvatskom jeziku; 2. kriiige će se iz­ novne vjerske nastave, pa ili pred »jacima Dar-ul-mualidavati za osnovt’iu vjersku nastavu arapskim slovima, rrrina u mektobu sa malom djecom. obra-gjivao, da tako udešenim za naš jezik (arebiiicom) a z a vjersku nastavu svojtol učenicima, budućim vjerskim nastavnicima. da>- u srednjim školama u latinici i ćirilici; 3. udžbenici ćc se �kpoj 6. » rA JP E T « napisati ma osnovu modennlili pedagoških principa, na natječaj; 4. niz osnovne vjerske knjige izdaće se rukovo®ji d metodska vjerska nastavo; 5. za čitanje arapsko« hunufatai da se napiše suifara prema već postojećoj sufani imerhuim Salili Errnjna Aličehića; 6. postojeće mektebiibtidatijje neka ostanu i nadalje, a dijete Ikoje iželii do pre­ lje u osnovnu školu već iniakon uspjelog svršetka jed­ noga razreda mdkitebi-iilbtiiikfiOje, može preći i nastaviti daljnje nauke, te napokon 7. da se radi na tome, da se broj vjeromaučniih satii u osnovm'm Školama povisi prema prilikama i potrebi, Md ćemo se sada ovdje osvrnuti redom /na ove za­ ključke te vjersko-prosvjetne ankete, kako ih gore teložiismo. 1. Suvišno je i govoriti, da se mi jedna nastava me može na tugjcm jeziku predavati djeci, osiim na mate­ rinskom. A znamo i to, da se ni jedan strani jezik kao jeziik ipo sebi ne oči prije, nego se dobro ne nauči svoj materinski jezik. 2. Ja dg. Moirsel, školski nadzornik, kao članovi ove ankete preporučit srno, đla se vjerske knjige i za osnovno (početno) nastavu napisu iu ćMfoi d la(Mmci, jer bi time ibio olakoćen posao početnoj vjerskoj nauci kao učenicima osnovnih škola, i zbog toga što to zahti­ jevaju d drugi1pedagoški zahtjevi. I a'ko je »arebtCST bila kao ineki zgodan prelaiz, da se vjerske knjige pišu na našemu jeziku, i ako je to cpismo mnogo učinilo u našem vjersko-prosvjetnom rađati, jer je pptislo j ‘ u našoj vjer­ skoj nastavi turski jezik, a čuvalo j^aš, materinski, ipak je došlo vrijeme, da više nije potrebna ii da je svolju ulogu časno ii izvršila. 3. i 4. zaljučalk, -(ja se napisu udžbenici za osnovnu i sređuju vjersku rastavu [ha pedagoškim principima, ostao je neizvršen i ako je izišao natječajMetodikai za vjersku početnu nastavu izradio je pisac ovih redaka, a knjige za vjeronauku u srednjim škol; napisane iu duhu pedagoških zahtjeva izradio je prof« g. Ali cf. Dubravki, koje sve $oyđianas čekaju od Vakufa da ugju u štampu. 5. Slične je sudbine početnica, koja- se još nije izradila i sreća je d a je za­ mjenjuje i sufara merhum Salih Emima. 6. Postojeće mketehiJibtčldaijje Uli bolje stariji sumuifi tih mekteba po­ malo ii onako likvidiraju i mogle bi se mirne duše skrati# CipaHa 8b. od tri razreda na jedan t. zv. »Ihtijat-sunuf«. ili njemu bi djeca učila napamet vjersku nastavu koliko je' nužno i za malu djecu prikladno- Osim toga tu bi se mogla obraditi i »elEif-baii-arebi« sufara (početnica), koja je spomenuta pod tač. 5. Djeca, koja svrše »ihtijat-sunuf« prelaze u osnovnu školu, Time (bi se smanjio broj mualiima d mektcbskiih troškova, pa bi se tako i muatimS, koji rade u Jhtijaitu (pripravnom sunufu) mogU bodlje da plate. Jasno je, da je zbog izdržavanja tolikih ibtOJIaija vakuf silno opterećen i to jie uvijek razlog članova vakuf. mear. sa­ bora, da se pokraj današnjih teških flinamsaajlinlh prilika, toliki troškovi za imektebe i mualiime jedva snose, a kamo lii, da se mualGmi još bolje plate. I, mjesto da se ovome nagje bezodvlačno radikalan lijek, pozvani šute i nešto čekaju. •. A uri smo još'davno mišljenja, da će i u tome »boljem vremenu« kojeg se čeka .morati da dogje zaključak, da se odgoji potreban broj dobrih vjerouči­ telja, poboljša nastava i sredi. Time će se jskratiti toliko vrijeme za učenje vjerske nastave i tako će se stati jed­ nom na kraj nesregjeniin prilikama, koje dosada vladaju s naukom naše djece uopće. . . 7. Stvar je UJema-medžJi'sa d Ministarstva Vjera kao i Ministarstva (Prosvjete, da' urede potreban broj sa# za islamsku vjensku nauku. Kako se viidii iz našega razlaganja, i ti su zaključci ii ove naše'Treće ankete ostali neriješeni, m r t v o s 1ov o, i kad se uzme obzflr, d a je I postojeći a toliko po­ trebni iDar-ul-mualimin likvidirao toš 1919. god., onda nam (je posve razumljivo, što su danas roditelji naše djece u neprilici u pogledu vjerskog odgoja djece i nji­ hovog daljnjeg školovanja. Dobnih mualima nanovo više nema, a stariji 5 vredniji većinom ostaviše to zvanje zbog slabe plaće. Nije omUla ni čudo da je vjersko-odgojna nastava nedovoljna i da- to roditelje s pravom baca u brigu. . ; *i‘, Obzirom na sve ovo, utvrgjujemo d a »e u nas sada vjerska nastava u jednom silnom herdžu-merdžu (haosu) po tome d da je vjersko i uopće moralno vaspiltamje naše mladeži zapušteno. Ono je zapravo prepušteno la­ bavom kućnom odgoju, pa se zbog toga baca krivnja na sve prije, a nikad se još ne pogodi na< pravu adresu, sa opomenom: dvanaesti je č a s !. . . AxMe,n Petome COKO.lOBlITi (Tlpeneo c T.vponor: M- P. Jle.mh). CoK-om je Ma.ra Bapoumum y BHiuerpamc-KOM Ka-ma»Obo dapcTBo MohiHo je tojiuko, ma aKo saiKejiH nehe xiy nmiajio TeruKO Ghtii, ma :iyKy. To iLMe na; TypcKH npeBemeno anami; maxHnna c»ojy Mopnapni^v uocraBU cnjpa om jyBacji*). Kpaj orae napominje npoTjene pnjena JIhm, cpeGpa, itOHomje om nOpimniMa a je^apa oko Koje cf ira*y drma cena. Ha cbhx thx cema nroKjmiihe ce mjerna n omnecTH y Uapnrpaj, y Jempeae — om CBH.He.« y napoKe mBope cy.Tra«a CyjiejMaiia. y obo moba BJia_ MexMem namia Ooiaojiomurh. marno je npaBH.uo. ma ce omysnMajy mjerna 3a papcim I. AĐop. ea jaibiraape. jPjepa, noja cy KjrajteHa npetMa npaĐHJiy »mifBurapMe«, TrpoGiipa-Ha cy H3Meby mjeaaiKa MJIAiJOCT OOKOJIOBII'RA. /. fhepoon -podno MjeCTO. — floMoaK >/ Jedpeny. — Ibeeooa npea 38<ma. y Bapoliranu Oo(KO^y onajKama ce BejiHna mjemaihoct. ^oanao je jaja-Gama1) cjvrra.na Qy.n&j.Mana »3aKonoaaiBua« /i,a nyim maman y Kpnn. Ilojp-mrami rpabairn caKpnBajm cy cBojy mje»ny. ') Iljoiuaanij'CKn 3auoiixje;in]M;. Hp. npeB. om 45 mo 20 romHHa. Om jemire nopomnue mijecy oBa mjerna omj^HManaIlpoGirpana. cy cnaannija h jTJiemHiija. JIy2CHj0CT noGiipaita oBora manKa, Bpimuie cy o6h’iho n;apcKe T.vpiiapn-Ganie5) h jaja-Cauie. Onn Gii othuioth y ce.iia- us Kojnx ce mfajy noKjnnHTH mjepa. oraa2 CoKoaoiBo nic3ao. np. iipen. 3) 3anoBjemHTiiR jftmne bikto coKoaapa. npuM. npen. �T A J PET. Orpana 86. Bpoj 6. CHJTH Oli TO CTaHOiBI1Hpil MH, a OBH Gh ^jOBOt^JIH CBV CB0jy MyoinKy pjjepy. Jaja-fiama Cm H>:sMeljy obu ;yepe npooHpao najjaliy h HajffipwKjia'^jHngiy. 3 aimicao Gh ume CBŽivor opaGpaHoir jjeieTa, hlmo Jberona ona n \iaji;e, hm© cena u oiiaxH,je, jepnoM pHje'iH voeo Cm pHje;m oiihc ony3eror pjcTeia. IIoHteivH Gh po^HTeJbH KpHJiH c-Bojy ,xjepy h ua h>hxobo MjecTo uo;(MeiaJiH oh Ty^y. Jaja-miue c y aiia.ie sa to h nacrojaie cy cbom ciki om pa to OHeMoryhe. Kan, ey njenapn ,bbK■Ch.tih iiofKyiTJbeiiH, paBBpoTaiBaiHH cy y rpyne on aro cnoTHHy njenaiKa h Ta.KO opBoljeHH. Bapoiimpa Coko npnnapana je GocanOKOM Canuaity, a GoeanpH 6 »jaxy ctpk.th rjiac Kao jynapHJljen,a nopH'jBK.TOM m thx icpajoBa, npojiaaHJia oy y p(\HOBe HajBjepHHijnx vi iiajinoy3pa'H'Hpx np5KaBiiHx ({>yiranraxHepa. , ; •• j \ ZtanaK y kpbh Huje yoHMaH op MycjiHMana. Kap je cyjrain MexMep »OcBajan« 3ayaeo Bocny, Be.nH oe, ;ta je npiia MoaOa Gocamapa n»eMy GH.ua Ta, na hm tce n,jeua npnMajy y opant (Bojcii;y) hito hm je oh h yc.iHmao.1) y obo poGa papcrar je peop Gho aanora Haj- oeđHJBHHje h Ha.jHonaHiiHHje oGpasoBaminiTe, ann hi iiopen Tora 6hjk> je h t3kbhx popHTejba- KOjn cy, 6 hjto ne <J)aHaTH3 Ma Hura H3 popuTejivoKe jbyCaBH npeMa cbojoj pjepii, jia pasme iotm-up, nacrojajm na H«Gjmiy u na c®o(jy pjepy Tamo He najy. Jaja-Oama, Kojn oiiay n y r CHijaaue noiiiao y CotKon. na KynH OBaj nanaK, 3Bao ee JeuFHJipe Mexunen 6 ej — jenpa yrJiepHa jmiithoct hb papcue CBHTe. MexMe« 6ej je onaj nyr, y 'OoKony, yseo anaTaii Gpoj njenaiKa. Tom iipnanKOM je casHao h 3a Bpjio yrjie,zpy noponnpv CoKOJiOBiiha. GokojiobuK — noMa Khh — iiMamnjanie vi«eaiy 11 Tpn cuma. Iberoua neona HMannjaine čpaTa 'cnoiiiTeHHKa raojiH Gnjame yneH, no6ap h OoraT HOBijei;, CokojiobhK HMannjaiuie joui n jenHor GpaTa a om j nmipH cima h nsnjie itihepn Il 3aieby lCBe OBe njene MexMep Oery ce aiajBimie cbhihho Mana Coir^ojiOBHh OieacHHjH MexM©n nama) icora je on opa 3aTpaamo. Mami OokojiobhK je polje n y OoKOJiy 911 - ( 1505.— 6 . np. nj:>e®.). OBaj HoOop 6ho je pejiHKH ynapap 3a cni>0Tor opa, na je iipoGao na pnjeTe casepirje hjih na ra Ka-KO npoKipHjyiM^apH. OčpaTifo refp cbomp iuypaiuy h TpasKno iiroBap pa piijn-e OTr;y,iui. JeiiTHJipe MesMen Ger je to c©e copnjenHO, jep je me.rosa n^'HCHOor Gnjia caiMO na pnjere y©Me, aron npn TOMe iHžje htjio ihh pa caoBUM panonje cppe iberoBiix ponuTen>a. IIpoGao je h cacjeroM. HaicrriTjao je na hx JinjeifflM yMHpn ,h iijnuKMiH; Peiiao mm je p a he ppjeTe Ghth y3 eT0 y papcini ppop; pa he HaupenoBami, na na he. ii H>HMa no BipeMeny Ghth on nOMohn. »Ha nejia. Bauiera CHiia —* roBopHo hm je — opcujena aejiHKa cpeha GynyhHOCTH. Iloy3naHO ce Moaice aanara, na he Bam chii y 3 papa 3ay 3eTH HajBehe nojiojnaje. On HOĐjeKa iiHKan opeha HHje naJieao. a koimo ce cynGHHa npHKJioim, OTBopeHH cy M,y mnpiO'KH nyTii j pii3HHpy čpehe. Aiko nop crrape paiie H3«eMornetre. oh he Bam y noMoh mpHTehH.« Majiora Coito.TOBHha cy Ohjih cascpnjin. Ajth Kan ■cy BHnjejin onJiyHHOCT MexMen GeiroB.y, Mopann cy noii!y|CTHTH- Hpena.TH cy ra h obh cy noceGHO mojihuih pa hm pnjeTe 6ype liyBa-HO h P'OGpo i’Jiepano. Opji^iiiocT JeajiHJiije MexM<e<n Gera HHje ce ochhBana hh na Kaiuk»m jihhhom mO'Mphtv. Oh je caiMO inppmo ciBojy pysiiirocT. Y rpyiiiH c MajiHM CoKOJioBHheM Ghjto je joiu HeTp^ioceTepo njiepe, nojy je MexiMep Ge.r nocjiao y Jeppene ir\:i iiapaopoM 3a 'to’ nopeicPHX hhnoBHHKa, jep je Tapa cyjiTan GopaBHo y JieppeHa-Ma. iQ>KoaiO’BHhy qy nan.jenyjiH hm© MesMep. OHoj ocrajioj pajiH cy npHropna HiMena. CoKOJioBHh je ocrao nyro y JeppeiiH, na je h iipno BaoiiHTafte poGno y jenpenciiiOM papcKOM nnlopy. Heicap hoicjihje, pouiao'je y UapHrpain y Hobh Aifop. Oppehen je y »KjyiyiK.One« (Mane KanpenapHje). y nocjiy je Gho Bijepan h nojr3 nan. IberoBo pp/Kaibe h BJiapaibe Kao h yMjetuiHOcr h poBHTjhMBO'CT npHPHKOM pasiiHx pepoMiomija- OBHlja.'ie cy ce h caMOMe cyjiTairy, n a je MoniMen ara CoKOJioBHh cTora Gho iipeMjeuiTen y »Ilh-Xa3 iiy« (y.HyTpamiH>a piiopoKa pHBimpa). y TOMe 3 Baiby no/K-HBiio je Ooi;o.aoBHih cjajne nioOjope <*yjiTana Cy.'ie).\iaina. 3 a K.paTKO BpH'je.Me cTenao je Bejmico noBijepeibe. y PH3 HHPH HHje ocrao p >to ; irocTerieHo je iiocrao phk- *) UIoM.a.iaiiiH Same iimiie: »Kan je Bocsna ocuojraa OBH oy opMax opemuiH y HcnaM h 3aMOJHHWH papa. na. ae on h>hx iryTeM pHMUHpMe Kyme mjepa, to jecT na ce otu HHOBjepae paje Kyim ropnimbe no XHJbany pjope, pa ce e.TaBe y pa3 j«pe h Baoii.HTajy me^y »apamh oiviaiiHMa« a nocJiHje Tora pa oe ohh .JbemuH yaMy y papciKH pBop, ona/KHHjH nao BpTJiapu y GaniTo, a ■ocTann cj ynHCHBaHH y jeHHHapoKe BojapHe.« \ ~ mj r MexMefl-nau/a CoKonoBnfc (y Mjrabut&r ropniuijMa) \ u m * i 1 �Bpoj 6. » fA JP E T . CTpaHa 87. M nap1), poKajap’), na cHJiaHmp*). CHJiairrapcTBO je paja, ca oGaiBHjeniTeH>eM ;;a tcy to Gpaha CoKOJiOBuha. OTap MexMej are OoKonoBHha jo Gho je uaie: IJeMahhjio y to joGa jebani o j iiaijiB0hHX MimoBa y jBopy. ^yjMHOCT CKOfimHa c odum 3BameM Ghjki je y cTBapn jryjHH OunaH Ger, a cpejHm GpaT: MycraxJ)a. rioxal)ajyaKHOCT rJiaBHor ROMoprniKa. 3a »pnjeMe Kan je Coooo- jyhu Tajiaia Cepaj MycTa<})a je ynpo. OoKonoBuh je jioiBHh Gho CHJiaHTap onaj to« je hhmch oj to Ha nam- tom CMphy Gho epjio yTyTOH, mhjto je 6paTa » ejiho, ma je CBO.vie HajMJialjeM »6paTy« jao hicto HMe- y m'HTHp-Game4) h iKaiiypiiJiep-ihexaije5). MexMej ara CoKO/iouMih sporno je oBojy jy5KH0iCT CTBapn .\iy je yMpjm Mycra<j)a Gho npa©H 6paT jok My na oanirre 3ajoix>Jb/cTBO. Befe je (5ho mocrarao BeoraKH je OBaj jpyra Kao hito je noenaio, Gho CMao aMupHh. yrapaj y jmopv. /Kejino je ja joGebh cBoma opa. ceojy Mycra(jj ara je y Tajiara Cepajy HayTOo ja Bpum MajKy h Gpahy. y to joGa .ojpebeH je Ono horh AxMej c-iyvixGy »jmnaKa«, Macepa y K.ynarany h 6ep6epa. CBe Ger ja iiokviih xaipa>i no B oohh. CoKOJiOBuh ra je y.\io- je jj ’hchocth rpapnoBHO u jhthbo H3BpmaBao u hhkej •tho, ja y CoKOJi.v paoiiHTa, Koma n.via jom y Honaory oj cbojhx npejpocraBJbeHHX HHje hh yKopeH 6ho. Kpoo o;; lUTOi«. |x>;;a. Ako Halje y jkhbotj kote iberoBa upaTivO BpH'jeMe mpemao je y papoKH jBop y Maje GpaTa, liapjjno mj je ja hx joBeje. Aocmoj Cer je jornao ojaje (aiHcapHy). y Coicoji. PaciiKTao je. u caesHao. j a Me»Mej ara ume Mex.Mej ara CoKonoBHh joGa-BHO je h OBOjy Maj,Ky iKHBa ona h MajK.y h joui ;;na M.ial>a GpaTa. Docjemo y Uapiirpaj. Ohe je HajMJia^er chhe roj Kyhe ocTaMy je LMajiK.v ii caonmrao joj CHn:m.ibeny /i>eJby. (’]i_ Biua. CacTii^cHa je oucia, maj je BHjjena ojaj. jx to ivrra Majica o j ye6yl)rJb(a liHje »Ha.’ia hite j a pajn. janK-iBo h Be.;iin;y Moh onora cima y ll,apHrpaijy. h a j Hirje ci* Gn.ia joui yrje4HH.ia hh 3E iipnifM chhom, na je aamrro ;;a .ih (jh hma jom nara GpaTa, ojroBopH.ia i;a;; je ćemo iiiomhkviime. j a he ce paorara a ca ;;py*x»i oiy je ja Hejra. jRojupoM oj, ja ja je lipaiuiaiKa.ia. Ona iHHKeko mije A.ifi jo iMa.10 iiiauimje u Ta Tajna je OTiipniBema Jejnor jaHa ihoobeo je CoKOoiOBiih ciBora cTpHueBHha xTje.'ia ;;a iiycra jjeny. roBopn.ia je: »jiuuiocT u Tvra 3a iiajmapHjHM chhom jom mp lr^peKao My: »Ja 3HEM ja ra ulijeću' moj iipaBH GpaT. T h ch ii ;;aiHac Mopw. a nm xoht*Te ja mu ynMere h ;;pyra*;ma. Ja ce oj ahx He Mory hhkero pacraBura- Hira je Moj CTpH'ieiiiih. 'JanuTo ch npomycrao j a imh Kaučem lie.HH crraJio uito he ohh W j papa Ghth nejmiKH Jbyjn npaBy HCTHHft’ u c.\iaTpao 3a yniyTHO j a mh roBopiim na;; Mojy j>jcpy, Moj cito bhj hotoGhm'. Ka« ohh hh- H6HCTHHy h ja TEKO 6yjem y3poKOM j a Mpj GpaT ocTaHe jecy Koj MeHe, 3a Me je CBejejHio ja JfH cy mptbh hjih _yjnpai;y HeBjepcTBaV! •.« naponu iKHBe. A ko ja h>hx HipryGMM, 3a Me je onaj onu MycTa<|)ara ce liarnao y ;neyrcijHaM no,io'/Kajy. llcra Hy je noravHO npH3Hao h HaBHH>aBajyhu ce ojjPT HHJIITa«. •1 r— CoKO.TOBH'ha Majica HpjjrCefMorjia hhkeko ja Mr My: orane o j cBoje jjepe. Aji'b je MoniGa aeHor HajcTapnjer »Kaj cy Me obemo uocjiajin Gho cem h cyBHiue cnHE 6hjui y hcth mex HeojnojHBa 3amoBHjej To je Mani. HujecaM Morao pai3<iiHKOBaTH joGpo o j 3Jia. IIo_ y ocTa.iOM h Ax.\iej 6t£ jao he. 3iiame nopojupn Oo- tanje ommHpHHx h jynix caBjera h npiijeTibH, 3aiKJienH i.ojoBHha. JejHor jawa 'OiRyaiHJia ce pnjejia ifiaiMH'jrHja. cy aie j a Tajny He oncpiiBaM h HarHajiH Me j a 3a to IIcčiHje ;iyror canjeTonanba oj.ayimiio je umio. ;;a cpej- 3a-BjeryjeM h ja esoj 3aBjeT He nora3HM. IlpH3HajeM ii>ii GpaT nobe c opeM y Uapprpaa; j a najM.ial)ii Gpat Moj rpHjex ii mojihm mac j a mh OBaj Moj HeyrojHH npe.ccrame koj MajKe, a ;;a ce he: meroBo MjecTj iiOTypu crym ompocraTe h ra.\ie Baaia npnpo^eHy joGpory h crpH'ieiBHh, iBojn je Gho iHajc.iH'mnjn naijMJiabeM Gpaiv Ojieibjct Ha OBora Baiuena nocra^eHor cnyry Hajnrjere.« Mex\ia';arHH,v u ;;a ce ,nomaa.e y Ijhpurpaj. ^IjeTeiy cy CoKonoBHh .mije xtho BpHje^aTH cBora CTpmie. aainpHjeTHjm ja MexMej ara He Kaa^ ja oh HH.je me- BHha. PeKao Miy je: roB GpaT. A.im je onaj: 6ho joui »pao m^Ijih raino. ja »He 6oj ce. Ja u reće cMaTpaM cbojhm 6paTOM, imje Morao hh Ha BOH>y jajara, ua cy ra 3a to y ho- na hy ce h y 6yjj7he, Kao h jo čaja, cTapara o Te6H h MO-j ojHoc npena TeGu Hehe ce hh 3a jnaKy upoMHCaJbipH HETOBapHJTH■ ' OBa Mana nj'THHPKa KapaBaHa eram a je y U,a- jeHHTH.« llocjnrje Tora ca3Hao je to h o j MajKe.1) ITocJiao pnrpaj. MexMej ara je Gho »pno pajocrau Kaj je bhjho c-Bora opa h Gpahy.’ Ojao je opy jocTojHv nourrv h je Jbyje y Cokoji h joiBeo h Tora esora HajMJia^era o6acyo hx pa3HHM MHJiocraiMa. OGajBoje jjepe cMa- GpaTa. Jlao ra je y II6paxHM namnu jeop Ha At Mejjaiiiy j a ce ojraja h BaciuiTa. Ajih ihh OBaj My GpaT Tpao je 3a caojy upa»y 6pahy. iGMaTpao je sa jyacHOCT ja u« campeMeHo pajonnia HHje hmho jy ra jkhbote- Taioo cy Mjy c©a Gpaha nou OjrajH. ma cy pjena jejHor j a na upa tnejeua h npev;- Mpjia. OaMHJiHja CoicojioBHh HHje BHine cTanoBajia y CoKOjiy. Ob cy ce — jejHO no je ja o — »eh Ghjih npepTanjBeHa cyjrraHy. P ctcho My je: cejiHjra y Hapnrpaj. ITa h obh meroBH crpHueBHhH — BejiHuaHCTBO, obo cy 6paha Bainera cnjre ch- Ghjih cy y Llapiirpajy. OepxaT Ger, Ajih Ger- jJepBHin jiaxTapa MexMej are. Ger ii MexMej Ger orh cy ohh Ghjih johijih y UapnOy.nTau CyjiejiMaii hx je nomejao h peRao: rpaj h ojjrajajiH cy ce y papcKOMe jBopy. Taico bcto — Joui cy MJiajH, He Mory ce 3a čaja npHMHra y jonuia My je y Bapnrpaj h meroBa ctphheiBHhHa, a OHa Miog jiBop. Hona 3a neico BpujeMe yue h BacnuTajy ce je HMajia Tpoje jjepe. 3 HaMeHHra papcKH bctophk y I'ajiam Cepajy; Hena ce upBO t3.mo .raiocoOe, na nena IlGpaxHM eiJeHjHja nenyjjmja je jejHO jnjere o j obo će noćne Tora npejBejy y Moj jeop. Tpoje mene jjepe. Ociim oiiinc, Gho je jom h Xyope(ji Ger J^jepa cy noenana no jpjhom Kaii.vpnjH y Ta.naTa h H.erom GpaT Kapa M.vm^a Ger CoKOJiOBnh, Koju Cepaj h iipejaHa Axmcj arn 3anionjejHHKy Tora Ce- cy Tanobe npnjiajajiH oboi nopojupn. Kpo3 Majio ppeMeHa CoKOJioBnhH: cy 3ay3ejra spjio BejiHKe nojiojMaje y jBopy h nouejra bpihhth Bpjio ') PmcjaG-jap: CTpeMOHap. eajKHe jjyrucHOcra. MexMej ara CoaojiOBHh Gho je cto-) Moxajap: mparanap. ucep ose pajejie nopojnpe(HacraBHhe ce) •'’) CHJiax-jap: xpaiiHTej> opy»cja. *) I'naBHH jerycraTop. ■) IJeiBaxHp-yu-MeHaKHG. •) 3amoBjejHHK Bpatapa- �fepoj 6. ĆrpaHaSŠ. Halide Edib hanym: OGNJENA KOŠULJA Roman. S turskog preveo D -M. KIz Ajišinih pisama. vijesti. 'Novine pišu mnogo, štošta hirđavo! Je li sve isti­ »Saznala sam, da si bolestan. Sejfi poslao Zejmebu na? Da li je Ihsan zaista u Ada-Pazaru? Osmi dan aprila vašoj kući, ali nje nijesu 'upustili na kućna virata i rekJ-i odvezoh se kolima do u Stambol. Nadoh Ahmed-agu. On su joj, da sii veoma bolestan! Da kakvi cnnii dani! Ali oL'Jmalinu glavom. iNliiko u!te iz Oskiidara (.Scutari d ’Asće) alko Ti nikako ne znaš z a se, kako su joj kazali, znači, dolazio Zejnetof. Ali sam najveću muku osjetio nedjelju d!a su z a Te provodali dani. Ova je kuća za me utjeha. dana poslije. lAlunod-aga dode k m en i Lice inu je izra­ žavalo bol i uzbuđenje. Neki stražar, rodom iz njegova Po Jioćd' dolaze s raznih strana iSejfiinj drugovi i donose vijesti. (Kažu, da su ulice potpuno pod dojmom prijetnje kralja, ispričao mu neke stvari: , Kako negdje u Oskudaru nekakva žena iz Smirne smrću sa strane generala WiJsona.*) Preko puta od nas posreduje pri dopisivanju između Carigrada i Smirne i ima neka golema stara kuća odmah uz groblje. Polovica je ite zgrade u grobljanskoj bašči. Po danu nekakav kako dijeli proglase. Kako su joj ustanovili identitet, po­ čovjek neuređene kose i zanemarena lica1, u noćnoj ha­ što je tu i tamo podučavala djecu, pa kako je na sve ljini i u gunju bez rukava, zaljeva zelen. U pomoći gle­ strane traže. Ah, to je bila Ajiša! Ratni sud na MustafaPaši sigurno će i nju osuditi n a sm rt ili b ar n a pet do dah kroz prozor, te ugledali nekoliko sjenki n a kućnim vratima zatvorene ruševne kuće. Tiho (kucahu na ka­ deset (godina tamnice. I onako su v eć meke žene bile piju. S gornjeg pripusta pogleda i javi se onaj čOivjek. prije toga osuđene. Može biti, d a Ajiša još nije prešla u što danju radi onako zapušten. Izmijeniše nekakvu-lozin­ Anadol čekajući do k se ja oporavim. Može biti d a crna ku, a onda stari poteže iznutra uže, kojim se pddiže ska- radi taj posao-. D ragi Bože, gdje bi bih je našao?! Ona kavica na bravi, te ion§ sjenke zamakoše u m rak. Razgo­ u svom pismu vela, da se je sa Sejfijom srela n a Do’audžylaru, pa prem a tome ne će biti daiekb odatle. Ali varala sam o tom sa^ejfijem . Om mi veli, d a tako biva gotovo svaku noć. Oalaivde $e bježj u Anadol. Govorilo pošto će * Sejfija tražiti, m ože biti da ni on ne izlazi na se je, da će kao to Sinoć i Hašuiet-bej doći d' praćjr'Sje^'"^ ulicu. Kako li bih našao tu ženu? Tih sam dan a već razabrao, da je na meni košulja đula sam uz prozor i čekala. Opet prođe nekoliko sjeniki, od plamena iTpunom smislu te riječi. Svaki sam dan hoali nije bilo nijedne nalik , na Hašmet-beja. Saznadol lo tijesnim uličicama onoga kraja Oskiidara. U m rač­ Sejfije, da još nije pnošao/O va je ulica već p o č t' im ulicama, nad koje su se nadivili čardaci, na češmaopasna, Gas po č a s se na uglu ukaže glava k c * .^ ___ nog policajca. I Sejfi hoće da bježi. Ja čekam sam o mi­ ma, oko kojih s e je obavila lozica s ljubičastim cvatom na grozdove, gledao bih svako žensko u crinu žaru dok sleći hoćeš li, može bki, i Ti htjeti da pobjegneš. Ah', kako me ne bi izgrdila. se Tvoja bolest odulji! — Oči ti ispale, da Bog da! Đaurska li si uhoda, .. t r aprila. šta li si? Na kraju nedjelje dana, pune patnje, kad sam u »Sinoć sam vijećala sa jSejfijem ft još trojicom mla­ dih oficira, koji će pobjeći. Rekli su mi, da se slobodno kasno doba ulazio u parobrod s itekudarskog pristaništa, ugledah pri svjetlu lampi', kako Sejfi brzo Izlazi u crnu može ići brusanskiim parobrodom.. Ah, kad bi mogla šta čuti za Te! Zadnjih sam dlana sama razmišljala p a mi kalpaku (šuhari). Kao što se čovjek, ikoji se guši n a uz­ burkanom moru, grčevito prihvaća pojasa za spašava­ pamet ne može da odsijeca, u koliko je pravo, što i Tebe polagahno uvlačimo u ovaj posao. Sejfi će mene ostaviti nje, tako ja sad prionuli za Sejf.ja. Opet se zajedno s njim vratih u Oskiidar. On mi je govorio: kod Ihsana, koti bodla po okolini Ada-Pazara. Kažu, da Zateikoh Aftišu ggdlje čučeći na šiltetu peče kahvu Sejje i 'Džemal došao iz SmCrme u Ada-Pazar. Svakako ću finoj majci. 1 ja je poljubili u ruku roneći suce kao ft ona ja nešto izvesti kad pohrlim u Anadol.« Ovaj zadnji dio Ajdšunih pisama posve me uzburka. drugi. Kad sam i mamu poljubio u ruke, plakali smo jedino prem a drugom i ja d starica. Ajiša se bijaše malo p ro ­ Ja ako me Ajiša ostavi, pa se izgubi' i ode u Anadol? makla u licu, a oči joj se povećale. Ona nije nikako pla­ Napisao sam joj dugačko pismo- Umiljavao sam joj se kao pas, da ime ne ostavlja. J a nisam tražio šta drugo kala, te s e je činilo, d a je ona' najmirnija i najjača od svih nego da u životu radim šta rade Džemal i Ihsan, d a ži­ ljudi u toj sredini. Već je trebalo učiniti samo jedno je­ vim kao što orni žive. 1 ja sam potpuno bio s njima, samo dino, a to je pobjeći odatle sto se može brže. Ovakav sam sad bio bolestan. Bio sam kao sužamj. Mobo sam je, smo plan načinili: kupiićemo volovska kola i nabaviti na­ da ma javi, gdje se nalazi. Rekao sam, d a ću joj se pri­ rodno .odijelo te ćemo preći u Ada-<Pazar: ja ft Sejfi kao družiti prvog dana kad izađem iz kuće, da ću ići kud i dvia seljaka, a Ajiša će goniti volove obukavši na se crnu je d im u (prašna kabanica). Kad progjomo Saona pode. Razjasnio sam joj ć kako je m lada p a da me će m audyru moći ćemo naćii uporišta u drugovima i u or­ pravo biti da se baca u k rv av u pustolovinu što ne će uz ganizaciji. Nemoguće je bilo prokri'omčariti Ajišu preko nju biti svakako ii jedan brat. Moje pismo ode. Čekao Bruse, je r je dat njezin opis svima policajcima, te su je na sam nestrpljivo dva dana. O dgovora nije bilo. Sejfi je sve strane rev n o tražili. došao Zejnebi i od nje uzeo pismo, ali s e iza tog nije 20. novembra. više navraćao. Počeo sam se osjećati jadnim kao dijete, koje je ostalo nasred ulice. Iz 'Anadola su stizale razne Sad opet mislim o njezinoj maloj glavi, podbradenoj šamijom (jemenijom) ii pokrivenom seoskom jeldirmom *) 'Engleski general Wilsom je bio kom andant okupa­ od crnog platna z a postavu. Njezine isu se smaragdne oči gdjekad plahmuie kao u djeteta odi dvije godine. Kascionih trupa Sila Sporazuma u Carigradu. 25. 'marta. �kpoj 6. ► rAjfcfit« CtpaHa 89. niic opet, kad smo ia i Sejfi drhtali, ove su zelene svje­ očima ija smo i Sejfi plakali. Njezine su oči b'fle suhe i :u tiljke plamt'iele nekim čudnovatim plamenom i gledale vatri. Ja sam po prvi put u patnjama ovog našeg zavi­ kroz crne trepavice najmoćnijom -muškaračkom voljom. čaja osjećao prije za Carigrad nego za Sinirnu. Očima Lice joj je bilo opaljeno i kao zlato došlo bronzanc boje. pozdravismo i poljubismo usko more i rastasmo se s Kako bijaše lijepa seljanka! Pošto se je ona na imanju njime. Poslije toga stavih prema čežnji za Carigradom svog oca navikla bila na volove i krave, to joj je davalo dva sjajna zelena svjetla. Sad sam već, noseći na sebi neobičnu sigurnost-u načinu hoda i upravljanju volovi­ ognjenu košulju, a ona ognjen bič u ruci, išao putem ko­ ma. Neprestano smo Sli po zvjezdanoj poluvedrirci i po jim me je onu vodila. Kad se je more gubilo valjajući suncu preko pustoležina, a gdjekad po uzo ranim zelenim svoju zadnju umiljatu bijelu pjenu, pošljicdnji mi put na njivama- Imali smo dvijjc pune stvari, a odozgor smo um padoše dva crna ženska oka. Ona su bila mračna, ih pclkrlli ćumurom. Ajišii smo u koldma pravSH posteljni stara i suzna i prokšnjala su me: na sijenu, a mi smo na izred spvaali ii čuvah stražu. IU — Hej, da Bog da ti srce nikad ne prestalo goirjett, svoj taj nevolji i strahu nije maglo bitfi na svijetu sret­ d a 'Bog da u (životu ne dočekao ništa osTjm gladli (i čežnje! nijih ljudi oia' nas. Viđao sam, kako joj se gdjekad oznoji — Nemoj me tako rukom držati, svratoćeš pažnju majušno lice, kako joj sve poemi oko očiju. Gdjekad bi na nas! cpet kao dijete skidala svoje goleme seljačke mestve i Ali ja nimalo nisam brinuo za tim. Uhvatio sam u bistrim vodama prala svoja bijela, dugačka stopala. okrajak Ajišjna skuta, što md se ije vazda izmicao, te ga Kod Kandere stadosmo sve troje kraj volova i zadnji više nisam mogao ispustiti. Na trgu smo se obojicai (do­ put pogledasmo more. Izmitski se zaljev posred mehkog nekle umirili- Sjedosmo. u taljjge i odvezosmo se kiući masEinastoig zelenila s obje strane pružaše prema bije­ našeg Sejfija; Pošto Sejfija uhode i pošto je Ajlša prelom Carigradu lelujajući se modro i sretno. Slijedeći ga jvozoata.’ue može.više iči u Stambol Zejnebi. / Ara Hcphrc: 3,1ATAI I JUBMT c (PoMomtiGm xuKaja). B a ro to 3a BAaae c.iaBiiar 'xajiH<to X a n y H -p - P e - ^ . . — On poeni mu, chhko, scBHbe mh ce cbo-jhm uaanm^a y rpa^v BarAafly. Od£a, W je y tom ahbhom AameM, a y uaje mu y oth no TBojoj ckpomhocth, Aa on rpa^y acapnoo cyime c^acjauajio na croTHiie noejiahe- ctjh M'&rjue ciipoM«đU'irax poaiiTCJba. hhx Ky6era, AHBffmc ijaMiija, 'raje qy butc M,yHape »Ja panpaiBo JpjaM pa;uiTO.n>a. yMp.Mii ey mh, CTpnraJie pohccho k hc6y h na^BupaBaie bhtkb rap§a h ncaioone Meviiipoce; Kuua je viio Jiap<jl)eii»y <m® jiH$e Tom cpehnor rpa.ua cBaKH aočpoTBop, kojh noAHJKe naMnjy, Mopao Aa okhth rpaA y3 nawnjy h Kpachhm srpaaa.Ma 3a m&OJie, KitBiKirane h KyinajiHnrra, Tauo je CBana naMnja Ta^a y Batpa^V- HMaJia y3a ce h najnehe icy.'iiypiieiiuicTiiTyiijiije, oe-3 i:ojHX ce ne možko hh Aa 3aMncjra Ky.TiypHO Mjecro. Jlujene Čamne, okhheiie lAHiBHH.M jy>MlIHLM BOhe.M H JIHOM11pHCllHM HBHjeheM jom cy šume yKpama-Bajra Taj Taaa cjiamra rpaAlio nhnuAHijn, k&aa cymt;e raxo 3ajia-3H 3a njiaiuiHe. 0Be je /Kubo ii3aini,To y CBoje Oainne Tura ’y rpa^cke nepHBO’je- Aa OAaxHe n3a onapHHe h HayntH,Ba ce mhpncHor 3pa-Ka mra cy MJiafrH othhj.ih y KynajramTa, Aa ce pacxji3Ae h ocujeace TBjeao cTyAenoM boaom. llocjraje Tora he y čoraTc (Kn>ir,ianme, oniiheHe inajčo-ibHM KH>nraMa TaAamibnx BejuiRiix yMOBa, Aa m Aymy h cpme paaneApe h onneMcne. A KaA cy ce ^ jih jtmh.thh m ir a ca bhthx MyHapa, nočioatne c,y Ayuie noxpjrajie y uaMHje, aa na ceya< naa'iiy A.iuxy. icojii crne moskc ii cpe Aaje. . . y to Aoča iueTao je BarAaAc-KMM yjraitaMaa, ocaMjben u mHipau >iolijen y aepBimiKOM oonjejiy, 6,1aro rjieAajrvhn y irpojiaairaKe h OKonnny. y ry.5KBH OBnjeTa Kiojn n^aane TaMO n 0Ba>io, ona3H Taj MosjeK p jeAHora Ajenana A'Ojn y3a ce Hocauie nanre . noA paMenoM. JdjenaiK, n ano Onjatue nocBe oupoMiro oajeneii, nljaiuic 036hjbho, roTOB AOCTojaiMCTBeno, unio je cnanaKo oBpaTiuio naacH>y h Tora Jie3iiaTor aepBinna. B.iaro CTynn upe« Ajenaina, a onaj ra nooApaBnraira, oiroopeno rjieAame y omu. — T h, aiajm, hac-iii hg iiMtarie? — »,Ha, rooiro'AHHe!« — — ’peHe OA-MjMno AjenaK. — Ila th ch om a eiipo'ie? — »He, ni;ca.M hocjioaiuie! J a y3a ice ihociim i&ihko ČJiaro, a iochlm Tora, sejnr MO-j v'mTejb, HHje cupone onaj. ivojn neMa poAHTejba, a yMn ii Jinjeno ce BiaAa. Hero cnpoMe je OHaj, Koju Ha necpehy He noonaje nayKe h H>eHor OATO-ja- pa ‘Man;ap oho na py«aMa h HMyhirax poAHTejba. — JlepBHin j'oui oHanajniije iiorjieAaBamc y Ajenana, cbhah My ce inerona oniTpoyMHO'CT m čhctph y.M- na jom 6.jia?Ke 'H nocBe npHjaTeJbcira iracTaBH c ii.ii.vie pa3roBop. — Ila no th 3aM1.jeH.yje poAHTejbe; ikoa itora eraHyjem? — »Ako 3iiaTe <my KpajHy y,THH}' BarnAa, TnjecHj yjrany, y a o j jrhbh jeAHa ao6pa ,iyiiia, no iivieHV K.pno (Kpnenuja) H6paxiiM. To je vioj aočpoTnop...«. — XBajia th.’ KaA ch mh er.e toko t njeno Kasao h KaA ch 'iecTHT AjenaiK- /Iparo 6h mh 6h.jio, a< i nac ABa iTrocTane.vio Aofipu upnjaTe-ibir, a Aa :nac Ha to nrroroa necTo nocjcni, cbo trpiiviH OBaj ahbht*) oa Mene 3a cinoMeu. To peKaBimi. irrpy«KH HepBHHi AjeMaKy, .thjen, Be3eii h cjajaH jahbht, a Ajenau ra ii ant-j HecHiypiio innaic npHMii, .tnjeno 3axBaiHBnra tomc MOBjeKy. 3arjieAa ce jom 6ojbe y neno3HaTor AepBHiira, 3axBajirii> ra jom jennch nor.ieAa h nosApaBHBmn ra oae .ijenaK CBojnvi irv'TeM. H AepBHm nyH 3aAOBOJivrTBa nacTaiBH CBOj THXH, AOCTVVjaHCTBeirH xoa . . . Ka;t je mojih EHec, toko oiijame nvie nameMy ojeMaKy, Aomao y Tnjecnaj yjTHHH, y Majiy nopymeHy K,yhy CBora AOĆpoTBopa H6paxHMa, nal)e c-Tapor (Kpny *) nepHHpa, noja ce Mictee Aa hoch oa nacovi. �' CtpaHa 90. - »r A J P E T« Spoj 6. 3'^je HOiipecTaiHO nipesphe crape uainjie cboo'hk kom- MHjiocTHBH Bor« ujni :»PenH' HCTHHy, Maitap OHJia H iiurja, KOju My hx Ty pjonaiiuaxy ma nanpamaiK. IIo- ropica«, hjih »Pa3BecejiH mpaBeAHHKe- o MyxaMeAe« 3wpaHH ra u o^piaa oeraBH CBoje M&mre Ha OApebeoso h t . iA., Onjarne mocBe xjia^aH m MHpaiii. 3amoBjeAiHHK Mjecro, a orn^a; craAO rnpeA cr&psja. Aa My mpuma, mrra je lAieoBe Ajemai®, mpeAa ce, eamniTe oa rnera A'Hbht m paay>iH0 h mrra je 'iyo h bhiamo. Kam wy ono.\ieny >iyvafHor rjieAia ra. norjieAa y Ajemaica, a ohaa My peme: »lipamaj, AepBHiiia u1 ć paeroBop h m-oanaHCTpo, ma Aap OAaKJie th osaj ahbht!« JljjeHaK Hcmpama 'C®e mira oe 3a ononeH- CTapan; h He pa*aivieAajyhH ^apa, (npotmanm AJOto'ahjio. Kata, eamoBtjeAHHK cacjiyuia AjemaRa, oapeHe HemiTO mooroKHO y ceOn, cmrypHO MOJiehn Beamtor ce CTapuy h perne: »He OpniiH ce, crapne! OHe iMmpHe, Ajiwiaxa, Aa My ^njere (canjBa oa HeaipHjaTejta h 3 .11a cBHjerjie omu AjemaKOBe, one OTMene h .jacHe upre H>eyAeca. 3aTHM .agenaiK Hennp eaJiiO/Rii, a OHAa W k’o TOBtor jiHu;a eaacTa OAaijy, aa AijemaK. roBopH hcthh}-h ocTajiH fflberoBii Bpimbaipi ma nrpajmuTe, rAje he ce Ochm Tora OBe Bpcre jtHBHTa meMa y iHauioj mapunijn. y nirpn pa3BecejTHTH h paaoiiOAHTH. Taj je aa HeKora iioceOno HampaBJBeH. 3jiaTaH je h y Ompn lopiuo IIOpaxHM h &ko je Ono inocBe cmoKojaH ceOn Kpnje neiae Tajne aaiaKOBe. Ja hy ra OCTaBHTH koa ce6e, a® ra Moj mpameAiiH h MyApn icrapjeamiHa i(3amoh \MupaH, Kapjrpa; je eaMOjnro tBora, luia lMy (hlthtii Eirom, MuiaiK. peaj myr inopeMern My ce Mirp h pacmo- BjeAHHK, Bapap-Aa) ttiperjieAA’ a OHAa hy th 'Beh jaBiiTii jio&rcem>e- J\&n, Asa mocjmje omor Eiieco®a caoraHKa ca h aipeAavH Adoma,Ky ahbht«. To pemaBiim (npyjrai piyKy AepBMiioM. K3A je AJoxra'K eouiao y imKOJiy, monece CTapny a lamaj ra. mooApamnBLim, Hsnbe >ca AljcHarooiM Hanojbe h OAiy cBiojoj ityhn. H Kamo je ncTHHia, aa oooom h cjajnn akbht, m uy Bnme ApyroBn raj 1; padini Aap ii yanoMeHy HenpenaTor AepBHuia. ,HpyroBH My HCTHHa h (iipaBAa imuaA ne iTH'Hy, AO'be jeAHOM u ,crapn.y paA03Hajio pasrjieAamie Aap h, ©eh cy horh Oaiu,ajm Il0.pxaH\ry h aeroBOM Ajc,iaKy. jačam h hcthhhth ah-h, cyxniy iswi>Aa aOor Ajemano'Ba cnpoMamTBa hjih cy Kojn aix oOBecejiH h 3aHece Beji'HKHM cjiiaCTHMa Ji>yAocijeniam y epm,y L\iajiy saBHCT- ina o«Max jaBe u CBOMe CKiOTži JKHBOTa. JeAAH AaH ea i^ p a HemosHa.TH aopibhih y THjocan>j yinTeji>y, Aa h oh ibhah EHecoB Aap. Orapn y*nfTejb, KojH y4eHHii|MMa Har.ieiAame OBOjiiM obOhjbhhm a.;m yjiHHH na Bpam aapaie II0paxHMa. Bho je aaeraK. H njieMOHHTHM AP>KaH>e.M ii fliejiHKiOM Jby0a®n aa mayKy u 1 ^ajrn^E hcc je Oho' k|oa Kyhe. Orapan; paAO mpH'Mii OMjiaAHHy m o HeRO cBero1Onhe, nocBe Ojiaro mpHMH Ty AoniJbaica. HoKamte wy MjecTO h ocjiobh m JimjenaoAi DipHja,B[y E hocobhk 'ApjroBa, MynpH ywrejL, (KOjeMy AoopoAOJii.TiiiipM. /lepBHin Ty HcmpHHia crapny cBoj cyBurne rjiaBe mncame: »HayHaBajTe; a r a oOjnatKmaBajTe, cpeT ca AjeliaiK0M, H3jaBH cBoje CBHbam>e h aatajpBO'jLCTBo pasBecejTHTe Miajiene. . . Hjin »Tlnjemn MyAPh Majie paHe c H>HMe Te cnoMene Kamo cy CKjroamjin m aipnjaTejucTiBO. 3aTHM ce HamiauiH h peme: »Ja cam AjemaKy tajao h jeAa.11 (iiiorpeiHKe) aok cy Mane, j a ’ se mocTaiHy BejniKe« . . . . 3aniiiTe OA Aj&naKa ahbht, ma orane, Aia ra paerjieAam. MajiH AiHBHT aa ycmoMeHy, ajiH' r a dh mmje AoOpo H,yBao. MyApo aeino'BO oiK^rnnje caaio BHAjejio. Aa ce ahbht • HeK.yA xoAa oa pyKe Aio pyKe, ajr» ihtotoa je xiajiao. cjajn, OHO je 3HaJ5> Aa u ’iHTa TajHe eH-aKone pa8Hirx Aohm he CBOMe BJiacHinqy oneT y pyrce. Bam caM sOor pymoTBopa, ma ii OBora AUBrna. Kaaa je APOpo pa3- Toma Maxoyc ocraso h moauD oiBMao, ina. bhahm cBora MarjieAaa ahbht- ttrpHpJiHJKH AjenaKa- ceOn, ma rta cTame jaotr 'irpHjaTeJBa«. 'Crapau; mcnpuHaBamie Aljo^aKa h ojiairo 11 ohhhckh, Aa moniT^je o moBjeK.y, !K»jm My je HciipimoBjetAH, nrra ce OBe 36hjio. H bPbhui ice Beceao Aao maj inap- pjjenaK ©ecejio (naipnma yw rejby cee OMHjao h ca® paAOCTam npaMaTpame CTapnA- KaA icy ce HeiiiTo yino3HaJiH z oOhkjih- ycyAH ce a^Pbiehi, ma Kamo je Ohjio. »He 3Ha»i, chhko, iiiTo hy pehu, . s. — roBopame b&mdjlh crapiJA, AA My mpzHia o CBOMe xajry h Kamo je HanoiKjDiH AioOpn y^rnTeJb — »myBaj Taj Aiap, Hehe TBOje Aomao Ao OBora AjemaKa, iberoBor Mauior mpmjaTejba.. Orapam; aipHHamie: »Ja .caM pobeH y Bacpm. Chh HKteHamcTiBo c thm A^pBnmeM ocTaTH o tomb je.uhom caCTaHKy, oh he TeOe omer mah« u 0yAH hcthhht, npa- ca.M BceAa E0y KjaMmji EijeBKepzje, HMyhHor Tprompa h AjoOpoTBopa rpaAa Bacpe. Panoi 'mh je yMpo orani; — BeAaH m AoOap m Bor he Te mymTii___ Ajth aKO je miyTHO MyApm ymnTejb. mije cmnjer. Tamo AparH Bor OApe;po —, ma ja (oCrao jeAHHaK chh ^JjeiapH Ko mjenapK mpHHajra cy csojiHMa yKyhaiHHMa, y aiajiKe. MajKa mh ;je OHJia Khz meKor BejmiKaima H3 a obh cy mpnmajiH AaJte m tako ee pajnmyjio cee ao Mocyjia, »eza Bpjio OAama 36BK|y, pacnnaH>y h Tpomncy CrpaHte iCHrypHOCTn y Maxajrn (icBapTy) rAje je cna- h ma je OHJia AoOpa h mjieMeHHTa Aymia. OHa ce y3Aauia u TmjecHa yjnma. JeAPĐTta 'Aama Aoimo cmpasKap Aajia y CBoje chjbho OoraTcrao h ocraBmTHHj iraa Mora y Kyhy mpme H6paxnMa m sammiTe Ajemana eajeAHO ca om,a, ma ce HHje tojihko OpHHyjia hh 3a zayK.y hh sa Ahbktom, Aa ra npeApeiAe y Orpa3Ky cnrypHOCTH. Crapau, Moj AoCap <woj. »Hms - BejiH OHa _ OBora Bory XBa.ua, Tyi5Ram mpeAa Ajjemanta m caM mobe, Aa bhaH’ uiTa he na mro he My ročnim zayKa a moroTOBo 3anaT, Hena \iy iOhth ca mjerreroM. T hm je oh oaJiacKOM iiohho cboj to yme ohh, ko.]h HeMajy HHiHTa«. — Th je icbc Ohjio sa BJiaA,e E6y IJia^ep eji MeHcypa, npeba'imbHiKa Aamhp, jep CTapam; (nyw> Beh He H3Jiaa?amie 03 cBoje ityhe Kaimber zaimera xajra.(j>e, irpaBeAHor h cjiaBHor — Bor h yjrnin,e. y cpeAHHH Te Maxajie OHJia je arpaAa CTpaace ch- My yBejTHHao Ajejia! — KaA ce mnje Apan tojihko norypHOcrn. Ty cy OHJie OAaje h ypeAH 3amoBjeAHHKa HOCHO c najKOM h KaA ca HHje Ohjio ctha neyKy aa crpake h ocrajnix HiBHOBHMKa, Te 'CTpajKapa. Bnjaxy HBzbe Meby ciBHjeT Kaoi Aazac. J MiajKa MOja yMpe- a ja ocTaAOX c hphjihhho HMema h oko je ©eh 3a H>eHa to JbyOT ymeHH h AoOpo BaianHTanra, a H.mxim sa^aha Huje Onjia, Aa KpoTe m>yAe, jep ce TaAia y BarAiaAy nrrje SKHBora AOCTa mamera HMema irrpoAaTo h morpomieHO. MMao ko AaiKipoTH, no hm je OHJia aam,aha caMo ma iiroiTe HyAHOBaT je onaj CBHjer. PoAMnaMa h roAjraaMa HeMohHe u rmaAHe jb^’A«, <M Aajy camjere Manap h y UITO Ce CTHHe TpyAOM H 3HOjeM, paAOM H IUTeAJH>OM, jiaraHHM paeMHpnpaMa JbyAH, y cmopy mopoAHH,e h aa HeyMjepeHHM TpomeaeM Opoo ce CBe H3ry0H. TaKO h ce OpHHy ea mabene h H3ryOJBeHe CTBapn. H BOmjta. ja, 3axBaji>yjyhH OBOjoj ApyjKHHH, jeupaiKOi} Kao h ja, KaAja je CTapu Kpmo H0paxHM ymiao y samo®jeAHHKOBy npoAaAox h moTpomHx CBe na h caM iKyh!im m-poB Bnuie coOy h paerjieAao mo anAOBHMa »jieBxe« (cuniKe ca. Ha- rjiaee. 0cTaAOx ro Kao irpCT. Otha mg Ohjio Bmne ®a lnucaiiHM MyApHM pemeHHpaiMa y apamcKOM jeanKy) jkhbhm y CBOMe 3ajBHHajy, rAje Me 'OBaKO 3HaAe h rA.je Kao: .»3aHCTa je Hac hcbhhhx HajOojbu 3amiTHTHHK CBano nOper oa MeHe y3HMa, ma ocTaBHM Apary CBOjy �Bpoj 6. »r A JPET« CtpaHa 91. Bajop^ k o^eM y CBBjer. Hanon myror JiyTan>a no cbh- i;a;i ocjenix, Aa hy onoj«) (aviaf>HTH h Chiiji neMohaii jery, 3aiycraBMM ce y UI&My homo ©pnjeaie, r^je ce 3a- iioTpažicHM Aoop.v -iyiuy, <zia mo, neMy uopncny nay'jn. ■nocjiiTM jcao icjiyra y nemar TproBipi M.'injonoM. y paiHoj Gpeha aie HaHece m cTapna i;.piny y onoj iiyhn, koju M.'ia^ocra ja ne nakrao c.iy}KHTH, nero aanoEiTje- Me Hayui Kpneay many'ia n \11poACBojy cm^it, noiuionn Aa-Tir, h:- Moros ce Aa ođnKneM y cjiy5w6H. HeĐayneii mh OBy Kyhy h a.naT h ocTaini Me caMa, Aa ce sn.ojoM «maUvBy aanaTy, ne irpeocraAe mh uhu im Apyro nero Aa c Jinpa CBora xparni Mi h OAa ojia CpanuM«__ OdaBiiLM rpa;i h oacm y KaiKBO Ohjio ce.ao. y ce«:iy r;ijc iiaAa je A^pumn ona3HO, Aa je crapan; Aospurao je omjer iieyn aaBine irjvoije je;i|Ha ;ianryoa, Kao juto CBOje HpHJioiBHjeAaibe, 6pao m jMiHTa: »A otiaKJie th <um ja m.ia fino. H Taico jfvuiora nana ooRaneM y ce.iv OBaj Aje-'iaK?« Cafjm, iPAje ce HajaBHM y Mene mo6pe Ayme h rAje pcm»;j|a 36njba« — pene crapan — »3a6opa,BKx ni neM >ieTB|n,Hiiiy CBora iiHijeua. Ilira ca,M aoviciibiio T,y y naiiiOMcii vth Aa caM onora Ajen^na ina caoje npvhe ce.iry, ne hy Aa th np»riiaiMn Aoeal)yjeM> nero mit jetmor MOciOe Mimo oa iberoce cnpoMa-iirHe Oa6e y aMaHeT, jep Aama AojaAH h Taj /KH,bot, Te otCTaBnm Oa<t>y h oacm je ocrao 6e3 po^HTeJba, Aa na ja aok cum mchb h3apOA cejia 'ao 'cejia, oa rpaAa AiVrpaAfl, aok ao^ m y jKaje.M, OArajaM u Aaje.M Ha najite- OHaj xaj!pic, koju ltyv%-cn-mepn(J) (Jepyca.iiHM). Ty y Ky;iycy, na cotpa-Ma th cnoaieHyx y cbom n ip n ™ ^ h Kojera mh Hannica 3a O.MepOBe paMnjc (rajame Moje 'CKJiOHMiiTe n oriio'iHBa- ycinoMeHy onaj AepBnni y KyAycy- MeTHyx ra na gha .raiiiTe. Xpamro caM ce y cHpoMaimioj i;yxnibn («Ma- 'iMiiine cBcje mane, tia Me ynnjei; iiOACjeha, Aa c obhm peT.y) a paex;ial)HBao caiM ce cjiaTKOM batom na iiia.Ap- AjenaKOM v' itiihhm naMenio ono, uito mojh He yiHHnime nany mpeA caiMOMpaMnjOM. Ojavi ce tioGo/KIiocth h tv ca mhom«. ^epBui y nyAy npcMaTpame nac crappa nac caM ce necro mojiho aparoMe Ajnuaxy. »jiesxy« Blune iberone rjiane, nac Ajenana, na OHAa oa;J,o4)e n MyCapeh PaMaoaH. To je Mjeceu, nccra u iiocho pene: »3 ancia je Bor CBavorjira!«. . . Haicoii Be.THKe noGO/KiiocTH’. IJaMuje cy mj’He iio6oa;na CBHjeTa. •*xora BaMOJni A^prami crappa. Aa My A<>be iberoBoj K.yhn Bnuie spara OwepoBe yaMHje, mncauie Ha jeAHoj »;h*b- Biyyjuo ca .ijt'Ma.KOM. a 011 he moc^iani noi;ora no n»iix. 3 a.THM .ajijeno no3ApanH ca oCtojnAOM, 11 ocTaBH chXH« H ono: »0 BjepH, BITDOCTHTe, 0 HIMyhHH- JfO.MirC.7UTC eaAa na ci»jy tma , aJin y hcto BpnjeMe ilomucjihtc ii poMauiHy cTapMOBy Kyhy ... na MHore noja 3a n,Hje.’io>r Bnjena ocwyAnjeiBajy- Haje lider, 'caiMo He jecra u ne iltith, hok,’ uioc’re Barne crpaKamo ce chjihio »anyAHO cTapau; icpno a Tanoljep cth. snena ce ’nrrcTe ©aura cpna«1 ".. 0. H 3ancTa MycjiH>- H AJOTaKKaAcy icijyTpaAa.il ocraBUJiH oa jivnjeK h cpojv Marni Aoopa cpn,Ha OTiiopninc cbojc neće ii iioMeine ;ia CHpoMiauiHy Kyhnny 0 TujeaHy yjinuy, na,A hx je AHjeJie cnpoMacnMai nosan, xpany n »Ajehy. Mesu ce ABopoKH cJiyra y©eo y napone A^ope npeA c;ia»nor xaTano caOpa Aocra nonana n o^jetre. yHHljeM 03a nlrau- ■iH(pa XapyH-en_Paurnvi.a, y noMe ohh OAMax ymo3iia-iuc Aiije y paMnjy, Aa cJivniaM yneibe »MyKa<3euie« h Aa oHcra AepBHma, cBor oipajaTejba, Xacm<l)a oAMax napeAn, Aa ce aKyne H>eno®H bo­ nyjeM (»BasoBe« (nponoBHjeAH) Honor aiiraMa, noja «aaiiBame Ha »hypcy« xaA^cn uiepH<J): »E ji edeća- xajpyH su pn H napcKii AOCTOjahctbchHH.H oko fteroBor oipnjeMwić3exeć« (6ojbh je y3roj, anjeno BacnnTaH.e, nero CTOJba. 3aniM AocrojaHCTBCHO ycTane, unio h ocTaan HMemn). Te pnjenn MeHe cttjtho raiayrae. BapnM ce ceh ynHHHiue- n a H3 BaAiiBtirH H3a nojaca to-Haj 3Jianin MHCJiHMa AaAeKO, y CBojy iipomaocr y lOBoje AjeTHH.- AHiBiiT, CBenano none Aa nnTa c H>ena 3aroHerHa caoBa: CTBK> H MJiaAOCT. ITomhicjihm Ha CBOje pOAHTeJbe- Ha » y HMe Bora npeMHjiocthBora! OBaj je AAP HaMHjeH.en ibnso©y APAyjne BejiHKy poAHTejbCKy Jby6aB, aJin h Ha cpehHOMe!« ' 3aniM xaaHi$a, iiijieAaBuiH 3JiacPHH ahbht AjenaK,y. KpHBo MHiujbeibe o 3RHB0Ty h cpe.hn JbyACKoj. CBera ce Tora ojehax, na Me nocjera h Ha, AaHanobe CBOje moBjepn AljenaKa CBojoj nceHH napirnH 3y6ejAH »MajnnCTaube y KyAycy, r^ e nBrjieAaM, .na mh Apynr iipy-Kajy AoćpoTaopKH«, Aa ce ynn h BacnHTaBa- y ABopy, a 3aMHJiocT. Paoiaa,Kax ce k’o Majio AHjere- Tanona Me cuia3H iiOBjeAH', Aa ce crapan H6pa»M nocTa®H HaapopnmoM jeAAH AepBH'Ui, paonirra Me 3a xaci n axBaji. a ja yy na'paKiix nepHiBoja h, oa ce y Tiijecnoj ynnnn, na oomOBe H,cripH,iax o cnoMe 3KHC.iTy. Oh mh XTjeAe, Aa Aa-A« .T>Hiirry icpnime Kyhe carpaAH ©ejie^Ha 3rpaaa, »JJjjenjer y HOBiiy noMoh, a ja na 8aM0jmx, 6yAyhn je h oh AOMa« na KOMe ce ©Hine rjiaBmix BpaTa nacKopo aa'ioBjeK yneH, Aa mh Haiimut' OHaj xsahch mepi«}) 3a cijaiue pnjenu: »yAa3HTe Bececio MaciPHii y Kyhy CBojy; ycaiOMeiHy. Oh mh ynnHK JiivGaB. Ha no noAHje.THM ch- OBAje here ce Hay,THTH KpenocHOM 3KHBory h mhpho poMacHMa CBe ihto cai\t oa MHJiocTHBe cačpao, na Kpe- heMO OCTaBHTH CBOje BCJIHKO napCTBO y IBaiHHM pyn.yx oa OBoje Myi;e oneT y OBMjeT. /IpljeM e®o OB^je h Kam« Pa3Hj'a XaHi/nk: ITACTHPCKA <I>PyAA Join ACTHBCTBa 6n,Ta je OHa TanaHa h Hencna Kao BOACHa OiiJbm y nejio« ibesHOM 6Hhsy 6 hao je nenrro mro jiomho h KpxiKO, na h iBerap KaA 6h homhjioBao pyAacre mene BJiacn, noje cy HMane mhphc yMHpyhnx Jbyi6HnHna, mhhhjio ce 'Kao Aa maie oa Tora aoAHpa. H ibeHe orpoMne oene nyiHe fidHe nocranraje h 6neao, rOTOBO npoenpHO jmne h H>eHO HHTaBo 6nheHHHHJio je yracaK neice jaaeKe Tyre. J oahho KpBaBe CB’HAene ycHe, noje cy roroiBo ywK Cnjie pa8ByneHe na Oocian ocMex oAABane cy Aa HMa jKHBOTa y tom oa ceraoM AeBojnery. Hecrro h Ayro 3 ypHJia 6h OHa y mxe mjancTBeHe nohn, Koje cy AOHOcn.ie MHpnc Tyre. CeHTHMeumjma H>ena AJ’ina noaejia je th xh Mnp Hohn, BOJiejia je iiuamaT jeceibera jmiuiha, Koje oa BeTpoBa AOAHpa manyhe, iuyiMH n yMHpe... C bh cy je BOJieJin HeiKiOM napoHHTOM jby6 aBH TyraJbHBor cancajbeiba; bojiejiH cy je, jep cy eHajm Aa nara MHoro oa Heiflor HenaBecHOT hesaaobojbcTBa• HeKaAa je BpjiyAam AYrHIM a.aejaMa h Kacno y cyTOH Bpahaaa ce THxa h Jiena nouyT :Kyrnx pyjKa H3 aeHHX janaHOKHX Ba3a. y nojiy- �J PrpaHa 92. - » fA JP E T « MporooM <ywi«Hy. En.no je je^Hor cyrt>na — BflttflaJia je Traiiinia ... Ona je cefleaa na „ipnenoj K.n.vmr, a ihone Mcgjpc 'iio.'iy3a.THO]u'iie 3ene Cn.ie cy ynpre /iier,ie y ;ta_ .T>iiHy. Tnnnm.v cy iirpoKun.v.in ,ipxTaBn ca®apCRH 3Byi{n Ma.no inacnipcKo <J)pyac. Ta- (J)py.in nBiwin.na je ,iyn> te dono ii rvdina co arer,ne ,ny6 oKO y moh — -----H oHa je. 'iy,na. jayic Ma.ne rjip.vno ii Hiinii.no joj ce, ;na ce tii 3B.VHH npocim.n>y ma n»ene /i^ino m „na cbo. ocohnje niTO ^ocfl,! mije Moma mapa3imi, nero čamo oceham — ir3pa3ii.na je Ma.na- .nacnipcKa (J>py.na. II cBiipica je yMyKJia- a ona je joui ,nyro m ,nyn> 3ypii.ma y ^nipncir.v noh. II o^ Tama neon.v.na je mune sa neniiM nemosnaTiiM. .nennM------A.UI jtunora mama, najieMor.na n K.aony.ia rre.na. Mopa.na je ocraTH y JiocTe.T>u- Y Be.mrKiiM jamancKiiM Basa Ma OMenm.ne cy ee '/KyTe pvnce ir Trpoeirna.ne eeTan fepoj 6. - M.npno. Mentpn iBoniTaimne Oapa.ne cy eeny na ibeHo fi.ieno o.naTiniM miTimaMa o.i:pyvKeno ,mi«e. ITo.nyoTBOpone aeiie, y mojiiMa je Tpemeo hokh liocečnn cjaj, aaTBopiime ee ira mc m tako c/i>'.non,n>omnx ;nyrnx neba H3r-uuao je Kao MpaiMopna Uonyc. Omcuiii.'ui ce'je Oano n npo^iflTpa.na Tym?na .mina oko cnoje inocTOJbe. Gnyiirrao ee o.vtoh . . . m „lAJbniip mornipa.nn ey 3Byun innCTiipcice cltpy.no ii: .rvdiun ce norme ea ma.nnnioM. Ibene ce 3eHe nonoBO OTP»>pnnie u ona mommKe aia.ny pyKy om he.ni6apa Kao ma ;K*e.nii hciuto tnoKa3ATn n jictiioBo je neMohuo onycni im .nocvpHBan. Bm.na je 11311omot,na mmnyiHO, mm liiiaK je jotu 111x0 Tiianiyhyhn ,npoycTn,:ia eBojoj onvojuimn: Il.nane Ma.na <Jtpy.na na inaJBHiHe, «ao ma sna ma necraje Mene. II ninco, nirui.VT Miipnca : k,ythx pyjwa, !W3maxny.na je ona, a ns ma.n»nne jena.na je Ma.na nacnipcKa <l>py.na. Narodne umotvorine KOPSTVO LALIĆ' JUSUE-BEGA (N astavak) Kad dorata čemerJija neće. Nit' ga more mbit’ kuburlija. Sad sel Alnnet ljutit potrefio, Pa za kajas Jtohjti prihvatio. Pa ga evo na begluk banu. Koliko se jako naljutio. Ne htje banu 'Boga nafaljti. Već mu liuiko' govoriti zagje: »Kopilane od Muliova bane, »Nemoj mislit' da sam iz Turćije »A nidVladžar iz zemlje MadŽ »Vcgo sluga bečkoga ćesara, »Po imenu Jure Prov:dure. »Što pucaše na dorata m-oga, "Pa izgore atiahija zlatna. . »Ko će kruni dževab učiniti »Kod krune ću tebe opanjkati, »Pa ću s tebe skfrnt’ banovinu, »Pa ću tebe metnut u soldate. »Na bedru ti privezati čantu. »A na pleći mrku teletinu, »A uz rame lentu prisloniti, »Metmiću te na pristtipku moru, »Pa da ondje pandurine čuvaš. »Izmjene ti do vijeka nema, »Puška će ti ram e otkinuti.« Prepade se oj. Muhova bane: »Sdne dragi, BrovLIure Jure, »Ustavi se u halvatu mome, »Budi sine za nedjelju dana, »Skrojiću ti ašu pozlaćenu. »Podkititi madžarijom žutom. »Biće tebi piva i jestiva, »A doratu zobi i sijena.« — Tu je bio za nedjelju dana. Pivo pio, zobio dorata. Kad nedjelja druga osvanula, Kad halvatu poletiše vrata, Upadošc četiri sluškinje. One nose ašu pozlaćenu, Nosi Alimct, meće na dorata, Sve je meće grohotom se smije: »Vidi, doro, aiba.hi.jie zlatne, »Ja je ’vake ni vidio nisam, »Ti je, doro, ni nosio nisi.« — Onda bane govoriti zađe: »Sine dragi Provtdure Jure, »KticT ćeš sada goniti dorata?« — Njemu veli Fcrizagić Ahmo: »Uaj mi, bane, na moru gjemiju, Koja ide u zemlju Maltiju, »Da obigjem bana maltinskoga, »Kako ona stoji banovina, »Pa ću onda niz more debelo, »Pravo, zdravo Beču bijelome.« — »Sine dragi Providurc Jure, »Da me hoćeš .nešto poslušati, »Dao bih ti.hiljadu dukata!« — »Hoću. kruno, dorata mi moga!« Njemu veli od M uhova bane: »Posikora sam djecu oženio, »Oženio Luku i Perišu, »Samo nisam sina Marijana, »Pa sam čuo i kažu mi ljudi, »U gjidije bana maltinskoga, »Da imadc dilber Angjelija, »Da je m oreš meni izbaviti, »Da oženim sina Marijana, »Dao bili ti hiljadu dukata,« — Ban mu dade na moru gjemiju, Ahmo ugje, uvede dorata. I gjemiji sidra pokupiše, I gjemiji clčene raspešc, I jamborje d rvo podigoše . I pod kazan vatru naložiše, I poleće niz m ore gjemija, K’o no sjajna preko neba zvjezda. Dok su sveli u zemlju Maltiju Dan pefcn’esti novoga mjeseca. Tada junak n a bair izagjc, I izvede kosata dorata. Pravo ide pod banovu kulu. Pa evo ga banu u odaju. Sjedi bane u svojoj odaji, �Roni 6. CtpaHa 93 T A J P B T« Kud je b’jela tud je i rumena, A jagluikom povezala glavu. Na čelu joj mak) razmaknuto. Ahimet ioumi Boga nafalio, A djevojka ma noge skoola, U Svede ga mjesto posadila, Amberli mu dodala rak'Jju, Šećer s mora, smokve 'z Mostara. Alimet ’vaki nijet učinio: A da bude s curom i godinu Al’ za iošte dobaviti neće, Nitif curi obljubiti tjelo. Tako stalo za noć: četiri. Sve se čudi d lber-Aiidclija. ' Što Marijan da poljubit’ neće! Bože nniio čudna Marijana! Kad je večer peta dolazila, Obadvoje za večerom bilo. Sada Alimet govoriti zađe: »ASho>inoja, moje 'milovanje, Ornate li -ikog u .sužanjstvu, »Iz Tmpije^z-'Turske Krajine?« i V.eii njemu lijepa djevojka: »Marijane Rjiiui pogledaiije, »Kako sebe u kafezu znadem, »Vazda znadem triest Gabeljana, »U sindžiru u jeJimui hambiru, • »Pa ili babo metn’o' na džeiniju, »Vazda veze drvenu demiju, »i ipred njima jednog ilit'jara, ■Za veslo mu ruka prikovana. »Skoro babo kupio Turčina .Od nekakva Petra od Limuna, I kod bama tri’jest kapetana. Alimet pade Boga nafalio. Svi mu oni prihvatili zdravlje, Nisko stoji a gleda predaše, Na prsima primetio ruke. Sad mu bane govoriti zagje: »Duka moda cdkle te imamo, »Al’ si, sine, duka ćesareva, »Ali dvoriš dukiu ecsarovu?« — Veli mjernu Ferizagić Ahmo: »A zar mene ne poznaješ, bane, »Od Muliova cd našega grada, »Mlad Marijan muhovačkog bana. Skoro bane djeou poženio, »Oželnio Luku i Perišu. »Samo mene nije Marijana. »Već smo čuli za,tvoju Aniou, »Da je hoćeš meni pokloniti, »Da budemo glavini prijatelji.« — Njemu veli od Maltije bane: »Hoću. sine, imena mi inoga. »I daću ti novo generalstvo. »Pa da sjediš i da zapovijedaš.« — Tad. na gradu puikošc topovi. Steče zeta vesela mu inat*ka, ' A dade mu jK>vo gaieralstvb: Vir’ijeme dogje večara< 4 zag:e, Večerali i e&lemisali. Dok četiri padoše sMkimje: »Generale, gospoda .te trai' »Eto tamo irk ifč z adaji.« Odmah Altmot na noge sfco Tasta bana u ruku ;po'jubi. Pa evo ga tr kafez odaju. Ali gore četiri čitak a. U četiri ha'lvatska buđžaka. Silite malo .od podjl a čotir I na njemu tanka TaKiank ,A na jastuk naslonila aJavu Po jastuku razbađhi ruku: Kud je tanka, tud jeT^Vi^ck^ I " V Turčina Lulić Jusui-bega »I njegovo trđ e s't Udbanjama, »I .vodara Osiuam barjaktara. Svi su sada na morskom Umanu, ■Svi su Turci ii jednoj demiji •U sindžiru u jednom hambiru, pred njima do dva ilmijara !vcda,ra Osman-foairjaktara*. — (Svršiće se.) Husejn Gjogo: MUSLIMANI NAŠE KRVI U JUŽNOJ SRBIJI. G. M. Jaoijiiševic prikazao je ii 22. broju »Oajreta« od pirošle godine knjigu »Muslimani. naše krvi u Južnoj Srbijii« od g. dra Jovana Hadži Vasiljevića. koja je 19-4. god. štampama u Beogradu. To je, pravo rekavši, ijedna knjižica od 80 stranica, ali je vrlo interesantna, obzirom na današnje vrijeme, a naročito mora zanimati nas boshcrc. muslimane. Mi smn njima, a i omi mama prilično nepoznati s razloga, što prije rata b.'jasmo sasvim odvo­ jeni, a poslije irata t. j. nalkpn našeg Ujedinjenja nije moguće za 5—6 godina shvatiti, premjerlti i ocijeniti dušu, život, osjećaj i mcaiitailiitet te naše braće. Pa iako je g. Jamjušević nešto povadio i prca: nas iznio iz rečene knjižice, ipak jc fo bilo kratko i djelomično, dočim je g. dr. Hadži Vasiljević na to malo stranica iznio bukadar iiiteresamlnili, stvarnih, -objektivnih j značajnih podataka, stMari i stvarčica, bilježaka, sudova i osuda — da sam se, obzirem na kratki prikaz g. Janjušoviča. odlučio za opšiit.)jjc izUa-gamjc ‘sadržaju rečenog cijela- U 22. broju »Galjreta« izncscito jc, iz iteliko nakrcanog .gradiva, samo nešto od etničkih osobina, dotaknuvši sc, također malo, »ipoturčivamja«; iznesene su, da,klen, meke misli1, koje se danas često potežu, pretresaju i fiksiraju po novinskim �Crpaua 94. »r A JPBTV člancima. Nu bolje je i toliko no šutnja, koja ništa me poučaje. iPo imame mišljenju, ovo je djelo g. dra Hadži Vasiljevića zaslluiždlo, da ga opširnije prikažemo u »'Gajretu« kao muslimanskom listu, jer ije sajma tema, .osobito za nas muslimane, svakim danom sve aktuelmiija i sve važ­ nija: mi. se moramo što prije i što bolje upoznati radi opšte narodne i dnžavme potrebe. Q. Dr. Jovan Hadži Vasfljević podijelio je sadržaj ove knjige ma ova poglavlja: 1. iO poturčrvanju našeg naroda u opšte; 2- Popis mašili paturčemjaka u Južnoj Srbiji; 3. Etničke osobine njihove; 4. Kalko je 'teklo poburčivanje; 5. Uzroci poturoivamja; 6. Vreme poturovamja. Odmah u početku prvog poglavlja, kao uvod, g. pisac iznosi, kako se maš narod u glavinom dijeli u dvije vjere: ihrišćamsku .i muslimansku, a isama pomisao na muslimane naše krvi zaustavlja nas ma Bosni, Hercego­ vini li Niovopazarskoj oblasti, gdje žive u kompaktnosti. Nu, osim ovfih, ima naših muslimana i u Južnoj Srbi]'. (Makedoniji). U te maše krajeve idbmiijeli su Turci, kuji su riz Aziije 1354. prešli u Galipolj (»ključ Evrope«) islannsku vjeru, pa šireći neprestano mede svojoj državi, širili su usput i Islam; maštalo je, bukvalno rekayši »potiirčS, vamje« mašega svijeta. Ovaj 'izraz »poburčivanlje?,. pa » p o -. turčitf:«, »turska Mjera1«, ».putiirčeiijUk«, ne odgovara smislu, kako ga maš to ro d misli; 'narod tijein želi reći: preći ma Islam, tb jeMlsto što i »potdrčitft se«, a 'to mije istina: ta naši su djedovi prirhilPlslbm, alt se nijesiu-»p«=_ turčidi«, mijesu postali »Turci«, nego su i dalje ostali vjerna, čisti sinovi našeg narotla. Alj-kgko naš narod jj. običmom govoru mjesto,•poiriTa: preci n a Islam, upotreMraie slasol: M « ćemo ^ lu ž « ovtim izrazom, te ga nećemo odselen pisati iu navodnicima. Poturčivamje je išlo milom i silom. pojeditialriMi masama. Već n Bugarskoj^Kada isu je Turci osvojili- bo­ jani su listom prelazili na Islam. Također se znade, da su vlastelai, osobito bogumili, u iBosnd i H ercegovi« d ra­ govoljno primili Islam. Već kod pada Bosne, 1463. godi, za sultana Mehmeda II. »Fatiha« pod Jajcem prelazi 25 000 miaroda na islamsku vjeru, što je sultana tako obradovalo, da je odlučio djeou oVih'moVih muslimana primati u »adžami oglane« t. j. u posebne vojne redove, iz kojih se rekruitovala turska birokracija i vojno časimištvo. Ovakiih je slučajeva bilo u Srbiji d Albaniji, bilo je toga na 'vfiše mjesta i u više mahova. AH je također isti­ na, da je bdio i prisilnog turčenja. Poznata je u Turaka redovna vojska »janjičari«. Ova se n ova pješaidfija rfekrutovala od mladića iz naših krajeva, davali su je ro­ ditelji hirdšćani. Koji su roditelji imali 4—5 djece, vlast je turska (»turnadžtbaše« i »jajamibašije«) uzimala po jedno dijete, a ako je bilo više od 5 djece, uzela bi dvoje. To su dječica od 6—10 godina, poslije od 10—16 god., to je anaj poznati, tužno opjevani »danak u krvi«,, to je porez državi od muškog potomstva naše raje. Ovi bi mladići otišli u Carigrad ili u kajd azijski kraj, gdje bi naiuoik turski jezik, primili islamsku vjeru, p o tom se za irat ■vježbali i spremali, živteći dlaleko od svojih roditelja, ži­ veći u itudem svijetu tako dugo, da bi zaboravili na oca i majku i na mjesto, u komo su rođeni. Naravno, neki su ipak sačuvali uspomenu iz mladosti; m oguće su podrža­ vali i veze sa svojom rodbinom — ali su sv i ti turski protorijanci iz naših krajeva bili izgubljeni za n aš narod. Mnogi su postali niži i viši činovnici o d pera i sablje, mnogi su zajazili kakav klanac u evropskim, azijskim ili afričkim predjelima šireći slavu i moć Turske. Toliko Bpoj 6. je bilo janjičara od sinova našeg narodai, da je kroz cijeli 16. i ma početku 17. Mijelka maš jezik bdio saobraćajni! medu tim vrsnim (trupama. Osim kod rekrutovamja janjičara bilo je prisilnog turčenja robova i ropkimja. U ratovima starog i srednjeg v:eka kod raizmMi država i naroda robljenje je glavni za­ nat. Tako su činili Madžari, Normami pa i Turci- Odvodiili se momci, djevojke, muževi, žene, ponekad babe d starci. To bi se poslije prodavalo recimo u Carigradu ma »Jesiifdžiiji« i at Sulejimainovofj džamiji, p a u Jedremu i So­ lunu. Cijene su toga robija, po nHarodin oj pjesmi, ovake: djevojka po dukat, mlada, snaha pola groš a — valuta sasvim nerazmjerna! — udovica 15 para, puštenica 10 »novaca«, stara baba lula duhana, a 2 starca za pola pečena jarca! Ovoga se robija dovodilo u masama, ti. pr. »Patili« je iz Novog Brda 1455. odiveo 320 djece i 700 žena. Sve se je to, kao i drugo, rasprodalo, raštrkano po širokom carstvu, i prevjerik). Pri tome valja razli­ kovati sužniie, »jesire«. većinom junake, koji su zasje­ dom sli bojom pali u šake ikojemu sdjtedanu ili kapetanu, batfu, ih paši,, koji .traže poslije otkup njihov. Tu se mije d'.inillo u vjeru no u kesu. Robovanje. 1 ropstvo, što mo je nekada tako bujno cvalo (ri. 'pr. Iskeinder Čelebija imao je 1516. god. preko 6080 -sobova) ukinuto je u Turskoj zakonom od 1830., koiji je uveden u živo 1846., a pooštren 1856. U poglavlju: Popis naših poture ejnaka govori se, koliko ima tamo našeg svlijeta, kako se po gruipama (iunseljima) mogu razdijeliti, 'kojim dijalektom govore i t- d. Izričito veli g. dr. Hadži Vasiljcvić, da je njihovo brojno stanje teško rfitvrdvti, .premda je om te krajeve proputova0 Xl/d u ž i poprijeka. Imena porodica obično se svršuju (Bešovoi,.U srimvot) 01 .na ć i '(ići) J a « S a d « . Pol|č!||Zlonogjći. Isto tako i imena m jesta i sela. Kaže, da naše doseljenike iz idbbarske oblasti, zovu »forbešiinama«. Za kičevsku oblast kaže pisac, da po statistici {? 1920.) ima svega 758 duša musi., a zapravo u samoj Resmi ima ih preko 1000! Daljnje poglavlje:. ĐthfČke oseMne mašili poturčen.iaika iznosi oduošaj ovih spram hrišćama i Turaka. Hrišćani Turci i Aru auti’ ne vole njih. niti ov:i vole prijašnje.Hiriišćani o v e poturčenjake nazivaju, potajno, »šup« i »torlak«, Turci i Arnauta' ih zovu: »tonbeši«, a u Debru »kurki«. U Južnoj Srbiji ima i »pomaka« t. j. Bugaramuslimama. Pisac »naše ljude muslimane u tim krajevima d rži za faoat'ke, »turskijc od Turaka«, imaju malo dža­ mija, nemaju makteba. ni škola, mijesu otporni, pretapaju sc u A rnaute, vjeruju u vile, vukodlake, Iampire: neki piraznuju pojedihe pravoslavne svece (Điurdevo, Miiitrovdain), u Kičevo bolje jaja na Uskrs, Sklapaju pobratimstva, posestrim stva i šišana kum stva; i’nače su radini, štedljM, egoisti. Svakako je IV. poglavlje: Kako (jc teklo poturoivanije — najinteresantnije. Tu je baš .pisac pokazao, svoju upućenost u gradivo i iznio1 svoj objektivan sud u pita­ nju polturčEvanja i turske uprave u tim našim krajevimaU tome je toliko objektivan, da je iznešemim podacima uzdrmao i prilično pobio navode naših, osobito školskih, povjesničara, koji reidbvno pišu, kako su Turci divljaci, nasilnici, metrpeljivii (iintolerantni) i t. d. Ali ni davao nijie itako cm, kako se opisuje. Evo šta kaže g. dr. Hadži Vasiiljević: »Naša crkva, naši emigranti, književnici, uskoči, ratnici i' t. d. učinili su, da se pojača to uvjerenje i da' se i na strani knistališe d utvrdi, da su više turske vlasti državne vršile pritisak nad hrišćanim a u cilju potiurčivanja.« O vako tvrdii u svojoj proklamaciji j P etar Veliko. �Bpo] 6. » T A JP E T « OrpaHa 95 ru'slki car. Ima bilježaka: kako su Turci oplijenili i po­ ća« i počastili pridjevom »Veliki«, — bila prva žena (i palili snpske izadužbme: Studenticu, Visoke Dečame i Pa- majka sultana Mustafe) jedna Crnogorka, a druga Ruski­ trijaršije a it. d. premda one i danas postoje. »Međutim nja, koje su .imale jak utjecaj ii na državne poslove. — veli g. pisac .na 53. str. — većina tih bilježaka rie samo istina je, da turska uprava nije bila medena, a po­ što su vrlo protivne između sebe, već su i netačme.« 0 . gotovo, ako ibi je shvaćali sa sadašnjeg pogleda. Nu bla dr- iHadž: Vasiljević tvrdi, da su Turci »u vjerskom sa­ je svakako uredemja i bolja no u mnogih država u Ev­ moopredjeljenju svojih podanika bili vazda liberalni. i da ropi. Ona t. j. državna mpravia u Turskoj nije bila mii visoka državna upraiva nije nikada ništa direktno činila1), macijonalna niti vjerom jedinstvena, nju je stvorio jeda(ni da se njeni hrišćani poturče.« (str. 54.) Ona se (t. j. drž. ratnički narod usred Evrope na načelima, kojima se uprava) »pridržavala odredbe Kurana: da se vjera ne mnoge države toga vremena riijesu mogle pohvaliti. šini silom«, te konstaituje na temelju mnogih bilježaka Turcima se prigovara, kako su dosta, .našeg svijeta po­ te »druge grupe starih srp. za psa« t o l e r a n c i j u tur­ gubili, protjerah i raselili, te se naročito spominje bijeg ske uprave iproma raznim vjerama. »Nigdje, ni u kojoj Arsenija 111. Camojevića g. 1690- sa 37.000 sipskih po­ oblasti, naši poturčenjaci nemaju predanja o sebi, da su rodica, te Arsenija IV. Jovanovića »Šakabendc« .1737. miasilno potiuiroeni u masi. A i sama .kritička istonija uzi­ • Kako o tim pokretima sudi g. ;dtr. Jovan H. Vasiljević, ma, ida se Turci nikad nisu starala da pokorene narode neka kažu njegove riječi: »Za vrijeme poniovtitog postav­ d e n a c 'iijo in iz ir a ijlu (str. 55.)«. Kada su Turci 1459. ljanja naše pat rijaršije (1557.—1766.) pod Turcfima Vidi­ ukinuli autonomiju srpskom plemenu, oni irisu uništili i mo, gdje se patrijarh, mnogi mitropolit i episkopi dTže srpsku crkvenu adlmmistra-ciju, »oni su diugo bili indife­ nelojalno iprema carstvu turskom; mnogi od njih tražili rentni prema toj administraciji. Ako \ nisu poslije lArse- su u stranih sidfi pomoć za oslobođenje od Turaka; nfjja II. imenovali drugog srpskog patrijarha, drugoredmi mnogi su agltovali protivu reda u državi, .čiji su bili v e ­ crkveni poglavari postojali su sa cijelim svojim klerom i likodostojnici . . . diva patrijarha su velike mase svoje poslije Arsenija II. i sve do treće desetine XVI. vijeka«, "pastve iselili iz carevine u susjedne zemlje i tamo ili sta­ (do Makarija)- Pod Turoima se je srpsko sveštensty> vili pod neprijateljske zastave, pa je paltrijaršija i dalje tngnulo ijz učmalosti, učinilo ie korak naprijed. tPo padu trajala i uživala sve one prostrane privilegije, koje je Srbije ustanovljeno je p e t srpskih štamparija (Goraždc, dobila, kad je bila obnovljena (1557.), i t. d. (str. 56.) Rujanski manastir, Gračamica, Mileševo. Beograd i Mar- »Pa li poslije ukinuća Pećske patriJjaršije, turska državna kš’oa crkva). Za turskoo gospodlsfevu^su mnoge crkve ^ u p ra v a ukazivala je svu zaštitu i moralliniu potporu srp­ opravjjel^je, mnoge i liznova podignute i živ opisane; skoj crkvi i hijerarhiji, i kad god je mogla, stavljala se dosta je utvari i Imanja kupljeno a ppnegdje i zvana na­ u odlbranu hrišćanske vjere<'- Buduće, je, pored svega bavljena. Stara pravoslavna crkva u Sarajevu podignuta Ovoga, Rusija počevši, od cara Petra (1689.—1725.) «z je oko 1737. Nema sumnje, ovtl su dokazi, radi tačnositf, političkih motiva dizala srpsko pleme na bunu proti Tur­ u stanju razbiti one prerasudte, koje se i danas, nažalost, ske »u ime vjere«, onda je našem pravoslavnom svijetu čitaju čak u školskim knjigama o Turoima, o njihovoj nastalo hajgore doba. Intervencija je Rusije izazvala administraciji i shvaćanju ‘pravde u ono vrijeme. Ova pojmljivo ogorčenje. . . i žalosno ureidovanje držalvriih objektivnost ig. pisca izaziva simpatija, a slijedeći lijepi turskih organa. primjeri, što ih g. pisac iznosi, mogu i danas biti primje­ Uzroci poturčivanja (a to je V. poglavlje ove knjige) nom tolerancije, demokradije i širokogrudnosti turske dvojaki su: opći i posebni. U opće uzroke g. dr. Hadži uprave čalk u srednjem vijeku. N. pr. Kosovske bitke Vasiljević ubraja: 1. vjeru i sekte (2 orkve i bogumilstvo; (1389.) na dvoru sultana iBajezida vidimo princesu Mn2. .narodnu pocijepanost (neki su uz Madžare, a neki uz levu, kćer kneza Lazara, kao zakonitu ženu sultanovu. Turke); 3. osvojenjem Bosne i Hercegovine. 1463., iz­ Ona je ostala vjerna svojoj konfesiji, što više sultan Bagubljena je nada u oslobođenje: 4. pojava Islama i prelaz jezid, koji je inače bio silovitog temperamenta, rada M!ua tu vjeru donosi konvertitima privilegije, jer dva ro­ lave diržao je na dvoru cijelu svitu pravoslavnih svešteđena brata ne stoje u očrna državnih organa na ravnoj nika. Ovolika tolerancija ii pažnja te az vata je drugi .lijepi podlozi. Koji je .primio Islam, sačuvao je svoj imetak, primjer. Mile vina majka, knegimja MfMca, gradi u Kru- dočim onaj drugi mije. U opće uzroke poturčivanja spada ševcu |(svoioj prijestolnici) džamiju: kada je posjeti, kćerjoš: raskoš i sjaj u nošnji, tu kućnom gospodairsvu i na­ ka-isultanija, sa svitom, u koijoj će hiti i muslimana, neka stupu. za tim prodiranje Amauta na pusto područje Južne je u blizini njezina dvora ta islamska bogomolja, da se Srbije, čime su naši ljudi, da bi se spasili od tih doseljegospodla iiz Stambola tom komociiom i predusretljivošću £ nika, morali primiti drugu vjeru, a i druge bi na taj košto bolje zadovolje. . . Ova je džamiija, po skorašnjim „ rak nagovarali- Gdje je bilo nasilnog turčetnja, to je bilo .novinskim vijestima, bila na dražbi, ali su čestiti naši samo pojedince, feuzev »janjičare«, u u bilo je i pojedi­ listovi tu transakciju osudili i tražili, da |se radi histo­ načnog diragovvoljmog turčerija, osobito kod ženskog rijske vriednosti ta džamija ostavi na svom mjestu- Isti sviieta. Najposlije turčenje je nešto doprinijelo i ukinuće je slučaj i sa princezom Marom, kćerkom despota Đorda Pećske patrijaršije 1766., jer grčka hierarhija nije zado­ Brankovića, koja je živjela na carigradskom dvoru 40 voljavala Srbe, pa narod nije godinama i đecenijama vi­ godina nakon Mileve. Uz Mani, koja je ostala u svojoj dio svoga sveštenjka..nM je djecu krstio., Cistalr su uzroci vjeri, bilo je dosta Srba,.dvorana i dvorkinja., bilo je sve­ maleni. ćenika 5 kaludera ii druge svite, sve sinovi d kćeri nhšcga Uzroci dragovoljnog turčanja je.su: ženidba musli­ naroda i hrišćanske vjere. Nadalje g. dr. Hadži Vasilje- mana sa inovjerkom, junaštvo, zgadla, isjaj u Turaka. vič kaže, prema bilješkama Petra 'Bragađllnla iz god. 1566. Bilo je turčenja .j »za šnad«, pa zbog oružja, zbog hatora da je sultanu Sulejmamu li. (1520.—1566.), koga su sa- komšije, majstora ili prijatelja, i papin poslanik Stjepan vremeniot i historici nazvali »gospodarom svoga stolje- Gaspari, putujući Južnom Srbđjom 1671. paše: da se ču­ dom čuda, za kako se sitne stvari katolički svećeimioi i (njihova pastva turče. ’) Izuzevši kupljenje djece za »janjiičare.« ! �'• v / O rnam i 96. _ »TAJPET« r.poj 6 - Fakat je, đ a ’ su s e ' fiiro2si .naj.prijic' ljudi pa žeaie i djeca. Dogfcađalo se, da se u jedinoj zadruzi jedan brat pofcurčio, a drugi uii-e, pa se u istoj kući djeca jedino« brata sunete,'a drugoga krste, a is-vii u kući jedu- za jed­ nom sofrom i 'iz rednog saliana. Bilo je i okultnu!) (tajnjli) prslazav tkao i napoličaira. Djeca se ov(af.cwg čovjeka zvala ‘'slanmki’iin imenom izvan kuće, a u kući kršćamstem. Ovafiovc Amauiti zovu »ljarmanil«. Vrifmie ipoturč'jvainja: o;ji dolaska Turaka na BaJkatti pa do skoru. Nu najviše se poturčivalo prije neko 200 gbdfnra, kada su se Srbi' u’ ttrasama -sel'tli u Ugarsku, a na Jijubo-va seH ta prodirali Arnanli. Nova uprava Gajretova konvikta u Tuzli. »ravnlka Dana 6. februara o. g. razriješen je dužnost; upra Oajretova konvikta u Tuzli g. Abdnulah Hu-lusaja, a na njegovo inj&sto 'postavljena su za upravnike konvikta gospoda profesori tuzlanske gimnazije Radovan J ova no vic i Jtofijan Kovaljski. Novoizabrani pododbor proširiće rad za Gajretovu ideju, tc će o ramazanskom bajratnu prirediti veliku Gajretovu zabavm***a koju će otpočeti pripreme za koji dan. Da će pod­ odbor imati u svome radu 1 .stvarnog uspjeha najbolja su ga­ rancija ljudi, koji su izabrani -u pododbor i koji su ranije dokazali da umiju i žele raditi za naš mili Gajret, Bilo sretno! Koncerat Gajretovili pitomaca i pltomica u Beogradu. Na inicijativu i poziv Beogradskog Oajreta »Ožman Dikić* Uajretovi pitomoi-ice iz SarajeVa i MSslara održaće koncerte •u. Beogradu krajem, mjeseca aprila ..o.. g. U t.u s-vrltu su otpo­ čele već ranije pripreme za ovaj koncđrat, za koji u prestonici .vlada.već sada.veliko interesovanje. Ovo je prvii put da muslimani ii! muslimanko jiajii kon­ certe u našoj prestonici. Zbpg toga ćc ovi istup.. (Jjajretove omladine imati .i veliki nacionalni .značaj.. Gajretova zabava u Rogatici. Vrijedni pododbor Oajreta u Rogatici priredio 'je ' Gajre^ tovu zabavu u nedjelju, 1. marta o. g. š a šaljivim komadima »Pod starost« od Nušića i »Ko je provpdadžija« od' Marka Mi lanovica. Pored toga itd zabavi je priređena nagrada lje­ potice, tombola 1 šaljiva pošta. ' ' .' . • • ■ Zabava je bila odlično posjećena kako nije ni jedna za­ bava u Rogatioi. Uspjeli je liio' kako moralni tako i-m ateri­ jalni odličan. '■ ■ ■ ■ ■ - - • *' - ' Pododbor sm atra 2a dužnost, da še'■najljepše' žahvali' svima prilagačima dobrovoljih priloga, kao i svima" onima, koji naš u. pripremama petpemogošč T dođoše na ovu Gajretovb zabavu. ...... . . . . Gajretova zabava u Bihaću. Pododbor Oajreta u Bihaću priredio je prošlog mjeseca Gajretovu zabavu, koja je imala- vrlo lijep uapjeh. Cisti prilrod ove zabave iznosi oko 4000 dinara. Novi pododbor Gajreta u Konjicu. Ovih dana sazvana je -izvanredna skupština članova Gaj­ reta u Konjicu, na kojoj je izabran novi pododbor i to: pred­ sjednik Melimed ef. Hadžić; tajnik: Avdi ef. Sofo; blagajnik: Ali ef. Sokolović: odbornici bez. funkcije: Šerif Mušančić, Salili Sokolović, Mnistafa H. Hnsejnović, Kp od gg. čitalaca uz ovaj prikaz pročita kratku stu­ diju g. Jinsuf-Zija-a Smajlagića, advokata u SkopJju, štampanu u 16. broju »Gajreta« i još kraći odgovor na tu studiju g- Om ara Ibrovića u 18. broju .istog lista o kulturnom stanju naši ii muslimana, na jugu, tau može stvoniiti prilično tačan sud o tcj našoj braći po krvi, je­ ziku i vjeri. Prilozi za Gajret u Gacku. Na svadbi Ma-hmuta Campare, sina Arifagiiia, trgovca iz Gacka, sakupljeno je- Don,. 227.-*- dobrovoljnih-priloga za Qaj-. ret, koje darovaše po OLn. 2U.—: gg. Hrustanaga Bijedič Su* ljagu Jalovi? i Ademaga Šakovčč; .po Din. IO.—: Alija Agović. Derviš Pošković,. Melimed šaković. Alimo Džubur, Hamidaga Kurtcvić, Alimct Tanović, Hamid Cainpara, Abmet Arslanagić. Melimed Ditrakcvnć, -Hamid- Fazlagić, Morat Kurtović, Emln Cainpara. Acfcrn -Pošković, Arif Pošković, Jusuf. Fazlagić, Arit Campara; po I>in. 4.—: Melimed Kurtov-ić; po Din. 3.—: Rašid ■Dilberovnć. . Darovateljima najljepša hvala, a mladeiicima neka je srcćan i.dug životi. ..... . . ■ - ■ ■ ■ . .................................. Gajretova zabava u Jajcu. . U subotu, 7. m arta o. g. održao je Gajretov pododbor u Jajcu Gajretovu veliku.svečanu, zabavu sa biranim programom, uz. sudjelovanje glazbe. Dobrotvornog vatrogasnog društva u Jajcu, Na zabavi je davan i .pozorišni komad »Hadži Loja« od Branislava Nušića. Trećina čistog prihoda ć v e zabave namc'jehjena je za podizanje spomenika u Jajcu blaženopočivšem Kralju Petru Velikom Oslobodiocu. Novi povjerenik Gajreta u Dosadašnji povjerenik Mnović, sudac, razriješen je novan je g. Alimet Škoro, Vjereul! Travniku. Gajreta u Travniku g. Hidajet Kudužnosti, a na njegovo mjesto ime­ šef policije u Travniku. . Tajnik Gajretova pododbora u Modricu g. M-uradiibeg Ganibcgovič vjerio se 23. februara o. g. sa gdiconi Zejnom Hndžisclimovjć Hz. Mostara. Naše srdačne čestitke! , Štamparija »Bosanske Pošte«. Sarajevo. — Vlasnik društvo »GAJRET«. — Glavni i odgovorni urednik: Hamid K U K lć � https://kolekcije.nub.ba/files/original/60a128196363a6d4f58cdc97250d33fb.pdf 09f858506552a2d84179f72f6b1cd08b PDF Text Text ? * 9 - rio u iT a p H H a n A a h e u a y totobom . J1HC.T TAJPETA flPMUTBA 3A KyjITyPHO H EKQHOMČKO nOflH3AH>E MyCJlHMAHA M3/133H 1. fo n im a h 16. y Mjeceuy. \X .Q . Epoj 8. CapajeBO, 16 anpm ia 1925. UujeHa roa. «0 A- riojeAUHii Gpoj 4 A Tsami ao 6 HBajy ahct y no.ia uBjeHe koa raaBHor OaGopa iiah koa ynpaea — rajpeTOHHX KOHBHKia. — C A ^PJK A J: ChmaiH Hyp»i Xaywh: MyxaMefl h KypaH. Mttpsto, Ca4>Bor: »Xai))H3« (vkubot ii uipmeTaK). Ocmjih Hypir XavHh: MycnHMaHCKa BjepcKo-npocBjeTHa ayroHOMMja y B. u X. h riMTaffee UapnrpaACKor XanHtyara. (R oboaom 25-ro.rfiuft.mAe UafiHfceBa noKpeia). Xy|cejn 'Boro: npnna 3a anpnn ujMopecna). rAx3*4\ CoKonoBMh (ripaeoOH Mesutu ^e.Tnh), c TAJPETOB r/lACHMK: rocn . 3ynt}jMKap UeBnaH 3a TajpeT. BjeHMatbe. r a jp e T o e a 3 a 6 a e a y 6njen>MHM. npMnor 3a TajpeT H3 BpMKor. ripHn03M M3 flo 6 o j a . fajpeTOBa aaĆaBa y 6nxahy. ypeAHak: XaMHfl Hynnh. & 'i '* . V ■V �sI E E E E E E E E E E E E E E E E E E E Ih ■ lE lE E E E E E E E E E E E E E E E t a • 1E E E BANKUBflDRETD.D. B u Sarajevu — Filijala: Višegrad Telefon broi 649 i 689 10,000.000 - Rezervni fond Din W 00.000 iihcijslii kapital Din B E E E E E E E E Banka se bavi svima bankovnim poslovima, te je ovlaštena za trgo­ vanje valutama i devizama. Zavod je pupilarno siguran, a angažovan je kod industrije drveta „Varda” d. d. Višegrad i kod trgovačkog d. d. Merkantilia” u Sarajfevu. Od čiste—dobiti ustupa 10°j0 društvu „Gajret”. EEBBEEBBEEEEEBBEE Centralna drogerija ''v 0 u Sarajevu [5] t 9 •• (Zadruga sa ograničenim jamstvom) Kočičeva ulica broj 41. T e le ls n : 817. = R ažun k o d T e le ls n : 817. P o i t a n s k e Š te d io n ic e b r o j 1 2 7 6 . = S a r a je -T O Štrosmajerova ulica broj 3 Bavi se svim bankov­ nim poslovima. Uloške na štednju sa otkazom i bez otkaza ukama­ ćuje najpovoljnije. B B B B B B B B B B B IIB B H A B B B B B fs. Preporučuje svoje v e l i k o stovarište raznih parfumerija, kozmetičkih predm eta i dr. N aru d žb e iz p r o v i n c i j e o bavljaju se n a jsavjesnije �w J1HCT TAJPETA APyUlTBA 3A KyJITyPHO H EKOHOMCKO nOflH3AH>E MyCJlHMAHA H3Jia3M 1. h Uiijena roA- 80 A- nojeanHii 6poj 4 A. "BauH flofinnajv jihct y n<wia mijena koa rViaBHOT Oflfiopa Han koa ynpaBe 16. y Mjeceuy. foAHHa IX. Epoj 8. — rajpeTOBHX KOHBHKTa. — Osman Nuri Hadžič: MUHAMED I KUR-AN. (Nastavak). Da se je ovo i ovako pogrešno mišljenje u Mu­ hamedu i Kur-anu, iuopšte o Islamu, zadržalo sve do danas na Zapadu, nijesu krivi krstaški trouveri i vizantijski kaludfcri, nego ^ o b“r i m d i j e l o m i n a š a ulema. Kako je poznato pod/konacprvoga vijeka po Hidžretu u islamskogj,dirhovnom svijetu pojavile su se dvije .iako naučne struje, koje su se oštro sukobile: teološko-konzervativna i filosofsl ^ ralna. Poslije dugih i mučnih peripetija i bjjh kojima je govor na drugom mjestu ove rasprave, konačno je pobijedio konzervativni pravac: čista i vedra naučna misao iščezla je u gustoj i zagu­ šljivoj magli suhoparnog dogmatizma . . . Teolozi-dogmatici svojom zasukanom kazu­ istikom, metafizičkim cjepidlačenjem i do savr­ šenosti utančanom dijalektikom ubiji su malo po malo i zadnji dah slobodne naučne misli. Duhovna despocija abasidskih halifa i osmanlijskih sultana, njihova dvorska i haremska raskalašenost, vjerska isključivost i crna reakcija službenog klera zatrovašc i uhieniše daroviti arapski narod, koji u svo­ jim širokim masama nije bio jos ni osjetio onaj veliki i jaki zamašaj duhovne i socijalne revolu­ cije, što su je svojom pojavom izazvali Muhamed i Kur-an. ' I sami Muhamedovi bigorafi i komentatori Kur-ana mnogo skriviše opštoj stagnaciji islam­ skih naroda. Na početku ovog poglavlja rekosmo, da je Muhamed istorijsko lice. Zna se tačno kada se i gdje rodio, kako je živio, radio i preminuo, a uspjeh i posljedice Muhamcdova rada i nauke naj­ bolja su njegova biografija i najvjernije ogledalo njegove duše i karaktera: : š t i k l i 1 /' »Knjiga je ovo (Kur-an) sveta, koju tebi (Mu­ h a m e d poslasmo, d a n j o m e i z v e d c š l j u d s k i r o ĆL i z t m i n e n a s v j e t l o . « To je bila njegova jedina i prava zadaća i on je tome cilju posvetio i žrtvovao sav svoj život i dvadesetgodišnji mučni i naporni rad. A u tom njegovom radu nema ništa maglovito i tajanstveno, ništa mistično i nadprirodno: sva njegova snaga i moć leži u njegovoj pojavi i nje­ govoj otvorenoj i iskrenoj riječi. Nije bolesne ozdravljao niti mrtve oživljavao, nije nikad ništa proricao niti u magle govorio: sve što je govorio i radio bilo je jednostavno i prirodno, jer on je bio s a m o č o v j e k kako i sam Kuran za njega veli. (Kur-an III, 138, XVIII, 110.) Pa ipak njegovi biografi i tumači isprepleli su mu život i rad tolikim bajkama i fantastičnim izmišljotinama, da je teško u toj mješavini istine i mašte raspoznati njegovu pravu ličnost. Premda je bio nadasve sabran i promišljen, oni su mu naprtili na leda toliko izreka i uzrečica, koje on, da je živio svoja četiri vijeka, ne bi mogao izgo­ voriti, a što je još gore, većina tih izreka ni svojom formom ni sadržinom ne odgovaraju njegovoj na­ uci i njegovu karakteru. Kur-an koji treba da bude jasan i siguran putovod sreći i napretku vjernika (Kur-an XVII. 9, XX, 1.) postao je u rukama komentatora pravi lavirint. Zanešeni formom, nadasve savršenom dikcijom i bezprimjernom rečitošću Kur-ana, njegovi se komentatori većinom gube s jedne strane u filološkom cjepidlačarenju, tražeći i izna­ lazeći za svaku rečenicu, za svaku riječ, stotinu značenja, tumačenja i mišljenja, s druge strane nastoje da za sve socijalne, društvene i prirodne pojave nadu u njemu izvor i objašnjenje, makar �Epoj 8. » T A J PET« C r p a H a lU . I onda nije nikakvo čudo da se na Zapadu da to nije ni predmet ni zadaća Kur-ana. Jedan od najuvaženijih komentatora, tumačeći ajet: »Ve našlo učenjaka, koji su Islam poznali s ove strane, i ina enzelna mines-semai maen tahura«, upotrebio porekli mu svaku ulogu u razviću civilizacije i ljud­ je sve svoje znanje da dokaže, kako kiša ne na­ skog napretka, a nazadak i zaostalost islamskih staje isparavanjem, nego da je Bog direktno naroda pripisali isključivo Muhamedu i Kur-anu. s neba šalje. Beata ignorantia! Kao da nije kud i Nego našlo se u najnovije doba i među mu­ kamo viši i eklatantniji k u d r e t i - i l a h i ako slimanskim vjerskim kapacitetima u Egiptu (def. kiša postaje isparavanjem po vječnom prirodnom Šejh Muhamed Abduhu, njegove pristalice i uče­ zakonu, nego ako posebne božije sluge iz nebeskih nici u »El-Menaru« i zasebnim knjigama), a u In­ visina kroz rešeto vodu cijede. Ili: zar je bolje i diji (Sejid Emir Ali: »The Life and theachings of razumnije dokazana nužnost božijeg opstanka (va- Mohammed, »The influence of Women in Islam« džibul-vudžud) tumačenjem da je naša zemlja pi- i t. d.) koji sa potpunom naučnom i vjerskom spre­ gra masa natovarena na leđa jednog vola, koji se mom pišu i o Muhamedu i o Kur-anu, uopšte o opet odupro na neku ogromnu ribu i kad ta volu- Islamu na osnovu nesumnjivih izvora i autentičnih sina mune glavom ili mahne repom, nastaju zem­ podataka. ljotresi, provaljuju vulkani i druge prirodne po­ A polazeći sa ove tačke gledišta, — naime jave, ili ako se vjeruje, da je naša zemlja zvijezda služeći se samo nesumnjivim izvorima i autenti­ medu zvijezdama, koja sa ostalim milijunima i mi­ čnim podatcima o Muhamedu, — nema sumnje, lijardama nebeskih tjelesa neprestano juri po neiz­ da će on u tom slučaju za svakog nepristrasna mjernom svemiru i poje slavu Gospodu? čitatelja izići kao jedan od najvećih ljudi, koje istoA tek ulema drugoga ranga: pisci meviza, rija pamti »un des hommes les plus grands qui vaizi, mekteb-hodže i imami? Ovi. duhom siroti se soient montrćs sur la terre«, kako lijepo veli rabi božiji kroz decenija i vjekove vaspitaju islam­ Barthćlemy Saint-Hilaire, a Kur-an kao najjači i ski svijet najčudesnijim bajkama, indijsko-persijske najsavršeniji kodeks vjerskog, društvenog i poro­ mitologije, koje su ušle u ove mevize i kitabe kao dičnog morala. čista dogmata islamske vjere. Od najčistije mono­ U to ime: teističke vjere, čija jejsvaf teologija i dogmatika, Jdž , " filosofija i teosofija zbivena u cigla dva reda stodvanaeste šure Kur-ana; čija se sv a ‘ enkologija 1 1 • f ■ j u u jiilis f može napisati na dvije stranice jasno, bistro i za ni svakog razumljivo, — oni su od te vjere napravili c r* ■ pravo čudo, ogradili je bodljikavom žicom i posuli 4! I 3 4-Je trnjem, pa onda postavili princip: »lakše je čelik gristi, nego dobar muslim biti«. (Nastaviće se). Mlrza Safvet: HAFIZ Njegov život i djela. (Svršetak). Hodi pobožna dušo! moja je čaša Cista, Da vi’š kako se vino ko čisti rabin blista. Ne boj se, niko neće ulovit tiču Anka,1) Ma kako vješto bila spletena njegova zamka. Dok ti je vr’jeme sklono de ispi Čašu dvije Jer pošlje — ja ti jam ac — kajat se koristi nije. Hafize, mladost prođe, a ploda od nje nemaš, 0 kakav spomen živi za stare dane spremaš! * Zar je, ružo, ispod Časti Tebi, kada zora rudi, Pogledati na slavulja, Što za tobom vazda ludi? *) *) Bajoslovna .ptica, simJx>l sreće i slave. S prijaznošću i dobrotom Pam etan se čovjek lovi, Jer u zamke panut neće Iskušani sokolovi. Ne znam: šta bi uzrok bio, Pa se niko ne udvara Djevojkama vitka stasa, Djevojkama, punim Cara? Ne znam: šta bi uzrok bio Ako njima nije tema Za ispriku, što nijedna Ljepotica vjere nema? Zar je čudo, ako Venus Hafizovu pjesmu čuje, Pa na nebu igrat stane, Da i svece naslađuje? �CTpaHa 115. »r A J P E T« Bpoj 8- Jer kad, dušo, dobro smozgaš Sve je skupa san o zori! Moj lahore, ako i Djevojčicu lica b jela, Ti joj reci, da je pamet Sa sobom mi odnijela. Kad u roku od pet dana Tu boravit čovjek smije, — Proživi ih u veselju I vrijeme ništa nije! Ako ikad s njome sjedneš, Gdje sakija2) vino lije, — Spomeni se druga, što no Mjesto vina vazduh pije. Krčmarice, sa obale U prolazno more gledam I od usta do usana Razmaku se varat ne dam. * Šta je konac trogovine Sa prolaznim ovim svijetom? Krčmarice, vina amo, — Sve će, — sve će proći letom! Živi sretno,— ne brini se, Što na tajni zastor deru, Ovaj svijet nije vječan, Junačku ti dajem vjeru! Srce, duša vazda želi: Sa draganom da se združi, Sjem te druge želje nema — Ni na srcu ni u duši. Krčmarice, nek te briga Za tajnama ništ ne m u ti! Od pogode — hramu vatre Određeni nisu puti. Samo ono srećom zovi, Što bez truda kraju p lo v i; A sa trudom: šta će reći I vrtove rajske' steći? Brige dušu uždivenu Niti liječe, niti blaže, Što sve javno ispov’jedam — 1 to ništa ne pomaže! Radi hlada Tuba, Sidre3) Nek te muka ništ ne mori! Premda Hafiz svoje ime U poštenja knjigu veže, Šta mu hasni, kada ljudi Do te knjige ništ ne drže. ’) Krčmarica u Harabatu, koja slobodoumne genije krijepi pićem i grije ljubavi. J) Dva stabla u raju, koji prekrivaju svojim hladom. Osraan Nurl Hadžić: Muslimanska versko-prosvetna autonomija u B. i H. kmiSLii ‘ pitanje Carigradskog Halifata. (Povodom dišnjice Džabićevog pokreta.) (Nastavak) Zaisedanje ankete koje je, kako je već spomenuto, počelo 2- februara, a završeno 23. aprila, nije urodilo .ni­ kakvim pozitivnim plodiom. Govorilo se u sednicama © svemu i svačemu, natezalo se s jedine i druge stralbe, uveravalo o dobilim naimenama i lojalnim željama, obe­ ćavalo i podvaljivalo, ali sve uzalud; 23. aprila u XXX. sedmici, anketa se razišla me postignuvši ni U jednoj tački definitivan rezultat, a u glavnom su prekinuti pregovori radi ovih u principu spornih tačaka: 1. izbor fi sastav Ulema imeđžlšsa; 2. postavljanje i imenovanje 'Reis-el-Uleme i muftija; 3. pitanje Mešiihata d davanje »menšure« iReas-eiUlemi; 4. pitanje Merozakonskih subvencija iz zemaljskih sredstava. Zadnja (XXXI.) sedmica od 25- aprila trajala je samo nekoliko minuta samo toliko kiofltko se mogao overitn za­ pisnik predašnje sedmice. Učesmioi ainlkete rastali su se mimo adi vrlo hlaldlno. Ista se stvar događa i sa pravoslavnim Srbima, koji su počeli borbu za svoju »Crkveno školsku autonomiju« kxš godine 1895. I tamo su đve stranke: ceiokupan pra­ voslavni narod sa Gtegorijem Jeftanovićem n a čelu s jedne strane d s druge strane nekoliko ovisnih ljudi i vla­ dinih mameiluka t. zv. pravoslavnih prdektera. Kako je i kod pravoslavnih Srba bio dobar deo sivleštenaka prdektera, to narod mije ni ciikve pohađao niti djecu krsti©. Pošto su vode Muslimana i pravoslavnih Srba išli ruku pod ruku d iskreno se i svojski pomagali i podupi­ rali u bolrbi za svoja versko-prosvetna prava, to su se austrijske policijske vlasti svom žestinom ustremile pro­ tiv Muslimana i svim mogućim mahfinacijama nastojale da ovu zajedničku akciju razbiju. Austrijskim državnici­ ma nije nikako išla u račun zajednička borba muslimana i pnavoslavtrtih Srba pa to bilo i u pitanjima versko-prosvetnih, jer su u tome nazirala drugu skrivenu pozadinu tbn više što se s vremena na vreme ovim pokretom po­ čela baviti d inostrana štampa. U mesecu avgustu 1903. umro je ministar Kalaj. Muslimani i pravoslavni Srbi u 'Bosni ft Hercegovftnfi odahnuli su kao d a im je s vraita pa© ijedan veliki i ne­ snosan teret. Svaki je osećao i verovao d a će sada i Muslimani i .pravoslavni Srbi lakše doći do svoje verskoprosvetne autonomije i time sretno završiti sivoju borbu koja ih je d© tada stajala noizmemo velikih mr-ralnah i materijalnih Ižntava. �Drpana 116. »r A J P E T« •Na mestol pokojnog Kalaja došao je za ministra zajedV mičkih finansija -baron Stefan Burjan, čovek — ikako re­ koše — poštcm ii pravedanIzgledalo je da barom Burjan ne želi sledlovafcii Kalujevim stopama. Kada lje prvi put kao zajednički ministar finairsija sudol-ovao u sodinicama državnih odbora ugar­ skog i austrijskog sabora (delegacije) iBurjaini je izjavio, da je spreman udovoljiti željama MusMmana Basne d Horcegovinc i Klati im vcrsko-prosivetn'u autonomiju. Ta izjava barona iBurjana ok ura žila je vode musli­ manskog pokreta, te su se 22. aprila 1905. obratili na iijeg ijednom predstavkom u kojoj ga imole »da stavi vam snage vanrodne policajne mene, koje vredaju ličnu bozbednost i slobodu rada i kretanja, te Idla im time omogući da s vladam konačno urcidc versko-prasvetniu samo­ upravu islamskog naroda u okupiranim zemljama«. Baron Burjan, u prkos svojoj izjavi u sednicama de­ legacije, nije udovoljio njihovoj molbi. Stoga su vode Muslimana, u decembru 1900. uputili državnim odborima austrijskog i ugarskog sabora memorandum, u kome su iziicli sve tegobe, želje i zahteve bosansko-hercegovačkih Muslimana. Povodom ove predstavke petvela se je rasprava u plenarnoj sedmici ugarskog državnog odbora 22. »decembra 1906-, te je tom prilikom ibaron T3tirjam iz­ javio, da je pripravan sa muslimanskim vodama nastaviti pregovore onde gde pu godine 1901. prekinuti. U islužbanom dZveštajii o op rav i Bosne i H erce­ govine« od godine 1906. štb igli je izdalo c. i kir- zaiediničko ministarstvo finansija, na strani 108. piše: »svi sn muslimanski sveštenici načelna podvrženi Halifi, — to jest za sunitske Muslimape, kojima pripadaju i basanskohorccgovački, osmanlijskom 9ultalniu, a u istinu zamje­ niku ovoga to jes't u osmanlijskom carstvu šeih-ul-islar mu«. I to je bio ja^an znak. d a ministar Burjan kani i u .spornim itačkama izaći Muslimanima u susret. Pral Moslavini Srbi. nfedutim, završili su svoju desetgodšinju borbu: car Franc Josef sankcionisao jc 13. av gusta (31. jula) 1905. godihe y Išlu »'Uredbu crkvenopravoslavne uprave srpskih pravoslavnih eparhija u Bosni i Hercegovini.« f Početkom godine 1907. Muslimani su obavili izbore u celoj Bosni i HeTcegolvini i izabrali devetnaest naj­ uglednijih ljudi za svoje predstavnike i zastupnike. U ovim je izborima, po rečima grafa Baćanija u scclnjci ugarskog Sabora od 6. aprila 1907. godine sudelovolo oko 130.000 punoletnili Muslimana i da je islamski narod okupiranih zemalja svoje izabrane zastupnike opunomo­ ćio da u njegovo ime u svakom pravcu i svakom po­ gledu raspra|v|ljaju s vladom- U -istoj ovoj sedmici izjavio je -ugarski ministar prod-sedrntk Or. Aleksandar NVckcrle da će ponovo početi pregovore i s uspohom privesti kralju pitanje versko-prosvetne autonomije bosamskohorccgovačkih Muslimana, ponovo lizjavfljuirući d a se predstavnici -Muslimana obrate sa svojim željama na vladu, pa će se ohlJla u okviru što ga je označio, a u pogledu autonomije možda još u širem obimu, pitanje autonomije Muslimana n a svaki način s uspohom pri­ vesti Tešanju, koliko u korist muslimanskog marod a to­ liko i u interesu naše politike.« Zemaljsko vakufsko iw)voroništvo Izjavilo jc d a ono sa sv-oje srane priznaje 'izabrane prvake mandatorima celokupnog islamskog naroda u Bosni i Hercegovini, a Zemaljska Vlada svojim otpisom od 4. aprila 1907. godine k<ms-tuto val a je ovu Činjenicu te i sama izabrane prvake priznala pravim i jedinim predstavnicima Muslimana. Rpoj 8 Na osnovu svega toga, »a prema savetu i želji vi­ sokog Sabora i kraljevske ministarske vlade plemenitog i viteškog naroda -madžarskoga u kojeg -kao do sada tako 1 od sada polažu sv-’e svoje nudio u bolju budućnost islliamskog naroda u Bosim! 1 Hercegovini« - — izabrani predstavnici, pod vodstvom Ahbega Firdusa obratili su se novom predstavkom, datiranom u Budim Pešti 1. juna 1907. godine, n a ministra zajedničkih flmansljia barona Burjana. U ovoj predstavci u kratko je rekapntulirana sva dotadanja borba i rad za versko-presvetim autonomiju, samo je 'još jače nego pre 'istaknut d podvučem eko­ nomski momenat ovolga pitatlia. Muslimani, birajući go­ dine 1907. svoje predstavnike, stavili su im »u sveti arnanet, da pored verslko-prosvetne autonomije zahtevaju i saniranje ekonomskih nepovoljnih i nezakonitih odnošaja, jer venski opstanak muslimanskog naroda u okupirn(nlm zemljama usko je skopčan sa ustavima eko­ nomskog mu života.« Obrazloživši temeljito i zakonito svoje ekonomske za&tevc muslimanski prvaci »tvrdo venuju da će i vlada njegove preuzvišenosti stupiti u pregovore sa istim že­ ljama i osećajima sa kojima d oni, ulaze«, Bečke i peštansike nOvdne -javile su, d a je ministar Burjan primio dva -puta jednu muslimansku deputaciju iz Bolsne i Her­ cegovine: 5. i 7. juna. U -naredbi oldl 10. juna 1907. god. Pov. Br. 652 — saopštavia miinista-r Burjan zemaljskoj vladi u S ara­ jevu, d a su 5. juna bili kod njega »članovi muslimanskog autanomnog kluba i predali mu pismeni memorartdlum, u kome traže pored varskih još i neke druge stvari pravno-ekanomske prirode, a tia prvom mestu mole, dla se pregovori ■ za vensko-pno-sveitmiu autonomiju nastave onde, gde su prije šest godina prekinutu Na 7- ovog mcscca primio sam dnugi pirt članove odbora i usmeno im odgovorio na -njihov memorandum. Zemaljska će ivlada iz skiciranolg i ovtde prikopčanog moga odgovara vidleti ikakvo je moje gledište po ovome pitanju i o Pjegavom konačnom rešenju. Pire svega, ja sam gospodi -naglasio, d a se pitanje versko-pro­ svetne autonomije m ora raspravljati odvojeno i da se n e isme pomešati sa drugim u glavnom eko­ nomskim pitanjima, ali dopuštam d a se i ova druga 'pitanja istovremeno uzmu u pretres. Stavio sam im u izgled da ću poveriti vođenje rasprava za vcnsko-prosvctnu autonomiju siokoionšefu u pOveirencm mi ministarstvu baronu -Kučeri, koji je i go­ dine 1901. bio vladini 'izaslanik i predsedatelj ankete, a dogovore o drugim pitanjima civilnom adl-atusu bananu Bcnki. U tu sam svrhu dao izraditi n a osnovu materijala iz -g-odvn-e 1901. novi auto­ nomni statut u Ikojom sam, koliko- je bilo- moguće, uzeo u obzir muslimanske zahteve i koji će po­ služiti kao baza za nove pregovore. Raspravama o ovome statutu treba pozvati kao stručnjake čla­ nove centralnog odbora zemaljskog vakufskog poverenstva. 'Početak ankete javiiću kasnije. 24. juna 1907. sastala se anketa u svečanoj dvo­ rani Zemaljske Vlade u Sarajevu i otpočela svoj rad. Predsedatelj ankete Hugo barom Kučera, pozdravio je prisutne zastupnike muslimanskog naroda srdačnom dobrodošlicom i izrazio svoje osobito zadovoljstvo »što u krugu izabranih zastupnika vidi veliki broj one go­ spode, koca su već sudclovala kod prijašnjih pregovora«. Stoga se Kučera pouzdano naidla d a će ovi ,ponovni pre- �Bpoj 8. ►rAJt>Et« CtpaHa 117. gOviori uroditi dobnim plodom, tim pre što su gospoda Barom Kučona, iznenađen ovim piredlogoni, odlučno narodni zastupnici u svome memorandumu ma ministra je stao na gledište, da članove Ulema medžlisa kao i dunjama, izrazili želju da se pregovori nastave osude Reis-el-Ulemu mogu birati samo sveštena lica, pozivajući gde su još pre šest godina prekinuti. Sto se 'tiče drugih se na sporazum, koji je postignut u XXVI. sednici ankete p&taulja ekonomske-pravin-e prirode, jto će se o njima iz godine 1901. Sto se tiče Menšure to je čisto venska raspravljati u isto vreiinc, samo pri tome treba paziti stvar, u koju se vlada ne može i ne srne mešati. Kod Nje­ »u ikoliiko se muslimanske žeflje mogu dovesti ti sklad sa govo Veličanstvo imenuje Reis-el-Ulemu, neka on sam postojećim zakonima i da se ne oštete interesi drugih zatraži Menšunu oJ1 carigradskog Šeih-ul-Islama. Na elemenata, koji ni9u u ovoj 'Skupštini zastupljeni d da ovaj će se način-, po mišljenju Kučere, i jasnije manise me krše mačela uprave i postojeći zakoni. fesitcvati karakter samouprave nego ako to ide službe­ Voda muslimana i predsednik egzekiutivmog o jb ara nim i zamršenim diplomatskim putem. Albbeg Firdus, predstavljajući svoje drugove izričit© je Nakon živahne polemike, dokazivanja i uveravanja naglasio s jedine i s druge stratne, pri koncu ove sednice stavio ju »da su oni jeciilnj predstavnici naroda koji su opu­ član centralnog odbora vakufsko-zcmaljskog poveremstva nomoćeni i ovl'ašćeni u ime naroda igovoriti u ovim Hafiz Sulejman-ef. Šarac, ovaj prediog: »Pošto je Reiskonferencijama, dpčirn drugi, koje je vlada dele­ eMJlema versk-i dostojanstvenik — vorski poglavica Mu­ girala predstavljaju Mladu, te u ime naroda nemaju slimana u Bosni i Hercegovini, koji mora imaiti veze sa prava govoriti«. Mešihatom, to je moje mnijenje, da kada kurija ili sabor Kao vladini delegati bili su članovi vakufskog cen­ izabere 'trojicu kandidata, da se onda vlade u Beču i Ca­ tralnog odbora kao stručnjaci: Šarac, Korkout, HaiJIžirigradu u prjrocn redu slože u onom kandidatu, koji će efendić, Pandža, Caušević i Muhtbić; i trojica viših vla­ ^biti postavljen za Reis-el-Ulemu i iđla se dotični dekret dinih činovnika kao referenti. odnosno Menšura' putem Zemaljske vlade -novo-imicmovaPošto je predsedateJj ankete zajajnčio musliman­ riolu Reisu zajedno uruče«. Šarac je ovaj prediog prav­ skim narodnim zastupnicima slobodu govora i rasprav­ dao tinte' »da Muslimani imaju ne santo dužnost nego i ljanja, prešlo se na dnevni red. pravo .tražiti da MeSfaat imenuje Reis-el-Ulemu, jer jc iBarorn Kučera doneo je sa sobom iz Beča pismene Sultan 'držao svoje suvereno pravo, a Navopazarskoin predlioge za sva četiri nferešena pitanja: Prema ovim Konvencijom osiguran je Muslimanima Bosne i Herce­ predlluziima članove Ulema medžUsa d*Reds-el-Ulemu bira govine saobraćaj sa njihovim duhovnim verskim staizasebna hodžonska kurija« na taj način, da za svako rešinama. Sul'tan nije sva svoja suverena prava prenco upražnjeno mesto članova Ulema medžlisa bira dva kan­ na Kralja, i ako se njegov suverenitet ne monifestuje didata, između kojih jedinoga- imenuje vlada članom Ule­ još u ovakvim verskim stvarima, — na čemu onda ostama medlžlisa, a za upražnjeno mesto Reis-el-Uleme ku­ j£5te? Treba d a se barem u toliko vidi, d a je Sultan suve­ rija bira tri kandidata,' između kojih »Njegovo Veli­ ren u ovim zemljama. Prem a tome, uzevši sa čisto verčanstvo C ar postavlja jednog za Reis-el-Ulemu za Bosnu skoga gledišta, pravo imenovanja Reis-el-Uleme pripa­ i 'Hercegovinu«. Reis-ul-Ulema ovlašten je nakon nastupa da jedino i isključivo carigradskom Mašihaitu. Ali, s jedine svoga zvanja, obratiti se Šejfih-ulTslamu u Carigrad, da Strane izibegavajući da ovo čisto versko pitanje ne bi mu podeli formalnu autorizaciju za vršenje venskih uzelo politički karakter, a s dlruge stralne čuvajući se da obreda«. Sito se tiče vorozakansko subveaićije prirodna se ne bi ogrešili o venske propise Islama, Muslimani sma­ je stvar, da će Zemaljska vlada davati vakufsko meariftraju da je najzgodnije da se u pitanju Reis-el-Uleme najslkoj upravi kao subvenciju onaj alik'voitni dio od iznosa, pre sporaziumcju vlade u Beču i Carigradu. Visoki Mešišto ga stavlja godišnje iu 'budžet pod stavkom subven­ liat znače najbolje čuvati svoja pTava i islamske inte­ cije za bogoštovne svrhe, koji prem ^’ broJu pripadnika pojedinih konfesija u zemlji na islamsku vensku zajed­ rese«. Šarac je svojim predlogom i obrazloženjem još više nicu otpada. Ovu će subvenciju doznačiti Zemaljska vlađla na ruke saborskog odbora u f!romesečn'im tatama«- zaoštrio i komplikova-o ćelu stvar, a vladu kao njen dele­ U narednoj sednici od 20. juna izjavio je Alibeg gat doveo u najveću nepriliku. Firdus, dia muslimanski zastupnici mogu prihvatiti santo U narednoj sednici od 27. juna izjavio je Alibeg Fir­ četvrti vladin prediog, koji se odnosi na davanje subven­ dus, u ime svoje i svojih drugova da je jučerašnji Šarcije, dok se glejfe druga tri pitajuja muslimanski za­ čev prediog indeaitičan sa njihovim traženjem iz godine stupnici vraćaju na svoje staro gledište iz godine 1901. 1901., za koji su oni sedam godfina borbu voiSli, mnogo svakog člana Ulema medžlisa po dva, a za Reis-ul-Ulem-u moralnih i materijalnih žrtava uložili, pa pošto je sada bira vakufisko-imeairiifslki sabor a n e hodžSmskai kmflja taj prediog došao sa strane člana centralnog odbora, da­ na koju su u XXVI. sednici god. 1901. "»pod pritiskom kle vladina delegata stručnjaka, to ga muslimanski za­ pristali«. Prema tome valkufsko-mearifsiki sabor hira za stupnici sa osobitom zahvalnošću usvajajusvakog člana Ulema mcdžlisa po dva a z a Reis-el-Ulemu Nakon teške i zamorne debate u naredne dve sed­ tri kandidata Između pnedlo|žqn!ih kndidata Zemaljska nice konačino je u V. sednici od 1. jula postignut kona­ će vlada imenovati članove Ulema medžlisa a od tro­ čan sporazum u tri, od četiri sporne tačke: u pitanju iz­ jice izabranih kandidiata za Reisa, Njegovo Veličanstvo bora i postavljanja članova ulema medžlisa, Reis-el-Uleme car i kralj postavlja jednoga za Reis-el-Ulemu. Ovako i davanja verozakonske subvencije. Ali četvrta tačka, izabrani i postavljeni Reis-ehUloma m ora imati iMcn- Memšuira, taj gvordijev čvor celoga spora, ostala je ncšifnu od carigradskog Mcšihata- Stoga kad Njegovo Ve­ rešena; šta više Šarčevim predlogoni skrenula je korak ličanstvo potvrdi izbor Reis-el-Uleme, Zemaljska je upra­ va dužna isposlovati mu diplomatskim putem potrebnu u levo. Posle uzaludnog natezanja u sledeće dve sednice, Mcnšuiru. Ćim autonomni statut stupi na snagu prestaju sva vakufska -mcairifska i islamska versko prosvetna tela, da se i u ovome pitanju postigne sporazum ili -bar da sc koja je inovtonna vlada bez sudieilovanija islamskog na­ to pitanje za sada odloži, a pristupi redakciji autonoimniog statuta, Kučera iznuren i -ozlojeđen izjavio je u Vili. sodroda postavila. , . L :. �ČTpaHa 118. »f A JP B T . nici ankete od 10. jula da odlazi u Beč, a da će od sada sedmicama pnedsedaiti civilni adlaitus barom. Đemikio. U sedmici od 13. jula pod. predise/dlavainjem harana Bemika Alibeg Firdus dao (je izjavu, d a se ne može upusti­ ti u redigovamje aiutomomunog statuta dok se definitivno ne reši poitalnje Mešdihatske Memšure, jer je to najfumdamemtalmija taoka celoga pita(nija bez kojega, s verskih raz­ loga, ne bi mogli primiti versko prosvetnu uredbu. Među­ tim mogli ibi preći na raspra vijanje drugih pitanja ekionomsko-praivme prirode. Bpt\ 8, Banom Benko stao je odlučno ma gledište d a se ne može i neće upustiti u pretres drugih pitanja, dok se me reši pitanje versko-prosvetne autonomije. Što se tiče pribavijanja Memšure me može ni ,pod kojim ustovom tllozvoliti da to iide diplomatskim putem. Od toga gledišta — kako je i barom Kučara u posledmjloj sedmici izjavio, — vlada ne m ože i meće odustati. ■U drugoj po redu X. sedmici od 15. jula, došlo je do konačnog razilaženja ankete. Husejin Dogo: Priča za April (H u m o r e s k a.) Čitao sam, da u Parizu ima nekakva kaUkratko: Jašarbegova kafana, ako ne visi­ fana »Crni Mačak«, koja je malena i vrlo jedno­ nom, širinom i duljinom a ono svakako svojim stavna, ali je puna svijeta: ženska, muška, položajem prestiže i nadmašuje poznati konak inteligencije i manuelne profesije; sive se to* sa­ liasana Ramića, u kom je bila sva zgoda i nastaje, da pri čaši povede po koji neusiljen, iskren mišća . . . ! Tako se bar pripovijeda po svoj Po­ govor. A jer je to svratiste na vrlo zgodnu mjestu savini. — postalo je rendez-vous pariškog stanovništva. Ova je’ kafana pravljena iste godine, kada i Ne zamjerite, gospodo, što ,sarri s visoka počeo, izlijepljena, a iznutra prokrpljena iste hefte, kada ali nije ovo bez sm isla;‘ja-"hoću da s ovijem uvo­ je bila adaptacija »Imperijal-hotela« u Beogradu. dom konstatujem slijedeće: Ono, što je »Crni Ma­ Iznutra je sasvim obična, jednostavna i komotna. čak« za P a riz .. . (i pođimo dalje), ono š to j g ^ Nema poda od dasaka, za to je vrlo zgodno po Prateru kod Beča »Kafana bjoj 3 \ i^ ^ ^ ^ o rr S ^ ije m u pljuvati. Izokola sa tri strane sećije, a na restauracija kraj Toverskog mosta, za Bremen četvrtoj je šparet sa starom stolicom i jednom »Općinski podrum«, pa što je za Sarajevo ka- klimavom klupom, na kojoj obično stoie dvije kante fana na Bendbaši, to ^e za našu lijepu Derventu za vodu, a uz njih jedan ili dvojica prosjaka, koji — Jašarbegova kafana. Hop noga! rekao bi neki se vječno drplju po njedrima. Pa ako ovi nijesu suludi Meho, škripeći zubima, kad M samo sa­ čisti i obrijani — nijesu ni zidovi okrečeni, ni znao, sa kako visoke kule padoh pred malu Jašar- klupe oprane; jedno za drugo, a drugo kao i prvo. begovu kafanu, koja ima samo jednu sobu bez Ali čaše za čaj, pa džezve i findžani — tome čast, ikojih dodataka i hodnika; u nju se ulazi direktno sve je to čisto i svijetlo. A kada sam jednoć rekao s ulice. Ama opet: ima smisla u ovoj isporedbi Pa­ Jašarbegu, nakon provedene restauracije, da bi riza, Londona i Sarajeva sa našom Derventom — trebalo sećije »minderom« i jastucima uresiti, on odnosno ove Jašarbegove kafane. Iako se u njoj mi odgovori: »Istina, sve bi to lijepo bilo — ama ne toči viski, pivo, vino ni likeri, iako se tu ne ne bi valjalo« . . . — Zašto ne bi valjalo? — »Za­ jede kifla sa kavijarom, sardela s limunom, biftek leglo bi s e . . . « i mahne rukom. — Također bi s jajetom, »odrezak« (šnicl) sa limunom, o p e t. . . trebalo ova tri prozora obojiti, da manje trunu opet vaba znati i priznati, da se u Jašarbegovoj — na što mi s malom ironijom dobaci: »Eh, ako kafani svako jutro jedu ćevapčići s bijelim hljebom, Bog da . . . dok dođe farba iz Beča!« Jašarbegova kafana — to je naš centrom. pršut sa saransakom, sir sa V lašića. . . da se tu pije voda, pa čaj, pa kafa. Onda: Jašarbegova je Ako je kuhar nekoga župnika rekao caru Josipu II., kafana na najzgodnijem mjestu. Pred njom se kri­ da je središte svijeta (zemlje) baš na onom mjestu, žaju dvije glavne ceste i četiri sporedne. Ima li gdje mu je prijestolje — ja smijem reći: da je toga u Parizu, Newyorku? Jok, brate! A inače Jašarbeg i njegov šparet središte spomenutog cenima i drugih zgoda. Hoćeš li u »banku« zbog truma. Ova je kafana ujedno i naša zabava, naša mjenice: izvoli samo zakoračiti, eno je pred no­ atrakcija. Malo i veliko, mlado i staro: ljudi sa som! Trebaš li pekara, sahačiju, trgovca — vikni brkovima i bez brkova, sa bradama i bez brada, ih samo kroz pendžer i bićete služeni. Želiš li vi­ sa zubima i bez zuba, debeli i mršavi, ljudi u podjeti kojeg seljaka iz Donje Čađavice, sa Zlodjela, stulama, cipelama i opancima, u čakširama, sinjaili koga Hasana Kubasana, Avrama bez katrana rama i francuskim hlačama, ljudi s košuljom i bez — a ti samo trkni u han, u h o tel. . . i za minut košulje, s glavom i bez glave (pardon: sa pameti i bez pameti) — sve je to koncentrisano u Jašarsi tamo. 1 . 1 i �Epoj 8- »r A J P E T« begovoj kafani. Za jedan se dan u toj kafani više selama nazove no ima kod nas dućana i dobaci se više »merhaba« no pukne topove uz cijeli Ra­ mazan. Ko ne vjeruje, neka samo dođe i neka samo posjedi sat-dva, pa neka izbroji: koliko će se puta vrata otvoriti i zatvoriti, pa koliko će svi­ jeta sjesti, mjesta se pomaknuti, ustati i otići. Neka samo zabilježi: ko je glavni, šta i kako se govori. Kladim se uz garanciju, da će mu bilježnica ovako izgledati: »Bujrum, efendum!« »Merhaba, hadžiefendija! Merhaba, Hasanaga, Sališe, Mahmutbeže!« »Zdravo, gospodine; kako ste, kako je gospoja?« »Kako si, Smajl beže?« »Dobar dan, gospodine! Odaklen sada?« »Kakp si, majstor Zulfo?« »Što je s tobom, gazda Risto? »Kada si, Mujo, stigao iz Velike? Kada si u niu došao i koliko si tamo bio?« »Svrši Ii ti onu stvar, Hasane, sa Jokom iz Lužana i je li te puno stala parnica?« »Jesi li se, Jure, s agom nagodio za zemlju?« »Kad si kupio onaj lijepi-ćilim pokojnog Mehe Ivankovića, zeta Jure Prišipetlje iz Donjeg Po­ toka?« »Zašto su našeg profesora N. reduciral.li?« »Hoće'li u općini biti komesarijat?« »Piše li ti, efendija, Sulejmanbeg iz Jezer; Hako iz Koraja?« JLIUI »Šta ima danas u novinama? Kako je u Tur­ skoj? Oni K urdi...« »Hoće li biti rata? Sudeći po »plećki«, biće svašta na proljeće u Evropi...« 1 »Je li bilo krastavica kod nas, jčada su Turci Stambol osvojili?« »Ko je prvi »buzu« izmislio?« »Zašto je Mujaga magarca nabavio, kada je on trgovac manufakturnom robom?« I tako dalje . . . cijeli dan, od jutra do mraka. Kod svakog pitanja raspravlja se: kada, kako, zašto, gdje, koliko?.. Pojedinci pitaju, pojedinci odgovaraju, pojedinci srču kahvu, puše, dumane i —; slušaju. Kada sam neki dan unišao u tu kafanu, zatekoh šest-sedam osoba. Sjede na sečijama. Ras­ pravljaju . . . Kada me opaziše, pomakoše se dvojica-trojica, da mi u znak časti načine mjesta. Sjedoh kraj komŠije Muje, nazvavši kod ulaska selam. Brzo posu odgovor i »merhaba«. U maloj pauzi, što je nastala mojim dolaskom, začujem pi­ tanje Jašarbegovo: »Hoćeš li, efendija, čaj ili kafu?« »Molim kaful« CtpaHa 119 Komšija se maši kutije i ponudi: »Bujrum, zamotaj! To ie roba!« — Ma kakva tvoja roba — viče Hasanaga, — okušaj ovu moju! 1 , Uzmem ponudu prvoga, pa mećući duhan na papir, doviknem prisutnima: »Nedajte se pometati, ne prekidajte govor, nego nastavite ono, što ste počeli.« — Vala nemaš šta čuti, — kaže brico Hasan. — Govorili smo o psima, pa smo spome­ nuli Jablanova »šarku«, koji ju vukove ganjao; Smajlbegovu »kuju«, što je ostala u jazavčevoj rupi, pa su je treći dan iskopali. Govorili smo o predstojnikovom »Hektoru«, o Zajimovom »Jorku« i t. d. — Danas je pitanje pasa, pored sve težine političke situacije, — veli maturant Smajo — vrlo aktuelno. Sigurno ste čitali, kako se u S. krade na sve strane. Pored tolikih pasvandžija opet se lo­ povi uvlače u dućane i magaze i odnose sve, što im dode pod ruku. Kradu po crkvama i džami­ jama, pa^kuda ćete više? Pa pored svega toga policija prodaje svoju izvježbanu paščad, jer nema para, da ih izdržaje. »To je žalosno«, primjećuje Hasan. »Koliko god je lopova, trebala bi država toliko pasa na­ baviti, pa da nastane red.« To je nemoguće. Svijet 9e danas tako izmijeni lenio i promijenio, da je nemoguće znati: ko je pošten, a ko nije. Nema sumnje, a trebalo bi za svaku kuću — nastavlja Halil — nabaviti psa Čuvara. — Nije ni to pravo, — uleti u razgovor Mehaga iz Omeragića, — jer nije svakoj kući potre­ ban pas. Što će pas Mehici Jolića? Šta će mu odnijeti? Brus i tabane! I šta će pas Sulji Zeou, kada je uvijek cijela njegova očevina uza nj? I šta ima čuvati u svojoj kući Meho Rogin, koji je davno sve rasprodao, a kome je i danas od sviju poslova najmrži rad, a najdraža Sajdalija! Tima i takima ne treba pa9. A nije potreban ni Mušanu Vreći iz Potočana, kada je on ljući i gori od najvećeg šarova! — Pa ima opet ljudi, kojima je pas potreban: n. pr. Edhembegoviću, koji ima toliko žita, sijena i robe u svojim dućanima, — primjećuje Smajo, maturant. Treba i drugim posjednicima, koji imaju svoje čardakove, svoje koševe, svoje štale . . . Isto tako i težacima, pa baščovanima. Zar onaj »Jork« ne valja Zajimu Piliću, koji kraj željezničke stanice obrađuje onu veliku bašču? Sada se otvoriše vrata Jašarbegove kafane, a na njima se — slučajno — javi glavom Zajim Pilić, najbolji naš vrtlar, koji se svojim radom ne bi pokorio nikojem Bugarinu, jer od zore do mraka radi u svojoj bašči. Ili kopa ili okopaje; ili sadi ili presađuje; ili polijeva ili pljeve; u njegovoj �ĆtpaHa 1Ž0. A j f c E ' t ’« Bpoj 8. bašči vidiš pet-šest lopata, dvoje-troje grablje, — Ama nemoj ga ni ti, Hasane, kuditi! Znaš plug, branu, vidiš razore, gradiće, okrečene šljive, li ti dobro moga »Jorka»? On lanac pregriza, iskopane jarke, pa »hladnjak«, neke voćke: kruške, kada se naljuti. Zubi su mu jači no u Maše Gove­ jabuke, a naročito, u dnu bašče, golemi orah, koji dara, koji staklo pregriza . . . je posađen još za Omerpašina vremena. » Molim, ne diraj u moga šuru!« — zaviče Inače je naš Zajim Pilić, po svom izgledu, sin Halil, tišler. naše zemlje, pola zapadnjak a pola istočnjak. Kao — Pardon! — izvinjava se Zajim, — nijena dohvatu dviju kultura i na njemu možeš raspo- sam mislio nikoga vrijeđati. Nu ne dam ja svoga znati revoluciju i progresiju: on se šiša, ali brke »Jorka«! Jesi li ti vidio, Hasane, kolika mu je ne potkresuje, u društvu inteligentnih pruža ruku dlaka na donjoj vilici? Dulja je no brada u Mehe u ime pozdrava, ali šuti kod razgovora; od po­ Šoljića. . . jasu gore je evropska nošnja: kaput, prsluk i ko­ »Molim da se okaniš moga ahbaba!« — za­ šulja sa zavratkom (ali bez mašne) a niže od po­ viče komšija Mujo i ko sa ljutnjom ustade. jasa široke čakšire od atlasa i otvorene cipele, da — Pardon, prijatelju, ja nijesam mislio niih, kad pođe u džamiju, može što prije svući. Inače • koga vrijeđati, ama ja ne dam časti i glasa moga je čovjek sa dugom prosijedom bradom, u ple­ »Jorka«. A jesi li vidio, Hasane, njegove oči, nje­ ćima dežmekast, u rukama opor i jak. gove- trepavice i brke. Živa žeravica u očima. Ono Kada se je on pojavio na vratima i nazvao pripovijedaju za Juru Vrelića iz Bukovice, da je »selam«, svi.su u nj pogledali. U tom momenfti imao v a tre n e . . . 1 gurne Mujo Avdagin Hasanagu u rebra šakom i »Ama šta ti smeta moj bivši kmet?« — pita zaviče: — Izmakni der svoj nos, da vidirtl, ko je HaSanaga, ali se Zajim na to ne osvrče, nego došao! —dalje govori: — U moga je »Jorka« rep kao ka­ Ova doskočica prouzroči opći smijeh i razne kav bajrak, noge^u mu jače no kod Jašarbegova primjedbe na štetu obojice^ p^ su se i Miuj'o i Ha- ^ M u je . . . sanaga počeli crveniti. »Hm, hm . . . « — mumlja kafedžija. Zajim je sjeo kraj brifcft Hasana, pa pošto je \ — /M b Jle »Jork« jednoć otjerao sedam vu­ od svakoga primio »merfiaba« i još naručio kahvu, kova ispred Hilova hotela . . . upita ga, lijepo i ko sažalno, brico Hasan: »Duše »Baka, baka .. !« primjećuju slušatelji. ti, Zajimaga, je li istjna, što svijet odjutros priča?« . . . jednog je zadavio, trojicu ranio . . . — Nije, brate Hasane. Odjutros me je barem »Imaš li ti svjedoke?« deset ljudi zapitalo za to. Mozebit je ko pokušao, . . . a četvoricu zatjerao u Vučijak, da se više ali mu nije pošlo za rukom. Čuvam ja dobro svoju bašču. Bašča je dobro ograđena žicom sa bodlji- nikada nisu smjeli usuditi doći u Derventu. U taj čas dode jedna djevojčica, zahvati okom kama i živom trnovom kupinom. Osim toga, u bašči je moj »Jork«, moja desna ruka. Njegovo po kafani, pa opazivši Zajima, dode preda nj i oko miša zapazi u ponoća, a kamo li neće lopova, reče: »Zove te majka, da odmah dođeš: eno' se — hvalio se Zajim Pilić. »Ama znadeš, Zajimaga, tele otelilo!« vremena su teška. Tvoja je bašča blizu štacije, O v a . djevojčica — to je deus ex machina. kamo svijet ide, trči danju i noću. U bašči dobre Već su svi, osim Jašafbega, bili skočili na noge, lubenice i dinje, pa lijepe šljive, kruške i jab.uke . . . da ostave, nakon onake hvale, i kafanu i odžak To se mnogome dopada. A ima ljudi dugih noga, i društvo i Jašarbega — tako ih je podjarila ona koji lako mogu ogradu preskočiti i dughi ruka, da hvala o »Jorku«; svi su bili gotovo na nogama, oberu, što žele. A i komšiluk nije baš sav u da ostave Zajima sa njegovom pretjeranom hva­ redu . ..« , nabrajaše maturant Smajo, »i stoga lom, i svi bi bili otišli, da nije došla ova djevoj­ smo držali, da si pokraden.« čica po Zajima. A kada je on otišao, prisutni ,su . — To je isključeno! Moj »Jork«! Dok je odahnuli od teške duševne more, koju je Zajim njega, biće i moga haka! Njegov hršum — to je prouzročio. moja osiguracija — hvalio se Zajim Pilić, — i Nakon Zajimovog odlaska prvi se u situaciji evo se kladim sa svakim, da se moj »Jork« ne snašao maturant Smajo i gledajući na prisutne, boji trojice, samo ako ga pustim iz lanca'• A je­ koji su od onog slušanja bili izmoreni, poviče: dnoga? Hm, daću mu kravu muzaru zajedno sa »Braćo, što je pretjerano, nije dobro ni s maslom teletom, ako se samo prikuči mojoj šljivi ili lu­ ni sa šećerom. Jeste li vidjeli one hvale i onog benici. ' pretjerivanja? Zaim više vjeruje u »Jorka« no u »Ali nemoj ga previše hvaliti!« opominje Za- sebe. Kako bi bilo, ljudi, da mi njega razuvjerimo? jima Hasan, »jer nekad brat brata izda, a kamo Ljudi su jači i bolji od »Jorka« njegova.«. — I li neće pas čovjeka!« zgrabivši majstora Halila i bricu Hasanagu izađe �fepoj 8. - »r A iz Jašarbcgove kafane, da sastave i izvedu plan odnosno Zajima i njegova »Jorka«. J P B T« CtpaHa 121. u zraku hvatao i prosto gutao. Spočetka je izgle­ dalo, kao da pas od ljutnje te komade proždire, poslije je »Jork« počeo i repom mahati i tijelom Plan je bio brzo gotov. uvijati u znak priznanja i zahvalnosti; nije više htio Sjutri dan je bio petak. Zajim će sigurno, ni lajati. A kada isu mu sav hljeb preko ograde ko po starom običaju, doći opet u Jašarbegovu izdali, Halil i Smajo sjedoše u orahovoj hladovini kafanu, gdje će zajedno sa drugim svijetom če­ uz jednu živiou, uzeše po cigar duhana i udariše kati ezan i džumu. On klanja obično u gradskoj u .tih razgovor, čekajući djelovanje alkohola džamiji, a onda ide kući na ručak. On će, a to je »Jork« je malo vremena gledao u njih, . za tim sigurno, ostaviti svoj vrt i u njemu »Jorka« pod poče pružati vrat, iza toga se stade oko sebe okre­ debelim orahovim hladom. Ovu otsutnost iskori- tati, pa trčati sa nategnutim lancem, onda se pre­ stiće dobro Smajo i Halil, dok će Hasan, pa i vali. Neko je vrijeme puzao postrance, nogatao ostali, koje ova trojica uzmu u svoje kolo, u kolo se i koncem konca razvali žvalje, isplazi jezičinu šaljivdžija i teferičlija, povesti u Jašarbegovoj ka- i — umiri se. fani razgovor sa Zajimom i gledati, da ovoga Sve je to trajalo neko 10— 15 minuta. izazovu na kakovu okladu. Moglo je biti oko 11 sati, kada su obojica I petak je osvanuo. Ljetni dan, vedar i ugodan. preskočila ogradu, i uhvativši priliku, kad nikoga Oko 10 sati prije podne sastadoše se, prema na glavnoj cesti nema, uzeše opijenog »Jorka« za •zdogovoru, Halil i Smajo, pa okrenuše strmu ka noge i strpaše u onaj sepet. Za sepet svezaše uže. željezničkoj stanici, gdje je Zajimova bašča. Halil Onda se Halil, izuvši brže bolje cipele, popne na je nosio poširok, star sepet i u njemu dugačko orah, Smajo mu u deblu, gdje se počinje orah uže. Tako idući svrnuše^se u dućan jednoga Ži­ granati, dodade kraj od užeta i Halil nastavi pe­ dova pa kupiše dva somuna. Kadgi su iz toga du­ njanje u vis. ćana izašli, srete ih Zajim, koji je obratnim smje^ — Samo oprezno! Visoko, visoko se popni.. rom išao. On im nazove selam, a oni ga lijepo — pridušenim glasom i s osobitim uživanjem go­ primiše. Onda, onako mimogređ i ne zastanuvši, voraše Smajo, a is jednakim zadovoljstvom odgoupita Smajo Zajima: >>Kuda tako rano?«, našto varaše Halil: »Ne boj se! Biće ćosa i smijeha!« Zajim odvrati: — Imam nešto u čaršiji posla, pa t|Af kada se je ispeo gotovo u vrh oraha, prebaci doklen ga svršim, dok abdest uzmem, u tomelČe" uže preko jedne grane, zatim se spusti na nižu i džum-a namaz. — Tako se-obi razmitiše u putu. ^granu i poče tegliti uže sa sepetom, koji se je stao Zajim, sasvim ozbiljan ode uza stranu prema čar- uzdizati u vis kao kakav lift. Kada je Halil ovaj šiji, a ova dvojica sa sumnjivim smiješkom i sepet bio izvukao do one grane, omota uže oko čudnim kretnjama uperiše strmu, onda se u blizini stabla, a užetov kraj provuče i učvrsti, da se ne stanice svratiše u jednu birtiju, gdje kupiše jedan bi uže odvezalo. Iza toga brže bolje sjavi niz orah, »frtalj« ljute rakije. Ovu rakiju istresoše u one navuče cipele, te zajedno sa Smajom ubere petšest lubenica, metnuvši ih oko pasje kuće, a samo ^somune, platiše račun i odoše. Kada su stigli blizu Zajimova vrta, skrenuše jednu uzeše sobom i odnesoše iz vrta. sa glavne ceste u jednu pokrajnu ulicu, kojom se Osta »Jork« u sepetu viseći, osta u visini od i dolazi u taj vrt. Ogledaše se. Nema nikoga. Za- jedno 10 m, gdje ne dolaze muhe »zundulje« . . . stadoše kod taraba. U taj momenat izleti iz svoje Osta ni na nebu ni na zemlji no na grani od oraha. kućice »Jork«, poleti lajući i zubima klapčući pre­ m azim a, ali ga lanac, za koji je bio pas privezan, Vratimo se sada u Jašarbegovu kafanu! zastavi i u glasu priguši tako, da je morao neko­ U taj čas dodoše u kafanu ona dvojica »objeliko puta hrknuti i kihnuti, dok su mu bronhije šenjaka«, onaj Smajo i Halil. Cim na vrata, spadošle u normalu. ziše Hasana, Muju i ostale, te rukom dadoše neki — Ih, mašalah, koliki je! — usklikne Halil. znak, koji se može protumačiti kao »sve je u redu«. Sad uniđe i »telegrafdžija« i vikne: — Mo­ — Baš je pas i po! — primetne Smajo, omjerajući »Jorka« od njuške do repa. Faktično je lim vas, je li tu Zajim Pilić? — »Evo ga!« reče Jašarbeg, a Zajim ustade i »Jork« bio krupan brnjo sa bijelom i širokom repinom. Iz vilica mu virili golemi zubi koliko su primi od službenika telegram. — Znate li, odaklen je? — zapita Zajim. prsti dječiji. Gotovo velik kao’ tele! A glas mu je »Iz Travnika.« bio krupan i silan. Da se ne izgubi puno vremena — A od koga je? i da se ne izazove pažnja kod prolaznika, uze brzo maturant Smajo one rakijom natopljene so» Ne znam — osiječe telegrafdžija. — Uzmi mune, te komad po komad poče »Jorku« bacati. brzojav, pa pročitaj, a meni potpišite potvrdu, da Mora da je pas bio vrlo gladan, jer je te komade ste ga primili. �CipaHa 12Ž. » r.A J P fif, : — Ja ne znam čitati ni pisati, — opet će Zajini »Onda neka potvrdu ko drugi ispred vas potpiše.« — Evo ja ću potpisati, — javi se maturant Smajo. Telegrafdžija ode, a Zajim reče Smaji, neKa slobodno otvori telegram i neka ga pročita. Svi zašutješe, a Smajo pročita: »Danas po podne dolazim. Emina.« Ko ti to dolazi? upita neko. — To mi je punica. Nije odavna bila u Derventi. Trebala je doći još prekjučer, govorio Za­ jim i pode da uzima abdest. U to se očuje negdje podaleko bubnjar, debeli glasovi sa magarećije kože muklo dopirali u Jašarbegovu kafanu. — Šta ono buba, šta v iče. . ? — Ne čuje se . . . reče neko. — Kako će se ćuti, kad nas je ovoliko? — Ono buba — započe Halil — da svijet čuva svoje pse. Maloprije proletjelo je jedno kru­ pno pašče . . . Trčalo je od štacije uza stranu, a za njim svijet viče, galami: »Bježite, bježite, pobjesnilo je!« Jedva 'se izmakosmo ja i Smajo, upravo je pokraj nas proleti^ u %Mulabegovića sokak, a otale, kako smo poslije čuli, skrenuo niz Brodsku ulicu. . . Ćuli smo također, da je to pašče ujelo imamovu kravu, Jusutbegovu^Kku y dv dejce u blizini česme . . . — ‘A kako izgleda pašče? pita — Brnjasto, veliko »U Zajim ustade. hUULL — A kakav je rep? — Dug i poširok, oko vrata crna ogrlica. — A kakve je boje rep? — Bijel i obješen, — odgovara Halil. — Pa to je moj »Jork*!-^- klikne bolno Za­ jim i brže bolje poleti strmu prema željezničkoj štaciji, gdje mu je vrt. Za njim se nadadoše teferičlije i pristaše sva­ ke senzacije: djeca, pa mladići, te naši poznati pri­ ređivači ove komedije: Smajo, H alil, Hasan, Mujo. . . Prvi je Zajim sa zasukanim rukavima, kome i ne pada na um, da ih spusti. On zapušen, zadihan trči niza stranu pa ga ne može niko da dostigne. Za njim ide četa izvjedljivaca, koji se ' žure ali se i smiju; i što dalje trče, četa biva sve veća: u njoj muška, ženska, djece i odraslih. Zaboravilo se na džamiju i džaim-u. Šta je mislio Zajim, kad je onako žurno išao, gotovo trčao u svoj vrt? Valjda, da vidi svog »Jorka«. A je li mislio i o pošljedicama »Jorkova« bjesnila? Više se je puta dogodilo, da je čiji pas ugrizao čovjeka, ženu, dijete. . . a bogme se do­ godilo i to, da su oštećeni tužili vlasnika psa za odštetu i za medikamente; pogotovo je ova od­ šteta bila golema, ako i ugrižene osobe išle u Za­ Bpoj 8. greb ili u Sarajevo na liječenje u Pasterov zavod. Tu se ostane 6 hefti, a svaki dan bolnica 20— 30 dinara, pa liječnici, pa injekcije — sve to valja platiti. Samo za jednu osobu iznosi račun oko 1500— 2000 dinara, a ono rekoše, da je »Jork« ugrizao dvoje-troje djece, onda kravu i biku . . ! To je oko 10.000 dinara, a osim toga prigovori i proklinjanje zastrašenih roditelja: Da Bog da mu se kuća zapalila, familija pomrla, hajra ne imao i t. d. Ako je imalo na ovo mislio -t— onda mu se ne čudite, što se žuri, što trči, što puše i što mu znoj curi sa lica . . . U toj »frtutmi«, u strahu i neizvjesnosti brzo je došao do vrta, čija je vrata nasilno otvorio ne imajući vremena zaporke dignuti. Nije opazio, da za njim svijet ide i da. u blizini vrta postajkiva. Zajim je, misleći samo na svoje brige, bio sav so­ bom okupljen, a kada je opazio, da je lanac na zemlji, da »Jorka« nema u njegovoj kućici, niti u »hladnjaku«, niti u vrtu, noge mu se posjekoše, dah mu zastade, zamahne rukama i — sjede; sjede od iznemoglosti, od zaprepaštenja. Daklen je baš istina! Dogodilo se ono, što nije nikada do­ živio i što se nije nikada nadao od »Jorka«. Iza nekoga vremena, počevši se pribirati, sune mu mi­ sao: odaklen one ubrane lubenice? Ko ih je ubrao? I zašto ih nije odnio? Onda pođe po vrtu, da usta­ novi, sa kojih je vrižba bostan obran. Šetajući, nije to mogao ustanoviti, ali se je, onako šetajući, malo smirio, mozak mu je bolje funkcionirao. Da nije »Jork« u blizini? Sad zastade, pogleda po okolici, a onda poče zviždati. Zviždi. . . , zviždi! Učini mu se, da ima nekakav pridušen pasji odziv. Opet zviždi, zviždi. . . Okreće se Zajim, raz­ gleda . . . i opet čuje, ali jasnije, prigušen lavež. — Vela havle, vela kuvvete. . . — govori Zajim u sebi — kao da je njegov glas? Glas kao iz zemlje. »Jork«! — zove Zajim ozbiljno, glasno i za­ brinuto. Hav, hav! dopire pasji odziv. — Ma tu je! — zadovoljno šapče Zajim, — tu je negdje u blizu! »Jork«!! Opet odziv. U Zajima se javlja olakšica u duši, bludi očima po vrtu i po drugim baščama, razgleda svaki struk kupusa, paradajza kod sebe i u drugim, obližnjim, baščama . . . »Jork! J o rk !. . Jork«!! »Jork« se javi sa orahove grane, iz unu­ trašnjosti oraha. ’ Zajim, prema glasu, uperi oči i primjeti u vrh oraha dobar sepet, kako se ljulja i kako u njemu nešto stenje, gunđa . . . �Spol 8 . »TAJ _______________________ — ______ Priđe bliže orahu, držeći lijevu ruku nad oči­ ma i govori u sebi: — Vela havle, vela kuvete .. ! Odaklen sepet na orahu? »Jork«!! energično i jako poviče Zajim, a pas na to odgovori: »Hav! Hav! Hav!« — E jest on! Jest Boga mi! Njegov je glas . . . pa onda rezolutno i opravdanom ljutnjom izusti: — Ma koji ga svetac. . . ma koji ga B . . gore prope? (htio je reći: Bog)! Teobe jarabbi! Ma odaklen on gori! Lubenice obrane, lanac na zemlji, a pas na grani! Kako to? Zašto to? — i ovako se pitajući i čudeći dođe do zaključka, da treba »Jorka« spašavati, da ga treba sa grane snimiti i na zemlju pustiti, jer od samog razmišljanja nema hasne. Zajim skine cipele, pa bosonog pođe puzati uz orah, a njegova se prosijeda brada doticala ispucane orahove kore. . . On je puzao uz deblo, a svijet je sa glavne ceste, pribivši se uz tarabe. cerekajući se i smijući pratio tok događaja u ovom čarobnom vrtu. Kašljucalo se i kašljalo, a najzad počelo i dovikivati: »Čuvaj se, prijatelju!« »Drži se Zajimaga!«, »Pazi na sebe i psa!«, »Pazite se obojica!«, »Izmakni se, 11žHeP>ne ujede!«, »Po­ licija!«, »Dinar ko će da gleda!«, »Hej ti/š a psom!«, »Hej ti bez psa!«, »Ne boj se Zajimaga!«, »Ko poznaje psa Zajimagina poznaje i Zajimagi »Ko pozna Zajimagu, pozna i njegova psa!« I ti . | • • yy.v r jO I - '■■■ ’ Pošto je bilo vrijeme dolasku voza, to iskupilo preko pedeset duša i više. Doskočice, dovikivanja, izrugivanja, kritiziranja, zadirkivanja . . . sve je to adresirano na Zaji'ma. A on? On puže uz orah i samo što viče: — Marš, mrcine jedne! . . . Marš, gadovi jedni!. . . Viče i ne pometa se u poslu. Nu vidi belaja! Kada je došao do sepeta i htio za nj prihvatiti, umalo ga »Jork* nije za ruku ščapio! Pas se prepao sebi, pa nije vjerovao u dobru namjeru svoga gospodara; mislio je, da će panuti. Zaludu mu je tepao: moj dragi, moj slatki, moj. b ra to . . . Jork se ne da. Zajim pak, videći da ga »Jork« hoće baš ozbiljno da ujede, promisli: — Zaista je b ije san ..., jer on nikada nije ugrizao — 1 — O, šta ću, majko moja! — u po glasa viče Zajim i razmišlja se. U nevolji se čovjek najbolje orijentira i po­ mogne. Zajimaga se spusti na niže, odveže onaj konop i poče ga iz ruke ispuštati, a time se i onaj sepet stade prema zemlji pomicati. U sepetu je »Jork« strašno lajao i režao, jer je opazio pro­ mjenu položaja. . . Ova se manipulacija i demonstracija izvađala — a dojuri voz, u stanicu. Iz voza su putnici opazili sakupljeni svijet uz tarabe, pa čim su va­ goni stali, pojuriše i oni na lice mjesta tako da PST. ĆTpana 123. je kod toga čudnovatog »spuštanja sepeta« bilo toliko lica kao da je kakvo svečano spuštanje u more prvog parobroda iz malog brodogradilišta. Medu tim pridošlicama bila je i — punica Zajimova, na koju je on bio sasvim zaboravio. I dok je ona polaganim korakom i oprezno izašla iz kupea, prešla preko šinja i stanice i dok je prošla kroz čekaonicu i izbila na p ut . . . Zajim je »Jorka« već spustio na zemlju, te silazio niz deblo i došao baš u orahovu krošnju, koja je od zemlje bila jedno dva metra visoko. Krošnja je bila gusta i bile su dvije osušene i odrezane grane. Kad je Zajim već otpustio noge niz deblo, uhvativši se rukama za najdeblju granu, zapeše mu čakšire za jedan osu­ šen parožak . . . a u to zavika jedan, pa dva t r i . . . četiri pet gledalaca: — Eto, zmije odozdol uz orah! —«*, E, gospodo! Kad je Zajim čuo i za taj novi belaj i kad je samo na čas pomislio: zmija će me ugristi, ako me nije ugrizao pas, onda je izgubio prisebnčst^ napustio je svaki duševni kompas — pa je jednostavno pustio ruke, načinio u zraku akrobatski skok »salto mortale« i pao na zemlju . . . . . . . a na grani, na odrezanom iednom suhom parošku osta jedna petina čakšira. . . Šta ćeš sadf misli u sebi. Toliki svijet — a ef! svijet, ko svijet. Neka mu je samo teferiča! Svijet poče klicati: »Živio! Živio!. .. « A Zajim u sto neprilika. Kudgod se okrene, izokola je svijet. Ipak se brzo sjeti: sjede na zemlju, a »Jork« dođe iz sepeta preda nj, mašući repom i uvijajući tijelo u znak pomirbe. Ovako sjedeći galami Zajim: — Marš iz bašče, gadovi jedni! Šta gledate, mrcine jedne! — Sada se začu svižduk lokomotive. Ona javlja, da će vlak poći. Putnici, veseli, potrčaše ka sta­ nici i vagonima, ostali se počeše razilaziti. U ovom momentu je Zajimu pao napamet još jedan tragi­ komičan slučaj, što ga je doživio. Kada je on na­ ime 1878. godine s puškom dočekao »Švabu« sa nekoliko svojih drugova insurgenata u blizini Dervente, morao je bježati pred jačom silom, a kad ga je Švabo s protivne strane također dočekao, on je bio pobjegao u jedan osamljen dućan i tu se zatvorio. Dva su vojnika, jedan s jedne a diugi s druge strane, naperili puške sa bajonetom na nj. Vojnici'su bili: jedan Švabo, a drugi Madžar. Pa dok je onaj Nijemac vikao: Herein! — a Zajim od­ govarao: — Jok, gospodine, ja ne haram, i dok je opet Madžar psovao: »Bassamaga ...!« , Zajim je povikao: — Jok, gospodine, kakva basma, kakav aga, ja sam težak! I kao što je onda Zajimagu spa­ sio iz te neprilike Jovo Ristić, prikazujući ga za dobra čovjeka — tako je i sada, ko naručena, došla njemu punica, došla mu u vrt i donijela po­ �- CtpaHa 1Ž4. moć i neko'smirenje njegovoj uzrujanoj duši. Od­ mah sprve pita je on: — Imaš Ii, punice, slučajno iglu? — Nemam, dragi Zajimaga! — A imaš li konca? Crnog ili bijelog, sve­ jedno? — Nemam, dragi Zajimaga! — A imaš li barem kanafe i čuvalduz? — Ama odaklen to uza me, dragi zete?! — Dobro, onda ću ti ja dati šilo i oputu, pa mi u hladnjaku zaši ono, što se rastavilo . . . * Zajim Pilić tek pred večer izbio svojoj kući. Bio je već mrak pao. Kod kuće je imao šta pri­ Axmca Pe$MK: Spoj 8. » f A J fr fif« povjediti, nu u čaršiji i Jašarbegovoj kafani uvijek šutio o tome. Imao je ko drugi, da tu njegovu ne­ zgodu priča i raznosi. On se je zaista čudio, kako se to sve moglo zbiti, ali nije mogao doznati, ko je sve to priredio. Od tog vremena više ne hvali »Jorka« svoga, ali zahvaljuje Bogu, žto nije pobjesnio. ------ (S)— 1 Mi u Derventi, ako i nemamo pozorišta i drugih zabavišta, — imamo našeg Jašarbega i njegovu kafanu, gdje se često govori o teferiču, o zgodama i nezgodama. Ono, Što je »Crni Mačak« za Pariz itd. to je za nas spomenuti lokal. C O K O .I O I U I T , ■ (17pepeo- <• TypoKor: M- P. ■'*- (HacTaiBaftj'^v Ochm obhx, ja cjJiTan OyneriMari xa.H, cn u cyjrraH ■ xaua, cim a t a n a n a (4»>ajiU3ug,a xaiHa, oyjrraiu ».om h rocjio^ap jom h otuomf« ;i,pyrux b|xio m /K m e r aeMaJba; nonohy Dom, Haiflfeher h liajM o hu ajer BJiari,apa ouHjora, /i,ocybeiHit e y , y Moje MofrHe pyne, rm m raojn paBnajy fcTBJtj'emi; n en u je A ocjb en o « Mojoj mo K h b o jim » p,o6 a oo B ajaita 3e.\iajba. OrpdoiHa iioap n iM ia aeMJbe xopBaoirra, o a icp a jacr acroK a h k h •rajoraar papam a, aift m e AP rapajmer aanaina, noinnnibeHa je u,apoKioj m m M ohiioj carijbn, moja HMa Moh cyAOmiie. 11 iiaj.MaiH>H creaien Mora Bucoi;ocpehinoira npirjeCTOJba, paBan je AB opm ia i («$apa, a u a jc iiT u n ja xrpBHii,a iua>:jiebeHor mh H;apcTBa, jegjiiana je napCTBy AjieracaHApa Bejinmora. JIhctobh 3eMajbcrae noapumae liiOA irpCTeuioiM BtumOHOmor pe^a-, inpo/iaraBJbajy mohii u.ihckj c p e h y ...« Thx Aana nocJiao je aycrpHjca:H nap Aauiara, mora je OBaiKe iro/iHHe cjiao y UapHirpag,. Thim iioboaom, cyji- TajH CyjiejMajH My je noaiao jebani ogy>KH »naiMen-inepiKj)«1) HacjiciBjben: »IbeMamnoM h aJiasiajHoiooM rapadb.y MaKCHMjfjrHjaHOMy«- y TOMe iiHCMy, raojHM ce noTBphyje npHMiHTatti AaHraa, iraca/ma je h osamo: »IToiino je Ham paiHHjn n,apomn yrouiop c BaiuiHM opeM pape.M OpaiiAymoM oGnoBJben na Bame mte, y mojy cy mh n,aparay o6aiBC3y CTynnjia h Bama Gpaha ap3AyK2*) OeptuHiiaiim h ap«;iyra Kap.no, 'iipironjejio je Harne iihcmo, ino BaureMy iiK»CvianHny 1<o;i liainera iipecpeTHora npara, yoQpy BejrHKOAOcrojiEHKa Hapopa MecnjoBor h o^aOpaunua pe;;a xpHuihaitoraora, AjiOepAycy JIynoy, 1- jaiiyapa. 1562. rotimie uto Xpncry, nena je na mera 6jrarocjiOB, raojMM iihgmom noTBp^yjeTe, ;ia herre raao h a o oa^a, 3a oca.Mnot'iHimbH M«p, jip. uaM ooMJba, HOAaiiHAH h rpaba.ncriK) ohjih y <'nryphocth h 3a naime Me^yooOnio mpujaTeJBcrao, 'Koje je yTBpbeno n iieiioia).i<^)auo, oisane roAMie cjiutk momo iij>ary cpehe no 30.000 yrapoKitx (pjiopnja. lipnje onora, nofAiaiH ore aa neT romnua' npnjarrcjbOTTiia 30.000 yrapcuHx ^.'iopnja, itaio h je/po iroAmure 3a one ABHje aaoorajie i>aknje roAMie...« Ocrni oaiora y tomc imic.My ncmBpbyje ee »iipnBinTaiK om 60.000 (Jviojmja y 3JiaTiinM rponieBUMa« ;ia je to cise »nionMyiio nipe;iano naj| noj (viajrajiim«.8) y to AP6 a, ochm nođje^a TypcKora papCTBa Ha KoniHy H Mopy, iinje ee motjio iiin irra Apyro li.yTH. Uapitrpa;i, je Ta;:i,a Ono uao neKH crro/Kep cmie h onare ipijejoi'a cBHjera. KpaJbeBH JiminenH KpyHe, 3acyciabenn BJiaAapn, KojiH cy no TaMim-paMa Tpyxnyjiz h ja^HKO-' uajui, K.nejKe'BM, iviojn cy ipanorjin oiuoHmuTa npeA ( BojHiM pMBajiHMa, CBe je to ynnpaJio ohh y IlAiPHnpaA. rrypcTBO, Koje je crrojbehHMa sjia^ajno Cpe^moM ABH,jOM. li.HKaA npnje Tjra nnje motjio Aa obojim«) paoBHje oBojy 3HaHOCT ii CBojiy cnary, Kao y obo AoOa.-i TypOKa MOpHapHua, njiOBHJia je 3a<ibeBOM Baope n oGanaMa HHAHje. y to floća, potobo y CBanHjuM yc?rHMa, Jie6 Ah.to je jeAiio ua'CHO TjpoKO HMe: Cej^H AjiHKainyAan.4) y obo AoOa 6hjio je jom h Apymix cjiaBHnx h anatMemirpx jiumjiocth, a;oje cy TjpoKo papcTBO y3AH8a*ie Ha iy BWcHiiy. Karao cy, Tora BpeMeHa, IMp« 6er n MauTKon 6er, Ha koiihj h Mopy ocBajajiH 3eMJbe h noraopasajiH Hapo^e, hcto cy Tai«) d>yQyji'Hje h Baranje ocBajajiH Ayme m opna jby;qoraa- Tjpuraa ramnjKCBiioc/r inpeHCHBJbaiBaiJia je Ta;ia onoje HajnaripeAunje jioCd. Hara h rpejrarajiCKH raa^nja, irjeBao je njecaie o tjpokhm paTHHUHiMa y Tianaaipn y nojoj My je f>HJio qjtiwuTe. OoraanoBnh je iipo/rauBno ose epohe omara cjajnora AoOa. O h ce je y hoth Max aWKOBao OBojuM paAOiM H BHCOKHM yMOM HBMe^y CJiaBHHS H 3HaM€HHTHX J1HHirocTH Tora nejiraicora AoOa. Onora OTpnHOBHha Mycra(l)ary, Htiineo je H3 vlBopa ca TpHAncer h Tpn arane cnaxHjj'>rae auiaire h nnacjiao ra, ;m uorayuH xapa'i GpoAcraora 'Kajprnijraa y Boohh. My0Ta4>ara, raojn je obom npmnraoM cnpaTHO y Coi:otTi, npojapoKCiiiao je ^a unje.’ia iutorh noi>a’HHma npebc y HonaiM. 8) Bavrairn ohhich uai>cn;ora gumama, cmeoraa Gp. i n, ') y 3BiniIQIIO TTHGMO. Tip. TlpCe. *) Oa apuiHAyK: H.\^nojBoiia. Bp. npen. crp. 363—371. 4) Orvije <Kainyi/ui.n Himnu: a^rapa.T. TT-p. npoR. �Bpoj 8. »r A JPET« CjpaHa 125- 3a ispnjeMe, aok je CoKOJioisHh Gho Be»H.p ujom ity- ;ia y AMacnjH HKyjiH Bojcicy h na ynapn iia Gpara iryjiOM, iiiKVJOHtaj ueJDiiKar Beaatpa yay3Hi.via.uH cy: Py- CejiHMa. Oh imje Aan.e oGpahao na4KH>y, hh 11a Jby6a3mxfti mama1), Kapa Axm©a naima, PycreM nama 110 hocth cuora ou,a h cyBepena. ;y»yrH 'nyr h ikuio Kacitraje CeiMMb Ajih naima2). y to iBpnje.Me je 'npnnm; Cojimm irjieMjemTOii no MalBHine y Kon>y. Haorajio je icpeano phib<uictbo h pa»pa33. C o K O J io e n k u n pnm ^ Cen M M . MynaBaiH>e n;iiMel)y ^ijBa GpaTa. Jljnopoite Hmpnre. H nyOna (Jjasa njia^anKne CyjiejiMaHa 3awoHOAaBn;a KanscTiia Jiajia, ycyne cy y Taj oram npiwiH4iiy aoo.V fm.ua je Gotma. To je ncpnca nuiTpnra h anomina mpHin- yjba. Cy;iTan Cy.H«yiMaH, otnpiyHiHo ce ara, v?TpaiHy irr|MniH,twe XyppaM. OyjiTan Oyjieji.MaH, ocrapmo ino enojoj na Oo.HHiMa. JIa.GH yirHimTHo CHma BajaonAa, Oy.ie.j_ mipHipoA'H MOKyman, AonymTao je m oeh OApaic;iH H>e- Ma« je npnimy GejmMy nlocnao CBoje Hajdiiocodumje TOUH* CHHOBH na;Aajy jkptbom HHTpnra h oGMaHa ose, BOjOTCOBO$e. XyippeM cyjiTa’He. Hajnoojinje, 3anoMaraH»e njeoHHKa »Hbbojlhbuih o,HiMax oflpetnHTH, T|>eher eeimpa Jaxja 6era, 3aEpnnjiio je OBy K.pBa®y Tpare/uHj.y, je^noM HcxM€p, naoiiy BiHicoKor, ca Tpn XHjbain,e jamninapa, c TynoiO'M ejierajoM, nnane 6a CoMOJiOBnh aoh®bho jom OyjbyicoM CHnaxAaipcHiHiM1) h iciBa nempir oApeaa acoija yjKa|:HiMje cpeiie. CjeMe, Kolje je Omna uiocHjaia Xyppen 3 a 0 BH1.Mcvbemyjy, ca norpneceT rpa^oimnc Toiioiia, c cyjiTaaia, ypoAH;io je najcrpoiBiihjhm raiOAOM ’nocjie onpoAHiMa Tdiraija h oKJioinmiKa Te jrajomaGpannjHM a H»ene CuUpTH. H>eir ycnjex, /pa iiipon,JiacH enora cima n Hajx)pai5pHjHiM napcKHM «ayniHMa, c Myre^>epHiK)OM a MHJbenama BajasH^a 3a iripecTo.'roHacJi>ep|irwi;a; .hohho naniiracHiphm .2) je, Aa nocjmje H>eHe cmpth, y IlepcarjiH 6yAY nory6JJna'Tiparra cynoO>Hnie ce y nojny jioa Koh>om., JbenH cacBMM HeBHiHH HjiaHOBH Kyhe 0a.MaHOBH.ha- H (966.) (1558. — 9. Bp. npeB.) »OjraBim neomp ypeAiHlo je CtaojipBiHh je, je^aa OA rjiaBHHX jjraaita one KipBaBe *T>ojine penane«. Bopfia je Tpaja.ua oin; 3ope ao MipaiKaApaiie. 'BajasHA je 5nTKy tory6H0 « noGjerao y AMaiCHjiy. GoJJjjmhoct, a;ojy je obom' iiphjihiKom miao nnnp- Gom je iioh ^o .caiMo 'Mym.Ky A)euy, a oorajiy oGurejn •niHTH OoK.cnoenh, Glina je spno masima: On je ntoao, ocTaBHo je y AMac-mj«. OnpocTHiBmH ce 3a HaBHjeit c . ciiOMe Taory, ocnryparni Kpyny h nipTrjet^rejbe. 3a h;i- j)yHOM n npnjecTOH.etM , no®ynao ce npeMa 'nepcmjCKOlj npaneme Te A.y®Hoani, - (dhmth cy oApe^eHH h IIiHipa K rpairan«. npoTOnneii na.jBehoM sKgcrHinoM. fOyjrraH Cynama n IJenaScH Asmba eaana. t ^ 1 He>ianr y Ijapurpa^iv. T.pehH Besnp MexMem na/ma <3oy ornapn, to ramime je GhjiG B.pjio jeANOCTanuorh npnHn; CennM y 'AHalAOJimn, Ghjth cy HajXyppeM cynTaira, 3a jKHBora GfiJia je ycnjeuia, ma noHciBHh oropHemijH iHenpirjaTeiMi BajasHimoB«, Koj« raijecy oncira cmrta Bajaonaa OApeAH mpHjpOTo.no11acjneAtuHH hh 3a KaiHiBo H3MHipe«>e. BojnoM cnaTOM y AHaHHica. lipu,!njena MnxpH.\iiUC, onena BeniiiKor Besnpa r.H A O H H jif K O M aH A O Bao je CoK oJK K BH h, a IlapnrpaA wy je P.ycTeM naime, Ginia je po^eHa cecipa BajaoHAona no »empecTaTTo c.iao noiaMaima caMo Aa Gn Miarao nomyHo ony H no MajuH.3) Majica, h Khas— Xyppevr h Mhx] yH H iuiTH TH irpHHiia. Baja3«Aa. Cee Mopcne oGajie Gonie mhx — jviocKmie cy y td cBy <tpogy y.N<iiy niodjUpj] cy na®A>HiBo. G.Hoanipa^ie. OBe crBapn npniima Baiia’y<anjejie cy ah- npnnpa Cejira^a nonriiyHo iraGame ®Aa, CBe Ao menora GjoAOBana, G H .ne cy npeHeceHe čajane ii;oiMif)Hinan;H',jie h Aa H^TineroBo MjefTO npor S(apHinpaA. npnnina Bajaonaa sa 1ipnijecro.HoiracJbe/pihika• Cyjrran iCy.HejMan je ynyT«io jetn|Hy aanoBHjecr h lio o.\q>TH npHiimese Xyppć\i, (965.) (1557.—7. np. K pirM ioKoMe xaiiy. Crh ir]>ojraBH 3a reopnijy Ghjih cy npoB.) to je iiimnte CTyim.HO y g^lobihim Apyry (j?aj3y. npniip'BajaoHUi;, Mjia^n no ropAnranra gia npHHiuia Ce- noriryHO samBOjieim. Ba-KUia je Gnjra h jeinna aairroiBHji hma, nHje Morao no 3an p iiy. nocn'ami npnjecjioJio- jecT, ynyheHa. Ooi;o.To®nhy, y Kojoj ce H3Me^,y ocTa]iac.jbCAHiHKOM4), jop je iq>njecT0 npimnamaio, no roizp- jiora ocaiKe 'h oibo: naMa. Hajl-TapujaM CBHy. OAwax, noćne iineiHe ompth, » .. • Haic je Hacrr.vriHo «a lCBaiK noKacrce OBojy xpaaanonejie cy miTpHire- Drpaima npinina Carnia ČH.ia GpacT n jynanrTBO, OBann onaj BojmrK hihh jamifiap je caiaatna. CoKaioiBHh, y tomc MOMeiiTy, (nrjame ipehh uapoKe Mir inoGjeAOHOciie BojctKe, Kojn cana — ano Bor nesnip. ja — AOKance. c®ojy BpnjeAHOcrr « no/KprBOBaibe, Gnhe Cy.naH CyjiejMaiH, noi;ymao je ja Meb.y r>pahoM HarpabOH MO.joMnapcaiiOM MHjromhy,; crrynnhe tio.h »rojv crnima 3aBaAy* y Ty cspxy noemao je npniiny CeniHMy, Mohny napCK.y mh 3a«iiTHTy; Gnhe My HK?inyH>eHe OBe Tpeher neanpa OoicaHoniiha, a Baja3iii;ry iieTB,|yK>r bc- jnejbe; a OAJi.jmeoo je Aa 3ac.Hy«?iini GyAy Harpabemi n 3Hpa riei/roB nam!y- Bocjiao mm je 11 caBjerryjyha »y3- vHanpe^eiHiH BHme, Heno jih ce to h sačinejihth Močite.« ifHiiieiia HLHicaia«. JIoi; je npmm CenuM, ca cBHMa noTTpuiiru Ce.HHM’ n MexMoA naima CoaioloiBHh y obo'iacTHMa HipH.\mo. Oo-nonoBiiha, ripninii BajaaHpi; Caramc iruTainv y«?HiBa-HH cy BejmiKo noBjepeme. CyjFrair TeniHcao je flepreB iiamy h penaio My: »KaiAy U,apnnjiapty nvra tOjihhco yjio.Me-nay4en>aKa, Cy.Heji.Man je nait n n.HXOBe Konmenre impor.Hainanao iianiTO mhi nnje oran i;ora oia n.nx nocviao, none Ghx ja nviioBaj/KimiM napoiGaMa. y to npwjeMe Trpaiiece .Morao cisojy djpap icHiecTpano nsjiosKimi n kojh Oh mm r.'iac, Aa he 'iipHinn BajasmA noCjehn y ApaG«jy. Ty BHjjftCT, AOCTanHO je iipnun Cojihim CiBone ony. HajietAHo Moje ;iiOK.ai3e cnrypi:o yBa<KHo«. ripHiim BajaoHpi je o;ijMax, iror.Hnje Tora, iranycTHO je, Aa ce nannme jecial« cacrraiRaiK namOBirjecnf, Koja Kyrax'irjy h ormmao y AMacH'jy. Havrjejm My.je Gnuia, GH Će 'MMJVta OAiaiftHaTii ai|yainoKHM 'mejXonwMa h kho- • racoBHMa h nocAao ra ony- Taj caiCTamit je noAnecen *) OnyKannh. Poraiando Naivagono,- n>pi;tH.y obom nn- cy.TraiHy. a 0« je no cupara naniiicaio: »Aa ce naimuie BjeiiiTajy oa 1553., Aa je PycmM C-iiGiih. HpHM. npeB. Baiiro'BHddA’ HiCTOBjeroa obomc KenrneTrry«. 3anioBHjecrr -) Po(.iom na II]>a’ie BHine iCapajena. Ilprni- npe®. *) (>ApcA CTpaniix irjieaniha nao[>yamiHX nyunra3) Oaxaiiii>-y.n-a:xGa.p; cb. 3., CTp. 502. 579. 4) ricMOBMja: cb. 1., crp.. 13. — Ca«aH(J)-yji-axGap: Ma- Hp. n.peB. 2) IleHeiBHja: cn. 1-crp. 391. 0B. 2., etrp. 475. . l �CtpaHa 126. » TA JP B T« Bpo| 8. je nairmcaiHa, h n a c® e CTpa®e paaac.TaMa1). y HapđKOM MHJiourhy«, th ir p r n o j n c y n o s e h a r a h to ojcjeh T m r o jm r a te : n e r a a e c T jy K o a a a n m i H3 n a p o n e <®oj o a n oB H jean r, OiLia j e j e j n a s p i o B ajram Tamna: cjjiT aH , roiBOfpehH o n p r a p y C e ra M y , Kasne: »oroj n a jx a a n e h » j e c e r iryTa n o cto s n j b a j a , Te j e s e j e c e r x n jb a ja , cto h n e j e c e r a r a « o j n p n x o j a n,apcK®x 3 p e jm jB tara, m r o j e 3HaraJDo, j a n p n a p B a j a c n j He \iooKe Brane ii<xiaranw n p a B a n a papaK.y K p y n y . y c r o a xacOBa h c jjpyrHX n o e M r a ja .« Taaoo q y n p n j o j n p n , Taj mcth cyjrraH CyjiejMaiH, rjraiHHH j e Kprajaj; o n e o rp n ra ^ C -eraaia n o B e h a r a n a C T o rra y jyKCBa (H6. c a 4>ep 9 6 8 .) (7 . noBe.Mfipa 1 5 6 0 . I l p r a u p e® .). O chm K pB ase jp a M e , je p j e o n .tkhho , narofB open <xj irp ram eTOira., y w p j a p a p n j a CeraM OBa Majna, r a a j i a je c s o j e 3 a X y p p eM u Mirxpn'M ax, ir p o r .ia cn o B a ja 3 H ja irp n jeBan.y(j>e y P eM ra- M y T eB era ja ra en o r HMaperra1) y cro.T onacjbe jhotoom , Ma j a o n a j n a n? r a j e r a a o r a JljMacfK,y, 6 h o je ^ y ip ryj-ip eaic. H a p e b e n o je , j a c e h naK Ba n pa® a. H.e n a BaKy4>cKa ocT a ra n ra n a n p e n e c e »Myx3jraManGKHM OoKOJioBHh j e 3anOTa B jep n o h c najBe&KM nooK/pTn a j r a n a p c r a M jiabaM a K oje n y T y jy 3 a P o j « . ltonaiibeM p a j H o 3 a C eraM a., a r a c e u n j e motjio aiHnrra Brane u d a r a h u H ero to , « a je n p m ip B a j a a n j npeO jeiITpHHpeoa M'HXpaiMax, c a s n a a u r a e a norn)6H jy r a o y IIep cH jy. OpaTa B a j a a n j a , o 6 p a r a c e B eranoM B e3icpy CeME3*) J e j r o BpnjeMe, B a ja a « j a j e iie c r a a o h o H>eiMy c e .A r a n a m « , c mot Oom j a jo j n m o c v iv je K a j o n a j a jin je mostio nrau T a H y m ; Hary<>JbeiH w y ’j e C ho C B ara MCDKe j o h n y B ck h C a p a j3) h j a j e iraMUipn c n p n n Tpar. PoBopHiTO c e , j a h e H>ero®y n o p o j n p y j o B e o m Uom CejiHMOM. Iv a o m r o je rop e p e n e n o , o n a j e y c m a y B p y c y . CoKo.'roBiih.v j e n a p e b e n o ja . o c r a n e y J ln ja p n pH c MajKOM p ap n p oM X y p p eM z c MyateM P ^ ctom B e n jip v ■one j p r a e . j o k n o a n m r a io He c a sH a . r j j e c e naiiioM , j u n i m a iirpOTnn CcjrnMa, j a o h He 6 y j e rcporjiaB a ja a n p n a i a n f . Cb p n p if c r a r a p e n p m ip a B a ja o n u a liitar 30. lrpetcno.roH ac.'bejm nca, a r a c y c e raiajc H3m h O jtie c y aioeaT B apane. a iio c.in je. Tora c a 3 n a v io c e , j a je l>H.rn. C.v.TraH C y je jftia n . j a ( j e M e x M e j n a n r a O okojo B a j a r a j n p e 6 je r a o y Ilep o H jv . (1 3 . p e6 H -y ji-a « H p 9G7.). itn h v 1rpH.Hp.e3y H o M n x a n y , K h ep n p r a m a CeraiM a, rae(13- j a n v a p a 1 5 6 0 . npiiM . upe® .). i i p j e j o m ero n o HMan y cecT p v I J e B x e p x a n y TTnajjie n a r a n ,* ) a K h ep n o n o jibe j e i:on4>miKoBaiHo, nopo;iH !pa m v je j o n e j e r t a y B p y iBor T ipnuna M v fm n b e. A G jyjih ep n M a r a , a r a jaE > raap c y , a nac.TOja.io lce, j a c e oh n e o c r a r a y M iipy n n y CKOM. C n a j č a je Onjra B p oo c ja jn a . IIpH H pesa M nxpH iie p r a jr a M ax, j a 6 z n orojO B an a npHjeCTOjionaicvjbejHra.j n p m n iy CĆaiOkTOBnh ije. y p a j y t irp ^ tH « l i p r a n a E a j a a n j a . C e r a M y , n a j a n a "je B p j o 3naTHe cyM e « a o noM oh 3 a Ono nOTinjmo O eaoO rapan. O h je cbc y n o n p e 6 n o , caAro 'O Baj6y c b k x n p n n p e o a (9 6 9 .) (1 5 6 1 — 2..HpM M . n p eB .). J a ocwrypa. y c n j e x n pram y C eraiM y. A j a c n a m a , Opa.T Obhm momohtom. ComjPOBHh je noorao njianoM pjpl i o p a C ra a n 2) n a u m u , y to^B pnjeM e O n ja m e ap 3epyMcice noporape. On je Ono nncona craca. TaarKoniijacT. (k h 6e jje p - 6 ej. O h m ije x t h o ja c.n pnjeH n • 0j 0rtWBO ’ Orora je jo Oho najraiaK: MexMej nama-TaBiu4). CyjiB a j a 3 H j y y I le p c H jv . I lir a B ra n e, o n j e a n a o j a B a ja teh Cy.TejMan h Berara My<J>THja B6yccy_yj e<l>enjHja3 H jy rpeOa ■ kohjcktdc n.T on a n K m n a n a . n a w y j e Tora 6hjh cy HCTOT CTaca5). n o a r a o neKGJMKo T en ap a. 'C eraM j e to jo c r a s B O cy.Ty r j i e j H yrm ;a ,j CoKo.TOBHha. nenpetCTano j e p a T a n y , aOor n e r a j e A ja c n ć p jia n«ryifvbeH. O ja r jr e j e uiptBH ncfieTan neTrpnjaTeJbCuna H3Meby C ra ra im a jiie h O o ko - CTao. B e h h c b h ihercm n O p a rn h n 3ay3M M ara c y na.TKHe j p a t a s H e n o j o n t a j e . a r a c y n j in tom , cbh h 6m.th •TOBnha-* *) :iac,TyntHH u Bipnje.THM .T>yjn. y 6 m m i n p m n e B a n o j Komora. p a j n o je 3 a CeJIpjRaiBa m rnena opraHM 3apHja ć z n a , je tojimko .nrMa h J l a j a Kapa M yrra(f>a. Oparr CoKOJOBHha XycCHajKHa, j a joj yH,yTpanrH>M jB op cicH H en ejH r a j e c j peB n a m e , K ojn je . v cT n a p n . CBojnM nnT pnraM a n joM o rra cn o J b a n a H o cirra nm caK Be rarere- JlypryT-peH C, n e o jo Tora. j a H 3 w eb y O p ah e jobe jo cyKoOa- O n je OauHo c e Ha ođajiaM a. M ajrre. M aa ja p cn a je tfraia i y p T y n m p n m p a o y n ju b y j a ce kak o n p o iy p H 3 a b c j m f'Ka 3©MJi>a.. T y p itH c y npcntMBJta’B a r a CBoje n a jc ja j■kct n e 3 n p a , a.Tn. y TOMe mrj'e ycjino. n n je j o f ia , T la p n r p a ^ u m c y v n o r e a r a y n o 6 je ja M a . T lp u n n E a j a a i f j , ca; cbojom jjeu o ru aajejH O . nojijecM aM a h cja jra M ycnjeCHiMa. He (5njam e i « j a oHJie, n a rjO jben j e y ir e n c H jn . To j e j e j n a Be.iHKa ircropmjcKa n o B p n im iH 36Mj>e, n o ja 6 n M orjia ca B .T a ja n r T ypnH H a. Mipj>a Ha J H j y C jm ejM an a B a n o n o j a s n a . Ara to OHja H je r o n e c y n o đ j e j e 6 z jr e n e r a K e ; n o n o c teko mcto r a j e Ohjio m n u T a H eoO nnno. ^ n n p je Oh o naBHKHyT Ha BeraivH : c a M o n o y a ja ib e B e r a n o u sn a n o c T bhcoka . C oTaKiBe tCTomme. CaMO a a HeKomnKio r o j e n a , n a r a c y KOTOBnh y noiTMTHPM. E 6yc< ‘V - y j y ananocT H , M nM ap6) /ftpTBOM CyjejwaH O iBe cjaO ocT H , ra erom i H a jy a p a c r a jH O r a ia n y rpab€«H H apcTBy, B a n u j a y njeCHHiniTBy, 6 z mvmTHPBH b siaijan ocofiH oie n a u ie Kao n a irpntMjep: j a x y 3HaM emrre jnramocrra K oje V 3 j0 3 a x y aH anocT o s o r a M >rra4>a, TJnxaTrrerp h M a x n y j , Te A ^ m ct n a m a h jo<5a. njecnranT B O , KH>H3KeBnoOT z yMjerHOOT n p e j n ^ ; rp yrH .. . r i c c r a j e o n o r a r a j e O n .io n u m e lrumaKnar HH.TH c y cneM y- TIaic h n o j e j n r a Bejjiep-O eaH , (jn ja x y yH yTpanm >er ireonjem eHOT m rra raa. y jB O p y . r a j e njeciHMHH. TT.Te.MCH A x m c j n a m a , pyMejTHjcKir GejjiepOh.to B rane iim<OTa, k o Oh M orao n o r a n a T n p raa-T crB a fkij, HCTHpao c e K ao i e j a n M3Meby najGo.T.nx njecim K a, h n a imnijPl'To no.TaraTH n n a n a . TTr)WHjy C eraivrv je T ora BpeM ena. y oboj c p e j r a m p a j a z nampeTKa, GonpT H a O n.ia o m r y ip a n a , a C v n e jM a n j e jaH O M nne cbc urane n Braire n a n e r a CKy MMJiOCT. IT on eh ao i w «och .th : n e j c c e T h Jb aja, i p n c r o r r a e n n a r a j e B a o o n o jv ’ixapc!Ky h o m n iv y j e n n p r a o j e , K hjn c y j o r j ie j e s e r jy K o n a 4). HermraeOT x h je B ejecer a n r a . »TTpeBeraw>M r ) Bancnu cilhch napcnora jH B a n a o j 21. jm iacana 966. rojnne. *) CpOnn OnyKoiBHh Opar PycreM. IIpiLM. rrpeB. a) TlOTOJinja: cm. i. crp. 304. *) Jj k : 500.000. TTpniM. mi)eB. *) *) a) *) J lo O p o ro o p n a K y x m b a . IIpHM. npeB . 3 H a r a : j e 6 e r a . I l p r a . npeB . iCTapu /tn o p . HpniM- npe® . C p 6 r a . npH M . upe®. 4) B mcokih — JIjyrz. IIpHM. upe®. “) X aw e.p <jb. 2 ., c r p . 7 0 h 111.; O aK an4>-yJi-A x6ap CB. 3., c r p . 53 2 . e) MHMap 3 iia TiH HCHMap, ttjni je Taij O n n an o® npH - jje® nocrao h *t o b h m npeauMeHOM, Tlpra npeB. �» fA JP E T , Bpo) 8. CtpaHa 127. Ko;io!Bwh ce ny;tBajao u ojVTHKOBao cgojcm vmhom j« y CoKaiy. HsrJietaa, ja Beh Huje firmo Brane hhyii]>a'BHjdMKo,M i'iiK)€oOnoiiihy. Ono »ntuie cokc^iobo«, Kora. oj nopoHHue CoKo..ioBHha. 3 ancTa TeniKO je 11 kotu JeniHJjije Mcx>Mej Oer jo©2je us Cokom ^okckio- fiH.10 BjepciBarrH ja he o«aj Ma-in CoKoioBHh, Mohu 110i$a nbeeja), fejanre ce Beh j^jhjmio na HajBehn CTynajh CTH'hH oBaiKt) cjajne yonjexe h 3ayi3eTH Tamo ojjronme ApjKaoiiior amapaTa. MexMe;j 6er je hm&o nornyHO irpa- nojioncaje. Ajim Co'KOJiOBH.h je to cBe 3ancTa nocnirao, Bo Kaj. je H.eroBii!M yii7aKaimcM po^HTejbHMa, jobhk- . M TO CaMO OBOjOM Be.lHKOM CM)0CO6Ht3M]lhy H CBOjHM »yc: »He3.na.imie je;pe, Ba1fi.nyl5e.iH Jby,jH, bh «e anaire ja he OBO jHjere, coiyaKehM cfBora naipa, .nDCTHhH »jeuHy opehy, na heTe h bh c HVHMe aaje/i;HO aain.THinaTH y uje'iHTo fioracTBo h fieci;pa.jiHH ona«. He. on.roM.Hire 0.1 eefie cpehy, lioja je nam buma pacKipnJimia cBoja KpHJia h ne u1pcniy11najjTe onaj Kajman cnaoa, kojh1Maai 3aJtyua. Ha Bauie ,jBope.« Gosp. Zulttkar Dževlan za Gajret. —1 Gosp. Zulfikar Dževlan iz Bihaća poklonio je ovih dan^ našem Gajretu 2 akcije Banke Gajret. Uprava Gajreta smatra za ugodnu duž­ nost, da gosp. Dževlamu izralzi bratsku, .hvalu na tom daru. Vienčanje. — Bivši Gajretov pitomac, a sada učitelj i povjerenik Gajreta u Ustikoljni, g/H ilm ija Tafro, vjenčao se dne 19.-'marta 0. g . ša dražesnom gđicom Mulijom Mulabdić. Srdačno čestitamo! ;iTji Gajretova zabava u BijeiSni, koju je priredio tai Gajretov pododix>r im ala je čist prihod od Din. 2050.- _______ va zabava je održana uz sudjelovanje Snpske pjevačke družine »Mokranjac« i đačkog tamburaškog zbora gimnazije u ĐijeIjini'. Posjeta od strane muslimana nije brid takova, kakva bi trebala da bude, jer je nedjelju dana kasnije davala zabavu 11a istom mjestu i Islamska Kiraethana u koriš? svoje blagajne i mjesne sirotinje. Zibog ovoga, navodno, mnogi muslimani nijesu prisustvovali Gajretovoj zabavi. Pritog za Gajret iz Brčko«, od Din. 100.— poslao nam je gosp. Sead Dubinović mjesto priloga mjesnom potpornom društvu »Islahijjetu«, koje je nedavno priređivalo svoju zabavu. Srdačna hvala! Prilozi iz Dobo ja. — Gosp. Agan Bešlagić, Školski upra­ vitelj u Doboju poslao nam je Din. 1068.75, koje je sakupio među školskom omladinom. Najljepša hvala kako sakupljaču tako i darovateljima! TAJPETOBA 3A 5 ABA y 6 MXATiy. Ha I. <I>edpyu(pa o. r. ojpsKuna je y lipocropnjajja »BujiataH Kuna« — . Đpjio y<aijc'JiM, I’ajpeTOiia nadaiia itojy je npnpejHO oBAauiHVHi nojiojidop. Kaico je koj upouniorojHiiiibe I’ajpeTOBe nudanc Ohjio omcrajba c u3BjecHHX crpana, to je iiaupoTniB y oBOj rojHHH cne eaojKHo pajraro ^a 3a6a.Ba uito (kube yejuije, y obomc pajj000&11T0 ce je ncmmaJia nama OMJia/uiHa, 603 pa;3.rH.Kc, nm> na«'Aaje rapaHH«jy aa <5yjiyh«- jom yciije.nii.jir paj ua TajpeT. OO1iJiu.11 nponpau obc aaOaBc Jiane^eH je na onmTe aajoBojbcrao nyOjucKC. KonuepirHH Jno aajHBino je cJiyiuaoue. I'ajjrfTOim mirroMmr naoTynwjin cy npmi c njecMOM »Xagj' y kojio cjajiHHM TaJienTOM. JejHor jan a , maj je napona Bojcma trivroBaia n y r CkxJ)Hje, cTHrao je rnao, j a je Ajeh nama, BejiHKH Besnp, y HaTauipH npeMMirjlD, o j rymio6ojbe. 3Hajio ce ojMax, jko he ra iraicjmjejMTH. H sanera cBHjerr ce y Tcaie HHje npoBapHo- MexMej n auia CoKonoMah, »jofino Je nenaT Be.iH.Kor .cetiHpa.«1). *) ™P- O - (HacrSBiihe ce.) poje Moj« a 3a oBHMa mj'cjimm. OMJiajuna orajeBaJia je »CpncKH 3Byun«, 3a Koje cy odojn o j ny6niute HarpabeHn ca <J>peiiethhkhm aiuiayao.M, uito n je y oacJijiy mu. najmopmfKa r. JIyne Onanantip., kojh hx je y TOMe yBjeiK6ao. IIporpaMHe (p gne, Koje cy aurajie j a n;tBejy: rba Bnjine Ha rjiacosHpy h rocn. Or. BmHjaKnjeBnh 11a BnariiHH — nydirnuta je necrpn-bHBo aieKOTBaJia. Te nporpaMire ta^Ke »Xy0ejiHKOBe 'cepenaje« I« »Meoyer« npyatHJie cy npanor jaoioma y MyaHjH, napohhto OHOM jjejiy nj'djrarKC, noja to dojbe pa3yMnje, — 3aniT0 cy amabaiii 6ypH0 ajuiaiyjiipajrH. 03a itpaimor ojMopa jomao je no3opimiHii koms^ »nie^tita XacaHOBa« o j Bjiaj. Txiyme, kojh cy jM eTaimi-ue na onniTe aa.joBOJbdBO iraBejiir-Jie naponu to CTora, raro je cau Konaj jocra jyr « TentaK n 3a Kojer je Tpeda.ro jocra Bjeatde h paja. HitjieTairiHje rbuje: Byjan, Bodo®iiJi, IUirtiHt, KlepeMCT h JleBH yyjora*ia: TlIyxpeTe, Cejme, 3aiiMe n 3HHCTe 3ajnBH.re n JleBn y ynoraMa, Koje ca nrpoM cnojinc y.iora, to m ca ojjehoM y napojHoj ohidbh , a iiapo^nro rbnja Byjart — IUydpeTa, Koja je CBojHM MaHiipHMa npejcTaBJbajia 6cody MJiaje OTMjene MycjiHMamte. flHJieranra r. r.: Xacan CapareBnib, mTyj. rrpaBa y yji03n »XacaHare«, Ha J. ’RexajHh y yjioan »Xope« n ocrajiir A. Hdpax®Mnanmh, M. Branih, cyjrpija C. Be-nih, u j a nx CBe He nadpaja.MO, iirpajin cy TaKo onijeiro h npeun3H0 ja ce ne đir n y MHOTOMe BeheM MjecTy — nero iuto je Binrah — y(J>a.in iraahn n p e j nydjraiy. JIa je HHTaB Ronaj rano jod po hbbpjch, 3acjiyra je cyjHje rocn. X. Bamarnka h cryj. npane r. M. BsranreBHha, Koju hm,ijionie CTprrJbeaa h He acajmnre Tpyja j a jn-reraiiTe yBjesRdajy y h>hxobhm yjioraMa. Kaj cmo seh koj koma j a ne MobeMO MiiMoiihn a ja hc cnOMeneMO r. r. BH3a e$. Bojomiiha OrproBiiHa HcaaM-ara Bpannk) m Bnxaba, Xyceirndera 'Ropomiha H3 Haaiina h Bp. CeoraMđeroBiiha, nojn o j cede jonpimjeme JiyKcy3Ha CTapiracata ojpije.fra, ihto je Taicobep n a nydraracy yninrH.ro TanaB eiJieKar, icao j a ce Hanare y otauBOM no3opnmiy. Te npejMCTe Kao h one na je«opau;Hjy caae, rnje je n,peyaiiMaH.e cKonuaiio Be•TiiiKOM ojroBopHomhy — ncsojHo je ynp. TajpeT. Ko.HBUJcra. r. r.v.rejjr.iii Pcpnh. i;ojn je ir linare c ny«o Tpyja y3eo yreiuba ,v paj.v oko one nadajte, na 3.u-JiyjKyje CBano npH;man,e. �» r A J P E T« CtpaHa 128. lio CBpmeiiKy nporpimd ny6nH3ca je ya Cyipan anjiaya naaaaaJia cbc jiajieranTe-ue Ha no3opnnuy, Koju tcs; n a oayny Baiuc npaay ivuncy acimoTa U3 oiuiauiibiioi npcMcna 'na Kojnx je luieau yaeo rpaby aa komu,’!, jep OBitjeaa, opyatjc, MacKe ii Ap.vro cbc jc npiicTiigmio obukom mojeAunuj n a ch iioniyHO jjucjiiio, fla cy to HCKa orjKUia aiuna, jep ce ne Morome npelioamiTii. ■youjex y obomc n«e y 3awiyry npocjtcoapa r. Jla-Kuha, Bjou ii hhu' iu obukom iipinxwxM naHBa-ni y cycpeT Hauicu Pajpery. Hua Tora nacTtuia je iieoOaaieaHa aaOaua k oja je iBorpajajia cbe ,w> yjyrpo. OMnaj^HHa ce 3aGa&n>a.aa ca nrpaiuKOM y3 cBnpay TaiaOypa Harne OMBanimc h Ha raaooBHpy r. Bajepa, bok cy cTapnjii y cHopeAHHM npoeTopiija..Ma 3a0aBa»aflii ce y yroAiiou paaroBopy. ynope«i) c r n u orno>ieaa je nponaja »I’ajpeTOBiu flftpoBa« h »Brnjica« ui to je othuibo cBe n a jarMy. On oda OBa npenMeTa aaGaBa je auiana nodap iipjixofl, aauiTO nfle XBona HameM rpabaHCTBj’ 6e3 pauJiHKe, jep cy iin ora h MHorH y to u e CBoj odoa AoiipiiHiijea«, a 'inja heMO liMcna na BpyroM MjecTy ofijaBHT«, bok OBiujeM iij’TeM Hei;a hm je xBajia. riopeB cuera nyacH0CT HaM jc onoMeHy™ u luraoniiKa »BuJucan Klina« r. ncony ByKoOpa-niha, Kojin na« jc Ono Ha pyiin kob j'ipcbaja m ^oKopnciifta cane, na cy iipocTopn^ Hajiniiuie jeBHoj h3Jiojk0ii hnaiiMa m cepcafla h i^Ly Bpiio.-yiKycno cpebeHHM Oojana. Bpoj 8. Mopamna u iBcroBa Tujuiuta MyxaaieBaimha, npocBje. uueueiu tojki B. llopiuioBHha ca nimijiecopiHiMa, cpcc. norjjaBupa ICobut 'iomiha, Mynepnca CMajnuiannha, mop. cyB'Hjy M. Peyuha, Gaiut. 'iilhobhnacii Bpajnha. (Jnuiaiki. TajmiKa E;mha. ynpaB. iukobc l ’yBieBHhft ca yiHTeaiOTBOM h oerajie. On Bnbciutjer rimbaucraa Otfaa cy r. r. iiap. iiocjianmc jj,p. J. Jonanoisuh, /lp. II. Hhh MOTiijcBiih, /lp. llaniniCBiih, M. Buimheuiih, Pečen čiji. GamisiOBiih, JI. Eepoiba, P. Bonomih, Boomih. JIp. CeaiiMGeroiiuh, IJpoha Mannnhn u mhoih npyrn. « Kob OBora ne mohccmo hhth cmiijcmo up eh u a Ba u e inojkujiiiuo hckm Biibcinijii rpabamn My<,jin.\ianui iiuacTame on aadaBe, a imikobii M.'ialjn ii3 noponimc u ponGmic ne oaMO hoCjCTOM Bch JI BKTIIBHMM ptfBOM OKO OBC 3 a 0 aBC nOKa3 aUlC, Ba cmo CBii Oca pa.3 .TOKe liooBaHii Ba 3 a I'ajpeT pannaio, jep HaM on Baje n aj 6 oa.y n any 3a naiuy GynyhnocT. OBa nojana Giuia jc MHJia, n a je cn o ra h Mopaauot ycnjex oiiJi'OBiimibc oaCaBC atyn « kamo aiajBM&imio [ajaibCKy, a oq MaTcpuijajiHH ycnjex Ono jc.0oB.ji, noj« johocji ob npcno 6.500 ;iu napa. Obum nyrreM Hajjbcnme ce 3axBaB>yjcM0 cbjimb vnecjtaMHMa, BaioBa.TCJbiiMa u nocjcniouHMa 3a0aBe, Koju h ' obom npHBira;oM BOKaaajue a a hm BioOpo TajpeTa jichch n a cpuy, kojh ToBiLKo Hauic onpoMauiHc fljeiie H3flipHcajc no paoHHM uiKOBaiia n ađiiia.THMn, a Kojji he flanac cyrpa Onni upaon h n e c m ra i*t^OBn iiaiuc Minjie OTacOiiHe. Ilopea OBdKor pa^a pa3yMB>HBO je, Ba je nocjeia aaOaBC OBJiiiiHa. Mchy miioimim hn hobu n uitbom biibjcjih cmo 'r. r.: Bejriw;or K ynana flCiiBojiiiij P^uljMBjiha u H.croBa npaunor pe(JiepeHTa iIiiaBapcBuha, Majopft A. JoBaiioanha, A. 3a riomomOap TajpcTa y Bjixahy 6nna ■ . . IIpoacjeflBhK: 0 c m a u P e Qu h Tajniim: 4 a bku h . r '’ Svima pretplatnicima i prijateljima Gajreta čestitamo bajramske praznike i kličemo im : Eapm i-šerif mubareh olsun! Eajpaifl HaMaa y 5 caTH 36 EajpaM HaMa3 y 10 ceth mhh . 45 k Ia tfjpaHra mhh . k la TypKa Štamparija »Bosanske P ošte«, Sarajevo. — Vlasnik društvo »GAJRET«. — Glavni 1 odgovorni urednik: Hamld KGKlC. �„NADA 6# Sveopće osiguravajuće dioničarsko društvo u Sarajevu Ašiiluk ul. broi 1. Telefon broi 837. Filijala: Z agreb , Marovska ul. br. 2 7 17. Dionička glavnica 5,000.000 Dinara Preuzima sve vrste osiguranja uz najumjerenije cijene, a štete procje­ njuje vrlo brzo i najkulantnije. Sve upute i prospekti na zahtjev besplatno. H l ! F hctb OdpaAOBntia T p r O B H H a JUjeiUOBHTOM PO Č O M Kao H KOJIOH H jajIH O M p o đ O M , B B jep K O M , ByH O M , BO CKOM H M aCJIHHOBHM y ^ e M H a B 6J1HKO H H a M 3JIO CapajBBO, BjiBHcaHflpoBa yauqa jp. I - Te/ietjioH IfiS J||lllllllllllllllllllllllllllllll!llllll!lllllllllllllll | ^Kafana i Restauracija | I SSarajevo, A DAleksandrova R V A281N g! s Hi = = = == iH Preporučuje se ljetna bašča i zimska sala. Divno uredjeni amerikanski viseći vrtovi, japanske lože itd. Uvijek prvorazredni gospojinski tamburaški zbor. Stjecište otmjene publike. Prvorazredna strana kao i domaća kuhinja. Najbolja pića i drugo. . P a š ić i S e r d a r e v ić , vlasnici ^llllllllllllinilllllllllllillllllllllllllllfiiB = = = = = �M Opće Osiguravajuće Društva ,,]UBOSLilVI]9“ osnovana g. 1913. u Beogradu sa akcijskim kapitalom od Din 3,000.000 u zlatu. Vrši sve poslove osiguranja najkulantnije. Police požara prima Uprava Fon­ dova kao garancije pri davanju zaj­ mova na hipoteke. Svejnformacije daje najpripravnije gornje ravnateljstvo kao zastupnici u svim većim mjestima. Ravnateljstvo za Bosnu i Hercegovinu Dalmaciju, Crnu Goru, i Sandžak u SARAJEVU. Kralia Petra 17 Brzojavi: J u g o o s i g u r a n i e . T e le f o n b r o j 3 0 0 Bazardžani 57 - Telef. 181 Palača: . G j u l a g i n D v o r* ::0 0/ Veliko stovarište D« Carigradske šamije, urumenliskog gajtana, konca u farbi, raznih - fesova i ostale manufakture - E 0 0 Brzojavi: B o j o n S a r a j e v o 0 ii, Krme i drugovi Bojančić i Jonić Trgovina južnog voća na vcliho i homisimalni posao .9 Sarajevo iS ^ | 1 T&lefon interurban br Prva muslimanska apoteka Mgphr. flhtneđaTatarovića Sarajevo, Aleksandrova 2 (Đaščaršija) P rep oručuje s v o je b o g a to s k la d iš te k em ikalija in o ­ stran ih i d om aćih sp ecijaliteta, p arfum erija i k o z ­ m etičk ih p red m eta, z a v o jn o g m aterijala itd. Prim a n aru d žb e iz p rovin cije i ob a v lja n a jsa v je sn ije . H H H H H H H S H S B B H B E E H E H E gG H 0 a 0 0 0 0 0 0 0 IE2Z m . 5 i ž a . r su Bh ^ Bcišcigića § Sarajevo trgovinu muzikalija I materijala za pisanje i rlsanje. Bogato slova, rlšte hrvatskih I srpsam knjigu � https://kolekcije.nub.ba/files/original/a18434742b6df57f4cd66d40b565ada0.pdf 473d553cb64a5be841074aef4202ecfb PDF Text Text rlo u iT ap n H a n.iatiena y totobom . J1HCT TAJPETA «PyU IT B A 3A K yJlTyPHO H EKOHOMCKO I10flH3AH,E MyCJlHMAHA Ha.iaan 1. h 16. y Mjeceuy. TofliiHa IX. CapajeBO, 16. Maja 1925. Epoj 9. ii 10. Llujeiia roA- 80 fl. nojeaHHii 6poj 4 fl "BaiiH AođHBajv ahct y noaa unjeHe koa T^aBHor OflCopa hjih koa ynpaBa — rajpeTOBHX KOHBHKTa. — C A ^ P a i A J : flaHM TajpeTOBor TpnyM(|)a. — TajpeTOBM nnTOMnn H3 CapajeBa h Mociapa. npnno3M H3 Boe. UlaMija. npMn03H H3 LLIeputsa. H o bh nOBjepeHMUM y PyflOM, riannMa, JafiJiaHHUM Jby6nH>y. HauiiHX nirroMana h nnTomiaia <y ii|»i'iCTomiiu^. PajpeTOBa nocjeia npeCTOHMUM. OcaiaiH Hvpar Xav»h: Myxaiviefl m KypaH. Myxa,Mo;i 'Byry\Mija: njeeo. Upo<t>. A. A;i,h,'i MoKiHh: 3HaMeHnre Jlejne. */>CA 1 . n Ax.\ie;x Petome CoKo/ioBMfc {JvvfiuKor ilpeBtvfoi PeoraH Jle.'BHh.) c*. .4 ' I O c iia « Hyp.H Xavrirh: MycnHMaHCKa BjepcKO nnoCBjeTHa ayTOHOMMja y B. u X . m riHTafte Uapn25-rO'.uninhHiR‘ rpaflCKor Xa/iMt|)aTa. (TIoiho;p m IJaoirheiBa noiipeia.) .\ \ T ~ m Xaii!ni.ie riunfi xany>.\i: OriteHa Kowyn>a (niit'MoaH A - M . K o p k v t .) f 1 i|; • 1 U 4] Parnu Puo/iaiKicraih, imiroMau Fajperoif: PaflocHM paHn TajpeTOBe OM/iaflMHe. A. nii Puna: 0 naujoj BjepcKoj HaCTaBM. A ia Hephec: ripocBMjekeHOCT MycnMMaHa y B. m X. tPE/bTOH: B. nvmic.iai'. TM.yuia: HapoflHo no3opMiuie. — Asnje npeMHjepe: »Be/inua HepeJba« ofl BpaHHcnaBa HyuiMha h »AnMaca« ofl J obc flanaBecTpe. HAPOAHE yM0TB0PMHE: » lily p K 0BMlia X aH Ka« — h riMTOMMM 6nxatiKor TajpeTOBa kohbmkt3 3a »Tajpei«. m nunjnai »Xa,pe.\u:Ke py- iKHne« <1>eX'HiMia X- Baiii;inyiiit*]5Hha. '■ TAJPETOB r/lACHHK: TajpeTOBa 6/iaroflapHOCT BeorpapyOflroBop flonMCHMKy »MnycTpoBaHor Jlncia«. Hobh noflopčop y BnaceHMMH. Ao6poBon>HM npnno3M. npnno3MM3 KofbMua. flpH/i03H H3 Ynora. ypeABEK: X bmha KyNMh, �B CT5imw[S]rii[i;imiiifii[5i[5iww[¥i[¥ifii[¥i[si[iii[ii[SirJiir)B B B B B B B B B B B B B S B B B B B B B n BURETU D. B B B B B B B B B B B B E 1B 1 B B B B B B B Telefon b ro l 649 i 689 B B B B * t• «■» ■E Banka se bavi svima bankovnim poslovima, te je ovlaštena za trgo­ B B vanje valutama i devizama. Zavod je pupilarno siguran, a angažovan je E B kod industrije drveta „Varda” d. d. Višegrad *4 kod trgovačkog d. d. B „Merkantilia” u Sarajevu. Od čjsle^ dobiti ustupa 10°j0 društvu „Gajret”. B B B ■1BBBB B B B B B B B BBBBIBBBl* BB u Sarajevu — Filijala: Višegrad iihcijslii kapital Din 10,000.000 - Rezervni fond Din 1,400.000 ......... : i■ j V* 0 ( Z a d r u g a s a o g r a n ič e n im ja m stv o m ) .. | Kočičeva ulica broj 41. | T e l e f o n : 817 . I = z— ' * s,f% ®" u Sarajevu 0 Račun h o d T e le fo n : 8 17. P o š t a n s k e št e d io n ic e b ro j 1276. = Centralna drogerija • er iieSi S a z a je T r o Štrosmajerova ulica broj 3 Bavi se svim bankov­ nim poslovima. Uloške na štednju sa otkazom i bez otkaza ukama­ ćuje najpovoljnije. P reporučuje svoje v e l i k o stovarišteraznih parfumerija, kozmetičkih predm eta i dr. Narudžbe iz p r o v i n c i j e obavljaju se najsavjesnije �'s JIHCT TAJPETA HPyOITBA 3A KyJlTyPHO H EKOHOMCKO I10flH3AH>E MyCJIHMAHA M3Jia3n 1. h 16. y Mjeceuy. ToniiHa IX. Epoj 9. ti 10. Jx aH H CapajeBO, 16. Maja 1925. ra jp e T O B o r UujeHa rofl. 80 A- nojejuiHn 6poj 4 A’BauH floCuBajv jihct y noiia unjeHa KOfl TjiaBHOT OflGopa h;ih koa ynpaBe — TajpeTOBHI KOHBBKTa. — T p H y M (J)a . 3HaHaj noxoAa HauiHx nnTOMauan nHTOMHija y npecTommy. PnjcTKO je Ka^a HAeja Hau,nona,!iH3()Baita MycjiHMaHa ^oJRHBjejia BejiiiMajHMjn n no Hamy 6yAywiocT ofljiyimijn TpnyM$, ho' uito Cjeuie noxoA rajpeTOBiix nHTOMapa u mijoMima, HBnjeTa noBor HapauiTaja MycjiiiMaiia y obhm 3eMJi>aMa, y Beo­ rpaA, IInjeMOHT namer 6ojia u noHoca, flymy namer Hau,HonajiH3Ma, H»eroBiix -uanopa u meroBe noSje^e, y npecTOHHAy yjeflHH.eHHx Cp6a, XpBaTa h CjioBeHaija. OBa nocjeia HOBor, HajMJia^er uapaniTaja MycjiiiMana y Bochh h XepAeroBiinii, 3naMii no6je,a,y Hafl MpaKOM 6ojme H CBaAJfciiBC Tpa^npnje; OHa 3nayn Jiy^y y TaMii 3a6.TyAa, 3naMii Bjepy y no6je^y 3ApaBor h Tpe3BeHor pasa, caoopa3Hor npHJiiiKAMa h noTpeCaMa nan;HOHajiHO-KyjiTypHor pasa Me^y MycjiiiMaiinMa. Ca obom nocjeTOM noMHH>e h o b o a 0.0 a; ynpaB0, OHa je CBjema, nonenia CTpaHHija y HajnoBiijoj KyjrrypHoj ii HaAHOHajiHoj HCTopiiju naiunx MycjiHMana. II 6am Taj (j»aKaT, Aa je iipbchctbo y obom hobom /ijejiy npimajio TajpeTy h H>eroBiiM niiTOMpnMa, Hajoojta je caTHC$aKi;Hja h 3axBajmocT cbom HarneM paAy; to je, yjeflH0, Hajoojtii AeMaimi cbhx Ha TajpeTOBo nenMape 6aneHHX norpeuiHnx, Aa bcb hc KajKeMO KJieBeTiumKiix, »TyManeH>a« oa CTpaHe ohhx, Koju Hac h e Mp3C, ajni Koju, m>A ja^HOM KonpeHOM 3a6jiyAe hjih nojiHTiiicaHCKe /cyrecTiije, He bhac Hamer paAa. He yMMjy Aa npaBMJiHO opnjeHe Be/inKM abh KOMe HAeivio y cycpeT, Be/iMKH un/b Hoi*ie cTpeiMMMo HenoKOAe6HBO h noy3AaHo. BcjiHKa AjeJia npn3HaBajia je yBnjcK caMO ncTopiija; caBpeMeHiipn BOJimcana u KyjiTypnHx hcMMapa yBHjcK cy norpeumo cxBaTajiw. Taico je h TajpeT, ii iteroBii iicyMopHH neiiMapn, ncTpmio mhoth 6paTCKH, no KpBH h BjepH, yAapaq y AaHe Kaa je H>eroB paA nonco. HeiiMapii cy naAa.m, aJin inicy iiocpTajiii. l’poooBii Koju CKpiiBajy 3CMne ocTarae ^OcMana ^iiKima, Abac CyMoyjia, CyjiejMana Rese, BexpoTa MyTeBejiima, u MHornx, Mnornx Apyrnx, 3namix ii He3Hamix, — tii npoooBii cy AaHac a°Shjih 3aA0B0Ji>mTiiiiy. II KaAa cmo ce, oa npBHx ABna paAa TajpcTa, na ao najnoBnjnx, CTajmo OKpeTajin npeMa BeorpaAy, narnoj Aošpoj naMjepn noAMeTaHe cy pa3He TeHAenipije, Harnoj BOJLH npupe^UBana cy KOJieGama, HarneM pajy liCTaBJLane cy npenpeKe. CBanaKo ce TyManno Haui paA, a HiiKaA ce Huje na3pco nam piiJb: BeorpaA Mome Aa 6yAe jeAHHM u mctmhckm ueHTap, rinjemoht. HauH0HaAM3ivia u 3a Hac Kao uho je yBHjeK ono h odaje h 3a Harne can/iemeHHKe Apyrwx BjepoMcnoBMjecTM. II inijeAHo KpiiBO TyManeH.e, HiijeAHa K.ieBeTa h HiijeAaH HenpoMimiJbeHii npenop Huje iiac Morao noKOJieoaTH y tom yBjepeH»y. Mory u Cp6ii h XpBaTii TyMannTii Kano xose jacHocr Hauier ymipaH.a y BeorpaA; ajin, oh ii caMO oh ociaje ACHTap Hauicr HaAiioHajni3Ma h Harne KyjiType, peHTap Hamer pacuor caMonoyA3aH,a ii paca^HiiK HHTeJieKTyajiHiix CHara Koje Hac AOCTojHo penpe3eHTyjy y KyjrrypH0M cBiijeTy. MycjniMane mctmhchm HaAH0Hajiii30BaTii ii CTBapHo hx KyjiTypHo noAH3aTii, to je nam ipiJb Kao mTo je TO ono aiijb Hamnx npe5amH>HX HeiiMapa mija iiMeHa Aanac npeACTaBJtajy CBHjeuie cjeHH. CTora je, Aaoe, noxoA HajMJia^er namer Hapamraja y BeorpaA oa Taico BcaiiKor, 3aMamnor napiioHajiHor u KyjiTypHor ananaja. CaB KpajtCBckh BeorpaA, Ma kojihko Aa ce Aanac 3aniiMa cbhm ApyriiM a najMame KyjiTypiuiM nuTamHMa, oAoapno je ca ce6c Ty cypy 0Ajcny, ii paAocHO, pamHpeimx pyKy AoncKao TajpeTOBe niiTOMpe. yMMTe/b je npnmho y Hapynaj, y sarp^aj CBoje 3axBanHe yneHHKe. KyjiTypHH BeorpaA cbccpaho je npimno CBoje rocre �CtpaHa 130 T A JP ET. H3 KpajeBa koj' h cy ra 6hjih acyAHH. KyjiTypHH Beorpa,n je to cxBaTHo; caB Taj ropAH h iiohochh rpaA y noAHO«jy ABajie, oa nocjteA&e noTJieymHiie y npeArpa?y cbo ao OAaja y KpajteBCKOM ,HBopy, yxa3ao je HCKpeHo paAOBaae, HajcpAaHHHjn npnjeM h HajcBeHaHHjH AO'teK TajpeTOBHM nuTOMpiiMa. Taj MOMeHaT HOCH KyJlTypHH H HapHOIiajlHO-eTHMKH ynenaTaK; oh je najoojba 3aJiora Harne 6yAyhH0CTH, iiajjaHH aKi^eHaT y oAo6paBaH>y namer paAa, 6e3 o63iipa na hhcko H3BpiaH>e tftanaTa KojiiMa ce XTjejio 6apimi TaMHHjy cjeHKy Ha cyHpe thx AaHa. CyHpe, BejiHKo cyHpe thx AaHa paAOBaH»a ynHTejta ii y»ieHHKa, opa h H>eroBor HajMjia^er napauiTaja cBiijeTJiime u y 6yAyne HeHMapHMa Tajpeia h rpnjara rpo6oBe Hii3a najiHx ajiH HHKaA He nocpHyjinx namioHajiHiix h KyjiTypHHX paAHHKa Mei>y MycjmMaHHMa BocHe ii XepperoBHHe. Ha ApyroM MjecTy aohochmo AeTajte obot TajpeTOBor TpnyM(j>a y npecTOHHijH. OBAje cmo xTjcjni jeAHHo Aa, 6e3 3aoKOjmmaBaH>a h KHmacTiix peneHima, yKasKeMo Ha 3Hanaj thx AaHa y Kyjrrypnoj Bpoj 9. h 1Q. HapnoHajiHoj HCTopnju MycjiHMaHa y Harnoj yatoj 0Ta?6HHH. Mo^Aa ne ce Hanu cyMH>aJia h pjennAJiana HHje ne ce o.mh 3acjeHHTH h 3aKJionHTH npcA obhm BejiHKHM cyHijeM AaHa namer TpnyM$a. Chthh JtyAH yBHjeK 3a«cMype npeA bcjihkhm Aora^ajHMa Koje A03KHBji»yjy. CaMO jaKH h My®eBHH KapaKTcpn CBHjeTJia o6pa3a h amiK 3BHje3Ae rjieAajy y cymTiiHy, y cpmiKy cTBapn h Aora^aja. Mh yMHjcMO, npaBHjmo h jacHO, Aa pnjcHHMO 3iiaHaj OBor noxoAa y BeorpaA. npeMa ycnjcxy meroBOM mh neMo yAB0CTpy«iHTH Harne eneprnje; npeMa BeApHHH h; paAocra Tor noxoAa mh neMo otbophth cBoja cppa jom BHffle a Ham ijhjl ynHHHTH jom jacunjHM, 6c3 o63npa Ha Biimare 3a6jiyAa Koje ne naM ce 6apaTii na CBHjeuiy Hamy cTa3y. Mh heMo jom MHoro npcSpoAHTH, ajiH ne Ham 6poA, nocjmje 6ypa h HenoroAa, HnaK CTHhH y Jiyny cnaca. A TaAa ne noneTH HOBa, HajcBjeTJinja enoxa nama: HapnoHaJiHoKyjiTypHo H3jeAHaHeH>e ca cbom HamoM GpanoM y Aparoj HaM 0Taij6HHH Kojoj je nyT0B0$ cjiaBOM OBjeHnaHH ^ om Iiapa^op^eBHha. h GAJRETOVA POSJETA BEOGRADU Davna je želja Gajretovih rademika \dla Gajret sa svojom omladinom posijeti svoju prestonicu, da juj zabtagodari za sve ono, što su njeni hrabri srimM učinili i dali za OsDobogjeoje i Ujedinjenje naše« naroda i da oda poštu svima vitezom,ma Srpskog Namoda, koji su u ovu našu veliku i lijepu Otadžbinu uzidali svode kosti. Pred godinu dana. nakon osnutka Beogradskog Gajreta »Osman Gjikiić«, počelo se ozbiljnije raditi na pripremama za ovu posljeitu. Pored toga što će se ovom prilikom odati pošta svima onim mnogobrojnim znanim i nezna­ nim junadma u šumadfiji, Gajret je htio da sa svojom omladinom man'*festude pred braćom j sestrama u Šumadiji skromne usipjehe svoga rada na prosvjetnom i iniađomalmom polju megju muslimanskim dijellom našeg na­ roda. Gajret je htio ovim i da pregje i onaj nekadanji nepremostivi zid, koji nas je stoljećima razdvajao jedne od drugih. (Naročita je želja Gajretbiva bila, da musli­ manke, sutrašnje narodne radenice, dogju u krug ostalih svojih sestara, da im kažu otvoreno, da su krv iste krvi i jezika i ako su vjerom razdvojene, i da će one znaiti tla cijene ove velike tekoivinc narodne. Nakon dužeg pripremanja Glavni Odbor Gajreta je zaključio na svojoj sjednici od 11. aprila, o. g. da se s pitomcima i pitomlicama krene u Beograd 20. aprila o. g. i da tu omladinu predvode sa njihovim upravnicima: predsjednik Dr. Hasamibegović, podlpredsjediraik HadžBomeroKfič, sekretar Kukrić i članoivi oldlbora: Sairić i Delić. Pore'đl toga javila se za ovu posjetu i predsjedinica Gafiretova ženskog pododbora Šcrniše h. Ccngć. Iz sara­ jevskog konvikta sa upravnikom g. Hromićcm odregjena su 24 pitomea, koji će odigravati Nušiocv komad »Hadži Loju«, a iz mostarskog muškog konvikta sa upravnikom g. Đikićem 20 pitomaca, te iz ženskog sa upravnicom gdlcom R’com 37 pitomaca, koje će odigravati Ćorovićev komad iz muslimanskog života »On« i pjevati odabrane pjesme. Mostarski pitomcinice krenuli su iz Mostara 20. aprila ranim vozom i prispjeli u Šaratiovio oko 2 sata po podne, gdje im je bio priregtjen ručak u željezničkoj restauraciji. Ubrzo priključili su se ovima i pitomo! sarajevskog kon­ vikta i ukrcaJvši se u voz 'krenuli su oko 5 sati iz Sara­ jeva put SI. Broda. Cio put prolvcla je omladina u ugod­ nom raspoloženju sa pjesmom i uz zvuke tamburica. U SI. Brod prispjeli su iza 4 sata izjutra, gdje im je u že­ ljezničkoj irestauraciiji pripremio besplatno doručak uvijek susretljivi prijatelj Gajreta gospodin Alimed Bukovac. Oko 6 sati zauzeli su pobovo mjesta u rezerv'sanim va­ gonima i krenuh pravcem ka Beogradu. U Ingjiji su ih dočekali izaslanici Beogradskog Gajreta ugledna go­ spoda Panić i gosp. Dr. Jovan Hadži Vasiiljevtić. U 2 sata voz je prispio u beogradsku stanicu- Pri bližujači se sta­ nica primijetilo se mnošto svijeta m peronu i kada je voz ušao u stanicu, omladina je bila zbunjena, vidjevši pred sobom na hiljadu braće i sestara, koji su izašli da ih do­ čekaju. Tu su bla zastupljena sva beogradska društva, te sokoli u uniformama i vojna muzika. U najvećem odu­ ševljenju i klicanju jedva ie uspio predsjednik opštinc grada Beograda da1ugje u vagon i da odatle sa prozora prizdravi goste dobrodošlicom. »Ne iznenadite se braćoi i sestre«, veli gospodin Bobić, »ako ne vidite u presitort'ei sjaj, raskoš i veličanstvene palate, jer se Beograd morao stoljećima boriti sa neprijateimia našega naroda, za Slobodu i Ujedinjenje nas sviju. Ali ćete Vi naći u Beogradu braiću i sestre, koji će Vas prftmliti u topao i bratski zagrljaj, koji će Vam otvoriti svofa srca i rskreno Vam reći da Vas vole i da je hrat mio, koje vjere bio.« Gosp. BbbiĆ je bio burno pozdravljen, a te a njega je od­ govorio podpredsjodnik Gajreta gosp. HakUžSomerovfć, �Bpoj 9. u 10. >r A J P E T< zahvalivši se to,pilim 'riječima ina dobrodošlici) 1 aVakom birajtsfcomi dočeku. Iza toga je pozdravila goste zaslužna g)Pis»podia Mara Trifković, koja se neobično raduje, što može (prdimfiiti sa ostalim sestrama u svoj zagrljaj i sestre muslimanke. Nakon toga krenulo se ka izlazu iz stanice, gdje je čekalo goste oko 20 autloimnlbllai da ih provezu ma opre­ dijeljeno mjesto1. Kako je tu bila i vojna muzika, miko nije ind pomišljao da sjeda u automobile, pa se krenulo kroz grad pješice u poivprcli ma čelu s voljnom muzikom. U pratnji priiregjivačkog odiboira za dioček, predstavnika svih kulturnih, prosvjetnih i nacionalnih društava i osta­ lih gragjana, krenuto se beogradskim ulicama u divnoj i veličanstvenoj povratna!. Za čitavo vrijeme toga puta Gajret je burno pozdravljan sa ulice i prozora kličuči: »Živela bnaća i' sestre, živela mlađa Bosna!« Konačno je povorka došla u Viidi/nsk.u ulicu, u Dom Beogradskog Gajreta »Osman iGjikfiić«, gdje je gostima bila :priregjena bogata zakuska. Tu je pozdlravSb Gajratovu omilladliniu dirliilvlim govornom g. HaifSz Abdusetem Đžumhur, član uprave Beogradskog Ga'itreta- Nakoti upoznavanja i za­ kuske pitomice su smještene sa svojom upravmri.com u I. sprat doma, gdje ih je čekala nova posteljina, dok su muškarci smješteni u donjem spratu Domai. Tu se ornlatDiina odmarala tdJo 8 saiti u večer. Delegati Glavnog Od­ bora odsjeli isu u Hotel Parizu. Na veče u 8 časova prostrane prostorije hotel Pa­ riza bole su 'dupkom .pune, jer je tu davala opština banket gostima, li predstavnicima beogradskih društava. Tiu je bilo pored Gajretbvaca još preko 100 predstavnika svih beogradskih 'korporacija te gragjanskSh i vojnih vlasti. Kada su se u 8 sati pojalvlile u sa! pitomice u svojim bijelim uniformama, bile su predmet burnih olvaoja. Tu je. sVirala i voljina muzika. Zđr bogatom trpezom i u raidosniom raspoloženju, otpočeti su pozdravni govori. Prvi je pozdravno Gajiret i njegovu omladinu sa Idobrddošloom predsjednik Beogradske opštime g. Bolbć, zaželivši svtojoj. najmlagjoj braći i sestrama iz 'Bosne ugodan bjoiravak u prestonicj. Na taj pozdrav odlgovoalio je g. Hadžiomeirović i zahvatio se na srdačnom i bratskom dočeku. U tolm govornu naročito je istakao- nacionalni rad Gajreta prije i posije Oslobogjenja, te nabroijSo i žrtve austrijskog re­ žima, rahm. Avidu Suimbuila i dr-, koji su radili u Gajretu. Obećao- je, da će Gajret i u buduće djelovati neumoimo kako na kulturno-prosvjetnom tako fi na nacionalnom polju megjiu muslimanskom omladinom, šireći ljubav megju jedbolkrvnom braćom. Iza gosip. Hadžiomeovića pozdravila je goste gđa Mara Trifkiović, a Iza nje govorio je zastupnik otsutnog i,z Beograda Ministra- 'Prosvjete, goisp. Stevo Malrkovlić, ko.fi je u ime gospodina Ministra PrUbićevića pozdravio Gajmet i omladinu njegovu. U svom govoru on kaže, pored ostalog, d'a su za vrijeme tuigjinskiog režima više bili prOganjanli musMmanli nacio­ nalno svjesm', nego li drugi. Veseli se što je dočekao čas da u prestonici molže da pozdravi braću i sestre musli­ manke i muslimane iz 'Bosne, rnegju 'kojima je i on duže vremena boravio. Iza g. Markov,ića pozdravilo je Gajret rektor beogradskog UniJveirziiteta g. Vulić dirljivim' go­ vorom. Naročito je pozldlravio pitomice i Seimsu h. Čengić, kolia je, i ako starija gospogja, dpšla da učini po­ sjetu našoj prestonici. Iza gosp. VuMća govorile su predstavtniice »Kola Srp. Sestara«, »Društvo za zašttu žene«, izaslanik »Saveza Jugoslavenskog Novinarskog Udru­ ženja« g. Ivanić, urednik »Vremenai, NačelnUiik M/infetarstva Vjera g. iHasan Rebac i dr. U najvećem raspoloženju OrpaHa 131. uhvatilo se i bratsko kolo. Oko 1 sat pripomoći pitoniice 4 pitomoi otpraćemi su na počinak u Dom Beogradskog Gajreta, dok se je pratnja zadržala u najvećem raspolo­ ženju do u kasnu noć. Sutradan 23. aprila t. g. vrijeme je bilo kišovito. Odbor sa pitomdima-icama krenuo je Oko 10 sati auto­ mobilima na »Avalu« da pollože Vijenac na ©rob Nezna­ nog Junaka ii da na tome ©robu odadu poštu srpskoj vojsci u srpskim naporima, koji su doveli do SMobode i Jedinstva našeg naroda. Poslije napornog puta, kojeg je omladina ipak veselo podnijela, oko podne se stiglo na Avalu. Na grob Neznanog Junaka položila je jedna pito­ maca sa jedmliim pCtomcom vijenac, na kome je stajao natpis »Neznanom Junaku — Galiret«. Pfitomac sarajev­ skog konvikta Aziz Sultaniovlić didljivim govorom po­ klonilo se svima žlntviama palim za Slobodu i Jedinstvo naroda. Zatim je govorila gđa Prodanović,. podpredsjedriica »Kola Srpskih Sestara«, koja je istakla zasluge žene kao majke za dstvarenje vjekovne narodne SlJIeje o Uje­ dinjenu. Posljednje riječi njene pitomei i pitoimice Gajireta pozdravili su sa »Bože Pravde«. Odatle se krenulo skupa ka starom avalskom gradu, koji je izazvao veliko intcresovanje svliju ©oStifcu. Sa Akiate krenuli su pfiitomcfi-a pMiomice zajedno sa pratnjom d ostalim gragjanima u Beograd u »Kl erifiđž« (Glearidge), gdje im je Žensko- Društvo ptireldMb lijep ručak- Tu su pozdlnavili goste gde: Biibe i Panić u ime Ženskog Beogradskog Društva. U ime Gajreta zahvalio se sekretar Kulkić, istaknuvši •ogromne napore srpske žene kao majke u borbi za Ostabogjenje našega naroida. Po svršenome ručku oko 3 sata po podne čekao je goste spreman i okićen »Karagjorgje«, da ih preveze u Zemun. Ta najveća ii najugoUlnllia lagja »Brodarskog Sindikata« . pretvorena je u vesele prostorije, u kriiiima se uz zvuke muzike bratski zabavljalo. Dok je kiša pljuštila po pa­ lubi lagje, omladina je 'bezbrižno igrala u salonu i ostalim prostorijama lagje. I - I alko je kiša počela da pada nešto jače, kad je »Karagjorgje« pristajao uz zemunsku obalu, eto kej je bio prekri vred 'građanstvom Zemuna, koje ije htjelo da manlifestuje svoju Ijubalo za braću iz Bosne, prvi -put u go­ stima. Pri izlazu sa lagje goste je -pozdravio u ime- zemiunske opstane g. Gjoirgje Vezmar, na šta mu se zahva­ lio g. Hadžiomerović. Oko 5 satli gosti su prevezeni automobilima u »Dom Ratnih Invalida Kralja. Aleksan­ dra«. Ljubazni i predusretljivi upravnik Doma g. Veljko Raimadanovič i njegova gospogiia dočekali su goste, pro­ veli ih kroz sve prostorije i učionice,- u kojima su slijepa djeca bila na časovima. Tu su bila I gluhonijema djeca1, koja su gledajući na usta -svote nastavnice tvirio laliko ra­ zumijevala pitanja iz istanje i na njih tačno odgovarala. Ta su djeca odgovarala kao i ostal ljuti! i to na slogove, Planešto otežući. Kad se prošlo! kroz sve prostorije u ko­ jima je bilo vrlo mtnogo interesantnosti za omladinu koja prvi put vidi ovakav zavod i kad se prošlo kroz bogatu biblioteku i najmodeimtju štampariju, 'koja danas postaji za silijopc, gosti su ušli- u divno uregjenu salu, u kojoj su bili postavljeni stolovi za čaj i zakusku. Goste je dočekao aikestar slijepe d'jece sokolskim maršem ! u tame dirlji­ vom trenutku nije bilo oka, koje riide zaSuzilo. Predsjednik Invalidskog Udruženja i član uprave Beogradskog Gajreta pukovnik g. Pera Lazarević po­ zdravio je goste dobrodošlicom i u formi predavanja. Ukratko je izložio kakove je sve žrtve morao da dade Srpski Nalnod za Slobodu d Jedinstvo, koje treba saču- �OrpaHa 132. rA vati pod svatou cijenu. A te tekovine moći ćemo sačufvati saimo bratskom iskrenošću i slogom sviiju nas. — Govo­ rila je i slijepa djevojčica Borka Jović, č® je otac po­ ginuo u ratu, a koja je i sama oslijepila usljed jedine eks­ plozije. Ona je govor/Ja čitajući sa hautije, na kojoj su bito ispupčena slova. Njoj je odgovorio Gajretov pitomac SuLtanovoć, koji je zadao riječ, da će hiti vjeran tumač vrlih osjećaja, koje oni gaje sa svojim d.nugaricama i dirugOvlima iz ovlog Doma. Obećao je, da neće njih zabo­ raviti da će se uvijek sjećati ovog svetog doma. Zatim je govorila Šemse h. Ćcrigić. Ona je govorila sa naj­ većim uzbuđenjem, sa dubokim osjećajem fi sa suznim očima. Iza toga je ustao slijepo imvallid kapetan Lujo Lovrić, okićen najvećim ■ordenima za zasluge u ratu, koje je stekao kao dobrovoljac u Dobrudži Pozdravlja­ jući mladu iHerceg-Bosnu ovaj heroj poručuje: »Ne idite kućama sa suzom u očima radi naših izgubljenih ločiđu, već pogjtte sa ubjegjenjem. da ste sinovi jedine Otadžbine, velike i slavne, koja vam se čvrstal d nepokolebiva ostav­ lja u amainet. I još recite svima našim poM-čarima, ako lioće da se uče požrtvoviniosti, miru i ljubavS, neka posjete Dom Slijepih Invalida«. Iza njega je govlorio upravnik Doma g- Ramaidamović. Poslije toga slijepi su -pitomci svitraji notalno na raznom instrumentima i pjevali na opšte divljenje. Gosti su najzad srdačno pozdravili ple­ menite i humane domaćine gospodina i gospogju Ramad-anović »oca i majku slijepih invalida« koji su se žrtvovali za humanu stKiair. Zaibim se krenulo nazad u Beograd. Povorka kola i automob/đa dovela je goste na lijepo osvnjetljenju lagju, sa kore su ih ponovno ptozdravil' zvuoi muzike. Poslre jedine šetnje lagjolm po Dunatvu došlo se oko 9 sati u Beograd. 'Gosti su dobili utiske i ubjegjenje da je ovaj dan za njih jedan od najznačajnijih dana u Svotu. c Tlrećfi dan svoga 'boravka (23. aprifla) pitoupd i pitomice proveli su u upoznavanju znamenitosti prestonice. Ručak im je prirediIh' »Kolo Srpskih Sestara« u svo­ jim divnim prostorijama. 'Nakon ručka pitomoi i pitomice zajedno sa pratnjom i ostalim gragjanhna prešli su u ugotilnu salu ovoga drušitva za koncerte. Tu Ih je pozdra­ vila podpredsjednica gospođa Rrođanovtićka, ističući rad Ktola na zbUiženini i upoznavamju srviiu plemena naše Otadžbine. Njoj se zahvalio u ime Oajreta i omladine gosp. Hadžiomerović. Po ručku pitomdi i pifcomice odr­ žali su u Narodnom Pdzorištu glavnu probu komada »Hadž' Loia« i »On«. <a u 5 sati prevezli su se automo­ bilima do Hotela Bristola, gdie im je gosip. Luka Celović priredio čaj sa zakuskom- Tu ie g. Ćelović pozdravio kratkim govorom svoje goste, našto mu se zablagodario u ime Gaireta sekretar Kukić i gosip. Hasan Rebac u Ime Beogradskog Gajreta- Tu su .prisustvovali pored oredstavnrka gotovo svih kulturnih, prosvjetnih i nacionalnih društava, i gđa Mara M. Trifković, koja se' u glavnom J starala oko dolčeka gostiju, te gda Alndre Startića, Mini­ stra Saobraćaja. Na veče u 8 sad u novoj zgradi Namodmlo« Pozorišta bita je predstava sa koncertom, koju su davali društveni rittomci 1 pitomncc. Ovdle ćemo prenijet? ono što su o koncertu pisali boo-graijlslkii uvaženi listovi: Pofftika'-_Vreme * Rcč. • • 1 / 1 ' I! 1 »PoStika«: KONCERAT U POZORIŠTU. Uveće, u Narodnom Pozorištu, dupke .punom najotmeniie prestonićke publike, Gajretovi pitomci priredili su svoj koncert, odlično izveden i oduševljeno primljen od Beo­ građana. J P E T< Bpoj 9. M 10. Retko kad se u našem ipozorištu tako srdačno pljeskalo i toliko .predano slušalo kao sinoć kada su simpatični gosti otkrili Beogradu toplinu svoga nacionalizma i ipolet svojui mladih duša ka kulturi, ka emancipaciji oid svega zastarelog, pogrešnog i nastranog. Kada se u četvrt do devet časova pred nestrpljivom publikom podigla izavesa i na bini ukazao bor mladin muslimanki, u belim dimijama, dugim belim pelerinama (boščama) i otkrivena vedra lica. ćelom salom zaorio se urnebesan pljesak i mile gošće zasute su cvećem, iz loza. sa galerija, iz partera. Zbnnjcnje malo ovolikim dokazom ljubavi, Gajretove pi'toimce brzo su se pribrale i uz pratnju klavira otpevale su vrlo lepo borsku pesmu »Zvezdice«, dvaput ponovljenju na burno traženje publike. Mešoviti bor otpevao je dve Mokranjčeve rukoveti, takode oduševljeno primijene. Na programu su bila i dva pozorišna komada, »Hadži Loja« od Branislava Nušica, i »On« od Svetozara Corovića. Dok je u »Hadži Loji« ocrtana junačka borba našeg naroda sve tri vere protiv najezde .tudinca i manifestovaiiia verska tolerancija pred idealom Otadžbine, u Corovićevoj pozorišnoj slici iznesen je život mladih muslimanki iz Hercegovine, intimno i strasno kucanje srca devojaka i harnima za »njim«, večitim ljubavnikom, glavnim junakom svih istočnjačkih pesama, sevdalinskim Don Zuanom. I prvi komad, koji su igrali samo pitomci. i drugi, koji su igrale samo pitomice. odigrali su vrlo dobro, bolje nego što se i pri najboljoj želji moglo očekivati od mladih talentovanih Gajretovih štićenika i štićenica. Naročito su pitomice oduševile publiku svojom toplinom, srdačnošću i poletom u igri. Ove devojčice igrale su zanosno, divno, svom vatrenošću svojih mladih srdaca, kao da su htele svima da pokažu, i pokazale su najlepše, koliko su blagodariie i koliko umeju da cene slobodu koja im je dana za kulturno razvijanje. Greh bi bio pohvaliti neke, a ne pohvaliti sve, jer su sve bile mile i sve podjednako nas ushitile. Od pitomaca istakao se naročito g. Safet Sinanagić, koji je igrao Hadži Loju sa toliko dara da bi mogo da mu pozaviidi svaki profesionalni glumac. Pored mnogo­ brojnog cveća koje su dobili od publike. Gajretovi pitomci primili su vrlo tepe bukete od Kola Srpskih Sestara, beo­ gradske opštine, društva »Knjeginje Zorke« i drugih. Od članova vlade koncertu su prisustvovali gg. Svetozar Pribićević, Momčilo Niiičić, Boža Maksrmović, Andra Stanić: zatim g. Marko Trifković. predseđniik Narodne Skupštine, g. Okenski, poljski poslanik u Beogradu i mnoge druge ugledne ličnosti. »Vreme«: GAJRETOVO VEĆE U NARODNOM POZORlSTU BILO JE JEDNA LEPA NACIONALNA MANIFESTACIJA. Predstava u Narodnom Pozorištu. U prepunoj sali nove zgrade Narodnog Pozorišta. gosti su 'juče doživeli svo] najveći traumi, zasuti cvećem i po­ zdravljeni burnim ovacijama. Pored velikog broja najotmenijeg beogradskog sveta, predstavi su prisustvovali Ministri gg. dr. Momčilo Ninčić, Svetozar Pribićević. Mariko Trifković i Andra Stanić, sa gosjx>dama, zatim 'Poljski poslanik g. Okenski- predsednik Udruženja Ratnih Invalida, Rezervnih Oficira i Crvenog Knsta, predsednik Beogradske Opštine g. Bobić sa nekim odbornicima i činovništvom, profesor Univerziteta dr. Nikola Vulić i dr. P redštava je počela u 8 i po časova pesmom Zvezdice, koju je otpevao ženski hor Gajretovih pitomica iz Mostara. Kraj pesme bio je pozdravljen kišom svežeg prolotnjog cveća i frenetičnim aplauzom. Zavesa se dizala bezbroj puta i pesma je morala biti ponovljena. Uz buran aplauz gđica D. Daskalović prodala jc direktoru hora g. Aleksandru Kačinskom, u ime Društva Knegmje Zorke, lcp buket cveća. U ime Beogradske Opštine predao je buket g. S. Kojić: u ime beogradskog Gajreta gđica Zora Stanojević. a u -ime Obilića g. D. Dorđevjć. Zatim str rttomci Gajreta iz Sarajeva oafcrali fraement iz tragedije srpskog naroda Hadži Loja. Komad jc često prekidan aplauzom i uzv-icima. U igri naročito su se istakli gg. S tfvet Sinanagić kao Hadži Loja, Aizfs Sultanović kaoi Risto Bujak. Drago Stojanovlć i dr. Posle toga mesovitl 'hor Gajretovih pitomaca iz M ostara otpevao je �Bpoj 9. h 10. »r A J P E T« drugu i osmu Mokranjčevu rukovet, pozdravljen dugo­ trajnim aplauzom. Najzad su pitomice Gajretovog ženskog konvikta te Mostara odigrale sa puno. temperamenta sliku te muslimanskog života u Bosni i Hercegovim od Svetozara Corovića. U igri su se istakle toplinom i prirodnošću gdice Almasa Bajraiktarević, Ferida Pašalić, Čamila Đonlagić, Diša Sofo, Zbiljka Perišić, Hali ma Vukotić. Naro­ čitim poletom u igri odlikovala se glavina junakinja u komadu gđica iRaizija Handžić, a opšte interesovanje po­ budila je i njena sestra Šahzija Handžić. Po završenoj predstavi publika je još dugo pljeskala i izazivala po bezbroj puta simpatične predstavljače. Veliki deo zasluženoga aplauza pripada s pravom d g. Adr-iji Curčiću, članu Sarajevskog Narodnog Pozorišta, koji je režirao oba komada. »Reč«: »GAJRETOVO« VEĆE U NARODNOM POZORIŠTU. Pred dupke punom salom najotmenije beogradske pu­ blike, diže se zavesa i ukazuje se lep venac »Gajretovih« pitomica u belim ddmijama i belim šamijama, podsećajuči na red beliih leptirova. Umesto pozdrava odjeknuli su dvoranom oduševljeni aplauz i uzvici. Pitomice, zbunjene ovim impozantnim dočekom, ubrzo su se snašle pod poverljivom palicom svog dirigenta i otpočele veče svojom prvom tačkom, pesmom »Zvezdice«. Pesma je izvedenasa dosta osećanja lirske pobožnosti prema prirodi. Na Ofpšti zahtev publike pesma je ponovljena. Pitomice su zasipane cvečem i aplauzom iskrene simpatije i odušev­ ljenja. ' Druga tačka programa bio je- poznati »Hadži Loja« od Branislava Nušića, sižea iz vremena okupacije Bosne. Sve tri pocepane vere bratskoga naroda zd.ružuje navala neprijatelja. Zatvoreni u džamiji, oni daju otpor, pa uz pucnjavu topova i pušaka i opraštanih sa životima, ovaj komad izgleda kao kakva krvava bimna jedinstva i kao velika pesma boljoj budućnosti. Romad, i ako ie već prestao biti aktuelnim. odgovarao je sinoćnjoj večeri. Iz­ reke Hadži-Lojine, prekidajući ’igraf, propraćala je publika *vaaplauzom i odobravanjem, jer je pred sobom videla ostva­ — rene Hadži Lojine ideale, videla je novu generaciju mu­ slimana koja je odbacila sve ono što je Hadži Loja umi­ rući prezreo i teško okajao. Pitomac »Gajretov« Safet Sinanagić, odigrao je ulogu sa dosta razumevanja i iskrenog zanosa i u mnogom čemu prevazišao i glumca od profesije. Kao treća tačka, bile su dve Mbkranjčeve dinamične rukoveti za mešoviti bor. marljivo uvežbane i dobro iz­ vedene, koliko to uopšte dopuštaju, sile i mogućnosti srednjoškolskih đaka. Veče je završeno lirskim komadom »On« od Sv. Coroviča. Mostarska bašta, sa svojim sokakbm i predvečer­ jem pesme i ašikovanja, ibila je stvarno iznesena pred beogradsku publiku. Devojčice su dale iskren zanos sev­ daha i oduševljenja za život svoga kraja. Osobito su se istakle u igri gđica Raizija Handžić. u glavnoj ulozi Dudije, gđica Almasa Bajraktarević u ulozi zaljubljene naivke, Sahiza Handžić u temperamentnoj igri sa kastanjetama i Smilja Perišić kao Ajiša Harnima. Buketi cveća, oduševljeni aplauzi i povici i posipanje cvečem. pratili su simpatične pitomice kroz ćelo veče. Posle svršenog programa mladim gostima je priredio obilnu zakusku gosp. pukovnik Lazarevjć u prostorijama »Gajreta«. Kroz ceo život pitomicama i pitomcima »Gajreta« ostaće dani provedeni medu sestrama i braćom beogradamima u najugodnijoj uspomeni i tamo daleko po pro­ vinciji razasutim mestancima, priča o provedenim danima u Beogradu izgledaće kao fantastična bajka. Naša je želja da ova bajka urodi\ najplodnijom stvar­ nošću. 24. aprila o. g. proveli su pitomo« 4 pitomice Gajreta prije podne u razgledanju varoši; posjetili su univerzitet, Kaifimegdan i grad. U podne je »Kolo Srpskih Sestara« priredilo ručak pitomicaima- a pitomci su ručali u Piarnasu. Nekolicina predstavnika Gajreta bii su gosti na ručku 'kotdl gospode i gospodina Tnilkovića. Po pfcdne su pitomci; i pitomice 'spedalmim tramvajskim vozom na­ pravili izlet do Topčidera i Košutnjaka, gdje su za kratko CtpaHa 133. vrijeme odjeknula brda od svirke i pjesme. Tu se igralo kolo po zelenoj travi i zabavljalo se bratski i iskrenoOko 5 sata po podne industrijalac gosp. Milan Vapa po­ zvao u’e goste u svoju fabriku hartaje, te je vrlo Jjubazno sa svojim imžiinjerom gosp. Stojanovićem pokazao sva odjeiijenja svoje fabrike, objašnjavajući na koji se načjn iziragjuje hartija. Po završenom razgledanju fabrike gosp. V.apa je pozvalo sve goste u lokal 'Akademije Nauka gdje iim je bila priređena bogata večera Za vrijeme večere pozdravila je jedna potom'ica gospodu Vape i zahvalila joj se u ime svojih drugarica na počašćenju. Zatim je jedan pitomac pozdralviio gosp. Vapu, našto je on, dosta tronut, odgovorio sa nekioiko riječi, naglašavajući cilj njegova raiila: »iRaidli, živi i daj drugome da žtvfi« i da će prema tome c|.n, koji danas ima, pomoći uvijek one, koji hoće da rade. On je bi'iot vrlo siromašan. U mladosti se mučio, radio i zaradio je. Muslimane će uvijek potpo­ magati, jer razlike tu on nikakve ne čini. — Oko 10 saifli na veče gosti su se oprostili sa gosp. Vapom i otišli na počinak. Sutradan 25. .aprila o. g. omladina je provela u odmoru i pripremama za polazak u Dvor. .Ručali su u domuBeograd skog Gajreta, a .po podine iu 4 sata otišli u 'Dvor. Tu su u svečanoj sali starog -Dvolra zauzeli mjesta. Odmah iza toga pojavi, su se Njihova Veličanstva Kralj i Kra­ ljica- Na improviziranoj pozornici u skupocjenim, odijelima iz starijih vremena otpočele su izvagjatti pitomice Gorovlćev komad iz muslimanskog života »On«, Iza ovih bukureški hor Kanteret Romanjei otpjevao je nekoliko pjesama, a za ovim još i gospoda Piniterović, članica Beogradske opere. Pk» svršenom koncertnog lilijelu gosti su prešli u susjedna salon, gdje im je biila pr'uregjena bogata zakuska. Tu su bii predstavljeni iNjeg. Vel. Kralju pojedini članovi Gajreta, a iza toga je pitomac Sultanioivić predao Njego­ vom Veličanstvu naročito ipriipremUjani album fotografija Gajretovih pit'Omaca i pditomftca sv&h kanvikaba i Gaijretove djtnpnske škole u iNovfcm Pazaru. U tom se po­ javio u huffetu i pokrovitelj Gajreta Njeg. Kralj. Vas. PrestoHonasJjednlik Petar, koji je izmegju pitomaca i pitomica prošao nekoliko puta pozdravlajući ih. Za svo to vrijeme Njih- Veličanstva proboravila su u razgovoru sa ptomcSma i pitomioama. Ovo je bdo ujedno za njih naj­ svečaniji momena/t u životu. Oko 6 sati Krali 1 Kraljica su se povukli, a za tim su pibamoi-fice, dobivši svako po jednu fotografiju svoga 'Uzvišenog Protektora, napustili iDvor ii automobilima prevedi se na stanicu. Uz učešće mnogobrojnog gragjamistva, predstavnika svih beograd­ skih kulturnih, prosvjetnih i naciomaMh organizacija oduševljeno se pjevalo i igralo ina peronu do samog po­ laska voza. Klicalo se Kralju, Beogradu, člalnoviima od­ bora za doček 11. d. Prefdl sam polazak ivioza gosp. Hadžaomenavftć u svom oproštajnom govoru zahvalio se Đeograđanllma,, a naročito gošpodi Mairi Trifković, kojoj Gajret duguje naročitu zahvalnost, jer je ona bila prvi inicdjator posjete Gajretove prestonici svoje Otaidlžirbe. Goste su pozdravili gospoda Trifković i gospođica Zora Stamojević. Voz se krenuo sa beogradske stanice oko 7 sati, a goste je otpratilo u Užice ispred Beogradskog Gaijreta načelnik Ministarstva Vera gosp. Hasan Rebac. Cijelu noć prđvelo se u putovanju preko Stalaća za Užice. Sutradan 26. aprila u 10 saitd i po prije podne prdspdo je Gajret u Užice, gdje ga je također očekivao veličan­ stven doček- Sve gragjanske, vojne i ostale vlasti i sva udruženja iz Ulžica sakupili su se na užičkoj stalnlid, da �OrpaHa 134. T A J PE T« Bpoj 9. n 10. sač«kaiju Gaijrut. Kalda je viotz stao i predstavnici Gajreta igranka sve do pola noću, kakila se je omladina udaljila iz sa pitlomciima-icania »zašli iz vagona, pozdiravbo ih je prostorija i zamorena od puta i ,gre povukla na počinakpredsjednik opštine už.oke gosp iRamanwić -u lime ©ra­ Sutradan u društvu Užičana i Užićalnki Gajretova je jama gralJla Užice požalivši im lijepu zabavu i prijatno omladina provela u razgledanju varoši i okoline. Na veče osjećaje anegju Užičaini/ma, kao prvim komšiijaima, kaje okta 6 sati sokoiaši su priredili Gajretovoj omladini lijepu tako dugo išoelkiiju jedini druge, da. se zagrle i stisimi zabavu, izvodeći tjelesne čuvene 'igre »Šestinu, sedmiou jedini drugima ruike pune bratstva S ljubavi. Na toi lje od­ i osmicu« iuz pratnju svog orkestra. Poslije sokolskog govorio gasp. Haidlžtomeroviić, zahvalivši se dijelim gra- koncerta opština je priredila gostima banket u Hotel gjamstviu, koje je falko oduševljeno dočekate Gajrert. On Zlatibam. Tu je goste pozdravio u ime gradske opštine je istakao sreću i zadovoljstvo sviilh olamova i pobornika i gragjama prof. g. Štovan Malenkoviić, a u ime Gajreta društva Gajrat, što se ostvario i taj čais, da su se oni zahvalio mu se sekretar Kukić. Braći Užičanrima zahvalio slobodno krenuti u pohode svotelj braći i sestrama u se na dočeku u ime Beogradskog Gajreta g. Hasan Re'Srbiji ,®dje su najprije posjetili 'Piresitoniicu. Srećan je štio bac. Oko 12 sati pitomai-ice su otišli na počinak, jer su je dočekao taj čas da prolazi kroz srce Šumadije d sa ranim vazom morali da budu spremni za odlazak na staitiome manllestuje JeUltetvo i Slogu bratskih osijećaja. niicji. 'U jutru oko 6.50 sati ispraćen o'e Gajret na ćtelj. sta­ Svijet, koji je izašaio na željezničku standou, pošao nici od mnogih predstavnika grada Uižiice. je korporatiivinio kroz varoš sa Gajretom, gdje je kroz Oko plodne stigli su Gajretovii piitomci-ice specialmim ulice sa svlili strana i sa prozora pozdravljao i klicao vozom u Višegrad, gdje im je pred željezničkom stani­ braći muslimanima i muslimankama. Ftamiice su smje­ com svima priredite ručak »Kofto Snpskiih Sestara«. Tu štene u nciviosagragtjeinoj zgradi .nar. osn. škole, a p Momci su predlstavioiioe Kola pozdravile Galjretovu omladiinu, a su bili razdijeljeni po dvojica kod pojedinih uglednijih .njima se zahvalite g- Hadžiortieroviić. U 1 sat po podne porodica. U veče je bio kclnoerait sia svima onim tačkama Moz je krenuo dalje j u Sarajevlo se stiglo u 8 sati. Tu su i programom, koji je davan u Beogradu u Narodinioim sarajevski pitomci .izašli iz voza i otišli u svoj konvikt, a Pbzarištu. Gragjani, zaMiteresovanl dolaskom gostiju, mbstarski su prešli u 3 rezervisalna vagana 1 sa mostar­ jurili su ulicama da što prije zauzmu mjesta,-■gdje se da­ skim. vozom odmah nastavili put do Mostara. Time je tniomfalmli, prvli pohod Gaijiretave orntediime vao koncenat tako da je oko 8 sati u veče sala bila dup­ kom puna. 'Poslije Idodcerta nastalo je opšte veselje i u prestaniou završen. Osman Nuri Hadžić: MUHAMED I KUR-AN. (Nastavak). § 1. Muhamed od rođenja do prve revela- a u šesnaestoj sa drugim stricem Zubejrom u južnu cije.1) U ponedjeljak 12. dan mjeseca ramazana Arabiju. (27. aprila godine 750.) rodio se u Meki MuhaJoš kao mladić Muhamed je svojim vanmed-resululah od oca Abdulaha i majke Amine rednim sposobnostima i moralnim životom skre­ iz plemena Kurejš. Dva mjeseca iza njegova ro­ nuo na sebe pažnju ne samo svoje rodbine, nego đenja umre mu otac u Medini na povratku iz P a ­ i najuglednijih građana grada Meke, koji ga za lestine kuda je bio otišao trgovačkim poslom. Po rana prozvaše »vjerni, pouzdani«: M u h a m e d starom običaju Arapa varošana da im muška djeca e 1-E m i n. prožive neko vrijeme na selu među slobodnim U dvadesetpetoj godini otputovao je u Siriju Beduinima u svježem i čistom vazdiuhu, i Amina je dala svoga sina dojkinji Halimi, kod koje je jednim trgovačkim poslom, koji mu je povjerila Muhamed ostao četiri godine. Kad mu je bilo šest bogata mekanska udovica Hadidža i koji je godina povela ga je mati sa sobom u Medinu, gdje spretno i sa uspjehom svršio. Na povratku iz su ostali mjesec dana. Na povratku kući umre mu Sirije Hadidža mu ponudi svoju ruku. Iz ovoga mati u Ebvan malom mjestancu na pola puta iz­ braka Muhamed je imao tri sina i četiri kćeri. među Meke i Medine. Vrativši se kući i bez majke Sinovi su mu pomrli dosta rano, a on se po starom uze ga sebi djed mu Abd-el-Mutelib, a po nje­ arapskom običaju prozva po imenu prvoga sina govoj smrti stric mu Ebu-Talib. Tada je Muha­ E b u 1-K a s i m, otac Kasimov. Najstarija mu medu bilo osam godina. U trinaestoj godini svojoj kći Zejneb bila je vjenčana za Ebi-el-Asa, a naj­ putovao je Muhamed sa Ebu-Talibom u Basru,*) mlađa za Aliju bin Ebi-Taliba, zadnjega Hulefai rašidina«. Dvije srednje Bukaje i Umi Kulsum *) U ovom odlomku IX. poglavlja iznešena su o Muha­ udale su. se jedna poslije druge za Osmana bin medu, od rođenja do smrti, gola istonijska fakta bez Ikakvih Afana, trećeg Muhameđova nasljednika. refleksija. Na drugom mjestu govoriće se o Muhamedovu Od dvadesetpete do četrdesete godine Mu­ karakteru, iskrenosti i njegovoj nepokolebivoj vjeri u svoje poslanstvo. ' hamed je proživio mirno i povučeno. Istom u i ; ; i \ 1 I 1 ; i �- * .1 »r A J P E T« Bpoj 9. h 10. četrdesetprvoj godini svoga života javio se kao božiji poslanik. § 2. Prva revelacija i prvi muslimani. Dvadesetsedmu noć mjeseca ramazana, (18. januara godine 611.) Muhamed saopšti svojoj ženi Hadidži da mu se je javio Arhangel Gabriel (Gjibril) i donio mu prvu božiju objavu (vahj), koju je on pred Hadidžom sa zanosom recitovao: »Nauča­ vaj u ime Boga, koji je sve stvorio, čitaj u ime naj­ plemenitijega Gospoda tvoga, koji je ljude naučio p i s m e n o s t i i uputio ih u ono što oni nisu znali!« (Kur-an XCVI, 1— 5)2*). To se sve dogodilo na brdu Hira blizu Meke, gdje je Muhamed sa svojom porodicom obično provodio mjesec ramazan. Hadidža, koja je najbolje poznavala isprav­ nost i iskrenost svoga muža, nije ni časa sum­ njala u njegovu misiju i prva je prišla njegovom vjerovanju. Drugi je bio Alija, a treći Zejd bin Haris, oslobođeni Muhamedov rob. To su bili prvi muslimani. Za početak i dalji razvoj- nove vjere bio je od ogromne važnosti prelaz Abd-el-Keb bin Ebi Kuhate u Islam. To je bio ugledan mekanski trgo­ vac, najučeniji čovjek u Hidžazu i gradski sudija u Meki u stvarima krvne osvete. Radi toga je bio u cijeloj Arabiji čuven i poštovan. Neko vrijeme poslije prve revelacije Muhamed se obratio Ebi Kuhati i objasnio mu svoju misiju i osnovne prin­ cipe nove vjere: »Bog je jedan i jedinstven, a CtpaHa 135. Muhamed njegov poslanik. Svi su ljudi pred Bo­ gom i zakonom jednaki. Bogu se moliti i milo­ stinju davati, dobra djela činiti a od zla se čuvati. Izbjegavati sve što zdravlju škodi. Poslije smrti ima vječni život, gdje će svako bez razlike od­ govarati za svoja djela: za dobra biti nagrađen, a za rđava kažtfjen«. Eibi Kuhafa čuvši Muhamedovo razlaganje! izjavi, da prima novu vjeru: Bog je samo jedan, a Muhamed njegov poslanik. Svoje dotadanje ime Abdul-el-Kab, »obožavalac idola Kaba« pro­ mijeni u Abdulah »rob Boga istinoga«. Docnije, kada mu se kći Aiša udala za Muhameda, pro­ zvao se E b u B e k r i pod tim imenom sačuvao svoju slavnu uspomenu u istoriji svijeta. Poslije Ebi Kuhafa prešli su u Islam Osman bin Afan, Abd-er-Rahman bin Arf, Sad bin Ebi Vekas, Zubejr bin Avam i Talha bin Ubejdullah. Muhamed1 se odsada svaki dan sastajao sa svojim pristalicama ili u okolici Meke ili u kući kojeg prijatelja i upućivao ih u tajne otkrovenja. I tako su se navršile prve tri godine Muhamedova poslanstva a da u Meki osim vjernika, njih ni četrdeset još na broju, nije niko ništa znao. Početkom četvrte godine Muhamed saopšti vjernima, da je dobio božiju zapovijed da iziđe sa istinom na srijedu i svijet j a v n o pozove u Islam: »Objavi i otvoreno pripovijedaj što ti je na­ ređeno i o d m a k n i s e o d. i d o 1o p o k 1o-. n i k a«. (Kur-an XV, 94.)") 2) Zašto je prva revelacija došla Ikao početak 96. sure umjesto da njom Kur-an počinje, viđičemo na svome mjestu. U citatoma iz Kur-ama uzeta lje u najviše slučajeva, samo glavna misao. ' . !•1 *) Primjedba Ikao pad 2. (Nastaviće se.) Myxa.ved TtyzyMuja: njEBO I. Mycra4>a lijeno!. .. Ko ra He nooHaje?! — UpaRH Oemipnja. Ajm ćerapnja, mojn nonmtje rojthro xohem, a Hracaj ce na H.e.\iy ue noonaje ja je imjan. Bojajnrja je. y HempjeceTHiM rojHHaMa, Hoj6yixao. y Jin:uy, jeCejin OpatoBH, a onu mpase janrHHfOKe. Ojh jejio eojry-HOiĐo: HamuLHpe, (J>eipMeH, Jiyracia aHrepnja; orao nam Tmanrana, a na noraMa bhcohkk lonanun- — ysa ce je hoicho uutrb cnon HemaKBHx hareTa n Type Kyrnja 3a <5ojy. Ero Tamu je moj nac ocBanyo jejHo jyrpo y cejry, Kaj je jpmiao, ja 6ojtn naui BejruKH napjam. Motom je cyHu,e (5h.uo orpnjajio no nojby (Hamy myihy jom ne, jep je noj 6p,noM), maj oran; 3aaHKa oj jyhaHa «3 naipunrje najaMnuma Xycy. Ja caM ce tok 6ho naijHTao y jymeKy h Tyno rnejao y <5jejro-Kamy iupej ooČom Ha jacTymy, a oj Jbenocrm ne Morao ja je yaMeM h ja nualjeM no B.pyha Jiencaja. Myo caM mamo OTaaj BHie, na Me to Mano pa/crpnjeaunjuo, a h najma Me 3aipy3Knjia: — Ana niTO th He yCTaHem, mno ce pasBJiaramn? Oran; je jaBHO orainao y jyhaH, na eno Heniro Bnne. — OjMax H3abn n bhjjh niTa xohe! Xyce neMa orcmiao je ja nymha xephejiy. To mh je Majma ompecana oa oo6hhx epaTa, otbopHBinn nx TajRBOM CHJTOM, ja , tom cy irryKJia, y MeHe je Bek 6njia mana Ha rjiasH h Opoo caM era jao Ha noraMa. CyHyx y 6aH>nny h čpoo ce yMnx, na noTemox n aj a®Ji«jy ja oe ojaooBeM ony. Kaj ja TaMio, a Xyoo Beh na ia>JiacBy y jyhaH. — Xyco, mra 30Be 6a6o? — Hhhh mh ce, ja jOBejeM HeKamBa 6ojaijHjy, iBponjnjejH ojjraaehH. Ja om.peHyx y cmpy Kyhy, j a jopyqiK.yjeM CBoj yo6HuajeHH majMam yo Mjrajerao- Y q jotpyqaiK caM nnTao. Majmy, xohe .nn jokn Gojapnja h nrra he pajm n. �OrpaHa 136. T A JPET, — Bajahe 3ap trmo y HiOBOj icyhH, Bejin Mftj'Ka u jioouitph: A jeca jih ce th y>Mno? 3ap Aa tc Gojaynja aaTene uejMiiBeHa? — JecaiM. . . a.\ui jecaM. .. — AijiepnM, Meiuiie he MajKa, na Me noMiuroBa no pasoaipjuieiioj koch. y tom he Beno Ajnjtre Ha BpaTa: — Eto, Be;m, <x>jaynje c XycoM; ja ra BHAjex Kpag Rprane. . . . Kao Aa Hac ko ejieKipnBHpa. Ja iiOTeKO.K Ha nojbe, a ii Apyra Ajena 3a mhom. Eirme aBJinje Hac oiiKOJinuie iTOMunijiCKa Ajena, na Hac je hhoub Taoop Ty ueiiajio, KaAa he Oojapiija hhkhjim npeA Hac oaooaoji H3 ooKaKa, ii3a nojaTe. roĐopnjio ce o H>eMy, ytnpaB Apcnaao. Ja caM hx MHipHO, Kao iiajlcTapnjii Mejjy ibmia, Maicap Aa mu je TaAa Ohjio ihctom ABanaeCT recima. ,Cymi,e je oGacja;iio nojiUBHiij- Hauie Cnje.ie hobg i;yhe u 3e.ieiiy yjiMuy npeA mojaTOM, H3a Koje cmo norjieAOjra, Aa CBann >iac hhkhg Gojapnja. lio TpaBH ce ■naivjmjia poca . — Ila herc HHAjerH, kuko jihjeno mapa! um e Macin Karan— A OTKyA th ud 3iiain? naće'iH će Ha h> kOmHimjaii BeiuiJiHja, niOABiijaijyhH nppeiie ppmne^Kpt be'ieipMimy, Aa nx srpnje. — Hx, na he oh h nnime naniapaiH, A^iena kajyuina CeBJia TapyhH HovKH^e, &>je..je aanajbajia oko TaOaiia, jrajehyhH neK.yA no poen. * — Ila ja HiTa... rojiefe j£ ofc, BHAjeheTe rojihrh je. . . iOBOJiHKH! — iuonasHBao je HeKaitBOM ajtom mot­ kom y bhc Majih XajAap H3-J;oMmiHayija. — Hx, He siiain th ;6ojJijirje, sao nopnjia UThau h MjtaiiiHya jeeHKOM: oh he Hana k)hi — Ila bhaho can ra, Opamio ce XajAa^, ii imao Kpag Kyi;ypy^a hcjioa Bprane. Ha objiihko bmuiii oa KyiKypy3a . .. Caa here jpujenH ... II MH cmo neacajiH t5ojaijHjy, Aa nan ce homojih K.pytnaH, bhcok, Kao Kan.BO nyAO. A oh ce y Taj mux noMOJino Hoa nojare npeA h&c, oOacjaH npBHM TpapnMa cynu,a, OMajieinan, KJiainaBMx ouujj, noA6yxjia Jinna, — Kao Aa csy noh Huje cna-Bao. — Ax, OeroBH MOjn! KJiHKHy $jaM Gojaijnja 3BOHko, Kao njeByiuiehH. Mh ce nonecMio 3aKJiaH>aTH jeAlHO 3a A'pyro, cthAehn ce. — Bhah th h>hx, bhah — roeoipno je AaJbe — Kano cy oiih nganum Aa Mene AOHeidjy. . . AicfiepHM! ... Jecre jih ce naonaBajra? / Mh cmo niyrjejiHi. — Oh je kebvTHM Aouiao ao MepAeHHHa, oa KOjnx My Xyco OTBopn BpaTa. Pene Xycn, Hei;a ce yiaOHH CBe ns napAana — aKO niMa iirro Ha nyTy — na Aa oh paah. Onaa je Merao y MepAeBHiie CBoja h a rm h KjunjiHneMh ce OKyiiHCiMo H»eMy naa Jieba, Aa bhahmo niTa HMa. A oh naM je AaJbe Teaiao: — Parno Moja, Kano ere rh najbaHn! Ila Kano ere Hapacjm! Ila Kano ere JbenyumH! Mh cmo ce HameicHBajih ao H>era. KoMnin'jnH BeuiJinja je Gho iipBH — y canoj iipjhaBoj koiiivvibhhh ii benepMH. — Boja pnja ce on,peiiy h iaaiiny Beiu.:iHjy npCTOM no yxy. — A uiTO ch ce TH HaXOpO3!H0?! ... BeuiJTHija ce 3ani>B0ii»e u oiTikohh na CTpaHy, a mh yAapwcB'D y c.mh]ox. Xai;Ta.iH cmo ce, a h Gojaijnja c noMa: Epoj 9. u 10 — Bhah ^h H>era — roBOpno je — y Maji’ Aa mh H3Meby Hory He npojiehe. Mh omeT y c.Miijex. — .. Kao Aa caM ja ,tjohho xajrae y KOiJiaMa... Mh ce KioiininiihiHJiH oa CMHjexa, a oh ce oi;i[HMiy BeiuiJiHjn: — ,/Tpt)ii th MeHH Majno nocjiHje, uia hem BHAjeTii Hira je y Myc-ra(J>HHHM KOiJiaMa: CBtira hy re oOojHTH! Beiiunija ra iiiOTJieAa ca cupaxOM, na naAaAe 6jejKaTH ceojioj Kyhn. A h mh ne motjih BHiiie cy3Al»ivaTii» a Aa ne KaaiCMO cBOjiiM Marepana, una je 6hjio, na noTeKOCMo jeAHt> npei;o Apyror y K;yhy h nipniiaoMO — cyoehn oa CMHjexa — h HajMan>y cnTHHU,y. A'MMHHHHna ce cMHjajia c iiaMa, a Moja MajKa je npe®apnBajia Maeno y BejiHKoj Temjepn h nipnjemia imchii KauiHKOM, Kano jy je AP'3'a.'ia y py-HH, Aa He jon)rHiM nyno. — HnjecH th Manenia« — rouopnjia mh h Bnuie MarepHHCKH će ccMiijexHBajia Ha Hac, uito omu Becejio npiH'iajiH h cmhjajih ce ao cy8a. ‘A-KaA ce oa Hauie rana Me HaiiyiiHJia nyha, ncTjepajia Hac je MajKa na inoJte. — Ha 'ipaBan — nejiH — na ce tjmio xaKHiire. Ona jeAna onoMeHa Gnjia je Aoera, Aa cbh H3.ieTHiTo^i i;.yhe. Jep, Aa HH(jec!MO oamox nocjrjima.Tin, y uac.y oh ce cnsopun JtyTn Gpeoon npyT y Maj'iHHoj pyii,H, na On oHAa MopajiH EyA ko lipnje CTHrue; a yn to — uiTa oh koaoGho, aoGho. Horekjih cmo oneT Goijaijujn y HUBy K.yhy, Aa no^ieAaMo: je jih pacmpcMno cbo) TaKpBaT. Ja can My npBH A»iuao Ha norJieA. —• Xa, Bejiia: Jecn jih th Ajinja? . — JecaM— TaMaM. ITipamao mh je OTan; 3a re y Ay^airy. PcKao mh je, Aa heMo mh uBAje CBe 3ajeAno Cnmi u paAHrni. TaMaiM... Xape y nyhy h itavKH Hei;a mh iiouiajby jeA»y hacy namjena, Aa 3aMHjocHM 6ojy. — XajAe, GpaTe. .. JaBpyM, AjiuGer! Ja uucieTijex, Aa ra nocji;yinaM, Beceo, uito hy c h»hm Ghth, a on H3AH3Ke, epjio jinjenHM rjiacoM, ony .paBHy: •»Be,r A.TH’uer nhHHAHjy KjaibaiChb My coKO Ha cepijaAiy naaa...-« OBa je Kjyha 0A3BaH>ajia oa iberoBa janor rjiaca, a y Mene hohito GpeipiaJio y cpuy... II. iKpoe hckojtitkio A3Ha MycTaif{iiHiia 6opaBKa koa nac, ja ce c h>hm aiipHjaTejbHx y BeJinKo. II oh Mene OAaonpao oa CBe Ajc-ue — 3&p ;j6or ou,a — ii caMHUM iiaj'BHuie ahĐaiiHo. 1Ihm 6nx ce nipo5yAHO, noreKao 6hx k H>e\iy Ha na.pAaK. Hauiao 6hx ra, r;ye Beh koa OTBopeHHX npoHopa panju. Ilcirma.TH Ghcmo oei ca npupaiaibo, iiao a& ce unjecMo bhajpjih roAHHy AaHa. OiiAa Cm HacTyiiH,no mpnnaibe, iuTa cmo KOijn yciiHjiH, aok ce ja ne 6hx npHinpcao A) ibenoBHX harera, Aa rjieAaM KaKne he mape Aohn. IlnTao 6nx ra, saniTo My Koje hane cjry?KH. A ou KaoHBao, OHaico paAchn h ne rjieAajyhn hh y mg, t.HH y hamu — oa oi;a. Oiua 6h mh Ka3HBao Kaico ce ’ paAH.. — A rAje ch th Hay'iiio GlijnTH? nnTao caM ra. — Koa Majcropa. — Tla 6hx jih h ja Morao iiay,LHTH? iiHTao ra je Majra Karan. — He 6h, Majcrop je yMpo. / �} Bpoj 9. h 10. »r A CTpaiia 137. JPET« — 11a iieMa BH'Uie humora, ito Gojhth h luapaTM, Kaumiuajia liaM AiaJia Ccbm. — Mx, ja 3ap caM Myvra4ia? — Ja — noB>yiie Ueujia cmma, OAyiiupyhu ce .iairnjM o koajcho n iKxnaaoykH rjia»y na AJiauMh cmo ce oMnjajm. — E je ah a«. MycTu4>a, th caM yAUHjtsuj mapara? inrauia je. — Jeca1, 3JiaT0, jecT... noĐopuo ou paAohu, ne i'JieAajybn na nac. A Jinpe My oe uaTyuiTMJio — ocGmjbuo, iiao THjeoro. Bacrpo ce Ooiii'ioM, na caM« mro hcihto paAH h Mycra<J)y uoiienaA, Aa ohct 3anjeiia hcuito, iutd je Mi?Mje iijeraao. A oh Gh Me y-Bajeit nocAyauao. Iljenao Gh mh h aiocAHje ce ipaonoBapao ca mhom. Hajpajpje Gh ce paoroBai>ao ca mhdm im .pyuKa uah im yatHHe ye ifiirap.y, •KaA Gh o^Gnjao KOAyTOBe AMMa. OAMapao Gh ce TaAa h mho KaxBy- A TaAa Ghcmo peAOBHTo cjeAHAH na icaiMepHjM. — Mycra<l)a je boaho Aa ce iy OAMapa, jep, y Li?MiuiHje Aputjia Gnjia je AjeBojua Ha3a, c KOjoM Gh oe TaAa jom no MaAO h nouiaAHO. — Ha3AH-Haao, h cppe h Ayuio! BHKHyo Gh je h OBao je, Aa My noMOTHe pajHra. — OycTao caM, — rosopno Gh joj — na He Mory — Mycaa4)a! BMine AA paAHM. — A th A€8H, na ce HacmaBajj — Ka3aAa 6h Haaa. — UiTa je, Ayuw>! — žle HaM 3anje!Baj. — He Mory c4m hh Aa ce HacuiaBaM. ■K&A Om ce HehKao yAapHAH Gh cbh oko mera h — E, ne AaAa th ja csoje pyKe 3a jaciyK. moaiham ra. TaA Gh CeBJia oTuinjia y Kyhy h HCKajia, — y X, nanicjiie, noABpHCHyo Gh MycTa<f>a, — iiAaAa ce AaAe iuto ix>a MycTa<Jjn, HeKa HaM 3auijeBa. CaA THihera mm GeAH! oh oe nOMOAMjia c KaKiBHM BoheM, caA c rypaGnji>M, — Je* jih, je ah? ... c KOAaneM, hah Om Mene Aooeajta, Aa naiiemi MycTa(I>H. Tamo Gh ja c MycTa<I>0M BeceAO npoBeo Aan- A icaxuy. Oh om Ha.M oHAa aijeBao, iijeBao, — Aa 6h ce •KaA Gh cyHH,e 3auiAo h oyroH noueo Aa naAA, OHAa cea Kyha oipnjia oa lteroBe njecMe. II Aaneno, Ha hhi- Ghcmo ce yiiryrje.TH h uenaAH Mnpuo k&a he oran aoHh. Ba.Ma uoAMsaAM Gh A.yAH mase oa odca& h cjijma^j.u. — 5, jocre ah ce HajnjeBaAH? nHTao Gh OTan, ao- MUCAM . . . MycTatJ)Hno iijeBaibe AO'impaAo h y Kyhy. ilveHcKHH>e ce Ha-Ma — Ajcu,H — cMHjhA«} kaa Gh nojieTjejm M^TCTa^H. Ha 'iapAaK, aok Gh liyjiH, Aa je uoAurao naKBy »paciny«. 1/ — noreu,HTe njeBu, Aajje csprnu Ges sac. II< u,uTe, aKO Bora 3HaTe.. • Tamo Gh HaM ce peKJio, h mh Gh ’iyjiH cmnje: neba, aok Gh 3aTyjLHah ga BpaTa, Koje he lipnje. — 3ajp HHjecre koa njeBeV uepnajin Gh nac, a Aasehn H nactaBJbao, OHaii.o 03GHA>aH, paaBAanehH ycHe na ixaijex, Aa Gh ce to jeABa motao onasHra: — KaA roA H3abevr H3 AJ’hana, a bh OBAje caojKHjra ko . . . jom caMo G^am h CBHpaAa! M h Gh ra AOTeiiaiH Ha noraMa, cTHAehn ce. — Jlomao H6KO oBAje, na caM ja njeBao, Aineiiao ra4ia. A jecre ah nrro yipajHAH? Ila, — KOAHIvO CMO MOTAH. — A je ah Te Aanao AoGpo CA.ymao? — nHTao Gh ii; GojauHjy, r,ieAajyhH y Me. Gh na to KaoHBajiH, Kano Mjerama AHjano rijeBa, Aa — IlAa.xo, naaxo ce mm basasmo. ... cB ______ ------- -------__-M .irnTA ttt je ip GeAH rtp.TM aohho nmiTMA 3a na aG.iecTa. n H .B OAe th •. ocrnjera ajKO c„ Apara cpu,a CAyma. XHyo 6h ce Gačo, uorAeAaBinH y Mycra4>HHO rapaBO TaKo ce y Harnoj Kyhn hjao necpo oiyya Hine: AHne. IljeBO. Eto, MycTa(l>y cmo thm hmchom iipiieBaAH. — OBe je 6hao noA TanaM; ne TpeGa GoA>e. . . — Je ah Ae, Myora4)a, th ce 30Bem lljeso? nHTao — Xa, xa — KHMHyo 6h OTan rAftBOM h vooGhjlho ra jcAHOM MajiH KaAap. — rieKije, 3Aaix), neKije... eio ’sobom ,ce Tano, oa- ce: J^ajTe Benopy! lTHJopHK) Oojai;Hja h HacMHjao cem. — A MMaui ah th cBojy Kyfey? iniTaAa Ceraa. — HMaM hohito KyhHue, 3AaTO, Mycra<J)a pene h KaA Gh otuh oromao naa nenepe cJiaBam, hcyuAaxHy. craAO 6h Mycra(J)e aa icj-he. Onmiao Gh HeKyAa KpaAO— Ila je jih TBoja Kyha y CapajByV MHn;e. — JecT, K/mo, jeiCT. Hctom Gh ce Kpo3 jeAaH caT n.ponyo y napurnju, — A je ah TBoja ityha iiama-paHa, icao mTO y Hac rjje njeBa. A.th Kawo njeiia?! JIaxKO, bcccao, hh naAMic Gojum? na njeBame y Aany: — xohe a’, Hehe ah. Hero ito— Hnje Aymo. AHrae Kojy paBHy cnojnM jacHHM rpjnTM, a cpeGpnn — Ax, kako HHje? r.aac 6h ce pacnuao no 3e.aeHHM AVGpanaMa, oGacjanHM — E, Tamo. .. y M6He je Kyhnpa MaAexHa, na ce napoGuoM MjeceuHHOM h OAjeKHBao na asaoko . .. neMa uiTa. OojHTH... Mene 6m ononaAa neKaKna TpoaBMna y rpAy, aok — A HMaui ah oBaico H>HBa hcmoa Kyhe? 6irx ra CAjmiao nompaj OTBopena nemjepa, Cppe 6n mh — HeMaMjane KyuaA0, a A.'una Gpona.na. Kao Aa he, Ha, caA no— A HMaui ah najnpa y noA>y? — KaKBHX 'iajinpa! oA^njene MycTa<l)a h noue nje- Aerjern na upuAv Aaxi:e Mjcra^iHne njecMe h pacm .TH H jTH ce HerAje asacko y Mncmunoj Hohu — Ha BaTH. •Kao Aa My je Teuino 6mao, ihto ra AaJte HcauiTy- cpeGpHoj MjecenHHH. — E ho r a . .. Ohct y MejxaHH — pemia 6h mh . jeno, na Aa npeKinie c thm, 3amjeBa: MajKa h 3apyjKHAa Me, hito ne AerHeM. »CnpoTa caM, na c-Be mh ce :itaAyje, IIoroBopa HHje 6hao. Ja 6hx Aera.o; aAH 6hx ocraTAje ja ne 3HaM, rAje Moj Aparn craH.yje...« OHAa Gh 3apeAaAa njema 3a njecMDM. yBiijoK bho Ma.no OAiniKipHHyT npoeop, Aa cAjmaM h asa^p, Kano Hemro hođo, iuto ja ao TaAa HnjecaM ’iyo. Mene cy ce MycTar(ia njeBa. .. jano AojuMaAe hobc najAe y njecMaMa, na 6hx 3aM0AH0 To TaRO TeKAO CBaKy HOh. �Ctpana 138. Bpoj 9. u 10. »TAJ PET« H <nau aonyo, a«t MycTa(j»a ha« OBa«e Beuepu y Mt\jxaiiy u ah Jinjc a« nya no liohu. — Houpeha, neJiM 3a lb jivtiio jy’i’i>o ye Kaxi>y y i>yliH. One Jioiimjc urno 3a]>av|iH. A HMa auaTiie pyice. — Ava Kaico mojkc pa^HTU i;aA nnje — upu»MiijtTii a.Minimuma, Koja Onjaiue lipnujieKJia na jeauo iMvbcno yo ora>HiuTe, a« KaxBy HajbeBa. — Ex, lcaicr) mockc! . . . OrjH'HJK) y nnhe, ico isccro, na Aiy cBcjoAiio — po'ie oran,, iiipunocehu naiiryH>oiiy jiy.ny na AiVi'OiM4Hf>yicy naTpii, ;ia na H>y Maj'Ka iMHiuiKy HOJKJGKH. — Hc unaisa, ikpa,!iyflcn a'MiiviiHHJpi, a cuct ce obajc c AjoHOM mo Bac Aau nyjo. . • — Mo 6y;iAJia — oiict h« o-ran, Kav> y*GTiyTHii.o, TpJbajyliH A^Hy od|pBy u oaniJbynHy«iHiu hoa ^>nipajiy, a BHAH.M, HC1I1TO CaCBHM APyrO M0CJ1H. — He.\ioj tu ibroiy jca3rtTH, kako ra pyoKHMO — iioaiiuvC MH crpHHa 6paAy Ha ripciy. — J ok ja, — iuTpen,Hyx. — JI,« tu JbeBaj Ka,XBy, aapjyoKH aMiuya cTH«Hiiy. A Mene Majica mpuisu hoa pyK.y h moirjiaAH rio kocu : — Ora.no je mom c-HHy. Herca i^eMy MycTacj)a caMO njeaia, na je cee AoGpo. — XajAe, xaj’Ae 6yAu MyoTaicI)y, jpeue mh oraip ja'iiHM r.iacOM, -na My hoch icaxsy. A bh hcre Aa«ac.. • craAe liapebHBaTH una he ce pa-Aura raj a&h, airpeMajylm ce Aa HAe y^Ayha.H. Ja noTeicooc Aa^čjAUM MycTa<Jyy. 3a uac OMO ce Beoejto OTBiDBapajm ys icaxBy h Aopy’iaK, Kao h očhuho. Haoa je y cbom iiijkhkiikv imr^jia He.KaKB.y g ibanv — Kao Aa je •’iea.uj na c.yHu,e Hgnujpjia. — Xoah, 6yi;pyMl bhkhv joj MycTa(f>a, — JJfi th, ja' caM chta acaA rede TJieAaM ce Haea. * , Tk.;| |H ] J — A ma xx>au, ope! — J{a nočjeraeui oa lične. ,• -jlilll — He 6hx Bajra. II y Capajett* 6hx ie boaho, aico XOheiU- — JrtMH, HC UipaiUM .. . Taico ohh, a ja hy liocjiuje yii>inuiui MyiT<i(I),y, icua je neh jloueo pa^HTu: __ A om ah th Myci\uj>a lioBco Hayy oa oooom y Uaii>ajoBo? — Ex 6mx! — A uitoV Ona je uujbajia, na Om Te eAyiiiaJia. A moacc Gmth ... . — HlTa? — . .. He 6u th BHiue y nolui HMic.yA Htuan, rcaA on HMao noicom CBora. MycTa(J)a 3avraA« y noojiy- lloniOAa Me 3rt'iyb<‘H0. OA/MaxHy rjiauoiM, na ciiit'T mo4e ])a.;i|HTH^ a riuniTa mu ne nejiH. — Je ah Ae, th On ce moi\ io npohn nnha, na- Aa ACMBHIU icao HOBjeiC,. .. — He 6hx, 3JiaT0, oAeonopn MycTa(J>a. MaJio, na he: HoiuiyTje — To je Moj jrajeK. JJ& He iraje-M, ja 6nx iioAyAino. ' -j: UlTO? — Et’ Taico. . . J a yiuyTjex. CjoAno caM Ha coh uju, noAiHBMHBiiin 'oe Ha pyKy- — A MyCTa<J)a paAH. paah, ;pK. Mry Ha jeAaiL iryT touiiko ;pobe na 6au,n (j)p4.y y KaHT.y, OTpa ■pyKe o 6ourhy h cjeAe Ha KAyny. none caiinjaTH i; hrapy, a ja bmahm, oBe My pyice Apurhy. Jlnne M.y ce paiary!HCHAo, peicao 6n, caA he 3anAaicaTH. A jaico Ayme. — Ax, jeioHy rAaicno, a ja ce xpeHyx. — Ja ne nHjeM oa hejH<j>a, nero oa Aepra — pcue Mycra<l)a h 'iipoA^Km: — Th h He smui, nrra caM ja cBaiHTa npcAOBepaii?! Bho ca;M ja snoAaH, onarco Kao h hh, jiatbho Kao 6y6per y AOjy. OaAa himuimcaMio Ma-Jiy Kiyhupy — »miiTa Buine. ,, OiiAje je 3aiuiyTHO, nyuiHo h Teimco A«xao. A onAa My je iipH4av),vAyro npHuao o co6u. B bo o 4eny : (Cupiinihe cc)- ZNAMENITE LEJLE1) (Po1arapskim i turskim izvorima A. Adil Cokić). Ime Lcjla vrlo je poznato iz čuvene arapske ljubavne priče »Lejla i Medžnun«. Ovo se ime i danas čuje na istoku, a povjest bilježi oko trideset istaknutih žena sa ovim imenom. Između tih jedna je živjela prije Islama. To je kćerka arapskog pjesnika Muhelliild i majka jednog od najvećih arapskih pjesnika, iz doba zvanog Džahilijjet,2) Amr ibnu Gulsuma. Medu ashabima je bilo osam­ naest Lejla.3) Lcjla je bilo ime i jednoj Haz. Alinoj ženi, te napokon majka znamenitog arapskog *) Lejla = žemsko wne; raspoloženje u početkiu pića. Lejluii — droplja, potrlk. Lojletim = noć. a) Džahilijjet = neanamje. Tako se zove doba u Arabiji prije Islama. 3) Ashabi = drugovi Božijeg poslanika. Medu ashabe se ubrajaju sva lica, koja su živjela u njegovo doba, kao musli­ mani i š njim se sastajala. pjesnika, Ferezdeka (umro 11(1. H) zvala se je Lejla. Između tih Lejla najpoznatije su ove: Lejla bintu Hasan. To je kćerka znamenitog pjesnika Hasan ibnu Sabita (umro 54 g. po hidžretu), koji nosi počasni naslov: »Pjesnik Božijeg poslanika«; jer je pjevao u glavnom u njegovu obranu, proti neprijatelja islama, koji su ga napadali i grdili. Njegova je Lejla bila takva pjesnikinja, da je jednoga dana natpjevala samoga oca, na što je on rekao, da neće pjevati, dok mu je kći živa. Ona je na to zamolila oca, da joj oprosti i zavjetovala se da neće više pred ocem pjevati. Hasan je imao još jednu kćerku po imenu Nu’m, koja je također bila pjesnikinja. Njegove obje kćeri spadaju medu ashabe. �Bpuj 0. m 10. T A JPET« | Lejla bintu Hasmc. Lejla kći Hasmetova iz/ plemena Kurejš-a. Ona spada u kola prvih ashaba, koji su pretrpjeli najveće muke od neprijatelja, pred kojima je i ona s mužem Amir ibnu Rebiom i nekim drugim ashabima bježala iz Mekke u Abesiniju. Kada je Božiji pos/lanik doselio u Medinu i ona je doselila s mužem. Predala je nekoliko hadisa (izreka Božijeg poslanika). Bila je pjesnikinja i pjevala kraće pjesme. Muž joj je šehid bio u ratu na Uhudiu, te je tom prilikom spjevala jednu vrlo lijepu tužaljku. | Lejla Ahjelijja. Ovo je znamenita pjesnikinja iz Ahjel zvanog arapskog plemena, čijim se je pjesmama ponosilo pleme. Živjela je u umejevićkom dobu i odlazila na dvor halifi Abdulmeliku (umro 86. Hidž.). Priča se, da je nekom prilikom posjetila Abdulmelikova valiju, čuvenog krvnika Hadždžadža (umro 95* H), kojeg je pohvalila u jednoj lijepoj pjesmici, te da ju je bogato nagradio. Glavni je uzrok, da sje I^ćjja proslavi kao vrsna pjesnikinja, tragični slučaj njezine ljubavi. Ona se je zaplela u ljubavnu mrežu s pjesnikom iz svog plemena Teubom,1) koji je zbog vanrednih vrlina prozvan »Fetel-fuJjan« (mladić mladića — najbolji mladić). Kako je njezina ljubav bila iskre­ na i bistra, tako je i on gorio za njom u iskrenom ljubavnom žaru. Ova su dva srca kroz cio svoj život izlijevali .žar svoje ljubavi u bisernim stiho­ vima jedno prema drugom. Kao što se često de­ šava, da iskrsnu nekakve zapreke, koje onemoguće sastanak zaljubljenim srcima i ostave ih, da do smrti tuže jedno za drugim, taka je sudbina zade­ sila i njih dvoje. Lejlini roditelji nijesu dopustili, da ona ode za sivog dragog Teubu, nego je prisiliše, da ode za drugog. Ona se je pokorila ne­ pravednoj želji roditelja, ali je i dalje ostala vjerna svom Teubi. Valja istaknuti, da su ova dva srca čeznula jedno za drugim sve do smrti vodeći po­ štenu ljubav, naime ona je ostala vjerna svome mužu, a i on je poštivao bračni zakon, te i pored toga što su im nekad bile povoljne prilike, nijesu imali tješnjih odnošaja. Poslije njezine udaje vrlo su se rijetko sastajali, jer ga je progonio njezin muž. Lejla je spjevala cio niz lijepih tužaljki poslije smrti (pogibije) Teubine, a čim joj je pala zgodna prilika posjetila je njegov grob. Pristupivšf grobu viknu s deve »Selam alejk o Teubol«, ali pošto nije čula odgovora, okrenu se društvu, koje je pratilo i reče: »Ja nijesam znala do ovog časa, *) Umu Kiutejba protivno tomu veK, da je Teuba bio hajduk, te da je stoga i poginuo. — »Eš-širu veš-žuorau«. CTpaiid 139. da Teuba nije bio moj iskreni ljubavnik! On u jednoj pjesmi kaže: Da me Lejla pozdravi, Kada budem u zemlji, Srdačno bih pozdrav prihvatio, H’ bi joj se sova, Kraj mog groba, Svojim tužnim glasom odazvala. U časiu, kada je ona to govorila, poletila je iz obližnjeg grmlja jedna sova, koja se je poplašila od prisutnih, te poletivši prema Lejlinoj devi, poplaši je, deva se trgne i obori je. Lejla je pala na Teubin grob i na mjestu ispustila dušu, uvje­ rena, da je Teuba bio njezin vjeran ljubavnik, te su je i ukopali kraj njega. Lejline i Teubine pjesme, te njezine tužaljke i drugo izložio je Ebul-Feredž Isfihani (umro 356. H) u 10. svesku »Kitabul-egani-ja«. Lejla Kršćuka. Ona je iz Taglib plemena, a živjela je u ume­ jevićkom dobu. Pored toga što.je bila dobra pje­ snikinja, vrlo je malo sačuvano njezinih pjesama. Lejla Amlrijja. Ovo je poznata Lejla iz priče »Lejla i Medž­ nun«. Većina učenjaka ističe, da su priča »Lejla i Medžnun« i njihove ljubavne pjesme umotvorina neke nepoznate osobe i da su to sabirači arapskog narodnog blaga popisali onako, kako su čuli, te da Lejla i Medžnun nijesu historijska nego umotvorna lica. Neki pisci protivno tomu tvrde, da su Lejla i Medžnun istinske osobe iz plemena Amir, da je njihova ljubav istinit, historijski dogadaj i da su živjeli pod konac umejevićkog doba. Poznati isl. pisac Ibnu Kutejba (umro 276. H) u djelu »Ešširu veššuarau« (Pjesma i pjesnici) veli: »Medžmm, to je Kaj« sin Muazov, a neki vele sin Mulevvehov iz plemena Amir. On je najbolji pjesnik, jer su mu poklonili pjesnici svoje mnoge lijepe pjesme (t. j. njemu se pripisuju mnoge tuđe pjesme)«. Zatim citira neke pjesmice od pojedinih pjesnika, koje se pogrešno pripisuju Medžnunu. Iza ovog u kratkim potezima prikazuje Medžnunov život i ljubav s Lejlom, te navodi neke njihove kraće pjesmice. Zihni ef. (umro 1329.) također pretresa ovo pitanje u »Mešahirun-nisa-u« (zna­ menite žene), te smatra dogodaj istinitim, u kojeg se je pomiješalo mnogo neistine. Zatim citira neke Lejline i Medžnunove stihove, kojih nema u berutskom izdanju Lejlina i Medžnunova divana. Bez obzira na to koliko je u tom faktične istine L e j l a i M e d ž n u n s u p o s t a l i p o ­ s l o v i c o m l j u b a v i n a i s t o k u . Sama pak �O p a n a 140. Epoj 9. H 10, T A JPET« priča o njihovoj ljubavi vrlo je lijepa i zanimljiva, a iz svili pjesama jasno se vidi, da su plod žarke i srdačne ljubavi. Ova je priča doživjela na arapskom originalu preko stotinu izdanja. Taj je materijal prepjevao i preveo turski pjesnik Fudulija (umro 971. H). U najnovije doba je obradio to gradivo na turskom jeziku Sulejman Teufik i izdao 1327. godine. Bogu za njega i upućuje sina, da sc i on zamoli Boga. Medžnun skromno pristupa hramu, cvili i plače, diže ruke i ovako se moli: 0 visoka i presveta kućo, Mihrabu velikana.8) 1 hramu sreće i napretka ’• Na licu zemlje crna sjeno od ambre, Ti ružice gospodstva i sreće, Blagajno bogata dragocjenih milja. Priča Lejle i Medžnuna u najkraćim potezima. 0 vječna drugarice mojih veljih jada! Prema toj priči Medžnunu je ime Kajs. On je Obukla si na se crno odijelo sin nekog veoma bogatog šejha, starješine jednog 1 sakrila tajnu ljubav svoga srca. velikog plemena iz plemena Amir. Ta su plemena Zaklinjem te Bogom, kog voliš na zemlji? obitavala između Bagdada i Basre. Šejhu t. j. ocu Tvoja je ljubav u nebu primljena je ime Mulevveh. Pošto on nije imao djece, činio Postala si ovdje narodnim svetištem. je sve moguće, išao je liječnicima i hodžama, dije­ 0 Svevišnji Bože, ovog Ti Harema!4) lio je velike milostinje, klao kurbane (prinosio Ovog Ti visokog i svetoga hrama! žrtve) ne bi li mu Bog dao dijete. Bog mu daje Ovjekovječi moju ljubav i učvrsti! jednog sina, kao zlatnu jabuku. On ga sobom od­ Kao što su temelji tvrdi ovog hrama. gaja, nemilice rasipa novac i drugo, kao milostinju Uvećaj, uzvisi ljubavne mi muke, za njegovo zdravlje, priređuje veliko veselje pri­ Privikni mene za uvijek s njima. godom njegova suneta, zatim ga daje u mekteb Uvećaj moju ljuabv prema Lejli (školu), gdje dječak izvrsno uči. Kroz kratko vri­ 1 vječno mi se u njoj Ti ukazuj! jeme u isti mekteb polazi ljepotica Lejla, kćerka Kada je vidio nesretni otac, kako mu sin moli, Mendije, bogatog starješine jednog drugog ple­ mena iz plemena Amir. Djeca su^se već u školi spopale su ga grčevite muke i pao je u nesvijest. zaljubila.1) Kada su poodrasli pročula se njihova Medžnun izađe iz Harema i ode u pustinju. Jadni ljubav. Mehdija zabranjuje Lejli pohađanje mek- otac vrati se bijedan i tužan kući, a Medžnun luta teba. Sada počinju Lejlini i Kajsovi tužni dani. po pustinji i šumama i tuži za Lejlom. Ovako lu­ Kajs dolazi, da je 'vtidi, ali ga tuku i odgone. On tajući nabasa jednog dana negdje u šumi na jednu dolazi tajno, ponekada se oblači i u pro9jačko odi­ u gvožđa uhvaćenu gazelu. To ga posve rastuži, jelo te dolazi, tuži ljubavnu bol i izlijeva je u sti­ pa nastoji, da je spasi, ali ne može, jer je fizički hove. To isto čini i Lejla. Kajs ludi, ostavlja ro­ malaksao. Stoga sjedne kraj nje s njom se raz­ ditelje, ide u pustinju i svijet ga proziva Medžnu- govara i jadikuje, stane je tješiti i obeća joj, da će nom (ludim). Boraveći u pustinji opazi gazele, te je spasiti i omogućiti joj sastanak sa njezinim dra­ im u zanosu pjeva i pita ih je li njegova Lejla od gim. U taj čas dolazi lovac. Medžnun mu prigo­ njih ili pripada ljudskom rodu. Vidi golubove, gdje vara, da je kamena srca, kad može nevine duše lete prema Lejlinoj kući, te ih dozivlje, da joj po­ rastavljati od njihovih ljubavnika i ubijati ih. Lo­ nesu njegov pozdrav. Nakon toga nalazi ga otac vac se izgovara, da mu je to zanat, da s tim hrani u pustinji i moli ga, da ide kući, ali on neće. On neopskrbljenu djecu. Medžnun ga zamoli, da je ga uvjerava, da je Lejla kod njihove kuće i tako pusti, on odgovara, da ne može, jer će mu onda ga odvede. Zatim otac ide i prosi Lejlu.*2**) Njezini ostati djeca gladna. Medžnun ju je na to kupio od roditelji neće ni da čuju o tome, jer da je Medžnun njega i dao mu za nju svoje dragocjeno odijelo, a lud. Sada nastaje još veće jadikovanje dvaju za­ ostao je u gaćama i košulji. Lovac ode, a Medžnun ljubljenih srdaca. Zatim se nekom prilikom sastaju, zagrli i poljubi gazelu, te je pusti i osjeti se sretnim, ali se obadvoje izgubi i padne u nesvijest. Lejlu što će se ona opet sastati sa svojim dragim. Pošto rastiru vodom i nose, a on ostaje ležeći. Kasnije se je gazela upitomila nije htjela, da ide od njega, se i on osvijesti, vidi, da nema Lejle, gorko cvili nego ga je pratila. Zatim Medžnun zatekne još i onako izvan sebe odlazi i luta, a ni sam ne zna jednog lovca, koji'je uhvatio goluba. Medžnun kuda ide. Medžnunovi roditelji idu na sve 9trane i zaplače i zamoli ga, da pusti goluba, jer je veliki traže pomoći i lijeka svome jedincu. Na koncu ga grijeh rastavljati zaljubljene parove. Lovac to od­ otac vodi svetom hramu, Kabi. Tamo se moli bija. Medžnun kupi goluba i dade mu za njega je­ dino što ima, a to je biserna narukvica s ruke, koju 9 iNeki ipised listiću, da su se omi zaljubili čuvajući ovce. 2) Neki pisci ističu, da se je za njeg zauzimao jedan straui čovjek po imeniu Nofil i da je on Išao u prošnju. ®) Miihrab = sveto mjesto. *) Harem = 'dvorište oko Kabe. �Bpoj 9. u 10 r A JPET. običaju nositi bogati Arapi. On pušta goluba i za­ moli ga, da ostane kod njega. Golub se pripitomi, te ostane uz njega. On ga poslije pošalje svojoj Lejli, da je vidi, jer će, veli, biti sretan, ako gleda barem oči, koje su vidjele Lejlu. Njemu se na to pridruže i druge životinje. On s njima živi i raz­ govara 9e. Ovako lutajući dospije u neko polje blizu Lejline kuće. Tu ga zadesi neki prosjak va­ ralica, koji je vodio u lance svezana jednog čo­ vjeka, koji da je osuđen na smrt, ali da prosi novac radi iskupljenja svoga života. Medžmin zamoli toga prosjaka, da njega sveže u te lance i da tako s njim prosi, a ida će mu on pokloniti svoj dio uprošenog novca. To Medžnun čini iz razloga, što se nada da će na taj način vidjeti stvoju Lejlu. Do­ tični prosjak primi njegovu ponudu i povede ga svezana od kuće do kuće i na koncu dospije do Lejline kuće. Opet se vide i obadvoje padnu u ne­ svijest. Zatim on opet ode da provodi život u pu­ stinji. Iza toga udadu Lejlu njezini roditelji za nekog Ibnu Selama. Lejla nije htjela, da ide, plače, kida haljine sa sebe, ^li je oni nagnaju i ona ode. To čuje Medžnun, te joj pošalje« pismo, u kojem je prekori za nevjernost i izdaju. Ona mu odgovori, da mu je ostala vjerna, da ga nije izdala, da za njim isto tako gori i čezne,' kđo i on za njom. Lejla zavede svoga muža i kaže mu, da se njoj ukazuje svaki čas neki demon (džin), koji traži, da ona bude njegova, a ako 'se dopusti kome drugom, da joj prijeti smrću i onom, tko bi joj se primaknuo. Stoga se on susteže, ali čezne za njom i traži joj lijeka na sve strane. Ona ovako dobije priliku, da plače i izlijeva svoju ljubav za Medžnunom. Po cijele noći ne spava, razgovara se s mjesecom i leptirom, koji oblijeće oko svjetiljke. Zavidi leptiru. On doduše izgori u ljubavi, ali se tom prilikom sastane sa svojim dragim, a ona gori bez sa­ stanka. Medžmunov je otac međutim ostario i iz­ nemogao i pod svoje stare dane opet potraži sina, nađe ga u vrlo hrđavu stanju, zamoli ga da ide kući, ali on neće. Tužan otac vrati se kući, raz­ boli se i spominjući sina umire. Medžnun dođe na njegov grob i plače. Međutim umire Lejlin muž, Ibnu Selam, a i njega je umorila Lejlina ljubav. Iza toga dođe Lejla u pustinju i nađe Medžnuna. Jedva se prepoznaju, jer su obadvoje uvehli i iz­ gorjeli u ljubavnom žaru. Ona mu se ponudi, ali je on fizički iznemogao i neće nezakonita sastanka. Ona se vrati na to i umire u najžešćim ljubavnim bolovima. Medžnun dođe na njezin grob, bolno zacvili i zaplače, kroz gorak plač izgovori neko­ liko gorljivih stihova, srući se na njezin grob i umre. Vjerni Medžnunov prijatelj i listonoša, Zejd, . podiže turbe (mauzolej) na njihovu grobu i ostade, kao čuvar turbeta. On je zatim usnio Lejlu i Medž­ OrpaHa 141. nuna u Raju, te priča svoj san, zbog čega počimlje svijet hodočastiti turbe. Lejla bintu Tarif. Ovo je sestra Velid ibnu Tarifa iz plemena Taglib. Velid je jedan od najistaknutijih vođa *Havaridž« zvanog islamskog raskola. Kako je on bio dobar junak i pjesnik, tako i njegova sestra bijaše rijedak pjesnik, a pokazala se je i kao dobar junak i vojskovođa. Lejla nije bila poznata sve dok se Velid nije digao protiv halife Harun-al-Rašida. God. 178. po Hidžretu digao se je u Džeziri Velid protiv ba­ lite, a odatle je prešao u Ermeniju i Azerbajđžaii. Halifu je zabrinuo Velidov ustanak, te je odmah opremio veliku vojsku proti njemu pod vod­ stvom istaknutog vojskovođe, Jezid ibnu Mezida. Pošto je Jezid vidio, da je neprijatelj vrlo snažan, počeo je zatezati s otpočimanjem rata u namjeri, da se što bolje pripremi. Radi toga je doskora optužen na dvoru, da zateže s ratom protiv Velida, jer neće, da ratuje protiv čovjeka iz svog ple­ mena. Harun je zato upravio na Jezida jedno vlastoručno pismo, u kome ga prekori, zaprijeti mu i naredi, da odmah počne sa vojnom opera­ cijom. Jezid je izvršio halifinu zapovijed i počeo s vojnim operacijama. Godine 179. u mjesecu ra­ mazanu bila je odlučna borba, gdje je Velid po­ ginuo, a na njegovo mjesto prođe Lejla kao vojsko­ vođa. I ako se je ona istakla, kao dobar vojnik, ’ ipak jp bila pobijeđena. Kada je Harun primio vi­ jest o pobjedi i Veliđovu glavu odmah je još u ramazanu krenuo u Mekku, da zahvali Svevišnjem kod svetoga hrama, gdje se je zadržao sve do vremena hadža. Lejla se je iza toga sasvim po­ vukla, zamijenivši pjesmom mač i koplje, te je do smrti pjevala protiv režimu i halifi, a uz to je spjevala mnogo tužaljki za bratom. Među nje­ zinim pjesmama je osobito lijepa jedna tužaljka od 18 distihona, iz koje su citirana slijedeća dva stiha u stilistici, kao primjer retoričkog pitanja zvanog »tedžahulul-arif«: Ao bilje, doline Habura,1) Šta je tebi te si izlistalo Kao da ne tužiš za Ibnu Tarifom. *) Habur = drvo lotos (Lotosbaum), koje je visoko jedva kolik čovjek. Cvat mu je bijel, a plod crven i jede se. To drvo raste iu južnom i srednjem morskom predjelu. Habur je ime jedne rijeke n Džeziri, tako se zove i jedina dolina kod izvora te rijeke. Uzima se, da se u stihu misli na drveće i bilje na toj dolini, jer, da je Ibnu Tarif tu poginuo, a moglo bi se uzeti, da se tu dozivlje lotos, koji raste oko njegova groba. �OrpaHa 14Ž. Epo] 9. >F A J P E To h 10. dječaka dao mu slijedeći stih, da joj ga reče pri­ Lejle medu Turcima. I medu Turcima, u Carigradu, pojavile su se godom njezine posjete: dvije pjesnikinje sa ovim imenom. Prva je kćerka »Nemoj gledati toliko u svijeću mog lica, jer će ona spržiti«. Morali-zade Hamid ef, koji je u svoje vrijeme bio Kada joj je dječak rekao taj stih, ona mu veliki vezir. Ona je bila dobra pjesnikinja čuv­ stvene, lirične pjesme. Nu iz nekojih njezinih pje­ odgovori: sama vidi se previša raskalašenost. Ona nije bila »Kad izbiju tvoje naušnice, ti ćeš mene sa svije­ sretna u bračnom životu, te je s toga bio vrlo ćom tražiti«. kratak, a dočekala priličnu starost. Godine 1264. Druga Lejla je kćerka Hekim Isrnail paše, koji otišla je Lejla s ovog prolaznog svijeta ostavivši je u svoje doba bio šef javne sigurnosti. Ona je iza sebe uspomene svojih čuvstava i misli u jed­ rijedak pjesnik najnovijeg doba na istoku, a od­ nom lijepom »divanu« (zbirka pjesama). likuje se i naučnom spremom, te poznavanjem Njezin je divan odštampan, a veli se, da je u jezika i drugim vrlinama. njemu najljepši ovaj distih: Zihni efendija se ovako izražava o njoj u »Mešahirun-nisau«, a zatim citira njezinu jednu »Nemoj srdit dragoga, da se ljuti na te veoma lijepu pjesmu, koja se ovako završuje: Eto, to je finoća na prolaznom svijetu«. Ne varaj se i ne misli, Priča se, da se je bila zaljubila u nekog lije­ Da ne može osvojiti pog dječaka, koji je trgovao svijećama. Pošto je Lejla sve kameno, dotični dječak bio previše mlad, a valjda i iz nekih drugih razloga, nije mu otkrila ljubavi, nego je Jer strelica uzdaha samo češće dolazila u radnju i kupovala svijeće. Može lako probiti To je opazio neki dosjetljiv susjed i upozorivši I čelik i mramor.AxMeo PeifiMK: COKO.TOIUtT, (IlpeBe-o c TjrpciKor: M- P. JJejmh). (HacraiBaK) 4. CoKo.imuh Kao eem -m eemp. — Boj nod Cmctom. rpaA np©A CTpaxoTaiMa HHiKBHonipije, AOHecaraora oo6 om *h HCKe npenopyite Ha mojeahHe iiaine. Grjfiume m npujecro Gejmm 11. dlparao My je hmc JoaH Mukcs, a AomiaBiiiH y MexM©A nama OoKOJiOHuh Banmo je Kao Bpao TypciK.y, nasBao ce hmchom: Jycy<J> Hacn. y HapnyBaiKeHa raraocr koa E6yccy-ya e<t>eHAnje, a ysHHBao rpaAy je ornopno OanK,y Ha n.Me ceoje Tence n nyHHH,e, je HoanpannueHo uDnjepeme cyjrraiHa CyjiejMaHa.’ Oh Aone rpaujHje MeH'Aec, moja .je 6amca, Kacamje riocrarjia je 3a KpaTKo rapnjeMe ycaiHO, Aa padanje cara AUopcKH BejiHKH rjiac. cjaj h pacKOin Aoranan BeranuM BeonpnMa. IberoB 8a BpnjeMe nane IlaBJia IV., Jespej« cy Ohjth hocapaj na Kamprn, nocjehnBajm cy raeh mhoth otmchh BprayTH BejiHKJHM nponoHHMa Taoco, aa cy u Typcne u najTKH jb^ah, Kao hito to Oirjaxy y oh© AoOa KajTac- JeBpeje, Tarao asaHe »Aynjne«,1) XBarrajie h 3aTBaoa<ne.8aoe Asaiem leTeHAnja, a »opora m\iap Te<l>TepAap, Jycy4> ce 3a OBe 3ay3eo koa cyjiTa.Ha CyjiejiMana‘ HaXaja.Tn6€r-3aae Onep 6er, Harpero e4>pHAnja, napaja iuto je Haracao jerao mpujeTehe iihcmo nara, nocraje h uucau; XoAajn e<t>eHAHja. KaA 6h Bojcna nojiaanjia iiora cy H3 3aTaopa ocjirOobene cbc ocMaurajoice Ha KpajnKy, obh cy oorajara crarao koa ComojroBraha »AyHMe«. Jycy$ Haicn 6Hjame spao OHCTpoyMan, Te h Hajiaenjm My ce npn pyip. ra je c Tora cyjiTaH CyjiejMara npjio paao HMao h aso CbKOJTOBHh je y caMOMe napdKOM Anopy yacHBao ©erara 3Hanaj. IIopeA cyjrraHa CyjiejMaHa h npnjeCTOjroraacjbeAHHKa Cera Ma, Basrajie cy y to BpnjeMe Kao naj3aianajnHje rauHOOTH y mapciKOMe 'ABopy, upraKn,e3a Hyp6any, acena npHjecrojioHacjBeAHHKOBa, meHa ađiH HcMra^an u irpHHueoa MHxpnMax, Khra yMpne uapnu,e XyppeM u cecrpa nory<wi>eHor npHHH,a IjajiaaHAja. Ara, ymraiB lOoKOJiaisHihia Ha omcubiauPH>y h yH.VTpamH.y ma.TimrH'Ky mapama oirarrmo ce ocjehao* IIpHHueoa Hyp6anly, Cnjia je uopHjeiuiOM JeBpejKa, na oa obo Ao6a h nonofMa jeupejora .y™n,aj Ha ryipaK©Me Anapy. ll;iMeby ocrarax, nera JaoH/J) Hacn, finjanie ce y to BpHjeMc aoai»P,ho cyjiTany CyjiejMaiiy. JacoHji je H’tfijer.mua, koju ce Ohjame okjiohuo y U,apn- naoHB: (hpemc-Eej Orjiy.*) y to BpnjeMe, npHHU, CejiHM 6no je ryBepHep y KyTaxHjn h IJap CyjiejMa.H Hay.MH, Aa My nranajbe noiaroH oa 50.000 3JiamfHx AYKaTa y roroBy n 30.000 ApcaTa y naKMT.y. Taj iiokjioh nocjiao My je no oBOMe JeBpejnHy, Kojn oe tom npnjimaoM AOAaopuo CejrHMy mno, Aa je y merosy craHTy, ycnno nocrraBH-ra cBora 6paxa CaMyejia. Jycyd> je yoraHBao BejmiKiH yrjieA h y ABopy, ara je CokojtobhH 6yAHo nparao CBara meros KDpait. IJa.p CyaejMaii 3ayowMao ce 3a oaora Jycy4ta nau h koa’ eBpainaitHx BnaAapa-. 4>pamiyroKa je Jycy<j)y Ayronajia lso'ooo era. •M.y *) J(yjiiMe: IIoBjeipeH. *) 4>paHanKH njieMHh. �Bpoj 9. h 10. T A J P E T. 3uor ioiu je HaniMcaBio jcAHo »yaaauion»>« »momo »(^paiHMjKJKOM Davfl.Hiiiia.xy« y kom© je 3aTpajweHO, Aa ce OAy3KK »ifljir <iJiaHy obht© HpaHipa Cfemia, cj>pa•hoto&om DJieMiHhy, oajimhhhkj a,jana MojcnjeBor na­ poja, Jyey<j>y Hacajy y HQHixy oa 150.000 oroackihx ujiaTHHiKa«. To hhgmo 3aB5>uiaiiajio ce obhm pnje’iHMa: i»iIIk> npHMHTKy oBora namera papaRara iiiniOMa He OAPOAHTe Bani Ayr, Hero aojih^ hd Bauioj npaBH.HHOOTH h HCKipeHOCTH, a AOGTojHO jipnjaTeJbCTBy, Boje rajme upeua mojoj CHHjeTjioj nopra, npTpyAHTe ce AA ra OAyncHTe a^ hoghod^ papOKora mh nnoMa a Aa tmoo pacTeji(wre Baniera ona.«1) , ifljoOa BejiHKor BesapoBanea MeaMCA naime CorojiOBHha, Ao6a je cpehe, HampeTKa a pBjerama TypcRe Moha. y to Ao6a, nocJiaHau,a <J>.pa.HpyoRe, tbeManKe, riojbdKe a Pycaje oaeK.HBa.ia cy HajoCajiamje noMohn i>AHapairpaAa, a crpenajuh oa yacaicHHjHx neopeha, Koje hx Motry oryAa 3aA,ecaTH. yrapOKD npajb njiahame Typaii^j cBaae roAaae o/ijcjeKOM no 35.000 rpoina Ha hmo xapam. /jjpacasHe npaiHHpe 0Hjaxy ce HenpapoAHo ii'poinaipHJie. rparnipe papcima iipMMiHpaxy ce OepKHM. itanajaMa, a papcimo ce npocrapaine oa KadirajcKor 'Mopa AO 0jia8y rHOpajraipoKor Tjecnapa a oa Bena ao OMMaacKor Mopa. Typnaa y to AoOa Onjaipe Hacjiaje'AHO 3eMJLe cehx acTOHHBt AP'Kaea crapnx sjeKOBa-, a COKOJIOBHh OBOjaiM yTa:EnaHHM H BpjIO aKTHBHHM yMOM, ycuTjeniHo ympaRjbame obhm opfsoMnHiA ROMHJieKiCHMa aeMajba tbkd cjajno, Aa je 3a OApoKaube a ou6paHy H'CfrHx, iroKasHBao 3aM.jeiPHy CHary, Koja-oe Moma Ha cynpoT cTaBHTH CBHMa Benp0jaTWbHMa AP^aee. 3a BpajeMe CoaojiOBaheBa BeaupoBama ApoKana je HMajia CBoje yTBpi>eHe 3aKOHe. To cy Ohjih Hacjrnje­ lenu 3aiKtDHa oa CyjiTaHa,. MexM©Aa II. OcBajana a Cejni'Ma I., Koja cy 3a spujmie CyjiejMaHa yoaBpnreHH.’ ynipaBa TipajecrojitEHne, Taicoljep je Onaa ypeI)eHa. Haparpa-A je cjiobho Kao cjeAHiiiTe a pemrap jm!Hibx, KyjiTy.pHHX a HaynHax jbyAH. HaciejbaBame y IjapnppaA as AaaTOJiaje h PyMejraje 6a,iame TaAa 3a0pah>0ho, a HMaMH, Myj©3HHH a MaxajiCKe hexaje, anajie cy Aya®iocT Aa Ha to MOTpe. OOpahapa je Ha,ponaTa na^Kiba Ha CHaj6AHjeBaH>e HapnrpaAa noTpeOraM wabothhm HaMapHHnaMa, a Kt> 6a HanycrHO cBoje ceao a Aouiao y IjapHT.paA, oa Tora je HaauiahHBaH naponaTa niopes, oBaHM »mh<J)t Oooaii ijieciMis«2) A.TKOKai je 6aro 3a6paifceH. 3ai6paa>eHo je 6hjio jasno npoAABaTH bhho h paKHjy, y BHA.y KaBaaa cTBapaTa »MejxaHe« h yanMam »y 3aaiTmy Ji.yAe Koja cy noaHaTH y cBojoiM MaxajiaMa, Aa He KJiaieajy, hjih Aa JiaaoHO OBjeApne«. Ha Taj HanuH hhijio ce 3a tfm, Aa ce Mopaji ysMe y 3aniTHTy, a ormiTHHCKa BJiacr ca caoje crpane, crapajia ce, Aa aobojbho cmcK{p6a rpaa^ncTBo xji»ei6oM, mooom H BOAOM. iCbroanoBah je onaj peA nornyHO OAP®aBao, a Aa u p i TOMe HHje H3 BHAa ry6ao h;h AP®aBHe nocjiose naK h no nepa^epnjaMa napcrna. Hapcna MOpHapmia na.nasaiuie ce ttoa MajiTOM, a ca djenepa Py®r cy oe cnpeMajiiH, Aa iiipeby rpaHH(iiy. CTora je cy.nraH OyjiejMaH y to npnjeMe 3a.MO.nno TaTapoKora xa.Ha, Aa nourjbe m>jy BojioK.y npeMa E5i^epxafl.y. y nnCMy, Koje My je Tincao, jaBJtaiiue My, Aa je oh Mopao nocjiam BejraK.y BojH.y OHJiy h MopnapHmy itoa Ma.nTy Aa je oobojh,- jep Aa MajiTOciKH paaboij'HH'HH Henpwrano HanaAajy n Ha-*) , J) BaoKHiH cnncH papcKor AmaaHia fip. 5. n >6. *) Hope3 36or yrrponauihiJiBajiBa noobonipHiBpeine. (UpniM. npeB.). CTpaHa 143. noće oepomie niTere 6poAOBHiMa ioojn upesooc xaprje y MmoHip A>ao h Tpix>Ba'ii;.HM jia^ajMa.3) Ajih y auoMe paTy GyjiejMa-H je H3ry6no GBora jIyryT nauiy, a Ta Bnjecr, nponiaBeJia je y U,apiHii'paAy CHjmy atajiocr. ^.oic je llnjajiie nama Hacuojao, Aa OBaj ryćH'rai; H3paBma, APTjie je OoKoaoBMh npunipeMao hobh paT iiikithb IbeaianKe. Te roAHHe, oKJinjeBao je HeniTO Mavapcrai Rpajb, Aa iioouajte osoij AaHan.. C KpajiHHe čy cmaajie inijecTH, Aa je nenpHjaTeJL yTBipAHO '%jiy, TeMHiiiiBap h OHrer. To je Beh momo hocj^ khth CyaejMany Kao AOBOJtan ittjiBOA aa paT Ha M apapc^, Kao iuto je to h Ohjio. Obhm paiOM, »Mao je pyRoiJOAH'iM rjiasoiM MexMeA nama Oo^kojiobmIi . tbepoBe paTEiraice ciiooooiiocth h Bpjnnne, iKioje je, y osoje epnjene, notnaaao iioa TeMHniBapoM, AaBaaie cy ra1paHU,Hijy CBaKOMe sa iLeroey ,KOHanfly no6jeAy. OoKOJiOBiHh noKpeH.y nuTame Mapapoioor Aaima. TIoBBa Ha’ bhooku AH:sajH »yraipoKpr« jiocjiaiHniKa h caormmi My: »Hena 'Bmuie CeMne Auin name, Roju je OBAlje q,jeAho. Mohnn pap, Ham rocmoAap — Aa My Bor oOhjiho moMorHe— ^cflipeMan je 3a paT. Hnpaic ociMaHjmjcKHx pajpeBa CBHjorano je h AOcaAa noOjeAaMa h jayiK,oM HeaipnjaTeJBa. TypcKH papeBH oy h ao caAa coOjoM ■iioOjeAHH'TKOM caćJBOM pyiimjm h noKopamajm yrapcice 'KpubeBe, a td mio cy hm iioniymTajm, Ohjio je caMo 'H3 mhjiocth h AoOpe BOJbe. He nacn hh nača, ham h onpeMa'H 6yAH! IBotobo BejimnaHCTBO nam pap h rocuiOAap craBHO je Beh Hory y y3eH^Hjy, a cauma HCJiaMcKa Bojana ce Rpehe.« HocjiaHHK je 6ho chjiho 3ainpenamheH; inoneo je Aa ce H3BHH>aBa h Aa mojih: »Ako jKejiHTe xa.pan«, roBopHO je oh, »OAMax heiMO ra nocjianH. Ako ntejmre rpaAOBe, y3MHTe hx cjikćoaho. ■JKejEHTe JiH 3eMJte, 03HanHTe hx csmo, na Aa BaM, Ha 'Baouy 3amoBHjecT, npHOaiaiM K.paJb©BHM lienaiOM caHKiPHOHHcaHo OAođpeae.« CoKiojioBHh je Me^yTHM jKejim> ćemo Aa noicjianiHKy HaiHHjecTH ipa-T, a paT je y CTBapn Beh oa3bho 6ho 3anoneo. rjiaBHH iiojihthhkh 'CTyOoBH TypcKora papcTBa, y to ĐpnjeMe, 6hjeh cy obh: MeacMeA nama CoKtj-jiOBnh, Đejmun Beaa.p; neprcB nama. II. BesHp; <I>epxaT nama III. Besnp; AxMeA naima IV. Beanp; Kh3hji A m exy Mycm(j)a nama V. Beonp; III'eMcn Axm«a nama, pyMejmj;CKn 6ejjiep-6ej; XaMHA eipeHAHja, BejiHRH pyMejinjCKM na-Anja; Max.M;yA nama, aHa.AOJiciKH 6ejjiep6ej; Ać^ym x &]>enjpija, BejiHKif anapo.TCRH Kapnja; MesMei'j, Te^ieOnja, HHiinanprnja;1) Mypan Te.ieOiija, oam Ae^Tepnap5) n Ajih ara jaibimaip. okh ara. iHIejx-yji-HicjiaM, đnjame B6yocy-yA ecJieHAjnja, a MHHHcrap MOpHapnpe nejajie nama. Oohm obhx, noCTOjajin cy jom h (pniiamcnjcKn AupeKTOp 3a AHarojnp,ty h TaHOBsaHor AP.yrc>r OAcjena. ynpaiBHHK HapnrpaAa Onjaime OkohaCiP nama, a Kajnja KaAH-3aAe AxMeA oipeHAPja. HpmipeMie 3a paT, Humene cy najOpjKHM TemoM, na je Kpoe Mano spenena cee Ohjio anpeiMJbeiHO. nep*) BavKiiiH ciiihch papcKor AHBaima, cb. om 11. maOana 972. 4) Hhhobhihk, kojih rraBJba Type «a papcKe <j)epMaHe. 8) MiHHHCTa.p OirHaHonja. �V ' 9 CT^ am 144.________________________________ ,r A J P E T . ____________________________E poj 9. u II. Beoup, Kpenyo je Kao npeAX<Wfflna n,pHje cyjnwHa, na je u can cyjrraH OyjiejMau 3aKonoAaBan »caB o0yneu y, OjejrHHy« iianycTHO CE»jy npecTOHHnj. Ucjeno OTaHOiiminrrBO U.apim'piua, Ohjio je Ha HoraMa. y peftOBKMa u-po.iaaHiHKa yiuaAaJie cy y o’in, Kao ppao aiia’MeiinTe jurnuocra, CoKOjioBaih h E6ydey-yA ecpenA»ja. E6yecy-yA eipeHAiija je caMO HcnpaTHo BOjacy. -3a up©o KionaHiiuiTe je Onjia OApe^ena PycreM ha-ieOnjiHHa ansa^a, na je n CokojiobhIi yi<paj me 3ano'ino. y U,apHTpaAy je BJiaAaJio uenaMjepno oAVmeBJbeifae. Il,apeB hoxoa y paT, noaaBao je anurre cjiasjbe papmpabana. U.njeaH /jjnBan Jo.m ono je npenyH OBjethhom. U,apnrpa^aHH cy n HHane noanaiH Kao ejie\ienaT o^an yacHBa<H>m\ia, kojh bojih cjiaajba n paaHe u,epeMonnje. I]i>boaom oBora cjiasjfaa. nanijejie cy ca c;bhx crpana KnheHe njecoie, a H3Mel)y obhx enoneja, Onjame Bpao ojajaa cnjeB Kora je cnjesao AOjjiJiOaKHja. Tawo AMCHH'U.'inuoBana, m 10. joj ce UHjecy Monie OAyupnjeTH hh uajjane rppvjane. /(yiiaBOKOM nuaaAimoM KippajiH cy KapaBann, na je Aouecen naK h 3;iaT0M HBj-eaen, naMap, kojhm ce cyjiTau oOn-i'itao aa m oa y U.apnrpaAj. y to apnjene ciniouit y3neMnpyjyhe BHjacrn, icoje qy rjiacHJie. Aa je nenpHjaTejb nuc.jeo TaTy h BecnpeM n Aa je OyAnnoKH Oijjiep-Osj noojerao. CyjiTan je Oni. jbyT. Ilo3uao je ce5n CoKOJiomiha h 3annTao ra: »l\a,Kise cy to Bame nipmipeMe n AHonoonmnje; uiTO ere y'iniiHJiH c OyAPMcKn.\i Čejaep-OejOM?« Ha to My je CoKOJioiBnh OAroBopno: »Bame BejiHnaHCTBO, iincao can My Bnme nyia •n cjiao BiHOOKe 3aiiOBn'jecTn, Kao u cnoooČHe JbyAe Haaio.\iHH>yhH My, Aa je Bame BejiHHaHCTBO AoniJio Ha KpajHHiy, ajin oa ifaera hhKaKsa maca hh Tpara HHje Ohjio, 0« mh Ha to jBe umje OAiOBapao. Kano je oh hq paHHje nooHaT Kao cuocoOan HOBjeK h Kao A<*>ap h upHjeAa.n BojnHK, a ikuito »3a Me je npami nepBOSH-c.jMTaH1) onaj Aan, ica;i HMa h AiocTa bhaihhk 3a:c'jiyra 3a Bame BejuHHaiiiGTBO, nocaiaTpax n,apa ah'B(hhx JbyAH y npoji>ehy cranjera TOMe ce iiHjecaM Morao oa mera HaAaTH.« ApcjiaH naniHHO nnoMO, Koje je MeljyTHM cimirio. yonjexa. rbonoAape, npojtehe je HaerjAiHJio, nacoBH cy Onat) je yuepeHO AapeKTHO npoTHB CoKOJiOBHha. Aan nomTO je cyaTaH nnao y H>©My bcjihko noBjepeme, yiKnBan>a n H3Jiera y nj)npoA.y. Hena th ce n a š u u moje naMjepe, opehHO npomehe noBpmmiOM csnjeTa. upcAao My je iihomo h napeAno, Aa ce Apcjian nama>jioryOH: »Ilpoiniahem ra h cnajiHTH. Mojy B oIjh n nouooHO yaoiiBaj Kpo3 3e.\iJLfy PyMejinjy, nacHy n,apc-Ky ojnopy hochui Ha ceon h mpeOa Aa c OBora k«a je c toOom AH'Bna cjmna, Kao aaoraBa upina n CBHjeTa necrane OHe noraHe TjejiecHHe. Koja xohe .na nnooKa crnca, a HHcmx cKyTa.« BojcKa je je3AHJia np^aia. Je^peun. U,ap je Ono 0an,H Ha my Mpji>y; ona TpeOa Aa ce Taao Ka3HH. Mojy 3aiH O BH jeC T M O paUI i;3BpiILHTH.« HeuiTO H€3Apa.B. Ora/paiKoj cjkuOocth npnA(py/KHJia ceCoKOJiOBnh je noTpeOno npnnpeMno, a y tom je h Koc-ToOojBa n meroBO je BeannancrBo Ohjjd Bpjio 3JioApcaan nama hb O ho . OBaK je Oho aanpenaiiireu h isojbHO. HajfBHine je nyroBaO' KOjmaia, a no kojh ma n y TaxTH'peBany ( hochjku^), cano KaA Gh ce npouia- iiHTao ce: »je ah OBaj 'iobjck nyA; mia ra je momo pyK O BO AH TH , Aa nanycfTH BojcKy h obomo A<>be?« Osa 3hjio Kpo6 rpajOBe u AoOipo nacejbeHa Mjecra, n,ap 6h je BojcKa H3BpBje.ia npeA maTope Aa ra bhah. H iaiuao iii[>ojaxao na tooH>y.2) je h CoKOJiOBHh h K a^ i, ra je ymeAao, nporoBopno wy je: Ca CBaicor Konana Cokojiobhh ce cra,pao o koji»KaivBH macH? .. Illmo ch Acmao? .. Komo ch ckom nyTy n nape^HBao ip>TpeO(He onpaBKe. BejiHKH aojicaty ocaaiBHo. 3ap je to TBoje 3a;BjeTOBame? . . . II,ap neonp, aa j'aJoOhoot nyTOBan>a n;apeBa, aopTBOBao je c®y CFnjy jiHHmy yAo6HOGT. KaA cy Ohjiih y Taxap- h rocinoAap, uonacrmo Te je h naiipaBino Oejuiep-OajoM. . . OpaM nena th je h M eny tsc h m c ! .. U,ap je 3a ie Beh IIaaaipi1rHKy n,apa je crarao MymTy;iyKynja. Poaho My ce Ono y MamifcH npayHyK oa Mypaia cuHa CeJin- Ka3Hy oApeAHO. . . CBojoM HenawH>OM h necMOTpeH,mnhy ynjXTHo oh ueBjepmiKe y HCJiaMcne rpaAoue; MOBa. CyjrraH je Ono Beceo h penao je: »Mel)y nainnM nejunKHM npeTU,HMa Ohjio je MexaieAa MiypaTOBHx ch- HecpeTHH'ie jeAaH!.. lIaym-0ama, ahphh Tora 0e3BjepHHKa!« noBa. Hena h H>eroĐo y3BiraieHD HMe 0yAe MexMeA.« »Mhm je Te pnje'iH H3iX)BopHO, naym-Oaiiia ra oa— 974. (1566.-7. np. npeB.) BpnjeMe je Ohjio Jinjeno, aon je HnaK ,HyHaB na- Max AorpaO1« 3a a°jao ca y3BnKOM: no n,apcKcj 3annAoinao. Biiflo je h nonjiana oa npojbeTHHX Knina. Boj- BHjecrn! h noAajKe ra y bhc. « AipcjiaH nama je Ha to poKao, Aa nna npecTaBne cna je npemjia /JynaB. U,ap ce BHine nyTa Gaono y niaTopy CbKOJiOBHha. y opnjaMCKOM nojby iiOKaaaHH 3a cyjiTaHa, ko,:j je OoKOAOBHh npnMno. Ha Ap'yiauy cy cjajHH h IHM1U03AHTHH ajiajH. CTeiJan EpAejhCKH umje Ohao hh Tpara oa KaKBa crpaxa h npOMjcne. npirApy>KHo ce Bojcmn, a CoKo. ionnh wy je obojom py- OKpeHyo ce h penao jjenaTy: Majcrope, 3a nacT Tora KOM norypHo KpacHy, Oncepo.M KnheHy ctotohj, na će TBora Oannaiva, Ojieo cnacaBaj! /(pira mijih npcT HIBpCTO!« h HHane koa ycjiyncHOCTH h OAaiBama nonac-TH epAejbTo My je Onjia nocAOAJfca pnjen. Ha meiOBO MjeOKOMe 6ery, Hnje uncprapnjio. Bojcj^n je Oho ipjb Cnrer. 3a KOMaHAaHTa Tora cto nocraBjbeH je MycTai|)a nama CoKOAOiBHh, cTpn'ierpaaa Onjame' nocra.BJbeH »xipBaTCKn rjiaooBHTH Beji- BHh BeAHKor Beonpa, Kojn Onjaine ocBojno rpaa Kpyny MO/Ka h nyBenH jyHaK, MipoKJieTH 3pHHijyK«. Taj y y Bocilh. Cbh aMHijHhH CoKOAOBuha HCTHi^axy ce cboHCTOpnjH CBIOMHH>aHH 3pHinjyK, jecT Mhkjioui 3pHH>* jHM caiocoOHCCTHMa, na cy y to BpnjeMe cbh bpuih.th pasHe AyJKHOcm, Koje hm Onjame noBjepno cy.iTan ckh (HuKOJia np. np.), Kpjn je 3aHcra Oho n,paBH jynan, a o0pany CHreTa CMaTpao je CBOjHM napoAHHM iCyAejiMan. K.vpr^Ocr a XaicaHOer, chhobh MexMeA nanio nonocoM h poAOJby0ji>eM, ajra, npn TOMe, umje no3Ha- CoKOJiOBHha, iraAaanJiH cy ce OBaj nyT ca one\i aanao npaBy BpnjeAHOcr npp.Tnbhhkobc Bojcice. IberoBa jeAHO y OROMe noxoAy. Tpehn wry chh, AAnOer, Ono je xpaOpocT, irnje SHaiHna amuta Ay.yi'o> Hero JiyAO jy- 3aHM. CyjiTan je jaxao Ha chbom aTy, aaTBopene Goje. iiaiuTno, je,p BojHa cnjia cyjiTa.Ha CyjiejMaira, OHJia je HapeB ecKopT Oho je Bpno HMmooaiiTair. Bojcita ce me') ITimn (Aan ne.poiHjpKe rojpiie — 9. moipm ino jice 110A OHreT, kojh Onjame Bpjio .pBpljeH. MycTai]ia traipoM. ^au CĐenanoani. e<JieHAWja CejiaH.nrnjn., Kojn ce y Toj Bojcu,H nanaano, *) IleneBMja: ob. i . ctp. 143, onHcyje ra OBano: tob nama, �\r Bpoj 9. h 10, >r A JPETc CtpaHa 145. Osman Nuri Hadžić: Muslimanska versko-prosvetna autonomija u B. i H. i pitanje Carigradskog Halifata. (Povodom 25-godišnjice Džabićevog pokreta.) (Nastavak) »Eksekutivni odbor« muslimanske organiza­ cije izdao je posle prekinuća pregovora proglas narodu. Muslimani Bosne i Hercegovine jedno­ dušno su odobrili korak svojih prvaka i još se jače zbili u borbene redove. Ministar Burjan nije imao kuda nego da traži puta i načina da nastavi pre­ kinute pregovore i srećno privede kraju zamršeno pitanje Menšure. U mesecu novembru ove iste godin'e pis^b je Ministar Burjan baronu Benku da pozove musli­ manske zastupnike i s njima nastavi pregovore o ekonomsko-pravnim pitanjinfo. Kad je to baronBenko saopštio vodi muslimana Ali begu Firdusu, eksekutivni je odbor zaključio, da pre nego što se upusti u ponovno raspravljanje, ode Ministru Burjanu u Beč. Po svoj prilici muslimanski su zastup­ nici u Burjanovoj poi^ici da se nastavi debata o ekonomsko-pravnim pitanjima, nazirali izvesnu ariere pensee i nisu hteli u to ulaziti bez čista računa. Znali su da bi im šire mase muslimanske silno zamerile ako bi se upustili u raspravljanje ekonomsko-pravnih pitanja, koje se skoro isklju­ čivo odnose na uske staleške (aginsko-begovske) interese, a zanemarili i skinuli s dnevnog reda naj­ važnije versko pitanje, pitanje Menšure. S toga je eksekutivni odbor tražio od Burjana da se stavi na dnevni red u prvom redu nerešeno versko pitanje. Tako je bilo. Na prvoj sednici ankete, koja je započela svoj rad 7. januara 1907. god. Musli­ manski zastupnici stavili su upit na barona Benka, zašto ovim konferencijama više ne prisustvuju dvojica članova centralnog odbora zemaljskog vakufskog poverenstva: Hafis Sulejman efendija Šarac i Hadži Munib efendija Korkut, koji su na prošlogodišnjim sednicama kao vladini delegati stručnjaci učestvovali i za koje su oni, kad su bili u Beču, molili Ministra Burjana da ih pozove i na ove konferencije. Bar on Benko odgovorio je »da su dotična gospoda ovih dana publikovala jednu izjavu i po­ stavila se na jedno gledište koje zemaljsku vladu vrlo iznenadilo, jer su oni odrekli pravu podlogu na kojoj stoji čitava uprava u ovoj zemlji. Nema ni najmanje sumnje — produžuje Benko — da u ovoj zemlji ima samo jedan gospodar, jedan vla­ dar, a to je Njeg. Carsko i Kraljev, apostolsko Veličanstvo Franja Josif I. Ko to osporava, ko Njegovo-Kralj. Veličanstvo prikraćuje u njegovim vladarskim pravima taj je sasvim nesposoban da u ovim raspravama učestvuje. Hafis Sulejman ef. Šarac, vrhovni šerijatski sudija, Hadži Munib ef. Korkut, član Ulema Medžlisa i Hadži Salih ef. Alajbegović, muderis iz Mo­ stara i ugledni prvak Džabićevog pokreta izdali su tih- dana izjavu na turskom jeziku u kojoj su stali na gledište, da je po propisima islama jedini sultan, odnosno njegov zamenik Šeih-ul-islam ovlašten i pozvan da Muslimanima u Bosni i Her­ cegovini postavlja i imenuje vrhovnog verskog poglavicu Reis-el-Ulemu. Bosanska je vlada radi ove izjave Šarca smesta suspendovala od službe i stavila ga pod disciplinski sud. Na Benkovu izjavu odgovorio je član ankete muslimanski zastupnik Šerif ef. Arnautović; da muslimanski zastupnici ne dele mišljenje Njegove Preuzvišenosti, da je jedini vladar Bosne car i kralj Franjo Josip i da on kao direktni vladalac jedini ima prava da imenuje Reis-el-Ulemu. Na­ protiv muslimanski zastupnici smatraju da je Njeg. Vel. Sultan, pravi suveren Bosne, a da je Berlin­ skim ugovorom austriskom caru dato samo admi­ nistrativno pravo, a ne duhovno, koje pripada sultanu kao halifi i suverenu. Baron Benko odlučno je ustao protiv toga da se u ove rasprave uvlače državopravna pitanja. Imenovanje Reis-eMJleme pripada isključivo Nje­ govom Veličanstvu Caru i Kralju i Zemaljska Vlada ne može ni pod cenu razilaženja ankete od toga odustati, jer je to zakonska podloga od koje se ne može otstupiti. Što se tiče dobavljanja Men­ šure, gospoda muslimanski zastupnici, mogu o tome još promisliti i u jednoj od narednih sednica staviti zgodan predlog. Muslimanski zastupnici misleći da bi na tome pitanju moglo doći do razilaženja ankete, izjavili su da će pre toga sazvati »miletske odbore« i �OrpaHa 146. Bpoj 9. TAJPET. saslušati ih. Šta i kako miletski odlx)ri odluče, onako će muslimanski zastupnici postupiti i to vladi u jednoj od narednih sednica saopštiti. Dotle se može raspravljati o drugim pitanjiima. Na VI. sednici od 23, januara saopštili su mu­ slimanski zastupnici zaključak miletskih odbora i pročitali sledeću izjavu: »Pitanje Menšure čisto je šeriatska stvar, šeriatska ustanova. Po prirodi stvari šeriatske mesele (pitanja) imaju da tumače hodže. To pitanje u Bosni i Hercegovini tumači pet hodžinskih ka­ paciteta različito i jedno drugom oprečno. Eksekutivni odbor, miletski odbori i islamski narod došli su u položaj da ne mogu znati koje je tuma­ čenje ispravno i mirne ga savesti prihvatiti. S toga je skupština zaključila da to pitanje predloži naj­ višem islamsko-verskom funkcioneru Šeih-ul-islamu na rešenje, da on odluči, koji od pet hodžinskih kapaciteta ima pravo, a muslimanski će se narod drage volje pokoriti odluci visokog Mešihata. Umoljava se Zemaljska vlada, da ovo diplomat­ skim putem dostavi visokom Mešihatu u Cari­ gradu«. Baron Benko primio je na znanje ovu izjavu i pored toga što ne zna kakvo će gledište u tome zauzeti ministar Burjan, ipak mu se čini da će Se ovim načinom i ovim putem najlakše doći do po­ voljnog rešenja. Međutim mogao bi se izabrati' odbor za izradu autonomnog statuta. Pošto mu­ slimanski zastupnici ni pod koju cenu nisu hteli da se uopšte išta počinje o uređenju autonomnog statuta, dok ne bude reŠeno pitanje Menšure, pre­ šlo se na druga, ekonornsko-pravria pitanja. Pita­ nje ovo oteglo se d'o meseca decembra 1908. g. Onda je stiglo rešenje carigradskog Mešihata po pitanju Menšure, a 16. istog meseca sastao se u Sarajevu kod Zemaljske Vlade redakcioni odbor za izradu Statuta. Od 16 decembra 1908. do 15. januara 1909. odbor je izradio »Statut za auto­ nomnu upravu islamskih verskih i vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i -Hercegovini«, koji je dobio carsku sankciju 15. aprila 1909. a na snagu stupio 1. maja iste godine. Vakufsko mearifski autonomni statut deli se na 12 poglavlja sa 184. paragrafa. O p š t e U s t a n o v e — vakufsko mearifskoj upravi je cilj da osniva i uzdržava džamije i druge islamske vćrsko prosvetne i humane zavode. Vakufsko mearifske i verske autonomne vlasti rešavaju sve stvari koje po statutu pripadaju nji­ hovoj nadležnosti, samostalno, tako da se protivu rešenja tih vlasti ne može tražiti nikakva pravna zaštita kod zemaljskih vlasti, u koliko ta rešenja ne bi bila u protivrečnosti sa opšrtim zakonima. h lo V a k u f s k o m e a r i f s k i s a b o r . __ Sabor je vrhovni autonomni i nadzorni organ za celokupnu vakufsko mearifsku imovinu u Bosni i Hercegovini. Sabor zaseda u glavnom zemaljskom gradu Sarajevu. Sabor se sastoji od osam virilmih i dvadeset i četiri izabrana člana. — Virilni su članovi: Reisel-Ulema, vakufsko mearifski direktor, muftija Banja-Lučki, Bihaćski, Mostarski, Travnički, Tu­ zlanski i Sarajevski. Dvadeset i četiri druga člana sabora biraju sreska poverenstva. Zakonski predsednik Sabora je Reis-el-Ulema. Podpredsednika bira Sabor iz svoje sredine. Vakufsko -mearifski saborski o d b o r . — Saborski je odbor izvršni organ sa­ bora. On se sastoji od vakufsko mearifskoga di­ rektora, koga sabor imenuje kao stalnog činov-' nika, od sarajevskog muftije i od šest članova što ih sabor bira iz svoje sredine. ^ U l e m a M e d ž 1i s. — Za vrhovno vo­ đenje i upravu islamskih verskih poslova u Bosni i Hercegovini pozvan je Ulema Medžlis koji ima svoje sedište u glavnom zemaljskom gradu Sara­ jevu. Ulema Medžlis se sastoji: od Reis-el-Uleme kao predsednika i četiri člana. Reis-el-Ulemu i čla­ nove Uleme Medžlisa bira naročita kurija na taj­ noj sednici. Ova izborna kurija sastoji se od tri' deset članova hodžinskog staleža; od šest članova kao virilnih članova i dvadeset i četiri druga člana koje biraju okružni i izborni odbori. Ulema Medžlisu je dužnost: Upravljati, nad­ z ira ti i ravnati sve islamske verozakonske po­ slove. M u f t i j e . — U svakom okružnom mestu u Bosni i Hercegovini postavljen je po jedan muftija. Halifa i Halifat*) Muhamed, osnivač Islama i Islamske teokrat­ ske države, nije sebe nikad nazivao tim imenom. On je bio Muhamed resululah: Muhamed božji poslanik. To mu je službeni naziv, tako ga je pro­ zvao Kur-an, tako su ga zvali njegovi prijatelji i njegove pristalice. Njegov zadatak kao božijeg po­ slanika bio je jedan: Objaviti celome čovečanstvu božju revelaciju — kur-an. Kao predsednik islam­ ske opštine svetovna glava muslimanske zajednice, on je bio I m a m . Osim toga što je svaki dan pet puta klanjao pred pravovernima u Džamiji, on je upravljao svim javnim državnim poslovima islamske opštine ( i m a m e t i s u g r a i i m a rn e t i k j u b r a). *) Halifa i Halifal Opravo hilafet) dolaze od arapskog glagola ihalefe: nasledJti. �Bpoj 9. h 10, r A J P ET, Ono što je Muhamed objavio kao božju zapoved (revelaciju-vahj) to je d o g m a ; ono što je inače propovedao, savetovao i radio to je s un e t. Kad je 8. juna 632. god, umro nije iza sebe ostavio narednika niti kakav pismen testament. U svojstvu božjeg poslanika nije ga mogao niko naslediti, jer je on bio poslednji poslanik, hatemennebijin (Kur-an, sura, 33. struk 40.). Na to nije niko ni pretendovao. ^ ' CtpaHa 147. njihove sredine. Medinski muslimani, koji su s Mu­ hamedom na Akabi (622 g.) glasoviti ugovor sklo­ pili i u svoju ga sredinu primili, prvu mu pomoć pružili i čvrsto stali u odbranu Islama — Ensarije, pomoćnici Božijeg poslanika zahtevali su da se njegov naslednik bira između njih. Borba oko toga makar i kratkotrajna bila je oštra i ogorčena. Konačno je izabran najstariji Muhadžirin, Muhamedov tast Ebu Bekr. Izbor Ebu Bekra odulučila su dva momenta: Ali pitanje, ko će biti svetovni voda arapsko­ ga naroda (imameti kjubra) izbilo je svom žesti­ Dok je Muhamed u zadnjim danima svoga života ležao teško bolestan, ovlastio je svoga tasta da u nom još pre no što je Muhamed sahranjen. mesto njega klanja pred pravovernima, da im bude Pravoverni svet u Medini podeli se u dva tabora: u Muhadžirine i Ensarije. Muhadžirini, Imam, a postojala je i jedna Muhamedova izreka mekanski muslimani, medu kojima se Muhamed ( Ha d i s ) : »E1 eimetu min Kurejšin«: »imamet, rodio i islam objavio, koji su prvi islam primili i srvetovno vodstvo muslimana pripada Kurejševu s Muhamedom 622. god. iz Meke u Medinu iselili plemenu«! (H i d ž ir e t) tražili su da njegov naslednik bude iz . (Nastaviće se.) Halide Edib-hanym: A OGNJENA KOŠULJA \ Roman. S turskog preveo D .M. K. Dani revolucije. 21. novembra. Po selima, kroz koja smo prolazili, sve smo slušali pričanje o onima, što su prije nas prošli, i išli smo njihovim tragovima. Ovuda bijaše prošlo vrlo mnogo carigradskih izbjeglica, ženska, muška, ispunjena pobunom i jadom. Putevi su bili veoma čudnovati. Gdjekad se je na gredi (grebenu) brda ukazivao i gubio vojnik s bajonetom, po jedan ili po dvojica ljudi opasanih fišeklukom, s Iazovskim bašlukom na glavi. Gdjekad je iz daleka dolazila čitava povorka Carigradana i išla dalje. Viđali smo oficire u redovskom odijelu na samarima, a u rukama im uzde od konopca, te civile u dugim kaputima. Mi nismo ni s kim razgovarali. U se­ lima je vladala neka neodlučna šutnja. Iz Anadola ®u stizali glasovi o ustanku, govorilo se je, kako se biju engleski halifa i pobunjena čeda iz naroda. Mi smo se istom treći dan s ovima sreli i mogli vidjeti ovaj novi uzorak revolucije. U sviju su fišeci od grla pa do pasa, a o pasu im visi mala puška i nož. Svi poskakuju jedva se do­ tičući zemlje kao da im je zemberak pod nogama, a puške su im gdjekad o ramenu, a gdjekad idu mašući njima nad glavom. U sviju su oči vatrene; ali su bili različni staleži iz kojih su potekli. Među njima je bilo očeličenih četnika, koji su se godi­ nama bili s bugarskim odmetnicima po rumelijskim brdima, i carigradskih mladića, koji su ofi­ cirsku uniformu preokrenuli u odijelo revolucijonarca. Kad smo po prvi put došli s njima u do­ ticaj, oni su u Ajiši pobudili osjećaj nekog tihog tudenja. Kasnije se je ubrzo obikla. Pri našem prvom dodiru s njima moradosmo im kazati, da je Ajiša sestra majora Džemal-beja i da je pobjegla od Engleza. Ona je u svom seljačkom odijelu bila premlada, preprivlačiva. Ali kojigod bi od njih čuo njezinu tragičnu pripovijetku, u očima bi mu pla­ nula najistinitija vatra revolucije, te bi mu Ajiša postala svet simbol borbe za Smirnu. Seljaci su posred te neodređene situacije radili na svojim njivama kao poplašene patke, pa bi bježali od pri­ lika, koje su se iz daleka nazirale. Najzad bijaše ostao još dan hoda do Ađa-Pazara. U jednom od sela oko Kandere ugledaše se pravi naši, dru­ govi našeg života u Anadolu. U zoru, kad su pijevci propjevali, bijasmo izašli iz sela; žuta brda na drugoj strani i zelene, rudinom obrasle njive na njihovim padinama bijahu pod tamno-crvenim oblacima u sjeni čudne boje. Osam konjanika u mrku odijelu stanovnika Crnomorskog Primorja �V O rp a H a 148. B poj 9. u 10 __ Gubite se, psi jedni, kožu ću Vam sadojahaše s brda goneći konje što bolje mogu. Onaj, što je bio pred njima, bijaše mlad i malešan oficir, drijeti! Prava vatra bijaše započela. Zrna su zujala koji je zadržao Subaru (kalpak) na glavi. Najprije s obje strane. Uzajamno psovanje bijaše sve više. nas bijahu prošli, pa se onda ustaviše rekavši: Kroza sve to vikaše Ahmed Rifki: — Zdravo! — Ajiša-hanumo, ne diži nipošto glave! — Zdravo! — odvratismo mi. Ajišine su se zelene oči smijale. Svi je opkoNajzad ugledasmo, gdje se protivna strana liše. U oficira je lice sitno, dugo i ružičasto. Na izgubi puzajući četveronožice kroza šaš. Kad to obrazima i na bradi mu jamice, zubi mu bijeli kao vidješe mladi četnici, poletješe svi odjednom podbiser, a govorio je najočitijim trapezuntskim dija­ vikujući iza glasa. Pošto su ispalili nekoliko plo­ lektom. Upitaše nas, da li sii ovuda prošla dva tuna iz pušaka, vratiše se. Na drugoj strani bi­ muškarca i jedno žensko, što su pobjegli iz Cari­ jaše jedan jedini čovjek ostao mrtav među trskom, grada. Ženskoj je, vele, ime Ajiša. Ajiša, koja se a jednom našem drugu prosviralo zrno kroz nogu. je putem pomladila kao dijete, nasmija se njihovoj Ajiša odmah razdriješi svoju prtljagu te izvadi joprostodušnosti i reče: dovu tinkturu, pamuk i zavoj. Oni se ponovo svi sabraše oko nje s izrazom u očima nalik na mo— Ajiša sam ja, drugovi. Njezin pravilni gradski način izgovora sve litvji. Zatim bolesnika metnusmo na konja te poih zbuni. Oni je, sve jedan po jedan, s nekom po­ lahko krenusmo naprijed. Prolazeći pokraj m rt­ božnom skrušenošću poljubiše u ruku, pa joj je vaca, svako je gledao u Ajišine oči. Ali ona nije prinasoše sebi na čelo. Oni su bili majen odred iz .čaj^ bila ni problijedila, a to nikako ne zaboravi Ihsanove družine što se je bila oko Gejve. Bijahu Ahmed Rifkijev .odred. Kad bismo prolazili kroz došli po' nas. Prvo, što je sad trebalo uraditi, bi­ koje selo, njih bi nekoliko otišlo i Ajiši donosilo u jaše ostaviti vblovsk^ kjpla, a nama troma naći džepovima jaja, sira, šta nađu. Zatim bi svi va­ po konja i komoru za nasu prtljagu. Putovanje do dili duhanske kutije i nudili je duhanom. Ajiša bi Ada-Pazara, na koje smio se iza toga dali, a koje u svakog pogledala, pa da im ne bude krivo, za­ je potrajalo tri dana, bijaše veoma živo. Oko čer- klopila bi oči pružila ruku i uzela jednu. Lice u keskih se sela mnogo turskih, čerkeskih, grčkih, pa onoga, koji bi Ajiši dao duhana, gledalo bi oko čak i armenskih četa priključilo halifinoj vojsci, te sebe ponosno kao čovjek, koji dobije odlikovanje. su se sad ovde-sad ondje tukli s našim odredima. Svi su bili veoma jednostavni, svi kršni mladići. Prolažasmo nekom vršiti doline, u koje su se s Najkrvavije su događaje pričali kao nešto najpri­ obje strane uzdizali strmeniti grebeni brda, a rodnije, najveće su nesreće nosili strpljivo i čvrsto Ajiša kao i svaka seljanka uzjahala na konja, pa na svojim mladim plećima. Filozofija njihova putuje sve u razgovoru s družinom Ahmed Rifki- buntovništva bijaše opravdana i jasna. U njihovu jevom odjevenom u crno lasko odijelo. Upravo su se zemlju uvukli kojekakvi stranci bez ikakva smo htjeli da pređemo neku prilično duboku rijeku. prava i na prevaru, pod izlikom primirja, pa su Na drugoj strani vode bijaše neka vrst močvare pljačkali. Makar kako teško i dugo bilo pribaviti i šaša, po kojem su se sabrale grupe grmlja i vrba. ratne potrepštine, makar po koju cijenu trebalo Dok još nismo pustili konje u vodu nešto mi zviznu nešto uraditi u ime otpora i nanošenja šte.te propokraj uha i ja začuh pucanj puške. Dok bi okom** tivniku, oni su to smijući se činili. Ajiša je bolje trenuo, Ahmed Rifkijevi bijahu poskakali sa svojih nego itko razabrala dobru stranu njihove duše. konja i zauzeli položaje malo ozada za nekim ma­ Stoga je njena samostalna duša, odgojena na lim stjenama. Ahmed Rifki je čisto zgrabio Ajišu smirnanskim brdima, voljela borce za samostal­ s konja i odnio je među njih. Svi bijasmo polegli nost onakove, kakovi su, zajedno s njihovim vrli­ po zemlji i zaklonili se za kamenje. Oni čekahu, nama i pogreškama. držeći puške na koljenu i uperivši ih prijeko u Ahmed Rifki bijaše najljepši mladić i naj­ ševar. Iza šaša s one strane rijeke vidio se je grlić češćeg srca od svih, koje sam vidio na tim puteod puške. Neki prigušen glas viknu: vima po Anadolu. I on je, dok nije zaklopio svoje i — Ležite na ^emlju, a puške bacite ovamo! mlađahne oči, bio Ajišin najizrazitiji borac za Ahmed Rifkijev viši, ali kao kristal jasni mladi Smirnu. Sad ih gledam, kako po čitave sahate glas opsova: jedno pored drugog idu trčući konje. U njemu se — P .........ci jedni, hodite pa uzmite, ako je prema Ajiši bila pobudila sklonost pomiješana smijete. s poštovanjem, udivljenjem i pokroviteljstvom. Prigušeni glas iz prijeka opsova za jedan ton Ajiša je njega do zadnjeg časa voljela nježnošću više. Bijaše započeo dvoboj psovaka između Ah­ i predanošću starije sestre, a možda i mlade med Rifkija i njih. Najposlije on zavika: majke. �Bpoj 9. h 10. TAJPETc Jedne se večeri veoma kasno primakosmo Ada-Pazaru. U Ada-Pazaru je vladalo revolucio­ narno stanje, koje se je mijenjalo ne iz dana u dan, nego s časa na čas. Ada-Pazar je bio postao po­ zornica na kojoj su svakog sahata borili, njim zavladavali i opet ga napuštali arnautski četnici. Čerkezi, Abaze, Turkuši, pristaše obiju stranaka i seljaci, koji su čas po čas bunili. Ahmed Rifki go­ voraše smijući se; CipaHa 149. — Najgori su seljaci, što dolaze sa sjeki­ rama, pad kad tuknu sjekirom, smecaju čovjeku lubanju. Sad se još nijesu toliko pomamili; od zgode do zgode rasrde se na obje stranke, pa zamahnu sjekirom, ali ako se zbilja naljute, ne če valjati. Da vidim, šta će biti s Bolu i s Diizdžom? Ada- Pazar je istom-pao u busiju i dočekuje one što dolaze i prolaze. (Nastaviće se.) Parnfi KonanoBHh: PA^OCHH 4AITM TAJPETOBE OM-IA/JHHE Ha inaH 20. anpnjia tdohtjm cimo m3 Capajena. H Clmo y 3eaiyn, me cy Hac y »J]jo(My CJieimx« aono jjijojfioic cmo ce lOnpanrrajiH ©a CRojHM npuijaTejbHMa u Hea;ajm. ^ »HamiHMa, koju cy naat Bocemo inpOaip®aan: »Ho3iapaTo je 6o mOTeit He cjieirnx b na im a yi\rpjiiHX BHire Beorpam«, biob [je ®eh KpeHyo. .Pen »Beorpam« 3By- jbymu, boK oHiiix KojB 3Hajy b aoojH ce painyjy Pfr cy ’iH’jia je y namiHM ymiHMa h mom, inpjMOM Te pem jy- no’iei^.-iiH uac Kana cy y u.uxoBe noMOBe yHBinjra pMJEH©MO£Kip03 BoCHy H IHHpOKB |0peM. A Kaft lCy opaila 'jeinpe kdbh b jenuor jecniKa.. H>BX0(Ba cy uupa ce cyTpamau bs mameiKa, yKa3ajim upajeeu mene HIyMa- c- HapoTJMTHiMpaonaTOiiveibeM jipafiBJia uaui roBOip, a nuje irpoJieTHO je inanraM eprpiMa ocehaj ji.y6a.Bai b ycTa cy mm nianyrajia 3axiia.Tne peuu, ihto cmo hk nonm>BaH>a. Y jietna« nac oenumi cmo ce 6ypHe ® Kp- noceTion b mio mx hbcmoi 3a<jopaiBMJiH. H moK je h.b Batee Honopnje obbx KpaieBa- Hpem oo6om cmo /Bnmejra X0b cnenancB xop y 3aHOcy orneBao ireKOJMKO necaiMa 3eMJi>y, 'ime je Trpsa nyuiKia nyKjia 3a mrae Ocjroćor^ "mm CMOjnpo&KeTB neniM chovkhbm h mbIctbhhbm rjiebeibe, rme ©y Kapabapbe b 'ocTajni jyHaip Bojemiiu b majiB Te cjiene Jbyn,e Kaa«) Beceo© W uaiaMejaiia Jiuna rme je TOJmiko Kpen mpaimBenOjjia*- 6homo| caw*torjiM neBajy b paiayjy ce Hasmoj noceTH. Tala je ycrao iMJiamn turoOomiPo moh« y one iRpajeBe h moTuiOHinM ce ceHaMa u cHiMuaTUUiHB jyHaiK, cjiemi uaineTaH Jlyjo Jlaupuih, aroni)HyjiBX xepoja . HmrraiB' TcoMTUieKC TaKHx b c.tthmhb!x Koju je y OHaJKHOMu nu’pjbBBciM rcBiapy BapamC CBoj.v pamocT, ma. CMO monuiB y JIom CjieniHX, me ce cbb om mbcjib Morao ce y Marami rjraiBaMa, mOK omo n.penuiB irajuaner na mo HajBHiner BeceJre, mro uac Mory, auoo caraoKB MOCT H monuim y 6eorpancK.y Ofraniiny. ire BHfleiB, a ouo 6aip dceromi y oeojoj 6,'ib3bbb' b nom Hpem RmourTBO'M OBera CTyniHaiB cmo ttpbh myT Ha 0By OBeTy 36Mjby. y3 ©ecejia JiBiua b pamocTan moueic OBojBM KpoBOM. C®oj mnpJBBBii ro>Bop cjienB jywaii 3aBpiH Bio je oBHiM peTOMa: »Kam mobere cbojipim nyhaMa Booi’pabaiiva noempajBnio irac je MpencemiroiK. omnTHBe je iberoiB mpxTaBH ivrac panreiRao om y36ybeH>a, paayjyhiH ce na je moneKa© ioeaj BCTapaijćini mani, Kama cy lUifficoiBa 6paha no Ikprh. m je3HRy (MyejimMaiiH b MycjiHmBiice W3 Bočne b XepmeroiBHne tocctit.’ib Beorpam h 'OTiiiiy HIyMawBjy, Tamo cy b uaima M.nana opna mpxm ia on pajiiocTH b cpehe KmB'iyhH: CnaBa tnaJiMM xe- irocmpaBiire 0CTaJiy 6paiiy, Roja HBcy oiBaMO monuia b peinrre tem ma ire Jnijv cyse na ©Boje »mpane om sa cjiene o'ib JIyje JToBpnba b H>erx>BHix mpyro®a.tn pepure nOTirnuiriapiiiMa: au© xohe ma ce Hiayue Jby6aiBU, neKa moby y JljOMCjiemn«. Cse je to na iiac*my<5oKo menoBamo b CHaauro ce ycoK,ao y nama M.iama opna. pojmia h ukhboo Bani Kpajb! To je 6no Tac raama. je ©Banije opne 3anrpajio b Kama ©y ce losamje oni opooitJie. C obokom pamiorahy np’ieKamiH/ nama cy cpna 6m a upeTivira. jby6a.Bin 3a oBy jiemy TWM.iBy b lae-iBine Ji>yme. HojaM Kojer omo olTMax y HiOBeTK.v rn.o6B.TiBi, oinancBiM je ’iacOM pacmao. Ha OBaiKoiM omo KiopaKy noHeKBBasnr h c pa.,niihy mpaiMVTimr. O bb cy ce oiniMam ma hum bito .Tenuie yrome h ,'Da iraiM urro '6aibe 6yneHomaio cmo oacem y jhomv Beorpa.’iCKoir TajpeTa »O tMan TirKiiih«, nTie cy naiM Haiirr CTapuja 6pa,h.a HCKa3a,ni OBy CBojy Jby6a® b pauper, nimppenii.'ia iraiM je 6eoppamiCiKa omumima Blc.Te Berepn 6ann;eT. na KojeM cv ce yo 'Miiono* ;;pvnHX TOBOipa1Hy.’ie h peTm rl)e Maipe TpmJiKOĐuh. Koja je aiajninue rpyma yjioeKBJia na onaj ,THwei{. Te omnrcKH roBop peKroipa jymflB©p3HTera tocit. R.v.’rmha, ucojiii je y 3auocy upapiao o BemiKioij Jby6aiBii cpircKor napona (upeMa CBoioij 6pah/u tcprtt w jenBita. Cyrpa mar, inomro cmo Hocefrnenc rpo6 Henuauor JyiHai;a Ha Abojib b urpemajiB no'Meir peHau, othiu.m Tpeliir man 6BJnr cmo 'ixxmi 6paTCKor »Kana CpnCKBX Ce»?rapa«- Obg Barae mpare cecrpe pamocno cy irac moHeicane b nimpoiM omopuiTe cboj moM BCKaavjvhiii HaiM Ha oisaKiOM Ropanyy cBojy paJmocr b cecrpKiiciKy jby6aiB. Ty cmo npOBe.TUi man, Kojer he ce OBaiKB om «ac yBPK ceham. y maMy nac je BOompaiRUja THincoBa Tromnpmcemmcna lija Hpoma ' lomuh. .HocopHjra je dram i ihara.TcpamI'Kipm .peumia: »Komo CpnoKBX Cecrapa. yBeK je c pamomhy irpiuiMaJio CBojy Opahy h cecrpe jemne kpbb b jecima. H oirma nama cy Barne Maj«e b meua a;ao MyxayBp3i 6eacaJiB npem HenpBjareJbeM, ocraBJbajybB CBojie moiMOBe, Haram cy omopeHa BpaTa y moMy Koma OpfliciKHx 'Cecrapa. Oboik hx je parno moueKBiiBao m noMcurao. A capa omo cjio6o;imb, Karao ma Bac ne upu. MiiiMOH ne MOMoriieiMO, mpaea m.eixo iraraa! Y bok ce odpaTHTe uaMa, parno heiMo Bara inoMohu.« Tauo je BaiBpniHJia ciBoj roBop om iCJiara hi upnjarnua roonoba. M.iama cy ce i"pua pa.3H>e:wujia, h ca HajeehoM pamorahy cmo ycj>:.THKjiyjiH: jKhbcjio »Kojio Cpir©KBx Cecrapa!« robn. Bodnih jieirHM craipanmM rjiaicoiM. H nao ihto ce �» fA J P E T « CtpaHa 150. B p o jO . h 10. oncre ooraiBHiJM jmiNeo. PerKoor je to, iw\je hei\io cc yccK ceha/ra, Kam cy Myc;miMamoi;a jona ripeicopamiiJBL cpiiOKe npaiOBO, Te Ha iKi'icjp racnora mauna y arpa/ijii Haipoiujnor Hooo- no yora roHixoue injcu,e h MajaKa nyjia pemn OpaToicc IvnuTO lOjura e.\io tKouncpar upej earoraoM inpecmoiiiRMKe ojiore 11 Jby6anH. Ha nenep Tora ;uana ja.:ur cmo laoimepaT, a cyTpa nyOjrniKc- OiMiraTirje ji paonojiosKeiBa h OBje cy naM ' yitaoajiia y irajBchoj fttepn. lIeropaiH ja ii omo npoiBejra jpn cmo inpoBeJM y ]>aj3rjiomamy yjitnna h ooraJi!Hix mhKalo rocTii naon. Borne m liainer 3eMJbajca r. TTeJiraiiiha, lopecaiiTiiocTH. CyTpa jair na «enep nafM,je irpmpc/iiHjia y po3rjieAaflby Beorpa.ua 11 u>eroBHx 3HaMeirHrocanL A yjwiPiKa oinirriina ^aiiBKeT, rje omo y3 pemn Miiornx »eru jan iioccthjth Iomo Kpajbeaciar TjBOip, rje cmo yrjiejinix rpaJjana ’iyjiH neciMy jejnaKOCTH ih Ji>y6ai5H irpej H>hxobhm Be.iiHMaincTBJfMa jajih iKoimepaT. ca oipyma y5KHMKor rycjiaipa. Kojimko caio oe pauOB&Tm j a he mo BHjerrtf TBhCJKmeher mana ompotorajH omo ce m ik> .’renoM opnxouia Bejiiiiiairca®a w aiamer jpamor IIpofreRTopa Hpe- 0K0M o<nniaijy m®Ji>y<>H.TH ca OBojniM moftiahnrHmiMa h otojioiracjiejnuKa IleTpa! C HecTprciteH»eM cmo jotc KaJiH Mac Kama omo CTyinrr.TH y jl.Bop. Mecro yK0Meno- BiranniHiMa He c nymo pamocrni ttr 3axBAjmoCTH ocraBHJUH CTH, KaKBy cy nanie M.aame rjraiBe 3aMiHuubajie, iianuiH yjKHUe ih Cp6njyOno je c HCKOJimKo penn dramoanr iiaim. uiyT. fTpeaMO TaiMo Mcry ih jom ®ehy 'irpH'jarnroctr ti ji>y6aB, kojom cy nac icrajrje 6paha moMeKH'Ba^a. A r a j cmo Burje,™ dajio 6h miiopo narmoaTH. a ma 5h ce msnejie csBe moTamocTH oBora iroceTa. 3a name ftuialne myme to ne iiarner ACHJior riporeKUoipa, Kasno nac Becejio MainyhiH p ^ m aM a nosA'paiBJua, ooehaj pamocni irpeBpnrHO lje 6eme nyT Beh yrojan can, Ko.fn naM je 6poo irpomao. Huner ce neheaiio toithko ceharm koitmikoi oraix jieiiBX GBa)Ky |\iefpy. C im n je y Toaie tiacy ocerno ona5Kiiy Jby6a» upena KpajbeBCROM floMy u OBa^iiija cy ycra naooBa, enoje cmo mpoBejnt y KipiHJiy cpmoKHX MajaiiM. n manHyjra: JKuneo nafte nam KpajbeBCKiH JTom! HomoHiH onesa. Hnje c®e y tom, ma ce o®nx nacona cehaMO, nara ocehajeai naifBeihe pajjocmH opra'BnniH omo JIbop, a- ncae jojna jara nyJKH0CT, noja ce caaia oin co6e OBaicoMy Be'icpi n Beorpaj. oj nac naMehe n 'Tcojy omo na onoMe nyTy npnftisHJiH y iTTjt omo npomy3KiHJni 3a y 3Rirne, kamo'omo OTHran anaftiPT om (5pahe iCpĆnjanaiia. A to je ono mro iraaia cyTpa mani y 9 ca/m- .Ha CTaimujn Tipej Maooftt OBera (eiBiHftra TpeCia: Pam na myxonmoM 3f>,iinaKiajBaiH>y namer iDoojipaBiro nac je npeinjcetzriKMK onirmine KpaTK.ntMn ,Te- irajpo.m, n ’niftie heno jjemnuio nolnnhn namy M.iramy ithlm TOBopofti: »------ Ko& n^c' nehe fami tojthko cjaja 'Onaprvnny. To ©y naM peK.Tm n y Beorpamy n y yjiaHn jorera, ncao auro ore m mrann y Beorpajy, a.m roj maiMa, to nafti je poitma pe.Ta ITT.yMai.Tnja. a to utcto mh nac hore UMaTH jocra opna sh Jby6a®H«. Tano je oa- KajKfiMo oOraioj nanisoj Opahn: 3najTe ma cy nama npnriio onoje penn r. .Pomamom1ih. K0.10 CpiicKnx Ce- 6paha y Op5njn obochm napomnor Jo.THncTBa, j a mnajy crrapa ih objc naM je ' inoKaoaao naJi^emnie yOTyne. pemnTH name mosMone m cneroibe, Te ma H.nMa n mirna PaTMenrreniH Dmo mo Kvhaaia yjHHH!Knx rpabana. Hana ne cMera, a ja maiM Mory 5paTCKm pehn: BpaT je fti.no je to Ghto najBche Becejhe n yjRHTrat; j a caao Mor.in Moje Bjepe <>no! 3a/SaatHSM0 ona) nam npeocrajim (jianaorymiTH y cpmcife jpMOBe bi maranam na ino) fipahir, THcafti, ne ice ocemniMo (6paha no k-pibih n jje3H/Ky n ja ce hh no Meftiy ne ,pan,-myjeMo u j a m . mhoio bo- naCnamiftio jkiibot y ftinpy n m>y6aB3T. U m jtpm m OpaTCKe Jby<3amr a\io oeaj jienu flpas. ih Ali Riza: 0 NAŠOJ VJERSKOJ NASTAVI*) U listu »Gajret« broj 6. -od 16. marta 0. g. dan ostaje sve to slabiji i labaviji i, što naša uzda­ izašao je članak » I s l a m s k a V j e r s k a N a ­ nica moralno sve to više propada! Mi svi to dobro s t a v a « od pisca g. H. Muliča, pa kako se u njemu vidimo, ali ništa ne poduzimamo i ne tražimo spominje i moje ime kao člana prosvjetne ankete tome pravog lijeka? Po mom skromnom mišljenju mislim da neće biti na odmet, ako i ja 0 tom za jedan je od prvih uzroka slabog vaspitanja bez nas uistinu aktuelnom pitanju štogod progovorim. sumnje i taj, što nemamo na svome jeziku podesnih Jasno je .kao dan, da prvu klicu vjerskog vjersko vaspitnih knjiga iz kojih bi i naš narod vaspitanja usađuje u mlada nevina dječija srdaš­ sam mogao crpiti vjersko znanje i oplemenjivati ca kuća — roditelji, pa kakva se klica posije i u duhu Islama svoje srce i srca svoje djece i briga tome posveti bez dvojbe je, da će prema povjerene im mladeži. Inače doklen god su odga­ tomu i plod uroditi. A u kolikoj je opreci islamskog jatelji bez valjana odgoja, ne može se očekivati ni duha naš kućni odgoj, zr\amo i.sami budući da — valjan uspjeh vaspitanja od onih koje oni od­ čast iznimkama — velika većina kućnih uzgajača gajaju. j i .' i ne zna, niti je u tom pravcu imala prilike da Šta je još najžalosnije, mi ne bijasmo u stanju bude odgojena, pa se nije ni čuditi, što odgoj — kroz minula 4 decenija — uz prkos vakufskog u prvom redu vjerski — kod mladeži iz dana u dobra — imati niti jednog jedinog podesnog udž­ benika, koji bi zamijenio dosadanji nejedinstveni *) Puštamo rado u .naš list i ovo mišljenje 0 »musliman­ rad i način predavanja vjerske obuke u srednjim skoj vjerskoj nastavi« i načinu njeno« formisanja. « školama! Ta važna pitanja bila su predmetom �Bpoj 9. u 10. T A JPET< CrpaHa 151. diskusije zadnje Islamsko-prosvjetne ankete, pa je što skorije ostvarili ovi anketni zaključci, a uvje­ i izradila nacrt nastavnim udžbenicima u tom reni smo, da bi za štampanje takovih knjiga našli smjeru, kako bi ove knjige u vjerskoj izobrazbi i potpore i kod Ministarstva Prosvjete i Ministar­ vaspitovanju služile i školama i islamskim domo­ stva Vjera — naravno, ako budu i pozvani poka­ vima. Zašto taj nacrt i svi ti zaključci ostadoše zali volje, da se svojski za to brinu. mrtvo slovo na papiru, nećemo o tome ovdje go­ Ne. ispuštajmo s uma uzvišene riječi Resul- . voriti, samo konstatirajući činjenicu, da je uistinu ullahove: »Jessira ve la tuassira, ve beššira ve la 12. čas, u p u ć u j e m o ove redfce svima rodi­ tuneffira« s kojim nas upućuje, da olakšavamo i teljima, starateljima i prijateljima islamske omla­ biramo način,/kako će nas svijet moći što lakše dine, moleći ih, da oni bar (kada se ne miču za to razumiti. pozvani) potrage načina (bilo da »Gajret» preuzme S voljom, radom i ustrajnošću sve se posti­ u svoje ruke štampanje, bilo da se osnuje jedan zava, dok su bez toga uzaludni svi zaključci i sve posebni konzorcij, liga i slično) kako bi se tako ankete! A m H&phec; JIPOCBHJETiEHOCT MyCUMMAHA J E. M X. yTBpjujio ce 'Pojihko nyra h y tommo cji^iajeBa, ja cy Harne onuiTe mpOcBjerHe npHJiHKe jocTa xpba.Be. Poibojihimo m irauieMo o paenHiiH'H'M HaiiiMM HenojbaMa h norpemi;a;Ma u yBHjeK, Kaj je ro®op o y3pouHMa nauiera Mopajmor u MaTepujajiJior onajama, hobojhmo ueioOopHfl 3aKJbf\niaK, ja TOMe cbpmv- rioHaijsuinie KpHBa nama oninrra Henpoc’BujeheHdrT. ■Mh joni skhhhmo y MpaiK.y, y »ojeMy ce Ten rjje-rjje Haanpe cBjeTJiocr. 3aTo JiymMo raiMO-aiMo iš HUKajpja ce Jbyjckh dHabe-Mo. y MpaK.y ce 'V g ffto f rydu. y MipaiKy ce 'ioiBijeK ceera ftojn, aaTO h ry?w n ^ a f f i e y ce. šaro je y Hae y mnpoKiniM peJOBUMa napoja TOJiuKa necpebcHiocT, ueoSaKHjemireHiocT u Hepa8,yiwjeBajfee iiito je Kopmono h iiito mije, uito jfe 6njejro a mro npno. 3ajiyj je to 3a to CBe Harnoj Macu h- j a njpej<>aii;yijeMO, Kaj ona joan tinje nomyHO CBjecua oBora Ta,Knr erama e arjuHJiHKa. A TiHTame je Baucmo, kosihro je Tora csjecHa ii nama n a p o ja HHrejiH.reHiiHja h, kojihko OHa pajn na TOMe, ja ce Hapojy orBope ohh. /( ok th ce y Mpany ne TiooBnjeTJiH, He Montern ja icpOTHin. TaKO je ucrro c iiapojHHM npotCBjehemeiM h KyjrrypHHM ođaBjenrreiECuM: jok meua HHrrejnrreHmrja He nopajn h He .yhhhh CBOijy jprihoct, jOTJie he Maca oCTam h cJrajena koj o'm:jy h rjrvsa koj yuiHjy. H TaK.y wacy py/KHTH, 6auaTH Ha my KipHBuuy, sHa-HH tojihko, nojihikd rjiajna py3KHTH uito rjiaj|yje, a th My, koju HMam, ne jam iq>ytxa, HeMapnocr Harne MycjiHMaHd;e HHTejmreHiijHje y pajy 3a napoj 3a mnpe c-uojene Harne Mace, ynaja y oqiH joiiir jaue, Kaj bomhcjihmo Ha paj iiairorc jpyroBa Op6a-iiipaBiocjiaiB(HHx hjim X putna -KaTOJinna. Onu cy jaJioko noTKpTBOHHuju o j Hac 'MVCJiuMaiia mrre.jHireHaTa, h aKO n>HXOBa Maca nuje 6aim ona.KO dJiaroijapHa "i B.jeimo oimama MaiKan> 6 h.to u •vi<'uifiHM u kv.-ttvi>hihjuM o j ce6e, icao Mycj.HMaiiio.Ka. M.vcjnrMaHOKU jmo Ka­ mera napoja neMa potoro oj Kora jpvror ja TpavKH T.y noMoh, oChm oj HUTejiureflimje. na Ha:M je jyjiaiocrr, moirmoM nraHRy u umnoj noTpe6u. j a ce ojammibeMO jeciHo u Jiujeno,’ y cejry u rp ajj. TTThpoko je nome npoORijeTHor paja . OnaiKu unTeiauTenaT nua irpu.nuKe ja VHHHH CBOilV jy?KHI0CT. H ClHTUUM pajOM IIITO Ce yHWHU Ha nnocBjehuBam.v Hapioja. .vnunujia ce Ba./KiHa oimap. Bajta yBHijeić HMam Ha y\ry, ja rrocroje u crreneaiu KyjiType, Koje du jauammu ncujeK 6apeu neue ipedao ja HMa. IIpBH je creneH, Koju Kante: cjmjen je KOf) ouujij Ko miTatru ne ?na. Ty ce mhcjth na 'iuTame KiiMire y ko^ HaM npocBeheflHp J>yjH Ka3|yjy csoje MHCjiH, j a Hac noyuaiBajy u c&BjCTyjy. Ajm aKO ce ocTane na TOMe caMy HaynaBaH.y HHTama, OHja to 'potoeo HUije Huuira. 3aix> y npocBjeheHujeM_Hapojy Hjy Jam h jaibe, na Bene: G.mjen je koć o%ujy ko 3Haje ca-MO h HHTaTH T,ipTBO cjiobo y KH)U3U, a ue pa.3y.mije uito %uTa. Ono mro nuTa, He npHMa jyiiiH, He yMHje j a HpHMjeHH Ha CBOje npujiuKe, He 3ua jaJte caM no cp6 h ja. ce HayHaBa, ynyhyje u jaJbe npoCB.fefhyje. iBejiuKH vmobh Ky;iTypiinx Ha^poja ujy_ jom u jaJBe: yra?eiiaj HajupHje caMa ce6e. ynoeHaj h cse iiito Te £fltpyvKyje, y neMy j oj uera ntuiBHim. lIuraj npupoćy! HMam yw b opne. yMOM ,jOKyiiyi h paBHaj, a cpue uem tu ceojoM njeMemimmoM u Jby6aejby cee 3aepujm a oko Teče. Eydu ceču Kopucran na od.uax u dpyzoMe daj ucto. Ty je ero hctom cpeha noBjenja. Taim Tpeda ja je nornijH KyjiTypaH HOBjeK. Jla. ce 6ojbe paej'MujeMO, n|pHuahy jeja« HpuiMijep: lipnje 2—3 rojune ojeM hb Komuna Ha oejio Bopite, iriej iktJ hm jicjku r.aacoBUTO BopanKo je3epo. Hafy>x ce y ceay Ha JiejHHM npej cpn.^npa.BOCJi. HpjiiBOM c HCKOJiuito cejbaKa h c mu’Ma sanojjeueM paaTOinop o iKOjeueMV. ymoeopHme Me Taja cejbanu. ja »oj inpuje Het;ux 15 jana eroju upa] jeaepa Heiau nyja.H TOBijeK. IIlRado, mro jm, na 3ypu y B0tay, hciiito saju mapa. Mjepa BOjy« u t. j. J a caM .ce ojMax ajerno, mTa je Ha cTBapu. Bhjihbuim, j a ce ceJbanu nyje h j a uteue »•>TOMe j a mnx>ro j caeuajy, orno'ineM ombo, oTOopiiniiiu jejmy KH>Hry: — 3Ham th mra nuuie y onoj kh>u3h? — He 3HaM ja umram. — pene jejan. _ • — Eto Bujum, th HMaui o™, ajiu Koja (Jia.jja. Cjmjen ch koj o6a ona, Bajia je, jyme mu, TaKO. — 3naTe jih bh koju uHrani? — iiHTaM jpyre. Hahe ce jejan Koju 3Ha MHTaTH, a ja My noKyuiHS CBojy Kibur.v. OBaj HHTa hq rabure: — »H yja<pH jaiKj h jobome Boje h najome na Kyhy OBy, a OHa He naje jep dujame Ha i;a.Meuy carpabona.« (H3 Ob. nHCMa). — HlTa on irpo'iuTao? — He 3HaM. �— HlHTaj jom jejJHOftl! Ouaj mra. — ItoicH Ha.M čaja jutu Onaj imyTH. Bpoj 9. T A JPET. O p a r a 152. \ ch npOTonao? — ro©opa! — He paaj'MHijeM! Eto bujutc, OBaj je nomjeK rayuHo w r a m a raje jocra 'iiiTao KMira, na ja ce yBjeao6ao, ja Mirne h paejr-Mjerrar orno nnx> je npouHrao. A Kano du tok pa8yMHO jpvre Kffinre, icoje je joan Teme paa^Mjem? A caj nyijTe >ie jar>e. Tu He 3Ham urn-a/TH raica.TCO, OBaj 3Ha hcutid a ja 3HaM 6ojte oj mera. Ara He bh&m ra ja CBe bhtuth. BiHjHTe npej HaMa Bejnrne, rume KH>nre HiTo ce npocTHpe jyiro h nrapoKO, rope h jpr>e, 30Be ce Tipu poda. y aenoj uiyMn sraBe pa3Jiawre skhbothhjC, durme h pyje. H ora jkhbc, njeBajy, nraniy, xpane ce, a ja nx ine paajrajeM. BujuTe OHaj »uyjra HijBjeK« mro crojn hma 15 jara npaj jesepa, oh ce pa3yM®je y jrhbot bojc, muna, 6aja (3apesHHKa), TpaBe H t. j. Oh to CBe pascrejara h xohe ja jok.vhih, Kaito je to ose Bor Myjpo croopno. Oh tv BejiHKy, hchbj KH»Hry, niTo ce 30©e nipupoja VMuje ja m m h ja pa3yMHje. Oh je Ham jejau ravuejbaic. CpdHH, a rane wy je jlp. 'Biopije npomrh. k^ctoc My3cja y CipajeBj. Mh HMaMo jom Taa<Hx Hajraemaaca, Koipi y^nrjy ja uurrajy h ITpHpojy, a to cy naum najnopucnHiH Jbyjn, jep OH« OTKpHBajy oho samoua^d 6jiaiix) mro ce icprje y HamDj 3CMJMI HJIH HITO /KHIffl Ha H>Oj H T. jbapHMa caM jajbe ijManuo, a ora cy Me ca 3aiiHMah>cm crymara. A rjLje cmo mh 'j-anać h Ha icojpMv cmo C‘reHeHy KyjiType? y Hac je npooBnjeheHOcr Ten y OBOMe nohctivv. TTojiaraMO hjpmo ranpnjej. ITa h to Hac Tjeran. H o6hhhh Hara hobock janac ce ttokh, mro je HenHCMe-H h 36ot' Tora ce mam. To' je 3HaK Majcap u Kopan rauperjca. To 3Hara, ja nara uoBjeK oicjeha cBojy HHTereicTyamy h Moparuv neMOh. a to aram h jar>e, ja cBoje MJia^e HeheMo hvcthth, ja .ocraHy Tyira h cotjeiM y BpeMeHiv, y KojeMj ce He Moerce Brane ra uomwc,thth. ja ce Moace des 3jpaBe h noTnvne npocunjehefHOCTH ja 5KHHH. Jla ce bhjh KaKBe cy jjocaja npocBjeTHe Trpumrce y nac y B. h X., oiCBpHvheaio ce OBjje na CTanmcTHUKe mojaTKe, koJh Ha/Mjaj.y npnjnmro TanH.v 'Cjimy y TOMe norjiejv. 3a BpnjeMe a.ycrpo-yra.pc.Ke .wpaiBe y B. f X. y roj. 19113., jaK.Te npej CffjeTOK.H pa.T. 6hjto je y nac napojrax 0CiH0BHiHx nrfKOjra 384. to jecT na 133 kbb jparaa rajOMeTpa je,wa jpcKarara mKO.ja. TTa ja je h Taj Mara rtpoj nap. och. mKOira 6mo paonope^cH npaBejHO, da je (kuto imojta u ?/ onim cejin.va edje vacajto v.iu j/ ftchumi Mifc.m.vmu 'khbp ra ho. Myae. nero ce UTKOJie jjraa.je ca HaroHHTOM TeHjemmjoai h Ha TaiiHM MjecTFMa Ki^ja cy bhjha.. Ha OK.y npojiaoHHica h CTpanana. ja ce ho thm »Mycrepiny.Tia.Ma« bhjh. Kano •rajeno HBjerajv' K.y.nryp(He rrpH.raiKe y onynnpahhm 3CMJbflMa. JIojynie obomc 3.jy hphbh cmo jocra caMH h mh MvcmiMaHH. Kojn necaMO ja HHjeciMo Kano Tpe^a Tpa7ICKJT.H limova, neno cmo ce nerjje h Hcrjflp u oonnipa.’ra IbHXOBOM TI0jH3aH,y. a TO HRM Ce rpjHO 0CBeTH.ro. Oj rojnne 1918. jo janar-, HapojiTiHM Ocri-rfio^cH>eM, nopaorao je 6poj oonoBHHx umora Ha 550. Ara to He 3H3HH, ja ce THMe iroBehao 6poj ochioibhhx niKora, m 1Q. 1HT0 ce HaHOBO J io ju r a o h j a cy oe o j Tora noBchaiba h MytcrawaeH KnpncTHjra. Taj ce 6poj noBehao, mro ce janac 6pojy j(WKaBHHX oohoh. n iK o r a HipnOpaja h 6poj <5hbiiuiix <jpirciKO-iipaBocra-raih x aytohomhihix niKora, Koje cy BehraoM 6njie y TaicHM iMjecrHMa (cejiHMa) Vjje HGMa MjcraMana n ra qy y Manroie 6poijy. Oj OcjioGobeaa jo 1923.-24. rojrae nosehaH je Spoj jpjICaBH!HX OCHOBHHS HEKiOJia ca.MO 3a 41, T. j. npocjeHHO no 7 hobhx nmiora Ha rojHHy. To »nara ja je Gpoj oqhobhhx niRora y B. h X. cioopo y onajaib.y. Ochm Tora Maror 6poja ranlora, jom je Heyrojraje KOHcraroBaTH, jom h janac cra<5 nojraaaK uiKiOJiaite jijepe yonhe na h Myc*raiMaHCKe y cbhm mKor. nojpyyjnMa. To ce Hajčojbe bhjjh OBjje: no Bjepa MycjiHMaHii © a thx je no- HHje n oxaIIlKoa. x a ^ a a o uiKoay t)a.io uiKoae y anco roAHHa JiyTIIOM y % iyt :i, .m y °/o HHKa 6pojy Opojy Bpoj uiKoa. oOBes- 1912/13 30.606 1918/19 1923/24 9.055 2958 21.551 70-58 10.336 34-77 20.270 65-23 14.318 46-78 16.288 53-22 1912/13 22.747 27-55 59.794 72-46 CpncKO-npaB. 82.541 1918/19 20.066 24-31 62.475 75-69 PHMO-KaTOJI. 44.21£ 1928/24 31.086 38-75 50.555 61-25 1912/13 1918/19 1923/24 18.886 42-71 25.333 57-29 19.185 43-37 25.03£ 56-63 21.078 47-66 23.141 52-34 H3 nj'praim ce nojaraiKa bhjjh ja je nporare hikoj. roju,ne noraanro raKory o j 30 xHJbaja MycjiHMaHiciie jjepe caMO h>hx 15 XHJbaja t. j. noroB’Hpa h aitio hm je urnojia SnJia y raMKOBOij onhHra. To On dno crpamian dpoj, ja raje paarom TOMe H©Mapy to, Uno no 3aicoHy o odaBesHoj HacTaBH, nujecy dyMM MycjwM<mcm oicencKa djena, da noxatjajy imojiy. mia jom pa3rora'Kao nornjao CKBaTarae noTpede umore, na h CHpoManiTBO u yjajbejrocT rajronciKe srpaje, a th cy y3pora 3ajejjiHm;H csoj Harnoj jjeip de3 paojrra-ce Bjepe, noja yijnie crado noxa^ajy nncore, naj cy th h Tara y3ponji no cpnjejH. C odsHpoM Ha to Bar>a miara s a y>My koj nojH3aiH>a nnaora, ja Te dyjy no npuraip jcjnaKo yjajbeHe oj pai3iiHx cera jejne onfarae, j a ra.Kor. jjepa pejoBHTO MK>ry ja noxa^ajy umore. Thmc Bnrae to je noTpeduo ujto cy jom ceocira rryTPBH xp^aBH ,a h ioh MaTCKe npHJiHKe y paaraM K.pajeBHMa uecro cnjpeuaBajy Maroj jjepn ja npeBar>yjy nyT o j caT-jpa xoja. A Koruuo tok ocTaje Jijepe dea liciiora no ceruMa, rjje hx HOMa hh Karto? Hrane y(itpraH dpoj jijeme, CBHjy KOHtjiccnja, itoja ne no«a^atiy umore y B. h X., dno je jo 1923.-24. roj. 89.219. A ti> je CTpauiaH dpoj. A TeK ivormto dH hbhocho yKyuiHH dpoj: jjepe y B. h. X. KOja jora neMajy hh npurane ja ce umoryjy, jep neMajy y cery umore. jijocaja je j'CTaHOBJbeao j a y B. h X. He jjocTajy 892 miKore. Kano cy ce cnopo nojurare nncore oj Ocrodo^ema jo jjarac, jyro he npohH, jok- ce Mipeoica ochobhhx umora y B. h X. npumuHO ynornyuH. Pan.vMHje ce, ja ce Kpyinira H3jara iparce oj ca.Me jprnauc 3a nojusarae raicora, na je 3aT0 jy.5ic.mocT u iiajuiHx onhn/ira h Hapoja ja yo noMoh jpsicaBe r a cioje, ja ce 0TBapajy rauore tiito curypnHje h dprne. H no nopajH c BOJbDM na nojH3aa>y umora, nehe My �Bpoj 9. h Ghth Tprya ysany^, no«rpe5y untojie. OrpaHa 153. ,,r A J P E T« 10. jpp Ka»o peKOOMO, HapoA ocjeiha na jKajroCT, MiOokc Aa nox.uajrH ca.Mo 4—5 Taimx HcaaMi:.yjiT.ypanix APyinraBa y nm;je.ioj B. u X. 3. Hajxx)uc KMimiuHe. — Thx mia 287 ca 12.000 im.nra icoje Aip^ana H3Apa;ajc. IBuma pjuioboac iin:o.Tie. Ha ti^mc ce h Aaa>e paAH. HapoAiiHX i;ii»n,:Kiiimia Koje ce H3AP/Ka.Bajy npnTiaTIIOM HHHIUHjaTHBOM H'Mft y HCICH.M MHTaOHHHaiMa, a.ni r>yAyhu cy to BehnuoM sameMapene »i:,yjiT>-piie« HHOTHTV'ii.Hjc, o yonijexy h,wxoi» m oicetpo nevia iin ropi'ipa. Mu cmo MyrawMaMM nnraibe Kibiira Bp.io 3aneMapnjiin. He MOGKeMD ce OrannTH, Aa thx KiBinra neiMa. Kaa ce AoOpo opraHino.vje raj paa, HH.je OHAa hm ck.vho hm 6enycinjen ho ihmphth KopiHC.Hy i:n»Mry Meby napoAOM. Ty Tpefia janjeii; nporaona nojn pa-3fyMMijy CTBap, T,peC)a jane BOJi.e, Harne ,'ccfhiTo M.iabe MiHTeniireiiniirije y rpaA.V n cejiy, h ero owAa npooĐjrni'OT paaa, o r,ojeM,y 6m ce moc.io nncaTH ca BHmie 3aAono.ibicTBa. Mn imaMo caaa jeran jejmni ir-ian. kjmtjtihh .imct »rajp^T« H nac M.vcjuiMđHa y B. h X. ca 25 xii'.ihaAa n.nr-MeHHX (Ovipać.iMx). iiev'ia iiac hm 2000 np-mii.iaTii.H.Ka. Ar kothivO•nac nwa .nojin ninraMo AP.vre nanie kibhiKemie .iircroine h i;n>Mre? ckwx Hicrra naai ce rana f>Hj&AH& cjimca irpm;aoyijo, ksa noTJiCAaMO Hft oraiBiy iotcmphoct namera trapera. y B. h X. Ghjto je no notnMć^ cmioniimumna oj roA. 1910. opera 1.S98.044 craMomiMna. IfamA 7 roAiinia 3iia.no je: ’IMTaiM H IIH'OaTH 177.1GS JEHUA ea\iD ’nrraTH 3.082 jrHI,Vi iinje »Hajro wraTH h nncaTH 1,301.822 jnmua OBera 1,482.072 nnija HenH<wiemx je Chjio koa nyai!HMaiia 94.05%, koa OpGa ii'pa.HoeAanimx 89.9%, a koa pKMoaiaT. 77.45%. Koa M<yvjitLmiiMcoe arencnima nenvCMcnocT je 99.60%. Ilira 6h 6hji© HajrapypKHje, Aa ce mhhk a ja ce ono;iHi:a HfiiiMCMenocr cynffe»ge? IIoAHoaTH ocu.' Bile iiTKO.ne h arfeT uiiKiono. y iipno-M pe,n.y ocuome umoie TpeOa ;ia ce noppun^ ryi.je je to \ioryhc OAMax. Te T|¥oa, i;a.Ko poKornio, ,ia iK>,WJKe ApsicaBa y3 noivroh oiiihiMia u caMor napoAa. norpeoiio je raioobcp uito npnge ,ra ce yne.qy y 3aiawi o JipncnjtHOM noxaba.ir>y ociioi5ii'Hx liirccna h naima acenc-Ka Ajepa. /]jpyre mBCTHTynHjie, Koje cy »paonJie na rtfJocnjnv hniRaji»y Ha.Ti~i.Ta koa nac, joni ry miariio Ma.H»n ycinjex noaj-’MT.ie. T h cy: 1. AnajffioOotoku renajeau. ,1924. ro.'tmiii OApsKaJiH cy y,iHTej]>,H 18 TC’iajem sa HenmoMCHe nojiiHlioe. Taioo je nay*HCTp hmtoth h iincann 3500 i>oj: irrnia. Hcto cy jMHTejbH OAp/Ka.nj ca rpaaljHHMa 37 TC'iajeBa h rano je.oonocotoeHD 1073 jjinja. J r ropH>a paaAMua pan.y\injey y nojiiiM ce OApa/KBa.io i..„ TCiajeiBa 3aTO, iiito cy y'iHTeJbiCK0 xoHopaipH AoocTpyi Behw y Đojoiur hcpo y TcrejeBUMa ca ip»baiHici;wM . HHMa. Himne aHa.i4>a6eTOKMx TenajeBa npuBaTMOM hiiihilH'jaTOTOM oAPBKajio ce je oikk> 40 y 1924. toahhh ii to y uljenoj B. h X. 2. noynna npedmmba. — OBa cy jom KyA h Kavo caačHjje nipaurna nero h aHaa<j)a6eTiOKH TerajeRM. HapebeifceM M'HHHCfraipcTBa HpoeBjCTe AApiKacm cy yratcjbh nemirn;© iijxyiaBaiba no ce.mvia. Hna^e iyyerAlje no Koje mjcji. K.yjnypiHO apjuitbo OApiKa.no je y CBojHM rijX)t'fropHjaMa je-Aiu?-ABOje npeAaBaibe, n-HMe ce, - ^la IipVilviMMO C.THKv'o HOipOAHHM CCHOBHHM IIIKO.la.Md m micMeHOCTH y B. n X., nanoAMMo on.ije o tone cTaTMicni'iipv miaiiKe, irjii Mory 6nrni npn pynn omiMa nperaonjHMa u ‘ iipHijaTe.iniMa iianiera napona, nojn y ceTm noće Mopa.mv nj^raiccT, na Rone na:poT cpebu h Oo.Thoj 6yAJ'hHOcnr. Epoj nnpodinir. nc,mmnx vikoao . Bpoj 1 uiKO^a TOflHHa nap. o c h . njKO/ia ao.iasH Ha KM 2 1912/13 381 99 3521 UlKOJiCKa Ha CTaHOBHHKa 1919/20 4G4 101 3762 1920/21 516 93 3455 1922/23 543 87 3250 1923/24 550 86*) 3227 *) Oa6Bjv Jin ce KOH^eciijcKe i npimarHe ioKoae OHaa 1 apvaBiia ujKoaa ao^asn Ha 99 km2 IhiCMenoCT no oć.utcntMa u ejepam. 3tia HHT3TH H nncaTH Phmo- Apynix Csera Myoi. KaToa. OđnacT Cpn.npaBOC^. CapajeBO........................... Tyaaa ............................... BaH>a JIyKa....................... Bnxah ............................... TpaBHHK........................... M o c T a p ................ . • 10.022 18.361 13.111 4.856 4.570 12.285 5.059 5.270 4.361 2.422 2.832 5.261 20.028 10733 17.191 2.487 11.971 13.439 X. . . C3.205 25.205 75.843 CBera y B. h 514 2.774 3.242 191 1.137 425 He 3Ha HHTaTH h nncaTH Cpn.PhmoCBera npaeocn. Mvcji. KaToa. 40.255 63.421 97.958 37.138 122.997 134570 37.905 167.034 50.337 9.956 91.335 67.116 20.510 69359 58.260 31.404 61.006 45.471 24003 36.270 48.214 6.910 73.611 72.885 187.315 294.786 270.094 165.441 201.802 182.383 12.915 177.1G8 575.152 453.712 264.903 1,301.822 f �Bpoj 9. H 10. T A J PET« CtpaHa 154. IlmuceMuocT no uĆAocnuta u ojcpam. § J f IIponesaT HenncMeHHX n o B jepaaa 06nacT i!5 EaH>a JlyKa Mocrap o s* HHT8TH HnHCBTH y ofiaa cT H n a I »1 S * m §£ o B 2 7 2 .0 3 0 3 3 2 .6 2 2 3 0 8 .6 9 9 1 7 5 .5 7 7 2 2 2 .6 7 5 2 1 4 .4 5 5 8 6 -1 9 36-7C 9 2 -6 1 9 4 -8 5 9 3 71 8300 a o< * 9 4 -9 9 6 4 2 5 9 6 -1 6 7 7 0 6 9 1 -9 8 7 3 2 9 9 6 -4 5 7 3 -4 6 9 5 29 35-79 8 9 - 4 5 |8 4 -6 1 >>" * 8214 8 8 -5 2 8 7 -4 9 9 4 -2 2 9 0 -6 3 8 5 -0 5 neoHa - 4 0 .2 6 5 3 7 .1 3 8 3 7 .9 0 5 1 8 7 .3 1 3 lb 5 .4 4 l 2 0 .5 1 0 3 1 .4 0 4 C B e r a j r B . u X. 1 ,4 8 2 .0 7 2 8 9 -9 2 9 4 - 6 5 |7 7 -4 6 8 7 -7 4 1 7 7 .1 6 8 1 ,3 0 1 .8 2 2 NARODNO POZORIŠTE. DVE PREMIJERE. I. VELIKA NEDEUA. komad u 3 čina od Bran. Đ. Nusića. Pred konac ove sezone naše se Pozorište može pono­ siti što je ono prvo iftt^svoioj pozornici iznelo jedno od zna­ čajnih i vrlo retkih dela naše savresmene dramske književnosti. To je »Velika Nedel'ja« od našeg najboljeg dramskog pisca 0 . Bran. Đ. Nušića, koji je, pored mnogobrojnih uspelih ko­ medija, dao i nekoliko jakih drama. Sam siže ovog dramskog triptihona daje ovaj stvari jednu osobitu značajnost. Način obrade, kao drame, oni mno­ gobrojni detalji i njena potka, — daju ovom komadu pečat klasike. Zato »Velika Nedelja« ima i svoju naročitu vrednost, po samoj njenoj srži, načinu obrade i njenoj konstrukciji. Ona nam liči na one klasične grčke tragedije koje su tadašnjem Poaorištu davale pečat uzvišenosti i svetinje jedinog hrama. Jer, zbilja, kad gledamo tragiku junaka »Velike Nedelje« mi u njima ne vidimo samo junake i heroje, nego nama, ovide, izgleda kao da su to mistična lica iiz naše jitgoslovenske mito­ logije, kada su se stvaraoci naše obnovljene Otačbine kao Divovi borili su tako isto moćnim Demonima. Jer muke ovih heroja izlaze nam, iako u detaljima, ipak u svoj svojoj veličini i zamahu da nama, običnim smrtnicima, izgleda kao da to čovek ne bi nikad mogao izdržati. Duboka tragika sa svojim jakim i naijjačim zamahom provejava »Velikom Nedeljom« i mi s pijetetom padamo pred mukama i patnjama onih kojih treba tek da se udostojimo. Vrednost ovog dela povećava i taj fakat što je naša ratna literatura prosto nikakva. Može se reći da je do danas dato malo vrednih stvari za boje je uzeta građa iz skorih ratova. A tako bogati i neiscrpivi izvor za literaturu svakog roda pruža to doba. Razlog je. tome donekle opravdan. Događaji koje smo proživeli i dela koja su iz njih nikla tako su grandiozna i po svome zamahu i po svojoj dubini značenja da su sva naša čula tako malena i tako nerazvijena da mi neposredni savremenici tih tragičnih vremena nismo u stanju ni da shvatimo svu veličinu i značajnost tih događaja. Kako sve velike stvari treba gledati iz daljine, tako i velike epo­ halne događaje možemo obuhvatiti duhovnim okom i da ih vidimo u onoj veličini i značajnosti, tek kad odumine jedan veliki razmak vremena. Potreba vremenske perspektive je jedan od jakih razloga što mi još nemamo jednu dostojnu literaturu iz ratnih godina. »Velika Nedelja« pak ne samo što ispunjava tu prazninu, nego je kao jedna uspela stvar, dobar putokaz kako treba ocenjivati i obrađivati događaje iz tog vremena. Konstrukcija ove drame — koja ima za osnov naše najznačajnije dane — nije se ni mogla prilagoditi drugom obliku nego triplihonu, koji su ipak povezani sudbinom jednih te istih. S va radost, sva sreća, sve težnje, pojedinaca jedne familije, našle su dostojno ogledalo u jednom biću, — u Narodu. Je r sve ono što žudi Ivan, — žudnja je jednog Naroda da bude srećan i voljen od onih koje i on voli i kojima on želi sreću. Sve žrtve Radojeve i njegovi napori i muke da odbrani ,prag svoga doma, — žudnja je celog Naroda koji se večito žrtvovao za odbranu onog što mu je najmilije. Svi oni bolovi i brige Joke, majke i babe, za svoje sinove i svoje umuče i svoj dom, — brige sn bile zajedničke majke — Srbije. A tek ono požrtvovanje Rose, usvojenice, koja za pruženu joj ljubav, -nastoji da se stostruko oduži, bez obzira na samu sebe, — ugled je svega onog što se zove požrtvovanje. Ona ne postoji kao biće samo za sebe koje treba da zna samo za svoju sreću. Ona zna da je dužna i drugome ljubav i gotova je da usreći drugoga pa m a to bio Ivan ili Radoje! Njoj je jasno da ona sve što čini, čini za sreću i radost njihove majke, — naše zajedničke Majke. A stara Joka, koja u najvećoj opasnosit neće <da ostavi dom svoj, dom svoje dece, — radije nalazi grob pod gredama te kuće nego da bi je na­ pustila. i To su vam Svi simvoli Drugi čin strada jedan ceo stveniju pobedu. lica prvog čina. su tu. nas dovodi u Anbaniju. Tamo gde pati 1 Narod da bi mogao izvojevati što veličan- U hladnom zimskom planinskom predvečeVju nailaze, prolaze i zaustavljaju se da umru, ili da se dalje pate sve do pobede: i muško i žensko; građanin i vojnik; dete i starac. I sve to posipa sneg koji kao da ne misli nikad' prestati. �Bpoj 9. h ■r A J P ET< 10. Prpa na 155. Smisao svojta tuga Sto se trpi, daje i podnosi, kazuje kod kritike u glavnome rdavo prošla nije ni čudo. Ona nije nam jasno onaj Starac koji veli da mu je sin jetttuac poginuo, ni pisama sa literarnom pretenzijom. a pošto mu je snaha bremena, poveo je da bi sačuvao i Almasa je devojka, koja je vaspitama u Carigradu; spasao, ne sebe i nju, nego onog koji če se tek roditi. One daleko od one sredine u koju se ona povratila. Otud njen koji nastaju; one čija je budućnost; one za koje su se svi nesporazum i neslaganje sa Selim-begom. Sam ovaj sukob naravi, čini mi se, trebao je da da i dramski sukob i zaplet, oni mučili. Kroz ovog Starca ne samo što govori pisac; kroza-mj ali je on ovde i neobrađen i nemotivisan pa, prema tome, skoro govori jedan ceo Narod. Genije njegov, ili Usud njegov. Ono i neprimetam; upravo se i ne zna zašto Almasa onako postupa što ga ■drži; što ga čini Narodom; ono što ga večito napred sa Selim-begam. kreće. Selim-beg je kontrast Almase. On je sevidahlija. Covek Treći čin ovog triptihona vraća nas u ono sek> koje je koji voli mladost, pesmu, igru i sve drugo što ide s tim za­ napustio Radoje i Rosa da bi sačuvali malog Zorama, a za jedno. Njemu je mrsko što ona voli samo đjerđjef i knjigu. koje se i dalje borio kao odmetnik Ivan. Stara Joka ostala Te dive tako suprotne naravi i jesu pravi materijal za je i preko groba vema svome domu; — jedna neprijateljska dramu, ali u »Almasi« to nije tako obrađeno da bi drama granata je srušila na nju krov njene rođene kuće. mogla poći ka peripetiji i dostigla je. Naprotiv, u ovom ko­ Ono simvoličiko lice — Starac, koga smo na'jpre videli madu sve ono što se posle događa, nije nastalo kao logična u Anbaniji, vidimo ga i na ruševinama Radojeve i Ivanove posledica, nego pokretom dvaju poluga: — Adžo i Ciganka kuće, gde .podiže za čas od bola i jada utučene Jokine sinove. su učinili da je stvar srećno svršena i završena. On je sad srećan, jer sad sa snahom vraća i unuće u svoje Bez sumnje da se autoru može prebaciti ono, tako reći, selo da mu preda ono što su on i drugi za njega sačuvali. Bolan i iznemogao, oisakaćeni Radoje, preživljava tada zadnje konkurisanje jednoj Ciganki (valjda ljubomora, to najosettjivije mesrto svake žene?) da bi se SeKm-begu bacila u za­ muke, on i poslednje žrtvuje. On doživljava preobraženje. Mla­ dima i jakim ostavlja svoju rodnu grudu da je obnove i po­ grljaj. Kako nam je u tom pogledu simpatičniji Selim-beg koji ne da svoga ponosa ni za što! To je veliki greh prema jednoj dignu prodavajući im u amanet ujedno i svoga sina Zorana. Sa ovakvim simvoliSkiim, a snažnim, dramskim z a v r­ efeni., Sto je*paik samu stvar diglo i učinilo dobar utisak na šetkom zaključena je ova klasična drama iz naše Anbanske publiku može se zahvaliti tome što je komad sav načičkan Epopeje. Ona nosi sva obeležja 9V0je osnove i potke Lz koje pesmorn, igrom I svirkom, a to naša publika i voli i traži. je nastala pa, čini mi se, vyza nju također važi onaj aksiom Dalje, sam kolorit i sredina doprineli su tome dobrom pri­ — da se sve velike stvari dadu1- i .Mogu samo iz daljine jemu. Ne treba zaboraviti da najvišu zaslugu u tome nosi re­ gledati! žija dramaturga g. Jevtića, koja je oživljavanjem scena, kom­ Jedno je pak jasno kao dan,, da je g._Nušić sa ovom biniranjem zgodnih situacija, dalje, dekorom i kostimima uči­ dramom obeležio jedan znamenit datum u našoj dramskoj nila da su oba čina bila puna živosti i snage. S ovoga razloga literaturi. Zato će »Velika Nedelja« ostati kao klasično dramsko delo od trajne vrednosti. S njome se g. Niišić ujedno afrr»Almasa« ibi se mogla više puta dati na našoj pozornici, sve i kad bi ostala ovakva kakva jeste. Samo se na ovome ne movao i kao jedan naš najjači traged. luša. treba zadržati, jer »Almasa«, i pored svih nedostataka, ipak Vladislav Tmuša u svom zametku ima sve uslove da dobije i dramski I liteII. »ALMASA«. ramo. Njoj fali jedan čin. Ja držnm pre prvi, nego drugi. Nedostaje ekspozicija i dramski sukob. komad u 2 čina s pevanjem i igrom napisao Jovan V. PalaOrno što nije učinjeno odmah, ne nzači da se ne može vestra. Muziku udesio Beluš Jimgić. učiniti docnije. Ali ovo što se postiglo sada, dovoljno je kao Druga premijera koje je zadnjih dana iznek> naše Popodstrek za ono što treba da se još učini, zorište ujedno je prvn rad Bosansko-Hercegovačkih autora. Vladislav Tmuša. »Almasa« je pozorišna publika vrlo dobro primila. Da je stvar Narodne umotvorine ŠURKOVIĆA HANKA Iz zbirke: F. H. B.: »Haremske Ružice«. Na sv’jetu se naći ne mogaše, Da se mlado dvoje milovaše, K’o što sada beže Ljuboviću, I on pazi Hanku Šurkovića. •Kad mu Hanka sanak boravljaše, Mehmed-beže na prstima hoda, Da ne trene, da je ne probudi. Tome niko mani ne bijaše, Već svekrva Mehmed-bega majka. Dovikuje svoju šćercu Ajku: »Moja šćerii, moja desna ruko! Hajd’ zavadi brata i nevjestu, Evo tebi dizija bisera, I evo ti dizija dukata, I evo ti almas-dragi kamen«. Progovara Ajkutia djevojka: »Bogme ne ću, moja mila maj'ko! Svačem me je snaha podučila: Hitro tkati, sitno pirlitati, Musenefom vezom popunjati, U mutvaku jemek napraviti, I u dvoru sobu očistiti.« Kad to čuje ostarjela majka, Dovikuje sina Omer-bega: �O rpaH a 156. »Omer-beže, draži od očiju! Hajd’ zavadi brata i nevjestu, Evo tebi na Zagorju kula, I pred kulom zelena livada, Na livadi pet stotin’ ovaca, I još ću ti tri čitluka dati. Ti zavadi brata i nevjestu. Ne treba nam kučka materina, Kad nejmade od srca evlada. Bogu fala kad nejma evlada, Od zla roda, nek nije poroda«. Kad to čuo djever Muhamede, Govorio svojoj staroj majci: »Neću majko, života mi moga, Života mi i moga i tvoga! Mene snaha luda zastanula, Kud hodila, za ruku vodila; Gdje sjedila, na krilo sadila. Svakom me je dobru naučila: Učila me knjizi i jaziji, Turkovanju, što mi dinu treba, Podučila ljudstvu i pameti. Neću majko, života mi pioga, Života mi i moga i.Tvoga!« Kad to čula ostarjela majka, Progovara sinu Omer-begu: »Ako nećeš šibe (Omer-beže, Poslušati,.svoje stare majke, Haram tebi moja hrana bila«. Poboja se bfeže Omer-beže, Poboja se hrane materine, On se skoči na noge lagane, I on spade niz bijelu tyilu, I upade u tople halvate. Mehmed-beže po halvatu hoda, Hanka leži u mehku dušeku, Pokrio je od zlata ćatkijom, Da joj sunce ne opali lice. Progovara djever Omer-beže: »Ne budali, brate Mehmed-beže, Kad se ne bi junak oženio, Ja se ne bi takom oženio. Da ti znadeš beže Mehmed-beže, Što ti radi nevjernica tvoja. Kad ti odeš u nove timare, Namjesti se nevjernica tvoja, Namjesti se, što god ljepše more, Nagizda se, što god više može, Ona knije ruke na bajrake, A u ruke crvene jabuke, Pa izlazi na gornje čardake, Ona mami od Bosne trgovce«. Kad to čuje beže Mehmed-beže, Udari je nogom medu pleće: »Ustaj gori, Šurkoviću Hanko! r A JPET< Bpoj 9. h Kupi blago, što si donijela,' Vodi roblje, što si ga dovela, Pa ti hajde svojoj staroj majci«. Skoči Hanka kano budalasta, Jer se tome nije naučila, A na pravdi Boga jedinoga. Roni Hanka suze niz obraze, Ona kuka kano kukavica, AF Mehmed-beg ni habera nema. On uzima s dukatim čekmedžu, Pa odbraja njezino vjenčanje. Sto dukat’ se beže prebrojio, U Hankine oči gledajući, Jer je Hanka odviše lijepa, Bud je l’jepa, bud je i pametna, Jer joj pamet mnogo blago valja. Kada vidje Šurkovića Hanka, Kupi blago, što je i donjela, Vodi roblje, što je i dovela. Opremi je beže Mehmed-beže, Što je žensko pod bijelim tulbentom, Što je muško pod mrkijem sojvantom. Kada pode Šurkovića Hanka, I poljubi svoju svekrvicu,' Poljubi je u skut i u ruku, I nogu zemlji prilegavši. — »Ej dovale, ostar’jela majko! Da Bog dade i sreća od Boga, Da mi pravda na bejan izide. Moja pravda da se pripovijeda, Dok je sv ’jeta i ovoga v’jeka«. »Jallah« reče, iz kuće izide, I uzjaha konja vilovita, I odoše preko polja ravna. Dan po danak Nevesinju sade, Do svog brata bega Ali-bega. Izhodio bratac Ali-beže, Rado bratac seku dočekao, Živu želju kroz deset godina. Progovara Šurkovića Hanka: »A bora mi, bratac Ali-beže! Nit’ si rad me, niti si mi veso. Ja nijesam dlošla u pbhode, Već sam jadna došla puščenica. Pusti me beže Mehmed-beže, Baš na pravdi brate Ali-beže«. I odjaha Šurkovića Hanka, Izvede je bratac Ali-beže, Izvede je na visoku kulu. Izlazila ostarjela majka, Ruke širi, u lice je ljubi, Rado majka šćerku dočekala, Živu želju kroz devet godina. Govorila Šurkovića Hanka: »A bora mi, moja stara majko! 10 �I Bpoj 0. h lp. »>rA J P E T« CtpaHa 157. Nit’ si rada, niti si vesela, Na Hankinu licu poznavala, Ja nijesam došla u pohode, Da se nade čedo ponejako, Već sam jadna došla puščenica. Da joj bude mlada na pomoći. • Pustio me beže Mehmed-beže; Vodi Hanku u šikli odaju, Baš na pravdi moja mila majko«. Pa joj stere mekane dušeke. Izhodila mlada nevjestica, Leže Hanka u mehke dušeke, Nevjestica Ali-begovica, Leže Hanka, a nema joj sanka. Pa zavika iz grla bijela: Kad je bilo oko pola noći, »Fala Bogu i današnjem danu, Rodi Hanka čedo od naramka, Kad dočekah svoju zaovicu, Muško čedo ko zlatnu jabuku. > Da mi dođe mom bijelu dvoru«. Skočila se Ali-begovica, Govori joj Hanka šurkovića: . Baba bješe i čedo opremi. »Moja snaho, jadna događaja, Onda ide ostarjeloj majci, Ona kuca halkom na vratima. Pustio me beže Ljuboviću, Baš na pravdi moja snaho draga«. Ali-beže vrata otvorio, Nu mudrice Ali-begovice, I ovako njojzi govorio: »Što je tebi, moja vjerna ljubo? Nasmija se grlom bijelijem, Što mi budiš ostarjelu majku?« Pa govori svojoj zao vid: — »Ali-beže, muštuluk mi dajte, »Moja seko šurkovića Hamko, LkHanke se muško čedo našlo, Znaš li jadna, ni Bog ne zn’o za te, Muško čedo ko zlatna jabuka, Kad te prosi beže Mahmut-beže, Živa želja od devet godina.« Još se nije b£že oženio. Fatio se beže Ali-beže, Fala Bogu i današnjem danu, Fatio se rukom u džepove, Kad te pusti beže Mehmed-beže. Dade ljubi jedanaest dukata: Od brata ću muštuluk dobiti,. »Maj to tebi, što si baba bila, Kad si došla Šurkovića Hanko«. Mojoj seki Šurkovića Hanki«. Izhodile dvije-mile seke, Probudi se ostarjela majka: Izhodile, šerbe iznosile, »Šta je tebi, sine Ali-beže, Iza toga kahvu^ donosile. i l J U U L l t l Što si tako rano podranio, Rastrka se Ali-begovica, Kad još zore ni sabaha nema?« :ru, Ona sprema gospodsku večeru — »Tvoja snaha, majko dolazila, Večeraše i akšam klanjaše, Dolazila muštuluk uzela, I sićane mrve pometaše, Uzela je jedanaest dukata, Po večeri kahvu iznesoše. Baš za sina tvoje šćeri Hanke«. Majka sjedi, pa u kćerku1gledi: Skoči majka od zemlje na noge »Ne plači mi, moja mila šćerko! — »Je 1’ istina, sine Ali-beže?« Ja’ da Bog da, da mi sretna budeš, Ona ode u šikli odaju, Pa da budeš odžak-sahibija«. Hanka leži u mehku dušeku, Bratac sjedi, pa u seku gledi: Kod nje čedo ko zlatna jabuka. »Ne plači mi, moja mila seko! Progovara Ali-bega majka: Ja imadem na odžaku čorbe, »Ja’ da Bog da i sreća od Boga, A imadem sitne brašljenice, Da ti bude odžak-sahibija«. More tebe bratac ishraniti. Kad u jutro rano pođraniše, *> Sretna bila, kad si cura bila, Danak svanu i sunce ograni, Bog će dati i sada ćeš biti«. Skočila se Ali-begovica, Progovara mlada nevjestica, Pa uzima divit i kalema-, Nevjestica Ali-begovica: I hartije knjige bez jazije, »A bora ti, beže Ali-beže! Knjigu piše bratu Mahmut-begu: Daj mi izun, da ja Hanku vodim, »Je si F čuo, brate Mahmut-beže? Da je vodim u svoju odaju, Došla nam je Šurkovića Hanka A ti spavaj kod svoje matere. Pustio je beže Ljuboviću. Nek’ s’ odmori moja zaovica, Pošalji mi stotinu dukata, Šuštala je s konjem putujući«. Uz dukate zećir-prsten s ruke, To je begu vrlo milo bilo, Dok je nije beže povratio«. Jer mudrica Ali-begovica, �CrpaHa 158 I opravi list knjige bijele, Ona knjigi knjigonošu nađe. Drugu knjigu piše šarovitu, Pa je šalje begu Ljuboviću: »Ah, oprosti, beže Ljuboviću, Ja ti pišem list knjige bijele, Rodila je Šurkovića Hanka, Rodila je čedo od naramka, Muško čedo ko zlatnu jabuku«, Ona knjigi knjigonošu nade, . Pa je posla begu Ljuboviću. Kad je beže knjigu proučio, I on roni suze niz obraze, Draga Hanka, a ne da mu majka, Drago čedo uz devet godina. Sad se moli beže Ljuboviću, On se moli ostarjeloj majci: »Daj mi izun moja stara majko, Da povratim Šurkovića Hanku, Da donesem čedo prenejako«. — »Ne ćeš sine, obadva mi sv ’jeta, Ne treba mf, kućka materina«. = »Nemoj majko, ukp Boga znadeš, U meni će živo srce puknut«. Sad se sprema beže Ljuboviću, Da povrati Hanku Štirkovića. Haber dođe,begu Ali-egu, Da će doći beže Mehmed-beže. Skočila se Ali-begovica, Ona stere dušek po dušeku, I brusali jastuk po jastuku, I kumašli jorgan po 'jorganu. U to doba bjela knjiga dode, Baš od onog bega Mahmut-bcga, I u knjizi stotinu dukata, Uz dukate zećir-prsten s ruke. Uzimala Ali-begovica, Uzimala prsten i dukate, Dukate joj na vrat nakitila, A prsten joj na ruku ustakla. U ta doba beže Ljuboviću, U konaku noćcu prenoćio, Molio se šure Ali-bega: »A moj brate, beže Ali-beže! Ne rođeni baš ko rođeni, Daj mi izun beže Ali-beže, Da ja vidim čedo prenejako«. Odvede ga beže Ali-beže, Odvede ga u šikli-odaju. Dode, prođe, beže Mehmed-beže, I on sjede u mehka šiljteta, Ne javlja se čedu prenejaku, Već on gleda Šurkovića Hanku. On izvadi stotinu dukata, Pa ostavlja kraj nejaka čeda: Bpoj 9. T A JPET< »Eto tebi Surkoviča Hanko, Pazi meni prenejaka sina. Ako meni Bog i sreća dade, Te se vratiš u moje odža’ke, Ti ćeš znati, koga ćeš imati«. Poletiše suze iz očiju, Sve u jedno po deset zajedno: »Neka tebe moja mila majko, A što si me ’vako namjerila«. I on ode svom bijelu dvoru, Kad je došo svom bijelu dvoru, Na veliko čudo udario: Dvije vatre pred dvorom mu gore, U avliji dva bijela čadora, Pod jednijem sestrica Ajkuna, A pod drugim bratac Omer-beže, ’I Jjez glave i bez desne ruke. Uhodio beže Ljuboviću, Uhodio u visoku kulu, -Ra govori svojoj staroj majci: '»Što je majko, ako Boga znadeš! Kakvi s’ ono mejti po avliji?« Progovara ostarjela majka: »Omer-beg je u lov odhodio, Hajduci ga tuđe dočekali, Osjekli mu glavu sa ramena, A Ajkuna išla na vodicu, Ljuta ju je. guja zapuhnuila«. Sazva beže bule i kadune, I sve redom hodže i hadžije, Opremiše brata i sestricu. Sad govori beže Ljuboviću, Sad govori ostarjeloj majci: »Moja majko, moje sunce žarko! Daj mi izun, ako Boga znadeš, Da dovedem Šurkovića Hanku, A i svoje čedo prenejako, Živu želju uz devet godina«. — »Bogme ne ćeš, sine Muhamcde! Ne treba mi kućka materina, Da se širi po bijelu dvoru«. Kad to čuo beže Mehmed-beže, On uzima nože okovane: »Čuješ li me, moja mila majko! Kad mi nema Hanke Šurkovića, Neka nema ni beg Ljubovića«. Udari se rukom i handžarom, Kol’ko se je lahko udario, Na nožu je srce izvadio, Na kavzama bjele džigerice, 1 umrije žalosna mu majka. Sastale se hodže i hadžije, Opremili bega Ljubovića. Govorile hodže i hadžije: »Dajte braćo, da knjigu pišemo, h 10. �Bpoj 9. h 10 r A JP ET, CtpaHa 159 Nek se vrati Šurkovića Hanka, Nek ponese čedo prenejako, Svi mirazi čedu- ostadoše, Nek ahari nijesu zatvoreni, A odžaci nek nijesu pusti«. Ode knjiga begu Ali-begu, On dovede svoju milu seku. Kad to vide stara svekrvica, Ruke širi, pa nevjestu grli: »A tako ti, Boga jedinoga! Nemoj mene snaho istjerati, Biću tebi čedu Ijuljarica, I tvom dvoru biti ključarica«. Odgovara Šurkovića Hanka: »A Boga mi, moja mila majko! Ni ćeš biti čedu Ijuljarica, Niti dvoru biti ključarica, Nego majka ko što si i bila«. Ona jeste dvore ponovila, Ponovila dvore i ahare, Svoje roblje opet je dovela, Svoje blago opet je donjela. U tom vaktu i godina prođe, Knjigu piše Alnbegovica, A na ruke Šurkovića Hanki, U knjizi joj ’vako progovara: »Moja seko, Šurkoviću Hariko! Šta velimo za brata. mojega, Baš za brata bega Mahmut-bega, Eto naške do nedjelju dana. Čeko te je beže Mahmut-beže, Čeko te je dvanest godin’ dana, Već je dosti moja zaovice«.. Sada dode beže Mahmut-beže, I sa njime Ali-begovica, I još više pedeset svatova. Tako došli Ljubovića dvoru, Sada novi mladi beg u dvoru. Sve to gleda ostarjela majka, Nije mpgla gledat sina svoga, Sad joj valja tuđega gledati, Jer \€ dobro za dobro vraćanje, A i zlo je za zlo odvraćanje. Blaga onpm ko je dobra glasa, Dobra glasa, a svjetla obraza, Biće njemu dobro do vijeka. — KONAC. — CULUi rajpeTOBa finaronapHocT Beorpany. B eo rp aA i'a iiiM IIyreM HC*w»jiix GeorpaacKMX JincroBa I'jia^mi 0a6o|> l'ajpcra jc ynymio, naKOji noBpaTKa H>eroaHX iuiiroMaiia-nua ua CpOajc, ca*!jeflehy aa-XBajiHMuy: O .M .iaajuH ii, O p . , J y . Hm , r o c n o b u O jiH B opai O n tm ir h , r o c n o b u M o j ih Hanom nonpaTKa l'ajperoBC oMJiajiuie U3 liaiuc spare upeoTomme, noja je CBecpAno npiitmuia y CBoj 3arp.T>aj najMJiaby , fipahy m cccrpc H3 ocjioGobene Bochc h itoja je nPKaaajia crsa-pHO, ;ia joj je n a q>uy o n a Hapoinma: »BpaT je mho, »oje Bjepe 6no«, cMarpaMo 3a nauiy HajnpnijaTHinjy Aiy®moar m napaaHMO ir obhm nyTCM 6paT0Ky OJiaiKviapHOCT y npBOM pejjjy OamnniH rpa,na Beorpaaa, noja oa nrraBO »prnjeKe nauier CopaaKa m ije auuttuia niekokqbhx MaaepnijajiiiHx cpcsnorana hu Tpy&a, Aa 6 hgmo ce ocjehajiit yroOTo, 'Kao CBojw Meby ceojHiia. Haiponino fuiaroAapnocT n jryjeMO TocnobH Mapu TpinJiKOBiih, 3antM rocn. nyKOBHHKy TIepu JIa3apcBiihy, Kao n cbhm ocra.iHM >uiaH0ouMa ynpane BeorpanCKor T ajpeia »OcMaat 'Burnih«, koJm cy yroH.Hjm cse npunpoMe 3a nam no'ieic, aiapanjuura irporpaM nainera Oopajuca y npecroiiuuu h y?KHuy ih 3an> Aouprniamajm HCJimte MaTopiijaJinc jrptbc. CpaaHHy 6jiaromapHOCT HBKa3yjeM0 h Bpnje^iniM njiaromaMa »Koma Opnom Cecrapa« Kao » »BeorpajmKor JKphckot Jj>yuiTBa«, Koje cy nac norocTMJie u ceaiooM 3romp.M ihhhjic h&m y«iyry. — BjiaroAapiiMO oa tom JRohckom IIo*peTy, MarrepinicKOM Y;n>y3icemy, A'pyniTBy Kibcmnibc Jby6nne, JlpyuiTBy KiberiiibC 3opKc, JoapejenooM JKeHOicoM Jt,pyuiTBy, ApynrrBy CpncKnx Majicu, /IpyuiTBy 3 a 3ainmTy JJeBojaica Bojnoj AicaAeMnj«, ITomo^HUHpCKoj niKOJiu, OaiHTHTii cjiem u, 3amawmn Aepe, JKenocoj y«wrejbcKoj nucojm, JKeHCKoj paom uikojih, y flpy»en.y CTyAeHaTa. y»py«en>y crryAeamtHH>a. EeorpaACKOM noBamcoM flj>ynrrBy »Odurnih«, C o k o j i H'm o , H a p o .u i o j 0;i/(>paiiiii, O p ii. H a n u m m a .n io j Jl a o ftp o a u h , r o c n . y i p o u i y C T e$ aM q feH liy , r o o n . A p - K y j y m i i i h y — K oju- o y y q e eT B O B a ju i y ynpauH m «y H O B iihy, o t iio . A om a k o ju A O 'ieiiy . H c i ; a j e c p & a 'u i a C a aro A ap n o c .T H h b o jo ^ ui y 3eM yH y, ro cn . B e.i«K y P a M a jw - n a c j e crne y A o n y n a jA > y 6 a3 H H je n p v iM iio it n o r o - B jiaro A ap H M o n a iu e M 3CM JbaK y r o c n . J I y a u T ie jn )B iih y , p c n - T iij e p y , n a o m i w n . M iu ia m y B a n m , <J)a6ponw uiT y n a n > n x o B o j n a a tib ii a n o q a u ih e H > y . — T aa ao jje c tp a a iH O CnaroAapiH M O » Ilo ju m u iu ir« n » B pcM cm y« 3aTiiM »C aM O j’n p a B n « , » P e n i « , » n p a u /u ir « , U iiU B aipnh e B o ei »B oorpa^C K O M » T p r. r a a c m n ty « , a čupane Cjiarom opH M O u A ap. ii3 B e in T a je o h o b h m k j«, k o ju » B a jiK a n y « , c y CBaKOZHiOBHO 6oivaB K y T a j p e T a y i;e .n aK y iu ro M H a c j c O p arciB u A o n e n a n o as c a r p a J ) a H o n iy c b o jo m » H o D o cn n M a« , a o h o c h j ih oa CBOje n p ecacm am u. K o iia n io rp a^ a B e o r p a n A , ic o jc y>pobeaio u n p n j a 3 i i o u i h y c y - c p e r a j i o n a csaitO M ic o p o icy u m c n p an iifjio . JK 11 BCJiu B e o r p a b a n u ! b a n ic o B e o r p a ta ! CapajeBO, 1. Maja. 1925. 3a rnaBHn OAjOop l’ajpoTa: ITpeA#'jeAHifflt: flp. A b a o XacaH0eroBHh, C o K p e T ap : XawHfl Hynnh. OproBop flonncHMKy »MnycTpoBaHor Jlncia«. y h PiKih aaoubCM 0|K >jy » H A .v c rp o B a n o r J ln c r ra « A o ra m a o o c TajpeTa a n o iiH M iiH n p n u c H i r n p a A « T o r a n r r o c.y y r a jp e r o B iS M « n - T c p i ia m M a n o c T a B J b e n n m n a p o a i m i B j e p c ju i B a c n u T a m i. T o n o c T a B J b a a e y n a j i o j e A O n cm « a y y o n a y B e a u c a jc A p o u o « p y a tH H - �CtpaHa 160. Uo m 1 'jiaB H o r O flC a p a , n p i u u u u m u C a iiy n jb a u y ripH no3M n o ja iu c c h iiu u ce je noaoA dop n n a p o iia o n iin a cp^auna ir p c T B o p iu ia y ra jp e T o u y P o e n . lld p a x iG M e $ . I ' o j a o jia o j c h .h h , u i c p . . y A u j a y Itn !W U b y , n o - J I u h . 6 1 .— oa T J i i h . 5 1 0 — , K o je c y lm ijiu C Jiiijc A c h a r o o n o A a *1 c K y u u n i iiiiy K o ju . c y A o u in a iv i n j e ; p ; h a U l c i m h a c a a ty 11110 j e T B m - 10 0 .— ;iodi»O B O Jbnnx u p i i J i o r a a a P a jp c T . X B iu i a ,\iy ! f J iiio nuiM j e c u o r y c a a c y iu b c iw ix u p i i j i o r u . X u a J i a ! P o e n . H d p a x iiM ecji. 111 e x n h , 1 'a jp e T a y X B ajia! M3 LLJepM ha. P o e n . X a .|m a A . H 'a M d o p o n n h ^ 3 H a r c v u u u iib o j a t y m i r r i n r . i i M y cJiia\iaiK ’i t o r yA P.V /iceiba » 3 o p a « , E 10. O cM aH X . Jy c y .J)O B H h . H o b h n o flo flfio p y B n a ce H H itM . n :iaC pa.T j e m i i u u i i h H M c x u c A d e r A n a j d c r o B H h ; n o TTu h . 10..— : Jy c y < I) M y x n h 3U A ib cr P u M a o a n a , rAC c ’e aic-ra- iuio, ; i a rajpcT BacniiTa CBOjy OMJiivinHy k u k o iiJitnoiiajmo Jt CBJCTCKH TUKO 01 BJCpCKH. Tla Cn Tora aiiOHUMiiior niiciia yiioaHaJiip ca miibCM cthai*h, iiajaBA>yjcuo u obhm bjtcm a a ce P auohh 0,Vk>p PujpeTa norrap ao Aa y cnojHM niiTcpiiaTiiMa nocTaiar h Bjepcn;c iiaciniTaie, Ka­ lio Gn PajperoBa oM.iaAiuna ymwHaJia epa oaia .Hijena cBojnua c koju .u llcJiaM ooiiJiyje. y Efroj 9. T A J R ET< to: 6 6 .2 5 ; lU e iln iK K opii.V T , b « K y ro č ­ l ii u io m ih n o g a : n a n p o A ejeA U H K a M ex.\i(V l etj>. X . 0 .\iq > O B u h , in e p . c ^ p p i j a ; y H 3 ito i w i u iiy , 110- m c p . c y ;« iija y u a M H j a a ia 11a r i >o a cm ct lH e x n h y C ajp iiM c a i:y - 3 n o p iin i ity Jlju ai. 3 iio i> iw rK y f l i u i . 2 7 . 5 0 ; Cej<|H> C y j - P u iH im iiM a fl'iM - 6 4 .5 0 ; X . H lc im i.J) c.Ji. M y jaK O B ii(h , a a T a j m u t a P a e iiM E e r o B i ih , T p n o B a ii; a a < 5 .ia jrajiu u ;a 3 y x A n j a X a - iiM aM T e o u a K T I h h . 6 3 .2 5 ; C i i H a n M eJiiiK O iu ih , M y x T a p Byjia.TOJ)Hin i a n e ( I ie ii A n h , T p r o n a u ; ,n a a p c B iia o p a P a r u d J K a^uh. iih . 2 5 .— ; C a j u . 0 A j i n h , M y x T a p B y j n v ro B n in f l u H . 2 5 .— ; C eJiiiM C e .m iM 0 B iih , i i n a n B u r n i m a T T u n . 6 6 .5 0 ; P e b o P c b n h , flodpoBO/bHn n p n n o 3 H : i i i i u a T l» H . 3 0 ___I A x M eT M y j i a d a n h P o c n o a iiM C a i t u f l C . A rc ih H3 K o p a j a c a K .y r u i o .jc n a c n a ,iGu r. M n o 1 0 T I u h .: lB y i u r i i a JI-i i i i . S 8 , a .la iR iB a m e OBa r r . : ii k c H y iw ija i|>aiiK B e r n h , H e n a j i y a c j p o B u h , U j ’p o H oB iiK G B uh u 3 c jh h a O rM a ii o n iih , M y x n j i e n C a p a jju ih , u i i h , C.M ajn.'i M v p o e .io B iih , O č n o B o r a h u C a p a j J in h . Y 3 JJ.H1I.: E a x c m jo u i 1 0 J p i H .: H 6 p a x iiM B iih , U l a C a n B iih ; A , X e a jio « 130 /li m ., a ja p o B a u ie n o H iv p o A iia o c n o B i i a no 5 X acan J I i i h .: H O p a s ii.« M y h ii ix iO B n h , u o j) . okh T o jn ao B iih , B.v.B.vuiMOih, A jot T ocn. X ii Om op y a o jjp o R « h ' c x m o ; i, J p v iu a ii K a m ;o JoB ano- Ta ji u o 3 o n H O B ith . JIy n a yutyjiHO 218 Tlu u. B a jp a u a jia p o B a o j e Bn.no w y r. H d p a x um c ,peT iio! ara* A a h- ■K afluh M3 CcoHime JTarg. ,ioo__ AodpoBo.-birar irpiiAora. T okom OBOr M j e r e n a r r n r j n i c y j o i n r a j p o T y c . u i j o j . e h i i .T jodpoB O Jtnur n p ir a o o it : O n u ir a m c ic n .vm iit o a , yp<Vl B i r a a h M v o r a i jia K p o ito r a jp e ra 5 00 J lin r.; K o ib im T y a .n a 4 0 0 J l i n r . : T a j p e r o B r ip H n 0 3 H 253 r. A p n ip M anonnh ,T n ir .; T ajpoT O B C a p aJ cB O CO T I h h . k o h b iik t . ii h HOKii.11 noB jopoH H K O M TaiKiobftP norJiiinajpa r. Caftiera H a«napo car. Ad/ryjiax H ern h 013 .Tnonuiiha npmnor na T ajper ir to npoA uaMoiCadiiT IHy,pKiOBiih y BjeJiii.Miihy na y y jio ry c jin ja n e h n : no o aB .y n n lo j e aa 1 0 / T i m .: P aM O H d p o H u n a , 110 5 „Tjini.: rajpeTOBH nHTOMiiH H3 Capajesa m M ociapa cait.yniiuiH oy Moby oo<toM 11 a n y iy m ynciiua Jtiim. 150.— W)dpoito.T>Hiix ii|m nora 3a ra jp o r. JKanuuin OMnaauiimii! A O c a A a » n n o B j o p e n ii K j e T e nyjK H O CTii. Y X a n iii'M r. M y- Ila J ia M a j e n ia ic- X a y .u h , T p r o B a u , y Ja C jia ra m u y J b y ( k i H .y r . B e h n p C a p a j jim h , rp y n T O B H W ia p . a v h ih d o t h h ih r . r. to A a u n e<J>. J b y d n H .y . T ajp ero B T o o n . Jy e y (I ) M y x n h , yn,H T o.i, y o.n T p in . B o e . I I I a M iiy , 1 9 0 .— c a a c .v n n o j c ,m odipoiiOJi.iiinx n p i i t n o r a n a P a jp c T , ia> jc A a p o i u u n e o jH v n e h a r r . : I l o T lin r . 5 0 .— : M .yxa.pcM 11 M y .v ra .Iia ir n p irja rro A . r o n n , A u j ia h K p e c o , u n n o n H iU K xm ca t o c j io - b u H i n i a r . O .v e p a r e y Jic im a H H n ia. H a i n c c p A a i n e uccT H T K e! B htomlih 6 H x a h K o r TajpeTOBa kohbmkt 3 3a »rajpeT«. p e T JT h h . O B o ro A H iu ib ira y c a ip c n m x a r d a jp a M c iiH X m iT O M iiir d u x a h i ! o r T a j p c r o B a 1 6 6 0 ___ h to: Catu x M .V M iu n an u h y n p a a im - K o iin irK T a n a r a j ­ Jb y d y m ito M /lim . 2.87.— ; M . v r r a ^ a O a A H K o iu ih y J b y 6 y n n tO M T I n n . 1 2 6 .— ; M y c n w l ia T j 'j u h y Jb .v d y n iK O M JT i i h . 8 8 .— ; X a i w i j a P ira B a ih y B o a . K .n a- A v n m T I im . 2 1 0 .— ; X a u r iiM A d .n u ih y B o a . I '- n a j i ^ n m 1 2 0 .— ; M exM C A O M a iio m ih y n iih y y U a .m H y TI*™. H a m n i y J I i m i 5.— : X ax r.T )u ja H o p o n u h T a .T a p c m i h y IIa 3 W iiy T I k m . 5 5 ___; A H a m n r y J I im . 2 .— ; TJacJiop M . v ja r n h 5 1 .5 0 ; B y j o IT onnih y x iiM n a .u in h y X p ra p y P H n n y J lm r. y (B iiA O B C K a) 1 6 .— ; 3 a x i r A y I I a n i m y T lm r. xmct T In 3 n ap e- B o e . ICpynH> TI u h . ( P i m a n ) T lm i . 6 .— ; A 1 2 .— ; O.Mop X o iju f h y xmct H dpa- C j c M a p y T I«1« - M p iu > ib « !J ia -rp a A y TI'Hni. 8 4 .5 0 ; ^>o.x h m K.VAo iio B iih y M p K O ib m h a -rp a A V / I h w . 6 3 .— ; <I»a,unt O M o p c n a x m h y 3 o n n iU 'if T lu H . 0 6 .— ; <J>o,[niA H o jia M d e r o n iih y 3 e i m m t J I n « . 4 6 .5 0 ; M .y p a T B e n iirp e B .H h y C ajir. M o<vry J l i m . 9 0 .— ; H d p a x i iM C aH . M ocT y T lu « . 2 0 .— ; M yxapeM A A a jd e r o B n h y B aduh y C an. M o < rry T lu « . 4 8 ___ ; O c M a n T H x iih y B o e . I IT a M n y T In n t. 1 0 .— ; A a n j a P c - lil a M u a . d e r M axM yT dcroB ii'h r. 3 0 .— ; B e c m t T n d aK O B H h y O n e p T a n o . H a j.-b o .n n ia x u a a a ! n |> p m j!o r O a j p a a ia r n o T y h rajp e T O B H M n o B jep c H iiK O M r . M y x a - PynoM , a b n u o M C c H iu jc x . y u iu 'ia i iiH H , K hepiiO M y r A e ^ i i o r c a p a j o B o i t o r r p a - ^ o .— ; O n o p 6 0 , K o je .n a p o B a i n e na 6 0 c. fln n . B jeH H 3H H . T Iu h . c b .i i .m a . I l a H o o , M e x o I t a n o , O n o p H o.n aK o n n ih « n pnnosM jc B a w i;e r a j p e r r , B j e r n a o c e 2 3 . n a i p n ^ a o . r . c a flp a a c e c n o M npnijriiKiOM H3 y n o r a . h ! . a a T a jp e r. p a 3 p n je u ie n iH i n o B j o p c ic H 'n .e K a c artp a,n iii c y r o . 11. P aM O T la jin io , B j o p o y n iT O J b A .n n ja ' l a j i n e e u h cy C o p A a p o B iih y T onuh T lu H . hm B o e . J P v d n n iii n o c j i a n a I I iu lh P a r y i y I la j iiiM a , M y c ra < l> a H o p j a y J a d . n a n u n n k o h b iijc t nonoA dop H3 K o ib H U a. d a jp a M 3 7 6 .7 5 J I h h . C p ^ a n n a X B a.na flp H n o 3 H A an ia iiiM eiiO B an j e b iix pa.T C M a je B iih ip a n p ir je m e H <I'o>ia 2 2 0 JZ m r. IfHumiiijaniiBOM opooKor K.vniio jc aa TajpeT TprOBan 2 0 0 JI iih . Kao AodpoBO,T..n.nu jom Haicoii d a jp a M - n a M a 3 a u PajpcT ICu m c - ,n ai» o B a- (J) p o , y n ip re.i> H 3 y c n iK O J r a H e A a p o u a o j c r a jp e T .y 1 0 0 ijo n i. rrp u .T in io M C B o ra B jc H u a u .a . n p n .n u K O M K a iv n h , ^ O pc.M T fe p K e n , T .p ro B a u y r. B o h u p 3 o h o II6 p a x iiM .B je A o iu ih K ap a M O B tih , P a n i d ir lyory<I> . je MeAHKOBiih; n o K o H Jiih , A c.i i m ’ H rn flM O B iih , M C a J L ia o u n h , H^.Mex^ C u .n i x o B u h in .i:o jia y c y c a B y m i f i i j 'n e m m H k o jc nanoo H obh noB jepeH M tiM y P y p o M , ria n H M a , Ja tin a H H iiM h /b y 6 M H > y . A t ik J) 'lt-.T H K o n a h ; n o h h .: C i m a iiO B n h , T o i u o M u n n B o jo B iih , A d a .v p a x M a .ii H a ,y m o B iih , xm ct 6 1 .2 0 , h m &m H e i a m b a T T n n . 4 1 .— ; M y n a T B in - 8 8 .— . JK u u i i j i h X a .n u f - C a j T O - M jc c r v K o p flU č c a o ;y n n o 15 3 H a iia a n o x c a K y n j b a u n 11 X B a.na. j p a . l i tako « K o- ib iih - n o 5 TI m i .: P c y e n M y x a p e M o m ih , M jm ir p e<[>. J a x u h . B o j o T o u n h , E uipccJ) T iiB iih o»J). X a.m u .m )iiiih , in c ii. e y A iH ja; T I i i h . 3 0 .— : M y < v rajd er H a c T d c ro B H h ; n o jtjiHii. 2 0 ___ : M .yjiH -a P c - n i i 'i i i h y B o e . I I I a M n y J l m r . 1 0 .— ; M yc.T aij»a K o p n h y B o e . IIIaiM n y TI u h . 4 1 .— ; H x c a u 3 y K a r io n H h y A iiii a r H h y IvA > yny T lin c . 5 0 .— ; l j e n a a T la - B n i b a J I y n n T lfim . 2 0 .— ; T a x o i rtn B c i r a u i e B n i h y B a- i b a J I.y iu T T I h h . 3 3 .— ; X aiiM iM X a i jH a A iih y J a j n y J I h h . 9 .— . Jliip iM ia'iH iM a OA c rp p iin e P a j p c T a n a j j b c i m i a x u a A a ! Štamparija »Bosanske Pošte«, Sarajevo. — Vlasnik društvo »GAJRET«. — Glavni 1 odgovorni urednik: Hamld KUKlC. , �,,NADA“ Sveopće osiguravajuće dioničarsko društvo u Sarajevu Aščiluk ul. broj 1. T e le fo n b ro j 837. Filijala: Zagreb, Marovska ul. br. 2717. Dionička glavnica 5,000.000 Dinara Preuzima sve vrste osiguranja uz najumjerenije cijene, a štete procje­ njuje vrlo brzo i najkulantnije. Sve upute i prospekti na zahtjev besplatno. J||ll!lllllllllll!!!lllllllllllll!lllll!lllll!!illlllllllll 1 Kafana i Restauracija | 1ŠADRVAN1 CopojBBCKS M m A. A. y CapajeBy. Te;iecj)OH 6p. 33. BaBH ce cbhm y 6aHKOBHy CTpyKy cnaaajyhHM noc/ioBHMa. y ^ o u i b e Ha * Sarajevo, Aleksandrova 28 I IŠ i = = = = __ Preporučuje se ljetna bašča i zimska sala. Divno uredjeni am erikanski'viseći vrtovi, japanske lože itd. Uvijek prvorazredni gospojinski tamburaški zbor. Stjecište otmjene publike. Prvorazredna strana kao i domaća kuhinja. Najbolja pića i drugo. P a šić i S erdarević, vlasnici ss == == ^ == ^ ^IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIl iHTeaH>y yKaiviahyje HajnoBOJbHnje. Oa nude ao6hth l 0 ° / 0 ycTyna KyJlTypHOM M npOCBjeTHOM apyuiTBy „ rajpeT '. Čitajte .GajretM List »Gajret« jedini je list za našu porodicu, za našu djecu! Za to treba da ga svak čita i pretplaćuje se! Svakom prilikom sjetite se Gajreta! �JUGOSLill/UR" a D Opće Osiguravajuće DruštvaDin 3,000.000 ff H i(J ff SARAJEVU, Kralja Petra 17 ff u o sn o v a n o g. 1913. u B e o g ra d u su a h c ijsh im ka p ita lo m u čM c U Ravnateljstvo' za Bosnu i Hercegovinu Dalmaciju, Crnu Goru, i Sandžak u Brzojavi: J u g o o s ig u r a n j e . T e le fo n b r o j 300 u zlatu. Vrši sve poslove osiguranja najkulantnije. Police požara prima Uprava Fon­ dova kao garancije pri davanju zajmova na hipoteke. Sve informacije daje najpripravnije gornje ravnateljstvo kao zastupnic u svim većim mjestima. l i KHHHHHHHHHHHHHHHEECaBEr S „ 0 g X a a .j : L z ® .x a . g | Braće Bašagićfl I a S Sarajevo ili uopće nemoćan, popraviće svoje zdravlje jedino najnovijim lijekom, koji se zove Ferrodovim. Vanredno je sredstvo i zaista spasonosan lijek za one, koji boluju od malarije i drugih raznih bolesti. — Ferrodovim otvara vanredan apetit (dobru volju za jelom) i vrlo brzo oporavlja davajući snagu, svježinu i zdravu krv svakoj osobi, kojoj je kakva bilo bolest narušila zdravlje. Za siguran uspjeh dovoljne su 2 do 3 flaše. — Narudžbe prima i razašilje sa doplatom i plaćenom poštarinom: C i j e n a 1 flaše sa opširnim uputama 40 dinara Prva muslimanska apoteka 0 0 □ frgoaina muzikalija i materijala za pisanje 1 risanje. Bogate slonarlšfe hrpotskih I srpskih knjiga 0 0 0 0 0 0 EEEEEBEEEEEEEEEEEEEBBB M gphP.ShmedaTatarouića Sarajevo, Aleksandrova 2 (Baščaršija) Preporučuje svoje bogato skladište kemikalija ino­ stranih i domaćih specijaliteta, parfumerija i koz­ metičkih predmeta, zavojnog materijala itd. Prima narudžbe iz provincije i obavlja najsavjesnije. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/4bed7b333bbe72b92da7e78314a0d695.pdf 31a835019a1fc1f093cce2eb247c23f4 PDF Text Text n o u iT a p H H a lu ia h e t ia y toto bom . JIHCT TAJPETA flPylUTBA 3A KyJlTyPHO H EKOHOMCKO nO,lH3AfhE MyCJIHMAHA H3Jia3H 1. roAHHa IX. h 16. y Mjeceiiy. Bpoj 11. CapajeBO, 1. jyHa 1925. UnjeHa roA- 80 A- nojeAumi 6poj 4 A Taauii AoOHBajv ahct y noAa mijetie koa r^aBHor — C A ^PJK A J : Oc&ian Hypii Xayith: iMyxaMefl m Kyp-aH\In p 3a Ca<pBei: r a 3e/i (njecMa). Bepa OčpenoBiifc: Mmchh (njecMa). Bepa OopenoBirh: (MeKaiue) (njeoMaV MyxaMeA XyryMnja: njeBo (cBpiuwdK). Xy»cejir 'Loto: CnuKapcTBO h KMnapcTBo koa **ycnMM8Ha. AxMeA Pe^|>Hic: CokojiobmK. Xa,THAe Ca.iKx: nopyuieHM xpa .iobh. riyK. JiiiiB. PaniKoBirh: CpncKa Enoneja. OoMaH H yp n Xay>nh: "MycnnMaHCKa Bjepcno npoCBjeTHa ayTOHOMHja y B . m X . m riMTaH>e Uapn‘ rpaACKor XanM(paTa. (ITarojiioiM 25 -to-a i IJaCuheBa noKpeTa.) 1 1 ATa Hephec: Hama fljepa. T AJPET O B r/lA C H H K : PeflOBHa rnaBHa cKyniiiTMHa rnaBH or OA^opa TajpeTa. H ok /ioh »Bappe«. ra jpdO B a 3a6asa y A ePBeHTn. 3a6aBa y BpsKOM. rajpeToe TetpepMH y BMiuerpaAy. TajpeTOĐo cnjeno y (Po jh h um . 3axBana ynpaBe 6KxatsKor TajpeTOBa k o h b h k t 3- npeinnaTHMpMMa nncTa »rajpeT»! flo6poĐon>HM npMno3M. ripMn03M M3 KOH>HUa. flapoBM H3 HoBe non>aHe (CaHpaK). ypoAHXx: X«MMA Ky«Hh, OAOopa hah koa ynpaBa rajpeTOBUX KOHBHKTa. — �u Sarajevu — Filijala: Višegrad Telefon broj 649 i 689 lc ijs lii kapital Din 10,000.000 - Rezervni fond Din 1,400.000 Banka se bavi svima bankovnim poslovima, te je ovlaštena za trgo­ vanje valutama i devizama. Zavod je pupilarno siguran, a angažovan je kod industrije drveta „Varda” d. d. Višegrad i kod trgovačkog d. d. „Merkantilia" u Sarajevu. Od čiste dobiti ustupa 10°|0 društvu „Gajret". '• A ./ \ ■1B EB SESESEEB EB B EEEEEE E S iM g E E E E E I ^ E E E E E E E E E !■ vP w t l"* ; Centralna drogerija P 051 u Saraievu r?i 0 ■ •• (Zadruga sa ograničenim jamstvom) 5 Kočičeva ulica broj 41. J Telelon: SI7. Tel.lon: S17. ■ = Račun kod Poitanske Štedionice broj 1276. = S s - a r s L j e v o Štrosmajerova ulica broj 3 Bavi se svim bankov­ nim poslovima. Uloške na štednju sa otkazom i bez otkaza ukama­ ćuje najpovoljnije. 1EE E E E E E E E B E E E E E E E E E E E E E E E B mm G91RET D. D. Preporučuje svoje v e l i k o stovarišteraznih parfumerija, kozmetičkih predm eta i dr. N aru džbe iz p r o v i n c i j e obavljaju s e n a jsa v jesn ije �j J1HCT rAJPETA aPyillTBA 3A Ky/ITyPHO H EKOHOMCKO nOflHBAHjE MyCJIHMAHA H.3Jia3H 1. h 16. y Mjeceuy. ToAHHa IX. Bpoj 11. CapajeBO, 1. jy H a 1925 UujtHii i on. 80 fl. noieaHHH Opoj 4 R ; ■fiauH flo6iiyajv / iiiit y noaa mijena KOfl raaBHOT OnCopa hjiii koži Vnpanc — rajpCTCBHX KOHBHKTa. — Osinan Nuri Hadžić: MUHAMED 1 KUR-AN. (Nastayak); § 3. J a v n c- p o z i«v a n j e . u<T s j fa n t — Revelacija o otvorenom -pozivanju u novu vjeru učinila je i na- samog Muhameda tJko snažan uti-' sak, da je pun mjesec dana ostao u dubokom raz­ mišljanju, a da nije ništa javno preduzeo. Tek na­ kon revelacije: »Obrati pažnju na ovu istinu svo­ jim najbližim srodnicima«, (.Kur-an XXVI* 214)’). Muhamed je naredio Ali^i da šatfove sve Abd-el-Mntalibove potomke. Sastanak je bio na brežuljku Safa blizu Meke. Tu je Muhamed svojim rođacima saopštio prvu i drugu revelaciju i pozvao ih u no­ vu vjeru. Saslušali su ga mirno, ali nijedan nije primio novu vjeru. Pozvao ih je i drugi put svojoj kući, ali bez uspjeha. U .Meki’ se mnogo govorilo o Muhamedbvu.pozivanju, u »nekakvu novu vje­ ru« a da tome nije.niko pridavao bilo kakve važ­ nosti. Ohola mekanska aristokracija nije mogla ni misliti da bi jedan »čudak« sa tako »nastranim idejama« mogao uzdrmati njihove Hiljadugodišnje tradicije. Ali kad je Muhamed poslije svega svoga, neuspjeha objavio nekoliko djela, u kojima se ido­ lopoklonici i njihovi pređi oštro osuđuju kao kri­ vovjerci i neznabošci, a njihovi bogovi proglašuju beznačajnim idolima, nastala je u gradu cijela re­ volucija: sve se diglo protiv Muhameda i one ša­ čice njegovih tajnih pristalica. Nekoliko Muhamedovih rođaka, uglednih mekanskih prvaka, koji su poznavali njegovu ispravnost i iskrenost, uzeli su ga u zaštitu, ne napuštajući pri tome vjeru svojih otaca. Time se je sukob još više zaoštrio i bilo bi došlo do otvorenog građanskog rata da nisu na­ stupili »e š h u r i - h u r u m«, to jest jedan od ona četiri mjeseca u godini, kada se po starom arap­ ’ ) Primjedba kao pod *) u prošlom broju. skom vjerovanju nije smio rat voditi i krv proljevati. To je vrijeme kada Arapi sa svih krajeva Arabije dolaze u Meku na hadžiluk i veliki godišnji sajam. S toga su Muhamedovi protivnici muku mučili, smišljajući kako će ga spriječiti, da se ne sastane sa hodočasnicima. Bojali su se da će on svojom iskrenom i ubjedljivom riječi, pridobiti z a . , sebe kojega hodočasnika'i time i svoje ime i n*auk nove vjere prenijeti preko zidina grada Meke. Za­ ključe da među svijetom razglase da je Muhamed jedan opasan mađioničar, koji je svojim mađijskim spletkama zaveo na krivi put nekoliko naivnih ljudi i otpuštenih robova, da je teško povrijedio svetu vjeru cijelog arapskog naroda od tolike.hi-, ljade godina i time bacio kamen smutnje medu čuvare nacionalnih tradicija svetoga grada. Za ovaj posao izabrali su između sebe najokretnije ljude i najelokventnije govornike svoje. Nije bilo hodočasnika kojeg ovi emisari nisu upozorili na »opasnog mađioničara« i na strašne posljedice, koje bi zadesile cijeli arapski narod, ako bi se njegov nauk raširio i učvrstio. Međutim i u prkos toga bilo je mnogo hodočasnika koji su se tajno s Muhamedom sastali i iz njegovih usta čuli pravu istinu o novoj vjeri. P o odlasku hadžija u Meki je ponovno sve uskipilo. Ebu Talib, da bi oduševio svoje rođake za Muhameda, ispjeva jednu pjesmu iu kojoj Mu­ hameda slavi kao dobrotvora sirotinje i zaštitnika slabih i potlačenih, a na kraju pjesme dovikuje nje­ govim protivnicima: »Kunem vam se svetim hra­ mom, da mi (Hažimovi potomci) nećemo dopustiti da se Muhamedu ma šta dogodi prije nego se po­ lome naša koplja i otupe naše strelice i dok mi oko njega ne popadamo«. Nestor medinskih pjesnika Ebul Kais bin-el-Aslat, koji je od hadžija čuo za �O rpana 162. Muhameda i novu vjer.u, savjetuje u jednoj pjesmi mekancima, da se čuvaju raskola i neka poslušaju glas čovjeka, koji im donosi pravu vjeru«. § 4 . P o g r d e i l i č n i n a p a d a j i na M u h a m e d a . Ebu Talibove prijetnje i savjeti medinskog pjesnika u prvi su mah pokolebali Muhamedove protivnike i oni zaključe da Muhameda samo riječima ocrnjuju i prave mu smetnje, a da progone i muče one između njegovih pristaša, koji nemaju nikakve rodbinske zaštite. Gdje bi god Mu­ hamed došao i kuda bi god prošao, samo je čuo psovke i pogrde: žene i djeca, stari i mladi, svi su ga grdili. Ispred kuće i po putu kuda je pro­ lazio, nabacivali su trnje i kamenje. U tomu su se najviše isticali Muhamedov stric Ebu Leheb, najbogatiji građanin i njegova žena Umi Džemil: »proklet da je Ebu Leheb i njegova žena Hamaletel-Hatab!« (Kur-an CXI).2) Jednoga daha, vraćajući se iz okolice Meke, doživio je u gradu toliko poniženje i .uvrede, da je sav shrvan, tjelesno i duhovno, došao kući, omotao se ogrtačem i onako iznemogao pao na postelju. I dok su ukućani i vjerhe pristalice stajali više njega teško zabrinuti, op se na jednom digne svjež i preporođen kao da mu se SujČNništa dogodilo i počme u najvećem zanosu recitirati početak sedamdesetčetvrte sure Kur-ana: »O ti, što si se pokrio plaštemL U s t a n i i p r o p o v i j e d a j i s t i n u ! Slavi gospoda Boga tvojega, svoje odi­ jelo drži čisto i izbjegavaj kult. idola. Strpljivo čekaj pomoć Boga jedinoga!« § 5. I d o l o p o k l o n i c i k u š a j u da m i t o m i o b e ć a n j i m a o d v r a l e od ši­ r e n j a n o v e v j e r e ? Nekoliko dana docnije Muhamed je na Hidžru, u porti svetoga hrama govorio vjernima tako oduševljeno i sa toliko po­ uzdanja kao nikad prije toga. Na drugoj strani, ne­ daleko od njega, stajali su mekanski prvaci u na­ mjeri da napadnu njega i njegove pristalice, ali videći ga puna pouzdanja i iskrene vjere u ono što govori, odluče se na drugi korak: najodličnijeg svoga govornika Utbe bin Rabia upute Muha­ medu. »Sine moga prijatelja! — govorio je Utbe, — ja dolazim u ime najodličnijih plemenskih gla­ vara grada Meke i dobro pazi šta ću ti reći. Ma­ kar da si teško uvrijedio naše bogove i naše stare osudio s nevjerstva a naše mudrace nazvao luđa­ cima, mi smo ipak pripravni da te primimo u našu sredinu. Ako si željan blaga daćemo ti toliko da !) Primjedba kao pod ’ ). Spoj li. f A J P E T. i ćeš biti medu nama najbogatiji, ako ti je do časti, nudimo ti da budeš naš vod, Sejid Kurejševa ple­ mena. Dakle, okani se tog jalova posla i primi što ti se nudi.« — Jesi li svršio? — Da! ' ’ T — E, sad slušaj! I Muhamed je na glas, da su i oni tamo čuli, recitirao cijelu četrdeset i prvu suru Kur-ana: Evo knjige (Kur-ana) z a l j u d e k o j i i m a j u r a ­ z u m ; Muhamed je čovjek kao i drugi ljudi, ali je njemu naređeno da objavi pravu vjeru u Boga jedinoga i jedinstvenoga i da ih uputi na pravu stazu. Kuku onima, koji pridružuju Bogu i druga božanstva, onima koji ne daju milostinje i koji nijekdju budući život. Blago onima koji vjeruju i čine dobra djela, oni će primiti vječnu nagradu. Zlo i dobro ne mogu ići usporedo. Za zlo vraćaj dobrim i tvoji će neprijatelji postati tvoji prija­ telji i zaštitnici. Savršenstvo će postići samo oni koji su stalno, na pravome putu. Utočište traži sa­ mo kod Boga jer on sve zna i čuje. Noć i dan, sunce i mjesec samo su znamenja božije moći, ne klanjaj se, dakle, pred suncem i mjesecom, nego pred onim Bogom, koji ih je iz ničega stvorio. Zemlja, koja ti se čini mrtva, kreće se po njego­ voj volji: onaj koji je zemlju oživio, oživiće i mrtve. Kur:an je put istini, spas za one koji vje­ ruju. Sve što ljudi rade, rade sebi, Bog ne čini sile nikome.« Dok je Muhamed recitirao gornju suru, koju mi u izvatku donosimo, dotle je Utbe blijed i kao ukopan stajao pred Muhamedom. — Jesi li razumio? — Odaberi koju hoćeš stranu! — govorio je Muhamed Utbi na rastanku. Kad se povratio medu svoje drugove Utbe im reče: »tako mi moje vjere nikad u životu nijesam čuo nešto slična. Nije to ni pjesma ni govor ma­ đioničara, to je nešto što prodire u dno duše, što osvaja. Poslušajte me i pustite toga čovjeka neka slobodno osvješćuje narod i upućuje u pravu vjeru. On će bez sumnje uspjeti i postaće ideal cijelog našeg naroda.« — On je tebe zaveo i opčinio! — Ja sam vam otvoreno i iskreno rekao što sam svojim očima vidio i na svoje uši čuo, a vi radite što znate. (Nastaviće se). �S p o j 11. T A J P E T< CtpaH a 163. Mirza Safvet: GAZEL*) Mudrac nisam, da mudrosti prodajem, Kad griješim, nikad se ne 'kajem. Drugom nikad naškodio nisam Kol’ko mogu, toliko i dajem. Uspomeni velikijeh ljudi, Ko svetinji počasti odajem. Pijem, pjevam, ljubim da na svijetu, Ne .uzdišejn za božanskim rajem. Od mudraca Omera Hajama Ja za svoga mudraca priznajem. Kad to rekoh, Piru odgovori: »Boljeg raja ni ja ne priznajem«, Za drugijem nikad ne govorim, Kad ga kudim, u oči mu bajem. Kad je Mirza ovaj gazel pjevo, Mjesec ga je obasipo sjajem. *) G a z e l je po shvaćanju Perzljanaca pjesma, u kojoj kao predidućemu d slijedećemu. Zato često nalazimo različit su pojedini bejtovl (distihonl) nanizani ko biser na ibrtšlm- poredak u raznim rukopisima. Samo prvll, ko$ donekle odrokonac. Kako u jednoj dizijl, iako se hoće da bude lijepo nani- duje gazelu sadržaj i pošljednl u kome je upleteno pjesnikovo zana, jedno zrno mora odgovarati drugome, onako moraju i- ime, ne mogu se proimetati, oni uvijek ostaju na svom mjestu, bejtovl u jedinom gazelu. Većinom nemaju nutarnje veze. Svi -JU prvome bejtu oba stiha imadii jednaku rimu, doćlm se u su udešeni prema cjelini. Svaki lijepo pristaje dmgonm, Isto ostalim hajtovima svaki drugi stih rimuja s prva dva. \ Bepa 0 6 peHOBnh: M H O ffl ifia rio je«iia one oiHJiehe iGiiMa! ;ja cBeTjroM cjajiiuiM! — Aa’ Ka,na ice BpaTu ta,je! — JleAenia, ko yrac,nir jkhbot; — HcupiEna cj&jna crnine. je ne npaTH!. . . JlyTajy mm audcjtii, y ^ajbHine roiaiBe Jlyraijy, — h TpasKeTOMO OBoje nyTe, — H apre >'e bKo 3neaM em uiix, s.jia'trin: Kotje Tpenhy, ojaKTe-, ajm yuefi injrne. . . - .. Oj, «aj HjBti emire 3Be3,T,e, IIIto ce bij . v ~, ,CnycTH!Te luefdi h a ce bih&ćt MG/Ke, >H cjaiiiMi; — iTJiHTe Gttihe, :Berr.nifi, — Tajnrar! Bepa OfipeHOBMk: MEliAILE J]j)XTaBa nojpa inanyho tuxo. i'Ky6opn, ry'ie, GeJin iiietupnain! _ JaoMiiiH« MUjpc, — Jtiicje upanopH • n.iaiuJbiDmiiM xoao(m Gahskh ce ^an. 3 B63Ae ce race. — 3 a;jiy,o, na neKaM! 3awau mm iriorjieju tjhmkh naiM.Hy uoh! HcM'Mpne rpyiAH — (ca cjia/raooM na^ibOM 3 ;ipyiKene, inaiihy: »jja ah he Aoh?!« — — JIypnyp.HHM cjajen aapyAH 3opa! y cyaqy 6AeGiiy fiejrn metupeaifr. — G APXTaBOM nojnoM pacTas oe h ja, IlMTaijyh: »JJa a’ he AOHeni ra gui?!« — \ hfx<ute<) TiifijfMuja: n jE B O (CBDineraic.) Tawo, aok ce jepiiior Aaiua »nje 3atrAe«ao y CBojy IV. Bho je 3roi£taH. Ona nnje aamaM-rao, ina je jkhbho JI,iimHijy, AHjeny ,TjeBojiKy /i;ao caihbo, &am ce6imiHy h y\mmA>eHiy, jc HajGojta Ha CBHjery. oain ca >raj kom. Kao Ka« oe CBera aocto m ano, na J^nmiHjja je JKMBjeAa y BmcTpHKy y TanKy jkhjkhbho Kanto xtho, He naaehH, ita« he ce poTpoinurnt Bory. Aaii cy ce tono n»e jaTHAii momuh ira «o6piix noh na mio he ce nonpoiiiimH. JKhibho je y osam- He pa«HO Huurra, .irero ce cano l>0Aima. Smjerna ihx je (ii|puByhH ;i,a<5Kain>eM h jiaaofMia Bosno c japatiHiMa a i onjena «o cnjeAa, on .mxBe «o 3a ^BaiKor motnjeAmaKO ir ApsKamr hx y CBojoj BAacTH. I \.w ia je CBoje aurime na .nijen nawH. OHaj je Gho Tetjiepii’ia- Biio je pacnymhan. Hinao K.y«a xtmo. �V CTpaHa 164. »r A J PET« ApHJKII, 'KO je 'RIMIie Ai'PH'BilO. Ha ey AaipOiBH naAa.TH Kao mauna. C My<‘TiUjK>M <*e bjkto nparoJhiKTO nan-roitaipa.Tfu J mpam, pa3ApaiKiina. ia ra, ;;a .ivau aa ibOM. 11 on ,iy_ AHo aa ibOM. y a ix> aulama 3axTiij«Bao1 ;ia joj on G.vao jeAinni jrjsiiBH ;npaini- Ona My ce naiKjuiahajia, ii-1 on onaj j(*.;;iniK, nojara ona ji>yGii. A iiito joj ce Apym jaiubajiy, liaiia qn to ne naum. Ta yjjoBoji;a je, BflJba ;i,a oe OAjaBu oiuiTuoaie. MycTa4>a mije anao, Aa ona tuko ouai;oMie mamce. Ila Jiy;;wo aa h»om. Ky>i ix>a ce upeura, crne m,y ona na naaie™. Je^an u v i ormnao OAMax neKa-KO 113a luioy'\ia (M'itrpoB-Aajna) y kmctc y Kujemo- O rn o rano ;pja AAHa .no aiiocjiy. Tpehe nohii nao je jKecrorc lumijer, “^ojn je ao noAiie ^T painiber Aaua naaiaAao ao koJbeiiia, 3ainpHjeHHO je MycTa<J>n, ce Tora A am spain y CapajeBo- OcTao je ao Beiepn. A cmijer c-Be Brane iia-Aao. — y Benep mu na je^aH nyT Aobe — mamce My' Tiujfta — /Jraimja npeA omi, a opne ce Bane, a* c Mjecra npfcHOM y Capajeoo. Xohy, na xohy. Mmih -mu ce, oppe he mji myhn, aBo ne oaom. 06yjeM -ep ai-GpsKe •Gotibe nyT niOA nore. iCn,njer je Ono mpecrao na^am H3BAnpa.no ce. A <;ii je jvpino opio Kao caGmaOr ^poe oimjesKiie Tope u rajene. Haurro ra je ByK.TO,cAipn;ie mto opne, AaJtlLmnjy ifHAii. Jep, aiio je He hhah, mhiiih.to aiy ice, cbhjeT he ce inpenpuyrH. .i Oiq>6Hyo je iipiijajMM -iiyreM mpenc TpeGeamha. Kaq,.je KiHiua BpaTan,a Mraranao na fipAjo, —' MjecTO ;ia cjOAiie n ociMopu ce Mano — norea^ao je H3 cbc cnare K-paaa cmijer. onai;o 3aAHxaH n 3Hojan, a cmijer | f ce nj umno y.ycTa n^y omh. Hram My ce, Aa »hah, r;ye ropn moiraia Kyha, na je rierao Aa H>y cnacir. — Tano caiM — Kame — VMopaii ao nyAiwa, ao■'ierno meaiinoj j;yhn. IIora^nai.M na nemjep. M ima ltHAKM? — ,Amirnija cjena na cam;iyi;, npeGanHJia nfic jrpeKo opra, na ra My3e. •. jTyTe mh npeA onn.Ma, Aa Me je an'iHHHJia, na aa c^m x>j Mopao Aohn. hjih HpK,IiyTH. Taaa ce no.T>yTHo ca ^ninnjoM. .\ jih me 3a.;iyix>, jep >iy ce mnnuio, Aa Geo n>e ne MO/ice iKiiBjerii. Ilinao joj onerr iioa nenpep- H h Majna ra ne Moma CMeeTji, Aa joj ne HAe. Majna My je Gn.ia yBpnjebeiia. My.ia je o ^niiiuju CBaiiaKBHX r.iacoBa, na Aa aeamn chii HAe toj AJeBojun, to joj nnje Gh.to hh Mano Aparo. A hctom i;ai;o joj je Gaio Temno, mp, je nyjia Aa jy je Jlmimja n-aanana nmraiiKOM, kaa ce je noJbyTn;ia c MycTa4»0M. C 'iora je 3aG.paH»Hiiana cniiy, Aa joj mune OA-rajn. Ajih y:tajiyA- Mycra4Mi j’oj je jeAHe Benepn xpymro y aiyhy c ^TminjoM . . . — IIlTa to cime, ai:o Bora. 3iiaaii! ijieKna aiy e.jriiaAJMi Majna A om ce Kao paKrprnjeaiiiio ii OAroBopno: — He BiiaM hh- ja! E to aoboo je, AOBeo •.. He inpomao im wjecen ;iaiia H3a -rona, a y Kylm rioni.rio oni} iiaonaico. jimimja ce ynena, Aa ona BjiaAa y KyhH. npey3HLMa.Ta oa CBCiopne cne y CBoje pyr;e m nenjiecTaHio je onoBaipa.Ta. A MycTa(jia Gho icao oaejinjeiiJHTii. na joj ne mprnenao ;iii3rmia, — im Kaa My <o Maji.a jaAana, aa he nx yiij>oiiaiCTHTH. v Ta.Ko iiipoTeic.To jioko BjmjeMe, aok Ma)Ky ne aafoJbčiio. Ux.uarnJie joj ce na jcAnoM nore h pyKe, na im CMjeoTa. VI Bpoj 11. — Myora(l»a! [Hiiuia jaT.no nenepu craiy na caMy.. ;in;.THifcOM Te MaTopiniHM ma nje kom, oTiiljii xoijh, na mu oraeAaj n lUDinnuii. On je itaviyuiao. Orauiao ow,Max c jy r p i Aan xoyii ii mujao My, m ro je. X oya aaimcao u Ganno aap, A« oraeAa. . . • . — uMajica th je onpajmioaTa — peic;io je M,ycTiupn. ynnim jio joj je 0 HXHp iioko m .m ao jkoijobo TtMbaAe y icyhn. Mycxa4>y Kao AA je rpoM oinimyo. Oauhd je AiaTopu 3aniiice, ajm joj mije i;aaao, im a je xopa oivieAaoA ^ m irn jv yoeo n a oko ii bhaho, Aa wy eano pacim a iiftieTaii. MebjTHM ce Maiepn noropuiaaa GoJieci'. 3aK.;ieaa r a nonoBiio, aa oae neKOM n a raaoy xojjh koa Komnua n Aa jo j y mera aan rane. — MycT<u)>a orauiao. A jih KaA ce BpaTiio, mije 3aTCKao Biiiue Maiepe y 5K'H.Bory. Mycra4>H liocrajia Kyha Apna h Tnjocna. Urranao je Kt»03 coKaj^, ne 3iiajyhn hh ityAa he- ^,ojia3hjio My lio.'CTo'njra npeA oth , Aa ce BpaTii, ; a /J,Hmmjy caiape u cacHjene, ma HttKa Oype, u n o he Ghtii. 11 oiiaaio umje :suao m ro he jiipeA TemiMi-M repeTOM canjocrn, m io ra jeuiei^ia c Maiepn ne cmp m , nojy on nipepamo iipoycpoisoBa, AosataBum ^ n m n jy y uyhy. OHa jy je yGn.Ta, om a. . . \ Mycra4tu je nacnjeAaJia KpB na omi, AA ce ispatiij ii Aa koa Kyhe ;jjio iiohhhh. A jm ce eycnpe3;io. . . ilin ao je nanpnjea • •. — TyMapao. A uaA cy jaAH npenpuiHJiH Mjepy, yim m ao.je y jeA»y Kp,iMy y 3ai;yi’j;y. X m o je, Aa ce y nnhy ■pacoieipera Gap -y neKOjmiKO oa • TemiKor neMepa, loojm ra je cBera oipeJinoII tiho je Ge3 npemrAa A»a Aana ii ABnje mohu. A iaiA ce jom iihik^ a mnje Motnao Aa oimje, oammao je Kyhm u .pei^o JKeim: • — J a aiiaM, Aa ch th OBe.\iy OBoaie iiipiiiBa. He mojKe.MO Brane oajarno. HoKynn uito HMaflU CBoje, n a HAA oa Mane. Ona je noKymuia, iiito Moma Brane h OAiinje.'Ui, Maiiaip Aa He Gnjarne nranTa APH'mjeJia y Kyhy. A My/.TTa4>a ce mOBparao y mejxany h kumio paaoniao Acp'iie. — Aane h Mjeoeu,e.. • JeAjHe iiciapn noAiirjiii ra neitH ApyroBH m MojxnHe n a 3ejieii; Jloimjejm ooGam iimha u Meaera, a peauirn oiy, aa he n jom nem io Giith . . . To »neimo« OApaaHao ce y Aunje ineiiCKe, Koje cy oe marnuie yp ibhx , i ^ a cy ce Gou,e irijaaHH.Te. Mycraxl)a ce jcAiioj 3arjieAao y Jirai,e, a jieAenn ra apiin.ii mponiJiai n raioj "upoGno. y3eo jy je ceGn h , Mijecro Aa joj ce Temjyhm jaBH, — tcjypno joj je houk y n p c a .. • 3 a to je (JA-iCiK-ao Amije roAniie y xamcy, r;ije je n ay iiHo CBoj oanai — (jiapGaHLc. AJm aipn Tone \iy raiije im o a ^>Taity OABajmo Teoram icp e r oaBjecrn «. Ayuie. HeK.To ra je, h Aan-Aauac na- n e ie .. - 3 a to je Tpa-KHo jmjeiva y nnhy ii ymix«iacTHo cbc, ao Mario K.yhHiu,e, i;ojy je y 3a.TH.HM TipeajiiMa niMtim.a, iityim», Aa ce MO/Kc l’Aje Gh.to irpn nenoroAU ciuioiiyTH. y«ecjieh6ii noh je ^ m nyr, « ;pu-A aiiac nnje cne iiito sapaAH. Huje oa ACipra, ajm aa.Ty^iy, n a a m,v to oBe yi!HijeK npeA oniiMa cTojn, Kao < m ce jy ie p aoio. jm-io. — Maj t ni ia Kipu n a ;iyuiw, ibemiua ma pyicaMa. . . He Mory Mel>y jl.vac . . . HnjccaM npHjeAan, Gy;ipM MonjaK. . . H a aa to niijoM m crarraM ce Kao moero — u jom rope • .. �Bpoj 11. ' T A JPET« V. ,11,01c mm je obo. MycTa(j«i 'UpHinoBHjtviao, uiirapa My ce Brane njrra Tpiijjra, a Jrnuje ce Hai^iirauio, icao jec'eiroico no6o- Mohm je H3ivie;ijao, icao je <w Bocica oaanmaT. A y nyTj)iiiwr, iioir;ye ^uieicop^ta \iy ce lcpnjo vTiyiiia, acao ;ipairyjb cmijtnvia, Koja ry m m.Mo npoCHjauie icpat eoiuiraiiito Tmjejio iM.ia30BHM& iii|>eicaji>eiia jicrasora ,io aiajmehe »ToOpore. JKajrao oaM1ra, icao mito • Mojice « imo ;iiHjeiTe Moicpeiio acajmTH. •Kafl je. <vBpinHO, cjepprjiK gmo mojk> myrehH. ^oic ce ohyi-,jeine KopanH ye Mep;xeBH«e» — Jax, tqko je to — o;pcyicny MycTa<j)a h rroAicite ce ;ia panu1. JI Kao „na ce npeny, yciiyrHne em Aoćan'n: — A.’im . . . Mosice Cmth, th to ir hc ]>anyNrH'jeim... — lijeno, Bmcao je Ma.ra Kđ;(nip, yjiaBeh« y 'iap— lllTa je, 3JiaTo! — Boo th iKKTEuia Hana ja6yicy, II iipe;jr;i.e wy ro:reMy, upneiry jaflyity. — A<f>epnM. đencHiiro woj, acjnncany MycTxwjia, ir.pHmmibhut aap', a ohh My efrjeBnynie ireofannrHM cjajcM.•y?viaxiiyT.’iaciHO, na ce Tyno parjietna y jaCyrcy y p.vim. A mohu ide yiHHH, no hoiooibhtom cjajy ir>j*roiimx o>iHjy, na oir Jiveba na CHiiM.jiipainMM jkbibotom, i;ai;o to ji>y;jjH acnBe, a ro je peh TipeujcnD^o ijeicyn n a $pyry ■ cfpiamv, na me Mosice inf.Tipar. , • TTo*r,Trevi:ao caer ra cyhynto. ."’A oir. icao ;ia je na^ n.vM'HO Moj iior-nen, oicpemy ce p m Tj)OiiyT iva a>paiiy h x HTpo oi’pa McnpMiOM .imiie. yoe J>p'iy te no’ie pa^HTif. ITa omnaTCk^njei »Kcioobo, ' iMope Tvooobo, no.n>e fiiHpoiKo..,« A,th wy r.nac nnj^ onoBam^io icao oCitmiio. npxTao H Tpeirepno, icao .naxpp K)xx»1po.;i.h jad: fto meicocTHKo nama oBp'hrno je Kl.vCTa^jal if.eM Homera napnaica w oramao. A <^110 jyTpo, icaln je noaacinio. noCpa.Tir gmo, mh i^ khu, nrro cxjo .nijeno HiMiUTii u onnnfje.TH MyoTa(j)H. to eai\r ja iia,roBO.pno MiaTep, na.wy je Hcmeiua hacy Vmmriaiica d Inp utrpa om a nocra Meaa h icajMait;r na myt On sKemptaiiba neico Monpy, hoko Max.pa,x'ry — fr Mycm(][)a je, ra.ii.yT ;iio cvna ir n«xBaiTi>yj!yhH irpemmnie, nancphem iropen yxa IlamimioiM ichtom- piOTjeha, noTmirreird ocTanmo immy Kyhy. CtpaHa 165. Ja caiM ce TemiiKa cppa onpocrao c h>hmA lavi, ra je necTa.no :h ■jijeceu nana icacKHije ocjcha.'ia ce udica iipaamniia Cee n»era y mimunoj OKOJEHip... * JIo ,’HBHje romane opeo oa.M ce nenadano- je$a,nor nama c Myem(|>OM y AmhHJiyicy y CapayeBy. Ja naa Homera, a on o;jjiieiuie i;ao na pyi<aBKu;e npe^a Me. JaiBHx My ce. On -Mie mamena jro3iia®ajyhH. Kao na Me lce Burne umje ejehao. — 3ap ch Aie saiCopiamHo? — 0, Cer moj, C er... Bnvpr th ibena- Ha icaico ch MH.mapucTaio! nporemao ce, ko 3e.nen Cop. — Kanto ch mh Bora th? — Ha moiGpo — o«MyexH«ao com ce ja. — Kaico CaCo, ncamo crnu? miTao je ^uube, a, iomh .viy ce parne on painocm B h^ hm, pano Cm we ii 3arpjjHo on mejimica ycxHhen>a. — A »anso ch th? yirnrrax ra. Oh oe ma jenaiir nyr CTysicm. —*Sja irneM y TypcK.y — ise-ur. a cyae wy ynaplime /Kao* icmina— IIIto to? — Aaia noCo.iiH.j('''B.aM on hoico nc'Ca. JIo()e mh nohii,. lia^Mir ce hidhh, nehy jkhb eaiCaxa no>i«i;aTii. Heiirao MoVrerire y mjifHMa. Ila ce CojHM. . . A Tamo HiNtaM Tency. Hnr oma MMa Burne icora, hh ja. Onaniio Me wBe. Tla caiM o\ iwviho, na joj oneM, noic inrje _c^ipT • .. Ila <m# t, . orno m'nhe. Opa;ie ra ce ne MOry ' oTpecnr. A Cojhm ce, aa Me y-H.eMy cim'pt ne šarene I’aiMo ne Ch hlho^— iia ero c rora•: Jlanac MMa maha lio MHraieaM OBHijeiy — .jk;ai;o hem oe iipojraaiiTH, Moacem m OBn.je. — A — a, OBviijo BHiiie ne eiory octotii. H i;yhy | (fiMfiijjcviao. To, Cauirna! pei;ox m.v h 'Homhi&thx: »Ko noTje[jij .'(orne h ne irpeocraje My ;tpyro, iipto: h.th CjesmTH mi pob<‘iror Mjecra — nno ios ne aioate mmaTH xnv|jeto m — ii .th oinaTir t.v Mt*by iimioitTiar ncrjienHMa h y.MOitiDMa iiajinHMce- np.vurrnene icnace, y i;ojy ce •obojom npiroiMiM- cvpiia• A ne nma ce icoje je rojie.y naiiijiiM ii.pm.THKai.Ma...« Mycrra(J)y caxi no lreman mnbao jom h tio loiTiime ima Taina. A oiina na. je lroorano. lim namac me nmaiM icyna m icai.o: irrn iipeico rpainmine, h.th ca/xro iiipeico npara; na cnojmr h.th iva ryl)H!M momia. Museiii Gjojjo: SLIKARSTVO 1 KIPARSTVO KOD MUSLIMANA - Ko je čitao kulturnu povijest islamskih na­ roda, u prvom redu Arapa, pa Turaka, Perzijanaca i Tatara, mogao je opaziti, da se ona ne bavi, čak niti ne dotiče slikarstva ni plastike, koja se tako lijepo gojila kod Grka i Rimljana i koja se naročito njegovala i njeguje kod kršćanskih na­ roda svega civiliziranog svijeta. Preko te važne kulturne grane prelazi se hotimičnom šutnjom, a to je očiti znak, da su islamski narodi, pored to­ like ljubavi za sjajcni i ljepotom, veoma omalo­ važavali, ako ne i rušili, tvorevine ove lijepe umjetnosti. I kogod znade: koliki je utjecaj grčka, a poslije grčko-Iatinska kultura vršila u duševnom razvoju Arapa i kako se je islamska kultura pro­ širila i pojačala baš na zemljištu propalog Bizanta, gdje je bilo toliko hramova i dvorova sa toliko raznih slika i kipova, taj iz toga već može zaklju­ čiti, da je bio po srijedi jedan princip, koga su se u shvaćanju ove umjetnosti držale države, suve­ reni i mogućnici islamskog Istoka. Taj je princip — negativan. Arapi, koji su znali tako lijepo tu­ mačiti i prerađivati Aristotelove, Platonove i Pitagorine filozofske ideje, koji su znali i umjeli po­ boljšati, usavršiti i umnožiti tolike obrtničke �Ctpana 166. >r A J P E T< predmete, pa građevine i druge materijalističke kulturne tekovine, — mogli su ti Arapi, samo tla su htjeli, unaprijediti slikovnu i kiparsku umjet­ nost. Bagatelisali su umjetnički rad Fidije, Zeuksisa i njihovih rimskih epigona, prešli su i preko feničke, babilonske i egipatske slikarske umjetnosti, a da se na tom polju nijesu htjeli nimalo zadržati. Arapin je od prirode pun mašte, on je racijonalist, koji želi dokučiti svakoj stvari i pojavi uzrok i svrhu, koji voli srjaj, raskoš, pjesmu i uživanje, pa žudeći za tim, eno on pravi najljepše građevine, javne i privatne, crta i šara vrata, šiše, zidove i prozore sa najljepšim ornamentima (»arabeskama«), on se eto laća boje i kista, dlijeta i ka­ mena, ali neće da slika i da kleše ljudske likove. Arapi u crtanju i izrezivanju grana i ornamenata postizavaj-u kulminaciju ljudskog maštanja i duho­ vitosti, a u slikarstvu i kiparstvu šute, ne miču se, no sve ostavljaju i napuštaju. Šta je uzrok, dakle, da muslimani nemaju prije ni sada svojih slikara i kipara? Na jednom ogromnom prostoru, počevši od Jadrana na Istok južnom Evropom i Azijom sve do Velikog Oceana, na prostoru na kome živi p rek o ^ O miliona mu­ slimana, koji se dijele na toliko naroda i koji-žrvepod raznim kulturnim državama i klimatskim pri­ likama, nemaju niti jednog znajriertkog kipara ni slikara, niti su ga u nistorijskom toku kulturnog razvitka imali. Tu su uzrokom svakako vjerski razlozi. Islam je već u početku proklamirao smrt ki­ povima (idolima) i kiparskoj umjetnosti. Cim se je rodio Muhamed a. s., one se noći, kako vele kjitabi. srušiše svi idoli (kipovi bogova) u Kabi. Bilo ih toliko, koliko je dana u godini (360) a medu tima najvažniji Menaf. Vele^da je bilo i ne­ kih kršć. svetih slika. Nu sve je to palo, sve se srušilo u Kabi, čim je na ovaj svijet došao naš najveći i pošljednji pejgamber. Ovaj slučaj, to je indicium i prognoza rada i postupka Islama prema staroj poganskoj vjeri kao i stanovište prema kršćanskoj religiji. Ovaj je događaj ujedno početak nove vjerske politike i ere prema svima narodima, koji poštuju i vjeruju u kipove. Pod egidom: »Bog je jedan a Muhamed a. s. njegov pravi poslanik« iskupiše se pristaše Islama pod jednu zastavu, da povedu rat proti nevjernika i neprijatelja. Svakako je u toj borbi najčasniji po­ sao bio: zatiranje kipova, koji su perzonifikacija stare vjere i moralna pomoć svih onih arapskih plemena, koji su osuđivali i suzbijali širenje nove vjere. Muslimani, kao pobjedioci, upotrijebiše istu ■politiku i kod drugih naroda, čije su zemlje počeli osvajati, ali su kasnije, došavši u sve jači doticaj sa kršćanima,' tolerirali njihove svetinje (kipove i slike), te su zabranjivali samo muslimanima po­ Bpoj 11. štivanje i obožavanje tih svetinja. Ova zabrana, ovo odbijanje od kipova stoji i u jednom ajertu. Ova zabrana odnosi se na kipove, koji su predstavljali antropomorfna božanstva i njihove pomoćnike (svece). Za to nijesu muslimani htjel; iz kamena i iz drveta klesati ljudskih likova, niti su ih iz metala ili druge mase slijevali. Pravljenje životinja i bilja iz kamena ili druge mase — to je dozvoljeno, i za to, makar rijetko, možemo vi­ djeti radova islamskih umjetnika, koji prikazuju lava, tigra, pticu, granu, drvo, lozu i dr., iako n. pr. ima naroda, koji vide božanstvo i u tim stvorovima. (Fetišizam, u Americi Totemizam). Kiparstvo i slikarstvo, to su po svojoj pri­ rodi, prostorne umjetnosti, te su srodne među­ sobno. Slika, reljef i kip mogu prikazivati isti pred­ met ali samo u raznim dimenzijama, prema tome su to ^tepeni iste umjetnosti. Zbog toga, jer su kipovi zabranjeni, muslimani su zabacili i reljefnu i slikarsku umjetnost, premda se ove dvije u Kur­ anu nigdje ne spominju. Budući kršćanin svoje svece^prikazuje i reljefom i slikom, to se ta za­ brana Iako mogla protegnuti eo ipso i na njih kao i na same kipove. Ne samo hodže, kao tumači vjere, nego je i obični svijet mogao doći do ovoga i ovakoga zaključka, a to mišljenje faktično postoji i u našem narodu. On to tumači ovako: Ko pravi kipove (ljude), morao bi im i dušu udahnuti. To može samo Bog, a kipar ne može. Također se tako misli i za slikara, kada stvara sliku. Daklen nemoj klesati, nemoj izrezivati i nemoj kistom slikati živa bića, jer je to zabranjeno, to.je grijeh. Nakon prva četiri halifa arapska država, po­ stavljena na vjerski temelj, doživljava reforme na administrativnom polju. Ogroman prostor, na ko­ me živi mnogo inovjeraca, pristaša druge vjere i drugačije kulture, nije se mogao upravljati po pri­ mitivnom, a još manje po konzervativnom vjer­ skom načinu; javlja se novi duh vremena, duh ne samo tolerancije (vjerske trpeljivosti) nego i duh zajedničke saradnje svih građana na ekonomskom i prosvjetnom polju. Trgovačke veze, socijalni odnošaji i politički obziri turaju državna kola na­ prijed u novi svijet i novi neslućeni sjaj. Zabo­ ravlja se siromaštvo Ebu Bekira i Omera, napušta se asketski i stoički način života, jer masa, narod, traži u novom blagostanju uživanje ljudskih ćula (osjetila) prema načelu: ljudski je život kratak i za to ga dobro proživi. Ovoga su se osobito držali vladari, sultani, emiri, veziri i drugi plutokrate, koji prave bajoslovne dvorove, divne dža­ mije i grobnice, medrese, banje i hospitale. Ove divne građevine, izgradene/u posebnom maurskom stilu, udešene prema klimatskim, vjerskim i eko­ nomskim prilikama, usavršene tekovinama bizan­ tinske arhitekture, pronijele su i sačuvale slavu tih �EpQj 11. T A J P ET< mecena i vladara bajoslovnog Istoka. I danas je tih kulturnih spomenika pun islamski svijet, oso­ bito u plodnim zemljama sredozemnoga bazena, iranskog visočja i hindostanske nizine. Neka nam samo na um padne Kordova, Granada, Sevilja, Tu­ nis, Kairo, Aleksandrija, Damask, Jerusalem (Kudusi-šerif), Bagdad, Teheran, Isfahan, Delhi, Agra (»Tadži-mehal«, najljepša isl. džamija), Hajdarabad, Buhara, Kiva, pa Brusa, Jedrene, Crigrad . . Ovo su samo centri islamske kulture i prosvjete, koja se pomicala od Istoka prema Zapadu i od Juga prema Sjeveru. Tih divnih spomenika proš­ lih vremena ima sva sila i po drugim većim i ma­ njim mjestima. Sve te građevine imaju lijepu po­ zadinu i lijep izgled izvana i iznutra. Unutrašnjosti sa puno dvorana i soba ukrašene su raznim or­ namentima, bojama, pregradama, udubinama, vra­ tima od cedrovine, podovima od tvrda drveta, zidovima sa nakitom od zlata i srebra i stropom izrezana drveta i umetnuta sadefa. Kod tih radova dlijeto i kist dalo je najljepše proizvode: orna­ mente, arabeske, grane, životinjske oblike, ali ki­ J* pova od ljudi nema. Ima kipova od životinja. ‘■U.^divnom gradu Granadi, gdje na podnožju Nevada gore raste naj-^ ljepše južno voće, osobito siptfvi (Granatapfel, njem.) sagrađena je halifova velika palača iz crve­ nog mramora a zove se Al-Hambra (el-hamra| r crveni dvor), u njezinom dvorištu počiva vodoskok (šedrvan) na 12 lavova, Koji su isklesani od bijela mramora. Dalclen je dozvoljavala islamska vjera praviti kipove od životinja. U dvoru »El Zehra« blizu Kordove, što ga je načinio u čast svoje žene Zehre halifa Abdurrahman III., nađeno je po zi­ dovima prizora iz lova, to jest: očuvale se slike ?:votinja i ljudi (lovaca), dočim u El-Kazaru (Ce­ zarova kuća) u Sevilji na zidovima su naslikane prilično gole ženske, koje se kupaju. Opet znak, da slikarstvo nije vjerom zabranjeno. Šta više, može se razvoj ove umjetnosti kod islamskog svi­ jeta podijeliti i na odjelke: prvi je period Abasovići na Istoku, a drugi Omejevići u Španiji. Do­ kazi (dokumenta) za ovo tvrđenje nalaze se kod nekih muzeja, a neki od njih su reproducirani u Ulsteinovoj »Svjetskoj Povijesti«. Naročito valja :staknuti publikacije bečke akademije znanosti, koje je neke godine izdala u knjizi »Kusejri-amra«. Tako se zove jedan dvorac nekoga Omejevića. Po zidovima se toga divnog dvorca vide razne slikarije, koje čovjeka zadivljuju. Na jednoj slici n. pr. nacrtane su tri ženske glave, oko kojih je poredano nekoliko gazela i druge divljači. Te tri glave predstavljaju: mladost, zrelost i starost, to je umjetnička aluzija na prolaznost ljudskog ži­ vota. Vrijedno je napomenuti i ilustracije za Haririjevu »Mekamu«, djelo koje je napisao početkom OrpaHa 167. 12. stoljeća Ebu Muhamed Kasim Hariri. Ilustra­ cije su u miniaturi, a čuvaju se u Kairu u ruko­ pisu. Jedna slika prikazuje čopor deva sa čoba­ ninom, druga kravu pod jednim drvetom (u bo­ jama). U zbirci nadvojvode Rainera u Beču ima slika (crtež) arapskog jahača iz 10. stoljeća. A u Al-Hambri, u t. zv. »dvorani tribunala« čuva se slika od više španskih arapskih poglavica (šejhova) u svečanim haljinama. Iz vremena Abasovića imamo sliku tadašnjeg »čaršijskog života u Bag­ dadu«, te »polazak vojske u boj«. Reljef, osobito poprsje, javlja se najviše na novcu veće vrijednosti. Ova vrsta prikazivačke umjetnosti predstavlja sredinu između slike i kipa. Umjetnik se služi dlijetom, odnosno strugalom na mekanom materijalu, većinom bakru, a ponekad upotrebljuje gips, mramor i drvo. Ta se umjetnost očituje duljinom i širinom, a prikraćenom deblji­ nom. Ove reljefe često vidimo po zidovima obje­ šen e kao kakove slike, ali ipak nijesu slike; reljefi plastičnije prfkaziuju sam predmet: recimo čovjeka, ali opet ne tako jasno kao s^m kip, koji je zapravo naravni, zatim uveličani ili umanjeni oblik dotičnog predmeta. Reljefe opažamo još za Omejevića. Tako se n Berlinu čuva dinar iz tog vremena, na kome su s jedne strane tri ljudska lika, a s druge strane je prikazan stup na četiri stepenice (basamaka), koji se®— umjesto bizantinskog križa — svršuje jabu­ kom. Imamo zatim novac halife Abd-el Melika, petog vladara roda Omejje, koji je vladao 685.— 705. Ovaj halifa, koji tu visoku čast prima iza smrti Muhamed resulullaha do 50 godina, halifa daklen s kim su mogli razgovarati ljudi, koji su svojim očima gledali i ušima slušali našeg Devletliju. daje svoj novac kovati sa svojim likom (re­ ljefom) na jednoj strani a na drugoj su neki sim­ bolični znakovi. Da je reljef već bio u modi toga doba vidi se, što je guverner arapskog Iraka, gla­ soviti Hadžadž (»Zalum«) ibni Jusuf, po perzijskom uzoru dao kovati novac sa svojim likom. Također se sačuvala medalja halife Muktedir-Billah (Aba­ sovića) na kojoj s obje strane, uz neke simbolične znakove, stoji njegov lik. Medalje, kao historijski spomenici, nijesu bile mrske ni turskim vladarima. Tako n. pr. vidimo u Srkuljevoj Povijesti srednjeg vijeka poprsje sultana Fatih Mehmeda II. (1451. do 1481.), koje je izradio Florentinac Bertold, su­ vremenik sultanov. Vladarski lik na novcu vidimo i kod kasnijih turskih vladara kao n. pr. Mehmed Rešada, a isto možemo opaziti i na perzijskom novcu, na kome s jedne strane sjedi lav na udaru sunčanih zraka, a na drugoj je šahov lik. Daklen reljef upotrebljuju islamski vladari sunitskog ili šiitskog tabora, �O rpaHa 168, >»r A J P ET« Međutim novo doba, koje piri iz kulturne Cvrope na sve četiri strane, doba demokracije društva i demokracije nauke i umjetnosti, prelazi preko sentenca i tendenca vjerskih bližnjeg Istoka. Fotografija, koja tako vjerno pomoću svjetlosti prikazuje predmete, zahvaća sve više maha po svim islamskim zemljama. Ona sve to više dolazi u upotrebu, ona je jedna potreba svakog alfabete. to u današnjim islamskim kulturnim centrima kao Carigradu i Kairu izlazi više listova i revija sa slikama. Tu ćeš vidjeti slike paša, državnika, hodža, pa čak i žena, a u nekim evropskim listovima vidimo pojedine sultane, šejhe i emire iz dalekih islamskih zemalja (Mula Hafida i Abd el Kerima iz Maroka, radže i maharadže iz Indije, šaha iz Per­ zije i t. d.) Najposlije fotografija je došla čak i u sveta islamska mjesta: u Meku i Medinu, i tako u listovima vidimo sliku Ćabe i okoline joj sa to­ liko hiljada hadžija. Da će fotografija, slijedeći novo vrijeme, sve više krčiti put medu islamskim narodima, to je sigurna stvar; ona ntje samo šport , nego je i zanat, koji toliko hiljada ljudi uzdržaje. Nu osim fotografa i fotografije ponekad se ' čuje i za koga islamskoj*'slikara. T ak o se n. pr. priča, da se slikanjem bavio i skoro prpijerani Jialifa iz Carigrada. Ali, sigurno, on nije s^m. U svakoj islamskoj zemlji, gdje je kultura bar poku­ cala na vrata, naćićemo pokojeg ljubitelja ovfe* umjetnosti. U Turskoj, koja je puno svojih n|la4 diča slala na evropska sveučilišta, sigurno će bit{ B p p j 11. nekoliko onih, koji se posvetiše i likovnoj umjet­ nosti. A ima ljudi, koji nisu pohađali više škole, pa su ipak voljeli slikanje. Ja se n. pr. dobro sje­ ćam rahmetli Mehmed ef Šarića, uglednog gra­ đanina u Stocu, koji je pola godine, kao laik, radio na slikanju nekog stolačkog harema (po fotogra­ fiji), čime je on »ubijao« vrijeme internacije, koju mu je bila odredila austro-ugarska politička vlast. Ovu ljubav za slikanjem baštinio je i njegov sin Muhamed. Mi u Bosni i Hercegovini, gdje imamo preko 16 srednjih škola, mogli bi kod više đaka muslimana konstatovati prirođeni dar za crtanjem i slikanjem. To bi trebalo dalje razviti. Osim toga ima i drugih pristaša i pobornika slika i kista, a u ove mogu ubrojiti i g. Šukriju Kondžića iz Dervente, koji je neko vrijeme bio na slikarskim stu­ dijama. A šta će biti sa kiparstvom? I na ovom .se polju danas opaža neki napredak. Turci hoće da podignu spomenik svome pobjeditelju Kemal-paši. Misirlije su inače još davno podigli spomenik svo­ me Mehmed Aliji u Aleksandriji, koji (spomenik) prikazuje ovoga pašu na konju u povećanoj mjeri. Sigurno je da će, vremenom, toga bivati sve više kod islamskih naroda. Sa novim naraštajem, koji sve jače upire oči u civilizaciju Romana i Ger­ mana, doći će i novo doba likovnoj umjetnosti. Ali kada? Kad prosvjeta prodre i u široke slojeve islamskih naroda starog svijeta! AxMCfl PetjJMK: sirri (ripeBco c iypOK.or: M- P. JJejiHh). (HacTaBaK) »0uia3HCMO c.iK»ieHyTy ■nispbaBv, aooja npaocmo leviuime «a jeA'HO.tf GpHjery y cpe-AHHa uimpOKOia nojba. Tepem je lotKO H>e MOMiBapaii ii o č p a o ao y Tpcny ii iHHĆJbHK,y. OA\iax ce cacBHM jacHO BHpjejio, a& kohcrpyiK2pja TBpfjaBe, H>eHnx Kyaa h desena, norayno oaroBapa 'CBHJia yc,TOBHMa oaupeMeiie (hop>ni^>H'K.aujHj(i, a ueHTpyM (lafe-KaJia) »ere yTBpbeH je mKo jamo, jia ce je iiocMaTpaH h mesoTHue M-opaio 3anuTaTH: BojKe, 3ap h to Ji>yACKa pyita 'MO&ue ooB ojura?!. . Henpuja- TeJb ćHfjaiue narastao nojepHHe \Kyjie OBe TBpbaBe — o6yKao iH'X y m,p(BeHy hoxv, a meKe o n er mtoicpHO KamjuicaHHM jthmom, Aa 6h TaKO yTBppa Haa’jieAajia joni HMiiooanTHHja. Baipomi ftnjauie oificonana oeKoriHMa iiynH‘M BO^e, npeKto j;ojHx cy arpo&a'ieirH moctobh .. .«*) PpaA je onc;jiyipyT h 6op6a je 6p30 aanouejia. ToHOBiOKe caome 3a^,aJie cy n a oOje crpane ocjeni« ry6 htkc. y Typciitoj ĐojouH y iiHJiH cy ce eaaiiH. BraHKH Beenrp, MeixMCA marna OoiKo.TOBMh, mmiaHAOBao je mo.'iouaMa anaaojrcKe Đojcnce. HamaAH oy ce iioira'BJba.m, *) CejiaiiHra'ja crp. 36. aji« TBpbaua je u aa-Jte n^KOcnjia. Ooje orpaHe ryoHJie qy OBoje aiajiBipeAHHje couie, ma je jo-rn >iajio Tpe6a.no, Aa h caai CofftOJiicBnh moraiie. CpehoM, jbotob ceicpeiap <l>epy,T.HiH Oetj eoTerao je 3a -pyacy ,a roromo nčrora. moMdiiTa iiiaoa je jepjra TomoBcica -rpairaTa na mcto 'MjecTO rAje je OH CTajao h y6Hm HmojMico jbyAH. 3ay3efee TBphaBe OTesajio ce y neAorjieA. Oopana 3pHftC.K»ra 6H.ua je ynopHa, ajm '3ancra u jyna’iKa. To je yBHAHO u oaM cyjiran CyjiejMaiH, ma je ymyTHo jeAHO napaico .»BHcoiivO iimcmio« y iKOMe je iiapel>H’Bao: »OKipeheM n€uaaa>y OBaidOMe Aa hhbouito me oaofipaMM Aa ce HanaAH m3B0Ae ma MeTepnu;e m yTBpAt*. Moja je iKejM, Aa mcjiaMCKH Bojimum h h>tixobh aamoBjepiimuH mpmipeMe OBe ujtio je 'rexnMHKH iiajuoTj^HHije ih Aa cjio&KHo Hcryne opn M3Bai)a3by AoCpo ttMHiujBeaior paraor njiama aa ocmojeite OBe TBpljaue. Jep Taj im je rpaA 3aHcra Aoo.aoupAHO. JKejmb 6mx aa ca »eneMOHTapiH onam. oria-in«. y hcto upujeMe OAJiraooBao je <I>epyAHii 6era, ceKpcTaja r-oiKo/ioBUiha. mno.M »MyTwI)ei>pH,i;e«. Taj mh.ii je y oho BpHjCMc Ono Bpjio Bacali h AOĆHBajiH cy ra �Spoj 11. OrpaHa 169. T A JP E T « nocijejiiiHn'H anjauero ti cjmreHa jpsKaiBHH opran#, koju odMana, jep jfe cyjiTan Cy.nejMan dno yMpo, jom jĐacy Ohjim moj oimtom. Hocmona Tora HHna dmno je jeceT ih jpyre ihoHh mječma caiJieTa.5*) 3a to je 3nao ceera leTpjeceT j>yjH. Ohh cy ce cacroijajm oj, jBop- eaMO uejirajn Beanp h jpynr naipcun btocikih jocTOjaniokhx jPiemaKa h yiMjeamHiKa, cmnoBa anajojciKHx 6e- ■CTRPHH.nH. Hape.B jiHje'iH.HE KajcyiiH 3aje, napeB hmhm roBa, aiicpcKHx My3raiapa h apTHcra. ’ h jom jranaeeTopHna JbyjH, 6hjh cy ra ©eh ouyina.;iH, 3a Bpn'jeMe cmcaje Garera cbokot jana ce joro- onpeMiHJiH, ujiaiba.nn wy neHa3.y,u) hojio5k.h;ih ra V TajHjia ih>toka noea dpa©ypa. Tai;o, jejnor jaHa, jejan dyT h 'ca.BpH.in moj iipnjecro.7) Kn>»3 jBajeceT h jbu jaH.H'iapcK'H' dyjbydamia, y3BMajyfeH adjecT1) penjao je ;iana ynen je y anaTcpy Kyp-aw, 'inibeHe cy xaTMe, a CBOjKM jpyroBHwa: o CMpTH napeenj BOjcua mnniTa HHje 3Ha«na. JaKydara »Hohae cav ycnno jejan jinjen cam... Ja hy napeB Bpa'rap, caanaBUiH ja je ibeion irocnojap yMpo, iiorjf.HyiM, aJiH he ce thmć n CBaj rpaj cciBojnTH. Miogy o j snajocTH je n])eciBiHCHyo. Kheprany <DarMy, itoja 'mh je ocrama boj iKyhe, jaheTe CciKOJOBiHh je HMao cBy cHTyaujHjy y CBOjniM pynocmije iMoje oMipiH MexMej Bani«, nanneM ojodaimn.2*) uaMa. 0 Mjepa’Ma, .uoje cy ce ©Maje npejiy3eTH, caBjeK a j je dyjbydama caojy onopyiKy Tauo CBpniHO, TOBao ce ih c ocrajiitM boompnMa. Te mphH jooBao je y3eo je jejne crape MepjefBmme n jsnje dowde Ha jpm- cT?cira ceu-perapa <I>ypejHir dera. h hoiviuo ©a ;ia cdnl)e Kuna, Koje lje mipnje Tora. Ono riprnipamo, ma m i je BeoHpe y h .hxobhm uiaTopnMa. X tho je j a nvje h ibhpeitao jajbe: xobo MHiiiJbeibe. O jajna Mjece’inna cnojniM' TyntBHM »BaijHTe ji'h onaj Tavo Maerajr, y/npaBO npeMa 3ipanHMa BJiaTHJia je anoMe cninuora Cyjej'MaHa 3ati;nHa.via, HiTo ce nyniH? Taj htm je j o č a ja ouhho MHcro Hoja®na y komo, je cjmo meroB jmjec Jieaeao. Oepvj.vn naiHHx jpyrom . Opne Me s a n>HMa dojim. Bor obo je lOdHiin.ao cee Beanipcue manope. CenHirnja ©enH, j a Ha jodpo OKpene, na j a bhjhmo hito he čaja. 6wm?« je OH no ^jeceHHHH eajejHO c ibHMe ©mao j a dn >iy OTHiuao je n o j Masraji. IIpncjioniHo je MepjeBirae, itonjaaao maTope. iiaraKao (jmraib na doMdv h rypnyo je y pyiKy o j Maš­ npBO ciy ormu JiH y manop <I>epxaj iianie, Tpehera im,'ta, EiKoiiJiORHja, noja ee y hcth momci ist mopojnjia. 'Beampa. <I>epyjyn je ymao boj <I>epxaTa h na.mao ra. y<?MpTHJia je CMpOTor dyjbydamy, a.nn dami ty na/TOMe aainpcnanreeiior. Hnje ce Morao ja o j >iyja eiiabc h ©I'Tom Mjeory, dn.no je cnpeMHttiTe dypcT&>ica dapyrcM. HHTao ra je: T:au,o je Moram iiejinun ivemip ja 3a cyTpa B h’m je dOMda eiKcnjiojrtpa.ua, OTpaiiimo-ce aajh.vjba „na j ’HBaH ca3ope? Peuao wy je: j a je to neiiiTO CTpamno cBa oajojinna ih jejaiH^BejnnJH jjjo rpajCK.Hx sHjHna h ja je jodpo juto je n>epyjyH k ibeMv jomao, ja ra ojnenHO je y Ba3jyx. Ha'HjraTpyTBplja®e, nouaaaojoe— oda.BHjecTH: umi to bojuhikh bo3’HP riiipena. aa cyTpa.iiin»H jeja n Be.JTHKH orsiop, a s a jnpojopoiM y TBp^ara ona- jH’BaH. J a He sna'M uaiuo he ce to cbo cbphihtH Baiiino JKao ce BejTHKH jom h BOMeiiratee. T a ja je n o npBH to_li[>eiiT.jiaiiiieH'H <I>epxaT. Jhep.vjvH mv je ojroBopno: n y r T.vpcua. ©ojcna npojpjg>y ^p^aa.v ih to lupoe oBaj >vlla cap iHMje na.MeTHo jhboh cagnamn? 3aip ne puai'o OTĐop. 3prabCKH ice jom h jajbe jpncao. ajiit je ih tur 3a cjih-hto cjiyHaje’Be m UcropHje? ByjHTe bh cnouoraijHO, ja ce nehe Moh© jy ro ojpvKaTH. IfejeTm^jefEK jaH. Kaj iHMaTe H.enoBy mh.ioct, jep ce r « sancra onerp aja . »Ha rjiaon My gnjame cpedpOM BSBeaOTa i;ana rjfjHjJ cTapa aa nacr h jocToancTBO Bjepe. He-Ka mv oj 6a.pmyiHa, n a inpcHMa odmarah jraiaH oj o.naTa, a J e caMO Bor ma inoMCihn, a rmaMenHTe jyme Be.mijhx y pyuH iiioanahena. cad.n>a.«."Hao je paipH>6H y npca, y Bi:i/KHj>HX vrojHHija npncn’THe c.y navi. Tpeda Han jom ryjj®H noja ce yx|Banuia oko H>era, a;ra h y TBipbaen ca'MO jana ii miK-pema. BO.n>a. Bjepa y Bora ih caMomoiraa JberoBiHx jielja ojjeKH.vo je TauaB opaum, ja — vajaJbe y CHrypny dyjyh.nocT. Ha to mv 'je OepxaT caMo peuao: Kao hito ce HcropHK KspajjaBa — -m Hh-icaim imje »IllTa je Tedn CTa.no? Tede ce to HnuiTa ne thhp«. Brane ocrajio raniiTa «a iroBpmmni seMJbe. ose cejnpeOjaTJie je <t>epyjyn ornuiao Axmcj naniH, ’iennipTBopH.no y Ba3jyx ih iciMinjeinajid y aupne«. B ojoct cjjiTana. CyjiejMana će noropuiajia. Obojio oy iKOJiajm pa3HH rjiaconiH. Y nohn. jBanaeeror pednvjr-eĐeji«, noBeaTH c y xa4ra3ys) y napon h m app. Peijjo ce j a je mpiojneH »MeBj.vj«4). CyTpa « Be.nepH »npoynen« je Me®jiyj h y 'GonojOBuha uiaTOp.v. Mace cy nonejre cyMn>aTH. lJiyM-a je BjaH.aH>a y rp ajy , a.nrt napa. nm tv ne dnjame. O hhm, uoj;H ey nnrra.TH, ojronapano je: »IJapa do je Hore, He imosbo ni3.na3HTH«. — IJaMHja je dinja jyraKOM Try>Ha n obh cy HtejiHJiH j a h nap T,y dvje. Tora jan a , n p e j Benep, HCTV'nn.nn cy r.narnHHH ii ny.no oe i.aiuo i?hmv: »Bphh. m c ! Cvtim he diHTH napciKH jHBan, <5yjHTe ciipeMnu!..« To je joiie.iJ.ne yMHpH.no jyxoBe, a.nn je to CBe dn.na caMO jejna ’) Ojpehe-HH Ha-HHH VMHiiaiba n p e j mo.thtbv. On. ii'[)eB. 2) 3aui0BjejHHK jejHOr Mamea' o jp eja. Tip. npeB. 3) XaK|)H3 = uojn HamaMeT ’nnTa K.vp-aiH. TTp. npeB. 4) MoBJiyj = Oja o MyxaiMejony (a. c.) ]x>hoH>y. MHTdTH lKyp-aH H CJIHMHe Bjt'lKIIJe MOJHHTBe, IKOJ MV- (viHMana y B. h X.: wynHTH«. — Hoiiito ce Mec-jvj odn’ino yTrH hoto Benepn (12 pedn-v.n-eBe.na) jep je Ta noh. ]:oj)0iH.a niinh M.vsaMejoiia (a. c.) to je THMe GouojidHH-h na]>ejHO TiocMipnie odpeje Beh Taja yMpJO<M Cy.nejMany. Hp. upe©. Besmpv. Axmoj je ©eh der y CBe yiiyheH, na m.v je peuao: »Bpaie, je jiih name cpne o j uaaiena hji.h je o j ne.nHiua? 3ap je čaja BpnjeMe 3a jHoane? J a ne 3hbm niTa bh to pajHTe, niTa jiih jom neiuaTe? .. 3annx> iiapCKV xa3ny ne .ncTOiEapHTe y aa^e .n aajejno ca TeifijopjapoM ne nomajbeTe? .. IITTa je dn.no, dn.no je. Ja caa* vrije CTBapir Beh nocjiao n cinpeMHO ce.« <t>epyjvn My je n a to ojjroBopno: tom »Tamnu Bamrii 'iiocTynnH Hirva3Hnta:jy y3iieMiipinbe.. 3a;p č y Tauo nocTyna.nH Bamin npeTJOj’HHnH. y cjhhhhm c.’iynajeBWMa? Hnje jarm o dn.no, sHavo uau o je ćyorrrtn C.vjiejMan jom an ma B,nacr. Kauo c.v ce on j a nesnpm uoniHje.n'H? .. Ka j bh č a ja CBanoiMe uanjeTe, j a je XBa.na Bory n apy jedix) n ja je 03jpaip.no. hh.ko brc nehe vTjepamH y M hj, nero he bhm cnauo BjepoBara. Jlodpo ce nipixojnTe c BojcuoM., ocTaunTe ce Tora nenopjepe- 5) JTau.ne npnje na 22 jana. Hp. ni>eiB. ®) MojiHTBa 3a .VMp.ne. One.no. Hp. npeB. 7) E m uja Heaednja y ćBOMe ii.vT.'nnev npinia. ja cy ocranH' v.Mp.nor Cv.nejMaHa novacam© hcijhm ciieU’HjaMa. h j a My je jjiod H3'Bal)en ih Tajno caxpaibeii •noj C’hixtoim na. 'MjecTv amanoM Th'de-Ka.ne ~ TopjHna M ayaojeja. C đ. 6. crp . 508. Hp. .npeB. �CtpaHa 170 Bpoj 11. ,F A J P E T , n>a h rJiejajTe CBrypHHM okom y GyjyhHOCT. He aaoopaiBure j a ce najiaOTMo y HenpnjaTJbOKOj cpejmnr. Byjirre ompe3HH n HacTojTe ja ce uito npnje ydijelimo oarspirn obo oanoneTO jjejip, na ja «ce jonii ,h TBptjaBH joeptum, a hobh iBJiajap nad Beh jojiaan n npnGjiH/KaBa ce.« Axmcj je na to inojao: »Huje joGpo ja oh psaMo joije. A ne .Montere ra u« joBecm. IBeroBHM oa-BjeTumuHiMa ce hhko ne CBapa. ripooa'jTe na here ce yBjepnTH. Hena je ca cpehoM. }\& bhjhmo Kano he npohn h Taj cjrpaimbn jan.« Oepyjyn Cer je ojanne onmiao y maipp nerora ue3Hpa Mycra4>a mame. Hhm ra je osaj yrjiejao ojdax je nonHKao: ;»JJo6po jauiao! Hena je ca cpehod! Herca nad GBeBMiinbH Bor lam -Harne reuTKphe cbojom joGpoTOM ojiajtoTH. Hyo caM j a je rcpajb jnrao CBOj TaGop n ja cy npejyaere joGpe n cnrypHe djepe.« Ho TOMe je oarpjimo <Pepyjy.Ha n nacraBno: »Hena Bor ja 3 jp a B J b e ih doh BejiHKjaM ©e3Hpy. Hana lmv Oh oibo Teuiffto npejy3ehe ©jrarcma. Cbh nocjiobh ifjcpe ih napcTBa nam c,y caMo na »era n cbh cmo oa.MO y H>era yaipjEH onuda. Onaj paT, Mopao je »Mani pBaK.Be no*cjbejnn;e. iOyTpa here, arco Bor ja, na jHBany Hacrojara na tomc ja joiii jaHmnapn nrro crcopnje TBp^aBy jonpeMe.« Ha to My je <I>epyjyH caoimiTHo: »rocaiojape, (Bant.eMy GpaTy, pyMejiHjc.KOM oejjiep6ejy, nocjiama je no naymy 'jcjna BHCirna 3anoBnjecT. j a y3Me no BOjcne itora toj xohe, n j a no))e Ha BoGoBan. j a ra oncjejne n naerojn 3ayoeTH. On ce na to HOTOBapa: j a je onda bcM naCrprnja, ja; je Bojcrca p c©ewy oGaBnjeuiTena n ^fa mira: no 'mjed mh Hape^eH>y njeno? IlmaM Bac. je m BpnjeMe Tan/BOM paoroBopy?« »On je npmpojo.Baponi'Kor jjeTeTaa Hero im o;ijMax ojpejnre Mene oa capjapa, irejajTe mu napejjeibe n nenn ra jojnjejinTe, na a.KO cado n jejny pnjen npoipBOpH, ojcjefrn h.y dy raiaBy n cnpeM»hy je nejiniKOMe ueoifpv« ojroBopHO je na fy MyCTa<j>a naima. Cyrpa je Gnojnuan. Paeaiier je BeimuKn maTop .na. jBanaecT juperca. Hoivpmjm cy ce cbh BeoinitojocTojHHiifH. PiynaJio ce n Bojcrca ce nocrpojnjia. JaibnnapcKn je ara unjejpji Bojcoin w3TOB0ipno ome pnje*in: »Jlpp'OBH! H>eTOBO BejrnnancTBO cyjrraH BaM neOTHTa. noGjejy, ©ejm BaM nena ere cJiaBHn n cpehnn h M6Ka. BaM je CBnjerao oGpaa. Heita jom cuojy BojHM|HKy natcT jo Kpaja ocipjeTjrajy n jOBpme TBpbany. Jom je npjip dajio ocrajio, na he hm ce n>nxoBa. ynanpnjehen>a., hmhobh h narpaje nojnjeJiHTH. Ja caM 3aijOBOJbaH. HcKa. hm je Moj GjiaroCJiOB.« JaHjmapn cy piMTajn: »H ira je c namnM CamniHuiHMa?« 3 a . CBe maM ja. jaMHHd rjiasod, cawo neiKa ce napcita /iieJba noTnyno na Mijecro jjOHece. TTo^ hmo npajy,« ojrorapno hm je jaibnnapcđOT ara. Hapejno je j a dy jOBejy noma. IIojaxao je, nj>omao npej iB0jaity n oaniniao y TBphany. AHajojicitn Gej.nep-Ger ojpeheH je j a npnGa-BJba npTpe0ny rpahy, a pydejiHjCKn je ornurao na. BoGoiBan,. Y BpxoimMa nnje Ghjio totobo nnKaKBe npoMjeHe, a GoKOJiOBnh je cbhMa THM nPcuioBHMa oad paBnao. CoKOJiOBHheBO trancMO crarjio .je npnjecTOJioiiacjbejimiKv. Oh je nconao merOB pptonnc. ymHTao je*oa -JLMe ,iayimy, iitojn je imcMp johho. P ckjth cy M,y, ja wy je nne Xacan, a on je napejno, ja m,v ce roram irjmm Tpoman n j a Oyje craMaH — y cj]yjtGn. Koh>h cy onpeMJbCHH m npenvjio ce na nyT. OejiHM je .npnarino y KyTaxnjy. ¥■ nyTy je opeo <t>ej3yjiax OaKHxa. Bno je neceo tojthko, ja to epa je Becejbe mije Morao hh ca'KpMTO. — Oejey.naxy je na3ao, ja je na• Bnjemren, j a ce iberoB pap — oran mpecenHO y nejinitj MHJiocT (k»ioHjy, na d y je Hapejno, j a pGjaBH, ,ja ce đ j oaja HjStobo »Me y mojihtbh cmoMHibe. HpojyjKHo je nyT, ajin cy ra naMjepinnin diioro yonemhpnBaJin, Te je 3a cejaM ja n a CTnrao y Hapnrp a j n o jen o y KajH-Kojiy. (HacraiBM'he ce.) XanHAe CanHx: n o .p y iiiE H H x PA MOBU C Typcnor npeneo fl. M- K. 0 xpa.\ie namer ;geTHibCTBa! Xpaude, y Kojer je inaBO KyGe (KynoJia) naKHheno oGnaMmHMa, nainjnJbn o j 3BHje3je mTo ce rpemehu n CBjerjiynajyhH mune siiaiHH CBHM ycpjHKM MOjiHTBaMa naine ;iyme, no kojeM irnpe BjeTpoBn oiito na cBoj»M lcpnjimia noće name GojioBe » n aje n neyMopno onpojiaoeh.H npaairmraMa njeBajy ycnaBanKy nnaneTOda, no icojeiM oj^eKyjy oKJiaujne HJiaxHje o j nty(k)tpa MOpcue nyTHiie! 0 th nam xpaiMe jjeTHibCTBa! 0 CBeTo djecTO, na lcojeM cmo ice mo.;ihj]H' 3ajejHC ca cbhlm 6y0a.\ra, ca cbhm iLTHjada itaj cmo pacrona. pauni ca oBaKHM ujunjeTOM, ca. CBaiKHM jpBeroiM, ca cuaJKoiM crnjeno'M! y Te6e je Gno je3Hiit pjemiT n jaiiao ojnoBop na CBe npoMjene namre jym e. Hh y nojer xpaBia im je urnime tojihko Gmcrpo h Mojpo Kao y TeGe; unjcjan c obojthkio nociKHManniBed' cK.uaja. » ic tojhkom yMnjionihy u cjajeM ne noK.nayje, Goje na nmajnnm. HhKianaii xpaji iraiKo jaicmo, tojihko BeJiH’iaiioTBeiio » MohiHO nonyT TeGc He Hojiantana Boikiuh riben najTaiMiiHjniM GojaMa, i iajcTpaxomiTHj;HM rjacoBHMa. Kbjmo Taj xpa)M, dehy hhjhm cmo 3n,ioBWMa oojeiHiTH oncnotjame Bora Kao na Takom ibhjhoim, cjajnoM CBnjery h to ahyrjesiK >pajomhy ntHBOTa, noja Tpetnm h Bipnje y OBHM aTOfMHda namer Gnha?! 'K a j cmo ce nohy ycnaBJbHBajm y cjemnjr .TBoj»x nacMjemjbHBHX, MynajbHiBHX RaiHjnjb'a-, y TBojoj niojiyradHoj, neoijpehencj cBjerjiocrn, m ro yMopnoiM PBnjeTy npy5ita ojMop, trtaj omo ce .jan.y Gyjn.'iH o j TBor jaonor CBjeT.ira, uito Gh , oGacja/isniH » oarpnjaiiniH spamre BHcnue, jomjio j a nac oarpjnr, mh cmo ce Ba3jj]a movUhtu ; mh cmo cnojHM ocjehaibeM ntniBOTa, CBantniM oboj hm najMaimuM uoatperoM HBpaiioaiBainM oGoiitamibe ne 3najyhn »aim o im .komo. 3 aip oBaito ncKpeno » CH.jiio /KHBonaii.o, ‘acHBJbeibe caiMo iio p a j npupojjHe pa jocTH iKHBOTa HH’j e TppBn oG.uwic oGoHtaBa.H.a? Uojiej Tor .iinjeiior xpaaia naima ce je jyuia, yn/Hjajyh» OBe Jbcmoic o j nojHx je TptuiTjejio CBe naime �Bpoj 11. 0 moj CrpaHa 171. >r A J P ET» onho dcjehajeM JKHuora iiito ce je liamoBo .6ymuo, npnn ribana y meitaicBoj HexoTinnioj 3aiieceuocTii u eeymy •uariijia {linunue iral^ajia). npun xp0Me! 0 nam xip&Me mjerHTbCTBa! Kojihko oaai romuma nom TBojinai K.yGenx)M cjemnura ira ivOJbemsMA, komuko caM ce ramuma y tgGh mojihjul! Katu oy mm ce ijom Kaci raje ohh ^pym xpaiMOBH jeman no jo;taii cpyiirauiHi na r.uaity m nam caM manom ibHixo.BHix paaBajiHiia HoauiJia c.JiyaxMiHi y cBojoj mymn, om Koje ocjehaM Bje,ray jiorrpeGy HHnrraBiuia, h, c KJiomyjiomhy h HOiiioMOTJioiuhy y cbom /cpuy, Baoma caM ce ynmajia paara.ibyjyhioj CBjjeTJTocTH tbojhx Kahpmba. Anu u th ch itao h ohh ;jpyrH nocrao Mpra® h myTJWDB. T bojh icanmHJbH imoy 3Haaiw aiojog myuiM. Troja ueGeca nieMajy Be3e c BoroM uito ra ja ipaatHM. Anoprnu TDojnx ujeupaca Hncy njeccna yonaBamta nero cjmjema OHJta noga. ce 3ai6aiBjba nauioM homoIvh, oGapa loOJraOe >H) pyuiH cjeiiOBHTO mppehe. My:mi;a TBojnx Boma ii'Hje HjraxHja (oma. Bory) nero ruac orajaiba chporor M'OBjmaiiCTBa Koje upautu CBor Bora, to je omjeu rjjacy uonjena noj« BHinie ueMa yTO'rawTa! H th ice oGopu! Hei; ce yrace TBoj KaipHJKH, ncm uurope Tuoje my.Me, iieiv .ii'pooaxiiy Titoja iMopai, neic -ce CTHinajy TBOjir BijOTpOBH, HCIC TBOjll ItlUljCTLH, MHpHCIIH ICyTOOJII oirycTe iionyT yiKapeiniix nycTHJba, h tu GymH MpnHau,. irycT OBHjer! 0 paouanuiHe upoor xpaMa! _ _ _ _ _ _ > _ _ _ _____ 5 pyce h ____________________ _ _ 0 'iiJiaBymaoTe. BpaHe Jby^a.uUe caibapuje! ITpojiaoini xj)aMOBH, u n o cmo' hx crji mu rpamu.TH 3a Te Tipanaaue KyMupe! 0 KaiKO je to pnujeTau, CBHjeTao, >MH.pHcau xpau •Gho! Ivano jtH' je om cisor iriToaupuor, KpmcTa.Tiior n:yCera TK>jbetrrmai5ajyh'H omGnjao u uipahao cue »Birjee-me, OBc Goje! Ouo ucy<>o|)eibe r^aoom, uito cy omjoKiUBajiu om u>eiroBHX KpHCTaaiiHK cTynoBa. Guaa je n jecn a cppa 1 't jemmo mpyro 3ayBHjeK uoJie Kao uito to Mitima aa^raiuijba- Taj je xpaM Giio ny n MnameHcii HBnjehoM 3aKHheiiHX mana h iiacNrnijanHx ycniwa, Milje cy ce myme MaiHtie ca 3aiiocoM JByOa|BH. Ja 6hx ram Bnmjejia Mjramy mjenojKy, ir;ge joj uaama npeg; MHxpa6oM, paurmpeirax pyi;y u nom ČHjeJiu'M jiyBai;oM (M.Ta;piincKm\i BejroM) jiHine 6urnje;(H u Tyra ce cajbeua y omu Jtaico Koja ronimra niponauH... JIyma mjeiBojiKa, Koja uenta napua (;i|pyra) myuiH »'uojoj. Koju liHKam uehe mohu. uito Ja caM iteaHiHa napua. eaiconaiua y G'iaro, oct«•BKjra u a iipaTHMa xpaaia. Hoicpujia caM wy p.viiioBmie uajUpftbHM, uaji'ieAjbHM aacTopoM ,ma ra Moje omu iih ioam »rane ue BHme! Halj3aTymHHjH, uajcArjeiuiraju, uaj.na/Kira ju ic xpaw jby6auH- y myf>H»iu jiBojnx MJiamux 0Mujy iuto jemue ooBy mp.vre, ja CBaiiaico y je;piuMa bhithim m Jbajy. Om mBHje Tonuie pyKe nrro jemua ;ipyry CTHurry jeizpua u a CBa'icu uaMHii nonuucaBa, ByMe y OjiaTO ony apyryH a n y iy OBor JiraiBOTa, uito Me obuko crpaxobhtom CpenuoM 6ana upeMa uoTroRuaTHM ofeupiiMa iMucjiH u oqjehaja ocTainjbajytra Meby muom u mjeTUH.ctboiM, BjeipoM u Ji.y6aiBH o^opeue nycTaTe5itwue u ro■ueh'H Me uaimpujem, ocTau}Jbajyhu n aa ce6e one icoje BO.THM, jiajBuuie Me aauirMa ma irpoBupuiM i;poi ourKpirjTyTa. Trpanu Tylyux xpa.\roBa! A.tu r.Temajyhu Taido HPiuipecTa.no. Moje omu uito npauHHy u uajmebjbe j a c ro pe, ire Klime uuivge. vm y jemucer opuy mruiTa JTpyro p.viireBHiia xpa;Ma. Caniiau>e, .to Kojer ue Mara ma moby My.apa.wr, ,T,ymoKe m am e, mro ux ujecutiiih ine Mory ma McKeJKv urr ORJiaimaTejbU (kom.iiouhTopu) ma utrpane, .upujarrp.'bCTĐo, .ibyGaB, Bjeipa, Miremu, <®0 nojaBe. *JbynciK0>r jituBora caiMo cy no jetaau xpaw. uito ce naj3alm cpyuiH. PyiiieBu.iie Moora u opna ! Ha Byinraoy. 23. Maja 1324. j l i illLli 1 L f i_ CPnCKA EHOnEJA C ([)paHnycKor npc©omu: nyu. >Khb. J. PaHKoBMh, _ 1915. 3. y CKaflpy. JleneM'Gjia 4. y Oi;ampy, ira-KO r a CpGii 30B.y, Hiiaue OKyrapB, H.inr UJKompa Kano r a ApnayTH 30By, nojn je y Moro BpeMe jcmua TypciKa Bapoau ca cnoj hm Ganapcnt je muo ua.MecTHO cB0jy TnpecroHHiiy. To je ^ecip, rme je ou iipHiMHO u yrocTUo chhh.tujaucKor -nipiifmta TaMitpema ca hctom iberoBOM BojciioiM, uam ce ou Bpa’Kao ca upite upcTauiKc itojne. CTapa TBpmuiiba, ispoMC. hom ueiuTO iiopymenaL MHje 3u;ruue Jiinue na na.Kurre y no;t|CipumTy, .TOMUiHirpa uam Bajiomu, jecT jemua era* ]>a cpncKa TBpbana. GjiamanH'M u mhothm inaanenuMa, no ju cy HeKamamma HairyiiiTCHa rpoGjba. Oh je j ephum meaoM h apiiayTOKa 'Bapom ca CBO,jiHM .K,yihaMa upaBJbeHHM y ®Hmy Gjijjikxay3a, itoje cy onocoGue ma HsmpHie u oncamv; oh uMa u jema« meo eoponone Bapoamr, rme je 0Kynauuja UHTepJlanac, noćne totui;o upoTeK.TUx itoicoita. uoJAie naniroHajraa upe paxa 8axTeBa.Ta ma ce pery.THUiy TO.:riHiux noGema u iieicajiauribe ar mairaniibe c.naiBe; .vjiune h uapo^iHTo ue5Ky pa3Ha ujc'iaucTBa, i;oja cy CKa^iap TiocTaje yroMUuiTe, neauue u Mohue GpGuje u Gn;ia itanGanana no couMa uBapromiiMa: neMamco. nocraje cKmonumre xej)ojoKor CpiiCKor Hapoma* a.vc.pTH'joKO, MTaJiHjauoKO, eH.rmeoKO h 0paHitycKO. iGuama-p je inocrao Mecro. rme je u Mama OpGuja OnaiiroHHHTiniBo. 35 000 K-uaiiionHniua je BchiraoiM apirayrcr;o u aio nepir M.ycjrHMaiiiii; m ma HTatmuja u ma yMpe. AycTpoyrapciica 'KaTO.n;HMKe seujbe ir ueiiiro Upiia To­ To mije Gmia caaio jemua peu u jemua cjiuiia. pa iiipai'joanaBiia tsmo uoceGnue JioKyiiiaBajy u.iu bhnie Teute- A.th m j yTHuaj je uwTa.'ran u iHecurypa'H. Kai-ma caxi momao ic CBecru, aaucTa noćne jemnor Henamia, nao h eue m,pyre napornu BaTicaiiiciKor Ho^ jiCTapruMiior cara, Koju je rpajao 24 loaTa («euu om uac :iyoCTpim, ou je Guo niperroirana oijncica.. KoiiCTaimiu ouaBa.TH cy 2 mana u 2 Jiohu GecariteKiumHo), Kam coim Bomuii, Muja ce macT npocTupa.ia. 'inpu Kpajy HI. ueira mouiao at ceGu noćne cBpmerKa Teinicor ©Hai irao nocmeom MopaBc mo JampanioKor Mopa u om Caue mo flpuMa, mwue uauiora iiyra Gicamaip wu je norjiemao ca Marjro- �OrpaHa 172. T A JPET. ’ BHTiiiM ineđoM y cicbhm Oojama Kao oicyrijbeiia roarajia, Koja je. joiinia j o onora jpyror CBOTa. . One Mar.ioifliTe ceiuce, omi iiamyiiiTeuH cnisopoiBH, Kojir cy Jiyra.ni) no rJKiimiHM yjrni|aMa, fro Py jejiomi • irajonje: acena, orapama ir je je , (Kojm cy Hanyanwrni y MacH BapouiH u ceaas j j i Om MaĆerJin ircropej ipii uojcKe aycTpiiijoKe, neMamce n Oyrapcice; ornje je On.io Ta-ico iiicto u CK.'ioiiHiiiTe xejx>jcke CpiicKp. iBojcice. /Ka.iooiiii BojiiMHir ■ » JKarocmi iii|K>riiaiiiiinn Pq yi«vnrM JiimnMa, naum na reipraiMeHaT; y jj-ajjimM jl>om»n;iiMa, Koji im;o je On.io in\ieby H>nx. Kojn cy mo­ raj ir na nyt; hco.tidko je h»hx oara.10 ;qyjK nyTa ne mor.vhn noppjKaTH urane oisojy rojroTy. Ko.iiiiico je rame, noj« cy ocaa.TH y vpeimaMa, KOJtHKO nau y cnery. 3a•'ieljeira n y 0.iaTy. Kothko cy ranx yMp.m yc,iej Oeje u amajn. /Kene h j e n a na/pomno, icojn oy 6 m y noneTKy y neheiM Opojy, r a j c y y otaSmmiH. Tano wcto ja: Brane irncaiM operao pa.ineimKp, kojh cy y nonerK.v e a nejioKyniK)M natecrajroM ranxoBOM oimpcm moBjaiMiimi ce toToino y cmomy c a BojcKOM. B ir je jn cy ce c a n o nnOeivnruo... II npnnonejarae, moje Om oojainraaBa.io ranxcmo nsocmajaibe jomi On Brane rrpomnpiiina'io, "Cap iiito ee Mene Time. rpaumne yjKaea ® narm n. Behimia o j iraOeirjiima Oen m&io npe.rn.in cy npcno Ilipne Tope. nvTCM mpeico flefc*: jok Maran 0|>oj Oen c.ysnbe mpeico (H'pamne critae Tenuico mpono-iiie icpon . O pjom nj u jnmjba'imj ApOa.imjy. Ilhir mjieico raico cipaiime ciane, r je je jonm 6iuo 11orpeOno ^ i c j r - j a ce irpeljo mucima o;i 2000 m. npeico ciieranora Hanopa, rje je i Tnrao Ma.im Opoj. Ofiho je Beona Teuiico. jen QfeMiioro niir.io a mJ.io mpferraŽnjio. Meby obkji.m roMii.'ioM e^ropnOM n ci::pyinenoM. ■ro,ti icoje e.v ce cne |’ip\rnrrBene n;.iace cMcana«3e, yi1pRyjyhH ce y <5eian, nam.a Ma u ona jan.y. nn.ieo oaM Ji>yece, icoje caM neaa.Biro nortnaBao j a cy iftii.Tn OoraTir, j o č a ja imc,y iiMaiK irn jaTn.iaTe npeno-nraiiTe: <ftH cy cncpoMHii n o<').vir?iini y crpamne iipon.Tce. M<‘I)y raiiMa je jejan napojim noc-ianrac, icojn je (Vio np.To ynniajair y Ha|>o;uroy lOic.vnnmrnir. On ce na^viaraao nocphyh,H -,-na cnoMe itvtv na je.,nny jvrann y Oarrnnv. Ko>jy je ojceicao ,tvjk nyra. Ha raeroomr MpnianifM paMemnia Ono je jejair O.T3TH>aB noicpmm o j noje]>aine cnn.ie. icojn My je HMao c-iV/Kmm Kao ropraii KanyT. Bpoj 11. c a crpaiiniM MraincTpuMa m ca camrroTCKoM (J)paninyckom M'iLcnjoM y Heh, r j e je isiiponi O iu a 3 aicp'icna OecKpajimiM .iamneM ico.;ia 11 icomojmi u i liwim<xial •1uxm Tpyn a tn Be^iracor Opoja unOcr/mna. XoTC.ia nnje Onno, niiTH CTanona. Hniuira na je.'io- Kao n c n y ja n icao n yBCK; 0 e ; p i « r , i a j . Heh je, icao u Jby.\t Ky.ia Ono .idNiana OpncKe Bojcice, jep nocjie nehn nnjo Onno nyra. HajM‘beiio je Oii.to opi cTjiaiHe Cjmoicc BpxoBile KoManje, ;ia ce onane p.ononn n acojia, na icojiiMa cy ce riyicna jKniBonia n OopOena eipejcim 11 ;i,a ce r.ehn lOjioj Tonpirn ca ranxoBoai MyiLimn)oM Oann y Ba3jyx, nonrro ce ani)cy iMor.uk Byhm irjueaco anOaniHicira mnanniiia, ;ta On ce humo aiornu ynoTj>er>iraf ;ja Ooj>t'>y. na icojy iriPje On.io irnr.aeja j a On Onna y«neiirna. Tora, Oeo mcaic.Be naje, jyrpa Mecena noiBe.MOpa liapebeno je, j a Bojna My3Jiic,a CBiipa na (iieiiT|)y naiponrn, ja; Om noiv|«aTH.Ta Mopan icoj bojunica. K aj cy 3Byinf lumiioiia.mn« meca.Ma im padini aia.pliietBii Ma.io ojicirajbaBarm ncaiociro ipncnuiie n Minm.in -c^aicaico. j a Apnayrn nepyjy, icao j a cy CpOn'pioOn.iii iioiioiMiy iioOepiy, Taja: ce je ny.'ia ercfeiurasnija n uyu;Kapairae miopeiie. inaipe, icoja je icao javjipein irOncaoiiKina Kipaj OopOe. v Ovnpa jia.n (J)paimyciciii MniincTap m npiroroiM-n.ii r.iaBD.pir ucpMiy.Tif cy Ce nj kaco iriaiuinia, jep ce nenpnjaTPJb neh n^irO.i'H/KiiBao. y ircto epoMC n|)Hc-pnr.ie cy n <j)paimyoKAiJiaMn.inje Kio.:ioir,nje B ojk-icoh- Pyjiinica, o icojnAia caM a:eh ronopno paamje, 120 .inja, icojn neh 2 Mecena 'n.VTyjy ir non-iane ce. /tfa.iami.10 ce y Hehn, y cpejnmn jejno oaucpnoiie MO/ice ce cjM-hiii .'ivjiMinc, y icojoj nieaia nracaiicnor |>eja , irje luai’ia <5yica n irje ce im no i;ojy uony ne momco naiOar.iEM um Marape nn. Kora. Cner je no’ieo ja maja ca o.iyjoiM n y Tecmaniy, icojn BOjn na tIiiicop J>yjH <-y. .momcc ce pehu yMiipa.iiir icao MyBe. Ha nnai; iriorpcOno j<* On.no ;uwLe Oevicath, jcp AyCT|K)-HeMirn ft ir>ypap}!i iin|-y Ohjh: jauiie ■oj nnpcnm neh neicoJnnco nacoBa. ■ J b y jn join njpaBir iptemraint cy ce ;ra opo;iyjKC ja jr.e uvi. Hajc.iaOnjn. Taico jicto ar Be.’nricn Opoj snena n jene ocia-Jn cy. pn»y.Me ee«. 0<*n racaKne na j e y cpnv n o j nanrpHTolM KepniM Beja. irj^inoira ApnayTii• ■ 'One, y raxo»Bti)M onn-Ma je navMpno n OenOojno iia, nora cy upnoro-jicne n.iamir njiK- Tio.iacicy naniMCiiOBaie na rvBepnepa napornim. je Oii.To; ncncanirBa to je hcth irapan jvOoice oOaarpio3a K|M'Aie je.ip nolni Oyra.|Hicn ine.(|).iea;TOjni ocnerr<Tir. n cvMopne cMeTenocnr. . . C kw cy oanaicjinaJin <‘M|rr ]X).;mTf\i>a n npnjare.ii>a... Gnn oy Mvnemr tiketom j.anann cy H eh... C.vTjia .jan noniao caM 11 ja^ icao n JIpJTeiinnej v-a cbojoim jkp.hom h ca cuoije jnoje jene .rocaanoM AniniJby. noja je Tfpxyimiia. n a j ii.nxaB0^( (noje cy nonn.ia na ivicama jn a ayc.Tpoyrai| «c-ica. oapoOnajoM df icoja je nerfana ranxona. <cpna: Y o n om © n a .101iraca) n nana cy ce npKj|)yjKin.ie imuno jicona icon a u 3 r y 0 ji>e m y 0 r a n 0 n h y . joiiiirje nn Bo|>a. O n e n n 0, y mo r .1 e j a c e 0 j .1 y_ n e j a m a j n y y p y « e B y r a p n n a m mp c Tn o Meb.v OBoM rt>Mii.ioM, niija je cnaira 7/1 nvpanca On.ia CTai i J La. i e c y p a j n j e CMpT c a c n o j o M j e neh nciriinjbena n icoijn cy r a cnojniM '-Ocf.TirHM ;ipon.' H 0 M. iriRMU niRuie na aiaoicapaje vircaca u rpone, ja Mana icojomi, raoTaiiuhona nn 24 ,'iiHja, nspeiiiy.ua ooim ej mio <T>panuyae: on;ie je jlip. Jlonmiej, icojn meh ce n a hivt. l\ x . . . ona ce ,jo oOpanoiia.i.\. ispio Opso. O.ia3 ro.iniie. n<-TOicao n ja H|)iicyoTiiyje iparroBHMa Cpncico- rojaipehn nroMohm. nojy je, nanr.ia icpj cpmcic.iiix otjmTyj>oico\r, Ojm c iio-'Byrapr-icoM w n ajaan obom CTpanr- n » p a 11 nojiimca. ea cbiim iiijmisa-me n p n jo je , icojn c.y 110M nocciojiMiM parry. Hao jnojraia-. -.Jiraje y hane. Myitajjt raeiio n jemy m j a i n km ii noc.ioniat <iiw>je je.'iiiii fMO ce noctna.m, jcp oaiM w ja. icao n cnn jpyrn: ocTaTice /KnoTirnx iraiMHj>imna nejm nurcm crio ce o jp n >iyhn j a m caja irpmMC ma ica.ic.isy m najMa'n.v narfva;iy. IlarvOraeir CTBOfp. Ca lieico.’iniKo pe>m oirnnao Mir je non-ta-Morae, j<a_ JIoicto-p .Tlerrraiej iroicanao Anf je Tvnan.v .Jiutv. nyAie ce Tvrairo, rpabana n Bojnimca, icojn cy 'mpeiiRTO To je: 11 IMii.it) Hpiie Tope.. Ono je On/10 y n cro npene icaj caM I\)nioba .Hepntjon, icoja je icaaco nawy nainycrii.ia ja ctirrao y Hipirtjiou. On -Mn je oirncao cboj y.moaic npnor ;taiia OpnroM nojniRica tr;oMopy. �Bpo) 11. r A JPET, {Pooiuv/CHii h Tocnoba !Puxap,n, 'itojji «y •3n>T,oniim;iin u kojii <*o u w y lunnc ini niwimui. I o. iirjt.ciiiii w 'n>nnobn. JlfTiiir. uojui cy oyrpa iipu f a t f p a i i r a jfftno -CBOjc ,T,oTe y Auvipnjmimi. Onu cy fvi^a ociaJiH na. aiyay. . , 1 ociKvvmi I Hi<ai|u. 'ijpji!, jfi ;ii|nr iKjwijy onoj« imoHh n ajia^ Jiao y Ttepaiic,. , . . . . Orpana 173. Onu nui: Kojncy .Mino iiMa.'Hi lunare iipo;ivvicii.ii! cv n'yr ;io Cinvtpa MV'H'lmi c« e u ‘pauiimr twm' i;iimu ii m'no.u,n,Ma, . Mh iikcmo -muiio naiiuin n 'p a x a / mi lioct&ncMO imu. pofijbeninijii noippH jar^a. Mm iitiomo oimu^ h ct| hix<i iiiimi <yi apiia irnrnr o;i; (iomAc. Mu m o niMa.an ječimo ca nsnsi .;npyno orehau.«. m ihe,Mo yMipeni eaaio oji (Haoraihmhe <cc.) Osman N iiri Ilad/ić: Muslimanska versko-prosvetna autonomija u B. i H. i pitanje Carigradskog Halifata. (Povodom 25-godišnjice Džabićevog pokreta.) , (Nastavak). Posle Ehu Bekrove smrti 22. avgusta 634.. god. muslimani su jednoglasno izabrali za njego­ vog nasljednika Omer bin-el-Hataba, koga je i sam Ebu Bekr na samrtnoj postelji ^verriima pre­ poručio, a o tome je i pismeni testamenat ostavio. Po pravilu Omer bi se morao nazvati Halifetu-halifeti Resululah, »naslecjnik- naslednika božijeg poslanika«. To bi bio predugačak i za buduće naslednike nemogućan naziv. Zato je Omer sebe prozvao Emir-el-muminirv »vladalac pravovernih«. Omer je vladao nešto više od deset godina. Poslednji dan meseca oktobra 644. godine, upravo u momentu kada je Omer klanjao jutarnju molitvu pred pravovernima u Džamiji, napadne ga iza leđa neki persijanac Firus-ebu-Lulu i oštrim nožem zada mu šest smrtonosnih rana. Četiri dana nakon aten­ tata, 3. novembra Omer podlegne ranama, odre­ divši prethodno petoricu najuglednijih arapskih prvaka, a kao šestog svoga sina Abdulaha, da iz­ među1sebe izaberu njegova naslednika, ali je izrično naredio da njegova sina ne biraju.. Izbor je pao na Osman-Bin Alana. Osman je također vladao deset godina i ne­ koliko meseci, ali ni u kojem pravcu nije bio do­ rastao svojoj zadaći. Covek u poodmakloj dobi, po prirodi tih i povučen, u početku nije mogao za­ paziti a docnije sprečiti onu strašnu buru što se je talasala sa svih strana Halifata. Makar da je i za njegova vladanja napredovalo arapsko oružje, unutarnja njegova politika ubrzo je prouzroko­ vala domaće nemire i uzbune tako da je s dana u dan rastao broj nezadovoljnika i zaverenika, koji su spremali i konačno izveli državni udar. Bezprimerna korupcija i nevaljalstvo pokra­ jinskih namesnika, nasilja i pljačkanja državne imovine sa strane Halifinih bližih rođaka Omejada i njihovih štićenika, izazvala je beskonačna zgra­ žanja i nezadovoljstva pravovernih po ćelom Ha-’ lifatu. Hidžas, Irak i Egipat digoše se otvoreno na ustanak. U mesecu junu 656. zaverenici osvoje prestohicu Halifata Medinu; a 17. istoga meseca pro­ vale u privatni stan Halife Osmana i ubiju ga na zverski način: Dok je Halifa sedeO s Kur-anom u ruci zaverenici navale na njega golim sabljama i saseku ga. Halifinoj ženi Naili, koja je u momentu opasnosti savila ruke mužu oko vrata, zaverenici. odsekoše dva prsta, U ovoj je zaveri i ubistvu Halife Osmana sudelovao i sin Halife Ebu Bekra Abdulah. Kakva je divlja i svirepa mržnja među pra­ vovernima bila zavladala protiv Osmana, vidi se i po tome, što je nesrećni Halifa mrtav i unakažen tri dana ostao nesahranjen. Tek četvrti dan odva­ žilo se nekoliko njegovih prijatelja da uz opasnost po sopstveni život sahrane Halifu. Makar da jesahrana obavljena pod noć u najvećoj tišini, po­ divljala svetina bacala je kamenje na mrtvo telo Osmanovo i nije dopustila da ga sahrane u mu­ slimanskom groblju, nego je pokopan na mestu gđe su se pre Židovi sahranjivali. Iza Osmanova ubistva u Medini je zavladala prava anarhija. Zaverenici su se podelili u tri ta­ bora. Egipćani, medu zaverenicima brojem najjači tražili su da Osmanov naslednik bude Alija; za­ verenici iz Basre hteli su Talhu, a oni iz Kufe Zubeira. Prošla je nedelja dana a pravoverni nisu imali ni Halife ni Imama. Tek druge nedelje iza­ bran je za Halifu Ali-bin-Ebi Talib. Talha i Zubejr priznali su Aliju na silu: pod pretnjom gole sablje. Muavija, namesnik Sirije,, koji je pripadao Osmanovoj porodici Umeje (Ome- jade) uopšte nije priznao Aliju za Osmanova na­ slednika, nego odmah počeo raditi na svoju ruku i u svoju korist. Krvavom košuljom Halife Osmana �C tp a n a 174. ■r A JPET« i sa dva odsečena prsta žene mu Naile. Muavija je agitirao medu pravovernima protiv Alije i nje­ govih pristaša. Malo po malo počele su se i druge provincije buniti protiv Alije, a za Muaviju. U samoj Meki stala je na čelo nezadovljnika Aiša, kćer Ebu Bekrova udova iza Muhameda. Ni Me­ dina nije bila Aliji posve pouzdana. Posle krvavih bitaka na Zi Karu i Sifinu, gde je poginulo preko 100.000 pravovernih s jedne i druge strane, zavla­ dala je celim Halifatom potpuna anarhija. Meka i Medina, Sirija, Egipat i Jemen priznali su Muaviju za svoga Halifu. Uzalud je Alija nudio Muaviji Si­ riju i Egipat. Metež, tučnjave i krvoprolića na sve strane. Svetu dotužilo i na jednoj i na drugoj stra­ ni, a za sve najviše okrivljivali Aliju, Muaviju i Amra, Muavina namesnika u Egiptu. Trojica zaverenika reše se, da isti dan ubiju Aliju, Muavijii i Amra i učine kraj anarhiji. U petak 19. januara 661. godine, izvršio je zaverenik Abderahman bin Muldžem atentat na Aliju, dok su Muavija i Amr sigurnoj smrti sretno umakli. Dva dana docnije Alija je podlegao ranama, a posle njegove smrti grad iKufa izabrao je za svoga Halifu Hasana, sina Alijina, ali se ovaj odmah za masnu rentu odrekao Halifata u korist Muavijinu. Drugi Alijin sin Husejin pojavio se docnije kao pretendent na prestolje, ali su i on i sva njegova rodbina nesretno za­ glavili. Muavija je posvuda proglašen i priznat za vladaoca pravovernih. Time je završen period islamske teokratske države, vladavina prve četvorice Muhamedovih naslednika, a osnovana nova islamska svetska di­ nastija Omejada. Posle ubistva halife Osmana nastadoše medu pravovernima tri religiozno-političke partije, na koje se još i danas manje više deli ceo islamski svet: Suniti, Siti i Haridžiti. Spor medu ovim strankama nije radi tuma­ čenja Kur-ana ili drugih verskih dogmi, usled čega su docnije nastale mnogobrojne islamske verske sekte, nego ima čisto politički karakter: koga tre- S p o j 11. ba priznati pravim i zakonitim halifom, naslednikom Muhamedovim u činu svetovnog vode Mu­ slimana. Po mišljenju Sunita (ehli-sunet vel džemaat), takvih halifa bilo je četvorica: Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija. Siti odriču to pravo prvoj trojici i tvrde, da je pravi Emir-el-Muminin i halifa samo Alija. Prva trojica su po njihovom mišljenju uzur­ patori, koji su nepravično došli do vlasti. Hari­ džiti, naprotiv, priznaju samo Ebu Bekra i Omera za prave halife. Osman je, kako oni misle, s pra­ vom bio ubijen. Alija je izgubio pravo na halifat u onom trenutku, kada se upustio u pregovaranja sa Muavijom i posle krvave bitke pristao da nji­ hov spor reši »izabrani sud«. Mišljenje savremenih Sita i Haridžita po ovome pitanju potpuno se slaže sa mišljenjem ljudi sedmog veka koji su bili za Aliju ili protivu njega. Sto se tiče teorije o četvorici »pravednih« halifa, teško bi bilo istorijski dopustiti da je ta teorija uopšte postojala još u prvom veku posle Hidžre. Bez obzira na pitanje kakvu je ulogu igrao Alija u Osmanovom ubistvu, istorijski je fakat, da je on iz ruku zaverenika i ubica Osmanovih primio halifsku vlast, a jednog od glavnih učesnika, Ebu Bekrova sina Abdulaha, postavio za svog na­ mesnika najbogatije provincije halifata — Egipta. Teško je i pomisliti da bi pravoverni Musli­ mani sedmog stoleća bili u isto vreme i za Aliju i za Osmana. Oni koji su smatrali da je Osman, kao što su bili Ebu Bekr i Omer, pravi naslednik Muhamedov i da je nepravedno ubijen, nisu mogli biti za Aliju, za koga se u najmanju ruku može sa sigurnošću tvrditi, da se u zaveri protiv Osmana pasivno držao i da nije hteo preduzeti ništa da bi to sprečio. Na strani onih, a prema tome i na Muavijinoj strani, bili su Talha i Zubejr, najstariji Muhamedovi drugovi i pomagači, kao i Ebu Bekrova kći, Muhamedova udovica Aiša. Oni uopšte nisu Aliju smatrali dostojnim prve trojice halifa. (Nastaviće se.) Ata Nerćes: NAŠA DJECA (Prilikom ekskurzije učenika Saborne osnovne škole iz Beograda u Sarajevo). 21. i 22. maja o. g. bijahu dani znameniti Užice i učiniše dosta napora, samo da dođu u srce u životu sarajevskih osnovnih škola, t. j. u životu Bosne, u naše šeher-Sarajevo. naše djece. Tih su dana mlade Sarajlije dočekali Djeci se našoj još ranije pripovijeda o zavi­ svoje goste iz naše prijestonice, iz glavnoga grada, čaju, o općini, a onda joj se- sve dalje i dalje širi Beograda. Oko šezdeset dječaka i djevojčica sa krug upoznavanja naše zemlje, države u kojoj živi svojim učiteljima i učiteljicama, a jedan mali dio . naš troimeni narod, Srbi, Hrvati i Slovenci, koji i s majkama, pfevališe dalek put iz Beograda, kroz su svi jedna krv, koji istim jezikom govore, istu �Š p o jJ i_ »rAJPET« Ctpana 176. majku domovinu, majkom zovu. Pa nije ni čudo, Dragi nam Bog dade pa dođoše bijeli da su djeca pitomog svoga naroda zaželjela, da se orlovi sa našim uzvišenim vladarem Njego­ vide, da se zbliže, da se upoznaju. Ko zna se, vim Veličanstvom Kraljem Aleksandrom Kamoguće da su djeca one slobodne, nekad male radordevićem, te rastrgoše lance našeg robo­ Srbije, sinovi naroda puna borbe, herojstva i lju­ vanja i donesoše našoj zarobljenoj domovini bavi bratske, pomislila još i na ovu našu skoro slobodu. mutnu i krvavu rijeku Drinu, koja na9 je do ne­ Na nama je mladima da čuvamo taj sveti davno dijelila i bila nametnuta meda naših ze­ amanet krvlju stečen. Evo draga braćo i malja, ali nametnuta da bude i meda naših osje­ sestre, dolazite iz naše prijestonice Beogra­ ćaja i života. Moguće, zaželješe i odlučiše, da je da, dolazite nama, da nam pružite bratsku predu, da joj uskliknu iz svega glasa: ruku, da bratski približimo srce — srcu. »Teci, Drino, teci slobodno, nisi više nesre­ Mi Vas od srca primamo i pozdravljamo. tna rijeka, nisi mutna i krvava, sad si bistra i Dobro nam došli, mili gosti!« oslobođena, reci našoj braći, da je naša granica Maloj je Zehri odgovorio voda ekskurzije tamo daleko, gdje se već ne čuje više naša riječ, školski upravitelj, g. Živojin Savić. Ostariji čovjek, daleko preko Jadranskoga mora . . . « ostariji učitelj i pedagog, sav je bio ushićen rije­ I kad junački stupiše na tle našega šelier- čima male Zehre. Nije, veli, nikad slušao slatkih Sarajeva, izidoše pred njih mlade Sarajlije. Lete riječi kao što su ove bile male muslimanke, koja djeca jedno drugome, kao da su odavna bila,za­ eto govoraše na usta cijeloga svoga naroda. 1 to jedno, pružaju ruke, stištu se na mlade grudi i reče kolega g. Savić, da su baš ti Bijeli Orlovi veselo se pozdravljaju. Svaki je gost imao odmah došli na glas, na poziv iz šeher-Sarajeva. »Tu je, i svoga domaćina. Kao iskusniji,,stariji i pametniji — veli — »sestro među vama zaorio prvi glas, ljudi, naša djeca primaju sebi gosta, upriličuju zadao se prvi udarac nametnutom silniku, a na­ poznanstva i vežu prijateljstvo i bratimstvo. To vijestio prvi čas našega Ujedinjenja.« Spustivši je jedan važan m om en ata životu fiasfe\djece. A topao poljubac na malu glavu dječju, reče i ove tek, ko je imao sreću, pa ih vidio sviju zajedno riječi: »Ovaj cjelov bratski šaljem svoj tvojoj aći!« . . . 22. maja na Ilidži i na Vrelu Bosne! Nema tu vi Svo društvo a naročito djeca veselo su na­ razlika i raskrsnica, nema one naše lude nesloj stavili objed, a poslije toga nastade pjevanje, igre mržnje, tu je eto među djecom osnažena, upet čena u srce i dušu ona naša stara: brat je mio, i neprisiljena zabava sve do na izmaku dana. 23. maja rano ai zoru krenuli su mali gosti iz koje vjere bio. I oni mnogi stariji domoroci, tjesnogrudni i nesvjesni, da su tu došli, da vide našu Sarajeva ponesavši sobom jednu lijepu, znamenitu djecu, da nauče kako treba brat da s bratom živi. uspomenu, a nama ostadoše riječi, koje meni i sad Pred sami zajednički ručak djece i njihovih zvuče: »Do viđenja, braćo! Dođite i vi k nama i nastavnika, pred cijelim društvom, svečano se nemojte to zaboraviti. Ostavljamo vam u amanet penje na visoki podijum mala muslimanka Zehra i naš poziv, da dodete u Beograd, da se svi uvje­ gromko umiljatim glasom pozdravi goste ovim ri­ rite da smo mi svi ovamo jedne misli, jedne ideje Brastva, Jedinstva i Ljubavi s vama, a da se naši ječima: svi drugovi u Beogradu opet uvjere, kako ćemo »Draga braćo i sestre! Pozdravljam Vas radosna i vesela srca im mi kazati, da u Bosni živi naš narod, pitom, u našoj miloj oslobođenoj Bosni. Do nedavna dobar i duševan, koji bez razlike vjere želi mnogo bijasmo vijekovima rastavljeni, a jedan smo ljubavi bratske, zajedničke sreće i napretka cijele naše velike Domovine«. _____ narod, iste krvi, jednog jezika. PEflOBHA r/lABHA CKyriLUTHHA TJlABHOr OABOPA TAJPETA. OApmafce ce y Hefljen,y, 12. jyna 1925. y 9 caTM npMje noflHe y npocTOpMjaMa TajpeToua KOHBMKTa y CapajeBy. noAOA*5opMi noBjepeHMun h nnaHOBM APy* uiTBa. Koju mene Aa ce o k»mxobmm npeAnoaHMa pa. cnpaB/ba Ha CKymiiTMHMf Mfipajy y cMncny 54. nnaHa ApyiiJTBeHMx npaBM/ia CBoje nAeAnore noAHMjerM nwCMeHO TnaBHOM OA<5opy HajMan>e neT Aa«a npnje cn yn. uitmhb f ji a b h m O A f io p T a j p e t a . �Crpana 176. ■r-AJPE T « rioHnoH »BapAe«.•j . . »liajvpi« ii'ii;iy<Ti'pnjii .Ap»'\Tii y ‘I »iViu l'pa.iv 'iioiu'jioiiiuia je . eapajeneKOM mj' iiikom KoiiiiiM;T.y 1 iraron t i (i.V2 <iioimha roj»uii il\ /lipiisi, n a 'K'M.v (v iioiiom ii]u'iJnViti>Al. r aaxnaii,yjv>*io. TajpeTOBa 3a(5aBa y flepBeHTU. Hi'Aiumo je iioa»A«'>0|) I'ajpcTa. y A '-p an n ii fnjivuao .ri:e>r;ii.v l’aj;:«'i OBJ- jafianj-, noja je liMOJia Gpyro npiixo;iv l,iiii. J 2-'121■•— llpfMii tomc iionocj' obo je diiJia Hjjj'y.eijj«'ji(iijA l’a jp n o n a aadana j- ii|ioitiiiiuiiji| j- onoj lim. rofliiiNi- V BjdijcAHUM HJiiiiiOBHMa noflOAdopa y ^o[m eim n neRa je iiaji pAii'iimja XBft.ia n a obakm ' Bpoj l i . nuli, Hii Ko.ii.i l.puiili,. n Haicapnja. Kj'.'mep; ino. 0 Aim.: Mi>xagiiii:'iio 5 vfiiii.: Ao;iyjiii.x V \a g n h ,: Mato <I>u.njiiiomih, jthm- ' re.iii ii X ira ao-MajAflJiOreii CaJnixaruh. •. Uiipo'iHTa 3axpaJra.;iT« n o rjer o p o rf ciijpJip. ujie y upnoM jie.^v,- iiocinnje lipnpeljiliuviivor oAfioim, r. «I>exiiM ccp. M y c a-, Kii.A :iihy, t-peeiioM uoivW,iiapy, Koju je ruojiiM yii.nnit(»\i mihji-o ifjiViJiiOiiHiO, icao u rocrioljii’ Biifiiftiu Obiim hj' tcm' Taiicpbop iiernieMO iia.po>inty xu;iJiy u rlja mo: AlipiiMiV' AJiJCiiJiajii n Mapnjin Kyjniep, r o 'r r . : jj,epiniiii eip. Ca* ,iMfxamihy, -re Iimpecpj- u (.'yi'>XH-jn Gajpiixftn[hy, koju ytvrynniiie r.nojo hmaiiMO a a AOicopiicaihe ca^ie. 3 axBana ynpaBe 6 H xahKor TajpeTOBa HOHBMKTa. Ha MOJifiy yupajie onor KoimniiTa oa 25. ACueMdpa 1924. IloA-oflOap l’a jp e ta y B p iu o n jia 'io.ny ea ciiojiiM npiijcA6p. 331.3a CHHneae ojiekTpnHiic ii BOAOBOAiie onuiTiiiiejce npaiiiiiiM lipcAcjeAH/HKOM r. M y p a t e«|i. C 11 ii a h a r uh o m oApatao CTojfie.aa .19?5. .roftimj’', jioim o je J\ Bnaflim Koucc&p 3a ypn«OBy je y cj’fioTj-, 2. Maja 1925: y ' cbiim nputvropiijiiMa.' l'pajiA XorcJia rpaAcnce oiinm iirc y J>nxahy ca cbojhlm caitjentiHUiiMa A«ć 21. »UdeamiHe« cneianj- l'ajpeTOiiy gačajiv, j;oja_ je kdko -MOpaJino (pe6pyapa 1925. saK^bj-naa;,. icojiiM ce y ucTy CBpxy noAje.rtyje. tako u MaTc.piija.uio npjio ao6j>o j-cnjejia. Mner lipiikoA iionama pciCHoj jnpaB ii luOHBHKta npnnoMoh oa A h« . 500.—. l'ocnoAnnj’ ; lim . 9500. Ha pacnopcAJ' ej* 6 hjio. cjrajeAoho ranice: B.aaAHny KoMeea.py nao u iberoBHM canjCTminKMa najji>wiina. 1. Bojiic.nas HJigh, ji.nal>ii: »j^eTe n Pameijm;« Ai^-iaMauirja XBaA^! . . .. . • 1 ILI,; Kyiyicajinha, TimHa3HCTe. • 2. »Cj-MibitBo .ume« KOMeAiija y abb u m a oa Bpajln'.-aaia npeTn/iaTHHi|HMa aacTa „T ajper'! . Hym uha. y (MOAaBaxio CBe npeTnjiaTHmce nam era au cra, Aa y n aj - 1 . 3. TouGojia — H rp am a. ‘ Kipa^eM's poa;y noAMiq>e eBoje A^'OBe icojiH noTjeny oa npeni.na.TeBpnjcAHO.u noAOAdopy h jbChobom 1 ii>jk{w,bo;BHOm lipĆAejeAsa jiik t »1'ajpeT«. Cbh omu iipnjaTCJhn »l’ajpcfa«, moju cy tokom' iuiuč.y 1'ajpoT. Haj.T>eimie O.aaro^a,pvi n a ^JKfcuenOM TpjAV oko rOAiiiie Ma nci acor pciaiiora fiiuin enp.iij.e'iamn Aa yAOiioa.e enojoj iipiipeACC- <JBfc 3rfda.Be. i. -> • • oflaiieau n p en a »rajpeTj-«, -rpeda a & ie ofiaBene Hcnj’ne, -^ep he caxio raAa n na Taj nanHH Aft H)uipeAyje »I'ajpeT« n rajpeTOB TecpepnM y BnwerpaAy. ibDTOBa iiiA«ja. , . ......• . ; •, IIo-A O A fio p J’a j .p e T 4 y ,'B n i u e r p a a y- -oap -kho je .m ByAj'hn € mo naii ii iipii K0Huy/nođroBne .boahhc^ H ajirugone iH>AU^c n a a'pefan Aaa. J k jp /u ia , .l\Tj[^TOn:a:o(po,pjiv t id. T)«Aa. h .jnocjrpiiaiBa rpeda a& je nornj-Hiijii', n a uaio na-' i.čiiKO ■jip.Tepnjanini.Tpito .ii ’B^paJlHii yejij6x' dno' Aoprnuj • H obhm nytcM ik m ce noAjOAddp n t o e n in c w nxnft|55e oiiBpuiyjMo enaiin ćnnje oda neke 'ii jTiOBOJbiiMO cbojoj' Ayikiiocriif Aaiuiboj (pnpMH »BapAa«, nnAjCTpuja Al,I,eT< ‘1- . i ^ j t ra. je n AAMMHMCTpaiinja »Tajpeia«. 3a6aBa y bpMHOM. '«ljig,nyT/.n<^b5»rAfc'ci odnaanil‘ppHflHroM.'' rajpeTOBO CHjeno y «PojHM4M. ' C n kn p hh j AotipoRoibHM-npMnoaM: ll i l t l l T ' l\ f °P r a j t a y .;U p-B e h t n uwiymio je iipoitpnpel)Hin.’ior KajpaMa n pe« vaunjaaia sa FajpeT A "«. roenoAHH P e j c p M e a tn h Bi3 C a h e k o r M o c T a ca-. namiiiiM OA<k>poM, 'jT Koju' cy yai.iu rr. AP- H cau 'CaMoicoB-TOja, IhJ-biio. je- aa TajpcT cbotj; oa A wh. 145 i» jy AOpoBaiue cJinjeJocuii BjeAoOpii, H anjac XajjiiMejjuHh,, BexinyA’KH C(iAiixarnh, A eh a.rr.: n o A u,k ' 2 0 :' Adđa Kpa.HTiih, MyoTaij[)a Capajjnih ii XasHM H oxajjnh' h rjjja MaTiuiAa' a ji Kiuuy,• •H'pnpeAiia d cy. Ane Bji.aAO l'BOBAeai; no Apn. 10: IJaipepder BniiiioBHih, Xa.MAnder 25. a n p u a a t . r. FajpeiOBO cujćao y .-n^pBTpnpjaaia HniioBiinnKolimiHHemih, Behatpara XpoMaJinh, AxMeA lobjiaih, llleipico Baii1'pabanoKe Kacime, icoja je AodpoBb.-b.no jxffyn."beHa. Ciijeno je aonnh, Uojnn Bauinh-m Ha.Tinji nanuih-Pciiuih; no A IIHX*1-: y MopajinoM nor.ne,Tjr upao ycnjeao. MaTCipajaJinur npiixoA «3van Hibaaamh, Aeiel nftiinih-Pemii'h « Bpan,o Xaean.. iiaiua-A nn.' 1043, Kojy cy CBO-ry AapOBiian canjeA«1hHV no 50 A , rocnoAHiH G a s a M u ji a a h h o b n h, y>uiTe;b y XoAdmi|i,, l ’aAOBau Badira, iinii;., Bpaba Oyltyi;a, tjh-obaij, ABpaM. Aaicaaaj, cai:ynno je Mt'b.v hikojkikom masao/KH Amn. -39 sa. 1'agpeT. rproBan u MieiioiiHnnico-rpabaHcita Kaeima: uo 40 A ,IH-: Ka,naCaK.ynJbain.Ma icao m A/>4»OBaonnMa neica je nnjji.enninmj-.t «I»paibo, i'ocTiioiinnap; no 30 A Hn.:..<l>paH.ej5aHKH .Cii-MOcran xBajia! • ■ ' : »Pojilima, Hcaiv Ajncanaj u AP. Acaic Ca Moicorunija, cjiočkh Jbe-, Haui nOBjepemiK r.- E f l i e « ea na.p; no 25 A*m.: Mii.tko Tpoppan>imh; no 20 A "n.: H bo AP^l-iineBiih, «Pyn;o Jocnn, .Aiipeicrop, CyjiejM«n' CaAHxamh', Tpr., J'lKMpiiAa MoliTe,KyKOJiH, Ma-ro' Kj-Jinep, Tprobau, Jocnn Bjcnodpri, y«inirejb, ‘Ppaibo Aaayiio&nh n eiimi.no lp.A m i.: Ma,pico'Tporjiam'inh, Maj««) Kj-aiiep, A l'^rim a MaTanoBnb, yn!Tc.T>iHua, EniiJinja Jbydnh, j-iHTe-nima, Jenciia KyjiHep, CeAHMajep .'IyABur, Oeica.p MaiiuicAP. reoMCTap, HleipKn 'C $ . A li;iAa.-; poni ih, Aopnnni eij). CaJimxar.iih, HdpaxiiM e«ji. Poaaiiconnh, naAiidpeoiinit, ^ i n a h CiHiianoBiih, napeAiraK, Cnojan Tanenia, 3B&* iiinHiiK,- A.vi'iaii Ilaiih, auinu., .Heo A.ni;iuiiij, vnokiii:, MyxaneA eip; CaJTHx«riih, A®pi»Hin eip. BmjaAnh, n6p. npiio-rag, Mapima Ilenaniih, ymiTe.-biiua, Jcjiena T porp aunih, Joomn TparpaH'ftih, Xa.MAo Koii.nuiija, M.voratjia čiji. Xycdamnh, naMOJiniiat, PaoniMa ra lIoxagnh, Xaoan A<,pBviiiiaxMeTOBnh. Hhiiko H-amiih, Aniija AopnniiiaxMOTonmh, HdpaxiiM McMnja, E hoo e«p, Bapcui.uija, Mirna M haoui, »pepiiA oiji. My.TeBejiHja,' Jo30 MoM'niMioBiih, Mune OrtppiiHa„.yiipajnn;eji.' iioiiit«*, A uto .Ka.naM.VT, E ^nd Knpaeajnixo-, ripHn03M H3 KoibHita. . HiiHunjaTiiBOM r. C a d iH T a H a M n a p e , nor-tianapa. epeaa i«iibii'iKor, caiiviubciio jo, A®». USO A®dinonoji»nii>x ii|wiJiora, a K.yiiiiunr. cy cjiiijeARhn: 1. -y cejiy Hndpy r. A b a h j a O M c p o B H h onoTy A hhi. 410. 2. y ccjiy CooHimii r. O m e p III e Li j i d o n H h , poM.aTdania c.Bory oa A 1™. 3*0. 3. y oejiy yMOJbanii' r. M c x a r a AP^c imh, goMnadanin r u m j O-A' A Hir- 390, ' x 4. C&m i-ociiioAini C a d n t M a u n a pa, noraanap cpeaa, caacj’imo j o y .paahHM si-OAnna «noiy oa A iiii .' 2500 n a"'iciiy oe Apynmto ibC.My n craiMa ;ia.|*onaTOJirmM,a naj.ibeiriii« 3axnn.H>yje. flapoBH M3 HoBe flomaHe (CangaK), • PocnoiAHii Meniaii Cialmnh AapOBao je jcAiiy odno.3iinuy 7% Ap'-Kaniior aajMa, a Ta«Kobep u Beh.npnra Jbajmh oa ciiiiohuom AmvpoM joAiiy odno3iinuy. - Xnajia ura! Štamparija »Bosanske Pošte«, Sarajevo. — Vlasnik društvo »GAJRET«. — Glavni i odgovorni urednik: Hamld KUKlC. oa �ff NADA Sveopće osiguravajuće dioničarsko društvo u Sarajevu Aščiluk ul. broj 1. Telefon broi 837. Filijala: Zagreb, Marovska ul. br. 2717. Dionička glavnica 5,000.000 Dinara Preuzima sve vrste osiguranja uz najumjerenije cijene, a štete procje­ njuje vrlo brzo i najkulantnije. Sve upute i prospekti na zahtjev besplatno. jiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiniiiiu 1 = CapajeBDKO Mm = = = = A. a. y CapajeBy. TejietJiOH 6p. 33. ^Kafana i Restauracija SADRVAN Sarajevo, A leksandrova 28/1 g Preporučuje se ljetna bašča i zimska sala. Divno uredjeni amerikanski viseći vrtovi, japanske lože itd. Uvijek prvorazredni gospojinski tamburaški zbor. Stjecište otmjene publike. Prvorazredna strana kao i domaća kuNajbolja pića i drugo. = =5 = P a š ić i S e r d a r e v ić , vlasnici iilillF BaBn ce cbhm y đaHK0BHy CTpyKy cnaflajyhH,vi nooioBHMa. y^oiiJFe Ha iiJTeanjy yt<aMahyje HajnoBOJbHHj'e. Oa HHCTe ao6 hth l0 °/0 ydyna KyJlTypHOM H npOCBjeTHOM ApyuiTBy BfajpeT“. Čitajte ,Gajret‘ ! List .G ajret« jedini je list za našu porodicu, za našu djecu! Za to treba da ga svak čita i pretplaćuje s e ! Svakom prilikom sjetite s e Gajreta! 0 �n r n a • r n vi n iin n n r upcB usigurovojuce urusrVO „JUuUoLHVIJh osnovano g. 1913. u Beogradu sa akcijskim kapitale m od Din 3,000.000 u zlatu. Ravnateljstvo za Bosnu i Hercegovinu Dalmaciju, Crnu Goru, i Sandžak u D SARAJEVU. Kralja Petra 17 Brzojavi: J u g o o s ig u ra n je . T e le fo n b r o j 300 Vrši sve poslove osiguranja najkulantnije. Police požara prima Uprava Fon­ dova kao garancije pri davanju zaj­ mova na hipoteke. Sve informacije daje najpripravnije gornje ravnateljstvo kao zastupnic u svim većim mjestima. I 0 H H G B EB E tE H B B H H E E E H E E E E B 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 m . 3 i ž a . x c l Br?će Baštigićci Sarajepo trgovina muzikalija 1 materijala za pisanje 1 rlsanje. Bogato slovarište hrvatskih i srpskih knjiga B B P JP JB P JB F aB B F JP iB B P a a B H B B H ! K ojemilimled ili uopće nemoćan, popraviće svoje zdravlje jedino najnovijim lijekom, koji se zove Ferrodovim. Vanredno je sredstvo i zaista spasonosan lijek za one, koji boluju od malarije i drugih raznih bolesti. — Ferrodovim otvara vanredan apetit (dobru volju za jelom) i vrlo brzo oporavlja davajući snagu, svježinu i zdravu krv svakoj osobi, kojoj je kakva bilo bolest narušila zdravlje. Za- siguran uspjeh dovoljne su 2 do 3 flaše. — Narudžbe prima i razašilje sa doplatom i plaćenom poštarinom: Prva muslimanska apoteka illiniedaTatarovića S arajevo, A leksandrova 2 (Đ aščaršija) Preporučuje svoje bogato skladište kemikalija ino­ stranih i domaćih specijaliteta, parfumerija i koz­ metičkih predmeta, zavojnog materijala itd. Prima narudžbe iz provincije i obavlja najsavjesnije. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/f361e6bcb88487f39896112dcfda9f95.pdf ad9b498352ea13a2f755ce73a0557cdc PDF Text Text noiuTapHHa ruiafceHa y totobom . JIHCT TAJPETA APyiUTBA BA KyJlTyPHO H EKOHOMCKO nOflH3AH>E MyCJlHMAHA H3Jia3H 1. h 16. y Mjeceuy. ToAHHa IX. C apajeB O , 16. jyH a 1925. _ Epoj 12. UiijeHa roA- #0 A- nojeAHHii 6 poj 4 A Tbami Ao6HBajy jihct y no.ia unjeHe ko a TAaBHor OAfiopa ann ko a ynpaBa — rajpeTOBHX K0HBHKT3. — CAAP>KAJ: Oa\ia’H H vjul Xaynh: MyxaMefl u KypaH. Xyvejn 'Boro: njecaia h Ofljea (pjKrrfiui), U yK . '/Kii 'b . J. PaiHicoBiih: Cpncna ^noneja. .A. ByuiaT.inh: MycnnMaHCno đpaHHo npaBO^ A. B. A[uio.i: 3eneH3 Buna. Pafl u MHflycTpnja (C^ia^u>rii;or: Cii,iux F>. /lp. Illahnip CwKM|)nh:tBa6Mje. OcMaar Hypn XauJrh: MycnMMaHCKa BjepcKo-npoeBj'l Ha ayT0H0MMja u ntnratbe UapnrpaACKor Xa." $ a ia (rioBOflOM 25-rofl. UačnfeeBa noKpeTa.) Xa.Tii/io E;iii.o xanyM: OnteHa Kowyn>a (Ilpja] •Mex>rty P. Jljenuih). * A H A PO flH E y M 0 T B 0 P M H E . 3aBHflHMua AnnfieroBHua — flnnfiep YMMxaHa (MyCj JiiiiMaiHCiie /ReHcKe HapOfliHe nrjecMe)-. ^ iKiro <I>. X. Baii!HaymeBwh. JTcTO'iHe npine: JeMHH (33K/ieTBa) — BjepoBaite (MTMKafl). rA J P E T O B M A C H M K : PeflOBHa r/iaBHa cKyniiiTHHa rnaBHorlOflfiopa Tajpeia. "Baun H3 Ban>eBa y rajpeTCBy K0HBMKTy. McnHT y Benepitoj ujerpTCKoj ujko/im y TajpeTOBOM KOHBMKTy y CapajeBy. flapO BM M3 yCTMKOnMHe. flapO B H M3 3 B0 pHMKa. flapoBH M3 rauaa. flap o B M M3 ny p aH n I«a . Rpnnor M3 HanibMHe. TajpeTOBa 3a6aBa y /by6nH>y. CaflaKan-(t)HTMp 3a fajpet. J'PMEItk: XaMHj| HyHnH. \ �MM 693RET D.D. u Sarajevu — Filijala: Višegrad Telefon broj 649 i 689 Akcijski kapital Din 10,000.000 - Rezervni fond Din l.kDO.000 Banka se bavi svima bankovnim poslovima, te je ovlaštena za trgo­ vanje valutama i devizama. Zavod je pupilarno siguran, a angažovan je kod industrije drveta „Varda" d. d. VišSgrad i kod trgovačkog d. d. „Merkantilia” ii Sarajevu. Od čiste dobiti ustupa 10°lt> društvu „Gajret”. S r m m m Stiđ/c, i [5] u Sarajevu g ■ » (Z a d r u g a s a o g ra n ič e n im ja m stv o m ) » Kočičeva ulica broj 41. j T e l e l o n : 817 . I = Račun k o d T e l e f o n : 817. P o š t a n s k e št e d io n ic e b ro j 1276. = S a r a je -v o Štrosmajerova ulica broj 3 a ■ ■ ■ Bavi se svim bankov­ nim poslovima. Uloške na štednju sa otkazom i bez otkaza ukamaćuje najpovol|nije. Preporučuje svoje v e l i k o stovarišteraznih parfumerija, kozmetičkih predm eta i dr. N a r u d ž b e iz p r o v i n c i j e o b a v l ja j u s e n a j s a v j e s n i j e a a a a a a a a a a a a a a �JIHCT TAJPETA ftPyiUTBA 8A KyJITyPHO H EKOHOMCKO riOAH3AH>E MyCJlHMAHA M3;ia3H 1. h 16. y Mjeceuy. foAHHa IX. Bpoj 12. CapajeBO, 16. jyHa 1925. L ijen a rofl. 80 A- nojeflHHH 6poj 4 A'BauH AOČHsajv jihct y noaa uHjeita KOfl EnaBHOT OA 6 opa hjih koa ynpaBe — fajpeTOBHX K0 HBHKT8 . — Osrnan Nuri Hadžlć: MUHAMED I KUR-AN. (Nastavak). § 6. D r u g i p o k u § a j 'fz m i r e n j a. — Sutra dan mekanski prvaci pozovu Muhameda sebi i stave mu iste one'-uslove izmirenja, koje mu je prije na dan u ime njihovo nudio Utbe. Muhamed odgovori i njima sa trit-noya ajeta: »Ja vam savjetujem samo' jedho: vjerujte u Boga i poklonite se njemu, u skupu ili pojedince. Vi ćete se brzo osvjedočiti da vašeg sugrađanina (Muha­ meda) ne inspiriše ftemon. Njegova je zadaća kao Božijeg poslanika da vas opomene. On ne traži od vas nikakve plaće; zadržite za sebe vaša blaga. Njegova je plata kod Boga, koji sve zna i vidi. Istina je otkrivena, laži više mjesta nema: laž (ido1©poklonstvo) se više neće povratiti«. (Kur-an, XXXIV., 45— 48.). Videći da mitom i obećanjima ne mogu ništa postići, oni zatraže od Muhameda da im pokaže kakvo čudo kao znak Božijeg poslanstva. »Znak moga poslanstva je božija riječ, Kur-an«, — od­ govori im Muhamed. »Ja nisam poslan da čuda stvaram, nego da vam saopštim riječi onoga, koji je iz ničega sve stvorio. Kuku onima, koji pored Boga traže i druga božanstva. Ja strpljivo čekam konačnu pobjedu istine.« Poslije ovog odgovora idolopoklonici razglase po gradu da je Muhamed obični varalica i da mu Kur-an diktira neki hrišćanin Džebir, zlatar sa Merve, sa kojim se Muhamed svaki dan sastaje i od njega prima upute. Ali to im nije ništa pomoglo: cijela je Meka znala da je Džebir Grk, rob porodice E1 Hadremi i da arapski govori vrlo slabo, a jezik Kur-ana, to je najčistiji arapski govor, pun elegancije. (Kur-an XVI, 105). Osim toga putnici koji su dolazili iz Medine ka­ zivali su da tamošnji židovski učenjaci govore, — na onoga što su o Muhamedu čuli — da je Mu­ hamed pravi božiji poslanik, za kojeg i Sveto pismo (Jevandelje po Jovanu) predskazuje da će se poslije Isa a. s. pojaviti i njegov nauk obnoviti. To je sve u velike zabrinulo mekanske prvake i oni odluče da zabrane javno učenje Kur-ana i pozivanje .u novu vjeru: gdje se Muhamed pojavi, treba ga ometati, a one koji budu išli za njim da čuju Kur-an, progoniti i najstrožije kazniti. §7. P r o g o n i M u s l i m a n a i s e o b a u A b e s i n i j u. Sve mjere predostrožnosti, koje su preduzeli Muhamedovi protivnici, malo su im koristile: on je nastavio svoj rad prelazeći mirno i strpljivo preko svih .uvreda i napadaja. Svaki je dan dolazio u portu Kabe i svojim pristalicama učio i tumačio Kur-an. Obavljajući molitvu učio je Kur-an u pola glasa tako, da su ga vjernici dobro čuli i razumjeli, dok idolopoklonici sa druge strane nisu mogli ništa čuti (Kur-an XVIII., 110). Ali idolopoklonici koliko su se s jedne strđhe bojali Kur-ana, toliko su s druge strane sami željeli da ga čuju. Dogodilo se više puta da su najugledniji Kurejševi prvaci, krijući se jedan od drugoga, išli da čuju Muhameda kad po noći na glas kod svoje kuće recitira pojedina mjesta iz Kur-ana. Kad su to Muhamedove pristalice opazile, odluče da po­ novno javno istupe. Abdulah bin Mesud dode jednoga dana u Kabu, gdje su bili okupljeni svi mekanski prvaci i prouči na glas 55. suru Kur­ ana: »Neka je slavljeno ime onoga, koji je pun veličanstva i milosrđa« — završio je Mesud i složio se pod udarcima nevjernika. Sutra-dan idolopoklonici donesu zaključak da treba preduzeti najstrožije mjere protiv muslimana i uopšte protiv širenja nove vjere. Da bi izbjegli međusobne svađe i povode krvnoj osveti, slože se u tome, da svaka porodica progoni svoje ot­ pale članove a gospodari svoje robove. One, koji �OrpaHa 178. r a j p e t nemaju porodice i druge zaštite, može progoniti ko prvi stigne. Na brežuljku Remza pobiju neko­ liko stupova za koje su vezali muslimane: po naj­ žešćoj sunčanoj žegi vezali su nesrećne žrtve gole i gologlave i tu ih tukli i mučili. Amr bin Basur i mati mu Selma prvi su martiri islamske vjere: u najvećim mukama, mučeni gladu i žedom, izdahnu'li su na stupu. Poslije toga naredi Muhamed svima onimakoji su bili bez jake porodične zaštite, da se uklone u Abesiniju. Tamo je — govorio im je Muhamed — zemlja čista od idola, tamo vlada pravedan i dobar vladar, u toj zemlji nema nasilja. Sklonite se tamo dok stigne božija pomoć. Dvanaest mu­ slimana i četiri žene, medu njima i Muhamedov zet Osman bin Afan sa ženom Rukajom, krenuli su sutra ranom zorom put Abesinije. Sa obale Crvenoga mora povezla ih je jedna abesinska trgovačka lađa u prestonicu Negusa, gdje su bili vrlo lijepo primljeni. To je bilo pod konac 615; godine po Hristovu rođenju, pete godine Muhamedova poslanstva. Poslije toga malo po malo, tajno i neopazice iselilb se iz Meke u Abesiniju još osamdeset muslimana i muslin^nki, tako da su u Meki ostali samo Muhamed, Fbu Bekr i Alijar^kejT su imali jaku porodičnu zaštitu. Kad su idolopoklonici Sttznali da su se musli­ mani -iselili u Abesiniju i da su tamo naišli na lijep prijem, otpreme svoju dvojicu uglednih prvaka Abdulah bin Rebiu i Amr bin-el-Asa da od Negusa traže izručenje i povratak »me'kanskih bjeguna­ ca«. Amr bin-el-As, kojeg će istorija docnije ubro­ jiti medu najuglednije Muhamedove drugove, go­ vorio je Kralju Abesinije da se u Meki pojavio jedan »opasan vjetrogonja i mađioničar, koji je posijao razdor među jednokrvnu i jednovjernu braću, propovijedajući neku novu sektu, koja nema ništa zajedničkog ni s hriškanskom ni sa židov­ skom vjerom. Našlo se nekoliko lahkoumnih ljudi i žena, koji su pristali uz njega i od straha pred < Bpoj 12. kaznom bogova pobjegli iz svoje domovine. Dakle,' da ovi nesrećnici ne bi novom sektom okužili i njegovu zemlju i da čuvari tradicija svetoga hra­ ma mogu po zasluzi kazniti ove odmetnike, u ko­ liko se ne bi pokajali, moli Kralja da ih izruči i povrati u njihovu domovinu. Negus je zaželio da čuje i muslimane prije nego odluči o njihovoj^ sudbini. »Kakva je to nova vjera, radi koje ste. napustili svoju pradjedovsku?« — pitao je Negus sakupljene muslimanske izbjeglice. Džafer bin Ebi Talib odgovori u ime muslimana: »naš je narod ogreznuo u tami neznanja i iskvarenosti i mjesto vjere u Boga, mi smo se klanjali drvenim idolima. U to nam Bog pošalje čovjeka iz našega plemena [ još od djetinjstva radi svojih vrlina medu nama štovana. On nam je objavio u ime Boga jedinoga i jedinstvenoga, da vjerujemo u jednog i pravog Boga, da činimo dobra djela i dijelimo milostinju, da budemo iskreni i stalni na riječi, da budemo blagi i dobri prema svojim roditeljima i susjedima, da izbjogavamo silu i opačinu. Zabranio nam je sa ženskim vanbračno opštiti i u sirotinjska prava dirati. Mi smo mu vjerovali, ali naši zemljaci, koji se klanjaju okrutnim i lažnim bogovima, ustali su protiv nas, mučili nas i progonili. Mi smo se sklo­ nili u tvoju zemlju i pod tvoju zaštitu dok dođe božija pomoć: ti nas sigurno nećeš izručiti po­ novnom nasilju okrutnih idolopoklonika. Tako nam je rekao božiji poslanik i naš učitelj. Negus je zatim zaželio da čuje koji stav iz Kur-ana, našto mu Džafer prouči cijelu 14. suru. »To su riječi — reče kralj — istoga onoga, koji je i Hristu govorio, pa bih želio čuti kako vaš Kur-an govori o njemu (o Hristu). Džafer mu prouči 169. i 170. ajet IV. sure Kur-ana. »Između toga — nastavi kralj — i onoga što naša vjera uči o Hristu nema nikakve razlike. Stoga Vi — okrene se muslimanima — ostanite ovdje koliko hoćete, Vi ste pod mojom zaštitom.« (Nastaviće se.) Husejin Gjogo: PJESMA I ODJEK (Crtica). Prošle su plave ljubice. Više ih ne vidiš na i oblači nove svoje kćeri. Novi sokovi gone trave kaputima momaka ni za solufima djevojaka. I visi­ k nebu u vis, oni presvukoše doline i bregove, obale baba, kačun, jagorčina i sva sila bijelih krasuljaka i nizine, brda i planine, da čovjeku mame oči . . . izgubile se nekud našem vidu. Ti rani vijesnici Kudagod pogled baciš: ocean trave, more šuma, žudenog pramaljeća skromno proživjele svoju mla­ dok bijeli vrhovi snježnih planina, što zahvataju dost, svoj »kernal« (jek) u krilu probuđene i oja­ konjičku prodolinu, izgledaju kao čobani ili čuvari čane prirode. Nekako tiho i brzo legoše u pokoj i tih prirodnih krasota. zaborav. Drugo cvijeće sada dolazi na red: ruže Svaki dan i čas izvlači toplina Sunca Faunovu i sumbuli, šeboji i karanfili, ljilani i perunike. Pri­ vojsku mravi, kukaca, pčela, leptirova. Sve gmiže, roda, kao raskošna majka, uzdiže, ukrašuje, gizda leti, leprša i radi. �Bpoj 12 »r A J P E T< CtpaHa 179. jedinica, u dnu uvale, koju nadvisuju zelena izokolna brda. . . . Nenadano, sa brijega povrh one kafane, ispod zelenih šljiva, zabrujiše piskovi jedne jake harmonike (muzike), zabrujiše zrakom, zastrujiše prirodom skladno i ugodno. Sad jače, sad tiše . . . »Ko je, da je — veli jedan — majstor je u sviranju!« — Pa ko je? <*■ Sjeo sam kraj Neretve, u kutu, gdje Tuščiea — Pa gdje je? konačno predaje svoj imetak: cijelu svoju vodu — Aferim! brzoj hercegovačkoj rijeci. Tu je jedna kafana i — Ihaj. . . haj! pred njom nekoliko stolova. Izokola su tarabe, oko Tako svijet pita, raspituje, ustaje, gleda na kojih se vijuga stambolski grah trkljaš sa velikim brijeg, pljesak i odobravanje. listovima i crvenim cvjetovima. Kafana, jedna Iza toga zasu pun, ugodan ženski glas, nova, bijela kućica, sjela na podnožje jednog ze­ glas od srca, iz duše neke mlade djevojke: lenog brijega, na kome su rasle trešnje i šljive. .»Sunce žarko ne sije jednako Strane brijega obrasle travom i vrbovinom, koja »Moj me dragi ne ljubi jednako . . . je. cijelu kuću s leda obuhvatila i dala kući lijepu Ove riječi, ti zvukovi preletiše dolinom, kućpozadinu. Kraj kuće, s jedhe strane, prolazi pot^k Tuščiea, koji i natapa to izokolno drveće. A preko nuše u bfda>drmnuše u srca prisutnih. Ko elekceste, koja se vijuga podrftčjem toga 'brijega i dalj­ trina. Neki skočiše na noge, neki vrisnuše, neki.zanjih brda, stoje ogoljele, oble stjjerip; što ih je brza vikaše: »Još one ljute, birtašu!«, a neki odgovaNeretva, kad u jesen nabuja, tuđe izbacila i osta­ ^rahu-jia stih: »Ma ko te ne voli, lijepa djevojko!?« A ona, ili čuje ili ne, nastavi dalje da pjeva: vila: Bog zna, iz kolike su daljine došle. Pokraj »Il’ me ljubi — ii’ me se okani, v-: ovih stijena hiti hladna i brz^hercegovačka rijeka, U’ me mladu ti u grob sahrani...!« • hiti k sinjem moru, prjmajiući u se pritoke svoje Običan čovjek ne zna, d a je ta voda, koju eto gle­ Još se nije stih završio, a već svijet daje damo, potekla sa daleka, ispod velikih planina. odjek svome raspoloženju. Naročito mladost. Nu i punih jela i borika, srna i divokoza, — da je pro- stariji odobravaju. Svako, shvativši položaj i rašla kraj ciklama i crvenog kukurijeka, kroz duboke zumjevši riječi, pristaje na ultimatum mlade dje­ pećine i tamne gudure, hrleći preko špila i kamenja vojke: ii me ljubi, iP me se okani! Ta proljeće je, u virove i bukove. To običan čovjek ne zna i na obnova je krvi! * iiV ' to ne pomišlja, ali svakako znade, da je Neretva — Tako je! — viču momci, a jedan moj po­ jedna blagodat za sve krajeve, kojih se dotiče. znanik lupi šakom u sto, da še je sve na njemu Preko Neretve, koja se u blizini može i pregaziti, prevrnulo. prostire se uz desnu obalu malo polje, zasijano — Ihaj. . . krišti majstor Bećir,- mlad stolar, kukuruzom i pšenicom, a preko njega eno brda lijep i prilično situiran momak. On od derta baci s borikom i grmljem. Obale i ta brda, što drže tok čašicu u kamenje i za tren puče iz revolvera, da njezin, ogledaju se. u vodi zajedno sa kućicama, su sva brda odjeknula . . . pokraj vode. Čim je suton prešao danji prag, nestalo je Naručim kafu. Za mojim stolom nekoliko ljudi, one djevojke, one lijepe Ajiše, a s njom i njezine tako za drugim i trećim. Bilo je pred mrak i sunce 9e primiče zapadu, družine. I ostali se svijet počeo rasipati, jer je stvarajući na obzorju sve jaču crven. Pratimo vrijeme poći na večeru. Ostali su Samo ičkijaši. A čovjek? Skoro se otresao zimnje studeni i kiše, vlage i tame, zatvora i dosade, pa žuri u prirodu, u širinu, .u božji ogromni prostor. Kao obnovljen i olakšan, čovjek vesela lica hodi i brodi stazom nove snage, pun nade u ljepše i ugodnije dane svoga dragocjenoga života. Njegova se krv čisti, srce buja a duša pomlađuje; uopće cijelo nje­ govo žiće klikti: slava životu! očima sunčev put, potežemo sate iz džepova. Dan: doba rada i gledanja, pomalo, polagano izmiče, a noć: čas odmora i užitka, primiče se tiho i ne­ čujno. Sve jasnije razabire se razgovor susjedne družine, žamor, smijeh i mehabet nekih merakčija biva sve življi. U veselju piju svoju »gidu« (mjeru), koju su u vodu potopili. Na dohvatu počinka odaje se cijela priroda tišini i miru, samo ljudi, što su se skupili oko ka­ fane i obližnjih kućica, podržavaju budnost i živahnost; govore o dnevnim pitanjima i svojim poslo­ vima. Sve se koncentrisalo oko njih, oko tih živih Kada sam sjutri dan izašao u čaršiju, zastavi me jedan ahbab i zapita: — Znaš li, što je novo? / ' / ; ’; »Ne znam! —- Sinoć je Bećir preveo Ajišu .... . «• ;»Ma šta kažeš, zar baš tako?« r — Tako, i nikako drukčije! »A jesu li prije ašikovali? " / — Plaho! i ' / ... »E, nek mu je sretno! To je o<Jjek ohe pje- �Bpoj 12. T A J P ET< CTpaHa 180. C P n C K A EHODEJA C iJipaHnycKor iipenopin ITyK. W mb. . J . PaHKOBMk. — 1915. 3. y CKaflpy. Bojnim a cy nipoiiy^H .iii pa npircTOi3K y y Cnapap. IIMa MHoro ib iix Kolju cy 6 h.th ca&io y i;oiiryji> ii. B o )in n j,ii c y more.™ paBaT® cnoje op.vsKje. pa Cii iiM a.ui x.ieCa. Ohh cy pa.Ba.TH u cnojy o6yh y , na majaap u cnoje opero. Om i c y MMajm iirer.Tcp maiiy,peii', uomroaii. Tanan m ctii norjiep napeo ce je n na ;rawiy 3apo6jbemiiKa a.yTcpiLjoKiix, Koju ty mponaomiH: y h> hxorilm .m am ac Cay3aMa n iLianieiritM umie-iaMa. 'Hhko , ianco,iyTiio mnco, naia nefc 2 nepejhe un je ce fipiBiiyo o 3apooJbomii]iHiMa. HaiiiyuiTeiuii onim nncy liiMcU'iii aiorpeC« Biinie pa 6eji»e n iMorjrn cy cancma-Tii itojcKy: aycrpc(y:ra;pcKy, ai©Mai«iKy ni Gyirapcny. iA.th , ohh cy irpeniocTaiuiva.Tii onone Cepao noiuianoibe ca CpnciooM BojcicoM ni Opm^aaiM Hapopon. Onpe, m otjih cy ce oran am pera, mano ftnjiTjEeiiH na TpOToapy m® nan n a .npoaac!y jcaKBe ko jih je TpoOe ce op, nammjy n moik ca n>WMa. cnojy Be,TOKy n a ,a y6jiaw yjy- «■ 1 , A p n ayn i, kako om® ?r3 Bapouin, tako hcto h oiur, Kojn cy c im uni ca u'iaium e nnoy u mojih Miiioto m im o cp^a na cue yjftaione Cepe 3oerjum a. Behm ia op il iix rjrepa.au cy one ica KpyTQM p aBnopviinioiii]iy tu nucy iiM npy>KH.iH inn;aKBy noMoh, na u n® naj>Man>y yc- ■;iyry. c O^pe cmo iBiipe.m jepny ecia>pTy > a c K e p a « na Komima, no c y sRaHpapMH Ecap iiame- Taico ncro h jepna KoJia moja cy npojypHJia najoehoM GpamroM npo3 oiBy ro\iuuiy. To je ()$o jepaoi Majoip, m ije c.y cnaauie py®e onpje mpepcTambajie li,p iiy lo p y. Obo inaTt u ii,to je nevrryhe; ITap Bapouin nap­ ne.™ ce ryeTn nrappana M ana, noja poJiaan op 6;iaTn.araix pamiupa n noja je cuojena ca UTaroM ma nameM ope.iv. iCnapap panjie nnje noeiianao nu mchn, uh itii Ka'MHiie. Jepniiin naum i sarpeRaiba, nojn onn tqmo 3iia jy , jeere »ManraJi«; je jepam oframan OaiKpenn c.yp, y moj« ce nehe nemro iia jia op ppnenor yn»a, Kojn nojiano Tnn>a na nenejiy. Apna^TH oy ca obhm sapo-BOJbiin; ohh mera ynoTpe6Jba.Rajy 3a npoMe toiiiiicmx pana x.Tapnohe. Cnyne ce oicp 01 kut cjia6oir onbm iiTa, iri'onnupyjy ra pyBan>e.M n ^ia ibm ry npnnaJbyjy csoje iprapeTe. A in , m k nncMo motjiih ono pa hbppsiotmo. IIcMa mirne ’ iaic nn ppneaior yrjb a. PaT je n onpc, icao n ci^pa CBe cmycToniiHO, cne opjraep. H]x>nuTH cmo 6eo BaTpe n to je 6 n jia nama ropr;a HOBOJba.. A ona naM je 6n .ia BeoMa norpefina. C ra rjin cmo y je,tihom ćepniiM craH>y. HojiOBnna Jhypn. op namer oppe.ia- ncippnjbenn op yMopa n OGK.ypnpe Jieacaoip je :iiHTaT$y nepejby pana, poit je oko 40 ibns rio jn cy TcuiiKO Cn.™ rraiijp enn n "inje cy pyn:e n norc 6 me'in)i>eMp3TO TpeCaTO nocjiam y H Tajnrjanci;y 6o.'mnny. , * Haiuia 6epna KOJiona; aooja je npeaiuia am6ancK.11 ■MaoHB, iMana je joui rope 'npohn. Mn nncMo Cm®, ticao Cp6n, Kojn cy nooapn nac nuijrn, 3iamapnyTH op CTpane ApnayTa, iTojn cy maapa 6®jim nTOXJieiimH na njba'iiK,y. Obh ph bjkh n.naiimm n n®cy peiin jth n®KaKBy BJiacT n nnmapa nnmaiKBOM npany nncy ce noKopanaTii, nm® c y n a ii pen®jin jKHbot, napounTO OjmiKmns. M3Me^y h >hix, mjieMema n njienena Cmia je neciHTa Kpnna oaneTa CTajina ® cvpona MpacuM, moja ce yBeu 3anpniaBajia c.Mphy. ICap ce pBa a.TCancica njiam rapa HenoBnaTn jepan CBy,Tja c y crrpasKe n upnoropcne BojunuKe naTpo- ppyroM cpeTHy, oim yBCK no3ppany popapy ®®Tan»e: •ie,.<paiby m nohy ca 6 ajoncix>M n a Jiyum n opnjie nap »Nda tse is ye?« (Op m ira cn t ® njieMena) ® necro, Ten Uno je opTonop poCnjejT, nnniTOJij neuiem ®3 oojaca n roftinjroM na^er-mrua. PBa Menia j ’Kpcre ce y hcto poi6a, Kap ce n pna Tena y oBoj cypoBoj 'ApOam iju‘i(>yiia ca CRirna cBojniM , i;oTpjbajy no oeMJbn CMpnio noio^ena. nocjieppmawa, iiubamca n jo ircm a , yBeK je y .lareiiTiiOM iKIo 'MOCKe pamjmaTH, 3Cor obhx pnnjii®x 6aHpn. cra n .y; yneK oe Tora ipeoa njiaunm r. pa- 'he noinoT jepnora crpaupa 6m® c®ryipan, nojn npejiaan ibnxoBc ni^ere m iaim ne n nojn ce n.HMa no10. Cpncm ynopnoCT. iiao.vje Kao jepan siopan iijic h , a?ora on® TiCKajy wnpno C m dap, 10. pepenfipa. O uajap uhjb to.t h kh x na- y 3aiKJ00Hy .naicBe crene pa 6n ra nanajin ® onjbaraca.Tir. uppa; Cnapap none cy Onne ympaiwbene cBe nauie nape Bopii® h y ppr.JbHHMa. neMajyhH op mpr.T>ara cioopo y Tony uainera CTpaiunora im Ta. On naM ce nojan- nnuiTa, mh cmo irpouiji® CjiaroiJiapehn tomc iitpoo ibuiibiiBao r;ao oOehana acMJba rpe cy MMajie pa ce oanpuie xony cpepnuj noniyno mhpho. Ohh cy nac npeanpaT®, cne nauie Myflie n ath cmo On.in jBepenn, pa he nama 3iiajyh® Bp.TO po6i>o uiTa m a nac ®pe, Koje c y h uem r.iep ib a eiana Ohth Ty, KojoM heno ce n ocjioOopjHrrn. ii;a.n®. A .th , t o -je 6m a n.Ty3n ja . A x, nam ponasan kam iCpncna Bpxonna Konaupa oa®cTa nacT,y'na.Ta je je to rionaaao noana rpoaHO. M h cmo ncaipn.T>eim, i;a.ib aiffl, nonpniienH 6;ia- naa nac ca npTJbaroM amoro anariiHM ® bc Khm nero liiTo je nam. Ona 6eme poueKana pyn? n,e.Tora nyTa tom . Haiua najneha jkc jm je 6 m a pa ce aairpejeMO n iiiTOTyiio.M no iujnuiama. pa ce ocymnMo. KooianpaiiT aiecTa ICKappa yaeo je aiao Taope uajOoramje Tpronpe n a.nOauicKe 6crone. On n>rrx nnje jur*ihm y 3ireMirpaiBao, neh je napepno pa ce iipeMeore na Heninbe, rpe (cy n>nxoBe mane ibft\iy opronapajie na MHp y Bapouin. �Epoj 12. CtpaHa 181. »T A J P E T« lipe nero iuto je h im e n a j a ce aieme na njiaiiHHy, to je eiaiiia Crnca, Grana je HainajHyTa o j jejHe Gamje iuba^iKaiiia. IHa nyTy d j one Tarace iiai one ino n^K« i(oa opeMe cinopo rame o j 3 erane jajieno o j iiame) Kauco ne.no icojione, jomi rame aaiiiTHTHHna HMaJia je j a bojih npaĐy 6cnpGy upu npociai3y ranaHna, 'iitjnt je Tecman; Gmo BePiMa 3rojaH 3a 3aceje. Oko 1000 nojnitKa, cbh Koju ciy octujim oj jejne o j .naj6aibHx jh Branja cpirciKHX, MopaĐcma jHEranja Grana je np am a h ojGpana Cpmcne Bpxo©He KoManje. Apnaynr cy wx paibaeajm; y6itja,nit h oapoGjbaBajra oilh cy 3apoč>JbeiiH<K.c, na cy mx najaaj n jo m jm iiomro e.y ;ia frax jcGra.Tit 0rKyniHH.Hy; oniH cy moBe.iH 250 iix)jiiiHiKa h 20 otjmmnpa w 3a h>hx cy joGhjth 350 ’K'oiiba h BOJioea ca h>hxohhm niprJbaipiM. * 'Kaj je. Oparena BpxoBiia Ko.vianja CTurjia y Onajap oTiio'ie.-ia je oBojy hobv opran raaipjy. iOpmc.na Bojcma, moja je xepojciKm MC»nya«jia ciioj Bajaraiic jo mocJejiiber MOMeiiTa, ainraraoiBana Grana no onni.vr TuiaHifHaMa, orraTHn okukc jejmmne Te&rcraafr cy npanue.vr, atojn hm je ojpel)ew, ne anraraj^hH ce h ne occphvhH ce nrra ce jeuiaBa ca jejinramžfMa cyeejHHM, ca CTpane. Bancra je jejna crpap jOG-ipj-nit jiJBJbeiba. bhjcth eiieprajv Kojy cy. ipaoBrann otJmnmpH Opmcne Bpxoime ItoManje. Iloaa imptbh oj vMOipa, Gofi .roropOLiH Ma.no OjMopa, i:hih vy ce aiiraraoiiajiHjseih rja npHK.vme h pe({►opMH[>ajy ca«? :urro je ocrajio o j Tpvme, ja Cm mobuh ;w nrpojpKe uporo BcraTH rfenpHjaTeJby ja ce jom 6qpe, j a ce Gope jo napaja me ca-s^ mporaB ocmajpia, Beh h i|[jk)thib Geje h c.Mipra. ,Tyima 'Oparate Bpxoune K olanje Gmo .je nyi;oBmim. ./Kh'eiko IlaBaorah, jejan kojiog o j enepraje « me(laiMopenocTH, iiirMohnH,K. HamejmUica HlTaGa Bojcoje n.VTHH'Ka. v■ 3 a Ji»era, 'Kao h 3a n>cro®ora inccjpa '(Goj^a ce h jaJbe 'iipojy5KaBa. ^ o nocjiejmm MOMema o n . ce ojymnrpao, on niH.je xtco 'ja opiraua iiopaB. ^amac na H3rnanipiacoj 3eMJMf, ne ojMapajvhiH ce im jejHOira moiMciiTa, OH je Beh opninpeMHo peBa'Hin. Hjciob yranaj ce seh occtho. BHBaim noj»el>aiiH mo nairHoy ojija noa Cicajpa đmjajm cy OBe aieh« h Beh u. H y hcto Bpe.vie ioiobo je aionpaheH pej, MOpa.n, Tfiym ce JioitpaTiio. IiHje ce Birnie motjto bhjcth ja ino U'.TH-naMa jryrajy BojimnH Kao cemce ii HanymTeim. JejjHiiiHne TiaK, uoje oy nipeui.ne Hpny Bopy na jejan nyja.ii na.’i.Hn vcliie.ne cy, ByK.yhn na pjHvaMa ja onady iHtmniniKO GaTepuja mojbcim« h Gpjci;nx Toncna. J^l)yre naic Tpjuie, Koje cy non;yimaae o j A.ioajiii'je ja oiiacy B htoji. h ja ce Ty onoje ca CaiteaniHHHMđ, iiHcy HMOJie BpeMena j a j0Jiipy jo OBe Baponin npe .15yj’aipa, 'npoTHB a;i:jnx cy ce one Gopime, 3a 43 'iaiooiia 3iyiuOifii'H’iv /I»nm;o HaB.noBiiih ycoieo je ja joGiijc iKoii'ranvT ca obuMa h oii nx je m,pHKyimo oko luiBoje, Tu parna m E.ioacaiia. CTapn Kpajb IT eTap, Kiora mitcjihm ja caM b h jeo upu jo,nacircy y Cinajap, na myTy je Beh ja CTnrae. Jejna cnancna yiiopnocT inera ojpav’ana; on ne moiko ja ce peuiM ja nainycTH oojOKy. On jom ne npuonajc, da je noOeben. * Ha ./icanocT n.\ia jejHa cJiys*a6a, mojy Opiicica BpxoBiHa KoLManja nopej OBe ©Boje enepraje lrnjo y cTaH»y ja naBpnm. To je utapana, noja je y onoj ocmjbh BpjiO Teunta; y onoj 3e.MJi>H irje cy arjianniHe n o j bc ’ih th'm jiejOM h rje cy paBHHje n o j MopeM OjiaTa a nytcbh yc;iej Gyjnn,a yueK tjh Gobihth. y Cuaj:py caMOM noiBome naMMipimne Gnoie c.y Beh nmpnjbeiie. Hnje Ghjio Brane nn Gpauraa mrm x;ieGa. Maranram cy nMajiM tjejaii TyaiaH rajrjiej ca HjHxobhm ;pa(jK>BifMa" h nnTaisnM pejOM CTaKJieKH.x opiMana nomyHo npaoHHX. n a raianc. jejna roMHJia rnajimx joiu ce Ta-Mo raoia;ia h no jeHy 3JiaTa iiora^ajia ce ja-Gn ncTprjia h nocjiejite ocrame. jejnora jana iinojamnjia ce jejna iicnpa naje. Jlahe nauiyn>CHe ca juirBOTirn m naMJfpramaMa vrnjie-cv y oannB Gb . Jonan MejyanoKH. Ajih y hoto BpcMe nyjja ce je jejna onamiu n H3 jaJbHiie Kanonaja: (JniOTa aycrpo-yrapcKa y hctom npncTanmuTy nooonnjia je oiie aiarBoroe naMnp\in«p*, Tano mhoto oneKHBane. Kojihko cy jaira Brane npo.naje nocTajajia CBe TpooHnja h onacimja. * y xoren »E'Bpr'iEH«, rje caM ca (MjmnnpnMa aenjaTraiapii'Nia naiuao xpany Ma.no oGnurny, aan irpenopyn* jbHBy ooonpoM Ha cpejcraa, yyeo je nanom:« n ročni. Ila iU H h u obit Koju fcy ocTainn o j 'Gpncice Boaje. iCnpoTa nj'Tj'-jvha 0 pnicaca B a a j a , moja je Jia ciaToimmTe čaja y 6 n.poy X0Tejia »Eupone« y iMehjrnM rat r. Hamiih 'int iberomt M'HiritcfrpH imicjy tj'Ghjih kypaflKe, napcnino Kaj cfy mtje.m j a je CpnrcKH n'pecTOJOnac.nejiiHK ca CBojon bojuom MiicaijoM y3eo naHCHOH y jejuoM j p )tom pecropairy. Oiih cy rocinoja.pn.nw cvjGnnoM nejie ibwxoBe enepraje. Oint cy nnaan yBepeme, j a he Goarojapehn (aBeonnmiMa biijcth CBOjy Oiaponuv Oc.no6oheny o j japna ravcHcr iienpnjaiejba w ja he ce ona 3a KpaiKO 'Bpeue nonehaTH, nocranii Jieanna n JK,HĐaxiiHja, Burne moro n n a ja ...! Ajih, CHTyannja je nocrajaaa cbc. KpnTranmja. Opncica Bjiaja irnje Brane noMara.na w ona Kao h bcjihikh Gpoj HaGerjmna jejnnra jama na cooiMe cTony HHje uMa.na rai xjeoa, i;ao nm mh mno ilhcmo ii Mami na iiaineM. noTpeOno je Gujo nanycTHTH Cnajap. Onio'rern joui jejuoM G.nyj)HH jkihbot mo HecmirypHn.M h nciKBapeiiHM :nyTeBHMa 6n.no je ncTpcGno. IIoTpeGno.je Ghjo cn'h'ii jy>K jejne crpame, rje cmo 3iiajH j a je noinjam ii GjiaTo; ajit, m no je nyT 3a aipncTamnuTe C b. Jonan MejyamciK.n ujih /Jpan h jh jomi jajbc Bajiona. Ta.Mo, mač oTieiciiiBaxy onaconociie jabe, noje. c.y iiMa.ne j a nac najoaj ojnecy jancno o j onora nanjia, y komo ce oni Beh Gopnno iiMa jca Mecepa. �CtpaHa 182. T A J P ET, Bpoj 12. liafiz A. Bušatlić, scr. sudac: MUSLIMANSKO BEACNO PKAVO*) Penkiliu ma tabc lekum mincii nisai = (Vjenčavajte one žene, koje vam se sviđaju). • Kur-an. Euinkaihu suneti fe men rcgAbc an suneti fe lejsc mini = (Moj je pravac brak, pa ko se udalji od mog pravca, ne pripada meni). Hadls. Uvod. Društveni život muslimana temelji se na is­ lamskom osnovnom kodeksu i građanskom pravu, zvanom Šerit. Šeriatu je temelj Kuran i Hadis, a dopunjuju ga još Idžma i Kijas. Kuran je, kako je poznato, muslimansko sveto pismo, kojim je regulisan cjelokupan muslimanski međusobni život, dok je Hadis ono, što je po osni­ vaču islamske vjere izrečeno, urađeno i odobreno. “ »Idžmai-umet«'su zaključci i .nalazi islamskih uče­ njaka i filozofa u,šeritsko pravnim pitanjima, dočim je »Kijas« njihovo analogno zaključivanje-4 -nalazi, utemeljeni na prva dv^ izvora. Hadis je nastao kao dosuda Kurana, a Idžma je uslijedio kao dopuna i jejdnog i drugog, dok je Kijas postao kao nužna analogija sviju. Sve je ovo postalo ^obvezatnim zakonikom za pristaše islama u njihovoni-životu. Islamsko građansko pravo (šerit) razvilo se, -dakle, iz ova četiri temelja. To pravo počiva na •njima i oni su mu glavni oslon i izvor. Kuran i Hadis ne sadržavaju samo propise o vjerovanju (rtikadj i vjerskim obredima >(ibadet), nego oni pbuhvataju i cjelokupno građansko pa i javno pravo. Sve što, dakle, zasijeca .U muslimanski ži­ vot, sve je to u glavnim potezima tu normirano. Tu je precizno izloženo bračno, porodično i na­ šljedno pravo muslimana. A budući je to u glav­ nom dogmatički uređeno, muslimani su obvezani da se pridržavaju striktno tih propisa i ustanova u životu, ma gdje se oni nalazili na zemaljskoj kugli. Napomenuti nam je, da se šeritsko pravo u glavnom ne razlikuje mnogo od ostalih građanskih zakona civilizovanog svijeta i da ono, šeritsko pravo, posjeduje u mnogim pitanjima vrlo intere­ san tn e ustanove, koje su od opšte pažnje. I islam­ ska pravna znanost (fikh) kao i moderne pravne znanosti poznaje diobu prava na porodično (aile) u koje spada i bračno pravo, zatim našljedno (irs), ie na stvarno (ajan), tražbeno i obligaciono (ukud i dujun) i napokon na međunarodno pravo (muahedat). Ukratko, u Senatskom pravu predviđeni su osnovi sviju ljudskih prava, a obrađeni su u pojedinostima, te su se u svoja doba razvile i škole, od kojih su se kao najmjerodavnije četiri zadržale. Sve četiri te škole danas su rešpektovanc u islamskom svijetu, a nazivaju se Malikijska, Hancfiska, Šafijska i Hanbelijska pravna škola. Ove škole dobile su imena po njihovim osnivačima. Ženidbeno pravo je jedan dio ličnog i obi­ teljskog prava, koje se po svojoj konstrukciji raz­ likuje od ostalih osobnih i stvarnih prava. S toga je to pravo posebno razvijeno i kodificirano. Bračno pravo, kako je poznato, osniva se na brač­ noj vezi, a iz ove se razvijaju ostala obiteljska prava, kao i našljedno pravo. Brak je, dakle, . temelj obitelji, pa da vidimo sada kako je on nor­ miran šeriatskim pravom. I. Islamski brak uopšte (nikah). Spolni život muškarca i žene prirodna je stvar. Taj život sveli su vjerski i drugi pravni propisi u jedan pravilan tok i pretvorili ga u ple­ menitu ustanovu za čovječji rod. Brak je za čo­ vječanstvo jedna od najplemenitijih ustanova, jer mu On psigurava pravilan razvitak. On je najviša potpora za potrebni poredak medu ljudstvom. Prema islamskoj pravnoj nauci brak je pravna veza i pogodba, koju sklapa muško sa ženskim na neizvjesno vrijeme, vjerujući, da će oboje u brač­ noj vezi živjeti u ljubavi i spokojstvu i potomke izroditi. Prema tome muslimani su vjerski obve­ zani, da se žene i da time potpomažu pravilan društveni život, jer je glavna svrha braka umno­ žavanje ljudskog roda u pravilnom obliku. U bračnom životu žena se prema Islamu smatra je­ dino drugaricom mužu i ravnopravnim članom ljudske zajednice. S toga stanovišta, prema šeriatu, ima žena da se posmatra. Kur-an veli: »Žene su vam radi toga, da se s njima smirite, a Bog po­ dario vam je sreću i ljubav d a s njima ispravno po­ stupite.« Prema tome žena nije stvorena samo da muškarcu posluži u braku ili inače kao neki pred­ met, nego da bude sudionikom i saradnikom u radu i razvitku na ovom svijetu; da s muškarcem dijeli dobro i zlo i da s njime učestvuje u žalosti i ra­ dosti. Muhamed a. s. veli: »Ženite se i množite. *) Koliko nam je poznato o ovoj islamskoj ustanovi na našemu jeziku nije dosada ništa opširnije oibjavljeno. Taj ne­ dostatak usudili smo se d a popunimo sa ovom kratkom radnjom, pri čemu smo se držali u glavnom najnovijeg u ovom pravcu sistematski obrađenog djela misirskog pravnika Kadri-paše, »El-Aiikami Serije fil-ahvali šahsije«, po kome se ovaj dio pravne znanosti predaje na pravnom fakultetu u Kairu. Isto­ dobno smo se poslužili komentarom, obrađenim po profesoru istog fakulteta Muhamed Zeid-el-BbjanLja. Svi paragrafi na i vedeni u toku ove radnje odnose se na spomenuto pravičko djek) iKadri-paše. �Bpoj 12. r A J P E T« C tp a H a1 8 3 . a ja ću se time ponositi na drugom svijetu«. Dru­ vilu ni sposoban za ženidbu sve dotle, dok ta svoj­ gim Hadisom kaže: »Vaše su žene vaši amaneti, stva ne bude u mogućnosti da steče. S toga ako pa ih zato cijenite«. Ovo je uzeto kao regula, te se ovako vi žene, oni griješe i obično ih pogađaju vrijedi za muža kao i za ženu. neugodne posljedice, koje ih često puta dovode Kuranom se preporučuje sklapanje braka i u do očajanja, pa i do smrti.' Ljudima, koji ne posjeduju navedenih svoj­ slučaju siromaštva muža, jer takovima Bog obećaje da će ih obogatiti svojim blagoslovom, jer stava, mjesto ženidbe po senatskim je propisima vezanje braka medu siromašnima takode dopri­ preporučen post, pa i u tome imamo jednu regulu, nosi k napretku čovječanstva. Po islamskoj nauci koja kaže: Ljudi, koji su apsolutno, a nekoji rela­ ženidba nije neizostavna i imperativna zapovijed; tivno, nesposobni za bračni život, treda da poste, za to ko ne osjeća nuždu i nema potrebne podloge ako hoće da postignu blaženstvo na oba svijeta. za sklapanje braka, taj se ne mora ženiti. Nu Post ublažuje strasti,, oplemenjuje dušu i stvara mjesto ženidbe nije dopušten bludni život, jer on čovjeka vrijednim članom zajednice, za koje'je čovječanstvo stvoreno. ima za pošljedicu razaranje ljudskog roda. Po šeriatu muslimanu je ženidba označena Prema šeriatskim propisima sklapanje braka kao neizostavna dužnost (farz) u onome slučaju, dozvoljeno je i onima, koji nisu punoljetni i to po kada mu se inače nije moguće očuvati bludna ži­ njihovim opunomoćenicima i zakonskim' starate­ vota. Manje obvezatna je dužnost (vadžib) za ljima f uz njihovu garancju. Ovako sklopljeni brak onog, ' koji nije sasvim siguran da se neće moći da se opet i razvrgnuti, kada bračni drugovi budu očuvati nedozvoljenih spolnih odnošaja. Lijepo je punoljetni^ To se može učiniti otkazom bilo od i pohvalno (sunet) da se ženi onaj, koji je u moguć­ strane muža ili žene, iznesavši tu stvar pred šenosti da se očuva nedozvoljena bludna1života. riatski sud (Ahkami serije §§: 44., 48., 49. i 50.). S druge strane strogo je zabranjeno (haram) že­ U koliko je sklapanje braka maloljetnih dozvo­ nidba onog, koji je svjestan da glavnim pošljedi^- ljeno, s druge strane postoje olakšice za razvrgčama bračne veze nije u mogućnosti da udovo­ nuće takovog b^aka. ljava, dok je manji grije^(mekruh) za onog, Po šeriatu je zapravo propisano upoznavanje je u sumnji da te ppšljeđice neće moći snositi. bračnih drugova prije stupanja u brak. Upoznata Medu najglavnije bračne dužnosti i poslje­ lita, ako se slože za bračnu vezu, mogu sklopiti i dice spadaju: 1. opskrba i uzdržavanje žene (na- zaruke, pri čemu se međusobno darivaju, kako je faka), 2. uljudan i plemenit postupak sa ženom to gdje običaj. Zaruke se mogu i razvrći, pri čemu '(husni muašeret) i 3. ljubav 'i prirodno spolno se zaručni predmeti moraju povratiti. (§ 4.) Zaopćenje (mevedet i džima). Bez ovih bračnih d u ž ^ ručivanje tuđe zaručnice nije dozvoljeno prije raznosti pravi se brak ne da ni \zamisliti. Prva od vrgnuća prvih zaruka. Samo obećavanje za stu­ navedenih dužnosti zahtijeva materijalnu moguć­ panje u bračnu vezu ne čini brak perfektnim, jer nost; druga zahtijeva lijepo vaspitanje i obrazo­ su za valjanost braka propisani izvjesni preduslovanje, a za treću je potrebno zdravstveno stanje. vi. (§ 4.). Ko nije u posjedu ovih svojstava, taj nije po pra­ (Nastaviće se). A .— B .Apitajfjtr: PA J R MFI/PTTPHJA K aja mh je Ohjio ocaMuaecr rojim a mnao caM 3a BpnjeBie anjeiie ceaofie, ;ta HpaBejeM n<vrjeJby a%ai Mo|jc Majke y Versailles-y. ,1a ce Tavo opneaeM nuiao oaw cKopo yB»jeiK njeuiiive, j a na onoj pecra e,ycTHrHeM jejn a Mana kojia, noja- cy cUrycKH,na 3a npeeoo iiynHHiKa. HoJiaaehH no iipejrpaba 6ho ca-M cBaaor nyr onrypaH iiaHihu « a jejHor uppimor lopdojaiK«, raje oe jepe uepeuiTehtfM ivrvcom: y;pjeji.HTe, Moj joSpn roPito^niHe«. Ca cBpje crptrae on je ouer fino cHrypan ;ta he y oBOjoj rcauiH 'jffnt OBeneT neJiunor HOBma o j jua cy-a. Je^Hora jama ioa;w caM njiahao mi j jana-K Airroa.Hy (ra ko ce 3nao Moj ineiiBHOiHH'pa.u), Haube jejan Mana Hany,ipaiHH rocnojim, jiOun^TftaB h OHaiataH, Kojer AhToa'ii oCjiobh ca enojoM iKpffiohoM mo.hoom: »MH-TOCTHH>y yAHje.:iHTe Moj jofjpH roonojHiHe«. IlpojiaoHHnt ce 3ayCTa<BH n jioauTo Mamo npoMOTpm npocjaiea, peue; »'Bh mh HOTJieaaTe pai3yMan h cmocooaii 3a pa,i, ■na aaauTO mai ce oaiiHMane Tanco n«i;mi saiiaioM? Ja hy Bac HBByhH ne Tora Snjcjnor crou>a h jam mm jocct xHJi>aaa $panaKa penrre«. A'HToan ce rane OMHjaTH, na h ja ca h>hm. OMMjHTe ce KiO'JiiHKO sac BOJBa, ojopa/ni Hamy;ipaim roenojHH, aJMT cnu'je^HTe Moje cainjcTe h bh here jo(iuiTH ihto Ba;M oCehajeM. y ocranoM h ja bjm Mory fami upHMjepoM- h ja caM Tanobep Oho CHpoiMaina.ii Kao h b h , a.ra ywjeoro, ja iipocjai'iHM ja caM HaupaBHO cefra je,T.iiy icomapy h ormuao caM y eeaa h rpa'AOBe Hi1>ob.hhuhje, ja npaiRHM, ho MH.aocT.niLy, Hero erape iKOMaje HjiaTHa, «oje cy mih Ji»y;iH jasajm 6ecn.aaTno h noje ca:M ja. Hajoaj ys jo6py iprjeHy' npojaiiao TBopiiHuaMa nainnipa. iHa Kpajy JipBe ro,WHe Mora paja ja lincaM Mopao Oochijmtho TpaiKHTH erape Kipne, iHero caM hx Kyino- �CrpaHa 184. Spo) 12. r A J P E T. Bao u cyEiHui€ Ha6araio cavi KOjmua h jejHor oiarapp, jeha HHTH cipef>peHOM pctti'M, Koja ce 6,iiHCTa y paeiiHM ja npaBHM Mojy Maoy Tproiainj . Tlocrmje meicr rojRHa; 6oja:Ma npn pal>aifay cyHH,a. He 3a'HHMa Me njeBafte iioojejOBao caM TpHjeceT XHJbaja (J)paHai;a h oeKeiraa UTHHJ, HH MHipHC H IKpaCOTa pyjKa; OHO H1TO ja TpeCaM ce ca KhepiiOM jojuor TBopHMMapa iianupa, K0>jn Me 'jecT ^piieHa h TOiivia iKps JbyjiH h jpxTehe moco moJ;hx je itao cy,T,KCHm;a ■yn.ycm> y cBojy TpiroBmiy h, MopaM &Kpra!Ba. 3 a Me 'HtiMa 'MHpa ćea ca:M'[7rHiHX 6ap6a, criajuipmHaTK, He Gaiu to.th>ko yiHOCiiy, aJiH ja raM Gro HiHHKHx jayica, u 3.icicra'Bjbaiba iKena h Majkinhhx MJiaa -MapjKHTJ paijHHiK h , cy0jpeKa©ajyhH ce o j mho- cy3a, nH.x TpoimiOBa, Biiao oaM jocra ocK.yjno jKHBjera. Čaja y na!pHO.y iiiccjejyjeM jBRje Kyhe, a MOjy TBopmmy natnrapa yeryirao CaM MojeM cHHy, Kojera oaM npa'BOv.peMeHo Hay'JHO cracra paja. h nonpeČH jcrpajaiocrn. y xnfHHTe Kao h ja inpHjaTejby, h iidcraheTe Go-mT .Kao h ja.« ! Ifea Tora ce CTapu rooiiDjRH y.jajBH, otcraBHBum AjiToafla tomko 3ao;i;,yRJbeHHM, j a cy junje roono^e m prnie He hV'Biihh ep«CjaiKOBy. ydiSHHajeHy ManG.v. Tojnue 18il5. Ha.^eM ce y Bpwcny h yRHi)eM y jejny KHxHi5Kapy, ja K:yn.HM Heite Kmnre. y tptobhhh ce je uierao jejan KpyoH.H roCinojRH, jajyhn aaiioBHjejut iieTopirnn hji® mecTopniiiH HOCviyjKHTejba. Mk itor.iejaMO jeja.H jpvirora icao Jbyjn, koju ce ne Mony yinoBiiaTH. a,ih Koj.H ce M iaK cjeha)jy, ja cry ce januo Herjje MOipaJEH KHjjeTH. i»rocni:j|HHe, »aysaj Me oCitobh HMcre ■uh bh jrpHje jeajeceT h hct rojHHa.. BHine 'iiyra neJjCJbOM HiUTJlH y Versallles?«..v., (~ ■ — IIIto, AiiTcafte. jecrrg Jift *bh to! — naBrnieM. — rociiojHiHe, OvUroropiH oh , ’BHjHTe, ja je^orap« HaiiiyjpaHH roctncpjHM. hmjo npaĐo; oh mh je jao joceT xHVbaja (JupaHaKa penje. . iž r f . . IIp^Beo: . 'HIm je n> Hi3Py<wbeiia 6HTKa, y®acHH paT, rjiaj h Kym? Jlje'iH'ja' nrpa. Ja caiM caMa cae to. <I)paHnyciica je ojocra.'ia chhm obhm necpeihaMa; aaH ja hy caMa v'hhuithth Ty •Be.TH,Ky h moKh j jpjKapy. Aiko je cajaiuiboicT MipTBa Hena 3KIHBH1 Gyjyh:HOOT; aaw ja y6njaM h 5yjyhHOCT. Myi?K yMpo; jkohh y u^piiiriiH ocraje jejHiia Haja: jirjeTe y KamjeBUH. OBejejHO, ja’npeKiO oma yi6H'jaM ii to jjnjeie h snenu He OCTaje HHuim. Cpiaiui M.iajHhy omooptiHor nejra, MHCJimoHe 'iionociHTor iiarjieja, pajHHaie ripjbaBHx pyaty h yMjerHHxie 6iijeiiHiX npera jo^aiTe k’ moh-h h nnjTe; bh heTe obh ri:cKiTH cypoBe ravnane, npejMern cpaMore, npeaHpa h ,\%aica. Ja pvikobojhm cbhm cpaMoraMa h noiHH./KelbiiiMa. y lioipoiLiiiiH ipym.HM 'i;.pH’jeinocTiH:l'fpehy, y pajnoliHUH paj h HoiuTejbe, a*y KacapHH nacT h xpa<)'pocT. Ja ca.M jcGaajbaM Jiaiua, poCmje h G(xniHU,a. BujejHH 'iBB.je.ne, iiojn ce BaMHiuubaim cHavKHH'M h oj)iy!'i:niii\r, t.h mchh npiriiajaur. Th ce Tpoaoi h ’mhcjlhih, ja ch ccOom BiacraH; ne bmjhiii jih j a mchh poiovjeiu. Th c,i .hmhui Ha jejHy iK)iKipeTHy Jiyravy y MpjuM ^iijTKaiMa « ica,;ia -mh ce aipcocTHje, ja ie paioH.jeM. Ja caw y TeOiH, TpyjeM to KpB, TpcaM Mrainme h jkrbuc H irpHBCM TBOj iMOCaK. Ha MHCJLHiUI jajHH'ie, j a MH Mot/iv€flir HtflSjehiH? 3a to TpeOa.ur Mnom xpaGjx)lCTH, ciiare h iBOJbe, a.iH th Tora iiHneca iieMaui cBe o j onoira jana o j Kaja ce je TBOija y aia jojHpHyjia Moje. Ko 3EJEHA BH.1A C»M ja ja-KJie? Ja caM iiaroBOpHHK a.'iO’LHHa, oipoinacr Ja oa.vi 3enena BH.na: ojHje:io mh je Gaja naje. if tvra, tipa-MOTa h Gemnauihe; ja caM c.Mpr: ja caM He.MaM HHiUTa 3ajejHHHK0ira ca BH.ia.Ma upornjiH« Bpe- paKHja. >ieua. jep ce ne spam iM Kao cue MiipHcoM yoaBor u,bh- r . . . C iJ)paini;ycKor: C. E. Dr. Šaćir Sikirić: \ / BABIJE Sejid Ali Mehmed, sin ne'kog širaskog trgov­ ca, rodio se je u Širazu 26. marta 1821. (1. muliarema 1236.) S početka je i sam bio trgovac, ali se je ozbiljno bavio i vjerskim pitanjima. Mnogo se družio sa budistima i gebrima (neznabošci, koji obožavaju vatru). Tvrdio je^da potječe iz porodice Miuhamedove (a. s.) Kao dobar šiija življaše asket­ skim životom, a često je svoje tijelo namjerno mu­ čio. Hodočastio je u sveta šiijska mjesta Mezopo­ tamije, a na svome putu u Meku, napisao je čitav niz rasprava, u kojima je iznio svoje vjerske na­ zore, koji se u mnogome ra*zilažahu od vladajućeg vjerskog pravca. Slovio je kao izvrstan govornik, pa mu je to u rodnom gradii pribavilo mnogo što­ vatelja. Vrativši se iz Meke poče javno propovije­ dati svoje ideje, a sebe nazivaše »ogledalom bo­ žanskog nadahnuća«. Imao je namjeru da podigne čudorede ljudi, koji su u tome pogledu nisko pali. Nemilosrdno je šibao vladajuće vjerske misli i običaje, a osobito sc obarao na teologe, koji ne tumače vjere kako treba. Prilikom jedne predikacije u džamiji toliko se zanese, da uskliknu: »On (Bog) je znanje, a ja sam vrata (bab) toga znanja«. Od tada se Sejid Muhamed nazva Babom, a nje­ gove pristaše Babijama. Njegova nauka bijaše ovo: Bog je jedan, a Sejid Ali Muhamed je njegovo ogledalo. Bog je stvorio svijet sa sedam atributa: odredba, sudbina, volja, namjera, dozvola, vrijeme i riječ. Tajan­ stveni brojevi u njegovoj nauci igraju veliku ulogu. Broj 19 je svet. On se nalazi u zbiru slova riječi »vehiđ« (jedini) i »vudžud« (existendja). Godina se dijeli na 19 mjeseci po 19 dana (361 dan). Državom treba da upravlja kolegij od 19 lica. Građani su dužni jednu petinu imetka plaćati go­ dišnjeg poreza. Taj se porez ne može prisilno utje­ rati. Sve se kazne osim novčane dokidaju. Trgo­ vina je potpuno slobodna. Kamata je dozvoljena. Žena se smatra ravnopravna muškarcu (ovo jc i primamilo mnoge žene i oduševilo ih za Babov �Epoj 12. T A JPET« pokret). Brak je obligatan poslije navršene 11. godine. Poligamija je zabranjena, a razvod braka treba izbjegavati. Rastavljeni bračni par može se izmiriti i brak u roku od jedne godine obnoviti. Brak se može 19 puta obnoviti. Udovci se mo­ raju ponovno oženiti u roku od 90, a udovice 95 dana. Učenike u školi je zabranjeno biti prije nego što navrše 5. godinu, a poslije toga može se uče­ niku udariti najviše 5 štapa. Pristašama ovog pravca preporučuje se udvornost. Islamska za­ brana nekih jela i upotrebe luksuribznog posuda dokida se. Svake godine je obligatan mjesec (19) dana posta svakome pristaši od 11---42. godine. Vjer­ ska pranja se samo preporučuju, a svako mjesto mora imati banju. Pokrivanje žena se dokida. Pu­ tovanje se ne preporučuje, a pomorstvo zabranjuje. Jedina zajednička molitva je posmrtna. Svaki vjernik treba dnevno 361 puta spomenuti Boga. Mrtvaci se sahranjuju u kristalnom ili kamenom lijesu sa prstenom na ruci, jia kome pi$e: »Sa ovim se mrtvaci u grobu ne boje«. Opojnp piČa su za­ branjena. Prositi se ne smije, a ni dijeliti milostinju. Pokret je Bablja malo po malo zauzimao sve šire dimenzije, što potače širaskog (namjesnika Mirza Husejn-hana, da stva'f prijavi teheranskom dvoru. Kratko vrijeme iza toga i Sejid Muhamed spremi vladaru MehmecLšahu posebno pisma,»a| kom mu razlaže, da je on od Boga spremljen, da popravi pokvarenost tadašnje uleme, koja ne ko­ raca putem vrline.-Tadanji šahov ministar Hađži Mirza Agasi. mjesto da iz korjena iskopa novi po­ kret, on se samo ograniči na to, da njegova vođu kazni kućnim zatvorom. No nova nauka se sve dalje i dalje, širila. Babove pristaše, između kojih se svojom zagrijanošću za novu nauku osobito istače Husejin Bušr.uje, razidoše se po cijeloj Perziji, rasprostirući nove misli među sve slojeve naroda. Među naj­ odlučnije i najpožrtvovnije pristaše i apostole Ba­ bove nauke spada krasna i inteligentna žena ro­ dom iz Kazvina po imenu Zerin-Tadž, kasnije prozvana Kurretul-Ajn (rađo'st očiju). Isprva je stajala u pismenom saobraćaju sa prorokom, a O paH a 185. kasnije dođe u Širaz i oduševljeno se priključi no­ vom pokretu. Babijska se ideja napokon raširi u tolikoj mjeri, da su pristaše Bdba počeli dizati ustanke po raznim krajevima Perzije. Kad je Husejin Bušruje, vođa Babija u Horasanu, uvidio, da se sa malim brojem svojih pristaša ne može oduprijeti vladarevoj vojsci, povuče se u gorje Mazendrau, gdje mu se broj istomišljenika jako poveća. Da se zaklone od neprestanih napadaja vladareve vojske, povuku se ustaše u Š e j h T a b e r s i , tvrđavu, koju jako utvrdiše i hranom osiguraše. Husejn Bušruje je kao general stajao na čelu buntovničke posade, koja je na njegovu zapovijed srtala i u najveću pogibelj. Kraljevske su čete dobivale pojačanja, dok su Babije u žtjstokoj borbi s dana na dan brojem opadali. U borbi im pogibe i smioni vojskovođa Husejn Bušruje. Napokon nakon odlučne bitke, u kojoj Babije listom izgiboše, uspjelo je perzijskoj vojsci zauzeti tvrđavu buntovnika. Slično su se svršili i drugi ustanci Babija, koje su ovi po raznim krajevima Perzije podigli1. J ~~-Đok su te krvave borbe trajale, Sejid Muha­ med Bab je mirno sjedio u Širazu, gledajući kako njegova nauka sve više prostora zauzima. Napo­ kon odluči teheranska vlada, da pogibeljnom po­ kretu potpuno učini. kraj. Po njezinom nalogu uhvaćen bude Sejid Muhamed Bab, koga u Tebrizu zatvoriše .zajedno sa najglavnijim mu pri­ stašama. Kad sva sredstva, koja upotrijebiše, da ga odvrate od njegove ideje, ne uspješe, osudiše ga na smrt. Smrtna kazna se je trebala javno iz­ vesti. Baba svezaše uza zid i na oči sakupljene svjetine bi izdata zapovijed četi vojnika kršćana, da zajednički opale. Na veliko čudo prisutnih puščane kugle potrgaše sva užeta, kojim je osuđenik bio svezan bez da je i jedna ozlijedila njegovo tijelo. Oslobođen na jedan čas iz pandža smrti, pokuša Bab, da se bijegom spasi, ali ga vojnici ponovno uhvatiše i ustrijeliše. (8. jula 1850.). Da se svak uvjeri, da je taj za državu pogibeljni pro­ rok uistinu umro, tri dana su mu mrtvo tijelo vucali po gradskim ulicama. Ista je sudbina stigla i ostale vode i pristaše toga pokreta, koji je od perzijske vlade ugušen najužasnijim sredstvima. Svima pretplatnicima, pododborima i povjerenicima lista ,,Gajret“ Kako mnogi pretplatnici nisu izm irili svoju pretplatu za prošlu godinu, umo­ ljavamo ih da svoja dugovanja izmire što skorije. Isto tako umoljavaju se svi pret­ platnici da nam pošalju pretplatu za ovu godinu, jer će se samo na ovakav način obezbijođiti uredno i tačno izlaženje „Gajreta“. Naše pak pododbore i povjerenike umoljavamo, da nastoje i djeluju, kako bi se pretplata plaćala iz njihovih mjesta u redu i tačno. Administracija „Gajreta" �>f A J P E T < CtpaHa 186. Osmaii Nurl Hadžić: Bpoj 12. 1 Muslimanska versko-prosvetna autonomija u B. i H. i pitanje Carigradskog Halifata. (Povodom 25-godišnjice Džabićevog pokreta.) (Nasta vak) Pedeset i više godina posle Alijine smrti Omejatski namesnici na javnoj molitvi u petak (hutba) proklinjali su njegovo ime. »Ebuturab« — »otac prašine«, kako su Aliju nazivali, bio je posvuda proklinjan i ocrnjivan. Istorik Taberi spominje, da je omejatski vladar Omer Drugi (717. god.) za­ branio, da se po džamijama Alija proklinje, ali da to nije imalo nikakvog uspeha, jer kada je.halifa Hišam godine 725. hodočastio na Meku, tražio je od njega jedan od Osmanovih praunuka Said da i halifa na svetom mestu prokune.Ebu Turaba. Said mu se obratio o"vim recima: — Vladaoče pravovernih. Bog nije prestao; ela ukazaije svoju milost ljudima kuće pravovernoga vladara i .osvetnicima poniženoga balite Osmima, koji su uvek na ovim svetim mestima proklinjali Ebu Turaba. Vladaoče pravovernih, sleduj njima i prokuni ga na ovom posvećenom mestu«. Hišam nakon kratkog premišljcnja odgovori: »Mi ovde nismo došli da koga 'branimo ili pro­ klinjemo ,nego da obavimo svetu dužnost — Hadž«. I tako se do propasti dinastije Omejada po ćelom halifatu proklinjalo lime, Ebu Turaba, ma da se svet nije ni sećao, da se*to odnosi na Aliju, poslednjeg Hulefai-Rašidina. Alijinom smrću islamska je država izgubila svoj patrijarhalni i čisto teokratski karakter. Umesto toga dolazi apsolutistička monarhija sa uzakonjenim redom nasleda. Muavija, koji je lu­ kavstvom i nasiljem došao do vladalačke vlasti preneo je središte Halifata iz svetoga grada Me­ dine u glavni grad Sirije — Damask. Dvor Ome­ jada u Damasku »Zeleni Dom« — El-Hadra nije više ni u čemu sličan primitivnim stanovima prvih Muhamedovih naslednika, halifa. Muavijini naslednici, a bilo ih je 13 po redu (661.— 750.), sve više su primali dvorske i vladarske manire vizantijskih imperatora, čiji se uticaj još uvek vrlo jako osećao u Siriji. Sam Muavija, kako spominje vizantijski pisac Teofan, voleo je da ga nazivlju »prvim carem« — Melik. A njegovi naslednici zamenili su naziv naslednika božijeg poslanika ime­ nom »zamenika božijih na zemlji« — ime sasvim tuđe dotadanjem islamskom pojmu o halifskoj vlasti. Time je malo po malo ušlo ai običaj, da halife prema uzoru paganskih i hrišćanskih impe­ ratora postaju vladari »po milosti božijoj«, a nc izborom i voljom naroda kao što je bilo za vremc prve četiri halife. Arapski pesnik omejadskog perioda Ferezdck slavi u jednoj pesmi halifu Sulejmana (716.— 717.) kao božijeg zamenika’ — halifetulah. Na jednom komadu bakrenog novca halife Mclika, koji je posle dugih mučnih peripetija opet vaspostavio jedinstvo islamske opštine i u mesto persijskog i grčkog jezika zaveo arapski kao služ­ beni i koji je u mesto novca vizantijskog i sasanitskog tipa sa krstom i žrtvenikom vatri oiveo mo­ netu sa izrekama iz Kurana (Kuran 9,33 i 61,9) nalazi se natpis »Abdel-Melik, božiji namesnik«. Za pravilno »hvatanje halifata od svega toga bio je po svojim posledicama mnogo važniji pad Omejada (750.): na Žabu pritoka Tigrisa izgubio je zadnju bitku poslednji vladalac Omejada Mcrevan nazvan El-himar (Magarac). Njihovim pa­ dom iščezlo je za uvek političko jedinstvo islam­ skoga sveta: nova dinastija prenela je odmah svoju pretsolnicu iz Sirije u Irak, gde se osećala sigurnijom. Prvi vladalac nove dinastije Abdulah Safah (krvolok) prolio je potoke krvi, dok je vas­ postavio mir i red u državi. Oko stotinu članova dinastije Omejada dao je pogubiti posle jedne gozbe. Zadnji član ove nesrećne dinastije Abderahman, koji je umakao Sefahovim dželatima prebegao je u Afriku, a zatim u Spaniju, gde je osno­ vao novu dinastiju svoga imena. I tako već u početku vlade Abasida imamo četiri islamske di­ nastije nezavisne jednu od druge: Abasidi u Iriku, Omejadi u Španiji, Idrisiti u Maroku i 'Rustemidi u zapadnom delu Alžira. Ne samo Spanija, gde je postao islamskim vladarom jedan od Omejadskih potomaka, dakle Kurejšević, nego i Maroko i zapadni deo Alžira nisu potpadali pod vlast bagdadskog halifata Abasida. Halife Abasova roda sem toga što su bili Muhamedov bliski rod imali su pred svojim pro­ tivnicima i tu prednost što su u svojoj vlasti za­ držali sveta mesta Hidžasa i što su oni lično ili po njima određena lica predvodili Hadž — go- �Epol 12. T A J PET. dišnje hodočašće u Meku i Medinu. Poštovanje Meke i Medine bilo je kod Sunita i Sita još uvek tako veliko da se islamski neabasijski vladari nisu još usuđivali sebe nazivati vladarima pravovernih ili halifama, premda nisu potpadali pod vlast Abasida niti su ih priznavali pravim halifama. Omejadski vladar Španije (Sunita) imao je u početku naziv »Sin Halifin«. Šitški vladari Ma­ roka Idrisidi zvali su se »Potomcima božijeg po­ slanika«. Samo Rustemidi (Haridžiti) vladaoci za­ padnog Alžira nazivali su se halifama. Ali i onaj deo islamskog sveta, gde su Abasidi bili jedini gospodari, počinje iz temelja da se ljulja. Već odmah posle smrti legendarnog halife Harun-el-Rašida (786.— 809.) javljaju se u raz­ nim krajevima halifata mnogi principati sa doma­ ćim dinastijama na čelu, ali koje su ipak bar za prvo vreme priznavale vrhovnu vlast bagdadskih emir-el-muminina. Provincijski emiri makar da su nasletinim redom dolazili do vlasti jos su uvek do polovice devetoga veka u javnoj molitvi (hutbi) spominjali isključivo ime bagdadskog ttalift, a i na kovanortu novcu do tada se čitalo samo ime Emir-el-Muminina. To je bio znak, da je bagdadskPbalifa pravi i jedini gospodar svoga 'C&rsrtva. Ali početkom 'druge polovice devetoga stoleća pravo na hutbuj kovanje novca počinju |$ svuda mesni vladari da gri^svajaju sebi i da ispod imena halifina beleže svoje i svoga oca ime. To je prvi u Egiptu učinio Ahnjet-Ibnij-Tulun (879.— 880.), osnivač dinastije Tulunjda, a istovremeno je to isto učinio u istočnoj Persiji Amr-ibu-Leis (879.— 900.), drugi predstavnjk -»buntovničke di­ nastije Safarida, koja je po naređenju halifinom po- džamijama proklinjana. Godine 900. Ismail predstavnik dinastije Samanida potukao je Amra i kao pobedilac priznao sebe vernim podanikom halife, ali posle izvesnog vremena počeli su i Samanidi i na novcu i na hutbi spominjati ime mesnog sultana i njegovog oca. Od prilike u isto vreme dobila je svoje po­ sebno značenje reč sultan, koja je do tada ohuhvatala samo apstraktni pojam vlasti: Haledalahu melekehu ve sultanehu. Konačni politički raspad islamskoga sveta dovršen je u desetome stoleću. Predstavnici triju glavnih dinastija arapskog porekla, Abasidi u Bagdadu, Fatimidi u Severnoj Africi, posle u Kairu: koji su se lažno izdavali za potomke Muhamedove kćeri Fatime i Omejadi u Kordovi na­ zivaju se Emir-el Mumininima vladaocima pravo­ vernih. 1 sveti gradovi Meka i Medina izgubili su predašnji svoj značaj tako, da je 981. godine pri­ likom Hadža u Meki spominjano u hutbi ime fa- CtpaHa 187. timitskog umesto abasidskog halife, pod čiju su vl4st obe varoši pripadale. Ostale vladarske dinastije kao Ali-Buvejh, Selduci, Gazvinidi, Benitahir i sve druge, koje su nastajale na teritoriji bagdadskog halifata zvale su svoje predstavnike sultanima, jer na naslov halife nisu imale prava, pošto nisu pripadale Kurejiševom plemenu. Šta više Salahudin-Ejubi, koji je iz ruke poslednjega halife Fatimida primio vlast, nije se nazivao halifom nego sultanom, a u hutbi je spominjao ime abasidskog halife. Prvi, koji se je nazvao imenom haljfe, a da nije pripadao Kurejiševom plemenu, bio je osmanlijski vladar Javus-sultan Selim (1512.— 1520.), o kojem ćemo docnije govoriti. Između svih perzijsko-tursko-tatarskih drža­ vica i dinastija najviše su se osilili Ali-Buvejh, koji su godine 945. do 946. osvojili Bagdad. Osvajač Bagdada Ahmet prozvao je sebe sultanom, a Abasidama je-ostavio naslov halife i verskoga pogla­ vice. Tako je potrajalo ćelo jedno stoleće. Godine 1055. jedno drugo tursko pleme Seldžuci srušili -su dinastiju Ali-Buvejh i zauzeli Bagdad. Seldžuci su za kratko vreme osvojili skoro sve islamske zemlje u Aziji. I tako početkom jedanaestog stoleća imena Halife kao imama spominje se sultan, čija se vlast rasprostirala na ćelom teritoriju, gde su kao du­ hovnu vlast priznavali abasidske halife. Naziv sul­ tana sad ima mnogo šire značenje nego pre. Manji vladarčići i nezavisne dinastije nazivaju se perziskim imenom »Šah« ili arapskim »Melik«, a svi su pod vrhovnom vlašću seldžučkog sultana. Seldžuci, bez obzira na to, što su igrali ulogu za­ štitnika pravovernih, nisu izbegavali ni ime doislamskih vladara Perzije i nazivali su svoje sul­ tane »Šahanišah«, a pokorivši neke krajeve male Azije, koji su do tada bila pod upravom vizantijskih vladara, — ovi su se sultani nazivali i imenom vizantijskih imperatora i skoro sve do osvojenja Carigrada zvali su se »Meliki-Rumi-Kaiser«. Halifa — imam lišen svake svetovne vlasti zadržao je naslov »Božijeg zamenika«, ali je isto­ vremeno sultan sebi dao naslov »Senka božija na zemlji« — »zilullah alel-erdi«. Pa šta više pripi­ sivala se u to vreme i Muhamedu jedna izreka, koju on sigurno nikada nije izgovorio i koja glasi: »Sul­ tan je božija senka na zemlji i kod njega će naći utočišta svi poniženi«. Sem Seldžuka istovremeno »u jedanaestom stoleću spominje se afrička dinastija Almoravida (El-Murabit), koja se tada pojavila u Africi i koja je osvojila 1090. godine jedan deo muslimanske Španije. I ova je dinastija u Maroku i u Španiji na kovanom novcu pored imena »Emir-el-Muminin« d f �Bpoi 12 T A J P E T OrpaHa 188. stavljala ime svoje dinastije sa dodatkom »Emirel-Muslimin«. Udaljenost španskih muslimana od bagdadskog Kalifata učinila je da su oni bagdad­ skog halifu smatrali simbolom svoga pripadanja muslimanskom svetu, te je on za njih bio po prilici ono što je za španske katolike bio papa. Ovu ana­ lognu sličnost poznavali su i savremeni hrišćansiki vladari, jer Alfonzo VIII., kralj Kastilianski pod konac dvanaestog stoleća počeo je da kuje novac sa hrišćanskim natpisom na arapskom jeziku nazi­ vajući s»ebe emirom katolika, a rimskog papu ima­ mom crkve Hristove. Halide Edib-hanyin: „ OGNJENA KOŠULJA Roman. S turskog .preveo D .M. K. * (NastaVak.) U kasno doba stigosmo do neke kafane na sabat hoda od Ada-Pazara te spremismo jednog druga pješice u varoš. To bijaše mračna, dugu­ ljasta kafana nabijena zemljom, a zaudaraše tonjom (budom). Da je načine vidnom, čuste, crne sjeni navališe drva i raspališe ih na odžakii. Bi­ jahu veoma umorne; p’o svoj prilici su u jednom zakutku pili nešto bijelo iz iste' boce. Ajiša se je po prvi put pravila" da svojim dubokim očima ne vidi, šta rade. \ Sejfi se stade tužiti gpyoreći: — S ovima je otpor flemogfuć^o može uči­ niti samo regularna vojska. — Kad bi ugledali trojicu žandarma, svi bi se razbjegli. To je govorio jedan krupan anadolski podnarednik (čauš), koji Je bio medu njima, a prije je služio u vojsci, pa pobjegao i pridružio se četni­ cima. Svi poblijediše i pogledaše ga s izrazom uvri­ jeđene duše, a ja držim, kad ne bi bilo Ajiše, da ne bi valjalo ni čaušu ni Sejfi. A1i je u obojice bio neki nesvjestan način govora, da se je meni či­ nilo kao da to izgovaraju vojnik i oficir turske vojske, koja se još ne vidi na pozornici, ali će se pomoliti kroz dvije godine. Ajišin se ozbiljni glas podiže: — Zar ovo nije vojska? Kakvi drugi žandarmi osim engleskih i grčkih mogu u njih dirati? Sve su ovo borci za nezavisnost, za Smirnu, sve je ovo prva narodna vojska! U zasjenku vatre, njezine su zelene oči ispod seljačke jemenije (šamije) bile mlade i živahne kao u djeteta. Crne se sjenke odjednom pokorno t zahvalno sabraše oko nje. Ah draga i ognjena Smirno! U’ te mi to vidimo utjelovljenu u Ajiši ili nas Ajiša, zato što je tvoja kći, vuče zelenoj Smirni da proljevamo svoju rujnu krv? — Opet pažljivo prostrijesmo na sećiju sa strane Ajišin biljac (pokrivač). Opet metnusmo pred nju pa­ žljivo vareno jaje i sir. Ona sjela turski i jede s ozbiljnošću djeteta, a sjenke u crnom odijelu posjedale uokolo prema njoj. Ahmcd Rifky sio pred nju na mali stolac, pa sve čas po čas diže glavu i obzire se u razgovoru. Ajiša nije nikako ona prijašnja, onaj nijemi kip bola! Ona živi tako plamteći, cijelom mladosti, snagom, koja se ne može obuzdati. Ona bijaše u najrasplamsanijoj minuti. Osam crnih ruku pružilo joj osam metalnih duhanskih kutija, pa čekaju, a Ahmed Rifky na­ slonio glavirna sećiju i smješka sa tri male jamice na svom ružičastom licu. Vrata se otvoriše i začu se zveket ostruga; mi se svi odjednom obazrijesmo, a onaj što je došao, zastao je pred slikom, koja mu se je ukazala i gleda u nas držeći bič u ruci. Mladi major Ihsan sa svoja dva konjanika (kavalerista) sav u pra­ šini, opaljen i okaljen, a njegovo nježno lice posve uzelo lile realnosti, bronzani ižljevak strahovitog otpora. — Ihsan-bej, Ihsan-bej! Sve crne sjenke skočiše na noge čusto kao srne, a on uzbuđeno pokroči naprijed, pa jednu po jednu poljubi Ajišine preplanule ruke i metnu ili na čelo s onom usrdnošću kao pri kakovom vjer­ skom obredu, kako sam ono vidjela na obali pri­ staništa (quai). Zatim, iza kratke rasprave, zaključismo da odvedemo Ajišu u jednu kuću sprem­ ljenu za nju blizu Doan-Čaja i to prije nego se mi uvučemo u Ada-Pazar. Smislili smo, da Ajiša sadzasad ostane kao bolničarka kod Ihsanove čete. U selu su bili priredili i bolnicu s četiri-pet kreveta. Valja nam, ne uvraćajući 'se u Ada-Pazar, Ajišu povesti s vojniakom pratnjom i odvesti je u ono selo. Ihsan je usvojio mišljenje, da ja i Ajiša kao obični putnici pređemo taj put u ovakom odi­ jelu. Ahmed Rifky i njegovih osam drugova htijahu da oni provedu Ajišu i da se biju, ako ustreba. Njegovo se mlađahno lice sve šija od posmjeha, dok govori: — Ihsan-bej, ov.aj put ćemo se svi izraniti, pa će-nam sestra Ajiša povezivati rane. Ihsanovo se lice srači i on pogleda u Ajišu. I ona je na svaki način htjela da prođe s množi­ nom, zajedno s četama, Ihsanovom i Ahmed Rif- �- Bpoj 12. rA JPETc kyjevom. Po načinu, kako jc Ihsan pogledao .11 Alimed Rifkyja i njegovih osam drugova, vidio sam, da je on starješina, koji se u pitanju pokor­ nosti ne bi nikako umio šaliti, da tu nije bila Ajiša. Ali on ošutje, a onda reče meni: — Ti, Pejani, kao stariji brat, reci svoju zadnju riječ. Tada se Ajiša okrenu prema nama. Pri svjetlu plamenova, što su se neprestano osvježavali i luča, od kojeg se je gusta Čad-zavlačila po mračnoj utrobi kafane, ona nas pogleda, a na čelu joj se usjekla duboka i smrknuta crta. Ova dva njezina smaragdna oka bijahu crna kao mrkla noć. Među pravom ženom i primtivnim stvorenjenima ima neka vrlo čvrsta veza. Oni su, ma kakva im nao­ brazba bila, čeda snage, uzbuđenja i zemlje. — Zar ja nisam bolničarka vaših četa, pa zar ne treba da sam svakako uz vas na opasnim^ mjestima? Vi se samo zdogovorite, u koje ćete doba krenuti! (Oni zakljiučiše da krenu naprijed korsteći se pomrčinom i da prođu mimo Ada-Pazar. Ne iz­ noseći luči, tiho pojahasmo. na, konje. Ajiša mi se je već izmicala iz ruku. Naprijed, na odstojanju^ od dvjesta koraka, idu dva konjanika, da mogu pucati, ako osjete opasnost. Ajiša je između Ahmed Rifkyje i Sejfija, a ja iThsan smo za njima. Kako se lijepo sjećam glibovitih livada adapazarskih, njegovih tamo-amo ^raštrkanih neumjesnih vrba! Ali više od svega toga sjećam se Ihsana, jadnog Ihsana, koji je uza me i čije srce tako žestoko osjećam u pomrčini. U takovom je burnom vrlogu dubokog bola, a opet je to čovjek, koji je odlučio* da i ne pisne kao pokoran rob! On svojim očima što probijaju mrak gleda u one dvije sjenke pred sobom, a ja osjećam, kako mu se bluza nadiže 'i kako mu srce zamjetljivo lupa, kad vidi, kako se Ajiša saginje prema konju Ahmed Rifkyja, i kad zamijeti, da joj on pogdjekađ tihim glasom nešto progovori. Koliko smo vremena bezglasno išli po mraku i vlazi, a kosti su nam podrhtavale! Svaki put kad prelazimo preko kakove rijeke, Ihsan potjera sv6ga konja naprijed i povede za sobom Ajišina, a ja osjećam, kao da je kamen bačen u pomrčinu, pa kao da pomrčina prska unaokolo kad konji gazeći vodu izvode šum. Kad je prvo svjetlo stalo razgoniti pomrčinu i počele se razabirati prilike oko nas, i Ihsan je, i ja sam najprije ugledao crnu jeldirmu (platnenu feredžu bez jake, »iStaubmantel«) i ružičastu ša­ miju krasne seljanke. Ona je, mašući nogama, bez buke jahala na konju i promatrala zoru. Išli smo nekim putem, uz koji su s obje strane bili šumerci, pa je naličio na kakav lahak klanac. Ihsanovo je lice bilo bez krvi i bolno. On mi tiho reče: Cipana 180. — Ajiša-hanuma me jc naučila, da osjetim, šta je strah. Ovaj je klanac nesretno mjesto, treba se mnogo pripaziti. Zatim izdade zapovijedi. Ahmed Rifky je bio naprijed, on otraga, a sva četa oko Ajišina konja. Na svaki način će zrna, što će se moći ispaliti iz pušaka u zasjedi, pogoditi u crne sjenke oko nje i ne doprijevši do nje. Pred podne se primakosmo selu. Bilo je to selo prašljivih puteva s drvećem ispred sela. Ne­ koliko žena zastade na seoskim prolazima i za­ klonivši oči rukom gledahu u nas. Mi smo bili još prilično daleko, a one odjednoć stadoše bježati natrag. Ne znam, šta bi, ali u selu najedanput zapuha vjetar panike, iz kuća povrvješe djeca, žene, počeše letjeti, trčati, guske i kokoši se uzletaše lepršajući krilima i kričeći; ovaj vrtlog pasa, djece i ženskitija okretaše se oko sela strahovitom brzinom. Ihsan potjera konja da leti grabom i za­ vika: — Ne bojte se, ovo je’ četa majora Ihsana! Sad seosko stanovništvo poletje prema Ihsanu, a iza leda im lepršaju jeldirme. Bose, mlade, djevojke prihvatile mu konja za uzde, neke mu se oslonile na ostruge i okrenule mu se s povje­ renjem i dragošću, pa neusiljeno i prijateljski svi iu jedan glas razgovaraju. Samo dvije smetene ko­ koši, koje ne razumiju, da je panika minula, je­ dnako se klepću krilima i dižu prašinu. Ihsan sjaha s konja, konj mu korača, a za njima ide mlado, staro, ženskinje, djeca. Jedan-dvojica od njegovih ljudi i onako se bijahu i onako pošli da se umije­ šaju među crne jeldirme: biće da su iz tog sela. Selo je našu četu primilo pod svoje i biće da ju je tako i smatralo, samo su se bili preplašili misleći da je neka tuđa četa, jer su ^nali, da će im selo sravniti sa zemljom, ako pane u ruke halifinim če­ tama. Ima jedna seoska djevojka, mlada, u crvenim dimijama i u dugu pokrivaču (šalu), dubokih ze­ lenih očiju, i ta mi svraća na se pažnju, jer se ne odmiče od Ihsanova koljena. Kad su sve seoske žene opkolile Ajišu i stale je grliti, ona je zami­ šljeno stajala kraj djeteta, koje je držalo Ihsanova konja. Aksan viče: — GizbanO', šta ti tamo stojiš? Hodi poljubi u ruku sestru Ajišu! Ona odmah dođe na Ihsanov poziv. Ne znam, je li ovaj prizor umakao Ajišinu pogledu. I ona je bila mirna, ali se je činilo, da ju je ganula dragost, što su joj je pokazale seoske žene; sva­ kako sam vidio, gdje je kao starija sestra poljubila Gizbanu u oba rumena zapurena obraza. (Nastaviće se). _ .' * �O rp a H a1 9 0 . Bpoj 12. T A JPET, Narodne umotvorine ŠUKKOV1ĆA HANKA Iz zbirke: F. H. B. ZAVIDNICA AU-BEGOVICA. U svijetu se naći fie mogaše, Što Ali-beg seku milovaše. Svaku joj je milost kupovao, Najposlije nože potajnike. Jednom ode beže u čaršijiu, Jd da vidiš Ali-begovice, Zapali mu dvore j ahare I u dvorim* ate i paripe. Kada dode beže Ali-beže, Kada dode iz nove čaršije, Govori mu Ali-begovica: »Đe s’ Ali-beg, grom te udario! Seka ti se mamom pomamila, < —. c w Zapali ti dvore i ahare, I u dvorim’ ate i paripe.« Govori joj beže Ali-beže: »Neću seke rezil učiniti, Načiniću dv o re) anare, Nabaviću ate i paripe.« To joj reče, ode u čaršiju. Jd da vidiš Alf-oegovice, f# g g & Ukrade joj nože potajnike, Ona zakla sina Muhameda. Kad se vratLbeže Ali-beže, iiu u iiA Govori mu Ali-begovica: »Đe s’ Ali-beg, nigdje te ne >ilo! Seka ti se mamom pomamila V Zaklala ti sina Muhameda.« Kad to čuo beže Ali-beže, Odmah ode u novu čaršiju, I dovede dva hitra dželata.1) Govorio milosnici seki: »Obuci se, što god ljepše možeš, Da idemo u zelenu bašću!« To ga seka rado poslušala, Obuče se, što god ljepše more, I odoše u zelenu bašču. Kad dođoše crvenoj jabuci,' AT tu stoje dva hitra dželata. Jedan veli: jazuk pogubiti seku, Drugi veli: jazuk pogubiti mladu, I utekoše dva hitra dželata. Jd da vidiš Ali-bega mlada, Ne vidio srunca, ni mjeseca, Zadrhta mu p k a u mišici, Pa posječe milosnicu seku. Gdje je pala djevojačka glata, Tuđe nikla rumena ružica; ’) Dželat = krvnik. l)e su pale djevojačke oči, Ondi vriju dva vrela studena; De su pala djevojačka usta, Ondi nikla vinova lozica; Đe su pale djevojačke ruke, Tuđe lista zelena gorica. Zavidnica Ali-begovica, Bolovala devet godinica. Kad nastala deseta godina, Dolazila rumenoj ružici: »Halali mi rumena ružice!« Kad halali rumena ružica, Tada pusti svoju grješnu dušu Zavidnica Ali-begovica. DILBER UMIHANA. 1 Razbolje se dilber Umihana Prvi danak šehri Ramazana, Bolovala ravan mjesec dana. Kad je bilo u oči bajrama, Dozivala svoju milu majku: »K meni, k meni, moja mila majko! Ponesi mi vedro ogledalo, Da ogledam svoje bijelo lice, Je 1’ zemljica unišla u lice? Crne oči zemljom napunjene.« Donese joj vedro ogledalo. Kad s’ ogleda dilber Umihana, Proli suze niz bijelo lice, Jer joj zemlja unišla u lice, Crne oči zemljom napunjene, Pa doziva svoju milu majku: »K meni, k meni, moja mila majko! Ponesi mi bojali sanduke, Da povadim svoje bijelo ruho.« Donese joj bojali sanduke, Sve povadi svoje bjelo ruho, Najotragu vezenu košulju, Pa govori svojoj staroj majci: »Evo majko, vezene košulje, Što no sam je pod'orahom vezla, Pod orahom i pod jorgovanom. . Ja je vezla, a ti si me klela: »Ako Bog da ne izderala je.« Evo majko ni izderat’ neću.« Još govori dilber Umihana: »Svakom hodži po bošćaluk dajte, Omer hodži i dva bošćaluka, Ne bi P mi se na mezear vratio, N bi li mi talkin proučio.« To izreče, a dušu ispusti �.rA JP E T( Bpoj 12 I umrije dilber Umihana, I umrije žalosna joj majka. Opremiše bule i kadune, Opremiše dilber Umihanu; Ponesoše dilber Umihanu, Ponesoše novome mezaru, Ukopaše u zemljicu crnu. Svakom hodži po bošćaluk dali, Omer hodži i dva bošćaluka. Stade huka u novom mezaru, Sve su hodže kraju pribjegnule. Povrati se hodža Omer hodža, Pa povika na novom mezaru: »Korkma1), korkma, dilber Umili ana! Kakvi su ti jadi dodijali? ') Korkma = ne bojse. CfpaHa 191. Učila si bijela rnusafa, Klanjala si pet vakti namaza, Postila si šehri Ramazana.« Iz mezara nešto progovara: »Što učila bijela rnusafa, To mi bilo vjersko svjetovanje; Što klanjala pet vakti namaza, To mi bilo božje dugovanje; Što postila šehri Ramazana, To sam bila svojoj vjeri dužna. Ja sam bila cura hašarija, Malo dala u mahalu vatre, •-» Zaključala kuću od komšije, Od sjerota mandžu sakrivala, Kudila sam momka i djevojku. Sve bih lahko dževap učinila. All ;ne mogu momka ni djevojke, Za to ’biju maljem i topuzom.« ISTOČNE PRIČE V ITIKAD (VJEROVANJE). itikada kao u tebe, za to ja ne smijem na vodu«. Neki vaiz (propovjednik) dokazivao, kolika Kafedžija se tada povrati s njim do skele i predu je moć u »bismilletu«, pa između ostaloga kazi-^iTIadrna^drugu stranu rijeke, vaše, da čovjek, kad sa svega srca prouči »bisJEMIN (ZAKLETVA), mille«, da slobodno može zagaziti u yatru ili u Na nekome brodu putovali putnici, pa na­ vodu i neće mu se ništa dogoditi. Tu u džamiji! jednom udari velika bura i brod se stane ljuljati. slušao vaz i jedan siromašni kafedžija, koji je mo­ Svaki se putnik zavjetuje, ako se spasi, da će to i rao svaku večer ići kući ili u jutru od kuće pri to učiniti. Jedan od putnika se zakune, da neće neke velike rijeke i plaćati preVoz na lađi. On u nikada jesti slonova mesa. Drugi ga upitaju: »Zaca KI promisli: n m m i c^ll • »Sad ije a cplnmpf _«____ o On im odgovori: „ a---- . .. r>„»Pa to mi ,,u sebi selamet ((spas). lčnirl Kad va^riia vaščija što i_ baš~ slonova?« kaže, da je slobodno zagaziti i u vodu s »bismille- strahu slučajno dođe na pamet«. tom«, a da mu se neće ništa desiti,'ja ću od sada Nesreća je htjela, da se ovaj brod razbije o prelaziti džaba preko vode«. nekakvu hridinu i nekoliko putnika se spasi na Kad bude pred akšam i pođe kafedžija kući, ostatku lađe i iskrcaju do jedne obale. Tu nije bilo ne htjede onamo gdje je lađa i .skela, nego na više ni žive duše i oni stanu smišljati šta da jedu, jer nade zgodno mjesto za* prelaz. Prouči »bismile«, ih je glad strašno morila. U tome naleti ispred pa zagazi u vodu i sretno prede na drugu stranu. njih jedno slonče, a oni ga brže bolje uhvate, zaTako prođe nekoliko dana. kolju i ispeku. Kad sjednu jesti, pozovu i ovoga, Jednom prilikom on ispripovijeda ženi svo­ da s njima jede, što se zakleo da neće jesti slo­ joj, kako više ne plaća za prevoz preko vode i nova mesa. On im reče: »Ja sam jemin učinio, da kako ga je vaiz za to savjetovao. Žena mu rekne; neću jesti.« — »Ama umrijećeš od gladi«, vele da bi trebalo vaščiju pozvati na večeru što mu je mu oni. — »Pa makar i umro, ja ću jemin svoj dao tako dobar nasihat (savjet). da izdržim«, odgovori im on. , Pošto su se svi najeli, onako umorni legnu i Tako i bude. On se sa vaizom nade i povede ga k sebi na večeru. Kad se približiše rijeci kafe­ brzo zaspu. Do nekoliko vremena oćuti se neka džija ne ide gdje je lađa, nego poda na više uz huka, kad evo ti jedne velike slonice, koja sve vodu. Vaiz pomisli, da ga on vodi na drugu lađu nešto njuškaše okolo. Ovaj što nije jeo s njima, i pode za njim. Kad dodu do vode, kafedžija prouči živ bio umro od straha. Kad dode do onih, što su bismile i zagazi u vodu. Kad je bio na sred vode, spavali, ponjuši jednog po jednog, pa kako valjda obazre se, da li ide slučajno vaiz za njime, ali oćuti za miris slonova mesa, saznade da su oni ovaj stoji na obali kao ukopan. Kafedžija ga upita, pojeli njezino slonče, pa redom jednog po jednog zašto ne ide, ta neka samo potegne »bismile«, svojom velikom snagom -udari i usmrti. Kada dode do onoga, koji nije jeo s njima i kako ga je naučio u džamiji vaz kazivajući. Vaiz mu rekne: »To je istina, ali u mene nema onakog kada onjuši, opazi da on nije jeo toga mesa. Ona 1 �CtpaHa 102. »r A J P ET< ga tada počne svojom surlom podizati na se. On je razumjeđne, pa uzjaše na njezinu surlu, a ona ga baci sebi na vrat. Oji se uhvati za njezina uha, a ona ga otale ponese daleko u unutrašnjost. Tako ga donese u kraj, koji je bio naseljen ljudima i tu Bpoj 12. ga spusti, a ona s^vrati u šumu. On se prijavi tima ljudima i ispripovijedi im, šta se sve s njim dogodilo. Oni ga nahrane i otale se on vrati zdrav i živ u svoj zavičaj. Zabilježio: Fehiiti H. Baščatiševie. T / U L C tilu i P E A O B H A r/ lA B H A C K y n iU T M H A T JlA BH O r O A BO PA TAJPETA. Oflpmahe ce y Hefljen,y, 12. jyna ,1925. y 9 cam npnje noflHe y npocropnjaMa TajpeTOBa KOHBMKTa y CapajeBy. noflCflfiopu,, noBjepemuvn u nnaHOBM apyum:a, Koju mene pa ce o h>hxobmm npeflno3HMa pacnpaBn>a Ha cKynuiTMHn, Mopajy y cMncny 54. nnaHa ApyujTBeHHx npaBHna CBoje npepnore noflH njem jmCMeHo TnaBHOM oflfiopy HajMame neT pana npnje CKynLUTMHe. r n a B H M Oflćop Tajpe ia. "BauM na Ban>eBa y TajpeTOBOM K0HBHKTy. 27. Maja o. r. y Tipana P ajp era lnp«MMJia jc y on^amineM ioohnincry njeny ociiobiihx m kojia (fl3 BajbCBa 3a.jcAHO ca h>hxobmm iiacTanHimuMa-aMa, tc n cnoj hm pe(l>CipeHTHMa H3 OAjejbciba Mri« liineTapcTBa IIpoeBjeTC. Ynp&rfa i;ohbmihhu npupcAHJia je OBHM ApanjM rocTiiMa naiK.yeif.&kojoj * x je HpeAo.jeAKMtKi AP- Xa* acHOeroBiih no3,nj>ajHio, a aa.XBa.ii no i ce y rmc rocrnj.v ibHXOE rrap jen iiin a r. JoBan JonaHOBHih. McnHT y Besepiboj. tuerpTCKoj lu ko bm y TajpeTOBOM KOHBHKTy y CapajeBy, oflpatan je 29. Maja OBe rođene y 8 caira Ha Bene y npucycTBy rr. A. Bopnha, HarieJHnrKa MioiuorapcTBa TproBiuie n HHHyoTpaije, P H d e TajieGa, priliepeim . y hctom Ofle.aeiby Miiihh•■•Ta.pcTBa, Te m a n o na ynpaBe ra jp e ia rr.: APa XaoaHderoBiihh, A pa 3iuiyiiha, M. P. Acj™ha h KyKitha. — HcniiTy ce noanprjio 32 nuTOMna, »ojiH cy y TJiaBHOM obit o.npmiiJiii OBaj Teopereaai merpTORu hchht c oajiuhhhm y«njexo.\f. ynpajjy Tenaja liMao je r. A’. XpoMiih, a HacTamniK je 6iro r. OreBb Kcnia’ie&iih. HaKOH Jicnnfra npupebona je ncmmioj KOMiicuju h inerprauiaMajia najamia, Ha Kojoj je nipeAcjeAiraK r. Ap- XacaiiCeroMih HCTaitao Bcainie 3acjiyre aa onai:a.B ycnjcx r. KoBaneBHha, atojcvy nyryjy TajpcT n iberoBic niifroMnn-merpnt Haj.ibenray 6jia.roAapnocr 3a obiuco ycnjeinaH pa« y Tenajy. Konamo cy hcko.annjBiia- jiHTOMaiia-uienpTa ^enjiaMOBajm paane poAOJbyGne njoe. Me rt thmc ce ooa Majia cneiaHOCT saRpinmjia. flapOBH M3 y CTHKOJlMHe. '' Poen. Xi6jiM0 Tarfipo, TajperoB noBjepcHiHK y ycTinnojnwm <a,itynnro je aa TajpeT npHjniKOM paMaaajHcncor B ajpana A ««. 169, a M ponaiue cjiuje^ehn: n o 10 A t « - X hjimo Taijipo, M yjw ja Taijipo, Aaiiaa Taippo, K pyno Byjuih, AB^a.ra MyjiaO;iuh, 'BcMiiiJia x. Myjia/>^u}i, • M exara X. O.McpGauinh h MyxaMCA6cr Mennih- nc A h« . 5: A jrara IUaxoBiih, KaciiM e<J>. MyjiaG^iih, A cilm h EjyC Myjia6Hiiih, A. H ypa x. Myjia6^iiih, 3axjipara MaMaic,' E axcm e<]>. Xoynh, lllepinjiara BehmpCaraiih, H. H., IMahirpara Xounh ii X acan Myc.auh; no 3 A " « - X.ycara By/tHMJiiiija, Mexn.ra Xoijnh, A'-pnimiOcr ByH>o « KacnM BehiipOaunih; no 2 A H« .: MyxaMe« ApcjiamuaA'iih, HGpara X aiipnh, A inna, XaMiwia, Xnn i6 a m Meaha x. M yjia6wih, JLiTiMpa h 3 ejn a x. Manau, Behnpara, AxMeTara ii 0Mopa.ra O.Mei>6aimih: no 1.50 A ,nl.: y , Hypa h Hecjmra x. Myjia6^jiih; no 1 A " » ‘ IHaKnipara, Cej^a, lllepn4>a « AJiMaca x. MyjiaA,i,iih, B exna MaaaJt, OcManara OMcpCa- nrah, HOpara A.mixoiynh; no 5 A « « .: Ca.irnx e(|i. My.na6,Tjiih n M. Moxn.ra OMcpfiaiiinh. Ca^vnJiiaij' ji cbumr AapoBaTeji.iiMa Jinjena xisaaa! flapOBH H3 3B0pHHKa. P. HGpa.xiiM e<J). UIexiHh, mep. cyflau y 3BopHHicy, caiKj’nuo jc Meby cBojiiM mpHjafreJbHaia A ™ . 22S-— a yKynuuie c.aHje;icha roiMioAa.: MexMe^ Ca.nHXORnli, mmhm na KaMeniHu,e A 11« . 43.— , Mcxmoa l,Iiixaiiio.BHh, Myjc»nH n a 3ooip,HHKa A h«- 27.— , Ocmjui Boiiiibait, ■xiyxTap H3 K y rn h Kyjic A 11«- 20.— , Omop OMeponaih n ^ C ajiH a A 11« . 28-— > HGpaxHM H afj’n aanh, MMaM ^ia K aaecnje A« h . 42.— , OcMan XacaH0«Hh, Myxiap aia Kp.MTueBMha A hh . ir».— h MycTai)ni raaiiGeroBiih, hm a« «3 IIpibaBopa A 1,H- 50.— . flapoBM na TauKa. Ha c.Bava6ii rocn. Bejinje C. K yproBaha caiK.ynjbcno je A hh .. 270..-^, a napoBajra cy cjinjeflcha rr.: A acm lllaiuonnh, Baco Tlepiih, A6Ayjiax eiji. PaspaiiOBiih, CajTara KyproBiih, M yjara XacaH6epoBHh, Cyjbo Tajiojiiih ii lllah'irpara KyipTomih rio 20 A h h .; X ycara 3BHOAnh, CManiJiara A^Miip, Ha3H(J)aira nomicoBiih, TiaM.ii.aara XpycranoBi[h, Bem npara KyprrOBiih, C eyiara II ojiikoBiih,' ABAHra APJtCBHh, X acanara K am inih, X ajpara noninoniih ji CajiivO IlouiKOBnh no 10 A hh. CpncKa IIlrreAH|OHHi;a a. a . Aaponajia je »rajpeTy« A h«. 1.000.— . Phcto 3eJbKo H3 E yrojka Aapouno jc ripniiHiKOM nocjoTC TajperoBa KJiyGa y I’anK.y A hh . 10.— . BajpaMcna aaOana Aonpiniujcjia jc u i c i a AoAimta A hh. 1.917.— . . PajipcTOB Te^JopiiH, OAiP5Ka.ii 6. Maja. ijiajiijio jc npiiKOAa oa A hh. 221.26. BpHjeAHHM BJi.aiiOBHMa noAOAGopa, caii:ynA>a,iHMa. ni A^iponaTCJbHMa n e n a je najjbennia xnajia! # flapoBH M3 nypasHt<a. Poen. MexMCA €aoiHxcna.xiih, noiijepeinui Paj.pera y ITypaMnhy cauynHo je 3a ra.jjiCT ah« . 200.— . AoGpoBOJbuiix npiuiora, n a >ievy ce ibCMy h c.BHMa AaponnTejbiiMa c.pjiA'uio aaxnaji»yjeMO, ripHnor H3 MambHHe. OpccKJii cfraipjeiiniMa y Manjbiniui ucmojimo jc oa je.Auor onAriiniber rpabaniina AoGpooo.Miiii n puuor na I’ajpeT y unnoe.v oa A hh. 500.— . X najia h m ! rajpeTOBa aa6aBa y /by6HH>y, OApiKana jc 2 4- Maja 1925., fla itojoj je na.no MiiCTa npiixoAa A hh. 4.810.— HamcM HOBOH.MenonajiOM nonjopcHini:y rocn. Ca.pajanhy, itojn je y Tajico icpaTiio BpnjeMC noJiysno oa-i h ' ihc yo4ijcxc, icao n j ;ot. °yuy rocn. O.Mep ,e<J). Myijrriiihy,- K ojn, je •;«ocTa yHiii<HO aito om: naGajic, nej;a je n am a najjbcnuia XBajia. Caflanan.iJiBTp sa Tajpei. Poc-ii. XaMna r.[>oiirHh .nAnoicaToioH cojinainrraTOip y Bnjoji.iik ii , nocjiao je ra jp e ry A ««. 56— y mmc »CaAaauui-tlmTp« H.eroB m H>emBe cynpy<ir. Hajjbennia hm xnajia! Štamparija »Bosanske Pošte«, Sarajevo. — Vlasnik društvo »GAJRET«. — Glavni 1 odgovorrri urednik: Hamld KGKlC. �ff NADA 6* Sveopće osiguravajuće dioničarsko društvo u Sarajevu Aščiluk ul. b ro i 1. Telefon b ro i 837. Filijala: Zagreb, Marovska ul. br. 2717. Dionička glavnica 5,000.000 Dinara Preuzima sve vrste osiguranja uz najumjerenije cijene, a štete procje­ njuje vrlo brzo i najkujantnije. Sve upute i prospekti na zahtjev besplatno. * ‘V ° ^ illlllllllll!lllllllll!lllll!!!!!lllllllll!l!llllllll 0 00000000000000 §j 0 0 0 0 0 0 0 Ia | 0 0 0 0 0 0 CapojBBCHa BoHKa g Sarajevo, A lek san d rova 28/1 j| ||| = fl. n. y CapajeBy. 5= ^ = Preporučuje se ljetna bašča i zimska sala. Divno uredjeni amerikanski viseći vrtovi, japanske lože itd. Uvijek prvorazredni gospojinski tamburaški zbor. Stjecište otmjene publike. Prvorazredna strana kao i domaća kuhinja. Najbolja pića i drugo. P ašić i S erd arević, vlasnici fŽB = j= == — Te^etpOH 6p. 33. BaBH ce cbhm y 6aHKOBHy CTpyKy cnafla]yhHM nocflo- BMMa: y./iouiFe Ha ujTeaH>y yKaMahyje HajnoBOJbHnje. Oa HncTe nočnTn lO°/0,ycTyna Ky/lTy pHOM H npOCBjeTHOM ApyuiTBy .rajpeT41. 0 0 0 | ISA D R V A N I 0 0 Kafana i Restauracija 000000000000001° 0 % ii ii i i i i i i i i i i i i i i i i i ^ Čitajte ,Gajret‘! List -Gajret. jedini je list za našu porodicu, za našu djecu! Za to treba da ga svak čita i pretplaćuje se! Svakom prilikom sjetite se Gajreta! �IOpće Osiguravajuće Društvo J U G O S L n " I I i osnovana g. 1913. u Beogradu sa ahcijsMm kapitalom od Din 3,000.000 u zlatu. Ravnateljstvo za Bosnu i Hercegovinu Dalmaciju, Crnu Goru, i Sandžak u SARAJEVU, Kralja Petra 17 Brzojavi: J u g o o s ig u r a n je . 0 g _____ ______ K n j i ž v a r T e le fo n b r o j 3 0 0 o , | B r o « B a š c ig ić a g £3 0 0 0 Vrši sve poslove osiguranja najkulantnije. Police požara prima Uprava Fon­ dova kao garancije pri davanju zaj­ mova na hipoteke. Sve informacije daje najpripravnije gornje ravnateljstvo kao zastupnic u svim većim mjestima. S a r a je v o trgovina muzikalija i materijala za pisanje 1 rlsanje. Bogufo stoparište hrpatskth t srpskih knjiga a H H B a a B B B & B B a iB B a& " ielira, ili uopće nemoćan, popraviće svoje zdravlje jedino najnovijinj. lijekom, koji se zove Ferrodovim. Vanredno je sredstvo i zaista spasonosan lijek za one, koji boluju od malarije i drugih raznih bolesti. — Ferrodovim otvara vanredan apetit (dobru volju za jelom) i vrlo brzo oporavlja davajući snagu, svježinu i zdravu krv svakoj osobi, kojoj je kakva bilo bolest narušila zdravlje. Za siguran uspjeh dovoljne su 2 do 3 flaše. — Narudžbe prima i razašilje sa doplatom i plaćenom poštarinom: i It M i i i . uitu, H i C i j e n a 1 flaše sa opširnim uputama 40 dinara Prva muslimanska apoteka Mgpiir. flhmedii Tatarovića Sarajevo, Aleksandrova 2 (Baščaršija) Preporučuje svoje bogato skladište kemikalija ino­ stranih i domaćih specijaliteta, parfumerija i koz­ metičkih predmeta, zavojnog materijala itd. Prima narudžbe iz provincije i obavlja najsavjesnije. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/6f211872b6df397227647f02bf384d8e.pdf bd20a432715b80322a12a3bc82de5432 PDF Text Text . /{te ■ jr * ^ E ;/ I - * i '•■■■ .., ' w»whih i ,,w ^ « " p a b in a P lG ^ «f* ' - Sarajevo j CTOjH 8 flHH. nouiTapH Ha luiafteHa y to tobom . J1HCT TAJPETA AP^UJTBA 3A KyjITyPHO H EKOHOMCKO nOAH3AH>E MyCJIHMAHA M3^a3H 1. roanHa IX. h 16. y Mjeceuy. Bpoj 13. h 14. CapajeBO, 10. jyjia 1925. UnjeHa rofl. 80 fl. nojeAHHu 6poj 4fl ljami flo6HBajy ahct y noaa unjeiie koa TaaBHor Oa6opa h.ih koaynpai»a — fajpeTOBHX KOHBIlKTa. — C A ^ P JK A J : npo<(i. flepBHLu Taijipo: /lp. XayH XaMHa CEp3 0 M3BjeujTaj TaaBHOr OaSopa TajpeTa o paay y 1924-25. roAHHH: I. MsBjeujTaj TajHHKa II. M3BjeujTaj 6 aarajHHKa III. ripejpior npopanyHa 3a 1925/26. ro«HHy O cm3 h Hypa Xayah: Myxajie» h Kypan AxMea Pec|)HK: CokojioehIi (FlpeBOAH M. P. flejmii) XycejBH "Boro: HeuiTO o >KeHHj6aMa yonhe ypejlEKK: X8mha Ky«Hli. �* ■ I B B E B B B E B B E E B B B B E iE B B B E E B B B B E B B B E B E B B 6flM TD .IL 1 u Sarajevu — Filijala: Višegrad Telefon brol 649 i 689 B Banka se bavi svima bankovnim poslovima, te je ovlaštena za trgo­ vanje valutama i devizama. Zavod je pupilarno siguran, a angažovan je kod industrije drveta „Varda” d. d. Višegrad i kod trgovačkog d. d. „Merkantilia” u Sarajevu. Od čiste dobiti ustupa 10°j0 društvu „Gajret”. B B uuf [ ■ W [5] u S a ra jevu [□] ■ •• (Zadruga sa ogran lfen .m ja.nstuom) .. Kočičeva ulica broj 41. ■ Te le fo n : »17. - = Te le fo n : 817. Račun ko d Poštanske štedionice b ro j 1276. — Centralna drogerija iri ii S s - r s L j e ^ r o Bavi se svim bankov­ nim poslovima. Uloške na štednju sa otkazom i bez otkaza ukama­ ćuje najpovoljnije. B B B B E B B 051 jB B B B B B B B B B B B B B B B B B B B fs Štrosmajerova ulica broj 3 ■ B B lcijslii kapital Din 10,000.000 - Rezervni fond Din 1,100.000 lO B E E S E B B B B B B E 5 B B B B Trgovina medikamenata, drogerijskih i kemičkih proizvoda, rob e odlgume, zavoja i hirurgških instrumenata, kao i fotografskih aparata i potrebština. Velik iz­ b o r inozem skih safuha, parfumeriie, kosmetičkih potrebština i spužvi. Skladište svih m ine­ ralnih voda. Ruma, konjaka i. t. d. Telefon broj 319. — Brzo­ javi : Centraldrogerija- �J1HCT TAJPETA ftPyiUTBA 8A KyjITyPHO H EKOHOMCKO nOAH3AH>E MyCJIHMAHA M3Jia3H 1. h roAHHa IX. 16. y Mjeceuy. Bpoj 13. H~14. CapajeBO, 1 0 . jyjia 1925. Lijena roA- 80 A- nojeaumi Gpoj 4 A'Bana Aofiusajv jihct y noaa unjena TaaBHOT OaCopa h.iu koa ynpaBe rajpeTOBHX KOHBHKTa. — koa — flp. Xaijn XaMHA C sp30. 18. jyHa OBe roflHHe paCTa/ia ce nneMeHHTa h joiu yBnjeK Beflpa ayuia XaMHflOBa ca HanafceHHM, ycjbeA AVroTpajHe noAMyK;ie (5oJieCTH, H3HeM0rJlHM THjejiom. Tano je CBHpena, HeyMOJbHBa c y a 6 a npeKHHyjia HHT HtHBOTa jeAHOM y30pH 0M 6 opuy h HaUHOHaJIHOM KyjiTypHOM paA- HHKy y UBHjeTy MJiaAOCTH h CTBapa^aHKe cHare 6am y n a cy , KaAa npeApaTHa OAJiyHHOCr, COJ1HAHOCT H h pa36opHTa pacy^HBaH>a, hcjihk KapaKTepa, y3op nonrreH>a h mccthtocth Te noTnyHO pa3BnjeHor CMHC/ia 3a CBaxy HauHOHaaHy CTBap. Oa Ha3aA 20 cyAjejiyje Bpjio >khbo y jaBHOM >KHBOTy 6.-xepu. MycJiH«aHa. HHKao y jeAHOj CKp03 KOH3epBaTHBHOjaHaUHOHa^HOj cpeAHHH, OH joiu Kao MJiaA rnMHa3Hj'a^au ycnHjeBa, Aa ce OTMe yTHuajy Te ycTpajHOCT y 6op 6w 3a cpeAHHe HaunOHajiHe u KyjrrypHe TOpjbHBH Haea/ie CBe Burne ycTyna npeA noBpuiHOCTH, HaUHOHajiHHM iuapaaTaHCTBOM H nOJIHTHHKHM xoniuTanaepcTBOM OBOra nocjiepaTHor BpeMeHa. 36 or Tora ce čojiho ocjeha OBaj ry 6maK y peAOBHMa npaBHX, noTnyHO H3rpa^eHHx HaunoHa/incTa h npeKa^eHHx naTpHOTa, Meijy KojnMa je jeAHO OA HajBHAHnjnx MjecTa 3ay3HMao paxMeuiH XaMHA. E ho je HOBjeK Ao6pe h naeMeHHTe Ayme, h>okhhx ocjehaja, BeflHKe hhtcahremuije h bhcokc cnpeMe, npoHHuaBa yMa K ojnx roAMHa paxMeTJiH XaMHA h Aa nocTaHe CJbeA6eHHK H nponaraTOp cpncne HaUHOHaaHe mhcah, Kojoj je ocTao BjepaH h 3a KOjy je npeAaHO h hcKpeHO paAHO CBe ao nocjbeAH>er Aaxa CBOra >KHBOTa. Befc Kao mecTOlUKonau HacTOjn, Aa CBoje HaunoHa^HO yBjepen>e HaTypH H OCTaJlOM MyCJlHM3HCK0M ^auiTBy capajeBCKe rnMHa3nje, Koje je TaAan>H iiiKOJiCKH CHCTeM OArajao y TjeCHOrpyAOM, aHTHCpncKOM HauH0H3Jin3My. TaAa je cpehoM Beh 6n/ia 3ay3e^a Maxa 6op6a 6.-x. MycJinMaHa 3a BjepCKO*npoCBjeTHy ayTOHOMHjy, �Cipana 194. •r A J P E T i Te cy Taaannte MycnHMaHCKe BOtje 6mie ynyfcene Ha capaaH>y ca npaBoen. nojiHTHnapnMa. OBaj 3ajeAHHHKH pas nonHTHHapa 6narOTBOpHO yTHHe h Ha MyoiHMaHCKy MJiaje* no ' uikonaMa, Te ce mhoth opnjeHTHUiy npe»ia flpnHH h Cp6njn, h TaKO cpnCKH HaunOHajiMaitt CBe BHuie XBaTa Kopjena Meijy tom OMJiaflHHOM. 36or OBaKOBOr paja aona3e MaajH HapnOHajihcth y ouiTap cyK06 ca uikoackom BJiacrn, noja hm ce 0CBefcyje HapoHHTO 0jy3HMaH.eM CTHneHflHja. H 6am ce OBaje bhah XaMtiaOBa 3arpHjaH0CT 3a HauHOHanHe Haeane, Kas oh H3sau)HHM MaTepHjanHHM cpejCTBHMa nOTnoMawe nporOH>eHe jpyroBe h OMOryfcyje hm sajbe niKOnOBaite. TnMe nocTaje He caMO AyxoBHH Bolja, Hero h MeueHa MycaHM3HCKe HauHOHanHe OMnaaHHe y CapajeBy, KOMe HMajy MHorn aa 3axBaae, aa HHjecy Mopann nperaHy™ MKOnOBaite. H aKO jom MJiaaHh oh yneCTByje h y nojiHTHHKOM paay Te CTojn y jkhbom KOHTairry ca BOtjaMa onoaminje, nniue nojiHTHHKe HaaHKe h bosh HeycTpauiHBO arnTannjy npoTHB „MexKHina“ u BnaaHHOBana. Ho caowaH paa Cp6a npaBOCnaBHHX h MycnHMaHa OMeTe Bjiaaa HCTypaH>eM Ha TaneT arpapHor nHTana, afior sera aojaKomiiH npnjaTen,H noCTaaOUie KpBHH ayUIMaHH H TO He 6e3 KpHBfbe MnatjHx, HMnyn3HBHHx npaBOCJi. nonHTHHapaAnH MyCJIHM3HCKa HaUHOHajlHCTHHKa OMSaaHHa 0CTa h uaibe BjepHa Haejn cnore cbhx Cp6a, Te ce ahctom OKynH oko paxMeT.au OcMaHa TaHKHha, Kojn finjame Beh cranHO npecenno y CapajeBO h npey3eo ceKperapnjaT TajpeTa. M OBaje ce BHAH HBpcra HaunonajiHa h aeMOKpaTCKa CBHjeCT namera XaMHaa, Kojn ycnpKOC CBOra i£eyAa/iHor nopnjeioia nocTaje rnaBHH nOMaran OcManoB He caMO y iheroBOM KynTypHOM, Hero h y nojiHTHHKOM paay. rioaHaTO je HaHMe, aa ce je O cmbh nocnnje npH3HaH>a aHeKCHje no BOtjaMa MycnHMaHCKe onoaninije oaBojno oa aoTaaaujH,Hx apyroBa h ocHOBao Mnaay nonHTHHKy crpaHKy ca HaeanHHM aeMOKpaTCKHM nporpaMOM, y KOjy je rneaao aa npHnv'ie MycaHMaHCKe cen>aKe, 3aHaHHje h paaHHKe, Te aa OBy Macy chthhx n>yaH ocno(Soan yraaaja HeKO/iHiniHe 6oraTHX c[>eyaanaua, jep je yBHtjao, aa ce npHapeaHH >khbot MycnH- Epoj 13. i 14, MaHa MOpa nocTaBHTH Ha MOaepHy aeMOKpaTCKy 6a3y; TaKO 6n ce yjeaHO h mnpOKe MycnnMaHCKe Mace MOrae yHHHHTH npHCTynaHHHM naejH Ocao6oijeH>a ncnoa TytjHHCKor japMa. — HHTepec sa aoMafce npnaHKe HHje octsbho Xa.MHaa hh 3a BpnjeMe H,eroBHX CTyaHja y EeHy, oaaKne ce jaB/ba HnaHpHMa y OcMaHOBOj ,CaMOynpaBH‘ h ,,rajpeTy“. TaMO oneT paan aa ce aOTaaaujfte apyuiTBO MycaHM3HCKHx aKaaeMHnapa ,3BHje3aa“ npeTBopn y Hannonaano h HHje cnynaj, aa obo aHauHOHaaHO apyniTBO 6ain noa H>erOBHM npecjeaHHujTBOM norraje hhcto cpnCKO HanHOiianHO ca hHpaaHnOM Kao cayw6eHHM nncMOM. 36or OBaKOBa paaa MOpao je oh Kao h MHOra H>erOBH apyrOBH aa HCKyCH CTpaxOTe ayCTpnjCKHx Ka3aMaTa 3a BpnjeMe CBjeTCKOr paTa, oaaKne je Ban>aa h nOHHO K3Hny 6oneCTH, Koja ra je eBO caaa cxpBana. nocnHje Ocno6otjeH>a nocTaje nnaH HapoaHOr Bnjefca y CapajeBy, a Kasa ce ocHOBa AcmoKpaTCKa CTpaHKa, Koja he boahth onujTenapoaHy nonHTHKy Te HyBara JeannCTBO Hannje h njenoKynHOCT ocnofiotjeHe aOMOBHHe, XaMHa CTyna y Ty crpaHKy u aona3H y npHBpeMeno HapoaHO ripeacTaBHHuiTBO y Beorpaa. Aan CefiHHHH MyCnHM3HCKH nOAHTHHapH HCKOpHCTe nocnepaTHe xaoTHHHe npnnnKe h 0CHyjy noa JI03HHKOM .HcnaM je y onacHOCTH" jeaHy 6ecMHcaeHy, hhcto BjepCKy opraHH3anHjy, Kojoj npncTynH orpOMHa Behmia neynyheHe MycjihMaHCKe Mace. Taao je n>yaHMa XaMHaOBa KOBa 6ho npHBpeMeno OMOryfceH paa Metjy obhm 3aBeaeHHM cBHjeTOM. To na cna6o 3apaBn>e yHHHHno je, aa ce y nocn>ean>e aenje Tpn roAHHe y jaBHOM WHBOTy He cnOMHtbe HMe Xamhaobo. A/ih oh h y cBojoj SonecrH 6yaHO npa™ CBe nonHTHHKe aoraljaje h o h,hm3 paao roBopH ca npHjaTe/BHMa, Kojn cy ra y SoaeCTH nocjetiHBanH, a kojihko ny je Ha cpny aewao npoCBjeTHH HanpeaaK, bhsh ce Haj6on,e no TOMe, uiTO Ha CBojoj caMprHOj nocTejM reCTaMeHTOM ocTaBjta ,rajpeTy“ h »ripocBjeTH", uiTO je BHuie Morao oa CBOra HMeTKa. CTapn cy TpuH npHHa/iH, ksko cy ce hh xobom xepojy XepaKJiy y Mnaaoc™ nojaBHne aBnje jKeHe. JeaHa ra je MaMHjia, aa notje nyTeM, Kojn je 6ho nocyT pywaMa h Ha KOMe he �r A J P ET< Epoj 13. i 14. HCKycnTH cBe cnacTH >khbot3. Apyra My je rOBopnjia, Hena noije tphobhthm nyTeM, Ha KOMe he ce Mopam HenpecTaHO čophth , anu he THMe ynnHniH aomobhhh BejiHKe ycjiyre h yMpnjeTH Kao c/iaBaH My>K. XepaKAO je nornao ohhm tphobhthm nyieM. 3ap ce Manap h y mbjiom He 6h flajia OBa čajna npHMHjeHHTH Ha Haiuer HeaačopaBHOr XaMHAa. 3ap ce h oh nonyT Apyrnx čoraTHx „empacjjjiHja" HHje Morao OAaTH jiarOAHOM jkhbotjt HepaAa h y>KHBaH>a, Hero je MjeCTO Tora npnxBaTHO MyHHy 6opčy ca HenpnjaTejbHMa cBora HapOAa, noja My je ancopČOBajia CBe yMHe h MaTepnjaJiHe CHare h noMorvia, Aa npnje peAa JierHe y xnaAaH rpoč. A ah 3aT0 HaM je Aao ynpaBO mhtckh npHMjep nperajiamTBa h naTpH0TH3Ma, koJh he če3 cyMH>e nocAy>KHTH 3a yuieA AOUHHjHM iiokojten>HMa, a HaMa asth noAcrpena y TeuiKOM paAy 3a HapoA h OTayČHHy. Aao Bor, Aa iteroBa Aočpa h H>e>KHa nyuia čap caAa Aotje ao 3aaiy>KeHor MHpa. npotj). A.epBHm Taejipo. OBAje heMO npeHHjeTH ujto cy nOBOAOM XaMHAOBe cmpth nncana Asa jiHCTa h t o : „CaMoynpaBa“ : y TKrrajv y jyrpo upornim ce CapajcBOM TyjKira Beci, ;i,a je. yi\ipo iiooiia™ Oo'pu;, Opoiim MycjijtMaH h 6hjbwh iiap. iiocjiaiuHiK. -nj). Xa.\iWA CBp30 y HeipAOceTOj roAH’ii'Hi HdtBora. OBa b0ct iny6oi\0 je norpecjia na_ HHoiia,'iiio Capajauo. HocJie cmpm AP- Mypa.Ta Capnha, Ap. 3c»ieBHiha, eeo h .namer Aočpor XaM0Aa iiokoch upna oyAjjMJia.. O h ae joui y niMiiaoMjH npi3iranao CpČanioM h na­ p a t io Ono je JiporoHveiH. Kao ha « na yraiBepoirreTy Krpao je Be.niKy h rai,'yiy yjiory Mcby CpdaiMa Mycjwi- MaiHKLMa ttiojn cy Ta^a Ckjim y bcKmiim. npiNiintoM aneic- onje Boone onaio je meniemie y napora u neiporpam h niHcao 3aia'iaj,iie HJiaiiKe n.poTHB aireucaije. Miioro je payi.uo y TleMajioBinheBog MycjiiniMaaiCOM>j »CaMoynpaBiir« u capajeisoi;oj »CpnCKoj PiHje'Mi«. YBeK ce OA^irKonao t'Ojrn'i;iiouihy m wcniTOiuhy, rano Aa cy ra oboi noKpe- no BO^ejiH. A o 1914. roA. naKO jom mjkia y.3HMao je afliTHĐHor y>ieuiha y cbhm Hau,HonanniiM croapiiMa. Oh je iiapo'iHTo Maiiii(|>ocTOBao c®ojy naiiiK>Ha.iJiy CBecr h UHMc, m io ce, iraivo MycjiiL\iair, licivpouo paAOBao no- CTpaHa 195. OeAaaia opnoKc BojcKe iian TypujHMa. B ho je npnjrHHHOmiyhaai, na je h MaTeptfjaono noMarao Cp6e Myc.inMane h »rajperr«, 'injn je 6ho jeAaH oa rjiaBHHX cryOoBa. Ka« je r- 1914. Haicrao paT, AyonpH\ja je 3aTB0|»Hiia y Ap0fty na xniJbaAe Gpoa aiipaBOcjiaBHm h mihofo CpCa MyPMjiihMania, \nehy KojHMa c najiaonro h ap- Xa■MHA Čupao. y ApaAy yMpJMr cy iiea'ačopaiBiin A bao CyMČy.i, Bexijo MjrreBaninih, a iwiHny čoj^ th aoOho je Taato h nam XaaiHA. CBe je ihobojm h My4eina y oaTBopy jyMiHivTi H3ApiKao, neKajyhK Aa Ce.m opicirai oc.ioooAe Bocny. H o^aAa cy th Oe.Tjr cpooBir aoui.im y BocHy, H>era je nocciajio HapoAno Behe ažl » x AoneKa m noBApaBH y BwmerpaAy- »To je điro najcBenaHMjM AaiH y MOMe jKMBory!« — mpomao HaM je necTO .•tpopn na.m XaxiHA. Bo.noaao.je ori;aKo je iraamao H3 Apalna. a.in yBeK je pajHO. y Tip©HM -piraiMa o<yio(x>heH>a Hrpao je bhaHy y.Tiory h čuo je Ae.ier&T y 3arpečy. Oh je OByma napaaaHKOBao Cnaxy u Xpiaoiimuy, Koju cy ce ihotio3B&hh h 6e3 3ac,iyra npoovini.ijiMMapor.iH y HatpoAHO Baijene, EpnBMnoM rphiiha, Kpy,T>a, A. RIo.ie h ocTa.Tnx. Bho je noaifipaH y HapoAno npeACTaBiramiTBo h ix>a. 1919. upoTcf?TBOBao je, nrro cy y B.iaUy ymjrai Cnaxo h Xpacinnm, koju cy pe.ior boka čir.’rar AyeTpnjanm,n ii nonfiopea;oiBH yjiiranne. Temm Coirecr cbb ra je jane npimiciyi.ia. Haiap Teaiii;o čociecran, oh je yBe« Cno y ijpBiiM napnoira-iJuCM pcAOBHMa m HHTeipeooBao ce sa OBaiKiii Ham noKipeT. Kafl&'cy Opčii Myc.TMMamr noKipc* Hyjni cBoj opran »JetnnaiKOiCT«, om je miioto (painno y TOMe jracry, icoj« ce eHcpnmio 6opno nponiB OnaxiflHOBapa. Ka«a ce c*"iroBao Ha(nwoiHa.iirar Bjiok, ne3aiSopasini inoKOjiraiK 6ho My je oa^h AymoM n T6.40M. Oh je xtco h palilo, Aa ce Myc.THfMaHM y Bochh ne opraniH3yjy na BepcKoj, iiero na ooAiijaAMo-raxiiiTWHKoj 6a3H 0 Aa npiHCTjTiie cpđHjaarGHiLM crpaiDi;aMa. Cmpt AOčpor m necnrror XaxfHin,a Oap3e Be.Tin<m je yAapau; 3a Cp6e MycjraMaHe, jep oinr y ib©My ryoe jeAiior oa CBojnx iiaj'jai»LHX JbyAir. H>eroBo mie cnoMmbahe ce yBCK nopeiA KMena no(i;ojHHi;a iberoBiiK Apyeo®a AiBAe KaipačcnoiBMha, AP- Mypafra Capidia, Hc&iOTa Capirha, A bao CyMOyjia u ocrairoc. Heooa aiy je Jiana Apna 3e.MJba u fCBCTao cholmoh wehy CBiLMa . noKojmi XaBmjA Gopoo ocraKno je TOCTaM»HTOM CBoje miaibe opncKO-TriKUBOC-aa^HOM inoainopHOM APyIir_ TBy »nipocBemH« « opncKo-MycnmiaiHOKo.M: Apynn®y »rajperry«. Ct- �OrpaHa 196. Bpoj 13. i 14. r A J PET« Kam 06 ompebnBano y Hap. Bnjehy y Capaje®y wo he irpen opocKy Bojcaty, ma jie nošene, Citra cy ai3 nonpKH crryr nama »ni je nakita na noKojnor Xaaw- ’ienca ompebcann oa»io r. Je'iamirh ai np. JojKirh- JJobe na Kan caM kao aipo^ooap MaTeMamnKc, noit je Ono baK Min Xa»wim ma ce nose atajinmi na iih jemair umje oni>e6. paop. muHaaHje, Kopinyjyh!H My oamahy, bb^EO na boir om mipajBns Copai^a na onooKUjnje koju cy 3a Bpnumne hnpnrnn;o.\r. 3a orno Bpnje»ie to je 3HanHJK> na joMe pana CTpamara n none mo najraBaipani na iin©M ce npnoajje OpCnnoM. On Tama na no corpm »Boje ocrao M.ra ja \itra JbyCnCi>aTiih. Ja inicaiM miMao eaibo na je. on namionarao mjecran CpOUH ne ncTH>iyhH to, ;prpaM y to pnjeuieibe Jia Koje caai nao niifincfraiiura. Om a.m n ne Kpejyhn, Kao coiBap Koja je 3a mora noea/ii jnvipioM mu mane ma yM na neaia aiyojinMaiia na hy peAHCRycBje n Koja ce no ceGii paoyMirjc. GBe mro je y h'H: »A Cm «ra Minao th?« On ce oCocera: *Bhx!«. Bpjio TeniKHMspeuemoMa nporonfi nom AycrpinjoM nm.TO y3 noCpo, n nhn heni!« npe^iJiooicuai Te ce onpenu ;ca n on CapajeBCKH ,,Hapoa“ : ncjTOBiijeinaiite Cpnoroa on je ina ce npiiMao Ceo pon- .nme Kao Tpehn. Tama, Himrra uito Gii ity H3 takot nonamama pe3yTHKam caM c itaiMe neK Kao ca M.iranoai Haijiomnor pajio Kao Harpana noc.raje ocjro6oben>a mije Tpasraro. BnjohaJ Cno y 3arpoCy n Kan cmo pacarpaiBJbajrm o paaEno je jiesnan otmohih rocnonim Kojn jKiimi no Iobom hhm ciBapHMa, jonHora nana mobe na. mit pene: »Kano yBjepen.y. Komino je đno ubeaian TirjeTOM totmko je fin Ch.io na yHeceMo Kojy nojaBy o arpaipy?« OnroooCno jaje KapoKTepoM. pno caM My: »HeMojMO čama y to nepara! nojiMTHi'rKv JI,a npnKajKOM iieKo.raKO MOMenaTa no monona jrcrrBOTa. y nonerrKy para 6no je oa mhom najemno, n »moro npyrax, 3aTBopen Kao ramn;. Bno caai 3ajegjno c hhm y ooCn. Bno je n noKojnn Anmo CyMCyji. A bjo nrajbmnnHa Ha caB Max npamro 'je BiimeBe ii na panyn Bjema.ia. XaMHn M.Tan, h3 noGpe Kyhe, ®p.To ce toiiiko npmarobnBao npn.TirKaer^ u, to mu je Kalomije Kagao, Cno ije yBjepen na itn'jenan neheMO nmmjenH1, naime mame no xanca.yonpKoc oitera Tora, Kan cy ra Kactnrnje mrrepmrpo.Tii <y 'Apam n naJim My paopijern, na Gn onMax Cno nynrren na cjrodo!ny, ako ca»ro Kawce ma ce nmne ocjeha wao CpCmi, on je Cea paoMHimbatma onGno TaiKy cjroGony. Ha inrrepBCHmrjy npnjaTeji»a Kojn cy Citra on yTnnaja Gh je uman «3 Apana nyT y iHHTepHTU]Hjy y Biraah. Kan cy y jecen 1918. ronnne npwje oCpaooBama Hap. Bnjeha np. Xa.ran Xpacnnna w np. Mex»fem ‘Ona_ xo h jom neiMi Myc.ra>f{iiHin mara nojaRy 3a 3ajevTjHn’rKy np®aBy CUCa, XpBaTa n C.TOBemana neno wy je npnTOBopno mro c.ranny nnjaBv ne nane h on ca cbojom jipy5KHHOM. XaMnn ircrje Morao to na cxBam Ga® oropnen noanao mm je u penao: »Homhcjth CeooCpaaiyKa: Tpaate on MOHe na ce ngjamnM na ca»i 3a iraany np^car bv. Ha nrra je Cno uho moj jkmibot nero najama oa’ namy npiKaBy n Heuno Burne: CopCa 3a n>y? 3ap noc.raje CBera iiito caai npenaTno 3a apnjeaie paTa TpeCa na n nesKaKBe nojaBe nonnnlcyjeiM?« y»cnpno caM ra. »Ile TpeCa! A ko mTa Cyne TpeCajio normicaheMO 3aj<W*o«. c.ToCony noHnje.Ta naM je cpnona. BojcKa m noCpOnoibiiTTr-HOKa npBB BjeoiiHK cou,Hjainie cjioCone Cyne KpaJb! Hok oh npBH TBpor.iajcoM name cjroCony KMenfMa!« — »Bpjio noCpo« — onroiBOipno je Xa»mn, »cam o tomč He hciMO na roBOpMMO«. Taico je m Chjio. Kam cmo C itra y Beorpany npn mpor.Tanieiby mpauiiBiio r m iraponHor jenmrcTBa ii oCpaooBan>y Biane, ocrao i?aM ja c Xa»ni.T,OM cne no oCpaaoBama B.iane Kao TrpomCTaiBHMK Bočne h Xepnerorafflie. y ,rannjia ce ouna nc!npaiema npaiBocJiaBiiinM CpCiiMa W3 Bočne n Xcpuerornfne: tnpniMjneir Je (3a (Mirmicrna ' on 1 Myc,Ttii»^tina np. Onaso, a on KaTO.raKa np. AmynoBMh ir om npa_ BOCjiaiBirnx ihmko mano je Cno meonrnOTpan np. y . Kpyjb. »JXa 'npoTCd^joMo, XaMMine, peicao ca»r »iy uito im je yocT mrjemair OpCini no Bočne na »rmiMrrpa!« — »JJpare boji®!«. npoTecroBara cmo h npnje nonue nonirnjc.ra 'irpcrecT eraraa me<[>oBniMa 'napnnja y OpCujn h noo raje nonne Cn yo o cra ie M np. Kpyjb m ioiioBan 3a Minrnierpa. 1 ' • : ! Kao H.TO.H Ha.p. Bnjeha Cno je m n.Tran npne cKynumcHe. Jom om np^je mhoto mm ce nca.rao uito iinje 3aBpnnro CTynnje, ormnao je y Ben n noKTOpirpao- Kam ce sparno BM/rno caai na je '6ojiecraM. HaJKO je ynirjeiK Cno mejKna »npaBjBa nanao caM ce na he irpcCojBcnr c oGrapoM na MoryhiiocT .rajenema y<vwvi noGpa MaTepnjajinor craita. — Ha majiocT nama Me irponapirjra. HecTHTor n RapaKTepiror XaMnma OBpoy nory- Chomo. Cjiana My! UJhenaH Tp ^hK. �Spoj 13. h OrpaHa 197. ■r A J P E T . 14. Izvještaj Glavnog Odbora Gajreta o radu u godini 1924|25. Iz v je šta j ta jn ik a Poštovana gospodo I Prošla naša glavna skupština povjerila je j nadalje upravu Gajreta, na osnovu novih društvenih pravila, pomogao u ostvarenju njegove namisli i sa potrebnim odboru izabranom u 1923. godini. Na prvoj svojoj sjednici od 7. jula 1924. svfi su od­ joj uvidavnosti prima đake u ovaj konvikt, te je ujedno bornici podnijeli ostavke 'm, svoje funkcije n »odboru njim pododborom Prosvjete. radii novog komstituisanja odbora1. Na, toj sjednici odbor se konstituisao ovako: Predsjednik: Dr. Avdo Hasanbogović, podpredsjednik: Ihrahim Hadižiomerović, tajnik: Hamiid Rukić, blagajnik: Lutrija Šaibanagiić, revizMj: Aziz Sarič, iMehmed Renuzi Delić i Omer Drnda; Od­ bornici bez funkcija: Dr. lAbmeldl RkzVambegović. ’lmg. brojem kreveta. Pododbor je ovlašten, da sam po svo­ vršio dužnost uprave konvikta <u zajednici sa tamoš­ 2. Ovlaštenje Glavnom odboru u pogledu otvaranja konvikta u Podgorici. Na molbu pododbora u Podgorici prošla je skup­ ština daila odriješene ruke Glavnom odboru u pogledu otvaranja konvikta u ovom mjestu. Hajdar CekTo, te Ismet ZOdžić kao zamjenik na mjesto Nakon skupštine Glavni odbor'je tražio mogućnosti ofsutnog Dr. Bećira Nove. Dana 20. marta o. g. po­ da pododboru izađe u susret, te vodeći račutma o ma­ vratio se u odbor Dr. iMehmed Zildžić, koji se 5. fe­ terijalnim sredstvima jidiruštva, ulijte ise m ogao upustiti bruara 1924. kao I. podpredsjednik bio privremeno po­ u ovu stvar prije nego dobije dovoljno dokaza da će vukao iz odbora. i tamošnji svijet obilno potpomoći konvikt i da će sam Na prvloj svojoj sjednici odbor je zaključio, da se pododbor svojim radom za Gajret donekle osigurati na saradmju i na sjednice odborske pozivaju i zamjenidi: jAlimet Stefić, llbrahimbeg čengić, Osuujn Kasui- opstanak konvikta. Poštoi Glavni odbor u tom pogledu magić i iMujaga SarajlLć. U itoku ov e poslovne godine godini da otvori ovaj konvikt. Rad pododbora u ovoj zamjenici su učestvovali u radu zajodlno sa odborom. godini dokazad je da je Glavni odbor pravilno postupio. nije dobio dovoljno garancija, to nije mogao u pvjaj Od zamjenika se potpuno povukao Velija Sadović. II. RAD NA OSTVARENJU DRUŠTVENOG CILJA. 1. RAD NA OSTVARENJU ZAKLJUČAKA PROŠLE GLAVNE SKUPŠTINE. Materijalne pomoći đacima 1 šegrtima. Kao i zadnjih godina najveći dio društvene goto- 1. Otvaranje zajedničkog konvikta s Prosvjetom u Gacku. ■vliine troši se na potpomaganje srednjoškolske omladine Društveni pododbor u Gacku zatražio je od prošle i šegrtskog podmiatka. Naročito su veliki izdatci na glavne skupštine odobrenje za otvaranje zajedničkog uzdržavanje omladine u društvenim konviktima, dok je konvikta sa Prosvjetom sitim, da Glavni odbor doznači ona druga vrsta potpomaganja (stipendije i potpore) prema ovim minimalna. , u tu svrhu 10.000.— Dinara, a da se pododbor dma po­ brinuti oko ishrane pitomaca upotrebivši u tu svrhu sve pnhiode pododbora. P o predlogu Glavnog odbora skup­ ština je izašla ,na susret pododboru u Gacku, a Glavni odbor je doznačio svotu o d Din. 10.000.— prije p o ­ četka školske godine. Osim toga Glavni odbor je pot- Stipendije. Broj društvenih stipendista u ovoj godini iznosio je 59. Iznos izdataka u ovu svrhu iznosi Din. 57.440.— Dakle, nešto više nego je predvidjela prošla skupština u proračunu za minulu godinu. �Epoj 13. T A J P ETc OrpaHa 198. h 14. St i p e n d i j e Red broj Im e i p r e z im e 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 Šehić Ibrahim Džemidžić Muhamed Bubić Fehra Buljubašić Sabit Krasny Josip Gjukić Naim Gackić Muhamed Hukić Muharem Sinanagić Safet Arnaut Safet Nezirović Džemal Haznadar Saima Hromić Ferida Softić Safija Šamić Ifeta Tudaković Šemsa Pejović Jelena Pihura Šuhreta Mazlumović Mustafa Šarajlić Munira Sarajlić Dženka Dedić Hasiba Kurić Pakiza Zdunić Bernardina Zvizdić Derviš Hasanbegović Nezir Brkić Velinka Mursel Enver Biščević Mehmed Gjikić Hasan Kapetanović Osman Efica Emina Kajtaz Šefika Kolaković I lajri ja Momčilović Kamilo Teskeredžić Muharem Filipović Ibrahim Gjumišić Fadil Hajrić Husein Hakirević Abdulah Hebib Džafer Kadić Ešref Kuraja Krešimir Softić Sulejman Ćehić Rasim Topčagić Mustafa Vražalić Safet Kravić Šerif Saradžić Lutvija Filipović Ešref Čengić Safet Plevljak Suljo Krajišnik Alija Salihović Ali-Riza Akbegović Abdurahman Gardić Miodrag • Slobodan . Zora * Radmila Mjesto škole Sarajevo Škola Razred Gimnazija IV. IV. IV. III. IV. I. 11. III. III. IV. IV. II. III. III. II1. II. 11. 11. 1. III. 111. 11. II. 11. 11. gimnazija Trg. škola Trg. akad. Teli. sr. šk. „ Musi. prep. r B /», „ _ Zanat. šk. Musi. prep. Viš. & š k . » 1lostar piilMl I „ . » Travnik naučnik r . j/ Gimnazija Učit šk. Zanat. šk. Struč. šk. Gimnazija Trg. škola Banjaluka Gimnazija » Visoko Fr. gimnazija „ „ • * . Trebinje „ Mala gimn. Derventa Gradačac Skoplje Beograd Učit. šk. Trg. šk. Drž. trg. šk. Gimnazija Livno Foča u „■ - a' ' — II. IV. IV. IV. III. 11. 11. IV. V. Vili. III. III. II. V. III IV. II. IL IV. III. 11. II. III. I. II. 1. 11 II. III. I. III. 11. Odobreni iznos Din. 500 1000 500 1000 500 500 500 1500 3000 3000 1500 3000 1000 3000 3000 3000 1000 1500 250 3500 3500 3000 1000 1000 500 500 1000 1000 1000 500 500 250 500 500 500 3000 1000 525 250 500 500 1000 1000 1000 1000 1000 500 500 500 1000 300 500 1000 500 1000 525 525 525 525 P r im je d b a Obust. 1. XI jer dobiva vi. st Od 1. X. 1924 Nije uopšte podizala stipendije Primljen u konvikt Nije uopšte podizao stipendije Počam od 1. XII. 1924. Nije podizao stipendije Počam od 1. I. 1925. Počam od 1. XII. 1924. . �T A JPETc Spoj 13. h 14. Potpore. Za ovu godinu prokla skupština je predvidjela Din. 20.000.— za poldjelenje potpora, štedeći društvenu go­ CTpaHa 199. tovinu odbor je u svemu izdao 14 potpora u iznosu od Din. 9.210.— što znači približno koliko i prošle go­ dine. (Din.. 8.100.—). Iskaz podijeljenih potpora. Red. br. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 U 12 13 14 15 Ime i prezime Alikalfić Alija Bubić Nazif Ćemalović Hamza Golubić Mehmed Halilbašić Osman Kantardžić Muhamed Kemura Ahmed Kolo Srpskih Sestara Mušanović Sinan Pašalić Sakib Talić Nijazija Tomić Husein Kulenović Rešad Sarajlić Dženka i Munira Potpore đacima preko ferija Zvanje Mjesto Svrha Svota cand. med. stud. prava abs. šer. sud. šk. učitelj, škola stud. med. stud. filozof. stud. merc. — stud. med. gimnazijalac gimnazijalac gimnazijalac vojna radiona muslim. prepar. Reč Beograd Sarajevo Mostar Beograd * Leipzig Gacko Zagreb . Tuzla putni trošak potpora 500 500 200 300 500 300 500 3000 300 30 30 200 200 150 2500 Konvikti Društvo ima 7 svojih ikomVikfti i to: u Sarajevu,, Mostaru (muški i ženski), Tuzli, Bihaću; zatim u za­ jednici sa Pnosvijetom u Foči i Gaekp. Cjelokupni izidlaitci za uzdržavanje ovih konvikata iznose u ovoj gcliini Din. 1,028.667.51 naprama u prošloj godini Dinara 1,156.304.31. Detaljniji pregled ovih troš­ kova vidječemo u 'blagajničkom izvještaju. U pogledu uprava pojedinih konvikata učinjene su izmjene i to: u konviktu tuzlanskom smijenjeni je Sa du­ žnosti upravnika komlikta učitelj Abdulah Hulusija, dana 6. februara <t. g., a na njegovo mjesto' postavljeni su privremenio profesori tuzlanske gimnazije 'Radovan Jovanović 1 Julijan iKovalljski. U bihaćkom konviktu raz­ riješeni su dužnosti upravnika konvikta u početku ove šk. godine Osman Redžić, šk. nadzornik i Hamdija Bašagić, sud. priislušnik. Na njihovo, mjesto Glavni odbor je postavio Sidejmana ReidŽića učliteljla iz Bos. Otoke. ' U pogledu nadziranja rada uprava u pojedinim konviktima Glavni todbor je delegirao iz svoje sredilne prema potrebi i prilikama pojedine članove odbora, koji su pregledavali rad konvikata i o tome izvještavali na sjednicama Glavni odbor. < Svi upravnici konvikata, ima molbu Glavnog odbora, bili su još početkom školske godine, a na osnovu od'obronja Gospodina iMinilstra (Prosvjete), pot­ puno oslobođeni o d školskog traidla, da bi se mogli na taj način predati potpuno' radu u konviktima i vaspitainju omladine. Broj pfitcimaca Jkoii su prošli1 kroz društvene kon­ vikte u ovoj godini jie slijedeći: Sarajevo: 110, Mostar: (muški) 56, Mostar (ženski) 45, Tuzla: 55, Bihać: 41, Floča: 15. Ukupno :je dakle prošlo kroz konvikte u ovoj go­ dini 322 đaka i šegrta. Ovdje ćemo ilznijetii uspjeh pitotnaca u (nauci kon­ cern ovio šk. godine: 1. S l a r a j e v o : a) tlaci: od 49 pitomaca prošlo je s.odlikom 6, sprvim redom 35, popravak iz jednog » Sarajevo ; * * » putni trošak potpora ■ » » » -» * ■» » Stolac putni trošak Primjedba predmeta 1, iiz diva predmeta 6, palo) 1, neocije)nijeno 1. b) šegrti: od 32 šegrta pokazali su vrlo dobar uspjeh: 17, dobar uspjeh 6, a završilo je zanat u svemu 9 pitomaca o. g. 2. M o s t a r (muški): SOdlikom 3, sprvim redom 36, popravak iz 1 predmeta 2, popravak iz 2 predmeta 4, palk> iz više predmeta 1, i neocijenjen 1. 3. M o s t air (ženski): Sodlikom 6, sprvim redom 31, popravak iz 1 predmeta 1, propallo fe više predmeta 6, a 1 neocijenjana. 4. T u z i a: Sodlikom 5, sprvim redOm 37, po­ pravak iz 1 predmeta 5, popravak iz 2 predmeta 3. 5. B i h a ć : Sodlikom 5, sprvim redom 25, iz 1 predmeta popravak 1. 6. (F o č a : Sodlikom 1, s prvim redom 10, po­ pravak iz 1 predmeta 3, popravak iz 2 predmeta 1. 7. G a c k o : (Pododbor zakasnio sa izvještajem). /Plrema tomu ukupan uspjeh (Gajretovih pitomaca koncem školske godine je slijedeći: a) đaci: S odlikom 26, s prvim refJloim 174, popravak iz jednog predmeta 8, popra'vlak iz dva predimeta 11, propalo 8, neocijenjeno 3. b) šegrti: vrHo dobar uspjeh 17, dobar uspjeh 6, a završilo zanat 9. „ U svima konviktima osim onog u Gacku Glavni odbor je postavio vjerske vaspitače, koji su vršili u prvom redu .nadzor nad obalvljanjiem vjerskih obreda sa strane pitomaca ,a s druge strane oni su upoznavali Gajrefovu omladinu sa principima Islama i njegovom istorijom. U tu svrhu vjerski vaspitači su držali vazu-nasihate u obliku savremenih predavanja. Pored toga u svakom je konviktu ove godine proslavljen »Mevludi'šerif« uz prisustvo članova Gajreta i ostalog gradanstv|a, kao i naše najodličnije uleme. Taj je rad imao također lijep uspjeh, te smo uvjereni, (da će Gajretov podimladak 'biti i vjerski uzoiraiioTi od onih činilaca iz maše sredine, koji bezobzirno napadaju Gaijret i tkne mu na­ nose štetu, a preko Gajreta i svekolikom muslimanskom dijelu našega naroda. �Drpana 200. B p oJ13.H U . TAJPET« Hcnaa nHTOMaua TajpeTOBa KOHBHKTa y CapajeBy Pefl. đp. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 Hiwe h n p e 3HMe nHTOMua KypTarH h M ycia(|)a OmhIi Tey<tMK JaMaKOBHfc M exM ea JaMaKOBHti M y cia<j)a KapoBH h B e jc u ji AnHKaAHk HHja3 ^ H Jin n o B n k X a ja a p n y a a p MHJiaH T a jin k HHja3 Hja XayHOMepoBHk X acaH XaynoM epoBH k Jycy(p <J>a3 JiarHk A chm KojianoBMk P a r n 6 T>OHJiarHk XaMAHja X . Ivcvd)OBHk Ivcvd) riauiajiH k CaKHđ riaiUHk A ahji CannKOBnk LilepHtJ) CyjnaHOBnk A6Ayji-A3 M3 AepBOBHk HAPM3 4 ycTOBHk M y p aT KaneiaHOBHk O cmsh H a jin k 3 axHA PajbeBH k X aKH ja> T e c K e p e v n k M yxapeM TaHOBHk JyH y3 K a ji a a C a jin x KaneiaHOBHk XyceHH PođOBHk XHB3Hja C n p 6 y 6 a jio A chm LUexoBHk IlIepHiJ) Bn^eH M y cra (p a HaBAap A chm XayHAeAHk TiaMHJi PycTaHnauiH k ExpeM XaH>ajiHk M y p a i KaMđepoBHk A xmca X aynaBA arH k OHKpeT M y jiajiH k XajpyAHH M axM yAđeroBH k A bao HIaxHHnauiHk M ycia<})a r o a y 6 oBHk H c M d CrojaHOBHk flp a r o flođapMHk H jiH jac CyjiejM aHnaniHk Cy^ejMaH BajpaKTapeBH k X acaH P e c y a 6 eroBH k X acaH /JepBHUieBuk LLleMCO B ađoBH k MđpaxHM He3MpoBMk IJema/i E euiJiarH k IJJetjjHK MaMnapa OMep 4 >HaHnoBHk X y cpe(j) Jam ap eB H k M ycia<j>a M y je3 HH0 BHk X acaH ria u in k CacJieT M y p ceji E axcm n a m a rn k CyjiejMaH L liaO aiiau XaMAHja HMe poAHTe;ba P oaho <L> o. (CKpđHHKa) MjeCTO s, AaH ja A a n ja OexHM XaMAHja M e jp a MđpaxHM X(p. 0 CM3 H P hcto OaTHMa B p a i CyaejM aH y 3e jx a XaMHA XycHHja M. AaHja A jin ja OMep MyxaMeA CaaMK XHJIMHja M y cia t})a XacaH M y cT a4>a XaHyMHua X acaH E jiM aca X acaH e<j>. BaaceH H ua KyaeH B a n . OaoBO PoraTH ua T o iu n k n OcTpo>Kay TaaMOH ManjbHHa 3 eHHua M o c ia p S i M y io B p a i X acaH C a jm x etj). JbyđH ua KacHM H 6 paxHM M e jie k a XyceHH C ajiH x et|j. <t>yaA EcJieHAHk AxMeA M yxapeM T a jn 6 B a jp o T io p ljo B p a i HđpaxHM AjeA P n $ a T C y jb a ra 3 e i H jiH jac-6 er ABAHja AxMeA y eM aji AraH Toyjica CyjiejM aH OaTHMa M y jia X acaH e<j). CyjiejM aH etj). 3 anM M e jik a 4 ana>HHa M o c ia p T eiu afb 3 bo ph h k 3 eHHua Bm nerp aA JbyđyuiKH MajHHne EH jejioFIojb e TpeČHH>e T y 3a a M o c ia p TpaBHHK TauKO M o c ia p TauKO TpeđHH.e <t>oua TpeđHH>e j| J iJ . BaH>aayKa r ip y c a u <I>OHa Tyaaa B . Illa M a u f lo 6 o j B . LLIaMau PoraTH ua TeiuaH i B n je n o f lo jb e M a n ia j Tem aifc T p e 6 nH>e BpHKO TpeđHH>e Tyaaa T. Tyaaa TauKO K a.yn BaaceH H ya JbyđyujKH TapKO M o c ia p /Je p B e m a M o c ia p UlKOJia I . THMHa3 Hja IA IA im im im nm nm nm nm IV 6 IV 6 Va V ID IU a 11 T hmh . lila ma m a Lilđ V II 1(5 T p r . anaA16 16 16 16 16 Ha 116 116 116 116 116 116 III6 1116 m e IV 6 IV 6 T p r . lUKOJia m n -■ m im 116 ma ma IV a IV a IV 6 I T e x . c p . iiiK. Ila 116 IV Im M. npenapaH. Im Im Im Im Im It rio p e a . luk. It It H ripHMjeA6 a CBojeBOJbHO HdynHO rip eM jeu neH y HcrynHO paAH 6 o jie d H HanycTHO uiKOJiy ripeM jem ieH y Ty3JI3 HCKH KOHBHKT H anydH O iuK oay CBojeBOJbHO HdynHO CBojeBOJbHO HCiynHo H anydH O ko hbhkt CBojeBO/bHO HdynHO CBojeBOJbHO HdynHO CBojeBOJbHO HCTynno HanycTHO uiK oay npH B aT H d a CBojeBOJbHO HdynHO �Epoi 13. w 14.____________________________» r A J P E T«_____________________________ CTpaHa 201. OJ P ea. M ftie a npe3H M e 60 L lia e p O A a i e a . a POAHO o. (C K p đ H B K a ) M jeC T O <0 CL nm oM ua 6 p. L L Ia p e H a u P a j n o J I y T B n ja IT U lK O a a B a a r o je M ocrap nope3. LUK. X a ca H Jby6aH >e [T X yceaH B axak 1. 3aH aT. luk. T p e đ a a .e I. , . „ . T p ia K 62 /ly n a H O B n h 63 B n lje H 64 C M aaaarak 66 K ecak 66 K oB aneB ak 67 n p a u io 68 L H exarak P a cn w /l e p B a 3 69 A ja H O B n h C aaw x X . M ypaT P oraT au a 70 M e M H ja A a a ja JK enae I. 71 M yaađA ak XaM BA O ona I 72 B ace I ,I e B a x a p a TauK O IL I. K p o ja s 73 B paB H h a . Ea 6 ivi x A a a ja A /ia ja X a K n ja H y cp eT K a ca M a ra H le p a c j) B aa>aayK a I OaTBM a >K ense H I. C M a ja a M a jH a a e L I I. „ LI I, Taxap H opaxM M H eya6 A p a c j) bophbk I B ero rpaaaH aua L li. H e n o 3 B k p a ja I ,I e x B a B a H B a k O ona III. 75 H eH rak abji A B A aC er K aaanoB H K III. 76 /^ p a > e B a k C M a jo O cM an T ie p a M a B aaeka 77 rpyxoH > ak B exuA M exM eA Jana m . 78 M y ia n w a k U cM eT P a ceM a 3eH aua I li. XaTnya M a jH a n e LLI C e jt jjo r ia e B a .e III. l^ la ^ e p „ III. „~ > s. ' . „ \ III. 79 r io n o B a k 80 C eaM aH O B ak 1>epaA 81 U le k e p K a A a k A aeM 82 B e a 3 a a a j6 e r o B a k A B e a 3 a a a j6 e r o B a k M ypai 83 A ja a > bao ,, 84 3 e H e B a k T eyc| )B K L U eM C O 85 > K a B o je B a k A a a ja 86 4 > a 3 J ia r a k 87 X. 88 X a ja a p o B a k 89 L L Ia a> K O B ak E H B e p M exM eA 90 H eH rak A B A a ja 91 O aaa B e a a ja O cM a H O B a k A K yaeH O B ak A H ypak o tjn a a n k 96 X bm 30 O cM aH T pečo H 6paxaM K aA ak 97 U M aM O B ak A 98 X a ca H Ć eroB ak 99 IJa H a k M c ia e T xm ca PaM H 3 C aaax 100 /ip e a .a K O B a h 101 Xaaaa 102 TaH O Bak M ypaT 103 M eX M eA 6am ak X a ca H 104 B ep ča k E aak C B o je B o a > n o a c i y n a o C B prn ao saH aT C B o je B o a > H O a c T y n a o . „ LLI. C B prn ao a 11. , C T oaau III. Pyao III. K aaaH O BB K I I. ttiiill kohbbktći . , B ■ III. M ocT a p M y c T a t j )a iu K o a y v a3 3aH aT . C B prn ao 3aH aT » B paB ap K y a e H -B a K . II. C aaax l\ e p B e H T a I. O ia e p JbyđaH >e III. O M ep Jby6aa>e LLI. ■R aM aaa T em aa. B e x 6 a ja Jeaea 1. „ C a p a je B o 11. L L Ie iu a p y a ja H a 3 a ( j) >K enae 11. A a a ja Jeaen H I. TaaM O H II. C a p a je B o LH ^ a - C B p iu a o saH aT C B prn ao 3aH aT X a ca » M exM ?A 105 > E neK TpB H E paT H an ycT ao H cT yn a o II. ra u K O M y jo acm M A pa 36 eroB ak 93 luk. , 111. XaM 3a L A aaa 92 95 M y x a i« e a cbm TeoA . LLI B paT . ULI. 74 A C B o je B o a . H O a c T y n a o » 61 C aaax r ip a M je ^ đ a C a^eT A n a /i XaM aA C e jt | )o 106 O A o đ a u ia k 107 B paC au 10S 3B U 3A ak 109 >K ennaH aH 110 X a ca H a ra h LUyKpHjaKypTOBiih B paT M y c T a t})a B pai A cbm II. M ycT a4> a C T oaau M e jp a T. P a xak H I. X yceaH H LH. obo II M exM eA B oe. B pO A H I. C ya*o B /ia c e H H u a HL. L L Ia k a p T a cK O HL. M ypaT X a K a ja B oe. M a a ja s Mcm H o B a B a p o iu C ej(J > o H đpaxaM A a a ja ct B pO A H L. I. J la M a p T pr. nayn. H an ycT ao 3aH aT „ H aneaap M exaH anap C B p u ia o 3aH aT C B o je B O J b H O a c T y n a o C T oaap „ C B p iu a o 3aH aT H an ycT ao aaH aT H an ycT ao 3aH aT „ „ E a e K ip a n a p �CtpaHa 202. Bpoj 13. h 14. T A J P E T« McKa3 nHTOMaua TajpetOBa MyuiKor KOHBHKTa y Mociapy. Pefl. 6p. , 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 Mmc m npesMMe nnTOMua ByTypoBnfc 3aja Kpno AđavJiax PenoBau Cv;iejMaH <t>a3/iarHh <t>exnM IIanyo Iilykpnja A/iarHh XacaH BajpoBHh A6uyjiax XacaHarHh C/naH/i JbyTa MexMea MaxMyTHexaHh I,IeMaji Ilnrnfc OMep Capajjmh Aauja 3 eh o XacaH EocTamiHh AraH ByKOBau XacaH AnJiđepoBHfc A chm AH3flapeBHh A6ayaax <t>a3/iarMfc <J>a3jinja TiOHaarHh CyjiejMaH TaHOBHh MyxaMe^ llu jin h CajTO TaHHHua MđpaxHM Baiuarah XycHHja BypwHa CaiJjeT BerHh Aanja MhhhH MypaA Mopaa AjiHja E^eHAHh XauiHM XepueroBau-CoKO-BehM P MajikHfc XaxHja Mvje3HiioBHti XacaH CMaH;iOBnh Eaxcm Bena* Eaxbm EniuBeBHh MexMeA PaAacjiHfc Ha«ji (Pa3JiarHfc CacJieT XacaHđeroBnh OMep Xai,w XaM3«h MexMeA JajiMMaH Caawx 3axwpoBHh A chm Hyx/ie ^epBMiu /ln3AapeBHh Bexđnja Py>Knh CBero nnpnja XacaH Ajiah HlađaH /ln3A3pcBHh X H(|)30 XaHi,iap A3H3 AnaAOJiau CyjiejMau MaMnapa XajAap Apane XHAajeT XacaH6eroBHh Jaxyđ XacaH6eroBHh Mypar XyH>Hh Jycy4> MecnxoBHh Xacaa MyiuTOBHh "EaMa/i flaujMti Eefco M «e poAHTea>a (CKpČHHKa) OTau A xmca OTau 0CM3H OTau XacaH 6paT MyxaMea OTau PaMO Majka XacHHja OTau BaxTHjap đpaT MyxaMeA OTau MypaT OTau /lepBHUi Majka 3ejna OTau MGpaxHM OTau H6paxHM Majka 3uHeTa OTau A auja OTau Caa«x OTau Caawx OTau AjiHja OTau XacaH OTau M yjo OTau XaMHA OTau MycTa^a đpaT McMeT OTau AxMeA đpaT XajAap đpaT LUykpHja OTau MycTa$a Majka BexBa Majka XaHka cxpđ. MypaT Mcnh Majka Myjika OTau CMana OTau Mycra<jia OTau XpycTaH<5er UJahHp PaAacAHh OTau Mđpara CTpuu Apnij) OTau Caanxara A- AePBeH^uli OTau XacaH OTau MexMeA OTau CajiHx Majka Mapa đpaT MycTa(})a OTau AepaHiu OTau Pen ma CTpau M yxo đpaT Cajiko đpaT 3axHp OTau Myjara đpaT Jycycp OTau Jycyc}> OTau XyceMH OTau MyxaMeA orau 3aHM OTau CaAMK P oaho MjeCTO et O o. ro (U a. Ta uho 1. I. PenHue Crojiau PenoBUH Koh.hu II. Mana>HHa III. yuor HeBecHH>e III riosHTejb IV. Hosa Bapoui IV. npuđoj IV. JbyđHH>e IV. CTOJiau IV. CToaau IV. CToaau IV.. JađaaHHua IV. TacoBH. Oro/iau V. Jby6yuikH V. Ky.na UJaanai iiK v. JbyđyuikH V. HanjbHiia V. <J>o«ia V. ABTOBau V. Tauko VI JbyđyuikH VI. HeBecHH>e VII. Crnnau VII. CTpyre Croaau VIII. IIpMjenojbe I. M ocrap I. CpeđpeHHua 1. TopibH Paxnh I. JbyđHH>e I. JbyđyuikH I. MajHHHe .1. TpeđHH>e IV. CaHCkH M oct IV. DiaMOH IV. ManjbHHa II. ABTOBau II. npađoj II. 3eHMua II OcTpoikau II riOflXyM Koh.hu III. BMjejio riojbe III. JbyđyuikM III. Cm nau IV. BnBOJbe BpAO II. Bmniia 11. HeBecMite II. JbyđyujkH III Tauko III. Koh.hu III. ABTOBau III. ABTOBau III. ApeTejb III. JbyđyuikH III. Bnjieha IV. I auko IV. ra o IlpuMjeA^a 3 HcTyilHO H3 KOIIB. 1. XI. 1924 McTynHOH3KOHB. |.XIi. 1924. ca rt = 11pHBBTROra McTynao us kohb. i . I. 1915. K u * <u ripemso •i y capa], kohbhkt xi. i m . T >> r rt HcTyilUO B3 KOHB* 1. 1. 1925. u fr" 17. IV. 1925. HCKs.yHeiiu H3 rt rt 10- vi. 1925. HCKJky>ieH pa.iH �Bpoj 13. u 14. T A JPET« Hcna3 nHTOMima I'ajpeTOBa PeAđp. Mftie 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 h npe3HMe nmoMHue AjiMaca BajpaiaapeBiih OaTHMa EeKTaiueBHh "BaMKa "BoHJiarHh 3HHeia Xaynh Pa3Hja Xam,inh Illax3a XaHywh EHHca Xepnh CaMHja KomhH Paanja Mopajmh OepnAa naiuaaHh EMHHa namajiHk JX»Ka riH/iaB flnma C o(})0 Xa/iHMa BojbeBHua PaceMa 3jaKHh Pafinja 4>a3^arHh A3eMHHa KaflpHđercBHh Pecjinja Kaaecnh Acnja KaBa30BHh CyaAa My(|)THh Pa3«ja MyxHh AđnAa My.na6ehHpoBKh <t>axHpa OpMaH (taAHiia IHahaparHk BeApnja Tatjjpo EMHHa Taanh <t>aAH^a 3eneBHh 3eKHja BeKTauieBHk OaTHMa IJaMCo Ya4)eTa ijepo MyHe3exa "BnmHh C hahk3 EmhH XaTHya Oa3;iarHh 3ejHe6a XayHxaAH;iOBHh "BaMKa XayHh Pa3Hja MaxHh MyHeBepa MexMeA<5amHh CMH;bKa nepHUJHh LUeMca Capajanh Ajmaca Cotjjo "BaMKa Bojmh XajiHMa ByKOTHh EHBepa 4>a3aarHh 3opKa riepHUJHk 3apn4>a MypaA6amnh »C H C K O r OrpaHa 203 . KOHBHKTa y Mociapy. HMe poAHTejba (CKpđHHKa) P oaho MjeCTO MyxaMeA BajpaKT. Ajmja BeKTameBHh CyaejM. "BoHaarnh LLIyxpeTa Xai,iHh XyceHH XaHyHh XyceHH XaHyHh flepBHiu XepHh Hypa KoMHh 3apn(J)a Mapa^Hh IHyxpeia namatah I±Iyxpeia namajmh Hypa riH^aB Byaa C o<})0 Xnđa BojbeBHua <t»epHAa 3jaKHk AxMeA ^aaaanih Eax. KaApnđeroBHh ilepBniu M huihp M y d KaBa30BHh EMHHa Myt})THh Jycy4J MyxHk oTau XacaH Aanja OpMaH nama LLIahHparHh ' Hnjac Ta<j>po AHApoMaxa Taanh A6Ayjiax 3eneBHh 3H<1a BeKTameBHh AABHja l^laMfio I,leMKa ijep o oejHa "BamHh X. AxMeT EMHh A xmca ^asaarnh OTau XacaH BacBHja Xaynh IllepHf}) Maxnh 3 . MexMeA6amHh /IparHma riepHmHh H3eT CapajnHh "By.ua C o(|)0 XaMHA Bojmh 3ejHHJi ByKOTHh Aaara Oa3aarHh /{parama nepaiiiHh Ajmja T omhH Temam B. JIyKa Ua3HH TpaBHHK 3aBHAO*hHh 3 ; bhaobhH n p osop rpanaHHua OTOKa Boe. Kpyna Boe. Kpyna (Jjona Komau CapajeBO BHxah 4anjbHHa CapajeBO Ty3/ia npHjeAOp JKenne Boe. LLlaMau f panaHHua Jby6ymKH >Kenne PoraTHua Ty3aa B hcoko Koh>hu OojHHua ^ oh>h BaKy » MocTap M oaphh MarubHHa BnmerpaA Jajue JbyđymKH Oro/iau Crojiau Kornnu Kohhu Gro.nau OcTpoHtau HarubHHa Cmnau Grojiau =t o. CO a. IV. 11. IV. IV. VI. III. IV. V. IV. IV. 11. IV. III. III IV. 11. 11. III. IV. II. I. II. III. 11. III. I. III. I I. I. I. I. II. 11. II. I. I. I. I. =: o X , to •o et CO X >» H u. I. I. II. 11. 11. • npHMjeAfla a H 2 �H c K a 3 nH T O M a u a r a jp e T O B a PeA. 6p. 1 2 3 4 5 b 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 22 33 34 35 3b 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 HMe h Bpoj 13. h 14. T A JPET< CTpaHa 204 . npt3MMe nmoMua RyAHMJinh H6paxnM /ly(3paBnh MexMtA Kyjbyx LUaxnH MyAinnarwk 3njayAHH AjaHOBnh <I>epxaA E(j)eHAHh EHec JeijiTnk MapKO EMiiHariih XaM3aawja Kp3Mh PacnM Mycae(j)eHAnk XaimiM OAobaujnh tJ>yaA PecyaoBnk Hnja3 CMpyMnh XacaH CManjideroBHk IIItijiKeT LLlakHparnh XycejH AranoBHh yeBaA Syp3nk C hahk XacaHe(j)eHAnk Tia3HM HMUJnpnaiiiHh M(5paxHM KopKyT AđAyJiax KpynHh CAiaja Jlm<a HčpaxHM Opyn EAxeM Cajinxarnh Cy^ejMaHOBHk MyxaMe IIIexarnk Aanja TajbHh HcMeT BajpaKTapeBHh Hdpaxn M Bauine^Hja 4>axpyAHH By^>yrHh /lepBHiu MejiHKOBHh CyjrejMaH /Je;bKHk IIIetJjKO XacHk MyxaMeA Xnd)3ne<beHAnk Hdpaxn M KoTopHHk CaAO Ma3a;ioBHk XaiwHA Cnjepnuh Ciman rByanh Cejno Ilaiuaank CaKHd Taiinh Hnja3Hja Tnxnh AxweT ilH3AapeBHk AxMeT IJnmih MypaAHcj) OcMaHecJieHAHk PacnM EMHHHk 3aXHA /lapAaiaH HdpaxnM MypaAbauiHk CyaejMaH TMXHk Pey<J) BexadOBnk Aiunp MaMijak Myciat})a MaKapeBnk AraH Myje3HHOBHk HđpaxHM. CapaneBHk XacaH Tep3HMexHk O cm3h Typaawk CyjiejMaH HMe poAHTejba (CKpČHHKa) koh bh ktb PoAHO MjeCTO MexMeA PacnM AjiH-đer 3awM XaM3ader Myj JoBaH CMaaa M6paxHM MexMeA AaHja Ha3H(J) M yjo /tepBHiu A6Ayaax nam. h AxMeT-Ber CyAejMan CajiKO OCM3H IlIaKHp XacaH-đer BeHHp XajiHa /lepBHUI TiaMHJi XaAiAO Ce|(j O . Myx OCMr Xaca XtJ). Xoynk y3enp ArnkH Ty3na I opa>Kaa TpaAanau Teiuan> Cpeđpemma KHOKHHa TeuiaHj Marjiaj , npH>aBop Oyax CpedptHmja M. ByKOBMua >Kense Je3epo >Kerme BaaceHHua i i BaKytp 3 bophhk rpanaHHua Hypa 0CM3H A xmct XajAap H6paxHM OMep OaTHMa AđAyjiax Beniep MexMeA HyMaH A6ayaax XycarHli CyaejMaH TpanaHHua ripibaBop KaaaaH> T opaze 1 panaHHua flojiH-nojbe 3eH«ua BaaceHHua TauKo Top. Tjraaa JKenne 3cHHua MajHHHe Maraaj BaaceHHua Maraaj JKenne iloSoj ■ BaaceHHua floSoj Maraaj fl°6oj A6nyjiax „ HypH]'a A acm Cyjbo A xmct M6paxHM C mbhji MajHUHe OojHHua rpawaHnua Teiuam BaateHHua Teuiait ropa>KAe OyaK Teuiam V D. CL I. I. I. I. II. II. 11. II. II. 11. II. 11. II. II. II. III. III. LII. III. III. III. L1I. III. LLI. III. 111. Hl. IV. IV. IV. IV. IV. IV. IV. IV. IV. IV. IV. IV. IV. V. VI. VI. II. III. HI. III. III. III. IV. IV. IV. IV. IV. IV. y Ty8JiH § o bi 3 npnMjeAČa McTymio paan Heycnexa y Hayuw ' C8 •— s « S u CBojeBOjbHO tiCTynno na kohb. OACTpameH H3 kohbhkte „■ . OACTpaiteH H3 K0HBMKT3 a �Spoj 13 h 14, CipaHa 205. T A J P E T< HcKa3 nHTOMaua TajpeTOBa KOHBHKTa y Bnxahy. Pefl. <5p. Miwe a npe3HMe nnTOMua HMe poABTe/ba (CKpđHBKa) 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 BenaujeBHh TaxcHM TaCaKOBHh BecHM Ađflnh XamHM OMaHOBnh Mexiwea KyjieHOBah OexnM Pn3BHh XaKH]'a CaanKOBnh MycTacf)a Kpynah EHBep H6paxHMnaiunh AxMea rienafc Byjo HcjiaMSeroBah <t>epaA MyjarHh IJa^ep Penanah Anaja Taxah OcMaH Tonah 3axna 3vKaHOBHh MxcaH <l>epH30BHh PacnM KyjieHOBah O cm3h LUexah XycejaH AaajOeroBah MyxapeM Bađah H6paxaM BeLUHpeBHli Mypaa TlOpOBBh XaMAHja flajianarah IJeMaa /jH3flapeBnft AxMea XayHa^Hh XauiaM Xai,iah Oiaep Kapah MycTai})a KyjieHOBah MexiweA KypjaKOBah Euipei}) MycTeAaHarah MyxaMe« OMepcnaxah Oaaa ^n3AapeBah Ulepaij) MypaTOBah Cai})BeT OMaHOBah EcaA IlaBAOBah HBaH IIIexah AxMeA Tyjah MycTa(jia MyiwBHarah Cajiax TaTapeBah OMep lllaMBh Hypaja Cy^ejMaH XycejaH Ha3a MyxaivieA AđAaOer XacaH XacaH H6paxaMđer XacaH6er CieBaH MexMeA Xai,iepa MexMeA I,leBaxapa Ha3B({) AAHAa Ajxa 3yMpa A xmca OaTBMa KaAHpa CaAHK XycHađer MycTa4»a 3ejHa Haaa^a AraH aeT y. Bna neBHh y«iaja OaTBMa Caaax Ca;iax Cajiax Myc-ta4)a đpaT MypaA KaTapBHa HđpaxBM riauia Mđpaxaiw XaTai,ia Xaia fH POAHO MjeCTO Baa>a JIyKa MpKOfbah rpaA Be.n. KaaAyuia 14a3BH MpKOH>ah rpaA Bea. KaaAyuja JbyđyuiKB Boe. Kpyna Baxah (Panan) Baxah (Xprap) 3eHaua B. IleTpoBaii (Bjenaj) Boe. lIIaMau B oe IUaMau Ua3BH Baa>a JlyKa Boe. rierpoBau KyaeH BaKyt}) Boe. IleTpOBau CaHCKB M oct CaHCKa M oct CaHCKa M oct Ua3BH jby6yuiKB HaaaH Jajue B. IleTpOBau (Bjenaj) Boe. OJaMau KyjieH BaKycJ) Baxah CapajeBO 3eHBixa MpKOfcah rpaA Boe. BpoA I4a3HH Boe. Kpyna JIbbho Jby6yuiKB JbyđymKB U,a3BH Jajue 1 3 Cl ca a. ripaMjeAČa I. I u. 11. 11. 11. II. II. III. ili. III. HI. III. III. III. 111. III. III. III. IV. IV. IV. IV. IV. IV. IV. IV. IV. IV. IV. IV. IV. IV. IV. IV. IV. IV. V. V. V. V. * 1. X. 1924. iiCKJby4eH. 4. XI. 1924. CDOjOBOJbHO HOTyniIO. 1 l. X. 1924. HCKJi>yHeH. 5 III. 1924 HCTjmio pann * * \ r * S 1- X i924.^iicicjbyHeH paah 2. III. 1924. HCKA>yieH pann 2. X. 1924- iU!Tynno aa npe.'i.2. X. 1924- HCKA>yqea paflii CJiaCor ycnjexa y uaymi. 10. II. 1925. HcKJl.yieii paAH HenpHCTojHor uoaamaii.a. �Bpoi 13. u 14. ifAJPEt. OpaHa 206. HcKa3 nHTOMaua TajpeTOBa KOHBHKTa y O ohh. Peji. đp. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 HMe h npe3HMe nHTOMua TaHKOBHh 0eTax Hoxaaap A xmca HMaMOBHh IJeMaji UMaMOBHh CaaHx IlnpKHh AXMeA CHjepnHh XaMAHja CoKOJiOBnh EHec 3yKHh MexMeA MexHh M yjo AjaHOBHh Parnđ BađoBHh PeuiHA HeHrHfc X hhmo <J>epxaTđeroBHh HđpaxHM LHaxHHnauiHh H cahm TecKepepHh 4>aAyJiax P oaho MjeCTO HMe poAHTejba (CKpfiHHKa) KpajHHa AaHja /^epBO A acm ^epBHuia EjyS HypHja CyjiejMaH BeraH Han.na MexMeA CTpHU ApHq() fipaT MypaA đpaT He3np XHB30 ABAHja PoraTHua PoraTHua Bapeui HeMHAa Koh.hu PoraTHua Koh.hu KonnnliH Mnone PoraTHua BHaeha BHuierpaA PoraTHua PoraTHua PoraTHua « o. co fl. ro I. II. II. II. II. II. II. II. III. IV. IV. IV. IV. IV. IV. LUfcojia flpHMjeflđa fMMHa3Hja CV. K okbhkt ^ 1 y H obom ria3apy. / ‘ Ha nponiJioj c k j nmmHiH'(m io je roBopa o ko hbhk .Ty y H odom na3apy, aa Koja ce jasno MimaiManaii 6poj baiKa. K ohu;6m npomjie roAHHC uhcto je y odom koihbhkTy CBera 2 bana. ,HpymTBy ce srftije HGnjiaTHjio ah n Habajte ocraeh (maj kohbhkt h a$ l 3ajpHvH ympaBy OBor KOHBHKTa. y TOKy irponuiHX (jiepnja ct3(Bhjiih gmo yirpaBHHKa koh BHKia y H obom Ha3apy MHHHCTaipcTBy npocBere Ha pacrnaio5KeH.e. Tama gmo Tpaa'HJiH MoryhiHOcnr a & OBaj kohbh kt npeMjecmMO y ripnjenojBe, nnx> je đHJia h m ejta TaMommer Hamer noAOAfiopa. Kama omo ofijaBH- y CaHijaRy, ja HaMjepa®aMO yonocraiBHTH koihbh'K.t ' y obom M jecry, no3Bajm omo nyT6M nozuo^5opa h moBjepeHMiRa y Ca,npaKy OBe (me Koja pe(JiaeKTHpajy 3a npnjeiM y 0Baj kohbhkt , ajra cy Haai ce jaramia (©era npoj'HHa jmeroiRa. OBe yneHHKe ynyTHJiH omo iiiameM noAOA|6opy y npnjenoJte, ma ce oh irofipHiHe 3a iim xoBy cficKpfiy, a o k bhukm o p . jih he oe jaiĐHTH jbm 6ap nekojthko MOJiHopa, maj Ohcmo omima janocTaBHjm kohbh kt . 'Kano ce HanoBo hmje jaBHo snuie hih je^an mo jmoh ;, to cmo y oBoj toiaihmh ^,c<})HlHhthbiio oiaycTajiH om ooniHiBaSba KOHBHKTa y npHjemojBy. jih TajpeTOBa ineHCKa 3aHaTcna niKOJia 3a hmiHMapcTBo y H obom n a 3 a p y . y OBoj niKaieivoj rodini finjio je ma 3anaTy y OBoj ihkojiih 23 y'ieHHu,e, a y TOKy ihk. romane 4 yneHHite .nanycTHUie oy majtibe >ioxa^aiH>e, Taioo ma m niKOJia fipojin maHac caeira 19 yneKHm;a. Kao h .iiipoHMe TaKo h OBe romrane noKaBaiie cy Te ajeBojHHi],e mocTa Bojte h jrarjeinor yonjexa y HBy'rniisaiby iona 3anaTa. JJa 6h hm ce majio nomcrpeKa h npofiyAH.ua anfinipja 3a nocao, ynpaBa UIkohc je, npeMa OAofi.pen>y h 3aKjty>iKy TjiaBiie romanuoe oivyiiuiTHne, iAnjemira Majie xonopape thm AjefBoj'iHuaMa, (Rhah npHnojKcaiH ornrcaK). Tokom roAHiie y uikojih cy Hopa^en» obh rnpemmpth: 1- 3a panyn n.pHiBanrrHX juhija om H>HxoBor Marepnjajia: jeAa'H Ivh.thm m tj»h 3HA/na Teinixa oto y bhpOTtlKOj lH3paiAH. 2 . 3 a panju npHBaTii^ jrHpa om mKio,ncKor MaTepiiijaJia: jaAan 3ihahh T6iihk y aneipaHjcKoj. » 3paAlH, ooa-M 3h;ahhx T«nHixa h jemaH hanniM y HHipoTCKoj H3paiAH. 3a. H3pamy-oDHx npemMeTa miKOJia je Hian,nafrHUia y CB0\iy J^hih. 1G.150.— 3 aoam ce iranaoe y iHRpa^H ireirn inpeAMerrH 3a pa­ nju TipfHBaTII!HX .HHipa, A^jOJIOM OA IIJHXOBOr a AHjeOA uiKomcKor MaTepnjana. Chsa uiKojia ainje APwa yonjexa c ko) h/m Oh mih mor.HH fiiHTH sarnjOBo-Jbira, a ma je to TaKo, HMa Brane paoaora. n,pHje CBora y mvre Mjecry hhjc Gh.ho MOryhe iiahH -H0Acai!HjHX ih inpoarpajmjHx Tipocropnja, a npHjo ce jaBHo MH iBehiH fi.poj ;(jeiBoj"iHii,ti, Koje fm .H3ynaBa.ire raj jnrjeniiH aaiiaT, HaKo je TaiMour.iBH cBnjer neoMa chpoMaiuaii ii ineaaiirolcjieH. JIpypH pasjior jecT u iaj, ihto jiom �Spoj 13 h 14. T A JP ET. TaMOiiiHjin Ham no^joinoCop Huje yciniro ja CTCTe chmnanfje TaMomaer OBHjjera. sa Tajper h 3a Ty H>eroBy uiK0.ny. riopen Tora, nnoouia imje jom hmKOMinjiemtpana ca najnoTpeOiHHjHi\f iMaiuimraMai, Kao moihihihom 3a npeAfiibe m 3a npajbe myne h t. a. Tminih o^6op je ornpeMan yRHijeK ,Tja °Re yinwni ,T,a uBKo.ua nanpemyje « /ia TaMonni.e.M CBHjery Koprom npHpon.no, TajpeiTy oy neaane pyne aico y TOMe CBOMe nfi&w>6aH>y ine namami na „TOROJHiio paajrMMjemaiLe ca crpanie TaMomitor ohhjm . y TOicy one niKOJFCKeronraie T.TamiiH.OAfoip je npepflvTHo nipamnura Te mrcojie h nocJTao hx je Hajyie/KmoM MiriiHCTapcTBy na onoCpente. PrpaHa 207. Byioyh» je naic -HemiBiio naMjemeina n ylupana Te urKOJie, TjianaiH omfap »e najia, na he y iteiimi <i.nanoBHMa nahw yuHjeiK Houipoiie iiiaTipHOTe h npane uoMaraue y pany 3a Tajper u iuoroiiy Hn.ejy. CavnauiH>y ynpaiBy Te nnKOcie ca'miuana^: r. r. EMpy.nax Kaiuauiop HiMaiM, Pavrnn Ilajbe.ranua himam, Cyjbo Moraih ohuit. rnncap, A.imfier Eeroiinh poiiTirjep h A mhp McKHh Tpirmap. Hanrfopiiu o/ijfiop: Onep X. XajiHrT!aBHh onuiT. imcap, Jycy<l) Mamproh umni ottiiit. Cyna, AoHMOer Ce.THiM(>e.ix>RH!h iieimnjep, m Mecy;iiTK‘r OMcpCeroRHh, ynpaiuima: uiiKOie XiwJkx> lIIiopHjeJb h'Hiii. npn. Cy.ua, (VianaijiiHK: Xa.THiM 3ejiiftTOBirh cajywja. CnHcaK yneHHiia TajpeTOBe >KeHCKe saHaTCKe uiKOJie sa fcminMapcTBo y Hobom na3apy ilMe poAHTejba (CKpđHHKa) Pen. 6p. Htte h npesHMe 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 AjflHHoBHh MaaayMa KauiKOBau 3y6ejaa MoaaKOBHh AjHiua IllKpHjejb ATHifja TpaxoBKa MejpeMa ToaKOBau HypHja MyxeflHHarHh Canaa KoHHnaHKa EcMa Paxnk 3ejHe6a riehaHKa 3ypH(Jia >Kaa>HeBHh PaMH3a ripyuieBHh ATroJia riavHueBHh JIyi4)a IllKpHjejb CaHHja Buxopau XaT«ya MyjAyaoBHh yj«a Myivu;nh IJeMHaa XayH(})ej3arHh CaiiHja TaxHp6eroBHfc 3y6ejfla P oaho MjeCTO n. n. n. n. n. n. n. IJeBAeT XajpeAHH A(5a3 Peyen XmiMnja / XaaHA C tphu PauiHA Annja CMaHA ™ Maj Ka d>aTHMa Crpnu O cm3h BajpaM MexMeA flecTaH Ap»4> Ath^ Majka IJeMHna 'eo’ <u H i. t 1 tT U lit i Ycnjex y HayuH abh Bpno Aođap J\o6ap Bpno Aođap Aođap ,J n. n. n. /jOBOJb3H AoCap i. i. i. i. i. i. i. Bpjio Aođap HeAOBOAiaH i. Kuahko npnMa Ha- „ » He 0 HHjeH>eHa » ^HHapa 2— 1-50 1-50 1-50 L-50 1-50 1— 1— 050 0-50 050 r— — — — — — — - III. RAD NA DRUŠTVENOJ ORGANIZACIJI. Kao i prošle gođline ističemo činjenicu da mnogi partije. Zabave koje su priređivali naši pododbori za društveni pododbori i povjerenici1 nijesu ispunili ni iz Gajrot bojkotovane su i odvraćani muslimani, da ih ne Tada za Gajret i proširenje posjećuju. U prikupljanju članarinia i dobrovoljnih pri- daleka naše nade u pogledu njegove ideje. Glavni odbor je od vremena d o ’^vre- lloga takode su u nekojim mjestima bili ometani Pa i metra pozivao pojedinačno ili putem okružnica te pod­ ako je bilo ometanja u tome radu, ipak je bi)k> i uspjeha. odbore i povjerenike, da se krenu na posao, ali ne­ No taj uspjeli u provinciji ne može koji od njih na to nijesu uopšte ni reagirali. S toga obzirom na veliku misiju Gajreta. nas zadovoljiti smo nekoje pododbore 1 povjerenike potpuno razrije­ Dok je u B. i H. bilo uspjeha u Sandžaku naprotiv nije šili dužnosti, a na njihovo mjesto imenovali smo nove bilo skoro nikakva .rada, jer kako nas izvješćuju, tamošnji povjerenike, za koje smo dobili preporuke, da će ztntati muslimani i ne bave se ozbiljno nikakovim radom. Mnogi i moći da učine nešto za našle društviou ih agitatori huškaju na seobu u Tursku i taj jc pokret tamo Mnogi naši pododbori i povjerenici bili su ometani u radu za Gajret od već poznate muslimanske političke medu najzaostalijim dijelom našega naroda zauzeo i šire dimenzije. �ČTpana 208. Broj svih društvenih članove kako u Sarajevu tako i u Jedino je radila od saindižačkifo mjesta Gajretova zanatska škola za ćilimarstvio u Novom Pazaru, koja je u ovoj godini pokazala prilične uspjehe. (Naknadino smo obaviješteni da je imao nekog uspjeha i pododbor u Rrijepokiu). nosi, 54, a povjerenika 102. P rem a.tome je u ovoj go­ dini brod pododbora i povjerenika porastao za 20, jer je koncem prošle godine njihov ukupan brod iznosio 136. I 1 o a o a 6 o p h uiuh, Apmjiana. XaGaii<3eroraih Ila(KomcTHTyHcani 26. IX . 1921.) da društvenu IlMaMCiBiih, A chm KpajHHRniH'K, (IIiMeiioBaim 26. X . 1923.) . (no^o^dop) voljno dokaza, dia lim teži na srcu, da Inli iznađu nove ljude u mjestima, gdje radia za Gajret dosađla nije bilo, kako bismo se jedanput svi okuplili na ovom velikom narodnom 'djelu. m H T a jp e T a obhm M jcc T H M a : Boe. Orana: (JiOBjepeimK) Cy.jrejMa(n CyJbirh (MMetiOBaH *9. IX. 1924.) Boe. fleTpoBam (noiBjepomiip) MyxiaiM<em etj). HIexnh Batt.anyKa: (.noBjopeimun) XaiM^irja Vsejc., XaiiM6er Jiej.Man 3jaKHh j K o^ct. 1 9 ^ 4 ^ / _*.>- Bnje/bMHa: (iiOAOqr>op) Xacaif6er Haunih, PIOpaxn:M JI,ajroB n h ,' MexMej, AJMiaiaiHOBnh, IlMurap HyKnIi, Xn(J)ao E<J>eH|nnh ^ Bnnajap: (jionjepeiroK) ohct. 10- IX . 19^3.) AjvpOer Ky.ioHOBHh (Hmoiio- BaH 4. X II. 1923.) Bcc LilaMap: (roomoaOop) iCyjiejMaiii 3yRnih, CyjiejMan Ojnep IIpUHih, Bax})ntjia BajaoiJich (rionjepeirima) (Kohct. l. VII. 1923.) BpaTyHait: (TnoBjepeiiHK) AOn/t e({). IJobhiK ('HMeuiOBam 22. VIII. 1922.) B phko: (no/to/iiOop) .Myipar e<J)- CHiiajiarnh, d)exmi Cej/■ph, Xycep'H GMajaoBHih, WexMe/t BepGepoBHh, CiMaj'H'.Ti JJepBHiueBifh (K ouict. 15. XII. 1922.) ByrojHo: (naiAUČop) Jycy(j) MyTewjmh, MexMC^ Mjiaho, Bnnefca: (iKuo/t&op) Hčpo Ct\TBMOBnh, A6/iy.aax Jlacirh, XaKnja CajraMouiib, Myctna4»a ApwayTOBinh JIy»a Ornja'tHh m Xacaii XajpyjiaxoBnh. THxnh,'CyjiejMain A . A.imamh, Xa<catii Baj»oi?Hh, OcMdn .Tem-rh, Xaicaui MaiBKHfc, Xa.u;irLf»er Bauiaraih. Paum^ e<}). Mm/nh, iCy- (Kohct. 3?W 5,1922.) Mex\iCA 'MyTCBejiiHih, Avmfier Py'CTaiMraur,Hh, X acau Kapad:a';(Koiicr. 2 l . ‘ XII. 1923.) B^coBana: (noBjepeiim) Xa<J>H!i : A6/#.'>i-<I>eTaX Mex- BuTo/b: (riOBjpeiiHK) .Oenonja X . Xa.\i3Mhi (mieHOBaH . 4. VI. 1923.) Bnaraj: (iioBjepeiim;) C ajn ader Bonamih (HMeoBap 7. Me/tarah (Hlmoh. 7. XII. 1923.) Ua3MH: (noBjepeiiHK) Cyjiej.Mam « }). JaMaKoenh. HajHMMe: (uoBjepaumc) MyxajMOA X . CiMajmoiBHh (H moh. XII. 1921.) Boe. Bpofl: (no/to^pop) Myora(|)a. IJadiHih, (Iiarn X . A'pH<J) Capapirli, PaĆHM eij>. t-Ioxat/Hh, Paaiaaan d)eraxannh, XaKHja XoyHh, ApM<|>a/ra O ej;p h , MyxaiMe/i X . 'Cej/iHh.- Boe. fly6MLta: (no,T;0;i5op) MyOTa<{>a neaich, y3ejnp b o ­ jnih, Gajreta sa Glavnim odborom proširuju i ojačaju. Zato molimo sve Gajretove prijatelje, a naro­ /tanac y ABTOBau: (n'Cvio.ifop) Bex6nja JlamiHh, X. organizaciju zajedno n o B j e p e m h H a jia 3 e c e Arah, provinciji penje se do 10.000. Dužnost je svih prijatelja čito pododbore i povjerenike, koji su. i dosada dali d o ­ 'Brod društvenih pododbora koncem ove godine iz­ Bnxah: fepoj iš. H U. JTAJPET« Omop JJeaiih, Mycra(})a CMaj™ T a- CanoBHh (Korner: 9. VII. 1924.) 15. X I. 1923.) Oara X . OMajjroBH’h (H mch. Han/bHHa: (no^OjuGop) XaMH/t d^ajiarah, Hcmct Aja_ jiobhK, CajinM MeaiHJbeiBHh, O^ajnia BooTaiii/Hh, AjiHja Bchoenh (Koihot. 1. III. 1923.) flanunoB Tpafl: (noRjeppnniiv) Mnoiomn IIIyiiiTH,h (Hwemoboh Boe. Kpyna: (uo;ip;i/>oip) Ocmani EypBTih, iMexi\ie/i A.mtja h 6. III, 1924.) 25. X . 1923.) AeflBeHTa: (momo/nOop) EJca/ijCcr A.n'Hi6eix>BHh, y 30H'p A xmot of|). IUe- Bmrpp, Ajraja XyoeuHHOBHh, CyjiojMair6or Ara- xmh, Pcijoii o<|>. Mo.nKinh (K ohct. 26. VII. 1922.) iroiBHh, OMopmra yj>Bap,nHih, Arviyjrax6or 3ecie- (Hmoh. 16- II. Bith„ A.anjara Xaynh, MycTa<I)a II6py.ib (K ohct. ‘baa.iarHh, <I>oj:}y.uax Ba.BKinh, Boe. Hcbm: (iiOBjopoHMc) Boump Bjftttuh 1925.) 18. VI. 1924.) �Bpoj 13 h 14. Aofioj: (no^io;i0op) Mycia4>a oj). Bep6ith, Mestfen X. MyjarHh, HOpaaHM e^). M y}m idi, Panu e<J). TaHiH6 ero®nh, AxMerara My.ia.imih. A oh>m BaKyt{): (jnoBjopeniHK) Chmo •MnjarraBHih (Hmch. 25. II. 1925Ayronon>aHa: (rnoBjepemiK) Chiep M. H6 poBtth (Hmch. 13. III. CtpaHa 209. T AJPET« 1923.) AyBHo: (nofBjepeiiHK) HaaH(J) exf». flyjraan (HaieH. 7. II. 1925.) Kana«* Aofioj: (noAOAOop) XyoejHM E<J>eHAKh, CejiMaH MepyamoBHh, Parno K'OHiHMaimniH, A0;iyjiax Een*h, HaamJ) IJaiJinK (Komct. y 1922./23-) KanMHOBMK: (uoBjepeiraiK) Xycaiwf>er <l>H'jTKnoB»h (H\ieHOBaH 22. V. 1923.) Knaflate: (incejepeHHR) TkuOTM PynmyKjiH)a (Haiera. 27. III. 1925.) (inoBjeipenHK) Očaran e<J). BeranOBnh. KHewMHa: (inoBje.peiiifK) X a j;p p U bhao (H.M6h. 19. IV. Kn>yn: Oona: (nomogjOop) y 3ewp IbyxoBHih, ApmJ) Apcjianiarnh, 1922.) KoH>nm (iioAOAf>op) MexMOA A.raja Xaynh, A đau e(J>. Xaoan IInjiaB, KacraM XayHiMy>CTa4)Hh, XaMHA C<xl>o, A.ra e<I). CoKoaOBHh. UIepn<J) MyHianioiBiih, Xoynih, A 6,Tiyjrax My„mh, XaMHA MypTnh. CajTHx CaKouiOBHih, MyCTa4>a X . ;XycejiKKBHh (Kohct. 3. III. 1925.) Oojmma: (noBjepeintK) Eaxom OniKiipah (Hmch. 15. IV. 1924.) rapno: (ncnno6op) Xajnrji KanHHHh, MexMeA Aypa-KoBuh, Cyjbo TaiJioBHfc, BmnaK PofineBnh, IJeMaji TaiHOBBh (Kohct. 24. VI. 1923 ) TnaMoh: (notAOAiOap) Ano OnasH'h, Ejyo Se^Koam , Mycrac{)a JavaROBuh, 3yji<jmEajW Beh-KpGaiiirHih, A a ©m Myj63MHOBijfi, Cmbbui ocjp Xoywh, Oc^an, 3ejbKOBHh, X. Apii(J) e<J). X. (iioBjepeHiiB) MexaieA «J). Jycy(})0eroBHh (HMeH*-23. X . 1922.) KonHHhn: Kopaj: (riciRjeiKniHiK) CaicnO A m h (H moh. 25. II. 1925.) Koc. MHTpoBHpa: ( iioaoiaGop ) II0.paxHMana Hypnja ^.eADBuh, (J>iE3 IiOrpaxitM e(j). <I>aa.iH!h, III. 1922.) h Heairp X. MexMOAOBHh (H moh. 6. VI- 1922.) V . . 1924.) Tpana hmpa: (naBjepemflR) A cmm AjiHKajujMih (H mch. 4. XI. 1924.) rpana hmpa (ByrojHo): (noBjepeum) XaMHAper PycraiHnaiunK (Hmoh. 26. II. 1924.) Tpapanap: (iiom.otnjOop) MaxMyT BeRMed, Cazpk Capajj_ jiMh, Mycrra4)a A®3Wap, MexAieA6er X . HCpaXHM6enoiBnh, IJieaiaJi Tac-nurah (Kohct. y 1922.) XaH riMjecaK: (iiOBjepeiiHK) OreBo ToAopoBHh. JaćnaHMpa: (uoBjepeum) Beh'H'p 3eho (II.Meji. 30. .IV. 1926.) 1922.) 22. VIII. 1922.) 14: (iioBjepennK) Oajntx A thikobhK (Himeh. M VI. 1923-) KpaM: (iiLonijpecHHac) MnjaT MinjaTOBuh (Hmoh. y 1922.) KyneH BaKycp: (noBjepeuniv) AaiOM KyJieiiOBHh (Hm0H. y 1922.) JlaujBs: (noBjepeii'HK) OMajitJi Bauiajmih (Hmoh. 17. XI. 1923.) 1 i 1 ' JImbho: (iio,'iO;ii6op) Xacan e$. "EecjK), Mycra(J)a MyjrajTHh, CyjiejMan MycTa^a IIIepaMer (KamcT. y 1923.) J1yKaBa4: (noAOtajOop) AxMerara KoBajreBuh, Xacan XahaiM, MexMeA Hyxnh, Hjrajajc Hyxmh, XaxJ)ira Jajpe: ( iioaoačop) Cyjie)MiaiH CejniMirh, MaxMyT Marnih, 4>6xhlm CaJTHx<3eroBnK (Kohct. 22. VIII. 1922.) My/'Ta<))a XpH»nh., HApnaCer JbyaoBith, Mycra- /by6nK>e: (noBjoi^aiimc) Behmp Oapajjnih (Hmch. 30. (J>a Arith (KoUCT. y 1924.) Jatt»a: (inoftciiiiGap) AO;nyJiax e(J>. rpyxiL.irh', A 30M etj). Xypo.w>nnh, Tiamin}) aj>. MyMimarMh, AjraGer A.itHiOcramrh, Xawj3a e<Ji. TiapaoABih (K omct. 13. * AHBAap Ko3nyK: (noBjeivciiinv) A6Ayjrax «{). BaifcaiiOBHh (HMen. imillLJL Top. BaKyt}): (noBjepeiiHK) Tey<})nk Xaynja6Atfh (Hmoh. 15. Myjara (Kohct. 23. X I. 1923.) Ko3apap: (noBjepeiiHK) ATH^iaioa OHTiimna (Hmch. y Top. Ty3na: (moBjepenHii^H) 0\iep Bapajmih (H'MOHOBaH 25. H0paxju.iara e<J). MarJiajciHlii, Xa4>H3 Jycy(j) eij). ^aejiMh, Xa- XaM3 Hh KOHCT. 20- XII. 1924.) Top. Paxnfc: (nc©jepeiiraK) X®ćan Xa,cau6eroBHh. Xa.iHMara 3yin, Hepivea (Kohict. ^ 0 . XII. 1923.) Kotop Bapom: (iiouo;i)5op) X h.t/M'H e<j). HyMnh, Xa3iiiM X . 1922.) Je3epo: (noi?jepoirmt) AxMeT AhvuiobhH (H mgh. 28. IX. 1921.) IV. 1925-) /by6yuiKH: (raoBjepemiiK) XH.irMiijia Ca.AH?KOBHh (Haieit. y 1922.) Marnaj: (rioAOA^op) HOpa^-BM IvpBnh, H6paxnM Tep3'aMexiih, Moxm6a OMaj.fiarnh, OcMan OOpajiHih, II(rpaxHM TlcjiBan (Kohct. 9. VI. 1922.) Metjetje: (noBjepemiiK) XacaH Kyffro (IImch. y 1923.) �MoflpnM: (iro&ortGop) MexMe/i, rairmGeroBHh, MnJiaai CratMOoraja, MexiMevT, ecf>. ^ajrah, HfipaxB,M Jycy(J)6eix)iiHh, X h..tmo KapaOproniiih (K oibct. 15. I- ripMfioj: (noBjepeniBK.) 3axirp Ilpajnio (Harem. 10. X . 1924. ) n phjeflop: (noAOA^l) Oo\iaH e$. CmK-npuh, Owiaj.»ji e(|). JIy.iKnh, Jaicnai Parah, XB.TEM.nja Cy6aiiPHih, 1922.) Mociap: (noB jepenim ) Ax\ieT 'ByivHih, OMop ec|). Yrjbon (Hmoh. 24. V. 1923.) H(i| paxB.M ecj). BerJiepoBiih (Kohct . 11. VI. 1922.) ripnjenojbe: (nci;i,o;if>oip) Boh'Hp c<)>. MiiHiih, Mypat ei}). HeBecMfbe: (iio>;p;t,f>op) JIp. O-vta-junOcr rpa^auiMecnh, Pi«J)aT KoooBiih, MycTaj()er H&neuBh, Xa.ra.n UIohepairBh, AJiKja Anirnih, C bobico HeTKOiBBh. Carax wj). XayajiHh (KohPt . 'G. I. 1924.) ripMUJTMHa: (noBjopaiEHK) MaxMyr iKa'inip'Bh I(Hm^h. Kocormh (K ohct. y 1923-) HnKiuMti: (nonjeponiHiK) B vto Bypa3eponnh (Hueii. 19. XI. 1921.) 20- II. 1924.) ripH>aBop: (no^ftaCop) PacBM <xj). CapajjiHh, ^eporan Hobm na3ap: (no;i€,nr>op) HIeiMC0 f>or Marnih, OoMan Peponamnh, X hk|)3o IIIiKpHje.n', A.raOer EenoBmh, Cy.aojačan MoKnh, X itTi;ajer A;reM0(j>en,rah, Jycy({) Manpiih, MycTaK|>a AJimjeĐBh (KoiflCT. y 1924.) Hobm Ca/j: (nonjopeiniK) Xyoejniii Jaxiih (Haieu. 18. X. TJa^Hh, A0,Ty.n,peoaK TemapBh, Avraara O^io- Oaina, Paj'KO Byjawuh, MexMOA IInpKHh, Ule#ko BaicaaOanimih, OMajasi MyjiKHh (Koct. 12. V. 1925. ) ripo30p: (nOBjieipeiiiBK) H6paxBM IHepCMei (H mch. G. VI. 1924.) 1922.) HoBa Bapom: (noiBjepeirai) Xa4>H3 MycTa(J>ži ecf>. MGhluećeroBBh Spoj 13. u 14. r A J PET« C/rpaHa 210. H-. MypT03a« X . MJrpTetfirh (Hmoh. y npycap: (iioBjepeniinc) Jycy<J>6er TecKiopeijBfe (H moh. 18. VIII. 1924.) riypaHMti: (iiciijopciiBK) McxMcn, CaraxoiiaxBh (H mch. 1921.) c , OnoBo: (noBjepeHHK) <I>exmi Jaaiaivcronh (HMCH^y-iD23^. 6. XII. 1924.) Opamje: (uciBjepeiiHira) HOparafti XanwoMepoBnhV I. P mnas: (npme.peHHK) Mycra ji6er IK'>paxwMiiamnh (HiMe(Himoh. y 1922.)JH' ^cojnaj-a IJa^nh (Kvnesi. 13. noBaii 18. X . 1923) 'oraTMua-, i(no;ioji5op) XyoeiBJi Hoimo, TajimC MajiJbBh, VII. 1923). OcTpomau: (iioBje^cniiK) Xaican Jycy(J>6opoBBh (Hmoh. Oyan: (noBjepeiiHK) Cej<|)yABii Maraaj.rah (IImoh. 20. Jycy<j) ropymairHH, E ra om (KOIICT; y 1924.) PyAo: (iiroBjepoiBHiK) MyxapoM KepKiaii (Hmoii. 5. B. XII. 1924.) riane: (moiBjepoiiMK.) XaaiinM .'XopBh (H moii. 30. III. 1925.) CaHMna Toprea: (rroBjo.peiniK) Hi5paxBM IJa/jiHh (H mch. 1925.) ria3apMh: (noBjepemmira.) A^cim PaxMaiioBiih (H moh. 17. XI. 1921.) H Ecam A xmojh namaiih, IIIexoBBh, IiU^om Tecjcepepiih, Bajno Aja.nonHh i7. x i. m i . ) 29. V. 1925.) Paumja /JeMBitoBiHh CaHCKM Moct: (miawi'oop) 'Ajth Pnoa ec(). Ca^HBOBiih, rineBn»e: (iiop(o,:i)5op) KaMioOer .Hpnj.a, 'KaaiH.i CeaMa- •6er MeKHh, XaiMBa A.Jiara;h (Korner. 15. IV. 1923.) HOBHh, HOpo Meicuh, HlaiOan Kopiijoirah, M j­ CapajeBo: (noisji'fpoii'Hii.^) Havier CaaaiXaBBh (H moii. 9. h (H moh. 21. I. 1922.) XaMlra6e,r BHHiheiBHh, Empo^) IllaOnh, X- A.ra- III- 1923.), KaiCHM XapB5erHih (HiMiem. 20. IX. erama MejiaiioBuh (Kohct . y 1923.) rioHMTeib: (no,w6op) BehBpGer KaneraBOBBh, MyxaMO,i. Ajiarnh, Hopajcmai Kaq,nh, OcMaii PecyjioRHh, AxMer K a;p h (Kcaicr. y 1923.) 1922), IIIyajHC) 'My.mB,rah (Hmch. y 1924.) Capajeeo: (ircciLobHiicira o/tOop) IIIoMca X . MenrBh, CcavJier x. Illapau;, <I>aTa x. Kapnh, EMa x. Jljm o, noflropMiia: (n<W)i,T(x>p) O.Mep BpaiiHh', MyxapaM JIoBBh, Me.ia ra.ra.HBh, MexiMo,TjXHiii na,p;i,n;, Ivpcra ByHHIIBh (Koiict. 2. III. 1924.) UlocfvBBa x. EjojiOBaii; (Koiict. 7. XII. 1923.) Ceo hm pa: (iioBjo,penHiK) O.Mop IIIaihiHfioiBHh (H moii. 7. VIII. 1922.) noflxyM: (rroi.'i.OA'f'op) CMOijB-ir e<J>. A.raMBh, Ap.rat.fa CKcnibe: (iio;ii0;i5ojp) Jyiqy<t> BBja O.Maj.naaih, Bax,ioT pH.HBHh, JV’ipBBinana Ty|>aiiš Ca.rax ccj). C.iaTO, /lypwh, X h<|kio XoyH,h, iMycxa<l)a H obo, M h j - A xmot Typaic (Koiict. 8. XII. 1922.) xai;i XouHh (Kohot. 23. XII. 1923.) riofl3BM3A: (BOBjeiieiiiMK) Cy.’icjMa,u CaifkibaKOBiih (Hmclrocaii y 1923-) . , CoKonoBMhM: (moiBjepeirBK) UleMCinCor BaiTnih y 1923.) (HiMen. �fcpoj 13. u 14- TAJPET« CnnMT: (noejepenaiK) JepKo (Himoii. 13. IV. 1922. ) Cpe6peHMLta: (irqa;o^]Gop) JJepninii ByryuioBnh, XaKnja OnpyiHh, <I). IOiaiH'iemnh, 3. KiraiiHeiraih, E. MyJiajmh (Korner. 22. IV. 1923.) CpHeTMpa-ApBap: (noiRjepeniinc) JljparjrnmH CeKainra (Hmoh. 29. V. 1925.) Ciaptt Bap: MaxMyT Okuiiariih-UaijnepoBiih (HMen. 19. XI. 1921.) Ciapn MajflaH: (iroBjepcnim) A xmct Ulapnh (Hmoii- y 1923. ) CTonau: (ino^opdop) A xmct Ka^puCeroiBHh, E^xeM BpKajio, A bao Klapam, Bajpo namiarah, Xajnwi BajbHh (Kohct. 24. XI. 1924.) Cy6oTMi^a: (noBjepenm) XaicaH Hladnih (Hmcui. 29. V. 1923. ) LLlMje: (iioBjepeiimK) Cyjbo Kpymrco (Hmch. y 1923.) TapeBun: (rroBjepaHHK) A.naara A6,ijrh (Hm6h. 30. VI. 1924. ) Tema«,:' (no,njO,n,6op) Emhm Oe/piroOeroBnh, CMajiu EMHiianrh, Behmp rainijaiueBHh, <I)ya^ JlepBnh, XacaiH Myjia6ehmpoiBpih (HVreH. 22. VII. 1923.) TpaBHHK: (nonjepenmK) Ax.wer Illicpno 15- II. 1925. ) TpeGrnte: (no^o^^op) Ka<m\iara Rađeni, XaKnja BeroĐHih, Xacan PoOoBmh, Mf:xMe,n,ara CaajOBHh, Hanjaiođer PecyjiOoroBH!h (Kokot. l. XII. 192-; Typcne Konnfie: (noBjapennK.) Xycejnmr E^eninnli (HmcHOBaH y 1922.) c Ty3/ia* .(iiia'^Oop) IIIec]f>KHj'a r<n^xnh, XypejaH Oa\iahobhK, A(viyjiax Kync*OHh, AxMeT IllepOifh, Kaupara Kyiiocmh (Kohot. 8.‘ III, 1924.) (Hm6h. 8. ycTMKonMHa: (inoBijepeHKK: XHarao Ta4>po XII. 1924.) J Ih c t y oBoj ^pyuiTB€iioj TOiTiiHH ycnjenio je TjiamiOM npRHx nmoiHHpa Myc.fiHMana, iiojm ©pe« jiBa ^epeHUija iljtom pai3HHx KiBmra jimcTona .^a, izije- k jiyjy ma npaoBjehiiiBaiH>y. y ono ^oiOa Đeo.via 3aoanajior Myc.TiHMancKior eomaHTa. Capa/ota je flompmiinijcjia, ,oa oe je obiix Jby^m miioto .Ham .ohct nonjmrao. J^anac je JTTUCT »Pajper« je;pirai Aiycjm,MaaicKH jnmor y ^prnoaiB© m 3a lb RTa^a npniTm'iiiio tovihko ;ph,{K©HCT. 7. V. 1925.) BpHorpaM: ('iioBjepeii'MK) CyjrejMian oc|). Tonnh (H moh. 18- 'IV. 1923.) 3arpe6: (ino;LO,i5op) X y curaja KypT, A0^ypaxiMan MyjlaOehnippBiih, HtipaxmM raspainoBnh, Cnuan ;MymaiHOBHh, Cyjieji\iaii JJajranairBh, BopuBOj Bpycmii, Mex'Meia Py/K,T,nh (Koiict. 3. VI. 1924.) 3ajesap: (noBjepeHMK) XaiiiM BMaiMOBHh (Hmoh. 18. ^ " V L 1923.) 3aBMflOBMhH: (iLOBjeiieiiHiu,«) Xycojmn XaiM3nh u XaXacau e(J). OpeHimh (Hmoh. y 1923.) Hua: |npBjepeiiMii,H) IJeara.'i Ta<})po, AOay,oax Cep^apeBnh (HMen. 29. XI. 1923.) 3 bophhk: (moinoA^op) HopaxHM leitj). MyniHiiarah, Mex.Meu er{). Myjiačg^ih, X- Cajmxara JeniBHh, XacaniOor X . MexMe^5etroBMh (Koiict. y 1923.) IKense: (no^oinoop) A d^ o OepHoOoraBirh, MexMeu Ka3pHh, Cajmx ,Rexnih, Xa3HiM e<j). My(f)THh. % jiara JI,epiBKiimh (Ivoct. 21. XII. 1923.) „ fa jp e T " (Xl5opy ua mpet-DO^iije 3a cap'^imKe .Timara Beh.miiy ohhx OTiio'ieniie CTpaHa 211. Ban>eBo: (nonjepeoim) Af>,niy.nax MeKMemamnh (HMen. 18. VI. 1923.) Bapi4ap-BaKyt|): (neRijepeiiMK) Xa<{ra« Xyoeij,Hin e^). TaOaiKOBah (HMen- 15. II. 1924.) BenMKa Knaflyma: (noAO^Oop) X. Xacan efX>. Pn3BHh, Myjara KypjaBOBKh, Xaoan MiiJbKOBmh, C y. jejaiaH 'AranoBHh, IIoMan iKooopoBmh (Komor. 20. I. 1922.) B mcoko: (no.iomjOop) XaMmn e$. TaocMHiunrmja!, ftepBmn e<|). BjieBJbafK, MycTa(|)a Gnaixo, Xyccjjmii Aximh, AxMe.ii KapaB^ah (Koiict. y 1924.) Bnmerpafl: (no,T,o,T/>op) Xym r.n e<J). Meeejurmh, MypaT Kemroih, JlepuHiin Kapou.fi, naimapa Capa'i, Majimh TocKMh (Kohct. y 1924.) Bnacemma: (iioiip/ifiop) iMex'Miea otj). OMepoBmh, PaciiM BonoBHih, 3yxvnHja Xacan«})eii^iHh, Parati Ka- ©nrrai>eaoiBfliibe Meby wy_ c.imNiaimMa. y noKojiHM MijeoniMa B. ,mX- Bp.no ^oOjki je pammpoir, a.irm. mna mjdora, rinje je Minniimranaii Opoij, H.e- y TjraBiiOM imojKcmo peh.©, ^a je jtect »rajpeT« npiLMJbon OBO ro^Hiie imhmo iiumer omeicmaiba, a to ce BHHp ji ino cnoTO on Jtrnnapa 70.040.—, Koja je y onoj noncmiur npmMJbena cun TipeTii.fiaTa, ;i]ok je mpomjia |:KymTjfHa OH.na inpe.a'B'H^e.na y OBoro^H/in,meM npopaHvny mao upuMinaK sa. jtmct CBera J3,wii. 50-000.— TjiaBirm cuufioip noOpHiiyo ima nam jihict y m^yhoj roAKiot Oy/iie yi[)|(‘bHiBair joni 5oube, nooprnirvninii oe ^a .TjoOirje sa capa^iiHiice naiue irajGoJbe nHcpe. yBjepaiin. cmo, ;ia w y oibomc iipaBny ncnyii.aiBaMO ror>HX npemnaTiriHKa. HoKOJimuHiim noiionOopa m no- <iBojy ;iyjionocT, a nosMRaiMo « >ipyre, HfepaiHiKia ,tthc.t je or>yoTaRn>eiii pa^rn Tora, Mory iioMohm ne oTiioc-namc iiipeTO.fia,to sa -mpoiiijiy iiito hum a im 3a 0By ro- ^miy, a flpyiiiTBy ce ne Hcmiara ina ra OeciBiraTiio Aaje. obojom eapaun-OM ua Homo JTM O.iraii Bp.no 3axBaJiiiH. to koj'h nac opne yHime, na oeMy �CtpaHa 212. Bpoj 13. h 14. ■r A J P E T< Anipija 3a noAH3aH>e Oho, uito MycjimiancKH ejieMenarr iraje Morao j a ocTBapn 3a 12 rojHHia y joGa, Raja je Taj ejieMoiiaT crajao najOojbe MaTOpaja-Tno — oj.T^mo ce ojGop FajpeTOB j a ocTĆaipH janaic, icaja je Taj eneaienaT Kyj h Kavio caaGnje MaTpnja.iiio CTao. 0 nopH3aH>y FajpeTOiBa ,H,OMa roBop’H.iio ce u npnje CtejeTCKor paTa, a.Tia o j iw iraje Ghjio nraiiTa. y 1921. pojmim ihototo ce y oj6opy Faijperra GaunTH oaGiubiraje tom aivipjoM. KacHHje cy iipHK.yiLJbaHiH y Ty CBpxy npnJKCH, iipn. pebcjia je JiporiJie nojirae rajpetroBa Jijrpnja, tc je H3 raj(>OTOBe ifMOBHHe peaepBHcana y ry cBpxy cuora o j 250.000 — /Jjnrapa. yKymia OBora 3a /Jom Minama jaiiac jlm i. 388.687.84. Ta CBOTa He Moice y janaiiiibe joGa ira hphGjmi/Kiio j a inoicpnje HajaTice aa nojnoaibc jejne Behe naaaiie, a iiem nmaKBe aioryh- „ fa jp e T O B a JoMa“. iiocTH ja 6h ce noTpeOiiH iioBau Morao upiTOaBHTM rcaaiRjHjOM sa caiKynjbiaibe npnaora y na- kođom ,horom pojy y Ty OBpxy. C jpyre CTpane ara hh jo jairac umomo jonum y iiocjej 3eMJbrairra<, Koje je BaKy<l»cncH Ca<5op npej jBHje PojHiie 03iiaMiio h ojoOpHo oa nojH3aH>e Tajperoosa JJoMa, a HOMa irar.TCja, ja he JbyjH Koja ce Hajraoe y jaiiaiuibeM BaKy(I>0R0M CaGopy jmmilhth Ma mno ca CBoje CTpane, ja FajpeT jejnoM jobe jo tot 3eMJBiriuTa. Ose Te mejahe ne CMnjy Ghth poaTOimi, ja ce aJvjuja 3a H3rpajiby TajpoTOBa .Učena 3aycTaBH- OjGop apeOa ja Tpaacn MioryhnocTii h na jajbe KaRo Gh ce. aajMiioao o 0OTB3paiH>y rajperoBor Jl,OMa 0CTRapM.ua. TajpeTOBa nocjeTa Beorpany. AaBiia je Hama mrtva ja o PajpeTOROM oMjmjHHOM ymiiHMo inocjeTy iiamieM I lnjeMOHTy u Harnoj jminoj npecTOiiiHjH- Ta m-jna nama naKoir najjacer npiimpe-\iaiba ocTBajpena je KpajoM Mjeceja ampiiJia o. r. Cm rajpeTOBH npnjaTejbii »kajiH cy npn.im;e ja nyjy ii HHTa(jy na pa3Hiix oeorpajjOKiis jiuctom, Kao h M3 Hamer Hacoinuca »Tajpera« Kaića® je npnjeM irpy>rcnjia MpeCTOiiMna nauroj oMJiajnnM. OBa GeorpajjcKa jpymTim h npejcfraiBiiHijH cbkx rpab;i(HOK,nx h BojiiiHx BJiacmn yHecTRORa.nn cy y iiameM joneKy h 3a BpnjeMe iramera oopaeKa Ha OBaROM ®opaiKy McacajaiBajni naM Gpa/rcKy cycpeTJbMiBanT, H3paiaca®ajiH CBojy wcTRnc>Ky jby0aB, icao mro to H'HHe Cpaha OBojiOU Gpahji jyro o'ieiciiBaniotj. J],e,ierMpalira HJianoBHojGopa, Kojn cy npejBojnjin avua jiTHy, H3ja®Hjra cy upuuncotM ose nocjeTe, ja je Ham jHJb c odom HocjeroM ja ce TajpeT hokjiohh aipej UIyMajwjoM h mearaiM xpcU>pHM CKHOBHiMa, Koju MoKyrnHiiue CBojHM jKHBOTHMaj CjioGojy ih S^jejmbeibe iiajiier na­ poja, a motojoGho ja ce 3ax®ajre Beorpajy, icojH o j OcjioGobeiba na OBaiMo yBMjeic H3Mjia3H na cyoperr rajpeTy h npami GyjnHiM okoim iibcipob paj \reby MycjinMaimiMa. 3a irspnjasre CBora GopaBica y npecToirajH I’ajpeTona je OMJiajnma MMaaia jOBOJbiio nprn-iaiiKie, j a oe yBjepH o HCKpenooTii j jbyGaRH, icojy nama Gpaha y CpOaj'M H>eryjy npeMa Myc.’iiMMamaKOM jH.jeny mmera Hapoja. Ta je OMJiajH;na MMajia inpHJiHKe ja ce oc®jejo’ ih Ha JiHiiy MjecTa o ceeMy ohom, ihto cy jo j ibeira BaormTaHM TyNfa<ni.TH h npoiioiaijeja.THi, jep je CBarjje h oj CBaKora y OpOHjn iyaa ouiy napojny: »BpaT je mho, Roje Bjepe Oho«. TjiaiBiHOiM ojGopy je lieoGMHHo mhjo h CMaupa 3a HajBiimy 'iacT, ja je FajpeTOBy 0MJiajniHy npMvrajo Iteir. Be.TH'iaiiCTR0 Kpajb y Cix>j h’pajbeiBCKHJl^nop, rjje je Ham jKenoKn nojvuiajaic y Bc-imKoj Kourpepnioj cajra ojHirpao TopomiheB KOMaj H3 .Myc,ifHLManioicor JKUBora:' »Oh«. Tom hphjihkom OMJiajHiiia je MMajia. npH.nniicy ja iiioot'iipaiMi h yno3aia onor Mohinor 3amTOmra/Ka Iber. Kpajb. B'Mco'iaiiiOTBo IliiecTOJiioiKicjbejiraiKa IleTpa, icovie je oipejan iraijio'iHTM ajn6yM (Jx)Torpa4>Hja cbhx TajpeTOBHx iiiiiTepirarra h Fajpeione 3anaT0ice micojie 3a h'HpnjMajHTrBo iH3 joGa, icaja je Fber. Beji. K))OJb. ojoGpiio, ja nam Bpecronoinaicjbei.'01me aipey3Me ii'poTencToiparr naj rajperoiM. FajperoBa oMJiajMiia aimhe, iiaicon CBera oBora, ja-jocTogno jMjeira 011y .Be.raKy ji,yOaB, Kojy iberyje npeMa iw>j Beorpaj h CpGHja. �Spoj 13 h 14. CTpaHa 213 T A JPET. O d lik o v a n je G a jre to v ih ra d e n ik a . U ovoj godini po prvi put je dat sa Najvišeg Mjesta vidan znak priznanja nekolicini rađen tka ovog društva. Njegovo Veličanstvo Kralj na prcdlog Gospodina Ministra Pirosvictc,. a za kulturni i naoiđnalni rad medu muslimanima iu Bosni i Hercegovini, ukazom odi 5. maja 1925. odlikovao (je ordenom sv. Save IV. reda: Dr. Avdu Hasanbegovića, Predsjednika Gajreta: Hadžiomerovića, podipredsjednika Kukica, sekretara Gajreta; Gajreta; Hamida Aziiza Sarića, člana revi- zionog odbora Gajreta, te Aliju Hroimća, upravnika Gajretova konvikta u Sarajevu. 'Naknadno je odlikovana istim ordenom, i Semse h. Cengić, predsjednica Gajrctova Ženskog pododbora. Ibrahima Osnivanje novog muslimanskog potpornog društva. Na prošloj našoj glavnoj skupštini izvijestili smo Gajreta umjetno stvorena po partijskom zahtjevu ne­ prijatelje Gajreta o napadajima, koje permanentno vrši kolicine egzaltiranih pristaša iz redova J. M. 0 . a da na Gajret vodstvo Juigosl. Musi. Organizacije i njen hijGajret ostao nepokolebiv i stalan, ite da je on pre­ službelnii organ počam od septembarske ma'.tomu jedini tu, da muslimane • priidiže kulturno i šknpštilrHe u 1919. goidliini. Tada 9mo izvjiestili da je Cen­ prosvjetno: Da- je to tako naljbolje nam svjedoči broj tralni odbor spomenute partije zaključio prilikom sivog pododbora i ziasijadanja u prvoj polovici mjeseca jula 1023. god. da uspjesi u narodu, koje je dosada polučila. »P ravda «, osnuje novo društvo, koje bi imaloi potpu.no da zami­ povjerenika »Narodne Uzdanice« i njeni Mkvidimo da Gajret, i poredl najbjesomučnjje kam­ panje koca .se protivi- njega vodi, iz godine u goditnu jeni Gajlret. Sa osnivanjem toga najavljenog društva smatrao sve to više napreduje. T o je najbolji dokaz, da će i u je naš odbor da time naštaje za Gajret nova situacija, buduće kao i dosada biti jalovi1 svi pokušaji, koji idu Sa strane Gajretovih iradoDika nije se . digao ni jedan za tim, bez ikakvih skrupula, da ugroze opstalnak Gaj- glas protiv toga osnivanja, jer. se vjerovalo da će ,to* reta. T o uviđaju j inicijatori organizovamih nasrtaja na društvo u najmanju ruku moći za sebe prefJlobiti one Gajret, ma da to nerado priznaju. muslimane, koji su tom prilikom odvraćani odi Gajreta Glavnom odboru je ipak uspjelo, pored svih napa­ i da će se kulturni rad medu muslimanima nadoknaditi daja, da našoj javnosti dokaže, idla Gajret nije mjesto, putom toga novog društva. 'Međutim ml smo »svi vidjeli gdje se vodi 'partizanska politika. T o je dokazao stvar­ da je vodstvo J. iM. O. imalo samo djelomičnog uspjeha nim svojim dosadanjim radom, kojim je uspio da očuva u radu protiv Gajreta, a vidjeli smo opet s druge strane ovoi društvo od političkih trzavica. Taj uspjeh omogu­ da to vodstvo nije bilo kadar da poveća taji radi na ćava nam, da nesmetano nastavimo s radom oko ši­ svojoj strani, niti da pokaže ma kakovte' markantnije renja Gajretove ideje. T o stabilizovaimje u Gajretu omo­ uspjehe u toku od1 dvije godine dana. 'Prema tome se gućilo je, da ovo društvo postane poprište samo kul­ može zaključiti, da je vodstvo J. M. 0 . s planom išlo turno' prosvjetnog raidla i nacionalne ideologije. na to da nanese štetu muslimanskom elementu i .da spre­ 'Dužnost je svih muslimana, koji žele dobra sebi, čava u radu svakog i u svakom pravcu, samo ako taj svojoj porodici i svima nama, da prigrle Gajret, da rade mije politički privržen J. M. O. Međutim muslimanski je elemenat počeo za 'nj i da se diče njime. U koliko to učine u toliko da luči svjetlo od tmine. On je počeo uviđati da je hajka protiv će imati i koristi. Jedanput treba pogledati istini u oči i ne dati se nikom u maglu voditi. �T A J PET. O rp a H a 214. Bpoj 13. h H. Iz v je š ta j b la g a jn ik a . Slavna sku pštino! U današnjim dosta mučnim ekonomskim prilikama teško je i vjerovati, da jedna ustanova ptrivafaic ini­ cijative, kao što je Gajret, miože udovoljavaiti zamaš­ nijim zahtjevima kakvi se ina niju stavljaju. (Rasprav­ ljajući na prošloj skupštini © prcd'viidcnim prihodima i rashodima Gajretovim za 1924./25. godinu bilo je naših ljulJii, koji su pesfimistički posmaitraM predviđene prihode, koje je bio Glavtnii odbor predložio na odobrenje skup­ štini. Glavnom odboru je ugodno da može danas konstatovati, da su predviđani prihodi, i pored svih teš­ koća u ov oj godini, u glavnom ostvareni. Pređimo sada na primitke i izdatke u prošloj g o­ dini. A) P r i m i c i : 1. Prihod od^ članarina članova dobrotvora i utemeijača iznosi 'Din. 4.440.— , naprama 'Dim. 9^570.— iu! prošloj godini. 2. Prihod od članarina retilovniih članova iznosi Din. 38.056.75 naprama Din. 48.'l59.40rn-prošloj. godini. Ukupni prihod, dakle, od članarina u o v o j godini iznosi Din. 42.496.75. Ovaj prihod ne može inias ni u kojem slu­ čaju zadovoljiti, je r bi on morao biti daleko veći, samo kada bi bilo više mara i agilnosti sa strane svih dru­ štvenih pododbora i povjerenika. Ovdje moramo istak­ nuti, da su nekoji pododbori i povjerenici, kako smo obaviješteni, bili i u .ovom rad(u ometani od .protivnika našega društva. Vjerujemo, da će se muslimanski elemenat početi da otrežnjava i da. će oni, kotji su bili zavedeni, prigrliti Gajret i pomoći ga. 3. Raznih darova i dobrovoljnih priloga je u ovoj godini Din. 472.332.02. U ovoj svoti sadržano je Din. 30.100.— koje smo ove godine primili iz Fonda Njihovih Velicamstava 'Kralja Aleksandra i Kraljice Marije; zatim Din. 134.770.— kao 10% dobit Banke Gajret i Din. 24. 962.86 kao 10% čista dobit Sarajevske Bainike. Kako je poznato oba spomenuta zavoda ustupaju 10% od čiste svoje dobiti društvu Gajretu, što je i u njihovim statu­ tima preiJlvideno, na čemu neka im je i ovim putem naša hvala! 4. Prihod od zabava predviđen je u prošloj godini Din. 200.000.— a faktično je primljeno Din. 218.000.15. I ova svota morala bi se povećati još više uz požrtvov­ niji rad svih onih, koji su dužna i pozvani da rade za Gajret. 5. Prihod od Gajretova crgar-papira iznosio je ove godine Din. 124.157.75 napraima Din. 90.000.— koje je prošla skupština bila predvidjela. O vaj prihod mogao bi se povećati jedino većom potrošnjom i reklamom Gajretova cjgar-papira. T rgovci i svi prijatelji Gajreta I čm će dobru uslugu društvu, ako što više naručuju Gajretov cigair-ipapir, a druge zaibaouju. 6. Kamate su olJl društvenih uložaka u ovoj go­ dini povećane i iznose primitak od Din. 192.619.07 na­ prama Din. 180.000— koje .je prošla skupština pred­ vidjela u proračunu. O va svota dokazuje, da je Gladni odbor nastojao da suvišnu gotovinu iskoristi što plo­ donosnije i uloži uz što veći kamatnjak. 7. Prihod od lista »Gajreta« iznosi takode više nego je predviJemo za Din. 26.046.—, što znači da je naš list Jiijepo primljen u narodu i da je za hj dosta intcreso’vaflja. Ukupni primitci za list iznose Dim 76.046.—. 8. Od pitomačkih opskrbnima je isto tako ubrano Više) nego je previđeno za Din. 47.509.75. Ukupno je primljeno od (opskrba Din. 397.509.75. O vdje moramo napomenuti, da smo mi i ove godine primili u društvene konvikte mpogo veći broj besplatnih pitomaca i uz niže opskuibnine nego je to slučaj kod ostalih prosvjetnih i kulturnih društava. Kod nas na pr. najveća stopa za opskrbljenje pitomaca iznašala je ov e godine Din. 700.— mjesečno, dok je kod »Prosvjete« iznašala Din. 900.—. U 'Foči na pr. od preko 20 Prosvj etilnih pitomaca imadu samo dva i'li tri besplatna mjesta, a ostali plaćaju svu opskrbninu najmanje od Din. 400.— mjesečno. Mi smo imali u Foči 15 pitomaca, od kojih su samo neko­ licina plaćali nisku opskrbninu, a preostali su svi imali besplatna mjesta. Za t o ćem o i mi biti prisiljeni, a obzi­ rom da su prihodi od naroda minimalni, da podignemo stopu opskrbnima i da primimo u Mhićoj godini manji broj pitomaca bez plaćanja. 9. U'primicana pod rubrikom »Razni prihodi« iska­ zana je svota od Din.' 6.500.— . O va svota potječe od razlike na cijeni za vagon šećera, koga sm o dobili od državnog dobra »Belje«. Ukupni primici iznašaju u god. 1924./25. Din. 1,529.661.49. Ovdje skrećemo pažnju da su stvarno ukupni pri­ mici u lojvoj godini IzlnašaTi D'n. '4,879.661.49, ako bi se pribrojala i svota, od Din. 350.000.— koju smo pri­ mili (o-. g. od prodate šume. No ovu svotu mijesimo uopšte unijeli u primitke iz razloga, što je prošle godine ci­ jela protuvrijednost odi šume u Ravnom (Borju sa iz­ nosom od Din. 929.000.— bila unesena kao prihod u primicima. Ova šuma dolazi u obzir kod »Aktiva« u »Vrednost šume u Ravnom Borju«, a predstavlja pro­ šlogodišnju stavku »Industrija drva Inž. Iljin i dr.« sa Din. 745.000.—, odbivši otplaćenih nam' u ovoj godini Dbi. 350.000— i ictpis od Din. 275.000.— prema tome ostatak je Din. 120.000.— koliko je i procjenjena vri­ jednost preostale nam šume od 1.500 kubika. �Bpoj 13. u 14. T A JPETc Na prošloj skupštini izvjestii'i smo, da je Glavni odbor, koristeći se svojim vezama, isposlovao za Gajrot od Kraljevske Vlade 5.000 kubika šume u Ravnom Borju. Tu smo šumu, kako srno tada izvjestili, prodali licita­ cijom najboljom ponuđaču i to Jugoslavaraskom Podu­ zeću za šumsku lindustriru i veletrgovinu drva Imž. Vla­ dimir lijin i dr. cijeni i za ono,doba vrlo visokoj od Din. 189.— po jednom kuibnom metru. Prema stvord:x)in ugovoru sa spomenutom firmom mi smo imali pravo zaloga na drvo, jer se ono nije moglo izvažati, ako nam firma ne bi udovoljavala na ustanovljene .ro­ kove plaćanja. Prošle godine, dakle, prije prošle skupštine, mi smo na osnovu ugovora 'bili primili Din. 200.000.— od spo­ menute firme. Za to je bilo predviđeno u ovogodišnjom proračunu, da ćemo primiti prco9tatak od 'Din. 745.000.—. Međutim je ove godine spomenuta firma, kao i mnoge druge, usljod fiinaiisi'jskiih i drugih privrednih po­ teškoća, počela da finausijski pada, te je uslijed toga počela da zateže sa piatežom na odredeMe rokove. Kra­ jem jula mjeseca isplatila nam je firma slijedeću otplatu od Din. 200.000.—, ali je kasnije tražila (da -izmijenimo modalitete plaćanja, našto mi niljesmo mogli da prista­ nemo. P o savjetu našeg pravnog zastupnika g. Dr. Uroša Ivanišcvića, a nakon dužeg pretresanja Ove stvari rije­ šili smo se ,da bismo spasilj. šumu, da preko silila Rogatici provedemo osigurno sredstvo i da postai sekvestra nad ušmom. Kad smo to učinili, spooner je firma objavila prinudnu nagodbu i time smo bili vedenu u neugodan položaj. Na raspravi kod suda, koja je nakon toga uslijedila, ostali"vrerovtmici gornje firme nisu priznali naše iz lučno prtvo-, te smo se tada trebali da upustimo u proces,- koji bi trajao godinu Idto dvije. Naš pravni zastupnik dobio je tada ovlaštenje od nas, da ovu stvar reguliše, kako zna najbolje i kako će najbolje konvenirati interesima društVa. On se spo­ razumi© nakon toga sa Engleskom Trgovinskom Bankom u Beogradu, s kojom je firma Iljin stajala u poslovnim vezama, da nam ona uplati za Iljina treću ratu od Din. 150.000.—, a da Gajrobu preostane svio nepoisiiečcno drvo od 1.500 kubika. Tu smo svotu u aprilu o. ig. primili, a Šumska Direkcija u SarajeMu produžila nam je rok sječe preostale šume d o kraja 1926. TunitJ lje bio naš spor s ovom firmom likvidiran. Prema tome smo ovdje pretrpjeli, obzirom na pogodbu, osjetljiv gubitak. U idućoj godini imaće se da ubere prihod od neposjećene šume. Ovim je 'izvještaj blagajnički u pogledu prihoda za­ vršen. 'B) R a s h o d i : 1. Izdaci za plate namještenicima, kao 1 za kance­ larijske troškove (kancelarijske knjige i tiskanice, zatim tiskanice za pododbore i povjerenike, konvikte, ogrijev, rasvjeta, .putni predujmovi u društvenim poslovima, po­ štarina i dr.) iznose Din. 246.571.52. 2. Vrijednim a siromašnim učenicima, koji ne uče u mjestima kotlvikata i koje nijesmo mogli primiti u kon­ vikte, podijelili smo mjesečne stipendije od 50—350 Din. Drpana 215 mjesečno^ Ukupno je izdato u ovoj godini za stipendije đacima i šegrtima Din. 57.440.— 3. Potpora i putnih troškovi đacima i šegrtima po­ dijeljeno je ukupno Din. 9.210.—. 4. Troškovi za štampanje lista »Gajreta« i za ho­ norare suradnicima iznose Din. 130.332.10. Primjotiti nam je dla bi ov a svota 'bila povećana za Din. 24.000— da se nije .primilo društveni tajnik u ovoj godini besplatno dužnosti urednika lista, da bi se na taj način rcvanširao Gajretu za nagradu, koju mu je podijelila prošla skup­ ština. Kaiko je društveni rad u glavnom skoncentrisan oko pomaganja srednjoškolske omladine i šegrtskog podmlatka, to su i ov e godine bili najveći izdatci na uzdr­ žavanje društvenih ikonvikata, koji iznose ukupno Din. 1,028.667.5 f. (Viidi tabelu »IzlJlatci Gajrctovili konvikata u godini 1924./25.«) 6. Trošk'ovi za provadainjc osigurnog sredstva kao 4 trpškovi sekvestra postavljenog u šumi -Ravtno 'Borje iznosili su Din. 52.668.— . Ukupni izdatci iznašaju 'Din. 1,817.889.13, uzevši ovUje u obzir ictpis više predviđenog prihoda u godini 1923./24. u iznosu od Din. 275.000.—. Ukupan promet iznosio je Din. 3,475.550.62. Ovim je blagajnički izvještaj u pogledu prihoda i rashoda u minuloj društvenoj godini zaviršen, a u poupne društvene imovine krajem ove godine biraitki, jer je ov a dovoljno razjašnjenja u štam,.„nom »Pregledu Gajreitove imovine«. Napomenuti Mam je da u aktivi »gotovina« iznosi Din. 1,562.808.92 na­ prama Dm. 1.430.970.03 u prošloj godini. Dakle, goto­ vina je ov e godine povećana za oko Din. 130.000.—. Vrijednosne hartije. ponajviše u dionicama Banke Gajret, 7% drž. invest. zajma i 4% agrar, obveznicama iznose Din. 321.438.54 naprama Din. 270.882.54 u prošloj godini. Ovaj iznos uvećan usljed zadnje otplate II. emi­ sije dionica Banke Gajret. Inventar je iskazan skoro u istoj vrijednosti kao i prcš’e godfme i ako isti prema današnjoj cijeni vrijedi Din. 460.000.— radi čega ove godine nije bilo otpisa cd inventara. Cilimarska škola u Novom Pazaru iskazana je sa vrijednosti njena inventara, robe i gotova novca. Zadnja stavka u »Aktivi« »'Depo kold! Zemaloske Banke« predstavlja vrijednost Gajretovih pohranjenih akcija, 7 % drž. zajma i \% agrar, obveznica kod ovd. Zemaljske Banke. Ovu smo stavku automatski iskazali i u »Pasivi« sa istom svotom samo radi evidencije. 'Imovina »Gajretova Doma« povećana je prema lanoskcj godini za Din. 1.340.— budući su tokom godine u ovu svrhu primljene još nekoje svote. Kako su radila pojedina mjesta i naši pododbori i povjerenici u njima, najbolje se vidi iz štampane ta­ bele »Iskaz prihoda po mjestima«. Mjesta u kojima po­ stoje naši pododbori i povjerenici, a koja nijesu iska­ zana u toj -tabeli, nijesu ove godine imala nikakvih us­ pjeha u radu. Mo'im gospodu skupštinare, da ovaj blagajnički iz­ vještaj izvole primiti. �OrpaHa 216. Epoi 13. u 14 T A J P ET< E^arajHHHKH H3BjeuiTaj 3a nocjiOBHy miHHy 1924.|1925. Pefl. n 6p. e P e a m y riojeHHHue k y n h o t Hm n n A ) n p u muu, u : i ripiixoii yieM ejbaH a................. 4.440 2 npHXOA OA peAOBHTHX HaanoBa ................................................ 38.056 75 3 Pa3Hnx AapoBa 472332 02' 4 3a6aBe .......................... 218.000 15 690.332 17 5 flpnxoAH OA apyuiTBeHnx apT H K ajia....................................... 124.157 75 6 KaMaie 192.619 07 7 ripem naie 3a 76.046 — 8 OncKpGHHHe 397.509 75 9 Pa3HH npHXOAH oa oa naaHOBa, flođpotBopa h ao 6 poboji>hhx h npMJiora............................... , yao>KaKa . .TajpeT" jihct CTHneHAHje. . h yicynHO npHMa>eHO . . 11 Maite npHMJbeo y roA • • | i >) HaAa SiGSifc{f. 1: 1 riaaie oco6 jty u ocrajiH KaHueaapHjcKH CTHneHAHje ^aHKe 3 f lo T n o p e ........................ 4 T pouiKOBH 3a LUTaMnaH>e ;wcTa „TajpeT0 ................................. „ „ tpoujkobh . . . nierpTCKe kohbmkt 57.440 - 9.210 — MyuiKn CapajeBO............................... 298.592 >i >• ». M o c i a p ................................. 219.230 20 7 » »> ji. >KeHCKH M o c i a p ................................. 153.972 53 8 »> u u MyuiKH E H xafc...................................... 110.217 08 9 u ii u Ty3/ia ................................... 185.292 24 10 » O o s a ...................................... 40.741 59 11 u TauKO ..................................... 19.586 25 12 » Hobh f l a 3 a p ........................ 1.035 30 „ 13 koa 75 6.500 — 1,529.661 49 288.227 64 1,817.889 13 264.571 52 3a npoBaljeH>e ocnrypHor cpeACTBa h 66.650 - 130.332 10 1,028667 51 327.668 _ 1,817.889 13 32 6 » 42.496 ' UH! 2 h V 1924./1925.............................................. . *. • . . 10 5 - ceKBecTpa myMe PaBHO Bopje . Otiihc Bnuie npeABnljeHor npwxoAa y roA. 1923./24. . . . 52.668 — 275.000 — �U' »r AJ PET« Bpoj 13. h 14. CipaHa 217. Pregled „Gajretove" imovine krajem godine 1924.|1925. Red. Pojedince P r e d m e t br. Dinara Ukupno P Dinara P 1,562.808 92 321.438 54 24.109 43 10.330 97 Aktiva: Gotovina u blagajni i kod k o n v ik a ta ...................................... 53.781 62 Gotovina u Poštanskoj Štedioni S a r a je v o .............................. 9.840 06 Gotovina kod novčanih zavoda i to: a) Banka Gajret, d. d. S a r a je v o ...................................... b) Sarajevska Banka, a. d.............................. 282807 75 31.000 — - . 3.050 d) Zemaljska Banka, Sarajevo........................................... 38 495 — e) Muslimanska trgovačka i obrtnička Banka, Sarajevo v . 24.164 49 f) Srpska Prometna Banka, d. d. S a r a je v o ................. 10.900 g) »Varda« industrija drva, Sarajevo.............................. 914.100 h) »Špedicija« Sarajevo 169.200 c) Centralne Ujedinjene Banke, Sarajevo . .................................................... j) Muslimanska zanatlijska štediona Sarajevo j j i f j ./ Vrednošt hartijaji zajmovima, dioničara: i razno................. u 2 0% bonovima . .................. UUUililr L . . . . —* 720 - 291.528 A , 29910 * Zaliha hrane kod konvikata . . . Inventar........................... . . i — 24.750 i) Kreditna Banka, Ljubuški. Zajmovi i predujmovi...................... — 54 ' 414295 - ^ ...................... 15.000 — Ćilimarska škola, Novi P a z a r .............................. 24.149 50 Nekretnine. Razglednice ................................................ Raznici d u ž n ic i........................................................ 7.163 94 51.525 40 Vrednošt šume u Ravnom B o r ju .......................... 120.000 — Depo kod Zemaljske Banke 234.000 — 2,784.821 70 1,932.201 50 ................................... Pasiva: Čista imovina krajem godine 1923./1924. . . ^ Vjerovnici (Srpska Centralna Privredna Banka). 516.820 — Gajretov Dom ............................................................. 390027 84 234.000 - Deponirane vrednosne h a r t i j e .............................. Manje primljeno u godini 1924./1925.. 3,073049 34 2S8.227 64 2,784.821 70 �-.1 CrpaHa 218 .______________________________» r A JPET«________________________ Bpo] 13. h 14. IS °g 5 s s a i i i iw i iec S x X x I'C oB es x s s ^ E _ jx «<s i i “ I a s x p eo t3 S x ^ E H I Ico SS x 2 S e o| w5 •a s l |w Oi w! s x S Ja X X ■a u 8 3 a 21.941 90 2.044 50 Ja X a 25.420 2.084 50' 913 80 819 1.830 50 Ja Ja ® TJ 1 » 2T * a a a , S n OnuiTH KaHueji. TpOUlKOBM H luk. npuOop £ 10.441 13.583 1 g 2 g £ i •' 1 -M ' K 1 1 ' 1 ^ i 8 ^ S 8 * 1 8 8 a 3 a a g 8 8 1 1 i 7.992 10.589 20.904 "8 ? S.-3 1 1 1 1 8 8 2 I 1 1 1 1 c l 3 8 (t 3 H 3 S Ja X 3 X a *o 330 8.500 9.800 12.672 46 27.432 30 6.000 17.500 Ja a 3 5.976 71 a i i i i i i co —• O i 1 153.972 53 o> o» to O OJ 00 Oi . i i CJ1 I 298.592 32 U* O 05 ot O 1 219.230 20 OJ CJ< oj O l-t to oo to o t ~ O 110.217 08 i 1 1 1.350 1 i 1 1 185.292 24 | 1 1 9.070 74 i 59 24.149 50 to i 1 1.035 30 to JU u* .U CO o» O 40.741 i u> tU 19.586 25 1 o a 2.550 <1 8 00 1 11.282 20 >u © ot 8 1.000 Oi iu 09 tU u. hU o< Ja 3 11.300 1.150 1 05 to to a £ EF £ re’ g n £ g s s 1 1 M oo 8 1 Ja 8 T3 ■o S l i 8 ? 11.058 O o 12.185 8 K 1 1 l 1 u.Jt C 05 3 10.070 __ 1 1 00 ■ © a i " — o to tu : ■o a Ja X a a Ja X 3 * S3 a «• £} xp § H rt i? 3 1 p a ? "■ s X *0 p u 3 O a Ja 3 *< X v; a a o X H sa an u rajpeTOBnx KOHBHKaTa y nocjiOBHoj roflHHH 1924.\25. x 7.820 80 1.785 © <1 to IO o . ^ a | 80.166 18 V' V' 5.618 47 to to S x 70.981 69 14.629 24 u> =« 2 5 os mx s s 130.278 50 40.741 59 19.586 25 662.752 c *< E 196.154 70 _x ■©■a 124.843 10 tu o t) i tu *< S S ws m M J E C T 0 *< * «-< a a o �\T EP°i 13- " U ----------------------------------------» r A J P E T « _________________ .________ Crpana 219. Iskaz prihoda po mjestima. članarine Mj e s t 0 Dobr. (S 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 Din Banjaluka . Beograd . . Bihać . . . Bijeljina. . Blagaj . . Bos. Brod . Bos. Dubica Bos. Gradiška Bos- Krupa Bos- Novi . Bos. Otoka Bos Samac B rćko. . . Bugojno . . Cazin . . . Čajniče . . Čapljina. . Čelebići . . Derventa . D ob oj. . . D. Vakuf . Dugopoljana Duvno. . . Foča . . . Fojnica . . G acko. . . Glamoč . . Goražde . . Gračanica . Gradačac . Han Pijesak Ilijaš . . . Jablanica . Jajce . . . Janja . . . Jezero . . Kladanj . . Ključ . . . Konjic . . Koraj . . . Kotor Varoš Kram . . . Livno . . . Ljubinje . . Lukavac. . Maglaj . . Mostar . . Nevesinje . Novi Pazar Novi Sad . Odžak. . • Orašje . . O lov o. • . Pale . . . Plevlje • . P Din 600 — — — — — .— — — — — — — — 100 — — -r- . y v. . . — — — 2.309 — — — — — __ — 1.254 — __ — — — 300 — — — 970 — '— — — — 400 — — — — — 1 — ' — 1.941 i —S — — U- — — 'j- — — — 538 — — 1.300 . ---- — 160 305 — 1.147 500 — 788 ■— — '— — 564 1— . — — — — — — — -------« — - -* — — — 702 r— — — — — — — — — — — 1.631 — — 357 — — — — — — — — — — — 580 — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — 2.440 — 3.789 — 1.000 Zabave Darovi Prinosi P Din 440 — 45 000 — 7619 — 56 — ■— — • _ — 561 __ 250 _ 625 — — 400 — 459 — 600 — 2.(00 1.023 175 — 1.000 — — — 4971 — .-1 06 8 100 f— 50 136 — 4.483 — 1.297 1074 763 — — 97 1500 —; 267 — — — — 50 179 — 200 — 580 — 87 — — — 3.859 — 218 — — — — P Din G. Dom List ,,BajrEt“ P — 60.000 37 3 504 — 2.050 — _ __ 20 — __ — — — — __ _ __ — — „ — ' >— — 7.000 — — ; — — — *■ — 953 — — 25 6254 — 75 — '— — — \ r~ ~ — — — 662 25 7.173 — 25 — — — 50 — — 50 — — — 300 47 50 — — — — — — — — 50 772 — — — — — 100 — _ — — — — — — 40 — — — — -1 -L — — —. — — __ — — 25 — — — — — — — — — — 90 — — — — 60 — 2.039 300 2.539 210 6.000 — — 50 — — — — 4.810 5000 1.000 — 10.078 — 4 873 50 — — 326 — — •— 1.595 — 50 — — — — — 40 — — — — — Din P Din P Ukupno Din |P 176 1.216 — 160 _ 105.160 __ — •2.470 15.902 37 — 1.330 _ 3.436 __ 80 _ 80 __ __ 220 _ 2.035 20 __ . . _ _ 250 — _ _ 625 __ 20 — 320 __ — — . — _ 400 __ — ■— 820 — 2.249 _ — — 680 — 8.280 — — — — 2.000 — — — 160 1.683 __ — — 560 — 735 — — -l _ 960 2.913 — — — 100 — 100 — — 1» — 7.162 — 20.328 65 — — — — 1.068 75 — — — .— 100 — — — 60 — 60 — — — — 672 1.346 50 — — 6613 — 830 — — — — — 2.119 — — 80 — 9.779 25 — — 763 — 2.814 25 — — 80 — 80 — -— — 1.660 — 2.321 50 — — — 1.500 — 267 50 — — 560 — 560 — — — 236 — 536 — — — 1.429 25 500 — — — 680 — 480 — — — — — 580 — — — 127 — 40 — — — 2.481 — 850 — 220 — 7.172 50 1964 — — 318 — 100 — — — 40 — 40 — — — 220 — 120 — 600 — 600 — — 80 — 4.950 50 — — 80 — 5.080 — — 7.439 40 1.379 — — 360 — 660 — — — 4.480 — 20.886 — 390 — — — 180 — — — — — 11.873 50 100 — 1.921 50 — — — 20 20 — — — 40 — 40 40 — — — — 160 — 160 — 80 80 — — — — __ __ __ __ __ — — — 50 — �Bpoj 13. h 14. »r A J P E T« OrpaHa' 220. Članarina M j e s t o Din Podzvizd Priboj. Prijedor Prijepolje Priština Prnjavor Prozor Puračić Rogatica Rudo Sanski Most Sarajevo G. 0. Sarajevo žen. podoiidb. Seonica . Skoplje . Srebrenica Stolac. . Tešanj . Travnik . Trebinje. Tuzla . . Ustikolina Vel- Kladuša Visoko . Višegrad. Vlasenica . • Vrnograč Zagreb . Zenica . Zvornik . Ž ep če. . Ljubuški. Razna mjesta List ..Oairtt" U k u p n o G. Dom Zabave Darovi Prinosi Dobr. p Din Din P _ _ 500 Din p _ _ 857 994 Din P _ — — — — P _ _ — — — — — Din 160 160 P Din P — — 160 1517 994 120 220 — — — — — 120 220 — — — — — _ _ _ _ 4,000 1.100 _ _ _ __ __ _ _ _ _ _ •_. _ Y l __' v !_ — 140 — -.p 400 — _L — _L — _L — -i — _i — __ _ — — _ 551 — _ _ — — — — 440 — 111 _ 950 — _ — — — — —r — 700 — _ 1.491 75 4 013 25 — — 1.390 — 8.424 — _ — — — — —. — 106 25 106 25 _ — — — — 545 — 400 — 145 _ — 429.266 31 _ 86 — 18.350 103.455 272.837 45 24 952 5.661 — — 2.969 50 — — — — 4.279 50 210 — — — — — — — 100 — 100 — 40 — 40 — — _ — _ — — 840 — 480 — 360 __ _ — — — — 2.811 — C00 — 1.811 — — — 940 — 860 — 4 97 0 — 827 __• 2.343 — •_ __ — — 209 25 40 — 100 — 69 25 _ — — — —• 744 — 866 — 100 12 10 _ — — 1.980 — 2.530 — 550 — _ _ — — — — — 689 — 400 289 — — — — 160 — 2.157 — 102 —1.905 — — _ — — — 50 11.255 7.277 50 735 1.206 1897 — — 1.000 — 1.500 — 660 — 3 620 50 460 50 — — — — 5.949 75 1.024 75 665 1.220 .— — — — 100 — 20 i— 80 — /— — — — — — 755 1.150 50 50 — — — — 45 360 — 834 55 461 10 1 i — — — — — 140 2.158 — 160 50 1.808 — — — — 722 25 540 — 182 25 - —fg_ _ 2.429 50 _ _ — — 2.429 50 T— 473 — 5.028 — 4.555 — — k 250 1.529 _ _ f4 npeanor npopa>fyHa 3 a nayhy 1925./26. npyxuTBeHy rosHHy — Ep oj 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 ripHMHTaK PeaoBHa HaaHapHHa .................. HjiaHapHHa: aođpoT. h yTeMe;b. KaMaie h flHBHaeHae .................. TajpeTOB IJnrapnannp . . . . EaHKa T a j p e i............................... CapajeBCKa EaHKa...................... 3ađaBe ............................................ /JapOBH H flOđ^OB. npHJI03H. . riHTOMaHKe 0 6 CKp6 lIHHe . . . n p ein a aia sa j i h c t .................. npHX0A OA iu y jw e...................... OaoOpaBa ce na caa- roTOBHHe ^HHapa 30.000 10.000 200.000 100.000 180.000 30.000 200.000 200.000 400.000 80.000 120.000 535.800 yKynHO.. 2,085.800 Bpoj _ — 1 2 — 3 — 4 5 6 7 8 9 10 — — — — _ — — - 11 12 13 14 H3 a a t a k J\HHapa 315.000 187.0,00 1 150.000 „ >KeHCKH M o d a p . . . 1 173.800 165.000 „ T y 3 jia .......................... 125.000 „ Enxah ........................... 45.000 „ ( P o n a .......................... 20.000 „ TauKO ........................... 50.000 C-rnneHAnje................................... n o m o p e ........................................ 10.000 120.000 rinaTe o c o đ ^ y . . . . . . . KaHueaapHjcKH tpouikobh . . 100.000 100.000 MeB:iyAn h BjepoyHmejbH. . . 25.000 OmjiaTa 3ajiwa . ....................... 500.000 K ohbhkt CapajeBO...................... „ MyuiKH M o d a p . . . yKynHO.. 2,085.800 _ — — — — — — — — — — — — - �Bpoj 13. u 14. Osman Nuri Hadžić: r AJPETc Drpana 221. 1 M UHAM ED I K U R -A N . (Nastavak). §. 8. Omerov prelaz na Islam. Miuhamedw petffodišniji rad, pun mučnih napora, okrunjen je jodnim us­ pjehom, ikoji ije bio od velikog značaja inie samo za malu muslimansku roekansku zajednicu, nogo uopšte za Islam i buduće arapsko carstvo. T o je prelaz u Islam Omerbin- el- Hatabov. Ugledni član porodice Ađ-bin Kab iz plemena Kurejiš, Omer je bio poznat kao najveći nepri­ jatelj nove vjere, koji je bezobzirno progonio sve njezi­ ne pristalice, a junačan i naprasit da ga se i njegova oko­ lica bojala. Renan, koje nije sklon ni Muhamedu ni Islamu, veli (đla Omerov slučaj pruža nesravnjivu stra­ nicu 'vjerske psihologije, kojoj u isitoriji1nema islična pri­ mjera. Poslije neuspjeha mekanske delegacije kod Negusa, mekanskim je prvacima b io jasno, da se širenje miove vjere može spriječiti santo na taj način ioko se nje­ zin začetnik Muhamed ubije. Radi toga ucijene -njegovuglavu sa stotinu deva i dva puta toliko Oka srebra. Omer sin Hatabov primio je na,. sebe tu .zadaću i 'golom sab­ ljom u ruci pošao da obračuna »s Muhamedom i nje­ govom sektom«. Na putu se sretnih sa svojim prijate-, ljem Nuaijmom, kojemu povjeri kuda ide i šta namjera* va. »Strast te goni, Ornere, pazj j šta radiš«, reče mu iNkiajm. »Znaš ti, da potomci A^d-al,Muitalibovi neće dopustiti da Muhamed ostartenebsvećcm. Krv će pasti u gralJIu a ti- ćeš prvi platiti sivlcjom glavom njegovu krvi; odvraćao ga je Nuajm, koji je u duiši i tajno bio primio novu vjeru. Videći da jeKJmer neslomiv pokuša da imi pažnju skrene na drugu stranu. »<Pa tvoja sestra Fatima li muž joj Said odavao su Muslimani. Njima svaki dan do­ lazi u kuću Muliatnodov pouzdanik Habah i poučava ih u novoj vjeri: i sad je fccd njih« — mislio je Nuajm da će to umekšati Cimera bar za prvi momenat, dok se Muha­ med igdjegoU! skloni. I u istinu mjesto da ide tražiti iMuhamda, Omer okrene prema kući svoga feeta) Čuvši pred vratima učenje Kur-ana, provali unutra kao bijesan ti­ gar. »Vi ste Muiham'Cdjovc pristaše« — zagrmi Omer i nasrne na Saida. Fatima se ovijiu svome mužu oko vrata d oboje u jedan glas poviču: »Da mi smo Muslimani: Bog je jedan a Muhamed njegov poslanik«. Mjesto zeta 0 mer je rainio svoju rogjenu sestru: Fatima je u krvi og­ rezla brižno skrivala listove Kur-ana, da se nie uprljaju. — Pokažite mi, šta ste čitali! — grmio je Omer. — Obećaj da nećeš poderati i oskvrnuti! — zahtje­ va1! su Said i Fatima još uvijek u zagrljaju. — Obećaj cm! — Očisti se, uzmi obdest, i onda čamo ti Idlati. Kad je Omer i to učinio, Fatima mu pruži nekoliko ispisanih n'efa iz dvadeset sure Kur-ana. — Kako je to divno, kako je to plemenito! — klicao je Omer kao preporođen. Gdje je Božji poslanik? Ja moram odmah da ga vidim i da njega čujem, pitao je Omer nestrpljivo. Habah, koji se bio sakrio u drugu so­ bu pred Omerovim hnšumom, sad se pojavi i kaže mu gdje se Muhamed nalazi. Muhamed je bio na Sa! u kući svoga prijatelja Br­ kamo sa nekoliko novih pristalica i tumačio ini Kur-an. Neko pokuca na vrata. Jedan od Muhameđovali pristalica 1 j proviri kroz pukotinu na vratima i prestravljen šapne: Omer! sablja niza nj visi... Svi .pretrau. — Otvorite vrata i pustite ga da ude! reče Mu­ hamed i pode mu u susret, govoreći: »Šta je tebe ovamo dovelo sine Hatabav? Zar ćeš ustrajati na krivome putu sve dotle dok te stigne boižija kazna?« — Bog je jedan, a Muhamed njegov poslanik! kli cao je Omer. — Alahu ekber, B og je velik! završi Muhamed. 1 tako je eto nekoliko redova dvadesete sure Kur­ ana preobratilo jednim |mahom (najopasnijeg perseku tora nove vjere u njezina najzaslužnijeg sina svili vje kova, a Muhamedova naumljenog džđata u njegova na pouzdanijeg druga i nasljednika. Pored toga treba ovdi ; istaknuti još dva važna momenta. Fatima i Said u mo­ mentu ncposredifl opasnosti za svoj život nepopuštaj • ii Svojoj vjeri, šta više ne dozvoljavaju, da jedan paga min, koji am šriirću prijeti, uzme u svoje ruke svete listo­ ve Kur-ana prije nego se propisno očisti1 i svečano obe­ ća da ih »skrnaviti neće. Muhamed, goloruk i bez ika­ kve zaštite, videći pred Sobom najopasnijeg svoga ne'pnjatelja, stupa pred njega mimo i dostojanstveno i pit? ga » d o t l e ć e u s t r a j a t i n a k r i v o m e put u«. T o su dstorijska fakta, koja Muhamedovu nepoko­ lebivu vjeru u njegovo poslanstvo bolje i razumnije do­ kazuju i utvrgjuju, nego stotinu izmišljenih » m u d ž i ž a 0 nad prirodni:m i ničim neutvrgjenim čudesima, koje s . mu njegovi »pobožni« ali nerazumni biografi napitih na legja. § 9. Bojkot Muslimana. Do Omerova prelaza na Is­ lam, u K-ahi je smio klanjati i Bogu se javno moliti sauno Muhamed. On je svaki dan u izvjesno vrijeme dolazio 1 obavio svoju molitvu na onom mjestu u Kabi između Hariižer-ol-Bsveđu (Crnog kamena) i Ruka-cl-Jemamjc Omer uprkos bijesu idolopoklonika dolazio je takogjci svaki dan i na istom mjestu gdfe i Muhamed i molio se Bogu, javno i glasno. T o je još gore uznemirilo idolopo klonike. Gledali su s dana u dan kako im se polagano ali sigurno izmiče tlo ispod nlogu, kako Muhamed usprkos najstrašnijih progona dobiva miove pristaše i kako se sve jače i vidnije tresu temelji paganizma. Omer im je isto prijetio: »samo kad nas bude tri stotine Muslimana. protjeraćemo mi vas, nedostojne iz Božijeg hrama. Radi ‘tega godine 616 po Kristu, a sedme godine Muhamedova poslanstva, mokanski prvaci osnuju »ligu zavjerenika« koji će u svemu i po svuda bojkotovati potomke Abd-eiMutalibove, bili oni Muslimani ili iđilopOklonći'. Zavjera se sastojala u tome, da miko od zavjerenika neće skla­ pati brak sa Abdle— Mutalibovim potomcima, Ub ođ njih neće tiišta kupovati niti im prodavati i da će uopšte sva­ ki privatni i javni saobraćaja s njima prekinuti. Da zav­ jera bude tvrda i svečanija, sve to napisu na pergameuat i objese u Kabu. iMekanski su prvaci držali kao sigurno da će ove dirakonske mjere prisiliti Ebu Taliba i njegove rođake da napuste (Muhameda i šačicu njegovih pristalica. Među­ tim potomci Abd-el-MutalUba čuvši za ovu zavjeru 5 b o­ jeći se i gorih progona zaključe da svoje po gradu raštr­ �OrpaHa 222. T A J PE T < kane dom ove napuste i da se svi zbiju na jedno mjesto. Okupe se oko lAbu TaJiba i nastane u jednom krševitom tjesnacu blizu Meke, Š eatod E b i T a fiib . Jedini Ebu Lehob, 'Muhamedov drugi stric nije se htio pridružiti svo­ jim rogjadma. U ovoun tjesnacu, izolovani od svega svijeta Abdel-Mutalibovi potomci s Muhamedom zajedno ostali su skoro tri godine. <ino blaga i hrane što su sa soboan po­ nijeli brzo su potrošili i bili bj zlo prošli da se nisu za E poj 13. h 14. njih brinuli neki (Jlaiiji im rogjaci i prijatelji, koji su im knišom slali hranu i druge životne namirnice. 'Početkom desete godine Muihamcdova poslanstva (619.) posredovanjem nekolicine uglednih mckainiskih pr­ vaka, koji su u duši pristajali uz Muhameda a javno uz idolopoklonike; dignuta je zavfora i potomdima Abd-elMintattba i iHašiimu ponovno vraćena »ragjanKka iprap va. Muslimani i njihovi paganskt rogjaci i štićenici, mapačcani i izmučeni vratili su se nalkon tri godine u svoje opustošene domove. AXM5fl PeiJlMH: COKO.lOIUITi (IlpeBeo c TypoKor: M- P. ^ejmh). (HacraBam) y ;i|Bopy cy nmibeiie Bainpeaife npniipeMe. Botune cy ypel)iiiBaiiie; mommi cy npH'npa.BjbaiiH. Hhlm je cyat3h ĆeuHM yuiao y naMau, TonoBH ca Kny-Kyne nom jih cy rpyBa™, Kao u c mporomiie cTpatiie fra Toimnef l(apnrpaa je 3amJMBao y BdcejbeBe.'iMKii i^apcKH iKOH>yrmnn<. nemao je y Tan-Kanrp cepajy ca raaaa'BHM h OKnheiHftM momniMa, jep je 6ho TaiivBo napetome aoOno oa iiosora nia[a,'Hiuiaxa. Cy.ri,raai GejiMM je CĐOMe Mwp-axofty •^j’ope'B ara Oho naipeaifo OBaKo: ,yflapnhem mh Ha Mora Kynaiua eneraHTaH KHheH •paxT ih omhthth ra mjp-MCT/Keui ćojme ii mothtt na ineret apariĐM KaiM6H>e.M omiihenv xamy, na han iC|>ehHnpir.. jemo y cepaj <a rano hem Me nemam JJal j e Taaio «aIjeM ii'pinnpaBna.« c npcnaisaK mrp-Oixop^B Ha e.poTii,n.uy cTpamy aao je noĐoaa ir jeoinoM BananOM ao'rabaj.v. 'Cne jtorie 'iyiBapn uapcacora oeipaja ninjecy inju o MeiMy (fe.’i« bćaBi^jeuiTemr. Ona-iMBuin rrpea *uapemiHM ^nopoM onamo •cj-ajiio omipeimenor mon>a, OHwxcy (mm nmieiial>eniH. y ny^y cy ooac-yjin MHtp-axopa nirraiHHiMa: »KamaB je to a-T? . . . K© cm th? . . . Ko th je naporno ;ua oBaMo ao^ern?. . . 3 hbih .th th uito je obo OBaje?...« MHp-axop hm je oanaiKino oairoiBopio: »JJa, airaai- Ono je (SauiTa y3B!HineHor u;apei;or rrpMjecrraT ba HberaBa Be/mnaniCTna Hauiera. Hap,Hiiiaxa, lcyjiTaHa CejTMMa, cmia cy.ixana CyjiejMaiiio©a. II bih ore iteroPH nynapH n merone naporne cvryre... A ja caiM H>eroB Be.iMKH KOH,ymH!HiK. Tlo H>eix>By napieljefH^ oe ina-iasmi oBaje.« Caa cy MynapH hctom nornyno ćhjih 3a6c-3eKiiym.' Ojiih inHjecy hh <nojMa miauin o cmpth cyjrrana CyjrejMatna, ma cy irHra.nr: »A mra My je ouy ćh.to?« — BenmiH ttm je koH>yiiiHHK, na to oaronopno: »lIlTa je ćh.to? — Eto H.era c BauiHM aroM y naMuy t:50.'iann, na amo aioimere iiHTaljrre ra.. . P^hnhe Ban...« , Toiiobh cy ca K«y-Kyae jieaiipecraino nyna.™. MaMan y mo\re je uap Ceamvi ^lona-uno, namavKao ce joiii'HH aa.™iie„ ripHiCTalo jc ys o6any. BocTanijiićania1) TiipnxnarrHo je cyjrraha lronoa pyme h nnneo ra na otT)any. Kaa je cyjrraH noinao aa ma moma y3}afluie, ćocfrair’) BeaiHuai BjJTJiap — eraj>jeimiwia rapae. IIhm. npau. ViK">ama je iipHxnanH)o 3a- xauiy ir xotho je aa ncrprne rnooba! no pymy Miip-asepoBMK, p^ca©uiH My: »Oa'ije HHje MjecTO Tisora caynv(3oBaiH>a. 'CaMO ja onaje njnmrM c.'iyniCy«. Xotho je aa- yuoTpnje6,H croiy. Cjc^ran lnije Hve.mo aa. yBpHje,UH hh jeamoira oa hm*, na je“ OoCTaHpKĆaiuH pemao: »Ocrann. He a^paj ra aro. H th hem oajeauo c tbojiH.M Jby;uHMa CH*nn croiManrHa to wy OocraHijHĆama oaroiBiopn: »Be,iHHfin|.mx>, o©aj HOBjem He nooiiaje fiyT myaa Bajfaaiijiohu: oir innje ©acrrHTaiiHK uapc-Kor xapewa. Mamap on ćho ih yniwjel)e«, caMo nama nirje nyr noBpH,jet3)W CftiM je ocrao npK CBoaie: »3a wojy nom,y, th My nyT iHHcaHĆn.« Boc-TaHVHĆama; je Ha to iiKmyoTHD h oaronopiro caLMo: »SaiioBHjecfr npiiinaaa Baaia, momo nat'piu>axy.« npaurao je iraupnjea w nponeo hx y aeop. Qjaxy_ jyhiH c moHja, cy.ixaH je aa-lx>nao neaumorna moibymiiHKia .nvnoiM maiKOM MaTiiHma h pernato My: »To miMUHo HHje aocra. IIpHoanHheui mh h aoiinjem jom MaTirama!, na hem 3a Moj ’ejaj h ibpocthms CBamoiMo, ironoBum aa 6aniTe ao CKeae-KanHje2) ontna oa' Hapcmnx BpaTa na ao ujapetme KotH>ymiHHH,e, not’tnje.rHTH no aieT, ino adoer aiaTHinma.« Epnuecia •MnxpH'MaiH TioxHTana je nlaora aama h caora.ia. ce ca hobhim cy.TratHOM. Hapoma xaona Tora aatra araje OTBopena nero je hohh cy.nTaH nooajiMno oa iipniiHjene MtHspHMan neaecer xnjBaaa 3,iamHKa- Ohu je Om a npna, moja My ce noK.TioinH.ia « npH3aia.xa ra 3a cyBepeiia. Tem 'noc.TiH,je H>e, ay^HOOT necrnTama inaBpmitra cy Be,THiKH. My(f)mja ET>y-cy-ya e^eiranja, ryBepiiop Hai|fliT[)Oi.Ta, CTaMćo.xciKH maanja ii MyaepHnn. Oe.iHM je OTHiiiao na Ejjy6. Oaanvie je 3ano>ieo moxo,t| hth Typf)era. Oftnuiao je r|X)CiirHne c\ bhx cbo|hx ajeaoma. y HapH,rpa|.Tiy ce imje ayro 6apHo, mpenyo je y Jeapeny. Ty ce aaapmao caiMO jeajaii aafli. HyT oa Tpnaocerr aama xoaa, npemao je na nefriiaecr h aomao y Beori>iv'i;. 0;bcho je y Bajpavr ćeionoj myhn, a oaanvie ce jainiHo' Coma'ionHhy. Otunonop erapor nconpa rjiacuć je onamoi:' I »BeTHi'iancTBo! Amo cpehipo m ij.TasKeno y’HHnmn,e 'iacT h ;nobcre Bamoj nobjcaoirocmoj mojeuh, Bojirnip he 2) ICaainija 3a ji'jflHTrainHimTe. Hp. upe*. �v -/ Epoj 13. h 14. r A JP ET.< iio 3aJKouy namwx BeiMJHix AjeAiom TpavKMTK aaipobc. OBaMo unije AOM!peM.T>oiio totmmo Giara, kojimro Gh ;ta to -/ijo-cra Oirjio. Oohm Tona, Aohu y lioiipnjaTejbci^ ;H'MJby, ira ce o;i.Max BpaTHTH h orahu iiaTpar, imje ynyroo. A iiioiiito je oieh u OBaj par n;pn icpajy ir umije BHiiie nott<*ino npujeMe sa paTomite, oiyije 6u Ghito amMOBaibe iimro,uno. Beorpaft, koju je uipmiix ;ijaHa cryii<ma na aipnjooTO Bauiera G.ia/MeMOiro'iMeuier opa ocix>joH, CA’iA je ueh nocrao Be.ienpoA. Ako mine Bejmaiictbo, ya 1,’i.ocTojaiicTBo % nouiToiaibe Ty odane, na he M,ybyroM m oea niaji^aiBa Mohu h cpeha\i minera BeniunancTua Guth AOiipeMjbena u yTBpbena. ITaMohy Bora, y no,iency Mjooena peGH-yjr-a-xnipa icjtuahe ce iuiarre u aiapevijahe ce nojiamK no tom ao rpn ^ana, Te Cm ce Tamo, Kpoa neawiMKo ^ana iiotomuio .mune Ha moaho_ jivje Bauiera OBjeTOBHMa ipaiBiiora npujecmim..« CyjiTau CeauM nuje nocjiymao CoKoroiBuha. On je uLNiao koa ceOe tBoje Ji>yAe joiu m AoOa CBora npuunenaiiba- To cy Ghjim: xopa ATayjurax eiJienAuja, abopanaiiH IJcciaji Ger u Bacirarrau Xyceuu nama. y Bojenju cy obu Ghjih aanajiH y Heity <HeoAAyHHOOT. Miiorai cy ce oGpahajiiu m BpauapniMa n t^ ahok ce Aa caonaijy kako he ce to CBe ciBpimiHnu. y pe;poBHMa BojHHi<a, Beh 11nje ManJKa.io hh rjaOHHa Aa je naAumax yMpo. Ajtu nopeA CBetra Tora, CoKOAOiBHh je Guo piujemen Aa boa CBaity n,ujeny o/upa® pe£, y sojcip. JjjouiAO je BjmijeMe u iuraTe cy bojitnirnaia pasAujejbene. Tlocjmje abo Aaua, nyjiH cy oe rjiaioHinii;H y ®ojCUH uoju cy or.TocHiTH »uojiamiK«. TyroBw8) °y hohomeniH. Kpeaiyjio ce Ha nyT k I^pHTpaAy. »IlpeA cjajiiHM u,apicKMM Konnjaara, hulim cy Be.Tnnu AP®aBHH[ (j)ynuniHonepM', papci® ajaiiM, yBatueuM Boauipu ca npaTHoapMa, c jeiijcpuMa h cojjapniMia4), ya Bece.io iLTinipan>e M sayma u rpoMi® npeoaK 6yGH>eBa u cHmpK.y Tpy6a.« llaiiiuijeg, je nmao ara jaibunapeKn. Hapcicn airjec Ono je y uoMMjaMa. Ajih Goucaiauidi je nocaAUO y Mde ko­ muje u »jeAiior o>apapciac Afiopaua, irenor Xacau ary, poAP'M us iBocdie, jeAHy yBajKcniy ;ijBopcKy oco(5y, 0,urjepa Jinnia, op.ioBa uoca, hocacTe čpaAe, CiaieuijBniBa narJieAa h naiMoraiua npaTa-«5) XacajH ara je uooApaBJbao Aecno u JinjeBo u; HUKaKBy cyMU>y uuje HtiaiHBao. lio Koju nyT <3h CoKOJiOBMh »onpnj?ryinMO uocaijbip, Kao pa xohe areumo pa PApy upe;nciraBK, ua- (m i\iy m neKe Kiparae upeACTaBKe MUTao u inoiMajio uAyhu c Ujumc paorofsapao.« ll,Hjejiy crieap 3Hao je Tanoo irnjeuo 3aTaijuTir, Aa uh Behuna ABopci®x c.iyra, Huje hm o Meaiy mi nojaia iHMara. IJax}>ep ara, kojh y to upujeMe 6hja­ me CH.TaxTap a Koju je Kaonuje 6uo cer CoKo.TotBarha, ymao je y iiocnJbKy y uojoj je Chjio mptbo TujeJio inoKojHHKO'Bo1, ua je oryAa OAroampao BeauKOM Be8wpy, no *) Kojbckm iienoBM icao eM^JieiMii nacm. Hp. irpeB. 4) Bojiimp paplCKe rapjip. Hp. upeiB. ‘ ) CejiauMPH cip. 62 . \ y '- CTpaHa 223. KOju iiyr Gm m uocnjbKoM noAl»iaio. 'IIouito je meroiB pyK0UHC 6ho cjiMuan pywoniHcy cy«Trana CyaejAiana, to 6n Ha iieace icporee n^ACTaBKe h OAroisop manucao.8) CoKocioBHh je oTJiyorHo are oa pe^a. »CaA cimo y yHyTpaunbocmH 3eMJLe«, peKao hm je, »na je oa ^aAa pe^ra c«'iyiK(>0BaiH>a oiraxujai;or are, MexMeA are; AOCTa he Gumu Tpu ercnuue My.Bapa. »Jl,o BeorpaAa je Ghjio jom Merupu iwnai;a. BpirjoMe je Ghjio TMypno u Mpa'LHO. CoiciaiOBHh, Beh Gnjaaue cue Ga^paKe 0AnycTU0 u nuje Gumo Đume TaKBHx eneMeniTa), Koju Gh ce Momu nw6ynHrrH ciaonaranu 3a a\rpr Cy,’iTaiioBy. TaAa je CoKOJiOBuh xafjwraHMa liaipeAMo: »Eto cy ce Gajujipi paoMiujiu. IberoBo Be.iHiMaiictoo MHoro yiKHBa y TOMe, Aa ny obh uoiq>a.j Konuja MHTarre cyi)e Jacu«, <I>eTax, Kex4> h APyra uiMPOAna Mjecra uo Kyp-aua, Aa Bora noMUMLere m HAaxuje*7) MHTaTe.« Ty ce ua-raoMo m HJ^nopuMap Oe.TatnHKjiuja, Koju c.iynaj onucyje oboko: »Ja caM My ho. to OAroBopuo, Aa ce mm noKopa'B'avfo-H.eroBOi.j BucoKoj 3atnoBujecTH, ajiu Aa. je GjiuBuua KoTnja y^,r.nnn-iio Mjecro, na nac uomnoiie nehe TaiMO npuCTyiiuTli. 'GBai® he ama, uuraTir mTa bm oivije xoheie? Ha to mm je CoKoaoBttfh OAroBopuo, Aja he nac OH npenopyHMTii KannmuGauiM Ouman aru, Aa on «ehe Aaiu) HUKosie, Aa Hao oMera m Aa he Hae on y3BTH y 3anmnry. Baucra, aGmao je nerupiH caxaTa AO oope koa cmo K,peuy.iH. Bolto Hate je mecT Apyoomxa4>Haa. Oohm .MeHe Gm*™ cy jom obu: Xa4)U3 »Ma™« MaxMyA, cu.iaxTap MycTa(j>a., Myjeonu MypaT Mama, CnaxH 3oac MyH.ia KaicanM .nr cnaxuija AxMeA- KaA cmo oe irac mecropuna. upaiGiaMviHiTM KOMHja»ra, pe­ tome naM cejtaip Aa omo Ty nepeiAOBiiH, ctimuiu JbyAPi u Aa Ty mrje Harne MjecTO. HoMeiu omo onaiano Bora. Aa noBnumeMO. Bu.Ta je noh a ho.ta3H.ih omo ce y Kpaj je;pie myMe, mro je CBe Ha jbyincKe jKitBiije noTpecno IH. HvaJloGHO yTHA<l.TO. H oko ceh HHje Guiio HHKOira, KO HIHje 3WaO 3a CM,pr IK/KOjHlUKlOIBy, lunaiv je AO Tora MmtOHTa, Kpoa HHra,BMx Merptnecer m ocaM AaHa, 6u.Ta cKpHBaua iberoua ciMpr- Anu kha je jaiBHO, očaj nyr Ta Tajira OTKpuBena, cwpr BranApa Kojn je MeTpAeceT u ocaM ropiiMia nomTOBan m o6ji>yGjboii oa cmKoira 3ay3HMao uopciiio mpuijecTOJbe, noaoBarra BejiMucy HeuBMjepny skatoct1, rjiacau n.Tan tu Tyry y cBHMa peAOBmia Boj'ue. Ha jepiHOMce upaToaiuo iltom u onime r.TacHo jepame xai;o, Aa je Bojona sacrojia h Huje MOTAa Aan>e Aa ihto- Obh cy rjraoiro irapiipATiH: »Jaoj HaiMa cy.TTaii CyjejL\raH xaHe.. .!«*) Taj ®) He'ieiBHa cb. 1. crp. 423. 7) HoiGoiKiie TijecMe. np- irpeB. ®) CeAaHHnija crp. 63. (HacTa©nhe ce). ^ �r A JPET« Ctpana 224. H. 'G jog o: . Bpej 13. ii 14. ! NEŠTO 0 ŽENIDBAMA UOPĆE — Dosta istine i malo šale. — Ženkliba nastanio, kada momak (čovjek), sklopi dobrovoljni ugovor sa djevojkom (ženom) da će pot­ puno zajednički živjeti i kuću kućiti. Čovjek se 'može oženiti (i žena uidati) iz više razloga. Ako se ženi za to, đa n slozi d ljubavi (provodi život sa svojim bračnim drugom, to je prava, čista bračna veza, koja počiva na međusobnom povjerenju i poštovanju. Ako se čovjek ženi za to, da ima što više djece, icmda ovakav m ože do­ vesti sobi dvije, tri žene. Nu čovjek se može oženiti i za to, da zadovolji svoju strast, koja ga moment amo obu­ zela. Ovaka ljubav, koja počiva samo na strašiti, nije du­ ga vijeka i nema, obično, ploda; a većinom je i amoral­ na (čovjek »otme« drugom ženu, ili žena ostavi muža i pribjegne drugom). Ženidba je sigurno najvažniji dogodaj u životu č o v ­ jeka i žene, jor se time udara temelj familiji, a familija je temejl) plemenu, rodu, marodu i državi. Ž'cnidba ovisi o fizičkoj i ekononjjskoj snazi čovjeka, a pri tome vrše utjecaj zakoni i ojijčaji dotične države. Na primjer: sve kršćanske države priznaju spmp jelJtooženstvo, dok is­ lamske, budističke i još neke priznaju vafjanim i brak sa više žena. Ako čovjek uzima sajno jednu ženu i s njom živi, to je jednoženstvo (grčki: monogamija). Uzme li, osim oMe, još drugu, to je dvoženstvo ili bigamija, a ako uzme, iz kojih bilo razloga, tri ijS više zona, to jc onda poligamija; dotični je Čovjek poligamista. PoJigamiBt* bijahu Indijci, Egipćani, Asircb Babilonci i Perzijci, a slučajeva po'igamTc ima danas u Turaka (u bogaitaša, kod nekih paša i bivših suitama), onda na Balkanu, i u svim islamskim zemljama. U Bosni jc tili slučajeva najviše u Kra­ jini, ali vremenom sve jc toga manje. Na glasu jc poli­ gamista sultan od Ašantija (engleska kotama na zapad­ noj obali Afrike), koji ma svom dvoru drlži 999 žena. On ov e žene prima od svojih prijatelja 1 ahbalba kao što mi primamo od svojih smokve i naranče; nu on ujd’b o njih (prijatelje) dariva svojim ženama. Ccivfiek se može oženiti, to jest može dobiti ženu prošnjom i dovzolom, može otimačinom (u nekim afrič­ kim i azvskim krajevima), mejdanom (bojem) kao na pr. u Australiji, kradom (toga ima i kod nas), zamjenom (neki Cigani kod nas), kupnjom (n. pr. Židovi), služe­ njem n. pr. na poluo&trvu Kamčatki i t. d. Na ostrvu Tahiti u Vel. Oceanu ženidba se vrši u grupama, to jest: više braće ženi se odjednom sa vaše djevojaka-sestara druge familije. A na Slonu (Cejlon, otok u indijskom Ooeamu) više braće ima samo jednu ženu, koja je zajed­ nička svima (komuna). . Ženidba i uUadba može biti i zabranjena, najviše iz vjerskih obzira. Ne saniju se ženiti stanoviti staleži n. pr. katolički svećenici, prav. kalugjcri, a ne smiju se udavati čč. sestre, zatim čuvarice budističkih hramova kao što ni Vesitalinkc u Rimu u prijašnja vremena, i dje­ vice boga Inka u Americi prije njena otkrića. Ima slučajeva, da je djevojka ili žena važnija od muškarca, za to se ona (djevojka) ženi, a momak udaje. On ide u njezinu kuću. Ako taka žena ima sauno jednog muža, to se zove monandjrrja, (ima li dva — diandriija, ili još više muževa — poliandrija. Takav smo slučaj eno spomenuli (na otoku Sitomu), a osobito je ovdje utak­ nuti, da kraljica olil Madagaskara (otok na istoku Afrike) imade 999 muževa. Moguće za &nad onom nesretnom sultaimu iod Ašantija! . U nekim se zemljama svijet vrlo rano ženi i udate. Upravo smiješno. Engleski državni statistički biro obja­ vio je 1910. popis stanovništva u Indiji, iz koga se vidi, da u toj čudnovatoj zemlji ima 520.000 ženske djece i sp 0 ii 5 godina, koje su udate, a 2 milijuna pravih žena do 10 godine; te je godine bilo u Indiji 26 milijuna udo­ vica, od ikojih je 10.000 udovica ispod 5 .godina života. Zbog tih ranfjli udaja njihove žene brzo »prođu«, te u 25. gedini postaju babe. ^ Č ov jek , koji se jednom vjenčao, ne može drugu ženu po katoličkoj vjeri uzeti doklegođ mu j e prva žena živa. Ne može se taikogfer ni žena za drugog vjenčati, dok je njezin pr\1 muž u životu. Brak je dakle kod kato­ lika nerazrješiv. Koti pravoslavnih se može brak razvrg­ nuti, isto i kcd nas muslimana. Musliman m ože pustiti Ženu. ako se s njom ne slaže, pa uzeti drugu. Ovili slu­ čajeva nažalost ima vrlo mnogo. Na primjer p o statis­ tici Vrhovnog Šanijaitskog Suda u Sarajevu, bilo je 1924. god. u Bosni i Hercegovini 9157 brakova sklopljeno, od tega su 42 slučaia poffigamije (sa 2, 3 žene) a 1927 bra­ kova rastavljeno. Prema ovoj statistici kod nas musli­ mana svaki četvrti brak doživljaje krizu i krah! O vo je naša velika socijalna rana, koju bi morali llilečiti, inače jc to Skandal i sramota. Nu može i katolik, slučajno, doživjeti promjenu žene, a to je, ako mu prva umre, pa ga sudbina i dalie cibdari itim slučajevima1. Tako priča sv. Jeronim u svojim djelima, da se neka žena 22 puta udavala i da se njezin posljednji muž ženio ravno — 20 puta. Prema tome je on nju nadživio, dlok joj je on bio posljednji, a da li je ona bila njemu (posljednja, o tome ništa ne piše sv. Jero­ nim. Pitali, kažu, ovakog jednog nesretnog čovjeka: »Boga ti, kaži nam po duši, kako ti je, kada ti žena um­ re?« a cn im odgovori: — Ništa, tek mala promjena. Kao da stari fes u zemlju zakopam, a novi na glavu obu­ čem, dok haljine i sive drugo ostaje po starom! — Skoro je proputovao .kroz našu državu najstariji čovjek u Evropi. T o je neki Turčin iz Stamtoola, koji nosi na lcgjima — 132 godine, a išao je u Italiju, da Talijani vide ov og novovjekog Matuzaloma, koji je ipak b io pri­ lično zdrav i jak. Kada su to pričali jednom našem starcu, zapita ih ovaj: — !A koliko se puta taj čudnovati Turčin ženio? »17 puta!« — E, veli, stoga i jest on tako star i snažan! Prema ovim riječima izgleda, /Jta je ovaj naš iskusni čovjek u čestoj ženidbi otkrio noivio sredstvo za produ­ ljenje živoita! i Štamparija »Bosanske Pošte«, Sarajevo. — Vlasnik društvo »GAJRET«. — Glavni 1 odgovorni urednik: Hamid KUKlC. . �Svaki musliman treba da kupuje samo jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „Gajret" j. Tvornico Ciprpopiro S. D. fliRoloj, Sarajevo, J* može se naruiiti i preKo društva .Gajret* u Sarajevu 0000000000000000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 ohro 0 0 a . a . y Capajeuy. 0 0 Te;ie<t>OH 6p. 33. 0 0 0 0 I□ I Ia I EaBH ce y 6aHK0BHy CTpyKy cnaaajyhnM nocno0 0 BHMa. yaoiuae Ha iuTe/m>y 0 0 yKaMahyje HajnoBOJbHHje. 0 « 0 0 nud e « 6 ycryna 0 0 KyjiTypHOM h npocBjeTHO« 0 0 apyiuTBy .fajpeT'. 0 0 0 0 0 0 0 0 0 ~°10000000000 0 0 0 0 CapajeocKO B cbhm o h th 1 0 ° /o ■ “ Triovički banka i d. Sarajevo, Strossmajerovaul.lZ. Din. 2D.Q00.0D0 Rezervni fond Din. V.300.000 dionička glavnica Prima uloške na štednju, vrši doznake u unutrašnjosti i inozemstvu uz najpovoljnije uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća. H H B ■ Interurbani telefoni brojevi 505, SS5 i 555 jj| U Beograd, Zagreb, Novi ■ Sad, Tuzla, Split. — m ^iiniiiniiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiniiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiHiiiiiiiiiiiiifi/Niiil^ �ćy : Opće Osiguravajuće Društvo JUGOSLAVIJU" osnovano g. 1913. u Beogradu sa ahcijshim kapitalom od Din 3,000.000 u zlatu Ravnateljstvo za Bosnu i Hercegovinu Dalmaciju, Crnu Goru, i Sandžak u SARAJEVU, Kralia Petra 17 Brzojavi: Ju g o o s ig u ra n je . Te le fo n b r o j 300 Vrši sve poslove osiguranja najkulantnije. Police požara prima Uprava Fon­ dova kao garancije pri davanju zaj­ m ova na hipoteke. Sve inform acije daje najpripravnije gornje ravnateljstvo kao i zastupnici u svima većim mjestima. BBBBBBBBĐBBBBBBBĐBBBBB 0 0 0 0 0 o j ižara B raće B a š a g ić a 0 Sarajevo 0 0 0 trgovina muzikalija I materijala za pisanje I risanje. Boguto slona* rište hrvatskih I srpskih knjiga 0 0 BBBBSBSBBBBSBBBBBSBBBB ili uopće nemoćan, popraviće svoje zdravlje jedino najnovijim lijekom, koji se z ove Ferrodovim. Vanredno je sredstvo i zaista spasonosan lijek za one, koji boluju od malarije i drugih raznih bolesti. — Ferrodovim otvara vanredan apetit (dobru volju za jelom) i vrlo brzo oporavlja davajući snagu, svježinu i zdravu krv svakoj osobi, kojoj je kakva bilo bolest narušila zdravlje. Za siguran uspjeh dovoljne su 2 do 3 flaše. — Narudžbe prima i razašilje sa doplatom i plaćenom poštarinom: C i j e n a 1 flaše sa opširnim uputama 40 dinara AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA Čitajte ,Gajret‘ ! List »Gajret« jedini je list za našu porodicu, za našu djecu! Za to treba da ga svak čita i pretplaćuje se! Pojedini brojevi „Gajreta" kao i cijelo godište iz lanjsjie godine mogu se dobili uz sniženu cijenu kod administracije lista. Svakom prilikom sjetite se Gajreta! � https://kolekcije.nub.ba/files/original/ae0375456194cbef3729a7a2a702414a.pdf 25f4d5c12be164cc5f35bb8e593a5246 PDF Text Text noiuTapnHa miaftetia y totobom. J1HCT T A J P E T A A P > U 1 T B A 3 A H 3 .n a 3 H 1. h 16. y K y J IT y P H O M je c e u y . C a p a je B O , T oA H H a IX . H EKO H O M CKO 1. a B r y c ia G p o j 15. C A 4 .P /K A J TOAOP CTaHKOBMti Mmaj.10 Mapom: C mokp ^ (iijecMa). A.niija HaaieraK: Ha it»eH po^eHflan (jnjeoMa). OoMaH Hypn Xaynh: M y x a M e p u K y p aH . Fai6niHinpana.T Tarope: C y 6 x a (jtj H . 0. Xavnh). Oc.MaH H y ,p ii Xaywh: M y c n n M a n c K a B jepcK o-npocĐ j Ha ayTOHOMMja y B . m X . h ;nMT3H»e U a p w rp i X an M (|)aT a. (FI o bo a cm 25-roA - UatfMfceBa noKpi Xa.iH,’ie Ivui<> S jihjtm : OrH>eHa K o m y /b a (n-pui M. KopKjrr). 3anHCHHK X IX . r/iaBHe roAMum>e CKynuiTHHe rnaBHor Opfopa TajpeTa, oApmaHa 12. jyna 1925- roA. TAJPETOB r/lACHMK: npMMaH»e RMTOMaua y TajpeTOBe kohbmktb 3a ujkoji, roA. 1925. 26. OcHHBafbe TajpeTOBa noAopfiopa y ri/ieBn>y (CaHyan). 06HaBn.aH>e rajpeiosa papa y TewK>y. rajpeTGB paH y K/byny. fajpetoB Tet|)epMH y ripH>aBopy. AAPOBH r A J P E T y : AapoBaTen.M K0«MMa h npn/iora v rpanaHnitM. AapoBM y Boe. LilaMMy. AapoBH y Ko3apuy. AapoBM y 3BopHHKy. Aapoen y Kott>Muy. Pa3HM APyrH AapoBH. ypeAHm: XaMttA KyKMh. 1925. I1 0 A H 3 A H > E M y C J lH M A H A l i j e n a rofl. 80 fl. nojenn hh 6poj 4 fl 'BauH ao6HBajy ;ihct y nojia m ijese koh TaaBHor OflCopa bjih koa ynpaBa — TajpeTOBHl KOHBHKT3. — �BANKA693RETQ.Q. E I3 E E E E E E E B E E E E E E E E E E 1 | E u Sarajevu — Filijala: Višegrad Telefon broi 649 i 689 fihcijshi kapital Din 10,000.000- Rezervni fond Din 1,400.000 B anka se bavi v a n je v a lu ta m a kod in d u s t r i j e s v im a b a n k o v n im i d e v iz a m a . Z a v o d d rv eta „ M e r k a n t i lia ” u „V ard a” S a r a je v u . Od d. p o s lo v im a , te je o v la š te n a za tr g o ­ je p u p ila r n o s ig u r a n , a a n g a ž o v a n j e d. V iš e g r a d i kod tr g o v a č k o g 10°j0 d r u š t v u č iste d o b iti u stu p a d. d. » u stWm S a ra je v u 0 9 n i * *r - (Z a d ru g a s a o g r a n lie n im jam stv o m ) - Kočićeva ulica broj 41. Telelen: 817. Tetelon: 817 — Račun kod Poilanike itedlonice broj 1276. - S s c r s L j e T r o Štrosmajerova ulica broj 3 B a v i s e s v im bankov­ n im p o s l o v i m a . U l o š k e n a šte d n ju s a o tk a z o m i b ez o tk a za ukam a­ ću je n a jp o v o ljn ije . B I ID U B IB B B D IB J III II E E ® E ® B E ® i Centralna drogerija r ® E E ® E „ G a jr e t" . .... 0 E Trgovina medikamenata, drogerijskih i kemičkih proizvoda, robe odlgume, zavoja i hirurgških instrumenata, kao i fotografskih aparata i potrebština. Velik iz­ bor inozemskih safuna, parfumeri e, kosmetičkih potrebština i spužvi. Skladište svih mine­ ralnih voda. Ruma, konjaka i. t. d. Telefon broj 319. — Brzo­ javi : Centraldrogerija �JIHCT TAJPETA APyiUTBA 3 A KyJITyPHO H EKOHOMCKO I10AH3 AH>E IVUTJIHMAHA M 3Jia3H 1. h 16. y Mjeceuy. ToAHHa IX. CapajeBO, 1. aBrycia 1925. Bpoj 15. — T o flo p IIpB H n p eA cjeA H H K npeACTaBHHK y Typ- CKoj, a 6ho je A yro roAHHa BpnjeMe CBjeTCKor 3a paT a naKO črapau on 61 ronnHy H nOA nOCJiaHHHKHM HMyHHTeTOM, wiaK ce npnjaBno BojHoj KOMaHAH Ha cjiy>K6y H CJiyHO)0 Kao BHUIH Otj)Hunp y TpynaMa. riocJbeAH>e My je naTpHOTCKO Aje.no, Aa je 6 ho jeAaH oa n o KpeTana BeorpaACK or T a jp e T a , KOM y je 6 ho n p e n CjeAHHKOM AO CMpTH. T oaop CiaHKOBHh je onuiTe n03HaT Kao CTapH HauHOHaAHH 6opau, yiwjepeH, ncipajaH, nyH nperajiauiTBa, a HaAa CBe nourreH Kao pnjeTKO KO. noc/iHje Ocnočoijeiba h yjeAHH>eH>a Hamer HapOAa, AOuiJiH cy Ha »ajiocT ao — C T aH K O B H h OCJlOđOAHAaHKHM paTOBHMa, 6 ho AnnaOMaTCKH c p n ckh rajpeTOBHX KOHBHKTa. B eorpa^cnor T ajpeia „OcMan T>HKHh“ ripBH npeflcjeflHHK EeorpaACKOr TajpeTa nOcM3H TdhkhIi " Toflop CTaHKOBnh npeMHHyo je aaHa 14.jyjia o. r. y CBOjoj7 3 -oj toa . riOKOjHH TOAOp C t 3HKOBnh je poljeH y Hniuy H y CBOjOj 19-oj TOAHHH >KHBOTa ype^HBao je npBe cpncne HOBHHe y TypcKOj uapeBHHH y flpH3peHy. yHecTBOBao je y cbhm3 h HapOAHH nooiaHHK. UnjeHa roA- 80 fl. IlojeAHHii 6poj 4 A'Ba liu Ao6uuajv jihct y no/ia mijena koa TjiaBHOT OAĆopa hjih koa ynpaBe H3pa>Kaja MHorn p^aBH eaeMeHTH, y6pH3raHH oa HenpHjaT ejb a 3 a Bpnjeivie poSOBama, h y MjeCTO Aa n o KpBn m je3HKy y CBOjoj 3ajeAHHHKoj OCAOČO^eHO] aomobhhh 6 y Ay npaB a 6 p a h a h Aa c e cjio >kho npeAaAy p a n y Ha npHAH3an>y H am er H apona, ohh cy HacTaBHAH, Aa ce Mp3e, Kao m io je t o HeKaA Ham H enpnjaTejb jkcjiho . riOKOjHH T oaop CraHKOBuh je Me^yTHM 6 ho jeAaH OA 0HHX, KO]H cy 3H3J1H Aa c e y3BHce naA AOHeA3BHe HaBHKe, Aa c e eiwaHn n n y jy oa cbhx p^aBHx npeA pacyA a. O h je OAMax yBHAHO Aa HHje aoct 3 caMO AeKAaMOBaTH HapoAHy n o CAOBHuy „ B p a T je mho , Koje Bjepe 6 h o “ , Hero Aa T p e6 a MnpHTH 6pafcy, BjeKOBHMa 3aBaijeHy. O h je TO, KaKO peKOCMO, OAMax yBHAHO h CTaBno c e Ha neJio jeaH e 3aM auiHe HaUHOHaAHe aKUHje, Koja fce A3th npHAHKe, n a c e đpafea nO KpBH H je3HKy IHTO n p n je h uiTO 6oJbe y n o 3HaBajy. r ip n ocHHB3H>y BeorpaACKor T ajp eT a oh n o cT aje H>eroB npBn npencjeAHHK, a y u ia h nOHoc m e i m h BpuiH nacHo h y3BHiueH0 CBOjy 3anafcy AO nocAjeAH>er CBOra nax a. �Orpana 226 Bpo) 15. T A JPET« Be^HKH noKOjHHK MOH<e aaHac aa mhpho nnTOMunMa EeorpaACKor TajpeTa, Koju be noHHBa CBOj BjeHHTH caH, jep 3 acraBa Hfleje, HMaTH y H>eMy, CBOMe npBOM npeAcjeAHHKy h kojoj je on npeaaHO cny>Kno, Hefce nocpHyTn, BeaHKOM AOđpOTBopy, CBHjeTao npHMjep no>Kpnero fce OHa Hahn CBoje 3 acTaBHHKe Mel)y TBOBHOCTH, yCTpajHOCTH H đpaTCKe JbyČaBH. jberoBHM capaAHHUHMa, a yCKopo h Me^y C3 mhm Ciiasa th, Be^iMKn noKOjHHHe! na- ;ta cMT « •ufali 'cpoA 'finor .aanjvbajft occthm aia rpyAiMa T&iraice Gocupaija, . OLHTiiiM icanio uacejreiiia ahihc, ii oa y<yra nsojiuc m •tu Kpii,a Titom luiaco napA opna Goercjera MHpmiirc. MuxaMno MnpoH. C m o k b r III.yiiM.arUi .mm TOiir’i'O|6tv]»rimiuio f"raf>.io, iiyuio co'inor isoiia h ^eG&’ia x.:ia;i,a, a ja. to6h icrnsiteM ujo <5y\iopaa arjrriiHiK, UvTJbfiu TBora' Me,isa, rpcoiua amimarpa^a. H no iAnaar mani tysja M«:i.ainy aroi.’pHiMiiM .’inuiheiM odiiasKeiia yaa , Ha H>eH po^eHaaH ii are®aixt nm aiecMe y .\Mipnciia\i xvralny ico neica^ paiUHo iBomiK-anBa By;ia. H ;tou Ti>y;iair .’hsskih-m y pa3rfjJiy,ziuotj -conai ir c,’iyiua,'M Kane© jaro Moj,wx SKe-iba ,'ioiipura no .'u-nuihy rco.poj a.'iammx il' kvm!, ’jTOjc Mo^iie icajnn u.a}:i;axy no- wenitf. * <) jn.py>K.n Mm. iiftyjran ujum'iuicriie upere, oaatirj cnco iiaica <'av,,raaani,e'])yiJo, a na ycire acejbiie j;aj »icmna ycra, :uuj uf.'itiuc xaijMj)c. na vtpipn ras^e, Osmaii Nuri Hadžić: Baiui.TOitaiiiy craprn. ' jai5y)ica, iuioi oy pyMoue Kao ibemni l>yjioGpaaiir. H najcrnja, mro cy ciaricc icao ii»eno mio. pio11ocu mu nrmiiaica, mrjo je, upite nao itoim ayoii. H .-puta!, Koje ce noiie icao iteno tc.ho y ;iarp.n>aijy. Jtouecu Mir Gpocaica, icoje MHpHiuiy ic’ao H»cna »iyma, JIoiicoh, oauiTODany crapu, jep ^aaiaic je lten j>ol>eii;iaii! 1 ■ . Amija HaMeiaK. 11 KtffiiitfI KUR-AN. M UHAM ED (Nastavak). § 10. M u h a m e d o v p u t u T a i f. — Nekoliko mjeseci iza toga dogodila su se dva slu­ čaja, jedan iza drugoga, za koje se moglo predpostaviti, da će s njima dokrajčiti , i Muhamedova misija: to je smrt Ebu Taliba i Muhamedove žene Hadidže. Ovi gubitci duboko su se dojmili osjet­ ljivog Muhamedova srca. Predviđajući, da će od­ sada nastati za njega i teži i gorčiji dani, Muhamed odluči napustiti Meku i preseliti u Taif, mali grad udaljen istočno od Meke dva dana hoda. Sta­ novnici Taifa pripadali su plemenu Sakif i bili su u bliskom srodstvu sa potomcima Abd-el-Mutaliba i Muhamed se nadao da će medu njima naići na razumijevanje. Ali kad je stigao u Taif građani su ga primili vrlo rđavo: poslije kratke diskusije sa prvacima plemena, Muhamed je morao na­ pustiti grad progonjen najpogrdnijim psovkama i kamenjem od razdražene svjetine. Nakon dvo­ dnevnog zamornog putovanja Muhamed je sa svojim vjernim pratiocem Zaid bio Sabitom prispio do brda Hira i tu, shrvan duhovno i tjelesno1, molio Boga: »O Bože, ubrzaj pobjedu istine ili svoga slugu pozovi sebi na drugi, bolji svijet«. Nije smio ni misliti na povratak u Meku, jer su idolopoklonici bili već obaviješteni o tome kako je u Taifu prošao. Kušao je da u Meki nade za­ štitnika, koji će ga primiti pod svoje zakrilje. Mu­ tim bin Adi moćan i ugledan Kurejšita, koji se i prije za vrijeme bojkota Muslimana bio zauzeo za Muhameda, obeća mu i ovoga puta svoju zaštitu. Naoružan sa svojom mnogobrojnom porodicom Mutim je Muhameda dočekao u porti Kabe, gdje se je Muhamed Bogu pomolio, sedam puta oko Kabe obišao i onda se vratio svojoj kući1. Od sada je Muhamed neko vrijeme živio dosta povučeno, pokazujući se s vremena na vri­ jeme u javnosti i propovijedajući svoj nauk blago i ubjedljivo, uzdržavajući se od napadaja na ido­ lopoklonike i njihova božanstva: »Ne moj ružiti božanstva koja oni prizivlju pored Boga, jer bi i oni u svome neznanju mogli vredati Boga. Mi ćemo pokazati ljudima šta je njihova dužnost. Svi će se ljudi Bogu povratiti i On će im ukazati na njihova djela«. (Kur-an VI, 108). Kad su nastupili dani hadžiluka Muhamed je po svome dosadanjem običaju zašao medu hodo- �Epoj 15 •r A J P E T « časnike i pozivao ih u Islam. »Ljudi — govorio im je on — Bog vam zapovijeda, da vjerujete samo u Boga a sva druga božanstva odbacite, da vje­ rujete u moje poslanstvo i da me pomognete da ispunim svoju misiju. Bog će Vas zato nagraditi«. Ali je u isto vrijeme stopu u stopu za njim išao i njegov stric Ebu Leheb i svijetu govorio »ne vje­ rujte mu, on je mađioničar, on je teško uvrijedio naše bogove Lata i Uzaha«. § 11. S a s t a n a k n a A k a b i s a me ­ d i n s k i m h o d o č a s n i c i m a . Uprkos svega toga Muhamed nije malaksao u svome nastojanju. Desete godine poslanstva (koncem marta 620 go­ dine p. r. H.) Muhamed se jednoga dana sastao na Akabi, brežuljku s lijeve strane puta koji voui iz Meke u Medinu, sa petoricom medinskih hodo­ časnika iz plemena Hazerdž. Muhamed ih je po­ zvao u Islam, rastumačio im njegove glavne prin­ cipe i recitirao nekoliko mjesta iz Kur-ana. Zanešeni njegovom blagom i ubjedljivom riječi, med ni­ ski hodočasnici izjave da vjeruju u Boga i nje­ gova poslanika. Na rastanku se dogovore da se do godine za vrijeme hadža opet sastanu na istom mjestu. § 12. M i r a d ž . Početkorti slijedeće, jeda­ naeste godine njegova poslanstva (621. p. r. H.) Muhamed je objavio sedamnaestu suru Kur-ana »El-Esra«. Početak ove sure »hvaljeno budi ime onoga, koji je noću preViio svoga roba od Kabe (mesdžidi harema) do jerusatemske-g hrama (mesdžidi a-ksa) bio je docnije predmet najživlje diskusije i potrebno je da se ovdje na fo osvrnemo. Prije svega nastao je prepor medu muslimanskim teolo­ zima kada je ova sura nazil bila (objavljena) i kakvo je bilo putovanje: tjelesno, stvarno ili du­ hovno previdenje. Da ne spominjemo sve one fan­ tastične bajke, koje je mogla smisliti samo raspaIjena istočnjačka uobrazilja, a o kojima u Kur-anu n i g d j e ni pomena nema i o kojima Muhamed nije nikad govorio,naveščemo samo toliko da je P a o u u ‘|Ki ii CtpaHa 227, istorijski utvrđeno da je ova sura objavljena po­ četkom jedanaeste godine Muhamedova poslan­ stva, da se o noćnom putovanju u cijelom Kur­ anu govori samo u prvoj rečenici ove sure i da je putovanje bilo d u h o v n o p r e v i d e n j e , a ne stvarno putovanje. Sačuvana je jedna izreka koja je potekla iz najintimnije Muhamedove oko­ line i koja (ad verbum prevedena) glasi: »Muhamedovo tijelo nije nikad izbivalo, nego ga je Bog duhovno prenio.« Dakle nema ni govora o nekom bajoslovnom konju Buraku i o šetnjama po ne­ beskim spratovima. . . § 13. D r u g i s a s t a n a k n a A k a b i . Iste ove (jedanaeste poslanstva) godine Muhamed se sastao na Akabi sa dvanaest medinskih Musli­ mana: pet. koji su prošle godine primili Islam i sedam novih,'koje su oni u Medini za to pridobili. Deset ih je bilo iz plemena Hazerdž a dva iz ple­ mena Avs. Ugovor što ga je Muhamed sklopio sa ovo dvanaest medinskih Muslimana poznat je u istoriji pod imenom » P r v a z a k l e t v a n a A k a b i « i bio je po svojim posljedicama od ve­ like važnosti za napredak i razvitak Islama. Oni ''su~se'vsyečano obvezali da će vjerovati u Boga jedinoga i jedinstvenoga, da neće ubijati svoju djecu, da neće činiti preljuba ni bluda, da neće klevetati i lagati, krasti i pljačkati i da će slušati sve što im Muhamed naredi. »Ako budete tako radili, bićete sretni na oba svijeta« — rekao im je Muhamed na rastanku. Ugovore da se do godine ponovno sastanu na istom mjestu. Sa medinskim Muslimanima poslao je Muha­ med u Medinu svoga druga i prijatelja Masab biti . Umejra da ih upućuje u učenje Kur-ana i obrede Islama. Za godinu dana rada i nastojanja Masab je uspio toliko, da u Medini nije bilo kuće, u kojoj nije bio bar jedan neofita — Musliman. (Nastavićc se). u t T a ru p e : Cy6xa l&Vl oy joj aii.hh iiiiMp. iCy6xiUiuii:ni.') ico je Morao u iiaMiikviiiirnt j?ia he divim uo.ua? Iboiie .pio <maniju oeerpe .aua.ne cy <e Oyi;oiinirini m Cyxaowi:!H, na uoIaVili xai|>uaiiiHu«o(mi usiaaue oran ow>jy iu>j.\i.'ial)y uliop Oyf>xaui»mH. 36or KpaTuolie nnaan' oy je Cy6xou. 06c craipujc ttfrnpe y;wi!oiire <e ca vouii'iajoun.M Tpciiinicoimua n TeniKohaaia, u cat;na je naj.u,mba uhu uao m'.'iyjiun reper, .icoKa.ia m . 'pci.iiin’CJhcivHM epiiiiiMa. IIar.iic;ia ^a cy onu Jhy/i,n mho» ps ;j,a ona aiiHinra iin ooeha sčiTo iuto lio mojkg nonoipir; caoiSHiu otiio’) Jbyni;a OpojbiiiiMiiia. \ pouo, y lbeiioM irpncyoT,Ry pa:nx*Bapa.w oy o noi.oj 6y.\yhiK,M-.rjr u o OBojuu coiiituoiiiiiim 6pimai.ua oko Tora. -Toiir y i'itouc liajpaiiinjoM .xjeTnn/Tiiy yun,i.o.ia je ;ia je ona mpoiuiecnijo aa iixviurreJi>ca;y uyhy, na pa^n Tor yi,vraiba-'ra ce u|>e|.i, onniua. u uoKymaua.ia ,.T,a. oz­ nojeno surom. Ka^ Cm oaiuo obu XTe.nn ;ia je uanopaiiie! Ooeharra je ;ia Cn to uorvia ;ia uoiauece. A.m n;o movkc ;i,a 3a6qparai’ oncjy Cm. IIomihcbo ara My>iHi-ra. je ;i,aii jt moh pozHTVJbe. Ocodnrro je uajKa ocoliauie ioao icaicau tcjkji'iiiih' mviooraTai; na caiMoj co6ir. 3a|Majuy je idiM yuciu mune ;ieo n,c eaue ueno omu; m uhepnua r|>euiKa aa n»y je Haitop lbonor •lU'inor onima. Bamir- �CrpaHa 228. T A J P E Ti KaiHTa, Cy5x»H oran;, bojico je y CTBapm n»y ©ume ©ero ocrajie ivhepai; aura aiajKa je rjiename c mpckujom lnao ireiaT cpanore na cbom Teuiy. H a«o iCyOxa unije miacia nap rasopa, oHa je ra a u iiLMauia ;raa ©euraKa mama OKa oceHMena jjyrm\i TpeirauiniaMa,; u meme yc«e iK>npxTaiBajre cy Hmyjwo Kao jnFCTHhM n p c cBaRoj mhcbih noja lee y moj paranaKam xoheMo csoje Mmcnir peHiiiMa ma HopaaMMo, yBe.R je TeniKo mahm <f>apMy. ITipeo je noaipeSan npeBon Rogm je Medo Heiana«, a Ta;ra tok HacTaje Heonopasy.\r. Ajih sa n©a TaeiHa ORa «raje norpeSaH iiipeBOAiDJiau, ai3 n>nx roBopn neinocpeniHO Hyma. y n>HMa HaM ce pasoTRpHBa m ik cKpnraa MM'oao, mouia3H! h&m Oniucmjyhn y cycipeT Hura OesRH .Mpanna Hiaiipem Mac, ’crojflr -MHpno h paiBHO^y.niHO Kao Meceoi; irpn; 3iauiaiCK.y, hudi. sacime Kao Myn>a ® y jemHOM TpenyTK.y paiCBeovrai crne okojio Hac. Ohh, Roju om c©or ipobaffia. HHK?.y cimanu HH 3a KalKa© ^ipyrH jeauK och/m aa: inompxT,aiBatffie ycam-al, yue je3HK 'cmijy, Koju je OeeKpaijno myn nopasa; pjyOok je Kalo Mope, Bena;p Kao neifio, y H>e»iy irp a jy /o©etjiocth H TMHHe, jyTapih& H Bei'iepTea pyweHHJia. Hemh HMajy y cečn houjto opi; ycai.\iiJbe«e ©eumnuiHe-mpuipone. H 3aTo cy ee mena totoibo Oojaaa iCyOxe: ča^no HHRaa HHicy ce c ikom neparna. Ona je hyTJbHi©a • h 6es npyro©a Kao m xo rnonHe. iCeuio y kom jieejKMBeuia oBauio. ce xIa\HpjH'iiy!p. HberoBa pena, Rojia ;j e Hipena ocTamHM OeiiiraniGKHM peKaMa Onna arama, mpJRauia cfe dToj/irc ycKWx rpamtirajaJRao ^eBojKa H8 openffier OTajieana. Ta sanocnena ©anema npyira ii m a j ce HHje BpeuiiniBauia iipeKo -ooa.ua, irero je icaBeoHo Hanyiffia.Ba.Ta: esoje ^ jkihocth Kao ^a. je 6nma HuiaiH OBaKe ome" noponPHe Koja je crajHOBauia na ffieiHHM ooaaajMa; C o5e CTpane crajjaufe cy Kyiie ir coao.Ta Roja cy Oanana; lcieniKe. «a io6ak'iy. TaKo je ooirHffia 'peRe, hhm oh CHiin.Ja ca cMor Kpa.ibeBi'i;or hi.jh1cnojtH, oocmjaira BpTno oocKaHCTiBo cnaRor ^aata m ffiypnna (m uiaKOHora h Beoejra, 3aaopaBJb.ajyKiii caiM,y cfeoe, o j 'jeniHor sanauna fipvroM, iipoamiajyliii: ueopojeHe ojiardcoioBe. f || BaiHHiKaHTHHO HMa.ffie .TrejKaj-iio je 6am ya i>peK.y. BpmoBH Kojn cy nopen ffiera viipouiaihum aioruiui cy \iy BHnenr c®aKy KonHioy m Kyhepan; . He nnaiM ina tan­ je HKana hko Meby cbhm thm HHaujHiMa ouiarocTvaui>a aanaano Many ne®ojHimiy Koja ć>h ce — hum 6nr -OBoje raocBpmaBajia — noiiiyjbajia no ooauie h xy Cetina. Jep Ty HHje oriasKauiia na joj ©enocTaije Moh rasapa, Ty je 3a ffiy roiBopmaa cawa nipHipona. 3Ky6opeibe itcroKia, raacoBH cejbana, necna mbapa, hhpkjt imm;a. h myiM gpBeia — cibc ce to cuJHBauio y j len a h jeeHK. ji noCTaiauio jennaKo nfPXTa..imiMa' ffienor opna. To je ose irocTajauro (jenan |Be(raiRn! s©yMHM Tanac tetnjjn *je} ynapao o h>©ho ne3HyTJBHBO opne. IUyMOBH lm nraiijraK TupHpone 6hjih cy je3HK cHpcTe nesre nenajKe h y ffiOHHM TaM'HHiM OHHMa HauiaSHO je H3paaa jesna ne'iTor cnera. On Ma.;mx naMOB-a «ojir cy m>3 nf>ynoBa iiBpKjrrajra. na one no thxhx sneana ntdHan ffie, nnje dn.uo mraer inrro Ijoj ainje iroiBopn.no saraKOBrnii m’ iiiOK.perHMa, raaneiM n yanaoHMa. 'H y nyr>OKOM ByTm y y nojme, Ran 6n uiahapn h pnoapn othuijih ma T>yn.aK, Kan fin craHorarajra četna. cnaiBaum m imune 3aneMe,ne, Kan ^n Manira oeenocjienn na oOain noMHBauiM, Kan on BC'mKn yiiocneHM cbct iipt,Kirayo CBoj pan n H3He»ana yhyTa.no, ra n (m aion bhcokhm ncoeckhm obouiom y e'Be'nanoj thhiihhh ira;UHOBa. cane:Le naix ;DBe oavre: nena npnpani u n>ena neBojita — jenna iupetLimena cyiiMPBOiM CBeTJiouihy, npyra saK-noiBeHa ceHKOM Mauior craGna. Epo) 15. !Ajlh iCyi6xa HHje 6itna 6aui caoimvi <5ea iiiiMij-aTejta. y cTajn cy Cnjre n^e KpaiBe, Oafp&amiai n rI^anryjin. Ohc Hncy HHKain Myjie csoje nwe ms ffiennx yc'nHjy, aura cy noGHaisajie ffieHe KopaKe. H ano ona mije Moma nm jewHy pen n a hhhoboph, ona :ia ffiH.x nuaK HMauia meKo jBymKo Mlpnjsaiibie n »one oy to imiho Heffino MpMGpeibe pasy.Mejie Qcute meuo poMH. K an om hx MnnoBana hjih rmannuia, hum ce mencHO nacuiiaibauia^ ffiHJBOiHiffie oy je Burne paajrLreuie nero .n>ynn- Oy6xa č n hm nouiar3Huia y cra jy w oiuiiuia pyKy oko <-a}>čanIHH.ol, apara; TpjBauia. o n CBoj oopao o ooiiase eRoje jrpHjaTeuHHne, a TaiH.ry.Tn da je ivienauia.oBojiiiM inejthkhm no6paiM OiMHBia, h JUMsaJia joj mine. Jj,eBojra hx je mooelraBauia Tpn n y r / uhob-ho y onpejjeHo biiomo, aura h ocroi Tora iBHiuie myr thm je GBpahalna. yneiic., Kan (Su yyuia KaKBy .peri, Koija' Om jjo ,'y,Bpcywi.,Bai, m BaČoureuia, imuiuia fm ćnojatM momhim upnjaTejKHnaiMa. ITjir.'ienajio je Kao n a one y iiveiiOM TysifflOiM 'iior.iieyiiy. 'rarrajy ffiemy yHyiupaby neiBO.T>y. ^Ibjicto oy ce ni|»UOmjauie y3 H»y, Hacnaffiaae c-Bdje poirotBe Hetaono n a men a panema n n acrajatie n a je yreime cnojiiM OetniioMOhllHM HOMHM HaMHHOM. OCfflLM ffiHK nBCjy HMa;I:a je orna join ni»e Kose ir jenny MaHKimy, ann: one mnaic iOyoxn Onne Tamo Oamcine, u a n a cy joj ce noKaaitBaiae ®pjiio onane. Hhim 6 h -ce n.pyjKHJia npHjniKa-, araMKnna Om joj CKOMHJia. y Kipm.To n a Ty OTonana u npena 6n yMH.Tino h 3axBaTEiio acan 5n joj Cy6xa owo_ ju n MeKHiM HiDOTHMa rjianHuia BpaT h Jie-ba. 'A th OyOxa je m ;Meby bhiiiihim ponoM jKHiBomniffia HMaura jennoir npy>ra m tcuiko je ]» h n Kairan ey Oiiuni ffiHxoBM onHOcm, jep oh je yMeo n a rOBopr a Taj je ibenoB nap ony»wMao Moiyhnoar n a ce cnnpasy.MeBajy OimiTHiM jesiLKcM ai pupo ne. On je Ono Hajivurabu Fo<mm, 'aBao ce lTpaTain .ii tim <‘Tpanu.no uien. Hanuom ;iyiie yj»uwaHo ftya<e jMiremn ponineJbii :H»ryf>Hiue <iBaiKy n an y n® h e on ibera niuiain miinva ohthi h n a ho niKan .Ha.ynmmH n a ce caiM itpos vkhhot inp.oom.jiv. Auim HeBaUbajinn HiMa,jy Ty noOmr n aicy — Ma na. ibiixoBii pob anu nehe o ttMMa nniiuTa jija Myjy — booma OMiiubemi Mon obhx oOTa'.:iHX Jbynm. iITouito niHK-y iipiniesaini ini 3a RanaiB nocao, nid'trajy orniimi oBicijiniiia- Kao urno je CBaiKOM rpa,ny hdot| kjioiho jeniio OTOiTot'fliio mocto nne OBH Miory n a Mimiy, raito c,y ih crnaKOM oeuiy moriTeOiia ,iiio n » a r p n TaiiiBa Oapona-na.m^oe, icojiii m\iajy s a <\b<; BpeMeiiia Taito n a — nam naati ce tlpoktc n® M-auilo npo(jieiiMapHiMo h rpeOa naiM y tom npyr, n a na\i je yBOK jen®H 'HpH pynn. iITpafranaBT. najiB(,‘h a aiMioHru'H.j:a Oii'.na je yiipa.BJbeina Ha pnoojioB. y tom je 3 hro n a -irpOBene brpoMaai jznao BpeneHa h ORopo onaKo momonHe Monnm o ie r * nahiu npH tom mocjiy. Ha Taj na.MHiH o n oe OBiaRonHOMnio ibhbao ca 'Cy6x€M. Hipn OBajKoM pany bojico je n a uMa. n p y ra, a m-pn pni6oJi'aBy je inajiOoubM TanaiB h <jm apyrO n je |CyOxy TiauiTOiBao p anu ibeHe hy tjuhiBocth H: 'nouiTo c y je Obh aBauiin CybxoM, on joj .je CBojy Tnaiu'io'HOot nioKaonraao 30Byhn je Cy. Oy6xa fm oeaeJia mcitio.t jenmor TaMapuHnuinor craOuia, a H|»aTan 6w y 0.TH3H.HIH Oauiao OBojy ynmny. H mom Oh Tano ceneJia h ;iyro ral iiocMaTpauia, 'pa,bauia c e y ffioj Bpyha ntejba n a wy noMorme, ;ta 3 a ib iieuiTO bcjmko yMHira, n a iOn w'y noitasana kuko ona niHije ca\ro nenoTpeOau Teoer n a obom cBery. AjihI -umi. je iMorJia n® ypann? H Taln ’Oh ce th.xom mouihtbom oOpahajia TBopuy n a je umreHanuo odnaipn ‘ jenuoM M.vniroM »rauiomhy Tamo n a HipaTan siaiMyh«n Mopa w BHKinjrm: » F ie Bpara, iraiKan iiHicaM Morao uh caima-nii n a je mama C y 3a rano HeuiTo oniocoOna!« �Epo] 15. r A JPET« BatMUCJmre crnio! K a j Gh HeuiTO Cy6xa Čuna KaiKBa «o jen a BW.na, ona Gh noJianco HOKpcHyjia na peiKe h iHBiiKvia Gh My Ha o6ajiy jp aro r KaiMeH>a> na aMiijcKe KipyH«. T a j Gh HpaTaij Morao j a H ajvani OBoj 6ejHH pHGanoiB w j a yipoHiH y noj3eMHH cbct TaiMO Gh y cpeGpnoj namami y anaTHoj itoct&ihh Birjeo — Kora? Ho, Kora, aiR’o He Mauiy JKOHy Cy, BanotRanTOBy Khep? tHa, iHaany Cy, jeunHiHiij RhepK.y (k u craBor irpaja o j jpainor KaiMema. A.™ to ce uehe mcKaj jotfcjHrrar, to je ihomotj^ ho . Hmje j a je to 'Gkjto mohhihgkh HeMoryhiHo, a iH Cy rage Gnma pobeHa y jBopy Hajrrainypa‘), arero y BaraiKaiiToeoM joMy ih Tai;o iHHje niMa.ia Moryh'HocTH j a MOHeajHH UpaTaiua. Mano no Mia.no 'ipaj&na je at idoctoiicho iiomtitba.’ia j a yuoonaje caMy ceGe. HeKo camHM ’HenoonaTO, necjpeljPHO ofehan.e Gyjano je y noj uao mojjok« ii.Tiii\ia npH iH($.'iairiK.y M((-ena. O rajaja je mpej »umom ookIom Kaio irpej liemtiM oacraiM HenoaiHarmM rano j a to i iuje yMma oefin ;ija 'ijojacatic. J e j a j p e j to je GiHi.no jojKa.H y MeoenHoj Hohit — cniBoipnim ’je utunaKo s p a ra m aiorjreja.na n a noJbe. llpurpuja noja je y OBojoj nyiHoj MoceMiniHH „rat’iH.na <4>aiM.rbeHoj čy6xH nnejaina je n a uarina.'iy ;reM.rby. II y iboj je Gyjao jajt M.naj jkmbot; pajocrr ,h nyra il|xibitp&Jie cy y ibmhom Githy. OHa je Guma, na rpautuigi uBoje ■neori»aiitiiti>miLo ycaMUbeiiocmi>- J Ij, o na je uajMaaunna ca Aty eeGy. C p je joj je Git.no TeaniRp. a hroh JOBOpa Guna joj je ojpeHeita. Ha npyjHiMil oBe iietMe upeTy>Knie trajiTce riorarBa.no je je jn o homo HperyjKiHO jere. Mu-jio o OyGxMHoj yjajat^aiujv.na je pojicreJbe y BftiHiKy Gpnnr.v. CiBer mm, je '.itipeinGaniiiRao ii 'roBppii© uma. Kume j a ihx TpeGa MiOKjbj'iitriiir ho Kaere. BaraticaiHTa je Gwo HMyhaiH, inoj će jeno jnaiiiVT jueBiro pntfirBH »ipary« at rrpoMa TOMe MMa,njr oy j o n u nenpig'a.Tejba. T a j oy MceHe yaene craap y oiioje pyKe m Banu orwiyfyje « a jjBa ja n a . Bpao ce iBparit iranpar u pene: »MopaMO HiKm y Kai.iK.yTy.« II Tane je Gmo nprarpaBJbeH nyT y ny cmpaHy 3a\i.n»y. CyGxuHO c p je Gurao je :iuraifHO Kao Mar.noBiirrro j.vT[K). Beh neKonMKo j a n a npHiKyn.rMo ea y jcoj HeKH jieojpebeH'H CTjmx ir oata. je Kopane y kojmik irpaTM.na CHoje pojHreJbe Kao niaKBa. H em »Beip. y.n.aame«iHiM iinHpoiKo oniBopeHUM o'iniMa. HoiiHTUBana je H>nxoaa initn a uao j a je mb h>mihihx upra. XTe.na j a uponuTa ’cBojy r-yjGHiiy. A.nn oimt je inmicy .vjocrojanir hm je jn e pe.MM. J e jiio r MoiiiiojneBa ,’ipK ce to e se aGitnta.nio at i ta j je OyGxa. Kao u iBiia’te iiOCMaTpa.nia in^rrauja lupn pnjGo.moBy y;tBaiiKiiiy on 0MejyhH ce: »Ho Cy, c a j cy th Ha|jnatj cpehno yneu,aaH Myana at y jah em ce. HaMOtj caato j a Me caoBUM BaGapaBiuii!« O n ja oiner oKpeHy iiait?iH>y n a pnGe. Ivao paiboaia oiBep, noja y uomom ccrtprHOM rnrpaxy r.netoia .moiBja Kao j a ea itiinrna: tu ra caiM th ckphBit.aa? — 'ranio je lCyGxa r.neja.na Jlparaiuai. H iBraue umje jaaby ocjena m o j JpBerroiM. Katni Git BauMiKaiiTa onpuDno OBoj itoiiojiireBHH ca« it i t a j Gh y CBO.joj ona,Baonrimit cojeo ii iiymHo, im e n a jn o Gh My 'Oyi6xa ira.na aipej aiorc y 3j 1tu1yh.1t r.naouo 11 cr.neja.iia Gu ra trpeeK.n;iiiibyh;HiM umnejOM. BairatnaHTa je moKyiiiaiBaifv j a 1 je jnpemM, a m ii«eroiBH ooi>a:aH Gn.nnr cy oanaaieHit ny;va,Ma 1 Bpnj y MojseMHioM cBery. CrpaHa 229 HyT y K'a.ni;yTy Gmo je ojpebeH ;sa Jijyhnr ja n . CyGxa o je y cTajy j a ce onpocrit ca jp^rapitiuaiNta oBora jei'im /TBa. iIl:pyjKa.ra mm je uri c,Boje pyKe xijhiny, rpuimuia je h>hixob «paT, rjreja.na « x je at cy3e cy joj iieuipecTano aeii.ie oGjaBjbyjyhn JipHjaTaJbHija.Ma. H>eny ieuiKy ipyn,y. 'Bir.aa je jecenu noh Mtnajor LMe-, ce ja . Cyoxa Mtmbe liaiicuie at Gajit ce Ha TpaTHHy /110p e j jpaire joj peite. Haivieja.ao je uao j a je oBit/ra pyKy oko c®oje iBaiiHiKe hyrjMiiBe najne uaMjbe u Kao j a joj je XTe.ia pehai: »He jaj: Me Majiio. Oanj ieBojy pyK.y OKO MeHe iH HBpCTO Me JpjKH.« npHionaniH cy y iKa»nKyry. Y Henoj Tyboj Kyhn km- Tit.na je Mami GpnjKJbHPo CyGxy. Y HBpcre njieTeHHje r.-iKyiEH joj KOcy, Koja .joj oe tunaHe onoGojiio onyuiTa.na iipeuo paiMena at, 0 By je upeKpH HaranoM 11 yrymac y noj 0H0 11110 je najGaibe — it>eHy aipMpojH.y .'ieiioTy. (’yoxirne o&n naiii.viutiue, ce cy3aftta. Mami je npeKoPit'Bauie jeip c e Goja. ia j a joj č u t ne Gh 'HarreK.ne o j n ;m a, a.’iiit»cyđe iiucy XTe.ne j a uyjy aiu 3a aiatiaiB npeKop. • BepenMK ■jolje. <c jejiiiiM npnjareJbOM j a ibhjh hceecTj’. PojHTf.TbH^a ce saMarjiH npej Ofnivra. o j crpaixa - R'aj Bnjenie kako ce jipM6 ,TH3Kyje Gor, Koju xohe j a mnaGepe JicH.ix?rTHM,y ;>.a OBojy jnpTBy. Mami je jotu jeja p e j npej.BpamtMa h«. 0 p3y pyKy ynyhMiBa.na K.hepKy iiano MMa j a ce nonania. Kaj oisuhe Ha o r a e j h miMe je UBaaBa.ia iiobc cyae. OBa. JbyjecKaipa nooMarrpame je jyro Hcnnrra.yjyh3t at OHja perje: » n a rag e to Ganu Tamo pymto!« Bauauio je MapoHiiiro raeHe cy 3e h Motmito je: Mopa j a cUMa mcko opije. TatMe joj je y H>eroBHM oramta cKoiHMina je a a h om caiM ceGit pene: je®ojKal, Roja je nec,peh«a urno Moipa j a ce ojbojh o j pojHTejba »topa HOTo Tano Ghth BepHa 'H nestoia, cynpyra. H TaKo cy cy8e jajU o r je r e ra inocjiyjKiHJie Kao Ghoep ub miKia’bKo caato aaix> j a je yratHe nosKejbragoat. nperjejaH H cy cpehiHH m Hecpehrat ja m i y roj n « n .it ceajG a je 3aiKaaaHa y 'HajcpehmtjH ja n . K a j cy C j 'Gkmihm pojitrre.n.K |CBojy neMy hepKy npejajiH jpyro.M y pyne, Rpeuy.TH c y Kyhn. XiBa.na Gory! Kacra je Git.na oiiaceHa m ohh cy Gh jk onpasjaH H h n a obom h Ha oHiciM OBeTy. M.najooKetba je Ghd ymocjieH y 3 anaj'HOiM je,ny MORpajitHe m ojMax n o BeHiraH>y noBeje oa coGom iTaiMo it iwe*Hy. He nipobe mu jeCerr ja n a , a Beh oy cbh 3Hajnt j a je Minaja iteMia. A auo jont Heico rag e 3Hao, to unje rat Hajatarae Gn.na iibeua mpniBnja jep o«a ratm aj uBje noKymaBana j a Kora. oGMaote. H>eite orat rtpatnarne cy UAny ib«Hy ucnoipHjy u aioo' je hiubo Motje pa3yuMeo. ()r.nejama ce u a OBe ctparne, a racije nrnje atam.na ipaayMeBaiiba: iiun/GH.’ia je .ratna Koja cy joj joui o j pohoda iipHBfcBeiia Got.na Jt Koja cy ipa3yatena je3a«K ibOHor j e rera, Y ibeiHOM hjT.ibitBOM cpuy ojpeaobao je GecKpajait iieuii Jt.na'1, Kora Gh Morao uymt cbmo Hcrpa3K.HJBa.nan c p ja ja . lbeoHii roouojap iirorarrao je jont je ja p e j ue.ny c-Tiuaip; o saj nyrr Gmne cy iMy itarro irorpeGHe kojthko orat ranuKo m yuiH m oatierato oe jp y im t je®ojKOM Koja je ywejta j a 1roBopai. npetBejia H. 0. XaijHh. �VJ Crpana ažo.________________________ »r A J P E t . ____________________________ r»P°i <r‘Osman Nuri Ilad/.ič: Muslimanska versko-prosvetna autonomija u B. i H. i pitanje Carigradskog Halifata. (Povodom 25-godišnjice Džabićevog pokreta.) (Nastavak) Ali vremenom kako sij se pojedini sultani i emiri sve više osiljavali, uticaj bagdadskih kalifa bivao je sve slabiji. Sultani su od halife tražili da se i njihova imena spominju u hutbi u ‘Bagdadu, a Almoravidi u Africi i Španiji smenili su vodu verskog pokreta El-muhadiju, ponova spojili versku i svetovnu vlast i uzeli naslov emir-el muminina. Raspadanje abasidskog halifata na više drža­ vica i dinastija nije u islamskom svetu proizvelo nikakav osobit pokret: radi vere nije Se više niko bunio, samo akoje dotična nova država garantovala ličnu i imovinsku slobodu. Nije niko ni oče­ kivao svoj tspas ili kđkvfi pomoć od abasidskih kalifa, koji su već davno »daleko zabrazdili s pra­ vog puta — sirati mi!gtekiira*> Ovo i ovakvo stanje trajalo je nešto više od dve stotine godina dok nisu neočekivano nahrupile sa Istoka divlje horde Čingiz-h^na, koje će silom vulkana da unište i devastiraju tolike islamske zemlje i gradove i koje će konačno dokrajčiti vladavinu Abasida. Vođa ovih poludivljih mongolsko-tatarskih čopora, strašni Helagu zbacio je 10. februara 1258. godine zadnjega Abasida Mustasem Bilaha sa bag­ dadskog prestola. Helagu pošto je oborio halifski dvor pustio je svoju vojsku da hara i pljačka po varoši. Teško bi bilo u istoriji naći primer sličnog divljaštva. Blizu četiristotine hiljada ljudi i žena, dece i staraca poubijali su ovi divljaci, a sve javne zgrade i lepše građevine porušili. Dvorsku, kao i sve druge javne biblioteke, razrušiše a knjige u Tigris pobacaše. Knjiga je, po pričanju jednog suvremenog arapskog istoričara, bilo toliko, da se preko Tigra moglo po njima kao po mostu prela­ ziti, a voda je više dana bila crna od mastila. .Osam dana posle osvojenja Bagdada Helagu je zapovedio da se ubije poslednji halifa abasidski Mustasem Billah; zavezali su ga u jednu vreću i izdahnu pod nogama tatarskih divljaka. Tako su strašno i ža­ losno završili svoju vladavinu Abasovi potomci u Bagdadu. Priča se, ali istorijski nije dokazano, da je jedan od Abasida umakao tatarskoj buri i otišao u Egipat, gde ga je mamelučki sultan Beibars proklamovao za halifu pod imenom »El-Mustanser Billah«. Njegovi potomci vladali su kao halife Egipta sve do navale sultana Selima I. (1517). Sultan Selim I. Javus osvojivši Egipat zarobio je i sa sobom u Carigrad poveo zadnjeg egipatskog halifu Mutevekila III. i tako zvane »znakove hali­ fata«. Selim je prisilio Mutevekila da u Carigradu javno halifsku čast prenese na vladalačku kuću Osmanlija i da njega kao pobednika prizna halifdm. Carigradski »halifa« Selim I. iz zahvalnosti prema svom nesrećnom Arapinu zatvorio ga je u jednu tvrđavu, zatim ga deportirao u Egipat, gde je 1538. godine završio svoj život. Kako smo već pre spomenuli sultan je Selim prvi muslimanski vladar, koji se je nazvao halifom a da nije pripadao Kurejiševom plemenu. Osmanlijski vladari vladali su pre toga više od dve sto­ tine godina islamskim svetom pod imenom sultana, a da im nije bilo ni na kraj pameti da se proglase haiifama. Sultan Selirii, a posle i njegovi naslednici, zasnivaju svoje pravo halifata jedino na tome što su tu vlast »primili iz ruku poslednjega Aba­ sida«, a drugo još jače što se u njihovom posedu nalaze tako zvani »znakovi halifata«, Muhamedova ostavština: Hrka (gornji kratki kaput), jedan njegov zub, nekoliko dlaka iz brade i njegove na­ nule. Medu insignija halifata istočni pisci ubrajaju još Muhamedov pečat (muhur), asu i kovanje novca. Pre svega treba naglasiti da istorijski nije sasvim tačno utvrđeno da je egipatski halifa ElMustanser pravi potomak Abasida. Tri godine posle propasti bagdadskog hali­ fata t. j. početkom godine 1261. pojavila su se dva pretendenta — jedan u Damasku, a drugi u Halepu — tvrdeći da su. oni potomci halifske poro­ dice Abasida. Međutim savremeni muslimanski istorici malo veruju u istinitost tih tvrđenja. O damaskom pretendentu govori Ebul Fiđa kako su Arabljani došli sa vodom, koji se je zvao Ahmct i bio crne kože, i tvrdili da je on sin halife Zahira (1225.— 1226.). Drugi istorik; Zehebi, veli da je toga Ahmeda mati bila iz Abisinije čime se objaš­ njava njegova boja kože, a samog Ahmeda naziva jednostavno »hrabrim vitezom« — ve kjane batclen šedžaan. Geneelogija drugog pretendenta nije ni toliko utvrđena; jodni vele da je potomak halife Rašida, a drugi da je njegov brat. �Bpoj 15. »f A J P E f« CtpaHa 231. Damaski pretendent došavši u Egipat bio je Zubejr hin Ebi Selmi bio je jedan od riajmepomirod sultana Beibarsa proklamovan za halifu pod Ijivijih Muhamedovih neprijatelja, koji je posle imenom El-Mustanser Billah. Pri pohodu na Bag­ osvojenja Meke primio Islam i u Muhamedovu dad iste ove godine Mustanserova je vojska raz­ slavu ispevao čuvenu odu »Banet Suadu«. Mu­ bijena od Mongola, a on je sam po svoj prilici hamed, slušajući recitovanje ove pesme, toliko se zarobljen i docnije pogubljen. je zaneo i oduševio da je skinuo sa svojih leda Haleps'ki pretendent, koji je takode sudelovao burdu i njome zaogrnuo neofitu pesnika. Zato se u pohodu na Bagdad, vratio se je sa razbijenom ova pesrna u literaturi zove Kasidei-burda. vojskom u Egipat i tamo koncem godine 1202. Prva četiri Muhamedova naslednika nisu proglašen od tamošnjeg sultana za halifu pod ime­ Hrku smatrali nikakvim znakom halifske časti, niti su je imali u svome posedu. Veli se da je ovu nom Hakema. Vlast egipatskog halife bila je vrlo neznatna Hrku od pesnikovih naslednika kupio za 20.000 i iluzorna: on je imao samo da svojim autoritetom dirhema Muavija kad je postao halifa. Tako je Hrka naslednim putem prelazila s halife na halifu, posveti vlast sultana kao svetovnog vladara. U početku je, ali samo kratko vreme, na egi­ a pGsle propasti Omejada došla u posed Abasida. patskom kovanom novcu spominjano ime halife, Priča istorijskim faktom neutvrđena. ali već pred kraj Hakemova života to je ukinuto i Međutim najegzaktniji i najsavesniji istočni zamenjeno samo imenom sultana. U Meki i Me­ Jstorik Ebul Fida tvrdi da je ova Hrka za vreme dini spominjano je u hutbi ime samo egipatskog varvarskog devastiranja Bagdada i abasidskog sultana, a ne halifino. Dakle, kako se vidi, nije dvora od strane Mongola propala. nikako istorijski utvrđeno da su egipatske halife, Sto se tiče ostalih znakova kao što su dlake iz čijih je ruku sultan Selim primio halifsku vlast iz Muhamedove brade i njegov zub, to je ne samo i halifsko imenovanje, bili Aba^bvi potomci. Sto jedan bezobrazan istorijski falsifikat, nego i gruba se tiče t. zv. »znakova halifata«, koji se u C & r ć ' blasfemija na svetli Muhamedov karakter i propise gradu čuvaju, to se uopšte jje može uzeti ni sa Islama. Muhamed je celog svog života i svakom verske ni sa istoriske strane* za ozbiljbu podlogu zgodom naglašavao da on nije ništa drugo nego ma kakve bilo vlasti. čovek kao i drugi ljudi i najstrožije je zabranjivao Hrku (arapski burda), smatraju osmanlijski i osuđivao obožavanje ičega drugoga scm Boga istoričari najvažniji znak halifske vlasti. Njeno po­ koji je bez mesta, slike i prilike. reklo u kratko je ovo: arapski pesnik Kjab bin (Nastaviće se.) Halide Edib-lianym: O G N JE N A K O ŠU L JA Romani. S turskog preveo D .M. K. (Nastavak.) 23. novembra. Danas je napolju strašno studeno, moje noge, kojih nema, kao da mi se smrzoše; vršci od prsta nikako mi se ne mogu ogrijati; Salimu naređujem, da mi trlja šake i ruke do ramena. Izlizana se mjesta na kamenju pomrzla. Ah, kako sam se zaželio topline i bliza čovjeka! Nastojao sam da čitam svoje zadnje bilješke. Sprva nisam ništa razumijevao, ali se polahko u meni probudi neka mlaka uspomena. Mislim o selu Sarylar na DoanČaju. Sjećam se zaprašenih puteva, kraj kojih teku bistre vode, bijelo omaltarene kuće s malom tera­ som iza zelenih vrba, što su je uzeli za bolnicu. Kako su to topli i uzbudljivi dani bili! Usred re­ volucije, krvii i patnje meni bi se izjutra sve smijalo s onom ženom u bijeloj košulji zagrnutih ru­ kava i s crnim pokrivačem ma glavi. Svako sam jutro odilazio u tu kuću, u kojoj je Ajiša živjela. Sejfi se je bio pridružio Ihsanovim četama. Mi smo stanovali u selu s Ahmed Rifkynim ljudima. Oko kuće vazda vidim Gizbanu u crvenim dimijama i dugom pokrivaču od jemenije neodređene boje. Tu bi čekala zagledavši se s onu stranu drveća. Ja znam, koga čeka. Ali znade li i ona žena u bijeloj košulji? Svaki čas je moguće, da Ihsan tamo dođe. Ali to nezna Gizbana bolje od Ajiše. Ajiša, zapregnutih rukava, ulazi i izlazi, te ili daje lijekove ili savjete onima što dolaze i odlaze opasani rede­ nicima (fišeklucima) i što hodaju s puškom o ra­ menu. .Oni već za svašto dolaze i nju pitaju, njoj se jadaju. Medu njima svakako Ahmed Rifky svaku večer sveže konja za vrbe i njoj dođe. Svojim veselim, mladenačkim glasom viče: — Sestro Ajišo! Ajiša se odmara na terasi sjedeći na svom drvenom stolu i zagledavši se u zelenilo. Gdjekad �OrpaHa 232. »r A JP E između drveća proleti Ihsanova sjena na crnu konju, a to prva od nas sviju ugleda Gizbana, što poput sjenke stoji prilijepljena uz podnožje terase. — Eto Ihsan-beja . . . Ulazeći, Ihsan je uvijek uzbuđen, a oči su mu uprte u terasu. Uza sve to, on pogleda i u zelene mlade oči na ulazu: ■— Kako si, Gizbano? E, kako ti je ono novo telešce? I uvijek nam pripovijeda o siroti Gizbani, koja je kći nekog pođnarednika (čauša), što su ga En­ glezi ubili u appartementu »Letafet« (na ŠehzadeBašy u Stambol-u, Op. pr.). Jadni Ihsan pati ko­ liko je i sretan. Oni, koji nose ognjenu košulju, znaju, da toplina, koliko grije, onoliko i pali. Ovdje Ajiši -posvećuje najviše pažnje Ahmed Rifky; a Gizbana Ihsanu. Svakad donese Ihsanu malo svje­ ža mlijeka, kiseline ili voća u njedrima, u roglj-u od pokrivača, te navaljuje, da on to pojedt;. Jadnom djetetu srce puno i prepuno; do č^sa, kad će Ihsan poći i reći o »Allahu na emanet!«, ona hoda kao prikaza oko bolnice. Ihgan, sve' preporučuje Ajiši, da uzme Gizbanu u bolnicu i da je odgoji, a Ajiša vazda daje kakav neodređen odgovor. Ja znam, da Gizbana krajči od. Ajiše, da je susreće hladno čak i osorno, da je prema njoj čisto puna duboke mržnje. To zna i Ajiša, ali ne pokazuje, da znade. S druge strane kišan goji prema Ahmed Rifkyji neku zlu volju, koja raste i jača. ■ b u m u I tom samo ja razabirem uzrok. Ahmed Rifky to ne razumije; toliko mu je duša dobra .i čista! Seljaci pričaju o njegovu poštenju, koje graniči sa ludošću, i o njegovoj požrtvovnosti: usprkos svojoj oskudici on nije sam za se uzeo od seljaka ništa, a da im nije platio. A jadnik nikad nema novaca. ' Dani prolaze, a u zraku se osjeća revolucija, koja se sve više i više širi. Čujemo, kako se bore i dave revolucija i protivrevolucija, koje 9u se prima'kle nadomak sela. Nekih dana, pa čak i nekih noći, Ahmed Rifky ne može da dođe u selo. Ihsan samo preko svog pođnarednika pila za Ajišino zdravlje. U bolnicu dođe petoriqa ranjenika. I ja pogdjekad pomažem Ajiši. Ajiša se usprkos svim svojim poslovima mno­ go brine za Ihsana i Ahmed Rifkyju. Najzad dođe dan, koji mi se je poput klina zabio u pamet. Tako sam opet jedne večeri išao prema Ihsa­ nu, koji je dolazio između vrba. On je svoga konja predao svojim ljudima te ide k nama. Lice mu je veoma ozbiljno, ali mirno, a oči mu traže Ajiišu s čežnjom, s nekom neodoljivom željom. Danas čak ne pozdravlja ni Gizbane, u koje su obrazi upali čekajući ga tuđe evo ima nekoliko dana. T« Epej 15. — Ajiša-hanumo, oprostite mi, što Vas ni­ sam mogao posjetiti. Imam mnogo posla, a smi­ šljamo, da i Vas pošaljemo u Eski-Šehlr. — Zašto? šaljete li me stoga, što mislite, da postoji opasnast? — Džema! u Eski-Šehiru. . . Ajiša, ne saslušavši svršetka rečenice, sade s terase i potrča prema vrbama. Tamo razgovara s jednim od Ahmed Rifkyjevih ljudi, a onda uskoči na konja, što su ga vodili Ihsanovi ljudi, te brzo ode s onim čovjekom, što je došao. Kako smo ja i Ihsan htjeli i kako smo ih dostigli! On ništa rie govori, nabrao obrve i stiskao usnice, samo upita: — Šta je bilo, Ajiša-hanumo? Onaj čovjek, što je išao uz nju, odgovori ne­ kom vrsti suha jecanja: 7y Ubijen naš kapetan. Ja osjećam da se je Ihsan odmah pokajao radi mržnje u svom srcu i da je može biti ljubo­ moran na nesreću, koja goni Ajišu da trči s ovim izrazom bola na licu, a svi neprestano letimo kao ptice. Najzad ga nađosmo ispružena pod jednim drvetom na prašnjavom putu. Njegovo mlado lice sve jednako nasmjehnuto s onim jamicama na bradi i na obrazima, te gleda usprkos puščanom zrnu, koje mu je prosviralo kroza srce. Svi poletjesmo prema njemu. Najprva stiže Ajiša, pa ga podiže kao dijete i stade ga zvati. — Rifky bej, Rifky bej! Ona mu odape kopče na prsima i razape mu njedra. Dragi Bože, nikad ne ću zaboraviti toga prizora! Pod kaputom -mu nema košulje, a hlače mu pridržava vunen pas -u koga je kraj izderan. Kako je čudnovato vidjeti njegovo bijelo nježno tijelom s crvenom smrtnom ranom na lijevoj strani! . Načinnsmo mu nosila od vrbova granja. Za­ jedno s Ajišom povalismo ga uz veliku pažnju na vrbovo šiblje, pa svi plačući pođosmo uz njega. Svu noć je Ajiša hodala oko mrtvaca, koji je ležao na terasi. U to vrijeme naše čete nisu više mogle dugo vremena ostati a da ne dobiju odakle pomoći. Ihsan je odlučio, da odmah povede mene i Ajišu. Ona se je tome odlučno protivila rekavši da neće krenuti dok ne ukopa Ahmed Rifkyja. Ihsan je s Ahmed Rifkyjeviim ljudima i sa svoja dva konjanika do zore čuvao stražu zaznrući od prepada. Kad je sutra ujutru mali džemat sa seoskim imamom ponio mtrvaca, Ajiša je kao malo dijete jecala pod vr­ �Epoj 15. T A J PET« bama. Koliko smo dragih i milih ostavili u ovim pustim anadolskim grobljima i pošli dalje! Pošto smo se vratili s groblja, počeli smo se spremati na polazak. Bolesnici su ostavljeni lije­ čniku i izdana zapovijed, da ih na pretektim ko­ lima odmah za nama prevuku. Iz sela je Ajiša krenula crvenih i nabreklih očiju od plača. U čitavom je selu vladalo uznemi­ renje i strah. Žene se opet ovjesiše Ajiši oko vrata i zaplakaše. Ajiši smo bili našli jednu »jajly«-ju (natkrivena kola na peta (Federn, ressorts) i iz­ nutra je pripremili. Najzad se oproštaji svršiše i mi ostavismo vrbe. Prašnjavim i dugim putem bi­ jasmo podosta izmakli. I ja smo i Ihsan vodili brigu o Ajišinu licu, s kojeg se nije rastupala žalost; čas po čas smo se obojica sagibali i zabrinuto pogle­ dali u lice zaklopljenih očiju, koje je putovalo u očajanju i pogete glave. Ihsan kao da je bio zabo­ ravio sve osim Ajiše, čak i jadnog mladog mrtvaca, pa i samu veoma neodređenu i zamršenu opasnost revolucije. Ne znam, koliko smo tako išli, dok iza nas zavika tanak ženski glas. Mi se obazrijesmo i ugledasmo kako prema nama bosa trči mlada seoska djevojka plačući i Crpana 233. mašući rukama. Ja se odmah dosjetih, ko je, a Ihsan razabra istom kad je djevojčica došla do nas pa uhvatila za glavu njegova konja. — Oca su mi ubili dauri, majke nemam, djeda nemam, pa na kome me onda ostavljate? —govoraše ona i neprestano plakaše. Ihsan je malo nježno, ali na način, po kom se je vidjelo, da mu je veoma neprijatno, nastojao da nagovori Gizbanu da se vrati natrag. Taj nas dan Ajiša po prvi put ugleda i stade zainteresovanim pogledom pra­ titi ovaj prizor. Gizbana se nije dala nagovoriti: — Neću ići, neću ići! Zar ja ne mogu pu­ cati iz puške, kad iz obilatog grada dolaze žene, a ja da ne mogu poći i naći sebi posla? — govo­ raše ona. I zaista, njezine su se zelene oči zapaljivale takvom mladenačkom strašću, da sam bio uvje­ ren, kako će se i to mlado stvorenje moći boriti kao i svaki buntovnik (revolucionarac). Kako lii joj koji put Ihsan preporučio, da se sad vrati, a oni da će kasnije doći po nju, ona bi planula i zavikala: — Pomagajte, majko moja, srce mi izgorje, ja ne mogu ostati, ne mogu! jSBETii ■ 3a m i C H H K X IX - peflOBHe rnaBHe roflMunbe cKymuTMHe fnasHor OAĆopa Tajpeia, OAPMSHe 12. jyna 1925. y 10 npnje noAHe y npocTopnjaMa fajpeTOBa k o h b h k t 3 y CapajeBy. lipnje mpejiaaa rta ^ h« bhh -petit, li y npiiicyorr>By ' r.iaiBHor onOopa, uoaiciraiHiHKa iapyiUTBeH!H!X 'iiiojojiOopa uoBijeipeHMKa uro lTpoBHHuuje, jiipenjcjemiiiCK. jip . XacaHCeroBHh caamiirana, j a je lajperoB ireiipeHii h cir,JMMiTH aipnjarejb iMHHiHCTap HipocBere Bacii©j»n CneTTORap /npKOHheBHih joKaaao h oeor u y ra i jao m yiBieac jal My Tajperr h HjeroB ipaj jieaoe jyGoKo n a cpuy u j a o TOMe bojh MMoro paHy«a, noHiaicrrHBUiiH oBy namy ;puauiH»y iCK.ynuiTM.Hy CBOjasM HaaaiaHMKOM y oooCui mauier noBnaTor m o jm ra io r ja'BHor pajHHKa ai mpujaTejba l'ajperra Toj?n. C.TOBe lKaicyjie, i;ojn he y aaie abenoiBo ja n a c nipejarrH opjene ih0kojihuhhh l'a jperom!x m piaeHBiKa. IIpepJ^jeiTiHUK uoqjeJbyje pujen tocm. OreBiHi JKakojh roĐopu acao HB.iac.iaiHWK Mmtacrpa Upo- Kyjin, CBjere: IboroBo BeJTHMaHCTRO Kpajb ifi.nanaHOBo.rHo je o j. .'UHiKoBaTM oippeiroM Ob. CaiBe IV. peqai eitviehe ra|j(MrroBe pajenHiKe: JIjp. A ejy XaeanfieTOBHha, HfiipaXMwa XauuoMO|X>BHiia, XaiMUfla l\yKwha, Aauaa €apuha ih A.Tmijy XjpoBrHhai. Ja muc.thm, mocnojo, j a heTe ce ćbh cjk»khth ća MiHOM, j a je obo ojnitKOBaibe ojjHnan w niijaiH anaK npn3Haaba jejHOM TeiuKoM h » ^ hhom pamy aa MirraBe ;ienenHje Ha uoiby Hapojnor upecnjelviiinaiiba, n a noJb.y xyMu:HacnM. BaMia, Koju bio rojniie y rojHHy upa,mirre p j FajperioB jaicHO je, kojmiko je ojjijmrocTH; no- cbth TpeoHo i'ia ce obo jpym rBo j p r a e Ha OBy bhc-hhv, n a Kojoj jie ja®a|-. 'K aj cy Baunt hhjiOimuh Kao cyKyc Banier HacTojaaua firora y^ocrojeHiH j a c ry n e mpe;i OBoro .uipe narner y<nvH!uienor Kpa.i>a ih Kaia, c y 6 h.'ui yaocrojeHH a a 'RHae iieBHiHH. c.iaTKH .h mucih oc-Moex eBora tlporeKTopa, IberoBo IvipatbeBCKo BiiconaHcrBO IIpecmiOHaicaetmKiHKia iBerpa, o n a a je jacuo ko.thi;o je noTpeOHo j a ce yrpe craaa, kojom inpym.TBo rpeg,e. O bmm oinjiHKioBameM 'iupnaHaibe r o ra p aaa mcnojbH.ro ce. Ochm ro ra obo oftinKOBame umje ca\ro <rop_ HJoj nociictrn, Hero nnjeroj .rnjemoj mpounioc™ u 6y^hnocrTH Taj pera « rpefiaTe cMiaT.parmr j a ere « Bih obh PajperraBH pajeHHHH OBirjeM oj-iMKOBaini Kao u CBaKH Tpyjj6eiHHi; h capaijHHK «a nojby napogjHor upocejiehaiBaaba. CpehaH caM ihto mh je n a r o y Hacrr j a ja jio jh jeriHM o®a ouruKOBama h jom hy cpehurijm ,0hihh auo p a j rajpeTOB n y dy;iyhe nobe ncmiLM n'pauueiM. HecTHrrajyhH o^^pHimnLMa. moviihim B ac j a Kao y;ijapje 3a obo acruiHnaMo: iKHBiio K’pajb, iibiiBir.ra Kpa.»biHua, jK.hbho ripecrio.roHac.rep!Hnv H erap at neo B.ratra.jyhH J^oai. IIpHcyTHH cKynurrHnapH ytrrajy n a nore h rpoKipanuKM »jKuseo« noaiipahajy cboi^h no3jpa/B. y 10 c a m npegiajtviiHHii; JJp. XacamGeroBiiih oirsaI«. XIX. pejoBny r.'uiiBiiy n;ym n™ iry, KOMOTaryjyhin n a cciiOBy jpyniTBeitiix nipaBiraa, j a CKyiuiirnraa’MOH:e �Ćtpana 2.14. (K ^im r u JLpaaKMJiiJbsiuiie a;muU>y>iKo cnoaipanvi. ll|M_vi):ri<iJWba CKjjfinuiTiuiii Miac.TaunHica bm cth t . <Inexii mu MycuJcanHha. Buthim noottpaiuba npHcyrne oicyniimmn.pt:, «apo‘wno om; uh (ui.paiuwmjHje, i;ojn jie yaaau'i'Hiiut' i!p y r t) i'» lapencTaiBa n a no!)y n a ony ci;yniiirwimy. ^ n 'in e mom n cBjeaiie ipameumne jKeueicoi’ aiom,onGopu r a jp e ra ma 4e.iy c a ouojOM yivKyi|iio!M aipeniipViiimnaM UleMce xa«yi\ie Henrnh ym“;nn'uviie cy n a ­ ime ouy iraauy oKyiiiuTimy. Iljen-iasKe 3a iBepinjHUi&TOpe rr.: XycejH& Kanuha Ta4>py, Koje cK viim m na je;yiKaviaoHO u Ca.jHxa irptvMa. lipnje iipetiaaa ma ;uiiemui pen npemiasKeM n a ynym \i© Hmmobom Beannanl Ti’ay Kpii\jby cjienehn 6piiojaianai moeppaB: »KaiSnraercKoj Kanm,ejiaipnjH: Iberoma Be.iH.4an_ iTrna iKpajba AjrenicaH^m J. . B a e n . — Ga namanifte J'a jperoBe TJiasne ronmnn>e I ii<.yiiiumirene, ’a ynonojbia<na|jyhn iKOJbii cbhx jipucyTHHX ,'i.e.ieraTa n-a jipoimiaiii,iilje iBOHjapaBk’baai Iborono 'Beaim uicrBo Kpojba, Hx‘3HHO Be.uiuancTBo Jiamy ;i,H'niy Kpajbnuy ar naanar .Mohiicr ji ;iparor HiioreKTopa IberoBo KpajbeBcno Bnoo'iancTBO BiiecraiosiajcoeviiHibKa H erpa, me.iehir miTaiuoM Kpajbe bokom J],OMy o n l'BeMorvher cjuikv <j>ehy ic ;iyr ikiibot.« — npq:icjon>iHiK. JIp. Xacun6ooenh u. p. (Ha to oi;yjiuiTHnapH crnojehn j -jkimiIo k -thriiv Kpajby, 11jkiLi.RHii HpecTOvjonacjbenitjipy).' II|.TOn<X)HO aipen.:ia/W*M.vp- ynynBiio Kpa.ibeiBe.icoj B.iann upcojarsini iwxviiwjb o ien eh er csn p icajaf»IvpaiibeBOKoj B.iacui ,na .i»yi;e iiupepjcje^urnKa B ra­ no Itooiionuna Hnuojje Ilamuha — B e o r p j u g X htum >ia ca aaifaiuiibe Miiorc^pojne nocjehene 1'ajperoBe ronuniibe oKynmnHHe ji ynoBo.banajyhn m-TonoGHo iKejbaiMa ouhx iii|«rcj'THHx 'i.iajiOBa h ;^p,TeraTa no JipoBnmnrtje navipa.msM nauier nynpor npJK»Bumca h onpoOanor npnjaTeiiba ksio n >raTaBy •KpajbeiB«u;y Bjiany u nopaoiiM y WMe rajpera. nyGoKy O.iaronapiĐoer Ha oBaniHnaiboj cycjpeTJbUBipcTH: h oiaircftH, Koja ce yKa3yje obom npymrBy.« H.pemjenraiiK ctK,yjiiiiTHiie JJp. Ab^ o Xanaiir>erofBii.h. — GKyimrrHHapH tioiipahyjy u OBaj noo,,Ti[>aiB oa OvpraiM »/Khbho« npe.MiHjep.v roononHHy H hkooh; na.urnhy h ocramiM n.ianoBiiiMii KpajbeBcice Brane. IlpiVDOjenaific hutuim HaoraBJba: Ho:$npaR.a>ajyhn m e Bao. rr. nofiponom.THpoM. no:»iso.’iHTe iMH n a npe nero hito 'ippebeiM na nHidBim pon jKifia OBe CKyranTJCH«ft maiiraMUMieM m obo : Jlocananiai pan ;ipyiirrBa rajjieT je Ono yiBeit jioicpeur, OrainoTBcpaji, m nocrrojaii'CTBeii; ,w icao iijto je h ^ tob pa;! ’raKaiB, xpe5a n a 6y;i,e n pavi, one «icyraiLTH'iHe (x-nano'i'Bojiaii ii sogto ja iLOTB(Mi. I ’aijpcT to Ic uiOTiiyirHiM npa> iVx\t Tpa'/Kn on cnaiKor r.Bor iipnjarejba. ih no'ipO/Ke.j.H1ivjba, n a « <yx one oivjnrainiKHie. Obom npHnmcoiM mo^ mo. OpaKo, na ce oem-MO jennor duiiMmior nam er iianKona.riio-irponiieTHior pattolinica h 1'ajpcTOBor ;uoO]toi’ri!iiiinx,Ji»a |>a.xiM- j jp a X ap n XaiMnna Cmjioa, icora n an neMiuia ey;u5a obhl\ n an a a a yi«Mi ore. l'aNMeT.iiH.ja onana y pen najupenaimijH« upifjaTejba ai>ynmia »Fatiper«. K othiico je Morao papjio je Ma lb. nanoaehjT ce yivoi; _ n a n y naijTeuicniM naroniiMa namer napona — y iKony o>nnx, n o jn cy wo.ue.irH <»i!.v aeMJby, y i;o.iy <>hhx, kojh cy 6 m u oinpe.MiiiH na aa iumio .’BOfipo n opeh.v Miioro nonpH:iiecy n iKprwyjy. Bap na Ojiaronapnid'r'H :»a iu^roa ,’0 'i i r r o n nčacpeno orapOeimniTiio cna he. My naana nairiaihena ih Jiena 3 ;im.IhT Ohtii ran a . P a x m e t m y n» e r o b o j n r e_ MeHHToj n y mn! Bpoj 15. r A J P ET< 1IoniTOB.aua oi;yummwio! J a oaiM, ioono;i|0, na ni>oin.'K)j h iupeTHiJoaiuioj lviaiviioj rcn'aiiMboj oi;yiriimiiirn rajpera »Hanu y ;ui*.a Maxa — hhhooho y KpaTKHM noreaiuMa jiocTananc, posnoj H |in\3otBaiHjC iiajnora l'ajpeTii, Taiaa oum johi yi>a;cao na nouoJbe h we0rqp|B k jm j Koje jc Miopao np-ohn l'ajper y oĐOMe pany n neroBan>y cne no namamimu* nana. jjjpjKmi n a Bac je nanac Bennai Bchimia onne iiipHcyninx, Koj'HLMa je to cee moonaTO m koju "cy to 4 y.n 1 . Baro npoKMM na amje iroTpeGBO na to nononuo ntiiiocMM. U lio ce Tune rajperoBa pana y OBoj Miiaiyjioj iberoBaj ronit*1u, to B an je, rccuiono, aimiiipuio m iicupimo 'iiHHCTO y naHaiumaM »TajiimuodM H3neiuTiijy« na saro npoKiiVM, ;ia je <cyBnuiHO na ce n 11a to ocBpheM. JienHo je, roonono, iu to obom. sronoM MOpaM na liauroiMeHeM, a n na ai.onBy'ieM, a to je na je iai<opo KpajibK liaic nomaio, n a o i1ajperry n iberoiBOj ioynOHiii:n jioneneMio (Objl i'ooOHjbaio pa4 yiHa. l'ajper je o n OBora lCooTanKa Ono no CBojoj unejit, no oBojoj KOimeimnjn if no a » jo j CBjKjr ohijiijijmiu h MiionocTpan; MiioroiT'pan ji onuiurpain oicopo ko.uiko je n nanac, a r u je Morao aajTJbe na ono-cbena aiorpeGaiMa n 3axTjeiDHMa Koju cy Ha ft crajubaiHH, jep vy ohh 6h.’ih Man.n. J\ajian^je MebyxHiM CHTyau,Hja ca l'ajperon caciBUM npyrannja. lio p a rn e nptiHiice, okohomckih y nap naiuier e.'ieMenm, a nrao je najr.'iaBHirje n HajjKanocnje, oaCvitMijbOHOCT, naTpasKftiaiiUTBO n aia:pTHr3an<nuw !iiaauux MyaiHLvianiOKMX nojinrrincaina n a fiocne OHe,MoryIvaiBajy I'ajpeTy Marrepn\ja.'nio n a cwojy ne.’iiaTH0CT paouirje uno. jane n na- ynoBOJbtn cbhim uipeicuM nm'pehaMa inaouer aaU Ta.ioir le.ioMeiiTa. Hajn MycjmMaHCKn enaMciiar, ix>o ip n o , vpaiK.ii on *1'ajiKTa M-moro u rro y 95% TjjaoKii, a n a n p ii Toaie hhko n e yiiHTa: »A op)K.yna l'aji)orv n a ynoB0Jb>H hum Ti'OT]>e<iaiMa, TpancibaiMa ji MO.tf3aiMa?« 3 a Oojby n.3yc'i]jaiu,Hjy. a n aa e<j)iHKaioiiHijy noTBpny oiscir Mor HatBona aianeauhy Ba.M a a obo nonas: l'ajper je, roonono, y MHHyjroj roinunu yT)X)mHo n a y3npsK,aBa.fte. iMyqjiHMauioKe MJianesKB oko 1 ,800.000 JI,uh., a obu L\iyaiHAiaiiin y onoj np^ainu naan cy 4 ji ana p i HHe l'aji>eTy 3a npom,-iy ronH»y OBory on 'jtifii. 42.000. E to BnnHTe, 6paho, Ta4H0 u jacuo y n,H(J>paMa, K0.1MK0 ce o n r a jp e ra Tpasnn, kothico l'a jp e r naje, a Kamo ce jiaau eJie-MenaT onaoHRa Tajpery, ioan rjjcoa n a ra noMorne. Ha 6yjjera. Kora Komo BaiM n an ac noniiern 11a npeTpec n o/ijortjienbi;, nnneheTe roonono, jie 3a Hnyhy nrico,4ici:y ronnny ‘jioti>oOho I'aji^en^ a a canalne n e ix>Be nmoiMue m nsanaTKe oico jbmx Kao u n p y re oiofnpeOe y Besu ic thm npeKo-2 MHjiHoma Jljunapai T a awora ni Ta nmfipa m ije Oaaii tuko oicpciM'iia, a n a ce 0 moj n e nošene onCiHJbno 'pa4yna, i;aj;o n a ce naMamie- r a jp c r ocHM oCuTiie noMohn, i;ojy wy roi.i,HJiiibe naje B am ia FajpeT »i yroiK>ienor ;ronj»Hjioea ajmiKaria, a mopcn joni ManjHx u aieanaTnujiu oBOTUua noMia Burne »iiruaKBHx CTaTiiHX npuxo;in, Koju 6 h Mor.™ n ii ]wojiii5K.no n a o;uroBope rope cnoM enjroj umjipn. ■ f>Ba okojuuoct chjih nanaiuriby yn,paBy, n a HaiM oiipene o30H.jbiiy na5KJby ma p a n na Dai.j,|xyr w n a aia. to yiio30)pii u n pyre ai pnijaTejbe HajppTa Kiojn iho ima Kor Oftiio j>a:viora me Marame n an ac inpHcycrROiiarnt oiBUMe oaioraiiiiKy, i;ao ih naan nuraiB ejioMonar, komo Tpefia n a f>ym h to naaco aravo no TOna, n a jih h e l'a j]#rr Miohn n n a Jie ynomaji>aiMiTH; moT|>of)aMa, Koje wy na.Mehy, fiiKo raj iviCMenoir ne iKciji nperaiMi n ynimiiTH. ra niicAie �ftpoj 15. >F A J P E f . je Ghjio, Gi»aho, ju.noisnx jia<{x>Ba, mocTa je Cmo ona^e « aajsabe, j^ocra je Ghjio iiamjMympHBaai>a h Gunnoc.iMiva. T a isaJi>ma ey t e yi*pHnin h omi jcojm cy naiutnn iieiiiro naa Gpma, ;ia cy aspoMena n o;j,iinniie (r.vGHJbiiia h ma hx Tpefta Taico cx.iuit.hth! h y tom ;iyxy jm/ljHTH. y ^ajiamiH.e'M ;ij»yiiirisy5 iiaj»o;iy, mi»ua:itH‘ u niseTy anaMuhcMO obojimko, icojiihko caMin chc'Jhm ;i,OM h AeJiOM noKaiivOMo cjiocoGiioctk 3a AaiianiftHi^. l'ajpeT, Gpaho, c iKmiyiuiM upainoM o>ieicyje om, cbhx nam, ma wy OMoryhnMo OBOjvnMpamoM, ina aiance ma. ymoi«wi>H nauiHiM HioTpeGaiM-a. He yMHH!H].\io jih to johi y TOKy one romane, l ’ajper nehe Mohu umne ma. m.ejiyje, a imu he OHma Ghth om ome MJioroGpojne m iiipanaauHie npuojicKe M.'iame&KM, to caiMH Mc&Kere npeuBHmjemn. rajpeToiiH pamenMUH h meioisn (J)yHiiimionepH nopcm c.iter cuoir aiaiiiiepiiior pamo, anopem cihhx CBojmc ;ip5pHix h ToauiiHX Beea ca moKhhim iiaminM lipujaTejbiHMa u jiqripo'iH'iiMTejbHMa, Mopajy y tildom pemy ma- ce oGpaTe JiikMa h CHHMa oiraiNia, i;ojn oecJfi Hncy iipKCjnun, a n6jn Gh Mopa'in ma. otiGmJbiiio >iK>uemy 'imMy.ua o Taj. pory h ‘iberoBoj cym6HiiiH, ma nopame jtooii y onoj rommiiH Kai;o Gh mpyniTBO moGn.io nojaHame Marrepiija.Tiie •mare. : Mh omo, Gpaho, cbh . ouyuia jemniiiK u y npBOM pe;iy myacHH u iioaiBaiim ;ta ce. GpmieMO aa te « 3a «-.isojy oiiiix)Tmi.y. ĆtpaHa 235. a oiien,njiL!iiHo ce ooBphe na H3;i,a'ni;e y Jimyhoj romisnm sa y:viiI>;Kana,He ;ji>yniT.iteiiHx i;oiiHHii;aTa. 3 a nmyhy rcmniiiy ninemimbeno je ma ce iipiomi y capajeBOKH kohbput cuera 80 niHTOMana y kojihiio iix ce ne Grn jamniTO mirne h to y3 itiahalme anciipGnsLiic. 3 a TiKJiiiiKOBe aBora 'iccmirancTa mpeviiBHbaAio ma he ce yT]>ouinri’n JJhii. 300.000 a 3a amuirraniije arj>a;ioi li namonyny iHimciiTaipa JIjHii. 15.000. iiito 'hrhh yKyraio 3a romnny mana 315.000 Jtnm. y MCfrrapoKH :Myiiriw i ;oiibipkt mia ce npnMinn 45 jnmoMapa. 3 a y;vij>HianaH>e onor KannMitTa njiemBnhaiMO ciBCTy om Jlinai. 1 80.000, a sa amimTanjn.je arpame ih iiamo.nyHy miuieaiTapa Jljnai. 7000 iiito mhhh yiiyn>no 1S7.000 ^ hh. y MdJrapcKiH sKeHciat kohbhut npmiHihe ce 45 itnTOMHna, a TpouiKOHH he HianiOcnTii ^ hh. 170.000, mon je 3a amaiiiTamrje iipemonbeno Altu. 3800. lViaas.nn omGop 1'ajpeTa naiaen ce y Touy niperoBoisa ca OBm Bai;y(J>!.Tioy. yMj>aHOM y norJiemy ycTynan>a jfmne nehe 3npame y lCapaje;ity, y w jy Gh ce Morjio oMjecTmm 70— so irHTOMHiia. Obu iipe'roBopn joiu Hnjecy moepuieann. na na cnvnaj ma ce noBOJbiio 3aiBpjne, onma Ghomo skoitckr iicohbhikT H3 Mocmpa mpeHJije.TH; y CapajeBO. To je HyiK.no pam11 Tora. uito ce y MOcrapcKn jnencKn iaouiisnicT HanoBo ne Mcane jiphlmhth hm ljetna raiTOMuua. jep je Gpoj Mjecra y tom koihihuct.v oni>aMiiMeii ca 45. IIIto ce THMe MauKSrti poma ^vMiHinjjioj lemmiH h B iti a 6n .Bejnica inTeia ai;o 6n ce jamno na iiobo r.cilnii cnera oaiora, o M«siy cmo m y^nh Baai mamac nojut_ —Gpoj yMeiwi!iiia 3a Hiemcicn kohbrkt, a y OHaj y MonaiMo paMyii 'h ma B ac o CBeMy y TaiiMMiie hbi'octihmo, napy ne Ghomo nx Mor.m npnMiiTn. 3 a cjiyMaj nipcto hore, Gi»aho, i;ai;o ca&i n a ’naMeTnyjp£tKao, sm c-rn nnuiaiba OBor iiom?HKTa y ■CapajeBO mojihmo oiiynny mpyiiiix maiiamm>HX naiseHjTaja, a iiapoMHTO m Tjj- uiTHiiy ma noiiem ropH.e oBcne omoGpn naiM 3a v^ ipiKaiiiH'iKor HoneiiiTaja, ' ma 3aT0 ja obihlm u imiBpmaBaai p.aube Hcettiicioor KoiiBuicra y Ga.paje.By h 3a TeMeJbiiiTirj.v c.Bojy pcn ca uiejbOM j$a miaai onaj mainapmbJi j>am h ea- npenpoiBKy cane 3rivamo jom ^ hii. 150.000, uito 'umni cimnaac Gyme GnarormoBen m 'Gepiiheram. (jhmimron yKynno 323.000 Jlnm. Haa Tora npemcjemiiH'K oraBJba ma mueBHH pem hdy BnxahKn kohibhkt nsia ce npuLMUTii 30 baii;a ca ujeuiTaj TajiiiHiKa o pamy rjitCBiior C^'nGopa y Mniiyjioj yKyiUMIL\I TpOUIKOBHM3. 3a H3,TpiKaBa3be KOfllltHlKTil mpyurrBeiioj rornnmm. ■j^iiH. 110.000 h 3a amainTamnje 3rpapje m iiamouiyiiy jui_ riciiiiTo je Taj MSBjeiUTafl rfeh oniTaiMiam ih HL\iajy Bemapa [fluii. 15.000 uito yKyin'iio Mirnimc©OTy an. JTjmi. na iiipHicynna rcT-inoma y pyKaMa, iioko om irpHcynii3i'X 125.000. ! •uiaiHooia npeiiviaiKe, ma ce TagjpniMKH n3BgeiUTaj yooih« y Ty3JiamcKH IvOhbukt irpiDMinhe ce 40 imiTOMifna. IIO MHT3l a 3a y3mpniaBajbe oisor icoumrKTa mpemniibaMo jlljini. n .p e m c je m H H K n ra a ciKyiiiumHHy ma jiih npiH- 150.000 « jom TOBie JI,njir. 15.000 aa. amarn'aaurje arpamc Mia h o;i|o5pa,Ba niTaMinaiiiH ji 3 B j e ni t a j T'a j m m i;a , n namaiiyiiy iH'HBeHrapa, iiito mhhh yKynHio Jl|njnqvii (CKyjiim'Hma jeiumorjiaic.iio yc.Ba(ja. h omoGpaBii liaBje- 165-000niTaj Tajnmca). y (JvoMianoiMi kohbhikt mprninhe ce 15 niiT0Man,a Bpemoje^irHK CTaiuba 3arHM ma mneBimi pem ma- a TPOIIIKOBH he IiailOCHTH ^ kh. 45 .000 . at j e m t a j 0 ji a r a j ii m k a 'o m.pocxomiiiMa h pacxoUpem-iaiKeMo ma ce 3a nmyhy udkost. K>mniiiy cmomiiiMa y MMiiyjioj i^mTiienoj momnmai Kao w o craiby 6i«i iict mpyuiTuene roTomme jiomov'lGapy y J'au.i;y cutoTii mpynn,neHe himobmiic m.pajen 0 Be noo-ioiBiie rofunue. om Anu 20.000 3a y 3i.ipiiia.imbe TaMoniu^r 3ajemimriii;or II p em « j em h h u nHTa ;im Jim je mya«ino ma ce luOiH'BiiKTa ca iiomo' ijGapoM iIIpooBjeTe. n im iir a urraMiianH lisnjem iaj OjiarajiimiKa. y HBmanniMa npegiBHmjc-iK cmo n obot}' om AICUiOKyuiiiTHiia jemnaiviacno oriwian»a. Minaibe mmtje- 500.000 Kojy heMo eBeiiTyaTiio MO.paTir Hanjiaurai Kao iiiTaja G.narnjiiHKa. 3ajaiM, Kora cmo moGitm npem 3 nompie om Mhihiictoiv II p c mc j e m h n k imrra 0Kyii!umr.iiy ma jiii ycna- cTita .riouiTa n Bj^iojaisa. y j;y ju m ai.mwnn c a G-Tamja ji omoGimita iHumneaneiui uiTa.Miiiiaaim loitj^miTaj Gvei. Ma, Koju cy HaiBemeicn y niTaMiiaiBOM iiixsm'ior>' paMjnna UMaJin Gn ma nanoce Ajmi. 2.085.S00. 1I|hxm;i iviijiimica. JivraiM iiiiKrncjemiuia; crarnjim na jpiemui .pem To.\ie je nooipeGflio ano Gn ^aKTUMno Gnom cowi»iMt ntiiipem’ion aupopitM.viia ;m orm,vhy 1925/ 1920. romnmy maun ma oe m čamaabe mpyniTBeHe roroBiDiie omoGpii ni iro;ijeJi»yje pnjeM mpyiiiTBenoM coKpeTapy XaJMiimy yTpouiai; cmoTe om A™1- 535.800 k<u .'o Gn ce iioKpnK y Kh h y ma ofm.mijecTir cKynnimriiy o obom mpou Bajj.n HtinaJijH c a npuBinuiirMa. |niM.yny. i IIpem cjem «H K nama cavyimiirnniiy ma «th 'jiipnC e u p e t a p K y k h h, mo:Mina.jyhH ce ma uiraLM- Ma irjvemTiOiKeiiii npopaMyjr 3a irmyhy nomnn.v. Ck.nthnmnna jctoior.iaiMio ycBaja aipem/iO/Koim Ji|X>iwiyir. iiaii.ii miKvt’ior npoj)aMyiia aa mmyhy j'ommiy, oGj\T3 jiaiice mojemume cramie npHMnrraiica, a 3anniM m^uiTaiKa IIpaMa imie npopaMyn aa nmyhy romuny ooaKaiB je: �I lpHMHTaK B poj 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 PeflOBHa H naH ap u H a A n H ap a ...................... M aaH apH H a: A oO poT . h yTeMea>. K a M a ie h jh b h a c h a c ...................... T ajpeT O B u H r a p n a n a p . . . . BaH K a T a j p e i ...................................... C ap a je B C K a B a H K a ............................ 3 a < 5 a B e ...................................................... /{apOBH Bpoj 15. r A J P E T. CtpaHa 236. H AOSpOB. npHH03H . rin T 0 M a4 K e on cK p d H H H e n p e T n a a T a a a ahct . . . . ...................... ripHXOA OA i u y M e ........................... O A O d p a B a c e H3 caA. ro T O b itiie y K ynH O . 30.000 10.000 200.000 100.000 180.000 30.000 200.000 200.000 400.000 80.000 120.000 r.35.800 _ _ — 1 2 /jH H ap a H a a a t a k B poj K o h b h k t C a p a je B O ........................... „ My luku M o d a p . . . , T y 3 a a ................................ , B n x a h ................................ — — _ — — _ _ — — 4 5 6 7 8 » O o 4 a ................................ „ TauKO ................................ C r m ie H A n je ........................................... 9 r i o T n o p e ................................................ 10 11 f l j i a i e o c o d a > y ................................ K aH ire/iapnjcK H tpouikobh . . 13/ 14 MeBJiyAH h B jepoy4H T ea> H . . CTOje (KOHBHKTH j a T31MO J,pyiHTBeiLlI IIOJOjdOpH H JIOBjepeKMUiH opraHM3yjy PajperroB p a j ii j a yomiiTe boj e y dyjyhe BHUie pa«yHa o rajpefry. 'IlpejcjegjHHiK ,Hp. XacaH6eroBiih ojroBapa na irpitvrjejde ca crpaiHe irpejroBoppra;a. CacTaB,T>ajyhH inpopaMy_H Mopain omo j a oyjeMO n a arrpe3,y n j a ne ciaBJbaMO Behe CBOTe y uprnimiKe, j a 6n ce na Taj H a 'iiih mkuvm iroKpHiBaa'ji cTBapHO npnTOjH1ca ipacxojHMa. Pa3yABHije ce j a heMo Hacrojarra j a ©rasne iipaviHTdica y nipopaHyHy 6 y jy h Behe n j a he 3a Hac 6hth MHoro dane, K aj Oh ce OHe Mome yjeceTepocTpyihtit. ( ’aMo. Kano peKox, oirpe3a paijH mh omo araB.’bannr y nercum oTaBKaMa Marte, iobotc y npnxojHiMa jpyuiTBa. I Uto ce Tit'ie yrpoinKa MiiTepnaTa y iMocraipy Mory ojnoBopHTH, j a FajpeT Tpomehn no®a.j na 'HHTepnaTe, ne Tpoiuii na Mocraipire m XepjeinoBu,e, Hero s a cBe Kpa_ joBe y Boemi h Xepn,eroBHHn. Mavrcja y thm Hrrrep1laTH'Ma w.\ia h Kojm o j MocTaipaja, auw y rnaBnoM TaiMo cy npniMJheitn ^aiijH ara cbhx icpajeBa Bočne h X«pnepoBmie. OOjraB.TOiKeiLe irpejcjejHHKa CKyiiMimHwa npHMa jo 3iian.a. npeniojcjrBHiii tCTaiBJta Ha jneraiH ,pej ir 3 ®j eni t a j p e « h 3 o p a, Te itcoiiBa mpejcjojiiacKa peumunonor ojoOpa Aairraa. Caipuha J a nojirece HOBjeiiBraij pBBHiJOpa. A3H13 C a p o t h aE3Bjeiiihyje CKyiMUTHiiy: IIoiiitoisana CKymiLTiiHio! y aiiMe peuiraoipa TjraBnor ojdopa l'ajpera mbI'tt mih je iraiBHljecTiroi ciKyimminy j a ovio y TOKy <VMi:iiy;ie 'POjume Biiniie nyTa arperjieja'iiii Bobeate jpyniTBeHiix Ktbara, Te omo iex cpaBHiUBanii ca noTBip- . O n u ia T a 3 a j M a ................................ 2.0S5.800 HaKOH irpiĐMJbeHOr 11.popa.4yHa t . CaiHX T a <|t p o npnvijehyje j a jc y n a crparni lipmrarrMia a o j oraBKe puaiHapiiHe) npejBHbeiio can o 30^i(M)Jb jb ano je Oiee ra jiin e npuMrbeiHio mmue © j M.nauiapnaia. Ocilm Tora nipnMjt‘hyje- j a r e n a iiocrapciKe KoiLBHEre mhopo Tpoinai, a n p n x o j je m Mocrajpa uho y o»oj ro j. i;aKo tce b iijh nu ncKa3a; !n;pHxoja ino M je c m m oeera oko 20.000 Jljirn. 3 a ro J e oh MMimjbeiba j a On MocTapjit ipeGajm iBHine j a p a je 3a rajjper, a ncTpjodHo je mihmjbeii.a j a dm Tpe6a,io saMOJnrmr Mjecra y ivojiiMa no- 315.000 — 187.000 — 1150.000 — \ 173.800 — 165.000 125.000 45.000 20.000 — yKynH O . 10.000 120.000 100.000 — — — — 25.000 — 500.000 — 2,085.800 i javia npiLMirraKa h iuvUTai;a. Taicobtvp cimo HOimiTaJir h cpauHiMH 3aKJby4iHe aaumre ui ]Wi'iyne, Te cmo a;oiiCTaTOBa-nr j a je BoberLe niuura h o;iarajne Oh.io y ]ioTiiyiioM pejy. Mojiihm c.!iaBiiy oi;.yiniinTii;iry j a oeaj aiMBjeiuTaj peBiioopa rr^BOJiar it]«iiMai™ ';^o »iiaBba. iCi;yiiuiT.miiai jcf^HorJiacjio y 3 jl m a jo »Haita rm- ajemraj; poBiraopi. Il’pnije npmaraa na ja^ty Tai,rK.y jneBnor ;peja r. /JepBiiiii 11 .i e b jb a k y bcob 3a.Kjby'iatKa jejn e muhi jiaiijy oi;yjmiTKHa nrtTa. uito je y'Mnbeno jo c a ja y omT/pH niKTBaparba capajeiBCKor KOHBauira y uierprCKJI jo m ? 1 •UpejcjejHHi; J p . X a(ca,H O ero B H h ojroBapa j a o j CTBapaiba thx 3aKjby>iaKa MHjecy irpnMaHin y 1caipajeBOKiH kohbhkt bajH ohhx opejrbiiix miiojia, Koje iiocToje y jpyriHM MjecTHMa, H3y3iaBiiiDi! c.-iy4ajeBe j a OBaKBH banjH iuiahajy iBehy oiriiCKipOnMiHy- Ocuim nora y OBavie KOHiBHKTy mh HiviaMo CTaipHjHx bana, KOJH cy ce Ty 3iaTOKULH iiTjpHje CTBaipaiiba onroMeHyTMix 3a.KJby'raK,a. IlpeMa TOMe l'.'iaBMH oj6op yjoiBoubaiBa ohhim Te®JbaLMa, Koje wjy Ha. to j a ce OBaj kohibhkt nocTeiieiio nperBOpn y merpnJoKH jom . HoceGnor uierpTCKor joMa rurjOdMO moivjh oonoBanin y c in je j Tora, mito linjeoMo lmotjh nahn y Ty CBpxy nojeoiie arpaje. CKyimiTHnra oe 3ajoiBOJbaiBa ca obhm oOajBjeuiTtflbOM. npejcjieu'ijHMK CTaiBJba n a jiieBinr p e j nery TaHRy: IIip e jJ i0 3 H T jia B H o r o jO o p a . ■y HiMe rjraBnor ojOopa joOHiBa pnnjei coKijreraip XaiMHj K y k h h, Koijn KajKe: »y ociiiaiBaiby Beonirajoicar Fajipera »OoMaii 'finiviih« Kao h ib&ioBor miiTepHaTa, y kojh cy n p m n ^ mauiH hihtcumuh h3 Bcf>He rt XepueroKHiie OBpauHmiiiH cpejH»y HiKaiy j a 6ii Morjni •HacraiHHTH CTyjnje n a TkorjiajcKoM yH«Be(](3wreny, HOHajHHWirnjy y.aory 3iay«HiMa Tocjioba hlapa TpiHlvKoBHh, noji ii)Hv^ejHHja Beori mjckot PaijpeTa. Ona ne cavio j a ce Opune oajejno ca ocraurnLvt 'iJiaiioBHMa yirpaBe o iicvi,p/i«iiBaiby iKoiiBHKra y Bcor[)ajy, y iootvie je iMiHiiiyjnQ ra'ijiiie 6mno CMjeuiTeiio oko 40 BMCoicouiKo.’iapa, iioro ona h naiMa PjiaiBiioM oj0oipy ratjpinia kao ir nojojiiifHM PajpcTaniiAi pajnuijMAia OByja. h Cnaiivie H3iiJia3U y cycpeT ai (CEojHM unicoamM ©eeaMa u no- �Bpoj 15. ■rA JPET. CTpana 237. mnairoTBOM Miioro Aoiiprmaiiiia h s a m u i rajp e r. H as on nipoMa MiOir,yhnooTHi.Ma n npuraiKaiMa ;ijoiiyje hjiHi-'iihkom mune :ii<x\jcre BoorpaAy Focaioba T imkIiicon a HiOrony ocTBaipe!H.y. mnih je liajBHiue y ,nHiiuwra u ApaiipmimjoAa a a je nam C a j i 'i i x T a i ji 'p o ne c.iaiKe oe c tiumc, ;yi ice iiipHjmi' (ino y ii pano luvrR’iainerrBeii. H a ooiiOBy cmora ;$a nwpav’i.n.y Paij[H.*TOBa JjoMa ya\ie xiiuioTx,nuui>ii.H ;«toBora ii|)e;viajKeM y rmc FjiaiBmor q.n5opa a a oma OKyn- j;UM, ataiKo to njKvviavKc no;p;{filop y I*oraniiijir, .neno iiiTH'Ha yKavi«“.joj iiajiwjny mo’raiOT, i;ajty mooko, n a ooHony je oir s a io Aa oe Tay ajom -notpieiie nti n a im a cpew;myniTHwmi,x iipanuiia yliastarrif, m a a nmaGopc rociioby araiia. r to arci ioboto noja je i^'h w viy'ieua y PajpeMapy T'pmpi.OBiih ho' ischom 'MiiiimpoM lranier apy- tobou niMOBiiiiiiR, a samiim u a iiobhx npn.iora y cmy lUTilia. lonipxy. <’K.ViiniiTiHHa: jciiAoivracuo aKnufirnipc nooiiol),y Miiipy M H5K. M e it p o je MRiiijben.a ;ijii je np(vvw>r n<>A'npH<|vi;i(smih ;sa moMacny 'i.iiamnmy apyHi'im Fajper, oAbopa y PoraTHuiH np.io yM.jecnwi. Jbairae cirukr iboovpno K.'HnniyhMc j'KiH.it(\'ia! jcvuniian, Kojn no;j,nt.Ke nehe »rpapa ncMa opevijcrraiBal,. HaiASJbe ceicperaip K y «, m h npo/viasice y himo noro TpasioH xn'iKynoi;fflpn.n sajaiM, tc (in ncro Taito h I’.’iamior O;i|fiopa m oe iipnje;i;iimiM m ;iynoTo,T3iium»nM l ’atji|KT 'Morao sarrpajKiHTR oa(jaiM oa Xniuorei;apiic Baume Paj|xyTORiiiM pivvoiunnHMa no mi|x>isRnn,n\je, kojm ce rar- y CajKijeiBv, moja ce je Ty bicaoimio ycnocTaĐH.ia, a ya ne 'noKo.iooame y >pa|ay 'aa raijper, moKajKe n a onoj MaiBii KaMantaK. Ho Asa ’6 h ce Aonuo ’ip 3ajMa Pa|joivjranuiuiHHif 3ainnoniH!MKa 3aiXiBia;iiiiocT u to: OMep e<t>. peoy je nonpobno sClMjbhhiitc. aa,n iona saMJbmiiTa yrj?>ony m AxMeTy rlimiKMhy, naRjepemHii,HiMa Fajp era y BaKy<ji « e ma rajpcrry, Kao m ro tok iiisanac aannnm.y Mocrapv; 'Myipary ORiLama;nHhy, npeiAc.jeAHHKy hoiaoa- ■ipKHroBopi o a Baniy(Jia\i ovieAle yoryiiiaiba jdAiib (eauO|>a y D pi kom; Cax">HTy HaMmpm, opeoKOM wane.Tnaw.y Ky<j)oice 3fpaa£ y CapajeBv aa, ra.jipeTOB ncencKni kor y KcuMipv; 3ejini,iy ByKOTHhy, noRjepeiHHKy y OĆ- BiHikt. Tih njieroBopH aa.nm i^ paiAR Tora, rito Baacy<}i TpoKii,y; XiHJiArHjHi Ca|.T,n!KaBH'hy, HOBjepeHiHiK.y y 'Jby- <paiKiR Aa Paj-peT ynpoiUH y Ty arpatAV ome roAinre Ovuikom; Ocaiany BeraiiOBHhy, aioiRjieipeniinicv y Kjbjtrv: upeico SO.OOO.— ah napa h iropem Tora roAHmin>y khKiUn.Trarn iKanHH.Hhy, ■npeieje^HH!Ky moAOAjOopa, y pHjy OA.AuiL 10.000— ramKy; XaarjpijM TaxMiHiiiHMV)iH, npeACjeAHmKy, MyKaiAa je m ampama c,'iyM>Maa Kao ' imnopnair craijMi iQuaxiH, 6.iarajiirmKy 1 n a n p ^ o p a y B rodicom; Oi;ipyRviHe Mempeoe oidas c e unije TpasMRAa i;arpnja ir JlepBHiiiv n.io.RJhaK.v, nouijei>enHKy y'B apem y; Hopa- o iiia ce je Morao oeaj BaKy<J> nTs;ip/KajBam, aram xn!M e<b. IlIexHhy, mpeAqjeiA'RHiKy prtioAjfiopa y 3 bop- Faypery Tpeba Ta yrj>a|Aa, oras ce Mopa Tpa&KHTR oa ioniKy; Ilop a x hmy JI,ayTO«iihy, mpeacjeAHmKv notio^to- H>era mecpa^MjepHo Be,THKa Kupnja! pa y BmjejbH.H'H; Behmpy Ć apapjihv, ROBjepeinmn^ y II3 OBora ce bhah Aa Bancy(j) c TeiiAcmuiRjoM korh Jby6iiw>y; Ax\ieTy HaurHihy, mja n y oafiopa y Pora­ HaiiipeAaK FajpeTa, n-a samo sme.iyje roBopiimc 'Aa asm n i pir; Bra;nT)Ory >A.TiniiT>eroiraiky. mpeAtojeAumicv noAjoa- iFpRCyTHiR. a RapoHRTo ohr MB ppaBvmiuiiye CBajpijC r«opa y JT,epBPimH; nirfa?. y3Wjntt>y -B«l?oi>y. Ta:jmmy HpoTCCTRyjy mpoTRB Te ycraaiciBe (omoopaiBaibe y oKyiR_ HOAolAfiopa y 'JIiipBeiimi; MycTaxpm ncamhv. :iipeJi;,j<U* lUTHRIl). H a to n p e A C j p a r i i k ycraje H iabkc a s je ii'HiKy moy*0;iffc>pa y Boc^ ,%tfmWR: Ooirauy P ep ih v . np(Vix-jmmi3;y no;i,o;i/k>pa y I>Hxahy ir MevMO.TanijH yn;paiRa Ftij^pera joair 'iipinje HenrpR roiARne iro’ie.Ta as paaR Ra aKiUJijiH 3a MsrpaaH>y Fajiperoim JT,oi\ia. y « p a Xaymhy, npea;eje>ApiRivy na:i,Oi:ijfi(>pa y Kouumv. OK.vniiiTHina jev’iiio.’iiaicaio vcpaja ropi.<n npbiVioi^l ne Faijpen’a cy Aocama Rmirane cBojy av/Kroct. Ca M»jm\r m,pevAiuaoRHiKOM A.nn’jaM KjjmoBiiheM ja c&m iu’iii4yhH: JlvRiBejin! ftpevTcjepipHK CTOBJba n a ;Diieiimi pe.T. T l p e j - saje.AHo mo^ieo ma tomc paAiftm H oras rsm je 6no ocairvpam xiniROTeKapRir aajaiM ys KaiMaTw.aK oa 4 'A % ir ; i 0 3 n 'iro ; io a <3o p a h n o i v j e p e u n k a. y HiMe m o in o iA b o p a y 'P o r a T i? u iiiji Koijn je aa- Aa he maaraTe in.iaha.iy tok Hanom cairi|>aAHe 'JIjOMa. 0TyinbeM y CKjmumtH'Hi c a 5 H/ianom .icTuTRa pnijo’i Tpebano je caMo as Fajper Abbe AO 3eM.ibmiiTa. w Taj'Pajinoer IT a iiiH h , KojiH npeirviajKe, ;vi ce Porannm . peroBa Cm maAaivi Oir.ia noAJRrnrra. A .nt ohr . kojih ivolja je ocrana H'eii:aKo.1iei5niBa y s ou y Be.THiKy irajpe- cy nam sernjKRniTe y Ty cmpxy Grutr oOeha.im ih o;k>TOBy H^ejy u Roja je y Toicy CBjeTOicor PaTa up-io . GpH.iiR, peic.An cy 'iraM, ma maiM 3eiMJi>wiiiTe Hel a a jy Miirono nacTpaiji.ana, a CBojiH.M paaoM je ,T0Ka.3a;ra ,ia (neroAOBaH>e npOMa BaKyij)y). joj je Tajper n a cpuy, upeaiavKe. cicvuiuinum a a o,aPlijen AjobiPBa M y x a ime a K a h t a p y vr h, icojii bop y niayboj rojmnu boah Kao ii .’iocajia paxiyHa o y HMe noiAopiGopa y 3arpex>y moiiociH dK.yrrauTHmiR mpetAOBH'M OKO.TROCTH'Ma H Aa TipHMilt OAHIOCnO AOMOrHO KITO .Aor Aa ce y iAPyiimBeiHiHiM irpaiBmmm »Haui napom« Bnine ajeue 'Ha Poram ne. 3aerRijeHai ca »Jyroc.TaBewc.KR napom« m Aa ce. .ahct Hamatbe irj^viJiance ;ia re nopaiiit n a Tmie, Aa ce »Fajper« mamaMjemie niTaiMina .TannmamoM w IhmprnoAiri'Hc PajperoB JI,om 3i to na Taj naMnrn iuto lie ce .niinoM; sauHM Aa ce cuGop Hsjacmat iuto je vhhmho P'.'iaiBaiH: omiGotu 0BjiaoTmw iAa iFonowryje xn3ToT0iKapnn y Tiar.iicAV pana Ha anTRa.iiKoxo.AHOM noi>y weby Fajoajji.M ii a«' ca obim najMOM iiio-Tprnie rajpe.TOBy na- }M ‘tcbom OM.iaAm.maM ir aa ce y 3aniHiCHiincy ciiynaimiiHe ■Taay, jep y •Aana'umbMiM npKAUicanna me mkmko ce naivi>yARR y mor.ieAy npea-rom noAOA(k>pa ma 3arpeGa o'U'HMPBa.Tii, Aa he cc noTpefiina cao ra moIih na.Mf'icnvTH Kpm,Bo me yHamaijy. otA napoAa'. UpensdjflAimiR Jlip. X a c a H 6 e r o m i i h pearmpa npeaiojeAJiHK JIp. X a .c a ii 6 e r o b h 1\ o.iroBapa: n a msHeaueue mpeiA-iore ma 'Kasne: »Us moiieinemora Haurn mpwjaTejbir y .nOTo,T'x>py raj,pena y PoraTiimi npeiA ora Bm cie, tocroiao. mv.i h 3a I'.iaiB'nn Oaoop KO'iMKo moi^ iR KOJiMKo mm AicnBOvJi»a:Ba.jy M-jecne npR_ iieme yBpcAC. Kbjc j a n a obon[ Mjccry oaGiijsim c •nmAii1jvtkicc 'i*ajie s a TajipoT p-p.-io ;ioT)|X). J a B.jepyjeM :ta he rnaumjaM. r.AaiBHm Oa<x>p iiOMa mmivaKOBa. mcanoma as .vnipava Hajpei'a' isoAohni panviia o pa|AV OBor nanier Kpirje crnoj p a « n Aa msMjen^je 3aK.A»yMKe ii 3a.nntc_ iDojiOAbopa iiacTojaTH Aai nmijje y ovepcT obom npeA- mrače cuyiramiHme. Aoiry. Ha,A-iii>e iirro je y uainm i npaBRnniMa Myc.TRMa.HHI to ce Tui’ie uijpynoir mpeA-iora bic ImpeocTaJe OKR iamo 'napona nanBanr »naur mapoa«, to coim mninlBHiiiTa wpyro, moro as ce ymyTH P^aBROM 0(A6apy h Jbeiba a a je Gami y Toj (J>opM«r yAloiBa'boiio cBancoMe h �T A J P E T. O p a H a 238. aa ce dam tom <f>opMOM mije iimkom aaao 'riOBOima aa npmroĐOpiH- Aviin y »Me oiror aaiiaiuitber oa<>opa ja obhim n«jaiwbyjeM npea obom ci>yi mutitiiom, aa oeaj opi&op umje Boa>an ;ia Ba-on.urra.isa rajpeToisy OMJia;utny' y omom ayxy y ikojom to JKecne iioiroja rocMoaa H3 3ampe6a, učio je BOJtan aa je BaoiniTa.Ba y oiiom ayxy, y koocim je TtaicniHtrajio u caaaibe bouiictbo Bajpera, Huje BOJbaiH aa je BaoniifraBa y tom ayxy eano, jep xohe ima je liaicininrralBa .npTO Ha^nonajroo, ira Kaa Ta OM.TajmniHa eanprnje, onaja neKa .pesoHyje je <th jyrocaa.BeHciKa aromi Hirje. ' i IIIto ce rane himprnjimpe h JiaiMiinme Koje cy 3a- Bpoj 15. obhm ToiincmM BpeMeiiH'Ma a a ce o>K.yiiM iino Ji.oimru h iino jaMiii Opoij Faj^veroBHK paaeirmca, irojn /cxnalriijy ayii«mocTJii m norpeifle rajp e ra , to h nopea toiu uito HiMaaio iipamo a a coraireMO jom jeany rcvi)Hiiiy, ja colm Cv'ioOoaam y icMe aocaaa-H»er oafropa M 'noaiieceM octuib- Ky H(Hje,Tor caOopa. M ojtium i.'ju Ty ocraBicy araBoniHTe n pn mutiti h H«aCpanM 110BH oa'Oop. Y ry cBpxy aajoM oimMop oim a«eer' MiDiiyTa papin aononopa npmojriie rocincime cIvVHIiithinaipa, Kora he oiipaTii y oaftop. . Hairoii nay3e h oniopa3yMa 0KyimiTiTHaipa, II p e ac j.e a u h k ciuBjba n a anoBHM pea: « 3 6 0 p 11 o b o r orviubenie y iiameM ;iHory ipeaaiiaHja rajpera MiosKe 0 a 0 o p a: ima ce KViyjKH rafCMOM Ka.KO no KoiiiBeMiipa paiay FajJI, e p bih m II j i e b jb a ic Kian«e: »'Onopaf3yMH-uiHii ']hjtcibclm, a Kairo to loaroasapa m>nTepeey namionanirioM c y cuieivogniM iipnjarneubiiMa iipeamaMron1osoj oiiymuTWH« rajijiera, II.Tto ce rane caicrama-Ka. 3a nam jimct to ce a a Hiiaocgro h y| TOjii crmjev'iehin opiGop: J3,p. Amw> Xa_ iiojejpiBiur umorni M©ry 3a;mpjKarni Ha nuicxiy,Nira TrojeiM caiioenciHiih, IIopaxHM Xa.pn O.MepoBMh, Aasra Capnih. 01 nir 3£wi«eine. Xa\i'Hia Kyffcmh- Axxierr Bopmh, II6|>axHiM6er Hemrah, y OBHMa apy lumen mm HiH,TepH,arnHfMa TipeoiseiiicOT A xl) ipt CtxJ>ith, Xalj,aai]) Meiipo, MexMea P cmbh JleJiiH'ti, njiaaa y nyHoxi peay m DrajBinH Oa]5ap liacTojM Kaftro y oifcincoM Tairo y JIvTBHija Illai5ana.rmh h JIp. AxMeT5er BnaBam6eroi»iih. npaiBny a a iberoRiHi mhtomhh 1 3aiMjeitHin|H: OexiHiM Mycai;aa;Hih, AoreMiGer MyreBe.fHh. A,tm t\|).,JIyTBo, Hirac. Hlapio}) By5mh, Myxjyamm6e,r (I>aaiRTinanrnh, (I>g'XH'M IITiviUbH'h h Myjara K oiuhiko r.raBHir Oaficp iBopju paMyiia 0 thim -cmapniMa bh ; p,i[ ce 11 »3 Tora, srpro y Miwiy.:ioj Popniih Ca|)aj>»h. paapmjemmo ayjKnociM jepuror npe^pr&i, noj« je a.iiiron ]xyi;C|jt 1,iiiirk JIp. X a c a i i tfeiroiB iih rniinu xanii3My iia.rniH.ao. aKyiTiiiTHiny a a .'nr arora. Kcnoa m •»petmaoMviHr iroyy apyiT C a 6 ni t H a m 11 a pa ifrroi KMca© je »raTepimaiut^ •TH>CTy. nouiTo ce iiHiiro He jaBjba, to nipamcjnaiiniK imra ycirjex noaioaCuopa y 3ainpe0y 6mo y M.nny.Tioi ropiMiiH Nia .'im c.i;yiiiHTinra j'-enaja .TMiCTy, irojy je npeaiO/KifO u aa .to je irpeiMa rone imtoboim r ycnjexy / kimao mo- JJejM-iHiui IIjiepjbaK. pa.anv noa.'rorv aa Ht«QpM na ci;yrinimwiy ca obrehim CKymimniHa jeairor.iaoiio iipHiMa ro|>n>y jiiHiCTy n iTTvapiiiMa. ait.'iayaii:i>ajyhH jiobom oaf>opy KJiTrne: JKhbcjih! TTp e ,m c j e a h m k omronaipa a a je irtsscSe S h&JI e p ibm ih n .T e B J b a ii ncpoaiiasKe a a ona oi;ynh r»ymy y30p baipr. otom imix aiKaaoMiiciapa k 3arg«5y iipiiiBpiijaano 3a Bajper y Miniiyaoj rarninim y cBex^y oiro 1.100 JjMM&pa. 1 Hsa Tara Haiorajje ^H<JUycmja iji;»ieby wiaJCJianwKa noaot'ifiopa tri 3 arpefta « OTtpmjer .iipep.cje.,ii;niH'i;a. notu o.Tpopa Mylora/tie A aHKaai $ « hla., o natera-ncM iie<yivraKamaaia >iei)y TaiMOtintniM' a;aairoBH>.\ra noao^'ioipa. Ho Kairo iey aro Mirrepne cTasapir ca.Mor Hicaonfiapa, to iix cKjmmniHa y onima h iie-y3WMa^ y nperpec. G a jT f lx T a (j) ]>o niaaoaaje ca ^OBoje cnpSKiie a a je ixxmoay »3 3arpeiC>a 'Jioiivsca-To a a _cmiwBajy ’ngroa.Tore o aiHTHSKTKooca'inicTTiPiiiroiM ]vji;iy ' TO, utro je to Miaie.piio tt im o imihc-tc aa naxia yoTiniire Taj p a a unije i hobi 1a,t , 11ero omi xohe 10 acao iienno ^ro;iepiio ^ja yisoay Mi*by nao. Xna.Ta hm ma TO.THiroj Opnan a a iiac’! (IToismp:: toko je!) M 3B0P OflBOPA. Ifaa Tona n:jx‘aojeaiMfK Minu 20-th mjiu.ii ;i|pyiiiTB(iiiirx iipaiun-Ta, y iroxie ctojh: a a 11 Mnaiiooa IViansiior Oaoopa o crajv ciiyira 3 ro;i|iine. Onaj Oaftop imaaX>|>an je lipnje aoirje roamie, 11 on Cm lipeiMa npajiMi.rniMa ii:m; i.o a a oorame n a ynpaim ;q>yiiiTBa jom 4eji|jiiy roainiv. 'MebvTHiM. iioiiito cy y naiiiCM oa6opy y.irpasKji.oiia iieiro.THK'a MjecTa, ia iiioiiitg' Cm ci.t^op jK ew o y iimrira apcta^aH.eM oaT»apy 3a ibenoiu iii[x>ui.TiorciT|Hiiirn.H >TnjcimiH m aiperajraiMKM p a ;t sopaoic napoMHrry iTwiaroaa|!Mocvr. CKyimiTHiiia je;i,iro;iyiiii!o uopavKaioa 3axna.niioiT fpf>opy h k-thmc: JKiniaio! Hoinrno ce i’-uniie hihko ne jaiuba. »a pnijeM to hjh’Vic.joaiiiric JIp. X a c a 116 e r 0 b m h 3aiB|)iiraiBajyhM paja a re CKyji,uniHne, 'noiioniio ani(vryje 11a ciie nipnicyTne, a a ce m ro Tjeiuibe oicyrre oiiro iiaiirer Bie-iiHiMMeTa Fa.j]>era, jep he naiMa, l^iamioM Oa<K)ipy, '6htk h cywmne TcvKaiK h niaiiHnpa.ii p a a airo n e 6momo niMa.mn iioriro|X) oa CBHjy. ynLjepana npHcyTire, a a h e oisaij o ^ o p iia.(rraiiiirrH c* paaciM Micro omaiiro, Kanro je w aiOca(.ma pa^pio, auro ne h imime. B jepyjyhn y to naxBajbyje ce iiajToii.Tnije ciiiiEMa TTpircyTTiHiMai, na|)OMino ohmm m upomm mije. M oiehn mx, a a Mopyie ce.aaMe m iiorttmpn.Tie h cnniiMa ocTajiMM iipiH.jaTe.ibTOia y irpoimiinMijin. C ouHiM .TiKJh.vM.vjeM <-Kyiiiiin’H>iiy m K-uifieM: Xiva•Tii Bum h jkm.hh.'kh! <smi.'iay3). lI j ie a c je a iiH T ; : Ta j i i HK : flp. XacaH6ercBHh b- p. XaMMfl KyKMh m. p. 1> e p II (}).ll K SLTO.p 11: XycenH Kaflnh 11. p.. C in n x Tatjipo n. p. �Epoj 15 TAJPET« nPMMAhbE nHTOMAIJA V TAJPETOBE KOHBMKTE, ripeMa 3aKn>yHKy roflmijifee CKymuTHHe TajpeTo npnMnke cc y uiKoncKoj roflMHM 1925.26. cnMjeflehM 6poj nMTOMaua m nMT0MH43 y TajpeTOBe kohbhktg: 1. Kohbhkt CapajeBO 80 nMTOMaua, 2. Kohbmkt Myujkm Mociap 45 riMTCMaLja, 3. Kohbmkt wbhckh MocTap 45 nm oMM4a, 4. Kohbmkt y Ty3HM 40 nMTOMaua, 5. Kohbmkt y B hxahy 30 nMTOMaua h 6. Kohbmkt y <J>ohm 15 nMT0Ma4a, 3a cnyMaj npeHauiait>a weHCKor kohbhkt3 H3 MocTapa y Capal-i jeBO npMMHhe ce 70 riHT0MH4a. Cbh flocaflahbM TajpeTOBM nHTOM4M, Kao h cbh npyrM yneHM4M, KojH pe(})neKTMpajy pa 6ypy npuM/teHu cnMjeflehe uiKoncKe rcflMHe y ApyuiTBeHe kohbmkto ,Mopajy nocnaTM ["/isbhom Ofl6opy TajpeTa MonOe h to npeKo mj gchmx nopopOopa h noBjcpcHHKa h a j a a n> e p o 10. a y r y c T a t. r. Monfiaina Tperta npnnomnTM: 1. 3aptby ujKoncKy CBjefloyfiy, 2. yBjepen>e nope3Hor ypepa o bhchhh nnakaiba ropHiutber nope3a h 3, CBj'epog6y OHpoMaujTBa, Cb3 kh MCJinnau Tpefia pa HaBepe y . mo/i 6 h Kojy CB0Ty eBCHTya/iHo Mome nnahaTM Ha HMe o6cKp(SHMHe y KOHBHKTy. r n a b h M O p 6 o p r a j p e t a. OcHHBBibG TajpeTOBa riopopfiopa y rineB/by. 12. jyjia o. r. oiajpaca« je y^ritjieiiiby BCJnmt 30&p r ca CTpane bana Oca paajirate napriijeb moju/ je Ono caapaT «a rtiiBinor ,'ipyiimia » H rn x a^u . Ha .uoopjr'je uao npe/uoc IIOI' ;» ce ona ffltjfimiTHna npeTBopit y i% niuTim y rajperona no;iojifk>i>a, niTo je ('j;yniiniimia joAHorJiaciio .ii yiiitojnjia. T om je npujriuooM •)iiiuby'icno, p a liopoACop yajie npoc.TOpiije irop himchom »FajpeTOB JJom« ii p a aappa.n cBe ceduinjč ,i;ojc cy nocroja-iie a t ' y »IlTiixapy«. (Kn>m>KHH'Mty, Ta_\iCypaiuivy, njeB aniy,' jliuieTa.imiay, <J>yrf»a.Tiraiy, Tpe3Beiba'iK.y u ce«4njy aa oyaOiijaibe CipaHa 239. se broj članova utrostručio i nada sve veoma uspjeli »Gajretov dan« što ga je odbor organizovao dne 3. jula ov. god. Prijatelji Gajreta bez razlike vjere i partije najpnipravnijc su sudjelovali pri pripremama toga teferiča, obilno potpomagali od,bor i mo'ralno i materijalno tako, da je uspjeh teferiča upravo kolosalan kalka u moralnom tako i u materijalnom pogled/u. Da je uspjeh zbilja takav dovoljno je rećdi da je na teferiču bdio preko 4000 osoba, a da materijalni prihod iznosi Din 8000— što je za jedan mali Tešanj ogroman uspjeh u današnjim prilikama. Na teferiču soi.se vidjeli i oni, koji u zadnje doba nisu htjeli ni čoiti z a #Gajret i šta više obilno su darovali za bife. G osti'su se odlično zabavljali pri izvadanju programa (narodne igre i natjecanja a potom konjska trka), dok je u _ večeVpnirede.n u gradskom parku konce rat sa igrankom, koji je. potrajao "do'ujutro. ^ Da je ovaj tefeiiiČ ovako uspio, zasluga je u prvom redu gg. članova našeg novog pododbora na čelu sa pred­ sjednikom Drom Bedirom Novom, kioji su znali steći sum^patije i onliih, koji do jače nisu ni ma niIli za Gajret, a u drugom redu i svih onih Gajretovih prijatelja, koji odbor naj­ milije potpomagaše kao I samog građanstva, koje se mjilh najpripravnije odazvalo,. Našem novom pododboru čestitamo na ovako sjajnom W * t a - » «svima drugima, koji ga potpomogoše najiskrenije Mhvaliujemo. OAJRETOV DAN U KLJUČU. U nedjelju, četvrtu dan Kurban bajrama, prošlavdili smo Gajretov dan. Iza dva sata po podne počela se je puniti ljetna bašča Derviša Kulenovića, gdje je smještena 1 Muslimanska čitaonica s građanima oba spola i nakon kratkog vremena bio je. cijeli prostor zauzet. Bez ikakve agitacije i propagande aiiajHpaUeTHaMa). gradanli bez razlike, uveličali su Gajretov dan svojom posjetom, y opOop cy nttartpaMir omi hjluiiobh: ' II'pepcjepKiiiK: JIcpB H iu III eh c p i t a p a h xiy<Jmija, Ce- manifestirajući spontano bez ikakve usiljenosti ideju »Gajreta«. itperap: Ti ajiH Jt C e ji m a h o b h h Ohbuiii m a. HiuiOBifRiv, Baa. Narodni poslanik g. Dušan Cebedžić čitavo vrijeme pro­ rajitmc: JI ep b ii m X a p Hi A TJiar.rih rproeau, I Peanaop-. . slave ostao je u dnuštvu »Gajretovlih« prijatelja i time dao vidna dokaza simpatija za naš »Gajret« kao i ohrabrenja GajTi a m u a JI p iii p a iiiar/raiisirim nitM.Ka3nje, II. Penn;»p: Cya>o I I a m o b Mh TpnoBan, 3a.Mjon.HUin: P n a o P H 3aM aa.H h Tpiioc. retovhn rademcima ovog sreza. hii-U, X y c o C c a m a ii o BHi h -rproBau u C ejijio C e j <J>o n h h Kada jp bašča bila napunjena građanstvom pozdravio rproiian. JIoMahim: My o i a <|) a P y ct e m ar-p h oiiuit. kmct;, je goste ispred priređivačkog odbora Gajretov član g. Ahmct SaMjeiiiH«: IU a h iip K ypT O B iih rproBau; KH>'ii/iiiiiiHa,p: A.b po KulenovSić, rekavši u kratko i svrhu društva i njegovu kulturnu T p x y a> oiiiiiT. rtJiarajiimt; SaMjemn;: III a rt a u K o p h j e h m h misiju, koju ima da izvrši u imnsKmainskom dijelu našeg naroda. iuM-.jeepnnKit; y uacitu cyp III e p .h c|» B a n e b ii h a Tprooau, Tom prilikom komemorirao je smrt Gajretova dobrotvora i A 6 p y ji a x K a.p a a x m e t o b h h TproBap, P a n iH p •lIa y žilavog nacionalnog radnika rahmetli Dra Harnida Svrze, kao iii c b u h Tpivitap u K a p p u j a K a p p m fia iiu ih rpronnu. i smrt Gajretova dobrotvora, čestitog i idealnog omladinca y ncTa.K 17. jyjia 6hjh> je cBeiaiHo oriiopeibe »PajpeTOBa Branka, sina jedinca ovdašnjeg trgovca Jove Šiprage, kojeg JIoMa«. je nesmiljena smrt na izmaku ovog proljeća u najvećem jeku Bpahu IIjieBJbaunMa uecmiTaMO u jkcjihmo hm porta p yonjex mladosti — dvadeset i prvoj godini istrgla iz naše sredine. y p»viy 3a rajpeT oa. aceibOM, pa ce ocra-na Mjecra yracpa.jy Nakon toga izveo je deklamaciju »Savjet očevima« od y ibiix. Miza Safeta Gajretov pitomac gimnazista Ihsan Zukanović, koja bi i pravog umjetnika zadovoljila! OBNAVLJANJE RADA ZA GAJRET U TEŠN.IU. Sa deklamacijom: »Bosančice« bio je zastupan naš Sa zadiovoljstvom 4'stičeiiiio, ila u zadnje dol« nekoja mjesta, koja zadnjiih ®odnna nisu pokazivala Skoro nikakva pjesnik Avdo Karaibegović koju je izveo gimnazista Hajnudiii Pi'liipo'Vliić. Nakon toga odigrana je tombola i nastavljeno veselje uspjeha u radu za (ia.jrct, sada rade najodiušcvljenije. U takva narodnim igrama i pjesmom do kasno u noć. mjesta spada i Tešanj, u kojem se, kako rekosmo, itijc u Rezultat Gajretova dana je odlični moralni uspjeh, koji zadnje dolia skoro ništa, radilo. ■Kako nas pododbor izvješćuje, tamošnji svijet je u za­ se je očitovao u bratskoj slozi i ' ljubavi sviju, a naročito dnje doba listom uz Gajret, a kao najbolji dokaz jest taj, što braće Srba pravoslavne vjere, koji su spontanom ljubavi oive- �OrpaHa 240- Epoj 15. T A JPET« jiCaJi ovaj Dam i vidno dokazali', da koracamo siigatrno u susret ostvarenju Sdealai, koje sm ptioneri »Gajreta« ispisali na svoj bajraik. 1 1 Materijalni: .uspjeh je za naše malo mjesto također sjajan, jer čistu prihod do sad iznos! 2,143 dinara. Uvjereni u uspjeh »Gajreta« kličemo prijateljima njego­ vim: "\Na posao!«, jer rad je živa sila, koja kreće naipred ljude i narode. i 1 A said, neka je bratska hvala svoj braći i sestrama, koji su uveličali sa svojim posjetama taj naš Dan i doprinijeli svoj prilog u fond Gajretova dana. Ključ, 15. jula 1925. 1 Osman Beganović, povjerenik. y roroBy npunoauime: no 30 ,3/kh: Myjara Pcirnniih; no 10 ;I/iuh: MexMdA Tnxnh, Jycy<|> Myxnk h Ounkih X. Jycy(jx)BHh. yKyn«o jc y6pamo 3a TajpeT ^ uh. 630.—. Oaicynjba'ruMa h ^flipoBanejbiiMa n&jn>cnma xBana! flap M3 K03apna: ■ HaiKvpa ocnoBHa inuona y Kooapuy noćnima je rujpcTy CBory oa /jnuapa 42.—, noja je npiimana npyuiTBy oa npnxoAa, iipnjiHKOM npocnuBe upannitna Hap<vuM>r IIpooBchnBaiba na RiiApBAan, 28. jy.ni 1925. npn ciu>MCHyToj iukojui. Opflauna xBajia! flapOBM M3 3B0pHMKa: l'ocn. HOipaxiiM ct|». lilexuh, mcp. cyAau, caic.yirHo je Mcby npnjaTeJbHMa JJmh 326.—, a caKyna>auie cjiujcAcha rr.: Homct. UIexiHh npeA X. MaxM,yT vauiijoM 75.— ZJjum; A0AirJ>ax ICopiiyT TajpeTOB TetpepMH y npn>aBopy. npea CKeaa paMiijoM 46.— JJhh; Xa4ni:) IUepinj) c([). Myjaaw'B.nJi IlomoaOop l'a jp e ra y ripH>aBopy npupeauio je Ha 5. jy n a npeA Kperuu uaMJijoM 80— ; Ca^irja HAPn30Biuh JipcA o.. r. y Bpjio po.MaHTHNHOj npupoAn 1'ajpeTOB rreipe.pui'i, ca koh>3aaipa3 uaxDiijOM 25-25 flnn; Xacl>i« Cyjiejwa« HucanoBiib tnpeu CK.HM h njeinaTKUM TpKaaia, moju je miao OAniiHHa ycnjexa. GvOHHh paMHjoM 30.— JI,hh: Myjo AtMeroBuh npcA Meljelja J\a je TeipepHM Tamo BemHHancTBe.HO ycmio, hac aacjiyra y upBOM npftaBopcmoM coKoiy j® coKOJKmaMa Kao u h>h- uaMujOM 18.75 fl'HiH h Jycy<J) X. Jycy<|>OBiHih npeA HyMaobax ijaMnjoM /JiiiH 51.— xobom ariMHO.M cTapjeuLHHH r. 'Bapbit BvrapcmoM, Te HaHCJiHHiK/y coKona f . Paji;y ByjnHnhy u HiiHemniUH coKonuua rbnun JX&- AaposM M3 KoibMua: OnhiHiHOicn ype« y Ik>n.nuy uapoBao je rajpCTy fln« 200.— iiHun Kojuh, Koju ce noanB.v nojoaGopa oaaaBanie u cik-bpjio Oa KypdanO!KiHx Koauma noupAdop je yKyimio flun 170.— Ochm OnpajtHTj BjeacOaMa OBaj Tecpepni yBe.uuHa.me. 3ancra je Mnniina Onjia norncAaTic noBopu;y (joKona, coko- i ipra aapoBame jio JJnn 50.— MymaH 3eKnh; no flnn 10.— Mexo JleiKo ir A. 3ebo. XBam! jnma H noflM.ia/TKa ca (pa,H<jiapoM K,pon rpaj, 3a KOjOM je noxpjiHO h OHaj, Koj™ Monuia ne naMjepaBame nocjernTii OBaj TeijtepHH, na je Tamo Gea paaniiKe Bjepe K'onoma OBOj Te<J)epiiH rcoTocn. OoMaH e<f). 0Me,paBuh, mep. BjcatCennK y CapajeBy cjemno CKopo ujenoiKvnHo rpa^aoiOTBd a n o6.m*Ha cena^ifLje AapoBao j e . ra)pery 50.— ^ hh mao aoOpiobojbbh npnjior oa 2 iDCTii mamo MaTepujajiHO Taaoo u Mopa.iHO ca neoHeiuHBajinM ycK.ypOanaKe KOJKnue. * njexoM Hcnao. podn. PaaiiM rameBnh, imcap. o^nUHjaji y KoH>nuy ca:ynno je na BajpoM na Myea.nK' Kao uoOpoBOJbHii npunor CBOfry Razni drugi darovi Darovi Gajretu: DAROVATELJI KOŽICA I PRILOGA U GRACANICI: Na Kurban-bajram sakupljeno je po mahalama 30 ko- , m ada kurban, kožica, a da rovaše slijedeća gospoda: P o 2 kom.: Asum Alikalfić i Ćamfl H. Sulejmamović;. H. H. Hadžefendić, Hakija Cerjmagić 5 Ibrahim HaiKIbegović; po 1 kom.: Omeraga HiMetendić, S. Priganica, Miuiharem Robovfč, Mustafa Kozarfć, Saibrdja Prohilć, Fehim Agftć, S. Dervišefendiić, Mujo Alić, M. Sulejman Fadić, Hašim Abdagfić, Abđulab Hađžispahič, Suljo Šuman,’ S. Ftifzaefendić, Nuraga Đilkić, Ragib Salihefendić, Osman Berber, S. Sulejmamović, Muharem H. Bečir lik a i Sailko SoftfiĆ. Jedna kožica je pro­ dana po Din. 40.—, što čini svega Din. 1000.—. Nadalje je kupljeno pred džamijama i to: Asfirn Alikalfić saikupio je Din. 133.— Hakija Ćerimović sakupio Din. 102.—, Žiškio i Sulejmanović Din. 43.—. Zatim darovaše Din. 100.—: Ibrahim ef. Ustavdić; ■Din. 20.—: F. Nuihanović; Abdulaih Jahiić Din. 10.— i Hamuma Ceknć Din. 4.—. Ukupno Din. 412.—. ! Bivši povjerenik u Gracanioi priredio je u zajednici sa ondašnjom »Islamskom Čitaonicom« zabavu i teferić a čist prihod iiznos5b je za Gajret Din. 112505. Povjereniku kao i novom pododboru G ajreta i svima darovateljima neka je topla hvala! flapoBH M3 Boe. UlaMija: Tocn. Jy©yiJ) Myxuh h Oc.Mam Xaijii Jy<iy(Jx»BJih, iioji. o4>hu. na Boe. IlIaMua cajc.yiiHuio iiihijimjmm Kyi>6aii-fia.jpaMa 3a PajipeT 12 kom. KoiiiHua, a upnaoiKHmn: -/lp. IJaipop McxM(vtarah 3 boom. Myxai>eMCer MaxMyTfiei'omih 2 kom., Hypara Xai/ucajrHXOBiih 2 kom., Ajinjara MiiiiMiuh 2 kom., fbiepara TTpunh 1 kom., Myivratjta X. AjiHfieioBnh ii <ba.nji MncTOcnoBuih no 1 KOMaa. yT[)iKaiK ofl n.poiiauiHx KOVKupa Manama 71'hh. 570.— oa / I hh 207.— ' UoaoaSop r«g,peTa-y • flopRen™ noćna« je CB<xry oa 720__, a naponame na BenmKe, kot. flepBOHTa cjrirjeneha rr.: lio. 100.— Jl'HH: Xa.THAara UIaxOeix>Bnh m Amrjara ITopoduh; jio Jt'itin 50.— Xacanara flH3Aajpe®Hh; no flim 20.— Gyn>ara ,Hn3uapeBnh, Cannixaira iKajcyMOBiih n MyxTap Mexara My.xapeMoenh.' yKyirao JIkh 310.— IIpeA ropmoM uaMHjoM y JlepBCHTn caniyirno je MyoTa(J»a eij). H6pyn> flnn 170.—; npeu rpaAc*a>M uaMirjoM Taxi4piam JlH3uapeBHh m Xacan IIpoxnli JJjnH 120.— at npeu a »hz>m ijaMH|joM OMepara yoBapjmh « Annjara XyeeoimoBiih JJjnn 120.— yKyHHO JJjHiH 410.— , 1 V. HapoflHa ochobhb urnona y CapajeBy, caiRj'ji'Htia je oa yHe«niita sa miton. roAnny 1924-/25, ^ hh 117.— y aiMe HnaHapnne 3a TajpeT. JKcuaca pnarnaanja, Capajeno AoOpoBoaren npnnor flnn 22.— H6paxnM PaMinh, Ca,pajcBO nodipoiBon»Hn npnnor JJnn 20.—; IIIeMca Xepnk yneHnna ooh. nncone IIpooop Jpnn 25.— 3a K|yp6ancK.y K.ojKHuy; BexayAHH Ca.tiHxairnh, »bojuuiua ^ hih 90.— 3a 3 kom. Kyp6. KOHOTUa. UleijMK Bemnarnh ca npynr>Bn>ta npnipcAiio je TeiJiepHH y J[o0ojy, Kojom je npunirooM nano Jlun. 832.75 3a TajpcT. — A ucm Haiuinh, JKenne caiKynno je npuamooM BajipaMa CBory oa Jfitn 113.75 — IToBjepenuK Tajpcra ,y Jadnaimiun Behm.p 3eho caRjmno je 3a BpnjeMe Bajpana CBorry oa Jticn 242.50. — CynejMan XauiHanKjannh H3 Boe. UlaMua camyniio je na Bajjmn npeA ua.nnjoM J1,iih 348.-------Jpp. Ocnan MexMeflOamnh, aAiBouaT, Tpediiibe AapoBao TajpeTy JU® 100.— yHenHUC nal«OAne ocHOBare niKone y Koream maipoBame rajpcrry ^ n n 53.— Xani.HM Xouuh, nomjcpcHUK Ilane caKynmo jc AoOpoBon>nui njmJiora J[nn 23.— CmiMa caK.ynn>aHKMa ii npn.naramtMa neota je ronna xBana! Štamparija »Bosanske Pošte«, Sarajevo. — Vlasnik društvo »GAJRET«, — Glavni I odgovorni urednik: Hamld KUftlC. �Svaki musliman treba da kupuje samo 1 J jer kvalitetom nadmašuje sve ostale ciparpapire a potpomaže i „Gajret" i- Tvornico Gippapira S. D. iHKoloj, Sarajevo, * može se r.aručiti i preKO društva .Gajret' u larajevu CapajBBCKa B ohko a . n. y CapajeBy. TejietpOH 6p. 33. BaBH ce cbhm y 6aHKOBHy CTpyny cnaflajyhHM iiocjioBHMa. y^oiiJFe Ha urrenH>y yKaMahyje HajnoBOJbHHje. Ofl Hncre flOČHTH lO°/0 ycTyna KyJlTypHOM H npOCBjeTHOM apyiiiTBy »fajpeT*. _ Irgonlti banka 1 1. 1 | = | B B Sarajevo, Strossmajerova ul. IZ. | Dio. ZO,000.000 | Rezervni fond Din. 11,300.000 | dionička glavnica jg B H Prima uloške na štednju, vrši doznake u unutrašnjosti i inozemstvu uz najpovoljnije uvjete, finansira ■ industrijska i trgovačka B B ■ poduzeća. Interurbani telefoni brojevi 605, 865 §§ j i Beograd, Zagreb, Novi filijale: Sad, Tuzla, Split. — m jj ^llininniiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiimiiiiiiiiHiiiil^ �0 Opće O sigu ravaju će D ru štv a „ ] U G O S L iM 3fl“ osnovana g. 1913. u Beogradu sa ahcijshim kapitalom od Din 3,000.000 u zlatu. R a v n a te ljs tv o D a lm a c iju , za B osn u C rnu G oru, i H e r c e g o v in u i S andžak u SARAJEVU, Kralja Petra 17 Brzojavi: J u g o o sig u ra n je . lu T e le fo n b ro j 300 Vrši sve poslove osiguranja najkulantnije. Police požara prima Uprava Fon­ dova kao garancije pri davanju zaj­ mova na hipoteke. Sve informacije daje najpripravnije gornje ravnateljstvo kao i zastupnici u svima većim mjestima. 0 0 i rgr g r a r j r a m M H H H H H H H S H H S H H H 3 g H „ n j iz a r a i R rcće Btišcigićc? § H 63 Sarajevo 0 g 0 3 0 0 0 0 0 BBSBBBBBBBBBBBBBBBBB I L trgovina muzikanta I materi|ala za pisanje 1 rlsanje. Bogato slovarlšfe hrvafskih i srpskih knjiga K gjglira, led ili uopće nemoćan, popraviće svoje zdravlje jedino najnovijim lijekom, koji se zove Ferrodovim. Vanredno je sredstvo i zaista spasonosan lijek za one, koji boluju od malarije i drugih raznih bolesti. — Ferrodovim otvara vanredan apetit (dobru-volju za jelom) i vrlo brzo oporavlja davajući snagu, svježinu i zdravu krv svakoj osobi, kojoj je kakva bilo bolest narušila zdravlje. Za siguran uspjeh dovoljne su 2 do 3 flaše. — Narudžbe prima i razašilje sa doplatom i plaćenom poštarinom: 3i i . if la m , mm, C i j e n a 1 flaše sa opširnim uputama 40 dinara aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa. Čitajte ,Gajret‘! List -Gajret- jedini je list za našu porodicu, za našu djecu! Za to treba da ga svak čita i pretplaćuje se! Pojedini brojevi „Gajreta" kao i cijelo godište iz lanjske godine mogu se dobiti uz sniženu cijenu kod administracije lista. Svakom prilikom sjetite se Gajreta! � https://kolekcije.nub.ba/files/original/1b76084018c76df7dca4d7402d8daf32.pdf af60f33c306962d8f63bc228a00476ea PDF Text Text JIHCT TAJPETA APJ'I-UTBA 3A KyJlTyPHO H EKOHOMCKO I10AH3A*bE MyCJlHMAHA M3^a3H 1. h 16. y Mjeceuy. foAHHa IX. C apajeB O , B poj 16. 16. aB rycxa 1925. UnjeHa rofl. ,o0 A- n ojevu hm fipoj 4 A 'B a n u n o6nB ajy j ih c t v nuJ?a unjeHe Koa PnaBHor Oa6 opa hjim k o i ynpaBa — rajpeTOBHX KOHHMKT3. — C A A P JK A J : •Myoa Titraiiai HaTHh: ra jp e iy (njefi\ia). <M. Tajiro Ornih: Myca Tia3MM TiaiHh (IIoboaom. 40, roAH4im.ilA e' aeroBe cmijth). .-Mopoa CiujHieT: Py6anje (njeoMe). Pa3irja X am jH h: BeMHa CTpyHa (itjecMa). A(>Ayjia.x A/m jarah: 3aflae ncnpe (njeoMa). - OcMan Hypn Xatmh: MycnHMaHCKa BjepcKo-npocBji Ha ayTOHOMMj’a m rim aibe LlapnrpaACKor Xa. (jjaia (rioBOfloM 25-roAmiiK.HAe IJađuheBa noKpe — CmpiutraK. ' . . . Ax»re;i PeejmK: CoKonoBnh (HaoTaBai:) — II|>eBOj MexM«A P ombh " * ... XajiHAB E ah'O xaHyi.vi: OnteHa KOujyn>a (načTaBaK.). Oamvia E3-3expa: Ha omcbom rpo6y (njeoMa). JeaiiA 0- Mya:BHja: Ej. AjeeojK o... (uipeBeo Mupoa). naĆHpuH m mhc/im (npeBeo M. T. OKtth). ATa Hephec: n a p a (JiajAe — HeTMpn 3MjaHa. C*ene.TiOH: nyTOBaH>e Ha otok ywMB3K>a (Tlpeneo (J- 13.). Ih i. XMrMJEHA: Ca.iHX BaicaiMoBHh: AeceT 3ApaBCTBeHMx npasnna. HAPOAHE yMOTBOPHHE. nopyKa MycTaj6eroBa — JaAM XycpeB6eroBMpe (3a-, 6Hjbe>K'Ho Xyceje 'Boro). 0E /bT O H : M. T. OKKh; »iKeHHAfioHo npaBO« oa ii/poc|). Eyreiia C’jiaAOBnha. A pa TAJPETOB r/lACHHK : npH/i03H m Bapeiua. flapoBM ra jp e iy y HajHMsy. y PBAHIK: XlM*4* KyKNk. r �6AMTD.iL u Sarajevu — Filijala: Višegrad Telefon broi 649 i 689 fibcijslii kapital Din 10,000.000 - Rezervni fond Din 1,400.000 E E E E Banka se bavi svima bankovnim poslovima, te je ovlaštena za trgo­ vanje valutama i devizama. Zavod je pupilarno siguran, a angažovan je kod industrije drveta „Varda” d. d. Višegrad i kod trgovačkog d. d. „Merkantilia” u Sarajevu. Od čiste dobiti ustupa 10°i0 društvu „Gajret”, .......»> E E E E S S E E E E E E E E Ij M 0 p o a p iD in in n iD n c iin D a » EESEEEEBEEESEEEEE '-i Štedi] u Sarajevu [i] Centralna drogerija • a f — (Z a d ru g a s a o gra n ič e n im jam stv o m ) — Kočičeva ulica broj 41. Te le fo n : 817. = Te le fo n : 817. Račun k o d Po ila na ke Štedionice b ro j 1276. = S a - r s t j e - v - o Štrosmajerova ulica broj 3 Bavi se svim bankov­ nim poslovima. Uloške na štednju sa otkazom i bez otkaza ukama­ ćuje najpovoljnije. Trgovina medikamenata, drogeriiskih i kemičkih proizvoda, robe od gurne, zavoja i hirurgških instrumenata, kao i fotografskih aparata i potrebština. Velik iz­ bor inozemskih safuna, parfumeri e, kosmetičkih potrebština i spužvi. Skladište svih min^ ralnih voda. Rum^, konjaka i. t. d. Telefon broj 319. — Brzo­ javi : Centraldrogerija. sS. , V I �j'IHCT TAJPETA flPy£llTBA 3A .Ky^TyPH0 H EKOHOMCKO ;noaH3AH>E MyC/IHMAHA U njena rOA- 80 A- riojeflHHU 6poj 4 ATa a m i AoOHsajv j iiic t y n oaa unjetia KOfl TjiaBHpT Oflčopa m u k o a ynp aBe —rajpeTOBMX KOHBHKTa. — 113.73311 1. u 16. y Mjeceuy. roA»ua sp o j i6. jnuin»/nf.i>(T 'viikh7 .v7;v»:>'^n.r.r v, r.-.nm.voli M:C5Tf;ll/|0in Jpl.HO!'/ JI,011? ,*[ t' l^yca iFia3MM'fiaTHJs:'/ '* W f " r - v - <n> .*»>-: nqn 7 no ;j onif»rnrfov .'ii'M'M ^mniunii v or*. >u t,l7>iTOl1 Rx*f>;;»n {JI J * l!f ,l !l Fajpety*) 7NlimftrPi«H y»W 1'k.ll J». . f . ' o j . /n .v r j.-n m A . o; th’’ ćni nama 5kh,dotbopm ’iecNia, • to - pajcivir KeBcep uiTO mh.to aty(5opi ’ . jf TBoj je niyMop naj;ipa^Ka iiaM njecara, ’,,f , • jpp ataai o, e p e h u u jiaiip .eT K y 3 (5o pn, JafBjbajyh tCBirjeTy, yja cmo u mu Jby,aju, h<A ^K ojuA r HO JiyHii omijeeT'H noncie ri>yAH|. .. • ■ /f:w ■.[ iBeh, (flecer Jbem imuie ^M^ jioje -, ,.-sf,/ j -kA wi i Mt H/MHa1njeoNKf nro'iOBoj' Bocrnir jsnOTa^ • r >/ »iar*i'MT OTnaia Bp&jfo TBoje n n ’f? •[ UpoKjb^ia jejnior oiracoiiooHorrJb’m ’IA:iT"‘ln Ko ajC^aajar,;. »inja, ,i;aiui>a.cafoapa yj y KaM.vMKiDoOT; uyir mujecait m atapff. ihu/ •kit 'iianim’tB'rtje6r? .. i"fla; je C'B'U j ee tu Ax, iajeoeT Jbcoia!. A »poe to cii 1 HaTaino iiame 3anymTeiie Harne H ara ibHMia je npoEJKmjajio cjeue, JJa Kipuy iiamieM npyacw Hai^e aome »rWj«perfe«; Tnojar đimropojpfli Barifo MHK>rq,py jip^iHe •ii^ewi; | ^ J j w w ' . J WHrNV[vM| '! •••irvrf Hi- f-'1I: ' OH jTO, ;:T,A,A liy .Ky ’ii j.u 0 u u a u a 6 iro c a a a: J\& caaioo ae.TO inair je 3Hoja CvTUJto i y H Bpejio TBora toanoroopHor paima, 'ffl Tu caa 6u 6iro pnj«Ra t - nonyT’Huna, — EIto CTcmr^T Behu pasueT <5u HaM JirHim. ' fn'rtlf i J, I' ’ H toionf ipaayttf ■e M3Bopa‘ je reora /. A r,re, oiiiiio tok iioim ace% racurn IlaiuojiHo ce Mopieiior 3yjtouia .{.h n'r »iP Ivanca .caaio paToinum w m Haroe ,., •II juto ee toic ua ono opačinu H ;K.eby .j$ w . crogro, . ':) .om7r KainjbMHOBf ejnairKOM cooge rsom jkhbc n, ;l UI^o, Y^ue .aaiaijL^. .JJ a piju ^ .a a -jn a o-.i" ! na jfiiaK TBioju uniĐOTBopuH Bajiif • '‘'A T u ' c b e i m m t e . c «, a. -Kaiiwt& tu cuaica Hhcth je -tuieiM u £yiiHia!Jia ;Tpa4v&.ti! >|V -<vf) ^ ^rjHUBPa HaifU'^ yTje\e,py ;ia.TiT. f:7vyj-i 7>jo:r vr^piT om*.** oror* ij{ •■o/fv-v' io;T->HTo v >r . . , •• : , w/joet»m /,u ) ITa erom, ero, norca ^ H oiroj Kirnir yiMiwiui>, K, B^ v n r.o ;;;;!7r:; 1,,rt-7; : i w ^ % ^ v ,a u™ .. -r'»».’v «.-,’ / • tc to. 7 ,7f.r • ^ » n a ju i, . ,,r. oWn/ • > u •. :v y. /um nu v ,, .„iiiM r i . 9» WmW . U «W (I IMAM, .H.om ORTitr*' »r> mt .Kifr-rv.r. •tM7!a’.<I .mwtoo! " ’/rprnT.ov ir Mufoif' rprtir ojoao ni.vj'r ni.[f/XT Murinr w*> (*■j/^moTr li f t p >) ' • ;o{ no n f^H -rn^ . / , bKnvNt .r.'Uia^npr n r/- |r, oa.l ,.rif.Kiir..‘vyw mirvfoi'wv .' h av -O m orh :,V»orft'r'' -fnAf' -cum 'rnvtf-. -r /w«i.o;? ,w.f-’fl „*). Qpy. je jije 9M.y, orijoRao ,paxi.M. TUohm .uo^oaom K jitnin'iocenidM itbfete.'V 3, v'r: ' r : r r '»te'r ... , • . ' , U li' 7 Olr iiir ' ( „ i v i r u n : " r/.M o r. r i f.r . 7 7 f>0 JiTiRJI im tm v o fio i/» ! 1 r f«» iit h - it u t i:v W T H r 1.1: ni i .t u.r >iTr.no h j a m r o t r . v ir t l T r j v r B ili i>n f f . r A T r 5’ u ,f:;- r.-.i[•■vjl 7 -t f III r .„ .y < i7 T -ei. ’ v u n j-iT r10 . l o r r ^ . j r h 7 0 .r>HfIT K r ,r.u u r.f/ » i:it M iR t jr o ■ rrn o r j« i( J i< 7 T r o i .j -_HO i' f .R i r o v 'i a a (|V 'I / H in i!: «7»r;A i 7 o'1/ 7 . 1 t,r r . i :o p ij? i.o>/ (M r»r itJ> u v<r<\>n {■ 7 o r .'f l’o ir r r * 'o . , 7 •I it ia I v o t jh . h i n rm /m u u r um , f T .^ r < ifrvr '»••• r j- (..a ,.fy'\HO 1 •O ' 'tOV ir M « iiif iM H r ‘v / u •:• I y | r T 7j.7 .p jn r r i . r.r t �' r. O p a t e -242. r'v l*/v*-r-■ Myxa*iefl Tajne Ohmh: . •• ■ ■*r.— • •• »rAJPgT, ,y~ ■ _________ Spoj 16 V. ’• MKl’N.VM MJ'CA TiABJIM T.ATOK ■' , ■(^ ooot 'Pot^HiHa isocjMijc ifcoroBe OMipu). Moj jtj mohbot 006a »raMrte M jy<3oKa, j je .‘tojejiM pnjermo oa,BHpyjy j a n « — Ty jy asaan »ćpja, »a' 'HUjeiMoj TeHxaiHnr A HA/A Bi Hpany MpnH ajBujeujH <5te OH&re u coiaa. : ______ _ ••_• ‘ . (M -TL Tiairuh: »TrojeonuVj * " UIoCTOiiaj oe je ampiJia % r. raaBpmHiiio iryHiHix 'jecer rojniia o j 'Kako y x.)iajnoM rpo6y .riyciw' mVaiaBnjiiiTeHor TeinaibOKor BaponiKor rpo6jta noHiraa homopeiio" h Haiiiahejro Tnjejio jejHor oj" Haj6oj»HX Mjnc.’nrMamcKira uijeciraKa « a KviaBeHCKOM jyry — Mycai Hai3HMa JkinMha. Mh cimo, OaoaMOKO-xepinecoBaMKH LMycjnrM-aiiif, y acoyiHx je otu artuparaa Mejo®OJHHo pa3®HjeiH ocjefraj {mrojaipHOCTH u upimaiftaJ lupom uejiMKiHM omiioBniMa IdBoje upoAme, jOHeicajjiK hyTNe m o®#-. ixxajHjmii>Hiiy, jecerrojHii]]ibMny CMipom onora, 'raje je.MiMe^ yoKo BmajiK) y3 'HaropHjy niamer, tokjo 'pehar, oaoe^HOMy<x'raMajHCKor KHJHJBeBHor pasiBurncas Kao iifto cy hh joMiO h hyriie uEpanure as iMirore jpyre 3HanajHe rojrniiibHpe. IUecmMM a/rrpmoM OBora Jtem jiei yiiDax)y jpyrH jejeiraj csojera irpeKorpo6Hor araiBora Hairn TiaaiCM, a j a 'Oe naj jneararatTeM roepOHira eaMMifflc ocuarnaiKa, n a j ibenoBKM 3aipao.TMM MeaapoM to bhjh nMKaKaiB ohoik. h j a jpairaujeHe TBopeBHHe H>oroiBe OyjHe Maline rjora -nejKe ipaiaCanaiie no pasira m naoarraoHMia, HedaOpaMe y •jejny ujejraHy. Mu jont ireMaiMo CBeyKyrnrax /gena onora forojaiHor ujecumca — cjnnKatpa, a icbh smaijH roi’.opie, j a mx jora 3a jyro meheMO UManr. JXok dBMia [Fraipoma, koJh OBojaaM Be,TKKMM Jbyjjmvca, 3aojiyHiH!HiM KyjrryprraiM, npocBjemnra ihjih" mrniaceiBirKM Tpyj6eirani!HMa bujhmm na'iHiiooi ouajy jysK(H)o irouiTOBaube m np-HBiraaifae, .jojira u 3a ituraoBa »»Bora h mocanoe HraxoBe OMprn; jp y ra 6ap ffaKon H»icxoBe carprTH, MjaurMaHCKit jho Hainer napoja ce — nar.aeaajjio 6n — He 6k Morao OTammr hh y p e j OBHX HOCJbejH.HX. Illecn i je amprnaa oBe pojhto Tpefđao <5hth nal>0'rarpo aa (Haany OM,rrajHHy ja n TyjRne OBenanocm, :pir ojeha.ffla. na 6eo.\qymor 6orojanor ftjfaoHimta jynre, (x).th 11 imeraHOKora dcjehaaia cppa, a oh je. irpomao neocjeTHo,. TO3aiiia5KeHO, Kao, j a isa nac «irarra 000Ainora n ne sHann. Hy, o®y he 'iiOppeiirRy nama om.'pa/omra, 3a iraje.’ro, y O-tockoJ 6yjyhHocTH nonpamwra ir tiofoaoarm, 'ja 3ira, j a ujnjeKn eiBe ono, irndo je 'Ra.-raM jrauieiM Trajpojy jao. A oh je ea OBojena Mpa’jiKOr sch-' Bora nnaK »chop) jao. ■ K aja ee y 3Me y ofrrap, j a je roroBo one j o p e ­ rona pobeiba (1878. r-) y rMydiiiHM’anokhm aprepapiraM K.pyroBiMMa. obhx KpajeBa jom OMafrpaHo iHimoKip, iieiraoaTTH jjlejia ira MaTeiprabOM je3MKy, 'rajrct je (Kipyr TraraTejba mKo y 3aiH ni MiKjn r.aaic ooraje Ty, y toj Ma-ienoj opejHira; Kaja ce yaMe y ofenp, j a cy j o ■raija nanira BajBehn jrarrepapBUT TajreHTH. obojmm 6&cMpnflHM jjeJiHMa fiomarrHura apainoKo-TypCKy jm o p iTypy, icao nn o cy neKaja nama Cipaha na .jpyroj OTpa™ mroa-Tia u a .maTMuoKioM m jpvtom 3anan"iHM jesinraMa, jep je to o n ja ojroBaipa.ao jy x y BDOMona, Ah.to je MojepFio; K aja ce y ofimmp K.paTKoha npd Mena o j oirja. iciaja ce Beft TOmao y Behoj (M.feipn w Meb.v ;MycjHMaUHMa Tračath Ha HouieM je3Hicy,_onja a.TiHcrn rta'jB!BJby,jy "RasniMOBa jjejal ithim rararo, nno je oh GbMMia (nO uraaJnreTii) »offijeiziiHanHo, maipa^Bao KHiFHJKftBHOOT MyC,TMM)aMa Ca BH.lBKtoHOUlhy 6 pate jpynrx- RjepoMarajBHj^HV nOja je np»je TOra oa oiSttvfe aitanuno aaiocTaj3,aa«1 Aioo iie oaja, ‘a'on'o ce je <3ap‘ jrilM.'tiiftiijdNi' rierforojimribHne .mhoith npnijaTe.'b;' mocniaiirarc k HoniroBauDaif ojierrao »taKajp oa iiiei«xTitfeo'peJaKa.alaimer 'BaaitMa;'^.! ■A6jyp-Pe33aK Xinft;ni 'B jeam j, je rraja noaBerrao 3.^ Apoj »Hpaor 'BirjoKa'« in<mD(rojirararaipr• OMspniH H 'iroBeo aKUjHjy 31a oa:i;ynjia5b0 jpH.'iora! sa HOjH3anbe onaMOHUKa1m mojaube OBeyKymmHX 'RasHiMioaun jjeua; (Hy ja, iKao jojyjepaaraMi y'reHnnc UlepniaTOKe CyjaMice IIlKoje, jyryjeM ,Rai3HMy HapoHHT o6owp n ijp thm mpnje, 'inTO je oh y epnjOMe ory;rapaiifca Ma1 OBOj. ufeiajH 6 m y itainoHy OBoje ci®apaaaHKe Moh« h iOto MHore o j ibenoranK najjberannx 'njeoaMa norjeny 6am nt3 Tora jo6a. Po^eH y Opaiiy, a ojpaonao y TennH»y, oh je Beh y MJitajkf irojHTiaiMa'oajeriTO ireoKMHy oHpoMamTBa, 6 hje jy h He.B(Vby, Roja. Ta je npaTHiira 3a imjevnora Honosa KpajKor /KHBora: A x ja HeftfaaSr HjrjjO -iraniiTa OBora, y <®Hjery caiM' koo ixwia Tpanra: Ose iMOT Ojraio yi3jaicK w cy3e, A Tyra \ra CBairjaimba. je xpanca. 0 jobho, ja-BHO orpoBa mh rpyjh HnHHHKa sOirjba 3aMajbCKor JKKBora, JHajHno Me yjec paoraBHO xyjH O j Mojmc mhjiihx. A t? ijaJ cak onpoTa! Tjie, Moje jrane — to oe MpTBia Kibnraa, A anOBa cy joj — iHeBOjba ur Cpwra! * j > : ’’ • HniuiTa mh <5a6 o ocmaiBno iHiflje y xjiajy, (ja mh mojom JKrtOor cjraijn: TyjKHH ce njooHHK caM ira cefira Tpnje H rnon.vT Mpaiea pajm, pajrc, pa1jB, TponiehiH 'KpBny — craarv OBora jyxa, Jlfl, arene oawo TBpjy Kopy Kpyxa. (»Ja HiHjecaM oaibap.«) , ..yaa OBy <5njejy, oh k h iith o j ironoca h cnac bh jh ca-Mo yf pajy, pajy h HacToja«.y. »jKyob h anoj mohh Kopy xjio5aj cJM^ra«; oh Mip3H jbdbHBne, Rojn Hrane rad. pany« jtpymx, Try3aJBue h y.THBHiie. f £ •Po3yMe JbyjOKM, th ch Cobitbo Mojie, Tlpeia •KojinM iRjienuLM h MOJiWTBy bGophm. Ja to6h 'narrniM TaarjaH kpbh c®oje... l ' T ( » M o j a HlcnoBHjej.«) Kao jp y r « fispnjanej, Očarana A- 'BHKnha h oh je Kao ih Opna« jyOoKo ytfHjebenu Mjc.THMan, CeoMjepHO j»y<5.H HcjatM, KojeMy 'y Bauocy urance Tonue cthxobc: ’) M ŽIj«,ryTH:H rtfioxAoKa: »itpem ej caBbeMeTO KftiKHveDHOCmk �Spoj 16 »rA JP ET « 0 Hcji&ue, Bjopo Moja Trpana, Qnacy myiue rpujemuMniKe Moje, Beante cy Troje cBere mimcjim, Troje WMe BftnuOTajiOTBeno je. Upea iiponareoM janraireHUM T romim Mympn .pa3yar y npamimy (nama, Barocmn cy 'nenofiirniiM Tteojm, T'Roj UIieipuiaT Bjerorra je JIpiaiBma! (»HcmaMy«). BearpamB^HO Jby6m oRojy ,ioMOBraiy <h Katoorom je nyTOB«o, npem oTORra .je BHimjeo OBoije »mame, nry.Me h oiajuntaite, iracrope aepaj 'orana ®. |c (j>pyjioM, a Kao jait poAoJby6, nopymyje »Oiram, 2<iojHx ce Tame«: Boi nomajmie mjmoBCKe CTe cjmse H 3a mog Bac nyunmn <Kpm®oiMcranovr bojim,• ma iiacraiBJta: Kaai© Ban oto, He Mnjojror H>mia? - • j: ‘! H raje BaM caBjeCT, JBymcrcBr hohoC uvije je? Baraer oe cpnjaJ CBaKa pba npnara H bh ere <myre TjdpriT'Ke mmeje — ■ K rmo bom oto , ne BBAjeuin H ama? . . . TaHKohyraH jrapoKiH njecmHiK Koju je imao n yna‘atem necrop Mmipsia irpleiBeojsilnore' mrrjeirrte mjeo\re dćTOBHiHx TTjboHMKa, oiT je m c^Bojoij HBBbprroj iro'jeoHjn rojrno MHoire mctotoć (JtoipMe m Faaeff n^. «^ine\r jeaniKy Ha^Hira« mK> HvenoBe mio čama. irajjBehe feiBcmnre: Kala caw onnoh šumno Te,o raneaip4oymoMoja. Ha iH3Bopy, rnje yMuiBara jiinra 6’jejjto-mymo Moja, DrpaHa 243. CisptBraiuTiio, Mnjenja, ncnojbo, ojricoxojr, cyurHn,a u — 0. anpmma 1915. 'ŠasHiNia uoče oma’Mo, rmje je: Bapomnoo rpoCjte y caaionioiM Kpajjy TpenaiBKe iMipite aoorajro n dirana KfUOoHpo’ie.... (»Ha oro>Hy rpo6y.«) Bara omo rana mjerna, y mpyroM ipaapemy dOHomie mnome; dam oirma loapja omo mobth ciwypiiiHje, 6eo paCTaBJBajBa. pmjeTO na rmoroBe, ma totumo i&eroBe iiijieOMe, dam onma ce pandana Tpomua a sairjmiTOna jralja, ifconoBa mooMpTiia jbydaB, a jempo, pyn>rn;h neice koKCTiie JKene pacrpraa mnBJBa đypa; m dap onima je mo. mao onaj Kodnu Mac, mpem TOjoiM je 0 ttombcjim yomiX'iiyo maglio: » •.................. Ax, mm he 3aKJioinMTH oto H Moja jKHJtaiicKa njeona ji nesitiBa u MHp h nama!« ■ y3maxHymif cmo otmm onora TMypHora jyrpa, itaina. omo čašflsura 3a miipT necipehnor 'RaonroRT, omaKo, rcaito t?ir' paoTy}itgFia>micna ir.TaTOona opma y3imaxnyTH 3cojy. Hiemne ,<y njeoMe (forme -nyne - crojesKHire w toTitpiic. nyne jaTOire, jr cirare. Tiy.ne ocjehaja m myBCTBa>ir >rai<ap ma 'Bao'nttf imje (foro miero^ir njeraraiC. KiaiKo je 'TO‘d™aJ3Maj-j0Ba nr.’m -Tooinn MMimaKOBiiih, on je'(foro Rni.m>eHin: ^jene'^pajcpt aiao. n M.namesKMm ompacmMx. H>eroBM odiimaTii eaja^tiiiH pamooH y »BoeancKoj .Bm.i ii «, »rajipeTy«. ,»"Biieepy« .» *Myc.iWMaH^Ki0j-4MTiioTWr« Koje•je n caai jpe^iiBao1, Te impynnM naumi MaooiiriiciiiMa crnopiinne My ,penyTannjy irajjamer Mycmin\ini'TKor iTjeomuKo. A oir Taj rmtab c TipaBOM u aa)ra]y?Ryje. Kiio Bpcrra-ir 'ncaiiaBamau opnjeiiTamimnc jesiiKa dt miurpepaT^pe -oii ’je mtiopo 3amym\iro ira.ni mapom tfOHaTi:pH.iBiiiRniM Tipenomii/Ma c nrx jersincia. rrapororo npe.BO.TFDMa iBjepoito-namTOe .Tnrreparrvpip. H noćne je on-pamn'iE* ~ ~ Mtijl ~ ~~ ~ J L . .manq hipcoibo' vaman,o, ma he aty caiyyBanr onoM«H n»en m a«n*. m l j t rnmm r w m w . « t o m ">*> ( W & he re o « . jbra * + ,T jei»ja«a fiyjm l a v & r n npmehe no n r M ;iyM u li. mmem.«) . Oc1njor/KyjyhuT ycTW»reny m pamer BemMKor rEa_ — — — — — — — — .'-r: • m na, merem eranmirua rrocTiilje H>eix)Be cimptm, moK wy Ax, uoijKMO, Jlej'.mo. tsimo, Ty irac- jKraBar-TOca; ’ ; Mowma »dA-mK-crnAa«*-) čama, jrarjiBBJbe mpamKa. ja hy Taaio BjepoT'HiM aauRmnMa napemo crnopnr njecftia. thxo. Tpoiiyrrexi rmacoM, ma. M3yOTmxi: y mac MpBM HMcaM 3ffajQ, ma ji* cn Birma (r.t’ xy^Wja: TaKo Me je TBoje mapino oko OMejTo-mvmo Moja (»T. Harnem«.) HaamM he to raai ycMHue mTOT’ vtyiny Hok ce c teiMMa no toj - ropn Bjeroo opn — njecMa., (»IIT. rame.m.«) I - — Gmaipa. Riy n ( C a p a je b o , 1. jyma 10252 JirrapiBH .mxcp. Mirza Safret: KUBAIJE. Ouslar guđi u pjanoj mejhani, Slavuj pjeva na ružimo] grani, Cvieće cvate, potoci žaibore, — Sve ti iveli brige se okani! Ne propusti već uživaj, što je tebi nebo dalo Sviot bio il’ nebio. šta je tebi za tim stalo. Doće vrieme, pa ćeš i ti ko svi .drugi zemlja biti, ■Nikom nije do vijeka po ćejifu sunce sjalo. Kad od svieta. tu dražesnu sliku Gledaš, svaku i^rabi priliku. Ne brini se za biti i nebiti, Pi] i živi životu na diku! • Kada čuješ s moje lire tugaljive zvuke, To su glasi srca moga, — to su moje muke. Ni na kog se ja ne tužim, da samiiost tražim. Sebi pjevam i pjesmama svoje'jade blažim. U proljeće kad priroda iza sna se budi Čini mi se lakše dišu moje slabe grudi. Slade mi je rujno vino, draža mi je krčmarica, Sve me gleda umiljato vedre duše, vedra lica. �Bpoj 16 ■r A JP ETc CrpaHa 244. Pa3Mja XaHynfc: BEHHA CTPyHA. 3ami.no je cyiiu,e. 3tfa2iau O.nocaic oeumo ;upxTu h T|Kim?ipn ii one Bimie (U*yui. OngmiTO ce inohuja., Tnxa, OBeom, jiTaiua, Koja crape (kv»r jiohouo irocviie^ii. 11 cbc luno je lieivui Mojima rpyoo Chjio, ibJiiu rp'i 3a ;;yiuy urar na-riba ,nyra, ča;; yryiipxTH faaro ico jrt'eii« cynuc, aoaaiipina caaio neica .neua Tyra. H Ka,n dnevno am ro .Meoe'iiDHa. inpooue, ji aanjBHiTu nieivie i^noisaiiKia crapa; naj-iia oaMiiipnie ma ;iydiciiii mpaiu,niocrr, « yo]i.iia:Mi'a ;iyuua. m t |>om oraipor Jioajna. 3anpoiiepn CTpyH«, noja bc’iho cfc..pa, mi ino Koja iiciMia nporaiiHe ce Aie.ua, nr. aajena .tiuvkom jraj;iydihera Oaua, nr tJiyro ce ’iyje JKiunocmuBa joica. . . Abdulah Alijagić: ■ .iV ZADNJE ISKRE. Iskra moje nade zadnja evo gasne > i ja nisam više, što b ih treb o biiti; mog života sve se raspadaju niti ko jesenske ruže ocvjetale, kasne. / > Ne ljuljaš me^više r\a ^Vom mekom krilu nado, sestro mojih snova, ideala, zipka se je njina tiho rasklimala nisu više sviti u ružičnu svilu. Sve je prošlo, sam sam ostao bez moći na trnovom putu straha, patnje, muka: sprovodnica tvoja ostavi me ruka, đozivljem te, plačuć dižem suzne oči. >SkI dok zadnje iskre rasiplju se tvoje, vidim te gdje moćna po sunčanom traku ti odlaziš, a ja ostajem u mraku, što raskida zadnje niti duše moje. II Osman Nuri liadžić: jtna autonomija u B. i H. Muslimanska versko-i N\ pitanje Carigradskog Halifata. (Povodom 25-godišnjice Džabićevog pokreta.) (Svršetak). Jedini vidljivi znak svetovne vlasti Muhamedove, što su ga prvi njegova nasljednici Ebu Bekr,. Omer i Osman imali bio je njegov muhur. Muha­ med, pozivajući u Islam perzijskog i vizantijskog vladara, bio je od svoje okoline upozoren da će strani vladari teško verovati u identičnost njegove poslanice ako na njoj ne bude službeni pečat Muhamedov. Stoga je Muhamed dao napraviti svoj pečat sa natpisom: »Muhamed Resulullah« — Mu­ hamed božiji poslanik. Posle njegove smrti ovaj pečat prešao je na Ebu Bekra, od ovog na Omera, a od Omera na Osmana. Halifi Gsmanu ovaj je muhur slučajno pao u bunar Ariš i nije se više nikad našao. Dakle jedini vidljivi znak halifske vlasti nestao je još za vreme trećeg Muhamedova naslednika. Što se tiče Ase (neke vrste skiptra) o tome nema uopšte nikakva Lspomena. ‘ 1 liutba je jedna vrsta verske propovedi, koju s,vakog petka drže po džamijama hatibi, koji pred pravovernima klanjaju džumu — podnevnu mo­ litvu u petak. U početku Islama hutba nije imala ni iz da­ leka ono značenje koje su joj docnije dali Omcjadi, Abasidi i ostali vladari pravovernih, a naročito Osmanlijc. U prvim danima Islama pred pravo­ vernima su klanjali (molili) lično halife kao imami, te bi posle svakog klanjanja završili dovom — mo­ litvom, u kojoj bi spomenuli Muhameda i njegove drugove (ashabe). Posle kad se je Islam raširio, namesnici pojedinih pokrajina, koji su kao imami pred pravovernima klanjali, počeli su u molitvi spominjati lialifu. Prvi je to učinio Alijin namesnik u Basri Abudalah-bin-Abas, koji je popevši se na mimber (propovedaonicu) počeo hutbu ovim re­ �Bpoj 16 »T A J P £ T«___________________________ ĆipaHa 245. cima: AIlahume ensur alijjen (Bože podaj pobedu Aliji). Za vreme Omejada hutba je poprimila skoro isključivo politički karakter. Halife i njihovi namesnici svakog su petka u džamiji sa mimbera držali agitacione govore za sebe, a protivu svojih neprijatelja. Niko nije mogao postati hajib bez na­ ročitog ovlaštenja (menšure) halife, koji bi ga ovla­ stio da u ime halifovo obavlja molitvu i njega u hutbi spominje. Od kolike je to političke važnosti bilo, vidi se i po tome, što su svi emiri i sultani za vreme Abasida tražili da se i njihovo ime u hutbi spominje. Stoga je Sultan Selim, osvojivši Egipat več 23. januara 1517. godine, naredio da se u glavnoj džamiji u Kairu u hutbi spominje njegovo ime. Toga dana hatib je počeo hutbu rečima: »O Bože ukaži pomoć sultanu, sinu sultanovom, caru dvaju kontinenata, pobedniku dveju vojska, sultanu od dva Iraka, sultanu dvaju svetih gradova, caru Selim-šahu!« Kako vidimo, sultanu Selipiu <j'e bilo mnogo stalo do toga da ga i sveti gradovi Meka i Me­ dina priznaju za halifu, j stoga se već na prvoj hutbi u Kairu proglasio za hadim-el-haremejna, za slugu dvaju svetih gradova. Ovo mu je tim lakše pošlo za rukom, što su mekanski i medinski namesnici, koji su uvek imali izuzetan položaj bili već od dužeg vremena tako rekuć na ratnoj nozi sa egipatskim sultanom, pod čiju su vlast spadali. Tadanji mekanski šerif (namesmik) Bereket bio je neko vreme zatočen u Egiptu kao i mekanski ka­ dija Salahudin-Muhamed. Kada je sultan Selim osvojio Egipat pustio je na slobodu kadiju Salahudina i još neke Arape iz Hedžaza, dok je šerif već pre toga bio umakao. Nezadovoljstvo Meke i Medine uvećao je i namesnik egipatskog sultana u Džidi Husejin, poreklom Kurt. Selim, došavši u Damask neposredno posle osvojenja Egipta, objavi svetu, da se priprema za hadž, a mekanskog kadiju carski nagradi i po­ šalje u Meku. U isto vreme je smenio i namesnika u Džidi Husejina i postavio na njegovo mesto hodžu Kasima. Sve je to učinilo .najlepši utisak na šerifa i na stanovništvo svetih gradova i odmah se na hutbi počelo spominjati ime Selimovo kao halifino. Da bi sultanu još bolje pokazali svoju pri­ vrženost, mekanski šerif Bereket izabere poklonstvenu deputaciju i pošalje je Selimu u Kairo, gde se on tada nalazio. Deputaciju je predvodio dvanaest-godišnji šerifov sin Džemaludin i on je iz­ vršio svečani akt priznanja vernosti novome halifi. Džemaludin se iz Egipta vratio kao paša. U decembru iste godine primili su šerif mekanski i njegov sin svečano sultanov karavan sa bogatim darovima, medu kojima je bio i skupoceni pokrivač za Kabu sa izvezenim sultan Selimovim imenom. Interesantno je napomenuti da je hrišćanski svet u Evropi priznanje halifske vlasti sultanu Selirnu toliko uplašilo, da je papa Lav X. glavom bosih nogu pošao u crkvu Santa Maria sopra Minerva, da se pomoli Bogu za spasenje hrišćanske stvari. Selim je time, što je postao hadim-el-haremejin — sluga svetih gradova; još više u očima muslimana utvrdio svoje pravo na naslov imama i halife svih muslimana. Ulema (sveštenstvo) ta­ danjega vremena, zanesena lepom pažnjom i bo­ gatim darovima sultan Selima, počela je tumačiti da postoji i jedna Muhamedova izreka (hadis), koja se-odnosi na njega, a koja bi imala da glasii: »Svakih sto godina Bog šalje muslimanima obno­ vitelja vere«. Što se tiče kovanja novca, to nije nikakav islamski specijalitet niti se uopšte može uzeti kao naročiti znak halifske vlasti. Pre Islama Arapi su se služili perzijskim i vizantijskim novcem, dirhemom i dinarom. U prvim danima Islama zadržan jelsii novac. Tek petnaeste godine po Hedžri voj­ skovođa Halid-hin-Velid stavio je prvi na ovaj novac i svoje ime: s jedne strane krst, krunu, i skiptar, a s druge strane grčkim slovima ime Halid-bin-Velid. Ovaj se novac perzijsko-vizantijski među muslimanima zadržao, kao što smo gore videli, do halife Abd-el-Melika, koji ga je zamenio monetom sa arapskim natpisom bez vizantijskoperzijskih amblema. Zaključna reč. Arabljani, koji su se »na blagu reč najple­ menitijeg Kurejševića« digli iz ove neme pustinje i poput bure, koja sve kida i ruši što joj smeta, preleteli preko tri kontinenta, — stali su na pola puta. Zamoreni, skoro paralizovani, pokleknuli su pri prvom sudaru sa novim zdravim, još polu­ divljim narodima. Kao što je na Nihavendu godine 642. pod snažnim udarcem mača kalife Omera propalo hiljađu-godišnje carstvo cbožavaoca večne vatre, tako se je šest vekova docnije — godine 1258. — na obalama reke Tigrisa pred svirepom silom strašnog Helagua survao bagdadski halifski presto Abasida. Arapska vlast u Egiptu sa devet svojih dinastija razne krvi i plemena, omejadska u Španiji sa dvadeset drugih islamskih dinastija, posle tolikih unutrašnjih i dvorskih intriga i krvavih borbi propale su dvestotine i nešto više godina posle bagdadske katastrofe, a sa njihovim izdi­ sajem izdanula' je i arapska svetovna vlast, jednom za uvek. — Arapi su dorekli svoju u istoriji sveta... �V < dpaHa 2AG._________________________ » f A J P E T « ________________ ___ ____________Bpoj 16. Muhamed je postavio temelje arapsko-islam'skoj teokratskoj državi, a njegovi nasledniđ Ebu Bekr i Omer izgradili je i dovršili. Žalosni do­ gađaji pod konac života trećeg Muhamedova naslednika Osmana i za vreme peto-godišnje krvave vladavine Alijine uneli su klicu neizlečive bolesti u zdravi organizam arapskoga naroda, kojoj je on konačno i podlegao. . Dolaskom Omejada i prenošenjem prestola iz Medine u Sam islamska je država izgubila svoj karakter teokratske vladavine, a Muavija, prvi vladar dinastije Omejada, nije imao ni pravo da se nazove halifom, jer je do te vlasti došao lu­ kavstvom i krvavom silom. Jedan od najugledni­ jih Muhamedovih drugova Saad-bin Ebi Vekas, došavši jednoga dana Muaviji, pozdravio ga je ironički sa rečima: Selamun alejke ejuh-el-Melik neka je na tebe božiji blagoslov care! A kad mu je Muavija primetio zašto ga nije nazvao Halifom i emir-el-mumininom, Vekas mu odgovori: »Tako mi Boga, da su .meni vladarsku čast ponudili tako i na taj način na koji si tj do nje došao, ne bi se ni pod kojim uslovont tflga primio«. Kako se dakle vidi pravoverni nisu ni Muavtiji priznavali pravo na naslov haHfe i cmir-el-muminina. Saad-bin Ebi' Vekas spadao je -medu onu desetoricu najuglednijih Muhamed,Qyjh drqgoya, koje je Muhamed »razveselio rajem «'— (Ašereimubešere). Za vlade Jezida I. Muavijina sina i naslednika pobunili su se najpre verni Arapi na sve strane. Posle zverskog krvoprolića na Kerbelau, gde je zaglavio i Alijin mladi sin Husejin, koji je pretendovao na halifat, pobuni se i Meka protiv Omejada, a odmah zatim i Medina. Na protestnoj skupštini, koja je održana u Haremi-šerifu u Me­ dini, pravoverni stupajući u džamiju pozdravljali su se ovim rečima: »Zbacujem Jezida sa prestola kao što bacam svoju džubu (kaput), svoj turban, svoje sandale.« Jezid je poslao protiv pobunjene Meke i Me­ dine jedan odtred vojske pod zapovedništvom Ma­ slima, više poganina nego muslimana sa ovim ovlaštenjem: »Ostavi pobunjenima u Medini tri dana za razmišljanje da se predaju. Ako to odbiju napadni ih i pusti da vojnici tri dana pljačkaju grad. Svakom stanovniku Medine, koji ne bude hteo položiti zakletvu vernosti, da je moj rob, odseci glavu.« U mesccu julu godine 683. krenuo je Muslimbin-Utbe sa dvanaest hiljada Siraca prema Me­ dini. Posle krvave bitke pod zidinama Medine, Muslim je ušao u grad, a njegovi podivljali vojnici harali su i pljačkali uzastopce tri dana svetu va­ roš. Nisu poštedili ni posvećeno mosto Muhamedovu džamiju, ni njegovu grobnicu: u džamiji su konje vezali, a njegov grob oskrnavili. Isto se je dogodilo i sa drugim islamskim svetim gradom Mekom: i ovde su halifske sirske čete pod vod­ stvom Hasina i Hadžadži Žalima počinili najokrut­ nija zverstva, zapali\ i i oskrnavili najveće islam­ sko svetište Kabu. Sva prostirka i zastori izgoreli su, a sam »crni kamen« (Hadžer-el-esved) raspukao je na četiri komada pod živim ognjem. U odbrani Medine izginulo je preko šest hiljada _pravovernih Arapa. Muslimovi dželati sasekli su sedam stotina samih hafiza (ljudi koji znaju kuran na pamet) i osamdeset Muhamedovih verniih dru­ gova, koji su 9 njime zajedno na Bedru izvojevali glasovitu pobedu nad mušricima (nevernim). I tako, kako vidimo, Omejade, koji su sebi prisvajali naslov pravih Muhamedovih naslednika, nisu postedeli ni njega, ni njegov posvećeni grob, ni najveća dva islamska svetišta, Haremejuišerifejn. Ćeli period Omejada nije drugo nego reakcija i triumf paganizma. Dinastija Aba9ida u Bagdadu, koja je pomoću svoje uleme dokazivala da je ona pravi i izravni nasledniik Muhamedov, a da su Omejade uzurpa­ tori, a njihova vladavina »Carstvo satane« — nisu se baš ni u čemu razlikovali od svojih predšastnika. Abasidski.. dvor u Bagdadu nije ni m alo' zaostajao za omejadskim dvorom El-hađra u Da­ masku, što se tiče pokvarenosti i haremske raska­ lašen osti. Ni punih trištotine geđina posle slavne bitke na Nihavendu jedinstveno se arapsko car­ stvo raskomadalo i halife AbaSova roda nisu drugo nego puste lutke u rukama Turkomana i Tatara, koji po svojoj volji nameštaju i smenjuju halife. Za ciglih deset godina 860—871 izmenilo se pet halifa, od Mutevekila do Muhtedije, a da ni jedan nije umro prirodnom smrću. Godine 946 živele su u Bagdadu tri ošlepljene halife, a jedan od njih, Kahir, prosio je milostinju po ulicama Bag­ dada. Posvuda su pravi gospodari carstva Turci, Perzijanci, Tatari i drugi emiri i sultani raznog plemena i narodnosti. Ni u žilama Abasidskih ha­ lifa he teče više oista arapska krv: sinovi dvorskih robinja tatarske, perzijske, turske, etiopske, pa čak i slavenske narodnosti, postaju halife. Halifat se komada i rasparčava. Voda ple­ mena Bujida Ahmet osvaja Bagdad godine 955. i s njime vlada do 1055.; abasidski halifa ne pred­ stavlja nikakavu vlast,, on je puka senka. Harnedani vladaju iz Halepa ćelom Sirijom (910— 1002). Jedno perzijsko pleme pod lažnim imenom Fatimrta vlada najpre iz Afrike (910), a onda iz Egipta (973— 1171). Fatimite su potisnuli Ejubidi, a ove Mameluci koji su vladali Egiptom, Sirijom i Hedžasom preko dvestapedeset godina (1254. do 1517.). �Bgpj ,316- CtpaHa 24?. .Pleme Seldzuka pod vodstvom Jpgrulpega srušilo je sultanat Bujide godine >1055. i zauzelo Bagdad. Dvestotine godina posle toga dolazi srtrra-. šrii Helagu da konačno uništi bagdadski halifat i hVl dinastiju ^basida. '' j' Španska dinastija Orpejada nadkrijilaje svo­ jom pokvarenošću, dvorskim i haremskim nemo­ ralnim životom i same Abasade. Godine 1036. dokončao je vladavinu dinastije Omejada Hvšam I]I., zadnji haiifa, svoga plemena. Dvadeset mui • * \ M! / ' r slim^nskih dinastija, koje su posle Hišama nastale uŠpaniji, klale su se i tukle medu sobom, dok nije i zadnja izčezla, a s njome i Islam u Španijl jednom za uvek — 1492. Mongolin Helagu i hrišćanin Ferdinand Ka­ tolički uništili' su arapsko svetovno gospodstvo, a plemeniti i viteški arapski narod za dug niz vekpva, možda za uvek, potisnuli sa pozorice sve" ta .!i . et nationes habent sua fata. AXM6flPtlt>HH' COKO.IOBHT. (Ilpeseo c Tjrpcasor: M P. Jtejnih). ^HaoraiBaK) ■*rny/i/ .(.u; ■ — Kyp-aH je JiujeK OBanoM naiueM do.ay!. . . Oh je Hama Bjepa, naime Bjepoeaite. >IIoiyHMO Opaho, « BjepoBaiteM m c Kyp-ainoiM! illoiiiijia ce jifube. Ilpep, ca,uy 3opy Bojem je HaoryrpHJia y OpnjeM. Oai6ax *) c y KaanBaviiu y opujeMCKOM nioJby- y 3 neiipeKHAHO HRTame Kyp-aHa aojcKa je jrouijia Bpjio Oporni xompM, PomoBo '.Tp'iehH- OaiaHiinuija. y ciboMe mjejiy o tgmo seaiM'; »OBaj JieTebn xom aaatopno Mac je TaiKo, ma duo noaaiyHo iiBHetMorjm n nonamauB«. BojoKa, je crnrjia y MHrrpoBHiiy, maiKJie Ha moaiau Bhoiptamai. iGokiOjiobhIi je omaT.ae cyjrrajHy niHioaio Jiim'iMo ooe'oaiaip«MHe: »Kam, aiKO Bor cmerHeiMO y Beorpam lc nema30Ml) PjiacKeHor « CjraranoiKOijiHor, uena oe upea, n,aipckmm maTopau uouprHe bojsrkh xjiainjttjaiv na uefTHipn CTy0a.;Hena ce iiocraBH hobo inpnjecrojbe Koje je moHeceiio M3 Hjaprrpama a 3a KOjtelje &iasKeiiono’rHHiUiii peKao: »MojKe 6mui, ma he obo iipmjeiCTOJbe 6 hth *?yheno Moue cyjiTaHy OejiMMy xany, ,ma ra oh ymofrroj(H.* Heiia ce Ty ca opebou m HaniperKOM HOBpniH CTynaflbe Ka npHjecna, HeKa ce sam e onyre ’— uapoKH bmookIomocTojaHCTBeraiHK no yo6HHiajeHoiM pemy iy nomioHe nocT(Wby napcKora Bau iipnjecTOJba. Ocmm Tora. «eoiixomHOje morpe^HO, ma BojcKa ihb Baumx u,apciKnx ycrr& Hyje., ma he no cmpoMe o6HHajy ajamiHx bojimkuoc mj^pna-, Phth odmapema n ^HasnjiHijebeiHa, jep je to kop, iubiht . :peaHjPH cy ce noKaj&jin mro narjec.v a maa>e cKpa- odHuaj koju1BajKH Kao shikohcko cjiobo. To jecr, imtBimiH oupr cyjroaima Cyjrejw&Ha‘ ..CoiK<xio®«b ije (noso- xoaa j«e SKftiba ma (KasKeme: »Moja ’je njatpoKa raojba, pja ptHOiBpjHiHUjHiMa, iHiaiorojiefcH ^ai hk yMiHpm: oe CBaKoiMe oBaninje malne*• HafpOHMtto Mm je aramoMe— Bpaho, flpyroBH! IIIto me Hmeire? JIobmMo »aajte iryra!, ma y jauBHHiaipoHHM (opjpepjHiMa (HLua Bory ynomc AOCTOjihOM nounOM MycjiMMamoKOM HiHfx JbypjH. iH>hxoihh fmyiuiH, no cmalpoM jbhxo'bom cjancytHiuiaxy. Y h)himo Kyip-aH, M My buko opjajMo 3a<yry- KOHy ii CBoiMe..pemy h o6Muajy, mH>i,Hy pyne n ttceiHy iioMacr- O h je nam oraipui pamaniK Koju je mmoic MOjre ce Boiry 3a ose,«noje1p,pyix)Be Koljn cy inx>iiL;igi Nikola Šubić-Zriojski. paTOBao M yraipoicy j n m m t MepaMCKOM seMJiioM a Haje <iBe Odacyo OBojHM HenoMjeprniM OaaromaTHiMa u mo 6porawa. Tla aap ma wy 6yme om 'Hine Kao y3papje no, M My H>ero(Bo OmrocaoBeiHO rujano na r.iaBaim kie hoohmo?! . . . E ho, ibenoB Oith a 'hmu hobh ump[Hmax Bek ‘cemaMnaecT m&Ha, vena ®ac y BHbrpamy. - BjraroinoHiHiBur« raan iiiainjiiiiiax onopj^nro je c®e Bame <5aicurauie m ompepsuo Bama . yHanr,pMjebd«n.; CBe he bom fami nornnyHo ymaaaji>eiHD. CBe Jvohomh HaauialmrH. . . He npeKumajTe xa$B3w! llobHMO parbe y ieb « y9BMrnenH Kyp-a«. r' •''' ! ,lr""' ; 1 (* . BojcKa'na je iKxwyniaJia c jaBuumca: Kpo3 JBHX0 B lOuaK, b , Ba daMaHJi’Hjc.Ke naipeiie. y tumc je cpeha h CaaromaT.« »Hoaibe Tona aiOKa ce CBptHHi ;e K-TamameM pemane >V ( . ■■• »Dj^rpamaiH ‘MeiKa 6yme ltapciiii ^htoh y aaTBOpeiicM ,irpooropy rpje he oe y HMe necTHraioa uapcKn ory6oiBH idohobo BOKJioHiHmn yi3BHineH0iM Bau npijeQTOP>y « nmje he oe KaipraiHiH nopiHije.'HFm.« h npHMameM toa^neonha. l) Jyiap*ba MOJiMrrBa. •Hp. npoB., *) Mproo TaijeJio, .THjec, a uoHiaaa ce KaiKe u noavipTHoj uiajiHTBH, oimjeay. Bp. tupe®. �V / CtpaHa 2 4 4 -- A fb fifc ri\ (3ymrak iČftTmi je .npimmo piic) .idrifo. :M r f‘<S&8'i£otf>h ;^bfiMo:ija;(8«iio uopac Whiom ’AHaiyjWx etjieaimiijoiM, ^ioni;j/X}ipiNBi:naj) jft hjajjMHiie -jc,twi4) Toiliirap ye 'jijfdd'iiip^'c^PM 5 aiMiccupr f n mnopjaimniOM I,lemaji Gotom mirje; xotho,. iitiniijxa,t |)«i!iy paiminm- 'lIoeBao je ATaymox e0ei^mmjy m caoiipm io wy i^e^B pa^ r On, ritu OoKOJioiBafh dirane: *J u i-\ aiuiiLrj[ liBOiFiio ina, 'će to jurcmo’iiuiintiiie ir p đ u o j^;... .: — OimK.yj5a.-ja 3 Ha.M.-ma c&H.j cnnnPr'^.n^i Đfr-' KJHHjeT.iji nama, Ipeacaio :ufty. i j^j inokioao b &m je . rhomo u Be-iui, Aa 5a opaKo, Ou.uo,y ii^tico ;m ^ y rorrji.j »njj’f '.Moate Ghth, Imai- he *'•c^<Vw-hi*6(1 <®hbi.-<fi«Ky IUto, boi Bejittioe? . , • • ■ •’ ^ . oooOyvJlia Ito wjecro riooraMinuL. 'Do ornasiu vifoi^Jty^;{ . ’ IIpoMirrao My jp:/3WMib: ’, |Ajifk Kafeo'je A iiy iia i(t u» 6 ic«l ‘j jiiboO .til)!,' ilA fiji«/. .'i mojJv'A ijnim* eiDenmnja (HiMao aMCmpyy-m& y eoeiMV'iibnojbfir: eROjyi namMoh, 011 nnjej šthbj omanji;>.aNKBIW*tW;?ifj caaao-j ¥ BiLvia y CoKouioiBRiha imoMy y lioj-mM ce roBopnjio 0 »ro­ nejnii') nooKHmajiH cy iuepjannne, a na cBoje <3ypei<e7) bom npirjecTOJi>y Koje je m-oui.no no Ijapnrpa^a«, liiinir R piijeMii aioicojiior cy,Tra«a, »ma he moko 6imr, to iipn- aaNForajru cy neuiTeMajbe.") l Iaymir, jecT(Wbe (m it u cy^euo cy.iTainy C otjim .v «, nerO'je iteKiao:. mpyre are o6yKjiM cy l^pmi'iie a' ;i;itJicy3Ji0)«i«tecy«^mJ*^yA — To tojimko mije aiorpeGHo. OTyiiaai>e Ratnpfii^lV^V**31^ O cjenain.iia!,i tu iiapHmaabe npeiu.m cy cto je iioispaneiio, a iwixoiBa je SKejfaa ma Riamapa namooorpamcHor siocna ai ominiii.tii y cycper aciMimiim )uiamajy — na je mosmaio m joui ije;nny ipetaaidij^'fc;đj4t iCyJtejMana i;ojn cy ce Marnaanon, lie iLoaiiisarni cypeBibHBOcfr h caiMiona cy;rTaiia. :.. w .#**mpynoj crpaiiH y KORiiMa. Ce.’iiiiM II. noBiiao je « .ia,iy Xyce>Hii liam^K’ao’ii ‘ ~ n a TaGyry10) oiijame iiorrramJi>eHa. jemma MyycBeI,l<vuvi 'Ger«, aia, je mi h>hx ynirrao.... 3a11) ca uaipenoM HeneiuiicoM. H,apci»H rhcoicih mocTOjammTsa'iini caiimyK ca Xyceim imma xiy je’ ^roiBopi^o: ' ^ r oramimi! Kam cy, vrapm*^' oy no roiisaipaj y h>i1 'iPseiiKOM, npjnju -- N lijFm x. — U h a »ih <3ai oku 'peidjp ;ija 'cvnio .o<^.m ‘y.!ttašJ r.MCHO ;^ uiy yMiCioi'a ai^w|^iBy Bora jel«iRlKViy 01 vaši. naijocMO iiiraMjiio. ObaiMO ‘liai 'moijouTii^'A^ muHora. Ha RpoTiiliiioj crpanu uiijaRic^iiS^iiT pappicR ne On u Tapija iipaaiivUi Reice HOBe'uepaMiaijiije? . . , Riaiop. d v ^ fje caiiktficm Vjrajifiak) mRmji' Ue;na;i Ger je peaokoBJuo'toBaKo:. j je iioKpmiiaR c će — iCTai>a je noiRaTa pRjei — a oai^ je 4KCirninwKi TaGyT. 'Ci^e je o G ^ m jM o o ija Amonu — ma OcMaiioisiiiiR «e Rpaiape na rjimijoctojm mm, cy u 3aj^y:;,nu.. 7 ^ T t v'* .# v.5* 4* * '' BojoKa itcaiom caojpe. -Ria lrpobe. To je hctiehS. Kam je ^ " '5S>:vnl.m je iniutji q. y . & j Ty fliacjbeimiiaiiK papcTBa, csh xn panroisoipB cy caiMOo;yehy i6m l f i i jemiRia GeoroaiHiuja, :• ,*$ , ... . w - u ^ K i l l i l i *--1 Keiit- iy*iiy- pje.M. ii na rJf* ) CejiMiM je ne HancoBe casijere yf:iBoj:iip.H Djociyirao fce (v««vo-^««ij«5a.ia s p s T ^ /’S irpoTRBiio iKejbii 'CoKo.iOBH'ha,, Ha xyuihap. iep y t). joA) u ry:KRo 4 -iKTia'jA'|> T M iBačen je m nocraBjbeu Beannai mapcKH rnaaop yvipaor ,A «w > j» » * • » 3 cy.TraHa. iCe»m\i ra je pumpo h napempo cpoMe,Be»TMCOiM , B o ^ ’^iA jO B irfe^^a icobel^* iMM.ymHMiKy, ma wy moBeme kora p a je' orimiao,y mpaiBuy MCTora. L jf,n f ^ e t j e xova’^ ^ ^ ^ ' ' CokorobmK je Gico moono omroeop om :C.yjrraiia' Xopa* je ,^.0 Go^«J^i5a%6^#yiiia orno Myo je, 'ma je cy,imH naiK.ai y umToip ormuao. .Snap je maarae. , k ep sp -. '(joicaiomo ’iena Ke one mohiR na ce.acaaHo cpoMe cei»perapy Bnh je, (Kao^mtaa.Sp&eo 't^^roht'TrljSjbm p^Kfe 'H iupoBeo <I>eipiHmyR Gery: . , , na ara mecRy ' p ^ R j | xopHMy'a ;®r je o .<x^ jihim BeoH—• 'Bopnp m aaiiioBj€m*BRiK miX!mcTaR.m H oaBjpry.je pitMa mpomao im iV^sa^iato^iaG iiipa14) ommpacaiaie noi'i>eGe a .ibenoBo Bejini'ianicTBO unooi^Ra no geiinyo je ynaoiooiHX .Ma^iiiiT’Ba !je cosjknen«. Cyjirraji je RomoBop.v mpyrax m .e tty»Mia ce.l''aujeryje. E to . ran;o: RiouiOBo mmrao pyice ut ^RStnno’ ‘moBy. IIoempaBHO je RORHjbe i>aoyjio, jep,th mpynn ^ory .vamu Ohtu h Mnore ciioje CHooiie mocrojaircTKoititKc « nioncao k oea\ie rnacTBapn 3Ra*m, b. bh mm ce Tajne ne CMH}jy moiBjepHTjLy TOMe je nori>eujiKia. naminiiax rum ne oGpaha, ?iaiRHiy> ‘f Ttoie MoiMjhirfy irpo.l'CiMiimA‘ če BMKa *^byma He ma (RH'KOMe iroBaparni a ih caw nehe ma rauapn. Boj- y *nabKoTO.lBojq;a je ffunaii’ia: • 1' >M«p HM*-« cna ;je Hayntra, ;ia y. crninuip^ napcRHiM. oryuaiR>MiMa —.haje cy oGehaiba-,'ma he 'ce1RaiirBajRamflimBR iia icpnjecro Myje 110 Kojy. ipH\je‘i ^iinpeKTHo m ibenp- oaaaou o- GeiKiurmnmMa aioniT oakm iy‘J Um ije 1$ trimo?! mix — papofRK ycTa. Ua khiko he OH^. Kota TapiBJim . H«jecy im iMMpaeaTH, nonp cy* uaiea'jttii'H.K, .BpoR-. RlRUPHKa Mohu ompcKara pa»Hore/Ky. Mexuem l>MMa iBHRyhiH: •*; u> m , 111. ■,/,[ .a h i * / .-{/jaiiK iii Kaii.Be HR he to CBe tk> mp&K0®y iBoc.T^mRoe.moRRjerHŽ — Baairao .na«io, -«iHiHM.Te?.ju.;’ AtoiR.anaji’e ma ,h^pe ‘Depnayiii Ger aiy je ppeepanao: 1 1: • » . : j.k|>t iiotcjurjia mr aiviaTH »iyKy ia mh h«wa onpr Girjit .iKjmffkf— J^a MaiirmiieMO mmcaio y i-oiie heaio.pehH:iRecorot Hena, h m na JegipoR KaiEHjit,jH,Tai' ua €a.paH%iMwn TaiMO CTyi5aR>e y uajfiHH nitvroip Hvma:wwjeMO?Ima je wr ore omot Haaiim!. . }IoK4i je.oji opehoMj crapir (Bojmrrion oGinaj a;ojn <e šio Moace nnocraiBimf, »><e*— '. ; . *,. ■' -1® Jr,ma ce (Koti OBaKBif.v R]>H.’»mia Tjpifijramvbe iia trfom*y roBpcia TyiK)aitii. Ilp. upe«, craitn. Heita iBojcna Tpaacn rito juam if b joj 00 Ty i . , .*), j]l-BHje jPpcre ^opmHcra, IIp., kpeiB.. ;.7j JemHa;BpcT^Ka,’Luawi.;Bft.t iipeB^Jj' omix>EKy)H. iiocjiiHje He.;Gyme Kajao«-, m acva.. i-t-A / “ JIipiiiiDpe.viHo je Crno at oaiB Rorpf/VHir 'iBRCahn <rrpR- vtu *) Bampeiraia. Jl-p.^ipoi}. t „u-!i- ' ,0-,M ili i Gop a»iH wy €oi;o.io»nih muje t'p«BftiRO ;taTO pajunne. iift lliOTRHa, Cho je cpm»T Ra OimoROp iiora-je''Oit,.'cyjiTaRa .ji/ir/'Oi;M^amH;caiHmiyjvi,,Pp.i npep. ,. ' 'jji n) J«m»a Bpcia TypOana. Up. npek. ,rvM *) BaomnaR. Up. /npeB. ‘ VM 1S) ^Rom y AioJi'Hrm,y; ypBHi;: A.irjifixy \đaf>ep = Bor je iiajBehH. Up. npen. . i f i - w >p.u 4) Hai>c,Bo Bptio. Tip. np'cR. iiiom ilM ii �■CtpaaaŽ4fl. • T f3 ^ | * E lT . - N s k 't « . u ... jSjj’fgjbl % ^ 6 u :i!| u ^vgiri jit »liiii j& ič v A l '& sb .a - i i a f& lM 35en *i ^čOfovitiirišu -litio ofiiiii lioL O'lV'ČP.O ušjjovsjl :ioVf» »i _?; ’fi moiiži.- •fi|b Lti um u/}).; 'ii'ib i.;Ai'A nto?. “triiBjaJ i, ercv'^fii 'ti« f-j'i. !u;iriiuq i Jod. :i oni/: ;juibviJviq 3iov/'bŽTg3iq lii B oj pod Sigetom. .isVmfintoibO ,' ocrnio 'in sa n e Ainle* ranra, 9’eprar ara, niejx Hypy,wii ajMišnjiui ona h mani apyrf! ao6pn jby^n. Ky,irofl :je cnpoĐOfl /H6wM:’;j6>6k feimib ^D0cimimm: h MajifyhiL:RTa®aw^'to- ^npouiaaHiO ORy^a je cnnjeT njKUitao. ■ u! :l-j ■: li.--i KifUm oy oa iaHM^ii'V liihuir jjbfiite : H&purpafl je hcto TaKO Ono ca«B’y jkajrocrtf. A6fly.i6ajc.ir fMjieiHflHijiiHia aca-TOnojica Ofl cefl&M Kirran;a — Ibimiio mm r,ia4heMK> TeOe y.D0(BHTH. 6111a je saiHOTa hctuh'iltm -napao h TyMai siaiocra uaTy<-y1Bet>n>apy'iiiaje BHiuieijSmTo iuniaKBii uocjia. Pajjpjio ce jom .eaM»;?m.p®ppewjp*y vcmaae yr-,H«|>H- pairpaijana-. BefljiKH aijeenai; Kap fla je onJiaicuRao aa.OpI^OBO^; jfy :ui<pigg/ejpe.Hi|i.ti3ea^Qp»i' rA.*ra: nama. h . .icioa-ic, ge^Hor mipriKor 11 rapiioPa flapcrna: , ' ;nra;n:.-riT. ItitiJto jf; !Km:yjio je TUMe ... , J . ’tV'V 'hfqbq:miioI!x.> i mivoi^ub b^i inom u i ai ioial ... Halide Edib-hanym: ■cHik!., 1 pb[bopiq and ej OGNJENA KOŠULJA <v-.r :i .cfieon r.bxuv ubunrgiTfiO u o( ujoj .u :’.' 11 Vciiaaib Lo rnoioi* ,R<wa4i-. S.turskog preveo D, JVI. ^ o h .< ,;h) u/iuido 'im i,6k>u ini* b'cM .bi.\ tu ono^jjr!' .vV (Nastavak.) ^ cimj? oia .mo>ii.! / n; ■< i sinomii ‘jiififj *)?. ik» ojoJ .ivo oiov? inom tmonj ^imiitj i»b;ftVjx<l bo i o{ - h-J Ne znam, je li Ajišu u srce dirala 6va‘ mla- > i ti Jedan mladić čak izusti: -^detiačkđ patnjaj-ona skoci s kbl&i pridć/te je htjede *X\ --1 __ Kako bi bilo, da je povedemo sai sobom, pomilovati po glavi i umiriti je. Vatra u Gizbani-- gospOdiiie?; ->h:nBj;»u ilflib r.i-'H-iu-Liu/-. \: ;v-:> posve * r ^ I a i ^ / t e . ^ s: o d v r a t n u 1 TadaIhsanodje<(nom pM & poviednik,niuM z t s M v & r m ! Sađ,A,isa sasld s kola, ^ ^ 5t0 zapovijlrfa i sudi, te reče svojim taj-^kO aC ie1! Ihsan s! konia!, a Gizbana ga uhvati za1'. fU ,'*... , ;t i 'm nuku i ^■apiljivšiisvdje pčii u njegove stade ga moliti > i02 1 najos ijim g asorp. , . ’Vd-i'kumiti.Gj. ojcb -.Vrnu'ijoj -on\u -j TTj Nemojte vt.mepe ucib pameti, kuda ćete oi PovediH .mene, kljdagod ti podeš', i: jaili 0Y° dijete u oyak>fom;stanju, voditi? I .ti, Ciizbano, ih ćjiTtSvakr ću ti ]iosab raditi’, oko moje, olro moje,'">Metani, hajde, ustajder; a ;sada idi, vrati se natrag, *j»l:jf.'ja'4<u;kao-'dva''gradhTika 'd u riti boleshUcdj ^ 'g o - a ia znam>šta ću.raditi; v rj ’ dii.vdraše ona započinjući frme svoj diigi govor;I ali .. ; Na Ihšanov glas Gizbana ustade, pa pogleda “» 'Jpred’ nepokolebivom hladnom upornošću Ihsano-c; u! njega suznim očima kao šćiićureno dijete. Najt., vom ona: odjedanput 'očajno ČuČmi u prašinu. Ona prije htjede reći, a -.onda-ise pred njegovim sve'iu’ se1jed^a tresla od1plača' držeći glavu medu ruka- jednako osornim i zapovjedničkim.muškim poglema, a 'oio' je-’skii^- -čii^o'^pckl'rhtavafući-gledao u -*' dima sleže. Glas jbj 'sd preuze, te še-razbijena srca jadno dijete ne zrid ju či,'b i-rek liju M i jednako plačući vrati uputivši se prema selu. �/ •CtpaHa 250. _________________ » n A J P E T j ___________________________ •<- :... —r-Ajiša -neće htjetLda id e ,.— rekoh ja. Ihsan zapovjedi: ; .. - rW Ah, kad bismo nešto mogli u Gejvi naći __ Svi na konje! Zatim pruži ruku i pomože kakav zakutak, u koji bi je zaklonili, da može u Ajiši da se popne na kola. Mislim, da su uža ste penicu od kola jedan časak zastali i pogledali je­ sigurnosti tuđe ostati! Ali ja mislun, da se ti varaš, dno drugom u oči. Gizbarane suze i mene su bile jer otkako je umro Ahmed Rifky, naše su čete iz­ v mnogo dirnule; očaj djevojčeta, koje se je, osta­ gubile svoj čar za Ajišu-hanumu . . . Ovo je govorio goreći od uznemirenosti i vljeno, razbijena srca vraćalo, bijaše i na me pre­ čisto probadajući očima. Ja postadob malo okru­ šao. Ja začuh, gdje Ajiša reče glasom, za koji se tan i rekoh: — Ahmed Bifky je zaista bio čar ada-pazarje pričinilo žalostan: . — Ihsan-bej, zašto niste poveli ovo jadno ske revolucije; koju bi smirnansiku djevojku ostavio ravnodušnu taj lijepi mladić, koji je svoj mladi dijete? — Kako ću ovako mlado djevojče povesti život za nezavisnost ostavio na prašnom putu, a među naše čete. Tu i tamo ima žena ratnica, ali koji nije imao ni košulje na sebi?! nijedna nije ovako mlada. Đa ste Vi htjeli, mogli Ispred očiju mi preleti slika, kako mu na du­ ste je povesti.u Eski Šehir. gom putu, pod jednim jedinim drvetom Ajiša drži — Ali Gizbana nije htjela m ene. . . medu rukama ohladnjelu glavu, a na golim, bijelim — Gdje ste to vidjeli, da čovjeku daju ono, prsima njegovim poput tulipana (late) se rascvala šta on hoće? crvćna rana. . J Je li ovo dvoboj osjećaja ili zadirkivanje Dokle će trajati krv, dokle li bol i patnja! dvaju srdaca? Žene zelenih .očiju, makar bile i Kad li ćemo se prema toliko obilno prolivenoj kćeri Smirne, makar bile i sestre bolničarke, opet mladenačkoj krvi i suzama dočepati pregršti svoje imaju rujne usnice kaovplamen, koje su pune zemlje? t otrova i noža, koje vazda raspaljuju plamen u Ihsan je pocrvenio i razmišljao. Odjednom će: ljudskom srcu, imaju zube kao rod slonove kosti, . — Ahmed Rifky,je bio veoma kršan mladić, koji ujedaju za srce! Ajišine se tamno-crvene usni- ; Pejami, ali što nije imao košulje, to je najjeftinija ce taj dan otvoriše nekim silničkim potezom, a i najpriprostija strana naših patnji! njezini se bijeli ziubi nemilosrdno i bez osjećaja — Molim, zove Vas Ajiša-hanuma. t . nasmijaše Ihsanu nekom gorkom porugom. To je govorio momak (posilni). Ihsan skoči U Gejvi smo odsjeli s Ajišom u Ihsanovoj sa svog mjesta brzo kao strijela. kući. To bijaše seoska kuća od dvije sobe. Ihsan — Molim, ona zove Pejami-beja, — domeje odmah ispraznio svoju sobu i odredio je Ajiši, tnu vojnik. a on se je sa mnom povukao u drugu sobu prema Bio je na meni red da Skočim i odletim poput ovoj. Dok se je Ajiša u svojoj sobi čistila i pre- strijele., :m /i oblačila, ja smo i Ihsan razgovarali,u; spjbi upre- ' / ' I iAjiša se je bila preodjela i obukla onu svoju mase od njezine. omu anteriju, koju je u Carigradu vazda nosila. Ihsan je govorio, kako je potrebno, da Ajiša Sjedila je za stolom od dasaka, u svjetlu malešne ide u Eski-Šehir onim vlakom, što sjutra k večeri lampe, obješene na zid. Kad sam ušao, ona okrenu kreće iz Lefike, te kako je i od Džemala primio prema meni svoje oči, koje su se činile umorne i pismo, u kojem zove Ajišu. Okolina je bila u pra­ zadubljene, i reče: vom paklu revolucije, kojoj je središte bilo Lefke. -t— Hodi, brate moj, hoću da se sj tobom pbGrci iz Amairt-Koja digli ustanak, a dolje se po­ razgovorim. 1i buna u Bolu-u protegla sve do vrata Gejve. Ihsan — Sta je, Ajišo? >>. > , je poput djeteta drhtao od straha za spas Ajišin, Ona mi' se je uvlačila- u dušu djetinjim po­ a s druge mu je strane rastanak s njom cijepao uzdanjem i blagošću, što sam ih vidio samo u .nje­ dušu na dvoje. Po prvi put sam tada vidio na zinim očima, a taj je pogled činio dojam, i da se Ihsanovom licu toliko duboko urezane crte uzne­ čovjeku, koji umire od gladi, daje kamen mjesto mirenosti i potpuno osjetio buru i patnju, što ih hljeba. Srce mi nije prazno, to znam. P u n o ' je je krio pod svojom mirnom vanjštinom. Kroz najljepšeg bratstva i prijateljstva prema .Ajiši,, ali neko vrijeme reče zamišljeno: da jednoć hoće u me pogledati kao ,što je pogledala — Kad između nas ode seoska ljepotica u Ihsana na stepenici od kola, pa makar iz njezinih ružičastoj šamiji( jemeniji) i sestra-foolničarka u zelenih očiju posukljala i mržnja, prijekor, čak- i bijeloj kabanici, mi ćemo doista ostati samo ljudi prezir! Ona svejednako gleda kao sestra i pita:' gvožda i vatre. , — Zar ja ne bih mogla poći sar Ihsanovim Oko usnica mu je lebdjela beskrajna nježnost letećim odredima kao sestra-boloičarka? i žarka želja. , — Bilo bi preopasno, Ajišo! ,... j .-;; �Bpoj 16. »r A J P ET< CtpaHa 251. — šta, opasno?! Zašto ja ne bih mogla proći Ajišine su oči naličile , n^ .sunce. .iza ,burnih kroz opasnost, kroz .koju Ahsan prolazi?, Kad bi oblaka. Cas su bile vatrene, čas crne kao ugljen. Džemal i sad bio u Smirni, otišla bih k njemu, kli' 1 JaTazabrah, da kod nje po prvi put žensko samo­ šta bih ja sad radila u Eski-Šehiru? ljublje nadvlada ljubav prema zavičaju. — Ihsan smatra, da je ovdje preopasno za — Ne, ne! Ako Ihsan ne misli, da sam ja žensko. žena takove duše, te mogu među njima živjeti, ja Ajišine oči, ustajale kao zakloniti bunarevi, ne mogu ostati. Ja ću prvim vlakom otići u Eskišto se kriju pod gustim lišćem zelenih vrba, obo- Šeher, pa ću sama naći sebi put i opet izaći na jiše se zelenom bojom mora, što bjesni, u časovima stazu, što vodi u Smirnu. / svoje najveće izdaje i gnjeva. • Ja u vidjeh, da je Ajiša večeras kao dijete, — Ihsan neće da ja budem medu ovim odre­ pa ako šta više Teknem, da ;će je to navesti da dima; Ihsan hoće da ostane sam i da živi daleko uradi protivno >i štogod ludo. ./ od naših očiju. Ja sam danas potpuno shvatila, Sve troje smo zajedno večerali. Ihsan je krio šta znači Gizbana. svoj jad pod mračnim izrazom lica, ali nema ni — Krivo mu činiš, Ajišo! časa, kad se ne bavi Ajišom. Za sofrom (stolom) — Može biti, ali on svakako ne želi, da ja je govorio' o Ajišinu odlasku u Eski-Šehir, o Džebudem ovdje. malovu pismu. Meni se učini, da taj čovjek, što Kakvih jakih sklonosti ima u čovjeku i šta radi njezina spasa šalje Ajišu u Eski-Šehir, a pri sam ja sve mogao Ajiši reći! A ja rekoh samo: - tom' na dvoje cijepa svoju dušu, od te iste žene ’ — Ihsan tebe čuva i zaklanja, Ajišo! očekuje, da 'ona nepokorno i odlučno izrazi želju — Slušaj, Pejami! Meni se najviše gade oni, da ovdje ostane. Međutim Ajiša tako ne uradi. koji hoće da me čuvaju, koji me ijite kao kakvo Ne dižući glavu iznad tanjira ona reče: stvorenje što ga treba držati tia.'poiici (rafi). Ja — Kad kreće prvi vlak u Eski-Šehir? ■j niti mogu pucati iz puške za Smirnu, niti mogu Na Ihsanovu je licu bio izraz kao u čovjeka, na konju goniti neprijatelje Smirne. Ali-mogu biti' malo utjehe u životu onih "što idući na Smirnu koji se je iznutra polio hladnim tušem (douche). umiru bez košulje, bez duhana,, pa . čak i bez On nehotično uzdaše, pa će: 1— Sjutra k večeri. . . Ako ujutro odavde hljeba i bez igdje ikog svoga. Njegovaću ih u bo­ lesti, a na samrti ću im kao sestra zaklapati oči. krenete, stići ćete na večer u Lefke. i l l l L jr— Večeras mi nađite kola. I ja ću malo podnosti njihove muke, nosiću njihov — Dobro, molim. teret. Zašto da mi Ihsan to brani? Velika je sra­ Uto prestade razgovor. Obje su strane svaka mota, ako se bude toliko izmijenio, da ne može živjeti životom, koji vide naše oči, Ako opet hoće za se na mukama. A ja, zašta sam ja drugo nego da cijelog života 'gledam u krv, u patnje i u tuđe da mene zaklanja, meni se to gadi. Ja volim samo one, koji hoće da mi natovare ne samo onoliko, ljubavi! Moju ljubav, moju ranu, samo su moje koliko mogu podnositi nego i više od toga, koji rođene oči vidjele. Uza svu mirnoću, što je iza djetinijske ljutnje me uzmu za ruke, pa me vuku u vatru; ko mi pojača ono, što gori u meni, ko raspiri vatru u nastala na Ajišinu licu, preko njeg je prelijetala otrovna i okrutna gorčina. mojoj unutrini, taj može biti moj pravi drug. Gledajući hladnim očima u Ihsana ona reče: Jadni Ahrned Rifiky bi mi svaki dan, kad bi po­ — Šta predlažete za Pejamiju da radi u lazio u okršaj, kad bi prijetila opasnost, predla­ gao, da skinem sa sebe bolniča rsku kabanicu, pa Anadolu? — Zar neće uz Vas ostati? da idem s njim. Vi me jednako hoćete da kao — Jadni Pejami! Bilo bi veoma čudnovato građanku držite u sigurnosti i van opasnosti. Ali tu skoro je među onima, što su ovuda prošli, smi­ doći u Anadol zato da odraslu rodicu voda kao jući se, otišla sa svojim mužem i prenijela pušku dijete, a Pejami je kao i Vi došao da se bori, da na ramenu jedna mlada Carigradanka od dvadeset izbavlja Smirnu. Treba da se odmah pridruži oni­ godina. Cak i Gizbana traži pušku i viče iza glasa, ma, što se bore, da se priključi vojsci. Ja se nisam razljutio na Ajišu radi ovog nje­ da joj je dadu. A vama, ,se čini mnogo i to, da ja zina shvatanja, koje me je od nje odvajalo. Ona previjam ra n e . . . me je po prvi put smatrala dostojnim da budem Ovdje se završi taj buntovni govor, što mi ga je Ajiša ne prediŠući sasula u lice, a onda kao jedan od onih, što se biju za Smirnu, zaboravljala dijete naprči usne, pa sjede. Ja sam se našao u je svežnjeve žuta papira i prašnjavi zrak mog ureda. Međutim ja sam se bio javno zakleo za­ veoma tešku položaju, te najposlije rekoh: Ako baš toliko želiš da ostaneš, de da ja jedno s mladim vojnicima. (Nastaviće se). V 'V zovnem Ilsana, pa mu to kaži! �/ Crpafta 252. fepoi l6. »r A Jf>Ef« Fatlma Ez-Zehra r. a.1): NA OČEVOM GROBU. II. lt/ Nestalo Te! . ..'A h , nama je sada Žednoj zemlji ko bez rodne kiše. Iščezo s i! . . . I od tada nema Ni objave božanske nam više. Na me su se sve nesreće, Sto ih svijet pozna slile. Ta na dane, da se sliju U noć bi ih obratile! Da je Bog d’6 smrt uzela prije Nas, neg’ za nju i sazn’o si 'bio I nego Te od* nas odijeli: Hrpa pijeska, roditelju m io!. J ni i ' ■ bfc:f . . „• Onom, koji grob Ahmedov8) Pomiriše, šta se zbije? Za cijelog mu žića mošus Pomirisat’ nužno nije! Preveo: M. T. Okić. • *)’ Fathna Ez-Zehra r. a. de kćerka Muhameda a. s., posljednje« Božjega poslanika. Pjesnikinja « a je jedina, od sve njcaove -djece iiaidžii-vila, » a šest mjeseci poslije 'njegove tertrti ijik ji ona preminula tu ^eizn^ennoj itnoai i -žalosti. ■' 2)i Altmed — Muhamed. i Mm Jezid b. Muavija:') •IH] U«0|H ijl’j E J, DJEVOJKO. (ttibiiub) Ej, djevojko zapjevaj mi, — K adjni naspeš čašu vina, vina Jednu pjesmu o Suleimi; I to — s pratnjom violinaa!b I Korjena ti vinske loze! Koja pruža svoje žile, Dokle su na krilim mašte — Naše misli doletile. i * 1 Daj ponesi rujna vina Hladna, slatka, pitka, gusta, Kom’ je istok krčmarica, i A zapad mu moja usta! Znaj, da sam ja ljubomoran I na njeno odijelo, Što ga nosi, kada hoće, Da sakrije nježno t’jelo. I piću sam ja zavidan, Vjeruj meni pravo nije, Kada uzme čašu, pa je 1 Metne među usne dvije. Ko Lokman je ona mudra,’ Ljepote joj Jusuf nema, Glas imade kao Davud, Nevina je ko Mejrema. O Amiri ne govori ... i!;\ . Uspomena to je pusta ... i Ja sam na nju ljubomoran .h o d v . Kad je kogod uzme usta. Ja sam divlji od-Junuza, Žalosniji od Jakuba, Više četznem od Adema, Više trpim od Ejuba. ■ iv m b n Krv mi dajte! Ja je vidim U dudovim njena lica: Krv je moja u prstima Njezinije jagodica! (Preveo: Mirza). olr./i xi Lu 6rJ BllCl . ntob-' Ja sam na nju ljubomoran,. Kad je žarko sunce gleda. INe, ■— nikome o njoj zborit, Ni nju gledat Jezid ne da. Lll '.Ai. . ' •) On je dnu® b d ifa Hz kirutstiije Omejevlićai Radi pozibije »mami ttusejina ipod luplfi'voan ihaltiifa 1iz jAbaSovaića dinastlije pro­ klet od telamske luleme. Iza oca iMnvlije zasjeo ma strtHou 1 hailifa 6U po liidižj. 679 li <hoikon: dvije godine um ro veoma mlad. �Spoj 16. CtpaHa 25H. Muhamed Tajib Oklć: PABIROI I MISLI. ■•no4 i (S’ arapskoga). Čovjeku je bolje, da na samu sjedi, Nego, da ga kakav zlobnik razgovara; A u društvu opet poštenjaka kakvog Bolje nego, da ga osama umara. Šemsudin En-Nevadži. »Voda može saprati mrlje s odijela, ali ne i grijehe duše.« . io goni mCin mi Stiče blago, ko ga jesti neće —» Oh, čudne li, brate, ironije! .— On ga stiče znojem lica svoga, A jede ga ko s’ trudio nije. »Nikada se ne zasićavaju: čežnja za znanjem i čežnja za bogatstvom.« * juntonirl !-IIL iJin jiiob M .j /ji u :im; J 1/ i / i v i »Mnogo ih je u koje se ti uzdaš, da će ti otkloniti bijedu, a ta bijeda uistinu i dolazi s nji­ hove strane.« . ia i /IO t ) / /» I malenkost zla jeM - mnogo.« Mnogi do sad’ pomrli su puci, Al’ vrline njihove su žive. Mnogi opet još su u životu Al’ zapravo, tek su sjenke sive.,' : ; '; , .. »Lako -je ući na vrata strasti, ali je teško v 'j »Ja se čudim onome, koji -la novac kupuje roba, a neće, da kupi slobodna čovjeka tek bla­ gom riječju.« ’f '»Škrti su bogataši kao magarci i konji, koji nose srebro i zlato.« . " '1 . 11 »Srce glupana je u njegovim ustima, a jezik pametnoga je u njegovom srcu.« %i Ata Nerćes: PARA FAJDE, ČETIRI ZIJANA. (Iz »Novih listića«.) Kandidat za ženidbu. Ko? Evo n. pr. ja. Vrlo škakljiva tema. Nije to zbog mene, nego zbog same te stvari. Nekad čovjek nije ni sanjao, da če doći i zbog svoje ženidbe u nepriliku. Prije — u staro, sreono vrijeme, — čovjek se zagledo, begendso i oženio. A danas stotinu različitih zaprijeka tome srećnom zagledanju. Nema više — vele —* onog »podudaranja zvijezda«, no se sve izvrglo uticaju novog vremena. Nema više ni momaka, jedrih i jakih ko hrast, ni oura jedrih i punih ko trešnja. Evo ja tražim, pos’ joj se ne ukiselio — , da mi ju je naći lijepu bez ogiedalceta, bez tašne, bez krečnaka i džumbusa, nekad. Kad o ovome mislim, pomislim na stari Rim, na Cezara — na »panem i circences«. Nekad je naime i u starom Rimu bilo bjelila i ostalih apotekarskih marifetluka, zdravu, prirodno zdravu, nema je pa nema. A u nas, naročito u nas u Sarajevu, toliko teferiča, sastapodijeljeno na dvoje: jedni su iskali hljeba, samo hljeba, a drugi u obilju svega- željeli svaki čas igara, samo igara. I naše ti je Sarajevo, ne budi primijenjeno, ko negdašnji stari Rim. Dok se jedna silna masa tuži na neimanje posla, nedaću, sku­ poću i t. d. ovamo se troši, teferiči i uživa ko nikad prije. Pogledaj samo ženskinje. Zar ti se ne, šareni u skupom »triko«-u, »kreptešinu«, »ateminu« i t. d. ko dajrsko »cvijeće«? Pogledaj ih samo n. pL na teferiču u Koševi kojega eto ako ćeš i danas održaje koje naše organizovano društvo, kao kakvu tobože kulturnu stvarah«:,vr !~*fl >n I zbilja, ovd je sad u nas unišlo u modu. Ova »naša« organizovana različita društva (»politi­ čka«, »humana« i čak »kulturna«) uobičajili da teferičkna sa pehlivanom, igranjem »majmuna« i raznim hašarijama priređuju svaki čas zabave. I te zabave niču ko gljive. Sve se zabavlja, što je mlado i stoji na dvije noge. Pustih novaca na sva­ kome kraju. A kažem ti sve je gizdavo, da ni jedna »pomodna« radnja u Sarajevu ne oskudijeva mu­ šterijom. Dok mladež ovako, stari se na čefencima tuže na jadni teški vakat, a ujedno uzdišu spominjući svoje momkovanje i zevak. Kad je riječ o tim zabavama ,da još nešto spomenem. »Naša« društva ove zabave prave, da time čine ko svoju �CtpaHa 254. r A JPET. neku dužnost — »plemenitu« misiju. Zamišljavaju da čine moralnu korist, a po srijedi je onaj crno— brazni materijalni prihod, i pravo da kažem nemoralni uspjesi kao slab odgoj, nezaposlenost, rasipanje i odavanje raznoj hrđavštini. Neka se što zaradi u društvenu kasu, pa makar to. bilo i na račun narodnog obraza. — Kažem ti p a r a f a j d e — č e t i r i z i j a n a. Ovaj pokvareni, stari Rim, pa makar i u malome. . . I daj se ti sad javi. za kandidata za ženidbu. Gura ko pljeve na tim teferičima, alli koja fajda; kad ne možeš da nađeš onu, koju sebi zamišljaš, Fćnelon: Spoj -16. zdrave duše i zdrava tijela, da* ti bude kućanica, tebi ljuba i majka djeci. Sve se opilo »modernim« zabavama, neštaluku, bezbrižnostd i šejtanluku. Pa još ja kažem: kandidat za ženidbu. Ne, ja nisam, i nisam, cure, sve dotle, dok se god ne nade koja vaša p a m e t n i j a s e s t r a ili n e k o l i k o v a š e k u l t u r n e b r a ć e i ne presijeku taj vaš pogubni običaj, ko nekad što zaželje Cesar u Rimu sa jednim mahom svoga mača . . . I kažem vam: dotle, čak dotle niti ima že­ nidbe ni udaje . . . {' PUTOVANJA NA OTOK UŽIVANJA. Iz daleka opazismo jedno ostrvo od šećera, sa brdima od kompota, sa liticama od žutog še­ ćera i karamela, te rijekama od sirupa, koje su sporo oticale dolinama. Stanovnici, inače veliki sladokusci, lizahu pu/teve i isisavahu prste nakon što bi ih zamočili u rijfekel Tu je bilo i brda od sladića i velikog drveća, sa kojeg su,opadali me­ deni kolači, a vjetar ih nanosio u usta prolaznika tek što bi ih ovi otv^rilf'1 ' f Cim smo stigli na ovaj otok na obali opa­ zimo trgovce, koji prodaju apetit, jer ga je više puta nedostojalo među toliko poslastica. Bilo je i ljudi, koji su prodavali san. Cijena mu je bila odre­ đena prema tomu koliko se sati želi spavati, a bilo ih skupljih i jevtinijih prema ljepoti sanova, koje se željelo. vidjeti. Najljepši su sanovd bili odveć skupi i. ja sam. za svoj novac zaželio imati najprijatniji i kako sam .bio umoran, pošao sam odmah spavati. ; Tek što sam legao u. postelju začujem užasnu buku, ha što sam se silno prestrašio i vikao pomoć. Rekoše mi-da se to zemlja otvara. Smatrao sam se izgubljenim, ah me uvjeriše, da se ona tako otvara svake noći u stanovitom vremenu, da sa velikim naporom riga potoke kipuće čokolade i mrzlih likera svake vrste. Pohitao sam, da ih se naužijem; bili su izvrsni. Slijedćega dana osjetih lošu probavu i pokvarenost u stomaku, te zamoren sa tolikim gozbama i zabavama, dođoh do uvjerenja, da zabave i sve moguća uživanja ću­ lila, ma koliko raznoliki i laki, ponižuju ljude'i čine ih nesretnim. 1 «j . J a . sam se odmah udaljio iz ovih na izgled toliko krasnih predjela i povrativši se kući, našao sam, u umjerenom radu, u lijepom i moralnom vla­ danju i gajenju krjeposti, sreću i zdravlje, koje mi he može pribaviti trajno uživanje dobrih jela i raznoličnost zabava. u Preveo: S. B. r i ; u t -j(P ,«;i ;I j ; • > Jujvoč - . ,-ju <n. HIGIJENA. CanMX BaKaMOBMh: T ftE C E T 3JJ,PABCTBEHMX nPA B M JlA . . XiHrnjena ■3^paucTRo j e nuanocT, jicoja u ac y n y h y je, m i« ) he\n> rrocrv nara, vija ouyBaiMo cBoje 3ApaBJbe h iKađjemeMo bojecT. Hrairra. traje 3 a 'ioujeiua nopMcmije. OA nooH aBaita xhtthjenei litix nppm tca, jop atjpaBJbe naJM je jeupn Had-ncynoiijeirHjH ,jap B oJKHJH, H0A UojHM iMOipa.MO yBirjfiK OII()e3HO r^THTH. utajioo Cih p a narjbe o^Ba.jnr. II. Tnjeio Tpeua nptmTtr y rpajuoj nnCTohu, jop HeuncToha ipaba miiouitbo paaiiiouipoina OonecTH. III. MopaMo y,T!HcaTH yBMjest thct apai; m patnji Tora; o^. BpoNiena BpoMena nauie iipecTopnjle bjki- ’ntnf- I. T.pedaiMo njeatoa'nH .nainie mjeno n y^oiBe Omo IV. Bumu yMij<‘-|K,iii y oromj'. ironiaituro y jejiy w imihy Te ualVjeraiBaTir onaice (npeTjopaiKMTU. V. Jepm iho-ikuko h je io ^ođpo nipo'/Kinam.m Ooo6e Koje 6p3o joay u ;i,ađ])o.7ioriposK)BaKaiiy xpaiiy ryTajy, u;5iprHyTe cy paatiHM fiojiecronMa cnoMaKa. VI. XpailUimt Oe MOpaiMO BJljpaBliM u XpaffiH«IHM oOmniTOi (JimiFiKHM ipa;jjOM, Oicio ^>ynnM KpeTibaMa, (UHĆJblSBHjHM H UBpiIlhiH'M. jejroM, jop xpawa je MaTepuja.ii Kogur <*;iyaw 3a rpamiby naurer- Tjojiocnor oprairuBMia. H3.\id)y Miiorux •'uTpaBCTBOHTix npouMca <mw he^ro o o jje iraiBecTH ;ieoer noHajrnaBimjrrc, uojmc 6h ce mopajoir ’iBpcro ir iior-Tojiro '/rpjKaTn: �Epbj lflj Ctpana 255. »rtfJPET« VII. TipeOaMo naanm , /ni ce h© Hajraomro npoMa- %. m ih CTy^6Hy opajcy, Maj^ ,h®im je TMje^^»H»jwa’ V llh iQiipopo am x a T i» , inrita m raajBehoM HŽSraSCM. KJHiffrHmH 6Š oiymefFtov<®‘mhioix) ispy^er muha Ka^ umi ije'Bpj^e w m uranjao. IX. y<?raljaTH h OTjeafCBr1paao. MafljeraBam paarpaTHo 3»H!BJtieH>e h 3a no oe yiBngeK gamiHMark' KopncH'HM H npCJlOM. 'X . 'MopaiMO ce cycrie3Wif{t d?pcea}je, Ghth yBnjeac „THjene h Rnare hy^jHt ne uoAaB&rrH cfr .ijperjepa'HOj ^TjraH Hi <mjy^y acaSjtofcM iieBOJHn, Koje c > y Bean Cr n aum u mcmjJotom, nero c e CKpouHo itoKopaBarnn <wpeaiOa»flal 'BoetfHje uipMa^otcoM. ' y3mp®HMO jth ce otB8tx '.uecer Hiajr.:iaiBwajirx x w jeiiaKiHX TipaĐHJia, (SuheMO yHHjei; w TjemecHio' ii ^y-.... nreBHo 3jmpa.BH, a wapa.B«o y3 to »aom Benpn, h-hjih h M u * * * )!.* . ;l i O a A s n 0 H 3 a h N H 3 w . NARODNE UMOTVORINE. PORUKA MUSTAJBEGOVA Narodna pjesma. »Ne dovodi sa mora berbera »Ja ne mogu rane preboljeti. . . »Posestrimo, Zagorkinjo vilo, »Odapni mi puce niz njedarce, »Izvadi mi jagluk iz njedara, »Pa ga nosi mojoj staroj majci, »Neka u njeg grozne suze lije, »Jer joj Muje više nikad nije! »Izvadi mi sahat iza pasa »Pa ga nosi mojoj vjernoj ljubi »Nek u sahat vjerna ljuba gleda »Neka mene više ne pogleda.« To izusti — teslim dušu pusti I umrije žalosna mu majka! Pb gbrt se zelen bajrak vije, Pod bajrakom ranjen Mustajbeže, Na njemu je deset grdnih rana, Devet rana od devet sabalja I deseta od 'handžara-noža. Viš njeg stoji Zagorfcmja vila. Viš’ njeg stoji, grozne suze roni. Ona pita ranjen — Miistajbega »Pobratime ranjen — Mustajbeže, »Možeš ld mi rane preboljeti »Đa dovodim sa mora berbera »Nek 'donosa svakakvih mehlema »Ne U li ifli r ane* prebolio.« Govorio ranjen^— Mustajbeže: »Posestrimo, Zagorkinjo vilo! »Ne muči se, rte traži mehleir V r ,. ■ Zabilježio; H. Gjogo. i> \ V Narodna pjesma. 11 !/ | A ' > I! |J ! : b l ! / 0 1/ O H A j h ) Razbolje se beg Husrevbeg u svom konaku. Njega služe vjerne sluge redom okolo. . . Njemu nema dviju Sluga, dviju najboljih: Njemrt nema Muratbega i Mahmutbega. , Otišli sti preko mora u trgovinu. — Piši knjigu, ,piši drugu po Muratbega, Piši knjigu, piši drugu po Mahmutbega: Da je bolan ttusrevbeže u svom konaku. Dok su čule vjerne sluge, odmah' pođoše. Ptvi konak učiniše u Carigradu, Drugi konak učiniše u Biogradu, Treći konak učiniše na Savi vodi. Kad stigoše vjerne sluge, beg preminuo. Ljiito ktfne vjerna ljuba Hustevbegova, DrtU kune Muratbega i Mafimutbćgi: »Opremiše svoga bega, kako htjedoše: »I I »Metrouše mu jedan Musaf viš ruse glave, »Pokriše ga mor-kadifbm do crne zemlje, »Odnesoše Husrevbega u crnu zemlju, »Pa pustiše sokolove sve iz kafeza: — Hajte sada sokolovi, kud god hoćete, — Umro vam je vaš gospodin, koji vas drž’o! »Pa pustiše vrane ate sve iz ahara; — Hajte sada vrani ati traž’te bega svog, . — Umro vam je vaš gospodin, koji vas drž’o! »Oba bega brigu vode, što nij’ njihovo , »Sve puštaju konje moje i sokolove »Sve raznose moje stvari, moje hambare, »Ni pitaju mene mladu, da li to smiju.; »Nakon muža jadna žena nema nikoga! ' 7.. Zabilježio: H. Gjogo. - H' . fi’ �CtpaHa ?66 ' Bpoj 1<M T A J P E T A 1. ' »a ?>:• ij, .frriif,F;ri *‘ .HV. ijtjt u HT»HjKr>Y .XI • »ii'f "r j’r f RVi-H•%>‘ •*!yflifFj no* a t ‘W ii k«;iEw iiK (M ilifp m to mumje Jia\mvi,ooMK) mi »mEHMABEHO nPABO yua>wenii jypwiCTa, rociiKvumi A.P- Eyneai CJDaimoUHh, irpea KpaTKo epnjaiie yrojjn.o nac je H3iieiHWo noua jc^tiomc-kot jKeHH^ijoeaiicira iipana iia liiaiiieM jeaiiKy. nnoaHa mimiM jeaniKoM, oiBa h e iKiitntra Orarn arpit- joj jfjpahn mipymix T.jeiiOHC-nioiBirvječnu, HoifiLM .njemoM: »/Kenuu^io j| i i^Hp'V/BfertMkliAi^ajeraa, a »5or 31eofiaMHjeurreiiocth om KOjiLv 140 orpamma je TOMaibmrro h CTBapHo ipac_ HM;aty tnorpeiiiHa) ’*rniu,TbeH>a o »iironnM ycTanoBaiMa mpaBJbeiro: o noj.M.y acemimOe (c j yonnrre, a avemr;i]6enora iranoce. rpa^aiHOKoir, >royaHMKo-TajEMymi--or at mejmaTCRor npaHaaoHirro je mijeno iipor^iaMOMa lnrcnrrvnnja »a:, prnuaKaTananKe, Mcro®KMiipaHoc.-i<«BHe it m ^ j e K^.TOpiro, nero obmo obojhlm ™m,-o iimro.TuO arpmmnAiimr u^>mjiHHKe aipase) n 0 ave:uimj(3 eiioM linei.Rv upaBy vnnninvyonmrre ir 11 ibero rani Bpam\ia. o iepc'^a.Ma aoeiH'Hji.^i .o npMnipaiBa^ca 31a cicraiianfae »oen'npGe; MttpeKdMa it •ontioođifoc.TH oa OKiaimaifce a r o <‘:K,Tannaii>y 'jKeri^Ge; * 12 5arparcintk'nocjbe4 * 3 dtiiiMa ji 0 paa]>iijejneH>y awarjimi6e, i rre rfiitojcoH 0 iiam-'KvKH’o cni .-aa !,<.%j'ia)tiiaipe ateii|HJi&\ r om iiaiGpojaiiim uor.aaejba cy aaceCmo C K ^ ^ n a , ĆTa.ja.iiauiTa nojea,iiiHiit\ irpana; a;ni ok-o. iiito iiac'c»mjo aaytraiBjba, ma. o'ibeMV pei:irewo :i;oj'y psijea je.H^POBo jihjejio jEfciaitaahe Jtt'-mMcitor1 (niepmTcioof) npaBa. ! o;::t f.:it oVi-f,* ;•**£ ;o[ iol*; H oaromnuo, HoarnKO ’j e p^4eHo y ciBoj sipjfjemnoj KjfciHaat 0 me^ufipfcKtjMi ojpa»y . vH»bqjj»ho ,j e ,'aa oaj-na n<myHiH ony :i«vnn;y. iipariH'i .Lv. noja ce ocjenama m\i, *) TlpcnJ*. /l|). *Eyr*H ’Ciiaiio'Bift. *®V hiw0oh6 npafKk 3aii>e(i 1925. [\inu J._ . ,,V J iiy)orai!Bo at to “ ‘ room toiiikmm yc,TOBHwa. ma amje aaiOpaifteno y 'ca^vma'tto^ fompob^Wj aaivo l^anorCTIEBOpT., ]^TO^jp,<)pfW«U: imnjtvnio 'nporfupu. pjjr..iii'>aBn,ie j.^iejtp •jie^ijpeTiiospv’ia; na jep je to yoinuTe Rodi BoJU xa.la.T« ^iiyonirooicTj ]u' &'•"?*> liiiln rovoil Hy. ona he moOp<l- jiohaf >w ^rrarMaiHĐin,' aoojHMa j y je yioirairre: ironoTpeCoio ^napoHnno ^1pmoipy'nroaran. Aoubht riarpe^HKe ynrattpiic)e ixx'iTpoid^i'-Jlp. Eyreni €.iamo®Hh je ;_MHqro.ly^H.irHo iOioor,T[ofrjy.TapHćap^ 6yjhhk aacaoia ftt MaMoKoira npaqa?‘ ,iia .iiito '>i.yf -myryjeiMo Bje4i«y ■fi.narOmapiifoi’T. a Hiia,iiiafliioi '%-y.-ifiAi^^Kio, ma ra y obom M yw M ‘‘t«wy ^sd!.'Kd.til1» tafej'^jajoe bojm* it y ikojih y P ^ h e ’’nola^tfeRiia joifr’ miioto jnrfjepe majme, mro jn;uaittiraiie1noiforHe./ ■ ' MyxaM«fl TajM6 OKnh. :oy;^{r noirrr.i o h o v o D \ nm -a«.,.. (/., HHuaajaiUiBOu r.; flcpBjuiia II^icya»auia, cTaiijeuiiim: ^pocnc Hcnocrašc y. .Bapeui}', caiiyn*CHO je npH«T.iospxf‘ Kyi*4kii-0ajpa«a rajpeT '^pO B i ,y H3i(ocy o$ Aint. cjiHjeaelia ročnoga: ‘ 71 3& &' lcj-minni cy U*l* 1. Myjo MaxMyT6B«h''u OeJiai^'CiipofiA 'rtpto-^aiiiigoM y Tpiiopabiisa jjmc. h v i 'j [ CHU7 c i m ’J 2. MexMCj Ilapiih y ouKuit« r)ynoiKe.l.y &aHi!'SSj M;: 5. MOpaaBsi-'Paailiib'Tippa ; 1,1111. i v »joil .w\yo(y>t)y. ?js7 'j [ m*,7 (.nm’J 4. Mypiyl>a.; XaeaiwiP^p oa^f ^ l > ^ ,; ri^Vf “ua flHH. 410—. J V (. J . v ,p 5. y Bapeiiiy 9?i<ynaicifcf liilMua* liypu2/iiSnx ‘Kdaeniia h npoaaTO »a Aru. Lirom.;' ,rn_ Ocuif Twa ■'ijiap&Bajuc ' rtKaiožrs^l VfM.y«>trf(lia! KajiOMj^racliHb Akh. 20.—,- Ayuian rjieiuf-ur^MH. 4^4:. jbaasHU). A'lh200.— (SO A»na.pa npcrii.iaTa aa aiicr I'ajiKJTj; Cyji^> GaJiKcrnh Ahh. 'ao.—**Aiiit<|»: 20.—; Xiura yaoBa.BpKmh /pioi. 25.—. CBcra 335.—. GaRynJba’iHMa u CBH.ua flapomiTCJbuua noica je u^A«iUBft iBaja. v DAROVI GAJRETU U ČAJNICU. ‘Ij k ' fla tn io H a d iis m a S lo v ^ 'l ^Aiihto, ^Ra5icić iS'Č A Jiriča is>aikiuiriili* sufar-lgodoin Bajraaiiskilh praanllća 536 'D inara Ofljret a < law va1t;«|u'#j«dfcč^ «bepo9a: .'j t b i;r ir ‘-n 100 Kfinar^irMivlil'rtied it^ id ž ^ iu a iil^ ić , 65 Din,. D c r\K R. Raščlić, ipo '2 0 . Dm .: Ncdižib-be« Pra&p i ;H ajracapp Dm. IO.— : H airizo D2amb;eKO,v5ć, MelmiLxL S aO ii, Alunod Hatlžl&maBk>vSć, Vć^blja MoKJCVJćl Alja:'Haidžk‘, R-a.moii. JfaiHd Reciž«, Smaijo tlira k , D ulhcg Lcnirfić, Ham6<I FcČO, H asaii Ratiiz. MiiSan Sa<Kn5Jja, Ždliari)*: I Radwv4ć, ^draidSio--' ’J đviofoVići 'SiiKlilaKa, Hadiž-Ismaaik>yšćr | Na«/if Hudovfrčv, M ilaikPo Da/vlfiiović, . Rašiid F«l*ć i F d iiiji Jmainiovllić:. ipo,;? Dini.: J^iustem Baib^vić; p o 5 Din.: Bdboin Veliić,' Aiiipert Onuč, Ša6an- H.aMl»oyiić, ^rtujo Korliijciiić, Almas Co'ralk,;.SaIkio CoraikV'AtlJa Hamdić,^M.rilaii D. Zcčcvfcć, Mu^anr 'Rbrfjonić, Tb.raWm Vcfilć , Mnil9tafa iDifrlć, ^ailko DairmKevlć, HaMH>Oit Bartotov^ć, Hilm o Suvltainoy|ić,. riafior Ko­ rijeni ć, Sadtaf T Sr^,d36m ltitrje T « irtć , p ž e m a l MtšOb f' JDrihim Fa®Bć; po- D ip), i'4.-y-,..Mehi» V ć # i; po DBik‘3 .^ :.\V c f s iijS & :ć, H am ed C d jaic,, ,Z^gan li/untaga, r,Hani|Sid Eerliatpviić, iviuistafa V olić,. A vxkS' VcKkJ,1' Miuharcm' Bf^'cr, M / PJta,1 ‘AlitDuilaJi ImaimovBć, J la s a n Hamiclić ii Ajitša Petomoz; p o 2 — OBn. Raihija PIHa:_ N ek« jc isvSnna d arovateljim a toao i. 'salkupljačimai naša hvŽi'la I '/BBviilL! štamparija »Bosanske Pošte«, Sarajevo. — Vlasnik društvo »GAJRET«. — Glavni | odgovorni urednik: Hamid KUKlC. �Svaki musliman treba da kupnje samo jer kvalitetom nadmašiije sve ostale cigarpapire a potpomaže i Jajret" • Tvornico Ciprpopiro S. 0. flinalaj, Sarajevo, * može se naručiti i preno društva .Gajret' u Sarajevu niiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiuilk CapojeocKO B o h ko 1 Irp v a ik iib ik iiil.il. ( A. A. y CapajeBy. | Tejiet|)OH 6p. 33. §§ BaBH ce cbhm y 6aHKOBHy CTpyKy cnaaajyhHM iiocjiobhm3. y ^ o o jp e Ha uiTeaH»y yKaMahyje HajnoBOJbHHje. Oa HHCTe^AOčHTH lO°/0 ycTyna KyJlTypHOM H npOCBjeTHOM ApyniTBy „TajpeT'. 1 Sarajevo, Strossmajerova ul. IZ. | dionička glavnica Din. 20,000.000 | Rezervni fond Oin. 4,300.000.. | Prima uloške na štednju, vrši doz­ nake u unutrašnjosti i inozemstvu uz najpovoljnije uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća. Interurbani telefoni brojevi S S S , i ' S 0 5 , ■ Filijale: Beograd, Zagreb, Novi g ,sad Tuzla, Sp ^liiiiiiiiiiiiiiiiiininiiiiiiiiniiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiniiiiiiiiiiniiiiiiiiiiii IIIIIIIIIIIIF �Opće Osiguravajuće Društvu „3UGOSL9VI3S" osnovanu g. 1913. u Beogradu sa akcijskim kapitalom od Din 3,000.000 u zlatu. 0 Ravnateljstvo za Bosnu i Hercegovinu Dalmaciju, Ornu Goru, i Sandžak u D SARAJEVU. Kralja Petra 17 Brzojavi: J u g o o s i g u r a n je . T e le fo n b r o j 300 0 0 0 0 0 0 j i ž a. x a- B ra će B c iš c ig ić a Vrši sve poslove osiguranja najkulantnije. Police požara prima Uprava Fon­ dova kao garancije pri davanju zaj­ mova na hipoteke. Sve informacije daje najpripravnije gornje ravnateljstvo kao i zastupnici u svima većim mjestima. D i 0 G3 0 0 0 Sarajeuo frgopina muzikalija i materijala za pisanje 1 risanje. Bogato stoparište hrpafskih i srpskih knjiga ili uopće nemoćan, popraviće svoje zdravlje jedino najnovijim lijekom, koji se zove Ferrodovim. Vanredno je sredstvo i zaista spasonosan lijek za one, koji boluju od malarije i drugih raznih bolesti. — Ferrodovim otvara vanredan apetit (dobru volju za jelom) i vrlo brzo oporavlja davajući snagu, svježinu i zdravu krv svakoj osobi, kojoj je kakva bilo bolest narušila zdravlje. Za siguran uspjeh dovoljne su 2 do 3 flaše. — Narudžbe prima i razašilje sa doplatom i plaćenom poštarinom: C i j e n a 1 flaše sa opširnim uputama 40 dinara Č ita jte ,G a j r e t ‘ ! List »Gajret« jedini je list za našu porodicu, za našu djecu! Za to treba da ga svak čita i pretplaćuje se! Pojedini brojevi „Gajreta" kao i cijelo ~ godište iz lanjske godine mogu se dobiti uz sniženu cijenu kod administracije lista. , Svakom prilikom sjetite se Gajreta! � https://kolekcije.nub.ba/files/original/3b3b868b23dd481742dec80aa0ed5a0a.pdf 6ace04ce1ac1b52898a4405a530fe43d PDF Text Text JIHCT TAJPETA flPyLUTBA 3A K yjlTyPH O H EKOHOMCKO I10AM3AH>E MyCJlHMAHA M3Jia3n 1. h 16. y Mjeceuy. ToaHHa IX. Bpoj 17. h 18. CapajeBO, 16. cenTeMSpa 1925. UitjeHa roA- ,«0 fl. nojevuhh 6poj 4 fl IsauH AofiHBajy a h c t y nona imjeHe k o a rn a B H O r G ^ Sopa ha u k o a y n p a B a — rajperoBHx KOHBmcra. — CAAPJKAJ : Ap yra roAMUJK>Mua po^ema Hber. ripecTonoHacneAHMKa FleTpa — Hbo Ahapi* : yiexa chobž Kpan>escHor (njecita). Kpmieij: ExaweHa Ha h ib ((ljecMa'. OcMaH ftypn XapKh: JKeHCHo nMTaibe y'Mcnai*y. rfcra B OcnaH Hypn Xaipih: MyxaMeA m KypaH (nacraBaK). C. P. Jlejioh: HcTMHa o norMflMjn CMannare HeHrnfca. XaitiH3 A. BymaTAHh: Mcjmmcko 6pa<o<o npaao (MacTauaK AxueA Pernat: Coko/iobmIi (HacTaaajc). PaOirHAi>aHaT Tarope: Mamu XacaH M. Pe6aq: Hamu /benota A K03M6TMKa. KhbMKEBHE M Ky/lTyPHE 6M/bElUKE: Xajir» Xyno: ripocnaBa po^eHa S hb Hscr, Kpan>. B hcom. ripecTonoHacneAt+HKa y TajpeTOBHM KOHBMKTMMa. HecTMTKa Hser. BennHaHCTBy Kpan>y m OAroBop. ripocnaBa Apyror potjeHAa«a llpecTonoHacneAHMKa y raun y. 3axBana. 3axnana TnaBHOM Ofl6opy Tajpeia. ,o6poBon>HH npMno3M TajpeTy ca npocnaBe 50. toa . KpajHuiKor ycTaHKa. OBH y Kyp6aHCKHM kow mjaMa. •flapOBM M3 Boe. LLlaMAB. ripH/i03H M3 rineBan>a. (irpeB<^iit H. 0. Xaynh). rpafcaHu MycnnMaHCHe Bepe. OE/bTOH: XycejH 'Boro: TAJPETOB r/lACHHK: BKCosaHCTBa noKpoBMTen>a Tajpeia flpnnor H3 3aBMAOBMha. BauM yMMTen>CHe umone y flepseHTH 3a Tajpei. ipoBM H3 ripMjenon>a. I6T0B3 3a6asa y rau « y . laOaBa y O omm. CaKynn>aH>e wMTa 3a TajpeT y <$omm. 0cHyT3K noAOA^opa Tajpeia y C«on/fcy. Ao6poaon>HH npnnoan. »Ca rtnosa Mctomhhk «. ypeAHU: Xa«iM« KyNH%. �iM51Til|.1151|51[5M51|il|5im^ BflHRfl mmD.D. u Sarajevu — Filijala: Višegrad Telefon broi 649 i 689 0 fihcijshi kapital Din 10,000.000 - Rezervni fond Din 1,400.000 Banka se bavi svima bankovnim poslovima, te je ovlaštena za trgo­ vanje valutama i devizama. Zavod je pupilarno siguran, a angažovan je kod industrije drveta „Varda” d. d. Višegrad i kod trgovačkog d. d, i „Merkantilia” u Sarajevu. Od čiste dobiti ustupa 10°!0 društvu „Gajret". . ■M=i=i=m=wi=fgn n 0 m ŠD I š H š H S S S B S l š -M * * * Centralna drogerija [Fj u Sarajevu @ •• ( Z a d r u g a i a o g r a n i i e n i m a la m s lv o m ) - Kočičeva ulica broj 41. Telelon: 817. Talalon: 817. S litSi a . r a . j e - v - 0 Štrosmajerova ulica broj 3 Bavi se svim bankov­ nim poslovima. Uloške na štednju sa otkazom i bez otkaza ukama­ ćuje najpovoljnije. Trgovina medikamenata, drogerijskih i kemičkih proizvoda, robe odlgume, zavoja i hirurgških instrumenata, kao i fotografskih aparata i potrebština. Velik iz­ bor inozemskih safuna, parfumeri e, kosmetičkih potrebština i spužvi. Skladište svih mine­ ralnih voda. Ruma, konjaka i. t. d. Telefon broj 319. — Brzo­ javi : Centraldrogerija. I �JIHCT TAJPETA KPyOITBA 3A KyJITyPHO H EKOHOMCKO nOAH3Att>E MyCJlHMAHA M3/ia3H 1. f OA» ha IX. h 16. y Mjeceuy. Bpoj 17. h 18. CapajeBO, 16. cemeMđpa 1925. UujeHa rofl. 80 fl. nojeanHii 6 poj 4 fl. ‘BauH Aofinuajv jjhct y noaa mijeHa koa — r /iaHHOT OflGopa nan koa YnpaBe fajpeTOBBX KOHBUKTa. — tt>er. KpajheBCKo BncoiaHCTeo npecTOjiOHacJheffHHK fle ia p �>r A C ip a n a 258 Bpoj 17. JPETc h 18, /Ip yra roAHtinbtma poletna FberoH or H paib . BHCoiaHCTBa n p e c T o a o H a c a e p H K a IlE T p a, IIpoTEK Topa T a jp e T a . y HeAjeA>y, 6. cenTeMđpa o r. TajpeTOB IlpoTeKTop H>er. Kpa;b. BncoHaHCTBO Flpe___ CTO/iOHacjieflHHK IleTap cpefctto je yuiao y Tpetiy n>AHHy CBora >khbot 3. OBaj aaH HHje caiwo najBefca paAOCT Hame cjiaBHe Hhh3 cth je KapaljoptjeBiifca, Hero h unjeaor Hauier HapoAa, jep AOK ce je c MJiaftHM KpajbeBnfceM oćhobho c/iaaaMa yBjeHHami jJoM KapaljopijeBHtia h nojanaAa ce Jiosa TOjiHKO npocjiaBA>eHnx h aacjiy>KHHx 3a OBy 3eM/by KapaijopJjeBnfca, AOTJie je Hama KpajbeBHHa Cp6a, XpBaTa h C/ioeeHaua y H>eiwy Ao6ti.ia npecTOJiOHacjieAHHKa, CBora 6yAyl*er BjiaAapa. T aj bcahkh AaH, Kano no KoajbeBCKH floM, TaKO ti no utijejiy KpaA>eBHHy, npocaaB^>a ce Ha Bpao CBenaH HamiH no pnje/ioj AP>KaBH. C bh Bjepmi chhobh 0Be aeMA>e 3aM0AH/iH cy OBora AaHa H3 Ay<^nHa Ayu*a CBojnx CBeBHintber aa Ayr >khbot , HanpeaaK h 6yAyfcHOCT 6yAyfcer Hamer BnaAapa, Kao n 3a >khbot h 3ApaBjbe H>eroBHX yaBnmeHtix PoAHTejba, Kano 6 h noA It>HXOBiiM MyApnM h poAHTe/bCKHM pyKOBaibeM nocAy>KHo CBojoj OTay6nHH m ro 6ojbe h KopncHtije, Kao h cbh H>eroBH cjiaBHH npeTun y a OBy cBeonmTy HapOAHy paAOCT, npnjinKOM Apyror po^eHAaHa Hamer HacAeAHHKa IlpecTOJia, MH TajpeTOBH paAeHHHH ca namoM OM/iaAHHOM h npnjaTemHMa itMaMO h cneunaAHHX paa^ora Toj paAocTti. OHa AOJiaan OTyAa, mTo ce Ham TajpeT nanaan Beh Apyry roAHHy noA moHhhm npoTeKTopaTOM Hamer 6yayfier BjiaAapa. Mh cmo CBjecHH tjtaKTa, Aa y npomAOCTH TajpeTa HHje huksas 6 ho hhth Mowe 6 hth 3HaHajHtijn Aoratjaj, Hero m io je CTynatbe meroBo noA IlpoTeKTopaT HajM/iaHfcr noTOMKa BtiTemKe Kpa.beBCKe riopoAHue. noaHaTo je, rfa jle Ham TajpeT jom y npeApaTHo Ao6a capa^HBao h nmao noA py«y ca CBHMa ohhm HamHM HauHOHaAHHM ycTaHOBaMa, Koje cy cTpeMtiae Ka OcAo6ol>etby h yjeAHibe»>y Hamera HapoAa u Koje čy-HeyMopHo AjenoBa/re Ha 6y^eH»y Han,noHajme CBHjecTH 6oc.xepuer. MycAHMaHa. ynpaBO 36 o r Tora je h Ham TajpeT CMaTpaH pacaAnmTeM OHAamibHX 6yHTOBHHKa h oopana 3a KacHHje Ocjio6otjeH>e Hamera HapoAa, na 3a to hbkoh capajeBCKor ajeHTaTa h 6m ne >kptbom Mp»<tbe h Cnjeca aycTpo-MaljapcKor Hamu Hajčo/bti ApyroBH h capaAHHUH, KOjH ocTaBHme h CBoje kocth no HenpnjaTe;bCKHM Ka33M3THMa. Ho TajpeT HHje npesao hh upeA HajBehHM noTeuiKoha.via h >KpTBaMa, jep je 6 ho yBjepeH Aa HHje AajteKO AaH, KaAa lie Enje.in Op/iOBH AOHHjeTti cjio6oAy Ha BpxoBHMa cBojnx 6ajoHeTa h HaMa npeno ^ptiHe, CaBe h HyHaBa. KacHHje cmo 6 h/ ih CBjeAonn BejniKnx Aorafcaja* HajBehHx y HCTOpnjn Hamera HapoAa, KojH cy nocBjeAOHHjin Aa ce TajpeT y CBojtiM >KejbaMa h naaaMa HHje npeBapno. U,njeHefiH AocaAamH paa TajpeTOB h 04eKyjyfcH oa tbera jom mhoto y 6yAyhHOCTH y paAy oko KyATypHO-npocBjeTHor npnAnsaiba ti nauHOHanHor ocBjemhHBama MycjniMaHa H>er. BejiHHaHCTBO Kpajb AAeKcaHAap y AeueM6py Mjeceu,y 1923. roAHHe npeyseo je aa MJiaAor KpajbeBtiha rioKpoBHTejbCTBO Hamer TajpeTa h THMe My yKasao HajBHmy nonacT. JJanac, KaAa ce T ajper na.iasti noA HajBHmoM 3autTHTOM OHora, Kora je Ham HapoA kpbh h je3HKa, to ce MO>Ke jom jane nocBeTHTH BemiKOM h^poahom Aje;iy h BacntiTatby renepaunja, Koje fce aoCTojno 3H3TH yBtijeK Aa unjeHe OBaj bc^ hkh Aora^aj. TajpeTOBa OM^aAtiHO, Koja ywHBam njiOAOBe OBe ČJiaroAaTti, th nehem H3HeBjepHTti Harne HaAe! CnpeMaj ce, OMJiaAHHO, Kano hem jeAHor AaHa 6 hth uito jan a h cnocoČHtija, Aa nyBam BejitiKe TeKOBtme HapoAne h c^aBHtt IlpnjecTO Hamer mhaot IloKpoBHTejba ! y 3HaKy Te cpehHe 6yAyhHOCTH, AaHac KaAa ce je HaBpmnjia Apyra roAumuHua po^em a IlpecTOJioHacAeAHHKa IleTpa, kuhhcmo: Ra >khbh FberoBO KpaAjeBCKO BnconaHCTBo npecTOAOHacneAHHK IleTap! /Ja >khbh hberoBO BennnaHCTBo Kpa^> Aaei<caHAap! fla >khbh Ibetio BeAHnaHCTBO Kpajbtma M apnja! J^a >khbh uho KpaA>eBCKti ^ om Kapa^op^eBHha! BnjeKOBtiMa HmneKHBao, KaAa ce Ha;ia3H noA 3amTHTOM Kpa^>a Harne �Epoj 17. h »r A J P E T. 18. y ie x a Blažena Idila. C H O Ba, Ležim u travi sa skitnicama cijeli božji dan. Jedan se grije na toplom suncu, drugi se smije ko stari Pan. Ohh uito po6yjy flait)' H m nony hc najia3e cfia. H e c c n a c e uoBeic O n o ra mito 6 h x i e o , H ero Luduju ptice. Zvijeri se gone. Cvjetaju ruže u srcu mom. Potok mi priča o čarobnom lugu, stablo o vjetru, vječnome drugu, kroz svjetle nebeske sfere tone oblak za oblakom. Kpo3 je3y nejinja M HOh, TaMHe Maica3e uiKpHne H ca6jiacHa o^ejia icpoje. Ofl Mor jKHBOTa HHuiTa Hnje Moje. HeMMp y KOMe a p x t h m J ed im o j e mito o d a — neicn caTM TyKy • A CBe o d a ji o n o e r a MaJia c r a p a n p n u a jaH>eTy h ByKy. T ck 0 ICpaTaK caH n o v e u e , m 3 a H b cbep a3yM Ji> H B : ^ a c y CBa uy/ia h TajH C 6 c 3 iiM ena h y M em i ca u y B a H e. H joiu noKaTKafl, v, Putuje nebo u radosnom i na dnu bistre, planinske O divna rijeko, u tvome slušam starinske pjesme, oku rijeke. toku daleke. O nebo divno, opi me bojom zanesri sjajem zlata, rubina k> što me opi ljepotom svojom djevojka, sunce i raskoš vina. CaMo Kas 3opa CBHne — Ko 3iia npopece Tejia! — Ko HeKO Bpejio nnae UIto 3aH0CH H KpenM, HcTHHe 6 e 3 CBe^oKa, CtpaHa 259. 3iiaKa. '¥ cnaBaM, ,Hof>c f la x flajieK H x M o p a ^ T o n jia RHJiHMa, B o n a , II pacKouiH neno3HaTe. 1916. Ležim u travi sa skitnicama cijeli božji dan. Jedan se grije na toplom suncu drugi se smije ko stari Pan. Luduju ptice. Zvijeri se gone. Cvjetaju ruže u srcu mom. A negdje daleko zvona zvone: Bim . . . bim . . . , bam . . . bam . . . , B 6m ! Gustav Krklec Osnian Nuri Hadžić: ŽENSKO P IT A N JE U ISLAMU.1) Didete stiče 'raj pod nogama majke. — M u h ami e d. manska žena dok se nesmetano koristila ovim pravima bila je na visini svoje zadaće i igrala je važnu ulogu u muslimanskom socijalnom i kultur­ 1. U ovoj Muhamedovoj izreci (hadisu), koju nom životu. Danas u opštoj stagnaciji Islama ne smo stavili na čelo ovoga poglavlja sadržana je čuje se ni nježan glas! Sam o rijetke pojave na sinteza islamske nauke o ženi. Islam je tačno i Istoku, u Kairu i Carigradu održavaju kontinuitet precizno odredio prava i dužnosti žene. Ni jedan i čuvaju stare tradicije i prava Kur-ancim zajam­ zakonodavac ni prije ni poslije Muhameda nije ženi čena. Inače milijoni muslimanskih žena lišeni su toga prava: visoki zidovi oko naših avlija, teški posvetio toliko pažnje koliko Muhamed i dao joj toliko prava i ovlaštenja koliko Kur-an. I musli-)* kanati, žaluzije, mušepoi na prozorima kuća, crne feredže i neprovidne ploče na očima žena vidljivi *) Literatura: AxMeai-BoehT. Araetst: „)KeHi|inHa su žalosni znaci njenog današnjeg socijalnog i kul­ n o nCJiaMy u b i hcji3 m i “ ; Dr. I.emanski: »Moers Araibes«; turnog položaja. »La femune Turpue«; Syeid Auneer Ali: »Tihe liife amđ teadvipgis Ko je tome kriv i gdje leži pravi uzrok? of Mdiaimmcd or Špirit of Islam«; Kibnzfi-Zaidc Osmamibey: »Iil Većina zapadnjaka, koji ne poznaju Islam s Gonio deirisJamiismo«; 0 . Hondais: »L’liglatnisme«; R. Radnot« izvora, ne razlikuje posljedice od uzroka i uzima­ »Les viic(ux Arabcs«; Kassem Emiiin »Les Egyptaens«; Dr. Pcrron: »Femme Arabe«; Kur-ati (teikst). jući jedno za drugo svaljuje svu krivnju na Islam. �Crpana 260 Bpoi 17. ■ TA J PET, Muhamed i Kur-an — po njihovom mišljenju — ignorisali su ženu i ponizili je do obične stvari. P o ­ lazeći sa stanovišta današnjeg položaja musli­ manske žene, oni to stanje apriorno pripisuju Islamu i onda na osnovu toga sude o Muhamedu i Kur-anu. Međutim ovakav način ispitivanja i za­ ključivanja skroz je pogrešan: njemu fali svaka naučna i istorijska podloga. Uzroci današnjeg položaja muslimanske žene ne leže u islamskoj vjeri, nego u navikama, na­ cionalnim i rasnim porocima istočnih pagansJdh naroda, koji nemaju ništa zajedničkoga sa Islamom. Islam koji priznaje vječno dobro, pravičnost i na­ čelo razuma, zagrobni život i besmrtnost duša, pravednu nagradu za dobro i kaznu za zlo, niti je mogao niti može prisvojiti niti odobriti takove navike i poroke. Kur-an osim toga što je ženi po­ svetio cijelo jedno poglavlje, posvuda govori jed­ nako i istim tonom o ženi kao i čovjeku, šta više na mnogim mjestima uzima je direktno u obranu i zaštitu kao biće po prirodi slabije od'čovjeka. Muhamed ovom svojom velikom dušom i najple­ menitijim srcem šio je ikad zakucalo u ljudskim grudima, zauzeo se je da .ženi osigura dostojan^ položaj u porodičnom i društvenom životu ljudi. Ali za pravilno shvatanje rp ravednu ocjenu uloge Islama u ženskom pitanju, potrebno jc prije svega upoznati stanje arapskog porodičnog života i položaj žene u Arabiji i okolnim mjestima prije Islama. Predislamski Arapi kao i većina semitskih naroda staroga Orijenta bili su podlegli vjerovanju koje žrtvuje djecu ognjevitom Molohu a djevojačtvo razbludnoj božici Akari. Sinovi pustinje bez kuće i kućišta, bez morala, i zakona padali su u najokrutnije i najrazbludhije obrede, vjerske i društvene. Brak i bračna veza bila je puka slu­ čajnost, ničim ne posvećena, bez ikakvih moralnih i materijalnih obaveza. Jedina stega za muža i razlog suzdržljivosti bio je strah od ženine jače porodice. Najodvratnija slika i ogledalo nemorala i životinjskih nagona predislamskih Arapa, ispoIjuje se u njihovoj ženitbi sa rođenim sestram a, kćerima i majkama. I drugi semitski narodi imali su iste mane i poroke (Stari Zavjet: III. knjiga Mojsijeva, XVIII., 6— 18). Rođenje ženskoga djeteta bilo je za predislamskog Arabljanina predskazanje nenaklonosti bogova. Stoga 9U oni živu žensku djecu sahranji­ vali i u pijesak zakopavali, ako ih nisu mogli u ropstvo prodati ili za bilo kakvu domaću životinju zamijeniti. Tipičan primjer mišljenja pagaoskih Arapa o ženskoj djeci najbolje se ogleda u ovom istorijskom događaju: Kajs, poglavica plemena Benu Temim zatekao jc jednoga dana Muhameda gdje na krilu drži malo žensko dijete i miluje ga. h 18. — Kakva ti je to ovčica, koju tako zado­ voljno mliluješ? — upitaće Kajs. — Moja kći! odgovori Muhamed. — Bože! — iznenadi se Kajs; ja sam imao toliko ženske djece i sve sam ih žive zakopao a da nijedno ni pogledao nijesam. — N esretniče!— zgrozi se Muhamed. Mora da ti je Bog srce lišio svakog plemenitog i hu­ manog osjećaja; ti ne poznaš najnježnije naslade, koju je B og čovjeku dao. I u drugim mjestima van Arabije i medu drugim narodima Islam je zatekao slične običaje. U Perziji je žena prije Islama bila pravfi rob: živila je zatvorena i nije ništa znala o svijetu. Građanski zakoni dozvoljavali su kupovanje i pro­ davanje žene, a vjerski propisi dopuštali su brak sđ majkom, sestrom i rođenom kćeri. U »izvjesno vrijeme« (menstruatis) žene su morale biti zatvo­ ren e^ ! zasebnu ćelijicu »Dahmah«, gdje su im druge žene, zamotanih ruku, zatisnutih nozđrva i ušiju, davale jelo i piće, jer svaki dodir sa pred­ metima i vazđuhom koje okružuju ženu u tom stanju .sm atralo se oskvrnjenjem. Kćeri velikaša pa kađkad i- careva posvećivale su se božici Anahidi, Čiji su žreci bili dužni da nad njima izvrše izvjesne obrede, priučavajući ih bračnoj postelji. . . Grci na vrhuncu svoje kulture smatrali su ženu za nisko podređeno stvorenje, sposobno samo za najniže kućne poslove i tjelesne prohtjeve m uškaraca. Žena nije imala prava ni na svoj sop stveni porod. Troplong piše, da svako novo­ rođenče, koje nije imalo izgleda da će biti vrijedan vojnik za državu, špartanski su zakoni unaprijed osuđivali na sm rt. Ni Rimljani nisu ništa bolji ni. humaniji. I svi drugi vjerski i građanski zakoni sta­ roga i srednjega vijeka smatraju ženu kao roba ili prostu pokretnu stvar. Indijska Diguta propi­ suju: »Ni strašni Usud, ni orkan, ni smrt, ni pa­ klene doline sa otrovnim zmijama i proždrljivom vatrom , nisu strašnije od žene«. Strogi Manu na­ ređuje: »Žena dok je dijete ovisi o ocu, kad se uda, o mužu, kao udovica o svojim sinovima, a ako sinova nema, o rođacima svog pokojnog muža, jer žena ne smije nikad biti slobodna i sama sobom upravljati«. — »Žena koja na samu ostane s tuđim čovjekom toliko vrem ena, koliko jc po­ trebno da se skuha jaje, sm atra se preljubnicom«. — Ni Biblija nije mnogo nježnija prema ženi: »žena je gorčija od smrti« — stoji pisano. »Onaj koji želi da Bogu ugodi, neka se čuva žene« — preporuča Ecclesiasta. v (Nastaviće se.) �B p o C l7 . h 18. r A J P E T< CipaHa 261. Osman Nuri Had/ić: M U H A M E D i K U R -A N . (Nastavak). § 14. D r u g a z a k l e t v a n a A k a b i . Slijedeće (622.) godine našlo se u Meki za vrijeme haidža sedamdeset i pet medinskih Muslimana koji su se, prema dogovoru od prošle godine, ponovno sastali s Muhamedom na Akabi i upoznali ga sa stanjem i širenjem Islama u Medini. S obzirom na spori napredak Islama u Meki kao i na ogorčeni otpor mekanskih idolopoklonika protiv svake Muhamedove akcije, medinski su Muslimani predla­ gali da se Muhamed sa svima svojim pristalicama ■preseli u Medinu, gdje se Islam počeo naglo širiti i gdje će Muhamed biti pošteđen bar od uličnih napadaja. Abaz, stric i zaštitnik Muhamedov, koji je prisustvovao ovome sastanku, odlučno se su­ protstavio predlogu medinskih Muslimana, doka­ zujući da bi to bila formalna objava, rata ne samo Meki nego i cijeloj Arabiji. S aV arapski paganskL svijet, naročito mekanski, — koji u Muhamedu vidi jednog smjelog reformatora — revolucionera protiv vjekovnih socijalnih i vjerskih tradicija Arapskoga naroda, — m orao bi ustati protiv Me­ dine, a šačica medinskih Muslimana ne bi bila ni izdaleka u stanju da se toj-si li odupre. I Muhamed, koji je pod njegovom zaštitom u Meki siguran bar za svoj život, preseljenjem ft Medinu bio bi i toga lišen. Međutim su medinski Muslimani dokazivali da Islam u Meki nema nikakva izgleda na uspjeh, dok se u Medini naglo širi i oni su uvjereni da će biti u stanju oduprijeti se svakoj navali, samo da Muhamed među njih dođe. Neka Muhamed 9amo kaže šta želi i šta od njih traži, oni će sve ispuniti. Abas, još uvijek idolopoklonik, nije mogao ni izda­ leka shvatiti zanos i toliko samopouzdanje medin­ skih Muslimana, dok Muhamed, nakon kratkog promišljanja, odgovori: »U ime Boga tražim od vas da obožavate samo jednoga Boga i da mu ne priđajete druga božanstva; da se strogo i vjerno držite zakletve od prošle godine. Za sebe i svoje pristalice ne tražim ništa drugo, nego da s nama zajedno ustrajete na pravome putu. Bog je veliki* i istina će brzo pobijediti.« »Bog je velik!« — od­ govore jednodušno medinski Muslimani i u znak vjernosti rukuju se s Muhamedom. — Iste noći medinski muslimani krenu sa svojim karavanom put Medine. § 15. H i d ž r e t : s e o b a u M e d i n u . Makar da je ovaj sastanak bio po noći i u najvećoj tajnosti, ipak su već sutri dan za nj saznali me­ kanski idolopoklonici i udvostručili mjere predostrožnosti. Radi toga Muhamed savjetova svojim pristalicama da se sele tajno i pojedinačno. I tako je seoba trajala puna tri mjeseca: od marta do polovice juna. U Meki su se pored Muhameda od videniijih Muslimana nalazili još samo Ebu Bekr i Alija. Tada odluči i Muhamed da iseli u Medinu i to saopšti Ebu Beknu, koji će prirediti sve, što je potrebno za put. Pukim slučajem saznali su me­ kanski prvaci za Muhamedovu odluku i odimah sazovu zbor glavara u gradsku vijećnicu »Dar-el-Nedvat« na dogovor. Nakon duže diskusije donesu zaključak da istu noć opkole kuću Muhamedovu i da svi, dok je on još na spavanju, navale i ubiju ga. Međutim je Muhamed sprva noći prešao Ebu -Bekru a u svome stanu i svojoj postelji ostavi Aliju, tako, da su idolopoklonici tek u momentu navale opazili da je u kući mjesto Muhameda — Alija. Ne gubeći ni časa vremena mekanski 9U prvaci poslali konjaničku potjeru za Muhamedom. Poslije dvodnevne uzaludne jurnjave medinskim putem, tjeralica se povratila i izvijestila, da Muha­ medu nema ni traga ni glasa. Niko osim Alije i jednog Ebu Bekrova roba nije znao kuda je Mu­ hamed otišao i gdje se nalazi. Dok su idolopoklonici opsijedali Muhamedov stan, dotle su on i Ebu Bekr pješke izišli iz grada i nakon sahat hoda sklomuli se na istočnu stranu Meke u jednu pustu i mračnu pećinu na brdu Sevr. Tu su ostali tri dana i tri noći, kamo im je Alija noćno slao hranu i izvješća o kretanju idolopo­ klonika. Tek četvrtu noć, kad je prošla svaka opas­ nost, dva vjerna prijatelja pojašu na deve i krenu sporednim putem put Medine. Noću su putovali a danju se odmarali. Sedmi dan po podne stignu u predgrađe Medine, selo Kuba, najplodnije mjesto u Hidžazu. Tu se Muhamed zadržao četiri dana i za to vrijeme sagradio prvu muslimansku dža­ miju, koja i danas opstoji, » H r a m s t r a h a B o ž i j e g a . « (Kur-an, IX. 110). Peti dan svoga boravka u selu Kuba, u petak poslije podnevne molitve držao je sakupljenim Muslimanima jedan govor u kojem je izložio i ob­ jasnio glavne principe islamske dogmatike. Isti dan o zalazu sunca pošto je i Alija bio prispio iz Meke ušao je u Medinu u pratnji Muslimana i dru- �CrpaHa 262. TA JPET, gih mediflskih prvaka koji su miu u susret došli da ga vide i pozdrave. Muhamed je iselio iz Meke u noći 3. rebi-elevela, 18. juna 622. godine i to je prava seoba — H i d ' ž r e i d - N e b e v i , koju treba razlikovati od ere kojom počima muslimanski kalendar i koja je docnije ustanovljena.1) (Nastaviće se). 0 Miirslimamski Kalendar, »računanje Vremena po hedžrf«, ustanovljen je teik za drugog Muhamedova nasljednika, halife Omera. Godine 638. po Hristm, dakle 16 godina poslije Muliamediove seobe u Medinu, namjesnik iz B asre MiUsa-el-Ešari piše halffi Omer.it, da mu od njega dolaze pisma i nalazli, koji Bpoj 17. h 18. 6iu datirani samo danom i mjesecom tako da nakon godine dama uiojpšte se nezna te koga su vremena. Stoga ga rmoilit da uvede op&ti 'kalendar za iislamslkoi držaivu i da s e onda prema ■tome sve daitira. Halliia Oimer sazove sviofim slknupš.tmui, da se o tom posavjetuje i onda donese odluku. Poslije duže debate iprlimljen je Gmenov ipredllo(g .da se uzme Ikao ipnva ona godina, u kojoj je Muhamed preselio te Meke u Medinu. Ali je nastalo pitanje kioji m jesec da se uzme za početaik go­ dine: da 'lsi omaj u ikojem je Muhamed iselio Iz Melke (raibd-elevel) iB koji dnuigfli. Na predllog Gsmana, docmijeg halife 1 itrećeg Muhamedova nasljednika, primljen je za početak go­ dine mjesec m u lh a r e im . Dalklle dan i imflesec hliclžreta (0. rebfii-el-evela) rtiije ujedno i početak godine, nego 'je ta goidlna u kojoj je bSio hlidžret prva a iračuna se o|d L mujharema. ('Vidi: Fehim Sipaiho: »Nešto o talkivimui«, »Behar«, g. II. str. K M ld.). i St. K. Delić: ISTINA 0 POGIBIJI SMAJIL-AGE ČENGIĆA. Rijetko da se je o čijoj smrti toliko pisalo i još piše, koliko o Smajii-aginoj pogibiji'. Povod tome nije ni njegovo veliko junaštvo, pa ni sama njegova tragična simrt rla Mljetičku, kao ni na­ rodna pjesma. Koliko jfe jilnaka ravnih njemu, a i većih od njega zaglavilo i uz gusle opjevano, pa se o njima ne piše. Pišanju je ipravi povod Mažuranićevo ime i Umjetni ep »Sm rt Smajil-age Cengića« — isiti, koji i pretjeranom učenju »Smajil-age« u našim školama. Na nj se je na­ slonio i drugi, da se istaknu »p r a v i« pokre­ tači pogibije i učesnici u njoj, jer po onoj gatačkoj — »Svak hoće da je od Jankovića kobile«. Tome nam je primjer i nedavna prošlost, gdje svak hoće, da je narodni mučenik i junak. I tako uz glavni prislonio se je i uzgradni povod pisanju. U ovaj drugi ide i najnovije pisanje Alfreda Makaneca u » O b z o r u« ( 1924. , broj 1 7 9 .), koji — u traganju istine o pogibiji, a u djelokrugu Smajil-agine moći — ne dokuči ni od koga ništa. Jedino m u je kazao starac od »devedeset« godina u Hercegovini — »koji je kao mladić bio seiz Smajil-agin uoči bitke na Mljetičku, da je Smajilaga bio č u d o o d j u n a k a i da su g a v 1 a s i ubili iz busije«. Tai se ne kaže starčevo ime i pre­ bivalište, ali se z ato veze na dugo i široko i ono što m ože i što ne može biti — priča se od popa do kovača. Z aboravlja se da — ima i nad popom ■pop, pa i živih ljudi, kojima je dobro poznata Smajil-agina pogibija. T rebao je Makanec otići u Gacko, pa — ako mu je do istine bilo — mogao ju je tamo čuti, a proći se blaženih predanja, bap­ skih naklapanja i tričavih bajki. T o nije istorija.1) J) Tu su tabaž ii .dva pisma: Gjoka Mailovićai i Sm ajila'guino .oba datirana, prvo li2. IX., dnugo 16. IX. 1840. — očita bezočnost i prepredenost, pa bi za .cijelo pfisanje rekao Dubrovčanin, da je nađeno u “bokaiii. Kao kod Malkaneca, tako je i kod drugih u prikazivanju puno netačnosti. T o dolazi iz neispitivanja sam oga predmeta oslanjajući se jedni na pisanja drugih. Tako je Sišiću glavni oslonac pri pisanju u » N a d i « (1 8 9 8 .) i kašnje u » H r ­ v a t s k o m K o l u « (IV.) bio neki I. T . T— D. sa opisom »Boj na Mljetičku« f»Harne J(ooa« 1 8 9 4 .). Bogđanović uz Šišića oslanjao se je i na druge osobito na M. T . Tom ića u »ro/i,miiH>Hii,u« (X X X .), koji je također netačan. Ovdje treba znati, da su Drobnjaci pisali sa svoje strane, a ne sa turske, pa i ne znaju spreme, hoda i prilika 9 ove strane. Pišući po njima nije ni čudo, da ne znaju ni otkuda su pojedini turski glavari, p a čak ni Smajil-aga. Prošle su 8 4 godine od njegove po­ gibije, pa još ne znaju ni sada, a ni prije ne htje­ doše znati gdje je rođen, a pišu i prepisivaju jedni od drugih, da su Čengići starinom od pokrajine E g i 1 iz Armenije, a ne sa planinskog i sto čar­ skog Zagorja iz Hercegovine. P a kako da vjeru­ jemo u istinitost izlaganja starih i prastarih do­ gađaja, kada se ovako novi i najnoviji — pred našim očima odigrani — prikazivaju krivo. Tu se gubi vjera da je historija — testis temporum et lux veritatis, no se nameće ona narodna — »Ne kaže baba kako joj se snilo, nego kako joj je milo«. 0 toj netačnosti i krivom prikazivanju osvr­ tao sam se u napomenama iznoseći narodne pjesme o Smajil-agi i njegovoj pogibiji u » E o c a H C K o j B hj i h « ( 1901. , 19 0 2 ., 1 9 0 5 ., 1 9 0 6 .), dok sam bio još u Gacku. Tam o su sam o pojedini prigo­ vori i ispravci bilježeni od tada još živih G aćana, koji su lično poznavali Smajil-agu, uza nj bili, s njim hodili i ratovali, pa i na Mljetičku bili na nje­ govoj pogibiji. .Od mnogih njih glavni mi je priipovijedač bio Mujaga Tanović iz Z ag radaca, tada obronuo sta ra c od 87 godina, no u mladosti vrlo �Bpoj 17. h 18. »r A J P E T . hitar i hrabar, te uz gusle opjevan u više pje­ sam a.') Uz agu je vazda bio i pratio ga svuda, pa i na Mljetičak sa amidžom Besom Tanovićem i ostalim Gaćanima, gdje mu je i poginuo amidža, a on jedva živ izdro na ranjenu konju u Nikšiće. Bio je osrednjeg rasta i jedan od najiskrenijih Gaćana.") Smajil-aga volio ga je i bio mu je u neku ruku kao kavaz. Mujaga ne te ž e da je Smajil-aga Gačanin, niti to iko tvrdi. On je sa Zagorja, rođen na J e1 e š c i m a, selu jugo-istočno od Kalinovi'ka do tri i po kilometra udaljenom. U svađi na Bezuju, ko će prvi udariti na Dubrovsko, dovikuje mu uz psovku Mehmed-aga Zvizdić, D erva Tanović i Smajil-bajraktar Hasanbegović: O, ćelavi Smajo s Jelešaca!*45) Ni otac mu se nije zvao Rustan-beg, nego I b r a h i m-b e g. Na Jelešcima nema niti je ikada bilo kake znatnije građevine, nego proste kućice. U takoj jodnoj kućici rođen je i Smajil-aga 1 7 7 8 . godine, jer — po suglasnom tvrđenju G aćana — bilo mu je 62 godine, kada je poginuo^ Is.to mi to reče i Muhamed Enveri ei. Kadić, kod koga se u/M = lješikama nalazi i ime Smajil-agina o c a -— Ibrafiimbega, koji je bio vrlo sirojnašan. Osim Smapl-j imao je i starijeg sina Alaj-bega (Ali-begar" 2) U prvoj štampa.niq|[ inairođriioj pjasmti '»C/MpT -G M ajn ji-are <u »Opn. ^ajLV. M ^ra3wny« za g a d i spominje se Mmjo Tanavlilć iz BresCLca, aigfn šura, vod ' »jama. To meće biti ovaj, nego Miujo iilz Pustog polja, jer te'< a Brestfcama .ulije bfdo Tainovrida doga imena, Tamoiviiča predvodilo RiUdimjane. Njih •je vadio s Krtvače. Miujo Pustapoiljac mogao je biiti a®in .noidlici — Čelebiji Bešfor-age Hasambegoviićai, .uidaitoj za Smajliilaiau. Poglilmio je u Drobmjacima — po svoj pniilicj na drugoj agiinoj osveti, gdje se a pjesmi iveH: Veseli se, babo Maloviića, Evo glave Miuja Tamoviićai. Popriigaj miu s medom prigomica, Jenbo nema donjijeh vilica. O njemiu ii Lakii Mamdiiou puno se ipriča o Gacku, pa sam o' njima pisao o listu »B aane J I p 6a«. :1) P.ni loundjenju prvih soldata failli sai se Gačamit zavjenili da ne daidiu, no kaišnje ipred komHisiiijom svii' liiznevjeriiše osim Mipjage. Om je oporno bramlio, pa kad je predsjednik komisije pitao — šta on govori* povikaše d a je pomatušio, no neka se i>sitjar.a iz solbe. P ri 'iiZbacftvamiju karao je Zimondića i ostalle zbog nevjere i dioioaoivao im — »Nijesam ja . pomatiuišio, nego smo vjenu mibvatSlli', da ne damo solldaita!« Povrativši ga kašnje iu saltot — slleže ramenćma, kad samo dvojicu« iilz bijelog Gadka uzeše. 4) Povod svađi na Bezniju bio je, što je Smajlil-aga hvalio svoga zeta, Kufin Mehimcd.agiu i njegova Švraku bajraktara islličaiićli iih mad Gaćane. (»Bo'CtlU'CiKa TliH.'ia« 1 9 0 1 .. str. 217.—27«.). i 5) Jlaiisejim^beg Cengič kaže, da se je zvao Alajbeg, a otac iim IbraMm-beg. Na Zagorju, a i on priča o siromaštvu i kaže — »Otišavši mii dcdo Hamefi-beg na .mitiltarek, ka;da se je rodio Smajo, našao ga je m sobi, gdje ga mati ljiuilja u CipaHa 263. -— iza očeve smrti — ostavši siročad, mati im se je puno trudila i napatila, dok ih je othranila. 0 toj patnji Gaćani pričaju mnogo, osobito liasanbegovići, čiji je bio zet Smajil-aga. Odrastavši na Jelešcima vrlo je rano sašao u Sarajevo, gdje se je oženio i zadržao do vojne na Srbiju. Izgleda da se je umio snaći u Sarajevu 1 da su ga Sarajlije lijepo pazili, upoznali njegovu odvažnost i hrabrost, i opravili ga na vojsku.0) Gaćani kažu da je bio prosti vojnik, no pogubivši neteka popa »Mači-Vuka« proslavi se i Derendelija ga nagradi za junaštvo gatačkim muselimom. U pjesmi se veli: Kad su Srbi na razboju bili, — Gdje je sreća, tu je i nesreća — -Vrag nanese Čengić Smajil-agu, Posred vojske K ara-Petrovića, Na galešu, konju od mejdana. Namjera ga nanijela bila1 •Na^ jadnoga popa Maoi-Vuna, Koj’ jašaše debela kulaša. Be, da vidišNČengić Smajil-age — Za pašom mu dvije merdžanlije — Dvije puške, dvije mahmutovke, U bijelu-Skadru opravljane, P a izmače dvije puške male — Jadnu popu medu lopatice, Iznese mu crne džigerice. Kroz popa je ogranulo sunce. A dok pope stade drijemati, Taman panut’ sa kulaša šćaše, Ne dade mu Čengić Smajil-aga — Trže sablju, osječe mu glavu. T o ne vidi nifco od Srbalja, No ga momče vide H ercegovce, Čupić Stojan iz Hercegovine, Od nekakve Pive valovite — Kažu s. Pišća od Dobrilovića, Na bijesnu doru Kucukovu. P a poćera Čengić SmajM-ajgiu, bešioi, a do bešike za vratima privezano šarenio tele«. Kašnje je Hanefli-ibeg — kada b5 se susreo sa Smiajjil-aigom — s 6udemjem govorio — »Vidi Smaja i šarenog teleta!« kaže Husejim-ibeg. — U pjesmli >»Bot.> iron, OcrpotrOM« '(iKapaijiuh. Opol. nap. JljfV. VITI.), gdje Aili-(Paša šaSje knjige, šestu šalje »šeher-iPrijeipoljm« — Poglavici Čengiić AH-ibegu, Smanl-agi bratu rođenome«. No. u- dopisiu o smrti Smajiil-aginoj, štam­ panom u »lOptfi. Ha:p. Ho b .« 1S40. oi broju 87. veli se, da je brat Smajtl-tagiLn zaipovjednik oi Pleviljir po fiimeuu Ali-beg — Alaj-beg. Bio je vrto ljut i bojao ga se SmajlM-aga i pred njim šuitiio, kad bi došao .u Gacko — kaže Husejin-beg. 8) Košta H6ritmom kiaže, da ga je Avidaga Kasnimović oipravio s vojskom ,pad Laznliiau. .(Narod, pjesme, knj. H., str. 610.). Dmigti oipet pripavlijedaju, .da ga je nelka bogata udovica — D ž a f e r b e g o v i c a , žena umrlog Džiafer-ibega Cengfltća sa Zagorja apremiiila i. lOpraviHa davši mu i sefoa. Ona ga je — vele — i inače paizila i potpomagala. �frrpaHa 264. ■ I" A J P £ t < A 'kroz logor Kaira-Petrovića, Oko kljena agu ovgonjaše — Pobratime, tri-četiri puta. Kad se aga vide na nevolje, On na Drinu naćera galešu, A ne smjede Stojan na dorinu — Uteče mu Cengić Smajil-aga. • Nosi glavu od grada do grada — Svuda su ga darovali za nju — Naj-pošljiije bijelu Stambohi, Te ga care ovdario darotm: Dade njemu đvanes agaluka, • I postade kaipidžija carski. Ko je pop Mači-Vuk ne mogoh saznati, no Jefto Glušac, starac od 6 3 godine, iz Brajićevaca (Gacko), 9tarinom iz Ozrinića, od koga sam za­ bilježio gornju i još mnoge pjesme, kaže da je Mači-Vuk posjekao Adžama vezira i pašu Fidajića iz Zvornika. No u rukopisu kod M. Enveri ef. Kadića, gdje je meriium Salih Sitki ef. Mahmudkađdć kao učesnik opisao vojnu na Srbiju, ne spominje se Smajil-aga među istaknutim bosanskim prvacima i junackfla, koje je nagradio veliki vezir Ahmed Huršid paša.*4*7) Smajil-agd nema spomena ni kod Rašid-beja u njegovoj knjizi »HcTopnja nyflHOBarax flora^aja« . . . (CnoMeHHK X X III.), dok piše o Hasan-begu Trebinjcu i Stočeviću Ali-agi. Njega nema ni u drugim suvremenim turskim spi­ sima i izvještajima — koliko su poznati M. E . ef. Kadiću. Svakako je tome razlog slabo m a te ri jalno stanje n a Jelešcima, ili kako reče Kadić M. ef. — nije bio znamenit, prvak. No među starim oružjem, kojim je okićena jedna soba kod Dr. Vlada Anđlrića u Sarajevu, nalazi se sablja i na njoj ispod balčaka turski ure­ zano » I s m a i ' J - b e g C e n g i c 1 2 28.« Sablja je sta ra sa srebrenim koricama (osim po sredini malog pasa crne kože) i balčakom, prilično- izli­ zana od duge upotrebe. Muhamed1 ef. Kadić, kada smo razgledali sablju, misli da ju je Smajilaga ugrabio u boju, a -ime i tairih d ao urezati kašnje kao uspomenu na 1813. godinu, kada se je istakao kao junak i za to nagrađen bio. Sablja je nabavljena preko F o če i — »ona je z a sigurno poginulog Smail-age Cengića« — kako otuda tvrde. Smajil-aga izbivši u Gacko bio je obučen u obično odijelo sa Zagorja. Nosio je: tozluke, ze­ lene šal vare, gunjac optočen zelenim gajtanom , na glavi kapu od zelene čohe i po njoj bijelu ob^ I pjesma i predanije govore o junaštvu Smajil-aginom u boju- pod Lozrti'oam za Deremdellije, Sto se kosi sa — »Kad siu Snhi n a . r a z b o j u bili«, Sto hi išlo m 1810. godinu, kada je bosanska vojska pobijeđena, T o je Mio za Ibrahint Hiilmipaše, a za Deroindelije 1813. godine opsjedana je Laznlica bez da -je Mulo veliko« boja -pod njom. kpoj 1?. H 18. motanu mahramu. Bio je osrednjeg uzrasta, lica krastava, očiju malih i zelenih, nosa duga, kose i brkova plavih, usta velikih i krupnih zuba. Bio je koštunjav, no kašnje pridebeo i nosio je na glavi crven fes i oko- njega- čevru, zelenu dolarnu (kada bi gdje pošao nosio je ćurak), šalvare i crvene tozluke — no po-gdjekad i crvene čakšire, a od oružja sablju -i dvije kubure za siilahom. Ženio se tri. puta.8*) P rv a m u je žena bila iz Sarajeva — A Jm a sa-, sestra Fejzage Vlahinića, čija je kuća- bila u Arap-mahali, sada u posjedu Telatagića.0) S njom je imao sina Iiru9tan-bega i tri kćeri. Druga mu je hi'la — Č e 1 e b i j a, kći Bešir-age H-asanbegovića iz A vtovca, koja mu je rodila sina Sulejman-bega. T reća je bila iz Sarajeva Od Cohadžića s kojom je imao: Ded-agu, Kadijiou, Muhamed-bega, Sejdi-bega i Hajđar-bega — rođen, za vrijeme Smajiil-agina bjegstva, u Nikš-iću. Gačani su je zvali »H a m m a« i ne sjećaju se njezina praVbga imena.10*) Kćeri su mu bille udate: jedna z a Osman M ahzar pašu Skopljaka (Canlka = Ć a8) Šišiić piše, da je — »iu svome porodičnom životu bio baš luizoram«, jer je — »fiimao jednu žemu, s ikoijam je izradio tri sina: Riustau-bega, Mubamed-ibega i Dedagiu« (str. 168.), dok prije toga navodi četi-ri (str. 165.). Prem a ovome je i u » O b z o r u « , da je — »imao samo jednu huilu i s njom imao 4 sina: Rustem-Baga, Ajdar-Bega, Mnlhamed-iBega i DervišB ega (Deda®u), a kćeri nSfie imao«. — U pjesmi, gdje je Gacko zamijenjeno Zagorjem, spominju se divlje žene. Je E rano, je ;1’ sviamuilo davno, iMiagiu l’ stići, gdje sam naumio — N a Zagorje pod Cengića dvore, Gdje boluje Cengić Smajil-aga. VKš’ glave mu d-Vifie tnume gore, Niže nogiu drvlje ljiulbe dvore. Mlađa plače, starija se smlije, A srtarija mladoj progovara: — š to ti plaćeš, ne nasmijala seI na. me se aga oženio, I na te će s’ aga oženiti. Izgleda, da je pjesm a nastala iza Čelebiji/ne smrti, droge žene Smajil-agliine. 8) Upravo »K e b - k e b i r « maih-aE ,gdje -je stanovao Mula Beoiir, otac Fejizagrin. Fejzaga je imao 2 slina i kćer Zlatku, uidata na Žaigorje za SaibUjšća, koji umrije nakon godinu dana, a o.na se povrati u Sarajevo, gdje je i umirila. Vlabitnlićli po materi »'Vlahinji-«, koja se Mije htjela pobuinč/iti, n o Fejzagiin-i sinovi Salih i Lbrahlm prozvaffi se po oou Fejzagići. Fejzaga je umro u Sarajevu, a sinovi mm se o d seli! u Bijelemliće, gdje im je starina. Tam o ih je pohodio, pom agao i zaštićavao Hrmstan-beg, a i pandure iim slao te Gaoka — k-alko .mi prlića Cami.1 Fejzagić. 10) Neki hoće -da je Sm ajil-aga oženjen od H o m a r i j e — majlkru vjenčao za se, a kćer za Hnustan-bega, i navode pjesmu: i što ’no cvili pokraj Zujevliine — 11’ je vila, iil’ je ljuta ismja? Da je vila u gori M bila, Da je guja ii kršu hi bila, ' Već to cvili Džatić-bajrakitare �Bpoj 17. u 18. T A J PET« mila11), druga za Mehmed-bega Kulinovića12), treća za Mehmed-bega Rezabegovića iz Taslidže (Ar.ifa). On je došao fieoženjen za gaitačkog ka­ diju u Cernicu i oženio se tu. Od sinova umro mu je Suljo od godinu dana u Propolju i ukopan kod. džamije u Kuli Fazlagića, Kadijica u Skadru, Sejido u Lipniku. Nadživjeli su ga: Hrustan-beg, DedU taimniioi stare HomainLćke. Njega pite srtaira Homaniićka: — Sto je tebi, Džatić-ibairak'tare, T e ti cviliš iu mojoj tamntai? Je li tebi ponestalo pliva, Ja 1’ ovnova mesa debeloga J a 1’ beškota hljeba bijeloga, Ja 1’ iu džepu žuitiijeh dukata? Progovara Džaitić-bajraiktare: — Nije meni ponestalo piva, Ni ovnova mesa debeloga, Ni beškota hljeba bijeloga, Ni u džep« žiurtiiijeh diukata, — Već je meni žao Sarajeva I iu mjernu LatinlMka ravna, I iu njemiu moje vjerenice — Vjetrenice ljepotice Mare! No ovo se odnosi ma Džafllće — Miustafiif i A'vdiju. badraktere, zvane Džindžaiiiće, koji tsu ^ttjelii ugrabiti majku i kćer, no ova prevarivši jednoga — baci ga u tamnicu, pozvia Omerbega Balbiča, da je vodi.. Talko jedinii 'kažu, a .drugi — da su jo j bili rođaci, pa iih — u nastalom metežu iiiza Dželaludfiin paše u Sarajevu — saktiite k'od sebe u kuti mi kraj Zujevlne. U bilje štedna kod M. E. ef. Kadiića sto*« je 16. ševafla 1334. vjenčana maloidobna Faitlime Kanite, Mehmeid Sejiđ ef. Hamanije. (Hajni zađe) za malodobnog staj-bega, sina Omerlbegova u lOJ.OOO akči meheri mueđž: a iza toga isti dan i miaiti, jo j Haitildže hamiuima, kći Osman ~ za Omer-bega B abica u 49.000 akči. Bio je udovac, a i prva mu se žeua zvala Hatidža, k ći Hftdiži Džafera, umrla u ra­ mazanu 1231., Ukopana kdđ careve dž^mlije. Iza sebe je osta­ vite malodobnu djecu: Mehmeda, Mustafu i Zubejdu. Ostav­ ština je provedena 11. ševate 1231. Braća $u joj bftla navedeni Džafiići, prozvani, su po ocu Džaferu, Ostalle tri kćeri Homarijiine bile su uldate z a : Potoigijus Svrza i Isevjpa. U vjen­ čanici sitoji da je HamaniČka stanovala na mejdanu do Šeherćehatjrne ćuprije — čeiknći Muslihiuđiiln mahali, a Omer-bcg kao sarajevski .minse/lliim1 u Begilulku. — Hu|s>ej;in-beg Čengić, koji je odrastao u Gadku u 'kuili u SrdeVičima kaže, da je Dedaga i Sulejman ef. Ružidić od dvije rođene sestre — dva su rođaka. To su mu i oni kazivali. Sulejmanov o ta c . Mula ef. Riužđija bio je oženjen od čahaidžića iz Iseviića sokaka. Ruždlijam je nazvani, jer je btiio bodža (nastavnik) -u nuždi ji, a nadam je iz Ljubimja i prozivao se Teparić, a sinovi mu po nijem« — Riuiždiići. T o .tvrde i srodnicu Riuždića, pa da je Dedaga i Ostali Cengići dolazio .u Ruždnća. Gačaini tvrde da je Dedagf bito 18 godina, kad miu lje otac poglimuiO'. Prema tome Smadrtil-aga se ožemliio od Cohadžića 1821., a Dedaga mu se radio 1822. godine. i 11) Oisimam paša umro i ukopan u Skiopflju, a Čamila došla u Sarajevo, g d je'je i umrla i lukopama na Bakiijama^ 12) Hiusejm-beg Čenglić kaže da je za KuHnovlićeim bila kći Ataljbegova, a ne SinajM-agiina. Alajbeg je imao samo irju jedniu bez da je imao više djece. Stoga ga Smajil-aga i zove zetom po udaitoj bratičrfi. On kaže da .je Kultooivlić vrlo često dobdežaivao na Zagoirlje i tamo se sklanjao. No Gaćani tvrde da je skoro stalno živio '.ujza Smaip-agu. Ctpana 265. aga, Muhamed-beg (poginuo 1870. Hajdar-beg. u Duzi) i Smajil-aga došavši u Gacko nastanio se u C e r n i c i, no je kašnje prešao u K u 1u F a z ­ l a g i ć a , gdje se oženio Čelebijom Beširaginom, koja je s njim odbjegla iz Avtovca bez privole Hasanbegovića. Tim se je htio sprijateljiti s Ga­ ćanima i dobiti zaleđa, jer oni smatrajući ga kao naturena stranca — mrzili su ga strašno i nijesu mu da'li medu se. Osobito su ga mrzili Zvizdići, Tanovići i Hasanbegovići. T a mržnja ogleda se i u pjesmi » B o j n a ,Hy6 poBCKy« (Boe. Bn.na, 1901. , str. 2 7 7 .— 2 7 8 .) prvoj, gdje se spominje Smajil-aga s Gaćanima u Drobnjacima. Taj udarac neki meću u 1812. , a neki u 1816. godinu — kod Drobn jaka poznata » M i 1j e v i n sk a g o d i n a « po pa'šhMrHevini13), koji je poveo vojsku, udario na Drobnj'ak, popalio g a i pokupio harač. No po pjesmi izgleda, da je to bilo 1814. , jer se u njoj Mehmed-aga ZvizdiČ krivi na galešu: galeša, tri t’ ujela vuka, Ni na nas se ne huli družina! Kad smo 1 a n i pod Srbijom bili S a gazijom sa Derendelijom, T e je paša daikrluče pis’o, Ja se jesam pouzdao u te I prvi sam ja se upisao, I ti si mi prvi ugrabio čarkum -feleć vlaški preskočio I u šanac vlaški uskočio! T a bi godina mogla biti, ako se Smajil-agino junaštvo odnosi na razboj pod Loznicom u okto­ bru 1810. god., pa da je tada nagrađen izašao na Gacko. No po narod, predan ju, jer pismenih dokumenata nema, to je bilo za Derendelije (1813. ), te je Smajil-aga po svoj prilici došao u Cernicu 1814. i na poziv paše Miijevine otišao s Gaća­ nima u Droibnjake 1816. , u koju godinu i M. T. Tomić stavlja taj u d arac pod sumnjom da je u* njemu i Smajil-aga bio.14*) 1S) H a'CčJta CpirctKiHlK 3e.MaJba., knjiga I., str. 446. — U »O ib z o r ai« govor ećd o (tome uidarou stavlja se n 1812. god. i da je u njemu učestvovao pop Milutin Cerović, ot.ic Novačim, pa je ipobljegao u Moračiu, povratio se u Dnabnjake na poziv paše Selmatriovića, idoveden u Plevlje i pogubljen (1813.). Pop Mt'lantdin je pogubljen 1800. godine, keje je dolazio i vojvoda Stanko Petnovtč u Droibujak — kalko piše M. T. Tomić (r023®UlIbHU;a, X XX, 143.-^144.), a ne da je dolazio koncem ok.tolhra 1806. kalko stoji u »Obzonu« i da se je tada rodliio Noviica (37. X.). 14) ro&BUlfbHiU.a, XXX, 125. Tu Tomić sumnja u drobnjaoko pričanje i u pjesmu »K yjra K ap aiju ha« štampanu u »OpnlClNOM G iv ie^ a;iy«, da je Smajiil-aga vodio Tuinke na Siijovu kulu — »ali tome se ne može vjerovati pouzdano« — piše. : i i . , �OrpaHa 266. T A JPET. Spoj 17. u 18. Pred Smajil-agom bio je gatački muteselim Hanefi-beg H otovac Cengrć.15) On je sazidao sebi kulu u Srđevićima, čije su zidine i sada uzgor nad »prokopom« više ćuprije,18) kuda je vodio stari put od Cernice i Međulića Propofjem na Srđeviće i Medeniće u Fojnicu i Nevesinje. U kuli je sta ­ novao, a Srđevići su bili u njegovu posjedu. P re ­ mjestivši se u Mostar, pa u Travnik, a iz njega opet u Mostar — umrije, gdje je ukopan na Maloj tepi u mezaru obilježenu posve velikim nišanima. U kuli su ostali njegovi nasljednici, gdje su stano­ vali do 1876. god., kada im izgorje u ustanku, no Srđevići im ostadoše u posjedu, dok im ih ne raz­ grabile kmetovi u posljedno vrijeme. Osim Hanefi-bega imao je svoju kulu u Gacku i neki Avdi-beg Cengić — »Ć o r-A v d i j a«. Bila je prama Avtovcu na lijevoj obali do Mušnice ispod Župan potoka i sela Mulji, što je na desnoj obali rijeke. Mimo kulu je prolazio stari stočarski put od Stepena poljem uz Mušnicu, kuda su planinštaci gonili ljeti svoj hajvan na planinu. Zvao se »Vlaški put«. U kuli je Avdi-beg stanovao ima­ jući zemlje oko nje i u obližnjem selu Lipniku, pa se i kula zvala u Lipniku i ako je uz rijeku Mušniau nadomak A vtovca. Pomirivši se Smajil-aga s j j a ^ čanima zape mu oko za ovu kulu, te je pomoću njih kupi u Avdi-bega. Gaćani [kažu da je A v $ £ beg prevaren, a izmaknut mu Lipnik jeftino, pa je kašnje jadikovao i ljuto se kajao. Ostavši bez prihoda otanča, a uz to je imao i sina pjanca. Odselivši se na Žešće više Ustikoline 06tade i bez novaca, pa su mu unuci siromašni. Smajil-aga popravivši kulu preseli se iz Kule Fazlagića u Lipnik. Kula je bila kao i ostale oveće kuće u Gacku. Nije bila četvrtasta — kvadratne osnovice, nego u obliku pravokutnika. Kašnje je do nje sa zapada sazidao kuću za harema i istočno kauš za pandure, t e uadozidao uz kulu prama kaušu ćemerli t a m n i c u . To je sve opasao debelim visokim (4 m) zidom ostavivši velika dvokrilna v rata od polja (južno) i m ala — kapidžik iza harem a, kuda su žene iz Mulji prolaziile na sjednik Smajiil-aginrm, a i ove k njima. Do kapije u avliji s desna iza ulaza bio je ahar (musafirhana). Kuće su bile na jedan boj, kula na dva, s izbama dolje i sobama gore, pokrivene pločom. Sve je to bilo na uzvisici — terasi uzdignutoj i otegnutoj nad poljem, a pruža se od Mušnice do Sam obora i zovu je Glavice. Ispod kule u polju načinio je džamiju kamenom zidanu s drvenom m unarom . Do nje su bili m ezari, a podaleko od kule jugo­ istočno podigao je dva stupca — v j e š a l a . iU kauš nije se išlo kroz avliju, on je imao svoja zasebna v rata. Bila su na ' samoj zgradi izdvora na istočnom zidu, koji je s te strane u pravcu zatvarao avlijiinski zid; ostala tri zida bila su u avliji prama kuli i tamnici. Ispred glavnih i ovih vrata vodio je put na planinu, kojim su plaininštacđ (stočari) izgonili ljeti svoj hajvan na pašu i s jeseni ga zgonili kući. Bez dvojbe da je Smajil-aga popravljao i dograđivao kulu i zgrade u svojoj avliji, no Ga­ ćani ne kažu da mu je to iko rušio ili palio prije Turhanije. Pobjegavši pred njim u Nikšiće — iz­ gorje mu kula kao i kuće njegovih pristaša, no povrativši se u Gacko popali kuće svojih pro­ tivnika, koji se razbjegoše pred njim. Na okrajku jedne crkvene knjige u ostavštini pokoj, prota P . Popovića zabilježeno je: IIcka ce 3h» ksa« imopf. KHJU CI.MH.UrIIHJ MCCCip (OTO1.1II* 1832 ACH 31. Ko mu je tada zapalio kulu, ako nijesu njegovi protivnici, — ne znam. Iza Smajil-age Dadaga je popravljao i do­ građivao kulu i ostale zgrade. On je podigao i novu kulu od četiri boja poput one na Ratajima poknivši je klisom. A. Pajević opisiva kulu, kada je 3 0 . juna (p. st.) 1 8 7 6 . gOd. u njoj bio knjaz Nikola sa svojom svitom. Dočekao ih je L azar Sočica s vojničkom muzikom. On piše da je cio dvor sa mnogim stajam a ozidan kamenitim viso­ kim zidom. Kula je od kamena na tri boja (ne računa izbu) u svakom poviše soba. Govoreći o jednoj zgradi s divanhanom misli da je to »vi­ jećnica«, jer je imala izokola sećije, a to je bez dvojbe bio harem . Spominje i džamiju, kraj koje .je Smajil-agina grobnica (turbe), a o dućanima veli da su — »u dva niza kao u nekoj ulici pore­ dani neki golemi pleteni koševi, u kojima su Turci d'ućandžije svoju robu p rod av ali. . . « To su bile kolibe povoznjače, kakve su i sada u Gacku; u njima su prodavane razne stvari askeru, a i obli­ žnjim seljacima i pandurima. T o je bila u neku ruku kao čaršija. Više kule spominje selo Mulji — »razdvojeno malenom rječicom« sa »nekoliko tvrdo ozidanih kuća«.1617) Prošavši knjaz s vojskom put Nevesinja ostade kula uzgor. No Gaćani s askerom prekršivši zadanu riječ da će mirovati — navale na komoru. Sočica sakriven s vojskom udari na njib s Ponikava, rastjera ih i za kaznu vjerolom stva popali izokolna sela oko Metohije, te izgorje i kula. Iza okupacije pri zidanju vojničkog 16) H o n to v d ije tonaid Ulo&pa i O bija s desne obale Neretve, gdije ova prasvi okoič i ipriima u se Jezerca sa Hotavikam. Po Hotovlju prozvan Hotovac. 1876. Tiu lje i slii/ka kule u Bprtiku, str. 187.— 189. I iu »Ohzonu« je opis kude: »kojoj je bio donji bofl (kap saiv svoltam. Oko M e bile su još 4 kaiće od jedno« boja za sluge i konaidžije. Tiu je bila i je<Lua mala džamija, u kojoj je docorje Smail^Agm Ueš sahranjen bez glave«. — U džamiji sahranjen?! 1T) H3 UpiHe Tope n XepuepOBHue 1#) Husejm-beg kaže da je na njima sa®radno sebi kuću [>.5ka Kovačevlć. ^ouoMene �Rpoi 17. n 18. ■ r A J P ET< Ctpana 267. logora u Avtovou digoše i preniješe kamen od kule palo, među njima i Beško Tanović — »koga ubi i ostalih zgrada za kasarne, te ostadoše temelji, i posiječe petnaestogodišnji mladić Šundo Bajagićpo kojima se raspoznaje, gdje je šta bilo od pono­ Pivljanin«. Smajil-aga čuvši za pogibiju vrati se u Lipnik, ali se 1 8 3 0 . izmiri sa šujom, koji mu je sitih dvorova Smajil-age i Dedage Cengića. Još 1906. god. pišući o Gatačkom polju i sta­ došao u Gacko, uz međusobno darivanje.19) I da nije onoga »carskoga emera« o turčenju rim putevima dotakao sam se i Smajil-age, e mu je dolaskom u Gacko oko zapelo za Lipnik i »pa­ — na prvi pogled vidi se netačnost gornjeg na­ stirski put«. Predviđajući mu veliku cijenu pola­ klapanja. Sve će se to ticati onoga, o čemu Ga­ komio se na nj, i stoga ga je izmakao od Avdi-bega ćani pripovijedaju, a Rašid-aga Tanović pjeva i nastanio se tu, gdje je uzimao u planinštaka neku mećući to u usta Doku Maloviću: vrstu tributa. To je narod zapamtio pod imenom Sto sam tebi, aga, kazivao, »carine« ili »travarine« — kad su išli na planinu: Što je tebi učinio šujo: agi po »bravče«; kad su slazili s planine kućama: Kad navede Bajagića Šunđa agi »mrsa« (sira, masla, kajmaka), jer su morali I njegovo dvanaes uskoka, udariti na Cengića kulu i proći ispod nje.18) Ne Tebi ubi najboljega druga, znam da li je ovo zametak i temelj aginu kašnjem Najboljega i najmilijega,. imanju, no svakako dobar zalogaj za gladna čo­ S a sred Gacka Beška Tanovića. vjeka, kako Gaćani kažu. Kroz dvadeset i šest J a ' ti kazah, ti mi ne vjerova, godina svoga agovanja u Gacku zgrnuo je silno P a mi ni sad nemoj vjerovati. blago i došao do ogromnih posjeda razgranatih T q s e š u ju malo učinilo: po Gacku, Pivi, Drobnjacima L t. d. Poginuvši Mo’š li oni vakat upamtiti, ostavio je svoje sinove veoma bogate. Kad dođoše carevi tatari P o svemu izgleda da je mirni dobričina HaIz Stambola grada bijeloga, nefi-beg maknut i zamijenjen Smajil-agom, pro­ Doniješe dva sitna fermana — kušanom ratobornom junačinom ija hercegovačkpj Jedan fermaii paši Stočeviću, krajini. On je, kako Husejin-beg kažej njemu dva vezirska tuga; svojim junaštvom sve postigao. Došavši u Gaci »rugi ferman tebi, Smajil-aga, već 1816. godine ide hiz Miljevinu u Drobu jake, U fermanu tebi izgovara, 1 Da si carev post’o kapidžija udara s Gaćanima na JDubrovsko, navaljiva. i opsjeda Karadžića kulu u Petnjici, čim zameće Na svoj butum zemlji Hercegovoj. klicu mržnje između sebe i Šuja, kod koga se kašnje U lili! Dragi aga, dragi Smajil-aga! bezgranično razbukta i dovede do smrtnog ne­ A tebi se žao učinilo ■ prijateljstva, koje Smajil-agu stade i glave. Šujo Zamučiti careve tatare, je glavni kolovođa, kažu Gaćani, da je Smajil-aga Da ih spremiš džađdm pro Mostara, poginuo ; da nije bilo Šuja, on ne bi poginuo. Šujo No im dobre dade kalauze — je svemu kvasac i Grahovo — vele. Predade ih Pivi potočljivoj, Milutin T. Tomiić pišući o Šuju govori o nekoj Na Goransko Lješević vojvodi. trojici carskih pašalija, što ih je poslao 1 8 2 7 . god. Vojvoda im dade kalauze — travnički vezir na Duži do Doka Malovića, kome Predade ih meni u Drobnjake. »predadu carski emer (zapovijest), koji je nare­ Ja tatarim dadoh kalauze, đivao da se raja turoi« (? !), no Šujo ih zavede u Da ih dadu Karadžiću Šuju. planinu i pogubi. Radi toga da je vezir nanovo Kalauzi njiha predavali, poslao 1828. godine »40 odabranijeh Turaka da Predavali Karadžiću Šuju, ubiju Šuja«, no on pobjegavši u Moraču — po­ Da ih svede u šeher Taslidžu, vrate se u Travnik. Ozlojeđen vezir naredi SmajilNeka idu do Stambola džadom. . agi da sa »500 najodabanijih Turaka pode u DroUze šujo careve tatare, bnjak i osveti pašalije«. Smajil-aga ode i zapali Ne šće š njima u Taslidžu džadom, Šujovu kulu, koji ie još bio u Moraču Šujo čuvši No zavede preko Milogore, za agin zulumi okupivši 150 M oracana i Rovčana Te on pokla careve tatare.20) pođe Smajil-agi u susret i zasjede u Bukovičku Osim onoga u 1816. godini u veće SmajilGoru. No doznavši Smajil-aga za ovo ostane na agine okršaje idu i prijegoni s Turhanijoim i boj Pošćenju, a protivu Šuja posla Ahmeta Bauka i na Brnjcu, u kome je zaglavio fočanski musclim Beška Tanovića sa 3 0 0 konjanika. Sukobe se na Fejzalaj-beg Cengić, isti rođak Smajil-agin sa još , Mljeticku, gdje Šujo razbije Turke, kojih je 150' školski Vjesnik, 1906., str. 170. 19) R^uiauua XXX, 126.- 130. 20) BocanoKa Bmia 1902., broj 3., 4., 5. �r CtpaHa 268. A Bpoj 17. u 18. JPET. dvojicom Cengića. Prvoga je posjekao Karaman (Ciganin) i donio glavu Smajil-agi, a drugu dvojicu posjekli su Kahriman Custović i Krsto Uljarević za koga neki tvrde, da je on posjekao Fejzaiajbega, a Karaman Sulejman-bega i Kahriman Sejdibega.21) — Kod Sarajeva Smajil-aga je pritekao u pomoć K ara Mahmudu sa Ali-agom Stočevićem i Hasan-begom Resulbegovoćem protiv Husejin ka­ petana, s kojima je bio i kod Konje. Vraćajući se kući kroz Carigrad, budu nagrađeni za učinjene usluge državi: Ali-aga vezirstvom, Smajil-aga na­ slovom kapiđži-baše. — Godine 1834. šalje Alipaša Smajil-agu s vojskom na Kolašin kako. to stoji u jednom zapisu: „Mae BoncKa Ha KoiiauiHHi 1834. © n e n xh jj * na f cepacKepi npea boickomi cbomi C'Manjn. ara HeHHfc V © ajia (ocrana) nornaBHua xepueroBaHKe aa TeBTHuih yHHHe xpdiaHe, h npiBe T«pKe depđan ywHHiuie, h ropHH KoaaujHHi He aafle cedf, npea xpHCTiaHCKOMi« bohckom P bctcmi. 6 . . . CManji-arHH chhi, aH>Ke ce /tpoMJiKi FIhb* b ch— H lapa___ HeBecHHe.... phkobo, BaH H e....“ U drugom iz go­ dine 1838. stoji: „3HaTH ce Kaaa yaapn bohcks Ha KoaamHHi c noBejieHHeM Aan-naiue CroHeBHha, Taaai’ 6*uie Be3Hpi. Ha XepueroBHHH, npea* bohckomi CMaHai ara MeHrHhi, 6 hb i h MycejiHMi raiaHKH h TacjiHHaHCKH, HcMaia-Cer ripenoacKH h 3y<J)HKapi nama O oh3hckh c 15 xHJbaaa, h HHKaKBa He noxapHHUie hh CMaKHyine; K'V’a uh' uiu one™ ocTatne. 1838“22) . 0 ovome pohodu na ^plašin pripovijedao mii je i Mujaga Tanović, a išli su da pokupe harač od 7 godina. Tam o su bili 3 mjeseca i po­ kupili harač, ali boja — reče — nije bilo. 21) Gaćani drže da je na Brnjcu završeno ipregaujanje (Nastaviće se.) između Basamam i Hercegovaca ( 1®31.—1832.) i to - zoviu »bnljačkam gadiiiroam®, dočiim se rtalj boj stavlja u .18317 -god. ,2) CrapM oprr. eauiMCH u nam ucu, H., bnoj 4094., kao početak prlijegoma. *.41i2L \ Hafiz A. Bušatlić, šeriat. sudac: M U ST. IM A N SK O B K A 0 ,\ 0 PRA VO *) nove i propisi). Nastavak. lU ffT m Gornji propisi o upoznavanju budućih bračnih drugova prije sklapanja braka, temelje se na je­ dnom konkretnom slučaju, koji se desio još za Muhamedova doba. Jedan od ashaba, po imenu Mugire, jednom prilikom pripovijedao je Muha­ medu, da se je zaTučio sa nekom ženskom. Na ovo ga je on upitao: »Jesi li ti ,nju vidio i s njom se upoznao«, i kad je Mugire odgovorio, da nije, Mu­ hamed mu je rekao: Najprije ti nju vidi, jer će to bolje biti za srećan bračni život. A da nrje lijepo, a ni dopušteno tuđu zaru­ čnicu uzeti., dok su zaruke nerazvrgnute, osniva se na jednom hadisu, koji glasi: Zaručene neka niko ne razručuje — prije razvrgnuća zaruke. (Šerhi Ahkami šerije). Sve je ovo predviđeno za to, da svako prije ženidbe svoju, bračnu sreću mogne postaviti na sigurnije temelje i sa više ubjeđerfja ,da će u bu­ dućem braku moći postići potrebiti bračni harmo­ nični život. A kako je za pravnu valjanost braka, između ostaloga, potrebna i odrešita privola stranaka, samo obećanje za stupanje u brak nije dovoljno, nego je vezano za stanovite i mnogobrojne uslove. *) Ispravak i napomena: U 12. broju ovogodišnjeg G ajreta a u članku gornjem, str. 182. u. zadnjem odlomikiu prvog silupca iza riječi likiud i dujuu, treba 'dodati: pa na javno {sijaset i huidud) državno i ikaznemo, a za tim iza .riječi: po­ jedi mostrma ytreba dodati: u t. z. kmtmibi filkhi® = pravriiičlkiim zbirkama. Nadalje u 'drugom 'Stupcu iiza prve .riječi Škole, treba dodati: u pravu; a u drugom odlomikiu četvrtog stupca, str. 183. iza (riječ® i oniiima kolji, treba dotične riječi: nliljesu puno­ ljetni, izaimjaniiti sa riječim a: miijeiau dorasli i 'koji su djeca, a slitjedeču mTječ: opunomoćenicima .prekrižiti. Po t/om fea riječi kaida bračni drugovi budu .punoljetni, treba dodati: ako 'takav bralk niifjeisu ispred njih skllopili otac i pravli dijed (očin otac). U početku čiarlka na nekoliko mjesta pogrešno je štampana riječ čeria* ,pa. je mjesto š e r f a i t štampano š e r i rt. Motorno, da se ovo sv e uvaži i ispravi! — P i s a c . Ponajglavnija je svrha braka plođenje i mno­ ženje ljudstva na pravilan način, te uklanjanje i sprečavanje po ljudstvo štetnog bluda i razvratnog života. Ova plemenita svrha može se postići samo u harmoničnom životu u porodici, pa kako se .ovo postizava obično samo onda kada bračni drugovi posjeduju potrebna svojstva za takav lijep život, to su u skladu sa tom svrhom normirani takvi uslovi za sklapanje braka. I ako je harmoničan bračni život vezan uz razne pretpostavke, koje ga mogu učiniti blaženstvenim i plodnim, kada se one pri sklapanju braka uzmu u obzir, to su takve pretpostavke i postavljene. II. Uslovi za sklapanje islamskog braka (šuruti nikah). �EpoJ 17. h 18. ,r A J P E T. P o islamskoj pravnoj nauci tuslovi za skla­ panje braka u glavnom su ovi: Lica, koja se od­ luče, da međusobno sklope brak, a da im on ne bude ništavan i pravno nevaljan, treba, uz uvjete niže navedene pod III., na prvom mjestu, da stranke posjeduju još i ove uslove, i to: 1 . da su oboje slobodni građani, a ne robovi §51; 2. da su oboje duševno zdravi; § 51. 3. da su oboje punoljetni. § 51. Uslovi pod 2 . i 3. potrebni su kada sami lično ili po punomoćnicima preduzimaju sklapanje svog braka § 5 7 . A ako su oboje ili jedno od njih djeca (do 7. god.) ili nedorasli (od 7— 12. god.), ili ako su jedno ili oboje duševno bolesni i ograničena lica, njihov brak sklapaju njihovi zakonski za­ stupnici1*2) §§ 3 4 . i 52. i to u potonjim slučajevima, kako smo to već istakli, sa pomenutim posljedi­ cama mogućnosti razvrgnuća ovako sklopljenog braka,.po samim tim bračnim drugovima u stano­ vito dioba sa gore navedenom iznimkom § 34. 4. Muž treba da je -r p r i l i ' k a ženi t. j. da je dostojan svoje žene § 51., jer 'udaja za nedo­ stojno lice bez predhodne ili naknadne privole z a ^ stupnika (velije), pravno nije.vafiana § 5 2 . Nu kada se radi pako o udaji i ženidbi odraslih lica, nd sami roditelji nemaju prava prisiliti ih na udaju za ne­ koga koga oni opet neć£. Privola doraslih lica za valjanost njihova braka neobhodno je potrebna § 5 3 . Velija pako može da sudbeno ishodi poni­ štenje braka samo onda, ako se je njegova do\rasla štićenica udala bez njegove privole za ne­ priliku § 51. , ili je vjenčana sa niskim meherom, ako se on ne mogne povisiti. § 52. 5. Da je ona koja se udaje l e d i č n a i is­ prazna, t. j. da je djevojka, a ako je pušćemca ili razvrgnutog braka, treba da je propisani »idet« — očekivanje — protekao (propisno pranje, tri hajza i dva tuhza kod periodičnih), odnosno tri mjeseca dana, kod drugih računajući od dana pušćanja i razvrgnuća braka. Ovo vrijedi sam o za one sa kojima je bio sastanak i halveti sahiha, jer za one koje to nijesu imale »idet« nije propisan. A kada je zaručnica udovica, ili je brak razvrgnut nestalog lica (mefkuda), treba da prođu četiri mjeseca i deset dana, od muževe datumom usta­ novljene smuti, ili njegove proglase mrtvim, ili od onoga dana kada je brak nestalog lica proglašen razvrgnutim. A ako je ona, koja se udaje, bilo pušćenica, bilo udovica, trudna i noseća (hamil) iz braka, onda samo danom porođaja postaje slo­ bodnom za udaju. Dočim bludnik može svoju blul) U bračnim stvarim a su zastupnica (veRje): Sin, sinov sin i t. d. Zatim otac, pravi djed, pravi brat, po ocu brat i t. d. prema pravu prvenstva u nasljedstvu. § 35. OrpaHa 269. dniou vjenčati i noseću. §§ 21., 22., 27. i 29. Ova ustanova ima tu glavnu svrhu, da se postigne po mogućnosti čistokrvno srodstvo i potomstvo. 6. Da je onaj koji se ženi isprazan u onorrt slučaju, kada uzima svoju svast (sestru svoje bivše žene), t. j. da se njegova bivša žena, a sestra nove zaručnice, ne nalazi u gore pod 5. opisanom idetu — očekivanju. — Drugačije bi to značilo sastavljati u jednom braku dvije sestre što nije dopušteno §§ 2 1 . i 26. (Džem bejne Fuhtejn). 7. Da onaj koji se ženi u taj mah slučajno već nema četiri žene u braku, jer na postojeće četiri žene peta nije dopuštena i ako je četiri žene u braku slobodno sastaviti i to pod teškim uslovima § 3 0.1) 8. Da ženjenici jedno prema drugom ne stoje u srodstvu, krvnom, tazbenom i mliječnom, medu kojima je zabranjena bračna veza § 21. (Muharemat). > Bračna je veza pako zabranjena: a) Po krvnom srodstvu sa uzlaznom i nizlaznom lozom (usul i turu) gore i do dna, a sa pobočnom lozom do amidžičnih i tetičnih;8) b) P o tazbini je zabra­ njena bračna veza počam od punice i njezine majke uzlazno sve do dna. Ni sa pastorkom (kćeri svoje žene, rođenom od drugog muža) i njezinom niz­ laznom lozom sve do dna nije dopuštena bračna veza. Nadalje nije dopušteno sklapanje braka sa sinovskom ženom i ženama svojih unučadi, pa sa že­ nama svojih otaca i djedova, te sa ženinom se­ strom , dok je ova u njegovu braku, ili idetu §§ 22., 2 3 . i 2 6 . c) Mliječno srodstvo je također jedna velika zapreka bračnoj vezi, pa nije dopušten brak ni sa krvnim i tazbenim srodnicima po mlijeku skoro u istom omjeru kao i sa srodnicima po krvi § 2 5 . Opširnije o ovom potanjem vidi §§ 277., 3 7 8 . i 3 7 9 .! 9. Treba da je muž po vjeri musliman, a žena muslimanka, jevrejka ili hrišćanka § 31. i 3 2 . Nije dakle dopušten brak muslimanu sa ženama koje ne pripadaju kojoj po Bogu obja­ vljenoj vjeri (ehli kitab). Muslimanki pako kao takvoj nije dopušteno sklapati brak sa nemuslimanom. 10. Ne smiju se sastaviti u jednom braku ni takove dvije ženske, koje, kada bi se jedna od njih pretpostavila da je muško, ne bi se mogli među­ sobno uzeti i vjenčati, s toga što bi u takvom sliu>) Vida »Gajreit« iz god 1934.-br. 17 naš članak: o mmogoženstviu i razvodiu braka kod Muslimana! 2) DakJe milje dopuštena' bračna veza. sa majkom, nje­ zinom majkom (menorn) i t. d, sa kćeri, kćerinom kćeri i t. d, sa sestrom, sestričnom, hratličnom i t. d, sa amadžinicom d sa uflMarioam, dočim je slobodno vjenčati se sa arnlidžičnam i dajdžičnam. ... �ĆtpaHa 270. T A JPET. čaju bili taki krvni ili tazbeni ili mliječni srodnici, kojih vjenčanje nije dopušteno § 26 (džemi). 11. Nije dopušteno obnoviti brak sa svojom bivšom ženom, s kojom se je razvjenčao^sa t. zv. »tri puščanja — talaka« (taJaki selas) prije nego Ii se ona uda za drugu osobu pa ju ovaj upotrebi, a po tom pusti i razvede brak ili umre, a ona u oba slučaja propisani, »idet« — očekivanje — izvrši § 28. 12. Nije dopušteno Vjenčanje sa uzlaznom i silaznom lozom svoje ljubaznice, niti je dozvoljeno uzlaznoj i nizlaznoj lozi bludnikovoj vjenčati bludnikovu bludnicu § 24. Ovo su najglavniji preduslovi za sklapanje pravno valjanog braka, pa ako bi slučajno pri sklapanju braka koji od njih manjkao, osim onoga pod 4. brak ne bi bio pravno vaijan i on se mora odmah ureda radi poništiti, čim se takovim ispo­ stavi, bež obzira na volju bračnih drugovarO n u takom slučaju faktično i ne postoji, jer-je zakonom zabranjen, pa se to sam o konstatira pred sudom i proglašuje ništavim, te rastavak naređuje radi njegovih stanovitih pošljedica u pogledu izvjesnih prava i dužnosti bračnih drugova. A ako bude prijeporan, rastav a se osudom izriče i provodi. Ovdje ćemo dodati'jo’s i ovo. Pri ženidbi je po­ hvalno paziti'na to da je žena poznata i ugledna roda, dobra ponašanja, a pokudeno je Užfniatij ženu smo radi toga. što je plemićka, ugledna i bogata, te radi same ljepote, jer se ovo u životu obično osvećuje. Na ženin vjerski odgoj i ćudo­ ređe treba puno paziti pa se klonuti zanemarenih u ovom pogledu. Najbolje je onakve uzimati, koje su u odgoju i ljepoti muža nadmašile, a u ugledu i u bogatstvu, te u dobi života.'muža podmetnule. (Šerhi ahkami šerije). III. Sklapanje islamskog braka. Muslimanski brak se sklapa pravilno: 1. slo­ bodnom i dragom voljom obiju stranaka; 2. u pri­ sustvu zaručnika i zaručnice ili njihovih, valjanom ispravom ovlaštenih'punomoćnika, kada su stran­ ke zakonski sposobne lično za sklapanje svoga braka. Inače se brak sklapa posredstvom zakon­ skih opunomoćenika (velija); 3 . Ipred dvojicom procesualno sposobnih (ne gluvih i ne ćoravih) svjedoka, muslimana, ili jednog muškog i dviju ženskih muslimanskih lica pred šeriat. sudom, ili pred ovlaštenim sposobnim licem, od stran e šeriat. sudije; 4. u jednom zasijedanju sviju spomenutih. Kada se pako radi o ženidbi jednog muslimana i nemuslimanke pomenuti svjedoci mogu biti i nemuslimani §§ 5., 6. i 7 . Brak se može sklopiti izvan suda i bez dozvole i bez znanja šeriatskog suda, pa je i pravno valjan, ako tada budu pre- Bpoj 17. h 18. ddlazili svi spomenuti uslovi bračne pravne v a ­ ljanosti. Inače je ništav. Uspostava i konstatiranje takvog braka po sudu dopušteno je u slučaju po­ trebe i prijepora § 145. Šta više, vrijedi i priznanje bračnih drugova da su muž i žena, ako je njihov bračni život utvrđen i javno poznat takovim § 148. Oglašivanje vjenčanja po šeriat. pravu nije propisano prije sklapanja braka i ako nije zabra­ njeno. Prije sklapanja braka valja pridonijeti is­ pravnu (ilmi haber) potpisanu od imama i muhtara mahale udavače, odnosno »muraselu« od šeriat. suda njenog područja. O va isprava treba da sa­ držaje: a) imena, prezimena obiju zaručnika; b) njihovih roditelja; c) mjesto boravka i prebivališta i njihovo zanimanje; d) dobu života; e) propi­ sanu ledičnost i ispraznost, to jest pravnu spo­ sobnost za sklapanje braka i konačno naročitu potvrdu o tom, da nikakve ni zakonske ni državne zapreke neipa njihovu vjenčanju. Ova isprava - potpada pod svestrano proučavanje i provjerenje onoga, koji sklapanje braka izvršuje, šeriat! sudije ili njegovog ovlaštenika. I tek pošto se utvrdi da nema nikakve zapreke sklapanju izvjesnog braka, onda se prelazi na taj svečani čin, na sklapanje bračne veze. Sam a formula sklapanja braka sastoji se u ovom : Ako su zaručnik i zaručnica oboje prisutni pri sklapanju njihova braka, najprije se ustanovi njihova identičnost i lična sposobnost. A ako su oni zastupani, onda se još ustanovi i legitimnost njihovih zastupnika, naime ko koga i na temelju čega zastupa, a po tom se ustanovi koliki će biti. »meher« — podavanje od strane muža unaprijed (muadžel) ili za slučaj rastave ili smrti (muedžel), — pa kada se i to ustanovi, onda ono lice, koje vrši to sklapanje braka — šeriatski sudac ili nje­ g o v ovlaštenik — nakon što spomene, da se taj posao vrši po Božijoj zapovijedi, a po šeriat. pro­ pisima i po hanefiskom mezhebu (nalazu) te po slobodnoj i dragoj volji zaručnika, stavi pitanje kao 5 . (peti) uvjet za pravnu valjanost braka, na zaručniou, odnosno njezina punomoćnika, primali (idžab) ona, navedavši joj ime, prezime i očino joj ime, uz božiji blagoslov i uz utvrđeni meher o d ................svoga označenog zaručnika za svoga muža i bračnog druga. I kada ona ili njezin puno­ moćnik glasno i jasno odgovori da prima, odmah zatim stavlja pitanje na zaručnika, odnosno nje­ gova punomoćnika, navedavši zaručnikovo ime, prezime i očino mu ime na isti način, primili on pomenutu svoju označenu zaručnicu za svoju ženu i bračnu drugaricu uz božiji blagoslov i uz odre­ đeni meher. K ada i on bez oklijevanja glasno i jasno očituje, da prima, onda se prouči na arap­ skom jeziku, a može i na našem, jedna kratka mo- �Bpoj 17. h 18. r AJPET. litva, u kojoj se svi prisutni pomole Bogu za sre­ tan i berićetan život novog bračnog para. P o ovom slijede čestitanja bračnom paru sa dobrim željama u životu, a za tim se to vjenčanje unese u cijelosti u Vjenčani registar kod suda i po svima potpiše, a spomenuta isprava (ilrni haber) dobije svoj redni registarski broj. Pošto je u isto doba propisana pristojba u taksenim markama ubrata i prilijepljena na tom aktu, ostavlja se ta isprava u sudsku arhivu. Ovako se postupa, kada se brak sklapa i iz­ van suda, samo s tom malom razlikom, što se obično tada vjenčanje vodi zapisnički, pa se ovaj poslije registrira, a zapisnik u. sudsku registratoru pohranjuje. Kako smo gore istakli, jedan je od uvjeta za valjanost braka i t. zv. »kufv« — prilika, dostojnost stranaka i to samo dostojnost muža prema ženi, a ne i obratno, pa ako se slučajno ispostavi, da zaručnik nije dostojan i prilika svojoj zaručnici i velija (zakonski zastupnik) ne bude htio dati pri­ volu. za taj brak, onda će šeriat. sud na njegov zahtjev odbiti sklapanje takvog braka i odrediće, da se dotična udavača ima predati veliji prisilno, ako bude odvedena, ili bude prebjegla zaručniku. A ako takav brak slučajno već bude sklopljen bez veline privole, velija ima pravo, sve do porođaja napadati taj sklopljeni brak sa nedostojnim licem — neprilikom i zahtijevati njegovo razvrgnuće i to razumije se u opravdanom slučaju sa uspjehom. U §§ 62., 63., 64.', 65., 66., 67., 08. i 69. ovo je podrobnije opisano, a osobito je precizno nave­ deno sve ono, ko je komu prilika za bračnu vezu i ko je koga dostojan, a ko nije. Prjlika i dostojnost pako žene prema mužu mjeri se po krvnom plem­ stvu i ovo vrijedi samo medu stanovitim arapskim plemenima, dočim islamijet, pa bogatstvo, dijanet, društveni položaj, stalež, zanati i t. d. mjere su za sve druge narode u pogledu dostojnosti i prilike žene prema mužu. I posredstvom »fudulije« (neovlaštenika) sklo­ pljeni brak dotičnog lica koje se ženi ili udaje, po­ staje pravno valjanim po njegovoj naknadnoj pri­ voli, ako su mu inače predhodili svi drugi uslovi pravne valjanosti pri sklapanju takog braka § 144. Kako je gore izloženo brak se sklapa uz na­ vedene uslove u prisutnosti obiju zaručnika, ili nji­ hovih zakonskih zastupnika, ili punomoćnika sa njihovom (bračnih drugova) slobodnom i dragom voljom, za koje je ova propisana, u nazočnosti najmanje dvojice svjedoka, pri čemu su zaručnici, ili njihovi ovlaštenici, dužni glasno i jasno očito­ vati se u istom zasjedanju, da jedno drugo prima za bračnog druga. Iz ovog svega dakle jasno pro­ izlazi, da brak sklopljen i bez ovih uslova gore na­ vedenih pod III. 1— 5. kao i onih pod II. 1— 12, Ctpana 2/1. nije pravno valjan, pa se i on može proglasiti ni­ štavim, ako dođe u pitanje i prijepor § 5., 6., 7 . i l i . , kao i onaj kojem budu manjkali uslovi na­ vedeni gore pod II., 1— 12., jer je u oba slučaja nezakonit. Svi gore pod II. i III. nabrojeni uslovi i te­ melji za pravnu valjanost braka Kuranom su pro­ pisani (Hurimet alejkum umehatukum vebenatokum ................Kuran). Naime Božija je volja, da se čovječanstvo s pomoću braka moralno i pra­ vilno razvije, bez ružnih i nakaznih posljedica polnog općenja, zdravo i krepko, sposobno, da se izobilja posluži ostalim Božjim blagodatima na ovom svijetu; da se ne degenerira i ne razori ljudski rod, i da ljudstvo vladajući se tako, vječno bla­ ženstvo zadobije. I jer se pravi i spokojni bračni život ne može ni zamisliti bez primjene i rešpektiranja gornjih bračnih uslova, propisano je n. pr. da bračni drugovi moraju biti slobodni (hur), du­ ševno zdravi (akl), savjesni i prisebni, dorasli i punoljetni (bulug) i t. d. Sklapanje brakova dječijih i nedoraslih, te ograničenih lica iznimno je dopušteno kada to velije hoće, jer sva odgovornost glede pošljedica takih brakova na njiha pada, a i razvrgnuće je njihovo u slučaju potrebe olakšano, kako smo to naprijed spomenuli. S druge strane pako neprirodno parenje sa krvnom rodbinom, tazbinom i mliječnim srodni­ cima, pošto bi dovelo ljudstvo do nakaznih spoIjašnosti i duševne degeneracije, kako je iskustvo pokazalo, u interesu samog ljudstva zabranjeno je sklapanje brakova sa pomenutim srodnicima. Mliječno srodstvo igra veliku ulogu u čistoći braka, pa je veliko čudo, da ga druga ni crkvena ni građanska prava ne poznaju i ako poznaju čak i duhovno srodstvo u kojem nema nikakve krvne mješavine, dočim sa mlijekom krvna mješavina neprijeporno postoji, kada je dojenje izvađano u stanovito vrijeme. Kada se pako zna, da i nepri­ lika muža (nedostojnoist) može da prouzroči ne­ skladan život u braku, dato je mjesta i tom uslovu za ženu. Ispraznost zaručnice pa i zaručnika ta­ kođer je za harmoničan bračni život i čistokrvnost potomstva od velike važnosti, pa je i ovaj usl'ov posve opravdano predviđen. U braku i vjera igra osobitu ulogu također radi skladna života u njemu, pa je i to zgodno predviđeno. Svi nabrojeni bračni uslovi imaju to najglavniju tendenciju, da bračni život učine po mogućnosti što skladnijim i snošljivijim, ako ne i rajskim na ovom svijetu. Budući je brak nadalje neka nježna obveza i pogodba koja za sobom vuče značajne posljedice prava i dužnosti bračnih drugova, jednog napra- �Bpoj 17. T A JPET« O rp a H a 272. h 18 Brak se može sklapati uvjetno, vezano n. pr. ma drugom, pa i prema njihovu potomstvu i predcima, to je propisan i bračni ugovor, pri kojem za ljepotu (husu), curinstvo (eckaret) i djevičanvalja, da sudjeluju i svjedoci, a stranke da se pred stvo, bogatstvo i t. d. ali bez pošljedica za valja­ nost braka, pa ako slučajno ti uvjeti i uzmanjkaju njima glasno i jasno pogode i očituju o toj svojoj brak je pravno valjan, jer svrha braka nije vezana bračnoj vezi, radi lakšeg i sigurnijeg ud voljenja za takve uvjete ,pa su oni bezpredlmetni. Ovim tih raznih bračnih posljedica. S toga se on i re­ se pafeo bračna pogodba razlikuje od drugih ugo­ gistrira. Prem a svemu gore izloženom muslimanski je vora i pogodbi, gdje postavljeni uvjeti veliku ulogu igraju. § 16. brak stvar privatno pravne prirode i on je civilno Brak koji se sklopi na jedno određeno i opre­ pravni akt, kao i svi drugi, koje ljudstvo među­ dijeljeno vrijeme (muvakaten) n. pr. na 1 mjesec sobno sklapa u drugim privatno pravnim svojim poslovima, pa je on s toga i razvrgljiv, a kad je ili godinu dana, pravno je nevaljan i on se poni­ nezakonit i ništavan može se i otkazati, kao i svi štav a čim se takvim ispostavi, osim ako bračni drugovi i sami taj uvjet napuste pa bračni život drugi ugovori, naravno sve uz posljedice, koje ti bez obzira na njega i dalje nastave § 13. činovi za sobom vuku. (Nastaviće se). AxMeA PetjjMK: COKO.TOBIiTi (IIpeBeo c TypciKor: M- P. .Jlejiuh). (HacTaBaK) * • 0 , curjuraHn y ornome cjiajue u 'opaMa*) 11 Oyjum,e BpeMena Ceo jpauuu u mapa, llo.Memr ce jama K aja he,Tii HacTvjnul’a napafl ni; 11 maja he th ce jmiu,e, Kao aajia pyi\ieHO. HpeTBOipH'iiH y jecerbu jnucraK. K a j he Te aeMJba ibao ryTJbaj nporvTarru 11 !KaM spaMena K aja ho-nn uauiy kubot.i paoCimL HoujeK je upaBH onaj, unije je c.pne Kao or.aeja.TO 'TKCTO — ’ Ha aKG m MOBjjeK, inemj he thi y upyjHMa inamocT thrpa? ,Tj:iK.ie he tu ohobh oai6jryja paooop upeicpiiBaTU? 3ap Te uehe anaMeruru jffl c.Tyuaj napa oaiBa c CojHor ^ O uojba? Hapa cjraue u urajapa ue6ojine uiujav ■ cimhom kohutuv Hujejiu oBujer yi m n e rj Tujecau Omjairie; Upej urnjom oniTpmiOM cabJbe uokviohh ce liehjepHuk Mabap A Cjujecau H>eH jo n a je ce u onoj ‘bpauauKoj. ITa u OH, Kao m m j pyacuH jiuct, kjiohj 36mjbh Gnycmu ce y rpoC Kao .pnompiap jparcujenorTU je,umora joda OjiaiBau, opehaH, ojajau u iioaocam Cujaiue Uap upyue A.ueKoaarjpa BeouKCir u iBOjane ,'lapujeBe. BaouoHa ce KJiaitauie npaiiruuH iiojmo/Kja H>erouora A TrpnjecTOJhj \ry cunjer ceijjy UHibamie*1*8 ) MA.th japam iberoB Caranro je majcupoMaiuHujer upoojaKa A čamo jejua H>eroi$a lmh.toct -MiHt.irora je OKpy.nu.Ta KpyiioM isjiajapoKOM. tBeinane yaiiHuieue crcnie, iberoB iiapciRu jBop B h.th cy maja u yTjexa yieibaa;a u njecuuiKa. H auo ce rociKopu nipecyjH cyjf>HiHe, Om je Cuo Moham Bjajap cyin5uue u iviacnu. *) HpeBoj y npoau. l) Hjrauue uo6o>kho najatu. Ilp. upeB.- v die MucjiMTe ja ce je . oh usHeuorao iiohihbho noKOpuo c y j6uHiH! 'u je caiMo '3a‘/Keauo ja ce i'mo jocrojaHcrBa u impuCau/icu iBory. cpeha ja HUijecMo okvcujiu ./KiniBorra u iBujjje.Tu jtuiihh 'CiBHijer. >eix>Bo Cjia®eHO ciiuue inao Mjeceu u cj'mate oCadjaiBame t:®aj CHujer. Kaj ce raeja <y cymne, JbyjHMa ce omu manvne crraaAia Jep r;iejajyh‘H cyjue cjere ce jhbhop ,iuua iberonara. Herc’ oC.ianu U3 BacouHa upocuy .KairiH upnu Heic’ norane cBaiBH JorcTaK nia.TMe u .joproBaHa. ’ Oj /KaaocTu u rap^ruue meic ULpanjTaiMy' omu onjeoja. Oj V3jaixa apjaMHu(jex meiK ce cdeopije saMpanu. Hok’ ;uo6eca !iuia®u.TO 'CiBoje y upmunj aaiMujeue. Hck’ uuijejiu CBujeT acajrocffl,y pn«y ma ce uamv’ie. Hck’ oraub 6o.'ia cmajiu rpyqui iBU.ia u Jbyju, Oraib 6oaa 3a Cy.TejMauoM cpe.hmuM uapoM. y<3BHHiy ce ma Ky/rn’wTy apuia2), jep aaMcra Oe.MJba osa uu joCTojna H>eMy uuje Cu.ia. Jlyuia H>eariBa Kao xy>Ma*) irniuma ik mefiy ce bhhv A uiuurraBHCii 3eMJbH ocra caroo koct — jBHije. M.\TbenurrcM 6p3i«n?w upojain.uo je uobpiijhhom uo’ cramKa u cmujeTa. Opeha u cjiaiĐa CTa.Tiiu ic.v My ;tpyrouu 6u.t.u. HeuoKopmoaiihiv ero, KOHUiua cpehe c.Baba-Tuue Ha 3CM.iby ce cpvuiu oojeu .uofipcTa B'ra rBPemmbera. Hbk’ oj Tyre TBOje i;ao ja.. 6y je čavi iMiupa u ciin:iKCijcTBa H n.TaMyhu hok npobe BacuomoM TTpo.ibenru ođjiaK. Hok’ ce CBjeTOM mpojiOMu jayrc jyTapibwx nruua. Hfiua pvvKft o j T\Te c.ro ouajuv pejOM. 2) Bo/Kuje 3aMiuiuiJbeH0i aipujecTurbe. Ilp. (injieiB. 8) riTHua cpehe U3 nepcujcKe MUTaioruje $eIlp. npeB. • hhkc. �Bpoj 17. h 18. . r AJPET« Herc’ njiam rae UBoje ipsujehe y jKajroor rrp€iCByKy, H^k ’ Jipomjia^jr rpoLMiKo h <siM(iy o6njbe cysa ina inonmoraja oaoja. (.toOMiHIH>yihlH MMO-MKp IIUIBM6HHTPCTH TBOjc, HfiKa: HM ce Kao y Jiajie Ilpermopt ynpoOa jy, inpLcyTy 6eimncy iMomjnoa. H ok’ Te on acejbe ipytKa BjemnTO o c,iyxyje, l& o napunsa, Herc’ Te no Hmjerca moment^e. JI&. iMopa npeTBope c®mj€T y maBop nparau/jeHOcra, He 6m Moa'jia nara joaii jenHa tbiko rc,pyiriHo apmo đMCCpOBO. Qppe moje, t k ch čamo cynmo«M,K iy re Moje; ,^enep na TyacHO (aparprnaiHiMO Kao Haj. CtpaHa 273. H njejin Ijapmri^an je impjumo y 'qycper ma naH . rcan je HMaJia mprncinjeTn beiraaa cim ana Oy.iejMaHa. Mo;inTBy je tiohobo ođaBno E 6y Cy-yn e^eHnnja a aeMHH ucraum SarcononaaneBrn aiaKoaiaun cy rcon raei'OBe maiMmje. ^JjoK je Ijapmrpan otaarco KpBase cy3e npoubeBao y Bearpany ce đopđa BonnJia ooco đarcinirana m ynainpnjebeiraa. Kamapmaa oko oy.iTaHa Ue.iMMa maje Tpnraia (Jcrci'-jraBmiha', a ĐOjcrca. Ty KaMapnjiyHap je yraao y OBC|j uiaTop. 0 mpHOM meiMjioM Ha r.iaiun oni»i>ao je nnBan. Ty. cy \iy rarooKrn nocTojanCTBeHnmn iiojbyđm,iH pyrc.y a npraimicOM 0Be pepe.MOHHije CBHTa raeroBa Grana je npenMerOM napOKUK a>y/ta ishcoko mamrarmeMo caioame rnace iuiaraa m jieneKa, đaBHOCTH. y rpany je KJbymao oprcam nođyHe. BoijKiKa ce Hnje Herca obhk oenaiM Kinrmna paon,wiy orpana.THHKe. xTjejia OKammm cBojn« mairpana. GKynMviH cy ce Ha jenHO Mjecro m ncipymmjiiH(: I i nan CBaHy 3aip ce nniiiiHH nap nBHjera mpaGynHTH JIp, ce onMax HBTj'đn 6e3ođpa8Ha đamna Koja je . Hehe? nouuia ca ^JiTamoM CenmMioiM, »Hame na he je Kao 3ap H3 BacHomi pa-BHor uianopa HtiuieTaTH nehe? nauiman na cađ.i>aMa pasirajem . y»ajiyn ina maroienaiMO, on H>era rnaca H6Ma, 0 Tome je dmo rasBHijerciTen m caoi oy.TraH. To my On JiopjHoajja JipHjecTaTb^, 'voHHimeHOira, y»pehirrejba je- ea.im iTeiio n nraiMenHM n.vTeM. Bojcrca nramaKO mmje jKmj’iiiT a .ia , nonejio ce omopeno no napurrajm iBMKaTn: MOTA. HeorajiM je «ame «BjecKMHe .My .rajja, oh <ma®a ocyiineBpe yjtpn! . . i ’npm HMTi;o©e!. . CoKO.ioBHh je, ca cbiim npmpjnHO, cBe to Mmpno HHX }X5aiHa nocMaTpao. Te Jiohm moaniao je (J)epMam8) Jiauim Xycemm Kao pycKa dea MmpmciHora corca. OBOira. iiauim m Ha ocmoBy Tora oinpeben je nonasarc. H'Ma.io E ho h eacnoHa, mape, aio K a j« m^TNce^a odnairce cKpaje li 3 HOjif ce on OTHna, cje'ia jyhH ce tboq,hx BpmiHa. ćel^ocTaum joui ner na na. Tpm n&na je nmBam opajao. Herca My iuion cyi3a noTOHe y 3eMJBy, to je moja k-to tki, Ha kohhv ođj’mene cy o.nopo 'iecrnTairaa m paonmje. napoBH sa CT^narae na mprnjecro. BojicraiiTBO O rapy,. Mjiamy ho ca toiGom H^pyocHo cy£ y > \ i nođm.io je no xnubav.iy a jararaiapn no nnnje Herc, on Tyire Tiioje cymne njmfHe h cajropm; Jararaiapn ry ni'OTecTmpa.ra: On HcaurocTH Teoje nerca. ce H3 od.naiKa c.ypBa y mv »no 3arcomy« — nponrrat.™ cy ce ohh — »npmM'pa'iHy nana HaM no Tpm xm.Tbane, ooirM Tora p ai .je na nođnHerca ce cjeom amaiiba TBqjibc ma meRa Kpaa>y npanna1 Herca 3a cađJby T a :ijy , rcipos irpmjwdpt!iiy, y ,3ejM.ibyinopoHe! je.\ro joim no jenirv xm.n,any Kao param na-P-« •Ha to mt je onraBopemo, na nmje c-Ba xasma noOn đona m Tyre Tisoje, nerca /uporne mepo, •necena n na he ce o rra.io naKnanno nara. Herca on jana m Ga/jparc nomnjene Koany.i»y obojv! TniMe cy đrnjim: MOMemrano vurapenu. JaiKrarapa je dirao 12.300, a Botjmirca m inecr đy.ibyKa Cađiba TBoja HmpmjaTeJby aaaauana je mmpedoHe ipame. fonpena) 5.885 Jbynm. Okh c y obh VHainpmjebeHm. Ornn y-hyrKajia mx je no-ononjemana mat jeomrce. rcojrn Hmjeo.v mot.to darcoirmne nodnra, ocrra.io je na hm yTyiBH,3'n cy TB»je rcoiiJbe, bhcoko icao MaanHna Kraia- ce to y I(apHrpany m ciraara. no.ia.3arc je 6no Ha , puca opny pyii,y, Xoya ATay,iax e(I>ennmja mmje ce ođ3Hpao Ila ce HHrcan’ Brane ne yoynraue oniMemym h>hxobh Ha nei>ene y Bojcmm. nero ce daiBmo ciko moiBe peopradamom nnsammje .rae.MC.Kora pena. y OMenepeny je Taj cBO(.j Kyna je crynana Hora rcoibmna TBora, y c.ia»y TBojy, TiOcao Hacranrao m Gorcaiomih je iy dmo irmoMCHO ođa/KpTBCIBaJTH Cy ICBO|je JKMBOTe CBH XaHOBH.4*) rarjflnrreii o Toj raeroRoj peojvraHm3amrn.hr, mpeoia m'ijoj Kao iMyH)a paođanao cm no cBHjefiy cr\’ diram CMmjeibenmi ca noioracaja KaaadKepm m mapnHeriođjenMBe OBjeTcrce 6op;e, mejiHiic jynaKe. rpancKm icanrija.. Bamcan je pai-vior dno na eM'jenvH.Barae OoBojmo ch m ibaae narona m nperBopno mx y Boro- rca3acrcepa. Omir, cmpoMacm, Hmjecy 3na,in na je CeM(Wbe; .TirM II. aircoKO.im'rap na cy My .iennoM npm.imrcoM npmHa MjocTy auoma nao cm na eeam 3aymm. MirjeTH.™, na je a,ircoxoi 6mo aađparaerc 3a. BpmjeMe m>eHajriOi'Jbe ero na rc.iaic đyđiba niyTHH"iiKOira iipece. imo ch roiia oma n na dn mpema TOMe nodpo draio na m oh tv A npnrn Trn je Kopam dno pajcrcz nepmBOj. 3ađpainr ođrnoBm. O.iaBa Bory! na ođanea cBjem đnaraeH cm 6mo, Hap je na to dno .^vt h 3a to wx je oniycrao. lIIexH T m iraorcija, načuo Trn je mimo. 'iionnjejimo. O'iKiO.iOBmh je one Te nempaiBraiHOcrm nocaraTpao m BaiRHine iraanoirogrce nsaBBaie cy Tora. nama oiunTC Tpne.TbmBO mx onoemo 3Hajyhm, na he Ta KaMaipm.Ta cv.iyoG,yl)eii>e. H,aptnrpai)aiim cy c nyđoi;m\i oojehajmMa Tyre Tana Ha.jmocjiimje n o m ra y hckv necpehv. rcao mro ce je to m norx)nH«io: n nm.TOCTH HcqeiarBa.im benaay »inaism a«TOMOBy«.3) Jafbirarapn crv* ce upimhi.vinJba.Tm npen TlapnirpanoM. Unije,™ napon je c BarcmjoM 3ajenno Tyramo k-th Jeinme nohir rana;™ cy c-Boj cacraiHaK y jenHDM hvikom mao: ce.iv rjje je rhho dm.io d\7pfraM a npraipa.mTbeHO. Kan crv »yoaJiyn ra miar.ienaiMO.cn H>era r.iaca HeMa, On HonnocHja npnjecrouba ya«mneHO(ra yiopehHTe.iba ce npm daK.Tba<Ma m osmjeha ma ncnođpo sarpmja,™, omm cy mamnije.™ Ha Tamer OBe hito cy no Tana Meb.V codoM Mora«. . uiainj'Ta.im. Tora momohta npo.iasm.™ cy mvna CVray4) XaH — KHea. Hp. npeB. s) Hap cBmjeTa. np. npeB. •) Uapcrca aamciBmjecr. IIp. npes. �CtpaHa 274. Bpo] 17. r A JPET. H>aHj£H Mjcratpa ecpoHAHjja h Tajam paipcKor ^HBana l 'imajiH HeaeGmja, kojih ey hjjih ose mra qy jaH>B4apH rotBoptnuM. Use o j to ohh Hcopanajni' HaATapiHKji M«x_ MeA lenmO'HjH h <l>epHAJH Gery, GoiKOJioBiHihoBj TajHHKj. JaiH>HiiapoKii ije njiaM 6ho cupamaH. Ohh u j 3auxJBj1<ffiKiH, Aa ce 0A.uax MioupHje'ie >imm ce j li,apnrpua na JeApeH hainnjy junlje. /J,a crraHj upem, Eciui OAaMa7), Ha iIIex!3aAe baura h aa 3am^pe upaTa papcnora Anopa. CaeHaiBJiiH 3a to, h aKO KaoHo y iiohH, tPepnujH Oer je o TOMe H3BMjecTHo CciKOuiotKuta. »iAjih to ce unje Aaro ciupmijeiHHm« BjepčiBarHo je, Aa ConoTOBHh Kao jBpHjeljeH uiTO ce meroBH cargeiM ne j3H M ajj j oCenp, HHje xtho Ha to jiiiOeopHTH cyjiTaHa h npoiLjciaio je Aa npemjPMe iLOTpeoHe Mjepe. rjiam io je Aa cjjiTan Cejum unje hh o 'ieMj Omi oOaiBHjemTen. Oh je emnjeno BjepoBao y bcjim'k j cmoooiOhoct oboijhk juhhhhs caiBjerHHiKa. i , . . h 18. OKOMe A®opy. y mj nac JipHCTHfflKe OokociobmiK h Beenp A xm6a nama h noneme mjhhim rnanaMa hq penoua BaAHTH H AHjeJlHTH 3JiaTHHK€. CaMO Ta OHlia MOTJia je Aa CTHuia janLHMape. CoKmoBJth je HenpecraHo roooPho: — Jl;pyroBH, GyAHTe AcGpn. iCajiHjehy4iH toko jamanape h paoroBapajjhH c H>HMa Himao je npeMa KaHHju n,apcttviotra ABopa. JaHnraapoKH je ara obhm KopanoM jamanapa Oho h oyBHiuie jrvmeH. Haj^ hj c iBHMa rosopno hm je: — Ox, AP^eoHH, yOiHOTe Me. . . IIIto to hhhhto? Mojihim boc OKaHHTe ce Tora!... Ohh cy mj Ha to OATOBapajui: — HciMfla je, th cm Hac 3a BpnijeMe paTa xpairao mehepHMiM neKCHiMeTHMa, ara: h th xohem Aa hobomc u, apy h MeccjMeA nama nfMiuiTeAPni čnara. Ctpeh ce h th heni opcije Hahn. yaaean; y U,apHrpaA Oho je Bpjio HMnoeanTaH h JamHHapMMa kojh cy toko Hmjra c B63H,pHMa h jioMiiesaH. OyuTany y cjcp e T H3amjin cy Oh .™ upe« c H>HMa paeraBapanH OHJia je HaMjepa Aa ose 3a.BaJoApen K au njy E 6y Cy-yA etpeHAjrja, IIcKeHAep nama, •pajy, jep cy c Apyrnix crpaHa Beh Ohcih hocjiojim oapeAe Koju he 3anoojecTH uapokh apop h Ha H>e.My cse ynaoe Ilejan e nama h gbc H>uxia cjrnHae jBaaieH e .w ih o c ?iih. H,irjejni IJ,apnirpaA je Ghio Ha yjmn,H, Aa bhah - n.: Bora 3aTBQpH*iH. H>HxoBa je HaMjepa 6nna Aa ocTane Ha naAnmiaxa. CejiMM 11. noHocJHO je npoaaoHo Kpoa' obo v. iHHH papa' h GBe BesHpe. Taj hjioh np&BOBpeMCHO je Mape OA JbjAHi Kam, je jr jie a a o E 6y Cy-yAa~ ohhto je Ojioi nom^THo HBBeaeH h ’cbh jjiaen u,apOKora capaja Onu 3aAjOBOJBau h noMHTOuao ra je no c a ip jK j ihto je On th cy iiornjHo 3aTBopeHM. H3 APopa hhko HHje Mo­ jix >aho AjeTOBano Ha a p n c jT im ciBHjeT. JbyA n cy rorao HsahM, a jeAna rpyina je ooiKOumna Besnpe. uopnjim: »Ob OvIhko namame h Jby6a3H0orH HHjje Ohjio npaBH i^pamji nojaBHio ce npeA XacefaH xaMa.MOM. hh »OA CTaipnx papeBa«. ^ a n n e cy ce o p a re oa chjiJaiBHiHapH cy Beonpe noaiarAiaJiM c Koma h morjepann hhx OBaimja. O Bjeam a je touihko Cnuia 3aKpMHJia i i j t , hk npeA ooOom. ^arHajim cy nx iipen, n,apa h no’iejra KHKaTH: Aa ce h caiM papciKH a jia j je a s a ppeTao. O mpt G jr e j— BpaTH Han cTapH 3anon, Mope!. . . CoraonoMana 3ajK.0H0Aii Bpa 6n aa je Opeo 3aioapaBJbefBa. Aaaj je npucnuto Ha JeapeH Kainajj. JamnnapiH BHheiBO npeABH^aibe ce je Onno o6acrnraHm Hgkjchh HHjecj njiUTaJm HMKora Mel>y csoje pe^oBe. OBa noMiia f'.f iiip cpjMax ce je jMHjemao h cyjiTany peKao; — CĐjeT.TH nape! Ao'k obh hs Baximx papcKMX h ojaj crarjia je ao npea LUesaame paMMjj. Barn npeA caMurM Eckh OpSMa Bujona je (pjevam 3aicTana, »OToj! j’cra ne nyjy Aa he hm ce H>Hxo®e. npHHaAne/KHOCTH croj!...« Hyjia ce urama h one je orano. To crajaH>e AaiM, HjHK je neaiorjhe 3aAOBOJbMirH. y MHHHie ji)oOp:Ty. iioTpajano je Hnrafi caT. Ka« je jaH>imapHMa peneHo: H6K ce obo 3no OMHpH h nepefl npecTane. CenHM je npncTaio Ha to h hbjasno: — Ilira je to? .. uouraaHTe APyrp®»— A ko HiMa ko Mel>y. rnuiMa Aa 3Ha ijficiira, hoi^. Oatobop je Oho: — HeKaijre! npeA naiMa cy Ktooia CHjeHa. Anaj je Moalje, Aa usjaBHM. Hhko ce HHje ycyAHO-Aa Hea^e a Ha.jni:rae pap je Mano iiiOKpeHjo h AOiuao ao npeA Kjnamio cy;iTa-Ha Baja»HAa. IlepreB nauia je npođao Aa jtx caiajeTjje k penao: — Moja je JKftJha Aa ce cbh Oarairmira h vHaippnpenao hm je: jebeaa noAHjejie. — ^Pjtobh, He Ban>a to. y peAOBifMa jaibmiaim aanomejio je CTHma.Baibe a CaMO to, je AoeaHHo Aa HaneTOcr cq.vuin. oirat c JTOJba no'ie.TH cy AoenBaTH one y capa|jy: HeKH BOjffHK 'Honparjei'iHo ce h m>ABHKHyo My: Oroopn npara! meroBO BejnraancTBo naiAHuiax je — Bpe, HeBajbajFie je^aH, mucjihui jih th Aa cy .vciiojno one Haiiie MCurOe ir XBa.ua Bory obb je iiobot>ho obo TBOjH pofkuBH?! JecH jiH th cepffla.p na a«i na.M* to onpaneiro, a to cy h cbh apjtobh nyjra! Hena C®eroBopnm? Hh na Tone ce nnje momo ,pa3MHHyTH. YAa- BHnuibH iiamiera naA!Hiuraxa. mhoto irviHna Tni/ramn! pno ra je xajie6apAOM, ann ra iraje xtho j Ohth. nama OrBOpHTe »paTa!. . . Oai’obop je HBHjTpa rjiaono; je nao c Koma a nama mj ce OABajBana hhb y;iHny. — »He! ne Mioene Ohth! jep mm irajecMo hjjih!« y to ce je jMHjemao h nejane nama, MratHircrrap MopnaHhHHAH'ja0) je 3aynHJia Ha Aja OofpnjH a pap je pnme. 1 ' I — ^pjroBM, mTa to hhhhtc? . . . 3 ap to iraje cpa- jam nenao Aa ce Asopona Bpara OTBope h Aa y abop Mora? . . . To mrje HHKanio y peoy? — penao hm je oh. jHH^e. »H';'c.ae iniomx MOvibanaiba, Bpara cy ce otbo, pM.Ta h CenwM II. jiiiao je y c®oj abop«. H H*era qy iiohhbm.th. PeKjra cy My: nocjbe onannar TeiuKor HOKjcTBa' pap je AOBOJbno T h ch jeAan Jia^apcjCH ara; mra th HMam c HOMa?. na cy h na H>era HaBa.TH.ra. Objkjth qy ra rirajemio epnjeAiiocr Coico.-ropHha. H 3ancra y to AoOa. c KOH>a h nainjAoiL-nauia ce jeABa onamo noOjorannm Meby cBHMa BccrapHMa h papCKMM AOTJiaBHHipMa ne y b.V-^aiHiOKO8) jnoprnuTe BajaaHAOBa xaMaMa. Onjame nHKora ko Oh Morao 3aMirjeiraTH OoiKOTOBHha. noćne H>era Hamann cy h na <I>epxaT nauij h kjh. He Onjame inmora oa ibera cnOoaOjnijera, ncKjCHMAaKOM ra oonHjea'H.ira. Byna je 6wna Beh aanOTejTa. jera h cmjpHHjera. y,MHH Besnp jom 3a BpeMeHa CyTjtobhi cy aacrajra. JaffbiciapH oy iionuni npewa uap*) llhnHAMija je MOJiHTBa npeA Beciepibe. »HhnHAjnja r) Orapa KacapHa. Tip. npeB. jhh« Kaace ce kaa MjjeaHH c MHHape orjiacz ooy mOv TH- •) Ty.T:xaH je .ioc»ttOHHna. IIp. npeB. t b j. np. npeo. __ �Spoj 17. h 18. T A J PET« O rp aH a 275. jiejoiaHOBa mrje 3aJKajiMo HHKaKKax ncpraBa a& Ce- KipBHiH'HiKii HOHM3HJ3I BeoHipe »GMaTpajiH cy hx aiMajuiMy 11. ocnirypa lipnjecrojbe. Ila h 3a BpmjeMe me- n,MiMa« h OAJiaanjm hlm na HiipTape. Ajih h Becapur ]i>nwa roua cryuiaH>a na iipnjecro, ra Onjaiue nocjiyuiao, HHijeoy ocfitum AO^aiH. IloajBarajm cy CBe Ki,uiOBoi)e ne On naiKaA Aomjio ao HeMH'„rax ^ora^aja na Ule^ea^e •aicojHe n nnjecy ce hhi Ma.iio yicTpyHaBajmAa o-Be jeAuor Baum. I L oiito je to cyjnaH c©e AoOpo neKyaniO, ccraBno no jcAJHor AOCTojHo Ka3He. BagipaMCiicHaaaj Ono je Bp^io nMiuooaHTaH. Caum II. je oaara 3eTa u AaJpe Ha noaowcajy; BeraiKior ueanpa. Oghm Tora (JomnipBijih je Ta^a 3a upe Topite, aaHrao 'Kao . JipHijmiKOLM 0ajipaM'OKHX 'iecr.HTama nuKasao. je acoOHTy Heiva iKHBa youiOMena Ha nejLHKor Oyjiej| MaHa 3aKOHO- uaM<ffl>y •hJ0y cy,»yA etpeiHAnjn: 'l'peheii' A&aa Bajpana, Aauna h i\JieAajyhH mera Ha H0juwai.jy Be,raKor Beanipa, BpHjeife je Ohjio anjebo. Iiobo cryjiaH>e Ha upujecro, Bjepcmra oy y mera Kao 3ajiory, Aa he te h HaAaJbe 0ajpa.\H3KO paonojioMoeme, .»mthh cyHMaiHMapauif, cbc OApnara cjaj h ajiaaa crapor AoOa- H Đejinun BaKnja je to Ue.ra.via noouiyiK) paHAparajo, na je CoKO»aoBHhy ca obom n|OKpeHQuihy cjiaBBO je ocTanaK OamioBHha ytuyTHo obo u,apoKiO hhksmo: ..»jjjpeBH^ je aaKCH M.ojinpc cjia,BHHx AjWBa OcaiaHa iioj]<»Kajy BejpKpr Be3npa.. noĐora AOMa,. H.eKa hm Bor Bjenae n,yhe pcBjeura, Aa *) /l|OK UBtiHiLUiiblHAHjeJIH CBOja OJKUKeHCTBa papy nocjbe CBane iiocTH| rHyTe noOjeAe h ocBajama ya lipKoc CBHijera, lieiijpHjareJMiMa. Bijepe h Al»i^ee a paou paaiwceJbeH.a HeKa iroAapn SApambe, npeoBHjeraoMe naum oBora h paoiiojiOiKema, upaBe HJijiiHHaii.Hje h Aa AOWBaie..BeOBHjeTa. cejbe h irajeme. UBaiKaioo O.M®eHOno|,raiBiiiH. cyjiTau, li'aA OiiaiHteHiHiiioOjeAOHOOHiLK, ix>auomap papcm 0e3 cjMJbe je iiocmrao y:oiijexe na noJbUMa llpecejm y aH^eooKH 3aBHHaj, lcaKiBH AO’caAa MH'Koaie m»jecy Ohjih cy^enu, a oocOhto Uh, Kao Ayiuiy <©ojy canopH H»oroBOOaaiKeico Tnje.'io cy^eHO je Oh.io BaaAajiajmi‘Bo MeiiH hochouj sujaipei11 THiMe orym MHp h nopeAaiK y bojguh n HapOAy. cuor 3Bae>a. UTOva uena ce'oviacH' ocBjeivbeibe l(upnHeTpAocer h A6BeT A&na hihiko o tom naumi 3Hai> - i'paAa.« . . . . . unje. Oa CBjffi HeeBaiHHK OH je-Ty-TajHy Bjem-ro oijBao. Jlorjie pfljeTHOCTH, Aa hhko hh y mro h He nocpmfca! ^a Aca#10) yctra.He, Aa ce ambu Ap*aBflHraRCiji cnoooOhogth. HoBjepno je i[pHiBpeMOHO uapcKOM npn,jecnwby Be.raKora raenjy u u,apa.cu*HX mesara. TjiataoiKa je nocjiao h ApeBao BacjbeAKnna. ■ llpeMa BJiaAapy Ajjepe aj^ oct 0B0jy nomyao je Hcnyaao. OABancHOiuhy caaćAHO ce pao otinpoM caćubOM. TaphaBy je ocaKjiro — Bor My je noMorao. Pa^HO je CBecpAHo 6ea crasRa a oipopa, 3 a racT roonoAapa csora c«? je TeniKohe npeOpoAHO. OcraJio je iipenymTeHO Boskc, oeoMjepHrij mhjiocth TBOJOj, Jep TBoj poO, nama, AyasfieCr osojv, y rpairapaMa Mohn je nmvH.HO. Bhahio oaM MHioro peBHOcnmc papcKnx Behnjia11) Ajih meroBa ApsKauiraHiKa otocoOhoct cee je Apyre Ha^Mamujia. H'jaaj h 3amioHH Boa?e, ca cbhx 3ajia h Hecpeha Oaora BejraiKaHa, oainyTHKi;a cpehe hi Ojiairocrama! Jlyqy cpehe aeroiBe npoeapir Bjerflo BocKe! Hiciryim >My oBe jivejbe Ha o6a.Am cKHjeTa! CyjiTajH, kojih HH|je xtho Aa HOAH'jenui- OaKiinime jaH>HMapH.Ma 3a oryHiaH>e Ha iipirjecTO, iiohoo je ja Harpa^yje CBoje Beanpe h yaicMy. B6y qjr-yA e^oHAHjHj Ha ner cromm aKHH AoraaaH-e ahobec H.eroBe iuiaie, AOAao je jom no croTHHy. 3 aji MaxotyA nama, anaaojiHijtOKH Oejjiep-Oej, ca jk6hom My Hpmn(e30M npeMje. urreH je y UapmrpaA w Harpaljen Haimhy BeoirpcKOM. Jlajia XycenH nama nocraB.’bPH je, 3a a.HaaojnrjcKor Oejjiep-Oeja na h xova Amy.iax e^enAirja, nao n aihotoi ApynH Birjecj 3a0 opaBJbeara. One roAHHe (974= 1567) paMaeaii h Oajpa-M npoBeoeHH icy spro cjajm^. Hfjrrapn12) cy ce pe^ajra a jaJtHHapH, KojH cy npmje He.KO.TH'KO >fjeceani onano *) IIpeBOA y irpoen. 10) 3 Ha.MeHHT h Bpjio jMaH AorjiaBHHiK papa CajiOMOHa. ") Behnji = aacrjnnHHK, IIp. irpe®. 12) Benepa noc-mje paMaaaiBCKor ah6bhot nocrra. Hp. npeB. ' <JoioowioBidh je Ono iipoTH'BaH TOMe. HapeUno' je" Oho Aa oe h HpeAmaKa Haamme OBe cđApnauie:' ' »Bjepcaca yvieMa na to Hehe nipHCTara hhth he oAoOpura, jep ce hoa thm Kpnje OAoOpaBajbe mhOths 3 a0 paibeHHx CTBapn.« Ajih 4>epyAHH Oej ra je oa Tora otpparao. Oh mv je oBoje MHmJbeme OBauo mmocmho: — 3amT0 ce nporycTaiB.’baTeV (Jana Hpnpoaa Jbyra He MOHce chochth cTa.iHy cTW’y. B-ajba nenaA h noinyA oooOhto y mro KpeHe u,apciKa BOJba, BjeponarrHo je y m\ie cpeha. »Uapaiia BOkiba nama je OTKpnha, cthth. OBe mio ce y ifcoj yiRaace Bo/icnge je HaoaxHyhe.« /IjHorHHH cpAW 3 jbj AOKHs j pyKa.Ma cy CBeBHiiiibeim, KojH cpaMOTe OKipirea h r,pjexoBe npauiTa. HeKa ce ne APiycTH oho mTO je 3ačpaH>eH0. y rone iipaBuy HBAajTe crpore h oneroBaHe aaOpane jamimapcKOM ara icao h Apyra>M arana h hezajana, OApeAa. Hena 3anroBjtAHiHK H Hac-HHiK cBaKcr OApeAa ca mTanoM y pyiyi CBoje OApeAC y peAy oapiKaBa. lio norpnjeiiiH HeKa ra eioceiMinJiapiio i;a3He. HasojiHTe ce 3 ajiOuKHTH Aa mTO Oojbe paciiojiotiiiHire CBjeTJiy Bouby uapeBy. CoKOJiOBHh ra je nocviymao, nosBao Hayim (5amy napcAHO vy: — Hena rjiacHHHH orjiace. Tone pa3T0B0piy Ono je npn:cyTaH h Mycra4 >a eipeHAHja Cerairaraja. Uapnrpal)aHK cy h nnane 6hjih Htejbmr 3a0a®e. Bapom je Opeo paaHHijeTJbeHa hi 3an.raBaJia je y Becejbe h OBHpKry. »OrapH HeopehHHmn, Kao no®yH6HH iiOKajHHUjH, caiaTpaJEH cy to Kao ihobhb Ha HHjaHKy«, na cy oe ojaonajni. HaiK cy h caMH ajEKOKOJimapH H3 roBopHjra Kao AaTVM cTyinaiba Cejnraa II. Ha npHjecro h y pnjermia: »Mjamh™ xanp«.13) Ajth je HajOoibe oa cbhx TaKaB A3TyM y crwxy Hapenao Xajajraja (koju y npeimy 3HHHH): H aiKO caB CB®jer oqji)yje bkho , eso onerr BpajeMe johe Aa ce y 3a.w AaAe xpKa14) h ceijaAa15) (HacraiBuhe ce.) ,a) Ora.nm BHflonraja. IIp. npe©. 14) JlepoHiiiKa KaOairama. np. npe«. “ ) Uhahm sa KOMe ce KAaaa. tip. npeB. �B poj 17. TAJPETi OrpaHa 276. h 18. PaćuHdpauar Taeope: Mamu. I. — noK.yiuaj ga 3aianiHim, IJotoh, golican je. — He Mapu. HeMaM jom gyro ga jhhbhm. Ja aiHCjruM ina 6a Ma«« pagaje «m;ia CBOMe ouj y — no, rge amo om craHjyge? — y (JraaMnypy. — Ax, ga, CT«aM«yip. IlooiJb« je. He TpeOa ga gjnace oc-rane inog oorecifior LM|y«ca. OHa hm ca«a imye 3gpa©a. ; — Cjiyimaiji ra cawo! 3ap u« mhcjehui, ga Oh OHa MiOTJia ga xe y t&ikeKmc craM>y oct&hh? . — 3 aa a« oma niTa jieaoap« — ? — lla, to ona caina Bng«. l\ag ca« joj migamo ‘caoBiuiM HagareKa caioMe«yjia ga oh Tpeoaao ga oge uqy, y«ajio ga iraje 04 « M'cuuiaKaJia. UBge MopaaiLi .oOjaoHMTM ga ona uecT — ga ce ojiaro mapaaHiio — milje Gani mothhh ogroBapara. PaaiUBop ca Mahm y cnBap« Teaao je onaKo: — /Jaicjie, gere iioje, goOMJia ■ Cj« rjiae og ona? Hiuhh mm ce ga caiMoiBge BHgejia tbot crprnua? — /Ja, Mgyher nema je laHM'pauiaMCKa oBenaMOCT Moje MaJie cecmpe. U 'č&ra'ca'M MHCjinjia. — — Meuio, Majia Mioja. llioiuiJb« joj 3Jiaray očpjimiy. Tone he ce TBOja Majica pagoBara. — XTe;ia 6hx j^oaRia ga ogeM. H«caM jom mncaiKO BMgeoa 04,jy !Majijy cecrp«:ny, a Tane 6m paga ga je yno«HaM. . • l — I lir a uh n&ga s a iiaMer? B a jcg a , He q JJoTHna caMor ga ocTaiBHiui? 3 ap hmich 4y;ia . jiaicap peiKao? — na 'HinaK penao je « ga neMa TpeHyrao hh>lcaocOBor naporancr yepoKa 3a — — Kag 6 a to &h sanjara iH peKao, ra mnaiK ii«g«m kojehiko je oh oojiecra«. ■— Ohh M« je iipBa cearpa* uocJie Tp« Opara « <‘iBH tojihiico o H*oj ronope. To he — KaKiO 4yje.\t — Ohth BejiKKH goraljaij. A ko «e goijeM MaiMa he ce ja.K^ — JJa, 3HaM. Ja aOnjba He paayMeM TBojy MajK,y. Ajim 3HaiM « KOJiHiKo 6« ce TBOj oran, cpgHO nag 0« Oaaii caga IJorHna caiMor ocraHHJia. — Tpeđa ga My iiainciMeHem gna-TpiH permca ga «y Kaaceui nauco Hena HimcaKOBor 'BeciiHucor paejilra 3a 6pHiry « ga 6am awo « ja oriiyTy(jeM, HMje Mranra-----— JIa, i y HMaaii « npaiBo; Oam aiKO ra « omnyTyje«i HMje mhoto H0ry(6jbeiK>, A jth 3«aj: aico 6yge« TBOMe oiiy nMcajia, peh« hy My onuopeHo iura mhcjimm, — Onga «e Tpe6a ga mmiiean. n«Taihy ja cbot My«ca h OH he mh ohi^ pho — — A cag Me oaier 4>yj, geie MC|je! Ja 'caiM og Te6e Beh gacra tot nogHejia, ajrnt ano to ^ momih, onga cimo Ha« gBe jegHa o gpy/noM ose c®puiMjie. A « tboj Te OTau; « qyiBHOie goi6po HoaHaje a ga. far Morjia ga ra 06Maaieui. iKag je Mamiai oraiu.na, fiaiugr ce Mam« opg«To Ha nocrejby. Hjeaia cycCTKa « TipnjaTejbuma go^e « yiii«ra je Hira ce geciHJK). 1 — noMHCjiH caMo! 3 ap to. HMje crpaxora? Cag gogaa« aHanpamaH OBenaHocT woje jerane aecrpe j «e gajy mh aa nge«, ^ . — Ajth, M&hm, ra «aji>ga mnaiK ne MMCjnfm ga Jryryjeiir oag nag r a je Myi5K raiKO đojiecran? — Ja « OHaiBo Humra 3a to He pagHiM, a He 6wx hm Mmra crne h Kag 6m XTeuia. OraopeHO ga ra Ka3K6M: y OBOj Kjrh« je t&ko iMpreaMK« goaagHO, ga ja «e M.oiry ga HsgpacHM. — T!h, cih 3(jHUba 4ygHa. HceHa. — Ja caMD ne yiMeM iKao ®« ocrage ga ce rapeTBapaM h ga MaaaegaM jKajioc«a caiM© 3aT0 ga gpyra 0 moh« He 6m phaBO mhcothji« . — Ho. na pem« mm uira hem cag ga pagmui? — Mopafti ga «geM. Hmko He imog-kc ga Me aagpgcH. — Oxo. a.na oh to TBpgorjiaBa Ma.ia jKerama! II. Ivag je IJotom 4yo ga je MaHM' luiaicajia m npM oaMOj MOMHCjiH ga Mopa mŽm ony, tduihikio ce yi36yg«o ga je Mopao ga ce inogairne y no^crejbiH. HaMecra jacTyiice naa aelja m Ha'cuiaiH)aijyhiM ce Ha h»hk .pene: — MaiHM, OTBOp« HipOBOp M CKJIOHH' MflJlO CBeTHJMv|y. *. I 'T«xa iioh Kao noKJitDfliHK BeHHOcra orajajia je hyTehn Ha npoeopy, a eiBeoge, CBegagn H€6poijeH'M!X CMpTHMK. naooBa y 6e86pojHi«M CTOJiehniMa raegajie cy y cođy. ' ■ i i , i . ! IJothh je y gHy Mipanaie aoh« Bngeo jmu,e cnjje Maini h BHgoo je icaiKo ce H>eHe BeJiMnce raMHe ohh Hanj'HHiiie HBHCHaga cry3aiMa. Maiir« ce oceha-.ia oaiaKiuiaHOM icag ra BHge TaKO CMrypHor, jep je iMHCjmna ga cna®a. Hajegapeg oh yHHHH 5 p»y Kpempy « pene: — ^faiiM, bih ere obi« MiHCJiiHiTH ga je MaHH h cy)BHiuie noiBpuiJia a ga 6« ce Moavia ccehara cpehHOM y Hauroij icivhiH. Ajim cag BHgHMi — — JJa, gpara moj, — cag BHg«M ga caM Onga Ha npHBOM nyrv, atjin ' iobck ce Teic Ha gery no3Haije. — Manra! — IIoacyuiaj Hinaic ga 3aouiHiHi mmjio Moje! — IIy!cra: Me ga jom Majio -mihicjihm, ga joui Ma-m% 6p6.MM. HeMOj ga oe JtviTraii, Mani«! — na goopo, 6p6jtaj. — Heivoh nag ca« mihcjiho ga HHticag neh.v np«gcoHTH MaiuiiHHO cpn,e mognociHO caM to raa^, ajra ra — . . . — Hevoj, mm,to Moje, to He m tKacKein — h ja caM — — Hama cpug, »naim, H«cy Hciraorae CTBapH. Koje Tpe6a caMp yBera na ga «x nocegyjeflii. Ja cavr ixehao ga MaHH He ncenaije csoje cpue m ga he jegnor gana nccre BeT«K«!x goHCHBJbaja — — TaKO je, IJoran, HMani npaso. — C Tora ja HHcaM o&pahao iMnoro na®H>e na meHe hyg«. : i i ! ManiH ,je hyrara « yrymn jegan yi3gax. He jegapeg, irero mpTO necTO oma-miia je KaKo je IJoran n.po®eo noh na BepangiH. Pag/«je je miye?rao ga ra Kpynna Knnia npoMO'iH go kookc Hero ga loge y aBqjiy ciTaiBaoiiHny. Karano je raKiBHix gana npoBea ca rposiranaBOM rTanoM « Mamin je snaga kojthikio, on 463He ga golje Mamt « ga My pacxTag« Bpyhe nero gon ce ona cnpeMara aa noaoipnmTe! na raraK, ano 6« MaHH gom.ia ga ra oxgag« geneacm, oh Oh HaBa.tHBat ga �»r A J PET « Spoj 17. H 18. uje. CaMo ona, Maum, anajia (je .3a H>ero® sejmiKiii CKpH'BOHH Cour. Kojihikio je uyra xTeaa j a My Kame: »He ofoapa ce tothko Ha to Hepaey.viHi> jere, nycmr je jok ca.Ma He uuKyca uira cy to THixe ciyae a H€cwtbe,« A jm TaKO Him ne Miome ce peto h .Mome jako joh a jo Heciuapai3iyiMa, IJothh je y oblim «pity 6o>KaHCTBy meHe carpajno amap ca mora je BJiajajia. Manu. Huje •Morao noBepoBaTH j a oh nehe jo Gbth b b iKaiiui>y jbyOa;BHor naiiiHTKa Kdje je td GomaucoiBO. jejmuio. M TaKO je oh npojycKHO j a MOJbaua u. cbojy mprBy joaipHHOcffl, a ii.Hije XTeo ja oaoijy najy naupenau, nanycTH. : ■ > i iMauiu .je oueT Mcjujia ja IJothh cuiam Kaj oh Hagejaipej peue: i . i — Ja aham ja ca th MMiumjia ja ja Hehy Ghth 'Cpehan ca Manu h 3aTO ca ce tta H>y cpjojia. Aura Maum, cpe.ha je Kao OHe 3®e3je. OHe ae npuK)pa>Baijy OBy Ta.My, n3Mehy tbiax HMa myinjbKHa. Te mrpnjbHHe oy. Harne 3a6jiyje. Ma y iWH!Bory upeumMo a MJiore OTBapa KipHBO cxMTaMo, ajiH cBeTJDOOT miiak npojpe. He 3H8M 3aniT0 MH je uenepac opne toko pajpcno. Mama im e hojkuo ja rjiaja IJothhoibo aejio jok, cy joj HCBH^e.Ho TeKJie cyse. — Maum, — ja caj Heurro imhkmimm KaiKo je. oh«. •Muiaja! IIlTa he Gmth c h£m aKO ja — — Mjiaja IJothh? OHa je -jo c ra epe^a. Ja caM Taito Gujta Muraja K aj cam Hor^ćnjia očara jparaiHa, na ra joui yroeK ayBaat y obom cpuy. jja jek je to yoimuTe h Ono pyioiHTaK? H •tocjiuni obu th j a ' iobok Gaui Mopa j a 6yje opehaH? hcto — Manta, mairjieja ja. čami-OHja jia jc e M&hihihd opne niTi5yjHvJio, ja j a -----— He ./KaJiocTa ce IJothh paja Tora. 3 ap na je jc cra ja ce obo npo6yjajio? . ....... . . . . v l ^ F « JfeHCHaja najoiuie I£otbh.v na jm pemr jejHe HapojHe ueciMe Kojy ojanua HHije oyo: »O MDje cpne njim ce umch mpoipyjajia I J J U Kaj je .Jby)6a®HHKjomao mpej TBOjy Ka!nHjy Ta ca ce npo6yjn«io Ten upa 3BiyKiy IbenoBUK ojJia3 etox Kopana — .. 0 , th ca ce npo6yijHino y Tamm.« — Maum. kojihko — Oko jeuer. ‘__ je carra? — Jom TaKO paHO. A ja oan mhc.tho ja Mopa HajMame Beh jsa mm Tpa caTa. Moja noHoh iKraraibe hhm cyHii;e aabe. A,m sauno xohem ja ja oiiaiBaM? — na BHaui Kaira) ca jviro jyae 6ao <3yjaH m j ca trerrpeCTano rosopno. C. ipira Mopaui jaHac’ pano ja oaicirmim. — OnaiBa jbh ceh Mama? — 0 He, ona ra oirpaiBJba hoiitio nop^>e. — Haje to Bajbja acrmia. Mauna? Paja jih to ona samara? — HapauBO ja paja. OHa cbc 3a Tet6e KyiBa, BpejHa Maja acenona. — Ja caM MHCjiHO j a OHa yamrre imuiTa — — JejHtTj meiHH He Tpe5a. jyio na ja ce y Ta-KBe CTBapa y)nyTa: Kaj ce paja, Ha^ua ce caMo ou ce6e. — Pafijba nop5a m jy ca;M jyTpac jeo ranua je H6KB HaipouiHTO rtpuijaTau yKyc. Ja caM MHcimo ja ca je na, KyBajra. ! .— Haca,M. joopo Moje. 3 ap tk \mcJiMii ja 6n Manu jou^TBja ja ia HettiTO 3a Te ypajBM. OHa ce Gptoue h 3a TPt'ije pyX5oi>e. 3 Ha kojihko ch th_y TOMe iryjan. Kaja Ga caMo Morao ja bhjhui oBojy co6y, Kano ona tomo jp ?kh cae y GmcrarBOj nacrcmi. Kaj ohth Drpana 277. 6hix joj jouycaujia ja ybe nemhe y TBojy GocieciH:a,iKy KW y— ; < ! — Je jm MaanHO sjpaiBJbe — ? —- JleKaip jpmiHi ja je He Oh Tpefjajio npenecro jiyiHiTaTH y GooiecHHHKy co6y, HMa oyBnme Meno cpne. — Ajih Maum Kano th ycueui ja je arupenam ja OBdMo He ybe? 1 i — Tamo, uito mu je cvieuo noKopna. Ajih peiajjuno MopaM ja joj name.M iKa,KO ce ocehaui. Ha HeOy cy mao Kanrbe cysa GjiacTajie anesje. IJotbH' care rjiaay 3axBajiaH cBOiae HOTBory Koja ce racnp, ih Kaja ‘My upoa Taoy oM.pr rLpyma OBajy jearamy^: oh je npaKiBaTH c nyHO uo®epe«>a. nocjie H6KMHIKO TpenyTaKa yBjax«y IIothh u ca KpemoM Toxe necTpriJbUBOcra peae: — Maum, aKO je Mahim joui 6yjaa ja jib Gmx je Morao — Manap na je ja a ------— HapaBHo ja Ga, caj hy ja je sobcm! — Hehy je jjto aajpacaTH caaio ner MHHyTa. Mama yBjaKHyuuia aenbe ja aciBHe Mohh. Mebytmm IJothhiQb nyjic Houe Gpcace ja Gaje. Oh je npejoGpo 3Hao ja My lraKaj Haje nourjio 3a pyKavt ja ca Mana paeiroBaipa iioBepjbHBO. Ta jBa BHicrpymenra Gmia ciy pamnnuHo uroaMOiBana a himje Ghjio .na-Ko 3ajejHO ciBtrpaa’H. Ui thh je ocehao ikako ra HOHenaja oGyaniMa .ib^TooMOipa Kaj Ga ayo naino Manu Bacejio hacKa ca CBojMM npiHijaTeJi>HnaMa. IJothh je caao ceGe upeKopanao urro a on mije MOirai:, ja GpGJba o Ta.no uo^BpuiHHM CTBapHMa kao OHe. He ja oh Huje Morao: ca OBCljMM MJIMKHIM jp.VTOBMMa rOBOpHl.'. je OH H0CTO 0 ciBifM THMciBaKOBHeBHUM cTMipMMa. A jih haOKaoba KOja mpujrmie M^miKapuaMa oacy 3a 3«eue. Mome oe kao MOMOJior jprnam jejaH cj)HJioco(}x.iKn romp a He aGpahaTM na3MH>y na CBOje HesanHTepecoBaHe curyuiaoue.'• ajib Ha .TAKoet haCKamv Mopajy najMaibe jsoje ca;pabyjy: Mome ce CBupaTM Ha jeme rajje. avnu He na jejair HHMGa.T. KouiHKtTi je nyra IJothh, Kaj Ga y®ew cejeo ca MaHU Ha Bepanja. huhho ca.me Hauope ja pacuptue c ibom Kanau paRTOBop. mm yBftK Ga ojmax uonynajie c®e yctrune. ,n HsrjiejmTo je Kao ja ce noh CTHjH HjHkobot hvTama. Bhd je vGehen ja Mana sa h»hm nesHe. Ta,ja Gh h oh osGajbHO nomeieo ja johe KO rpehn. Jep Kaj paeuoBop jBojrMiie Teunco naija, Hehy .TpOpiupiM ce Jiatco paaBuje. Caj je pasMiMiiJbao o TOMe itora he peha ako Matm johe. Ajih jejau Taitto BeumHiMa 'cuperniben roBop trnje Morao ja ra sajonojbH. IJothh ce ^m-TaiHtu ja tmx Bmepu>Hx ner MHMyra He Gyje iM 3ryGjbete{>. A Ocraja.To yy je Tano Ma.To mpeMena 3a 'noBepjbUBe pasroBope. ' '• III. — IHta je, jeTe uoije, He Mucmui BaJtja Heityj ja Hjeui? — Hitam HJ6My Oiua'Mnyip. — Uha iMUc.TEMUi? Ko he ja Te npa,TH? — AttaT. .— . Ajih He ijauaic, jere Moje, jp^miu ujt?. — ITa KaGniHA je Beh peaepBHcaHa. . — He iMapH. 3 a. TpomaK je .tako. Uju cyrpa, cyrpa paTto. — Maum. ja He Bepyjeu y treopehne Kajenjapcme . jame. IHta Cu\teTa ano jauaic ornyiyijeM? — IJothh Gh xTeo c toGom ja rofeopn, — Jlenoi, HM3M joui majo BpeMe-Ha. Hjcm Gpso K H>6My. . �OrpaHa 278. Bb'oi 17. u J B . . TAJPET«' — Ajth Heoaoj ny peha ja nyTyrjem. — JJofipo, Hehy My pehur iramTa. CaMo. se Mory ja ce 3ajpoiOTM iooj aera. CyTpa je AHairpainaH CBesnanocT Moje oecrpe h MopaM janac ja ornjTjnjeM. — 0. jere Moje, <noaTyiua.j Me 6ap jejapej. IToKyuiaj ja ce 3a jejaH TpeHVTaiK, yxrHipwm h cejir noipej aera. He ja j ja Trpn-Mem ja ce sej - hih. — IIlTa ja pajjHM? Jlaba Hehe .vene neKam Ahjt he Kpoe jeceT MHHyra ja ce epa-ra. JJorcie hy ja ja fiyjeM «>j aera. — He, t8(ko He nje. Y Tai<®0M jvuiicbhom cramv nehy Te umnaj aewy ny<rnmr. 0, CBnpemn CTBope. noBen nora th tocthko- MynHm ycKopo he ocra®imi OBaj cser; a;jn ja Te omoMHEbeM: janaimiibH jan Hehem th nejror jRHTTTa 3a6apaBimi. Ocenihem jejHor jaHa ja noorofl.H 6or. — Maniro. He-MOtj tojutko ja Me m'poK,THH>eiiii! — 0, jajnm Moj MJiajnhy, ji»y6mtHe MOij, aaaiiTO jjto join jkmbhih? -OiRaj rpex je fieciKpajaH im ja mican y cTaav ja <ra TipejATrepejErM. Manm .jom MaJio DRJieBame. 3 anrM ce rapaui .y flojiecmrKOBv cofiv. Mirejehn ja je IJothh jot.jp neh nacmao. A jiH' hhm ona yhe, IJothh ce noMane y bact6ji>h. Mauni vbbhkhv: — 3aMncjm mra je c a j ypajwga! — UlTa ce jecnUio? Pae je. Mami? 3 anno ch ce Ta«:. jyro aajpsKaja Mamim? • — Haiir.ja caM je Karco ropKO nnane. jep joj je ncKinnejio M.JPKO 3a TBojy MOpCn*. IToKvinana can ja ije vremniM mi pe&uia oa.M: ja WMa jara joora Mjerna, a-jjr inoMHcao ja je TipaBehn đamf TBojy nrinfiv noim (Sirm rano HanaHttbTira. jobojih je jo omaja«,a. T mihkom MpcoM ycimvra caM jg je Majo vTeimnf. w ja jej jjerHeM y iKpeBPT. 3a-T0 th je janaC mrcan inr jonem. TTvcth je nera npecina.Ba crnoj Cm. Ma ja je IJothht Tennco fin.jo niTO Mann mije* jonua, nna* je Ocehao ja my je na Herr.n ttj.w h ojraKimaHO. Oh ce nmia.To roraumro ja npaea Mami ne TTOTvVirnT hwy'ciB0^y cjhikv. KOiy je/OH hocihio y cboat crniv. To ce pameje ipchjo. A.jh , Mnrao ja je Mami fimja HPCfnehHa eaTo hito ije ncKnrmvTO m e r o n o MJiefKO, HCTiv.HiHja je H>eroĐO opne rteoKpaijHOM pajomhy. • ■ i 4 — Maimi! — TlTra je. mh.ji^ Moje? — Ja caM vrtehen ja mh je umi rtirov. A.jh to Aie He jsa.joCTH. HeMOj aa Me jrta.mim. — He, mh.jo Motfe. nehy j,n Te jKajintsr. ja hp. MTicjirM ja 'je caMO hthibot Jien. a ne u cMpr. — Mauni. BOpyj mh. ja je cmpt cjiaTKa. IJoTH« je .jejRao atihoho h mejao v MpanHO HohHO HPft:; "Hmvreja.TO My ie. Kao ja m w Marni Kano v cnojo^H cerpTH KODana nocMa H>e\r\r. Bn.ja ie ojeBPHa y BeMHv m.jjjo c t a BBeoae c.y 6nne iibptobh icoje je /Be.THKa Maj-Ka cmera 6.TaTWHJbaijyhH paaacivja ho Theiroj iim ioj'KOch. Hhhih.jia vy ce Kao ja ie hbbh ttvt bhjh noj BeHnaKiHiM ne.jom. H>PHa fieoiipajHa Moh finija je TinmjBeHa jbajihkihm nor.jejOM Mairarau Ta\nrHX O'nr.b'. Manu iieiBeOTa ojvt jom a. Mana jew>hrana, nocTa.ja je c.THKa fiT/Kairjna Koje je cranona-jo na. anen.jaHOM c.Trapv nne cy /Khbot h cimpt vjjnia.jiH y hctv peiov. IJothh ck-.joiTiH p\TKe u wxo Tiponiain.vTa: — Hajnaj .je ttojhtjtvt neo n aaneca Tane je nonenana. 0, jparano Mpja, TtourHKh cn n m na.MynH.ja voje opne, ajEH c a j Me ujane mraaij iieheni ocTaitinTH. — Mamin, 6ojh Me, aJin HCMoj mhcjihth ja naTiiM. Tauo je, Kao ja ce moju fiojoisH rače ynopej) c MCljH'M ViauiiOTOM. Caj Cj HHKJiH 3d H>\HL\l Kao HaJO- BapeH Jipimeoan naMau,, a — caj je y/Ke''iipeK)HHyro omi ojuiJOBniuie ojaeje ca cbhm ohhm iiito Me thuith. Jom iiix imijhm, aJin' bulite ne npHinajajy Menn. Ajth Mamn, ja y ona jm jaua HHcaiM iiHijejanyT bhjho MaiiiH. — UoTHu, c a j hy ja th jo m jpyrn japyK. — Maiura, CKopo 'MHnarjeja Kao ja Me je h Manu ocraBioa, na ja iioiiyT najoBapeonr nainpa nje oj OL0He. h ' — ^e, miujo MOijp, jeja.ii r.VTJbaj HapaBHOT cona; Mopa ja- th je rpao cacifliM cyiB0. — Jyne caM Hainncao TocTaMenaT. JecaM Jin th ra iiOKaaao? He cehaM ce Bnmie.-----— He Tpeoa ja mm ra noKaojrjeui, IJothh. — Kaj mh je Majna yMpjia HHcaM HMao mniiTa. rrH cu imih iipmiKia u OTxpaii3uia Me. C Tora mHcjiih.m — — BeoMecjimpa jeie Moje! J a caM HMaja 'caMD OBy^yhy n houito 3e.\UBe. Ocrano -cn one th 3apajHO. — Ajth osa K^”ha? — To iraje HKiiiTa. T h ch tociihiko Tora najorpajno ja je 3amora Teini«) pehn rje je fiHJia Mioijai «yha. — Ja caM cnrypaH ja je Mamina j>yi6aiB npeMa tp6 h 3a^CTa — — JJa, ja, IJothh, 3HaM! Caj noK^maj ja 3acinniii. — Ma j a caM ja pejio 'OBoje nMaae ocraiBHo Mami miaiK TBoje, Mamin; ona he th v eraeMv oho je y cTBapn ohth noCjiyuina. — 3amiT'. ce tojihko thmp Myn.mii, mihi-j O Moje? — OBe iiito umom MopaM TPfin ja 3a«Ba.JHM. Kaj BnjjĐii Moj TPCTaMenaT, He.Moj im jejan TpeHvTaK ja MiHCvTiHm ja — i — UlTa th maja Ha yM IJothh? 3 ap achcjhiii ja 6nx ja n 3a TpenyTaiK Morna ja ooyi)yj,eM to mro th Mann ocTaiBJtami oho uno Tefin inpnnaja. Hncavi Burni; TaK: ■. ciHTHianaBa. — Ajih h th hem Jina.it — — Ho, nyj IJothh. caj ce Beh cpjuiM. Th xoheiu HOBneM ja Me yTeaniHiiii. — Ax Mauni, .ja.fiHx xtoo ja th ja.M neniTO iiito je fiojhe o j raoBn;a. — Th ch to Beh v ' ihhho h umne nero iiito. Tpefia. 3 ap th iracn H«nynHO Moj vca.MJbeHH jkiiiibot? HIto je 6m a Tamo Bemraa cpeha ja Aiopa 6hth ja caM je 3aCTVHOTJa V MHOTHM pa.HHjHIM vHHBOTHMa. T h OH MOHH MHt'iro jao ja ce ija caija, maj mh onaj jkhbot He.Ma, BHine niTa ja ja, Hchv tv/Khth. JJa, ja, oiCTaun crne Mami: c,Bojy i;yhy. opr?j HOBan. Kocia n 36MJby — Meiin je TamaB TepeT c a j irpeTeiKaK. — Ja 3HaM ja ch th Beh irari'fvHja B0Jby aa jkh- . Bome paviocTH. a*TH Mann je Tamo Mjaja ja — — 0 ne, to ne Mopam ja KaoKenr. IIIt.a jo(j ocTan.rbami OBOije HMa,H>e, to miani urpaĐO, a.™ iiito ce nnie vIffl'BOTHHX pajOCTH — — A.jh 3amiT0 wx ona hp fin V/KiiBana? — He, ne, ona to Hehe Mohn y cmoMe 6rjy. OBe 6h joj to narjejajio Kao npaix h neneo. 'Bothh y.hy(ra. Oh HHije fino Ha nncry ja ,th fin on Mopao ja /Ka.TH maj fin Mann fin.ja np'THB vioHBOTa. 6m aera. On y3jaixify h pene: to.thko — Ono hito je aancra npejHO japHBaK.a He mo_ 5IC6MO HHKOMe OOraUHTH, �Bpoj 17. h 18. T A JPET. — Huje HHnourro MajremiKoar hh oh» muo tu ocraiBJbaiii. Ja oe oaMO mojihm Bory ja ona MosBe onoeuajiH BpejHOCT ouor iuto joj ce Oyje jajio. — Mamim, jftejan caM, — jaij mm jatu Mano Hapouar ooKa. Je jm Mami a&HjBa Gnuia jyue roj MeHe? — /Ja, Gnua je, ajim m cm ynpauo onamao. Oc­ jena je jyiro na y»rjiaiBjby KpeBera n xnajmia Te neneooM. 3 amniM je OTaui.ua ja ce uiiGpHHe 3a Tnoje py6tt>e. — Ax, mamo je to jhhho! Humu mm ce ja caM Gami y tom TpaHyrKy camao mamo Mami noi^uiaBa ja. ybe i«W Mene y oooy. BpaTa oy Gana iiparoopeHa u 0Ha je ymmpajia ajm Klimamo mije Moćna ja mk OTBopu. Ajim Mauni, th njeni epejaineKo, TpeOajio 6h ja joj Kaiacem ja VMmpoM. : i . — JJej, JbyGntMHe MOfl', ja ra nore uperapajeM OBMiM manom; Beh oy cacfflmi JiajHe. — He, Mamim, ua-Koma nrra He 'Mory Ha noroata jpokam - i ii — 3 Haui nm th IJothh, ja mm je oBaj ina.u ornjiena Mami? OHa ra je Tamo MapjKHBo pajjnna, h onja Maj je TpctfaaD ja cfiaBa. Tem jyue ra je joepimuia. IJothh y3e iua.u h noue hc/Kmo ja ra rjiejn. Ocehajyhm Heaoiy MeKmy Byme uiaviejajio My je Kao ja jpjKH Mamragr pymy. Hohu h HDhm yTKMBaaa je oma y h> CBOje JbyniKe mmcjeh. Oh mije Ono pcnjiereH oj uyne Hero oj H>emix jojHpa. B maj My je ^autM Mamin Oauiua liiaa npemo aoiry, uiihihoto My ca, kao ja Mana Mwryije »erome yMopHe yjoiBe. — A jim Mauni, ja caai mhc.uho ja Mami He yne ja mjere. Hmiaj Huurra mije 3Hajia. — To ce 6peo uayuM. HapauHo ja cam Mopa.ua' ja joj HOKajKeM. A mia h rpeuiaKa. — nycTH caMO Te rpeamce! HeheMO ra cjiara Ha naipwiciKy mTOMflGy. A oh he^-H mopej HjMK ja 3arpe®a Moje more., IJothh je y jyixy njiejao MaHm KaiivO upaiBH rpeanKe. ITa unam Hoh na moh oipm.uvHBo ja.ue paju. Kamo je to Gujo JbjuKO u ram.VTJKHBo! H aeroBH npcrn oneT npf-bouie HeacHO irpeKO inajia. — Mamim, je jdh Jienap jome?; — Jecre, oh he Benepac OBje ja ocraire. — Ajih pemm My, ja je OeoKopmoHo ja wm jaje KamiBt> cpejCTBo 3a- dnaBame. He jaje mk npaBor Micpa h nocjie H>e*ra ocehaM ce joui rope. Hei;a Me pajHije ocrami 6yjHor. — 3 Ham .um Maium ja je Hama CBa«&i cjpacama o yuiuany Meceua Maja. Cyrpa je wcth jau h sseoje OHe Hohm uojaiHuhe ce oner Ha neGy. Marni ■ MOHjja Ha to He muicjih: xtpi> 6mx ja je jaHac na to noroeumi. 3 obhh je mmam na jejHo jBa uacma.. . — 3 aauT0 MH ne ojroBaipam? JljoK.Top th je cmrv'pHO pemao ja caM Tami?. cjiaO ja ceano ,vopytjam>e — A,um ja ue yiBepaBaM Mamim ja Hehe Ghth norpeGan HmcaKaiB uanmrram ai«> ca.Mo mothom Bcuepac c ibom Mauap jBa >ntHyTa ja paoromapaM — iHe uuamm Tamo Mauni. -Ta ce caoBHM jođpo ocehaM. /lanac mih je q>u[e njumje nero HKaja. y anrBor\r. 3 aux) Gmx xuto ja bii.thm Maum. He, He, Maum ne Mory uojhoth ja thko n.uauoni. Th cm obiik npoiir.uu^ jama Ou.ua Tamo MirpHa. IBra th je Beuepac? — Ax, IJothh, ja cam Mmc.um.ua ja je upecvrnimo HGBop mo)|hix CyBa, ajm ome joiiu HeaipocTaHO <umjy. Ja to ne Moinv’ ja uojhoccim. — 3 oHm. Mami! Xoihy ja je cermt naone cmajOene moihiH) Tamri -ja ona cyTpa — — Hjom Beh. mhjto Moje. IIIoMG.uy he memaum mpej spaumiMa, amo hcuito 6yjeui xueo, sbohih ra. OrpaHa 279. iMauim ybe y Mamumj' ctnaiBahy c06y h maje iuiamyhH na noj. „0 , jobu caj th HeMm.uoopjmi OTEPipe! HoiyiHH iroc.uejjH>y MO.u0y OHora koju th je crne jao. Oh seh yMmpe, um My 3ajaj ji:ui noojrejH>u dM'pTHm yjapaj. Kaj IJothh ;jauy HauoJby Kopaue, ppeny ce h .\T3BHiKurjr Maum! — Ja caM UIoMiGuy. Je .um Me rocmojuu 3Bao? — Penju cBOjoj rccrrojapHiim ja cjMas jobe, — Ko ja jobe? — TBoja rodnojapuja. — Huje ce joon Bpaumjia. — Bpaumiua? Ojanuie? — Ma Cuma:Mmyipa. — Kaj je OTHyroBajia? — Hpe xpm jama. Jejam TpeinTam IJothh je Oho ut)TnyHO oiMa’MJben h cne >ry ce ompeTa.uo npej oumiMa, noK.um3Hy ca jacuymA. Ha moje ce HacjiaH>ao m Gamn na noj BjrmenM mavu KOjm 'My- je lioupmBao Hore. Jtaj ce Mamu namom jymxr npaMOHa Bpauui.ua. IJoTiiiH ninje daocJiimao Mammuro »Me. Maium je MMCjm.ua ja je 3a0opaiBiio. HauemajHO oh ynmTa: — Mamim, jecaM .um th nprnuao onaj can iiito caM ra aiĐOMajnaunte ui?h» camao? — Koju coh? ’ ^><hiaj y kom je Mami veajrvj yuupajia y BpaTa. a ona Hmcy iiumamo XTejia j a ce orsope? OHa je crraja.ua Hanoctv m Hmmamo Hmje MOT.ua ja ybe. Caa 3H3M ja he oma Mopaum jo npa.ja ja rcTame Hamaujv npej MO[jmM BpaumMa. Manim He ojroBopm. Bujena je j a ce naj3aj miam npOBajSHiuo neGo Koje je oma oj .uamm 3a IJouurna ca_ rpajjH-ua. Kaj jjibe Gom majGo.u>e je me aaTajMBaTn ra. Kaj yjaT-Xu Bor He ,\ioiKeMi> H30ehm yjapny. — Mauim, .u>yOaB Kojy cm mh um ja.ua Tpajahe h ne.'ior Mor Gyjyher miuBora, Ca® OBaj jiotbot »cinjniuo caM TBOMe ii čaja je ca coGom ojuochm. Cmtvp&h caM ja hem ce y mjvheM HameM hcubotv th pojuuiu mao Moja. Khui h ja hy Te Herosani m uiththth obom OBOjoiM .u.yiOaHH. — IlPra BOJiHiui t > IJothh? Mnaumra .um ja TpeGa ja ce pijHM a;ao jesojma? 3 ap ce ne Momceur mo.uhth ja y Tnoje pyme johom mao chh? — He, He mao chh. Th hem y Moj jom johu y onoj uvjecHi^i JiemoTii mofia Te je mipacmja maj cm M.ua.ia Gm.ua. Mory Beh ceGm ja npercra.BmM Kamo hy Te oiueBaum. — He roiBOipm Tocimmo IJothh, uom(yuiay' ja 3aonmou. — Hahy um HMe JlamuPMM. — A.um to je crapoMOjuo hmc. IJothh. — Zla. a.uH ih th cm Moja cra.poMOjHa MaiiiH. Zlobu oneT y moj jom ca ciBojiHM crapoMOjmuM oGmua'jmMa. 1 — He MPry mnau ja y tb0.i 'jom yueceM pasomapeme. ja vmocto cmma joGrnjeni R'hepKV. — Maum, th MiHC.THin ja caM ja c.uaG na xoheui ja Me uoiinTejm'Ui oj ctBmx Tdiumoha. — Jlere Moje. ja- caM JKCira m Kao Tamma HMaM cpio*i»x c.uaOocTH. 0 Tora cajM ue.urr cnor jKHRora HaCTO.ja.ua ja Te cr>hx Monimx TeiuKoha nourTeijniM — a.um to mh Hmje ,yoneno. — Maum, y obom jkmbot.v HmcaM mMao jobujbho upeMeHa ja ce kophcthm cbhm nojmaMa moje caM jo- �■ r A J P ET« P rp a Ha 280. 6ho. A jeh to he mh ®o6po johir y nayheM Ja hy Ta^a moKaaaTH uim Moace da ynHHH jedan hobok. kouimko je to pbaso mhicjihth caMO Ja caM Hay4!B0 Ha ce. — Mraceui joui to pehH, mhjio MOje, da mweMy pa>dii ce6e khch Temrao hoto da ew yBeK OBe ®pyrH.\ia dao. • I > i i — Je®ape® hy osaKano MOhH cedm pehn: HHKa® y opehu mrcaM 6ho THpamiH, hhth caM noKymaBao da cotjiom dPb0M do CcBOjfflx mpa-sa. H 3aTO nrro caM ceOe HmcaiM Morao da o6Maa>yjeM, Mopao caM ®yro da HeiKaM. Mo&K®a he na Kpajy HCTBHa 6wm MMJiocTKBa ca MHOM. — Ko je to Mamu. ko je to? r®e? Hnje hhko, IJ othh. — Mamin, iiioaviedaij mnaiK oko oe6e. Ja mhcjjhm — — He, He, m h jio Moje! He bh®hm KHKOra. B p o j 17. u 18- — BpeMe da y3MCM jiok? BecMiHcurana! Oda®na je Beh ii'poiiiuio ®peMe 3a to. Čada ®aBaTH tok 3Hanu oi^MaoBUiBaTK. Ajih ja ce HHMaJio He 6o(jHM OMptn. Mamut, OMpT \ra je Beh cmpeMHJia crnoj naimraiK, 3aurro rpeća jom h Jienap da Me My4M? nomubH ra Hanojbe. Cad cm MH norpeoma ca.MO th, hhko dpym, khko. HhKaiKBa Jia</K BHime! — Ja Kao jiemap MopaiM da npHiroBopimM, oBaKiso .y!3oybeH>e maM miKO®n. — OHda iidHTe, dOKTope, ne y3pyjaBajTe u e BHiiie! — Je jih OTHiuao, Mamim? . . . To je ®o6po. Ca® dobn H Mermi mh rjia®y y c®oje kphjio. — B bo HdOM Jby&HMHe mo). A ca® moiKymaj ®a cmaBara. — He, Manira, ja th ne MOiy jKmvnTrtim da o®em. — JJoCpo, m^uio Moje, j$'hy mwpho a\io y yrjiy da cepjHM. — He Marnim, He roBopir ®a MOpaM da onaiBaAi. Ako 3aicmHM Hehy ce HHme iramada npt:6ydHTH. Mopaoi jom Majio da 6y®eiM 6y®aH. 3ap He 'ivjeui neKH myiM? Hemo dojraem! — IJothh, mhjio Moje, onsopH Maao ornim. JJoiim je OHa. OTEfrpH ohh h bh®h! — Ko je domiao? Can? • — Hnije caH mhjio Moje. JJouuia je ManH ca ciuojHM omeM? — Ko CH TH? — 3a p He BHdHiii? To je TBOja Mann. — Mohh? Jecy jeh ce BpaTa orrBopHJia? HaipaBHP mhjio Moje, eHO cy nrapoKO omopena. — He. Mamim, He maji! He Taj uiaui, m j maji je — He. ne, Mopam. ®4 redirm noped Mene. He motv da inycTHM T»oi.i(y do mocaedfter TpenvTKa. TlBoja p.vma Me je HBiBeji^ y Hvmbot. h hb TBoje pyKe\ Mopa 6or omeT da Me. yaMe. — na ®o6po. — pene jieKap — Herc, a.TH IJ othh Bax>y. bh ne cMere pmre. BpeMe je da vanere .tok. — To mije HHiKama® ina®, IJothh. Tb je Hama Koja ce 6am,HJia nipe®D TBO.px Hory. Hojdochh pyicy Ha'H>eHy i\da®y h fijiapoicmoBH je. He iuiaTH mnwKo Mann. HMaheiii fflp'CTa speMema aaro. Ca® jedan maoaK 6ydH cadBHM MHpma. ----------- HpeBejia H. 0 . Xayuh. — A jih ja M.HCJiHiM da caM caiCBHM jacmo — — He, IJothih, mije hitro. A cad 6y®m 'MHpaH, cad dOJiasH jieKap. Kad je Jiei;aip doimao pene: — nocnryima!jTe Me je®ape®, uh He CMeTe' Tamo mhopo 6 htth j 3 đojiecHiniiia, yi3HeMHpyrjore ra, H®HTe y K.peBeT, \ioj a'CHCTCHT he KtcraTH mope® mera. S i® i t ! ooMama. MaHH A .m ja Ha.MtraK: E 0 5 K J A T H H H IIA . KaMejieoHOKe oe 6bje Meaajv. MpTBa je jecen. OBe chbo, iiejac.HO. neodpebeHO. H ne6i7 h 3eMJba h Kwma h ČJiaTO h Jt»y®H. He6o je chbo Kao ojiobhh ironcpoB na paMHijoKOM K.y6ery. Biafina KHima na.ia. JI okibo ce no uocth yxBaniJie h y H>nMa ce 6.ieoi;a CBeTJio edei;TpHiDHHx Hoapm.Jb>KH. B ob cm he h iihiiith, h in u m obiamoBe nape ii jHMa, h ođa.KHija Hraiva 3acaI>e.Hy 7kwbhii.v HBMeb.v TpaHHHiia H necTe. Jy r mame o®Jieii®>eHHM jedHHM ^t .tom tijiaKaTa, Kao nepoM Ha crapoiMOdHOM meurapv. yjTHiia roroBO H.viOTa. Jedan umnemapoKH mer,pT hoch nmne.Te. mnira h neB\Tira. nena h hvhih. a KHina y[y nojiaido 6}'6fH.a no nmiiiio6paHy. Jeana mrena ca XHnepdojra4HHM t.p6\txom y T]>ehe\r h.th ire6.darccaopoHOM craH>y, jep H3r.Teda.TO je. da he ođje.inoM JbVdOTBv hok.tohh'iih) ®®a M.vmemfKa, <"a .iHiieM Koje je H.\ia.TO 6oijy jeHMeHcr xjie6a, mpem.Ta je hb jedne icyhe y cyce,THy y paBdpmeHHM iranejiaMa. Jedan HTiBa.TH® y K. und K. granzjager-OKOM iiiHH>edv h cHBOtj Kajrrai, ciKaK.yTao je Ha deranoj hobh, a niTVde cy y phtm.v TyujKajie y 6.Tauo h npCKaaie ra. noKpaj ii>ema je muda jedna ceocma ajena h hojihikh KinnoSpair Kao nadiop nasanejia h iiocHJia ra Ha® h»hm. Kao uiTo ce hocih »ho6o« Ha BpamairaeBO Ha® 6nc,KyTLOM, a Hcmipcd H>era 6e,na ®ena y 6e®HM odejraMa koo 6eunr TyjminaHH. 3®omo y .yedpxTa.Toj pjdim fijiedor h fooor ceJta.Ka 8BOHHJIO yop3aH0. 3a h»hm iimao Mprnaun OBemremiK y 6ejioj KOuiyjbH ca rpn 3JianoM HBBesena Kpcrra, hocehn yMHp\"hfM 3adH»y Kopy x.ie6a h 3adH>e naum a.TKOiXK)®a. — Kamo hy cad? — iiHTao je HHBajim®, 0K.pehyhH ce Ha onoj je®Hoj hobh. — Hnuna, cano ckhhh Kamy! — peKJia ma' ona, h 3apphyhH 6ejiy qyKH»y, ■miemia na ko.t6ho, carem rjiasy h T.vmjia ce ne;iOM mamoM mo 3aapxTairaM nynHM rpydHMa. OBenneHHnt ce ocBpnyo Ha h>hx h norjiedOiM oxpaj6pHO cMereHor HHBaJiHda. na® odoMa ira3Hanno pyKOM Kpcrr, H nouiao nampea y iiiiKpHn,yTa|BHM ca.n®a. dana. CejbaHma je yicTa.na h nonuia naripe®, dpsKehn biiookoi KHimoCpa«, kojh je nervnedao yMHĐeir mao »nedo« na® 6moK.ynoM. na® iiipojiaBH y Ji'HTHjm na BpamammeiBO. a Hoirpe® H>ena 6euia ®ema y de-iHM o®e.THMa Kao dejni T.vjnrnaHH. y TanaB citoh 3hmckh dan. Ka® iim TOinjTe irehm ne Mory pariKipaBrnnra. .Te®eny Kopy ca 3aMpo.iHx cip®aua. H.irao caM. ca chbhm no/KH>aMa y cpny. Jom Benep umje fiHJia, ajm oy cBeraa đH.ia 3anaJbeHa h 6.THcrajia no JiOKBaMa, na KojmMa ce cĐeTjrmo Ceiramna ayTOM.oCHJia m noiTJiedao Kao cnyareB ipar. — Ox, ox. — To je 6ho Ta®a- Ham noodpaiB. �Epoj 17. h 18. »r A J P E T« CtpaHa 281. Ja caM Hiiuao nrxo h oh mg je ^ocTHrao. JIynKao ja njiaTHTn!« J\erc Hoal^e, a ja oe ynynm y meiJ>OHy je uminoM n jisoom nrnanHipaiiOM hotom, a n|pH OBanoM iKa|Hnejiapnjy. »Ho niTa je?« — iinra \ie HuO.vcH'ro »lkm Kopa,Kiy Jieea Mprea pyi:a .wy je APMiryna n nouuia ua- caM cryimo na Bpara, Ja ce npnMoatneM crcwry ibero«y, npe^ h otner ce 3aycraiBHna. Ha rjiaen je imao 6pa- a na ibexiy npano ormoH, iiito caai hx ja mucao. Koateu iiiiieHiy Bpehy ca porjLttma, yjjyinn>eHH'M joAiom y APy- My ja hm ner hh iuoct, noro: »rocnojmne me<J>e, Aajrc roM h nyiiiTajia ce Ta spoha joui hmb Jielja h Onjia je MH Moje HOBii;e!« On cawo saitpitamr ornMa: »He asm, MOKipa Ha paMeHHMa. X. y., AneBEmiap y (|)HiHairn;H|j- TH CHTpyT, THHCpa^HM! HHIIlTa.« »A HH|jHcy TO CimfCH, rOarioia.’HHe ineijoe, hito mx rcoTiiHC^jeTe?« On niyrn. cmom oaeJieai>y Meicira H. ^neBiifHi'iap ca Aecer ^nnapa »3Ham, 3Ham«, npotiepa ce HaiocoH, »Hena 3iiaiu, oaA'Hcemme, ca ntenoM h rpoje ^epe. cain heui ^oOHBa.TH TpiHcroneaeceT Annapa Mecenuo, n — Ho, na KaiKo ce jkhbh! — — Bojbe Hero n.pe, — OAPOBapa h nrnaiioo n^e Hena »Haan, como areo ce nipH^r/icrau iooMe Ha crpami, lianpen, JieBa nuiaorpana Hora yjapa o Ojiarao tjlo n (HJiH aKO Oym«m HHrepBeimpao na iratpajHircKoj yri.paM,po®a ce pyiKa xp3a HanpeA h 3acrajKyje. — Bojbe, bm, nojieTehein Kao Oontja THHHua, MaKap hhiova ne imao Kipnjia. y ocTanoM, CBaacaKO ja hjtm th. OOojmpi Oan>e. — . . , ne mojKcmo acrarn. Oajiohh!« — Kano, je jtit nnara noBHicHB&na? — TpEcrane^eceo* jnaiapa veco'nio, iivOHa, rpoje aouc — Ex, jecr. Bpara 6hx ja no njiara Morao n auH 3ima »a npaiy. cam, aji.ir, Opare, meiKa otner Aodpnx n>yAtf. — Hacm — ne 3Ha.M icyAa, rae^aM — ne bhahm y Mecry H. ce mhoto KOMeHrapncao H>eroB Hcrryn ne oflioeni(HOHe cTpanKe y BJianHny. CaA ce tok cera«. HMtnra. Oabm Ha onhMny. OrnpeMajy Me' nn je^ne cooe y — .KanteM th ja, no ruiam, Opare, im jkhbcth hm yMperH. Hira heui! Ja 3a Aecer Annapa ha0m ođorm Apyry. HanejiHHK n»yT nejm: »IJIra/ m ja Mory? Hm: Aan 'ierapH cara. B hiahhj. Car jip y ypeA, a caT no Tip Bor ,ga. onfcHHa noMa, Mopa iipa-BHTH rporoape«. A y Mene rpncrn^nevloceT Annapa Mocemro, jKeim, ypewa. Kam upe rano u noćne aiOAire. nacjn jtcptbot, ajm niTa. ^a Hnje one Aepe! Bx! Ja Onx ce taspoa v -Tpoje Aen,e h 3HMa Ha npaiy. Uka hefflsonhMna Mojia npa'BHTH no©e Tporoa,pe. ivipnMj 3aByncao, onaro ce h jmncao Kao nac. A OBaiKO1? OpeTHeM Hapoiflpor noicnaiiHiica, onora uiro ra noaAjih niTa! HpiH!iiahy th Kanto caM h ja,'»npeiipTJbao«. 0 tom ce mhoto 3a,AH>Mx Aa«a noBopHJJo, Oap nyheni 6pax ja H roMMJia oMeha j<ao ja, a Ha iaoje Miy 'ce coa n;ejry mcrHHy. 3HaM to he Te Biraie ^awMaTH Hero Moja r.pcTH h norneAaTH. »FoaKOAHiHe nocjianHne, mojimm Bac.f« Oe^a. HainoitOH hm je HHMM|jy Oe^y yroAHO CJiyMiaTH. — — Ja, ero SHaui, npuMaM tph'ctc AMMapa MecenHO. »Hsbhihh, OpaTe, HenaM Ka-A. AP!y™ nyr.« H noMano, Opare, omHeia Om mx hobok n^jeo, kamo hh He 6h HcypH HanpeA. no^e« h ja, y »IJeHTpajry« oh ce 3a_ merepa yora, HlTa ah ce .paah? 'KaA oh Beh ry jKHBeTH) Oa-BJba na Onjba-py ca je/uom ApyroM. JTere Kjnrjrane Mopaiu, a h ohm, KojMMa cm OetOBecHO jkmbot Aao. 3a3eneHOj hoxh h ja bhahm ce6e y onoij Oeuioj ityrjm, mojehm Aorryor h oaom jeAHora AaHa y noK.pi .ihhcko KaMO Me KOTypajy h Kano OecBeaHO yAa-paM o rapAe mocto. HŠ yipeAa y ypeA, A5 nooHaror HenooiiaTOM, j *>k | MaionoBie. ce He HaMepMM Ha je>AHor HpnjaiejBa. Oh Me ynyrH A nerepa ycra rnamna neiKajy xneOa. H nome Beh 3acrapejie pern nonaiubarn: »Mm, rAe h Kaioo rpeOaM onrhn h — nnara mm Oh noAB0OrpyH0Ha. na h Ha ono TpnHaecr MooeaijM, raro caM hx oa- kojh omo cBOijy KpB npiojieBajiM 3a Kpajba h aomobhhj, . caryiHQHo peKome mm nocnam 3aooraTaK. nioMMCJiH, mh, koj'm cmo eseje JKHBore ryOHJiM, mm..........na 3 ap OpaT0, roTOBO nenrpH XMJbaAftp(Ke. Kance mchm onaj Aa ce caA raKO, c nana nOCTyna?« TipnjaTeJb: »Hah th h o6paAyj HceHy, a 3a obo ec iminrra — Hira Aa ce paAH? — Ja, OpaTe, oacm Haj/itejuheM upothibhmkj onora. M0 doj !« Ja ca BpaTHM m nonueM oner ncao car.. . Hobhm aouijth. Henc npnonoo, a me$ ypei5a 3a6paimo Kora H3aOpax ja n noMnna OMeha Kao ja, h kajkcm My oco|5jby, Aa hmko moem He OMe nMinrra pehn o HOBqy. OBojy OeAy. HoBejty oy3a cikotm Ha oko. ycraA0 n Ho MJianc, ce naije iupnjarejba h ja ca8HaAox Aa cy onin M3 Byne jeAH.y $njioiKiy, hokijaim ma.K.y Oanara h cacy mm AOinjiH. OHa Moja kHh Hajcrapnja, 3Haau oma- mro je hx y nen......... — Knma nonaiKO 6y6ib& no KMinoOpa.Hiy. Iltram m B0By »ypjrainne« Aomna mm y ypeA- — A m H>eroiBa kJim, nrro je 30Đ.y ypuiaaFie Omna je jiesa nora Tyn;ajy no n;ecTH h Onaro npciKa, a Jiena ce jieaia Kao oasa, a 3Bann je ypjiame, ihto je 3a.neceHa ,pyKa 3anehe HanpeA m 3ayoraBn>a. Epamnena Bpeha sa Đpe.Me nerpHaecavpeBHior ypjiay6a, koj'm je Ono jeAan ca ynyiubeHHM poirn>HMa, noja My je Onna na rnaBH h ne^MMa, crta ce Beli cKBacnuia. 6nara HHTepMen,o Berooj OeAH na paTmiiry nnjaBe. Knina nonaico 0 y6 iba. no icmnoOpany ca pe<fipe— gorana oma y ypeA h Ka®e: »BaOo, Aaj mm HOBau; Aa y3M6M Opauma!» Ja Kan^eM: »HeMaM, neno, hom »nerepa rnaAHa ycra...« Ose je Ohjio tj^kmo m cmbo. xajAe th y. nnjaBnpe y3 MM na BeipecMjy, penn Aa hy XacaH M. Pefiau: HAIHM ri'ATiAHIT MAT.IHMAIICKB B E P E *) riopaTHH flora^ajM y Harnoj yHyiapH>oj nonHTHUH HaBope HfiKe Aa Hawy Aa je ocno6o^eH>e h yjeAHH>eH>e Harner uenor HapoAa oa TpM MMeHa floiuno npeBHiue 6pao, Aa mhoi-h MOMeHTM *) Ilfit-nomiMo nnpii.ip hjkiiuik , loojir jc imaorho uiTawnait y JletonHCy Manme Cpncne y H. Cafly paAH fterOBe aKTyeaHOCTii. 6 hhh jotu 3penH, m TOMe ciihhho, a»ih, na Hamy cpefcy« TBppe ohh jeppM, 3ApaBM h nyHH cnare noamHBHh Hamm eneMeHTH, ohh Kojn cy m AOBenn ao yjeAHHieH>a. Ayr ćopaBan orpoMHor pena Hamera HapoAa nOA Ty^MHckmm rocnocTBOM, noA Aycipo-MagapHMa m TypnHMa, oct3bho je MHOro OTpoBHMX H onacHHX KJinga y nojepHHHM HapoAHHM HHcy to He �OrpaHa 282. T A JPET« AenoBHMa hsiijhm , Koje he ce TeuiKO y hhujthth , ann sko HapoflHa HHTe/iHreHUMja o36hh>ho Ha TOMe nopapn, oHa he hx nnan y HHUiTMTM, H TO TMM npe y koohko 6yne opraHH30BaHnje t\ aKTHBHHja. Aa 6n ce H3Beno iuto 6pwe h ayxobho yjeflHH>eH>e h ocno6otjeH>e ofl cbmx npeApacyna Koje HaM je 6 hbuih Ty^HH-rocnoAap ocTaBHO, HajnoTpefiHnje je Aa ce ujto 6on>e Mefcyco6HO yno3naMO, Aa yno3HaMo Meljyco6Ho CBe Harne h Bp/iHHe h MaHe. A a ce mm Mano 6on.e Met>ycofiHo no3HajeMO, h h k 3a ce He fin Momo AecMTM Aa ce nojeAHHHM HaiuHM HapoflH hm AenoBHMa cnope aacnyre h iio 3hthbhh npnnoan Harnoj HapncHanHoj aajeAHMUM, H BMAe/iM 6hcmo Aa je CB3KM Ham HapoAHM Aeo flenao Ha CBoj H3MMH, npeMa npMHMKaMa h mcchhm HeBon>aMa, fla osyBa CBoje HapHOHanHe ocofiHHe, Aa ce He yTonn y Tyfce Mope, Aa ce MHCTMKTMBHO 6oPMO, CApMOBao H AOMfcKaO K0H3HH0 OCnO6otjeH>e h yjeAHH>eH>e. A a 6 mx npHnoMorao Me*jyco6HOM no3HaBan>y Hauiera HapoAa, poAO ce 0Aa3HB3M no3HBy I”. y p a h nKa /leTonnca Aa HanHuieM HeuiTO o ohom fleny Hamer HapoAa, Kojn je n PHMHO Myc/iMMaHCKy sepy, na npeKo H>e yHeo jeAaH eneMeHai Bnme, KojH je OTewaBao Harne 4>h3mhko HapnoHa/i ho ocnofioljejbe h yjeAMH.eH,e, a K3A ce to nnaK Aecnno, AaHac ACCTa OTemaBa Aa AO^e ao u ito fipwer HapHOHanHor h Ay kobhot yjeAMH>eH>a. TpatjaHa Kpan>eBHHe Cpfia, XpBaTa m CnoBeHapa, kojh hc noBeAsjy McnaM, npnnaAHHKa Myc/iHMaHCKe Bepe, HMa no HajHCBMjoj CT3TMCTM4M 1,337.087 H Aene ce Ha Cp6e MycnH,MaHe, ApHayTe MycnMMaHe u TypKe MycnMMaHe. Cpfin MycnHM3 HH cy HajMHorofipojHMjM, M OHM CT*Hyj) 6e3 h k aKBe npoMeHe y B ochh H Xepuer0BMHM, UpHoj ropn h BepaHCKOM, IlneBajbCKOM, BjenonoBn.cKOM, ripnjenoibCKOM, HoBona3apcKOM h 3BeHaHCKOM 0Kpyry, CBe ao K oc . MuTpoBHpe, a opaTne noMemaHn c ApHayTMMa h Typ4HMa, CBe a ® 6yrapcKe h rpHKe rpaHnpe. y HaBeAeHhm HpajeBHMa ao K oc . NlHTpOBHpe obh Cpfin Mycn hmbh n He 3Hajy Apyrn je3MK Hero jeAHHO cpncKM, ho| h M3roBapajy y njeKaBCKOM HapeMjy c^VAa ceM cpeA^e m 3anaAHe Bočne. Oa K oc . MHTpoBHue Cp6n MycnMMaHM rOBOpe cpncKH y pa3HHM AMjaneKTMM3, a npM TOMe ce noMano cnywe m apHayTCKhm hoh TypcHHM je3HKOM, ujto 3aBMCH Aa nM ,cy hm cyceAH ApHayTH hjih Typpn. ApHayTa h TypaKa y CTBapn HeMa mh Oi'O , ohh cy HapnoHanHa MaifaHHa, ann HHcy hh naflaneKa onacnM no Hauj a P n o b h h 1 P33BHT3K Kao HapHČHanHe MaJfaHHe HeM3HKa H Mapapcna. ApHayTH cy BaHpeAHO npHMHTHBHH, nOTnyHO HenncMeHH, HeMajy yonujTe ujKona, h Hauj 6yjHH HapnoHann h eneMeHaT h Hama ppmaBHa opraHH3apnja y6p30 he yMHhhth Aa ohh npeCTajy nocTojaTH Kao HeKn tjiaKTop o KOMe ce MOpa bchhth napo'iHT pasyH. Typpn cy nopeA HeAOCTaTKa CBoje opraHH3annje h HenncMeHOCTH jom h n o tp o HaneTH cbh m p^aon m CTpaHaMa BH33HTHCKe pHBHnH3apnje, a y3 to jom H Harno ce Hcen>aBajy, TaKo Aa he ycKopo 6 h th CBeneHH Ha Tano HH33K fipoj noj h ce h h k 3a He y3HMa y panyH npn ype^HBan>y oAHOca Metjy HapoAKM3. JeflHHH Aanne MycnHM3HH, Hamu cyrpal>aHH o noj hm 3 je BpeAHO nHcaTH h Kojn ce Mopajy hmbth y b h py npn cpeljHQaK>y Harne ApataBe, to cy MycnHMaHn Kojn HMajy cpncKe HapopHe ofinMaje, Kej h roBope cpncKH je3HK, h Kojn ce pa3nnKyjy oa Apyrnx Cpfia caMO thm mTo HcnoBeAajy ncnaM MecTO xpnmhaHCTBa. Cpfia Kojn cy np hmh n h MycnnMaHCKy Bepy finno je h npe KocoBCKe BHTKe, a noćne KocoBa finno hx je AOCTa nojn cy fip30 3ay3HManH bh a h c BojHHMKe h ynpsBHe nonomaje y TypCKoj flpmasH. Ann nnaK, HajBHme Cpfia npHMHno je ncnaM nanoM BocHe. 3a obo hmb BHme y3poKa; HajrnaBHHjn je OHaj mTO je BocHa h XepperoBHHa finna 3eMn>a 3a Kojy cy ce OTHMane KaTooHHKa h npaBOcnaBHa upKsa, ann HHjeAHa HHje finna yBaTHna jaser KcpeHa y thm noKpajHHSMa; HapoA je AOAywe npnmho xpHmhaHCTBO, ann hh npaBoenaBHO hh KaTonnHKo, Hero HeKO xpnmhaHCTBO Koie je HajBHme finno HanpaBnna KOMnpomhc ca nam hm HapoAHHM noraHCKHM ofinMajnMa, n Koje je HMano yHyTapn.y TewH>y 3a He3aBHCHomhy m oa P hmb h oa Ep o j 17. i 18. BH3aHTa h h>h x o b h x jaKHX ijpKBeHHx opraHH3apHja. OBane xpnmhaHe nporoHnna je h npaBoenaBHa h Maionhhka upKBa. 3a BpeMe HeMatbnha o h h cy nporojbeHn Kao upHH ^aaonn, a y cbmom AymaHOBOM 33K0HHKy yHeTO je Aa ce 6ocaHCKn jepem un »Ba6yHpn« Mory npcAaBam Kao pofioBH h Ha cb 3kom KopaKy nporoHHTH. C Apyre CTpaHe, KaTonnHKa upKBeHa opraHH3a4nja cnpeMana je m ht 3B8 KpcTamKe BojHe Ha BocHy, Aa y it*oj yryme jepec, a MaHAaTop m H3BpmnTen> obhx TewH>n HaTonnHKe upKBe 6 ho je Ham no3HaTn HaunoHanHn HenpnjaTen>: anocToncKO BennHaHCTBO yrapcnn Kpan> h tberOBH noflaHHUM. y BpeMe KaA cy c ee cpncKe 3eMn>e hcto h ho oa BocHe 6nne seh nom ane noA Typcny BnacT, 6nna je HajfiecoMyMHnja KaTOnnMKa nponaraHAa h yrapcKo nonnTHMKO HaAnpaH>e y BoCHy noA bhaom yrymHBaiba jepecn y tfaoj. BocaHun, npnrcmJbCHH h H333B3Hh o a VrapcKe, a BHAehn cTanHO h toto bo cnrypHO HaAMpaJbe TypaKa, y wen>H Aa ce ocBeTe yrpnMa cjjopMantici nc30By TypKe y Bocny h npeAaAy hm to to bo 6e3 njeAHe 3H3MajHHje finTKe, h nncTOM npHMe MycnnMaHCKy Bepy, fypcKH cynTSH He caMO Aa h x je h flan>e o c t 3b ho roconAapnMa AOTaAaH>nx h>h xo . b h x >HMaH>a, Hero h x je 0AMax npnMno y BojcKy h Aao hm y K»oj CAroBapajyhe nonomaje. Bocam^n ce yfip30 Kao TypcHH BOjh h i ih , HeMHnocpAHO ocBeTHme YrpHMa 3a oho MacaKpnpatbe 6o:aHCKor nneMCTBa y 6 h tu h k o a AcćoBa, Ha Taj h 3hhh mio cy ohh 6 h h h rnaBHa TypcKa BojcKa Koja je CByAa Tynna Yrpe, na Ha Kpajy 3eyaena n ByAHM; y ByAHMy ce Me^y »TypcKHM« CTaHOBHnmTBOM h BnacTHMa Momo npohH caMo ca CpnCKHM je3HK0M, Kao h Me^y cbhm TypcKHM nocaAaMa pene TaAa ocBojeHe yHhypoBHHe. ripnjeMOM MyncHM3HCKe Bepe Cpfin MycnnMaHH OHano y MacaMa ĆHnn cy AOBOJbHO jann Aa fipane T yp cK y AP*aBy y CBojHM HpajeBHMa, h paflH Tora T y p p n Hncy HMann noTpefie Aa 0CTaBniajy CBoje Typne Kao nocaAy h pa h x Hacen>aBajy. Ha Taj H3HHH pena BocHa h XepperOBHHa h HoBona3apcKH caHgan ocTaAome noTnyHO HepHpHyTH HapnoHanno oa Typ an a , h h sujh Mycn h Mahh Hncy ce h h Kapa Memann y MacaMa c TyppnM a, h h t h cy HMann HKaKBe noTpefieAa roBope TypcKH je3HK h Aa npHMsjy TypcHe HapoAe ofinsaje. npnMHnn cy oa TypaH a caMo Bepy ncnaM, ann OHa ce CBa H3BOflnna h AaHac ce h 3bo a h caMo Ha apancKOM je3HKy, TaKo Aa hh papn Bepe Hncy HMann noTpefiy yHHTH TypcKH je3HK; Kano je apancKH je3HK Bpno TemaK,' ohh cy HayHHHH MonnTBe ohbko MexaHHHKH Ha naMeT, na nx h AaHac Tano H3roBapajy ca caBpmeHHM Heno3HaBaH>eM H>nxoBa CMHcna. Oea OKonHocT yHHHnna je Aa je ih McnaM ao 6 ho koa Hamnx MycnnM3Ha Heny HapoHHTy cjiopMy, Kao h nenaAa xpnm haHCTBO. hbnxoB McnaM je k o a mMpoKHX Maca Be3aH 3a cnon>amH0CT. Tano KaA je y TypcK oj HenaA yBeAeH o6nHaj pa ca hoch Kana — tjiec MecTO AOTaAaiber KayKa, 3a Harne MycnnMaHe fino je ^aypnH ko je c t 3bh o tjiec Ha rnaBy, a npasn MycnnMaH »o j h je hocho jaifaHMapcKH KayK; Me^yTHM, AaHac je 3a h>hx npaBn MycnHM3H ko hoch Ha rnaBH tjiec, a ^aypnH je ko hoch memnp. TaKo je koa h>k x McnaM npeACTaBJKao HapoAHO OAeno, a eBponcne xan>HHe ^aypcTBO, a o k HHje Mopa npeBnapana h eBponcKO OAeno AaHac Beh HMa h MycnnMaHCKn KapaKTep. riopep OBor Be3HBatba CBoje Bepe 3a Homn>y h cohm ho , ocTane cy h OHe CTape HapOAHe npeApacyAe h cpncna norancna cxBaTaH>a, h CBe je to AOfinno rps^aHCKo npaeo y h>hxobom ncnaMy, Kao h . np. npn nopo^ajy AeTeia, npn npomeBH hh h c b 3 T ib h m .i , npn nocTynny c MnaAOM CHamoM n MnaAomeibOM, npn TyManeH>y cHOBa h 3HaMeH>y cycpeTa 3epa, ByKa, nca, Kn>acTa MOBena h t . a . yKp&TKo, CBe OHe CTape HaBHKe, ofinnaje h npeApacyAe koa npaBOcnaBHHX h KaTonnKa, Koje Hnje Morna ncKopeHh t h hh npaBoenaBHa hh KaTonnHKa upKBa, CBe t o Huje nciopcHHO hh ncnaM koa Hamnx MycnnMaH3, CBe je t o OMyBaHO h to k o m BpeMeHa AofiHno ofienemje ncnaMCKO. npnMaH>e ncnaMa Hnje name MycnHMaHe yAan>nno oa ofiHHaja h h b b h Ka Koje cy HMann n npe npHMaiba ncnaMa ; ohh cy ocTann, no je3HKy, h 3b h KaMa m o 6 h HajnMa, npaBH noTOMpn h c h h o b naraHCKn h xpnmhaHCKH-jepeTHHHHK Cpfia. HaposHTO 3aHybaBa k o a Hamnx MycnnMaHa Aa �E p oj 17. h 18. r A J P ET< cy canyBanM cpncKM jeanK, fioracTBO H3pa3a, (jjHHohy H3roBopa, o6 hbhoct 3HaH>a HapopHHX noma/Sapa, y3peHHMa, pocKOHHpal nocnoBMMa, pyranMpa h HapopH mx necaMa My lukmx h meHCKHx y peceTepuy h ocMeppy. Kafl nocMaipaTe jepHor CpfinHa MycnnMaHCKe Bepe y H>erOBOj KytiM, y onxotjett,y ca meHOM, pepoM, 6pahoM, CHajsMa, MajKOM, oneM, Kap c/iyuiaie m ia h KaKO roBOpe, yBeK heTe Hahn y K>6My jeAHor TMriMHHor CTapHHCKor Cp6nHa paneKO oa eBponCKMX MaHHpa M H3BHKa. Met^TMM, K3A C H>HM nporoBopMTe 0 KOMUIMjH npoBOC-iaBHOM HJUJ K3T0f1HKy, HBM KaA nOHHeTe Aa roBopme o on lutmm jaBH hm nocnoBMMa, H3HeHapHheTe ce H>eroBoj TecHoh h , HeMapHOCTH h HecBaTaH>y onuiTe HapoAHe 3ajepHHue. Oh Hefce h hk 3ko npusHaTu Aa je jeAHo c npaBOcnaBHHMa mbm MaTonMkom ; to My h h k 3 ko He MAe y rnaey. Ohm cy 3a H>era »BnacM«, a oh je 3a h>mx »TypHHH«, h to ABoje h h k 3 ko He Mome sajepHo. Oh je Typc«e Bjepe, a ohh cy BnauiKe, h oh He Mome Aa cxb 3th pa nopeA TaKe nopene Mome 6 hth HeKor 3ajepHHMKor paAa. Tpe6a cnoMeHyTM, papu npaBnnHHje HHjjiopMapHje, pa OBaKO hcto MHCfiH h oceha Haiu npasocfiaBHH u KaTonnK, ih pa je h oh hcto TaKo TecaH h ycKorpyA Kao h Myc/JMMaH. y obom je paKne CBa paanHKa h CBa 3na koa Hauie nopene Ha Bepe. KaA cy HaiuH Myc/iMMaHH npHMHnin ncnaM, o hm cy ce, npeMa TapatteM ofiH4ajy, onpepenMnn no Bepn h fiopnnM ce 3aH>y, a to je y oho BpeMe 3HanHno hcto ujto h fiopHTH ce 3a Typcny ApwaBy M TypcTBO. Kano cy OBaKe npnnHKe Tpajane HeKonHKO BeKOBa HMje hh k 3kbo MyAO ujto je Hatu MycnHMaH yoČMHajHO pa cefie, fiopehn ce 3a CBOjy Bepy y ppywTBy c TypunMa, M3jepHaMyje c TypHMHOM, na h cefie H33HBa thm hmćhom. HMe cpncKO fiapao je Mano no Mano y 3aceHaK h Ha Kpajy noTnyHo ra 3a6opaBHO, thm npe ujto cy npaBocnaBHM fiopehn ce y hcto BpeMe 3a cpncTBO h 3a npoBOcnae/be ,obo ABoje H3jepHaHMnM, TaKo pa CTO koa HauiHX npaBOcnaBHHX HMe CpfiHH h paHac 03HanaBa y hci BpeMe h CpncTBO h npHnapHocT npaBocnasn>y. Hauj npaiIBOcnaBHH h KaTonhk , BMpehn Ha Typcnoj CTpaHM CBora fipaTa Koji oj H je npHMHO oa TypaKa Bepy, yo6HHajno je pa CpfiMHa MycnHMana H33HBa TypHHHOM. TaKaB tok CTBapn y Hai npoujnocTH yHHHHO je A3 paHac HMaTe y Harnoj B ochh h XepperoBMHH fipahy. Koja roBope hcth je3HK h HMajy HCTe ofinHaje h y Kyhn h BaH Kyhe, na Han HMajy h cTy HoiuH>y, pa3nHHTy, cbmo y cht h h paMa, noTnyHO npMnapHHKe jepHora Hapopa, aok ce MetjyTMM jeAHH Ha3HBajy CpfinMa a ppyrn TyppMMa. a H33MB 03HanaBS Bepcny npMnapHocT. 3a pa3nHKy op Cp6a MycnnM3HCKe Bepe, Koje KaKO HaBepocMO, Ha3HBajy TyppnMa, h npaBocnaBHM h HauJH MycnHM3HH Ha3MBajy TyypKe t . j. OHe kojm cy 33HCTa Typpn, kojh HMajy MaTepHH je3HK TypcKH, H33HBOM Typnyiua. OBaKo je CT3H>e h paHac y HaiueM npocTOM cBeTy, a po oKynapnje finno je obo CTaH>e oniuTe. flop aycTpnjcKOM ynpaBOM aycTpnjcKH mhhobhhph opMax CTBopnnH h Tpehn H33hb : XpaaT. y noneTKy cy OBaj h 33mb pann caMO holuhm KaTonnpHMa a MycnHMaHe cy Ha3HBann BowH>apHMa, ann popHMje cy HMe XpB3T CBe BHiiie lunpnnH ih npeHocnnH h Ha HOBy MycnnMaHCKy HHTennreHpHjy BacnnTaHy y aycTpnjcKHM uiKonaMa. OBaj aycTpnjcKH pap noneo je pa 6ypn ycnaBaHy CBecT o HapnoHanHoj npnnaAHOCTH; KaKO je, y3 to AOnaSHO OA MpCKHX UJBanCKHX HHHOBHHKa, MyCO HM3HCKH CBeT Hepapo je npHMHO H33HB XpB3T, Kojn je noMano 3H3hho h KaTon hk , Oh 6h jom Tapa Hajpa^e H3jaBn.n>HBao Aa cy Cpfin, ;pa HMe Cp6HH Hnje HMano hcto 3HaHeH>e Kao h npaBOcnBHH. y OBaKoj HenpnnHAH HaiUH MycnHM3HH cy Hajpa^e ocTajann Heonpepe/beHH, ann tokom BpeMeHa, nop BeHHTOM 6opfioM, HacTano je KpHCTSJiH30B3H>e, Te cy ce nnaK onpepen>HBanH, h to cna6n, HefiopfieHH h cnpoMauiHH eneMeHTH npnMann cy Ha3HB XpB3T, a 6op6eHHjH m OTpecHTHjn npena3Hnn cy npeKo yKopeH>eHOr nojMa o jepHaKocTH CpncTBa h npaBocnaB/ba, na cy to ABoje pacnpaB/bann h rOBOpHnn: Mm cmo Cp6n MycnnMaHH Kao ujto cy HaujH npaBOcnaBHH Cpfin npaBoenaeHH. KaKO je aycTpnjcKO rocnopapcTBO Ayro Tpajano h Kano je peo anapaT HajnpepaHMje papno, HHje HHKaKBO Mypo ujto ce bhujh fipoj HHTenHreHUHje cy OrpaHa 283. H3UJHX MycnHMaHa papnje Hasnaao X p BaTMMa Hero CpfiHMa. Ochm papa HHHOBHHHKor anapaTa hma jouj jepaH epno BatnaH MOMeHaT aa obo. no3HaTo je pa cy MycnHM?HCKe weHe opcTpaH.eHe op jaBHOr >khbot 3, h ao Hepaono ce Hncy yonuiTe hm nojaB/bHBane, a KaMonn yHecTBOBane y jaBHOM «HBOTy. 36or Tora je 6ho HCKJbyseH finMWH popHp MyuiKappHMa c tbMMa. Me^THM, MyujKapuH MycnHM3HM Kojm cy HUinn y ujhony, HeujTO nop yTMLiajeM yHeH>a h KtbMre, a HeujTO ycnep ppyweH>a ca ujko «ckhm ppyroBHMa ppyrMX Bepa, noMenn cy y3HMaTM yHeuiha y jaBHOM «MBOTy, na cy, H3Me^y ocTanora, nonenK Aa opna3e m Ha 3a6aBe npaBOcnaBHHx h KaTonnKa. OBe 3a6aBe h nocnepnue OTyp yHMHMne cy pa je mhcth MycnnMaH Heona3Hpe m HexoTMpe npHMHO H&3HB XpB3T. llo3HaTO je Aa cy Haiug npaBO­ cnaBHH Cpfin h paHac pocTa K0H3epBaTHBHH m tcujkh y KyBaH>y MeHCKor Mopana nopopHHHnx HaBHKa, a npe ocnofio^etfaa, nop AycTpnjcM, finnn cy y TOMe Bpno comhhm h 3lumm MycnnMaHHMa. Papn OBe okobhocth MycnmMa hm MnapnfiH Kojm fin AomnM Ha 3a6aBy h Mcy cMenn Aa ce yxBaTe y Kono ao npaBoenaBHe peBojKe, a aKO ce koj'h yxBaTHo fino je rpyfio op tte OTHHHyT h HacTana fin MywHa cpeHa. flpeMa OBOMe, Hnje finno hhk a k b a poAnpa hm ppyroBan>a Me^y H3ujhm MycnnMaHOM n kojom npaBOcnaBHOM pesojKOM. Obo CBe Me^yTHM finno je noTnyHO ofipHyTO Kop HaUJHx KaTonnKa. Cee je Kao no hckom porOBopy muno Ha pyHy jepHOM M/iapoM MycnnMaHy pa ce ujto Cojte yno3Ha u 3a6aBH c K3KB0M KaTonnHKOM peBoj kom Ha 3afiaBH. H HapaBHo, nocneAnpa Tora 6nna je pa je to ppy>«eH>e MycnnMaHCKe OMnaAHHe c KaTonnHKMM peBojHaMa yMHHnno mhoto b h uje 3a ujhpeiue MMena XpB3TCKor Kop HHTenHreH4Hje MycnnMaHCKe Hero roTOBO peo cny«6eHO opraHM30BaHH pap aycTpnjKor hhhobhh . uJTBa. OBOj OKonHOCTH mMa ce npnnMcaTM He peAan cnywaj pa n n i cJim cndl MycnHM3H, pobeH n oppacTao pepnMO y HeBecMK>y HHTenHreHaT HI1H rapKy H fBnnehy, rpe cnrypHO hh Kap Hnje 6nno hm KaToPHKa HH XpBa XpBaTa, Kame pa je XpB3T, m pa cboj' je3HK H33MB3 XpBaTCKHM, xpBaTCKHM, Mat na roBOpH y ohom maproHy KaKO HHKap, hm pa­ Hac, HHje y CTa«>y pa roBOpH jepan XpB3T, t . j. maproHOM roph>o xep4erosaHKMM. Obo Moje noTe3aite, Ha obom MecTy, HMeHa CpfiHH M XpsaT, h pacnpaBjbatbe Ha OBaj h 3hmh, Morno fin H3rnepaTH KOMe He3ropHO paHac Kap cmo yjepHH>eHH h Kap Tpefia pa Tpamhmo CBe MOMeHTe Kojn ja sa jy Haujy Me^ycofiHy Be3y, a pa op6apyjeMo m 3afiopaBn,aMo CBe oho ujto 6 h Hac Morno ypajbHTH. MaKo csm npncTauja npaBor 6pacTBa Cpfia n XpBaTa, OHor fipacTBa Koje poBopn po noTnyHe jepHaKocTH h CTon/behocth , Hnan CMaTpaM pa je noTpefiHO obo H3HeTH h c obhm ce ync3HaTH, papn naKmer pa3yMeBaH>a Harne paHaujtbMpe h nonHTMHKMX npnnHKa Me^y HaujHM MycnHMaHMMa, a o nei*y he Apyrn nyT 6 hth BMUie rOBopa. Ha osaj h3hmh paKne nop AycTpnjoM HHTenHreHUHja HaujHX MycnnM3Ha nopennna ce Ha ABoje, Ha Cpfie m XpBaTe, Kao pBa HenoMMp/bMBa napTHCKa Tafiopa, a >H3Metjy h>hx CTojao je OHaj peo Kojn je ocTao Heonpepen>eH nnn ce Ha3HBao KOMnpoMHCHO BouiJbaKOM, h pena Maca HapoAHa Kooj je finno h cmcujho h HypH0B3T0 to peneH>e h>hxobhx chhob 3 hs Hene Cp6e m HeKe XpBaTe, a ohh cy cbm MycnmMaHh , m Kao TaKoen HeMajy hh KaKBe Bese hh ca CpfiHMa hh ca X p b 3thm3, hhth ce ohh KpcTe HH ujaKOM hh ca Tpn npcTa. Obb nopena HHTennreHaTa Haiunx MycnMMSHa Ha Cp6e h XpBaTe HMana je, na h paHac HMa, orpoMhmx nocnepnpa y HaujeM HapnoHanHOM m ppmaBHOM opraHH3My. HMe XpB3T y B ochh Me^y HaujHM MycnnMaHHMa HMano je yBen 3H3Hetbe Hener aycTpnjcKor, ujto je yjepHO noppmaBano Ha MpmH>y npoTMB npaBOcnaBHnx Cpfia, a HajMatbe je to HMano 3HaHeH>e npnnapHocT Hapopy xpbstcko m Kao HeneM ujto 6 h 03HaHaBano Harne u npoTHBHo AycTpnjn UJsafiaMa. PapM Tora H33MB XpB3T Kop HaujMx MycnnMaH3 6mo je yfinjaH>e ypo^eHe HapopHe OTnopHOCTH TyhMHy, npnnarotjHBaifce aycTpHjcoKj BnapaBHHH h T. p. Kao nocnepnuy OBora bmammo pa cy cbm ohh HaujM MycnMM3HM Koju cy ce Ha3Bann XpB3THMa y cbctckom paTy roTOBO fie3 H3y3eTKa S hom HsjfioibH aycTpujcKH ojjjHpnpiH h nopotjjHpHpH, pa y opyuieB/baBan npocTe h HeynyheHe HeiuKO- �OpaHa 284. S p oj 17. u 18. r A J P ET. noBaHe MycmiMaHCKe Mace 3a 6op6y npoTMB CpCnje, m npn tom 0AyuJe8n>aBaH>y ynoTpefin>aBanM m eepcKM MOMeHaT, HMMano y c«naAy c npaBMM xpb o T ckmm HapoflHmm HflanoM, HaHMe fla je TypcKa, Myc/iMMaHCKa aprnasa, Ha CTpaHM A ycip n je a npoTHB Cp6nje. Kafl ce PaT 3aBpwno nopa30M AycTpMje, ra MHTennreHUMja MnaK He n0KS3yje 3ajeflHMuy c XpBaTMMa H He M dyna c H>HMa nonHTHHHH, Hero MCHopmuhyje OHy npey 3a6yHy h o c h h Ba CTpaHKy Ha hmcto BepcKoj noAno3M,- CBe arMTaiiMOHe napone y3ena je h 3BepcKe ccpepe, a Ha3HBa ce jyrccnOBeHCKOM, ih npeKo ceora jim ct 3 Ty mbhm Mycnh m o Hckhm MacaMa Aa cy o h h jyrocnobeh h aaTO jep HMcy h m Cp6n hm XpBai'H. floK koa HauiHX c y . rpatjaHa KaronHHKe Bepe CBe bm me MUiHe3aBa (ppaHKOBaHKo pacnonoweH>e npeMa CpĆMMa, HqWm MycnMMaHM c aycipHjcKHM XpBoTCTBOM noApa<aBajy ynpaBO Haj$paHKOBaMKHje pacnonomeibe npeMa CpfiMMa. O hh HauiH MycnHMaHH, Kojn cy ce y iuKonoBatt>y HapnoocBecTHBH Kao Cpfin, HMcy 6 mhm noA AycipMjoM TaKO Kao XpBaTH, aoH cy 6mbh Bpno 6op6eHM m oinoph h . HnjeAaH oa h>mx Huje nonydHO noA paTH hm cTpam hhm nporoHHMa, h ceaKH Kojn je Morao noćerao je y C p6njy moh PyCHjy, H oflarne ce 6opno 3a cno6oAy npoTMB AycTpMje. Ohh KojH HHCy OCTaBMnM KOCTH y ayCTpMjCKMM Ka33MaTHM3 MJ1M Ha (|)poHTy, KojM cy npe>KMBenM p a i, — a tm x je 6 h /io Bpno Mano, — noćne P a ia 6MnM cy M3HypeHm m MaTepMjanHO ^nponamheHM, ann MnaK cy ce paAO Aann na Asn>y M3rpaAH»y ApmaBe. Kao CBecHH HauMOHanMCTH. HMcy ce Mor/iM Hahn y BepcKoj crpaHijH, a Kao npaBH Cp6n nwcy motam pa ce onome Hero cy ce pacnpiiinnn no p33HHM rpa^aHCKMM H&i^MOHanHMM CTpaHKaMa, rAe npeMa CBOjMM cnnaMa.a cb 3 km y cBojoj cpeAMHM, paAe Ha npejaMa 3a Koje cy k p b mom , noMano mnpehM npaBy HauMOHanHy CBCT M KOA HaiUMX MycnMM3Ha. h an h o m h oroćpojh H H3Me^y ob 3 flBa nofnyHo cynpoTHa Taćopa mi; , ennreHunje HauiHx MycnMMaHa, Hana3e ce mnpoKe HapoAHe Mace. riopeA CBor nenor cpncKor je3HKa, CBOjnx nennx HapoAHMx MyuiKHX nccaMa h ceeAanMrfnH, nopoA cbh x o6• ■ i t-ja h nopoAMHHnx nab h Ka, Koje cy aajeAHHHHG 4enoM HaiueM HapoAV- h npaBOcnaBHe M KaTonMHK Bepe, Te Mace cy HaunoHanHO ycnaBaHe u HecBecHe H HeonpeAen.eHe, mMBe y CBojoj npMMHTBHOCTM, HenMCMeHOCTM m CTapu hckom HaHHHy JKHBOTa. Te npocTe Mace HamMX MycnnMaHa 0Kynn.eHe cy, Ha AeMaroiiiKH h 3mhh, naponaMa Aa je Bepa y onacHocTH, y jeAHy BepcKy cipaHKy, ann ?a obo Hoće A°6ap Aeo rpexa m paHamite Harne HauHOHanHe CTpaHKe, Hoje c y ao caA CTanHO, h Meby npaBoncaBHMM m KaTonMUMMa, OKynn.n>ane Mace no fiocaHCKOM peuenTy Ha KpcT MacHH m TOMe cammho. Te MycnHMaHCKe Mace caAa CTpaxoBMTo naTe H nponaAajy. OHe ce Hana3e y Haj6eAHHjeM nonomajy. ArpapHO nMTaibe y B ochh , hh cto couMjanHO-eKOHOMCKO nMTaibe, peiuaBaHO je no napTHjcKoj 3axyKiaHOCTM H- TpeHyTHHM nonMTMHKHM napTMCKHM ycnecMMa, na je MHOrn Kojn je MMao 3eMn>y ocTao 6e3 MjeAHor napneTa 3eMn.e, a HMje My ce ocTaBMO hm MMHMMyM er3MCTeHUMje. Ha. paeHo, obo je nHTaH>e HajBMme noroAHno MycnnMaHe, na cy mhotm 6e3 MKaKBe 3apaAe Ha npocjaHKOM im any. 3aH3TnMCKM m ManoTpooBoHKM cnojeBH MycnMM3HCKM H3 nonMTHMKMX paanora HtMajy hmk3kbmx KpeAHTa. CeJbaHKH MycnMMancKM cnojeBH mMBe HajnpMMMTHBHMje, h y CBojoj 3aocTanocTH y bbmmtom cy CTpaxy Aa he Bepa nponacTH. MHTenMreHUMja, Koja CBe to boah h aa to y rnasHOM choch oflroBopnocT, He 3Ha aanpaeo hm im a xohe, HeMa hm AP»aBHor, hm nonMTMSKor, hm couMjanHO-eKOHOMCKor nporpama. OHaj Aeo 3ApaBe MHTenMreHitnje Koja uma npcrpaM He Mome ce hm npMĆnMmHTM MacaMa, jep je oa OHe Apyre 6naroepeMeHO msbmHah Kao omaAHHK oa aepe. Apyre CTpaHKe, Kao paAMKann, AeMOKpaTe (o6e rpyne), 3eMn.opaAHMUM, y CBojoj napTMCKoj 3acykbhoctm m noMaHMTtnocTM OTMMiby ce o fiMpane npaBCcnaBHe, Koje HajnaKme Mory ao6mtm, a noTnyHO cy 3anycTMBM MycnMMaHe, jep Ty Tpefia BHiue Tpypa m CMCTeMCTCKor paAa, a to ohh He Mory m 3a to HeMajy BpeMeHa. 3aTO MycnMM3He y3HMajy Ha HMiuaM, Te Ha k>hxob panyH o6ehaBajy 3naTHa Opna cBojnM 6npaMMMa, na hx 3SHCTa hcmmaocpaho ra3e m nonMTHMKM h eKOHOMCKM. flocneAMua cBera Tora je pa Me^y HauiMM MycnMMBHMMa ASHac Bnapa BenMKa noTMiuTeHOCT noMec Kp aj hom 6eACM, HMrpe y Harnoj ApmaBM HMje mMBOT A£H2c TaKO MM3epaH Kao Me^y HoUjmm CpčnMa Mycn>MMaHCKe aepe. Y hobmje BpeMe Me^y H>HMa je penaTHBHO HajBehn MopTan mTeT. nocneAH>HX roAMHa HajMaibe CKnonn>eHHx ČpaKOBa, Hajjane pa3BMjeHa Ty6epHyno3a cbmx BpcTa, a y nocneA«»e Aofia Me^y tbMMa ce Harno pa3BHja m KpMMMHanMTeT. ncA 0B3KMM OKOAHOCTMMa Te Mace HaiiJMX MycnMMaHa, nano cy koa Kyhe He ocehajy ce y CBojoj KyhM, nano cy y CBojoj romobmhm He ocehajy n>y6aBH npeMa CBojoj Apaiaan, jep mm ce OHa CMCCTM3TCKM y6Ma. A ko y OBOMe He HacTynn k 3k b npeoKpeT Ha 6on>e, mm heMO y6p3o AonenaTM Aa he HajnaTpMjapxanHHjM h HajnoHOCHMjn Aeo Harne BocHe, HajMMCTHjM Aeo Haiuer HapoAa, nocTaTM Harne HaunoHanHo pyrno. A ko ce ocTBapn CTaĆMnHocT pemMMa m, HapoHMTO, ano ce nocTMTHe cnora m CKnaA Meijy rnaBHMM h3lumm HS4M0HanHHM AenoBMMa; aKO ce Ha 0CH0By Tora opSape HaTe3att>a HauiMx nonMTMHapa oko ApamaBHonpaBHMX nMTStoa, m aKO ce nperHe Ha nocao no3MTMBHor CTBapaita, — Morao 6h ce M3BecTm h Taj npeoKpeT Ha 6on>e koa HauiMx MycnMMaHa. PemMM npaBMHHe npMMeHe 3aKOHa, uiKoncKo m KacapHCKO BacnMTaH>e Ha HaunoHanHoj noAno3M, y6p30 6m yHHHMno Aa ce Ham MycnMMaHCKM cbct cna^e, na ce peanHO non mtmhkm onpeAenM no CBojmm npnpoAHmm m eKOHOMCKMM noTpefiaMa, Aa OA6a4M 6e3KMHMeH>aHKy MHTenMreH4Mjy. Tano 6m oh nocTao eneMeHT cTBapaH>a, yHeo 6m y Ham Hai^MOHanHM wn. bot OHy eHeprnjy h OHy npepaHocT Kojy je MMao m noK33HBao npe Aonacna TypaKa, m Kojy je MMao m cnym6n ceoje BepcKe Mpeje MaKo y KaA je npMMMO McnaM y c Ty|jMHOM. Ham a p y mTBy MMycnMMaHCKH eneMeHT je «po3 BeKOBe HyBso m oneBao CBe CBoje pacHe OAnnKe, m CBoj je3MK m CBoje oČMMaje, h oh paHac y TOMe norneAy npecTaBn.a HajMMCTHjM m HajnemiiM Aeo cpncKor Hapopa. �Bpoj 17. u 18. .r A J P E T . LJEPO T A I KOZMETIKA. Ljepota je svakome ugodna i draga, ali je najdraža ženskome svijetu, jer mu je i najpotreb­ nija. Ona je našim drugaricama, koje nam se tako lijepo smiju i javljaju, tvorac sudbine, temelj za­ dovoljstva i kapital ekzistencije. Biti lijep — to je naša opća želja, ostati lijep do kraja — to je vrhunac ljudiske mudrosti. Biti i ostati lijep, iznaći: uživati radosti, života, pa u hladu jasemina i mi­ risu zefira a pod lukom blagotvornog sunca gle­ dati i1 provoditi lijepe dane bez ikojih briga i ne­ volja. Zar nije to ideal? Ljepota je dar Svemogućega, koji ,nije htio tim darom svako ljudsk^ biće pojednakom mje­ rom odlikovati.. Neko je lijep, pekp' ljepši, a ko je — najljepši? Svako bi želio, svako bi dobro pla­ tio taj superlativ, koji se, u .ljaskank^ ponekad izusti, ali koji u stvari ne gpstpji. Najljepši cvijet, koji naše oči zanosi, piožđa ne odgovara mirisu, koji nam se najbolje sviđa, a mi tražimo, da »naj­ ljepše« mora u svemu 4akovo biti. Stoga, pola­ zeći sa našeg ljudskog pojimahja ljepote, koje nije moguće ispravno, ali je za n a s mjerodavno, mi ne možemo reći: ovo je n a § 1 j,e p š e (apsolu­ tno). Svima nam je poznato, da se ljepota može raznim kozmetičnim sredstvima (kab ppmađama, puderima, bojama i drugim preparatima) povećati i potencirati. Ko je bliijed, za izvjesno vrijeme može biti, na oko, rumen; ko je žut, može se nahijcli'ti, može kose obojiti, kožu smekšati, nabore lica prekriti. . . Ali1, ko je mršav, ne može kozme­ tikom biti debeo; oči se ne mogu promijeniti, krivi nas popraviti, kratki' vrat produljiti i t. d. Daklen, što je lijepo, može kozmetikom izgledati ljepše, ali što je ružno i neizgledno, to je teško sakriti, a kamo li ispraviti. Fakat je, da ženski svijet više traži ljepotu od nas muških, ali je teško odlučiti, čine li to žene više zbog sebe ili radi nas muških, 'tražeći lje­ potu, ženski spol više troši, a muški više plaća. Žensko više hlepi za njom, a muško više žrtvuje. Za ljepotu‘ daje muškarac svoju slobodu, a to je nešto najskuplje. Ovako je na cijelom svijetu, ma na kojoj strani živio. Koliko god su različiti krajevi i narodi, poj­ movi i sudovi o ljepoti, tako su različite potrebe i sredstva za pojačanje ljepote. Dok na Zapadu či­ Ctpana 285. tave fabrike pripravljaju kozmetička sredstva, dotlen Istok to čini u maloj mjeri i nekoj tajno­ vitosti. Bajoslovni Istok, pun prirodnih i umjetničkih proizvoda, čudesa i ljepote, bogatstva i sirotinje, pun tirana i ljudi, rasa, naroda i plemena, vjera i običaja, imade posebne svoje mode, nazore i mjere u svim pothvatima prirodnog i ljudskog stvaranja. U tim istočnim stranama našega kontinenta, gdje su živjeli i radili, zevkovali i umirali toliki carevi, Kalifi, sultani, emiri, mugani, šahovi, rade i ne­ brojeni drugi aristokrati i bogataši, — sačuvala se, zaslugoTh- pjesnika, književnika i umjetnika, mnoga imena glasovitih ljepotica. Sačuvala se uspomena na njih kroz vijekove davne i burne prošlosti do dana današnjeg. U tome se vidi, da ljudi bogatstva i moći, ljudi uma i srca vole lje­ potu, da je cijene i ljube. Ona živi i nakon smrti nosioca njezina. Ljepota je najljepši omot ljubavi, ona je divni sanduk, u kome ljubav stanuje. Ljepota i ljubav to su dvije sestre, pa jedna drugu udaje; to je cvi­ jet i miris, hrana i slast. Imena tih ljepotica, koje je ljubav zahvatila i spržila, spominju se s osobitim poštovanjem u raznim pričama, kitabima (knjigama), divanima (pjesničkim djelima) i istorijama političkim i kul­ turnim. Sulamka strastvenog Sulejman pejgambera (sv. Salamuna) opisana je u »Pjesmi nad pjesma­ ma« ovoga istočnog mudraca i don Juana, koji za svoju prijateljicu, za kraljicu od Sabe, pravi mahsus pod od stakla da joj vidi lijepe noge. Lijepa Helena svojom ljubavi prouzrokuje propast grada Troje, koji joj slavljaše ljepotu. Divna Roksanda jedina može umiriti i zadovoljiti silnog Aleksan­ dra Makedonskog, a prekrasna Kleopatra, kraljica bogatog Egipta, meće u njedra zmiju otrovnicu, da je oslobodi ljubavnih muka, koje joj zadao la­ skavi Antonije, rimski triumvir i rasipnik. Intere­ santna Šeherzada iz Hiljadu i jedne noći, pored svega lijepog pričanja, ne bi mogla utišati strasti onog okrutnog indijskog emira, da nije imala lijepe oči, rumene usne, krasno lice i divni stas; bez tih osebina ne bi je taj silnik preslušao niti jednu noć. Sjećamo se također lijepe Abase, sestre Haruni Rešida, kome njegov prvi vezir Džafer Bermokid, Hafizov zemljak, kaže: da sc ne plaši halifinc sablje, jer bi dao sto živo-ta (kad bi ih imao) za �OrpaHa 286. Bpoj 17. u 18 T A JPETc jedan njezin (Abasin) pogled. A tako su bile ča ­ robne Lejla pjesnika Nizama, ŠirLn emira Husrefa, Džemila najvećeg istočnog liričara i bekrije Hafiza i mnoge druge. Sve su one bile lijepe, sve su voljele ljubav i život, i sve su kao .meteor pale za obzor, ali nijesu, kako se eto zna, otišle u z a b o r a v . . . One su stradale zbog ljepote ali ih ljubav uzdigla nad vijekove do sadašnjice. Ljepotice čarobnog Istoka imaju svoje druga­ rice u kulturnim zemljama našega Zapada, gdje u velikom radu i žurbi, zatim u brizi i borbi za ekzisteneiju čuješ česte glasove, hljeba i hljeba! A lju­ bavi, a ljepote? Ima i toga na kontinentu, koji je dao i koji neprestano daje tolike ljude uma, srca, rada i ideja. Ne samo mi nego će i naši potomci čitati kakva je bila Danteova Beatriča, P e tra rkova Laura, Šekspirova Julija i Dezdemona, Igova (Hugo) Adela, Geteova O orotea, Napoleonova Jo sefina, pa metrese Pompadura i Dibari (Du B a r ry) francuskoga dvora. Sigurno su sve ov£ ljepotice, koje je priroda nagradila gracijom, simetrijom (proporcijom) i K ib H )K e B H e h ljepotom tijela, uzimale i upotrebljavale kozme­ tička sredstva, d a budu još ljepše, da budu — naj­ ljepše. A jesu li to postigle? Zar ova sigurna či­ njenica: da su se bijelile, rumenile, po modi obla­ čile i dotjerivale, nije potpuni dokaz, ikako one nijesu bile savršeno lijepe, nijesu bile najljepše. To poljepšavanje je vlastito njihovo priznanje, da kod njih nijesu bili koncentrisani svi omjeri i ustavi ljepote. Ostavim o sada, pri koncu, na stranu ocjenji­ vanje ljepote i rad na poljepšavanju tijela pomoću kozmetičkih sredstava, da začinimo i podvučemo cijelu ovu gradu jednim pitanjem: Bi li se ta i to­ lika ženska ljepota mogla ovako sačuvati, održati i proslaviti, da nije bilo obožavatelja ljepote su­ protnog spola? Drugim riječima: Bi li se n. pr. znalo za Helenu, Kleopatru, Roksandu, . . . Abasu, Džertiilu, . . . Juliju, Adelu i t. d. da nije bilo P a ­ riza, Antonija, Aleksandra, D žafera, Hafiza, R omea, Viktora i cijele galerije odlučnih i odličnih muževa, dragana i prijatelja? H. Gjogo. K y ;r r y p H e S H Jb e iu K e . n iio 'IA HOTO'IiHU^ uuiDra — KaMOHua — u oueKU'BaTH je ja he on lcacraTir mofriijiro euoj. II mh čaja icaj muraMO Xavcjune iioomc, Hamicao: X a .v w X jjm o . |m k . j j ivryunawo Heuy; iiouy MyouiKy, jep on je yioiieo ja npoIkuuu.e iHimhbOBO, ciirpeMa |yi;y|aiia| I By>ie neiahi (1wiu.i jjut^m ncpoo pe'in. H Tai;o je peu Beorpaa 1925. “ i t l l l l M * I JFdmoa 6ojy. A oo.ja je Cuthoct MyouiKe------- Pe.ruII aajiccra.ia je IjNiratc acetia nvrena. u \nr omo nuije cy ce ])al)arie ua ucToacy u TaiMOoe pojmia OHa »uc raj jponaj ocemni ijpc*$ugr&M. II ii-ponouopno je cra- \Touj!« II XaMoa je (jru-irotjciKj) o j Tora uoaupa. Hh y •pau XaxMap — HnmTHHa'HHje vy upOravKeHe yrajaiiamabe joda Ma.Tepuja.iiMCTHMKe (I>uuioeocJ)U'je mu wy ne cnae ce KjviTvjie — a oiTa.*io je jejuiiiO ličino ,:(odpo. ri.pcty.ia cy te Toma o?ehaiba u aajjftmra~ y ttocmh. ji.painiMo bavepne. lIiK*inaiJUiM lijieKio oho m«.:io oradup juix M ecTa, Koja ce vcicraroM rybe Met>y jodpuMa^ mh OoeTH.TH CIMO Miupuc '/KH'BOTO, l?CTT^a II IIJ'TM. A JbVJH oo.ryjy o j oduJha 3eMaJbCKora u >Kwbc cy um ueaacnTe. MoipaMO ob.v Ma.iy aubuwaiiuy oicBajiiHKj[Miaao®aTH) Kao jejaiu vMeTHiriKu: iijijtc y uauioj nocoepaTiiaj aabuucenII Mooice :nr kotoj ocTaTH x.:iajau npvj obom 3(5upKOM IICICTH — — — — — — ----— — — neOaiMa — juenu, crpaoru h joOpy. A PajjaM, Myjpau, ycaMJbeiKH, roiBopiHO je us cmolje »A aceHa je era-pena 3a Gpury u pbjH.y xpany Korude: JbvjHMa«. Jep cMucao je hiUhotv /Keua a «ioo ce ne »A.r« irc nurraj Me 3a caBerre th, 3K6ho Xeija!MOBa, mecejm: ;wuBOTy, Monimje cy M.y yi3a;ry:j«. He mjkvimmo jep cy th Koce 6yjue hi n^ncrn nx Borpy nerca ce un-pa o MvUMony, »jep ico paun jjdoKO, jvGmco u yijaxne ibiiMa! H jep th Kpm rojvu Kao cyHiii,e y ny(CTHabiH. A BaojyK«, ja ne fin noćne aar/Ke.in.iu :ia cpehoM uory_ »ua'.j ja BaTp.v ire norain hhko jo x.ravTiHe noje! ĆJbejroM h 3aiiJiaua.™ 3a cTpamhv iipcKyiiieiiOM. Jep O vko.iio XepaMOHa, nyua cu uo/itvje h Buma oh n .ia 'i u jouiia najaibe je ropuo. A aceire c.y muoto Kao ;iaT.\via pojna nrro nac xpa.nw Tunojdp.uiMa 'CBOtpM! opchmrje on Jbyju jep .launue jajy w iri)H-Mayy. r(aju! Bap rwy.;ia ]xwMMUWba o oiiom urno .lii.jc! H 3ap Jep no ja •cbc iberoua je bctuoct — J[aju! MOpKe im«i ja CTHiiia dypy ua MO[wrMa jci6oji!hm! Jep tcjio je JKenuiio (Saunu naj/icimia u ko yi)e y /(aiju! Jep ko j a 'Cue, n>enoBa je jmcihoict! H»y, aadopamr na <me. ITocTaue jeo bcihocth-----L 'haico je n'.irjo[i!Ho M>xxpH Pajjam a uceue <sy cl>eh'iiwjc o j Jbvjm je,p ire Muic.jie o /KinDory. XaM;ja je , i >ck.ox, uecanuc Horou.a u cth. i m.v n o jiBeoiriiaj 1925. i ceha Muoro na Taropy. lio T,y uuaic u Ma jo c r a jiu CiUKO JIlMCHUJl. �Bpoj 17. h 18. m J ž jv M T A JPET< w (f T nPOC/lABA POTiEHflAHA H»EI\ KPAJb. BMCOHAHCTBA nPECTO/IOHAC/IEAHMKA (1ETPA Y TAJPETOBMM KOHBMKj TMMA. y Hefljen.y, 6. cemeMfipa t . r ., y cBHMa fajpeTOBUM MHTepna- THMa npocnaBaeH je Ha CBenaH h an hh flpyrn po^eHgaH TajpeTOBa ripoTeKTopa HsercBOr Kpa/beBcnor BnconaHCTBa ripecTonoHacneflHMKa n e ip a . CBenaHOCT je OBa HapoMMTo y cnje na y capajeBCKOM MyuiKOM KOHBHKTy, rflje c y npHcycrBOBane u iim to MMue HOBor TajpeTOBa meHcor k o h b h k t 3 M3 C apajeBa. Ilopefl nnTOMaua m n mtcmh 14a ca h>hxobhm ynpaBaMa npHcycTBOsanH cy OBOj CBesaHOCTH u HiiaHOBH YnpaBHor Ofl6opa TajpeTa. y 8 XaMMfl caTH OTBOpHO je CBeMaHod ceHpeTap TnaBHor Oflfiopa KyKMh ca KUMuaibeM hberoBOM BenM*iaHCTBy Kpan>y AneKcaHApy, IbeHOM BenMHaHCTBy Kpa/bHUM Mapajn m hberoBOM Kpan>eBCKOM BHCo*iaHCTBy npecTo/ioHacneAHMKy n e ip y — floKpoBHTen>y Tajpeia, HauiTo cy n htom um h omtommuc omjesane »Bome riapBfle«, rio tom je riHTOMau OMep HaMnapa OApmao ycnje/io npeAaBSibe 0 cnaBHoj flHHacTHjM KapatjopbeBHfca u 0 3HaHeH>y noKpoBMTe/bCTBa, Koje je npey3e«^ Han 'fajpeTOM HajMnaljM noTOMan H 3cnaBHe nopopnue KapatjoptjeBnf a. H3a Tora cy c/injeAHoe AeKnaMaAHje pcAon.yfiHMx njecaMa oa lilaHTHha, Boj. M/imfca, AnMBepMlia-Ty3naKa h AP- a H3Ba1janM cy hx nMTOMUH m riHTOMHue. M3Meljy nojeAHHHx ACKnaMal^fja nMTOMaMKM 3fiop je ci pao njecMe. Obb je npocnaBa hbkoh Aywer h nHTMMHMjer 3a< n.aiba 3aBpiueHa oko 11 caTH Hofcy. HeCTHTKa Kpan>y. tlil lipuy H'Mc 1’ajpeTOBe O.mjkiahho, r.'I. 0,'i.rmpn. II ......... ja.TCJi>a ApviiiTRCinr npcAcjeAUH'R. ’lp. Aivfo Xii*lnifieroBii|i yii.vTiU) je im A'in 5- o. Mj. IberoBOM IĆpan.y 4 JI Jaii-Apy na B jica 6p:w>jaBHy hmtphtkj npiimaoM Aipror poben.iima I'ajpeToim IIpOTCKTOpa Iber. KpaJb. Biic. Hpe(k>WMWW t»^ HeTpa, cjEujt-Aelior ca^pataja: »’laiiar, kUvV ce cim po,moji v^una opna. pa,n|v n Chc-moryhe.u ynyb.vjy CKpymeHe mociCc 3a Ayr u c-peha« aoiipor lberoHor KpajbeBcicor RH«mJtcTBa IIp<-<'.TO.noHaijie;uni.Kii n c-Bii TajpeTona o>M.ia«H«a ca. cBojiHM irpnja-TcJi.iiMa. iiipocaarcta iinjcne'jaiingc pobmwa.11 CBoni MHJtor IIiKmucTopa, xii'ra.\t ah napaohm BamcM Re.nii'ia.inTBy Kao « ue-mosi KpaJbenci;o.'i ,’Iouy 11 aji' p/tahh11j e uocra tjjc. T\f>. hciibh ojiamiiMa yiieii'fiUia Jliiiiacrriiju. Ka.pabopbemiha!« Ha OBy HecTHTKy Aofint) jc npi'Acje,iiHiiK oa KafiHiHCTC.ue ICtuiueJiapnje IberoBo BejiHuancTBa c.iiifjcAehn oatobop: »roi-noAinue, Upujamio AmpiijfAiif ToiiJio.M mccthtkom noAHcecHOM y hmc rajpeTOHC OM.aaAHtie, npnmiivOM ahhsi pobeiba. 1F>. Kp. B. Hacjh'Aii niMi n|H\rroJia, IbiixoBa. BcjriiHinic.TUM finaniBonojiH <-y H,a■ _/jpyniTiiV I’ajpeT.v nnjajfit Ibiuxona- licupcHa oaxpCAHTH .na BUJIll I10CT I , Hteij) Ka.<5uu lTy 11oMohmr MiiHHc.Ta.p JaHKCBHh, c. p. APyror pobeHAaHa TajpeTOBa nporeKTopa y rauKy. Ha «. 0. .Mj. 11poeJia.BJi.cH je y I'aUK.V n.i Haj'-uciaiinju >iallpecroIKK pobeiiAa.il rajpcTOua UpoTCKTopai lb jioiiacjioAiiiuca ncTpa. Hoaoaoop 1'ajpeTa ornocAao je 11 OpoO,'iauciua jfljiity 'iecTimty Kafijmcr. Kaiiiuenapaju Ibcroii'or Bea KpaJta na Baca. npocnaBa O rp aH a 287. ju m h a u i y irpooTo|>ii'ja.Ma Fa.jperona R'jiyCa npupcbeno je cbchiuiio cifjejio y<i fjrAjcnonaibc ApyiUTBeuor TaMfiypamut«p nfiopa. Chjojro je OTBopno r. AfiAyJiax etf>. 1'aBpaaoBih, mep. ryn. ca Bpjio jmjenHM npmroAHtiM imopoM, niTiiKiij'Binir ana'iaj naiia y mcto p*jw namer HapoAa, a naponiro y HCTopiijiii »lajpero*, to naAHOHaJiHit pa« APJ'uiTa 1'ajpeT oa iberona ocHynca 11a a<> a&ihio, AOTaKHyBuiK ce nojeAHHaiHO h H>eroBnx Ky.arypiio Haunona.ninrx nperajraua. Hapo'iim je ucTaicao cjajny 6yAyhHocT TajpcTa no.i noKpounrreniCTHO.u Iber. Kpajfc. R hc. n.pecTOjroiTaejieAHiiica HcTpa, re na kohuj' airejroiitau je na cbc npirjaTCjbe Fajjiera ;ia mijene u uj-najy iy ijM a^j AaTy Tajperj' ca HajRKiner stjerra, tc ; ui caA«i paamij.v jom HmTeHoirBHirjiir pa« aa npouBa.T 11 uaaipeAaK Taj- »rerac x o k<-> y ' Toiiop jc Tpajao bhiuc oa iiojra caTa, ne cy npiMymii y wyTpiiHH npoc»roj*Hjij, ir Ha BaHM ix>»op cacjryma.au rrojehit ca (5yp- HifM annaywM u ncu;.Tirafciia KpajbCBcnoM J[o\iy n> noa;]>OBit- TcJby. 3axBana. Tfne c. cenTCMđpa t. r. npujiHitoit Hipocjmitc 50-roAiiiiiH>ifue Ii'pa.jnnjiKOF ycTanKa nanpaBHJiu cy crapnju hhtomiui <1itxah•TOBa rspuSrnira ca cboj -hm yri,paBiniicoM naJicT na. TiopM j2iy c«pxy noMobrr oa Taj ih3jict Aaponiuia je Cirxahiia 0111. .300 ,lHna,pa, a ononua rpoja. nona aa npeBoa niiro.Ma.ua ma 0 11a Tio]iKOnaTy ir naTpaj'. K«tecflp#Ma thx onmrami rr. iy(5i>.\iii'py Mi.pKOBH.hM y Unxahy u 'Cyjbarif Oyjbnhy y Otohjh » » i' « r ”j!,e" “ ecI * “ *■*"> ~3axBana ”raaaHom “0^6opy ' roc.H. Xiican Pofioiiiih lio Tpefiiiiba nocjiao je l’Jianiio.M Oa(Vrpv I’ajpcTa CJiiiji'Aen.V :iaxua.iry: ------sHaamrsr aoiiiicom oa 2 o. om. Mj. ođaBirjcinreii je moj fipar Kinjiaiija, Aa ere My ir one aiao it aa npomjio Aimje roAiimc noAinjejiHJin fiec.nnp.TH0 Mjecio y I'iijperonoM KonitiiKTy y Capajcny. Hourro jc itcrrif Moj jcApam fipar « na MOjy neJii«icy ata-rocr Hll. 24. OB. MJ. HUKOM KpaTKC fiOACCTIH H y HI»jCTy MJiaAOCTlf iipecejiiiip Ha Oojbii CBiijcT, to mu je AyaiHOC.T ah- Bac o6aimjecTiiiM, icaiio fin obo Mjccvro y kohbhiKT/ icojcM APy«>M cmipoMiiuiHOM ba*ty HOAIljCJTIIjni. Ja ce imo fipar 11 eraporejb paxMeTjnnje, rajpcTy ijajTOium,je ;iaxR,a.T>yje.\r icojir ce jc erapao 11 koju ra jc inaApJKanao aa. Bp.11jcMc ibcroinH' inKonoiiaiba na TproRaHicoj AocajicMiiju, a «a fin ce Maicap nemio Morao rajpcT.y o^vskutii aa juiiibeiia AOfipO'iii.iccTBa ofieliii.jcM, ah he mui 6 htii cBCTa AyiKiiocT aa na CBantoM Mjccry niionarupiiM I'aj[>CTOBy HAcjy H lberonc nii.Keue.« Y3 M axcyc ceoaMl flofipoBO/bHM npMoor 3 a TajpeT ca npocnaBe 50-roAKUHbHue KpajKuiKor ycTaHKa Ha TiopKOBanK. HHiiiunjaninoM r. JJp. Bitnica ^paacBua, OARjiTHiiica y Boe.. Kpymr ca.Kj'nJbcno je aa l’ajper ahc G. cenTcMfipa. t . r. na Tloiaao1111*1 hi 374 Airiiapa. l'ocir. JIpy ZI|>a*icimy Kao h ibenn»y Apynirny y HHjeir jc •Kpyry Taj npnnor cafipau oa cTpaiie l'iijpraa naj- Jbciima XBajia! flap y Kyp6aHCKHM KomMuaMa. II0 AOA0 011 I’ajpcia y / I cjihciitic oaymio je 40 k o m iv u i KypOaaioKHx KOiiciiua, a jrrpvicaic oa A iui. 2.114.— nocjiao jc l’ajpcTy. �O paHa 288 flapoBH M3 Boe. UiaMija. ra.j|)CTOB nn.TOMan ICapnh Myrrail>a oaj;ynno jc aa^ ajpoT CBary 0,1 JB ih, 207.— , a .napoiuunc c.uijeAelia row»oia: no 7lnn. 20; Cajiito Tjcpnifiaiinih, JIp. MexMCvTaniih. Xyce2fn Hu3xmih n <I»OAaMOBiih n apyr; no 15: X*<f>H3' C. Banoaiih! no Jfim. 10: lJcMa.ii BiiiMHh, C^ucjMan jt MjcTaifia 3yiuih, Af),nypaxMan 3ypyiioBiih, Kamin KacyMOim£, ^ v ja ra PoimrimVi; no Jfiin. 5: Myc.Taifia TaOaa;owiih, Xacan 3 . T a jim , Mcxmca M. Pcjupmhr^Hvpmja CajwixoBiih, Xamu.M X . Atfniih, MyxopcM X . Jyc.y(|»omiVi; nos Jtiur. 10 : Xacaji Eunuh. »j / Hajrominje Ji,any! Rpoj 17. u 18. r A J P ET. ^(apoBaTCJbH- oy cjiujCAehn: lio kom. 7 .BpaJia AjinOaroonh no' kom. 3: A^CMCcr KancraiioBiih m Xii<|>3ara 17opo6Hh; no ioom. 2: OMcpana yvBapjndi; no kom . 1: A xmct XaM;uih, X. Mycra<J)a XaMfliih, Cyn.ara AxMeTanth, Taxnpara JJnAapeBiih, Asanara X. Tlepeiunanih, XaMAH e(|). ^pjbCBiih (« y HOBny 50 flvm.), XiuJ)aara Xycciuincxajiih, My<na<f>a eifi. I16pya>, Xyccim 6er Jycy<J)OnroBiih, EMimOor X . XacaHOBiih, CnanJiCer X. Xaca.HOBHh, Ca.nnx0er Ka-paGeroisiih, IUyhpara AjiHjamh, d>axnp 'Reitanonah, W5paxiiiii X . OMcparHh, MyxapeMa.ra X . AO.Tjiih, Cyjb6er My.naČcroBlih,'Ccjaaramma IlopoOnh, IHyK,piija e<fi. A,nanih cbh mb 71q>Bcrrrc. 3aTiiM A xiicr Axuuh h Myjara KapaCcroBiđi mb Omcpaniiha: Aanjara XagiiH ira BcroiyKa; Acunara IIIax6eroBHh (ic y itoBny 45 Tfirar.), XaJiiiaara IIIaxOcroBnh (h y iiOBny 45 ^ mh.) ir C-Majnn cif). EehnipoBiih (u y no®ny 50 JfjiH.) cbm U3 Ee-mree. Bopo B.vjaAiiHOBiih napoBao 50 Aima.pa. Ha 5. jyjia na Kyp6aH-Caj,paM OApatao je noaon<5op TajpeTa TCifii'piif m tom npuinrKOM n.T.TO jc >ia Gjramjim JTjicii. 4.089.— Kao 'Uforrt n.pnxofl. / Tope niMCHOBOmiM napoBaTCJMiMa kojo’ h apjijCAiroa noA<Vi6opy irajTon.nijo cc 3axrsaji>yjeMo. fi.nanrJAaHM^io t. * B iraa TajpcTOBe aaOaBe y raijKy. CpcAibouiiioani-.iiii OMJiaAirna y I'auity oApncana jc 4. jyna t . r. ivOHncpaT y KopncT 1'ajpcTa. 4iunr npiixoA iioiior.no jc 343.— I’ailicTou noAOAfiop OApatao je u TcifM-pin na auh 2. uoryoTa. H1IJH jc H1ICT npiiXOA 1131100110 ^HH. 4.058.50. OiiuiTiMia raTs-HKa Aai>OBaaa jc l’ajpeTy Kao enoj roAiniiiufi Aoirpnnoc Tluh. 2.500.— . 3a6aBa y Oomm. . ' CpcAn»un;ojn-Ka oMJiuAima y 'lKnui njiHpcAiuia jc 3tUjaJiy, .14.’ 15. j i i«. a:BrycTa y KopneT l'ujpeTa u Iliiooujoiv, a mhiot ui«iXoA aa I'iiji>oT Ono jc Jlmu. 1.400.— lIpKpcbiiBa.'uoou OA<>»py oBc uaOaBe Kao 11 cbh Ma, Koju AOiBininccoiuc cboj amo lieita jc liajioiianja XBajia! O A l ^ n J K A I b E JIvH TA 3 A T A JiP E T . TajpeTOB notiijepeniH!i; y TiapajKOT r. Xa>cau nnaiau ćaii^rao je iibi cejuHMa oko 25 Merapa jichiu 3a nam Tajiper. V. HaJia® MO/ice Ohth inpmiMjepaM u ooTajmiM mumi'M nomA3|5opHiMa u iionjepeHiffli,niMa Kano ce mo/K« ji'aaHTH 3a TajpeT caMO awo ce h 3aby no ce-‘ r.'iaBHM O ji^op 6 h Oh j . neoM a ea^onouban n a ^ a Oni 50 cjiecoiiBa y Boonn n Xepn,eiX)®HiHH ca6pa;io n'cry i,. .iit'inny »oma, a iuua On On.io oaOn'jbiia pap.a n oBje^ ‘ciuJh-HiJBfauaijaiba OBojnx a j - khocth Mnarn On opeoaBH. APlOBaTe^HM lit! npnno3n na rineBiba. Ilcnpcn nojio/if^pa. raj|>CTa y ITj|cii.i.y ntrriufjc) nepa, rl„, Map^u BajinoiT rbn E miihh JJofmV eyiipyjn niisHitn IIvKopaBCion, cyupyan lui-Kinoopa, tc it . Jaxn jiiu ,lopnTiy, Ta.xiipy Oiftiaiiai’11hy, 'Miiioim. n A. ; 3im.’iaMauy, mmii., npjn na-flaai 10. a.nryiTa nocennuic npori’opnjc,iTajporona Aomo« h npiunoatiiiiut' ,'lmi. 210.— aa TajpcT. (IpHflOr M3 3aBHflOBMl.a. IIoBjcpciriiK I’njpcTa y 3a.miA"iinViy< Xy<ynn Xainnib, npn.hpkom c.naii.a mojiOii c.jiojiix Khopnn, jipanoaciio jc 3a Pajiicr ,'lnn. 25.— AooiibudJtifor iipiijiora.’ XBajiaj B an« yMMTen>cKe uiKone y flepBeHTn cajsj’jniiue 3a I'ajpoT oiioT,y oa ,'Ijnn. 70.— /nofiponoji.iior iiijmijiona, i:oj.y jc oitory liojioiuiio roonoAini A.6;i|ii6ci' Boucjjnh, iiim). iflCCOp y /fcpBOHTH. CpAa'ina xBa.ua! AspoBH H3 ripHjenon>a. IIoAo.aOop I’ajpcTa ii|>Hicyuno je (jrujivicHc. ilpnxoAC aa TajpcT: .foOpoiioo.Hii npHAOBli npCA vaMiijuM ,’titii. 508.— ; oa tciftepiiHa na 4. Aan Bajpaiia ’ fiui. 890; na Cmiokoiic oa paoiinx .uma Jfiiii. 120; oa oniiifmic /tim. 500. ynym io JTiini. 2-024. Obom ii [>hjimirom 'iae.T iiuM j« jncHpcA PO.’iA/lOopa napammi (ijianviiiipiiiocT r. AiiAp.y BorA;moiuihy <:yAJijn ji iipCACCAHH«y OMJiaAHinncor Ap.yuiTiia »IIoama« a; h;«, itojif cy lipiiAHiiOM I'ajpoTinia Tcificpib'ia <a omahaiuiom . anifliio pUAitaib u yncjinii;uiM l'aj|H!TOBO H.UI'jC. lIi>AO!i(3ui|iy l'ajpcra. « . lbcroitiiM. 'JJiaiioniiMa najTpiuiHjc :javuu«byjuMo na piiA.v :»a HOTuosiahiibc Apy lUTB’a I’ajpCTa! M orjin r. 'piby KOJiiMHHy m ^iieTepocfrp^’MMTH. Aintv:iyjeM !0 n a cibc no^OviijGoi* h 'iiOBjeiJOHHKC n o p ajie OBe je c e n « ncano On T a jp o r narnoM orJiM n a n ah h h n a kojih r a je liOMin'ao n nonjepeniniK r. Iln jia n . r . llm ia m ' n a m a najjb-euurna.xi5ajia n lip n an aib e nu ■ \ : OcHyxaK nofloflčopa Tajpeia y Cnonn>y. rjnumii Oa Oo p 1'ujiHJTa a o Giio jo oa B oimii« E mciiiiu iuuiycTpnj.umu y Ciiaom.u,y -i-cjioriiaM cncAchcr caAP*aja: »,'lunjic cm o rpa l)3.Hh rpana Gi«>n.!ba ounx Bcpoiic4toBCUTii oApjiMiJin ucjLiiiuit UajpifroB cGop na kojcm j c noaOpan HonoJiiGop l’iijp iTa n o jii iiouAp'icjba cboj l'jiiumu 0;;6op. IL iicm ciu i h ;j b c . im a j cJicAH. BeKHp E mhh, iniii;iynpiija.'ia.n. l’.'iaiiHii Oa&o-p jc nanunOiiio aoOiuo uiicmchii JiauciUTaj o koiir.TiiTyncan>y uobop 1'ajpeToiui lloAOAGopa y Ciu>iui»y, y ia»ju cy iiaaopajin: lIpivlccAmut llcKiip E muh, niiA^crpujaJiuu. Tujnim Jfp. Ac.m.m l\y.iCnoBiih, .tmjciiiiu ;. • HnarajmiK. III cmimiOiu' Ha PhbCc- . roiMih. Pcunaop IlcjK) Jlcim h, TpiDBan. II. Pcuuaop l>ajpa.\i 'l>c1«ii, i , yniTCJb, a i;no bumJ ciiiiah : IliiROJia Ca.nyiiyiih, lipcAi’ivunu; ciamciic omu rime; J^ u ia u ' 3oiu>, rproBan m A xmca 'I'oiiau, Tpm-p uuu. flo6poBOft,HH npnno3H: XiiM30 EificiiAiih 113 ('pcG-pcniiiHc caatyimo jc llpcuo ifii‘[«iija rnory o a ,’pm. 223.- , u AiiKuiaiuc cJiifjeAcha roanvui; no ,'pui. 5o: 3yxAiija ICmunih; uo Jpni. 20: Xiuaija Cnpj'm h; no ;p ili. 15: Mj'jara Oyp'rnh, Myjara E i |ic h ah K H XaJina AxMCTounh; ico ,'l^m. lo; l'.oAor, E axcm III.iiKyjiih, llacita Ucromih, J . lljcis'icjuili, Myxapi xi lIy<Tiiir, 3a.piija JfaumAomih,' AOAypajCMUH Jyco u T omii. Baciih; no ,’ lim. S: XaK.nja McxaA>uh; no ,’fim. o: Ccjimuna.nih ii lllciMiif) P.vuiih; no Jlim . 5; ToAop Goiira, Ojmo .11., Mani Ihmianuh, <1>. fliumh: no Jfuii. 4: Mcxmca TaG’itinmiih, AJi.nja Xognh u Hara U.; uo ,'lmi, 3: Tax«va TJoimh, Cajmx KcficiiAiih, I,paro Oiiarojcimh; no Jl,im. 2: Onop Ilaiiia.'mh u 11. 11. 2o ,’umapa. ' “ • C«i:yua»a,i.v n "AaiociiTiMuiMa Hcika. jc 'uajcpAa'iimja xi»iuia! Štamparija »Bosanske Pošte«, Sarajevo. — Vlasnik društvo »GAJRET*. — Glavni I odgovorni urednik: Hamld KGKlC. �Svaki musliman treba da kupuje samo ier kualitetom nadmašuje sve ostale cigarpnpire a potpomaže i „Gajret" )• Tvornico Cigorpopiro S. D. fllKaloj, Sorojeuo, može se naruiiti i preKo društva .Gajret' u Sarajevu jjlllllllllllllllilllllllllllH CopojeocKo Bohko a. A- y CapajeBy. Tejie(J)OH 6p. 33. BaBH ce cbhm y đaHKOBHy CTpywy cnaaajyhHM nocaoBHMa. iO io im e Ha uiTeaH>y yKaMahyje HajnoBOJbHnje. O a HHCTe ao6 hth 1 0 % y d y n a KyATypHOM H npOCBjeTHOM apyuiTBy „ fa jp e T *. 1 Trgovačka liailta d. 1 1 | Sarajevo, Strossmajerova ul. IZ. Oin. ZO,000.000 Rezervni fond Din. V,300.000 d io n ič k a | | g la v n ic a j Prim a uloške na štednju, vrši doz- 1| nake u unutrašnjosti i inozemstvu uz najpovoljnije uvjete, finansira 3 g industrijska m i trgovačka poduzeća. Interurbani telefoni brojevi © 05, 8S5 i 5 55 W . || g I . Beograd, Zagreb, Novi . ,Sad Tuzla, Split. — j j IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIB �Opće Osiguravajuće Društvo ,,]UGOSLDIf|]S“ osnovana g. 1913. u Beogradu sa akcijskim kapitalom od Din 3,000.000 u zlatu. Ravnateljstvo za Bosnu i Hercegovinu Dalmaciju, Crnu Goru, i Sandžak u SARAJEVU, Kralja Petra 17 Brzojavi: J u g o o t ig u r a n j e . T e le f o n b r o i 300 I Vrši sve poslove osiguranja nijkulantnije. Police požara prima Uprava Fon­ dova kao garancije pri davanju zaj­ mova na hipoteke. Sve informacije daje najpripravnije gornje ravnateljstvo kao i zastupnici u svima većim mjestima. 0 HHHBBEBHSHSHSSSIBSSHSHEg 0 H 0 0 0 0 0 H lz n - j i ž a r a B i?« Bcišagića Sarajevo trgovina muzikalija l materijala za pisanje I risan|e. Bogato slova* rište hrvatskih I srp .Kiti knjiga 0 0 0 IEmm ili uopće nemoćan, popraviće svoje zdravlje jedino najnovijim lijekom, koji se zove Ferrodovim . Vanredno je sredstvo i zaista spasonosan lijek za one, koji boluju od malarije i drugih raznih bolesti. — Ferrodovim otvara vanredan apetit (dobru volju za jelom) i vrlo brzo oporavlja davajući smagu, svježinu i zdravu krv svakoj osobi, kojoj je kakva bilo bolest narušila zdravlje. Za siguran uspjeh dovoljne su 2 do 3 flaše. — Narudžbe prima i razašilje sa doplatom i plaćenom poštarinom: Č ita jte ,G a jr e t ‘ ! List »Gajret« jedini je list za našu porodicu, za našu djecu! Za to treba da ga svak čita i pretplaćuje se! Pojedini brojevi „Gajreta" kao i cijelo godište iz lanjske godine mogu se dobiti uz sniženu cijenu kod administracije lista. Svakom prilikom sjetite se Gajreta! V T ? T T T V T V m T T T T m T T T T m T T T T m T 'r * V V n m » � https://kolekcije.nub.ba/files/original/4aef324d682260a50adc0598e90025b0.pdf 9a28d0a59dec13c2c95f470f58e3afbd PDF Text Text O gaj flpoOpnj CTDjH 8 flHH. [lo u iT a p H H a ru ia h e tia y totobom . J1HCT TAJPETA flPyLLlTBA 3A KyJlTyPHO H EKOHOMCKO nOflH3AH>E MyCJlHMAHA M3Jia3H 1. T o A H H a IX . h 16. y Mjeceuy. B p o j 19. h 20. C apajeB O , 16. OKTOčpa 1925. CA/I.PJK A J : AxM ej; M ypau6eroBnh: Pa3BpaTHMK (HoBf\ia). X a \ m Xy.\io: fly« H M u n (Iljnc-Ma). AxMiea Mypa;ijf)enoBnh: ^ m pt (IljecMa)^ Chiep KajaiaKOBHh: hberoiu u 6oc3 hckm yciaHUM. (TloBo;ioNf OBPHaiiocni Ha HeTHJbV). Ax.\ie;; Pe<J>Hic: CoKonoBnk (H ajfaB ai;. — IlpoBOA^ M. P. jje jin h ).' OoMan H yp « X a u n h : HleHCKo nHTaa>e y McnaM] OcMaai H yp n X a y H h : MyxaMefl u KypaH. i L^C t . P. JJeaiih: McTHHa q_ nornfiHjn CMan/iare M e m Xa<J)H3 A . ByiuaTJHih: MycnnM3HCK0 6paMHo npaBO. ^v-vie^ Mypa;$eroBHih: rioKajHMK (iljtr.Ma). ' «a OftpeHOBith: BapaBa n»yfiaB (lljecMa). ,.vi. Tajiif) O k h K: M 3 CTape apancne nnpnKe d lju M e ) . M. J \ j n 6 O-Knh: Hp pyMHaMa flje^CBCKor flOMa. M K Y / 1 . yPHE Kocobo«. — HoBe K»t>Mre. K Ifc M K E B H E »CpncKo B M J b E U JK E : Apy3M (flyp3Hje). — Bop6a oko OAMjesafta. — y«MflaH>e inenxoBa m TeKnja y Typc«oj. — BpaK KeMan narne. TAJPETOB r/lACHHK: y cn je x H arner capaflHMKa. OcHMBafte TajpeTOBa nofloflđopa y Tecnnfcy. ripnno3M 3 a rajpeT H3 "ByK0Ba (ope3 Bnxafc). flo6poBon>HM npM/io3M tjaK.a UlepnjaTCKe rHMHa3Hje. CaKynn»art1e w h bo t h m x HaMHpHupa 3 a Tajpet. y pcahk: XaMMA KyNMfc, UtijeHa rofl.,80 fl. nojeAHHH fipoj 4 A Tšaun Ao6nBajy jihct y no.ia uujeHe OA6opa hjih koaynpaBa — rajpeTOBHX KOHBI1KTH. — koa r^aBHOr �Sl^BBBBBBBBBBBBBBSBBBBBBBBBB BBBBBBBBBBBBSBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBB BflNRfl G flM T D. Q.1 u S a r a je v u — Telefon brol 649 Banka se bavi vanje valutam a kod industrije „M erkantilia” ii 1 ® ||j B ® □ E H a o o n in BBBBBBBBBBBBBBBBB 0 u « / /* % / S a ra je v u 0 Centralna drogerija • • r ia m stv o m ) — Koćičeva ulica broj 41. ■ T e le I o n : 81 7 . ■j = 689 svima bankovnim poslovim a, te je ovlaštena za trg o i devizama. Zavod je pupilarno siguran, a angažovan je drveta „V arda” d. d. V išegrad i kod trg o v ačk o g d. d. Sarajevu. O d čiste dobiti ustupa 10% društvu „G ajret”. ■ •• (Z a d ru g a s a o g r a n ič e n im J i J fliicijsiii kapital Din 10,000.000 - Rezervni fond Din 1,400.000 1 ; ■ F ilija la : V iš e g r a d T e l e f o n : 817. R aču n k o d P o š ta n s k e š te d io n ic e b r o j 1276. = ■ ■ S a r a je tr o Štrosmajerova ulica broj 3 ■ Bavi se svim bankov­ nim poslovima. Uloške na štednju sa otkazom i bez otkaza ukama­ ćuje najpovoljnije. .i ■ ■ B B B B H B B B B B H B H ? ,! Trgovina medikamenata, drogerijskih i kemičkih proizvoda, robe od'.gume, zavoja i hirurgških instrumenata, kao i fotografskih aparata i potrebština. Velik iz­ bor inozemskih safuna, parfumeri e, kosmetičkih potrebština i spužvi. Skladište svih mine­ ralnih voda. Ruma, konjaka i. t. d. Telefon broj 319. — B rzo­ javi : Centraldrogerija. �J1HCT TAJPETA HPyOITBA 8A KyJITyPHO H EKOHOMCKO I10AH3AH>E MyCJIHMAHA M3Jia3H 1. foAHHa IX. h 16. y Mjeceuy. Bpoj 19. h 20. CapajeBO, 16. OKTOđpa^ 1925. U ujeH a ro a . 80 fl. nojeAHHH 6 poj 4 fl. *BaUH flođ usajv jih ct y n o aa uujeHa k o a r jiaBHOT O fl6 op a m i u k o a ynpaBe — fajpeTOBHX K0HBHKT3. — Ahineđ iMuradbegović: RAZVRATNIK U avliiji se je još oufe buka pijanih svatova, kad su Tahiriu dovele dvije stare žene u tožniou i posadile je na dušeke. — Ovdje ćeš ga pričekati... šapnula je je­ dna od starica i pogladila je po kosama. — Samo pazi, kćeri — dodala! je druga — ova noć ;je vrlo važna, za sav žjvo^ — ivoj i niegov. Ako iga sad iprivežeš uza se, neće se od tebe do smrti otrgnuli. A ti to zinadeš i umliješ. Eto glaviia si i očimjeg mi vida, ti si najljepša od sviju .i nikada u životu nisam čula za veću tfepoiu, a već mij£C šezdeseta prohujala nad glavom. — I nije sarmo to, Što je lijepa) — updete. | e druga stairiea sa velikom bradavicom na gornjoj, usnici, iz koje je virilo nekoliko dugačkih dlačica kao rnačiji brkovi. I umna iie ona. i od svojte je — prava koljenpvićka. Njoj vidiš, nije potrebno ni go­ voriti, kako joj se treba: Vladati prve noći sa mu­ žem, ona će to i samu zrnati, makar da sam uvje­ rena, da nikad nije ni s kim o tom ni .riječi prozbo­ rila. Ta kako bi ona to mogla. Ovako stidna i va­ ljana djevojka. Ali tu :je pamet po srijedi. A Damet se bogme rodi sa čovjekom isto. tako, kao što se s njime rode ruke, noge i sve drugo što je na njemu. — ljest, jest. sestro, imaš i ti pravo. I neka se ona: ničega ne boi)i. On je po tome valjan čovjek., poznam ia mjegai On će s njome lijepo i neće ioi ništa nauditi. Eno već se i svatovi razilaze. Sad će i nljega dopratiti do vrata. Treba d a se uklo­ nimo. A da vidimo, kakav ćemo dukat naći sutra pod dušekom.. — )a mislim, biće šorvan? ... Taihira nije ni jedne riječi progovorila. Šutjela je kao' da je olovom zalivena. Bilo iie i strah i stid, spopala je i neko kajanje i neka bol za djevojainjem, malim carevanljeim, kako. su joj to žene go­ vorile i ona je oborila .glavu preda.se ne podižući ■očiju. Tek kad su siarice izašle, obazre se po sobi i kad je opazila, da ie posve sama, uzdahnula je iz dna grurfiiijU', kao da joj ieška mora sa srca pada. Svatovi su se još uvijek čuli odozdo iz dvo­ rišta. Ona pritaji dah, da čuje, ne ide li kogod uza stepenice. Bila je potpuna tišina. Taihiru najedamput spopade neki neslućen,} sirah i u jednom tre­ nutku svu je oibuizime. Tijelo joj se poče tresli kao šiba na vodi, donja usnica drhtati, a zubi polagano cvokoiaii. Spopadala je neka čudna zima, od koje bi se sVa zažarila i čitava se u znoj, ko u golu vodu, stopila. — Šta ako on zbilja dođe?! Ah, kakvo je- to pitanje! To je sigurna stvar. Eno već mu se i glais čulje iz dvorišta. Hrapav je i rez.alk. Sigurno od pića. Bože moj, još ako bude pijan. Voli on piće. Ja sam to već od prije znala. I eto baš zato što sam zinala, baš sam se zato tako hitro i odlučila za njega. Mislila sam prije ću ga odvratiti od hrđava puta. A sad se eto bojim. Takve su se misli vrzJe Taihirimom glavom po­ put munje i zatjerivale joj sve to veći sirah u kosti. On je bio imamipnlativni činovnik i o njemu se-je nrnogo govorila u gradu. Mnogo je pio i mnogo se družio, sa kojekakovim ženama, koje su dola­ zile iz Slavonije, da traže zarade po kafainiaima i po ibintiijama. To ga je zapravo i učinilo zanimivim.. Bio ie silno izvikan i o njemu se je redovito govo­ rila u svim društvima pa čak i u onim zatvorenim u četiri zida. Ona je to sve znala i zašto se je baš za 'njega odlučila', to ni njoj samoj nije bilo jasno, šta više nije. se zapravo mi usudila, da1o tome po-, drobnije razmišlja. lO njoj se mije nikad ništa znalo. Zatvorena iza mušebaka nije gotovo nikuda izlazila među svijet, pa čak ni u svoje društvo. Ostala' je skoro nepo­ znata i svojim prvim kumšiiama. Jedino kad bi k njima nedko došao od starijih žena ili od njezinih vršnjakinja, da popije kahvu i da se porazgovori sa njezinom majkom, ona, bi se lek onda pokazi­ vala i zamećala kratak i čedan razgovor, puma nekakvoga, stida i djevojačke plahosti. To se ie ženama neobično sviđalo i one su o tome pronosile glas od usta do usta po čitavoj mahali. Taiko je eto dopro glas i do Raifa čavkićai, manipulativnog činovnika u poreznom uredu i poznatog fićfirića u čitavoj okolici. lOn'o šio se je Raifo u lim glasinama naročito svidjelo, bila je i o plahost i čednost te djevojke,' o kojoj su žene s naročitim oduševljenjem govorile.. To da ona baš nikuda ne izlazi, da je neprestano u kući, da je nije vidjelo — što se kaže — mi nebo �CtpaH a 290- >T A J P E T« E p o ) 19. h 20. — Ne boj se! — odgovarao je drugi. Svatovi ni sunce, i da ne zrna gotovo ni na četmu žito raste, to :je u mjernu razđražilo neiki čudni nagoin, koji Se. su se razišli. Sad smo posve saimi. — Hajdemo! Ona je rekla, čekati u svoiPj sobi. .je s dana na dan sve to više rasplamsavao i raz­ Sve je pripravljeno. Prozivjećemo kao nikada do goni evao. — To će biti nešto za mene, neka' novost, koju sada •— šaptaio je treći Raifu na uho. — A žena? — priđometme četvrti.' Svi prasnu još ni,jesam sasvim okušao! — Tako je on govo­ rio, samom sebi, a pri tome su mu se brčići smije- u smijeh i uhvate se za usta, da se ne odaju. Uz buljili i lice se rastezalo, kao da je od guimije. I to još djevojka! Pa još prva noć! hihotao onaj islti, on 3e dade na posao. Potražio je neku staru is- . dok su, ga ostati vukli za oidijeto uz prigušen grohot. kusnu ženu sa bradavicom na gornjoj usnici i — Bježimo što prije odavde! Može nas kogod brčićima, kao u mačke i platio, joj dobro, da mu opaziti. I četiri sjenke izgube se u perspektivi ceste je udesi i stvar se je u najboljem redu završila. teturajući i golicajući jedan drugoga po rebrima On je dobio curu i miraz bez ikakve muke i m'oći uz prasak i obješemjački grohot. • će odsada udobnije da živi. .... U Tahirinoij se duši nešto1slomi i skotrtja ne­ Tahira1se nije mnogo mećkala. Slegla je rame­ kuda u dubine, kao s jelima kad se trgne od planine. nima i u diuši se obradovala, da će konačno, sasvim Pričini joj se kao da ludi. Nešto joj preld očima upoznati čovjeka, o kojemu se toliko govori, a koji titra, neke crvene i zelene boje, neki kolobari, kao je bez sumnje nesretan radi toga. Privezati ga uza da sve igra i kao da se sve ruši u krugove i se i svojom ga nježnošću i čistoćom učiniti posve kolute, šio lutaju i iščezavaju. drugačijim, da se čitav svijet zaprepasti, to je bilo Složi se na sećiiju bez krika, bez uzdaha, kao u njezinoj netaknutoj i naivnoj duši glavni motiv, mrtvac i sauno što zadrhta. To nije bio ni bol, ni koji ju je tako brzo doveo do odluke. Ona naravno grizodhšje, to je bio sram, strašan, razoren stid, nije imala mi pojma o životu:, a čitav sadržaj njezina u kome se čovjek izgubi i propadne za čitavi unutrašnjega bića bita je jedino čežnja, da bude život. .. ( • }. . 1 i , i što bolja, žena, da usreći svoga gospodara i da — Otišao je, otišao, a mene ostavio . .. osra­ tako pridobije ljubav i poštovanje cijele svoje motio ... umorio,... Nije više znala šta govori... okolice. Kroz otvoreni prozor duvao je vjetar i donosio. I sad joj se eto i zato pružila prilika', pa ipak prve ruže praskozorja . .. Jabuke su padate po tlima je i pred tim strahovala, kao pred nečim nepo­ i čuo se promulkao topot oid njihova padanja u znatim, za koje čovjek nikad nije svijestan, da li travi:__ ima dovoljno^snage. Na dvorištu se ie sve utišalo. Ni glas se više nije quo. I ta se [Šutnja ot egniula do nevjerojatnosti. Tahirafje umovala. Sutradan, kad su ušle dvije starice, da podignu — Gosti su se sigurno razišli a njega još uvijek dušeke i uzmu ispod njih svoju nagradu, opazile nema. Kazale su one, da će ga njegovo društvo su Tahiru kako stoji kraj prozora i tupo gleda, njz dopratiti sve do vrata, pa eto nigdje ni žive duše. cestu. Raifa ne nađoše. Postelja čeka svježa i ne­ •j . Njoj ie to počelo bivati sve sumnjivije i ona taknuta, A u sobi takova tjeskobna tišina, da se se diže, da kradomice pogleda s Dendžera u dvo­ duša: smrzava. Starice se samo zgledaše i pola­ rište, ne bi li štogod razabrala. Dovuče se pola­ gano izađoše na prstima odakle su i došle. gano na prstima, kao da se boji da ne bi na se Tahira ih nije‘ni. primijetila. Šutjela je samo i čijPpogled svratila, i ako u sobi ne bijaše ni žive slušala kroz zavjese, kako u avliji šušti lišće na duše, odgrne malko zavjese i zagleda se u noć. kajsijama i voda se pjeni u koritu šedrvaua. Čini Vanjska su stakla na prozoritna bila otvorena,, a joj se da u tom bijelom kamenu ima sapeta duša. kroz drvene rešetke strujio je svježi jesenski uzduh što plače za nečim, što je skoro izgubila... 1 od i polagano gotovo nečujno njihao zavjesama i toga plača lome se u njoj komadi uvrijeđene duše crnim praimovima na njezin om prebi jel om vralu. ii paidlaftu iu neke taimine dubine ii1gaise se kao uPopci su pjevali u noći i njihova se jednolična ljena svijetla što ostavljaju: za sobom tamu i tje­ pjesma kao nevidljiva koprena od srebra dizala1i skobu. Gledala je pred sobom u duši svoju mrtvu spuštala i zvonila n a gustim krošnjama granatih mladost kako se grči u nemirnom, zatrovanom srcu, oraha i rodnih povijenih jabuka, kao harfa. Mjesec koje se pretvorilo u najljuću zmijurinu i kolje je za je puzao nebom _i točio se do rudinama i oo pro­ samo biće i raseljava ga u komčiće, kao paučinu. pi ancim a bez mjere i blijed io sve više i više, kao Prolaze sati za satovima i minute za minu­ da ga nestaje — kao da se rastapa ogromna gruda tama, a šedrvan jednako šumi... Tahira bi na ča­ šećera na praznoj nebeskoj ploči. Spavalo je sove zaglavinjala od toga glasa i puna groze kao drveće i cesta se pružala kroz usnule aleje, kao da je u bunilu izbacila cijelu prednju stranu kr iz tanki svileni sag, po kome stupa' tišina i noć. demire. Činilo joj se, kao da je onaj glas vuče za Tahira je sjedila i zurila u noć. Ostala je tako sobom u ponore i ona mu se ne u mito da otme, neko vrijeme utonovši sama1u se i zaboravivši na već pada sa njim u maglu i vrtoglavicu. Ali bi ie svoj strah. Misli su joj se izgubile u neke neodre­ hladno željezo i oštri jesenski zrak brzo dovodili đene magle tako, da je bila sasvim izgubila svijest do svijesti. 1 ona bi tada polagano otvarala oči i odrvenila, kao mrtvi nepomični kip. kao dva zavrnuta kandila i iznova se zagledala u Najednom začuje pod prozorom prigušeni svoj izgubljeni život i opet zapadalo u istu očajnu razgovor. Nagne se malo jače i opazi svoga muža tupu i nepomičnu šutnju . .. okružena trojicom muškaraca. Svi su .teturali i do­ .Prošlo ie nekoliko sati i sunce je bilo visoko bacivali jedan drugom neke raskalašene dosjetke, na zreniku. Kroz ipukotime i zavjese prozirne, kao pune hihoia i strasti. ---------- ---------------- da su od paučine, vidite su se sienke gvozdenih — Tiše! — vikao je njezin muž. demira i drvenih rešetaka na> zidu. U sobu uđe �S p o j 19. n 2Q, ■r A J P E T< OrpaHa 291 . Zebra, mlada sluškinjiea, sa velikim arapskim oči­ prisutnosti ovakove djevojke znači gotovo smrt. ma i 'tijelom vitkim ikao u zmijo i šapne glasom- pu- Tabira se uhvati za srce i zavapi: — Bože, spasi me! niim istriaka, boijažlivosft ii liuge: U taj čas doplesa u sobu čovjek u tridesetim — Harnima. Tabira se obazre, razrogači oči i ispruži obje godinama, ispijen i blijed, visoka stasa, vanredno ukusno obučen, s tamnim nakrivljenim fesićem na ruke: — Zebra;, sestro moja!. .. — i udari u tihi pri­ glavi, i kićamkom crnom kao ugalj. Činilo se, kao gušeni plač bez ijedne riječi. Zehra ju milovala po da je onaj čas izašao iz preše, koja je iscijedila obrazima, po kosi i po ramenima i plakata. Ni iz njega svu krv i sav život i obavila mu samo finu jedina mije bijela, da progovori. Obje su duboko prozirnu kožu i nježne, isklesane kosti. — Servus mala! — viknu on pijanim glasom, zatrpale u se sve šio su znale i osjećale i htjele punim obijestii, razigranog seksusa i alkoholom su da to u suzama iskale i u milovanju ublaže. ^ i Zebra je odrasla sa Tahirom i bila po potom­ nadojenih živaca. Tabira se izgubi. Soba se poče oko nje okre­ stvu unuka robinje, koju su bosanski begovi kupili tali i u toj vrtoglavici napregne svu svoju snagu, na Istoku i doveli u Bosnu. Zebra je bila jedina prijateljica Tabirima, zato da se održi u ravnoteži i da pronikne u njegovu ju je oma i povela sa sobom, kad' se je udavala. I volju, koliko je u njoj bilo prirođene i sopsivene sad je eto jadno djevojoe doznalo od onih dviju odanosti. — Što k ažeš... promuca ona, a glas joj se starica, šta se desilo sa njezinom prijateljicom i zaisiječe i škrjipnu nekako čudno neugodno, kao došla da joj olakša sramotu. — Nitko nije htio', da ti dođe... započe ona kod1utopljenika. Šla više i na licu joj se ukaza neki topilo i mekano ostavljajući daleko po sirani i samu naročiti dobroćudni smiješak. Koliko je snage utro­ pomisao na sramoini događaj. Njegova majka eno šila, dok ga je postigla, to samo ona može znati. — Servus . .. To znači: sluga sam pokoran! u sobi sjedi i ni zašto se ne brine. A ja nisam mogla pregorjeli a da ti se ne javim, p a makar me. Vaš sam sluga pokoran! On joj pruži ruku, a ona se trgnu uinazad: li i izružiia. — Dajte mi ruku’! No, no, n o ..! Što se pla­ Tabira je samo zagrli i poljubi ravno u kose. šite? Ja sam džentlemain i s Vama ću postupali Stanka teška i duga. po svima .pravilima pristojnosti. Znajte, d a imate — Šio će reći moja majka, Jtebra? — šapne -snkavalirom posla! napokon Tabira i zalomi očajno prstima. — Ja ništa ne razumijem..! promuca Tabira — Plakače, kao šio i mi plačemo. Pa drugo gotovo u očaju. nam ništa i ne preostaje. . .— Ja ću Vas već u svemu podučiti. Za- tri mje­ — A zar se mi ne bi -pobratile majoL Zjelj^a#* s e c a ... kunem Vam se najviše za tri mjeseca biiDjevojče se preplaši i Irgme se unazad: — Tabira, šta li to govoriš? Ti nisi više nje- ćele dama. Elegantna, svjetska dama i moći ćete zima! On je tvoj gospodar. doći u prva evropska društva. Naravno u mojoj prisutnosti. U prisutnosti svoga muža. A sad dajte — Ja ću se utopiti. — Pa ćeš biti na obadva svijeta prokleta. > mi svoju dražesnu ručicu. Tako. — Pa što da radim kad ja nisam ničemu kriva. On se sagne i poljubi joj ruku na pregibu, a — A meni je moja majka govorila, da nema te ona se sva zaprepasti, zacrveni i skoči natrag, kao krivice, koju bi mi mogao nanijeti gospodar. Pa opecena: i ako se desi kakva — govorila je ona — zmaiđer, — Gospodaru, šla ti to č in iš .. ja ću tebi nesretnice, da je krivica u tvome ^rcu i da si ti poljubiti ruku. Pa to je sramota! )a nisam kriva... svemu povod. — O blaženi siromašni duhom! — nasmije se — Ja?! — krikne Tabira i uhvati Zebru grče­ on prezirno i kicoškom gestom pogladi je po obra­ vito za> ramena. zima'. Naravno da ili nisi kriva. Ali ti si dama i ja — Ja ne znam’? — šapne tiho Zebra. Ona ie pred svakom damom Skidam kapu i do crne kla­ starija i znade mnogo više od nas. Pa i ako nije njam joj se zemlje. Tako je'! Bravo Rade! Ti si baš sve lako. kao što ona kaže, treba opet šutjeti danas u osobitoj formi. i trpjeti, ier ie tako bolje... Moja maika ne želi Naišao je na ogledalo u pročelju sobe i po­ nikome zla i možda će se te njezine riječi poslije klonio se sam pred sobom, kao pred kakvim car­ obistiniti. Što mi o tome znamo... skim dostojanstvenikom, a onda se okrenuo Tahiri — Ja mogu šutjeli i trpjeti — odgovori nešto prstom joj pokazao, da mu se približi. Ona je smirenije Tabira. Ali žao mi je, sestro mojai, što igledala u njega i išla bojažljivo korak nikad viče ne ću sreće okusiti. .. Gdje mi mladost po korakzaprepašteno prema njemu ne znajući ni sama, da li to pusta osla!... smije, ili ne smije učiniti. — Ne plači, Tabira, tješila ie Zebra, to ie sve Što hoćeš? — izdahnula je gotovo u groz­ siuđeno tako. Tome se ne može izbjeći. A dragi nici Bog znade, zašto to sve čini. —- Hodi ovamo! Tako! Pokloni se! Sama pred Vani na stepenicama začu se nepravilna lupa sobom se pokloni. Tu si ti u zrcalu. Ovako -vidiš eipehi i neki tanki melodijoizni fićuk. ■— Da nije on? — trgnu se preplašeno Zebra kao ja. To se zove kompliment. — A zašto da to učinim? • i šmngnu neopaženo kroz vrata. Tabira se opet — Ne 'pitaj zašto', samo se poklonj. Ne, ne smuti ne znajući, što da radi. ćutielaie približavanje nekog stranog čovjeka^ s kojim je nije ništa vezalo tako! To je prosto, vulgarno. Treba pri tome poka­ pa čak ni ono što je prije na dan osjećala kao zati mnogo graciozmoisli’! Ti hoćeš d a budeš šar­ dužnost. A strani čovjek i to s takvim obilježjem u mantna dama. Vidiš evo ovako! 1 on se pokloni, �OrpaHa 292 . r A J P ET< balansirajući. čitavim iiije'loim kao na lezuliji. — Vidi se da nisi nilkada bila kod -učitelja. plesanja. — Ja nisam nikuda išla! — dobaci Tahira kao da se opravdava i u listo vrijeme, kao d a -otkrivljluje samu sebe. A i majka mi nije dala. — Aih što, mati je tvoja guska., p a htjela i od tebe da načini gusku. Ali ti si sada moja žena i ja hoću da od tebe stvorim ličnost, pravu, evropsku ličnost... — Ali nama to- nije Bog dao! — odvrati Tahira u silnome strahu. To ne priliči pravim musliman­ kama. — Ali što- ne priliči! To su gluposti. Danas je civilizacija, -emancipacija, jednaikopravnost mu­ škarca i ž en e ... A ja sam Evropeijac... ,ja Raif Čavkić. .. ja sam Evropejac. Ja sam bio u Beču, u Budimpešti. .. Išao sam po šantanima, restauranima, po barovima, slušao kuplete, kontrabasove, pozaune, ja sam cjelivao prviim kabaretskim bale­ rinama ruke, smiješio se kroz monokl damama u loži, išao u separe sa cirkuskim jaibačicama, ja sam inteligentno vaispitan i nadaren Evropejac . .. j a ... -ja znam što je to Evropa, što je to- mondena- dama, sufražetkinja . .. ja znam j a . .. ja ... On je zapao u toliku emfazu svoje uozbraizilje, da je posljednje ja izdigao- do najviših visina, kao da govori- o gospo­ dinu Bogu i ljuljajući se čitavim tijelom okrenuo se na petama prema'Tah-iri i uzeo je obadvjema ru­ kama- za podvoiljak. — Ja1 i t i . .. Mi čelno* biti divan par. Tahira ,je najedamput osjetila neku instinktivnu odvratnost prema tome čovjeku i zgrozila se kod dodira njegove ruke- i -htjela da ga gurne od sebe, kao pseto, ali se sjeti, sto joj je Zeihra govorila j okrivi dušu same sebe. Zastidi se te svoje prvošnje misli i oinda pofče^govoriti o sebi tolikim prezirom, samo da njega opravda i pred sobom i pred njim: — Ne trudi se, gospodaru, iz nas ne može ništa biti. Evo ja kakva sam, kao- da sam iz šume istjerana. Ništa ne ;znam i ništa ne umijem, samo jesti, piti i spavati. P a ja čak ni to ne razumijem, što m; govoriš, a kamo li jioš da uradim ono, što1 mi pokazuješ. Ali mi muslimanke, mi nismo nikuda pristale. Sve bi nas trebalo potpali u kakvu ogro­ mnu vrećurimu, .pa nas podaviti u vodi, kao štenad. I tako smo tu na svijetu samo d a smetamo. — Ah ne brini se ti zaito. Ja ću tebe odvesti u društva, razotkriti ti svijet, upoznati te sa svim pra­ vilima otmenoga društva- i ti ćeš malo. pomalo upoznati sve što bude potrebno za modernu i sa.vremenu damu. Ja sam sinoć bio u društvu jedine ovako- otmene dome. A n u ... to ti je bilo nešto. Ona je, znade! li, kasirica u prvom ovdašnjem ho­ telu. Oko nje su se toliki vrzt-i, pa n išta. .. A ja, čim sam došao, pala je, ko s no'gu. Ttoihaha. Što će reći praksa i što će reći spremnost. .. iSoba joj je sva prevučena crvenim plišom, a krevet širok »Ehebett« .na federe, pa vozi kao. da si u fijakeru, a onda miris. .. Oh kakov opojan miris, neki po­ sebni parfem, koga- ona iz Francuske naručuje. iEvo i said mi cijelo odijelo miriše po njezinom par­ femu. (Evo kušaj. . . -On raskopča, kaput i obavije njime cijelo Taihirino lice. Ona se trgne i zagrca kao dijete kad se zadavi čokoladom. — Jao! Pusti me! Ugušiou se! Bože moj, zar sam još i to dočekala! Izusti ona nekim tihim jedva- B poj 19. m 20 priimjetljjivim glasom, a oči joj se suzama, n-afop iše... Voljela bih umrijeti nego- takav smrad na sebi nositi. _ . , ,. — Smrad? Začudi se Raif. To je tebi smrad-'' Oh kad bi ti imala i pojma, što je to parfem i šta su to čari pudera i šminke, drukčije bi ti izgledala. A ovako sve ti odijelo zaudara znojem i kuhinjskim ipomiijama, da čovjek uza te poludi..: Tahiru zabotje duboko nešto1 u duši, ali ona se i ne ganu. Samo uzdahne i primijeti skromno, gotovo patinički. — ja nisam zato kriva. Takva- sam se i rodila. Niilko me nije znaio naučiti da budem drugačija. Ostala sam onakova, kakvu me je Bolg stvorio. Pa što ja mogu zato? Zar da se ubijem? — Da, da, to. je istina. Kasirica je prema tebi kao savršenstvo. P a još kako- ljubi, kako grli! Ali ništa nego da se rastopiš od milija i slasti. Obujmi te oko vrata, pa sisa, sisa, dok te svega, ne isci­ jedi. iEvo sav sam izmučen od njezina milovanja. iBpga -mi, kad bi sada kraljica ležala itu pokraj mene, ne brh je ni pogledao. Tahira sva probi ijede, kaio mrtvac. Jedva se održa na nogama. lOči joj sijevnuše nekim divljim žarom kao u pantere, grudi se zatre soše od silnog uzbibanog daha i ona zatrese glavom kao da će sad riikmudi, ali se u isti čais svlada i ost-a nepo­ mična na jednome mjestu. Nakon par časdka obliju je suze, kao kiša Bozija. — P a zašto ... zašto- si mene onda doveo? J a sam -mogla ostati kod kuće i biti sretna, kao što sam i dosada bila, da me nisi ti navukao- u pro>p a s k J . — Ah te ženske suze! — dobaci Raif, -nervozno i pogleda prezim-o na ženu. Ima li išta na svijetu jeftinije oid ženskih suza! — Propalico! Lolo! — riknu Tahira i šoiipi oba­ dvije pesnice... Raif se trže sav preplašen i ustuknu natrag, kao da će pobjeći... — Šia, šia! St a- si naumila! Divljakimjo! ■ Tahira se naglo suzdrža i -obori pokornički glavu: — Ja ne znam ni sama, šia mi je! Ne zamjeri, •ja sam skoro luda. Sva sam izvan sebe i ne znam ni šta radim -ni šta govorim. Bog neka mi oprosti, što sam te uvrijedila. Raif se uspravi, pun nekog naduvenog ponosa i otm-eno posiiranoig prkosa i pođe iprema- vratima.: — Tako! I ti se usudila, da meni u lice dobaciš takvu uvredu, meni Raifu Čavlkiću., ikome nisi do­ stojna n-i remen na cipelama odriješiti. 1 ja-, koji znadem, što je to takt. šta su to. manire kulturnog i oivilizovanog Evr-opejca, ja da slušam takve pro­ stačke i barbarske uvrede?! I to od koga?! Od jedine proste balindure. Ne, toga. više nema! Sa ovdkim nedostojnim i prezira vrijednim čeljaldetom ja neću pod1 jednim krovom d a dišem. On otvori naglo vrata i viknu punim glasom: — Hama! Hama! .U sobu uđe starica u pedesetim godinama puna krvi i mesa, sa nešto grubim gotovo miuškaračkim crtama na licu: — Šta je? š ta me zoveš? — Vidiš li ovu ženu ovdje?? — pokaza Raif na fahiru. — Hoću da je smjesta otpremiš omamo, odakle je i došla! �k p oj 19. h ŽO. »r a jp E f « — A zašlo io Raife? Pa šia ti je skrivila? — Molim te harnima! — pritrča Ta'hira do sta­ rice i gotovo djefiujiskiim glasom povika: ne pitaj dalje, mene je sli,d. .. Pošalji me majci mojoj, pa ću ti u miotilvi ime spominjati, iSkaču od iĐogia, da ti dade sve, štogod budeš zaželila, samo me spremi natrag mojoj majci. .. — A takć! — okrenu se starica prema Tahiri i prekrsti ruke. A šia je tebi krivo kod mog sina, je li moja draga?! A gdje bi ti bolje našla, kukavice iBožija! Ovo je kuća jedna po jedna, a moj je sin činovnik pa da ga sa svijećom po svijetu tražiš i da kožu s tabana oguliš tražeći ne bi boljeg našla. Pa šia si se ti to upela toliko? Boiga mi, ko da si mj kuću pozlatila, a sva tvoja prćija u sanduk da stane. .. Eto, to si donijela. Pa opet nešto dižeš nos i hoćeš majci svojoj. Hahahal još i io da čujem. Svašta ima na svijetu bijelom ... — Ne, ne, majčice, ne govori lalko! Nisam ja digla nos. Ako misliš, da sam digla nos, ja ću ostati. .. d trpiti. . . trpiti. .. radi Boga irpili... Ja nisam ohola. Ja io nisam iz obijesti rekla... Ja Sam io samo lako spomenula ... samo radi spasa tvoga sina. .. — A što je mome sirnUi, pa » ga ti još spa­ šavaš?! Sta ti imaš da Ikoga1 spašavaš? Uvuci jezik, pa mu noge ljubi, Što le )e uzeo za ženu i što ti je iime svoje dao? Nesretnice jedna nesretna. Da ti znadeš, iz kakvoga je'on tebe blata podigao i uzvisio te, kako nikad nisi bila, ljubila bi mu skute i rukave svakog časa i svakoga sata. A li hoćeš još njega da spašavaš. — Nemoj tako, majčice JJa njega hoću od sebe da spasim. Od sebe. Ja nisam za njega. Ja bih ga« mogla upropastiti, jer j a ... ja nisam vrijedna ni da mu sluškinja budem, a kamo li žena. On je dobar. Oin hoće mene da nauči, kako« ću postati valjanom ženom, a ja to ne mogu, ja to ne umijem. )a ćutim, majčice, da ja nisam zato i da neću nijkad moći toga postignuti. iNe mogu, jer sam takva. Narav, ćud moja«, moje neznanje, moja ludost, ludost, maj­ čice, ona mj ne da, da stanem njemu uz bok, da budem kao i o n . .. I ja to ne mogu«, majčice, ne mogu, sve i kad bih htjela, jer sam eto tako« pro­ kleta i na svijet došla... O da je mati kamen rodila i bacila ga u blato, bolje bi joj bilo, nego što je mene ovakovu othranila'. — Daj ne prenavljaj se lude! Kao da ja tebe ne znam. Hm! Jedna glava«, a hiljadu jezika, pa svi klepeću, klepeću kao prazna vodenica i svi jedno melju, a na drugo smjeraju. Gho moja draga, ne će li pomoći uvijanje ni savijanje, već valja biti žena, valjana i hama i slušati svoga gospodara, ne spavati, ne jesti i ne piti a opet slušati bez ijednog prigovora. Ti si mislila, da je to tako lahko, ko najesti se sira i pogače. Treba dobro oznojiti leđa i u golu se vodu načiniti i potegnuti mačka za rep, dok postane! žena. Ne pada ništa iz neba. Sve vakja krvavom mukom zaraditi! Jest! Zaslužiti pa imati... — Da! Zaslužiti, pa imati! Tako je tako, maj­ čice! Ja ću služiti, dok ne zaslužim. Ja sam valjda još mlada, istom sam dovedena, pa ne znam, kako treba s mužem postupati. Ali ja ću se naučiti... Skrivila sam. Priznajem svoju krivicu i moliću Boga i vas obadvoje, da mi oprostite ... Oh, kako OrpaHa 293. sam luda, kako sam tuda! Sta će biti s mene! Bože moj, ti si moćan, ii me okneni na pravi put i ne daj mi da propadnem. Tahira je u nekom pomućenom stanju, u stra­ hu, bogolhojažljiivosti, u želji, da ne bude kriva, da nikoga ne pobuni protiv sebe, da svakoga zado­ volji, pa makar morala i sama se«be žrtvovati •_ drhtala i plakala i srušila se na pod kao onesviještena lupajući se u prsa i proklinjući svoju ludost i svoje neznanje. RaLfova je mati došla do nje i podigla je hladno, osoro i bez ikakvog milosrđa dovukla je pred Raifa i onda joj konačno razložila cijelo njezino stanje. • — Ne pomaže plakanje ni prenavljamje moja draga. Već ti lijepo ustani i pođi svome mužu i pred1njim se pokori. Evo tu je on, a tu si ti. Bog ti je gospodar na onome, a muž na ovome svijetu. I nemoj Više da se bruka čuje, Ja tog posla neću. Ako ti šta nije pravo«, imaš njega, pa mu se potuži. - Ja itećii da znam ni za kakive razmirice među vama. Eto vam, pa živite, kako znate. Slanca ostavi sobu i Čvrsto zatvori za sobom vrata«. Raif ie cijelo vrijeme stajao kod prozora i gledao u suton, kako se polagano spušta na kro­ vove i šljivike i ne obazirući se na ono dvoje što se kraj njeg objašnjavaju. Tahira je stajala za njim i pritajila dah. Nije se usudila ni jedne riječi pro­ govoriti, makar da su joj cijelo vrijeme jurile misli kroz glavu, kao strielica, kako bi ga pređobila i čime bi ga zadovoljila. Najednom se gane, zapali svijetlo i glasom punim dobrote, blagosti i mekoće, glasom punim neke pobožne pjesme, koja se je dizala iz krotke, netaknute, neiskvarene duše, prozbori mu iza leđa: ! Raife ... gospodaru ... hoćeš li večerati? Pauza. Nema odgovora. — Umoran si. Hoćeš li da ti prostrem dušeke da legneš? Opet pauza i šutnja i neka« tiha pritajena jeza i padanje sutona na krovove i šljivike. — Raife ... — Ja sam za te gospodin Raif, jesi li razu­ mjela? G«o«spodin R a i f ! — glasio je odgovor. — Gospodin Raif? — pitala se u čudu« Tahira. — Da. Imaš li šta da mi kažeš? — Mrak se spušta, hoćeš li spavali? — Giietu noć i dan nisam ni okom tremno i onda, kad dođem kući, umoran ko pas i hoću da oipočimem, naiđem na takove scene. Pa to je da čovjek poludi. Razastri te dušeke! Tahira digne dušeke složene u komadu na jednom kraju sobe i razastre ih. — Skini mi cipele! Tahira mu Skine cipele, svuče odijelo i ča­ rape, a onda progovori nekim blaženim glasom: — Hoćeš noge da ti operem, gospodaru? — Ne. Sutra. Raif se složi na postelju i zahrka«. Vani je pa­ dala smirena noć puna mjesečine i šturaka i čulo se iza zavjesa« neko teško disanje, kao da neho smije ili daljine odjekuju. Tahira se približi na prsi ima do svjetiljke i ugasi je jednim dahom, a soba osta puna mjesečine. Onda se prikuči po­ stelji i podiže jorgan s Raif ovih mogu i spomenuvši tiho Božije ime leže pod muževim stopama, da prosniva noć... �B p o j 19. r A JP E T « CtpaH a 294. ?,aj, miTOMO 3ćJicH-jiyKe oojinc panc, PoKornc — — h cbo HaM oxyseme: M iiamc BiiJiorpaflc u Jiyite, M KyiiC npBene na 6pery HlTO KaO HBCTOBII MOKOBII jcpo3 6cxapo ce CMeiuc. ko Kpo3 6exap upncu-UBene h 20. 1 K.ync ce na 6pcry cMeine! Aiiaj naiie, TyjKiia iiane, rtpeiioB iHTan je Moj samiMaj; o CBe, cbc HaM orty3cme! XaM3a XyMO.. Ca^ no mnpoKOM CBdy xo#aM npasne pyrcc. ,HpyiKC, flpenoB niTane, o cbc, cbo naM 0fly30Mc! CMPT Hamu fleflOBH H3 iic3iiaiiHx CTpana^ (Jlo 3iiaM. 0, Ko ne to 3iiajn, ^a jih cy cnnoBH CjiaBona. Taiapa mjih PoMana!) H3a6palne OHe KpaieBe ooac^Hc^.fl Jičnc ii ocTaBHme miipOKe, Ma^apcKe nycje, CTene, onKOJbeHjf. cpe6pen nainiii] Kart EBren o/i; CaBoje IIOrtHJKe na H>HX CHJIIIC'-BojCKe cBojc. 0, rtaBHo, rtaBiio caM saoopamio ncTopnjy H>iixoiiiix |aHa. Ca-Mo jertMHa, jertHa je icpBaBa pana: u y cny Kart ciiycTHM Hnjejin rtanac sari JlpoBJiaMC rpooapu caiirtJK'o npna* J^3 moj CTaH.. . . A itart nartc Hon, Ila nposopc Moje 3aK.yu,ame /prnje Mpannc koCtii II Ge3yMaH cTpax. . . . y Taj Mac Hotko Gojiiio sarppa • H'.A-. Ja caM nyo Kaito ce y 'npiie rtyGmie lien3Bjecimx cTpajia, , Cpymn neicH jkhbot II 3aKJi»yMa rpoo. ...> HeCo M3iiart pnjeita IIoKpn .mine pyitaMa, II ocTarte Taico y OH«ajifoivr nJiany Hnje;iy non \ II rta-«. TBprtH rtPCIIOBaH 113 ])yKO, ja nyjeM Tyaeny necMy naiuiix cipaiia: A.cyTpa .V^ome rpoGapn, hokhcjih u fijia/rnn y Moj CTaH, H rprtcnn ncoo. Boiione u cbo yn])THiue na ce rtjenojimij neicy l)JIHjOrty, Kao CMpT. .. AxMeA Mypafl6eroBMti. HiKI’OIII II BOCAHCKH yCTAH 11,11 (IToboaom hothit.ckh.k OBeisiliocTH): BpaT je mho Koje uepe (ino He HHTa ce ko ce iciiKo icpcra, (Bory mojIh) Ho in ja My itpmia rpnje 7iyniy, Huje ra MJTjcKo aa/iojmro. ' ' i CpncTByj IjeJioM, njepyj kito Bjepyjem. '■- rJlaitTOM Bjepe mynocT lojtca Mjepp___ t . ■; • • !• ■ : i:' HeyMpjiH neciiHK namera napoja, IJoTap JTetfpoimh-IBeroiii. (im je npoTaroiincT iirtcje: CpaT je mho itoje Bepe Giio__ IBeroma Kao neekrata h 4w.i030(I>a, pao Mecnjy u Kao npopoKa rtopunjer HCTopnjcicor paanoja, ne MHCJiHMo OB^e npinca.3HBaTH, jep to, Gap OBaj nyT, nnje iram aapaTaK. - 3a nac je MHoro HiiTepeoaiiTiiHje, rta nparaMo Iberoniep, pa/y y Bfijin ca hckhm HcropHjcKHM momchTHMa BocHe, HapoMHTo MITO ce TH'ie ycTanKa fiocan. cicor Ha ie.ny ca XyceHH-KaneTanoM (TpartaimioBirheM. Taj yoTaiiaK nana y npcMe TaKo bnairnjc ITifuaMr,KHx pexJ»opaMa, Koje je cy,iiTan Max,\iyrt IT. cnpou o p o Tarta y pejiOM ocManaiiJckom napc’b!y. KoH3epnaTHBHa Bočna, Kao niTO jy je Bor /pao. HHje Tjmejia HHKaiOTHx peifiopaMa, a ĆocaiicKa r..iraoTejia jertna- je rtoieKa.ua nro/ian TpeHyTai;. Haport AHnie npoTHB IJopTe.. , MycTa(Jia-nauia IIyiurtjiHja, CKa/iapCKn Besup h noTOMaic CiceHrtepfiera Upnojeunlia, o/imcthc ce toa- �B poj 10 u 20. T A J P E T i 1830. oa cyjiTujia, a to hcto y,mnn h Xyc»!iiu-Kam* ran rpftflaui'ieHH'h y Bochh. Hpnoropnn, iipHTeiiiiLeiiH y cboj hm GpAHMa, hhHH.UH cy y to AoOa naAliOBeiiaHCite iianope, Aa oaGnjy iiaBa.ny Typai<a h Aa cnacy ncHJKy cbctaocth h caoGoao, Koja je cbctahac ca upxa Jlouhcna y Mopy Mpaim h cjioiiCiicKor poncrua. B.’ia;iHi;a PaAe, Koju ce Tauo ca HpnoM TopoM naAaoHO Kao oa3a y ocManjinjcKOM napcTBy, iia/iao ce y noMoh Boiim.ai;a H cKa^apcicor lsesnpa. y Ty onpxy cjrao je IBerom oGojHim cnoje Ji»y;ie ca HeTHioa MHCAehu Aa koa h>hx npeoB,uabyje KpB h pacua CRecT, icoja je u Upny Topy iiOKpcTa.ia Ha ne.nHKa xepojcita /(e.'ia. Aaii ce Baia^Hita Miroro npep.apno y TOMc, Kao h Miiorn AOUiiHjn KOMeiiTaTopH Tora licTopnjcKor nepHOAa. Hh BymaTJmja hh XyceHH-KaneTaH HHcy ce pyKOBOAH.TH OApebeHHM HHCTHHKTHMa hh ocehajiiMa npHnaAHHiiiTBa cJtouencKoj 3ajeAHHUH; h»hxqb je vcTaiiaic H3Biipao y joryn,ayKy h npicocy neAnciuinoiHiioBaHHx AaxHja, Koju cy Ghah npoAyKT CBora BpeMcua h onora iuto je (jmTaJino Kop3epBaTHmio h ACCTpyKHTHBHO y ČOCailCKOj nCHXH. yOCTa.TOM, TO HHje KapaKTepircTHKa caMo BocHe, nero nama, cao- BeHCKa. IberomeBH'HanopH, Aa KaHajiH3yje Te OocancKC 6yHe y npaBiiy CBojHx nactojama h Aa .npeito h>hx Ganu yrapaic oimiTcr ycTaiiKa Mcby jy5KHe CjioBene, HHcy ycneJiH. 3Gor Tora My mije nohijio hh oa pyKOM Aa Aobe y y>Ky Be3y ca ByniaTjmjoM h rpaAauiHeBHhoM, HaKo' cy TaAa motah, Aa opraiiHBOBaHOM aunnjoM y’iHHe nyAa y Bochh. Htiaic koa obr AHojHHe Ghao je nener c.TOBeircuor. ajiH neoApebeHor h noACBecHOr. y h.hmb je 3acBeAo- h no.Mohy h>hx CTpaHa 295. 'ien nam pacim GyiiT, ii nemro iuto uoAceha na oiiy jicrenAapny ciiocoGhoct acpTUOBaiba na llpBor u ŽU»yror ycTamca CpoHje. y obu.mpaaji03HMa Aenm h cea HCTopnjcKa TparHua iiame pače, noja je yBnjajia peGpa noA khjttom 3aBojeBa>ia Gam thx roAuna, Koje cy no ocMaHJinjcKO uapcTBo MorJie Aa GyAy npjio cy,v GoHOCHe, h KaAa ce KpHBya>a nauier nyia Ka ocaoGobeity, MorJia mhoto umne Aa ypaBna h cicpara. Ha Taj HaiiHH MOJice ce AOHeKjie pa3yMeiH, auo hc u onpaBAaTH, ihto je h K aaa Mhjioiu ocrao r.uyB h hcm na BjiaAHMHHo 3a3HBap>e y noMoh— IIoBpoMciiH yCT£LHAH y CAOBeHCKHM KpajCBHMa OCMaHJIHjCKOr u,apcTBa A0ica'3yjy, m je Hama pača oraopHa y GopOvi h Aa HMa eJieMenTapHHX cHara y ceGn, H3 KojHx ce poAHo AaHammH Ham BeK, ajiH, y hciti Max, th ycTaHAH ’cBeAone, Aa je nopoGjbenoM cjioiBeHCTBy ne* AOCTajajia KOJieKTHBHa cBeci’. »Bhao je caMo nojeAHiian,a,. -Kao iuto bcah r. /j,yman C. HnKOJiajeBHh (»Tpn HeHaAOBnha«, HcTopjcna CTyAnja), icojn cy nochjih Hamy pacy na ceGn« h 3acjajiu Kao Bapimu,e y noMpnHHH. A oa thx HOCHJiaua pače h menor reiinja Gho je najH3pa3HTHjH npBocBemTeHHK Harne naunoHaJiHe peiHrnje h bcjihkh necHHK — IleTap IleTpoBHh-Iberom. — ------3a OBaj Ham RAanaK- HHje raaBHO, Aa ah cy XyceHH-KaneTaH h BymaTAHja, Kao h GyHe GocancKHx MycAHMaHa npoTHB HH3aMCKHx pe(J)opaMa, Ghau hhcnHpHcaHH pacHHM ocehaHiHMa, hjih Han OApebenoM iiaii,HOHaAHO-nAeMeHCKOM cBemhy, Kao iuto MHCAe neKH KOMeHTaTopn y XpBaTCKOj, H3 RHjer ce (j)auTacTHRHor XHnep6oAHcama 'poMaHTHaaM y XpBaTCKoj CTBopno CBojy TeHAeHnH03Hy AHTepaTypy (TomhH; *3Ma'j oa Bočne). Hnje, OBaj nyT, rAaBiio hh Apyro, na hh AeceTO, mio ce THRe Tora HHTaiLa, nero je rAaBHo paA BacahKe PaAe, meroB oahoc, meroBe Teatae h meroBe HaAe, noBe3aHe aa »norAaBape Gpahe iieTypneHe« y Bo^hh. HaMepa hcm je Aa HCTaKHeMo, Aa je bcahkh nechhk, npaoTau; HAeje HapoAnor jeAHHCTBa, y enocn najicpBaBHje enoneje ca TjpnnMa, yMeo Aa nabe rpaHHuy H3Meby Gpahe- h 3aBojeeaTia. Iberonier. bcahkh Ayx npoTKao je Kpo3 cBe renepannje h Kpo3 cbv HCTopHjy cpncicy — nAejy: BpaT je mho Koje nepe Gho___ »IloTypHAe« y H,pHoj Topn h na BpaTHMa Upiie Tope HHenHpHcaAe cy necHHKa-renHja y TopcKOM B e i m y , Aa Aa KJiacnKy y iiamoj noesnjn. llpiioropcKe »noTypnne« npeTHAo cy, Aa n Hpny ropy, Tty jcAnny heAHny cpncice cnoGoAe h neaaBircHocTir. paapnjy h 0Tpyjy h BAaAHica ce Gopno ao HCTpare, je]) My je Ta GopGa GH.ua Ha’rypeHa. Aah »noTypHne« cicaAapcKor »HAajeTa h y Bo­ chh h Xepn,eroBHiiH 3a3HBao je B.iaAHKa y noMoh, naAajyhH ce, Aa ce Gap nocAeAua Kan »pajcnor imlia« CAOBeiiCKHX MaTepa nnje npocyAa no neApnna. II Taj je MOMeHaT pa3yMJbiiB. Jep je Gpar, hcko no, neKaA TWKaic y KyhH, npe\ia TpeheM nnait najGJiHii.ii... BAaAHun nnje noiiuro 3a pyicoM Aa ypa iyMH Gpahy h Aa (CTO'ianHHa ,PH3BanGeroBiiha* X-ycpnnKanerana n ByniaTAnjy 3arpjin Ha HeTim>y. Aah ca h>hxobhm nopa30M oa CTpaire papcKor HH3AMa, BAaAUKa je noimo Haiiiy iKy«iH, Aa je noToMiui Miioro Aouimje, ca Kon»ieroM B-naAURMiia noncAa na MHiiiHnaMa, ocAaAe nainoM .MeAa.. . . �Ć tpaH a 296. >r a j p č t « llporaronHftT HAeje OpaTc-iTa n je^iiHcrna namor napoja, Ilerop n eTjionHh-H >orom, ^aimo npe, no juto co ii aao.iyiKH.no npaniTame, onpocTHo je. Jlanac Ka,na ce tberomeB neneo iipeHOcn na ./loiVhen, o^aitjie je .H.erois re.HHje AaJicKo r-ne^ao h iiH^eo, y HMe ohhx. aOor Kojnx je A.yma Hejimcor Opr»nua iiarn.'ia, a OpaTCKO cppe (iH-Ra.no mccto patwi- B p o j 19. h 20. nano. Mnom Tih Aaiiac nornyTo rJiane, pafl 'iacTH u ;iyiioc.TH, a Kao iioKViiJi.eme r|)exa ciiojnx oraua, Ono mosko, iioih'th Kou'ier npaxa IberomoBor ca ouiiM hcthm hhotctom, ca icojiiM ra jo ii nam na­ po,^ o.nneo y H>erOB Xpa.M Ha .71ouh«my... Heita My je ;iai<a upira aoMJha! .0. K a j Ma Koni i h. cperaH, ;ia AxMea PecfjMK- COKOJOBHTi (Ilpeneo c Typoitor: M- P. JJejrah). (Ha^TiHBaK) CE/1MM II. — C O K O /IO B H B E B O H E 3 A B M C H 0 B E J1M K O -B E 3 M PC T B O . 1. flpoBHHMnje 3a BpeMeHa CoKonoBnka. — Paja. TpaiiHne ocManjiHjcKora papcTBa sa BpnjcMe-BejniKor iBe3HpcxBa CoKo.ioBiiheBa On/ie" cy BeoMa npocrpaiie a 3iiaMeHHTHje npoBHHHHje papciBa <3njaxy OBe: PyMejraja, Bočna, TeMiiAmap, jBypHM, {Anapo.iHja, KapaMaiiHja,y Oci’]>Ba Bnje-ior Mopa, IJnnap, 3y.iKa;ipHja, Ma.'ia PyMiija,, Ep3epyM, ^aMacp, TapaCyjjyc, Ajieno, Peita, l\apc, Tihjiahp, TpaneayHT, Kaijta, Mocyji, JJnjapn BeKnp.pBaH, B arjaj^ Jiiacopa, ErnnaT, JeMeiv AtjHcnuHja, TpmiojiHTanHja, Tynnc h Ajiamjp j \J : CBaita OBa iipoiiHiipnja, npena npeMa CBppoj^ CBpjoj npocrpa‘ nocTH, CiH.ia je pa3Anjejtena na jniBaJiyKei; vane2). PoAiiiinoe npnHaAJieiKiiocTii pyMejinj( jiepčeja (»HJie cy 1 , 100.000 aiom, OocaHcnor na toro n ocTa.mx čejJiep-Oeja Apyrnx ajaJit Tpnnainc, TyHnc n A.T/iviip ^ Aijipnpn cy ce naiiaAHHM oijapima j i n>HxoBa ynpaBa je noTiiyno OABojeHa. 3anaAHH cy opaiyi yrpoiKaBa.’in n naiiaAaJin miiaHCKe odiajie n MajiTecKe rycape. lbnxoBa ynpaBa Onjia je y pyi;aMa TaK03BaHHx Aajnja. Ko je Tpavicno m »h He 3»jeBHyiimn ynpe HJiH Aa ce Oec Myi;e oOoram« CTynao je noA 3acrai'.e 3aiiaAimx opaita. Ochm obhx npoBHHiinja ocMan.injcKOM napcTBy ni)nnaAaxy jom n one AP-ieace: xnyaci;o mepH(j)CTBo. npHMCKH xaHaT, KiieiKOBiiHe Bjiami;a n MojiAaBcna, penyf),TiHKa AyiOpoBim,iKa n icpajbeimna epAejbCKa. Xnpaci;o mepinJicTBo npnje je Ohjio noA yTHii,ajeM MHcnpcKHX B.naAapa na cy iumo n mnxoBa imena y xyT0aMa3) cnoMninana. X pana Xmja3y AOiipeMaHa je c oOaJia ernnaTCKnx. Ilocjmje Bojne CeJiHMa I. na Mncnp n Xnpa3 je Aomao iioa ynpaBy Typci;y. TaAa je say3eT JeMen n Adnciranja, rAje cy ce Taico^ep TypcKe 'ie.ne cMjecraJie. /(eicpeT mepii(j)y nenocTaBJi^eH je oa cTpaHe TypcKe na je ymjio y oOn'iaj n cBaKoroAnmn.e c.Jiame noiuioHa obcthm Mjecrana. TypcKH ryBepnep IJiiAe ynpaB.jbao je 3eMJbOM 3ajeAnH'iKH ca mepn(J)OM. 3a cpnjene Coivo.noimha, iminja je ony CBojy apkhoct Morao noTnyno oOaB.ii.aTH. KpnMCKH xanaT,’ jom oa BpeMena MexMeAa II. Ocnaja'ia, 6«o je noA Typci;oM ynpanoM. y xyT') riponHHUHje. Tip. iipeB. a) Oi;pyre. Ilp. upen. a) CRo-Maita iipoAHKa y neraK. Ilp. npcB. Gana je nopeA HMeHa xanoBor, ciio.MHihaiio u ime TvpcHora cyjrrana. 3a npHjeMe paia, xan je nooHRaii na- yjemhe papci;hm tihcmom. Ochm Tora H>e.My je 3a y>iemhe n.nahau »ceKfian Oexa«, na HMe nynior Tpomica. XaHORe je nocTaujtao h cMjeiLiiisao cy.iTaH, ajin HOBap je KOBaH Ha xano[Bo HMe. IIpecTOHiipa Kanona Gmia je B an e Capaj a y cbiith n>eroBoj iiajiaBHJio ce je xH.ji,aAaK TypcKHx Bojiraita. BojHa CHara nKMcitora xaHa, ii3H0CHJia je 30—40.000 Jbypn. KHe/i;eBHHe Bjiamna u MoJipaBCKa Onjie cy noA TypcKOM ynpaBOM jom oa BpeMena Bajasn^a 1. CTaHOBHHpH obiix aeMajba Oupa.'iH . . cy - H;meby .. ceOe CBoig BojBOpe u iuiahajin cy ropHuiH>H ;ianai;. J(anaK BjiainivC y noieTKy h3Hocho je 40.000 3JiaTHHi;a a nocjinje h>hxobc OyHe, 3a Ka'3Hy hm je Taj flaiian TiOiBehaii fta 80.000 3jiaTHHi;a. BeroBHMa o6a;(RHjy KneiKeBHiia ycTHnaiiH cy Kajinapn c nepjannnaMa. , PenyoJiHKa Pary3a Hajnooiiaraja je Onjia iioa lmeHOM 7ly0poBHHK ’h J^oOpa BeHAenK. OpOpaua u 3auiTHTa /lyOpoBHHi;a iipnnapajia je ocMaiumjcKOMe papcTBy. Typpji cy 3a 0fl6paHy OBora, iiajBiiuie ao.naaH.iin y cyKoO c BeHeii,HjoM. Oahoch H3Meby Typcitor papcTBa h /I,y6poniiHica aanoneJiH cy jom 3a BpeMeHa BajasH^a I. 3Baiior »JHjiAHpHMa«4*). MeHTemoBHhH h AjAHiiOBiilm") HBBaiKajiH Miioro nyTa CBoje nepea-'inje y ;lyoponiiiiK. roAHiie 794. (1391.—2.) AyOpoBiiH'iKa pe.nyoj]HKa nocjia-ia je Baja3HAy Teo;iopa P h 3 ji y, itao aMoacaAopa"). 7Iy?KHOCT My je On.ia ;ia mojih 3a oupocT neKHx Ay(>poBaMKHx TproBana Koje cy TyppH Giijih 3apoOHjiH. 799. (1396.—7.) o;i,iiyTOBajia je je/ina Basinia Ayf»po|BBH,iKa jihhhoct H3 Typci;e y /IyoponHHK. J hjiahphm je AonycTiio ^OpoBBaiiHMa Aa Mor.v c.io 6oaho TproBaTH no TyPCK°j- Kao npnn noc.iranin;. 4) J hjiahphm 3Ha'in: rpoM, Myn>a. Bno je Bp.no OA-’iy,ian n Cpso On ce oOpeo na OojnoM noji.y. IFp. npeB. R) Kne/KeBHne Ha 'repHTopnjH caAamH.e Typc.Ke npoBHimiije AjAHH-CMHpna c okojihhom. Ilp. npeB. ") JI,]). JIyjo Kiiea I’ojnoBHh y ’crom Aje.ny J(yOpOIBHHK H OcMaHCKO HapCTBO, y I. KII.H3H Tia CTp. 21.—25. AOJ;aoyje, Aa je npBH iiHCMeim yronop hhweby J(yOpoBHHi;a h Typci;or napcTna Oho yrjiaTui.en 1305. n to c MypaTOM I. y JeApeHH. IIouyAHJiH cy My 500 3.jraTHHx AJ^afa aa iiOTnyiiy c.noOoAy n 3aniTHTy H.Hxmie TproBHiie no Typck»M oeMJbaMa h no BOAaMa y JlenanTH. Taj yroi$op je aOiioBJi.en 1371. h 1390. c BajanHAoM. Tip. npeB. �Bpoj 19 h 20. rAJPET< O rp aH a 297. TjrpcicH ' oTHmao je y JIyOpoBHHK' $epH3 Oej 803. coBe9), BnjaMeTe10, THMape11) Baity<pe, jypTJiyKe1:i) n (1400.) Z(yopoBMaHH cy noc.Jia.iiH onoje mpBo bcjihko opaKj^Ke13). ynpaBH je npHnanano Aa npHMa AeceiiocJiaHCTBo y Typcny 834. (1430.)7). Obo nocnancTBo THHy on aeMJbe, ,4a npamie eeMjbe H3Aaje ohhm ltojn c.TynH.'io je upen cyjiTana y IIjioB4»By. V Jenpenji hx Tpance. Aa Hannahyje Taitce 3a OTyhHBaibe h npeje npHMHJio npBH ^ep.Man Kao noBjiacTHpy — 0,4110- hoc h na H3Aaje Taimje. Bnana je 'ra ci:oja npaBa ČH.ia OHO yrOT!Op 0 TprOBHHH, KOjH je CKJIOHJLeH 6. fleu,e.M_ ripeHHje.'ia na BjiacHHKe xacoBa, THMapa. anjaMeia. fipa 1430. ro/iHHe. Raa cy Typu;H noTriyHO ocBojii.'in jypTJiyita n oi1iaKjiyKa, Te na BaKy<()e. HanMe,' npaBO Up6Hjy, penyOjiHita Koja imje jRemuia na joj cipala AeceTHHe jenuora cejia Ohjio je h.th THMap jennora ciiaHjChh TproBHna, npHCTana je na nnaha BHCoicoj riopTH xnje. h.th 3HjaMeT jennora 3aHMa, hjih xac jenHora ronnmibH naHait on 12.500 (Joiopnja8) (yrapcKHx ny- aJiajOera. ynpa/KH.eiiH THMap h.th anjaneT ripenasno je na, HacjbeAHHite. a aito obhx HHje OH.no, THMapH i;aTa. IIp. upe®.). Oa 4 y6poB'iaHa je nan iahmaHo Ha HMe l)y.Mpvi.a h 3HjaxieTH naBami cy 3acnyjKHHM peOejiHjaMa. n p a B a p a j e sauiTuhaBana cy no itpajibHX 2 iiocto. nocjraje je to noBHiiieHo Ha 5 iiocto a naCHHje Ha MOJi0y h>hxobhx nocJiamiKa oner je chh>neHo Ha .2 iiocto. T^Mpvnn Ha ibHX0By po6y, nojy cy nponauajiH no wraBoj TypcKoj ochm iiapnrpana, •lenpeHe h Bpyce, onpeijeHii jcy 6hjih TporonHinibc oncjeitOM Ha 300.000 aK'iH. IIpeAJiO/KeHo hm je na Taj OAcjei; njiahajy napcitoj Onarajimun y rnecTOMjeceHHHM oOpoHHMa no 50.000 aKMH. na uito cy nyOpOBMaHH IipHCTa.IlH. y yroiBopy cy cTajajie nantibe BpnjeAHe h one ■ranite: »Ako Kojn AyOpoBnaHHH no^e y Typcny h OBAje yMpe. y H>eroBy ce 0CTaBniTHHy ApsKaBifa Onarajna Hehe MHjemaTH. Hero t e to npHrjacm ioeroBHM HacjteAHHnHMa. Hehe hhko cnpjeHa$axH Aa y it>HxoBy 3eMJi>y nonaae Tpronnn H3 HenpnjaTe.ii.cKHx 3ewayba' paAH TproBHHe a aito on ohh ^AHMa 113 Typcite HaHHjeJiH itaKBy HiTei’y. HeKa ce tp AOCTališ^iojoj y 3BHmeHoj nopTH, Aa ce 3a to 'ntfcTOjHO KasHe h Aa h> hx 3a to 3JiocTaBJbaibe OAUiTeTa HannaTH«. (p. BaJI 971 .), ( 15. Maj 1564.) KpajbeiBHHa EpAejb najia je hoa TypcKy ;kv ynpany nocJiHje ocBojeiba MaijapcKe ho cyjrrany Cyn CyjiejMaHy 6jMai 3 aKOHOAaBny. Epnejb je yatHBao AOCTa miipoKe rioB.TacTHne. EpAeJBCKH ČeroBH? aoohjth cy TiiTyny Kpajba h KpyHHcaB3 HH cy hphjihkom ibHX0Ba CTynaiba na ynpaBy eeMJbe. CTanoBHHmTBo EpAe.iba Onpa.TO je yBHjeK cefai npaibeBe. Eto to cy Čnjie npoBHimHje h AP>KaBe, itoje cy ce sa BpnjeMe OoKonoBnha na.Ta3H.Tie noA Typci;oM ■B.iaAaBHHOfti. JIpataB H H n p h x 0 a h cacTojajiH cy ce 0,4 'neceTHire. npHxo,4H AceeTHHe onpebnBaHH cy Haf xa-*) 7) y OBOMe nocJiaHCTBy, Koje je hoih.to y JenpeHy cenTPMiOpa 1430.. Ohjih cy neTap JIyKapH h 'Bvpo . r.vieTuh. Hiu.th c,y na oa MypaTa Kyne atyny BpM u rpaAOBe K.noOyK. BHnehe, TpeOmbe h JIyr ko.]hm je Mypa.T Tana pacno,narao. Manap Aa hx mije iraao y erojoj pyim. JIyOpoRnnK h OcMaHcno U,apcTBO, . ,CB. I.. CTp. 27. . *) JIy6poBHHMKa peny6nHKa 1106. (1694.—5.) HHje (luna y cTafb,v. Aa onaj cnoj nanait Hcnnara. »HeiipeKnnHo paTOBaibe h nananajn nenpHjaTejba. Hcnpnu.TH cy je Tano, na itpon neKoninto ro.iHna HHje vnoBOJbHJia CBojmr oflanesaMa na je noAHecena npencTaBita, na joj ce onpoc-TH 3aocTa.TH naHan Kao h na joj ce noBH AaHan ne Tpantn, oBe AOTne aok paTOBaibe He npecTaHC, 3a obo je npenano napcitoj OnarajHHHH 85.000 iteca iikth« HamTO cy aoOhth napcTto HHOMO Kao noi’Bpny. TapnxH PaniHn cb. 2., cTp. 260. rpaimna MoryhnocTH. Ca.M napciai nnean obom Banthom iiHTan.y cTa.ino je ljocBehHBao navitH>y na je Tano najBHiue nyTa h ycnjexe ocnrypaBao. 3a 3aniTH'ry |)ajHHHx npana nocTojajin cy y 3aK0imMa napoHHTH H.iiaHOBH. Ona H.ena npana OAHOCHna cy ce na iiH(Jj.THKe. TaiiHje, ibHne. HacjbencTBo h cTH'ina •niiTaH.a.'pccpHTa nantiba oOpahaHa je Ha onnoce paje upeMa paTapcTBty. Paja cnaite npoBHimnje ysRHBajia je, CBoja npana y onirociioj npoBHHHHjn. Ceo6a ng jenne npoBHiinuje y npyry on.na je pajn aaOpaibena h npnje 4^BpmeH.a neTronHniH.era CTaanor cTanoBaiba y jenuoMe rpany HHje cMaTapana CTa.TiHHM cTanoBHHKOM noTHHHora rpana. y TypcKOMe 3ait0HHKy jaciio 0 TOMe roBopu oBaj 'i.'ian: »y KHHyTo je AHrnyTH OHora ko ce na jennoM MjecTy BHine oa neTiiaecT ronHiia Ha.’ia3H nacTaiben OApSjeno je, na onaj ko je HacraibeH y BaABaneceT ronHiia, - nofinje npaBO rpal>nucTBa y Kojoj CTanyje a ko je y TtapHr]>a,4y nacTasaOpan.eno My je ccjihth ce«. Kao urro HHje Aon.vniTeno nacejbaBaibe y HapHpan ohhm. Koju Cm y AuanoHHjH HanyuiTa.TH seMJbOrpaj Aje.TC.TBo. 'hcto Tai;o HHje AouyiuTaHO Hace.T.aBan.e Aje.’ y AHaAO.THjV A.l(taHP3HMa, KOjH cy nO.Ta-3H.TH H3 PyMftTHje. A.ToaiieaH itojir cy AO,fa3HJiH y AnaAOJiHjv Oh.th cy no 3aiiHMaH.y apraTH h nacTupn h »yBHjeit cv npaBH.ni irepenc h uhhh.th 3.aa nje.Ta«. Tano ce ca3im.T0 na cy ApnayTH oko Maxa.THua h Bp.vce npa.BH.TH nepene na je saTo h y TOMe irpaBiiv Mjechom itannjH Hapo’iHTO pnjemeibe noc.Ta.To. A.th h hocjiiije Tora ApHayra cy oneT noneJin nonanimi y Te KpajeBe, mTO je npHByitjio na5KH>y h caMora napCKor nHT.ana na je rope cnoMeHVTOM Kanujn nonono ynyheHa OBa on.Tjnca: »OA-TyKa Kannjn Bpyce n MnxaTHMa: Hhcmom, Koje cn npenTOJKHo MOMe y3BmiieH0M npnjecTOJby. jaBno cn na y3 npuoc Mojoj nocTojehoj o,4Tynn. icojoM ce 3a6pan>yje npnjena3 apHayTC.KHM HeiBjepHHHHMa y AHa.no.THjy, jom yBHjeK ohh trmo aona se. OaBe ce iiaoTHpcTBOM, npaBe HepeAe h hhhc 3jja njena. Ha p<‘l)yjeM: mhm ony onnvKy npHMHin, na on\iax Ha cxonan h CTa.nyje. ") THMap ltojn je noHocno Tipeno 100.000 aituii roAHuiibe. IIpHTeHcaBaoHH xaca bo.th.th cy y Ooj na cnaKO 5000 ainm no jennora ueOennjv (opy5Kana. 11 3a paT onpeMJbena h cnocoOna nojHHKa). IIp. npeR. JIph KOjH je nOHOCHO 20—100.000 aitHH TO- AHiiifte. IIp. npeB. n) JleH Itojlf je nOHOCHO ronHIUDbO 3—6000 H lH HajBmne no 20.000 anuH. Tip. npeB. 12) JleH — (Jmeij) — AOAnjejbOH neitoMe na yvKHBan>e. IIp. npeB. 18) HacjienHii (Jme«!).-IIp. npeB. ' �CrpaHa 298. r Bpo) 19. i 20. A J P E T. HaMHH oCpaTHin n a 5KH>y h Aa 3a cBaKor aodaHa h apraTa, MycjinMaHa h neMycJiHMaHa, y 3Mem 3a jeMue ftHX0 Be nocJioflaBpe h m oa ca^a He AonycTHin hh KOMe Aa 6 e3 jeMCTBa a p *kh pafioTHHKa. 25. peMaAH.n-6Bejia 972. (29. Aen;. 1564. IIp. npefi.) Typcna je ynpaBa BjepoBaJia Aa he noA okpha>6m paje HacTyrmTH CJiarocTaihe jpacaBe h Corahe^be Hapo,o,a. C-rora je HacTOjajia, na y3ace npHJby6n h OHe HeMycJiHMaHe, KojH cy HanyuiTaAH CBojy AOMOBHHy h cejiHJiH ce H3 Apyrnx CTpaHHx 3©MaA>a. IIasKH>e je BpnjeflaH pacnnc y TOMe npaBuy Kora je CokoaobhIi H3nao 3a 3aniTHTy JeBpeja. »aH^ajiycKe cnpoTHH.e«, Kojn cy ce flocejbaBa-nH y TypcKv, » ... 3a npHBpenHH Hanpe/iaK 3 eMA>e noTpedHO je, Aa ce pa ja HaceJbaBa, Aa 3eMJi>y o6 pa^yje h KyJiTifBHpa. CTora HeMoj aobjcthth, Aa Ha HajiuioAHHjHM MjecTHMa — Kao hito ce to AemaBajio — hckh BOjHH HHHHopH h APyrH Haruiahyjy Bnme Hero je to Ao caAa BpeAHJio, jep to ohh MHHe caMo 3 a to, Aa th oCjeKTH He 6h aohijih y pajHHe pyKe- J cahom pHjenn, HanpeAaK 3 eMJte h npoBHHUHje je cKomiaii c pajoM. IIpeMa TOMe odpara na 5KH>y, Aa pa ja He 3 aMp3 He Ha ocTpBo. Ha AaHa y AaH ’miiHhem cBe oho, hito he pajy caMO 3 aA0 ®0 A>HTH h odBeceAHTH«. H 3ancTa ApJKehn ce OBora npaBHJia ycnjejio co je yMHOJKHTH pajy, KaKO no aja.TeTHMa 'raKO h no MexMeA-nama CoHonoBnfc Kao BennKM Be3np. » . . . Caporafta je onponiTeHa oa cbhx nope3a h oCaBeaa, CBe aok ce He HaBpine nyHe Tpn roAHHe. y TOMe poKy iiOMohahe hm ce, Aa ce cbarh oa h>hx HerAje CMjecra, omhph h ocobh Ha cBoje Hore. KaA ce HaBpme Tpn roAHHe, OHAa he h ohh, Kao h ocTaJia paja, njiahaTH aiope3e h chochth CBe ocTane ApncaBHe AaacdHHe npeMa 3aKOHHMa eeMajta y KojHM ce ohh dyAy HaJia3HJiH h to TaKO, Aa ce chpothibh, mepHjaTy, 3aK0Hy h MOMe Hapeben.y He HaHece HHKaKaB spnjeA(>By Mojy papcKy oAAyity nocJie yBHAa ocTaBHheTe y h>hxobhm pyKaMa«. y ocBojeHHM noicpajHiiaMa nacTojajio ce je, Aa ce paja onyBa h yMH0JKH. Tai;o no 0CB0jeH»y U hupa, CoKOJioBHh je c papcKor AHBana ynyTHo 0A->iyKy HHnapcKOM dej.nep-dejy h Ae<j)TepAapy y Kojoj cy fin-nn H OBH CTaBOfBH: ocBojemiM seMJtaMa. Bpnry cy boahjih Kano dejjiepoe3H TaKO h THMap-AO(J)TepAapH o TOMe, Aa ce He 6h »iH(|)jiyAH h opaHHiie ho CKyny nnjeHy pajn npoAaBajiH h Aa hm ce He 6h HanJiahHBaJio BHrne Hero ah to 3ancTa BpHjeAH. KaA je Unnap ooBojen noTpedHO je 6 hao, Aa paja Kynn hh^ ahkc h ocTaAO. HeKH Bojhhh,h 3a CBoje TiH(|)AHKe TpaJKHAH cy npeTjepane h,hjeHe. 3 a to ce je ca 3HaAO y UapnrpaAy h CoKOAOBHh, Aa čh to onpHjeHHo, Aao je HanHcara ropn>y oniTpy OAAyKy pmiapcKOM Ae<j)TepAapy. 2. >Kmbot y npMjecTOHHMM. — Ton K a n y Capaj. 3a BeAHKor BesnpcTBa CoitoAOBHheBor, UapnrpaA je AOCTa Cho HaiipeAan h yKpameH, aok je cTapn' BnaaiiT KaA je aiao y TypcKe pyKe, dno y aocta pyn- �B poj 19. h 20. T A JPET. HnpaHOM CTamy. Tpanmiio yMnpan>e BH3aHTHjcKor papcTBa, KOje je Tpajajio HHTa®a n^a BHjeKa, cnpnjeihjio je nonH3an>e h pasBHjame BapouiH. OcoGhto cy Bif3aHT Ghjih 6e3/iyniHO pyHHHpaJiH JlaTHHH 3a BpnjeMe Kan cy ra Ghjih 0KynHpa.uH, He niTe^ehH npn tomb iih caMHx HpKana. IIpBH ochhBaai CiaM6yjia Gho je KoHCTaraH a npyrn cyjiTaH MexMen OoBaja'i. OoBajai HHje panno caMO na yMiioiis:aBaH.y napnrpancKor cTaiioBiiHmTBa, nero je nonHrnyo u Bpjio isa/KHe rpafy'.BMiie Kano pann yxBp^eiba rpana Taito u 3a yKpac BapouiH. Oh je y CTaM6yJiy 3a icpaTKO BpHjeMe noAHrao: Jenn Kyjic, GesHCTan, hobhh ci’apH capaj, OBojy yaMHjy h apceHaji. OcoGhto Bancne 3rpane nonnrao je y Ton Kany Capajy. EBjinja BeJieGnja y cBOMe njeJiy naje naM OBe uonaTKc o rpa^eBHiiaMa Koje oy nodojajie ynaHHMa CoKoaoBnha a Koje cy BacnnaJiH cyjrraHH: MexMen OcBajan h CyjiejMaH ŠaKOHonaBap: »Ha jednoj hhbhoJ n paBHoj y3BnmmiH nonnrao je 3a čeče ca KHHecKHM nopnyjianoM neTpneceT xaconaja. On,Max no rjiaBHnx npaTa carpanno je ap3ony1516) — jenHy Bpjio HMno3aHTHy srpany. YHyTap Kao xnnonpyM npocTpaHe aBJinje, noneBum c hctomhq CTpaHe nonnrao je KpacHo KynaTHjio. ,3,0 OBora nonnrao je xa3HHen-xacy19), na no me KymxaHy17), no OBe hHJiep-ony18), na xa3Hue-ony19) onpa xac-ony20), no OBe napcKy uaMnjy a no OBe npocropnje 3a coko.nape na no OBe 6yjyK-ony21) a no OBe ce$epjin-ony22*), aaTHM BejiHKy cajiy 3a GoroMOJty, n npocTopnje 3a yqen>e Kajrarpa(J)nje Koje cy nonnpajie no rope cnoMeHjrror KynaraJia. ~y obhm ojtatia, Ghjio je cMjemTeno Tpn xnjbane y 3JiaT0 3ajbeBeHHM nHBHHx Mjiannha ca H3B63eHHM KanaMa, Kojn cy ce craJiHO mojihjth Bory 3a HanpenaK papcima n nbnocHO cjiyjKHJM n>. BeJiHtohctbj. y oromp capajv HHje^tao atencKor offlcjbema«. , . -— OrpaHa 299. MaHa najin cy nojieTa n pa3Bnhy TproBirae TaKO, na je OBa 6njia 6ay3ejia Bpjio BejiHKe nnMeH3nje na ce je h H,apnrpan Gp3HM TeMnoM Teprnojajrao ranpno. y Hapnrpan cy ce erjenajm TproRiip ca cbhx CTpaHa na cy 3a H)HX y Ka.iain ocHOBaHn HirraBH hobh KBaptobh. OHna Ha BejoJiy nnje Ghjio HnniTa Bnnie ochm HeKOJiHKo rpoGajba, BHHorpana n H>HBa. najiaxe nocjiaHHica $panu,ycKor, nojLCKor u MJbe/ra'iKor Giuie cy Kon niKOJie apaMH orJiana TajiaTa Capaja.. Tana h AjiBapHO TpHTH, MjbeTanKH Gamno h npnjaTejb MaitTy.n24) H6paxHM naiiie cTaHOBame y ciBOMe capajy na TaKCHMy. OBaj 6aH.uo, y nncMHMa noja cy o meMy 1’OBopH.ira, na3HBau je ca no'iaciiHM nanHMKOM GejoJiy25) a h hobh KBapTOBH, KOjH cy Tora BpcMena ociioBaiiH, Kao: KacHM nam a, ITnpH nama, Ilejajie Hama, Ajac Hama, noGnjrn cy imena 3HaMenHTHX npa«aBHHKa 'CyjiejManoBa noGa. 3a BpnjeMe CoKOJioBHha y I(apHrpapy je noCTojao xaH 3a CTpane nocjianHKe. XpHinJiaiiH a ocoGhjio eBponjtann cTaHOBajiH cy n a Bejony noK je MjbeTanKH GaH^o cTaHOBao Ha OaHapy. HapnrpancKa Jia.na h jinjbaH <m.im cy Ha rjiacy na cy y obo noGa npen hvt onHeceHH y fBeManKy. HapnrpancKe Gamie-napKOBe ypelprBajra cy rpa^eBHHapn a easepnjeMe CoKOJioBHha Gnjie cy Haj3HaMeHHTHje uapnrpancKe Gamie OBe: Xac-BamTa26) Ha Capaj Bypynny, Xa.rrKaJiH-BamTa, CnjaBym namHHa BamTa, CicyTapcKa BamTa, $aHapcKa-BamTa h Xajnap namHHa BamTa. Obc Gamie HMane cy Ha ctothhc CBOjnx GamTOBaHa Kao h GapaKe 3a nanHHnape Kojn cy Ghjih y n>HMa 3anocjieHH. 3a rpa^aHCTBo cy nocTojaJia GpojHa H3JiexHmTa. H3Me^y obhx Haj3HaMeHHTiija cy Gmna: BHHorpann Ha JlaHrn, H3JieTHmTa Ha JeH>H Kannjn, y A.ih , BeroBy CeJiy h KjaT XaHH Kao »JiHBana jiajia«. Ea^inja HaxeGHja c HajBehHM onymeBJbemeM onncyje obo Te(J)epHHHmTe h meroBe y Bpe i eHy H.nxoBa usaTa. On nera m ce Ty Hajiasn BH.ua cejiiiKor napcicor KOH>yniHHi>a Ha ^HBHe JKeHCKO onjeJbeme — xape\i. carpapen je 3a oGaJin pnjeKe, • na Tauo nacy papcKH nacTyxn, na Bjianama cyjrraHa CyjrejMaHa. Hčto Tano y meroBO nocroje orpoMHH nnaTaHH, na yonHjeBajy pa3HH noGa ironHrHjrre'cy npocTopnje 3a eBHyxe, sa GaJi- _ycjeBH h t. n-27)- Ochm obhx Tan je Gh-jio Ha r.uacy Taijnje28), Kao h naJiaTa npaB/ie. Te na.aaTa. y Kojoj cf ''OnpJKaBao napcKH nnBaH. 24) 3Ha'in nory6jbeH. PonoM je reH0Be3. 3apoG3a BpnjeMe CoKo.aoBnha cy.HTan Cy.rtejMdH je Ha- jF>efl je Kao M.Tannh h noseneH y Hapnrpan. Bho je poiiHTy naJKH>y oGpahao HnrpanmH Tjapiirpana. Y to 17 ronHHa HenpeKHnHO Be.lHKH B63HP a HOCJbenH>HX cy BpHjeMe y IjapHrpany nonnrHyTe bc.thkc srpanc 7 ronHHa yjenHO h renepa.nHcmr TypcKe BojcKe, Te Kao mro je H6paxHM naiimn Capaj Ha At Mejnany. OBJianiTeHH CTOH.’ep HHjejie ynpane. Tojimca napcna BejiHKa CyjiejMaHOBa paMHja, Kao h paMiije nTex3ane mhjioct Kon mera je noTeHHHpa.ua ropnocT h neKe Heh ljHxaHTHp. CaM 3HaMeHHTn Mmiap CnHan H3rpa3pejie Hjiy3Hje to.thko, na je ceGn no3BđnHo Ha3HB nno je neneceT ®e.nHKHx h CTOTHny MaH.nx ijaMHja, »cyjrrana«. CyjiTaH CyjiejMan je to 3ana3H0 3a BpH­ neneceT capaja h Tpnnecer KapBan-capaja. jeMe noxona Ha Barnan a ocoGhto ra je Gojiho kocBeJiHKa Moh Typc.Kora napcTBa h cjajne noGjenc Hyno mTo je JTGpaxHM nory6no 3HaMeHHTor HcneHKoje cy Ky.KMHHHpa.TTe aa BpeMena cy.TTafla Cyjiej- nep HeJieGHjy, MHHHCTpa (ftHHancHja, Kora My je cynxaH npn nojiacKy m Hapnrpana Gho napo^mTO npels) npocTopnje 3a aynnjeHii,Hje. np. npeB. nopyMHO. OBe no OBpmeTKa nojHe cyjiTan cBoje ne16) YnpaBa uapcKHx noGapa. np. npeB. 3anoBOJBCTBp npeMa H»eMy HHje HCKa3ao. no no1T) npocTopnje 3a nyBaH>e nTiipa .aoBHna. n P. BpaTKy y Hapnrpan 942. (1536.) noryGHo ra je y npeB. HapcKOM nsopy y H>eroBoj coGh h nocJinje ra jenHOM 18) npocTopnje aa yneHHite n pyror Tenaja. TiHJiep njecMHpoM oncajiHo. CTora je y TypcKoj HCTopnju . — eKOHOMaT. Tip. npen. H HOđHO Ha3HB »MaKTyJI«. 10) npocTopnje aa yneHHKe Tpeher. Tenaja. Ph3iKaMyc-yn-AajiaM. np. npeB. HHu;a. np. npeB. 25) Bejojiy cKpaheHo on 6ej-orny 3HanH: GeroBCKH 20) npocTopnje 3a nacHHKe inpBora pena. np. npeB. chh — GeroBHh — KHeateBHh. np. npen. 21) BejiHKH cajion. np. npen. 2®) HapcKa nBopcKa GaimTa. np. npeB. 22) npocTopnje sa y,ienHKP npyror Tenaja. np. 27) Jom h cana je Kjax XaHa nsneramTe HapnnpeB. rpana, a,tih on KaKBnx jia.na h nnaTana Kao h ycjena 28) Jenna Bpcxa ncopcKHx <yiyra. n p . npeB, HeMa iih Tpara. np. npeB. �CtpaH a 300. >rA J P £ T. Spo) 19. H 20, Tc(J)epH'jiimTe koji cejmKHx boaobo^hhx cno^oBa KOJH cy 6h.th iBpjio 3HaMeHHTH aa CoKonoBHheBHX Aana. Cy;iTaH CynejMaH je nojtnrao OBe CBojjoBe no- h apBehe. Koh H>era cy ce dH.'ia noneJia nojaBjbHBaTH h HeKa «iyAOTBopHa ^jeJia.« TpouiHBiuH y to jjeceT xHJbafla Keca. Je3epa Ha HeKMeijH TaKobep cy Cnna Ha rnacy. Ta je3epa 6nna cy nyiBeHa Kao H3.neTHmia h 3a Mypa'ra IV. )>Be36pHH.’HH HapiirpabanH y rpynaMa npaBe 'iaMHHMa H3JieTe na je3epa HeKMebe, jioBe h Ha Mac.iiy roTOBe 3HaMeHHTy, »nHCH« ;m H y pnOy thx je3epa, Koja nnrjije BHine He 6»Ba. OHa je nJbocHa'ra, 0KpyrjbacTa. <)Hje.:ia h CHTHa y tcjkhhh oji, jeflHe OKe a hh Majio He MHpHuie Ha pn6y«. obo 3a BpHjeMe CoKOTOBnha OBano je 0Ana3H0 na TeifiepHMHiuTe o KOMe EBjiHja Hejiednja nHine: »To je npocTpaHa 3eTOHa ropa h njiaTaHHMa, BpđaMa, dopoBHMa, KHiiapncHMa h opacHMa yicparneHa aeJiena jniBa^a, raje Hmcaaa cyHpe He npoanpe. Hcnoa BpeJia Koja Tyaa npoTH’iy, aodpoTKop je ypeano 3eaeHe coifie oko Kojnx ce opH njecMa h u;BpKyTaibe pa3HHx n rap a . Ty ce na CBe cTpaHe BHae rpyne upnjaTejba kbko y OBOMe nepHBojy yacHBajy. . . « Il,Hjejm npeajeji oa one Jaxja e^enaHjHHe dauiTe y oxbo BpnjeMe cy papHrpabanH npojKHBjbaBaaH na ao Fa-iaTe, aaic.ie caaaiba OyirayKJiH h TonxaHa cBoje najcjajHHje flo6a. Hajpatnje cy ce 3a6aBjbanH Čhjih cy oHaa HarpabeiiH paMHjaMa, TypCeraMa h canpaisefcii naneTe HaMijHMa c TpocTpyKHM BecnHMa Ha pajiiMa ap>KaBHHx aocTojancTBeHHKa. IjaMHja CeaHcTHHHjy h Te<j)epHM©fcH y JeftH Kjejy. JeibH Kjej Hyi; CyaTaHa Ha jeanoM Biicy — na BeniHK Tamy, je no napo'iHTOM HapebeH>y cy,iTana CynejMaHa oho a Ha apyroM ijaMHja napeBHha IjHxaHrHpa aasaae cy Hapabeii Te je HMao Tpn xHJba;je jioMOBa. Baime y HapoHHTH jritpac OBOMe Kpajy. LJnjean npeajea H3a OBone MjecTy dH.ne čy oco6hto KpacHe a aapoui je obhx ijaMHja Cho je Taaa odpacTao y dopoBHMa h rniana CBora cy6amy25) h jaibHnapcKor cepnapa.26) apyry uiyMy. TaKO hcto h nHjeaH Boc<|)op oa $yHy JeibH Kjejy HHje 6hjio JeBpeja jep ohh TaMo He ayicnHje na aaa>e ćno je noa hivmom. H3Meby bhcoMoraxy oncTojaTH »noniTO 6h hx TpiiH h JIa,3H no- khx h rycrax Coc(j)opcKHx rajeBa, KojH cy ce cny6hhe.« iiiTajm ao y MopcKe Tajiace. dHjeaH.iH cy ce oBaje — JJonacKOM Ce;iH\ia II. Ha npHjecTOJbe Ta pa6hja bHaje asopuH h ijaMHje. HapnrpabaHH HHjecy ?Kaje jom BHiue H3HUi.!ia Ha rnac. »Cenmr IJ. TetfepH’iehn ^mjiH hh TpouiKOBa caMo aa Mory y3KHBaTH y obhm no MopcKHM očajiaMa pajio je ^ojiaBHO h y obo pn- niyMaMa. <io,tobom CoraTO. Mjearo, raje 6h y xna,noBHHH yacHT poniKOBH 3a HSTOTe Ha yaajbeHHja MjecTa Kao Bao y CBje/KOj pnCn pasHH;x BpcTa.« Thm nobo#om je uito je HcTHHHja HHjecy iOhjih MajiH. ĆTora je napHape^Ho Coko.tobhIiv,'-/'!^ ce Ha OBOMe MjecTv ocHyje ckh aHBaH. 3a BpnjeMe CoKoaoBHha, y jeaHoj cBojoj liaporn iioA HMeHOM Tapa6nja h » ce Ty — a iia oaayHH 3aKjbyBH0 »aa je uiecT BecaJia ao HcTHHHje MjecTy Koje je O3HaxiH0 — Qa H>era no/jnrHe napo- aBaaecej h neT bkbh.« H3tothhuh cy Mopa.ira BecJiaiiHTa cocjia. Tano je nocTajia ona Bapom.27) ])HMa h xpaHy aaoara jep TaMO CTojH »aa H3JieTHHHH 3a CoKOTOBirKeBa speneHa Cnjaime Ha rnacy u nopea xpaHe naahajy aa mecT Becaaa TpnaeceT aKHii, fiaaiiTa Ha B0uiHK-Tamy Koja je 6nna Ha Bpxyimy a 6es xpane HeTpaeoeT aKHH.« KaKo ce je cBHjeT Jbera Hajpaanje 3a5aBjbao no ciiora maca y^,nooa Bajaan^a II. IJaMHje h" TypoeTa CHnanname, CoKonoBHheBa TecJiepHHHMa. y IJapHrpaay cy ce JbyaH HajBHiue caCTaja.JiH no KacJianaMa. JIo 962. (1554.) y ljapHrpaay nacjbe^Hinca h Xajpy;jHH nanie ifaeroBa iiperxo^HHKa y 3Baiby MHHHCTpa MopHapmie, MHHape h iiJiaBa y OTniiTe HHje ćhjio KaifiaHe. IIpBy KaxJ)aHy OTBopH.au cy y Hapnrpaay Ha TaxTa KajiH HeKH XaKeM H3 Xao.roBHa Ky6eTa obhx ijaMHja h Typ6eia, Meby bhcokh.m 3e*ieHHM n.iiaTaHHMa h pyiKiiHacTo HCHBjeTauMM •fiena h HleMc H3 UlaMa. y Toj KaiJiaHH cacTajajm cy ce h HTeaHreHTHHjn h OTMeHnjn jbvan, raje ćy ce, jopronaHHMa OBe Mopcne odane, npyjKanH cy Bpjio o6hmho, Hrpain maxa, MHTa-iH njecMe h BoanJiH ii|)HB.iaMaH h CH.vmaTHHaH ^3rjiefl. HayHHe aHCKycHje. HajpeaoBHHjn ročni 6 hjih cy joj Jaxja e<|)eHAHjHHa nHBa/ia onjia je y OBOMe i;pajy Taiiobep na maoy. Onaj Jaxja e<J)eH,a;Hja 6ho je čpaT hhhobhhhh Ha pacnoTO?KeH>y, Kaanje h MyaepncH.28) HaBa.ua je 6HBa.na TOJirata, aa 'iecTo »HHje 6hjio BHHie no M.THjeicy cyjiTaHa CynejMaHa. Majna My je čnna MjecTa hh ga cjeaefte hhth 3a crajaibe.« MHorn. cy. hh Tpane3yHTa. 0 H>eMy Henečnja TiHnie: aojia3ehn y Ka4>aHy, Ba6opaBJba.nH OTHhn y ua,MHjy. »IIouito je H.eroBoj MajHH y CBano flo6a 6ho cTOfio.iaH npncTyn y papcKH a-Bop, HMana je nacT, Mano no Mano na cy ce IlapHrpabaHH HOTnyHO oaaan KatfianaMa tohhko , aa cy ce no ijaMHjaMa nponiB Ka;ia -ia.iojH cyjiTaHa CynejMaira. Jaxja e(J)eHnnja oa•:iHKOBao ce Kao CTyneHT; ojjjihhho je CBpmno HayKe; JiaHa monejiH oapniaBara 'BaaaoBH.29) yaeMa je tobopHJia »aa je to Kyha rpnjexa h aa je 6on>e h y MejnocTao HOMohiniKOM 3naMciiHT0r My(()THje ,‘A jih He.nefinje h Kan je pctobhhm nyTeM 6ho iipo»3BeaeH 3a xaHy OTHhn Hero jih y Ka<J)aHy.« Smjerna,ne "cy ee npo^ecopa jeanor oa ocaM <f)aKyjiTeTa, jaBHo ce cyji- h My<J)THje h H3aaan (beTRy »aa je xapaM80) ynoipe6Taiiy je’iHHM hhcmom y Ha^n ^a he cOhobhth cTape. jbaBaTH CBe oho ihto je aomno Ha cTeneH yrjbeBjba.« nene. A-in, Kano cy hy^H y Bjia^apa npoMjeibJbHBe, Ajih HHje ayro noTpaja.no na cy ce h Te HCTe xoije OBaj H>eroB KopaK Heyro^Ho je ^jejioeao na cy.niana, oaaBa.ne nHjeH>y Ka$e. Haj noćne cy CBe KaifiaHe 6nne itojH ra je pa3pnjeniH0 o^ c-nyji®6e o^pe^HBdiiH M.y no3aTBapaHe, ann cy ce nojaBHne TajHe Kagane no neH3Hjy o;i imec^eceT aivin. Iloc-imje OBora ^orabaja 3a6ane,HHM HHKMa-coKanHMa. P octh cy aona3H.nH na Jaxja e<J)eH^Hja ce je iiotii.vho nonyKao H3 jamior no6onna BpaTa a ca cy6amoM h acec6amoM81) je /KHBOTa. Ila^aiiHo je cedn obo HMaw>e m je ce je žiaH- cTBap 6nna yaemeHa. Ha nocn>eTKy nn BaH3H hh y<J)THje HHjecy Mornn H3jip?KaTH. ITonenH cy h ohh iroJi mojiho Bory h CB0jy hmobhh.v ,T,Hje;mo y ^odpo- ■M TB0pHe#0Bpxe. lio 0K0JIHHH je Ca^HO H K a ie M H O BOhe 28) npoiJiecopH. np. upe®. S5) r.TaRHH yiipail3HH HHHOBHHK. np. TlpCB. 26) 3aii0Bje/uiHK. ITp. npeB. v •'7) EvliSa Celeihija, sv. I. str. 459. 2B) nponoBHjejiH. np. npeB. 80) Bjepcna ojinyKa. IIp. npeB. 81) ynpaRiiHK nojiHPHje. np. npeB. �B p o i 10. m 20. T A JPET. Ka4 »y hhth TRpaehn cajja »^a ce Ka<J)a He caropnjeBa TOJiHKO, ^a nocTaje hyMyp, na aa ce OTora Moace umu.« Hm Ma je cJbeaoBa.Tia yjieMa h uiejxoBH, na cy »h BC3npn ocHHBajiH HapcmTe 3rpaae sa Kagane h HanjiahHBa,iH aaio AHeBHo no flyKar hjih ^Ba.32) y Hapnrpa«y je čhjio Tano^ep h iiHoro kd’imh a pnjen ra.iaTa sHaHH.ra je iuto n MejxaHa. Y3 Boc^op hcto Tano fiH.no je MHOiUTBo Kps\iH. O^aHOCT imjeH>y a.nKoxojiHHx. TiHfra finjia je 3ay 3e.ua BOJirnte AHMen3nje a Mnorn cy a.iKoxoji Ha3HBaJiii »JiaBOBCKHM mjihjeKOM«. A,nKoxo.ny cy najrope 6 hjih OAann jan.H'iapH. 82) rieneBnja cb. D rpa Ha 301. a Ta o^aHOCT nocjinje CoKojioBnheBa Be3HpcTBa rpajajia je ©HjeKOBHMa. »Je^He Hohn nojaBno ce noacap y jenpejcKoj Maxajin. BocTaHiiHćama h jaifcHMapcKH ara ca cRojnvi no5KypHJiH cy Aa race Baipy. T om iiphjihkom yuwo je HeKOJiHKO <5ocTaHynja y je;uiy paAHOHHuy y Kojoj je npOHSBabaHa ycMnopHa KncejiHHa (heaan)'. ^ rr.neAaBuiH no paifioBHMa oko ABHje cTorane nynnx bhhckhx (Jviama, cBaitn oa u >hx yrpa6no je no jeflny h c HajBehoM iioxoTJbHBOinhy no’ieo iihth. 3a 'iac, hesau je AjeJiOBao h h»hx AeceTopnua, icojn cy ra iihth, na MjecTy cy ocTaJiH mptbh .« (HacTanHhe ce). I. ctp. 375. Osman Nuri Hadžlć: ŽENSKO PITANJE U ISLAMU. (Nastavak.) IL U tomhaosu vjerske i društvene 'iskvarenosti Muhamed je objavio četvrtu suru Kiur-aina »Žene«, koja počinje ovim riječima: »S m i t n i c i ! B o j t e s e B o g a , k o j i v a s fe £ve stvorio po istom životnom principu, — č o v j e k a i ž e n u / o d k 0 j i h s e u m n o ž i 1o c o v j e č' CirsA v o. B 0 j t e s e B o g a o d k o g V sv i p o r a o ć t r a ž i t e i p o š t u j t e k' t v n u v e z u . Bog zna sva vaša djela«. Ova velika i humaina misao, koja je kroz cijeli Kur-an konsekventno provedena, bila je za tada­ njeg Arabljanina strašna novost, cijela revolucija na sve njegove tradicije i običaje, na sve njegove poglede na svijet, na njegove ideje i mišljenje. On se nadasve skandalizovao i na samu pomisao, da bi žena mogla biti stvorena po istom životnom principu kao i čovjek i da bi po prirodnom i so­ cijalnom položaju mogla biti ravnopravna čovjeku pred Bogom i zakonom. Žena, koja je dotada bila prosta pokretna stvar i ispadala u obični kućni1in­ ventar, najednoć po Kur-anu postaje živo pravno lice sa svim pravima i dužnostima koje ima i čo­ vjek. Protiv toga se je paganski Arapin revoltirao iz dna svoje paganske duše. Kur-an prije svega uzima u zaštitu porod ženske djeoe i najenergičnije ustaje protiv očeva, koji žive'kćeri zatrpavaju u pijesak. Za takve očeve Kur-ain propisuje najstrašnije kazne i prezir. Muhamed sa svoje strane nije nikad propustio ni­ jednu zgodu da Arape pouči o teškom grijehu ta­ kovog postupka, a iza osvojenja iMeke tražio je od idolopoklonika najsvečaniju zakletvu i vitešku1riječ, da neće ubijati žensku djecu niti ih p roblje proda­ vati. Ističući važnost žene u porodičnom i soci­ jalnom životu, Muhamed je vjernim često govorio »rođenje ženskoga djeteta pravi je božiji blago­ slov za roditelje«. Djeca, muška i ženska, dok su maloljetna, stoje, po propisima Kur-ana, pod specijalnom za­ štitom zakona. Roditelji i skrbnici dužni su posve­ titi najveću pažnju njihovom ličnom odgoju i vaspitanju i dužni su čuvati njihova imanja. »Čuvajte imanje malodobnih i dajte im što je njihovo«. »Ne­ mojte trošiti njihova dobra da umnožite svoja: to bi bio veliki zločiin«. »Ne dirajte nikada u imanje maloljetnih osim u namjeri da ga uvećate«. »Kad im budete polagali račune, neka to bude pred svjedocima«. (Kur-an IV, 2, 7; VI, 153; XVII, 36). Svi vjerski i iz toga izvedeni socijalni i za­ konski principi jednako se primjenjuju na žene kao i na ljude. I žena kao i čovjek dužna je da se na isti način Bogu moli, da post posti, da od svog imanja milostinju daje, da na Meku hodočasti, da školu pahađa i da se posvećuje nauci. Šta više žene su obvezane sudjelovati i u svetim ratovima, ako ne kao kombatanti, a ono kao bolničarke i po­ moćno osoblje. Kad žena navrši godine maloiljetnosti,. ona postaje potpuno slobodna građanka, sposobna za sve dopuštene pravne poslove. Može slobodno i bez ograničenja raspolagati sobom i svojom imo­ vinom, obvezati se i primiti obvezu, svjedočiti pred sudom i biti tutor kao i obnašati druga javna zvanja. I kad se uda, muslimanka ne gubi ništa od svojih prava: ona ostaje gospodar svoje ličnosti i svoje imovine. Naprotiv tome u mnogim evrop­ skim naprednim državama žena, stupanjem u brak, podliježe jednoj vrsti c a p i t i s d i m in u t i o, jer izvjesne pravne poslove ne može vršiti bez privole muža.- Punoljetna muslimanka može stupiti u brak bez dozvole roditelja, dočim vjenčanje bez kćerine privole nezakonito je i nema pravne valjanosti. Muž ima pravo tražiti, da žena �O p a H a 302. »T A J P E T « B p o jll9 . h 20. hrani djeou dok su pri sisi i da bude vjerna i po­ stanuju. A kada, s dopuštenjem, uđete, pozdravite slušna u granicama razumne potrebe: inače su u se uzajamno i poželite, u ime Boga, jedan dru­ gome dobro i srećno zdravlje«. (Kur-an XXIV, svemu ravnopravni. Musliman stupajući u brak preuzima na sebe 27, 61). »Izbjegavajte preljub: to je zločin i put sve moralne i materijalne obaveze prema svojoj u pakao« (Kur-an XVII, 34). »Oni, koji kleveću ženi. •»! e n i t e s e o n i m a, k o j e l j u b i t e « , poštene žene, kad su one luvjerene u svoju česti­ to je princip na kojem treba da se zasniva že­ tost, neka su takvi klevetnici prokleti na oba svi­ jeta! Oni će iskusiti strahovitu kaznu«. »Oni, koji nidba muslimana. Muslimanski brak je v j e r s k o-jp r a v n i optužuju poštene žene a ne mogu za to izvesti alkt, posvećen vjerom i uslovljen izvjesnim da­ četiri svjedoka, kaznite ih sa osamdeset udaraca vanjima, koji zajamćuju njegovu zakonitost i jav­ bičem i n i k a d i m n e m o j t e v j e r o v a t i nost. Muževi su dužni ponašati se sa svojim že­ ni u č e m u , j e r s u t o n e v a 1j a 1 c i i z l i ­ nama učtivo i ljubazno, živjeti s njima u miru i k o v c i « . »Muževi, koji okrivljuju svoju ženu s skladu. »K a k o d a i n e ž i v i t e u l j u b a v i nevjere, a ne mogu izvesti drugih svjedoka osim i s k l a d u , k a d v a s j e b o ž i j.a v o 1 j a sebe, četiri će se puta zakleti Bogom da govore s j e d i n i l a i k a d s t e j e d n o d r u g o m istinu, a peti put neka su prokleti za uvijek, ako p o d l o ž i l i t e š k e z a k l e t v e « . — Muževi su lagali«. »Neće se odrediti nikakva kazna ženi, moraju biti Susretljivi i blagi prema ženama i ako se zakune četiri pute da je njezin muž lagao, onda, kada su se one i teže ogriješile q bračne a peti put prizvaće na sebe gnjev božiji, ako je dužnosti. U sličnim slučajevima ne stnije se muž imiž istinu govorio«. (Kur-an XXIV, 4, 6, 7, 8, 9, osloniti na samu sumnju i tuđe spletke. N e- 23, 27 i 61.). v j e r u ž e ne" t r e b a d a* p r o v j e r i n a d ­ Ima li još jedan zakonodavac staroga i no­ l e ž n i s u d n a o s 'n O v ii i s k a z a ćLe-ivo- voga svijeta, koji je tako snažno i razumno uzeo. r i c e v j e r o d o s t o j n i h s v j e d o k a , koj i . u zaštitu ženu i njezinu čast? Može li poslije toga s u s u d u p o z n a l i sa~ 'S'V O je r s j ^ u a v - biti mjesta prigovoru da su Muhamed i Kur-an n o s t i i n e p o d m i t l j i v o s ti. Sud će na­ ženu ponizili i zapustili? Samo grubo, totalno ne­ stojati da 'takvu ženu 'Sklone na pokajanje i ona poznavanje Islama i njegovih izvora, moglo je će se iskreno pokajati, a »Bog će tgkvint supru­ neke ljude zavesti na tako pogrešno mišljenje: Ce zima ukazati puteve spasa«. »One šu slabe, ne ne fut done pas le chriistianisme — . veli g. Le Bon poznaju spletaka zavadbika, lahko se prevare; — ainsi qu’on le croit generalement, mais bien zato je njima mnogo oprošteno«. l’islamisme qui releva la femme du sort infćrieur Može li se i zamisliti nježnije obazrivosti i ou elle avais etć jusque — la maintenue. pravednije zaštite prema posrnuloj i unesrećenoj Svaku razmiricu i nesklad između muža i ženi? Kako je tek ovo moralo zvoniti u ušima žene treba najprije da raspravi porodični savjet, divljeg i strasnog Beduina, koji je za najmanju koji se sastoji od predstavnika obiju stranaka. »Ako sumnju ubijao svoju ženu? se bojite razdora između muža i žene pozovite Da zaštita čast i poštenje žene Kur-an je jednog člana iz ženine a drugog iz muževe poro­ propisao mnoge pređostrožnosti, a protiv splet­ dice, neka oni spor rasprave. Ako se supruzi slože kara i rušitelja bračne sreće zagrmio najstrožipm da i dalje žive u zajednici, Bog će blagosloviti kaznama. » 0 vjerni! ne ulazite u tuđu kuću bez njihovu ljubav« (Kur-an IV, 39). dopuštenja i dok ne pozdravite one, ikoji u njoj (Nastaviće se.) Osman Nuri Hadžić: M U H A M E D I K U R -A N . (Nastavak). § 16. N j e g o v b o r a v a k u M e d i n i . Seoba iz Meke u Medinu, najvažniji' događaj u istorijii Islama, iz temelja potrese zemlju arapsku i preobrazi njezino lice; grad idolopoklonika, Basrib, promijeni svoje ime u grad božijeg poslanika, M e d i n e t’e ,n-N e b i, a dva glavna medinska plemena, Aos i Hazerdž, dotada ina k rv i nož za­ vađena, izmiriše se na blagu riječ Muhamedovu i postadoše njegovi pomoćnici, E n s a r i1j e. Neće proći ni punih .deset godina- od Muhamedbva do­ laska u Medinu, sva će arapska plemena prigrliti Islam a posljednji idol u mekanskom hramu pašće u prah i zaborav pred vjerom u pravoga Boga i njegova poslanika . . . Odmah po dolasku u Medinu, Muhamed je izdao na narod ovaj proglas: »Svi Muslamni, pri- �B poj 19. u 20. >f A J P E t o Ctpana 303. paidaH ioni Kurejševu, Aos Halserđž lili- ma kojem je sa sjeverne strane u p r a v c u p r e m a Jedrugom arapskom plemenu, sačinjavaju jednu i r u s a 1e m u bila postavljena jednostavna1 go­ ii9tui nacionalnu zajednicu: arapski narod. Kurej- mila kamenja, prema kojoj su se pravovjerni okre­ §ilje, koji su se doselite u Medinu, M u h a d ž i - tali za vrijeme molitve.1) r i n i , razrezaće između sebe prireze i isplatiće Međutim dok je Muhamed bio zaposlen oko krvne osvete i Otkupiti svoje zarobljenike. To će gradnje džamije, medinski su Židovi — uprkos isto učiniti Avs i Haizerdž i sva druga arapska onako širokih privilegija, koje im je Muhamed plemena. Vjernik, koji je siromašan i .nije u stanju dao — počeli potajno rovariti protiv njega i med!a plati nametnutu mu globu ili ucjenu, zatražiće kanskih (doseljenika, Miuhađžirina. Oni su medu pomoć od jeđnovjerne braće i om će ga pomoći. Ensampmla razvili živu agitaciju, db će im MuhaPravovjerni ne smiju ubijati svoju braću po vjeri džirini preuzeti nesamo vlast i prvenstvo nego i radi osvećivanja smrti nevjernika. Muslimani ine njihova imanja, a za Muhameda su govorili da smiju nikad i ni u kojem slučaju biti na strani je obični varalica i sihirbaz, čarobnjak. Židovima idolopoklonika. Bogatiji i moćniji neka poštuju kod se pridružilo i nekoliko mediniških muslimana, ikoji nemoćnih i sinatnih božiju zaštitu, koja je za sve su santo na' oko primili Islam, a u duši ostali idolo­ jednaka. Vjernica su prirodni saveznici i ova je poklonici Na čelu ovih intriganata-iicemjera, »E 1veza jača Od svake druge. Stanje mira i rata za­ M u ma f i k u m, koje tako oštro osuđuje Kurban, jednička je stvar svih Muslimana. Stoga ni jedan ■stajao je medinski prvak Abdulah bin Ubej bin Musliman ,ne smije sam i na svoju ruku sklapati "Selul. savez o miru sa neprijateljima' Islama. Nijedan Muhamed da otmete intrige M u n a f i k a , medin'ski idolopoklonik ili Židov ne smije uzimati organizirao je sve (Muslimane u neku vrstu brat­ u zaštitu mekanSke idolopoklonike. Židovi, koji se stva, sa pravom' uzajamnog nasljedstva. Svaki naima pridruže biće zaštićeni Op svih progona i Muhadžinin imao je među Emsarijama svoga po­ napadaja. Oni imaju puno pravo na našu pomoć i bratima, kod koga je i stanovao a dia Emsarijama naše prijateljske usluge. Svi medinski Židovi sa­ iskaže naročitu čast primio se da bude N a k i b, činjavaju s Muslimanima zajedno jednu nacio­ šef partije, plemena Benu Nadđžar. Tako je one­ nalnu cjelinu. O n j ć e sT o b o d mo i s p o v i- mogućena svaka akcija Munafika i Muhamed je j e d a t i M O'j s i j e v u v j e r u k a o nj M u- mogao pristupiti sređivanju najvažnijih dogma6 i im am i s v o j u . Štićenici i prijatelji medinsknih tičko-eukoloških pitanja. Židova uživače potpunu zaštitu kao i oni sami. Prije nego što je dogotovljena medinska dža­ Samo oni, koji počine krivično djelo, biće kažnjeni mija — gradnja je trajala sedam mjeseci — Mu­ po zakonu. Židovi će zajedno s Muslimanima bra­ slimani su se u časove određene za molitvu oku­ niti Medinu, a kad Muslimani vode rat van Me­ pljali oko Muhameda bez naročitoga poziva i dine sa svojim neprijateljima, medinski će Židovi s njim zajedno klanjali. Kad je džamija dovršena i doprinositi za1troškove rata. Medina je posvećeno svi medinski Muslimani počeli dolaziti1tu da kla­ mjesto i sigurno utočište za sve one, kojima je ovaj njaju, Muhamed odluči, da nađe formu i način proglas upućen. Štićenici1i saveznici Muslimana i kako će se pravovjerni obavještavati o vremenu Židova imaju ista prava kao i oni sami. Svi pravo­ vjerni moraju najjStrožije osuditi svaki zločin, molitava tako, da se svi u jedan čas nađu na okupu. Medinski Židovi u tu svrhu upotrebljavali su bu­ nered i nepravdu. Niko ne smije uzeti u zaštitu zločinca, pa makar mu bio i najbliži rođak. Ko banj, a hrišćam čegrtaljku. Kad se o tome sa­ bez zakonskog razloga ubije Muslimana, biće kaž­ vjetovao sa svojim drugovima i pitao ih za' mišlje­ njen smrću. Svi Muslimani treba da se udruže nje, jeđaln između njih Abdulah bin Zejjd predloži protiv razbojnika i pljačkaša. Neka je božije pro­ ljudski glas — E z a n. Kad je vrijeme molitve, kletstvo na svakoga bez razlike, koji1pruži pomoć neka jedan Musliman javno i glasno pozove pra­ zločincu i i mu dade utočišta! Sve razmirice, koje vovjerne na molitvu, izgovarajući1 ovu formulu: će u buduće nastati, između onih, kojima je ovaj Bog je velik! ja svjedočim d a je Bog jedan a Mu­ proglas ulpućen, rešavaće Muhamed po božijim hamed njegov poslanik. Pravovjerni! — dođite na molitvu, dođite na spas! Bog je jedan d jedini! zakonima«. t 1 : ' Muhamed je ovaj predđog usvojio i zato Sličan proglas uputio je Muhamed i Židovima zvanje postavio Ritala, 'oslobođenog roba, koji je nastanjenim u okolini Medine. ilmaJo jak i sonoran glas. To je prvi1 m u e z i n. Odmah iza toga Muhamed je pristupio gra­ Po uvođenju Ezana slijedila je promjena dnji medinske džamije, pri čemu je i sam kao obični radnik sudjelovao. iUz džamiju su sagra­ K’ b 1e. Za vrijeme svoga boravka u Meki' i prvih đeni i stanovi za njega i njegovu najbližu poro­ *) Opšiiirnl opis Medine i medinsfoe dlžauniije nialaai se u dicu: male 'prizemne sobe od drvetai i gnjile — 1 .. . _ El-h u d ž e r a t. Mjesto m i h r a b a, u džamiji ipnviom poglavlju ove rasprave. �ĆTpaHa 304. T A JPET. sedamnaest mjeseci u 'Medini, Muslimani su se za vrijeme molitve 'Okretali Jerusaiimu, pa je kako je gore spomenuto d u medinskoj džamiji bio tako postavljen i mihrab. U mjesecu šabami, druge go­ dine po Hiđžretu, naređeno je (Kur-an II, 136— 139) da s e . Muslimani u buduće za vrijeme kla­ njanja okreću prama Kabi ,a ne prama Jerusalemskom hramu. Radi toga je u medinskoj džamiji mihrab prenesen sa sjeverne na južnu stranu u B p o j 19. u 20. pravcu pram Meki, a sarma džamija prozvana »M e s d ž i d - e 1 - K i b l e t e j n«. Nekoliko dana iza toga komsaikrirao je mje­ sec Ramazan, kao mjesec posta i naređeno da­ vanje Z e k a t a.2) (Nastaviće se). -) 0 p«9tii i Zertoatu govorni se na drugom mjestu, u poglavljima o Kur-anu. ISTINA 0 POGIBIJI SMAJIL-AGE ČENGIĆA. (Nastavak). Između ta dva pohoda na Kolašin došlo je godine 1836. do zapetljaja između Hercegovine i Crne Gore radi Grahova, pa i do boja. 0 tome su pisali mnogi, a i savremeni dalmatinski izvje­ štaji o tome sukobu govore. U izvještaju grofa Lilienberga od 3£y jula 1836. .iz Zadra na mi­ nistra policije grofa Sedelpickog (Sedelnitzky) u Beču navodi se — kako je to već spomenuto 17. VII., da je zaista hercegovački ve^ir sa 2000 re­ dovite vojske otputovao protiv buntovnog nikšićkog i kolašinskog kapetana, i da se je zaustavio u Gacku, otkuda ga je pozvao k sebi, ali je kapetan odbio poziv. U izvještaju od 25. augusta javlja se o hrdavom stanju u Hercegovini, da je vezir, koji je bio uporno krenuo sa 2000 ljudi koncem pr. mj. na crnogorsku granicu, još u Gacku, jer ga ne­ pokorni Grahovljani neće *da prime, i da hrabri vezir misli da nema dovoljno^ snage, da ih silom pokori, jer su s buntovnicima u savezu Crnogorci, koji će ih pomoći. Dalje se navodi — kako je vla­ dika prijateljski izjavio kotorskom okružntku, da on Grahovo smatra crnogorskim, i da ga bez krvi ne ustupa, i da su svi Crnogorci pripravni svoju braću odlučno braniti. Vezir je svoga najhrabri­ jega (seinen besten Waffenfabigen) trebinjskog ka­ petana Hasan-bega poslao po drugim kapetani­ jama da sakupi dovoljno ratnika. No u izvještaju o<d 3. septembra javlja se — da je stari slabi ali iskusni ratnik Ali Galib paša, mostarski vezir, koji je zaista dugo oklijevao u Gacku, i kako je doznao za Hasaubegovo približavanje, koga je bio poslao za prikupljanje pojačanja, poduzeo lažni uz­ mak, čim je doveo Crnogorce i Grahovljane u zamku stjeravši ih 'u škripac, te je šta više pro­ gonio Crnogorce do njihovih skrovišta.1) ') Der alte gebrechliche aber kriegserfahrene Galip Ali Pasda, Vrsir von Mostar, hat zw ar bci Gadko iang gezaudert, urod wie or vam Hassanbegh, der aur Samunluing von Verstarkungen abgeschickt wurde, den Anmansch erfahren. sogar einen fHlschen RUckzug unternommen, dadurch dle Montene- Izvještaji ne spominju Smajil-age, ali se on spominje u narodnoj pjesmi i predanju. On je s Gaćanima bio na Grahovu, a medu njima i Mujaga Tanqyić, koji se dobro sjećao toga boja. Digli su se s Gacka s Ali pašom i udarivši niz Korita i Banjane sašli na Grahovac, gdje su se razdvojili. Jedni su pošli ispod Omutića pod Kurjavicu na vrelo, a drugi sa Smajil-agom ispod Srednjaka i Kurja viče u Celinu. Hasan-beg je s vojskom bio u polju (na Grahovu) kraj potočine (baruštine) prama vojvodinoj kuli. Saznavši za Ali pašu i Smajil-agu zametne boj i stade uzmicati s konja­ ništvom uz potočinu prama Čelinskom vrelu, gdje su bili većinom pješaci utaboreni. Crnogorci (300 Katumjana) što su stigli u pomoć Grahovljanima, misleći da Turci pobjegoše, udare skupa s Grahovljanima u potjeru za njima, i onako zahuktani upadnu u uvalu ispod Podkurjavice, Celiine i PodDerviša, gdje ih Smajil-aga jumuvši s konjaništvom iz Celine zaokući i Turci ih opkole. To je ono u izvještaju, da su »in die Falle gebracht« i »beide zu paaren getrieben« — biva kao volovi na jasle dotjerani, kako bi bio smisao toga, pa s njima činiti po volji. Mujaga reče — »Tu se izmiješasmo, griner unid Grahovaner im die Falle gebracht, beide zu paaren getrdeben, iund die Morntenegriner sogar bis in ihre Schlupfvviiaikeđ verfolgt Dalje se izvještava, da poraz Crnogoraca potvrđuje i uhode kazujući, da skoro nema nijedne familije na Cetinju, koja ne bi oplakivala gubitka, i da općenito krive mitropolita, koji je nepromišljeno i nevješto vodio, operacije, pa da 'je htio odsnah ponovo u boj, ali je udario na otpor glavara, koji mu razložiše, da om ne može to činiti bez njihova pri­ stanka, i da ljudi ponovo zaplaovaju, tim više ako bi ih pornovo vodio bez potrebnih sredstava i bez municije protiv vezira; da Crnogorci u svome velikom bollu i potištenosti gaje i misle na osvetu; ali da će na skupštini odlučiti, šta će podu­ zeti. U Izvještaju od 3. novembra javlja se, da siu u Herce­ govini u Izgledu .novi siikobi s Crnam Gorom radi Grahova, no 26. novembra javlja se, da je tamo mir. (Glasnik zemailj. muzeja, 1910., str. 661.—668.) Izvještaji dalmat. namjesnika mržnjom odišu prama vladicd 1 Crnogorcima. �S p o j 19- h 20. r A JPET. pobismo, pohvatasmo ih. i sedamdeset im glava posjekosmo,. medu njima šest Petrovića.*) Rašidaga Tanović u pjesmi o Smajil-aginoj pogibiji o tome pjeva: . , ............. Ali paša u Mostaru gradu , Diže vojsku svu Hercegovinu, Pa izvede na Grahvo vojsku. ' , Nama knjiga od vojvode dode '1 Sa Grahova polja zelenoga, Vojvoda nam u toj knjizi ornih: — Gospodare, Petrovid vladika! Al’ ne čuješ, ai’ habera nemaš? Na graniou nastupaše Turci, 1 Grahovo polje pritiskoše; No te molim, dragi gospodare, Ako misliš Crnu Goru branit’. Brzo iindat na Grahovo spremaj! — Kad vladioi sitna knjiga dode, Uput sitne knjige rasturio, Te je silnu pokupio vojsku Po svoj butuim lomnoj Gori Crnoj, I spremi je na polje Grahovo, I pred njome Sima brata svoga, Da rat vodi i upravlja vojSkom. Dočekaše Hercgeovd Turci, 1 razbiše naše Crnogorac, > Posjekoše sedamdeset glava, Iskopaše kuću Petrovića,, A sedam joj posjekoše ^java I pred njima Sama -iSraita tvoga, Posjede ga tunSka poturica. Iz Bi'leće Mujo Priganica3), Mujaga Dizdarević Iz Korita, također u pj o Smajil-aginoj pogibiji, pjevah Kada vezir od Hercegovine, Ali paša, silan Stočevidu, Kad on diže silovitu vojsku, A Hasan-beg od Trebinja grada, 1 Bašaga s Nevesinja ravna, Srnajiil-aga s Gacka širokoga, A kapetan silan Mušoviću Od nikšićkog grada bijeloga, Dovadoše silovitu vojsku, Udariše nama na Grahovo, Posjekoše deset-dvanes glava Do bijele vojvodine kule. Vojvoda se muhaserom brani Dvije noći i dva bijela dana V’orna su mu priložili Turci, Pritužnli vatrom i olovom. Kad se vide vojvoda Jakove, Gdje će njega izvaditi Turci, Ja 1, će svoju izgubiti glavu, Radij’ bješe izgubiti glavu, Nego Turcim’ podjuibiti ruku. *) Korjenići tvrde, da je Ali paša s nešto vojske bio na brodu (Trebišnjici) u Grančarevm. Hasan/beg zametnuvši bitku, da je uamakao do pod Oimutić. Crnogorci su se za njim natisli ispod Derviša i Grahovfljani od Humca goneći ga do Spasojeve crlkve. Smajll-aga izbivšl iz Celine udario je GrahovSkim poljem za njima i zatvorio ih s leđa od Kurjavice. Tom pri­ likom — vele — da se je istakao Mehmed-beg Kulinovlć. *) BocaHcaa Biuia, 1902., str. 56. U pjesmi stoji Štono, a brat vladićLn zvao se Jeko. CtpaHa 305. Pa skočio na noge lagane, Dovatio divit i hartiju, Stade knjigu šarovitu pisat’ — On je piše Petrović vladici: — Gospodare, Petrović vladika! Jesi 1’ 6uo, šta je amo bilo? Ud’riše nam na Grahovo Turci, Ali paša diže silnu vojsku, Udario s njome na Grahovo, Robi, pali i o jadu radi, lsiječe sa brđana glave, — Brže indat u Grahovo spremi! Evo mene u zatvoru ovdje U bijeloj na Grahovu kuli, Sedam čela ja se zatvorio, No mi iindat u Orahovo spremi. Ako mi ga opraviti nećeš, Predaću se paši na Grahovo, 1 vjeru ti i Boga zadavam — J a 6u tursku poljubiti ruku, A tursku 6u prifatiti vojsku, Pred vojskom 6u na Cetinje doći. Na Cetinje s Turcim’ udariti, Crnu ću ti Goru pregaziti, Cetinje će vatrom izgorjeti, Bilardu će Turci pogaziti. Crna Gora u Lovćen bježati — Veće brže indat na Grahovo! Pa zavika Petrović vladika: — Brate špiro od moje matere. Hajde mudro, ne pogini ludo! Tada Špiro pnifati brdane I vojvodu Perkovlč Stevana, Na Orahovo s njima osvanuo, P a on s Turcim' zametnuo kavgu. U Cellnu zelenu iplaninu, Tu se bojem išćeraše Turci, Tu se vruće ognjem preturiše. Gdje je STeća, tu je i nesreća —'' Tu pogibe Petroviću špiro. Isti bratac Petrović vladike — Turci njemu posjekoše glavu. Da je Turčin ne bih ni žalio, što mu kuća i koljeno đava: Da je s Gacka, ja li s Nevesinja, Ja s Trebinja grada bijeloga. Ja od grada krvava Nišića — ■, Ti su Turci prije sjekli glave: Roisiiječe ga jedan »poturica« Iz Vatrace Mujo P rc a urica — Petrovića on pos’ječe glavu, A skide mu svijetlo oružje. P a darova pašu Stočevića Dobrom glavom Petrovića špira, I dade mu svijetlo oružje. A on njemu perjanioti sjajnu4*). O tome boju nalazi se opširno i kod Karadžića u pjesmi »Ne zna se ko je krivlji«, pa iz­ među ostalog i ovo: Pak se grdni Turci pomutiše, Pleći daše, a bježati stase. 4) Pjesmu imam zabilježenu, no do danas .neštampanu, Ima do 1200 stihova. U njoj je Spiro mjesto I oko. �O p a H a 306. B p o j 19- T A J P E T« Ka<l -to vide Čengić Smajiil-aga, Paik poleće na konja bnnjaša, I pristiže pašu Tirebinjstkoga, Ovako mu Sinaj i/1-aga vilka: — Ne bjež, pašo, alko Boga zmadeš! Razloživši mu, da je malo neprijatelja, zaliska pod svoju upravu konjanike i pješake, obećava­ jući, da će održati mejdan, ili svoju izgubiti glavu, ovaj se povrati i paša od Mostara, koji: Smajfil-agi dade svoju vojsku. Smajfij-aga vojsku razredio, Konjanici poljem polećeše, 6) Cpar. nap. njecMe, VIII., broj 61, str. 286.— 023 . *) IleTap Apyr« nerpoBHh-Ifceroui nao BJia.^aJKm, str. 66. do 67. T) Rioca su solo sjeverno od Patnice, srez bilećkfi. 20. Potoku«.*)8) No uz ovu osvetu za Grahovo pridružio se -još jedan povod Smajil-aginoj pogibiji. - •. Svak ne sudi jednako o Smajil-agi. O njemu je podijeljeno mišljenje i u samome Gacku prikazivajući ga jedini pravičnom dobričinom, a drugi prikrivenim silnikom i lakomcem, dok su i jedni i drugi složni o sinu mu Rorstu, da je bio do skrajuih granica pokvaren i najveći zulumćar. Uiz blud je­ dino mu je zanimanje bio lov.9) —- Rašid-aga Tanović o njima pjeva: — čuj, vojvodo, Kairadžliću Šujo! Eto tebi knjige šarovite, Dobro vidi, što ti knjiga paše, Tvoja mi je dodijala dava, U godini svakoga mjeseca, Što .mi činiš na Cetinju davu, Na Turčina Čengić Smajfi.l-a.gu I njegova sina Ranstan bega. Kad si Skoro đoš’o ma Cetinje, Te si meni učinio davu Na Turčina Čengić Smajfil-agu: — Kada Smafil u Drobnjaike dode, Sfindžir goni od stotinu oka, U nj’ /popove meće i knezove, Dok pokupi niz Drobnjalk mioju. Om otiđe, a Rustan-ibeg dođe. Vazda s njime četeres momaka Odi žila oca, a od gore majke, U povodu četeres kerova — Ne hrani ih čim se vašike hrane, Keroviroa priga pniganice, A 'ljubi ti niz Drobnijak Mfflice; Skoro -si mi na Cetinju. kaz’o, Da ti imaš u pleme Drobnljiake, Sedamdeset i dvije devojke — Sve Milica^ jednoiimenica, Svakoj živo čedo ipod pojasom.10) Smajil-aga sablju izvadio, I t e Srbe Složno udaraše0). Po Dr. L. Tomanoviću u tome je boju palo 32 Crnogorca i 10 Graiiovljana, medu njima Stevan i Joko Petrović sa sedam rođaka, a sa 9trane neprijateljske 53 Hercegovca. Čuvši vladika na Zamaćevu Ždrijelu za tu pogibiju — »vrati se na Cetinje s velikom tugom u svome mlađanome srcu za svojom braćom poginulom, Čije su glave trebinjski grad okitile, i mišlju, kako će ih osvetiti.6) Vladika se najprije osvetio, kroz 12 dana, Muju Priganici, koji jć inlao kuću i okolo nje tvrdu avlijju u Fatnici. Našli su mu Rista Miloševića, Đura i GMgora Luburića iz Rioca.7) Gligor Luburić, prosjak, uhodio je Mujovu kuću u Fatnici. Videći da mu je avlija čvrsta i visoka, otišao je u Bileću i kupio 5 palamara (dugačkih klinaca). Davši palamare Đuru Luburiću i Ristu Miloševiću, ovi odu noću u Fatnicu i došavši do Mujove avlije zatucajući palamare u zid, praveći tim kao basamake, uspiu se po njima na avliju. Stoka se u aivliji blanu i na pseće lajanje probudi se Mujjo i dokopavši dugu pušku sade i otvori kutnja vrata vičući — »Ko je to noćas, ko?« Risto i Đuro ne odgovarajući ništa, nanikšane i opale sa. avlifnskog zida u Muja puškama, i ubiju ga na vratima. Risto skoči i odsiječe mu glavu, pa s njom obojica na Cetinje. Vladika im je osim u novcu, dao dvije šišane i dvije pećanke. Tako Mujo zaglavi dva­ naesti dan nakon što je posjekao vladiičina brata na Grahovu. Sada je bio red i na Smajil-agiu, koji je po općem tvrđenju najviše doprinio Ati-pašinoj po­ bjedi na Grahovu, a tim i crnogorskom porazu i pogibiji Petrovića. Tomanović kaže: »Neutješni pjesnik i vladalac, kao prometej prikovan ondašnjijem međunarodnijem prilikama, bio je okrenuo svu žeđ osvete prota vu Smajil-age, koji je bio Crno­ gorce na Grahovu konjicom saletio u Čelinjem h Muijaga Dizdarević to isto ovako pjeva: • ' , Tu poturi, opet knjigu gradi Za sve pleme u vJašlke Drabnjake, U Petnjicu Kairadžićm Šuju: — Ču’ l’, vojvoda Raradžiću Šujo! Dava mi je tvoja dodijala, Vazda meni plačeš na Cetinju, Davu činiš Čengić SmajLl-agu, Jer dolazi vazda u Dirobnjake, I on kupi groše i harače; Ne kupi ih po što su harači. Što j’ od cara iiz Stambola grada, No on kupi kako m u je drago, I na đeda od stotinu ljeta 1 dijete, što je u bešici — Sve na glavu žutu madžariju! Lasno bi ti za Smajifla bilo, No m u sina Rustan-bega tužiš: On za babom ide u Drobnjake, Po trideset dovodi momaka Od zla oca, a od gore majke, 1 8) Ilerap ,Hpynit nerpoBHh-Ibenoini1 str,. .105. 9) Općenito se tv,ndi da blud u Drobnjakm potječe od Rustan-bega i Dunje, kćeri Simamine, kume Smiajfil-agine; one su i donijele njegov trup u Lipmilk nakon pogibije. 10) BocaHcuca Bhjie, 1902., str. 56.-57. �S p o j 19. h 20. r A JPET< OrpaHa 307. se za života očeva nije smjelo, stati na kraj. Ga­ ćani kažu da je Smajil-aga znao, da mu se radi o 'glavi i da vladika potkupljiva ljude obećavajući veliko mito, ko će ga smaknuti. Stoga je bio na opreznosti i čuvao se. Dr. F. Šišič piše da je Smaji.1 aga još iste godine 1836. išao u Drobnjake, gdje ga je na Dubrovsku sreo s glavarima Đoko Malović; tom pniliikom da se aga hvalio Grahovom ističući — »Vala, Marijane, ne rodi bula Turčina, da osveti Mahmud-pašu Bušatiiju prije mene, a ja. ga šućiur Bogu'osvetih«.13) — Mujaga mi nije kazivao, niti ikoji Gačamin, da je Smajil-aga išao u Drobnjake iza grahovske bitke. Oni ni’jesu nikada čuli, da se je aga time ponosio i sebe isticao, pa ni onih umjetnih stihova, što ih Sišić navodi kao tobože U okrnjenoj pjesmi, nađenoj u ostavštini ga- narodne i Smajiil-agine.1415) I o Ali paši Stočeviću jenetačno kod1 Šišića kao i kod drugih, što mu tačkog prote, Petra Popovića, o tome se pjeva: podmeću saradnju oko Smajil-agine pogibije. Šišić Gdjegod znade zlića i krvavca, veli, da je Ali paša »tako daleko pošao, da je naj1 našemu knstu supostatu, mio nekog krvoločnog Ferhata Krvavca, da ubije Povede ih sbbom niz Drbhnja/ke, Da pokupi tro še i harače, agu; no taj pokušaj nije uspio, kao što ni vla'dičin, . Uze nama krave s ‘tecim a, koji je jednako tražio nekoga, da iz potaje smakne 1 bijele ovce s jaganjetna, Smajil-agu, a nije mogao naći.« Samo ću reći da I volove ratnske ra/nitelje. je Ferhad Gačanin iz Graoanice od porodice KrvaViše uze mala^ ij- Drobnjake vaca;16) bio je junak i bajraktar vazda uz agu, te Od zuluma, što čini bez suda, Nego što je careve mirije. i na Mljetičku, gdije je i poginuo, — pa da se vidi 1 te bismo, jade moglli tnpjert! objektivnost i taonost gornjeg izlaganja. Kroz pet­ ti.1 & Smajif-aga kad u Gacko pode, naest godina moga boravka u Gacku ja nijesam ni I oćera na tovare blago, od koga čuo o gornjim podmetanjima i uopće o A Rustan-ibeg u Drobnjake dođe, Oiko njega stotinu konjika T " - « mnogim izmišljotinama u prikazivanju Smajil-age. Od sandžaka, od Hercegovine, Neki čak u svojoj prepredenosti tovare svoje iz­ Beskiutnika i bezobraznika. mišljotine na Gaćane podmećući ih, kao tobože Ne dolazi. R/msto miiz Drobnjake, da je to »narodna predaja Gaćana«. 'Da on kupi groše i harače, S .njima .radi, kako iim je drago Po našemu nesretnu Drohujaku, I on voda. po trides kerova, Ne hrani ih čim se vaSke hrane, No im priga sitne priganice, Te ‘k erove u 'samidžiinu hrani. La&no bi mu za kerove bilo, . No gdje konja u Drbbirjalku »nade, Koji bi se parip udahao, Odvede ga, a pare ne dade; Gdjegod volja za oranja znade, Odvede ga, a pare ne dade. I te bismo jade oprostili — Gdje nevjesta ima u Drabnjaku, I devojka mlada neudata, Nazo’r Ruisto ljubi po Drobmjaku, Ostavlja iim djecu pod pojasom — Jadna raja dourati ne more Od Turčina Ccngiić Rinstan-bega!u ) hm . Već da hram konje i junake, I da 'ljubi drobnjačke đevojke, 1 nevjeste iza žiiva (muža, Koje su nam skoro dovedene.12) Kako se vidii, grahovsikoj osveti pridružila se i Rustova nepodnošljiva obijest i zloća, kojoj n ) Kod mene u zabilježenoj pjesmi od M. Diizdarevića. 12) BocaaoKa Bmia, 1905., broj 8. Pjesma je stara, napi­ sana. starim pismom u tevteriću, otkuda sam je .prepisao. Prednji su i zadlnjd listovi otpali i zagubljeni, pa je itiim pjesma okrnjena do gornjih stihova ina početku. U izlaganju je slična umjetnom epu i s njim se skoro poklapa, pa je navodi Bogdanović u Uvodu uz »Smrt Smail-age Cengića«, str. XXII. (Za­ greb 1018.). “ ) Hrv. Kolo, IV., str. 170.—.1.7.1. 14) Ibdd. Prva su čebirl u desetercu tobože iz narod, pjesme, pa da ih je dao SmajLl-aga urezati u svoju sablju <!); a drugih osam stihova u osmercu stavljajući ih u usta agina, kojima bi često u zanosu sebe slavio i grahovsku pobjedu. Iz usta mu tobože i ovo izlazi: Silnog pašu Bušatliiiu, Baš Mahmuta k r v o p i j u , Osvetio nitko nije, Dogo mene seratlije. Riječi »dogo« ne razumiju Gaćani, a udarac na Gra­ hovo bio je po Aili-pašinoj »volji«, a ne »carskoj«. 15) M. T. Tomić govoreći o popu Mitru Goloviču i nje­ govu pobratimu s Baukom i F. Krvavcem, veH »obojicom iz Niilcšića«. XXX., Iil8.). (Nastaviće se). �O rp a H a 308. T A JPET< S poj 19. h 20. Haftz A. Bušatlić, šeriat. sudac: MUSLIMANSKO BRAČNO PRAVO*) (Glavne ustanove i propisi). Nastavak. IV. Oprema pri udaji (Džihaz). Kod sviju naroda je običaj, a kod nekih čak i zakonska dužnost, udavaču opremiti pri udaji. Taj običaj postoji i u Bosni kod svake konfesije, pa obično i rodbina gleda, da svaka djevojka još prije udaje bude snabdjevena najmanje potrebnom prteninom za se, muža i kuću. U slučajevima da je djevojka ili njezini roditelji imućni to se po udaji djevojci šalje i čitavo pokućstvo. To se sve čini samo po običaju kod muslimana, a ne za to što bi to bilo šeriatom propisano. Po islamskoj pravnoj znanosti braku nije svrha materijalno obskrblje'nje udavače od njezine strane pri udaji. Dovoljno je da muž dobije lijepo vaspitano i uljuđeno žensko čeljade za ženu, koja u bračnoj Vezi u glavnom ima samo tu zadaću, da bude vjernom, poslušnom i dobrom domaćicom, a 'n e ’ jdš da i materijalno mora pridonositi u zajedničko kućanstvo. Za to se po senatskim propisima ne može prisiliti niko, ni udavača, ni njezini roditelji, ni rodbina, na njenu opremu (džihaz): 0 prinudnom davanju i ugova­ ranju kakova »miraza« (u smislu o. a. gr. z. ) ne može, dakle, biti ni govora po senatskom pravu § 112. A ako udavača bude opremljena i njoj ta oprema bude predata, ona postaje isključivom vlasnicom te opreme. Muž niti ma ko drugi nema nikaka prava ni na uživanje ni na raspolaganje s tom njezinom imovinom bez njezine privole i ovlaštenja, a ona imade pravo s time raspolagati prema svojoj uvidavnosti, ako nije malodobna. §116. V. Vlast muža nad ženom. Kućna disciplina je jedan od neophodno po­ trebnih uslova za uredan familijarni život. Jer, kada nje nema ili se ona poremeti, porodični život postaje neuredan i nesnosan, pa rada nemile po­ sljedice. Stoga je i potrebno, da svaka kuća (po­ rodica) imade svoga poglavicu i svoga starješinu. U bračnom životu je ovo naročito od velike važnosti za skladan bračni život. Stoga se muž svagdje sm atra glavom i starješinom svoje kuće i porodice, pa su mu prema tomu data i jaka prava, ali je otpeterećen s druge strane i velikim dužno­ stima. Po šeriatskom pravu vlast muža nad ženom sastoji se u glavnom u odgojnom pogledu, a nikako u surovom postupku. On mora iskazivati prijaznost i ljubežljivost prema ženi, a žena poslušnost i volju z a ' vođenje dobrog domaćinstva prema mužu. Ovo su njihove moralne dužnosti i nemaju karaktera prisilnosti. Muž nema nikakva prava, niti vlasti nad ženinom imovinom i ona je slobodna u raspolaganju sa svojom imovinom, ako nije malo­ ljetna i bez privole muža, pa je može i otuđivati. § 206. Žena ne smije bez znanja i sporazuma sa mužem ostavljati njegovu kuću i izlaziti iz nje, kada muž svojim dužnostima obskrbe udovoljava. Bez dozvole muža smije samo roditelje posjećivati. Muž ima pravo (uskratiti ženi posjećivanje stra­ nih lica, pa polazak svadbi i zabava, a i dugog obitavanja njezine rodbine kod njegove kuće. §& 2Q7 i 215. Nu muž nema prava bez ženine privole pre­ seljavati je sa sobom iz mjesta vjenčanja u drugo udaljeno mjesto. §*208. A kada muž ne bude udo­ voljavao svojim dužnostima prema ženi (tnehri muadžel), njoj slobodno stoji da napusti njegovu kuću i bez njegove privole i time ne gubi pravo na svoju nafaku (alimentaciju), jer se ne smatra time još našizom. § 214. Slobodno je mužu ukoriti svoju ženu za obič­ nije prekršaje, ali mu je zabranjen tvorni napadaj pa makar bilo i za teži prekršaj. Višu, osim gore navedene vlasti muž nad ženom po šeriatu nema. No ako lijepim postupkom i ukorima ne mogne postići rešpektiranja svoje propisane vlasti ne preostaje mu ništa drugo nego li trpiti, ili je pustiti i brak razvesti.' Prisilnih sredstava za to u šeriatu nema. Ni žena nema nikakih viših prava prema mužu, osim onih koje smo gore izložili i koje ćemo dalje izložiti, pa ako' dragovoljno ne može do njih doći, imade ih ispostaviti putem parnice kod šeriatskog suda, na način koji će biti izložen u ovoj kratkoj radnji. Žena ne može biti prisiljena na zajednički bračni život sa mužem, pa u slučaju neopravdanog njezina udaljena od muža samo gubi pravo na nafaku (alimentaciju) i ništa više. Na povratak mu­ žu ne može se prisiliti, jer se ne može ni od kojeg odraslog lica zahtijevati prisilno zajedničko boravljene s nekim, niti se može dozvoliti ograničenje njegove najobičnije slobode kretanja. Dovoljno je što u ovakom slučaju takova žena nema prava na nafaku. A ako se mužu ne dopada takav ženin postupak, njemu stoji pravo pustiti je i razvjenčati se. Nedostojno bi bilo, da se u ovakim i sličnim �B p o j 19. u 20. T A JPET« slučajevima žena sili, da živi sa mužem, kojega je možda ozbiljno zanemarila, pa i on može biti tomu bio glavni krivac. VI. Prava i dužnosti bračnih drugova. Od momenta sklapanja braka, — čim se za­ ručnici obvežu živiiti u bračnoj zajednici, — na prvom mjestu nastaje pravo žene, a dužnost muža, da sa ženom u ljubavi i uljudno živi, da je prema svojoj mogućnosti i položaju u bračnoj zajednici obskrbljuje. § 150 i 151. Istim tim aktom na drugoj strani nastaje pravo muža, a dužnost žene naprama mužu, da opet ona naprama njemu bude prijazna, vjerna i poslušna; da u kući vodi gospodarstvo razumno i štedljivo, i da muževu imo­ vinu cijeni i čuva, te da se nehaju i rasipnosti ne podaje; da bez njegova znanja i privole ili bez njega ne pravi posjete osim svojim roditeljima. §§ 207, 212, 215 i 216. Ovo sve ima tu do­ bru stranu, da bračni život bude ugodan, bez trzavica, a potomstvo -čistokrvo. Mužli je pako zabranjen blud i polno općenje sa drugim ženskinjem. Ako je muž potpuno materijalno obezbijeđen, žena nije dužna, ako neće u kući ništa uraditi, nego je takav muž dužan za'"sve kućne poslove poslužinčad postaviti. § 165. A alko muž nije tako bogat, da može i takove troškove snositi, onda ji .žena moralno dužna taj nedostatak naknaditi svo­ jim radom pa i svojom imovinom. Inače je muž dužan ženi onakovo uzdržavanje pružiti koliko je faktično mogućan § 173. Ona i bez presude suda, a u nuždi, smije muževu imovinu upotrijebiti u svoje izdržavanje § 196. Muž je još obvezan ženu nastaniti u posebne prostorije, dolične sta­ novanja. §§ 184 i 185. Nesamo žena nego i svako doraslo žensko biće, dužno je pri saobraćaju sa nerodbilnom i na ulici pokrivati stanoviti'dio svoga tijela (hidžab) i to ne zato što je žensko, nego zato, što je takvi postupak u interesu samog ženskog čeljadeta si­ gurniji za očuvanje morala i za odbijanje ljudskih pohota, koje obično prouzrokuju nemoralan život, koji rada zle posljedice po oba spola. Stare žene mogu i otkrivene, nenagizdane u saobraćaju biti. ( K u r a n). Sto se tiče imovine, sve što žena donese u bračni dom, ili inače kod muža separatno zaimadne, sve je to njezino isključivo vlasništvo i ona sa tim imanjem ima potpuno pravo slobodnog, posrednog i neposrednog raspolaganja, bez zna­ nja, privole i odobrenja muža, ako je punoljetna i nije pod starateljstvom. Muž nema nikakva prava raspolagati sa žaninom imovinom i prihodima, niti ih može uživati, bez njezina ovlaštenja, pa je ne- CtpaHa 309. može ni zastupati bez posebne njezine privole i punomoći. § 116 i 206. U slučaju razilaženja i razvjenčanja, ona može svu svoju imovinu sobom uzeti, a u slučaju prijepora i sudbenim putem do nje doći. § 116. U slučaju smrti njezina imovina čini njezinu zaostavštinu, pa ona pripada njezinim zakonskim našljednicima među koje spada i muž, ako su u momentu njezine smrti zatekli se u braku ili u »idetu, Isto tako i ona njega nasilijeduje u slu­ čaju njegove smrti. Muž nema prava ni na tutor­ stvo nad svojom malodobnom ženom, ako ona ima tutora. Žena nije dužna niti je ma ko njezin dužan opremiti je i kakav »miraz« njoj ili mužu (džihaz) davati, ni prije ni poslije udaje, jer ona i inače nasljeduje svoju rodbinu; mužu nije dužna nikakve jmovlne donijeti. §§ 112 i 116. Ovo su ponaj glavnoj a prava i dužnosti bra­ čnih drugova, jednog naprama drugom, a ima ih l'jo š, koja proističu iz bračnog odnošaja, pa se odnose m ^pr. na potomstvo, i t. d. O njima će biti govora drugom prilikom. Žena pako nema pravo na uzdržavanje (na­ faku — alimentaciju) od strane muža i to: 1. koja je u dječijem stanju, pa je neupo­ trebljiva, § 166; 2. koja je bolesna i neće mužu da se preseli, § 167; 3. koja se bavi kakvim za­ natom i zaradom, bez muževe privole, pa mu toga ostavlja dom uz prkos njegova neza­ dovoljstva sa takvim postupkom, § 169; 4. koja bude uhapšena za tuđu tražbinu dok je u pritvoru, § 170; 5. koja bezrazložno odbjegne od muža (našiza) § 171 i to za čitavo vrijeme odsustva iz bračne zajednice, ako jiije otjerana; 6. koja putuje na hadž bez muža, § 168: 7. koje se sklopljeni brak ispostavi pravno nevaljanim § 172 (nikahi fasid). U sve sedam gornjih slučajeva, jer nije u neposrednoj vlasti muža ili je brak pravno neva­ ljan pa s toga ne zaslužuje ni nafaku; 8. koja pri svom razvjenčavanju dragovoljno preuzme svoje uzdržavanje za vrijeme »ideta« iz vlastitih sred­ stava § 284; 9. udovica po muževoj smrti § 331. Ova potonja dobiva nasljedstvo, pa nema prava na nafaku, a i bračna zajednica je sa smrću pre­ stala. VII. Bračne raspre i parnice. U životu bračnih drugova mogu nastati razne raspre i sprovi. Osim sprova o pravnoj valjanosti sklopljenih brakova, koji su vrlo rijetki, mogu na­ stati sprovi životnih pitanja u bračnom odnosa ju ekonomske i druge prirode. Iako se brakovi sklapaju u najplemenitijoj na­ mjeri i sa čvrstom vjerom za vječni život bračnih drugova događa se nažalost, da se bračni drugovi međusobno svađaju, zamrze i razilaze, radi raznih �O rp a H a 310. T A JPET . stvari. To nije ni čudo, kada su i oni stvorovi od mesa i krvi, duše i osjećaja. Ljudi su nesavršeni Božijr stvorovi, puni mana i pogrešaka, pa se lako podaju grijehovima i često puta djeluju na štetu drugog, pa tako dolaze u sukobe razne prirode. Svoje dužnosti rado zanemaruju, pa daju povoda razmiricama i međusobnoj svađi. Bračni drugovi često puta dolaze u svađu, zbog grešaka, koje počine jedno i'li oboje, svijesno ili nesvijesno, pa se iz tih svađa porađa i razoran život sa lošim pošljedicama. Te razne greške i prekršaji, bračnih drugova, koje počine u svojem bračnom životu, prema nji­ hovoj težini, dovode tako i do raznih katkada i teških posljedica. Tako se stvaraju i nastaju razne bračne raspre i parnice, medu bračnim drugovima, koje šerijatski sudovi po šerijatskom pravu i svojoj nadležnosti raspravljaju i sude. Cim nastane kakav bračni spor između muža i žene gornje prirode, dužnost je njihove porodice sa obje strane, da ih izmire, pa je i šerijatski sud, kada se obrate na njega, dužan postaviti posred­ nike, koji će ih nastojati ižminiiti i kada to ne uspije, onda će parnicu provesti i suditi § 210. Ako spor nastane zbog neudovoljavanja muža svojim dužnostima | prema ženi n. pr. ako zanemaruje njezino dužno uzdržavanje, što se naj­ više i događa osobito kod nižeg staleža, sud će po provedenom postupku odlukom prisiliti muža na vršenje te dužnosti pod prijetnjom određenja nafake (alimentacije) ili određenjem same nafake protfiv njega. Ako se mržnja i spor porodi zbog če­ stoga tvornog neopravdanog napadaja od strane muža, i to se ispostavi istinitim i ustanovi se, da je muž tako surov da s njim u zajednici bračni žkvot nije moguć i on se ne obvezuje niti daje oprav­ dane nade, da će biti uljudan u postupku prema nevinoj svojoj ženi, sud će joj tada odrediti -nafaku i uzdržavanje u novcu protiv muža, pri čemu ženi stoji pravo tada i rastavljeno živiti, a nafaku po­ birati sve dotle, dok se on ne popravi ili se ne razvjenčaju § 211. Ovako će se postupiti i onda, ako' se ispostavi, da je napadaju i nezaslužmo pro­ gone njegovi roditelji, rodbina i ukućani, a muž neće, ili ne može da to otkloni ili da zaseban stan sebi i ženi priskrbi. §§ 176. i 186. Ako se pako na raspravi ispostavi, da su ženini navodi i optužbe neistiniti i neopravdani, pa ona želi razvod braka, jer joj se neće ili ne sviđa život sa mužem, a muž ne pristaje na njihovo razvjenoanje i traži, da se sudi, da je ona dužna s njime u bračnoj zajednici' živih', pa ako je odbjegla, da se ima. njemu vratiti, onda će se suditi u smislu zahtjeva muževa, a njezin zahtjev odbiće se. U slučaju, da ona ne udovolji toj osudi, koja se ovrši, onda ona gubi pravo uzdržavanja od strane muža, S p oj 19. h 20. sve dotle, dok mu se ne vrati na zajednički bračni život ili dok se ne razvjenčaju ili ne razumru §171. Muž se u ovom slučaju ne može prisiliti na razvjenčanje. To joj je kazna za tu neposlušnost^inače ostaje oma i nadalje njegovom zakonskom ženom i sva druga prava ostaju joj nepovrijedena, jer pravo uzdržavanja žene od strane muža vezano je uz zajednički bračni život (đžezaul ihtibas), koji je gornjim neposluhom žene uzdrman i uklonjen § 171. Našiza (odbjeglica) nema prava ni na »idet« nafaku, ako bude puščena tečajem nušuza. Blud činjen, ma bilo s koje strane, ne obara on sam po sebi bračne veze. On je samo jedan veliki- grijeh (haram), koji se u iovom slučaju po šeriatu kazni sa zatrpanjem u kamen, ako se na stanoviti način priznaje, ili sa četiri svjedoka, teš­ kim svjedočenjem dokaže. Inače blud bračnoj vezi ne škodi, pa ako ga muž počini, ne može žena zbog toga samog razvrgriuće braka zahtijevati, niti; po­ stići, a ako ga žena počini, brak i dalje ostaje neptpvigjeden, a muž je može pustiti, ako hoće, ali pod pošljedicama plaćanja »mehera« r »iđet«nafaike, ako se drugačije ne sporazume. U ovakvim slučajevima, napokon, njima stoji pravo poslužiti se blagodati propisa kaznenog zakona (preljub) pa svoju stvar kod građanskog suda dati raspra­ viti, jer su šeriatom pomenuti kazneni propisi za blud bračnih parova (zafcrpamje u kamen) nepro­ vedivi, već i time samim, što je dokaz oteščan i skoro nemogućan. Međutim, ako su muž i žena pravno -sposobni biti svjedocima u bračnim i drugim parnicama, a uz to je još žena kvalifikovana kao ćudoredba i poštena (ehl li šehade), pa muž ženu bez dokaza bludnicom nazove i obijedi, žena ima pravo putem t. zv. »hana« — proklinjanja — svoju rastavu is­ hoditi kod senatskog -suda i time svoju zadovolj­ štinu ispuniti za dotičnu nanesenu joj uvredu. § 335. Nu, ako je medu muzom i ženom, radi čega bilo, nastao takav razdor i mržnja, d a više nije moguće ni na kakav način održati među njima iole spokojan život, a oboje su skloni na razvod braka, ili ga muž sam predlaže uz platež mehera i idetnafake ili uz zahtjev muža, da ovo oboje posluži za njega, kao ženin neki otkup -Slobode i razvjenča-nja, onda će se tako njihovo -sporazumno razvjenčanje provesti i registrirati. In-ače ostaju i dalje u braku, pa- makar i rastavljeno živih. Kako se vidi, prijava raskinuća bračne veze pretežno je i skoro isključivo pravo muža, ali da se i ovom njegovu širokom pravu doskoči i da se i ono mogne suziti, odnosno, da se i žena u -slu­ čaju potrebe mogne poslužiti pravom razvrgnuća ' braka u svako doba i -bez pomenutih žrtava, pro- �Bpo] 19. h 20. OrpaHa 311. »F A J P E T< Po senatskom pravu, kako smogore naveli, pisano je, da ona može pri sklapanju braka ugo­ vorom, a i privolom muža i zadržati sebi pravo iako je brak jedna takva veza i pogodba, koja se raskinuća bračne veze (Tefvidi talak) kad god može lako raskinuti, budući tu blagodat ljudi često hoće. § 260. Muž može i poslije sklapanja braka puta zlouporabljuju, to su propisane za takve čine prepustiti1ženi pravo raskidanja bračne veze. Tako i materijalne kazne, a to je plaćanje mehera i .se oni oboje donekle mogu izjednačiti u tom pravu »idet«-nafaike, ako sporazumno nije drugačije ugo­ voreno. , postojeće muževe prevlasti kod pušćanjja. (Nastaviće se). BAPABA J>YBAB nOKAJHHK Humi cy mu 6e3 noicnja ^aHH JKaJIOCHH. . . yMpHjeny npnje Mpana Be3 Te6e___ Ja cycpeheM noKpaj flBopa Hcnofl TBora npo3opa /(Ba jafijiaHa TaHaHa. ■ »0 ooraBaM ppHH spy3H, y Ty3H, /(para mh ce HajbyTHJia, uiTa ny oa ce6e?!« , Bosa Tene, A jaSjiaHH myTe.. . . OnpocTH mh. c. .! Hmcafl Burne, Hetieca mh, Hefiy aiipaT’ — y Te! — Cpejia ra je y Bpry CBoje MJiaflocTH; — cpcjia ra je, Kaa cy pBeiajm jacMiiHn! — PeKJia je ce6n: »To je oh! « ......... — Oh je 30BHy h OHa noi>e 3a h>hm! — Ilo^e KpoTKo,. BepyjynH y H>era... — Cycpeie je 6jieaa ateHa, ca ueaoM y Hapyujy h ynHTa: »Bepyjem jh My?!« — »BepyjeM«, loaroBopH OHa cjajHiix omijy h no^e aaji>e, He o6a3HpynH ce Ha 6ejie pBeTOBe CBora BpTa. . . . npnrpjiH aojeHue H nacTaBH nyT......... aaHa, cTajame aeBOjKa MyTHiix ounjy h ynjiaKaHor Jinpa, noa OflBaJMM jacMHHOM.., Han$e 6jieaa ateHa ca ue^oM y Hapynjy a y3 H»y Kopapame M^aann. »Ebo, to je oh«, peue y6eaJBH(B0 aceHa. »He BepyjeM«, Tyatno sajepa aeBojica. Bepa OĆpeHOBufi AxMefl Mypafl6eroBnh. Muhamed Tajlb Okić: IZ STARE ARAPSKE LIRIKE Reci onoj!. . . Kaj s e !. . . Reci, druže, ljepotici onoj, Što u crnoj pelerini1) šeće: »Šta si htjela sa asketom ovim Od džamije džamiji, što liječe?. Na pet dnevnih molitava Nek ti vječno miso kreće: š ta i'h ima, što osvanu, A da noći vidjet’ neće! On za abdest zagrnu rukave,Da se silinom pomoli Allaibu, Al’ kad tebe pred džamijom spazi, Kakav abdest?!. . . u tom srećnom mahu.« i ! " *) Svaka zora nek je s tvojom Skromnom tevbom dočekana; Nek ti tevbe novog jutra Briše grijehe prošlog dana. *) Ove cllvije ireMaimne kitice lje pjdsHMlk isipjevao iia molbu TielkioK trgovcai, ikoji je maio anal sklaldišto osrrommt iktaličffliiiir amiiiJi pelerina, a mliije ih mogao nasprolđatis jer niijelsu bnle u modi«. (Prtim, prevodi) ; Bokajničke riječi tvoje, Kad’ se plavom nebu vinu, Haj, u slici sv’jetlog sunca, Nek ti tamni grijesi sinu. �CtpaH a 312. B p o j 19. u 20, T A JPETi Ebul-Atahija: On se penje na vrhunac Vječne slave, sjaja, moći, Kud Arapi na varvari7) Nikad nisu mogli doći. Kad ću umrijeti? Oh, kako bih želio, da znadem, Jer do sada ne saznah zacijelo: Koji dan je zadnji mom životu I grob, gdje će sahranit’ mi tijelo? On od stida, svijet od straho­ poštovanja sklapa vijede I On samo onda, zbori, Kad mu usnam’ smiješak prede. Hemmam ibnu Galib El-Ferezdek: Iz hvalospjeva Zejnul-Abldinu1) To je onaj, čije stope I Dolina*23) znade sama; Njega pozna H'ilf) i Harem4), Poznanik je Božjeg Hrama5*). ; 11 Nurul-huda’) iz njegova Svijetlog čela sipa zrake, Baš ko blistaj žarkog sunca, Što razgoni mrske mrake. On je unuk najboljega, Što ga ikad majka rodi: Bogoljuban, ponos pravi, Prvak roda, štit slobodi. To je, znadni, sin Fatime,9) (Ako do sad’ nisi znao) Posije čijeg dičnog djeda Bog resula10) nije slao. , Kad Kurejš9) ga vidi klikne Od radosti i milina: »Ej, vrline ovog muža Vrhunac su svitOvrlina!« J) ZeVnul-Ahidiii, unuk IV. lu#ie Aili'je. Jmao je lijep broj pristaša i .poštavjjjaoe. nasuprot pristalicama 'dinaatlije Bernu Umejije. Za vrijeme jedno« hodočašća je 'bilo toliko svijeta, da Hišđm, sin balile AbdiuS-MeHkja iz dinastije Benu Umejje nfije m osa prići ikjaibi. Kada se je >pok ipotjavriio ZejnnlAtakfim, !kao ipranirinik Božjeg; poslanik;), svfiijet mm je s dmlbakim poštovanjem napravio mjesta. To je silno ogorčilo HSšama i| njegove prtetaše. A Ikalda je neko iz fiišalmove pratnje zapitao gordo: »Ko je taj?«, praveći sjekao da Zajnul-Abftdina popšte ne poena, odlični satirički pjesnik Ferezdek iz plemena Danim, inače pristafca Alijevaih potomaka, koji se tim osjetio duboko uvrijeđen, ončas je knproiviizirao jedinu lijepu i snažnu pjes­ micu, kao odgovor na to pitanje. Mi ovdje donosimo iz te pjesmice teik nekoliko krtica m .mršavom ,prevodiu. P r. prevod. 2) Dolina Meke, zvana »Batha«. . 3) Tk> Meke osim Bejtuillaha. 4) Okolica Kjaibe. B) »Bajtul-Laih. . V ") Pleme K/urejš. 1 Ti poričeć’ važnost onog. Za kog zna se širom svijeta, Pa se pitaš: »Ko je ovo?« — Al’ to njemu ništ’ ne smeta. Al’, njegove djede pozna, Svako, ko za Boga znade, Jer Dom Njegov častan toli Čovječanstvu vjeru dade! . . . )7 U smislu »varvari«, kako sm Rimljani zamišljali ostale narode; inače »adžem«, kako Arapi (nazivaju ostaje narode bi značilo zapravo onoig, koji se ne umije izraziti (kao Arapi), govoriti, -pohmijjeme. Prkn. prevod. , , R)_ Svjetlo spasa. ■ *)' Fafftma Ez-Zebra, kćerka Miuhameda, a. pjesnik u zanosa naziva Zejnail-Abidina sinom Fatime dok ‘je uistinu cn unrnrk Fatime i Alije r. a. • . v,J 10 Poslanik. Prim. prevod. MyxaMefl Tajnfi OkmTi: HA PYHHAMA /(JE^OBCKOrA /(OMA (Ha »ITyTHHx sanucuKa«). I. Ha MapnjHHOM HBopy je cTajao noceoHH hm- neTHH boo. KojHM ćmo HMuin nohn y -Tajno. Ilpe/t H.HM je Oh.to mhouitbo nyTHHKa, nojn cy.. neKa.HH. ,ia ce nycTo ynyTpa. 3ar.Hyin.ThHBH vnarop. ryH>h<yi>o If IIOK.HHHH pajIOCTH. Ka,ia cmo ce cm jecTH.HH y jNeJj>edHH»iKa uo-ia. OH^a je nacra-no ono uyro'iacHo nuneKHBaibe. oho AOca^HO uior.iejaibe y 'iacoBHHK u Heiipeciano 3airHTKHBaibe: »Ho-JiaonMo .i h Beh? 3amije.uo heMo HMara oaKauHbCHia!« A BaHH tBpeBa h <iyKa, obhvk^ tuh h hobhkhBaibo, MeTevK h ry/KBa. BpnjeMe je npo.ia-3H.HO mohotoho. y HaiueMy oajejiy 5Kejbe3HHMKHx Kooa HHje Onao viHoro ;iiyTHHKa. Tpojnua crvneiiaTa. iKMjioBa, Koju ce vieby ce paaroBapajy iiinaHCKHM jesHKOM ca 'iy,niiHM �S p o j 19. h rA 20. J P E aicpoiiTHMa, Koju uo6ybyjy Ha c.viHjex. ronopnau oy ■raico fi[)30, e Ch 'jonjeu peicao, -pa ce nu caMH ne paa.V-MHjy. A HiiaK, onu cy ce noTnyHo paay.MnjcBa.iiH. HanpaMa mciih je jepHa nHTOMHna lcaocTepa y hoGohchom MHpy neicaaa, pa 1103 nobe. A napa je ■,KCJi)C3iiH’iapeBa (3BUHcpajbKa iiajai5H.ua, pa itpeheMO, OJia THXO H'3yCTH; — Tandem aliquandio! H OHpa ce oeaoHuaa 0 cBojy cTapnjy cecTpy 11 HHTajie naOO/KHe njecMe... uuTaaa je thxo, HeMyjiio. Kpo3 npoaop je yaa3uo JiaKH noBjeTapap h Hrpao ce HpaMeoBHMa mene Koce, a H>e3une pyMene ycuupe cy cBeypua> THTpajie__ CraHHiie cy 'iipoMHpaae jepHa 3a ppyroM, a mh cmo y yroAHOM pa3roBopy jepBa uyau 110 Koje: Bucoko!— , JlauiBaaa!— Hano je ucejbe3HHliap npn tom bhcoko pnaao raac. y TpaBHHKy cmo ce 3app/Kaau Kojux pBapeceT MiniyTa, iionH.au Kaay u npomeTaau po Jlaurne. JIujen je BeeupcKH TpaBiiuic liopno Baamuh njiaHune! PecupeHpuja caMOBBaHora Besupa »cLviaja op BocHe«! y KoMapy cmo H3amau P3 BaroHa u uopepaau ce oko »uecMe«, pa Hac (J)OTOrpa<j)upa (jioTorpacj), noju jc iihpo'iHTO y Ty cBpxy u nomao. Ilacaajio je, cthckhBaibe, cBaKO je aceauo, pa oh »jacHO H3abe«, rypajio ce na npBa MjecTa u upu Yom napaae 1mape. y 6jih3HHH je jepua iiyuaHa pjeBojua 'StojAiJia, pa joj He 3ai<jbaHjajy 30Jiy<|>; Maao nopaa,e t ce pyao, taje c<y jepaH rocnoAHH JbyTU, uito ra Mriapeac r3aKaama h He Aa My, Aa ce »necruTO no upBip nyx čapaBa (})otorpacJtHpa«. A Mjiapeac ce cMHjaJia u oneT jbyTH,aa rociiOAHHa. — BjiaropapiiM! peicao je <|)OTorpa<{5 Kapa je 6u.ao TOTOBO. ymjiH cmo y uceji>e3HH'iKa icojia u bo3ujih| npeMa pyroMe TyHejiy. (JBe je 'Čhjio Ha npo3opuMa <l>oTorpa(J> H3paCH u Ty npujiuic#, na Hac (JioTorpa(j)Hpa upu yjia3y y TyHeJi. — OTpamiio! Tano Ayr ayHea ^o capa HHjecaM npom.ua — HianyTa.aa je cecTpn n 11tom upa KJiocTepa. — To HHje HHiUTa CTpauiHo, pyriiHii,e! — norjraAH.aa jy je cecipa no koch Kao icaicBo Maao AHjeie, a ona ce yMHjbaTO npiui.yćHJia ya H>ene rpyAH. »To IIHje IIHHlTa CTpaiHHO!« * Bo3hjih cmo ce npeMa Jajpy. Joni no.aa nača, na hcMO cTHhn. Moju ce canyTiin,H nrpa.au maxa, nuTOMHna KJiocTepa u ibe3HHa ceci’pa 3ypu.ae icpoa npoaop. y cycjcAHOM Kyney ce 'iy.an 3Byu,u BHO.iiH.ne, a onpa pjcBojauKii rjiacu: 0 Tap Moja Buo.’iHHa Pacn.aaue ce u pacTy5icu!. . . PapocT, Inecejbe, njecMa u ,cMujex rocimpapiuii Apy!KHHOM. II. Kapa caM- Haicoii tojihko BpeMeiia oiict yraepao HcropujcK.y Tiipbany u Mepr.eb.v ityjiy, 11a aana,\v je thxo napucao Jiujenu jyncKH paii, a da ara n Mupucim nenep ce cnyuiTaJia nap aipujecmaiiupoM oapmer <ao caiicicor cyBepena, u upaTKOTpajnuM OopaBrnuTeM xepojcKor ocnojHTe.a>a KoiicTaHTHnoBora rpapa. Ca cBiix M,ynapa cy o/ciBaibaiu cneMupoM yMu.aHH rjracu Myj(‘3Hiia'), Koju cy Myc.nnMe noauiiajiu 11a ‘) Onaj, Koju noauiBa Myc.m\raHe Ha. M<xmrrRy. T. C tpan a 313, aKiiiaMoKy-') M0JiUTBy: — A.a.naxy Ek(h‘p!;i) ___ u c ujepoM, Kao TBppu KaMeii 3aBpniaBa.nu: — Jla HJiaxe ujuia JIax2 *4)! llac nocJiuje aumaMa uaM je y iib'iacr peiluieKTojt paaiiuM <bojaMa ocnjeTJbaBao. uuTaB rpap, a napoMUTO Boponap IIjiHBe, Kano cy u3JiexHHii,H xpiiUMmi,e jypu.au u AHBu.au ce. Ilpep uauiHM ce OMUMa c puaAeceT neT Meiapa bhchhc pyuiujia orpouiia Bopa, cap ppBena, cap iijiana, cap 5KyTa.. . Mu cmo to npoMaTpa.au c yAHBjbeu>eM, iioMujemaHUM c jrjuacoM.' — Joj!... Jao!... OTeo Ou ce no icbju noiUHK U3 skchCKora ppyuiTBa. JyHCKa HQh je Mupuca.aa u rocnopapu.aa nap nocnaJioM npupopoM *Ma.aeHora rpapa, a op xyi;e poponapa ce Huje nuuiTa uypo. Bu.au cmo Kao y opujea>eHOMe cBHjeTy. nem an cmo aanojuTUM napicoM, pa c npoTHBHe CTpaHe pa3M0TpuM0 Boponap. — J^hbho, KpacHo, ix.aun.aau unaeraunu totobo He 'cxBaTajyJiHf pa au je to. can uau jaBa. Pe<J).ieKTop je ocBjeTa»aBao TBpbaBy, Popmy Maxaay u Mep*Beby Kyay, a ja caM CTajao onapaii a>enoTOM OBor ppeB'uor rpapa u y icpajibeM eiiTyauja3My Kaupao: « ^ — ^HBan au cu, 3eMHH pajy! ' _ III. '~Bpo6yAHo caM ce, napa ce je na HcTOKy iiomoauaa pvjua 3opa, Kojy je MH.T03Byiino iioappaiiHo ca Mynape5*) EcMe-CyaTaH paMiije Myje3HH MycTa(Jta Byopuh. 3opa je y CBoj cBojoj cBjeuvimu CTynajia pacTjepyjyhu ćuaHe aeruje TMune. Ilacrapu Tjepaan CTapa Ha namy, uyao ce punaibe KpaBa, Oaejaibe OBapa u MeTaaHH 3bypu 3B0Ha. y napmuju0) ce noaeae oiBapara papme a U3 puMmaKa icaBana ce pucao k Hebv puM. __ JIoCpo ce je pa3paHuao. Ilpep xapeMOM7) EoMe-Cy.TTan paMHje cMo ce caciaau c ocTaauM. 113 aeTHupuMa. Ilomau pa3raepaTu rpap. EcMe-GyaTan paMuja je puBna rpabeBuiia ca butom MyuapoM y cppy rpapa. Ca pnuje crpaHe jy omcoauo ne Oaui npocTpaH xapeM ca ueuoaHKo GTapux rpoooBa u aujenoM <j)OHTauoM. IJaMuja je pocTa upocTpana ii aujena, uapacBe CBujeTaa, a tnopoBH joj noicpuBeiiu cKynonjenuM . huauMuna. rJ,ecno ce punce bhcok MHMČep"), aujeBo hypc°), uy iiajyKycnHje je U3paben Muxpab10). nuTOMupa uaocTepa je CBaKaico XTjeaa Eupjera ouora »opy«, uito je jyTpoc OHaico aujeno »njeBao«. H ua ibe3HHy cpehy, icapa cmo H3aa3uau U3 paMujCKor pBopuuiTa, nmao HaM je y cycpeT Myje3Hir. — To je oh! yno3opux je. — 36ua>a? »To je oh!« oneTOBaaa je ona. Maap HOBjeK. A Tauo puBiio »njeBa«, 0KpeHyaa ce upena ocTaauM H3aeTHHpuMa. JyTpoc je »Ha paMHjH« nje­ Bao h npoCypuo Me H3a čira. Ja caM ce puraa, otbopuaa npoaop h caymaaa; caymaaa caM cBe poic nuje 3aBpuiH0, pyro, 0TerHyT0 3aBpmuo CBoj 30B. Heico BpujeMe caM ocTaaa Ha npo3opy u nocjmje Tora, a y MojHM yiiiHMa cy jom pyro Opyjuau H»eroBu yMuaHH raacu . . . . 2) Beuep; *) »Bor je iiajBebu!« 4) »Hma Bora ochim Aaaaxa!« °) Topam; ") Tpr; 7) pBopmiiTe; 9) Muiiocp je roBopimpa caMo 3a ncTai;; ") npoitoĐujepaoHinm; 10) aujeno H3pabeHa ypy 6 nna y 3upy 3ft CBeniTemiKa. �O rpana 314. r AJ^ET> — To je j«vjair oa iraj6o.'bHX xiyjesunm, peitox joj. — 0, to je omiicaiio najOoJbH, OArouopu ona cmhjoiiiehu ee. IIponuiH gmo icpoa ,iapniHjcKy »j;amijy’u). Ka^a cmo Aaneico AoupjiH paBiiOM 6an>a.ny\iK0M u,ocTOM ya o6a,;iy BpGaca, 0KpcnyjiH cmo miTpar. U Tpra cmo cKpcuv.TH ycKHM nyTejbitOM hciioa TaCnje. Kito nac h na TaOnjn. 0, Kano je y pymeBH0M cran»y! 3 hAobh iioiiyna;in, ocyTir, rope nopacJia AHBjba Tpa-na, a orpa^H mi tpara. /Jojbe, napninjOM MH.mia c.itjeTHiia icao crnilo Mpanjte. Ao Ma.no cmo ce aieitajm cTeneimu,aMa na mpbaBy, r^je nac je na BparaMa AO'ieitao je;ian naiporacan,. Taj Aan je na TupbaBH BaTporacna nera npnpet)HisaJia aaOaBy. Oa Hac cy ao6h.:ih AofipoBOJtHii npH.nor; BaTporacau,, Kojn nac je AO'ieitao na npaTHMa, BOAHO HaC je 110 IBpbaBH H JI0Ka3HBa0. .. — To je 6H.na 6apyTaiia 3a TypcKora AoOa, to Bojna vaMHja, to norop, to kapane, to KyxnH>e___ noKasHBao naM je. McnejiH cmo ce h Ha 3ha , rfblie.'ui ra onxoAHTH h upe;i naMa je nyKao AUBan biiahk. C jeAHy CTpaHy MHTaito Jajue, 3acm e, TBopiiHi^ nap6n/ia h naic onaMo 0aH>a.iy4KOM uecTOM. Myc.itfMaitcice Maxa.ne, Hapowro I’opiba Maxana OHie cy y pynieBHOM cTaiby, CnjeAHe h o^anajie cHi)OMainiHHy cB0jHx rociiAapa. MoatAa mino MaTepHja.nno cJiaOnje ne CTojH y Ja]uy MvcjiHMaHa. 0 HerAaimbHM yrJieAHHM h CoraTHM iiopoAimaMa ce TeK ca<fyBao cnoMeH. Hy Meby M.uabmia ce nnan ocjeha Heito rnGame h TentH>a k Haiipf"tKy. Apyry ce cipany iiHAjejia IIjiHiBa, 3i?paAa' cpecuor naneJciiia, jKc.rbeaiiH’iKa cTaHHi^a h IIliajHfiaHcoBa npyra. 0 npoTHBHy cTpaHy nyicao noraeA upena XapMuiiHMa, BoJiyjaKy, Karamo h nan ao HapeBora noJba. Oa TBpbaBe ce nj>yatHjia aoa Ayra: nmpoKa 3HAa, KojH onacyjy rpaA, a.in h 3Haobh h Kaimje’ na n oaMa TBpbaBa noMHii.y ce ocHiiaTH u HenonpaBe .th ce ycKopo 6h motjih, Aa nponany h Aa Te .injeiie 3iiaMeHHTocTH 3a cBarAa HecTaHe. TBpbaBa je Ayra 89 m, a uinpoKa 57 m. Ilsam.’m cmo c lipoTHBHe crpaHe Kpoa Tornica /Kejfce3Ha BpaTa h pnjuuiTajiH ce iipeMa Il,apeBoj paMHjH. nopyuiena MyHapa 6ea uiepefjie h noTpn 3HAa paMHje 6e3 npoua npeACTaBjba.no je HerAaiuH>y, nacHHje ; iioropje.ny HapeBy aaMHjy, ćHBuiy npicBy Cb. JlyKe. /laHac ce no moj ,nery 3MHje, ryniTepH n 3e.neH6ahH. »y 3 CTapy, OKpyrjiy »Mpabha Ky,uy«, y iManenoj GauiTHAH, Ay6oKO y 3eMjbH cy nyBene KaTaicoMče. TyraJbHBo je y OBoj GauiTHUH. IlpeAa Hana je chjkiaho KaMeiiHTHM ciy 6aMa onuiTKiicitu noc.ny‘/KiiHK ca 3anajbenoM icapCnAiiOM cBHjeTHjbKOM h otbopho Teini;a n;ejbe-3na BpaTa. CTvnn.nn cmo y mpa 4no iipeABojtje. OBa je »3rpaAa« Tai;o peh« HapoBJbeHa y Menanoj cTHjeiiH, ajiH je ocTajia hckhm c.nyiajeM HeAonpmeHa. y npeABopjy, Jinjeno y 3 yJia3 h Ay*>OKq y CTHjeHH naJiaaH ce rp 6 ocHHBana Jajua-rpaAa, a šajbAa h ca\mx KaTanoMGa, BejiHKor GocaHCKor BojBOAe Xpnoja: noitjeK AP'RH y AecHHAH iconjbe, y JbeBHim Ga inau Mana. Kpaj «»era je KaiiHra ca hithtom, oa Kora ce cnyniTa n.nauiT. Bnine Tora niTH'ra, pyna ap^’h y 3aMaxy Man. /tečno oa npaia je HeAOBpnien jihi; sicene ca itpHHOM y pynn. ymi.;iH cmo upoa rajecna heMep.nn npaTa y npKBy. noja ce cacTojH h;j iipeA«opja. 6anTiiCTcpuj ca KpcTHOHHuaMa. nonpnjeuo npi'ne je o,nTap 11 npecGHTepuj 11a oGjihic itpcTa. .ITnjeiio oa npec- n) Kannja = npaTa. B p o j 10. h 20, Cii'repHja cy liparaiiiua, KojHMu'ce yjiaan y he injnn,v. OjiTap upi;ne je ninpoK. Oico o.napa ce noneo ni»aniiTH xoahhk c. o6je cTpane, ny mije Aonpinen. y cpeAHiiH npune je jaMa ca iieRoJinno CTonemma, KojiiMa ce cnjiann y jeAny THjccny iut.iujnu.v ca JKpTBOHHKOM, icojH je cpttcTao ca KeMepoM. llaA /KpTiieiiHKOM y lK'io'JH je HCTCcaii i;pcT, a ca crpaiia My cynpe ii Mjeceu. HpH'ia ce, Aa ey ce xpHiuhaiiH 3a nporona cicpnna.'JH y oi»y n,pi;Biiny, Aa necMeTaiio o6aitJi>ajy moJiHTite, a HMa h jeAiia itep3Hja, Aa cy Ka.T0K0.M6c 6h .ho KpajbeBGKe rpoomine. 3na ce, Aa cy KaciiHje cjiyncHjie i;ao TaMiiHAe. Mh, cmo pa'.'.r;ieAa;iH 0Bty TajancTBeHy noA3eMny rpabeitHiiy h y MHcjiHMa ce npenocHJfH y ona ;vuma BpeMeHa, icaAa cy y n.y AonpeMaim touikh KavuibenniiH; y my, rAje ne Aonnpe cyii'iaHa cnjeTJiocT, r;ij»‘ ne AOiiHpe jbyACKH rjiac h rAje ce Mome oa cTpaxa ^ *iaMe, Aa arHHe. Kap6HA»a cnjeTHJbKa je pacTjepHisa.-ia rycT,y TMHny h mh cmo cBeyAHJb pa3r.'U‘Aa.nH 0110 nvAecno Aje;ro noBjenje pyKe. ■ ^ — JaAHH, oiijeAHH JbyAH, HecpehnH KancmeiiHnir, rAje cy Mopa-iH, Aa npoBOAe Ayre Hohii. A h Aartn cy hm TaKitii ćh-ih. Aji’ 0KpyTiie Kabiie, roBopH.nn cy H3.neTHHii,H, Kđ^a nac je 3ai:ycHo mhcth nanAyx n itaAa je ao nac Aonp.ra cBjemocT cyima. MoiKAa hh jeAiio MjecTO y noBjecTH Bočne 11 Xepn,eroBHHe He Hrpa Behy yjiory oa Jajua. Jajue je ocnoiBao BojBOAa JJ,oh>hx npaja, Xpi?oje, »comtc di Jajce12*), roAMiie 1404., Kao r.naBHH rpaA ILmučite )ifyne. Jajue je nocTa.no npnjecTOAHHnoM 6ocaiicicH*x KpajbCBa. CTjenan ToMaiueBHh ce ahmh na3naTii Jajne; »ctohh rpaA KpajbeBCTBa mh«. ToAKiie 1403. Bočna naAa. MaxMyA mama nporonu Kpajba ToMaineBHha. Kpajb aio6jen<e h.t Jajua y Cokoa Ha IIjihbh, a oiiAa y J\‘.n>yi, rAje ra MaxMyA nama crajKe h 6e3 aonyiiiTeH.a C’y.nTaH0Ba -najaMin My jkhbot. Cy.nTan HHje 6110 thm oaAOBOJbaH. 011 je c naKano HayMiio nory6 HTH Kpajba _h oGpara ce aa »<J)eTBy«1*). »MycJinMaH ne c.MHje aoiij' cthth. Aa ra-BMHja H3 ncre pyno ABa n.vTa yjeAe;« no onoj (peTim A.in BocTaMiije je icpajb cMaKiiyT. Cy.TiTan (MexMeA B;i-$aTnx14) mije xtho onpocTHTH Kpa.n>y, niTo My je OAKaaao Aaiiai;, u npn.n>y6H0 ce y 3 P hm. IV. • IIoAne. 3acTao can na npary KaTOJiH'iite upitne, y Kojoj ce liyBao i;ociyp oaAioer Gocancuora Kpajba (Vjeiiana ToMauieimha. Bn.na je livna. IIoGovkiiii xpiinilianci;n CBHjeT je inanyTao mo. ihtbc, 11 npcTHMa hoiiito njmm 110 AHuy h rpyAHMa. Bn.na je cBeTa neAjeJba. Ja caM MHpno c'rajao na npaTHMa h paar.noAno CAHKe no CTpony h BHAOBHMa. JoAira je CAHi;a npni;a3HBana neuora nncoKor upniteiior AocTojancTBi*HHita, i;ojeMy cy npH.na3H.na ABa oA-niiMira HcJiaMcKti My®a ca Typ6aiiHMa oko r.naite, Aa My ce — »noitJioHe!« MirorH cy \te rneAa.nn nor.neAH.Ma Mybeii.a, ireicH Me cTapHjH naKOCHO h c irenoBjepeibeM moTpn.nH, itao »6Hje.ny ni)any«. 12) /lp. Tnpo Tpyxe.nita: »Kpa.ibencTtH rpaA Jajue«. ls) »<T>eTBa« je miaiiH’tiro jmjeiiien.e i.aititor nc.ia.McKo-npaitnora iiHTau.a. 14) »OoBojHTejb« (HapnrpaAa). �Epoj 19. h 20. .r a OaA je samao hckh npocjaic, »yCorap« u y icauy MOJ1HO MHJIOCTHIbe. /I,01lia0 je AO Mene, cyMH>HHO Me JiorjieAao, u npHMHiuiiH MHJio<;THiby noiiiao #Whe Cea n jeAite pjHMue. Aa f y to je cneiuTciiHic y napo'iHToj onpaitH no'ieo, roBopn; ronopno je Gpao h Goapho hx na paA. — UJajbHTe Ajeny y inKOJie h Coprne ce uporan oisojnx nenpnjaTejba hcthm ohhm opyatjeM, itojmi on nacphe na itac... aaiipnianao je cBojy inpoiiOBHjeAKaflft ce one cnpmnjio, npimiao caM CBeurreHHKj', Kojn mc je ;by6a3HO npnMno h yBeo y noceOHy coGy, y Kojoj je y caHAyity ca cT&KaeHHM saiuioimeM CMjeintch KocTyp. Ha njionn mme canAyKa Ohjio je HCKjiecano: »UTjenan ToMaineBHh, 1upajb Bočne, ycope, Cojih, /J,oibHx icpaja m t. a.«. Ha 3HAy je BHCHJia iberona cJinna. OBeniTeHHK Me je Aoneo ao caHAyKa h peicao: »Eto, to je KocTyp ToMameBHha!« HncaM My mniiTa na to pei;ao, nano caM 3Hao, Aa to ne ckmo, mro nnje i;ocTyp GocaHcitor Kpaa>a Orjenana ToManieBnha, nero, Aa to yanmTe hhjc »iymKH KocTyp. Ja caM to Ten pa3raeAao, 3axBajrao ce na JbyGaoHorrn_ cneiUTeHHKa h onpocTHO-ce. JlvypHo caM npeMa MycjiHMaHCKQM rpoGji>y. . . ; :._i Ctpana 315. jpEt< poM je AHaao pyuy, Aa Me norjiaAH iio jnmy n yen- jbeno ce cMnjemno. DnAjo-TO ce, Aa je npo;KHiui>nmo oaAibe 'iacoBe cnojera JKHBoTa... y jioVih Tora Aana _ ax Ta KoOiia noh! — uajia caM nomao Jiehn, atapKO caM ra nje.iyiiyo y 'iejio, a on Mene. Taj je nje.noB Gho 3aA»*H, mau- chm My ra hkuau noK.uonyo — . KJieuao caM na;; rpoGoM h ca cyaoM y ony, a c Gojiom y A.vniH manvTao: — Heu th A.’uiax njeniin paxMe/r#) AaAe! C Aon,y CTpany, Kpaj orpaAe rpoCuba nniao je MJiaAH nap y yroAHOM pa3roBopy. A Kaa Me ntencKa ciiaan naA y;irJianjbeM rpoGa, 3acTami CBojera Myji?a. — I jie, lcaico ce onaj MJiaAH »Typ'iHii« mojih sa Aymy noKojHHKa! Kano je CHyiKAeH, Tyman h ueneceo, c nyHO je cyhyTH H3roi!opH,na lienpecTuno mi; MOTpehn cajKaJiiiHM norJieAHMa. H »On« mc je Ayro r.ne.Aao ne. 0MehyhH o’injy c MeHe. - Omi cy (Kpenyjiii npeva Bojiyjaicy Ganunimi na Me jom no jeAaH norJieA, norJieA oirora, Koju je AyGoi;o cxnaTHO cny ;cpyry 3Gnjby' H CBy Bapany napan .Kiiiio'i a ... • . , Kao* cioMJbeH noAnrao caM ce Temi«). Tunimia je BJiaAa.ua oko.ihuom. Tope npeA apkbom. cjeAHJia na KaMeny Heiia cTapnua n n.neJia napane. IItM£(e* jictjejie c rpane na rpaHy, c ApeeTa na Apeo h ynpanjbajie CBoj JieT npeMa luianHM iiiHCHHaMa. ^ojie, na Kpajy rpaAa, čyKJbao cHJian ahm Kpo3 AHMibaue TuopunAe napGHAa, h Kao oo.iaun ce iioJiarano nemao k . He6y. HnTaBa BKOJiHua rpoojba je nocHJia na ceon nenaT ocaMe h MyKa. lInrA.je emne nnicora, Aa npolje npe&ia Bo.iyjaKy, npeMa K'aTiiiiH hjih UapcuoM nojby. Bpahao caM ce c rpoojba npe'iHinhene ajkii* iipeHHmhena cpna h 3aMniiubeH. Jom jeAnoM, cnaKaKo jom jeAiiOM TpeoaM othIui k njeH.ymaBOM BOAonaAy, a oiiAa: 3GoroM BOAOnaA.V, ,36oroM rpoGe Mojera AjeA^, 3GoroM... ‘ •*' BapomKo rpoOJbe y caHoraoM upajy TpenaBKe MpKe ckjioiuijio ii cnaBa Kao cHpone. Bjiarn njeTpnh nnpKa: To xyMi;a xyMii,it:liemTO AomanTaBa. (M. Tu TiaTnh: »Ha OMHiiy rpoGy«.) Kjicicnyo caM HaA v3raeBA>eM rpoGa TpaBOM oćpacjiora. CBa OHa ramima, noja je n,apena.ia BapomitnjeM rpoGjbeM, CBa ona x;mAHoha, Koja ;jc ycpeA .jyncKor Aana yAapajia H3 Tor caMoraor icyxa h CBa ona ocoGhtoct cBanora rpoGjba, ’iyAiio je AjeaoBajia na Moje pacnjianaHo cppe n jicahjio Moje GjmjeAe ycHe. .y rpjiy Me HemTo cTe3ajio; ryiuHJio Me u ja u VI. caM Kao y nojiycBHjecTH nonaBjbao yTjem.JbHBe cype") -TgLr? H3 KypaHa. H me, ocjehaM Hei;y .T&roanocT, HeKy y cjeiiHUH naA BOAOnaAOM caM namao rorono cnje>KHHy y raje,>iy h AymH!. . . ĆBo ApymTBo. CBHMa je iGhjio mao iioliH, čun cy na Kjieiaiyo caM HaA y3rjiaBjbeM rpoGa cBojera ao- to HeKaKo HepaAO noMinnji>a.-iH. Hy, upnjeMo je Gn.'io Gpor AjeAa h noneo y MaiuTH AonapaBara cBe one iiohii. Ha cjenHn,e je aaopmio na Acceriie rnacona: cjiaTKe yace CBojera paHora AjoramcTBa, icoje caM — 3Gotom ahbiih BOAoriaAV, 3Goro.\i o najnehii npojKHiBHO y Hapynjy meroBy. Ax, Kao, Aa Me n caAa ypecy KpajbeBCKora rpaAa Jajpa! npara meroB CTapamui norJieA, Kao, Aa Me h caAa llHTOMHna KjiocTepa je niTa bhuu' h ncuy mo.A.yiTKo njejiHBa no AjeramcKOM neJiy r.naAehH mh jiHTBimy H3MOJIHJI3, a oiijiA rjiaciio i!HKiiyjia: 3GoroAi, nocy. Kao Aa mh h caAa Tena' cJiarae piije'iH, Kao h Maxnyjia cnojOM Gnje-iOM pynnnoM. Aa Me h caAa boah 3a pylinny. . . Mh cmo ce H3 cjeiiHne nen.a.:in yci<HM cTeneiiiiJeAnora xjiaAHor miMcnor Aana caM cjeAHo Kpaj naMa y rpaA, a ROAona.T; h Aaji.e njcRao njec.My .tiomu ibcroBe nocTCjbe. Bho je cMprnp OojiecTan.. U iiauo- h y 5Kaca, njeoMy cii.ne, npKoca h cnarc!:.. ") Oypc = pe’iennue. KH>H>KeBHe h °) Mhjioct. K y jrry p H e »crnoiflo kooobo«. Ha nainoM Jyry y papCKOMe 0[«inji»y ca ycnexaw H3J11I3H y mecToj roAHHii, najmom.'/jjapimijn, ua.jaixrroli.ennjn h najiaeupocrpaitenifjir Kyunypnio-iHaTrHOiiajiiim jihct »CpncKO Kocobo«. Bpoj 17. OA 1. conTOMGpa one lBinmie, AOmotcir OBaj caai«Ka.j: »OOuAuh«, neioMa., Mwx. oaicrra.miHKOPailia; »BHComv,o Moja«, npoea oa Č H Jb em K e. t Ct. BnTaca; Bcauku dofipornop, Boja Ct. Ja.m;omiil>. cjimiita; »CpnCKOM KoConjf«, ncčMa ('auniha Mapitor.nha; JIna BomtiiCToa, meCMa Heaejbiia MH.nnvnnno|iviilia, 3eJiM'ibn.a; »Cpncna PadoCT«, nooopumnia cjnnta, X]>an. M. C'THM'H'ha; Odjimcojbom pe30Jijmujc Cpncrua n MahedMMjn U3 1885. 2od.; »ICpa nuje eodav. o(a IlenooHH.okot; *lJaCT nifiunnpa«, H3 AOfia moubonoir jcramica, oa �»r a O rpaHa 316. j p e t Bar. I (ijenuoOBH'ha; »Mp^uprntuhv*, limvta <vi Kpcre M. OnaciH'ha; IIerponosu, (kl.iai«) y cjihuh odi JK. J. Tio|»H‘ha; »(hipove«, npoea o;i, Mhk. Ct. na,BJi0BHiha; Kpame noijKc o 3<)paejby, on M. Au,T iy,iiHiha; Hapodue j/mot&ojnme on Man. By6ajia; Ky.iryjme u ntbiuiremte OejieviKe. IJena jc Jiiacpjr lv^pniibe: 72 iHHnapa. Upernaara ce 11ia.n»e ^petajnmu'iBjjr, Cnonjbe. < B p o j 19. h 20. <I>. B. <I>epOTop: Bacnuratbe oojbc (Jcm)n» iniTau.o na KibMro »IVciko rpeGa jkhiiu^th«) — Uenia 6.— ,'Uni. Hno AmnpHfe: »Rx Poroto« — l(eua 10.— .ornapa. On H3naiBaqiiie 6eorpancKe KH>«mpe G. Ta. HrarjaHotBHh aoGhjie cmo ira npifiiae cjmjetnjehe KJbnre: MMjian llleBH'h: »OOpmoambe j/mirejba u deuja Bpainfi'CJiaR IleTpom irjeanh: »(PuMtsoifiuja y »I'opCKOM BujeimiI* u MuACpOK03MU« — II,(Mia 15.— nmra-pa. ĐpanH'CJia® 'Ročnih: »Bpamto Kom « (pciMoni) — Heraa 20.— nmiapa. ^ecaiiKa Maicc^MOiaiR: Ilec.ve — JJ,eiia 20.— ahu. Kjiapa Hctkhih: »jKcne u Grj/deturu« — I(eHa 5.— Kibuea« — U^Ha 5.— .ipnapa. CTogan B. JKnBanmroBHh: »Hcnod 03peiia« (upu. lrooeTKe) — U,e®ra 15.— n^Haipa. nH napa. II;pHnca3e ropn.n« Aem ^oamjctieiMo y HnyhwM naiiiHM GpojoifflMa, DRUZI ILI (DURZIJE). — Povodom napadaja na Damask (Šam). — rekosmo, razilaze sa pravom islamskom naukom. Tako oni na pr. vjeruju u prelaz duše dz tijela u tijelo. Glavni temelji kao i pojedinosti njihovog vjerovanja i obreda drže se strogo tajno, pa ih ni njihovoj masi, zvanoj Džuhalima (neznalicama) ne otkrivaju. Oni nemaju bogomolja, kao što su džamije, nego se njihovi Ukali (inteligencija) sa­ staju u prostorije, slične tekijama, u koje je njiho­ vim Džuhalima pristup strogo zabranjen, pa se u tim halvetima (prostorijama) u oči svakog petka napose, ostalom svijetu nepoznat način mole Bogu. Oni se, dakle, dijele u Džuhale (masu) i .Ukale (inteligenciju), pa su im vjerske knjige pristupačne samo Ukal’ima, a Džuhalima je zabranjeno i či­ tanje njihovo. Te su njihove knjige strogo tajne, pa u koliko se moglo do njih doći, one su po drugi svijet nerazumljive, jer su sastavljene tajanstvenim izrazima, zagonetkama i za drugi svijet nerazum­ ljivim riječima. HOBE KHjHTE. Đmiizi su prastaro azijsko pleme, nastanjeno u Siriji, između Džebeli Lubnana i Havrana, u Rašiji, Hesbiji i cofcolo Damaska. Ima ih i oko Halepa, Meraša i Hile i Aziji. Oni ne pripadaju kakvoj posebnoj ,v jeri, a priznaju se muslimanima i ako je njihov pravac dosta oprečan islamskoj nauci. Oni potječu od prastarog arapskog vladar­ skog Tenuh plemena, koje je nekada vladalo iu okolici Hire i Traka (Mezopotamija), pa kada je Kisra (perzijski vladar) u starom vijeku razorio Hiru i tenuhsku vladarsku porodicu uništio, oni su se sa ostatkom toga naroda naselili u to doba u Mearu u oklici Halepa. S početka Islama, kada su Arapi osvajali Da­ mask, Druzi su 5m pritekli u pomoć, pa su se tada naselili u Beratsku okolicu. A u vrijeme vladanja dinastije Fatimija u Egiptu, u srednjem vijeku, Druzi su se njima priklonili i za vladanja Hakimbi-Emrilaha iu Egiptu do velikog ugleda i časti bili su došli. j i Za vremena pvog vladara prijavio se je bio jedan sektaš po imenu Hamza, koji je bio učenik drugog jedinog sektaša i vjerskog raskolnika zva­ nog Dirara, pa je prvi stvorio jedan poseban vjer­ ski pravac (mezheb), islamu dosta oprečan, uz koji su Druzi pristali. Tako i sada pripadaju tom sektaškom pravcu. Oni’ su iu načelu muslimani, jer vjeruju u jodnog Boga i njegove pejgambere (bozi,je posla­ nike), ali se u mnogim vjerskim pitanjima, kako I ako vjeruju i .priznaju Kuran, oni ga tumače oprečno tumačenju pravih muslimana. Mnogoženstvo (poligamija) je kod njih zabranjena, a jednom i razvjenčanu ženu ne vraćaju u brak prvog muža. 1 j Njihovi Ukali osobito moraju se strogo ču­ vati svakih vjerskih zabrana kao alkoholnih pića, bluda itd. Sa pravim muslimanima ne prave rodbinske veze, niti se žene niti udaju za njih, nego se među­ sobno žene i tako svoju rasu čuvaju. Tjelesno su vrlo jaki i zdravi, golema uz­ rasta i vrlo skladnih udova. I ako su većinom crnomanjasti i opaljena lica, ima ih sa žutom ko­ �F>poj 19. h 20. T A J PET. som i plavim očima. Poznati su kao junačni i ot­ porni, a uz to su i gostolj ubivi'. Drži se, da Druza ima do 300.000. Veliku težnju imaju za samostalnošću, jer su vrlo po­ nositi, pa lako ne 'trpe ničije vlasti nad sobom i uvijek prijanjaju uz pobjeditelje i to privremeno1. U vrijeme križarskih vojna u veliko su pomagali muslimanske vladare onog doba, ali se nijesu dali lako potčiujavati, pa su ustajali protiv istih svojih drugova u ratu, izvan njihova plemena, kada bi ovi’ išli za tim, da ih skuče pod svoju vlast. Kada |je sultan Javuz Selim osvajao Sam (Damask) oni su mu 'pomogli u tom ratu, ali se bijesu dali ni tada posve podjarmiti, nego su is­ poslovali autonomiju i svoga čovjeka po imenu Fahrudina izborom postavili za vodu i starješinu u njihovim krajevima. Vrlo su nemirna duha i ne­ tolerantni naprama nemuslimanima. Godine 1277. po hidžretu, za poznatog nji­ hova napadaja na Sam, dali su povoda i evrop­ skom miješanju, pa su i 'tada dobro prošli, jer im je autonomija utvrđena. Oni su u Džebeli-Lubnanu dosta napredni, pa imaju lijepo uređene svoje škole i prosvjetne zavode, a činova ištvo je Skoro isključivo njihove rase. Oni se bave najviše poljodjelstvom i gajenjem marve, pa se slabo bave trgovinom i zanatom. Poslije prošlog rata spali su pod nadmoć i u sfetii Francuza i Engleza u cAziji, sačuvavši i dalje svoju autonomiju, pa se eto sada dižu i protiv Francuza u Siriji. Po »Kamusu-laJanu: Hafiz A. Bušatlić. BORBA OKO ODIJEVANJA. Reforme, koje se provode u Turskoj, izgleda počinju da prodiru i medu muslimanima a našoj državi. U zadnje doba otpočela je polemika po nekojim našim listovima' između onih, koji su za te reforme i drugih, koji su protiv njih. Ne mije­ šajući se u polemiku tih dvaju struja iznosimo je­ dan karakterističan slučaj, koji se pred desetak dana dogodio u Skoplju, a kojega su registrovale nekoje sarajevske i beogradske novine. Prije nekoliko dana doputovao je u Skoplje neki Vakiib Ali, kojii je iselivši se iz naše države u Tursku, primio sve reforme, koje su u Turskoj uvedene. Ma da već u godinama i dobar musli­ man, on je između ostalog zamijenio svoj fes šeširom. Njegova okolina zaprepastila se, vidjevši ga kad se povratio iz Turske sa šeširom na glavi, ali se mislilo, da je -to samo u početku i da će on đoenije nastaviti nošenje fesa. Međutim Vakib to nije učinio. On je jednog dana otišao u džamiju da klanja i to sa šeširom. Kad1se je pojavio na vratima džamije, nastalo je komešanje i protestvo- Crpan a 317. vanje zašto on dolazi u džamiju. U to je ustao jedan alim i izjavio, da se u džamiji nalazi nemusliman, koga treba odmah izbaciti napolje. Vakib je tad^ objasnio prisutnima u džamiji, da je nošenje šešira usvojila Turska država i da se to ne kosi sa ondašnjim propusima, a i u Islamu da nije naređeno, kakvu će kapu nositi muslimani: da li će ona biti uska ili široka, visoka ili niska, to Islam nije predvidio. Prisutni su Vakiba podsje­ tili na to, da ovo nije Turska u da oni ne traže ta­ kovih reforama iz Turske. Na to su Aliju izbacili iz džamije. Kako piše beogradska »Politika«, Va­ kiib AH je podnio tužbu našim državnim vlastima, protiv onih, ikoji su ga spriječili u vršenju vjerskih obreda, koji su ustavom zagarantovani. KONAC DEVRIŠA I ŠEIHOVA U TURSKOJ. Ukidanje tekija i njihovo pretvaranje u škole. — Evropeiziranje Turske. Prema .izvještaju carigradskog dopisnika jednog većeg pariškog lista turska vlada objaviće doskora jedinu naredbu, koja će izazvati pažnju cijelog svijeta. Kemalpaša namjerava poduzeti ve­ liki korak naprijed u moderniziranju Turske i odlu­ čio je da na području Turske zatvori sve tekije derviša. To će biti svršetak najpopularnijeg tur­ skog svećeničkog reda. Sa dervišima nestade dio stare Turske, ali ujedno i najveća1zapreka za1evropeiziranje Islama. Kao priprema za gornju naredbu, koja će u ma­ sama turskog pučanstva sigurno naići na veliki otpor, objavljena je jedna vladina naredba kojom se ukidaju naslov »derviš« i »šeijh« zajedno sa svim privilegijama, koje su bile vezane uz te titule. Naravno da će se pored samostana morati za­ tvoriti brojni mauzoleji (turbeta) i mjesta za hadžiluke. Šta to znači vidi se iz samo jednog broja. Na teritorije Carigrada ima ništa manje nego 300 derviški'h tekija. Broj tekija iznosi' u Turskoj ne­ koliko hiljada. Samostanske (tekija) zgrade namjerava Kcmaipaša pretvoriti u škole. U mjestima gdje se tekija ne bi mogla upotrebiti za školu, biće zgrade prodane na licitaciji, a utrškom će se izgraditi škola. Gornja naredba sadrži još jednu senzacio­ nalnu novost, koja je posmatrana sa evropskog stanovišta gotovo neznatna, ali je u Turskoj iza­ zvala s jedne strane buru odobravanja, a s druge negodovanja. R a dii s e o to m d a s v i d r ­ žavni funkcionari m o raju u ure­ dima kao i na ulici n o s i t i e v r o p ­ s k o o d i j e l o . Jednovremeno je propisano koje su osobe ovlaštene nositi svećenički ornat. Nepovlasno nošenje svećeničkog odijela kažnja- �C tp a n a 318. T A JPET . vaće se jednako kao i zloupotreba vojničke uni­ forme.' Nadalje se naređuje da Turci m o r a j u u zatvorenim prostorijama otkriti g l a v u (skinuti šešir ili fes) kao što je to običaj u Evropi. Iznimku čine u tom pogledu svećenici, ali i n j i m a j e d o z v o l j e n o d a s k i n u saruke. BRAK KEMAL PAŠE Emancipovana Latifa Harnima. Ne samo da teški državnički poslovi more predsjednika turske republike Gazi Mustafu Kemal pašu, nego i porodična nesreća razjeda njegovo srce. Kada se je prije dvije-tri godine turski na­ cionalni heroj i predsjednik turske republike bženio običnom, ali doduše bogatom građankom, svatko je mislio, da je to bio brak iz ljubavi i da će simpatični Mustafa Kemal dočekati starost uz svoju demokratsku suprugu. Jer Latifć Hanuma, supruga Mustafe Kemala počela je da energično krči predrasude, što vladaju u njezinoj, domovini. Skinula je koprenu, odbacila' naoionalno neprakti­ čno odijelo, te počela propovijedati jednakost iz­ među muškarca i žene. $ v e njezine osobine su se samo dopadati Mustafi Kcmalu, je počeo da u svojoj domovini provađa ener^ forme na svim područjima. A eto sada na jednom stižu iz Carigrada vi­ jesti da se je predsjednik turske republike rastavio od svoje lijepe supruge. Niti jedan spretni novinar sa zapada nije mogao, da prodre do njega pa da ga upita za razjašnjenje prigodom ovog tragičnog događaja. Međutim vidi se da su zapadnjački obi­ čaji prodrli u Tursku, jer lakše je bilo dopisniku engleskoga lista »People« doći do rastavljene su­ pruge Mustafe Kemala, nego li do njegove vrijedne ličnosti. Latife-hanuma rastavljena je od svoga supruga predsjedničkom odlukom od 5. augusta. Dopisnik engleskoga lista primio je od supruge predsjednika turske republike slijedeće izjave, koje su doista interesantne: B poj 19. u 20. Da, reče, ponavlja se povijest Jozefine i Napoleona. Ljubim, mnogo ljubim moga supruga i učinila sam sve što je bilo u mojoj moći, da po­ mognem realizirati njegove ambicije. Naša veza odsada je zapreka za njegove nove uspjehe. Kao što je to bio slučaj sa Jozefinom, žena treba da se žrtvuje. Ako će ova rastava da pripomogne njegovoj sreći, ja ću također biti sretna i ponosna i ako katkada neću moči da teška srca ne pomislim na ono što je bilo. Naša veza bila je brak iz ljubavi. I to pot­ puno u zapadnjačkom smislu. Moj suprug i ja bili smo tako sretni, kao što samo može da bude sre­ tan čovjek u zemaljskom raju, dok se jednoga dana ne pojavi zmija. Tko je bila zmija? Pogađam vaše pitanje, ali na njega ne mogu da odgovorim. To je moja tajna i ja ću je odnijeti u grob. Dosta je da kažem da se je pojavio momenat kada je moj suprug mislio da mora birati između svoje druga­ rice i svoje budućnosti. I on je birao: znate, kako 4e-4jjrao. Sigurno su vam rekli da sam ja žena što sam se htjela miješati u poslove koji ne spadaju u moj djelokrug. Također su mnogo govorili o muškom odijelu u kojem sam se nekoliko puta pokazala publici. Ali ja vas molim pogledajte me dobro i recite mi, jesam li žena koliko to samo može biti jedna žena. Dopisnik engleskoga lista uvjerava čitatelje da je doista žena Mustafe Kemala bila odjevena u jedan elegantni kostim po najnovijoj pariškoj modi. Ona je, veli, veoma lijepa i nježna te nema na sebi ništa od onih ženskih karikatura, što nastoje niajmunisati čovjeka. Latife-hanuma puua je idealiz­ ma i evo kakvi su njezini projekti za budućnost. U svakom slučaju mogu da vam kažem još ovo, obrati se po zadnji put dopisniku stišćući šake. Prošlo je ono vrijeme kada je žena umirala od ljubavnih muka. Nema boljega melema za iz­ mučeno srce, nego što je rad, kojemu ću se od da­ nas posvetiti posve za moju domovinu i za ženski spol u njoj. Dokazati ću da treba mnogo toga više, da se slomi srce iedue takove žene, kao što sam ja. �B poj 19. h 20. CTpaHa 319. ■r A J P ET< % J flM w tj Tm CHUU USPJEH NAŠEG SARADNIKA. U proSliiirt brojevima iiašeg lista izašla je rasprava »O iiinogoženstvu 1 razvodu braka kod muslimana« iz pera našeg uvaženog saradnlika gosp. Hafiz A. BušatHća, šer. suca, onHiono poznavaoca šeriatsikog -prava. Nedavno je spomenuta rasprava prevedena ma češki jezik i ošitaniipama u političkoj reviji »PHtomniost«, koja izlazi dvaput mjesečno u Pragu. Preveo je raspravu poznati naš prijatelj i poznavalac prilika naših gosp. Františelk Bicck Iz Vsetima (Cehosilovačika). ■ ' , TajpeTOBa noflojSopa y Tecnufcy. HiiiUUnjaTiiiiOM npmje^iun' naiucr no/iOAtiojiii y Tciiiii.y/' u au-jaiiiMiiiLCM r. JIymaiia Bjiai’OjqBHha, rpr. ua/l’ocjiilfla, pcjiob&h je rnjpCTOB uomifiop y Tccjrnifr, ,n,ue Žd^ceriTCMfipa o. r. IIol'Cfl mitorujc pcAomiux 'iJiariona yiuicaji?t ce 3 flofipoTBopa h 16 yTeMen.ana rajpeTOBHx. 0cHHBau>e Ha iipBoj CBOjoj 'cjcAiiumt no^oJw>p ccrntoiK“nity>«ao OB(ii;o: iipcAcjcflinu;: r. OMepdor 'M»ii;i/:nuuili, j-ajiiuicNr. MexMe;i A. Xumnih, CjiamajiuiK^r. IJcmuji Ajtuhexajuh, J. pWit3oJ)j r. Mhjiii.ii JIyi-oimk, II. peBiuiop: Xa.\m« naiuuihj r.'ianiMii o,ndop cmTpa sa jijuciboct jja liniuoij enojy c.pMmiy djiaroflapnocT linimirjaropHMa ociMiiiaTi«, noAOAfhjpa, a 'iialtp'iirpj rr. JIytuany RjiarojeBiihy. .u Crnim OTu.m;oBuhy, koju <\y uonajuiniie Jtompiiiiiujcjin aa cc ocrainaibc^ ifivtojifiopa MorJio y jijcJio iipimeirni u itojnr npir tomc nnuoy jica.iru.tou npcMeiia uh Tpy,in. PRILOZI ZA OAJRET IZ GJUKOVA (SI^EZ BIHAĆ. Olosip. Ibnattiim Miustedanagiiić lugar- u Ujakovima aaljflUpto (ie iu istom selu il60.— Din. za Oaj'rot, a 'darovali ;tu: po 20 Din.? l'bfkilliSnn Mmsteidainagliić; po J5 Din.: Aivmut Deđić Raijmin; po 10 Din.: Miuhainem ef. Hošić i Radižo Dodić Agiin; p 5 Din.: Salkio Vojić, Foritz Or-iukuć, SalBh Dediić, Sulojmiam Dektić, Mudo Dodliić, Mdio Rarnić, Suiijo Lipovača, Muliarembeg KuJenović, Hirustc Dediič, Ahmo Denifič, Felvim Dođite, Mcho Ded.i.ć, kfniz ktiiirzoiviić, Flaše Bilie, Abdiju Dedc, Hmse Dediič, Riilkam Hoidžić, Smuiipo, Hodžiić, Flusejij Dođite i Hiltno Hodržić. Gosp. MaistCidlamiKiiču ikaio i dnugim Hdainovateljjina od, Oafimeim neka je majljepšai hvala, flo6poBon>HH npnno3M tjana LLIepujaTCKe rHMHaauje. ruMjiiuaiije y iiwjeny Ha. noriiiuaj Aitpenuuje ionx muojiciciis iipadumica uicyn.it.nm ry ii.en.it banju npouo i !a«vyirjbajut c.y cJiiijbuchn l l'ajpeT iBory <>fl ^ln.it. 2230iciriiun-: 1. A Ji m no X a y u (i ee ji ii m o n u h y K o n o p B a p o m y OKOJiiunii ,'l'iiu. l ito__, a ;ipipomnue iMrmjoAiJia rr.: no Jljut. 80: i'.niiM X a y it CejiHiMomiit; m> /tim . 00: Hnae, (’.VJban'a CaJinxarah; no ,’Ihh. 30: Myara /Ino^ap, X. MyxapcM ICapaccjiuMoiuih, 'llaMHJiara X. Ce.nmiMOBnh, Xa<|ma Xtijimii ccj». HyMiih, Kocra Ha­ rnih, cueuiT. u CjJbara IvapacejiiiMOBiih; no Jtnn. 20: Aciim Eaxirrjp.peBi'ih, BaniM c$. OcMaHicBiili, CaOiiT n PaciiM Xo:5iih, Mesara rmoaiih, Onep Cejucmh, Ane Koua'ieBiih, Tane KoBancBuh, CyjiejMan erfi. Biuiuh, Mnuian MifpHOBuh, H6paxitM Kotnih, Abao KoBa'ioBiih, Jycyi|i JIyntnh n OcMan Jluniih; no Jlnri. 10: Xycara 3aniMOBnh h JIp. Joao 3eitiih; no flnii. 10: Axmct eiji. llanhainuh, -Wyxape.\i Jlnanap, JIyHii(1 Xooiih, Xaxwm fliiaflap, CaJtux Ga..rrHiuoBHh, Eaxcm Capajnuja, Achm m KacmM ICopnh, TTfeifpccT KooapHamiH, Tihmmiiji Xacuh, Arurpnja HoTicouuih, AAattca Jlameruh, ITjruja Cojiapcmih, Cćjihm Hyiuimoniih,. My.jo Xoynh, Biiia TJeiuiih, Tojkio CmuTJiaHOBiih, Cy.nejMan Bujnih, MycTa<I>a Ciraxo, A-nara- A.Jiaruh, 0\iaHJiara Ajiamih, M. ^cmiih, Myorai})a MexMCAOBuh, Jlepnuui Mucupjiu'h. PeM3iu.it BiMinnh, JJcMari e«J>. ]Jy(5o, MexMcw<5eAKa-paderoBuh, XaM;nuja O.MOpica.auh, Mex.MC.n eiji. Haym, Xaim.n Biranih, Hpnu Hdims, H6paxuM JLvpaicoBiih, Bajpo IObauhMexo Jlenrh, Bajpo ruroBiih, MycTaiIia JIyfi.etioBiih. Myxa.MC,A JIyMuh, 0\icp JLvimih, Ajic Jloauh, Hfipnxu..MXoynh, Ky3Man MyT.uh, Myjo HMiipara, CaBH TcMiih, PaMIH3 n.nano'nih, X h,m-30 MyjaiiOBiih, Xam.uM Myjaiionuh, Ado 3yxpuh, Axmot TadaicoBuh, Cyacjwait Uopia, OcMau Tlojuia u XaM,auja X. CojiuMOBuh; no Huni. 5: H. H., Panid MyjrcauoBuh, Illepuifi TUexJephcxaJnh, Xaansi w{i. Marjiajjruhj MyxaMca n<f>. . Xyoanih, Xar{i. Xycctm c«J». CcMnro, Myjam HoJiau (lb), Amujt X: '0ejin,MiOBiuh, IiaoiiM cif). Myjo;iiiitouith,. E.jyf) X. CejiiiMORiih, MyxapoM Ajnideionuh, IIOpasinM H\map, Mapito Ternuh, A xmc: i OMaiiJiainih, Caji.nx Oiaih, Myjo Oituh, Mcxmca Oicmh, MaxMy*r lIaym, Myxapcxt IlMaMOBuSi, JIy.uian Tcuruh, Parud m Bajpo Illioopjih, 3ya(Jio Hdpiihiuh, Tame CoJiapcBuh u M.vjara n,'i,Hha­ rnih; no Flun. 100: MexMe.it eiji. Typa.mwh; no Jlnit. 50: no|»o MiiiKyjnih; no Jljuit. 20: Xyco Kanuh; no Huni. 10: CMajmi Xowtjumau, Xacam<5er ^CAiiih, Hunto BuJioCpn ii OcMau Mcit3u.it. 2. Acihm CoKOJiOBinh nn flep-Bcme Jtuir. 47.-- a AiMonamc: no JIhh. 10: MexMC.n XepAH|h u Mnxajjio MapKOinih, Ucxč*ti'ja Illafiuh; no J(unt. 5: 'B. MmxaJiuh: no Jljit«. 3: XaM3ara Xai[Hi30Biih; no fliin. 2: 'Aacm /(tiBna-poBiiih, Ecafl Jlu3,n,apci«nh u XaM3ara ’Ipa.emth; no JInm. 1: Emibop M.itl>uih, Rrpna A.mujanith it MaxMyrara XaJienonnh. 3. Xa 3 ust BajipaMOBuh u3 TcioBa /Hun. 20.—, a ,toi|M>Bauie: no Jljuiu. 10: H. BajpaMOBuh; no JIiih. 5: Xycomi BajpaMonuh; no JIhh. 3: X. BajpaMOnuh n no Hum. 2: H. Ba.jpasioBuih. . • ■ 4. Apiuji BajtTa «3 Bjiaraja JIhh. ' 138.—, a. Aapo-. same no JI'iMt. 20: Xacam X. AB/tnh; no JIhh. 10: Omcp Odaji, Vlfijuira lllaimih, Oiinionii Illainta, Bmniih u II. u M. Kbcmh; no JIhh. 2,): F>. llv.naiKnnih: lio Jlittr. .5: Jobhh Jlejnih, 1L H., Tomo E., II. nftpumith, Oypc T. n n. PaMith; ito JIiih. 3: H. �O rpaHa 320. »r A J P E T « H.- no flu/H. 2: CejrnM K aM opnh, Axmcji 'ByMypii.ja ii H. H.; no Ujiiai. 1: Omep Xycarnh, Eaiiaiaomnh, H. H. iit H. H. 5. lllc p iK j) B e h u p e B M h n o II e h ii-r p a a y if IllaC nh y A1™- 65.—, a ,1,,'uponanie iro ^[iiiir. 15: Xacan Xa(Jni3 C(J). BeMilpeBnh; no JJjnni. 10: Mycra<j)a Hounh nr M^vavuJia Kynuh; no AI,ir- 5: MexMC,g EohniipoBnh ir MyxaMejiai’a X.; no A hji- 4: McxMen IJexj3epoBHh; no Ajim. 3: Ha/iapcoiih; no Amn. 2.50: MexMCfl c(|». CaOibaivOBHh n C. Xapoh; no Jljnn. 2: Mcxmpa nep­ unih, Xacan Pomnih, Xace Harnih it A.ramja Behiipcouh. 6. IIIc<I>k .i i j a K a n n th n a H a n a i m c Tlrai. 52.—, a aapoisauic no JJ,nn. 10: 'Bc.ranija Iupima-u n Cajnix tf>a3Jia,™h; no Amr. 5: UleiJjKHja Kauaih, Behmp Xa<Jui30Btih,. H.. H., H. H„ H. H. u A. Axmot Kamiih; no JJnn. 2 :’ Mycrrail>a Boo/rami.iih. • 7; M e s H c j B a m n h H3 M a r j i a j a Jljim. 15.—, a aapoBaiuc no ^ hh. 10-:- CyJiojMan H6paxiiiMC(j)C«ji|Hk u no /lim. 5: MycTa0amnh. 8. O c M an n e m a H3 C T o p a JIjhh. io.—, a aaipoBa r. Xnjmji Bypođi. 9. A đ f ly m c J t j y p C a n n x a r H h n H cm c t H o x a v n h n a <T>o j n ni n e ,1-nir. 52.—„ a flaponainc no Jjtiin. 5: Epoha Cyuyica, Umijac XapH.MejjiHh, lUeBKnja Jlono n Oe-Ma-u. Momuja;lio JIiiHv 3.50: MyxaM0-a cij). Cajnmiraih; no. Jlnn. 3: Cyjn\}Man CaJiiuxairnh ni II6paxiiM ocI>. PeaaK^niih; no Aint. 2.50: Ajinja CcBJinh; no JIiih. 2: Bpaha Koi&urja, ACfljrjia c<}>, Myxa.oii.raouiih, Myomr Apuaj’T, X. Mej.nnH Ao;tyjraTii(Ji XjVM?tiT-^toqiflanarnh,- Aciim cij). Pe3an:oniih n OcMan IIIexa.ra.uli; no l: Jo30 Hjiarao, <T»cxum Xyerjnn6jinuh, Mapiio J{yjiHcp, <T>opmI> -cij). Xy3uauinh, Mymi6 BVjrmia u Uranja Kpeno. c> VI _ rT 10. A5.6 ;i y ji a x M a x .m yT a r a l i n a M a r a a j a A*®r16.—, a naipoiKimc no Jljnn. 5: OMep IIopiili: uq P M iJIi' Tiomuji Mycajc({ieii.ranh n CyjicjMaji Myjiaxacanam}i; no Jlnir. l: Aon# Myciraj<5aiuiih, Owcp Opaunh, Mexo B Ta^pnh, C.yjiejM«.H TepamMcxaib, H. H„ MexMen JJaj’-roraih n MyxapOM Bpa./uipmhV B p o j 19. u 20 BaOnh, JIyjo Jlounpo, Joao l’.nn0o n 'l'pano IIIaaiTHh: no A"«. 3.50: Myxaaien Beui.imih; no A»n. 3: lllneaiiJia; no Ann. 2 : Tenoiuia Xajiuaoitiih, ( hc'ultjbhbo), Eaptenara EaMOKiih, Gyaio OyHyAxanamnh, A.ranja A'^napemih, A bao Berna uh, Jeae Bemnh, Jypc Boiiiibai;, Joao JlpoBnnh, AHapnja: By«na, Joto Pe.rac/ra, Hunijo Jonmomih u Ch'jenaH MuraHicBiih; no flm .. 1: Kacfim ExMcmMHh, Xycentt Xa.ra,ii.irounh, MyxaJien EicMaK’inh, «I>axpy;vnin Pymiinon:iih, B hhko CMOJbO, 'l'pano Miiornnoiuih, Mj'CTailta AypMO, Ilepo Jb.vGinuiih, Amo PeJPOTa, Him;o Jopaonh, Xycejiin MyjiaxacanoBnh, Ciijiiw-Myxmh, H hko -MaMinh, <I>arr,HMvi Mpaunih, Jotio BpxOBam, 'Bopfeo Biuianomih, Ilepo' Baimmnh, Hno n^rrpoimih h Joao Bonmate.. . • ' s 15. E flxeM flaM ijH h ura- P o ra.T ,ijn o Jtyw . 40.50, a Aa.poBanio. no A"ir. 10: 3anMara C.y6a.ntnh; no A hii. 5: A b;io Aamnnh, Ha.ii.ran.ra XajnaipoBnh n AGHiyjM.x HlJiiimo; no Ann. 3; Mexara: AraanaiMinja n IITahnip Xarehm.h: no ^jHH.,2: Xajpo CiumOojnija, Xa.Mji,niia CejiMHinaiumh, H. H. n Ab^o Kannh; no Anni. 1.60; Al^roje JaiiKOB. -♦fi. H craeT H a jim h n a C a p a j e n;a Alf^u- : ft &1: ponapin no Anm- 15: Ca.ramxara AxMca,aniemih m A»n. 10.: X. AxMCTanioBHh. ' • ‘ M y x a M e ji C y n y tca n a » P o jn n u c A»n. 'lOft.— ir to y oGnc-iniriiii 7% jipiK. Bajna, a nagona me Bpafia Cyvyi;c.. CBinia nanejteniiM «iii!ynJi.a™vMa nao 'n ,raapoinrrejwiMa i » «t.'mix Mjcora urna jc najToiiranija xna.raa. SAKUPLJANJE ŽIVOTNIH NAMIRNICA ZA GA.IRET. Ovili d a fc t :je -Olavni-i Odbor - Oa*rcte otoiiuftnfli?« sv im a svocrmi iptudicdlborania IH ipovioneiiticinuai isHijadećciir sadraalja: ,.v x.; Alko Gafneitcm irdđoniici žale idk# .poibpeimamu Kxz.lxitkjni.jc n a s Gaijret ii oniladinni. teiiju iprcpomučiniiu Gcilinetu jkh ipri'.iam ,n GaoTetoivc Ikomviiikte. to lm s e iie saidla prožoJai ®a- to praliikia Imlliia m eso -ikada. S v a k i s e hviailii kalklo jc lovoiBMdKnja- ž etv a o'dln'ičino poniii-ellat N ekoji su inaidenici ,G.aj;natoiyii u; ippoivinoiij'ii -vieć otpočeli .sauni — anvarfajući ziroidimi iprf,Kk/u — kla. isalkiutpltiuju žSvoitrve namSTiiiibc ®ai Gajirot. li' <lio isalda shi innaiti. tticipn mspidlr.n. 11. M axM yT X a c a n a r n h n3 B a p e i n a Ahh. C4.— , a .Tjiiponame no Jlun. 1 0 : Gajieraamih ii PaMa,ian ^onGiip; no Molimo sve naše padutobare li povjerenike, .ako zaista 71nm. 5: Max»tyT Xacanairnh, AacM ^lMaMOBnh n M yn«6er IJyžele dobro Gajretu- i ako u buduće reilektiraju da Gaiiret 6nh; no Jljinn. 3: EaxeM Hajmh, Myjara Š ibanih, Ajiuja Myjiuh, ukazuje pomoći omladini iz njihova mjesta, da bezodiviačno povedu akciju iza sakupljanje žita i ostalih namirnica za - XaM.T,iiija H\raoioniih m Bpjiha ItapaiMexniii; 'iro^Tlnn. 2: A.iraja I. ’apaMexirh, Xyccjn Jlm&pnh, Myjo Bcramornih, Eaxcm IITiuninh,Gajreit. iNckai se nade iu svakom mjeistiu, ipo iiekiolliko 'pooortovo*vuliji ljudi koji će zaci p a selim a i pokupiti rtd itožakol krotmpiir, A bao Xa.car.iih, ApniJ) Kanuh im Auto Ma.irnno.rrnh. Krali, ržito iiltd. NSljedam itežak' meće odbiti dii dade koju kiiliu 12 . X a y c e n n JIoKM mh H3 M a r n a j a ^ hh. '29;'— a za Gaiiret. a mtnoiri ć e imiiiićiii'ija dati, i po. 30, 50 pa fi ,100 kijr. n«i>0iuaiuo no Tlnm. 10: Panu(5 XaijaoyjiHih; no Jtiiir. 5: Panna Neka se ne očekuje sve od Glavne« Odbora! N-Otai. Jycy<|K>mih; no JI/nn. 3: M. Kpajmmh; no JIjich. 2 : C iimc Hnnh, pokažiu J nafti rademid. u provinciji, da i omi mogu obilno pomoći Gajret — me sami, nego sa. čitavim narodom. A Galire* CpcMinh, MvcrraOanmh n C.MnjOci'OBnh; no 7lHni. 1: MexMCfl C., je z a ranainod, ipa era nianlod1 .trelba S idiai polniar/e, ako ihoće sobi Xaoam MehcBj’h m H. H. ii svoime bližnjemu dobro. Ako ga ne pomogne, onda neka. se 13. M ycTa<l»a C a j i n n n o c m h H3 3 ch m ii ; c TTiin. 40.—, ne uzda ni u pomoć Gajretovu. Nekolicina radcnlka Gajrea fla.i>OBa.uie no Jlnn. 5: MyTan«riih, Mcxmo, i Hmnj aoM,y ran 'inih, tovih nijesu u stanju da rade za čitav narod, ako ih narod X. C.VJicj.Mair ČaminoBiih, Afi/iura Xa,pMMia«i n H0paxn,M Ca.i>aj- neće da pomaže u tom radu. Još jedinom, ibirać<x imolimo Vas iprcgmiitc lia iposoio, pa. .raith; no Tlitn 7: Can« X. Cajiunuofenh; no Jlnn. 2 : H. H., Xacan čete se otlužiti Gafimetoi- i »adružiiti1 ćeite g a d a se ii u iliaidiućc BojnoAiih, Ka/iiiM Capajjimh n Ajiuja H.ypyiu>nHh. možete KMsiloiiiij nu »njega. Inače, (ko s e me Iurnde odiatevao Ovoj 14. K a c u « X a ji ura o n h h H3 B y o o n a 'i e JIiiil 81.50, luušoti JPoiibL, neka se me mada nikakvoj pommčr. iPounagaićieitno a ' AaiKHjaiuc no Jlmn.'10: Mcxmo;i XaaiiJiorwh; no Jlnn. 5: ILiiito dfeou omili, koji iKiva.roo nade i piokaBiuiilu- iu tioirn inaldlm luispjohe. Štamparija »B osanske Pošte«, Sarajevo. — Vlasnik društvo »GAJRET«. — Glavni I odgovorni urednik: Hamld KUKIC. �usliman treba da kupuje samo jer koaliton nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „ G a jre f Tvornico Gigarpapira S. D. illRalaj, Sarajevo, može se naručiti i pretio društva .Gajret* u Sarajevu C apam a A. B ohho ajy CapajeBy. TJietJ)OH 6p. 33. EaBH :e cbhm y 6aHKOBHy CTpy r cnaAajyhHM noćnoBHM3. yaomhe Ha MTeAH>y yKaM iyje HajnoBon>Hnje. Oa HHCT( « o 6hth lO°/0 ycTyna KyjlT PHOM H npOCBjeTHOM ?yuiTBy »fajpeT8. 1 Tnevatiti buka d. d. | | Sarajevo, Sfrossmajeron ul. IZ. dionička glavnica Din. 20,000.000 Rezervni fond Din. V,300.000 M H H H Prima uloške na štednju, vrši doznake u unutrašnjosti i inozemstvu uz najpovoljnije uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća. . 1 In te ru rb a n i telefoni brojevi © 05, e© 5 i 5 5 5 = Beograd, Zagreb, Novi ,Sad Tuzla, Spi ^lll!llllllllllllllllll!ll!lllllllllllllll!ll!!lllilllllllllll �/ Opće Osiguravajuće Društvo JlliBLilllllir osnovana g. 1313. u Beogradu sa ahcijstiim kapitalom od Din 3,ip.000 cL : Ravnateljstvo za Bosnu i Hercegovinu Dalmaciju, Crnu Goru, i Sandžak u D Brzojavi. J u g o o s i g u r a n j e . s S SARAJEVU, Kralja Petra 17 T e le f o n b r o j 300 __ ____ v IE ^ !a ^ L 3 3 .z ;a .x s - u zlatu. Vrši sve poslovkjauranja najkulantnije. Police požiprima Uprava Fon­ dova kao garai pri davanju zaj­ mova na hipoterave informacije daje najpripravnije gct ravnateljstvo kao i zastupnici u s^ većim mjestima, ta g B r a ć e B a š a g l ć a &§ Snrajeoo ^ trgovina muzikalija I materijala za pisanje i rlsanje. Bogato stooarište hrvatskih I srpskih knjiga H g 0 0 _ H H fflfa a a H E a ia H & iS E a s a r i E a H H ili uopće nemoćan, popra\l svoje zdravlje jedino najnovijim lijekom, koji selvc Ferrodovim. Vanredno je sredstvo i zaista Isonosan lijek za one, koji boluju od malarije i dWh raznih bolesti. — Ferrodovim otvara vanred apetit (dobru volju za jelom) i vrlo brzo opovlja davajući snagu, svježinu i zdravu krv svakfosobi, kojoj je kakva bilo bolest narušila zdravi! Za siguran uspjeh dovoljne su 2 do 3 flaše. I Narudžbe prima i razašilje sa doplatom i pcenom poštarinom: b i 1 . M ir t i, f i i i i , Mostu C i j e n a 1 flaše sa opširnimlputama 40 dinara .a aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa Čitajte ,Gajret‘! List >Gajret« jedini jl list za našu porodicu, za našu djecu! 4 to treba da ga svak čita i pretplaćuje Pojedini brojevi „Gajretl" kao i cijelo godište iz lanjske godine mogu se dobiti uz sniženu cijenu kod administracje lista. Svakom prilikom sjetite ke Gajreta! ? T T T T T T T T T T T T T T T T T T m W T T T T m T T T »T »T W W � https://kolekcije.nub.ba/files/original/396c8badfc03d24aee41064f7703e269.pdf cd15ed0db5e7c1f472ef4d5744b073cd PDF Text Text Gosp. ' ~ ' ,, - ' Riza ef. Muderizović, Zem. Muzej J1HCT TAJPETA AP^UJTBA 3A KyJlTyPHO H EKOHOMCKO nOAH3AH>E lVUTJlHMAHA M3/ia3n 1. h 16. y Mjeceuy. ToAHHa IX. Bpoj 21. C apajeB O , 1. HoeeMSpa 1925. U,H)eHa roa.„80 fl. riojeaiiHu fipoj 4 H '&aun ao6uBajy jiiict y nona uiijeHe Koa TnaBHOr OaGopa h;ih Koa ynpaBa — fajpeTOBUS KOHBHKTa. — C A A P 3KA. J : AxMeA MypaA6eroBnh: J a Te JbjCHH (njecMa) AxMe^ MypaA6eroBnh: OfiJllimi (rijecMa). AxMe^ Pe(pnK: CokojiOBmK (ripeBOAH M. P. Hejinh. OcMaH Hypw Xaynh: SKeHCKO ii H cjiaaiy. OcMaH Hypa Xaywh: l ^ t i n i e A H K y p an Ct. P. Aejinh: H ctiiha o noi iiOn.jn C moii. H em nha. Xa(J)M3 A. ByiuaTJiiih: MyCJ]HHAHCKO n p a eo (TViaBHe ycTanoBe w iiponn> H apoaH O --ir.' rio 3 o p H u iT e BjiaflHCJiaB T.viyuia: J .ia T iija , noaopmiiHii koma a ca njeBaibeM y 3 qnHa, H3 sKHBOTa xepuerOBaHKMX MVCJIHMaHH T a jp e T O B F jia c iiH K H a H auajiaj o ,| CTpaae „rjiaeH H n a“ JMO. Upisa I'a.ipeTOiia aafiiiBa y U .ie iu .j’. IIocjeT e ra.jptTOBy ;|(>jiy y II.icB,i>y. H obh IlOAOAtiup l’njpCTa y lioc. K p y m i. 3a.\B »jia ro c u o ;u ia y ,!I,py C a .in x y .T aiii' peBiitiy. ypejuibk■ XaMHM Hy*nV \. �(■lESSESSBSSSEBEBSSSESEEEStiuBESBSSEBH SSESESSSSBEH " BANKA BA3RET D. D. u Saraievu — Filijala: Višegrad Telefon broi 649 i 689 M\± hapital Din 10,000.000 - Rezervni fond Din 1,400.000 f ' ;r y -> Banka se bavi svima bankovnim poslovima, te je ovlaštena za trgo­ vanje valutama i devizama. Zavod je pupilarno siguran, a angažovan je kod industrije drveta „Varda” d. d. Višegrad i vkod trgovačkog d. d. „Merkantilia” u Sarajevu. Od čiste dobiti ustupa 10°jo društvu „Gajret”. • £■ Z ' i \ \ v a a a a s a a a a s E s a E s a a s ® ! Centralna drogerija [□] u Sarajevu [a] (Z a d ru g a s a o g ra n ič e n im * . r v fl i • •w ja m s tv o m ) -- ■ Koćičeva ulica broj 41. | Telefon: 817. Telefon: 817. jj = Račun kod Poštanske štedionice broj 1276. = ■ S a ra ]e -v o Štrosmajerova ulica broj 3 Bavi se svim bankov­ ni Dim poslovima. Uloške na štednju sa otkazom i bez otkaza ukama­ ćuje najpovoljnije. E i » 0 E 3 E S f S H a E E g ! E E ! G ? ,f l E E E H H ° ______ __________ ■ Trgovina m edikam enata, drogerijskih i kem ičkih proizvoda, ro b e od.gume, zavoja i hirurgških in stru m en ata, kao i fotografskih ap a ra ta i po treb štin a. Velik iz­ b o r inozem skih safuna, parfumeri e, kosm etičkih po treb štin a i spužvi. Sk lad ište svih m in e­ raln ih voda. Rum a, konjaka i. t. d. Telefon b ro j 319. — B rz o ­ javi : C entraldrogerija. i B a a a a a a a a a a a �JIHCT TAJPETA JU>yUITBA 3A KyJITyPHO Hj' EKOHOMCKO IJOAH3AH>E MyCJIHMAHA H3Jia3H 1. h 16. y Nijeceuy. ToAHHa IX. Bpoj 21. CapnjeBO, 1. HOBeMđpa 1925. UnjeHa roA- 80 fl. nojeaiimi 6poj 4 fl. "Eaun flođHBajv ahct y no;ia mijena koa HnaBHOT OAfiopa hah koa ynpaBe — rajpeTOBMX K0HBHKT3. — JA TE LJUBIM Noću, kad bludiiim, Prostorima nekim, što nemaju kraja Ljutim prste svoje, Kojim sam te dodirnuo I glediam: Iz njih teče neka tuda krv, Koja misli — na te. Ja te ljubim, draga . . . I lijubav je mioja Ko vrisaik Onoga, što pada niz iftipe I meni je strašno c 0 • Kad pomislim taiko Na svoj skori —__p a o . . . Magat . Usne su-mii nasmijane, ' Dok še tebe sjećam, Ah src e . . . Ono vječno jeca Neku nijemu tugu, što mi život gasi1: . . Ja te ljubim, draga, Al’ ljubav je moja -— Moja — sm rt. . . Ahmed Muradbegović. OBLICI U sjeni jablana starog Našo sam maramu tvoju I mjesto, Na kom’ si Opita proljećem i sobom Provela — dan. Sa tvoga ležaja mekog Jablan je digao sjenu I sunce je palo po travi I ljubilo oblike tvoje Na zemlji. Ja sam U pobožnom zanosu svom, Opit ljepotom oblika tvojih . Pao na travu I ostao tako ne znaj uć’ za se Cijelu noć . . . Ahmed Muradbegović. �CtpaHa 322. Bpoj 21. TAJPET« Ax«efl PecJiMK: COKOrOBHli (IIpe-Bco c Typaicor: M- P. /tejinh). (HacraiBaic) To ce Moiie '3ajivrn.r0 or 6.;uijGCKa 3yjiyMlia|)CKrfe Tora upeareHa c iify|HiuaxoM na 'iery Giijaxy oramr imjaii-CTBy najoiiaMemraijir Jby;pt. Tamo 6ir cajftjbe n,apa CyjiejiMaHa. K‘ao M.rarH Mjecen oitjeT.rocT npocy 110 'ir.'ianoiMe Hrauajiuiija153) <I»irpya Gej cnpahoo no koju nyT y noGorne KpiMe, Kao y KpnMe Macinu u yrrerHHX jbyrn, •Mopy, IIperciaBiiT Gh xrjera «opy no BajiHMa c ishhoim na Gir oe oraasehir na ^ jkhoct, caBjraran biiiiom, cpyiujio na yrrmir. Oryr Gh ra domino rravm iberona ii3MjemaiiiflM. 3 aMyKiiy Trač xaiKjie Ih naja; necra (opdia jzia momak; yimrjerii Gh ra y icaKBy OepGepHnuy n m Koju Apym ;iyhair ii qyBarH ron ce me OTpHjearm. II no- ’iama 110 rpyJKiuiii xora. Jlerep car yjKH;naj, 0 JiHAOMjepnu Gnrore »peiMena! per Tora on Hiraic Haje Gho OMaijeaten c Tamo ©aiKHora IIpaBinir cy Jjp'iaarr pyjirora BHita; no icprMuiMa mojiojicaja rorc jernoM npaaurom iieKH HapHrpabaiiH Hirjecy namicam jerair (J)opMaiii1M) iicnyH>en norprnHM rriiKor Heara; Onpamny cy arycTHUby ii|X)!Hi3BeirH jnirueMjepH na pnje'MMa a craBiiAH uy ra Md*y ocTa-re orr;yi;e. Oir je u na Tama® (JtepMaii, necmaoiiBuiK aemra, yrapMp apt^iHr onoj. y »TOM rpyniTBy Trje 6c3 ari>ocTaaii;a yriaoKoJio uapoiui 3inaic. To cy noriiHijem BemnoM Be3icpy hito jo Ghjio iioboaom, ra Gyre CMirjeibeH u neH3H0 Hii^aH^ roruT 'iania uieTa, 0 BaKHjo, KaKaB yjK.HTaK mojkc Ghtii onora ITopeir To.THKe ckaohocth nnhy n MopaSLJe Giuk' y Aocra craGoM CTaH>y. UponiB arKoxona ireajpearano '•.Kiiji'ia!?« ' .'r^Hon uja riaparpao je orjaioo: cy no;iy;3KMajie Mjepe. Tamo je KaTeropraiKii Ghjio »Kao opu,a JbyGaBicnKa, ijesopnure K.pM.My,aaGpaiiberro OTBapa«>e *-KpMMH a -Ka^aHa no Myc.nny Bjepy BjeparoMiiarx ai]X!TBOipHme Mamy. MaucKiiM KBapTOBH'Ma' Kao k ppoAaBaae TarapoKe Oitpif ce Bruno Kao yoire ri>arc. Gyae. »Hena oe eaGpane h fiaiftope cBe k prate n KaKao OHJI rpare ncMH.rocprno yG.Hme mrjaiinny. ijkne y CTaM(k)Jiy h Pa-Tamr, a ano ce y ibima nabe CBe ce GoJhm i>a.r,ryiiahe B.ra.rap oyrGiine BpeMona Binia, HeKa ce nocojin h y carphe niieTBoipai m r a ce Obo Tpojfliio ireGo, ruHcrohir ra je Ma.ma or Gatne ;iouiycnr inmiTa npoTjiBHo Mojoj CBirjcrnoj aalno: BinjecTH«, rciaiciijie cy MHoroGpojHe o;nyi^e Com ia TI. ^ rp a.1,^) IToper to.'Hiko oraiiocTii niihy nnai; je Gn.ro 110Ako Gh ko aman otbopho rtpraiv y MycAHMahckoj iMaxami, oraHOBhkuk Gir to nparjaBH.nr jtcimjefr.iiOM GotKnarx r»y^H icojn cy aioiHTOBam Bjcprrr Tr))OHHC rr caBjery«. JJeinaBa.rot ce .je. ra, c.v »neiar njajnpr na- ]irrjecy nn.rir aiKoxariirnx 'inrha. 3 a dipearena Cerima II. .imjeTa.'iii na snene na nyiy y i;ynamra, Harrta&aira! imiro, Koje je ca. cera ;ijo.rawi.ro na npHorarnnnTe Pacy u na r>yre Myc,TKManre Kojm cy npo.Tia3ir.ni y pa- ‘ raxe, irpeiiainaH^ je y cTOBapnariTa y MjeurniraiMa a rre MMje ir BpHjeba.TH hx, na .ce y iiajBinne cryira.je®a, y GypeTHMa. npoiioo'liH RijeniHire rouiaBajio 'ce, ra aGor OBa.i;,Biix OHJiHMKa HHje cmjoao im nhn v paMirjc. ce crprajiro KojoM rprHipire o Kora mporarniiKa xiyJIoiirana.ro ce je Mnoro iryTa, >ro. c£_oko iif.Mopa.ra n CAKMana, njjroTHB rena Cy ramne aryTa noruBaiie npHKpn njx).T.Hje n j a ce c opyn:jeM y pyu,n na aro ryjKGe. Hajnocjbc cy Te ni»jrrysK6 e yBaoK6 He 11 y jo/jpioj ycmje. Jlorabaro ce je, ra Jfeitfe TfoKBApeibami v.3 or-nymt ynyhenoj icarnjar Parare craja.ro je ir obo: »HuoBjopuii irehc ,rja y GypeTHMa: aiperioce hkho K,p’iMe ory ir yna;Aiiy y ncencKo KynaTK.ro n nana;uiy na JKene. Jcahom je rano hckh noranau vnao y je^Ho y craramniTa nero nx Kpoa Bapour npoB.rane y MjencenoKo KynaTn.ro, yxBamo je^ny nc'eeu.v y coon .ra iiiHnaiMia. 0THpyKir nx o o;ijehy M.vcjiHMana. Jani jerOAMaipame. iKeHe, Koje cy ce TaiMo Haraaii.ro. imjecy HOM npriirni.oM Boben je cnop Kor in^pirjaTOKor canjera c HiroBjepumra iarjn y MjenniiraMa nponoce bhjio. Gn.re y CTaH»y ,r.a je otm_ v . aok HHje y na.Moh Aom.ro Birme .r>y,rn.« OBar-cne JKa.rGe r|>abaira na.re cy nono.ra Tom njHiriiKOM My<f)Tnja onora opeMena narao je (J)ctna Haaby o,rAyr;e sajnjaMa CraiMoora ir ra.rare, Kojim By, ra ce tokbh HiiOBjepun mrajy crporo yKopHTH H ce 3a6 pan>yje 0TBapan>e Mejxa;na no .Myc.THManc.KHM ryi'OTpaijno yxaiiCHTH, rra ooiioit.v noje je Girura narara uaGpana 11 rraMa ypyMen roK.yMe.naT. Crora ne»a *ce or 3raxa.ra.Ma h y G.thshhh rjaiMrrja. SaGparioM a.rKOxo.ra, irapaB,no aiHjecy motah na- cara y rajrara ne iioch urane Ranio y TyryMHMa h AOBOJbHH Gnrrr .r>yAH o.ranar yjKHTKy ir nacjra.ra.Ma u rreira ce to oripnjenH oiiipm Kojn cy y.r ripitoc rora cmanano, Kan 'je noc.rer,n»Hx ro,r,HHa nranaraiiro Cy.roj- Tpar rr, upr. to iihje ftaGpairr>eiio.« (15. bh.txhmoi 979 .) Maara oaKoiionanua a.ncoxar Giro aaGpair.oir, Bartinja je (1572.) nocAirje rora Gnro je »3aG|«iibeno ra nnoiijopipi OBai;o TyroBao: yonnrre ynocc bhiio y lvrponr.« »Aah ce je ynnjijeAO, »Ca5.r>a CH.re u.aix-Ke npecrrjei'ie nyTe y KpnMc ra onu bhiio KpHjyM'iajie ir iioiiito na raj nairtn ne H mao orime Mope oirn.je.rir Cr anGor o,r PamTe. TL.raha.jy T|X)iiiapnny, ra je ocjinrio oiimjunna ;ip/itaBCpe,r Bore ir Barpe ctojih ce .ra^a pyjrrora rama, BprrjoMo yinnHTH cjiaiur»e ir yncHTa.K xapaGaTH.ja. na Grarajrra« na je sGor rora 3aiWbyqeno, ra ce no obomo rpaJKH (beina. Ta <I>nrm Koja je Hcnoc.TioBa.ua II.raM hito ixoBpx ^ropa ir.raMca, rre mhcjthto ;[a r.naoaiiTia je: .je BHiiCKa- ra-rmja! »O;u'oiiapa iipoiniOH'Ma inepiijara, ra ce or nraia 1BS) Hiiuianartja jc Ono n/ran r.naBiior npjKainior ynpamror Koje yi!oao mionjepiiH noAanrai’ir, ysMe nora recemime Tiije.ia. On jo, cmn.i,ao naivno Typc im fJiopMane (nanoniijocTn). a1 or onora nora ronecc crpanan, 'rarana rooomna.. flp. ITpCB. A.th irincaKo ne o;irona|)a ine|nijary, ra ce jaitno ynocn 154) Hapoiui 3anowijccT. IIp. npo-B. ,M) IICHeBHja cB. I. ctp, 448, »•-*«) Ilpcnor je y iijH)3H. IIp. npcB. �fipoj 21. T A JP E T « OrpaHa 323 . umio y uapoum y Kojmi ce yyM-a imama. Ka/j, ra ohih om« aiiiOAMiBajik, Chuio je bhiio y 6pano oa xp»mhaiia cKpiHBciio yneey, ne OMHijy ra jasno mpoA&Ba'nt inrnt ra Ha MMe AeceTita. Ha bhiio aok je y OBojcTBy uiirpe, cM,Hjy iiipcviara Myc,,iiiiMany. Ka# ra oieh (ifnoujepmO y 3MMaio je oa CBaRHX oto »mcap « « mo secer a OA CBaM(‘b.y cc Kynyjy « np(yiajy nena to rmiiouito jaBHo kh x A«cer MeApn no Tpn aflempe na mie »cajia,pjiyita«. ne mirne.« MeApa 3nann = verpa, Kao Mjepa 3a, biiiio h .jkhto, OB.y (J)CTBy MU^ao je KC.ycy-yA efjieii^nja »Haj- a CBana mpoBramnja mnajra je CBojy 3acc6ny aieApy. iiehH nayiiaibaK « My<j|mija Tora ^oda.« 3 a unjebeme rpoacba Mopajia ce je aoChth AOBnorKa Ha ocHOB.y ose (Jierne Habano je craM6o.iOK.oM i<a* oa cy6ame h jih KomamiKa a cy6ainc cy obo OAo6peibe ;yijn mapebcTbe KojfliM je aaCpaubenio. ^a MojcnjeBipi h •MopaJHH Aanara jep y 3 ai;0HWKy croju: »Heica H3;iAjy xp»udiaHH jaBHo aohooc buho h pai:Hjy y f)ypeniMa AOBBOJie 3a Anjebeibe a 3a Ty A09B0Jiy Aa imuna ne irair.iaTe; neKa ce nrapa unjeA« Aa ne 6n nponajia.* ii TyjiyMHMa. y motom Hapeben>y, noMcljy ocraiora, JlpmaiBa n«je XTje.ra ; ia joj « phxoah yaanyA crajajio je n <©o: Ka# BHiio Hohy cKpiiBeno aa CBojy yno- nponaAajy. Koanmia je « oa na^popoM mijebeai.a «, sa Tpe6y Aomecy, ne CMHjy n« to MycaiHMaiiiiMa Jipo;ia- to oApe^emn iiajpoprnTA«, naA3«'pa.;iii cy mijeheine miTif, a ica;i, Mebypoi6iio je/jan ApyroM 6yay irpoAO- CBera rpoiK^a a oa boa«, Koja je, iiajbemaiia y cyAone uajiH, neKa to mine cicpraieito. Heua oa cnojax Kvha C ICOMMHCM, Ulije 'HHUITa y3HM0TO. rte npaoe rprnie, neKa jasno ne npo^ajy dhho iih paIUto ee thic AcrenfHe ona umje 6noa CByAa Knjy, neica jipir;im;oM necejta jamno mi* oB»pajy n je;oiai;a. Ha npmijep CMeAepemcicar BHHOrpaAn lična TajKBe OKynoBe ne cK.ynji.ajy, Te neua oe bjuio iuraha.m cy n AeceTHiiy « caaiapjiyK. Ako 6k onpe3Ho apuce oa HOKamtBaaba CBojnx neBjopumiKHx H0KO, y rpainrnaMa neKor Apyror TH.Mapa noAnrnyo UopeMOHnja. He Aonycrn mraKoMe, Aa ncTyiiin iiikjthb _BHirorpaA. !A©ceTiiiiy oa toto BiriiorpaAa mahao Cm rnepnjara ar iipothbho MOMe iiapebeH>y.« (23. peCn'-y.T- ‘- onome TiTMap caixn6njn y ’injeM ce ™\iapy Taj bbhiOCBCJia 981.) [1573.] rptat'i, iraJia.3« a ca7iap.iy« njrahao je CĐOMe cnax«jH. J\o a™je roAHiie nocjimje Tora, iio'ie.ie cy ce.no- A ko 6« no uyn«o BiiniorpaA oa neRor npranaAHHRa HOBO KpiMe oTBaparH h no MyaTH;ManciMV \iaxajia\ra, jeAiior onax,iije, « AercTHiia n ca.iap.iyK npnrraAao 6« Marcap m je to Ghjio AćHiyniTeHO caaio .no jcpninhan- MjeciioM cnaxnjn Kao xB.iacniHi;y aeMJie. BKiiM KBapTOBHMa, IJapcRm je it to aaopaimo. JXeoeriEiie cy y r.caicoei Bif.iajeTy 6n.ire Apyramije y pwjemeH>y Koje je ynyheno iJa^ jn Taaare n xa<x»a ~jtipaiiyiiaTe cy no AynyMy. 'Dok je y jeahom BH.Tajeiy IHi'ieiio je: iian.iahiiBaHO no accct, y ApyroM je mamiahirBano no » . . . riopeA ropkiin Koje ce f naia3e-4io <Maxa.iaMa neT ammr. Jleceroma pa m«HorpaAe, mcro Tan;o, Cm.ia y KojnAf o^a-BHo cmnyjy npoBjepun ii njie&u ibiixo- je nejeAiiaKa. npeMa i;Ba.niTery nmiorpnAa nan/rahnBHLM neooiioBa.HiuM nejiciMOHiijaMa cilpnneira ipoine umio, nojaraHJie cy ce Mcjxame k no \iycjiiiMaiiCKHM ivaira je H3Mcby 4—10 aioi«. y »3aKoiiHKy OoManoisiiha« oioju: »HanJiahumakBaprciĐHlMa, icoje here paCpaiHHTH ir nehera AOnycthth, Aa ce Ma urra aotoah iuto je rlpoTiiniij) lnepn- ■me A^eTHiie oa BiiHonpaAa oAnonapa 3aiK0Hy « iuepHjfcry. A.til hodito je obio sa -pa,jy Chao CKonrn.no c jaiy u MOMe HapebeH>y.» (s.-iVmeCa 9B2.1 f1574.] | Kao mio je Chto aaOpameno yiioTpe6juiBaiođ oLji- noreiiiKohaMa, ,ia Cm ce Tone moCjerao. y Mjeero aoccTHiicicor mnioca irpHftriOTiro je iipoaprjeiboir Taj naiioc Koxo.ua, MCTO Tamo o npOAajn lumok) i i noojoja'ie y aa-KomiiMa lrapomrre Bantue T&'kre. TaK') je y namo- it y3ero Kao xapan.« (O p . 24). PnjeH i>aja OBAje 3 Han« Myc.utMaiiir, jep ce oa mricy cTaja.io, ;w he i;a;yija ;i,am yKop oiiiiM koju IlHjv BUDIO H.!IH he HIM— y MjftCTO JljBIlje ĆilTHIie — Ha- xpimirha«e ynWpeGii>amjy piljen h : Kja<]nip, 3 idmm« h njiaTHTii je,THy aKny ionnre. Illfo ce iiine npo.iaje exjnt sir.MMeT.158) Ham u niCTopniHapm y cbojiilm Ajcintha, 3aiooHKMa je Gmo OApe^eno, ;ia o;i cnaicor, niiMa cbo ocra.io risibanorBO, ocrni mtHOBHHiia _ icojit y naponi yBeoenor 6y|xrra iBinra, najuiann iiemaec-T cy npHMA’ni ma ApJR^Biioj Cjiarajim iLpnia.;peMviiocTH napa rpoaiiapirne. Ha umio iicoje 6ir Curio yBeoeHp na ha« rOAHJinbe iip«xoAe — Te Bjiacimica xacoBa, th ynyT|>auMi>orTii ne.MJbe n.nr c llpnor Mapa. — oa ry- Maipa n anjanera ,na3iiBajy pajoM. Hope3 ira mmorpaAe no A.yHyiiy ner;ije je naii.iaeapciie iubaimce — naiuiahHB&iio je no 6ypery oa npoAaBaona no neTiiaecT a oa nyima, aico npenpoAa, hiiBani a ner;ije mije. y aijecTnaia r;ije Taj nopeo umje no ABanaecT aKmi. Ako Cm bhiio no Bapoinn čn.io ira- najiJiahnBan, Taxio 6« y nipnjeaie 6c|»6c Čilih o;m>eBeoeHO oiiAA je nan.'riihnnaiio no nerapn anne oa 6y- bemi noy3AaiMi JbyAH Roj« Cn npena BimjeAiiOcni pOAa noCpaiit AOceTimy, a rAjc je nopeo no jiyny*\y peTa. nocnojiaTii cy n neKn CTaipn oonnajn no kojhm nocrojao, mi T.y mije nooiipan cbc aok ne On rparbe je B.uacT, aa mmpy n nnno, OApe^nnana mijene. Bnno caope.io. y npoiBHiirmrj« Menrenin Crno je noiieo no nnjecy nipoAa-BajiH caMO xpnnihaim. nero ir cnaxHje ;iynyMy ka. Co.'i>c BiniorpaAe no oca.u a na tviaCirje no ii ovOanre. y crnapn je umio' eaiaTpano Kao n.TOA uu- MeTirpin amie. lio aaJcoir.v naiLiah imamo je y Cmca^jiobv norpaAa ;ui irmop AOXOiAaica. »Moironojinja« Bitna na MycjntMaHCi;e BiniorpaAe no Hernjur arene oa AYn .nrit|H> npmna^ajia je ey6auiaiMa n <‘naxnjft.Mia. Onaj Hyara. A ko cy irerAie iiociojaTir Cor.iyn.Tr BiiiioniaAif c pe;i aoiocno ee je na' nponiinnnje y Kojim rponc^e 'yoiwij<‘Ba. Oiiiij Monono.i <Tiaxnja it cy6auia y mponin KojHX je luiOA noCiiivio iia;i.ie>Kinr Kon.ainia;, y tihm n na ce.iy Tpajao Cm lio Asa Mjecena. Hamre, cy6auia cy RHiiopraA'iiMa, cbh inionjepnir Tora niMapa Mopa.in IKiAHTii no Tpn Aaiia. B.iam oko Bpmi' iobo n BiiAinia ii.'mi KodiiiiniK, nui npnjeMe 6e|)6e o>i|KVtii-,iir 6n cofiir ABeMje tNiiy »i.\rononio.Tijfjy« kba 6h caaio onu cnoje irnjecy n.iaha.in mi xapana mr Aocenme a,isr cy ira bhiio M'cr.'in npOAOBaTH. Ako oftnn, 3a to oplijene ne bhiio U3 ooiB'.TBeirn.v BKiiorpaAa n.Taha.i« no Menipni Cm Momu nnjtvio cnoje bhiio iTipoinarir, on;yi 6ir iiimv amie ohomi' <snaxrijH y mije« Cn rntfap.v ’io mimo npo.ociuiiH ii.peTOK no anann'Mioj Taroein n,pcAain xpirnr_ ;r;v.im. a aico Cn K'yini.nr biiiio ma npaii« n iipe>n|>oli a nmna. 3a npnjeMe ir»nxoBa moiioiioau. oahociio lapoe. ,!l*) Kjmlmji = iiOBjcpuiiiic. 3hmm.ii h lixJtn 3HMMCT = ona Ana npna Mjerena, on« 6it 3anena.THUiH cna mnmei;a 6ypera ir hynone xj>iniihaina. To buho itoje oy iio.TiHiiiv — iio.’ViMHHir. TTp. npcB, �Crp.Ha 324___________________ -rAJPET. ra, y tom cJiynajy ir omi cy maha.™ aermecT aicur no 6ypeiy. BiuiorpajiiMa je nocBehiiBana na.powrai tourjwi. njurjc cy.iTana Cy.iejMa!ia, 3a BHirorpaje oko Kcni.e noOTOja.TH ey napoJimi ijmarprn. Ty cy jyjKiiocr nplinf.Tn jaynni a na mre jyBapmie naimahu Bano jo aro jtyuiy aK«iy o j jyHy.Mti. Ha Brniiorpaje y iipororimujii Koftjr, irpirjo Cy,ipj>MftHa, Hair.iaihifBa.no jo no Tpnjocer aiiMH Ha jyHyM. Baiiiifo jo Cimo ir narainaiHO nmiiorpaja. Oinr Koju cy pyKOBOjHn.ii obhim iMTamvibeiM nna-m cy ce »Mirip-aiAiiMa«111®) a iMH[«uncTBO je HfuaaaTO n o j 3ai;yn. Ha imie BOjapime nama/himnio jo no neTirpir aicHe o j :iyiiy.Ma, HaTaanme je npuieno jiejoar. K aj 6ii HaCT.vnii.io BpirjeMC j a ce Ritnorpajn oajbenajy, a<n;ymiirK Ah y cnopafiy-My c MjemiTanmia ojpejiro 3a pyKOBaope np.io lrovnjane Jbyje. Boja KoH.e irjnm ajaia je BiuiorpajiiMa a na. npTOBe iinje ce Moma ynorpe6jbaBa'nr. »Upa no naTaira««a Bisirorpaja* jo npajsbinc rpannna je iioiiiTirBairo. n.TH je yjejno oApahana im po'nm najKiba n ria to, j a iieAn ccTa.ni xaMamr n noiiiMe (jo3 bojo. Ko.tth;o je Tone HaTanaH>y uniorpaja 1roK.1aiba.1i3v naoKH>a Birjir co n 113 Tora, iiito jo Cy.Traii Bear Ano liauprtnuo je.iHv BH,iy Ban rpaja Koibe n na lraTiinaibo ^Bcra BHiiorpaja y;$eo bojv. Ho«be iboroBc ĆM.pm. iia;ipKphhk OBora HRiatffia Aho je-y.3eo -hciiito mruie bojo h iioioo naTanani iropej mimiorprlja n AocTane. Jla (Su ce to ocyjteTir.io cy7fTan Cv.ieiMan ‘je vuno y 3aiK0HHnc ir obv Tani;y: »npeMa ca.3Ha.iby iianorir ce 3HaTHa ihtot-v. >iyc niMaHCRHiM xaMa'MHMa i r 1jeiiopMj. Ako je Taijo. OHja HOKa to MirpaAitjf nfi joopnmnr btt.io aačpaHe n HOKa ne npe.1 a .30 npeKo crapor ooimaja. |A ko 00 ne An Tora jpiKao, nerca ra Mjerim najirja uparjanii Mo­ joj BircoKoj noprir^, (Ctp . GG.) Ojpacaib.v Mapi 11 po m y Hapnrpajy noi.vian.aira je iiaponirra najKiba. .Tro n nopcj Tora Binnena ejJ vun'jrTp.a n irana ja jir na rcvhe. JJa Air to onprtjrMH. iH-, llapnrpabanii cy jejair jpvrmre jana-m jairne jjomr. Koju cy ornu Apb jaanra. inrjerv hm joim irra.iir j a CTamyjy y Maxa.nr. Omi icojir cy Marrbe o j iiot rojiura C*oparimu y Hapirrpn jy npon^i.eini cy y n»rrxoBa l*o;nra Mjerna, a ja f»fr ce ohir jpafa.in n o j mpncMOjojih ___________ ,3#) Miip-nd (nc*]H-.) = 1 , j aaii<>iijp;iinnv n aj' 1 * Tip. tijirn. _____________________________B Pn' Ž L T|K)M. MOCTO cy o TOMe oAiiaivibaiia iiaiiiebo,H>a mraMmra. Myje3'iiiiJfMa, hexaja&ia, ojaAaiuraMa BaKy(j>cK,nx ojaja" w npuTejKanaoruiiMa Kapnait cajmja. JI,oral)a.io ce je, ja Air ce upajjuirBiui 11aAa.1uiBa.iH Ka.MOH.eM ira ityh<*, a ja Arr aaorpanntiH eranoBirinirmo uaiAa.LuiiBa.JH c.y lrrrcMa KBaiirroBiraa. n paMirjaiMa. Ha čut ce yirr.no y rpar TaKBHM .lonoRHMa. ifaiiebHBa.no je, ja Max«jbann y ciianoj Maxa.m no.'mnny janire Karmje. y r.iorar xiaxajia n y.inn,e napojimo cy jynaHe. y.iHnaiMa cy oAirlann.ie naTpoie. Hajiroip n nsKJnie)K,ipjy naj cbihim omiM Mjepa-Ma AeaAjejnocniH bojho je CTaMAaicKH icajnja. IfeMeby cnnx napnnpajc.Knix KRapTcna najvaopinrje pej B.iajao je n a j KjyAiCyjTany. OBjje y ’ 6.m. anmr paMirje 11 .iimeM unjo.ie japnnnje mije Aiiiio jo nynrneHo rrrpaJbe uraxa n Tam e nimr CBHpaate. Kajnja' xacoea ocoAirro je na to oApahao naiKH>y. II nopej Tora cnera imaK je y OraM(>o.iy Ah.to lieMopama n paoBpaTa. Ba,jibnx rojnna CoKO.TOBnhena majaoba (985.) y Uapmipajy cy ce nojaBH.ie jy jn e vcTaiioBe. Jejrra oj,iyKa Koja je Tora BpeMena ynyheira •rraMAo.iCKOM icajnjn np.io jaono KapaKTeprniic joAa: »Oj.iy.i;a CTaMA0.1 r.KOM Ka.urjn: Mo\re nojiicr/Kjy jiv nQ4iiecerio TTHCMeno irmnjeiirKe. j a je neK.n K om aijir MyrTad>a y K arp u n X any omoBao jej.au Aonjejr, y KoMe ltMa jeneT neiopaciiHx M Jiajnba, Koje oA.iahn ir n r o ja nao mene. dianAa. hm Koce n na'BHjene n o j nehc»r jocTaiBJba irx n a neKa. Mjecra. BAor Tora je pa3BT>myro Bnme Apanona n yHimnTeno m in e nono.nina. Ocmr-TOFa. JocTaiubeHo je. j a newa Krnja im Aroia nr>p.a.Tb3.irrnmia.' noja npnin cnoMenvrir MycTar(ia. ITapebvjyhn. j a ce ono .le n o m a n neiMopa-ia ncnnoTin lio BaroniH 3anoRHjejair. j a c e y or.oMe npnr.nv oApani lia.tb jirra cp,er.Tpaii3i nai5KH>a u j a oe to na cxo..'rnn 11 no.V3.iair iia jin i ncoriiTa w CBocrpano hctparnu, n a aaco ce vtbti.th c n ia j a ce nicmicTO 1*1 naponin cnni Tau KBir M .iajuhu iroin na cTroMenynr n am ir xojaiv.- icao ir c,nn ;m)vph . Koju npine njepoM aaAoaJiicua jie .ia u o iajy ce painpaTV. n aM anap ko om i Are ni, j a ce uootje p a jv u j i ce y Ayjyhe miuoMo i>e ..ionycTii isinncibo TaKRHX rrejje.ia Koja c y cacBHM npomBira rnjer.’ioM lirepnjaiv i:ao 11 momo ^ieinrrorroMe iiapcbeir.v.« (H ih‘iito cyAairrSi n a ;p n an y .) 1. ihiAh-v .i ene-ia 985. (IO. M-aja 1577.), (HacTaBMbe ce). Osiiian Nuri Hadžić: ŽENSKO PITANJE U ISLAMU. (Nastavalk.) III. Kad nastupe opravdani i zakonski razlozi i ikad Pošto brak po proipisima Islama nrjc čisto ostanu bez. uspjeha svi pokušaji porodičnog sa­ vjerska institucija, posvećena isključivo dogmom, vjeta za izmirenje, ondla je muž diužau da ženu to je Kurban u p r i n c i p u dopustio razvod otpusti velikodušno i ne smije je sillom zadržavati braka, ali razlozi razvoda moraju biti i opravdani u namjeri- da joj ueiini i najmanju nepravdu. i na zakonu osnovani. Osim toga Islam se po­ (Kur-an II 231.) »Razvedene majke doijićc svoju brinuo da razvedenoj ženi olakša položaj i osigura djecu pume dvije godine, ako to otac traži, a oitac dksiistonoiju koliko ye to god moguće. U svim je dužan brinuti se za hranu i odjeću majke. Očev slučajevima razvoda, izuzevši slučaj ženine ne­ nasljednik obvezan je ma istu dužnost. (Kur-an II vjere, muž je dužan dati izvjesno davanje — 233.). Razvedenoj ženi treba dati pošteno uzdr­ m e h e r i obezhijodiiti joj život u najgorem slu­ žavanje. To se naređuje omima, koji se Boga lx>je čaju za prva tri mjeseca — i d e t n a f a k a. (Kur-an II 242). Da 'bi što više otešćao 'razvod �Spol 21. T A JPET« braka, Kur-an ■propisuje, da se muž ine može po­ novno vjenčati sa razvedenom ženom, dloik se ona ne vjenča sa drugim i dioik lje ovaj propisno ii d'efinitiivno ne otpusti (Kur-an II 130.). Alkio spram vaših žena osjećate malu odvratnost, nemojte prenagliti, promiisliite, možda vam je Bog baš u tome ukazao vašu sreća (Kur-an IV., 23.). Mu­ hamed je često govorio: »Od svib stvanii, ikoje je dopustio, Bog najviše mrzi razvod hraka.« Iz svega toga kao i az dragih napomena Kar­ ana jasno slijedi, d!a Islam smatra razvod braka za jedno mazno zlo, liijek koji je često pata više nego rdaiv, ali liijek koji dipalk pokadkad liječi. To je amputacija, kojoj se čovjek nikad ne podvrgava s draga srca i koja je (uvijek skopčana sa teškim i dabokiim bolom u srca i dlaši, ali koja često pata život spasava. Ovo teško socijalno pitanje islamski sa prav­ nici s pravom ostavili na slobodno .rešavanje sa­ mim interesentima: mužu i ženi To je njihov život, njiiihova sreća i njihova budućnost, koju oni razvodom stavljaju ma' kocku ip n i Su najpozva­ niji da budiu kovači' svoje srfeće? sudiije svoje sud­ bine. Oni su živih zajedno, ,iuipoizinailii jedimo drugo u dno duše, poznaju jedno drugom mane ii ^miiine i oni će najbolje znati prosuditi dla li im je zajednički, život. Institucija slobodnog raizvoda braka J kako Kuir-am propisuje”, dima sve dobre strane jedim duboko promišljane ff prirodne pravno-sociijailne ustanove. Slobodan raizvođ braka utvrđuje bračnu vezu; on je neprestana opomena supružniku, koji bi hitio da rdavo živi1sa bračnim drugom, kakovoj se opasnosti izlaže takovim postupkom, on ih sili da lijepim vlađlanjem, urednim postupkom a uza­ jamnim popuštanjem urede miran i zadovoljan porodični život. To je jedina vrsta Dumaklova mača, ikoji visi nad glavom bračnih drugova. S druge strane čovjek kadkađ naiđe u brač­ nom životu na tako nepmijatna iznenađenja i ne­ izdržive prilike, d'a svaki' raizuman zakonodavac mora o tonje vaditi računa i ostaviti otvoirena Ctpaiia 335. vrata za slobodan izlazak iz talke situacije. Pre­ ljub i surovo zlostavljanje nisu uvijek -jedini i isključivi razilazi razvoda braka, ima mnogo i dru­ gih čudnih i žalosnih pojava, tu nailazimo više puta na tako jake uzajamne antipatije bračnih drugova da se svaki atom njihova tijela neodo­ ljivom energijom odbija jedan od drugoga; tu su često puta tolike kontradikcije u karakteru, da ili či'ne pravim antipodima; nade se kod jednog ili drugog bračnog druga takovih nedelikatniosti koje su gore od najsuroivijeg postupka; ima cijela se­ rija moralnih preljuba, koji su teži od’ š tvarnog brakolomstva; ima priroda rdavih, zlobnih i ne­ zahvalnih, ima nastranih i histeričkih mozgova, divljih ljudi i nakaznih žena, pokvarenih i izopa­ čenih matera, — a za sve ove i slične mane i rdave strane bračnog života jedini je pravi i pri­ godni liijek — razvod braka. Razvod braka u pravilu može tražiti samo muž, aTi'-’k žeua može sebi to pravo osigurati u ugovoru o ženidbi. U ostalom u svim zemljama gdje se građanski zakoni oslanjaju na vjeru mu­ škarcu je dano jače pravo nego ženli. Sama priroda povukla je granice između oba Ja i dodijelila im u izvjesnom pravcu različite ije u porodičnom i socijalnom životu. Instiija ženidbe i porodice nebi mogla opstojati kad lan od bračnih drugova ne bi. imao u izvjesnom pravcu nadmoć nad drugim: teško bi bilo, možda nemoguće, oba pola izjednačiti u svemu. Kur-an, koji je mnoge stavove posvetio- ženi i porodici i obezbiljedio je u svakome pogledu, s pravom je postavio načelo muške superiornosti, iz čega nužno slijedi ovisnost žene o mužu. (Kur-an IV, 38). U zamjenu za to, žena dobiva na drugoj strani znatne kompenzacije. Žena, ma ko­ liko bogata bila, nije dužna ništa iđoprinositi za kućno uzdržavanje, a sa svim onim što ona ima, što je stekla ili naslijedila, raspolaže slobodno. Inače žena je -u svakome pogledu izjednačena s čovjekom i ima ista prava i dužnosti kao i on. (Nastaviće se). Osinan Nurl Hadžlć: M U H A M ED I K U R -A N . (Nastavak). Nekoliko dana prije naređenja o promjeni K’ble dogođtlo se 'u blizini' Meke (jedan krupan imddeoiat, koji je Muhameda doveo u vrlo nezgo­ dan položaj i prema Muslimamiilma i prema ido­ lopoklonicima. Muhamed, želeći da bude tačno obaviješten o namjerama mekanaca, pošalje u mjesecu džumađ-eJ-ahiru jednu izvidnicu od osam Muhadžiira pod vodstvom Abdulah bin Džuhša, uglednog mekanskog doseljenika. Muhamed je Albduilahu dao pismeno naređenje i striktno mu naredio da izbjegava d najmanji sukob. Njegova je zadaća bila da Ispita i izvidi kretnje mdkanaca i da ii eventualno spremaju kakvu akciju protiv Medine. Izvidnica je došla do Nahla, na pola puta između Meke i Taiifa i tu se sklonula u jednu za­ sjedu. Međutim dok su ioni tu bili naiđe jedan �ĆTpaHa 32(1. >t A J P E t c karaivan iiz Meke na putu za Siriju sa suhim grožđem, b a to m d drugom trgovačkom robom. Voda karavana bio je Amr biii-cl-Uadrcmi sa još čedni pratilca. Nije iw pomišljao da bi ga na putu mogao Jeo napasti i opljačkati, jer je bio nastupao mjesec redžeb, d'ani opšteg mira — e š h i t r i h iu r u m. Međutim kad je kara van došao u za­ sjedu kod Nalila, Abdulah, ne mogući odoljeti svom pljačkaškom nagonu, navali sa svojim dru­ govima iz busije na njih i ubije vodu Amra a dvojicu pratilaca sa cijelim karavanom zarobi. Druga dvojica sretno umaknu i odnosu glas u Meku o onome što se u Nahlu dogodilo. To je bio prvi plijen a prvi neprijatelj, kojega su ubili Muslimani. Kad se Abdulah sa bogatim darovima i dva zarobljenika povratio u Medinu, Muhamed ga je dosta hladno primio i oštro ukorio ne samo za to što je prekoračio njegovo naređenje, nego još više stoga što je svojim postupkom oskvraavio svete dane opštega mira. Radi toga od plijena'nije htio ništa uzeti, nego je cijeli plijen sa? zarobljenicima stavio pod sekvestar i predao drugome ina ču­ vanje. Mekanci kad su čuli za događaj u Nahlu, uzbunili su se i na sy;e strane Razvili žestoku agi­ taciju protiv Muhameda, koji ne poštuje m dane opštega mira, koji su svakom Arapinu bez razlike vjerovanja prava<_svetinja. Počeli su se spremati na osvetu. Nu i medmski Muslimani, najvjernije Muhamedove pristalice, osuđivali su Abđulahov postupak. Kur-an, u ajetu, koji je tim povodom objavljen, zamjera ovome slučaju, ali u isto vri­ jeme oštro zamjera i idolopoklonicima za njihove opačine: Pitaće te povodom ubistva (bitke), koje se dogodilo u svetom mjesecu. R ed im: to je zlo, što je u svetom mjeseou pala mrtva glava, ali je teži grijeh skretati ljude s pravoga puta, nevjerovaibi u Boga i salom goniti vjernika iz božijeg hrama. Idolatrija je gora od ubistva. (Kur-an II, 214.) Iza toga je Muhamed naredio da se plijen razdijeli i primi otkup za dva zarobljenika. Dva mjeseca poslije toga dogodio se je jedan drugi slučaj, koji je silno podigao ugled Musli­ mana: 16. dan ramazana druge godine po liidžretu (13. januara 624.) sudarili su se prvi put mcđinsfci Muslimani sa mekanskiim idolopokloni­ cima. Bitka u kojoj je sudjelovalo 314 Muslimana i preko 900 idolopoklonika, a koja je svršila sjaj­ nom pobjedtom Muslimana, vodila se u bliiizini sela Bedra, 120 kilometara jugozapadno od Me­ dine. U ovoj je bitci poginulo sedamdeset idolo­ poklonika, medu njima dvadeset i četiri ■najugled­ nije mekanska građanina, a šezdeset ih je palo u ropstvo Muslimana. Tu je poginuo ii Ehu iDžahel, naj nepomirljiv iji Muhamcđov protivnik. Muslimani Spoj ž l. su imali četrnaest mrtvih, šest Muhadžira ii osain Kusarija. Glas o pobjedi Muslimana na Bedru brzo je dopro do Meke i Medine: u Meki je zavladala teška žalost, u Medini sveopšte veselje. Svi medlinski građani, žensko i muško, staro a mlado, pošlo je u susret pobjediooima. Muhamed1 da poštedi svoje' mekainske sugrađane zarobljenike od eventualnih porugljivih dobacivanja sa strane modinskog svijeta prigodom njegova triumfalnog ulaska u grad, ušao je u Medinu dan prije zaro­ bljenika. Kad su mu sutra doveli zarobljenike, naredio je da im najprije skinu okove a onda ih ■rasporedio po kućama meddnskdh Muslimana, pre­ poručivši im da sa zarobljenicima postupaju kao sa gostima. I u istinu Muslimani, kojima su za­ robljenici povjereni, postupali su s njima bratski i prijateljski: s njima su zajedno jeli i pili ii u svakoj im prilici ukazivali najveću pažnju. To je podiglo još više ugled Muslimana i u očima samih zarobljenika. Nekoliko dana iza bitke na Bedru objavljen je početak osme sure Kuir-ana »P l i j e n« (Sure-tel-Enfal) koja počinje ovim riječima: »Oni će te pitati'o plijenu. Reci im: ratni plijen pripada Bogu i njegovom poslaniku. Starajte se da između sebe poravnate sve razmirice. Ako ste pravi vjernici pokoravajte se Bogu i njegovu poslaniku.« Na osnovu toga ratni plijen sa Bedra razdijeljen je među pobjediiooe na jednake dijelove; sam Mu­ hamed uzeo je isto onoliko, koliko i svalki drugi. Istom u četrdeset drugom ajetu iste ove sure de­ finitivno je i precizno reguHsano pitanje podijele ratnog plijena: petina ratnog plijena pripada u državnu kasu za uzdržavanje ’Božijeg poslanika, njegove porodice, siročadi, sirotinje i putnika. U roku od šest nedjelja od bitke na Bedru mekanoi su otkupila svoje zarobljenike: za svaku glavu od hiljadu do četiri hiljade dirhcma, prema imovnom stanju zarobljenika. Onim zarobljeni­ cima, kolji su bili siromašni i opterećeni velikom porodicom, Muhamed je poklonio slobodu bez otkupa pod -ustavom da obećaju, da Se više nikad neće boriti na strani MuhamedOvih protivnika. A li z a r o b l j e n i k e , k o j i s u z n a l i či­ t a t i i p i s a t i , M u h a m e d je z a d r ž a o n e k o v r i j e m e u M e d i n i i u m o l i o ih d a s v a k i od n j i h d e s e t me d a n s k i h mladića nauči a r a p sk o m pismu i č i t a n j u . Medu ovim mladićima, koje su mekanski zarobljenici: učili pisati bio je i Z e j d b i n S a b i t, koji će se docnije radi svoje pismenosti proslaviti, a kako je bio darovit, Muhamed je na­ redio da ga i hebrejski nauče, kako bi mu mogao poslužiti kao sekretar u dopisivanju sa Židovima. (Nastaviće sc). • �Epoj 21. t AJPEfc ĆipaHa 327. St. R. Delić: ISTINA 0 POGIBIJI SMAJIL-AGE ČENGIĆA. (SvrŠiće se.) Nejasno je kaikio je Smap-aga -došao do Drobnjaka. On je bio mifteselim oermioki, kako to stoji i u prop-raitnoj bujnultiji Mehmed Salih Vedžiih'i paše, piisamoj u Travniku 15. šabana 1256. u odnosu agiine os vete.1) Osim Gacka pod Cer niču su spadala Korita i R-udiime (Bileća), a kašnje i Riva.2) Dnobnjak je bio pri Plevlj-ima, a Kolašin uz Nikšioe kao i Korjemići. U navedenom zapisai od 1838. godine spominju se pred vojskom »Smail-aga Cengić« kao »bivši muselim gataoki i -tasl-idžansM«; no ono »bivši« dovodi u sumnju vjerodostojnost -toga zapisa, — izgleda kao da je pisan kašnje.3) M. E. ef. Kadić, koji raspolaže obilatim i dragocjenim historičkim materijalom o bosanskoj prošlosti za Osmanlija, ne zna da je ik-adia Smajiibaga bio plevaljski muselim, miti može 'rastumačiti, -kakio je došao do kupljenja harača po Dnobnijaciima, osim alko sii mu ga prepustili Selmamoviići, poid čijom je muteselimlukom bio Drobnjaik. Isto tako o prolazu Dnobnjaika pod Smajiilagu ne zna -ništa reći jasno nri Husejon-beg Cengić, pa ni Gaćani, osim što ovi kažu, da ga je prisvojio od Seimanovića.4) Oni znadu, a to pjevaju i u pjesmi*, da je aga s Milj-evimom išao u Drobnjake; s njim i -s kapetanom Hamzom Muševićem udario na nj, te ga porobiše i papališe, 5: U taostvu đecu pohvataše, Dvades i šes glava posjekoše, Po Dtobnj-aku harač pokupiše.5) To -je bilo 1816. ili po jedinom zapisu — »lloxapa nama MnaeBuna ApoSm'Ke 1817.°) go* dine, kada je ii prvi spomen Smajibagi s Gaća­ ') Prepis kod M. E. ef. Kadija. nima i boju u Drobnjaoima a kupljenju harača. Kod 2) Po jednoj tapiji pivskog m anastira od 1. rama­ Drobnjaka je zapamćen -taj -udarac kao »Miiljezana 987. (16. IL 1579.) bila je PivaJipd Cernicom i vinska godina« 'i izgleda da su tada Drobnjaci u njoj tada kadija Murteza sin Hasanov, potpisan na tapiji. I po jednoj naredbi od 1 safera l i 89. (20. II. potpadali pod -pašu Miij-evinu i Foču, no tome 1775.) bosanskog kajmekama Mehmed Mišir, na kadiju nema potvrde. — U »Obzoru« se navodi, da je i tapijsko povjerenstvo u Cernici, Piva je spadala pod o-tpao Dnobnjak od Selmafnovića iza smaknuća u Cernicu. No po jednoj odluci od 19. rebi ul ahira 1221. Plevljdm-a Novioina oca, popa Milartina Cerovića (9. 111. 1805.) kadije nevesinjskog i pivskog spadala je (1813.). Kaže se *da je *to bilo za Dželaluddin Piva tada pod Nevesinje. Odluka je izdana na tužbu Hadži Arsenija, arhimandrita pivskog manastira (Boe. paše, koji je došao- u Plevlje, ispitao krivice i Bajia, 1895. str. 298.) Isti je Arsenije ispričao 1803. i zulume paše Seimanovića, pa ga diaio pogubiti.7) 1804. mitropolitu St. Stratimiroviću »Opis Hercegovine*, Nakon toga, da »nijedan od Seimanovića nije iz­ gdje, govoreći o Gacku, kaže: »ItepuHua, r a t aa^u Ta- lazio u Dnobnjak da -kupe airače, no airač pnodladlii T34KH u PyflHHCKnl c t o b t i «.. Tu ne spominje Pive uz Sm-ajiil-agi Gengiću, koji je tada kupio harač i bio Cernicu i ako je iza Gacka opisiva, a ne veže je n iza Nevesinje, o kome govori prije Gacka — »HeBecan* Muselim: Gatački, Pivski i Drobnjački«. — Istina (nojbe), b i HefljKe raaBHoe mtcto ceu« I l a s a p s a K i g. Ila8apHTi>, KaflHaym. noA1 npaBBTejiCTBOMi <J>aMBJiiii JI ioGobb'i m a PeatnenauiBiha«. (C iiOmchbk, XXXIX, t. str. 110.) Nevesinje je predjel, a varoš se zove »Kasaba«, no za Sinanbega Bajramagića (1564—1586.) zvalo se to mjesto »S p u s« , u kome je sagradio »mesdžid«, kako to stoji u njegovoj vakfiji. (Škol. Vjesnik, 1906., str. 165.) No u jednom zapisu iz god. 1792. stoji: »H TaAa »se Behapi nama Heuruhi 11bb « k AGAH'Oera JieTO <5 AAaiaa 7300, o>r poHtacTBa XpBCTOBa 1792«. (CTapa Cpn. 3auBca a HaTUBCB, broj 3644. U zapisu su zabilje­ žene godine crkvenim slovima, prva 3. T. druga ft. “|\ H. K. i tillama više slova, no štamparija ili radi pomanjkanja znakova ne može donijeti). Avdi-beg je bez svake dvojbe onaj »Ćor-Avdija«, čija je kula bila u Lipniku, otkuda je išao u Pivu i kupio harač. U spomenutom opisu Hadži Arsenija veli se, da su upravitelji Ključa Tanovići, a Metohije Zvizdići, dok se Avdi beg niti ikakav gatački muselim, ne spominje. 3) Ono »bivši« ima kod nas i prošlost i sa­ dašnjost; razlika je u naglasku: bivši (koji je bio) i bivši (koji je sada). 4) Muhamed Enveri ef. Kadić, jedan od najboljih poznavaoca bosanske prošlosti za turskog doba, kaže da je Mahmud paša Bušatljja bio prisvojio od Hercego­ vine Prijepolje, Pljevlje, Bijelo Polje, Kolašin i t. d , pa dvije godine držao pod sobom pripojivši taj kraj Arbaniji. 5) EocaHCKa Buna, 1901., str. 278. G) JTj . CTaHojeBah, CTapa Cpn. Sanac« a HaTUBCii, broj 5361. Godina je slovima zabilježena: ft. ti). JJ. I. Ispričavši smaknuće popa Milutina (1813.) na­ stavlja se: »Poslije kratkog vremena dođe travnički vezir paša Dželadin, koji presluša mnoge o velikim zulumima, što ih je počinio i uradio paša Selmanović. Tada dođu iz Drobnjaka dva kneza Mašić i Grgović i donesu paši Dželadinu krvavu haljinu prote Milutina Đerovića, podnesu veliku tužbu protivu Milutina Cero­ vića, na koju se tužbu razjari Dželatin paša i poviče momke, te uhvate pašu Seimanovića, i posjeku ga na istom mjestu, gdje je proto Milutin posječen«. (Obzor, 1924., broj 179., str. 5., stupac 1.). �T A J P E Tc CipaHa 328. da je za Dždal paše zaglavio muselim tasldioki, Bećiir paša, kao i mnogi drugi bosanski prvaci, no to nije bik) 1813., jer ije on došao u Bosnu u martu 1820. godine.8) 0 tome govore d dva za­ pisa; jedan: »1820. ^ohe y Bocu« Be3upi Hejiajin nama, no^aBH Tspice h nama CeaMaHOBHh(a), h onpaBH bohck« Ha Mopan«, CBOra aejiu6am«, h burne rp^Hn T«ppn«. Drugi: »3 heho Ka^a 6 h Ha E ochh Hejiajia^MH ..... eM» Te.... 6 h CBe are u beroBe, CeaMaHOBnh, bpaTa Ma....«9) u car»H nama Bpej 21. za »obar-kneza« naldioveziva, da je <u to vrijeme spadalo Drobnjak poid upravu porodice Riizvanibegovića (1818.). Radli vrlo česitih bojeva i sukoba ovi se riješe da ga prodadiu ponudlivši ga Hasanbegu Resulbegoviću iu Trebimju. Doznavši. za ovo Drobnjaci bilo dim je vrlo krivo, jer lim bijaše i suviše dalek ipuit u Trebinje za nošenje harača. Stoga da su na plemenskoj skupštini ovlastili Doka neka ode ii umoli Smajil-agu, da on .kupi Drobnjak. Aga se nećkaio i izgovarao, da nema novaca, no obećavši mu Dioko pozajmiti 80 ćesa, Čengića odžaci kod Ustikoline M. T. Tomić u biografija Doka Malovića piše i o prodaji Drobnjaka. Govoreći o Đokovu izboru 8) Piščevo prikazivanje u »Obzoru« uopće je tendenziozno i nepouzdano, jer kada bi se dovela u sklad Smail-agina kupovina drobnjačkog harača sa Milutinovim smaknućem u Plevljima, to bi bilo 1800. ili 1801. god., kada je u Plevljima obješen pop Milutin, a ne 1813., kako je već prije rečeno. (Vidi »roAnuiH>nny« XXX., str. 143—144.). 9) Cpn. 3anHca u HaTnaca, broj 5510 i 4024. koiko se tražilo, pristadie i kupi Drobnjak.10) __ Dr. F. Šđ&ić pišući o toj prodaji Drobnjaka veli, da ga je Smapl-aga kupio od SeUmamovića, a ovi od Ali paše Rizvanbegovića'. Selmarovići kao varošli(je tražili su zabave i dolazili redovno u Drobnjak. Padah su koid Ribljeg jezera i u njemu lovili ribu. Kako su dolazili u društvu sa mnoštvom lljuidii, koju su hili na veliki teret Drobnjacima, ovi smisle d!a *h se otresu. Jednom, kad ovi odu u Plevlje, skupe se Drobnjaci ii zatrpaju jezero. Doznavši Selma- �Epo| 21. r A J P E T< niovići za to, raziumjeli isu što to znači, pa naume pmđaiti Drobnijak. Kupio ga (je — veli — »musetrm gatački, Smajiil-aga Cengić, za nekih 500 dukata (40 ćesa), te time podjedrao odlučio sudbi­ nom svojom.« To da je bilio 1830. godine.11) — Ni od koga ne dicizmađoih, da je iikadu bio Drobnjak Borije na Zagorju, prvobitno u posjedu Rizvanibegovića, a majmanje u Ali pašinu bez pod upravom kao vezira sa ostalom Hor“') roflBuiH.Bua, XXX, str. 108. ") Hrvatsko Kolo, IV, str. 166—167 Sv. Tomić u opisu Drobnjaka govoreći o Ribljem Jezeru u napo­ meni kaže, da je dobilo ime po mnogoj ribi, koju su Turci lovili izlazeći tu svake godine na ljetovanje. Na­ rodu se to dodijalo, pa je zimi na zaleđeno jezero navukao dosta neokresanih smrča i jela, pa kada se olkravio led sve je potonulo u jtzero. Turci kada su do godine bacili mrežu u jezero, zapinjale su za granje i derale se ne mogući se izvlačiti. Turci uvidivši to i bojeći se da im to Bog smeta — »napuste sasvim lovljenje riba i ostave Drobnjake na miru«. (HaceJba cpn. 8eMajba, I. str. 376.) No u toj godini je zabilje­ ženo, da je navaljivalo na Drobnjak sedam muselima: »/(a ce sna, naae Typna uoapauie ApoCmaKe ceAaia MjrceaBMa, a y8eme Tpacia neca, yctC0Ke nopoOame po6a 20, acTepame aryMHa Maaapaja bs Bene aojer paAB yaeme My 2 Koma, aji>aAy rporna.... 1830«.... (JH. CrojaHOBak, Ciapa 3auBC«, broj 4076.) Iz ovoga se vidi, da je Drobnjak bio »Alajbegova slama«, sva­ čiji i ničiji. OrpaHa 320. cegoviiinom (1832.— 1851.); u njegovu su posjedu bile Morine (9rez nevesinjski). .— Slično Gaća­ nima pripovijedaju i Drobnjaoi. Aleksići s Malinska kažu, da su Selmanovići bili veliki zulum­ ćari. Uz Nikšiče12) ii Kolašinoe, da su na Drobnijak i Plevljaci često napadali, te ga haraili, palili i drugim mjestima smicali narod. Ubili >su — vele — d Šujova oca, vojvodu Stajama, i poipa Milutina Garovića") Stoga su svakako gledali, a osobito vojvoda Sujo,*1 ‘T U zapisu od 1794. stoji: »Heaa ce 8Ha aaaa TpahaH« noxapame jJpoMBaa a nonaaame 1794.« U drugom od iste godine stoji: »Heaa ce 3Ha naao ooxapame Typna .RpoCmaKe u upKB«. H ©b« Kni'r« yseme TaTanKa Tapija, uan ce Haiaepa P»CTeM-fiera A“3Wpa Kiio6»sKOKa, Te e b3k« ih, re e AOHece « MaHacTBp KocaepeB ar«MH» Kipi'ji« AHApaam(e)BBsK.« CTojaHOBah 1. c. broj 3674 i 3675.) ls) U zapisu stoji: »IlaKH hsbccho 6«ah Koraa nopoOuuie ce JlpoCH,aHnB a ©Otica hbxt* CmieaMajn nama CKOnnaitt ilpoMJiana hhcjiom 18, roAa 1805.« U drugom od 1806. god. stoji: »3aaTB a aaae noapa CyaeMi> nama OKomiam* JlpoMJiaKe a CTyAeHatjy 1806. roA. crapn Bana*«. (Ibid. broj 3826 i 3840.) Tada je u boju zaglavio bez dvojbe i Šujov otac, vojvoda Stojan (1805.). V. S. Karadžić u opisu Sraajil-agine pogibije navodi, da je Skopljak domamio na vjeru i posjekao vojvodu Stojana 1809 godine. (Cpn napoAne njeCMe, IV., 423.) �CtpaHa 330. T A JPETc Spoj 21 , da se otmu ispod Plevalja. — Smajil-aga Čengiić išlo iza smaknuća Bećir paše (1820.), a drugo od — vele — žalio se vazda da ima malo raje pod Ali-pašina vezirstva (1832.).14) svojom rukom, pa je'm olio AH-pašu u Mostaru, a slao molbe i. u Carigrad, da mu se pridruži Smajil-aga osim kupljenja harača imao je u Drobnjak, kako bi mu se um nožio kupljenje ha­ Drobnjaku i svoga posjeda; osim drugog njegova su rača. U tome je — vele — d uspio; samo ne bila Jezera. »Cio sjeverni kiaj ravnih Jezera od Pašine znaju o kupovini, kao ni da su Drabnjaci molili Vode pa do Tepaca bio je Čengića«. Na tome su mu bile čipčije I po njima se taj prostor zove Smajil-agu, e bi ik njemu prišli. Po ovome pripao zemljištu »Čipčije«, a hvata »i svu goru oko Durmitora«. (Haje Drobnjak Smajil-agi za Ali-pašina vezirstva ceJba, I str. 401 i 4 3 4 ) Ali paša je imao Morine sa nad Hercegovinom, pa valjda otuda d ono, kao da zaleđem pram a Neretvi, a Smajil-aga Jezera sa zaleđem oko Durmitora, pa možda u ovome leži ključ za rijega je kupio od Rizvanbegovića. Kako se vidi, u tome je velika nesuglasica, šenje pripo enja Drobnjaka Smajil-agi za Ali pašina ako ga već nije pripojio iza pogibi e Selmakakio o načinu prolaza, tako d o vremenu, koje ide vezirstva, novića. Svakako upada u oči, što se iza 1830. ne spo­ od 1813. do 1832. godine, pa kao da će biti naj­ minju napadaji na Drobnjak kroz deset godina, do bliže 'istini kazivanje Gaćana d Drobnljaka; prvo bi Smajil-agine pogibije, a prije su vrlo česti bili. Hafiz A. Bušatlić, šeriat. sudac: MUSLIMANSKO BRAČNO PRAVO1) (Glavne ustanove'! propisi). Nastavak. (%■7 ’ VIII. Puštanje žene i razvjenčanje (talak). Već smo ranije istaknuli, da je otpuštamje žene, po islamskoj pravnoj znanosti, dopušteno iako je istodobno pokudenio,* 2) naročito alko se to čini iz obiijesti 4 bez osnove. Da je ta ustanova ipak uzakonjjena, razlog je taj, da se bračni život održi do kraja života bračnih parova i d a ne dode medu njima do. takovih sporova, kaje je ne­ moguće prebroditi bez raskainiuea bračne veze. Prirodno je, da je nemoguće silom održavati bračni život, kada ta veza postane dalje nemo­ guća. Uzevši u obzir takve pozitivne činjenice razvod braka i ako je na prvi pogled nesimpatičan, postao je u ljudskom životu tako potreban, da se od njega ne može odstupiti, pa (je on čak i pravi, lijek za one, koji su zašli u takve razmirice, koje ugrožavaju bračni pravilni život, jer u negativnom slučaju razvoda obično rađaju najneugodnijiim pošljedlicama. Ta se negatiivnost, razvoda braka, gdje postoji, ne da ni pravdati', jer je neprirodna, pa s toga i neodrživa. § 173. Svijet prelazi preko nje na razne nedozvoljene načine. Razvjenčamje pogoduje obično obim stra­ nama, kada se ne •zloupotrebljuje, pa je s toga *) U ipnošlam ibnouu, a .u crtanku »Muslimansko 'bračno pravo« na str. 310. « predzadnjem iretkii prvog odiomikia itreba da stoji: »Koja se ne imaže ovršHii« umjesto »Kolja se ovršrt«, kako je tamo navedeuo. — Molimo da se ovio iuvaži 2) Jodna terelka iMiubamodova (hadis) glasi: Bogu je noijmrža ctoavoljeua stvor — piiSćanje žene (Bbgaldlul-baflialM etfcitaku). mužu preporučeno, kada se već na to odluči, da to svoje pravo bar 'pravilno izvede, tako 'kako bi se po tom njegova puščenica mogla opet što prije preudati i usrećiti, ili eventualno1 bez obnove braka s njime bračni život nastaviti. § 230. Tako obično pusćamoj (talakd riidžija) i razvjenčanoij supruzi opet stoji pravo živiti u istoj kući, gdje joj-i muž živi, te njegovu naklonost opet pridobiti za nastavak bračnog života, dok je još u »idetu«, a on je dužan i uzdržavati' je tu do istoknuća »ideta«, te je čak i pohvalno, da opet s njom nastavi bračni život § 231. Kako smo gore istakli, bračna veza se po­ ništava ureda radi samo u slučajevima, kada bude pri sklapanju braka koji od pomenutiih nsliova manjkao i sud to dozna i ustanovi. No brak se može i sa drugih razloga pro­ glasiti razvrgnutim. Tako na pr. bračna veza prekida se i razvod braka nastupa sa njegovim pošljedlicama u ovim slučajevima, i to: 1. Kada muž, pa makar i u šali, ljutnji i pjanosti, izraza se takovim riječima napramasvojoj ženi, koje imaju direktno ili indirektno zna­ čenje otkaza bračne veze d obaran je braka. §§ 21?. i 218. 'Bračna veza pada i kada se muž prema svojoj ženi izrazi sa riječi/ma: pušćam te, pušćena si, dosad su bila moja žena, od sad više nijosi i si., što znači direktno pušćamje. Ili aiko reče: Ti više nijesii moja žena, kini se od mene, nek tc đavo nlos/i! Neću više s tobom da živim i si., što može da znači indirektni razvod braka, ako pod �Spoj 21. »r A J P E T« tim potanjim rečenicama muž bude • zamišljalo razvod braka i to prizna pri raspravi. No u prvom slučaju, kako smo već istakli, muž može, dok je žena u »idetu« nastavili bračni život sa žernom (rudžu) § 231., ako. ona i -ne pristaje na to. Tada nije potrebno da se sklapa ponovni bračni ugovor, jer prvašnji brak stoji još u krijeposti i to sve do isteknuća »idieita«, pa ako je razvjenčanje u ovom slučaju provedeno kod suda, treba samo zapisnički taj slučaj bračnog odnošaja registrirati. U drogom slučaju pako, kada je razvod braka nastupio sa onim težim izrazima, onda za nastavak bračnog života po­ trebna je obnova ugovora bračnog, kađia to obje stranke žele. § 247. 2. Bračna veza pada i onda kada muž slu­ čajno padanje bračne veze bude vezao uz izvjesni čin, na pr. kada muž ženi 'rekne: Ako ti odeš u tu i tu kuću, ti si pušćena ili mijesi više moja žena i ona ode i izvrši* taj čin (taliikii-talak). § 258, 3. Isto tako bračna veza pada, ,kada muž ustupi žemi, i prenese da nju svoje' pravo pušćanja i razvrgnuća braka (tefvidi talak^); kao na pr. kada joj muž reče: pusti se od mene ako hoćeš. Biraj" šta hoćeš, bračni život ili plaćan j e l i si., pa se ona odmah u tom momentu posluži tim pravapj* bračna veza i tada prestaje. § 260. 4. Žena može da razvođenje svoga br« i otkupi od muža, kdtila se za to pogode (huli talak ala malim) kao na prv., kada ona želi iij^vjenčamje, a on se usteže bez kakve naknade, pa ona za to žrtvuje na pr. svoij rneher a za vrijeme »ideta« preuzme na sebe za to još i svoje uzdr­ žavanje, i i žena žrtvuje za to još štogod i od svog imanja i tako se pogode, pa je muž na taj način pusti i razvijenča. §§ 278. i* 284.-U ovom slučaju može biti predusretom otkupa čaik i dječija nafaka (allimentaoija), ako se veže samo za orno vrijeme, dok majka ima pravo na dječaji uzgoj. § 276. i 286. Ovaj način razvrgnuća braka (huli) • i ako j'e dozvoljen, smatra se niajgrješniijiirn, pa je mužu osobito haram, uzeti više, nego je dao ženi pri vjenčanju. 5. Muž i žena mogu svoj b?ak razvesti i spo­ razumno, uz pomenute žrtve i bez njih. § 275., 276., 273., pa se to samo sudbeno registrira. 6. Razvod braka nastaje i bulenjem Boga, pejgambara i dobrih predaka (selefi salihin) od strane muža, a ne samo običnom psovkom. (Vidi elfazii kufur u Damadul). Svi gornji slučajevi, ako su se desili izvan suda, pa se budu od strane muža u parnici pori­ cali, mogu se putem parnice, a na zahtjev žene pred sudom uspostaviti i razvod braka osudom Pipana 331. izreći. Samo slučaj pod 6. može zastardlti od pet dana po pola godine. (Šehaideti hasbe). 7. Bračna veza pada i prevjeremjem (irtidad) i to odmah čim jedno, napusti islamsku vjeru prelazom u drogu koju vjeru § 303. Ovo se samo pred sudom konstatira i registrira, a ako izazove kakav spor i osudom se izriče. 8. Brak je pako ništavan i s mjesta se ukida, ako se ispostavi, da muž nema spolnog uda (medžbub), a za ovo žena prije nije znala. § 300. 9. Brak nadalje prestaje d bračna veza se prekida, kada se muž zafcune i zavjetuje, da neće sa ženom polno općiti za* četiri mjeseca đli više (ila) pa to 'Održi, a žena r a d i toga hoće razvod braka. § 245. Ovo su ponajglaivmijd slučajevi', gdje se bračna veza prfekiđa najviše muževom uporabom nje­ gova prava, ili drugim kakvim događajima, pro­ uzrokovanim sa njegove strane. • Kako^v'idimo pravo otkaza bračne veze d navještanje razvjenčanja u glavnom je u rukama muža (Etalafcu Mmen ehaze bi saiki) d on to pravo posjedaje i to u takvoj mjeri, da ga može kada je nesavjestan d zloupotrijeibljiv, te ga d neoprav­ dano navijestiti j izreći, naravno uz teške mo­ ralne i materijalne posljedice, o kojima je bilo* ra­ nije govora. Ali1 ima lijep broj slučajeva, gdje i *a fona pravo raskinuti svoju bračnu vezu, bez •dvole muža, ako joj to bude potrebno, pa se ona tfiim svojim pravom budle poslužila. Od tih sluča­ jeva, neke smo naveli pod tač. 3., 7., 8. d 9., a ostale ćemo navesti u slijedećem napisu. IX. Razvrgnuće bračne veze (feshi-nikah). Žena u bračnom životu dolazi u takav težak položajj, u kome joj nije nikako moguće da izdrži bračne tegobe i neugodnosti., a muž nije voljan da se ona na drugi način riješi tog svojeg nesnoŠljivog položaja u braku ili je voljan, ali je u takvom položaju, da se ne može pravno valjano očitovati, o razvodu njihova braka, ila neće da prizna svoje nedostatke, koje bračni život poremećuju itd., pa je neće da pusti. U ovakvim teškim slučajevima dopušteno je ženi, da ona svoju bračnu vezu može raskinuti 1 bez privole muža, a ti su slučajevi ovi: 1. Kada se ispostavi, da je muž impotentan (iniiu), a žena za ovo nije prije znala, pa je neće da pusti. § 298. Žena tada imadb pravo* na raskid njihove bračne veze, ako hoće, jer u lovom slu­ čaju manjka izvršenje jednog njezina prava, a to je dužno polno općenje. Postupak se sastoji u tome, što će se takvom mužu dati rok od jedne godine z*a poboljšanje, pa ako toga ne bude, na- �CtpaHa 332. ,r a j p e t« 5po) 2l. 6. kada muž boluje ili oboli teškom i neiz­ lječivom bolesti zvanom »džuzam« od koje koža puca i meso otpada, ili zvanom »bers«, koja se sastoji u tom, što tijelo obuzmu neizlječive rane. Že’na ima pravo' i u ovim slučajevima na razvod braka, ako takav muž neće ženu da pusti, a ona to zahtjeva. Sporno je da li bi se mogle veneriene neizlječive bolesti medu ove gornje bolesti ubro­ jiti. (Vidi isti šerh!). Druge, i ako teške, ali u glavnom izlječive bolesti, ne mogu biti sredstvom d povodom trazvrgnuća bračne veze od strane žene; 7. brak se može razvrgnuti d onda, ako muž svoju poštenu ženu nazove i obijedi bludnicom (lian); 1 „ 8. žena ima pravo na razvrgnuće braka, kada je muž definitivno osuđen na doživotnu tamnicu ili na dugo tamnovanje. Ovo je po imami Hanbeiovom i Malikovoim nalazu, ali je kod nas još neprimjetljdvo; 9. po Imami šafinom d Imami Markovom mezhebu žena imade pravo na raskid svoje bračne 3. kada muž odbjegne od žene u inozemstvo, veze, kada muž nikako nije u stanju ženu uzdr­ pa tako postane otsutan (gaib), ali posve zane­ žavati (adžz amiilidiaire), a'lii je i ovaj slučaj kod mari uzdržavanje svoje ?;6ne i tako prođe podulje, nas još neprimjenljtv. (Vidi Seirhi Ahkaimi serije strogo neodmjereno vrijeme, a on uz to još miti str. 247. i 249.!); ostavi, miti posjeduje kakve imovine, od ikoje bi 10. Ako muž stupa u nečasni i nedopušteni se žena mogla uzdržavati, niti ga je u inozemstvu odnos, pohotnim prihvaćanjem, grljenjem, ljublje­ moguće plijeniti za nafaku (alimentaciju). U ovom njem (lems biš šehve, takbii) sa ženinim stanovitim slučaju ženi stoji pravo da zahtijeva razvrgmuće srodnicima, iAi> to' isto žena učin|i 6a miuževim, njezina sklopljenog braka sa mužem, pa će se nastaje time takva teška povreda bračne veze, da to d izvesti sudbeno na zahtjev žene. Ni ovaj jedino drugom postaje »haram« d da za naviijek slučaj nije po hanefiijskom pravu, nego po hambe- ne mogu međusobno braka sklopiti, a postojeći lijskom, a primjena mu je provedena naredbom brak iščezava. od 27. I. 1917., broj 234/16. I ovdje su povrije­ Iz svega gore izloženog o islamskom braku đena 'dva ženina prava prema mužu, kao i gore i njegovim pošljedieama proizlazi, da šeriatsko pod 2., polno općenje d nafaika, pa s toga i za­ pravo -normira brak u glavnom kao običnu po­ služuju ovakav postupak; godbu, koja se iz raznih razloga' može otkazati d 4. kada muž poludi, ili se ispostavi da je bio raskinuti, pa ne poznaje ustanove, »što je na ne­ lud i umobolan (medžnun), a žena za to prije besima vezano, da se na zemlji ne može raski­ vjenčanja nije znala. Ovo lje pako uvedeno u defi­ nuti«. A ne poznaje ni ustanove t. zv. »rastave nitivnu primjenu po nalazu hanefiste Imami Mu­ od stola d postelje«, pa ni predugog bračnog pro­ hameda naredbom od 24. IX. 1923. broj 327. U cesa, jer stoji na tom stanovištu, da je i brak jedna ovom slučaju je u glavnom uzrokom nesnosan pogodba, da se može d raskinuti prema pravilu. život žene, Ikoji za sobom povlači razvrgmuće Ako nije mogućan složan život, jest rastava', što braka, ako ga žema zatraži, a za tu manu nije prije je d prirodno. (In lem, jek/un vifakun fe firakun). znala; »Rastavu od stola i postelje« drži iluzornom, 5. kada se 'ispostavi, da je muž kastriran jer ona obično ne đOno&i nikakve dobre posljedice, (menzuul husjetejin) a oma za ovo nije znala, prije nego u više slučajeva rađa zle, pa je za ljudski vjenčanja. Žena ima pravo, ako je muž meće da red i poired'ak i škodljiva. pusti na razvrgmuće njihove bračne veze i ona Dugotrajni bračna: procesi su opet, -po svojim ovo može zahtijevati putem suda, jer je d ovdje pošljedieama vrlo .ružni d štetni po familijarni jedno njezino pravo povrijeđeno. (Viđli: Šerhi ždivot, te su i orni nesnošljivi, a prouzrokujiu obično Ahkami-šeriije, str. 417.); u međuvremenu parničenja nemoralan život, pa stupa sudbeni razvod njihova1braka. (Impotentan je, po šeriait. propisima onaj muž, ikoji nije kadar u opće spolno općiti, liJii je polno općiti kadar sa udovicom, a sa djevojkom raje. § 298.); 2. kada je muž nestalo i zagubljen talka da mu se ne zna ni za život ni za smrt, nd za horavište (mefkud), pa prođu pume četiri godine, ra ­ čunajući od dana zagubi jenja, a ion ne posjeduje nikakve imovine od koje bii se ženi mogla mafaka (alimentacija) odrediti. U ovom Slučaju manjkaju dvije dužnosti, koje je muž prema1 ženi obvezan vršiti: a to su poimo općenje i uzdržavanje. Pa kada se sve gornje pod tač. 2. ispostavi istinitim, onda je šeniait. sud dužan, ina zahtjev žene, taj brak proglasiti usahiiim d bez proglašenja umrlim. Žena se može po tom preudati nakon isteknuća »ideti-meuta« t. fi. iiza 4 mjeseca i 10 dama po suidskom riješenju razvrgnuća braka. Ovaj slučaj mije po hanefiijskom, nego po maliikijskom nalazu i pravu, a primjena ovog propisa uvedena je -na­ redbom Vrh. šeriait. suda od 30. XII. 1895. broj 745. šeriait. �Bpoi 21. T A JPET< niijesu nd malo napredna stvar. Mi još vidimo, da se ljudstvo u svom životu sa takvim ustanovama i postupcima ne može zadovoljiti, niti se zado­ voljava. Ono neprestano vapi za njihovom pro­ mjenom. Sve traje ,se ovo ispostavlja u ljudskom ži­ votu neprirodnom i nesmošljivom ustanovom, pa se bezobzirno krši a narušava. S toga su mnogi OrpaHa 333. cavifoovanii narodi u Evropi morali uvesti i uvode t. zv. civilne bratove — u islamskom svijetu provedene već prije 1343. godine. Ovo je dobar dokaz, da šeriaitosko pravo po­ sjeduje iu svojim temeljima poznati' karakter svoje vječne vrijednosti i uisavršemosti pored svega što mu se sa izvjesnih strana pripisuje zastara. (Nastaviće se). H A P O flH O I1030PHLUTE 3j i a T n j a . Bnme on 400 ronHna He caMO :OcMaii,rmjc.Ke ynpaBe, Hero at hhtohshbhhk Meman>a n onoOpahaja c rrypmrMarOcMaHJmjaiMa, nncy naum M^vmMami imiuiTa HoiryfiHnn on cineiiraJiHTiio cjioBencicor. OaMaH.imje, sa c-Be to fipeve, H|Hcy f i r a y craiH>y na T^punsHpaj.v Hame MycjmMaHe Kao um> je to fino cjiynaj c a Py■MejHjoM h MahencnmjoiM rn e ce n nauac TaiMoaim.it MycjiHMaim OMaTpajv TvppHMa. HanpoiHiB, y Bocim je oTmo.o0ijia.THO. Haunt >cy Myc.THMa.im Mnoge hhcto TypCKe uoq>onHne acromaoBaJm, tako pehn »nofioui. H»aHHLTH,< HX. /Kitnehn CBojmr HvHbotom, nyBajyhH CBoje Tpanm mje. jesni; n ofimiaje, (ipameihH CBojy (y?Ky) OTapfimiy Bccny. docaHCiKn Myc.THMaHH cy n a Taj namiir MCirnir 0HyBaTH CBf)jy nnHiBnnya.THOCT. TTpKoc npe\ia TypTvymaMa. na h Mp-KH»a 'inpeMa obhm, Koje cy OMai■npajiH s a CT.pa.He, necrojTv w Tyl>mre, npoyspoKor.ao je amore. icpnaBe cyKofie. H Basna cy naimn M ycinMann Mopa.TH ocraTit crapnjn. TTa n CBaim mopas panir iraiUMohuor nenpnjaTeJLa n a Kpajy upajeira oBpmaBao ce. aico He .piyKTHje, a oho c. iMopa.TnPM H'OfieiTOM Myc,TirxraHa. jeo c.y OcMaHjmje H.na.K nacTOjanit ;ia ne nnpajy y fiymoBHy Bocn.v. Kon naomx Myc.Tmrana finno je recio: »Bočna nsnan obcrt!« C bp na crpaiiv. a.iH nacT B om e — noMomme — m iran h i'TtrrouiTo! TTa h Kan hx je 1R7S. ronmie Mopao 'C.v.Trair jnprĐOBarn, Xai,iir JToja n h.crorat .n>ynn trnov imnrra Mann.TH sa to ihto cy.Tran Bocny na je. jep je ne n ajy o h h ! 3ax.Bajby.jyhH. naKJie, oBoj CiT-thiiih iianrmc iMvcjiHMana, omt naiM nonase y Bpno cBeTjroj fioju. He MO/ueMO nopoihn na je i.'on h>hx snpaea naponna. cbcc^fim a jan a nm ian CBiera. K an naic dojbe paisMon^,. HOTOPHjy Bočne casro, on 1403.—1S7S. ronnne. i_ a nvfijbHM HosnaBaibeM vhcMO y ikhbot h nyuiy na:^_ MycnnMana. ixrn heMO crc to jane. h jacmrje nnav OHv H.iirxoBy on.THKy noja tk c a narpnorcKor rai nnmTa. mtim cHMna.TirmmiM. * CBe obo. ca.Mo y neTaobHMa, a v npaMOKoj (hopxm‘, itsneo na.M je paxM. o m a h A. T n k h h. Ona n.eroBa »3.TaTH.ja« tpskh u nonnma n a TOMe. Hac/r, itohoc, a ne HsnajCTBO, CTapnx Myc.THiMana. nano je y »3na_ TH.jn«. O ho hito hhhh cneiiiHianno Bocny B ochoim, a imnoiiiTO cacTammiM neno'M Typc.ne, onimeiio je nte caMO y Ajmjn BHjoTH:hy. xepneroBanKOM KOJbenoBmihy, Hero n y neroBOM jaipany OMepy TlBHje.Tirhy, n a n naiimnoM hracaj® Ax.xreny. TITia Bnnie, h caai Myrecacfnip MocTapcKH. nvna. ce v npca n npeTehn oihhm koju cy wy otc.th Khep n a h e .nx KasiraTH, Benn na To samapane nanpHontsMa y rpaiiinte Bočne on mije TypT;ymai. 3iiaTm oir je otnr jennor BUTcuiKor HMajro je, pajsyMo ce, h CBojirx nooTmtBHHX pe^pTana. napona ftojn 311a 3a cnojy naiCT n 'Cnoj nonoc. ' Ona rioaopHuiua nirpa y 3 unua m JionBOTa xepirerouauKux M jram rana, c neuai-beiM w PaneroM. Haiimcao Ocm3h A. "BMKnti. — My3HKy ynecno no Ha.po^HMM mottiBHiMa Benym JyHrnk. H na jtyma Bipjro cuiMinaTOimia npra y KapaKTcpv nainmc Myc.THiMa.Ha kojom c e ' otm uonoce. Onu je MCTHliy c npaBciM Rasna Kan, um ce ca crpane np«Mehy.je na. cy HaiiHionarmo iiocRecira. BocauciKio-xepne_ roitauim Myo,THMaUn s a t.Bo npejte finjim?. cy h ocTann yneK neuiTO nocefino y k-'6rpoMHOM TypćKK»r napcrrB>y. Oirn ico uHKan. uru s a naoaK, nfoc^ irHneHTH<l)HKOBa.TH, ca npaBHiM Tvpurora, h.tu, PoJbe ltehu, c a »TypK.ymaiMa«, kpjko cy nx ohu nasHBa;Tttr. Hauo cy rrpiom.Tii IIcjiaM, pemiMio tbj pais^or^>na^ cauyBajy cBoje <J)ey? najurio PocironcTBO, omi .cy Phjth ih ocTa-iu ea\io Đoc&hhh1 . To je caiMo .reh.au yjKin pojaM o upitilannocrK bgjihkom c,ic®eHCKOM cTja<viy. CaMo ouna Kan je dana y iniTam>y Bočna (onne mticvihim n XepaioroRHHy), roine ■ h ’ia'T H.HXOB.a, ohh c y rnnynnr non fiaj}jaiM>M Otomohoijor napcTBa. Onora nača 'Kan . fin ce ko npsH.vo .na napne y H>HxoRy cbctv rpynv.‘. viđano y TbiixoBa Trpana, nanrao fin Ha ihhxor jan otitop. Morao je Taj ynapan nphw u o n ' canor Cy.'iTa.na-TTa.nwniaxa. MyCTHMaim cy mora nača eno safibpaBHOir n uMann. npen OHHMa caiMO Boc.ny. ITojaiM CiauiTitno imjfe fino yc,KH noja-M nocena, nero nojasr Oranfinire. T.vjiiin-OcMaHjrnje cy nx pauTH onor ibnxoRor nec.TOMJbiiRO’g nonoca MBa.TH 'MypraTHMa, saro ce h ronopnao na cy caMO MVjiTaTO ynpo>nacTHTH Tvpciio n a p e rm Ono liehe nnnan HaiTvrH-TH jennor Myc.mHiMaHa na Ma oh fino na-, mronajmo necnecan. a ys to HajBehrc npHBipjKeimK JTcjiomu. HanpoTHB, Myc,THMamr oe THMe noHOce, npa.Bna.jyhH cna.KH CRoj nacrvnaii Troie n a je to on n>irx Tpa./KH.'ia n>TixoBa cbcct n a ohh n5tcy OcaranTirje. Tpaflitiio je h»hxob ficcanoim Ponoć Kojin mije miniTa upyro Hero OHaj, ncm na. ycK,n. a-'in nnaiK naTpiKmina:M npciMa enojoj orraufinHin Bocim. Onaj micTO. tijth cneim.ja.THO. fiocaucKir naipnoTHsaiM Kon namira Mv-VraiMatra mtie nicmor naTyMa.. On ce pasBHo joni onna Kan je Bočna mia-va onoj nocefimr ncTOpnjcim /Kirnor. T aj thicto fiocancicn nau ipHOTHsav nyfioKo je fino vepenien y CBme CTanoBnnKe B ocho. a najjamr cy My npencTaramuin Myc.TirMamr, jep cy npaBOc.TaBim n unTOTmiH oncejbaBa.if.eM h nocoJbanaibeiM ync,Tir ooofiifiio onor icpaja o n aiu e cy nomiJiH. Ty je j'onr nrpao BH;niy y.w>ry n nepcim jrotreiiaT. a naponnro rpaiBHTaunja iia 'jennv h n a npyry crpany. 0 �CtpaHa 334. T A J P ET< anania iiiiT, na-Ko moctiimkuc aoboa>ho ne iKTaKiiyra u ne narnam eiia yiipaiw je raison d'etre ono« 'noaopiminor Kovana. Pas.M. Umoiih namicao je »3nanijy« ca’MO aa to n a ojkhbii oiic (nuuKiie h mwi®iiAya.THO jaive thiiobo. cm pora MocTaipa. IIIto oh, Kao noc-naii;, a ne AjpavaraMaip, mije aobojmio ycneo, to v y ce »e jiojne yiPHoaTH y rpex. Anu ira nene »Onanije« min« ee ;ux je Um nih u rn o npen cĐOjirv ^ vsobhhm omima jKHBy miaiij.v xpa6piix n iioiiocimrx MocTapapa. Om je ony cTBap micao ca.MO 3a no3opamiTe, a hhtioiiito iicKjbyMHBo aa neKnipy. IlaKo y nonoraiini AeBeniaecTor nena. »Onanija« naja y xepcycKo noća. Crni cy tohobii xepojn. Hva noiiiTo h poMaHTHKe, ann to ABoje CBaKojar.o bas jeAHO c A3>yniiM. Am ija Bnjemih, vnani' Kpinan morkik, iKOJbenomih, 3an>y(jn>eH je y.3naTirjy, Kfcep vocrapcKor vyreca<|Miipa Cenmi-iiame. H O nanija m era bo;ih . a;m je oTan; xohe Aa yAa 3a BesirpeBa omia. A-Jinja naAa y AcpT ii KaA nacTyrra onacHocr Aa My yrp i6 e 3 n a fh jy noopo My Ao«Ta.3ii nnan narannpr hexa,jc AxMewa Koja iii, io 3a n r v Aa je A nnja ca CBOjim japaHOM OvepoM OT>re y omii CBan6e. To je iipBir 'inu. JJpvrci npm ;a3yje 6eran>e Ona­ nije. PaoroponabeiicCenHM-naina npftni onove ko .\iy je yr,pa6np nhep i^Acan m*A& ,v jatiocT n noMiiibe aa Kyne 3 n a m jy , Mvje ce Knaei Ajyje3iriioB. Ono ipacpbeiiov 1131011 0Ay3i»ta pen. On Taj Mac yMV£«eraTTi'xohie Aa 3Ha iiito. v y je 6 n io c a nhepir. / Tpehn Minr OTBapjv A anjm ra m jita , H v p m ^ v v a ." Oiia je <CBa y crpaxy 'Tmzi.ii norepe u ocbotc. II Fajoan nolje w noTepa. HacTaje npeoKpejr y Kanti Biijennhn. II y .HypiixanyM.ii npoo.VAn ce JyHau:;ij iroilpc. TIpe irarainjm nero ce VjcpavoniTir. Oiia ca acianii«* ViencKirn nyHH nvniKe n AoAaje Mymi;iĐi. He 6ojii tili KaA nyje nenpnjaTejbCKH n.uvTon. T&tia.u nooiiBa Aniijy Aa miahe n a MegASp noniro m ije xtoo na npena Onanrjv. /Keiia-xepoj liaABa.uana pKeirv-vajKv i r c n a oiTpaniTajyhir ce c a chhov, obnpn ra i u IvnaniTncr llpaBAa je no6ennna, Tlao je č.vnnpnm: Aniijmr u c a n naHOBo iiacTajc nyurKapaH.e. ^ la jaa .i 'Ca urne oarouop OA cynTaiia na mo.t6.v (noja ;e mirne n p e m a ) vocTapcKnx rpabaiia. lcojn cy pei;;m a i: o c e >n 3_ b p n i n c u n a n a a B n j e n n h e n Aa he, ne eano ne.Tir MoCTap. nero n cna Xepn;eroBHiirt, n n a h y r n n p o T H B c y , 7 T a n a . OBaj je napcano MVTecapn(I>y ne cite A npani y jbyTO rne3A0. lu.d necenA cnanehn noTnyiio nofleAy: ira;ia vie a' n* »Onanija« je na Bana y lianieM IIo3opn.mTy nprni nyT 1. tacTo6pa o. r. To je 6no je adu Baaitan n 3H-aMajau AaTyM, jep je to iiprni komba bb MycmrMaucKor vKUBora Koju je nanan obao. a Koijer je nam icao je;iair M.vcnjmaar. IU to je ayTop »Onanije« pax.M. 0 o m a n T u k h h y TomiKo je to jom nasKimje .ir Biia^iajimje, jep je Umnih onaj Koju je npnn panno n a T>yl)eir,y naiinonanne cbccth nanm x M.vcnn.Maiia., a on je n jenan OA m annnx m;n;jcno6iinx pa;ieiiKiyi na »rajpOT«. TTamiheii.e »Onanije« fin no je .na nioniTonaone neyMpnor OcArana Koju cy ibotob pa a vanurnn ;io ityjrra, jeAiia cneManocT. JeAiia m x a. a.nn cnoMana Mann(jKM-rannja uana cmo rneAaivhn jyiian;e m i EiCTObo »3jianije«. oeoha.’in ;ia, ce Tteron JIyx imnamr Mel)y Bpoj 21. »Onanija« m ije Majc-TOpnui ca^tejuaua ApaMa, neh je pax\i. OcMan Kao necmiK- cnora napojia jo;i,HOcTaBiPO noniio na cnoje mecmiiiMKe ;tyme. H Ka;; je yiipana nanier nosopmniTa CTaiBH.ua n a peneproap »3nanijy« c u m o 113 mijeTCTa npoMa pax.M. rBnKinhy ona je Tpeoana 6on>e n oiipoMiinr. He cano Aa je ona HAeja ir nyx Koju npoBejana Kpoa »3naTiijy« aacnyjKH.ua ,ua joj ce oa CTpane nauie« 'nooopmm u auoK.uoirn mirne -najivite, nero je to 3acjiyjKiio 11 crm ayTop. A »3nanija« icano je oiii>c(M,U)eiia n naBOAciia y HauieM ]Kwopminy ii|>cKj)amicana je, ne ca\io ono xcpojcivo AoSa ibeiinx jynaica, nero n ony cneTy h chmnan im iv n;pTy y Kapainepy aiauiHK MycjinMana, PaxM. -OcMaiiy yMTi!ibeiro je npiroo, a to On mnje 3acnyKHo! »3jia/rnja« Ha iiaanoj nooopmiAii m ije 6n.ua jminaII nepiia cmiKa 113 JKiiBOTa. nanriix MycjLn\iana nero KaipintaTypa CBera TOra. Mh cmo y MycnHManoKioiM OAejiy r.ueAann CBe Apyro caaio ne one ntnoBe i;ojn c rrp e č a jD 1 Aa 6yAy oJKHBjbemi n.peA na-na. : , ’ ra iv n ja »3jiauuijc« He caaio uito je iiOAća.nH.ua y c.BeMy,' nero m ije iioroAnna m r toii, ipii camc-ao mojaiana. Rua/fimo je jeAno iiOTnymo ueiiosuanaibe n jmi>B o ra u ooHMaja na.H rciBopa h aKncnia, Ronacn AoBeKy, camciu, n MyAHOBaTO n JKanocno, Aa je,na« Kovan ais nanra apeAmie, Aanan y naanev oapajeBcKov no3^piiniTy nnje pejKiipan y naniev napoAHOM ;iyxy. Tnino ce y caMy ctbrp c a nornymiM \ 11epa3yMo.BaiibeM. To o v o c iipasov Mornm TpasKHTn obac yjOapajeBy, aKo n e MOJKevo to saiTCBarrn oa B eorpana u Oarimoa, Jla iipehev n a yiiyTpamiby pencnjy »3jiaTnje«. Hotoiiho je a a oa ]xi/ivircei>a TiiasKir bi ume nero oa niicua. Bracan pa-MimiJba.; ipenancep naMiinubef:o o'/miicbanaibcv cn iapa. 3aT0 n jecTe ncuniia Aa ce 0,1 pejKiicepa iMiuie t |wjkh nero oa nncpa. Ho Rim 'ne T|«uk’Idmo y OBOM c.uyMajy Aa peJicm ep a^ ac mune nero mican, m in i Aa ra. 11pena3H.1a.3ir, a.u'ir. k. pejiuicep »Ona­ nije« Tpefiao je cav o Aa ojmibii . na ocrnapn ono Kano je ii'Hcan. -'MiM'iic.Tifo ii namicao. J\a je on cavo to.uhko v arao vniririini vir 6 n v y 6m in 3axBa.umi. Obac .je Tpe6a.uo im a ra Ha. y v y Aa to n n je nocTamban^ n a cnenv oftiiMiiie ;ipaaie H3 ApyniTBenoir JKiiBora,. nmn Apave ca ;iy6oKiiM iichxo.uoiiikhm n au n en iv a. On;ie je T|ie6a.uo noniiaBaTn cav o jkhbot one ope/unie n a Koje je 11niK.ua ona cm ap, ;iyx n.eromrx 'iipeAcra;Bmrr;a m .irp n v en m r ony iniT na-Kojoj no’n tn a meo onaj Kovan. Anu onaj Kovan m ije 6no m i 'CnemciKH cniniiBOBan y napoAiiov nyxy. Cne: K-pemc, reciomr, vnvHiKa, iiito evo mel.ula.un ira iroBopmiHH y »Onanijii« unije 6 iino y ;iyxy noonoua uora Kovana. Tpe6ano je iivrth na y v y na je to xopojcKO no6a rne cy .11 mene fni.un xepoj'ir. One cy c.Boje CHiioRc vajMHinr.M vnei;oiv 3aK.umba.ue u npoKniribaue. a iiHcy ce ma.iyi.ane y no3.y noja n.nva no no.THKyje. A v ii evo 11 Kon 'Vyiin>HX rne.iaAH caaio Tpy6a;iypeica npeiiovarama, rcao na cy »OnanijmiH« jyiiamr HCiraun ura nannor canona ira ce pa,.uh iroiuianh'hx mana o6yi;nn y vyc.imMaiiiCKo one.no. Tije6a.no je iDvanr na ysry na cy to u>ynn Kojn nojrane n on-unao, ira vernan. •Ta jom inrca.M imneo na ,je jivian o:s6 iiji.a itovaiiA. mio mio je »Onanija«, npcnvaijoii y KOMennj.v i. '-i "■ je 6110 0111,10 en.vMaj. (lune me je Bpxynan Kova;iy Tavo cy 1lan ni iviyvun fcaiMo je jenaii H3yci(iraK!) j;apHi;ir- �Bpoj 21. r A JP ET« IIpniMemiio ce ma je (pa/pr 6 imlcich« e $ 0KaTa!) y *3jiaTHjy« ynocono Miioro jiouito. BnneJio ce n a to ii'ige OoM'air yinmno, jop oir ne 6h Morao yiiern ono nrro je rylje TOj cpe/iniM!. Moacma je irciiiTa on 01101’ Tpe5a.no n a ;qol)C, ojih je Tpefia-iro nob® n a cnoje mocto, y ;tyxy 'h c KOMamoM h iperoram jynapiiiMa. On« c a TaM5yi»aiMa Morom cy 00 noctrammi y rupuponi mjy uoay, ia ne y H03y Haipyneirwx TaM’5ypaiUia! 0;j,cycTBo 'iiajejreMeiiTapiMjer noeiianaii.a 11 acyfce ir acHBora m oGm aja ntunnuc MycjntMaiHa BJiaaa.no je itpo3 u,ejiy ]>03CHjy onor KOMa.na. iCa nOBeurranenoM iroeoM, y cr&By Bo;pr>HKamtx 3&Tia-nHHx Jby5aBinfica crni cy .Tima nrary5njia cboj xepojcicn neuaT. PaeyMe ce na na Taj i m u n o na cnerjia nnrr Koja apniH »3.naTHjy« iniane T&HKa, y obom BtjBoben.y iitfje noiu.m ao nnpaacaja. He bhoh ce ono bito je lnioirapncaTO Hainer Ocaraina /ia je nanmire. OcMaH je xtoo na npmcajKe xepo.jCTBO u 11ec,Tomjmbb® ii npnoc m napornim hohoc n a u m MycjntMana. »3.Tanija«, Kano je npniKaaaina, noiviena 'itao n a je HaimrcAHa,.ue na HCTa/Rne ono im o je .ireno, nero n a iiaipracmpa; JKHBe thotobo, a OcMair m ije 3a to namicao »3jiannjy«. Ono hito mije Morao ynninrrar Očaran Kao necmiK, u npaaianriaip, Tpe6a.ua je n a nonynn pencnja. TpeCajio je 3TonByhn) ba/Kuha ~ MecTa. a npyra, cjiađnja aronHOM cranm unijoM na m an i pa. J la Kapn.Kaiypa 5yne juto ycrifemjk aom.no je jcan h neno3HaBa«>e aKnejrra neitmc pemp a to je orpanm o napajio ynnt n onsomiao nac cu/ jom y mrpKyc sftr" c.’iA'inaMo r.uynor ABry<rra Kano .^arnauiaBa rrrnaire penu. Pentiija je, HBrjiena, 3aMHicM.ua n fT jean ie p ia Tirja Typcuor nopeiora, a naMfnje nanio noMahe irvief, n a cy 'je roiyMim iroronapa.uni Kao Xaj.pM.ja ra irop&ćt kom na ir yMocrx> ca icparBHM narnaoKOM n a npno a. TTa onna nonaae pemi: cafiox, ca nynnM jiaroracKp&f n a 3ann>e a; nanija ca onoT n y r® t uaroiaoKOM n a m, a ne icpaitKo n a npno a; neira *ea npafKutM naTnacicoM na e, VMeCTo c a nyrniM e. Hy.no’ce n nanmrmina ca nvnnr iianuaracoM na npyro m, h t. n. rt t. n- ' Ođo cne Trojanana TBpnn>y na <*e y pe;Knjy l3.uaraje« ym.no ce iroTnvnmr nenornaBainfiM. A c a n peu-nRo- o onojbanin»oj pea?lijiQii neicopy. H a mpnoM srecry nemonno je y pao hum noMamiwa, Kao imx> cy oun ncanpa »3.na.THje«, imhochth yBOK jenair Te iictk nonop. Ta^o je ne-Koppinija nimor mina 5n.na ona iic/ra Kao n y TiopomihcBOM i;oMaoy »On«. y noMahiiM 5aniTa'.\ra 1revna Knyrra, noro ce co.ttt ira jacrynm ra, a no Tpaeir ce njioniiv ceppana. A y Ko.nnKo m ia n.Tyna, one iw cy nacrpTe ceppana.\ra na nnr.nenaj.v Kao Mimneprn. K an c e xoihe hoko crmijnijn na nonacm oirniii >My n a K iyny Meniy jacTyic. Ono cne MOiKna nnr.nena cirnmma a;nr aico xoheMO na .itmo ir.ny3iijy n nepny npeora.B.v nopa cbo n a 5yne y xapiMOHHjlf. Ha npoMiijepn cy y IT. m niy CTairamr cto! H oc.to ciiinrjy, a Torliopiri je 5no y fiammr! Ctpana 335. ^Heitop III. mina 5 hd je mctk Kao onaj u s »A-unace« y I. miny. Kyjia n napnaK mije jeniro noro. Tpehk muf, koju je icpyjra hojiom KOMany 11 no- crraaibcn je u Henonoai tu.ko n a je yirponacTiio »3.iaTHjy«. C bc 0110 nrro je icon nynaiea 11 nyH.en;a iry;iiiaica, na n icon ys6ym , 5 hjio Burne nero TWWMmio, apeOajio je nocTamriTt h naBpmnTH ca bhiuic 035njbnocTH: ii nocTojancTBa. Huje ;piTa n.ny3inja jennor oofMjbflior MOMeiiTa ioan ce 'pann 0 T(»ie na no.Ta Ky.’ia mojko or|jpon y n i y n.ia^iei^. Hyibie«>e nymaiKa 11 rr|)enynaBa\iBa. HBBpmoiro je Bnine nero jm-neTancicn n 60-3 irnano cth,na. T y je »3.naTnja« CBe 'HBry5nna, OB.ne je loonamio nce.pny;ia n na.na c yMemiHNi;or r.nennniTa, A can 0 jKenaMa. H iion nac y capaj eBCKOM no3opnniTy . bk"it> onai;o i;ao ohh y Hapn3y n Bep.an.ny, ^nrone n a je RiycanMawoKa JKena bicto ono nrro 11 onaanena y cyjiTanoBOM xapeMy: ne panu nnniTa; bcmuto cenn; inyimt H. Wicrraja'Karl)y. Pan.vne 'ce, ye to naituheiia n napiipana. 3a/fo Cy Aaii|jnny fMaj^;y, HypnxanyMy, onefijn.m r;ao xapeMKymy. najupe na .jamn;, na oirna na MTiTTne.p na cenH Kao 5oraa>. OBne je pevKiija illvimx a ify m Mor.ra mocto mcnaipe Bp.no aano MernvTH y py ce n npefifHinv. To 5n Girao nomrmnije 3a jenny MycjfnMamiy ne Kepneronune nero . je nycnrrn na ce ne^nrro Mywi ca nnrapoM n (Im.TpanoM. Gnr>rpno panu 5niicKor exJ)eKTa it Ce.TirM.nanin cy o5yK.in ina.TBape n ny5e. a n a raa.By Typ5air, noic cy acicepe yninl)opMiica.Tn. TpeGaio je 3nant' na onna. l.'an je 5no yBen.en nnaaiM. i a n cy nypcK.ii Bojnmm jDiaair ynii({)OpMC. n a cy noraioBy Gm.tti yiiii(J>oi>MHcaiin ii nanio, a ne n a će y n a n a y jenan rpy5n anax]ionir3aM. Koju nne no KapiiKnpaibOLa, y;3 to, mocto je.iiie nocTOjancTnene n Mymioe nojaBe. .jennor npanor iianie-M.yTocapn<l). ,no5n.Tn cmo. jennor nxTnjaipa Koju nnjp Morao penpeacnTOBaTn noBena nojii :iayaiiMa bhcok n on.THMAK no,TCCKaj. y 3 to je n AxMe;i, Tiaunnr hexaja. tako .jenan Bnnur mniOBimj;. eaiMOTiio imanv axMonnjy. TpeGao je mraTii čamo eeTOini T^’poan na n a 5yne njiaBir eMirp. Haa n;rane 5oje janeiioBe axMe;mje i;ao n a je rjtpilto iioiuto npBeiio. Har.aena na je to 5n.na njieBiijena. Hona nama Ti>coojKa. -TenncM penn: npeiiOTeiinnja Kairo v pemiijn tuko H V KOCTFTMHMa. ny6.iiiiKa je npMMnna »3naTnjy«, « nopen nerononan.a. ii.pn.Tiimio no5]>o. 3 a to je 5n.no norpeAno na oe yirpaBa no:K>piniiTa icon nocTa.BJbanKa OBai;Biix koMana o5pani.na Kone on Siyc.THRiana iinTevnnreHaTai, jep 5n ce n a Taj nam in mrtierne cne oro .n>y'>e rpeiimc Koje ce noMory onpocnm r. noronoBy Kan napon xohe n a m ena čuo je c m a p i. H uje Tiie5aio Tpa/Kirnr canerc. <vm MiniiJMMi.0 m a Koja no. n ono ce Tpeofi.io yrianMiTii. BnaAHCnaB TMyma. �CtpaHa 336. NA NAPADAJ OD STRANE »GLASNIKA« JMO. Glavni Odbor Gajreta, sVajiim stvarnim, is­ krenim i požrtvovnim radom za sreću i dobrobit muslimanskog .diijela našeg naroda, zatjeraio je -ljude koji se kupe oko vodstva - »Jugoslavenske muslimanske crganizadije« kaio i oko redakci/je njenog stranačkog lista »Glasnika« u takav škri­ pac, da nemaju nikakovih razloga da stavljaju tome radu ma kaikve ozbiljne prigovore. Te .ljude, koji su prošlih godina napadali Gafjret sa nevje­ rojatnim pogrdama i koji su bili sav svoj partijski aparat upregli, da poruše temelje ovog društva, boli što vide da; Gajret i pored svega toga djeluje i napreduje. Nemajući ništa, dakle, čime bi Gajret napadali, ljudi oko »Glasnika« JMO u ^ ottT T ^ broju od 27. oktobra 6. g. pod noticom »Jedna kulturna sramota« napali su Glavni Odbor v nje­ gov list »Gajret«, koji se danomice šini medu mu­ slimanima, radi cštampane novele u. prošlom našem broju iz pera jednog od najboljih naših suvremenih vmovelitsta u cijeloj Krailjevind, gosp. Ahmeda Muiradfeegovića. Glavni Odb-or Gajreta nije voljan da odgo­ vara na ovaj napadaj putem novinske polemike kovu ljudi, kao što su omi koji se kupe oko »G la-. snika« JMO, jer je svakom motorno poznata pro­ šlost, mentalitet i osobne kvalitete tih ljudi. Umjesto ulaženja u novinsku polemiku Glavni Odbor Gajreta je predao te ljude sudu da odgo­ varaju za svoje čine kao i svi drugi, koji rade kao i oni što rade. npBa rajpeTOBa 3a6asa y l1neBn>y. no.To.irwp TiijpcTa y n.ieB.i>y npuip«;iHO jc 3. oitroOpa o. r. npiiy TajpcTOBj- 3a<JaBy y npocropiHjaMa mora Ao.\ia, i«>>y cy OAJIHHHO TiO'jcTHJiii rpaba»n Cea piuuranice na njepy. MopaJiuit ih uaTCpiijaJiHH ycnjcx aa6ano Crno je »pJio .loGup. Hhoth npux<vi, O/tfHBIIIII TpOlUKOBC,. naiioni JlllH. 2.200.—. nocjeTB rajpeTOBy flOMy y rineB/by. ,’laiia 2 S. cciiTiifipa o. r. iio'I uctiio jc cbojum nocjcroM TajpCTOU .KOM y Bpo) 21 r A JPET. IIJICBJI»y MpC'TljCTail !W|I'..1HH .VCXMC;1 3CKII liji. riisoiiMucotK BpxoBHH MvijiTiiji. To« uniiar.KOM .inpoBao je 3 ckh cij). Fajpcry JJim. 1.000.— n ti. mc co .virncao Kao 'um t aoflpoTBop l’aj,pfiTa. , /lana 20. ceiiTCMOpa o. r. iiocjemp je TajperoĐ jloM y JIjice-. jb,y roeiTO^HH M. Jeauh, HdpMmi nocJianim ii- tom npiuim.oM 'flapoeao rajpeiy JJ,wa. 200. — 15. o. m. nocjemo je rajpćTOH JIo./ OKpyatHH Hžmcajn; Iuie-‘ Jta boku rocnoOTH Mhix. Ivpciainuh h roM npnjniKou vnncao 3a v.iaHa jTCMCJbana Tajpean cjtora Tpoixwtinnbcr cima Muo^para. ' Tocn. KpeiKOBHh n je Ha py:cy TaMi»GH>UM rajperoBHM j>o;igIIIIHlOfE CB8KOM 3roaou. ■ -^loiipofl noAOflCopa Kao u neiipe;; 1’jraBHor 0/iOopa cM.irpaMo aa .t.v/khoct na uopa-niMo cpaainv imnanuorT Tocn. 3 ckb ei[ien;pijH. l'ocn. (Je.Tnhy i;ao ii okjijorhom HavaiiiiHitj' K[.!»ikoBiihy. XBa.ia hm k jkhbhjih! H cb h noAOAđop TajpeTa y Boe. KpynH. HiiininjamiBOM ofluiiTiro'' liame? npujaTi5.i.a rocir. Xaun;ifiera Bamamhn. ryflna. a y3 npnnoMoh join lienoJnrmiHC jtjica-' hhx rpaba.ua ina-Opan je y Boe. Kpyn.it obhx /uwra noitu no;iOiiOop rajpera u to caeTaB.i.eH oA <vmjc,achc roeno,ie: iipe/irjcninn;: Axmc,i eiji. niexnh; mjH/Hic: Mypair ITIyiuwih; (MiarajiuiiK: Xn,M,Tirja Enmnriih; pcanaopH: E mhii Tupiih ih A/icm TliionoTiih. Ho-BonnarnjKuiTf noao.ifiop jc o/iMax no.ij’aoo aKuujy aa rAK.vn.T,aibe •iKiiniOTmix HaMHpmma y KO|»nr.T fnjijieTa. 3axBana rocnoAHHy flpy Cannxy TaTapeBnhy. r.ia.BHH O.t.6op ynyTiro je tbhomo F. JXp- TaTapeniiby cuiiiijeflehor raapvKaja: nonrroBaiTH m<Mro,amie JoKropp! y niKOJKiioj ro.^uiiH 1924./25. jio6poxoTno rrre ee npuMiH.im .tjvkhocth iKyhibC5’ JTHjeuHHtea y on.ianin.CM PajpcronoM kohHhkt.v. Ty ^ vskhoct ofiaB^AiH ere HnjeaBjecnuje h HajiiojKpTBO®iiHjc, ne naach.u njuu TOMe na BpjrjcMC Ka^a ce jc yi:a3HBaJia norpeCa Bome rnere cin ­ kom nameM mirTOMuy h ne Tpajnehir aaro niinaiure MarcpujajiHC BOpHCTH. ropn>HM BaniM pa.ion yninu.nu rrre noMoh n ycjiyry Taj|KjTy, komo Mirom naum n.y,nr, na u aKajieMemu ofipaaonanu, a HOTiioMarara aa npujcMC cnojux (rry;cirja o.i Fajpcia, u no nonyinajy fla rc ponaniniipaj.v 3a noMohir uoje oy hm yKaaaiic. y tomc ctc Bic jcflan nncTAn unyacTaic, na aaro cMOTpaMO aa .’O'uniorrr pfl Ba\i napcncMO namy najr.p;tnqmijy ruiai'O/vipnouTr,. yujoponK: na be.Tc u y 6y^yhe ia o u m «a;ia ’ihhiitu raj,peT.y * onoJiiiKo, noiirico rc oicišvje o.i KyjiTypnor noujCHia. Štamparija »Bosanske Pošte«, Sarajevo. — Vlasnik društvo »GAJRET«. — Glavni I odgovorni urednik: Hamld KUKlC. �Svaki musliman treba da kupuje samo jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „G a jre f Tvornica Sprpapira S. D. H a j , Sarajevo, Jt može. se naručiti i preeo društva .Gajret* u Sarajevu CopojBBGKa M m a. a. y CapajeBjr. Te;ie(})OH đp. 33. BaBH ce cbhm y 6aHKOBHy CTpyKy cnaflajykHM nocjioBHMa. y ^ o o jF e Ha iuTeaH>y yKai«ahyje HajnoBOJbHHje. Ofl HMCTe ao 6 hth 10°/ u y c iy n a KyJlTy pHOM H npOCBjeTHOM ApyuiTBy Bf a j p e T “ . a a 0L 1 Irgovaika bankad.1 ( | = | M j| 3 M M M Sopojevo, Stpossmajerovo ul.lZ. dionička glavnica Din. ZO,ODO 000 Rezervni fona Oin. 4,300.000 | | | Prima uloške na štednju, vrši doznake u unutrašnjosti i inozemstvu uz najpovoljnije uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća. si g g f§ Interurbani telefoni brojevi 605, a© 5 i 555 || » M . Beograd, Zagreb, Novi | . ,Sad Tuzla, Split. — 1 lllllll �•J Opće Osiguravajuće Društvu JUGOSLiUflliT osnovana g. 1913. u Beogradu sa akcijskim kapitalom od Din 3,000.000 u zlatu. Ravnateljstvo za Bosnu i Hercegovinu Dalmaciju, Crnu Goru, i Sandžak u SARAJEVU, Kralja Petra 17 Brzojavi: J u g o o s i g u r a n j e . T e l e f o n 'b r o j 3 0 0 BBBBBBBBBBBBBBBBBBBBEE^ B B lEal jol 5 i ž s l r sl B B B B B Sarajevo B trgovina muzikalija I muterljala za B BiE® Bašcigićci pisan|s I risanfe. Bogato stooa. rište hrvatskih t srpskih knjiga Vrši sve poslove osiguranja najkulantnije. Police požara prima Uprava Fon­ dova kao garancije pri davanju zaj­ mova na hipoteke. Sve informacije daje najpripravnije gornje ravnateljstvo kao i zastupnici u svima većim mjestima. D je n i ili uopće nemoćan, popraviće svoje zdravlje jedino najnovijim lijekom, koji se zove Ferrodovim. Vanredno je sredstvo i zaista spasonosan lijek za one, koji boluju od malarije i drugih raznih bolesti. — Ferrodovim otvara vanredan apetit (dobru volju za jelom) i vrlo brzo oporavlja davajući snagu, svježinu i zdravu krv svakoj osobi, kojoj je kakva bilo bolest narušila zdravlje. Za siguran uspjeh dovoljne su 2 do 3 flaše. — Narudžbe prima i razašilje sa doplatom i plaćenom poštarinom: C i j e n a 1 flaše sa opširnim uputama 40 dinara JiiAAAAAAAAAiAAAAAAiAAAAAAAAAAiAAAiAiAAAAia Čitajte ,Gajret‘! List »Gajret« jedini je list za našu porodicu, za našu djecu! Za to treba da ga svak čita i pretplaćuje se! Pojedini brojevi „Gajreta" kao i cijelo godište iz lanjske godine mogu se dobiti uz sniženu cijenu kod administracije lista. Svakom prilikom sjetite se Gajreta! mTTT'rTTfTTTTTTTTTTTTTTTTTTTfTTTTTffmrm � https://kolekcije.nub.ba/files/original/95e2d1ad376a02d2f646634c93c457ac.pdf 2e2fdfb5ff973f740e3381c07b913502 PDF Text Text n« j-; JTHCT t'AJPETA flPylUTBA 3A KyJlTyPHO H EKOHOMCKO I10flH3AH>E MyCJUlMAHA M3Aa3n 1. u 16. y Mjcceuy. fo n im a IX. Bpoj 22. H 23. UnieHa rofl..,«0 A- nojevu hh 6poj 4 A 'Dauu AoSuB ajv j iu c t y n ona m ijese Koa TnaBHOr OflCopa ii.ni K oaynpaBa CapajeBO, 1. aeue.MCpa 1925. — ra jp e ro B H x k o h b h k t 3. — C A A B 3K A J : AxMea Mypaa6eroBHh: U,apcKa Holi (HoBena). OcVaH Hypa Xaij«ti: /Kohcko im raibe y llcjian j'. Axv,ea PeiJiHK: ( OKO.IOBllli ([ipeno/ui M. P. ileanli. OcMaH Hypa Xaunh: Mjsaiieji; H Kypaii. Ct. P. Heaah: ItcTiiHii o iioruCnjii Cnanjiarc H em utia. Xa<t>n3 A. BvuiaT.iah: Mj'CJiimaucKO rtpaino upalio (l’jiaRiie vcraHOiie a npoiuicn). Baaflacaaa TMyuia: CTyHOBU II no;i}HiipilII.. . Pa6aHApanaT Tarope: IIoOoAII. M. T,.: „X apii .lo ja " y Ja jn y . . Meijy | K ib n ra M a h p e B H ja iv ia TajpeTOB r jiacHHK Citima npoTiiJiaTiiiiuiiMa, nononOopniia u uoBjcpeHHmma JiHCTa „ra.jpcr". KytiHH jiiije'iHiii; y capajeBCKOJi koiibhktj’. OciiyTaK 1’ajpeTOBa iio;io;i,So|ia y Ka.niHOBHKy. llOBH IlOIljCpeHlIB y KpeKH. IlpiiJiom na KajiimoBiiKa. llpiijioaii ii3 OcTpoiinpi. flapoiin „ l'a jp e rj" . ao6pOBOA.HU llpiIJIO.IH CaKyH.I.OHH uo pa­ nim a Tpr. uiKo.ie y ;{BO|)mu;y. OCTaJIH HPH.I03H. IlcnpaBH 1 BjiaAHCJiau Cicapnh: 113 CTape MaxaJie li ■< la p u n ije . HnKOJia T. Toypah : Bo.jBOA,a JJoj'IilH (TpareAnja y 5 MMHoaa); . , , „H obh KibUHfeBHii .T.yi“ — OA BjiaAnc;iaBa ' TMyme. *, HauiH flonncH AxMea Mypa A^oroiiuti: llOBH I.IHCHIIli .1.110. u noja noBc.ia. i ^i ...................... yp«AHKK: XaMKA KyHMk, - • �► f l iiir = i3 m m m 0 0 B B B B B B E B B B B B I i uB B B B B SB B B B B B B B B B B E SE BAKRA 6A3RET D. D. 0 Ia a a a a a a a a u Sarajevu — Filijala: Višegrad Telefon b ro i 649 i 689 Akcijski kapital Din10,000.000- RezerunifondDin1,400.000 Banka se bavi svima bankovnim poslovima, te je ovlaštena za trgo­ vanje valutama i devizama. Zavod je piipilarno siguran, a angažovan je kod industrije drveta „Varda" d. d. Višegrad i kod trgovačkog d. d; „Merkantilia” u Sarajevu. Od čiste dobiti ustupa 10% društvu „Gajret”. Hin B B B B li iiB a t i i a a a B B B B B B B B B B B B B B uibui % // Centralna drogerija %] u Sarajevu [□] ■ - - (Z a d ru ga sa o g ra n ič e n im ja m stvo m ) . . ■ KoćiCeva ulica broj 41. ■ T e le f o n : 817. ■ — Račun k o d T e l e f o n : 817. P o š t a n s k e š t e d i o n i c e b r o j 1 2 7 6 . ---- S a r a j e v o Štrosmajerova ulica broj 3 Bavi se svim- bankov­ nim poslovima. Uloške na štednju sa otkazom i bez otkaza ukama­ ćuje najpovoljnije. IE N Trgovina m edikam enata, drogeriisKih i kemigjdh proizvoda, ro b e od gurne, zavoja i hiru.rgških instrum enata, kao i fotografskih a p a ra ta i potrebština. Velik iz­ b o r inozem skih safuna, parfum eri e, kosm etičkih potrebština i spužvi. Skladište svih m ine­ ralnih voda. Ruma, konjaka i. t. d. Telefon broj 319. — B rz o ­ javi : C entraldrogerija. �J1HCT TAJPETA ftpyUITBA 8A KyJlTyPHO H EKOHOMCKO nOAM3AIbE MyCJIMMAHA M3Aa3H 1. h 16. y Mjeceuy. foAHHa IX. Bpoj 22. h 23. CapajeBO, 1. aeneMopa 1925. U,ii]cHa rofl. 80 A- Ilojenuhb Opoj 4 A'Bauu AoOusajv nucr y nona mijena KOfl TnaBHOT Ončopa a.tukoa ynpaBe — TajperoBui kohbhkt8. — AxMefl Mypafl6eroBMk: UapCKa H oti. IIp03HpiIH ce CyTOH H3BJiaHHO HOHOA HHCKO CHyuiTenor BH^HKa, a neGo ce cnyniTajio cbc hhjkc h hh>Ke y moaph imipoKH npoijTop. A Tako ^ajieiio bhah ce, Kaico pHjeKa HenoMH'ino ctojij, i&o yTOBjbenn tmh3aBaA, a Ha H>e3HHHM 3aBHjyu,HMa ojmjemra petJuieKCHja 3anaAa h pacaua ce y OecKona'iaH cjaj. IlpeMa pnjeAH ce nonaraHO ByKy peAOBH OyjHHX aKaitfija h myMe raxe MejioAiime' njecMe. AnaAHje cy , orpoMHH, 3eJieHH u,BjeTQBH, koju cy y npojbehe oHjejih — Kao JBMJbaiin, a Jbera 3ejieHH n KymTpaBH-Kao 6yifcaiBe — HenoHeuiJbane AjeBOjKe. /Jjepa hm Kaky ApBo OarpeHOBo, a Apsehe h nnje HHiuia Apyro Hero BeJiHKo — rpaHaio ABHjehe. Heroje y AaJbHHH ry6e ce y Mpany moaph GperoBH, Kao ppuH capK0<})a3H, a oOjih hm čokobh Harane na BeJiHKe rpoOoBe oa čarapa. U,HjeJia je okojihua y oacjkah caMOHHKjie Tyre h SecnoMohHor onaja. Ko 3na, 3auiTO cy tpkhh th Hama nejcasKH h 3a mhm ne3Hy h>hxobc TajHe HeBHAJKHBe Ayme.., CyHAe je ynpaBO KJioHyjio 3a 6pAa, a y<5ora Kyha yAOBHU,e Ajnuie nyAH0 je iuiaHyjia y TOMe TpeHyiKy h 3aBHJia ce y cjajHH CKpjieraH njianiT. Ha MajieHOM TpoiflHOM npary cTajajia je yAOBHu;a h yMopHO jiynajia y cyxe HaBopane A^aHOBe. KpBaBa pe^JieKCHja 3anaaa oćrajia jy je KapMHHOM h ’ihhhjio ce, Aa to HHje OHa Hero orpoMHH njiaMeHH ciyn. — ApH<J)e-e! — Bmcajia je CTapnaa, a rjiac npejieTH AaJieKo HeKyA npeKO HenoMHrae pnjeKe h H3ry<5n ce y MHpHoj, nmpoKoj paBHHHH. — IlTra je! — 0A30Be ce ca yjiHn;e Ayro h oierHyio HeKaKaB Ajerajn rjiac. My3HKa ce pnjera caBHje y bhcokom JiyKy, npoByne ce Kpo3 THniHHy, Kao cbhJieHH KOHaii h ocTaHe y 3paKy, Kao Aa nena OAroBop. — XajAe KyhH Benepara! — 30BHe ra MaTH... — ^oha hy, aok ce noarpaM c AjeAOM — jaBH ce oneT OTernyTO AjenaK. — y Kyhy, KaA th KaaceM! YAOBHpa ce pacpAH. — ^ohH hy, 3ap He nyjem, rjiyxo! HsAepe ce Apn<{> ,a AeceTaK Aje*ijHx rJiacoBa npacHe y CMHjex, Kao Aa ce noApyryjy CTapnpH. YAOBHAa nJiaHe. — ApniJ)e-e! — H3ApeHH ce ona. fla Bor Aa h He Aomo chhko, Kan ch Tara! ... V Kyhy,' Bpame! — E caA He hy y3 hhht! — 3aBHKHe npKOCHO AjeMaK ca yjtHne. Mara j^oHJia HeMohHa. Caao je 3aApxTajia, noicpHJia aHU,e pyKa.Ma, OKpeHyjia rjiaBy h 3aBaiinjia Gorao, Kao Aa upnjera: — AoOpo, AoOpo, ApM(J>e! ^ohH he# th KyhH, 3anaMTHheui th MeHe. BHAjeheui th, Kano ce MaTH npeA cBHjeTOM cpaMOTH. 3Hahem th, KaA ch Me npnMopao, Aa nycraM CBoj raac Ha uecTy. ^oOpo, AoOpo! He hy ce ja BHiue Aepara, hh BHKara, Aa Me nyje ahjejm cBHjeT, Aohn hem th MeHH Ha aonaao. . . Tpasra Beiiepy JAje 3uam, y_Mojoj KyhH He hem je c ra ...! Morjia caM AHjere npoOyAHra! — npouianie HenaAaHO CTapnAa, Kao Aa ce cjerajia h Ha npciHMa ce AOByne Aa nocTejte y rajeBOM KyTy coGe. . — CnaBa! — AaxHe H>eaeHO yAOBHna h hhabhph ce HaA nocTea>y. CnaBa! /Ipara Moja, čoaecHa Moja Khepn! Kano OHa mhpho cnaBa, Anxyhe, ko hthhhu;a. . . a x . . . a x . . . a x . . . Ancaaa je CTapHAa y jeAHOaHMHOM OAMjepeHOM pHTMy onoHamajyhH K hep... Maaa Moja caaBya>HAa... — HeKaj!. . . cjera ce OHa hohobho Henera h ckoKHe AO Aoaa$a, OTBopn ra h H3BaAH nopAeaaHCKy hhHHjy ca OaKpeHHM KanKOM h nociaBn je Khepn bhuib rjiaBe. — TaKo! — manTajia je CTapHAa 3aAOB0JLH0. HeKa HMa, hhm ce npočyAH. ji,OHHjeaa joj Majna... Uhu je? — TprHe ce OHa yjH,eAaBUJH Apn$a na BparaMa npHCJioH.eHa y3 AOBpaTaK. — LLlTa ch Aornao? OAJia3H, He hy Aa mh CTojHui Ty y Mpany Ha KyhHOMe npary, Kao BjeuiTaA. Eho th AjeAa, na hah no accth ajaae npoAaBara. X m, raA jeAaH Ajenjn! Yjia3H y Kyhy! oopece ce CTapnna CTporo Ha CHHa. Apn(J) ce y3BpnojbH, He 3Ha, 6h jih ymao, hjih He 6h, 3aniKHJbH JiyKaBO Ha MaTep h o0jemeH>a4KH ce HacMHje Ha H>y... — A . . . a . . . xohem jih Me 6hth . . . ? 3aMyAa OH HenaKo HecHrypHo. yjia3H, He hy Te 6hth! — manHe CTapHAa na oko MHpHO . . — X hxhxh! Jlaacem, 3HaM ja Te6e! — Ta by6pe jeAHO, 3ap ce CMHje MaTepn Kaoara, Aa Jiaace. — n a KaKO hy th ApyK<mje pehn, KaA 3HaM, Aa je TaKo. — yjia3H! He bhhh tojihko! HleMca je CoJiecHa, noneJia je oneT KpB Aa (5aAa. Ja He Mory y3 H>y 6hth. �CtpaHa 33 b . Bpoj 22. h 28. T A JPET« ' He hy Aa hacm! HpOAepe ce Apmp: 'l h cu Me Mopuiit—Hhn-^cAiaiiocTommn, učena je iipn~nopOAy, iiu Me je iioaitu.ia, joj oy^eM eOejKa AjeTeTy u ^aue poAH.ia, th fteui Me h xpaiiUTU. Jecau .m ja TeOe mo•iiio, Aa Me patjaui... obimna.' *" * — Jeci — ja . .. Aa tu uAeiu, 4 ’ja Aa ocTaiieu! • — /jji ce HHcii im poAiio — lca.u' nycTe cpehe, kua cu TaKU! Ile uojiim ce JLiora, ne nomTyjeiu cmpuBana je Oaiti'iir 10 upalio! A u,apeKa nohV — K&'kha n,apcKa nohv — norjie^a ra 3a'iyl)eiio jera, na ko ne oiiAa c tooom na upaj neahuV — /j,aj mu Aa jcAeM! — upiiciie totobo onajno Mara. ' uia 11 — IIaJlefb yHinejb Kavice, Aa je eyrrpa lcpajbeB Aje'iau. ‘iiiraB Boiujii Aan liiicaM liHuna ouycuo... Ajuiua arpaOii aa neicaKaii ounuliau u nacpiie po^eHAau, u Aa ne liopaAU Tora nohac omu iueHjiyic. 'imac he*će rpaA Ocmijeivimu <peibepu.\ia u cBujeim- upeMtt upaTUMa. Aputp ycTyi;ne neicojiuico Kopana, Kao Ma. 'A‘ČByAa no icyha.\ia Gapjau/i- CBe he Omu na uo- Aa he iioojehu... — He hy ce ja c toGom naAMehaTU, ueh hy Te ra.Ma u mj-uiko u uceHcico, cBiipahe napona My3Mica. /i/mać cy uiihobhuhu ii rociiojuu,e u,uje;m AaH kh- npiiApujeTii ubom noTaiiKOM npeKo Jie^a, na Aa naMthjiu nncujiy u onhuny. He he omu Taicora meiuiyKa, Tiirn, AoicJieroA cu ucuu. Ako ne hem cjiymaTU mh.iom, KuHcy,! oAKaKo cBujeT iiociojn... UBa iic Ajeu,a Outu xoheui chjiom. .. Buua.'ia je acecTOico Maiu... . — CaMO Me omumi! — iipujeiuo je Apiup. Gue uaho'jb^; jeAHHu hy ja ’iaMmu koa nyhe. Je a’ to hy th iieiujepe KaMi\ibibOM nopaaoujaTU... ......... npaBoV — KoMiijamy! —icpiiKue MaTH. 3ap cu u y to — Tu Ue Moucein uhu! — OABpaiu cpAUio Majica. He heui tu paAH Tora octabutu CojiecHy cecTpy, a ja 3aopa3AUO?! ^ap obo mujio cupoTHibe Aa mu yimimyne Mory y3 H>y oeiaTU, KaA uopau uhu Opamiia 3a- jeui. .. ? •— Heuoj tu MiicjiHTH, Aa ce ja TeOe OojiiM? jypaAHTH... — He uory hu ja! — H3Aepe ce Apuip. IJen lialuo ce Ajc'iaK. E bo lia, ornuuu aico cMujeui. .. ! Ajuiua Oaiju oOJiuhaK, KJione Ha MHiiAep u GeccnaBa! — npoOyAuhe ce AujeTe y Hohu, HecpeTuu'ie, uoMohno oajeu,a... — -Hlia cau ja Bory cupuBUJia, Aa mu nanpTU na he cbuch^ tu oa cTpaxa, na ou Te OHAa paaaneJia. — Bu... Oaui Ou Me pa3anejia! Heu cBucne, uiTa 0 BaK0 By Myuy Ha BpaT. Obo neua im y Umiijapa, uito Me Gpura 3a ibOM. „l^j tu mchh, Aa ja Benepau. je mchu AocyheHO Aa TpiiUM. . . ^ a Bor Aa Te, crni­ — Be'iepahem tu, ano*. j^ Teče OMjepiiM obum no, ne Ohjio: /J,a Bor Aa th MajuuHe cy3e na rpAiie oOJJuhKOM iipeico Jiefca! lio Bory Gpaho, uito h v ^ rS u ^ -^rnne H3ua3UJie. . . ! Rom je Majica oa ueMohii luianajia, AOTAe ce Apucji Me! Hut Mory cyAHTU, hut *iory c ibuue vicuBjeTu. OTKano My je OTau, yupo, y^eo jjeMfiiar^e, na ce jaKjSS ymyjbao y coOy u n»ymicao no 3aicypHMa, HMa jiu ueuepe. Hauiao je y AOJia<J)y lcpaj MycaiiApa Majio Kyicycrnu He MOHce. A ja com’ vKeiicna maca. ile Mpry 3a ibUM u no uecTu TpnaTii, He Aa mu o0pa3, ne Aa mu py3e, ćupa u Jiyica u omoneo jecra Aa My CBe nyna.no H3a yumjy. Bjepa, a OBano ce Burne ne Aa H3Aypara... j\lajica ra uorjieAa u npeA-5au,H wy iipujeicopniiM — IHia ce npeAuBjbam Ty ii nojeima iiaicjiaiiam! ^aj tu Menu Aa ja Benepa.M, na tu icjienehu je3HK0>i, r.nacoM: — JeAU, jeAii, Mauryne, K03apy. Ja caM to icpBaKOJ1HKO TU Aparo... MyicoM CTeicjia, a th caA jeAeiu. Henaui hh tojihko ' — Ex, cuHe, cpau Te Oiuio! — U3yc-m Mara rop- bom y coOu JbyACTBa ,Aa ce iioctuahui Mora icpyxa. Bor Ko, Kao Aa he 3aiiaai;aTu. 3ap cau Te aaio poAHJia, Aa Aa, Te caneo! JeAU, OccpaMiiune, MoOaiiune! JeAU. . .! mu MO/Keiu iiJbyBaTH y unije u O.naiOM ce iiaGaHUBam — Ja Oorauu jeAeM. Ha Moje cujeAe Koce. 'đuau ja Aa je ieOu HecTa upeua — JeAeiu th u Moj icpyx u Mojy Aymy n iioje oa MaTepe. Hayniio cu ce lauo icojeHejiy, a;m ueica...! Hiirepupe. Tu cu ;iyuiMaiinn coojoj po^enoj Kyhu. CBeuy he Aohu icpaj... He heiu tu caunoM jioa jeA— Gumo th roiiojiu, iuto Te BOJba, aoic ja He noHHM KpOBOM JKHBjeTH, lia A» TU je rJULBa AO neoa, u jeAeM. 11 onaico th je oBaica pujeu Oea peira u r.naBe... Aa cu mu na 3jenune ucn’o... Hucau ja Ayvima Tpiimu Ana, icpue jeA«o, ue hy ja Tpnjera, Aa th y TBOje1iiaCjafcmnie u jeumu ce panu TBora iieonpa- Mojoj—icyhH c mojom icopimoM xjbeOa y pyuu iubyjeui Hora je3HKa. 0AJia3u mu c upara, OAJiaau, i;yA 3iiam! na Mojy cnjeAy nocy. Ilpe0uhy ja toOh KHMMy, icao Eho tu ijecre, eHO tu u,apcica uoh, ua paAH, uito imjieTy, AjiaMaHHiie jeAan! 3Ham, cauo OjevKH oa Mene, Aa Te Burne ne raeAaM. Ajuiua ckomh, iipuxBaTH noiiOiBiio 3a oOjiuhaic, He hy Aa 3iiau 3a TeOe... norpaOu Apuipa 3a icocy u oMjepu ra Heicojiuico nyTa mu abh' oeMaica 'AputJ) oOjecu ycHime u noniie Kuxaiu u yuiMpu,a- Bara, icao Aa ra neuiTO y uocy nucaicjbu. /Jyro ce je TaKO KM63HO — ' OMUTO lia CHJiy — AOK neicaico m ije y3Aysii h noiipujeico, Aa cy My cy3e caue Bppajie na — Hane, Hane, cjiaTica Hane! He hy iiuKaA biiHauiao Haj3roAHuju hamuh Aa pearupa n a MajnuHe rne, liuicaA Burne, Apara Hane! yOu Me, aito th uicaA npujeTine: u ima BHiue peicHCM. 0;iMax Me na MjecTy 3aK0Jbii. — Jeci j a . .. xoheui Aa MyBau UIeMcy, Aa ce 3a- OcTahy ca UleMcoM u nc hy liuicaA oa me MaiCHyni, tbophm y Kyhy, ne Aaui mh Beuepe .iie.Aam mu rjie- OoraMu ne hy, Bjepyj mh, Apara HaHe! Taico mu Bora, AaTU uieHAyKa, roHum mc U3 nyhe, Kao Aa tu imcaM Bjepyj mh! Majica, pyicy th jbyOuM, ne Moj Me bhuic chh, Beh cjiyra. Bora mh! Ila sauno oiiAa Aa tc cjiy- yAapara. Pobena Moja, mehepiia Moja Majico! He hy uiaM. He hy Oojian, iihcum ja TBoj po6... BHine, icaA th ica'/iceM, ne hy Ajiaxa mh, ne. hy ahhu — Aa cu tu Moje upaiso AHjeTe, He Ou ce tu c Maj- mh ... cBc hy Te cJiymaTH, uiTa roA mh peiuiem... nakom naAJiajaBao, Beh Ou ce OAMax koa npBe pujeuu Opajao je Ajenaic, Kao y rp03Hun,H.,. noKopuo u ypaAuo, uito tu bc.tum. .. Ajih tu cu jiojia, Ajnuia je TyKJia Ayro ii HeMUJiocpAiio. A icaA je tu cu OapaiOa. na neheui.. *. a th KHAaj... niuKopo nuAjejia, Aa My je Beh AOCTa h Aa ce yucTHiiy Biuue je noA ueOoM, hah na 3jajiu c AjeMypAHjoM no neciu, nehe ycyA«TH, Aa joj OAronapa, nycmna ra je. Oh je a ja hy ceiOu oneT neKaKo noMohu... jenao h rymno ce y cy3aMa. Cjeo je y jeAan icyi h �BpOj 2Ž; H 23. »rA -jpEf« ĆTpaHa 339. 3aicoH,cnyo cy oa n.iiana. llenpecTano je plivao, TaKo, nory. ’JiyTHM, jcaico y.\uipoM, .čitanu Aan n okuku nar: Cne mimo y.ua3H-y.\ie 311 M11 u neKaicau crpax. . . c'rpax A 4 j i ' A i s a .Morao/Uixa yaiiMa'm. li.ui'i ii Jiyna iipofiyAn OoJiecny lik ‘Mey, noja ju («A HCHKOTa, UJIU OA CMpTll. . . IIC 3HUM oa ‘HTa je . . . Jieviia.ua y ApyroM- Kyry, BoJioiuua ju oa cymnnc. Majico! — y.\iupu ce l’pJiiiAo.Moja, JiacTauune Moja. TeGu Majica joj iipnuuce .ueljoii ah co- McnaniJbO, a oiiAa cc nojiaico carnu na;i, ji>om h aanma je .mukuiuim raacoii: ce ctt.vio upu'iuiba, j(‘i> cu Gojieciia. .BuAHhein th, icaA OHApamiiu, icaico hem uece.ua Ghth u icaico hem — IlJuMco, Aywo, icaico tu je? — ^oOpo Majico. Cnaisa.ua caM, CaA mu r.Hino ne ApyK'inje ronopnTH. — rieMoj iiconaTu Apinjta, Majico! Ja. ky othIiii , cToiice im y upciiMa toahico. — A on ji’ Ma.10 je.ua, ichupnV Ajuma uu iiarne u a on ke ocTUTH. Hw.viy Tpeoa Aa lipamiiu Teiliepn-ie, — /ja jo mohu, Gor Aao, Apuip Tanan, nao hito maune joj na yxo, aa Aputp no on nyo: • — OcManQoroiiH.ua th ju nocJia.na lcojiana y .\itviy. ch th ,no Ghx ja ibora ncona.ua. On ce jo noKuapHO.. T h aiiam, kojihno ona toCo kojih. He noiUTuna iimcora. A th ch Moje AoOpo, .Moje Aparo — XnaJia joj, Majico! ikuieciio AHjcre. TeGe Majica mije iinicaA pyncH.ua. — XohoiH J1H ,Aa TU H31M1AHM KOJU? r Iparo Moje omu, icaico je ona Gnuje/ia... — lio Mory, iiHca.M rJia^iia. Ajuma je noTajiio oGpuca.ua hoico. ihko cy;ia. — OaiHTO no mo/Koiu. OcMaiioeroKuna ko co Jby- llIeMca je. thxo noTpavKHJia H.e3Hiiy pyicy ii kua jy thth, icaA 'iyju,. aa imjeeu jojia. Jyiep mu jo poic.ua, je iiaiiH.'ia.ia, iiOAiiriie je na cuoje yne.ue yciiHne h Aa he cKO.Mo AjuTOTy, aico oyAo ikohcko, naAjenyTU iioGoiiciio, icpoTico cnycTH na iny nje.uon. Tiiojo UMe. TpoOa.'ia Gh, ichepH, uaicap 3a me.3Hny . — Majico... Aoupa Moja Majico! KOJby. — Khejnt'. . AHjeTe Moje! — He Mory Majico, noAaj Apn(j)y. A OcMauGeroBaiin je ‘jamyMH.ua noh. Ono nyAHo ociijeubcibe, iiHUH x naa a u rAje uyjia u i’Aje ne liyjia! A 3amuo i;ojo jo aamiA oapao na yAonHiimiy icyky, mije yMiiluiane Apn(J), Majico? - ny.io. 4 hm jo cynu,e aanuio, na HCTOj ce jo CTpaiiH — ^ oOho je ono, hito je Tpavnuo. Ha n to My'je iiojaruo Mjechi, u npocyo cnoje Gaicpeiio cimjeT.io na MaJio, na join ipa/icu... lcpon, Ha OHAone u y coGy. Pujena jo jane my.\iii.ua, Ajuma yic.ToiiH Jicijcir, oa IHoMciine, ‘iiocTejbe ii aicaniijo cy r.uacimje njeiui.ie, a 3o.Mjba je Aiica.ua A.yoicpciie co npoMa ApH<J>y. GOICO, MHpHO H ClIOKOjllO. — yx, lcaican je, aico Bora 3iiđ.m! K’o Aa je hhHa ui>aTHMa iukjioahc Gpana. Y coGy yl)C Manu Tau Aan l)yOpe nyi;ao. LLIto cu.Taicu, raAO jeAan!? lulo ApncJ), npecny]en h y.MHBen, h ocTanu uGpnic nonpaj Aa cjoAHM na na A.yicaTiiMa, na Aa’ b i cmncib-Aaii Mory Hh3 Mason GyG.uacTO ;iiin,e ic.UH3a.ue cy ce icaiiliOKc xajbHiie HaMHiiaTH, Aa Cc&cn^AU'iHk Aopev I V Ae, a OApana pyMen piy je H30u.ua na jaroch rake noAepao, ica3yj,1. in,asla. Ma,imi je 3a;ipxTa.io cpn,e mhm ra je oiia— IloAepa.ua mu Ajena, hkcam ja CoraMH. Apxrao iiHJia. JXyro mije Morjia oica cicHHyTH c iberone .unjeiie je ApH(J>. . .. ; . I Otllll •ii aApaBe nojaiie. A OHAa iiporoBopu MeicamiM r-ua, —- IIoAepajia mu A.ieu,a, mican ja GoraMH, ApxTao com, nab Aa joj ce cpne oa MHJba paciaiia,; Hom, icaA tu Aepy xajbune? . ' — Aprnjie, xpano Moja! Eto neimcnp y AOJia(j)y, — Hucau ce ja c mirna urpao, Bek onu caunoM, na ce oiapu, a npjbaBe xa.ibHiie Gann y MycaiiApy. aaGyima Ajenaic. 'J’aico BHAHiH, a caA yna.uii JiaMny. — Ja ky TeGe Bek OAymiTH oa ^aicne Ajeu;e. ripuApmj) varano AOTpmi ao 3GMJbaiie neku. cicmic Mupukem ce tu, ko GyGa. -C me mHGimy, yicpeme h 3ana.uH jieTpo.iejcicy cnje— Mah npeA icyhy, na ce ooyu,n, a%tc oisa Gornja THJbKy, icoja je Bucima na MycaiiAPH. y coGh ii.uany iiTima ne rjieAa. OuepH Te ylnu u Te pyice! Hanyku GjuijeAO cmijeT.uo h c T o n u ce c MjecenimoM y jKym kein mh ryGy y icyhy. Jl3Aupu npeA BpaTa, Aa Te ne h Gaicpeiiii OAcjeB. khahm! y3Mu uGpuic... uGpuic, icaA, th icaviićM... H — TaKo. A caA xoah, no.u>yoH .\iaTep y pyicy; nore.Te ouepu, Aa mu noibane ne icajbam. Aa th oupocTH, hito ch Gno onaico iieiioc.uyinan. Apinj) y3Me U3 AOJiaiJia nucTe xajbHHe, y Apyry Apmj) oiape pyicy OAa ce, Ma.uo ce nacniAH, pyicy y3Mc uOpmc u H3ny>ie ce nonaraiio H3 coGe. ooppn r.uaBy h npn^e thxo ao MaTepe. IlJeMca je nyro rjieAa.ua 3a h>hm, a oiiAa ce Ty— rTaj mh pyicy, Majico! žicno oicpeHe upena Majuu u npomanhe: Taico, Bor Te O.'iarocjioBHO, AHjeTe Moje, na — Banuo ra ncyjeon Majico? Oh je oneT Gojlh, Henoj HHicaA Burne tobophth OHaicoBiix piljenu. Ho Majico, oa MeHe, oh je 3ApaK, a ja cau oojiccna. Ja nama chhico. y6nhe Te Bor. yxnaTHhe th ce ycTa ca.\i th na TepeT. Th ce khhhhi h Mynum, a cne paAH ii jesHic he tii ycaxHyTH. He hem Mohu im jeAiie pnMene, aoii tu Monce Gtiih oa icopucTii... je'in BHme iiporoBopuTH. JT^e pemi, Aa ne hem bhhic — Heuoj Taico, AHjeTe Moje, th hhch hhicomc Ha iiliicaAa roBopiiTH pyiKmix pnjenH. Aa ce iinicaA. . . TepeT, na icaico Gh Gujia CBojoj Majpii. JJpara Moja iinicaA ne hem nnaAHTii ca cbojom MaTepoM. roJiyGHne! Cauo Aa' th Majuu Moacem 03ApaBiiTH, cne — He hy, Majico, nnkaA BHme, Aaxne thxo Aprnji. Gu AP,yicHHje Gn.uo. Ajnnia aarpjiii Mauora CHHMHka, ocjeTH merony — 03ApaBuky ja, Majno, caA je JbeTO. Hna iiynoky h pApaBjbc h OBHje My pyice oico BpaTa, a Miioro cyima, a cyiine je cjajno, Majico. Ax, Bor 3iia, r.uac joj saApmhe onojno h 3bohko, icao OAjeic iipnicaico ke to cne Ghth h xoky a’ ra HicaA Burne bha- Tajene cpeke. j(!TH. — Kano ch th Aiijen, chhg moj, M0MMHhy Moj... — Xohem, ichepu. CyTpa hy ja TeG.e OAnecTU na HeMoj BHme miicana ronopHTii MajUH pyncnnx pilje­ pujcicy. HanpaBnheMO ca OcMaiiGeroBHHOM Teijiepn'i. nu .. . He nama, neno Moje, yGHhe Te' Bor ..:! Kano BonnykeMo Ajenojana, na heuo h icojio oicpenyTii. cy th oGpa3u hpbchh! H onu cy th y.\nre. KaA OApa— Ex, Aa.ueico je, .Majico, 'AO cyTpa! Monce ce CTem. Majica he ce hoiiochth c toGom. .. KyniTpanhe y.\ipHjeTH, a ja caM h Taico O.unace cMpTir, nero ;kh- Moj! nceTO Moje! HItciic Moje! HcMa Majica nyno Ajene, �CrpaHa 340. r A JPET« Aa hx Tyqe... Th He hem bhui© cpahth cBojy MajKy... HeMoj, xpaHo Moja... KaA roA Te HođajeM, 0y^e mh nocJiHje acao, cpu,e Me Moje Gojih 3a toOom. .. Tu u He caH>aui, kojihko to Majica boah, KyuiTpaB'ie Moj Macin je Apu(j) eje^uo cae nocTuljeH Ha iLeauhom KpH.'iy, Tpjbao pyae, y3Bujao pa.\ienuMa u A0H>y ycHuny 3aBJiaiiuo AajieKo oa yeia. MajKa uuje Oujia HincaA c ifaHMe TaKo ibeJKua Kao Be’iepac. To My je OHJio ^oneKJie u neyroAHo, Huje anao, KaKO Oh ce upucao, t jedno je Ha ibeamiOM icpujiy Tauo HecnpeTiio, Kao y icaKBOM .iebeny, hjih KopuTy, Henpeoiano ce cMjeuiKao ii iipBeimo. — HajeAHOM je ona3Ho, kuko uy cedpa n.iaMe. lloAiirne cnojy icpacny, KyuiTpaBy rjiaBy h KavKimpcTOM ynpe y cecTpHny uocTejby: — MajKa, iiAane... IIIeMca iuiaue... Ajuiua ce TprHe na xe pujeiu h y cTpaxy HcracHe: — IlleMca, JIIeMca... im a th je, hko Bora 3nam. IUeMca! lileMca je iiccTpanue npoMaTpa.ia Taj ahpajHbh npuaop H3MiipeH>a, viuiacOho ce CMnjeuniaa u npiiryiueHO 3an.iaKa.ia: — Majicp, Aa mh je cynu,a, Miioro cymila! Mohcah 6hx h ja oaApauii.'ia, MOiK^a on h Mene jeAaMuyT mor.ia Tano MHAOBara! Kano je to AiipjbHBo, >jiajKo, iuto th ibeMy roBopiiui: IIceTo Moje, uiTeHe M oje... KyiUTpaBMe Moj... lia uiTa Gh My Apyro h peKjia, uaa je Tauo .injen h iako 3ApaB... A ja —? urra caM jaV UlTa heui Memi ica3ara? JUTa ce Moace mojih pehn jbeuiHHH h MpTBauy, KaA ra He CMHjeiu hh pykom AOTaKHyTH, Aa ra ne nospnjeAUim. Ox, Bouce Moj, Kaico caM ja HecpeTiia, Kano oau ja Oo.iecHa. A 3auiT0 ne Ohx h ja Gnjia 3ApaM, h ja cau MOBjeK h Meun je Aparo JKHBjera... aauiTO... ? Ja necperaHua... ja My>ieHHi;a. . . 3auiTo caM ce h poAH.ia, KaA hy <5hth OBaua . . . y*CujTe Me! <3ra3HTe Me. . . Kaciaji BaM Moja KpB... h OHa 3aiiaAiie y rpneBe. Majuh ce iipiiMHHe H>e3HHe pujciu Kao ouTyacoa, CTora 0ArypHe Apnijta iioiieuiTo rpyOjbu na cTpany u oipece ce na ibera: — HeMoj Aa joj aaK.iajibam cimjeTJio... yiwiOHH ce Majio! — HHUiTa on Menu ne cneTa, MajKo... 3ap ne BHAHiu KaKo je AoOap, Moj MajiH OpaT, koahko y ibera HMa cpua. Apmjic... cjiaTKH Moj Opauo! X oah, caniH ce Ma.io A0 MCHe, Aa Te cecrpa nojbyOH. Ma.m ce AputJ) carHe h kjickhc noKpaj H>e. Ohh ce thxo h ajcthhjCKH nojbyoHiue h yTOHyme y Ayru 3arpjbaj... a MajKa nx je raeAaJia ii r.ieAajia a y AyuiH je HeuiTO ch.iho AyOoico aaGojbe h OHa xTjeAe y Taj Mac Aa KpHKHe... ajm ce oneT caBJiaAa. y TOMe joj TpenyTKy naAiiy na naMeT A«a ocMaica KjiacoBiia Gpamna h ona npeAera pyKOM npeKO Mejia, icao Aa ace.iH cbc oaOopaBHTH h y3AaxHe AyGoKo — Bh ce Tano aaSaBJbajTe, a MajKa he OoMaHoeroBHUH, Aa HaM 3apaAH icojy 0Ky OpauiHa. y HyacAH cmo, Apara AjeiHUe. BaOo yMpo, a mh ocTajin caMH, Ko ocjeneHO rpaibe. Ha xBa.ia Bory, Kaua HMa Ha cbhjeTy joni AO(>pHx Ayma .Koje naM HAy Ha pyKy. Hhomo joiu AOUi.iH AO 3HAa. Apnijie, chhko, th He ^ ah hh- Sp o j 22. h 23. KyA OA cBoje Oo.iecne cecTpe. A TečH he Majica yiyBaTH OA CBoje KaxBe rojieMy rpyAy uiehepa h jaOyica hy TH AOHHjeTH. — Ila chhko, aok JKeHH ne noMorHeM, ne Mory je ocTaBHTH. MopaM joj AHjeTe OKynaTH h eGejKOM Chth. 11 aok je Apmp onajno r.ieAao, kako My math oOjia'iH ueMOep h (pepei!iy h Kaico iiamiaiH CTape noAepaHe MH3Me, AOTJie je IlleMca npoMaipajia cBaKH iberoB MHr h HacTojaJia, Aa My aaBiipu y Ayniy. — Majua! — hcthchc Ooja'/KJbiiBo IlleMca. — IllTa je KhepH? — Xohe ah Apn4> ocTaiu ca mhom? Ja ce OojHM caua. — Xohe, xohe, KhepH. On TeOe bojih. Oh sna, Aa cii th GojiecHa h Aa ce iuiauinui hoIih . Apnijie, mcao, AoOpo c.iymaj. A ja hy ce OAMax BpaTiiTH, mhm <>yAeM roTOBa. — AoGpo! — H3Myua oh. Oh je MHCJiHo, Aa he ce Mara lipnje noBparaTH, nero iuto ce pacnjeTa CBpuiH, Tano, Aa 6h jom Morao npHCiijeTH, a.iH caA je h Ta jeAiuia naAa H3ry6jbeiia. Majua je oram.ia, a ibnx ocTaBH.ia caue. CBe je upoiia.io. teerOB najjbeimiH can, Aa bhah HJiyMHHauHjy na icp’a.'beB poijeHAan h.ih uapcicy iioh, lcaico ce je Ta cBeuaiioĆT y AjeujeM >Kaprouy 3Baia, Gjeme cacBHM npoiiao. CBe, iHTO My je ohjio iiaj.viH.iHje h najApa/Ko, CBe My je DAyaeTO. lj,apcKa iioh yMiiHyhe Cea ibera. . . To ra ji^iaKO pacTy>KH.io, Aa je ropno iipouBHJiHO ii aajeuao, Kao Aa he ce yryuiHra y cyaaMa. PHAao je u rpuao, a cyae cy xiy uypn.ie na hoa hhb jmue, Kao KHiuHHua.. . c IlleMca je 3iiaJia, uiTa My je, sara jy je oćiy3HMao HeKaKAB HOTajiiH cTpax, Aa oh ne 6h orarnao, a iby OCTaBHO. vfie ce Te 3aTBopeHe AjeBojKe Goje cajMohe, Kao rpoOa. lbHXOBa je (J)aHTa3Hja, Aa.ieKo oa pea,iHora HvHBOTa, CTBopn.Tia coOh Afia oiipe'ma CBHjeTa. JeAan je CBHjeT caiba, Touiao h MeKan, a ApyrH je cBHjeT cao.iacTH u yTBapa, nyH rpo3e h yjKaca. HnTaB je ibHxou JKHBOT HcnyH.eH caMo MauiTaibOM, a uiije;io |ibHX0B0 HcicycTBO He npejia3ii rpaHiiue Tora HMarHiiapHora CBHjeTa. OHe ne 3Hajy o acHB0Ty irauiTa Hume, Hero oho, iuto cy caMe o ibeMy cTBopn.ie. Oh je cBHjeiao, oHjejiH can, hjih je upH ii Mpauan iioApy.M, H3 icora ce AH/Ky aBeTii h npHKa3e. UleMCHHa je MauiTa oiuia Go.iecna, cTBapa.ia je ca.Mo OoAecHe cjmice. H aico uuje icotoa Gho y3 H>y, Aa je TjeuiH h Aa je OABpaha oa 3ahx mhcah, ona je nara.ia oa upiiBHbeiba. JJoic je Apnip ujiaicao, ona je HenpecTano pa3MHuijbajia, mhm 6h ra yAOopoBOJbHJia h iipHApncaJia yaa ce. A KaA je oh oGpiicao cy3e h 3ar.ieAao ce Tyno y MjeceMHHy, OHAa ce je h ona raHyjia h raxo ra BHKiiyAa, Kao Aa ce 6ojn, Aa ra He 6h noBpHjeAiuia: — Apnđie... Apnđie! — Illia je? — Xohem ah Ma.io c.iaTKHx icoAana. Ja He Mory, na caM tcOh ocTaBHAa. Oh iiOAHnie TpeiiaBHue, HaMpmra oOpBe, nanpMH yciiHue h norAeAa y cecTpy. Oko ycTa My je raipao MaAH, jeABa 3aMjcubHBH CMHjemaK. — Hnam ah AocTa KOAana? — HMa — nyHa MHHHja! — nyHa MHHHja? — A orayAa r a toahkh? — oc.Mjexiie ce AjeMaK. — IIocAaAa Memi OcMairCeroBHua. Apn(J) je HanpMHo ycHHue, oGjecHo raaBy h Majio Aa HHje 3aiuiaKao. A OHAa nor.ieua iipeiuiauieHO y MaTep: — A xohem .i h Ayro ociara, Majico? Oh ce npHByMe,Kao MaMe, ao MHHHje, paaMOTa nannp, Aurire noKionan. Omh My ce noxAenno 3aCoAy y — na rAje je? — Eto Ty BHiue jaciyica, 3aMOTaHa y hareTy. �Bpoj 22. h 23. »r a j p t t « KOJiane, Koju cy njiHEajiH y pacTonjbeiio.M m ny. y ^ecHoj pyu,n My je CTajao bhcoko nonmHyT itanaK: — njercaK. — — — Ox, mra hx je. GpaTe sparni _ ycmiHKHe Bhahdi, Kaico ja liiicaM na Te aaOopaBHJia. Ila 3ap je obo CBe Menn? CBe. — Oxoxox! H MaJiH je rypMar. 3acjeo 3a caaTKHUie, oraoHeo ro3Čy, KaKBy HHican y cbom jkhboty iraje miao. Jeo je h MJiauKao ycTHMa, oOmraaBao npcTe, a ohh h ho3npse cy My 6m e iimpoM OTBopeHe. .Uncao je nyGoKO, h ryTao Tano noxjieimo, na imje nonymTao iih najKpahH pa3Maic H3Meby nojennHHx KOMana. C tp ana 341. caMa, Kan cy Gh.th mesnim c®aTOBH. OHa je 3aT0 mijeny Hoh nponnaicajia. — Hx 6ynaJia! — Apn(j)e, HeMoj Tano roBopiiTH. Kan 6h oanjeBaJiH ony 3Hanem jih: »Panyjy ce nrane npaMajbehy, a njeBojKe MHpncaBOM nBiijehy«, hjih OHy: »Cbh nparaiiH, caMO Mora HejMa«, onna Ghx h ja Mopajia iuiakbth. To caMO on ceGe notje. Cy3e, Kaaie 3axHna, noTeuy ,na OHna hx ne ycTaBH hhtko BHme. Th to ne 3iiam, jep th ch jom nnjeTe. — Ma mTa ja jom ne 3Han! Ex na BHnnm, Kan ce ja yxBaTHM y kojio na jom no roonojime, a ohh MHHOBHHnH u npyre IIlBaGe BHiy: Ta, BHnum jih, Kano MaJin Hrpa, a ja — neMa to — ko npeJia Be3©M — n a 3ap h rocnojnpe nrpajy kojio ca MyniKH ibeM? — norjiena npenepaJKeno njeBojKa y OpaTa. IUeMca je aanoBOJbHO npoMaTpana to hoxotho ry— Ja mro th MHCJinm! Taite h 3a/KejiH na h OHa noKyma kojh nyT y3era. 4nnn.no joj ce, na Ch Morjia irajecra Gapen noJi'oBHny — 3ap hx HHje cran npen MOMimna? — HlTa he hx Ghth cran! TaH>ypa. IIonHrHe rnaBy h 3arnena ce rpaM3HB0 >iHHHjy: — rJie^ajy ji’ MaKap npena ce. — He rjienajy Ba.na, Beh npaBo y omh. — JJaj h Meira, Apn$e, KojH KOMannh! — A mTa MHmKiKbe Kante? Apn<J) npecTaHe jecra, nornena 3anpenaniTeno y — HlTa Kante! Hrpajy oito ilhx, na CBe ce mia ibv, na OHna y Tamyp: ii iijv h JhyGe hm pyKe h onna CBaKii nac roBope: »Mh — He Gynem mh, GpaTe, hh naBana, i.an-'hem nocTHBHa! PocnonH^na! HaBOJiHTe!« a oHe ce c.Miijy h oneT HCKaTH, — npoMyna on. onroBapajy: »0 mojihm, mojihm, Jinjeno! XBaJia .raje— He hy ja yoera CBe, caMO n& bhahm, Mory ji* iio!« ii jom CBanrra. irtro ron hm nanHe Ha naneT. E ja jecra. IIIeMca 3arpH3e, npeMeTne1' iiehoJiHito nyTa 3ansb- 3iiaM ja, Kano ce to pann, caMO noK ja onpacTeM h raj no ycraMa h noBpara octojih nno Apn<f)y. JenBa noK HManneM Jinjeno xajbHne, BHnirr hem, Kano hy ja c H>HMa amHKOBaTH. OcManCeroBHna mh je pemia je nporyTa;ia h OHaj jenHim nanoraj. KynHTii HOBe xajbime. Kan noheM y rHMHa3Hjy, OHa he — Ha eBo ocTaBH, ja^jie wory. lurahaT 3a Me mKOJioBame... Ha Kan ja 6yneM naMer— IHto He jezera? hhjh. onna hy h ja 3Hara c n»HMa roBopirra... — He Mory. — A 3anrro ce th Bornim c H>HMa pa3roBanara? — Ma 3ap OBaKe ^o.nane He MOHtern na jebeni? — Ex na Kan ywnjy rajeno pa3roBapaTH. H jih— nynHo ce Apn$. jene cy, ko cjihkc, npar hx ohho! — He Mory — eTo. — A Bjepyjy ji’ OHe y Bora, ApH$e, ko mh? — Bome, m caM ja OcManGeroBime chh, ja <5hx — Kan ce jmnje.K Botom KyHy OHna h Bjepyjy. joj peKao, na mh cBann nan h pym y h Benepn ncnene - — 3ap ®ejie: »Tano mh Bora«! ob3khx KOJiana. Ex, nparn Bonte. na je HeniTo nama — Kaaty. MajKa OcMaH^eroTiHija. Kano (Ih naMa Gnno noGpo. — n a yGnhe nx OHna Bor. mro ce He Kpnjv. Je a* no. IUeMca? — n a 3an th He bojihiU Hamy MajKy, Apmfie? — TTIeMca ce 3aMHCJm h npomanhe: — HyniTOBaTO, Bjepyjy y Bora, a He Kpnjy ce! — 3anynH ce njeBojita. — Ma boji hm je GpaTe, Beh Kan je <jiyK&pa* onna a oiina najenHOM 3anHTa Kao na ce je nocjerajia nemh raje HHMano nDara. A OcManGeroBinia je 3ronna. nera: — A CJiymajy ji’ h OHe cBHpane? inia Hviio napa. Ohb nne cnyKyn. rnje je .mijeno n Re­ — Ojiymajy Bajia no 30Pe. čeno. Ha cmo mh H.e3Hiia njena. Gnno Gh h Hana tbko. — A njiany jih Kan CBima heMaHe? HManH Gh, mTO Han cnne 3aJKenn, nHjennx jena, xa— HTto Gh njiaitane, HHcy one ko bh. OHe Hrpajv. n.Hiia h cBanrra jom. He <5hcmo can cjejnura osnje y h 3aTBopy, Beh mijeno rnenaJiH meHJiyK. Ex, npyiWHje Kan CBHnajv CBHDa.HH. — Hx npara Boate, Kan Ghx n ja Morjia BnnjeTH Gh to oBe Ghjto. — A 3amT0 th bojihitt rnenara meHJiyK, Apmjie? ibiixoBo kojio. He Ghx ja, na Me nnvrn ona3e. Ja Ghx ce caKpii.iia 3a TanaGv, na nnoBHDHBaJia kho3 nvnHiv. — 3anHTa GHarasKejbHO HleMca. — Yx! 3amT0 bo.ithm nnenara meH.irvK! n a aap caMO na nvjeM heMane. 3axnna Kaate, na je mera najth He 3Hani. mTa he Ghtii na napcKy Hoh? 3ap hhch Jbenme cjiymara. Kante.. nnane ko nonjeK. . . jena. iiHKan BHniena meHnyK? — HniecaM rnncana. Ja jom nncaM HHKvna irmna H3 icvhe. OBnje. cav. on Dohema. HTto Gvne Tavo Apn<t»e? Hm3, jih ii cBHpana? — HMa napcKa MV3HKa! na 3Ha.ra. Kan aacnnpa onaKO HrnanHuy. a Hore cawe cKanvhy. — Ban caMy Hmamrav cBirr>ajy? — OTerHe njeBoiKa T.V5KH0. A cBHnajy .ti’ Kanron ony 3tanocHy. Apmfie. niTOHo ce Mona nnaKara, Kan ce nyje? — He cBHT)ajy. GpaTe. HHKaKOBy nra.nocHv... — Ma Hnjecir tit moskp 6hth nyo. Menn je nnn'ia.Tia 3axHna. na cy cnirpa.mT nyno 5Kanociinx nje- jena. . . a y cpny ocTao neKanaB neDT... HenaKaB Te•itaK Gon... h ra, Kaatem, nnanem. Kao Mano mijeTe... TTx Apmhe! Kan Ghx caMO jennon Moma mmth heMa­ ne. .. Hp 6hx 3ta.TH.Tia onMax OHaj nac srpnjem ! — nnx Gona, na to je najnaKme! J a hy TeGe onnecni 3axnnHHoj Kvhn. na ja onox nanoJte y cBHieT. a th ce c ibOMe 3noroBopn. n a nohirre oko xoTena ohhm GeneMOM no Garnne, rnje nrpa h>hxobo ko.tio n rnje cy CBHnaMH. — Kan Gh MajKa nana... — Ex! MajKa! HlTa 3Ha MajKa! OHa he mhcjihth. na ch ra Kon Kyhe. A th neMoj nyro ocnara, onvax ce �C m aH a 342 T A J PET. Bpoj 22. h '23- upara, na ne he iihtko ona3HTH, Aa ch Gnjia na GeAOMy. — Majica Kavice, Aa je rpjexora rJieflara y Mymnappe n Aa ce na ifaiix ne cMnje nn mhcjihth. A TaMO he Ohtii iiyno Mymicmba. — JecT — rpjexoTa. — AjAe th mojihm to 3axnAii, iienoj Gmt Gvaaaa. na ao^ ii , Aa bjiahui, icaico ja nrpa.M y K<wiy. J a hy MOTpimi, na mhm bh OyAeTe npoBnpnBaae, ja hy ee yxBamTH y kojio. . . jja bhahui, UleMca, icaico je Tano jrajeno. 3nam, cne je pacimjeTJbeno, no y Aany, a JbyAH, vicene na u Ajena, cBe je to oGyic.io noBe, Onjejie xajbHHe: pyxo na mirna njeBa, Tano je ypeAiio. CniipaiH CBnpajy — 3naui BApoGniue. — He Mory Apnijie, AHiia mh! ynamhy, na hy ce csa cjiomhth. — E bo Beh cmo 0jiH3y BpaTa... — Ja xohy Aa JierneM. nycTH Me! — He hy Aa Te nycTHM, icaA ch nouuia. — Majico! y rnaBH mh ce bpth! Apinjie! ja ho Mory AaJbe, ja hy OBAje y.\ipHjeTH. ,’Iaj mh Aa ce cnycthm na cehnjv, Ty ao neiiijepa... OiiecBHjecTiihy ce, ja ne Mory HHKyAa, imcaM HHrAje npHCTana ocaica... ja xohy Aa yMpeM. Ona ce C.105KH Ha cehnjy, Kao CTyn oa nanirpa h iiomc iieMohno rpnaTH 11 Maxara pyicaMa... 11 A03HBara Mai’ep h cmpt y noMoh. A kojio Tpece naoicoao, icao BjeTap... a ja ce yxnaMa.iH je ApH(J> Oho caB H3BaH ceOe oa cppOe, iuto thm, na aanrpaM, oHaico, Ha jeAiiOM Mjeciy, na ce CBe M,y HHje ycnjeJio, Aa ce AOKona iiohH h Aa bhah HJiyAhmh iioa norana... Hiuma to. uito caM ja Ma.ieH... \iHiiaHHjy. Ohh cy My ropn.ie oa Onjeca, a Jinue ce . t ’aMO OpaTe, ne.viaM anjennx xajbnna — oieme Tyvicno ea.iii.io KBpjby CBe ao yumjy. H aoic je jaAHa AjeBOjica AjenaK. jepajia y MyicaMa, 011 je naA n.esHiiHM 3ryvic.BaHHM th— Hx icaico je to anjeno, Apinjie! ,IJa mh je ero je.iOM npnjcTiio CTHCHyTH.\t neciiimaMa, uiKpHnao 3ycaMO jeaan jeAHHH nyT BHAjem, icaico ce Becean cbh- OHhHMa ii Tyicao Onjecno upraMa 0 noA. a H3 ycTa jeT, hhiih mh ce, Aa Ghx o#Max o&ApaBHJia. J a c&m, My ’je /lpoBa.TH.ia Gyjima oropneHHx ncomcn h ic.tctbh: OpaTe,_ h HaByicaa ony OojbeTHHy OBaico ynnjeic caMa. JIe3H, .ie3H. Aa OorAa th npicna! CTjeinmo jeHe cMiijeM HiiicyA. ne biiahm imiuTa ,a u ja caM vicnea, Aiia! ByHem cp ico npeOnjena Mamca. He heui Aa HAem KO h ocTaan cBHjeT. MopaM ynnjeK y icyhn umu. Kaa Moirn V3 HiiaA. A Moma Oh hHh, icaA ch Aour.ia ao roA H3aben na cynu,e, MajKa oamux biimo: »i^HfliiT he BpaTa. Xohem cano, Aa h ja icpenanaM OBAje c toTe ico, ajAe y cooy!« B ne Mory ce im7ja yimjeic ofiaKO Oom y 3aTRopy. He hy. HncaM ja hiimkih poO. ITciihhih aaTBopHTH, Mopan ir- ja icyATOA*ioahn. th to na ( Bora TeifiTepa, Moja Apara! IIlTa Mene Opura — Ila to h ja kftJKen .Ca$,£e CBHjeT paAj'je, Hrpa, 3a toOom. Oaox Jh. caM, aico He hem ... njeBa, jeAHiia th Aa iaMifm.0 HJeMca HcnpyJKH npe-Ma ifaeMy pyice h 3a?.aiiH — Ila HHcaii ja, OpaTe, tojihico iih Ooaeciia, mo- ^VMO.IHO H TyVKHO: r.ia Onx ja jom xoAaTH. • | — Apmhe! Baraica Moj! T h ne hem ocTanHTH — Taico je, im;r,ui^J ©Anecr hy ja Teoe a njeno no2jicnojy ceicy. Je n’ Ae Aa ne hem. Th ch AoOap, th bh3axHAii, na th bhaii cmijeTa, Abn ch vicuna. 3ai |TQ AHiii, icaico can ja Oo.iecHa... uh oii ia paOa ccdiana. — Ja xohy, Aa biiahm ineii.iyic! AjAe caMiioM, JljeBojica ce aaMuc.mi a oiu a OAronppH Manico aico xohem. necHrypno, icao Aa ce Oojn, CBoje j>Aayice: — He Mory aTHica. Oora mh, ne Mory. H cmrm — Ajih, Apinjie, Mopam Me najirpiije Mano npo- ciia.re, icpnii iieMaM...' cne mh je hctck.i o Mcl)y obhm noAaTH npcKO coOe, Aa'bhahm. Mory ,i* xoAaTH, na hy anAOBmia... ja hy yMpnjeTH. Apinjie! Jlparir, ciaTicii, tu onAa icaaaTH,' xohy .i’ iihii, hjih ne hy: Minu, AoOpii Moj Apmjic! Y uphn xoAajy nyxoBH h ApiuJ) cicnne ca HTe.Mce'noicpHBaM ,npnxnaTH je .iajy icao TiceTaA. . . h Mamce MHjay,iy a h.hxobh cy aa raany ii 3a neba h no.Morhe joj, Aa ce ycnpaBH y rnacoBH TpaiiubiiBH. icao Aa Ajeua. n.ia'iy ... ynpa.no nocTe.’bn; ITIeMca AyoOKO yyAaxne h saibiime ce, icao icao Ma.ia Ajena... Ja ce OojHM caMohe... A oipia he Aa he nacTir, ami je Apmji oap^ h . Ha to je y3Me hc- Me yOiiTH Majica h CBHjeT he Me Tipoic-iero. noA nanyxa ii noAHriie je na nore. icao orpTa’i,_ ican — Hena immTa Gona... th . caSio jicsh! Ha icaA ra Aiirnem na pyKaBe; IJIeMca ce ncnp'aBH Ha nofaMa. lacnnm, He hem HHmTa iyTH. . . A ja hy ce oambx IT3r.1eAa.Ta je icao CMpT, icao MyMHja 11 icao cneneT, ppaTHTH. ooy'ieii y Boiuiano m a ra o . Hore cy joj ce cp.Hja.ie, — Ma ja He Mpry nacnam .. Apinjie! icao npooBe limiiKe, a p.vice cy •iieMohno pucine, icao Apmfi ce npoAepe na iby: cyxe, ciOMJbeiie rpane. JThhc joj je -Orno O.mjeAO n — A th npicHii, aico ne Movicem! HiicaM to ja aaTaiiKO icao nanHp, a ycia ciH-mna panu, icoja ce je TBopHO y icyhy. nehy hh Aa ce naTHM c toOom. .. ycpeA .inua OTBopH-ia. O m cy joj'ee yToim.tie y npiiHM, — 3ap iieMam cpua na cr.ojy cecjpy, Armtjia! notuTvibaBHM pynaMa, a mcjio Ojmjeno, icao .iHMyir. — HeMaM! Ilh u Me Opnra! yMpn aico xohem! r-rajai'ia. jc necHrypiio, a onAa icopa'm jeAaii chthh Apmj) nojypn npena npafHMa, hrpaOn irar.io Opalcopau ii cacTaHe: ■ iiy ii OTBopn nmpoM BpaTa. npoA h.-hm ce yica3a bo.i h - — He, Apinjie! 3a-:iyfly, cpuc xohe, a.111 nore 11c Mory. ’iaHCTBeiin npHiop pacimjeTjbeHora rpaAa. TCyhe cy Oh.ie y cBenarioM pyxy, oicnheiie h pacBHjeTJbene ao nocJbCAH.era npo.3opa, a na miiMa cy ce nnja.iH Oapjaim. — CaMO ce th ocjioiiH na Me. — He Mory, bhahih, Aa CTOjnM, icao na imuno- icao na OpoAOBHMa. OOa.ie"pnjeice Onjie cy HCTcnhene nanHpnaTHM (JieihepuMa Aaieico trmo, Aoic.ie oko aoBiiMa. ’ Himna — th ce ca.MO nacjioim, r.HAjchem ciime, a ibeanna Miipira ii r.iaTica Ttonpiimna, AoOn.ia je ona.my Oojy cimjeTia! y rpaA je noAH.na Ayra, upoicaico h e ... CTpana apmiAa ca cboaom oa OpniJbaiionora rpan.a, na — lIycTH Me, Apinjie, c.ioMnhy nore...! nojcM cy nncHiif orpoMim’ npneiiH .laMimjoim. 0pyvit— llehe! nehc! cawo j\o Bpaiu....! mriKa nocTaja. y cpe.Afinif rpaAa, fiH.ia jc tojihko pa— Jla ne Mory, icaA th icaviccM, jecu jih rjiyx. Oj cBHjeTJiieiia, Aa jc H3r.Tcfla.ia icao orpbMini jiycrcp, cnyiiiTcir c iicOer,KHx icvOeta'. TTTKo.ia u onhnna cja.ic Majico Moja! . > cy y PaTpn bfl CBiijcha. A 113 n.iixor.a cy ARopmiiTa — Moment, Oora.MH, Bph th ue hem. �E poj 22. u 23. r A J P ET< C rpim a 343. Aprnj) je rpeGao h rpH3ao cJiaGanme , HJeMCHHe jieTjejie y 3paK Monpe h upBene paiceTe, Kao mojih ojajiiH OaJiomi u nyna.'ie hhcoico y neOecHMa h pacn- pyKe, na je BpHuiTa.ua ii 3aBi1ja.ua on 60.ua, a*un ra je iia.io ce no 3paicy y xiui>ane Hcicapa. Ha oiihnncKOM iniaic np-Ka.ua cbiim cn.uaMa y o'iajy caicynjbeHe cnare. je Kpouy iienco aaiiajbiinao orpoMiie liaiiHpiiaTe GoMGe, BopGa je oH.ua icpnana. Aprnji je rpeGao Ma.ue IHeMH3 KojHx je dpyjaaa y>Kapena icacnana mo.ihx sbh- cHHe pyKe h icjico: — nycTH Me, nycTH, yGnhy Te! OnrpHchy th 1je3^Hi;a, MjeceneBa h cynaua, Kao nyrn nayiioiiH peiiobh, Han Kao iiaaMcHH komcth. Ha 3Hnoi;iiMa ochob- npcTc, iio>iyiiahy th Koce... nycTH. . . ! — IUeMca je ’inpcTO npHca.ua pyKe oko iberoBa ne HiKOJie cjajm cy HiiHijnjaJiH icpajbeBcicor nMena, a ii3 ibe3Hiiora nBopnuiTa nyii.ua ce Ayra GecKpajna nača 11 npuniTajia: — He rpH3H, cpa.M Te Ohjio! . ... ja caM ipoja cenoBopica c OaKjbaMa u c (JieibepnMa y pymi. lio seMJbH cy CKaKyiaae Mane isaTpene iKaGnije h ueceno nynice- c-Tpa. Hehern orahu aok je y mciih cHare h /Khboto. .. A.uh H»e3iina cy iicTpouiena ii.u‘yha, cBe na^be Mo­ Taae, a no 3paicy cy Gjbecicajie luiaoc, Giijeae h npBene HiHKe, Koje cy Gana.ua njena h njenoprnue. Atmoc- m a y3HxiaTH naxa, a ibe3Hiio je rajeno, HcniijeHO, on (jiepa je Grnua iipeoacHhena cBHjemoM, Gojaxia h toiio- cymmie, cbc BHine MaJiaiccanaJio, aok joj, ce niij^ 3abhmo, KojH cy naoBHvUH apaKOM, icao Temue iieisHnMamn.uo npen oumia. Ha ycTa, Ha noc h na ymit jbHBe Jiabe. joj naBa.uH npna icpB, a ouna ce pyniH npeico npara... ApHtj) je cTajao na i;paTH.\ia, icao ouapan h mije y Mpaic... HacTane TinuiiHa. . . Apmj) hhkhc h jenMorao on yaGybeiba mi pnjemi nporouopiiTH. ynm«be- miM CKOKOM onjypH icpo3 iioh — npeMa CBiijeT.uy. H>e ra je OKaMemuo, h oii je CTajao icao KHn Ge3 icpBH IHeMca je jieacajia jenHHM nnjeJiOM THje.ua y Kyh /KHBOTa. Toko je noTpajajio HeicojiiiKO ipeiij'Taica, rhn, a upyniM nanoji,y. Hnje 311a.ua 3a ce. r.uana joj AOK ce He otkhhj' H3 iberoBHx rpynH macan, cHJiaH je jiejica.ua fcBa y icpiur. Jenan Tpenjrraic MiipoBajia ycicjiHK: <je Ta vHcacna linjeMa cJimca. 3exui>a icao na je 3aycTa— IHen.uyic...! HIeii;iyK...! HneM ja ...! Bjua nax, aKannje Hncy mune njenane. a pnjeica je HneM...! npocia.uaaa rayMH. cano je oho G.unjeno CBHjeT.uo H ynpaBO, Kan je nomao na Kopamie upeico ityh- jom jane "^f'BjoT.'biiBa.uo Kyty n oicpBajbeno THjeno. nora npara, 3rpa0e ra nunje ncyTe Mpinaise' pyice h ca- y cBHjeT.uv ce je jacHO panaGnpa.uo, Kano ce H3MpnBHjy ce oko iberoBa nača. UleMCag^ npiiicymi.ua 3an- napena jbemuna nojiarano Byne npeMa nocTejbH. iby cnary h noTeTypa.ua no iwrqp» na ra ch.uom aayHajenuoM noiTpe onneiue 113 nenpo3HpHHx nnje.udBaKiiohii nyGoic 11 Te'/icaK myM. icao na cy ce cijiepe CTOBH. — He hem orahn. aok cajt, ja iicHBa. . . Menemi neGecice cnvcmuo 11a 3eMJby, h.uh ce je 3eMJba nnr.ua Moj GpaTe, 3ap ne BHnmu, na ja y5iiip6xiA. caMo' jom oGnane. OcBnjefjbemi je rpan muue3Hyo y trmh, a neicoJiHKO xponaii;a h ja čira roTOBa... upB he mh Ha- obh* ce e.uPMeHTn cTOiTHJiH y jenan npnn, Mpamin liajiHTH na noc h na ycTa... Henoj Me yGiijam anai- icaoc . . Onnenyna na icaoca aarpMH Mncrepiijonaii iih Moj GpaTe! Homhcjih, ican nobe cmpt y OnjenoM npopouancKir r.uac... Onjen Tora maca. Kao na ce je ii naicanijbe ce na Me.V. a ja caMa.J. Aax, Apaijte! ja mro 113 Hemin.u>HBHx vcTa MaTepnje, 3Benao je icpoa Ako ja yxipcM ocTaheui Ge.iJi&h'pe... pco he Te MHfltfr noh. Kao TpyGa., n a ra ... ico he Te BOJbeTii.: . ? Buhe tii mao, uito ch IT onoT ce cbp ^Tiima y a.vGokv, Mnpny noh, y Me ocTarHO... Jbvro, hem ce icajoip... n luuaicaheui... nmr. r.uyxn MpaK... TTTeMca y iipkom nena.ujannbHBOM ja 3iiaM, Ko.uHico cii tii noGap. . . cano cn aao npcMa Gymny n c peaepBaMa nanoBo npnnom.ue cnare noMenii. . . npeMa cnojoj pobenoj cecTpn. . . .uiuice ^roimo Tirje.uo n nane na nociejbv. ApmJ) mije uyo mi jenne »pnjemi. Bho je caB oGyHa Ka.u.uPMir. npen KYhoM ynoBime Ajnuie. o.u.ieic•neT iiejiH'iancTBOM HJiyMiinamije. K.uftmiO) je u iiJbec- nyme .uarann K^nann. Ha nparv ce yna3a noiaBa. y Kao pyicaMa, a ouh cy My ropiuie on y3(?ybeiLa. T.uac ne.uenoM pyxy. TTojaBa yhe n CTane jroKpaj ITTenie1'. xiy ce je imoG-umnio y neKaicne neapTiiKyjfOBane yc- Koja ie peh .ueo.un.ua n3xreby cmpth n ncnBOTa. Cbo je icimce, on Kojnx cy ce pa3aCnpa.ie como nojenmie na Toj nojaan Gnuo bp.uhko, TajancTReno n nanseMa,!.pnjeuH: CKO. . ... h— BaTpa.. 1 m nna. <. Gy,.\i. . . 6yM. . . ox anaj — THeMca... nooGyun c,p.. f ! .PTBopn./mif ,H-r.ueny'ie... BHnn,.BHnn, Bnnn. rppx... npac. . . Jlomenaj nnj... nnnn uonn ymn ir c.uyniaj...! c a n ... eno ra naneee... X ej...! n jy x ... ny n aj...! THeMca nnor.uena. ćfaGone omi y jenno mjccto na CKaKyTao je ii Maxao pyicana y cecTpiinoM aarp- cTponv w nvGoico vauaxne: — TTTto je to? Ko tO ronomi? Ko ch. tii? jbajy na mije mi ocjcTiio, na ce c MjecTa ne Mine; ono je mije.ui nyxoM icon pacBjcTe. IIpH'inn.a.uo My ce — -Ta can GojKnin noc.uamiK. — Ja. cajf cmpt. — BojKH.in noeuaniiK! — ycK.umcne pauocuo na jypn cTpje.uoBHTOM GpamiOM npeMa cBiijeT.uy... Maxao je pvicaMa 11 cue jaue b"iiao y 3paic, icao na ITTevca u 3aTta"H: yann n Mene ca coGom; ja xoh.Y,na ii/iOTOiic iipecica’ie, a.un ra je cbc 'iupmhe npnca.ua yMpe\r. ja ne hv Bnme na jkhbhm. icomTyibai!a icapmca HJomchhhx pyicy. Hnaii je nnCmot no.unrne pyKe y bhc n najann CBcnanHM CTHiiKT Ma.uora njeuaica noneo cimjecuii 11 011 oiiaon, r.uacoM: na ce ne Mii’ic c MjecTa. BaTO ce oicpcne oko ceoe n — Tit nehem vxmnieTir. HTe''ea, th hem ee it^y jennoM TpenyTKy, lcoju je noiiyT cTpjejmue Mynyo uoTin pounTii. Ja can Troc.uana n.u Bora, n atjamni Tnoie iiiCTOBHM.M03roM, iipebc H3 acjioida y peaunocT. 3rpa- nohenf> tt Tnoj nomi pchrot. Th hem cq nneoGpamrrn Gii IJIeMCHiie pyice ii lianpcrne cce cn.ue, na ce OTpme. y enojoi cmpth n pnaTHTH ce oneT v jkhrot. HacTane GopGa, nyna jonaiba. oiajiiHX mo.uGh ii — Kano? Jn .ua hv jom je.uannvT /Kh^ ^ th ? — iicobkh. Bopiuua ce uTpacT u jicel) aa nmjeT.uo.M n maiiTa.ua ie aa'ivKauo. aun fotoro nenviHo.TTTeMc*’.. MiicTcpiijOiM JKHBOTa h Goja-uan npen n.eroBiiM Taj— JecT. th hem jmn iena'invr /KirRieT^^.^.Jom nana, cpenoMonu nopeMcheiie MaiuTo n aijicKTii onpaB- onom nača cnneva. ce uo.uaaaK noBora njere-Ta. ojcoio jba, cnare u KpBii:, Bopn.ua cy ce ABa iiajBeha ckm- he hrchth TRoie live h TRoiv nvHiv.'.. 0 uberoBHM uoGo.ua• jkkbot h cmpt. .uncKOM no.ua3ii n TBoje ocuoGobeme. . . 3aT0 ckjiohii �OrpaHa 344. TAJPET« oto h upecaj ce cecbhm y Mojy Bjiacr... Cjiyinaj, Kano y ^aJbHHH njeBajy HeCeca... OHa ce pa^yjy TBOMe 03ApaBJbeH>y... to je njecMa jkhbote TBora... npeHeca ce y Ty CBHpKy... ypoHH y H>e3HHe ,ay(5HHe... na hem qyTH, KaKO nyuajy TajHa BpaTa Ha nyjiaMa h Ha xajiBaTHMa... H3 h>hx flOJiaae HOBa noKOJbeaa Heno3HaTora JbyacTBa... Koje hoch na UJiaHOBHMa, OTBopeno h HCKpeHO, CBoje ,zjyme h cBoja cpua... 3anjionH oto... thxo. .. Ojiaro... HenyjHO. . . h ycHH. .. BjenHHM CHOM... — Ja xohy aa yMpeM! MeHe je cipax jkebote! nianiaJia je HleMca. ITojaBa ce JiaraHO carHe h flojiHpHe ce npcTOM no Apyrn nyia IDeMCHHa nejia, a 0H^a ce ncnpaBH h hojiaraHO imbe Ha Bpaia. Jom ce BH^jejio, Kano ce je H3ryftHJia y MpaKy... Ha noJby je Bjiaaajia Tawa h ramnua. Hnje ce BHme nyjia hh pnjena hh njecMa anaimja, HHje ce bhflHia hh n.’TVMHHannja rpana, a h oho nyflHO cBHjeTjio oa sa.TacKa cvHueBa Cnjame cacBHM HniHe3Jio. Mjecen je cjao Ha jvTapifcoj CTpaHH HeCa h JiaraHO ce cnynrrao 3a najrene njiaHHHe... Ha nojby ce onyje CTi)yraH>e ynoBHTOHHx TO3aMa h rJiacHO OTxyKHBaH>e. OHa ce 6p30 pacnpeMH jom noen BpaTHMa, noCana xajbHHe Ha MycaHnpy H-3ade3eKHyia jmua ocBpHe ce no nyhn. E p o j 22. h 23. — HIte je to, Majna mh Moja! BpaTa ja30M otbopena! TaKo mh Bora, noćjerao y rpa.ii, a ocTaBHO (5ojiecHo ywjftTft. Jom My ja totoko roBopHJia h npnjeTHJia, na 3ap Cam cse y3aJiyfl. MajKa ce onpene npena HleMCHHoj nocTeJtH h JiaraHO ce HaflBHpn Haj H>y. — CnaBa, xBaJia Bory...! Ajih aamTo ce He Hyje, ,na flHme? Jla HHje, ne ,nao Bor... — Majna He cMje.se hh H3roBopHTH, Hero ce jom BHme carHe Ha^ CBojy nhep... a OH^a thxo BHKHe: t — HleMca... HleMca... flHjeTe Moje...! Je ch ji CvflHa? Ebo Majna je flomjia h ^OHHjeJia th nyHO npHJio jaCyna h cjiaTne nnTe... nocjiajia th OcMaHđeroBHHa... HleMca, ycTaHH, na th paaocT naaceM... OcMaHarHHHna ce nopomuia... nypnna joj ce Ham.rra... nyna th. .. aMa eio TBoja crona... penjia je, na he joj h TBOje ime HanjenyTH. .. HleMca, 3amTO ne ycTaHem, 3ap Me He nyjem. . . ? HleMca! Majny o6jinjy cy3e h OHa y CTpaxy h y cyMH»H nanBHje ce jom jane, na nyje, na JiH joj flHjeTe nnme... HajennoM ce Tpme h spncHe: — BejiHKH Bojice, OHa je Mpraa... ! JenHHa Moja, no6pa Moja...! th hhch mptbe. .. th He hem ocTaBHTH CBĆjy Majny. 0 ja necpeTHHna... ja caM je nycmna, na Će3 HHHje noMohn yMpe... ja upHa nynaBHiia... tdom Me yt>HO, na 6orna...! HleMca, nhepn Moja... HleMca, cyinje Moje... HleMca... HleMca. . . Osraan Nurl Hadžlć: ŽENSKO PITA N JE U ISLAMU. \ mm rv. Da bi se pravilno shvatila i objektivno ocjenila jedna vjerska institucija jednog stranog na« roda nije dovoljno poznavanje samo propisa, koji urređuju tu instituciju u narodu, u kome je nikla, nego treba na čas zaboraviti j na m i 1i e u , iz koga to posmatramo i na ideje u kojima smo vaspitani. Naročito je to od potrebe kad se radi o jednoj instituciji kao sto je p o l i g a m i j a , o kojoj se pisalo i još se uvijek piše sa tako malo razumijevanja, a toliko mnogo pristranosti, kao o malo kojoj drugoj stvari. Skoro svi hrišćanski pisd srednjega i novoga vijeka, koji su pisali o Islamu, polaze s gledišta, 'da je poligamija temeljni kamen za raširenje Kur­ ana a u isti mah i glavni uzrok propadanju Istoka. Ovo tvrđenje koliko je smiješno toliko je i neisti­ nito: nedostaje mu svaka istorijska i znanstvena podloga. Mi smo u prvom dijelu ove rasprave poka­ zali na kakvom se niskom stupnju nalazio poro­ dični i društveni moral u Arabiji i okolnim mje­ stima u vrijeme objave Islama. Mnogo vjekova prije Muhamedova rođenja na Istoku je vladala razbludna i ničim neograničena poligamija. Svaki muškarac mogao je imati toliko žena, koliko je htio. Poligamija datira još iz patrijarhalnog doba Hebreja, od kojih je docnije prešla i među Arape i druge narode Istoka. Patrijarha Abraham i Jakob imali su svaki po dvije žene: prvi Saru 5 Hađžeru, drugi Liu i Rachelu. 1 Dakle Muhamed nije izmislio poligaimiju, niti je ona mogla biti sredstvo za raširenje Kur-ana među Arapima. Naprotiv Arapi, od starine polgami, morali su. primivši Isilam, — odreći se mnogih razbludnih paganskih ađeta i navika, u prvom redu u pogledu žene i porodice, Sasvim iskorijeniti paganske navike i zaraze, vjekovima ukorijenjene, nije pošlo za rukom ni jednoj vjeri i ni iednom zakonodavcu svijeta. Sve vjere^manie ili više zadržale su ponešto od vjerskih i društvenih -običaja naroda, u kojem su objavljena, davši im novu formu. I Kur-an, vodeći računa o rasnom temperamentu istočnih naroda i klimatu Istoka, dopustio je u p r i n c i p u ograničenu po« Hgamiju kao stvar, koja je viemima dopuštena m u h a h, ali nije dogma ni zapovjeđ. Kur-an je, 'd'OzvoliavaiiuĆT poligamiju. prije svega ograničio broi zakonitih žena na četiri, a onda je 5 tome ograničenom broiu postavio tako teške ustave, koji u stvari isključuju mnogoženstvo i silom do­ vode db monogamije. To možda zvuči kao para- �Bpoj 22. u 23. TAJPET, dotks, ali kad se iz bližega ogleda ovaj propis, koji se na to odnosi, vidi se jasno, da je tendencija Kur-ana da malo po malo a s vremenom posve iskorijeni poligamiju. Njegova je sva simpatija na strani monogamije.. » Ak o s t e u ' s t r a h u , a k o s e b o j i t e d1a n e ć e t e m o ć i b i t i strogo pravedni s p r a m v aš ih žena, o n da uz mi t e s a mo j e d n u (Kur-an IV, 3.). Svi komentari Kur-ana slažu se u tome, da se riječ »pravedni« ne proteže samo na vanjski odnosaj muža prema ženi, nego i na njegovo unutarnje osjećanje: muž ne samo da mora za svaku ženu imati poseban i odijeljen stan, nego mora prema svakoj svojoj ženi jednako osjećati, jednako s njima postupati, jednako ih ljubiti i voliti. »Ako se bojite da nećete moći to trajno iz­ držati, ako se bojite da ćete jednu voli'ti više od druge, ili favorizirati jednu na račun druge, ako niste u stanju da svakoj napose i jednako udovo­ ljite, i njihovim zahtjevima na susret izađete, onda se ženite samo jednom ženom«. To je pravi smisao trećeg ajeta četvrte sure Kur-ana. A je li to moguće, može li o^o i jedan čovjek tačno vršiti i izdržati? Na to pitanje odgovara sam Muhamed: ali vi niste u stanju niti možete biti posve pravedni spram više žena; to je izvan čovječijiih sila, poligamista će uvijek griješiti. »Za to se ženite samo jednom, ovaj će vam mudri savjet pomoći da budete pravedni — i da ne po­ griješite«. Na (osnovu toga neki su komentari i islamski pravnica postavili pravilo, da jedan Musliman ne može biti sam sebi sudiija u pitanju da li da uzme vaše žena ili ne, nego o tome ima da odluči nad­ ležni šerijatski sud. U potvrdu toga neka posluži i ovaj primjer. Abasidski halitfa Džafer-el-Mansur nakon dugogodišnjeg sretnog braka sa prvom svojom ženom, zaljubi se u neku mladu djevojku i odluči da je vjenča kao drugu ženu. Kad je to saopštio svojoj prvoj ženi, ona mu je odlučno odrekla pravo na to. Na to Džafer pozove u dvor Imami Azama Ebu Haoifu, velikog teologa i oca islamske pravne znanosti, da ga pita za savjet i odluku (fetvu). — Koliko žena može vjenčati jedan Musli­ man? — pitao je Halifa. — Četiri! — glasio je odgovor. — Je si li čula? — usklikne Džafer, okrenuvši se svojoj ženi, koja je stajala iza zastora na vra­ tima druge sobe. — Džafer-el-Mansuru dopušteno je samo jodnu ženu! — upade mu u riječ Imami Azam. — Kako to? Ć ipaHa M 6 — Sire, ton, kojim ste se obratili vašoj uzvi­ šenoj supruga, dovoljan mi je dokaz, da spram nje ne ćete i ne možete biti potpuno pravedan u smislu Kur-ana, ako se oženite i drugom. Stoga ne mogu dopustiti (fetvu dati) da se oženite i drugom ženom. Iz navedenih citata vidi se jasno, da ni jedan Musliman, koji se tačno drži propisa Kur-ana ne može u isto vrijeme imati nego jednu ženu; da je poligamija po Islamu pod izvjesnim uslovima samo tolerirana i da (je zakonodavac može uvijek, kad nade za shodno, ukinuti. Međutim na Zapadu, gdje su i klime i temperamenat ljudi mnogo blaži, nego na Istoku, mo­ nogamija je mrtvo slovo zakona; niko se živ toga u praksi ne drži. Zapadna poliiandrija mnogo je gora i po društveni moral štetnija nego istočna po­ ligamija. Jedan odličan orijentalista (Gustave Le Bon), koji je to pitanje proučavao na licu mjesta, objektivno i bez prethodnih predrasuda, veli: »Ja ne vidim u čemu bi legalna poligamija istočnjaka bila inferiornija od licemjerne poligamije Evropejaca, obrnuto, ja držim, da je mnogo supariormja*. Legalna poligamija istočnjaka izvrsna je in­ stitucija, koja je visoko podigla moralni niveau tamošnjeg naroda, porodicu postavila na čvrste i solidne temelje, a ženi pribavila više poštovanja a učinila je kud i kamo sretnijom od naše žene na Zapadu«. Jedan drugi pisac (A. Rewille: U n e a po lo gie an g la is e de rislamisme) piše: »ako se duhom prenesemo u zemlju i vrijeme gdje je i kada je obavljen Islam, onda ja zaista ne znam da li uopšte postoji blagotvornija i u isti mah smjelija reforma nego što je ona, koju (je Mu­ hamed izvršio u korist žene«. Uporedo sa poligamijom Islamu se zamjera i uvođenje h a r e m a . »Sa prvom džamijom niknuo je i prvi »harem«, to moralno . ruglo i ognjište bestidne razvratnosti«. Međutim ova tvrdnja kao i ona o poligamiji hnamlje u obe noge: niti je »harem« niknuo sa prvom džamijom, niti je to ognjište bestidne razvratnosti. »Harem« je postojao na Istoku od starine, mnogo vjekova prije Muhamedova rođenja; porijekla je SasamidlskoVizantijskog. Docnije je to prešlo i među Arape, a pravo značenje ta institucija dobila je tek (kod Turaka, kod kojih je — bar u bogatijim kućama, stan razdijeljen u dvoje, u s e 1a m 1i k a h a r e m: odijeljenje za muške i 'Odjeljenje za ženske; a n d r o ­ ni i t i s i g y n e c e - a kod starih Grka. Inače sama riječ h a r e m opšti je izraz kod Arapa za svako posvećeno mjesto, kao porta mekanskog i medinskog hrama — H a r e m e j n i š e r i f e j n ; groblja, džamijske avlije dtđ., a pritnjenjena na kuću označava žensko odjeljenje, u �ĆTpaHa 346, r a j p Ef< L p o j Ž2. u 28. koje [je stranom muškarcu zabranjen pristup i koje govore francuski, engleski i turski«. »Ja ne po­ znam — veli G. Le Bon, — mnogo porodica u je za svakog Muslimana u istinu sveto. Zapadnjaci, koji su putovali po islamskim Parizu, koje su u stanju makar i nepotpuno voditi krajevima Istoka i viđali na prozorima musliman­ konverzaciju u četiri jezika«. skih kuća teške zavjese i neprozirne žalusije, a na Iz svega ovoga što smo dosada naveli, za­ ulici posmatrali muslimanske žene zavijene i umo­ ključuje Gustave Le Bon, ja držim da su se moji tane ,da im ne možeš raspoznati ni forme tijela, čitaoci uvjerili, da je poligamija jedna izvrsna in­ pisali su o životu muslimanske žene »o bajnom stitucija, da je porodični osjećaj, osjećaj morala i haremu« tolika čuda, fantastične bajke i izmišljo­ poštovanje dobrih običaja mnogo razvijeniji kod tine, prema kojima su priče iz »Hiljadu i jedne naroda kod kojih je poligami|ja priznata, nego kod noći« — prava istorijska fakta. Po mišljenju ovih onih, kod kojih je zabranjena; da je Islam znatno ljudi, muslimanske žene u »haremu«, po danu podigao ugled žene i da je to prva vjera, koja je besposlice i intrige predu, a po noći provode maj- ženu uzvisila. Uvijek više poštivana na Istaku nego razvratnije orgije, to su nesrećnice, koje isključivo na Zapadu, žena je tamo uopšte vaspitanija i skoro služe za najodvratnija čulna uživanja muškaraca, uvijek sretnija«. u jednu »riječ »Stres meprisables«. Prije nego završimo ovo poglavlje, treba Ali oni, koji su imali prilike da prekorače ha­ raspraviti još jedno pitanje: Muhamedovo mnogoremski prag i iz bliže upoznaju 'porodični život ženstvo. Neupućenima mora čudno izgledati da je Muslimana, sude o tom posve drugačije. Muhamed, čije su sve simpatije bile na strani mo­ Porodični život Muslimana u glavnom uređen nogamije, u isto vrijeme imao više žena. Muhamed je na osnovu propisa i odredaba Kur-ana, a ti su se do svoje dvadeset pete godine potpuno uzdržao i za ženu i za porodicu, da .ne mogu biti bolji. od o p ć e n j a sa ženama. U dvadeset petoj go­ Ebers, koji je iz bližega upoznao porodični život dini oženio se ,sa Hadidžom, ženom od sebe mnogo Muslimana, veli: »nous ne pouvons nous^empćcher starijom i s njom imao tri sina i četiri kćeri. Sa de rendre bon temoignage a leur esprit de famille Hadidžom je proživio dvadeset i pet godina a da et a leur vie domestiquĆ«. Glasoviti talijanski pisac nije drugu ženu vjenčao ili konkufoinu — robinju Edmonde de Amicis, pošto je strogo osudilo poli- uzeo, premda su to dopuštali paganski običaji i garniju, koju on sa svoga gledišta s m a t r a docnije i Kur-an u izvjesnoj mjeri. Hadidža je i s k l j u č i v o ce v r o p e j s Ik o m, za musliman­ umrla godine 619., dakle kad je on bio već pre­ sku ženu i porodicu veli: Musliman nadasve po­ valio pedesetu godinu svoga života. Od 619. pa stile svoju ženu, on s njom postupa uljudno i ka- do svoje smrti 632., dakle za zadnjih dvanaest valjerski. Majka je u porodici predmet posebnog godina svoga života, •Muhamed je vjenčao devet kulta, čašćena i poštovana. Nema Muslimana, koji žena, od kojih su samo dvije djevojke, a ostale bi htio siliti ženu da radi štq njoj ne odgovara. Ni udovice i raspuštenice. Sa nijednom, izuzevši Hajedan čovjek na Istoku neće se zaboraviti toliko didžu, n i j e i m a o d j e c e. Šta to ima da znači? da i najmanje uvrijedi ili napane ženu na ulici, to Stvar je više neobjašnjiva nego neopravdana. Sve neće učiniti ni jedan vojnik za vrijeme pobune ili Muhamedove žene poslije HađMže, bile su kćeri, štrajka«. Dr. Isambert kaže: »Porodični život Mu­ odnosno sestre uplivnih voda pojedinih arapskih slimana ne narušava tako često kao kod nas ne­ porodica ili udovice vjernika, poginulih za svetu urednost i mevjerstvo, koje je kud i kamo gore od stvar. Sigurno je da ova nijedna njegova ženidba poligamije«. Vaujang, profesor istočnih jezika na nije bila iz pobuda strasti, nego više iz političkih velikoj školi u Kairu, pošto je sa velikom pohvalom obzira. istakao uzorni život muslimanske porodice, piše: M u h a m e d je s t v a r n o bio mono»Znanje i nauka mnogo je raširena u haremima, gam. tamo čovjek vrlo često naiđe na dame i mlade djevojke, koje pored arapskog jezika, perfektno (Nastaviće se.) �tapoj 2Ž. h »r a j p E t « 2Ž C ipana 347. AXMeA PGtJjMHt COKO.IOBHTi (Upeneo c TjpoKor: M- P. /Jejiuh). (HacTaBan) nGTjepao enora KOiba, raiiobep r.iaeno otiiosapubho, I laje jaju uju ii iiajiKMiii'iaucBTeiiHjc AoOa iyipcKHX oKpenyo ce ii BparHO na enoje MjecTO. Cbh On Beanpn •AHBaiia ua^a y Aane CoKOJiOBiiheBor BtviiiKor ncanp- raKotjep je#an Apyror iioaApanjbaan, a ce-iaM •iayiii"*,> cTBa. Uapci.u AHBau eacTajao ce je iioa Kyny.no.M. B03Hpa koju no3ApaBJi.a, oT,no3Apanno On bucokhm ^Bopana »Bana llo^icyuy.;ia Ohjir je je;pia «rpa;;a rjiacuM. 3a thm Om ce OTuopH.ia napcica npara u cbh Koja ce jt; ua.:ia;iH.:ia ii3Meby npaTa, anaiuix Opra Oh BC3Hpii 3ajoAiio yuiJiH. naiipHjCA On iimao Apyru Kaiiy,,in) n npara msanux BaOu Cea^oi ao ciiojbamn>e ne3iip. laA Oh ce BesHpn iiocraBH.ni y poA upea iioaxa:sne. i ’ ry ;j,uopany r.uvuio je je,um npoaop c pe- Kyny,io.\i y npauiiy lpipcKe xa3iie. 4pyrn ue3Hp HcTyiiHo Ou nanpnjeA u no3Ai>amio uictkom y iiii;iy i;aueaa OARiuie On cy,:mui uajBUiiie Oh y npaBuy xapeMci;nx npaTa 3Đrhhx: liaoii Lca^eT. nyra nparao tok pacnpaua o BamniiM iiHTamiiMa. VL’ianoBH napcKora ahBana Ohjih cy: IJe.iHKH ne­ ■llOTOM oh yin;iH y lloAKyiiy.iy, 3ay3e.ra On cBoja oni) u neaupu Kynyjie, MHiiMcrap MOppapune, py.\ic- Mjecra h 'iejvajm na Ao.iaaai: ne-iiHKor iiC3iipa. Ako je •ihjckh u auaAoaujcKM na3acKepn, liumaHijiija, jau.11- jberno $boa, AO AO-iacna BCJimcor BC3Hpa, noc.iyvkiio aapcKH ara, ACfjuepAapH npi;or, ;ipyror 11 ipeher o,ije- Oh hx caKa-0ama'"“) mhphciihm acaciiilm mepOcTOM a '■aiio je 3HMa oiIar MupHeniiM MayynH.\ia 113 ABopcice Jboiba, peHc e(J)CH/T,iija1B1) 11 cra.MGo.TCKH i;aahja. • HhJ(! GHJIO JipCAHBHpaHO ko;ihko Mopa Oll'tir ’ uapcKc JiocJiacTH'iapne. liaA uip ce nojaBHo bc.'ihkh B03Hp, caua-oama, Aa Opojno CTaibe neanpa Kyny.ie. lbnxono najne.he Opojno erame sa BpeMena (JoKoAOBiiha' H3.ia3ii.iO/ je na niect. 011 iipHcyTiie yii03opH0, BHKiiyo Oh r.iaeno: oyjyp! (113 B0.1H!). laAa uh obu lmpciai AOCTojaiicTBeiiHii,n yeTa.iii y no'ieTKy merona ne.'iracor BpanpcTi'.a falio mx je ___ r ...........................................> _ ________ ca\io iieTBopHii,a n to:‘“TlepiTei^ iiAma, ’<i>epxaT nama,j -a cbojhx MjecTa h cTaBH.m Oh ce y pe-A npoA BpaniMa AxMeA nama h Khbhji AflMeT.iTi *Mycra<J>a naimw— UpAKynyae. -Beanim BC3Hp Oh npomao HcupeA BelIoca.eAH.Hx roAHiia Taj ce je Opoj Ono noiieo na mecT, aHPa h npnje CBera liocApaBiio Oh u,apcKy Kaimjy a th cy Ohjih: Ilejaae nama, Ax.MeArBama, Max>iyT t ’eaAej»-n9- tom Oh liOBApamio BC3Hpe u Ka­ nama, Jlajia MycTa(J)a mtina ' h Cnnan nama. Obu aapcKepe na oh ymao y IIoAKynyay oahocho y ahneBHpii iiaaHBaiiii cy vH: npBH, Apym ,Tpehn, ’iotbpth naipKHy. Becnp Han, upBo, Apyro, Tpehe u nempTo AocrojaiiHo yaacicy BejmKor Besupa, raaBim pii3im>iap ctbo. Thx TaivBHx Beanpa Oirnaao je h 110 aobot.1112) upcAao Oh uy Boimaim nenai c BpaTa pH3imue. On - ,'lHBan ce cacTojao 'ieTMpn nyia neAjea.no h to ra c nornTOBameM nojbyuHO, tioiihiutiio ii oneT siy c j Ootom,' neAjea>o.M, none^eoniiKOM 11 yTopnniiOM; ra BpaTiio. llocjte Tora no3ApaBiio O11 Be3Hpe u KaaacHeAje.i>a h noneAeonnK Oh.th cy AA-iiu ayAnjenn,Hje. nepe na Oh npomao na iiajBehe npouejbe a Beaupu Oh HeanKH Beaiip AO.ia3Ho je n a ' AUBan c icaaaBiijOM"'3!* nocjeAHJiH cBa.KH na cBoje MjecTO. BejiHKH Beanp On na raaiiH. yT0piiHK0M ii.\iao je na< ceOn OHjeay ropn.y TaAa nor.ieAao Aecno 11 mijeBO h no3Apamio: CaOaxjiepHiiH3 xajp 0Jicyn!10") xa.ibHiiy, neAjea>o.M upBeny a Aoaagno Oh h Ly_iioiHa to Oh cbh npHcyTini c nornTOBameM ycTa.ui nyno ca.MypoM npeKpHBeiroM hypKy., y Aaae 3na'iaj11 iionoBiio cjejiH. Kacimje y Kpaj AHBaxHane no'ie.io nnx, Tai;03BaiiHx TemivHx AHBana, Aoaaano On v.n ary Oh MHTajibe »(j)eTax« cype17") a tra Oh y 3iiaK «AoOpor HOA CjajllHM KHheHHM paxTOM. B.riaAaiha nojcKe« Myxaypara17’) noc.iy/KHO c iio.iyneMniiHCTap MopiiapHiiie h Beanpn i<yiiyao Aoaa3HJIH cy na ahBan y hypKOBHM.t noRpHBeHHMaeaeniiM 'ieiuiM OoiiOoiiHMa. lio 3aK0»y ARRano ce je BejiHKOM BC3iipy 200 a jeiBH'iapcKOM ara 100 Apana OBora meiian OTBopeno 3eaeiiHM aTaacoM. lva3acKepH h napnrpaACKii ita/mja A'Vaa3Hail cy hepa. Aok Oh ce cBpniHjio ca mehepuNia O11.10 On roTO B O 11 'iHTan.e »<J>eTxa«. TaA On »HCTp'iiUH jeibii’iapii na AHBaii č yp(J)OM"'J) na raa.ni y liypuomiMa neiiHKama Han npoNia roAHiim.eM Bpo.Meny y byOeTHMa oa 11 iiorpaoH.iH Oh ce 0 ’iopOy«. IIocJi.e Tora y.ia3Ho je penc eijieiiAiija u 3ay3eo c.(K{)a",r') na KOH.nMa iioa canaumra. OcTaaii naanomi AHnana Aoaasnan cy, Kano Koju npi-M-i cbomc noao- Oh MjecTO Ao Ae^)T(>pAapa; iio,i.yOno Oh cicyT Be.niKor ,K‘ajy ca cejiHMHjaMa, MyycBe3aMa h xopocaiiiijaMa16") Be3iipa, ciiycTiio Oh My c .injeiie cTpane Kecy c iipeACTaBKaMa, nojbyOHo fm uy johi jeAHOM ck.vt h jiona 1'jiaBaMa. y AaHe napcKora AHisana •lacunun opaua h oa- Bynao on ce. 3a thm fm xpaHHTe.n. Aimina, aohho peAa, oamkx nocjie caOaxciw moahtbc, naiipaBHAii Oh AHBHT y AHBHTCKOj MapaMU H jeA»V CBH.lftliy Kecy Te mnajinp upea uapcKOM Kanuj »m. llocjbe toiu cy ao- liemTO HOBOCKOBaiior hobur 3a one i;ojn fm enen.;ia3H.;iH nc3Hpn i;ynyjie. Ocakii Lvanp fm r.iacHO 110- Tya.nio iipHMiijiH Hcjirm. IIotom fm 'iayinOama 11 BApaimo, liauiTO Oh joH.a'fapciCK ara majio nanpuje/i Apym upom a11 upea CTpaiiKe Koje On ii.Ma.ie noćna Ha AHBany 11 yne.iH On hx, a obh Oh ce iiopeAR’in y abh lnM) (’pe/tiba npaTa. II p. npeB. pe,na.*7 3. l^apcKM flnBaH. YnpaBHe ocHOBe. "") Ap'/Kaniiu Tajuiut — Miunicmp oiia%aiiin«ii.\ notvioHn. . npeB. IIIeM-£yiaii.ii 3a,Tc-Myipn-yTCBapiix. .lcana npcTa Kano — KJio6yKa, noja jc 110Ma.no jiimujta mapop. IIp. npen. llU) Je/uia BpcTa Kane. IIp. npen. 1B!i) ‘1‘iina iiyiicna TKOmina. IIp. npen. llld) Bim'tc itana. IIp. npeB. ,ft;) Beniipcaai abyTa«T 3a non^pac. IIp. npen. l'jianiiu Bo,ionouia — nexapu.nK. ITp. npeB. ln#) ;loCxpo nan jyrpo! ITp. npeii. l7«) Je.mift cypa na h’.vp-ami. I’iijen (|.eTax ananii no-'ije.ia. IIp. npen. ,71) rjiaBiiK npnjaBHiiK. np. npeB. . . �CtpaHa 348. Bpoj 22. f A J fr E T i Cjiyxi6y na AHBany BpuiHJm cy Myx3ypara, oooraHipijcKH oAoOama, kexaje, cy6auia u ocecoaiua.172) Bejmioi B&3iip cjiymao Oh Tyaooc u ncajrOe; xy cy ce Minajie h npeucTaBKe. Ty cy ce Koiiauno oupeIjiiBajie KasHe h BpmeHa paaHa nocTaBjbeiba upacaBimx (pyii]ui,Honepa. II pyMenjijcKH Ka3acKep je hcto TaKo paciipaiubao H.e.viy uoAHjejbene cnopoBe. Bepnan Kynyjie c iiHiuaiijjHGaiHOM OaBHjiH Oh ce oko ciaBjbaiba HapcKHx Typa. lio CBpmeTiiy nocjiosa naaiuao Oh py'iaii h3 papciie KyxiiH>e. ^ oiujih Oh JieljeHn h uGpnim ua upaibe pyKy. 3a HJianoBe papcKor Auisana iiocTaBJbaHe cy Tpa co(jjpe. 3a jeuHy je cjeuao BejiHKH Be3iip, HHmammja h rjiaBHM Tetfnepuap a aKO On UHBaH ono Beku, oHua u upyrn Be3up. 3a Apyry cy cje^ajiu Beaupu Kynyjie, aHaflOjiujcKU xe<J>xepAap u Majiu Te<J)TepAap a 3a xpehy Ka3acKepu. liocjbe pyuKa AHBan ce pa3HJia3uo. lipBu Ou U3amao jaituiapcKu ara c KanyyuOamaMa. KauacKepii on uo3ApaBHJiu BaOu Cea^ei u othhijih. 3aTUM Ou uoinao 4aym0ama173) u y3eo uapcKH nyxyp ou 'BejiuKor Be3upa na On p>nne saneiarao Kecy uHeBiiHKa, (})HHaHCHjcKy Te<J)TepxaHy, xa3Hy n apxnBy, nocJie uera On Bpaino wyxyp oneT BeJimcoM Be3upy. y Me^yBpeMeHy oa y3HMaiba uo noBpahaifaa napcKor jiciaTa oinmao On »Tejmic«174) »yHyiap« n Kan On ce BpaTno ou cyjiTaua cbh On ra nuanoBn UHBana AOieKajin cTojehn. Ilocjte Tora, Bejnpn Kynyjie n nnmanynja ciajin On y peu uecHO a Te$TepAapn JinjeBO. BennKH Be3np On nx TaA no3ApaBuo n uok On on no3Apa/BJbao BaOu UeaueT, Be3npn On hoihjih, .pojaxajiH Ha Koibe n npeu UBopcKHM Bparaiia nocTa-BiKin On ce y peu Ha Mjeciy uo3upaBa. BeJiHKn Be3Hp On nx no3ApaBiio a cejian ■iaym On ouno3UpaBno; nocjbe nera cy ce pa3HJia3njin. Beanpn, npn MeByco0nOM pacTajan>y, MJia^n On npeinocTaBJbeHOM CTao ^Ha no3UpaB. Kau cy Oncajin BejiHKH unBaHU paun npuMaina aMOacauopa, 3a H3AaBan>a npHHauJieJKHOCTH, 3a npeAaBaH>e 3acTaBe cepuapn eKpeMy175), 3a Bpmen>e noKJioHCTBa HOBOMe cyjnauy, oHAa On ce cbh bcjihkoUOCTojaHCTBeHHiiiH cKynnjiH y iloAKynyjiy. HajBa®jiiijn hocjiobh uapciBa pjemaBaun cy hoa KynyjiOM. UaMO mejx-yji-ncjiaM nnje uojftnuo y IIouKynyjiy. My(J)THjcKo 3Ban>e bhcoko je nomraBaHo. Oh je Ono jioaFsaii cano, ua ce OaBH mepnjaTCKHM n BjepcKHM nnTaiBHMa. CoKOJioBHh je Kpo3 'imaBo cBoje upnjene oupacao UapcKn uHBaH na aeroBoj bhchhh . OuaTjie cy ilejaue iianin, Khjihh A jih narnn n cjihhhhm H3uaBaxe 3HaMeHme 3anoBnjecTH 3a BejinKe nonopcKe BojHe. U,apckh AHBan Ono je ueimip Typcice Mokii n 3iiaiiaja CBe oa Oe'n;nx BpaTa ao oGaJia nnunjcKora Mopa. UapcKn AHBaH, Ono je M03aic xypcne nunepnje icoja je oOyxBahaJia 'imaBe icpajbeBHiie. Ty cy npen,H3H0 oupebnBaHe caupncnHe n nncaHa nnc\ia uajMohHnjnM eBponcKHM BJiaAapnMa. UapcKn UHBaH OaBno ce cbhm ynyiap(H.HM, ciiojbhhm, npuBpeAHHM, (JniHaucnjcKHM n onniTnircKUM nocjiOBHMa.- Ha AHBaHy cy nncane ou-ayKe 0ejjiep-6e3HMa, lcaunjana, canyaK-0e3HMa, Koje cy ynncHBaHe y Hapo’ime KH.nre. Bepara, nojn cy H3Jia3HJin c papCKora uHBana, Ohjih cy upasa penen AjeJia TypcKe ,72) ynpaBHUK noJiHunje. IIp. npeB. 178) Mapmaji flBopa. IIp. npeB. 1T4) KpamK canpm j nHeRHiiiKa. IIp. npeB. 175) 1'eHepannnHM. HajBninc nyra to je DBau>e noBjepaBano bcji. iicaiipiiMa. IIp. npeB. h 23. yMjeTHOcTH. U,apcKa T,ypa Kiikeiia je iuiaBHM, pyncn'iacTHM, (Jtniio n yKycno n3pabeniiM pajeTOBUMa Kao n no3Jiaxa.Ma. I\'iu>nre AHitana OnJie cy Bpjio onninpHe. y UHBaHcice Kicnre 3aBol)eHa je 'iaK n K0JiH4nna Bima Koja ce HMa ii3uaTn cipaiiHM anOacauopnMa. Oco6iito cy Bpjio BpnjeuHe h 3iiaMajne AHnancice KH»nre Koje cy Bobene 3a apnjene CoKOJioBuha, Kaico no Jbenoin pyKonnca TaKo n no mhctoIih je3Hica. Bpnjene y KOMe je na UHBaHy najacHHje n Hajlincxnje nncaH TypcKn je3HK, jecT Bpnjene CoKOJiOBnheBa BeJiHKor Be3npCTBa. B.iaAaBnna CejiHMa II., y CTBapn je papeBaibe CoKOJioBuha. nesieBnja o TOAie unnie: »noKojHHK je 6no oko A^nje roAHHe BejiHKH iBe3np cyjnaHa CyjiejMana. Bnnie oa ocaai rounna Ono je BejiHKH Be3np cyjrraHa Cejimia n oko niecT roAHHa cyjiTaHa Mypaia. 3a spnjene CejiHMa oh je y CTBapn Ono BJiauap; ouJiHKOBaH je Ono noinynoM He3aBHcnomhy KaKBa nnjeuHOM ApyroM Be3npy Hnje Onjia cybena.17#) ,Ha jeuHOM Apyron MjecTy naace: »Oh (CoKOJioBHh) je Ono cieKao tojihko nonjepen>H»e n yxBpuno ce Ha cBone nojioncajy, Aa ce je cyjiTaH OaBno cako CBOjHM jih^ihum yjKHBaH>HMa h cJiaAOCTHMa OBora cBnjeia a nocjioBe u,apcxBa noTiiyno je Ono npenyciHo caMo n>eMy.«177) A jih CoKOJioBHh to iiOBjepeibe aancia nnje 3JioyuoTpeOHo. On, Kau je 3a speMen CejiHMa II. y CTBapn Ono ne3aBHcan BJiauap, oupJKao je Ha nojioaiajffMa CBe najcnocoOHnje, najnoniTeHnje n najxpaOpnje BejiHKe UpniaBHe <J)ynKunoHepe. Bno je iipaBn uoOpoTBop BaKHje n n>eMy aojih4hhx y'ieibaKa a y3HMao je hoa CBojy MohHy 3aniTHTy tPepnAyH Oejy cjin'me nncue n CTHJincTH'iape. Ou je raua ncupeHO n c noniToeaibeM, Oen n naj.Maiber ocjehaja pnBajicTBa, cycpeiao 3HaweHHie nonopcKe JiaBOBe nejaJie namy n Khjih’i Ajih nauiy, nojn BJiaAaxy Cpeuo3eMiiHM MopeM. 3a BpeMena CoKOJioBnheBa AjeJiOKpyr napcKor AHBaHa iipoc'mpao ce je Ha Tepniopnju H3.\ieby Byun.Ma, ApAHiana, Ejixace, Tn0pu3a n TpniiojiHxannje. lI,apcKH AHBan, y xo uoOa, OaBno ce je n nncaifaeM »y3BnnieHor imcMa« BjiauapnMa (J)paini,ycKe, enrjiecKe n MocKOBcice — KOjn cy MOJJHJIH bhcoko uupcKo npujecTOJbe ua ciipHje'iH nanaAaje Jiaba 3aiiauHHx Opana, ua AonycxH cjioOouny TproBiniy ua HpnoM Mopy, Aa ce oceein ibeMa’UiOM hecapy h Aa cuHa KpajbeBa nocTaBH na npnjeCTOJbe nojbCKe — ua ke hm ce MOJiOe ycjiHiuaTH. y to BpnjeMe cbh cy HCJiaMCKH a3njcKH BJiauapu, Kao h MapoKaiiCKH eMHpn, cjiajiH c®oja nOKjiOHCTBeHa H3acJiancTBa »yaBHineHoj c.naBHoj npujecTOJinimn« h CMaipajm to 3a BejiHicy ’iacT. CoicojioBHk je iiyHHX ocaM roAHna Oho hcthhckh B.nauap na uapcKOMe ah- BaHy. 3a BpnjeMe CokojioiiHkeBe ynpaBe auMHHHCTpau,Hja je Onjia ycaBpmena. Bojihkh Beanp HHje Oho iioxjienan sa OorakeibeM. Oh HHKau Hnje y3HMao mhto. Ciora UBopcne HHTpHre 3a iberona upeneHa HHjecy Morjie ycimjeBaTH. Oh je c A^opoM HMao AHpeKTHe Be3e, jep je iberoBa H«eHa, npuimeca McMHxaH, OHJia uapcica Khn. y to BpnjeMe HHje Ohjio cujie Koja Oh ra MorJia cpyuiHTH. y CTBapn cy nocTojajie caMo uenje cHJie Koje cy noTpecajie A^opoM h upataBOM; JKene h hoBai^. A jih h ffieHe y URopy CTajajie cy noA ynjiHBOM CoKOJiOBHha. Be3 3Haiba n.eroBa, HOBau nojn Oh Morao 17e) nenem ja 177) IIc'ieBHja cb. cb. 1., crp. 25. 1., CTp. 440. �Bpoj 22. h 23. T A JPET. oanjiaflara flymoM meHa, mije ce Morao y flBop yByfcn. CaMo jeflan ynmaj, CoROJiOBHha je Mynno: Bapapa Majica HypOaliy GiiJia je JeBpejKa; niTHTHjia je JeBpeje a Jacmj) Hacu Oho je npaBH JenpejHH h miao je yiiiJiiiB y flBopy. HcTHHa, Hacnja ce mije MHjemao y yHyTpamibe nocjioBe flpmaBe. On je CMHinjbao caMo naMHne icaico he OoracTBo flpmaBe y3eni y CBoje pyice h Kaico he ce H3B03H0M TprOBHnoM napcTBa y iuto BeheM oOmiy kophcthth. CoicoJioBHh hh to HHje ryono ii3 niifla. HacTojao je, fla to iberono fljefloname, ico•tiiko je Moryhe BHme cnpnjemi, o03Hpyfon ce rrpii TOMe fla ne noBpHjefln ocjeTjbiinocT cyjrraHOBy. IIpH CBeMy TOMe iiajrjiacimje je Ohjio to, iiito oh HHje mhto npHMao. OrpaHa 349. 6ho Hfleajmo npaBHhan h yMjepeH na hh nberoBn HenpHjaTejbH HHjecy My MorjiH nahH HHKaKBe Mane 'iHMe Oh ra oroBapa.TH ochm, fla npoTypa CBoje pohane h OjiH/Kibe, a.TH, iipH3iiaTH cy MopajiH, fla cy th obyflH icoje je oh npoTypao, Ohjih 3ancTa 3acJiymHH h oflroBapa-TH BpeMeny h noBjepenoM hm nojiomajy.«170) IIpHCTa.THpe h npHjaTejbH CoicojioBHha 6hjih cy OBH: 1. Byiyp Xyceim nama. PoflOM je H3 Bapomnne npa’ie y XepneroBHHH(?). II3 flBopa je HCTynHO Kao 'iamiiHrHp na icao npHiiaflHHic MexMefl namHn Oho je OejJiep-Oej y BaHy, y Mnciipy h y IIIaMy. Bho je OBecTpano o0pa3OBan h Tpe3Ben noBjeK. 2. /bepBHm Ajih nama. Kao JieBeim npHCTynno neieBHja nmiie: je MexMefl narnu h nocTao BaJiHja Bacpe h Barflafla. 3. MyxapeM HejieOnja. Bho je Te^Tepflap Texnim»KjaTac hexaja fino je CTapn cjiymOenHK h npnjaTCJb CoitojiOBHha a Xaflmi Xacan ara Oho je jom yny- napa. npHCTynitBmn Mexnefl namn nocTao je Te<I>TepheH y iberoBe Tajne. Ohh cy Ohjih h Mojn npHjaTejbH, flap flpyror oflcjeica. nocjbe Tora, nomTO je Oho poocoOhto nocvie/ubii. JeflHOM npHJnntOM yinmo caM flOM H3 rBy.Te, nocTaBJben je 3a Bajmjy cannaica Ty.Te. hx: Bh TBp^HTc fla noKojHHK miKa/i iraje npnMao »Bho je ’floOpoTBop, nouiTOBaH h yBaacen Cer«. 4. <I>epxaT nama, CoKOJiomiheB CTpuneBHh, y nomhto. 3Ha ce fla cy My iberoBH xacoBH aohoch.th cto TiejieceT flo cto mecfleceT jyicoBa aicnH, a noTporano . 'iCTi;y je Oho y.Ty(J)epn0ama.180) noc.niije je nanpeflOBao ‘ flo OyflHMCKor 0ej.Tep-0eja. Oh je yjia3HO y oBojy peje caMo y flna capaja XHJbafly jyKOBa aicim. Ochm Tora noTpoinHO je 3a ocmiRaibe Oypracicor miapeTa tph cto- 3Hfl«u®iijLca noflnyiiH ceflaM CTOTHHa Oajpaica, c flBiije CTOTHHe neBenTa 3Bamix flejinja, 0fljeBenHx y Tinie jyicoBa, 3a Xa(J)ciiH miaper cto nepecT jyKpBa. na KOJiHKo je noTnommraa ycTanoBe y Hapn/iparv na Bvmija npsHa h Kafliiane h c Tpn ctothhc Oehapa. 5. JlepBHin nama. H oh je CTpmieBHh CorojioKacmi ITamn, y Xajieny, y IIIaMy, y Meicn h Meflnnn? Ofl K.yfla cy OHfla Te to17iht?o nape? Onn cy mh- BHheB a yjaic — OpaT no ony h Maju,H — neneRHjHiic na to o^roBopnjiH: CaMH flaporar. nojn cy flo.aa3ii.TH Majice. Bpjio je Ono xpaOap h BjemT KomaHHK. IUaMnameM noKojnm;y. Oh.th cy TpocTpyico cehn ofl c.Bera ckh h xaJiencicH apaim-KoibaminH ofl rnera cy y iiHJiH MHTa Koje caflauiH>H ne.THKjt Bernp npHMa. Ochm rpa- Kano TpeOa Koma jaxaTH. Bpjio je Ono flapemjbHB. bcBiina ocTa-ae iberoBe TponiKone Behmi flnje.TOM cy CBHMa CBojmi pobamiMa h noanaHHHHMa cjiao je na noKpHBajiH noKJiOHH. Oii je HMao xH.Tba.Ty pogona noK.TOH maMcice h flnjapH-OeKHpcice CBHjieHe TKanHiie Koju cy paflH.Tii no ■jhm H>eroBHM HMapeTHMa. 3a ii apancKe icoae. 6. Hepicec Kacmi Oer. B ho je npBo Te^Tepflap rpaflir>y capaja koa none cv.TTan AxMeflOBe paMnje. cy.TTaH Ce.THM je Kao noMoh flao CBojoj nhepn — no Apyror Oflcjeica, na je npoMaKHyT 3a caHijaK Oera nnjoj je HHHHiijaTHBH h noneTa rpaflH.a OBora capaja Kaifre. »nomTO je npnnaflao CoKOflOBHhy, HHKafl mije — cto xiijba.fla flyKaTa; a.Tii to noKojnmt imje y3eo Oiraao cMjeibHBaH.« 7. Jla.Ta Kapa MycTacj)a nama. »JJomao je h-t nero je npumienu hok.tohho. OpaicHM n cjihhhhm non.TomiMa nnje Orno icpaja. ITa ochm Tora cnera. oh je Bočne a Oho je pohan CoKOJioBnha.« H 3 flBopa je H.taOno niecHaecT roflnna ne.THKH neanp., Cto h iuecfleceT mao c OflpeflOM. Bho je flpyrn KaibymHHK, namnump. jVicona roflimiiber npnxofla ofl xacoBa, hbhoch ’iothph a icacHHje napeB .Tana. y Ohthh npHHneBa nofl KoCTOTiine xn.T>afla rpoma. Pa'rvnaj aa niecHaecT ro- h>om miao je jaKHx 3acjiyra 3a cyjrraHa Cejnma. Bho flima no 400.000 rpoma h npnie Tora fleneT roflHna je Oaipio oko na CTo:mny BejiHKor Be3Hpa. Ajih naico neaiipcTna no 100.000 rpoma. T bmh nepo h pa'iynaj je Oho y 3aBahn c PycT6M namoM, MHoro je npeTpnuo. 8. XycpeB nama. Oh je Mjiahn OpaT Jlajie Kapa na oHfla nHTaj oflicyfla to.thkh nonan c KojHM cy to•THKe rpaheBinre n ycTaHone no,THrHyre. — 3ancTa, MycTa<J)a name. Cfly5KHO je Kao namnHrirp-Oama. icaKafl cmo n|X)pa,iyna.TH h3hochjto je ce.flaMfleceT — njrpnjcKH hexaja h pyMejiHjcicn 0ejjiep-6ej. Hanpe.floocaMflecpT nyTa no cto xnjbafla rpoma. «A ono niTO je Bao je flo BBama flpyror Besnpa. H oh je Oho PycTeM fTCKao flOK je flo BeanpcTBa flomao, to Heica th je nammi pHBaji. 9. MexiMefl nama. Chh Jlajia MycTa$a name ofl baOa. naina.TH.TH cy ce rope cnoMeHyTH«.1T®) Obo Mimijbeibe je ocHonano. ’ ITctophfc A th KaHcoropHHe ichepn. YMpo je Kao Oejjiep-Oej y Tpnnnme: ' " " r * " fleceioj roflHHH. 10. Kypfl Oer, chh XycpeB namiiH. Kano M,y je »B.Ta-KPnonoTHifliiH Mexifefl nama Bhcokh, HHje HMao na ceOn Ty A>ary. fBera cy OKpHB.JbaBa.TH thmp, CTpun Oho flBopaiiHH to je n oh nocTao papcKHM aboniTo je npoTP/KHpao CBoje fl»yfle, na cy Mnorn aa- paHHHOM. Bho je Bp.io OoraT h oflan pacKomy a cyjiTan CeJiHM ra je MHoro bojiho. »Kafl je yMpo cyflTan C.Ty5KHH MOpaTH TipOinaflaTH.« IIcTHiia je fla cy npucTa.THne CoicojiOBnha 3ay3H- CejiHM ra je Miroro majino. Tobopho je, fla ra mije Ma.TH Bpjio BiicoKe noflomaje. Ha npiiMjep flocTOjaH- 3Hao flOBOJbno unjeHHTH Kafl Oh y flBop flOJiasno y CTBeHHHH CoicoJioBHheBH pohaun, Kao <t>epxaT nama, cbom cjajy c npHKJiaflHOM ofljehoM Ha ceOn h 3 JiaTMycTa(j)a nama h XycpeB nama BehmiOM cy 3ay3HMa- HHM paXTOM Ha KOH>y.« 11. IJaiJiep nama. Bho je 3eT CoKOJiOBHheB. 3a .TH nojiomaj čyfliiMCKor OejJiepOeja. To My h meron pobai; HeneBHja npH3Haje h Kame: »H>eronoj npamnniocTH BpnjeMe cureTcicor paTa oh je Oho cnjiaxTap. IBeron je pyKOHHc Mnoro jihhho na pyKonnc cyjrraHa Cyjiejh flapemjbHBocTH itpo3 nnjejio npnjene iberone ynpaBe, iiHKo HHje Morao nnniTa npnroBopHTH. On je nancTa MaHa. CBa papena nncMa nHcana nofl CnreTOM y mie *T») neieBiija cb. 1., crp. 440. i«") o<J>irnnp je,ure spere Koaime. IIp. npeB. ,,s) JleieBnja ob. 1., crp. 12. �O paH a 350. TAJPETc cyjiTana CyjiejMaiia, imcaHa cy H>eroBHM pyi;onncoM. Biro je ceoMa ^ircicpeTaH u ComioBiih ra je MHoro imjemio. Kaiiypn6auie nocTao je jaibimpcicn ara. IIpnjiHKOM jeflHor no/Kapa y IJ|apHrpaay, Ono je cmhjeiteii jep mije / iobojbho motpho na jaibimape. no­ š n j e je nocTao Oejjiep-Oej na Kacunje nc3iip. Biro je Bp.io aocTojaHCTBeH n 036njban. On CoicononnheBe Khepn iiMao je nua cima tfmraamia: MexMe;ia ii ITa(ftepa.«181) 12. MycTa<J)a nama. Oh je CoKOJioBiiheB cTpimcl'.iih u 3naMeHiiTH CvnnMCKn Oejjiep-Oej. Kao OocaiicKH camjaK Cer ocBojuo je Kpyny y B ochh a Ha nyTy cy,t•rana CynejMana non OiireT nocTao je OyzuiMCKH CejnepCejo.M na MjecTO PycTe-M name. 3a npeMena Ce-niMa TI. npOMaKHyT je 3a Be3npa. y Bynn.My je ociao TpmiaecT ronima. B ho je Bpjio napeiKjbHB. YnaBao je cnpoTe njeBojne a Eynmi je yKpacno c bcjiiikhm rpaljenimaMa Ton.Tiima h naMnja. 13. Xacan nama, chh CoKononiiha MexMen name. Oh je y Barnany Kao nap c noMHOM iranaano y neTan y naMiijy. Kan je CoKonomih 3a to ca-uiao onMas je npenno/Kiro cy.TTany CemiMV, na ce 113 CTyjh‘Go on: irycTii. OeniiM je MebyTiiM 11 pamije Cno 0 tomo irt181) CcjiaHiinija ctp, 217. — IleicBHja cn. 2., ct-p ? -21, Sp o j 22 u 23. BjeiuTeH u penao je: He, Hena ce ne onnymTa, ajni neica TaKo BHiiie nemia ne ' ihhii.« Xacan nama je Cno Miioro ropn h oxoji »iOBjeic. HiiKOMe mije onanao 3ac:iy;Keiior iiouiTOBaii»a. Ha npiiMjep: O11 Oh 3auo,THo iieKor M.iannha na On ra Hanpanno cBojiiM xa3iianapoM. HaOaniio Oh xiy onujeno i;ao ccOh , Kon.a h koh>ck,v xopMy iicTo Kao ceOii na 11 capyic i;ao ceOn. npn■ thkom anaja iiimora on TonnKHX Oerona h ravninama ne On mi iiornenao; im c kiim mi piljenu ne Oh nporoBopiio, nero Oh caMO c onmi cBOjHM upnjaieJBOM jaxao ii c H.11M ce 3aOaBJbao.« — »Hociio je aiiTepiijy on npBcna auiaca on 4—5 n.vnaTa. Kao OarnancKii Oejnep-Oej naiipamio je ceOn jenan cpeOpeH npnjecTo 3BaHH »PajcKii KnjocK«, Kojn ra je CTao 40—50.000 rporna. Onaj npnjecTo je Ono Bp.io yMjcTHii>iKH napaIjcn. lio ibe\iy je Giijio Kao y npnponH uspaljeno pa3iio npcehe, JiHuifre, u,Bnjehe, Hapaiinc 11 Hapomi.« 14. Jlana MexMen nama. llopnjcKnoM CoKO.TOimh a iioneTna My je Kapnjepa jaibimpcKii aranyi;. II ctopin;y IleneBiijn yyHHHO je MHoro floGpa. <I>epHnyn Oej. B ho je ceKpeTap CoKo-TOBnlien 11 ynyh£u y cee H>eror.e Tajne. CoKo.iocnh je ii>OMy c-.ne enoje liocnone nonjepanao. B ho je jenan H3MoT)y najiijeuiTnjnx Infu^mpiija onora npeMena. (HacTamihe ce.) Osman Nuri Hadžić: MUHAMED I KUR-AN. - •'"N (Nastavak). Po svršetku ramazanskog posta, nekoliko Židova. Na to jedna grupa Židova navali na ovog dana poslije povratka iz slavom ovjenčane bitke Muslimana i na mjestu ga premlati. 11a Bedru, Muhamed je jednoga dana, rano u Radi toga uskipilo je na obje strane. Uzalud jutro 1. š e v a 1 a krenuo od svoje kuće u pratnji je Muhamed lično pokušao da spor riješi mirnim svih muslimana gradu Medine i okolice. Pred njim putem: Židovi nisu htjeli ni da čuju. »Nismo mi je nošeno koplje, koje je Negus darovao Zubejr kukavice sa Bedra, gorko ćeš ti iskusiti šta znači bin Avamu, jednom od onih Muslimana, koji su pleme Kainoka« — otvoreno su prijetili Muha­ pete godine Muhamedova poslanstva izbjegli iz medu. Došlo je do prave bitke, koja je svršila po­ Meke u prestonicu kralja Abisinije. Kad je sve­ bjedom Muslimana i iseljenjem plemena Kainođa čana povorka stigla do jednog praznog prostora, u Siriju. određenog za javnu molitvu — M u s a 1a, Mu­ Od iovog događaja prošla je puna godina hamed je dao znak da povorka stane i naredio dana a da se u Medini nije ništa dogodilo Od oso­ da se koplje zabije u zemlju u pravcu prema K’bli bite kakve važnosti. Muhamed je mogao da se i da se pravovjerni postave u s a t o v e — re­ mirno posveti svojoj misiji i da vjernike upućuje dove. Muhamed je onda stupo napred, dva-tri u tajne otkrovenja. Broj Muslimana još je uvijek koraka ispred prvog sata i sa pravovjernim za­ neznatan, ali od pobjede na Bedru ugled im raste. jedno prvi put obavio »molitvu u znak svrša- Beduini iz bližih i udaljenijih krajeva malo po malo vanja ramazanskog posta«; klanjao S a l a t’-e 1- dolaze u Medinu da vide Muhameda-pobjedioca, F i t r. To je bio prvi ramazanski Bajram, kojeg a mnogi od njih primaju i Islam. Idolopoklonici i su Muslimani proslavili. __ Židovi s ove strane Meke davali su pobjedi na Polovioom mjeseca ševala (11. februara 624.) Bedru višu važnost i od samih Muslimana. dogodio se u medin skoj čaršiji jedan slučaj, koji Međutim u Muhamedovu rodnom gradu i je bio povod oštrom sukobu između medinskih medu njegovom najbližom rodbinom sve je go­ Muslimana i Židova. Neki Židov iz plemena Kai- rilo za osvetom. Poraz na Bedru, poniženje i ža­ noka insultirao je jednu muslimansku ženu iz me­ lost za palim prvacima ponovno uzburka sav medin ske okolice, koja je toga dana na trgu proda­ kanski paganski svijet, staro i mlado, žensko i vala mlijeko. Jedan Musliman, koji se tu zadesio, muško, — sve je vapilo za osvetom. Spremalo sc ustane u obranu napadnute žene i u svađi ubije polagano i ozbiljno, tražili se prijatelji i saveznica �Epo j 22, u 23. »r A J P ET< CTpaHa 351. na sve strane, da onda ujedinjenim silama u vlačiti. Muhamedovi strijelci, videći da se nepri­ korjenu zatru »satansku sektu i dostojno operu jatelj povlači, napuste svoja mjesta u namjeri da sramotu ii poniženje, koje je njezin voda i začetnik kupe ratni plijen, na što Halid ibni Velid sa svojim zadao nacionalnim bogovima i hiljadugođišnjim konjaničkim krilom opkoli Muslimane s leda i po­ tradicijama Arapskog naroda«. I medinski Židovi, viče: »Muhamed je ubijen!« Radi toga nastade uvijek nevjerni i nepouzdani kako ih je Bog dao, silna zbrka i nered medu Muslimanima, a nepri­ rovarili su na sve strane protiv Muhameda i jatelj navali svom žestinom. Nastala je krvava Islama. gužva, digla se silna prašina, borci se više skoro U drugoj polovici mjeseca ramazana treće i neprepoznaju, mnogi su ranjeni od svojih dru­ godine po Hiidžretu krenula je iz Meke put Medine gova, mrtvaci i ranjenici leže na bojištu, drugi silna vojska od 3000 ljudi medu njima 700 teških bježe prama Medini; ranjeni su i Ebu Bekr, Omer okloipnika i 200 lahkih konjanika. Vojsku je pred­ i Alija. Muhamed opkoljen sa nekoliko vjernih dru­ vodio Ebu Sufjan bin Harb, ugledni prvak Kurejš- gova još se junački bori. Ali pogođen teškim ka­ plemena; tu je i Halid ibni Velid, koji će i izvoje- menom. sruši se s konja u duboku jamu. koju su vati pobjedu Idolopoklonika i poraz Muslimana na neprijatelji bili iskopali. Alija, Talha i Sad bin Ebi Uhuđu, a kojeg će ni punih deset godina poslije Vekas herojskim naporima uspiju da ga iz jame toga, islamska istorija ubrojiti medu svoje naj­ izvuku i spasu očite smrti. Ranjen je na licu i slavnije i najhrabrije vojskovođe i junake. Sa »donjoj usnici i dva su mu zuba izbijena. Omer. vojskom je krenulo na put i petnaest najuglednijih Ebu Bekr i drugi Muhadžiri držeći da je Muhamed mokansikih žena, koje je predvodila čuvena Hind binti Utba, žena Ebu Sufjanova i koje su svirkom mrtav stajati su izvan borbe kao okamenjeni: nisu mogli ni da bježe ni da se bore. U to izbije Enes i pjesmom hrabrili vojnike-iđolopoklonike. bin Nadr, Ensarlja Ppoviče: »šta ste se skameMekanska se vojska najF$rijp utaborila u plodnom i bogatom selu Zul-Hiilejfa, sedam mjtjr -flii£« — Muhamed je mrtav! odgovore oni. »Pa južno od Medine 1 dok je Muhamed u Medini pri- dobro, zar se ne bi stidili da ga nadživite? Slije­ birao svoje slabe sile za obranu, dotle su Mekanci dite me!« Svi jurnu prema onoj strani gdje je Mu­ obišli grad s lijeve strane i utvrdili se kod bunara hamed sa još nekoliko1 drugova vodio očajnu Ravma na podnožju brežuljka Ajnejn, u dolini borbu. Poslije kraće, ali očajne borbe uspije im, brda Uhuđ, tri-četirf milje sjevero4stočrip od da se s Muhamedom zajedno sklone u jednu uvalu Medine. brda Uh uda podalje od bojnog poprišta. Tu je Šesti dan mjeseca ševala (21. (januara 625, 5-) Muhamed oprao krvlju poštrapano lice i sa svojim o zalasku sunca Muhamed jelkrenuo iz Medine sa drugovima klanjao podne sjedečke, jer su svi bili hiljadu Muslimana. Kad su bili na pola puta, ranjeni i zamoreni. Abdulah bei Ubejn bin Selul. poznati vođa M u n aIdolopoklonici, zadovoljni svojom pobjedom, f i k a izdvoji se sa tristotine ljudi i'vrati se u Me­ dinu. Tako je Muhamed ostao samo sa sedam- mislili su međutim samo na to. kako će pribrat stotina vojnika i noćno se utaborio u jednoj dolini svoje ranjenike i opljačkati pale Muslimane, kojih sučelice mekanskoj vojsci, tako da ga je iza leđa je skoro stotinu ostalo mrtvih na bojnom polju. štitilo brdo Ubud. Muhamed je pozadi svoje čete. Mekanske žene rezale su uši i nosove mrtvim na samom podnožju UhudU postavio pedeset stri­ Muslimanima i od toga nizali sebi džerdane. Hind jelaca 1 naredio im, da se ni u kojem slučaju, ma je osim toga rasporila trbuh poginulom Muhamekako se bitka razvijala, ne miču sa svoga mjesta, dovu stricu Hamzi, izvadila mu crnu džigericu i nego da četu štite protiv eventualnih navala zubima je rastrgala. I njezin muž Ebu Sufjan s leda. ustavio se nad mrtvim Hamzom i po licu ga udario Sutli dan (7. ševala, 22. januara) počela je buzdovanom. Zatim su se idolopoklonici skupili bitka navalom Mekanaca, koji su se kretali u formi na jedno mjesto i krenuli put Meke. polumjeseca: desno je krilo predvodio Halid ibni Kad su neprijatelji poizmakli, Muhamed se Velida, lijevo Akreme-t-bin Ebi Džehel, svaki sa stotinu konjanika. Borba je bila krvava i očajna; sa svojim drugovima povratio na bojno polje. Muslimani četiri puta slabiji, junački su odbijali Gledajući iznakažene mrtvace a naročito tijelo sve navale; strelci su tri puta odbili desno krilo svoga strica Hamze, Muhamed se silno ražalostio kavalerilje, koja je pokušavala da Muslimanima i pobožno molio za pale heroje. Pošto su neki Mu­ slimani htjeli da svoje poginule rođake nose u Me­ dode iza leda. Konačno je Muslimanima uspjelo da potisnu dinu, Muhamed je naredio: » K o p a j t e m r t v e o ndje, g d j e su poginuli«. natrag neprijatelja, koji se počeo u neredu po­ �PrpaHa 352. Bpoj 22. »T A J P E T« Ispunivši tu žalosnu dužnost, Muhamed je nad grobovima poginulih junaka, objasnio (pri­ sutnima 127. ajet XVI. sura Kur-an: I a k o b i se h t j e l i s v e t i t i , z a s t o j te da v a š a o s v e t a b u d e m a n ya o d u v r e d e , a l i h 23. a k o se u z d r ž i t e od o s v e t e , b i ć e za v a s b o 1j e i B o g u d r a ž e « . Pod noć istoga dana Muhamed se sa svojini drugovima vratio u Medinu. (Nastaviće se.) St. R. Delić: ISTINA O POGIBIJI SMAJIL-AGE ČENGIĆA. (Nastavak). Kako vladika nije mogao dohakati Smajil-agi preko Č e v l j a n a i pojedinih Đrobnjaka, koji su se u Gaoko prikradali i do kule u Lipmiku privlačili, otkuda su Ojpaženi više puta gonjeni i u škripac dovođeni, pa jednom — kako pričaše Miloš Nikčević s Plješivaca — malo da nijesu i zaglavili, obratio se drobnjačkim glavarima. Narodna pjesma to pripisrva Savu P e tro viću, a ne vladici. Po njoj je Savo pjsao knjige: popu Ćuku u Nikšiće, popu Zimomjiću u Gackio. i vojvodi Šuju Karadžiću u Drobnjake, da odmeću raju. Ćuk je pokazao pismo Arslan-ibegu Mušoviću, a Zimonjić Smajil-agi Cengiću,' dok mu s,e(_Šujo obradovao: *■ (i 7 Milije mu od svijeta bilo; Pa od zemlje na. noge skočio,. Kapu skida, .pa ^ e prekratio: — Bogu fale,' kad sam dočekao, Kad se poče- ratovati s Turcim’1). Doko ga odvraća : Šujo primivši £ismo odmah je sigurao i poklopio konja, pa s knjigom pravo na Duži do Doka Malovića. Pokpčivši mu knjigu i Đoko je primivši i proučivši, upita ga: »Ovo š ta je, Karadžiću kume?« — Ka(d mu Šujo reče: »Da mi Drbonjak raju odmetnemo!« Đoko mu nastavi: To je Doku muka bilo: — Sjedi, kume Karadžiću Šujo, Vakta nema ra to v a ti’s Turcim! Znam ti dobro Petrovića Sava I njegove knjige šarovite: Dva me puta dosad prevario. P a viš’ nikad’ dovijeka neće, — Boga mi se ni maknuti neću! Na te riječi šujo plane: — Kopiljane, Maloviću Doko! Zar ćeš turski biti prijatelju, A vladici biti dušmanine? Boga mi ćeš glavom to platiti, Kad vladici crnogorskom kažem! Pa cerovu glavnju prihvatio, Njom udari Karadžića Šuja: — Sikter.more, iz bijele kule — Eto knjige tebi Petrovića! Šujo skoči, strča niz kulu, dopade do kulaša, zakroči ga i otjera niz Drobnjak: Ode carsku odmetati raju, Koja groše i harače d aje.8) Tim odgovorom ražljućen Sujo odsiječe: — Nimalo ti z a dušu ne bilo, Ja te, kume, ni moliti neću! Skoči, dopade do dorata i poklopi ga, p a konja niz Drobnjake: Muti Sujo,.a odm eće raju. P o Drobnjaku, ipo plemenu jak u .1) — Sjedi, Šujo, na zlo udario, Nemoj knjige slušat Petrovića, Nemoj Drobnjak carev odmetnuti, Koji grošc i harače daivta. Jer ćeš tursku nategnuti vojsku, Pa ćc Drobnjak vatrom izgorjeti, K’o je prije na Grahovu bilo Od Turčina paše Stočeviča! otjera . Šujo s Novicom i Mirkom išao je i na Cetinje k vladici radi dogovora o tome. Po navedenoj okrnjenoj pjesmi u ostavštini prote Popovića vladika odbija molbu »drobnjačkih banova«, da im dade »izun od Cetinja« i pošalje u indat brđane, da udare na Smajil-agu, kad im dođe »niz Drobnjake, da kupi harače«, pa da ga ubiju. On im predlaže jednoga : — Je li majka rodila junaka U vašemu nesretnu Drobnjaku — Smajil-agi da izgubi glavu, Da donese mene na Cetinje? Braćo moja, banovi drobnjački! Sjedi sama Bušatlina glava, M ahmut-paše, skadarskog vezira, Sjedi sama na Cetinju mome, I sve čeka Ćengić-Smajil-agu. P o pjesmi Mujage D izdarevića Šujo pokazujući Savovu knjigu veli: — Vidi, Đoko, dobra velikoga, Gdje hoćemo ratovati s Turcim ’, Da mi Droibnjak uput odmetnemo: Smajil-agu više trpit neću, I njegova R ustan-bega sina! *) Bos. Vila (ćiiir.) 1902., str. 57. 2) IbfcL str. 57. 5) U Diziđairevića pjesmi kod imene zabilježenoj. �Bpoj 22. u 23.__________________________ . r A J P E T . _________________________ CTpaHa S63. R ataji n a Z agorju s Čengića kulom. �Orpaua 354. B po j 22. TAJPET. I nakon obećanja velikih darova i odličja: Sva trojica na noge dipiše — Zakleše se crnogorskom kralju Na kovčegu, na Petru svetome, Da će tebe izgubiti glavu, Kad uljezeš nama niz Drobnjake.4) Ovo je, kao i u dirugim pjesmama, u Đakovu pismu, kojim javlja agi o uzbuni Drobnjaka. Đoko je po Mujaginiom kazivanju i općem tvrđenju Gačana iskreni prijatelj Smajil-agin i nikako ne pri­ znaju, da je ikada agi o liinli radio. Kao taki on je za­ ista i pisao Smajil-agi o prilikama u Drobnjaku i o za­ vjeri protivu njega, da ga smaknu. No osim Gačana i. narod, pjesama, Doka takim prikaziva i Karadžić u h 23. agom što je nazivao odmetnicima.*)56) Takim se Đoko prikaziva i u » O b z o r u « , p a još se i crni crtajući ga kao siledžiju i otpadnika drobu jačkog — »nema gbbo, a nema društva, mnogo mu neobično b ez Turaka, a oso­ bito bez Smajil-age, koji je Doku od milosti zvao M ar i j a n e.«8) — P o Dr. F. Šišiću nije taki bio Đoko. On je imao svojim pismom domamiti Smajil-agu u D rob­ njake, a sve one podvale da je Novica Cerović nato­ vario na njega iz za v isti.7) — To isto piše i M. T. Tomić govoreći o Doku. Po njemu ga je prvi »izda­ jicom« okarakterisao Savo Martinović-Bajica u nekoj narod, pjesmi, što je on sam spjevao po pričanju Crno­ goraca. Za tu pjesmu o Smajil-agirioj pogibiji da je Martinovič uzeo onaj materijal, što ga je među Crno- R atajska kula sa s tra n e i avlija. opisu Smajil-agine smrti nazivajući ga agmim »privrženikom«; da su svi znatniji glavari drobnjački prijatcljovali s Crnogorcima i uskocima, a od Turaka za­ zirali. »Tako Smajil-aga ne imajući za sebe nikakvoga glavnoga starješine u Drobnjacima, postavi kao oborknezom nekakvoga Doka Malovića sa sela Duži«. Stoga — »da su glavari drobnjački Doka Malovića nazivali turskom udvoricom, kao i on njih pred Smajil*) Bos. Vila (čir.) 1905., str. 121. Uporcdii i Kairađžića »Srp. nar. pjesme« (čir.), knj. IV., str. 427., državno Izdanje. gorče prvi donio Novica Cerović. Po Tomiću: »Đoko je bio najvažnija činjenica u Smajil-aginoj pogibiji«"). Da Đoko nije bio izdajica tvrdili su mi i neki Drobnjaci, a osobito Aleksići s Malinska. Neki Marko Aleksić, unuk Mirkov, reče mi: »Da nije Đoko doma­ mio Smajil-agu u Drobnjake, kami bi ga ubili!« 5) Snp. nar. pjesme (čir.), krnj. IV., str. 423. ii 424. 6) Talko ga iie zaista i zvao. 7) H. Kolo. IV.. 173. *) Godišnjica (ćir.) XXX., H4. �Epo j 22 h 23. r A JPET. Rašid-aga lanović i Mujaga Dizdarević puštajući Suja: »Nek’ odmeče i kako mu drago!« odmah prelaze na Doka nastavljajući: D a v i’š, b r a t e , t uir s k o g p r i j a t e 1 ja, P r'1 j a t e 1j a M a 1o v i ć a Đ o k a, iza čega Dizdarević produžava: Đe prifati divit i bartiju, Uiput stade sitnu Jcnjigu pisat’ Svome kumu, Cengić Smajil-agi: — Ču’ l’ me, kume, Cengić Smajil-aga, Koji Gackom i Rudinom vladaš! Evo knjiga Petrovića dođe Na vojvodu Karadžića Suja — Šujo ti je Drobnjak odmetnuo. Koliko sam tebi govorio, Da ti smakneš Karadžića Suja, Da raspopiš popa Golovića, Da mušketaš Hamzu Bašovića. Sindžir nosiš, a knezove vodiš, — Vodiš iprave, a ne vodiš krive, Pravi vazda leže u tavnici, Krivi vazda stoje u Drobnjaku, Oni vazda po Drobnjaku mute. Evo Suja, ja ti vjeru dajem, Vas je Drobnjak tebi odmetniro, I tvoju će satrovnii glavu, Brže će ti hinlu učiniti fc ^ Kod vladike crnogorskog kiijaža — Nikad više u Drobnjake nećeš, ču’ l’, Turčine, Cengić S/najilRašid-aga Tanović, kod fcdga je Đ duže, to nastavlja: Dragi aga, dragi^ Smajil-aga! Koliko sam tebi govorio. Da raspopiš popa Golovića, Da rasknežiš Hamzu Bašovića, Da mušketaš Cerović Nbvicu, A da smakneš Karadžića Suja, Ra nijesi stio vjerovati, Niti si ime stio poslušati: Sad ćeš videt’, što se učinilo — Drobnjak ti se raja odmetnula, I pred rajom tri drbbnjačka kneza: Iz Tušine Cerović Noviea, Od Malinska Damjanović Mirko, Iz Petnjice Karadžiću Sujo. Dragi aga, dragi Smajil-aga! To z a mu t i kuć a P e t r o v i ć a , A odmetnu kuća Karadžića. Ni sad’ meni nemoj vjerovati, Ni prije mi vjerovao nisi. Sto sam tebi, aga, kazivao, Sto je tebi učinio Sujo.18) U obje gornje pjesme medu zavjerenicima spo­ minje se Hamza Bašović. No po Tomiću, a i Sišiću, najvažnija je uopće ličnost u cijelom Drobnjaku bio nekakav knez Šćepan (Amza) Tomić, za koga nijesam nikako ništa čuo ni doznao u Gacku. Po njima je taj Sćepan glavni stup drobnjački i mimo njega ne smije niko ni mrdnuti u Drobnjaku, kao što se nije smjelo ni mimo oca mu, kneza Iliju Tomića, pa ni »samovoljni« vojvoda Sujo Karadžić, kako ga Turci zovu nadodavajući mu uz to i »mahniti« nadi njegova samopouz®) U navedenoj pjesmi M. Dizdarevića. in) Bos. V#a (ćir.) 1902., 57, i 76. Dalje vLdfi u ovom toiim na sir. 267. Cipana 305. danja, odvažnosti, srčanosti i naglosti. Amzi su imali ostali glavari »svaku važniju dojaviti« o pripremi za doček i smaknuće Smajil-age, koji je Sćepana oslovlja­ vao »čestiti kneže« spotičući mu gaženje, »carskoga fermana« i »bunenje raje« protivu sultana. Od njega je Smajil-aga na Mljetičku uoči svoje pogibije šapatom tražio »dvanaest talaca od prvih kuća i odžaka«, kojih mu je Amza-Šćapan i dao, pa medu ostalim taocima glavom i Suja Karadžića i Mirka Damjanovića (Aleksića) i Petra Kršikapu! “ ) No u »Obzoru« o taocima, kao go­ tovo uopće ni o ostalim glavarima i zavjerenicima za smaknuće Smajil-age, ne govori se ništa; u njemu se sve vrti oko Novice Cerovića, koji se tu prikaziva kao stožer drobnjački bacajući sve ostale urotnike i glavare u zasjenak. Noviea je jedini tu »svrha i razvrha« u aginoj pogibiji. Kao što je spomenuto. Gačani o tome AmziŠćepanu Tomiću ne znaju ništa, kao što nijesam do­ znao ni od Aleksića i nekih drugih Drobnjaka, da je on uopće ikake‘vidne uloge igrao oko agine pogibije. Da je Amza onako' važna činjenica bio u Drobnjaku )12 i onaku znamenitu ulogu igrao u uroti oko agina snfakruića, bez svake dvojbe ne bi ga ni Gačani u pjesmi izostavili, niti u predanju zaboravili. No kod Karadžića u varijanti o Smajil-aginoj pogibiji počimajući pjesma Đokovim pismom, u njoj se medu glava­ rima, koji agi o nevjeri rade, spominje i»Amza Tomić ofLsela Previša.«ls) O niemu piše i Sv. Tomić. U opisu Drobnjaka govoreći o Previšu i porodici Tomića spo­ m inje Šćeoana izbornog kneza drobnjačkog — »koji je ?e fermane«14). u ) Dodirnica (6iir.) XXX.. str. 103.—'47. Kolo IV.. str. 171. do 177. U taocima te razlika između Mišića (str,. 177.1 i Tom,Pića (str. 142.). doik 5h »Obzor« nikako i ne spominje, k-n što uopće vmlo malo .{rovari i o đirueim .kolovođama, osim o Navici Cerovlću. oko Sinoiiil-aKine pogibije. 12) Po M. Tomiću išao ie ma oregvoore s Turđiroa: h8S2. ii Travnik ii Mostar: 1824. u Sarajevo: 1827. u Mostar 1 Trehinje; 1831. u Travnik: 1835. u Pfcevlje u društvu sa ostalim vtavalrima drobnjačkr'im ma poziv Peiz-paše. Da je iimao kod Turaka »veMkog povjerenja 1 upliva me marno za Drnbnltak. uetro č“cfo 1 za susieđma plemena Pivu ii Moraču«. (Godišnjica (ćir.) XXX.. 140.) 1S) Srp. narodne pjesme (ćir.). Jcn5. IV., str. 445 l4) Naselja sro. zemalia (ćir.). km]. I., str. 441. 0 tim fer,marnima trovani i M. T. Tomić više puta i o Sćepan u »s na­ sljednom titulom f er m a n s k t kn e z , der ovu su 'titulu imali svi 'kmež°vii Iz porodice Tomića« 5 t. d... pa da. ie u iva*ri- Jzeorvo 1'86t. p-ođine mailoživši ga Šćenanova žena Marica. (Gođ'šn'jci (ćčir.) XXX.. rita. 139.. 140.. 141.. 143.). Ovo ie ,prosta bajka: fermain nije ,moćno iizgorietn, kad ga^u opće nikada ni bilo niiic. Fenmam se dobiva s državnim Srnom » mi r i - mi r a n« po naiviše. a nrikada naimiižc — ikako mi razloži M. E. ej. Kadi'-. Da ti ie u tali stečen scaiđno Šćeoam iK koji drutri »knez« vi porodtee Tomića. to je ma njima, da to doikumentuju. Muhamed ef. roče. da mi »trtuisel-'m«. o kome iie zavisilo imenovanje kneza, mlie b!io ood oairskinn fermamonn: a aoroštenje od harača ili iV-idenrc nekih povlastica pojedincima zavisilo je o veziru: s takimi sStnicaima n,!iie rte bavio Carigrad mi sultan. Po Kairad/.iiou Smailil-atra ie učinio Doka »obor-knezom« drobnin^Sm. To ss' isto čitai I kođ M. T. Tomića o ostalim dnobmafckmi glavarima, ,da ih jc Smaifl-ara potvrđivao, samo vabda m<r iz kuće Tomića — oni su »fcrmonslki knezovi«. I 'tD0,n?®v; ' i%am;:e Tonvća i Cenovi'ća - uopće đncbmaakio — teško»c dio 'istfiuc doći: svaki od n«i svoje hvali Stoea priore.nu oko rKrhi« PptriiiVe s nnl'ovc rttramo mnogo bi bobe < » J * * 1 Ončaimi'. samo kada bi se rrošli r amc.hvah*amra. te nteafflIts* usto i obidkttvno »ni to babu. ni to s tn č e v m a « ^ wj*iu ie o ikad nHh *ra»H. icr u Drobnjaku »svak 'dhikčjje oriča o Smlriil-niOTiioi focBDH« rekoše mi Franjo Mlšetic. ;rodom jz I ’uihuškopa. i Večeslav Višeta. rodiotin a Če*e. koji s'u duže viremeira (Višela 3 godine) probaravrii u Drobohku kao *zsliužbeniri O tome dam se 5 fo mrierip pri isoiHva-nlu nwed E l Dfeac članka »Bni ma MVietičk^. bstu ^ Doba« (ćiir.) 1894. sa ipotpisom »I. T. T—D.« neiM ie od Tomića. �C tp ana 356. B po j 22. u 23. >f A J P ET« Po kazivanju Gaćana i tvrđenju Mujage Tanovića na Pošćenju je bio knez Jovan Grbović. Ovaj Jovan bio je pod carskim fermanom i najugledniji knez drobnjaČki. O njemu ima i narod, pjesma »Bošnjak Ali beg i Jovan Grbović.« 1S) Kod M. T. Tomića nije ispravno ni o Mirku Alcksiću. Po njemu je Mirkova porodica starinom iz Pive, od bratstva Blagojevića iz sela Bukovca, otkuda je Mirkov otac Aleksa. ubivši nekaka Turčina, oko 1785. god. prebjegao u Gacko, gdje mu se 1788. rodio sin. Mirko. No ubrao zatim zavadivši se Aleksa s gatačkim Turcima, od kojih jednoga ubije, pobjegne s poro­ dicom noću iz Gacka i dođe u Drobnjak.14) Damjanovići su starinom Gaćani iz sela Lukovica (između Medanića i Gradine). Mirkov otac, ubivši iz­ među 1801. i 1805. god. nekaka bega radi nepristojna ponašanja na konaku i bacivši i njega i konja mu u ponor niže kule, pobjegne Aleksa s čeljadi u Drobnjak i nastani se na Malinsku. Mirka je odnijela majka u naručju, koji se tada rodio i u bjegstvu kršten u »Kra­ ljevu dolu« u Šipačnu (Gacko), gdje su se neko vrijeme krili od Turaka. Kumovao mu je Vujadin Đerić, djed Zekana Đerića iz Šipačna. Po ocu Aleksi prozvan je Aleksić.1T) Po Tomiću Mirko je učestvovao u boju 1805. i 1816. (1817.) za navale Skopljak-paše i Miljevine na Drobnjak, pa i 1819. (1820.) za Delibašina udarca na Moraču, kao i da je izabran 1820. god. na plemenskoj skupštini za kneza na Malisku. To je očita nemoguć­ nost: Mirko rođen 1788., a umro 1890., legao foi u zemlju kao starac od 102 godine. Da je Mirko toliko godina proživio nijesam mogao doznati ni od koga. Po Aleksićima je Mirku bilo na umoru od 83 do 87 godina, a po tvrđenju Gaćana bilo mu je od 35 do 39 godina, kada je ubio i posjekao Smajil-agu. Svakako ono Tomićevo odnosiće se na Mirkova oca Aleksu. Isto tako sumnjiv mu je i Smajil-agin saziv drobnjačkib glavara, što ga stavlja 1821. ili 1822. god., u Prvi tia Pišču — »radi nekijeh važnijeh pregovora«, gdje je tobože došao među ostalim »i knez Mirko Damjanović.« Prikazavši g a agi »knez Ilija« kao novoizabranog kneza na Ma­ linsku, on ga »potvrdi za kneza i u znak poznanstva Smajil-aga mu pokloni jedan svoj handžar — b j e 1 os ap a c«.,#) Smajil-aga je dantoivao Mirka velikim nožem bjclosapcem u Lipniku u svojoj kuli. gdie ga je Mirko p o ­ sjetio prigodom pohođenja Gacka i svoje starine u Lukovicama.18) u ) Pjesmu fie znao i Mniaiga. ijer je u /mlađim gođmania hio dobar /pjevač f vješt gnislač. On ine je prvi i upozorio ma fcu pjesmu, pričajući mri o Drobnjacima i Smajil-algi. i ako ofnako star, opet umoljcn kazao je /pjesmu, /koja počima: Beg Ali1ibog konja uzjaliao U Tralvniku gradu bijelome. Pa ma idobr-u tkanju udario Preko Bosne /i Hercegovine. ■ 1T) /Bos. Vida <eir.) 1905.. 124. Zeko Krtolica'. starac od Kuidgoć ide u Dnobnjake sade, • 90 godina, pripovijedao |]e pokoj, -proti P. Porooviću — kako Na Pošćenje ma ikonak .pammio mi on IkazSivaše — id'a je neki od begova (iz Nevesin-jall /došao U Jovana Grbovića kneza. na đv-a-tr-f dama pred Arandelov dan u Lukovice ikold DamlaPa toi jedim itvčcu zanoćio. \ / nov'ića. Noću. /radi nekog begova prohtjeva/, Alek«fc s bratom Lijepo mu na konaku bilo. ' *- ; obilje bega i kon-ia umi. pa bacivši ih u ponor niže kule. gdje Kad je ujutru bilo, beg »turski« zaište u *8uge vode. na i sada vođa uvire, digne se s čeljadi i -nešto Prtljaga, te preko što kćf Jovanova sjedeći u »budižaku« skoči i dodađe mu ibrik. Platica (zadržavši se tu) i P've ode na Makmsko. Mjesto Zai^k-avši opet beg vatre u sluge, djevojka mu donese. Daimjanoviića dosele se u Lukovice C u 1a i c e rz Ruidina. Vrlo begu to začudio bilo. starinom s Ce;va iz Grne Gone. Turci su Culaice prozvaih' po . Što devojka turski /razumije. izobilju ikrt-ole -u Lukavičama »K-r -toli c -e«. Culaice došavši n Upitavši o tome Jovana, odgovori /mm, /da ini sam ne Lukovice nastanili su se u (k.uili Damjan/avića. u ikojoij iie /živio zna, ako nije otuda, što kod -njega /padaju na konalk »ipašailrjc i n-avcđeniZeko. a za1moga boravka u Gackiu, u njoj je staljao od Anadola, pa djevojka turski naučila, a u- imene kuće imu- Risto Krtoliea, ikm-e-t Bašaigića iz -Nevesinja, u čiiiem ie posjedu saifinska«. SvSldivšjt se begu idjevoika. -za/iska je od .lovama^ bila i kula ii zemlja u Lukovicama. Taid/a ie. Rrtolicž u Luko­ vicama bilo šest kuća i slave Arandelov dan. a dotični uc A veđi mu Grbović Jovane: Zeko kalzVao pokoj proti, u oiijoj je parohiji bio Zeko i Luko­ — Rrod' se, beže. moje Anđelije, vice. da su to slaviH i Damianovići. Nije za te moja ovčarica. Po kazivanju Aleksića bila su iu Gaoku /tri brata: Alek-sa. Koja čuva ovce po Đrobnja-cim'. Uz njih plete bijele čarape. * Marko i Blagole. Marko se bavio trgovinom i mije Mo leod kuće. kada im iie. -iz Nevesinja -došao nekakav »subaša«. Noću Ne Htatiući se beg prtoći, pa da je »u oko ćorava«, Jovan uzbuniiše se najpTiiie ženske, pa /muški. Interesantno iie njihovo ga odbije neka Pita -djevojku. Po Aiiđelilriimi pristanku, Ali beg pr-eganainje i vainuikapje. kako priipoviiedaju. sa subašclm, -dok Jovanu Tcće, da mu kćeri neće (uzeti: ga nnijesu prevarili 1 u /pojatu umaimffi, gdje ga je Alelkda Iz — šio ti fer-m-a/n izraditi neću. puške ubio Ikr-oz krov. Bacivši ga /Skupa s konjem u ponor, Da ne dialvaš danka ni harača. a saktivši oružje, nijesu odmah ipobieg-li iz Lukovica! Tek Beg ode u Stannbol i donese Jovanu »carski tenrnau«. kaldla se saznalo za or-už.ie. pa sm pošli Turd Iz Nevesinja- -da Povrativši se u Tiravni'k podiže »klćene svatove« — »taman ih posnrcaihi. Aleksa i Blaigoie saznavši za to, pobjegnu noću na broj pefstotim svatova, i vezira za staroga svata«. — Dođu "z Gacka, Blagoje ostane u Pivl i od njega stu Blagojovići u u Drobnjak i predane. Povedu djevojku i došavši na Dragaselu Bukovcu, a Aleksa ode na MaKnsko. Imao je sedtalm tjevo, tu puhne vjetar i podiže duvak sa djevojke — »srnu sinova: Mirka. Marka. Miloša. Maksima, Jola, A/loksu i Oalla. lice kao jairko sunce«. Ugledavši idv-a veziirova sina; stanu kolji sc po oou orozvaše Aleksići. Mirko je rođen u Gaoku turski babi govoriti, da će oni Ainđu preoteti. Vezir djeou od Marko nije bio -kod kuće ni pri bjegstvu braće, kao ni kod tog’ odvraćaše, da to ne čine -tu da im zlo jutro mije. ,Neka subaSinc pogibije: oba je puta — ivel-e — bio u Nev-esinJu. se stripe do Travnika, ipa tamo: Stoga njega- i niije.-fu gonili, nego Je ostao u Gacku i od njega su Ma/jk-ovići. — Kada beže pode u der-deka. Vi u sokak njemu zapauite. 141 Godišnjica (ćiir.) XXX.. 136. Ali bega tuđe sagutoite, ) Po Pričanju Aleksića Srnaiil-aga je poručivao vnišc AndeJim sebi ugrabite. puta i zvao Aleksu -neka sc povrati u Gacko zadajući mu Razumievši to djevojka, kaza AH begu. On. preporu­ tvrdu vjeru da se ni svome ni dječjemu životu nc -lx>ii. a da čivši djevojku svatovima i djeverovima, ode u StambuL Izra­ ce mu -dati kuću 1 zemlje koliko hoće: no Aleksa nije htio divši tamo ferrnan, dia je on vezir, povrati se u Travnik i i te Smajil-aga -poručivao i Mirku, koji ijc postieče vezira sa njegova oba sina. — važna, žudio za Gackom, da vidi sta-r-o ogn'ište Damianovića Tako pjesmi' o Jovanu i »carskom farmama«, što je [ ' ■ Ot ac -ga je odbijao od toga. no Mirko prosto naklapanje, kao i ono o Šćepanu, alko -mm mije uzeta i CWIC } ,rmmo oCev'» volju side u Gacko. Aleksa se potka i osnova iz ove, ili druge koje slične narodne pjesme, nte nadao — vdl-e — viišc nikada ivi.cKie.ti -Minka: držao je da preokremtvš* u njoj ime. 30 No mjesto -toga aga mu -pokloni ,a) Godišnjica (Ćw0 XXX., 135. * sre,a" 1 *> «• �Bpoj 22. h 23. T A J P ET. No da se povratimo na Doka Malovića i njegovo pismo Smajil-agi. Završujući pismo on savjetuje Smajil-agu: — Ako prije u Drobnjak ne dođeš, Dragi aga, nego mjesec dana 1 ne svedeš silovitu vojsku, Posije nemoj, jera nejmaš rašta. Kada, aga podeš u Drobnjake, Nemoj vodit’ maleno družine, Nego gledaj s čim ćeš u Drobnjake. Knjigu mu Šalje po svome sinu Jakovu: — Moj Jakove, draži od očiju, Obuci se, pripaši oružje, A prifati šaru džeferdara, A udaši babova kulaša, Nemoj pazit’ ni noći, ni dana, Dok ti Gacku širokome siđeš, Tankoj kuli Cengić Smajil-age! Orpana 357. Knjigu podaj Cengić Smajil-agi, Neka vidi, što mu Doko piše. =‘) Opremivši se Jakov primi knjiga od oca, konja i »otište ga niz polje Drobnjake« i: Dok svanulo i sunce granulo, U Gacko je Jakov doćerao, U avliju Cengić Smajil-age. uđaha Ugledavši ga Smajil-aga odmah posumnja, e mu Jakov nosi hrđav haber, pa zavika svoga kavaza: — Trči, Ramo, na avliju siđi, Dovedi mi Malović Jakova! Jera se je plaho oznojio, A dorata konja umorio — Loš je nakav haber prifatio U Drobojaiku, u plemenu jaku, Ramo strča, izvede Jakova na kulu i uvede ga k Smajil-agi u odaju, kome Jakov nazva: »Dobro jutro!« Ulaz u ratajsk u kulu. Tako pjeva Rašid-aga Tanović,2a) a Mujaga Diz­ dare vić: — Moj Jakove, moj po Bogu sine! Hajde spani u tople podrume, Pa prifati debela dorata, Nit’ mu gledaj sedla ni samara, No udaši na gola dorata; Knjigu nosi, a goni dorata, Pa ga stjeraj Gacku polju ravnu, A do kule Cengić Smajil-age. i dok svane i ograne sunce, Da si, sine, pod Cengića kulom — Nemoj moga konja zažaliti — i »Bijeloj mu pristupio ruci.« Prihvativši mu aga zdravlje;, upita ga: — Kako mi je na Dužima Doko? Jakov mu odgovori: — Dobro, aga, u tvojemu zdravlju! Po metli ti pozdrav učinio. ” ) Govoreći to izvadi knjigu i pokuči je Smajk-ani.*I **) U navedenoj pjesmi Dizdarevlća kod mene. JI) Kod Ra&id-age Tanovića Smajrl-aga nrta: — Zdravo bio. Malović Jakove! Kalko ti ije na Dužima Doko I ostada ipo Drobroaku raja? — Dobno, a»a, u carevo zdravMe! I tebi je 'pozdrav učimo. (B06. Vila M«.) il9w., •. 76.) I0) Bos. Vila (čir.) 1902.. str. 76. (Nastavit će se.) �.r A J P O paH a 358. ETs S p o j 92. u 23. Hafiz A. Bušatlić, šeriat. sudac: MUSLIMANSKO BRAČNO PRAVO (Glavne ustanove i propisi). (Nastavak.) X. Mehr (ženina naknada). Ranije smo naveli pod naslovom »Sklapanje braka«, da je jedan od uvjeta (šart) za valjanost braka oznaka mehra pri sklapanju braka. No taj je uvjet takove prirode, da u svakom slučaju on ne ruši sklopljenog braka 1 kada mije izvršen, ijer je nadoknadiv i u slučaju da ne bude ugovoren. Ustanova mehra postoji u bračnom pravu kao izvjesna naknada ženi za njezinu podložnost prema svome mužu. Melir je dakle naknada, za koju se obveže muž, pri sklapanju braka, da će je podmiriti u stanovito vrijeme i prema pogodbi. Ta naknada je pravo žene, a dužnost muža prema ženi, koju on mora izvršiti bilo da ije ta naknada, kada nastupi redovno bračno stanje, ugovorena ili ne. Mehr se dijeli na hitni (muadžel) i nebitni, odnosno povremeni (muedžel). Prvi se zove onaj, koji se mora izvršiti u toku braka, prema ugovoru, a drugi se zove onaj nakon pušćanja ili smrti muža, iako se ovaj može podmiriti i ranije, ili prema tome kako je gdje uobičajeno. (§ 73.) Vi­ šima 'odbosno vrijednost mehra ustanoviju<je se obično ugovorom u novcu. Mehrom može biti i svaka druga stvar, koja je u prometu i ima svoju prometnu vrijednost. Iz ovoga su isključeni pred­ meti, sa kojima je muslimanima zabranjen promet, kao: vino i svinjetina (§ 71, i 72.) Mehr ne može biti manji od 10 »drama« u srebru, dok preko ove vrijednosti se može preći i ustanoviti mehr preko njegova minimuma, a prema materijalnoj moguć­ nosti muža, (§ 70.) Žena ima pravo na mehr sa samim pravnovaljano sklopljenim brakom, bio taj mehr po mužu ili opunomoćeniku utanačen ili ne, ili on bio po mužu posve propušten. On se mora podmiriti u visini u kojoj je utanačen, koliki god bio, ali ne ispod određenog minimuma. (§ 75.) Ako pri skla­ panju braka mehr nije ugovoren ili je propušten (vjenčanje obavljeno uz uvjet da nema mehra), dužnost je muža u ovakovom slučaju da plati od­ govarajući mehr (mehri-misl). To pravilo vrijedi i kad bi bila predmetom mehra stvar bez pro­ metne vrijednosti ili zabranjenog prometa za mu­ slimane. (§ 76.) Taj odgovarajući mehr-misl od­ mjerava se prema meliru sličnih žena na strani rodbine, ženina ooa i uzima se vrijeme vjenčanja dotičnih parova, te se tako sličnost mjed po godi­ nama, ljepoti, imovnom stanju, vremenu, mjestu, umnom razviću, moralu, dijevičanstvu, udovičanstvu, odgoju i ueimanju djeteta onih, prema kojima se mjeri. Pri ovome se uzima istodobno u obzir i stanje muža, pa ako ponionutili svojstava ne posjeduje u oijelosti ili djelomično u očevoj rod­ bini, onda če se uzeti rodbina ravna očevoj. U slučaju prijepora o visini mehra odlučuje dokaz sa svjedocima, a ako ovih nema onda odlučuje tvrdnja muževa uz njegovu zakletvu. (§ 77.) U toku braka muž može mehr povisiti, a žena ga može brisati u cijelosti ili djelomično sniziti, pa ona može i uspostavu neugovorenog mehra zaJitiijeva'ti sa uspjehom. (§§ 78., 79. i 80.) Dužnost plaćanja cijelog ugovorenog ili neugovoirenog, uspostavljenog ili povećanog mehra utvrđuje se: 1. sa spolnom upotrebom (vati) žene u pravno ili uspravno sklopljenom braku ili u bludnji izvršenom spolnom općenju (vati-bi-šubhetin); 2. sa osamljenošću bračnih drugova (halvaiti sahiiha) u pravno valjanom braku i 3. sa smrću njihovom bilo to i bez osami jenja i sastanka (duhul). Mehr se mora u gornjim slučajevima ženi nadoknaditi, osim ako ona dragovoljno riješi muža Hi njegovu ostavinu od te naknade. Nakon 9mrti žene njezin mehr spada u njezinu ostavštinu i pri­ pada njenim nasljedni oima. (§ 8 1 .) U protivnim slučajevima, t. j. kada nije bilo spolnog općenja, Gsamljenja i smrti bračnih drugova, pa se u tim negativnim slučajevima dogodi pušćanje žene od strane muža, onda se plaća samo polovica ugo­ vorenog mehra. Polovica mehra plaća se još i u slijedećim slučajevima, u kojima je muž prouz­ rokovao razvrgnuće braka prije sastanka sa že­ nom: 1. kada se muž prije sastanka (kable-duhul) zakune, da se 9a ženom neće sastati za četiri mje­ seca i više, te pri toj zakletvi ostane i brak se razvrgne. 2. Kada muž prije sastanka nazove ženu zanijom, te se propisani postupak provede i njihov se brak razvrgne. 3. Kada se ispostavi im­ potencija muževa (min), te se uslijed toga njegov brak razvrgne prije sastanka. 4. Kada muž prede na drugu vjeru (irtidad), te uslijed toga nastupi razvod braka, a nije bilo sastanka sa ženom. 5. Kada žena pređe na islam, a muž ne prede, te se njihov brak razvrgne, a medu njima nije bilo sastanka. 6. Kada muž bude provodio nedozvoljen način općenja sa ženinom uzlaznom i nlzlaznom lozom (filu na judžibu hurmetel musahreti). �Bpoj 22. h 23. r A JPEt« U slučajevi ina jnik gdje jc žena dala povoda razvodu braka, ona nema prava na naplatu mehra u opće, a ti su slučajevi slijedeći: 1. Kada nastane razvod braka uslijed laza žene na drugu vjeru. 2. Kada nastupi razvod braka uslijed toga, što je muž prešao na islam, a žena nehrišćanka ili nejevrejika nije htjela primiti islam. Ako'je žena hrišćanka ili jevrejka, pa ne preže na islam, onda ne nastupa razvod braka samim muževan prelazom na islam. 3. Kada žena bude na nedopušten način općila sa muževom uzlaz­ nom i nizlaznom lozom, te uslijed toga brak se rasfcine. 4. Kadu malodobna djevojka, koju nije vjenčao njezin otac niti djed u momentu njezinog punoljetstva (buluga) otkaže svoj brak prije sa­ stanka s mužem (§§ 85. i 89.). U ovim slučajevima nesamo da žena nema uopće prava na mehr, nego ga nema ni na odlijevanje sa strane muža (mutu). Mehr je imovina ženina i ona kada je puno­ ljetna i zrela može s njom raspolagati po svom nahođenju, kako god hoće. (§ 97.) Kada žena umire prije naplate, onda njezin mehr spada u nje­ zinu ostavštinu kao tražbina protiv muža ili nje­ gove ostavštine. XI. Očekivanje (idet). Kako smo naprijed pod »Uslovima braka« naveli, jedan je od uslova za pravnu valjanost bralka »ispraznost« zaručnice i zaručnika. Ova* se ispraznost naziva u arapskoj pravnoj terminologiji »idetom«, a znači stanovitu pauzu i očekivanje na strani jednog ili oboga zaručnika, za sklapanje pravnovaljanoga braka. Ova je usta­ nova propisana za to, dđ se sigurnije postigne čistokrvno .potomstvo, pa spada u glavnom u razvodlobračne posljedice. Idet je za zaručnika pro­ pisan, naročito onda, kada on pušća i razvede brak sa svojom ženom, pa se hoće, da vjenča sa dinugom, koju mu nije dopušteno uzeti za ženu prije isteknuća ideta puštene njegove žene, kao n. pr. kada hoće da uzme svoju svast (ženinu sestru), ili njezinu tetku ili dajdžiniou. Odnosno, kada od svoje 4 žene jednu pusti, pa prije njezina isteknuća ,ideta, hoće da se oženi petom ženom. Ili on pusti svoju ženu sa tri pušćanja (talak selas), pa je htjedne opet vjenčati, prije »hule«, t. j. prije nego li se ona po svom idetu nepreuda za drugo lice i ne bude po njemu upotr©bijena i po tom opet ne bude idet izvršila itd. U ovim slučajevima dakle zaručniku nije dopuštena ženidba prije dotičnog propisanog očekivanja i pauze na njegovoj strani. O »idetu« kod zaručnice može biti govora samo onda, kada je ona udavata, ili je trudna (no­ seća). Stoga je Idet (očekivanje) za zaručnicu ob­ vezatan samo u ovim slučajevima: Crpana 3o9. 1. Kada nastupi medu mužom i suprugom razvod braka po njihovom sastanku, bilo u pravno valjanom ili nevaljanom braku; pre- 2. kada medu supruzima nastupi bračni raz­ vod po njihovom osamljenju (halvet) u pravno valjano sklopljenom braku; 3. kada brak bude razveden zbog iinpotentnosti muža, ili zbog njegova pomanjkanja spolnog uda(međžbub), ili zbog njegove slaboumnosti (medžnun), ili za to, što je kastriran ili stoga, što je muž nestao (meikuđ) ili stanoviti gaib (otsutan), ili stoga što muž boluje od stanovite bolesti (dzuzam i bers) itd. (Vidi »Gajret« broj 21. od o. g. str. 330— 332.); 4. kada nastupi bračni razvod uslijed toga, što je ženaprešla na Islam, a muž otklonio svoj prelaz na islam'. (Ovdje treba napomenuti, da je sporno pitanje, da li su naši šeriat. sudovi u ovom slučaju nadležni, da takav brak proglase utrnulim, ili nijesu. Praksa stoji na tomu, da nijesu. (Vidi riješenje Vrh. šeriat. suda za B. i H. u Sarajevu od 3. IV. 1920. broj 225.); 5. Kada bračni razvod nastupi »lianom«, usljed toga što muž svoju nevinu ženu obijedi i nazove raskalašenom; 6. Kada nastane razvod braka za to, što supruzi budu sklopili brak sa meherom ispod od­ govarajućeg mehera (mehri-misla), pa sa ovim opunomoćenik udavače (zakonski) zastupnik) ne bude zadovoljan a muž mehr ne htjedne upotpu­ niti; 7. Kada se brak razvede s toga, što je neko od opunomoćenika osim oca i djeda malodobnicu (sagiru) vjenčao za njezinu priliku i odgovarajuću osobu uz mehri-misl, pa se oni sastanu prije že­ nine punoljetnosti, a u času punoljetnosti žena na propisani način otkaže bračnu vezu (hijari bulugom); 8. Kada se brak razvrgne za to, što je muž prešao na drugu neislamsku vjeru (irtidad) i to se ispostavi istinitim; 9. Kada je brak pravno nevaljano sklopljen (fasid) i medu ovakim mužem i ženom bude sasta­ nak, pa se raziđu, ili se nerazidu, ali sud proglasi taj brak nevaljanim i rastavu naredi; 10. Kada bude sastanak i upotreba žene u bludnji (šubhi) t. j. kada se muž sastane sa jednom ženskom, držeći, da je ona zaista njegova vjen­ čana žena, a po tom se ispostavi, da nije, pa se raziđu, ili ne, ali sud izreče njihovu rastavu; 11. Kada muž umre (mevt) ili se on proglasi mrtvim. U svima ovim slučajevima »idet« (očekiva­ nje) sa strane žene obvezatan je i njezina preudaja nije dopuštena prije isteknuća ideta, ako je medu �C tpana 360- >T A J P E T< njima iza sklop ljenja braka ujedno uslijedio i sa­ stanak. § 310. A ako u ovim slučajevima nije bilo sastanka po braku, onda idet otpada. Gore navedeno ženino očekivanje u pomemi'tim slučajevima, ako ona nije noseća (hamil), terminirato je sa tri puna hajza (pranja), kada je žena periodična (§ 311.), a ako nije periodična, za to što maloljetna (sagiir) ili za to što je stara (ajisa) ili uopće nije ni imala nikada svoje periode, onda je idet terminiran sa puna tri mjeseca. (§ 312.). Kada je pušćenica periodična (ima pra­ nje) može se dogoditi, da se u nje sva tri pranja završe za šesdeset dana, pa u tom slučaju, uz zakletvu, da je imala tri pranja po pušćanju, može joj se dozvoliti preudaja. (Multeka u Idetu). No ako je imala pranje, ali joj se zaustavilo godinu i više, mora očekivati izvršiti pranjem i ono traje sve do njezine starosti (ijas), pa će nastupom sta­ rosti to dugo očekivanje izvršiti sa puna tri mje­ seca. Ta se starost računa sa 55 godina' (§ 314.). A ako je pranje zapalo u tako stanje, da žena ne zna i ne pamti svoje periode (adeta) izrvršiće idet sa sedam mjeseci po bračkom razvodu (§ 315.). Kada nedorasla žena (rpurahika) prije izvršenja svoga ideta mjesecima kao neperiodična, međutim dobije pranje, ona mora idet izvršiti sa propisa­ nom periodom (hajzom) bez obzira na prošlo vri­ jeme, kao i pomenuta »ajisa«, koja svoje očeki­ vanje počne vršiti sa mjesecima, pa dobije u njima pranje, mora bezobzirno periodom izvršiti idet (§ 313.). Očekivanje noseće žene terminirato je punim porođajem, bila ona pušćenica (muteleka) ili po­ ništenog ili razvrgnutog braka (mufereka i mefsuha), ili preostalog broja usljed smrti muža. (§ 317.). Idet pako žene kojoj muž umre, ili se pro­ glasi mrtvim, ili stanovitim mefkudom (nestalim) kojeg se brak razvrgne, terminiran je sa četiri mjeseca i deset dana, bilo po srijedi sastanka sa mužom ili ne, ako u prvom slučaju (smrti) bude Sp o j 22. h 23. žena živila u pravno valjanom braku sve do mu­ ževe smrti 1 ako ne bude noseća* (§ 317.). Nu kada umre muž jedne žene, koju je „pu­ stio »talakiHridždjom«, po kojem ona ostaje još njegovom ženom, a ona je od ovakog pušćena u idetu, onda ona mora izvršiti »ideti-mevt« (smrtno očekivanje) t. j. četiri mjeseca i deset dana od dana smrti, a dotadašnji idet otpada, pa bilo se to pušćanje dogodilo u stanju njegova zdravlja (sdhat) ili u smrtnoj bolesti njegovoj (inaradimevti) (§ 318.). A ako (je umrli muž bude pustio (talaki-bajinom) po kome je nije mogao uzeti bez prevjenčanja i takovo pušćanje se bude zbilo u njegovoj smrtnoj bolesti, bez ženine privole, i u njezinu idetu, onda u ovakom slučaju, ona če očekivanje izvršiti sa najduljim vremenom (ebadi edžeiejn) t. j. sa četiri mjeseca i deset dana u kojima bude imala tri pranja (§ 319.). Ovo očekivanje žene po pušćanju otpada ako po pravno valjano sklopnjenom braku ne bude među njima uslijedio sastanak — osamljenje, a u slučaju pravno nevaljanog braka (fasid) idet ot­ pada i uz uslijedeli halvet. (§ 323.). Pomenuta ženina očekivanja nastupaju, u pravno valjanom braku odmah po pušćanju, a u nevaljanom braku i u slučaju njegova razvrgnuća idet nastupa po sudskom riješenju. Dočim u slu­ čaju muževe smrti (u momentu njegove smrti) bio brak pravno valjan ili ne bio, znala žena ili ne znala da je pušćena, ili da joj je brak razvrgnut ili da joj je muž umro. No ako bi muž očitovao i priznao (ikrar) da je svoju ženu pustio prije nego li to govori, ali to ne mogne i dokazati, onda idet počima od vremena pomenutog priznanja nje­ gova. (§ 321.). Za vrijeme navedenog ideta žena irnadc pravo stanovanja u kući opredijeljenog za sirpružansko stanovanje, bila ona pušćenica ili udovica, pa je nema prava tjerati iz te kuće niti muž niti njegovi nasljednici, dokle traje idet, osim u iznim­ nim slučajevima (§ 322.). (Nastaviće se). C T y n o B H M n o f ly n o P A H j. >KeAHHM caaB e. xjia;ioBHHe Kpo3 neJinue h uinpoicc icauujc xpana kako apcBHOM xpaMy, noflynpia ciynoBHM a, nofl y3K£HBeiiHM TponcKHM nefioM caropeBa flpBehe, n JieiKaiiie CTaTya Dovi.aucTBa. CTynoBH Cnjaxy ofl pac- fmjbe. KoiDHor MepMepa h f».IiHcTaxy ce iiaj.’ienuiHM yKpacitynpaBo npcMa KaiiHjn, na floiviefl Cfrjnoua, fliiMu. If nonocHii, oxo, ih CTynoBii, cBecHH fla flp>i;e na sajio ce BeJiHKo 6a naumio /ipno, a flyr, TanaK h nuopceć« cTaT# yy BožKancTBa, noo/rafloiiie chjiiih h odec- naT IIoflynopau>, HCTHiia, na.no noBHjeH ofl 'bcamkc h h . . . Ilpefl xpa\iOM ii oko xpava iipy}Kirao ce uinTesKHne, crajao jc nnaic necejio h iiohocho oBecan poKo flBopHiuTe Bacat)fHo pa3HHM flpnehcM. Jana cyn- CBor fle.ua, iiHJi.ehn c noj hm MBopnaTiiM o'imta iiac y 'ieBa JKera npimicKHRame cBe 3aMapajyhn obojhm rianamin Gorani njiofl, 'iac y Jbyfle h fleny Koju ra TcmnuM flaxoM, a flHBim rrvnoiur rJieflaxy iiohocho m <iopy, Tipene ce h nac.nab.vjfi ce ikhm. y hckom �E poj 22. u 23. >r A J P E T « ^ecHJio ce je^HOM na JbynH OepyhH njion CanaHe chjtho je Tpecaxy. Ilonjniopaib ce :ropnjame Mac iaMO Mac aMO. Mamenajio je CBaKH Mac na he nonjmopajb n ačin . o.iaTHH h CMaparnHMa, uporna panu CTynoBH, KojH AP5Kaxy na ceOn 3JiaTHy cTaTyy Bo/KancTBa hs BHpHBaxy h pepeKaxy ce: IlorJienaj caMO Kano th je OenaH jkhbot! . . . T h nonynHpeui rpany Te TpoMe OaHaHe, xh-xh-xh ! B hah , Kano th caMo c HenomTOBaH>eM npnjia3 e jbynH h cJiočoflHo Te ce noTHMy!... A bh ^ h Hac! J ohi H3 - najiena nanajy Ha KOJieHa, carHiby rjiaBe, jep mh flpHCHMO — BoJKaHCTBo! Tano Ctjmiobh, a MBopHaT h cyBH IIonynopaiib, MybuiH Te peMH, Oojbc >nnji.H cnojv iimjbacTV cronv y 3eMJby h nojiaico pene: — Ja caM cpehaH!. . . H Jbyne, h CaHaHy, h MeHe — CTopnjio je jenno Bnhe, a Bac, KojHM ce ohh miaH>ajy, cTBopHHie, ohh, JbyjH . . . janHHpn! CTynoBH ce 3apepeKame. — Jla! — HacTaBH IIonynopaH> — CMejTe ce y H63HaH>y. BnaHTe.- obh hito <5epy CaHane xpaHe ce c H>HMa, a ipyn CBoj Men>ajy 3 a 3JiaTo na HaKHTe to hito bh noaynHpeTe! C tjmiobh ce noHocHo HcnpcHine h n a omh cMaparna H3pa 3Hine ce join BajKHHjn h nonocHTHjH. — . . . h na — HacTaBH ITonvnopaib — ii na y cTpaxy, aaCopaBHBHiH oboJv ciiary u ^eora Oua. naflajy Ha KOJiena npen cBojy concTBeHy CaTBap! ITo^jMiopaH. yhyTa jep JbynHco i» r noMerae npMath npBeTOM. Oh CpHKHo nomena f. pamjbacTH Bpx CBoj j a ce He (5h H3Maicao h . j ’mbj cthbhih ce, ynnpyhH mHJbacTOM ctohom y cyBy neMJby, nacTaBH: CipaHa 361. — Bh CTe MaJieHH, a nnan cTe 3ay3ejiH tojihico upocTopa, jep nojanoM obojom OoneTe omh njiamjbHBor MOBeica... He, HeMojTe ojMax <jhth hohochh. Bh iie 3iiaTe na nocHTe Jla/K na cečn, a hc CBeuiocT h Xpany, Cnjraa TeiKHHa CTaTye He na bom na jHrueTe r;iaBy, a h Kan 6h xTe.MH na ce H3MaKHeTe, 6ojajiH Oh ce na BaM OHa He cMpcica Teno. yocTanoM, 0e3 Tora Ky.MHpa ne Oh hh Ohjih HimiTa. A cpehira CTe cana jep ce, Kon npimoca * ptbh, uenn a.iaTO nH3a Bac, oO.TiavK.yhH Bac nanOMHpe cBe noOJbHM cnojeM! — To je 3aBHCT, HBopHaTaCoTOHO, — naKocHo 3aBHKauie CijnoBH, — jep ce oko TeOe oOBHja cnpnJbHBO OHJbe Ca GBOJHM OTpOBHHM nJIOnOM. — H to ja nonymTaM — onroBopn nonynopaib — na ohh Kojn ce Bana KJiaH>ajy B H j e KOJi HKos na H o c e y c e 0 n h kojihko npjbaBuiTHHe h m a t e bh n a c e 6 h , jep ere bh — h.hxobo neno! — Tne! H h3 Hac Tene 3JiaT0 h cpeOpo Koje ce Tonu ca SCpTBeiiHKa nainer BoneancTEa! — A pe BHnHTe na Bac nmpoHH h oOJiesa KpB ncpTBH KOje np.najy pann Bamer KyMHpa? H>OMe ce bh xpaHHTe. a pann 3JiaTa CTe Ty. — naKoci'!... naKOCT!... 3.ioOa! — Bh He BHnirre nan>e on npcHjy h CTonana cbojnx, — HacraBH mhpho IIonynopaH., — a na MoateTe BHneTH h 3HaTH iHTa HOCHTe ii iHTa HonynHpeTe, — bh OncTe on erana ii cpaMa nopyMeHejni h pacna.MH ce y HajcHTHHje KOMannhe! »Hctomhh Chmbo.mh«. BnaflHcnaB TMyuia. Pa(JnHflpaHaT Tarope; Ona Oeme irpHnneca AijHTa. A neBan Kpa.n>a Hapajana HHje je Himan BHneo. Kan ron Oh penirroBao KpaJby KaKBy HOBy necMy, y®eK Oh r.nac nojmrao to.mhko na cy ra motjih mvth h cjiyniaoim .CKPHBenii 3a aaBece OajmoHa n.inan jBopaHe. A oh je cBojy necMV cnao y jaJieKy 3Be3nairv 3eMJby, rnje je Heanana h iberoBOM OKy HenoKyMHBa nanoBajia nnaHeTa Koja je BJianana n>eroBOM cvmOhhom. Kariran On na3peo ienHy ceHK.v Koja je nDOMaiUTa nna 3aBece. KaTKan fin my oneT nonpo no vna thxh, naneim 3bvk h oh je camao o naHV.Ta'Ma mhih cy 3BOHMirhH onaKn KonaK necMOM npaTH.TiH. Ax. Te pyjKHMacTe He.ame Hore Koje cy ctvna.ne no 3PMajbCKOM OnaTV h OMarocnibaJic ra Kao 6owia mhmoct rDemHHKa. IlecHHK hx je nono/imo Ha ojiTan cBora cnna y K^Me ce hoh cbbkom bbvkv ohiix 3.M8.thhx BBOHMH^a pahana neoia. TTiiKan ce y meronoi nviiiH He rionH cvMH>a MHia je On.na cemca hito je npovHnana H3a aanece h Mnie cv to naHy.ne PBOHH.ne npeva Kynan>y n>eroBor neMHPiior cpiia. Maimam .jiBOPKHH.a nPHHuecHiia, iijivhn na nekv. npn.TTn3H.Tia je cBanor nana nopen necnnKOBa nowa h HHKan HHie nPonvcTH.Ma a na c iH>ii\r kphiiiom nne tph penH He nporoBOPH. Kan je y.TiHHa ^H.ia ima3na h non Cth cvwpa.K pacnpocTeo ceHKe no neMJMi ona je Aep rrpaxa vnann-Tia v H>eroBy co<1y h cena.ia na oKnaiaK jiH.nHMa. TT H3r.neTia.MO je na je fiain c napomhtom na5KH»0M HBartpa.Hn <5ojjr cBor nena h unelie pa Kocy. Jbynn cy ce TOMe cMejann h roBopH.iH CBauiTa. ajra nx hhko pann Tor HHje Morao ocybHBaTH. Jep necHHK HTeKiap iraje ce Oam im ^rano Tpynno na caicpnje Kano cy My obh cycpeTH Ohjih ii3Bop mhctc panocTH. ffi»eiio je HMe anaMHJio: Kirmna Ilneha. Cbhko Mopa HPH3HaTH. na je to jljtiko HMe 3a oOirine cmptHinte. A.mh necnHKy hh to ne Oeme nocTa. oir je npo30BG khthhom npo.MCTiher HBcha. H oOhmhh cmpthhun BPTHJin cy m a bom h toboph.mh: 0, nparii Ooate! y necMana o irpo.Mehy Koje je necirni; neBao noHaB.Tba.Ma. ce vnanno MecTO noxBa.ia KHTime npo.MeTH>er UBeha. Kan 6h to mvo, Koajb ce ocvexHBao h nnaMajHO \iy iiaMHTHBao. a Tan ce CMejao h neciuiK. Koajb ra je KaTKan h 3anirrao: 3ap pneia neMa TnmaKBnr noyror noćna Hero na 3yjn v bpt.v imo.ie^a? Tan Oh nec­ HHK onroBopno: 0. mia ona Mopa jonr nocpKanr n Men na KHTHne npoMeTiber HBelia. H cbh. Kojn cv Ohmh j KpaJbeBCKoj nuopaiiH cmcja.MH Oh ce. T opoph-tio ce na ce CMejana. n nniinHe3a. AiTHTa Kan je My.na na je ibena nBOPKHiba npuKRomia HMe Koje je necHHic n>oj nao. a M anpapn ce noTajHo y cpny panoBana. Tano ce y jkhbotv necTo Mema ncTHHa ca naOnvnoM — h oHOMe hito Bor carpann. no.naje mopck CBoj coHCTBeim jmpac. CaMo oho o MeMV je neBao nccim k Oeme mhctb HCTima. Oh je neBao Kphiiihh, OoncancKOM M»yOaBHin;y H 0 PanXH JbJ’OaBHHHH, 0 BeMHTO MyiUK0Me H 0 Be- �OrpaHa 362. T A J P E T« ' ihtom H;encTny; oneBao je čoji, Koju je erap Kao speMe ii panocT noja romana nehe iipeeaxHyTH. H cbh, oj npocjaKa no Kpajba, ocem ui cy y ny6miH cBor cppa HCTHiiy thx riecava. Ha CBa’injnM ycnaMa neGnenn ćy IieCHHKOBH CTHXOBH. Hpil ^a.ieKOj MCCe'IHHH H y3 thxo nianvTaiBe neraera nerpa opime cy cc iberoBe necxie ca npoaopa ii 113 atuHja, m naMana na peim h nciion ceHOBHTiix CTaGana nopen nyTa. Ii TaKo cy cpehno npoMiinajin naum IleBa’i je ncBao, icpajb je iiaJitJbHBO c,Tiymao iLeroiie neciie a cjiymaoiui cy annaynHpanir. Maupapn je, H/iyhH na peny, penoBiio iiponaonna nopen »iberoise icyhe i— ceuica je npoMimana naa GajiKoncice 3aBecc a 3JiaTmi 3BoiiMHhii onanaibann cy 113 najbime. Baui y to noGa ocTaBiio je hckh neciuiK CBojy OTayGHHy na jyry ja umpoM CBeTa pacupocTiipe cBoj.v cjiaBy. Jjomao je h y KpajbeBHny AMapanyp i;on KpaJba Hapajana. Ciao je npen npec.TO 11 OTiienao jennv necMy y Kpa.'beBy cnaBy. On je na cbom n.VTonaii.v 1103Bao CBe KpajheBCite neBane na TaKMH'ieite h cByrne je onueo noGeny. E p o j 22. h 23. ’iiicTii ii y.MHviHH rnac y3n»3ao ce nonyr npxTaBor inaMeiia y aa3nyx. On no'ie ca npoBHOM GajKOM H3 Mpamie npouuiocth 0 icpa-ibeuoM iuieMeny h nprniame 0 bhtcuikom nyxy h 0 necpaiiiBHBoj nneMemiTOCTH Tora pona CBe no ;iaiiaiuibHx nana. On ynpaBH nor.ien na Kpajba ii cna Heii3Mepiia JbyCaB npeMa KpaJbeBCKOM noM,y. Koja je vKHBCJia thxo ,v naponiiHM cpniiMa nalje H3pa3a h iionyT TaMjana iiannuie ce hu iberoiie necMe 11 ca cbhx crpana oGami upecTo. Kan je can np^Tehn cenao, nocnenibe My penn Gexy: »rocnonapy, Mene Mory iianMaiiiiiTii y Tpii penn, a.'iii imnana y JbyGaBH npeMa toGh.« Omh cjiyuia;iaua iianyiiiiiuc ce cy3a.\ia h KaMCHii 3Hnonii 3aJbyjbame ce on Gypnor iiJbecna. A npn tom onniTOM H3miBy ocehaiba HyHnapiiK caMO noTpece cBojOM nonocnoM r.iaBOM. 3aTHM ce nniKo 11 c npc3pHBHM ocmcxom Gami CKyny iiHTaibe: »IIlTa je y3BiiiiieHHje on penH? Ii onxiax upecTa njbecaic. . 3aniM. OTKpiiBajyhH perKy y'ienocT. none na noj:a3yje na je pen on Bajnana nocTojana, na je pen Bor. On nonH.ece xHJi>any noKa3a H3 CBeTor nHcMa h thmc nonii/Ke pe’in bhcokh ojiTap c nojera je Moma 'jia ynpanjba cnuve hito nocTojn na neOy u na 3eMJbH. nokal^hao je cbojiim CHaiKHHM rnacoM: »HHa je y3BHuieHii je on penn? Kpajt ra npiiMii ca nyHO no'iac.TH h pcie: Aoopo MH nomao necHine! TlecHHK nyH,iapmc onronopn 0x0.no: Re-iuMaucmo,' ja MOJiHM ,to3bojiv 3a TaKMiiMeH»e. , Kpa.JbeB ne Ban HIeKxap m ije‘3Hao.K,aKo TpeGa na Oxo.io ce nornena oko ceCe. Hhko ce HHje ycyce boot GopGa \iy3a. Hphy, kp je Morao na cnar.a. hiinao na upu mit H>eroBo ii3a3HBaibe h oii cene narano OTamio My ce H3 TaMe pab'ana Mohua nojaim-enarofor Kao jiaB Kojn ce 3acnTH0 CBoje JKpTBe. yneHH Gpanvn/iapuKa ca oxo.iom y ripanv HarnvTOM rnaBOM 11 MaiiH BHKHyme: Gpa.no! Kpajb Gerne 3anc\ieo bn hbiicnonyT caGjbe noBHjeHmf hocom. CvTpanair npxT8.Ba nabeiba. a neciuiK IUeKxap iramenao je caw cfeGH Geaf-pna ybe IITei;xap y đpe’ny. no3opnmTe je Gnao npe- mianajaH nopen OBe nynne ^lenocra. — TiiMe je 3aiivho CBeTa. Bpniena aa Taj nan cKynniTHHa. Hnyher nana none HTeiaan cBojy necMy. Henao TTecnHK ce V3 n.iamjbiiB opiejaic. hoktohh nnen CBojiiM cynapHHkoM. HynnapiiK mv aaxBariH oxojhm ie. 0 OHOM nany y KOMe je ttpbh nyT jbyGamia necna IIOK.TOHOM ii cMejyhH-ce 3Ha'iajno oi;pere nornen npe- (finv.-To npoGvnii.Ta Ba3nyx Bpnnna inyMe H3 H.eronor Ma Kpyry cBojnx noniTOBanana Koju cy ra npaTH.Tif. cna. nacTHiHce iiHcy anane Koje je cBiipao h onaK.ie je HIeKxap nornena Ha 3acTpni GanKoir 11 iheroBa oBHpaKa nojmanjia. Hac je narnenano na cTpvin m nyiua no3^paBH nparany poniiMa: Ako y onoj naiiani- coTia jvalnora BOTpa, a nac H3 oGnana Koju cy neGn»oj GopGH ocTaneM iiooenftiiK, npara, Ta;ia TpeGa na nent naiian nnaimna. Hac je nonaanna h nonocuna ie .TbvGaBHy TiopvKv h i 3eMJbe cyHTieBor H.inacKa.. nac je ce TBoje iioGe^iin'iKo n.\ie iipocnaan. TpyGa onjeime. C'BeTiHia 'ct' I ioah'/BC h y3BHKiiy: c yanaxoM neJKibe iiaBHpana ira nojnme cyime,Bor aaIJoGena Kpajby! Kpajb, orpnyr mnpoKHM Genhm iinaui- aacKa. Hanename Kao na cy 3Be3ne Gline oniraKe Tor TajancTBenor miCTpvMenTa Kojn je caibe iiohn mctcm ybe narano y nBopany icao jecfeibH oGnai;. h cene nonnjaMa nnennBao. Iiarnenano je Kao na Mvamca nana upecTo. IIyiinapiiK HCTymi 11 H3Henana cee ce yTHuia y nco- pnpe ca obhx CTpaiia. na nojba u rajeea. na cphobhpaini. y3^HniyTe rnaise, ca H3Ga'ieiiHM npcHMa. none thx cTaaa 11 nyc,Tiix cpockhx nyTeBa, 113 ne.ncnor nnabptirana neGecKor 11 na G/mcTaBor aeneiinna Tnano. rpoMKHM r.iacOM na cnacn K p a jb a Hapajana. IberoBe pcni ynapane cy nonyT Tanaca 0 3HnoBe nnopane h One joiu ne Gexy noKynnne H.en CMncao 11 Hiicy anane, mHimno ce icao na iipo;iHpy y cpna naacjbHBe roMHJie. iiiTa anaMH ’iP/Kii a ibnxoBor cpna. Ha omii cv hm naCnpcTiiocT ca icojoM je na pa3iie iiaHHiic TyxiaHHO Biipane cvae h nyme cv hm Me3Hyne na yTotiy y Mope HMe KpaJi>a Hapajana h lieuiTiiiia KojoM je cnaico cMpTtT ti na ce v ibPMV aayBPK naryGe. c-'iobo y CBH.M MoryhiiM Bena.\ia yn.ieTao y Tiiaine cnoHTpTcxan Geme naGonaano na CBoje, cnvmaoiie. jnx cTiixoiia, ony3n.\iame ;iax aa.'iHB.rbeiiHM cjiymao- fienie aaGonanie na j«' en Ty aano na ce TaKMHMH ca HHMa. IVan je noiioi?a 3ay3eo CBoje mccto jom je nii- cr<njHM cvnapniiKOM. OTaiao je cav. cnen cnojHX mhTan MiinyT o;i3Ban.ao ineron rnac H3Meby Gc3GpojiiHX cnii. Koje cv oko n-era nianvTa.ne y nivMHne nonvT cT,yiiOBa KpajbencKe nRopane h y xnjbanaMa 3anece- -riniika ttph ncTM-CM BPTP*r. h nepao je TiecMv (bnv.TTO. ’ nnx cpnana. y«ieiiH npoiJiecopH Kojn Gexy nomnn H3 y nvxv je Tuneo c^ ttkv i'oin ce. ponnna na ccmce h ; ui.ickhx 3eMaji>a, no;uiroiiie necnmie h y3BHKiiyuie: na Twxnr. 3POTTi;or aRVT-.i ie,niTor naneKor Konaita. Hpano! 3aTHM eenp. H pko GenHMpno ocekaibe Go.uie cnaK’pajb Gami nor.ien na IIIeKxapa a onaj iiomena ctji. HennnpViro n ^ec.Knajno npoeTovin T:r»oa cnvmaiipeGoniiHM O'iiiMa cnora roa'nonapa; aaTHM ce nonyT o»>e h onu a/iGoT>aPHHi°. na. nrr.-ravnHoaiv. Kana ce cthpn.ii.ene miepn iio/ui;ko. .Tluue My Geine Gneno, nnain- ina Tanac Tora cce^aTIa hctv h h TT^nina nm: Tinen Tme■'BiiBOCT My je uii'iii roTono ne.noja'iKa', a ib'erona BHTica, cto ii Tioacn c ’or cviiar'"HKa, na oGia.cnH.Ko ie .ibvGn^M’iana iiojaiitt H3r.iena.ia je na he ce, iioii.vt 3aTemyTe vuk. n t;o .T.vGaB'iip'a. Oxo.to h caMovReneno nornena nnpe npn najMan.e.M nonnpv c.tomhth. IIjittomc thxhm oko ceGe ocmcxhv ee na enojo npucTa-THiie h nonnRa TJiacoM ii cariiyTG mane. IIpBii cthxobh Ghjih cy vTTHTa- »Ko je JbyGaniiHK KpHimia, a ko je JbyGaBHmia CKopo Hciiyjnii. 3 uthm jiarano iionHace. rnauy, ifceroB ?nnxa?« �E p o j 22. u 23. TA JPET. 3araM no'ie ođjamtt&BaTH 'TiocTaHaK thx HMeiia C m a iia 363. ibHMa je Ghjio hgkojihko iberoBHx npBHx necaMa Koje cicopo Gerne 3aCopaBHO. IIpeancTaBao hx je h OBjeonae npoMHTaRao no i<ojy cTpaHy.' CBe cy My naraeaaae 6e3Haaajne h GejHe, npa3He peun h jeTHibe pHMe. rionena cbc Kibnre h jeaHy 3a apyroM G ajn y BaTpy roBopeiliH: »TeGn xohy a a hx nocBeTHM JienoTO Moja; n.aaMeHy Moj! Tu ch cBe Te H3ry6a>eHe r o jn n e y ir joKašEBara na icoje ce cBe iia>iHire MOSEe h>hho 3iia'ieHiC ,aa TjrMa’iJT. Ca cauprneHOM cnpeTHouihy h3hocho _je u p ej oMaMJbBHo caymaoue CBe saMpmeire cncTeMe pa3HHx ()>ii,iococpcKHx niKojia. Cnaico cjobo ohhx HMe'Ha pacTaBJbao je oj Hjyher h HcnHTHBao ra c ticcmhjbeifOM .TOriiKOM jok ra He 6u jranoc.'ieTicy y npax cmpbhq. Taj 6h ra notroRa jH3ao h janao mv cacBHM horo ana'ieibe komo He Ch Morao jockohhth hh Hajcbom cpuy caropeo. J ja je Moj jkhbot Gho KOMaj 3aaTa, oinTpovMnnjH GecejHHK. oir Gh H3 Tor m aM enor noKymaja H3Hiuao jom GjihcyHeibauH oy Gh.tih ojymeBJbeHH; r.iacHo cv ojo- TaBHjn. Ajih oir je nperaHcen o a Koje unje ocTajio hh fipaRa.m a CBeTHua je HJbecKa.ta aaneTa MHin.iby j a je niTa ceM raaKe neneaa. c a j n p e j JbeHHM oamra jejHHM h.vjom o j HHTeaeitTa Hoh je Jiarano npojia-3HJia. IIIeKxap otroph nponoiienaH Reo, itojn je odnHjao HCTnny. To cnaanro je - 30pe. ITo nocTejbii npocy Gejio UBehe Koje je tojihko ,io toihko hx je oaymeRjbaBa..ao aa ov cacRHM aadona- Boaeo: jacMHHe, Ty6epo3e h xpH3aiiTeMe; 3aTHM jorh.th nijTaTH aa. i h ce Ranc/ra H^a tor Reaa CKPHRaaa Hece y coGv CBe CBeTHJbKe icoje je y KyhH iiamao h HCTHHa. Kna.ib Genie 3aanB.a>eii. Ba3jvx ie Gho omhht- ynaiH hx . IToMema c MeaoM cok Heicor OTpoBHor koheH oa CRHX MV3H'rTKHX CHORR. CRCT KOIH fieilie CTliOOP’r pena. Hcnnje h Jie/Ke y nocTea>y. v M.rraa^M crpkom nn-Tpnjr.Tv nooTRnriHo ce v ,tbt)ctv Ha xojiiHicy 3a3Boinraie 3aaTHe Hanyjie h BCTap uofino vtrtv necTv. 0 Gor obom cwawHOM bhrv. koi’h y coGy yaece hckh (J)hhh mhphc . necHHK $eme cKjronno ohh. »roonoaapHne Moja, TaKO CHrVRHO KD03 CRCT TtPRH H TC01H iA 1A ieJHHvr KOr>aTfom TT^eraniTo rv o tptjjkoIip . hcchhk TTTpKXfln Har.tp- — npomanyTa oir — jecn jih ce Hajaaa cMHiona.'ia aanie caa Kao fieaan jA^arc. nrcvnjbeHOM crotv eaaa ie CBOMP po6y h aoraaa H.eMy? A c.iaaaK r.iac oaroBopu: »Ebo Me, necHH’ie Moj.« ttprh nyT Ghjio jačao aa cy TIIeKxaPORe nec.Me e.MeuiHo IHei;xaT>sOTBopH o' ih h Ha CBOjoj nocTejbH Rnae jeauocTaRHe h aa hx je opaKo oa h-hx Morao itcto TaKo aoGpo neRaTH. OHe ne Gexy hh hobp, hh Tennjo paayM- HDHHiie3y, jeany -ne.Hv. Bnaeo je caMo Kao icpoa Ma.T.HRP — hh noviHe, hh HoVpeGne. ray. Har.aeaaio My je aa je OBa canna poheHa na ceirKpajb KpHuroM noKyma aa ouitphm Hor.TieaoM ho- kb nojy je on Taico ayro ayBao y TajnoM Kyiy cRora TaKire -c-Bor neriinica na HocaeaibH noKVnfaj. A.tth T T T e K - c a a a y H>eroBOM nocaeaibeM Macy H3Hm.iia y crot xap to ne nproieTH ii ocTa hyTeliH jra cbom MecTy. aa irpmv y ohh noraeaa. Taa icpa.jb cpaHT yc,Taae ca TfpecT0,M^— cicrfae ..^ c n a peHe> »Ja- caM npHHueca AnHTa«. Oa Ttpaj•cnoj.v ■ftHcepnv or]viHHy h nogjtfKi? je HyHaapHi;y nanojioM HcnpaBH ce neciraic y nocTe.ibH. raaRv. CRn y anopann sanjKecname. Osro ca GainoTTpiniiieaa My ip na yco manvTaaa: »Kna.Tb th n a aonpc mckh inyM nortyT iiiyniTaiba xa.ibHne n p^y- jQ 1iane0 nennaRav-’T h cnaoGno Ghtkv. necume Moj. na R.raTiior SRomnha — JJeiixap ce noaHJKe h hbh- ^ ja CaM aomaa aa Te okhtjim HoCeaninnniM ReuncM.« be H3 asopane. jj CKHae c naR e hrothh RenaH h orh ra oko necHoh je Gn.ia Mpanna caMO-cpn Maaaor Mecena irmcoBa Tjeaa, a necmiK MpTaiB naae na nocTCJi»y. iviao je f);ieay cbotioct. ITeciftni IlteKxap n3Baan na npeBCia H. 0. XawMh. opMana CRoje pyi»onifce h oanib hx na noj. # Meby M. Gj.: „HADŽl LOJA“ U .IAJCU Na putu, u željeznici vozio sam se sa jednom veselom gospodom. Ozbiljna ženska, ali s puno humora. Mnogo smo joj se smijali. Samo smo malo zašutjeli kad je. kondukter došao,. da pre­ gleda karte. Ali ovaj je tek izazvao nešto veće. Pregledao je pažljivo karte i onda hi pogledao u svakog putnika pozorno. Valjda da nas sve dobro upamti. A kad je došao do gospode i po­ gledao je, zastao je malo. — Zar me ne poznajete? — upita ona kon­ duktera. —- Čini mi se . . . __Ama kako, čini vam se, kad smo zajedno u istoj kući stanovali godinu dana . . . __ Ah, da, sjećam se sada. Pa kako ste? — Hvala, dobro. — Ja zar uvijek-s novim licima u putu, ispričavao sc kondukter, — pa eto i zaboravim. Istom me kogpd vikne; »Servus Lekis, a ja gle- dam u njega i crvenim se. Vidim čovjeka pred sohom, poznato mi lice, znam dobro se pazimo, ali ne znam ko je. Pa hoću u zemlju da propadnem od stida. Volio bih da se ni vidjeli nijesmo. A čovjek napadne s pitanjima: — Pa kako, kako? Šta radi gospoda? Šta djeca? — I počne nabra­ jati imena moje djece, kao da su njegova. Zna svako u glavu, i kakve su im oči i kakve kose. A mene znoj probija. — Bezbeli, — šali se gospođa, — i vi bi ste upitali za njegovu porodicu? — Ama bih, ali ne znam kako ću. Jedan put sam tako i upitao čovjeka: A kako tvoja gospoda, kako djeca? A čovjek me pogleda začuđeno . . . — Bezbeli nije bio ni oženjen? — šaljivo će gospoda. — Nije, dahnu kondukter i pregleda gospo­ dinu kartu; �C rpaH a 364. T A JPET. U to gospođa uze da priča: Ovako je i moj muž silno zaboravan. Dok smo živjeli u Subotnci, on je bio u vanoškom sudu, pa je s mnogim imao posla. Ljudi m njega pozna­ vali i pozdravljali, a pozdravljao se i on sa njima, kad bi smo izašli šetati. Ali za čudo-, malo kada mi je znao kazati za kojeg prolaznika, ko je to bio. — Ima toga dosta, izustili ja, samo da se što rekne. — Ali je tu bilo i nezgoda, kaže gospođa. Ponekada bi ga kogod zastavi© i zamolio, kao dobrog poznanika, da mu u poslu bude na ruci, što može. Hoće drage volje. Ali poslije eto ti sto­ tinu muka, što on ne zna koje to bio i kako se zove, pa da mogne uzeti u pažnju. — A mrzi da ga pita, kaže kondukter. — Da, neće njega da upita, nego bi poslije pitao mene, znam li ja ko je to bio. A ja, šta ja znam ko je. Nego je kasnije počeo drukčije. Raspi­ tivao bi čovjeka u čemu je stvar, je -li još kogod drugi u to upleten i slično, pa bi onda poslije pazio prema predmetu, da mu sivac ne promakne. Ili; bi zastao sa mnom, j)a bi Zapisao protivničko ime a po njemu istraživao stvar. Eto čovjek bio na stotinu muka. Svi smo se malo smijali. A kondukter je vra­ ćao kartu gospodi i htio da ode. Međutim mu go-' spođa dobaci: — Ali glavno je, da smo inače zdravo, pa i to se dade trpiti. — Tako je, reče veselo kondukter. — I kad onda u Jajcu ostadosmo živi, ostasmo za dugo. — Pa na zabavi, odvrati gospoda i hoće da se smije. Vidi, kondukter je ''nije ni prepoznao do sada, pa bi mu se smijala, ali ga štedi. — A, na zabavi?! — kaže konudkter i opet se zagleda u gospođu. — A, jest, je s t. . . Kako poglaviti gospodin, kako kćerkica? — Hvala, dobro su. Kad smo onda ostali živi, sve je dobro. Gospoda se sada slatko nasmijala: Pa će reći nama: — A kako se istom siromašak bio prepao?! Kad smo bježali sa zabave, tuirnuo je jedino dijete u ruke žena, a on je zar htio drugo dvoje da po­ vuče čim prije k izlazu. Ali je u jednu ruku zgra­ bio dijete, a u drugu stolicu, pa pošao. Istom, kad je drugo dijete zavrištalo, da ostade samo, vidio je što je učinio, pa je popustio stolicu i uhvatio dajete, da bježe na polje. — A šta se to desilo na zabavi, pa da ste morali bježati? — upitah. — Ali, moj gospodine, to je strašno bilo. Jedno društvo priredilo ie zabavu u hotelu sa ko­ madom »Hadži Loja«. PolijepiK plakate, razaslali Bpoj 22. h 23. pozive, poslali posebno deputacije svim viđenijim građanima da dođu na zabavu, dekorisali salu, rasvijetlili kao o podne, namjestili binu, postavili tamburaše, spremili bife i tombolu i šta ja sve znam. Sve pripravili, kako to već ide na zaba­ vama, što može biti bolje. I svijet pohrlio na zabavu, sala je dupkom puna kao šip. Sve je lijepo teklo. Ali kad dođe »Hadži Loja?« — Je li napravio kraval? — upita jedan suputnik. — I još kakav! Ono se u komadu puca, kad se brani džamija od Švaba, pa se na prozore puškara. I kad je došlo do tih scena, najedamput je zagrmilo u hotelu, da se sve zgrada trese. Srećom, niko mije životom nastradao, a moglo je svašta biti. ,.— A šta je bilo u stvari? — upitah. — Niko još pravo ne zna, ko je to učinio. Ali, srgurno su nekakvi lopovi iz varoši. Postavili su dlngmita po prozorima, pa kad je došlo do puškaranja Hadži' Loje i njegovog društva u komadu, počele su najedanput odjekivati silne detonacije ovdje ondje sa prozora, da se je sva zgrada tresla. — Šta velite? — Istinu Vam kažem! Svijet se uskomeša, nasta vika, nasta vriska, gužva se oplete, sve je grabilo čas prije do vrata. Stolice se odtgurivale, gazile se kape, gazila se odjeća, jedna opšta pa­ nika. A pucnjava jednako traje, zgrada se trese, prozori pucaju . . . — Strašno. — veli suputnik. — Onako što u svom životu niiesam vidjela. Svi su prozori na hotelu popucali', kao jedan, pa su ih gosti po sobama morali kaputima da za­ stiru. Vlasti su odmah novele istragu i dugo je vodile, ali ništa. Tzio vuk magarca. — Svijet se isorepađao. naravno? — I još kako. Ima ih. koji su rekli, da više nikada neće na zabavu. Ni na kakvu. 0 što nam jje. vele. i bilo Hadži Loju m rtva u grobu pođrmavati?! Jeftino smo i p ro šli. . . I čudili smo se i smijali ovom događaju. A kad ie kasnije ponovno kondukter nanišao. kao da je sve 'Ovo i sam čuo, nadovezao je na to: — Ja sam imao dobar cviker, na koji sam w lo dobro ljude raspoznavao. One noći na za­ bavi sam ga skrhao, a to najviše žalim. — Pa to niie velika šteta, dobaci neko_ od suputnika. — Nije, — šaljivo će gospoda. A kad kondukter izađe, dodade: — Moj muž nije skrhao naođala; vidi dobro, ali sve jedno, ljude slabo raspoznaje. — .... I dalje smo veselo ćaskali, jer, što bi drugo na putu, kad ćesatiuk vlada. �Sp o j 22. h 23. CTpaHa 365. T A J P E T« M e ^ y K ib H r a M a BnaflHcnaB Cnapnti: M3 CTAPE MAXAJ1E H HAPLUMJE. 11IiaMnapHja JleTpa II. TaKOBuha, CapajeBo (1925. MajeHa .IJhh. 10.—. Orapo CapajeBo njrao mapojimcor miiBOTa.jeAHO iieiicupnHBO apejio miTepecaHTHHx enaao^a, TOHe nocieneHo y saoopais. ItieroBii upeACTaBHHAH, auo ceh Hiicy noMpJiH, a ono iiocTeneno HayMiipy. liMaMO cawo jieKe xpoHM'iape MeJ)y MycniiMamiMa, K o ja cpebyjy HJiH oBoje 3aoeaeuiKe, hah cbojhx jipe^aKa. Aah BehHHOM cy obo eiiH30Ae Koje Be3yjy Capajeno ca hctopajOM bočne h XepueroBiiHe ao OKyuapHje. CaM naic iKHBOT Capajeaa y imeroBoj cyuiTHHH ocTahe MJialjeM noKOAeH,y CKopo iieiro3HaT. A to je 0e3 cy.MH»e Oho iKHBOT liyn HHTepeCaHTHOCTH M KapaivTCpHCTH'lHHX HpTa lio jKHTCJbe CapajeBa. Cane TaAamibe ApyHiTBene u noAHTH’iice npHJiiiKe oOpaaoBajie cy Kano no CapajeBy TaKO h no najiaHKaMa napo'iHTii tihi mimoia' cBojHx iKHTeJba. llpeMAa iiyn KoiiBeau,HOiiaanecTH h K0H3epBaTH3Ma Taj jkmbot Oajui ca ciioje ojmrHHaAhocth HMa h CBojy Hupo'iHTy Apaac. O e a itaA cy nojeAHiie rpyne, hah rpynai^e CTBapaae cGoje ApymTBeHe KpyroBe, Koje cy AH'iHAe na Maae oaoe y necpe- / t)CHHM IIOJIHTH'lKHM HpHJIHKaMa, QhaC Cy CBaKOM IIOjeAHHuy jeAiio mhao h Aparo npHOevKHUiTe. Ha thm cKynoBHMa, na MaKap hx cano Acoje Ohao, cBano ce ocehao 6ojbe h yroAnnje Hero KaA Oh ce Mopao noByhn caM y ce y ca 3HaH>y A^_ny je H3BaH Tora icpyra cacBHM HecnrypHO. II nopeA cbhx thx opHrnHaaHHx niiTepecanTnocTii Ooraior neHcnpnnBor MaTepnjaaa CapajeBo neMa (■Bor npeACTaBHHKa uh y npmiOBeTfui, a kamo jih y poMaHy. Hh onn Kojn cy nanean Taj MaTepnjaa nnc.v anaan Aa ce cpeAe ca jKhbotom h oOn'iajnMa ciapora CapajeBa. Ohh nncy oceraan Apam naTpyjapxaanor iKHBOTa. TpeOa caMo 'iyTH n cayuiaTH Te eiinaoAe xia Aa y AanaimibiiM upnanKana noBeic ncnpeHO uoaabhah CTapnM Capajaiijava, miju jkhbot niiaii imje ono 0e3 OHora kito on mh tako paAO iiO/Keaean. h OcTajy na.M Aanae jom cano upeiiprniaBama nojeAhhhx Aorabaja ii ennaoAa H3 CTapor CapajeBa Koje niiaic TpeOa iipuOeae/iviiTH. To je jeanuo pyKOBOAnao h iincna ropecnoMeHyTe KibHre, r. CKapnha, Aa ciiace H3 3a0opaBa nene oa thx eim30Aa uvAa hx upeAa Aanamn>eM napauiTajy Koju ayAyje 3a (pyrOaaoM n 1IIHMH-MOAOM. Enn30Ae Koje je iincaij yHeo y 0By 30npKy caMo cy jeAaH waan ago oa onor OoraTor MaTepnjaaa Kojer necTaje y 3a0opaBy. I \ Cnapiih n Hnje HMao Apyry HaMepy Hero Aa Cap hoiuto ncTpme H3 3a0opaBa. y npnnaiby je ocTao noTiiyHO BepaH ranoBHMa Koje H3hoch, i6e3 o63Hpa Ha to Aa ah hx onHcyje n a n penpoAyKyje ibnxoB roBop. 3aTO necTO nyTa H3raeAa Kao Aa je3HK HHje cByKyA ahct. Mh ce HaAaMo Aa he r. CnapHh HacTaBHTH ca H3HoineibeM obhx HHTepecaHTHHX npeiipimaBama, a OBa npBa KH>Hra BpeAH Aa ce npo'iHTa h mh je CBaKOMe npenopynyjeMO. HaponHTO ohhm, KojH Mncae Aa no3Hajy HapoAHii n j\yx h jkhbot. h p e B n ja iv i a : HMKona T. TjypHh: BOJBOAA flOJHMH. Tpareflnja y neT HHHoaa. bnorpaA 1925. Harne HapoAHe neoMe neKajy CBora ApaMaiH’iapa. Ca obhm TaKO necTO noHaBa>aHHM penHMa Moran Oh h noneTH n 3aBpiuHTii najHOBHjH ApaMCKH jiaa r. rBypnha, iberoBor »BojBOAy Aojmma« KaA Oh Onao upaBo Aa ce CBe ca BHcime h raeAa h iieHH. Aah aaiuTO Aa ce yOHja Boa>a aa OBanaB TemicH paA KaA cbh anaMO miMe ce to narpabyje h naaha? npe cBera, mhcjihmo, Aa*y CBa’ieMy TpeOa iihn ynopeAO c BpeMeHOM. Mh He cmomo raeAaTH y <I>pannyae. Enraeae h Apyr<? na onen.HBaTH naiuy KibH/KeBiiocT. Hapo'iHTO ApaMci«y KiH.iiacennocT, noja mia upao xiaao cBojnx ouOiKaBaTp.ibu. TpeOa Cimi na'HHCTO c thm uiTa H.\ia.MO h niTa MO/i&s-'nNAa AaMO Aanac. Ono urra h Kaico TpeOa Aa OyAe h ocTaje,; h Mopa Aa ocTaHe joni 3a iieKo BpeMe, Hama >Kea»a. »BojBOAa ^ojmm« nocMarpaH cano Kao Apana, <!CTe~CTpaHe, H.\ia aoctu cBOjnx AoOpnx CTpaHa. „Tpancna je KOHCTpyKHiija ^ocTa AoOpa. Bhah ce Aa r. ’b.vpuh no3Haje TexHHKy ApaMe, aan xiy neAOCTaje jom n03HaBaif>e mene cymTiine Kao yMeTHH'iKor Ae-ia. II r. *BypHh aiia aa jynai; Apa\ie TpeOa Aa ce CBHMa aonaAHe. E to, y TO.\re je on najBimie iiOAOanno. Iberon BojBOAa A°jnHH mije naM ciiMnaTH'ian oBaicaB KaKBor ra je oh npeA nac naneo. Oh je H3ry0HO rAanue oaniace xepoja. Bhahmo bhuic JKeHCTBeiiocT nero xepoja. Xepoj ce ne imamu. Oh Mome 3a ’iacai;, aAH cawo 3a 'iacaK, Aa KAOHe, Aa ce iiOA>yjba A,yxoM, a.iH xei)ojcTBO Ayxa hhhh xepoja sepojeM. T. rBypnheB ce Aoj’iHH paaOoJieo KaA je liyo Aa je norHnyo KpajbeBHh Nlapno! 3Gor Te cBoje OoAecru on je ckphbho cBojy TpareAHjy. Oho iuto y hcto BpeMe 3axTeua cana iconcTpvKAiija Apane AoOpo je e.MHmjbeno, a ah na mTCTv ysioTmiMKe . CTpaHe. Obo je yiiponacTHAo lmane AoOpo KOHCTpyiicany eKcno3HAiijy Apane, lcojoj ce He Mome nopehH Aa nena AOBOJbiio Ohhckhx cijieKaTa. H caM 3aBpmeTaK OBe TpareAHje ne ' ihhh AojHHHa ohhm KaKBHM naM ra je npeACTaiiHAa HapoAHa necMa. y moj OoAaHH ^oj^HH, Kora h Ji>y0a h ceja yTemy n^araoM Aa Mome H3ahH Ha MerAaH upHOM ApanHHy yMHpe mpTByjyhH ce sa h a c t. Koa r. Typnha BojBOAa Aoj'imi yxiHpe iiHMaAO MymKH a KaMO ah xepojcKH: oh ce yOaAa iiomeM paAH 3a0jiyAe! Obac je r. /BypHheBa ApaMaTH3au,Hja »BojBOAe ^ojiHiia« ocTana AaAeico hciioa HapoAHe neone, 3a to je r. Typnh norpemno mTO ce OHaKO yAaA.no oa BpeAa. H aok r. ’Bypiih y Tparamioj icpireimn h c a M O M TparHHHOM 3aBpmeTi;y hhhii BojBOAy ^ o jim ia necHM- naTHHHHM, Hiiane y mhothm AeTamHMa AHme ra ao MOBeKa Kojn MHoro A>yOH cBoj HapoA h MHoro n ara mio ra AOMaha HecAora yOnja. TpeOaAo je BojBOAy bojnim a Anhn ao xepoja na Aa CTBap notnjno ycne. �OrpaHa 366. T A J P E T< »HOBM Ktt>H>KEBHM jy r« CapajeBo. ype^yjc O^flop. Jc;tail KOJIHKO CMCO TOJ1JIKO II CHMIiaTH'IUH iioicyiuaj, jep o/i OcJioGoljeiba ne ^ oa-hbccmo ah ce h je^an MHCTO labH/KeBiin jihct /Morao OApnvaTH. KaiKCM c-vieo, ne ca.MO a6or Tora, Hero 1jhm ce noMOJiHO AoneKa ra jecencKa »Cjiana« Harne jaime icpuraice. »Mopajmere« ra ne 0e3 AoOpe A03e 3Jio6e, ynopeAume ca nomiaimAom OA 10 (h cjiobom: accct!) AHHapa u Hatjome Aa ce Ha TOj oailMHHOj HOTH HMft Jllioro BHUie H BHAeTH II na iboj yjKHBa™ nero y ohomc lUbHttceBHOM jmcTy. Majio >iyAHoBaTO Aa tii »npeiiopoAHTejbH« ne nadome Apyry KOMiiapaiiHjy Beh, »y3rapajyihH«, y3HMajy 3a MepHJio — noiian!. . . ,HpyrH ra CTaBHUie iioa thjioTiiHy. a Aa ne XTCAOiue ao3bojihtii Aa ce ćojhe JieraTHMiime. Haj3aA jeAHH peKouie, y3 noxBaJiy, Aa My je HacjiOB AOHeKae npeTeHii;iio3aH jep je »iicimcaH HMeHHMa joiH HeoOejieiKeHHM h HenpH3HaTHM«! 3naM0, HaiKaJiocT, Aa ce h y KibH/KeBHOCTii Tpa/Kii iiCKa jierHTiiMaipija, ajiH jeAau.nyT 3a yeeK Tpefia npeKHHyTH ca kpoj 22. h ciŽ. TOM JUUKII. U m i Bil/KII JlpllBIl.JO AH j e GHftKII Klbll/KOBIIIIK KO UHft KH.il/KCBHO llHOftTH, jep JUIKO »llOUII Klbll- iKeBHH Jyr« iimh aii capaAfuiKe JbyAe »neiioamiTo« u »nenoBiniTO « y ibe\iy n.\ia Bpjio Jieiiiik iiaroiUMmuja. TpeCa ca-Mo c bojbom h. o Ji>y(ianjby iipircTjriimi oueiin obhx paAona na he cc y ibii.\ia unau nahii ii AoCpnx cTBapn. C’Be aaBircii c>a Tora Kaiio'ce ko Jiaha neKor nocjia. 11 (iam 3a to mm je »Hobii KVbmiceBHii Jyr« H3iico iieuojnuco aocaa iU‘iio3iiaTHx HMeiia icojH n-Majy KypavKH ah ce jaiie y jcAiiOM Kii.nacennoM jmcTy, ona je iiojarn Bpjio cHMnaTii'ina. Ile Cm TpoCaJio ah ce. tuko, liarjio npe.TOMii npyT hha jbhm. yocTajio.\f, xy je niiaic cTynHo y >khbot jeAaii KibnaceiiHH jihct, iuto je u chmo no ceCn, Kao nojara, ciiMiiaraMiio, a oh he, hbbocho, otboi)hth cBoje cTyiiu,e h ohhm n o 3 ii a t h m h u p n3 ii ht u m .Chmo OBH 3aAibii ne Oh CMejni chmo čedu npncBajaTH upaBo Kii.HJKeiiiiHKa, jep, najaaA, TpeGa Aa noMOjie r.naBy u o h h k o j h a o ji a 3 e! BnaAHcnaB TMyuia. Naši dopisi: gdje nije tako visoko idealizirana žena kao baš u ovoj noveli, koju je sva zagrebačka kritika, pa U 14. broju »Novoga Glasnika čak i češka naročito istaknula. To nije nikakav izašla je notica nekoga gospodina, koji piše •čak d ispad, nego jedno djelo, koje je već prošlo vatru u novine o mojoj noveli »Razvratnik« izašloj u umjetničke kritike i primilo njezino priznanje. To predzadnjem broju »Gajreta«. Taj nepotpisani je novela, koja je izašla u redovitom izdanju »Ma­ gospođin (sramio se svog potpisa), veli u toj notice Hrvatske« u mojoj knjizi: »Haremske no­ tioi ovo: vele«. Ako se je muslimanski politički' organ zgro­ »Na prvom mjestu ovoga lista izašao je tu zio nad razvratom ovoga tipa, koji je ovdje za­ jedan ispad pod naslovom »Razvratnik« iz pera stupan, to znači', da je djelo umjetnički uspjelo, ali zagrebačkog literate Ahmeda Muradbegovića, ako on ustaje na obranu toga tipa, kao što se može koji se već ranije proslavio svojim nemogućim pi­ iz gornjih redaka posve jasno razabrati, onda to sanjem o bosansko-hercegovačkim muslimanima. znači, da taj organ brani ra z v ra t U tome slučaju Iz cijelog ovog sočinenija, koje samo po sebi nema mi mu prepuštamo slobodne ruke. Ja odbijam od kakve literarne vrijednosti, vidi se jasna tenden­ sebe svaku tendenoioznost u svojim djelima, a to cija: pisac je htio da muslimanski kućni odgoj pri­ je podcrtala i sva dosadašnja kritika i vršim samo kaže u najslabijem svjetlu, pa je odabrao nekakvu svoju umjetničku dužnost. Ja iznosim čovjeka 'i nemoguću ličnost »razvratnika«, da ga prikaže njegovu dušu i njegov život, pa bio on kao tip današnjeg muslimana« itd. musliman ili indokinez samo ako je interesantan Iz ovoga citata se jasno razabire, koliko sno­ za moje umjetničko stvaranje i tu se ne pita, da bizma, tjesnogrudnosti i kulturne nevaspitanosti, a da i ne govorom o samoj umjetnosti leži u našoj li je to moral ili nemoral, da li je to ružnoća ili zaostaloj masi,- koja govori na usta onoga : ljepota, nego samo to, da li je to umjetnički dobro gospodina i svoga političkog organa. Sta znači ili nije. Toliko za objašnjenje onima, koji još i danas to podmetati jednome autoru ovu ili onu* tenden­ traže od književnika da piše tendenciozne knjige ciju, kad njega u njegovom radu nije vodila ni­ i da se podvrgava ukusima čaršije i njezinih malih kakva tendencija, osim čiste umjetničke ideje, duševnih horizonata. ikoja vlada. Nikakav današnji musliman, nikakav Ja se ne bih ni osvrtao na ovo jadho piskakućni odgoj muslimanski ne dolazi u 'ovoj noveli u ranje ljudi, koji se srame svoga potpisa, jer sam obzir. Tu je tip pokvarenoga čovjeka i jedne čiste već naučio, da me politički organ J. M. O. napada nepokvarene žene i ništa više. Tu je sraz njihovih duša đ tragedija one, koja je toliko čista, ■da ne od početka moga rada, ali u interesu prave knjishvaća,ni očigledna, razvrat, koji se pred1njezinim , ževnosti i u njezinu obranu dužan sam da odbijem očima i, u njezinom vlastitom životu odigrava. N i-1 svaki i najneznatniji napadaj, koji je uperen protiv Novi Glasnik (J. M. O.)' i; moja novela. ) �Bpoj 22. h 2 3 . ______ ____ ________ »r A J P E T« nje. Ako netko smatra pornografijom ono, što je pisano krvlju i suzama, to me ne može uvrijediti, jer je to njegova vlastita sramote, ali ako netko traži od mene, da ja pišem po njegovom ukusu, to me uistinu neoprostivo vrijeđa. Što se tiče one opaske,' da sam se (ja proslavio svojim nemogućim C ipaH a 36/- pisanjem o bosa iisko-her cegov aokini inusFunainhna, napominjem samo to, da sam se uvijek bunio d da 6u se uvijek buniti protiv mračnjaštva, snobizma, tjesnogrudnosti za pobjedu novoga kulturnoga muslimana Ahmed Muradbegović. M IC H U ti CBM MA nPETn/lATHMUMMA, nOAOflBOPMMA M riOBJEPEH M UHM A /1MCTA »rAJPET«. HaKo HaM MHorH npeTn/iaTHHL^M He H3MHpHiue npein/iaie joui hm 3a npouj/iy roflHHy h awo cmo npn KOHuy eBO h OBe ro- AHHe, OBMjeM hx MH Haj/beniue yMOBan>aMO, na to mmm npnje yHMH8. Mcto TaKOf yMonioBajy ce n cbh ohh npeTnnarHnpM, kojm po capa He nocnauie npemnaTy 3a OBy roflHiiy, p j HaM nerj hhm npnje noflMMpe, jep ce ca.MO ypepHHM m t3hhmm nnakatbeM npemnaTe o6e36jetjyje h TaHHo H3nawett>e »PajpeTa«. Harne naH noflopfiope h noBjepeHMHe yMon>aBaMO, pa HacToje m fljenyjy Kano 6 n ce npem naia ujto TasHHje ynnafcnBana. AAMMHMCTRAI4MJA »TAJPETA«. KyhHH BHjeHHHK y capajeBCKOM wy HBMKTy. lloniTO je r. ^lp. CtutHk TaTapcBiih a&oaAaniibii Byhini> JI njenkohbiikij capajeBCliOM 'ernniao y I3ei panu cneu-iijajrnrpaibe, to je iy AyajwocT npnMno _y.V>boj mic. poAium noacpT>mtii ai MCKpeiui npnjaTCJb. 1'ajpeTa rocn. ^p. Ojiep BaxTiijnipeih, jiiijCHiiiuc y onAauiiboj Al>*aBH©i Gojihhiu. im y OcHyiaK TajpeTOBa nofloflflopa y KanMHOBHHy. ^ne 26. SBiyčxa t. r. y iipocropiijasia pccraypaunje »Tonona« y npncycTBy 120 Jiima no OKOJnme u *qecj*w oohoboh je I’ajpeTOB hoaoaCop, y nojer cy ynuuuia cjnijOAeha rocnoAai IIpeAcjeAMHK: CyjicjMan0er Jastcnh, noAnpeACJCAKiri;: IllaCajiara Ilaibe-ra, BaarajiTHK 11 Tajnim;: Xaiiin5er Onjuuioiiiih u naA* oopitu OA<5op: Ahtoh Bamnh n EjyčGer ipHJiniioBiih. HoBjepeHUAii 3a ceaa cy cjuijeflchn: XoTOBJbe: Ulahiip Ka^nh; Kj'Tiine: MycTa$a naibera; ConaHH: Očna« HIicopo, Bojnhn: Cojiko Ga6.i>niia; ^araib: Myxapca Bejnih; EyKBuna: XajAap0er Menriih; rojiy6uhn: Cnajiui Kapainh; MjexoBH«a: Ejy6Gcr OnjimiOBuh;. BpiOBima: A acm AxMeAXOijnh; Jaacnhn: XamiiMOer Jaatnh; Jlejiouma: HGpo Be­ no; BnxoBHhH: MyuiaH(5er lIciinnh; KajnmoBim: Onepara MoJina' h 3ejiynnhu: CyjiejMan6er Meiimh. HcTH Aan je caKynA6H0 u AoGpoBOJbHnx npnJiora y nanocy Oa ^ hh. 2S2.50. Hobom noAOA6opy skcjiiimo Miioro ycnjexa y ibcroBOM pafly oa TajpeT. H obh noBjepeHMK y KpeHH. y Mjeceuy noiicMGpy iiMenonaii je 3a noBjepenmta y pyAapenoj ynpaBii y Kpeiui l-ocnoAim MypaAn<J> Majnjuh, Kojie ce je OAMiuc irpH.TBaTiio. HOCJia m iuiTeo ca ynuicoM uianona u caKj’iiji.nibCM Ao0poBOJbHiix upirJiora. Hobom noBjepeiiifKy »emiMo imioro ycnjexa y 3ano>ieTOM paAy! ripH/103M H3 KanHHOBHHa, IlpuroAOsi utiuiuaiba 1'ajpeTOBa no^OACopa y KajiHHOBiiKy OjHejnubeHO^Je žtHu. 317.50 flo6poBoa>irax npiuiora, a Aaponanie cjnijeAehn: lio r:J,im. 20.— : Ame Eaninh; no flnji. 15.— : CyjiejManara Xajptnh; no'/liTltMo. -: CjJiejManOer Jaatnh, XojAapOcr lIeiir.uh, CnajiiJi Kapannh, EjjOOer <J>n.mnoBnh, Xa«;uOcr (PiMumoBuh, ABAiiOer lIeHPiih, MjmanGcr llennih, Tcy(J)MiK<3er 'lcnruh, Hcpo PaAomeBiih, acycy<J) AxaTOBiih, Cajuco CafiJbima, Onep Hoana, Fauo Mo.ina n Myjo Xajpaih; no J \w n . 5.— : Ax«eA XaniiaBAiih Ejy6ara Hiuminh, A acm CaO.-bima, AxneA Kapannh, IUahari llmucoBnh, H6po Đhho, A j o u k llMaMOBiih, A acm AxMerxoniih, XajAap KajnoBish, Myjo Ka^nij, MycraxJ>ara IlajteTa, Pinjiatara JIjrKOBan, XamnM0cr Jantnh, ABAii6er Jaacnh, MycTa<I)a e<J). JamapoBiiht TJopbo Cninih, Cyju> AxMeTXOifnh, A x u eA Kapa'inh, Xycejnn Jaiuapoimh, H6po Kapa'inb, XHJiMii<3er 'Jennnh, lila- Oanara Ilaitera 11 HaamJ) Hojma; no flim. 3.— : Myjo HIhto <Pej3nja HuaMooiih, Myxa.pesi Be.rah u Cajinx eijitjj. Kapanyh; no ^ hh. 2.— : Ocuan JllKopo, Ar.m AxaTOBnh) Xcan Ka-nnh, Hyi:nna Mejie3, Jlparo CyijyM, 3y.i(j>o Kapannh nj Ilanio naftera; no rinH. 1.50: IHainp KaAnh. CBMMa AapoBaTe.fbima Hena je opAanna xBajia! IlpHno3H H3 OcTpoujpa. Ham noBjepeiLHK rocn. 3jennji. Byj;oriuh y aajeAHAinp ca rocn. Xacan6eroM Jycy({)6eroBHheM cai;yniiio je CB0Ty oa /Imi. 403.— h to na Bajpaai npeA naanijoM ^un. 210-— n oa npoAahhx Koncima ftHH. 193.— , a AApoBame cjmjeAehn: Xacan e<|>. 3axnpoBiih, Bacpepara Ijencnih, Xacan0er JycvifiGeroBiih, MjciaiJia 'Bj'pnh « Myjara AjiincaAiih. CpAanua hm XBajia! AapoBH rajpeTy: Tocn. Cajriix ecji. Co^mh, nam noBjopciiiiK y Pa.AOBa.y (cpeo Bneojio) iiCK'Jiao je rajpery /Ijiuii. 465.— sa caacynJbeno 11 npoAftTo nciiTo. HaAaJbc je hctu iipiicrincoM nocjeTe ApynrrBfinix npocTopuja AnpoBao rajpery ^ uh. 35.— . CpAanna xBajia! Tocn. H6paxioiGer Ciijopiuh, nocjcAHHH' U3 Popa«Ae, noKjioHiio je rajpcTj' 5 (neT) nona yii.Tahonnx anniija npnBpcAiic Bam;e y spnjcAHOcni oa 250.— Ann., na HCMy cc najcpAinniijc aaxBajbyjeMO. no;ii0A<3op TajpeTa y Hobom na3a.py nocjiao h b m je cBory oa /lim. 2.000.— 'iia iberoBnix ni>omJioroAHmibHX npnxoAa. Tocn. H6paxitM lUcxnh, mep. cj’Aiija 113 3Bopniiica, noc.nao je c-BOTy oa ^ hh. 4S0— icao ;io6p<Hion.Hii npiuior caKynjbeH Melju npnjaTC.’biiMa. HaAa.T>e nair je noTir noc.Tao /litn. 50. , ham �CipaHa 368. » fA J P E T« a Koje je c&Kj'into Meby CBojuu npiijaTeA>uua rocn. MezueA CaAiiKOBHh U3 Kaueinme. AjenojaiKa HapoAiia ocnoBua iiiKOJia y TpaBHH«y nocjiajia HaM je CBory oa A hh. 63.— , Kojy je ca*yniHAa Meby Ajenou — 3a I’ajpeT. l'ocn. OcjianGer <i>HAiui»Biih, nocjeAHiiK H3 IViaMoia, AapoBao je I’ajipeiy npnAHKOU lioejeTc H>eroBiHX upocTopnja Ahh. 23.—. OniuTKHCKai ypeA y CpcGpeiumii nocjiao je TajpeTj' ,'I.ich. 500.— j;ao ciioj OBoroAitmibii upuAor. 1\ r. ]iac.Be;uuu(it <l>up.\te BBjcrKOBMh 113 Bp'iuor nocjiajrn cy l'ajpcTy A hh. 500.— t Kojy je iipeA c»ojy cupr AapoBao muXOB OTaH nOK. (JtCBO ABjCTKOBllh. n.icMeHirtO'M Oicbh, koju m npeA cBojy cupr He oa6opaBA>a Fajpeia, ncna je jiazKa 30MA>a, a meroBHM nacJbeAiuiHiiMa e.pAa.HHa OoaroAapuocT. TpaAUKa OuiuTiiiia y ^Ioibc.m Baicy^)y nocaaAa HaM-je npuKO CpncKe BoHKe a . A- y Byrojay- cboj OBoroAiiuian upnaor y H3Hocy OA A'UHapa 1.000.— . IlHAj'crpii-ja i'BoiKtja y 3eniimi nocAaAa iiaM je A hh. 209.50 icao A<X»poBO.Tiiut iipnaor rocn. Jleo JleAepepa, OanKirpa us Com6opa, ltpiiroAOM pcuJUi30BttH>& jeAiHor noona. HHHTca. racu. My<rra<l>a My.iuh U3 l|aatima cauyipio je na 6.10 1; Ao6 poB0.-bHHx lipiuiora A hh, 60.— . 3a l'&jpui. IIJieMeuiiTOM eaJvyna>a«HMa a;ao u AappBaTeJbHua Hajjbenuie ce 3axBaa>yjcMo! *- * «• (\ i Ao6poBO/bHM npHno3H caKyna>eHM no baUHMa Tpr. lukone y 3BopHHHy. O eroBiih caKjnitJin cy Av u . I M .— , a A&poBauie ODijeftehai: lio A 11«. 20.— : H>aou>uxa»yua UlasHHnaranh; no Xawu6er CKOiiibaKOBiih', Pmcto H. Ilano&Hih, Kojo no H. H., H. H., Bpaha HurojihR, Photo JoBunuh, Jono Jo B. <I>iuxiep, Cuaii.i6eroBHna CKOUJbaROBnh h Ilepo Cnuuh; A«h . 5.— : ^epBiimOer Jby60&iui, H. H., 3axapnja nerpo-BHh; no A “H. 3.— : Bero Jycwh; uo A hh. 2.— : 'Raunji 'RaMHoioBiih h A ™ , l.— : Myjo AxMeTarai\. A x m ea H. III e xh fa u A cu u M. K p iu i« ) i AHH- 103-— a AapoBame CAiijeAehn: no A hh. 10__: Ilepo Ilepnh, A hhh.ho ToMHh, Kajpraima II. Ulesiih, 'Beuiuia x. Hmmapoen n Mycra<pa IlMinnpOBHh; no A™*. 5.— : MexueA Topiih, THho Hepafc, MesMeA A. 'Ranih, X. II6paxnu6eroBiina X. Hyp6eroBHh, Ilepo IlaBH hn Apon Xajou; no 3.— : M&pnja Haaniih h H. H.; no 2.— : AepBHin PenenouHh, III obko JeHiuparuh, CaJinx ‘iMiAasiih, Jycy(para ABAucnazHh u X. IIy6ii; no A hh. 1-— : Cajinx Xa<pHB Xonth, H6po BeJieAapoBnh, A xmca CMcpOBHh, M oxmca Ja-ienoBnh, CajiHX IlMnnrpoBiih, A bao H6pjiMHh h H. H. X a ca H Xa n H H y p 6 e r o B n h « "RaauM K p t * h h h A hh. 58, a AapoBame: no A®1- 10.— Myxa«eA X. ABAHh; no B po j 22. i ž?8. A hh. 5.— : HuKooa TomhIs, Ha3 H(j) Myjuh h A-iaja X. XaMaah; no A hh. .3 .— : MexMeA JamapoBiih, atnho TomhI s, PaAOCJUiB II. Bacah' h rya Sapnh ;no A'UM. 2 .— : H. H., Ocm&h Xapnh, Xacan Jycnh, lilaOaH JlHitauoBiih, Myoro UIaO;uioBnh, Bouiko ToMHh, A bao >Iyjaruh, Xa(pH3 A xmca; no A hh. i .— : Myjo Bp3 oanfc, lUaGau Bexapnh, Xacan BeunipoBHh, IIIe(J)Ko Jy3 (5amiLh ii H. H. X a c a u X. H yp 6er oBH h h A z i i e t n ie x nh Ha asm V, McB.iyAa A 11?1- 55.50, a AapoBame CAiijcAeha rocnoAa: no A«h. 10—: IleTap Bacaih, Hy,para X. Be«upoBHh; no A«n. o— .: Baco flonoBiih; uo A11®- 5.— : Myxa>peu A bahK ii Pa^oje Bacii.-bCBiih; no AH«. 4.— : Mexo <I>cpxaTGero(BHh; no A lrH 3-— : A.iuja Myjmh; no A h«. 2 .— : Berau CuajKiih, MexxieA AOauoBiih, My3a<Jnrp XajAapoBiih; no A'u i. 1.— : t a n <l>u.THnoBHh. 'R as nu K p t ii h h h Ha MeBJiyAy koa r. PauiAare KpraUHha A hh- 40, a AapoBame: no A'U|h. 10.— : BGpaxHM e(JM». HIexjih, MypaT6cr $iiAaxuh, ABAara Xau6A.paA.OBuh; no A hh. 5.— : MexuAe Hoa;unoBiiih h Jycy<{»ara ABAtt|onaxHh. X a c a n X. Hyp 6er oBw h u A xx ue x IIIexHh A hh. 26.50,* a AapoBame cAiijeAehH: no AflH. 5.— : Jycy<J> Mypanx>Biih; An-H. 3.50; MycTa<t>a Xepoih; A"H. 3.25: H6paxmu X. A bA«h; A I[H. 2.50: Ccaiim KapaOeroBuh; A 1®. 2.25: Cbako BempOBdih; A'in. 3.— : Myjo MjmanoBaih n ParnG Typmh; Aini- 2_: Ajbo IA 4 x6 eroB*ih u Xacau E$euAuh. Jom neim AapoBame no 1 A'iiiap h uoAa Aiiaa^a, yK.yiuio Anar. 51.— . CBcra nau je nocAaTH ar3 3BopnurKa Ahh. 580.— , Ha neuy e cBitua caiRynA>a«niiHa h Aa‘POBaTeA>nua uajTon.Tiije 3axBaa>yjeM0. Ociann npHno3H: PpaACKa onmTHUa y Bp-mou nocAaAa je Kao & oGihhho h OBe roAioie OBoj npitAor rajpeTy y H3Hocy oa A hh. 500.—. Horo Taico, nocAaAa je PajpeTy cboj OBoroiAiimiBn npHAor « (hoHauoKa onmTUHa y H3Hyoo oa 500.— A l,Ha.pa. KpeAUTna Bamca y MoApHny nocAaAa je rajpeiy kao CBoj oBonoAHmaa npuAor y UBUocy oa A hh. 300.— . II oaoaOop TajpeTa y Temn>y nocAao je H3Hoc oa A hh. 1.800.— Kao npnxor oa npnpebeuor cmjena y Kopncr TajpeTa. ' rpaACKO norAaBapcTBO y CapajeBO oAoOpnAO je Fajpei^ CBOTy oa A hh. 6.000.— Kao c®oj OBoroAiHmaa npmior. HcnpasH! y 6pojy 17. u 18. namer AnncTa Ha crpaaoi 269. »eno« .-numije noA Tan. 2) y -rpeheM peroj- rpc6a Aa orojH Mjero ca aunijuminoM ca TeiKoa. y 21. 6pojy ua crpaiiH 330. hoa nacAOBOM »IIymTaH>e *eae h paoBjeHHaBame« HcnymieHO je y neroM pency H3a prnjera taj: uiTO je aKopo npHpoAHO Heuoryhe. štamparija »Bosanska Poite«, Sarajevo. — Vlasnik drufitvo »OAJRET«. — Glavni I odgovorni urednik: Hamlđ ICUKIC. �I Svaki musliman treba, da kupuje samo jer kvalitetom nadmošuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „Gajret" flufllrt/llp* Tuornica ^ P ^ p k a 5- D- fllHalaj, Sarajeuo, llU IU U tllb . m aže , e n a ru čiti i p r e n o d r u š t v a .Gajret* u Sarajevu B B B f g r 5 j [ g [ p ||j ] l n [ r H ] i n ] l o ] f a |[ g ] r P CiipajeBGHO SOKKd a,, a . y C a p a j e B y . Tejiet[)OH 6p. 33. BaBH ce c b h .m y 6 a H K 0 B H y CTpyKy cnaaajyhHM noc^oBMMia. JOioiuFe Ha urreaH>y yKaiwahyje HajnoBO/bHnje. On Httcre iiofiHTn 10 % yciyna KyJlTypHOM H npOCBjeTHOM apyuiTBy „fajpeT'. Triovačka tuki i. d. Sarajeuo, Strossmcjerouo ul. IZ. dionička glavnica Oin. 20,000.000 Rezervni fond Din. ¥,300 000 Prima uloške na štednju, vrši. doz­ nake u unutrašnjosti i inozemstvu uz najpovoljnije uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća. Interurbani telefoni brojevi 6 0 5 , .3 6 5 i 555 W . Beograd, Zagreb, Novi . ,Sad Tuzla, Split. - �Opće Osiguravajuće Društvo JUGOSLAVIJA" I osnovano g. 1913. u. Beogradu sa ahcijšhim kapitalom od D in 3,000.000 u zlatu. Ravnateljstvo za Bosnu i Hercegovinu Dalmaciju, Crnu Goru, i Sandžak u I 1 0 SARAJEVU, Kralja Petra 17 brzojavi: Ju g o o s ig u ra n je . T e le fo n ’ b r o j 300 „ I 2 l 2 a . j i z a . : r s L ta g Rrflće Bašcigićci § \mwm, Sarajeoc trgovina muzikalija I materijala za pisanje i risanje. Bogato slonarlšte hroalskth i srpskih knjiga Vrši sve poslove osiguranja najkulantnije. Police požara prima Uprava Fon­ dova kao garancije pri davanju zaj­ mova na hipoteke. Sve informacije chaje najpripravnije gornje ravnateljstvo kao i zastupnici u svima većim mjestima. ili uopće nemoćan, popraviće svoje zdravlje jedino najnovijim lijekom, koji se zove Ferrodovim. Vanrcdno je sredstvo i zaista spasonosan lijek za one, koji boluju od malarije i drugih raznih bolesti. — Ferrodovim otvara vanredan apetit (dobru volju za jelom) i vrlo brzo oporavlja davajući snagu, svježinu i zdravu krv svakoj osobi, kojoj je kakva bilo bolest narušila zdravlje. Za siguran uspjeh dovoljne su 2 do 3 flaše. — Narudžbe prima i razašilje sa doplatom i plaćenom poštarinom: o B 0 B H E S E a a S H E S a H H H H S H IS H E iH H H pm lit Sline ni«, isi C i j e n a 1 flaše sa opširnim uputama 40 dinara Čitajte ,Gajret‘! List »Gajret« jedini je list za našu porodicu, za našu djecu! Za to treba da ■ga svak čita i pretplaćuje se! *' Pojedini brojevi „Gajreta" kao i cijelo r godište iz lanjske godine mogu se dobiti uz ! sniženu cijenu kod administracije lista. \ Svakom prilikom sjetite se GajretaU' m T T T T T T T T T T T T T T T T T T T T m T T m V T T T fT m T T m ? � https://kolekcije.nub.ba/files/original/10def93f237db02649c837d70f53b2c1.pdf ceda262012a250a8c28eddb725726fec PDF Text Text Gosp. . ' 7p.ni Muderizovic, f.exn- Muzej Riza et. Sarajevo f lo iu T a p u H a m a h e n a y roTOBOM. 7*7 JIMCT TAJPETA flPyLUTBA 3A KyJITyPHO H EKOHOMCKO nOAHćJAFbt MyCJlHMAHA H3/ia3n 1. h 16. y Mjeceuy. f o n im a IX. B p o j 24. C apajeB O , 16. aeu,eM6pa 1925. CA4 PJKAJ Ocmsh Hypn Xai,inh: SKchcko nirran»6 H cjiajiy. l.leji a.i Hvpn: IIoK|)iiBaii>e iKene u GOiipeHa (ripeBeo Ca.inx BakaMOBnh). PaČUHApaHaT Tarope: CKCJieT (npeBejia Heijnna 0. Xai,inh). AxMen MypanGeroBnh: OnpoiHTaj (njecMa)./ Ax\ie^ Mypan6eroBHh: Iljecsia6n.jc.ioj n m (njecMa). Ocm&h Hypn Xaynh: i\|yxaMe^ if Kypan. Xac|)H3 A. ByiLiaTJwh: jHyCJMnaučno tipaiHO npano (riiaBiie ycTaHOBe n ripomicn). Ax\ie^ PerpHK: CokojiobhIi (npeBonu M. P. Heji ah. Ct. P. ^ejiah: UcTHHa o n o rndnjii Cuaiuiare HeHrnha. T a jp e T O B r jia c H H K Ilp H n p c n e s a oiioio u nun.} rajpeTO B y 3116a By. d o 6 pOBO.T.HJI lipH.IO.lM H3 U u .lH llil. A a p O B H 113 l ’OIHTH n e . H a n o ic f la . y pojmi*: Ximm| MjkmIi, l|H]eHa roa.,80 l\. ilojeanHii »'poj 4 ii 'k a u h aooiiBajy /ih c t y no.na mijeHe Ko i P/iaBHor O jC o p a hjih k o h yn p a B a — raip eT O *iix KOHRHirra. — �s m\MGfl]RET D. D. u Sarajevu — Filijala: Višegrad Telefon broi 649 i 689 1 Akcijski kapital Din 10,000.000 - Rezervni fond Din 1,400.000 B a a Banka se bavi svima bankovnim poslovima, te je ovlaštena za trgo­ vanje valutama i devizama. Zavod je pupilarno siguran, a angažovan je kod industrije drveta „Varda” d. d. Višegrad i kod trgovačkog d. d. „Merkantilia” u Sarajevu. Od čiste dobiti ustupa 10°|0 društvu „Gajret”. 3 BBBBBBBBBBBBBBBBB esebbbbbbbbsbbbbbbbi M ! i ^ 0 * Z" " ' » 5 g 0 u S a ra je v u ■ •• CZadruga sa o g r a n ič e n im ■ 0 Ca ja m stvo m ) Kočičeva ulica broj 41. ■ Tel*l#ni 817* TeCelon: 817. ■ = Režun kod Poitanske Štedionice broj 1276. = I Centralna drogerija III II • •f Sarajevo Štrosmajerova ulica broj 3 Bavi se svim bankov­ nim poslovima. Uloške na štednju sa otkazom i bez otkaza ukama­ ćuje najpovoljnije. ■ BBE 3 B B B Đ B B Q n Q l 3 Er,f|flBElBB Trgovina medikamenata, drogeriiskih i kemićkih proizvoda, robe od gume, zavoja i hirurgških instrumenata, kao i fotografskih aparata i potrebština. Velik iz­ bor inozemskih safuna, parfumeri e, kosmetičkih potrebština i spužvi. Skladište svih mine­ ralnih voda. Ruma, konjaka i. t. d. T elefon b ro j 319. — B rzo ­ javi : C entraldrogerija. �¥ JIHCT rAJPETA RPyLUTBA 3A Ky/ITyPHO H EKOHOMĆKO nOAH3AH>E MyCJIHMAHA Hajiasn 1. ToAHHa IX. h 16. y Mjeceuy. Bpoj 24. UHjeHa rofl. 80 fl. nojeaiiHii 6poj 4 fl. ■Baun flođasajv iwct y no;ia rojena KOfl rA3BHOT OaOopa H.iii Koa ynpaBe — rajpeTOBHX KOHBHKTa. — CapajeBO, 16. Aene.nCpa 1925. Osman Nuri Hadžić: ŽENSKO PITANJE U ISLAMU. (Nastavak.) V. Kao što su poligamija; harem, taiko je d sa­ krivanje žena postojalo na Istoku mnogo vjekova prije Muhamedlova rođenja viauzev Arabiju, kolijevku Islama i Muhamed ga nije uveo miti su se za njegova života žene krile. Znamo iz vjero­ dostojnih izvora, da su Muhamedu dolazile žene kao i ljudi, slobodne^ i otkrivene, s njim se raz­ govarale d za savjet ga pitale; da su njega i nje­ gove drugove na putovanjima i vojnim preduzećima pratile njihove žene. Vidili smo iz dosada navedeih citata iz Kur-ana, đaikle iz najkompe­ tentnijeg izvora za ovo pitanje, da je žena u svemu izjednačena s muškarcem. Sakrivanje žena kod Arabljana nastalo je mnogo docnije. Tek kada su Arabljani došli u dodir sa drugim istočnim narodima i kada se njihova slobodna priroda uslijed zavojevanja i bogatstva počela ^kvariti, — tada su epiikurejski kazuisti, ko­ jih se sva sila pojavila u prvom stoljeću Islama, ustali protiv ženske slobode, koristeći se dvjema nejasnim izrekama Kur-ana, ikoje su postale stra­ šno oruđe u rukama farizeja. Jedna od tih izreka odnosi se na pokrivanje z r n a t. (sramnih) mjesta (Kur-an XXIV., 30, 31), a druga na pokrivanje uopšte — ajni Riđžab (Kur-an XXXIII., 59). Divlji, strasni i neobuzdani Beduini i Beduinke, koji se ni za vrijeme Muhameda, a ni doc­ nije nisu osobito odlikovali u izboru odijela, do­ lazili su i javljali se Muhamedu u 'raznim pozama a poliunagi. Prirodna stvar da su ovakve pojave morale vrijeđati prefinjena osjećanja Muhamedova. koji je zalazio do najsitnijih podrobnosti života tog strasnog naroda. »'Odijevajte se pristojno, po­ krivajte vaša tijela. Ne razbaoujte nogama tako da vam se ukažu draži, koje moraju biti skrivene« — morao je često puta Muhamed gbVoriti; Be­ duinima i Beduinkama. Od tog su vremena počeli vjerni da pokrivaju samo nužne dijelove tijela, dok su gornji dijelovi, grudi, vrat i glava, ostali ne­ pokriveni. Stoga je bilo potrebno i naređenje za pokrivanje kose i zaštitu vrata i grudi cd pripeke ■" žarkog arabljanskog sunca. Dakle o kakvom iz'ričnom naređenju o potpunom sakrivanju žena i njihovom isključenju iz muškog društva 'kao što je vremenom ušlo u običaj kod svih muslimanskih naroda, — u Kur-anu nema ni pomena. Fakta ostaju fakta — veli jedna znamenita turska spisateljka u svom djelu »Glasovite muslimanske žene«, — i nikakva izmišljotina ne može baciti ni najmanju sjenku na svijetli obraz Muhamedov u njegovu odnosu prema ženama. — Iz istorijskiih dokumenata jasno se vidi, da su žene za vrijeme Muhameda i prvih halifa sasvim slobodno dola­ zile u dodir s muškarcima, primale posjete oba pola, šetale s njima na ulici, posjećivale džamije i druge društvene institucije. Hroničari toga vre­ mena pričaju nam, da je jednog daifh Muhamed primijetio na Esmi, kćeri Ebu-Bekrovoj jedan dio tijela, koji se vidio kroz tijesnu tanku haljinu i re­ kao joj: »Esma, nije baš zgodno da se u žena vide drugi dijelovi tijela osim ruku i lica«. — Za vrijeme Muhameda bio je običaj da mlade udovice dolaze u muško društvo i tamo prave poznanstva, da bi se mogle udati. Pošto su se neke od njih svojini . ukrasima i raskošnim odijelima mutile poglede strasnih šejbova, oni bi se potužili Muhamedu. »Ja im ne mogu oduzeti ono što im je Bog dao«, — odgovarao im je redovno Muhamed. / �CtpaHa 370. Bpoj 24. TAJPET. Ova fetorijska fakta, propisi Kur-ana i opšti smisao islamske nau/ke bez lukavih tumačenja i izvrtanja dovoljno su jaki da obore legendu o Muhamedu i Kuir-anu kao neprijateljima ženskog pola. Njegovoj brizi za poboljšanje ženskog po­ ložaja odazvale su se žene sa oduševljenjem i njfUe simpatije prema Muhamedu, bile su za njega •— veli Renan — najveća .uitjeha u teškim brigama prvih dana njegova poslanstva. Kad bi viidile da idolopoklonici progone, one bi ga tješile i ljubile. Pored pripeke žarkog arabljanskog sunca po­ krivanju žena doprinijela je mnogo i pretjerana ljubomora istočnjaka. Propadanjem arapske političke moći ii kul­ tu re počelo je propadati 1 islamsko društvo. Sve slobodnjačke ustanove iz fjbVtih dana Islama izgu­ bile sq se u Zagušljivoj atmosferi kazuista i teo­ loških farizeja, koji su zavladali islamskim duhov­ nim svijetopi. I tako je između ostalih pogrešnih i nazadinjačkih tumačenja vjere prodrla u islamski svijet kao dogmait i sakrivanje žena i njihovo za­ postavljanje u društvu. Ali nema sumnje, da će islamski narodi s vremenom i napretkom kulture priznati i ženi ono pravo, koje joj je Muhamed Božijom i svojom ri­ ječi zagaramtovao i osigurao.,Razumije se — veli Seid Emir Ali — »da medu neprosvijećenim na­ rodima pokrivanje žene — i njeno isključenje iz muškog društva ima i svojih dobnih strana«. Osim toga navike i običaja, naročito oni, ikojima je dato vjersko obilježje, važan su i jak faktor U ljudski''1 društvu. Stoga bi svaka nasilna i neracijonalna reforma čija u tome pogledu bila štetna i necjelishodna. Tako zamašne socijalne navike, koje su se duboko ukorijenile u duši jednoga naroda mogu se i smiju mijenjati samo polagano putem ev^ lucije. (Nastaviće se.) Džclat Nuri: POKRIVANJE ŽENE I KOPRENA.* i S turskog preveo Salih Bakamovlć.) lože da bude moral na vrlo niskom stepenu ondje,, gdje je pokrivanje strogo obvezatno. Prije šezdeset goidfina i kod nas se mnogo vodilo računa o po­ krivanju, dok se danas feredže i koprene kao posljedica nužde i prirodnog zakona umanjuju i posve odbacuju. Životne prilike i borba za egzistenciju pri­ morala je i žene da se miješaju sa muškarcima. Danas je žena primorana da izlazi iz kuće, putuje i da se obrazuje. U Islamu je pokrivanje posve krivo shvaćeno, jer po šeriafcu pokrivanje znači o d i j e v a u j e. .1 kao što je muškarcima određena neka forma odjeće, isto taiko je određena i za žene. Inače islamska religija ne smatra ženu kao predbiet strasti i pohote. Ako žena kod muškarca -izazivlje strast, i muškarac kod žene pobuđuje pohoto. Pre­ ma tomu, trebalo bi da se i muškarci pokrivaju. Šenia-t je međutim u ovom pitanju polazilo samo s moralnog i vaspitnog stanovišta te je ženi za­ branio raskalašenu nošnju. U ovome je Islam vrlo strog. Dok je kod Evropejaca društveni običaj, da se ističe ženska ljepota, to se u šcriatu zapovijeda pokrivanje »zineta« u žene t. j. dio tijela od podvoljka do pod koljena;. I dtok zapadnjaci pokrivanje *) Dželal Nuri: »N aše Žene«. Žensko pitanje uppće. i previše zanemaruju, muslimani se u tome drže — Povijest toga pitanja. — Muslmianske i turske žene. pretjeraniosb. Islam, kako to zahtijeva i zdrav ra ­ ln octavo, Str. 225. Izdanje knjižare »Yeni Osmanli« — Cari­ zum, zahtijeva u ovome zlatnu sredinu: ni pre­ grad. 1913. Općenito je .danas mišljenje na Zapa . pokrivanje žene rašireno isključivo medu islam­ skim narodima, iako u stvari pokrivanje žene nije običaj scpstven sljedbenicima islamske religije. Pokrivanje žene poštivalo se odvajkada kod svih primitivnih naroda i svaki takav narod prelazeći iz svoje primitiivnosta postepeno je napuštao taj Običaj. Dck je pred nekoliko godina i većina naših Jevreja strogo se pridržavala ove ustanove, to je dan-danas ona kod njih posve iščezla. Isto tako i kod kršćanskih naroda pokrivanje je bilo mnogo rašireno. U desetom stoljeću žene su u Evropi pri molitvi i na ulici nosile neprozirne koprene. Iza 13. stoljeća koprene i feredže postadcše mnogo tanje i laganije. U našim zapadnim zemljama mnoge kršćanke, osobite Arnautke, i dan-daras idu pokrivene. Narodi, koji su kulturno zaostali, tamo je i pokrivanje žene obligatno, a u zemljama, u koje prodiru savremene ideje i civilizacija, žene se ot­ krivaju sve više i više. Nošnja vela i pokrivanje lica nema niti može imati ikakove veze sa moralom i nevinošću. Kako moral jedinoga naroda može biti na dostojnoj vi­ sini i ako su žene toga naroda otkrivene, isto tako �Bpoj 24. r A JPET. tjerano d-okoltirarije ,nii'ti perzijanskih feredža sličnih vrećama. Po Kurvam« zabranjeno je muslimanima i muslimankama pokazivati i gledati sramne dije­ love ljudskog tijela, huđućj to dovodi dio razvratnosti i nemorala. , Prema definiciji »Ibimi Abidina« po šeriatu moga se otkriti lice, ruke i noge. Po Imami-Šafinu mezhebu muškarac može vidjeti lice i ruke žene, bez pohote. Pri poslovanju i svjedočenju dozvo­ ljeno je gledati žensko lice. Kod svjedočenja mora se žena otkriti, ako je pokrivena, jer se svjedo­ čanstvo ne .uzima u obzir. Pa Zejled-ji žena treba kao i muškarac da pokrije sve dijelove tijela, osim . lica i ruku. U mongim pravnim (fiikh) djelima izričito stoji da žena ne treba pokrivati lice, ruke i nioge. Naš veliki pejgamber zabranio je nošenje rukavica na rukama i koprene na licu onima koji se nalaze u Ihramu. Malikije i Haobelije također se slažu da ne treba pokrivati ruke i lice, te su učenjaci ovih dvaju mezheba u ovome pogledu iznijeli vje­ rodostojne dokaze. Sejjiid Siddik Masan Behađdr u svom čuvenom djeluje- ženikom pitanju utvrdio je, da žena ima pravo upravljati ša svojom imo­ vinom i s njom slobodno raspolagati. Prema .tome ne može se ni zamisliti da^e sa ženom mogu sklar pati poslovni ugovori i s njima biti u saobraćaju, ako te žene nđjesu otkrivene i ako njihove ličnosti nisu dobro poznate, c Pokrivanje je uzurpiralo ženi mnogo njenih ■prava. Pokrivenoj ženi nemoguće je posluživati, voditi trgovinu, obavljati industriju, te uopće vršiti poslove, koje iziskuje današnja teška borba za ži­ vot. Po šeriatu žena može i dužna je da se zanima svima ovim poslovima. Čuveni egipatski borac za emanaipovanje : muslimanske žene Kasem Aminbeg veli: »Bog nije podijelio svemir napose između muškarca i žene i interese pojedinih klasa na zemaljskoj površini tako opredijelio da se žene koriste zasebno, a muškarci zasebno. Naprotiv Bog ih je udružio i obveza'O da zajedničkim djelovanjem i zajedničkim snagama viđaju zajedničku korist. Mi vidimo da je danas prosto iz nužde ne­ moguće nositi koprenu muslimankama radnicama, sluškinjama i seljankama. Ako je muslimanka pri­ morana da pristupi sudu 'kao svjedok ili tužitelj, onda joj se ne može dozvoliti da ostane pri tom pokrivena lica. Jedan sudiija ne smije izdati osudu ' ličnosti pokrivenu lica, a isto tako ne vrijedi ni svje­ dočanstvo sa koprenom na licu. Imami svih mezheba složni su u tome, da čovjek može i treba vidjeti ženu koju želi vjenčati. Naš pejgamber upitao je jednom prilikom jedinog od1Busamija da li je vidio ženu koju će vjenčati, pa CtpaHa 371. kad je dobio odgovor negativan; naredio mu je d'a je vidi, jer poznavanje je najboije srčdstvo da se medu mužem i ženom’ ostvari iskreno prija?, teljstvo. Kur-un zapovijedi da se krivim okom -i\c gleda na druge i jalsno ističe da je najpristojnije . gledati predaše. Ali ova se zapovijed odnosi k o -' liko na muškarca toliko i na ženu. Poznavajući u tančine prirodu ljudsku, Islam je i u pVoth pitanju istakao princip jednakosti između oba spola. Pokrivena žena izgleda kao neki bauk, nešto čudno, a za mnoge i interesantno, te ta činjenica pobuđuje kod muškarca samo strast, i još više, pobuđuje želju za poismatranjem. A budući muška­ rac ide otkriven, to on kod žene, neće, pobuditi takovih misli i osjećaja. Prema tome, kako je rekao Kasem Aminbeg, »kada bi lice. žene bilo posve.. otkriveno, možda bi njeno cijelo biće spriječilo; to-. liko očiju da je ne gledaju.« AkO'je lice u žene otkriveno ona svojim po­ našanjem neće dozvoliti i dati povoda, da se po­ misli kako ide otkrivena samo za to, d a, ljudske ■ poglede na sebe skreće, jer dobro poznaje odn'ošaj prema svojoj porodici i čistoću svoje savjesti.« Što se tiče vela i koprene, budući je šeriat u svim pravima i dužnostima izjednačio ženu sa muškarcem, onda proizlazi, da ta smiješna'ko­ prena nije vjerom propisana. Jedino čini iznimkiu,., časna porodica velikog pejgambera. U ono doba,jedna klika podlih stvorova mije odavala dostojnog poštovanja časnoj porodici velikog pejgambera. Kao što su danas neki vladaoci Istoka i njihove fa­ milije u neku ruku bili izolirani od ostalog svijeta, tako je onda, da izbjegne pogrde i napadaje nitko­ va i rad pejgamberov morao bite odijeljen u po-, sebne prostorije. 1 U jednom ajetu se zapovijeda/ »O pravo-vjerni! Ne ulazite bez dozvole u svečevu kuću. Ako što od časnih žena zatrebate, to tražite s’ vana. (Nemojte ih napastovati). Nije vam dozvoljeno koju od njih uzeti za ženu.« Ove se zapovijedi odinose speoijalno na žene velikog pejgambera. U'* tom se slažu svi islamski pravnici i komentatori;!. U Kur-anu izričito stoji, da one ne sliče drugim osobama. Zato sve zapovijedi apsolutno nije-; dozvoljeno primenjivati na ostale žene. Po šeriatu 7 je zabranjeno, da žena ostaje na samo sa jednim« požudnim i perverznim muškarcem. A za ostalo ne postoji nikakva zabrana. ' Ovi uzvišeni ajeti zapovijedaju samo olakšicu i ugodnost: »Bog vam je odredio udobnost, a ne muku.« »Islam vam ne daje poteškoća.« »0 pra­ vovjerni! Nemojte pitati za neke stvari, koje će . vas rastužiti ako vam se otkriju.« / �1 Ctpan* 372____________________________ »f A J P E T«___________ - finoj 24 U ■staro dioba muslimanske su žene sudjelo­ vale i u ratovima. (Neka se izvoli obratiti pažnja ■ slici junakinje Zebre u Abdul-Halk Hamidbvoj dra­ mi »Tanik«-u.) Muslimanke su prije zalazile u učenjačke krugove i debatirale o velikim problemima. U Islamu je odgojeno mnogo ženskih kapaciteta, š ta više, od njih su neke vršile 1 profesorske duž­ nosti. Pa da li su one ljudstvu i Islamu učinjene velike usluge' mogle izvršiti u zatvorima sa sedam katanaca, i u vrećama kao što ih nose Perzijanke? I da li su islamske žene, koje se toliko proslaviše u raznim ratovima, ova junaštva mogle pokazati poštivajući natražnjačku ustanovu pokrivanja i nošenja koprene? Radi toga ja moram još više poštovanje odavati mojemu veleučenom profesoru Abdul-Hak-Iiamid-begu, što je napisao čuvenu dramu »Tarik«*), da dokaže kako je muslimanska žena vršila ovu visoku ulogu. Izreke i riječi juna­ kinje Zebre i njenih drugarica jesu istine, dostojne dubokog i , dalekosežnog razmišljanja. Velika učenost i sjajni talenti islamskih ženskih kapaciteta opisani su u Hadži žihnhefendinom djelu »Znamenite Žene«* Da se vida kako se jp pokrivanje kod prvih muslimana smatralo i koliko se je otprije u Arabiji do toga držalo dovoljna je ova .priča: »Musliman­ ski vojskovođa Seliem 'Bin Kajs jednoga dana pošalje svoga glasonošu Hazreti Omer Bin-elHattabu, da ga izvijesti o jednoj ratnoj epizodi. Kada sam diošao^ Hazreti Omerovoj kuci, priča ova osoba, dozvoljeno hii je da izađem pred nje­ govu ličnost. Našao sam ga gdje sjedi na jednoj prostirki od strune, naslonjen na dva strunena jastuka napunjena vlaknom od datule. Panudi mi jedan jastuk i ja sjedoh. Ovo je mjesto bilo na jednoj strani avlaje a na protivnoj strani vidjela se jedna soba sa kratkim zastotfcm na vratima. Hazreti Omer reče: — Ej Ummi-Giulsum! Želimo štogod pojesti. Na ove riječi donese se doručak, koji se je sastajao od hljeba i maslina, posutih neistučenom soli. Omer reče: — Ummi-Giulsum! Zar ne možeš doći, da s nama zajedno— doručkuješ? Ummii-Giulsum odgovori: — Kraj tebe čujem glas jednog čovjeka. — Da, ova osoba nije odavde. Iz ovih riječi razumio sam, da me Hazreti Omer ne poznaje. Ummi-Giulsum ponovno odgo­ vori: 1 .• . — Da si ti želio, da ja izlazim pred ljude, odijeo bi me onako kao što Džafer, Zubejr i Talha odijevaju svoje žene . . . Omer nastavi : — Zar nije dovoljno da te svijet nazivlje kćerkom Ali-Bin Ebi-Taliba i ženom Omera, vla­ dara pravovjernih? ^ N a to okrennvšd lice reče: 1• — Izvoli! Da je Ummi-Giulsum bila zado­ voljna, dao bi ti iznijeti bolji doručak od ovoga«. Ja se principijelno protivim pretjeranom po­ krivanju i nošenju vela, što i veliki naš šaniat pro­ pisuje. Ali nisam ni pristaša brzog ukidanja ovog običaja, d!a to ne bi dalo povoda širenju nemo­ rala ii perverznosti. Ovaj posao radimo postepeno i oprezno — i pripravljajmo naše žene. Sadašnja starija generacija milje baš toliko sposobna, da se emanoipuje. Zato, pazeći strogo na moral, emanoipujmo našu sadunju mlađu i budluću generaciju. Istakao sam na drugom mjestu, kako su zna­ meniti sociolozi, kao L. Biicbner, Letouirneuir i dr. zagovarali postepenu emancipaciju žene. I naše je žensko pitanje jedan dilo općeg ženskog pitanjaZato se i mi držimo te metode u oslobađanju naših žena. Moje se mišljenje potpuno slaže sa oprav­ danim mišljenjem Kasom Amiu-bega, od čijih sam *) Ova je drama dizaste u mojem prtjjevodlu u rraikitecM se djela koristio, osobito pri pisanju ovoga po­ glavlja. knjižare M. B. Katejđžtića .u Mostaru. — Pir. prev. PafiMHflpaHaT Tarope; ? CKEJ1ET. y cooh nope;t roje cmo mh ^epa cnaBajiH bhcho je Jbya;cKH KOCT,yp. Hohy je iseTap itojn je Kpo3 otbopene upoaope yjia3HO y cof>y noTpecao meroBHM koCTHMa. Mh cmo*ko;i Heitor cT.y^eHTa Me/mUHFie y'iH.’iH ocTeoaorHjy, jep nam OTan; fieme ]>emHO ;ta nac nocneTH y cne anairocm Kojihko je y tom ycneo trnje HOTpe6iio ;ta i<aayjeMO oumra noj« nac no3najy, a 3a ,upyre je ćojbc ;ta ociane Tajna. 0# Taa a je npoiUao Miroro ro^HHa. y tom MebyBpoMeHy mine3Hyo- je KocTyp H3 coCe, ir ocTeoaornja \ H3 namnx Mosrona, a aa 3a coOom mije ociaBHaa HHKaKBor Tpara. He^aBiio HaM je i<yha Onjia nyna rocTHjy h ja caM Mopao npeHohHTH y OHoj HCToj cTapoj co6h. Y Toj nycTOj oflajn caH mh HHKaico unje xTeo ^a flobe h aok caM ce neMHpHo oicpeTao c je/uie cTpaiie na apyry nyo caM KaKo y 6jih3hhh ca upKBe oflČHja j»Vian cai’ 3a /tpyrHM. y yrjiy coQe cbctjioct uohHe .'iaMne nocTajajia je cne cjia6Hja; najaafl aaTpenepn, naiiJiaMca HeKOjiHKo nyTa h yracny, �Spoj 24. >t A J P £ f« ĆTpaHa 373, . Upe Tora cmo y noponunii hmu.ih BHiue cJipT»IIycTHTe Me naK.ie na iiponyvKHM. Bn.na ca.M HH.t cjijniajeDa na je 6n.no eacBHM npnponno hito ne Bp.no panociia Kan caM ce BpaTH.na y ohob noM. Jbynn ranieme JiaMne nonceTH.no na CMpT. PajMimutao ca.vt cy uacTOja.'iH na mh noKa/Ky na Me ne 3anavKajy, Kano je y BejiHKoj apeiin naieoTa on ncTe Banehoctu a.nn ja ca.\i Bp.no noGpo 3Ha,na na Me je npnpona oGnđrabaj Kan ce yracn cBerajbica Kao n Kan ce HCKpa napH.na pejKOM 3aceH>yjyho.\i .nenoTOM. A mTa bh je^nor MOBenjer JKHBOTa M3ryGM y Beraoj TaMH. Te MHCJIHTe?« MAČJU npoOy,iHme mh cehame Ha cnejieT. ^ ok caM »Pano BepyjeM — npoMpMjbax — ajiH nnau momtcTOjao na ceOn npeeraBHM KaKo je motjio na Ka­ paTe noMiicjiHTH na to na Bac ja HHcaM HHKan BHneo«. mena Te.no Koje ra je neKoh oGaBHja.no occthx na je »HlTa, HiicTe Me BHne.-iH? A Moj KOCTyp? Xa, xa, neKO nponiao nopen mot KpeBeTa h Kano 3aTHM no xa! ^cOpo naK.ne. Ca.MO ce majiHM. Ha KOjH Bac Ha3HflOBHMa Tanna. Hyo caM iberoiBO y6p3aito nncan>e. 'iHH Mory yBepera na cy H3 obhx naivieiinx mynHiir.nena.no je Kao na Tparcn HeuiTo hito He Moace na jbHHa r.nena.ne najcjajHHje TaMiie h >ie3HyTJbHBe omh? ftaJje h OBe je CpiKHMfKopapHMa oOHJa3Mo no coOh. H na ohh HCKemeiiH 3yGH Koje CTe bh or.nena.nn hc Bifo caM y6e^en na je CBe to ca.\io yo0pa3HJba Mora i naroBemTanajy HHMa.no o ocMexy lcojn je .ieGneo Ha Gecanof y3pyjaHor M03ra h na oho uito mh je nerjie- py6iiHCKMM ycHaMa? Ii’an Ghx caMO noKyina.na na nano Kao XHTpn Kopann ne Gerne HHiuTa npvro nero bum CTBopnM iipencTaBy o JbynivOCTH h npa/KHMa Koje Kyn;afte Mojnx jkhji& y cjienoomiHijaMa. lla nnaK, cy y HaiiOHy MJianocTH Oyjane h pBeTane y ojiarHM h ynpKoc TOMe ojianno caM ce. ,fl,a Ghx ce pemno Te'. iiyHHM napa thiikhm JiHHHjaMa, — Mopa-ia Ghx na xa.nyu,HiianHje y 3BHKHyx rnacHO: »Ko je to?« y 4hhh 1 ce cMejen. A.'ih to Me h jbyTH! HajiiyBeHHjH JieKapu mm ce na Kopapn 3acTauie npen M o jH M KpeBeTOM h 'Mora Bpe-Me^a Hncy motjih hh caibaiH na he Moje na neKO onroBopH: »Ja caM to. ^oniao caM na noTpa- kocth Ghth noGpe 3a npoynaBajbe ocTeoJioraje. 3HaTe JKHM CBOj KOCTyp«. .ih bh na Me je jenan M.nanH Jienap Kora caM noanaBhjio 6h Hiraiv CMeniHO noKa3aTH cnpax - npen >žwia, iiopenno ca 3.naTiniM 3aM0aicoBHM hbctom? Oh jen&HM GnheM Moje ManiTe h panH Tora — npftier- je MHC.iHO'^m je peo ocTajin pseT caMo namKa Koja iryBniH Hnan MBpuihe noKpHBan — pei<ox ca npHBHn- omiojbaBa nBeTOBe Moje JienoTe. A je ;ih hko nopen ciceneTa hhmhcjjho na 3aM6aKOB nser? hhm MHpOM: »3ronaH nocao 3a OBe' nohne caTe! Ha Kan can xonn.na Hsa.na caM ocehame na can nnuiTa heTe na no’iHeTe ca cKeji^To^?!): Har.nenajio mh je pa3roBop no;ia3H Heiiocpenno -ja-\iaHT Kojn oko ceGe mnpn cjaj; oBaKH Moj noicpeT 3pa>iHo je na CBe CTpane Tajiace JienoTe. Mor.na caM H3a KpeBerae Mpe/Ke 3a Konapi^e. »lIynHO iiHTajibe! y CKćJieTy cy Gnjie kocth Koje. c y ,mh onKOsaiBane cppe. cajHMa na nocM£vrpa^i cBoje pyne — pyne Koje cy .naKo, Kao y HrpH, Mome na o6y3najy h HajueyicpoTM.nanena'iKH npa>KH Mojnx' nnaneceTmecT ronHHa M'Bane cy okojio mera.Ha 3ap je nynHO hito nce.iHM jbHBHjer H0Bei;a. Ajih OBaj yKoneHH CTapn K0CTyp nao je o M eHH ;ia/KHO cBeno’iaHCTBO, noic caM ja Gn.ia Hem ra jom jenapen BHnHM?«— »^oncTa — peKOx ja — to je ciacBHM onpannana n;ejba! TpasKHTe bh cpftt) MohHa na onoBprHeM Ty cpaMHy iv.neBeTy, 3aT0 MpsuM Bac H3Jian cbhx .T.ynH. XTe.na Gnx na BaM h.tvnan>e ,noK ja noKyiuaM na gacliHM!« T.nac mh pene: »A.ih ja mhcjihm na BaM je no- InjoM o Mojoj jenHHCTBeHoj h JKHBoj jieiiOTH onarnaM canHO h 3aT0 hy na cenHeM nopen Bac na Ma.no hac- 3a yBeK can ca o'injy, a c ibhm h cac onaj octcojiojiikh Kano. lipe Miioro rGnmia HMao caM oGiniaj na cenuen KojuM je Hcnyibeii Bam MOsaK«. »Morao Giix ce BamiiM na'iOM — Kan Gh ra jom .riopen Jbynn h na ce c h>hmk saGaBJbaM. A.ih 3a nocjbenfbHx TpHnecenieT ronHiia cTemao caM caMo y HMa.iH — 3an.neTir, na y Mojoj r.ia'BH neMa hh Tpara BeTpy na TproBHMa sa cnajbHBame mptbmx. H can Gh ocTCO.norHjH h na jennuo mTO je can JicnyibaBa jecTO mh ce XTe.no na ca jennHM ’iOiBeKOM iipohepeTavr, Kao cjajHa c.TiHKa p.ame JienoTe Koja ce cBeTJiehu npenama y npnoj nocanuiiH iiohn. To je ese mTO Mory na Kah npe. OceTHO caM Kano je hcko Gam y 3 Mpeacy ceo. HieM«. »Ja HHca,M HMa.na iiHjenne npyra,pnne — npoBpso caM ce cnamao y cHTyauHjH h onroBopHx ca oho.’ihko xpa6pocTH kojihko caM je . yonmTe Morao nymH r.nac. Moj jenHiiH GpaT Geme pemno na ce He npHKyiiHTH: »To he Ghth Bp.no 3ronHo! JJajTe na ro- iKPiiH. y jKencKOM one.iemv JKHBena caM caMa ja. CaMa caM oohmiio cene.ia y GaniTH, y ceHpn cTađa.na BopHMo o neneM BecenoM«. »HajBece.nnje on cner mTa 3HaM to je HCTopiija h caiba.na na je neo cBeT y MeHe 3ajbyG.Tbe-H, n a GynHe 3Be3ne iKenHHM okom H cnnjajy Mojy .nenoTy, ;na'BeTap Mora JKHBOTa. To hy na BaM npiriaM«. 'ievKJbHBO y3naxH0 Kan Me non Gn.no KaKBHM -H3roHa npKBH onGume n«a caia. nopoM nonHpne h na Gh Gyceibe Ha KOMe cy no’iHBa.ne »Kan caM GHjia Meby JKHBHMa h M.nana, Goja.na ca.\i ce cBora Mv>Ka Kao cane cmpth. HlTa caM oceha.na Moje iiore — Kan Gh HMa.no cnecTH H3ryGH.no jei npn lipBOM nonnpy. Caibana caM na MnannhH ne.nora Tana, to ce n i ynopennTH cano c oiihm mTa oceha pnGa yxBahena na ynnpy. To je Oii.no Kao na Me je cBeTa Kao noKomena TpaBa neiKe npen MojHM noraMa ii cpne G h mh ce HcnyiiH.no HeKOM HeonpebenoM TyroM. HeKH erpanaii najornipnjoM ceKHpoM onceKao on »Kana je IHei;xap,' iipnjaTejb Mora GpaTa, 3aBpMHpiior h THxora noMa mot neTiiibcTBa h micaM niHO cBoje MenHPHHCKe Aayiie, iiocTao je Ham KyhHii HMana MoryhHOCTii na My ce otmom. Jlaa Mecena nakoh BeH'iaiba ynpe mh Myac h Moja npnjaTCJbH h po­ jienap. H necTO caM ra r.nenana Kpo3 pyny Ha 3aBecii. Moj GpaT je G ho ocoGemaK ii HHje Morao na rnena ljanu caHcajbeBa.iH cy Me c Miioro naToca. Oran Mora MyvKa, nomTO Me npeTxonno nyro CBeT OTBopeHHM o’iHMa. 3a ■lapra je cbct Gho npemapen h 3aTHCTPH. H TaKO ce ne ti.era nocTeneno iioBnaHoiiHTHBa’iKH r.nenao pene Mojoj cbckpbh: »3ap He iijinHm na HMa 3ao nor.nen?« — Ho, c.nymaTe .i h ? hho noK ce Konamio HHje c&cbhm ckjiohho y Kpaj. lHeKxap je G ho JberoB jenHHH npajaTen. a npeMa TOMe HanaM ce na BaM Moja HCTopnja irarnena HHTepejenHHii M.nanuh Kora caM Mor.'a na BHnHM- H ■nan caiiTHa«. caM y Bene y Ganmi np^ana ^Boje ce.no cBaKH on »Bp.no naHHMHBa — ,peKox. IIo’ieTaK je 3ancTa BojcKe MojHx yMHui«ibeHHX oGO/ii^naTevBa. Koju cy mh Baiipenno receo«. / .A . < , �ČTpaHa 374. rVAJPET. B po j 24, „npCA HoraMa. jic>KftJiii, Oho jc no jeAan IlleKxap. Gjiy- Giix jiuko Morao npooaFHTii ocniraic noliu uaiipniaMjyhii je kuko Ghjio«. . . . Vii^re JiH bh? }Ja iuia caA mhcjiutc?« »Ajih n a Taj naM im n p ii'ia Gh ou . ju iipeo3GHJbHa.‘ .........»I3am caM bumhcjiho Aa OyACM llleKxap« — o^roI'Ae Gh octrjio oho ueceJio? II rAe Gh ocraO KOCTyp ■;BopHX c y3^axo.M. »ilo'ieKajTe Mano. Gac.uyiuajTe najiipe iipnny ,3,0 c a cBojiiM HćuepcHHM a.vGmia? IIycTiiTe Me AaicJie Aft .‘icpaja.-Je^Hor KHuioHHior ;;ana AoGiua caM rpoaiiuny. npoAy/KHM npHMaibe. Mhm je aoktop ctokuo Majio JleKap Aobe Aa Me upeivie^a. To je Ono nam upnu npaiccc H3iiajMiio je y iipn;ieMJby n a iu e i;yKe jeA ny cycpeT. Ja caM jicvKaJia npeMa npooopy tuko, Aa jc coGy 3a opAiiiiau1Hjy. J a cum noKUTicaA yur^eA y ina.iH npBeim OAcjaj Benepiber iioOa yupauo na^ao na mojc 3aniiTKHBa.ua o .'ickobumu h OTpoBima h kojihko TpeGa • OjieAO ;iime. Kaa jc aoktop ymao, ja caM ce npeue.ua oa OBor lu n i oa o n o r n a ao ,'iobck yMpe. Te c y r a y iberoB iiojioiKaj ii noaMaTpa.ua caM caMy ceoe. CTBapH HiiTepecoBajie h n o c ra ja o je roBopjbHB. K poa KHAe.ua caM y AMBiioj Benepiboj cbct. iocth jkchcko Te pa3roBope npiiBHic.ua caM cc iia Mucao o cmpth ii o.ieAO Jiuije KaKo — noiiyT yBe.nor upeTa — no'iuBa Taico c y JbyGaB h c.\ipT nocTa.ue jeA im e Ace CTBapH na MeKOM GejiOM jacTyicy, aok cy yBojnn nexajno oko Koje c y HCiiyibaBa.ue Moj mojih cbct. M oja licT opiija eiejia naAa.uH, a cTiiAJbuiio cnymTeiie Tpenaniipe u,e- cKopo je u p u K pajy. l l n je joui.M H oro ocTa.no«. »HeMa jom bh iioIih Miioro«, nporyHtyiM ja. JiOM Jiimy ^aBajie AHpJbHB napaa. IljiauubHBHM u MiipiiiLM r.uacoM ynnTa aoktop Mor OpaTa: »UiieM. jih »Ilocjie neicor BpeMcua ona3H.ua caM Aa je aoktop joj oimnaTii nyjic?« MyAHonaTO pacejan u liarJieAaJio je i;ao Aa oa MCiie HaTO ja HcnoA noicpiiBUMa nauyKox yMopHy .leno xoKe Aa caicpnje neniTO nera ce cthah. JeAHora Aana cKpojeny pyKy. — »Ax, caMO Aa join hmum ca(pnpćKy Aol>e koa Hac. Bho je OACiieii c oiiiue naiKibe nero HapyivBHuy‘) — iio.mhc. ihx KaA caM jc nor.ieAajia, oGhmiio h aaMo.iiio je aa Ty noh no.ua oa Mor 6paTa. HucaM BiiKaA BHAe.ua Aa ce jeAan Aoimop TaKo’ ne- Hhcom Morjia Aya.e Aa oaojihm jb,yGoiiHTCTBy iiero cnpeTHO iiOHama KaA iiniia iiy.uc kukbom lianjicifTV. t oaox u]>aTy Aa caauaM uma to aoktop iianepaBa. KaA mu je iipnxBaTHO pyKy AP-vra.uit cy iiy npci'M. llonrro cum najiipe roBopH.ua o ApymM CTiiapiiMa yinrOh je Mepno Moj ny.ic, a ju 0TKyu,ajc iberoisor cppa. tox ra iconauno: • BepyjeTe .uh mh?« »^aAa2), KyAa he Benepac aoktop y TBojiiM ko»Bepyj6M bum paAO — Tifeuok — OTKyn,ajn mo- jiHMa?« Be'ijer cppa U3Aajy«. »y cMpT«, OAceue GpaT KpaTKo. »Kuko caM 'iecTO noGojbeBajia ii oiict 03ApaB»Ax, KO/Kii mh — naBnjbHBa.ua caM — KyAa y JbaJia, oiia>3HJia caM Aa ce ^fpoj oflompaoiui o KojHMa iiCTniiy ime?« caM c Benepa y spTy CwyH.it.ia, cMaii.no na jeAiior j<;»Xohe Aa ce piceHii«, Ocrne H>eroB na.uo jacHiiju AHHor. H Hanoc.u£TKy Moj mujih cuct cacTojao ce H3 OATOBOp. jeAHor .ueKapa ii H3 je,|uor naipeiiTa. y Te Beuepn »Ax, 3aHcia!«, peicox h iipacHyx y ;iyr rJiacan o6jiaMH.ua cum ce kphibom y 3.iaTiio;i.’yTH ^apn, y CMdK. . K. I y.BojKe y Koje cum yBiija.\a Kocy yii.iCTa.ia cum bchuii, MaJio no Ma.uo ao3hoaox Aa je iieBecTa hcko GoGeJior jacMHiia ii ca mujihm oivieAa.uoM y pynn mrijia raTa nacJieAHHAa h Aa he AOKTopy aohcth Be.miK Ha CTapo Mecio iioa CTaOjiHMa. Miipa3. A jih 3auiTo Me je Mynno OKj>MBajyhH to npcAa Bepyjeie jih bh Aa cfe tobck np.io opao naMopH mhom. JecaM JiH hkoa oa H>era Tpa/KH.na h.uu ra moAKBehH ce cBojoj concTiieHojv .lenom? Ax, He! Ja ce JiH.ua Aa ce ne nceim jep he mh to po3Ghth cpu,e? -He HHcaM HHKaA r.ueAa.ua c^ojiiM conTCBeHHM O'iHMa. Ja •rpeGa ce Mynii;apn,iiMa hhkoa hobcphth. J a caM ce y caM TaA Gn.na hcko AROcipyKp Gnhe.-, nocMaTpa.ua caM cbom JKiiiBOTy caMo jeAHOM HOBepH.ua h AOiiuia com ao ce Kao Aa caM ja 6H.ua Jienap; yiiHpajia caM omh y ce, OBor ca3naH>a. 0AynieBJbaiia.ua ce h 3ajby6jbHBaJia ce ao .uyAHJia. KaA ce aoktop iiokoh oGaBJbenor noc.ua BpaTHo AJiH ynpKOc cbhm MH.ioiiaibHMa KojHM caM ce oGacn- h yiipaBo xTeo Aa Haube, cMejyhn ce ja ra yiiHTax: iiana no mom je cpuy .iyTao y3Aax cjiHMaH neMHpnoM ^TaKJie AOKTope, bh ce koiihtc Benepac bchmoth? nohiiOM Beipy. Moja BecejiocT unje ra como 3GynHJia Hero ra naic Oa Tor AoGa napamio nncaM Gn.ua iihkua caMa. h yRpeAHJia. IlIeTajyhn nocMaTpa.ua caM cnyiuTennx TpenaRHija »Ajih icuko to — npoAy>KHJia caM — Aa iieMaMO Hrpy Mojnx HeiKHHx ho;khhx npcTnjy n nnTajia ce HH HJiyMHiiau,Hje hh CBHpana?« uiTa Gh penao aoktop KaA on to Morao Aa bhah. Y »Bap je cboaGo toko neceo Aorabaj?« oAronopn noAHe KaA Gh Ba3Ayx Gno ncnyibeH cyHMeBHM ncapoM oh c y3AaxoM. h KaA ce ra je nyjio nnniTa ceu noanna Ha nonoAneJa iioiioBa npcnyx y c.Mex. »He, ne, — BiiKa.ua Bny Mo.iHTBy, KaA 6h nua npaTHnx 3HAona npoAanaou, caM — oboko 3ancTa He hac. Ječme jih hkoao nyjiH Aa nenyu,i;ao: »KynyjTe KpncTajino npcTeH.e« — TaAa je CBaAGa npoiuJia Gea inenjiyKa h My3HKe. Gnx ja na TpaBy pacupocrapaJia cHe/KHO GejiH ’iapT ojihko ca.M AOcabHBa.ua GpaTy, Aa je on •oamqx uia<p h HacJioHHBUin r.'iaBy Ha pyi:y JierJia. Ca upo- napeAHo Aa ce upnpeAH cne iiito je noTpeGiio aa jeA»y MHHUbenoM HOHinajiaHcoM noMHBa.ua mh je Apyra pyna npHCTojHy cnaAGy. na MeicoM Mapina(J),y a ja caM TaAa 'uaMnuiJbaJia Kano Uejio BpcMe GpGjba.ua can Becejio o neBCCTH, o mc jc iicko y onoj napoGnoj iiobh bhaco, c nyHO nonpeACTojehoj CBcnaiiocTH h o tom uma hy Aa paAHM niTonaiba y3eo Mojy pyKy y cBoje, npnTHCHyo jeAan i:aA ce MjiaAa AOBeAe. »;I,oKTope, — imTa.ua caM — iiojby6an Ha ibeny py>KHMacTy KO/Ky n 3aTHM ce no- xoheTe jih h AaJbe iipoAy/KHTH Aa iiniiaTe jbyAn.'ia, jiaito yAajbno. Kano Gh Ghjio Aa ja obac aanpniHM nyjic? — Xa-xa-xa!« H ai;o ce ne Monte BHACTnTima cBojy npHM,yV Kano Gh m m ce to Aona.no?« ce /lomaiia y MOBeKy, a iiapoMimo y MyiiiKapuy, linaic. »To ne Gh Gho ])ban CBpiiieTaic — oArBoopHM ua- ce Mory aanjicTH, Aa cy Moje peun noralja.ue AOKTopa MiuiiJbeHo. n.piria ne /in GHJia Gani noTiiyna, aJiH ja Ka onmap hoik y cpne. ‘) yAOBHiie Mopajy Ghth oAeBene y Ghiih Gp3 2) Gru.pnjH Gjiar. HKAKBnr HUKHTa. �Epoj 24. Ctpana 875. GBa.40p.fta CBe’mftocT ii Ma.ua jp 4a uo'uio tok 404Kaii y noh. lipo no;iaci;a miao je aoktop 4a Kao 11 oOh'iho 11a Topacii mciihjo c mojhm fipaTOM *famy unim. Meceu, Ceme ynpano h3humo. flpn^oi hm CMejyhn ce h poKan: »^OKTOpc, 3ap cto 3a<5opaBHUH n a ’ iuiiny ona4oy? Bpaie je 4a Kpenere«. OB4e Tpefia 4a cnoneH eM joui jc4ny mouciikoct. Ja caM y tom Mel)yBpeMeny cico'iiua 40 aiiOTeice, y3e.ua je4an Ma-'iu npauiaic h neaaiia/KOHo cpyiiHJia y 40KT0p0By 'iainy. ^ oktop Hcicaim >jauiy h ca iiorueflOM kojh mh je napao cpi;e peie yaOybenHM rJiacoM: »6114a MopaM 4a uobeM«. . , My3HKa iioiie 4a cmipa. Ja 040x y cBojy cooy h oOyKox OBa40oHy xajbHny 04 CBHJie ii auaTa. HaBa411.ia can H3 3aiyby»iaHor opMana cne uaKine 11 yKpace h OKHTH.ua ce; oGojH.ua caM npBeHO ananome Mora iueHCKor 40CTojancTBa 11a T6Meny h bhthm can ce 11pyiKH.ua y Bpiy H01104 4pueTa. BH.ua je npeupacHa noh. HeiKiiH jy}RH>au noji>yiTHHMa je ue'iHO na.Mop ciieia. Mnpnc jacMHiia h 4.vli»HHa hbctb Hciiyii»anao je npT iinjanoM pa4omhy. JI ok cy y 3BHUH My3HKe iiocTajauii nse cuaonjn h cuaOHjH, a MeccMoiia (uiotjioct CBe fiuebu h tfueba, Ka4 H3 Moje cBocTH no’ie Hon.vT cna M HuiMe3aBa cbct ca cBojiiM mrrafMvniM npecranaMa o Kyhn»eM. orif.»uiTy h poAfiimn — ja can iiouano aaKuonaua cm h 11acMeja.ua ce. BepoBa.ua can 4a he raj ocnex kuo rpar upBeHor BHiia ocTiiTH na MOjiiM ycnaMa cee 401; Jb.y4ii ne A-by h 401c Me ne naby, 4a hy Taj hcth očneja r ca coo. m HOHOTH H 4a hc 011 MOjC UHUO 03apHBaTH H 0114a KRA yCHHM y CBOjOj BO’lHOj opaMHOj UO/KHHHH. A.uh, Baj, r4e ocTa OpaMiia OAaja. ivie cBaAoeiia xa.u>HHa ca CBHJie h 3.uaTa? Ka4 Me je npenyo iuyM h» caMe Mene, yr.ue4aua ca.M upu Ma.ua AeuaKa k&ko na m^,m K0CTyi)y yiie ocTeo.uoriijy. OiiAe. r4e cy ce hokoK y MojiiM rpy4HMa pabauii fiouoBH h pa40CTH, 11 r4e cy ce, je4an aa 4pyrHM, pacuneTanaun hbcthh nyiio.u>UH Moje M.ua40CTH — Ty4a ca4a iueTa.ua y'iHT(vw‘Ba nauima h OpojH.ua Moje kocth. na jecTe uh bii .taiia3hjih HicaKaii Tpar 04 onor Mor iiocueAiMT ocMexa Kora caM trko GpHJKiio y4eu1aBa.ua? »jjajiue, peuHTO mh Kaico ĐaM ce 401134« om lipivia? > »Bpuo je aaiiHMjbHna«, peKox. y tom TpenyTKy iioue noTao 4a KyKypHue. »Jeci'e .111 jom 0B4ev« yiuiTax. B hko ne ouroBopn. Kpo3 npo30p je upoiiiipa.io jyupo. IIpene.ua HaijMAa 0 . Xaynh. Jla 11a TefiH Jhy(>H 'rparone^H CTR30 Mora MH.iomim J a cy(ua3HM noKac cbomo hobom cyimy, Ha rpamiUH y.Ma. ;ia oKviia« opne y nje-moMe orH>y JbeuoTe ii r>o.ua. . . BooroM... AxMen Mypafl6eroBMh: OnPOlUTAJ. BfioroM. . . ^ Oa.urshm iiu3 pnjei:y 'ieMepa h uarH« y 4aueicy Jiyiv<y CMHpeiiHi 'ieanvhai . ;iyf>niie cy B04a, KeuionopH upnu . IlpeKorpoOiiHx crpaiia .V Koje ce pyuiH Uiijeun onaj CBHjeT AxMefl Mypafl6eroBnh: [1JECMA EMJEHOJ 11THUI1. 0, cpne je Moje oe3rpftiiu*ino mo| h; .Vvicaca 11 4epTa II y H»era, 4para ('ne pujeite jkhbotr iicmiau.hbo tok.v — yg npoMyK,UH TyTaih — I 'ranu, Bnjeaa iitiiho iiua ropaua mojhm, Ja cttM ro.ua uiy.Ma thuihhc h (3o.ua II oo.!ia'iiiux cyaa Iloiiecu Me nohac na KpHUHua cBojun y MjecencB icpaj...! Ko cneonhH 6ou. A inerone Mebe, Kao ppiia Kpft.ua horhI Mpanuui iiTUiia, III to .neTe y BjeniiocT OfiyjMH.ue cy CBe. . . II ja Tano HeBH44>HB0 Te'ieM Kpoa CBe Tajne iipe4M0Ta 1 Jby4« Kao npna Kpu. . . I’paiie Moje iKauocne! Ko he canHT toiiuo rimjeciAo Ha rpy4HMa BaniiiM 11 iipocj’TH icpano aeueiiora umuha lio rojio« naM Tiije.uy, Hhtko? ; IlTH'iHUe dHjeua! He ueTH BHcoKO y Mjecc'ien npaj Bo3 Mene! 0 Moje cy pyiie yMopHC 04 cnona H c.Tpa4aii.a ropnor! CKuonn finje.ua Kpii.ua H cnycTii ce thxo Ha ,vBeue rpaHe One iiiy.Me Oo.ua H MCKaim 4.vror, y nacHOftH rpy4H uovku Moje Kao ro.ua pana Ja ra hyTHM — Kao HOiR 3aOo4eu y oBe.MHp. BCoroM! . ; "a Hhch BHnie. Moja... Octabu.uu t« 4P>tom r J �CTpana 376. TAJPET. kpoj Osman Nuri Hadžić: M U H A M E D I K U R -A N . (Nastavak). Porazom na Uhudu, Muhamed nije ništa iz­ gubio od svoga autoriteta. lUbjedljiiv, d sa onom .velikom moralnom snagom [koja mu nije nedo­ stajala ni u najtežim i najkritičnijim momentima, .Muhamed je lako uvjerii-o svoje prijatelje i prista­ lice, da je pobjeda idolopoklonika prolazna d da će,doskora i konačno pobijediti prava istina, vjera u jednog i jedinog Boga. Slom muslimana na Uhudu prirodna je posljedica neposlušnosti strije­ laca, boji su, uprkos Muhamedovoj izričrtoj zapo­ vijesti, napustili svoje pozicije i time omogućili Halid-Ibni-Velidu d a sa svojim krilom zađe Mu­ slimanima za leda i izvojšti pobjedu. Kur-an u III. suri bavi se na više mjesta ovim događajima. Međutim Muslimane bije nedaća,s druge strane i to zadaje Muhamedu puno brige. Židov­ ska plemena N.udajr i Kurejza iz predgrađa Me­ dine ohrabreni porazom. Muslimana, počinju ponova da konspirišu protiv Muhameda. U iofrTih je poslu podupirao i Abdulah bio^Ubej bin Selul, vođa medinskih M^ippjfika i agitovao medu su­ sjednim Beduinima za lnekanske 'idolopoklonike. Početkom mjeseca Muharema, četvrte godine po Hidžretu, došlo je u Medinu posebno izaslan­ stvo plemena Adi i Karet i zamolilo. Muhameda da pošalje medu njihova plemena nekoliko Musli­ mana vještih učenju Kur-ana, jer da njihovi saplemenioi*žele preći u Islam. Muhamed je poslao sa ovim izaslanstvom šest mladih1medinskih Mu­ slimana. Kad su došli do hunSra^Radži, napadnu ih iz zasjede članovi plemena Huzaj.1, koji su bili u dogovoru sa izaslanicima i od šestorice musli­ mana četvorica poginu, a dvojica budu zarob­ ljeni i njih idolopoklonici odvedu u Meku i predaju Kurejšijama. Mekanci su ovu -dvojicu Muhamedovih misionera najprije bacili u tamniou, a po svršetku mjeseca Muharema (E š h u r i-h u r u m) -javno na ulici pogubili. Mjesec dana poslije toga došao je u Medinu Ebu-Berra, Sejid plemena Amir bin Sas^a i sklo­ nio Muhameda da pošalje nekoliko misionera među njegove saplemenike, uvjeravajući ga da su svi pripravni primiti Islam. Muhamed, sjećajući se su-dbine svoje prve misije, nije se mogao lako od­ lučiti, ali kad mu je Ebu Ber-ra zadao vitešku -riječ da on misionere uzima pod svoju zaštitu, Muha­ med -uputi s -njim četrdeset odličnih poznavalaca Kur-ana. Kad -su došli do bunara Meunet, četiri dana hoda jugozapadno od Medine, jedan od Muhamedovih poslanika Harane bin Melhan ode vodi plemena Sas^a, Amir bin Tufajl-u, sinovou Ebu- Berratovu i preda mu Muhamedovo pismo. Amir bin T-ufajl pocijepa pismo i neotvorivši ga dono­ sioca na mjestu ubije, a svoje pleme pozove da poubijaju ostale Muhamedove misionere k o jisu kod -bunaira čekali odgovor. Sve kućne starješine ovog plemena odrekle su poslušnost svome vođi, jer. nisu htejli da prekrše zadatu riječ zbog bivšeg vođe starine Ebu-Berra-a. Radi toga se Amir bin Tufail obrati na susjedno Beduiinsbo pleme Sulain i s njim poubija cijelo Muhamedovo izaslanstvo izuzev Kal-bin Jeziida kolji se teško ranjen neprija­ telju -učinio mrtav, i doonije s -teškom mukom došao -dio Medine i Muhameda izvijestio 0 krvavom svršetku svojih drugova. T-o je silno ožalostilo Muhameda. Neposredno iza -ovih događaja pokušali su. Židovi' iz plemena Nudaj-r da na -vjeru i -iz potaje ubiju -Muhameda 'radi čega je došlo do velike uz­ bune koid Muslimana: -svi.su 'tražili da se Židovi protjeraju iz predgrađa. Medine. Muhamed je najpre pokušao da Židove privede u Islam, a kad mu to nije pošlo za rukom, pred-l-oži-o im je da se isele u koje drugo mjesto podalje od Medine. Ži­ dovi nisu prihvatili ni jedan ni drugi predlog nego su se zatvorili u svoj u tom krajiu naju-tvrđemiji grad, i Muhamedu formalno navijestili rat. Pomoć su im obećali njihovi istovjernici Kurejza i vođa Munafika Abdulah. Nakon petnaesto d-nevncg opsjedanja Nudajr su se predali, -jer -im ni M-u-nafici ni Kurejza misu d-ošil u -pomoć. Nud-ajr su se uz svirku i pjevanje žena iselili djelom u Habej-r, a djelom u Siriju. Za vrijeme opsa-de -objavljena, je zabrana vina, hazardn-ih igara i proricanja sudbine stri­ jelama: »-0 vjerni! Vino, .hazardne igre, kipovi bogova, proricanje sudbine strijelicama odvratne su -izmišljotine satane. Uouvajte se od toga i bićete srećni. Satena se time služi da -između va-s posije mržnju i da Vas odvrati od Boga i -molitve« (Kur-an V., 92, 93): Zemljište napušteno o-d Židova Muhamed jc razdiijeliio medu Muhadžirire, koji su do tada živili -u Medini -kalo gosti Ertsarija-. Cijela pedesetdeveta sura Kur-ana posvećena je ovom slučaju sa plemenom Nuđaj-r. P-oislije -ovoga mogao je Muhamed o-pet da neko vrijeme provede -mirno. Iz daha u dan do­ lazili su -iz raznih, krajeva Beduini u Medinu i pri­ mali Islam. Ali, s -druge strane spremala še prava bura protiv Muhameda. Židovski prvaci raznih �£poj 24. ■P A J P g t plemena skupili su se u Meki i nagovorili Kurejšije da ponovno zarate protiv Muhameda, obe­ ćavši iim da će se i oni uz njih boriti do konačne pobjede. Po svršenom dogovoru Mekanski i Ži­ dovski vode iraziišli su se po iraznim kraljevima Arabije tražeći saveznike i kupeči vojsku. Ova oijela akcija Židova i lidolopokitonika ostala je skri­ vena i Muhamed je ■za nju doznao tek pred po­ lazak savezničke vojske iiz Meke. Po savjetu je­ dnog Persijanca Selmana, ikoji.se nalazio u Medini, naredio je Muhamed da se sa sjeverozapadne, za­ padne i sjeveroistočne strane grada iskopaju du­ boki opkopi i da se /time zaštiti varoš sa one strane sa koje se predviđala navala. I sam je Muhamed lično učestvovao u ovom poslu. U mjesecu ševalu pete godine po Hidžretu (7. II. 627.) utaborile su se savezničke vojske, preko deset hiljada boraca, dvije milje na sjever i sjeveroistok Od Medine. Muhamed sa svojih tri hiljade vojnika smjestio se je iza opkopa, zaštićen brijegom zvanim Sele. Židovsko pleme Kurejza pridružilo se takođe (saveznicima protiv Muha­ Hafiz A. Riišatlić, šeriat. sudac: ČtpaHa 377. meda, a medmski Munaftoi nastojali su svim sred­ stvima da posiju /razdor medu Muslimanima. Nakon uzaludnog dvađesetdnevnog opsjedanja saveznici su se morali povući bez i najmanjeg uspjeha. Muhadžirini i Ensarije povratiše se tniumfalno u grad. »To je posljednji put što su se Kurejšije usudile da nas napadnu i od sada ćemo mi njih tražiti«, rekao je Muhamed vjernima. Da bi kaznio izdajničko pleme d da bi se za budućnost zaštitio od neposrednih i podmuklih neprijatelja iMuhamed istog dana naredi vojsci da krene prema postojbini Kurejza. Poslije dvadesetpetdnevne borbe i opsjedanja njihovih utvrda Ku­ rejza, gladom prinuđeni, ponudili su Muhamedu mir pod istim uslovima kao i Nudaijr. Muhamed je to Odbio i tražio bezuslovnu kapitulaciju. Ku­ rejza pristanu, ali pod uslovom da1o npnoj sud­ bini Odluči Sad bin Moaz, šef roda Avs, svog sta­ rog saveznika. Sad, dobivši i od Muhameda pri­ volu da će se njegova presuda uvažiti i izvršiti, pa ma kakva bila, osudio je sve borce plemena Kurejza na smrt. (Nastaviće se). 3* \ MUSLIMANSKO BRAČNO PRAVO (Glavne ustanove i propisi). (Nastavak.) XII. UZDRŽAVANJE ŽENE (NAFAKA). U bračnoj zajednici /opskrbljivanje žene spada u cijelosti u dužnost mužu (Džezaul-ihtibas). To opskrbljenje u šeriatu se zove nafakom, a ova se sastoji u prehrani, /odijevanju, obuvanju, stano­ vanju i ostaloj cijeloj 'Opskrbi. Nafaka žene je za­ konska dužnost muža, pa u /slučaju da ovaj za­ nemari /svoju dužnost uzdržavanja žene, onda žena ima pravo da sudskim putem prisili muža, da je izdržava ii 9udska odluka u ovom pogledu je ovršiva. U ovome je slučaju sporedno da li je muž siromašan, bogat, bolestan, impotentan, /Utamni­ čen, odsutan, nestao, malodoban i nemoćan, a žena imućna ili siromašna, bolesna ili zdrava, muslimanka ili ne, malodobna ali. upotrebljiva, živjela u zajednici s mužem ih ne i to sve dotlen, dok muž u zadnjem slučaju ne bude zahtijevao preselenje žene da s ujom zajednički živi1, pa i onda, kad je ona u pravu da mu se ne preseli'. (§§ 150., 160., 161., 163., 164. i 176.) 'Postavlja li se u muževoj kući sofra i ako je jelo na dohvatu ženi, onda ona nema prava na tužbu za nafaku. (§ 176.) Miuž je dužan uzdržavati svoju žerni i onda, kada ona odbije putovanje s njim bilo to putovanje kraće ili /duže kao i onda, kada muž ne podmiri ono što je propisano da muž dadle ženi po braku i* ona mu se uslijed toga ustegne od zajednice. (§ 162.) Ako je muž imućan, dužan je ženinu sluš­ kinju /uzdržavati. (§ 165.) Žena ima pravo na nafaku stanovito vrijeme /i po irazvrgnuću braka i to u svima onim sluča­ jevima, gdje žena ima dužnost /očekivanja (idet), osim onih slučajeva u kojima ona skrivi/ razvrgnuće bračne veze, kao na pr.: kada prede na drugu vjeru idi kad se oda razvratnu životu 9a muževom uzlaznom i niizlaznom 'lozom (oskvr­ nuće bračne veze) (§§ 322., 324. i 326.) Pod natpisom »Prava i dužnosti bračnih drugova« navedeno je u kojim slučajevima žena /uopšte nema prava na nafaku. . Nafaka se određuje prema materijalnim pri­ likama bračnih drugova. Prema tome, ako su ma­ terijalno bolje situirani ii nafaka mora biti veća/ i obratno. Ako je muž siromašan, a položaj žene iziskuje joj višu nafaku, onda je muž dužan da joj pruži moguće uzdržavanje, a nedostatak ntoraće dopuniti naknadno. (§173.) �CtpaHa 378. T A J P ET< • Naf aka se može tokom vremena povisivdtr, snižavati i o b arati i na razne načine podmirivati u novcu ili u naravi. (§§ 174., 175. i 179.) . : Žena nije dužna materijalno doprinašati za svoje- uzdržavanje i .u ovome’ svoga muža pot­ pomagati, ali nema ni prava tražiti od muža na­ knade za njih prigotovljeno jelo po njoj, osim ako ga je prigotovila za njegovu prodaju. (§ 180.) Muž je dužan, u koliko je mogućan, uzeti, za­ sebnu kuću za zajedničko stanovanje, a ako je u nemogućnosti dovoljna je 1 jedna soba sa potreb­ nim nuzgfednim prostorijama i odgovarajućim susjedima. (§ 184.) Muž nema prava da prisili ženu na stano­ vanje s njegovom rodbinom i odraslom njegovom djecom od ranije žene, niti žena ima prava da stanuje u muževoj kući sa svojom rodbinom, pa bilo to i sa njenim djetetom od njeog ranijeg muža. (§ 1 8 5 .) ... Kada muž naseli svoju ženu u kući, u kojoj stanuje i njegova rodbina, onda žena nema prava zahtijevati drugog stana, psini ako je njegova rodbina bude tvorno haiphdala i uznemirivala. (§ 186.) U nafaku spada namještaj i postelja, XJ£&ia muž dužan nabaviti evo kao i ostalo potrebno pokućstvo, šta 'više m u ž m o r a ž e n i p r i ­ b a v i t i d prdfyor za t o a l e t u , č i m e se o n a u l j e p š a v a j č i s t i, prema običaju u mjestu u kome živi. (§ 188.) Muž, koji je nastao* u inozemstvu ili otsutam, dužan je uzdržavati svoju ženu, pa ako u ovozemštvu posjeduje kakvu bilo imovinu ili ako je otsutnog u inozemstvu moguće plijeniti, onda će se nafaka ženi odrediti iz njegove imovine, a uz njezinu zakletvu da joj muž' nije ništa (ostavio od nafake, niti je kome stavio u dužnost da je uzdržaje. Žea ima na to pravo zaduženja i naknadne naplate. Ako otsutni ili zagubljeni muž nema ni­ kakve svoje -imovine, a otsutnog nije moguće u inozemstvu plijeniti žena ima pravo na određenje nafake na poček, te po Imami Malikovom i Han, belinom mezhebu može u ovakova dva slučaja žena zahtijevati razvrgnuće braka.. (Šerhi ahkamišeraje). Ovo razvrgnuće braka po nalazu Imami Šaflje žena može zahtijevati i u slučaju, kada je muž apsolutno u nemogućnosti uzdržavati ženu (ađžiz anil i dare), kako smo to naveli i pod n at­ pisom’ »Razvrgnuće braka«). Nafaka žene ne može ^postati (tražbinom i. ona je nenaplativa ako nije po sudu dosuđena ili medu bračnim parovima nagedbeno utvrđena u poznatom iznosu. (§ 198.) Ako bi žena izdržavala se izvjesno vrijeme iz svojih sredstava, bez do­ suđene ili nagodbom ustanovljene nafake. tada B po j 24. ona nc bi imala pravo na naplatu toga .svog iz­ datka (§ 200.) Inače ako je nafaka dosudona sa pravom zaduženja ii naknade, naplativa je i riz muževe ostvine. (§ 202.) Iako žena islamske vjere nakon smrti muža •nema prava na nafaku, jer dobiva miraz od muža, žena nemusiimanika ima pravo na svoju idetnafaku i po smrti muža muslimana, jer ga ona ne naslađuje.' XIII. PREVJERENJE BRAČNIH DRUGOVA (IRTIDAD). Pod prevjerenjem bračnih , drugova, po šeriiatskom pravu, ima se razumjeti njihovo napu­ štanje islamske vjere prelaizom na ma kakvu bilo drugu neislamsku vjeru. A kako smo iz prednjeg razlaganja vidjeli u muslimanskom braku mogu biti i muž i žena muslimani, ili muž musliman, a žena hrišćanka, ili jevrajka. Prema tome, u prvom slučaju (kada su oboje muslimani), pa muž prede na ma kakvu drugu vjeru, osim islamske, ili zaniijeee (imkar) štogod od vjerskih obreda, kao duž­ nost (klanjanja (salat), posta (saurn) itd. (istimali elfazi kufr), onda u ovim svim slučajevima brak s mjesta utrnjava, i to tako, dia mije potrebna hiikaikova sudska izreka o prestanku braka, osim alko postane taj prekršaj sporan. Isto ovo vrijedi i za ženu, ako se ona provjeri ili se na gore opisani način ogriješi o vjerske obrede i temeljne propise islamske vjere. (§ 303.) Nu ako se oboje prevjere, ali istodobno Vfate u islamsku vjeru, ili se skrušeno pokaju (tevbe) od pamenutiih grijehova, brak će ostati mepovrijedon. (§ 304.) A ako se muž vrati u islamsku vjeru i želi obnoviti brak sa istom ženom, oma će se pri­ siliti na razne .načine na povratak u islamsku vjeru i obnovu braka, ako muž boravi u islamskoj dr­ žavi. (§ 305.) U slučaju pako, da se žena vrati u islamsku vjeru, a muž ne h tjedne, iščezla bračna veza ostaje netaknuta. Kada. je muž urođeni musliman, a žena hriš­ ćanka, ili jevrejka, pa žena prede ma neku dir.ugu vfjeru, osim ovih dviju, pozvaće se oma, da primi jedinu od pomenutih dviju vjera, pa ako primi, njihov bračni odmošaj .ostaje nepovrijeden, a ako ne primi brak se razvrgava. (§ 306.) U slučaju prevjerenja ma kojeg bilo od po­ menutih bračnih drugova, a medu njima je bilo bračnog sastanka, žena ima pravo na izvjesni meher i na nafaku. A ako nije bilo medu njima pomenutog sastanka (duhul), a provjerio se je muž, onda joj pripada polovica mehera bez nafake. Nu ako se je u ovom slučaju provjerila žema, a muž ne, onda nema prava na naplatu mehera uopće, a ni ma nafaku. (§ 307.) �f Epoj 24- O p a H a 379. »r A J P E T « Prevjorenjc bračnih drugova povlači Za so­ bom i gubljenje njihova pfava na međusobno na­ sljedstvo. Nu ako prevjercni muž .umre, a njegova žena muslimanka se bucje nalazila u .idetu (oče­ kivanju), onda ona ima pravo našljdstva na sta­ noviti dio muževe imovine, dogodilo se njegovo prevjerenje u stanju njegova zdravlja ili smrtne bolesti. (§ 308.) A ako prevjerena žena umre u njezinu očekivanju (ideju) i njezino prevjerenje se bude zbilo u njezinoj smrtnoj bolesti, njezin muž musliman i u ovom slučaju ima pravo našlijedsitva od nje na izvjesni dio. Nu ako se prevjerenje žene dogodilo u njezinu zdravlju, pa ona taiko umre, muž nema prava naslijediti je. (§ 309.) (Ovdje treba napomenuti, da senatski sudovi', i ako su nadležni bračne stvari muslimana rješa­ vati po postojećim zakonima, mijesu nadležni . o . prelazu iz vjere u drugu kakove funkcije obav-ljuti. Za ove funkcije postoje imami, muftije i red®-' ul-ulema, u dužnost kojih spada i o tom djelo­ vati, u granicama pastojećih zakona i propisa.) Ovim završavamo glavne ustanove i propise o muslimanskom bračnom pravu, a izlaganjem glavnih ustanova i propisa .muslimanskog roditelj­ skog ii rodbinskog prava nastavičemo u slijedećem godištu našeg »Gajreta«. — Svršetak. — AXM6fl PetpHK: COKO.IOIUIT. (IlpeBeo c T^paKor: M- P. ^ejrah). (HacTaBau) ' ^ CoKoJiomih je one onoje jbJrAe^uoTpeGjbauao na naaiiiHM AP'KaiuiHM noJioiKajHMa jep hm je nomyHo ujepoBao. On mije aaBH/uio ApynuM bhcokhm aoctojancTBeiiHUHMa Ha h>hxobhm^bh«okhm iio.ioiKajHMa h ycnjecHMa. Cua H>eroBa 'GpHra ćn.ia je Aa noiieha yrjiefl AP^aBe h n>eHy iio,iHTH'iKy h BojiiH'iicy cHary. 6k joj Taj npecranc ocHrypao, oit HHje upesao hh npeA KaRBHM /ivpTBaMa. y Typci;oj ucTopHju neMa hh jeAHor aeia papenor AOMa, kojh je noKa3— TOJIHKO BHCOKe yM ife enOCOCHOCTH H H CK pene 110/Kptbobhocth 3a AP^na^ Kao CoKO-ioiBHli. IiopoAHua CoKOJioBlihl oa CejiHMa II. y 6p o j e n a je y aom papcKČ OcManAHjcKe K y h e. Kao iHTO je CokojiobhK yciiHO Aa cBojHM bhco­ \ .■ pea 6hq uope.uelicii, TaKO, a& cy u »aicpooara, oiicjeHapii h inajbHBii nrpaun«, Koju cy yBeceJbaBa.im cbiijeT Ha Becejby ^ljeheota u,apeBirha MexMeAa, <5hjih ynncaHH y iBojci;y. JaiMt'iapcKH opau ;i,Hje. iho ce je y Tupn paopeAa: peMa-aT, OyjbyK h ceuOait. U,HjeJiH opau. cacTojao ce je oa cto AeueAeceT h aueci' opra. Oaho oa npBe ao cto h npBe opTe 3®ao ce pana-aT; oa npBe ao uie3ACcei h npBe oyjbyK, a oa npBe ao TpHAeceT h ne ceRoaii. Opau je HMao jcAnora ary h jeAnora iracapa. OBaira BojHHic y noueTKy AoOHBao je no jeAHy aic<iy u.iaTc h HaiipeAOBao je ao TpH aKie. 3a upnjene paTOBa AoOttBami cy .Bojumpi, HajBume nyTa, no jeAHy HJiH ABHje aic'ie Kao noBehaibe. 30or Tora OHBajio hx khm yMOM h naMeTHHM paAOM ocHry^a yHyTpamH>y je Kojn cy HMa.nH ahcbho no neT, AeceT na h neTiiaecT Moh AP^aBe, on je hcto Tauo ojauao h yTP,pAUO aten aivra. cnojbamibH npecraiK npeao cnocof>HHx h HCKycHHx iiojcKOBoha, bcjihkhx jynaKa h Oopapa, jyua'iKHx icpajHuiHH4KHX oeroBa, xpa6pHx noMopcKHx KaneTaHa h uaiioiBjeAHHKa. Bojcica h MopHapnpa Ghjic cy ABHje BB/Kne CHJie y pyicaMa CoKo.ioBHha. /iHcuHiiJiHua y BojcuH 3a CoicojiOBzneBa BpeMeHa oHJia je na cbom MjecTy. <I>opMapHja n npaBHjiHHipi opaita imjecy ćhjiii iiopeMeheun. y 6ojy noA CnreTOM Ghjio je 48.316 JbyAH 4>opMau,Hje »Bane Kany Ky;m icoju cy npHMa.iH npnuaA^e/KHOcra 113 AP^aBiie Cuiarajne. y B0jcKy mijecy upiiMaira Apyrn »ero caMO 011*11 Koje je iiponucHBajia ^>opMau,Hja h Bojim npaiiHJihhu,h. 3a BpnjeMe 0Be BOjHe cjiomho ce pcm y KOH>a Kora je jaxao cyjiTaH. TpaiKHJio ce je k o he Taj pen oiipaBHTH h naiuao ce je jeAau jaiMniapciui BojiiHK KojH je H3iBpuiH0 onpaBKy Tai;o, Aa ce HHje Morao 11a peMy HHiiiTa onaanra. l(ap je 3a to caonaoi' h Maoo je TpeCajio Aa jaibH'iapcKH ara 6yAe Ka/iimeH 3a to, Hira je Aonycrao Aa 3anaT,iHja yhe y opau. Ary cy cnacHJiii iberoBH npHjaTe.ibH a nojmiK je y3 •ueii3Hjy OAnyiuTeii hb Bojene. Poa y opajcy nopoMeheH je nocjte CoKo.ioBHha. Bpoj jaibH'iapa y iiocjbeAH»e Aane MypaTa III. h3hocho je 64.126 Jb.vAH. To Cipojno noBehaibc mije 3na■111.110’ uouohaibe Bojne cnare, nero je y cTuapH nojnn BJiaAapn .TH4H0 Ohjih cy jonAaniH182*) npBora 6yjbyi;a. IlpimiiKOM HciijiahKBaiba iiJiaTa ohh cy y jaibH'iapcKoj yiiH(l)opMH AonaBHJiH y i;acapuy npBor oyjbyi;a 11 upiiMann cBoje njiaTe. KaA dn ohh hhijih Aa iiannaTe 0By‘ cBojy nnaTy nponuiii 6H HcnpeA CTa11a jaibHuapcKor are, Kojn (3h hm noHyAiio hacy mep,6eTa. Il,ap 0h na Koiby hchho niepGe h THMe 6h Maim({»ecTOBao CBoje noBjepen>e y ®ojcKy. rT,Biije cy fiHJie jaibH'iapci«? KacapHe. JeAHa hm AT«-MejAany a Apyra 11a IlIex3aAe Baum. ripBa je iiasHBaiia »Jen»H OAajiep«, a Apyra »Eckh OAaJiep«.180) Ochm OBe peAOBHe BojcKe Koja je .loroponajia y I(apHrpaAy, oho je joui h peoepnjcKH184) opaK, KOH>aHHMKH opau h OocTanpHjcKH opaK a Ban npnjecTOHHiie Ghjih cy jom h jep.nnjcKH185*) opapn h OApeA aivHiipHja188). Obh nocjbeAiBH cy y3Aynii 7IyiiaBa h HcripeA Bena nenpecTano AjcnoBaun. 182) KaMapa«, npyr. IIp. npeB. 18S) HoBe Oae « Crape O^e (co6e-OAPeflH). Ep. npoB. 18<) BojiiHipi BojHOr apceHajia 3 a opyatje ti ijr/i(Uinja jo u oiuiiomraK- Ilp. npeB. h a 185) MjemTaJicacn-njemaipr. Ep. npeB. 18°) Koibaramn, kojh c.y ynaflainl y Hcnpmjfl.TejbCKy 3CMJby lubantajui. Ep. npeB. �Epoj žU. Ć-rpaHa_ŠŠd. CoKOJioflnh je O/trojHO h Bpjio »pHje^He u sii&MeHHTe BojcKOBO^e Kao CmiaH naiuy, Ža^eMHpa OcMan namy, AaAiitt MecHx iianiy, n <l>epxaT nauiy. liajHanpeAHHje AOČa napurpaACKor uoMopcKor apcenajia THicolje naAa y AOča UOKdJioBJiha. OyaK TepcaHe'"7) 3i»n a3aiicKHM oApeAOM jioroposao je hcto rano y U,apHrpaAy h rniao je oBera 36o jbyAH, KojH cy Bpuiii.iH caMO ^yatHOCT TjejiecHe rap^e MnitncTpa MopanpHue aok ce hcth HajiaaHO y apoena,iy. 3aHMH H THMapHOTH npHMOpCKHX CaH^aKa ČHJIH cy BojeBara na .\iopy na cy ohh h cannibaaajiH r.iaBHy cHary TypcKe Mopiiapune. Ha MopHapnny je y3H.\iaH u norpečHH čpoj jaitmiapa. Bec.uapeihe cy BpuiHJie TaK03BaHe $opce. noxo* napone Mopnapnite Bpinen je obhm peAOM: MopHapima on Kpeiiyjia oa BernnK Iiaina n aoiijioBHJia čh iioa JejH Kyjie. 'iy On ocTa.ua AaH-Afia pa^u yKpn,aBaH>a BojcKe, lijarač Henečnja iioxoa MopHapHije oimcyje AaJbe OBaKO: , . »HanJioBHBiiiH OAaTJie 3acTaja.ua čh noA Eper.UHjoM, y MpaMopHOM Mopy koa EjJieHJiHKa a Fajinnojba a Ban yTBp^e Ha mojJckom TjecHapy koa nejajie naniHHe oaniTe KHnapHca. ITyTyjyhH ^ajbe jiacTaja.ua • čh na OBaKiix 40—60 MHJta. l ’opj&H sajbeBH cy Chjih ciirypHa cK.uoHHiiiTa- oa KaKBa HenpHjaiejbCKor » 3neHa^efta. Mopnapa^a čh ocxafna no jenaH naH iioa KHnapHCHMa IlejaJie nanim e .Saune Aa 3ačpeKHe. llyHOBU čh OTliJioBHJiii npujeKo y Bora3 Xncap Aa yisfy TpHAecet TOMpyKa Jiyia 3a naTHCKHBaH>e 6BeHTya.uHHx nponycTa Ha JiabaMa jep.Jijina Ha [upyfoM MjecTy HHje čhjio. H3 OBora 3ajbeBa HcnoBH.ue čh no ABHje Kajinfe ‘“*) h.uH KapaBene'89 h OTn.uoBH.ne čh Aea-Tpn MHJta ncirpen <jwiOTe h ycHApH.ue Oh ce anarpo jep H3Ban ^apAanejia Huje 6hjio BHiue cnrypHOCTH. Taj peA ci'pa/Kapeiba čho je peAOBan na obukom cTaHKy. MopnapHna je nojia3HJia nocjmje jyiapH>e Mojintoe. Y cpeAHHH oh Jiarano njiOBnpa BauiTapna191) a Oko H>e, oCTađe dalje Kao HH.unhH oko kbo' ikc. Mopnapnna čh nAoBHJia onpesHO H .uaraHo V unje Hm.ua čpsHHOM kao KypHpcKe Jiaije.18*) BejiHKH aAMnpaJiH 3a Bpnje\’ie CoKOjioenha Oh.ih cy oBe BejiHKH jtmobh. Oko onpeue Bojcne, ycaBpme}f.a Mopnapupe h apcenajia .Coko.iobhH je caM jihuho boaAo 6pHry. HuKanaB neycnjex ibera nnje Morao ayxobho nopaaHTn; HH'inje HenpHjaTejbCTBo ibera HHje moM o cnpHjeHHtH y iberoBHM npeny3chHMa. HajrjtftBHHjri y3poK ycnjecHMa CoKOJioBnha je Taj, uito Ce H.eMy abop HHje MHjemao y CBe nocjioree h uito je oa 6ho y CBeMy He3aBHcaH, noTnyHO noniTen h naCTaH noBjeK. CeJiHM II. Hiije ce MHjemao y nocjiose cBofa BejiHKor Be3Hpa. On je npoBOAHO BpnjeMe y »nHhy h gatara«. Ako je nnan CoKOJiOBHh no# jtijihbom cyjiTaHa Ce.lHMa Manap mfo ypaAno, to cy Mopa.TH 6hth noC.ToHh JacH<J)a Hacnje. To je 6e3 cyMme Ohjio noA yiHHajeM napune Hyp<3aHy h 30or Tora mro je cy,TTan pa^o HMao OBora HacHjy. Ha Taj na'iHii HacHja Onjame aa Ceanva II. npuCBOjuo BeJiHKe KOMn.ieKce aeMa.iba oko TnOepnjcKor *fT) 188) ,8#) 19°) ’91) ApcoHa.ii. IIp. npcB. BpcT« Jiab« Koja je HMaaa 20—24 ojc/uiniTa, Ilp npoH. BpcTa aabc Behe BpcTC. Ep. nppB. MopcKa n j ’iHHa. np. npeB. Jeaiia BpcTa bojimkhx jiajja. ;-r- auMiipnJicKit .iahn. Iln. tM) KjflTHC HojieCuja: Tyx<p0Ty.i-Kjii6ap, n p . sc. npon. je3epa, Koje je oApucao y CBojuM pyKana h 3a MypaTa III. Ochm Tora CejiHM H. nociaBHO je HacHjy-3a AyKv ocTpea HaKcoc Kao h ocTajiHx KHK,riaH.TCKHx ocTpBa. CoKoaoBHh je nacTOjao na to cnpnjeiH ,anu Hiije yciiHo. JacinJ) je 3a ona ocTpBa n.iahao ronnmIbe no 40.000 AyKaTa. a Hacnja HHje HMao ABOp y ctBojHM pyKaMa, oh npoTHB CoKO.noĐHheBe BOJbe ne ću Morao HHUITa y'IHHHTH. A.TH H TO HHje MOMO IHTeTHO Aje.ioBaTH na OAJiy'iny ynpaBy CoKOAOBHha. . 4. Menpeca m EHAepy«.193) n PH ooHHBaiby npBe MeApece y CTaiM<5ony cy,iTan $aTHX ce KOpHCTHO 3HaH>eM 3HaMeHHTHX JbyAH Kao AJiH Kymimje h Myjia XycpeBa. 3acHOBaa je Bpjid BaiKHe ocHOBe 3a HayKy h Mopajmo BaciiHTame. »K6 je iKejiHO na ce y Hayun ycaBpmH«, Mopao je nojia3hth MeApece y KojHM cy upeAaBanH obh npeAMeTH: ApancKa rpaMaiHica, CHHTaKca, JiorHKa, AorMaTHKa, acTpoHOMHja, reoMerpnja, noeimca, peTopniva h cth.iHCTHKa. Ko 6u cBpmno OBe Hayne noćnajao je «AaHHuiMeHA«.194) ^ CTpojcTBO Me^peca hihjio je obhm peAOM: , ; XaniHjeH TenpHA, MH(J)TaX, KpKJIH xapjjn, eJIJIHJIH Aaxiin a.iTMHmjiHK caxHH ceMan. XamHjen TeupHA Ono je c npnxoAOM oa ABaueceT h neT aiv'in. Menpeca obot cieneHa Ohjio je y ĆTaMoo„Ty, BpycH n JeApeHH. y obhm Menpecaiia ^an,n cy yHHnn no jeAHy roAHHy h Kan 6h AOKa3ajm ■cifocoOhoct npejiaaHjin cy AaJbe y MHXTax, xapH«, a«xhji h ycaBpmaBaAH cy ce Ha CaxHHMa.19B) y CBaKOj OBoj MeApecH AHeBHO cy Onjia no TpH npenaisaiba a bann cy MopajiH ocTara no jenuo H3BjecHO BpnjeMe y thm MCApecaMa. lio CBpmeTKy OTiip’eMaHH cy c iihcmom KaAHjaMa CTaMOoua H ynyTpainibocTH, ErniiTa, Ulana, Xa,iena, Mene, MeAHHe, ruje cy Kao npnnpaBHHnH ocTajajm no jeAHO H3BjecH0 npHjeMe. /laHHmMOHAH cy Ohjih KaTeropiicann y tp n BpCTe: Ae<pHHIITHBHH IipHIipaBIIHnH, HOBH IipHnp&BHHiui h noBann, npBH cy 6hah ohh, KojH cy paitHje y AOTHHHOj MeApecH CJiyJKHJIH Kao npHIipaBHHHH H iioCTaBJbaHH cy oambx na cpecKe Menpece c njiaTOM oa ABaAeceT anun hjih y yHyTpamiboćTH c njiaTOM oa nemaecT aKnn. ^p y rn n ipehH OAJia3H,iH cy če3yojiobho y npnnpaBHHKe n HHjecy noćfaBJbaHH AHpeKtho Ha KaAHjcKa aBama. Ohh cy naKOH Ay*cr' čJiyHečoBama no MeApecaua y ynyTpamibocTH nocTaBJtaHH Ha nojiojKaje oa ABaAeceT anuH h c obom cnpeMOM Morjin cy čhth nocTaiBJbeHH Ha KaAHJiyKe KojH cy aohochjih iiajBHme neAeceT hkuh aJiH Hfijecy motah AohH y peA MyAAa.19*) HajMaibe nnaie MeApeca, Koje cy y oho Aoča sanoBjeAHHAH h čoraTaniH, ČHAe cy ABaAeeet h neT aKHH. Anna je čuna 3aKOHCKH ap^m = netpHaecT KapaTa. MoneTa oa 'iHCTor arraTa, HetuTo AaKma oa je/tHor Apawa, 3Bana »cyATaHHja« BpHjeAH.ua je uiesAeceT aKHH. noejbe xamHjeiiTenpHAa, KOje cy ČH.ie c nnatoM oa TpHAeceT aicHH Hm.no ce Ha KpK,nHxapHi,i MeApece. Ten no cBpmeTK,y obhx nO'iHMaia cy 03Čnjbwa npeAanaiba. OBe MeApece čHAe cy .ycTaH0Be npuHnenH h iipnimena uapc.Ke Kyhe, Beunpa H BehHx B0jnHX na- noBjeAHHKa. 4 ,M) Uappun xapcM K ao.anuej. n p . upe*. ,M) riopr. pnjc'i: y'icHiftic — oOpaaopait,. Ep. iipen. ,u'2 KoTC/UMiMa. np. npon. lg'’) Bcjiukii Ka^uja. Ep. npeu. ; 't , �Epo) >rA J P E T « 24. KpmiH Attxnji. oahocho ceh BHiue Me^pece 6mie cy ycTanoBe napnna MajKH, u,apcKHx iiprniieBa h npmiUC3a. CTyAeHTH Koju <3h ce na obhm 3aB0AHMa oaahKOBajip cnoco6nomhy y.ia3HJiH cy y jeAHy oa »ocaM MeApeca« a OBe cy HaaHBaae aanoAHMa sa npHnpaBHHK6 KaTeApa. MeApece »ocaM KaieApu« OHJie cy iiajBituin nayitOBHH 3auo;tH a HajiagHjm cy ce c oOje CTpane cyjnaH <I>aTHXOBe yaMHje. CTyAeHTH KOjH 6h ope aaBoAe c ycnjexoM cbpuihjih, nociaBjtaiiH cy 3a Kazuje Bpyce, JeApene h HaprHpa^a ca neT cimana pkbh iuiaTe a ohh Koju Oh na thm 3BaH>HMa AOKa3ajm cBojy onocopHOCT, upoH3BabaHH cy 3a Ka3acKepe. KapacicepH AoOnBajiM cy no neT eroTHHa aunu y roTOBy H3 AP^aBiie Ojiarajae a H»HMa cy npnna^ajie h Taicce 3a pa3AHo0y uojnor njinjena. Ka3acKepn cy aohochjih n napcKe OA.'iyKe. Ohh cy HaMjenuajin oBpmeHHKe TeypHA, MH({)Tax h Kpjcjin 3BaHH.x MeApeca y3 npnnaAAent- Otpima 381. ABaAeceT n neT ao cto u neAeceT hkhh. Ka3acitepn Py.Me.uije h AnaAOJinje nesamncHo cy nocraBJba.in mhhobiihkc Ha csa npocBjeTHa aBan»a uoBjepeHHx hm npoBHHUHja. Ha KaAHjcKa 3Ban>a HHjecy nocTaBjbajiH KanAHAaTe kojh pannje Hnjecy c:iy>KHHi icao npnnpaBunnH h m Hnjecy upeMa cBpmeHHM nayKaMa, cTeKjin npaBo na njiaTe oa ABaAeceT ao MCTpAeceT aKMK. ^OKyMeHTa npnnpaBiiHKa ao kpkjih MeApe­ ce cTajino cy KOHTpojiHpaHa. HcrpavKHBaHe cy noTpečHe 3a6njbeniKe o H>HMa, HciiHTUBano je koa Kora cy Kao npHnpaBHHAH cJiy®HJiH, niiTanH cy o ibiLMa h h>hxobh npo^ecopn h naKOH cBera Tora cy Ta AOKyMeHTa OBjepoBJbaBaHa. 0ajicH<|)HKaTH cy 0Ay3HManH h cnajbHBanH. Ka3acKepn cy o TOMe boamh HajBel\y ćpnry. CyMH>HBa AOKyMeHTa o npnpaBHHuiTBy hoahochjih cy Ka3acKepn npnjecTOJby npeKo »eMKor «e3Hpa. OcTaJia 3Ban>a noAjejbHBana cy npeTXOA»HM npeAJioroM bcjihkom ne3Hpy. (HacraBiihe ce). hocth ga St. R. Delić: ISTINA 0 POGIBIJI SMAJIL-AGE ČENGIĆA. (Nastavak). Smaijl-aga primivši Đokovo pismo i razabravši, što mu kum Piše — »teže mu je od svijeta bilo«. Što se po Opeku zuckalo o uzbuni Drobnjaka,' njihovu hasiluku i odmetanju od Hercegovine, da ne daju harača, Đokovim je pismom potvrđeno. Ono je za agu_»vrlo jadno bik>«, pa se u toj muci obrati; Ali-paši. Pozva kadij te pvpj napisa pismo, u kome paši izloži stanje u Dr< njaku — »sve otpisa, štb je i kako je«. Uz ovo pi: posla Ali-paši i ono Đokovo — »1 Đokovu knjigu zat rip , pzajedno, te je paši sprema«. Knjigu je poslao svome kavazu, Ramu Lončariću, zaprijetivši mu: — Nosi knjigu paši Stočeviću, Do akšama, dokle grije sunce, Da si, Ramo, do Mostara grada, Opet amo natrag do sabaha, Ja na ramu toje nema glav^!***) Ali-paša primivši i pročitavši Smajil-aginu i Đo­ kovu knjigu, bila mu je vrlo neugodna vijest o uzbuni Drobnjaka. Nakon razmišljanja dozva svoga »siliftara« i naredi mu ,te napisa »bujrultije« na muselime: stolačkog, trebinjskog, gatačkog i nevesinjskog pozivajući ih odmah k sebi u Mostar. Bujrultije im je_ poslao po tata­ rim a Srtiajil-aga dobivši Ali-pašin poziv opremi se i u pratnji dvadeset Gaćana uputi se u Mostar, medu ko­ jima je bio glavom i Mujaga Tanović iz Zagradaca. Rašid-aga Tanović o tome pjeva: A kad knjiga Smajil-agi dode, Odmah aga nared. učinili. Te pokupi dvadeset Gaćana, S kojijehi bi siš’o do Mostara.*) Kod Mujage Dizdarevića je to: Vide aga, što mu paša piše, Nema kade u Gacku čekaiti, No na momke srklet učinio: — Spremite mi mojega sivalja! I on uze nekolika druga: i) U navedenoj Dizdarevića pjesmi*) Bos. Vila 1902., str. 77. Iz široka uacka polja ravna Bajraktara Ferhata Krvavca, S Metohije Ibricu Hadžića, Od Avtovca Hasan-begovića — Svoga punca, agu Đešir-agu, A od Ključa Tanovića Muja, I ostale turske poglavice, Te povede sobom do Mostara.*) Na putu kroz Nevesinje Smajil-aga je zanoćio kod Bašage i s njim sjutradan sašao u Mostar, gdje je odsio u Cibera.4*) •* Čuvši Ali-paša za Sinajil-agin dolazak, pošalje svoga kavazbašu, da ga pozove k njemu. Smajil-aga ode k Ali-paši na Suhodolinu u saraje, gdje dođu i ostali pozvani muselimi. Po Rašid-agi Tanoviću bio je susret sa Smajilagom: On na vrata, a paša na noge. Ruke šire, u obraz se ljube, Pitaše se za mir i za zdravlje, Te rekoše da su zdravo bili.6) A po Mujagi Dizdareviću: Ugleda ga paša Stočeviću, Pred saraje srete Smajil-agu. Aga njemu turski selam viknu. Šćaše aga da poleti ruci. Ne da mu se paša poljubiti. No g’ zagrli, pa se poljubiše. Za zdravlje se oba upitaše. U saraje oni uljegoše, I na šeljte mekahno sjedoše — Uput mladi kahvu doniješe.*) *1 U navedenoj pjesmi Mujage Dizdarevića. 4) U Bašage na konak panuo, Tu je vazda aga naučio, A ujutru rano podranio. Sa Bašagom do Mostara krenu. Pošto sade do Mostara grada. U Cibera na konak panuo. (Bos. Vila 1902., str. 77.) s) Bos. Vila 1902.. str. 77. *) U navedenoj pjesmi Dizdarevića. / �V O rpana 382. » rA J P E T « Ali-paša je odmah zaturio govor o Drobnjaku pita­ jući Smajil-agu, šta se otuda čuje. On inu odgovori, da se zlo čuje — »Šujo nam je Drobnjak odmetnuo'!« I nakon daljeg ispitivanja i pretresanja o Drobnjaku Ali- paša će zaći Smajil-agi: »Pa šta ćemo sad?! Ho­ ćemo li dići vojsku na Drobnjak? Ja, kako misliš da bi najpriličnije bilo, da ga umirimo i pokupimo ha­ rač?« — Smajil-aga inu uzvrati, neka pita prisutne po­ glavice, kako oni misle. Obrativši im se vezir, razvi se o tome klječanjč i nakon duljeg pretresanja, Smajilaga odbi dizanje velike vojske iz cijele Hercegovine. . Predloži — ako će ga poslušati — da mu vezir dade izun, da pokupi: Gaćane, Rudinjane i Nikšiće, pa će - s njima krenut u Drobnjak, i — ako vidi ikake prilike - b umiriće ga i pokupiti harač. No ujedno zatraži od ppše, da mu spremi svoga sina, mirilaja, s vojskom u Gacko, da mu ga čuva, dok.se on vrati iz Drobnjaka, 4i u slučaju potrebe, da mu s vojskom priteče u pomoć. Paši • napomenu neka bi i on bio pripravan u Mostaru, kao i sva Hercegovina indat mu učiniti, ako bi mu bilo do potrebe. Prisutni jednoglasno prihvate Smajil-agin predlog, koga i paša odobri pristavši na sve. Tim se završi »sobet« o Drobnjaku. T a k o p o Muj'agr,' a D izd a rev ić p jev a : — Sine dragi, Čengić Smajil-aga! / Mogu li se u tć pouzdati, Da ti, siij£> pođeš u Drpbnjake, Da careve pokupiš -^harače, [ da ne da’š raju odmenuti. Ako li bi to istupi bila, Da se tak o . u, iDrobnjake ra d i: Suju ćeš mi posijeći glavu, Mušketaii popa Golovića, Objesiti Qamzu Bašovića — U miru će raja ostanuti, S mirom davat danke i harače. — Dragi pašo, dragi gospodare Lasno bih se mog'o pouzdati: Od Gacka bih podig’o Gaćane, Od Rudine dig’o Rudinjane, Od Nišića podig’o -Niišiće VJa bih Drobnjak lasno umirio. Vet ne mogu vjeru vjerovati Od vladike Petrovića starog, J e r će pušćit’ svoje Crnogorce, P a će moje Gacko popaliti — Zapaliti Gacko i Rudinu, Kad on mene čuje u Drobnjaku. Stog' ne mogu jahat' u Drobnjake. No te molim, a ruku ti ljubim, — To mu veli Čengić Smajil-aga — Daj. ti meni miralaja sina, I sa njime nekoliko vojske, Nek ih vodi polju gatačkome, Neka Gacko muhafezu čuva. Rasjećemo tain i zaliiru, Neka hrane miralaja tvoga, U maleno selo Lazariče. Kad to čuo paša Stočeviću, On zagrli Čengić Stnajil-agu: — Haj aferim, Čengić Smajil-aga} Našem ću te ca ru , otpisati, \ Sp o j 24. Ako Bog da i sreća od Boga, Te ti ne da’š odmetnuti raje: Diži, sine, kog’ je tebi drago, Hajde s društvom p ravo u Drobtijake!1) Nakon sporazuma i odobrenja raziđu «e pozvani iz saraja oprostivši se s vezirom. Po Rašid-agi rastali su su Ali-paša i Smajil-aga: Obojica na noge skočiše, Zagrliše, te se poljubiše. Aga pođe, a paša ostade, O tprati ga edba i kaivazi — Ode aga niz Suhodolinu. Susretavši se s Gaćanima: Okrenu se, Gaćanima viče: — Braćo moja, dvadaset Gaćana! Što ko ima posla u čaršiju, Smirite se danas do akšama, Valja nama rano putovati. A on ode u Čiberkovinu.8) Sjutradan rano pod ran ivš} i opremivši se pojašu konje i krenu put Gacka. Ovome Smajil-aginu silasku u M ostar Gaćani ne pamte tačna datuma. Po Mujaginom kazivanju silazak se vrze iza »Velike Gospojine«, koncem augusta (po st. kal.) Datuma nema ni u »Kratkoj Uputi u prošlost Bos. i Herc.«, gdje je na str. 156. dotaknut Smajil-agin. sila­ zak u Mostar, no u posve drugom prikažu, a upravo je avaj. Po »Uputi« Smajil-aga je sišao k veziru, da mu pokloni.®) Povrativši' s e u Gacko — »sinulo mu je. glavu, da svoga zeta i vezira Osman-pašu Sulejmhnpašića uzme iz Škodre i dovede na Bosnu, pa ga postavi mjesto Vedžrhije, koji i onako bješe dozlogrdio svemu narodu. Ako bi mu to pošlo za rukom« —■nastavlja se dalje — »onda bi pomoću Osma'n-paše mog’o maknuti i Stočevića.« Stoga: »Potican sarajevskim bjeguncima diže se aga pod izlikom, d a kupi harač u Drobnjacima s dobrom četom sve po izbor druga. Nu na Mletičku u zorno .sumračje, kada je kiša pljuštala ko iz kabla 23. ) U navedenoj pjesmi Dizdareviča. ) Bos. Vila 1902., str. 77. ®) »Dobro je Ali-paša znao, da mu je Smajil-aga naj­ opasniji Velikaš; za to je gledao da ga najprije makne s po­ vršine. I godine su prošle, a Cengić-aga nije otišao u Mostar, da se pokloni veziru. Napokon se na opetovani poziv od­ luči, da sade u Mostar, ali tako pripravan s pratnjom, da mu vezir nije smio ni jedne grke prosloviti, a kamo li iz­ vesti zasnovanu misao«. Tako »Uputa« prikaziva silofcak u Mostar! — Može pisati kako ko hoće i šta hoće: an je Smajil-aginu hodu u Mostar pravi i jedini razlog uzbuna Drobnjaka i da ište od Ali-paše miralaja s vojskom, ili kako mi to više puta Mujaga reče: »Što pitaš — Sa šta je Smajilaga iš’o u Mostar? — On je iso zbog Hafiz ef. miralaja. Sve je miralaj u Gacku bio, dok je poginuo Smajil-aga. Onda se čulo u Mostaru i odmah je doš'o Ali-paša iz Mostara u Gacko, pa sio u Liipnik u kiulu Smaćil-aigiiimi«. Te MiuljaigiMie riječi imam i doslovce napisane iz njegovih usta, kao i mnoge biftješlke. ™kom Miujaigina unuka, H a-dža T a in a v lć a . koji je — Bogu hvala — i sada zdrav i živ u Gacku. Pratnju je vodio radi većega »saltaneta«, a nikako radi kakve tobože »obrane«; jer sa Smajil-agom i nijesu pratioci bili u sarajima kod vijećanja; a i šta bi učinilo »dvadeset« Gaćana. . - Da je uzrok aginu silasku u Mostar uzbuna Drobnjaka može se razabrati i iz bujrultije Mclimed Salili Vedžihi-paše od 15. šabana 1256., čiji se datum i u »Kratkoj Uputi« nalazi (str. 156.), pa je suvišno sve ono pisanje i domišljanje i iznad i ispod loga datuma. �Epoj 24. T A J PET« septembra 1840. udare Crnogorci i Brdani nenadano na agine čadore, gdje pogibe aga i većina družine. Tako mu Crnogorci pomrse osnove, da pokuša izvesti to zamašno djelo.««10) Kako se tu spominju i . Sarajlije, bje­ gunci — razbijeni u bitci na Vitezu kod Travnika s Vedžilii pašom 19. džemazi-ul-evela 1256. (7. VII. 1840. po st. kal.) .mislilo bi se, da. je Smajil-aga prije sudara išao u Mostar. Po tome hi silazak agin padao prije 7. jula, negdje u junu. što nikako ne odgovara faktu. Povrnuvši se Smajil-aga u Gacko odmah se lati posla i stade okupljati družinu za polaska u Drobnjak. Pismeno pozva Sobo tu Avdića s Rudinjanima i Ahmeta Bauka s Nikšićima. Po sahijama pozva Gaćane. Neki tvrde, da je pismeno pozvao i Mujagu Mušovića s Kolašincima. Dok j’ iziš’o Gacku širokome, Usput s'tade sitne knjige pisat’: U nišiće i u Korjeniće, Jedne knjige niz Rudine .sušne. Te on kupi za Drobnjaka ‘vojsku; A po Gacku haber učinio — Po izboru probira -junake, Ko če poći s agom u Drobnjake, Dok pokupi stotinu junaka— Polu pješca, polu konjanika.11) Tako pjeva Rašid-aga Tanović, a Mujaga iDizdarević: c t >1 ' ! Kako kuli u Lipniika dode. Odmah stade sitne knjige pisat: Sve od Gacka pokupi „Gaćane, Od Rudine piše Rtiđinjane, I pred njima do tri age carske — Sve tri ću ti po imenu kazat: Od Rudine Šobota Avdiću, Od Bileće Ahmete jiadžiću, A sa Đeča Catovnć Bećire. Još u knjizi Šoba pozdravljaše: — Ne ostavljaj Babovića starog. S Prijevara agu SaJih-agu. Jer ako nam do nevplje dođi Berber će nam valjat u Dr»bnjakc. Pa preskoči u Korita mala. Pa on zove agu Hasan-agu: —• Da si brže meni do Lipnika! I načini knjigu u Nišiće Na Turčina, Ahmeta Bauka: - Moj Bauče, moj po Bogu sine! Pokupi mi stotinu Građana. Za mnom pravo hajde u Drobnjake.*1*) . ,n) A u iiapcineiN' se naivodi: »Narodna predaja Gaćana ' čvrsto drži, da ic Ali-paša u sporazumu s vladikom Petrom Njegušem priredio Smajll-agi ovaj krvavi Pir«. (Kratka Uputa, str. 156.) 0 ovome neka sc vidi »Bosanska Vila« god. 1902., broj 5. >•) Bos. Vila 1902., str. 77. ,3) U. navedenoj pjesmi Dizdarevića. GjpaHa 383- Rasturivši knjige i sahijc, stade se društvo okupljati u Lipniku, dok izbi s vojskom miralaj u Gacko. Pade na Baricu pod Lazariće razapevši čadore oko vrela Srnja. Tu je bilo obično padalište vojsci radi dobre i izobilne vode.. Uto doba i miralaj dode, I dovede sandžakli spahije, Pod maleno selo Lazariće” ) . * Tako Rašid-aga o miralaju, a Dizdarcvić o aginoi družini: Podigli se od Gacka Gćičani, Od Rudine pošli Rudinjani — • • I tu raje b’ješe i Turaka, Knez Staniša s Mehke Grude ravne; U Lipnik se vojska okupila.14) ••' Okupivši se Gaćani i Rudinjani ispod kule u L'tpniku, a siguravši se Smajil-aga i pribavivši, što je po­ trebno za puta, udaha na konja i otjera' ga k miralaju pod Lazariće. Oprostivši se s njime povrati se u Lip­ nik, gdje nade družinu spremnu za polaska. Oprostivši sc sa svojom čeljadi: ^^majil-aga udaha sivalja, * 1 "privede što imade vojske, A miralaj osLt Gacko čuvat’.15) Tako pjeva Dizdarević, a Rašid-aga: Tada aga silnu diže vojsku, Pa on odg u pleme Drobnjake.10) prije polaska Smajil-aga je dobavio iz Korita „..-ta Glušća. zvanog »Mata valetara«, pa ga je zapito: »Boga ti. faletare Mato. kako će mi biti u Drobnjaku?« — »Čini mi se, aga. da ćeš sada glavom na Cetinje; at će igrati na polju Cetinju!« — »K inšalah. Mato. ako Bog da .turske mi vjere na kastu nijesam!« Darova mu dukat i talijcr.*7). (Nastaviće se) ” ) Bos. Vila 1902., str. 77. 14) U navedenoj pjesmi Dizdarevića. 13) U navedenoj Dizdarevića pejsmi. — O mirafaju piše i »Obzor« govoreći o polasku Smajil-aginu u Drobnjak. Tamo stoji: »U Lipnik je bio stigao Afiz-Beg sin Ali-Pašin da ide u Drobnjak. no ga Smajil-aga ustavi sa njegovim sinovima u Lipniku kod kule, pa ako im poruči, onda da predu u Drobnjak. ,#) Bos. Vila 1902., str. 77. ,7) Tako sam zabilježio u Gacku, što ini je potvouKa i naprijed spomenuti Jcfto Glušac. Smajil-aga je zaista pozvao Mata k sebi, radi predskazanja sreće, jer se je Mato ba\io proricanjem, radi čega je i prozvan »valetar«. Kako je agi faletao, te je darovan dukatom i talijerom. teško je utvrditi. Svakako je faletanjc bilo povoljno, no je možda iza pogibije preokrenuto u gornji odgovor. Po Dr. F. Sišiću Smajil-aga je upitao na Bezuju Milisava Gagovića, šta mu se čim o nje­ govu putu u Drobnjake? Ne doznadoli da li je i Milisav bio »valetar«, ali je navedeni odgovor nepovoljan, o čemu Ga­ ćani ne znaju uopće ništa. (H. Kolo IV., str. 174.). �Organa .Hg4. T A JP ET. ripMnpeMe 3a oBoroujMH>y rajpeioBy aa6aBy. OBorofluniiba rajperosa CBeiaHa 3a0a«a oApacahe ce y opHjeAJ', 3. 4>e6pyapa 1926. y HapoAHon IIooopKniTjr. TIpimpcMe 3a ©By aaGasy cy neh OTnoieJie, a Kao HajiiHTepecajmnija Tanaa y . KOHitepiiioM A«je.iy Onhe HopoBnheBa noaopHmna urpa ca njeBaibeM »Oh«, Kojy cy o^HrpaBa-ie TajperoBe OHTOuuute y 6eorpaACKOM Hap. no 3opnuiTy ii y flBopy ca HajjbenimiM ycnjexo>r. Ta he TftHKa y nporpaMj- oBoroAinnae safiase npH®yhn najamne nocjeTiioua, napoiirro na MycAHuaHCttWX KpyroBa, jep je y ©bok KCMaaj' HajcjinovOBiiraje npiiKnaaH ceBAajmjcKK hehbot jtyc.auMaHCKHi AjeBojajca. flofipoBon>HM npMnosM hs UasMHa: Oiiep TaTapeBiih. TajpeTOB mnojiau casyn-m> je y cenTen6py a. r. y Ha3inry 36 3^ TajpeT, a /tapoBa-iH cy no 5 Zlim.: Xyce TaTapeBiih, XaMAuja MypemRHh, Mezueg OjianoBuh u H<3paxim IlajaaeTOBHh; no 3 Z(«h.: Mjerama Anarni h XacaH Ajianih; no 2.50 Dhh.: PauraA OMOHOBuh; no 2 J[hh.: Axuer ITo3.aepau; no 1.50 f l n n : Mjrpa-i noaaepau; XacaH Toinih, XycejHH TaTapeBiih, Cyjbo- JZejra.nih AAdUiarah. XBaJia napoBaTe.*MMa! . . . ^ ili ilUUlU flapoBM h s PoraTHU«: Ha Kyp6aH-6ajpaJf caKyn*eHO je y Pora-mpu JX hh. 1985.75; a caKyniLTU cy c.iHjeAeha ročnoga: MyxaMCA e<J). X. AxueTOBiih h Jycy<|> ropyniaHiiH upn.iiiKOM Cajpait Hanaaa y rp a jJ ZIhh. 697.50; MexueA e(J). BapjiOB y /KiiBaibeBuhinia ZIhh. 1 16.50; HleMciiOer BaOnh y Cokojiobmhmia ZIhh. 94; T a jn u e<J>. Kapnh y rnacn>nny R u b . 87; 3ejm u 0$. Xoyiih y roAiiMHJby Zt«n- 64.50; Ca.mx e$. HepsiniieBiih y ICoBan>y Z(kh. 34.25; r&jpeTOBH ntrroJtnu Parafl AjanoBiih u Heaiui UIaxuHnaiiiHh caJKymuu cy 21 kom&a nyp6aHORHX Ko­ muna y BpnjcAHOCTH on ZDiih. 560; na KO«uepTy y aajeAHHAH ca 0 m ji&ahHCRHM KJiy(5oM yKyna>eHO J l m . 276. Kyp6ancKe Komune AapoBame cjmjeAeha ročnoga: no 2 koMaAa: OnepOer Cnjepinh h ra.nnO ecj). Xa<|)H30BHh; no 1 KOJiaA: XnB3ic6er HIaxmmaniHh, ra.m6 Ha.nn.Hh, 3aitM Xavin-ZZeAnh, E jieji BpaHKOBiih, AxueA ITamnh, Xaji,anja JasiaKOBnh, Mexvejara X. AxueroBuh, MyxaueA e«J). Xaun-AxjieroBHh, A6AY-iax Amnajnija, JIyTBara JiamjHh, Tajiičer UIaxunnani)Hh, Mjrpartler Tlani’iih, Eflxe>i Xa4>ii30BHh, Xacan(5er UIaxHinnauiHh, Jycy<J> ct|). ropyraainni, XaKiija IIIaxHnnaiuHh h Eaxcm TeOKepcpuh. Tonna iBaJia HtjKa je CBHMa caKjTUbaiHna Kao h ziapoBaTea»HMa. Bpoj 24 Haflaae Heaa je cpflBMHa XBana Mcnpen TajpeTa r. X. MyxaMeA ecfi. UJKa/knhy, MyAapH3y, Kojm je npunMKOM BajpaM waMa3a aaMonHO npncyTHe pa noMawy TajpeT Kao m MyxaMep etp. X. AxMeTOBHhy, MyanMMy h MM3My, KojH* ce csojcHH 3ayaMMa 3a fajpeT! Napomena. Od našeg saradnlka g. H. A. B u š a 11 i ć a, zamoljeni smo, da u ovome broju donesemo nekoje njegove nadopune I ispravke, koje su se slučajno potkrale u rukopisu »Musli­ mansko bračno pravo«. »U 22. i 23. broju »Gajreta«, str. 358. pod naslovom »Mehr« u prvom odlomku, a u drugom retku treba da stoji »rukun« mjesto »šart«, a u drugom odlomku, 12. redak, iza riječi »onaj« treba dodati: »koji se naplaćuje«. U trećem odlomku, 3. redak, iza riječi »ili« treba ispustiti riječ: »opuno­ moćeniku« i mejsto nje napisati: »zakonskom zastupniku«. a str. 359. u prvom odlomku, a u 2. retku iza riječi: »braka«, neka se doda »prije sastanka«, a iza riječi »mutu« u zadnjem retku dodati ovu rečenicu: »A kada mehr nije ugovoren, pa ga nadomjesti mehri-mlsl i muž ženu prije sastanka i osamljenja raspusti, tada muta (odjeća) nadomještava dotični mehr, a mehri-mlsl otpada, ako raspuštenju ne bude dala povoda sama žena«. (§ 86.) Pod naslovom »Očekivanje« drugi odolmak, 13. redak, treba prebrisati riječi »ili dajidžinica«, a pod tač. br. 7., drugi redak, treba prebrisati riječ »opunomoćenika« mejsto toga napisati »zakonskih zastupnika«. Pod tač. br. 5., treći redak, iza riječi »raskalašenom«, treba dodati »zanijom«, a pod tač. br. 6., treći redak, treba prebrisati riječ »opunomoćenik« i mjesto nje važe one riječi, što su pomenute iza udavača. Na str. 360., drugi redak, iza riječi »sastanak« treba dodati re­ čenicu »osim slučaja pod 11., jer u ovome slučaju muževe smrti bilo sastanka 1 osamljenja ili ne, očekivanje je za ženu obvezatno.« (§ 310.) U slijedećem odlomku, prvi redak iza riječi »slučaje­ vima« dodati: »pod 1—9«. U trećem odlomku, 2. redak, iza riječi »slučajevima« dodati: »osim onog slučaja pod 11«. U trećem odlomku 4. redak iza riječi »ili« treba ispraviti riječ »ipreoJtaloK« sa »prestalo«, a slijadeću rHječ broja sa »braka«. Konačno na str. 368. pod »Ispravi«, u trećem retku, treba da stoji mjesto sa »tetkom«: »sa tekama« i dodati: »a sJiijeidteau iniječ i daidžUnioam«. Na str. 269. pad linijom 2.) treba prebrisati. Molim da se ove nehotične greške isprave rukopisom«. Štamparija »Bosanske Pošte«, Sarajevo. — Vlasnik društvo »GAJRET«. — Glavni I odgovorni urednik: Hamtd KUKlC, �Svaki musliman treba da kupuje samo jer kvalitetom nadmašuje sjb ostale cigarpapire a potpomaže i „Gajret" 7vornir.il Cigarpapira S. D. fllRaiaj, Sarajevo, može se naručiti i preuo društva .Gajret 1 u larajevu 0000000000000000 0 CopajeacKa Eamia a. a. y CapajeBy. Iriovačka banka d. d. 0 Tejie<J)OH 6p. 33. BaBM ce CBMM y 6aHKOBHy CTpy«y cnaaajyhHvt n o w o BMMa. y^ouiFe Ha iuTean>y yKaMahyje HajnoBOJbHHje. Ofl HdCTe fločHTM lO°/0 y d y n a Ky/lTypHOM H npOCBjeTHOM ApyuiTBy „fajpeT*.. I §= I Sarajevo, Strossmajerovaul. IZ. Din. ZO,000.0011 Rezervni fond Din. V,300.000 g Potpuno uplaćena dionička glavnica g Prima uloške na štednju, vrši doz­ nake u unutrašnjosti i inozemstvu uz najpovoljnije uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća. In te ru rb a n i telefoni brojevi 6 0 5 , 8 S 5 i 5 5 5 Beograd, Zagreb, Novi ,Sad Tuzla, Split. — 0 0 0 0 B 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 E i j# �iH M. Opće Osiguravajuće Društvo osnovano 9. 1913. u Beogradu sa ahciishimkapitalomod Diil Ravnateljstvo za Bosnu i Hercegovinu Dalmaciju, Crnu . Goru, i Sandžak u SARAJEVU. Kralja Petra 17 Brzojavi: J u g o o s ig u r a n je . T e le f o n 'b r o j 300 a £j Z E d D ^ L 3 iŽ S L X 3 - 1 B M ? B n š a g ić a Sarajeoo trgovina muzikalija i materijala za ptsan|e I rlsanje. Bogato slovarlšte hrvatskih I srpskih knjiga Vrši sve __ nije. Police požara prima Uprava Fon­ dova kao garancije pri davanju zaj­ mova na hipoteke. Sve informacije daje najpripravnije gornje ravnateljstvo kao i zastupnici u svima većim mjestima. a a a E9 1,", ki a a a a a a ig i l i r a . ili ili uopće nemoćan, popraviće svoje zdravlje jedino najnovijim lijekom, koji se zove Ferrodovim. Vanredno je sredstvo i zaista spasonosan lijek za one, koji boluju od malarije i drugih raznih bolesti. — Ferrodovim otvara vanredan apetit (dobru volju za jelom) i vrlo brzo oporavlja davajući stnagu, svježinu i zdravu krv svakoj osobi, kojoj je kakva bilo bolest narušila zdravlje. Za siguran uspjeh dovoljne su 2 do 3 flaše. — Narudžbe prima i razašilje sa doplatom i plaćenom poštarinom: m . 1 . M n f . apoletar. i d u C i j e n a 1 flaše sa opširnim uputama 40 di> j i V AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAM^ Č ita jte .G a jr e fT List »Gajret« jedini je list za našu porodicu, za našu djecu! Za to treba da ga svak čita i pretplaćuje se! Pojedini brojevi „Gajreta" kao i cijelo' godište iz lanjske godine mogu se dobili uz sniženu cijenu kod administracije lista. Svakom prilikom sjetite se Gajreta! � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama 1925 Description An account of the resource Br. 1-2; 6; 8-24 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1925 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 27065862 IIIF Item Metadata UUID 2076ff2c-697d-451c-b79e-c2b0482a81f0 https://kolekcije.nub.ba/files/original/543c064b115fc0825fa028801e4543e2.pdf 9d8d128a0b7542e73438fa6f0fc3e851 PDF Text Text V ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- — J1MCT TAJPETA flPyiUTBA 3A KyJlTyPHO H EKOHOMCKO nOHH3AhbE IVUTJIHMAHA M3/ia3n 1. h 16. y M)eceuy. • r o a n n a X. B poj l. CapajeBO, 1. jaHyapa 1926. UnjeHa roa. nU fl. IlojeaiiHH 6poj 4 U Tbauii ao6iiHajy niiCT v noaa uajeHe Koa DiaBHor OaGopa mjih k o i ynpaBa - raipeTOHHx KOHRIIKTB. — CA^PEtAJ : Axmca MvpaiiGeroHMh: 0 5KCBH u MycJIHj>iiiH» c k o m ,a ;p y iiiT B y . X aM 3 a X y w o : llA ^ A H A K . Bepa OCpeHOBHh: VleceB HA H o ti* (njecM a). XaM3a XyMo: Cji unraHCKC CTpyHe (ojtc.Ma). A xM e ^ M yp a A o e ro H n h : H e ! (njecM a). A x \ie a M ypaaG eroH w h: U je c M a u p H o i< 5 e,a,ei (njeCMa).* O cmeh H yp « X » u » h :. M y x i w e « l i K y p a n . OcMaH H y p n X a i,in h : llc o r p a ^ ,. Xa<i>n;i A . B y iu a T jp ih : M y c J in J ia iIC K H n je iu o - fa jp e T O B D ia c H H K H ap HeoHHHKe Ilncsape. lipu/103H H3 K p en e. TajpeTOB M<eHCKn noflo a6 o p y C apajeB y, lio n p y rn nyT yTeMe;baH T ajp eT a. 3 a 6 a e a y H e p b tH in . B^yfl ra]pexoBux nnTOMau,a y Ty3JiH. '-s s e s š ; BIITH OpilK. Ct. P. flejiah: IIcTHHii 0 noi nfliijii ClnaHJiare H e a n ih a . ■. A ts Heptsec: „A Ppan ajp ifip a". MeJjy KfbaraMa h peBHjajvia CTanoje OaHOjetfnh: H cro m iia cp^icnor ■i H. MnTj)»HOBuh: H a m u M yc.iiiJMHii. Ap. y p 0iii Kpva.: (HujiHTURa h p a č a ) . ‘‘iV' ~S‘f- ~ �BANKA GAJRET D. D. u Sarajevu — Filijala: Višegrad Telefon broi 649 i 689 Akcijski kapital Din 10,000.000 - Rezervni fond Din 1,¥00.000 Banka se bavi svima bankovnim poslovima, te je ovlaštena za trgo­ vanje valutama i devizama. Zavod je pupilarno siguran, a angažovan je kod industrije drveta „Varda” d. d. Višegrad i kod trgovačkog d. d. „Merkantilia” u Sarajevu. Od čiste dobiti ustupa. 10°|o društvu „Gajret”. □ raO O oD H Centralna drogerija 0 u Sarajevu ja] (Zadruga sa ogranltenim Jamstvom) « Kočičeva ulica broj 41. ■ T e l e f o n : 817. fi = T e l e f o n : 817. R a tu n a n s k e ž le d io n ic e b r o j 1 2 7 « . = lii S li. • .r S a r a je tr o Štrosmajerova ulica broj 3 VA Bavi se svim bankov­ nim poslovima. Uloške na štednju sa otkazom i bez otkaza ukama­ ćuje najpovoljnije. ■ I I B l H H l l l J B g B j g i g i g Trgovina medikamenata, drogeriiskih i kemičkih proizvoda, robe od gume, zavoja i hirurgških instrumenata, kao i fotografskih aparata i potrebština. Velik iz­ bor inozemskih safuna, parfumeri e, kosmetičkih potrebština i špužvi. Skladište svih mine­ ralnih voda. Ruma, konjaka i. t. d. Telefon broj 319 — Brzo* la v i: C entraldrogerija. �V JIHCT TAJPETA APyUITBA 3A KyJITyPHO H EKOHOMCKO I10AH3 AH>E MyCJlHMAHA H3Jia3H 1. h 16. y Mjeceuy. rOAHHa X. Epoj 1. IlnjeHa rOA. 80 fl. nojeflumi 6poj 4 fl. *BauH Ao6aBajy jihct y noaa uiijena koa TaaBHOT OAČopa hjiii koa ynpaBe — rajpeTOBHX K0 HBHKT3 . — AxMefl Mypafl6eroBnii 0 JKEHH H MyCAHMAHCKOM APJAUTBJ'. lipnje HeKOJiHKo roAHHa KaA can nncao y »HoBoj EBpoim« o Harnoj MycjiHMancKoj asenn (»IlpoojyrocJiaiB6HCKe MycjiHMaHCKe JKeHe« »Hona Eispona« KH>. IV. op. l.) h y »llparep Ilpece« (ooiKHhnH Opoj 1924. »0 jyrocjiaeeHOKOj MycJiHMancKOj jKchh.«) OHJie cy MHoro HenoiBOJbmije npHJiHKe, 3a ■hobh caBpeMeHHjn nojioacaj MycJiHMaHCKe aceif« y HameM cou,hjajiHOM h KyjiTypHOM JKHBOTy z npeMa thm npHJiHKaMa OzJie cy h nepcneKTHBe y H>e3HHy 5ojhy 6y^yhHOCT 3aCTpTe HeKOM HejaCHCtM, H »MarJICHOM KOnpeHOM cyMii.e, <>oja3HH h HecHryj5rfocTH. OHAa je yripi j^SOSHOBeHCKO MyCJIHMaHCKO jpymTBO Iipo'/Kl Bajio y ceoH npBe yAapn,e Te Hose h enoxajine bo jaJiHe ApaMe h CBe je Gnio y HeKOM rpo3HhHaBOM pa< noJiO/KeH.y, y HeKoj APiTaiBimH-, Koja je cnyTaBajia h npHjeHHJia, Aa ce TOMe HHTaH>y y3MorHe oapcahth jacaH h o^peljeH OMjep. AaHac je to nHTaite GjiaroTBopiiHM yTHU,ajeM BpeMeHa, KyjiType h Hoće Jiau^onajiHe cjiobo^e aoHijio y je^aH hobh mhoto noBOJBHHjH nojiojKaj c 063H- JieM poM Ha npefeamifce CTaite cTBapn h mh y TOMe norjieAy a«ejinMo na OBOMe Mjecry yiBpAHTH HOBe kohcTaTau,Hje h KopnrHpaTH HeKe iiHH>eHHij,e, Koje cy ciajajie y Be3H ca npe^aniH>HM cTan>eM oBora npo- GjieMa. eopiijajme, KyjiTypHe, na naK h noJiHTHHKe nopeTKC y &B0M ynMaJiOM h HenoKperHOM >KHBOTy rpAium cy jom (I)aHaTH^imje M.iaAHhe, Kojn cy y cbom hobom BjepoBaH>y 3ajaiiypeHHx Jiniia h y3aBpejie KpBH, Gpahhjih Ta cBoja BjepoBaaa, pyiuHJiH CBojHM pacnojiojkhbhm apryMeHTHMa CBe^OHO, uito je 3a &HX0Be npoTKBiiHKe Ba'/KHjio Kao Bje'iHa h HenpoMjeHjtHBa spnjeAHOCT. H Tano je Haciajao Kaoc, HacTajajia 5opCa H3Meby OTapa ncmiOBa h ja 3HaM mhoto cjiynaje©a, ‘1§gcy chhobh Mopajm 3ay»HjeK HanycTHTH o'ieBe he paAH cBora yBjepen>a h ccjihth ce y iiame KyjiTypHHje h HeMycjiHu\iancKe u,eHTpyMe caMo Aa ce6e MaiepHja.THo o6e36HjeAe. H y Toj 6opf)H, y TOMe Kaocy nojaBHJia ce jeAHa Tpeha CHJia, Koja je cbo to OopoeHo h ycKHiijejio HaCTpojeae yMje«'ia Aa hckophcth h Koja je cyrepnpajia MycjiHMaHCKOM e,ieMeHTy, Aa je H>eroba njepcKa h coiiHjajiHa eKCHCTeHAHja yrpo^eHa H3paf)HBiuH yjeAho h MaTepiija.iHH AečaKji h TaKo ce ynBpcTHJia h ocHasKHjia. A Ta Tpeha CHJia, to je Gnjia no.iHTHKa. 0 nocTaHKy, KapaivTepy h Aje.TOBaH>y Te HOBe cn.ne He cnaAa Aa ce OBAje nnme h 3aT0 npeiiyuiTaM0 Ty CTBap nojniTH’iapHMa caMHM. Haiia je cano Ba/KHO to. Aa. HarAacHMO, KaKo je Toj hojihthah yHCTHHy ycnjeJio, Aa Ha HeKO BpnjeMe yryuiH to cou,HjajiHo Bpnjette, fla. ra HCKJbyHH H3 rpo-a cbojnx npHBpjKeHHi-ca h 0H6M0ryhH 0Be oHe, Kojn cy cMaipa.TiH cbojoM HOBjenaHCKOM h KyjiTypH0.\i AyJKHouihy, Aa paAe Ha nporpecy ycTajajiora h yqMaAor MycjiHMaHCKor ApyiuTBa h Aa CBe fteroee coAHjajiHe h KyjiTypHe npoGjieMe cBeAy Ha jeAHy caBp©MeHHjy GJiaroTBopHHjy h HanpeAHHjy Oa3y. Kpo3 hckojihko roAHHa HHje ce nyo hh jeAaH cjio6oAoyMHHjH rjiac, a ohh, Kojn cy HMaiii OA'BancHOCTH h cHare, Aa ycTpajy y CBOM VBjepeH>y 6h.TH Cy CHCTeMaTCKH H KOHCTaHTHO 0 ^ a x HaKOH ocjioGo^eaa H3amjio je obo nHTaH>e Ha TaneT, Kao jeflHO oa HajBaJKHHjnx jkhbothhx hhTaH>a caBpeMeHora MycjiHMaHCKora ApyniTBa h y3APMaJio iberoBHM TCMeJBHMa, noKpeHyjio Mace h hhahBHAyaJiHTCTe , ctbophjio ABa npoTHBHHHKa TaGopa h MorJio ce BHAjeTH HaK h y Haj3a6HTHHjHM MycjiHMaHckhm iieHTpmia, Kano je to aiHTafte nocTajio jeAHO 0A HajaKTyeJiHHjHx h HajBaattmjm nHTaH>a HOBe My: cjiHMaHCKe eKCHCTenu,Hje. H Gh.to je MOMeHaTa y tom couHjajiHOM BpHje-H.y MycJiHMancKe cpeAHHe, KaA je to iiHTaite npeBaaHinjio csojoM Ba®Homhy h caMo HanaAaHH aok cy Apyrn cjiaČHjH noTnyHO noAJierjm MaTepnjajiHo nponaAaifce, Koje je TaKO hcmhjio h h iuto BHHie ymjiH y CBoj npoTHBHHHKH TaGop H CTaTaKo cTpaiuHo noroAHJio Ty GeHeBOJieHTHy h AoSpo bhjih ce6e h cBojy HHTejiHreHpHjy y c.ny^6y h>hhyAHy cpeAHHy h KaA cy cbh GocaHCKH xaH0BH, Ka- xoBa Ha3aAK.auiTBa, K0H3epBaraBH3Ma h TjecHorpyA(J)aHHu,e, cnjeJia h cjeAHHne rpMHJie npoTecTHMa, 3rpa- hocth. Ta je CHJia GnJia, kojihko GecKopncHa, tojihro /KaibeM h iipoKjiHH>aH>6M je^Hora npoTHBHHHKora Tađopa npoTHB ApyroMe. (paHara^HH CTapuH ca cBojHM CHJiHa h jaKa, jep cy MycjiHMaHH, HaKJiofteHH HMarai®pAHM h HenoMHMHHM Ha3irpaH>eM Ha CBe AOTaAafte HaimjaMa no. caMOj cBojoj npnpoAH, BjepoBa.)iH y ity. �OrpaHa 2. ■r A J P E T i Spoj 1. .. kao y jeAimn onoj cnac. 11 caaa "lonjeic uh no canoj TenccM h O'iajiiHjCM cxaiby oa iipo(})ecHonajiiiHX upoJiornu,ti ciusapH uai:ji»y«iHO, aa oy y obako oAJiy'JHHM cjaica, Koju 3iiaAy oa 'iera he Aa jkhbc. npHjiMKaMa, y KojHMa čamo jc^iia unara AOMHiuipa n SancTa je cTpaiuan yAapau;, icao iieito naAHaoua niiTaiba, Ohjio connjaJina, ohjio Kyjixypna, ao- paBHo upo kjieTCTBO, cpyuiiio Aanaiuibe Mycjihhahcko onjia ibe3Hiie ooJiHKe n cTajioacHJia ce y ibeannoj H^eo- ApyiuxBo. Oho bhuio ne MOJive Aa nuiTa 3iia'iH, jep je JiouiKoj KOHii,eni];HjH, ajm yncTHHy tako trnje ohjio. CJIOMJbeilO, OBHCHO H H3BpTliyTO OBHM CneKyjiaTHBHHM To ne ca.\io Aa mije ohjio, Hero to ce HHje motjio hh eJieMeHTHMa AanauMbe' iiojinraice h Aanaiuibe eKoAOTOahth naupocTO 3axo, ihto nojmraica Kao TaKoma, HOMCKe OopOe. 11 nccTojii cxpaxoBHTa onacnocx, Aaobhch o MOMeiiTaHHM paciiojiotKoibHMa Mace, Koja ce ce CBe one »pjniiie, Koje cy ce poAHJie y xoMe ApyKpehe y CMjepy mhcto Maiepnjajihhx, a totobo hh- iuTBy CBe one eTHViice n MopaJine Bpnjeahocth, cbh kaaa HHTejieKTyajiHHx npoOJieMa, npeMAa je MycjiHohh ejieMeiiiH jeAiie -BejiuKe h neoOHMiie AyxoBHe Man-CKa nojiHTHKa uniJia h 3a thm Aa h obhm npo- cnare, H3 Koje Oh ce Morjia pa»BHXH caMopoAHa, opnOjiomhma yAapn neuaT GBoje HAGOJiornje. llojiHTHKa nmajiHa nyjixypa, Koja Oh AHjeJioj nauioj pacn Morjia HHicaAa Huje Morjia oApe^HBaTH cMjepoBe KyjiType, Aa AOHece necJiylieiiHx ,pe3yjiTaTa, exo 3a CBe to honero je to yBHjeK Ohjio oOpnyTo, a h on^a, KaA je CTOjH onacHOCT Aa 3aKp3KJba y CBOMe 3a'ieTKy h -Aa nojiHTHKa yximaJia Ha OptKH h OJiaroTBopimjH paann- ce h3oOjjhmh y cBoje iipothbhocth y neMopaji, iipoxaK h c.Mjep KyjtType Ohjio je to cano 3aT0, hito cy nacT h ancojiyTiiy Tany. Bor Heica Hac o'iyBa oa ce ibeatiHii nniepecn iiOKJianaJiH ca HHTepeciiMa ohhx OBaKOBHx MoryhiiocTH. y Hana ce je cjIomhjio houito cuara, Koje <j)opMHpajy h cTBapajy Kyjrrypy. CTpauino, HeniTO ytKaciio, ihto lipnjem naA HainoM II 3aTO Ta nojiHTHHKa cnjia, naito jaica h ycnje- OyAyhp.ouihy, Kao ^aMaiciOB Man. Mu cmo 3aTeTycn.\ra (|)aHaTH30BaHa, imaK HHje Morjia HeraraBHo Aje- pajiH h eBo Hac npeA ahhomom hjih octath hjih npojioBai’H na OHaj njenim npoOjieM copnjajiHor h k^ ji- jiacra! • \ ' . ; Typnor naiipeiKa, nojn y cBaicoj HaimoHajmoj h ;ipyII BHAH ce HAKOH HeKOJIHKO TOAHHa,. IHTO njJO-. HiTueHoj cpeAHHH ocTaje OTBopen h iiepiijeineHr Ona ncifBjS^jeMO OBy cTpauiHy Kpii3y, icano cd y Harnoj npeiia TOiie HHTaiby unje -OnJiannacjiBHa, uiTaBHiue MJiaAOCTH OyAH OTnopHa cHara, kako ce AH?i?y hobo ona je cbhm CHJiana TiacTojaJia M yryuiH CBaKH cjio- Heno3HaTe ciuie, a a ce ycxyOoye mpena onoj asRAajii,OoAoyjiHHjH TJiac, JeOjn ce jauinaa yHMe eBOJiyipje Koja iipnjeTH HauieMy oncTaiiKy h Aa nac oapjkh y wycJiHMaHCKor ApymTBa, nk ifhaK HHje ycnjejia. Taj paBHOTe/KH. Oria/ita ce HanpeAaK h noMnpaibibe y JLC3HH Heycnjex HHje AjeJio ohhx, KOjH cy ce OopnjiH Oojby h cHa®HHjy aTM0C(J)epy. H CBe. ce to Aoraljaca iianpeAaK, He, jep Hama- MycJiimaHCKa 3ajeAHHH,a caMO Ho đeOE, iiocBe . npnpoAHO, Oe3 HjeAHe yMjex-i mije AaJia y obhx 3 a ^ a x - neAeceT rOAHHa hh jeA- HH'IKH HCKOHCTpyiICaHe HAMjeiUTeHOCTH. nora TaKBor A^eBHor BejiHKaHa. To je nncTa -3aHenaAa y Moje npBO MjiaACHa'iKo AoOarTmjecjiyra BpeMeHa u hobhx cou,HjajiHHx HAeja, Koje cy ce" y ibeMy poahji^ noTno-\iorHyTe HapaBiio Hapno- yonhe cMjejia cTyiiHTH ateHcna Hora y naiue sajeAnajiiiHM ocjioOoIjeibeM h nocjbepaTHiiM m6htajihTgtom HH'iKe niKOJie, a Mycjihmahka HHje iih y cenapaTiie iKeHCKe niKOJie, a Aanac BHAHTe tojihko nceHCKe Ajeliame caAamibHne. ' HHII,e, O30HJBHa JIHU,a H OpH'/KJbHBa nOTJieAa ca CBOjllM KaA ce no'BjeK y/KHBH y OHa BpeMeHa lipnje paTa, KibH/KHu,aMa Kano 5Kype — y uiKOJiy. II mate tojihko na h 3a epnjene paTa, ncKpcne uy npeA onu ynpaBo HHHOBHHpa h HaMjeuiTeHHpa no pa3iiHM. ypeA»Ma ii o'iajno cTaibe y nojeM ce nasa3Hjia ra^aina Mycjffl- saiiaiHMa h bhah ce jeAHa 'revKiba Harne JKene npeMa MaHCKa tKfcHa. HenncMena, HecnocoOHa 3a KanaB paA, lieOBHCHOCTH H iK6Jba Aa H OHa AOnpHHece HeiHTO Ohjio jaBiin Ohjio npHBaTHii . ocsm KyhHora nocjia, CBojoj copnjajmoj h (j)aMHnHjapiioj 3ajeAHHu;H. M HCKJbyneHa H3 cBane 3ajeAHmi,e ochm (ftaMHJinjapHe, CBe ce to Aora^a Oes OyKe h 0e3 HKaKBQra pa3Metaje je OHJia ynpaBQ ao noHH/Keiba oBkcHa o cBOMe Taiba osOHJbHO h Tpnje3HO h to. je oho, ihto nojanaBa MytKy h rocnoAapy, HHje Morjia hh y KojeM npaBii,y Bjepy y MycJiHMancKy 5Keiiy h ihto AOKa3yje, Aa je pasBHTH hh cBojy Aynie,BHy hh CBojy TjejiecHy aKTHB- ona ciiocoOHa, Aa iiocTane. cJioOoAHa h HeoBHCHa. One hoct, BiiJia je iienpoAyKTHBHa h cMeTajia je He caMO ce ne >Kype, He TeopeTH3Hpajy-Hero Bpme Ajeno CBora ceOn nero h pnjejioj (pa.MHjmjH, noroTOBo aivo je Ta npeiiopo^eifaa mhhom h paAOM. A to je ono, hito hx (JiaMHJiHja OHJia caciaBJbeHa oa BehHHe iKeHCKHX luia- y AaHainibe epnjene AHH«e hbhha MyuiKapau;a, Koju HOBa, jep oho, ihto cy H>e3HHe jkubothc noTpeOe ce joni hh AaHac ne Mory Aa pnjeine one cTpainiie 3axTHjeBajie, HHje Morjia caMa HaMaKHyTH, nero joj ii cyA0oHocne Mope cp.ora koh3epBaTH3Ma, na >iaK h je Mopao 3iyjK, chh hjih kakbo iioraopHO ApyinTBO AaHac pacnpaBjbajy o <j)ecy h ineuiHpy, cMHje jih ce OBe obo npHCKpOHTH. A noTpeOe cy Onjie sejmice, a hjih ne CMHje Aa hoch, AonyuiTa jih njepa hjih He 3apaAa Majia h c i j e n a cano na jeAaH aho Mycjm- AonyuiTa, a nyniTajy no crpairn tojihko Ba>KHHjnx MaHCKe (JiaMHJiHje h 3aT0 je Ta (jmiHjraja nocjinje h cTBapH h 3aTBapajy ohh npeA oboj hm enoHOMCKHM, 3a BpHjene paTa h nocjinje onora no3HaTor MaTepn- cou,HjaJiHHM h KyjiTypiiHM HpoiiaAajiBeM. CBe to, o jajinora Kpaxa MycjiHMaHa 3ana.na y HeMoryhe eKO- . neMy ohh Aanac pacnpaBJbajy,. CBe je to pHjemeHa ci'Bap h Tpeča ce ran e iiomhphth h Tpeča to npnhomcko CTame H OHJia ocy^ena Ha najOpjKH h HajKpaliH Kpax. Ako ce norJieAa Aanac no cbhm MycjiH- BecTH y Ajejio 6e3 Teopnje h Ce3 pacnpaBe. To HHje MancKHMa neinpHMa OBe nauie AP®aBe, iiaHheTe Ha HHKaKaB npočJieM h HcJian nehe HHKaAa nponacTH y cj)ecy, nero y Hana camhm h y naniHM cppHMa, ano to.thko cHpoTHibe h to OHe HeiipoiJiecHonajiHe cnpoTHibe, Koja ce iiarjio y jeAHOM TpenyTKy cpo3aJia y MH y iberoBOM Ayxy h iio iberoRHM tojihko;iyOinie iiajcTpaniHHje Onjo-Ae h Koja j'e 3aT0 y Miioro AHCepaJFiiHM ripHHipmHMa ne ctbophmo jeAiiy �Epoj 1. »r A J P ETc BHiuy h 6ojby Kyjrrypy. Tpeča ciCHiiyTH ca cođe Ty Mopy TjecHorpy^iiocTn u anep3Hje upeMa aiiaCTHTOMe nanpeTKy h >jyBaTH cBoje noMHijaibe y nporpec h eBOJiypHjy, Aa H^e no paBHOM h cnrypnoM TepeHy h ;;a Ajejiyje y cMHCJiy npenopoAa CBnjy nauiHX CipaHa 3. oiccTcpnnx ii niiTepmix upcAiioia. To jc joui jcahhh Ha'inii no KOMe hc.Mo ce ynnpcTHTH n ocHancHTH h ciiacHTH čeče n cnoj oiicianaK oa yjR*acne iiponacm Koja je 3acjiy/Kena n noja — npnjera. X aM 3 a X y M o , B e orp afl: MB4 AHAK. Tur neiJinh HaKocTpemn ce na 3aneBa. 3aneBa ca TOjiHKKM yBepeaeM y GBojy cHary Kao 4 a he ce CBa icacačHii;a, inhyhypeHa 1104 nnaHUuoM MpryAH>akom, 3aTpecTH 0a fteroBe cnjie. A Kacaoa cHBa, pyTaBa Kao CTapa opjiyiUHHa 1104 KjmcapoM n njiannna ca cneKHHM BpxoM Ao Heča. Hcnofl ,ibe ce HaAajieKO BHAe nojba n &pencyjbn,H, a pe4nn,a BHjyra Kpo3 n>HBe Aa ce H3čpnme y nojby, nan AOJie AaJieno upena Ma'iKOBy KaMeHy. Kyjia Ajiare IIpoxe naABncnjia yeay Kacačy. y lhoj caMyje Ajiara Kao hyK, 'iyAaic u nocjieAU»H ii3AanaK Ji03 e CTape nopoAHii;e Ilpoxa, HeicaA Mynene ca cnjie H TBpAorjiaBOCTn. Kyjia je na Tpn Ooja. Bpx aacBAeM 3acBo^enHx spata, jom n A&uac 3njajy TecHe nyniKapHHn;e, a Kpnjia', n3iiyTpa, \juth'th cnavima n oKOBana npeBopHHii;a. UBe je 'io'ngKaA Tpečajio, aAanac Ajiara n He saT-Bapa upara 3a cočom. MnHyjm cy 3JiaTHH AaHH OBe Kyjie n npokyjajiH kao npojieme BOAe uho ce Beceno onycxg,;e AffpryA&aKa, na H3ryče y iiojbHMa ca uiyMOM yTHuiaJinw. KoHann cy nycTH '■‘TFTlpSaHH, Kao Aa nx je ityra noMopnjia, na mi ro:iyOobh He ry'ie BHiue uoa {ijiohhhm cipexaMa. Casio coča gaouraja norauKe jom no KaiKaA 3 Hai;oBe sKEBOTa, CBojnM HCMHpKaBHM cbctjiom^ Kao Aa ra najie Ayxonn H3yMpjmx Ilpoxa. Ajih to HHcy AyxoBii. To ce Ajiara npaha ca nocejia, na naJin cijehy h pa3roBapa ca ycnoMeuaMa. Oh ciaHyje y vaMjmjn ca BejiHKHM, na^aBHM oijaicoM, 3acBO^eHHM na jiyK, c nonabaJioM MycaHAepOM h AyranKHM ApHHM cpijOM 3a xajBHHe. Ha cpeA yaMJiHje KpBaBo ce ApneHH GaKpeHa Manrajia, a y Auy coče H3čJieAeo 3e;ieH caHAyn. HcnoA iiaHraJie npocipT hnjuiM, a ynaoKOjio cehnje ir jaCTyyH, na KaAa ce Ajiara H3BajiH y cbom homeTy, UCJia ra coča rJieAa HeKyA ČojfflOcasKajimiM h npHjaTejbCKHM oHHMa. Oh BOJiH QBaicy 0 By cTBap'iHAy Kao CBoje poželio Aore. Oh ce pa3roBapa ca oijaKOM h mhjiyje ra npHjaiejtcKH no očjiom CoKy. CBana My oa obmx cTBapn npir'ia 0 ycnoMeHAMa Taito napočHHM, Kao Aa HHcy AOJRHBjbeHe OBAe y itacaČH Ckohhma, nero nerAe TaMo y AečeJiHM xjiaAOBHMa yeneTa m HeuperJieAHHM ČanrraMa iberoBHM. H TaKo 'iecTO Ajiara CCAH y cbom honiKy ii npoBOAH Aane, pa3roBapajyhn ca AaBHHM ycnoMeHaMa h cMemehn ce npHjaiejbCKH CTBapHMa oico čeče. Myje3HH Xaye nao Aa A03iiBJbe MpTBaue 3aoKyjHme CBojHM* njianHHM rjiacoM, a Ajiara aČAecT Ha ce, na y yaMHjy. Kyaa rjieAa iKajiocTHBO, a Ajiara ciojn cKpuiTeHHX pyny npeAan y pyi;e cyAčHHH n BOJbH čoacjoj. — Xej, Ajiara, noHecu mm ona jaja KyhH! — BHKHe rasAa Minap ca naraanor npara, a Ajiara noKopHO y 3HMa icopny c jajHMa h hoch hx MinpoBOj roonot)H. Hnje to Aa he on Ty ycjiyry Aa nanJiaTH ra 3AH MnTpy. Bojne ca’iynaj! Ajiara una joui uiaKy peHTe n£ro,My je HcnjiaTHuie aa iberoBHx TpnAeceT AHMOBa KMeTOBa y 'BiiTjiyKy. llo 3Bauie ra jeAHor Aana y . nope3HH ypeA n MeTHyine My nperpuiT čaiiKHOTa na AJian. Ajiary CTeate y rpjiy h cbpth My ce cyaa y 0Ky. Jla^flahe Bor, čnhe, y 3Aaxny oh, na Han^e na yjiHuy, cHTaH Kao mbkobo apno. y'iHHH My ce itao Aa je cBy OBojy jieny.nponi.nocT iioiconao y obom ypeAy. Kao Aa ra ce\eKO neBHAJbHB AOTane bojinieČHHM niTamiheM h OAHece My cee npnjainibe pacnoJiojKeibe h AP^aH.e 11 npeTBopH CBe y npa3HHHy. MncJiehu Ha čoa?jy noMoh h na cyA<jnny, A.iara ce lemao Tyno h 3aMHuui.eno. Taico je H3amao H3 ypeAa Ajiara Hpoxa. H caAa, Hocehu jaja rl)H raaAa MHTpoBoj, npomao je Kpaj HCTor ypeAa n oneT 3anao y mhcjih. Huje ce oča3Hpao hh jicbo he accho. npoinao je ’iapiiinjoM, npomao je MaxajiOM n 3anyAno ce naA ce nauiao nan HcnoA Kacače koa Ilaiinha cTyna. 3 r:ieAao ce, ocMexHyo n npeMecTiio Kopny c jajima H3 Aecne y JieBy pyny. y tom nacy Kao Aa My čh HemTO jacuo, mio HMKaAa AOTJie HHje iiomhcjiho; ynHHH My ce OBe TaKo očh4 ho h aeroBe čpnre HcnaAOine My ho Moara m aioCTaAome BaacHe Kao TpHMHe na iuiOTy. y a yl)e HeKii AOčap cnex m A.iara ce oceTH ii])enopo})enHM, Bpahajyhii ce y rpaA- Hocho je KOpny c jajima 11 CMemno joj ce AOčpoAymno. 3 aniT0 on hoch Kopny rl)H, to je cacBHM oBejeAHO. ^ a jih oh to mhhh h3 concTBene iKejbe Aa y’iHHH yc.nyry h.iii mhiih to hito My je cyAČHHa Tano AOcyAHJia — oneT je OBejeAHO. y TOMe je ynpaBO TO.nHica pa 3 imKa Kao iuto oh He cToja KaA ceAH H He ceAH icaA cTojn. E to Taico je. To CBe Ajiara HHje yMeo Aa KaiKC, a KaAa čh h yMeo HCMejaJie čh ra lberone KacačJinje. To on HHje yMCO Aa pene hh chmom cečn. On je unao cano iieKy C.ia;KeHy cBeci 0 OBoj iieHaAanoj npoMeHH koa f-eče, Kojy je noKasHBao aeroB neKaKo čojiehire 11 yjeAHO iipa3an cMeuiaii oko ycana. Oh bhuic totobo h ne paaronapa ca CBojHM noanaiiHAHMa h npHjaTe.'biiMa. On ce caMO cMeuin h mhc.tih kako je to cbc tako Bor AjiarHH noKojiiH oian; npojia3HO je noHOCHTO nap- Aao h kako ApvK'inje h ne mojkc Aa čyAe. JbyA« ce nrajoM, oimpa norjieAa h ca® y upnoj <ioxh, a Ajiara, •rpyAe Aa M eaa^ H.eroBy BOJby, a A.iara ana Aa hm y cbom noxačaiioM ryH>u,y, 3aoČHJia3H Mpana. Taiio jc^Tp3aae y 3aJiyA, jep cy y pyKaMa cyAčHiie, noja hm je oApCAHJia nyr ao rpoČJi»a na MeaapeTHMa hoa ce Meibajy BpeMeHa. y ibiixoBy K yhy Aoroirajm KMe- KpeiHHHM nojbCM1. y A.’iarH ce npočyAimo iieniTo, tobh na cTOTnne TOBapa cnera' inTo čor Ha 36MJBH Aaje, a caAa ne npcjia3H npara hm ryčaBo Marape. 111to r.a.ibAa iieva 1111 y čamom Kypany u 011 ce ocehao �OrpaHa 4. t>poj i. r a j pe f . ojiHCKHM Bory h rjie^ao cBe Kpo3 Ty čjihckoct. One je Gajio Taico oGamio, jeAHOCTaBHo, Ge3 cppGe, uji aro ii KpoTKo. Taieo on ce^He npeA AraHOBy na(l>any, rjie^a H113 4 apmajy, na ce saimcjiH, 11a ce oMeuiKa. — CapoMax, noMaximxao je. Haje majia ociaBHTii MOBeica 6 e3 anera CBor — roBopao je AraH cbojHM rOCTHMa. — Kaao Jin ca-Mo op>Ke ociapa a noceAa! A Ajiara Ga ycTao aciipeA Kagane, na ce ynyxao aa rpoOjbe noA RpexaHO noji>e. Ilpojiehe, neBajy raije, a OH caa Bfle ^pyaoM, norHyxe mane a CKpmxeHax pyay Ha KpcTima, CMema ce a laao paeronapa caa ca coGom. li ^yro oa ce^eo apaj cxporax a O30 hji>hhx namana CBojax npe^aaa, aok oa Tpenepana npeA h.hm Heaa Hjvpia a ao cy3 a Gnara ocehama o ca p ia a OHOM cBexy. flaa Gnar, rpoGjte thxo, a y Ba3 Ayxy aianyhe Hemxo Kpxao a xaao HeoGanHO, Kao Aa roaope ^yme ^ ubho npeMaayjiax IIpoxa. llpeA Beae je OAJiaaao CBojoj yflaxoj cecipa Ajama a arpao ce ca menoM nejaKoa Aen;oM. HsAyđe Ana opaxa, HaiaKne ax Ha aPbo, iipOBy*ie Kpo3 HjHx Kaiian, a Aen,a 3aiiJbemxe pyaan;aMa oa Becejba, rae^ Aajyhn kuko 3 BpiiKa neBa. Cecipa ra m esa H3 -npiiicpajKa a xaxo 3annaie; Gojia je y cpny 3a ’h>hm, 3a nopojapoM. Ona je opehana CBy,rxpare1n ajy cBoje nopopnne. Ona je o ce an a HeywoJbHBy‘ oe,ay, Koja je jeAhhh yapoK, Kaao je ona ^Mapnana, Aa joj je 6 pax nope.Mexao yMOM. Taao cy npoaine nejie ^ u e roAHHe osor pa 3 opeHor JKHBOTa, ona mana čanjcHOTa yxai&ajia Kao BgAjfe c JiacTa, a AJiara ce je b a n o CMema, a nocjiyiua craKor y Mapmaja, npocxo H3 CBoje flo6 poxe. Jep CBe je OBO cy^eao a no bojbh Gornjoj, homhcjiho Ga Gnaro Anara a OHaj npa&ia caernaK ceo Ga onei! s a meroBO Jiaue. A Heaa Aajivfcas ce! Bpahao c rpo6n>a, orieT ocaMJbeHo 3 aaamjbeH, Kao Aa xpaaeik H3 ryGn>eHe CHOBe no nojby, ny Kao Kpo3 a can Aa ra HeKO Bane, a OH ce He oapeie. tuko — Xej, Ajiara, 3ap ca sornyxnyo! UIxo ce He oKpeHem? Ajiara Aaaee rJiaBy, norjieja )3aay^eH0, na ce ocMexHy. lipe a ,h>bm je, ca HaxoBapeHHM koh>6M, cxajao Maxe BpxaKana, meroB Ghbdih kmcx, ca jiyKaBHM cMenntOM a cbthhm onauaMa. — Kaao ca, Anara? Mnoro ca mh Hemxo ociapeo. — ^oGpo, Kano ca? — CMema My ce Ajiara. — Ociapeo, ociapeo. y Maie 3 aape JiyKaBa caernaK Ha Jiau,y. Ajiara je xo iaKo MyAnaBaxo a hcoGhhho H3roBopao, Aa je iviaie oceiao Herca nenaAaHH cxpax rnesajyhH y meroBO cxapa4Ko nape, a 3 Kora je asGajano nemio, mio ce He BHpa 11a JianaMa ociajiax JbyAH. Hciana, Monce Gbtb Aa My je jmpe lipaaano oeaj nepaiacaj, ceAeha Ayro Mel)y CBojaa apTBaa npemaaa n pa3roiBapajyha c mirna. Ajih Maia je Gana dBap HejacHa a iieoGaiHa a oh Gpace noiepa Koma, onpocTimma ce jom op-Ke. A Anara ce a AaJte CMemao a He oGpahajyha na;KH.y na OBaj cycpeT. Kao Aa je MymHii,a npojieiejia noKpaj mera. Ajib cto, oa HeKax AaHa HeniTO ra xBaia, Mpaaa My ce npeA OMHMa, na Kao Aa ra Heao yx-BaTH 3 a rymy, oh noane Aa ce Gpana a Aa Bane. OBe 3iiai«>Be na ^Jiara onamio je npBH Karjiepaja AraH. Anara ccah caa npeA Ka^aHOM, na HajeAHOM none Aa Mjiaia pyKaMa oko ceGe, Kao Aa ce xpBe c hckhm HeBHAJBBbh m . Iloie a Aa Bane y noMoh, a saTHM iaKo ĆHaatHO M u irvnii pamioTe>Ky a naAe Ha 3 eMJty. AraH My npMTpna, yaa ra a Anara yciaAe. JI,pxTao je. MyTHO ce oOaope oko ceGe, na a He rneAajyha y Ka(fiepajy, oGopa rnaBy npeAa ce. A napmajoM ce npony: IlonyAeo Anara Ilpoka. • Jlyro cy obh HanaAa XBaiana capoaaxa Anary, cBe aok jeAHor Aana He yAapa rnaBOM 0 HeKy cieHy a aok ra oa^cBemieHa He npenecome y 6onHHn,y. Ajama je nnaKana a HanoKOH ce yiemana. Kyna ce iiaKpaBHJia Kao oa SKanocia 3a AnaroM; jeABa ce flpsKB Ha CBojaM pacKnHMaHHM TOMejbHMa. A y KacaGy onei aohuio nponehe, Ha®pna penapa acnoA MpryAH>ar.a, na pa3AparaH0 jypa y nojbe, noceha Ha oBOjam OpBHMH npnoiHHHM BajioBHMa BenaKy necMy my\ie a Mapace UBeha. KacaGa ce noanaAana, a AjamaHa Aepa cKany oko Kyne a 6oje ce npHor opana y paMnaja, jep cy 3HMyc iy n a Kano y it>e.My hcko neBa a 3bhjkah. A to je Gana necMa asyMpne nopopape Ilpoxa. To je 6ana iy®Ha necMa meeaHor nocneAH>er naAaHKa, Anare. B e p a OGpeHOBMfi: MECEHHA HOH. IJnasKHa MJienHa Hohpa 30Be Me Ha okho! Mecen rpna rpaA... Ja apxthm, aok Moje cppe jkcjbho n a ia : »Jlpara, — rAe ca caA?!« BneAa Mecen; xnaAa Moje Bpyhe, Te.no, /loK oAMane Hoh. Mecem xnaAa Teno, ana rpeje cpue BneAa nyAHa Moh... BnaatHa cipacHa Hohu;a, ne Aa mh, Aa • cnaBaM!... Mecea rpna rpaA. • • Ja APXTBM a Aan.e y3 anyAno manheM: »Jlpara, — tac ca caA?!« �Bpoj 1. r A J P ET. Ja ne 3iiaM 3auiT0, aji’ yBCK naa cyTon naaa Ha nmpoKe Boje H3 Mora cpn;a TaMO flajieno nyT nyiuiHx CTpana IIOJICTH KpBaBa THIja HeBHfljbHBo Her^e H3 ^aBHO MHHyJIHX MHa KO rjiac paaeHe ayrae jeu;a, UHJiH'ie Coho c rycaJia CBHJieHa amua. h Svladasmo se. I sa lažnim smiješkom na zgrčenim usnicama Pozdraviismo nekog, Ko u poiusnu . . . Kao npo3 cHoiiH^efte, y ^ajbHHaMa Kpo3 cyTon, ja BH/iHM vioBeKa TyjKHa i\ae rjiaBy y pyiUMa ^p?KH h Poslije. . . ? Nađoše nas negdje na protivnim stranama (ičije ležimo bez svijesti, Ko stvari. Ahmed Muradbegović. njiane, njiane, hh caM He 3Ha 3araT0, caB y ponny rpn;a. BoJraa My je ayma. JlajBHne ra Mope. Kan 3a KaiutOM kpbh Tene M,y hs cppa. V J JlajbHHe ra.Mope. Kan 3a KanjtOM kpbh Tene My H3 cpua. XaM3a Xynio. Ne! Stajala je kao kamen: Hladna, nijema, nepomična . . . U velikim očima, ko u ponorima Ležala je zima, Crna kao noć . . . Oči 9U mi bile pune suza. Iz njezinih usta odroni se riječ Teška kao malj: Ne! 1 7 Pjesma crnoj bedeviji. 0, cyMopna nycTov Goji je HecxBaTJ£HBa TBoja, npoBeflox ■ro^HHe h flaHe y3 BHHO HvpHKy aceHa! H caaa, Ka^ cjrrpH na^a, ja qyjeM pne JKHua cBHJie y cnaTKOM 6oJiy rpna H BHflHM HOBeKa TJ’JKHa me r,aaBy y pyKaMa ap:•JKH h njiane, njiane, hh caM He 3na 3amT0. BojiHa My je ^yma. CtpaHa 5 U meni zamrije život. Ceste se počeše ljuljati I dizati u zrak, Ko bičevi I tući me po gruidima I po glavi. Ja osjetih neku tupu bol I kriknuh u dan, Prepun svjetla, meteža i ljudi. . . C a n n ra H e i;e c 'i-p v u c. M Ja uza se nemam teškog buzdovana, lačevi su moji zahrđali davno >d rođene krvi. /im ću sada da bičujem >ve ti suhe, U l A Bedevijo orna? Ubo bih te mamuzama smijeha I radosti gorke, Da poletiš kao vjetar na protivne strane, Al’ moje su usne Dva zgrčena bola, dva čemera crna I srce je moje — u prostoru grudi — Ko naoštren nož, Zaboden u svemir. Čim ću, da te gonim? Nemam blaga ni ljubavi, A sunce je moje Zakopano u maglama, Ko uveli cvijet. . . Znam. . . Jednoga će dana Sjena Postat teža od tvog konjanika I on će se rasplinuti, U mrak, kao dim . . . Ahmed Muradbegović. �CrpaHa 6. TAJPET. Bpoj 1. Osman Nuri Hadžić: M U H A M ED I K U R -A N . (Nastavak). Pod ikonac potc godine po Hiđžretu desio se u Muhamedovom intimnom porodičnom životu jedan slučaj, koji treba ovdje spomenuti i rasvijetliti. Još prije objave Islama, Muhamedu je nje­ gova žena Hađidžu, kad su dm pomrla sva muška djeca, poklonila jedinog roba, Zeid bdin Harisa, koga Se on oslobodilo i adoptirao. Docnije se Zeid oženio uglednom mekanskom plemkiojom Zejneb biuti Džuhš. Već sama ta činjenica, da je Zejneb bila kći ugledne aristokratske iporodiice, a njezin miuž obični plebejac i oslobođeni rob, donijela je sobom 'klicu bračne nesloge. Zejneb svojim ohodam držanjem i isticanjem svog visokog roda, 'na svakom je koraku vrijeđala svoga muža. 'Sve ovo bilo je Muhamedu, potpuno nepoznato i on se veoma iznenadio,.kad mu jet Zeid jednoga dana saopštio da se želi razvesti .'sa svojom ženom Zejnebom. Muhamed je pokušao da Zealda od toga odvrati, ali je om na tonre insistirao i došlo je do razvoda braka. t Nekoliko mjeseci k a toga Muhamed je vjen­ čao Zejnebu i ton\jprilikom priredio u svome domu velike svečanosti. Svi Muslimani grada Medine bili su pozvani na večeru, te su u grupama do­ lazili i odlazili, samo su se neki zadržali do u kasnu noć, u veselju i razgovoru. Međimski Mumafici, koji su budnim okom pazili na svaki Muhamedov korak, pokušali su da i ovaj slučaj protiv njega iskoriste. Po paganSkim zakonima nije bilo dopušteno vjenčati se sa razvedenom ženom posimka i radi toga su lice­ mjeri digli silnu graju protiv Muhameda. Međutim Muhamed nije time počinio nikakiovo svetogrđe, jer Islam ne poznaje adopcije niti ona, u koliko potiče iz paganskih vremena, povlači za sobom kakove pravne posljedice. Stoga adoptiranu djecu iz toga vremena treba zvaiti imenom njihovih otaca, a ako im očevi nisu poznati, onda braćom po vjeri — (Kur-an XXXIII, 5, 37 d 38.). A pošto su se one noći neki građani i previše dugo zadr­ žali u Muhamedovu domu,, naređeno im je, da se u buduće kod božijeg poslanika ne zadržavaju više nego što je potrebno, a kad imaju da raz­ govaraju sa njegovim ženama, da to čine iza zavjese, »jer 'će na taj način i vaša i njihova srca, ostati čista«. (Kur-an XXXIII, 53.). Time se ko­ načno ova stvar stišala. Mnogo teža i za Muhameda neugodnija stvar bila je kleveta protiv njegove žene Aiše. U mjesecu ševalu šeste godine po Hiđžretu došlo je na bunaru Murejsa, nedaleko morske obale, do oružanog sukoba između Muslimana i beduinskog plemena Benu Mustalik, kolje je često svojim iznenadnim prepadima uznemirivalo Mu­ slimane i pljačkalo njihova imanja'. Muslimani su i u ovoj bitci pobijedili i veilki plijen lodlnijeli. Na povratku iz ove bitke, Abdulali bio Ubej zavidan svakom Manhamedovom uspjehu, pokušao je da izazove nered medu Muslimanima, padigoVarajući Ensarije protiv Mohađžirina radi toga što je u svađi Omerov sluga ošamairio jednog Bnsairiju. Muhamed svojim urođenim taktom preduprediio je njegovu paklenu osnovu. Ali tek što su stigli u Medinu, M u u a f i c i su spleli novu intrigu da Muhamedu zagorče porodični život i da ga ocrne u očima svijeta. Kad su Muslimani krenuli sa zadnjeg konaoišta, nedaleko Medine, Aiša, koja je na ovom putu pratila Muhameda, izostala je iza vojske i nešto malo docnije ušla u grad u pratnji Sofvan biin Muatala. Mumafici su i ovaj slučaj iskoristili i obijedili Adšu za preljub. To je bila krupna i teška uvreda ne samo za Aisu i njenu 'porodicu, nego i za Muhameda i njegove prija­ telje. Alija i još neki Muhamedovi drugovi upo­ trijebili su sve da izvedu stvar na čistac. Nakon svestranog provjeravanja dokazana je Aišina pot­ puna nevinost. Sve je bila samo jedna nepoštena izmišljotina od strane Munafika. (Kur-an XXIV, 11— 13.). Klevetnici, koju su' javno širili ovu laž, kažnjeni su ma osnovu propisa 4. ajeta gornje sure Kur-ama. Slijedećeg mjeseca — Zilkade — krenuo je Muhamed u Meku sa hiljadu četiri stotine Musli­ mana i sedamdeset deva, okićenih cvijećem i ze­ lenim vijencima, da obavi svetu dužnost hadž i prinese žrtvu klanjem deva. Na ovom je putu pratila Muhameda njegova žena Umi-Selam, Ho­ dočašće na Kabu bilo je još otprije propisano Muslimanima kao sveta dužnost — f a r z (Kur-an II, 192, 193.), ali sve do tada mi Muhamed mi iko od! njegovih nije udovoljio toj zapovijesti. Borbe sa Židovima i raznim bod ninskim plemenima te sumnjivo držanje Munafika, nisu dopuštali, da se na duže vremena ostavi Medina bez odbrane. �Bpoj 1. »f A J P E T« Kad je Muhamed sa hodočasnicima došao u Bl-Merar, mjesto koje graniči sa svetim terito­ rijem, od prilike dvanaest sati daleko od grada Meke, Kurejšiije mu misu 'dopustile da pređe gra­ nicu posvećenog teritorija. Radi toga je Muhamed poslao mekanskim prvacima svoga zeta Osmana kao delegata da s njima o tome pregovara i da im kaže da Muslimani dolaze samo da obave svetu dužnost -— hadž i da će odmah po svršetku hadža napustiti grad. Kurejšije Interniraju Osmana i za­ drže ga kao taoca, a medu Muslimane puste glas da je Osman ubijen. To je među Muslimanima izazvalo veliko uzrujanje i gnušanje d svi se Mu­ hamedu zavjere stiskanjem ruke, da se neće vratiti kući dok ne kazne Kurejšije što su na vjeri i za vrijeme ešhumi-hunuma prolili krv d ubili nji­ hova druga i delegata. Svi su se Muhamedom, koji je stajao pod jednim bagremom, zavjeri# stiskanjem ruke. Muhamed se zavjerio u -ime Osmana, stisnuvši desnom svoju lijevu ruku. Ova se zakletva zove »Z a v j"e r a v f e r n o s t i B o g u u g o d n a « : »ABog je ,bpo zadovoljan sa vjernima, koji su ti pod drvćtofh položila zakletvu, vjernosti. On je znao šta oni misle i on ih je umirio, a njihovu vjernost nagradio škoronr i sjajnom po­ bjedom. (Kur-an XI Vili, ri' .). Međutim, Kurejšije, promislivši kakve bi sve ''posljedice mogle nastati za grad Meku radi nji­ hova postupka sa jednini delegatom, oslobode Osmana i s njim zajedno pošalju svoju deputaciju, da s Muhamedom''sklopi primirje. Nakon razgo­ vora i sporazuma sa Suhejloin. Muhamed pozove Aliju da mu diktira tekst ugovora. U prisutnosti mekamske deputacije i nekolicine,svojih najviđenijifi drugova, Muhamed je počeo da diktira: »U ime Boga jedinoga, blagog i milosrdnog!« — »Ne priznajem taku formulu« — 'umiješa se Suhejl,— »služi se formom do sada uobičajenom: u tvoje lime, o moj bože!« — »Neka bude« — reče Mu. hamed — »piši: u ime tvoje, o moj Bože!« i pro­ duži:- »Ovo su uslovi ugovora sklopljenog između Muhameda, božijeg Poslanika . . . « *— »to ni­ kako!« usklikne Suhejl. »Da te priznajemo božijim poslanikom, ne bi se protiv tebe borili. Piši jedno­ stavno svoje ime i ime svoga oca«. Muhamed se osmjehne i produži: »ovo su uslovi ugovora za­ ključenog između Muhameda sina Abdulahova i Suhejla sina Arnrova: I. primirje se zaključuje na deset godina i toga će se vjerno pridržavati d Mu­ slimani i Kurejšije; II. svaki Kurejšija, koji bez dopuštenja šefa plemena pribjegne Muhamedu, CrpaHa 7. 'biće vraćen Kurejšijama; III. naprotiv onaj koji odbjegne od Muhameda i priđe Kurejšijama, neće biti vraćen Muhamedu; IV. sva ostala arapska plemena mogu se slobodno pridružiti ili Muha­ medu ili Kurejšijama i ni jedna od stranaka, koje su potpisane na ovome ugovoru neće se tome protiviti; V. Muhamed i njegove pristalice ne smiju ove godine prekoračiti svetu teritoriju; VI. do godine u isto vrijeme može Muhamed sa svo­ jim pristalicama pohoditi Kabu i da u Meki ne može ostati više od četiri dana. Hodočasnici ne smiju biti naoružani.« Pored Muhameda i Suhejla ugovor je pot­ pisalo još nekoliko Muhameđovih drugova i ido­ lopoklonika kao svjedoci. Mekanci su ponijeli Sa sobom jedan primjerak ugovora a drugi je ostao kod Muhameda. Većina prisutnih Muslimana nije bila zado­ voljna sa ovim ugovorom, napose sa II. i III. čla­ nom. OnTčr je oštro prigovarao V. članu. Muha­ med, svjestan posljedica ugovora, odgovorio im je posve ozbiljno: » Ja s a m s l u g a b ož i j - i -4 -p o k o r a v a m se n j e g o v i m i n s p i r a ­ c i j a m a ; On me z a i s t a ne će o d v e ­ s t i n a k r i v i put . « Muslimani su sa Muhamedom ostali još. ne koliko dana u Hudejbijskoj dolini, poklali Kurbane i obavi# još neke fromalnosti hadža. Za to vrijeme pribjeglo je nekoliko muslimanki iz Meke, kolje su njihovi muževi reklamirali na osnovu drugog člana ugovora. Kad se. Muhamed uvjerio da su ove žene pobjegle od svojih muževa samo i iz čistih vjerskih pobuda, odbio je zahtjev njihovih muževa, jer se II. član ugovora odnosi samo na muškarce, i jer muslimanka ne može ostati u braku sa i d ol o p o k l o u i k o m : »0 vjerni, kada žene mu­ slimanke potraže kod vas utočište, -iskušajte ih. Ako su iskreno primile Islam, nemojte ih vraćati njihovim muževima paganima, jer jedna musli­ manka ne može biti u bračnoj vezi sa jednim i d o 1o p o k I o n i:k o m, ali u -tom slučaju vi ste dužni platiti njihovim muževima ekvivalenat vjen­ čanog dara.« (Kur-an LX, 10.). S ovim tumačenjem saglasili su se i Mekanci. Sve druge žene, koje su pribjegle u Medinu iz dru­ gih motiva, kao što je mržnja prama mužu ili lju­ bav spram nekog muslimana, Muhamed je odmah vratio u Meku. Inače Muhamed se striktno držao ugovora. (Nastaviće se). �OrpaHa 8, 0 cm3 h Hypn r A J P ET, Spoj 1 X a y n ti: BEOrPA^. (HncaHO y ayrycTy 1924.) Ham je^aH nojinTH'iap penao je, na Beorpan HHje hh rpan hh cejio. To HHje TaMHO. Beorpan ii no CBOMe nojioa?ajy, no 0H0.\ie nrro jecT h mTo npencTaBJta, no cBojoj BaifcmTHHH h cBOMy yHyTapn>eM JKHBOTy je Bapom, noja Bapnpa H3Meby npBOKJiacHor Benerpafla n oOniHe npoBHHpnjcKe Kacače. Beorpan HHje, mio je Ono. IIpenpaTHH Beorpan, OHaj jom npnje čaJinaHCKor paia, Kana ce on ctoTime Beorpabana — h>hx 95 jihhho nosHaBaJin, Beo­ rpan ca ohhm cBojHM hhthmhhm, toujihm h CKopo naTpHapxajiHHM jkhbotom, Beorpan orn>HmTe naTpHOTCKor /Kapa h 3aHOca, Kan je CBe, mio je y H>e.My ■/Khbhjio, Ohjio ycxHheHO, eJieKTpHsnpaHO nnejOM Hapo^Hor ocjio6oben.a h yjenHH>eK.a — Taj je Beorpan Hmne3ao. Hnje to BHme hh OHaj Beorpan H3 j3pBHX naHa ocaočobema ca npa3HHM nyhaHHMa n nyqTHM yjmn;aMa, Kana hh y Ka4>aHaMa hh no v/mnaMa HHjecH Morao BunjeT cnopo hhkot on npaBHx cTapnx BeorpabaHa, a Kan HHjecH Morao Horana pacnnecTH on pa3HHx niBep«epa h CanaBapnja, KojH cy noxpjiHJiii na cKyno yHOBne naTpnoTH3aM. /laHamaH je Beorpan Henrro cacBHM np^fb, Heita\ spcTa KOCMonojiHTCKOr K»:jaHa; JKOJiie npeBHpy HajxeTeporeHHjn ejieMemp, -Kojn ce omTpo HcnojhaBajy Ha CBaKOM KopaKy. uh paHor jyTpa no khcho y Hob on KanHMernana no »OnaBHje« TaKaB je caočpabaj pa3HHx ayTOMo6n.Ta, đmiHKjia h MOToprnuia, ryjKBa CBjeiHHe, Hcarop^B noBHKHBama Kao y Ma itojeM Bejierpany. Ajih nopen HajnyKcy3HHjer (Cadilaca) HcnaHy BonoBCKa KOJia, HaTOBapeHa hhtjiom, onhHHCKa cmctjbapa h.th ceocna KOJia >ca noBpbeM. Oh KajiHMernaHa no »CnaBHje« He Moatem ce nocra HanynHTH ohom chjihom 6oraTCTBy CBaKOBpcHe poče no nybaHHMa, He MO'/Kem ce nocra HanHBHTH jiyKcy3HHM h yKycHO ypebeHHM H3Jio3HMa, ajiH ce y hcto BpHjeaie Mopam nyBara, na He cjiomhhi Hory Ha H3poBaHHM TpoToapHMa HJiH na no HJiaHKa He 3ara3Hm y ČJiaTO hjih pynnary Bone. Bene-rajene Tpo- h neiepocnpaTHe Kybe noncjehajy Ha HajMonepHHjn nejierpan, ajiH »AnčaHHja« h npyre npH3eMjtyme H3 noča Mnjioma Benintora roBope, na cmo jo$ Ha HCTOKy. IIoHHeBHH h BenepjfbH Kopčo He 3aocTaje HHmTa aa ohhm Ha KepTHepHHH hjih AHHpamn-yTHH. ^aMe y HajjtenmHM h Hajnyncy3HHjHM onnjeJiHMa, ca IUHMH-HHneJiaMa H janaHCKHM HajeKCHPHTpHHHHjHM cyHHođpaHHMa, Ha4)paKaHe h naMasane; rocnona y yTerHyTHM acaKeniMa, HanynpaHa h HaMnpncaHa, na hm Mory 3aBHHjera h HajčnaHHpaHHjn MabapcKH reHTpn. Ty h TaMo onynapa no Koja naMa neiieHTHO h yKycHO onjeBeHa 6e3 eManna Ha jrany: — to je npaBH rocnoHCKH OeorpancKH oBHjeT. Cjaj ToaJiera, MHpHc liap^te.Ma, acarop h pasroBop Ha cbhm MoryhHM je3HHHMa, CBe to noncjeha Ha MonepHy Bapom npBora pena. Ajih — y iicto epnjene nopen Tora cjaja h čnnjecKa Hcnane nonpnaHa HHramca npeTOBapeHa ca HHJinhHMa, 6oca h rojia aceucKa njenHpa oh 8 na h 6 roflHHa uito npocjane h HanacTyjy noMahn h CTpaHH cBHjeT; pa3Hocann HO-BHHa, npaBa čeorpancica MaHrynapHja 3Cmjajy mane h nočapyjy HecnaHe bhHeBe na panyH nponajior peacHMa h HOBe BJiane. ITopen »s’il vous plait«, »please« h »tesek« onjeKyje: »o MHHy My MajKy...« , »Hena nne y . . nopen mhpnca XoyčnraiiTa ocjebam 3anax čnjenor Jiyna h OjiarnheBe KneKOBane. Kan inocMaTpam OHaj ejieraHTHH 'CBHjeT, mTo HHeBHHe npen »Mockbom« h »^H(j)paHkom« Bory naHe icpane h Ha cnaMKy HHMyHaTe Hcnnja, ocjebam, na ch y jeHHOM BenerpaHy. Ajih Kan noTnenam npeito nyTa koh IIlHmica, 3aHyHCČHHe, TaKOBa h Tonojie, onaKjie ce pacnpocTHpe MHpnc beBan'mba h uiKeMčnba, »ČHjejiHx 6yčpera« h neneHHx čačypa, nvKa h capaMcana, rnje ce je H3MHjemao KOHiijam ca čaKaHHHOM, noJiHpHjcKH TiHcap ca HHJtapOM, HIBepHep H aHBOKaT ca HHHOBHHHHMa pa3HHX MHHHCTapcTa®a, napHHe h MOHonona, OHMax bhhhhi, na je Beorfian jom yBHjeK napne HCTOKa — Bapom, Koja upeBHpe, ajiH Bapom, Koja mia one ycnoBe s a -j Be.THKH h MonepHH BejierpaH- Kan H3MaKHem obom mapeHHJiy h cbhm thm cynpoTnocTHMa h Hobeni Ha KajiHMernaH, nyn;a npen cpnjeMCKa h čanaTCKa paBHHpa h th ce HexoTnne nyx0M npeHocHm npeKO HOJiHHa h ropa, pnjena h je3epa mupoM Harne jmjene h npocTpaHe homobhhc. Kan npn 3anacKy cyHna nocMaTpam, Kano ce y nenepmeM npBeHHJiy BHjyra cpečpeHaera CaBa, Koja nojanaHa npHTOHHMa Kyne h KopaHe, BocHe h Jlpmie yTHne y HyHaB, na OHna yjenHH>eHHM cnnaMa jype npeMa sajenHHHKOM H KonamiOM ipiJby, pymebH cne CHTHe H KpynHe 3anpeKe, itoje hm Ha nyT CTajy, — Tana Te očy3Me Heno BHme h HenoKoneČHBO yBjepeH.e, Ha be ČHjeJiH Beorpan y čpaTCKOM 3arpn>ajy ca jmjehhm SarpečoM, nnroMOM JbyČH>aHOM h poManTHHHHiM CapajeBOM ncnyHHTH CBojy xHCTopnjcKy MHcnjy, oa~ BjeTHy Mucao BenHKor Mnxajjia h CTpocMajepa: saBjeT čpaTCKe c.itore, cnočone h jenHHCTBa Hamera ipoHMenora Hapona. Tpan »xepojcKHx ncpTana« — h a p h m y x e h a, Kano cy ra Typnn npo3Ba.TiH. Tpeča na nocTane rpan MopaJiHiix mpTana h nperapama Ha nyTy H3rpabHBama KOiianHor naponHor jennHCTBa h H3rJiabHBaH>a cbhx 3anpeKa h Hecyrnacnna, Koje nac tojihko čojre h 3ačpHH>yjy. točom �Hafiz A. Bušatlić: MUSLIMANSKI MJEŠOVITI BRAK. I šeuijatsko pravo poznaje stanoviti mješov'iti bralk, jer dopušta, da se musliman može ože­ niti i sa n©muslimankom, razumije se uz neki maniji grijeh (meal-ikerahe). Nu ova nemusliimanka u ovom slučaju mora biti po vjeri hrišćanka ili jevrejka. Sa .drugima brak nije dopušten osim ako bi ta nehnišćanlka i nejevrejka. ujedno prešla na Islam; dočim se ne traži da hrišćanka ili jevrejka, kada se udaje za muslimana, prelazi na islamsku vjeru, ni prije ni poslije sklapanja braka sa musli­ manom. Njima, dakle, slobodno stoji ostati u svo­ joj vjeri i u islamskom braku (§§31. i 32. Abkamišerije.). Ovoliku toleranciju poznaje samo islamska vjera, pa ne stavlja mužu ni tu 'dužnost, da žepu nastoji- prevesti na islamsku vjeru tečajem brač­ nog života. Iz listonije su- nam poznati, doista brojni slu­ čajevi ovakvog mješovitog braka muslimana sa nemuislimanikom, pa su i dvije Srpkinje kneževskehrišćanske porodice (kći »calra« Lazara i kći despota Brankovića) bile udate u davnoj ti za turske careve, bez da su morale preći —Skru vjeru u opće. Ovafcovi se1" brakovi sklapaju iz raz tiva, i pod raznolikim okolnostima, ali ponajviše odlučuju ljubavni odPošaji i prilike učesnika u ovakvom braku. 0 mješovitom islamskom braku u obratnom smislu, gdje bi s jedne strane učestvovala musli­ manka, a s druge strane nemusliman, ne može biti govora, jer to, razumije se i samo po sebi, vjerski nije dopušteno (§ 122.). U ovom slučaju, da bi se brak i sklopio, bio bi odmah ništavan, jer je njegovo sklapanje nedopustivo. Dakle o islamskom mješovitom braku može biti govora sarmo u ova dva slučaja: 1.) kada se urođeni musliman ženi sa hrišćankom ili jevrejkom i 2.) kada pomuslimanjeno lice sklapa brak sa istima, hrišćankom ii jevrejkom. Drugi sluča­ jevi su isključeni Samo u ova dva slučaja se zbiva islamski mješoviti brak u današnjim vremenima, i to dosta često, i ako je to prije bivalo rjeđe. Nadme prije se rijetko kada događalo, da bi urođeni mu­ sliman uzimao za ženu nemusl imanku, a još se je rjeđe događalo, da bi koji oženjeni nemusliman prelazio na islam, samo za to, da se moigne ože­ niti na postojeću ženu. U ovim sadanjim poratnim vremenima pako nije9u više rijetki ni takovi slu­ čajevi mješovitog braka, Urođeni, musliman zaljubi- se sa ledičnom ne­ muštima nikom, pa se s njom i vjenčava, a oženjeni nemusliman zavadi se sa svojom ženom, zaljubi se u drugo žensko lice, pa budući da višeženstvo (poligamijia) po hrišćamskoj vjeri ni po postojećim građanskim zakonima za nemuslimane, nije do­ pušteno, a po isalmskoj jest, ili mu nije moguće sa prvom ženom raizvrći brak, to u nadi, da će ostvariti svoju, namjeru (drugu ženidbu) prelazi na islamsku vjeru radi te druge ženidbe. U ocjenu ovakvog ne baš lijepog postupka pojedinaca i njegovu karakteristiku, mise na ovom mjestu nećemo upuštati. Mi želimo samo, da radi informacije, izložimo glavne šeriatksko-pravne ustanove, propise, postupak i nadležnost piii skla­ panju ovakvih muslimanskih mješovitih brakova. Kako smo gore istakli slobodno je muslimanu (rođenom) oženiti se i vjenčati- sa hrišćankom ili jevrejkom, bez obzira na to, da li on ima još jednu ženu m ne, a isto je tako slobodno oženjenom uemuslimanu preći na islam, pa još jedan brak sklopiti, naročito u Bosni.. Ta je sloboda i Ustavom zajamčena, jer su sve -tri vjere priznate. Pitanje -je samo to kako se ima postupati u ovi-rn slučajevima i to: 1.) kada urođeni musliman uzima za ženu ledičnu nemuslimank-u; 2.) kada isti musliman slu­ čajno hoće, da se vjenča sa udatom nerazvedenum ženom nemuslimana, koja je slučajno radi toga prešla na islam; 3.) kada ledično pomuslimanjenio muško lice hoće da se oženi sa nemuslimankoim i 4.) kada oženjena i nerazvedeno pomu­ slimanjeno muško lice, hoće da sklopi brak (drugi) sa ledičnom nemuslimankam. U prvom i trećem slučaju nema nikakve za­ preke za sklapanje dotičnih brakova i oni su do­ pušteni (§§ 31. i 32.), dočim u drugom slučaju, kada se radi o vjenčanju jednog urođenog musli­ mana sa pomuslimanjenom nerazvedenom tuđom ženom jednog nemuslimana, nije dopušteno skla­ panje braka, prije provedenja stanovite propisane procedure, jer se tuđa žena, ne može preudati, pa makar ona prešla i na- -islam i makar -postojeći brak i ne bio po šeriatu proveden, bez njegova razvrgnuća. U ovalkom slučaju, dakle, imade se postupiti ovako: Tuđa žena nemusMmanka, kada pređe na islam, pozvaće se i njezin muž da primi islamsku �OrpaHa 10. TA JPEL vjeru, pa ako i on pređe na islam, postojeći njihov brak ostaje u kreposti netaknutim, kakav je i bk>, i ona ostaje njegovom ženom i dalje, ako oni medusobo nijesu stanoviti srodnici; ne treba nikakve obnove braka. A ako muž ne htjedne preći na islam i njihov se brak drugačije ne razvede, onda je po senatskom pravu na zahtjev žene, šeriatski sudac dužan taj brak razvrgnuti i po isteknuću ideta novi brak sklopiti. I sve dok se ova procedura kod senatskog suda ne bi* provela prijašnji brak ostaje u krijeposti i ona ne može drugi brak sklopiti. (§ 126.). Što se tiče četvrtog slučaja1, naime kada se radi o sklapanju drugog braka jednog ©ženjenog pomiislimanjenog muškog lica, sa ledičnom nermuslimankom, valja istaknuti, da u ovakorn slučaju po islamskoj pravnoj znanosti i šeršatskim propi­ sima, nema zapreke sklapanju tog drugog braka, jer je poligamija kod muslimana u načelu dopu­ štena, pa ga šeriatski sudac; oslonom na* Senatske ' propise (§ 127.) može‘na zahtjev stranaka sklo­ piti, bez obzira na to, što dotično lice ima još jednu ženu, kada je on sposoban obje uzdržavati. Ovo dosta delikatno pitanje teoretički se ovako rješava, a sa$ja aa vidjiifno njegovu prak­ tičnu stranu, pa i nadležnost njegovu da pretresemo. Kako smo već izložili prvi i treći slučaj i sa praktične strane je provediv, pa su šeriatski sudiovi nadležni bezdvojbeno u oba ova slučaja svoju funkciju provesti i dotične brakove sklopiti i to po dotičnim senatskim propisima, a i po naredbi od 1.-8. 1912. broj 3558-111. Treba naime istak­ nuti, da šeriatski sudovi sve d$ godine 1912. nijesu bili nadležni po državnim propisima sklapati mje­ šovitih brakova uopće. I tek od pomenutog vre­ mena, silom prilika i okolnosti, njihova je nadlež­ nost po državnoj vlasti proširena više navedenom naredbom, pa su s njom šeriatski sudovi na po­ dručju Bosne i Hercegovine ovlašteni i- na skla­ panje stanovitih, osobito onih istaknutih pod 1. i 3., mješovitih brakova. Ta naredba, koju je vrijedno ovdje iznijeti, ijor nije svojevremeno propisano ni objavljena, .glasi ovako: »Zemaljske vlasti ne mogu uticati ni u kojem pogledu na sklapanje mješovitih brakova. Sklapa­ nje brakova u opće prepušteno je vjeroispovjednim zajednicama po njihovim naročitim propisima žemidibenog prava. Da se riješonje ovakog pojedinog slučaja, gdje se stranke obrate na šeriatski sud, da provede po šeriatu brak, mora prepustiti do­ Bpoj 1. tičnom šeriatskom sucu, da on u tom samostalno po propisima šeriata odluči.« Drugačije stvar stoji sa strane prakse u po­ gledu drugog, pa i četvrtog, gore istaknutoga slu­ čaja, jer Su po srijedi gore pomenute procedure, ali koje šeriatski sudovi nijesu po postojećim dr­ žavnim propisima nadležni ih provoditi'. Osobito se ovo tiče one procedure, koja je vezana speci­ jalno uz drugi slučaj, gdje se radii naime o> udaji pomiuslimanjene tuđe, nerazvedene žene jednog nemuisHmafna, koji nije htio preći na islam. Eto samo zbog te nenadležnosti za spnovođenje pro­ pisane rečene procedure, šeriatski sudovi ne smiju sklapati takovu vrstu mješovitih brakova i ako bi to mogli činiti sa.pnovađenjem dotične procedure, po šeriatskim propisima. Naime u ovom slučaju kako je već pomenuto, valjalo bi da se jedna vrsta procesa vodi pred šeriatskim sudom između pomiislimanjenog lica sa uemuslimankom za razvrgnuće njihova nemusliimanskog braka, a za vođenje ovakog procesa, šeriatski sudovi nijesu još ovlašteni po državi i. stoga ne mogu provesti takog braka. (Vidi na­ redbu cd 30.-10. 1883. broj 7220-III. u Zborniku zakona i naredaba za Đ. i-,H. točka 10-a o ustroj­ stvu i nadležnosti šeriatskih sudova u Bosni i Hercegovini). . .... . Glede četvrtog gore navedenog slučaja, koji se najčešće i događa, naime kada se radi o skla­ panju drugog braka jednog pomuslimanjenog, oženjenog, nerazvedenog muškog lica, i ako nema, zbog navedenih razloga, ni šeriatske, i što se tiče Bosne i Hercegovine, mi državne zapreke za skla­ panje takog drugog braka, praksa stoji n a tomu stanovištu, da se po šeriatskim sudovima ipak ne dozvoljavaju niti sklapaju ti drugi brakovi, jedno stega, što stvaraju konfesionalnu mržnju, a drugo stoga, što učesnike, zbog poligamije, u ostalim pokrajinama naše države, mogu dovesti u težak krivičan položaj. Takva praksa podudara se i sa pomenujtom naredbom iz godine 1912., i nije u opreci mi sa postojećim propisima, jer je čitava stvar puštena ma uvidavmotst senatskog sudije, pa on može, da prima ili da odbije sklapanje braka te prirode, a da se u potonjem slučaju ne ogriješi o svoje zvanje i -položaj pri čemu će se još kada odbije ukloniti i eventualnoj krivičnoj odgovor­ nosti, koja teško da bi bila isključena u pozitivnom slučaju. Dakle ostaju nam dva slučaja (1. i 3.) lizvodliva a 2. i 4. neizvedivi. Bod ovijem se ima razuimrti stvarnu nadležnost šeriatskih sudova u Bosni i Hercegovini u pogledu svih mješovitih brakova. Sto se tiče pako prostorne i mjesne nad- �Bpoj 1. r A JPET. C/rpaHa 11. ležmosti, valja napomenuti, da bosanski i her­ Što se tiče prava i dužnosti ovakvih bračnih cegovački šeniateki sudovi nijesu nadležni sklapati drugova, jednog naprama drugom, ona su u glav­ brakove zaručnika zavičajnih izvan područja Bo­ nom ista, kakva su propisana i u redovnom islam­ sne i Hercegovine, n. pr. Srbijanske, Hrvatske, skom , braku. Razlika je samo u tom, što se radi Dalmatinske, Crnogorske i t. d. razlike u vjeri ne mogu ti bračni drugovi među­ ^ Sam postupak pri sklapanju muslimanskog sobno naslijediti i što djeca pripadaju nakon od­ mješovitog braka skoro je istovjetan .sa sklapanjem goja ocu, a moraju se odgajati u islamskoj vjeri'. običnog braka. Razlika je samo u tom što za­ Nenaslijedivanje se paiko može naknaditi ženi varučnica treba mjesto kod običnog braka, propi­ sdjetom (testamentom) do V* svoje imovine, a u sanog Huii4iabema pnidionijjeti svoj krsni list od slučaju da muž nema zakonskih nasljednika, miože svoje nadležne parohije (župnika) u kojem treba jcij testirati i cijelu svoju imovinu (§§ 124. i 125.). da stoji njezino ime, prezime, datum rođenja, ime Inače sva ostala prava i dužnosti, kao ulju­ roditelja, prebivalište i nadležnost, ledično stanje ih razvođenje braka i t. d., te naročita stavka o dan postupak, poslušnost, ljubav a vjernost, te uzdržavanje i obskrba ostaju ista kao i u običnom tomu, da nema nikakve zapreke udaji; dotične. Uz ...... *1 krsni list valja priložiti i propisanu domovnicu od braku. Žena ima pravo da se Bogu moli po propi­ nadležne svoje općine. Ove isprave valja najprije podvrći tačnom sima svoje vjere i da svetkuje svoje praznike; da ispitivanju, pazeći dobro, da nijesu falsificirane, i Ide u svoju bogomolju, da se pričešćuljc i ispovjeda po tom treba sve prediuslove braka ustanoviti i i da svoje praznike provodi a t. d. čak d bez pri­ posljedice bračne veze učesnicima priopćiti i tek vole svog muža muslimana. po tom u prisustvu svjedoka na usmeno sklapanje što se tiče razvoda braka, puštanja i razbraka po poznatoj formuli »prejća,. a za tim sve za'pisnički provesti, u registar vjenčanja zavesti, te vjenča-nja, pa bračnog parničenja, sve to obadvo­ ma pripada onako kako je u posljedicama redo­ zapisnik, potpisan po svim učesnicima i propisano vitog braka navedeno i propisano. biljegovan u sudsku regfetrnturu pohraniti. St. R. Delić: ISTINA 0 POGIBIJI SMAJIL-AGE ČENGIĆA.* (Nastavak). Ne slažu se svi podjednako u broju družine, koju je Smajil-aga poveo sa sobom u Drobftjak,\ kao ni u broju poginulih na Mljetičku s agom. Mnogi umanjuju oba ta broja. To se vidi i po pjesmama. Dok Rašid-aga pjeva za Gacko »pokupi stotinu junaka«, p Rudimjanima nema *) I s p r a v a k . U brojevima od ipnošle godine štam­ parske tju pogriješfce ma: str. 268. Hoilašin treba Kotošim; str. 304. (u napomeni 4. red, 2. stupac) potvrđuje treba potvrđuju; str. 306. (14. red, u pjesmica 2. 'kitice) b'Uieki treba b’jelai, kao i .niže (3. red' ioizd6) l’, te dailje (2. stupac, HV. red) Istječe treba I sf.iieče, pa miže (8. red. oado) Posijeoe treba Pos’ječe; istn. 307. (napomena 16.) pobratimu treba poibratimstviu; str. 327. (napomena 2., red. 13.) k.aai» treba k»,v * te (napomena 6.) Stamlolieivii’ć (treba Stojanović; str. 365. (napomena 12.) pregvoore treba pregovore; s|tr. 357. (Z. stu p ac,'3. iredak ozgo) knjiga treba knjigu; str. 381. (3. redak ozgo) trasilnku treba asaluku, te (i6. redak ozgo) taje treba tvofje, pa (9. redak orado)- učinili treba učinilo; str. 382. (16. redak ložigo')' miinikiija treba nniraJaijai, te (2. stupac, 7. redak ozgo) su 'treba se, pa (15. redak) dva­ deset treba' dvadeset; str. 383. (17. redak odorago) Usput treba Uput (odimoti), te (16. reidiak) nišiičc treba Nišiče, a (napomena 15.) nurafaijn treba mfiraiaju.. Ujedno se napominje, da je na početku članka izostalo, da a u .tO r p r i d r ž a v a s e b i sva prava. nikako broja, kao ni o Nikšioima. Po njemu Doko na Dužima kori Smajil-agu — »U tebe je maleno druži­ ne«, a o polasku — »Tada aga silnu diže vojsku«. To su Gaćani i Rudmjani, a Korjenici nijesu nj išli, o koji­ ma Rašid-aga ipjeva. Isto je tako i kod Dizdar evića; o Gaćanima i Rudinjanima nema broja, dok Bauku aga piše — »Pokupi mi stotinu Građana.« Neki opet taj broj pretjeruju. Tako u navedenoj okrnjenoj pjesmi aga se podignuo »su njegovo petstotin konjika«, a to su Ga­ čani i Rudinjami, dok se Bauku naređuje — »Pokupi mi stotinu Nikšića«. U toj se pjesmi naređiva i Mujagi Mušoviću — »Pokupi mi stotinu đetića od bijela Kolašina grada«. Isto je tako različit broj vojske izašle s miralajein u Gacko, od »petstotina« u navedenoj okrnjenoj pjesmi penje se do »pet-šes hiljada« kod Mujage Dizdarevića. Ni Mujaga Tanovič ne označi tačna broja aginoj družini. On kazivaše da je sa Smajil-agom pošlo Ga­ ćana i Rudinjana nešto više od dvjesta, a združivšj se s Nikšićima u Drobnjaku, da ili je bilo od trista do četirista — »što konjanika, što pješaka, što komordžije.« No mnogi i 'ne kazuju uopće brora, nego prelazeći preko njega govore, da je sa Smajil-agom otišlo veliko dru­ štvo u Drobnjake, naglasivši ono »veliko«. — Da je aga zaista pokupio sve bolje i valjanije Gaćane i poveo �OrpaHa 12. Bpoj 1. TAJPET. ih sa sobom u Drobnjake •vidi se i po tome, što je do­ šao miralaj s vojskom u Gacko i ostao pod Lazarićima da ga čuva do Smajil-agima povratka. Sa Smajil-agom je otišao i kadija, a pridružili su mu se i bjegunci Sa­ rajlije.18) I po broju izginulih izlazi, da je oveći broj Gaćana otišao s agom u Drobnjake, jer su uz Smajilagu oni jedini i zaglavili, kadija i trojica Sarajlija, a od Nikšića i Rudinjana niko. Po Dr. F. Šišiću — »Sam Snajil-aga skupi trista Ga­ ćana, među kojima bijahu gotovo svi bezi i age njegova pašaluka, pa onda krene put Drobnjaka.«19) Za toliki broj Gaćana ne mogoh doznati, ali »bezi« nijesu bili, jer ih u Gacku nema, gdje se i Smajil-b e g zvao »agom« — Smajil-a g a. — Po »Obzoru« — »Smail-aga naredi te se probere 300 Turaka iz Hercegovine, svi naoruža­ ni i na dobrim konjima i krene se iz Lipnika«, pa se niže nastavlja — »Kada je krenuo Smail-aga iz Lipnika za Drobniak poručio je pobratimu Ahmetu Bauku Nikšićkoj najboljoj Buljukbaši da do 3 dana predje u Drobnjak sa 200 Nikšića Turaka.« Općenito se drži i piše, da je agina družina brojila 500 borilaca.20) Kao što se ne može odrediti tačan datum aginp silasku u Mostar, tako se ne zna ni dan nje'gova polaska u Drobniak. Po syima, 'koji pisali o aginoj pogibiii, odlazak b>o o^rjiah do orimifkjf Dokova pisma. Tako no Dr. F. Šišiću — »Kad je Smail-aga proučio pismo Oiokino. plane kao ris; on da je kiikavica,/ d a ^ r~ b o ji vlaha drobniačkih! S mjesta naloži slugama da se sorenne na odlazak u.DronTHiaikbFTT^) P o »O b z o r o « . gdie su i dva izmišljena pisma: jedno tobože Đokovo — poslano aei 12. septembra 1840.. i drugo Smaiil-agino. — pisano 16. septembra kao odgovor Đ. Maloviću. nada Straiil-agin polazak na 18. seotembra. Prvim pis­ mom Đoko javlja ag T o uzbuni Drobnjaka, a drugim — 18) SarailiiS se dotakao\i »Obzor«, ali nosve krivo Po niemu: »Smajil-aga zanoći na kuli Diokovoj i sa njim 12 Turaka Sarajlija trgovaca, koji došli da kimniu volove. kr»ve jalove, ovce i o'vnove, maslo, med. sir i skorup. Niie šala da se arač nije kupio za četiri srodjne«. ( O b z o r , 1924 . broj 179. oid 6. VII., str. 5., stupac treći.). 19) H. Kolo IV., str. 173. 20) Dr. F. Sišić piše: »Vojske je bilo s njime oko trista konjanika, a s Ahmed-Baukom, koji mu je jedini u pomoć stigao, oko dvjesta Nikšićana«. (H. Kolo IV., str. 176.) — Po M. T. Tomiću Smajil-aga izvijestivši Bauka o danu svoga polaska u Drobnjak naredi mu da pokupi 300 odabranih Turaka i izide njemu u susret u Drobnjak, a da je Smajil-aga 3. oktobra 1840. god. došao »s tri stotine Turaka na Duži i učinio konak u Djokovoj kuli«. Tako na str. 113., a iza te na str. 149. 3 120. piše — »Tako 4. Oktobra' dođe Smalill-aiga na Mljetičak i tu otpočine sa blizu 1000 Turaka«.* (Godišnjica XXX.) — U idoipiisu o sminti Čengićevoj iz Hercegovine i(Stoca), štampanom u »Srp. Nar. Novinama« 1840. u 87. broju od 31. oktobra i u »Ilir. Nar. Novinama« 1840. u broju 92. piše — da se Smajil-aga podigao sa 300 pratioca, koje Turaka, koje i hrišćana, da pokupi harače. (Dj. Grubor: Komentar »Snunt Smafiiil-age Cengfića«. — Dr. D. Bagdanav&ć: »Smrt SmatJil-age Ćenigića«.) *x) H. m o IV., str. '173, Smajil-aga odgovara njemu, da će brzo doći.2223) Tamo stoji, da je Smajil-aga poginuo 23. septembra došavši 22. IX. na Mljetičak, 21. IX. na Pošćenje, 20. IX. na Duži, 19. IX. na Bezuje, 18. IX. u pivski manastir, — to bi agin hod od 5 dana iz Lipnika do na Mljetičak započeo 18. septembra. Između odgovora i polaska bio bi samo jedan dan — 17. IX., pa je i po »Obzoru« Smajil-aga pošao — »na vrat, na nos« u Drobnjake na kasapnicu. Po M. T. Tomiću aga je 3. oktobra došao na Duži, a otalen je 4. X. zorom bijelom krenuo za selo Pošćenje i nakon počinka prešao »na Mljetičak, gdje ga Dnobnjaci ubiše iu samu zoru 5. oktobra 1840. go­ dine.28) Prem a tome Smajil-aga je krenuo iz Lipnika 1. oktobra i č e t v r t i dan stigao na Mljetičak. — Po svima Smajil-aga hiti s konaka na konak, pada s dru­ žinom na Mljetičak i — gine! Nijedan od njih ne spo­ minje agino bavljenje i kupljenje harača u Drobnjaku, što je zaista bilo. Po Mujagi Tanoviću polazak se vrti oko Male Go­ spojine, a bili su — »što na putu, što u Drobnjacima« — . o d ' 28 do 29 dana.245)2 Po Dizdareviću tamo su ostali preko dvije hefte. I po spomenutom savremenom dopisu iz Hercegovine od 7. oktobra 1840. god. u »Srp. Narod. , NOTinama« aga je u Drobnjaku »više dana sjedio i svo?fe čete razaslao, da arače kupe«. P o tome doipisu Smajil-aga je poginuo 30. septem bra — na sedam dana prije datiranja dopisa.26) — Po Mujagi Tanoviću pogi­ bija je bila — »noć uoči saimioga Mihlolja daan« (29. IX.). Pokoj, vojvoda Zimoniić i pop Gligor Starović, kao i mnogi drugi Gaćani, tvrdili su mi, da je Smajil-aga po­ ginuo »Pokrovove nedielje«, a to je posliednia sedmica mieseca seotembra (Pokrov Bogor. 1. X.). Po Dizdare­ viću pogibiia je bila pred zoru na »Tomin-damrffi. ■X .).Tako i mnogi drugi tvrde.26) a M. T. Tomić piše — 5. otkobra. priie svanuća Smail-aga pogine«27) No po zapisu na zidu u moračkom manastiru aga je poginuo 22) Pli'Smo glasi: »Draigti Marijane, prim’io sam Tvoje pismo i proučilo Sito nuli pišeš. Ja 6u T i brzb doći Bi sve iuitevtišiti (umiiriliti) dia niiko ne mrdne nj uhom. A Vladi Cemović iz Tiušinje alko bude fršaio na Cetiirtje omotme Kafliuđemui, glavom njegovom će mi platiti Pretnpi se ‘dloik đodem; aIK: neću ino­ kosan doći. Primi malksiuiz pozdrav Liiipnilk 16. septembra il840. g. Tviolj Dost (đbbro.ždliiatelj) Smailll-Aiga Čengiić.« 23) GodSšnjioa XXX„ -sitr. 113. ii H14. Na str. 142. govo­ reći o tobože nekaikolj sikupšlM dnofotijačkllh giavaira, »kraljem mjeseca augusta 1840.« u Previšiu »u Ikrili Tamnca«, iraidii dogo­ vora »ikako da domame Smafll-agu u Drbbnjak« — piše, d a ije jednoglasno riješeno »ida se ita 'briga poivljerni Đaku«. Povra­ tivši se Đoko na Duži napisao je i poslao pJSmio Smalil-aivi •istaknuvši ga u čeirnl tačke, koje su fotavijetne s a omima u »Kolu« (str. 173.), ino od onoga u '»Obzoinu« pojve ije pismo iraiziličj'ito. Po tome pismo bi po Tomiću išlo olko 1. IX., dok ije ono po »Obzoru« 12. IX. datirano. 24) Bos. Vila 1905., broj 8. Tiu MiUjaga iračui>a i svoj put tu Niikšiće, gdje je pobjegao s Mijetička. (Bos. Vila 1902., bnoij 5.). 25) Gnubor ,i Bogdiamović o. o. 26) Bos. Vila 1902., broj 6. 2T) Godišnjica XXX, str. 121, f �Epoj 1. T A JPET« 23. septembra.28) Tako i po »Kratkoj Uiputi«, dok je po Dr. (F. Ši'šiću pogibija bila dan kasnije — 24. sep­ tembra.*20) P o .bilješci kod M. E. ef. Kadića Smajil-aga je poginuo 5. šabaina 1256., a do deset dana je pisana u Travniku navedena vezirska bujrultija (15. šabana) u odnosu odašiljanja vojske u Drobnjake na osvetu Smajil-age. Ti datumi odgovarali bi 20. i 30. septembru, jer — po priloženim tablicama u »Godišnjici« X. — 1. šaban 1256. bio je 16. IX. 1840. No ovo neće biti tačno.30) Kako še vidi — datum Smajil-agine pogibije kreće se između 23. i 30. IX., odnosno do 5. r 6. X. po Tomiću i Dizdareviću; dakle — u razmaku od 14 dana. Koji je od tih datuma tucan — ne da se utvrditi, no iz gornjega se vidi, da njih više govori u prilog Mujaginom kazi­ vanju. 28) Lj. Stajanaviiić: Stari srp. zapisi ii .natpisa, broj 4130. 20) H. Kolo IV. str. 179. 3") Gađišnšiica X. »Muhamedanska i hirišeansJka godina«, str. 69. dio 86, s priloženim tablicama {25 priloga). ĆfpaHa 13. Obično se izgoni hajvan na planinu o »Vidovu danu« (15. VI.), a zgoni kući o »Maloj Gospojini« (8. IX.).31) Tada se naplaćuju dugovi, pa je i Smajil-aga pošao po kupljenje harača, kako to i »Obzor* prikaziva nazivajući Sarajlije trgovcima, koji su pošli u kupovinu hajvana i mrsa, što će se pokupiti u ime harača. Prema tome bi i .po moračkom zapisu agin polazak iz Lipnika padao oko Male Gospojine, jer je nepobitna istina da je Smajiil-aga pokupio skoro sav harač, čemu treba više dana, što tvrdi i spomenuti savremeni dopis iz Herce­ govine. Po svemu izlazi — bilo po Mujaginu kazivanju, ili po zapisu u manastiru u Morači — da je Smajil-aga s družinom krenuo iz Lipnika put Drobnjaka između 8. i 12. septembra 1840. godine.*) (Nastaviće se). 1 31) Taiko je kodi nas, no u Drobnjaikiu se izganli .oni Đurdeva dio'Petinoiva đlaina, a zgoni © »Velikoj Gospojini« ili pqd ijesem, (Nasefja, 'knj. 1., str. 424.). »Jesen prava, Gorjpojjna <Limate«. • i Ata Nerćes: „ABRAKADABRA“ Iz » N đ v i h L i s t i ć a « . Nastala prava jesen. Na dvoru studeno i co- ukinuo blaženo ljenčarenje i bogougodne razgo­ — vjektrčisto ko neugodna ovaka promjena iza lije­ vore po medresama, tekijama itd. Natjerao vele i pih toplih dana. Iz *babinih budžaka« n a v la če li mlade i starije na rad, a »sevku sefaluku« oblaci i, za čas eto sitnih bijelih pahuljica, da po­ brojio dane. Silno je ogriješio dušu taj kriju sve oko nas. Veselo prve pahuljice snijega zulumćar! I ja kad pomislim na to, čisto lepršaju ko da su od šećena, pa da im se fni ra­ srcu ugodino, kad taj ćemal paša i dujemo. P a neka ih. Ja sam na pr. slučajno u toploj u Bosni. Koja je sorta, napravio bi i sobi. U peći našoj domaćoj zemljanoj peći, pucketa I ovo »malo« našeg mira pri t vatra i daje neke ugodne glasove, osobito pri po­ mogao gledati, sve bi učinio < misli, kako je pokraj peći lijepo, a na dvoru je taiko pravo kažem, morao seliti od Ja sam, da znate, đa\ studeno. Pa još kad sjedim »ala tuirka«, pijem kahvu i pušim, pušim miomdrisan duhan ko pravi u ono doba, kad su se nosi' finale (postule), koje su u »Turčin«. označavale pobožnost i d O slatko je Turčin biti je nosio. Sto bit’ drugo samo može! Tada se onaj nesreć A što Turčin ti smjesi ili »avropu« na glavi (kosi Mladi kmjaže žalibože!*) naše vjere ili još alko su n »Jest, jest, slatko je »Turčin« biti« — i ta­ onda je posve reko »idov; man o tome mislim, a evo već mi na um pade onaj su naši stari 'brijali gl znameniti Turčin — zulumćar Ćemal paša, Nema mlađi su ih zato smatra veli, sad je tamo među Turcima načinio jedan či­ Bože moj, baš je < tav preokret. Štogod je koji bio »ćejf« d »merak« jes vala baš tuhafli. Da i »teferič« u Turaka, sve je, vele, »ukinuo«. Ukinuo cipele i čak »avropu« je i'sjedavahje na mekim šiljtetima, teferičenje u Naša opet mladež nefc kajcdma i one znamenite carigradske »akšamluke«, brkove. I nisu glupani! E, daj ti sad, molim Zato ja ko velim, ne bi na ') Iz »Balkanske carice«. �^TpaHa 14. Bpoj 1. »r A J P E T a ilista. On bi se med u nama teško snašao. Pa još kad mi na um pade misao, da u nas nekad pred­ stavljahu žute mestve pobožnost, a danas opet »evropsko« odijelo, pa naočari na nosu i štapić u ruci, predstavljaju civilizaciju i čalk kulturu, onda tu pamet stane. Pa još neko đ neko hoće da bude reformator. Ne valja, veli, ovo ovako. A boš posla, sve valja u nas. Mi smo naši, mi se razumijemo. Jedni u tikvu, drugi u bubanj, ili što’no bi rekao moj po­ kojni profesor logike, ovo se u vas zove »abrakadabra« . . . Metjy KibHraMa h peBaiaMa KHM H flpyiilTBeilHM 5KHB0T0M H Maibe BHlIie IlOfl yTHu,ajeM jeflHe HCTe Kyjnype. JeflHiia CTBap icoja hx MCTOPHJA CPnCKOr HAPOflA. paaflBaja jecie Bepa. lia miaii r. MHTpHHOBHh je noTpehe H3flaH>e, noiipameHo. Eeorpafl, H3flaBanKa Kymao fla na obot op|HCKO-xpiBaTCKor KonrjiOMepaTa KH>H/Kapa »HanpeflaK«. JJena ? /bm. H3Jiyvm MycJJH.'iaHe h fla hx aipHKaace Kao iickh IL\ia KHiHra y CBeTCKOj K'lbH>KeBHOCTH, HapOUHTO specificum ca najropHM ocooHHaMa h MaHaMa hito hx y Hauiioiia.'JHOj jiHTepaTypn nojefliiHHx napoja, KQje yoiiHiTc jeflaH napofl Moace im a m Hhko naMCTan cy y®eK h Kafl npnn nyT H3Hl)y h Kafl ce rofl npe- nehe TBpflHTH fla cy MycJiHMaHH 0e3 MaHa h nopoKa uiTaMiiajy, jefliia HOUHHa noja ce pajo n c HinepesoM Kao hh ibiixoBa iipaBOCJia’BHO-KaTOJiHMKa Opaha. A jih y3H.\ia y pyne h imia. OuaKiBe KH>nre >mTajy u cTpy'i- fla HOMajy Hii’ier floopor, fla cy »flaOHflyc« HCKBaibaniH u Jiainpi, hanu ii OflpacjiH jbyflH, a S ^ o u a je peilH TO HHje joiu HHKO yCTBpflHO HHTH HM je OIHIKO npeiiopyKa npeflMeT kojhm s e <5aBe h uhch,h kojn -cy p5aiiiT>e,iecna h flymeBiia cBojcTBa npHnHcao icao r. nx HanncaJiH. TaKBa<.je KibHra « np6(f>ecopa UTano- iVlHTpHHOBHh. Ilo IberO.BOM HHCaH>y MyCJIHMaHH B. 11 jeBHha. ;ie-'io Koje c^oaBH itcropujoM namera napofla X. iipaBy cy Mopajme Haiiaae, jieibHBflH HecnocooHii caMO no cefiH Tpeča fla cicpeHp najKH>y cBaKor nauier Ma 3a Kai«,B pafl. Ilo MHuijbeH,y r. nncfla »KapaicTepnncMenor 'ioBena, a Ka# je to -flejio Hairacao HajtJOJbH^-ne cy ocoćHHe MycJiHMaHa HHepflHja, HenoiiperHocT y n HajivOMiieTeHTHHjn y>ieibaE, HauHOHaane Harne npo- CBaKOM norjiefly, jia/KJbiiBocT h X'BajiHcaBOCT, (hanarahijiocth Kao iHTO je. .npu(l)ecop CiaHojeBHh,mwg 3aM, Heody3ižiHo ManiTapeibe h Hapounio ceii3yajihoct « (cTp. 138). »y3aayflHo je uaK h noKymaTH fla ApsKHMo fla My He Tpeda flpyre npenopyKe. Obo H3flaH>e pk3JiHi;yje, ce ofl npBora u flpyrora rce MycjiHMaHH fl0Befly n a nyT hcthhc. He flOCTaje km ime uho cy yHHibe)He neice crajicke ii3Mttjie.| yneTH CMiicao 3a hcthuhtoct h HCTHH0Jby6jte« (CTp. 116). pc3yjiraTir Harne HCTOpHjcKe irayi;e ii nrro ie »AjlK0X0JlH3aM, CH(j)HJlHC, IipOCTHTyflHja, XOMOCeKcya:iH0CT h KpHMHHajiHTeT to cy paHe ofl icojHx inaTe ir iycrpoBaHo. —Hh. HaiuH MycjiHMaHH« (CTp. 127). »ll MycjiHMaiicKe cy aceHe ocybene Ha cTpamno MajiTpeTHpaibe.caMHx Bnk ceGe — HacTyp6aflHjy« (CTp. 132). C T a H o je C ia H o je B u h : HALUM MyC/lMMAHH. 3Hja, a Maibe, paoyMeBaHja h jihcmko fla je HanHcaiia h jeflHa :irypH. HeKH H. MiiTpHiiOBHh ropibHM HacJiOBOM ncnofl Kor ui03He peflOBe: (jTyflHja 3a ')OcaHCKO-xepu,eroBa'iKHx MyMoace 6hth jeflna KibHra 3a ue nyojiHKe, to je oHfla OBa u imcan je y tom norjiefly pofly, H3Hera cnHTe3y ibercce TOHJKa je CTBap h 3a TopH'iape. Haje flocia HMara HCTopnjy Tora napoja h y iberoBy flymy, flpyh oirfla ce OflJiyiiHra na je TejKH Taj 3aflaTait iieiior napoja Kao uito ocTa.iHiM fl.eJio.BHMa HMa je3HK, TpaflHflHje h o6hMycJiHManH fleo cy cpnupiiH HCTor jf‘.3Hita. BeropHTOpHJH HCTHM IIOJIHTH’I- Ha ocHQBy TaKBHx JipeTiiocTaBKH nHcau; flojiaoii flo 3aKJbyMKa »fla je u,eJiOKyiiaH cou,HaJiHH okibhp y KOMe ce HaJia3e h flaHac naum MycjiHMaHH neMoryh h ancypflaH« (CTp. 160). Ilocjie obhx flHTai'a flp>KHMo fla je HorioTpoOno iiarjiacHTH kojihko je OBa KibHra ne ca.\io Cc3 Bpeflhocth jiHTepapHe h HayHiie Hero h niTeTiia, jep 3a HeynyheH oBeT npyaxa iiOTnyHO jiaacny cjiHicy o jeflhom flejiy Harnera Hapofla. Kojihko je iincaii, u y HajobHMHHjHM cTBapHMa Heo3()HjbaH h Heynyheii BHflH ce najooJLe no iberoBOM nncaiby Ha crpaira 98. rfle roBopH o r. Ca({)eTCery BamarHhy Ha Kora ce tojihko a iieTaiiio no3HBa fla je n,apHrpaflCKH hait, rfle roBopn o H6K0M KH>H3"6BHHKy MycTa<j)a (5ery KaueTaiiOBHhy Kojn y jimepaTypH- yoamiTe ne nocToju h fla cy ce TeK nocjie para y nauioj jiHTcpaTypH jaBHJiii OcMan XaijHh, EflxeM Myjia6flHh h Myca TiasHM Ha­ rah (Tora HHcait 30Be HaTOBHh), aok h flepa 3Hajy fla cy ce npBa flBa jaBH.nn jom n p e TpHfleceT roflHHa, a Tpehn fla je y.Mpo npe oBeTCKor paT.a. nopefl OBOJiHKe noBpiiniocTH h Taico HeyKycimx Hcnafla nporaB Myc.nHMana, mh o OiBoj kibhoh ne mo/KftMo HHiiiTa flpyro pehn nero fla Ch onaj kojh <jh je CTaBHO extra cainimercium yiHHHO naTpnorcKO flejio. . .... x. y. �Epoj 1. CtpaHa 1 A J P E T« flp. ypoiu Kpyn>: HCTOPHJCKH ATJ1AC (nO/1UTUKA H PAGA). aa onuiTy h uapoAiiy ncTopnjy. CacTar.no iipocjj. Ct. CTanojeisnh. ll3Aao BnOJinorpaiJiČKH Caboa, 3arpe6. (Pacim na nnonajinaam). Obhx Aana nauuiJia jo Ha uiTasme no/i, ropifaHM Oaojbiio ce koa nac y uiKOJicKoj jiiiTcpaTypn ocenacjioiiOM Kn.Mra, Koja ce Gami jeAHHM iiHiaibcM aa hajia noTpeOa 3a jeAnim nperjieAmiM n pa3ronjeTiiiiM Jiac ispao 4KTyeaHHM: nmaibeM pače h nannje. llacau, ncTopnjcKHM aTjiacoM, Koju Cn motah Kopneno yiioje CTaBHO ccOh y aaaa'rau Aa pacBeran h pacnpaun iiHTa/ibe h upoGacM uaipije Ha hoaaooh pacuor npo- Tpe6nTH n HacTaBnnnn n ^apn cpeAjbnx micoJia npn Gae\ia h ohhx 6 hoaohikhx miibeimna lioje c li.HMa y ’ieHjy 01imTe Hame HaP°A,ie ncTopnje. G bhm je atjiac hma CToje y Be3H. Haniiomuiiaan je oa eMHiieimie ua>K- Jlac0M n0TiiyH0_yAOB0JbeH0 Toj iioTpeGn. A tai .0 KapaTa uoje cy Bpao nperAeAne n panroBjeme. hocth lio Aaitaiuibe JbyACKo ApyniTBo, a oa noceoiior je HiiTepeca h isa/KiiociH aa nam oisct Aa ce ynoaHa Cbh HenoTpeOHH naanBH uojnMa cy oćnino Apyrn ca npmiu,HHHMa obot iipoojiexia. Jep Maicap Aa cmo aTAacn npciiaTpiiaHH nciiymTenn cy y Kaptana 3a mh, CpOn h XpnaTH, poljena Gpaha u no iq>BH h iio oimiTy ucTopnjy. Kapie aa iiauiy Hcropnjy napaćene je3HKy, Miian cimeTiiH HCTopHjcKH Aora^ajn, pa3jm- cy npcMa IloisjecTii XpBaTcnor napoAa oa upoijiecopa ’ ihth iiojihth'ikh CHCTeMH hoa KOjiiMa CMO Ao caAa lllmmiha h llcTopnjn CpncKora HapoAa oa npoijieiKHBean, iiejeAHaKH ApyiUTBeini hihbot, onpe’iiiH Bep- copa CTanojeBuha. V aT.iacy je ynoTpe6A>ena homchckh ii KyaTypim yTHii,ajH — cBe je to HMaao Kao KjiiaTypa y*,i;apTaMa 3anaAHnx 3eMajba onai;o kako ce noca>eAHAe to, Aa mh h Aanac, naiioii yjeAMH.en>a, cto- na3HBn nat’o^'pajy. Haxia ce 'inun Aa to ii nje 3roAiio jHMo iipHJiH'ino pa3Aaaei<o jeAHH oa ApyrHX 11 Aa HMaMo pa3aH'iiiTe noraeAe na apskabiio ype^eibc. Hii neAHcxoAHo. 'fiann, a n MHorn liaCTaBiinnn Cnhe ApyK4Hje ApyHiTBeno naciiHTaibe h nejeAiiaK k v . i - - 'Tecp nyTa y flBojrSinAir naico Aa nal)y iiaonB i;ojn cy Typiin hhbo. llncan je iiHTaibe pače h naniije yiipBiix' Hay'iHJiH^ca^ no iberaBy ii3roBopy na KapTana n y inecT noraaBa>a oopaAno 3HaHCTBeno, ami jiiiau Tauo KH.nraMa y Kojuna cyNth iia3HBH Haiincaiin ohako paaroBeTHO n nonyaapHO,‘- Aa KH>Hr-y’ MOine Kopneno KaKo ce nimiy. CTora je Tpeoa.no o6c*Ae;KHTH na3iiBe ynoTpečHTH ofiaKH Hoae ^oOpasaBair,'ioBe’fe; y ceAMOM___ _ r _______ __ ______ __ na KapTaMa 3anaAHHx aoMajba ohako Kano ce nHiny. noraa'Ba>y paaMaTpa mican one ftafoope Koju paaA Ba^-ar^arpaA H kako ce ii3roBapajy. jajy CpGe h XpBaTe h Kojn cy y#KOM noABojenocTH r Tmocmermi Beme„,mi oa h pa3MHM0Haa*eiby, Te H3Hoch - i ii MeroAe i Jiabhii npocisjumi cacjeT cbojhm peiuen.eM oa kako 6n.ce to Aaao OTKjioHgjn f yTpTiiiiyT a ^ iiih hV-1925- ^P- 448 PAoopno je onaj aTaac Kao yy6ctmbhom -iiaunonaAHOM H3jeAHa'ieiby h CTaiian»y. hhk aa cpeAH.e uiK0.sie. ^ _____ , Kojy iiajToVi.nijo nponopy'iyjeMo, Mpsite.' oe Aoohth y KibHJKapn C. ^pb en iih a y CapajeBy. —nh. 1 ^ I I :j|U llU • A a c n iin Aap flMOHMMHe riHBape. AnoimiMim. IlHBapa y CapajeBj- floaiia-nuia je obom ApyniTBy cBoj oiioroAiunu.il aoOixihoo1.hu apiuior y Ufinocy oa A'*h •2000, na 'io wy c e a obhm iij' tom iiajToiuiujc aaxBaji.yjeMO. npHno3H na Kpeue. IIoBjepeiuiic 1’ajpeTa rocii. MypaAiii'l' MainjH.h y Kpcicu ca­ k lin o je Meby 'niiiOBrniumioM. pyAiim>a. »Kpcisa« cnoTy oa ;Utn 70.— AoOpOBOJbuor iipiuiora. Cais.ynA.aMy h AapauaTOA.nMa maca je TonAa xBHAa! rBypHiih, Haijmjc x. MiuiHh, Apaiije x. JIyKaHCRiih, PamiiAC x. PuoBauOei'OBiih u 3y.iejxe x. BaxTiijapcBiih; aaujciHmc: CejAe x. McxMCAOamiih, <l>aniMe x. lUoxomih, 3eiaije x. ICancTaiiOBiih, Xacdiu x. BepGciKiMih, lUcx3aAe x. Ijiuuariih, Parnuac x. Hennh, 3yxipeT x. KaiicTauoBiih, Einpetji x. Capnh, Aamac x. KyMj-ua-iuh, Xa6u6e x. Xa.uiAGaiumh u Xajpnje x. Apii<lixoviih. Bpoj OAOopmma u 3aMjeiuui,a obc je roAune iioBehaai paftii uiTo Bcher pamiipeiua PajpcroBa pa-Aa u l'ajperone iiAeje. Hobom OA0opy JKCAHMO MHoro cpehe ii ycnjcxa y imixobom paAy! ! • . , .1 i rio APyru nyT yieMen>aM Tajpeia. y CapajeBy OAjpiKao je 29. XI. 1925. MeB.JiyAii-uiopii([i) a iioc.mje tori oApasaua je CKyiiiimiHa, na Kojoj j"c naafipaji c.niijcAchu OA^op: npeAcjcAmiua: IIIcmc« x. 4eiirnh; naAiipcAc.jeAHiina: Tj.va x. JIyroo; Tajuuue: sl^ira X. ICapuh u Xar.na Xauuh; Tuiarajiiiiiia: EMa.JIj'fišo; OAGbpiiinid; X;u|>č "_x.7 TTTnxyiihriiK, 3expc x. TajpeiOB meHCKH noflOAČop i Ham npujaTeA> h capaAAiu; aucto »Pajpeia« rocii. A. Bj’inaT.’riih ymicao ce obux Aana no Apyrn nyr j’TeMC.’baMa rajpeTa ca cbotom oa A'ui 500.—. oaaumhom npHajTeA>y opnntroa xnam u na oi jTJina npcMa OBoj nanioj jcTaiiouu n lična no. Mjcp HAPy>'ltMa- . ' �OpaHa 16. :6 a e a y Bpoj 1. f A J P E T. flepBeHTM. IIoA0^6op l'a jp e ia y flflp a etim upnpoAHO je 12. o. mj. 3a6aBy, Ha Kojoj je 6 hjio hhctot npnxoAa Aiih 4U00-—. IIpnpebniia'iKOM ofl6opy oBe 3a0aBc najopAaninije cc 3axBaa>yjcMo. MeBnyA TajpeTOBHK nuTOMaija y Ty3/iH OApacan no HOAHe, 17, AeueMOpa 1925. Oa Kaiao je rajpeT OTiiorep yneH>e MeBAjAurnepaiJia. Mei>y CBojuu nunoiiHJuia, Moace cc Oea maiKBui' nperjepnBau>a pehu, Aa y cn jex obhx CBenaHOCTH CBake roAUHe GuBa cue Goa >h. H oBoroA'iiiuibji McB.iyAuuiepir$ r«ijpcTOBiix niiToMaAa y T yaaa m ije um n i a saoonto 3a yunjexoM npomJie roAUHe, jep je BpujCAiiu B jepuin BacniUTau rocn. Xa$H 3 JaKy 6 BepGiih odurno npiiiUpeMao automac y yneH>y HJiaxjya a cajiaBaia, Kao u y cojio yiea>y Kaoii^a, iuto je CBe npm cyrae yroAiio naHeHivpiAo. ynpaB'a kohbjikta iw>3Bajia je Ha osy pujeTKy Bjepi»y cBesajiocT cBy e.niTy MycJifiMaHa y T j -3Jih , a Mano hx je 6 u.no Koju ce Hnyecy 0Aa3Bajiu, m m n3BHHy.iH a 6 or npernua noCvia. OA«ax n a a lLiviiHAujc nonejie cy ce npocropHje KOHBmcra u y m m i, u 3a hckojthko nacoBa Hauymina ce a m a ca iipeno ou HajyrAeAHH/ux rpaJjana, a Haponiuro jmcmom 113 Tyaae. SaiHM cy iruTOMiijH aobcachh no ABa y peAy h 3a.y3e.na1 .n jen o noiipaj y.ieMe, Koja je Tanoljep 3ayaejia CBoja Mjecia aa ynen>e. 3 haobh cy 611.IH upcupuBCHu ca ćoram a! nepaujcKHM hujihmiHmu h cepvaAaMa, a na aniMa cy on .ne Bejimce JieBxe 3axiHhene 3JiairOM Beaeuuu iieuiKHpHMa. H a cpeAH>eM 3HAiy ynakana je y otu oypa >6iicMHJiaxc h Jic&m MyxaueAa a. c. TOKoijep ooannra h HCKnheHa a n a n o m Be .OBiiiia. y cpeAUHH cajie 6maa je BeniiKa eejieua ejieK Tpuniia'naim a, Koja je cBy caJiy u r a n j a ueneHOM. y Bpxy caJiei& io je CMjenrreH Ayiu&K, npeKpHB&H nopoujokom cepija^oM, n a xoMe je cjeAmia yjieMa, noja je yniuia MeBjiyA. IIpeA uniMa jecG una je;u ia neuiTara ocBHjeT.'bCHa ca ABuje 3eAeHe acapyjbe. lio npoaopiiMa cy Omie pa3BeAeHe atapyjbe y paamiM 6ojaMa. . . 'iu ji ce ca-na HanyHHJia, yopeA rpoGHe m u iiH e ycraje HajMaaai nuTouaA Pe$HK /terapM em m h hb O.iOBa, Te nosA pasu npHcyTHe, y HMe cboJ hx APyroBa, Koju cy ce 0Aa3Bajim Ha 0By CBeuaHOCT. yjejy io je obom npw.nn.OM HCKajao BejiuKy 3axBaJihoct Ta . 0A6opy Tajpeia, kojh bo,th GpMry He cano o cBjeroiBhom h HaipoHaJinoM BacnnrraH>y, Hero 11 0 BjepoKOM BacnnraH>y CBoje MJiaAeatH. 3axHM je saMOJino npucyTHe na. cnpaM TajpeTa h H>eroBHx nHTOMapa yMHoace CBOjy A>y6aB, Aa Gn h ohh motah nacHO nocjiyacnrriH aomobhhh. H3a OBora OApatao je nroroMaA KaciiM XpycTanoBHh, y i . V. paap. niiMHaauje, npeAaBan>e o MyxaneAy a. c. 3aTHM je Haraaciro BancHocT MennyAa 3a Mycjiu- Han u11 lbcroac npocJiaB e, a c oG3a£poM- nu -JiiTepaTypy nsje BaiKHOCT Meanj'Aa c miTepapHor meAuniTa Kao 3HaMe- M anc, huo HlirTH peJIHPHjCKH eHOC. 3aniM cy A&Kaa_\fOBami h iito m u h : Hujaa Pecy.noBnh, Pey(J) Tuxnh h 3axuA EuHnsnh I. II. u V. njecMy oa paxMemH OcMama 'SuKinha Ha omuTe 3aAOBO.i>crrBO h ajiAay3 cbhx npncyTHHX. 3 a npujeMe ACKAaMOBaiba V. njecne Kojy je hbboaho EMHHUh 3ax« a y iijnicyTHiix cy ce BJfAjeJie cy3e paAOc-Hime, jep b iia c ,KaKo hm MjiaAeiK OTyua iipa®HiM nyTeM. ^ o k cy ce H3B0AHJie Acn^aiiapnijc icao h no3ApaBHH rouop yncMa, 3a BpnjeMe yneH.a MeBJiyAa, y3eAa ju cBoje Mjeoio Ha A>'moicy u icpBH je ca yneH>eM M6BJiyAa om onoo MjcJmija MyxaMeA Uleij)Kex C(J). Kypr. C jeAHe crpaiie cjeAiio uy je r. npoifiecop riiMHu-' 3iHje MyxaueA eij). /IjnaT ap, a c Apyre BjepcuH BacitHTan k o h BiiKTa Xa$H3 Ja.Ky6 ecji. BepGnh, a okojio h>hx' Xa$H3 Cajmx e(p. CiiBneainh n Xa«j)ii3 e<J>. Capamih. - 3 a BpJrjeMc yneH>a hhtomau cy pa3HOomi!u uiepGe h uiehepna.Me y (Jjhhiim KeoimaMa, Te crapajim ce Aa y 6yxypAapirMa Topu. yA- C a byjioHjoM uocunao je npHcyTHe anu.mH npnjaTen. I’ajp era »r. Mcxara A3aOarHh, ko Jm ce CBame n>AHne Haf>e y no- Mofiii ynipaan KoiiBiucTa, Aa CaojoM BjeuiTiiuoM, y3 npunoiuoh niiTOMa^a, Aenopnpa caJiy. , lio 3aBpiuerKy CBenaifocra BehnHa je npacyTHHX ocrajio Ha ica$tr, aok cy HMa.MH no>KypHAH Ha aiKiuau, — na je tom npHJUCKOM rocu. npCMpecop MyxaxieA e$. AynaTap caKymco oa npiicyTKHx AoGpoB0A>Hiix npHAora, TaKO ce tom npn.oiBcoM cKyHH.no 3a Tajpen 1040 ^ hh, a AapoBame cjiHjeAeha rocnoAa: MaxMyTafa Kynocinh 500 /Buiapa, HypHja Ilanmh 10, /lp. AXMeT6cr JleijiTCAapOMih 100, Pani6 e<J>. KocobiA 30, AxMeAGer Cujepnnh 20, Xa(pH3 Cajiul e<J>. CiiBneHHh 10, OcMaH e$. Ccaeoiw>BHh 30, EehnpCer I.Lhhao 10, AxMeT e<j>. Moacnh 20, Hajnah MycTaij>a 10, X. EneHjtHh Mcmerara 20^ MypaA§er Jyih 30, MexMeA e<p. Kaim.MexMeAOBHh 10, UlemcH etp. I\jiyxHh 20, /J,p. M. MeTHJhemih 10, ApHayTOBHh Anujara. 10, C11jepnuh Xacan6er 20, MexMeA e<J>. IUKopo 20, AxMeT eip. Myij)Tnh 10, OcMAHara IIoibaBiih 10, H6paxiiM e<p. A:na6arnh 10, HGpaxiiM CyaejMaH e<j). 20, Cajmx e<f>. CepAapeBnih 10, Aacm etp. AjkacpoBuh 10, AxMeT eij». AxMeTOBiHh 10, Caji«xara ApHayroBiHh 10, H6paxMM e(p. HoKiih 10, Aacm e<|). Kyp6enoBHh 20, M. LIIc(|)i:ct eip. KypT 20 M Xa<j)ii3 ecp. JljKaTap 10 /Inmapa. ^apoBaoujHMa, Kao h CBMMa nocjernonuM a oBoroAHuiH>er MeBAyAiK-HiepH(}>a, Hena je HajBeha xBaJia, a HaponuTO ohhma Roju cy j ' thjih MeBJiyA, Kao h OHHua Koju cy nocyAHjnc Ma ji HajMaH>y ctbap 3a AeKopaniHjy cajie hah cy m io h HajMaihc AonpHinijejiH sa ycnjex one an jen e ncJia.MOKe cBenanocTn. ynpaBa kohbmkt3. Bosanske Polle«, Sarajevo. — Vlasnik druilvo »GAJRET«. — Glavo! I odgovorni urednik: Hamld KUKIĆ. �Svaki musliman treba da kupuje jer Kvalitetom nadmašuje sve ostale ciggppapire a potpomaže i „Gajret^ t a l l l l r TuGrn'ca Glflarpapira 5: Q. illHalaj, Sarajevo, UUIUllillC. ^ H može se naručiti i preao društva .Gairet' u Sarajevu liiiiiiu iia iiiiiiiiiiii 0 0 l °11 g i r 0 i 0 0 0 0 1° 1 0 0 0 U rasli M isK ijslflai1 LEJ 0 0 0 0 CapajeocKO BoHKa a. a. y Capajeujr, • TeneijiOH 6p. 33. Bas« ct cbhm y 6aw<aBHy ... CTpyay cnaaajyktm noaiobmm. y«ouiBe Ha, iuieaH.y.V>/ yKaMahyje najnoBOJtnnje. 0 « 'HHCTe nočHTH lO°/0 ycTyna KyaTypHOH h npoCBjeTHO« |,pyuiT[iy .r a jp e f ', 01 ■ Iipailid an k a11 | 0 0 0 0 0 Sarajevo,StFM iepoifoul.IZ. § ■ dionička glavnica ViR. 20,000.000 | i Rezervni fond Vin. V,300000 § 0 □I 0 0 0 0 0 0 0 10 0 0 0 ž i t a 0 0 0 i £ l 0 0 [ g 0 0 0 0 0 :;a [P rim a uloške na šednju, vrši doznake u unutrašnjisti i inozemstvu uz najpovoljnije uvjete, fi»ansira ■I industrijska j'trgo/ačka poduzeća. ’- j '• I n te ru r b a n i telefoni brojevi ; 'S O B , 8 6 5 i ,'. 5 5 5 E • g g g || jj I«. Beograd, Zfgreb, Novi 1 Sglit. r - | IB. ,Sad T liiiiš iill �O p et O s i g u r a v a D ru š tv o ,,] U B 0 5 t B U l] 8 “ osnovi B. 1313. u Bea^du sa akcijskim kapitalom od Din 3,000.000 u zlatu. ..i Hercegovinu ialmaciju, Cr”1 Goru, i Sandžak u T fo /n a te ljs tV O ’ Vrši sve poslove osiguranja najkulantnije. Police požara prftna Uprava' Fon­ dova kao garancije pri davanju zaj­ mova na hipoteke. Sve informacije daje najpripravnije gornje ravnateljstvo kao i zastupnici u svima većim mjestima. za ^ o sn U - SARAJEV*. Kralia Petra 17 Brzojavi: J u g o ^ ' 9 « < r a n i e Telefon b ro i 300 B3 | 0 I . 0 | B r “ £« B a š a g i ć a 0 Sarajeao § 3 0 ta E2 trgovina muzikalija i materijala za pisanje i risanje. Boghto slovu- ' . rište hrvatskih • i ’ srpskih knjiga “ 0 Idieilolim blijed ili tibpće nemoćan, poprdv'iće svoje zdravlje jedino najnovijim lijekom, koji se zove Ferrodovim. Vanredno je sredstvo i zaista spasonosan lijek za one, koji boluju od malarije i drugih raznih bolesti. — Ferrodovim otvara vanredan apetit (dobru volju za jelom) i vrlo brzo oporavlja davajući. snagu, svježinu i zdravu krv svakoj osobiKkojoj je kakva bilo bolest narušila zdravlje. Za siguran uspjeh dovoljne su 2 do 3 flaše. — Narudžbe prima-i. razašilje sa doplatom i plaćenom poštarinom: 1 1 , M a n i, i p i i c la n C i j e n a 1 flaše sa opširnim uputama 40 dinara A * * U A i i A A A U A A A & A i l U i A A A U A U A A A A A A A A i i A kA V j L ist »Gajret.« jedinj ,.je list za n a s u ! > porodicu, za n a š u djecu ! "Z a to tre b a da ^ j g a s v a k čita ip r e tp la c u je ^ s e ! \\'• T .v P ojedini b ro je v i ;wG a jre ta “ : k ao i cijp to lj godište iz ^ iS tt js k ^ d d ir t ^ m o g t t l ^ i dobiti ,tiz 7 - sn iže n u cijenu kod a d m in is tra c iji lista. ; ' i V, . .. t> > •.( S v ak o m prilik o m sje tite s e G a jre ta i � https://kolekcije.nub.ba/files/original/6e112e620207249a6895650a4dd8025a.pdf 366ada70e1a49a4096ffe52a12014466 PDF Text Text Gosp. Riza ef. Muderizovi^ Daaj AsoDpoj moju 8 ahh. IlouiTapHHa ruiaheH a y totobom . 3A K y jlT y P H O J1HCT TA JPETA flP y iIIT B A H 3Jia3n 1. h 16. y M jeceuy. foAHHa X . H EKOHOMCKO nOflH3AH>E MyCJlHMAHA CapajeBO, 1. <|)e6pyapa 1926. Bpoj 2. h 3. UnjeHa toa- 80 A- nojeflHHH 6poj 4 A 'BauH AoCHBajv jihct y noaa uajeHe KO;; r.iaBHor On6opa hjih koa YnpaBa — rajpeTOKHX KOHBHKTa. — CA4 PJKAJ: AxMej MypaAQeroBHh: H a lla.jpuM (Hone.iai. Bjiafl. Cnapuh: liocaHCKO-xepu;proBa>iKH Myc ji i m unu. Ocmsh Hypa Xapnh: Myx*w«jn h K ypau. Leone Caetani: y jIo ra HcJiaMa y pa a u li h y l(HBH.iiiiiapiije (tlpeRoan keuafia 0 . XapnM. Axntefl PeipHK: ('OKOJIOBH^' fTIpeuo/ui fleaHh. Ct. P. Aeaah: HcTiiHa o norH fliijn C aa n .iare 'leH rnliii. ; XaMAnja Myjinfc: 3a,U,aU,H HOBC JiiKOJie. rop6yHOB tlocaAOB: llpHHU, — B orajb (ripeBeo npotj). HnKoaa BnAaKOBnh). XycejH Boro: FoJMjaT (XyMOpe,c«a). •> * • T a jp e T O B ^ ' %V T jia c H H K Baiba^yKa 3a TajpeT. BejinKa TajpeTOBa CBenaHa aaCaBa. npHAOBH na Bwxafca h 6HxahKor cpeaa. ypeflHHK: XaMHA KyKHfe. V �g BBBBBB B B B B B B B B B B B E E B B E B B B B B B B B E B E B B B B B B B B B B B B B B BANKA GAJRET D. D. B u Sarajevu — Filijala: Višegrad B T elefon b ro j 649 i 689 illicijslii kapital Din 1 0 ,0 0 0 .0 0 0 - R ezervni fond Din 1,400.000 B Banka se bavi svima bankovnim poslovima, te je ovlaštena za trgo­ vanje valutama i devizama. Zavod je pupilarno siguran, a angažovan je kod industrije drveta „Varda” d. d. Višegrad i kod trgovačkog d. d. „Merkantilia” u Sarajevu. Od čiste dobiti ustupa 10°;0 društvu „Gajret”. 1BBBBBB1Š □ O D iD iD C lO a □ □ b b b b b b b b b b b b b b b b b II I ! 0 u S a ra je v u a •• ( Z a d r u g a s a o g r a n i č e n i m a S,m Z“ " W s ________________________ B Centralna drogerija ar 0 ja m s tv o m ) .. Kočičeva ulica broj 41. ■ 817T e le fo n ; 817. ■ == R ajun k o d P o š ta n s k e šte d io n ic e b r o j 1276. = S a - a r s u j e - v - o Štrosmajerova ulica broj 3 Bavi se svim bankov­ nim poslovima. Uloške na štednju sa otkazom i bez otkaza ukama­ ćuje najpovoljnije. ■ ■ ■ ■ ■ H B H B n iB J H B U T rgovina m edikam enata, drogerijskih i kemičkih proizvoda, ro b e odgurne, zavoja i hirurgških in stru m en ata, kao i fotografskih a p a ra ta i po treb štin a. Velik iz­ b o r inozem skih safuna, parfum eri e, kosm etičkih p o treb štin a i spužvi. Sk lad ište svih m in e­ ralnih voda. Rum a, konjaka i. t. d. T e le fo n b r o j 319. — B r z o ­ javi : C e n tr a ld r o g e r ija �J1HCT TAJPETA «Py£IITBA 3A KyJITyPHO H EKOHOMCKO nOflH3A(bE MyCJIHMAHA M3jia3H 1. h 16. y Mjeceny. ToflHHa X. Bpoj 2. h 3. CapajeBO, 1. 4>e6pyapa 1926. lije n a roA- 80 A- nojeauHH 6poj 4 A'Eauu Ao6uBajy /ih ct y no/ia unjeHa KOfl DiaBHOT OflOopa Han koa ynpaBe — raipemBH* KOHBHKra. — Ahmed Muradbegović; NA BAJRAM. 4 U sobi je tiho i prohladno. Ptičje grudi usnule djece — Đurdevo je prošlo — odivrati joj mati. otkucavaju trenutke života, dižu se i spuštaju pod neMunira zastade na sredini sobe, zgužva prstima kim svilenim jorganima, kao nevidljiva ura šetalica. Po- nabore qa Jialjini i. pogleda u mater, kao da joj želi koji uzdah, lagani krik, ili bunovni povik i onda opet nešto kazati? spokojna tišina prekidana t odmjerenim, disartjem. — Sta hoćeš, kćeri? Na obrisima zavjesa .vijugaju se, ipodre linije jutra. — Smijem li i ja, mhjko, danas obući svoje nove Napolju.šumi jutarnji vjetar i duva u orošena okna. Po -haljine? Ismet kaže, da su njegove čakšire ljepše od koji prolaznik otklapa u ritmu niz kaldrmu i iščezne/iT mojih dimiija. daljini, kao tihi nepoznati duh. Ah, šta zna'lsm et! Tvoje su dimije od svile, a U sobi’ se ganu velika i .bijeja sjena, bdgrnu teški, ljepša od oohe. Samo nemoj, da mu to rekneš, pokrivač i uspravi se na mekoj, ugrijanoj postelji, !§, kakav je. Rodagimiće viku radi toga. tim se nagnu nad postelju triju usnulih života i u tc trenutku osvijetli joj se liče mekanim sjajem radosnoga . 9 n , se meni uv‘(c^ ruga- Kaže, šta će mi hasmiješka. Umorna joj ruka pređe preko čela, kao da ®Jne- kad lh ne obući na bajram. A to je istina, sabire misli, a onda se polagano ispravi i dođe xk> Zašto da se i ja ne obučem, Djevojke se oblače rposlije bajrama. Ženski je ognjišta. U sutonu jutra vidjela se bijela ruka, kako — ni*vniWi» piipa kibicu.' Doskora planu svjetiljka i blijedo drhtavog bajram cijelu godinu, a muški samo tri dana. svijetlo prede preko stvari i ostade na njima. Zavjese — Nije ni to pravo. Hoću.i ja da se.obučem, kad pobijeliše, a modre linije na rubovima potamniše, kao se Ismet i Dževad nakite. Nek i oni vide moje haljine. crne, zamrljaine pruge! Noć je bila na izmaku. Sta će mi poslije, kad pođem s tobom u pohode. Hoću Sdena slomi nekoliko grančica ? naloži veselu, ja s njima! pucketavu vatru; zatim umije obraze nad ledenom, otre — Ti si djevojka, kćeri! Tebi je već dvanaest go­ ih peškirom 1 pristupi osamljenoj postelji, iz koje su dina. Ti smiješ samo s majkom hodati. Ne možeš ti ko izvirivali pramovi crvene kose: muškinie. — Munira, kćeri! Ustani, srce moje! Skoro će sva­ — Već ja vidim, da ti meni ne daš haljina. nuti. Valja braću opremiti. Danas je bajram. — Ne branim ja, kćeri! Al’ danas valja da ostaneš Mala glavica otvori dva modra oka i zagleda -se kod kuće. . . da opremiš braću i babu, oni će u dža­ u svijetli ugrijani’ prostor. miju, medu svijet, a ti ćeš ostati uza me. — Je li hladno majko?' Munira se snuždi, obori glavu na prsa i sjedne u — Zar ne čuješ, kako vatra gori. kut, a onda prozbori: Munira sc diže iz postelje, a rumena joj se usta — Uvijek je to tako! Sto god ja hoću, to mi ne otvoriše, kao makove čašice. daju. Ni novih mi haljina ne daju. Ni hodat mi ne daju. •— Hoćeš li braću buditi majko? ništa mi ne daju. Pa zar sam ja kriva, što mi je dvanaest — Još je za njih rano. Djevojke moraju prve usta­ godina. Bog mi je tako dao, pa sad radi toga, da bu­ jati. Munira priđe ledenu; obli lice vodom iz ibrika, dem zaključana. Dok je mala Munira uzdisala. dotle je mati budila skupi prstima raspletene kose i sakri ih pod šamiju. sinove, koji se nisu dali probuditi. Napokon im je po­ Onda uze leden u ruke, otvori laktom kućna vrata i čela prijetiti vodom, ali i to je bilo uzalud. Osobito je izbaci nepotrebnu vodu. Vani je svitalo. Kroz otvorena vrata navali svježi stariji Ismet bio težak kod dizanja. Trzao je ramenima, okretao se srdito sad na jednu, sad na drugu stranu i jutarnji zrak, ptičji cvrkut i pjenušava pjesma nemir­ derao se na mater ispod toplog pokrivača. A mati ga noga vjetra: Munira se vrati u kuću i zatvori vrata: je neprestano budila: — Kako je lijepo napolju! �O p a iia 18. T A JPETi — Ustani, sram te bilo! Hoćeš da te sunce u po­ stelji zatekne! Lijenčino jedna! Ajde umij se čistom vodom, da ti Bog zdravlja dadne. — Neću! derao se Ismet. Hoću d a spavam. Ustaću kad je meni volja! — Vidi momka i sramote! Bajram došao, a on ne će da ustane. Dobro, dobro, radi kako hoćeš, ali da znaš ja ti nedam novih haljina. — Džaba ti haljine, pusti me, da spavam. Majka se okrene od njega i priđe postelji mlađega dječaka, da bar njega probudi. Pređe rukom preko njegova čela, zaplete mu prste u malu kuštravu kosu i nježno ga potrese: — Dževade, čedo moje! ustani ti, ako Ismet neće. Nek se barem pred tobom zastidi.; Dževad se trgne, naglo protare oči, ustane u po­ stelji i zagleda se materi u lice, a onda progunđa uzbu­ đenim glasom: — Gdje su moje nove čakšire? — Ovdje su, čedo moje! Samo se umi i počešljaj, pa da te mati obuče. — Jel’ mi babo kupio kićanku? — Jest. Sve je babo kupio, što ti treba: kićariku, cipele, čarape, svileni pojas, a kunira ti navezla farcule. da ga metneš za fermen. A sve je jučer saliveno, novo novcato. Samo da ustaneš i da se obu£eš. Dževad odskakućć do ledena i čučne: — Poli mi, Munirti, dovikne, sestfi. Šta si se zdrvenila. što mi ne poliješ?! c ** ’ Munira se polagano diže h kuta, naprći usnice i u tmurnom raspoloženju dotapkh do ledena. Bilo joj ie, krivo, što i ona neće ol^ujii nbvo odijelo: \ — Nije ni meni nitko polijevao; još da i mlađima od sebe polijevam!' — Zar sam ja mjađi? Ja sam muško, a mama kaže, da je svako muško starije, pa m akar mu i ne bilo puno godina. — Jest baš, ti si mi nekakvo muško, gunđala je sestra. Umivaj se već jedairtput, neću da te čekam. — Uvijek se ljutiš. Nikad ti nije pravo, pa šta sam ti ja kriv. — Umivaj se molim te, otrese* se Munira. — Šta me briga! Ljuti se, kolikb ti drago. I on započne sa umivanjem. Dotle je mati vadila haljine iz sanduka i s'agala ih u raznim hrpama po sećiji. Ismet je još uvijek bio u postelji. Najednom se začuje dug, otegnut kašalj pred sobnim vratima i netko izađe kroz trijem u avliju. Čuli su se samo teški koraci i klepetanje nanula po kaldrmi. U sobi nastade ukočena pauza, svi su zaustavili dah i slušali. Ismet je naglo skočio u postelji i upro oči u vrata. Munira je stajala uspravno i nakrenula uho prema vratim a, a mali je Dževad držao pune šake vode i nije imao vremena da se pljusne. U taj zamrli tre ­ nutak pomakne ponajprije mati i izusti laganim, ozbilj­ nim glasom: — Otac se je probudio, a vi se još ni umili niste. Brže, brže, da vas tako ne zateče. •— Hoće li ovamo, javi se Ism et? Neće, otišo je napolje. Ismet ustane, protegne se i polako prekorači preko jastuka i jorgana. — Ajde, jesi li se već jedamput umio? poviče mla­ đem bratu. Bpo) 2 u 3. — čekaj, brate! odgovori Dževad i oblije lice vo­ dom. Ismet sjedne do ognjišta, obuhvati koljena objema rukama, zagleda se u vatru i počne se polagano njihati i gunđati nekakvu pjesmicu. Njegova je jednostavna melodija prekidala pucketanje v atre i pljuskanje vode. Inače u sobi je bila tišina, kao u hramu. Napokon je i Dževadovo umivanje bilo dovršeno i sestra potrči, da priredi peškir, — Evo ti peškir, ti zanovjetalo muško! bočne sestra brata. — Ti meni uvijek moraš prigovarati. — Starija sam od tebe. — Jesi budalastija, a ne starija. — Da si pametan, ne bi mi toga govorio, ja sam tvoja sestra. — I ja sam tvoj brat. U tom se času izdigne najstariji b rat i okosi se na njih. si— Šta se natežete! Vrag vas odnio! Rade mi pomo'/A'; da se umijem! ' — Požurite, oglasi se mati. Sad će otac doći, zašto se svađate. Mati uzme nježno za uho Dževaida i dovede ga đo haljina*. Munira priđe k majci, da joj pomogne obući Dževada. Opet je nastala tišina. Mala svađa, koja je obična pojava među braćom, iščezla je i u sobi je opet nastao mir. samo je majčin glas zvonio toplo i ugodno. — Tako. Nek moje mezimče bude danas najljepše u džamiji. Samo valja, da budeš pametan. Ne smiješ se ogledavati unaokolo, dok ljudi klanjaju. A kad amiidlža izađe iz džamije, poljubi mu ruku. pa će ti dati para. Samo nemoj odmah odjuriti buzadžiji. M oraš i Muniri štogod donjieti. Ona ti je svitnjak navezla. Ona će si­ rotica sama cijeli dan biti kod kuće. — O ne boj se, maiiko! kliktao je Dževad odušev­ ljen novim haljinama. Štogod dobijem na bajram, sve ću tebi donijeti, pa nam raspolovi meni i Muniri. — Tako si ti i lani govorio, pa si opet sve potrošio kod halvedžije, upadne Munira. — Eh lan i. . . odmahne Džvad rukom. Lani je drugo. Onda sam bio malen, pa mi je bilo žao drugom dati. Šta će mi novci, kad imam nove haljine. — Vidjeću ja to tvoje davanje, odvrati sa sum­ njom Munira. Munira skoči i dođade mu uburs. a onda odstrani Ismetove haljine, presavije ruke na prsima i klekne do njega: — A šta ćeš mi ti. Ismete, donijeti na bajram ? — Doniiiieću ti v r a g a . . . baš je za tebe, odvrati mrzovoljno Ismet. — Eto. vidiš, kakav si. Kao da ti nisam sestra. — Ah šta s e s tr a . . . zašto da ti donosim? — P a eto zato. što nije pravo, da tebi samom bude bajram. I ja sam živa, a meni ne daju nikud iz kuće. — P a baš mene zato briga . . . — Znam ja, da ti mene ne voliš, pa n e k a . . . neću ni ja tebe odsad ništa poslušati. Nikad mi ništa nisi učinio, a ja tebi jesam • .. dobro, dobro . . . kajaćeš se z a to . . . Muniru je zaboljela bratova osornost i ona se okrene od njega s negodovanjem. Mati je opazila to i zato se okrene prema Ismetu: — A zašto joij ne bi kakav poklon donio. Ti si naj­ stariji, pa bi trebao, da najviše na to paziš. Ona ostaje �Bpoj 2 u 3 T A JP E T. CtpaHa 19. u kući, a ti ćeš cijeli dan glavinjati okolo po cesti. Ići — Vi mislite, da ja neimam odjeće i da su vaše ha­ ćeš u rodbinu... pa ćeš dobiti kolača', para, rubaca i ljine ljepše od mojih. . . Čekajte, sad ću ja vama poka­ svega, što ti srce zaže’ii. . . a ona neće dobiti ništa, z a ti... i ponovno navali na mater: Treba da je razveseliš. — Daj mi moje haljine! — Pa šta ću joj donijeti, namrgodi se Ismet. — Ma, šta će ti haljine, kad nećeš nikud ići! Ne — Šta bilo, odgovori Munira. Samo eto, da znam, budi luda! da me voliš. . . nek je od teb e . . . brat si mi, a od tebe — Hoću ja sada, poslije mi ne trebaju. . . nemam nikakve uspomene, kao da mi i nisi brat. Oči su joj se svijetlile, kao žeravice, a stisnute ru­ — Donioe-ću ti, kad toliko galamiš, ako i ja što­ čice, kao imali čekići padale su joj po grudima, kao jx) god dobijem. Nisam ja kriv, što si ti žensko, pa ne nakovnju od bjelokosti. Kosa joj se razasuta po rame­ smiješ iz kuće.' nima, kao snopovi crvene mjesečine. Usne su se trzale od riječi i drhtale kao mali rumeni pupoljci i kao slatke, — Bog mi je tako dao, odvrati snuždeno sestra. Djeca su bila u potpunoj opremi. Stariji Ismet u crvene bonbone. Mati je zadivljeno gledala u kćerku i nije mogla crnim čakširama od čohe, a mlađi u plavim. Obojica su imala fermene i guniiće, koje su prebacili preko ramena. da se snađe. Braća u početku nisu shvatila njezinoga Pojasi su im bili raznobojni sa svilenim prugama. gnjeva, ali čim su opazili, da se ona želi s njima name­ Crveni fesići nahero. u mlađeg plava kićanka, a u sta­ tati u ljepoti, razvuče im lice pritajena podrugljivost sa rijeg crna. Lica su im sjala od zanosa. Ogledavali su l'.rimjesom zlobe. I dok je Munira plakala i vikala, dose, šetali po sobi, zavraćali glave daleko unazad, da se šulja se Ismet iza njezmih leda i zatuli joj upravo ma vide i sa druge strane, a onda pljeskali ručicama, ska- ušima: 'Je * — B e e e ... nema h aljin a... bee-. . . nema hakutali i pjevali od prevelike radosti. Mati je uživala u njihovom veselju, pratila ih uzbuđenim očima, a onda -Ijinu. — Zašto nli se rugaš? U mene je ljepše odijelo. U se sagibala i popravljala sve nedostatke na njihovoj, mene 'je^svila. . . eno pitaj majku, da su moje haljine svečanoj odjeći. ljepše i od tvojih i od Dževadovih! Samo je Munira iz jedpoga kuta promatrala tu baj— Moje su najljepše, umiješa se Dževad. U mene ramsku radost, koja je njoj uskraćena, i oborene gilave je plava čoha. . . a u Ismeta c rn a . . . pih . . . šta je to polagano suzila. Svi su je zab^ravjli, obuzeti svatko crna čoha. . . A tvoje svilene dimije___! Baš su svi­ svojom radošću. Na licu joj se je ćđražavala pritajenalene .. .kao u mačke . . . bol. od časa na čas zakrijesile bi joj se oči čudnim blje­ Lažeš, vikne ^Munira! Pitaj majku, pa ćeš č u ti... štavim sjajem, a onda bi je ponovno obllle suze. Ona kazala, da su moje haljine bolje. je proživljavala u sebi svu te2*flu * sav jad bajramskoga -gfcđesi l' mama rekla, zapita uzbuđeno Dževad. jutra, koje je drugima donijelo toliko sreće. Osjećala je. ***’■ | — WV\a zašto bi govorila, opravdavala se mati? Sve da joj se nanosi nepravda. Nije pojimala, u čer^ij je Jfj troje imate lijepe haljine . .. nepravda, ali je ćutjela u sebi neodoljivu potr« ‘f-!f * _ Ali čije su najljepše, to ti nama kaži, vikne Ismet. se buni. da prigovara i da t n $ , ' svoje pravo. S 10 je — Moje su najljepše, vikne Dževad. zato bio potreban način. — Moje, moje, zajeca M unira...! Je l’ de, mama. Prirođeni stid, ženska plahost i podređenost tfrije-- ti si sama kazala. .. čiili su je, da ne zakipi i da ne u<laoi u nemoćno prokli­ Ma i tvoje su lijepe, radosti m o ja...! njanje. Najednom je' u njoj planula odluka i ona se — Al’ kaži ti i pred njima, što si meni kazala, neka uspravi bljesnuvši očima. Našla tje izraz za svoje pravo ćuju. . . i izljev za prigušene osjećaje. Naglo s e ‘digne i zagleda — Ma kako ću kazati, kad su i njihove lijepe. se prkosno materi u lice, a onda iz nje provali ogor­ — Pa zašto si onda govorila, da su moje najljepše? čenje u drhtavom, uzbuđenom glasu: — Jesi 1’ mama rekla, zapita namršteno Ismet? — Pa kako bih mogla reći, zaplete se mati. — Daj i meni nove haljine! Hoću i ja da se naki— Jesi, jesi kazala, udare djeca u plač! tim . . . ! — Nisam. Mati se trgne i pogleda je začuđeno: — Jesi. — Šta ti je, M u n ira...? — Zašto si to kazala, zaplače Dževad? ^ — Hoću svoje haljine. Zašto, da se oni kite, a ja — Vidim ja, da ti nju najviše voliš, otrese se Ismet. da gledam. — .Sve vas volim. . . — Oni će u džamiju, a ti ostaješ kod kuće. — Pa zašto si joj re k la . . . zaimuca Dževad? — I ja ću strini na bajram . . . — Ja ću joj sve haljine pocijepati u komade. Samo — Ti ćeš sa mnom ići strini. . . — Hoću ja d anas. . . kad oni mogu ići, zašto, ne nek ih obuče, zaprijeti joj srdito Ismet. — Zašto bi mi cijepao. . . ? Muka ti, što su ljepše bih i ja .. . Mati je sve čudnije promatrala Muniru kao da Je od tvojih. .. — Nije mi m uka. . . Zašto, da ona tebe više voli. ne prepoznaje. — Voli, eto, je l’ ti krivo? upadne zajedljivo sestra. _ Djevojke hodaju s m ateram a. . . i onda oblače — Jest, ne smije te voljeti! nove haljine. . . . — Smije. — Hoću ja odmah, odm ah. . . šta će mi poslije. .. — Ne smije. i ona pogleda u mater tako bolno, kao da joj se srce — Smije, tebi za inad . . . kida. — Ni riječi, počupa ću ti kose! Mati je pogladi po kosi. da je smiri, ali ona odskoči — Mir! rasrdi se mati. na stranu i podigne ruke: �O p a H a 20. r A JP E T. — Ona se nama ruga, vikne Dževad! — I oni meni, odvrati Munira. — Sta je to među vaima, ah? začuje se krupan so­ noran glas- Zašto se svađate. U sobu uđe otac i najednom nastade potpuni mir. Bujica mlađanih razjarenih glasova, koji su praskali, kao čaše, kad se drobe, umuknu najednom i duše se pritajiše. — Sta je to bilo, pristupi otac materi? — Svađaju se radi haljina, čije su ljepše. — Zašto to? Svakome sam ja kupio lijep, nove haljine, pridometne otac i pogleda strogo na djecu. Munira najednom nenadano zajeca i zagrca. Svi u nju pogledaše. Glava joj je pala na grudi, ramena se grčevito trzala, a suze se cijedile ćurkom na pod. — Sta joj je, upita zaprepašteni otac? — Ne znam. odgovori mati. Nešta joj krivo. Otac se primakine zaplakanom djetetu, pogladi je po raspuštenoj kosi i zapita blagim očinskim glasom: — Sta hoćeš, M unira. .. ? Zašto p lačeš. . . ? Je I’ te kogod psovao? Djevojčica nije mogla progovoriti, zajeca nekoliko puta. a onda provali ponovno u glasan, grčevit plač, izbacujući rastrgane riječi: — N e . . . drže me . . . ni po d ašto___ .Rugaju . . . m i... s e . . . mama ne d a ,„ . d a ,o b u č e m ... nove ha­ ljine . . . hoću i ja . . . -da budem ..-. lijepa__ — Ne da? A zašto ne đa^,^. * — Ne znam . . . promufca .Šjevojče. . . — Daće ona, ne moj se tr b o jati. . . samo ne plači, ia ću njoj već naložiti. . . Ne sm iiu o n i tebi ništa na žao učiniti. . . ti si moja^pieaimica, jedinica, ja ajviše volim . . . Munira se počne primirivati i prisati suze. Otac se zagleda pametnim, dobrim očima m ateri lice i proPri govori tiho: — Podaj ‘joj, neka se obuče . . . — Eno, neka obuče! kad već h o ć e . — Eto vidiš. Munira -i- okrene se otac djeteT! kako ti mati ne brani. A sada qtari suze, pa se preobući. — Hoću, babo, uzdahne poslušno Munira. Oči su joj se tužno nasmiješile i poglecjaje k,roz vlažne trepa­ vice na složene haljine. Pojava je njezina izgledala kao proljetno sunce, kad se izmota iz teških, debelih obla­ čim . Ona se približi materi i progovori napola prijekor­ nim, a napola radosnim glasom: — Daj mi moje haljine! — Mazo jedna, lako je s plačem izmoliti. Evo ti n a . . . i mati joj pruži novu svilenu odjeću. Munira uzme haljine i odnese ih u kut, gledajući neprestano u njih, kao da se boji, da ih ne izgubi. . . Tu ih stane pomnjivo razmatati i razgledati. Otac se nasmiješi na m ater i pokaže joj prstom na djevojčino udivljemje. — Eto vidiš, šta je ona htjela. A sada ajde samnom, da mi pomogneš kod oblačenja, košulja mi je preširoka. Nek se djeca sama zabavljaju. Otac i mati izađu iz sobe, a Dževad i Ismet se pri­ maknu Muniri i zagledaju se u njezin posao. Lica su im bila ponešto nakrivljena, a oči malko lukave i zlobne. Naročito je na Ismetovom licu bilo mnogo zavisti. Kad su Izašli otac i mati, on se osjećao nekako slobodniji i raspušteniji. On nije mogao dulje mirno prom atrati, nego zabr.de vrhove svojih novih cipela u na bore nje­ Bpoj 2, u 3. zinih haljina i baci ih na nozi visoko u zrak. Munira se preplašeno trgne i ispruži ruke za dimijama u vis. — O stavi....! zašto u me zadirkuješ?! Ismet joj okrene leđa i preko ramena joj dobaci: — Baš mi je to nekakva svila! To je prosti bez, samo što je lijepo obojen. A pogledaj ti u moje čakšire, to je prava čoha. — I u mene je prava čoha, umiješa se Dževad. — Pa onda pojas! Čista svila! — dometne Ismet. — I u mene je čista svila, — opet će Dževad. — Pa cipele sa škripovima. . — 1 u mene sa škrijJovima. — A fes, iz Carigrada. . . i kićanka . . . — I meni je babo jučer kupio fe s . . . a moja je kićanka plava. ' — P ih . . . kupio ti u našoj čaršiji. . . to može svako kupiti, a moj se fes može samo u Stambolu dobiti. — Pa šta mi je to ! . . . Moj je fes bolji, i moje su čakšire bolje. — Hahahaha! — prasne Ismet u smijeh. Dževad ga pogleda zastrašeno, a onda se osvrne nekoliko puta na svoje odijelo, da se uvjeri o istinitosti svojih riječi: — Zašto se smiješ? — Hahaha! — smijao se Ismet. — Tvoj fes bolji, tvoje čakšire ljepše! P a tko nosi maveme čakšire? Samo djeca. A crne čakšire nose veliki ljudi. A moj fes iz Carigrada . .. — A maj pojas, moj svileni pojas. . . ? prekine ga ssav uplašen Dževad. — Kakav svileni pojas, to je raša, to nije s v ila ... A pogledaj moj trabolos. . . — A moje cipele sa škripovim a. . . ? — upadne sa primjesom užasa mali Dževad. Baš su sa škripovim a. . . Ajde, hodaj, pa ćeš vidjeti, da li šk rip e .. .! Dževad korači nekoliko puta, a onda dometne živo: • Skripaće one napolju, ne mogu u sobi. - A moje mogu . . . evo v id iš...! Ismet prede preko sobe, a male cipele zaovrcaše, kao da se pod njima uvijaju podnice. — Jesi 1’ v idio. . . ? — dometne on pobjedonosno. A tvoje neće nikada zaškripati. — Lažeš, Boga mi! — izusti kroz plač Dževad. — Lažeš t i , . . ! — Meni je mama kazala, da će poslije šk rip a ti. . . Mama je kazala, da su i Munirine dimije ljepše od mojih č a k š ir a ... a to nije istin a ... — P a i jesu ljepše, — dovikne Munira. Jesu, kao što su i Dževadove cipele sa škripo­ vima, primijeti zlobno Ismet. — Jesu ljepše, jesu potvrdi vikom Dževad. — I moje su haljine ljepše od tvojih___ Munirine su ljepše . . . i moje cipele sa škripovima . . jesu, jesu, jesu! Je T ti krivo? Aha, muka ti! — Nisu! — Jesu! — Nisu, nisu, nisu! — Jesu, jesu, jesu! - - Ošinuću te! Ako smiješ! Vikaću ja babu. — Viči. . . — gurne ga Ismet. — Nemoj me tiskati! — Hoću! ...C . �Bpoj 2. m 3. T A J PET. — Svinjo jedna! — Ne laj, to si ti! — Deder me sada otisni! — isprsi se Dževad . , — Evo opet, — gurne ga Ismet. Mali Dževad bukne. U obraze mu navali krv, oči munjevito bljesnuše, a zubi se stisnu še, kao mala gvoz­ dena kliješta. On ispruži nokte, kao mačka, pograbi Ismeta za pas i nastane hrvanje, natezanje po sobi, plač i psovka1: — Pusti! — vikne nemoćno Dževad. — Ti si prvi započeo. .. — Zašto si me dirao... — Evo ti sada... — P u sti. . . — Neću. . . — Majka, — vikne stenjući Dževad. Dok su se oni gurali i natezali po sobi, dotle je Muniira, prestravljena hca, zabezeknutih očiju, vikala, što je grlo nosi: — Maima, majka • .. pobiše se! Babo, babo evo se tuku! Ismet i Dževad biju se! Uj majko moja, šta će babo reći! Majka, dodi brže! Ubiće nas babo, ako nas, zateče.. . ! Mama, m am a. . . ! Ona je skakutala, sva zaplašema i zadihana oko braće, ali im nije smjela u'-blizinu. Na vrata utrči mati, sva zaduvana: — Šta je, šta je opet? Zašto'’s e \u č e te ? . . . .Munira potrči materi, da joj ispripovijeda: -M a jk a ... Is m e t... on je-p rv i zap o čeo ... On je dirao u D ževada... i u njg< majko! Gotovo u isti čas zagrme sva tri glasića prema m ateri: — Nisam ja kriv! t — A ti si mene prvi uhvati^ za pojas — A ti si mene otisnuo. — Mir, zaviče uzrujano im^ti. Ako zovnem ^oca. biće vam sve trojima, što tre b a . . . Sjedite! 1 da se niste maknuli s mjesta! Sram vas bilo! Na bajram, pa se tako vladati... Djeca se povukoše svako u svoj \ u t i okrenuše glave zidu. Mati priđe polagano prozoru i umornom ge­ stom odgurnu' zavjese. Okna se na prozorima preliše modrim sjajem, a mati nasloni glavu na ruku i zagleda se nekud u prazninu. Na licu joj se zrcalila prigušena sjeta, kao da je nešto u dubini duše priušte i muči. U sobu uđe otac u svečanom bajramskom ruhu. Krupan, zdrav, golema oka bio je sličan kakome ju­ naku iz narodne epopeje. Cim ugleda1 svoju ženu, u nepomičnoj pozi, lice mu se uozbilji i poprimi zabrinut izražaj. On joj priđe polagano i nježno je zagrli. — Šamija ga pogleda svojim velikim očima, ovlaženim suzama i prigušena uzdahne: — Ne znam! Nešto me je steglo oko srca. Sve mi je pasto i prazno. . . — Da nisi možda bolesna? — Ne, ne, nije to ... radi mene nego radi nečega, što leži u tome bojramskom ju tru ... bolno, tužno ii žalosno. . . Ja tu ćutim, osjećam, a ne znam ti kazati, šta je. Nečega nem a... da i ja tu sreću svoje kuće učinim i svojom srećom ... da zavolim ovo ju tro . .. kao blagdan svoje sreće; ne, ne ne, ja ne znam, šta hoću... Šamija okrene glavu prema prozoru, da sakrije suze od muža. _ .a j ĆtpaHa 2i. — Zašto mi ne kažeš jasno, što hoćeš. Ja ću učiniti sve, da ti olakšam. . . Pogledaj na djecu i na njihovu sreću, pa ćeš se odmah razveseliti... — To je baš onaj pravi uzrok. Ja se djece svoje ne mogu nagledati, ne mogu se njihove sreće nauživati. — Kako to? — Vi ćete danas otići i po cijele dane bićete izvan kuće... na ulici i u posjetima... Moja će djeca na sve prije misliti nego na me. Veseliće se i radovati... a ja, ja ću ostati bez svega toga. Sama u kući bez tebe, bez djece, ne, ne nema za me radosti na taj lijepi, božji dan. — Majko, nemoj se žalostiti. . . i ja ću s tobom ostati- Nećeš biti sama. Mi smo žcnskkvje. . . Otac i mati pogledaju prema kutu, iz koga je do­ lazio nježni, drhhtavi glasić. Munira je odande upirala tužan pogled prema svojoj majci. Ruke su joj nemoćno visjele, kao polomljene grane, oči uprte u visinu, da dokuče roditeljski pogled... Otac pogleda nekoliko puta tf nju, pa u ipater, kao da ih ispituje, a tad mu najed­ nom sinu pred očima sav jaz, koji njega i njegove si­ nove dijeli od tih dviju zatočenih duša. Sva praznina njihova života, iskrsnu pred njim. U njegovoj se duši zatalasa -nešto gorko, silovito, kao da će mu grudi provaliti, usnice mu zadrhtaše, a oči se natopiše viagom, i oo ispruži obje ruke prema ženi j djetetu. — Ne, nećemo- vas ostavljati. I vama je danas bajram. Kad v,i ne možete s mama, nećemo ni mi bez vas. Ovdje ćemo ostati i radovat se na taj božiji dan. Otići ćemo samo u džamiju, a onda ćemo se vama povratiti. Ajdemo djeco, vrijeme je. Ajde da se prije povratimo majci. Poljubite joj još samo ruku i zaželite joj bajrammbareć, a onda hitro u džamiju . Djeca skočiše, -potrčaše materinoj ruci i u jedan glas povikaše: Mati se sagne do njih i obaspe ih cjelovima : zama— Djeco moja... radosti m o ja. . . ! Riječi joj zapeše od uzbuđenja u grlu i ona brižnu u isprekidan plač. — Nemoj plakati, mama, zajeca Dževad. Ja ću te uvijek slušati. — Zašto plače majka? — zapita Ismet. — Je li zato, što smo se pobili? Nećemo nikad više. Uvijek ćemo se paziti. Ja neću više nikad dirati u Dževada. Voljeću i Mumiru. Svašta ću joj donositi, kad mi babo, ii’ amidža dadu. Samo nemoj plakati... jer meni je teško... moram odmah i ja zaplakati... Ti rad mene p lač e š... Znam ja to dobro! I mali Ismet zajeca, fiužmo pokajnički, kao da mu se srce u komade trga. Otac nije mogao duije izdržati, uzme djecu za ruke i naglo se izgubi s njima. Ostanu mati i kćerka same, sa suzama u oči.i.a i tugom u gru­ dima. Mati pogleda u svoju kćer i tiho joj progovori: — Obuci i ti kćeri nove haljine, danas je i naš bajram. Munira podigne glavu, pogleda tužno na haijine, skupi usnice na plač i onda izusii: — Šta će mi haljine, kad sam sama. Oni su otišli, pa kome ću ih onda obući... ? — Doći će oni, k ć e ri. . . — oglasi se nježno mati i uzme sućutno kćerku za ruku, dovede je do prozora, nasloni se na demke, otvori rukom prozor i one se zagledaše u suton bajramskog jutra... m m �ĆTpaHa 22. t A JP E T, Hrpe svečano obučenih ljudi milile su, kao iz m ra­ vinjaka. Ljudi su se pomicali kroz svijetlu modrinju, govorili bučno, veselo, smijali se i pjevucali. Svi su se žurili u džamiju... Minareta su u daljini blistala, kandilji su na njihovim vrhovima migoljili i blještali kao diadema, kao crveni zapaljeni obručevi. Žene su zadiv­ ljeno gledale u taj ures božijeg dana, a svježi majski zrak im se je igrao 'u kosama i šumio u naborima z a ­ vjesa. Bpoj 2. h 3. Negdje na brežuljku odskočiše u zrak dva tri pla­ mena stupa, a sjajna široka refleksija, kao ogromna ptičurina preletje iznad prostora i izgubi se ii daljini. U tom času odjeknuše topovski hitci a s visokih mi­ nareta zapjevaše mujezini pobožnu, široku melodiju, koja se je razlijevala po tišini ispod modrih nebeskih kubeta. U modrom sutonu proljetnoga jutra došao je bajram, kao dobri duh u sjajnom i svečanom ru h u ... BOSANSKO-HERCEGOVAČKI MUSLIMANI.* Ono sto bosansko-hercegovačke muslimane drži u snažnoj zajednici, to je čuvanje staroga i, naročito, strah za budućnost. Međutim, njihov pesimizam je osnovan većinom na sumnjivim ili potpuno netačnilm razlozima. Za poslednje četiri decenije, muslimani Bosrfe i Hercegovine nisu iu svemu jednako inaprodovali kao pravoslavni i katolici. Ta pojava bi bila do­ voljna da se posumnja u budućnost musliman­ skoga dela našega naroda, u tim pokrajinama. Ali je vređnost ovoga dokaza relativna. Ona vredi za ranije vreme i donekle za sadašnjost, ali za budućnost ne mora vredeti jer-se tempo muislimanskoga napredovanja'može promeniti. Do sada su, u glavnome^ predrasude sprečavale muslimane da n. pr. brojno rastu kao i njihovi surtaroidindci drugih vera, da se kao, ovi školuju i jačaju ekonornno, da srazmenfo' svome broju popunjavaju činovnički kadar, itd. Međutim, te predrasude slabe sve više, a tim jpolako iščezavaju li uzroci sporoga napredovanja. Drugi razlog pesimizma bosansko^h ercegovačkih muslimana je istorijsko-prognostičke pri­ rode. U 16. i 16. veku je tursko carstvo imalo Ugarsku, Slavoniju, Liku, Dalmaciju i beograd­ sku Srbiju. Zna se da je u svima tim zemljama bilo muslimana, a danas ih nema nikako. Pitanje je, dakle, da li opstanak muslimana i islamska uprava nisu tesno vezani jedno s drugim. Kada se stvar posmatra površno, izlazi, doista, da islamu nema opstanka bez istoverne uprave. Ali treba samo baciti pogled dalje, n. pr. na ruske izemlje u Evropi i Aziji, na francuske i engleske kolonije po Afrioi i Aziji, pa će se svako uveriti da muslimani mogu opstati i pod hrišćanskom vlasti. Što se tiče spo­ menutih turskih zemalja u Evropi, one irisu ni­ kako zgodne za uporedenje s Bosnom i Herce) Ovaj članalk, napijan prsd tri jradftne, prenosimo iz zadnje sveske »Srp. iKnjiž. Glasnika«. Pisac je poznati naš istoničar i sociolog:, mače dobalr prijatelj irntsKrnamikoK dijela našeg naroda. Svii su njegovi raidovii sfcvainnii i objektivni, a to se vidi i iz ovog članka. U re d n l šitvo. govinom. Dok je u ovim zemljama odmah prvoga vremena turskoga vladanja muslimanski elemenat bio mnogobrojan, te sačinjavao kompaktne mase u velikom delu zemlje, dotle su u Ugarskoj, Slavoniji, Lici, Dalmaciji i Srbiji muslimani bili samo vojnički i vamoškd stalež: po selima ih nije bilo nikako, ili ih je bilo vrlo malo. Da su oni u tim-zemljama bili onako mnogobrojni kao u Bosni i Hercegovih^ ne samo da ih ne bi brzo nestalo, nego bi ih, uveren sam, bilo još i danas tamo. Mnogo ima istorijskih dokaza da se konfesije i u najnepovoljnijim prilikama mogu održati dugo. Versko proganjanje se u modernim državama sm atra danas prebolelom zabludom čovečanstva. Zato je i strah za islam u našoj državi bezrazložam. Može se reći da ni naši muslimani nemaju straha od nasrtaja na njihovu veru i od nasilne konversije, ali se boje da će prilike biti jače od vere, te će oni sami, ili izneveriti islam, ili još jače zaostati iza drugih konfesija. Za bosansko-hercegovačke muslimane je au­ strijska okupacija bila jak udarac, na koji su oni odgovorili bojkotom školovanja i iseljavanjem. Iseljavanje im je naročito škodilo, jer je njime usporen prirodni tok priraštaja njihova poidmlatka, naročito u sravnjenju sa katolicima. To se naročito opažalo po varošima, gde su muslimani pre okupaoije bili u ogromnoj većini, a katolici u neznatnoj manjini. Danas su se, međutim, pri­ like izmenile: pasivnost muslimana, kao i .iselja­ vanje, u glavnom su prestali. Brojno napredovanje bosanskih muslimana je prestaukom emigracije došlo u normalno stanje. Upoređeni s drugim verama, muslimani su u gu­ bitku. Njihov brojni nazadak se vidi kada se uporedi kako su bili procentualno zastupljeni prema celokupnom stanovništvu od početka okupacije do 1910. godine. Pri prvom austrijskom popisu stanovništva 1879., broj muslimana je iznosio oko ,38.73%, 1895. već 34.99%, a 1910. samo 32.25%. Za to vreme su se muslimani u više �kpoj 2. H 3. r A JPE T . mahova iseljavali u jačem broju, ne računajući tu iseljavanje pojedinih porodica i manjih grupa. Da se vidi kako je sa priraštajem njihovim išlo, najzgodnije će biti upaređitli muslimane sa pra­ voslavnima, jer se ovi misu mnogo, kao katolici, useljavali posle okupacije u Bosnu. Ovo uporedenje daje po muslimane nepovoljne rezultate, jer se vidi da su se muslimani u periodu 1879. do 1910., prema svom brojnom stanju u početku okupacije, umnožili za 36.44%, a pravoslavni na­ rod za 66.26%. I Slabo brojno stanje muslimana ne treba pri­ pisivati samo jakome iseljavanju: geografski polo­ žaj krajeva u kojima žive, nepovoljno zdravstveno stanje i neki fiziološki uzroci koji potiču iz pro­ šlosti, takode su dopnineM da oni nisu napredo­ vali kao druge konfesije. Bosansko-hercegovački Karst je oblast gde se narod brzo množi. U njemu žilve pretežno pravoslavni i katolici, a muslimani vise izvan njega. Sem toga, muslimani više'nego druge sve konfesije žive po varošima, koje se, po pravilu što važi u čitavom svetu, održavaju i rastu pridolaženjem seoskih stanovnika, a ne­ prirodnim namnožavanjem svojih starosedelaca. Konstatovano je, naročito za muslimansko varoško stanovništvo, da je kod ženskinja veliki po­ mor od .sušice. Dalje je konstatovano da je sifilis raširen u nekim krajevima gde žive muslimani u gustim masama. I prošlost, onako zavidlna radi muslimanskog gospodovamja, ostavila je, čini mi se, teških posledica. Muslimani Bosne a Herce­ govine su od početka turskoga vladanja živo učestvovali u svima turskim ratovima i četovanjima. U prvo vreme su učestvovali i katolici i pravoslavni, naročito ovi poslednjit, alfi od 17 veka je to prestalo: sve ratne fizičke napore i gu­ bitke su od tada snosili sami muslimani. Izmurenost usled ratnih napora se, verovatno, oseća još i sada. Ima li ovome leka? Ima. Sto se tiče geo­ grafskog položaja zemalja u kojima žive musli­ mani, on se ne može promendti, osim što će mu­ slimani za izvesno vreme prestati predstavljati većinu varoškog stanovništva. Muslimanske ve­ ćine po varošima, u zemlji gde su brojno na dru­ gom mestu, neprirodne su, stvorene osobitim po­ litičkim prilikama. Za muslimane će taj gubitak značiti napredak u pogledu celokupnog zdrav­ stvenog stanja njihova naroda. Onaj manjak koji nastaje usled tega što je muslimana manje u karstu, popra viče se usled sistematske koloniza­ cije naroda iz karstnih oblasti u zemlje Izvan Bo­ sne i Hercegovine. Periferni dolovi naše države imaju jakih primesa tuđega elementa: Nemaca, C rpana 23. Madžara, Rurnuna i Arbanasa. To tako ne srne ostati, jer je opasno, a može se popraviti. Zato će država morati kolonizacijom tih krajeva iz oblasti karsta ojačati naš narod. Ovaj svet je i zgodniji za kolonizaciju, jer je zdraviji i čvršći'. Kolonizadoni proces će trajati dugo, pa musli­ mani s te strane mogu biti za dugo vremena mir­ ni, i, ako pregnu, i njihove nepovoljne prilike će se promeniti). Prosvetni nazadak bosansko^-hercegovaokiih muslimana daleko je manja opasnost po njihovu egzistenciju. Brosvetne prilike Bosne i Hercego­ vine u opšte za sada su vrlo nepovoljne, što se najbolje vidi po neobično velikom procenta anal­ fabeta 87.84%, kakav je bio 1910. godine; od tada se stanje malo prometalo na bolje. Medu analfabetima su muslimani zauzimali te godine prvo mesto, jer je od1stanovništva preko 7 go­ dina bilo medu njima 94.65% analfabeta, dok ih je kod pravoslavnih bilo 89.92%, kod katolika 77.45%. Naročito je nepismeno muslimansko ženskinje, čiji je anadfabetskii procenat iznosio 99.68. Ako je kod muslimana stanje najgore, krivi su oni sami; za čitav jedan period austrijske okupacije ota su se držali pasivno prema moderno uređenoj školi. Međutim su se u zadnje vreme znatno osvestili, te se na osnovu toga može red da su im sada izgledi! mnogo povoljniji. Upoređujući statističke podatke o pohođeniju škola sa strane raznih kon­ fesija iz godina 1905.-6. i 1913.-14., Vidi se da su muslimani na putu da na tom polju dostignu svoje sunarodtake drugih verai Od školske go­ dine 1905.-6. do 1913.-14. broj muslimanskih đaka u osnovnim školama se podvostručio, dok je kod pravoslavnih narastao tek za 75%, a kod katolika za 50%. Isto tako se pokazuje i po dru­ gim školama veći muslimanski naipređiak. ’ U trgo­ vačkim školama se u istom vremenu broj musli­ manskih učenika utrostručio, kod katolika i pra­ voslavnih je narastao samio za 50 %; u sarajevskoj preparandiji je broj muslimanskih đaka za 73% veći, kod pravoslavnih za 59%, kod katolika za 27 %; u starijim gimnazijama u Sarajevu, Mosta­ ru i Tuzli muslimani su porasli za 137%, pravo­ slavni i katolioi samo za 12%. Još uz to dolazi u korist muslimanima i to što su oni neke mektebe reformdsali. Broj đaka u refonmoim mektebima je iznosio 1912. godine 12.491, a dve godine docnije 14.079. To je broj koji premaša cifru pravo­ slavnih, a i katoličkih đaka, u modernim osnovnim školama (državnim i konfesionalnim) u godini 1906.-7. U zdravstvenom pogledu muslimani su u ne­ povoljnim prilikama, jer ih nema mnogo u karstu. �C ip aH a 24. r A JP E f. gde su zdravstvene prilike bolje. Inače, nema drugih većih razlika u zdravlju kod raznih kon­ fesija bosansko-hercegovačkog stanovništva. Sa­ mo što muslimani bolje stoje od drugih iu pogledu upotrebe alkoholnoga pića: njihovo seosko sta­ novništvo ne pije. Rdavi stanovi, nevešto go­ tovijenje hrane i potpuna neumešnost čuvanja zdravlja su opšta zla. Muslimanima se često prišdva da su fatalisti u svemu, pa i u pogledu zdrav­ lja. Meduittm, to nije posve tačno: svi stanovnici Bosne i Hercegovine za svoje hotimične i nehotimične propuste teše se sudbinom i Bogom. Ne­ što je muslimansko varoško stanovništvo nemarrnije i lakoumnije u čuvanju zdravlja od drugih, pa se u bolesti manje obraća lekaru nego ostali svet. Ali je seoski svet bez razlike vere u tome neiik i nemaran. Lekar se obično zove, ako će sef u opšte zvati, u najzadnji čais, kada je obično lekarska pomoć uzaludna. Koliko znam, nako nije pravio tačan račun kako su se muslimani zadnjih decenija razvijali ekonomno. Oni su/kao vlasnici svojih i kmetovskih zemalja bili doista najimućniji deo naroda, ali, čini mi se, nisu srazmerno' svome imovnom stanje napredovali, nego su nazadovali. Veliki broj kmetova se za vreme austrijske okupacije oslobodio kmetovskiih odinosa otkupom. Otkupni novac većinom nije uložen koiristonosno, nego je potrošen. To je huuslimaniski eikonomni manjak. Zato je rešenje agrarnoga pitanja u smislu oslo­ bođenja kmđtovskih zemalja za vlasnike, koji su većinom muslimani, jak ekonomimi udarac. Neće se, kao ni pre, svaki umeti snaći da korisno upo­ treba dobiveni novac. Mnogi će potpuno propasti. Ali musliman nije lenj, kako se kaže. Na protiv, u mnogim krajevima je on vrlo vredan: treba sa­ mo pogledati muslimanske zanatlije u Sarajevu. Ni muslimanski trgovac u ovome mestu ne stoji loše: on se u nekim trgovačkim poslovima umeo prilagoditi novim potrebama svojih kupaca. Mno­ gi sarajski bakal je, na pr., već odavno preuredio svoju radnju prema novim zabtevima mušterija, pa je dobrom robom i umerenom cenom ozbiljno konkumisao sličnim radnjama austrijd cih doselje­ nika. Fočanski trgovci muslimani su, ograničivši svoje troškove na najmanju meru, mrogo konkunisali trgovcima pravoslavne vere. Novijih vre­ mena muslimani idu na nove zanate i odaju se modernim vrstama trgovine. A da oni imaju spo­ sobnosti i za velike trgovačke poslove, svedok su njihove velike trgovačke kuće po varošima ćele Basne i Hercegovine. To su ekonomski izgledi muslimana po varo­ šima; na selu su takođe vrlo dobri. Cefokupni te­ fipoj 2. u 3. žački stalež Bosne i Hercegovine danas stoji eko­ nomski vrlo dobro, pa i muslimanski težak. Da­ našnje prilike su za težaka vrlo povoljne: što god proizvede, proda dobro cenom, ne daje više tre­ ćine, a direktni porezi su mu minimalni. Ni indi­ rektni ga ne tište mnogo, jer se on u velikoj merd oslobodio čaršije. On više ne kupuje sve što je kupovao pre, jer što-šta proizvodi sam, kao n. pr. odelo. Ali se opaža da seljak više ne pravi ni su­ višnih troškova, n. pr. na piće, u onolikoj meri kao pre. Može se reći da seljak u Bosni i Herce­ govini nikada nije tako dobro stajao kao sada, U tome ne izostaje ni muslimanski seljak. Ima jedna muslimanska nevolja od koje pati najviše varoška niža klasa, a donekle i seljaci. Zbog vere, ili, može biti, zbog jedine verske pred­ rasude, polovina muslimanskog sveta ne može zarađivati onoliko koliko drugi svet. To je musli­ mansko ženskinje, koje se mora kriti od svakoga muškarca sem najbližega roda, pa stoga ne može raditi mnogih poslova koje radi ženskinje drugih vera. To je jedan veliki privredni manjak na mu­ slimanskoj strani, koji najteže oseća varoška si­ rotinja. Ovome se ne može doskočiti ni na koji način sem najradikalnijom merom, da se ženskinje otkrije. Ali je ovo čisto muslimanska stvar, koju oni sami mogu rešitS. Svuda u muslimanskom svetu se oseća pritisak toga nezgodnoga običaja i želja da se on promeui; i u Bosni postoji taj po­ kret, i ako zasada slab. Ali se ženska varoška nošnja već polako preobražava i sve se jače pri­ bližava modernoj evropskoj; samo još dolazi ono najglavnije, otkrivanje lica. Po varošima se već viđaju velike devojke, sluškinje najviše, koje su stasale davno za udaju i čije udate vršnjakinje imaju već po nekoliko dece, gde idu ulicom otkri­ vena lica. Ovo je prelaz ka opštem otkrivanju. Za Bosnu i Hercegovinu ovo ne bi bila nikakva no­ vost, jer u mnogim krajevima ovih zemalja po selu muslimansko ženskinje se nije nikada krilo. I muslimanska osećajna strana pati od je­ dnoga nedostatka. Duša bosansko-hercegovačkih musldmana je ostala bez svoga idealnoga sadr­ žaja. Pod turskom upravom oni su bili duševno srasli sa turskim carstvom. Vojnički napredak carstva je izazivao u njihovoj duši mile osećaje, koji su se izlevali u pesmi veličanja uspeha tursko­ ga oružja i boraca za slavu i veličinu carstva. Neuspesi carevine su bolno odjekivalH u njihovu 9rcu i izazivali zabrinutost za državu i veru. No­ vijeg vremena, počevši od austrijske •okupacije, muslimanska duša je podnela mnogo mukai. Ratne nesreće turskoga carstva ne samo da su iskorenile staru mržnju bosanskih muslimana prema Osman- �Bpoj a. u 8. »r A J P E T « C.Tpt/Ha 26. ligama, nego su je pretvorile u ljubav. Sa detinj- čeka ..veliki zadatak da osvoje srca bosansko-herstaom nekritičnošću su muslimanske mase proma­ cegovačkiih muslimana za našu državu i njen na­ trale turske nesreće, tešeći se da će ipak sultan predak. Musliman voli svoju užu domovinu, Bo­ kad tad obnoviti svoju vlast nad Bosnom i Her­ snu i Hercegovinu, jer je njegova duša vezana za cegovinom. Svaki turski rat je budio lepe nade, a nju množinom uspomena, veselih i tužnih. Zato svršavao se teškim razočaranjem. Najveće je bilo taj posao neće biti toliko težak, jer se sastoji u zadnji balkanski rat i ovaj svetski. Muslimani su glavnom u tome da se već postojeća ljubav prema ' došli do svesti da se turska vlast u ovim našim selu, oblasti i pokrajini prenese na svu državu. To krajevima neće više povratiti, stoga je nastala je, u ostalom, potrebno svima nama, jer dio te gra­ beznadna praznina u njihovoj duši:. U današnje đanske vrline nije množina došla. Kada se to po­ generacije, izuzevši m ai deo nacionalno osvešte- stigne, biće i muslimani, i svi ostali, zadovoljniji nih, ne može ništa popuniti tu prazninu. Ona će i srećniji nego danas. Bosansko-hercegovački mu­ s njom i u grob leći. Ali pošto ni jedan narod ne slimani neće tada strahovati za svoju egzistenciju može biti bez duševnoga sadržaja, popuniće se i i biće odlični građani svoje države, jer oni i sada kod naših muslimana, no u novoj generaciji, ta imaju poneku građansku vrlinu više nego drugi. praznina. Da to brže dođe, moramo im svi po­ Vladislav Skarlć. moći. Društvo, školu, vojsku, štampu i literaturu Ck Osman Nurl Hadžić: M U H A M E D I K U R -A N . .c . (Nastavak). Muhamed je bio potpuno svjestan od kolike je važnosti ovaj ugovor, za Islam i nije se ni za jedan čas pokolebao u svome uvjerenju, makar da su i najvjerniji njegovi drugovi u to sumnjali i vjerovali da je time ^zapečaćena sudbina Islama. Međutim u huđejhskoj dolini Islam je prvi put službeno priznat, a najvažniji grad cijele Arabije — Meka i najjače arapsko pleme — Kurejš, priznali su Muhameda za suverenog gospo­ dara islamske zajednice i grada Medine. Nije to više »osamljeni čudak«, koga njegovi rođaci i sugrađani protjeruju iz rodnog mu mjesta, nego šef male ali kompaktne zajednice, koga njegove pristalice bezgranično poštuju i vole i od koga protivnici počinju da strahuju. To mu je i kod protivnika podiglo ugled i autoritet. Svjestan svega toga, Muhamed se, po po­ vratku iz El-Mezara, riješio da piše nekim stra­ nim vladarima i arapskim knezovima i da ih po­ zove u Islam'. U tu svrhu dao je napraviti i svoj pečat, M u h a m e d R e s u l u l a h : »Muhamed božiji poslanik«. U drugoj polovici mjeseca Ziil-hidžeta Šesta godina po Hidžretu (april 628.) Muhamed je pi­ sao kraljevima Persije i Abisinijje i grčkom na­ mjesniku Egipta. Kisra Parvis, (Husrev II.) po­ bjedonosni Persijanac s indignacijom je odbio Muhamedova delegata, pismo poderao, a svome namjesniku u Jemenu Bazanu naredio »da s mjesta uhapsi i njemu pošalje onog individua, što se u Hiđžazu izdaje za božijeg poslanika«. Bazan je odmah poslao svoja dva ofidra u Medinu da Muhamedu saopšte Kraljevu poruku. U isto se vrijeme povratio iz Persije i Muhamedov delegat Abdulah bin Hazafet i izvijestio ga, da je persijski kralj Husrev II. zbačen s prestola i da ga je naslijedio sin Kobbad Širvejh (Siroes). »Idite — rekao je Muhamed persdjskim oficirima — i recite vašem zapovjedniku da primi Islam, koji 6e doskora zavladati vašim kraljevstvom«. Kralj Abisinije, koga je Muhamed pored po­ zivanja u Islam, molio, da ornim Muslimanima, koji su pete godine njegova poslanstva iselili iz Meke i sve do sada ostali u prestolnid Negusa, omogući povratak u Medinu, — primio je sa svima počastima Muhamedova delegata Amr bin Umeja, a Muslimanima stavio na raspoloženje za povratak u domovinu dvije lađe. Grčka namjesnik. Egipta Džerih bin MetaKopt bio je također ljubezan i predusretljiv spram Muhamedova delegata Hatib-bin-Ebu Balta-a i na Muhamedovo pismo odgovorio vanredno laskavo. Neosporavajući Muhamedu božije poslanstvo, tražio je izvjesno vrijeme za raz­ mišljanje prije nego se odluči da ga prizna*. Uz pismo poslao je Muhamedu bogate darove, dva konja, dvije robinje Sarin i Mariju, jednu bijelu mazgu i hiljadu miskala zlata-. Muhameda je silno obradovala ova pažnja. Robinju Sarin poklonio �OpaHa 26. Bpoj 2. h 3. ■r A J P E T . je medfnskotn pjesniku Hasaui bin Sabitu, a Ma­ riju zadržao za sebe. Ali već početkom slijedeće godine saznalo se u Medini, da židovska plemena iz Hajbera spre­ maju prepad. Četiri dana hoda na sfceveno-istok od Medine, u vrlo plodnom kraju, nalazi se ne­ koliko jakih utvrda, te se radi toga cijeli taj pre­ djel zove »Utvrđeno mjesto« — Hajber, kako to ova hebrejska riječ kaže. Tu je od starina nasta­ njeno nekoliko židovskih plemena, koja su od uvijek igrala veliku ulogu u cijeloj okolici. Još od početka pojave Islama, ovi su Židovi bili zakleti neprijatelji Muhameda i njegovih pristalica a ta je mržnfia na Islam još više porasla, otkako su se u Hajber doselili' neki prvaci protjeranih ple­ mena Nudaijr i Kurejzav , Voda medinskih Munafika Abdulah bin Ulej, predviđajući, da će se Muhamed i Islam, ostane li mediinski pakt na snazi, osiliti i ojačati toliko, da im više niko neće moći ništa, pokušao je da hajbenske Židove sklone da ustanu protiv Muha­ meda, jer inače i njih čeka sudbina njihove braće plemena Nudajr i Kurejza. dogovoru i po sa­ vjetu njegovu, Židovi su brzo razvili živuagitaciju među susjednim pustinjskim plemenima. J Benu Mustalik, veliko i-jako beduinsko pleme, koje su Muslimani prošle godine potukli u bitci na vrelu Murejsa, pridružio se Židovima. lir i Muhamed mjesto da čeka da ga neprijatelj iznenadi na kućnom pragu, pošao mu je u susret sa hiljadi i četiri stotine dobno naoružanih svojih drugova, Muhamed je krenuo iz Medine koncem mjeseca muharema, — maja 628. prama Hajjberu. Židovi, koje je Abdulah tajno obavijestilo o Muhamedovu pohodu, rasporedili su se po svo­ jim utvrdama, a posebne kurire poslali da oba­ vijeste saveznike. Međutim prije nego što im je došla ikakva pomoć, Muslimani su osvojili prve utvrde N a i m i N a t a t . Poslije pada glavne utvrde E l - K a m u s i pogibije njihovog legendar­ nog junaka Marhaba, Židovi su kapitulirala. Prema ugovoru sklopljenom u Hajberu iz­ među Židiova i Muslimana, Židovi su ostali na svojim posjedima kao arendatori pod uslovom, da plaćaju izvjestan godišnji danak i da ih Musli­ mani mogu, kadgod nađu za shodno, iseliti na drugo mjesto. — Omer, Muhamedov drugi na­ sljednik po redu, koristio se ovim uslovom i Ži­ dove iz Hajbera preselio u Palestinu. Za vrijeme primirja i sklapanja ugovora Ži­ dovi su pokušali da otruju Muhameda. Zejneb binti Hari®, sestra poginulog Marhaba, donijela je za sofnu, za kojom je sjedio Muhamed sa ne­ koliko njegovih drugova, pečenu otrovanu ovcu. Jedan između njegovih drugova, Bišr bin-el-A’la osjeti kod prvog zalogaja neki čudan ukus, ali iz poštovanja prema Muhamedu ne izbaci zalogaj nego ga proguta. Muhamed, osjetivši isto, izbaci zalogaj i reče: »Meni se čini, da je ova ovca otrovana, nemojte jesti!« — I u istinu Bišr je za nekoliko časa umro, a Muhamed uprkos nepo­ sredne upotrebe »kupica s bookama« ( v e n 15 u s e s s c a x i f i e e s) do kraja života osjećao je posljedice -otrova. »Radi onog zalogaja u Hajberu^rpio sam neprestano, ali sad je evo došao čas gdje se trgaju žile srca moga« — govorio je Muhamed u bolesti, neposredno pred smnt. Kad su Zejnebu izveli pred Muhameda i kad je on upitao šta ju .je navelo na ovako poda! zlo­ čin, ponosna Židovka odgovori: »Htjela sam se osvetiti vinovniku nesreće moga plemena!« Ovako tvoren i odlučan odgovor spasio joj je život. Na povratku u Medinu Muslimani su osvojili još (Dvije židovske utvrde, jedinu u El-Fodaku a drugu u Vadi-el-Kura. Jedno drugo židovsko pleme u Tejma, na granici Sirije, čuvši za sudbinu svojih saplemenfilkaj, pošalju svoje delegate Mu­ hamedu da mu izjave, da se od sada stavljaju pod njegovu zaštitu i da će mu plaćati godišnji danak. Ovaj pohod na Hajber trajao je punih šest nedjelja dana i kad1se -Muhamed povratio u Me­ dinu zatekao je svoga nećaka Džafer bin Ebi Taliba i druge Muslimane, koji su se međutim vra­ tili iz Abisinije. »Ne znam šta mi je draže: ili osvojena Haj­ bera ili vaš povratak!« — govorio je Muhamed grleći se sa svojim drugovima iz prvih čemernih dana svoga poslanstva. (Nastaviće se.) �I 2. h 3. » r AJ PET . CTpaHa 27. Leone Caetanl: y.IOrA HCAAMA y PA3BMTKy miBMAH3AU,MJE. 1. • je AHpeKTHO h y npaKcn yno3Hao Hctok, tbpah IIoJIHTH'lKH, eKOHOMCKH H BjepcKH OAHOCH H3Me- ynopHo Aa H3uel)y 3anaAH.aKa h HcTOMitaKa nocruje W Efipone h A3nje, H3Mei)y HcroKa h 3ana^a, <f>op- MopajiHe pa3JiHKe h TeMejbHa onpeMHocT y cxBaTafty Mnpajy tkhbo, na KOMe ce oppiaBa h pa3BHja Apa- JKHiBOTa KOA jeAHHX H KOA ApyrHX. 06a cy HHcpa MebyraM npeBHAHJia hjih 6ojte pehn MaTCKa noTKa Heropnje npocBefceHor oBHjeia. PaioBH H3Me^y crape FpiKe h nep3HjcKe u,apeBHHe, AjieKcaH- 3aHeMapHJia BjepcKH Koe$Hu;HjeHaT, Koju 3anpaB0 H ^poBa ooBajafta, 3JiaTHO Aooa GBjercKor xejieHH3Ma, hhhh TeMejbHH eji&MeHaT pa3JiMMHocTH h HecarjiacPhmcko rocnoACTBo Ha^ ipajejiHM 0a3enoM CpeA036M- HOCTH H3M6^y EBpuHJbaHHHa xpHuihaHHHa H A3HjaTa Hor Mopa h Haa Ilpe^aoM A3HjoM, nocTaHaK xpHiu- cbhx Bjepa, a nap^iHro A3HjaTa MycjiHMaHa. TaMHa haHCTBa, Harjia, KaTacrpotJiajiHa nojasa HcjiaMa, HHTepiipeTaHHja BjepcKHx (peHOMena H3rjieAa HaM HajKpcTaiuiH, naA Itaparpa^a h TypcKa HHBaaHja y Ba/KHHjHM apry.vieHTOM y obom HCTpa*HBaH»y; uiTa EBpony, — to cy CBe MHjbOKasH (ipietre miliairi) na BHiue, to je Kjbyy oBaKor cHHTeTHHiior npocy^HBaiba nyiy XHJbaAyroAHinifcer HanpeTKa lOBje'iaHCTBa npeMa OpnjeHTa h npeMa TOMe to je jeAHHO npaBHJio 8a paA CBojoj Hajienoj cyA6HHH, ycpeA BjeiHTe onpeiHocTH 6HJIU nOJlHTHHKH HJIH BacnHTHH, Mel)y HeeBpOIICKHM HapoAHMa. /IpyrHM pnjeMHMa paAH ce o TOMe, Aa ce H3Me^y a3HjcKe h eBponejcKe Kyjnype. pHjeme pa3Ha riHTaita, Koja cy oco6hto ACJiHi^aTiia - AjlH rpOSHHHaBOCT npepH3HHX H fly60KHX HCTpa- 3a Ae$HHHAHjy h TeniKo Aa ce yoie y HCTHHy Ghctphm HCHBan>a o npaBHM yopou,HMa, Kano npnpoAHM, iako h HeupHCigaHHM okom. MopaMO ce AaKJie 3anHTaTH: h JbyflcKHx nojaBa, npHCHJbaBa MOAepnor Hay,ie,aaKa Mory jih opnjeHTaJiAH npHCBojHTH Hamy KyjiTypy, Aa ce He 3aA0B0JbH caMO no3HaBaH>eM cnojbHHx hcto- Harne HHCTHiyHHje, Hama Bjepcna, copnjajma h pHjCKHX TeaTpaJIHHX H GjlHCTaBHX COJI^Ka. Y KpaJbe- npaBHa cxBaTamaV PejiHrnje, Koje ohh HcnoBHjeAajy, BHMa, y ocBajaMHMa, y npoponHM^, y ceočn Hapofla, TpaAHpHje, Koje Jby6oMopHO yyBajy, jecy jih 3anpey HfleoJioniKOM h pejmrnjcKOM i'OKy h y JKecroRHM " KOM HjHXOBOM paBHhy H mHXOBOM MOpaJIHOM h MaTeCTpacTHMa, Koje cy npoy3poKOBaae no6eAy hjih cjiom pnjaJiuoM noAH3aH>yV MopaMO jih Aaiuie mh H>HXOBy y tojihkhm GHTKaMa, KOje cy nftAHrjie hjih yHHinTHJie AHBHJIH3aHHjy yHHmTHTH H 3aMHjeHHTH je HamOM? TOJIHKO H,apeBHHa H HHBHJIH3*aU,Hja BHAHMO npHje y kojihko je Ao6pa h KopncHa, a y kojihko mTerHa CBera cnojbHe, MaTeppjajiHe 3HaKOBe HejaciiHx h 3a- h onacHa 3a OpHjeHTajipe MopaJiHa aKHHja eBpjncKe nJieieHHx cohhojioiukhx 3aK0iia, kojh cy y TOKy xh- AHBHAH3aHHje? Je jih Hama Ay*HOCT, Aa hx HanpaJba^a ro^HHa — KojHMa ce ne 3Ha nocTanaK U *|$6- bhmo jbyAHMa KaKBH cmo mh, Aa hx eBp.neii3HpaM0, BejiH y pe/i ayxoBHO h MaiepnjajiHO paaBiijame qo- hah je HanpoTHB MHoro 6ojbe, Aa hx nycTHMo OHaKBe BjeKa. KaKBH jecy h Aa HacTojHMO npHAHrHyTH hx MopajiHO, JI.aHac, Kana ©BponcKH HapoAH rocnoAape bcjih- npo6y^yjyhH y HHMa H>HxoBy npHpjAHy CHary, He KHM flHjeJIOM HCTOHHOr CBHjeTa, Ka^a cy OHH Me^y pymehH onaj QpnjeTajiH3aM, Koju je npoH3BOA xnjbacočom pa3AHjejiHjm h nocjieAme ociaTKe aiftpH'iKHx h AyroAHmmer npHJiaro^HBama HeHaČjeacHBHM noTpea3iijcKHx u,apeBHHa h Kana cy ce AOAHHje TaKo jkhbo 6aMa npnpoAe h JKHBOTa? ynaJiHJie HMnepHjajiHCTHBKe crpacra 3aje/iH0 3a otKpnheM Teaciba 3a 3eMJbHuiHHM nocjeAOM; aaHac, 2. Kaaa je BHiue Hero HKa^a kophcho h xhtho na ce Eto TaKo cy hpokthhhh, HenocpeAHH npoGjieMH, H03Ha HiTa je Hctok h KaKBo 3HaneH>e miajy a3HjcKe AHBHJiH3aHHje, — flaHac 6h He3Hame thx 3aitoHa mo- mio hx je HeupeKHAHO umpeme M^AepHe QHBHJiH3atjio 6hth y3poKOM 3a6jiyAaMa h noHH/KaBamHMa, Koja u,Hje HaTypHJio cbhm eBponcKHM HapoAHMa kojh HMaAy Ch oneT Morjia paHHje hjih Aoiumje 6hth OTKynjBeHa nocjeAa Ha liCTOKy ,ajiH ohh HHcy HHrAje h HHivaAa ry6jbemeM hmobhhc h cipamHHM KpBonpojinheM. Ko­ HamjiH noBOJBHo pemeae: CEe ynpaBe BHme cy bj jihko je HOTpeČHO TaKBo npoyyaBai£>e h kojihko je jbejie Aa HAy HaupnjeA eMnnpHHKH Kao cjinjeim 6e3 HeonxoHHO TaHHO no3HaBaH>e HCToiHor cBHjeia, cBje- npe4Hmh1eHHx ncjMOBa, 6e3 OApe^eHor h jacH.r HHJba. CaMO EHi’Jie3H y ErnnTy h HHAHjH na AHjejioM Ao^e HaM OBaKHAaiBH aokh&h onhera He3Hama, He caMO oa orpaHe hcbhhhx HMnpoBH3anHja HOBHHap- h XojiaH^aHH y CB^jmi ckoHomckhm nccjeAHMa — 3axBajbyjyhH cpeTiioj HHTyHiiHjH npnpo^ene pa3yMckhx, Hero uiTa BHUie ojj, npHnama ji>yAH, Kojn cy Ayro JKHBjejm Ha Hctok/ , a Kojn nnaK HHcy ycnjejin HOCTH y IIOJIHTH'IKHM H aAMHHHCTpaTHBHHM CTBapHMa Aa npoApy ao y aho opnjemrajicKe Ayme. ToAHHe 1911. — pa3yMjejm cy KaKBe npnpoAe Tpe6a Aa 6yAe npaKHa npHMjep, y Nineteanth Century, hhthjih cmo Asa thhho pnjememe thx nHTama, a jih ohh HHcy HmjiH Jinjena MJiaHKa, jeAaH oa HCTopnyapa E. Bevan, (y AOTAe Aa npoApy y Ay6HHy Tor HCTpa®HBama hh Aa aBrycTy 1911.), h ApyrH oa Sir Bampfylde Fuller (ho- npaKTHHHOCT noAHrHy ao TeopnjcKor cHCTena. Oa HeKOAHKO BpeMeHa Ha3aA noKa3ajra cy ce cjihBeMčap 1911.), čHBnier ryBepHepa jeAHe noKpajmie y HHAHjH .Oča HJiaHKa HOCHJia cy HacjiOB Eastand West hhh npeAMern y ohhmh MHornx Ji>yAH Kao hhcto anat. j. »Hctok h 3anaA«. npBH oa h,hx AOKa3yje, Aa AeMCKa nHTama 3a Hac TajinjaHe: ajiH Aora^ajn cy H3Me^y HcioKa h . 3anaAa He nocTojn HHnouiTo cTBap-. ce npeHarJiHJiH h Hiajraja je AGKpeTOM o aHeKCHjn Ha HecarJiacHOcr h npeMa TOMe nnje H6MoryhHa mo- TpnnojiHca h CnpeHaHKe y3ejia Ha ce BejmKy OAropa,iiHa, HHTejieKTyajiHa h Bjepcna <J>y3Hja. JIpyrH, Kojn BopHOCT o Kojoj Bajba boahth MHoro payyHa. ycKopo �CTpana 28, »I* A J P E T . ________________ he ce c&dB&TH nap.naMeHaT Aa npoym aaicoHe kojh he cjijhchth ociiHBaH>y ABejy hobhx a<j>pH>iKHX npoBHiipHja u pnjemeiby icpajme 3an,neTeHHx h TeuiKHx urnama u <mja he 0A-*yKa ctrth MHoro jbjppum u hob»ianjix acpraBa, ano aaicokcKa aKpnja He f>y/je hhcjihpHcana npaBHM no3iiaBameM ncTO'inor jinTaH>a h trmiiom oujenoM noTpe6a namHx hobhx no^aimita hjih Oojbe pehu h&uihx iiobhx cyrpabana — MycJiHMaHa. OBaj hobh (JiaicaT Be.iiiKe nojiHTHHKe BaumocTH aoBOJbHO je jan paaaor ihto ce Aanac nocTaBJta na chhTeTH'ian iia'iiiH Anjarnoaa pnjemeiby opnjenTOJicicor iiHTaiba yoiinrre a Hanoce pHjemeiby MycjiHMaHCKor, koje naM H3 pa3.iora uito heMo hx nocjie oOjacnnTH. npyaca Bejiincy o.naKuiHiiy 3a meroBo paayaiHjeBaH>e u aiia,iii3Hpaibe. Moace ce peha Aa je Hcjiaxi je/viH oa HajTimmHnjnx, HajKapaKTepHCTHHiiujHx Aorabaja y HCTopnjcKOM pa3BiiTKy HCTOHHor cBiijeTa, — Ka^ ra npoy>iasaMo nenpncTpacHO u npeu,H3Ho — 0TKpnBajy Gojbe.Hero Ma Kojn APym npeAMCT HCTpaamBama, Tajim y3poK tojihkhx pa3.iHMHHx n HarjieAa no^BojeiiHx (jjeHouena y HCTopHjH npoiHJiocTii Kao h y caBpeMemiM ^orahajHMa: 0He Oaulajy cBjeTJiocT Ha njije.TH ncTonmi cBHjeT h Mory Aa Oy^y oa HaponHTe paaarOcTJi. Ake to Gam ii Hiije Tano, aap Huje nama AyacrtocT Aa ce CjeTHMO HenpeKHAHHX CTOrOAHUIIbHX OAHOCa IUTO HX je HTajmja miajia <m MycJiHMancKHM hctokom a p h3 Tora H3By'ieMO noyKy. 3ap c e ‘MOAepHa HTajmja, Koja je H3am.ia H3 jyHaiiKiix Gopon IlpenopoAa, He cjeha OHor Aorabaja Ka.ia cy npii Kapjy VII. BiijeKa Cp3e •rabe Xajui(j)a nycTOiuHJie onu,H,ncKe oGa.ie u npahajie ce y A(j>pHKy ca 3.naTilHM nyrapHMa, CTapimcKiiM cnoMeHHipiMa ii cjvynoujeHiiM 'mpapiiMa noxapaimx HpKaBa, aok cy Ha na.ny6a.Ma capapeHCKHx jiaba, onKOJbeHe iipnaiKHM miKa’mMa n.naKa.ne Hejrrjemne HceHe h AjeBojKe, je^He yAOBHi;e Apyre cnpoTe — cBe ocybeHe Aa Binue HiinaA ne y.nreAajy poahh Kpaj hh n.noAHo 3eMJbHiuTe ctpmhx CoKOBa ETiie. Oa Tora Chjio paTOM Ch.to TproBHHOM y TOKy TpimaecT cTOJteha HMa.ia je HTajmja, ca pa3HHM npoMjena\ia, oAHOce Kojn HHcy HHKaA Chjih npeKHHyTH ca iioK.TOHHpirMa HcjiaMa, na Chjio c rocnoAapnMa, poCoBmia hjih TaKMapiiMa. 3ap Cnmumja HHje Tpn BHjena GiiJia MycjmMancKa npoBHiiimja? 3ap a<J)pnnKH rycapn totobo CBe AO Harner BpeMeHa HHcy Chjih Ghm HaniHx o6ajia T hpencKor h ErejcKor Mopa? 3ap ce ijHjejiH tiojthth’ikh AxM6fl PeiJjMM: Bp°l i »I. h eKOHOMCKii HCHBOT Ta.nnjaHCKHX noMopcKHx penyGjihka HHje oCpHyo y HenpeimAHO TaKMH'ieme nac y MiipnoAoncKO ii okohomcico, nac paTiio ii BojimnKo ca MycjiHMancKHM Ap^anaMa Ayw CpeA03eMiiora Mopa? Teo.iouiKa nayKa T omc AKBimcKora, MeAUUima OaJiepiiCKe IIlKoae, ocuoBiia Haiie.ia (J>H3HKa.ine 3HaHocth na jipmiM TajinjaiicKiiM yniiBep3iiTeTHMa u CBe AO ,n,anTeoBCKiix Biianja o naAnpHpoAHOM /KHROTy, cne je to Ch.to Hiicniipucaiio ii xpaH>eH0 CTapoM naynoM Kojy cy cKyniuiH, iipeimjean h (jjopMy.THca.Tii apanckh Teo.T03ii H3 BarAaAa h KopAOBe, c.nyjKehH hbko . BpnjeMe icao yiHTejbH CapCapcne Eopone. Mhoto KacHHje no.THTH'iKa h eicoHoMCKa rpo3HHiiaBocT naiuHx penyO.THKa AOBe.na hx je AOT.ne Aa cy ce Beaajin HenpeKHAHHM OAHOciiMa, noMohy HenocpeAnor AOTnpaja ca Myc.THMaiICKHM CBHjeTOM. Ii y OBHM IIOCJieAHiHM roAHHaMa pacTyha H3MjeHa npoHamoAa ca opiijeHTOM, napiioHa.THH noicpeT y TypcKoj, MapoKaHCKii 3an.neT, ico.noHHja.nim nocjeAH Harne Tyra.n>HBe arjjpii'iKe awCrniHje h TpHrio.THTaHCKe H.ny3Hje o Hamhm ocjehajiiMa *— cBe Te 'imbeimpe onoMHH>y Hac hjih y HajMa!ky pyicy TpeCaJin Gh a» Hac onoMHH>y Aa c Apyre f'Tpane jeAne o6a.ne nocTojii jeAHa AHBii.nH3apHja h je;i,na pe.nnnija ,icoje he naM yBiijeK ocTami KpajHe Heiipiijkrejbcice h Aa OHe 'iime nenpejia3Hy npeArpaAy n.neMeHCKHx npeApacyAa, Bjepcne Mpacme h BjeKOBhhx TpaAHAiija. Jjanac ce HTajmja 3ay3HMameM Tpiino.nuca h ChpeiiaHKe HaJiaBH nonoBa y HenocpeAHOM ahpckthom A0AHpy ca Hc.naMCKHM KepGepoM, a CBHpenocra mTO cy hx H3Bj5iuH,na Hama Cpaha y najiMOBHM inyMaMa CHapa — IHnaTe 23. OKToCpa 1911. Cnjie cy 3a TajinjaHe Co.nno H3neHabeH»e a.TH MO/KAa h icopncHa nayica. EnrjiecKa,-<I>paHiiycKa n PycHja npomnpyjyhH Meby Mycjihmahhma rpaHime cBojnx Henper.neAHHX n.apeBHna, cTeKJie cy BejinKo h Temno HCKycTBo H.nycTponaHO yCH.jcTBHMa, najbeBHHaMa h cTpamHHM TpareAHjaMa, y iipKoc BejiHKOAymHHM HanopHMa lUIipOKHM MaTepnjaniiiiM h HHTe.neKTyajmnM npnnpeMaMa, HeCpojeHnM JKHBOTHHM H HOBaMHHM JICpTBaMa Kp03 AyrC nepnoAe BpeMena, Te CBe Tpn 3eMJbe itamjie cy y ncjiaMCKoj Ky.nTypii h napoAy necjiOMiiB oraop H.ynopny noCyHy coimjajme janune TaKo, Aa to hh jeAHO JbyA0K0 cpeACTBo He Ch motjio — Hehy Aa Kawe.M cjiomhth, nero mrk hh jmoKopnTH. ITpeBOAH: Hagnfla 0. XayMh. ^ COKOAOBH'B (IIpeBeo c TypcKor: M- P. ^jejrah). (HacTaBaK) Kao Behn paHr oa Ka3acKepcKor nojioacaja Chjio Tora ohh cy jom oCAapHBaim oBanor JbeTa h 3HMe ca je mejx-yji-Hc.naMCTBO. 3a mejx-y.n-HCJiaMa cy npo: OAopaMa h caMyp.nH hypKOBHMa oa co<j>a. ICaAHjcKo 3Bame c njiaTOM oa ABaAeceT h neT HSBabaHH aKTHBHH HJIH CMHjemeHH Ka3aCKepH, KOJH cy ce nony.napHcaJiH Kao cnocoOim, hoCojkhh, BjepHH aicMH Tpaja.no je Tpn roAHHe. Ilocjinje onora KaAHja je npeMjeuiTeH h aico je AOKa3ao cnocoOnocT, Morao h Mopajiim JbyAH. IbHXOBe npHHaA.neacHOCTH CHJie cy ABHje CTOTHHe aKMH H3 ApJKaBne Cjiarajne h eJiJiHJiH je aoChth nocTeneHO c no neT aKHH noBHmHiie krahMeApeca cy.nTana BajaaHAa Kao ycJioBJbeiia. IIopeA jiyKe c n.naTOM ao neAeceT aKnii, a ca no AeceT arhk �Bnnj 9. u 8. >r A J P ET< noBimiHne KannnyKe c nnaTOM no ocauneceT aKMH, na n no cto h neneceT, ajin HaKon ny*Ker cnyjKdoBaita h nocra bcjihkhx noTemKofca. ITpo<J)ecopH cnoMeHyTHx KareflpH 6hjjh cy bhcoko odpa30BaiiH n>ynH n Bpjio yBa>Kene ocode. HaPOfl je bhcoko nnjeHHO h>hxob sHaMciiHTH nojiosKaj. Kan; je 3HaMeHHTH 3eMdnjuni A jih etjieirunja nocraBjLen 3a mejx-yn-ncnaMa, noniTO ce je y to upnjeMe Hajia3iio Ha xaini.nyKy, onne^en wy je jenaH on obhx Mynepnca 3a 3aiijeHHKa. Ohh cy y noBOJtaMa THTyJiupaHH: »ysop HayneH>aKa HcrpajKHBana«. . Drpana 29. y jenaHaecTOM cT0Jtehyll>9) y eHnepyHy je d&na OBaKBa opraHH3an;Hja: 1. IjapcKa rapna Koja ce cacTOjaaa on neTpneceT ara ca 3yay(})HMa, Kojn cy yBjeK cano anano papy Ha cnyiKdH 6naH. HxiaaH cy 'ieTBopmiy Bo^a a nnaHaecTopHpa cy dnan HaopyacaHH nonceiBHMa. 2. Pn3HHaapH Kojn cy ce 6a/BHan nocaoBHMa d.TarajHe. 3. UnaepcKo onjeneme, Koje je Bonnao dpnry o papcKHM HaMHpHHuaMa. 4. IIoxonHO onjenefte, Koje ce je dpnHyao o napMenpece cy 3a Bnanama cyjrraHa CynejMaHa no- ckom pyd.ty h onjehn. hobo npeypefceHe. ITopen uaMnje oh je nonnrao Me5. CoROJiapn, BonHJiii cy dpnry o KonuHMa. II ouitc nHHHHCKH $aKyjiTer, noyre ueraoH .uenpece, 3aBon cy 0Ba onjejieifca hochjih K a g a n e , HaanBaHH cy Ka(]>3a H3vnaB?/Be xanHca197) h donunn.v. Obo je nDBa TaHJinjaMa. donmraa, Kojy cy Typira ochob&jth y EBponn.198*) Obc 6. BeJiHKo h 7. Mano OnjeneH>e dn n a cy noneTHa 'iernpH Menpece cy dane onpeheHe 3a H3ynaBaH>e onjenema, y KojHMa ce cano yqnno m ira m h n acara, SHanocTH. a ocTajie cnyjKHne cy Kao npnnpaBHH Te- a noniTo cy irocnnn nona\ie, HaonnaiiH cy nonaMa'iaj 3a CyjiejMaHOBe Menpece, Kojnx je dnjio neneT nnjaMa. OBe onaje, dnne cy Kao ochobhc HiKone enCTeneHH non HaponHTHM miemiMa. nepyHa «a nnTOMnn obhx Bnmnx ona ja Tano^ep cy Kao ram e Menoece on obhx 3acH0BaHe cy joiu ‘dnnn nonBprHyTH uiKonoBaH>y. noyre Tano, na je no HajBmner cTenena — Cv.icjMaOdiinaj je Ono na nnroMun cbhx obhx onjenema HOBe Menoece — Tnedano npohii jom neT Me/meca, a oiiaKo Be'ie -Ha nona caTa npnje anmaMa y3M,y adnecT Kao HajBehn nayKOBHH saBon- cnyas-HO je JIap-yn- n n a no cynneBor 3anacKa HHTajy Kyp-an. IIocnHje Xannc. anmaMcKe >tonHTBe onMapann cy ce no jannje h hhm CyjrejMaHOBa Menodča HMa^naJe mčthdh npo$e- dn e3aH 3aynHo oTHuinn dn y nnojHOM peny y napcona; ohhy neT hh '/Khx h ocaM jom hh ;rhx cBana np- -PKyynBopcKy paMHjy. CBaito onjeneme Knamano je Ha jenHora. IIonowai obfx nporf^cona dno je Behn on cbom onpebenoM MjecTy. lio tom 6h cbh CTojehH onpooTa.TTHX. a npodbecop JIap-vjr-X ainca dno-mi je crap- 5KaJiH noBy uaoy n a dn ce BpaTHHH y cBoja onieneaa, jeumna. Obh cbh, npn cacTajfKV’ ca mejx-yn-HcnaMOM: rnje dn cieh nnTOMnn cBanor onienema CTojeKu nocedno npo'iHTanii no tph nxnaca200) h no jenHy (JiaMorjin c.y sajenno c H>p.Me y HCToj codn cj e/iinm THxy201) »sa cnac h anpaBJbe cynTaHOBO Kao h 3a MynepHCH cy hochjth na3H.Be Meipeca y Kojuv nyme noMpnnx napeBa« n a dn othuijih n a cnaPame. cy nn^a.iiH npenaBamžb; a cTHnan.e npoifiecopcKor YjyTpy ycTajann cy npHje 3ope. ^Io cadaxcKe BHHa dano je' ycnoBJbeHO n a , Mopajy onp/KanaTH rme-j MonHTBe HHTajiH cy Kyp-an a noćnu je CBpineHe monaBama Ha noTHUHHM MenpecaMa. HHTBe onnasnnn cy HHCTpyKTopHMa y 'mTaH.y KypMenpeca je cjiy}KHJia 3a yca»pmaBaH>e npocBjeT- aHa. Hor cTaneaca a eHnepyH napomiTO 3a nuiJiepoBaite . IIocnHje CBpineHe cnyjRde icon cynTaHa — aKo no.THTHHapa h nacnuKa. HapcKH Be3npn, Kjon cy bonunii nP'KaBH.y noJiHTHKy, KOMaHnopanu BojcnaMa, je HCTe Tora nana dnno — um nu cy na npenaBama KpacHonHca h np.yrnx npenMeia. vnpaBJbaJiH AiianojinjOM h PyMe;mjoM n pyKOBonnnH /Ina n y ia y ronuHH — youH nna dajpana — nnnpHBpenHHM jkhbotom Hapona, dHJiH cy HajBe^iHM nnjejiom iiHTOMUH eHnepyHa. Obh oneT, d u in cy HajBeihHM TOMUHMa je dnno nonyiuTeHO na ce Hrpajy pa3HHx nnjeJioM TypcK0M CBHjemhy npocBHjehene h onrojeHe, urapa. Ha OajpaM yjyTpy — nocjmje cBpmene dajnHBumpMC (ana-MH ornaHH), Kojn cy ycnjejin n a ce paMCKe MomiTBe — nocTaBn>aHO je uapcKO npnjeyrtnnrHy Ha BHCOKe nonoacaje noKa3anmH cna/KHOM CTon>e npen xac-onoM, Ha Koje dn ce cynTaH ycneo. iipocBHjeheHomhy cBojy BenHKy BjepcKy cojmnHOCT Tan dH Hsaninu miTOMUH HarH3naHH y KaijiTane on a to je h dHJio rnaBHHM pa3aoroM, na Be3npH. Koju nude h Kannijie, on aTnaca h cBHnenor dypyHuyKa, y cy yiipaBJLaJiii TypcKHM napcTBOM, dyny HajBehmi TaHKoj (j)Hiioj pydeHHHH,y H3iBe3eHHM KanaMa on KyniijeJiCM Bountanu, AndaHe3H h XnBaTH. Jlnnej eH- Mama. oiiacaiiH (Jhihhm nojacHMa y cBHneiiHM TepnynepyHa h mnone apaMii ornaHa y TaaaTa Capajy, y KaMa202) Ha Horaua, naMiipncaHn Hajn>enmHM mhphJenpeHH Kao h onaj IIdpaxHM naiunu. dnan cy cje- CH.\ia. Hanpujen dn nomnn pH3HHiapH ca no3naheHHM MeHHuiTa Typcicor nanpeTKa y KojnM je nacTaBa dima Kaiiana a 3a m mia npyrn no peny h nponaaehH K.paj TeopeTCKa h upaKTHHHa. OBe uiKoae naciiHTane cy npiijecTon>a nojb,ydHUH du cynTaHOB cKyT a no tomb HajBehe TypcKe apxHTeKTe Kao h npyre y ’ieHe n.yne othiuuh dn y CBoja onjeneita h MeI)ycodHO, jenHH np.vniM 'iecTHTanH 6 u dajpan. BajpaMCKa Becen>a cbhx caBpe.MeHHx 3HaHOCTH. SnaMeiiHTH apxiiTeKT CnHaH nHTOMan; je IIdpaxHM nauiHHe iiiKoae. lllKOJia Tpajana cy no 'ieTnpn naHa. y eHnepyHy onrajaaa je iiHTOMpe napoaiiTO h sa a!BopcKy cay>Kdy. 108) JenaHaeCTO cTOJbehe no Xenpn nacTyiiiiJio je 9. okroCipa 1591. ron. IIp. npeB. 19J) Tiwaii«iija. IIp. npeB. 5,,,,) UpRMa Enjrnja HeJie&ijn nocrojajia jo đoaauna .jom •Ta .\lexMeaa II. IIp. npeB. 20°) Jejjio rcpaTKo norjiaBJbe y Kyp-ajiy. IIp. npeB. 2oi) noierao Kpa-nto noniaBJbe Kyp-a«a. IIp. npeB. i02) (Inuic nairy<ie. IIp. npeB. �CrpanaSO. f A JP E T« Bpoj 2. u 3. Pen deneH a y ennepyHy nmao je no onana. Zla ce npebe H3 jenne one y np y ry Tpečano je CTehn npBeHCTBO. HajnpBH y jednoj onn (5ho je Ha peny na npebe y Bnmy ony. H3 xac one ektomuh cy on-na3hjih y npJKaBHe cjiyac<5e hjih cy ocTajann y n«opy Ha bhcokhm 3Baamia. K an 6h napcKH (^ep’NiaH Hapenno H3Jia3eae H3 eHenepyHa, OHna 6h H3 cBaKe one H3HIUJIH CBH, OCHM 20— 30 H>HX KOjH ČH OCTaJIH. Mjecra ohiix Kojn cy onJia3Hjra, 3ay3HMa.iH cy nntomhh avaMH oiviaHCKHx niKOJia T ajiaia Capaja, JenpeHe h H6paxHM naniHHe mnojie ii to ohh, Kojn temo Hnjecy 6hjih jom HaBpnrajra ©pnJeMe ihkojioBaiTta, KOje je Tpajajio HajM aae cena.M a najBnrae ocaM ronnHa. Ceh neopcKH (J)yHKUHOHepn, cJiHKapn, Kajinrpa<J>H, njecHHHH, 3HaHCTBeHmm n ncTopnnn H3am.nn cy H3 oBe niKOJie. Ochm yneaaK a — Koje cy jiH<j)epoBane Menpece — 3a CBe ocTajie nayKe, jennHn cy H3Bop HayKe, yMjeTHOcra n BjemTHHe, Onne OBe rnje HOMa MHoro MycjiHMana npoTjepajy. JacH(J>y je 6hjio Majio ir to iiito je Ha CBe np*aBHe HaBope 6ho nocTaBHO no Heicor cBora cynjieMenHKa, Hero je nony3eo Kopane n a ceOn - MOHonojiH3Hpa h TproBHHy bockom H3Meby TypcKe h IIoJbCKe. T hm noBonoM cyjiTaH CejmM nnm e hojbckom Kpajby H3Meby ocTanora h obo: »— H nanan Mora BHcoKonocrojHora <J)epMaHa, npHBpjKenHK y3opa _ BejiHKama MojcnjeBor Hapona nyne on (Hancoca) Km ;jianeca, JanoB Mopo JeBpejHH ca jom neKHM npyroBHMa y3eo je n on 3anyn ca>B bocaK Kojn ce npoH3BonH y Barnoj 3eMjbH Tano, n a ra hhko np y rn BHme He Monte KynoBaTH. JKejba mh je n a to H3B0JIHTC ycBojHTH, n a My npeMa BamiiM o6h MajHMa h 3aK0HHMa H3naTe noTpe<5Hy HcnpaBy, npeMa ycjioBHMa Koje he OTnonera pan h Kynonponajy c TaMomftHM TproBHHMa, Te n a oCjaBHTe n a he oh Ty po<5y y3HMETH h a & ce HMa npeMa TOMe cbeko paBHara no nncone. nponHCHMa Banie ncnpaEe a n a ce hhtko c behh He CMHje npoTHBHo yMHjemaTH. Ham je naBHH n,apcKH 5. OnHaHCMj’e. — OnuiTHHa. — TproBHHa. — 3aHaTH. očHHaj, n a nocTojno HarpanHMO CBanor OHor, Kojn je yBHjei; 6ho HCKpeH h noKopaH HameM BacnoHH paB3 a BpnjeMe CoKOJioBnha (JmHaHCHjcKe npnjiHKe hom nBopy— ^ a hm ce Kao h no cana ypyne h TypcKor napcTBa iictom cy Onjie 3anoHene n a _ce no- . craBe y nocjen MyKeTe204) ...« (17.paM&3aHa 975.). peMehaEajy. /IpacaBa je 6hjie BennKa a cjaj H pacKoin ^ jenuoM npyr0M Hapebemy CTasjta ce Ha 3Haae f)e3MjepaH. CyjiTaH CyjiejMaH nonHpao je CynejMaIlejan a nam n, n a je Jacn({)y no3B0JteHo n a CBaKe roHiijv h IIIex3any uoMHjy h jom mhoto n p y rn x Ban nne Kynu Ha K pera no xnjbany OaHBH BHna h na Ky$a, a.iH ce nnait HHjeqy pcjehane noTeniKohe y npJKaBHHM 4>HHaHcnjaMa. T bk nocjbenHHx ronnHa, hx H3Be3e y MojinaECKy Te n a ce ony3My TaKBe no3BOJie CPHMa OHHM HHOBjepHHMa KOjH TOBOpe n a TaKBe npnxona HHjecy mctjih noKpHBaTH pacxone n a je no3BOJie HMajy, n a ce HCTe cnaKyjy h n o p ra nomajby. Tano 3a Bojny ii?n CnreTOM1 h3 napcKor nso p a H3naTO JacHc[) H acnja 3a yBehaH>e CBora jiHHHora 6o3JiaTH..r u cpeGpenor Cocyba y napcKy kobhhtij horacTBa ynoTpeojLaBao je y CBoje nocnoBe nsop h nnBana. npnxonn cy h 3hcchtth 183,088.000.— a pacxonn BaH a npyrn tteroBH cjmaponiiHim, Kojn cy ce CaBHJiH 189.057.000. — aitHH. naKJie, nocTojao je ne4)HimT on TproBHHOM y UapHrpany noncnjenajin cy aKMeTa h TaKo noOiijaJiH BpnjenHOCT H0Bny. 3ne nocjbennne 6.569.000. — aKMH. CcKO.ipBHh je) nacTojao na OBaj ne^nnHT noicpnje, ajin 36or njenOBaaa JeBpeja, hob- Tora H>HxoBa njejioB aaa nonene cy ce ocjeh ara oko iaHo nnraae y 3eMJbn čhjio je y BejniKO ManaKcajio. 980. ronnne n a je CoicojiOBHh H3nao Hapebeme ctemZlo Tana nnxpeM203) je Bpenuo nempu no neT aKin. Oojickom KannjH, n a ce H3<5ane H3 nponeTa CBe nonKoBHnna HOBana 6hjio je He caMo y llapnrpany, Hero cjeneHe h »npBeHe« aKne Koje JeBpejn h hckh npyrn nonpe3yjy a Koje cy ce nonejie yBjiaqHTH naK h y h y npyrn.M MjecTHMa na n y Beorpany. Zla 6 h ce H'iEan Ta4H0 no 3aKOHCKHM nporiHCHMa KOBao, yny- np'/KaBHy 6jiarajHy. n o OBOMe Hapebemy CBe »npBene« aKne HMajie cy ce OanHTH y Mope a nonpe3ane npehHBaHa cy CTpora Hapebeaa MjecHHM Kannjava. 3 a BpnjeMe CoKOJioBnha 3JiaTHiiK je Bpnjenno naTH y K0|BHHKy h npeKOBaTH. y Kora 6h ce h nocjiHje OBora Hanuio OBaKBHx aK'in, cy6ama ra je hmeo 120 a r p o r n 80 a K n n . IlocJinje je nocKynHO 3JiaTHiiK Kao h rpom n a je napebeHo napnrpancKOM Ka- HOBHEHO KE3HHTH a KOHTpOJia 0 OBOMe HMajia ce je npoBecTH ćbekhx mecT Mjecenn. nnjn na to 3a6paHH n na ce 3JiaTHHK h rpom n e cMnjy Obo Hapebeite octejio je Ha che 3h cano jenno Bnme panyHaTH m e 3 n e c e T o j h o c h o h e t pn e c e T aKHH »Kao nrro je to h np n je Ohjio «. Obom H3Bjecno BpnjeMe n a cy ce 3a MypaTa III. noHOBd y CKaKaH>y n nanan>y HOBna, ocoOhto no yH yn)am ao- npoMeTy nojaBHJie TaKBe aKne Te ce je 3f>or Tora 3JiaThhk noneo Ha 60 a rpom Ha 40 ekhh. CoKOJioBHh je cth napeEHne, y3poKOM cy Ohjih JeBpejn. TproBHHa, 3aHaTH, byMpynn, pa3Ha nony3eha h 3aicynn, CBe je nnaK no CBoje cmpth Bonno 6pnry h o obom mohcthom nHTan.y, jep s a aeroB a BpeMeHa Hnje ce HHKan nojato nccTeneHo nomno y jeBpejcKe pyKe. Jacm p H acnja, npeKo napcKor neopa nocTeneHO je n p n rp ačn o y BHJia noCyHa aOor jia®Hor HOBna a nocjm je a e r a cy CBoje pyKe CBe TproBarae n ^uHancnjcK e nocnose roTOBO CBH Hepenn hmejih cBoj oaneiaK y nHTaay napeBHHe. On je ycnno h to, na npoTjepa MycJiHMaHe MOHeTe. no p en Tora mTO je CoKOJioBHh Hacrojao, na ca KHKjiancKor ocTpBJta, Koja je oh nP®ao non 3aKyn. CoKonoBHh to Hnje Morao cnpnjennTH. CenHM II. OMyBa mpaBy BpnjenHOCT HOBny, oh je gekohom ony jenHOM Hapebeay Ilejajia nam n Ka»e, n a je ca- penno h panHHHKe HanHHne. Ohh , Kojn 6h yMjeTHo 3nao, na cy ce neKn n>ynn BojHHx onpena Kao h nonH3ajiH nneBHHne h Hacrojajin n a omTeTe np*aBy np y rn HacejiHJin weby HHOBjepnnMa n a icmuiancKOM n p n r p a n a a n a aeHHx rpabeBHHa, KaacaaeaHH cy, a ocTpBJby, na pajy y3HeMHpyjy n npape Hepene na, na ano cy hcth npimajiH on np*aB e KaKBe npnnanJieaccc CBH TaKBH Kojn cy nacejbaBajy Meby HHOBjepnnMa ,0*) flpaM, flpaiMa. Tip. npev. / S0‘ ) Apenaa, 3aKyn, oOjeKaT koju njiaha HeKy cyuy Kao i(Lvyn no TecTa.MeHTy y He«y CBpxy. Tip. npeB. �Bpoj 2. h 3. ■rAJPET« nocTynaHo je npoTHp ,h>hx y TOMe npaBny. JjHeBHHije pa^HHKa <>HJie cy on TJypbeBa no MmpoBa flaHa no 12 a on MnTpoBa no T3ypbeBa no 10 aKHH. Kacnnje ce je yBHnjeno na cy OBe nanHHpe MajieHe na cy, Ha npen.nor rjiaBHor apxHTeKTa, noBehaHe na 16 aKMH a KojH pa^HHPH Hnjecy XTjejm n n no Ty pnjeHy na pane, KaacibaBaHH cy. Ilopen Tora CBera nnaK je jasno GoraTcreo Ghjio BejiHKO a Hajfiorarajn cy <5hjiii Be3Hpn. Tano je no c.MpTH PycTeM narne HabeHO y roTOBy: 11,300.000 anna h ano je 3a acHBOTa noTpoujHO Bpjio BeJiHKe cBOTe y joOpoTBopne cBpxe.205) Khjihh Ajih nam a ocTaBno je H3a čeče y roTOBy 60.000 nyKaTa h ano je 6ho ca3nnao vaMnje, KynaTHJia n »leniMe a cyMa on Beher nnjejia iberoBHX y ocTaBnrrnHH nponarax cTBapn H3Hnjejia je 500.000 3JiaTHHKa. BoraTCTBO CnHaH namnno Tanobep je Ghjio chjiho. y ocTaBinTHHH fteroBoj Habeno je: 600.000 Keca20**) rpouja, 29 TOBapa 3JiaTHiix h kii heHHx CKynonjeHHx caGajba, ranapa, HosceBa, 6y3noBaHa, mjbeMOBa, nocyba on Gnjbypa Te CKynonjeHor HaKma h jenna TopOa cKynor ejiHKcnpa (nojn ce nponaBao Ha npaM no xnjbany npaxMH) 100 K aim pa cjihBeHor nocyba, 1000 -KOMana Tioxe, (Jmnor ByHeHor cyKHa h KyTHHja.207) 3 a BpnjeMe CoKOJioBnha oimitrHHCKH nocjiOBH Ohjih cy noGpo ypebeHH a onHđcmhi cy ce norJiaBHTO Ha ijaMHje, yjmpe, KaJinpMe, Ha rpabeBHH pen, Ha ’jHinheae TproEa, na 3npaBCTneHe Mjepe h Ha nanm ipe panHHKa. Ocem TaxTjj. ImJie h cjihmhhx napXHjcKnx coKaKa, yjrane cy 6H.ne Bpjio nmpoKe. HajHaceJbeHHjn KBapTOBH” Ohjih cy ohh y rpancKOM 6eneny a Ejy6, KaJiaia CKyTapH HHjecy cnanaiiH .y CTaMOoji. Capajn B63iipa h Ka3aciifepa Oh.th cy y IJapnrpany oko Be.niiKe CyjiejManoĐO ya\iHje, oko Cb. Go­ r n j e h Jenpen Kannje. Hajrnam inje rpabeBHHe Ohjic cy paMHje h Menpece. IIpHBaTHe Kyhe, oko obhx BeJiHKHx rpabeBHHa Onjaxy Tana nocnjane no npoCTpaHHM 3ejieHHM OaniTaMa 3acabeHHM pa3HHM BoihKaMa. JI hbho Onjame y npojbehe norjienara 113 obhx jennocTaBHHx Kyha y Ji03jy Koje hctom nyna, no OaniTaMa Hcn,BjeTajmx Oane\ia, niJbHBa, OpecKBH h jbyOHnacTe Te npBeHe rpo3nacTe nBjeTOBe (Licijati) KojH BHcaxy 0 npo3opiiMa. CTanoBHHHH obhx Kyha Kojn Jbera y3KHBaxy y obhm OainTaMa 3acabeHHM KyKypy3HMa, neneHHMa niHpoKHx 3ejiemix jiHCTosa, cjiyinajyhH 0 noOjenaMa, Ohjih cy nymeBHO h cyBHme pacnojioHceHH, h cyĐHme cpehim. OBe npireaTHe napnrpajcKe OaniTe 3ajbeBane cy BonoM Koja irpeTHname H3 nemaMa. On Kano Onjaine cyjiTan CyjiejMan y CTaMOoji noBeo BonoBon 3BaHH Kpn lIemMe, on Tana Bapoin HHje ocicynHjeBajia BonoM h hok HHjecy hocth *os) ITe’jeanja cb. 1., crp. 23. Hp. npeB. *08) ITpeMa A. Paon\iy KOJPienme HOBua Kojy je ooHa'iaBa.na jeana »Keca« s£iijeH>a.ia ce itotobo CBanora CTOJteha. Keca 3JiaTa h Keca cpeOpa t&ko ircro Hnjecy 3HaiH.ie je/maKe cyMe. 3a MexMeaa II. je^Ha Keca cpeOpa ii3HocHJia je 30.000 ek'ih a je^Ha Keca 3JiaTa 10.000 3JianmKa. Oro 944. roj. jeaHa Keca ajiaTa 3HaTHJia je 20.000, 1070. rom. 40.000 a nocjinje 1100. roj. 50.000 aK^H. IIpeMa TOMe 3a spujeMc Ciman nauraHe cmpth Keca je Mopaaa Hananiam HajMaae 20.000 aK’in. IIp. npeB. ao’) CeJianraja (y pyRonHcy) crp. 344. Ilp. npeB. C tp a H a 81. nocTaJie Jiyjie Ha 3aBpTajbKy, cne cy <5amTe obom bonoM 3aJiHBaHe. IlHTaibe cHa6nnjeBaH.a rpana BonoM 6hjio je Bpjio BaacHo h cTora je o^pahaiia najBeha iiancjba BoneHHM KanaJiHMa tsko, na je Chjio 3a6paibeno canHTH npeehe, nonH3aTH OaniTe h snnaiH 3rpane CByna OHyna, Kyna cy BoneiiH nyHKOBH npo- Jia3HJIH. CTaM^oJicKH Kanuja h neHMap6ama boahjih cy 6pHry o 3npaBCTBy h rpabeBHOM peny. 3HaMeHHTH MHMap CHHaH y MebyBpeMeHy on nocjbenftnx ronHHa CyjiejMaHa no nocjbenH>nx naHa MypaTa III., OBy je nyiKH0CT noTnyHO h caBjecHO H3BpuiaBao »IIpBH cBjeTCKH apxHTeKT« Kano ra na3HBaxy, Bonno je 6pnry o TexHHHKoj CTpaHH rpabeBHHa, MejcHH Kanuja 'o HcnyibaBaiby 3aK0HCKiix nponnca, cyčama 6ho je H3BpiHHa BJiaCT. BjiacT je BonHJia Gpnry o onpacaH>y rpancKHx GeneMOBa h onpaBnn KajinpMe. Kyhe cy Mopa.ie 6hth ynajbene -on rpancKHx njiaTHa Hajxia«be nerapn apniHHa h no 6h npoTHEHO TOMe ca3Hnao Kyhy, Mopajia My je Ghth nopymeHa. 3aGpaibeHO je 6hjio y 6jih3hhh -Gcne.MOBa cjiarara npsa hjih nacKy. IIomTO cy notfcapn HanocHJiH rpany y>Kacne niTeTe, 3a6paaeHO je na ce nonH^y Kyhe ca cyBHme npenyuiTeHHM canaHHMa. /Ia ce He Gh CMeTajio cao6pahajy, BejiHKH neHMap pymH0 je cyBHme HcnyniTeHe OaJiKone h nap- nane. np m to je nosKap najBHme noJia3iio on nnMH>aKa, BJiacT je CMaTpajia na je KpnBH>a no HeyKHx neHMapa, n a je crora TaKBHM Ghjio 3aCpaH>eHO na ynpaBJbajy 3nnaH>eM rpabeBHHa. Ociim Tora CBaK je Mopao HMaTH y CBojoj KyhH no jenHe MepneBime h no jenHy BejiHKy (ia'iBy HanyH>eny c BonoM, n a na Taj n a u m Morne racHTH noiKap noK jan,mapH h npyrn cBHjeT He CTHrny. HapnrpancKH Kannja Bonno je o TOMe kohTpojiy h Kon Kora ce to m ije Hamjio, cyGama Gh ra 3aTB0pH0 H HOBiaHO K33HH0. itapnrpancKH no®apn cy Ghjih cTpamHH. ronnne 976. (1568.—9.) h 36ho je TaicaB jenaH noacap h Tpajao neaneceT h neTiipn Maca. JaibHHapcKH ara Gho je Tana IJa$ep-ara, 3eT CoKOJiOBHha. B hjio je Heonxonno noTpeGHo na h oh 6yne npncyTan npn rann'H.y no/Kapa, aJiH Kano je Gho GojiecTaH HHje Morao n»'hn. Jaibimapn cy Ty npHJimcy hckophcthjih h noronjenue no rone nyme onjbanKajiH. Ma na cy cbh BCoinui irpHcycTBOBajiH orpaHHnaBaH>y oBora noiKapa, Temkom MyKOM ce je ycnjeJio a IJaiJieD-ara je 6ho 0TuymTen h na iberoBo MjecTO je nomao CnjaByra ara. ro n n u e 982. HCKpcHyo je norcap y KyxHH.H napCKora nBopa H HaKOH mTO je H3ropno hn-iep n nocnaCTHnapHa, TemKOM je MyKOM cnameH ubod. CeiHM II. Gho je Tana y CBojoj GamTH n a BejK03y h Kan je nyo, cMaipao je to 3a neKo HecpehHO npencKaBHBaae h peKao je: . » ___ Hcto ce Taico jenHOM y neopcKoj KyxnmH Mora njena Cejimia I. y JenpeHH nojaBHO noacap na je oh Ha cKopo nocjmje Tora yMpo«. IIojKap y nnopy y IIapHrpany m>oy3poKOBao je rpnH.v nrreTy. Cbo cTapHHCKO noaronjeHO nocvbe je npona.no. HeHMao CnHaH HanpaBZO je njiaH h nonnrao HOBy nponiHpeHy KyxHH>y. Haj3HaMeHHTHja rpabeBHa njeJia OBora noGa H3Bpmena cy Ha Cb. Co<J)HjH h y Xepe3y. BejiHKH apxa- �Bpoj 2 h B. TA JP E T« Ctpana 32. tckt CnHan u HH/KHH>ep tj)h cTOTHiie ii 11103jecei Xopo3 Mo.Mnja nojmvm cy i;yoeTa oko HaCe, a npiniH03ii Mnxpn.Max iioTpoiiiHJia je 500.000 jyKaTa jok je jone.ia no;iy c Ape^ara y MeKy. CBeTa Coijmja oiijame Taja bhjahbo oponyaa. Bujauie 3apacaa Meby 3rpaje Tai<o, j a Biime Hiije iin uaiviejaja icao JjaMHja a nopej Tora, c jejne CTpaHe onjame yTOiiyaa 3a 'iiitaB apiuiiH ii no u mije Miioro ■rpeOaao'iia j a ce cpyimt. Cearni ii CoKoaoBiih napejh jii cy, j a ce cbc Kyhe oko ijaMiije nopyuie a Chiian je jooiio napeljeibe j a nocTpoju noTpeOne noinppe ii noj3iije u iiar.iameiio My je, j a je JEejha napeBa, j a i,ia.Miijy cnace ii o(iyna. Ciman je ojMax noneo oko paMiije pynniTH 3rpaje u i;po3 KpaTKO BpnjeMe ycinio je j a cnace OBy 311a\ieiiiiTy rpabeBHHy a y TOMe je jonpiuno h bcjihkh moct y lIeKMeyn. Hajjbenma je rpaljeBHiia CeJiiiMa II., lteroma Be.inKa i;aMilja y Jejpemi, Koja je rpa^ena Tpn roJlllie (979.-982.). M niiap Ciman o n>oj mirne: »Moja MajieiiKocT je y TOMe iiaiieaa neuiTO, urro lie cjyjKirrn Kao y r .ie j mijejiOM cBiijeTy. IJaMiija im a cBoje Mempn Mynape ca 'ien ip n cTpane KyoeTa. C’BaKa MyHapa im a no Tpn mepe<I)eTa503) u no Tpoje nacaMaKe. K o j jBHjy o j obiix Mynapa cy cBe Tpoje cTeiieinme ca obhm aaceone. IIpnamiLe Mynape Koje cy HMajie no Tpn niepeijieia GHJie cy Kao Ky.ne BennKe u Bp.To r.TOMa3iie. One cy Ha upoTHB, Bpjio TanKe h .mjene a HMajy no Tpoje cTenemme uito je cBanoMe no3iiaTO j a je to un.io Bp.io toiuko iiOBecTH. YTyBHO caM ono j a cy iieBjepiiHiKii caMoaBami neim apn TBpjiiJH, j a cy Hac najMauiHJiH THMe uito y MycJinMancitOM CBiijeTy jom m ije nojnrnyTO iih je jn o i<yče ononiiKO, KOJiiiKO je n a Cb. Cotjjijn. X otho caM j a hm to H3diijeM H3 rjaB e ii n o j OKpiiJben cyjrraHa CejiHMa noKa3ao caM HajMoh n a j um na h nojH rao caM KyGe uiecT apim m a bhihc ii 'ieTiipn apuiHHa jyGji>e o j onora n a Ob. CotJmjH. i0*j' Maua-K rjje uyjeanni oko Mjuiape o6 iuia3 ii. IIp. npcB. St. R. Dellć: ISTINA 0 POGIBIJI SMAJIL-AGE CENGICA. (Nastavak). Po Mujagi Tanoviću prvu su noć prenoćili na ransku kod Šćepana LCa^bvfća. Tako i po Tanoviću. c» Prvi konak aga O^inio Na Goranski više pianastira.1) No po navedenoj okrnjenoj pjesmi — 1< Prvi mi je konak, učinio Na Smriječnu u Acima kneza, Tu noćio, lijepo mu bilo.5) *) Bos. Vila 1902., sfr. 96. ' ^ • s) Bos. Vila 1905., str. 122. — Da je Smajil-aga prenoćio prvu noć u pivskom manastiru i tu se »nešto naljutio i ošinuo kandžijom jednoga kaludera, koji ga stade kleti i psovati«, na što se aga nasmijao i zapjevao: — Kuni mene. crni kaludere! Kad god su me kaluderi kleli, Vazda mi je dohra sreća bila« — kako to »H. Kolo« IV., str. 174., prikaziva — niti sam od Mujage čuo, niti od ikojega Gačanina. — I po »Obzoru« Smajil-aga je prvi dan došao »na konak u Pivski manastir«, ali se ne spominje »kandžija« ni »pjesma«, niti ikakav zulum. Također i po Dedu Mašnjiću Smajil-aga se podigao sa svojih »trista haračlija«, Pa je prvi konak učinio Kod onoga zendil’ manastira, U onoga stara igumana — Tu je težak zulum poradio. (Bos. Vila 1901., str. 116.). Ne znam od koga je Dedo primio tu pjesmu, koja se ne podudara s gatačkim pjesmama o aginoj pogibiji, no sva­ kako-će biti podrijetlom iz Drobnjaka. jer je Mašnjić vrljao kojckud izvan Gacka, a na Smajil-agu se tovarilo nakon po­ gibije mu i ono, što nije Učinio; Hrustan-begovi zulumi pri. šivani su agi. Drugi dan došli su na Bezuje i zanoćili kod kule neza P etra Gagovića.3) No po okrnjenoj pjesmi aga uranio i digao se sa Smriječtfa, te: Kalovitu Pivu pregazio, Dok mi dođe nasred Rudinica U nekakva Đikanović Sima, Tu noćio i divno mu bilo.4) P o Mujagi uranivši s Bezuja došli su sa agom na Dragaljevo, graničnu planinu između Pive i Drobnjaka. Tu ih je sreo Đoko Malović, po čemu se vidi, da je znao za agin dolazak. Uputivši se Đoko s njima, on ih je zvao k sebi na Duži, što je Smajil-aga odbio okrenuvši pravo na Piošćenje. Tako i Aleksići kazuju navodeći neku Smajil-aginu ljutnju na Doku, te nije ostao !na 3) Pivski je manastir zadužbina G a g o v i ć a , čija jedna tapija datira od 1. ramazana 987. godine. Iz porodice Gagovića bili su u Pivi knezovi pod »b e r a t o m«, a to valjda datira još i prije gradnje manastira. Smrću knezovom prestajala je i vrijednost berata, pa se s novim knezom' dobivao i novi berat. Obično je za novog kneza predlagan u Carigrad sin umrlog kneza, a berat mu je glasio na više sela, te je u neku ruku bio kao »kapetan« u toj naliiji — »kapetaniji«. Kako je Piva bila uz Gacko, navedena je tapija glasila kao i berat u »cerničkom kadiluku«. Taki berat imao je i knez u »nlšičkom kadiluku«. Izgleda da su pod beratom bili knezovi u pograničnim nahijama uz Crnu Goru, nastanjenim samom ra­ jom bez Turaka. Taki berat mogao je imati i koji drobnjački knez. ali nikako »ferman«. Po predanju manastir je podigao P e t a r Gagović i to se ime uvijek čuva u porodici, hoteći time sačuvati uspomenu njegovu. Ime Petar ponavlja se i kod knezova Gagovića, što se vidi i kod gornjega, a i iz jednoga berata iz 1143. godine po hidžretu, pa možda je i prvom beratskom knezu bilo ime »Petar«. (Bos. Vila 1895., br. 18. i 19.) 4) Bos. Vila 1905., str. 122. �Bnoj 2 h 8 T A JP E T, Dužima.) — No po narodnoj pjesmi i kazivanju mnogih Oačana aga je treći dan zanoćio na Dužima. Tako je i po piscima o agiinoj pogibiji.') Po Rašid-agi Tanoviću susretavši Doko Smajil-agu, upita ga aga: CrnaHa 38 je i kako je u Drobnjaku. Prenoćivši tu posluša Smajilaga Doka, i kad je bilo neko doba dana: Onda aga podignuo vojsku, Pa on ode selu Komarnici. Aga sjaha sa svoga konjica — Ode aga u čardak unutra; Pa se aga tuđe kurisao, Oko sebe stražu namjestio, A niz Drobnjak opremi kupčije, Te pokupi drobnjačku miriju.*)7) — Kako ti je niz Drobnjake raja? Jeste li se učinili asi, Što vam aga ne dolazi često?! Doko mu odgovori: — Dobro raja u carevo zdravlje, Nijesmo se učinili asi! Kako mnogi tvrde Smajil-aga je kod Dokove kule razalpeo čador i na Đokov prigovor, što ne ide u jedu!« No po pjesmi i općem pisanju Smaiil-aga je za­ noćio u Đokovoj kuli. Iza večere Smajil-aea zaturi povor s Dokom ispitujući ga za prilike u Drobnjaku. Po Rašld-agi Tanoviću to je bilo u kuli. Kad je noći po akšamu bilo, Aga pita Malovića Doka: — Vjerna slugo, Maloviću Doko, Što te pitam da mi pravo kažeš! Je 1’ se Drobnjak asi učinio, Haće 1’ dati carevu miriju? — Dragi aga, kad me za to pitaš: Ako selu Komarnici siaeš. Te ti sjedeš u čardaku svome. A niz pleme opremiš kubčiie. Pa pokupiš drobniačku 'mirim ; Ako sobom p<?. plemenu pođeš Ti bi mog’o, aga, počinuti! U tebe je maleno, družine, Jera ti se Drobniak odmetnuo, I caru se asi učinio ^ Zamuti ga kuća Petrovića, A odmetnu kuća Karadžlća. Smajil-aga i Doko pušeći i pijući kahvu dugo su sjedili i razgovarali se. Doko mu je iskazao sve. što *) Po Maksimu Bašoviću s Poščenja — kako mi reče navedeni Franjo Mišetić — Smajil-aga je išao praveći kratke konake — razvlačeći hod. Po njemu je s Goranska aga okre­ nuo lijevom stranom Komarnice preko Rudinica na B r e z n e , gdje se sastao s Baukom i Nišićima. koji su došli putem preko Gornjeg polja, Šipačna, Jasenova polja, Žive i Javorka, i do­ šavši na Komarnicu do Duškog mosta prijeđu na desnu obalu, te preko Duži, Kutnje njive i sela Komarnice dođu na Pošćenje. No po nekima tada i nije bilo puta preko Javorka, no preko K r n o v a, kuda sii Građani s Baukom i došli na Pošćenje. °) Po »Obzoru« Doko je izišao pred kulu sa 20 momaka da prihvate atove. Dotjeravši aga do pred kulu nazva: »Dobar večer, Marijane!« na što mu Doko odgovori: »Dobra ti sreća, aga, i dobro došao!« Smajil-aga odmah nastavi: »Vala. Ma­ rijane, ne rodi bula turskoga sina, da osveti Mahmut-Pašu Bušatliju do mene jednoga«. Doko odgovori: »Tako ti je Aga megdan i Krajina donijela«. — Kao što je naprijed navedeno — po Dr. F. Šišiću — Smajil-aga je iza grahovske bitke (1836.) na Dubrovsku, gdje ga je Doko s glavarima sreo. tako usklik­ nuo i pohvalio se Marijanu. I ovdje se ne zna — ko Ima pravo: ili Šišićev Drobnjak, ili Cerovićev pisar?! Kao što je već rečeno — Gačani ne znaju ništa o toj tobože aginoj hvali. I I I I .: f : No po Mujagi Dizdareviću idući aga s družinom: Treći konak u Drobnjake dode Tankoj kuli Malovića Doka — Tu je aga na konak panuo, Tu je Doko agu dočekao; Dvije noći i dva dobra dana — Sve on gleda što s’ u Drobnjak’ radi. Onda pita Čengić Smajil-aga: — 0 , moj kume, Maloviću Doko! ' Sve on gleda što s’ u Drobnjak’ radi. Đoko mu odsječito odgovori: - > e znam, kume, Čengić Smajil-aga! Ne vjeruješ Maloviću Doku, Ni vjeruješ Mimović Bogdanu,8) Ni vjeruješ Pićuriću Zeku, — No vjeruješ Karadžiću Šuju, I vjeruješ popu Goloviću, I vjeruješ Hamzi Bašoviću, Koji će ti satrovati glavu Kod vladike crnogorskog knjaza. Boga mi su isprosili vojsku U vladike Petrovića knjaza — Na Drobnjak će tebi udariti. Smajil-aga saslušavši Doka zakle se dinom i imanom, ako slaže, da mu nije na dva rama glave. Reče mu da će sjutradan, čim svane i ograne sunce, opre­ miti svoje kupčije niz Drobnjake — neka kupe groše i harače, a — nek’ u miru naša sjedi raja, jer da mu se čini — te smutnje u Drobnjaku nema. Đoko mu uz­ vrati sliježući ramenima: — Moreš, ago, i kako ti drago, Tvoja volja, a tvoja uprava! Kao što je uveče rekao, sjutradan čim je svanulo i sunce granulo — Smaiil-aga je okupio svoje kupčije i spremio ih niz Drobnjake: Sve na jaipte na svoje knezove. Razmilivši se kupčije po drobnjačkim selima kupili su harač — Od dne do dne za nedjelju dana: Sve mu kupe krave i volove. t 7) Bos. Vila 1902.. str. 96. — I po Jeftu Glušcu Smajilaga je odsio u Komarnici u svome čardaku, a tako izlazi i po kazivanju nekih Drobnjaka, po kojima je Smajil-aga sporo hodio konačeći od sela do sela. 8) Po Dizdareviću je »M i m i v i ć«, no po Gaćanima i Drobnjacima Mimović, kako je gore i uneseno. Po njima MimovićS ima na Jezerima, a da su s Pošćenja od Abazovića. No u opisu Drobnjaka od Sv. Tomića ne spominju se Mimovići niti Mimivići. (Naselja srp. zemalja, knj. I.). �Organa 34. r A JPET. A kupe mu debele ovnove, A kupe mu pare i dinare. Skuipiše mu petstotin ovnova, I stotinu krava i volova, A u pare dvjesta maidžarija. Oni nose, Smajil-agi daju — Od dne do dne za nedjelju dana.®) ' Smajil-aga je po navedenoj okrnjenoj pjesmi s Rudinica također došao treći dan » u pleme Drobnjake« na Duži: Do bijele Malovića kule. Smail-aga tabor učinio — Stade kupit’ groše i harače. Po toj pjesmi Šujo Karadžić metnuvši glavu u torbu uputio se odmah k Smajil-agi na Duži, čim je saznao za njegov dolazak. Dotjeravši konja do pod Đokovu kulu — sjaha, pa smjelo udari kuli uz skaline. U odaji su sjedili Smajil-aga i Đoko razgovarajući se o uzbuni Drobnjaka i kupljenju Moračana i Brdana za pomoći. Uljegavši k njima Šujo prekinu govor začudivši se Sm a­ jil-aga njegovu dolasku, a još više Đoko, jer — znade Đoko o čem Šujo radi. Šujo se agi smjerno, pokloni i pristupi mu ruci — poljubi ga u skut i u ruku. Izmaknuvši se turi ruke na^oružje — bojaše se da će umrijeti. Smajil-aga ljutit plane na Šuja i stade ga grditi nazi­ vajući ga »očiglednom kurvom«. Srdito g a upita jza Novicu i M irka: — Zar s’ ih, kurvo, u Brda spremio?! šujo se ponizi i stane se braniti progovarajući »stidno«: • Ti si v o lja n zborit, gospodai A to laž$ laže Maloviću Đoko! -Naučio da mu blago davaš. Kunem ti -se, a vjeru ti davam — Dok je tebi u Drobnjake Đoko, Vazda će ti pđmetati raju! U illtlllLL Ublaživši svojom luka'YŠtinom Smajil-agti i oprav­ davši se kod njega — aga mu povjerova sve, te ga je Šujo pratio do na Mljetičak.*10)'>I po Dedu Mašnjiću Šujo čuvši za agin dolazak — '»uze nekolika druga« i uputi •) U navedenoj pjesmi Mujage Dizdarevića iz Korita. 10) Bos. Vila 1905., str. 122. i 123. Bpoj 2. h 3. se -k Smajil-agi na Duži, gdje dođe »-noći po akšamu«.11) No po Rašid-agi Tanoviću i Muj-agi Dizdareviću nema govora o šujovu dolasku na Duži. Nema ga ni kod M. T. Tomića u biografiji Šujovoj; tamo stoji — »4. okto­ bra 1840. izašao je Šujo na sek) Pošćenje i tu dočekao Smajil-agu.«12) No po » O b z o r u « vojvoda Šujo je odmah pošao na Duži, čim je čuo za dolazak Smajila g ta k o d kuće kneza Doka, gdje se aga izviče na nj, i Šujo opravdavši se nekoliko »jedva izmakne — ode kući.« A Po »K o 1u« Đoko doznavši za Smajil-agin do­ lazak na Bezuje, javio je to Šuju -poručivši mu, da bi dobro bilo, kad bi ga drobnjački glavari dočekali na granici. Šujo se odazove i s Dokom ode u susret Smajilagi, koga doprate sve do Duži gdje aga udari tabor;1*) Da je Šujo izišao agi u susret niko ne kaže, a da je Šujo prevario Smajil-agu — osobito poljubivši ga u ruku, Čim je i Smajil-aga iznenađen bio — to i Drobnjaci tvrde. Ali po Jeftu Glušcu odsjednuvši Smajil-aga uKomafnici i namjestivši se u svome čardaku, došao mu je tu Šujo Karadžić sa Milanom Zarubicom. Ugledavši ga Smajil-aga poviče — »Jesi li doš’o, Šujo mahniti?!« i na agine prijekore, grdn'u i prijetnju Šujo se svojom Inka^tinom i pretvaranjem nekako opravda i umiri Smajmagu.14) Po Mujagi Tanoviću to je svfe bilo na Pošćenju. (Nastaviće se). u ) Bos. Vila 1901., broj 6. i 7. 1J) Godišnjica XXX., str. 131. u ) H. Kolo IV., str. 174. 1 175. 14) Po drobnjačkom pričanju o Joku Đurdiću izgleda da je Smajil-aga odsio u Komarnici. Kažu kako je Joko natjerao tovar sijena na konju preko Pošćenja mimo agin logor. Smajilaga ugledavši sijeno upita — »Ko ono goni sijeno?« Odgo­ vorivši mu da ga goni Joko Đurdić, naredi im, neka sijeno svrnu i otovare. No Joko se opre, da ne dS sijena bez krvi. Ako je ovo tačno, tako se mogao Joko jedino ponašati, ako je Smajil-aga panuo u svoj čardak u Komarnici, gdje se s druš­ tvom zadržao na teret sela, te je 1 Jokovo sijeno potrošeno, pa ga je nakon agina odlaska na Pošćenje gonio kući za potrebe. Inače se taj Jokov postupak ne može razjasniti, pošto se isti- Joko nakon Smajil-agine pogibije nalazi kod Ali-paše u Lipniku, kako će se vidjeti kašnje. XaMAMja Mynnfc, yMHTe.ib: HOBE IIIKO.IE. M o t o : »y cB’jeiy MaiuHHe, eaeKipnKe, o-rpoja, y cB'jery Kyjrry.pc, nojc cc ;iaHac jkhbh : IIoMohy y«a hji ’ noMohy 3HOja. BopOa 3a oncTaHaK cbc napoje 6ym< Aa initoJiyjy ,ojcu.y. Aa nociaHjf n>yAn!« »CaBjeT oseBMMaa ofl MHpae-CaiJiBeTa. U paaBHTKOM oiihe itynType paaBHjaua ce h niKOJia. H uiKo.ia ce pa3BHja iiocieneno. Hhm cy Bpnjeiie n npnjiHKe nonaaajie noTpe0y niKOJie, oHa ce Ty h noflH3aJia. Ca pusbhtkom KyjiTyp6 jtyACKa ce CBHjecT tuko iiocTeueHO 6yflH.ia, Aa ce ocjehana noTpeba, m MOBjeKy Tpe6a JbyacKO o6pa30Bau>e. jtaHac neMa uo.ne Kyjrrypnor napoja, koju ueMa CBojHx uiKO.ua. y obukom cejiy, y eBUKOj uehoj MaxaJiH Tpeća ocHOBiia uiKOJia. H uito je HapoA KyjiTypno javH, 6poj My je niKOJia CBe Behn h re cy niKOJie c®e (jojte h HanpeAHHje. CBe ce y c®HjeTy ycaBpmaBa, na h niKOJia. Kano ce Hama 3eMJba OKpehe, onaKo ce CBe Ha moj Kpehe, pau n h HHmTa ne MHpyje. B hjio je Bpnkua cy ce napoAH nyAHJiH CyHiiy Kao HeKOM 6o5KancTBy, a Aanac 3HaMO Aa je to nečecKO nijejio Koje Aaje CBjeuocT h TonuHny. ^ a n a c ce hh Ham o6miiiH HOBjeK He nyAH pa3HH>i KyjiTypHH.u (TexHznkhm) TeKOBniiaMa, aa Koje je meroB oiaii; mhcjiho, fla je »mejTaiuiyK«. H nam HOBjeK ^ an ac ocjeha Aa jkhbh y lieKOM hobom BpeiteHV, aa ne hchbh caM 3a ce hjoi y oix)joj ycKbj 3ajeAHHAH, rio Bjepn hah no pOAy, jeMe, �Bpoj 2. h 3. fA JP E T, Hero rneja rniipe h jajbe, bhjh j a je uiaH jejHe BejiHKe, JKHBe 3ajejHHiie. lipnje 20—30 rojHHa Haura cy ce Jbyjn chjiom HaroHHJiH, j a uiKOJiyjy ^jeny. //aHac Ham Hapoj caM o j čeče Tpa>KH mKOJiy. H cejtaK mojih BJiaer, j a My nojurne mKOJiy h oh 3a my acpTByje kojihko MO*e. y Hac ce 3aTO nojHacy nncoJie. . . Hh micojia He MHpyje. H 0Ha ce npeMa noTpe6aMa KyjiType MHjema, ycaBpmaBa. Hobh BnjeK johoch HoBy IHkojijt. Ba*HH cy 3ajiiHH KojH cy jaHac nocTaBJbeHH HoBoj IIJkojih. IIyHO KojemTa TpeOa j a ce caBpeMeHa h nanpejHa yHece y uiKOJiy. y KyjiTypHHM jpaca/Bana jaHac HMa mitojia pa3JIHHHTHX THHOBa, C pa3JIHHHTHM CMHjepOBHMa. OcHOBHe, na nene h cpejme mnoJie jHjejie ce na rpajcne h ceocKe, npeMa HannHy »caBOTa y cejiy h rpajy. BehnHOM ce JHjejie nmojie oner na MymKe h jKeHCKe. y tbeMaiKoj, y MaHxajMy HMa mKOJia noceOHo 3a aapoBHTy jje jy . y MHHxeny yciaHOBHme HOBHjn nejaro3H t. 3b. pajne mitojie. Y AMepHjH jaHac oner noKymaBajy ca t . 3b. »caMoynpaBHHM iDKOJiaMa«, rjje ce yieHHtiKa opraHnaapiija OpHHe roTOBo 3a cBe. H t. j . IIIkojih je noTpeOHO h jom Tano, h. np. Mejjinnnn. 3aTo ce no lUKOJiaMa y KyjiTypHHjuM 3eMJbaMa nocTaBJbajy »ihkojickh Jbenapn«. y EHrjiecKoj h AMepmra Hjy h jajbe. /Ja ce noMocne nejaromKOM pajy, nocTaBjbajy ce noceOHH »mmticKH ncnxojio3H«. /Ia ce oneT Gjnje Haj cJia6yH>aBOM h cnpoMamnoM jjejOM, Ty cy t. 3b. Schulpflegerai imtoJCKe CKpGHmje, HHja je 3ajaha jom H-nyBaTH Be3y H3Meby jo n a h mnojie, na »bamte Tpne3e«, raje ce xpaHH chpoManiHa MJiajeac. ** HaMa MHoro thx p ^3hhx niKOJia He Tpeoa. Mh cmo Ha noHeTKy pa3BHTica KyjiType. Y Hac iiena 3ajejno yne jjena pa3JiHHHTHx cTajieaca. Mory na yne aajejHo japo-EUTa h cjia6o HajapeHa jjena. Hena yne 3ajejH0 HMyhna h cnpoMamna jjena, »ročnojcna« h OHa »HHacer« cTaneaca, to je h Gojbe h naMeTiinje. Ajih h nama niKOJia rpeGa j a y HHTe.ieKTya.THOM h MopajiHOM norjiejy Kpehe Hanpnjej. .Mh cmo janac, j a peKHeMo, Ha npary HOBora joGa. lio kpbh, no je3HKy yjejHHHO ce Ham napoj H3 pa3imx cjio6ojhhx h HeocJio6obeHHx KpajeBa y jejny jpjKaBy, KpajbeBHHy CpGa, XpBaTa h CnoBeHaja. To je yjejHH>eH>e Hamnx njieMena. Pa3.THKe cy oerajie caMO y njieMenckom HMeny, h c a j ce Hacrojn, j a ce 36JiHHcaBaMo, yno3HajeMo, j a naM HHmTa He OMeTa npaBO yjejnmeibe. y npBOM pejy Bajba j a naM je jaHac niKOJia, HHCTo n a p o j H a K y j i T y p H a h h c t h t yj h j a. H nam Hapoj HMa CBoje BJiacTHTe ocoGhhc, a Te ocoćHHe TpeGa j a mnojia hoch y ceGn. ^ocKopa je to jpyKMHje Chjio. ^ ok ce nam . Hapoj-y KpajeBHMa npeno ^pmie a joHeKJie h npeno Ca®e HanHOHa.THo cjioOojho paaBHjao, jOTJie cmo mh y Bochh h XepHeroBHHH ocTajin y nyjHHM npn.THKana. Bjepe cy Hac, na npena TOMe h mhoth paj, jnjeJiHJie. j a jkhbhmo CBann o cečn. C jejne copaHe HMena »TypnHH« h HaMCTHyro »BommaK«, c jpyre CTpaHe XpBaT-KaTOJiHK h Cp6HH-npaB0CJiaBHH. HaHHOHajiHo je HMe Ghjio Be3aH0 ycKo c BjepoM. TybHHy je to 6hjo mhjio: — 3aBajn, na BJiajaj!« — ajiH ce to naMa CBHMa ocBehHBaJio, a Hapo'iHTo MycjHMaHHMa. JKHbhcmo .jyrH hhs rojHHa’ »čBHjeT caM 3a ce«. CtpaHa 35. H nncojia je ocjehajia Te pa3JiHKe. OcHOBHa niKOJia (jpjKa®Ha) Mopa.ia je Ghth rjiyxa npeMa najHOHaJihom y3rojy MJiaježKH, na 3aT0 ocoOhto y cpejmHM mKOJiana ce oiiaJKaao MinaBo mapeHHJio. Ilira je HajonacHHje, Tpe6ajio je 6hth joGap XpBaT, j a MpoH Gpaia CpGmia hjih oOparao. Bhjio je iiacTaBHHKa, KojH cy Tane yOHTa’mo HajHonajino »ocBemTeae« h CHjame Mp>Kibe Meby pobeHOM GpahoM yramaBajiH, aJiH cy TaKH Ghjih nporomeHH h Ha mnx cy HapoHirro na3HJie aycipo-yrapcKe BjiacTH. TaKO cy ce aOHopMajiHO HcnojbaBajie h pa3JiHKe no Bjepn. H Ty cmo mh MycjiHMaiiH ojHHjejiH najTaibH Kpaj. Hohito cmo k CaMH KpHBH . .. J l a H a c c th m »pa 3 JiHKaMa,« T p e đ a j a n p e c T a n e . IIoc.THje OcjioGobema HacTajio je jpyro BpnjeMe h Jbenme npHjiHKe. Jlanac y Hcffioj IIIkojih TpeOa j a Tene h HauHonaJiHH y3roj uopnajiHO. /lanac y 3rajaMo MJiajesK y jyxy CpaTcne jbyOaBH — OpaT je mho, Koje Bjepe Oho — y najBehoj cHomjbHBOCTH. Obh cmo y c^OMe h CBHMa naM je HCTa joMOBHHa. Pa 3JiHKe y iiamHM nauHOHajiHHM HMeiiHMa ne TpeGa j a OMeTa.iy jejHiiCTBO. Bn.ia jBa Gpaia, 6 .TH3 aHii,a, HCTa hx MajKa pojHJia. JejHOM najje.Ta HMe CpOHK, jpyroM XpBaT. KojH joj je jpavicH? H Meby coGom TpeOajy Opaha j a JKHBe GpaTCKH. Jlooap je CpOnu kojh bojih joOpo Gpaia XpBaTa h. oGpaTHO. /JoGpn cy 060jnua, cawo ano paje 3a joCpo yjejHibene Han 3 ajejHHje. H MycjiHMaHcKa oM.iajHiia Tpe6a j a ce y Tone nor.iejy Haunoiiajnio onpejnjejLyje. He cMHje ja ocTaHe o c a MJ b e u a . Taico Hauii0Ha.TH0 y 3rajan>e boje npanoM yjejHH>eiby h to je npBH 3 ajaTan name H obo IIlKo.Te. JbyjcKH yM ne Miipyje. P ajn, napejyje. Cisapa ce HHBH,TH3aimja. OBa oneT iipeoOpa^aBa ČBHjeT. Kojimca je pan.niiKa H3Meby 5KH®0Ta h paja h. np. namera HOBjeKa ir OHora y jejHOM KyjiTypirajeM MjeCTy HHBH.TH30Banor cBHjeTa? iipBii Tevejb jaje hhrhjiHsannjH h kv.tt.vph TipocBjeheHOCT napoja. HajBehn je creneH HHBii.TH3aniije nojnhH Hajmupe napojHe cJiojeBe. »HoBjeKona je cnara Ma-iena« — neJie HenpocBjeheHH. »noBjeitoBa je CHara orpoMHa« — Bejie oneT npocBjehenn. /lanac nonjeKOBa pyica 6ynm Gpja, nojHJKe MOCTOBe npeno mHpoKiix nanaja, napa Hac B03H h ejieKTpHHHa cnara, a BHuie nac jieTajy aepon.iaHH Kao nTiine. CHara TexHHKe janac totob KyjiMHHHpa. H mh to- CBe ToeOa j a ocjermio, j a npnMaMo. 3aT0 je h namoj Hoeoj IIIko.th. Ra^aii 3ajaTan H H T e«ieicT yajiH o n o jH 3 aH > e n a m e r a noK O Jbeiba. Taj n a j Tpefia j a Gyje caBpeMeH, MojepaH. Ajih imje Hoboj niKo.Tii capxa cana hhcMeHOCT, (bopMa.THCTHHica nHCMeirocT, j a ce Harnoj jjenn nrro BHme HaTpnaiy r.Tane nmo.’icKHM npejMeTHMa. Cnpxa je HoBe niKOJie Miioro Beba. Ona nje BmneMy iiH.iby. Mptbo c.tobo y canoj Teopnin janac He 3HanH niToroj. TpeGa pa j a h oneT pa ja. H Ha paj, TpeGa na mhc.th Hona IITKojia, TpeGa j a ce y moj KaKC sejiH Teopr KepmeHmTajHep, jmeMa’iKH nejaror: »pajh . cTBapa, icpehe, Kyma, TeKy HCKycTBa h jojkebJbajn«. Mh cmo Jbyjn. HnaMo h jym y h cpne. y cpuy TpeGa j a hoćemo jo6poTy. 3 a jiy j je ona Hama HaoGpaaceHocT, aico naM HHje h c p h o, o n .t e m e h>e h o.: HajGojbu je onaj, Koju je yncTHHy naj6ojbH CBojnjf cpjeM h jynioM,- a He omij, icojn je caMO najnHCMe- �Ć tpana 86. Jja ce HacTaBa He ocaMH y xo.vie paay uoMaiKy joj pa3Ha Apyra cpeACTBa Kao KyjiTypne HiicTHTyn,Hje. Ty cy »uiKOJicica ^ a i K a k h>h ik u h p a« Kojoj je 3a/i;aha a& ce jjaipma Aajy 3a0aBHe h noy4iie KH>nre 3a 'iHTaae. CBpxa je Tora nirraiba, Aa hapK cjioooaho pa3BHjajy cBoj iiHTeaiirem paaimM anaibima h ^a ce MopajiHO onJieMen>yjy. Ha^ thm ce MHTa,H>eM boah KOHTpoJia u aHCKycHja o HiiTaH>y. Tano ce /ijeu,a yqe Aa Onpajy h nadajte caMo AoOpo iuthbo h Aa ce npHBHKaBajy h nadajte caMonaoOpaaOn. T y c y n ^ a H K e H a y ’i H e m e T i b e eKCKVp3Hje. Je Ane cy y CBpxy yno3iiaBaiba cBora Kpaja h AapoBa y CBojoj okojihii,«, a Apyre cy, Aa iienrro BH/ie^-iia ApyroM MjecTy hito je KyjiTypa hobo Aana, a omi to He.\iajy y CBOMe Kpajy. /JaHac Te eKcKvpmije HAy y iiac h ^ajbe. .ZJojiaae fljepa>H3 pa3ioix icpajeBa iiame KpajbeBHHe y Apyre-KpajeBe, y cppxy yno3Hanaiba flOMOBHHe u Opahe.c 'Je^HH ApyrHMa 0HBajy tocth. /tjepa ce Beh thko y'ie rofeTo)by6jby h 30Jiii'/KaBaay. Ty je h HiHpoKa opraiiH3au,Hja ,H p / m t b a II o £ m ji a t k a UpBeHor KpcTa. T olje aPjhitbo hib TepnapiiOHajiHor KapaKT^ia; xyMano 11 upao Kopneno. Ono iiponanipa y niKOJiaMa 4OBjeKOJby0jbe, noMarau,e H. rop6yHOB-nocaflOB: Bpoj T A JPET. HHjH. r.iaBHH je 3aflaiaK HacTaBe yonhe a h njejioKynHor niKojicKor y3roja o(5pa30Baibe Mopajnior KapaKTepa (cTBapaifce jane Mopanne Bojte koa niKOJicice MnaAeacH — fla je cKJiona Ha AoGpo). ToMe y raaBHOM TpeOa Aa BOAe cbh HacTaBHH npe^MeTH y iukojih m h>hxobo rpafliiBo ir iia'iiiH oOpa^e TpeOa ;ja ima y r.TaBHOM iy y3rojHy TeHAeHAHjy. To ero iboah najBHHieMy HHJby jbyACKor y3roja — K y jiT y p iiO M yje^H H > eH > y. h 3. je^aH Apyrora. Ty ce ocoOhto HCTH4e ocjehaj h jby6a b 3a MOBjena y onhe. To apymTBO yHocn y niKOJie: ihkoji. anoTeKy, y.\iHBajiHmTa, KynajmniTa, niHinaibe ciipoMaume /ijeiiie, noMaraae cHpOManiHe /ijeue y xpaHii h o/ijeha h t. a. ZlaHac ce y Hac no'ieao h ca t. 3B. \) a 4 k h m Kii HHMa (eTH4KHM OHocKoiiHMa). tbHMa je 3aAaha ABOjaKa: hihphth Kpyr Ajeqjer 3iiaita tjjHJiMOBHMa pa3imx KpajeBa CBHjeTa, MiHBOTiiiba, OiiJba, TBopHmja h t. A- Te MopajiHO BacnHTaibe npHKasHBaibeM caAp®aja /ioGpiix npH4a 113 ljenje cBjeTCKC KibHVKeBHOCTH. Ochm Tora Tano ce Ajena y BehiiM rpa^OBHMa oabhKaBajy, Aa ne noxatjajy jasna KHiia 3a OApacuie, Koja BehnnoM p^aBo AjeJiyjy Ha MjiaAesK. 'Banica Kima nocToje koa Hac y 3arpe6y, Beorpa;iy h y CapajeBy. y HOBHje AoOa koa nac ce y mkojia-Ma rajn m m y ni k h p y 4 h h p a A- H,hjb je Tora pa;ia: paaBHjaibe onhe py4He cnpeTHOcTH h BjeacOaibe y ynoTpe6H opyba (anaia) HapatpmaibeM cTBapH, KojHMa ce Bjeiltoa oko h cMiicao 3a. oOjniKe, oOpaayje nojba 3a paA h ii,HjeibeH>e pa/ia y onhe, noACTmie Ha caMOpaflK>y h na'/KH»y, npHBiiKaBa Ha MapjbHBucT ii HCTpajhoct, Ha pefl, TannocT h 4HCTohy Te npnnpeMa' Ha iipaK34i4Hy npHMjeny pa/ia' y H\irooTy. Tano 11 nama Hona UlKOJia iiocTeueiio, ynorpe6JbyjyhH paana KyjiTypiia cpeACTBa, H^e cbomc ycaBpmaBaH>y, ;;a npeico ibe oOacja cBjeraocT IIpooBjeie h yHece pHBH.iii3anHjy y Hajumpe HapoAHe perone Ha'iLie 6yAyhHocxH. T hm cBOjHM pa;iOM Hoisa LLInojia Tepera occOht©- y4iiTejba. 3aT0 TpeOa HOMaiKeMO cbh namy mivOJiy, Aa joj cxBaTaMO lbcne 3a;iaTKC, ^a naM HBje.Ta h Haiipenyje. E p H i.ll :jW liU L š IIP RH II, — BOrAJb. iKHBeo je y riepsiiju c,iaiiHU \ npniip Typnpii. /IpyrH cy MyApapH roBopHJin iipiiHHy, Aa 40©eK Hnao je HeKOJiHKO ABopapa, yKpameimx 3JiaT0M 11 vKHBH 3a to, Aa iuto Oojbe ca3Ha 0 cBeMy, iuto ra AparHM KaneibeM. rioApyMH ABoppa Ohjih cy KpnaTH OKpyiKaBa, — Aa caaHa oa uera je cacTaBJbeHa nama oypaAHMa HanyibeHHM 3jiaT0M h cpeOpoM. V 3h.mckhm 36Mjta u neiOo, h 3Be3Ae, h Onjbe, a Tauo iicto h caM OauiTaMa ABoppa pacjio je nmnio peTKo pacTiiibe h 40Beiv — Aa cEe nponHKne, Aa CBe ucnuTa h Aa oisy Ohjih cy boaockou,h MHpHUiJbiiBe eo^e. iipnpoAy pa3a0epe ao y HajcHTHHje 4ecTHpe. JlaKpAHjauiH, rJiyMRH u My3HKaHTH BecejiHJiH cy Tpehn cy MyApaun roBopnjiH, Aa je ikhbot 40iipHHua; necHHRH cy 3a ibera khthjih cBoje iiajjienme iseKy 3a to, Aa kophcth ApyruM jbyAHMa, h Aa je necMe, y KojHMa cy cjiaBHjin iberooio OpracTBo h J ie - uajBeha cpeha 3a 40BeKa, Kao ihto je npHHii, — Aa HOTy iberoBHx iKena. rpaAH ihnone, OoJiHime, CKjioHHuiTa, OeciuiaTiie Tpne3e Ochm Tora na iberoBy je ABopy /KHBejio HeKO- h AOMOBe 3a lipeHohHiuTa iienpocBeheHHx, OojiecHiix jiiiKo MyA,pau,a, Koju cy cemuni 4HTaBe ro;iHiie na;i H CHpOMaUIHHX JbyAH. pa3HHM cnHCHMa h KH>HraMa. A ueTBpTH MyApauH cy roBopHAH, Aa je 40Be4HjH ITpHiin je BOJieo Aa pa3roBapa c ibHMa; ocoOhto VKHBOT 3a to, Aa ce nacjiai)yje; h Aa je 3a 40BeKa je Boneo na hx pacnHTyje 0 tom, 3auno -je AaT vrhbot najBoha cpeha y tom, Aa ce Hac.na^yje JienoTOM npn40B6Ky h y 4eMy je najiieha pa^ocT h cpeha aa 40- poAe: TpaBa, UBeha, ApBeha, HTiipa, 11 cbhx Jiennx BeKa yonuiTe, h 3a rnera, KHe3a, Hanoce? cTBapn; Aa ce iiacjiabyje imaBHM neOoM h aiaTHHM HeKii OA MyApapa OAroBapa.'iH cy My, oOhmho, 11a cyHamueM; Aa ce nacjiabyje cBojOM cnaroM, 3Apauto, Aa je 40ReK.y ’/Khbot 3a to, na Oyae ihto je Moryhe jbeM h OoracTBOM. MyApnjH; h Aa je najceha cpeha 3a MOBeKa y TOJie IIpHHA je naiKJLHBO cjiymao MyApau,e h Aa Oh Aa camia 3a HajMyApnje MyApau,e, iuto hx HMa na cBeij h Aa Tane MyApau,e casoBo ceOn, Aa oa h, hx ynH, hm y4HHiio no bojbh, paaroBapao je c MyApnM jbyAHMa, H3y4aBao je paane nayite, rpaAHO uiKOJie h iia Aa nanocJieTKy 11 caM nocTane najMyApHjH Mehy OoAUHpe. Aah My je iiajnoBOJbHHje Oiiao' oho, hjto cy najMyApHjHMa. �Bpoj 2. h 8. » r A J P E T« OrpaHa 87. peMH ohh My^paim, icojn cy ym na, Aa noBeit jkhbh AHBiiy necMy 3HaMeiiHTor necHHKa OnpAy3a. Bhjio je na to, Aa ce nacjiahyje, Aa y?KHBa. yjKacno cjiymaTH iteroBo neBame. TypHpn je 3acTao, 7 JeAHor jien^r upu.TeTJber jyipa meTao ce npnnu, ajiH Kano Taj npocjaK nnje Morao nhii aa jbhm, oh Iypupa najjieiiuiHM oar^a^cKHM y.anu,aMa. ce y'miiHo Aa ra HHje hh BiiAeo h ornuiao je Aaa>e. ita yjim;aMa iioa 3JiaTHHM 3panaMa cyima, jacHO Ajih ra je npomjio eeceno pacnoJioJKeme. na je cy ce enjaiie pejie xpne noMupaapH n p^M y TajbH- yCKJlHKHHO: raMa iipuflaBa^ja; na yjiHpaMa KpeTao ce napo# hh— To rAyno cyime JKeiKe Aanac HecHocHo! TaenM roMMjiaMa; naaBe, 3ejieiie h upseHe oyHAHH,e Tla je noxHTao y ABop. Ty, OAaxHyBiiiH, noaBao TaKcije cy ce cnjajie na cymiy. Jlene, BiicoKe, aara- je CBora OJiarajniiKa, na My peKao: CBTe ManrojiMje na^BHJie ce na/i, yjiHpaMa, a BOAa je — Othah y rJiaBiiy yjrany, tamo hem bhactii hecejio >icyoop]ijia y BOAOCitoiiHMa. CTapor rpoaBor čorajba, — noAaj My jeAan 3Jiaia.H llpHHjj, ce je ocehao ahbho. Cae ce je cjaao, cBe noBan;; 3araM hem HaHhH Ha weHy c Ma.uiM AeTece je becejiHjio h MHpncajio oko mera, a uh ca.\i ce je roM, — moj noAaj ABa 3Jiaraa hobija; oiiAa hem bhocenao Kao Aa ce noAMjiahyje; h ćemo ce Becejmx ABth Aa y3 AJ'Bap orojn bobck h Ce3 pyny h fteo nory, AaHa MJiaAOCTH. Bho je aa^oBOJbaH obhm, peaHM — meMy noAaj Tpn 3JiaTHa HOBija. CceiuM, a >khbot My ce yiiHHHo A&BaH. Oa Tora AaHa yBeK, kaa ce je npinin Typnpn . M roTOBo Ha raac roBopHO je y ceOH: »Kanae ah- meTao no rpaAy, upeA P>hm je imiao c.iyra, ko]h je Bari AaH! haKBa npHjaraa Tonjiuia!« paBAaisao MHaocraiBy ii 3anoBeAao npocjau,HMa, Aa Cycpeo je Majio AeBojne oa neT roAHHa, y canoj rce yAajte noAajbe, Aa nx npHHn; He Oh BHAeo. KomyjbH4H, nytia'iKO h py.MeHo. Memyjio je iipcmh y ycra h norjieAajio Bpjio osOHJbHO Kpo3 npaMeme * iijiaBe KocHAe, Koja My je naAajia no >ieJiy, Ayry3a IipmiAa cy ronopnjm, Aa nocraje cee Sojbh h OpaAy .KHejKeBy h 3JiaTOM HSBeacHe xajbHHe na ffieky. MiiaocTHBHjH J 'iypapH ce careo, nojby0no AeBojne h Aao My y f>yny ‘ n ^ x_ A»a 3Jiama HOBiia CBaKH Aan cy hchoa meroBa ABopa paaAaBaJiH o H " xpane h HOBapa, TypHpn je ypeAno cKAOHHuua aa :■ ■3a™ Je cJ cPe0 A8,1W H r0» 1Ha' CHpoTHiby, 3a ciapne; k cHpiie y*oeime, 3a Coaecspao pyacHa,: y APuH>AiiMa, Myrajix o<iHjy h MHoro_jnJ.e H gorajbe . iiera-Ba JiHpa. MajmmaH je CTajao c onpyaceHOM pyHenojH cy ABopjaim y ajibh ocyhiroaAH iipniipa kom h roBopHO ocopHO, ynpaBO kao Ha6yoany :ieKU,njy. to, mio pacnna CBoje 6oracTBO Ha Te »OaAaBajmje Aa Hena oii,a, Aa My Mara. JMnpe, Aa nna ceAMo] ioc.TcibaKe«, Kano cy ohh 3BajiH cHporaH>y. Opahe h ceciapa, h Aa sa'Tpn AaHa Hnje nimiT. Ohh Cy pa3a6HpaaH, ko h 3amio aoOhbe y ABopy lipHHA ce je HaMpmrao h Aao wy jeAaH 3JiaTaiiH0Ban. noKJioHe, h 'iecTO cy AomaniapajiH npHHuy, Aa ce th - llpomaBiuiM neKOjiHKO Kopana, bhah CTapor npo- h th Ji>yAH npeTBapajy, Aa cy OojiecHH h Oorajbacra, cjana, noAepana, rpOaB'a, Kojn ce npn6no y3 Aysap HJiH cy Jiara-iii Aa cy yAOBHii,e h CHpoTe, cano Aa h ^SAHcao. BpaAa wy je BHOH.ia Kao npjbaBa KyAeJba, Hcnpoce HOBapa. IIpHHn; hm je yBeK OAroBopno Ha to: a ohh cy My Onjie 0e3 TpenaBHija, Kao nyKoraHe Ha — Mojihm Bac, ocTaB’Te Me c mhpom; ja He Maape.THM jaroAaMa rponcija. Phm Aa pa3a0npeM, ko Mel>y H>mia roBopn HCTHHy, CTajao je h HanyK,iHM, rpyOHM r.nacoM iioHaBJbao a ko Jiaate. jeAHo, Te jeAHO: PaAehH Tano, noipomHO je AeBeAeceT MHJinjyHa oa — CMHJiyjTe ce Ha deflHor Oprala! ^Bor he sac oBora ctomhjiHyHor 6oracTBa, Aa ojiaKiua JbyACKe HenarpaAHTH. BOJte h naime. Oa npocjaiia je Aa^eno yAapa,To paiaimTHHOM. lIan je npoAao HeKOJnnto CBojnx ABopapa h pa• TypnpH My je npyatno pyKy ca cpeOpiniM hob- onycrao jeAan Aeo cbojhx ABopjaHa. Ornycrao je Tau,eM, ajiH H3 AaJieKa, jep My je Taj hobck Ono OAPpa- ico^e h MHore MyApape, necHHKe h jiaKpAHjame, koTan h paKiimraHa, noja je oa ite ra yAapajia, n a HHje jHMa je njiahao CHJiHe HOBpe. XTeo Aa ra ce AOTaime. J bahhk HHje Morao Aa yxBara Ajih imaK cy meroBH ABopii Ohah nynu AparoHOBan;, h oh je nao Ha 3eMJby, Aa ce je CTapan, c Be- peiiHx CTBapn; y ibiraa cy Kao h npe Oh.ih mhphchh .hhkhm HanopoM careo h A^rao ra. IIpomaBiun Aajee, BOAOCKOPH, ’3BOHH,iia je CJiaTKa My3HKa. IleCHHAH cy T^pnpH je BHAeo OjieAy, H3HeMoray /KeHy c mb^ihm nao ii npe neBaJin AHBiie necne, a MyApapn cy My AeTeiOM Ha pyKaMa. /l,eTemu;e je čhjio cbo y paHana HHTaJiH HajMyApnje Kanre h paeroBapajiH ca h>hm o h JiHmajHBo. MnpHO cnymTeHe raaBe, meHa je nomjia cMHCJiy HOBeHHjer JKHBOTa. aa npHHijOM, HBHeMorao je noHaBmajia MO,i0y 3a mhH npHHp je Kao h npe y*HBao y Toj tenora, jiocramy. Typnpn je nomao Čpa:e, ajiH H3iieMorjiH OjiecKy, BeceA>y h yneHOcra. raac npocjaKHibe-MajKe CBe ce je nyo 3a h>iim. TaAa Ajih HHKaAa HHje nmao y cKJioHHmia Koja je noce je 3a TpeHyTaK 3aycTaBHO h noTpaamo no noBnaAHrao; HHKaA HHje nor.neAao CBojnx Oojihhua h chHHKy, Ty HHje Ohao totobo HimiTa, h, He HamaBniH HHUiTa KpyiiiiHje, JbyTiiTO je Oapno aceHii c AereroM poTimna, HHje 3arJieAao y noApyMe CBojiix ABopa, rAe cy meroBe cJiyre no meroBoj 3anoBecTH xpaHH,TH iicKOJiHKO OaitpemaKa. JeABa je npomao jom neKOJiHKO Kopana, KaA je 6arAaACKy CHpoTHH>y. JeAaimyT, KaA ce je npHHii; meTao no rpaAy, BHAeo MOBena h 0e3 pyny h 0e3 Hory, kojh ce je npHCJiOHHo y3a 3HA- Boram je npoMyiuiHM rjiacoM, 3rpHyjm cy ce oko mera npocjapH h CTajm Aa My iiorpemiio h JKa-iocraBO nesao necMy o jbyOa©H, — 3axBa.ibyjy cbh y jeAan rjiac 3a merone neJiHKe mh- �CtpaHa 3fi. T A J P ET. aocth; Spoj 2. h 3. MHorn cy H3Meby h>hx naAann Ha KOJieHa, uiTHHa h paHe. T h ch tokho Aa yHHinTHm yCoimTBO XB&T&JIH H JbyCHAH CK.VTe Ofl 3A{ITHHX My XaJbHIia H ne 3aT0, hito ch Bojieo Jbyne, Beh caMo 3a to, uito mhKHKajiH: cahui, A& cHpoManmo npjba h KBapn hchbot, a CBe n a cBery, no tbom MHuiJbeiby, TpeOa Aa CyAe hhcto h — Hena ie 3a cbc CnarocAOBH Ayx Cbctaocth! Aah je to npHHuy Chao Bpjio HenpHjaTiio. 3arjiy- Jieno. li ja, KojH bhahm y HajBehy Ayć>HHy MOBeMHje uiHBajia ra je BHKa thx JbyAH. IllTa je aeMy Chjio canecTH, bcjihm th, Aa je TBoje MHAocpbe np o H 3 Jia3hjio caMo H3 3JioBo.ibe h MpvKH.e npeMa naTibaMa h ct&jio no ibuxoBe 3axBajinocTH! H uito cy ra ce MarpAoCn. iua.TH h flOTHuaJiH CBojHM npa&Biuc py»aaia? — To je Moryhe, — penao je TypnpH. A, na ToflHHe cy np0cia3HJie. Cjhub& o MHAOcpby npiiH'ieBOM JieTejia je no cBeTy. Hapo;i ra je CMaipao naj- KanBy caM ja JbyCaB Morao Aa HMaM npeMa thm jaAhhm h HenpHjaTHHM jbyAHMa? Ja caM onanmaBao h>h - . BehllM H HajCBCTIljHM MOBftKOM, ItaKBOr joiu HHKa/ia xoBe narae. Ha uiTa Ch Morao jom aa h>hx Aa ynHmije Chao y Ilep3HjH. hhm? To^HHe cy npojiaaHAe, — h iipami, je HanocJieTKy — E to, Aa to HayHHin, ja Te H3B0Ba h majbeM y-'ipo. n a aeMJby. II Ka,na cy ce aJiaraa kojih c iberoBHM mptbhm — Ajih. . . Typnpn je xtoo HemTO Aa naace, ajiH Te.iOM KpeiaJia i;po3 Bar^a^, 3a imim cy Hiime xh■'bane cnpo.Maxa, 3a bojckom h ABopjaHHMa, h ropno HHje AOBpuiHo, jep My je Ayma oraiuJia na 3eMJby. OIlJiaKHBa<TH CBOra ^OCpOTBOpa, MHAOCTHBOr IipiIHUa 3. TypHpna. II Ayina npHHpa TypHpHa noni.ia je na HeCo h ( TemKO je Chao /khbcth Ha cBeTy cHpoMamHOM cTajia npe^ Ayxa Cbctaocth, Aa joj npecynn no«a»vi- THpHpy. P oaho ce y Mecry EcmyCn, oa cHpOMamHHX ibH cyn. A jAyx Cbctaocth nHTao je Typnpa: aaHaTAHja. y AGTHibCTBy cy ra necro xpannnH — Ca— IllTa ch paflHo na 3eMJbH? ^ a j mh> panyH 3a THii^Ma, a peTKo My AaBann Aa jeAe. H3yMH0 je 3anaT; ajiu .\iy je 3apaAa Cn.na Bpno MaAeHa, Tano Aa ce je cBoja AeJia! TypapH je O iio^epen, M ra Cbctjih JIyx Hehe jeABa jeABHu;e xpaHHO. A a He Ch čho caM, onceHHO ce. H am aa cy ce h ocyAHTU, na My o^OBopH: — Pa3yMe ce, Kao mobćk, oho caM cAajV'Kaon Aepa. iKena h A^Aa noMp.na cy oa cnpoMamTBa. JeA\ hom paAehn np n rpaAibH Hene Kyhe, nao je ca cneJia cbh JbyAH na CBeTy. y®HBap caM y mhotom: y Aenora My3HKe, y aeiioTH Mojiix jfeopoBa h, yoimiTe y mom h yMa.no Hiije yMpo. H uje HMao ko hh Aa ra nenn hh CoracTBy. Aah ja caM^noAHrao nerapn cMporanTa neryje, n a je ocTao aojkhbothh Corajb c npenoMJbeaa yAOBiiu,e u cnpoTiimv h ACBeAeceT Mii,uiyHa on cto HiiM iioraMa. JeAHa My je pyKa Cnna yaeTa, a Ha Mn.iHyna Mojnx iioBaua noTpoiuHo caM Ha ciipoTH8by. Tpyroj je CHAa HeH3JieHHBa pana. CTao je Aa npocH MHAOCTHH>y. C noMenca HHje — IIcTHHa je*— penao je ;Iyx CBeTAOcrft^ ’— yMeo Aa npocu — Chao ra je ctha Aa Aocabyje — h hhch Cho 3ao h KaTKar th je cpme Chjio neamo. Ajih imaK OBaj nyi iiehem yhn y neOecK.y iiopoAHny. ^ r n a roTOBo hhko My HHje AaBao HnmTa. 3araM je HaBHKao Aa npyiKa pyny, Aa acaAOCTHBO he th ce Aa npeceJiH y Apyro Teno, ii th hem Aa upoiKHBHiu jom je^aH vkhbot na 3eMJbH, Aa H C K y n m u y3AHme, Aa naBajbyje h AocaI>yje npoAaBHHniiMa, ca.MO Tano paAehn HHje Mopao Aa yMpe oa rAaAH. CBoje rpexe h ca3iiam y MeMy je HajBeha cpeha aa y jKHBOTy HHje HMao HHKaKBe paAOcra hh BeMOBeKa. cejba, ceAeo je h cnaBao y XAaAy, a KaA My je ocTaAa 3anyAH0 ce TypHpn, na jž yiiHTao: Koja napa, nomTO Ch KynHO xAeCa, onHjao ce paKHm— A KaKBe rpexe hmem Aa HCKynHM? thhom oa nnpHHMa. — Cmhcah ce h ii03iiaj ce, — penao je ,Hyx CBeTIIopeA H>era je AniBeno mahao AeBojne, HaAHHaoctii. lllia Te je pyKOBOAHAO, KaA ch acjiho cnponapna. Ib o j je Chao * a o HecpehHor CoraA>a. AoAaTHibH MHA0CTHH>y? IllTa th je Tora AaHa Chao na 3HAa je oBano jy ip o THpnpy, npaAa My paHy, yonpecpny, naA ch cycpeo CTapor Gorajba, H3iieMorAy MaAa iberoB npjbaBH craH h KpnHAa My jaAHe apomne, «eHy c MaAHM actctom h MOBeKa Cee pyKy h Ce3 ne Tpa'/Kehn 3a to HnmTa. Hory? 3BaAH cy je KpHKa. BHAa je pyjKHa, aAH je HMaAa — BnAa MH je y Ayiun »caAOCT npeMa a^ ackhm AoCpe, MHAe omh, h caMo jeAaH meH norAeA jrremanaTibaMa, — OAroBopno je TypHpH. nao je TnpHpy. — JlaiKem, — penao je JJyx Gbctaocth. — KaA H CBaKH AaH Tnpnpa je HecTpnJbHBO MeKao, kha ch ce HacJiabHBao aenoTOM Apojieraer AaHa, TeCu iinje Chao npnjaTHO, Aa bhahui Te JbyAe, jep th je norneA he Aa Aobe KpHKa. JeAHOM je TnpHpa ceAHO, Kao oGhhho, arpMHBmH na h>hx HanoMHibao, Aa na c»eTy HMa h CHpoMauiTBa h nam e. 3aTHM naKaaHocT h npjbaBniTHHa Bpeba.iH ce y3 AyBap» MeKajynH npoAa3HHKe, Aa npocn mhaoCTHttby. cy TBoj norjieA. IloHH/KaBajyhe h HenpecTane MOJiCe, Mhmo h .’ je npom ao npoAa3HHK y 3ahtom H3Bec KojHMa cy 3a toGom npHCTajanH, cpAHAe cy Te, h th ch hm c 0ABpaTH0iuhy, Kao iicHMa, Oanao mhjio- 3eHHM xajbHHaMa. T npnpa My je npyacHO CBojy 3aBHcTHH>y. Th ch tako npe3Hpao Te HecpehHHKe, Aa ch jeHy pyny h aanpocno MHJiocTHiby jkeaocthbo. IIpojeAHOM, KaA cy ce npocjapn caGpami oko TeCe, Aa Aa3HHK je norAeAao y T npnpy, a Tnpnpa je BHAeo y meroBHM othme oABpaTiiocT. IIpoAa3HHK My je c rHyth HCKpeno, Kano cy yMejiH, 3axBane 3a TBojy AapeacjbHBOCT, oArypHyo hx rpyCo, jep cy th Chjih mpckh niameM Caiino .jeAaii sA aian HOBan;, n a noiKypno A&n>e ibHX0BH rpyoH r.iacoBH, n.HX0Ba HauaanocT, npjbaB- oAaTAe. . } �Bpoj 2. M 8. fAJPET. CtpaHa 89. H y tom TpenyiKy ce je Ayma npocjana Tapapa My jo Kpana onpajia a 3aBHJia paay a npeceTHJia, Kano je JKHBejia y Tejiy npaapa Typapa, a BH-JiaKa^ pyay, ou jy je uijreha nojby<5ao y pyay a 3 alapapa je jiojmho, ceTHBina ce Mpmibe, kojom ra je n.ianao. H Te acre lioha nocjiao My je jšyx CBeTJioora Coraram norjie/iao, satiro ra je Ayx Cbctjiocth ocy- THXy CMpT. Aho. LeTHo ce, Kaico je neica^a on caM c trkom hctom H Ayma npanua-oorajba Typapa-Tapapa y 3Aarjia o^BpaTHonrhy 6ai^o HOBpe CTappy _ npocjaKy, H3- ce Ha He6o, a J]yx C bctjiocth naTao jy je: HeMOMOj MRTepH C MaJIHM AeTdOM H 'IOBeKV 6e3 pvkv — IIlTa ch ca3Hao ca^a na 3eMJba? h 6e3 Hory. A Typapa-Tapapa OAroBopao je: IIojMHo je ,Aa je h oii crm y ceom iipom.aoM jkh— IIojMBO caa, m HajBeha cpeha 3a HOBeica — B0Ty. Aejieha cnpoMacaMa, npeaupao ax 3<5or H>nxoBe iiaje y tom, Aa 30apa a paa^aje OoraTCTBO, Haje y tom, rpAO(5e h noHHacenocTH. Aa 6yae najMyApaja a iiajyMenHja oa obhx, Beh na J]j)yrH Kaa je Kpima Aonnia Tapapy, Aa My je aajBeha cpeha 3a noBena — y tom, Aa u a a y cbonoMorne, oh jy je norjie^ao h y ibenoM je nor.aeny joj Ayma npaBO Mii.iocpbe. IlojMiio caM, Aa je CMacao BH^eo caMO je<iHy <5ecKpajny AoOpoTv. IlojMiio je Tapapa, Aa bhah npeA co(5om npa©o MHJiocplje. IlojMHo je jom h to, ;m caMO onaj, ko hmr y cBojoj flymn TaKOBO Miuiocpbe, Mome Aa hhhh npano AOfipO H HajO^BpaTHHjHM JhyAHMa. 'ioBenajer acaBOTa — y tom , Aa 6yae AoOap, jep je AofipoTa — c b e t ji 0 c t , oxojioct h x.iaflHoha cpua je — m p a k . — Ta ca ca3Hao acTaiiy, penao je ,Dyx Cbctjiocth. — na ca a yha oBaMo y uapcTBo Be'me CBeT«ioc.TH. C pycKor: Hnnona BnflaKOBMh. XycejHH "Boro: FOAHJAT. j/ ‘ o ’■*— XyMopecKa. — Ilpanajio ce npaje, a a jaHa'c ce jom npa'ia^T' ryCKy TproBpa Mapna IIpoBHAyp9 • • • TymMHja r.iaBa naje 6fuu jano cicyna. 3 a jeAHe očamie panejie Momem Ryirara .nea na a Tpn rycua; MoaceiH ax 0AMax 3aK.iaTH, a Aa He 6yAem icpirn hh cy^y hh ypeAy, — urra same: 3a Taj npBaBii nan moacein aoOhth h noxBaJij^ oa Kora iipajaTejba, aKo ra 30Biiem na py'ian a.ia Benepy-\. II nopeA CBera Tora neHaAaHa capi Mapnona rycica anapBaJia je onhe cay'iemhe pnjeae Maxa.ie, ’iaic ji canora U,araHJiyica, y Koae je naj'eauie Kacaiia (aečapa), Kojima je 3aHaT KpB jihth h r.iaBe OTKHAaTa. OAaKJieH je 6ao AjeA OBora rycna, najecaM Morao Tanuo A03iiaTH, iihth c aa to naTao y crapaM a hobhm KH>araMa. IlaTao c a a acHBanapcKor .lajenuaica na a caMor ra3Ay r. Mapica IIpaBHAypa, a.in mm hh ohh HHjecy MorJiH 0Be TanHO HcnpimaTH. C aao je raoAa Mapao penao, Aa je ryuinHje »cjeMe« AOHemeHO HcnpeKo CaiBe, Taao neKyA H3 C;iaB0HHje, h to n a onaj Ha’iHH: MapKOB RpuiTemi Kya, Henu IL iaja HhtkoroBHh H3 PoAHHor Cejia Aomao je y ^,epBeiiTy a aoTjepao HenaKBy canjbHBy, a Haono 3Apany, ico6ajiy, He 6 a Jia je y3 rJiacoBinn AepBeHTCKH cajaM npoAao KOMe a ra hjih 6ery 3a Ao6py Aiijeny. Tom je npiuiHkom KyM Hjinja OAcjeo koa Kjma Mapna 11 koa mera ocTao 5 Aana; 3a to npajeMe nojeo 6 pynaKa h 7 Benepa, nonao 10 JiiiTapa Buna, 15 um papepa a 20 (J).iauia capajeBCKor nnaa, Te noTpomao nyn ra.ioH Kacejihx KpacTaBima. Ila KaAa je HaKOii tojihkot nocjia H3 noHamaiba MapKOBe cynpyre, rocuobe Majiice, paaaOpao 0Hy cTapy noc.TOBany 113 MapHora 3eMana, Aa je CBaKora rocTa Tpn AaHa AOCTa h npeAOCTa — OHAa je, KOHanuo, KyM H .iaja 3rpa0HO ineuiHp h im an, upeico paMena oOjecHO njbecHHBy Top6y h H3 ibe H3BaAHO 3 (caobom Tpa) rym ,iaja jaja, noKynH0 ax KyMy M apay h c hckhm noBjepjbHBHM tohom penao: »y3mh 0B0, KyMe, OA weHe Ha ycnoMeny. BnAjehem, AoCpa je pača , Ta3Aa MapKo y3e y Accny pyKy 2 jaja a y jmjeBj' jeAiio, na uponimno pe-ie: »XBa.ia, Apani Kyne na ro.’iCMy Aapy!« a y Ayu>H CTaAe cpa’iyiiaBaTii: 3 jaja aa neT Aana . . 3 Jbycne 3a <5ype Teicyhnue h ra.ioH icpacTaBima.... 3 Jbyniine 3aT0JiiiK0 je.io! Ajih, naA ce Ma.io npoMHc.iiio, 6ojbe 11 to no Typcno »neT« (nirniTa). Haj3aA icao TproBan cjeni ce one nocjiOBnue: oa 3Jia Ay/Kinina n noay Oea MJinjena a oa Jioina nyMa h 3aMpjbaiiH pyoau! Caupeii a Haono 3aAOBOJbaH npyaca pyny Mapno aBOMe nyMy Hjiaja HaTKoroBahy a pene: »E cperaH th nyT, Apani nyMc; ii03ApaBH mh nyny AHny y PoAHiiy CeJiy«. A rocnolja Ma.ina mije nyaa hh acnpaTH.ia uh miane no3ApaBHJia, ona je y nyxnibH npaj umapeTa CHiiajia nepOaJiHe yspeAe »0e3OMH0M« nyMy, /Ke.iehn My cBano AoCpo ochm 3Apa®jba. y Mapna y ABopHuiTy hmr Ba3Aa rycana. Kano ce AoceAHo y Ty nyhy, yBHjen ACBepao c H>HMa h 0 H>ima. 3roAH0 My hx ApncaTii. IIpeA nyhoM 3e.iena JieAHHa, npaj OBe MyjbaBa ynpiiHa H3poiBaHor nopHTa ii 3anyuiTenHx 6pana. CacBim AoOpo 3a nTHU,e n.iHBaMHAe, 3a rycne ne Moace 6hth 6oA>e. KaA je, Mjecepa (J)e6pyapa, a cn a.ia npHjmna, ra3Aa Mapno je noA rycny, ochm Apymx jaja MeTHyo h OHa 3 nyMOBa, Hena ce H3Jiery, a AaTyM Tora 3HaMeHirror nHHa, o6aB.Tbenor y3 noMoh OoHdijy, 3anHuie npeAOM n a ctrphm BpaTima npaj ApBapHime. lio TOMe ce Morao, paBiiani ii npHHOBH HaAaTii. HcTora je AaHa nynHO h y nyhy Aao AOHHjera Bpehy Opauma 3a cBojy (paMHJiHjy. Jom ce nnje hh nojia Opanina noTponm.io, a eTo th joAnor jyTpa AOMahHAe M apny; .. �C tp ana 40 * T A JP ET. — MyujTy.nyK, MapKo! — HauiTO? — Ha/ierjiH ce rjiimuhn! . — 30HJba? —• 3aH(vra! Jyrpoc... — Jecy .i h obu? . — Hnjecy. Oa ona 3 Ky.MOBa jaja caMo ce jefliio m aerjio, a 2 cy m.v ihh . — rcjiii ročnoga Mn.iKa. Ha Te pujenn ycTa^e Mapno ca cm inne, ycne M.y Ma.io ApxTame, na noBiiie: — E to, /Kfiiio, bhahiii .ih ca;;. uaKaB je Ham kvm ! K’aKaB on — Tana My h poOa! ročnoga Mhjikr 3amyra h y ceOn 3rpoMiiH>a KyMy H.iHjH cBe ao 3ar.iaBKa y Tane. Ta mhm ce cnoMeHe meroBO HMe, nacTaje y ibenoj KyhH OypypeT h rajiaMa. — A jecy .ih ce H3.ierjm ryiminhH H3 ocTa.iHX jaja ? — Jecy cbh. — E XBajia Bory, aceno, KaA je Oap Harne cjexie 3/ipaBO h ^o6po. Xaj/ie ca^a ^a OpojHMO Hamy HOBy 'iejba^. H OAMax OAe r. Mapno ca rocnoIpM 'M ilikom y Aisopimne, rAje y jeAHOM Kyry n paj ^ p sa 3aTeKome nepHaTe poflHTejbe . y iiajBeheM ijocjiy. OBHMa HHje Ohjio Aparo, Aa hx iiKOeno^ifeTa y nppiiM nacoBHMa ibHsone Ajepe, nojy je ryćKa GBojiiM ppBeHoasynfM KJbyHOM AOAHpaBajia. C ap je r. M apno MeTnyo Ha onoj MecHaTH hoc HenaRBe cm pe Hao’iane h Opojno:. T . . . , 2, 3, 4 . . . 10, l i . . . — HMa JiH hx jom? ■ — He>ia — raroB apa ročnoga MHJiKa. — MeTHy.iH cmo 10 HauiHx jaja h 3 K ^io n a, to je 13, 2 cy M.vhKa, oCTaje CBera l h v Ta3aa MapKo chhmh Haonapie c lioca, Merae hx y KaceTy h pene: — Taao je, meno; CBe je y pe/iy h cBe he Ohth Kano Bor xohe. Je^anaecT rym iH ha, HiiaR je to jeAHa nera. To HeMa MHorn ra a ja , a ra hjih Oer, a.iH HMa cto Ham MapKO. Je^anaecT, to je jeflaH Opoj, kojh hmh mirne jeAHHHpa no ABHje pyice npcTa. Meljy obhm ryimiHhuMa 3ancTa ce CBojoM KpynHohoM HCTiina.io je^HO rynree, Koje je 0B0jy /ipy/KHHy Ha;iiBHca.io 3a »iHTaB BpaT h r.iaBy: Obo je oho KyMa Hjm je. II MapKo, kojh je ’iecro miTao OnOJinjcKe npime CTapora 3aBjeTa npeflJiojKH JKeHH, m to ry m ie Ha30B.y TojmjaTOM. — A m ra je to TojiiijaT? Je .i h . to pobaR OHor MHjaTa, mTOHo je r6 ii 6oc uieTao no nameM Ropcy? H jih je to onaj IllBaOo, KojHHO je 1914. n an ao Ha Mapnny. JypHHy, Ra« ce y no Aana nareJia n a orpaAy nanie hyirpHje, Aa rJie^a y pnjeun mapaHe? — Tano je nnTaJia rba MnjiKa CBora Mapna, a onaj ,ia npRHC oji cMHjexa. — B hah ce, Moja Mn.iKa — HaciaiBii MapRo — aa ch cjiaOo yiHJia nam y BjepoHayRy. FojinjaT je Oho y CTapo AoOa, npnje IIcycoBa AOJiacica, jepan RpynaH HOBjeK u jyHaK, icojn je paTOBao npoTH HiH/iOBa. OBora je TojmjaTa yOno ob. ^aB iifl (^a»yTnejraaOep), RojH je Cno npena rojinjaTy \iajieH Rao .p je re ; y6no ra je H3 npane RaMenoM y ne.Jio, ^ a My je o^Max biT(jf)epnna nyK.ia. A jep je obo rynpie pacoM ftpoj 2. h 8. nyno Behe oa Apyrnx, aa to My cana naAnjesaM HMe To.injaT. Ajjen! Kano ra je na3 Bao Mapko, TaRo ra npo3 Ba ii poMahima; Taico ra iipo3 Bame KOMmnje, oApacjni h Ajeiia; noA thm mienoM no3naBaxy Fo.nnjaTa totobo crh CTanoBHnRH npeRO-yRpime. FoJiHjaT je 3ancTa Opao naiipeAOBao. Jeo 3a Tpoj«uy a pacTao ro H3 BO^e. Beh je np®e ceAMnpe Tano oAMaKiiu THje.iOM OA CBoje no.iyopahe, Aa je n hopa® Morao RoncTaTOBaTH, Aa je ToJinjaT jeA»a »eKCTpa« pača, a Aa ra CBiijeT, onaj aaBiiAHH n 3Jio0hh cbhjct, ne Oh ypeRao, OBe3ajia wy je MapnoiBa iKena KoMa^ npBeHe oacMe 3a JiHjeBy nory. To HHje ono opAen, Aa ce ibHMe napaAHpa, iiero je to Kao hckh 3anHc npoTH ypena 3ahx om jy... TojiHjaTa cy Bp.io BOJbc.iu ,iberoBU »napoAHTeJbH«. FycaK, RojH je npBii noMorao roanjaTy H3Jia3aR H3 jajeTa, HHje Oho meroB OTau;, a rycRa, Roja ra tojihko .te<pTH oBojHM THje.iOM rpHjajia h cbojhm nepjeM obhja.ia, HHje Omia iberoua MajRa ho noMajRa. FoJiHjatobii npaBH poAHieJbH y Macy meroBa ycRpcHyha H3 jajeTa nnjecy nMajin hh nojMa, Aa je jeAaH ibHX0B chh upBe cyHieBe 3paKe ona3HO y OocaHCRoj Ilocabiihh; ojiii ce, Moryhe, ©03HivaAH no CaBii, no Jlomu, lIa3MH HJfii OpjbaBH. . . aor cy Apyrn boahjih Opnry MjecTO ibux. Obh »napoAHTeJbH» Bojbejm cy To.iHjaTa nro h CBoje npase rymHHhe, bojbcah cy ra — Moryhe — BHme h Oojbe ho ocra.ie. Bpaha, 3anpaB0 »no.iyOpaha« hjih jom npaBHJiHHje »pobapn« no pobeHoM 3aBHAje.ia cy cBOMe RpynnaM Apyry, a cecipeIMjecTy, uo.iycecTpe npopnnajie My. npBeHCTB© y , 'ieiH, ’ cy My napoAHTeJbH ncKa3iiBaJiH HajBehe meaciiocTH, Ooaok .Be, no HKoja Mahexa cBOMe nacTop'ieTy. rojm jaT je OHBao c«e Jbemnn, BpaT My ce npy>Kao, Hore OiiBajic npBeiiHje, obh icpynHHje, icpH.ia TaMHHja a ocTajio nepje — Ro Oexap oa mjbHBe. Jlnjen je 3ancTa nam TojinjaT. Bp30 ce pa3®no, na ce h 0 p3O o*eimo. ^eBere xe<j)Te no ^yxoBHMa OBHTOBao je JbyOaB jeAiioj CBojoj no.iycecTpH, a 10. ayrycTa Gnjia jaBiia cnaAOa 0 c3 Hapo'iHTnx ii03 HBa nacpeA yRpHHe H3Meby cTape h HOBe hynpnje, rAje ce necTO rycKe h rycii,n cacTajy. ■ KoHii;eM ayrycTa, iiaAa ce koa nac OAp>kaje Be.iHKH roAimnbii cajan, BpHjeMe ce OKiirna. KjniMa npaBH.ia yBOA y jeceHCKy (j)a3y. y cenTeMOpy naAa.ia KHma jom 'iemhe, a iiobctkom OKToOpa oa cium e naAajiHHe HaOyja yRpHHa h h3jih BOAy H3 Kopirra Ha oOje CTpaHe oOaJie, n a je nam rpaA H3rjieAao itao MAeAH, a OKOJiHHa Kao BeHepnja. JlpBbTa aa rym’ihjh cBHjeT, a HOBOJba 3a JbyAe, kojh cy cTanoBajiK y KyhaMa Ha JinjeBoj cTpaiin yi\pHHe. lio Toj BOAeHOj nymiHii njiHBa.ie rycKe ro Onjejie roHAOJie no macTa'iKHM Rana.iHMa. Ifca nonjiaBe, Koja ip aje ABa Tpn Aana, yR pnna ce Bpaha y oBojy OemnKy, CBHjeT nonpaBJta 3HAOBe, orpaAe n nyieBe, mTO je BOAa omTeTH.ia, h TaAa HacTaje oneT oOhmhh ikhbot no KaijiaHana, AyhaHH>ia h OnprHjaMa. KaA Oh iipeAiBenep Hume rycKe H3 JIy ra (H3 name) agctom KyhaMa, KaA ■Oh ce rerajie jeAiia naa Apyre ncnpeA rocTHjy, kojh cy nppA rocTHonaMa cjp-AH-iH, ny.io Oh ce: �kpoj 2. h 3. ■r A j p E t . -^T jie, rJie. . , Ao6paryeKa! — A rJie^aj ohjt rycKy, HMa y n>oj lo khjis! — Bh^ y ose rycKe Tp6yx ao ..-. 3yća, napAOH: ao 3eMJbe! — Ebo lOo ^HHapa aa OBor Tpeher rvcRa!.T Hhjh je? — To je TojinjaT ra3Ae IlpoBHflypa! — J a 0h ša ib aao h 200 ^ hh. ... 3<5or p ače... 3HaiU. H i. a — Tenao 6h roBop Mei>y jbyAHJia, aok Oh rycKe npaBHJie »Ae<j>HJiupyHr« Hcnpea nyha. Bhjio hx je jmjeiio rjieaaiH, Kaaa jyTpoM OAJia3e y namy h i<aaa ce BCiepoM Bpahajy Kyhawa, HayhH njrceM VK.xaifcajy ce KojiHMa h jbyaHMa. HanpujeA Kopana rycaK ca H3AHTHyTOM r.iaBOM h H36eneHHM oiHMa, a,a uito čojbe h AaJte MO»e BHAjeTH npea coOom, a pa ^ hm HAy Apyrn y »cypy«. UBaKHx iiepHaiHx ’ieia, 'ie.Ta 0e3 3a.cxaBa, MO/Keui H36pojHTH 30—40; y neKOj ocaM, y Apyroj 15, y jeAaHaecToj 20..... 'uiaHOBa. ,Mefey H>HMa ĐJiaaa y3opHa noqjiyiuHOCT h AHCu,HnjiHHa, Me^y ftHMa {.lojeni BHAjera iionmreaibe crapujer k janer. Hy oa cbhx thx apy»HHa MapKOBa je OHJia Hajy3opimja. y H>oj je TojiHjaT nmao yBHjeK ipehn: H3a rycKa h rycKe, H3a napoairrejba OBojnx. Ć Tpaaa 4 i. HOCT. JbyACK0 :Hepa3yMHjeBaibe H'rym<mje yap'yja Bajne H3JinjeHHO je xnaAHH jyTapH>H Ba3Ayx. /Ipy>KHHa je, no HaBaAH crapoj, OTHnivia y JIyr, y nauiy, ann KaAa ce npeABenep, 15. HOBeMOpa 19....,, .npahajia Kyhn KpajeM ApacaBHe ijecTe, H3HeHaAa je HcnoA jeAHe Ma.ie hynpHje hckohhjio jeAHO naume, 3rpaOH.io jeAHy rycKy H3 cpeAUHe noBopKe 3a Bpai h noByiwio je it yKpHHH. hacTa cTpamna rajiana u onhe oanpeiiauiTeibe. Apy*niia je hhcthkthbho yAapHJia y OHjer, na h caMH TojmjaT HHje noiia3ao. se•iHKor jynauiTBa, jep je Oho Opncn oa cbhx Myunaix, a rpjiaTHjH oa cbhx HieHCKHx HJiaHoca. IlopeA CBe Te 6p3Hne, oh je im a K npBH y3BHKHyo: »HaTpar!«, npBH je noJieTHO 3 a noAMyKjniM HanaAaneM n meroBOM acpTBOM. MebyTHM je CBe 6hjio KacHO. Ilac je, Hocehn y ycTHMa rycKy, CBojy HipTBy yAaBHO, a jih 36or Brnce. h raJiane, Kojy je h CBHjeT noAHrao, Mopao je noOjehn; npen.iHBao je J KpHHy h H3ryOHo ce y umnapu Kpaj /Kejbe3HH4jie npyre. 3ajiyAy cy rycKe h rycuH onKOAHJie CBojy Apyrapnny-HecpeTHHHy, 3ajiyAy cy je, KJbyHOM 6yAHJie h KpnjinMa npHAHaajie, OHa je ocjiaOjbeHa Bpaxa h cKJionJbeHHx 0'iHjy jieaiajia Ha jieAHHK. - Tu je oeBeTa 3a CHHohiBH nacjH nopa3 — bhKao ToJiHjaT rynj'iiijiiM je3HKOM h caBCKHM HapjenjeM — JeAaH ce je ero oc^erao, a Kano he ApyrH? Bpaiho, Tapo je npoaa3HO Aap no a a n Kao ?pHo no 3pH0 cecTpe, xpaHHTejbn MojH Kao h poAHTejbn: 6yAHM0 y OpojHHUji. ryčnjio ce BpnjeMe y menbH, y njiHBaiby, na onpe3y, 3oHjMO ja'ie Harne peAOBe ,jep je Hiia'ie y nppn, y nocJiy n cnaBaiby. Tojinjai ce cacBHM n p n ^ 'TeiDKo nacjanyKy ctbth y Kpaj! Cipra ce cjehajTe y4no oOhmhom peay y ntHBOTy. CaMO noHeuaA 6h ce oHor JionoBa h OHe hynpHje, taje ce 3Jiomhh AoroAHO. aecnjia noja yroAHa hjih HeyroAua npoMjeHa ca Bnuie cjehajTe ce xora cBai;n nyT, KaA npoJiaanTe nonpaj HJin Maite aaHHMJbHBOCTH ii y3Jy^eita. H. np. jeane oiior rpo3iior MjecTa. — IIphtom je I'ojiHjaT HeKOJiHKo Hohn 6njia AoniJia JiHCHpa ao ABopnmiiHK TapaOa aa nyTa careo h y3AHrao TjiaBy, a TaKO h ocTajiu Kao aa y4HHH HeHaaaHy n He‘/KejbeHy nocjeTy iiHjeBny n n>e- noAaaiy Bjepy jeaaH ApyroMe. CaA je Aornao h ra3Aa roBHM JKeHaMa, Koje cy. Hohun Mnp iipoBOAHAej.J^u hiapKo a c ibHM join HeKOJiHKo Ajepe h puraHaKa. apBHMa npaj rycaKa. Hy TeTa a n ja ce tparanal noKy- MapKO noHece rycKy KyhH, a ocTa.ne rycKe noTjepa n>eiia pena n cyxe ryOnn,e, iiouito jy jc Op30 cna3HO Ha .ne/Kaj y cBoje ABopiiuiTe. TojinjaT, na šaraK.ao n oBojy a p y * n n y npo0y^20.-i Oho, iuto je cTapiiM MopnapHMa čnjia Cu,HJia k Tnxie je oh cnacno žkhbot cbojhm nepiianiM komihh- lvapnoAa, iuto je uopMaHCKHM BUKHHrHMa »3ajbeiK jaMa, a oBOMe ra3an o'iyBao ncnjiaTy jiHCHmijer no- jayi;a« u »MopcKorpoćJbe« Ha JuTJianacKoj oOaun; pe3a 3a roanny aaHa. JeaHoh, je oner HaHHjeJia He- oho iuto je 3a ManeAonnjy rJiacoBHTH KaiaHHK — to cpeha Kyjnny Ka^euniimje JoKe, 3a kojom cy nnjjia je OBa Mana hynpnja 3a OBy nepnaTy MeTy. Oa ohof ABa AHJičepa, Aa Ha m xoj Hohn n cjajnoj MjecenHHK 'iaca, Kaa je nac hciioa hynpuje HCTpnao h 3rpaOno (Kano ce OHO njeBa) npocjiaBe GBaAOeHo nyTOBaH>e ryciiy, OBa je hyiipnja nocTaJia rym4uje CTpauiHJio, Kpo3 Tybe Oarnne h .njioTOBe. Y JbyOaBiioj OMarAnn,« rym'iHja norhOnja h npoKJieTHja, Kojy rycu,H npooHnjecy hh onaBHJiH, Aa cy aonuin y MapKOBO abo- Bauie: »Ila Kpn«, t. j. »KpBahH moct« ajin ne onaj y pnuiTe, rAje je To-mjaT ajiap.\mpao Beh CBojy Apy- 3arpe6y hhth OHaj Ay*AeB y MjiepnMa Hero oBaj >KHHy. Orapn ce rycan nocraBno Ha yjiaa pyne, icpo3 Haiu Kpaj yKpiiHe, Kpaj llHraHJiyKa. Oa Tora TyacHor Kojy je KyjHija npouuia, a cia p a rycKa csojHM THje- nača, KaaroA 6h Mapiiosa nepnaTa neTa npojia3HJia jiOM 3aMemiJia npojia3 HcnoA npara, (He BOAehH hh Kpaj Te hynpHje, na ^ hjio jyTpo hjih Beuep, 6hjio Mano panyHa 0 cepBHTyxHOM npaBy pa3HHX jkhbo- jbeTO hjih 3iiMa, CBe Ch rycKe Majio aacTaJie, »(pepraTHH>a Ha Taj npoJia3) aok je TonnjaT ca ApyniHHOM TepyHr« (36op) HanpaBHJie ,na OHaKO caKynjbene nonpaBHo 0(j)eH3HBy npoTH Heno3BaHHx KOMunija. Ha; KpoHHJie k M0CTy, OKpeHyBiHH rjiaBy h spaTOBe TaMcTajia je u,HKa, KpHita, KpenaHie h no.\taratt>e. . . Boj Hoj uiynjbiiHH HcnoA rpeAa. Ty 6h MaJio 3acTajie, je Tpajao oko nojia c a ia h cBpniHo ce nyHOM noOje- OHHMa pa3rJieA3Jie CHTyaiiHjy h Ha KOMaHAy »na Aom KpnjiaTe Meie. IIcHMa HHje npeociaao Apyro ho Kpn!« KpHKHyjie h OHAa — npomjie hynpnjy. cKaKafte npeKO njiOTOBa y jaMy Kpena. . . 36or seJe jih to nyKa onpe3HOCT hjih je to KOjiernjajiHK AHKe KpHKe yiiHniao je y ABomume, Maitap. je Hofe Onna y jeny, ra3Aa MapKo IIpoBHAyp, rajiaMehn: noMeH na AoCpor Apyra, KojH je HeAyaino HacTpaAao? »Koju je to Bpar y Mojoj Kyhn?« n a BiiAehH, Aa Hewa Moryhe jeAHO h Apyro: npBo 3Ha4H MyApocT, a Apyro y ABopnuiTy HHUiTa HOBO ao jih y3pyjaHOCTH nepnaTe 3axBajiH0CT h cjehaH>e. Hena je obo ApyrHMa 3a y3op! norH^Hja neBHHora Apyra KaHO Aa Je CBpiueTak ApyJKHHe, pene: »HeMOjTe rajiaMHTH Hero: Mnp!« H3a (5e36pHJKHor naTpHjapxajraor JKHBOTa h noneTan jeAHe Tora OAe y Kyhy 3a:iynHBniH BpaTHMa. • MjecTO MecTHTaita Ha jyHauiTBy, npyHiHna je ao- horo, MOAepHe epe y 3HaKy neMiipa, HanaAaja h neOH.ia OTO yicop oa ra3Ae, KojH je 3a h»hx najBeha ahh- cpehe. Jep: npBy Hoh H3 a nacjer aTeiiTata aornao je �ĆTpaaa 42. t AJPgf, kpoj 2, u 3. rooii. Mapico IIpoBH^yp .weby Apy*Hny, 3rpa.6no joj AO opjia y BHCHiiaMa, on je OBe to rjieAao h npaTHO. rycKa npe^BOAHHica 3a KpHJia (Aa je oa 6ojia BHKao) ByAHo je na3iio icpeTaibe OBana, BonoBa, 6HKa h jbyAH, H oahho ra y Kyhy, Aa ra Biime HHKaAa h hhko oa Kojn y AajbHHH H^axy acctom. Ivo Aočpo naan hme ApyiKHHe HHje biiaho. IIIto je c h>hm 6hjio? Je jih to iipaBO, uiTo Ao6po jeAe, a TonujaT je 3aHcra TaKO 6p30 ocBeia Apy>iv«HH, nito je oJiano H3ryčiuia je-AHora h AOČpo iiynao, Aa je h ApyJKHHH aneTHT OTBapao. Apyra? li jih je 6aui Aomao bekth caxaT taaAibH 'iac) HaA je AaH noneo H3MHiiaTH noBeAe TojmjaT cBojy (iberoBe cmptii hjih npoAaje? To ca.vio aparu Bor ieTy k yKpHHH, Aa ce 110 boah Mano npoB03a, Aa ce 3HaAe, a 3HaAe u h>hxob ra3Aa Mapno. HaKOH OBe OKyna, omhcth h Hannje. ^omaBiuH c mctom ao &iH3y ryjKHe Hohn unjena nepHaTa ApyJKHiia imje HMajia 0He hynpnje, AaAe KOMaHAy: »Ila Kpn!« h cjiojkho ajm oBora npaBora OAMopa. yBiijeK HeKO ya6ybeifae h uia- onpe3HO npHCTyiiHme joj OHano, nano caM Beh npnje nyTaH»e. y TOMe ocBaHy jyTpo, x.iaAHO h MamoBHTO. peicao. TjieAajyhH OBaj npH3op MeHH nane Ha yM TyTa3Aa Mapno OTBopn BpaTa h pene rycnaMa (no o6h- rajbHBa njecna HecpeTHor ibeManKor noeTe HnKOJie >iajy): »MaJiaanTe!« Ajih ApyiKHHa, jom noMeTeHa y .JIeHay-a »Der Postillioin« (»IIomTap«).1) Hcth mothb, pa4yny, rJieAa y CBora rocnoAapa; oiieKyje H3pyMe«.e: hcth ocjehaj, hcto nouiTOBaBe npeMa jtmpjiom Apyry... rycna npeA’BOAHHKa. OneKyje r a . . . y3anyA! Ko he KaA je cyHne 3auiJio 3a myMOBHTy Hamy MoTaeaAa Apy>KHHy noBecTH, ko he OAcaAa 6hth npBH? . . . jHuy, Ha cacTaBy cBjema h TMHiie Ao^e nepHaTa Apy_ A BpaTa ABopHiiiTa CToje OTBopena. Cbh rJieAajy y >KHiia npeA Kyhy CBora ra3Ae. BpaTa oa ABopHuiTa cTapv rycKy Kao npnpoAHy TyropHHy eBoje Ajeue. HHjecy čHjia OTBopeHa. TojmjaT, y 3Aorouopy c ApyCbh cy, na h TojmjaT, /KejbeJiH, Aa ona noBeAe neTy Hvhhom, iio^e caM ra3AH npeA AyhaHcna BpaTa. Kpo3 OHano, Kano jy je boaho H>e3HH »MyjK«. Hy CTapa rycKa cTaKJio cnaaHO ra Mapno, H3amao npeA BpaTa, rrpeKoja ce HHCTHIIKTHBHO OCjehaJia yAOBHIl,OM, HHje CpojHO oBoje rycKe noKa3yjyhH npcTOM Ha CBaKy, a xTjejia — Kao aceHCKa m asa — noHHjeTH 3acTaBy oiiAa oa 3aAOBOjbCTBa none Mapno HeKH pa3roBop c npBCHCTBa, Koja KapaKiepniue cano mjhikh ciioji. T OJIHjaTOM. ycjbeA Tora je HacTajia H3BjecHa 3a6yna, nojy je rocn. — Je jih oHJio cBe y peAy? Mapno IlpoBHAyp onaBHO; oh je KJiemiyp pyicoM o * 'T ojm jaT carHe maBy Kao Aa noTBpbyje. pyKy, Aa je nyKHyjio Kao m TpemibeBa Tona, 3aTHM je — JecH jih cycTao h je jih th 6hjio hcočhmho? penao: »XajAe, I'ojmjaTe, th iianpujeA- Th ch oa Aanac npeABOAHHK Apy^HHe h CajpaKTap Moje nepHaTe TojmjaT y3AH/Ke rjiaBy Kao Aa HHjene. cepMHje (KanuTana). CTOra (Imah, TojmjaTe. boah, — ToJinjaTe, eHO th ce »nana« y umapeTy 3110jn! npeABOAH h aoboah Moje rycKe a TBoje ApyroBe h OBaj meAao ra3Ay h HHje pa3yMHO capna3Ma. ApyrapHii,e. ByAH cpeiaH.H Bajban na hem mh 6hth Apar. XajAC, TojmjaTe^, *cto A»5pnx nača, AyuiMaHM \ -^'TbnHjaTe, cjyTpa he th h Majna iiornHyTH. Bhme je, na TpeOa Aebejia Meča iiOBpx oribHuiTa, th noA HoraMa Ghjih ... I'o.THjaT je cano nyxao Kpo3 hoc ii meAao y Obo je jeAaH ycMeHH AenpeT. Beher noBjepetba, ra3.1v. (•Be'iaiiHjer npH3H£iba h AOCTojmijer HMenoBaiba Mano je Kojn rycan aojkhbho oa ocHyTKa P hma h oGpaHe — TjoJiHjaTe, neMoj 3a to Ha Me /KajiHTH. T uko Kaiimajia. .a>yAH c Bana nocTynajy oa CTBopeiba AAaMOBa. BjeKao KanaB KHiiecKH MaHAapiiH y ćHjeJiOM obh- pyj, TojiHjaTe, Aa cam A06ap HOBjen, ajm ja HHjecaM jieiioM OAHjeny ca Jiyrac'rii.\[ pyKaBiiMa nomao je To­ KpHB, iHTO je JbyACKo Becejbe a rvunmje BApa.BJbe y nu jaT AOCTojaHCTBeHO hb ABopnuiTa na n;ecTy. Hniao o6pHyTOM pa3Mjepy. je n p B H rerajyhn ce BHuie no HHane. H 3 H>ero<Ba xoAa Ha to je rycan TaKopep myTHo; HHje ce a«o naah HacTyna Aano ce paaabpaTH, Kano je cBjecTan CBOje 3Bara! HOBe MacTH h Ay^KH0CTii. A ra3Aa Mapno, meAajyhK H 3a Tora OAe Mapno y AyhaH h 6p3o ce BpaTH H\ino3aHTHH npBH nacTyn TojmjaTOB, hckphbh Mano HocehH Haner kjiiui Bapena Kynypy3a. rJiaBy, pacrerne jmiie y koćo. HaABHje oopBe HaA — Obo caM, TojiHjaTe, 6ho CBapno 3a ce, ajiH Heomh h y no maca ycRJiHKHe: — BpaBo, PoimjaTe! MaM 3y6a Aa CBe nojeAeM. Bbo to tc6h — h 6au,H My Mhoth rycaK AaHac boah Apy*HHy. Kano He Ba.iba; KJiHn. TycaK lipnje KJiHny, AOTane ra Kji>yHOM h upe6yAH th naMeTHHjH oa h>hx! npHy, a OHAa 30BHy ceojy ApyamHy h noHyAH joj ra. OAMjepeHHM KopanoM Kopanao je TojmjaT npeA CaM cečH He XTjeAe HHiuTa y3eTH, AaKJien TojinjaT ApviKHHOM, AP^ehn BHCOKO maBy Aa 6ojbe bhah y BOJiH ApyroM H0 ceđH, oh je 6HBa npaBH aJiTpyHCTa. AajbHHy, KanaB je nyT h ko je Ha nyry. OnpesHo je — E 6am ch rycaK, KaAa ch TanaB! Th ch kohnopanao KpajeM Ap^aBHe necre, a Ha pacKpuihy, rAje TpacT Kyny MjmjH, nojH Te je y TopbH aohho. T h ch je Behn npoMeT, Aao 6a cHraan Apy®HHH, nena no- KOHTpaCT T0J1HKHM lOoraTaUIHMa, KOjH 3HaAy CaMO 3a xHTe. KaA je Aornao y JIyr, Ha npocTpaHH 3ejieHH Te- ce, a BHiue hh 3a Kora. 3rpiy objeMa manaMa. . . peH, rAje He>ia ®yp6e h BHKaiba, ncoBKe h HHaAa Kao JKejba hm Beha oa MoTajnne a cppe Mame oa Jbeuiy I(HraHjiyKy, pauiHpH Kpnna Asa TpH nyT; H3meAao HHKa. mh Kao BaJbaH paAHHK, nojH cHHMa Kanyr, Aa iiitc *) y Toj ce njecMH na/Ke, Kano 6h hckh nouiTap 6ojbe npe^e Ha paA. 3aBHMe »KBaK'.« a to je: Ha nocao! H cbh yjeAHH>eHHM CHnaMa noneme TpaBy nacra. (B03ehH nouiT,y h JbyAe) npojiaaehH itpaj jeAHor rpoGKaA ce jene — OHAa ce HajMajibe mhcjih. HnaK je To- jba, y KOMe je noKonan jeAan H.eroB BjepHH Apyr, — jiHjaT jeAyKH boaho panyHa 0 ApyJKHim h onacHOcra. y®HjeK 3acTaBH0 KOJia, npnniao rpoGjby h ohae 3aCBaKH je nac AH3ao maBy, ohhma 6a Mjepno paB an GBHpao y cBoj por Hajjbenmy njecMy; tako 6h 3acBHH 3pa4He BHCHHC. IIOHeBlUH OA CHTHOr Bpaiipa h 6p0- pao, Aa je OAjeKHBano Ha CBe cTpane, na 6h ra iiyo jbaBe cBpane, Kojoj je BanjHHjn peu oa mane. na cBe h meroB BjepHH Apyr noA 3eMJbOM. I �špoj 2. u 3, TA JP E T . Ca^a Aobe h ri)a MnjiKa. yijepa rycKe y abopHiiiTe, a AOMahHHa no3Ba y Kyhy. MapKO, 3aTBapajyhH Ayhan, ca HajjbenuiHM pnje^HMa xisajbame fo.rnjaTa, Koju he iberoBy nepHaiy iieiy iioMJiaAHTH. KojH he o/trojHTH HOBy pacy rycaKa; OBe he Čhth KpynHHje h njiesieHHTHje, na he ce npcTOM noKaoHBara MapKome rycKe. — E 3Ham, Mn.ia, oBaj TojihjaT, jep je TaKO n.ieMeHHT, jiopa čhth hjih H3 Typono.'ba, OAaKJieH ćy Mojn cTapn, hjiii H3 Mališe, raje ch ce th poAHJia — thm pnjenHMa ofle Mapno y Ryhy. Cjmje^ehe jyipo, aoctr nopaHO, Aobe MapRona >KeHa Meby rycKe h Aonece hm y noBehaHoj pajHJiipH HeKaivBe Kame, Kojy one čp30 noRycame. ii3a Tora Drpam 43. jdHHK, HHje yMHpHJ10. Oh je ca CBOjOM »mhjioM« /Khtom h »c.naTKOM« Mhtom CHHjer raoHo, 3 HMy npeAeBepno h CHJiny non,naBy yKpHHe iipevKHBHO. (JpeTflo je AO'ieKao čajno npaMa.rbehe h 3e.iieny TpaBy mnpoM AepBenTCKora JIyra. Obo je BeceJbe nocTajio jom Behe KaA cTaAomo Hvnra h Mara hochth jaja. y anpHjiy je aočho BJia<THTy oBojy Ajeny. IlpBa ra *eHa AapoBajia ca 12, a Apyra ca 15 ryiUHHha, to je cnera 27 KOMaAa. /( očho je, AaKaeH, tojihko CBoje Ajen;e, kojihko y4HTe.i> hmu Tybe y jeAHOM pa3peAy, a cBe to TpeOa noTxpaHHTH h y3rojiiTH. Burne oa iio,noBmiy ryimmha čaiptio ce na ona y KpynHohn h y Cojii nepja. TojiHjaT je 6ho < .'injeiio AOXBaiH CTapy rycny n MH.nyjyhn je h Ha3H- iaB cpeTaH koa tojihrot noTOMCTBa. Huje boaho fipnre BajyhH je HajcJiabHM HMemuia oflHece je y Kyhy, Aa mTa he KOMe cbom AjeTeTy ocTaBHTH y KyhaMa, y je aa caT-ABa aanojne. To je hcto OHaico, Kao KaA je MHjiheBHMa n y napana. Haje ce hh npenao, KaKO he cTapn Kacanim Mexo toh'ho K03y Ha KJiaoHHny a OBe c MajmmaiiHMa H3ahn Ha Kpaj, Hero ce noy3Aao y joj Tenao: »Gena Moja! Ha rajpei, ceKa Moja! Fajpei 0B0jy cnary u c paAomhy npmiHO na ce u,Hjejiy pojom caMo HeKOJiHKO Kopanaja! Tano ofrra ApyjkHHa AHTejbCK^ AyiKHOCT. TaKobep iKnra h Mura Kao najnoBHje MajKe, npeMAa ©pjio MjiaAe, npeAano cy očav.003 MajKe a TojmjaT Ce3 noMajne. . . To jyipo H3amao je Tojinjai ca Apy>KHHOM pa- ^ibajie ndcJiOBe oko ncxpaHe h OAroja. y Temkkm ’ia-cQfiHMa AaHa h Hohn HMajie cy noTnyHO noy3AaH>e y liHje HO ooh' iho. KaA je HCTynno H3 ABopnmTa, ynpaBo ra cyHi;e očacja oa rjiane ao Hory. Bho je AocTojaH- cBOr My>Ka, y abero>By CHary Tjejiecny h AymeBHy. na Kano cy‘ Aoftpo MHCJiHJie h paAH.ie, TaKO cy Aočpo h ctbch Kao KaKaB rJiacoBHT r.i^Maii,, icaAa, cTyim na n(XiopHHuy. UpBena oima na Horana Kao ipanejie oa iipojia3HJie. KaKO roA je ibHXOB My»c ćho jama h osčnjbHHjH nieBpoa. llepje My ce <cpejmjeW^ Kao HajjbenmK MapiuraeT hjih onaJi. Ha Hore rafco je oČyKao iipseH- rano cy h H>HXOBa Ajeu,a ja'iaAa h pacjia. Kacre »Kjbyn« napane oa cBHJie. a Ha AecHoj ho3h Tocn. MapKO npOBHAyp, BHAehn Kano ny nepBHcjejia OHa npBeHa čacMa npćTH ypoKft. r.nahy je HaTa cepMHja (KapiTa.ii) __ , ___ HaiipeAyje, r ojiaroCH.ibao ________ _____ 6n Anrao bhcoko Kao KaKaB no^jeAHiiK. KaA ra je Mapno TojinjaTa h n>eroBy (paMHJinjy, a iioHenaA čh oa iieraKOBa ona3HO, 0TBapajyhn AyhaH, Ao6au,H My: Kor MepaKa n 3aA0,B0JBCTBa hchho kojh »cauiHK« — TojiHjaTe, 6yAH nbHocaH, ajm nenoj 6hth oxoji. mjBHBe kan JiHipiny bhhk. JeAHoh je hkk penao Oxo.hoct npenycTH iieKHM M.naAHhHMa h apHCTOKpa- oBojojj cynpyrH, Aa Rume HHje J b y i na Kyna Mjmjy THMa. . . CTapor h hobot nopnjeK,ia. h i a My Apara cpna 6pHine OHe KpynHe pa<iyHe. OTnmao je y namy, Hcfriacao ce n oneT Aomao — BnAHm, >KeHo, roBopno Mapito CBojoj cynpyrn, npeA Be'iep K yhn. OneT ce, Kao h npnje, cBpahao noA CJiaBehH cpečpeHH nnp h>hxo.bot 3ajeAHHHKor /KiiBOTa hynpnjy h cbomc ra3AH MapKy, c^ koJhm je necTO bo- h KyhancTBa — čojte je jeAiio rymiiHje jaje ho HeBajba.jo AHjeie. — /jBa Aana HaKOH obot pa3roBopa AHO AHaaore. pe.Me MapKo npeA Heico.nHKO JbyAH rojmjaTy OBe 3imIlpomao je u,iijejin HOBeniSap 19. .,La-Aa-ee mimiTa^ 'iajHe pnje'iH: — 3a to, mro Aočpo BpuiHm CBojy Homo HHje AoroAHJio, ochm mTO je HMaMoaa KpaBa cjiy>Kčy h mio ch, Kao poAHTejb h npeABOAHTejb CBoje nory cjiOMHAa Ha Harnoj hynpHjn h mro ćy ce hckk (pa.MH.Tiije, Ha cbom MjecTy, ja Hehy c Teče nepje neoMJiaAHHAH iiotj' kjih neKO.THKO nyTa y tocthohh pynaTH naico HBMaM nepnaTHx jacTyKa. PaAH Teče »Mnp« 3čor Hau,HOHajiHHx onpena, a to ceaKaKO HHje nomTeAHhy h TBoje aceHe, Moj ro.uijaTe. y AanammeM TaHTHpaJio Harner TojiHjaTa hhth iberoBy ApyJKHHy. BpeMeHy, KaA čpaT čpa'ra Ha cyA tohh 3a MajieHKOCT BpnjeMe MebyTHM npojia3H.TO, a Aa HHKora Hiije nn- jeAHy, ja Teče h TBoje aceHe ocaočobaBan Te Aahe y Tajio. Oho je tckjio HeTyjno ko raxa yKpHHa. Hy y KpBH h nepjy. Ja HHcaM Aaxnja... a.TH. HiicaM hh AeneMčpy, ’naAa je 6am Aoopo 3acTyAHJio, na je no čoraT HOBjeK. Oa MeHe čoraTHjn ctothhj’ h XHJbaAy H30K0JIHHM čpAHMa dno CHHjer 3anpamHo, Aomao je nyTa Aanac TaKO CBHjei nepynajy, Aa OAy»HMajy h r. MapKO npoBHAyp y CBoje ABopmiiTe, y3eo neT ry- oho, mio je HOBjeKy oa poAHTejba ocTano. IlorjieAaj caKa h oahho, a Aa PojinjaTv HHje HHuiTa oaonhHO caMo, Moj FojmjaTe, kojihko AaHao HMa rycaKa h ryhhth ce HcnpHiaBao. ^Ba AaHa npeA Bo>KHh onome caKa oapthx Jieba, tojihx Tpčyxa h caKarax Kpnm. .. jom TpH 'uia.Ha nepHaTe ApyJKHiie. KyAa? 3Ha Bpar h JeAsa HAy. A.th oneT ce y3Aajy, Aa he 03ApaBHTH h ra.3Aa! OcTa caMO Fo.TiijaT ca ABnje rycKe: ca iKnroM Aa he HMaTH. ByAii 3aA0B0JbaH ,mTO ch ce HaMjepno h Mhtom. Oa tojihkhx meroBHx nceHa octabh My ra3Aa Ha AOČpa ra3Ay. ynaMTH, TojmjaTe, mro peKOx. MapKo caMo ABHje, a CBe je Apyre 0AHHje;ia Hecperaa Te je roAHHe ToJinjaT cBy Ajeuy CBojy onyBao k __ peAyi;nHja! OBa HajHOBHja npHJbenMHBa SojiecT, Koja je 3axBaTH.na h A.yAe, HHje MHMoumjia hh rym- noATojHO. H h jeAHO HHje yMpao hjih norBHV.no. CteaKo je Č hjio iiOAyHeHO, Kano Tpeča atHBjeTH h nera ce <iHjy ApysKHiiy.s) PaAH Tora je ro.HHjaT Oho nyH0 BpeMeiia HOTHmTeH, AOi^neH ra BpnjeMe, Taj HajčojbH jih- Bajba nyBaTH. CBaKo je 3Ha.no 3a onaj HecperaH cjiynaj nacjer aTeiiTaTa h 3a 3JiorjiacHy hynpnjy. Ila KaKo roA cy poAHTejbH cjiaBH.in ycnoMeHy na TyjKHy •’) Tpeča paa.THKOBaTH MymKy h *eHCKy. iiojih- ony norHčHjy, TaKO 'cy h H>HXOsa Ajepa HHHHJia. A KaA je BHine cbakh HjiaH Aočpo OApacnrao, kaa ce T H > iK y h eKOHOMCKy, cTaJiemKy h njieMencKy, napTHjcBaKH Aočpo yrojHo h 3aoAjeo .injenaM nepjeM, ero CKy H /KHBOTHlbCKy pCAyKAHjy. �Cfpatia 44.________________________________ ot A S P E T c _____________________________Bpoj 2. h 3. th Mapna npen EanmaK, ria onšene neicj^a 15 rycaKa. BaJbna Ha naoap. HnjenHa ce HHje BHine B p am ia. na Sape.M rh/ ih po^HTeJbe. H3a OBe (paMHJiHjapae cepeCHje nobe npyra Beha h crpaiuHiija. llpen HOBy roAHHy onuene 'ra3na unje,iy npy''KHHv ochm ro.nnjaia h H>eroBe nunje no3Haie nceHe. . MoJKe ce nojMHTH Tyra u JKajiocr opočjbene rymHHje (paMHJiiije. On TO.JiHKe ^py>KHHe oHa cnane Ha TpH HJiaHa. Il3a OBora c.iy'iaja PoanjaT je HanyciHO nocjeTy, Kojy 6h oh o<5anraTHO hhhho cBO.\ie ra3nn, nana je y nyhaHy. On je ocjehao, na ra3na HHje 6am Tano notfap, na y iberoBHM pajenaMa mia HenCTHHe Kao h y H>eroBHM* fljejimia cypoBOCTH. rasn a My je ony3eo H pacnycTHo tojihko njene 6e3 HKaKBa oMHjiOBama h to je ypanHO na TaicaB Ha'iH3H Kao na ce pan» 0 thkBana jihh KpyuiKaMa a ne 0 jkhbhm ctbopobh Ma, 0 (paMHJiHjapHHM 'i.iaHOBHMa jenHe eKTcpa pače. Kano roJiHjai HHje xtho noJiašHTH npen nyhan, teko je h ra3na Mapno nanycTHO naBaibe »nemnema« H3 nyhaHa. Upeciao Meby nuiMa h pa3ruBop. MebycoChh onHomajH oxJianH>eme, jenaH ce on npyror ycTerao, na H3auiao KOHanHH panvH: eBan, 0 ' obom nocay. PojmjaT Kao MJiin rycaK cBy je n>yoaB, na»cH>y h 6pnry nocBeTHO obdjhm JKenaMa, fe c u>MHa 3ajenHO roTOBO 3aoopaBHo Ha roneaie icptBe BJiacTHie njene. A y npon>ehe, nooHBum 31 ryuiHe, Ta je pana Beh 3a6opaBJbeHa. Ho.Be, TeuiKe CpHre,’ na chjihh Tpyn 3a^ oKyiiHO cBe Tpoje ponutejbfl. Kan je JbeTO nemao, MapKO je o'iepynap Ji\Hry h Mnry yiipKoc cBora očehama. l'HMe je hbhho HeniiKy yBpeny ro u n ja r f a na h ne KaaceMo OHe nyKe h noHH/Kema, Koja oy rycKe noJKHBjene. Hy jom Henrro: ToanjaT je no'ieo xJianH>eTH on CBojHx JKeHa, Knje cy 6e3 npHpo/inor kocTHMa H3ryOnae cBaKH 'iap h jbenoTy. BpaTOBii hm Ohjih npenyrn, Jieba panafib, npujia o^jemena, a OHe jom CHy/KneHe h Kao H3ryć>Jb&He. Bojbe h npca. Koja cy y UiHre Oma Hajjbenma, cana cy — pyaoia k Kan je rojiHjaT Tany 5KHry cna3H© Kao na My je Myxa y hoc yjieTjena, Tpecnyo je cbom tji&bom h upuKHyo on <5ojih h H3HeHabeH>a. Unjejio JbeTO Hmao je PojrajaT ca CBojHM aceiiaMa, a na hx oh HHje hh 3a0aBJbao hh roenao, ann je to Tano mhhho, na to H»HxoBa njena HHjecy Morna cna3HTH. 0, Mapno. nyiHKa Te y6mia, uito sanann Myncaca »enaMa! BnnehH TojinjaT, na je nepynaibe nuneno y (J>aMHJiHjH, Kojoj je ra3na o6ehao MHp h nomroBame, nomhcjiho je c paojioroM, na 6h Morao h mera onepynaTH, na 6h h oh H3r:ienao Maneir, panau. fleii3menaH. py*aH. A urra he OHna 6hth? H>era he meroBe 5Kene, Koje ra OBejenHaKO jiHjeno na3HJie. — 6araTenncaTH. jep ra Hehe BHme .BOJbeTH. Jep: Kano ron HMa npaBo MjnilKO Ha KpHTHKy H OCyny, TaKO H JKeHCKO, KOjeM cy OBe oce6HHe jom npnponHHje. y obom cnynajy I'ojinjaT •6u Cho ocpaMoheH h — cyBHmaH, ocTaBJbeH h — npe3pen. 3ap HHje to CTpanmo? 3a »HBOTa, icojn je y njmoM jeKy, H3ryOHTH jby<5aB cboJhx JKeHa; to HHje no6po. H'ihbot 6e3 Jby6aBH — nyma Ce3 Becejba. H Beh je TojmjaT noneo ry6HTH noy3napi>e y ce, ann He CTora mTO Hena y cečH cnare y cHomeH>y /KHBOTa, nero 3Čor BHme CHJie, Koja My cynH. Ha caMo jen«y pnje'i MapKOBy ,one meroBo nepje, n a h rjiaBa! ,fl,aKJieH JKHBOT H y5KHBaH>e He CTOjH caMO no BO Jbe H tfcejbe rojinjaTOBe Hero h no MapKOBa Hapehema. To je OHna: TojinjaT CHyje, a Mapno onJiynyje! O bo ce KOHCTaTOBano h Kon nan>H>Hx 3rona. n p e n BoHvHh je M apno IIipoBHnyp nponao cse meroBe cHHOBe h crne Khepn, ochm TpH, a neceT naHa H3a Tora onuece cynpyra MapKOBa >Knry h M n ry . . . Tano ce PojiHjaT pacraBH ca OBojHM BjepuHM npyrapunaMa, KojuMa je nepje Chjio H3pacwio tojihko, na cy oneT nocTane jm jene a 3aMaMHe. OHe, Koje cy My tojihko njene ponnjie, onome 0e3 na My penome: c Botom! 'I'o je nyH o. . . 3a jenno cpne, Koje HHje Behe On OČHHHOr (pHinjaHa. OHe Tpn rycKe, mm cy ocTajie Kon Ky&e onpenno je Mapico cBOMe l ojmjaTy, na My 6yny jnene. Be3 i'ycKOBa nuTarna, onaonpaiba, h npHCTamca 3anoBHjena ce meroBv cpny, ueKa Jby<5n, mro He bojih h nena jkhbh ca HeKHM (na Tano icanceM) GanaBHnaMa, Koje hhth He 3Hajy, mTO je rmHje3no, mro je jkhbot h (paMHJiHja. H Ha i ojiHjaTy ce oOHCTHHHJia ona njecMa, mro je oeKpuje Kpaj i Kpnue Tano necTo njeBajy:— Ja juto xohy, He najy mh, — a ihto Hehy HaiMHny mh ...! r?JSiHjaT ce je BpeMeHOM, nnan cHamao. 3HaK naMeTH h pa36opa. nocJiymao je CBora ra3ny, mchbho je ca MJianHM /KenaMa, Kano je Morao (ajin He Kaito je xtho!) noneKao je npojbehe h noncHBHO HOBy npHHO©y: ^30 rym4Hha ko 30 JioHnnha, CBe Jbenmn on Jbenmer. Y Jbera je Hadpanajio neTepo: 1 je caTp’o čHimKnn^gra^ 2 ayTo, l onHHo Manan h 1 Kpenajio on TpOymHor Tii(f>yca! Bnnn ce, na je Hecpeha nonena npeupTjbuRaTH TojinjaTOBoj cpehH, na je noMyTH. OBano je TeKJia ronHiia 3a ronHHOM, Teiuia, Kano je Bor xtho h Mapno onpenno. jjecei e ronHne ocjeTH PojiHjaT neKy cJiačocT y HoraMa. Huje Burne Morao 6p30 hKh, h HHje ce naneico onMHnao na nam y ko npnje, 36or nera je npyiK«na npHJiHMHo porooopnua. '1 pa/ivH.na je Cojby TpaBy, 5oJbH pynaK, a Po.thjbt HHje xtho najicKO »hii hhth je xtho onycTaTii on lipBeHCTBa, y KOMe ce ynpaBo y:KHBiio, npeMna Haponua noc.iOBHna Ka/ice: ko je cna6nx iiora, iiena He hoch Oajpaica. JenHora naHa, Kana je ca npyuviiHOM, Koja je Opojnjia cimo necer ’iJiaaoBa. očaBiio H03HaTy nepeMOHiijy Kon •»»; hyiipjije, nane Ha na-MCT PoJiHjaTy: kojihko je on jisp'inno, nonrojHo h nperopHo OBoje njene. Majio C3 H3n3ojĐ on upyrH \, aacTaHe Ha jenuoM opeiKyjb'iahy. nonBHje necny Hory h Tano, ocaMJben h iypo<)aH, y n a p a y opojeme: »E ho npBe ronHHe napoaajia mh Miira 15, 2?nra 12, to je 27; npyre ronHHe on hcthx >K6Ha 31 rymne; Tpehe ro­ nHHe H3Jier:ia je Ilena 8, BpHija 11, a Ceja 13, cBera 32; HeTpBTe ronHHe Ilena 7, Ceja 6 (a Bpnija nponaHa). to je 13 HTn. Tora je nyTa Morao cpanyHaTH caMo neT ronHHa. PanyH je H3amao Ha 124. y to ce nouejio MpnaTH 11a CTora none KyhH pa3MHmjbajyhH: kojihko je to roJieM Opoj, kojihko je Ty yTpomeno Opnre h noćna. Kan je nomao KyhH, yicopn ra ročnoga Mnjnca, uito HHje paHHje noBeo npy®HHy. CyTpa naH je noneo TojmjaT panyHaTH 3 a npythx neT ronmia. Onaj je panyH 6ho TencH h komiuihHHpaiiHjH, jep cy OBe ronHHe čHJie paTHe, na cy Bojiihuh rycKe KpajiH, Ha y w u y jiobhjih, no y kphhh TynJiH, y yjiHiie 3aBonHJiH. h xBaTa»iH. Tano je crpa- �Bpo) 2. u 3. T A JPET, CTpaHa 45 nanajia MHora neia; Kano ce rHHyjio Ha (jipoHTH, Tano Bapn y jiOHUy Ha nehn — to je HeniTO HajrpoaHHje; h y 3ajieby. Oh&mo Jbynn, a oBaMO nepan. KoHanHO a to oOhhho nena cBaKO nepHaTO Cnhe, Roje He fijemn je cpanyHao, na je 3anH>Hx ner ronnHa ima l i l rym- . on HOBjeKa. Fyui'iHja cmpt je ropa h Tenca on KOH>cKe MHha, ajiH ce nonrojnjio 55, naKneH no li nonpenHo h nacje. . roJlHni|H>e. Kan ce k <5pojy 124 npnčpojH obhx 55. to Kan ron <5h TojmjaT Ha obo noMHCJino, caB (5h je 179. ce noTpecao on CTpaxa, nao 6h y onajaibe. JeiiHOM ra Joj 179!... 179!... 179! 3aBime TojmjaT Ha Jie- jenHa Kojia yMajio ne caTpame, jep ra Ta MHcao TaKo; nHHH 6JiH3y KjiaoHime, 3aBHne Kao jiyn, Te ce none OKynH.ria. na Ha nvTy HHje hh BHnno Kona hhth je ifceroBa npy5KHHa pacnpmaBara. A FomijaT orane nyo TVTaH> ROH>a. Henan 6h ce necHJio. na (m orauiao Tpnara no TpaBH, orane Jiynara KpnjinMa: — Tnje. on cBoje npyHxHHe no neTCTo MeTapa. a na ne <5h oko raje cy tojihkh Mojn chhobh, Moje Khepn n Moje JKene? fianno H3a ceCe. Taico Oh H>eroBa neTa naJieKO iraa I \ j e cy tojihkh Mojn KpHJiarahn h cokojiobh? ihera 3aooraJia nacyftn TpaBy. Y obom Oh c.nynajy oh HnyhH Kyhn npen apyJKHHOM H pa3MHniji>ajyihH oOhhho kjihkhvo, na ra je n rjiyx npHcyTHHK Morao nyra. HaniTo Oh npy/KHHa noni.na k H>eMv. na ra Majio o TOJiHKOM nopony, nove no KOHaiHor 3aKJbynKa-. nopa3roBOpe. TTpen shm^, Kana cy rycKe Hainefijbe. 1. na je OBaj CBHjeT Bpjio npOMjeHJbHB; y sanibe BPnjeMe HHjecy ra hh cjmnaJie. HHjecy ra 2. na je OH jenHa npocTa ManiHHa Ha nBHje Hore, cjmjenHJie. ro.nnjaT je umne nyTa to npHMjerao h y Koja je 3a to Ty, na JiH(^epyje jieTehe Meco jenHOM TVniH homhc-ttho: ona canamiba MJianoor He pa3yMHje oChhhom TproBny; h ne nonrrvje cTaoocT, na MaKap je npen coOom 3. na OH CBane ronHHe naje cBOMe ra3nn OBojy HMa.na 3acJiy7Kna njena .Ca noceOimc Oojihhm ocjeB.,iacTHTy njeny, neKa hx icojte hjih npnoaje. IIIto ron JbajeM vTBpnno je. na cy oOnyneBH (fraMHJiHjarme nncOH H3iponH h nonrojn to Mapno nocnjene ”h pacnyTH! TJHnjiHHe nonycrajTJT... yBHnjeBniH. na rame hh J e .HH to 0Bpxa JKHBOTa iberoBa? , Vkoth* neraoMaJKy.Fojra.iaT roon. Maraa TTpoBHHvna n nycTHo je craan i;pajy. na je. noneo na romi neFH ocaMU, cynOHHo KjieTa... . jbeHH jkhbot. TT hok fin roeroBa ni)ywHHa no yKOHHH OBe Hcre ronHHe Mapno. nponane cae rycKe ochm n-mroa-na nnn nenpma ta. KPHnana h poiiHJia. oh Oh. jenHe, TojmjaTa h jora jenHor rycKa. TonHjaT, Kojn je Kao Kara*« diHJToaort). crajao na oOa-TH Ha jenHoj hobh CBaKe ronHHe imao 2—3 aseHe, noHeKan h 5, oorane- Ma5mNofiieaneHHx KDH.na nvmTajvhH nornen no oKOeTo c jenHOM. Xohe H>eroB ra3na,, na on nojmraMHCTe .tihtih. Hena cMao 6nynH. noK My mhcjih HaBirpane y HaiHH MOHoraMHCTy! 3ap FojiHjaT Ha to cnao. rnaBV. ' . na My. ce h npnponHH 3aKoif oKTpoHine, cap to,----FonHHe 19 ... nana 28. Maja aaJBPmno ce Hann THjeno, TOJiHKa cHara, TOJiHKa naMeT — a jenna pw Mjecen paMaaaH. TTnjejio no nonne. oco^hto nan itpbti HeKaKO y jaHyapy, jenHe .BenepH. nyje I]([^ _jifte p . cKnnHo cBFieT na nore. na ce cirpeMH aa civKano ročnoga Mn.rnia b ^Tth CBOAfe MapKy: . Toa-roFhH BajpaM. Kan pjv hb cnemroe roana. ca nonmrnHe BHCHHe onjeKH^.ne TTnaHnrie h "HTiHnnHjv« Ha— roJinjaT je o c T a p n o . , BnjecTH ne. Hain je rojmia.T fino v f).nH3Hnn CTanor — E ho My 3aMjeHHKa. onroB opn Mapno, MocTa na jennoM n jecKobhtom 0CTpny h onaTJien nno— Ha OBe pnjenn cnenH cA cpne v FojiHjaTy. Can MaToao KPeTaibe CBnieTa no necm n no moctv h nnemv nyne TajHa npen oHHMa: 3aniTo je ra3na one ro­ ’ra H ’en e Kona h Kon-a npeno r^ea yKPHHe naa Mocra. nHHe ocTaBHO rycKa. Biroa ce .pa'P'Ha Ha TojinjaTOBo cMaKHyhe... n a Kao ihto je nap HepoH y jenHoj He- Ma i: nan penan h naK. thxo ieann cBOMe Knaiv, jiok nnanruie H3 BHCime tobhb.tbv hobv epv. hobo 6a ina mBOJBH peKao: »KonnKa raTeTa. na cBHieT^rvftH OBaKor njecHHKa!« Tano je OiBaj rynroHjH đajoaKTao y ce6n cko nacnojioTKen-e. Mnorn CBHieT wvtvh v navniv na BaBnmeTaK nvrnx xamn. na na noe-TFrje'jroe y xfpnanroBopno: »3ao MoJKe npywHHa h tojihkh JTyr 6hth 6es MeHe?« JenHe hoKh. Kana je cnaKa nyraa chh- jnroe Ha rpo^one cR0 .iHx wn.Tnx ooo6a: onnca . f'HHonn Ba-ia caH. CTapn rvcaK HafieneHHM onim a npoMaTpaine KinepiT h cm -He n ie n e . K oie ie Maina aeM.Ba p o h v cp m ora CHHa. Kano caBHjena npaTa nonjeMa Kpa,j HPna. n n n w H rta . JTa. Tajra HaD^nHTo cBirieT v n c a n n a cboip Jlofipo ra je pa3rjienao! Mnan, 3nPaB. KPvnaH. neoje MnTBP H TOM TTPHJTHKOM HfHBF JTajv VMOTBAT H FOVVP, TTajnHnrhe h HajMeKme. KPHJia h nnTan Tpyn nao h y ‘ j n m n o K aa H e3a6opaB nocTH . n o K a s noinT O B aroa n .tbvFo.nHjaTa. Chh c.iHna.H ony a oTan chhv . — Ha bph - 6aBH Obo ce hobo nacno^oFceifp onaan-To n y TTnra h jenaH je. na Me aaMH.ieHH. TT HapaBHO je. n a chh ona HacjiH.ienH. Hajnocjraje npaBH OTan h JKe.TH. na ra jtvkv. rnie ie Mano h Be.nTroo y mano.niTKHM htohckhm xa,TbHHa v a fbbobh.to hh Kna.j coKana. onaKnen ce npochh caxpa.HH. MaTPa cBa Ta Tpna h wyp 6 a Hanrax rpa^ana. Ajih Kana? ro.THjaTV Ce Ta BoeBa HHie OBnhana. tp je HrneTao FonnjaT ce CTpece npn noMHCTH. na fin to ckopo Mor.no 6hth. Hnje inana kph.to ho.tiomhth nnn oko hb- na. KPa.j oHor ocmBa n (rrao 6nH3^ oaapvTifPFP financ. ry()HTH. a KaMo jih nnjenH 5khibot nperopjeni. To je r.nie yKPHHa cnoj tok v6 n 3 a.jp. Tv ce. j° najBO-^PTa cTpaniHO h noMHcnHTH. 3anynv je cBana vTjexa: na Ba6a.BTbP’rH FeroBa PiaF-eHP vchomphp Mura. a?pna o,MpT je HapaBHa; CBaKO Be srpnjem : chh je no6ap h 6noi 1 . Tv cv npoHoiH.ra cnerae nac^p CBora aa.iejinocTojaH; CTapocT je cnafiocT... h t. n. Cee je to HHBKOr JKHBOTa. O h CP 3aBP3e BOKOM. TaKO CV OOHHHO ManHjH Kama.ib, Kana cmpt noKvna! yMPHjeTH: 6hth nanFTH v OHO finaJKeno no6a. na aa vcnoMenv Tora nPHKnan. 6hth pacnopeH .nara na ce VTpofia iroBajiH. pbo Fo.nniaT jeann mvthom noBnniHHOM. Hcnniroao' je na ce Hore onpewy. na ce nnjejio rajeno Ha napneTa im njiieBV 06a.ny. norerao ce no jenHor.6anpeHa. MH.ia Hcnjene, na na ce cBe to nene non caneM h.th na ce ce cjPHa na.neKo nponvjbnjia. Tv Ha nornen 3ana3eher �CtpaHa 46. TAJPET. Bpoj 2. h 3 cyaua 3acrane y TpaiBH Kpaj CTa(wia. TaKO je oOhsho •uiHH.čia H>eroBa /Kara, OJaaceHe ycnoMene meHa Opoj 2. Haa Tora je npernao uecTy, Te cmuao HH3 Majiy cTpMHHy y jenan japaK, rn je ce cjerao acena dpoj 3, 4. 5. 6, 7 h t. n. Ty je necTO, necTo ca CBojOM npy®HHOM «iyinao Mjany ncapy; Ty je Kpcw iijiot rjaBy Bepao u BpaT npyH;ao, n a n o x fia ra y GauiMii aaneHO JHiiihe Tpnjbe — rpaxa. E, nođpa BpeMeHa! OHja H3abe oneT Ha uecTy, Ha y3BncnHy, na jane ;taxBaTH iipo.BeTHor 3 paKa. jep ra n o ie jo HeniTO ryuihth y rpy,niGia. Xej, Moja nočpa njeno, MojH cokojobh , raje cie cana? Oh none KpEraara h kphjhmh jy n a r a . Hena ce njeua aanHTame: »r.iie, rne! Ilira PoJHjaT, no CBojoj cTapoj naBajn h MHCJthn j a h rana upejBOjii CBojy qery, dpace Oojbe oKpene hckoJiiKO Kopanaja naTpar, paumpu Majo KpHJa h c npy/KennM BpaTOM 3aBnpH n o j hynpnjy... u y tom qacy arpaOiime ra jBiije upne pyKe h 3ajaBHine, a na nnje Morao hh KpHKHyTH onaj lica Hara: »na Kpn!« TaKO je 3arjaBH0 Ham iueMeHHTH TojHjaT, rycaK rocii. Mapna ripoBnnypa, y io. ronHHH cBora vKHBOTa. To je HCTHHa jenan mht&b neueHHj,.ajH HHje penopn y nyJ>HHH /KiiBOTa, jep — Kano 3iiaM0 — HMa .nanac rycaKa h ca 50 ronuna u Burne. KojH ce y3 to jom XBaje, na cy /Khbh h cpeTHH. Ilpomjo je Burne on neceT naHa, a na TojnjaToi! je oho ohom rycKy?« raana Hiije 3iiao, niTa ce necnjo c ibHM. 3ajyny je C.Mpmio ce .cBHjeT ce Mame uiehe, rycKe ce CKyn- nnTao Bejy u Pejby, niTa hm ce nain necnjo h rnje .T>ajy oko Kyha. A TaMo y naJbHHH 3aqyje TojmjaT cy ra ii3naJH ,a 3ajyny ce u Hiiane pacniiTHiBao no KJieneT pyny h KJHnaibe: jihjih , jihjih ! T o no3HBJ>e K0MuiHjyKy. Tano je h BajpaM npomao jaKo je n H>eroBa raaaapim a. ročnoga MHJiKa, ©Boj hchbh Kann- UiiraHCKH Teijiepim npoxyjao. JenHor MeTBpraa notaji, KojH joj ce oaa3HBame ca oHor ocTpBa. cBanii ce je jn a nuranna ca cBojuM MyjKeM, nobe raann ro.TiijaT nobe Tanobep KyhH — caM caMuaT. Hnje Mapiiy y nyhaH, na My pe»ie, na je meamr .\iyiK iberona ona3HO, na je TaKO caM, Kao cana. K'peHe hcthm ohhm rycKa ynaBuO non hynpujOM h na ra je nojeo Ha caMii nyresi Kpaj necre hohito (SpncuM KopaKOM. Bymi& ra je BajpaM. Ta3ja je Mapno ca bcjhkom >KaJomhy cacjyvKeJba. na urro npHje nobe Kyhn h j a Ha nBopHniTv. y mao Ty- BHjecT h oOehao lliiraHKH. na he Beh ejjrrpa KOMe ce TOJiHKO H>eroBe ajeue HeKan n u em M 3a0aB- *JSBaj^npnjaBHra iiojHiuijH ,a y cečH MHmjbame: e na .ibano, .TierHć Ha CBoje CTapo MjecTO h #a cBOjy neBepjm caM ja 3Hao, rna he ra UnraiiHH yKpacra, ja 6hx ra rjia®y cnycTH non Kpnjio, KaKo-OH mv nynia yTOHyjia npHje Tora nocjeKao h nojeo. y u poniJ a joCpa BpeMeHa. Jlanac BHine HeMa rycKa I’oJHjaTa. He 311a M.y ce JKvpehn ce CBojoj K yhn' h csojoj n era, Kojar-ja^ hh 3a kocth. Ajh h nanac mehe oOaJOM Harne yKpnBeh lipnje mera nouua npen MapKOB nyhaH. HHje y nie iiotomcteo iberoBo'on hckojhko icoJbeHa, oho mehe ii npoja3H Kpaj one Mane hynpHje MjepehH je npHjeBejHKoj MHCJiH hh onaancT' j a je npom ao mhmo ihm okom. HaBiiKe, oOHMajn h ycnoMene npe.iia3e ca 3JorjacH y hynpnjy K paj U iiranjy n a . Aj h ra Tapnx Ha Mjabe. uivinapb no,! h>om yno3opn. na hmh Tyae hpib vuiauui Ba»>anyKa 3a TajpeT. HeaaBHo je iiOKpeHjrra anunja y Ba&a.iymt aa ocm jthk TajpcTOBa noaojOopa h 3a oaorBJbCH>e Taj perona pana y obom MjecTj-, Koje je Onno y tom norjieny aaocrajio 3a m hodim nyu m kumo Mamini MjecnTMa. ArHTanHOHH oflOop y KojH cy ynuni Hajbh Jjchhj'h rpabaHH rpajta Baiba.’i^ e , a non npe^cjeniuiuiTnoM rocn. Jlp. Ejy 6a Myje3HHOBiiha, ynynio je Ha Oaibajij'HKe rpa*>aHe y Ty CBpxy HHTcpccaaiTaH irpoimc, KojH rJiacu: »BaaaJijHKHM rpabaHinia! KyjnypHa aaocraJiotT y Kojoj ce HaacaJiocT Ha.ia.jiiMo jec-T oea. h najsiaibe cyMibe r.aaBHii pa3Jior HameM Ha3ain.0Baiby h « CBiiMa nOvbHMa nauiera JKiiBOTa. JIok cy ce MycJXH|MancKH Hapon.ii ApjKaJiH caBpeMCHe Hayxe h Kibinre, njOTJie cy h HanpejOBaJiii .V csaKOM norjieny 11 (Shjiii npen cmiMa ocrajniM napoAHMa. H j ii xoBa KyjiTypHa na^Moh noBejia je aa co6om h n.nxoBy npirBpejy, na u nojiHTiiHKy HajMoh, Kao uito je huiuc niHuuiH>e Ky.irypHO Haaa^oBaibe nonejio ;«i (x)6om h Harne okohomiko ii no.fHHTHTKO na-3aflOBaH.e, aa. ne KaaieMO nponacT. yBiibajyhH obj' Bcjumy 11 ix>pKy HcraHy mana Harne hhTe.TuveHnii[je no3Bajia je npnje nBaecraK ronHiia nara napoj, j a ce Tpnie ii3 MpTBiiJia, ja npejcune c npeApacyja.Ma 11 ca BJiaUT.HTHM ciiara-Ma ,T»nie 11a biiuih CTeneH Ky.irype, kuro Oh ccOh npiiOaBiK) jaiy npiiBpefliiy cHaxy u Kano Oji ce rano 11 nojuiTHHK.H Burne h jane jjiirao. OcuoBaro je ra ja iiame noanaro KyjiTypno h npocBjeTHo ,ipyuiTBO »rajpeT«. HeheMO pehu j a mh h janac otojhmo Bor 3Ha kilko jođpo.. H.TH Hche H8M H'lliKO HOpchll j a 6poj Hauilix UlKO.TOBaHIIX 11 ijHBai.Tii3QBaHHx cHaioBa cnc Blune ii Biiinie paoTe. Jejafl jooan .uho obiix j>yjii, KOju cy ce icy.TrypHO juraii, irarpajH.ui cy ceOn CT3HCTeHUHjy h paje y cBoMe Rpyry, j a noMoniy nauu, CBojoj Opahu — jpniao je jo rora noaoataja nomopoji naiuera »rajpcTiu .Ho HaiKa.aocT MopaMO npnanaTii ropKy HCTimy ja Ham ppaj, nama iiiexep-Ban.aJiyKa? HHKaja mije noacaajiiiia.'ia joboji >ho �Spoj 2 h 3. T A JPET. pa-ijMHjeBaiba aa J’ajpeToitf tw jy, aa HAejy muier uanpciKa, Hauier oncraiiKa. cJKiineMo OBy Jbarj’ c Hauicr UR‘xepa OAJi^nijio je neKo.iirRo iiam«x M.iabnx h arnjuura a>yAH aa oatnroi »rajper« y l>aiba-iymi h Aa noaose iBe Oaiba.ivt'Ke rpabane, npiijaTe.Be na'mera HanpeTKa, y npBOM peny Myc.muaHe, aa npcua cBojnn 'npn.TiiiKa.Ma u MoryhnoorHMa eryiie y rojio »PajpeTa« n noMornj- na mj Ha'inn Haiuy npocajeTj’. y i y cBpxy ojpebena je «'KyiiiuTHHa Ha AaH 17. jaHyapa 192(1. y HeAje.T»y y » cam lipnje noAHc y arpaAH »Ba.TKaH-Knno.« Cipana 47. Ka) HaBOAe UHTOMHne h« t AninunroHU OA^op: lIpeAcjeAMHK: /lp. EjyO Myje3iutOBith-; (tVAnpeAojeAH«K: XunAiija yBejc Tajnim: Xaou6 6er HuaMOBuh; OJiarajHirat: Ham« 'HejBan; HJianoBii OA^opu: MyxaneA .Cj4>. Ajiiixopnh. Xycnnja UyupyiB>raih, AP- Myxapen MiinnH, AkjkP IHepcMeT. Oy.ibara Ca.iiixamnh. A L TZr** c* 0 p«Ay ckjtiuithhc h lbeiuiiM aaa;;by miLMa liaifiijeoTnhejio y Hanjen .nicry naiuiaaHO. JjnaBun 0A<5op nosApaimo je onyniiiTKHy ca cjinjeAehiiM 6p30juBoxi: »Beceuchn ce Bainest npeiTuiaiiiTBy h Bainmx ApyroBu aa o/KMBJbeibe Hauier ueanMTera 1'ajpeTa y nonoenoj KpajiiHii. iioaAjpaB.-ba.MO cnyiiiimiHy ii *eTiijio nnoAOnocan n OpaTciKn paA cs4jy.a BenHHa TajpeTOBa ceenaHa 3a6aaa. Kano je no3HaTo OBoroAiimiba aaOtmaj »ojy npnpebjje l'napiiH Oa6op TajpeTa OApnahe ce y opmjeAy, 3. <J)cfipyapa 192b. roA. y oba. HapoAHOM no3opjmrry. npnmpene OBe 3a6ase nche iinuiTa aaocTam 3a npniipenana npoui.Tiix I'ajpOTOBnix aaOaBa, Koje cy y cbokom noraeAy npeAibaiH.ie y rpa;iy CapajcBy. l'aaiie cenunjc npMpcbnBaiKor OAi6opa paAe nyHOM napon. 3Koh■kh oaCop 1'ajpeTa ynaace Tanobep mhoto TpjAa, Kano 6u iuto BHuie AonpHHiio Aa OBa 3a6aBa OyAe iuto Be.TniaiicTBeinija. KohncpTHH aiio nporpana OBe aačanc nanjiamuhe CBe ocrrajie kohneprc Ha IajpeiOBHM 3aCaBana. A dito je HajnnTepecaHTH«ije. mio nporpan ii3Babajy nauie cnare, Hama ounaanna, 1'ajipcTOBe iiHTOMime h iuirroMUiH. HaponiiTO he inrrepccoBaTH ny6.Tiin,y, cnemia.iiio Mj'c.niMaHCKj', noaopniUHM komba na MycnnMaHcnor acnnoTa »Oh« y jeAHon hiihj’ r-a njeiiaibe.\i ii nnccoM, Kora he nnBabaTii 30 rajpeTOBiix imiTOMima. Taj komua OAiirpaBa.ie cy 1'ajpcTOBe nHTOsiimc npoin.ie roAime y Hap. no3opnmTy y BeorpaA.v, Kao n y /Iuopy. npćA H>hxobiiw BeaniiaucTmiMa Kpa-te.M u Kpa.T>HUOM h to c HajAcniuiiM ycnjexoM. Rporpan atrtmae je cinjoAehM: I. JljHO. I. noaApas Tajpeia hberoBOM KpaikeBCHOM Bhcohbhctbv npecTonoHacneAHMHy neipy, noKpoBHTen.y Tajpera (jkhba c m - nuTOMUii 1’ajpeTa ya npam.v noaopnur- opnecrpa.. 2. O t . MoKpanam: »VIII. PyH0BeT«, njena MjeiuoBnni xop l’ajpiiTOBiix iiiiTOMana u nuroiutna. 3. <J>. MahejOBciKH: »I. (Ao HeOo), lijesa »eucKJi xop rajperoBifi mnroMJina ya npanH>y opKocrpa. 4. O . MahejoBCKii: »ManaAOMCKe njecMe«, xop raji>CTOBirx hhtomHn a h miTOMaija. iijcbh MjemoBum ft. * * * »3B63Aa«, njeBa hjchcikh xop rajperoBHX nnroM-npa ya npaTH>y opsecTpa. »BaJbiba.TyiaHH! i^ojjnTe čun Taj ahh Aa aokhjkctc, Aa ere oBjccH-n Hamera i'Taiba h Aa cne pnjemiMir Aa ceCm noMoracTe. Hena Bac itHurra ne auApaiaBa h nena Bac hhko' ne oO.Man>yje! Hana je rapocBjcTa n Kymypa noTpeOHa. Mu iiacmo cano tiim iryieM. Mn ne CMaijcMO npaBimi H3 oboi- mmanBO APJ'ro niiTajbe oohm mmcto npocBjeroio. Mu cc Ha obom n^ iy ne cunje mo nnjenanf, jep kha »* hc mgenajy Hama Cpaha irpaBOc.iaBiie ii KaTOJnrate Bjepe y npocBjcTHOu norJieAj', kuko Aa ce mh unjenaaio, Roju cmo oa ibnx nynTypHo, ckohomcoch lb no.TiiTH’nun 3aocTa.mjH. Ha toj cjnniTHHH naaćpahe ce.cnuiaH noAPAOop TajpeTa, Koju he Aaae pvKOBOAJiTii JberoBHM poAiou y Bajboj JIyujn, 3aTO TpeOa cbii a« Aol)<rre « Aa H3a(5epeTe y Taj noAOAOop one, Koju cy no Rauiesi Miiiu.’bOfcv HajBpiHjeAinijH h HajAOcrojnujiH. h II. Ano. »Oh« oa CBeToaapa HopoBuha, noaopiuuHH komba .V j ba­ 'THHj'. Peatucep npBe h 3aAH>e TaiKe nporpaMa r. AHApnja: 'HypH,Hh, i.iaH Hap. nooopnnrra y CapajeBy. M.V3iiKy namicao bom «l>. MahcjoBcm. JI« na: Ulepinpa xanyMa — IUeifca TyAanoB«h, Ajanna xanyMa — CM«jba nepumnh ■By.ica xanyMa - fPepiiAa nama-iuh. Xaniipa xaHyMa — Heraia Capajmiih, IIIciJiitKa xanyMa — Myinipa Capaj-mh, X^&m5e xairy«a — Caunja Mycjmih. OaTMD xaiiyua Amta HiiJiaB, AyAnja) Pa3«ja XanuHh, Anicaca) AJOBojne Xacn(>a AcAJih, Ajmija ) A<nma Coijio. y,iore AjeBojaKa «rpajy jom OBe miTOMHne: A.isjaca Co(J>o. XajBiMa Bojbertima, TaHna Xoijiih, TaHna Bojnih. Xajpnja Ko.iaKOBuh, Meiuiua TpeUo, IJcBMiipa Pemih, Co^iija Baciumuh. 'J'smua UaM(k>, Pače«a 3jaiKiih, Caunja KoM«h. Sejaefta Xa«HxaJLHJioBiHh, Ennca Xepmh, AepsB'na KaneraHOBHh. Bexnja. Tepa«Mex«h. MyiiCBepa MesneACamiih, IHasanja XaH'jah, Hiiin-Ta Xao«h. Cya»TA Mj’tJmih. Pasirja Maxnh n Acnia KaBa-ioBirh. npnno3M H3 Bnxaha h 6MxahKor cpeaa. no.ioaOop TajpcTa y Bnxahy ca yrtpaBifnnoM kohbhkto caKyirHo je y jyny 1925. 13 KonaAa KypđaHCKnx Koacima. noje cy yHOBicHe 3a 600 a«h., a AapoBaJm cy: no 2 noMana Haoml) eij). Ca.nixou'nh, no 1 romba: M.vcTaiJia e<f). Peijnh « OcMaH e<f). Peinih (ix»Beby kosk.v najeono). H6paxiiMara Xanna6AHh. Hypara MHpHh. Cyjiej.MaH 3jan«h, Pnoa eifi. Bomomih, MyxaMea(5er BHmhemih. Myxajiia XauHa6Anb, 'Ea3iraara XajpyJiaxoBHh, A6nype3a«e e<f>. AiraAapeBHh. CynejMan HlapraHOBiih ii J.ycyiJ> CenManiih. Hcto je uapoBao y une noiKime 10 ahh. Ap. Xycej«<5er Ce-TirMOeroBuh. Ane 10. ayrycra napoBao je Apatfiara Minjnh rajpeTOBy i.OTiBincTy y Bnxahy 450 rt c.iaMe y BipnjenHocrn oa 112.50 akh. y oKTt)6py h HOBCM6py 1925. ofiimiao je ynpaBHirK KOHBiiKTa y Biixahy Hena cena 6nxahnor opeaa y Kojirna je caKynn.eMO 1379 mt K)uypyaa. 77 rt rpaxa « 31 rt nuiomme u to: A hc 20. OKToOpa 1925. y H38MMh TpaAy 371 rt K.vK(ypy3a. a napona.™ cy: BejAo <I>e.Tnh, H6po A'BiAape&nh, Axmca AhbahpeBiri). Xace AHTAapeBiih, Hpmr AiranapeB**!1- Xpyere AnaAapemih OcManoii. Xpycre AnaAapeBiih Pechmob. Aimct KacynoB«h. OcMan <l>RAHh, Pano Ba.iiih, H6paxmi Ba.Tnh. A.inja BajpaMOBiih. Xyce <I>e.Tiih XaoanoB, Mexo ipeaiih, Osep <Pejiiih. Xyce (pe.Tnh HCpimi. Hđpo BajpaMoenh. Ajnnia Xa.Tarah. Xace Cyjnrh. Mexo Ba.nrh. Pa«o Kpujynijnh, A.ie Bajp«M0®nh. Pepo M.vjKauoBiih. Xaoan BajpaMOBHh. XacaH Jla.nuh, XauniM JIa.TOh, PaMo Xa.'ianih. IIIa<5a.H « Mexo K.vjyHpiih, Ca.TKO Bemnh. Babo EemHh, IIIaOaH AiR’AH'PHh. Xace Aa-nih, 3eho HcnaMOBnh, �P rp a Ha 48. » T A J P E T« UexBa Ber&HOBHh, <l>aTHKa BeiaHOBHh, Myjpax CyJiHh, GyjiejMa« kyjyHUHh, Axmct Jlajmh, Jycy(J) JlajiHh, CajiKo 4>ejnd), MycTa<J)a c<|). /ljH3AapcBHh, HOpo XajiKHh, XacaH KoBaieBHh, OcuaH KoBaieBiih, My/KO KoBaneBuh, Aae Bjnifh,. Ua<J)ep Bymih, Myxo Byiuih, Jyoo KeiHiih h AxxieT Kpeaiih. .Une 21. OKToOpa 1925. y H3aMMk nptt>aBopy 198 kt kjhk.vpyaa, a japoBaJin cy: CejiHM XaHAanoBuh, ^aHe ByGajio, MapKo PyiKaBHHa, Mhjio HberaBaH, MiuiaH Hajah, Bajo ApaKyjinh, UlaOo Ulyciiih, lin ija UBjeTirhainui, HiiKOJia PyKaBraia, OreBO BjeJiaii, Hjni.'a Pamijnh, ABflnja MepAainih, Axmct XapGaiii, Hco lllanjT, H0paxHM ccp. ^iraaapeBnh, GyaejMaH Xaiia™h. J<!>Ka Hfiejnih, Ua.(|>o Bjnnh h Ponca JKainih. HHe. 20. OKToOpa 1925- y M3aHHhy MynM 82 w KyKypyaa a japoBa.ni cy:Myera<J>a Cyjinh, Ax.M,er. PaiKOBiih, MyxapeM Cy.THh. PajJO Cyjnih, -Myca Gyjmh,. ^ejnija Mynmh,. Aae MyxuiiHarah, Myxo PeKiih, lUaGaH MyMHHaiPirii h Jyco CyjiHh. 27. OKTOOpa y TaTH 241 kt Kyaypy3a; 31 Kr nuieaiiiue h 1-2 kt rpaxa, a japoiiaJin oy: Ax»ieTara BajiHh, XyceHara JHeJUHh, UlaOo <l>e.aiih Hl:, ITauiara 4>e.nih, Mexo Oejriih, CajiKo Ilauiiiih, Ojiep <I>aTKHh, Bcjiara Oe-rah, Cajmx Oejinh, Mexo ‘t'e.THh, CaJiKO Ilauiiih, Ouep Oaraiih, Be.iara <J>e.mh. Cajmx <l>ejmh, UcMaH Mynriih XyćejHOB, Pepo BajpasioBiih, Xyco 3oJinh^ XaoaH Ba.mh, CMaiua ocp. Myjaxiih, Behnp etj). OaTajruh. Beunrp h'euiKnh. OcMaH KeiuKiih, 3ajiiM MaxMyroBnh, Xyćo A.nniih, UJaCaj MaxxiyTOBiih, 3eha <l>aTknh, Myjo Xauuh,.X^eo XapGaui, AxjieT <I>aTKiih, AxMeT^ HlačiiK, Xyoo ‘PaTKHh, Pano OaTKiih, Mexxiea Myiuiih, lUađap <I>e.nih, Paxio y‘eJi'iuioBnh, HOpo XycKapHh, Hmuimp OaTJviih, Tauap. C^TKijh, Jyco 'toraiih, Axu.iT MaiMjTOBiih. Jl.P^a <J>aTKiih, UlaOaH <I>ejiiih, HOpo CMftjnh, Httuia XaBiih, Mexa XaB4ih, IllaOuH. <liaTK)ih, Ocxiaii Myuiuh. Xace Mymnh,. Paxia 3ojnih, Ha<t>ep 'Jo.rah ,JfyrapeM 3o.Tiih.. * 3pjrnh. .UlaOaH KcuiKiih, ^ojiih,. Pumo Keum ■" KeuiKiih, XaMHj KpoiKnh, Pano BiiKiih, OMep \Iyitijl MaxxiyTOBHh m Arau BajpaMOBiih. . 6. HoueNiOpa hž5. v TlanapMhta 123 kp -K.vikJ), poBa.iH c.v: XycejH 'ReHaHOBH.l XacaH Bpoj 2. h 3. ja h ,;Axm6t Tpepih, Myxo Tpejuh', MHJie ĆTyjeH, Joco Bapniilj Cyjbo My<.vinh, CaJHx Ilopo6Hh, Aaara CejiMatroBuh, MyMiHW erj> BajpHh, Myjo TiejBaHOBHh, Xacan Bexa6oBHh, MmiaH UBaHiicBHh u ipiHTap UlapaK. ^He 66. HOBeuOpa 1925. y KnoHaTy 156 Kr KyKypy3a,‘ a aapoBajiH cy: MycTaxJ>ara My>rHl, AraH c(J>. Tejrah, Jyoo My. jarah, XacaH KeaaHOBnh, PaMo KypHh, Mexo Kypiih, HCpo' Myjamh, MaxxiyT llfi.iajiih, Pa.Mo PaMeiKinh, Aran OajKOBiih, Myjo Kypnh, Ajiiija KacyMaHOBnh, HlaOaiii Berah, Xyce Ky;tHi, HOpo Kypnh, XacaH Kypnh, Myjara Kypnh, Ajnija fPajKOBnh, BcHKp KenanoBiih, Myxo CCiijaMosuh, PacaiiM PaMeacuh, Ccjihm PaMOKHh, Mexo Myjarah, Jycy(J) M. PaMCKiih, Jycyt[) C. Paaeicnh, H33Kp 'BexajHh, 3eho Kypnh, Myjo <I>ajKOBnh h Myxo Myjaruh. ^He 6. HOBeMOpa 1925. y MycnMhMMa 40 Kr KyKypyaa a aapoBajiH cy: Apn<|i h Ajiarai AOjyjiaxoBiih, Aji« e(J>. JIn3AapeBiih, Cyjbo 'ByjiiKiih, Myjara 'ByjrKnh, MexMCj Hamnh, Owep Caj»xoBHh, AxMeT CpeOpnh h Myjo CpeOpnl. Oohm OBjje HaBejenor caacyiiHO je y 3anomjy r. <I>exiiM MđxyyTOBHh 70 Kr Ky»ypy3a, y RoKojy r. Pawo 3yjnih 59 kt KyKypy3a. y CoKOi«y r. XycKa ByjiHh 32 Kr Kyaypy3a y PMflnky Apir<t> Aju jaru h 42 Kr rpaxa, y TonyOnhy r. Myxo MaxMyroBith .,23 Kt rpaxa. H«ro je y H>ie jkhto japofiao 20 » h h . r. CajiKo Xaaidi M3 IIoKoja h Pawo Ea.nih Ha H3ainha 27.50 a h h . Hena je cBirua Oj crpaHe TajpeTa Htijjbemua xBana pooiioah HOp« flH3AapeBiihy, Mj-niip e<J). Peunhy, MycTa(jia e<J>. JBraaa peBHhy y Kaa^iih T pajj; CeJiHMj’ XaiiAaHOBiihy h Miuith H>. ro®aHy y, Kaa^iih ITpibaBopy; Mycra(J)H Cyjmhy y Hianih Kyjni AxMeTanH BajiHhy h CMaiin e$. MyjaKiihy y ra n i; XycejHy T\e;afiOBiihy u MyMim ecj). Bajpnhy y IlanapiiMa, Mj'craiJiarn Myjarnhy h AnaH e<J>. <I>ejrnhy y KjioKOTy, Te Ajih e<|>. H-noAapeBHh.v y MycjmHHMa, kojm «3al)0jue y cycpeT yirpaBirHicj' KOHBHitTa r. C. PeijHhy Te c itiiMe cBam y CBOMe ce.iy jobome npea MKorn KOM h pacTyHaMHBniif m u. Tajpera 3auoJiHiue npHJior y HapaBii Štamparija .BManake PoS.e., Sarajevo. - Vlasnik đruitvo .GAJRET-. - Glavni 1 ođaovnrnl nrednlk: HanUd KUKIC. �Svaki musliman treba da kupuje samo jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i J a j r e f ). Tvornico Ciprpapira S. D. fHnaloj, Sarajevo, ' može se naručiti i preuo društva .Gairet* u Sarajevu a. a. y CapajeBy. Te^e<J)OH đp. 33. BaBH ce cbhm y 6aHKOBHy CTpyKy cnaflajytiHM nocfloBHMa. y^OLui«e Ha uiTeflH>y yKaMahyje HajnoBOJbHHje. Oa HHCTe ao6 hth lO°/0 ycTyna KyjiTypHOM H npOCBjeTHOM ApyniTBy „fajpeT*. _ Triivalki bukoi L | = | M B Jj U H M ■ Sarajevo, Stpossmajepova ul. IZ. dionička glavnica Din. Z0.000.000 Rezervni fond Din. 4,300.000 Prima uloške na štednju, vrši doznake u unutrašnjosti i inozemstvu uz najpovoljnije uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća. Interurbani telefoni brojevi © 05, a© 5 i 555 Fjliialn- Be°9rad’ Zagreb, Novi ,Sad Tuzla, Split. — J 11 IIjtU c . ^lllllllllllllM lllllH IIIIR lli Jlllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllll^ Capajencna Baiina �i Opće Osiguravajuće Društvu ,,]UDOSLi)VI]ir osnovana g. 1913. a Beogradu sa ahcijshim kapitalom od Din 3,000.000 u zlatu. Vrši sve poslove osiguranja najkulantriije. Police požara prima Uprava Fon­ dova kao garancije pri davanju zaj­ mova na hipoteke. Sve informacije daje najpripravnije gornje ravnateljstvo kao i zastupnici u svima većim mjestima. Hercegovinu Ravnateljstvo za Bosnu Dalmaciju, Crnu Goru, i Sandžak u SARAJEVU, Kralja P e tra 17 Brzojavi: J u g o o sig u r a n je . r T e le fo n b r o j 3 0 0 0 I g Braće BtlŠCICjiĆCI g g 0 Sarajeuo trgovina muzikalija i materijala za pisanje I rlsanje. Bogato stopa* rišfe hrpalskih I srpskih knjiga g ili uopće nemoćan, popraviće svoje zdravlje jedino najnovijim lijekom, koji se zove Ferrodovim. Vanredno je sredstvo i zaista spasonosan lijek za one, ":oji boluju od malarije i drugih raznih bolesti. — "'errodovlm otvara vanredan apetit (dobru volju za jelom) i vrlo brzo oporavlja davajući snagu, svježinu i zdravu krv svakoj osobi, kojoj je kakva bilo bolest narušila zdravlje. Za'siguran uspjeh dovoljne su 2 do 3 flaše. — Narudžbe prima i razašilje sa doplatom i plaćenom poštarinom: ttn. 1. Mirni. nulu. M ostar C i j e n a 1 flaše sa opširnim uputama 40 dinara Čitajte .Gajref! List »Gajret* jedini je list za našu porodicu, za našu djecu! Za to treba da ga svak čita i pretplaćuje se! Pojedini brojevi „Gajreta" kao i cijelo godište iz lanjske godine mogu se dobiti uz sniženu cijenu kod administracije lista. o Svakom prilikom sjetite se Gajreta! T T T T T T T T T T TTTTTTTT TTTTTTTTTTTT TTTTTTTPP ? , T TT Y � https://kolekcije.nub.ba/files/original/85d4552931855877ad348b351b6196c2.pdf a5544489412e7972bb4c7634491f0d9d PDF Text Text m •' I rioLUTapnna n ^ ah eH a y totobom . V V t a jp e t * **i-’y iU T B A 3A K y jr fy P H O H EKOHOM CKO n O JM S A lb E M yC/IHM AHA . u lfi. y M |eceuy, X. \ B poj 5. C a p a je B O , 1. M a p i a 1926. Ucjena roa. »U fl. riojeaiiHi! fipoj '4 IX Tiami ao6nBajy .ihct y noaa 'jajeHe Koa TaaBHor Oafiopa na« aoa ynpaBa — rajpeTOKHX KOHHIIKTa. — CA ^PJK A.l ro.viBii. Mupaa Caitmer: ItpariK lipei’Jiejl moi skhbota (njecMa). Axne/! MypaaGeroBnh: II311 ffia i j’BHja (Honejia). Jejia OcToinh: lIiraiiOBa e»ipT. AxMea Pe(J)RK; (JoKOJIOBHti (UpeHO/m M. P. HeaHh (HacraBaB). Gr. P. ae.iafc: IIcTniiii o nonifinjii Csaiuiare HeilrlltiJl (HacraBaK). ' A-nra:*Hejirra: J l s , >uibhx jiHCTitha: Jeaa n npoO.iesi. fa jp e T o e T aacH H K rip o cjiaB a p o t j e r a MyxaMe,n,a a. c. y TajpeTOBOML KOHBHKry y 6 itx a h y . HyjlTypHE H KiHHiEBHE npDCJlilBB. JpBilU IIpOTHli (HoBi/iom 40-['O/uiii:iBH[ie kh>haeeBHor para. ;I,na;ii'CCT ro .m n a Cpneiior Kn>HH;ei:n(ii TjiacHHKa. CroroAiiiMibima CjncKe Apane Ja s n o lieccAmiOBflti. Hiuinpu CToja^iHOBiiti CpiiKiina. • ^ a ta s ; >'pe*HHK: XaMHfl KyKHh. . '" ; �3EEBEBBBEBBBBBBBBBEEB BBBBBBBBBBBBBBBBBBB1 BANKA G A JR E T D. D. ® u Saraievu — Filijala: Višegrar Telefon broi 649 i 689 1\ Akcijski kapital Din 10,000.000- Rezervni fond Din 1.I00.D0 Banka se bavi svima bankovnim poslovima, te je ovlaštena za tri vanje valutama i devizama Zavod je pujnlarno siguran, a angažovmi je kod industrije drveta „Varda” d. d. Višegrad i kod trgovpčkbg d. d. „Merkantilia” u Sarajevu. Od čiste dobiti ustupa 10°!0 društvu „Gajret”. ■j b b b b b e b b e e b b e s b b b b s i : ■ M a a a a a a a a a a a a a B BBB® «i . ................................... . ~ 'v Centralna drogerija Q[| u Sarajevu [a] " (Z ad ru g a s a o g r a n ltu n im ia m stv o m ) . . K o ć ić e v a u lic a b ro j 41. T e le lo n ; 817. = Ra ču n k o d T e i e ,o n :S 1 7 P o š ta n s k e š te d io n ic e b r o j 1276. = S a r a j e T r o Š tr o s m a je r o v a u lica Droj 3 Bavi se svim bankov­ nim poslovima. Uloške na štednju sa otkazom i bez otkaza ukama­ ćuje najpovoljnije. ■ H f lB B E f lB B B B f lB B B ,a B D H f lH Trgovina m edikarntnaja, drogerijskih i kemičkil proizvoda, ro b e odgurne, zavok i hirurgških instrum enata, kao i fotografskih a p a ra ta i potrebšt/na.. Velik iz­ b o r inozem skih safuna, parfumeri e, kosmetičkfh potrebština i spužvi. Skladište svih m ine­ ralnih voda. Ruma, konjaka i. t. d. Telefon broj 319. — B rzo ­ javi : Centraldrogerija. �J1HCT I'A JP E T A H P y illT B A 8A K y jIT y P H O H EKOHOM CKO [10A H 3A H .E MyCJIHMAHA M3Jia3H 1. h 16. y M jeceuy. ToAHHa X. B p o j 5. C a p a je B O , 1. M a p T a 1 9 2 6 . UajeHa roft. 80 A- Ilo]eAUHn 6poj 4 A'Bauu flođHBajy jihct y rio;ia mijena koa r^aBHOT OASopa mm koa YnpaBt — rajpeTOBHX KOHBHKTa. — H EC ET EO U M H A HaBpujMno ce fleceT roAHHa oa HajBefcer CTpaAaH>a jeAHor HapoAa Kojn je MywHn nyT Harnoj ommoj CnofioAM o6MJbewMo Tano cBHjemoM a MyMHOM u AyroTpnHOM 6pa3AOM. npoxyjano je AeceT roAHHa oa BejiMKe TpareAnje cpncKor HapoAa Koja je AOHnjena Kao CBoj Mo jeAaH rpo6 He3HaHor JyHaKa, ann unjena je Cpdnja nocnjaHa rpodoBHMa t 3Kbhx 3HaHHx h He3HaHHx, ann BenHKHX JyHaKa. Hajdon>H chhobh Harnera Ha- 3naTHn nnoA — CnodoAy. poAa naAann cy Aa cbojhm fbemeBMMa HanpaBe deAeM npeMa HenpHjaTen>y n Aa CBojoM KpBn>y cnpnjeMe K>eroBo HaAHpaibe. IlaAane cy mpTBe 1914., ann cy Haj- B hjio je to XHn>aAyAeBeTCToneTHaecTe roAHHe KaA Behe h HajcTpauiHHje »pTBe dnne 1915. roAHHe. ce jeAaH uho HapoA ct 3bmo CBojeBO/bHo Ha Myne Aa H HeAaaHo ce HaBpujnno ftece-r roAMHa Kano cy HauiH XepojH na/iH 3a Hac h 3a OTaydHHy. Cbh 6m M3BojeBao He caMo Cno6oAy cBojoj ywoj OTagdHHH, Hero BacKonnKOM HaiueM HapoAV bnna je to TpareAHja th criMHHa OHoj oa npMje neTCTOTMHa h BMLue roAMHa, Jep KocoBCKa TpareAHja no CBOMe 3aMaxy h no cbo- HHTann He3H3THH cy u HeAOBo/bHH Aa ce Mowe oay- j hm nocneAHuaMa jeAHana je cyiiiTHHOM dona h Cipa- AocaAauiH>H noMeHH h cnoMeHn 3a Koje cmo nynn h jkhth , 6ap AOHenne, cbctm Ayr thm MyHeHHUHMa. hbnxoBe p,yiue dnne dn yMHpeHe caMo 3AP3bhm cxBaTa»teM Aan>a CpncKor HapoAa H3 1915. roAHHe. JeAaH uho AaHauJHjer k dyAyker Hapaimaja ima BpnjeAH h ko- HapoA npejKHBibaBao je BenHKy Hecpeiiy Aa 6 h ce H3BojeBaria CnodoAa h noCTnrno J bahhctbo. 3a TaKOBe jihko noABHre Koje Mory H3BecTH caMo 3ApaBe cnne jeAHora BpnjeAH CBoja CnodoAa 3a Kojy cy ce to/ihkm JKHBOTH yraCHHH. fly>KH0CT- HaM je Aa ce cj6thmo thx cBHjeTnnx HapoAa noTpeČHH cy dnnn h xepojH. TaKBe xepoje Aao wpTaBa. rioMHcnHMo Ha h»hx h mh fceMo nyTH h ocje- je Haui HapoA Aa nocTaHy H>eroBH My4eHHUH. KonnKO BejIHKH H y3BHUieHH, TOflHKO H CBnjeTHH. Oa pe- thth Aosa AO HajBHLuer otJjHunpa; oa nyAor AjeTeTa ao Ajeno. Hena je CnaBa CBHjeT/iHM h BennKHM MyneHH- CHjeAora ciapua; oa HeBHHe AjeBojKe h BjepHe n>yde TpenepeH>e hbnxoBHX Ayma y HaiuHM AywaMa, Koje HaM AomanTaBa Aa nyBaMo h>hxobo CKynoujeHO AO CTapnue — CBe je CTpaAaBano, naTHno h cBjecHO i4HMa Hauiera HaunoHanHor Ocnodo^en>a h yjeAHH»e- ce »pTBOBano 3a HajBHiue HaunoHanHe HAeane. UMa- H>a! �.r a j p e T i OrpaHa 66. fepoi 5. Mirza Safvet: KRATAK PREGLED MOG ŽIVOTA. Pedeset je i pet ljeta prešlo preko moje glave, — Od kako sam ugledao našu Velež, sveto brdo, Gdje no sure orlušine nepristupna gniezda prave, Gdje no Hata sa preslicom i s garovom čuva 'krdo. Pedeset je i pet J|jeta mog života burna jako Jedan iroman, pun promjena i čudnije doživljaja: Tu se što-šta odigrava, normalno i naopako, Uz radost je i uz sreću bilo tuge i belaja. Pedeset je a pet ljeta prošlo meni ko u kinu, Gdje sudbina ko umjetnik senzacije svoje reda — I filmove vazda nove iznosa na svietsku binu, Da pomnome gledaocu zastanuti nikad ne da. Kao dječak prošao sam širom zemlju Hercegovinu, Vidio sam Foču, Stolac, Mostar, Konjic i Ljubuški, Cuo pušku Nevesinjsku, gledo vojsku sultanovu Prema svemu i po svuda ponio se vazda muški. Od Adema pa do danas nije vrieme izmelo Na svietsku pozornicu užasnijih scena, slika Kao mome naraštaju, koji sve to gleda smjelo I ne pazi ništa poput fanatična mučenika. Prvi put sam u Mostaru pred Deronjom »elif« reko, A u Stoou nastavio, gdje sam »hatmu« učinio; U tuždiji sarajevskoj ljubav sam za Istok steko I s perzijskom poezijom svoju dušu začinio. Ispričati, šta zapamtih, — to bi bila priča duga; Vladari su postajali podanici svoje raje, A bogati gospodari biedne sluge svojih sluga — I taj problem — u povjesti nečuveni — i sad traje. tp •i— Pamtim hodžu u Konjicu,' kada sam u Prvi put u kundurama — udari mi dese. A1 je i on zapamtio mene, jer je loše proŠo Da me bolje poznavao, prošo bi se tog sevapa. Roditelji hotjeli su u Carigrad da me spreme, Da postanem carski »zabit« ko što su mi bili stari. Tako se je mudrovalo u »blaženo« ono vrieme I mislilo, da nas škola ne uzgaja nego kvari. Shišao sam Salih hodžu Zeničaka, kako vazi: »Ko bank-note sobom nosi, a na njima ima slika Da mu namaz sahih nije, da mu meleć ne zalaza U dom. Toga i Bog mrzi ko idolopoklonika«. Protiv volje roditelja pašo sam u gimnaziju — I s dječicom kao mladić sjedio u jednoj klupi, Iz škole sam sa knjigama pohađao i birtiju Gdje se mladež sarajevska na sastanke često 'kupi. Gledao sam i Džindžiju, gdje budalam pušta brade I gajtane na tozlukam izvjedljivo okom broji S ćursa viče: »Senatska ustanova da imade: Kako mora svaki muslim da odielo sebi kroji. Došo sam na umiverzu kada drugi svršavaju, To smetalo mene nije, nauke se meni htjelo. Slušao sam slavine ljude, kako znanost predavaju I u zbirci carskog dvora prolistao njnogo djelo. Negda Bosna pod bajrakom Gradačkoga kapetana U borbi je protiv fesa žrtvovala mnogo krvi, Pa šta smo sad dočekali djeca istih muslimana, Natječu se ko će od njih ustaknuti šešir prvi. Tražio sam, da što doznam, po knjigama starostavnim 0 prošlosti Herceg-Bosne, domovine moje uže, — 1 naŠo sam idosta viesti s predima našim slavnim, š to na ponos ko pjesnici i veziri nama služe. Što-šta nešto odigra se u mom vaktu i zemami; Što vjerovo niko nije dogodi se preko noći. Nesta traga mešihatu, hilafetu i sultanu, Nema više svetih lica, da dijele svete moći. Da sebičan nisam bio svjedok mi skromna struka; Mjesto prava studirao sam filozofske discipline, Lebdila mi nijje korist pred očima već nauka, Sa kojom ću budit sviest u srcima omladine. Što državni progres krči, Kemal paša to ne štedi, — On predlaže, a narodno predstavništvo sve usvaja. Ženi skide valu s lica i s mužem lje isporedi, Da u pravu i slobodi djecu rađa i uzgaja. Udes me je dva put baco u kolovrat politike Oba pulta sam doživio neugodna iskušenja Prvi- put md glas zamuknu u galami jedne klike, A drugi put nisam mogo odreći se svog mnienja I onda sam ja mislio upravo ko što mislim danas, Da mođemim znanjem treba oružati mladež našu, Da melctebi i medrese ne omadu smisla za nas, Kad smo ’nako kukavički dočekali Omer pašu. �1 Bpo] 5. » r A JP E T« Niesu me •raznumld oni', ikoji sad1stradaju, Da riešit agrar treba, dok se miirno riešst dade. Prilika se izmaknula, — i oni se sada kaju, Al prekasno; od kajanja njima fajde ne limade. Agrar se je riešio pad pritiskom svietskag rata, Kaifeo niko nije htio im spahija ni čifčaja. Radi toga vjekove će krivo gledat brat na brata, Nasilno je dešenje — ekonomska pogibija. Da pokažem 'Omladini, da su naši pređi bili Ko mudraci i junaci odabrano jedno pleme, — I da su nam u povjesti svietlo ime ostavili, Kaje neće pamrčatd ni nasilje ni vrieme. ima trideset punih ljeta od kako se s tijem bavim I prikupljam -material za obsežno jedno idijelo, U kom hoću, da opišem, da opjevam, da proslavim I (iznesem zakopanu prošlost našu na vidjelo. Ljubavne sam pjesme pjevo, da pokažem mlađem svietu: Kako Istok sa Zapadom u našoj se rieči spaja, Kaiko pjesnik — ko umjetnik — uzdiže se u poletu Do granica ljudske mašte i Ijiiđskije osjećaja. ‘ \ i I ako mi zanat nije, da prigodne .pjesme tvorim — I njih sam ja katkad pjevo, da potaknem mlade ljude. Oružje je moje pjesma, s kojim se i danas borim Protiv kletog farizejstva, natražnjačtva i zabluda. Trideset ljeta mog života i9punjuje borba .trajna S pozvanim i nepozvanim za napredak i slobodu I za prava politička, koja htjede klika vajna, Da oduzme mome domu, mom plemenu i mom . • rodu. U borbi sam izgubio zdravlje, živce, polet, volju, Krila su mi oblomljena, energija malaksala. CtpaHa 67. Al skršena vjera nije, — ja budućnost čekam bolju, Jer još stojim pod uplivom mladenačkih ideala. Kušao sam proučavat sviet s puno pouzdanja, Kao što su to činili mnogi drogi prije mene; Ali sam se izgubio u vrtlogu nagađanja Kao pjesnik zanešen pokraj vrela Hipokrene. i0 svjetskoj zagonetci pisano je mnogo toga, Ali sve je nagađanje — pozitivna znanja nema. Mi smrtnici ne možemo shvatiti tajne vječnog Boga, Nu od željna znanja pretresa se — i ta tama. Konačno je znanje o tom: i i puzo ili sfcafco, Od radosti ili pjevo, od žalosti i i plako, — Najposlije šta te čeka, zuadeš, ko što i ja znadem, Izbjeć nećeš, umriećeš — i ovako, i onako! Goni prošlost i budućnost! Sadašnjost je vrieme naše, Krčmarice vina amo, da se pune prazne — čaše; Šta je sviet? Zašto smo tu? I kud ćemo s njega poći? Odgovora na to do sad mudraci nam ne kazaše. mračno, jer .priroda pretpostavke ne imade, Da o svojoj zadnjoj svrhi naslutiti nešto dade Veleumni kušah su, da doznadu, al zaludu Kol’ko sazna Zaratustra, toliko i Nitsche znade. 0 sviraču gusle amo! da oduška srcu damo, Da pijemo i pjevamo svietsku tajnu što ne znamo. Ko zna? Život u spoznaji možda bi nam teži bio. Pa je bolje, da u mašti— sve to sebi prestavljamo! Eto to je kratak pregled mog života i mog rada Sa lozinkom sve u ime i u slavne domovine; 1 alko sam slaba tiela, duša mi je zdrava, mlada, Koja s radom prestat neće, dok sa žićem ne ugine. U Sarajevu, 20. XII. 1925. AxMefl Mypafl6eroBnti: H3A ŽKA.IABETJA. (HoBeJia) Huje ra aura# BH^jejia, a anaic je y H>e3imoj #zpHyjia ce h>63h h zx ycaua (J>h h em , npo3ZpHmi flynm KEBjejia aerora cjimca, jacHa h nornjma, Kao npcTHMa, Kao cpećpHZM nrranHfenMa. Ona 6z y tom pe$jieiccHja (JroiriKe peajmocTH. 3Ha.ua je, fla HMa qacy njiaHyjia, 3a#prrajia, a t zxz njianutKEZ KpzK UpHy KOBpracTy Rocy, Kpyrme CjbezrraBe omz, bh- OAjeKHyo- 6z mptbom , 3aKjbyqaH0M KyjioM. coKy nojaBy z BjezHH cMHjemaK na ycHaMa. Ona ce M hcjihjth cy, #a je bojiecHa, a a z je to 6zjio ctotom OJIHKOM HeurpecraHo 3a6aBJbajia, ynoTiryaaBaJia ra, zrro je Hzjecy pa3yMjejm. Ibe3ima je #ynia dzaa je, cjiymajia H>e3HHe pzjerz n c aoMe ce paaroBa- npaaHa, Kao HenanncaHa apm ja, a jkzbuh cy pa^njin, pajia, Kao ca jrhbhh MOBjeKOM. * cTBapajm, # a ncnyHe Ty HnjeMy npa3HZHy. Hohz cy joj Gzjie nycre n necHOCHe. Cana y Bhjio je cjiyuajeBa, Ka# 6z Ta cjimca H3MUjmjia K3 H.03HHe yHyTpaUIH>OCTH, Kao HCTHHHTO Ozhe H #0 - o#ajz ca skubhm OnhoM y ce6z, c nycTZM zacoRZMa �CipaHa 68. »T A J P E T « y Bjennoj caM.oh.ii, 0Ha je CTpaxoBajia, npeAajia u o^Hjia a yčoKo y Hoh. CBe, ihto jy je oicpyjKHBajio, npmiajio je pa3He očJiHKe, npeJia3HJio 23 (Jx>pMe y (})opMy, Kao cjeHe Benepmer cyTOHa, iiito ce Tone u pacnjwH>yjy Ha m y xopH30HTa. A KaA čh cjeAHJia icpaj npoeopa, 3aBjece oh ce 3aBpxjejie iyAno, thxo 3amyMHJie, Kao Aa ce pa3roBapajy HenojMjBHBHM je3HH,ima h pnjenima, Koje Hianhy Kao jumihe. ibHX0BH cy rjiacoBH najiHMUJui Lte3HyTvBHBHM HOBHU,HMa, IipeiUiaiHOHUM y3AaCHMa H HeyyjHHM A03HBHMa. A Ha Te rJiacoBe oacnBjejie on iipTBe CTBapu, 3a3B0HHjiH nopnna, noAHrao ce HaMjeiHTaj h Kpyaoio oko me Kao caojiacr, Koja čjiyah na HpcmMa oa naMyKa. OHa oh ycTaBJi>eHa A&xa, yK.nyp.HHY oMHjy h HcicpHBJbeHa Jinn,a xBaxajia pyKaza 3a 3ha, ojesKajia H3 KyTa y Kyr h 3rpneHa y hoctčjbh OA yMopa m CTpaxa, jen,aJia y npny h če3rJiacHy Hoh. 4ecT0 cy ibecnHn kphkobh y3čymiJiH ipijejiy Kyhy h iiajKa oh joj AOTpnajia, Kao če3 Ayme h njiamajia h Koce nynaJia, A03H_Bajia je CBHjecTH H3 OHMTor .TTy TTH.Tia. y THM OH HaCOBHMa H3M0peHa KhepKB OBHJia pyze oko BpaTa MaiepiiHa, a rpo3HHnaBe cy joj pnjenn Kanajie ca ycaHa, Kao Aa ce KorpjBajy KOMaAHhH H3iipBJbeHa BOCKa h naAajy nyKJio y Majmuna H>eApa. PnjenH cy joj čHfre čy.naJKE>HBe h HecyBHCJie. l'oBopHJia je, Aa nyje tfrnop mptbhx čTBapn, Aa cy CBe jmjene CTBapn CTpanubHBe ‘‘h •Aa' je Mynn mymTame 3aBjeca h Hohna THimiua. Haby joj BjepOBajiH: To joj ce cano npHVLniba, hcko jy jć ypeKao. Ko čh cxBaTHO pa3roBop MpTBor CBHjetđ^ Hhko, ochm Bora. OHAa čh jć oner ocTaBji>ajiH caMy. y Kyhž'je’čHBaaa Tunama, Kao Aa je neico yMpo. JlHn,a HHjeMa, 3aopHHyTa, a Kopaip MyKjio 03Ban>ajy y Toj MpTBOj OKQjTini,H. S' H>e3HHoj OAajz caerao čh ce AyčoKH, TeuiKH iuip, Kao Aa je Heroje 3aKonana y H0A3enjby y u,pHoj Heno3HaTOj ihiihjbh. TpeHyiiH cy čhjih tbo3aohh h xjiaAHH. Ilpojia3Hjni čh Kpo3 3arBopeH npocrop h naAajiH c TaBaHHH,e, Kao TeniKO ojiobo, Kao Mopa, hito npHTHHiTe Ayme h npečnjeHa cpAa. Ta« čh oAjeKHyo Heroje y AajBHHH jyrapmH a<>3HB' Myje3ima Kao BpHcan JioKOMOTHBe na AaJieKHx ryAypa h KjiaHau,a. H cyHu,e Čh nonejio Kpoa 3aBjece npoAHpaiH, h naAara no noAy, Kao CHEe HcnnjeHe npjbe, Kao ciape, h3A6paHe Kpne. CBe je čhjio H3MopeHO, CTpanmo, Henojmjbhbo. Cano je MOJiHTBa Myje3ima cBjeAOMHJia, Aa zna HerAje čojbh cBHjeT, itojn He 3Ha Ty nycTy, HeCHOCHy canohy. OnAa je Hacrajao AaH, a jkhbot je meron čho qyAHOBaT, Kao niapeHH rMH3aBan;, KaA h3mhjth H3 npncoja, hjeh H3 crape 3aipnaHe rpaAHHe. 3aKonaH y Majm 3aryuijbHBH npocTop, AaBHO je nacoBHMa ae3HHy hhCTy h HencnHcaHy Aymy, y Kojoj Čjeme jeAHHH caAp3Kaj cjiHica JbyčjBeHor HOBjeKa, Kora hhkh.it HHje bhAjeaa. 3Hajia je cano, Aa My je nne Cc.imaH, Aa je uer..Aje y Ty^HHH Ha nmojiaMa h Aa joj je je^jioM cjiymKHaa AOHHjeaa no3ApaB oa aera. Ebe30Ha je HMe čhjio cjihhho. 3BaJiH cy je CejimHa. H MoatAa je Ta cjihihoct HMeHa, Hjm OHaj 3aHoc cJiynHtHii.e, KaA je o a e n y roBopnjia, hjih OHaj jeAHHH no3ApaB, kojh joj je H3pyqHJia, čho y3poitoM, Aa ra sasojin h npeHece y CBojy HeTaicHyTy Aymy. Ko čh paajacHHo MHcrepnj ocaMjtoHe HceHCKe Ayme. Bpoj’ 5. ii uahjih cy je y aBjiHjy Ha oyHii,e, ajia oHAje cy ohjih cano iberoBH kombah, npBHii,e BeJLute yaapeHe HJioxe, Koja je tbmo H3BaH 3hahhh h itanHja pa3JinjeuaJia cBjeivioci y čecicpajHH, HeAoraeAHH.apocrop. 'i'y nei)y objcjihai, HaTapiiBemiM cHAOBHna, na chboj honjionaHOj liajiApnn, na TeuiKHM Hiejbe3iiiui Bpai'HMa, na ApeenHM MaHAajnma h rB03AemiM pemeiitana, ryjiiHJio ce cyHH,e, Kao najia Ajenja rjiaBa, CaneHa y hoHop. Ha KyhHHM 3HA0BHMa oyjbHjiH cy Myiiiftinrvi nao KpjieTKe, Kao hthmjh KaB63H, y KojHMa Hane oAča'ieHe uayHHH,e. H3 h.hxobhx Kou,KacTMx pyna 3jajia h upHHHa, H3čajaaa capasa h niraiiajia Aynie rpoemiM AojMOBHMa h AHjeAHJia hx itao HanoneHe cnyH«Be. CBe je ČHJIO XJiaAH0, MpKO H HeiipHjaTHO. KaTKaA čh caMO CejmaHOBa nojaBa yHHjejia cbhjei-Jior pacnojioJKeaa y Ty TMypHy 0K0jmny. H naie je CBe to HajiHHHJio Heno3HaTHM npeAjeJiHMa, y icojHM CTaHyjy OAČjerjie JbyACKe cjeHe, ojKHBjejie ipOTorpa(pnje h ycKpcjie nyMHje. H CBe cy to cnoAoče jkhbof, HCTHHCKor HOBjeica čJiyAHJie HaoKOJio, crynajie Manjim Kopaipma, 3arjieAaBajie ce jeAHa Apyroj y ohh, nyHe čoja3HH npeA >khbotom, npeA JbyAima h npeA.-BJiacTHTHM ČHBCTBOBaibeM. Kp03 H>HX0Be je HepBe npOJia3HO CTp_axs Kao n a jit no pacneToj MpeatH, h n,epno ce Ha n.HX0By Jinny nyAHHM, če3HanajHHM rpHMacaMa. A HaA thm je MnciepnjeM cjajio BejiHKo, ooacje cyHH,e h npojiHjeuajio Mame3HjcKy CBjei’JiocT y Taj Če3H3Jia3HH H CTpaBHIHH HOHOp. CeJIMAHa je AHjCJiy CBojy MJiaAOd. npoBejia y tom orpa^enon CBHjeTy. A jih oho, niTO jy je noApJKaBajio, Aa. He naAHe y noTnyny aroHHjy, oiuia je aeroBa cjiHKa, Kojy je Kpnjia y cečH, Kao HajBHmy cBerHiBy cBoje Aynie. Hhko nnje 3Hao, mro je y n.oj h 0 neny OHa can>a itpo3 nHTaBe AaHe h niTo je upaBH y3poK ibe3HHe Točoaate oojiecTH. Hhko HHje Morao hh homhcjihth, ah OHa can.a 0 MyniKapny, hototobo y Taito HeMoryhHM upnjiHiiana. jQ,ok ce OHa npenynrrajia TBopeBHim yatapeHe Manrre, Aorjie cy ce onajHH poAHTejbH 3anjiaiueHo orjieAajin, KJIHMaJIH 3A0CJiyTH0 TJiaBaMa H H3BpiaJIH AJiaHOBO, H0AHJKyhH pyKe c HenojMJbHBomHy y 3paK. . Orapn je OcMaHara čho cipor h 03ČHJBaH noBjeK. IBeroB je jkhbot čho ao CHTHHii,a Harpa^eH h 3aoKpyjKeH. H3 Te očOAHHH,e HHje hh homhcjiho Aa H3a^e. Oh je cBeny Aao cBpxy, 03HanH0 CBe caMOBOJBHO čnjte3HMa KOBBeHHHOHaJIHHX OČHHaja H CBOje epeAHHe. Bhjio My je TeniKO rjieAara čojiecHy Khep, Kano hs AaHa y AaH rHHe, ajiH HHje Morao Aa nojMH y3poKa H>e3HHy nponaAaH.y. HaroiBapao je aceiiy, ah ce OHa ynyra y Ty 3aroHeTKy, ajm oHa je ocTajia yBHjeK če3 očjaniBbeiba. OcMaHarHHa je Kyha čHJia y nnjejioj MaxajiH HajcTponce orpa^eHa oa CBHjera. Bnjia je ynpaBO BeJiHKa, HenpHCTynaiHa TBp^aBa, očpacjia ahbjbom, KyinrpaBOM TpaBypHH0M, BHmaroM h rjioroBim TpaeM. A aceHe cy y H>oj čHJie atejLHHje pnjeMH, Hero jih h caMor CBaKHAaimfcer Kpyxa; ajm crapn OcMaHara HHje no3HaBao caMHJiocTH y thkbom norjieAy. OHe cy ce npeinycTHjie cjmitaMa H3 Manrre, CTBapajie GBoj (BJiacTHTH CBHjeT, Aa HaAOMjecTe OHaj, Kojn cy hm 3ačpaHHJiH. IIpenyinTajie cy ce če3imeHoj chjih, Aa hx hoch Kpo3 Hečyji03He pernoHe JtyACKor JKHBOTa, Aa hx BHTJia MpanHHM npocTopima HManmapHHx CBHjeTOEa. H čhjio je nacoBa, KaA cy MOjieKHjm HensAOBOJbeHor opraHH3Ma nJianyjiH TajaHCTBeHOM Bar- �Spoj 5. T A JP E T. OrpaHa 69 poM, a KpB 3aKmijejia anaxoBHTOM BpenaHOM, a oHe cy nana je nneBHo on Heypo3e, o6on>eBana a raayna noce HajejHOM iipoMnjerajie. y?KapeHo jmne, 3anan>eHe naraao ana carypHO. Macnana cy, na je nyna. 3 Ba.na ona, 3amaxaHa menpa, njiaMnuia cy Henojmjbhbhm cy xone a Bpaaape, na je najeae, ana je CBe 6ano oraeM, a H3 h>hxobhx cy ycra ropjene BaTpeHe pa- y3anyn. jeaa, cyKjtaJie cyBacnHM henokvphibhm jotmom y MaTT. rjiy, y 3paK, y npocTop — 3a jkhbotom. Tan 6a MJiaKpo3 cnjnnTeHe 3Kany3aje Banjena cy ce KOMana nocT y OcMaHaraHOj Kyha y pa3y3naHoj BpTornaBHim TTpeBpnraJia CBaay Mjepy a Tpe6a.no jy je yKpoTaTa a aeneHe OKonane, najenoaa myMa a nin>HBHKa, Kao na BparynmTa. y tom je cajena OoMaaara 6ao 6e3o6- cy H3pe3aaa ohitphm napanenana H3 JKHBor opraaasaapaH a HeMajiocpaaa. CaMo jenaH c.no6oaaaja nor- Ma npapone. y npBeaoM cjajy Beaepa>era. cyHna npenen y CBajeT apo3 npo3op a.na Karmu hk. 6ao je y3po- ’ najeBao ce pyMeHH ycKanjena npocrop. aaMOTaH y kom. na nocTaae HanpacaT a rpoaaH. OH^a cy y Kvim npaeav Komyjty cyHaeBe He6yno3e. Onyarra.no ce Bene. C He6a ce Bjncao Monpa 6a.ra CTpaxo®aTa aacoaa. On je cphht Kao Ta.Ta.pcKH KaraH nonao pyKaMa. mapanao 3y6aMa a samao Kpy- anaarr a noKpaBao CBajer nyroM npo3apHOM TKaaaithhm apaacKHM onaMa. Koje cy ce Me^v KOcraMa ko- HOM. Bhcoko y 3paay 3aMp,Tia cy 3ByK0Ba y Taaraaa aenornenHHx cijepa a nnaaa je noapaBan ry6ao nponvTa-ne Kao asa KOTana y rB03aeaaMv cTajeaaMa. 3HpHV 6ojy a racao ce Kao CBajerno Monpor naMnaTT ayro 6n TaKo njrao no Kyfca HaMparreH a Hao- oaa. TKhbot je nacao y MapaoM, ny6oKOM phtmv. Kao 6naneH. Kao cypo naroManaao He6o. arro ce CTpaxo- ycHyna opajam. bbtkm eneMearaMa. KOTypa y opKaa. na cacne rpoMoCenwaaa je cjenana Ha amnTery. Kpa.i npoaopa. BHTy BaTpv Ha aenocnyijiHM CBajeT. TT aajMama apa- y HeaoMaaaoj noaa .Macrepaj Benepa>pr cyToaa aaroBop. jeaaa jeaaaa pajea H.aa nor.nen 6a,na cy ao- nao joj' je aa nymy a apoBnaaao ce KP03 rnesaae BO.TbHH. na ce meroa 6ajec nponoMH a cypBa Ha- jaaHe. -aepap aao Ton.na a 6nara TeKyhaaa. Bana ie. a 3y.ocna6e a npe3peae mane. A Tan 6a ce y OcMaHaraaoj p'eaa.TeaiKHM jenao.naaaaM tkhbotom. c aoc.Tanrmram5 Kyha 3aKvxao naKao. Oh 6a aaMonemrM KOHOTmaMa pa cnon07Kai»eeM a vmophom cyjeTOM. Taxo aoeKPaje y cajemoj Boaa aa 6yHaoa TyKao cTpanonaTo no aora- ona nvriTM TpeaajBaaaMa. Kao CBaneaaM samjecaMa a hom noBjeneM Tajeny. Koje Bpanrra a a .toebotom. no aornen ny60K0 y ce. Teama yanax aoTpece a>pnoxomaM ycTaMa. Koja-®yae 3a f^aPROM. a rvarao vp^aa Kao onjen aene aynae Mac.na. noja ce y n>HMa a najcna6aja n.yacKa kphk. arro je nBpKyrao 3HHHM rpvnaMa y moj. A oana ce oaer aona^e cBaneaa. 3aKao HPMohHo HPHrmeaeao nrn^e. A OHna 6a orapao aoiaRana ajeca h>P3hhhx Tpeaaaana a oaa yape aornen y cny3Hoj ca aena. y3narao pvKaMai on;i6 aB.Tr.eHa nojac, nrreHe wa.nv3aje. TBesaae je ona apaB.naaa.na aeaa oTxyKHyo a Teancmf kopanaka ^aMaaao f ona,je. aeonojbHBa cana. noja je njenoaana aa npocTopa. aa Tan 6a ce nojaaane 6ajere. nDennameHe cnvm- aeaepmer cBajerna a 6esmacae Tamaae. KKR>e, c BaooKHM H.aHynaMa na ronoj Hoaa. cal mapoy meaaaoj .je nvam aajeaao 6e3naa. thx a Mpakhm cepijaziaMa y pyna a aocane aonvMpTBa Tjeneca.' y aaa 6es ajezrae caajerne ^rnc.na a panocaor tpph vara. nvnreKe. raje cy nonaaane k cnajecTa nvro, nyro a3a Ona. joi je va.vrpaasa.ocT ocTana 6ea aKaKBor canaTora. nraja. TBeaaaa aae^raaaa aojaaa. 6eaaaaajaa aornen A oana ie nacrajao mht>, aroaaja Tajena a jif)T- 6ana cv y tom aacv aeacaaaaao 6o.naa a ■^naraaaa. Bano nvraa. Obh 6a ce y K.yfm cvcneTana 6es ajenae TT oaa aajenaoM ocjeTa aoaoaao aoTPe6v. na ce paiena. Kao nnaxe cvTOHCKe cjeae. pito npenajv a on 6aRa cBojmf aenoaaaTmr n>v6a,RHHK0M. am'a ie v moj BBVKOBa. Koja ce narav acnon maxoBax nairvnaan aoHHRao aao aa-Konaan (jiaaTOM. Bano joj ie Teatra. Ta.6a.aa: 6eonaMae apenon6e y paaranfaoj MamTH ane- Tne6a.no je. na ce hpkom OTKPaie. na. aaaere aa pp6e rranp r,v na nnearv. a, pa3yanaa je xayOT aa.Moo aa tv norajav Macao. tv ^tptbv cnanv. na je flapev rtajeHpnnppjipao BPajeMP. na ce oaeT caona jaaa. na cp ’nn.fa oTKaaa a Taao jkhbv aoaoaao aa.ao.na. TTejacae ohpt acTa nrpa o6hobh a aa. hcth aaaaa a aaapnia. kohtvpp Te canxveTe v nvam. aeaojM,n.aBo aaaaeme TT Taao cy ap0.na3a.na naaa y Toj MprRO.i Kvtia. tp vavTaome aoTpe6e. annrpaaano je meaaao 6alie a a raeae cy y moj 6apane cae cna.6aje. cae vaopnajp^a jom je Baare aoaaarraBa.no. cbp 6p3aanaajp. OcMaaa.ra je aaao \moro meacKe nieA.na KOMe na ce aoaoajena? Oran je 6ao crnor no ap. a aaienaora rana. To ra, je a vanaano tako okpv- okpvthocth. a Mara je no6owaa cTapaaa. aojv 6a Bame thhm. TKeae cy ce Me^yoo6ao nonjapanane, npantane pajeaa aacrpaamne. aero na a caMO njeno y nea.naoM a vcaa..n>aBa.ne. a mr je cae to Kao Trpana MycnaM mo- waBOTy. Taao je y moj noaaaana C(j)aara. aao tttvho pao na 3aryma. To je 6naTano nvarv meroae njene, TaiaacTRftao avno. aora ce cava apeaanana a c aea oa jp xtho. na 6yny nacTe Kao aaaap. aojmramPM apoMaTpana. y TaKBaM je npa.naKaMa onoacna a Ce.nMaaa. Oaa TToa me je CTajajra Oanana. Oaa acTa cnynrKama. je 6ana aajMna^e OcMaaaraao najeTe. JIpyre cy joj ce Koja joj je noaajena noanraa on mera. Ona cv joj ce cecTpe aoynane. 6ano apOTHB caoje Bon>e, 6ano Ty- Kpajecane y Ta>m. aanjeno ce K.n.yname apna acaon T>hm HaroBopoM. 6ano na ce pajeme aecaocae cyn- .naaaax jaronaaa. a myna ce nna,xoBHTO aanaMane a 6aae. Oaa ce 6oja..na ona aame ao aaora. sa to je caa- nanane y panramena menpa. aao Mane ro.naara.Be Tira­ ay CBojy Macao Kpana ny6oao y ce. A Kan 6a ce a ne y apoJBeraa raajeo.na. CenMa.Hy je apeanaraana y a>oj y36ypaana rpaeBHTa nyma. 3aTBapana ce y vsBamaaa aojaaa flra.mne a oaa je 3rpa.6a 3a pvkp. caMohy a TaMO ce Myaana. rpnana cawa ce6e. crpaxo- Kao na ce me-na ofipa.aara: aana npen BnacraraM khbotom: a oana je oneT aa— TITto je? craja-na ocjena ajBcraBa a oaa je nonpaMana thx. — Banana caM mera! cpaMenubaB H3rnen. 3aT0 a na je hhko noaMao a>e— Kora? saaa HyTapa,er TRHBOTa. TTpenymreaa caMa ce6a, crpa- �Bpoj 5. Drpana 70. — CcjiM&Ha. Eho ctojh sami irpej rbothckiim to6om j a roBopa. CejraaHH ce 3aHCKpa npej O’iHMa, 3aMarJH joj ce H OHa HCTHCHe HeMOhHHM rraooM: — B ojehm 6hth Mpraa... ITay3a jy ra h <5e3rJiacHa. <3>ajHja ce OKpeiie h o7T»ny.ma Ha npcTHMa HaTpar, a ona ce cjojkh Ha ce- BpaTHMa. Xohe c hnjy. i . I 3aniTO mije xTjeJia c 1H.iD.1e roBopHTH? Montja ce đoja-ra pojirrejBa? y Kyhn cy cbh orporH h neMHJiocpjmi. MOJKja ce 6ojajia- /ja je He o ja Oajmra? Hjm ce nJianiHJia MyniKapiia, c KojHM mncaja mije nporoBopHJia. Ko 3Ha. A Moacja OHa n imje BOJiHJia ohot npaaor HcnnicKor Cejniana, Hero caMO ony c.THKy, oHaj nojaM y ceć®, Rojn je ona cTBopnja. y roj je cjimm cJioHceHa cBa H>e3HHa jym a. c©e H>e3mie JKer>e h cBe čame, HHje-TiH -cBHjer, Rojn je y cBojoj Manira rorpajiHJra. OHa.ce'tfojaja Humora. nJianiHJia ce peajihocth h Moufa je caMO y ce6n nahu no Kojn pajocHH TpenyTaKyAjm iman h jkhbot je Tpantno CBoje H3joBOJteH,^' OHa je Te nohn y Hajropn.sr nacoBima joneKajia/'sop.v. JKjrrpo jy je 3aTeKJio yMopny, HcirnjeHy c ynajniM nojojibauHMa, c paKynrrpaHOM koćom n v^ejinM o(5pa3HMa. HarJiejara je Kao cafiracr. xjajH a, ..'HHjeMa h cjiOMJf>eHa. K a j je cnjeja OcMajiannnm a joffliaa, ja o6b Y)č KhepKy. 3rpo3HJia ce o j ymaca n p e j p,e3mroM cjihrom . Ee 3HajH 0 je 3aKjnraaJia rjiaBOM h H-iBejia RhepK.y sa pyKy Ha jHBairxaHy. c 0 > Cnjeun OcMaHara cjejno na iuH.TTeTy. a H3 CTapor jaHTana jH3ajra cv ce orpoMHH Kojortapn jnwa, Kao n.raBH Komiami o6 py?iefBTi h kdv/Kh .th no 3DaKy, pacnajajyhH ce y Mare, čame o6 aanHhe\ Tloraej wy je jiejKao y rph .tv. a najrneM je nojyrrpo cnjejv komTyn>aBy r.raBv. Hs jmjejie H-erome noJane iia^njao je mhd. nrrapF-a xaT>Momija h Tewmra cnancne naroahene jvme. TIoKnern cy mv 6hth pHieTKH. a PHjeMH K-pance Kao vjannn n Tamne. nyne o.roBa h Tyna. OcMaHarHHTina joneje CerM anv npej aera 11 noKaaa pvRrni na aeanHe ynajre ofipaae: — TTor.Tejaj! OcManara hciivoth KD03 hoc vihm, nojHwe ohh h nnoMOTH nx kdoo rvore. <hhcko ommTTeHe ortrme v aar.reja ce v Kheo jvthm HotTHTvjvhHM n^vrejoM. HeyrojHO je fin.Tio ociehara aeron nor.rej Ha ce6n. Y aeMy je 6n.ro to.tiiko p»tcmeHTaoHe onare, to.tptko noji.e n cvrecnnme cH.re, j a je. Mara re.TMana Har.ro yajpxTa.ra Kao hth6a na bojh n npirBH.ra ce y3 MaTep. — IIlT a je tc6h? — mrrao je OcnaHara. a ineroB je rjrac y tom thxom npocropv ojjeKnvo Kao xnran im nynrKe. — Hmirra, npoMyna ona. a m n e joj ce 3a.rnje pVMPHHrOM. :— Je ch .r’ 6oJiecHa? — HncaM. — 3anrro Kpnjem onn o j MeHe. . . ? — He KpnjeM. OHa je noHOBHO 3ajpxTara. Boja.ra ce iberoBHX oTrajy h caMo je Tpe6aJio na ce c niDia cyKo6n h OHa (m n a r a y HecBHjecr o j crpaxa, a Mor.ra 6b h yMpnjera, TOJiHKo nx ce 6ojajia. CTapn je OcMaHara kumHyo rjiaBOM, Maxnyo pynoM h onja ce nojnroo na Hore. Kao TemKa 6poHnaHa craTya. — Bh jh , nrra joj je! — pere KpaTKO JKenn h noKa3a mr6yKOM Ha OBojy Khep — h 3aMane y oo6y. JljeBojna y rpneBHTOM nrary OTKpHje MajjH CBy GBojy <5oji. 3ajH.e cy joj pnjenH ČiiJie: »H.to oh, hjih — CMpr!« .... HI. JIpyra ja ii paHo y jyrpo jiom.ra je CHjeja OcMaHarHHHna CBa 3ajnxaHa y co6y csoje jejHrmne. Ha noraMa cy joj Kjianare Mare nanyrHne h ByKJie ce KOMiMHo no nojy Kao j a joj ce Konta ca Taj6ana .ryjm. PynaMa je Becjiara no 3paKy h 3ajosojbHO njiHBajia Kpo3 npocTop Kao no rycroj HeBnnr>HBoj Tejcyjmmi. Pnjem cy joj ce naroMHjiane y ycTZMa h Hanjmnjie hx Kao Mam naimpHaTH Mjexypnh. JejBa je nanuia joiH TOvMKo onare, j a mx ojpntn Ha 0Kyny h ja. joj ce ne npocny ca je3mca Kao rp5j. H K aj je joTeTypajia jo H>e3HHe noorejte, KjioHe joj Ha npca n sa­ njane h 3acMnje ce y hcth hoc, Kao j a hh caMa ne 3Ha, nrra joj je norpećmHje. KJiepn Moja! pajocra Moja! Eto MajKa joneKara ja Te yjoMH. Cnnoh cy Te oj 6a6e ncnpocnjn h na nojjeji>y jama <5mfce n OBaTO®n. — 3a Kora, Majno? ynnTa npeHepaateHO Khn. — 3a Cejniana, nejo Moje, 3a ohot ncror, o KOMe ch 'MTTvjyHep roBopnra. Oh je joraano, j a Te bhjh . na th rnicn XTjera H3afen, orora je oh nomao paBHO ony. n a ero č a ja ncnyHHja th ce acejba, Kyj hem Bmny cpehy. JtenoTo Mioja. . . ! Hjenojna ce yK0HHja o j npeHepajceifca h o j HeKAKBe Heo6jamH.HBe Cojamn, Koja ce najejHOM nojaBHJa y H.e3Hnoj jyuiH. Kpoo rraBy cy joj jypn.re CTpjeJOBHTOM Cp.BIIHOM Hajpa3JHHHTHje MHC.JH. onaja.re Je, n jn s a re h oneT je oanWH>ajie n opije joj npn- rymnBaJe HecxBaTj>HBm.i yncacoM. Hira ca j? HnTaBy je Haij,enmy MJajocT sa h.hm v a jjc a ra h H tyjnja ra HensMjepHOiM nennoM, h caa je ero jonT.ro BpnjeMe. j a ce one to octb^tvh, j a nocTane hcthhom, a ona ce mraK Henera 6ojn. J la . . . aiTH j a .th he Ta ncm na 6hth cacBHM onaKOBa. Kano jv je OHa y CBojoj ManrrH 3aMmujf>a,ra. Hnje jh moj?ja Ce.rMaH cacBHM jDvraHHiH. mTO BHme ropn. HamheHHin npeMa onoj othiih neroBoj. nno jy je OHa ctbo- • pH.ra y cBojoj ca,n.apcKoj jvnm . Kdob cnne h kdoo ■ raie.ro joj je CTnvjno CTDax h rejeHH ce Tpmm naje5KVPHJH Ha Knnm Kao j a ch je MnasoM nocnnao. Ohr aaijrpmhe. caienje ce Maiepu oko npaTa h nponianihe: — H e. . . ja nehy. MajRo! 3aHDeHanrreH>e, rpo3a h namiKa 6ho je ojroBop ca Majmimnc ycTa. — A.th, jnjere Moje, c a j je to Beh rorona ctbrp. OTan Te je jao, a h th hem ce pn iem ura cboihx Mvna. K aj ra nojitm. Tpe6a j a ra h xTjejnem. KaraiB .je to ojroBop! — He. He, MajRo. ja Hehv, ja neMory, đojfm ocTara TrevraTa. na nrra he mh to?! Mohh je w orsiko jofipo. Hehy BHme Ha mer Mnc-rara, naAopaRHhv. OjaKje ja 3HaM. KaKan je on nonjeK. k j j ra mrčali HHRaja hh BHjje.ra. — n a micy, KheDH, hh jpyre BHjjere onojmc cyi)eHHKa, na cy ce miaK n <5e3 rora noyjare. — Ajh ja He cMHjeM, crpax Me je Majico! Jlomao joj OTan; h jejiro jejmro aerono »Mopam« (jhjo je joboJ jho. ja npejoMH n.e3HH oraop. �■r A J P E T . Epol 5. O j Tor nača CejMana ce 3aTBopnaa cana y ce, yHHnuia y cBojy nonyTpmiy h npncjyiiiKyje csoMe 6nhy y jođirae. Kaj cy joj peKjm, ja Mopa nhn, ona je nocavnrao totfopnaa rnaiBy n neKyja norana y nenaBjecHOCT.. . A jih caB cb&tobgkii ypHe6ec, kojum cy je irpeBemi y MjajpKemHH jom, ojčaijao ce o j H>e3raMX rpyjn. Kao jeaa oj xpHjnna, Kao Tanac oj o6ana n Haje hh jejaH jejnmi nyi'a jonpo jo H>e3ima cpja. HnaK je Cnna tojihko npn cBHjecra, ja je 3Hana, urra ce jorojnno. HeKana je, ja bhjh , je jm CBe to OHa CecKpajna cpeha, 3a RojoM je tojihko myjHna, Hjm je irponacT, icojy je HacnyhnBana h crpaxoBana oj n>e. Tp6HyTaK pa3pairynaBaH.a CBe ce Brane irpnMHnao n OHa ce y jyniH ncnnTnBa.iia, ja jo3Ha irpaBy ncTHHy cBoje ’iyjHe n neoCranie n>y6a®H. y moj Hnje 6nno oHora npaBor HaroHa 3a MyraKaipjeM, ona je 6nna iupeSojiecira. 3a TanoBa ocjehama. H ona Hnje Bon>ena n>era Kao tkhbo CTBopeme, Hero Brane, Kao Henrro npeajmo, ihto je y ce6n cajpncaBajio Brane noenmRj. vMjemnMKy jpa?K, nero nn cokcyajran nopnB. OHa je y n>eMy njeannaiipn-* crnac, Kojn 6n je OTeo onajy n pe3nrHanHjn HeyMon>nBor xapeMCKor ncrasioTa. 3aTO je n Morna j a cBy cBojy jyiny npeKaJin y Ty jejnnv jKyjmy, y Taj jejHHH ,no-jaM opefte n cno6oje. a c®e je jpyre HaroHe n aieme HairpocTO 3aryranJia y caMoj ce6n. Ose pajocrn. Koje cy joj HyjHJn, nnje npHMnna, jep 3a my Hncy rarnrra Biranu.ne. 3aTo je orama. nojn je nscy cxBahajm, H3rnejana cyjiyja, 6onecHe naime n noMybeHa MO-nra. Cejmana je orajana y j'ejmoM Kyry na nmTrrerry, ca oKJioaTJbennM jjianoBHMa. Bnaa je noRprneHa jyniM npoonpHHM bojom CBe jo Tana, ncnoj Kora ce HacjiyhnBajio H>e3raro 6nnjejo. vmopho h 6e3H3pa®ajHO jrnne. Poj6mia, KonmraiKe n romfae HaBpaftane cy ce nejOM y me3nny co6y. j a Bnje «MaTKy«. BarnejaBane .joj ce y ojh, imrane je rarouiTa n •0jna.3H.ne 6e3 ojroBopa K.THMajvhn 3anybeno r.namMa. TTaa Tora cy ce Mebvoo6Ho joniamaBa.-ie. j a je .nnama vpeneHa. hjth je Mano onamo — n Ty 6n nanraiHne recT.v. c nojon cy OBnaramaje cyMaxnnTOCT. Ha KOHiry ey je. cbh ocTaBn.TTH oj.naaeftH. j a nyjy njecMy n enje kojo Ha aiBJinjH, h OHa je Tamo oorana npenymTeHa cana ce6n n CBojoj nenBBjecHOCTH. Ojnax HBa jannje jotpjh Kao 6es jyrae cneRprn v co6y h Hajann. j a joj jo.nann Ce-Tvran Ha BnbeiH.e. OHa je npeTi>Hy.aa n 3aycTaBnna jax. Gaja je ojJiyHHH TpeirvTaK.. Ha BpaTa je VHnraao noBjeK y TpnjeceTHM tojhiiana ca jvjh Jtm, HOcnoeTrarn h HeyrjaberaiM KpeTibana, y nijecHOM ojnje.Try, jef>e.JHX, no/KTjHHx ycana, pacTerHVTa .urna h tvhhk 6eBHBpa7KajHHx onnjv. Tjiac My je fino peaaK. cnop n .irnjeH, a y H.eny je koj cnaKor HarnacKa HBČHjajia vnjacna canooBnjecT, Koiv cBaKo ocjeTJbHBO yxo h cpne HOHyn>yje ojBpaTHonrhv n ra^eaear. H>erOB MJioxaBH HacTyn,onopa nojana h noyajan>e y CBojy najnob. raeroB panoa crrr paaroBon. norao fin vjUBarm na rpyi5e TTenpoiftHH.ene jyrae HainoBoj.. hhih jojan, a.JH raesHHO nr.TairnaHO opne HacjiyfrHBaJio je rooKo panonapaine jom Trpnje. nero mio je h npnroBopno. Horaao je npeKO co6e Too^mn. ronono HenoKnerhhm KopauHMa h npHcr.viiiio n»oj c HBBjecHHM craiiemKon na o(5jeineHiTM vcrarpaMa. 3aarpcn jpmhyjiH OrpaHa 71. npcre y Taratn npo3npHH seo n cTprHe joj jym K c y 3pyjaHor Jinna n 3arjieja joj ce noxoTJbn®o y onn, Kao KejaH KypjaK y H3sope ropcice. CeomaHa je nojn rja o' ih ii K a j cy ce 3arjiejajra jejHo jp yron y ohh , y hctom cy nacy ocjera-nn, ja je neby n>Hna HenpenocTHBa orpaja nyHa ojBpaTHOcra n CTpaxa. Oh j 3ajprahe n ojBpaTH ce o j raera ca 3rpancan>6M. One one npirae, Koje je 0 raeMy nyjia, naoie cy npej BjiacTHTHM cyjOM, n ona MjecTo Jty6aBH ocjeni HajejaraiyT HencKa3aHy Mp;ivii>y npena H>eMy. Oh — n aKo je ocjehao y H>e3HHOM noraejy CTpaxoBHT npe3iip — nojKejino je OHy MaJiy JienpraaBy jjeBojnajv, ono OTaieiro. Aiiirjetjo.nirauo Jiucje, mio je tbko hohooho npKociuro, nontejno OHaito, Kano ® yjn nyK npeKajbeny a,pncTOKpaTCKy KpB. — Xexe!. . . Maja, jeon a” ce jocabimaja. E bo ja caM joraao, j a Te Majnto pa30H0jHM. Xe, xe, na ko he jpyrn, ano Hehy ja. E to BHjnra, cbh cy Te octjbhjh. OHa Hnje 3Haja, moro 6n 3anoneja. HajejHOM ce ojBpHe o j raera y CTpany n 3amyTH, Kao pn6a. Oh je y3Me 3a pyKe n noKynia, j a je npHByne ce6n. Onn k y ce aaKpnjece. Ona ra Harno ojrypHe n npornanhe ‘y3pytjaHo: — nycTH Me! niTa xohera o j MeHe... ? JJajte Hnje Morna, a oh je y thm pnjerama Hacnytho npaBH cMHcao n nocrao rpy<5 n noneo Bracam: — HTra th Mncjrain! Ja caM raoj My®, ojyHnhy ja Te6e o j Tora, hma BpeweHa. Pa 3M ncjn jođpo 0 cbojoj jymH0CTH, na Kaj CBe cađepera y rnaBy, ja by oneT john. a oHja aKo cy ycyjran oBa-Ko... Oh He HBroBopn, Hero je norneja crporo h nraneBHe. CejMana je jpxTana, HBOKOTana 3y6raia n nnje BHana, nrra 6n caMa ca ooCom. Ten Kaj je on naaniao, OTpme ce hb H>e3mtmix rpyjn onajan kphk: — M ajjo. . . ! nrra caM joneKana, xyja cpeho Moja! Kjone Ha jacnjKe n 3anjane, Kao ja jymy y jjanone rpna. A Kaj ce Mamo hpiemhph h hohho cef5n jo ja 3HTn. jnpHV je y Kace narairn. totobo hobhjjbhbh npcTH. Ona ce yonpaBn. npej ikom je. Kao y Maran crajaaa cjena H>e3HHa njeaaa, OHora Ce.aMana. Kora je ona a>y<5naa, 3a Kojra-t je HBrapaaa, n Kojn joj ce je TO.THKO nyra yKa3TOao jom y pojnrejcKoj i;ybn: — He naann, CeaMana, ja caM y 3a Te, 3a-3Byqao MeKaH, Tonao n cih.hb raac. — A a... th cn to, CeaMane. . .! TT ojanone ce jjeBojna n nojnme H3MyneHe onn, Kao j a raeja y Maray. nan 3anaja y khhhothhkh can. To je nonjeK, Kojn je /Kitbho Kao 3<5na>a jejmro y meanHoj jynm n y H>e3HHoj MamTH. H Banonne jnp.j>nB paaroBop. nyn ceHTHMeHTa. pe3nrHaimje. 6oaa n onalaita, Kojn je jonHoao hb jvCraie nanabenor cpna. Y H.63HHHM je pnjemraa ropnaa TO.anKa BaTpa, Toanna jentjFBa n to.thkh poManthjhh H?ap j>yć>aBH, Kano to Mo*e ca.MO npHMHTHBHa, а. JH naeMeHHTa jym a ja. ocjeha. Ona je cacBHM 3a 6opa-Bnaa peairaocT n y moj CBoje pasonapame. JTmre loj ce npeanao Mame3HjCKH^f cjajen HeircKaBane cpebe, Mna>a h jofipoTe. — noBeim Me ca co6om! Ja xohy. ja y TBoioj б. JH3HHH npo6opaBHM 'IHTaB ‘KHBOT, nan 6aD j a yMPOM V3 TBoje Koa>eno! Taac joj je yMnano crpyjno, raaiiTao h Mo.rmo 6o jh h m Moa6aMa... H mhhhjo joj ce TaKO. Kao j a je cjeHa mesHHor jparapa 3an.jaKaja n npoB* 6opTOia; �T A JP E Ti Crpana 72 — He Mory, jep cy jann o j Mene. Th hx ce 60jHui h ja 3aTO HHcaM y craH»y, ja Te otm6m oj h>hx. — A jih ja hy osjje yMpHjera o j qaMe. H Teče Bpoj 5. h jyTapp>e ce hpbohhjio pa3JTHJio no npocTopy, icao rpHMBBHa TeKyhHHa. Oh je caB jpxTao h nojryrjiacH-o Čjrajao HecyBHCJie pnjeTO: — JI,obH. .. CBe he jođpo Čhth ... ja caM y3pyjau. — He. Ja hy čhth y3a Te, jok ce raoja jbyčas He 3anrro Me trko rjiejam? X ojh . .. Ctea ce Tprae, Kao H3a cHa h Kaj yrjieja npej H3ryčH y HHinTaBHJiy CBarjainaer jKimora, h th ce ne npejam OHOMe jpjtom y pyKe, ja My cjiy«HUL.. cočoM rneroBo Ti03Kyjjno H3o6jnrqcno jnme, Bpsrone h — Hmcaja, bojihm joipnjera, Hero jih OBaKo ja- okjiohh ce y Kyr. Oh norpTO 3a h>om 3anjiHqyhn ho- hy H3ry6imi, tom ce OHaj jp y rn noEpara... raMa h KJiHMaTajyhH pyaaMa no 3paKy. Ona je Čje,'KaJia n p ej h>hm H3 Kyra y kjt h BHKajia h UHuajia h jo3HBaJia y noMoh. H Kaj je — ena H3ibrh čeče h Hanojia Jiyja o j CTpaxa — očmnjia cbh ucthph Kyra VBHjeK CBOjH. — Trko je. 3aKjbynahy ce h Hehy H3Jia3HTH, jok y coČH, ocjera najejHOM, krko je jochjkj aeroBe vie MpTBy He H3Hecy h He nojioace y 3eMJi>y. A OHja pyKe h cnjiehy ce oko me Kao okobh, Tpnie ce aajhe ce CBe 3aBpniHTH, hjih oneT nonero HaHOBo: KaKa® n»oM onajHOM CHaroM h nojvpn iipeMa npo3opHMa. /Kajry3Hje ce njraxoBUTo 3aji>yj&aime, MjmečaK ce ojtoBeh 6yje j p y r n csnjeT. — Ja. hy naoK/opo orahu, jep jojiaen onaj, kojih mh y cTOTHTie KOMajnha h ctrkjio ce cmpbh HeKyja HHje HHnrra jpyro. Hero Moja saicaaa. Ajth th. .. to y noHop. A jojbe ce Ha KanjpMH 3aqy BpncaK h yjace qyBaj o j H>era, i/yBaj CBojy TOcrohy 3a Me h He nan Tpyna 0 KaMeHe TTjroue... h OHja TpeHyTaTOH top h noTirvHa thuihur__ ja j, j a r a je oKajta. — BpaHHhy ce... y Kyhn HacraHe rpaja. Cbh ce CTpuame y coČy, a CeflMaHa ckjiotth oto, HcnpvHoi ycHe, jpceHe kro OHja HH3 creneHHiie y aBjnrjv. rjje je jrejKaura ona ivrapibH nyrrojj>aK h ocjera, kako ce Ha h>hx cnyifrm 'trna y kpbh . BjrooČJLena h HBumTTBapeHa. OcTao je y jy r cjrajaK h 3aH0caH njejroB, a Kaj hx je oneT otbo- co^ h caMo oh. Hanojia r6, ČJiejao je Tyno y npooope pHJia, CTajao je npej h>om CejmaH tbotttjtho ’pacnpeM- n qy3no ce h Čymtao.... jbeH... 1 1 1 > 1* — ITocJiaJra t o jiyjy jjeBojKy! Kojimea cpaMOTa. THiiiHHa h nojijMpaK. OBHjehe cy y TOpapmra KOJTHKO pyrjio! jp m jie . a ojo&to je jon^pap xhxot, rrjecMa h1 MyPaaBHjHH.TO ce, a oh CBejejHaKo crojn h MyMT>a 8HKa tihjamne CBaTOBa. Ha HCTOKy je 3apyjHJia 3opa h He 3Ha. nrra čh sanoneo... JHO JKHBjeTH! — A th yMpn... ojroBopn c jeH a. Moacja heMO ce rjje ro j y jpyroM jKHBory oneT Hahn h nocTara 3a- Jela Ostojlć: IMAMOVA SMRT. A kađ ostade sam-samcat 11 svojoj kući, stari imam, promeni se sav. Dotle, još uspravan, po­ guri se; dotle, još vedro i blago lice, s odbleskom pobožnog čuvstva, prevuče veo sete, i ono dobi masku tajnog, za satkanoga bola. Za vreme okuisanja sa munare, njegov je glas odjekivao tugom, lomio se, kao da nevidljive sile udaraju po ;talasima vazduha koji taj glas nose. U jacije, glas je jecao: dole, u maloj kučići mrak . . . pusto. . . p razn o . . . Ne čeka ga plavokosa jedi­ nica, ni dobra, verna, poslušna žena, D ž em ila!... Nema ih .. . . ' ■’ T dok glas protiv volje jeca, on sa još dubljom predanosti služi Bogu i uči kroz mrklu noć. — T kad iz stare džamije, — koju već stotinu godina senči visoka, širokograna lipa — poslednji iziđe, i nesigurnim koracima prevali kratki put, pa stupi na svoju kapiju, oseti kako mu se duša savije u kolut i sva se zbilje u grlo. Tišina. Ni java, ni glasa; samo zaškripe kanati i brave, a njihova škripa čudnom melanholijom ođiekne, baš kao da se tam­ nica otvara i zatvara. Kao sena iziđe stara, zamazana sluškinja, učini mu pođvorbu i udalji se. Ništa je on ne pita; nije u redu da ona šta počinje. Tada se zavali na minderu, u Ćošetu i šuti. Najvoli biti sam i mučati. Ta, »Alah je tako nare­ dio! Njegova je volja sveta«. T dok ove utešne misli rezignirano dolaze i prolaze, u duši, koja se u grlu zgrčila i hoće da provali na polie, neodre­ đeni je jad. Prirodna, ljudska, zemaljska bol u srcu tišti; peče ko živa Tana. — »Bog ie to naredio«, — šapuću usne koje pokreće želja da se čuju samo velike misli. — »Zla Sudbina je bila« — kao da neko ne­ vidljiv i neizbeživ dopunjuje, kao da objašnjuje. P a onda stari imam sklapa oči, i zanosi se. A sam p ređ e... pređe. Sara, utkiva, prepleće, o, čudne slike i vizije. Kako samo može biti tako živ, pun i jasan život u snu! Koje su to sile što bez Ikakva alata đdlaju, i pokreću mogućim i nemogućim! Učinilo mu se kao da sad siđe s munare i pogleda oko sebe. Mnogo, premnogo sveta. Zidovi se raz­ maknuli. Eno, u jednom uglu kleči i licem pao zemlji neko ogroman. Jasno-orven fes i kao sneg bela ahmedija.. . diže glavu prema njemu. Crno, mlado lice, uokvireno malom, gustom bradom, kao da ga magijom privlači. Dva živa, vatrena �\ I Booj 5 »T A J P E T« oka, kao dve žeravke gledaju sa čudnim neodolji­ vim pogledom.. . . I saiv svet podigao glave... A slika se izgubi, ali se velebni glas prolomi. Opet sve živo, kao vihorom poneseno, ničice popada na zemlju. Samo Bisera stoji uspravno. Stoji. Smeška se___ Odikud ona tu?! — »Đevojko!. . . kćeri!... « zausti, prošte­ nja; pruženih ruku pođe njoj, zape i pade — i kad se trže on vide da je sve tlapnja, san; oseti da ga zavaljena glava boli i steže svoje bedne prsi, obujmi se mršavim rukama, i poče, zureći u mrak, šaputati nerazgovetne reči. Vizija jedinice ostala je najjasnija. On je hoće da smetne s uma i šapće reči iz Kurana . . . te ga opet san obuzima: kutovi sobni, peć hamamđžik, minderluci, police, kao da se ljuljaju, kreću se, dolaze do njeg’ i Odlaze. Kretanje, . . . kretanje. . . i u tom kretanju, on se nekuda diže, nosi ga, ljulja kao u kolevci. Sklopio oči i pustio nek ta čarolija noćne tame čini kako hoće Alah. Poslednju svoju misao: »usud jd tako šćeo« sveo na stanac kamen, svezao vercm, pa opet usnuo sa jedva spokojnim srcem. Pred sabah se diže, 'uzima avdest i drhćućim kolenima penje se na munaru. Svaki dan munara visočija, basamaci uži, strmeniji, i kao da se množe. Sta je ovo? Raste li, diže Ii se ovo sveti­ šte bliže ka nebu? I jedva dospe na vrh, a kad je već na otvoru i pogleda na više, vidi gde ga ju­ tarnje zvezde pogledaju kao anđelske očice, ve­ dre, vesele, nasmejane------------kao one kćerine. Kraj ove nametnute misli, spusti ‘glavu, zažmiri malo, pribere snagu i slabim glasom izvija jutar­ nju dovu i obilazi krugom sustalim nogama, kre­ ćući se samo još po životnom instinktu: bezvoljno i nesvesno. — Sveži, jutarnji vazduh u blagim strujama teče o njega; zanosi ga, opija, suši kapljice znoja što se ljeskaju po bledom licu. I tako mesec dana od kako je bez nje, sam. Dani prolaze kojekako; ali večeri i noći. . . Ispunjene nečim tajanstvenim, beskrajnim, bez­ imenim i neodoljivim. Ni java, ni san; ni sam-samcat bol, ni sama prekaljena vera: ništa određeno, zemaljsko, znano i snošljivo. Nije ni strah, a ni radost, nego mešavina od dva protivna pojma: Ništa i Sve! Starac ie đospeo na granicu dva sveta, gde se carine duše i njihove vere u Boga. Treba da plati, da pređe među. Noć. Soba slabo mesečinom obasjana. Mušepci i žarovi na prozorima ostavljaju senku na belim zidovima, na izreokanom šarenom hamam- OrpaHa 73. džiku i žutoj zemljanoj peći sa zelenim lončićima. Zaspao, ne snom grešnika, a ni pravednika, nego nemirnim snom putnika, što sa daleka, duga puta hitno putuje domu, gde ga čeka odmor, i ničim neuznemiren san. Ali taj dom, gde je samo? Traži ga. a nikako ne može da naie. Vidi poznata mesta, a kuće nema. Kao da se odselila, neznano kud. Negde, preko pustinje. Beskrajan siv pesak, i sve pesak. A najedanput tama, vihor, i kao propast sveta. Za tren ga izdiže tajfun, zanese, zaigra s njime u kovitlac, i vrti s njime s mahnitom, stra­ hovitom, nezemaljskom brzinom, a šušanj peska, fijuk vetra, stihija neđaju mu snage da i najmanji glas pusti, da ikog pozove u pomoć. U trenu baci ga vihor daleko; pade iz neviđene visine i izgubi mu se sves,t. Kad se sve utišalo on se nađe u ne­ poznatom kraju: Nebo plavo, žuto, i ljubičasto, kao rastopljeni ametist, na jednoj uzvisini kućica. Al’ kakve su ono čudne i visoke grane nad njom? Kao da s e 'ogromna amrela raširila nad krovom: kruna stabla oštro se ističe od nebeskoga zenita . . . Palma, ogromna palm a.. . ah, milja . . . da nije tako lutajući stigao u svetu Meku, da nađe svoj izgubljeni mir . . .? Teško, uzđrhtalo i brzo udaralo mu srce, a onda se opet utišalo. Znoj izbio po žutom licu, na kome su tu i tamo krvne žilice treperile, menjale boje i oblik. Glas ga izdao. Hoće da vikne ženu i kćer, ali ne može. A već je tako blizu. T najedan put ukaza mu se kao od istesanog i isklesanog se­ defa i ćilibara ogromni grad sav u svežem zele­ nilu. Sa više stotina munara zabrujaše glasovi. Zaljuljaše se vrhovi palmi, kiparisa, maslina i datula. A neko ga povuče za rame i pokaza pravac: — »Eno, ono ti je dom«, — a tamo čarobni saraji sa šadrvanima i hladovinom, cvetni i miri­ savi, puni gugutki i belih golubova. Na samom •krovu kao gnezdo niegova mala kućica sa rmršepoima i žarovima. Poznađe je. Eno i sanduka sa bosiokom. 9edefcom i katmerom . . . Pribra sve sile i koraknu. Podiže se od zemlje i poče Iebđiti. . . A u susret mu ide nasmejan i veseo lutalica — mujezin. Ogrnut belim platnom, sa belom ahmeđijom i jasno crvenim fesom. On vodi za ruku njegovu milu kćer, a za njima ide polako stara njegova Džemila i čudno mu rukom domahuje. Hteo ie da vikne, da jekne, ali zadnje sile iz­ dale. Hteo je da nešta izgovori: usne su đrhtnule. micale, Domaikle se desno i levo. Trzaj i ropac proglasiše za večitu tajnu posleđuje vizije i snove staroga imama. Samo je na licu ostao nov izraz, za života nepoznat, oči u pola otvorene, zago­ netne, pune mistična sjaja, hladnog i jezivog kao zlokobni Fatum. �CrpaHa 74. Bpoj 5. TAJPET. AxMefl Pe^JHK: COKO.IOBH'B (UpeBeo c TjrpOKor: M- P. ^ejrah). (Hax)Ta®aK) KaKo cy IJaparpaba-HH 3a »peneHa CoKooioBHha, Kao h KacHHje, 'HHiue nyra Ky<5ypHjm c HecTaimmoM uone, KySypii.iH cy h c iiecTanrapoM Meča. CHaGnpjeBaH>e rpapa c MecoM Bpjio je tciiikio huijio. Obo je 3a papcKii ^HBaH Ghjio jenpo CTaJino iniTaibe Koje ce HHKan mije M&JIOnomyHO pHjennrra. JlKsan, na 611 U,apHrpapy ocnrypao noTpeČHy KOjm'£HHy Meča neaipeCTaHO je 0 TOMe imcao CTaMđojrcKHM KapnjaMa. JJa 6h CiaMooji oGmiaTo oncKpGno MecoM, a m H ce GaBHo: yiracHBaH>aM Kacana, onpebH®TH>eM pejien'iHja, ochhBaabeai pejiena no KanHjiypHMa, on pebnBaibeM Bpcre oBapa 3a KaHapy, onpehHBaibeM pnjeHa Meoy, onpep6aiia o npa®HJEHoj nonjejra Meča, 0 Kannrajiy Mecapa h 0 noKpifflaH.y KacancKHx nec()HpHTa npHKynjban>eM on rpabaHCTBa KacancKnx aKHH. BJiacr je onpebnBajia ko he 6wm Mecap. Ilonrro je npeMa onpebemiM pnjeHaMa Meča ryČirraK 6ho CTajino y H3rjieny, to hhko mije xmb na ce 6aBH Mecapctbom. Orora je papcKH nnBaji cbojhm neRperaMa onpebnBao 3a Kacane »®pjio,f)OfaTe n 3a MecapcTBO onoco6ne« Jbype MycjniMaHe n HeMycjraMaHe kojh cy, Kao TaKBH, ymicHBaHH y ciracaK Kacana. Tmie ce jt mujio - TaKo najieno. ^na je jepaH ČoraTam 36or Tora noGjerao y Mncnp. Kacrorje ce je ©parao n nocrao cny>K<5enHKOM napcKora n®opa. Kan ce je ca3najio sa Taj aeroB nocTynaK, noHOBHO je ymrcan y Kacane n ynyheH KjiaomrpH. Kacarm cy HajBimne 'Ghjeh JeBpe.jn. Onaj ko je 6no oppeben 3a Kaoanmra Ho<5HBao je jennv H3BjecHy cywy Honapa ’3a noKpnhe ne<J>HnHTa. 3a locmreame OBora »MecapcKora Kammjia« caKynjbaH>a cy on rpabancTBa »KacancKa aKneTa« n to HajBiime on MycjiHMaHCKHx n neMycJTHMaHCKHx 60raTaima. TTpBnx ronmia CoKOJioBHheBor BesHpoBa&a (973.) caKjmjbeno je Ha mre »KacancKnx aKTH« on MycjiHMana peceT xHn>ana nyKaTa a hcto to.thko h on HecMyjinMaHa. lio Kojn nyr je y oBy cBpxy caKynjbaH HOBap n on HMapeTCKHx MyTeBejmja na je Tano o n -obhx 983. ronnne y Ty cBpxy caicynjbeno mecT cTOTima neueneceT u ocaM xn,a>ana annH. CaM CokoJiOBHh je jennoM npn.nHKOM y OBy CBpxy pokjiohho xnjbany nyKaTa. Dpii i:pajy ©jianaiBHHe MypaTa ITT. napnrpancKii JeBpejn cy Ha mte OBora KacancKora HocBna ocHOBa.TH <j)OHH on ner jyKOBa amm n na Taj iiaMmi ocnrypajin moco 3a OBoje noTpeGe. Cteaf HOBan ohh cy n.Tacnpajm y Be3ncreny ca »necer sa n®anaecT« KaMaTa. CBane ronnne ohh Gh napacJie KaMaTe on opora HOBpa iijrreM KannjcKor ypena npenajm ctohhom noBjepeHHKy a onaj Gh , oner ca SHarneM Kannje, ■•‘'l i Taj HioiBan; paonajemo cTanGojiciciLM KacaiiHMa. Oopahvhh KacancKiix napa 6mra cy yBeneHH y HapormTy KH>Hry Kon napnrpancKora nannje a jenan npennc OBora Hajiasno ce je y papcnoj pH3HHpH. y U,apHrpan je cTOKa noron>e«a H3 AHanona, H3 PyMejmje h H3 Rianree h MonnaBOKe. BpcTe croKe Gnjie cy OBpe: TypKMaHCKe, khbhppiik, apMaHCKe n KpnaHCKe. CTOKy cy CKynn>ajiH pejienMnje a pejienn cy Chjeh noopoBOJBHii h on crpane BJiacTH nonncaHH. IJeJienmije cy HMami h cBoja npaBHjia a h ohh cy, itao ’H Kacann, Gnpaim p3Meby 6oraTiix jbynn. CBaKH Ka-nnja Bonno je cimcaE penena a npennc ncrora crao je cTaMiGoncKoM KannjH. OBann Kannja Bonno je hcto Tajco h cnncaK kojmko Kojn pejieiranja mta na CKymi offiapa h KojTHKo he ce y Koje noGa ronnne noTjepara, a Kannje no BHJiajeniMa HMa.m cy nyjRHOcr na Te pejiene onpene Kao h na y CBaKH Taj pejien ynmny OHOjniKo CTone KojTHKo MOHte onHOCHH Kpaj na nane. Kao iiHcneKTopii no oBOMe HsaniHJbaHH cy noBpeMeHO H3 U,apnrpana napo'inTH ’iaynm. Ohh cy ncipaiKHBaJiH npanajie h Hocrane peJien'mje h Ha h>hxoibo Mjecto y3HMaJiH cy nocjenimKe h GoraTe Jtyne. Hcth cy icoHTpojiHpaJiH h pan Kannja y TOMe npaBny. Hochjih cy coGom h criHcaK pejiena H3 papcKe pH3Hmi.e h npe­ Ma HcroMe npHMajin OBpe. HeKH 6h jtynn kphjih oupe, na 6h hx KacHHje ciiynjbe nponaBajm. Obhm KOHTpoJiopiiMa Gnna je nynvHOCT na TOMe na nyr CTaHy. HayniH cy KynoBaJin obuo oGjaibeHe ca TpojKana no neaneceT h ocaM, ca 6jiH3anpHMa no n®aneceT ii neT a ca no jenHHM ja&eroM no neanecer aK»m. Ospe je njiahao cypypnja. Kppa cy no omicKy npenaBana ctophom noBjepeHCTBy y Ha.pnrpany. OBpe Mysape HHjecy y3HMane. Cypypnje cy oGmiHo y IJapnrpany HanjiahHBajiH OBpe no jenHy aKny nonon onpeijene pnjene a oBa anna Hnuia je y Kacancmi (poHn. JlpHvaBa je na CBane nBHje ioBpe HanjiahpBajia no jenny anny nope3a. Oope cy y Majy ppeCpojane 3ajenno c jaapHMa a pejiemi cy njiahajin nopeo y3 noKjrMeHaT y anpiuiy. Osaj nope3 Huje 6ho CByrnje jen\iaK. Tano je na OBpe no crajaMa nanjiahHBaHO no jenHy aKpy on rjiaBe na onpe no orajaMa imiapnora, 6ejjiep-Geja h camjaK-Geja no jenny aitny na nBHje OBpe. Ochm OBora HanjiahnBano je join Kao nope3 na rop, no neT aKnn na cb3jKhx tph CTOTime oiBapa. On cBaKe CTOTmie GpaBa HanjiahnBaim cy no neanecer h neT aiciH h ohh Kojn cy OBpe cicynjbajm. lio ncrijiaTH OBora nop63a BJiacHHpHMa cTOKe pejiemnje cy y3PMaJm OBpe no onpebenoM Hapicy, �Epoj 5. T A J P ET« y CTaMoojiy je CTOKa KJiaHa y KJiaoHZH,aMa a HajBehe KJiaoHHne 6zjie cy kor Je^z Kyjia z Ha Je^peHCKioj Kanzjz. Knaomma papcKor flBopa đzjia je Ha Ejy(5y y Kojoj cy oShhho 6hjih 3znocjieHH ayaMZ orjiaHii. rjiaByme o,n; 3aKJiaHe croKe npoflamHe cy no HapoHHTHM ^yhaHHMa — 6om xazaMa — a obh cy BehHM AiijejiOM npuna^aJiH BaKy<j»y Cb. Gornje. KacancKH hexaja Bpnnio je ROHTpojiy Ha« H3pafl<k)M h npo^ajOM rjiaByma Kofl Chjihbph h JeH>z Kanzje Te Ha JeiLH Barnz nocTojaJie cy Tanoljep h napoHHTe KacanHHne y KojHM je CTOKa KJiaHa. Tano cy rjiaByme 3aKJiaHnx OBaua nnuie y naporme pa^me; Konce y ra6a.Ke a Jioj y TOnnoHy y CKyrapy. 3a Meco, Kao h 3a npyre ncHEorae noTpeče 6zjie cy oape^eHe HHjeHe. HapaK 3a Meco 6zo je no Tpn aK'ie Ha OKy ajin jeibHHapz cy y3ZMa.)iz ctoz ne^ecer CTpaHa 7b. p^aMa Meča 3a je^Hy aKiy. Kacann cy 36or Tora HajmTeTy Koja hm je naflOMnpHBaHa H3 KacancKHx napa. CBaKO 6eo pa3jrzKe, na h zzapera Kao h BejiHKamH, Ha6aBji>ajiz cy Meco o j Kacana, a Kojn he Kpaj ofl Kora Mecapa y3HMaTH Meco, oflpeijHBao je ctohhhnoBjepeHHK. H3Bphihz cpraH h y OBOMe 6zo je cTaM^ojicKH Ka^nja. Y oBe zoczoBe Hnjecy ce HMajin npaBa MzjeinaTZ noBjepenzit Bapouiz hzth koapyrz. Oczm Kyp<5ana 2I0) Hzje Morao hzicoKynzrz čpaBMe y aczBy. Ha Ejy<5y je 6zmo TOpoBa na Kan 6z nacTynzjia necramziia Meča, JeBpejz cy Tano KynoBajra oBze z no CKyzoj n^jenz n pokazajrz Meco, hito cy 'Bjiaom o^Max 3a6paH>HBaJie. (HacTaimhe ce.) BHme h Tpnzjiz 2l0) JKipTBa, đpaBne zjih roBene Roje ce 3aKojbe na Kyp6aH-BajpaM. np. npeB. St. R. Delić: ISTINA 0 POGIBIJI SMAJIL-AGE ČENGIĆA. (Nastavak). Sjutradan^ uranivši aga stane st) spremati s dru­ gibiju na Mljetičak!« reče Mujaga. Po Rašid-agi Tažinom za polaska na Mljetičak.?.,Pokupljeni hajvan i noviću: Tu se aga prevario ljuto, pare aga?otpremi?s’,Pošćenja u Gacko. Hadžija Custović Ne šće ići na Jezera ravna, izlCerniceJi Ago Tanović (»gluhi«) iz' Međulića n i ' Da on sjedi u čardaku svome, gledali su pratioce i čobane. Pošto su oborili čador Smajil-aga naredi, te uhvate popa Mitra Golovića, obore Ahmet Bauk i Ferat Krvavac, a pored njih i odža .Mušović, ga na tle, m etn u, mu 'noge ;'.'u' falake i udare mu po veliki neprijatelj popa Mitra«. Po aginu naređenju svežu popa tabanim a/stotinu’ štapova '. Mujaga ne znade navesti Mitra, pa ga Smajil-aga stane ispitivati o pisanju i vezama razloga toj aginoj ljutnji, ali reče, d a t je to agino po­ s vladikom. Pop ne otkazujući ništa — aga se »silno ražljuti našanje’nemilo.bilo cijeloj družini, p a ’su se nadali ne­ pa potegne sablju i uhvati popa Mitra za desnu ruku da mu koj nesreći, jer da nije slutilo dobru. Govoraše — »On je odsiječe, no ovu mu namjeru spriječe popovi pobratimi Bauk i Krvavac«. Ali »Smail-aga sada sam obori popa Mitra je sveštenik, pa onako učiniti .s njim* nije išlo; on na ledinu onako vezana, pa zatim uzme tojagu i udari mu više ne može biti, Što je bio!« Stoga H a d ž i - S a l k a stotinu i jednu po tabanima. Pošto ga Smail-aga izbije, odriješi dokopavši veliku sahančinu zađe od Gačanina do Gača- mu i noge i ruke pa mu reče — E idi sada, papaze, pa neka ti pomože ona kaluđerština sa Cetinja!« A u pjesmi: nina prinoseći je da u nju mokre. I sasuvši u mokraću »Te mu udri stotinu tojaga, luga, uvali popove noge, da bi mu to izvuklo, uboj : I odbi mu dvadeset nokata«. (Godišnjica XXX, 119.) oduminuli bolovi.*8*) — »Iza toga uzjahasmo, te na po­ *) U posljednom broju pri štampanju metnuto je na str. 53. u drugom stupcu u šestom retku ozgo — P o š č e n j e mjesto Pošćenje; na str. 54. u prvom stupcu u trećem retku ozgo — s a mjesto se; u drugom stupcu iste strane u pretposljednom retku u četvrtoj napomeni — i z u č i mjesto izuči; na str. 55. u prvom stupcu u napomeni ispalo je u trećem retku ozdo — će između š t o i s e (kao što će se čuti). 8) Bos. Vila 1905., str. 122. — Po »K o 1 u« Smajil-aga došavši na Pošćenje odmah »je s mjesta pop Mitra dao »potkovati«: opalio mu dvjesta batina po tabanima«. (Kolo IV., 175.) Tako i po » G o d i š n j ic i « Smajil-aga čim je stigao na Pošćenje »odmah je Turcima naredio da mu dovedu popa Mitra«. I »tek što je Smail-aga bio razapeo šator na Bari Kovijanića i malo počinuo, dovedoše inu popa Mitra. Sa Smail-agom bili su pod šatorom oba popova pobratima, i Mujaga, koji je svojim očima gledao to, ne kazivaše da je Smajil-aga vezao popa, ni potezao sablje na nj, niti ga je obarao, ni svojom ga rukom tukao, a nije to bilo ni pod čadorom. Po » O b z o ru « — »Smail-Aga čim je došao na Pošćenje naredio je te su popu Mitru Goloviću udarili 100 tojaga po tabanima od nogu«. — Po Aleksićima Smajil-aga je prije polaska na Mljetičak tražio od popa Mitra da ga »blagosiva«, no pop udari naopako — govorio mu je dvosmislene riječi, upravo kletav. Tim veoma ražljuti Smajil-agu i on na­ redi, te istuku popa. — Po navedenom savremenom dopisu — »jedan pop, isti agin kmet i prijatelj 29. rujna (11. listopada) u nedjelju dođe i kaže: — Bježi aga, eto na te vojske«. Smajilaga se »ispriječi« na nj — »povali ga i odvali mu 25 po taba­ nima« govoreći mu, da ga tim hoće zastrašiti, da ne dolazi više k njima u kupljenje harača. Dalje se nastavlja da je isti pop poslao i svoju ženu agi, no i nju ne posluša. (Bogdanović; Smrt Smail-Age Čengića, XIII.) �/ { Spoj 5. Drpana 76._________ ______________________ » f A J P E T « A da kupi niz Drobnjak miriju, No okrenu na MJjetičak s vojskom.9) A poleće niz ulicu, Da donese agi vode, Agi vode za konaka. Prekide se uprtica, A slomi se brem enica — Jade vide popadija, Đe će aga poginuti, A Drobnjak se porobiti. Huh! huh! huh!12) Krenuvši s Pošćenja dođu na Previš, gdje otpo­ rn u . Kad je Sraajil-aga bio ispod kule pokoj, popa Sima Tomića, izađe mu u susret kuma Simana, popova udovica, i stane ga odvraćati od puta n a Mljetičak go­ voreći mu, da će poginuti. Smajil-aga joj nije vjerovao, nego je naruži i otjera.10) Tako po Mujagi Tanoviću, a po Dizdareviću, gdje je uz agu jahao i Đoko Malović, Krenuvši s Previši dođu na Mljetičak, glavičastu ovako: vis ravan, sličnu Morinama. Sa sjevera je to golo Tada aga udaha si valja, zemljište opkoljeno bukovom šumom, zvanom » O m a r« . Pa na Previš selo dotjerao, Niže njega je vrelo, kod koga je aga razapeo čador. I tu aga s društvom počinuo, Na Mljetičak aga je panuo, Kod Tomića popa Sima kule. A na baru čador razapeo, Popadija agu dočekala, • Smajil-agi poljubila ruku, Oko sebe vojsku okupio, Popadija ’vako govorila: Oko sebe konje povezaše, — Fala Bogu, fala Gospodaru! A oko njih jasle načiniše, — Kako vjeru drži Smajil-aga Tu su sjeli i na konak pali.13) U vojvodi Karadžiću Šuju! k " ^ o Mujagi Tanoviću i ostalim Gaćanima panuvši Vidi kneza Cerović Novice — f na Mljetičak agina družina nije ostala i zanoćila na Skoro su ga vlasi zaknežili, o k u p u ; podijelili su se na tri zasebne hrpe. Gačani su Na to im je aga pristanuo. se okupili oko agina čadora pod Omarom, podalje li­ Luda kneza vlasi prevariše — jevo od njih iza Om ara Rudinjani oko Šobote Avdića, Luda kneza Cerović 'N ovicy^ i do ovih dalje Građani oko Ahmeda Bauka. — Po Prevari ga Karadžiću Šujo, Mujagi Dizdareviću došavši na Mljetičak: Crnogorsku isprosiše vojsku — Tu je aga tertib učinio: Boga mi ćeš, aga, poginuti! — Vatre lož’te, moji sokolovi, A to sluša Maloviću Đoko — A gledajte konje od mejdana, Milo Doku, zborit’ ne smijaše, Studeno je o Tominu danu! Što mu zbori popadija mlada. Onda Turci n a noge skočiše: Tada zađe Ćengić Smajil-aga: Što bijaše od Gacka Gačana, — Ču’ li mene, popadija mlada, Oko age svi se okupiše, Đe si jutros jedna ženska glava '— I tu vatre oni naložiše. Štapa bih ti trista udario! A što bješe sa Rudine ravne, Tako bih te čisto nagrdio, Sve zajedno raje i Turaka, To mi tako zboriš u Drobnjaku — A uz agu od Rudine Šoba, Te istine među vama nema! Tu pobaška vatre naložiše. Na tome su sobet prekinuli.11) A što bješe od Grada Građana Po Dizdareviću aga je tu jednu noć i zakonačio Kod Turčina Bauka Ahmeta, a po Jeftu Glušcu, radi ove dojave Smajil-agi, Simani I tu vatre baška naložiše.14) su se i kćeri joj Dunji rugali: Po » K o lu « — »U vojničkom taboru aginom Sinu Dunja kako munja, Ona uze uprticu, Pa uprti bremenicu, 9) Bos. Vila 1902., broj 5. 1#) Priča se i pjeva da se Smajil-aga okrenuo k Bauku i rekao: »čuj, Bauče, što Vlahinja reče!« — P o Mujagi Tano­ viću i Z e k o P d ć u r i ć - P a n d ž i ć iz Dubrovska odvraćao je Smajil-agu od puta na Mljetičak, jer da je uoči agina po­ laska s Pošćenja snio san, da mu je snijeg uhvatio čador. — Kazuju da je Simana bila rodom od Pekića. u ) U navedenoj pjesmi Dizdarevića. pravi je život. ,Tu se pjeva uz gusle, tu se igra, jede, pije, ovdje konji poigravaju,^ tam o '„hrtovi oblijeću«.15) A po » O b z o r u « — »Donose seljaci zob konjima i sijeno, donose meso pečeno na ražnju peciva, vareno meso,'"pite, sir meki,Vskorup, mlijeko. Dolazi i Gospava 12) Kazuju da je tu pjesmicu sknadila žena izbjenoga popa Mitra i njom se kao naričući rugala Simani i Dunji. 18) U navedenoj pjesmi Dizdarevića. 14) U navedenoj pjesmi Dizdarevića. 15) Kolo IV., 177. �I »r A J P E T « Spoj 5 s e s tra N ovičina — nešto je donijela za večeru«.18) Po Mujagi T anoviću i G aćanim a ovo n ije n išta istina, a to neće p o tvrditi7ni Drobnjaci, koji drže ikoliko do istine! M ujaga govoraše: »Sto kažu d a su nam n a konaku n a Mljetičku donosili kravljače m lijeka, sira. kajm aka, m esa, m eda, k o n jim a’ sijena i ječm a, pjevali i kolo fatali — to n išta istin a nije! Sam o što je donio prvu noć ve­ čeru pečenih zečeva Filip Žugić, agin k m et,17) a to je bila prva noć i potonja n a M ljetičku. I rek’p je: »»Dragi aga! osram otio sam se o te, bolji ću ti s ju tra donijeti ručak««. A znaš kakvi su zečevi i kuhani, nekm oli p e ­ čeni!« — Tako i po Jeftu Glušcu, a po M ujagi D izđareviću Šujo će agi n a M ljetičku zaći:j — Dragi aga, Čengić S m ajil-aga! Od godine T om in d anak dođe, N a zdravlje će sju tra osvanuti — 0 te sm o se i osram otili, Noćas sm o ti h rđ a v konak dali. J e r nijesm o od istine znali, 18) Kako se vidi prikaz nije mogao biti ni bez žene ni bez sestre Novičine, pa je tobože aga prebacivao Gospavi slučaj sa Elezom prijeteći joj, da bi mogla I»za bratom sjutra otkinuti te kose opletene, svakako su ti* preduge«. No Gospava — »čudnovata i slobodoumna« — tobože »neprosijano« mu odgovori: »Bog zna, daleko j e 'Ago do sjutra, noćas je evo omrklo vedro, a sjutra može bfti i oblačno«. (Obzor 1924., broj 179.) v ■V 17) Bos. Vila 1905., str. 122. — F i l i p je zabilježeno ićriie Tanovića, Mujagina kod mene, a tako i u bilješkama Šućrije unuka od sina mu Salih-age. No u spomenutim bilješkama Hadža Tanovića stoji: p o p Ž u g i ć , a g i n k m e t — bez imena popu. Agi je donio » d v a p e č e n a z e c a « i rekao gornje riječi, a ne pop Golović — kako stoji u » G o d i š n j ic i « i »Kolu«, koji i nije došao za Smajil-agom uveče na Mljetičak, P o »K olu« je pod čadorom bio »pop Luka Žugić, pa vidjevši ga pop Mitar Golović, izdere s e na’ n jfV - Šta si se skukavičio? Što ne spremaš agi večeru, a ja ću sjutra vaistinu i agi i svoj vojsci ručak«. (Kolo IV., 178.)'P o »Go­ d i š n j i c i « , pop Mitar — »kao bajagi, da bi prekorio Drobnjake, dovikne im: — A što ste posjedali? Spremajte, more agi večeru, a ja ću mu, ako Bog da, sjutra samo sam pri­ rediti ručak!« (Godišnjica XXX, 121.) Tako po dvojici Drobnjaka, dok kod trećega u » O b z o ru « nema o tome ni spo­ mena. — No mnogi ne znajući razloga s čega je izbjen pop Mitar na Pošćenju prenose to degenečenje na Mljetičak mećući navedene riječi u usta popu Goloviću, čiji je smisao agi prozriv bio, na njih planuo, i pop potkovan bio! I ovo je bez svake dvojbe, razlog da je zamijenjen Žugić sa popom Golovićem, ako ne i namjerno. CtpaHa 77. Da ćeš ovdje b iti n a konaku — Bolji ćem o ru č ak d o n ijeti.18) Da je tu noć kod age pod čadorom bilo sijelo, d a je S m ajil-aga razvezao razgovor s Am zom Tom ićem i od njega tobože iskao taoce, te od okupljenih Drobnjaka d a je aga o d abrao dvanaestoricu, kako piše u » K o lu « , ne odgovara istin i.19) To se isto priča i u » G o d i š n j i c i « , a li se u tao c im a razilaze. Ovdje su m eđu tao c im a M i r k o D a m j a n o v i ć i P e t a r K r š i k a p a , koji nijesu nikako ni dolazili k S m ajil-agi.20) No » O b z o r « o tom e i ne spom inje ništa. P otpuno pravo, je r i po » K o lu « — »U aginom čadoru velik je m ir i tišina«.21) I z a ista je bilo tako. P o Mujagi T anoviću ag a je bio veom a ljut. Pod ča d o r nije dao nikom e. S njim je bio sam o z e t m u gatački kadija. Ni B ešir-agu T anovića n ije zvao k sebi. To je bio Mpjagin am id ža i najm iliji Sm ajil-agin drug, i prijatelj. T u noć nije nikoga trpio, n iti k sebi puštao. Jedini je Šujo K aradžić k njem u ulazio i od njega odlazio.22^ I dok je ovako bilo n a M ljetičku, dotle se jugoistočno o5 njega, dolje k M orači, m unja sprem ala, koja će u cik zore s prvim k ap ljam a kiše sijevnuli, zagrm jeti i grom pući u agin čador. J . Kadno dobro zo ra bijeljaše, A danak s e .s noći dijeljaše, Dok nebeske m unje zagrm ješe, N a kuršum u ča d o r raznesoše.23) i, T ako pjeva Dedo Mašnjić. (N astaviće se.) •) Kolo IV, 177. 20) Godišnjica XXX, 142. — Po »K olu« Smajil-aga je odabrao za taoce: »kneza Amzu Tomića, vojvodu Šuja Karadžića, serdara Milutina Bašovića, Milića Tomića, Miliju Srdanovića, Jokicu Jakića, Nikolu Kandića Karadžića, Joksima Jaukovića i Radojicu Vilotijevića«. A po G o d i š ­ n j i c i « — »knez Šćepan odredi ovu dvanaestoricu za taoce: Šuja Karadžića, Mitra Karadžića, Okicu Jakića, Mirka Damjanovića, Joka Gjurgjića, popa Mitra Golovića, Petra Kršikapu, Mijata Tomića, Savu Memedovića, Joksima Jaukovića, Jova Kekića i Miliju Srdanovića«. 21) Kolo IV , 177. 22) Po Dizdareviću uz Šuja bio je i Gjoko Malović kod age na Mljetičku. Tako i po bilješkama Hadža Tanovića, dok toga kod mene nema — Mujaga mi nije kazivao, a nenia ni u bilješkama Šućrije Tanovića. 28) Bosanska Vila 1901, broj 7. 18) U navedenoj pjesmi Dizdarevića. �OrpaHa 78. T A J P E T< Bpoj 5. A ta N erćes: IZ NOVIH LISTIĆA. Jedan p ro b le m . — Kako je? — pitam svoga prijatelja Falaina Filamovića, a on mi otpoče onako poazdaleka, na tanane: »U kući mojih dobrih roditelja bilo svakog dobra. Radio je stan, čangrljao čekrk d vijao se virt6 po vazdan. Bilo u kući beza i svile tanane ko paukovo predivo, plele se čarape, i uz sitni vezak na džerdžefu pjevale se naše lijepe haremske pjesme. U radu majka kao pčela. Otac radio kao mrav, s voljom donosio u kuću po pun zembdlj svakog dobra a mati radila i štedjela. Svaki dan po nešto više u kući. Magaza puna suda, a sude puno kućnog mira. Od rada, od svagdanjeg po>slovanja, naša avlija bila ko pred radionicom. Tu sad opet krava rikala i oko nje se vrzlo telešce, ili dolaze s tovarima konji, a po vazdan se vrzla razna perad, da ti. zapliću noge. Sve je bilo živo, burno. Nas, djecu svoju odgajali za posao i svi smo živjeli u ljubavi i miru. Dani prolazili u radu, ali i u zadovoljstvu----Nema više otaca i majki. Danas n. pr. u mo­ joj kući vlada potpun preokret. Ne čuje se lupa stana, ni zvrka čekrka, ne pjevaju se naše domaće sevdalinke, ne riče krava, ne kakoču kokoši... Sve je mirno. I u magazi je mir. Ondje gdje je nekad stajalo puno suđe, danas ga nema nikako, a po zidovima rđa još koji obješen alat dobrog oca moga . . . Sve ko neki s a n .. . . Šta radi moja žena? Eto je bajagi vazdan u nekaku poslu i srkletu, a po srijedi ništa; Sjedi nekad s drugama, razgo­ vara se o modi i sluša kako vije vjetar po praznini kutevima našega doma i, kad joj se dosadi., ner­ vozno odleti u čaršiju, razgleda šarene izloge pred manufakturnim radnjama. Dođe kući i mene čeka zamotane glave . . . »Šta je, hajr ola, ženo? — pitam ja, mekano ali usiljeno. »Prođi mi se! š ta je? . . . i suze joj obliju lice. Mene iskreno one njene suze bole. Mekano je pitam i milujem po kosi. — Boli li te? — — Ne boli me, kako ti misliš, nego me boli samo gdje ja ćutim. — — Ama šta je za Boga?! — pitam je u čudu. * — Ti to moraš da znaš šta je. Vidiš li, da sam osamljena. Sve moje druge meni ravne idu na mevlude, na mubareće, na žurove, u pozorište i svukud gdje se skupljaju hanume. Obučene su i nagizdane i ne stide se jedna druge, a ja kukavica sama u kući. Te šta mi skrojiš? Nosim prosti ćit ko i ostale okrajke. — »Polagano, ženo!« — počnem ja mekano. »Vidiš da je sad vrijeme tako.. Nekome je eto Bog dao, pa i danas mogu da raskošno žive, ali tih je vrlo malo. Najviše svijeta kuburi« . . . I stanem, da joj tumačim kako je nekad bilo u kući moje majke.. . — Pa bilo je tako u kući i moje majke. AH šta ću ja, kad je kako ti veliš, danas tako. Ta, vidiš, da nema više stanova i čekrka. Bi li mi se smijali sada, da ja predem vunu. Zar da ja sama samcaita zatvorim se u kući i da tkam? Ne mogu ni ja da budem bijela vrana« . . . — Ta dobro, ženska glavo, evo da ti naba­ vimo, što ti je najnužnije«, — rekoh to usiljeno, a u nje se pomaljaše-po licu ona osmjehljiva crta, što sliči tracima blagog sunčanog sjaja posije bure i oluje. Kupila je sve, što je mogla da nabavi za ono jadne moje gotovine. I, prohodala je i sastala se sa hanumama drugama, pa opet dođe kao što je i prije bilo. Ne može se silom pa ne može. Jučer je nenadlno vidim ide iz čarŠije. Ide ozbiljno ko prava domaćica., u ruci nosi ceker, a iz cekera joj viri paketić ekstrakta za čorbu i snopić grincajga.. . . A naša djeca? Oni1, muški samo što jede i naća u kući. Po­ brinuo sam se, da ga školujem. Citm izleti iz škole, ruča, pa opet žurno odleti »jer ima nekog važna posla«. Ide na »fusbal«, da mu ojača tijelo, ide u kino, da »oplemeni« dušu i sroe »krasnim« filmo­ vima. Rado čita i romane i to one po dinar u sveskaima. Ti siu vrlo interesantni. Kad kogod upita, čemu će se d a posveti, kaid svrši škole u Sarajevu, on veli, d a bd najrađe bio apotekaT, ali njegova mu sestra uporno savjetuje, da uči, pa da bude narodni poslanik, jer su oni danas najdeblji ljudi i njihova djeca nose najljepše haljine . . . Ona ženskioa također ide u školu. Vidi se već sada unaprijed, da će to biti u ženskom društvu kao zvijezdioa na nebu. Zna sve i Napoleona i Ame­ riku i Hajnea i »kamenu opskuru« i čak kakav je želudac u m ra v a « .. . Nekad i ona s bratom ode u kino ali u požarište, nekad u kući bode nešto iglom, �J \ EP°I s-____________________ _________.rA J P E T . rado razgovara o žurnailima i rado čita romane one, po »kojima će svanuti zora naših ljepših dana. Radi doduše u kući one finije poslove, što su samo za obrazovaniju žensku, pa nije ni pravo, da prlja ruike mijeseći kruh ili razvijajući pitu... A šta radim ja? Na jednu straniu savijam se u svome svag­ danjem poslu, da se što zaradi, a za vrijeme od­ mora čitam naše novine i naslađujem se, kako go- CtpaHa 19. spada u parlamentu toplo i punom parom rade, »da nam bude bolje« . . . Nekad po nekad, na um panu mi nesnosne prilike, premišlljam kako bi se okrenulo, da nam bude bolje pa dođem na jedan jaiki čvor, zažmirim i, odem među prijatelje, da s njima svojim sapatnichna hladnom kapljicom ski­ dam sa srca verem . . . Šta ćeš, takav vakat i mi moramo uporedo s njim ići, pa eto! KyJITyPHE H KHj H>KEBHE nPOCJlABE. JO BAH nPO THn. — rioBOfloM 40-roAHUJK>Hue KfeHmeBHor pafla. — . . . . . c b h cy Apmann na k y b p g m c h o m nocTSTH h a m n aipnjapx y CpeMCKHM HapnoBAMMa, h b h nocny*HTe/b y onkHHCKoj Co/iHMUM. Ja caM Hx Me^yTHM cee npeBapHO h o t m u ib o y Mcnocm m k b : — OAao caM ce cpncnoj KK>HmeBHCTH!« — T3 ko b « i h Haiu HHKa ripoTHh y cBojoj »ayT 06Morpa(JiMjH«, jep ra B o r HHje Mo­ rao hm APyxHHje KaaHMTM KaA ra je noćne metke a * YMpe yMKHMO Aa osApsBH«. Jep KO pyHMX HeipABceT roAMMa Mome a 3 cB6Ty noHasyje OHy Beceny nonoBMHy nnua, Kano pene r. HyuiMk, a Aa OA CBeia Kpwje OHy A P y y manocHy, Mopao je paAH Hesera h a 3 m h b h . A r. flpoTnh je MHBeo h pagno. MsaOpao je oho u it o HHHaA3 uvije 0 m /io t 3 ho naho: a 3 «ac HacMeje no«a3yjyhH HaMa oneT Hac caMe. O h je 3Hao a 3 Apm-'H oho Mapo0 HO orneAsno h a 3 ra OKpeHe o h 8 ko a 3 cl m m , rneAajykH ce0e caMvv' ce0 M CMejeMo. tberoB KtbHmeBHH pa^ npeAdaa/ba mho u jt bo Ma. AHx cTsapn Koje oneT CBe cKyna A3jy npaey cnMHy npoTHka' Hao HH>MweBHHKa. riMUjyhM sa to a 3 oiipra h HacMeje oh HHje CByKyA jeASH Te h c t h . n a h caM H>eroB c t h h h m b y ce0M hbujto luto npnrpnH o a m s x HOBena yaa ce. tberoBM THnoBH to c y n>yAH, h h h 6o/be pekn, HOBeK, anH nocTaa/ben h nocMaipaH ca c b h x trpana. H m b y H>eroBHM onHCHB3 H»HMa u 4 pTan>HMa m Kap h k h patt>a, ann Te KapMHaType h Hcy 3/io C ho , k anpoT mb cae je a 3 to y AoOpoj BO/bM h ca jeAHOM jeAHHOM tow h >om a 3 ohc 6yny BffpHe CBOMe opHrHHany. X y m o ph c t h je, pa3yMe ce, A0330,k3H0 A 3 uito jaše h BHUie HCTaKHe H3B6CHe OAnHKe k 3 ko 0 h HaM Ha >bHX 6 a4 M0 LUTO BHUie CBeTnOCTH. Poaho ce y BasHoj y ceny ToBapnuieBy 7, ipe6pyapa 1868, roAHHe. 0 cHOBHy uiHony cspuiHo je y UJnfly. hbeMy Kao 0y r' AykeM npaBOcnaBHOM CBeuiTeHHHy 6h/io je cyt)eHO a3 yMH h y jeBpejcKoj h y MatjapcKoj lUKonH, rHM H83Mjy je CBpuiHO y Hobom CaAy a CorocnoBcne Hayne y CpeMCKHM KapnoBitMMa. O m C8TM je noseo joui y 18. toahhm. 3Maj JoBa je 0ho npBM KojH ra je ocoHonHO Ha a33>h paA, TaKO a3 ce H>eroBH pbaobh jasn>ajy Hajnpe y »CTapManoM«, »HeBeHy« h »JaBopy«. Y »3acTaeM« ce jaB/ba h3koh cBpujeHe rMMHasHje. T hm je paAOBHMa r. TlpoTMh CKpeHyo namK>y Ha ce. hberoBM (pe/bTOHH nyHH SApaBor xyMopa jae/bajy ce h A33>e y >3 acTaeH« h ApyrHM noriMTHHKMM nMCTOBHMa, ripse ceocne cnHKe h cnMHHue ouiTaMnao je y kh>m3h »JIhctmIsm«, 33THM je H3A 3o »C/im h h ue M3 ceocKor an0yM 3 «. 3 a thm ce HHwy H>eroBH pbaobh »UJapeHH UI/byHUM«, »CeocHe 4>OTorpa(j)Hje«, » y 3 aB6TpHH4 HMa«, »Ma ceocKor an0yMa«, .npMnoseTHa k3ho ce noHojHM A sp a M HecropOBHk cđbaho ca noKojHHM HecTopoM AspaMOBHfceM«, »nepoM h Opobkom« h »HeoafiKibHe CTBapM«, OBe cy 30pnne Hsauine y »Manoj BuOmioTeuM«, Hojy je r. npoTMfc noHpeHyo y M ocrap y ca KKvMMapMMa riaxepoM m KncukeM, a Kojy je noćne npeyaeo capa^BCKM kh»h- map U. "B. Tjy ptjeBH k, O c b m o b h x HaauinH cy tberoBM paflosM M y ApyrMM 3 0HpKBMa, Kao .M a n e CueHe«, Capajeao y fleaHaecT MeceHHHX CJiHKa«, »M ojH nosHaHHUH«, » y 3 a h m A y 33H3«. »Mflnn poMSHM«. HpeBOAHO je MatjapcKe nHCue: XenTapa, PaKouiHa, rapAOHHa h APh OceM obmx Matbe-BHiue xyMopMCTMHHHX CTBapn HanHcao je ipH aHTOBHe: »JaHKOBMh CTojaH«, »rycHa« h »Ose onpocrM«. 3a6opaBHTH H>eroBor »MHTy KaApnha« Kojn he Kao TMn He Tpefla OCT3TM H63a6opaB/beH sajeAHO »cac csojoM HenoM«. r . npOTMti je paAHO M Ha HaUJHM KVbHMeBHHM /tHCTOBMMa. HaposHTO HMa 3acnyra sa »BpaHKoeo Kono« h MOCTapcKy , 3 oipy«, KojHM je 6 ho caa o a 3 h . j Kao nHMHH npHjaTeib sek noKojn h x Anence UiaHTHha h C eeToaapa 7iopoBHt>a h joui m h b m x flyHMha h m h o t h x Hojn cy y CBOje BpeMe flaBann HapoHMTH toh KH>HmeBHO-KynTypHOM MocTapy, T. npoTuh je ycHO BeaaH 3a m h b o t MocTapa h Xepuerob m He, na je t 8 h h o oho y no3AP3BHoj pesn y MocTapy joui HeuiTo, UITO HM>e TaKO HBBaiKHO, a U1T0 joui HHje HMTA6 ynHcaHo. To je OHaj jaHH h CB6THH Tpar Kojer je r. npoTMfc oct 3 b h o sajeAHO ca CBOjHM APyrOBHM3 paAetiM H MHBetiH y MocTapy, HajaaA ca CBesaHOM anaAOMnjoM y o b a , HapoAHOM no3opHiuTy Ha A aH 31. jaHyapa o. r. npocnaBibena je npoTHkeBa seTpAeceToroAHUiH>Hi\a kh>h weBHor paAa Ha jeAan cBesaH h a °cto . jaH hbhh h , 0 a 3 m b Hauier c b b t a, HCKpeHH h TOnnH nosApaBH cnaaibeHHKy HCKaaanH cy n>y6aB h npH3H3H>e npeMa npoTMhy h Hao HH>HmeBHHKy h Kao HOBeKy. OcTaB/bajyhM a 3 ApyroM npHroAOM OnuiMpHHje npOrOBOpHMO o npOTMheBMM KHiMMeBHHM paAOBMMa, MH ce HCKpeHO npHApymyjeMo MecTHTHaMa h wenHMO My joui nyHO cpehe h sApaB/ba! ABAAECET rOAKHA »CPnCKOT KtBMtKEBHOr r/lACHHKA«. nojaea .C p ncKor KH>M>KeBHor rnacHHHa« naAa y SHanajHO AO0 a, noseTHOM X X . Bena KaAa cy ce jaBMnM npBH HaroaeuiTajH Hoae nonHTHHKO-KynTypHe 6op6 e. 3 a pasBOj Harne KK>HmeeHOCTM OA HapoHHTor je SHanaja nojaBa »CpncKor KH.HmeBHor TnaCHMK8 «, Kojn Bek a 33 A34 eHMj3 flaje toh h npasau Hauioj hh >h . meBHOCTH. y »rnacHHK« ce rneA3 m AaHac K3° npe Kao Ha HajBHLUM KHiHMeBHH 4iopyM, jep je oh 3Hao a 3 0KynM oko cefie h oflaOepe cae oho u ito je Tpajuo, a o <Sp ° h neno. Mano ce MOwe pekn A3 ja .CpncKH KH>HmeBHH rnacHHK« y rnaaHOM npeOpoAMO cKopo cee TeuiKoke, Mnan to He 3H34M a 3 j® noneTa« H»eroBor paAa nouiao rnaTKo h ypeAHO. B m/io je m Ty mhoto reuiHoka oko 36nHwaBaH>a nojeAHH h x rpyna, h »KpyroBa«, HajaaA je Aouino Ao cnoMHOCTM m »rnacHMKy« je nar jeAan SApaa npaaau. A a n a c »C. K. T.« HMa jeAHy cseTny TpaflMUMjy Hoja A3j® HaAe aa joui 0oiby M CB6TnHjy 0yAykHocT, , �Bpoj 5, T A J P E T. CtpaHa 80. CTOrOAMUJhbMUA CPnCKE flPAME. fleBeTHaecToroflMUiH»M Mnapah, CTeipsH CTetjjaHOBHti, nocMaTpaM«, — TaKO Kawe JaHKo 3a CBoja Ajena h y t o . nwKo je* HCTHHCKHje M BepHHje tberoBO A^no, O b 3ko ce aa Jan kobo t ce/baKa He Mome pehn Aa je M3MHUJn>eH, Aa He nocTojH Kao ujto Kame TopKM Aa cy pycKor MyjKHKa KaKBor cy pycKH kh >m; JKeBHMLJH H3HenH, — CaMO OHM CTBOpM/lH, fla OH nOCTOjH CaMO y h>h xobhm MaujTaMa, a He CTBapHO. H sancTa, ujto je JaHKo peKao to je M ponašao. HseroBM n.yAM, npeMAa He oupTaHH Ay<5°KO ncHXonoujKH, nnaK cy peanHH n>yAH kojm 3Hajy a 3 ocehajy, Bone, a 3 Aajy m a 3 ce j«p TB yjy. MHore ocoĆMHe Haujer napoAa, Koje je JaHKo OHaKO »noBpujH0« H3Heo, noKa3ane cy ce Kao hc THHMTe h TaMHe 3a BpeMe Ayror h TeujKor CBeTCKor paTa. A to je HajOo/ba caTHCtJiaKMijja jcahom HapoAHOM npnnoBeAaHy. ujto npe 100 roflHHa HanMcao je »ywacHO *anocHy arpy y neT pjejcTBHja« ac M p T y p o Ui a n e i o r « , nocneflifaer papa cpOcKOr«, Koja je oneT npefl cto roAHHa npnnasMBaHa y H obom CaAy. Osa ApaMa je h no CBojoj (})opMH h ppaMCKOM caBpuieHCYBy npsa cpncaa ycnena ppaMa. To je npBa Hauia ApaMa nacaHa ca to jihko OpHrHHa/IHOCTH H APaMCKOr HHCTHHKTa, nyHO ja«MX Gtj)eKTHMX cuena. OHa je pyro n e »ana 3a6opas/beHa, ann tbeHa BpeAHocT HHje ce Morna H3ry6HTH, riHcau ose ApaMe HHje ce MHane MCTaKao Kao KH>HWeBHHK Ha APyroM non>y. JepBa Aa hmo hckojim ko OAa nHC3HHX h hcthm HapoAHHM je3HKOM h OBa APaMa. Moajpa HajBHiue 3a to ujto je nncau yMpo y CBojoj pBapeceT m npaoj ropHHH. He3Ha ce TaHHo KaAa ce poAno noK. Cie(})aH CTeijjaHOBMh. H KaKo je JaHKo jKHBeo nyxoM Hamer cen>aKa TaKO dbm mctm HaujM cen>auM npoHOce teroBa Aena h OAajy My 3acnyweHy cnaBy. A to je Haj6on>H cnoMeH 3a ynoKOj tberoBe Aym e! 1806. h /im 1807, roAHHe. Oia u My je 6ho 3aHamHja, anu je( CBora cMHa Aao Ha uiKone. CiecjiaH je 3aBpuiH0 rHMHa3Mjy, a M H /lU LjA C T O J A f lU H O B U T i CPriKMhbA. cTyAHpao npaeo pBe roAHHe. BpiiJeHHX McnHTa. nyHO npM3Hatbe nncuy npBe cpncne ApaMe Aano je BeorpaACKO h HosocaACKO no3opHUiTe np mk a33BUjm C upT ypoiua PeTor, y3 CBenaHy KOHiJ)epeHUMjy. JAHKO BECEJIMHOBMTi. Ton/ioM h ocehajHOM JaHKy, cm Hy fioraie u noHOCHe MaHBe finno je cy1>eHO Aa yMpe y CBojoj Hajjaaoj c h 33m. M m cmo Beh npewHBenH ABaAeceTorcAMUJH>M4y iberoBe CM p™, ann foeroBe TOnne npHHe H3 ceocKor »MBora, h>eroBor »X a jA yK CiaHK a«, »"BHAy« M ppyre, joui yBeK piawe- u HHTajy. Mowe ae~~ pefiTT' Aa ce y CpOnja caAa HajBHiue h u t i j y iberoBa pena op c b h x 6 mb u ih x h caAaujK>HX npHnoBeAasa. Hsera m hts H>eroBO ceno, k o jera je oh a hb ho pa3yMeo m joiu nemue ycnHKao. Hauie ceno 6mjio je cpacno 3a H>eroBy A yuiy joui BMiiie nero u jto je y3 m » Hora Apyror npe^auuber npnnooeAasa Koju je gpneo rpatjy ca cena. noK. fleTpoBHfc ca CBOjMM »Ce/bauHMa« m J bh ko BecennHOBMh H3H0ce cpncKo ceno y nauioj KHHmeBHOCTM ca to a m k o ! n>yfiaBH h TonnHHe, »Ja He cacraBn>aM, ne c m h u j /baM CBoje npnnoBeTKe, Hero onHcyjeM h OenemMM oho ujto jmhbh y ceny h TAJPETO B nPOCJIABA poljeiba Myxamepa a. c. y TajpeTOBOH y Eaxaby. k o h b h k ty Osa JKeHa, He cacBHM očnHHa, po^eHa je 1830, roAHHe, nMHM cBojhm JKHBOTOM Ha HHpcKy necMy. llyH a HAeana, noneTa, naTpHOTHSMa OHa je, nnujytiH CBoje OAyujeBn>eHe necMe. nnaK TparMHHO cBpujHna. Ona je m ho to b h iue ocehana Hero ujto je Morna petiH h HanncaTH na npeMpa y oho A<>6a jouj u HenpH. MeheHs h HeoiieibeHa aoboji >ho h pocTojHO, »>eH 3HaMaj ce HnaK y j»a»«uj(bMMH HHje M3ry6Mo, Po^eHa y <PpyujKoj Topn, KhepKa jeAHor ceocKor CBeuJTeHMKa, MHJiHua je finna jepHa oa Hajo6pa30BaHHjHX weHa CBora BpeMeHa. JlHHHa npHjaTen>H4a noK. Ktta3a MnnaHa h Ktbermbe Jyn n je , »hepn aM3 $pyu jK e Tope« Byn a KapagHha, Onna je TaKo^ep y npMjaTe/bcKMM Be3aMa ca Mbbhom Ma>«ypaHHtieM, kojm ce MHoro HHTepecoBao 3a T y ACBOjKy m noujao pa je bm ah h pa ce yno3Ha c tbOMe. OceM Tora M nanga je CTajana y npenncuM ca MHOTHM 3H3TH HjHM H3UJHM KtbMJKeBHHlJHMa TOra poĆa, K3KO C H3LUHM TaKO M ca CTpaHMM. > OBe HeoOHSHe, a no ocehajHMa h naTpnoTH3My, peTKe meHe, ceTMne cy ce CeorpapcKe CTypeHTKHH>e h noneTKOM jaHyapa o. r. npocnaBune cy jepnoM aKapeMHjoM H>eHy ycnoM6Hy. CnaBa npBoj Harnoj cnMcaren>KM MnnmjM-CpnKHtfeM! T JIA C H M K . CaMa arpana, HaponaTO 0CBjeTn>eHa, ca ynpaBo đoiKa r , CTBeHHM a acKeTCKHM MnpoM CTpiuu H3H3A OKonHiix n o Tn e yiuaua, Kao pa je ocjehana avwhoct, Koja h>chom nMeHy PATOBapa. Kao CBaxe tsko h OBe rofliine npnpetjCH je „rajpeTOB MeBnyp“ y OBpaujH>eM k o h b h k t y Ha 'paH 8. jaHyapa 1926. y neTaK y 7 h no cam aaa jaguje. ripocnaBa je ypeuieHa npejvva HajHOBujeM H3aaH>y MeBnypa op Apa Baniaraha. Kao CBaaa, Taao h osa hoboct npiiByKna, Kano npacTame caepeMeHHx HaBopa, TaKO h oHe, noja cy npoTBB hcthx, pa je cana Cima AynKOM nyHa. AUBaH Je 6ao aarnep ynpaBO BenanaHCTBeH; no 8HflOBHMa cy noBjeuiaHe neBxe Bpno noMHO oa c3mbx naTOMaga napaćene, pa je Gana MunaHa nornepaTa; ochm Tora KpacHH fennHMH, na mijeno HCKaheHe cnince, KaKO Ifcer. Kpa/b. Baco43HCTBa npecTonoHacn>eAHHKa IleTpa, ripoTeiaopa „rajp era", TaKO h paxM. OcMana "BaKaha HeHaKHaaaBor paAenjiKa ,,ra jpeTa". Bpno je najeno Gano norneAaTH nujeno aacrpTe cronoBe nyHe Boha, HHja 6oja h mhphc cy ynpaBO npannaHBna. A hbhh rnac Myje3iiHa c o6nan<ji>e yaMHje pa3najerao ce 6axahKOM ponaHOM, a n>yaa ce wypana Ha MonaTBy. Jauaja Beh npoinna a rocra cy xaTana npeMa KOHBairry ca *en>OM pa ujto 6on>e yBenaHajy OBy pajeTKy CBenaHOCr. Ha BpaTBMa poHeKBBaxy rocre hutomuh npacTojHo OAjeBeHB a yHTBBO nosppaBBBUJH Bopana cy rocTe y cany. flo 7 a no c3th HanyHa ce peopaHa a xoahbk ca MyuiKaMa, a ropite npocTopaje ca areHCKBMa, Koje je najeno npaMana cynpyra ynpaBBTen.a CynejMaHa Pegaha, r^a Cejapa Pegah, jeaHaKO Bpiijepna Kao a H>eH My*. HajyrnepHaja rpa^aHa a yneMa Bapjena cy ce Ha OBoj npocnaBa. XBane BpajepHO je, pa je op HeMycnaMaHa npacycrBOBao npaBocnaBHH r. Tepsah, cpea. norn. ca CBOjOM rocno^OM a r. JlyKa OnaHHan, sacny>KHa npujaTen. „fajpeTa". (HaeraBahe ce1. itampartj« »B osaute Poite«, Sarajevo. — Vlasnik drufttvo »OAJRET«. — Glavni I odgovorni urednik: Haaid KUKlC. �Svaki musliman treba da kupuje samo UH jer kvalitetom nadmošuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „Bajret" ihp. Tvornica Cippapira S. D. fllnalaj, Sarajevo, ma2e sr naručiti i p re K o društva .Gairet* u Sarajevu B B B r ^ R Q [ g ] |j ] L E l l ° ] i a iro lB Š E CapajeocKa Banuo U. a. y C a p a j e e y . Te^ecpOH 6p. 33. BaBH c e cbhm y 6aHKOBHy CTpyKy cnaflajyhHM now oBHMa. JOioiuhe Ha LUTeaH>y yK aM ahyje HajnoBO/bHHje. O a HHCTe ao6hth lO°/0 ycTyna KyjiTy pHOM u npOCBjeTHOM ApyuiTBy „ fa jp e T * . J||!IIIII!II!!!III1IIIU1II!III!!IIIIIII!I!IIIH J. I | = | j§ Sarajevo, Strossmajeroua ul. IZ. dionička glavnica Din. Z0.000.000 Rezervni fond Din. V,300.000 jjj §j Prima uloške na štednju, vrši doznake u unutrašnjosti i inozemstvu uz najpovoljnije uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća. m In te ru r b a n i telefo n i brojevi 6 0 5 , e© B i 5 5 5 M I i | | | jj M §§ jj || F iliialn - Be°9rad’ Zaflreb* Novi I lllijo lt!. ,Sad Tuzla, Split. — ■ lllll«lllll!illlll!!lll!!l!!llllllllllllF �D Opće Osiguravajuće Društvo J U G 05IM I] B “ C i osnovano j 3. u Beogradu sa a rijsk im kapitalom od Din 3,000.000 u zlatu. Ravnateljstvo za Bosnu i Hercegovinu Dalmaciju, Crnu Goru, i Sandžak u SARAJiVU , K ralja P e tr a Brzojavi: J u g o o s i g u r a n j e . 17 T e l e f o n b r o j 300 Vrši sve poslove osiguranja najkulantnije. Police požara prima Uprava Fon­ dova kao garancije pri davanju zaj­ mova na hipoteke. Sve informacije daje najpripravnije gornje ravnateljstvo kao i zastupnici u svima većim mjestima. a i F 3 H H H H H H H a H H H fa E S I!S rS H S H !a h J 0 ta 0 0 a 0 0 0 0 s 0 3HZ rs. j i ž a. R ra ć e a- B a š n g ić a S a r a je u o trgov in a m u z ik alija i m a te rija la za p isa n je i rlsa n je . B o g ato Stonarišfe h rn a isk ih i sr p s k ih k n jig a 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 3 čJB S IS JE g H H H H B IS H G aE aH H G IH E S ! ie lira, ili uopće nemoćan, popraviće svoje zdravlje jedino najnovijim lijekom, koji se zove F e r ro d o v im . Vanredno je sredstvo i zaista spasonosan lijek za one, koji boluju od malarije i drugih.raznih bolesti. — F e rro d o v im otvara vanredan apetit (dobru volju za jelom) i vrlo brzo oporavlja davajući snagu,. svježinu i zdraVu krv svakoj osobi, kojoj je kakva bilo bolest narušila zdravlje. Za siguran uspjeh dovoljne su 2 do 3 flaše. — Narudžbe prima i razašilje sa doplatom i plaćenom poštarinom: C i j e n a 1 flaše sa opširnim uputama 40 dinara liliA A A iA A m U A A A iA U iA A A iA iilA iA iA A A lA ilii Č ita jte ,G a jre t‘ ! List .Gajret« jedini je list za našu porodicu, za našu djecu! Za to treba da ga svak čita i pretplaćuje se! Pojedini brojevi „Gajreta" kao i cijelo godište iz lanjske godine mogu se dobiti uz sniženu cijenu kod administracije lista. Svakom prilikom sjetite se Gajreta! TTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTT � https://kolekcije.nub.ba/files/original/438b9b30fef7ce8a4c791d662acd28f5.pdf 9cfc4f9b542ddad1313cfc3d96a1f535 PDF Text Text IloiirrapHHa ruiaftetia y t o t o b o m . J1HCT TAJPETA APyillTBA 3 A KyJITyPHO U M3Jia3H 1. fOAHHa X. h 16. y Mjeceuy. Epoj (>. EKOHOMCKO nOAM3AH>E Myc/1HMAHA CapajeBO, 16. MapTa 1926. UH]eHa rofl. 00 A. IlojeAHHH 6 poj 4 A "BauH a o 6 iiBajy aucr y nojia unjeHe k oa r.iaBHor Oaoopa hjih k oa >'npaBa — TaipeTOBH* KOHRHirra. — C A /JP/K A J Ax.\ieA MypaA6eroBHh: 0 KapaKTepy H 1101x 11 H aunix MyoiimaH:i Ma pa a Cac[)BeT: Py<1a ilje (njecMa). Bepa 06peHOBnh: C a 3iiaH>e (iijec.\ia). Bepa OSpeHOBnh: MjiaAOCT (njecvia). Bepa OGpeHOBHh: B e 'ie p ita neCJia (njecMa) TeHepaji /KaBojaH J. PaHKOBah: CpnCKH ii ej a. * Ats Hephec: i ' , CBOTOj Hofrii (Pa.\ias AxMeA Pe<{)BK: CoKOJlOBiiii (ripeBOAa M. P. .Hejiah (HacTaBaK). A .IJHI c P e jijT O H : T a jp e T O B L F jia c H H K H o b h T ajpeT O B a o 6 p o T B o p . H o b h T ajpeT O B ii y T e M e jb a n a . H o b h n o B je p e H iiu u T a j p e r a . T ajp e T O B a C K vnuiTiiH a y B p e 3 ii. p iiJ io s ii a a K o p a ja . 11/10311 ii3 TayKOBa. r i p n /10311 a s T e i u i b a . T a jp e T O B a s a C a B a y n p n j e n o / b y . P a 3 p iije m e H ii n o fto jiG o p ii T a ip e T a . n p i i / i o s i i s a T a jp e T y H apaB ii. r i p o c .i a B a p o ^ e t b a M y x a M e a a a . c . y TajpeTOBOM KOHBiiKTy y B iix a fcy . H c n p aB H ! IJeBaA CyjiejMaHiiamah: IIpoCKpiitiOBUHa K y jiT y p H e S H J b e u iK e : UpocJiaBa 30- i OjV iiiiiliihc KttiiHceBHor ii Kj'.'iTj’ piio-iiiiocii.jeTBflr p a ja ,l,pa Cml>BeTOcra lia n ia n it.a (M iipae GmliBCni) y Capa,jeBy. .,T.ep3e.icaoB“ Mcb. i yn u T c b m i ;i . ypenHHK: Xa.Mii/i K vkhB. i �1 E BANKA GAJRET D. D. E E E ifi Sarajevu — Fšiiiala: Višegrad E Telefon broi 649 i 689 E E E E E E flhcijshi kapital Din 10,000.000 - Rezervni fond Din 1,400.000 Banka se bavi svima bankovnim poslovima, te je ovlaštena za. trgo­ vanje valutama i devizama. Zavod je pupilarno siguran, a angažovan je kod industrije drveta „Varda" d. d. Višegrad i kod trgovačkog d. d. „Merkantilia” u Sarajevu. Od čiste dobiti ustupa 10°|0 društvu „Gajret”. E E E E E E E B E E E E E E E E E E E E E ■ 1 B E 3 E E E E E S B E E E I] 0*0 e c*o e c*o e c*a • c*a • c* de crno • c*o • c*a e e c. • t e Brodska •C*00*00*0« ie c*o • c*o cao e c*o e • c*o e c*o • o*o o*o e c*o e c*o • lomca općine grada Sarajeva i •0*00*00*0« i Temeljna glannica 40,000.000— dinara a Čekovni.račun kod Poštanskog čekovnog zavoda, filiale Sarajevo broj 2172 Cl i . m a i E 3i B d ! Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. Osim toga ima svoju koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale dragocjenosti uz najpovoljnije kamate. •C*3«(JD«C*a«C*0«C*0«C*3«C*a«e*D«C*3C*«>«C*D«2*0«C*D«CaS«C*a«C*D«CK>«C*D« Cl d d t �J1HCT TAJPETA ftPyiIITBA 3A KyJITyPHO H EKOHOMCKO nOflH3AH>E MyCJlHMAHA H3Jia3H I. roanHa X. h A- 16. y Mjeceuy. Bpoj 6. Ahmed Muradbegović: CapajeBO, 16. MapTa 1926. ; - - . -; A- U njeH a roA- 80 nojeAHHH 6 p o j 4 TsauH AoOnBajv jihct y n o jia unjeH a koa r jiaBHOT OACopa Hmi KOA y n p a B e — TajpeTOBHI K0HBHKT3. — .. . 0 KARAKTERU I PSIHI NAŠIH MUSLIMANA. Odinošaj između muškarca i žene je centralni v problem cjelokupnog našega života i taj odnošaj doprinlo je najveći dio za formiranje sveljudske kulture, koja i nije ništa drugo nego težnja prema savršenstv.u čovjeka, familije, nacije i čovječanstva. Mi ćemo u glavnim potezima objasnituOvaj odnošaj u nekoliko sa općeljudskog stanovišta, a u glavnom sa stanovišta slavenskoga musliman­ skog društva. Naročito u ovome posljednjem dijelu i'zlož'ićemo .sve karakteristike slavenskog muslimanskog muškarca i žene, njihov od'nošaj i njihove razlike. Oduvijek pa čak i dainaš u eri civilizacije i kulture i općih individualnih i društvenih sloboda u pozitivnom smislu ovih riječi, gledao je i gleda muškarac na ženu sa neke naročite visine, u ko­ joj obilježava svoj superioriteit i njezinu inferior­ nost. Inferiornost žene gleda on u njezinoj fizičkoj i psihičkoj slabosti. Fizičku 9labost vidi b njezi­ nom nježnijem i suptilnijem organizmu i smatra je, kao jasan dokumenat prirode, da žena mora biti po najvišim, po božanskan zakonima ovisna o muškarcu, baš obzirom na tu njezinu fizičku slabost. Po toj pretpostavci, morala bi žena imati mišice kao Titan i snagu kao Atlas, pa da onda bude jednaka muškarcu. Logičan rezultat ovoga shv^tamja: posvemašnja nadmoć ili bar ravno­ pravnost u vulgarnom fizičkom obračunavanju žene i muškarca. Dakle, žene bi morale na sva­ kom koraku ispremlaćivaiti cijelo muško koljeno, morale bi im zabiti strah u kosti, pa da onda budu ravnopravne njima 1 da mogu imati svoju indivi­ dualnu, čovječiju slobodu. Ovakovo naziranje ne samo da nije nikakav argumenat za faktičnu in­ feriornost ženske jedinice nego on jasno dokazuje manjkavost jednog savršenijeg i kulturnijeg poimanja divota, nedostatak muškaraekog prosudiivanja, koje traži samo strah, poiraz i nemoć za svoja istinska uvjerenja. A to opet dokazuje inferiprnOst samoga muškarca, koji još uvijek prosudnje život po najprintitivnij'im iskustvima kao djeca, divljaci ili životinje. Dijete da spozna istinu, n. pr. kako vatra prži, a voda davi, treba da se dotakne usijane peći ili padne u bunar, pa da istom onda stekne uvjerenje o toj jednostavnoj i logičnoj istini. Pa zar i odraslom muškarcu tre­ baju slična iskustva, da spozna isto talko. jedno­ stavnu i logičnu istinu, da je i žena — čovjek i da je kao takova apsolutno iravna drugome čo­ vjeku ikoji je muškarac? Zai9ta čudan i smiješan faikat. Suptilniji i nježniji organizam žene ne znači njezinu fizičku inferiornost, nego nešto sasvim drugo, bolje i savršenije. On znači ljepotu, milinu, dražest, koju je priroda dala ovome čovjeku, da usavrši njegovu tjelesnu snagu i izrazi sebe u tim kristallizoVanim oblicima. Pa to i jest ono božansko, što veže muškarca uz ženu, i što sitvara naj'Uzvišeniji i najglavniji ljudski osjećaj u životu —ljubav, težnju jednog spola prema drugome. Pa čemu onda smatrati .inferiornijim ono, što je za­ pravo superiorno, u čemu čovječija priroda ma­ nifestira svoju snagu i svoju savršenost? To je grijeh protiv Boga i protiv prirode, na koju se pogrešno pozivaju muškarci, čovjek treba da se ponosi tom 'ljepotom samoga sebe, koja je koncentrisana u ženi i da se raduje, što je Bog mislio i na njega nsfco tako kao i na ostale fenomene pri­ rode, kojima je dao ukras, boje, linije i harmoniju. Zar ne bi bilo tužno i žalosno za čovjeka živjeti �O rpaH a 82. TAJPET. na tome svijetu ii gledati tolike bube, životinje i ptice, koje ga zafclješćuju svojom ljepotom, a sam osjećati nedostatak 'te vrijednosti i sam nemati svoga tipa koji ga 'reprezentira u tom savršen­ stvu. A on (je harmonija linija1i oblika nad sivim harmonijama zemaljskog carstva. Žena je čovječija ljepota i u tom je njezina fizićna snaga. što se tiče psihičke slabosti' žene, u čemu muškarac također nazire njezinu inferiornost, i tu je po srijedi grubo i nasilno sbvatanje muška­ raca. On tvrdi, da je civilizaciju ii kulturu stvorio isključivo muškarac bez aktivnog učestvovanja žene, i da 'je žena nesposobna u tome radu, štaviše da je čak i negativan faktor u svakom višem i apstraktnom oblikovanju života i stvarnosti. Kul­ turni rad žene nije ništa drugo nego imitacija muškaraokog rada i iu cijelom ženskom spolu nema ni jednoga duhovnog genija. Nekoje žene, koje su postigli neki viši kulturni stepen, bile su napala muškarci i ne samo po .svojim duhovnim 'kvalite­ tama, nego i po svojoj vanjštini': imale su lice obrašteno dlaikofm, Jkao u muškarca, a nekoje su bile čisti — hermafroditi. To su argumenti za du­ ševnu inferiornost žene. Dakle on 'traži pd žene, da promijeni svoju prirodu i primi u se duh muškarca i zajedno s nji­ me stvara sva njegova 'duhovna nastojati)a sa istim rezultatima L u .istom opsegu, pa da omlsT" bude duhovno njemu ravna. Koliko je to nemo­ guće i neprirodno toliko je i štetno po sami pro­ gres čovječanstva, civilizacije i kulture. I tražiti to od žene znači' zatući u njoj onog vlastitog sopstvenog čovjeka, .koji ima svoju naročitu narav i svoje naročite duševne elemente. Ženska (je pri­ roda zasnovana na temeljima senzibiliteta, a mu­ ška u apstraktnosti i intelektu. Žena je srce, a mu­ škarac mozak, a srce i mozak su dvije odvojene stvaralačke snage — ne mogu se nikada stopiti jedna u drugu, 'izgubiti, se jedina u drugoj, nego tek popuniti, i stvoriti dnu višu čovječiju kompo­ nentu, koja 'je oduvijek bila Idealom sviju naših progresivnih nastajanja. Muškarac stvara dtubom, a žena 9rcem i ona neće nikada moći, a niti je po­ zvana zato, da stvara ai muškaračkom kulturnom području i griješi sama protiv svoje prirode, ako to čini. I tražiti -od nje da zaboravj sebe i ubije svoju sopstvenu individualnost znači usmrtiti je­ dnu cijelu pol'oviou čovječanstva ili učiniti od nje duševne bogalje i izobliičiti cijeli život .u nakazu i strašilo, jer o toj polovici ovisi život daljnjih poko­ ljenja i njihova evolucija. A to se tražilo od žene i traži se i danas. B po) 6 Sad nam je jasno zašto žena nije mogla da u kulturnom radu bude isto tako produktivna kao i muškarac. To nije kriva njezina duševna infe­ riornost, nego opet nešto drugo bolje i savršenije. Sva isavremena civilizacija i kultura je gotovo is­ ključivo — muška. Ona nosi sve karakteristike muškarčeve prirede. U duhovnom području ta kultura nosi duboke zamršene apstrakcije, fanta­ stične teorije, teze i hipoteze o svim mogućim i nemogućim 'pitanjima ljudskog A svemirskog ži­ vota. U reaJlnom, životnom području opet nosi oznake gruboga materijalizma, borbe za opsta­ nak, ikoja i m(je više borba nego neutaživa želja za gomilanjem materijalnih dobara. U teme po­ dručju dolazi do izražaja njegov .nasilni temperamenat, koji rad a tučnjave, bitke i ratove, njegov nasilni duh, ikoji teži za apsolutnim gospodstvom nad svim stvarima u svijetu, pa čak i nad samom prirodom, koja živi od1mira i ljubavi i od harmo­ nije u svima stvarima i oblicima žvota. To je eto glavna karakteristika ove naše današnje muškaračke kulture. Žena, kojoj je priroda dala 9rće, da po njemu živi, nije mogla u toj mozgovnoj formaciji kulture prosperirati, jer joj njezina vlastita narav .nije do­ puštala. O n a m o ž e st v a r a t i j e d i n o u svojoj vlastitoj ženskoj kulturi, koju nije stvorila, jer joj muškarac nije dao. — jer je ovisna hila o njemu. I tu je sada središte ovoga pprblema, koji je po progres čovječanstva ođsudniji i važniji nego svi problemi ovoga svijeta. Tu je glavni nedostatak savremene muške 'kulture, koja nema srca, nema u sebi kao komponentu žen­ sku kulturu i koja nije mogla usrećiti čovječanstvo naprosto zato, što je manjkava, jednostrana ;i polubarbarska. Nema danas ni jedne nacije, ni jedne rase, .koja uživa sve blagodati ove kulture .i civi­ lizacije u punoj rrijeti, a da bi bila s njome sretna. Č o v j e k je n e s r e t a n i č o v j e č a n s t v o j e n e s r e t n o . Ono izgleda kao invalid, kome su izvadili srce i on više ne ćuti života! Ko 'je kriv? Bez sumnje muškarac. On je za­ robio ženu i učinio je svojim materijalnim dobrom isto tako, kao što je zarobio rude, elemente i. ži­ votinju. On lje 'tražio od žene, da ne bude ona, nego on i kad1ga je ona u tome počela slijediti iz puke potrebe za opstankom, rodilo se zlo. Izobličio 6e u njoj ženska čovjek, stvorila se nakaza, prostitucija j nešto što je gore od prostitucije, a to je .borba žene za čisto m u š k a p r a v a i pot­ puna apatija prema onim .prirodnim pravima nje­ zinim prema ž em s k i m p r a Vi m a. I ta borba u današnjem civilizovanom ženskom društvu ozna- �B poj 6 r a -j p e ^ ?< CTpaHa 83. čuje modernu i savremenu ženu. A tu ženu psuju daka. Ona bi i najveće kapitale utrošila na to, da oni isti muškarci, koji sm izobličili njezinu prirodu, usavrši svoju ljepotu, svoj božanski dar ili da da je u e p r o d u k t i v n a i i n f e r i o r n a. I to ugodi svome milosrđu, glavnom osjećaju svoga su mišljenje prenijeli na cijeli ženski rod, smatra­ srca. Žena nije začetnikom alkohola ni prostitu­ jući ove žene reprezentacijom toga roda i vrhun­ cije, nego muškarac. Ona -je u tom pogledu da­ cem njegovih aktivnih životnih i .kulturnih mo­ leko sačuvanija Od njega i zato je i psihički i fi­ zički zdravija od muškarca, a nipošto inferiornija, gućnosti. Ovakova pogrešna shvatanja su fatalna i ' kako on to misli. strašna za cijeli ljudski rodi. Ona jasno tumače, Pomanjkanje ženske kulture unesrećilo je kako je ljudsko poimanje života još uvijek na vrlo čovječanstvo (o tome smo gore govorili.), jer niskom stupnju .pravog i istinskog čovječijega ra­ muška •kultura, koja je izvan čovjeka i koja je zuma. Ovdje se ne govori o ispravnim shvata- produkat duha i mozga,-nema glavnog uvjeta za njima pojedinaca, koja mogu 'biti savršeno dobra, tu sreću, a to je veliko stvaralačko žensko srce. ali ne1dolaze u obzir, jer su pojedinačna i usam­ Tome srcu treba dati da progovori i . uvažiti nje­ ljena. 0 v d j e j e g o v o r o ,s 1u ž b e n i m m i- gove rijeci. Ja znam tuđi, koji'plaču od ganuća, š 1j e n j i m a, k o j u z a s t u p a j u d r ž a v e i kad gledaju-majku, kako dijete ljubi i miluje. Oni po k o m e u p r a v 1j a j u n a r o d i m a i k o j a instinktivno ćute, kako se tu vrši jedan veliki bos u f a t a 1n i j a, jer su o d 1 u č n a i jer su po žan'ski zakon majčice prirode i sretni su do suza n j i m a i z a k o n i p i s a n i. što prisustvuju njegovoj svečanosti. Zamislite A gdje je tu istina? Zar radi jedne strašne i * cijeli ženski'T.Š!th kao jednu opću majku, koja ljubi ubitačne zablude, da odgovara jadna žena* kojoj i miluje čovječanstvo. Takve sreće i takove sve­ nisu dali, da .se nesmetano razvija po zilkonima čanosti ne bi bilo ni na nebesima. Zar bi onda svoje vlastite prirode? O ne! Žepu treba oslo­ bilo-patnje na svijetu? Zar bi se ljudi krvili i proboditi od tih predrasuda i omogućiti joj slobodno ždirali jedan drugoga u strašnoj želji za nepo­ polje rada, na ikome će ona sama dati—izražaja trebnim dobitcima? Zar bi bilo sirotinje, proleta­ .svojoj prirodi i svome poslartstvu,‘ na ovome svi­ rijata, prosijaika i samoubojica? O znamo mi jetu. To je jedina i spasonosna istina. dobro žensko srce, koje je uvijek spremno da zaŽena je čovjek i ona je više čovjek od muš­ ' plačem a d bijednima i nevoljnima, jer ne može karca, jer je u životu .realnija i istinitija. Njezjn samo da mu pruži pomoći! Ništa nije u njegovoj je život osjećanje, a njezina 'duša etika i moral. vlasti, sve je u rukama muškaraca-gospodara. Prostitucija kod muškarca nije tako gadna kao Zato je nesretno i ono ,i 'ti gospodari, koji nemaju kod žene upravo zato, što je 'kod žena — nepri­ toga 'divnog, milosrdnog, oorvječanskog srca. rodna. Žena je predestiniirana za ljubav i za ma­ Nije žena 'duševno inferiornija od muškarca, terinstvo, i .to je svrha njezina života. Ljubav stvaraju osjećaji, a materinstvo etički* i moralni nego obrnuto. On je inferioran, jer je jednostran i jeir neće da usavrši sebe i svoju kulturu elemen­ principi. I na tim dvjema polugama treba stvarati novu žensku kulturu. Ljubav ne znači voliti muš­ tima onog drugog čovjeka, što je bolji od njega. karca, nego 'voliti život i ono nešto zanosno i Ona je čovjek i sve što nadi i što misli, čini to bo'žansko u životu. A materinstvo znači voliti oca isključivo kao apsolutni čovjek. A taj čovjek je svoga djeteta i voliti čovječanstvo u svome po­ po svojoj prirodi dobar, pun (istinskog zanosa za rodu. A svaka će ljepota bilo formalna, bilo etička, životom, pun ljubavi prema svemu, što je lijepo bilo moralna, zamijeti ženu, ako je iskrena ta lje­ i uzvišeno, i to ije ono, što uznosi ženu nad muš­ pota. I muškarac, koji tom ljepotom zamese ženu karca, ,i što je čini jedinim i pravim reprezentanprobud u njoj želju materinsku, to je pravi muš­ tom čovjeka na zemlji. karac i to je prava ljubav. To je eto odnošaj muškarca i žene, koji je Proizlazi, da se ženska kultura može jedino bolan upravo zato, jer je nepravedan i nepriro­ graditi na osjećajima i na etičkim i moralnim dan. On je općenit i u svojoj širini može se preprincipima, a nipošto na apstraktnim materija­ • nijefci isto tako ma muslimansko društvo kao i na lističkim i intelektualnim temeljima, kao muška. svako dinugo. Ipak taj odlnošaj u muslimanskom Žena neće moći nikada stvarati materijalna dobra društvu ima mnogo svojih .naročitih svojstava, samo etička r moralna. Ona nije stvorila ikapita- svojii'h specijalnih oznaka, koje su u srazmjeru sa lizma i njezina je priroda oprečna ovakovim si­ evropskim društvom u mnogočem drugačije, često stemima savremenih državnih i građanskih pore­ puta povoljnije, u glavnom nepovoljnije:. . . �O p a H a 84. •r A JP E T « Ipak u isavremenlom čovječanstvu postoji uni­ verzalni feministički pokret. On je jak i bivaće sve jači d jači naročito, ako se njegovi ciljevi identifiikuj'u sa prirodom, sa pozivom i istinskom na­ turom žaniske psihe, on će biti od najodlučnijih transformatorskiih snaga općeljuđskog društva. S toga stanovišta i u interesu nove sveljudske za­ jednice, prema čijim oblicima gravitiira cijela naša kultura, mi moramo i problem naše musli­ manke staviti na istu ishodnu tačku i prosuđivati ga sa direktnog stanovišta toga univerzalnoga fe­ minističkoga pokreta. Svi razlozi brze emancipacije i nagloga podizanja naše žene i našega društva u duhu savremene civilizacije govore za ovu tezu. Naravna stvar, da mi ne možemo i ne smijemo ubijati niti u našoj ženi niti u našemu društvu one naročite psihološke karakteristike, koje su se for­ mirale blagotvornim i prirodnim uticajem slaven­ ske rase, čija smo najčišća krv mi, i utieajem islamske religije, koja ima sve uvjete, za napre­ dak i formaciju moderne i najrpodernije kulture. Odnošaj muškarca i žene u našem juigoslovenskom muslimanskom društvu, razlikuje se ne sauno po svojoj vanjskoj foirmalističkoj strani, nego i po internoj od odnošaj a zapadnog mu­ škarca i zapadne žene.' On se razlikuje čak i od samih istočnjačkih naroda, koji ispovijedaju islam i u tome je njegov specijalni naročiti problem. On je istina uizeo bd istočnjačkih naroda neke for­ malne oznake, običaje i nazore, ali u njegovoj se jezgri nikad nisu mogle razviti istočnjačke osebine: poligamija i ropstvo. Slavenska psiha nije dopuštala slavenskom muslimanu haremski način života. Ta je forma vrijeđala njegovu prirodu I on joj se odupro. Pojedinačni iznimni primjeri pogamije, koju islam u izvjesnim slučajevima tole­ rira a koju su u islamskom društvu i bez tih izvje­ snih slučajeva propuštali nesavjesni šeriatski sudci, potvrđuju svojom rijetkošću i svojom nepopularnošću ovo generalno pravilo, da je harem slavenskom muslimanu stran i antipatičan. Cak ni u onim rijetkim primjerima poligamije nije po­ stojala haremska forma. Harem kod slavenskog muslimana znači kuća, u kojoj živi on i njegova svojta. Isto je tako sa ropkinjama. Slavenska musli­ manka nije nikada bila TOipkinja, nego uvijek go­ spodarica, i u njezinom gospostvu se koncentr^ sale sve vrline slavenskoga muslimana: ponos, čast i svetinja. Njegovu ženu nije smio n5tko spo­ menuti a kamo li uvrijediti. Još i danas prijatelji ne pitaju prijatelje, kako tvoja žena, nego kako tvoja kuća, 'tvoja djeca i t. d, a zapravo pitp izravno za Bpoj 6 ženu, u slučaju, da je bolesna ili slično. Ropstva nije bilo osim u kućama viših Gsmanlijskih činov­ nika, koji su pripadali tuđinskoj rasti , koje su mu­ slimani oduvijek gledali prijekim okom. U toj se ženi od davnina razvijala svijest o vlastitoj vrijednosti i ta svijest nikad nije dala, da se žena spusti do stepena stvari i domaćih ži­ votinja. To su glavne karakteristike slavenske muslimanke, ikoja u izvjesnim liberalitetima islama nije zastranila, nego kojoj su baš te sloboštine po­ jačale mnoge etičke i moralne vrline, o kojima ćemo još govorite. U njoj je bio sačuvan čovjek u mnogo povoljnijim prilikama. Naravno taj se čovjek ni u jedinoj ni u drugoj ženi nije razvijao, ostao je u svome primarnom obliku, premda je zapadna žena kušala, pod pritiskom kulturnim i socijalnim sa strane muškarca, da ga razvije, što joj nije uspjelo naprosto zato, jer je taj proces otpočela na stranom, sebi oprečnom području muškarčeve kulture. I p a k m e d u o v i m d v j e m a že­ nama p o s to ji u mn ogoč em i vanjska i n u t a r n j a razlika. Vanjska raz­ l i k a j e u t o me , š t o j e s l a v e n s k a m u ­ s l i m a n k a i s t o t a k o k a o i Or i emt a l k a i s k l j u č e n a iz l j u d s k o g a d r u ­ š t v a , dl o k z a p a d n a ž e n a t o n i j e. U n ut aml j a r a z l i k a je u t ome, š t o sc p o d ova kov im različitim o k o l n o s t i m a u s l a v e n s k o j m u s l i m a n k i r a z v i o je­ d a n č is t o o p r e č a n m e n t a 1i t e t, j ed n a i n t r o s p e k t i v n a n a t u r a , d o k je zapadna žena i svo jim n u t a r n j i m ž i v o t o m o r i j en ti r an a p r e m a vani, p r e m a d r u š t v u i o p ć e n i t o prema cijelOm so cijaln o m i k u ltu rn o m ž i v o t u . To su dvije ogromne razlike, koje ih dijele i ikoje im daju prednosti odnosno nedo­ statke u raznim pravcima, u kojima su se izgra­ đivale. Slavenska muslimanka usljed svoje socijalne i kulturne izolacije bila je prisiljena, da svoju vi­ talnu energiju upotrebi na izgradnju svoje unu­ trašnjosti, svojih glaivnih vrlina ženstva i mate­ rinstva i svoje psihe, kojoj je, kao ženi, prirođena čednost, senzibilitet i ljubav. I ona je svu svoju duševnu snagu trošila samo u tu svrhu, jer joj je svaki drugi aiij bio nepristupačan i nemoguć. I u tome krugu je ona sebe izgradila do takvoga savršenstva, koje. joj dalje apsolutnu premoć nad zapadinom ženom. Njezino ženstvo je toliko opje­ vana i još nikad neizrečena pjesma sevdaha, lju­ bavnoga zanosa i bola, koga za sobom nose svi �»r A J P E Ti Spol 6. veliki i istinski zanosi. I ja mislim, da u nijednoga naroda nema tako jakog, velikog i požrtvovnog ljubavnog zanosa, kao u naše slavenske musli­ manke. Tireba poznavati tu ženu u času, kad istin­ ski ljubi, pa da se čovjek uvjeri, kako je neobična i snažna i kako je velika ta žena, koja je linače toliko čedna, sramežljiva i itiha da se sama svoga glasa i svoga hoda plaši. Nema zapreke na svijetu, koja bi je smela iu njezinim osjećajima, pa čak ni sama smrt. Tu razum prestaje i javlja se ono praiskomsko božansko u čovjeku, što ga je i uzdiglo do savrememe veličine zemaljskoga čara, javlja se čisti, kristalizovani osjećaj. U zapadne žene je ova vrlina prilično raz­ vodnjena razumom ;i materijalno-socijalnim inte­ resima. Ova dva faktora interes i razum su uvje­ tovani kold svake kristalizacije ljubavi u većine zapadnih žena. Tu nema onoga istinskog, nesebič­ nog i čistog zanosa plemenitog ljudskog srca, koji Mirza Safvet: Rubaije. Dosta ti je — pogledaj ta plava nebesa I po njima ona svijetla t|jetosa" — One vječne iskre, koje u dskoni Svemogući Tvorac iz .ništa iskresa. To ti daje dokaz, da Neko imade, Koji svakom stvoru energiju dade, Da sa vječno kreće, stvara d rastvara; , Kako? — Osim Njega to niko ne znade! je mužđan kod prave čovječije sreće. Ondje gdje su interesi po srijedi potrebna je dugogodišnja na­ vika za snošljiv zapadni brak. Alko se ta navika ne postigne, dolazi tragedija. Kod muslimanke dolazi tragedija sa strane, (okolnosti, roditelji), a mikada iz nje same. Ona se ne oslanja na naviku, samo na goli osjećaj. Ljubav kod zapadne žene izvodnjuje i to, što lje ona može realizirati, kad god joj se svidi, jer je u neposrednoj blizini mu­ škarca. A realizacija ili i sama mogućnost njezina sputava snagu i rast osjećaja d prepušta se gotovo isključivo volji, koja je u ljubavi negativan faktor. Zato ta ljubav i nije tako jaka i bezgranična t. j. kakav bilo fizički doticaj isključen i gdje se samo osjećaji smiju — nesmetano razvijati. Ašikovarije kod muslimanki je čisti ekstrakt ovih osjećaja i njihove ljubavi. Ti osjećaji nisu naravno »platon­ ski«, oni su i ite kako ljudski', jer dolaze iz samoga srca, iz izvora- krvi d života. (Nastaviće se). Da lakouoinost Bog nam dao nije, Koja nas katkad rastrese, nasmije, Život bi nama jednoličan bio, Nebi ni truna imo poezije! A f A >■': i ) IfibeHOBHk: m Naš je život svaki čas za jedlan dah kraći, Mi bivamo stariji, ne bivamo mlagji; Zato pnoživdimo sretno i veselo, Da nam bude jedan dlan od drugog slagji! Svešteniče, ne kvari nam ćejifa i volje! Ako ti je tu itijesno, široko ti polje. Kojim putem dolazi se do svrhe života, Đozvdlićeš mi od tebe, da to znamo bolje. Slušao sam buJbul-tiou, 'kako bigljiše Kušao sam gjulbešećer, kalko miriše Gladio sam ruse kose mlade djevojke I osjećo, kada ljubi, kako uzdiše. Nu, u čaši rujno vino kad se zapjeni, Čini1mi se od radosti srce igra u meni. Sve vam dajem: ruže, tiče i ljepotice Ako nebo s »ćerkorn loze« mene oženi*). *) »Kćerka loze« je doslovan prevod perzijskog pje­ sničkog izraza »duchteri-rez«, kojim rado perzijski pjesnici nazivaju vino. ĆTpaHa 85. CA3HAIfcE. BepoBMa caM, ja ey Ham a MHJiOBama .a.. oneT,... joimao je Kpaj. — jpoBaaa caM, ja cy TEojn uejioBH cubopeHH caMO sOor MeHe; — a caj 3HaM, ja hx je jom He»o ocerao! — Mucanja caM, ja chobr nocToje caMO 3aT0, ja ce y h>hx ynjeTa tboj jhk! — Ila »nam jejHOM, — Mano cy Tpemajie 3Be3je, a Ham ciapn 3HaHaj mhpho npoBHpiiBao Kpo3 noćoacHe Kpomme jaCaaHOBa; — HHcaM cHeBana o TeSn! — Moja je jyma npBH nyT 3ajpxTaaa y ca3HaH>y, ja cBe npojia3H! — M JAJOCT. Befc nymr joproBaH H TpaBa 3ejieHH ... HejKHH jax npoJieha MiuoBame 6yjn ... y jymn MH jparn coaTKa necna paere, Jep jojiehy Jiacrre; — Jep jBpKyhy HesKHO 0 /KapKHM 3eMJi>aMa, — 0 ciJmHrH y necK,y, — 0 UJiaBHM MopHMa... Jep 6yje cehama h Heaure, pajocTH y CpeTHOj MJiajOCTH! — �Bpoj 6. r* j p e t < CtpaH a 86. Kan.yMyKHe JiyTH>a, o«m he tih ohth B.'iajKHe, a Moje Kpujio nyHO cyaa.. 3 aT0 , a KO mh Bnnnini Ka'n-ron cysHe oun, He mrraj Me nparu, 3auiT0 iiJianeM! — ’• Beh ne®ajy urane y Be;ipHM jyxpn.Ma, A uevrepiOM CTana lio raBann jieacy Beh ce nyjy njiaxe nsojHHne nacrapa, JIIto M.mnocra OBupa! — BEHEPIfcA EECMA. Ako im Buniim ican-ron cy3iie ora, He iiiiTiij Me npars 3aniTO iuiaueM... llpiii u Me HeiKHO ccGh h iuyTDh nera Mojy Tyry. . ; A Kana Han uamuM Opnuna 3anpxra nypnypHO lieGo h san ce orjiacu Benepiba nyTifca, Tana Meran rjiaay na Moje lcpii,TO. CK.TOITH O'III H CHeBaj . .. ! Kan 3 vyra nejiyn c \yoiiaBauHx neeTOBa san.iOBii ycrajiacaiHOM Beuepu h Kan uac onuje GTpacHHM MupHooM, — He cehaj Me nparn OHora, hito je npouuio! ] Ioljn caMHOM ti ynyuiu n,BerHT£ iiejiyn'- • • Ako 6yneu HecTaniHa, HeMoj Me Kopura,. je je to uac, Kan ocehaM MJianocT'. li ano HaM acyra npax caupuje cTa3y, Te ce n 3ry{>HM0 y Toruioj Hohn; Tana pepn Majnu, Ran Hac 6yne Kopana, na cy u;BeTOBII KpUTBH. . . A ra nyj nparn: . »y TaKOiBe Me Benepn HHKana He cehaj OHora, mio je npoumo!« — CPIICKA EUOIIEJA*) 0 (]>paunyc4Aorr rYiiepa'.-i>jKm;aH J. P a h k o b u h. — 1915.— 11. Ka Apa^y- C 0 T • ____ Bpe.ue on 13. no . 16. neneMopa... KanTcMO H30er r a 3a Bpeiie on ABa MOcepa pporae HeBojbe Hcnpen HenpnjaTejba, K.ojnik^je »Kao cTpamaH caBeauui; npenBonu;ia rjian; ican cmo canjianara, auraa?yjyhH oBe /KTiBonie eHepraje, pse TeniKohe icoje hrm je npapona cTaBJbana; Kan ^ mo npem ra c-Be nuBJBe iKiannHe, ' iioiiope u noiuiaBe lianomje on icume, cHera u rana — ocTaao je caMO m i npo^eno Kpo3 BaTpy... Kan cmo youera na yMaKH6M0 cMpra u nopen cb« x >iynHOBaTo CKynjbeHHx 3acena, iiocTaBJbeHHx CB.yna h HeiipecraHO---- Kan cmo noćne HeKo.rano neneJba Tpuehn y cBeMy uaj3an npucnera y Cicanap, n am ra cy oneT, MecTO onMopa y Genu, n Ceo xpaHe, nnje ce UMaJio BHine cnare 3a HOBe Oop^b. lllTa očne ćnna, n a m a u a r.iann npunpy/Kyje ce jenHa HOBa neBOJba, jenHo H0?.a onacHOCT. Ha xopH30HTy nojaBJbyje ce jenHora naua aeponjiaH. Oh ce nen.e y CBeTjiocra Granora cyHi$a, Roje je iiaj3an pacTepara Marny. Bpyjaibe iiberoBor moTopa HciiyibaBame npocrop. Oh je HacTynao Ka Bapomn h ApHayra ce noMeniame ca HsOerranaMa cnenyjyhn n nocMa,Tpajyhn y Ba«nyxy Jiereite rane, sa i» jy cy BepoBara, na je jenHa on nanmx. H3HeHanH0 3auy ce jenHa eRcnji03Hja. . . no tom n p y ra ... y3BHnH, jaynn, y3nHcaH>a oHOMe cy cranoBara. Ha 3eMJbH JiesKaxy apnayrcKe acene h n en a. . . Aeponnaa je HenpnjaTejbGKn... Oh .je noinao na npr ceje CiMpT h cTpax... *) TopHjH npeBon npeKHHyr je y HanieM racTy npoiu.'ie ronune ycran Tora mro je npeBonHon, Fenepajr Pocai /KuBan PaHKortnh Ono nprce BpeMena Ha cnyvKoemiM nyTOBaibHMa Ban CapajeBa. G naiiaiuibu m Oj>ojoM nacTaBJbaMO ca nsjiavrceibeM »Cpncue Rnoneje«, no ja hc ce Kp03 neKo-rano njKijena saupniHTU. . y p e n i i H iutibo . jiuanocHH (J>paHyncKH aepoainaHH. . . A ra . . . H hcmo hx BHine im itMara, Hero cimo 4, na h ohh cjiaOo yiiOTpe6jbHBH u Beh nBa h no Mecena 6e3 xaHrapa Ha lomiu h na cnery. . . Gana, joni yneK Ce3 saK.rioiia no'iHH.y Beh na TpyHy; 6ea MUTpajbeaa, ca craprni cuiiJbHBUM MOTopuMa, ohh Hncy MorjiM HHiuTa na HOKymajy, na Oh ynajbH.ra urape rpaCjbHBune. . . II ApHayTH, yBMAeBmH cBojy norpemKy, noiMamhh. aiira/Koi«uiH cy ce na cafpy Cp6e, Koju cy cana no ibiixoBOM MHUiJbeiby yspoK H>HxoBe HOBe Oene. . . On cana sBOHa h.hxobhx BapouiH ne 3BOne linuiTa npyro Hero hito jaBJbajy no^iasaK obhx cT.paiuiHHX Hrana, no je no»ia3e necro nyTa 3 u r a 4 sajenuo, yH6cy CTpax y roMHJie, a h necfro HaHOce h HOBe iicpTBe... H Han ORanpoM, y Teuucoj aTMOc^epu Myica h Tyre to je jenaH TyacaH MpTBauKH rnac, icojn ce CTarao nojaBJbyje... Beraibe naKJie oneT oruoraibe, iiporon ce h nan>e HacTaBjba Ma na ca icpancHM onMopoM... Gana HHje 'BHiue upeKo iuiaHHHa, no Mpasy h CHery... To je iipeMa JanpaHCKOM Mopy, icp03 jenuy Henorjienny lTaBEHny, Koja HHje HHiuTa npyro Hero jenHa orpoMHa pyna, y Rojy cy Oa'ienH My4KH Kao Ha 3aceny nyxHHHH, me cy noTopn peica 5yjHH, Roje je Tpeoa.TO n raiiajyhH upehH, rne cy pene pyKaBH Mopa. HanycTHo caM Cicanap 1.3. nene.vrGpa h Ha ,ROH>y iiouiao aa Apan TaMHO y 7 cara. nonecia je na nana RHUia. IIyT, jenaH aRo ce Tano Monce SBara, on Cicanpa aa Jbem, npo;ia3H H«Meby npHCTaHHuiTa Gicanapcicor jeaepa h ciaae lcoja Bonu y cTapy TBp^Miy, na H3Gnja Ha Bpx TpojHHor icaMejHja... OBe je Ghjio y Hepeny h iiomcth.h, Te ca TeuiKOM MyKOM Morao caM na ce npoGnjeM k|K>3 roMn;iy H3Ger,rana, icojn Kao hito h ja nanyiiiTajy Cicanap. �E p o j 6. CtpaHa 87. TAJPET. HyTOBao caM caM no pauHOM nyiy ca jeAHMM THHa MycJiHMaHa, itojn mh je cTaBHo Ha pacnauojKeme Ji^HAapMOM, Kora mh je Aa.ia OpnoKa BpxoBHa Ko- 3a npeHohHmTe jeAHy *iHCTy coOy. Mair^a Kao npaTH>y ao /Ipa'ia, oahocho ao BaJiOHe, Ajim, nocjie ose npBe h jiaite eTane, nyr AaJBH aKo Oh ce peuino Aa npoAyvwHM Tawo. o;ieAehHx AaHa 6ho je crpamno TentaK. IlocJie HeKOJiHKo KHJioMerapa, nourro ce upo^e • HanycTno caM y Cicaflpy cee Moje npujaTejbe, cBe Jbem, nyr HCTHHa oncrojH jom, a.ra to cy TaKBe h T O jiHKe pyHHe, Aa sume HMa pyna Hero KaJiApne h Moje ApyroBe HCKymeH>a h Ce^e, in ja cy nan HMena: KaneraH Carbonnier, nopy4HHK Garlier, HeyMopHH KojH je Ha MHoro MecTa HcnpecenaH noToipiMa. IIoa p.ejiiH K O M boaom KOhm h nemiliji cy nocpTajm h iiMa.ui Apyrn nyKOBHHK Fournier, Ham bojhh aT&rne, al)yTaHT Rivron, KOMe hmam Aa (ViaroAapHM iuto HMcaM BejiHKe MyKe Aa npeby 6e3 HHpHAeHaTa. Haj3aA HrineiiaAHO osaj Tpar nyTa ca cbhm ce iiao y pyne AycTpo-HeMau;a y KpajbeBy u ko}h Kao ^ejiHK y cEHMa npnjiHKaMa H3AP5KaBame CBe, a,iH h ry6n y jeAny ČJiaTHy paBHHiiy. Burne He iiocrojn hh Tpar Ha TpacHpaHOM nyry... 'iecTO y HajTeatHM MOMeHTHMa Hamer crpamnor mjra noHaiVbame: »Huna# y a?HBOTy HncaM hmoo TesKH y hcto BpeMe jeAan iipara ahkjioh je HacrynHO. nyT«. OJiyja je OMeTajia, Aa ce je motjio jaxara noA npurnHeycTpaiimBe HHJKue, Seres h Petz, Koju cy Ha- CKOM BeTap, KojH je ca Mopa Aynao. Ja to no3HajaM, HejiH noOeAHe h He3anaMheHe OopOe aBHjoHHMa nenpH- iiomno caai nnao iMyKa OBaKBHx iieKaAa y CeHera,iy jaTejba, ca KojHMa caM noAe.ino maTop u wa;io xpa ne h CyAa«y. Ajih HHKaAa y MOMe >KHBOTy TaKBe 6ype y PamKoj, MopaM cnoMe>HyTn. iracaM BMAeo. A Joly, iiOAO(J)HAHp, ko]h je naBpnmo iteJio oaPaAoje, Moj JKaHAapM, caRHjeH Ha Kony, cjiyMtHo CTynaH>e ca 3 cJioMJteHa peOpa. nourro je iioOerao m mh je Kao aMiOpeji, ja BHme hhcim bhaco HnmTa oa Oojihhuč, Aa He Oh iiao Kao 3apo0jbeHHK y pyKe ne- Bpx Mora Hoca h jeA'HHM okom, Koje je rjieAaao icpoa npHjaTejba. nyiiOTHHy -UAaTHa maiopa, Koj»M caM 6ho orpnyr. A MajiH Kanaap James de Rothschild, AoćpoBOJbau; Kuma naAame 6yjHo; MyH»e ceBaxy HenpecTaHO Koju je y HajTeatHM momohthmi, na u HajKpHTH'iHH- 6oje Kao 3e0pe h mh ČnjacMO oniKOJbenH nao y npajnM yBeK ca4yBao AoOpo pacnojnoatome u Bepy 3a ao- bom BaTpeHOM BOAonaAy. Oap hcxoa h aKo, Kao mio caM noMeHyo, Ha nyry - Mh omo ra3H.'iH no boah h no 6jia/ry, y cpeAHHH OA MHTpo(BHu,e y ABa Maxa no jspicjioj hoKh 6hcmo y H30er:iHU,a, BojHMKa, 3apo0jbenHKa, H3MemaHHx Met)y Bpjio TeniKHM npHJDTKaMa. H Largeair HeHaAMaunjH luajbHBMHHa, KojH je coOom, Koja cy ce noMarajm Mebyco6Ho HHHehn jeAan noMoh. Hnje 6hjio BHme hh HenpnjaTejba, im cBarAa, na h y nacoBMMa trjfjBehe OeAe h 3a0pHHyTo- Apyro.M pacHe Mp/KHe. Bhjio je caMo HecperHHKa, KojH oy cth, npoHajia3HO opeACTBa Aa nac HacMeje. aHra/KOBajiii h CBOje nocJieAHe CHare y 6opGn irpoIla mo<J>ep Ra ton y BOK ca tomom Ha ycTHMa, yBen tm!b KaTaKjiHsMa h Aa 6h cnacJiH cBoj ikhbot. cnpeMaH h roTOB 3a Haj+eatn paA, h KojH nMajyhH npeCKiapo nyHa 2 caTa no HajBeheM HHKiioHy Hm.iH \rpa.ie h pyne h Hore aaAonojhaH je itOHaBJbao: »Ax, tko 6h caAa xTeo Heno MeHe Aa ynoTpoOH 3a itaKBy omo Ay>K peate Maha Aa 6hcmo nanuin jeAHO cpeACTBo 3a npejia3, jep meroB tok 6eme ycJieA KHrne Henpe3aceAy, ja Ohx Morao 6hth cavo AoOpa CTaTyi«f A Daubert, Mexammap oa Pantruche, KojH mh je Jia3an. Haj3aA npena jeAHOM CeAHOM 3aceoKy ApnayTH noMarao Kao OpaT npeito KpmeBa ApOaimje. Ila h cbh ocTajiH najaaA: ohh auieMOHa »Mechoni«, cy HHCTaJiHpajiH je-AiaH 'iaMau; ca 2 Beaana liyHa, npa®H AHBjba'fKH 'iaMau; HanpaBjbeH oa H3AybJbenor AeCJia KojH cy HMaJEH jom HeKonHiKo Kyroja oimpa Koje ey noAejiHjm ca mhom, Kao h ohh n.'ia\ieHa cyiiapHH'iKor, ApBeTa, Te nocjie Ayrora ueHKana ohh npncTaHy KaA hm ce njiara y 3Be4ehoj MOHera, Aa Hac upecane na Koje imje Ohjio Mame njieMOHHTO, iuieMe »KoHAeorooittHor MjieKa«. /JaKjie, y cpeAHHH thx BejimtMx Heso- cynpoTHy o(5ajiy. y obom liaMHy, mije je HMe Typ3H ja caM naimao Jba cbh ohh Kao HajOojbH nauLTH cy jom CHare Aa Hac 3a0aBJbajy h ohh cy creKjm Ha3»B »HenpeABHtjeHH h 38KJIOH y jeAHOj KajHTH oa APBeTa h caa'Me jeAnora 'iayma (icaiuiapa, acitepa EcaA naime), KojH casHaBmn UlaJbHBH«, CBaKH y CiBOjoj KOJIOHH . . . y CKaApy, kojh mh y cBojoj pacfrenHyTocTH H3- Aa caM ja <I>paHuy3 h Ka/roJiHK npHMHO Me je npnjarjieAame caAa Kao jeAaH HacyKa.iH OpoA Ha hbhuji je- TejbOKH, jep je h oh KaTOJiHK. IloHyAHo mh je paKHje 3epa, cbh cmo ce 3aap/Ka ra (ca KaKBHM HecTpnjbe- Aa Oh ce 3arpejao, jep je Ha nojby Oypa h Aane npohom) 3annaBecT KojoM hbm ce AOOBOJtaBa a h Aaje bhbk Ay/Kanada h ja caM nopeA cjiaCe BaTpe iioKymao Aa ce Majio 3arpejeM h Aa ocjuihm cnoje OAe.no, Kao h Aa ce yKpn;aMo 3a <PpaHnycKy. rajAe, Koje cy OHJie oaB Moj npm ar. IlpBH AaH Mora Jiyra irpomao je 6e3"HKaKBHx hhUHAcnaTa, ceM noKaTKaA mro ce nyo no hckh nyu,aH> nyiuKe Kojy 4HHe H3 3aAOBOJbCTBa acicepH EcaA name, Koju cy OApebeHH 3a ocHrypaH>e Kao nojiHipja Ha nvTy. KaA je noh najia npeiuao caM /( phm npeito se.iHKor apbohot Mocra, kojh je h i caMom yjia3y y Jbem. Majia sapom, TpHAceeTaK Kyha, Koje cy Beh npenyHH.ie cpncite Tpyne. Ila Hnaic GjiaroAapehn jeAHOM iihcmv, Koje je <3h.to xHjeponn(J) 3a MeHe, Koje mm je Aao jeAaJH ApHayT H36er.uMna y CKapy, ja caM Hamao cKJionHiuTe y uyhn npeAceAHHKa onmTHHe, Apnay- * IIyT caM HacTaBHO 15. AeueMiOpa, nojn je Ono hcto Tano TemaK, no crpauiHOM Oaaiy. Hnan KHrna je npecraJia Aa naAa, aJiH je TpeOajio jom npehn jeAH.v Oapy oa MopcKe iBo^e, hotom peicy Hiumh Ha hcthm cnejiaMa cpehe: ABa 4yHa Be3ana. Moj koh, nonycTH npeAHHM HoraMa. naAe y BOAy h npebe peity n.niHBajyhH. IloHOBa Moje rajAe h HHXOBa caApJKHna nocTaAome cynbep. Haj3aA npH Kpajy aa»a iiemame iipeno jeAUor Majior KaMeHHTor aamia Majie bhchhc, KojH npeceita- V. �Č tp atia 88.____________ . . - ........... »rAJftEf« me paBiinuy h jonHp&nie jo Mopa. josnomr ham j a Ha onaTa liaabeMo. JejHO cftio iipnnpTO ya KaMene. Mji Ty HaijocMO rocroiipHMCTno, ja u Heno/iHKo Cpfia, Koju cy nocTaiH MOjH liyTHH ApyrOBH. IJocenuue. nac M nora 'Apkajmi n a ce.ia, Mei>y H»HMa j e j a n . rr a p a n . Koju je aiiao j a 'im a GyjyhtiocT y n.iohKH iiHnera, cpeha Heo'ieKHBaiia. Koje ham je Ham jOMahitH ucneKao. Hamu nocrorouH cy Bpao tpajjOSHajH h cBe uito cmo mh hm a.i h h>h x HurepecoBame h npHMaMJbHBime. A.ui, oibh A pnajra y p &b k h jh nnaK cy j o o p n ,T>yjH Ma j a j o c i a jom- n e K-yjrry p H h ; ;$a Mnore to cy .T>yjH upocra h B p e jn n h j o c r a no MeHTa.niTeTy vja.rbenH o j HeconHjajnrax h jh b jm t c njiaHHHGKHX CTaHOBHHKa. OEe y cBCTy npojiaaH. O hh ham noHyjnine jy RaH. rtoTOM k a j cmo xt€.t.h cnaBara yjecwme ham Ha nojy, ojouie j a Cm ham ja.rn ojMopa. HanyuiTajyhit Jbeiu ja ran ce kajao ja hv aa 3 j a n a cT iihn y ^pan. A .m ax . . . OBaj iioeflpSH»tr ja « 6 ho ham je HajTO/KH o j ne.ior nanier-ujTa. 3a BpeMe Hohn Knma je none ra j a iiaja 'H najaaa je o j iio.iaeKa 10. aejeM&pi, mh cmo HMa.in j a yrnhhmo jejHo ripaito yyjo. j a o,1p/KHMO paBHOTe/Ky joBpmaBajyhH npenaa Ma.ii\x jM-nka, r je no ue.ioj jy /KHHii 6exy onacHH noncpH ti rje cy ce no pao«a.n>aHoj H.ioBaHH K,iH3a;ie uanie kore., HaHopaM a je napoM nW G n n a p itp H a . H o a a jH im p r Ma ceBepy n o r .i e j ce: ć r rp /u m 'ia ia p a bhu jo m n p n c r a HHiuTa L b . Jo E ay M ejyaHCKH, r j e c e o r p a m m B a n a j a j e n o M a ja roM HJa č e j o r J b e m a , noi'OM n e m io o j h m e y m h e p en e M a i a a 3ATHM ćapoBHTa p a B ira ja , notom OBa n p e n p e n a , Koja HaM je a a j a a a to jH K e Myi;e h n a j a a j Ha n o jH o v K j/B n c o K a p y n a H iumh . IlpeM a HCTOKy MaciiBira ajoaHCKH BeHan, kojh ce y3jHiKe nocTeneHO Haj ^ aiam n o M h 3 am a p a xopnboht, Kojn ce iip y m a Ha s a n a j j o rp a m m e c a J a j p a n okhm MopeM. icoje jaHi<p H 3 n e j a Kao je 3 e p o .. . - TaMo, H3a xopH30HTa. Taire je^H Tajnja. . . Hama Haj a . .. M h cmo iiaimiH paBHHiiy, a jn i y riac jo u e ic a npaBo nynan>e. To je jejHa cTpa/Ka acKepa no H 3 rjie jy Ma-TO oxpaG.JbeHa. Koja je no3jpaR.Tba.ia Ham jo.ia.iaK Ata Nerćes: -- ........... - t>poj 6. ii H»nxoB me(p a.eieo je j a npoMenn HeKOJiHKO epu- » ckhx noB’iainina y aceiohv MoneTy. Mh hbbvkocmo c a SiyuoM hoko.1hko koma;u Me- > H um or HOBipi. HeKO.uiKo M,HHyra icaca n p en o h o jo r.iejH e p a i m u j e mh ce yjajbHCMO o j oriix onpe3HHX vKanjapM a h ctviihcmo y j e j n y M .iajy iuy-My, Ma*ie BHCHiie. Koja n a c je 3aK.1am a.1 a o j ibHxouHx o*iHjy. Haiiono. iKineiiajHO oner c e mv jejan n y n a re nyuiKe. Jom jejna crpaaca acK epa. Ilpejeo je jo6j>o ocH r.vpa«. c a ciuim jo o i >o no HarneM MHiujbeiby. Obh o B je čamo n a c ii|K T ie ja jy h n p a ie irac oko 100 ftieTapa j a 6 h naM.noKA3a.rn Gea cy.MH>e, cooje Mecro, npojyHcacajy j a nyjajy 3-x BpeMe Hauiera npojasa h ibHxana jpiia iv j e oko HauiHX yuntjy Kao u m a n poj ocHHa. IloTOM, Bp.10 ja.ieKo, paBHHja nocTaje 'iHiano jeaepo. in ja BeiHKa Komim ia Boje 3aK,ian>a j a bhjhmo n.yT, pyne, japuoBe h oner pene... Moju jpyroBH h ja oneT ce meracMO 110 boju hcto tako onacHOj ifao H HSHenajHOj. .. K.iOHy.ie npejibe Hore tiamHx H3Hes*or.iHx Koma KH'ua.ie c y o j y.Mopa: h mh HatjooMo jejna jejaH hj>o.la i... uoh ce npHtoHiitaBauie. S l a j : m j , je jan M,iaj jp im p , ApHa.VTHH. HMab je mh.tccth npeMa naM a h xtco je j a HaM liOMOTHe h j a n a c H 3Byie H3 Harne T em ae ciiT yannje. A.i h noipeoH o je j a jo ihhhmo je ja H jjrra n a K oopT j o bh ch h e , Koje ce y3jH /icy iictohho cynpoTHO o j Meci a r j e cmo ; 3athm jo m 3a ' ihtoib 1/4 caT TeucKor nan o p H o r M apma y no’ieTKy -n o h o jh , 3aniM kjx )3 je jH y ycK.y 6jiaTHy p y n y , r j e je Moj koh > j B a nyTa nocpH yo h n ao h Tano MOHC 3amTHTH0. . . Hanoc.ieTKy, O.iamaBH o j riane jo netre, diarojapehn HarneM bo^ h hphG.ihvkhcmo ce nyry HacyroM niJbyHKOM h nojnrHyT0M oomho ca crpane, kojh n je . o j THpane sa ^ lp a i. . . Mh cmo cnacenH.. , HnaK, mh HHOMO M om « BHme paiyHaTH, j a heMO HCTora jaHa cthKh y Jlpai. HacT.ynH.ia je upna Hoh... IlyT Bp.io jo o a p , Hana nnau j03B0JbaBame j a ce joK oipjbaM O h aKo je o m a noMpinna, jo Maiora c e J a llbijaKa, r je cmo ona®a,iH y jej«OM xaHy. JIpaM HHje Gho jaieKO o j Hac, čamo 1 'A oaT ; Mapma. (HacTaBnhe ce). r U SVETOJ NOĆI. (Ramazanska hićaja). U nekoj porodici zavladala nesloga. Ona, rdaiva majka, rađala i druga zla. Sve je više okuživala tu jadnu ljudsku pcrodieu. Stariji se nisu poštivali i još se m lada čeljad odala sebičnosti i nevaljalu životu. Ljuibav bijaše utrnula u njiho­ vom srcu. Bacili su rad i posao. O ruđe im zarđalo i, pod rđom, kao da plakaše za vrijednim rukam a. Kuća počela da rda, a gadni crv nemilo progrizao život porodice. Sve pošlo padu . . . / J . Jednog lijepog dana, p red sami mjesec R a­ m azan, okupi dom aćin svu čeljad oko sebe. Blijed u licu, upalih očiju i iznemoglim glasom poče da zbori: »C(jeoo moja! O vako ne ide. Jesm o li i mi ljudska k rv , im amo li i mi o b raz? O sjećate li da nam prodoše dani uzalud i da nam sam o ostaje tra g sram otan. Dozovite s>e, saberite se i p ro ­ m islite«. . . Nakon toga stara c zasuti, zavlada tajac i �fcpoj 6. *f A JPfcf. svačijie su o5i gledale ničioe, potištene i nemoćne, kao da se stide orne zemlje... — Djeco moja! — nastavi starac, dok je malo odahnuo i prikupio nove snage: — pred nama 9u sveti dani posta i svete noći razmišljanja. Tih ddna čovjek treba da sabere svoje misli, razmišljiava o svome biću, kalje se, dijeli milostinju, ljdbi bližnjega svoga i da se sjeća, dobro sjeća najvećega svoga dobrotvora — Gospoda . . . Cutite li i vi iu sebi snagu, da možete, da shvatate svetost ovog mjeseca? Ćulite li i vi makar u kotu svoga srca, da još ii vama ima osjećaja, ljubavi? I starcu riječ zape. Nijema tišina zavlada u skupu. Istom se tada čuše i ako nemoćni glasovi iž mlađega grla: »I mi smo ljudi i u nama teče ljudska krv. I mi smo muslimani.. . Opojeni smo nesrećnom neslo­ gom, zanijeh se mržnjom . . . I mi »nu: ljudi, g riješnj ljudi... A Bog daje, da se griješnik kaje«.. . . Nakon toh riječi domaćin pogleda u doma­ ćicu, ova u njega a njihovi se otppt pogledi sretoše u zajedničkom pogledu rta svojoj djeci.. . . Ctpana $9. Djeca su otada prišla bliže srcu svojih rodi­ telja a roditelji su tješnje privukli sebi svoj po­ rod. Ćula se starija, blaga riječ. U život,porodice poče i opet da ulazi ljubav. Rad i posao oživjese, a i sloga je došla, da ih tješnje veže u svemu, što je dobro i plemenito. Tako ih je zatekla d v a d e s e t i s e d m a n o ć Ramazana — L e j 1e i K a d e r. Te noći, kad sii sva čeljad bila na okupu, ude u porodicu jedna neobična prilika. —r Ko si i šta hoćeš? — upita je domaćin. — Ja sam S r e ć a i došla sam, da i s vama živim. — Pa gdje ćeš stajati u nas? — pitaju je djeca. »Stajaću u vašim srcima, u vašoj duši. I, doklegcd budete čuvari Ljubavi i Dobrote u svo­ jim srcima, ja neću da idem od vas. Ja sam Sreća š to ' č o v je k a uznosi višemu i boljemu životu, što čovjeka čkiis^ovjekom duševnim, zadovoljnim, srećnim. . . . Tada sva čeljad srećrie porodice padoše ničice na s e d ž d u, da blagodare Gospodu i da Ga zamole da blagoslovi Sreću u njihovom domu . . . AxM6fl Pecnuo COKO.'IOBMTi (IIpeBeo c TypaKor: M- P. Jlejiah). (HamBaK) llpoimcaHo je Gmjio y KacancKoj kiku .tu ko.thko ee HMa.no H3AaBiTH 3aicnaHHx Opata uapcicoj Ky.\HH>H, napcKHM h neairpcKHM capajitMa, Oej.nep* Oejy, KanojamiaiiiH, KasacKepHMa h HnuiauuHjH. IlpeKO rre oapebČHe lco.nn'iifHC Hiije ce cMje.no mune H3AaTH. »JJ& ne On rrrpoTHH>a ocKVAiijeisma MeooM« ctomhh noBjepeHHK je ’iecTO KOHTpoiHcoo Mecape. lipama Kacana Tauobep cy Oma ooe-jOujebeHa. JerbHMapn. geOeijHje h ToruiHje HHjecy ce CMje.iH OaBHTH \iecaj>CTBOM. Bpoj KacaiiiiHua y CiaMOojiy je Oho OApeben h mije ce aonyiUTa.no Aa ce OT:napajy HOBe. rope onoMeHyra c m k u i;ajn .iy ic .\iopao je joui cuaKe roAHHe noc.naTH no 500 Mjepa onora ApneTa. Ilo aaicoHy Mojm.no je Omth xj)acnx>HHiie Kao h ,npyror ApneTa 110 2000 Mjepa, npeNia 'ieNiy je uHje.iH roAHiniKH iiotjkimai; Apim y AB0j>y h meroBoj k.vxhh>h ikihocho toah mifc * 33.000 Mjepa. rianie, Oej.nep-Oean n a jijt h ABopckh A>y,AH KynoBa-n« cy ceOH Apim icao h cimKH A pyrn no je.u n iau . H njeiia Apim OH.na je Kaico 3a abop Tauo ii ;ta cBiKora A pyrora jeAiiaKa, oahocho iio a n i j e h no ai;«ie n a 'ieKHj.v. Mjepa, Niopa.na je Ohth napiirjm ACua y to BpnjeMe ABop je TpauiHO nc.nnuo Ko.imiHHe Apna. 3 a BpeMeiia c y .n u n a Cy.nejMa.mi A0.naaH.no je cBai;e ix>ahhc oa Hamimcor K&AH.iyKa 20.000, oa ja.noBc.Kor 0.000 ii oa rejOocKor 2.000 Mjepa ApBa aa uapoKir Anop m 1<yxHH>y. JeA H i Mjepa H3HOCH.na je 3G00 ApaMa. Cuai:H dA-.oriix KaAii.nyKa M opio je 11a BpnjeMe Apna y cje h n , Ha c6a.ny hx cByhii 11 y aaTO OApebOHe .nabe VTOBapniTii. 1b ije n a iro M jepn Oma je OApebena 110 ABHje h 110 ai:>ie. Ilo onoj im je iin lcaAiije cy Apua Hcii.nahHna.nH ce.BamtMa, a Ko.nmco je y Kojy .naby Oh .io yTOBapeiio 0 TOMe cy H3AaBa.nn vnjepeiba ohmm Ko jn cy Ta Apna npHNia.nn. y U apH rpa;iy cy a pb e nolioito Nijepena, Aa ce nponjepH Aa .nn o.nroisapa aobc 3eiia KO-TOPIHIia OHOj IIpHMJheHOj. Jlnop je TpouiHO v p ac ro n a h 0yKOBa ApBa. OBaKe roAHiie vrpouieHO je xpacronHHe no 1500 Mjepa a II n a Apna Koja cy .noroibeHa c nojba, H a iu a h n nana je iia p rn a , Cy.nTuii ('yjiej.MaHoii 3ai;oHHK OApeAho je Aa ce oa cB anor M arapener TOBajm y3Me no jeA'Ha OH.nm. (C rp. 22.). Ona ApBa AaBana cy Bojcun. Ha u an a ApBa^jian.nabRBaiio je no jeAH.v aic iy (§14.) y AJ»i»aBHHM uiy>iaMa cBano je Morao caoOoaho cjeh « . IlponH c 0 TOMe n a č u o je »ko iuTa oOopH H>ero i» je«. A ko je ko iipunaTiio Oho a a c a ^ ro niyMy, tv je caMO AiOt h u ih Morao y/KKEaTH. Mjeim. lIcTHiia mijena Apm OH.na je :ia cnaKora jeAHaKO o;i|>eb<‘Ha. a.nn je Ta mijena y cniajm uaiiiHia caMO 3a ABop. rjiabaHCTno je Kyiiona.no Apna no 1 4 h 15 aKMH no M,jej)H. KaA Oh TpromiH Aoneann Apna y UapnrpaA, OAMax Oh hx aijaMH or.iaHH y BHAy »Be.iHKaiinc.Hx JbyAii« npecpe.n« y naMUHNia. ^euiaiiano ce je Aa obh yHiiby h y .nabe h Aa cea Apna naaape no AeceT amni �■Bpoj 6. T A JPET. •'Crpaaa 90. Ha H6KHjy, n a Aa hx nocjimje n p o ;u jy n o nernaecT . /lorabaJio ce je u to , a & ce m c&mm TproBnn c n>mfa yopTa>ie h Aa 3apaA,y noAnje.ie. npHHM TproBpHAia je to AOAHja.TO n a cy ce n a to jKa.im.T3i napcKOMe AHBany. Ha to je pnjemeHO, n a ce no ARnje h no aicne KynjbeHa Apea n p o ^ a jy no A©cer aicnH no Mjepn (893. r.) Thm noBOAOM je oApebena u xaMaji«ja 3a npehoc Apna Kao n to, Aa ce oa CBane .iab e Apna Hanjiath n o neT aKnn »nooapmie«. y BpeMeHy cyjrraHa Mypara III. najBHine je arba A0.ia3h.io H3 Ja-ione. ^nxa.injia, IU n .ie , KamApmje, AjAHHijHKa, B u re h c ooa.ia IlpHora Mopa h Pyiie.inje. Obh aaKOHH CTporo oy. nponabaiiH n oOAp/KanaiiH 3a Bpeme CoKOiioBmha. y to A<x3a, ppnH.yo ce je ypebeibeM IlapmpraAa ĐeJimj^n apxnTeKTa MnMap C hho-h , a oOApaotBaH>eM peja y rpaA.y» h jbenoBGM oncKpOoM, 3HaMeHHTH njecHHK h ica^nja Badnja. rpab&HCTBO Hnje ocKyAHjeBano n n y no a h , h h y x p a n n . Kao hh y HOBny. ijapHrpaA je Ta,ia ripeJKKBJbaBao cnoje n a jfi.iaroc.ioBennje ,w ie. Ha rpaHnpaMa Apnea-Re nn.3a.ia cy ce noOjeAe a n p ec T o n n u a je miHHura y OoraTCTBy, IJesafl CynejMaHnaiuMti: nPOCKPMBOBAHA KhbMrA. Ko je.npo'iH T ao cBe k ph t h ia ; o kiuhah r. M h t p h HOBHha »HaniH Myc.iHMaHH« (HBAaibe 0H0.iHOTeive »7IpyniTBo« BeorpaA), Koje cy HBHiu.ie y capajeBOKOiM HonnnaMa »r.iacmtKy JMO«, »Hamioj llpaBAH«, butihim y 3arpe0a4KOM »XpBaTy« a u aia.iy OH.ibeuiKy y »faj- I o ja jy M pacK oniy. Oa ono cbc CoROJioBnh je n n a o ue.ibkihx 3ac.iyra. •Ja BBHjeMe UoKo,:ionnha c y HanpeAOBa.iM h' hupoAHM aaHaTH Kao n TprOBHHa. Kano ce jmje aogbojbaBao n e h n yuos ca crpaHe, bahato cy y aeMJbn HaiipeAomuiH. OTBopene cy Onjie OpojHe pa;;noH ni;e o o y h e Kao n tka H ana a oooGhto je HanpeAOBao icy jymjiMH0KH aaHaT. EcHa^n.M a cy yiipaBJba.um h e x a je n jnbHT-Oauie. Ohh c y y thm peAOBHMa oApjKABajm Mnp n nopeA ai;. Ko je xtho Ha hobo oruoprnTii paAH>y, .\iopao je A a ra jaNipa. C BaKH ecnarf) H.\iao je K ano CBora h e x a jy n jn 0HT6auiy, Tano n c s o r a u je jx a n anaHCTBeHHKa k o jh .m ce je y uBe.\iy oG pahaao. ha.\ieby 3enajbCKnx npoM3BOAa n a jim n ia je nancgba nooBehiHiBaHa napa^m p a j n n x TKaHnna. y npmiM AaHHMa CoKo.ionnheB'a Be.mKor Be3npcTBa nocT oja.io je 318 paAHOHHna 3jiathhx T K aratna (c p \ia Ky.\iauja). llomiTO je to Har.ieAaAO cyBMiue mhopo , 3aK Jbyieno je Aa ce Taj Opoj cBeAe Ha cT0THHy. U,apcKH ahbah je boaho O pnry n o Toaie Aa nm h e OBe TKaHHne H3pabnnaT u npeM a oahioohhm nporiHOHMa. O bh .epMajiM KyMaui'H Mopa.iH c y Oh t h JKHrocaHH a p >kabhhm jkh .roM a Aa c e He On h HejKHrocaHiH iipoA&Ba.iH o TO\ie cy BOAH.iB 6 p n ry H a p o m ra i KOHTpoJiopn. y obrm paAHOHHpaMa HspabifBaHe cy TKanHHe enaH e cepacep, inaxnHK ycp6a4)T221), Kao h cBHjieHH nojaceBH. HaCTOja.io ce je Aa ce y obhm TKaoHHpaMa He Tpoinn MHoro cpeopa. ĆTora je h Ono M anu Opoj TKaoHHna Koje m sp ab y jy cep ac ep , a.im h nopeA Tora, nocjbe.AHHx rOAHHa COKOAOBHheBHX, obhx je Ohjio 260. H cto Tano Bobena je K o m p o jii h o TOMe K ano c e nOpniuiHMH h ;ip a b y jy . H nje ce AOiiyiiiTa,io Aa nOpHHiHMe H 3pabyjy oa jeAnocTaBHor M a u n a , Oh TKaHHne OiLie Aobpe npaBJbeHM c y h Oph h ihm h oa ,jeTBepocTpy,KJHx h . lh luecrej>ocTpyKHx B iaKHa. K o ce He Oh y odom nor.ieA.y n o K opanao nponncH M a, Ka>KH>aiBaH je aaTBopoM. K pajeM Ooi;o.iaBHiha BHjeua iiocToja.ie c y h 'lera p rn p aAHOHHne 3 a H3B.ra4eibe cpeO jm or B.iaKiia. Oa obhx oy ABHje 0H.ie my c jthmaHOKe a ABnje HeMyc.iHMaiioue. j^ a ce He Oh t | x »iiiil io Minoro cpeOpa, y OBe paA ^oHHpe HHjepy npHM aim neB jen m f iiOM ohunu«. (HacTaBnhe ce). 221) noniyHO :i.uaTaH (npofippH), unjK'Ka, TKanima h aiaTna Ti.aHima. IIp. npen. pery« oa 1. janyapa OBe i\>AHHe, na je onAa cfi,M npoMHTOO H B.iaCTHTHM oOjCKTHBHHM C.yAOM OUHjeilHO, Taj c e .\ioi>a CH.iHO 3 a4 y A n m HaA ohhm jeAHOAyiiniHM, roTOBO OHjeciIHM IipOKieCTBOM, KOje je 0a4eHO H I Ty KH»3rry. h cjeTHTH ce obhx ibem ix pH jeTra (cTp. 100): »B.iac,({ieMHja je AHpnyTH y conHja.nHe oahocc »Bora •MCMoiiTa, y H»Hxo«a uHTaiba h na:iope, h cBaun o n a j je noK yiuao, ko ce ycyAiio Aa 3aBHpn y A ym y obo - ko �Epo] 6. GTpaHa 91. »FA J P E T . ra , A anac 3-acTapejior, fotobo aoHopMajiHor c o ip ja jin o r oprairadM a, n aiim ao je Meby MycjniwaHMiMa Ha ciia/KaH, roTOBo oiajHH'iKH oniop.« F . Mhtphihobh H je 3aHcrra AHpHyo y n auie, siy• ojiHAtaHCKe, HajTease p an e , AHp>iyo Burne Hero je noTpeOHO, Aa na.\i ce noKaave, r;jje Hac Hajnicuie Cojih , a jm paAH Tora HHje HnaK 3acJiy>KMo, aa ce y na.\ia iLopa^ajy acejte »Ha kojl-i ij ; c h >hm «, Kano je to n a iuao 3a iipapo^H o r. M. XaH/KeKOBHh y »XpBaTy« h THMe Hac Hapya»no MO/i<Aa h nexoTHu,e ro p e hopo nrA je r. MHTpHHOBHh. T a KH>nra 3acjiyacyje y HajBeheM cboMe AHjejiy, Aa ce 4HTa h to aa je 4itTajy h i p o h h t o M y C JI H Ma H H, flOK OH apyrOBjepHH HHTaopH, KOjH Oh ce XTjejra ca n o no iboj h H<Jx>pMHcaTh o Harnavi nje•jioivyiiHO.M CTaH>y; ^ o Ohjlh je^nocT paH y cJiMKy, je p ce y inoj H3iioce, y rJia®HOM, Haiiua Cojuia M jecra, aok ce BflpaBa c n a p p n je n u npejiaae hjih noTiiyiio npem yh y jy . H.Ma MHOTO HeCMOTpeHOCTH y TOj KH>H3H, Koje cy nacTaJie cHrypHO op, npeopaor pabeiba, a. im Ha Koje je TpeOajio HajBMme naaHTM, je p OBano mx 4HTaon,H cxB ahajy caoBHM H aonano oa OHora, uito je nncau, >KeJiHO. fjiaB H a TaKOBa necMOTpeHOCT, n o ja je, BaJb;;a, OiHJia M iioboaom cbhx OHMx 0Tpax0BHTHx n a n a ita ja , jecTe Ta, mito r. MHTpHHOBHh caMO H i je ah om Mjecry pacTaBJba MycjiM\iaHe Bapom aHe oa c e jb an a m ca n o jeAiioiM Kavice, Aa je piljen o bojiu^ cm, AHjeJiy Bapornicor Hy'iaHCTBa, a iin a n e cTajmo, n naA ro n o p n o Mana>Ma Koje hm HajBehn ;iybaK He MO/Ke npnHCHBaTii reiiepaJiMO MycjiMMaHHMd, yiioTpe&JbaBa reHepajiHH n a ­ p ao »myC.1Hm&h h «. KaA o n ,-n a 'n p H M je p , Kivne »<jtycJiKMiHHMa HeAOCTaje cMHcao 3a hctmhhtgct m H0THH0Jby6jbe« h Aa mm je »Ayx HeiioKperaii m nnepTaH«,, tmm oh He Movne »mhcjihth Cam Ha cBe ham Ha B ehn«y iMycJiMMaHa, n e ro je xtho Aa KavKe Aa cy /re jiom e oooOMHe t h n h 4 h e k o a MycjiHMajia. O chm Te HecMorpeHe, HenpepMaHe jrep.MMHOJiornje, Koja aaBOAH y TeiuK.y 3aCjjy/iy, o c ra je jom hchito Bpjio Ba>KHO, Aa ce npHFOBopH Toj khaioh . To je H>eno H3JiaraH>e o MyxaM6Ay, HCJiaMy m nypaH y. IlocBe je HpMpOAHO, Aa r. MHTpHHOBHh Kao BPMyOJEMMIH He Bjep y je y MyxaMeAOBO CovKHje nocjiaiHCTBO h Aa AOJiaou Ao 3aKjbynKa, Aa je caM MyxaMeA HCJiaM CTBopno chh TeaoM GTapoapancKHx pejm rM ja, 3opoacrpM3Ma u Ha­ ra n c rn a , xpHUihaHCTiBa m jyAaM3Ma. Ilpeiio Tora ce .MiOJKe iipehH, je p je hoiiokoh iBjepoBame y OovKHja nocJiaHCTBa k ik o MyxaweAa Tano m H c y ca y o n h e c n ta p oAroja m cp n a a He n u c r o ra pa3yM a jajin kha oh Ka>Ke, Aa »nocjie KopaiHa c.ieAfieHMK Hc.iaMa Ht»ia iuTa h n e TpeOa Aa -mhcjim«. »KopaH je noc,ieAH>e iiito je pe’ieHO«, h jih »aKo Hc.ia.M He A03B0Jbaiia Aa ce noM orae >ioBeKy KojH je nao, — to aa h >hx He aH ann, Aa Tora •iOBeKa He TpeCa m AaJbe nyHifraTH Aa naAa«, OHAa Ta nrHopaHHMja jaico 3anybaBa, je p oamax Ha mctom MjecTy, 20 peAaica HH/Ke (c rp . 154.), rpiTH pi r . Mhtpm iioBiih H3_Kypaiia obo : »yKaayjTe AoOpoTy namiiM oneBMMa ii ArajicaMa--------CHporaMa, yooriLM, oiiHMa c ko jHM Bac BeiKe KpB, Ty})HHIIHiMa, BailIHM APyrOHHMa JiyTHHAHMa M poOOBHMa.« Mel)yTMM nojaM »ibHX0B HCJiaM«, to jecr n a m , OocaHCKO-xepiieroBa, iKH, n o c ro jn 3 a n c ra n to Bpjio 3aoicpyrjbeH, Te 6 m oa HenponjeibHBe BancuocTn h nopHCTH on.TO, i;aA Om ce Hamao ko no3BaHnjM oa r. Mhtpm HOBirha, Aa ham caoOoaho h Cea jim ja ib a y oniuMpHOM ;gejiy M3Hece paaJiMKe H3Me)>y 'iMcre MCJiaMone Hayne H Hainer OocanoKo^epAeroBa’iKor HCJiaMa. CaMO, mro r. MHTpMHOBuh iipMHiicyje liauieM oocancKO-xepu,eroBa'iKiO.\i Mc.'ia.My, Cojbe je Ohjio iipnuncaTM yTMU,ajy MCTOKa Kao nocTojOiMiHe cJiaBeHCKe n b n e a m a , KaA omo Cmjim »PocaucKa ppKBa«, Koja je ycJbeA pa3HMx yTHii,aja m HyTapifae HeopraHM3abaHOcn’M npHMHJia »HeuiTO oa ooroMMJicTBa, Kao KyjiT AoCpoTe n OKpOMHOCTM«. JlMjeHOCT, CKJIOHOCT MaiHTaH>y, JiaKOBjepHOCT H HMOJieHTHOCT, Koja Ce Ty 11 TdMO pa'-iBHje u y pa3oojHM4Ky hyA, to cy m no JoBany b 1BHjiihy cbc oooOMHe AHHapcKor luiaHMHCKor ran a , AaKJie y npBOM peAy npaBoc^iauHor t|>0MHa. T. MMTpMHOBiih cuomhibe Taj yTMii,aj, aJiM to je čamo HaOauno y XMCTopMjckom norJiaBJb.y KJfaMre, a AiHoro Oojbe om Omo Maupiumo OBOj nooao, Aa je o tom yTHn,ajy roBopHo onumpHMje OHAje, rAje ronopM o H ainm HajropHM ocoCmHaMa. y TOMe norjieA y, y norJieAy yTMi;aja n c jia iia Ha iberoBe cjbeAiOeiiMKe mmh m HAjoiHOTijHx MaupTaiba . MiTMHe, 'Koje iMopajy Aa ja n o MpHTnpajy iM iaope, icojn *-Bjepyjy y Ao6py m nouiTeHy HAMjepy iiHuineBy, Aa n a^ e c a n o 'm cTy McriiHy. h a npnM jep Ha cTpaira b7. Ka>Ke: ' ^ »Hajja'in yTimaj HCJiaM je H3BpuiMo Ha apaoJbaHcny CTapy pe,inrnjy! H>y cpynino n Ha fi>y ce HaicajieMMo. A KaA je, Kona’ino, nanoH CBor nosHaTor 0p:ior npoAHpaiba, HCJiaM nocrao m Hoonjiau, nojnminKe moKm m cHare, hoomou,m iberoBM noKa3uiM cy Muoro Behy. ohoooOhoot m BOJby 3a cTBapane m opraMM3aujHjy bojHMMKe AP/ivane, Hero aa <j)MJD0O0(J)Hjy, ancTpaKipije yoimiTe m upomnpMBaibe n ycaBpmiaBaibe Kyjnypne AeJiaTHOCTii aOapjbiHCKe Ha jeAaH joan BehM cTeue««. T y BajbAa r. MHTpMHOBnh mhcjim Ha o c iM a H jiH jc n y BojHM4Ky ApHcaBy, je p apancK e MCJiancite Apncane, KaA cy onne n a jja n e nojiHTH4KH m BojHM’iKH, n a jja 'ie cy r o j i u e m noTnoMaraJie CBe AjejraT hoctm JbyACKora A yxa, i e THMe HajAparoHjeHHje oauiOAHjie n ay Ky H iipecaAHJie je y TaAa H6KyaTrypHy KpuihancKy hB pony. O bo MMjemaibe T y p a ita m iiciaM a Ha ApyroM ce .MjecTy AHpenTHO Hcuojbyje. H a cTpaim 113. Kaace ce: »*l>aTa.LH3aM, Heo0y3AaHO MamTan>e ii cenoyaJinocT cy ocoCime, Koje koa HauiHx MycjiHMana na npBH AyCJbH nor.ieA naA ajy y 04H. T y c y npaBH n a cJieAHHAH TypaK a, opMjeiiTaaau,a. To je aohoo hcjiam .« rr y je AaKJie r. MHTpHHOBHh ao KpajnocTH jiaCaB; neMapaH H ckjioh (JjajHTacTiriiniM 3aKJby4AMMa, Ma Aa HHje — MycjiHMaH. ycjbeA Te noMeTeHOCTH KaA r . MHTpHHOBHh Ha K pajy KibHre roBopH o Ha4imy c n a c a B a a a n a in e ra ii3 6HjeAe h nponaA aiba h KaA AOJia3H ao 3aKjbyiiKa. Aa h e ce y c n e x m HaupeAaK nocrahM caMO y c.ny4ajy ai;o ce Habe npaBa Caaa aa paA m to iuto npe, a HCTOupeMeno npHCTynH pemaBaH>y H,nxoBa HajaKyTHHjer coAHja.iHor npoC.ioMa, noTiiyHOj c o a h j a J in o .j AeaHCJiaMiKianHjH«, Mopao je r. MHTpHHOBHh Ha tomc h jjaBpanHTH cu o ja pa3JiaraH>a o HaineM KyTapHcaBaH-y, 0CTaBJbajyhH caMOMe 4HTaony, Aa n o ra h a , kako h e ce to couHjajiHo Ae3Hc.iaMMpiiTH a Aa c e ‘noTnyHO He Ae3Hc,iaMH3Hpa. J e p to My r. MHTpHHOBHh n e On 3Hao hm KaoaTH no&HHje o n e MjemaBinie HCJiaMa c T y p HHMA. OBAje TpeCa jom . n p n je Hero iuto ce n p e b e Ha n a ia r a it e AoCpnx cT paiia Te KH>nre, H a n ecn i neKO.THKo I 1 > �\ •\ Ctpana 92. » f A J i* £ T « ibfHHx icpynHnjHX rpeuiaK a. npeny.uiTajyhH m rraoim Ma, ca.MH yo 4 e CHTHHje. To je n a npHMjep ono c.th BaH>e HauiM.x pacH iix ocoOHHa ca xpmuhaHCTiOM. T. AlHTpHlHOBHh JIHTa OBO-KO: »A noHc.iaMjb6HM c n a b e h-x p h w h a h h h? Oh Hnaic HOMOSKe jta ce o^pe^e oiiora cnora crapor, xepe^HTapnor, yoabeHor y ^ymy. A ko ce h O flpm e, to ca.Mo cnojbi. Oh Aejm paoyM oa ocehaiba; MeKaH je, iiOBHja ce npeMa Berrpy. A.ih ncHxa je oniopna; A.yxom ja 'in , ca4y»ao je csoja hhtiimha ocehaiha.« — »M h cmo HMa.ni npH.iHKe a a , iipnroAHO, nocMaTpaMO Myc.iHMaHe y npanocniB H oj upiiBH r a e c y ce OA.THHJio neBa.ie upK oene necMe. h n jeAaH noTe-t, hh jeAaH Haj.MaobH onaic HHje OAaEao, Aa no cpeau hm &mo >K>BeKa KOj u je c-ieaOeHHK H caasia. O n a . l e n o T a h c h a r a x H U « e B o c u p e c e h h j e T b o je X p hc t e. h m a .1 a j e h c t o m h c t h m h o a ej c t b o H a m y c . i H M a n a , k o .i h k o h h a n p a b o c .i a n h o r . IlaivO Hac, AaK.ie. Ae.ui o r p j u a n npeMCHCKn iiepnoa* Hc,iaMy Hiije y cn e .io Aa HCKopeHH t o h a j m h c t ii j e p a c h e e .i e m e h t e.« ripesia TOMe jeAHano pearH paibe naiuer mj^ t h M&Ha h npaBOc.iaBHora n a u, p k b e h y ii p a-B oi i a : b h y x«MHy HMao Oh Ohth p a c H i i e.'ieM**imT.. ,v fbj MO/iua HexoTHMHoj a.TH iiocBe neT a'inoj iia ^ htik Jh i Ka ­ m i j u p a c m ix ii xpnyiih‘i.HČKHx eAoMenaTa (» m m c t h 4 h o A e j c T i i o ) H^rao oh BaJBAa A a .te'/HH caiipnueH AOKae, Aa je npaBOCAOBHCt x^lliiphaHCTBO a a cbc Hac GioBene Kao oa npiipoae. m io p e n a p e o n r n ja , HajBehM a je aarpAHO r . Mh t ph h o ijh K y npHi;a3HB afty Hauier ceH cya.iH or vM B ora.p?ysO H MjecTHMHU,e: ochm HeAOCTaiKa npocrO r io rm m o r pacyi)H pail& , noK aoyje h iipH.TH'iaH HeAOCTdTai; CTHAa. Taico oh TB pan, Aa cy MyiuiKapuH y c jb e a HaroM iuiaH h x T jea eo n n x CHara h rnnopTa Kao jeAMHor paA a ceKcva.Tiio OABiime j a š i HanpaM a /KeHa.Ma, icoje j a . c y c.'iaOaaiHe h iia a e on are. T y Hje.M,y He CMera, Aa OHe p a ^ a jy cna/K ne MyiuKaipu,e! Te c.iače >KeHe n e M ory aajoDOJbiiTH cBoje My>KeBe. Kojn oe af>or T ora o a a jy pam iiiM nepBepoM TeniM a. M ajio HH/Ke oa th x TBpAH>a, Met)ymM, icavKe r. M h t ph h o rarh, Aa je h Myc,WMaHKH iiajTe/Ke 3aAOBOJbHTH c»oj cnaiH H naroH , je p Aa »HajcTp©/HHja KOHupoaa HaA Myc,iHMaHCKOM AjoBojKOM y c r p o ro noo-ioiiaHoj nopoa h h h HHje H>oj AOBBOJbaBaia H»KaKBHx Be3a c xiyuiKapnHMa, c e n ' ihcto n.'iaTOHCKiHX«, H3 4e r a c e Mopa Be3a c MyuiKapuHMa M ory h rp e 6 a jy komotho Aa 3a 3aK jby4im i, Aa apyroB jepH e aje eo jK e, 110 r. M h t ph h o BHhy h o ipnje 6 p a n a noM ohy c® ojnx ceMii.iaTOiic*KHx OAHCca 3aAOBOJbaBajy CBoje ceK cyajiH e noTpeOe. C ro ra r. MHTpHHOBHh MHC.TH, Aa MOAie C IipaBOM yCTBpAHTH, a a ce -MvcJiHMaHCKe A jero ju e OAajy »cTpaum oM ^raATpeTHpaH»y caMHx ceOe — -MacTyp6aiwijH«. K ao Aa My Ty fteroB a, HHa’ie '6yjHa, mhcto c ja B e n c K a aiauiTa, we A03BOJbaBa h h 3aMHC.iHTH, MO/he 6 h t h h aaiooayTHo HeceK cya.iHora, neBHHora A jenojaM K on iKHBOTa. 0 npo5.ieM y xoMoceKoya.THocth, uojCM r . Mhtph hobhK onT epehyje MyiviHMaHe, H aOapao je oh TaKOBHx rpOT6GKHHX OeCMHC-TMIia, Aa HX je CICBHm CyBHUI'HO n o čH ja n i. Oh je h JI,H.TOep-Xycy Harne HapoAHe njeoMe yiiH cao y xoMOCCKcya.me, caMO pa;.i|H T ora ujto h6kh ynoTpe6jbaR ajy h koa n a c p n je n AHJiOep »a 03naK y xoMoceKeya.Aaita. H«je iinjeA aH nyT n o ra eA a o oko ceOe, Aa BHAH, HMa ah jo u i H iiora, KOMe Oh c e n a u i /iH.iOepX y c o TaKap. y n a« a o . fepoj i A caAa Aa noraeAaMO u o n o , jmiah n era Kimra r. MHTpHHOBuha H n a n aacwiyjKyje Aa je 4HTajy MycjiH\iaHH. 1l'HTBpahy caMO HOKe HajraaBHHje mucah , Koje kcm, cy y kibiksh onum pH o oOpaojiO/Kene h cTaTHCTH11a HeKHM MjecTHMa, necHrypHOM AOKaaHBaHe. Euo hx : »Hocy.MH.iiBO je je eKOHOMUHo ni>onaAaH>e MycJiuMana cmo HaBCJiii', aoie®) jaB.•bami OAMax iHM ce OKynaTopciMi yirpaBa nošena OauiiTii peuictt>i:sia ampapHHx OAHOta y Bochh, HacTaiubCHO y cbctcjiom paTy, a HapoiMTo noTeimapaHO pemeibeM arpapmix oAnooa y Bocu« , y Boemi 11 XopueroBHiui itioje ce, ltaKO Ha OHaj HiiHiiu kuko je perncHO noćne ocJioOobeH>a. Ohuuhihuio ce, u c npaaoM, Aa. he pcmeibe no tom miTaH»y 6iitu naj6o.i.c y uoBoj, uajcAHUiKoj AP^aun, ojih je, Haiq»OTHB, fiaui pemeite looje je AOiHCceHO Aoue.To uajToace nocJieAuae«. • »Ayx couuajiHe npaBAc, paAu ouajuor craiba 1; McroBa Tpajiciio jc aa ce OHH ocjioOo.10, u AA iraaTaHy axx;iioAai>u ueMA>e. Ho nrpapno nmrraibo je OaTUiHa ca nna upaja: hcth Taj a.vx oohhojihc itpaBAe luiJiarao jo AP^caBii AA to iniTaibe pcuni uito 6oa>e, Aa fu i^ e •JKiOor.'ia KOHauHa cuoHOMcua nponacT Beher ACJia Cocaui-.ico-xopiieroBaHiiiix Mj’CJuiMaua, a to Ha OBaj Hanim He cano Aa mije j'HiiibCHO, nero je ca cto wa cto yOpeano 11 AOKOHHaHo nponaAa«>e. Anpapmi 3aiu>H — pccpopua — noja je cnpoBOACHa y Botuni ii XepAeroBiiHii nocjie ocJio6ot)CH>a, to j e n a j r p y G .t>.ii o JTk o h k o j u j e AOH eceH y HOBoj a p :u a. b ii. TpeGujio je MiiiCJUiTii Ha uitcthc k TeuiKe iiocJioftime i;oje hc HacmiTii, h Tpaniinur Al^Tii Hfl'niH Aa Ayx couuajiHe npaBAe GyAC Ha oGc crpane noAJCAHauo aaAtOBOJboH.« »Mm 3Ha.MO ilira« »na _OAiJiH4H«ix MycJLMMaHCKiix nopoAHua uojc cy cnajie na iipocjaHinc uiTan, a Aa G11 nix>H/nja 6itJia uito H"ha, to cy <5aiu irojiOAUHe ca napaaHTO cJiaBOHCRHM napeJuioM, 11 TaKe, i» je to 110peK.uo Hiicy apjuie. Bocaucice Bapoanme y uojiiMa H0111111 irpeTCHiHH Aeo. thx nopoAiiua HanaAja Tai;o hohbc, npocTu cy aaMpJie. . y \ XepueroBiiKii je y tomc norjieAj' joui rope. HeiuiAa tsko Aene, aouBe u HaupeAuc BaponiHue, y KOjllMU cy OlCOHOMCKiII U TprOBaUIOH, MJ'CJCHMaHH HrpaJlH BaiKHi' y-Tore, ycyieA arpapne pe^opue, Kao u Apyrmx, He Maa>e BasKhhx yai>OKa, onycrnae cy. MycjiHMaHU y MeciiHMa, rAe cy Ghjih cKOHOiioiv'ii HajjiiH, noTnyHo cy nponajiH.«------» . . . MycJiiiManci;o AAHauiH>e niHrraibe motjio 6h ce y3eTM i» o n u T a h>e r p a a e k 0 r n p 0 ji e t a p h j a t a. Oho to , aa Hac, ymaBHOM h jocr. HeKaAauiibH r.iaBHii h Hajjani eJieMeHaT 6. x. Baiiouin, (:a orpoMHOM cuoHOMcKOM CHOTOM, npeTBO(pHO ce, UpeMUHOM, M Hajuuiue BJiaCTHTOM KpilBHUOM, y npOJIeTepCMH eJICMCHaT, CKopo Ge3 HHCTa. OBaj cjryiaj Haiuux MycjiHMaHa totobo je GocnpitMepaai y ana-nuMa KyjrrypHe .noTopuje AiiuiuniaoBaKiuc HapoAa. y tojlhiiu) je Biiuie 3a acajbeac. y •H'rco>pHjH ce jioikc HahH npuMopa Aa cy iiiTaBii hapoah, rpyne, hjjh Kacrre HapoAA ocTajaAu Gea ukjohomckhx m ocraJiHX H3Bopa, •« npona,AAJi>i, ajim HurAC ih HMBaAa Ha OBaj H-auHH.« — — »Ohc uiKOJicice HHCTHTyuHje, Koje je AiOHeo ncjiaM, mh hc uoiKeMio CMaTparr.H mi«wia.Ma, Gap He y iio3hthbhom CM«cjiy. CBaiio oOpaaoBaite y cnGjaH mcktcGunui HOKJbyHyjeMO. Harne My<yniMaHe, y OAHor.y npeua uikojch, movko.mo cryAHpaTu ca.MO no<uie <HtynauHje Bocue h XepueroBHHe, koa je OKynaTopeua ynpaBa noHeaa Aa ahžkc hikojic h ynanpcl)yjc urKOAtrcBO. Mh cmo ia.Ta.nt Kan;o cy Hamu MycJiHMaHH aohoiuuih o«ynaTppa. HMajni cmo npiio (Jhiohhbh, a nocjin, na cbc ao npe«A i;paj ay(rrpnjciKe ynpaBe, a .Yxobhh c.yiK06 ih omop. Omh Hitcy mo­ tah aa npHiMc ypcA/)e hobot ApyuiTna, naioo je to oa h>ilx T[>ajhho noAom j h BpeMc. IIIkojic Roje je AycTpHja OTBapajia GojicoToiiaJni ry; GoramjH hx yonuiTe Hucy XTejin Aa nocehyjy, Bch cy h AiUbc CBoje ohiHObc cJiaAn na iui«wiOBaH>c y UapurpaA, aok cy, im;A.yiniH) j»iah en«moMcn;iHX itjui.aiik.t , cmpoMaiintnjn cjio- �\l b p °i 6-_________________ _________ . r A ji ET «___________ _____________________ CtpaHa 93. jeBH BpesienOM nonyiuTajiii\, napornim) npcA jawM paojBMioia, t. j. na,n cy bhacjih Aa ce urK<wioBaH.eM mojkc peaaTUBHO nanuic o6e36eainiii aiiiBOT. Tauo je Tpaja.10 ao, ompiiJiiiRe, AeBeaeccthx roAiEHii nponuior crojieha. Ten oa t& aa, Opoj iiycjimiaflGEe uiKOAOKc Acqe CTaJiHo je pacrao, on« mntaAa mije 6110 oco6ht.« »A omi cy HaiiiH, noTnyiH.ii naumi. y h»hmb liMasio Bpjio Aparoneatnac cjieMCHaTa 3a irr3,paAii>y nauie nannoHajine Kyntype, 3a nojoM ce Aanac mae. Omi cy Han caAa tc ejicMOHTe Ay* hh. Hmje Aocra to, uito u Mano :jajeAHJi>u>y AP%&By; Mopauo iiiMami h jeAHy KyaTypy. KaAa ce 6yAy Tpaaaian onu cJieMeHTH, Koje he oma canpiKaBaTir, mh hc cmcmo aaOopaBUTii Ha ono uito je ocrrajio caiyBajio y Ayuin Tora namer encucuTa. Bocancion MycjiHManu cy BercoBum npeceAejtu na erapnM orani umuia, aok je cpnciK-n nacnrp n HonounoaTOp oćnrnao cacopo CBe ByTOBe BaaiKaHCKor IlojiyocTpBa, JijTajyhir, ix)u>ch cyA<5oM n HeBOJbOM. Ha obbim fieroBCKHM u crrapjiM orifiiuiTiiMa, ao KOjnx ao caAa, mrcy Aonupajni Beainoi norpecu ic ncBOJbe, canyBajso ce mhoto cjiaBeucKiix KyATypnMx eneueHaTa, mhoto Tpa&Hipja -u cnabchckjix peMHHiicneHnHja, Boje cy y cpncacoM KOJiOHH3a/ropy, y TeniKoj ftopOn ca npnpoAOM h ca ayjšiMa, aacnane Aa ce BHine ne npođyAe. Tpefia nx, Aamie, kba hx yBHAiiMo, y3ern oa h>hx, j ep c y H arne, h m hoto h mc t u j e oa o h h x p e <J)ji e kca. B o j* c y n p e o c T a iiH y H a n a . Pa3yue ce, » - obac mhcjihmo cauo Ha jeinaH Aeo ejieMenaTa y Hana Koju micy Hamu h KOjiHX rpefia Aa ce pemiiMO. CBe KyjrrypHe onare rpeća 3ajeAHHTK.H npOTIHCTHTH H HCIKOpBCTHni. A yCJIOB 3a eBC TC nOCJIOBe Koju Hac neKajj', je paA.« ' /J a 3aBfHUHMo onaj na,™ n p u n aa MnTpRHonnheBe KibHre iteHHM iiocjbeA/H.HM pHje4HMi, Koje Hncy nocjbeAH>e: CMjeJie 6 hth »A uito an o He? A ko ce h Aa.ibe npoAya\,n orsko Kao ao ca/ia, aKO ce myc-i hmaH ck 0 iiHTaH>e hc no’ine peuiaBaTH juto upe, h uito e^msaCHHje? M o® aa y H>HXOBy (JiaTa.iH.3Niy u HMa HeniTo (JiaTaino? CrojH cim o je .ia u O/poBop, KparaK, jač an , HeyMOJbMB. Tyc,iap ra je npopeuao h oneuao, a neiBa ra joiu 11 ;ianac. IloHaBJbara r a 0B;i e HeheMO, jep r a 3Ha>io cbh . B oj&th ce Tpet3a, Aa h obo n e 6yAe nix>]>o'iaHCTB0, Kao uito OOH4HO 6h b -i.« Kha ce HMa n a y \iy , Aa je r. MHTpHHOBuh noipouiHO 170 cTpaiiHU,a Ha H3HomeH>e cbhx M oryhux npcTa n au ie r n p o n a š a h^ , eKoiioMcicor, HyMepn,iKor h Mopa.iHor, m c oćoHpoM Ha to, A‘i je caxio n a p peAaKa, h to cacBHM m npoKo h neoApebeuo nam rcao 0 HameM cnacaBaH>y, Taj 3aBpiueTaK c a rycJiape©HM npoi>0'iauCTĐO'M, Koje aoA yuie He 3naM0 ceh, a jm Koje najb/ia cjiacH: >^IpyaiOBH h e noiKejbeT’ TypaK a, a,i’ Typa-i;a BHuie 6 hth He he« uhihh HeoćmuHO Niy>iaH yTHcaK, jep ero Ha Kpajy KpajeBa h r. MHTpiinoBHh Hac c s p c r a .y ryc.iapeB e »TypKe«, h -ako 3«a, Aa mh to hhcmo. H jep H'IiaK 3HaM0, MH KAO H, T. MHTpHHOBHh, Aa TO TaKO poNiaHTHHHO-rycjiapcKH hh y kom c.iy u a jy He he uhu. KyjiTypHe E H J b e u iK e . IIpocnaBa Hp. Cac))BeT6era bainarnfca. y MHorHM MjecTHMa Harne ywe oxaij6mie noBena će aKnnja 3a npocnaBy 30-roAHniH.aue KibHSceBHor h Kjra. TypHO-npocBjeTHor pasa r. /Ipa CatJmeTđera E am araha, (Mnp3e Ca$BeTa). y HeKomnco MjecTa Te cy npocnaBe H3BpmeHe a HCAaBiio je noKpeHyTa anunja 3a OBy npocnaBy u y rpaAy CapajeBy. HeKommnHa noniTOBanana r. E am araha no3Bajra cy HCAaBHo Ha cacTaHaK npeAcaBHHKe Hamnx Haj. CTapHjHx ApymTaBa paAH koh$ epacam a no oboj CTBapn. IIpeACTaBiinuH obhx ApyurraBa, HHjeHehn h yBawyjyhH 3acjiy*HH paa Hamer npBor nnoHHpa Ha KyjrrypHO-npoCBjeraoM nojby Mef>y MycjiHMaHHMa jeAHOAymHO cy npnxBamjm npefljior ca3HBana, Aa ce h y CapajeBy npapeAH npocjiaBa meroBa 30-roAHmmer paAa. Tom npHJimcoM H3a6paH je H3Mef>y thx npeacTaBHHKa y * n oaGop oa 6 jnrra h to : rr. /jp. Abao XacaH6eroBHh, OexHM Cnaxo, Ap. MyxaMeA EaKapeBHh, AcHMčer M jreBejrah, XajAap ®a3Jiarah h Xbmha KyKyh. ToMe OA6opy CTaBJbeHO je y AyJKHOCT Aa H3paAH HappT nporpaMa, no KOMe 6h ce HMajia Aa H3BeAe OBa npocnaBa h Aa naKOH Tora ca30Be Ha mHpy KOH<pepeHnHjy, cnopa3yMHBmn ce npeTX0AH0 c rocn. /lp. BamaraheM, npeACTaBHmce cbhx hbuihx APynrraBa y CapajeBy, 6e3 o63Hpa Ha Bjepy, npajaTejbe h capaAHHKe cBenapa Kao h CBe OHe, Kojn Mory cBojnM paAOM Aa yBejmnajy 0By npocjiaBy. Taj y»CH oa6 op cacTajao ce hckoahko n y ra h H3paAH0 ji^pfiAJior nporpaMa npocJiaBe, Koju 6h ce HMao H3HHjera npeA mnpy K0H(J)epeimHjy ropn>Hx npeACTaBHmca paA« eBeHTyajraHx AonyHa h H3MjeHa. /la n a 1. MapHa 0. r. y cBenanoj cajm rpaACKe BHjehinme 0ApwaHa je mnpa KompepeHUnja, Kojoj je npHcycTBOBaiio oko 100 Haumx rpahaHa. Ha toj KompepeHunju npHXBaheH je npeAaor y * e r OAfiopa, a» ce npocjiaBa oap>kh pa 'BypheBAan fi, Maja o, r. T a npocjiaBa cacTojana 6h ce H3 cBenaHe aKaAeMHje a HapoAHor Te^epnna. AuaAeMHja 6h ce HMajia OApacara roprner AaHa y 11 cara npnje noAHe y Hap. Ilo3opHmTy, a caAp»aB ajia 6 h cjrajeAehe Tamce: 1) OpKecrap <J>HJixapMOHHje cbh pa npHroAHy njecMy; 2) IIpeAaBame 0 cBenapy Kao KH>H/KeBHHKy, KyjITypHO-npOCBjeTHOM paAHHKy H HCTOpHHapy, 3) rijeBanKH xop ,,CAore“, ,,Tpe6eBHha“ h „Jlape"; 4) jkhbb cAHKa ca TajpeTOBHM nuTOMiiroia-HiiaMa. — riocunje noAHe Hcrora AaHa oApntahe ce Hapopim TeipepHu y Tajy BHine XpHAa ca mTO BHme aTpaKipja. y Ty CBpxy H3aGpaini cy a)P aA H H O A 6 o p : r r . AcHMfier MyTeBejiHh, XajAap <Pa3narah, XaMHA KyKHh, AcHMOer //yrajm h, /lp. MyxaMeA EaKapeBHh, OexHM Cnaxo, Te EpaHHCJiaB Hymnh Kao npoHejiHHK oAOopa 3a CBenaHy aKaAeMHjy, KOMecap onmraHe H6paxHM X. OMepoBnh Kao nponeJiHHK cfiHHaHCHjcKe ceKimje h JaKy66er OuminoBiih, Kao nponejiHHK oAGopa 3a HapoAHH Teijiepnu;6 ) 0 a'Go p 3 a AKaAeM Hjy: rr.EpaHHCJiaBHynrah OreBO 7KaKyna, Xhb30 EjenaBan, 'Eoko KoBaneBHh, Bpamco JKerapau, BnaAO CKapHh, HBaH MHAHieBHh, OexHM Cnaxo, XaMA«ja KpemeBJbaKOBHh, Eaxcm Myjia6AHh, Ap. IHeMcnGer Cajmx6eroBHh, TeHepaJi JKHBaH J. PaHKOBHh, /lp. Hhko AHApHjameBHh, Mhjihh 'RypiHh, HaApaOiiH /lp. JleBH h npotp. JbyAeBHT //BopHHKOBHh; n) O a Go p 3 a T e(liepH h: rr. M exara AGauuh, JaKy66er Oii.innoBiih, CaČHT KpKGemeBHh, /lp. MexMeA 3HJiyHh, EAxeMara 'Byjm3apeBHh, MyxaMeA EpaBO, h EcaA KeKeTOBHh; a) O h HaHCH j c k h O A 6op: rrH6paxHM X. OMepoBHh, EorAaH EecapoBHh, /lp. Abao XacaHCeroBHh, M exara EHnaKinh, BnaAO 'Bypnh, A xmct Ceipnh, IUyKpHja KypTOBHh, Jocim TajiOBan, ByKO 'ByKHh, Baco PHcrah, Xyce«H OMUHOBHh, /InpeKTop Bjiax, /lp. IlBHna IlaBH’inh, Manom JbecKOBan, MopAO Araac, /lp. JaKoC Kajoa h /lapcKTop BifnacT, �OrpaHa 94 »r A JP ET. C bh ropibH oflfiopH oTno«iHiby obhx AaHa c paflOM h BaH cBaKe je cyMibe a a he OBa npocjiaBa ycnjeTH y CBaKOM norjieay. H Ham TajpeT ymfHHhe CBe ca CBOje cTpaHe Aa npocjiaBa meroBor npBor npeacjeflHHKa h ocHHBana 6yfle HITO BeJIHHaHCTBeHHja. TbepaejieaoB MeBJiyA h T cbxhafla 6h ce obo MycjiHMaHCKO o»uiaflHHCKO yopyweH>e 6ap y HeKO/iHKO oflywHJio cjeHH oCHHBana 6nBiner MycjiHM3HCKor CoKOJia, a caaa MpcaaMaHCKor OMJiaAHHCKor yApyweH,a „"Bep30Jiec“, pazM. Abah Cyn6yjiy, ceKpetapy TajpeTa, Bezyery Bpoj 6, MyTeBenuhy a AP. kojh Kao MyHeHaua noMpajeme y aycrpoyrapcKHM TaMHuuaMa, npapeaaao je Ha aaH 26. ^e6pyapa t . r* ynea>e MeBnyAa a TeBxaaa y CaHaHOBOj Teaaja. OBoj Bjepcaoj CBenaaoCTa npiiTycaBOBaao je hckojihko CTOTHHa M/cauMana a Myc.nHM3HKH. Ilo CBpiueHOM BjepcKOM o6peAy npeacjeAHHK ,,'Bepaejieaa" r. Mcmct Tpaji.uk aaxBaaao ce npacyTHaMa Ha mhotoGpojnoj nocjeTH a Ha noaacTH xojy cy a obom iiphahkom yKaaaaa noMpaiiM ocHHBaaaMa ,,T3ep}jejie8a“ . Ha aaBpuieTKy CBora roBopa no3Bao je npycyTHe p,a KJMKHy paxMeTAajaMa: Aaax paxMer ejae! uiro cy o b u a ymiHHJiH. TnMe ce OBa CBeaaHOCT Hamer „'E>epaeAe3a“ saBpmaAa. T a J jiC lU o t! TjULOHLiti HOBH TajpeTOB flOCpOTBOp. TocnoAHH /lyuiaH Đ-narojepnh, Tpronan }; Tecjm hV ynn cao ce je 3a HJiaHa AoOpoTBopa ApyiiiTBa PajpeTa h noTnyHO ynjiaTHO h3hoc oa ^ hh. 1.000-— >Khbho! Hobh TajpeTOBH vTeMejbann. Tocnoba MapA UlHjaiKH H3 lieorpaAa, rocnoba X a6a 6a XepHh, c yn p yra r. /^epBHiu etp. XekHha H3 Ilp o 3opa, Te rr. Chmo CTaHHByKOBHh h Mhjioii! 1'ifaaTOBHh H3 T ecjraha ynHcajiH c y ce 3a HJiaHOBe ^TfeMOjbaie ,,rajpeTa“ h yn ia'ra jm nponacHy HJiaHapHHj' oa ^HHapa 500 — X sajia h jkhbhjih! H obh noBjepem nui TajpeTa. Tocn. XajiHJi XajiHA hmciiobah je noBjepeHHKOM TajpeTa y EHTOJby. YcA>eA CJiyHc6eHor npeMjeniTaja rr. X aca n a I In.iaBa h M ycTa$e BeKiunha nMeHOBann c y noBjepeHHHHMa TajpeTa rr. Xa.MHA0er XepeHAa y ropawAH h X y c o MyjKaHOBHh y He.MH.ioj. /KeAHMo hm MHoro yc n jex $ y h>hxobom paAy. TajpeTOBa CKynuiTHHa y BpesH. HeAaBHo je noKpeHyTa aKHHja Met>y npHjaTejbHMa TajpeTa y Bpeua Aa ce y obom MjecTy 3aHHTepecyjy h mnpH cjiojeBH 3a TajpeT h Aa ce y Ty cB pxy H3a6epe CTajiaH fa jpeTOB noAOAOop. rip e 15 Aana H.naOpaH je aiuiHOHH oAOop, K0My je CTaBJbeHo y Ay»HocT Aa nonam e HJiaHOBe TajpeTa Meby paAHnuiTBOM h cejbauiTBOM h Aa ca30Be Ha CKynmTHHy CBe MycjiHMaHe H3 Meera h okojihhx cejia. CKynmTHHa je 3aKa3aHa y neTan 5. o. m. H3a KJiamajba qyMe-HaMa3a y abopHiHTy ijaMHje. Ha CKynmTOHy c y H03B ara h AeJieraTH TjiaBHor OAOopa I’ajpeTa H3 CapajeBa, 3amT0 c y oApebeHH oa FJiaBHor OACopa H>eroBH H.naiioBH A xmca Bopnh, HaicJiHHK Mhh. Tpr. h HHA-:H'XaMHA KyKHh, ceicpeTap Pji . OAOopa. H3acjiaHHUH T. O. orajroBajiH c y H3 C apajeB a y B pe3y pamiM bo3om h TaMo npHciijejm oko 10 caTH npe noAHe. TaMo c y hx AoneKajin HJianoBn aniiHOHor oA6opa, KOjH c y hx H3BecTHJiH, Aa he oa3hb Ha CKynmTHHy no h>hxobom mhnubeH>y Ohth AoOap naKO c y neKojn HeupHjaTejbH PajperoBe mhcjih npoOajiii Aa yHecy 3a6yHy Meby CBHjeT. H3a oOaBjbene mojihtbc y uaMnjn oko 1 caT nonojme caKynH .no ce npeA paMHjoM oko 200 jbyAH, HajuehHM AHjejiom cejbaKa, a phahhhh pyAOKona HHcy morah npHcycTBO- BaTH ycjieA ’ Tora [ iiito je neTaK paAHH AaH y pyAOKony. CKynuiTHHy je OTBopHO npeAceAHHK aKUHOHor OA6opa A acm etj). CMan.nOeroBHh, BepoynHTejb, o 6p a3JioiKHBmH npHcyTHHM y KpaTKO 3aurro je oa3BaH 3fiop h 3axBajiHBmn hm ce nrro c y c e OAa3Bajra y obbko AenoM 6po jy, nano c y o n io iejiH noJbCKH nocjioBH. 3 araM je npeACTaBHo cKynmraHH H3acJiaHHKe rnaBHor OflOopa h oamhx Aao pen HaneAHHKy Tocn. A xM e A y B o p H h y . T. Bopnh je y Ay»teM roBopy TyManHO npncyTHHMa noTpeđy m KOAOBan>a h npHJiarol)HBaH>a hobhm npHJiHKaMa y KojHMa c e Hajia3HMO. MycjiHMaHH Mopajy paAHth h yBHjeK pa.iHTH a He 3aH0CHTH ce hckhm HaTpavKHankhm nor.neAHMa. yn a 3ao hm je noTpeđy ocHHBan>a cejbaHKHx 3aApyra, KH>HVKHHua, »niTaoHHua, noTpe6y H3ynaBan>a 3aHaTa, ^a MycjiHMaHH paAnuun 6yAy KBajnn^HKOBaHH, jep Kao npocth paAHHUH Hehe MOhn nsjiasHTH n a Kpaj. IIIto c y CTapnjH iiponycTHJiH. He CMHjy MJial)H. HaKOH roBopa r. Bopnha ya eo je pHjen c e K p e T a p K y K H h , Koju K a * e Aa PajpeTOBH paAenHUH HHcy ohh, KojH AOJia3e Met)y Harne JtyAe caMO npeA HsCope, TpaiKe ibHxoBe Kyrjnme, Aajy 6acHOCJiOBHa oCeham a h npaBe KyAe y o 6jiaKy — nonyT ohhx HeKojnx Myc.nHMana, KOjn Meby h. hx AOxa3e caMO npeA H36ope. IIpHKaaao je H3a T ora nocTaHaK PajpeTa, n>eroB pa3BHTaK h pe3yjrraTe meroBa paAa oa ocHyTKa ao AaHac. IIpopHHe MycjiHMaHHMa nponacT aao ce CjiaroBpeMeHO He npeHy Ha nocao h aa o He npnrpjie TajpeT. rajpeTOBH paAeiiHnn Majio roBope. Ohh paAe h Taj h>hxob paA roBopn 3a h>hx, 3a HAeje Koje ohh 3acT ynajy. CTOTHnaMa MycjiHMaHCKe Aeue AaHac ce iuKojiy jy y TajpeTOBHM HHTepHaTHMa. A cTOTHHaMa hx je KojH c y noMohy TajpeTa 3a y 3ejiH AaHac bhahc nojioacaje y Ha­ rnoj ApntaBH, KOjn Mory kophcthth ne caMO c e 6n Hero h cBHMa HaMa. TajpeT HHje 3a nojiHTHKy KaicoBy boag hckoJm jbyAH, OH je 3a noAHTHKy paAa, a 6e3 paAa He mohccmo oncTaTH. T a j H>eroB paA Tpe6a Aa cjreAe cbh ohh KojH acejie AoOpa c e 6n h cBOMe HapoAy. H sa Tora npemjio ce Ha H36op oA6opa. y oa6 op je H3a0paHO 15 JiHiia, Meby KojHMa ABOjmia xoya h hckojihko MyxTapa ca cejia paAH OAP^aBama Besa ca cejiHMa. 3aTHM ce KOHCTaTOBajio Aa je ynHcaHO npeKO 200 HJiaHOBa, Te je CTaBJbeno y AyntHOCT MHorHMa Aa He ocTaHe hh jeAan noujeK y MecTy h okoahhh a Aa He 6yAe HJian TajpeTa. ripHcyTHH c y Bp.no noMHO cacAymajiH roBopiiHKe, >khbo hm oAo6paBajyhH, Te cy c e pa3HuuiH nai;oH 3aKJbyneH.a CKyniuTHHe y Haj6o^>eM pacnoJioHceH,y. �Bpoj 6. T A J PET. A o 6 p o b o a >h h npHJioan *H3 Kopaja. I \ CaKH6 Anih, noBjepenHK Tajpera y Kopajy c a a y n ao je 3a TajpeT h nocjiao £ hh. 665.50, on, Koje CBOTe je flHH. 306 on oApncaHe 3a0aBe, Te £ hh. 149.50 oa cepraja npeA paMHjoM Ha Kyp6aH-BajpaM, a ^ hh. 210 aapoB ajialcy cjih* jeAeha rr. h to ^ hh. 30: MaxMyT Arah, PaMO JyKHh, H6pa' xhm KoH>Hh, EmpetJ OcMaHOBHh, JaKyđ-ara MycTa<j)Hh, Be­ l a j a XaAHJiOBHh h H6paxHM MycjraMOBHh. Kaao caKynjbany Taao h AapoBaTejbHMa" Hajjbenma xBajia! IlpHAOBH H3 T>yKOBa (c p e a B n x a ti) . H6paxHH MycTeAaraHHh, Jiyrap, no Tpehn ce nyT jaBJba H3 'ByxoBa ca npHJio3HMa rajpeTy. OBaj nyT je canynHO 191 A hh. a AapoBajiH c y : no 20 ^ hh. Myxape.M e<t>. Xoroh h H6paxHM MycTeAaHarah; 'no 15 ^ hh. H6paxHM CejiHMOBHh, 0>iep CejiHMOBHh, Myjo T yrah h Peno fleAHh; no 7 /J hhMyxo XonHh, A xmo ^eAHh, Xace Enjrah, AG/jnja ^eAHh’ Ajiara /JeAHh, Xyce ^eAHh-Mexnh, HGpo. Xol)Hh, Haphs HAPH30Bnh, Cyjbo JlHnoBana, Myje fleAHh, OepH3 HpHKHh H MhxO UpHKHh. rocnoAHHy MycTeAanarHhy Kao h AapoBanHMa nena je OA TajpeTa Hajjbenma xBajia! npHJIOSH H3 TeilIH>a. Tocn. CaCHT HaMnapa, cpecKH norjiaBap y TeuiH>y, nocjiao HaM je Beh Ha 16. jaHyapa o. r. cBOTy oa ^ hh. 1.530 —, K0jy je CBOTy Kao yTp*aK oa npoAaTor acitTa, Kano CBaice Taao h OBe roAHne noKyntuT M%ljy TaMomibHM rpaljaHCTBOM h cejbamTBOM. TocnoAHHy cpecKOM norjiaBapy MaMtiapa Kao h aapoBaTejbHMa HajTonjmje ce 3axBaji,y.jeMo! TajpeTOBa saOaBa y Ilpnjenojb . Ha Aan 19. (j)e6pyapa o. r. noaoflGop TajpeTa oapacao je y npocTopHjaMa BecejiHHHhŽ KacHHe CHjejio ca kphtkhm h 0Aa6paHHM nporpaMOM. Hhct npHXOA HaMHjeibeii je 3a TajpeTOBe npocBjeTHe UHJbeBe. IIphxoa OBe 3a6aBe h3hocho jcj/jm i. 1.652-— 3 a 6 a B a je Gtuia AoOpo nocjeheHa, je je obo TaKO peha npBa TajpeTOBa 3a0aBa y obom MjecTy. Haponaro ca 3aaoBOJbCTBOM je KOHCTaTOBano, Aa je oa3hb Ha OBoj 3a6aBH 6 ho npnjiHMHo AoOap oa CTpaHe Opahe npaBocjiaBHHX. Cea. peTap noAOA6opa r. B ouiko KocoBHh y cbom je3rpoBHTOM rppopy yno3Hao je npucjTne 0 3HaneH>y TajpeTOBOM y HameM napoAy koa Opahe MycjiHMaHa, Hapo'mro y TaMoimbHM KpajeBHMa rAje HanHOHajmo-npocBjeTHa CBHjecT koa Opahe MycjiHMaHa TaKO peha cnaBa, na anejioBao Ha npBOM MjecTy Ha npocBjerae pa/temuce, rocnoAy hhhobhhkc h ocTajiy hhTejmreHiptjy Aa nponarapajy TajpeTOBy HAejy, Kano 0 h ce 3a HaBjea yKHHyo ja3 KOjn je jeAHOKpBHy 0pahy pa3ABajao. Obhm njTeM H3pa3yjeM0 0jiaroAapno(y cbhmu npnjaTejbHMa h nocjeTHonHMa TajpeTOBe 3a0aJe, a HapoiHTo OpahH npaBocjiaBHHMa, KojH cy ce OpaTCKH OAa3BajiH hb 0By Hamy 3a0aBy. 1 CtpaHa 95. y 3BopHHKy cTaBHBmH hm y Ay*HOCT Aa mTO npnje ocHyjy noAOAOop TajpeTa. /JocaaatbH noAOAOop TajpeTa y Jajny pa3pnjemeH je AywHOCTH ycJbeA cjiaOor ycnjexa y paAy 3a TajpeT. JXa ce nocTHrne HcejbeHH OHJh TajpeTOBa paAa y Jajuy. r.nannn OaOop TajpeTa noBjepno je HeKOjnnpiHH TaMomii»Hx ynjiHBhhx h arHJiHHx_rpahaHa Aa hhhobo nonnmy uianoBe TajpeTa h 0CHyjy noAOAOop y Jajny. Dobrovoljni prilozi u naravi. •• ’ - Pododbor Gaireta u Bos. Krupi poslao nam je Din. 776.— od prodatog žita, koje je pokupio po selima, a darovašc slijedeća gospoda: Po 100 kg k u k u r u z a : Smajlaga Redžić; po 60 kg: lbro Jusić i Osmain Kržadlić; po 24 kg; Mehmed NajiSć. Zaim Biurzlć i HaSam Bešić; po 30 kg: Hasan Sahinavić; po J2 kg: Ihrahim Abdić, Agan Hasić, Šaban Ailešcvič, Ahmet Porbć, Zairii BahiHić, Okian Abdić, Oitner AbdEć, Salih Šamić, ^lustafa Hajdarović, Kudilić Bajro, Elkasović Hamid, Ahmet D$kić, Mustafa Nanić, Meho Lelić, Mahmut Basic. Lelić Husein, Lelić Agan, Durić Mehmed, Suljić Agan, Ibrahim Šahinović, Osman Varcar, Porić lbro, Omer Džinić, Muratbvić_ Mustafa. Duranović Hase, Duranović Mahmut, Hajdarović Muj(T>Jlafizović Sulejman, Muzafcrović Osman, Salkić Hasan, Nuhić Mehmed, Zulić Husein, Velić Ahmet ef., Colić Hasan, Selimagić Ramo, Hadžić Suljo; po 10 kg: Ali ef. Harčević, Topalović Abdija, Topalović Hasan. Handžić ^M eho, Kanuzić Hasan, Pehlić Alihodža, Harčević Huse, Mehić Jusuf, Mehić Zejnil, Isaković Alaga, Bajrić Bego, Ičanović Began, Gjulić Huse, Salkić Ahmet, Duranović Hase, Bajraktarević Ahmet, Duranović Osman, Muratović Bajro, Veladžić Osman i Kanuzić Hasan; po 8 kg: Husein Nesimović; po 7 kg: Mahmut Muratović i Mumin Mainić; po 6 kg: Bego Abazović, Ičanović Mujaga, Odobašić Hasan, Ekić Zarif. Skenderović Mehmed i Mustafa Begović; po 5 kg: Mclkić Mahmut, Alijagić Ahrned, Dizdarević Hasan, Nanić Husein, Nanić Huso, Cinac Salih, VeKć Meho, Muratović Kasitn. Skenderović Mahmut, Melkić Omer, Veladžić Ahrned, Becić Sulejman, Skenderović Hasan, Bajraktarević Sulejman ef.. Rodaljević Hasan, Derviš Ale i Kovačević Mustafa: po 4 kg: Muzaferović Ramo. O selu Ostrožnici sakupio je muhtar Salko Bekić 52 kg raznovrsnog žita. PaspHjeuieHH noaoAOopn TajpeTa. P š e n i c u darovaše slijedeća gg. po 15 kg: Nesimo­ vić Husein; po 12 kg: Saban Alešević, Sijamhodžić Salih, Dekić Omer, Abdić Mustafa, Harčević Hasan, Dizdarević Osman i Isaković Ale; po 10 kg: Ali ef. Harčević, Redžo Jusić i Dizdarević Ejdo: po 8 kg: Porić Omer i Porić lbro: po 6 kg: Cinac Hase, Džinić Omer i Begović Mustafa: po 5 kg: Halilagić Hamid, Abazović Ibrahim, Cinac Mustafa, Dizdarević lbro, Isaković Alaga, Abazović Hasan. Zarić Osman i Kočević Mustafa; po 4 kg: Šahinović Osman, Durić Omer, Hase Burzić i Cinac Salih; po 3 kg: Burzić Bego, Melkić lbro i Duranović Ahmet. IIoaoaOop TajpeTa y 3BopHHKy pa3pHjemeH je ycjbeA HCMapHocTH HjiaHOBa y noAOA0opy 3a I’ajpeTOB paA H3y3eB jeAHHor HAana r. H0paxHM e(J>. IIIexHha, Kojn je cbbkom 3roAOM HacTojao a h HacTojH nn TajpeTOB paA y 3BopHHKy 0yne mTO BHme ycnjemaH h 0KpyibeH. Ha Mjecro Tor noAOAOopa TjiaBHH OAOop TajpeTa HMeHOBao je rr. H0paxHM e<J>. UIexHha, juep. cyAHjy h Hasmpa PecyAOBHha, imcoJiCKor HaA3opHHKa, noBjepennnnMa TajpeTa G r a h darovaše slijedeći: po 12 kg: Elkasović Hamid, . Dekić Ahrned, Harčević Salko, Dizdarević Ibrahim, Sijam­ hodžić Bećiraga i Abdić Meho; po 10 kg: Harčević Huse. Mehić Jusuf i Mahmutović Muharem; po 5 kg: Rodaljević Hasan, Jusić Hasan, Nesimović Mehmed, Muhić Osman, Haj­ darović Mustafa, Hafizović Hase, Halilagić Hamid, Harče­ vić Hasan, Abazović Ibrahim i Porić Šerif: po 3 kg: Ičanović Mujo, Ali ef. Harče-vić i Melkić lbro; po.2 kg: Cinac Mustafa. �T A J P E T« CtpaHa 96. Oosp. Omer Dizdarević iz Bužima darovao je 100 Din. u ime žita. Ovim putem najljepše se zahvaljujemo svima sakuplja­ čima darova u naravi, a napose neka je hvala priiagačima, koji pridonesoše svoj darak za Gajret i njegovu siromašnu dječicu, koju školuje i izdržava. nPOCJIABA p oljetba M yxaiw eAa a. c. y TajpeTOBOM KOHBHKTy y BH xahy. y 7*/. ceth aanoiejra je cBenaHOCT, aojy je OTBopuo HxcaH 3yKaHOBHh, mrroMau ca nosApaBHHM roBopoM, y komo ce cpflanuo 3axBajiHo npHcyTHHM Ha oOnjiHoj nocjeTH H3pa3HBHIH npw tom jiHjeny xBajiy F.iaBiioM Oa6opy rajpeTat Koja ce no6pHHyo, Aa Harnoj omjuiahhh HiiiiiTa He y.3MaibKa. Ca^a HCTyna Cajinx MyMHHarHh, nHTOMau ca onuiHpHO o6pai>eHHM npejaBameM o ncHBOTy h paay MyxaMeaa a. c., KojHM je ocoOhto noBOJbHO fljejioBao Ha narne (rrapHje Jbyae, H3a Kojera aeicjiaMyje EHBep Pepah, nHTOMau ,,MojiHTBy“ oa p. OcMaHa'BuKiiha, aaaTHM je MypaT BeuiHpeBHh, nHTOMau OApwao Kpanco npeAaBHH>e o /jp y Ca$BeT-6ery Bam arnhy, ayTopy ,,MeBJiyAa“, rflje je HeraKHyo paA h 3acjiyre r. /(pa B am araha 3a ,,rajpeT“ h 3a onhy Hc.iaMCKy npocBjeTy h jiHTepaTypy. OcoChto je HarjiameHo, KaKO je oh cnjeBao ,,MeBJiyA“ ocjehajyhH HaporaTe cHMnanije npeMa cBOMe HapoAy, 3a KojH je yBHjeK paano, a h juiiiac HeyMopHo pajH. Hanon Tora noiHH>y iihtomuh neTBeporJiacno nje-. Bara ,,MeBJiyA“. H npeM.ia ce Ohjio Gojani, a a h e obo njeBaH>e koa KOH3epTHBiior AHjejia .\lyc.iHMana HanhH Ha oniop h H3a3BaTH HeroAOBaH>e, HnaK je oho n a CBe npwcy rae y*uiHHJio HajjbenniH yTHcaK Taico, a& cy r a cbh oAođpHJiH. O bo je Bpjio BaacHO, jep napoA BeoMa Teimco npHMa h oAoOpaje HOBOTapnje, ajra HnaK BHAehn obo, chrypHH cmo, Aa ce y HAyhoj toahhh OBaKBe CBenaHOcra Mory npHpehHBa™ y HajBHuiHM Kao h HajiiHVKHM HapoAiniM cjiojeBHMa. 3 a BpnjeMe njeBan>a h3boaho je r. A xmca e $ . Pepnh ca CBojHM MHJi03BytnuiM iviacoM Kacme Ha nojeAHHHM MjecTHMa. 3 a BpHjeMe H3Bol>eH.a ,,MeBJiyAa“ rocro cy namheHH xHM6epoM, a no CBpmeTKy uphom KacJioM h ipirapeTaMa. IIpeMAa je njeBaibe noTpajajio totobo caT h noji, HnaK je Ao Kpaja navKJbHBO cacjiymaHo. 3<5opoM je paBHao r. Myjo BHinheBHh, HHja je 3acjiyra Aa je MeBJiyA AoOpo omjeBaH, jep oh HHje HHMajio iKajrao TpyAa oko noAytaBaiba nirroMana y njeBaiby, Ha ueMy My ocoGm-a xBajia. CaMO njeBau>e 6 hjio je Bpjio Aođpo, h aao je r. BimiheBiih He HMajyhH caMe KOMno3HUHje ,,MeBJiyAa“ caM noyuaBao no MejioAHjaMa HauiHx Ha6owHHX h ceBAajiHHCKHx njecaMa. lio CBpmeTKy njeBan>a 3apeAajni cy nirroMuii: H6paxhm BHčaHOHHh, KacHM CejiMaH, H xcan 3yKaHOBHh, CyjiejMaH OcMan'ieBnh h Ocmbh TnxHh c a AenjiaManHjaMa, Koje cy 0ypHO no3ApaBJbeHe anjiay30M. 3aTHM je CTyimo r. CyJiejMaH Pepnh, HHja je 3 a« iy ra Aa je OBa CBeuanocT OBaao ycnjejia, Kao KyheAOMahHH h kpotkhm, je3rpoBHTHM tobopoM 3aMOjrao npncyTHe, Aa ,,rajpeT“ cBecTpaHO noTnoMaHty, 3axBajiHBinH ce npn TOMe KpajbeBCKOM /(oMy, P.iaBHOM Oa" 6opy TajpeTa, Te oajihhhhm h BpHjeAHHM paAHHUHMa h npnjaTejbHMa „rajpeTa". Ca obhm je HMao 6 hth ncuprui.eH nporpaM CBeHanoCTH, ajIH no JKejbH BeHHHe r0CTHjy H HHHUHjaTHBOM *eHcifHiba oACBHpao je nnTOManKH TaMfiypauiKH sfiop hckojihko Slimparija . B o u u t « S«r«|«To. _ Bpoj 6. KOMaAa, a 3a thm ce npeniJio y npocropHje aa Hrpame. EyAyhH cy ro č n i Chjih bpjio ycxnheHH OBHjeM BecejbeM, to cy no HtejbH hcthx iihtomuh OMep TaTapeBHh h Euipecp KypjaKOBHh caOpajiH oa npHcyniHX AoGpoBOJbiie npHJiore y H3HOcy oa 838 AHHapa, a AapoBajin c y : no 150 ahh. rl)a CejHAa xanyMa PepH h; no 100 ahh. rt>a MnxpHuaHa xaHyMa KyjieHOBHh h MyxaMeA-6er H6paxHMnainHh; no 53 /( hh. r. MnjiyTHH TepsHh cp. norJi. (20 ahh. npHJior oa ceOe a 33 ahh. npHJior, KOjer je oh caOpao 3a ,,l'ajpeT“) ; no 50 ahh. r. XacaH-6er H6paxHMnamnh H3 P nnna; no 20 ahh. rr.: ^PXaMA«ja BpaBO, Ap. MyxaMeA KyJieHOBHh, fB yjiara /(eAHh H3 BpeKOBHue,'Xayepa Peunh, MnpaJieM Arnh, MyxaMeA PeUHh, Meuia KenajioBHh h IIIaCaH MnuHh; no 15 ahh. rr.: AraHa xaHyMa E3Hh h A6AyJiax H6paxHMnaumh; no 10 ahh. rr. JIyKa OnaHHHH, O cmhh e<J). PepHh, Aran IlHpajiHh, XpycTaH6er BHUiheBHh, XajiHJi Arah, <I>exHM-ara Xauna6AHh, MyAepac e(p. CMaHJiarah, H ypn-ara MhuhK, MyxapeM Byp3Hh, MyxaMeA Xayna6AHh, CyjiejMaH Byp3Hh, H6paxHM-ara XauHa6AHh h CyjiejMaH 3jaKHh ; no 5 ahh. rr.: PyKHja xaHyMa Boaonnh, Tiyjica xaHy.via MiuiHh, XaTHqa xaHyMa XauuxacaHOBHh, <l>aTHMa XauuxacaHOBHh, Mytrraj e $ . /(eAHh, MexMeA MnijHh, Bero BeraTOBHh, MyxaMeA ApHajroBHh, OMep e<j>. .HHnoBaia H3 PHnna, A xmca e(jt>. PeyHh H3 B hhhuc, H. e $ MeMarah H3 I'ojiy6Hha, Myjo HAPH30BHh h AxM6T-ara /Jejmh] y cajiH, rAje ce h3boaho ,,MeBJiyA“ ocrao je Behn aho crrapnjHx jbyAH nnjyhH upHy Ka<|)y, nymehH AyxaH h pa3roBapajylin o ,,MeBJiyAy“ HCTHiyhH npH TOMe BajbaHOCTH oBaKor yueiba h jnijen OAroj nirroMaua. HeKOJiHUHHa je nan npeuijia y cajiy 3a nrpaibe. Ty je ynpaBO HacTao vkhbot. MjiaAeiK ce yxBaTHJia y kojio h Bece.io nouHKHBajyhH nocKaKyje, Kao Aa He cTaje Ha 3eMJby. MHJiraaje norjieAaTH OHa MJiaAa, 3ajanypeHa jinua. CTapuy yA»pe acMapuH y kocth a cy3e Ha ohh rjieAajyhn cae to . Becejj»e jp noTpajajio BHiue cuth, a no tom ce noueuie mhoth cnpeMaTH 3a 0A-ia3aK. Ifea jeAaH caT OAOiue cbh ochm hckojihko yuecHHKa Kojn He 6njaxy H3 B nxaha h KojH cy ocrajm Ha KOHahHniTy. ^ Kano bhahmo cBenaHOCT je Bpjio jm jeno ycnjejia — U1TO MOiKe CJiy>KHTH Ha naCT CBHMa OHHMa. KOju Ma H HajMan.t* AonpHHHjeoie hjih cyAjejioBame oko npnpei)HBaH>a — h 3aTO ce MonceMO HaAaTH Cojboj h Jbemuoj 6yAyhHOCTH BHAeliH KaKO HAeja ,,rajpeTOBa“ CBaitHM ashom HanpeAyje O bo, nopeA ocTajior, Moace HaM cjiyjKHTH Kao nyTOKa3 3a 6yAyhn paA, Aa He 3ajiyTaMO h Aa He KJioHeMo AyxoM y paAy oko Harne npocBjeTe h HanpeTKa, jep HMajyhH CBbj ,,rajpeT“ MOHteMO ce CMaTpara cperaHM, nonrro je ocHrypaHa 6yAyhHOCT Harnoj cupoMauiHoj oMJiaAHHH, a h napoAna nocjioBHua BejiH: Ha MJiatjHMa cBnjeT ocraje. Hena je cpAanHa xBajia KaKO capaAHHUHMa h npnpel)HBaHHMa TaKO h nocjeTHOiuma h AapoBaTejbHMa! O. X. T. Ispravak. U prošlom broju u Mirzinoj pjesmi: »Kratak pregled mog života« treba kjpraiviiite štamparske pogreške, i to: u 10. strofi u 1 stihu »progres k o č i « mjesto krči. 2 a tijem u 12. strofi u 1. stihu »zemlju Hercegovu mjesto »zemlju Hercego­ vinu«. U 30. strofi u 4. stihu ispuštena je riječ »uma«. Do­ tični stih treba da glasi: »Nu od uma željna znanja i t. d. Osim toga strofe su isprcmeitamc, i to treba ispraviti oivako: strofe 19., 20.. 21. i 22. treba metnuti iza 26. strofe pred 27. strofu. Vlainlk droltvo »PAJRCT*. Dlaval I Mlaovoral uradaU: Hartd KUKlCt �vaki musliman treba da kupuje samo I . hualitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „Gajref' ijjfhp. Tuornica Gigarpapira S. D. fllnalaj, Sarajeuo, lU ilb . m o ž e s e n a ru č iti i p r e a o d r u š tv a .G a jr e t' u S a ra je v u CapajBBCKa Batina \.A - y C a p a j e B y . Te.ietpOH đp. 33. BaBH ce cbhm y 6aHKOBHy CTpyKy cnaaa]yhHM nocjio- IslamagaVranić I S IN Tvorničko skladište svih vrsti F E S O V A te vlastita izradba kita (pus» kjula) u svima vrstama, na malo i veliko. BHMa. JOiompe Ha MTeaH>y *JyKaMahyje HajtiOBOJbHHje. Oa HHCTe ao6hth lO°/0 ycTyna f KyJlTypHOM H npOCBjeTHOM ApyuiTBy .fajpeT“. 4 eenTRHIifl: SHRH36VO Sarači ul. 11 i Gjulagina ul. 1 PODRUŽniCfl u BIHAĆU Interurban * telefon broj 317. �?rr& Jč Opće Osiguravajuće Oruštvo JUGOSLflfflf^ osnovano g. 1913. u Beogradu sa ahcijshim kapitalom od Din 3,000.000 u zlatuJ Ravnateljstvo za Bosnu i Hercegovinu Dalmaciju, Crnu Goru, i Sandžak u SARAJEVU, Kralja Petra 17 Brzojavi: J u g o o s ig u r a n j e . T e le f o n b ro | 30 0 ĐBBBBBBBBBBBBBBBBBĐBBB S @ . . ~ ISZnri. j i z a r a | B rflće Bcišagićci B S a ra je o o frgooina muzikalija l materijala za pisanje I risanje. Bogato stouarište hruatskth l srpskih knjiga 0 £3 Vrši sve poslove osiguranja najkuia&tj nije. Police požara prima Uprava Fom dova kao garancije pri davanju zajl mova na hipoteke. Sve informacije dajJ najpripravnije gornje ravnateljstvo ta k i zastupnici u svima većim mjestima ® samams.ti H. Bajram aga I DRUGO * 0 * ' Trgovina manufakturnom i orij talnom robom na veliko . Š A R A J E V O naK JOT. yh“ I pw Gjulsgina ul. 3. — Telefon 455. e je S asm e engleske, francuske, talij* ===== češke u najvećem Bogato skladište bezova, šifoniMr^jj šamija, fesova, rubaca, čarapa T t \ i /r Čitajte ,G ajr% ' List .Gajret« jedini je list z a ; M r porodicu, za našu djecu! Za to trebd da ga svak čita i pretplaćuje se! __ Pojedini brojevi „Gajreta" kao i cijelo godište iz lanjske godine mogu se dobiti .uz; sniženu cijenu kod administracije lista. I Svakom prilikom sjetite se Gajreta! TTTTTTTTTTVTTTTTTTTTTTTTTTTVTTTVTTTVTTT 'TvJvV •' V-'Vt J I , � https://kolekcije.nub.ba/files/original/79d746d1bbbbefbdd60e49a898aed80f.pdf 9a6b9d023d986a0b1c29de4adc61953a PDF Text Text J1HCT TAJPETA J^PyiUTBA 3A KyJlTyPHO H EKOHOMCKO nOAH3AH>E MyCJlf!MAHA H3JIH3U 1. ToAHHa X . h UujeHa i ofl. fiO A. llojeAHHti Opoj 4 j, "Baim AofiHBajv auqT y noiia uiijeae koa TaaBHor OflOopa n m koa ynpaBa 16. y Mjeceuy. B p o j 7. — fajpeTOBHX KOHBHKTa. C A^PJK AJ : AxweA MypaA6eroBHh: 0 KapaKTepy h ncnxu HauiHX MycjiiiaiaHa. O.Mep XajaM: Apancne njecMe. Pa3wja XaHyHh: Oiiponrraj (HjecMa). J. P. EoiiiKOBuh: CycpeT (njecMa). B. B. TMyma: Y jaHHnapoKOj jaaOnHH (Ha crapnx aHa^a). TeHepaji /Khbojhh J. PaHKOBuh: CpnCKa neja. AxMeA PetpHK: (JOKOJlOBuh (IlpeBOAM Hejinh (HacTaBaK). H. Ba^aaoBiih: Kttura. <lajiHx BaKaMOBBh: JJeop A.axaM6pa y T a jp e T O B T jia c H H K nocjeTa BojBOAHHH. Hobh noAoa6op TajpeTa y Jajuy. CeenaHa „rajpeTOBa" aaCaBa y TeuiH»y. T a jp e T O B a eTnjiaTHHUHMa „fajpeTa"! 'H a iR . * ' <2 < & e ;b T O H : Dr. Jan Eypka: „Beilrage zur Biograpbie, Charakteristik urni Interpretation <les tiirkischen Dichters Sabit. KaTeKB3an flofipe apyiaTBenocTH (Hanacao JI. KapaMaii) Hobo Kojio Cpn. Kh>. 3aapyre. I I c jm m c ko upalio y B očna a A cpn ei OBiinii. Ilpocjiaiic r. Baaiaraha y npomiaaiijii. H obo K ojio G. K . 3 a,npyre. H obb IJnOanairic 0. K. 3aApyre. ypeAHMK: XaMMA K yK H h. — �SIJUĆI D. I SIIIJEVI Potpuno uplaćena dionička glaDnica Din lo,ooo.ooo*— Rezerue Din l,6oo.ooo-— Bimka se bavi svim u bankovnu struku spadttjnćiin poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilnrno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podupire razne kulturne i humanitarne ustanove. Zavod je angažovan kod ,,Varde“ industrije drveta d. d. i Trgovačkog d. d. „Merkantilia“ u Sarajevu. Od čiste dobiti daje IO°|0 Kulturnom i Prosvjetnom Društvu ,,Gajret“. Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka (Jnjret najbrže i najkulantnije. Uloške ukamaćuje najpovoljnije, i isplaćuje Iste u svako doba. cK>«c*DecK>«caa*cK>«caD«cjro«cara«cBO«»cvd»cjr)«cwa*<ur) • C*3«CMae*D*GJK)««C»0»G*D»CMaCM0«G»D*CJr>» općine grada Sarajeva r * 5”’ --------------------------- T em eljna g ia u n ic a 40,000.000— din ara • ea I £3 Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda, filiale Sarajevo broj 2172 i Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. Osim toga ima svoju • Z \ Q A L A G A O N I C U koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale dragocjenosti uz najpovoljnije kamate. E 3 E=3 • c j r » cm d »(arz » c j d » cjK a v ca o » c m »curo mom cara« cjro « z a o « c j d « c j k >*carc«curo« omomc ^ k >» «*•......•*« �JIHCT TAJPETA ^ O I T B A 3A KyJITyPHO H EKOHOMCKO I10AH3AH>E MyCJlHMAHA M3Jia3H 1. foAHHa X. h 16. y Mjeceuy. Epoj 7. CapajeBO, 1. anpHJia 1926. U iijena ro a . 80 fl. IlojeAHHH 6poj 4 fl. ■Bau« aoCuBajv ahct y n o aa unjeHa koa raaBHOT Ofl6opa hah koa ynpaBe — r ajpeTOBHI KOHBHKT8 . — Ahmed Muradbegović: 0 KARAKTERU I PSIHI NAŠIH MUSLIMANA. (Nastavak). Muslimanka tek kao majka osjeća realizaciju uspješno — daje prije, nego što ih na ulicu spremi. svoje ljubavi Istom kao majka zauzima ona svoj Ona je apsolutni gospodar i autoritet u dječijoj suvereni položaj u fanjiliji i u braku. Ona je svje­ duši i njoj već po samoj logici života, naravno sna 'toga' i zato je za muslimansku ženu bračni uspijeva mnogo više da ostavi u svojoj djeci svoj ideal materinstvo. Njezino materinstvo nije sartucT 'pččat, a istisne onaj sa ulice. Nijedno dijete nezna, stvar njezine unutrašnjosti ono i m a i svoju na­ Tako, šta je z k v a šta dobro, šta je grehota1, a što ročitu formu. Jedini odj£b), ’koji prima musliman­ nije, šta se smije, a šta ne smije, kao musliman­ sko dijete dolazi od matere. Otac je samo auto­ sko. I što je najpozitivnije u materinskom odgoju ritet, i vrhovna instancija u familiji u slučaju jačih slavenske muslimanske to je, da ona ne stvara u prestupaka, Inače dtac vrlo malo ima udjela t r dječijoj duši puko saznanje, da je ova stvar gre­ dječijem odgoju, naprosto ''zato, jer je fizički za­ hota, a drugo nije, nego osjećaj instinkt, da je to priječen. On |je jedina radna snaga u familiji i jedini uistinu tako i ,strah pred grijehom i želju za do­ izvor za zaradu, ako nema odraslih sinova. Za­ brom. Odatle muslimanima tolika snaga karak­ priječen je radom i dnevnim odsustvom od kuće, tera i savjesti i ona silna samosvijest u svemu, što da bi suidejlovao u odgoju- djece. I upravo zato, se tiče istine i saznanja. Nijedno uvjerenje kod ncšto muslimanska djeca i muška i ženska primaju muslimana nije tako stabilno i čvrsto, kao* što isključivo materinski odgoj, razvila se u njima; ' je kod1 muslimana. Kad musliman rekne »da«, mnoga aktivna ženska svojstva, koja ih izdvajajuc to je nepokretno i ono ostaje tako do konca svi­ od druge nemuslimanske djece. Poznato je da je jeta, pa makar on, radi toga na lomači izgarao. kod muslimana neobično razvijena osjećajna stra­ Njegova riječ vrijedi i njegovo uvjerenje ne pod­ na, ljepota srca i duše, s puno milosrđa i blagosti. nosi korekture. Neki to nazivaju — tvrdoglavost, To je zasluga muslimanske žene, koja im je uci­ ja velim, da je to izrađen i stabiliziran karakter, jepila svoju dušu i svoj karakter. Isto tako i nji­ koga je izradila muslimanska majka baš tom istin­ hova neobična osjetljivost, brza uvredljivost, po­ skom i jednostavnom metodom svoga odgoja: žar krvi, koji u trenutku plane i. u trenutku za­ s t v a r a n j e m i n s t i n k t a o s v i m a s p o ­ hvati sve oko sebe dol-azeći često puta do kraj­ z n a j a m a u ž i v o t u . njih granica — do krvološtva, da se nakon izdoTaj instinkt eto čuva muslimansku djecu od voljonja opet smiri i poprimi blagu janjećiju ćud, razorenog uticaja ulice i vodi ih kroz život sve a to dolazi od prevelike doze ženske ćudi, koju od do same smrti i ko pozna muslimane, iskusio je matere primaju. Naročito prigovaraju odgoju mu­ u svakoj prilici pa čak i u sitnicama snagu i; čvr­ sliman,ske djece to, što ih majka ne može na ulicu stoću njihova karaktera. Slijedite i što su na ulici prepušteni njezinim lošim Jedan interesantan primjer. Vozim se ja sa i poraznim uticajima. To je istina,. Ali treba znati, nekim poštanskim inspektorom u poštanskim ko­ koliko se ta žena kod kuće bori za svoj prestiž u lima i upravo na jednoj visoravni, kad su konji dječiijoj 'dusi ististiskujući iz nje sve te loše ulične pojurili sretnemo na sred ulice šestgodišnje mu­ utiske i koliko im upustva — i kako djelotvorno 1 slimansko muško dijete. Izgubilo se siroče i vrišti �CtpaHa 98. »r A JP ET. u sav glas ii skakuće na sred ceste od nekog uža­ snog očajanja, a kola jure, priblužuju se, a ono se ne sklanja, Šta- mu je? Kola se zaustaviše upravo pred njim. — Sita je mali? — Seka, seka! — viče mališan i vrišti sav izbezumljen od straha. Niko ne razumije šta hoće. Koči[jaš side i ukloni ga teškom mukom sa ulice, a om udari u još očajni(ji vrisak. Pomaknusmo kola i par koraka naprijed1 sretosmo u jarku pokraj ceste dvoje žensike djece jedno od pet, a drugo od najviše dvije godine. Veća curica, sa­ krila je glavicu ornog malog djetešceta .u svoje krilo pokrila oči ručicama i čeka taj strašni tre­ nutak, da projuri pošta. Sad nam je istom bilo jasno, zašto mali plače. On je brao uz obalu ku­ pine i kad je ugledao poštanska kola, sjetio se ne­ jake sestre koju mu je majka povjerila na — ču­ vanje i u svojoj očajnoj i neiskusnoj mašti stvorio pogibeljnu misao, da stane na sred cpste pred kola i sobom ih zaustavi. U tom času je i mališan dojurio, samosvjesno oteo sestru od one curice zagnjunio joj glavu u syoj^ njedra i dok su kola polagano prolazila, on se smijao sav sretan i Tsa očima punim suza. Eto. takova su muslimanska djeca na ulici i to u pnim momentima, kad dolazi do izražaja goli njihov instinkt. Još jedan slučaj. Muslimanka ne smije izaći na ulicu bez pokrivača. Ako je kogod strani vidi golu, kako oni kažu, t. j. bez pokrivača, naročito inovjerac, muž je može otpustiti — takav je bio običaj, pa ča'k i danas Vlada. Međutim bi.o je va­ šar i upravo se ljudi razilazili kućama. Ulice su bile pune mairve, goveda, ovaca i konja, koje su budi vraćali kućama i puno pijanih seljaka, koji su jurili konje i kola u bijesnom luđačkom trku, ne gledajući, da li će pregaziti čovjeka ili matvinče. Iz jedine muslimanske kapije istrčala mala trogodišnja curica za janješcetom, koje je seljak vraćao kući pa upravo u onaj metež na cestu. Kola jure, goveda riču, a mala plješče 'ručicama, sa užagrenim očima i viče: — Janja! Janja! Iza kapije izviruje majka sva očajna i izobli­ čena od užasa. Ne smije na uliau, a materinstvo u njoj bori se i raskida. Potrči, pa se vrati. Ljudi gledaju u nju i nrtko ne razumije, šta joj je i šta hoće. A dijete se izgubilo u metežu. Najedanput najuriše neka kola u divljačkom kasu puna snaša i seljaka, kao šipak koštica, pa upravo prema dje­ tetu. Majka vrisnu i istrča, kao luda na cestu po­ grabi dijete i skoči s njime u jarak.. Zapiljiše se u nju muškarački pogledi, a ona sirota i ne znajući, šta. se s njome događa stade proklinjati u sav glas, i psovati pijane seljake, kolji su se cerili na uju i Bpo) 7 mahati joj maramama i peškarima. Muž je nije otpustio, jer je bio — čovijek, ali ima u nas i ta­ kovih tjasnogrudnih i poganih fanatika, koji ne bi razumjeli taj uzvišeni materinski osjećaj i jadtna bi žena nastradala. Ovakav sam slučaj vidio i kod životinja, kod Ikojih je jedino instinkt uprav­ ljač njhovih života. Kokoš je izlegla pačiće i po­ vela ih na šetnju. Udarili su na malu seosku dje­ čicu i pačići naravno smjesta u vodu. Jadna ko­ koš stade trčati kao luda uz obalu gore-dole i užasno kokodakati. A pačići lijepo plove, brčkaju se i kopaju po vodi uz drugu obalu rijeke. Najeđamput se kokoš diže na svoja slaba i zakrž­ ljala krila, da preleti na drugu obalu, ali krila je izdadoše i ona upravo u vodu. Nije se utopila.. Izvadilo je seiljače iz vode i istjeralo pačiće za njom u njivu. Razumijem tu nesretnu majku, ali ne razumijem ženu, koja ne smije paziti i čuvati svojje dijete na Plici i koja se u takvom slučaju, kad u njoj progovori čisti materinski osjećaj izvrg a v > ruglu i smijehu, to ne razumijem. I ne ra­ zumijem one ljude koji to od nje traže i ne shva­ ćaju njezina poslanstva u životu i na zemlji1. T o je eto na stvari. I onda je razumljivo, da žena sa ovakovim materinskim osjećajem mora svim mogućim sredstvima ucjepljivati u dušu svoje djece sve one spoznaje -i regule života, po kojima će ta djeca i na ulici kad nje nema biti zaštićena ■old1 zla i od opasnosti. Ne odgaja njih ulica, nego majlka, koja je i onda prisutna, kad nije s njima. Prisutna je u njihovim dušama i djeca je ćute uza se u svakom slučaju više nego onu majku, koja ih vodi po ulici, voza u kolicima i razgovara s njima, baš zato jer nije prisutna i jer valja od­ govarati pred njezinim licem za sva djela koja počine. Sredstva, kojima slavenska majka pribavlja sebi autoritet i rešpekt pred svojom djecom po­ nešto su r a d i k a l n i j a i g r u b l j a , nego li ■ona kod zapadne žene naprosto zato jer su i tem­ peramenti o v e djece kudikamo jači i burniji. Ali ta sredstva nisu nipošto tako radikalna, da bi škodila njihovu t j e l e s n o m r a z v o j u . Na­ protiv ta su sredstva pripomogla onoj S p a r ­ t a n s k o j s n a z i , izdržljivosti i otpornosti na­ ših muslimana, koja je u borbi sa prirodnim ele­ mentima od neobične važnosti i koja je u minu­ lom ratu došla do naročitog izražaja učinivši od njih n a j o t p o r nij e i n a j i z đ r ž l j d v i j e vojnike. N a š a n a c i j a ima u tome po­ g l e d u kod m u s l i m a n a n e i s c r p i v ; k a p ii t a 1. Zapadna žena je, kao majka mnogo druga­ čija. Općenito je poznato, da zapadna žena, na­ ročito ako je na malo višem kulturnom stepenu �TAJPET« Bpoi 7. n e v o l i r a đ a t i d j e c u. Iz toga jedinoga razloga je nijezin materinski nagon mnogo slabiji nego li tad1slavenske muslimanke. Tako se i do­ gađa, da zapadnu djecu odgajaju ponajviše d ad i 1j e i s l u š k i n j e , koje su zato plaćene i koje to vrše samo zato da u d o v o l j e s v o j o j s I u ž b i, a nipošto iz onih božanskih osjećanja, koja je Bog usadio jedino u srce rođenih majki. Ako zapadna žena odgaja sama svoje dijete, metode njezina odgoja su posve drugačije, go­ tovo oprečne onima slavenske muslimanke. Taj odgoj je mnogo rafiniraniji, nježniji, obzira Iji, više umjetnički i proračunato složen, ali zato m a n j e Drpana 99. p r i r o d a n i m a n j e i s t i n i t . Taj odgoj ne vrši samo majka, kao kod muslimana, n e g o i o t a c , koji mu prema svojim raspoloženjima i nazorima određuje s m j e r i p r a v a c u ži ­ v o t u p r i j e n e g o j e i u š 1o u t a j ž i v o t i koji ga onda prema tome odgaja i djetetu n as i l n o n a m e ć e s v o j e k a l u p e , gušeći u nijemu njegovu v l a s t i t u p r i r o d u i in­ stinkte. To može biti i dobro, ako je sretan slu­ čaj i ti nametnuti: kalupi budu odgovarali naturi samoga djeteta, ali ako oni 'budu oprečni, onda su ne samo iluzorni nego još i ubitačni. (Nastavit se.) Omer Hajjarn: ARAPSKE PJESME.* Mnoga sekta u razvoju na krivom je putu bila, Pa se opeDpolagano na pravi put povratila. Kad se s malim moje »ja« zadovoljit dade, Sto mi treba moje rukć, mogu da zarade. Moj pravi' put sastoji se od raznrije prijelaza, Koji služe ko mostovi preko ždrijela i bogaza. c ft i Slobodan sam, ne brinem se ni za događaje Ni za ono, što vrijeme meni.obećaic. 111. r U promjeni vječnoj ijebo zar udjela nema? Zar nam ono mjesto sreće nesreću ne spr emar e 0 moja »ja« ustrpi se —-Više ne govori! Doć’ će vrijeme da s’ i nebo iz temelja sori rali Moj stan biće više glave mjeseca i :sunca, Dignuću se Fcrkadejnu1) tamam do 'vrhunca T Uf- Svijet bježi od onoga, ko za svijetom teži, Kada misli, da mu ide, on od njega bježi. ' Kada je smrt plod života na ovom svijetu, Onda lijen ko i marljiv ima istu metu. Kad se moja burna narav u zanosu uzrujava, Sve se njojzi — zemlja, nebo ko Vladaru pokorava. Niti tajno, niti javno rad poštenja ne griješim, Dogodi P se u neznanju, milošću se Božjom tješim. *) Hajjam je u svoje vrijeme slavio kao dobar poznavaoc arapskog jezika i knjige. Sačuvala se vijest, da su Arapi iz dalekih krajeva dolazili njemu i da im je tumačio nera­ zumljiva mjesta u starim narodnim pjesmama. Sigurno je iza njega ostalo dosta arapskih pjesama, ali na žalost sačuvalo.se samo to nekoliko odlomaka, koje Arapi u velike cijene, jer je u njima jezik upravo klasičan. ‘) To su dvije zvijezde, koje stoje u velikoj daljini iznad iojio sam dugu naiđu, da ću jednom naći druga, - ......je radost moja radost, kom je tuga moja tuga. Upozno sam mnogo ljudi, družio se dugo s njima, Ostavilo ih i opet ih zamjenjivo sa drugima. Dok sam došo do iskustva, da ne sklapam brat­ stva više Sa potomkom Ademovim dok u meni duša diše. IV. Na krilima svoga uma, veledušja i poleta, Prhinuo sam ii visine i digo se iznad svijeta. Moja mudrost osvijetli Božanskijem svjetlom staze Kuda — usred tamne noći — zalutali s puta gaze. Ti bludinici hotili bi, da Božansko svjetlo gase,*) A1 Božansko svjetlo nigda ugasiti ne — ne da se, V. Načudit se ne može čovjeku Razum, što se na vr’jeme oslanja Dar vremena ko vjetar se kreće, A blagodat ko sjena uklanja. Preveo: Mirza Safvet. *) Ovdje je pjesniku lebdik) pred očima aje iz Kur-ana.: »Jundune en Jatfa-iu itidu �Epoj 7. r A JPET« CrpaHa 100Pa3Mja XaHynfc: o n p o n iT A J Jecenji cyroH y niyMn. Hewo CTojn flpĐeke, Kao aajiebeH Ooji y nyiuiH. Tmurna. OBe hyrn, caMO iracrmh kojh 3aJieiipuia thxo u MpTa© ce cpyniH. y iuiaue nohH, na;* je upjia uiyMa o/pucajia UBeheM h imy.viiHJia cTpacno u Moja ce .flyma, ko iteH je^an aeo jiemaaa ca H>OMe h mnmaJia rjiacno. OnpauiTaM ce ^anac npeftejia oBor ca 'injiDi caM JiHinheM ue3Hy.ra h cini.na; MecroM iy*e je ayma ca Oearjiaciie cpehe cbc Oo.tm h MTibe na uac ocraHH.ia. Kjnmajia ca necMOM n>eHnx Ma,inx mama aieoMe JKejba, c]>ehe ii Auia/iocra Bpeae necMe ’ieJKibe kojom Miq»icaiiie UBohe u £>JiiiicTaxy opaiie MecenHiie đcjie. . Eboj onycTii rpane, oyim;c, Berap, BpoMe Mojoj ;iyuin cnoBC, rpy 5 ocra, jkmbot, Jby,hh h ko sna ^a Jin hc inca^ Burne c’ jiuuiIicm MJia.no cyime MohH ciione ;ia npođynii... JOB. P. BoiliKOBMti: G7CPET Bujia ch OBe/ica, i;ao Jby6iiiiima , jjr'iC/Kan cn upom.ia ,ipara noiapaj^iene. Ox Kaioo cc ^,irncraxy ■rajia TrJoje.?eiie, — TBoje puh upne, a Čjh] TaKBC cy Th pyjirc ycHe npara GiiJie. Be3 pehu, Cc3 ocMexa, Kao can Jienore, — nj>oiiuia ch x.naAiio ;ipara, noKpaj Mene u vuKiiJiiia cn paibcno opne it jebati |Mia;ui jkhbot, Koju sa ToGom uene! lfao iioOo, Ka;* je iionpcKaiio KpBJb’ J CARSKOJ JAZBINI. (Iz starih anala). I. Nad Prepolom sa Gradine i Rasna spuštao se prvi sumrak. (Uplakani roditelji razidoše se ku­ ćama kad surovi janičar-baša naredi da orta kre­ ne. Njegov usta hitno izvrši naredbu, a odabaša podviknu da jaiiičari opkole decu. Odvedoše ih u merćez da tamo provedu prvu noć novog ži­ vota, čiji je prvi dan počeo sa toliko plača i crnih jadikovki. I svi su očevi glasno zaplakati i sve su majke na glas zavrištale; pale po zemlji; obgrlile noge janičarskih zabita i samog janičar-baše, — ali svi ovi kao da nisu bili ljudi od krvi i mesa — Grubi za svaki bol i za svaku molbu ostadoše hladni kao ono hladno kamenje sa Gradine, ili Sokoliće za koje priča kaže da su bili neki svatovi — zlikovci. I takvim ljudima biće sada predani toliki životi u želji dočekani i na majčinim grudima odnegovani. I e t o . . . dvadeset i troje djece iz samog Prepola uzeše za janičarski odžak. ..........Pade i mrak. Oko Zadužbinc sve sc stiša. Ostade samo Radovan i Milojka, Gordanovi roditelji, nemogući da se rastanu od onog rnesta gde ih svirepi janičari odvojiše od njihove jedine radosti. Već i zadnji umorni radnici i trudbenici prođoše svojim kućama, zastajkujući da dobace po koju reč utehe ojađenim roditeljima. Ali, videći, valjda, i sami da su njine reči slabe i nemoćne da bi i za slamoicu olakšale tešku rodteljsku žalost, slegnuli bi ramenima i, prigušivši uzdah, odlazili. Dotle ono dvoje kao dve žive okamenotine, nemi i nepomični, mišljahu da im je i dužnost i uteha da ostanu onde gde ih je ukopala roditeljska žalost. Naslonivši glavu na ruke, Radovan je u mi­ slima prebirao svoju skoru prošlost Bio je on još dosta mlad čovek, jedva mu je četrdeset godina. Rano se oženio kao i svi njegovi sugrađani. Ra­ đala mu se samo ženska deca. Jedva, u velikoj želji, rodio mu s c Gordaii, zdrav i jedar đečak. �Bpoj 7 TAJPET. CtpaHa 101. Razvijao se i napredovao kao cvet na rosi i -suncu. svi osećaji otupe, nestane ih, i kad, nakon velikih Posle mu se rodilo još dvoje muških, ali jedan sla­ patnja i muka, postane čoveku sve svejedno. LJ to izgreja mesec. Prvi mu zraci padoše bunjav, a drugi grbav. Gordan im je u toliko na pokojničino lice. Radovan se trže. Učini mu se više bio i uteha i uzdanica. I gle sad! Današnji dan, jednim jedinim za­ da je Milojka živa, jer on jasno vide da oko njenih mahom, neumoljivim kao smrt, odnese im sv e to! usana počiva blaženi osmeh. — Milojka!. . . Milojka!.. . . — viknu kao I njihov će Gordian sad postati janičar, izdajica, izrod koji jednog dana u svo/joj zaslepljenosti može izbezumljen od radosti nagnuvši se nada nju. Njegov glas i jeknu i odjeknu pa se izgubi nesopstvenom rukom ubiti svoje roditelje! Radovan jeknu na sav glas užasnut pred tom' gde daleko, a Milojkin osmeh ostade kao i pre. — Umrla je! — reče očajno Radovan kome crnom slikom, pa opet ostade nem i nepomičan kao i ona koju kao da je materinski bol sledio i, utrnu i zadnja nada. »Umrla je srećna, sanjajući sreću i ljubeći pretvorio u kamen. — Milojka.. . Milojka! — najzad polako svoga Gordana!« Pođoše mu suze na 'Oči pa se islediše negde viknu Radovan držeći još glavu u rukama. u srcu, • Milojka ne pusti glasa. Stojeći tako nad lesom svoje žene u Rado»Sanja o negdašnjoj našoj s r e ć i!. . . reče u - vanu kao da se najednom sve prevmu. Gledajući sebi Radovan. »Neka j e. . . neka jo š!.. . Ko bi je mogao sad u ozareno lice svoga dragog mrtvaca on kao da istrgnuti iz tih lepih sn o v a !. . . Neka sanja . . to čitaše meku srećnu priču koja se ipak tako tužno je slatko!« — I tu Radovan priguši uzidah pa po­ svršava. Osmeh njegove žene odvede ga u mi­ slima njihovom sinu. Pomisao da ga je zanavek novo otoou (U sumorne' misli. Prošla su već dva časa oo sumraka. S ve je _jzgubio potrese ćelo Rađovanovo biće i uzbudi bilo tiho samo je nedaleko od1njih žuborila Mile- svaki osećaj u njemu.. Pomisao da zbog toga leži ševka. Na jednom, kao da g j probudineki zloko^ njegova žena mrtva, kao da mu prevrnu mozak. ban glas, naglo se trže Radovan. Podigavši glavu, Krv mu silno udari u glavu. Njegove slepočnice on se najpre začudi, ne znajući ni gde se nalazi, kao da htedoše prsnuti. Oči mu silno zasvetleše. ni zašto je tu. Napolacsuludo pogleda .nekoliko puta On pogleda u pravcu merćeza pa kao izbezumljen oko sebe. Spazivši siluetu__§vojje žene, trže se i 11 viknu: — Izbaviću ga, ili ću ga udaviti svojom ru­ prvi mah prepade, ali brzo dođe sebi. Sad je opet bio na čisto sa svim. Duboko uzdahnu i diže se. kom!. . . Izbaviću ga ili ću i ja poginuti! I sa tim rečima, stisnutih pesnica, odjuri Ra­ — Milojka!. . . Milojka!.. . Ust ani ! . . . Ajdovan preko dugog mosta na Mileševci da se iz­ demo . . . nema vajde! gubi u senkama visokih topola. • Milojka ni sad ne pusti glash. O ' »Poluđeće, tako mi Boga!« :— pomisli u sebi II. Radovan. I prepade se od te misli pa priđe k njoj. Radovan je sada više ličio luđaku nego čo­ Prođrma- je za rame i viknu nešto jače: veku zdravog razuma koji zna šta hoće. Ući u — Milojka! — Hteđe još nešto' da kaže, ali stan gde janičari drže decu svakojako je zdra­ užasa! Na njegovo drmanje Milojka se sruši kao voj pameti nemoguće, jer oteti nešto iz janičarkakva klada. Sav prestrašen skoči Radovan k skih ruku isto je toliko koliko baciti se medu ti­ njoj, uze je za rame 1 kad joj podmetnu ruku pod grove pa iz njihovih šapa istrgnuti plen. glavu da je podigne, oseti da je hladna. Ni sam ne znajući kako ide, ali voden in­ — Mrtva je! — viknu sav užasnut Radovan stinktom, ili nekom drugom silom, Radovan se pa mu se zaledi i reč u grlu i svi živci pred no­ u čas nađe pred merćezom. Viđevši se u neposred­ vim užasom i novom nesrećom. noj blizini te zgrade, taj napola ludi čovek naglo - A deca? . . . A sirotinja? . . . A siročad? . . . zastade. Instinkt mu je nešto naložio i on promeni Sta će Gordan kad sutra dozna da je srce njegove taktiku. Urnesto da jednim suludim naletom uskoči dobre majke prepuklo za nijim?. . . A šta će on, preko straže u janičarski stan, on se za tili čas Radovan, muž i otac sa ostalom siročadi? nađe na zemlji. Koristeći se gustom pomrčinom U ovaj čas nije znao šta je teže. Svesnost da i puzeći oprezno i mučki, a čas po čas osluškujući, je sada potpuno sam u ovoj noći i na ovakvom došudja se neposredno do stražara, koji sa puškom mestu sa jedinim mrtvacem, sledi u njemu i zadlnju o ramenu čuvaše ulaz. Sa pobočne strane mer­ kapou krvi. Najzad, kao da se malo prlbra, spu­ ćeza stajao je takođe po jediari jamčar-nabedžija, stit je na zemlju. Ostade tako u čudnom stanju kad pogledajući samo kad-kad na prozore. �CtpaHa 102. »FAjpet« fepoj 1 Radovan ostade nekoliko časaka ležeći iza čvrsto u naručju. Međutim ona dvojica janičara, leđa janičara. Pogleda levo i desno pa kad se stra- spazivši kako neka prilika istrča iz merćeza, nažar okrenu ulazu on skoci sa zemlje i kao divlja dadoše viku. Za čas se stvori paklena galama i zver baci se na nj. Iznenađenom janičara ispade njih đvadteset jurinu za Radovanom pošto vi dese paška boju Radovan jednom rukom prihvati a svoga zadavljenog druga. Sad su bili načisto s drugom »tište usta svojoj žrtvi dok ga težinom tim dla se radi o drskoj otmici. svoga tela ne smlavi. Za tren oka oba se nađoše Očajni strah obuze Radovana. Ne radi sebe na zemlji. I kao što je sve to učinio munjevitom i svoga života, nego radi sudbine svoga deteta. brzinom tako mu isto sad steže obama rukama Znao je da će pucati, a kako mu je Gordan u na­ grlo da janičair ne može ni glasa pustiti'. Nekoliko ručju m ože ga i ta nesreća snaći da pre zgode trzaja i stražar je bio mrtav. Sa divljačkom ra­ dete nego njega. Za ijedan trenutak hiljadu raznih došću a lakoćom jednoga pantera odskoči Rado­ misli prođe izmučenim mozgom Radova nov im. van pa zderavši sa svoje žrtve gunj hitro ga na­ Najzadi, znajući kakva će sudbina snaći njegovog vuče na se. Zatim stavi njegov bauk sebi na glavu. sina, ako on pogine, otac, Gordanov rođeni otac, Sad ispravi: janičara, podupre ga .puškom pa se u jednom času pođe da svojim rukama zadavi oprezno uvuče u merćez. sina, da v iše nikad ne padne janičarskih šaka. Mrak u hodniku omogući Radovanu da se, Njegova je uobrazilja živo radila i pre nego što osluškujući, došuJja tamo gde su bili smešteni naj­ to učini vide jasnu sliku: sina mrtvog? Tu se mlađi jamičari. U velikoj sobi, nastrtoj slamam, . zgrozi i zadrhta celim telom pa kajući s e za takve ležali su deca. Neka su već bila savladana snom rriislTT'pritište jedan dug poljubac na si novije čelo. i dugim plaćom, dok druga još jecahu. To je bio oproštajni poljubac: — janičarski kun­ Kad ovaj čudni uskok uđe zastade iskola­ dak učinio je svoje! čenih očiju. Na njegovu“-sroću odabaša je upravo Radovan se zanese, posrnu i pade zajedno tada bio na zajedničkoj večeri sa ostalim janičarima. Radovan potraži očima psina. I odmah ga s detetom. spazi. Gordan je sedeo u vrh sobe naslonjen na Gor.dlain je već bio u nesvestid. Kad je došao zid. Izmoren plačem i jecanjem tek što nije za- sebi, bio je .opet u janičanskoj jazbini, spao, t_ . . . . . mu -e jjjjo s ocem njje znao, ali je bio Kao bačen tetivom, Radovan se u čas stvori |vesan da ga više nikad neće viđeti. kraj svoga sina, pograbi ga i jumu s njime put Tako je i -bik)'. Dok mu je majka ležala .ispru­ izlaza. Ostala deca, čuvši šum, trgoše se, a Gor­ dan, pošto ga pređe prvi strah od iznenađenja, i žena na travi kraj Zadužbime dotle, je njegov otac razmrskane lobanje i probodenog srca, strmo­ videvši da je u naručju svoga oca, sav srećan glavljen ležao u r e d MMeševki. Njeni su bistri vali ciknu: snosili krv oca-mučenika do u valove Zelene Vode. — Oče slatki, a gde mi je majka?! Tamo je ona utonula u pesrnu jadikovku jednog — P st! — ućutka g a Radovan. Kako je nečujno ušao tako je i došao do iz­ celog N arod a.. . Vladislav Tmuša. laza. Sav srećan jurnu on kroz noć, držeći dete cpncKA EnonEJA C (J»paimycKor: Tenepaji JKuBaH J. P a h k o b h h. — 1915.— 12. Koa Ecafl Harne. Beh je 17. neueMifiaip. Beh je 5 aaua on Kan caM na/nycTHO Cnanap. . . 5 mana m paum or. ny ia iipemo ©one, djiaia h MOMiBapa h oa Bpeeie jane ojiyje. . . He6o oBora jyrpa je nuBHO. TeuiKH o&JiauH ca khiiiom cy 'irpouiJiH h immeHainHO noja|BJbyje ce Bpx Mopcue očajie. Mope mh H3ivie/i,a hcto Tarco Turamo Kao HeOo u Taw na-nemo narjiena Kao na oho Ha Mopa M3Jia3H ih na ce ca CTpaue ne>H>e Ha jenan 6pe/icyjbaK h OCTpBO, meoaiio ca MOpCKOM 06 a,TOM JenHOM yCKOM TpaKOM, TIpa’ioM, KojH je caB 6eo non 3pan,n\ta cyHU)a. J ohi on IIlHjaiia ja oa.M ©nbao onpoMamne Jiorope nocTaiiJbonc no iiojhy. . . Ohh cy <ih,tih mopran ii: e ora- HHU,e, aKo HHcy y3 nyr mopebaiiH MHTpa.ibCSH rum Kyne ca luviuKaMa. . . To je riHBaic CpCa . .. }Ka;iocna xpafjipa (BojcKa. . . OIbh iiiojuHHH cana oa cnpoMauiHOM cnpeMOM HiMa.aH cy Tiar.nen Oenair... Ha upajy nocjie^H>er rajiaca je,ina on h>hxobhx CTpa/Ka ca HoateM na nyimm 8aycTiBH Hac. rioTpoftno je OBne noKa3aTH cBoje HcnpaBe h na 0h ce Momo na-ibe HhH (MopaJio je na ce n.pena ORoje opy;icje. nyr, noTOM ionyuiTa ce u hhhh jenaH nacun H3wehy Mopa u iMO'iiiapH. . . To je nocjieniba erama h ja Hajsan crrynaM y ^pan, mpecTOHjrny h cenHurre Ecan nauie. �fcpoj fr. X AJPET« Ilo TJiaBHoj yH,'inH h oOjihvrh>h<m y,;iHMHii,aMa Tncita ce .miapeiia roiMHJia cacraiubeHa fiohnHOM oa Op6a, o<|)HUHpa, BojHHica m rpahana. CaMo no hokh acicep itao h iiiojTHii.Hja ey noA opy>KjeiM... Bapoui y IlpKOC MyAH015aTe iKHBaXHOCTH je MHpIia. Ila Hiiait Bpeftie je kphthmho . . . Taioo caM Oap onasHO y Toicy iipBHx noceTa, Koja caai yii«HHO ... Cpiicicn uMHHHCTap najiasHO je Aa je cHTyau,Hja HCHaAiie>KHa; inpeACTaiBHBic .HTajinje je hcto aauo iiecHMHCTa, iMa Aa je to roBopHO npjio xjiaAHorJpBHO. ByrapH HanpeAyjy, y CTBapH. . . Ohm cy ceh upe a EjuOacanoM, rAe iCpćH — ocTaun THMO'fue Bojane — ne iMory Aa hx 3aycTaBe, jep cy h>hxobh tohobh 0e3 MyHiru,Hje. . . .Harne,' EjioacaH »Hje AaJte Hero ca\ro 2 AaHa iMapiua oa /(pana. * IlojaBJbyje će jeAan ayTOMo0m, hjto 'ihhh OBAe Kao jeAan aHaxpoHH3aM, KojH t65kh oaB 3axyKTOH HeKaAaiuH>eM ncnyiriieHOM nyTy crape Typcne TBpAHH>e, oa iooje HHuua Apyro »nje ociajio Hero oa.\io je/jjaH iBejiMKH oha y nojia iiopymeH. To je EcaA Hama, noja iHAe y HTatiHja hoko ho-_ cjiaHCTBo, OAaiwie ja hojitohm . . . Ca npBeiiHM (ftefcioM na rjia'BM, cnoRojHO cca« y kojihMa, MHpaH h HaonejaH on OAroBopH Ha inooApaB jtojh caM .\iy pyivOM iijJh npoJia3y i. yiHHMo. <j ^ ( To je Taj HOBeK, icoMe mh cbh* OpOH, <l>paHuy3H, EuroieBH, PycH h Heyrpa-JiHH, ijiaiioim BojHHx MHOHja, Kao h HjiaHOBH HpBeHor Kpara, Ayryjeaio, mTO hhomo najiH y pyite AvcTpo-HeMUHMa h- ByrapHMa... Hd< h 'oaMO meMy eaxBajiHH omo mh h xHJbaAe oa[ iiHKa iGea opy>Kja juto omo imotjih ah upereno cy; ApOaHHjy, Gap kojihko TpjiHKo Ha MHpy. . . ApGai Telimo iiipHCTyna'iHy h AHBJby sa CBe cTpamie J1HKO iBeKOBa. Ca KaKBOM je HapojmjoM oh AOHiao. Aa HooraBH peA Meby obhm ahib.ibhm luieMeHHiMa, jom jy>ie HeyKpoTH]i3BM. . . Ca kakbhm ijyAOiM je oh ycneo, :ta H6KOJIHKO Mecepn, a& AHCHHnjniHyje OBy HeicyjiTypny pacy, Jiojoj HHje HMiionoBajia cBojHHa Apyrnx H IvOjH cy HaBHKJIH Ha KpaJ)y • • . KOjH HHCy BHa.IH HH uiTa iipHiiaAa Bory, a mTa H apy. . . Koa Kojnx je Kpalja cMaTpaHa Kao npHpoAHO ripaBo, juto ohh HHcy aviaTpaJiH 3a rpex. . . Kano je Haj3aA oh yciieo Aa caBJiaAa iioa -iiphthckom CBoje iBorne ApHajTe h Aa c.aoMHje ibHXOB OTBopeH ii CTaJiaH omop iipooiHB CBera ayTopHreTa, i^ojn hm ce hhhh, 3aHCTa je TiyAHo. * CyTpa AaH, no lmo^i AOJiacny y JIpaM jacno caM ce y iia.iiaTH ApJKaane ynpaiBe. . . To je najiara rAe je HpHHu, B h a, 3a BpoMe .meroee KpaTKe h OMeuiHe anaAaBHiie, HHCTaJiHpao OBojy npecTOHHu,y. Hhm caM npomao CTpa;Ky, Koja je Omna Bp.io oirpe3Ha, jeAaH oa ibhx OAMax je oo3bohho . . . nojanjbyje ce 12 aoKepa, iMjfsiiKa EcaA 'najme, iicojH iroHHmy Aa CBHpajy y HHCTpy’MeHTe >6jiexaHe... To je yp.nHname. nape a Ayn.ne Haopy5Kafle crpajne ao 3y6a, ja ca\i HnaK Oes TeuiKoha ymao h eno Me Beh npeA jeAHHM MajiHM HOBeKOM, OKpyrJlHM H HeMHpUHM, KOj'H HHje HHiura Apyro Hero pe'in h Jby0a3Hocr, ca HpBenHM (t>ecoM Ha rjiaBH. . . To je r. CTaBpo OraBpy, Ha 'injoj BHOHT-KapTH HHiiie: npBH AparoMaH IberoBe EKcejienunje npeAceAHHita ApOaHHje. HeKOjmKo (MHHjnra AOHHHje, ja caiM neh ymao koa nanio itojn mh je npy<KHo pyny. ćtpaH a 103. Ose iUito je OKpysKHiiwio iiainy Har.ieAaio mh je cmouiho . . . Moj yTHoaic iiooreneHo no'ieo je Aa ce Mona, y kojihno caiM unuie Ono y H>eroBOM npHcycTBy. EoaA ITaiina, Ov>y»ieH eBponcKH, y jeAHOM aiqx>ctom JioBa’iKOM KOCTHMy, n.irjieAame MH lsncoKor pocra h mpeACTOBJbauie jeAHy CHasKHy GHcry. Teu, ano je iipemao 40 roAHHa. Kpa-TKH OpKoisn, ca jeAHOM upnoM npyra\i npeno jihha, Koja ra Hcraname Kao eHepruBHor. IberoBe omh MMOJie cy npaB nor.ieA, cnrypan h Te/Kan. OBe Ha H>eMy OAaiBame MOBOKa cnavKHa h . hhTe.THreHTTHa. IIpHMHO iMe y jeAHOM cajioHy crojia Haj'iHcrajer papcKor. . . <J)ai6pHKauHja OenKa, jep npeAcevtHHK ApOamije Geme y HeKaAamiboj naJiaTH IlpHHpa Bhah, rAe je naimao CBy hhcro-iaiKHj,y HanyuiTeHy oa onor cMeiUHor BHOo’iaHCTBa. EcaA Hama, ca jeAHHM cpa &mhmm h i i pocra m recTOM nppyAH m h jeAHy <J)OTeJby. Oh ceAe Ha Apyry h sa BpoMe pejie Moje ayAHjeHpHje, oh je ce Hrpao ca jeAHHM jnopibOHOM, KojH je "iecTo HaMeiirrao Ao MeHe ■fe CKHAaO. j y OAMax y no’ieTK.y Moj caroBopuHK, KojH touiko roBopH (f>paHnycKH, H>a.aehH uito He ona AoGpo, pene m m : »Ja MHoro ibojihm <I>paHHyoKy, jbyf)JbeHy napHjy h .HajMHJiHjy oa nejior cBera, Te cBann ahh mojihm Bora Aa moj noAapH noGeAy, moj h ibchhm Ca.BeoHH- iiHMa«. HncaM 'Morao Aa AOBOJbHO H 3 pasHM \10jy oaAHB- jbeHOCT m Moje nytyiH>e 3a Mnp, ca kojhm je oh BJia'.pOaHHjH, y M0MeHrry, KaA je CBa Eopona 0H.aa iPaTpn h y KipBH. Mhm caiM ra ca obhm OAymaBHO. je Aa mh npH'ia jeAHy eiiH30Ay y Toj Temuoj »ryBep«ep Kpoje, jeAaH oa mo |h x pohana, H3Bectho Me je jeAHor jyTpa, HeMa hh 3 Mecena oa rora AoGa, Kano ce 5000 iiooymeHHKa cKynH.no y napomH, rAe cy penmjiH Aa aieHe yfiHjy h hotom cy ce KpeiryjiH hi m p m 13a /Ip a n . . . »Bhto je Aocra onacHO. . . Be 3 onoramema ja caM ce KpeHyo oa Kpojy h TaMo caM aiHoro nonopno, BHKao, recTHK,y.!mpao (EcaA nama AH3 ame h cnymiame rjiac) h HajoaA, obh HenpnjaTejbH nocTajin cy aiojii oa'BeoHHAH. Ohh cy Ohjih AoOpo naopyvKaHH 11 iirpnHpeMJbeHH, ah 6 h mreTa Ghjio Aa hx 'ioneic He hckopucTH h .ja can hx OAMax nocjiao oa aioj pa>iyH a& cc Gope inpoTHB APyrnx no6ymeHHKa«. IberoB jacaH OMex oupraBame ce Ha meroBOM .iHiiy H oh aaopinH: »Tai;o je BHiue nyTa Ghjio h MHorH, kojh cy jy'ie Gh.ih 'Mojn HeiipnjaTemn, Aanac cy Mojn aciiopn«. * EcaA nam a ca cbhm opAanHO h \mpHO iipoAy>K‘H0 je ca iMhom Aa paarciBapa. Ja My pencox i;ai;By G.iaroAapHOCT jm©My Ayryjy OpOn-H cbh Apyrn Oaneoirniui, 3a OBaKaiB MHp y jeAHoj oeMJbH noja je yBeic Om a iieMHpHa. PfepaoHTo JiHpe EcaA Harne nocmio je O3 0 hjbho . Oh m h OAroBopn, aok je woj Tjroian r. CneHhonyjio, AparonaH Hauier nocJiaHeTBa y JIpa'iy to c.jiymao, ja to HHHHM no CBCjoj .BOJbH. Beo OBaKe je cyMme, Aa OBaj ’ioBeK, Kojn h m a naoru h 0 p 3 rjrac, ca cHan?HHiM recnoM, eHeprhhhhm o'iHMa, a a je KaA-KaA Mopao ona/KHHje Aa ynorpeOH .nyKaBCTBO h ii?eTmHHy, Aa Oh iiocTHrao onoj u,HJb. . . To je MO/Ke Ohth HeKaA Omo u oABpaTHo, a.nn Oh .to je y oAOpami CBera Oma. �T A J P E T« OrpaHa 104. Blune iiiyTa noiiaBJbao je nwe liainer renepajrnCHMa. E c» a Hama roBopno je o /lćotj)py. H Moj TyMa>i hohobho mh je, iura je on poicao. llouiTO je iiypa3iio oBoje AHBJbeme, Roje on raju npe.wa renepaJiHC]fMycy n meroBiiM ^e-niMa u inoniTo je H3Heo noOeAy na Mapim, icojy on Ha3m>a »BejiHKa noOe^a OaBeennKa«, AOAao je: »žKo4>p KOMaH^yje BojcicoM je^ne aoMJbe, r^e njja^a je/piHCTBO n OpaTCTBO; ja naic narnao ctiM ce y jednoj oomjbh ca^a, Roja je noAeibeHa, r c e jeAHa nojiOHnna ^pacn AycTpoyrapoKe, aok Apyra naionnna Typcice. . . J a ce najiaanM ycaMJbeH, oa n^ejana n iinTCHipijaMa Roje cy caoBHM paajnnnTe. . . Ja oa\i n.\iao mhopo MyKe Aa OyAeM npusijten y nenoj Apoannjn h nnaic ja caM nx cnojno...« JeAna HnjaHca noHOca 3ana 3iiJia ce y rjiacy E cia Ilaine. IberoB ayropnTeT Aanac ce innpn 3ancTa no pejioj ApOaHnjn, oa Cna^pa Ha ceBepy, ao Bajioiie na jy ry . . . y ynyTpamibocTH 3QMJbe, no njiannnaMa TaRO 5HCTO OH je 3 Hao h yMeo Aa iioA’Bprne csojoj Hojbii .unora njienena. MnpHAHTn n>eMy cy nocjiyniHH. OBe coiic B a ponm: Kpoja, Tnpana, EjiOacaH, BepaT noA ynpa£^M , cy JbyAH, Roja cy ibeMy OAarai. IBerona rBo^Aena pyica 3Haia je Aa casjiaAa CBe noOyH>emtKe. Oh je ibiina OAy3eo ifanxoBo opyiKje. Hape^no. je Aa ce očece miixobh metpoBH. TonoBii KojHMa cy ipyne AaHac naopy>KaHe, to cy hcth ohh tohobh icojn cy npe lcpancor BpeMena onca^HBajni l i p n j a BnAa n npnHyAHJiii ra Aa na^e RyicaBHO cicjiOHHjHTe Ha jeAnoj la r n ' Spoj 7. iiehnna meroBiu acicopa jecre na yuyTpauubocTH ApOannje icojn HMajy nor.uen yro^an, Mopa ce npnonaTU. l ’aTHHun y ^yurn n oahh'jieh cTpe.'mn ohh HAiajy ocn.M rora je^no iipeniipame CMprn. ' TaKiea noj cica, r^e je nehnna nema^nja, tok aico ce bhah no Henn KomaiiiiK, nnje imaic cHura aa irpeaiipame. .....' : IIoBpx CBera Tora IIpeAce^innc ApOannje Mftta npecTii/K 0yAe meci), jep je ij k ih BOjmRe ^aNinjinje T o iiT a H , jcAiie OA najcTapnjnx nei<aAaibnx ocnuBa’ia na ^^A aJinor AoOa, koju cy yBeic AOMHiinpajui y ApOamijn. lipu tom on je HHTejmreirraH •’roucK, npeAaH oi jaic, icojn 311a AoOpo pira xone. * I-iaA can xTeo Aa iiobeM h oABojHM ce oa ii>era, y tom MOMeiiTy MeTiiyo je pyny na Moje pane n ynoBopno Me je Aa norJieAan icpo3 npoaop canona, Roju rjieAa Ha Mope: »IlorJieAajTe, pene mh, iberoBa pyica noRasa mh y i;pnđranHniTy 4 jeApeibane apOanoice, nnje ce caMo lcaTapRe HOMajbaxy... IlorJieAajTe, to je (juiOTa aycTpoyrapcita, Roja je Aonuia Aa hx hotohh, H.\ia le m a n a . . . Ii Tpyne Byrapoice, y tom •MOMeiiTy Mai>uiyjy Ha EjioacaH. . . Gbh anapn Apncaiba raicy motjih Aa ocTany 0 e3 OAroBopa c Moje cipaHe. . . IlocJieAH>H \ y r crerocMo jeAaH ApyrOM pyny ii EcaA Ilania 3aRjbynH obhm penirMa: »Ma omu Aa HacTynH, ja hy ocrara nepan neroop^Oj AHTaHIH«. (CjTpa aaH nocjie narner pa3POBopa 10. inepeMOpa, ibcronit acacepii 3aTBopiuiH cy ornpaBitHuta nocJiOBa AycTpoyrapcKC h npeflCTaBHMica ByrapoKe, koju cy flouie (5n.au y Apa.'iy. Oku Ila nnaR, cnore ca Kojmia pacnojaace EoaA lcyjl6H.au j-Rpuaiiu y jcAny Heyrpajiny jiaiby, je^ny aMep.uuaucKy Hama cy Aocia MaJioOp^»jHe: 4— 5000 JbyAii, Kaacy upcTapimy, Koja ce iiajiaaujia y iipiicTaminiTj-. EcaA nama, IIpeACeAHUK ApCaunje 21. AeneMOpa ac(1>kjeAini, aor 8000 JbyAH nna obhx Aj»yrnx. . . Epoj, OBAe 3aBHcaH je cano oa noBn;a. . . EcaA Hama kaa JtiiTUBiio -ce H3jacHuo 3a 'IeTBopny AHTaHTy h oCjamio paT 0h cano XTeo h icaa Oh ibeBone ^nmaHcnje to aobbo- Ay«yrpoyrapcicoj ii ByrapoKoj. jbaeane, Morao Oh cyrpa HMaTH 30 .000 . (IlacTaHHhe ce). KpcTapm p. v "r JKf i SL AxMeA Pe({)HK: COKO.IOBHTi (npeBeo c Typcocor: M- P. ^ejiHh). (HacTanaR) noTpomma auaTa h cpeOpa y 3 aHaT.‘injoice lmpabeBHHe OHJia je noAi-.prnjra naA86py. 1Sap-umiHjcicnH03JiaTapcRH ecila(J) CTaMOojicRH icaAnja je iiajBimie Apacao noA OBojHM na/viopoM h to 30or Haicama211a) ii icmuroBesana icojn cy onaj BapaR (no3JiaTy) Tpoiim.m. BjiaTHH jihctobh y obo A<>0 a npaBJbenH cy no joahom uehen h OApebeHOM RaJiyny. J gaho Tecie OnaiCBHX 3JiaTHHx Bapana ruiahajio ce je no neTHaeoT 3JiaTnMica, a Tecre ope0peirax Bapana no neT BJiaTiimca. ^omaBajio ce je, Aa cy BapaiciHje npaBH.un Mame ejiarac jmcroBe a npoAanajm hx no oicynjby ipijeHy na Oh c Tora noHecrajio 3JiaTa h papcicn naRamn (cjimcapn) ne Oh HMajiH noTpeOnor MaTcpnjajia. Hapoicn AHisan je n TOMe aocrohho. OApebeHo je Ghjio, Aa cbuich impaicMHja HMa OBane noAejbc no neropn TecTeia napaica npeAara CBOMe jHl)HT-0 auiH, oAamie cy ce noAMiipn- iĐa.aH napcKH Haicaunr. HaB03 oBor 3JiaT,nor Bajiaica 0ho je saGpamen h to, Aa ce H3 jeAiior 3Jia'nnuca H3BaAH mirne oa 'ierapn Tccrera 3.!iaTiiiix jincTOBa. HaA3op naA paAOM ecna(J>a obhx 3JiaTirax JincTOBa mpiimo je h iiaRam-Oama. Kyjyin,iHje iinjecy CMjejm npoAaBaiii cpeOpo 0 e3 ApnanBiior ncHra, iihth CKyiiJbe oa Tpn aR'ie no Apany. Ajni h nopeA Tora Aemanajio ce je, Aa je cpeOpo npoAaiiauo no AeceT h ABaHaecT aicm na ApaM. CTaMOojicKir npoH3BOAH npoAaBaHH cy BehHiroM no OeancTeHHMa a iiajBajiainju OesncTeH Onjame TaAa onaj y OaMOoJiy. Be3HCTeira Onjaxy rjiaBHH neinpH TprouHiie a 0 e3HCTeiicRH faexaja Morpno je, Aa ociiailni h TenajiH ne On BpmHJiH npeBape. II CTaMOojioicH acaAnja CTajmo je naA3Hpao paA h npoMeT y 0e3HCTCiiHMa h OApeljHBao ctajine pnjene pooH. nocjbeAH»Hx roAHiia OoROJiocnha mehep y Ha211 a) UpTa’tn, Koju mapajy (Jmne HHHniijaJie u opiraMCiiTC parpaAy Onjame cico'mo oa ABaAeceT — TpHAeceT aicnn no KibuniMa, (JiepMaHiiMa « t. a. ITp. npeB. no orh, na ’ieTpAcccT h neT ao n©AeceT aRTH. Oran- �Gojickh KaAnja je to OAMax eaOpaimo. 3 BanHine Tance iittha, xpaiie u poGe Gujie cy ooHa'iene y iiapo'iHTHM KibnraMa — mjeiioBiuiAHMa. TaMO je, na npnMjop, Ghjio oaiiaTeno: l toh »iioTiiyuo ojiame« mamine 35 ajraTiiHKa, l Mjepa Apua 8—10 an'iH h t. a- A jih one OApe^eiie ucjene mijecy Gmie CByAa jeAHane. Ha H»ie to UHjene HHjecy Gane ncrre a a one ynyxap rpaACKHX GeAeMOBa Kao h ea one Ban oishx. nouiTo ecnaipH, icojH cy c pa^itaMa Ghjih GJiH3y Mopcite oGane, nujecv HMaJiii BejiHitnx TponiKOBa oko npeB03a poGe, to je h AHjeua H>HXODoj poGn Gmia Hourra HH/Ka 04 AujeHe paGn ohhx y u,eHTpy rpaAa. OraMGojicKa TproBHHa h by-npyAH 3a upujeMe CoKOJiauB^a Ghjih cy y jeepejcKHM >pyKaMa. H3rjieAa, Aa joui Ta^a Jacmj) Hac-Hja h JeBpejno Kupa Gnjaxy iiOTiiyHO yi30J]H y icBoje pyne obc byMPyRe- Cea 110cjiyra na byMpyu,HMa oacTojajia ce je TaKobe oa camhx JeBpeja, uito je mhoitlm TproapaMa na 4a.n0 y 04 H. JeBpejcna Kopyiiu,Hja Bpjio je uiTeTHO AjeJioBaaa Ha Tpro>Bii,e u TproBHHy, 36or uera cy ce obh jk&jhjih rsapciiOMe AHBaHy: »Aa cy HajBehiLU AHjejioM 30Kyimii iipHCTaHHiHT'i, i)yMpyKa h ocTajiora. JeBpeju Aa m i ja h cBa nocjiyra jeiipejona iuito obc imaocu uiictv Bjepu h HcjiaMy« na oy Tpa5KH{iH, «a ce Tpiie y'iuuii Kpaj. llocjiHje omp m iCoKOJioB^ha obo omnouO oraine H3a3HBajio je h noGyHe, ajiH Hiian Ghji^ nenor pe.Aa Ha j)yMpyi*KMa. BjiacT je BOAHJia Gpnry Aa JjaKyumibyMpyiia He uajiJiahyjy Bumy H,apuHy i m ihto je iipoimcaua, He Hanoce uiTeTy npojia3HHHliM,a, Aa cipaue jiabe GyAy ' nperJieAaiBaiie y rajmnojby h Aa ce ne h3hocii poGa ’inj'H je H3B03 Gho 3a 6paH>eH. U,apniia je liaiuiaiiHBaHa no poGn Koja ce yB03H.cAno je oa Kora oiuia Han.nahena mhmo iipoiiuc BHUia papirna, 3a onnehenor ?proajpa iKaJiHO ce je nocjiaHHK Apncace miju je ouiTeheHH Gho noAaHHK. Y »OcMairmjcKOM 3 akonuKy« papnHa je Gnjia na oBanno ao cnTuupa Ta4110 OApeljeHa. Ha npuMjep, no osoMe 3 aK0HHKy Ghjio je OApebeno Aa ce iianjiara Ha KOJia JiyKa nerupn anue, Ha KOJia puOe ocaM anun, Ha nojia nnipHH’ia ođaM anuu, Ha toBap panor Bofca jeAPy aKuy, na TOBap cykHa, najiyKa HjiH ojioBa ABiije anue, »2 % amie na poGy Kđja AOJiasn H3 Bjiauine HJiH /IjGpoBHHKa a oa KOJia AacKe HMao ce y3era jeAan KOMaA.«212) TproBauna npaBa Gnjia cy noniTHiBaHa. BmsaJio je Bpjio Miioro cjiyuajeBa Aa cy jeH>H4apH, apanii orHaira, peGcijuje h Tonmije OTBapajiH Ayhane n iproBa.JiH. Heitn cy H3Meby obhx onjiepnjoKii jecjmiuo icyHOBajiH H3 Jiaba Bofa.e n ocrajio na Gh to Kaomije no CKynoj piijeiui npoAaBa-TH. KaA Gh oa obhx eoain})ckh hexaja 3axTujeffiao Aa 11 ohh Kao h xproBu,H yA0 BOJbe AyHvHOCTHMa npena BJiacra »ohh Gh ce H3roBapajiii, Aa cy cnaxnje na Gh ce h Ha opy;iije OAynpjm«. J l,apcKH AHBaH, Aa 6h to cripnjemuio, aohho je OAJiyny one oaApJKHiie: »Oa caAa ce MojH BojHHHH nehe bhuic MHjeniara y napninjcKe nocjione. Omi neiia ce GaBO oko aBoje BojiiH'iKe npHnpeMe, oko opyjnja h Heica ce oiii)CMajy y cB©My uito. ce oahoch 11a Bojcny h Bojenaibe«. Ajih h aiopeA one OAJiyi<e papcKH AKBaH to h,hxobo TproBaJbe HHje Morao cnpHjeuHTH, na je nocjmje cMpra CoKojioBiiha cyjiTan MypaT III. to aiopao uan h jeAHHM yKa30M TOJiepirpaTH. 21!) 3aicoiniK OcMaaonuha, JiejMaHa). IIp. npeB. ctp. III. COKOJlOBMTi M TyPCKA nO/lMTMKA. 1. nepcnja h a 3HjCKe ApwaBe. H ocju ije Haxn'ieBancKC BojHe, oahoch H3Meby cyjiTa»a (JyjiejMana h nep cu je Ghjih cy lipnjaTCJbCKii. y oBOMe paTy, nopeA cyjn aH a y,ieci(BOBao je h OoKOJioBuh. H oboa p a iy Gho je y toms , uito je E jiita c M np3a, OpaT iiep ciijcitora >maxa TaxMaceGa, yTeuao u,apy Cyjiej.Many. E jn ia c M up3a je naumao y U,!ipiirpa;Jty 11a upjio Aooap npujeM; U apupa X y p e u TUAa OHjaiue jom inuna h oHa My je »noKjioiouia Miioro pyGenime, 3JiaTHHx nocTejbHHx TKamina, npocrajepKe, jacTyKa, 3,naTHirx JKenci;Hx jop ran a h 'iapiuaipa y upujeAHOcm o a Aecer xHJbaAa AJ^caTa«.213) OBaj pa-r 3aBpmen je jeAHHM m h p o b h h m yro®opoM, a Taj je yroBop upBH MupoBiiH yroBop H3Meby Typcite h H epcuje (DGO.1553.). C o K O A o p ii je Gh o aa nojiHTHicy crajn iH x npnjaTejbCKHs OAHOca c nep cu jom h to c Tora, ihto je pa‘Toaaibe c obom Ghjio TeuiKO h 6e3KopHCHO no a p h m b j ' h ' o h je cBe ao Kpaja cBora uaiBOTa iieyMopHo Haciojao Aa onpH-jcHH. cBaKH cyKoG c IlepcnjoM. C Tora jc on yjK»KHO caB onoj TpyA Aa uito Gojbe y ro c ra u nejiu'iaHCTBenuje npuMu nepcujcKor H3ac.iiaiiiiiia Koju je Aomao Aa CejiHMy II. h c c t h t i crynaibe 11a npHjeoTO. IlepcHjcKH m ax TaxMaceG nocJiao je pesanoicor ryBepnepa IH ax K yjiuxaH a ca cbhtom o a XHJbaAy BOjHiiKa y U,apurpaA paAH ,OBora necTHTaiba. nomTO ce je Cejih m y to BpnjeMe iianaaHO y JeApeHH, n p n jc cBera H3BHjemTenH cy K pajiiuiKH CeroBH, Aa H3acjiaiiHKa o TOMe H3®HjecTe. n o CTynaiby Ha Typono aeMJbHniTe OByAa K yA je H3acjiaiiHK npojia3HO, HTiuiaaHo je Ha Hajooji>u AO'ieK h cjajHa npiiMaiba. 4 °mao je y CityTape h k u a je Ha AaJbHHe uor.ieAao Ha CTa-\ioyji, Gho je 3aAHBJbeii Jbe•noTOM Typcue npecTOHHpe. ^oueK y S cK yA a p y Gho je Bpjio cjajaH. MopcKH Tjecuau; Gho je n pe ny ii GauiAapAana — BejiHKHM yoojiiHM Jiabaua. IlocjiaHm ; h iberoBa npaTiba npeuiJia je Ha yKpamenHiM pam uM Jiabana — KiApyraM a. Je ib H ia p ii c y na npHCTaiiHuiTy Gh jih nocTpojeim y Gpojiie peAOBe 3a ao ho k . C b b u,epe.MOHHje npn AO’ieKy OBora nepciijcnora nocJiaHHKa H3BeACHe cy Ha H ajcjairaju Ha’iiiir. II,apnrpaACKH ryBepiiep, n eja jia nama, CMjecmo je H3acjiaiictbo y X a iria p jiH CyjiTan capaje. Toaoe c y ce pebajie. nocjeheHe cy parnije cyjiTaHa CyjiejMaHa h CejucMa h na JiocjberKy H3acjiancTBO je Kpenyjio nyT JeApcue. BpnjeMe je Ghjio Bpjio Jiujeno. tIjjk h o c t iiepeMOiiujanMajcTojm HMao je ibpihhth pyMejiHjcKH GejJiep Gej, nie.MCH A x m c a nama. On je Gho 3aTO napo’iHTO OAaGpaH, jep je Gho Bpjio ({)h h , yrjiabeH h AocjerrjbHB. ICaA ce je cacTao ca ll l a x K y jiH xanoM, OBaj aiy je y noxnajiy TypcKux ©ojHHKa peicao: — B o ra MH o b h m h iBojiiHipi n o CBOjoj OIIpOMH, noxOAy h noHOcy H3ra&Aajy Kao neiiH OBaTOBH. H a iro My je A xn e A n am a OAroBopno: — n, to cy oh h H ora BojmiAH icojH c y T a p jiu X a n a c MajiAHpana Kao MJiaAy AOBejm. y JeApeHH He Gnjame TaAa cano iie p c u jc ia i nocjiaHHK. B hjio h x je ca c b h x CTpana, Aa CcurnMy nec m ia j y CTyname Ha npnjecTo. G okojiobh K je cjun Ta HsacJiaHCTBa npunao, yromha/Bao h uacm o. Oh je npHMHo h nepcHjcKor nocJiainnia K oju ra je OBaKO OCJIOBHO: 22. (3a-Koiim CyjiTana Cy21S) neneBiija cb. I., crp. 2G9. ITp. npeBu �>r A J P ET« Drpana 106. »Iberoiio ne.ra'iaiiCTBO 3aiioiiHje^a, ;i,a bom oa mera H3py*iHM cyBepeiic8CH nKttApaB u (liarocJiOB 3a to, jep ere h iBH <M.m cyiBepeHH cTapoora h hooh.th CTe (•viiiepeHv BiiacT Kao iieBaiBircan injiaAap /iok je menoM B.iaciiHKy npnjecTOJba unjeoTe iipe;ia»TH. Moj rociio^ap (b&m jiopylJyje: »Heica th je OBHjeTao of»pa3 na oOaABft oimjera. Th ch to b6.ihko Aje.io y cpeA HeripnjarejbcKe 3e.\ime c yciijexo.M ao Kpaja miiBeo. Bejra'iaiHCTBeno ch ca>iynao 'iacr Bjepe h papcima. Hcica th je aa to OBeBHiiiHiH Bor yiBHjeK na homoKh ! A Mioj Be.uHicH npabefl 3ayaehe ce 3a Te na onoaie orajeTv. a bp.ihkh jynan h »BoiKHjH JlaB« AJiHja OBy;ta he th na iiOMOhH <3hth.«» JJoAao je T0.\ie jom 11 OBe pnjeMH: »Be3.yc.;iOBJia je norpeoa »pyMOKa«214) yjiewa ynecy y npe/iroBape 0B0jHX ;jjft’ia, Koja Haiiimmy, h caiiie ’iacno »Me. y nauioj »CMmH cbh cy neipcnjoicH HayiemapH y cBojHM hobhm ,nje.iH.Ma ymica.iH mame jtejiHico ;ijejio h Aa ce koa jcAiior yMHor Becmpa (Ban Ky.:i«ca Jinje Mor.io HHUiTa ’iyin. XBajia Bory, 'iyBameM Tajne h iioa OKpHJbOM Be- .TH'iaHCTBeiie cnare h cmie, njiaTiro HCJia.MCKe nacra h AocTojancTBa HHje noxaAaHO, hhth je pas^paii pap^ niTTop, a iviacHHK papcicora upnjecToma jonrđo je Ao OBora Haciefea.« ckh *14) nepoiijiumu imii,Bftj.y U1njeJi.11 T.vpoKin TcpiiTopuj onora Aofia ’j>.vM30KOM (ri>>ii»M) ne.M.i.OM. II|ft npen. H. BnAaKOBnk: Spoj 7. CoKOJiOBHh je OBe pnjesniH AOCTojaiiorBeHO ca<yiyinao h OAroiBopHo: »XBa,;ia Bory, noc-imje tojihkot paTOBama cybeiiH cy hum Shjih iBe.THKH ycinjecH h ooBojema. HeyMpjni HOKOjHHK H CpehfHH IViaAap je Ha BOiKHje.NI JiyTV HCTHHe creicao 'iacT ra3Hje h mexHTa h nocrao miaAapeiM paja mexHTGKona. IlpoNijena ce je oaMo ocjeTH.’ia y xyTGnil5) h na noBpy, aok cy ahbphhh HaicTalbeHor KOHTHHeiiTa HeAHpnynH aoohjih y a l a p a č e pyKe meroBa neJiH'iaHCTBa oaAaipiber na^Huiaxa.« Hocmije Tora noimjena oy mepCeTa h npeAara AapoBH. y "iacT Hocnamtica irpnpeboH je 11a papcicoMe AH)Bany iKViHKH OaHKer. IIoc.iaHHK je Oho inpuMmen h y ayAHjennHjy koa cyjiTiHa, AA <5h My npeAao OBojepy4H0 iliHOMO HJaXO(BO. ('e^THM je yiiHTao iio&naHHKa: — Kano je iberoBo iBejiHTaHCTBO max? Je .th aofipo H 3Apa(B0 ? _Ocmm Tora HHHiTa BHirne HHje peicao, a,iiH hh uiocjiaftiip 36or y3f>ybema HHje Morao nmuiTa uporonopiiTii. Cbh cy Be3Hipn hoooOho AaJiH ro36e y ’iacT ijio<vianHK0By. Ohh cy ce CKipyny.iioi3iio ApncajiH naiHTHKc Bc.-iHiK'or B03Hpa Kojy je onaj <aio HnayrypHcao iipena IloppRjii. *15) ll[H>noitiijefl neTaTKe c.nywfie y Mojoj ce ciioArnibc ii xajin«jMi. rip npeB. A 't' 1. Pen-ABe 0 Ktt,M3H yoniBTe. fiT llH »Cjien je koa o'iH j^ Ko 'iHTaTii ne 3 na«, uami Ham napoA- A 3aiHT0 to? . . . E bo aamTo. Y K,H>nraMa th je namicano CBe, hito ,cy MyApn jbyAH' na pe.ior ( BeTa ii OA Kano je CBeT Jiocrao oh-ijih h y.Mc..ii. A n.Hx He mirne cBano hjih Ma iio, n«?h HajMVApnjn Niehy najiMyApHjHM. Kano ce ono »ajKe: »Be.'ia h.iiiui, npHO cene, MyApa rjiaua Koja ceje«. ' • 1 y KiibiiraNia cy HamicaHH 3aK0ihi Oo>KjH h .'byAckh — AP'KaBHH. Da KaA hx Monei; 3Ha, aaKiue \ty je Aa ce ’iyiia, Aa hx ne iipecTyiiH, Aa hc orpeimi m Aa ne iiorpem H. y KibHraMa hma, Kano h oa ’iera nocrajy (jojiccth. A Ro to 3Ha, on he Jiamne h fiojbe Aa ce nymi. A aito ce h paoOojiH, on he Oojbe Aa 3Ha, rAe he Aa JioTpaiKH TeKi h upe he Aa ce mricm. A AaBiio je lcaa&HO, Aa je 3ApaBJte HajOoJbe Ojiaro h OoracrBO. y KH>HraMa HMa h keko ce Aepa raje h •ioAH>Kty, Aa Mame Oo;iyjy h Mame yMHpy, a Aa Oome pac'iy 11 nocTajy onancnH, 3ApaiTi, namTeiiH h mccthth Ji.yAH. A KO TO He iKe-'IH H He I50.1H? Ta CBaKII iobck it.'CJIH, Aa OyAe oa Apyrnx Gojbh, a oa osoje Aeu,e ropn, to jecT, Aa meroBa Aeua HaAMame y 0BeMy urro je Aoopo h MecTHTo cbc Apyre na m mora. Ta na MJiaijHNia cneT ocraje! A Temno ohom, ko ne nanpeAyje. On he Op3o Aa 3aocrane h hhko ce nehe na mera hh očaapeTH. y KmuraMa HMa h icano ce 3eMJba o6pa^yje, Aa (xwbe poAH h Aa Ham amuie Aonece KopHCTH. A nama je oeMJba A<*>pa. Mnoro C>ojba, nero hito mhoih y nac H MHC.iIH. y iHOHH Cy JbyAH IipOliaUIJIH H OCBeAO'lH.IH ce, Aa je Miioro Corna, nero Miiore Apyre 3eM.bc, i;.oje Aanac dome |x>Ae nero nama, caMo eaTo, hito ce oopabyjy Miioro 6ome h yMeniHHje, nero iiito ce to paAH y nac. Omi cy H3pai,iyna.'iH, Aa Tm nama neMJbft, naA Cm ce oTipabHBa,ia, Kanto ce o6pabyjy Apyre 3eMJbe, Moraa Aa xpaaiH lieKOAHKe K-pajbeimne. y KibiiraMa HMa h naico ce noAH/Ke h oimeMemyje CBaitojaKo ii?ohe, KaJKo ce rajn Aa dome poAH. Aa }*oa. HyAe KpymiHjH h 3,ipaBHjH; itauo ce Oepe h ocranima Aa ce A.yme oahih ; mTa ce oa mera npHpebyje 11 Kaico. Aa Aonece bhuic loopHCTH. Ha KibHra ce aiO/Ke Aa nay'iH, itaKo ce raju cToita, Aa 6yAe KpyuiHHja, AcOma, jana, MJieiiiHja h yomiiTe KopucHHja. Kano ce naTH h rajn pa3Ha ACMaha nepaA: KOKouiH, irycKe, iianKe, hypi;e h Apyra. H3 iibHx ce MO/ite HayiHTH, Kaito ce nare h raje miejie, itano Aa ce ca«iyfiajy oa meroBHx viiorn.v nenpHjaTema, oa MHonix 6o.iecrH, Kano Aa ce noiaKHy Aa c%<tepy BHine MOAa. A ko Moiice pehn, ah HaM cbc to HHje Bp.io norpečHO? y KmuraMa HMa o patHiHM ajiaraMa, paaiiHM ciipaiiaMa h NtaiuHHaMa, icojKrn ce cbh hocjiobh paAe Miioro Cpiice h Miioro .naicme. A AaHac HMa iiyno i'BaicojaKHX cupaBa, r.ojHMa ce «iyace yienH myA« h oCnmie 3 anaTJiHje, na h ca.Mii TeiKaim. y KmHra'Ma HMa, k&ko ce Some h .vciieiiiHuje boah TproiBHHa CBaKojaKOM Po6 om; Kano ce noja poCa naj.laKuie AoSamma h OAanuie, lcaico ce pacuoanaje AoSpa oa .iome, icaico ce icoja cnpeMa h nyBa oa icnapeiba; lcaico ce iBOAe pa'iyHH h Kmnre, Aa Tpronan ne paAH yhopa®o, ®eh Aa yBeic 3iia na ’ieMy je. Ilo icmHOH MOiicem Aa ce paaroBapam c najMyAPHjHM myAHMa H3 AeBcrre icpamcBnue. ilo ibHMa ce movicem Aa paanoBapam h c HajMyAPHjiiM mj’AHNia, icojn oy /KHBo.iH mpeA CTorane h xnmaAe roAHFi: ca hctohiiHM MyAj>anHMa, ca npopoiiHMa, ca (fiHjioooijiHMa h yiemauH.via cbhx noicoBa, lio mnMa Moiiceiii Aa cacnam, kako cy myAH 5KH.Re.iH y atbhhm AaBHiimiMa, icaico �Spo) 7. .r A Jf rET. cy MHCJiHJiH h patnji«. Mosiceiu Aa ca3Ham Kano h Aanac >KHBe h paAe y ^ajieKHM KpajeiiH.ua, na uai; h np©Ko Mopa, 11a toro oa h,hx pfl. iiphmhui uho, kito je AoGpo h KopHcifo, a fla ce kjiohhhi onora, juto He BaJha. KH>Hre he th cRpaTHTH iia;KH»y ua Miiore neAOCTaTKe h Mane JbyAOKe, Koje th ue 6h caM cnaaHO, na he Te noTahH, Aa o ibhimu 'MHCjihui. Jlonahu he Te, Aa y thm MnornM Manaua h neAOcraipLMa jj.j' ackmm 3auaoHui h AOCTa ciBojHx. -A KdA hx 3aua 3iiiu, nacTojahem, aa hx ce peuiHin, a thm hem nocTaTii caspuieHHjH. 4HTajyhu upHCBojHhem Jienine peun, oooraTHhem OĐoj jeoHK, iMohn hcut, Aa ce .nenmo u cmhi lijbeHHj e HBpaoHui ycMeHO h iiHOMeiio. JeAUOM poun, y kh>H3H paaCopHT 'IOB6K MO/Ke Aa Halje HajGoji.cr eaeeTHHKa, y>iHTJbea h upnjaTejba. ' Huje perino, Aa oaMoyu,H Aoeerny ao ne,iHi;e bhCHiie y nayu,H ,iiHTajyhH h cryAHpajyiiH paaOopiiTe, AoGpe h Kopnene RH>Hre. TaKBHx je Sh.uo h koa uac, Kao ^ocHTej OSpaAOBnh, Byii Ct. Kapaijnh, HcTap ITeTiK)BHh-Iberyui, T^pa Jaicninh, Mapico MHJbaHOB h AocTa Apyrux, a y cTpauoM cbctj’ hme hx tojihko, Aa ce He Mory hh HajBa/KHHjH uoS]K)jHTH. CiioMeuyhy tck HeKO.THKo Kao: Be.uHKH npHBHMap <i>apaAej. bohhkh neAaror Pyco, ic&uH'iap JIhSjIt, (ieMc BžIt, Tiopbe Ore(pemcoH, BeftaMHH <t>paHiiCHHH, Eahcor h‘ t. a. Huje Geo AoSpa paanora HanHoao A. Jlopen, aoktop MeA. y CBojoj KjH>n3H »H h t e ji h r e h u h j a u o iB e n a Al ifceHO y c a s p u i a B a ib e « 1): »/IpjuniM, Aa je upHmtho CTyAHpaH>e, ycaBpmaiBQf>e jipHpoheiinx ciiocoGhocth, Te Miioro MHTaH>e, npoMaTpaH>e h Be/KCaH>e uajSojbh nyT, KOjhm ce MO/ke Aohn ao caBpuiercoc^j: ^ P jkhm, Aa je iBpeAHHje cjho, iuto ce cTeic.no npHuaT* hom CTyAHjoM, uero ,hh oho, iuto ce HayTO.no chjiom.« Be3 'iHTaiba ue Mory Ghth km yieHii jbyAH, ujm »TjiaBHH uujb uiKOJie HHje tojihko y cthipi-ibv 3Haiba, kojihko y iioktbhBau>y njTOBa h cpeACTaiia, Aa ce AP 3uaii>a Aobc, a to ce HajSojbe iiocrHoaBa npHBaTHOM CTyAHjo.M«, Bejra /Ijp. JIopaHA Ha Apyro>M MecTy. H AoSpo yieH HOBeK, aico HaniycTH Aanuie yiieibe h 3acTaHe, OH he Aa ocraHe, jep npe\ie ire cTojtf, oho HAe, a ca iBHM h HCHBOT h Hayica. »Oa cbhx aoShth y KojnAia jkhbhmo y AauamibeM moicy, hh jeAHOj MOJKAa He TpeGa Aa omo Biiuie 3axBa,nu h , icao jiukuicm npncTyiiy ich>h3h«, ue.uH Bou JIyOoK. »OHOMe, Kojn iBojih KH.Hry, HHKaA Hehe 3aTpeSaTH OAan upnjaTejb, icopHCTaH oaBeTHHK, ueceo Apyr, ycneuiaH TeauHJiap. H3yuHBaH>eM, uHraibeM, paoiMHuubaibeM MOHce ce ueBHHO hpoboahth h upu jam o 3aSaBJba.xu y ICaKBOj ShJIO lipHJIHU,H H HO KARBOM SH.TO BpOMeHy«. Benu HcaK Bepo. » K f t H r a je ®oi> y M.uaAocm h saSaiBa y c T a p o c m . Oua n a c A p JK H y c a u o h H h c n p e u a B a , A a c m o u a t c p e T y caM HM c e S H . Oua h & m noM ajice A a 3aSopaBHMO o n a H H H y x > y A H h CTBapu, y 6 iavB am a H a n o p n r e h C Tp a c t h h ycnaBJbyje Myice. K a a ce .vm o p h m o o a j k k b h x , M OJK 0 MO ce OOBe/KHTH M pTBTLM a, K O jH H C M a jy lIH U IT a O A n o p 'JH H e , o x o j i o c t h H JiH n p H M H c .T H y GBOM p a 3 ro .B o p y «, ue.HH Je p e M H ja K o h h ^ ). 3 axo cy ce A»yAH y apjthm, HanpeAHHjHM 3eMJi.aMa MHoro TpyAHjra, Aa ne ocrane hh jeA-a«, a Aa ne 3Ha nHcara h MirrairH, A a He o c T a n e c j i e n k o a o u h j y. Hua 3eMajba, y icojitua neheui HahH *) UpeBeo 7Xp. KocTa KoHAnh. Hajnao H. 'B. ^ p beBHh, CTp. 374. O rpaH a 107. y HeKOJiHKo xHJbaAa h h jeAiio He®aAe, i’ oje ne oua HHcaTH h MHTam, na KO je h>h ho iihcm o u i ^ i .ura Mtioro Teuta o a uauiHX. A uauia Kibura h uauie iihcm o uajjiaKuie je. ua CBCTy. Ila h ca t ako juucom KibiiroM u UHCMO.M KaiCO .HH HaC MHOTO HMa H0IIHOMeHHX, e.TieaiHX KOA OMHjy?! BcTHiia, TOMe Hauie.M HeaHau>y h HaoaTicy hhcmo Sh .ih camh m h kjjmibh. Ham je napoA oAaBiio airao bjh'AHOCT icibHre. To ce ;b h a h hh Hc-Topuje. Oa o b . Om e na oiie a o k je Tpaja.na neaanHcna AP'Kana cpucica ya HpKBe h MaHacmpe nocrojajie cy uncojie hh icojux ce HiHpH.ia nayiia h umoMeuocT, Koja iiraje iGH.na Mana, uapo'iHTO y iiocJieAibe AoSa cpncice. HftuiBHciiocrni. K o.tihko je cpucKH napoA hohho icibHry, b h a h ce h ;i MiiorHX .uecTa y uapoAuiHM iiiecMaMa. Jl,a uaBeAOMO caMO ABa Tpn upHMepi: »Oa yua je cjiobo 3aueTHyo, »Oa naueTH cHTuy uibHry nrane«. O^n. uap. .nedne, CTp. 177. CTojaiiOBHh: »Menia GaOo Apyry moiipocHO, H Jbeimia je h Cojba oa TeiGe. loiu 4 emm;a cH ray KH>nry oHaA«'«. Byic I. k h ». 358. »OBe Aaxnje h h k o m -iioiiHKome »H y u.pny 3eMjby iior.’ieAauie, »C KJbHroM He 3iia h h k o SecjeAHTH, »Hm Kaico he k .h>h 3h om ao Aam.« Byic IV. HajpouHTo cy ce b hco ko peHHae KibHre CTapoCTgjgjie, jep oho iuto - je y ibH.ua imcaHO CMaupaJio ce •.iiopHa HOTHHa. OHe Kaacy Ha KOMe je uapcrao, ;ohc naacy Aa je M hjihivj , JIaay cybeuHu,a. A uito oue |cy, to He oM&Ay ociiopaBaTH h h chjihh MpibaiiueiBHfiH, h h h ohochth JyrciBHhH. Ham najx>A 31ia H 3a KH,Hry rpexoBHHny, y Kojy ce ri>ecH yiiHcyjy. On HeBa: »Ha JiiiBaAH Gynap boaa naAHa, »Kpaj Gyiiapa uejieini ce Tpaiea. »A na TpauiH .hhct uaim pa Gena, »Ha iia iiH p y npna cjrona nrauy, »lipna cjiona, aji cy iica-iocrana: »rpexoTa je jby6HTH AeBOjicy, »OGjbyGHTH, n a je ocTanHTu!« A jih »aua cy Ayro .BnaAajrH TybHiinH, icojH nac iiHcy BO.nejiH, icojH cy nac mpoh jih , icojn cy Hac yroi>emBajiH h HCHcaBaiu. I I I to ce icance, icpn cy h am na naMyu a c ah jih . r.TioGH.iH oy Hac, Te Hac oHpoMaiuHjm; xancHjiH cy Hac, t c cmo fipyHyjiH h yMHpa.iH no xanciHaMa, yGHja.iH nac, BeaiianH h — ko Oh naGpojiio obc MyKe Ha Koje cy Hac Memjin, a HHcy ce Gpniiy.iH, Aa uito HayuHMo, Kaico Gh h a m Ghho Gojbe, Aa h om ce oTBope omu , Beh Aa HaM h x joiui irhuic. 3aBeacy. H oho HeuiTo unco,na uito cy otboijhhm , ratuie cy paAH.nn 3Gor OBOjHx noAMyK.nux pa«iyHa, Hero 3Gor Hac. A caA t h x HeMa. M h omo cjdoGo a h h ! A ko nac je OCJIOOOAHO, TO AOGpO 3HAM0 H lie CM6M0 HH1CAA AA 03GopanjbaMo h HeheMO Aa 3aGopaBJbaMo, Beh heMO Aa ociaBMMO aAiaiieT h Aeun, yHyuaA.ua h iipaynyiaAM a h ciiHMa, a o k Tene uauie icpniH h n.neMeua, Aa ce cehajy HaiiiHx oc.noGoAHTeJba h Aa h m GyAy 3ax'Ba.THH. Ila caA, KaA cmo cjiočoahh , TpeSa Aa ce noTpyA hmo kojihko je roA Moryhe, Aa aocththomo , u ito cmo y poncTBy 3aocTa.nH. K o p h cthm o ce AoCpnu KHJuraMa h nacTojMo, Aa CBoje 0CKyAH0 3naH>e nonyHHMO h oGoraTHMo. (OBpuinhe ce). �CtpaHa 108. T A JPET. Spoj 7. 4 B 0 P AJXAM £PA y PPAHA^M. DpHpeAHO: CAJ1MX BAKAM O BM Ti. IJajia-ja »Eji-Xa.\ipa« (UpneiiH /tiiop) hjih kuko je na baiia;ty Jipucmiia AJixaMdpa, jeci nenpoAjeibHBH aacM-icaMeii rpa^HTeJbCKe iBjeumiHe, icojH ce jom cjajn jia <ppoHTy nuiaHboaoKor noJiyocTp!Ba Kao peMeK-Ajeiio je^iie yMjeTHOCTH, Koja je noreicjia na oGhtanajinuiTa ije^ynna y oaeaMa CnpHje ji Apaonje, npeniJia y iimiiaT, tnpii.iKjy m jM&poKO, Aa naj3aA 3aGJiHcra na cujom jtpxyimy noA cjajHHM neooM AHflajiy3Hje. ApanoKu y.MjeTiiocr HHje HHiiiTa caBpinennje npoH3Bejia niTO ce ’i'H'ie oaoateHe apxHTeKType u nyHe (parnaanje. OBa jie.’iM'iaHCTBena orpaAa, eaaii^aiia 04 ApBonor aipaMopa. na je^noai bhcokom Ope/Kyjbiicy, ca oBojiiM nnjihuckhm ^nopnuiTOMa n ABopanaMa, ie cbojom napoGjiOM JbctnoTOM, na Aa cbb peču 11 pacBjeTJbyje i ’paHa^y, Ty d a p y mypcKy pe3HAeininjy. ca 'injHx cBOAOBa Bace orpoMim CTajiaKTHTH, icojn, 0Aai!ajyhn pa3iio<>ojae apaite, ii3r.’ieAajy nao Aa cy irpaBJbeHH H3 3JiaTiior noc:ca. yKpacnH mothbh nyrapn>nx 3HAOBa y OBoj Asopaira ainoro c y c ja jn n jn 11 cicynonnjennjH Hero onu y ApyruM ABopanana; M03anu,n cy Muoro JKnaibe Goje, \ia-3 je n inapan pa3iioBpcnnM (JniJiHrpaMHMa oa 3aaTunx u cpeGpeiiHx n.iipa, a miioroGpojmi apancKH naTiiucii cy Miioro noeTHHHHjn n y jboniueM cTiijiy. Be3 nKaic.BC abojoo OBa je cajia Gnua najunTHMnnjH aho h comii iieiiTap mpHBaTHHx npooropnja cyjiTaHa. Oba je ce je oh yKa3HBao we^y cbojhm ucenaMa, a aKo je im ao Aa pa3roBapa ca cTpamiM ocoGaMa, »cyjiTaHHje oa onim a raaejie« Morjie cy GaH ara oBoje <J»me norjieAe icpo3 acpacne peniem e ropn»nx rajiepnja hjih no bojbh c a ib ap ara y RojeM Apyrow o'Aje^iy ca AeGejimi 3aiBjecaMa, AaHac Beh ninueBJinM, Baibcicn H3rjie-A AaxanOpe ne naiBjeinhyje n a u m i 0 ibeHOj nyTapibocTH, 6yAyhn je ropAor n a m e ti, xia- Koje cy hx caicpHBaJie oa norjieAa nocjem opa. oiiBan h Maao upnjaTan. A jih ih m nocjeraon, yjBecHe OroTHHy h ABaAeceT n ocajM CTynoBa OKpyjKyjy na rjiaiBHa n p aia oBe n a jm e , iberoBa ce iiMiipecnja anaMejiUTo ABopmirre jlaBOBa, Koje AaTnpa, icao cicopo jiocbc Miijeiba; Ty ce bhac : n a GnjeJioj Kao MJiHjeKo' ObC'mito nocTOjn y A.izaMiGipn oa lconpa XVI. cTOJbeiha. ocnoBii kuko ce Hoiipeiurahe GttiGpojHa M noikana Bil­ Ono je onajiHor oGcimca c a 28.50 m AyJbnne h 15.70 m anca, Maju OjbecaK paOJbenihvje onu, a y, KojnM cy uipe- urupnue a ac Ohjio je HMe oa HCKJieoaHitx JlaBOBa, Koju ToKHnjn hjiobh n upseim ^cJioroBH n oTyuoBu a yicpamyjy boaocicok Ha opeAHHH ABopmnTa. KOJione neBjepojaTHe TaHiihie n (pUHohe, n a—Kojan JeAHo APyro AKopnime 30Be oe ^jBopiiuirre Mupra d o je onapoKe apicaAe H3BecKane nonyT /rniiaK a, 'ie lum /^Eopumie PnOibaKa. Ty je naaoiian AyGon;n pnGnarjie^ajy Kao Aa yonhe n e AP>i'^r^cBOAOi,. e;.c i^ S iix Hiaic, oGpy6jben oa AlBa peAa 3ejieHHx MiipTa. C jeAHe c ip aiia oiieT yKa3yjy:^oe^ neponeuTane AAopHiirra a oTpane osor Ga30Ha H3AH/Ke ce jeAna orpaAa Ha abq. A’BopaHa, je&ne ©a APyrnx CBe to jbeirnie a yi:pauie- oripaTa ca TpaAHiiHOHajihhm cTynoiBHMa oa ajiaA-acTpa nnje. n jeAHHM GaJiKOHOM BairpeAiie Jiaicohe, aok ce c AP!yre Kaico je Mopa&o 6hxh ahbho oTaHouaibC y OBoj 3a- cTpane najia3e nmioKne 3rpaAe noupuneno GoraTO 'iapanoj najiann y o>iji.iia^a Tpana^e roAime 1492., i;aAa je A<3Ay-TJiax-Ec-Carnp (BoaGAHJi) jibe3HH saAibii apancKH BJiaAap »kopao šuianyhH kio acena Hanycthth papcTBo, Koje nujc 3iiao oCpamiTn Kao noatjeK.’) y oibo cjajno AoGa Ahbiio nspa^eHH iboaockoph y AiiopuniTHMa n ABapanana ^an ti noh nenpeKUAHO ji30au1H!Baxy MJia30Be xjiaAHe rnopč, Koja je onmajia nciiOA '0e80pojinix najma n Hapauoia/nnja ciaGJia H3ivieAaxy Kao iiobh crynoBH, ltojn naAoiiy»byjy npaMopne cTynone; y cjenoBUTJiu cicjioimimiiMa hoa apKuAaMa ca 3yn'iacTiiM ype-3ima apancKH BJiaAaoan y Gnjejroj xajbimn no'iHBajiH cy Ha pacKoimio nopaljehhm niHJiTOMa HcTOKa u yacii)B^jii Mpsjie anuepe, Aa0ajyhn 3anoBnjeAH yMopnnM reora^ia. . . ^aHac je .Bchii aho tkx BOAOMcia upe ^miio, a ‘lapoGnn cjaj Goja naOanjeAHO; y Mjecro myniTa^ba caH^aJia Mofcnor i;a,iH(pa hjih a njene cyaiaKnje, ;;aHac ce no Mpanoj)iiolM napKeTy "iyje leimui Kopau jeAHora npoBOAnha hjih CTpanor nocjeruoo,a. Ajfii yHaTO:i ibnxoBOM naAy-, oiie BHJiHHCKe ABopane ji Aan Aanac nyBajy uapaKTep n»nxoBe jeAHHCTBeHe Jbeaoie. ^Bopana, y Koje ay opjaMcinu uajčojbe o’iyBann yKpa.menHM upnjeiioM. /J/Bopana IIocjiaHHKa, icoja je y 0JIH3HHH ^Bopane Mnpia, cauiribaBa Ti0Tiiyiiy hctbopnHy ca l i m AyriiM cipaimpaMa; noKpHBena je icpaCHOM KyoOM 113 THCOBOr ApĐCTa M HIUapaHa AH'BiniM cjiHicaMa. OBa Ky6a Kao h OHa oa ^jBopane ^Buje Cecrpe yMerayTa je y jeAHy nen!BepoyrJiacTy ;Kejbe3iiy onoHy, unja BaHjiuTiraa HHuiTa ne OAaje oa BaHpeAHe (Jiniiohe u yKpacne jbenoTe HyTapibocTH. ^ a ce 113Ojerae HenpnjaTiin nurjieA 3hahhx icjroea, na nerapu c-rpaHe nanipaBjbenn cy noMohHH gboaCbh ca cTynoBHMa y oGjiHK,y CTajiaKTirra. H cjioa pa3iioGojnnx moaaiiica ca pacKonimiM pncapnjana u iKeiicenuM 3JiaTOM ii3paI)eHnx apaGecica, ocan xopH3oiiTajinnx TpaicoBa ca jkhbhm GojaMa h Api'eacHMa oupyiKyjy A'Bopany 11 noK.pnBajy enAOBe noneBuin oa 30MJbe na ao ©iichhc o’injy. y OBoj je ABopaHH Ghjio npnjecTOJbe Cy.TiTaHa PpanaAe. 3jiaT0 icoje je pacKonmo pi3acyTO Me^y upTcnce, KojH cy yKlpamanaJiH OBy npocTOpnjy, jacito Aoica3yje y icaicOBy je y»BnmeHy aupxy ncTa Gnua OApebena. To je Ghjio roAHHe l492. KaAa ce je y inoj Ganjer CyjimHa rpanaAe, ca3BaH aaAibH nyT, na ncajiocT H3pa3H0 3a irpeAajy rpaAa nenpHjaTCJby, icojn je ao nen uoja je AeuopncaHa 1ielia.^Manihbom ^’MjcTHHMKOM icojiHKO cara nao y pyice ILInaibOJiniiMa. TaAa. A jixumenpeiMOM hoch HMe »i^Rnje CecTpe«. Ilcra ce Hajia3H Gpa, TOJiHKO cjiaBna n iioniTiiBaHa, yrjieAa itaico noy OAjeJiy majiane, kojh cjiyyKii 3a H3aai y ^Bopmme GjcAonocnH HenpHjaTejb ocaiojz H.e3Hiie cbotg orpaAe JlaBOBa. UeiiTpajina (ponraua (iboaockok) y onoj npo- 11 mpocTopnje h Kano iiopyuiH n,HjejiH jihs ibennx 311CTpanoj Abopaiin OKpyibeni je jeAiio.M ahbho.m kj' oom,*) AOBa, Aa caxi iiOAHnie jeAny KacTHJiaucicj na.Tiavy, icoja je oorana neAOĐpinena. Oa Tora BpeMena, acajiocT *) Pnje'in KojnM ra je ynopn.Ta n»eroua Majica h 3anyuiTenocT 3aBjiaAanic y -obom npeKpaciio.M xioAimia npn Gnjery nn rpanaAO. (Chatcaiibrlaml: Les nyMenTy apancicor rooiioACTBa, icojn je Aanac c&mo Teic cjena npnjarnibe nejieGne AiixaM6pe. Avcnturcs du dcrnicr A'bencerasscs. Pariš) �Bpoj 7. T A JPET« Dr. Jan Rypka: »Beitrage zur Biographie, Charakteristik und Interpretation des tiirkischen Dichters Sabit. — Erster Teti, Pragae 1924. Ci­ jena 60 Kč. To je habilitaciona radnja docenta za turski jezik na praškom sveučilištu Dr. Rypke. Kad je čovjek profeta, koji poznaje tursku literaturu, iznenadi ga, jer nema adeta kod Turaka, da se pišu tako kritična i opsežna djela o piscima i pjesnicima. Polazeći sa stanovišta, da turska poezija nije ni samonikla, ni originalna nego »mutatis mutandis« pozajmljena od Perzijanaća, malo se o njoj vodilo brige od domaćih, a još manje od stranih pisaca/ Neki' mušičavi evropski orijentalisti neće da znaju 2a tursku pjesmu i uporno tvrde, d a je u opće nema. Dokazati ob rati no malo je poteska stvar. Ignorirati hiljade kićenih pjesničkih imena to nije) lahko, vel^ drugi. Opsežni divani (zbirke pjesama) su tu — i o njima treba voditi računa, u koliko zbilja u njima imade pjesničkih umotvorina. Što ne valja, nek; kritika ili nakladnik izbaci.Tpreda vječnoj žabo ravi, a što valja, neka se sačuva kao klasična! toN ska poezija. U tim hiljadama ime Sabit (znači: čvrst, postojan) stoji preko dva trijeka osamljeno. Niko ni prije ni poslije njega nije,onako turski pjevao. Taj je Sabit s naše gore list, a živio je po pri­ lici od 1060.— 1123. (1650.— 1711.) i spjevao znatan broj gazela, kronograma, kasiđa i pjesnič­ kih pripovjedaka. Dakle u svaku bašču turskoga Parnasa sadio je pjesničko cvijeće i u istinu podgojio nekoliko novih kalema. Da su ga stari Turci u velike cijenili, svjedoče nam brojni rukopisi nje­ gova divama. Zašto se ne dopada današnjoj tur­ skoj generaciji1, mi ćemo na to pitanje pokušati ovdje 'odgovoriti, prikazujući na čelu ovoga član­ ka postavljeno djelo. Ne mogu nikako da. se dovinem: zašto se Dr. Rypka uopće poslužio s Feridom, kad nije imao pri ruci sve njegove alarnke o; Sabitu, a još manje mi ide u glavu; zašto je baš odmah iza uvoda uhvatio se za Ferida, koji je iznio samo loše Sabitove strane u »Pejami Sabahu«. Ko­ liko |je meni poznato, kad se piše kritika o jed­ nome pjesniku, običaj je najprije prikazati njegove vrline i izložiti njegove najljepše umotvorine, pa OpaHa 109 onda pri kraju se osvrnuti na eventualne pogre­ ške, ispade i blezgarije u pjesmama. Dr. Rypka to nije učinio, nego odmah s Fe­ ridom na srijedu i s manama Sabitovih pjesama, koje u čitatelju na prvom skoku stvore hrdav sud o pjesniku, pa odloži knjigu pitajući se: zar je poezija pjevati o rigamju u leđenče, o glavici luka, o usni kao kol^č itd. Takav sud ne zaslužuju ni Sa­ bitove pjesme ni Rypkina disertacija. A to se meni lani dogodilo, kad mi je gospodin pisac spremio dijeto kap prijatelju. Uvod sam pročitao na du­ šak s osobitim uživanjem . Kad sam počeo čitati prvo poglavlje: »Die Kritik des Prof. Feriđ«, od­ mah me počeo hvatati' nekakav nemir, koji me obuzimao sve više i više. A kad sam došao do pa­ susa: »Greift maiy aber zu seinem Divan, wird ggitir als das Auge der Geruchsiun von Laucli, ^Zwiebel und iibrigen Diiften, belastigt1), miješam mogao izdržati da dalje čitam, nervozno sam knjigu odložio. Ja sam u svojoj disertaciji »Bošnjaci i Her­ cegovci na polju islamske književnosti« prikazao Safeita kao originalna i duhovita pjesnika na tur­ sko mParnasu. I to moje mišljenje nijesam dohvafio iz va'zduha, niti stvorio iza kakove »teskire« (biografije pjesnika), nego ma osnovi dvaju divana, koje sam onda imao pri ruci. Neki dan roveći po knjigama ispane mi pred oči spomenuta diserta­ cija. Uzmem je u ruku i čvrsto nakanim, da je svu pročitam. Pročitao sam je s osobitom paž­ njom. Sve, što sam dalje čitao, sve mi je više impomovala Rypkina marljivost, koju je utkao u svoje djelo. O koncepciji gradiva suvišno je govo­ riti, jer u ovim prilikama mije moguće više ni ob­ uhvatiti'. Prikupio je, što se dalo prikupiti po biblio­ tekama .i kod privatnih osoba. Kako je to gradivo obradilo, ja ću ovdje »sine ira et studio« ukratko izložiti, da upozorim čitatelje na ovo važno1djelo, koje je lijep prilog bosansko muslimanskoj knji­ ževnosti.2) *) Prihvati li čovjek za njegov Divan prije ga zadah od bijeloga i crvenoga luka i ostalih mirisa zaduži, nego ga po­ gleda. z) U zadnja vremena dijele jugoslavensku književnost: na hrvatsko-Iatinsku, srpsko-bizantinsku, dalmatinsko-talijansku i bosansko-muslimansku. �OrpaHa 110. T AJPETi Meni1 se čini, kad je profesor Ferid uzeo Sabitov divan .u ruke, imao je već gotov sud o pje­ sniku i čitajući tražio u jajetu dlaku, od koje može načiniti brvno. Naravna stva-r, kad se a priori neko uzme na pik, da bude osuđen bio prav ili kriv, osuda me može biti nepristrana. Ja nijesam čitao Feridove kritike o Sabitu, ali iiz onoga, što nam Dr. Rypka servira, tendencija je prozirna. Feridu je bilo stalo, da pokaže svoju učevost i po­ znavanje fumske poetike i da dokaže, da Sabit »kurz, an der Hand einiger Beispiele«3) pripada osobama »die iiberhaupt 'keinen Ekel konnen«4) i da je on »der wunderliohen Vorliebe seiinen Werkem durdi Sudeleien erhohten Wert zu verleiban, erlegen sei«5). Primjere, koje Ferid iznosi na ruci kao »bljezgave« i- po njegovu tumačenju Rypka prevodi na njemački, mi ćemo iznijeti ovdje sa svojim prije­ vodom ii tumačenjem, da čitatelji vide, da iz Ferida govori nešto, što mi me razumijemo, rta primjer: »Kaj ejle sijn ledenče'mimaje sakijia, Mejden sebode var/yise asari imtile«. S time je pjesnik htio reći: »O krčmare, ako ima još traga u posudi^ napunjenoj vinom (tj^ a k o je nešto od vina ostalo), meka testija izriga u ledenče (da i to popijemo). Druga verzija toga distilhona glasi: »Nerca vimska posuda izriga ^i/s ledenče (ledemčei džame, koje služi kao čaša), makar društvo bilo puno krčmarove blagodati«. Dakle nam obje verzije jasno govore pjesnikovo mišljenje: iako strm pića malo više poprihvatilj, mek se izlije u čaše i omo, što ije ostalo u vinskoj posudP, da popijemo u v e­ selu društvu. Ferid se uhvatio za riječ »kaj«, što znači, ri­ ganje i osudio pjesnika kao pogana. »Sebo« je posuda za vodu ili vino s dosta dugim grlićem. Kad se iz nje ižljeva voda ili kakvo piće, klOkoće t. j. proizvada slične glasove kao kod riganja ili um givanja. Kako vidimo to je prispodoba', koje je »tertiuim comparationis« klokotanje.6) Sabit nije mi prvi ni posljednji, koji se s tom prispodobom poslužio. I prije i poslije njega nalazi se kod perzijskih i turskih pjesnika. I sam Rypka veli u primjedbi: »Vergleiche auch Džarnis Motivierueg im Beharistan« eđ>. V. 8) kratko s nekoliko primjera u ruci. 4) kojima se uopće ništa ne gadi. 5) i da je on podlegao čudnovatoj navici, da dade svojim djelima višu cijenu pomoću bljezgarija. ®) Odakle je iskombinovano »Mageniiberfullung mit Wein« ne mogu da nađem u navedenom stihu. »Asari imtila« su ostatci od onoga, čim je posuda napunjena. Pjesnik hoće da popije i te ostatke. Bpo] 7. Schilechta-VVessehrd«.7) Dakle pod stanovitim preduslovima dopušteno je u pjesništvu upotreb­ ljavati riječi kao »kaj« (riganje). Mi upozoravamo na glasovitog perzijskog pjesnika Hajjama, koji je u narednoj rubaiji upotrebio m nogo jači izraz. Ej čerh heme hasisra čiz dihi Girmabe vu asija vu dihliz diiihk Azade benani šeb girevgan binihed Šajeđ ki iber inčunin felek tiz dShk Onebo, uvijeik p odim ljudima nešto daješ Daješ im banje, mlinove i palače Od plemenita za komad hljeba da večera tražiš i 1 zalog Treba na taku sudbinu brzo pustiti vjetar iz želuca »Tiz dadbn« znači: brzo pustiti vjetar iz sto­ maka, a taj vjetar m ože izaći na dvije strane. U ovom slučaju pjesnik je sigurno mislio na onu drugu stranu. Pa se ni'ko ne nađe da osudi Ha­ lama, radi toga izraza. ^Glasoviti perzijski pjesnik Šejh Sadi ostavio je iza sebe cijeli ciklus pjesama, koje je nazvao »Hezelijjat« (Blezgarije) u kojima vrve slični1i još teži izrazi, pa još nikome na um ne pade, premd'a se mnogo pisalo o Sadiji i na istoku i—na- zapadu, da započne sa Hezelijjatom. jjP tome se pri kraju onako nešto reklo, da je stari moralista znao pjevati i o banalnim temama, koje ne odgovaraju našem modernom ukusu i upotre­ bljavati izraze, koji u nama izazivaju negodovanje. Sličnih, što više još gadnijih izraza, nalazi se i u modernog turskog pjesnika — toliko slavljenog Narniik Kjemala — koga je sigurno Ferid zapamtio, Koliko smrada imađe u slijedećem stihu ne po bljuvotini, nego po nečem drugom.. U jednoj pjesmi Kjemai ovako pjeva: Siikter sičarum sitmali esvabuna gadđar Gjoksundekl đevherli čelipada sikjim dur. »Idi do neke stvari! kaljam ti se na srebreno odijelo o zulumćaru. I tvoj orden u briljantima, koji nosiš n a prsima1, meni je do' neke stvari«.. Nama je neugodno izraze »sikjter, sičarum i siikjim« doslovno prevesti, jer bi neugodno raspo­ loženje izazvali kod čitatelja, a to su mnogo jači izrazi nego što smo ih mi upotrijebili u prevodu. Pa i na zapadu takovi i tim slični izrazi kod velikih pjesnika nijesu rijetki. I u »Božanskoj ko­ mediji« nalazi se gadnijih izraza nego li kod Sabi'ta. Hajjama, Dantea, Saldiju i Sabita možemo ispričati, da su djeca starih vremena, i da takovi izrazi u ono doba nijesu bili neestetični. A kako ćemo ispričati modernog turskog klasika, kome 7) Isporcdi Džaminu motivaciju u Bcharistanu izdanje Slehta Vešcrd na 80. strani. �Epoi 7 T A J PET. su Feridovi savremenici <Mi 'bombastičan naslov »hallaiki suban« (stvoritelj riječi) neka nam od­ govori tankoćutni kritičar. ' Drugi distihon, koji nam navodi kao ogavan jest: Dana pijazi huškile sir oldi jok gibi Ašikđe hana vusluna evvelki istih a. (Draga, dosta je suhog obećanja* U dragog Ti nestade prvašnjeg ištaha (teka) za gozbom sastanka.) Zašto je odmah Feridu »suhi luk« izbio pred oči mjesto suhog obećanja kad »pijaz« znači i jedno i drugo, to on zna. Kao svi istočni pjesnici i Sabrt je imao osobito voiju igrati se s riječima, koje imadu dva ili više značenja. »Suho obećanje« je izraz, koji se i u nas često čuje, a po mom dav­ nom mišljenju dobar dio Sabitove originalnosti treba tražiti u našoj narodnoj pjesmi i frazeo­ logiji. (NastaViće se.) KATEXM 3AM flO B P E APyU JTBEH O CTH 33 m noncK / h apenMjy Mnapem ca popaTKOM »HcnpaBHO MywKO- openo««. HanHcao n y« a KapaMaH, cpeRfeotiiKoncKM RtipeKTop y m . HaKo ce Hauj Hapop y<Spaja Me1)y noHajnMTOMHje Hapope, coi^Mjamta yrnat>eH0CT y 3anapHO-eBponcHOM CMHcny joui ce HMje Kop Mac poBO/kHo ypoMaKMna. Jotu ce hmcmo o p b h k u h op 3appTOCTM M cypoBOCTH. 3a BpeMe para cmo Mano m nopMon,anM_ na Mano je par Bek noopaBHo npecTao, mm ce He opBnnaBaMo op Harne pHBibHne m npociasKHx HaBMKa. Han to h ckh cM aipaj^ H6K0M BpCTOM COpHjaflHe Cnofiope H P6M0KpaTH3Ma> HapOMHTO ce Taj HepocTaTaK, Ta MaxHaH>nama hop paHaiu> oM/iapHHe. He m o m g m o je mhoto hh k pm bm tm s6or Tora. To je poHeno BpeMe h npMnMHe_ HekeMO pa BepyjeMO, pa je Hama paHamtba OMnapHHa cypoBa op npnpope, Bek noHajnnme 36or He3H3H>a ppymTBene yrnat)eHOCTM. Kap joj ce pa npnnHKa, pa casHa, mTa Bana, BepyjeMO, Ra ke BekHHa npn x b 3thth oho , mTO Ban>a. nHcap cnoMenyTe hh>h w npe CTasno je ce6n y 3apaTaK, pa Harnoj OMnapMHH y tom noMorHe, pa je y n y m y po6poj ppy. iu tb g h o cth . T0j ce kh >h m m r h roBopn KpaTKO, je3rpoBHT0: o onU1THM npaBHHHMa npHCTOjHOCTH, 0 MHCTOkM H ypepHOCTH Tena M opena, o M3pasy nnpa, npepcTaB*aH>y, paaroBopy; o Bnapan»y H3B3H nyke y pa3Hh m ppymTBeH hm npnnHHaMa, o noceTaMa, no3HBHM, ponHCMBaH.y, CMPTM 'H KOpOTH. A y flOpaTHy 0 HCfipaBHOM MymKOM openy. r KapaMaH je pofipo no3HaT, HapoHHTO HaMa CapajnnjaMa, Kao po6ap, nanpepaH neparor, h acTaBH hk h npnjaTen. M/tapemn. A o H>eroBHM HanpepH hm TewH>aMa h papy Ha mnoncKoj xmtm jeHH 3Ha ce pofipo h h 3b 3h Hamnx rpaHHpa. yBepeHH cmo , pa ke h OBa KtbMMHija, noja je HanncaHa y rnasHOM 3a OMnapHHy, 6hth joj op spno BennKe ko ph cth (a h oppacnn ke HakH ytt>oj pocTa uiTOiiiTa, m ro h m neke 6htm op ujTeTe — nanpOTHB). 3aTO je HajTonnMje npenopy*iyjeMO. Ktt.Mra ce Mome ao Ohth k o r nHcpa y CnmtTy, Ha KOMap no 18, Ha BHUie no 16 pMHapa. B. y HcnaMCKo npaBO y B ochh h XepueroBMHHa Torofla je Kibitra npo<J). JIp. Eyreiia CJiapoBitha: HcnaMCKo npaBO y B ochh h Xepi^eroBHHH. Op Hajcrapiij»x npcMciia po CipaHa 111. iiajnoBifjer poOa of>yxnaha obhx iict Mapuaimio o6njbe>KCicHX $aaa h to: 1. op irpcpxMCTopHPNHX npoMeHa po 7. erojbeha no KpHCTy; 2. op 7. cTOJbcha no Kpncry (pojKuiaic XpiiaTa ai Op<5a) po 12_ cTOJbcha po KyjiiiHa BaHa 1180.; 3. otp 12. cTO.T>eha po ppyre noponiimc 15. oron>eha (1180.—1403.) 3a nparjoMe canocraJiHOcnn OocaitcKc ppacaBe; 4. op ppyre nauma ne 15. onojbeha po ppyre naioaiiHe 19 cro-ieha (1463.—1787.) 3a npiijcMc otoMancKe ynpene u 5. op ppyre nojiommc 19. CTOJbcha po ropnHC 1918. 3a BpnjcMC aycTpo-yrapcace yirpaiBC. Op Kanone je BaaMiocm OBa ictbHra naiico 3a npaiuni'Kc Taiao i« aa Hajumpc cjnojoBe MycPHiMaHanor liaipopa tmitunto je poica-iiIBaTH. Kh>'H3K je pcna 50 /Ijuh. a movkc ce ppOnriti y ciuim mtbiuKapa>ia ih Kop JiupanaMKC icibiiatapimpe repe Kona y 6eorpapy. npocnaBe r. Bam arnka y npoaHHpHju. Haivon rrpocjiane BamaPHhcBC 30-ropiiuiHJHpc kimipcobhoi’ h icypTypHor ,papa y MociTapy, aapepajie cy OBe irpocjiaBe « ho irpoEiiiiinijir. Mycp.itMaM<iKa icyPTypiia h apoenjcma ppyinmia y B k j e Jb ai H-H npnipepnjia cy irpocjrao.v 31. japyapa o. r. ca cbclanoM ajcapcMiijOM. Ha roj aiKape.\nijai oppHcana cy t]>h npepaBpiba o B3iiiiarHhy h to: o iberoBOM Ky.TrypHO-np0CBjeTH0 M pany, reerpRUM njecininaiM pjeaiioia « o icibii:i;eBinrM n ncTOpniKUM jiePBteu w* * Hoa obc l?T>ocnaBe npmpeljcira je cjnfjiepefca y Ko>H>truy, rpjc je npepcjepiirH'c rajperoBa nopopOoipa r. McxMcpa.Tiija XaViih oppvKao npopaBaH,c o cBeiapy. 3aTHM je poiu.ia na pep B a h>n ji y Ka, rpjc je 3. <I>c6pyapa "o. r7^Myc.iHMaiiri:o 3aHaTJinjci«> yppyHJcibe »^apn-icr* npirpepiijio npocjiaBy, kojom je npiuiuHOM roBo^mo o CBenapy nornpepojepK!«; oBor ppjmtBa r. Xaoii6er HMaMonuh npo&Top Hauier JiiicTa He pooBOJhaBa ham pa oOjaniiMO npepaBaiba, Kojal fy oppwana y i-opibHM Mjccmnta o ppy Bamanihy. HirjeJia Kopuer-Bpcua, i;o;y je nam Mit poa tojihko onjonao u OH .T.yOit Hcođii'imiM aftaipoM, cnpoMa pa n pit popit lbcrouc npocjiai pa My ce opy;KH ir pa My npnona ibcronc BCJritKC aaavrc i i;Hiitw:eBitOM h KjPTynHO>t nopy. H obo Kono C # K. 3appyre. HanniJio jc na nnuMne hobo, XXVIII. immo C. K. 3appyre trrafipomnf RturaMa. y i;oay cy oint ciiitcnt: 1. necMC r. B.iapitMttpa Ha3opa; 2. npunoBCTKe Mit.iouatta r.ittiuitha, JI. peo y pcpaKpnj« r Y. Hoiniha; 3. TIpitnoBCTKe r. Beibna IlerjiOBiiha: 4. Moj nctiBOT, a.vTO<5iiorpa<j>iija Bnax i BytaoBna, y pepaKpitjit r. Mapsa I(apa; 5 ycnOMCiie Hu6pe Tnapna, y itpciiopy n peppTtunjn r. pp. J. MaTacoBHha; fi. BoMapiuc, KibititceBHa crypitja. ir. Borpaiia Iloiioniiha; n 7. <I>nrapoBa ajeHirpOa, op BoMaptuea, y irpcBo.tiy r, Minjiana Tpocra, I\K>nre OBOta tsoaa noBe-3ane cy y n-iaiiio Kao iiito cy u Ktbitre XXVII. Kana. HcHa je i;ojiy ino pttiiapa, a aa crupe poOpoTBopc (op 150 pHapa) 91 piimap. at H o bh 3a6aBHHK C. K. 3appyre. Obhx pana njuneH je y npoMOT 3u6aB iiH K XVI. C. K. 3appyre. y H>eMy cy H -aaO paiie n p t t n o B e T K c B. Koi>o.’ioHKa y o.i.ihmnoM npcBopy rbuc ('tuhikc I'.niiuinhenc u ca aiypttjoM o inicuy op r. J M. Ilpopantomiha. yi!eia« y naanto Taj 3a6aBHiu; craje 20 pttHapa. �Drpana 112. Epoj 7 aU Lti 3a6aBii 'K HHjim je 3ay3HMaH>eu oko 80 najyrjiepHirjiix rpabana capaj-Tiija nocjetHJio 3a£;iBy BejriiKa xnaJia cn*u;a pitJieraiiTJiMa (rocnofjaMa, rocnobuM3 CoMĆopa, Cy60TMue h H o so r Capa, pnjeuJMO je TnaBHM Op6op UaMa h rocno.au) KOjji ce pparoBOJbHO irpitMHuie yjiora y Ropa obmm MjecTHMa yHMHM nocjeiy m pa hm npnpepM KOHpepie ca Mapy Ep. TS. Hyitiitha »OCimaH hobok« m ,it3Beporae ra Ha hotrajpeTOBMM nMTOMUMMa-MuaMa. ripMnpeMaibe 3a OBy TypHejy Bek nyHO 3ajiOBOJi>CTBo. Hapo'imo sBajia r. Ctcbh npepparoBnhy, je paHMje omoneno. ynpaBHM K Hap. no3opHUJTa r, H yu iH k Bjew6a iiuKOJi. liaaaopHHKj- Koja je aopiro peamjy onora .KOMapa c HsuiHM nMTOMMMMa-MpaMa no3opMUJHe KOMape, KojH ke ce XBajia r. hhjk. XjiaBUHK.it ih acroBitM ppjroBHMa ii3 5'cono opHrpaBaTH, a npotjiecop njeBaH>a r. Opaibo MakejoBCKH Bjew(5a KojH .HSBeflonie KOHuepran fliro uporpasia, Hcto tkko xaa.ia m hx y njeBaH.y. V CBeMy ke KpeHyTM oho 100 nMTOMaua-Mua. Kao Cokojiokoj rjiaaOtr H3 HoGoja. n p a m a wpy HeKojK h ji 3 hobm TnaBHor Opfiopa m HeKo/iMUMHa Hapo'iHTO xcaaa op6opy XpB. MycJiitMoitcKe HuTaonntue, a opnMHHHx rajpeTOBHX npMjaie/ba H3 npoBMHUMje, riona3aK je cneniijajiHo h.chom iipepcjepiiiiKy r. ApeMarcr Mennthy, loojit it oppetjeH 4 anpu/ia o r. ca noce6HMM B030M, Koju ke MkM 3a capa »tao u yBitjeK ycTynu npccTopnje 'iitTaojnme 3a 3a6aBy, a 6p3HM LOTO Kpehe H3 CapajeBa y 3 c a ia m 20 MMHyTa. yođHHajeHy, iiajaMHHHy op 10% titcTor npjtxopa 3aKjby>Htnic pa yn p aBa BeorpapcKor Tajpeia Ha neny ca CBOjoM yrnepHOM papajy rajpery Kao pap XpB. Myai. Mirraonime. npepcjepHHpoM rfjOM M apoM TpmpKOBMk mhoto ce aHramOBana XBa.Tta Tamoljep JIitpeKniijn flecTnaamtje .flpBa p. p. y Tce3a 0By Haiuy TypHejy, pa ycnnje y c b 3 hom nornepy u n o 6on>e. Jiithy*>M>ja nau je pparoBO.i.iro CTamuia CBoj omiimGj’c na pacnoKano cmo H3BHjeiiJTeHH H3 Beorpapa tsc Tano^ep KpeHyrH oko jiaran>c, 20 yr/iepHHX jihhhocth ; Koje ke ce HaMa npnKn>yMHTH y B03y C»HMa ror-nobaMa H3 Temita Koje mocjianre CBoje papoiic y BnHKOBpHMa im 6 htm c HaMa 3a BpeMe uenor OBor nyTOBaH>a. 3a frittfie irnipo'inra xrwra. rio cBeMy H3rnepa pa o b ^ rajbeTOBa TypHeja Heke saocTaTH CBitMa nocjeTitopiiMa aafiaito, iiapo'Mirro oinraa ca cTpalie 3a ohom npoLunoropMLUHjOM, Koja je ycnjena ynpaBO Be/iHMaHOrn Capajcm, Bucorcor, jKoii'ta, Maran ja, /{ortoja, JIcpnciiTC, JcciBeHO. H bk o h noBpaTKa ca TypHeje ofiaBMjecTMkeMo Harne npHJiaxa, ~ Tćcjiiifia, ' IIojc3HC u Uluja h t. p.) nopopOop je upao jaie/be omuHpHMje o ycnjexy. A / :na.pan. H o b h nopop6op rajpeia y Jajuy. 3a6aBa je oppjRana y XpB Mjtcjihm. HiirraoHitpnt, ajni r.nc Ha 14. MapTa o^ r. caonno jc npBi»pe.M.cuiH no'io.'iGop Taj- JiinocTopiitje otse niiTaoirame GitJtc cy iriioMOJienc, pa npiiMe cbp/ l>CTa y Jajny cnymirnniy, n ^ nojoj cyj .uaafipaita . cpif.cppha ro- irocjcntope , TaKO pa jc bojihh pito nocjcniopa jtopao ce nonpaf l 1 11 • Tirm Kylui. rnopa aa opCopiiiiKc: , ....: A7?_ ti*— Ilporpa.vt 3a6aBe: KoHpcpnnt puo, HyinnlicB »OGnuait ion p p p c jo p m iK : C.vianp Xap«ocMaHOBiih: Tajm iK TOMoGojra, inajbtiBa iiontra, im.BcpoH jc na onhc napoiiojt.■nau; fJjiarnjiiinrt: Jlcpnim Myji4o.MopoBHb; pPisnnop.it: TJci nyp h Cajiitxara Capap; najijeninra: Myna<I>a Xpii.iih n JIyTBO c.tbo. Hrpainta je TpajaJta po hicct caTH y jyTpy, Bitijtc jc G110 isp-to yjtycnn n oGhjhih. .\pnayTORiih_ Mopajinit ycnjcx obc 3a6anc je bpjio bcjttik, a mojkc ce pehu Hobom noppp6opy ikojihmo xihoixj cpchc oi ycnjcxa y papy pa hm MaTcpitjajnnr imtjc Mnoro cnaGujit, jep je npnxop inniro na. rajpcu! 4 ontpyirPO Hhh. 20.000. . CBenaHa »rajpeTOBa« 3a6aBa y TeuJH>y. Gitopo cbh nocjcTitopit 3aGaB0 cy 'iocniTajiit npnjcpitoM y oiBOMe MaaoM M.'iccTy nprcap jaico painiitjiona TajperoBa npeja npcpcjepmtKy nopopGopa. rocn. Hp. Bchitp.v Hobh ,h nnpanitjnr (noaiiaTo jc, pa jc npBa TajpeTOBa naCana oppatana y TcuiHiy) <5it- CBoje 3apoBOJBCTBO uap xaK0 3aMjepmtM ycnjexoM. Ca OBaKitM ycnjexoM CBoje sađaBC TajpeTOB uopopGo-p y Jta je iio'icjia pa 3aMiipc. 3ay3njtan>CM aniunnix a>ypit. TajpcTOBa je npcja no'icjia oneT nonoBO tojihko nanpepoJia'nit, pia paHac Tc- Teiuiby jc HOTnyno napoiuopan h atejnt pa h cjiHjepchc rajpemajf., cnojir cjiopo na npBOM MjccTy y Tipoasuai niLjni y papy 3a tobc 3a0aiBe y obomc Mjco,iy ne 3aocTairy 3a oibom op 20, IT. 1920. I’ajpcT. Capa 1ip,mo Rao poota3 Toxty nporoBO.pitTH caMO o cne'iaiioj rajpcToitoj 3a6aBit oppatajioj na 20. (jieđpyapa o. r. Op.\iax heMO HanoMpnynf, pa po ppitac Tcuiatr., ratje nanpETnJIĐTHHIjHNIS „ rajp E T O "! naMTiio o«a.Ke 3a6aBe h OBaite cjiase hh c ofinnpo.u na Mopajtny KaKO MHOrii o j nainnx npeTnjiata .it ara MaTep.iijaJiiiy crpany. 3a6a®a je OatJia rrocjchciHa Mi nornoMornj’Ta oOiijiho it cBcripaHO, op CBaKora 0c3 pasatnce »jcpe HHKa H6 nojMnpniue npeTnJiaTe kuko 3a » napTitjp, naGanv mije hiiko 6ojiooTOBao. H M.11 ppjkhmo pa jc iipoiiuij’ TaKO n 3a OBy ro;uiHy, yiio.i.u0110 irjiaBHit at HajBehii ycnjex. BaMO n s, jiu to tu a npnjo yTDHe. Casio HpnnpcMe cy 3a 3a(kBy ispmciie HiiTaB Mjccop pana. IIopypejiH0 njiahnite npcTn.iare 11 jiortap npnjem opGop ce Gpitnyo kojihiko je Hume Moryhc, pa naOaBa arcnane iiiTO Gojbe at 3apjOBO.p>aH je hito je ycmto, a pa je ycirito HMa y napojiy osiorj’linl.c jia ,,rajpCT“ sioate xnioro pa naxBa.ni CBiiaia noja ra y npMnpcMaMa noMoroine, nacTaBHTn HecsieTaHO ca okom sracnjosi y pBiiMa Koju 3aGaBy nocjeTitme h CBojira papoxt noMororae. napojiy, Kojy je cefin y.ico 3a uh.i>. nopjopfiop je y npnoM pcpy naxBajian npepcjcpiiitKy niaBnor opGojpa r. Hp. XaraiiGei’OBi!hy Kojn je m imo npmcycTBOBao TAJPETOBA nOCJETA BOJBOflMHM. rio no3HBy MHornx KynTypHMX h xyMaHMTapHHX ycTaHOBa flflMHHHCTpaiiHja „rajpETa” . štamparija »Bosansko Pošte«, Sarajevo. — Vlasnik društvo »GAJRET«. — Glavu] I odgovorni urednik: Hamld KUKlC. �Svaki musliman treba da kupuje samo jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „Gajret" jhp. Tvornico Cigarpnpira S. D. flinalnj, Sarajevo, jnaže sa naružiti i preao društva .Gajret' u Sarajevu ° ] 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 r ° i 0 0 0 0 0 0 foj 0 0 0 Io I 0 0 0 0 0 CopajeocKa Bohko a. ' a. y CapajeBy. Tejiei|)OH 6 p . 33. BaBH ce cbhm y 6 aHKOBny CTpywy cnaaajyhHv* nocjioBB.va. JOioime Ha iuTea»by yKaMahyje HajnoBOJbHnje. Oa HHCTe aočhth lO °/0 ycTyna ny^TypHOM u npocBjeTHOM npyniTBy „fajpeT". 0 , 0 0 0 0000000000000000 Islomagalfronić I SIN Tvorničko skladište soih vrsti F E S O V A te vlastita izradba kita (puskjula) u svima vrstama. Ua malo I veliko. eenTRHiiH: s u č e v o Sarači ul. 11 i Gjulagina ul. 1 PODRUŽni efl n B I H A Ć U Interurban telefon broj 317. �D Opće Osiguravajuće Društvo „ 3UG0SLDI/I3D" D D il3. u Beogradu sa ahcijsiiim Kapitalom od Din 3,000.000 u zlatu. SARAJEVU, Kralja Petra 17 Brzojavi: J u g o o sig u ra n je . a 0 T e le fo n b ro j 300 Vrši sve poslove osiguranja najkulantnije. Police požara prima Uprava Fon­ dova kao garancije pri davanju zaj­ mova na hipoteke. Sve informacije daje najpripravnije gornje ravnateljstvo kao i zastupnici u svim a većim mjestima. U n jiz a ra R roće B c iš a g ić a § Sarajevo trgovina muzikalija i materijala za pisanje I risanje. Bogato stovarište hrvatskih i srpskih knjiga a H. Bajram aga Fočo I DRUGOVI Trgovina manufakturnom i orijen­ talnom robom na veliko SARAJEVO Gjulagina ul. 3. — Teiefon 455. Basme engleske, francuske, talijanske i ===== češke u najvećem izboru. ■ Bogato skladište- bezova, šifona, zefira, štofova, šamija, fesova, rubaca, čarapa i t. d. ■ • cao • cjk)• ( Ravnateljstvo za Bosnu i Hercegovinu Dalmaciju, Crnu Goru, i Sandžak u )• csd k cara • cjr • c k )• CMS• cjr)carD• ova • cK>• osnovano i iA A iiilU A A A U A aiU m U A A A A A A A A A U iA A A A iiA Čitajte ,Gajret‘! List »Gajret« jedini je list za našu porodicu, za našu djecu! Za to treba da ga svak čita i pretplaćuje se! Pojedini brojevi „Gajreta" kao i cijelo godište iz lanjske godine mogu se dobiti uz sniženu cijenu kod adm inistracije lista. Svakom prilikom sjetite se G ajreta! � https://kolekcije.nub.ba/files/original/1bd79bbd7fecea206104336168d4ec80.pdf eaeb3924027fc996316b0c019cefe393 PDF Text Text VJUOP. ef. Muderizović, 7cm. Muzej Sarajevo 767 riouiTapHHa n aa h eu a y totobom. J1HCT TAJPETA APyiUTBA 3A KVJHTPHO H EKOHOMCKO nOAH3Att>£ MyCJlMMAHA H 3^a3n 1. h 16. y Mjeceuy. fo aiiiia X. Bpoj 8. C ap a jeB O , 16. a n p n jia 1926. — C A A P ^ A J C o k o j i o b ii K (ripeBo^ii' M. fajpeTOBHZ KOHBHKTa. : AsMea Mvpa^čeroBHh: 0 K apnuT epy u l i o m i nam ii x HycjiQ9iaHa. Leone CaetaDi: yjiora Hc;iawa y pajBJHKy miBiiJIU3auil.je (np6BO&H Ocmbh HypH Xai.inh) TeHepa^ JKnBojnH J. PaHKOBnh: Cpnciea En< ncja. 11. B. TMyuia; Xopa Bp6o (Ma ciapnx aHa. A sM e A PecpHK: Uujeita rofl. 80 J\. rioje/iHHii 6poj 4 li "Baun flo6HBajy jiiict y riona unjeHe Koa r.iaHHor OaCopa n/m koa ynpaaa T a jp e T O B T A acH H K Be/iHHaHCTBeHii AoneK TajpeTa y Bojboahhh. TajpeTOBa ia6aBa y ByrojHy. AoGpoBOJbHH nptijiostf FajpeTOBiix niiTOMaita. 3 e K ja T TajpeTy. tijio3it H3 PoraTHue. •BH noAOAĆop TajpeTa y Bpeati. Kn»H>KeBHH O r.iac. Aejinh (HadaBaK). H. BiiAaKOBHh: h n .u n i (CBpmeTaK). 4 > e :tT O H : afafl. TMvma: Cima .'[iijijrinioBiili — Ca­ pa.) .inja. ypeAHHK: XaMHA KyKHh. — �GIIJIETI. L illllEH | 3 g ■] jj rj [j jj ] j Potpuno uplaćena dionička glaunica Din lo,ooo.'ooo’— Rezerue Din 1,600.000 — Banka se bari svim u bankovnu struku spadnjnćim poslovima. Ovlaštena .je /a trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran, Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredno ustanove. Osniva i podupire razne knlturne i bumanitarne ustanove. Zavod je angažovau kod ,,Varde“ industrije di vota d. d. i Trgovačkog d. d. „Merkantilia1- u Sarajevu. Od čiste dobiti daje IO°f0 Kulturnom i Prosvjetnom Društvu ,,Gajret“. Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Unjrct najbrže i najknlantni je. Uloške ukamaćuje najpovoljnije, i isplaćuje iste u svako doba. !g S B @ @ iil@ [5 @ ® S S Q £ lB i5 ]l c*o • c* d• omo0 o to • caro• c*o • c m • crno• caro• • mcM^cMOCMom općine grada Sarajeva Temeljna glaunica 40,000.000— dinara i d Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda, filiale Sarajevo broj 2172 d d d d d Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. Osim toga ima svoju i l Z A L A G A O N I C U koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale dragocjenosti uz najpovoljnije kamate. • | 5 ^ c»3«caro*c*a«cjK>*cjrD»c*D»cjr)»e*)«Gjrocjro»eJD«3jr)«c»o«cMO«c»o*c»D«c*o«ejrD» �JIHCT TAJPETA ftPyiIITBA 8A KyJITyPHO H EKOHOMCKO nOAH3AH>E MyCJIHMAHA M3^a3H 1. f onima X. h 16. y Mjeceuy. Bpoj 8. C ap a jeB O , 16. an p H Jia 1926. Unjena roA- 80 A- riojeauHu 6poj 4 A. 'BaiiH floOnuajv jihct y no.ia mijena koa PnaBHOT OflGopa hjiu koa ynpaBe — rajpeTOBHI K0 HBHKT3 . — Ahmed Muradbegović: O KARAKTERU I PSIHI NAŠIH MUSLIMANA. (Nastavak). Uza sve to interno i eksterno razlikovanje živili sve'vto, te borbe, formacije, usavršavanje i između slavenske muslimanke i zapadne žene, uza izrađivanje nutarnjeg ustrojstva samoga islama. sve prirodne odlike prve i- nedostatke te prirod­ Prema tome baš ta nutarnja strana islama, njegovo nosti druge, muslimanska je- žpna i kao majka i biće,njegova srž, ostali su gotovo zapušteni, ne­ kao supruga u mnogo nepovoljnijem položaju, obrađeni i da tako reknem petrificirani u religio­ nego li zapadna-žena. Njezina prirodnost i sve znom životu naših muslimana. Oni danas ispo­ te čiste vrline srca i duše, t o s u s a m o r u ­ vijedaju neki stari islam, koji više ne postoji i koji d i m e n t a r n a s v o j s t v a , k o j a b i t r e- se već i na samome izvoru na orijentu preobrazio b a l o i s t o m i z r a đ i v a t i , f p r n i i r a U i i akomodirao vremenu i okolici,- Njihova vjera p r e b olj e v a ti, {r a d a o n d a z a u t z m u ne živi i prema tome se i ne razvija. Njihova m j e s t o n a j m o ć n i f"<£g f a k t o r a u i z ­ vjera je tek fanatično klanjanje mrtvim ostatcima r a d b i n a c i o n a l n e i č o v j e č a n s k -eT ir velikoga i slavnoga oca, radi čije slave i veličine v i 1 i z a c i j e i k u 1 t u r e. Inače je sve to tek mrze njegovo dijete, jer i ono hoće, da bude ve­ z a k o p a n o b I a g o, od koga nema nitko, pa liko i slavno. I baš radi toga, što oni nisu sudje­ čak ni muslimansko društvo neke naročite koristi. lovali kod stvaranja nutarnjeg islamskog ustroj­ Tu rudimentaruost stvorila je u prvom redu jedna stva, nego to ustrojstvo primili u njegovom ko­ arhajska patrijarhalna socijalna forma, a u dru­ načnom obliku radi toga oni i nisu mogli dati sa­ gom pomanjkanje muške kulture i civilizacije, mome islamu duhovnih velikana, koji bi stvorili koja se razvijala većinom u pravou interijera, slavensku islamsku kulturu u relaciji sa arapskom dok je e k s t e r i j e r o s t a o p o t p u n o i turskom. Sva duhovna, kulturna i umjetnička neobrađen i zapušten. djela, kolja su u historiji stvorili naši muslimani Formu je donio islam sa istoka i to islam, bila su gola reprodukcija, čisto prepričavanje koji je u ono doba, kad je k nagna došao, bio pot­ arapskih, turskih i persijskih originala. Ničega puno u svom unutarnjem religioznom i duhovnom nema originalnog ni stamostalnog. Odatle ono ustrojstvu izgrađen i dovršen i otpočeo svoj nagli gore naglašeno pomanjkanje civilizacije i kulture i žestoki napredak u vojničkoj ekspanziji svoga, u čisto islamskom duhu, kao što je kršćanstvo vanjskog formalnog ustrojstva. Prema tome sa stvaralo kod ostalih naroda, koji su ga primali, u primitkom islama, naši su muslimani uzeli nje­ svome duhu. Ali na račun toga nedostatka origi­ govo nutarnje ustrojstvo kao gotovu činjenicu i njime uvjetovane religiozne i socijalne forme, nalne slavensko-islamske kulture i civilizacije, naučili to gotovo da tako reknem — mehanički, stvarali su muslimani svoju zasebnu rasnu i na­ pomirili se s time i to ostavili po strani kao defi- cionalnu kulturu, u kojoj je došla do potpunoga tivnu, kao riješenu stvar. Oni dakle nisu, poput izražaja snaga njihove rase i njihova intelekta. arapskoga, turskoga i persijskoga naroda pro- Ali o tome kasnije. �CtpaHa 114 T A J PET« Drugačije je bilo sasvim sia vanjskim for­ malnim ustrojstvom samoga islama, koji se izra­ žavao u vojničkoj ekspanzivnoj snazi, a koja se istom započela razvijati u svoj svojoj veličini baš u ono doba, kad su naši muslimani primali islam. Oni su to razvijanje ne samo pratili i proživljavali, nego je ono bilo glavna značajka, i glavni faktor, njihova novog preobraženfia, ikoje im je islam do­ nio. Zato je islamizacijom i mogla naša rasa u našem muslimanskom elementu doći do ovakove veličine, do kakve su došli bosansko-hercegovačkl muslimani u glavnoj i najvećoj islamskoj državi onoga vremena. Pa islamizacija je razvila njihove državničke i vojničke vrline i učinila ih glavnim faktorom Osmamlijske imperije. Islam je dakle s te strane zahvatio naš slavenski elemenat, dok je u duhovnom pogledu, kako smo već naglasili njegov uticaj bio od male i sporedne važnosti. A baš taj nedostatak je učinio od naših slavehskrh muslimana kasnije konservativce koji su se svim silama opirali svakoj i najneznatnijoj reformi, sma­ trajući te promjene nečim, što .je upereno protiv njihove vjere, protiv one petrificirane religije, koju su oni primili kao gotovu i nepromjenljivu stvar. Dc-k ssu one islamske rp^e, koje su proživljavale borbu za konačne ujiutarnje ustrojstvo islama i osjećali to ustrojstvo u sebi, kao neku organsku sastavinu svoga vjerskog bića, koja se mora raz­ vijati, rasti i živjeti, počele nenadano osjećati, kako su te norme i—taj sistem počima sapinjati život i smetati u duhovnom, državničkom i so­ cijalnom napredovanju,' dotle su slavenski musli­ mani budno pazili, da se te norme i ti mrtvi kalupi ne povrijede i ne promijene. Turci su otpočeli sa reformama, a naši musliman? sa^opiranjem prema reformiranjima. Odatle ovaj slavni pohod Zmaja Bosanskoga na Carigrad, odatle opet ono tvrdo­ glavo opiranje današnjih muslimana na sve soci­ jalne reforme islama, koie opet dolaze sa Istoka cd Turaka. Znači li to. da su naši muslimani diuhovno inferiornih od Turaka ili možda to, da 9u Turci, koji su bili donosioci njihova islama i koti su i danas glavni reprezentanti islama, zastranili, pokvarili se i otstunili od glavnih islamskih prin­ cipa? Ni jedno ni drugo je odgovor kratak i ja­ san. Da smo mi inferiornija rasa ne bi ona šaka muslimana od 600.000 ljudi, a u ono doba ni po­ lovina toga broja zauzela prvo mjesto u toj tur­ skoj državi, kad je ona bila na vrhuncu svoje moći, a da su Turci opet neki otpadnici islamski, zar bi oni toliko forsirali svoje reforme u okviru čistoga islama daleko od drugih socijalnih, komu­ nističkih i nacionalističkih ideologija, koje su glav­ Bpoi 8. na osnovica' za sve reforme savremenog čovje­ čanstva. Tu je nešto drugo po srijedi. Nutarnje ustroj­ stvo islama onakvo kako su ga primili naši mu­ slimani odgovaralo je njihovom bogumilskom mentalitetu, poklapalo se s njime i taj se menta­ litet zadržao sve do dana današnjega gotovo nenačet 1 jedinstven. Pošto nije bilo nikakvih7više borbi za nutarnje ustrojstvo islama, kako smo to spomenuli, samo za njegovu ekspanziju, to se nije u našem slavenskom muslimanskom društvu mo­ glo ni pomišljati na to i u tome pogledu stvoriti neke tradicije, po kojima bi današnjim muslinlanima i omima iz dobe Zmaja1 Bosanskoga bilo sasma jasno i1 prirodno svako reformiranje, koje nije ništa drugo nego usavršavanje i akomodiranjp prilikama i životu. Tu je eto glavni zaplet našega problema. Slavenski muslimani ispovije­ daju meki svoj naročiti islam, koji se poklapa sa oiUtovini' rasnim i mentalnim osobinama, koje su oni morali kroz nekoliko stoljeća čuvati i braniti c-d tuđinske tursko-austrijske najezde i izgrađi­ vati svoju zasebnu narodnu kulturu, koja im je za djelo to vrijeme bila jedinim utočištem i jedinim poticajem ,za ma kakav duhovni život i intelek­ tualni stvaralački rad. O m i đ a k 1 e u s v o j oj konzervativnosti i obrani arhajs k i h p a t r i j a r h a ln i h i s l a m s k i h p r i ncipa, b r a n e z a p r a v o s v o j e r a s n o i s v o j e s l a v e n s k o m e n t a l n o . b i će. Tu je klica sviju njihovih borbi i njihova otpora. I to je očuvalo i zadržalo u našem muslimanskom elementu ono, što danas svi priznaju, p o t p u n u č i s t o ć u rase, najmanje povrijeđenu od sviju stranih i tuđinskih uticaja. U čemu je sada taj naročiti rasni i mentalni islam slavenskoga muslimana? U čemu je pokla­ panje sa bogumilstvom? Gdje je glavno uporište njihove konzervativnosti? To treba sada da raz­ jasnimo. Prije pojave islama u Bosni vladalo je bogu­ milstvo kroz nekoliko stoljeća .udarilo svoj pečat psihičkom biću historijskih bosanaca, njihovo] slavi i slobodi i njihovoj posebnoj državi. To bo­ gumilstvo, učvrstilo se u neprestanoj borbi sa katoličkom -i istočno-pravoslavnom crkvom, ikoje su ga jednakom mržnjom progonile i trijebile. Katolička crkva, koja je bila i moćnija i .uplivnija od pravoslavne služila se vojnom silom izokolnih katoličkih država, naročito Ugarske, upotreblja­ vala ih kao oružje u svojoj vjerskoj borbi protiv bogumila. Još za Kulina bana uspjelo joj je da pomoću te iste Ugarske prisili cio narod, da se �Bpoj 8, TAJPET. pokatoliči. Ali par godina kasnije vraća se narod i njegov ban natrag u svoju staru vjeru i opet ostaje sve po starome. Borbe se nastavljaju,^ a bogumilstvo se diže, na momente podliježe jačoj oružanoj sili, da opet u povoljnijem vremenu iskrsne, osnuje svoju crkvenu i državnu zajednicu, učvrsti se i dade Bosni jednoga kralja Tvrtka, koji je najdalje proširio njezine granice i učvrstio nje^ zinu državnu moć i organizaciju. U tim neprestanim borbama i neprekidnom strahovanju za domaću vjeru, rasla je paralelno i ljubav za nju i ona je naskoro obuzela cijelo biće starih bosanaca, ukalupila ga u svoje principe i stvorila od njega staložen i izrađen — svoj tip. Bogumilstvo se sastojalo u odricanju svega svjetovnoga, u rušenju sviju životnih mostova iza sebe u tome odricanju, u negiranju života i svega tjelesnoga i materijalnoga oi životu, u jednostavnosti i Čistoći svoje vjere i u bbažavanju dobra i dobrote. Svoju su vjeru postavili na bazu zekavoga razuma, stoga odbacuju dogme i }sve vjerske formalnosti, prezir^ sjaj i blještavila, koje se razvijalo u hijerarhiskom sistemu kršćanskoga svećenstva i propovijedaju vraćanje jednostavnosti, čistoći vjerskog osjećanja bezrlažnih vanjskih naprava, koje naziru >u pničesćju, ikonama i drugcm obožavanju slika i svetiteljskih likovahu kome vide ostatke idolopoklonstva. To je srž njihove vjere, u koliko sii' nam to uspjeli da objasne naši historičari i prema teme ta srž bazira ha iskonskom religio'znom čuvstvu, koje je svojstveno čovječijoj prirodi, na iskrerfosti, koja se usljed vanjskog crkvenog i hijerarhijskog sjaja, po njihovom mišljenju, izopačila kod ostalih kršćanskih Crpana 115 religija. Glavni principi su u toj vjeri -r- jednostavnost i dobrota. Usljed neprestanih borbi za svoju vjeru razv,j.j,a se u njima i socijalna i nacionalna svijest, koju su u,0kviri'li u samo vjersko nazrranje i po toj svoj0fj osobini prozvali se »dobrim Bošnjanima«, a svoju crkvu »bosanskom«. Petak im je bio glavni cjan u sedmaci, a post, samoprijegor, brotkost i du­ ševna smirenost, glavna vrlina u životu. • . .. Jf lam 1e također zasnovan n a , moralnim i socijalnim temeljima. Došao je kao reakcija na • staro'-arapsko rdolopoklonstvo i rastrovan scci|a n ' 'Organizam, na kršćanski trobožni monotei^a™ 1 k'ub: vjerskih i crkvenih ceremonija i simbola- Po pripovijedanju o prolaznosti ovoga sviJeta 1 « « * * * * fX ^ a materijalnog i tjelesnog, i P ° SVO|rm socijalnim principima, bio je bogumi,ma mrra^° °'^ 'kršćanstva. Islam također nema hijerarhije i svećenik je čovjek iz naroda b ^ sv^tko može zastupati u molitvi pred Bogc-m Pravovjerne. Petak je i u islamu glavni dan u sedmici, kad se svi ljudi sabiru iz okolnih mjesta na zajedničku molitvu i propovijed. Osim toga, njegov nagli uspjeh i porast, njegovo^ privjlegisai^ e širokih masa, t. j. svega onoga, što je sposobno u tim masama, u čemu su bogumili vidjeli 'Sigurnost za ličnu, društvenu i duhovnu sigurno'sb sve Se to pospiješilo islamizaciju bbgumila. ^ svemu tome našlo je bogumilstvo adekvatnu formu svome vjerskom, društvenom i rasnom b*ću, t. j. p r in c i p i j e d n e v j e r e p o k l apali su se s o s n o v n i m p r i n c i p i m a druge. (Nastaviće se.) Leone Caetani: y jO r A H C ./I A M A y PABBH TK y 3. 3 a cBe eBpoiLCKe Hapoje, a, jaH ac 3a HTa.nu jy Hao j BejiuKe je (EajKHOCTH n m sum e to je lipama jysKHOCT, He caMO 3a ycaMJbeHe cTyjuje opnjeHTajuicTa u HCjiaMucia, Hero h 3a njujeJiy jiBHOCT, j a ce cre'ie očaBujemieioe o nopnjeKnv, n p u p o ju u o pa3.ro3UMa ouor ’iyjH or ^eHOMeua Koju je ca cyj6oHOCiiHM dnirjecKOM no/Kapa u opysKja CTaBUo o j upujniKe upu je 1300 ro jm ia y ncTy cyMH>y oaicranaK xpumhaHCTBa u eBponcice uhbiih u šam ije u Koju h ja irac jjm -u oiipcTo Be3aHy caBjecT jjBHje CTOTUHe miecjeceT MHJiiijoHa Jbyju cjio/KHHx y jejiHHOM u skhbom ocehauiy npomBJtema xpnmhaiiCTBy u eBponcicoj i;uBUJinsapuju.. jkpiiito, *) y npBOM 'uaiiK.v norpeumo je cmnjbeuo uaie npenojHona. Tlpmi. Y pej. H H B B . m B A H M J E *) Anu Huje joirojmo paajacifflTH cauo Kano će nojanuo Hcjiav; 3a Hac BBj>oir.itaire ročnojape mru novarane noTHHH.eHux M.vcjiiMaHa Bauaiuje je u xnTHiije j a caaiiaMO 3auiT0 je oria Bjepa raico xy’iiro TpuyM$upa;ia y VII. BujeKy, 3aiiiTO je Tano noćjejonocuo npoTiepana naiuy ®jepy u nHBir.THoamrjy us A3uje u A(Jh>WKe m ootriTo jom u jaiian iienokopua u iienbfijejHBa ocraje npu iieca,TOMJLirBOM ne.npiijaTejhCTBv npeva naiia u ca tom 3acraBOM noBehaBa u n ajav e cnoje rpaimue y obhm jujenoBuva nosHaTor oDujeTa. IIiiiBeirHua y Tai;o rpanjuosiruM pa3Mjepa\ra, noja u noc.ie jyror u pa3iio.Tiri;or pasnujafea sajp/icaBa jkiip.ot Tano jaK u ynopan, Mopa j a uxia jauo caouceire u janeKe y3poi;e. xopa j a nva cBoje jkiibotiio Kopirjeu>e y HajcaupiiBeHujuM jnjenonitMa opiijeirraHCKe cBiijcCTH u Mopa j a HcnojbH Ohtho ocjehaite CBoje PTHHMKe ncuxe. TpeOa ja iu e ja ce no.\iohy name airaimoe Taj. �OrpaHa 116. T A JPET. npoOjioM y TeMejby Kciima, jep caMO Pjiarojapehn TO'ihom TyMa<i»H>y toc nimH>a MOSKeMO/yoiijeTH na y PraCKoj PyjyhHOCTH yMaibHiM0 HajonacHinje oniope h na nocTaiBKMO non jofipHM ayenHUHjaMa jenaH xap.MOinriaH »MOjyc BiiBeHjn« H3Mehy UTarajaHa h TpniTo.’inTHHaiia. 3 P o r n o M a ftK a ita noK yM eH aTa ii o 6 o r B j e p e km x h n .ie a e H cacfnx n -pe^p ac y n a Haui c y ^ o -b j e p h, k o ja j e no in ji a H3 A p a P n je h o peBO jiynH jH , K o jy je o n a n p o h 3 b e .a a y p a3B H h y o p .n je H T a jic K e U H B H ,0 3 a m i je. 6mo je yBMjeK norpemaH h npnCTpacaH. Ten jaHac, Kaja Monepna KyjiTypna KpHTinca HacTojn na nojiano o,T,6aiiH m cpyum aHTirnce u dacTapjeJie npenpaoyne o perarajH h nJieMemiMa, TeK jairac no*iHH»e ja Kpo3 oPjiaKe ^ajieace npouuiocTH carJie^aBajMO Bejnn<e noTeoe h rJiaBHe jrapoice crpanme MycjiKMaHCKe npawe y Kojoj cy xnrpn apancKH paTHHuii Kao noć)je;iHHHH npejiemra, ca jejHor wpaja cBHjera Ha jpyrn. . Paaopna nojiyra 3HancTBeHor H3ynarnaiba, nerrpHcTpacHa a.ra HeykojbHBa, Koja ce ycTpeMHJia npomB C®HX HaiUHX COHHjaJIHHX, MOpaJIHHX H BjepCKHiX ycraHOBa, Koje cy cre'ieiie TpynoM Haurax npenaKa — Ta HCTa pa3opHa nojTyra ycTpeMHJia ce naHao Ta-Ko^ep u iipoTHB ’iacHEK ycTaHoiBa HmaMa, 0Ha hm ,icinjeH>yje sHai'ieite h pa30TKpwBa ii>HX0By yHyrapH>y crBapajiaHKy cHary. Mojepna anarana HCJiaMCRHx no jama npeočpa^Kama »momo Phtho pnaneibe, Koje cy hm naBara na.v'ioibauH XIX. fcnjifoa, OHa iim nponiHpyje 6aoy h oPjaniibana h>hxobo MaTepnjarao h Mopajmo nopnjeiuio, Koje je Taioo nojuieTeiio, y HHjejroj xhctopnjn Agnje h y oano^oia Agnje h EBpone. Bojama nose Bjepe He noKa3yje HaM ce BHine y ynpomheHOM BHay, y kbkIbom cy je rjienara HaniH oneBn; to mrje BHine Hcnopnja je^Hor »raneMjepnor npopoKa« y mhjoj ce yHVTpaniH>ocTH nnHeHanHO nojaBHo nnaMeH Bjepe h Kojn ce je Pairao na ocfBajaibe oBirjeTa oPMaH>yjyihH ce HJiy3HjaMa na he Jbyjcrno npHBecTH Ha HORy Bjepy h na he cePe h ome Jbyno roPaBETH H3 rpnjexa, 3apjyna, 3aBapaBajyhn hx oPehaibHMa nyjnnrx pajcKHX y/KHBaH>a. Koja hx TrpHBJiaie h 3ac;ienjbyjy. Hnje BHine HCTHHa Kaj ce Ko./Ke ja cy Myc.niHMaHCKe xopje. onvmeBJbeHe jejHHM BjepcKHM 3aHocoM h 3aBapaBajyhn ce ja cy ohh HenocpejHO opyhe Poncje BOJbe, HeojojbHBOM cHaroM Tor ocjehama TpnyM(f)Hpane Han cBojHM HenpHjaTejLHMa 3aMopeHHM n H3iMO/KnemiM jejHOM HsonaneHOM xHJba/iyroHTH>OM HHBHjra.3annjoM. To c y (J)ah t o mh, n n a n j e c T a p n x b p e m e h a. CTBapHOCT je MHoro npyK'iHja; MoiRja MiH>e ztpaMaTHHHa ara npjio ofiH.raa h Ranjierena. MHoro BejimacHBTeHHja h naja CBe waH.e raraa. To HHje npoH3BOJBHO flejio jeaHor noBeKa, hhth Man CTpauihhx paTHHKa Hero nirrerpa.iaH jeo jejHe CBjeTCKe oonnjaJiHe peBoaynHje 3a’ieTe croJiehHMa npnje MyxaMeja, jejHe OĐOJiyiuije Koja je h jaHac upao jaieno o j HonyH>e/ba cnoje rpaHjH03He napađojie. MyxaMej, Kypan, IIcjiaiM. (fora cy o n a n ira ygpoiiH h npHrojna cnojbiia onjeha jejnor on najireor>HMiiHjHx norahaja'y HCTopHjn MOBjenancTRa. JenHa noiBa Bapnjairaja ^.vnnaMeHTarae TOMe HCTopnje obhjeTa: HonpeKHJina ajicnnja h peaiumja 3ana j a h HctoKa, mjeana HBMjeira Hjeja h pana, Jbyjn h crBapn, Bjepe h yMjeTH0CTH, Bojiiinr;Hx eKcncnHpHja h Mopaahhx oc/BajaiM Mehy AnnjoM h E bpoiiom, Mel)y najneha nca neHTpa jbvjcko UHRuamannje. Bpo) 8 Pa3Boj Myc.raMaHCiKe aajennnne y npBHM naiiHMa nocraje c.vipTH H>ena ociiniBaMa, Ono je okojm) HCK.u>yMHBO HOaHTHHKH M BOjHlTJKH paaBOj, KOjH y IMUOTHM" CBojHM <}>a3aMa noncjeha na Boj»HMK.y h TepipopHjaJiHy eKciian3HBH0CT PuMa. 3ajennHpa, itojy je gaciioBao Myxaaiej, iioiuto je (foaa najjaaa y Apa/fojH h HooiiTo je noHHicaa y cpenHHH Hapona no npnponn pa-roPopiror, rpaPeaubHBor h HeMHpiior, seh ce 3a npnje.Me saanaita npBor xa.ra<j)e Papnaa na ocBajan>e apancKor noayoorpBa. *nomTO je ocĐojeHO noayocrpno h noniTo je HMnpoBH3iipaHO no.TOnriKO h BojHHMKo jejHHCTBO nHjeae Apa/inje h Hainionaano yjejHH>en.e jennora Hapoja, oPjapenor HajHexrapHHjoM hchbothom eHeprnjoM, CBe je to 6ho <J)aTaaaH h HeH3pje/KHB paaaor, ja ce apancKH Hapon neh h HHa'ie TjepaH Pnjejom h JKejBOM na H3MaKHe H3 HenaoAHe ciipoMaume h neG.naronapne joMOBHiie. Papno na nibaMKaite nep3HjcKor h pHMCKor PoracTBa. H TaKO cy nacraaa apancKa ocmajana A3Hje h A(J)pnKe, Koja hhtko HHje npenBHhao hh <Kerao, a.ra koja cy jonijra no npnponnoj bosh y3poKa h raai»eHHiia. Ara orno one irpje HiniiTa npyro Hero cajnajno nonaBJbaibe jenHor H3Mehy MHornx hojihth<!khx nocab^ja, Kojn cy jom o j BpeMeHa XaMypa6n, 3 eHoC>nja h Kpan>eoa CacaHHna xapa.ra ri ynecpehaBa,ra AaHjy: jejHo jpyro napcTBo MaH>e hjdh Brane nyroiBjeKO h HHurra npyro.S^JiH Paun T aj MHCTepnoRHH CKy n 3a Kon a , c j r y ii a j HHx h HeH3 pje5k h b h x y n a n p e j o n p e h e HHx K o j n y n p a n J t a j y 5KH:Botom c b h x P n h a Ha ni e r a njiaHe Ta T^f Ho j e n a n po Po j a p a n c K n x paT­ HHKa n a j n e y h c t o E p n j e n e c a j y Po KOM •MOpaJIHOM KpH 3 0 M a 3 Hj aTCKHX H ceMHTc k h x Hapona , nornm?i>eiiHx hctopoPho rocnojCTBy aonjcKe pače vrapiuhoHe nojnmriKHM HHCTHrynHjaMa PiHMa h xeJieHH3irpaHH xpnmhaHCTBOM BnoaHTHje. y to BpHjene Pnjanie uho OpnjeHT y neyTOJbHBoj h oacrajeaubenoj noPynH npoTHB BH3a:HTHjoRor rocnoncTBa, JKejiehn H3 nHa jyme oc.io6oI)eH.e He caMO no•raTHHKo, Hero h Moparao h BjepcRo. CteaKaB tok cjehaH-a h cenapaTHcrn'iKHx nneja nocrojao je onaBna; HHje ra cteophjio rocnoncTBo piHMCKo, x pnnihaHCKo-BH3aHTHj'CKO. Hero je oh, MO/Ke Oe pehn, nocrojao o j naMTHBHjeiKa, npemna y narenTHoj h HecBjecHoj (JiopMH. Bnjia je to MainnjiecTanHja OHor npacTapor neca-TOMJbHBor Mopamior KOHTpacTa. OHOr HHCTHKTBHOr jyX(XBHOr KOHCf).THKTa, KOjH je yRHjeK onpnjenaBao OBaK.y TpajHHjy jnrnjv pcjehaiba Me^y HapojHMa A3Hje h EBpone. Pa3jop je y®HjeK nocTojao, to je nojaBa najcrapnjera naTyMa, MaKap na HHje ynnjeic aKyrHa h oneBHjHa. Hpbh cy je nyr nsPanH.ra na noBpniHHy iHcTopnjcKH norahaiH na tapnjeMe paxona nnMeh.v PpKa n IleprajaHana y V. BirjeKy npnje XpncTa, jom cy je iBHiue aaoanTpnjia ocBajaiba AjieKcanjpa Be.THKora y IV. CTOJi>ehy imrOdriojcrBOCe.reyoHna, Koju oy y3a-rynHO HacTojara na crone Hctok ca 3 ananoM. 3 athm je npcTeneHo j 03pHjeBajia 3a BpnjeMe nncmre n nana xoirenciKor raononcma y npenihoj Annjn; panu Tora HHje ocTana cano Ha 3eM.TbHiiiry cCMUTcicor obhj m . nero ce paumprna no iinjenoM’ OnnjeHTy. To je Pno Mopa-ran noncToei;aj,i, Kojn je ncmoo no naja CejieycKja y Annjn. to je Pn.no HajnoiBJbe ocjenaH>e Koje je onyineBHJio Be.raKor MurpirnaTa y n»eroBHM paTOBHMa npoTHR PHMa; H»erc<noj mphchhi iipeMa �) B p o j 8____________________________________ » r A J P E T « ________________________ :jaiiiaAy Ayryj(»io crpaiiiHin nonojb oa 150.000 iieeiniHŠ .UaTHHa no rpa&OHHMa Majie A:mje SS roAHiia npiije Kpnera. Ona ncTa aiiTHefiponcKa MpvKiba acHCTHpajia je h IlapTHMa y h>hxorhm GopOana npontB Mohu Pumi, ona je npoyyiK>Kaea.na noGyny napoAHHx ap - CTpaHa 117. nacTnja HH'AHje iijkitiib iiae.ie,iinn;a AneucaiiApa BejiHKora, oHa je liajoafl, npKMH.ia BjepCKy (t>opMy y 6yAM3My KojiH je — h ano je Gho noTiiao uop yMjeTHii>n;H y.Tjepaj BpHKe, — . Hna« mpoTjepao xtyieHngaM ca oGa.na Hupa n .TaHra. (HacTaBnhe ce). i CPHCKA EnOEEJA C (J)piHpycKor: TeHepaji JKiraan J. PaHKOBnh. — 1915.— 13. riocneflibM noKymajM. /Ipan. . . 18. pepeMGpa. . . J\& .uh je to nocjie&H>e Mecro iiaumx Hetsojha. Mope, Koje ce uiupn npep caatHM omina, caMo oho pacraBjba Hac op HTaJiHje, oa HTajraje Roja Hac neba u Koja HaM je npHjaTejbirpa h Kojoj 6h Hac 3a KpaTKo epene najMafta Jiaipua Morjia npeGapHrat... A x. . . nocjie noceTe ayerpoyrapcKe (JiJioTe w Gom0apAOBgjH>a mije cMe.na hh jeAHa Jia^a Bojirn’iKa hhth iproBaMKa pa ce H3JiaiKe oiiacHOcni ao ,JJpa'ia. HenpnjaTejb, Ka?Ky dajmo je Ono y- Gahbhhh, poGpo caKpHBen, cyMapenn cy nocraBObepi/ y 3aceAy h Ha yjia3y y eaJiHB poGpo motph crpama h Aan>y h Hohy. HTa.iHjaHCKH Mmmcrap, Taato hcto h Ecap Ilamaf na h peo CBer caBeTOBajm cy Me, Ha ce obap ne 3ayfTaBJhaM, Beh Aa oamax nynyjeM sa flajEŠaiv . . . C pana ira aa«, 3ancra Bympn'cy MorJiH Aa cnt)y oa Enoacana h Aa npecoK.y.Be3e H3Meby *BajioHe a /jpana. y Ba.TOiiH 3aHcra Morao 0nx naKa jeAHy jia^y, Aa ce npeOapHM y HTa»Hjy, jep oBAe ano Ghx ce yKpuiao piSHKjjeM y najjMaH>y ,pyKy Aa Gymeai TopiiHJbiipaH. Hosa nepcneKTHBa nojaBJbyje ce; jom 4 AaHa nytroBaiba no boah h 0JiaTy. . . A.m, ja caM ce peiuno Aa CBe np©Ay3MeM, Aa ce H36aBHM naKJia y Koja caM 3anao npe Hepejby Aana. . . peuiHo oaM ce paiuie Aa joip cyTpa y 3opy nyryjoM. . . Beih caM naiuao ra jepHora' Boj)y, a h hobo opejio; moj koh>iH3 iiypeH oa yMopa ppnao je noojieAme Hohn, Ma Aa mm je jaBJbono H3 HTajrajancKor Koii3y.’iaTa, Aa jeAna Jial>a oneKyje. ŠaacTa, oko 2 cara no noAHe BHpeo caM Aa yJia3H y 3ajrnB jeAHa Jia^a h Capa JieHrepe. . . OHa je paaAaua cBe' iuTO je HMajia TproBpHMa. * 3a to npeMe y Apany, ApHayTH h Typiin, rppn, Biajmjaiin, Majrre3H, kojih cy canHH»aBajiM xeTeporeHO CTaHOBHHHITBO UapOlUH O'ieKHBa.UH Cy Kao KpaAJKKBipi na 5KpTBy Aa 6a motjih 'neaiHJioopAHO oAepara Cetajne CpOe. . . Ohh cy ycnejffl t&ko AoOpo Aa oMaite iBpeAhoct čaiiKaiOTa, na h csaiom cpeCpenoM HOBuy, Aa je jeAan ofipoK jeua KoiiiTao 20 Aiiiiapa. . . y ocrajioM, tko HHje MMao onime CHare, Aa ce onnpe H>HxoBoj rHycHoj no5ityAH h obh Gcahh eKciuioaTaTopH ycnejm cy spao/ Jiaiio Aa Hac nornyHo OAepy. . . Ham H3raeA biio je Me^yrHM koa cbhx TyncaH. J]y ranaK h ckodo neMoryh nyr, jom ca tojihkhm npe npoKaMa npefiH. . . Mh cimo Ma.io no Maao no'ie.nn Aa 0aii,aMO h (noc.neAH>H 6ara>K; Harne OTpu;aHo 0Ae.no HHje Mor.no 6ava 3aMeH»eH0 n mh omo caAa HMajiH cnojj>aiirjio(T HeBepoBaTHHx iiaraOynAa. Onaj H3rneA npocjaKa, noKpHBen ca jeAHHM ynpjbaHHM mJbeMOM, o6y>ieH y ApomKe pocnapaHe; 6.ny3a Bojmimca, naHTanone rpa^aHcne, nopenane, ca pynaaia, Haropeae . . . eiro, to je (6ho irajODraTHjH noceAHHi; OKoiuba r. OreBaH M.naAenoniih, KojH je Ta.vo y Toj BipoiiiH HiMao oko 20 HeiioKpeTHHx AoOapa. OBaj pjrraBii OApnaHKO, 6.neA y .nui!uy y nopenauoM meiiinpy, đe3 oO.iHica h Ooje h KOMe ce Aano nape itHAQCTHH>e. . . eTO, to je joui jyne 6ao npo(pecop yHHiBep3HTeTa- y BeorpaAY • • ■ H obh ocTa,nH H«cy HMa-nii naime 3aBHAaH H3raeA. • • H)Hxona fie,na fm.na je jeAHana. . . \ y , • j • , • . CBaKH y OBoj roMH.iH HMao je hcth ahjb h Hcry HAejy: Aonenara ce -nomno iioto HTajEHjaHCKe oOaae.. . ja can roiBopmo PaAojy. mom n«aHAapMy. BeAHH »par je y najrposniHjoj cHpoMamrmHH. Oh mh je np«3Hao Aa je Aao Aa ce npoAa meroB caT Aa 6h HMao HiTa jecTH h Aa 6k Morao Aa Kynn jeAan nap THsaMa. Oa thx ibtiroBHx mroaMa unje ocrajio HHmTa cen capa, Ijohorh cy omaJiH m ocra-im y 0,naTy Ha nyry H3Mel>y Jbema h J[pana. Ja caM My nar.nacHO. mhm ce ja 6yAHew yKppao y Taj iipeABubajvhH napoOpoA, Kojn HMa Aa Aobe y 3aJiHB, ja hy ra ocjioOoahth. To ra je oafajiocrajio h ja caM HMao BejiHKe MyKe Aa ra npiHiBOJiHM Aa npmiH neiiiTO HOBapa. . . Oh je orayTOBao cyrpa a^h 3a OnaAap. 2 * Haj3aA, 19. A^penOpa Itu'iho oam obasernTen o nojiacKy Jiabe, oramao caM y mra.nhj ahckh KOH3y.naT, KOjH je na y3IBHUIHP|H H6UIT0 H3BaH BapouiH. MebymiMl jepan TonoBCKH nynaifa . . . Apym. . . na jom jepan... no tom AeTonapHja orpamna ce ny.na. . . IIoHcypHO can ce Aa ce iionemeM na jepHy y3BHniHpy, Koja Me caKpHtBa oa Mopa. J^omao caM ao npxa « onacHO caM Ha 800 m na oCajin ppHa Ae^a jeAHor cyMapeHa KojH Ha iiobpuihhh Hcinrryje npHCTamiuiTe. Jlaba ra je npHMeTitna h to je OHa, Koja je raba.na Ha HenpHjaTejba. ITopep Mene ToOpnje Eca,A ITame oamax cy mpocm.nH cbojhm opyb»Ma h y<>p30 OTBopHJTHi Ban,py Ha cyMapeH. CyMapeH, Kao pa ce pyrao npojeKTHMa, Kojn cy napajin Meby thm pajieno oa rnera. MnpHo, oh je upoMeHHo GBoje Mecro h npoAy3KHO oBoj nocao. Ja caM CTpaxoBao npn noMenn, Aa oh cnrypHO Mo^e nocJiaTH jepHy Topnnjby Mojoj .na^H. . . Bory G,naropapehn, y tom MOMe«Ty, jeAHa rpaHaTa Gorne ynpaBjbena mera ypapH — mio je Ha MeHe ^ hhihao He MaH»H yrHcaK — h na h0koahko ceKyiiaAa on ce H3ryG.H HcnoA Ta.naca. �OrpaHa 118. ■r A J P E T . jih je OH 3ancTa norobeH hjih je ce joOpouojbHO 3aribypno ja He 3HOM, a jz oh ce rame »nje 110jaBJbHBaO. Hojia3aK .lalje ocrao je (jninoupan, jonpKoc OBe y3ćyHe, 3a HCTy noh. To je »Dauno« jejH a xmpa ;raba HTaJHjaHCKor ;ipyipm:a »BpojapćTBO y Puglia« Ona je HaopyiKana uporan cyMapeHa, Kao mro cy janac naopviKaae cne TproBamce ca 2 Tona Ma.Tor icajnćpa. y 14.30 nacoBa iioneo caM ce »a Mojy jaby, y icojoj Beh Oexy cMeuiTOHH 300—400 CpOa. Holi nojiaKo iiacTyiiame, y 19 lacoisa mh cmo Ohjh cnpeMHn 3a noja3an. . . Cpja OB«jy nac itypajia cy oj pajocra ii Haje; cyTpa y jyxpy mh he\io aaBpiiiimi naiue Myneibe. . . Mami cyMpaK, Koju Kpo3 napy ooBeiJbanaiHC iieceii noKpn Hac h mh ce JbyjbyiuKacMo »a Ta.iacH.ua, Kao ja cmo y je3epy, y Kojii.ua CTapa nalja mjetubo Oa.iaHCHpame. Cjama TpeHyTaK, nocjie tojhko Myi<a u Heisojba, ojGajuo je CBe HC3roje Hecpeha, Koje cy ocTa«ie ja.TeKo na 3eMJbH npoKJeioj h yKaj>aHOj, ann Koja ocnje CBera Oiaiioima, Oerajio je c e ... II oBje, fje-cy' ibnxoBe MHore rpyne 3roMH.Tane neibyhH će Ha moct iipe.\ia eejpoj iiohij nojaico j^'ce mauyia.:io. . . Heao.'ba.ua je Kpaj. j Epoj 8. onacHocTii, obh cnpoTH J>yjH H»cy Ohjh BHiue rocnojapn cbojhx Hoiipana— Il3rjejajo je, Kao j a Hac je roHHja Hena uyjna (jiaTajnocT___ : tojhko BeTap no'ie j a jy n a , uope ce y 3oypKa.. . . Oa xopii30HTa nambome toiukh upim oO jajii « a j iian a noueme j a cenajy cTpaurae My»e h ornoue c iu n a Oypa, Koja je opaja j a j e j o no n o jn e h joBpuiana.'ia CBOj.v nocjejH»y 0op0eHy nyjJbiiĐ0CT. . . mh II hoH jobe, a.in naM ne jonece TjinHHy— jom ne onryTOBacMo. II 21. jeneMupa totobo oj. rjajn H3rjejaao je- ja he.\io y.MpeTH.,. Rhko HHje HHuiTa H0H60 oj xpaHe, jep cmo cbh Ohjh yBepenH, yKpn,aBajyhn ce npeKjyue, j a he.uo jyue y jyTpy Ohth Beh y BpHiijH3H. Čaja jom jejaniivT BHiue, nacTynHJa je r.iaj... ^lope je Tauo mupoKO, ja Oh Hau jonycTH.ro ja iH3abeuo na aeMJ>y, ja uoTpaiKHMo HeuiTo 3a xpany... IIaj3aj, Kano Oh cmo motju Hahn joBOJ>ny K0JH'inny, j a ce HaxpaHH 3—400 J>yju, rjajHiix Kao uito cmo MH^^HJH___ Aj ii nanocjeTK}' OBaj noKymaj Oho je h iiocjej» H . \ Ilpeiio nohu saHCTa, H3HeHajH0 jejan HTa.TiiC p je CTemyT0 chjhomS euopnjoM . . . ja Bepyje\i jancKH icoiiTpropnHJbep narjo ce nojaBH H3 Marje na j a uyjeM jy m y caue UpOnje Myuene KaKo l m u e h hckiOjhko MeTapa o j nac KjH3ehn 0e3 myMa, ca yraj e j a y obhm neo-uaMa MgaaHXOJiHMHHM, y obhm nec- \nieiiIiM_cBpTHJbkana, nojaKo no Mopy. Tpu jpyra u a u a oe3 Haje, m e cp hjhoch čaB ''0pj obhx Hecpei- H.GMy^cy cjejn.ia___To cy Ohjh nainu npaTnojn. iimca, KojH cy CBe'rtS r^H JH h n p e j nujm i o-JHMa Oko noHohu. »^ayno« nojnute CBoje jeHrepe h liimiTa ce j p y r o ne nojaBjbyje, ceu nenoaHaTO y ra- yjaj>H ce___ MHiirre. . . * HacoBii cy ifoaaKo npoja3H.ui. . . Meby tem ja cau mhc-tho na CTBapiioOT h Oejax y3He.\mpeH jep joni 3a Bpene je je nohn, i;aj HHjejiro JHje irnje HHCMO nouejH ja nyTyjeuo... Mh cmo CTajaju___ cnaBaJo nyT0Ba.iH cmo jync apOaHCKe oOaje. y jyrpy * , .. •{ ' | 22. jejeuOpa Ohjh cmo Beh y bhchhh Bajoiic.. . . . JejHHM oHavKHHM cOpTOM y3eJH cmo iripaRaj na aanaj. 20. jejeuOpa KoiiTpToinoubepH, ROjn cy hmS h ^Ba KOHTpTojinHJBepa oko nac * cjejoBa.TH cy j a Hac npaje, nncy joiu joihjij ja Hac y3Siy h! y cia- j y ,mo jejan »sa jpyror npaBehn »C« h nac 3aocrajyhu Tora jana, mh cmo bhj&jh h<^h xopH30iiaT, KojH jyhn a uac.H;iOHjajyhH ira Hamy BiicHHy, jep cy omi cmo BHjeJH h jyne. nac HMaJH ja mTirre. Meby thm iy ce jejan rjac: »CyuapeH«. Haj3a j — naj3a j— Tano jo je bhjh ce HTay jyTpy, Ten aKo je Ohjo 5 h % uacona, ja cau vTHjaucKa oOaja. ona3Ho upcKor iienpHjaTe.'ba, oBor MOMeinu jom na Oko 14. uacoiisa uiraheiiH ca jejHHM mrjhm 0pannoBpmmm Boje, KojH je 0e3 cyuiibe nasHO Ha H3jaaaK nycKHM TopnaubepoM, Koju je jomao j a nac npH.vna'rii U3 3aJiiBa, Te je Morao Ojarojapehn MecemraH, ja Ha jo rjejy npHCTanHiiiTa h Koue cmo cjejoBajn noMOTpH na Hac j e j y noh. jano, ja Oh imOerJH Topnu.'be icoju ce ojMapajy, mh HaniH Ma.ui xonol?.H ojnoneme j a rabajy, Oaja- cmo ymjH y BpmijH3H. . . . jyhn rpanaie upora® » e r a . . . IlocJe cejuor npojeivTo je Kpaj ny-roiBaiba— To je Kpaj Myi;a. . . THJa cyuapeH ce H3ry0n. 3anyben, ja noaioBo Habox Kyjnypan jkhbot. ^ P y m n y T> O jarojapehn cavio j j Ojbhhh aajHBa, * me cmo mh 6hjh yKOTJbcirH, HHje joaiyniT ajo j a Hau ce npiiCiiJHHui ribypehn ce, Te cmo iraKo Ohjh c a iiyTalio cy ce ojnrpajH, no Moue cxnaTan.y TpaniHH o j H,ero(BHx Topm uba..-.. dhmhh^nacOĐH OBe Hen3BecHe aroHMje jejHora napoja, npH TaiiBHM CMomijaMa nyTHHiyi H3jp;Ka.iH cy Kojn je CBe H3ry6no, ceM nadu, CBoje jyHaujTso u joni jyro— A jii nocae to-thko ncicvuieiba, noc,n* CBoje npaBo Ha 6yflytiH0CT___ �Spoj 8. fA JP ET, ĆtpaHa li9. XOIJLA BPBO. < aHana. ; i. .... ce micjieiia buko, oko Mepheaa n a oajoKny aobhm flejiOM 3a^y>K.<5nHe. l'pa^aiui Upeuo.ia Tpronce ce n aa cara. 3anyneTauie heprniBa na npoaupHiMa n Kamara Ha aBJiujcKiiM BpaTUMa. lioMOjnmie ce camnBp h pacMynaHe rnaBe rpa^ana n 3aGenacame ce y uoMp'uhu i Kao auBTiH. Aviai 3anyAy: Hitcy momu HvnuTa Bii;;eTH. JeAHflO oe iy o tjiub TeuiKHX jaHiiiapcKF-x tonyKa koju iynHO OAjcKHBauie Kpo3 noh noMemaH ca ii>hxobhm inoAiiBjbajiMM y3!BiinlMMa. UBe ce odo CMema, J63HB0 jeKHy h OAjeKiiy Kpo3 Hoh ua ce H3ryGn hh3 3ejiemy Btyiy. ^OMajio n a ce uy jen.au AeiHBH ©pucam a oim a jecaji rnacan, a nn oiajan, y3nax OApacnor hoB6Ka. Hcuito ce c p y ra h noTMyno jeKHy. Can rnacoBH judmnapaHn nocTaAOiue tmiuh. npeg, Mephe30M. Haiio je Knina jrana Kao mb Ka<3jia, ne irpecTajyhn h m aa TpenijiaiK, Gho je at Janamp-Oania m IcKopo cbh jauimapin «peA MepheaoM. Oupo3 mpoikhcjth «ayiiH 'CneiiHuie (mm ce 3a rna«y, a onaj imih Aym Kpaj noj« ce 'ciiyuiTame ihuib Jie^a mije hmmmm 'BHUie jhhniho na ropA« pyKam b ik o b o t aanm m a Xaijpu BeivTaiuia. OnyuiTeHH 6eniHO h oMJiaiBJbeiiiL neoecaniM AanvAOM Ohjim cy ami ce npM.TCnH.TM ye 'MOKpe corpe K.po3 «oje je jaimoiapiLMa uypn.Ta lOHina ao ra io r Te-ia. JaiiinliapH-<>ama je Ono 6d:ian. Ten uito je oTei>ao ABojnnj bavpa nojn cy aohi.th ca imoaoom ma cnor cyrpaljaiiMna Mory OAB&saTH 3a K0iU.a hoa iMiktohiolikom ■Aa Ciit ia caxpaiLn,THi ca meroĐon iKeiion Koja je na obojisM anyć)M ^ipeoBMUTa kca 3aAynv6nine. lIynnin Ja•jni'iap-Oauia ;ra je to mena onora Apcncr Koja Jammpn crmrome ao caaie MHJiemcBKe u Ty ce ,"3u5^ii.y: xt»:ac Aa mm oiiiMe jeA'ior HonaKa, on ce pacp;yi, 0Kynnme oko atc mpHnntie Koje cy nemarne Ha i(sipeAni 13umnn}ajy OBy A30jimy h noABiu; ny: JeAan je uobok nemao Hcnpymeu a uopćio Apmao — Hh jc'AHo HHiApyro, me oie hhko noMahn c moy napyijy OHCBenrreiHor ^enoa. MyKy cy iMajin. jaiiH- cra! Hena wx ne« pacTprny! Ha ©hjahtc icaiKo Kaaabaaa 'iapn aok. My paoKJioiiniiiie pyKy n ofCTproino ACie. janH'iap! — Je jih -khb nonyK? —^yolrTa JanuHap-Gaina, Ii Kao Aa AOTJie imje nana hm Kam iniuie, oiierr ce Kojn 6am Tora nača crame. MeSo mpoJioiin nan rpenmiHM rprw;oM h nipo.un ce mobu — Jecre,— OArcrdioipn KpaTKo jeAan oa jaiHin'iapa. CTpaxoBiiT aubjcaiK 3aiaprname >iyH>e, a jeAan rpan — A i>ayp? — ymiTa omeT. oip\3Ka Tc«o.Ty Birme Mepheca. IIoTMyji.a rpMJbaniniia ca - — Beh caM My npocycKM<jjaK! — oatoboph can JaAOBHHKa nponpaTii cmaj cTpannni upo.tom ne'.ecKor ApyrM. ‘ i i : . \{ J n S »peMena, ,Memajyhu ce ca iuvKjienoM n.oo®i;oM uoGccne— OonrypajTe aiy nyTl — H Ty JaHHiuap-Gaina jOA- .fof JaHH‘iap-Oame. Bno je roBaii u 3a to uito ja paja 3I-HM KpaTKiiM m (pce'iHHM reciOM noKaaa nyT neffci. Hi Aouraa cy aiaoo icoH>a. Tpiieo je na ono Mano monoGania A ohaa My — iHacraiBH oh —_£2V?mii're npre 3a obo apbo, AoJh cy ce Ohjih MCKyniLTM. a TJiaBy oKpenHTe A<we! Hena ce i)ayp mano paoxjia.Au! —. He Aa Bpe.\ie, tocthth ara, — OAroooiMiiue omi. y uacy ceny Kpo3 noMpujiHy jeAiia KaeaTypa u — Eho, Kanua je nopjuniKia gbc- MCproBe. capu oe HeKOJiuKo nyTa y Teuo Mproor ’iOBeica. j],pyro OneT ce c rpMJbiiiBimoM ih y3 mjbycaK iBinue n]voje napđjeme Gnno raRolje Cp30 HBBpmeno. GaA y3eme jiOMM CTpamma nooBKa n Jainiiap-'Oauia, neBe]iyjyhn jaHiPiapK ooiecBeuiTenor AeiHKa na ce BpaTinne y aiephes* obhm n.yAHMa, OAe rara rpaA Aa ce yBopn. Ajbh mije Hoh ce nonoBo aanora y CBojy tnnTHHy h hoiio- Morao aoKh naji>e oa KovnapoBor noTOKa na 3acTaA'-“ MHHHOCT. KaiHaTH H Hp030pil OnJIH- Cy Beh aaTBOpeHH. y HyAy. To mrje bhhic jihtlho na oiotok Beh «a siok.v Ilpenoji je nsrneAao aa no^nsa. Bejni«y noAiiiBJbajiy i>eKy. Oa iMOcra mrje 6 ikio hh npara. A TaAa ce ckjioiih n neGo. .Harne iBeAPO, ooacjano OrpoMHM Gpe/Kyjbiin oBajbenor necna Gh.tm cy Beh 3Be3AaMa, noue ce vaše Birane .Mpnmmr n cMpKauaTiii aok Air0oKo 3acyjiM menaA niiTOMe bptobc c oGe crpane ca Ja^oBHMi^ ne CHHy aiyH>a ma ce 3auy norMyna rpn- noroKa mpn BeroBOM ymhy. Jba-BHHa. | | : | | ij * y CTBapH. Ty l?e h OBpmaBao rd|>ibii aco Ilpenona. Houeme TiaAara ii mpBe Kauube Kame, a c mmia OAaTJie je Harno naAano opao ao canor kophti Benone iiaciynai OBe meiuhe cenaibe h rpuMJbajBirara. GBe obo Bone TaKo Aa je ocrao ca.\io y3aHH ApyM j;oju je npeKj npanpaTH onmip (Jni'jjK Berpa noj« A<>be OAHeKyAnperco KoBaHKor HoToi;a ®e3HBac AP.yrn aoo npenaia. Houito IIoCjeHHKa na aaBHTJia CTapHM painhen na KomeBinm Benena Bona Koja Kao Aa je XTena AA ce uito ©rane A ihcOo Kao Aa ce npojioaiH, — npc(cy oe iKimia y c®oj npnjby(jM y3 KomeHHHCKe naniiHe, a nemio u caaia /KecTHHH m naraocTH. crp-Me«. na A^a cmaciia noroKa, Gejaxy ii|ieno.TaBiviii — A KaA oc®any Aa« Morao ce BirAem kako je Taj HeKaA ©a/Kiiii rpan oa Mera je h aoćho mie Ilpenon, caB rpaA « oa boaom. II otohh na6yjann na iroGecnenn. uito 3Haiin npenojioiuben. BiiAieBiimi KaKas je pyc©aj m KonnKy mTeT.y no3e;iQHia Bona, ao jyne Oucrpa « 'Mnpna, <3«jia j>e CBa npjbaBo-3e.nena, Aaneno H3am.ia m c®ora Kopirra. Hh3 'ihhuo KoraapeB IIotok, JamiHap-Oauia Kao Aa TeK cana - crpne ©Tpaaie Hpenona cjienajia ice Bona y jeiAiioar <5ec- nanoiBo noGeuiBe. y hhmh aiy ce Kao AA ce Bor, mnn KpajHO mnpoKOM Mna3y. HeKaA jeABa riyjiiH ByKciBir H©Ka haBO.ma ccrna,. yApyJKH.ia c ^avpiDNia na n|>onoy 3enenoj Boah, čama nymmxy crpaxoBHTO (i.viHe Miina oGname aa to Aa Gu mpMMopana Jainiinap-Gaiiiy 3nyKOBe, liao Aa oe x«jbaAa.Ma Henann ryme (y Hniaia Aa hm 3aA3MKM Aeny Oap joui 3a jeAan AaH. h neKOMe Bannjy 3a Monoh. '»Ajih jaiiiiMap nopa Ghth jann! — 3arpMjbe on To je» jyxpo TpoOana jaiHimapoKa opia Aa npeHe 3a- na ce Gecau apara npeA Mephe3. Ty napenn na jaimC6ffnny oa CiBojn^i iiojM.'iaTiKaM cicynjbeHHM n npo6pa- napn ncre(|>ajy na Kyha bay|>e, Aa A0«ecy CBaian uito nHM y TTpenony. 3aT0 je caA h Bnana’ia OHaKBa HtypOa HMa ,iprene rpa^c na na npeico KojKapeca nproia r �v Orpaiia 120 - • Spoj 8. .r* a j p E t « — Oh je OoncHjH 'iOBeK!. . . On c BoroM roreopu! čijom chjiom U0/iHrny ihokhi MOCT. OiiAa he IIOaiaTHI JIOBU — BHBa, Aa OAOM ja k H»eMy?! A ?! jviacHirice y Iliiaibe m >K,yjiy Aa paja cbcaci iu>ibe. X too — TaiKo je, — OATOiiopii jaimnap — jep iieMa Te je Aa nos csaKy n,eny joou Aitiac Kpene ca nat>M.;ia[)HM CHJie, cgm (kBKnje, Koja Gh ibeMy Mor.ia oanoBeAHTH. jaii HiaapMMa wyT iOraMOo.ua. — Tyxa4> xoya, — •iipo.up.MJba Kao Kpo3 3yGe JaHape^na je On.ia Gpao H3Bpuiena. 'Baypn cy ce y 'jae oK.yinH.iH h Hanenn opAO rpaj)e. Mopa»m cy aohcth HH'iap-Gaiua. Ala.10 ce aaMiucjiH na AOAaAc: — /toGpo. OTHhnhy ja k ibe.\iy, aiH ano mm npaBo Aia h Kyhe csoje pynmjiH. II oa HenpecraHOM jkoctokhm iubycKOM, yo C€ffian>e He Kame, th hem mh ii.iaTHTii! h npMJba/BHHy, no'ie ce ^naarH hoojh moct. KoatapeB noTOK Kao Aa ce Hajiipe na obo pa3rneBH h none sa Jbara ^pBJba ji Ka.\ieH>e ca l\omeiBHHCKHx cipaH a, ajm JaHH'jap-Oajua je TpeGao Aa ociaHe cTapujn. C Temkom. AiyKOM, npoKHcnu ao Konce, no^arom e jbj ah m . oct. Jaium p-O aiua je TpHyM(posao. H a p e /p Aa c e naspiiie u aa^m e yTBp^e, ajiH l-oGecumra noroK Kao Aa ce hckhm .(HB.miiM, jioTMy.uLM Mj'ALiaibeM no/tpjTJbHBo HacMeja. Haje^HOM necTa^e Mocra! 33pHcao ra je iiotok je^iiHM OMa.ioBaJKajyhH\i aaMaxoM Tano Aa y je&HOM TpeHyTKy oora^e y3a.iy^aH tojimkh TpyA croraH e Jbyjp! II. y Bpx llpenoaa, Ha čamom upajy naa 3aAyncGHHe, aeacaaa je jeAHa orpoMiia Kyha noja ce Kao y Gee-Kpaj OTeraa mchoa peme OMopoBe iuyMe, a y3a ca.MH Apy*i. To je 'Gmo HaHTpmi XaH Kojem cy oe mhoith npoaaoh h a h naanm iH . lilanaTOM cy.ce aipoHocnae npnie Aa ce y ibeMy y rayuo AoGa horh AoraI)ajy MHora nyAa. 3aAoipeaor iiyTHHKa je, neae, 110 HeKiA aacnnaaa Knina ®pyher iieneaa, Han kao aeA CTyAeiior iiecKa. HeffiaA cy a.yAH 'iya n crpaxoBMiy a yny n aoM y 4aHTpMH^M XaH y,' a h cka a je Gho caB ocBeTJbeH kao a i ce y ibeMy aipocaaBJbana Hena Beamca cBenaHocT. JaHHiap-Oama 3aiHKpryTa 3yOH.\ia. Ilo3ejieibe rcaB oa je^a. t>H^a ^OKona nanpHjy h nose HaicajbiiaaTH . TaAa ,6h ce >iyaH n neiai nyAHH 3Byn,H jom >iyAHnje caB Oe3 Ha baypnMa. Jby M noaeme Gurani. — Ky^a AeTe? — 3arp.MJbe JaHHiiap-'Gania ;a ^e- oBnpKe. KaTKOA Gh kao H3 ayGHHe HaBHpaaH anopAH ixj3h jby^H seh. JiO'BpaTHme pajy. HeitovpBenaHO-noGoiKHe ineoMe, a nenaA 'Gh n,eo Xan — /JpjKHTe moct! — r.iacM.ia je hoibi HapeAGa. no'iiHuao y nyHoj thiuhhh h MpaKy. Oner ce AH/Ke CTOTMHe pynf. OneT xynaine noroK, y To-Me je xaHy craHOBao Taj iyAHH xoya BpGo ■Baa>ajyhH u,eaa craftia oajeAUo1ca aHiuheM h rpaibeM. Kora je nopeA cBera onora obak ap>kao 3a Goamjer no­ OneT ce ^iii/Ke moct y3 uubycaK h' rpMjbaianiy h -ohot^ šena. y aeBo, iioa jeAHor OMaaeHor Gpo/Kya>Ka, Gnaa — Kao ya npiKoc — Gani ohj,i KaA je Beh oho totob Nje jberoBa Apyra Kyha ca aenHM bptom 11 BohifaaKOM y — necrafle ra y iboah! IIotok ra je-oijeT aGpncao, aan Kojoj je CTaHOBaaa meroca nopoAnn;a. Xoija ce Mano ca# y -vajio hitq He oAiijme' ca cooom ii Jainmp-Gamy KaA GaBHo y moj, KaA Jaimnap-Gama, ya HenpecTaHH h vKecTOKH h meroBe JbyAe, j,ep anuiifle ue,iHKH Aeo aeMJbe hchoa h> hxobhx Hory. n.ibycaK KMime, ca CBojmi iipaTnopeM APb® npeA OBy — Boamja Bo*a! — Jipomaaijrii jeA&u 04 BpeiMe- Kyhy, yiiHTauie sa xoyy. JeAAH oa H>eroBHx CMHOBa, hhthx jaiompa. BHAehn iipeA coGom jaiHHiapoKor cTapeuiHHy, yiBeAe hx JaHH'iap-Oama ra nonpeKo nor.ieAa na ce ipsKe h O03 pe'ui y Kyhy. 3a.MHCjm.. y jeAHoj OHHCKoj co6h, aan iieooHMHo 'incToj h »//a unaiv CBe obo Hrfje BOJba Boneja?« — yiuiTa aeno ypebeHoj, ceACO je xoya BpGo. Bho je to bhcok, ce 0H caM y ceGn. — »/ta im je?« II 3aMHc.n1 ce Ja- npenaK m KpynaH erapau,. CeA Kao oeua, ca AyroM HHMap-Oama. y je^aH nac xreae ^a ce jprne h npoTH® 6paA0M h jaKo liaABHjemiM oGpBaMa. UpHO ijyGe h eeTativBor Bora Kojn tvy ©to iiipKocii, a.,TH HeniTo jane o/i, JieHa axiM6AHja OAaBanH cy jom jane jacny AOCTojanibera oa nac ra joepora. Oh oneT ocTa^e caM ca odo- CTBeHOCT iberoBe nojaBe. noABHjeicHx Hory na mhhjKM iMH'&iHiMa AOK ce baypH ny^axy uirro Hncy h no AepjiyKy, Apa^ao je oh y icpHJiy neKy Be.iHK.y KH>Hry ^pyrn nyT HGKycHjiH Ka3iiy. na th He npHMeTH KaA fbome H>eroBn iiocemoim. — MiMa y OBOM rpaAy je^aH ny/moBaT xoija. — JaHHiap-Gaina Ha3Ba cenaM. Xoija BpGo nojiano Onime OHaj jaim’iap oxpaOpeH hyraH>eM Jaiiniap- noAHJKe r.iaBy. 3arjieAa ce y JanH'iap-Gamy na My ce Garne. i cKynnme sebe. 4eao My ce HaTyuiTH Kao mio Gejarne — Ila? — ymiTa OBaj npeivo mhcjm. HaTyuiTeHo HeGo HaA meroiBHM IIpenojiOM, a H3 o'mjy — J\a imTaMo ibera kikbo je obo xiypp. kao Aa My ceBauie iieKH oraib. Xoija je 6ho ohhto — XajAe, flOBe^H ra y Mephe3! — 3anc*2ejH Ja- moBaH, aa« ce Mor.io Haopera Aa -My je urnaK Apara HH'iap-Gania aia MaHy pyioo.\i ^a ce paoHby ^aypH. osa noceTa. npHXBATH cejiaM ajiH Kao Aa ra npou;eAH —'•Xohy ra imiaai — nacraBH oh — m a jih Kaićab Kpo3 oyOe. KaA wy naK jaHH'iap HasBa oeuiaM, xoija 3anHc Kano ce npaBe moctobh. KjHM On.'iep! Una coa- Kao Aa ce pa3B6APH. JImi,e wy ooapn HeKH nyAaH GjieKojaKHx Mapai(j)eT.iyKa. caK. Oh OTBopn ycra na r.iacHO h opAaMHO npnxBaTH A Ka^ BH^e Aa OHajj jaHH'iap jam crojn Ha hctom cejiaiM. i— MecTy ,npoAepa ce: Bn^e to JaHH'iap-Gama m Gh My MpcRO, ajm bh — IIIto He habiui, Gpe? , AemiiH np©A coGo>m 'iyAHy nojaBy noja yjiesa peoneKT, — y30JiyA hy hHh, 'igcthth ara! Oh hhioomg He oh ce yTpn3e 3a ycHy n ocTa hyTehH. HAe. IbeMy TpeiGa Aofen! — Kano ch Morao aoHh th, Kojn MHc.inm Aa Te (— 'Auih KaA ja napeAHM! — 3arpMJbe JaHH’iap- h caMH A.iax Mopa <xiymaTH?! — 0Kpeny ce xoija MpaGama. mho h jeiKo nyr JaiEmiapnCauie. — He (}|6PMa oh to. Onaj ocra 3anpeinaiiiheH. Hopoaho My je imhigjiih. Jamiriap-Gaiiia noinieAa cBor noT'iHibcnor. X tcac — XTeo ch Aa tm Aob^M ja na Hore, n a Kano cn na osny Apefl'Ocr Aa ra oMame KainjujoM, ajm ra npe- ce Morao upere™ Aa th Aobcin k Meim?! — yiiHTa oner ce’ie janH'iapoBa pc*i: coAH xoija. y �Spoj 8. r A J P ET« Ouo ao Kpaja y6yim u oaiipenacra Jann>iap-6aniy. »O^aiuie on to aHa?« noMiMCJiH y ceOn. — 3H&M oiie urra mjdojm jeAaH <3o/itjn ornaAnmc! OAroBopn My xopa na noMHcao. JaHHHap'-6amy Kao fla Heico npece'ie hchoa icojioHa. Oh KJiene. Crpana 121. — 3naj Aa tc ono cha HoGeofta IIpaBAa u oaAH>H uyT oiiosiHibe! — nproBopn xopa n očna y mctom 110,TO/Kajy. — naMHGTH na Bora h onaj ©Boj rpex. y TeGe je BjiacT oibac, na obom ne3naTH0M KpajniiKy 3e.MJbe, aJiH HMa H cro Kojn je jami o a CBaKora! Taj Heico eHO no'iHibe Aa upocnua oBoj rnec y Haj/Kemhoj Mepn! — Hbcthth xova, pepii mh niTa rpeCa Aa 'ihhhm, — nporoBopH ApxTaBHM rJiacoM ch-ihh JaHii'iap-'Gaiiia. — OinaAHH'ie! IIpeAaj 3e\iJbH uito je 3mJbHH0, jep je Bory othuuio oho kito je Bo/KHje! — rBaypcKH JiemoBii! — y 3wnKHy JaHH'iap-Gama. — Ibnx ca.\i ocTaaHo.. . . ctobh. — . . . caMo Aa npO'BeAem CBojy CHjiy, CHJiHH'ie! — JaHmap-ćaniH caA K,TOHy mami. Ilpem obiim BenpeKHAe ra xoya, a H>ero©y pen Kao Aa iiotibpah iiobh JIHKHM ’iyftOM OH JiyiIH H63IOM 0 OlOfl. C T paxoBHTH nyu,aib. UaAa je rpoai oneT yAapno nonpaj — A hhch Aomao — HacTa/BH xoi,ia — Aa Me iraTaiu .KaKiBo je obo (x»KHje A«®aibe Aa oa Hohac na^a xoi,iHHe Kyhe. ' — O hh ! cy baypn, a baypH TpeOa Aa BHAe lcaico ce Kuma a Aa He npecraje? Xoija nohyia Kao Aa 'lesame oAroBop. Jami'iap- Ka/KH»aBajCBaKH iipeoryiiHHK! — Bftaj^Aa TBoje npaiBO 11nje HaA MpTBHMa, aiKo ' Gama ocrafle noGomene Mase na nOAy. — 3 n aj: — nporoBopu oner xoya, a raao My Ge- ATI oeMaJbcKH cTapemnua a&a© npano HaA HtHBHMa! H oner cTpaxbišHT 6;iecaic! . . . K oneT jom crpaxojame cBenaH — to aeMJba .ipaaai CBoje! 3nam jjil-th uiTa je to?! . . . 3eMJta! — h Tyj xoya aiianajuo noAHUce' BHTHjH iiym ib!. . . Ii oner hobh npojiOM HeGeca!. . . ^aiKA! ^aiKA'HeonmcaHH. . . KaVKHilipCT. JaHH'iap-Gama Gejaine oneT nao no noAy y ne— LlecTHTH e(I>eHAHja\ .. jeflpa tipoMyAa JauHJIHKOM CTpaxy. KaA onerNah/Kc‘ rjiany tok ce oa^AH. 'iap-Oauia. — T u xoheui Aa Kaatem Aa jdj th to He mm ern^_J£ao Aa HHje npoTeKJia caiMo jeAiia ucpaTica MHHyra, AanH, — npece'ie My oneT.pen xoya. — HeopehniiMc! ceh airraBH nacoBH, oh yrji<\n,a Kano je Hanojby hcuito cBeTjmje. Krana-je^Gnaa npecTaaa. OGjiaAH ce no'ieme th ch; ce ycyAHo Aa joj to ciipe’rttai. Tsneebem Aa joj 0Ay3M6M to npajBO, ii ero, žaro 'ce yApy<KHjia 3eaiJba paoKJianaTH h, eno, Jipna ce apana cynu,a npoMo,irH na isecejio oGacja MOKpy eeMjby. h iHeGo h cne craxHje Aa ®airHjy, Bory aa OBaj lemim —1 Tn cn ce noKajao n 3aT0 je npeorao me© Borpex. Y3ajiyA y4HM ja HaA obom. GneToii KiBiiim joni SKnjn, — nporoBOi>H xoya, a H>eroB rjiac Gejaiue CaA oa pane 3ope h mojihm ce AparoM Ajialxy Aa oporni o®y H©cpehy c HaniHX raaB a.J|a Kasnu onora KojBce. Ta.Ko Gjiar, tiko mhjiobbj'iho cBenaH Aa h caM cypoBH Ap3Hy Aa ce cyn,poTCTaBH uberoBOj neCecKoj npaBAH, a JaHH'iap-Gama ocem Hen.y MHjiHHy. Bho je caA Jiaic Aa ca\iyiBa h nonrreAH jaAiie JtyAe. Ajih Bor — Benmca Kao nepo. 3a Mac ce Habe koa xope h nojby6H My pyKy. — 3HaM Aa Heheui TprHym pen, jep necpeha hg je H>eroBa iĐOJba! — oh xohe a^ ncacaJKe CBery ir na6h jouu iipeiujia npeico HaiuHx rjiaBa. poAy kako oHa Aa 6yAC BejmicH ryeB aero®! — Heica mh Ajiax oupocra! — iipoironopH JainM— Xoya e<J)eHApi, ja He»3gaff Aa nwa nrra ao Map-Gama, a KaAa ce OKpeHy 3aTiyAH ce ihto h© ©HAe MeHe, — ycyAH ce Jami'iap-Oaiiia. — T jt h ! . . . yMyKHH, GeoBepiDH'ie!. . . Okhhh 3a cBora iiOT'iHH.eHor. — Ominao je Aa H3Bpmm B0Jby BoJKnjy, — OAroMac Ty M ynnypy TBOjy JbyAcic.y h 3apoHH cfe y csojy Ayiuy aKo MOJKeni Aa je oTMem oa baBOJia, komc ch je BapH xoi,ia — Aa ce M-prea Tejia Myaca h acene, Majice J Oi^a, npeAajy 30mjbh y MHje mpano ne CMe Aa Tanue npeAao, na paaMHCJiH niTa ch y'iHHiio. JeAaH oanTap, ajra crpaxoBHT, GJiecaK MyH>e ea- HHKO OA CMpTHHX! * ceHH omh AĐoj'HAH jamnapa, a OHAa jeAaH crpaxoBHTH nyii,aH> OAjeKiiy Aa ce norcpece cae y Kyhn. 06a jaHHA KaA JaHHMap-Gama naabe hs Kyhe xopa BpGe, 'iapa naAoine no moAy npenepa^eHH cTpaxoM. To Gho je APyrH MOiBeic. Heica MyAOT®apHa OBerjiocT 06aoimmy rpoM y jeAHy OMopHicy H3iiaA caMe xoymie cjanajia je H>eroBy yHyTpaniibocT OHaKO Kao ihto je K ^e. 1 1 i , caA Becena cyiiTeBa cBeTJiocr MHJioBajia npoKMcaie h KaA ce JaHunaprGama 'npnGpa h noAH/ice rjiaBy H3GeeyMjbeHe jbyAe. yrji©Aa Kano y xoi,ie ^AHOBaTe cjaje o' ih , aok oča To je iGho He.MH, ajm OBenaHH HaArpoGim roeop AJiaHa Gejaine OKpeHyo upeMa JairH'iap-GaniH. CrpaPoAHre.MMa icoje cy cnymTajiH y paKy. — Xoya e^eiiAHja, — npomanyra ApxTalBHM raaHeMajyha cHiue cnare Aa BJiaAa ca coGom. — Ja HHcaM 3Hao, a ©đo A<>box. . . — 3HaMl; — npece'ie ra xoya. — ^omao cn Aa mg iMTam 3Haai jm Haimcam naime Kaico ce upase mo- oom inan je Gho y tomg no,no®ajy Aa ce oBOMe caA caeAH KpiB y JKHjiaaia. BnaAMCnaB TMyma. �CrpaHa 122. f A J ft £T< Spoj 8. AxMefl Pe(})MK-' COKCMOBHTi (IIpeBeo c TjpcKor: M- P. Hejinh). (HacTaBaK) Cokojiobuh je cBojy nojmraKy y Aaaja aacHHBao KCKJbyiHBO Ha iiycJiHMaHCTBy. JeAaH oa r.uiBHHx liHJbeasa (H>oroBHx Ghjio je ocdirypaibe MygjihMaHCKor iipecTH/Ka y A3iijn, na je y TOMe npacny u noMarao TaMomibe MycJiHMaHOKe ;ip/Kane. Je^iia H3Me|)y oimx Oiuia je A'ia Ha 0CTpBy CyMaTpn. IIohito cy lIopTyra,mH d a m o y 311e.MHpHBa.1n a'ia.inje, ohh oy 3aKJby»iiHiiH fla na.MO.ie 3amrorry 0,1 Typch-e. IBhxob B.ia^ap cyjrraH A.iayriHir nocjiao je iiircMO CejiHMy JI. no CBO.vie Be3Hpy Xycenny, y komo je oniicao aBe hobojbc Koje ohh Tpne. Ilpena OBo.vie jiircMy ohh cy iienpeKH^iio paTOBaJin >c IJopTyraiiiii.Ma. B h.ih cy yca/MJbeHH h HHjecy hh oa Kora hm&jih iio.MohH. Tpa/KHiH cy opy:Kja 11 HOKycHHx nojiiHKa. IJpeMa OBOMe iiHc.\iy IIo])Tyra.mH cy h ia cBHMa ^raMOIUH.HM MycjiHMaHHMa ’jhhhjih cii.iHa iiarujtar h iianocHjiH hm rpAne mrere. P oGotjih cy hx raJScDA oy Kora CTH3a.iH. Cimi ohh Koju cy c obhx ocTjhsa o^.ia3H.1H Ha xauH.iyK (jHBaJiH cy jmpoGjbemi h.i h jioTonjbeHH. Ha 0CTpBy U,ejiony kap h; y, ka.iKyiH Ghjio je 11 Tiyja Bpjo Miioro Myc.iHMaHa. ajiH hm je BJia^ip Ono xpHmhaHiiii. Gbh Myc.iHMaHH Tanoljep cy Ornim cra.1Ho na paTHoj H03H c Iloj)Ty'ra.mn.\ra7 T imo je je^uoM IipHJIHKOM OTHIIiaO lieiiiT JyT(J)Hja, C .l^ ^ e H H J^jftp7CKora ^Bopa h' mmm cy TaMomibH .\iyc.iHMaHH 3a tt>era ca3iiajiH, oflMax cy My ce cbh soajepiiiii Aa he npa-' Mirni npHiiaAHOCT TjcpcKe. Ajih Typci;a liaamaJbe caMo jeAiiy jayy <j).ioTy: imjaim^H cy mv, jia he h cbh TaMoniibH xpHiiihaHH npehif 11a Hcjian. Ohh cy Tpaaaum cimo TonoBa KojiiiM ce Mory i j h n rpaAOBH. Ochm Tora TpavKHJiH oy Aa ce ibHX0B0M ii:iac.'iaiiHKy Aa KOH»a, opy/Kja h Oa.Kpa h Aa ce Hape^H Cejiepčesnaia y Mhcnpy ii Je.MeHy, Kao h OeeniMa y IJiiah h AAeny, Aa hm to ne GMeTajy npomijeTH. Yw j <ro ^paacnjiH cy jom h MajcTope KojH 3Hajy 3HAaTH yTBp*jen>a h npaBHTii yCojHe Jiahe. CoKOJioBiih je to one ycBojno h oipeAHO, Aa ce' 113 Cyeua nomajbe ceaa.M y6ojHiix Jiaba. Ha KojHM je ii.\iao 0AnyT0BaTH h Be.iraiH uapcKH Toninoauia ca ceAaM Ton'iiija 11 aobojbhhm GpojeM mhchpckhx Boj­ nima, Kao h aobojbhom kojihhhhom rpaACKHx TonoBa,* nymaKa h Apyrnx paTirnx noTpeOiirnnia. 3a KotoftaAairra one (Ji.iOTe. Koja je Hi.Ma.ia OAnyTOBaTn y CyMaTpy, Gho je oapetjeH icanmn aieiccaHApnjcKor upncraiiHuiTa ahahp Cer KypTC® chh. y nHCMy, Koje je obhm 110BOAOM OoKo.iOiEMh micao cy.iTany AjiayAHiiy, cTaja.10 je h oeo: »— Tope cnoMeHjrroMe Moje je Hapebeme TaKo. Aa KaAa, aico Bor Aa, tamo cram e Aa y cBeMy oeayc,ix>BH0 c.'iynia nauia nape^eiba npn ooEaH>ajy rpaAona h.ih paTOBaH>y c neBjepHHiuiMa. HapeAHĆ ca.\i, Aa aau ce cbh inoivopaBajy y CBftMy iiito bh na^eie Aa je noTpedno y HHTepec.v Bjepe ai Apncane. Kaico cnoMeHyTH TaKo h iii.eMy nonjepeiie Ton'raje h Apyra 'Bojcna, o(f)iilUipu 11 RojiiHiui ne cMHjy ce hh y MeMy ?,a.\ia ii]X)TyCTaiiJbaTH ii ore niTO iui naboTe 'na iroTpeGno mrajv ce TOMe iicKopaBHTH«. COKOAOBHh. je OBoj BOJCAH A03HaiIH0 jeAHoroAHiHH.e npHHaAJieJKHQCTH. ToninjaMa je napeheiio, a« ce no CBpmeTKy paTa 0AMax BpaTe a 0 OBH-Ma AorabajHMa HMajio ce je HeBjeiuTaBara iipeno Mycra<J)a 'iayma. (975.). Obo miCMo 3aBpuiaEaio ce je onano: >>y OBaKOM c.iy4ajy npyw»ahe ce ncKpena 11 oGnjiHa GpaTCKa noMoh h iiornopa. HeGpojeaie cy h neonHCHBe iioMoha h GjiaroAeni Ciicuimiibera Bora Koje ocbmje pilio nmeBa 11a hthi y3iutmeHH a <>m. /(a Gh cnpje'iHJiH 3jia neiipnjaTejba Bjepe h H>iixoBa ocBajaiba TaMOHiH>Hx MycjiHMaiicKHx 3c.\iajba, c,iaheMo cTa^Ho y Te icpajeBe Hamy iioGjoAiiocHy 11 jyna’iKy BOjCKy|t.210). Obhm hoboaom CoKOJioBiih je jom Bimie lioaeo oGpahaTH na>i,iby HCJiaMCKOj hojihthhh y AsHjn. /(a Gh ciiacHo aaHjcKe MycjiHMaHe oa TybHHCKe najeaAe h •irpeB.iacTH, CTymio je h y npeiiHcKy c nopryra.i-. ckom. no Toj cTBapoi nocjiao je h jeAHo »CBHjei.io HajicKo HHCMo« »3,oh CeOacTHjany i;paji,y nopTyra.iCKe«.. A jih jom upnje OBora Gai.io je cthtjio jeAiio HHCMo oa KpajbeBor aaMjeimKa y IIiiAnju, KojHM je TpaiceHo OAoGpome Aa Mojite y HapurpaA Aohn jejian JiapoHHTH KpajbOBCKH aaiGacaAop iooju Gh pa^ifo na OApaiiH>y MHpa Ha HHAHjcKOM aiptHpiopjy. OBaj ao* .laaaK a.MOacaAOpa Gho je OAoGpeH, aJiH 36or Be.iiuce ,YAaJbeiiocTH A ji eciirypHocth nyTeBa, voh »nje Gho jom Aomao, Te je obcm npH.iHKOM Ghjio caonmTeHO, Aa ce hcth Beh Ha.ia3H Ha nyTy. Hajnooraje nopTyrajiCKH aMGacaAop Hm;ojia npucimo je y U,apHrpaA n yciiH0 je Aai ynjepii HaAJiesKHe y MHpojbyoHBocT ceoje Ap/Kane. CoKOJioiBHh je nocjbfe Tora mrčao sanounjecTii iviieaoBHMa h BiaAapiiiMa HiiAHje, Aa 0603611j gae pajy u Tproepe. A.ih nocjbc H-iBjecHor BpeMeHi CTiir.ie cy iionoBHO BHjcTii Aa cy ncpryra:iHH oneT Hana.iH na HiiAHjcKe xamije h TproBue. Obom iipnimcoM Ooko.lO'BHh je nonoBa imcao nopijrajicKOM Kpajby a to imcMo BaBpmapa-io ce je obhm peAoiBiiMa: »___A ko y hcthiih mejiHTe 'MHp h peA y th.m 3eMJbaMa, onaiiHTe ce nanaAaja no Mopy Ha TaiioHime xayHje h TproBpe h iiomajbiiTe noy3Aa«e JbyAe Aa ce c ttJHMa ypeAH h 3ai;jbyiiH mTO je iioTpeoiio sa oapjKaiibe MHpa y thm KpajeBHMa. A.th aiio Gam xoheie, Aa TaMO noApJKaBaTe HepeA, noMohy Bora noGpHiiyhe.MO ce OA0ByAa 3a CBe hito je npoiiiB Tora noTpeGHo. noc.inje onora nehe Ban- kophcthth H3jaBe, Aa *cre JKejiHJiH MHp. Obo cviaTpajTe Kao noc.JbeAH>y pnje i«.’” ). ITpHiipeMC 3a noxoA na CyMaTpy Coico.ioBuh je i'P.io 6p30 AOBpmHo. A jih Gam kaa je Mopnapnna TpoGaaa Aa KpeHC na nyT. H3GH.ia je noGyiia y Jenen.v h fjj.ioTa je Mopa.ia TpaiiciiopTiipara BojcKy 113 Mircnpa y npHCTaiiHmTa Myxe h AAena. 3Gor Tora je H3AiTa OA-iyEa XyceHHy naač.iairtncy RiaAapa Ahe y icojoj My ce jaejba, Aa je »aGor2I") Apvinmv HavK»)ix Oimra. Kibiira fip- 7. 21T) Apxiiiia Ba'/Kinix Oiiuca. Kibiira 7. . 4 �Bpoj 8. t AJP Ef, CtpaHa 123. nouyHe y JeMeHy Mopajia 3a OBy ro^nHy H30CTaTH rjiH OBoje flyaciiooTH oOaBjbam CoKOJioBnh je ocoeKCiie^HUHja y IlHAHjy«. H3acjiaHHic BjiaAapa oa Ahe Ohto nojiarao BasicHocT Ha OBaj Bjepcicu MOMOHaT. ^oujao je Oho y Typ°Ky jom KaA je CyjiejxiaH Ono A3KAepxaH h Ka3an ao Tora BpeMeHa iiajiiamni cy noA CzrerroM. ce »y pyKana Horaja«, icaico ce to Ooko.tobhK irapaOBa eiicneAHAnja orarnjia je y CyMaTpy 976. acaBa. Ajih caA ©eh Onjaxy najm noA ©JiacT mocicob(1568.— 9.). Mhoto jtyAH ni3 one eicciieAHii,Hje ocrajio cicor papa llBaHa Tpooiior. A:KAepxaii yopajaH je y je ca cBiiM y Ahn, a ahajmje cy oa TypaKa tom npn- HCJiaMcice 3e.MJbe, a Kao bhaieh anaiiH Tora, Ghjih cy jihicom HayuH.ui KaKo ce totiobh H3jmjeBajy h a & paMHje, MeApece h oimune Bjepcice mycjihmuhckc yoranpaBe caome h Koiijba. HOBe218). IlaA OBor cejmicor HCJiaMcicor rpa^a y mo- IIpBHX roaiiiia Ce.THMOBa BJiaAama CoKOJioBnh je Oho HajBHiuie saoaBJheH aaajcKHM miTan.eM. Oh HHje xotho aa y3ajiyA'TpoiuiH Typcicy CHary y CeaKopncmiM paTOBHMa c AycrpHjoiM. Oh je HacTOjao, a ocnrypa npccthjk MycjiHMaHCT©a y seMjbaMa Koje cy Okjic HacejBCHe MycjiHMaHiiMa. Hacrojao je, Aa yciiocTaBH Bese h c yAajtennM mycjthimaHgkhm 36 MJhaMa, iia ce je Oho oajijhho Aa yKjionn h CBe OHe reorpajcjJCKe upenpjeice Koje cy TOxte caieTajie. Y TOMe npaBuy Oho je 3anoueo ABa reHHja.nia noAyšeha: npoiconaBaibe cyeH,Kpr KaHajia h cnajaibe Kacimjcicor ir U,pHor Mopa.’ OBaj Kopan CoicoJioBHha Oho je upjio Ba/icaH neAHHiTa TypcKe CBjeTCKe nojrHTHKe. CnajameM KaciiHjcKor c UpiiiiM Mopen Oho Oh ocHrypaH h o;jaKman caoOpahaj H3Meby TypKecTaHa h Typerce 'a y paTOBHMa npoTHB Ilepanje, Oho Oh . mhoto ojiaicmaii npeno3 Bojcice, MyninmMje h xpane pnjaicaMa /J ohom ii Bojitom. Kaico Be3e c TVpicaoTapoM, Taico Oh hcto obhm nyreM ih npecTHac Typci;e *y Aac^epxaHy Gho' ocnrypan, a h xaijHje Oh HecM®#aiio obiim nyTen mo- cBOcice pyi;e ©pjio ce je neyroAiro Aoimao MycJimraHckhx xanoBa icojii cy BJiaAaJiH y Aanj«; ajm ohh, iio CBojoj cna3H HHjec.v Oh.ih y uoJio5Kajy Aa PycHMa 3a;ia;iy OA-TyuaH yaapan. MebyTHM, y to DpnjeMc Ty pnji Gnjaxy npoTeKTopn u;HjeJior MycJiHMancKor h Typcicor oBHjeTa h HajMohiiHjH bojhhtoh napoji y HHjejioj AsHjH h E bpoiih. CTOTa cy, TaAa xanoBH CaMajAcanAa, Byxape h XapseMa mojihjih TypoK.y ;ia ocjioOoah AacAepxaH yTHuyhn ce cnocoOiioc'PiiMa MexMeA narne CoicojroBHha. Xap3eMOKii xan, XayH BeAnp OCaH, ynyTH»l je jejuio iihcmo TypcKoj y icouMc je oiihcao naA AjicAepxana h TpajKHo iiomoH oa TypcKe'-‘”). * Onaj noKpeT HcraMoicnx B.;iaAapa noK.ianao ce je C nOAHTHKOM CoKOJIOBHha y Aanjll. Tom IipHJIHICOM Ohjio je' MoT^he HaBOjumrrH na AacA©pxaH h hoa 3aihithtom Hcre Bojcice npoiconaTH icanaji H3xieby KacnHjoicor h IJpHor Mopa. 21!t) IIe4e«nja ob. I,, cip- 403. Slu) Ai>xiiBa, BftjKHii cniic.it, (HacTaBiihe ce.) J-l. BnflaKOBnh: i x KHdMTA. (CBlllUCTaK). 2. M36op KHiHra. llocjioBiina ©ejiH: »K'aacH lmhvc ichm ce APy>Kiiim, Jia ky th icasaTKi icaicaiBjcH«, .jieip: »C khm ch ao iKvipie, onaivH cii oa noAHe«. 11 3aHcTa, uoBeic nocTaHe OHaKii, y icaicBOM ce ApyuiTBy icpehe. /Jj)yHiiiBo AoOpoix ih nornTeanK jbyAU ircnipaiiH h ma AO^ap myT oicpeHe h uoBeica, icojii je cKJiion na pbaaa A^Jia, a pbaBO ApyuiTBo inaKBapii h Aoopa iuaaeiica. Baro cpenaiH je| onaj, tcojh je nauiao aoOlX) ApyiKTĐo h AoOpe HpHjarrejBe. A jih, Aa Haijeui aoOpe JbyAe h AoOpe npHjaTejbe, Mopam Aa AoOpo iioanajeur MHOi'O JbyAH, Aa Bana3Hin H>HxoiBe Mane h Aocroijaio onjeHHHi m>HxoiBe iBpjiMHe, na Aa aieby itim a H3aj0eipoui AOOpe npnijafrejbe. 'CjihjuiHo je h -oa KJBiiraxia,. 3aio y noriiyHOM caciicjiy BpeAH OHa peueHHiia: »Ka-KH mh c khm ce ApyHtHiiu ih KaiciBe KJBHre uHTani, jia hy tih 'Kasarnu i;aKa.B CH«. . ) 1 II »aiflcau, KifaHrie ce Mory AoOpo yonoipeAHTH ca ApyntTBOM, y kom ce uoneK aepehe. Kao toa hito HMa Aoopa h pba'Ba ;j,pyHiTBa, Tano HMa ao6phx h pbaBHX KiBiira. Kao hito pbaoo ap.Vhitbo MOiice Aa noKBapoi uo, ©eica, a AoOpo Aa ra inonpaBH, Ta,ico h pbase icibHre Mory Aa ra OABeAy aia pbaB nyi’ — Aa ra noiciBape, a AoOpe Aa ra OABpaTe oa ipbaBa njra h OABeAy na. AoOap — Aa ra nonpaBe. jloOpe ce iobure c mpasoM ynopehyjy c AoOpiiM BipirjaTCJbUjMa. II to je ynopebeibe ©pao Tauno. Hira BHUie, Aoope cy KHntre OoJbe oa uajoojbHx iiptnja- Tejba. Hh HajooJbH JipnjaTeJb ae Monce HitiiaA Aa OyAC aioruyiio iHeoeoMuaH, noTiiyno noicpeH h ApaiupaiBan y CBaKO AoOa. II HajOojbOM npnjaTejby Moacem Aa AocaAHui, Aa ra 3aTeuem 3ay3era iieicuM xhthmm hoc.tom, yMopHa, MraJiociia, 3JM©0JBiia. Mo/icem na nocaency Aa ca hjibmAobeui y He|:iiiopai3yM, Aa ce saniaABHi h Aa npnjarrejbCTBo ©pecTane h 'npeTBopH ce y Hen])iijaTejbCTBo. lOBe je to 'Oa k.h>hit>m AP^HHje. J^oOpa KH>Hra JipimpaiBHa je y®eK u y ciBaico AoOa Aa nac uioyuH h iiocaB©iyje, Aa nac oaOABii, Aa nac pasBecejiH, Aa mač moTaKHe na Aoopo, Aa imate OABpaiu oa 3Jia. JeAHOM peun, Aa najM AaAe A0'f>pe, Kopnene 11 inpnjaTejbCKe caBeTe, je.p Hx oaa Hi\ia y H3o0njby. Ona je »yunirejb, irojiH «ac yun 0 e3 Oamne h npyTa, 0 e3 0110pHx peun h rpAH>e«; OHa hhk&a ne enana., ne jb.yrH ce, .He Meiba oe, yBeic je Hcicpema, CTajina, 0e3 hyA/bniBiix HpoaifcHa, fločpa je Ktbnra 3naTaH Kn>yH, ujto OTBapa Bpaia MyflpocTM. A jom MyApn Cojra\iyn je peacao: »MyAap je chh paAocT OHy oBOMe, a jiyA je chh /Kojioct MiaiepK CBojoj. — Bjiaro uo©eicy icojn nal)e MyAix>cT. jKip je Oojbe h>om lproBara, aero TproBa.rn opeOpoM, h AoOjrraK Ha moj Oojbh je oa 3JiaTa; Ayr hchbot y AecnjHiijH, a y JieamiiiH OoraTCTiBO 11 cjiaBa«. A jih je «H»Hira icjbyu MyAPOCTH cano o«Aa, aico je to AoOpa KibHra. A atco to iraje, cee je npofTHBiio. A Koja je KmiHira AoOpa — HHje Oam jiaico oapcahth. »HMa jKmmi'a h KHvnra, a Haia ®x icoje h iiHcy hhKaKBe KibHre«, bcjhi Jlan. �OpaHa 124. T A J P ET< Kao mom ihto Cm aiopao -ma nooiiajem moGpo miioto ji>y^jH, ma |M3(M«^y h>hx MoaGepeiu moGpa upnjarejba, TaiKOi6m .uopao ma uioanajeiii *rnoro icibura, na.' ma inmieby h>hx neaGepem moGpe. Jep n ,h>hx hma Kao rom h Jby;in — Ce3 BpemHOCTH, iiai5pmiiHX, jemHOCTpaHHx, napTan'ihhx; jiyKaBifx, naananeHra, Kiprama. JempOM penm naia miioto pbaBHX h mpmo pbasnx HH-Kra., atoje necrniBocani jbymH M3 ni'ii6KyjiaHT0KHx u mpyrnx co&hhhh^, aia nam m ia;iiOđiaiMepHiHix .paaJiora irporypyjy y oBeT. Td ne iMOJKie ciBaKio 'ma mipoepe, ma ma Cyme y tom diipeaaM, Te Bpao 'iecro Hairpa0yOH h nppMin one aa McmHy, jep je npomrrao y »kh>h 3H«, KOjy mp®H HenorpeunrnoM — OBeroiM. y) orapo BpeMe Om o je Temno fi a Ca. b u t u, a cam je TeiHKo h 3 a <5p a t n nHxHiry. Ila inTa ma parna hiobok, kojih Huje y CTaH>y ma caM msaGepe moGpy aabHry, Kam aaatfegm, ma ice ikom Kopne™? To će niHTaibe ManeTajio MHorncvi ihiokpohhm npnjaTejbiiMia napomiiirai, na cy oe jiocTapamH, ma naby HaniiH, Kano ma ©e iHa,po»myl npy3KH moGpa Kibnra. Jempii cy majui sejmiKe cyMe Horsapa, ma ce om n>HXOBa npnxoma narpabyjy, H3majy h y napom ni>OTypyjy moGpe Kibnre, a cy;iOnja.jyhaii pbaiBe u mreme. OcMOBaain icy Talio OBoje 3amyMv<5nHe. Apyra cy ooiiOBann icirmivKcBipa u mpooBeama mpyuiTBa. Te sa;iyiKOmiiPe h mpyuniba HL\iajy HapoMiirre omGope, Kojiipna jesama-Rt-n, ma moGpo uporne u cpene, Koje oy ira^re moGpe ttr aigpomj norpeOme h KopHOHe h Koje Bpeme, ma nv^a^MuGn/na hjih mpymTBo H3pa m y Mapom paimapEi. y TafliiBa momama .ne aiOPy7i;a yby nome mjiid nan mreriio -d&me. 3aTO ce.iia h>hx MOiKe ocjiohmth h naTa-mp, nOjiii HHfie^CTaaPj jm nipocymH, ®o(je icy »»air^odpe, a noje m m k TaiKiOBHx yamyac6nina u mpjniTaiia iraiaMo h mm. A to cy: 3amyJK6HHa IleTpa KomeBiiha, icojOM ynpaBjba MaTnpa Cpnaca y Hoeom Camy, Pamniiojennha, vpy? irnh'eiBa, KomapneBa m .Cra\ienKosiilieim 3amyMc6HiHa, Kojmia yopaiBJba Oparena KpajBencKa AKamoMuja y Beorpa)my. A mpyaiTBa. cy: TTpocBeia y OapajeBy, Koja. ce nopem OBojnx mpyrax K.yjirryp>nHx camaraiia, cmapa h o tom, ma ce y napom paniHpH iuto Burne mo|f)pHX (Kiboroa H3maiBaH>eiM TaiKBins Kumira .m cbojhm k.h>hokihhpaaia, osma iMarapa OppoKa y Hobom ',Camy, ,H,pymTB0 iGĐerror iCaae y Beorpamy, CpUCKa IviBteKeBna 3ampyra y Beorpamy h ,H,pyiiiTBo aa liyiBaiH.e naipopmor 3mpa®Jba y Beoirpamy. CMMA MMJiyTMHOBM'fi — CAPAJ/1HJA OTOroi-ptm.ibnpa om inojane »'CepOnjanKe«, MiajBMa'rajicnjer mejra OnMe MniJi;yTHiHOBHiha-CajpajiJiMjo, (npo* cjiaBJbieaia je KompeM (f)oopyai)a y aiaanoM. aiO30pnnrTy. H Gjmo je npaiBo im^ ce mora najiirpe cent lOaipajaBO, IbOTOBO pOmjHO iMOCTO. l\iao MeCMKK H liilbH/KtiBIIIHIK, IiaiH 3QMJba;K OniMa MnjryTiDiioRMh, imje oncKao 'iiyMo ih jemirano MpM{Hi.aai»e. MobyTHiM ce Miim auoromniM .VNiirmopima ne Aionce nopt'hir cir*a Kimrateniia mpemnciT, na 'mh ra h maaiac, no- Bpoj S. One labiHio, accjjt* ce UK4mujy na r a l oamjftuGnHa h KC|je intpajy ra mP'yniTim imjnpe ce mo6po op«n>yjy, na TeK H3majy, ano cy to noisa nenoaiiaTa me- ia, a om crpane KiH>TDKe<BHoci’it 0'Hpaijy ce cimo naj6ojba om naj6cwb.nx. Ty ce maime. ne nory aipoKpacm .'iouie m h nar; iirreTHe KH>nre. 03 HaiBemenora motjih -cmo ce ynepHTH, koihko cy naiM Kopnene mo6pe Kiuire u ma nx irnaiMo iiph.thihhjO moCTa. A Kam čtlcmo aa mitre' mamu ca.Mo jeman meo om OHora, niTOnoTpomnjMo 3a neiioTpeOne, cyBMiiiiiie nmn nan niTenie orsapn Kao uito cy myxan, paana ajraoxojma nnha, moMMne, Kaprne h cjihhho, Behnina On otac Morjia arpniSpara mene ednpKe mo6pnx Kibiira h TaKio cTBopHTn mene OnCanoTeKe, Koje he koiihctuth mam, namoj mepw, yiiynami«Ma, na nan u majbibOM noi'0\tcTBy. A mm Cy oaiiojinoTCKe Kante na.M mano Ijon JIy6oK. Oh ■Bernu: »KibitvKiHiHpa 'BnaniroKa papeanna, 'i^mini m^oipap, OKjiOHHinre caioKO.jiC.TBa. noćne 6ype m aiame y 0Bery. Om ^jbHiivimipe MOJK>8iMO nanniHinan, ano .ce ibomc najbano cjiyiKHL\io, arpaiBH paj m bomjb'h, Mapo5ny 6amTy 6eo 'HKa.RBor orpairiMCiba, jep maiM jc Ty oBe npncTyiianno, liomipai3y.\reBaijyhii nia]X>iiHTo n.irom ca mP®era *Poaiiaw4i., 3a Kojat naai irpimajj , ma je iia,ma irpBa Marn iKiprBooiajra pajene cjiajomn. Ty lmoukiomo nimrH HajoHa'MCiHiHiTnje 'iioiBecTH,. Hajy3oym.)i>inmje ciimce o iiyTOBammta ih morabajiTMiai. fli^i3aimiiMJi>HBnje irpmrioBeTKe p Hajjiemne oiieicMe; Ty c.peraaio najommnmiroje mpoi®®HHKe, neciiirKe, 4>i®i03O(J)e, Kop-HarniMO ce MncnsniMa najBehnx MMCvTiiijiapa u -nacjiabaKaiMo ce najB&TimattiiCTBeHiijiHM opeĐHH.aiMa JbymcKior myxa«. ■IleiTap 11eTpobhh-Ibe-rom nannicao je y »ropcKOM' MtjOTpy«: ‘ »Trnje ce rycne y Ryhn ne nyjy, »rTy je iMpTBa m Kyha h jbymn«. 3a moOa o Kotne om roiBopn, th. cy cotxoibm Bpemejrn y fnyircKM a\iiHia?iy, jep cy Ma^i ciitma 'Onim rycjie n r.yfcjiapm m HDKone h ^nirrejbn, ii Kmnre m Horniie, a 3o’opoBHi ja.BHM cacTaMpn, rme ce monesamo ym>e y Kanmnjio mame. 3a manarnibe moGa mot.tio 6h c e ’pehu: Tpe y Kyhn HeMa đapeM ckpom3h H3Ćcp flo6pnx KH>nra( Ty je MpTBa h nyha h n>yflM. H. BMflaKOBMti. /JMaTimmn m lopeihii'BaniH. JetT.no je Tamno /ta je. CuMa MHJiyTH/HOHnh Gno y onoje upene oan-asKeH, mKO jo to Ohjio TeuiKo y ono moC>a nama je nacTao npenopom y iiameM KibiDKieBHOM je3Hiicy, a nam Grana nncao y »cjiaBeHO-cepGcKioM«. Om 'je OBaiiojaKO Gno jemina nojana na ea,to My ce, marmema, aipnenaje h ©pemiiocT Kao nciibH^ SKOBirnKia. Ho (Graia ,je Cmo nirane airanajan h menoiBO mejio BejiHKO. Hcto onaKO Kao uito raia miioto ji>y/p iiojn .Kopneno menyjy, pa^mehii Kao Mpa®aiK, neBHtmibiniBo -ktti Horpajiro; no CTaTui»ajyhH Bivuair nenat na rinoje �Bpo| 8. rA JPET. CTpaHa 125. ,Tie.iio, ajiM oBaicojaKo ocxaBJbajyhH c«nerr.iy <jpa-w mna CTapa o mpacaBiiatM moccioBHMa. y najoojbe.M cmy>iajy, co6e, — mcto 'je TaiKo m y toimc mi»aiBny m«iao u Omia Moirao 'itocraHH jjemammaTpemi rye.-iaM, a cbm 6 h merorni MunvTHiiop.iih. Bani y TOMe npaBiiy h najiamie. Jep hma yMOTBopH Ch.th neBemra m GmemH, y ko.thko 611 iraiamema kcjihicihk Koja n:jm«viajy mao oaiMOHMKna h ooro- 3HJIH Homaii oKBnpa mapomne rycmapci;e- necMe. TV> je, maKme. iiobutiuimio me. io Ohmhiio. T o je «iemajia, M'HjH cy ayTopir lueinoBiiara. Jemmo tukibo e©oje memo HMa h ĆHiMa. Harno crno mije HCKjbyHHBoi me-romo, rano iiaijnoaimtBmije memo m to maje mpamn Biianaj a ooro je y meroBoiM H3pabniBaH>y mia© janor n mpe- Ohmh ‘MnnyTHmoiBinhy Kao necirHKy. lio TOMe je CrniMa cy;ijiror y;ie,ua h ym.TmBa maui Capaj.THija. Tpofra umara BftirHKHmmao moBei; ir ko.oi mecmmJv, jep m»eroB mpec^umi na yiMy ma je Cnjia MHmyTHHCiBHih 6no mpiBMnpaBH ynai- yTHU,aj Ha Iberoma He MO/Ke hhko nopehn. CaM leeroB Tojb Kora je y obomg 5KKBorry iraijnpe iRHmeomami; IBcrom. y'ieatHK My je to acpmmaBao hITuno My dTamomapan. , H to He caMo ywrejb icoju (m My OTBopno nyT aa naj»Jla, iCBamma mh mpara HaCm'aBiiitHe ocHOBHHja »nafta, arcTO koju .je y W3pabHiBaiH>y h paacpnoKH njcBMe nečoiM ocnjaHm!« . . . Biijaiby Iberouia Kao neonima 6no otm fnipecym?K)r yro- Bcjm tberom y ccoMie ymouy y cneBy »JIyaa Mhkpouaja. KOBMa«, Kojera nooBehyje onoMe y'icrrejhy Ohmh, a irajKam je mojih Pape Tomob »canraimo« c®ojy mpoy Oojbe ra KapaiOTeinHiuiie. ca obmm CTHX0Bmra: iieciMy 1826. rotiBine, jmje Morao uh- 'Ilomhc.thth ma he »Jjnjiim mjeBHe cpncme Ha|K>mHOCTH! naKoir ©šora »mKoacmam-ja« y CaRiimit aarrehii na U.eBhh irtH cym6e Behe momiTao. TKH»y jernHor (»oromaHor necumna Koju he H>era onpeOBHjeT SKiejMt me 311a yromnra. mhibh ih o;iyuieBHTH ma JTOCTane mami nemocm/Kiim n€fCy;t6a ra je ih atoja iioanarra. inn-KH munje. Ham iCapajjmja ®e h oceritcj ih BHmeo o;orMjjifcniHiM, meaia nomoGiie ma 3eMJbm;«. . . jjhkob map me-KH y Kmie MaaoM baTiery ca trico yoKHM na 3aiBpmaBa: xo|>iiRoinx3iM onama, nojeju cy M-y moitjih)mara ciirmaiiiiBH »•Ta om Te6e jouiTe Miioro miiiTeM: ioajiybepH. II como ce ya necjnma OnMy Morao paaovu;■t ma mocTaBHm y njiaarrehe Bpcre Tara cmaj looroimamH metanumkh iKap namera H>eroina. ma " ii]>em o’iiiMa cp(>CTBa m cmaiBjiaiiicTBa , nocrame OHOHHMe he oh 6 hth meuHro skihb M©by mama. OOn.Tiiha, 'Bopba ih jtymaiia 3aMHc.THTe jemno rppiiiTa'iKO m^e Koje oceiha neh jom Kora cptfcnora xepoja;...« 111T0 'BejinKo, (' Berrjro m y«Biniieiio, amit itejacHO h necUn a mamo mije to ymnimo CHMa y crnojhim ti h c ap?beno; ono, Koje <ot meica^ Kpoh w^My rpoMKo n h m memHMa, ymHHiio je hihk mBOCTpyi<o: mompirmeo je ' Tamo, a HOKaa TeniKO sapimamo — a icoje mije bivh&to Tane ma ce Orim Koetroiii »nocraiiH y inmaMTehe mpore«, hih cneia, hh inayi;e; raju je jm p m Tpcacn pOMamam, jbp je Biiaiibe ooKjmno, ;ma^pHi^m me 'MovKe ma napajam He caMo »rnpem omniMia cp6cTBa h cmaiBja.HCT.Ba«,« mero OHO niTo oceha. H Kam ce thiibom »berahy« Tipy<fni irpem oiHHNra h mpynix mapoma m mai ce capcTa Bieby itemHje cmera; tl mpvro: hito je meroBOM — IChcpehiia .iipiHimniKa ma fra aaiBOJim. h ocem jemna uaucije onra.Tc MUBHOiM41 oaanymoM a OBopM OoroijtaantM mapoiM, Iberoui H'eCiHMHKa mynia, u ra Hgroeic iiTyir a Hama., biicoko ir KjnasaHlaia »TiocTaBHo y nmaaiehe mpcTe«1 chhkh 'OfipaaoiBaH, at ma 'My om. Oy;iiS ymHTejb h iiomr'T|»v »OoHtTuha, ’Bopba ir 'Jljurana« Kam, — omima neomimooi-vr. reimjv iBitme iuimra are lavera. h »nporpMHio xymoM: CTi>axoiBinxxvr« Obom epynraiBHOM oiiaroM Itafinja inecotimKn crajfcfteromeB 'Kam jfe Chmr. MnmjilHitoiarh ymiimo orno uito je »Ha Byjmuy, ByKa-, 'ByKamniiH0,, najiBHHie Morao ma yHnmt: ne oomo ma ra ooBeT.ui ii BoroMpcKe opf>craa ornamumiKe«. . . o6orara aiiameM, mero' .ma Ba:nperany myrv meroBor H to uito je ymimirno h nocTiirao nam CiiMa to je necromKor KenMja oc:icf>omH ieraix mp^irpeKa ma ce paa- itiPiroBo napehe Jle.ao. H ma O umb MH.T.yraHOBiih umje BHje y »OF.era oram iiochh^ kh«, Ca\ro ja^raKO IBercin. narame Himnu ;i:i>yro mao, hh pamuo, 6hjio 6h caaro to Halvo B.iiamajian; y B,p io TeiiiKivM nimmiiicaiMa h oikotho- moEOJbHo ma ra y3mtiirHe y iranie BenuKe h 3acjiy;iMio cmiMa, iMOrao urocTara « mani iiiajĐehH mtamn;. Ifnama jbyme. ’ ’i ' (m Hjerom, Kaico je ma reena y6pao nama; fipnra ma ce BnaflncnaB TMyma. BE/1MHAHCTBEHM Aonen Tajpeia y BojBOflMHM. Tajiiera yae.ia je ceom 3a oamaTaK ;ta jmioaHa 6pahy Jl,aiiauiH.a ynpana Taj pera yne.m je cefm oa 3a- <>eo patuntKc ma ®jepy, c Taj peTOM, ibstobhim .aooai/ijaiijaTaic, ma mpoiiyTyje ca cBOjciM oM/iaijpiroM cue ibMM pamoM at ycmjecwMa Tora i>amas Te ma ma Taj jene marne npocTpame Oran^Hire m ma Ty 0Mma;;ptny naMHir i3aHirrej)ecyje oa :Baj|)eT ome mame icpajeĐe 1Cm .vnoaiia ca opahoM ma obhx KpajeBa, ca GoraTOTĐOiM, 063hpa ma Bjepy h 'irmoMij. Ta man^jam u yiipaBe Fajiil>ocTpamoTBO.M ji jbcnoTa'Ma tiaM.ibe 3a Kojy cy ce, 00- l>OTa majy <wiH'tne iimoaoBe. To ce BHmjemo m arpomme pH.T.t iiaiiiif iiperiiii at aa i;ojy je mpo.THjieHo imo|)č remene Kama je lajpe-T c a c,bojhm miiToniiiiiiMa m hhtoKpBH ii«U!ihx iiajooJbHX cinioBa. Ho|)Om oisora yarpan«i •MinuuMa naupaBHo nocjerv Beorpamy h yjKwuaMa. �PrpaHa 126. TAJPET. Bpoj 8. III. Kjiace, y Koja cmo ce, OKpHjenJbeiiH, yi;pua.iii m To je 6ir.m .BftiinaHCtBeHa MaHii<T»ec.TajHja 6pa.Tc.Ke rtpiTKOim amir rapBOM nooy, Kojm npehe 3a Cow6op. Y JhyCaBH ji cjiore. BnHiKoBjKMa neicajra irac je yn|xiBa Beorpajcicor Tajy oĐoj romHHM 6ir.ua je raaarjepa ynpaBe RajpeTa |)OTa na nejy ca CBojoM n,pejc.jeijHHH0M TboM Tpii<l>ja vnmira nocjoTV JyjKiroj Cp6rajn ra to CKOTTJby ra KOBiih ra nompejcjeiTranjOM R. XacanoM Pe6ncM, najonr HOKojmr mahiiM arjecrmra. TTpHirpeiMe 3a Ty Typ- MftTHiHKOM MHHH'crapcTBa Bcpa. IBhkob BaroH, y none nejy 'oTTfOTfvie cy iraKOir oBorojimiibe <J>e6pya.pcKe na- ry 'KpeHy.JH iro Beorpaja npraKonnaiH je TiarainM ma6aBe. iTT.HTOMJue^Hiie 'i'fnojvraaiRao 'jb • y mije®aH»y inporoiTirMa, a aa.THM ce «peHyjio Ka CoMđopy. diocop r. iMaliojop.cK.ir, a yirpaBH»K Hap. HosopnraiTa r. Beh oj BorojeBa jyrac jrajene ara,»raje npcMa ComH.vmrah omoneo je 'ja rax Bjea?6a y H3BabaH>y noaopiiiiihhx KOMaja. H ynpano Kaja lje xmo Riaomr 6opy, napoj je nsjaomo y BenraKOM 6pojy na CTanrauo j a 'B hjh, noajpaBH m yaomia CBoje rocTe. Myrai:o u Ojfop ja CTyror y mperoĐope ca paohum Ky.Trypn.nM. xyMawHiM ii nanBoiia.tihim jp.vmTRBMa y OKonjhy b arencKO .ojpacno h nejarao nocimajio rax je iprajehoM ra vpneđeCHo KJHKTano. ya 3Byne My3rai<e ra yn rpy;rpymM MjecraMa pajra joneTca TajpeTa, jaBJba ce vii'paea BrorpajcKor Tajperai h CTaBjba naai npejjor. xaiBe irpanrraja »TKttbho TajpeT«. »JKiiBjena 6paha ti cecrpe H3 Boone«. ITpojaaehra Taaco, 'Cjvthjii cy \tlh;ra iiBMnijeHiPMO npamaii OBorojrcmH>e Harne TypHejp ii j a Mjecm y JyjRHy Cp6irjy mpenoMO y Oom6op . Cy6o- tomiih ra 'HirroM0He, ja he hctom y CaM6opy 6hth h>hxob jojOK HOBarapejan ra Tpiiy>i(hajaiH. rmi.v h Hohh Caj. jep cy rapejcTaBHHiBH mhothx jpv nrraBa H3 obhx Mjecra Kapanu.™ jKe.ir>y TTpejiciej'innra BeorpajcKor Tajpera rbn Mapra TpmbKOBoih. j a y TajpeT y CoMo6py. onoj rojHHir TajneT nocjenr miarai.v ithtom.v BojBOjinrv. ''b . am/piua. na jara maraera jojacKa, Coitoop je r.TaBiHH Oj6op je na CBojoj cipjnHinr VBasKHO oraaj Trpojjor h ojroBopHo npOKo eho Tpii(j>KOBHh. ja ce 6ito oivraheH cpncKHM h jpsKaranraiM oacraBa^ra. Hejacrom TTooHiBy pajo oja3irBa. IIoTaoaK na Tynnejv điin-- JOKo o j CTanrane, Ha ynaoy y napora, raajjraao te ciipara je 3a noneTaic anpra.ja. na BprajeMe Karojnnntf* ■THjeri cjaBO.jyK cai 'KpyniiBM raaenoBOM »JTo6po nara yoKpciTHx nna3HirKa, Kaja. he ir namir irnTOunmrne jcuiKH^« TpabaHCTBo rp aja CoM6opa OKjnrajo ce moj * rpajCKe Kvhe ra crapcTano y raoBopKe. Bojna iMy3rai:a 671TH oc.7o6obenH o j raoxabaH>j ranojre. ooMfŠopcKor Tapnraaona jan a je y 10 ra n i 3iiara j a Kacraraje. Kaj a jt>rjraBHH 0 j6 o n '6 n o o6aBiiieiirrew. ce nojanra na cTannray ra.pej rocTe. Ha neoy noraopKe ja ce y BojBo-THHH »rane T«vrHj;e n p im pm e na joneK racTaiiaje cy ce naerarae KyjTypnrax jpyniTaBa: Opn- • Fajpeia ojpebenra cy ra j.janoBH rja ran op " T ) t ciior noBaraKor jp y n n m . C-Kayra, CpncKe Hraraoranie, 6opa. Koju he n a OBy Tvp ieiv f ^ jbojhtii BijineCokoj a it_HeTn rai>a. 3 a aaiCTanaiMa cy ce crapcranii tobv tnr.jajH H j. h to: r a p ^ ’e jnraFTTo. A m o XncawGKayTH a aa obitmj niaHOBii ra njan.Time OpncKor He6eroprah, ceKpeTap Xai?iwj Kyi;rah. đjarajraram Amio P^nKOT JTpyniTRa. CpniCKor 3aimT. JlnyiiiTBa, Coko.th, Oapnh. Te ioj5opHjm Myxirj.HH6or cDajimnanuih h Heniraun, yneininra ocnoBrnnx ih TpaljaircKraK ranoja, Ompp JIpHja. Oe.rrvr Tore. BaK.Tvneiro je j a ce raonoBe Bojna MVBHKa, crna JKencKa jpymTBa, RHMTiaOTja, ir HOKO.JHKO oj.JinrHkx rajpem.BHx nimiaTe.j>a raa Tmo- o6je yHHTejbCKe ninoje, TproBaraca anajeranja, jn o mniTiHje ja . ra ohh oajejorK c Ria-BiniM Oj 6 opom ttdpjorjrajnpcKH Kop ca rapecTaBiramniMa nojraurajcKH« ai noje narav OM jajnnv. HooBara je Tipejciejinm monH'BH.jnnx Bjacrir. a na m>Ma MHorođpojHO ocrano rpacTapoKe onraTnHe r. CManjara- TTrManoBrah. rnecKii bancTBo. K aj je bob yrannao y caMy crainiimy aaopj nor.TaBap no Temraa r. C-aGrar HaiMnapara nno^errm ce rpoMKo »^.raBjejra« h »JTo6po nara jora-ni«. K a j ce r. Mvparr CraHanairrah ran BpnKor. irpeijcoj'mnK Tatne- Boa aajCTajBHo Bejraira /l»ynaii CoM6opci;.ir R H.P. MraTOBa TTOjojfiopa. Brana cy tnonRaHa ioni HeKO.Tnnrai'Ta jHiBoj (HeTpoBiih npejao je 6yioeT jBrajeha rocraobn FaineTOBiTj rapraiaTPJBa. la.nra c.y obra 6ranra cmrajeuerara Zlp. A nje Xacani6eroBiiha. Ha to je y rane rp a ja rpacBoiraiM TpecJORmia j a noracvcTRviv TvpHeira. Ochm joraaneanraic noojpiBHo rocre Kojn jonaoe y titttomo obhx OTpeheiHH cv ja. TrvTviv vnnaBHrar; capa.ieRCKor 6arai;e paBirane, j a Cm ce iiraBpmmo npopotia.iii'?TRO naKOBH'HKTa. r Annia ’Xpmnrh ti vnoa,Birana mera nej h ,Kora njeciiHKa. Oc.Mana Bimuha. TIpoMieTir K.oimraKT«i. rha TUTerhamija X t>om#> tt Thn^rn. iffiarra njeja.Mai raeroBH.u, both rpajoimnejiraraK, eno cmo njpyX. Ka prah. Kao xopaBoha no.a6pa.TT ie r. Tmorti. (T>nam^) jferera y Kc.iy jejnncrma mh 6pa.ha jojne raprara. jenirna MaheiopcKH. a Kao pe/Kracen TTcooprainiHrax Ko^a ja. h 3aje.jHiFrKiHx raapcjnnx rajeana. iiocanje ome jo6pokom he ce errarpa.BaTn raal TVPHejra r. lAiuprajia rRynjom jim e raocjpararaja noc je rl>a JIonoBnhKa y rane ’inih. n.mn Hapojnor TTcoopninrra. raojra je ra raporaje COM6opoKjrx l5KeraidKiHx yjpyjKeiH>a. y fpBre /Konci;ej TojiHHe ipojrao ipefiKrajy no3opwiimrax KOMaja y BeoynirTejbCKe H lnaie noajporanja nac je rljinia Beceraa rpajv ra yjK.ranaiMa. ' Ma.jemeBrah. a racnpej MyraKe. y ’nrreji>CT;e HlKo.ie r. 3a orao TiyTOBaH>e neoraraoraBo je Becejbe Bnajano noinenh. ITcnpej b^na raMiianraje roBopno je JTainiJO Meb.y TajperoBOM omjovThhom. Kaja ce caKynrana ma HiiJORaoKira. ITcnpej yjpyraeraa »M njuja JanKoraih« cTairanra y «ejjej>y, 4. araprana y 5 c a ra nonojne aa roBopHJa je rbraja Co4>raja JaKOBJbeBrah. naiaoaK Ha ttvt. /IvejbeamuKa /IrapeicniTrja CTaonja je H a one .joCpojonuraje OTno3jpa!Bra|o je /t . JTp. 11a pacnojararae nocećair too TT. m ITT. Kjace. Kojner A b; io Xacan6eroBrah, a sa t m im rba Map>a TpraibKoiBnh. cmo Kpeiiy.jit m Capajeim Tanno y 6 canra .nono|.'pio. Ha to cy RajperoiBira hihtomjh ra rararoMrane omjeiBajH y C.jaiBomcKH B poj mpraorajenH cmo Hojyrpa oko 5 carra, .rjje r. AxMej Eyi;oBan, pecToipaTep, npHirpeiMimo y xopy »Bojne nparaje« hito je joni Brane nojana.To o;iyraeBJbeH>e. . c m ia Toony oaKycKy. ne TpoiKehra 3a to Mrai;a.KOBe C a cTararauie Ce noBo^raa ca rocniAia npahena o jy TEiKiraje. Kao ijito mraje Tpa^KHO irra npoinne rojjnie Kaj je FajpoT HyTOBao y iCp6rajy. Ty y C jt. Bpojy iiioBJi.enraM noajiiaraHAia ra iuranaJteM KpeBiy.ia ca CTar.j)Oiia cy maM na pacmaiosKcai^ 3 na/rona TT. ar My3raK0M Ha nejy Ka rpajenoj KyhH. Honopica je Ciuia �fipoj 8. ■r A J P E T . Taico Bc.imca ja je ConGop no npnauaH>y caimx com6ajMa.ua, jom irnje bhjiio.i y oBaj MannifiecTamnjin ynecrBaBO-To je oko 12.000 jbymn. Ta siata om jera aoimia je r p aw Iie Kyhe mje je Bojna Tiy3Hica ojaBiipama JIp/KaiBiiy xiiMiiy. y Be.THKoj jBopami rpajOKe nyhe mponnTaH je paomopc;. roČTHiiy. 40 inrroMiHna rajp©ro«nx ca oBojtoi rnpe(J>eKTaMa caijeniTeHe cy y ateHCKH mrrepHaT, a 57 rarTOMaja ca h>hxobhm ynpaBHHKOM y MynrKH HHTepna.T y'iHT. mnome. OcTajiy Trpamy idj>hmh.hh cy najBnbeiinjn rpabann itao csaje rocre. H dora mana y 5 cara nocnnje aojne amp'-Kam c yrajperoBH hhtomiui h butomupe cnoj BonuepaT 3a OBy cpejibomKOJiicKy OMJiaj,H'Hy y rpamcKOM noropwiiiTy. Oboim npejCTaTOM 6nma je ccaiđopCKa OM.iajjraa hoo6htho ycxnbeia, na je npuMoparana anmaybom ma ce ttohobh CBaKa Tanna no neicomKo im a . y Bene y 8 cara Deranu JKynan F. jlp. MnmnBoj IleTpoBnh irpwpejHo je Bemnicv menepy Ha icojoj je 6hjio npeRo 100 eBairapa. Hocjinje 'seiepe iipoBejim cy rocra y npnjaraoM paar>B0py n 3a0aBH mo na eno y Hoh. Cjy,Fpa ja'H 60. anpnTi y 10 cara npnje ncnin' npahemi BejiHKOM rp.vvoM rpabaHCTBa oraraao je Fujper ma nomosan Bnjeraan na rpodBcmriKar cpnicKor njeCHHKa Jlame Kocraba. Tjs mx je noo.apaB.no ojymeBjbenmt roiBOjx)M ropoTa r. JalmyjieB. 3araM je nojioateai Birjenaj n a npo6 Kocraba, a nfrro^an; IAohm HaBmap penHTOBao je no3iiaTy KocraheBy 6amamy »Santa Maria della Salute«. — TTpej nomne1nonopna ce nonoam m y rpam, ruje cy paorejsuHP rnaMieirnTOcra. TTponnje Tora OT.mnjio ce Ha oanKcr y Xorem Cjro6o,Ty y Bo.nn!Ky n naponnTo' meRopncany mBopanv. BanKery je npncycrpoBa.To ono 300 najBHjjiefmTjnx mraocra. BemniCH. mynan r. ITeTpoTtiih najnnnje je ■Haojpa.'Bnio IberoBOM Be,TnnancTBy Kpam>y li KnajbeBCKoar JIomv. Hsa Tora noompana nocmaT je dvojac K-ađnuercKoj Kanueiiapnin TberOBa BejmranoTBa, nojira ce neparna ne obot OparoKoc earpjbaja BjepnocT. nppiBpjKenocT n omaiiocT. 3 a ran cy ce pemara roBopn jejaH ea mpyrnM. T. JJo. Mn-nnBoj BeTpoBnh noejmaBno ie npeicemHnKa r. JIp. Xacan6eroBwha, a rba PaKerah rby Mapy TmnfiKonnh. Cne rocTe je noemrva^no irapeicron rannaonje r. Jlp. !T. Byiv.TrqeBHh, a r. LUn. Tsopbe Tcani'h rocnojtn/na CMan.narv Ti'PiMaacrRn^a. Pa ome noemoaiBe a.Tix>Boonnn cy rr. Jlp. Ab jo Xacam6eroraiT. OMan.’T.aira 'RftMa.aoiBnh n rba Tpucbnornib. BanKCT je y naj.ibennieM paicno.TOJKen>'y Tpajao mo 4 cata nocraje nojtne, naima cy ce npncyran nonejm paenmaenra n npnnpe\rara sa BenepibH KonnepaT. y Bene nosopmnie je 6m.ao mynicoM n.vno it cToranaiMa cmnjeTa tvrepano ce mparam, jep cy Mjecra 6naa ‘pacnpomana. y itpbom mn.ie.Ty Konnepra omnioraHe cy Tpn mo'fa,be x^ncne noMnoemnije a earan cy otihrpapann: »Xaun JToja« n »Oh«. ilvonnepaT ie noravno vrmno Tano ma je amvinerubena nvf).Tim«a. n onv .TiiKy ncKiopnerama ima nonoemir MaHnijbecraniiie »Faiocnr«. OiTyineB.T>eH>y ini je 6h.to ^naia. ^am je tihtoma n Cacb'eT rimcraanrh y icoMamv »Xauw .Toia« obbo . oko rjiane cpncKy !3acTaiB.y. — JT3na5K.n.Bajylnr 'ea.TO'RamC/TRo n,je.TK)K.vn,Hp TTy6.Tmce npemao je r. Uneja-noB. ea■Mjemnc npamoHanemunKa, Ijeiman BP.nricn TOROp-Bniorran TTHToanrnaMa. TinTOMiruMa. n BomcTBy hvIixoboim. •Kojn cy oe y twi \rciMeiiTy Mopamn eaKvrnimi na n> CTpaHa 127 aopnnnn. OBaj Tiijenn iijmeop mo]iyiino je ronojioM >r. IjBejaiioB, na icojn My je omrocopno r. Xaican Pe6an, M3a icora je ceacperap r. KyKnb nomnno pecjiepaT n iio. craniKv, pa3BOjy ti nnjbeiBniMa »rajjieTa«. Tpebn man Oopanica 6uo je onpoiiiTaj n pacrainaa;. Tora mana ■KpeHy,’ia ce Bemnica .nonopica o j neacorncno x n jb aja Jbymn y 10 c a ra npnje nomne o j rpajenu; Kyhe, n a Hemy ca npemcTaBJinnnMa uhbilthbx ii nojHHx B-iacra ii obhx xyMaHnx n ’iipocnjonniu; ycialroBa. Tlo .;ioJiaoi;y n a OTaHnpy 3axiia.Tmo ce innpem »Fajpera« 6j>abn OaMđopnaiiHMa nociTO.mirn OMainara. TieMajiOBHh mnpjbiimiM tobopom. 3axBa.TH.ia ce « roenoba TpintncaRuh. y m ie CoM6opana omi^icao je onj>ourTa.jHH ornop r. JJp. ToMnb. y 11 cara noo ce icpenyo 3a Cy6oTnny ye nejirnco icmunajbe. Ha CBWMa cTannnaMa mo Cy6omne »Pajjier« je monoKair roRopoei, npnjeboM, My3iiicoM n nyuan>OM npanrnja. Tajpei y CyfioTMUM. Oko 1 cara nocjrnje nomne ymji« cmo y Oy6orany, icoja je y enan CBenanor momaoica moneicajia nac c My3HK«n .« TorroBCRH eiian je oojamno nam y.Taean y rpam. Ty je noampasno Pajper nomrpamoHaTe.TinrK r. Jlp. M. EBeTOBiili a 3axBa.ino oe r. JIp - ABmoi Xacanfieronnh. H a cTairirnn je dnmo oko 15.000 .iby.TH. iOa cia(rotne KpeHyjin cmo obh njerane y rpam, oKnben *M.noro6 pojmm saoramaLMa. H a raera.TninTy 6i,3Meby mnmje naj’Rohfi nybe Ha m-irpoKOM paaancroM niarav nanncano 'je npyniHniM cjnoBiraa: »BpaT ie mho noje Bjepe 6no<«, a na mpyroM Mjecry: »,IJo6po HaM Aouinn, Mnm rocTH«. Hirra.Ba nomopica monua je na T p r npem rr>a,: CKy Kvby. EpecTaBiiniiH »PajpeTa « w TianoRn omOopa 3a momoK ym.TH cy y rpamcKy nyby. O'ma.ic.Te je ca mejuiKor OaiKona. one .mjene na-iaie, naimpamno »Pain e T « Be.niKH ^ .v n a n r. JJparocmaB TJopbecrh. naniTO je ca ncTor Mjecra earBa.Tiio ce ncnjiem »Tajpera« r. CMan.Tara 'ReMa.TOBnb. Hea Tora nirroMnne oa OBojira npeibeicTaiMa cy CMjeraTOHP y ncencKn nmepHaT. moic cy niimoMim n Bo.TCTBO »TajpeTa« npHMJbenn nao rocra no npnmaThhim icyba/Nra. Hoc-Tnje nomne y 5 ca/rn Trnnpebena naei je y rpamoKoj kvHh dočara 3a.Kyc!fca. y Bene ie oitmTHHa rpama Cy6orane npurperniT-ia Be-Tincn Af>aiHi;cT y. xotc.t »JIo.i,.Ty« na KOMe je 6ii.to c -'o 400 .rana. THiv TTPBHiMa nar je noompamno Be-imcn TKvrtan rocn. IlparocmaB ToiiHeBnh. aaraM iKoManmanT JlniBnanje Tonenam rnen. MirmocaB JTnAijanomnb: no tomp cym>vra Bei. /Kynana roenoba Mapa 'BonbcBnb nao npecie iinnia omdopa aa totck. romopn.ra oy jom raneicTop Tiranaanje ročnoga JtmrnrrTOrjer,Hb ht.t . Oanna ie omroBomio rocn. Jlp. Apito Xacair6eroBnb. X hmp BvTbPBa.TKe Hi^BicTiTe Marane r. Ahtvh BnmaKomnb no3Tpar.no ip »Tajner« Kao BvH-eBa'n. naciamvivlM, ma je cpeban mro cy Mvc.Tiraann mom.ra y OvdoranT n mm c.y BvH,emiH ynoona.Tn ma cy Mvcnraomn Ticro iiito n Cp6n n ma imje Tamo ono1mm ce mo cfl.na. roRopii.TO o Mvc.TmiaHHMa na T?ocne. OneTan ;e nra> cBojnM pobeimiM onnMia. rn r a ma cv onn crn jcTno n ma parne ono nem nrro n Bvm'riin y hctom npam v npocBjirnTOM n naitnonaraoM. BnnTV Bvrrfunv oT.mBopno ie rednomu OMan.ia.Ta TeMnioriib. 3a6an,i,ain»e je Tpajamo mo y na onv nob. �Bpoi 8. OrpaHa 128. Ojrrpaaaoi, 8. aiiipH.ua, 6ho je »aKasan CKyui npen rpaaOROM Kyha\r y 9 cara 'irpraje iionne. Ona-raie ce Kp6Hyjia iroeoipKa c mjtchikom ura *ewy na OnoBcenHBj Ocjio6obeH>a, rnje je jio-hotoh Fajpero® rarjeiraai;. Ty, na OnoMeiiMKy onpaoao je A3H3 CyjrraiiioBrah np.no ;ppJbHB roiBop. Hanom Tora ucpeHyra omo obu ayroMO&HJiHMa na rpo6 otok. ITaje KyjynijHha, Be.rai;or 'OyibeBanKor iramiOHaraar đopiija it ®obe. Ha rpo6y je roBopHO r. OMep KajMajcoBirh ,ypetnHMK. »CaaioynpaBe«. Ca rpoČJba noBparara omo ce ayT0Mo6HJiiiMa no OKpysKraor Cyna, o;jaKJie omo TpaiMBajeM ii ayroiMOOHJiMMa KipeiiyJiH 3a Harah, 5 km naneno o j Cy6oTHne. y H arahv omo pasroenara nuMH© napitoce Ha očara HajBeher HarahKor jesepa y Harnoj npjnaiBH. y i oaT ’nocJiHje ironMe oipirpeipr hbm je pynaK on cTpane Harne nocecTpHMe ByTbeBaHKe npocBerae Ma­ rame. 'irpH pyHKy TOĐopno je onHmpHHHje y mre FajpeTa r. CađHT Haeinapa o KyjirypHHM u npooBeawHM aanamnfa Hanmx -npymTa©a: 'EvrbeRarae npocBemie Marame h Bajperra. y 3 oaTa nocraje uronite naBpairarra cimo ce y r|Cy6oramy, jep je ®eh_y 4 caua 6ho paKiasaH Haan koihuepaT 3a cy6oramty cpen&ouinoojrGKj omua ra ny y mo3opmnry. Ha Bene y 9 cara y tnyira;oM- Hyncj c a ra TTocopmfflTa ompatajT je uauir noimepaT 3a i*pai)aHnrBo. ' Mhohjtbo rpa^aHa Mopaijro ce noBpararra. jep. cy crna fvijecra 2 nama paHjje <5iuia paćnppnajHia. Mjecna inpy- ■m isa napciaa.ua cy Bajjpery jiOBop^BHjenau; h jena.it B'felliHKni CpeSpeHH BIOKaJI. CvTpanair, 9. anipM.ua, Om je flcacramaK nipen PpancKOM KyhoM, y 9 cara lipnje lno;uie, o;taiwre ce Kpenyjiio na ce pao mrenajy snaMeHtrrooHH y rpanv'lImoMHHMa je upapennaa pyqaK y cbomc CTany ročnoga Mirna P arah, ;iok cy ocTa;r,n rocra pyna.uM kop- CBojjix naMahniHa. y 12.30 cara caKyunira omo ce npen Ppanckom K,yhoat, onanue cmo na. neJiy c sojnoM My3HiivOM h iiemperjienHOM aracoM irpa^ancraa ic.peny.jnt Ka uceJbeaHHHicoj CTanann. Ha cramciiii je Cmo BeoMa rapjbhb pacraHaK. Hcnpen Pajpeiu aaxBarao ce Oyfk)THHaHHMa }Ha OparrciKO'M h ciman noar nouei^ urpenojenHHK- rjiaBHor Onfiopa r. jtp. Anno Kacam^eroRH-h it T. OManjiaca TaeMaJionHh. a noTrpen BeorpanoKor Fajpeia F^a Mapa Tpn^KOHHh. Hpeuicjeniraic ByH>eBaiHKe HpooBeT.He Marame r. AnTyii BnnaicoBnii knrpocrato ce c nana y HMe BvibeBana. SKutroinehu tom npinjthkom jenaH M ara .racTnji 3Bann »HeBen«, kojih je Hanao Tajiiera T. BirnaKOBnh je Kasao, na 70.000 Byn>eBa<na hb CvOorame caocjeha h onoOpalea atneje Bajperra,: Oeo ofonpa ita naprajcicy noniBojenocT, HiMajyh.n y BHjiy ca.Mio noOpo Hamie M.uane Haimonajme npataiBe. B 03 je 'Kpemro y 1.30 cam nocraje nonHe. V S S a nyTy H3Me^y ■Cy6orime h HoBor Cana Ba.jper je ccarnje fino on Mače CBnjefra ifiypHO no3;npaBjbaH h iioonnaii nimjelieM. ‘ (HaiCTamAe ce). TajpeTOBa aa6aBa y ByrojHy. H obm nofloflćop Tajpeia y 6pe3n. JjHe 7. Mapra t. r. onpacaina je y Byro,jiHy Ba.ipeTOBa aaiSa.Ba, Kojy- jei 'mpHpenHo Ta^rom’H.n nononOap, a Koja je ycnjejia ne oaaio’ Marepu ja.uho aiero h MopanHo. Hekt irpwxon Bađane hibhoch 1484 lunna.pa. Ha saOaBH je naiBair nogopniimn icoMain’ »THicojrcKn iiansopHHK« on KocTe TpinjiKOBHha. Kano cmo neh paunje noBHjecrara y nairaeM .uircTy ooiionair je hobh 'nonon<5op BajpeTa y Bpeon Ao6poBon>HM npnno3M rajpeTOBHx nMTOMapa. ynipaiBHHK FajpeTOBa KonBflKTa y M ociapy nclra. Ax.Mer TkiPCHh 'nocnao Haat je CBoly oin Jlmr. 555.25. Bojy cBory caKyn,Miie npeKo nparaHrca 3a Bajper cjiirjenefen naroamK: H,hh. 215.25 A0ny.ua.x XajnapoBHh h MycTa(j>a CanHKoBHh y JBy6yniKaM. JLhh. 90 Oraja Hopna h X acan 3eKo y JaOjiaiinnH. Bpaha Koararaiia napo■Bajia c y Bajpery Jjnn. 250. JlapoBaTeJBHMa u caicjnjKanniMa- najjbeTnua xBana! na naH 5. Mapra t. r. ■ Hbrora nana HoađpaHit 'onSopni-nm kohctiHt ^utoajiH cy ce onaKo: npenojenHHK: AneM e<j). CkajnjiOeroBHh: .HonuipencjenHHK: H6paxHMara HenoineK; fcerapeTap I.: A raja I\iax.nh; oeicperap II:: OMep Xepnd; OnairajuiHiK: OMep etfv Hitnapenuli: HanaopHit on<6op: MexMen CH.uaji.irih. ,7TyTct)aira MapomeBiih, Xai?an HiMaiMOBiDh h ABnink HladanoBHh; onOopimiiH Oe3 3anahe: A raja Xoynh. HasnKj) eij). JjnHapenHh, Araja Borah, OMep Honan ir A buo KoBaueiBiih. Hobom nononf>opy 5Ke,uMMo MBoro ycnjexa y pany sa Baijiper! ’ KifaH>KeBHH Orjiac. >Kh b . J. PaHKOBMli: »BO JBO AA P A A O M M P n y T HMK«, CapajeBo 1926. — CapanjiiHic h unjffljaTejb 3eKjaT TajpeTy. Tajpeia renejian B. PamcoBiih, nirencen'iHK Ceicumje Bpaha ApHrjioifflK H3 CapajeBa napona,™ 'c y Baj- PeorpaijicKOir Apylin’Ba y Capa.ieny niajiao je ne-uo: peTy iKao 3eK.jaT CBOTy on Jjniir. 300. Haj.u>einira xna.ua! »BojBonJa PancMHip H jtuihk«. OaMO HMe irncpa noBOJbiio ne.uo npeuropyMyje. H 3antena ne^ro y OsaKOM npwno3M M3 Porarame. irorjieny merame ce irairan Kibima nonuei>aTHHX hbHononSop Bajpeia y Poraramn nocjiao je BajpeTy naiba. To je Kibnira aian KinifraiMa. ucoja 3ac.uync.yje CBOTy on JIhih . 1000 icojH je H3iro(; caicynito roon. C y- . iiajiBehy noxnauy. Ona je m y TexniriiKoM noirjie)Jiy jiejMan Bopiiih, niyMapcKH caBjeramiv, Kao mpHnor na Beo-Ma; lOpH/icjbitiro n ;m.Baio ncnpabeiia, •Be.UHnnne 'KibHBajpeT npnconoM Hnnanan.a .uonaMKnx KaipaTa. /icenHe 3anpyre ca 24 cpitrmiacuHe (f)oror(ra4)nje. Ijena CaiKyrr.u>iaHHMa. H ;uupoBaTe.u>HMa cpnauira xna.ua! joj j’e 40 nriiitapa; moskp ce noftttra non uiHC.na. Štamparija »Bosanske Pošte«, Sarajevo. — Vlasnik društvo »GAJRET«. — Glavni I odgovorni urednik: Hamld KUKlC. �Svaki musliman treba da kupuje samo jer kvalitetom nadmašuje s»e ostale cigarpapire a potpomaže i J a jre t" iUho- Tuornico Gigarpopira S. Q. fllKalaj, Sarajevo, J* m aže se naručiti i preico dru štva .Gairet* u Jaraievu Islamagalfranić CapajeecKO Bohkq a. a. y. CapajeBy. Tejie(})OH 6 p . 33. I S IN Toornlčko skladište soih prsti F E S OVA te vlastita izradba kita (puskjulu) u suima vrstama, EaBH ce cbhm y 6aHKOBHy CTpyny cnaaajyhHM nouioBHM3. Y;ioiitte Ha LUTeaH>y yKaMahyje HajnoBO/bHnje. 0 a Hncre ao6 hth lO°/0 ycTyna KyJlTypHOM H npOCBjeTHOM flpyuiTBy BfajpeT “. na malo i veliko. een T R fliifl: sh r a sev o Sarači ul. 11 i 6julagina ul. 1 P O D R U Ž m e fl u B IH H Ć U Interurban telefon broj 317. �Opće Osiguravajuće Društvo JUGOSLiH/UiT osnovano g, . u Beogradu sa akcijskim kapitalom od Din 3,000.000 u zlatu. Vrši sve poslove osiguranja najkulantnije. Police požara prima Uprava Fon­ dova kao garancije pri davanju zaj­ mova na hipoteke. Sve informacije daje najpripravnije gornje ravnateljstvo kao i zastupnici u svim a većim mjestima. Ravnateljstvo za Bosnu i Hercegovinu Dalmaciju, Crnu Goru, i Sandžak u SARAJEVU, Kralja Petra 17 Brzojavi: J u g o o slg u ra n ie . T e le fo n b r o i 300 BBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBB 0 g „ K n j i ž a r a 0 g I a t s i a a i i a g I Brace Bašcigića § * H. Bajram aga Fočo Sarajeoo g § trgovina muzikalija I materijala za pisanje i rlsanje. Bogato stooarlšte hrpalskih i srpskih knjiga 0 0 IBBI a § I DRUGOVI Trgovina manufakturnom i orijen­ talnom robom na veliko BBBBBBBBBBB&fiP: SBBĐBBI SARAJEVO GjuDgina ul. 3. — Te>efon 455. • g 5 Basme engleske, francuske, talijanske i =--■ češke u najvećem izboru. ===== Bogato skladište bezova, Sifona, zefira, štofova. ■— - šamija, fesova, rubaca, čarapa i t. d. ■■ B i a B • ej 3 Š 2 i a e a A A A A A A A A A A A A A A A A A A AAAAAAAAAAAA AAAAAAAAAAAA AA Čitajte ,Gajret‘! List »Gajret« jedini je list za našu porodicu, za našu djecu! Za to treba da ga svak čita i pretplaćuje s e ! Pojedini brojevi „Gajreta" kao i cijelo god ište iz lanjske g od in e m ogu s e dobiti uz sn ižen u cijenu kod adm inistracije lista. S vakom prilikom sjetite s e Gajreta! TVTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTtttttttt � https://kolekcije.nub.ba/files/original/0720337fefb0cecc014483e7ffe24d91.pdf dd27a714d51e80a8dd03bf286a832817 PDF Text Text Oosp. N •»R iza ef. Muderizović, Zem. Muzej ^ 67 Sarajevo riouiTapHHa n/iafcena y totoboh . JIHCT TAJPETA U,PyLUTBA 3A K yJlTyPHO U EKOHOMCKO nOAH3AH>E MyCJlHMAHA M3/ia3n 1. M 16. y M|eceuy. foAHHa X. Bpoj 9. Capajeeo, 1. M aja 1926. UHjeH* ro« . 30 A- nojeanHH fip o j 4 A TiauH flo6HHajy aiiCT y no/ia u«j««e Koa TaaBHOr OtiOupa aaa Koa >'npan4 — rajpeTOBHx KOHBHKTa. C A A P 2KA.J : Mnp3a Ca(l)BeT: ra jp e rO B a Xi»Miia (UjecMa)/ Myca T»a3HM T ia ia h : H:\meM M ifpaii (lljecMa). P a3 a K aneranounh: IlOBJipaB J Jp y Cft<l>Bl‘T6 e r y lim u n i n)»y (njecM^). AxMeA MypaA6ei’OBwh: Miip'.i a Ca(|)BGT (KpaTaK npeivieA iberoBa p a ^ a )/ Apceii BeuuejiHAec: llocpO A H lii; H O lljJia p n 3,iTop. F a jp e T O B M3 ypeAHHUiTBa. C t . ^KaKjjia: l i t M.Iii;iFIX Ailllfl. X . Xoi,iHh: ( ’JiH 'iH ne n a n c T o p B ja ra l 'a j p n a . X yceja T .oro: C ailiB erfier li a m a iB h itao BCTOpilK. Kacpaa A. H viiiauiiih: M trpaa Cai[iRex H BOjaSa „ l> e x a p a “ . M. T. O nnh: llo sflp a B C b c b b p j '. r jia c H H K BeanHaHCTBeHM AoueK T ajpeT a (rajpeT y H o bo m Caay)ripii.io3ii li 3 Teim ta. 3 a 6 a u a y Tpe6nH>y. 1 ypeAHHK: XaM«iA KyKHh. y B oJ boahmm. �igBBBBBBBBBBBEBBBBBEBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBlg Hn GfljiET p. i m u n i fii i Potpuno uplaćena dionička glaimica Din lo,ooo.ooo*— Rezerue Din l,6oo.ooo-— Banka se liavi svim ii bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizilje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podupire razne kulturne 1 humanitarne ustanove, Zavod je angažovan kod ..Varile" industrije divote d. d. i Trgovačkog d. d. „Merkantilia" u Sarajevu. Od čiste dobiti daje IO“/„ Kulturnom i Prosvjetnom Društvu „Gajret". Sve doznake u domovini i Inoštranstvu obavlja Banka (iajret najbrže i najkulantnije. Uloške ukamaćuje najpovoljnije, i isplaćuje lste u svako doba. iB B B B B B B B B B B B B B B B B B B S B a B B B S B E B B B B B B B B B B E B I* C « D • CJID • C M S • • CVO CJTDCVSO C CJB3 C G B D • (UTO O C K D • O B O • • <2MO • C M O 9 C3TO » C M O • O M O 9 C M O CJTO • C M O • • CUK> • C * D • C » D CJtTD • C * 0 • C M O • općine grada Sarajeva £ 3 T e m e ljn a ga £3 £3 I Z A L ga s g la u n ic a 40,000.000— d in a r a Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda, filiale Sarajevo broj .2172 Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. Osim toga ima svoju A G A O N I C U koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale dragocjenosti uz najpovoljnije kamate. • ! £3 S£ 3 : £3 • CJK> • C » C • CMD • CMD • CJT> • C J D • C M O • C M S C M O • CJTO « 2ITO • CJTO • C M Q • CJTD • CSTD • CJTD • C M S 9 �JIH CT TAJPETA 3,PyiIITB A 3A K y JIT y P H O H EKOHOM CKO nO/l,H3AH>E MyCJIHMAHA H3^a3n 1. h 16. y Mjeceuy. foflHHa X. CapajeBO, 1. Maja 1926. E p o j 9. UajeHa roA- 80 fl. tlojeauHu 6 poj 4 A. Taaun AoOusajv j ih c t y rio/ia unjeiia k o a TaaBHOT Oafjopa h jih ,k o a Y npaBe — fajpeTOBHZ KOHBHKTa. — Mirza Safvet: Gairdova Himna Ustaj omladino mila, Uzdanice roda svog, Mi smo mladi, al u nama Star je ponos, star »je žar — To nam pređi u pjesmama Ostaviše kao dar, Diži na visoko krila Štitiće te svevid — Bog! Da nas uvijek vodi Prosvjetom slobodi. — Ponos nek te vodi — Prosvjetom slobodi; — Sini, grmi^ kao grom, Na rad narod zove nas, Kad s’o bratu radi tvom. U radu je samo spas. Gajret se budi, mladost se kreće Povjest nam kaže, gusle nam gude, Da traži pravo, da brani čast; Svojega neda, tuđega neće, Hiljadu ljeta slavu i moć; U našem srcu nade se bude Ne voli viku, prezire strast. Da ćemo opet do njiha doć! Svet je amanet svakome sinu Za narod mili, za domovinu Radimo braćo, zove nas slava, Branimo svoja djedovska prava! — Kad digne hajku Ahriman ljut — Uz nas je Pravda, s nama je Bog, Slat mu na put. Ne dajmo svog. Ta neka cio svijet znade, Ta neka cio svijet znade, Da j ’ u nama ponos živ, — Da j ’ u nama ponos živ, — I u naše sile mlade, Daše uzda narod — narod div! I u naše sile mlade Da se uzda narod — narod div! Dr. Safvetbeg Bašagić (Mirza Safvet) �Cmana 132. TAJPET, xHCTopHjy, oho je h onyBajio H>eroBy pacHy qncTohy h oSpaHHJio ra oa Tyl)HHCKe OcMaHjrojcKO-repMaHCKe Haje3Ae« oho je Ha KOHqy KOHna h AaJio Bochh OHaj HapoanTH KapaKTep ca cbhm ocoSnHaina 6 hjio no3HTHBHe hjih HeraraBHe npHpoAe. To caM eTO xtho Aa cnoMeHeM npnje, Hero uito npel)eM h^ TeMy KibHHceBHor h KyjrrypHor AjejiOBaH>a rocn. Bauiaraha, in ju paA hoch CBe ocedHHe Tora cnennjajiHor SocancKor ManrajiHTeTa. IIpeMa rocn. B am arahy ja ce He nocTaBJbaM Ha CTaHOBHuiTe CBOje hhth Hinje Tyl>e KH>HHceBHHHKfe hh HAeojiouiKe KOHfpecHje, KaKBHx hma h npeBHme y Harnoj KH>HHceBH0CTH, a Koje h OABHiue Maao Aajy AodpHx h npH3Harax AjeJia, a Aa dn hm ce Morao npH3Hara npaBo Ha hchbot h ayTopHTeT. BauiarHh HHje HHAHBHAyaJiHcra, HOBjea noceđHHx Ha mp am a Ha CBHjeT h HeodHHHor TeMnepaMeHTa, 3acedHe ecTeraKe h nei<Hx hobhx norjieAa Ha yMjeTH0CT h hchbot. Oh je KOJieKTHBHCTa. y H>e\iy je kohAeHTpacaHa onha HapoAna Ayma, ocjehajn, KOjH cy npncTynanHH CBaKOMe HajnpocjeiHHjeM HHTejiHreHTy, Kao h MacnIIIto Biiuie H3 H>eroBe noe3Hje H3dnja HapoAHa yMOTBopHHa BHuie nero jih CBHj.yxjeiiajn hctohhhx h 3anaAHHx BejiHKaHa y njecMH h npo3H. (I'oBopn BehHHy hctohhhx je3HKa, npeboah apancxy h nep3HjcKy npo3y h njecMy, a oa 3anaAHHx je3HKa nauie 'iaic h nap njecMHna Ha meManicoMe je3HK'y. To je HapaBHO HeydpojHB MJiaAeHauKH recT h -o TOMe He Tpeđa boahth panyHa). H ja He 3HaM, aauiTO 6 h ce yonhe Heica isacedna njecHHHKa HaTypa, aico OHa yi|CTHHj' HHje CTBopnjia bcjihkhx Ajejia, BHuie nujeHHJia oa JbyAH, ftojn njeBajy 3a CBe, kojihko h 3a ce. A ko je yMjeraocT h ,Kyjrrypa onha h 3ajeAHHqKa, oHAa cy h th jbyAH, KojH HHiny h njeBajy 3ajeAHHHKe dojioae h 3ajeAHHHKe panocra, BHlue BpeAHHjn h KopiiCHuju oa ohhx , KojH CTBapajy caMo,3a ce. To je dapeM JiorauHO h jacqo. T o jid o j je roBopno npoTHB cen ap H p aaa yMjeTHocra, HayKe h KyjiType h npoTHB H30Jiaynje Maca oa Te AodpodHTH, Koja Mopa 6 hth onha h 3ajeAHHHica. JIapnypjiapH3aM je OecMHcjuina h noMOAHOCT, Koja Tpaje Kao hcchckh yKyc, KojH ce MHjeH>a dapeM CBaae Tpehe ceAMHpe. HcTHHa MH 3HHMO MHoro o nonyjiapHOCTH rocn. Bauiaraha. OHa je HCKpeHa h Aonnpe y Hajmnpe HapoAHe cjiojeBe. Ajih Ta nonyjiapHo,CT je oneT HeniTo cnennjaJiHO SocancKo, MycjiHMaHCKO. ffceroim ce* cthxobh AeKJiaMHpajy no cbhm CHjejiHMa, 3a6aBaMa h ApyniTBHMa, o H>eMy ce roBopH ca jby6aBA>y h yBancaBaibeM. Ajih hhtko ce joni ao AaHac y Toj cpeAHHH He Hahe, Aa Hanuuie o TOMe HOBjeKy, Kora cbh nujeHe h KojH je to 3acjiyHCH0, dapeM icaKBy 6 hjio dnorpa<|)Hjy, npHKa3 paAa, 3acjiyre h Heno onhe 3ajeAHHMKo MHuiJben>e, Koje o H>eMy BJiaAa. Ila iaK hh npHroAOM 30-roAnuiibHiie KibH/KeBHora paAa. Hadpojmio ce H>eroBa njejia, nap pHjenH o meroBOM coiinjajmoM h hojihthhkom paAy u Hiiurra BHine. Harjiena, Kao Aa ce to cMarpa HeuHM cyBHniHHM h Aa je AOBOJbHO caMo hochth rocn. B auiaraha 3aTB0peHa y cpny h He Aara My HHKyAa Ban. B aniarah no CBOMe paAy cnaAa Mehy HajaKTHBHHje h HajnonyjiapHHje KyjrrypHe paAHHKe HapouHTO y Bochh h y HHTepecy je h chmhx MycjiHMaHa Aa ce o H>eMy HanHiuy uito dojbe h iuto HcnpnHHje cTyAHje, jep ce THMe h chmh MycjiHMaHH penpe3eHTHpajy. HoBjeKy, KojH ra He no3Ha jihhho, HaponHTo n>eroBa jKHBOTa h KpeTaiba y CBOMe BpeMeHy h y CBOjoj okojihah, HHje Taao JiaKo H3pmi;aTH cyAOBe, jep hchbot h KpeTaibe y ApyniTBy CTojn y Bpjio ycKoj Be3H ca KyjrrypHHM h kh>hHceBHHM paAOM. OcTajy My caMo ayTopoBa Ajejia, Koja He noće HHKaKBHx dHorpa(j)CKHx noAaTaKa, ajin Koja miaic aocth jacHO roBope, Aa ce o H>eMy Monce H3pehu ucnpnuB h no3HTHnaH paA. Bpoj 9. UpeMAa je paA ro tn . B auiaraha AOCTa oncencan h 3aAHpe y Tpu 3ace6Ha noApyaja khjHhccbhocth, nnaic y TOMe paAy HMa jeAHHCTBeHa h H3pa3HTa jiHHHja, Koja ce Byne, Kpo3 CBe H>eroBe cTBapn h OAaje Taao H>eroBy CTajioHceHy KyjrrypHy h KH>H>iceBHy $H3HOHOMHjy. Oh je no CBojoj HyTapiboj rpaha, no CBOMe ncHXHHKOM pacnojiOHceiby H3pa3HTH pOMaHTHHap H3 A06a CTapuje XpBaTCKe KH>HHCeBHOCTH, Koja je joui oAHcajia AaxoM HJiupH3Ma h H>eroBe 3aH0CHe, ajin noBpiuHe h KJinsaBe HAeojioraje. 3aTO je h iberoB P0MaHTHAH3aM OSOjeil BHUie HAeaiIH3M0M, nero jih ohhm H3BjecHHM (paHTacTHUHHM BpaTOJioMnjaMa, KojHM cy ce CJiyncHJiH HHCTOKpBHH poMaHTHuapH. Taj poMaHTHMHH HAeajiH3aM h noHyKao ra je, Aa caB CBOj paA nocBeTH npouuiocTH, H3 Koje oh Byqe h CBoja noerauHa HaAaxHyha, o6pahyjyhH y njecMH, y npo3H, h y ApaMaTCKHM oSjiHUHMa xHCTopnjcae Aorahaje nonajBHuie H3 Ao6a OcMaHJinja, npeMa KojHMa cy SocaHCKH Mycjihmbiiu 6 hjih y BjeuHToj _ono3Hu;HjH SopehH ce 3a CBojy caMOCTajiHOCT h hcobhchoct. IIpHpoAHo je h pa3yMJbHB0, Aa ce B ainarah Taao opHjeHTHcao npeMa xpBaTCKoj, a He cpncKoj KibHHceBHocTH, jep je y H>eroBO Ao6a nnjejiH KyjrrypHH hchbot BocHe rpaBHTHpao npeMa 3arpe6y, ycjbeA eajeAHHHKe, ApncaBHe Be3e noA AycTpnjoM h ycjbeA Behe MoryhHOCTH Tjeinifaer h cjio6oAHHjer AyxoBHOr caoSpahaja ca hctokpbhom jyHCOCJiOBeHCKOM^pahoM xpBaTCKOra njieMeHa. IIpeMa TOMe je h JioranHo, Aa je 6ho 3aAojeH xpBaTCKHM poMaiiTnnH3MOM, a ne cpncKHM peajinnu3MOM, KojH je 6aui y iberOBO BpujeMe 6 ho Ha 3eHHTy CBOje cirare h cBora pa3B0ja. Ho Taj y ranaj HHje HMao nojiHTHHKora KapaKTepa, npeMAa cy mhoth TaAauiibH. -"XpBaTCKH njeCHHUH H pOMaHCHjepH H3HOCHJIH y CBOjHM AjejiHMa HHcro nojiHTHHKe TeHAeHne, a HeKojn oa h>hx h HajBH^eHHjH, Kao XapaM 6 auiHh, hhcto naprajcKe. To je h pa3yMjbHBo aKo ce y 3Me y o 63Hp to, Aa je TaAainH>a xpBaTcaa KibHHceBHOCT Mopajia, Aa noApncaje h 6 yAH xpBaTCKH hhahoHajiHii Ayx h Aa ra Haopy>icaBa cBHjemhy h omopuoM CHaroM npoTHB aycTpHjcKo-repMancicor ,,ayjirypTperepcTBa“, CpncKH je a «o Haniera HapoAa HMao Beh AaBHO CBojy cjio6 oAy h TaMo je kh>hhc6bhoct Morjia HecMeraHO Aa cJiy>KH ycaBpuiaBaH>y yHyTapiber HapoAnor HCHBOTa, AaKJie caMa ce 6 H. H htko He Kance, Aa noanraK a h noAHTHHKH Aora^ajn He Mory nocAyac:irH Kao MaTepnjan 3a KH>HHceBHH h yMjeThhhkh paA, a im caMa nojiHTHKa h yonhe lcauBa 6 hjio TeHAeHUH03n0CT y KlbHHCeBHOCTH H y yMjeTHOCTH, 0Ay3HMa joj HHCTy h npaBy yMjeTHHHKy BpajeAHocr h cnyuiTa je aoHHBoa CBaKOAHeBHe HOBHHapcKe padoTe. H kh>hhccbhoct ce y HHTepecy CBOje BejiuuHHe h y HHTepecy Kyjrrype Mopa OCA060AHTH oa OBe HanacTH. H Taao je rocn. B auiarah 3aAojeH xpBaTCKHM poManTHUH3MOM 3anoiieo CBojy Kapujepy. Banuo ce Ha cryAHpaibe docancice xHCTopuje h Kano cmo peKJiH TaMo nauiao nodyAe 3a CBOjy ApaMCKy h jmpcKy noe3Hjy. O h je y njejioKynHOM CBOMe paay npeTencHO XHCTopnqap, ajin yjeAHO h Kao xhctopuuap h Kao nHcan ApaMCKHx odjimca, npeTencHO HAeajiHCTa — njeCHHK H pOMaHTHK. O bo je TeK jeAHa cTpaHa iberoBe jihhhocth, Koja je y meroBOM AyxoBHOM cKJiony HajoAJiyqiiHje y ra n a jia Ha opnjeHTanujy m eroBa KibHHceBHor h KyjiTypHora paAa. Ajih HMa h jeAHa Apyra CTpaHa, Koja je Be3aHa c a TpaAnnnjaMa, ca neTBjeicoBHHM hchbotom 6ocaHCKO-xepneroBauKHx MycjiHMaHa y CTpyjn jeAHe cTpaHe Kyjrrype. Ta CTpyja je Aoiujia y Harne seMJbe c a Haje3AOM OcMaHJinja h c a npHMHTKOM HCJiaMa y thm 3eMjbaMa. Ta CTpaHa je noACBjecHa h H>e3HHa ce npnpoAa ncnojbyje y BeAmcoj BehHHH Ham era njenoKynHora HapoAa, H>eroBe ncHxe h iteroB e Kyjrrype. OHa je 3anpaB0 jeAHa oa TeMejbHHx BpHjeAHOcra, oa KojHx je carpal>eii nam pacHH ra n h Harne HapoAHo 6Hhe. Ta CTpyja opHjenTajnie ncn x e h HCJiaMcice KyjiType npoBHjaBajia je �Bpoj 9 r a jp et. RHjejiH Ham Hapoa Kpo3 neT cTOJbeha h craopiuia jeAHy «OBy ayxoBHy KOMnoHeHTy — Haui jyrocjiaBeHCKH ran, meroB MaHTajiHTeT h H>eroBy ncHxy. OHa HHje y tomc rany y6njia HHnrra cjiaBeHCKora, ihto Burne OHa je cjiaBencTBo onyBajia y npHMapHoj H>eroBoj ipopMH, caMO My je jom AOflajia Hene CBOje oceđmie, Koje cy KOHBeHHpajie meroBOM 6nhy h H>eroBoj ncnxH4Koj rpal>n. ^o^ajia My je CBojy opHjeirrajiHy ceHcyaJinocT, MHcraicy h yHyTapH>y ncnxoJiomKj' ay6HHy. OBaj ra n onaBeHCKO-opnjeKTajiHn HHje jeAHHCTBen y HameMy napoAy. H mbmo mh jom apyrax ncHxiiHKHX cjiojKeHHna h to rope Ha cjeBepy repMaHCKo-<yiaBeHCKHx, a na jyry poMaHCKO-cjioBeHCKHX. H Te cy cjiO/iceHHue Hann, HHjie MHoro orpeOoTHHa Ha OHOMe HameM hckohckoh 6nhy, Koje je H3pa3HT0 cjiaBeHCKO. Mel)yraM r. Ca$BeT6er Bainarah HajranHHHHjn je npeflCTaBHHK onora hhcto opnjeHTajiHor, mTO je aouijio ca HCTOKa MeJ)y Hac h yBpHjokhjio ce y Harnoj HapoflHoj flymn. Oh je najoaymeBJbeHHjn iiok-iohhk Tora opnjeHTajiH3Ma y HaMa h oh ra jom h ja n a c fioAPHcaje, o6pal>yje h h>hmc ce SaBH. H He paAH oh to caMO Kao xHCTopnnap hhth Kao KyjrrypHH aniTaTop 3a HeKe HOBe CTpaHe KyjrrypHe BpHjeAHOCTH. Oh ce HanporaB cpacTao ca thm opHjeHTajiH3MOM, onoHama ra h npeHOCH Ha Harne KHiHHceBHO nojbe, oh ce H>HMe noHOCH, <khbh y H,eMy, h*oa H>era h Taj meroB noHoc, KojH je necTO nyTa tojih iperamH3aM, npejia3H Karaa^a y naHBHocT na h&k h y OanajmocT. To ra noHenrro oflBaja oa Harne caBpeMeHe KpHCTajiH3apHje flyxoBHor JKHBOTa, Koja CTpeura 3a ancOJiylTHHM BpnjeAHOcTHMa Harne pače h Hamera cjiaBeHCKora 6nha. Ajm meroB he paa y Harnoj KyjrrypHoj xHCTopHpr HMara yBHjeK CBoje MjecTO, jep oh đaanpa Ha anco.ijTiiol hctohh, a ncrana je y TOMe, a a opnjeHTaaH3aM y HaMa nocTojH h Aa ra mh MOHceMO caMO KyjiTHBHcara h ycaBpmnra bhiuhm onhejbyflCKHM BpHjeflHOCTHMa, ajIH HHKafla MCKOpHjeHHTH. HcTHHađor Taj meroB opHjeiiTajnmM He H36Hj*J ira* ibera noACBjecHO t . j. He o4HTyje'fcfe caMO y meroBOM TapibeM HacTojaH.y, TeMnepaMeHTy h ocjehaiby, Hero y caMOMe HHTejieKTy, AaKJie je CBjecran n xoTOMHiaH. Zla je rocn. B am arah icojoM cpehoM npoApo y CBHjeT h nocTao — Aa ce TaKO H3pa3HMo — HHTepHannonajiHHM KanapHTeTOM, Taj 6 h meroB opnjeHTajiH3aM hmbo mhoto BHme BpHjeAHOCTH h pe30Ha. Oh 6 h Gho jeAHHH no3Bau, Aa E bpohh pa3jacHH opnjeHTajmy icyjiTypy, Aa cnojH yM 3anaAa h cppe HcToaa, jep cy H.eroBe TpaAHipije n meroB concTBeHH jkhbot Hspacjie ynpaBO Ha pacKpcHHun obhx Anajy CBjeTOBa, Kojn cy My nOAjeAHaKO 6.JIH3H H CXBaTJbHBH. Mel>yraM rocn. ce B am arah orpaHHHHo Ha h&c Ha Hamy BocHy, a y MajioM xpyry cy h Man>H pe3yjrrara h BpnjeAHOCT ce ra x pe3yjrraTa ynyhyje jeAHHO Ha Taj Kpyr h AaA>e He npoAnpe. ZtoAynie meroB naM je paA thm AparoAjeHHjH H 6jIH5KH, HBKO je OH CaM THM yA8JbeHHjH OA CBOje concTBeHe BejiHHHiie h eBponcKora penoM ea./Ja jm je y Ty CBpxy rocn. B am arahy HeAocTajajio BOJbe h eHepraje hjih je h caMa meroBa oKOJiHua Gnjia oa m era jana, to He 3HaMo. JeAHO je jačao, Aa cmo y H>eMy H3ry6Hjra jeAHy BejmKy MoryhHocT, Koja 6 h Harnoj Majioj h TBpAOKopHoj cpeAHHH Morjia Ghth AocTojHHM BeHrajiaTopoM, Aa ce npo3pa»m y jeAHOj BHIHOj H KyATypHHjoj aTMOC(}»epH. JinaK oh je Toj Majioj cpeAHHH ynHHno bcjihkhx ycjiyra, yno3opHO je Ha H>c3HHe Bejimce TpaAHiinje h y caBpeMeHOM anaranHOM cTamy Te cpeArae ynajiHo HCKpnny caMonoy3Aaita h BjepoBama y ce u y CBojy CHary. H aso hhtko Apyra, a oho My je Ta cpeAHHa Ay*Ha Bejnufy nomTy, jep oh je 3a H>y acpTBOBao CBe CBoje BejiiiKe MoryhHocra h nocBerao ce H>e3HHHM AyxoBHHM, copnjajiHHM h hojihthhkhm noTpeSaMa. To je Bejnuca acpTBa h Ty »cpTBy TpeCa 3Hara npouHjeHHra h AOCTojHo HarpaAHra. Jep CBHjeT, Koja He 3Ha mije hhth CBoje AyxoBHe KanainrreTe, He h e hx HmcaAa ĆTpaHa 133. hh HMara, hjih he 3aKp*JbaBHTH y ibHxoBoj HenoKperaoj cpeAHHH. H ja caM Bp.io ckjioh MHmjbeH>y, a& je MycjiHMaHCKa cpeAHHa, Koja je hcoGhhho tbpaokophb h HenoKperaa, y6njia h y B am arahy CBann BehH 3aMax h npncHJiHJia ra, Aa ce acHMHJiHpa h>C3hhhm npoxTjeBHMa h H>e3nnnM saTBopeHHM AynieBHHM X0pH30HTHMa. 3 a 6ora, rocn. je Bam arah noBjeic c $aKyjiTeTCKOM nao6pa 36oM, roBopn BHme KyjiTypHHx je 3HKa, npHCTynaHiia My je HCToiHa h 3anaAna KH>H>KeBHOCT h HHje noBjeK 6e 3 TajieiiTa, na nnaic meroBa AjeJia neMajy oHe Ay6Hiie h BejiHHHHe, Koja ce TpaaiH oa CBaKora Beher KH>ioKeBHHKa. UlTaBHme oh He BJiaAa tcxhhkom y CBOMe 3aHaTy. To He 3HanH Aa ce yMjeraocT cTBapa no OApet)enHM TeopnjaMa h npaBHJiHMa, ajiH cbhkh yMjeraHic Mopa HMara CBoje npHHiinne h cyBepeHO BJiaAara cBojHM MaTepHja.noM. EcTerana, ncnxojioraja h JioraKa cy HHAHBHAjajine cBojHHe CBaKora yMjeTHHKa h one ce He Mopajy noKJianara ca jeAHaKHM CBojiiHaMa Apyrax yMjeTHHHKHX HHAHBHAyaJIHOCTH, HHTH Ca mKOJICKHM TeopnjaMa hcthx npeAMeTa. Ajih one Mopajy nocTojaTH koa CBaicora yMjeraHKa y meroBHM concTBeHHM oGjiHUHMa h t o 3opHMa h 6e 3 H>HX HeMa yMjeraocra.* H OHAje, rAje ce one ManH(j)ecrapajy y mbjihm KibiDKeBniiM (popMaMa, Ty je h Ma;ia h «p»yj>aBa yMjeraocT. MoacAa je HearoAHO h HenpaKranHO nocTaBJbaTH* paA rocn. Bam araha noA OBaKO bhcoko Mjepnjio, ajin ja iberoB paA h OABHine pHjeHHM h kphbo 6hx y«iHHHO, icaA 6hx ra npoMaTpao ca Hamera ođHHHor h JioicajiHor CTaHOBHmTa. l'HMe 6h ce HamKOAHJio h caMOMe B am arahy h caMoj Harnoj cpeAHHH, Koja Mopa jeAaMnyT Aa h caMa TpaacH, ocjeha h paayMHjeBa BHCOKa MjepHJia h Aa ce y 3AHrae ao onher KyATj’pHor cxBaTaH>a KibH^KeBHOcra h KyjrrypHora paAa. Y KyaTypHOM norjieAy cy JioicajiHe noTpeče Ayuie h jioicajma HaaHpama ceKj'HAapHe BpHjeAHOCTH, a npHMapna je itpnjeAhoct onhejbyACKO CTanoBHmTe h meroBe KyjiTypne h AymeBHo noTpeče. Ztanjie ca CTanoBHinTa onhe KibHVKeBHe BpHjeAHOCTH paA je rocn. B am araha eMGpnoHajiaH h hoch Ha ce 6n CBe KapaKTepncTHKe mKOJiCKe Hay>iHe MeTOAHice. Oh HHje hmbo AOBOJbHO BJiacTHTe npoHHiiaBocra h OHe HHAHBHAyajine caMOHHKJie cnocoSHOCTH, c KojoM ce CTBapajy opHranajiHa h HeoABHCHa KHjHHceBiia AjeJia. IteroB a je Hay«iHa u kh>hHceBiia BpnjeAHOCT BHme y penpoAyKTOBHOM 3Hanajy it>erobhx Aje-ia. H Ty je hcxoahb Tanna c Koje TpeGa oiijeibHBara Taj naAacBe HHTepecaHTaH h KopncTaH paA- Oh je Kao xhCTopniap HCTpaacHBao h npoynaBao CTape noBejbe H3 npeAocMaHjmjcKe Aođe h oHAa Harne h crpane xHCTopii'iape 3a BpujeMe ocMaHJinjcKor rocnocTBa, 3araM (Jiep.Mane uapcKe h cnnce Hanrax h TypcKHx yieibaK a h xHCTopH<iapa, AOMahy npeAajy h to CBe cjiožkho y jeAaH JiornnaH h nperaeAaH CHCTeM npeMa BpeMencKOM TOKy xHCTopHje h TaKO ctbopho ABa cBoja HajH3pa 3HTHja AjeJia: 1. Kparaa ynyTa y npomjiocT BocHe h XepneroBHne. (Oa r, 1463.—1850.) 2. BomibauH h XepneroBHH y HCJiaMCKOj KibHHfeBHOcra. y tom CBOMe paAy oh ce HHje ywieAao y HOBHjy MeTOAy MOAepHHX xHCT0pH4apa, Aa cnojH xHCTopnjcKH h KyjrrypHH aho y jeAHy njejniHy h Taao H3Hece npeA jaBHocT norayHHjy h onheHHrajy cjiHKy CBoje yace aomobhhb y mhhj'Jihm BpeMeHHMa. Oh je o6a oBa Anjejia t. j. KyjiTypno H XHCTOpHjCKO-KpOHOJIOmKO CTaibe OđpaAHO HeOABHCHO jeAHO oa Apyrora h TaKO HanHO h jeAHOM h APyroM cbomc AjeJiy MHoro MaibKaBocra h jeAHOCTpaHocTH. npBO je CBoje AjeJio yHHHHO jeAHOCTaBHOM KpOHHKOM, a APYrO jeAHOCTaBHHM OHorpaJicKHM nperaeAHMa nojeAHHHx yieibaKa h njeciiHica, Koje je Hama 3eMJba AaJia HCTonnoj KyjrrypH h HCJiaMCKOj KibHjKeBHOcra. H 3 C B e r a T o r a mh m o h c e mo p a a a C p a T H , k a a c e j e H e m T o A oroA n.T O y B oj- �OrpaHa 134, »T A J P E T« h h ik o m n o jin T H iK O M h 3 a B o je B a iK O M n°' r j i e n y y x H C T o p n j n H a rn e s e M J b e h k a k b h x j e c B e jb y « H n a j i a H a m a 3 e M J b a h c t o h h o j Ky JiTy pn, a Ji h i io t n y H e c ji h k e o c t a a y K yjIT ypH O M , CORHj aJIHOM H eKOHOMCKOM He MoaceM O c e đ n n p e f lo i H T H n a T e M e J ty t h x p a a o b a. y TOMe norjieny je Taj pa/i He/ioBOJban h noBpinaH. HapaBiia cTBap, na mh mojkcmo caMora rocn. E auiarnha onpaBflaTH h noKa3ani, na oh Kao npBH noieTaK h npBa jiacTa Harnera npojbeha HHje Morao y fly6nHe nocerHyTHj noroTOBo Kan th H>eroBH panoBH Hoće icapaKTep (paKVJireTckhx flHcepTauaja h t . h- Ajih oBflje ce He pa.nn o jihhhocth rocn. Eam arnha, Hero o aeroBOM pany h 3Haneay Tora pana. M eb y T H M K a o n o n e T a K h K ao h c x o a h a t a n k a 3 a n a j b a e n o c j i O B a a e y TOMe n o r j i e n y o B a j j e p a n o n H e n p o i i j e i b H B e B p H je flH o c T H y H>eMy HMa tojihko jby6aBH h iuieMeHHTHX o c je h a a a 3a pobeHy 3eMJi>y h tojihko pa3yMHjeBaifaa h cx B ah a aa 6ocancko xepaeroBaHKor MeHTajiHTeTa h ohhx Tpnjy ochobhhx naimcH y H>eroBOM KapaicTepy, Koje cmo Beh Ha noiCTKy OBora npHKa3a, cnoMeHyjin. na 6h Morao nocjivnom r Kao y3op necTHTOCTH h oa&hocth npeMa CBOMe paa y h CBOMe HapoHj- Ha Koimy h caM j e rocn. Bamarah y CBOjoj necTHTocTH h CKpoMHOCTH yBHl>ao, na aeroB pa# HHje oh Taao onceiKHHx nnMeH3Hja h iioh Tano bhcokhm MjepnjioM h HcnpH'iao ce aaTo1- h#> HeKOJiHKO MjecTa, n a hjuc h y npKOCHOM o6jimcy: Ko 3Ha đojbe, niHpoKO My nojbe! / TaKO je! H 3aTO ca^HirfKO He Moace npeKoparH. HMa y aeroBOM pany jenHa Jiiroia HMnpecHBHa HOTa, Koja BeoMa njiacTHHHO onaje aero B y k apaKTepHCTHKy Kao HOBjeaa h yneaaKa. T a HOTa H§Ke 6 hth ciiMnaraHiia icaKBOM 3arpH»cjbHBOM KpHTHiapy, Koja y HayiHHM pacnpaBaMa Tpa*H caM03aTajeae h oHy ancojiyTHy oSjeKniBHocT, Kojy je nnaic Moryhe caMo njeJioMHHHo n o ćn iniyTH. Ila iinaK Ta aeroB a jimma HOTa je HeoČHHHo JiHjfena h 6an,a jaKO ocBjeTJbeae Ha aeroB y nyniy h aeroB KapaKTep, KojH je cnepmpHHHo Ham — SocaHCKH. To je 3aHoc h JbySaB npeMa jaicH.vt h HOCJbeHHHM KapaKTepHMa, ko]hx Mel)y SocancKHM MycjraMaHHMa MoaceTe HahH y CBaicoj npyroj KyhH. IlHuiyhH o jeflHOM CBOMe 3eMJbaKy Apmp 6ery Pii3BaH6eroBHh-CToneBHhy, KojH je no3HaT Ha TypcKOM IlapHacy noH HMeHOM XepceicjiH Apnip X hkmct h cnana Mepy TypcKe icjiacHHHe njecHHKe BeJiH oh nocjioBpe obo : „Ja MHCJiHM, na HHje cpaMOTa, ano OBHje ycnyT HeniTO H3jaBHM, niTO je nyf>OKo ycjeneno y Mojoj HapaBii, Ha HMe: Ha njeJia a norjiaBHTo njecMe jeHHora HOBjena, KojH Me 3aHHBJbyje cBojHM nacmiM, nouiTeHHM h jyna<iKHM jkhbotom, HeceT nyTa BHine pajeiniM, Hero jih cjihhhb njeJia jeHHor npjbaBor h KyKaBHor 3Hanaja. To je Moace 6 hth BejiHKa norpeuiKa — Maaap to 6 ho cmpthh rpHjex hjih qaK 3jiohhh ca CTaHOBHuiTa KpHTiuce, ja ce Te MaxaHe He Mory o ip e c ra MeHH, Kan hhtbm Heqnje yMOTBopHHe yBHjeK JieSnn npeH' OHHMa cjimca aeroB a HCHBOTa y hcthhh, a He cjimca aeroB e flyrae y (paHTa3HjH, Kano je caM njecHHK cjimca y 3 bohkhm H KHheHHM CTHXOBHMa.“ Eto TaKOBo je pacnojioaceae flHKTHpajio EainaraheBHM panoM. H a 3anany ce CTporo HHjejiH HyuieBHH pan hjih yMOTBopHHa, Kano BejiH rocn. B aiuanih, on HOBjena h a e roBa Kapaicrepa, a h Ham Hapon bcjih : ,,Cjiyuiaj, mTa xopa roBopn, a He pana, mTO xoija pann!“ Ila nnan nymeBHH je pafl ycKo CKonnan c a HOBjeKOM h aeroBHM ikhbotom. H 3ao HOBjeK He MOHce mucana 6hth bcjihkhm njecHHicoM hh ctboPhth BejiHica nanaxHyha. Taao ce eTo hotohhjio, n a ce E am anih oOopHo Ha npyror CBora aeMjbaKa chhh noSHaTor Epoj 9. Ajih Ilaine CTOHeBHha-PH3Ban6eroBHha no HMeHy PycTeM P apaT 6era, KojH ce y njecMaMa HOHnopaBao cyjrraH-MeuHHy, cjiaBehH ra Kao npaBenHa BJianapa, a 3anpaBO Sjem e Hachjihhk h KpBHHK SocaHCKO-xepneroBaqKora CBHjeTa. Bauiara h 3a a e r a OBaKO nnm e: „Mh My to jiacicaae He MoaceMo onpocTHTH, Kan ce cjeTHMO 20.000 Hamnx acpTaBa, Koje je non OKpnaeM cyjrraH MeuHHa npoKJieTH Osiep nama jiyKaBO noTyKao hjih ohbco Ha po6njy, onaKJie ce. BHine hhkbh bphthjih HHjecy. JlacKaBHHMa HacnHTe geM ae y ycTa! — BejiH xanncH mepH({>. MjecTO 3eM ae crap n 6h B om aann 3a Ty iecTHTKy PH(J>aTy ojioBa HacyjiH. B parah My X hkmct (A pn$6er P h3BanSeroBHh CroHeaHh npo3BaH Kao njecHHK XepceKJiH A pn$ XHKMeT, Kora cmo koh r o p a e r n n ra ra cnoMeHyjin. On. npnK.) cacMa je n pyra npel»a. lipnje 6 h je3HK nperpH3ao Hero TaKOBa mTa peKao.“ O bo pHTHpaMO 3aTO, n a H3neceMo yHyTapae pacnojioaceae rocn. B am araha, na 6 h Jiasm e pa3yMjeJin aeroB pan, KojH je, Kaao cmo Beh rope cnoMeHyjin H M n p e c H B a H h h o ’c h CBe 0 3 H a K e a e r o B a 3 H a n a j a h a e r o B e j b y n c K e j i h h h o c t h . Tano ce Mory h cxaraTH Henoje CTpaHHpe jeHHora noBjecHHHapa, koJh h3 ay6aBH npeMa jnpTBaMa h CTpanaaHMa CBora Hapona hhpbktho Hana^a h necTO SjecHH npoTHB aycTpnjcKHx, ocMaHJinjcKHX h yrapcKHx BJiacroHP'/Kapa h anxoB e cojinaTecice, pana Koje cy Harne crapu BjenHTO hochjih KpBaBe Komyjbe h HajBehHM h HaHJbyncKHM HcpTBaMa SpaHHJiH ceSe, CBojy 3eM ay h CBOjy cjio6ony. To Moacna HHje npaKTHHHO 3a caMora B am arnha, ajiH je CHMnaTHHHo h noBjeiHo, jep je yBHjeK onpaBHaHO. B ochom cy ce KpHacajie KpBaBe n;ecTe jom TaMo oh SoryMHJicKHx BpeMeHa h no thm cy pecTaMa ra3H.!ie nannHCKe h yrapcKe, a KacHaje ocMaHJiajCKe h aycTpnjCKe xopne h hh jenaH Kpaj mHpoKe Harne OTapSnHe HHje yTpomHo tojihko jKpTaBa, n a onyBa CBojy pacHy h CBojy Han;HjoHajiHy iHCTohy, kojihko BocHa. Hau;HOHajmy BejiHM 3aTo, jep H a n ; H 0 H a j i H 3 a M H H j e c a M o y hmehy h onpeH jejieay n p e M a j e n a o M h jih H p y r o M HJ i e Me Hj r y H a r n o j c a B p e M e H O j n a HHOHa J I HOj KOHCTe J i a HHj H, H e r o y HHCTHHKTy h y k p b h, rnje je oh HajnpnpoHHHjH h HajcHaacHHjH h onaKJie ce HHKan Hehe H36pHcani. T ojihko eTo o KyjrrypHo xHCTopnjcKOM pany rocn. B am arnha. OcTajy HaM jom aeroBH cthxobh h npaMaTCKa noe3Hja h iberoBH npeBOHH H3 nep3HjcKe h TypcKe kh>hHCeBHOCTH. 0 iberoBoj noe3Hjn Beh cmo yHanpnjen peKJin, na je CTajajia non yTHpajeM xpBaTCKe h pomaHTHHHe nepHone. Ocjeha ce cHaatHH ynjiHB IIpepaHOBHha, XapaM6amnha h TpHCKora. Taj yTHn;aj ce Haponnro 3anaaca koh H>eroBe poHOJbySHBe noe3Hje. y KacHHjHM njecMaMa ocjeha ce Ha HeKOJiHKO MjecTa nyx BejiHKora Kpa&neBHha. A jih th yranajn, KOJIHKO rOH cy BHHJbHBH HHCy MOrjIH 3HMyTHTH 6HCTPHHy aeroBa BJiacTHTora nyBCTBa, kojh ce y OKBHpy 6yjHe h cHaacHe (paHTasnje nponnpajio ho bhchhc jeHHora IlpepaHOBHha Ha xpBaTCKoj h BojncjiaBa Hjinha Ha cpncKoj CTpaHH. H na je Bamarnh HMao BHine ayTOHHcpHnjiHHe h TexiiHqKora cBJianaBaaa CBora njecHHHKora MaTepnjajia h na je aeroB yHyTapan jkhbot HMao BHme yMjeTHHmcora KpHTepnja, oh 6 h Hocerao ho Hamnx HajH3pa3HTHjHx TaneHaTa, Koje cmo rope cnoMeHyjiH. IbeMy je CMeTajio h to (kojihko ron cmo h mh h oh HMajin oh Tora BejiHKe kophcth) mio cy ce y aeMy Kpnacajie flBHje onpenHe KyjiType, jenHa ca 3 anana, a npyra ca HcTOKa. Oh HHje mchbho y thkbhm npnjiHKaMa, na nponcHBH Te o6je KyjiType h na ctboph OHaj Tano HHeajiHH cnoj obhx Heajy KyjiTypa, y KojHMa noBjenaHCTBO Tpaacn CBoj KOHanHH pHJb. Oh je jenHOCTaBHo npeHOCHo njecHHHKe h KyjiTypHe BpnjeHHocTH HcTOKa h npecal)HBao hx Ha Ham �Bpoj 9. T A JPET, T epn To pn j, a HHje H M ao toahko BJiacTHTe cH are, A a c e K p o 3 Te BpnjeAHocTH y 3A H n ie ao CBOje B A a c n rre . IfceroBH opnjeH TajraH y 3op H 3a đ A H je m n iA H c y M y o i n h oh HHmTa Ba m e r a j e bhaho y 3KHBOTy, H e ro T a j c ja j h to O jbeinTaBHJio, K o je je y H>eroBHM o n im a 6 hao TeK o 6 m H a petpJieKCHja. J a hhcbm n o 3B an hhth caM cnocoO aH , A a cjnije^H M ro c n . E a m a n ih a n a O pHjeH T y n e p 3H jcK y h T y p c n y khjHjkcbhoct, a jin c y je h H n o H>eroBHM p e 3y jrra T H M a T a CTpaH a je H>eroBe n o e 3Hje hhcto penpO AyKTHBH a. Oh j e K y n ia o i a K h to, « a y H arne KH>H>KeBHo n o jb e npeBOAH H en oje opH jeH T ajiH e n je c m ro c e $ o p M e h ocT a o je y c a M Jb e n y TOMe n o rJie a y . flp y K H H je je to K a a je fla H TeTe n p o n a rH p a hctohhc n jecH H K e a HHX0 B y n o e 3H jy, OHAa to hmh h cM HCJia h p e 30H a h o n a a to o e ra je K p o 3 BHjeKOBe. O B a ica B a m a r a h e B a n o e 3H ja n o opH jenTajiH H M y 3op H M a o c T a jia j e CTpaHa h Tyf>a, i a K h caMOM M ycjiH M aH ckom ejieM eH T y. B a r a a r a h je mhoto iukoaho caMOM ceđ n, niTO HHje c ic y iH o n o A p y ij e C B o ra p a « a h hito je n o c e r a y o y TOJiHKe p a 3JiHHHTe h ie e r o n y T o n p e iH e K a H iK e B H e o S jia c r a , K a o niTO c y XH C Topnja, ApaM a, JinpH Ka. Hcto TaKO, hito c e y hcto B pn jeM e y rJie A a o H e c a M o y xpBaT CKe, H e ro h y H>eMaHKe p o M a H n u a p e , h y hctohhc K Jia c H 'ia p e . O B a n a p a 3iio B p c H o c T boah flo AHJieTaHTH3Ma, a to B a u r e r a h e B T a jie HaT HHje 3acjiy jK H o . ITpeMfla cy H>eroBH y 3opa BehHHOM cbh poMaiinraapH TeniKO je y tbkbom AyTaH>y oa jeAHora cnjeniOHHica npeMa ApyroMe HahH cBoj B Aaem iH npaBap a cjiy>KHTH ce hhcthhktom h cjiyqajHomhy MjecTO cnrypH ora KOMnaca. T ano ce H AoroAHJio Aa H>eroBe nenoje njecMe HHcy HHmTa A p y r o AO npeBOAH ca erpaHHx je3HKa Ha Ham, h ano cy th npeBOAH noHeurro npenjeBaHH h npHMjerheHii na Harne npnjiHKe. Tano meroBO „IIpoKJieTCTBO IJejiajr n am e “ HHje HHurra Apyro. Hero npeBOA YJiaHAOBe njecMe: „Des Sa ngers Flucht“. A KOJiHKo y meroBHM njecMaMa HMa peMHHHcn,eHU,Hja Ha XajHe-a, IIpepaAOBHha, TpHCKora, TyHAyjm ha na i a K h Ha 3M aja JoB y J oB an oB H ha! Pa3yMHje.w, Aa ce jeAaH poM am nnap aaHOCH BajpoHOM h njeBa M y oBaKo: 3 a M e j e H a jB e h n r e r a j , u rr o r a y 3r o jn m e Mjnce Y TOKy BjeK O B a c b h x , menaBH eHrjiecKH peer. (Mhcah h nyBCTBa CTp. 61.) Ajih neMy cKyiHTH CBoj Ayx noA y n m aje TaKO cJia6HX AHpHnapa Kao nrro je T phckh h Hmca JoBa. H n rA je S o ja M a IIp H p o A a r a j e jbennmjeM, H H rA je BjemrajuM khctom CBoj Ha Kpm y cjiHKajia jih k . (Eam aruh: ,,H3a6paHe njecMe" crp. 113.) /^HBHa A H c y AHBHa ILmTBHHKa je3epa, H>HMa HeMa paBHa K H C T a hhth n e p a . (Tphckh : ,,Je3epKHH>e“.) Tljeiia đe3 mnoAa C a p o n a A ro A a ! ( B a m ir a h „ I fa đ . I lj e c . e r p . 174.) /jHHCHTe n ncoAe / J je ija B a c M OAe h t . a (3Maj J . JoBanoBHh.) J a pa3yMHjeM h to, Aa je M y cahmbhckoj cpeAHHH noTpeCna h OBaKOBa Manap npenjeBaaa noe3nja, aAH jeAaH ce njecHHK paAH ce6e h CBora peHOMea M opa orpaHHHHTH caMO Ha ce h Ha CBojy oparim hahoct, jep A pyKinje HeMa caM a yMjeTHOCT h KyATypa HmcaKBe kophcth oa tbkobc noe3Hje. OBanaB n a u m cTBapama aoboah njecHinca ao ođH iH ora KyATypHora paOapnje, KojH ce 3aAOBOA>aBa chthhm nocAOBHMa y HapoAy h M y cAHMaHCKHM iH TaoHim aM a no KacaCaMa. A to' — noHaBA>aM jom jeAaMnyT — rocn. B a m a rn h HHje h rneroB ce paA Moace M jepuni h HajonrrpHjHM OrpaHa 135. KpuTHiapcKHM MjepHAOM, n a Aa HnaK c H>era ne nocnaAa nepje. HHTepecaHTHe cy neKoje iberoBe njecMe, y kojumb H3pHie CBOje Ha3ope Ha yMjeTHocr, CBOje OAiiomaje'npeMa noe3Hju, kphthhh, npeMa (JieMHHH3My, MOAepHOM HaiHHy jKHBOTa h yonhe npeMa cbhm t . 3b. MOAepHHM nojaBaMa y )KHBOTy. y thm ce njecMaMa najjacmije oupTaBajy meroBii HHTeAeicTyaAHH oahoch npeMa CBOMe paAy h cbomc nocAaHCTBy. U,HTHpaheMO neKOAHKO cTiixoBa. MovKAa he HaM Kojn oCjacHHTH meroB yMjenmiKH KpeAO mhoto 6 oa>6, Hero mro to MOHce ycnjera ApyrnMa, Kojn He rAeAajy cTBap ca H>eroBa cTaHOBHnrra, Hero ca onhera. E bo hckoahko cthkobb h3 njecMe „JeAHOMe KpHnmapy.“ T h , Kojn He 3Ham 036iiA>Ha Apana, T h, Kojn He 3Ham IIep3HjaHHa 6AyAHa, T h, Kojn ne 3nam Typ>mna — 6eKpnjy — Te6n He he npnjaT Moja njecMa iyAna. Th m ro He Hynmi AjeBHiaHCKe 6 oah, HapoAHe njecMe H3 Ham nx KpajeBa, Kojy Myjo O a ra noA nemjepoM njeBa, Te6e Moja njecMa HurAa He 3arpHjeBa. („Mhcah h HyBCTBa“ erp. 50—51,) y ©Be^ftBHje KHTHiie H3HeceH je nporpaM njeAOKynHc BamarnheBe noe3Hje c jeAHHM HeAOCTaTKOM, a » HHje HaBeAeHa n0B0AA>HB0CT npeMa xpBaTCKoj poMaiiTHnn, a AOHeKAe h npeMa meMaiKoj. y njecMH ,,/IojMOBH H3 CeHecHje“ hbhoch CBoj AymeBHH OAnomaj n p e M a moacphom cAHKapcTBy: Toah A>yAH, roAe ateHe, Be3 npera ie h 6e3 AHera Bahcac 6oje, TaMHe cjeHe To cy AorMe „noBor KHera!“ n a HnaK Taj KOH3epBaTHBHH rpal)anHH njecnmc, kojh OA^n ja oa ce6e MOAepHO CAHicapcTBO He OASnja h MOAepHe HAeje cAoGoAHe mhcah h cAočoAHa iyBCTBa: . Bama mhco cpeAHnrre je C a o 6o a h h x H aieAa . . . h t. a (MoAepHa xHMMa — M h c a . h iyB . erp. 40.) y „MoAepHoj BaAaAH" h „MoAepHoj PoMancn" H3H03H CBOje pa30iapaH>e koa MOAepHe aceHe h CBOje cjehame — y TOHy KapMeH C h a b c , — Ha A>yđaBHe y>KHTice h SoAe Ha h >h x o b r y 6HTaK. Y 3 Henoje njecMHue, Koje njeBa HeKojHM CBjeTCKHM njecHHiKHM BeAHiHHaMa* OepAycy, X a $ H 3y, EajpoHy, XajHey, BaATepy, obo cy M y HajHHTepecaHTHHje CTBapH, Koje Hac yn o3Hajy ca H>eroBHM HHTeAeicroM' Oho m ro je Harne y iteroBoj noesnjH h oho nrro My je npnSaBHAo nonyAapHocT, to cy aeroB e ,,AmHKAHje“ h ceBAaAHHCKe njecMe. Kao Aa H3 thx njecaMa cTpyjn HenocpeAHO HapoA«a Ayiua h mh je hyraMo y CBoj ae3HHoj MeKohn, 6oAy, ceHTHMeHTy h MeAaHKOAiijH. Ty je Eam a.raheBa AOMeHa h Ty je oh CBoj npHpoAaH, jacaH HeHaMeTA>HB. Ty je Hune3Aa HCToina h 3anaAHa KyATypa npeA napoAHHM reHHjeM, h yTpHyme cbh ohh MyraH h HejacHH nojMOBH cTapoKAacHiHe nep3HjcKe noeTHKe, cbh ,,Xapa6aTH“ Xa$H3H, ApAHinnpH, CBe 3ejHe6e, PyKHje h yMHl)yJicyMe, Koje oahhjem e MamTy h Aymy njecHHKOBy y Tyl>e h cTpaHe KpajeBe, a jaBH ce AOMahn npar. H Ha TOMe npary ohyTje noBjeK 3BeKeT 6aKpeHHx HOpiiKa, mhphc cmiHje, ocjeni m yA.aae Mpana h Kynaa3 paMOBa h thxh ceBAaAHjcKH manaT ABHjy 3aA>y6A>eHHx Ayma. H nocTaAe My HeKaao AaroAHo mcko, Kao KaA npeKO KaAApMe h H3poBaHiix pecTa HaBe3em koab Ha mnpoKy đecKpajHy AHBaAy njm y rycTe TpaBe h jyTapae poče. Ocjeni ce to, KaA njecHHK jkhbh y CBOMe eAeMeHTy Taj npapoAHH Aax poljeHora eAeMeffra yiHHH h to oa njecHHKa, Aa Hmie3Hy one HeOpojeHe npo3ajHiHe pnjeiH h �ĆTpaHa 136. .r a jp E t« p e ie m m e h j e 3H H H e'n orpem ice, K o je cpeT aM o k o a E a m a r a h a . y c jb e a t . 3 B. cM H jeuiH e h necTO n y T a a o rjiy n o c T H p a 3BHjeHe jin p e H p H je n o e ra K e , A O Tjepan a j e k o a H eKH x BeT epa H a Taico AajieKO , A a HOBjeK M o p a c B o j pol)eH H j e 3 HK oA ro H e T a ra , K a o xn e p o rjin (j)e . C a o t o b h c e y B ep30BHMa 6 p o je H a n pcTe , MjecTO, A a c e c jiy m a M y 3HKa p n je n H h A a c e iijio b h p h t m o m je 3HHHe inejioAH je. H T a a o c e a o t o a h a a o je y peneH H pH BH iue c jio ro B a , H e ro n p c T a H a p y p H , A a c e OHAa anocTpocJbuMa H3 6 n ja jy cjio B a , K a T K aA a h A » a h T p n y je A H oj p n je n H H a p a B H a CTBap, A a c e o h a a H3poA e H3 T o ra S p a u m a K o je KaKBe orpeSoTH H e n o n a n n p y h HOBjeK H e 3Ha, K a n o A a npoHHTa T a Ca.naMyHOBa cjiO Ba, K o ja c e h h H3 roBopH T H He A a jy . Ilje c H H K M o p a 6 h t h M y 3H K ajiaH h M o p a n o n p n H tm n n M a M y 3HKe CTBOpHTH CBOje Bep3 0 Be, a He n o HeKHM MeXAHHHKHM HHCTpyMeHTHMa, H a K ojH M a c e M o r y n a h n peAHH S p o je B H o a 1—10. T hx r p e m a n a iiMa AOCTa h k o a B a m a r a h a : I l a heni c h h k o cpeTan 6 h t h K o niTo cy t h S h jih npel)H A cnoMeH heni ocTaBHTH H a AyniMaha H>eHa jie ljH ” (jiei)HMa) ,L :’' (TpoiftaHAa cTp. 7). H>eMy je h c t o TaKO JiaKo h jeAHOCTaBuo y6apHTH y najocjehajHHjy jmpcKy njecMnu;y no Kojy Hajnpo3aHHHHjy $pa3y caMO Aa peajni3Hpa cpoK h c t h j i . KaA ce c H>eHOM Hcynn cnojH M o je njefcMe MeA, A a h e H3 Tor HacTaHyTH- Bpoj 9 ce CTBOpH BAaCTHTH yMjeTHHHKH - H3pa>Kaj H Aa ce HOBjeK OTpece CBHjy cyBHmH0CTH, Koje KBape xapMOHHjy Hspaacaja. BamarHhy Kpo3 to BpnjeMe HHje ycnjeno <yrehH Te xapMOHHje. O h y CBe Te Tpn Kitnre hma Tano pa3AH«iHTHX noeraHkhx eneMeHaTa, Aa - ujeAHna, 3aOKpy>KeHa h ycaBpmeHa, nocTaje HAy3opHOM. Ty ce MHjerna AHAaKTHHHa cpopMa ca HHCTOM AHpHKOM, enHKa Ca AHAaKTHKOM H JIHpHKOM H OđpaTHO. CBe je to CTapa njecHHHKa M annpa h ohh , Koja AOAa3e TpeSa Aa je ce 0Tpecy h Aajy CBoj oApe^eH h no3HTHBan cthji , Kano y njecMH TaKO h y npo3H. Mel>y HauioM MycjmMaHCKOM OMAaAHHOM B am arah ce mhotq hhtb h 3aTO je noTpeČHO obo cnoMeHyTH, Aa Ha MnaAe Ayuie He yraqy MaHe jeAHora njecHHKa, Hero meroBe BpnHHe. Ochm Tora B am arah HMa oa CBojnx opHraHajiHHX CTBapn jom Asa ApaMCKa cnjeBa: а) ,,noA 03HjoM“ (ApaMaTCKH cnjeB H3 16. BHjeKa y. 3 HHHa 5 CAHKa). б) ,,A6Ayjuiax n a u ia “ (ApaMaTCKH cnjeB y 4 HHHa H3 18. BHjeKa). / * ZlpaMa je HajTeaca h HajKOMrumpHpaHHja KH>H*eBHa (popMa. <y H>oj ce cTanajy Asa tph ejieMeHTa noe3Hje: JinpHKa, enHKa h ApaMaraKa, y jeAHy HOBy, y Tpehy KOMnoHeHTyA Ta Tpeha KOMnoHeHTa HMa CBoje noceSHe 3aKOHe, n a Shjih ohh HHAHBHAyajiHH hah TeopeTCKH. O chm Tora TpeSa AOSpO noskaBa™ ncHXOAorajy cpeHe h TnyMaHKe yMjeraocTH. n o CAHje CBera Tora hjih npnje Tora — CBejeAHo — Tpeđa 6hth — poheHH ApaMaTHHap. B am arah je nncao CBoje ,ApaMCKe CTBapn 3a Harne' AHJieTaHTe h ochm KyjrrypHe h copnjajm e MHcnje, HeMajy (Tpo$aHAa CTp. 40.) Apyre BpHjeAHOcra y Harnoj khjHhccbhocth. J a 6 h x O A M a x n o jie r a b , T pehn amo H>eroBa paAa cy npnjeBOAH. Mel»y Te npaK o m y x s tv t) efo r a a toAe cnaAa h m eroB ,,MeBnyA“, y KOMe je onjeBao pohem e npeK O t 6 p A a h AOAHHa ioHCHjera nocAanHica MyxaMeAa. MeBAyA HMa bcahko 3HaH n y n H H e n j ia B e ; nem e 3a Hani HcaaMCKH CBHjeT h BeAHKa je KyjrrypHa 3acnyra (Tpo$aHAa CTp. r. B am araha, ihto je Taj MeBAyA npnjiaroAHO HaMa h nauiHM npHJiHKaMa h TaKO npHSAHiKHo Ty BjepcKy ManH$ecTan;Hjy Kano BaM ce^oBo CBHi>a? Ax Kano 6hx cpeTan 6 ho Harnoj AyuiH h HameM CBHjeTy. MeBAyA ce yqno ao caAa Ha apancKOM je3HKy, a cnaBjbeite Soncnjer nocnaHHKa Ha Tyt)eM Zla He Jby6HM jja j! je3HKy He Mon<e r a toahko hph 6jihhchth HaMa h HameM Uno (5h mh. CBHjeT 6 ho ocjehajy, koahko Ham MarepHHCKH je3HK. HajAHBHHjH paj. H h 38M y j i A jieM (ypeA6a CBHjeTa). To je xhcto(Tpo$i pHjcKO-noAHTHHKa pacnpaBa, Kojy je Ham 3eMA>aK XacaH Taj y3BHK xaj AOAa3H koa B am arah a BpAo n e c m Me^yraM to HHje caMO B am araheB a icpHBH>a, Hero Tia(|)H npym qaK Hanacao Ha TypcKOM je3HKy, a B am arah CBHjy CTapHjnx njecHHKa h j a OBAje onheHHTo cnoMHH>eM je npeBeo, Aa ce bhah mTa cy nam a 3eMA>apH paAHJin Ha noA>y Kyjrrype y ocMaHjrajcKo BpHjeMe. To je noneTaK ynoTy CTBap. To ce Aorat>a caMO koa ohhx njecHHKa, Kojn npenycTe cbo CBOje cTBapame jeAHHOMe TajieHTy h nycTe, Aa 3HaBaH>a c a caMHM AjejiHMa ohhx nHcan;a, Koje je B am arah h3hho y CBojoj kh>h3h : ,,6oHiH>aHH h X e p p e r o u ; H y Ta Myraa h HenpoHHiuheHa 6yjniia Aepe 6e3 KopHTa h 6e3 npaBpa. Tano ce y3anyA npocne CBa cHara h pnjena Bpn- HCJiaM CKOj KH>H3KeBHOCTH.“ P y 6 a n j e oa OMepa XajjaMa npeBeAeHe čy ca jeAHOCT ocTaje y pyAHMeHTy, Kao AparopjeHa KOBHHa ynpnep3HjcKora. To cy hckphhc, y KojHMa ce Ha3pnjeBa. jeAaH CKaHa y o6HHHy 3eMA>y. TaneHaT ce Mopa KyATHBHpaTH, a nyBCTBa, mucah h ocjehajH npo'inuihaBaTH, KpncTajinsnpaTH BaHpeAHo HHTepecaHTaH, cmhoh h jaK HHAHBHAyajiHTeT, KojH y 11. cTOA>ehy njeBa oB ano: h TeK OHAa KaA nocTaHy 6pymeHH AeAHH h3hochth hx npeA jaBHOCT. HHane TajieHaT je cyBHinaH h He BpnjeAH HHnrra. T\a6a h naroAa OAHnaBa — poncTBo, To ce Moace jom Aorabara y mahahm roAHHaMa, aok TaneH KpmhaHCKo 3boho ornam aB a — poncTBo, HaT Tana h Tpancn CBoj H3paacaj, ann h to ce He onpanrra H MHxpa6 h upKBa h Tecnnx h kphhc — Hero caMO KOHcrarapa, jep He TpeSa nhn npeA jaBHOCT, aok CBe to Ha CBoj HanHH H3pa»caBa — poncTBo. ce He n o erara y CBe TexHHHKe MoryhHocTH 3a bahctuto 0 TOMe HjecHHKy Hanncao je B am arah HciipnHB h HaCTBapajiaHKO H3paHcaBaH>e. flajeTe, aok nporoBapa, cjeAH AacBe HH$opMaTHBaH npeAroBOp h 3aAyacH0 Hac ca jeAHHM koa Kyhe h TeK KaA HBpcTo cTojn Ha HoraMa. nymTa ce Ha AjenoM, Koje 6 h motao mhoto AonpHHHjeTH, Aa ce Hama yjrapy. Tano ce Mopa h ca TajieHTHMa nocTyna™. HHTeAeKTyajnpi ocAoSoAe OHe H3BjecHe TjecHorpyAHOCTH, B am arah je Aao Tpn KH>nre njecaM a: Koja hm cnyTaBa CA0Č0Ay mhcah h ocjehaja. BapeM je HCAaM а) TpoiJjaHAa Bjepa, y Kojoj ce Moace caoOoaho mhcahth. б) Mhcah h nyBCTBa Eto to je KpaTaK nperAeA B am araheB a paAa. Pe3HMe U) H3a6paHe njecMe, CBera Tora je B a H p e A H o h h t e p e c . a h t h a k h >hOa npBe KibHre n jecaM a (r. 1896.) ao Tpehe (r. 1913.) hc e b h a n o j a B a , He c y MH> HB t a a e h a t K o j n H H j e npoteKAo je AaKAe ceAaMnaecT roAHfla. To je aoboa>ho Aa H Mao a o B O Jb H O H p O C T O p a H He OBHCHOC TH, Aa H h b a h c a a a o .s'e Af! �Bpoj ! ■r A J P E T i c e p a 3 B H je n o B ejiH iH H e h H a k o h a y — h it o je H a jB a iK H H je — je f lH a H a a a c B e 3 a c jiy jK H a KyjiT y p H a C H a r a , oa H H je r j e n y x a K p o 3 35 ro A H n a iK H B je jia u n j e j i a m y c ji h m a 11 c ic a cpeflH H a y h h t a b o j B o c h h h X e p u e ro B H H H . Oh je bojimo Ty CBOjy cpeflHHy h CBOjy BocHy h TpeCa npoHMTa™ H»eroBe nocjiaiiHite H3 Tyl)HHe, n a Aa ce bhah, kojihko je jby6aBH Shjio y H>eroBOM cppy 3a Ty naniy jaflHy HcnaheHy 3eMJby: JeflBa neicaM Ha nac »cejbKOBaHH JXa ce BpaTHM cBOMe 3aBHHajy,JXa y OHoj napoSHoj hhpbbhh OCBaiiy MH CBHjeTJIHjH aaHH • , Ko rpHjemHHKy y đoacaHCKOM pajy. (Mhcjih h nyBCTBa CTp. 19.) O h je hchbho ca CBojoM rpyAOM,' ocjehao H>e3HHe nara>e H H>oj HtpTBOBao imjejiora ce6e, CBojy Aymy h CBojy BejiHHHHy. O h, kojh je HMao CBe MoryhHOCTH Aa čeče y3AHrae Ao eBponcKe BpHjeAHocTH, oh je to ncpTBOBao y paAy 3a CBojy cpeAHHy h Čaiino ce y CBoje BpnjeMe nan h Ha nojrathhko nojbe, npeMAa ce ocjehao noTHiirreHHM n a H>eMy, caMO Aa OMoryhn nporpec h HanpeAaic CBoje cpeAHHe: IljecMa h My3HKa, AjeBojKe h nnhe ripHje cy mm MorJiH. bcaphth >KHhe, A KaA Me y bptjiot noJiHTHKe fiaitn YAec — caM caM ceoH 3aroHeTHO CHhe! (,,H3a6paHO njecMe“ CTp. 107.) H Ty McpTBy Tpe6a n o m ra B a ra h ko je He pa3yMHje Taj HeKa 6yAe yBjepeH, Aa y cć 6 h nena HHiera noBjenaH- OrpaH« 137, CKora h Aa je oSniHa cjeHa Ha 3eMJbH. To je HOBjeK Koju je H3HHKao H3 Ayme CBora ejieMeHTa h KOjH je npo6yAMo y Toj Aymn CBe OHe 3acnajie BpjiHHe: nojcTBO h Ao6poTy, nohoc h Jby6aB npeMa poAHoj rpyAH, H Taj HOBjeK He 6jeuie hh (JianaTMic hh 3aryjbeHH TBpAorjiaBap, to 6jeme yM npoCBHjehen h cjioSoAaH h 6jeme orjieAajio, y KOMe ce OApa3Huie Hajjbenuie BpjiHHe Harne XHCTopHje h Harne yHyTpaiuH>ocTH. To je HOBjeic, »Kojn je npBH nporoBopno jaicoM pnjenjy h eHeprHHHHM npoTecTOM npoTHB 6 hbuihx TJiaHMTejba HauiHx h y HaMa npBH otkpho cjiaBeHCKy Aymy h npo6yAHO HauHOHajmy CBHjecT. H pyKa, Koja 6 h ce npoTHB H>era AHrjia, Ta 6 h ycaxHyjia. H HHje oh bojimo caMo jeAaH aho nainera HapoAa bojimo je oh CBe jeAHaKO Cp6e, Kao h XpBaTe, bojimo je pacy, 6 ht, a He MMe h M3BaH>y eTiuceTy, Jom 1896. njeBao je oh ,,BouiH>aKe Ha KocoBy“ h 0CBeTy CMHOBa 3a nopa3e oTaua: „CTaHM, cTaHH KpBOJione kjicth, /ta.cMH ona n a CMiiy ocbcth.“ H3 H.era *je roBopnjia HapoAHa Aypia h HajBHuie je Ka3ajia y CBoje BpMjeMe h to, uito je peitna, Moace Aa naM cuy*M Kao ypec h Kao jeAHHH cBjeTMOHiuc y Mpaay Harne AocaAainibHne^Jep KyjrrypaH h npocBMjeheH Ayx He Moace ce CKyiHTM Ha M3BjecHe Majie xopM30HTe, y KOjMMa ce jioKajiHH naTpHOTM3aM H3AMHce HaA HOTpe6y onhMx HHTepeca HapoAa H 3eMJbe. A Baiuaraft je npocBMjeheHa m KyjiTypoM npeKajbeHa Ayma. ^ a ra Bor ho>khbh! \ Axmca MypaA6eroBHh. nOOPEAHHK 110ny.IA P M 3 AT 0 P. Oraai<>yji, Be-Hennja, By;mMneiiiTa a Ben, to nerapif lEejiHKa HHOCTpaHCKa cpennmTa onanjie cy 4eTHpai Tyi)WHCKe noJiHTHKe a iipocBje're, Blune Mame, jm n a n e na nojennne A^je/iope cpn6KoxpBaTCKora n a­ p o ja. BniiuecTOJheTHa ^pavajHHo iiojiHTH*nta > paonsojeiiocT, »jtipcKO ApyuiTBeHe H npHBpenHe paBJiHKe, Te namonosi h onopa KamiepBara'BHOCT, cna6a noicperaocT Harnera napona, CBe je to cnpnje'iH.io cTBapame jennHCTBeHe cpncKoxpBaTCKe npocBjeTO, ii oMoryhHJio JiaKine nponnpame TybHHCKHX jnrimaja. OoaKo cy ce CTBopnjie Bese Haiuera Hapona ca CTpajHiTM iipacBjeTam, Koje jom omoroje y BjepcKHM h ApymTB©Ho K.yjrrypHiiM Tjm^HiinjaMa. ; iMyaiiHiMiaiHioKa OtHiCjmoTOKiai y MoiCTapy, Bexap, l^ajpeT u nipyiui čooaiHCKM nacamiciH, ,paana momama HcJKMMOKe unvTAtnapHje, noBjecfimiMKa Ajejia u npemoum iHt3 H0T04fffcamxiHx KmaimeBiiocmn, ^oKaayjy ^.a cy h <jocaHOKo-xopueix)BaMKin Aiycjinaiajia[ iracioja.'Mi na nt3upme OBojy Ky.iryp(Hy nocpodlim-iKy yjiory nsyfeSy jy>KHor aiaBeHCTBa h HCJMMcKor HCTOKia. ■Meby one Eojn cy to «ajcy.crraBmije cnana iijecniiiK ii xiHCTopiH'iap np. 'Ca4>BeT Bamanich. O h je opjpraA yBiHmno na on Toma panja iieMa Miioro mpiaiBe KcpHCTH, aKo ce cirpaiiM’iH ira 'CapajeBO h Moct^P, iiieiro ;iia .ra Tpe6a m io Bunile iirpeiiiHje,r a y 3aai|>e6 n Beo-rpain omaKJie Moace pa>iyjra'nH Ha muipe k m iKOBne, BHaiHCTBene M Hiimjia'iKe KpynoBe. Meby capanH'HHHMa aLajonJiH'iHuuHx 3anpe6amcirx h cai>ajeBOiiHx peiHHja on noneTKa oBora CTOJbeha. na.'iaan ce h np. CmjiBeT Bam am h. Oh je y Hvinm capabiiBao ne caMo aao .THpmmp no yaopy iieHHs opnijen- TaniiHx njeoHiHKa, nero u nao uionyjiapH3aTop, i;ao KttbM/KeBnui 'KpHTH'iaip, lo ju je ma neiiioope[n)Hona anaima OTiipHBao mameM KyjiTypiOM CHHjiefiy paaiiie mojauc ncwiH>a'iKHX KmnmeBiioc'iiH. y jennoM ih npyi'^'M 0Mjepy, on npencTaBJba jenny on najneaon'iHnjMK, najipjebnx Ji'H'iHOCiM nam e CeJierpucrnKe. y Bimne noMOJby6noM oMuicjiy je np. CaifmeT Bam arnh hokopoictho oaoje nosnaBame HOTO,iimamaiix jc3HK& Kao npoynaBa«iaui iiiOBjecimi>i|KiHX noKy.Menaia Koju ce opnoce n a (BpeMena ooManninjcKOBa rocnaierBa n a Baji'Kany, m io 3iia>m n a je oh n®ocTpyKn noiiy;iapH3aTC(P, to jecT 'Kao khihjk©bhih Kpniumap h Kao xiicropiHHap. Harne ppymTBeHe nipHJHiKe h noTipeoe name amairociiH cy TaiKBe n a namn Mycji!niManM, Kao noceOiiin BjepcKO KyjrrypHH orpanaK, HMajy jom yBiijeK Bpilphtui fnapoiniH j-MjeTHHiKH h 3nancTBemi 3aparajc y marnoj Hapcpnoj nipocBjem .HpBo Kao njeaiiimjit OBoje noceOtne openane (E. MyJiaOnnh, Oavan Amio, Pneaoer KaaiefraHiaBBih, X. Bjenenau;, A. Mypapoeroamh, X. XyM0 h t . n-); n a Kao HCTpasKHBa'HH nomrrn'iKe n i;ynTypwo noBjecHe h McnaMCKo OMneHca^e npom.iiocTii (K©Mypa, IijpemeBJbaKOBinh m t. n-X h nanoiKon Kao TyMamr opHjenraJiHHx KH>HiKeBiioc™. ^ p a Ca(j>Berpa. BamaiiHha Hne npiranaibe n a je pa,imo y ona Ta tph npa»na, h meroB TipoiiMjep Afome na nocnyJKH Kao ym en MjrabMMa. 36HpKa meroiBiHx oiypnja 6ii n e ca.\ro OTKpiLia Miame noemaTe crpane n>e- roBor HHiHHteBHH’iKor » n a , nero 6 m ia n oooGhth mpitior Harnoj ocKynnoj kpuranKoj KnArmemiocra. ApceH BeHLienuflec. �OrpaHa 138. r A J P E T. Bpoj 9. M3 MAA/(HX /(AHA. CpeJM cmo ce, mpam Ca<J>eTe, np®BnyT y ®HBory h H0/KymHHx Hoampea, GncTpa h iimpoKa norjiema hb y V. paapeyiy juiMnaaHje, romuHe 1890. Burno je to y KpynHHx o*ffljy, Th ch Meby Hana HMao oBoj hmmoornoj crapoj mMBaaiHjoKoj 3rpamn iHa hoiuKy JejmheBe iiyjyhn ct^ b. He ceha.\i ce Tamno ma jui ch Meby Mac yjjiimie, upeKO Jiym om HMiioaanTHe Bocan oko Iinmy- Ma CBojMM MiMpoicHM HJiehmia moneo Giro Kojy pene*orpnjcKe Banice, ime je, manao jeAna oGiiaira jeupejoKia TeHTCKy romnMy, ajiH 3HaM ma ch HMao mo3Hthbho PBO/ic^apoKa pamma. Kuminu, >Ca<I)eTe, Kano ce to obc lliHpH X0pH30HaT Ofl CBHX HaC. BhO CH KpaCaH MJiamM Meiba: rme auo em caGupaiM arnaibe, mauac ce pacn- Oer, c narapeiiCLM naycn'niu.OM, Jieno h CoraTo omeBen, majy eKcepn h kohjokc luione; rme <xuo mh ho Goskiiiio POCHOOiiBeH H iMiipoKorpym. Hmoh ce mhoto npeTpraiBao cjiyjiLajJ!n iipemaBaita CBojnx 'nacTaiBniaica, maHac ce MIROJICKOM KHMITOM. aJIH CH HMaO jem»0 MIHpe IIOMMaite HeH'Kia JeBpej ca CBojiiM MyuiTepHjaaia. B hjio je to y H, myoJi>e cxBaTalbe crsapn mero obm mh. H hch Gho MH, mepa, rypnjiH h Haie3ajiH h ome mane, Kama c y ce lleTpaKiijMiiia h KpajbeBHhe©a moTe. Jlfiai eno ce u Kyha ywpajajie y naimaTe h Kama je PymoJi<j>oBa yjrauja 3HojHJiH ma Rom Mamer pa3pemnHKa JaiROBiiiha nay4HM O IH TO BHUie rp4KHX H «HaTHHCRHX peiH, Th CH — mainac JIlTpoiCMajepoBa — Gama oHBii'iena Tapanpejia3HO ca CMeuiROM mpeRo /rax ohthhx t>aMKiix GaiMia. J a ca.M mouiao me BnnivOBana ma mpyiyjeM c Myica h mpncao HaM yoemJbHBe roiBope o ' aenoTaMa Baaia, Koje je cipamiHa pyica 'HIyjinHHa, IlpaBAiiihem h CeyinHKOBa. Grama mpopo npoipenierajija h npopemiH-Tia. IlJiMjame, Rao ma Tu Tama apancicn je3HK HHje Gho Majio ii ne3pejio bane Gumo .je mcMi.io ma Meby uobhm oCjuraTaH MpemMeT. ^ ok cmo mh yMH.iH h cpHU,aJiH HnenooiHaTiiM cBeTOM CTeie ceGn *pyroBa h oipujaTi^ba. iideTi^cy, T h ch ceh y »Bocaiicicoj Bhjth« iiHicao mecIlira mac je Gmjio? Jemoa m°Gpa .opamećenima, a m Ha Me; mOK cmo mh coGh MauiTOM monapaBajiM M3rjiem OBaiccM je Tama uppK jrajio H>eroBHx mearuaearuiK, ro- Ma?KypaHHj\eBor CMaHJiare, T h ch ce Meby Hana hb;ijH!iia, acyGopHJiia. MjiamocT ra Tpanerama pamocT jidireGra. .ursao Kao jrmbh CTyG Bpeme KpBH crapora ^ o p re . hiaKo to jB en y Taicoiui mpnmmcam oirea, nomencia M- ja^caM, y OBojoj meraibCKoj momith, Basna ceGe ere u bih Biene nociMaTpaJiH c h'ckmm raui'iyl)aBaiibeL\i yBepa.Bao ,na ch Th hckmm 'iym,HMM cjiy'iaj€M 3aJi'yrao Kao ih ja Ba,c. IIpec^^OH, CTrauajeM •npuMiKa, H3 c m - y Hain paspem, Meby meuy, h ma Gh Th TpeGao ma ch ce Beh ]ie.iMiio h CeyMMica h CTapora IIIyHTe, kojh boihckhx paBHiiipa y 3ejiene d p r n e ncnom Tpe6eiBMha, aaiBiiiTjia« hb pacnojacanar nožrycpeM©Kor MHJb^ymmaj meipi H3Jia3H Ha caH h MpoMcmHpe hx Kao aainaja, inapoJiiMKiH, ii'eiio3HaTH ra occCeura capajeBoicaiicBeT, ja ma Gh Th, c a cbojhm mimpokmm cxBaTaH>6M cBera oH.ora mito je Hana, nenn, ouna joni Ghjlo HenoKyMHBo m h oe, moTe, HKcaM yMeo y^mpHH Max~maxCHaheM. TajHO, npeGao ma ch Beh npeGpomno h MaTypy h ma ham ce, Ga4>ere, RaKifoa: Mac je c©e ćmcf, BHHKOBHHIMa IHlHCaM MH y QHy BHHeO. BHJIO HflC je H cenHMi Herme y je/pioj rpananKoj hjih GeiKoj KaBaHH uiycJiHMajia, m npaBOCJia®HHx, n Kamin ua, h jerapeja; Kao cTymeHaT, nyniTajyhH CTpacno Kpo3 CBoje HiMpone Hosmpee MJiaBHMacTe nnaioBe CBoje ujMrapeie. Jep Th Ghjio iHac je h Cp6a, u XpBaTa, h Hexa, u IIlBaGa. ch, Ca<j)eTe, Gho h bhihh, h jann, h HspabtHHjH om iCBera ino Mamo. lipama Mama Boema, y MHHrajaTypH «a- Hac cBHjy, T h ch no3Ha,Bao ikhbot mameRO GoJbe neipo mer V. pa3peaa.. CraHOBao oaM ko;j. ararner moGpor h mh h 3aHeo ce H>HMe maJieKO paimje Hero mh. 3Hao no3mTor cTapor Tahe, iirpnMopma hb BranomoJia ih Ha- gh im a je nap noe3Hje h ocerao cnacTH Roje hb H.e iuer riiLMHa3iHjoicior nomBppmiKa, u Ty jiaraiHio moma3(HO H3BHpy, n a ch Hac join OHma 3anocHo CBOjHM npnceGii u jipMBHKa®ao 'Ce Ma coe mito je oko MOHe. Ja iaMa H3 apancRe KmH^aHHOCTH h ipiTaTnaia hb apanOHma Miioro mito niTa nncaM siiao. HncaM h. np. 8Hao ■ORe noe3H.je, o Kojoj, mh paejMe 'Ce, hhcmo HMajiH ma ce npem HMaperoM Mory 3a icpajiiap KyimTH nerapiH hh nojMa. ŠaBHpHBajiH cmo y TBoje GejiemKe h npenioJHme cjiaiHaix Konmma h TpucicaTH ®x no peo mam Bome h moGnjajin BOJby na h mh HMaMo iieurro cjihhho 3a 3a6aiB,y; HincaiM 3Hao ma ce crape MaJKnnrpe mjeh mjh- y oBojHM peiiHhHMa. IlHCKapajiH cmo h mh HeuiTo. ajiH nejie Mory npomani 3a nap ceKcepa HeyTpymMBOiMxanm- Th ch ce cnejao Toj Harnoj KaH/KOBitoj HenoHouraanH, Jiey ma Gh ce motjio kjmhth myxaira; HiicaM BHao ma Th , hhjh cy ce RicHiKeBiLH cacTaiBH Beh y oho moGa je oHaKo cjia/nca Gejia asaiBa oa naipneroM »A£HjmxGpoTa« iHTaMnajiH h HHraJiH. A Th SHain, Ca^eie, niTa 3a Kom OpaMKJia aa neT Kpajmapa, iHMma je naBpcTaH Gh- neu;y BHanH ma hm ce Gap HMe iuTanna, na Ma to jMjap Kom '•nep3HjaHi],a na Kojem ce iMoace mrpaTH m Ghjio h y! »OnrocBopHMa ypemHHiHTBa«! H, ano cy ona Ha BepecBjy, hh «a je omJMTiio mmbo y Op®jeHry icoje mepa, Tbojh npyroBH, 3Hama h Moma MaRap h Mamo ce JiHJio y iHokn yRpameHoj h iny«oj feaiKoir crpaxo- ynanpem na Kume, HHje hm hh Tama Teaiuto Ghjto BaH>a. HucaM h. 'M|p. 3Hao, ne 3aMepn imh Ha H3pa3y, npemBHmoTH, rna hem ce T h, OHaKO Gnciap, cJiaTitohh ma »TypnjH« Hmy y nrMHia3Hjy, ma moctojm sajceGa« peHHB h 3aHeceH, HecyMibH|Bo jemapen BaorpHjrn necGocaHCKH je3HK, ma HeMa, cex icaim ere, hh 3a Jieica HH'iKHM rmacoM u cjiaBOM. Jep, Kpo3 TBoje je Kpyimo CpGa, Hpo<|>ecopa, hh ma ce orno map IIlBaGa, MaiHMix oko GjmciaJia, Beh Tama, neciraiKa myiHa, ca TBora je mpy«)Ba, siiame, jom Tama, lonaiico HonjpcKBaTH h inaa- je3HKa, Beh Tana, cTpyjajia HepnMOBaHa noei3Hja. aHBaniKH repHpaTH Kao ma. hm je iBociia pobeHa memoH MeHH je MHjio na caM Gho jkhbh oBemoK Tora BHHa. OBe c m ja to momHMije h nocrecneHO mo3HaiBaio, TBora necHHHKor nocTOja^a h pa3BHjaH>a, Kao ihto rmemao h Ha-Mmio. mh je h npHjanriocT cehara ce Tora CBera y OBe mane, H a Kam Beh naOpajaM u n a caai 0Be 3airaMTHO H3 Kana Te nnipoM Haioe BocHe h Xepn;eroBHHe cma®e thx maaAHX maHa, j a h y ima yon,pMMaM h o TeGn, /Cah nama BejiHHajv ome njiotnoBe TBora yMa, moje caM 4>eTe, 'KaacaB ch .m h ocrao y myniH H3 meTHibcRor ccnoMHiBaira.. ĐHhy HCHpeir, j|ep Meby m p ^o e n sia neaia irpeTBapaH>a, a JiacacaiLe Gh Gh.to ornepairno h 3a ocymy. E ho ch, CacjieTe, MapicaiiTHa jihhhoct y iiarneM pa3pemy. OMameHa cpemiter pacTa; sGHjeH h iuiehaT, ca KapaKTepHCTHTHOM OjiemoM Gojom jrapn, niHpoKHX ja MHpHcao jom onna moK cy Ghjih y 3aMeTKy H nynojbKy. Hena T h je, mpyn?e aroje iMUiamocTH, cpehno obo 30-ronnmibe neciramto cjiaBjbe h 3acjiyHceH0 napomno npH3HaH>e. Ct. >KaKyna. �Bpoj 9. T A J PET. CtpaHa 139. SLIČICE IZ HISTORIJATA GAJRETA. (Za dan 9./V. 1926. napisao H. H o d ž ić .) Da se pravilno ocijene velike zasluge našeg Mirze »Kad digne hajku Ahriman ljut naročito na kulturno-prosvjetnom polju rada mogu poslu­ »Stati mu na put, stat’ mu na put. žiti i ove sličice. Te su sličice veoma tugaljive u po­ Kratko vrijeme iza te veoma uspjele Gajretove gledu na sredinu, u kojoj se je radilo, ali su veoma zabave penje se jedan hodžinski »notabilitet« na ćurs utješljive u pogledu na evoluciju našeg mlađeg društva (propovjedaonicu) Begove džamije i suvereno, protivno Toj evoluciji dao je prvi i najsnažniji impuls n a š Mirza. propisima Islama »proklamuje« prokletstvo na naše glave! God 1902. pripremio je Mirza osnutak Gajreta. Obrazloženje? Jer se Gajretov novac ulaže u bankama Nekoliko sastanaka i privremeni odbor bijaše obrazovan. na priplod! Kod nas u odboru Gajreta grohotan smijeh. Taj odbor saziva Mirza kao predsjednik u prvu sjednicu, Još grohotniji smijeh izazvala je u odboru vijest, da se počnu sastavljati prva Gajretova pravila. Prvi da je jedan trgovac i bankar toga hodžu uvukao u upravni član: »Ime i mjesto društva« brzo se usvaja Ime društvu odbor jedne banke, da »džabe« prima kamate od tuđih dao je Mirza. kapitala! Drugi član: »Svrha društva« također bi se brzo usvojio, da nije ubačen tužan predlog: da društvo daje Gajretovi tadašnji odbori nijesu se ograničili na pomoći prvenstveno sinovima begova. Tada je Mirza rad samo u Gajretu. Naskoro je osnovan omladinski pokazao veličina svog naprednog duha i nježnog osjećaja -klub s a čitaonicom, tamburaškim zborom i večernjim za socijalnu pravdu, te je taj predlog a limine odbačen. predavanjima Razumije se, da je i to izvedeno žestokom Usvojen je princip:-Samo čestitost, nadobudnost i siro­ borbom. U svim tim pregalačkim radovima nosio je maštvo molitelja uvažavaju se pri davanju pomoći. zastavu napretka naš Mirza i sve je zadahnjivao neobično poletnim duhom. Proširivanje djelokruga u kulturno-prosvjetnom radu Konstituanta u proljeću 1903. <OduŠevlenje neo­ pisivo Čitam ja odobrena pravjl^Galreta. Mirza predlaže Gajreta imalo je tu prirodnu posljedicu, da je broj radnih konstituciju novog odbora. Ustaje jedan »notabilitejt«^ snaga povećan. Budući da sve te nove radne snage niuporno pokušava nekoliko puta, da osnutak društva omete jesu bile prožete blagorodnim duhom našeg Mirze i bu­ sa predlogom odlaganja kohstitucije možda ad calendas dući da su »ozgo« nesimpatično posmatrali ovaj rad, graecas Skupština odlučuje: Konstitucija, da živi Gajret! jer nije bio na kolosijeku i u vodama poznate austrijske Osmorica protivnika idu na ulicu. Tausk, urednik »do- propagande, pripremljeno je nekoliko ličnih napadaja sanske Pošte« trči preko ulice do najbližeg telefona i na moju malenkost, U mojim uspjesima u toj borbi javlja adlatusu Kutscheri, kako je i zadnji adut propao. najviše je uživao naš mili Mirza. E, takvih pravednika E, ko je tada vidio lice našeg Mirze, morao se je sje­ name treba! titi krasnog izgleda rumene ruže! Tik pred početak jedne odborske sjednice primio Kad je jedan član Gajreta na ulici upitao jednog od 8 protivnika osnutka, kako se je mogao u skupštini sam pismo jednog prijatelja, u kojem mi javlja, da se sprema moje premještenje iz Sarajeva. Tada je Mirza onako nepromišljeno zaletjeti u mrak, dobio je žučljiv odgovor: Ne mogu pomagati fukaru, da dođe na položaj prezirno primjetio: Kostaći kujruguraa! predstojnika, jer šta će onda raditi moji sinovi! Naš se je Mirza zgražao, kad mu je to pripovijedano. Nas odbornike Gajreta predstavljali su tada a neku ruku kao nekakve »slobodne zidare« naročito u ovdašnjoj čaršiji. No koliko protivnosti! Jedan uvaženi i proslavljeni katolik, Hrvat, pjesnik ne prima moj pozdrav, jer je u izvještaju o Gajretovoj konstituciji pročitao pozdravni dopis iz Tuzle, u kojem su bile i ove dvije riječi: sveti Islam. E, ko će svemu svijetu »kolačima« zatvoriti usta! Naš Mirza imao je za takvog intelektualca ovaj usklik: »Pil« _ _ _ _ _ Prva Gajretova zabava. Naš Mirza spjevao Gajretovu himnu, a uglazbili je Buljušmić i Kačerovski: »Ustaj omladino mila!« Najznačajni versi te himne za ono vrijeme jesu ovi:. Da spomenem još jednu vrst napasti. Jedan go­ spodin (musliman) pokušava, da Gajretu nametne svoje pokroviteljstvo recte tutorstvo.! Direktno otklanjanje inopportuno! Sprema se izdanje godišnjaka kalendara Gajret. U tom kalendaru izlazi moj prikaz života pčela medarica. (Podjela rada u njihovoj zadruzi između matice, radnica i trutova kao uzor demokratskog uređenja društva.) To bijaše indirektan odgovor dotičnom gospodinu. Kad smo se uvjerili, da ga je razumio, onda je naš Mirza rekao: Hvala Bogu, jedna napast manje! Našem Mirzi učinjena je velika nepravda onda, kad je stari Fadilpašić doveden na stolicu Gajretova pred­ sjednika. Osim te nepravde još su Mirzi podvaljivali, da je on nastojao, da se Gajretovi štićenici opre­ dijele za hrvatstvo. �CtpaHa 140 TAJPET. Kažem, to je bila podvala, jer je općenito poznato, da Gajretovi odbori, koje je vodio Mirza, s više razloga nijesu pitanje plemenskog ili narodnog opredjeljivanja htjeli niti smjeli uvlačiti u G ajret Jedan od tih razloga mislim da je poznat samo nama, koji smo rođeni u Bosni — Hercegovini. Nama je poznata činjenica, da ovdješnji muslimani zaziru od svega, što im se nameće ili što miriši po nekakvoj propagandi. To je zaostatak nepovjerenja, koji datira možda čak iz vremena Bogu­ milstva (Patarenstva). Da se našem Mirzi dade zadovoljština (satisfakcija) makar samo i nepotpuna, ja predlažem, da se Gajretova himna, krasan spjev Mirzin, obligatno pjeva odnosno svira u svim Gajretovim zabavama. Bpoj 9. Da je naš slavljenik Mirza duhom još uvijek u Gajretu, dokazuje ova činjenica. Jednom prilikom po završetku one burne dvojne Gajretove skupštine poslije oslobođenja upitao me je Mirza zabrinuto: »Hoće li Gajret i dalje postojati?« Moj pozitivan odgovor djelovao je na Mirzu tako, kao da mu se je »težak kamen sa srca svalio« i on je tada primjetio: »Što Mirza osnuje, to vječno ostaje!« Ovaj jubilej našeg Mirze osobito mene veseli s više razloga među kojima je i ovaj: Mogu ponovno i javno izrazili svoju usrdnu želju: Da nam živi Soko sivi Mirza Safvet Mnogo još ljet’! X. "Boro: C. liALUAI'tfn KAO HCTOPMK. Po^en 1870. y HeBecjtiby, o p n u ' nyT ce jaBjba njecMOM 1890. Kao Ajaic Tpeher paapeAa niMHaanje, a žteceT ro/tiiHa nocjiHje hbahaO HpaTK.y ynyTy y n p o ^ niJiocT Bočne n XepueroBHHe, Aa ftOMe AaAO naiueM Hapoay neicy nperjieAHy cjnfuy onjnaAa Ooć. KpajbeBHHe AO Chiep-naine Jfarac* (1850.), jep je ono AoOa »TaiMHHje oa 3e.Mana Korama Gana«. Ta H>erolB* »y.ny ia« H3anuia je 1900. r., iva^a je npBpmiio Aecery roAUiiy naiBOTa; H3aui.'ia jp AaiufeHJTj|uaje 25 roAHHa, h Aanac ceSu KtbMra ibhuio ne mo; kb aoojith. Oh je Ty Kibnry OAuiTaMH&o, na^a ce aoct i nanjeBao Jiarannx njeca\ia y »UpocBjeTH«, »BnjeHU,y« ii capajeBCKoj »Rajnu«; Ka^a je jt.eroBa MjiaAoeT, OyjHa n nojieraa, iionejia cH,ia3HTH 113 bhookhx c4>epa Jia 3eMJby iiipaAjeAOBa, Aa je OoJbe' bhah, yno3na 11 oiinine, 11a Aa je juto Gojbe mh cbh oaiioanMO. l i 3 OBora y3poKa, itojn ny je jom npnje Jieacao Ha &pny, XBaia ce liepa, Aa ibiLMe oiinine ciapn (3&\iaH Xepn,er-Boone 11 Aa pacBHjerjiH jeAHO AoOa, Koje A0Aynief naAa y hobh iBHjeK, ajiH iioje trnje onncaHO hh paOBHjeTJbeiio ju n Ao Aanac aiOTnyHo. Pa3Ao0jbe oa 1403. ao 1850. roAHne (t . j. 387 roAHHa BpeMena) nyno je KaBre h paTa, Mpaabe h ooBeie, npoAnpaiba h o6paHe, jyHamrBa h KpBOJioniTBa, rjiaAH u HeBOJbe, a to cy cBe iiojihth' ikh yAappH noA KojHMa ce He Moace pa3BHjaTH Ky.iTypa h npocBjera. t BejinKa JbyoaB n p e v a HaniHM AjoAOBHMa h iiamoj nponuiocni norane r. Bainarniha na oaKynjbaH>e hctopnjcKe rpalje, Kojy TpasKH no OHđJraoreJtaMa h pa3HHM KH>nraMa Harne, ibeManKe h TypcKe KBbHHteBHOCTH. To CBe npnKynjba, cBpcraje, ycnopebyje>, KpHTHKyje» h nama apncTotipaunja, Koja n Aanac yaoiBa y HapoAy iioiHTOBaibe 3<x>r bcojnx npelja. HaAajbe heMO BHAjeTii y »ynyra« pa3iie ycTaHKe Hamnx jbyAH, ara jia p a n oorodiaTa, Kojima ce onnpy nojemaira naum icpajeun (Kpajinia, IlocaBHHa h t . ■a.) AeHTpajmcntHKOM citCTeMy BJiaAaitba; Tpa/Kii ce naBjeona caMoyiipana Xepn;er-BocHe. A ao Tora, Hajnocjnnje h ao^ c 3a BpnjeMe XycejH Gera rpaAainneBnha. Tom npHJiiiK<xu bhahmo h pasAop wel)y Hana, a Taj pa3Aop ojianiua O.Mep naum , Aa yryum h čarape CHjmy Moh nojeAimnx ojmrapxa. KaAa ’iHTa\io »ynyry«, Harne ce mhcjih CKOHU,eHTpmny na Typicito AoGa Taito, Kao Aa ra caA TJieiaMo o'iHMa a 'm'rajyhn 0 namuM hiibHJKebhhahma y HCJia-M. JULTepaTypn, xnaTa Hac iiomoć h caMocBHjecT. H ano »ynyTa« HOMa jmjenor nope^aja h noAjeae HCTopncKor MaTepnjaJia, kojum; 6h uperaeA Gho oojbn. y H>oj je TO.THiKo rpaAHBa H3 TypcKor AoOa, Aa ra y ApyrHM noBHjecTHMa He MO/Ktm uahn. Moryhe 110 Koju AaTyM HHje Tanan hh iraBOA A0Ka3AH, a HerAje HHje Aorabaj AOBOJbiio iioBe3aH ca HHOCTpancTBO'M. Ajm je CBe to MaaeHKocT cnpaM KOpncTii, itojy na KibHre ApneMo. »ynyra« je AOAaH hmchhk <3ocaHOKuix, xepu,eroBaiiKHx h kjlhiukhx naMjecHHKa KpoHOJiouiKH, na TO oaaKunaBa cnajame XHCTopHCKor rpaAHBa ca ocTaan.M, H30ioo.THHM 36MJbaMa. Ha KOHiiy je AOtnaTaK, y komo r. Bauiarmh hbhoch jih'jhocth Harne na jiHTepap/ioM HOJby HCTO'IHOM, Ha THMO AOHeiUeH BHAHMO H Ky,TTypny orpaHy OBora ncmjecHor pa3AoGjba. T. Bamarith .y cBOMe paAy Aao je ono, iuto je OHAa cacTaBJba uithbo 3a Onojy » y n y ry « , o a »Boinibane vmho, 3Hao h Morao; oh ce OAynmo poAy cbom. Oh h Xepu,eroBu,e y hcji . kh>h /Kcehocth« h t . a - AOk irajje npaBH chii Harne 3&MJbe, oh je imcan; ibe«HiiHx nocjraje HHje Ghjio AjeJio totobo. HCTopHiiKHx h caAaiuibHx npHjiH'K'a. Bočna h Xepn;eAko npoHHTaMO »yjiyty«, ocjeraheMO y ifaoj jinjen roiBHHa je noiipnniTe, rAje ce cTHny tph pa3He Kyjnype. je3HK (cthji) ivojn cboko oa Hac pa3yMHje. 11.3 rpa- Ca cjemepa: HeManKa, c HcrroKa GnoaiiTncKa (h iioAHBa, Koje je Bpjio oOhjiho, paaaGpaheoio at cy y cTBa- oimje HCJia-MCKa) a ca sanaAa poMancKa. H CBe. t« pan>y XHCTopHMKHx Aorabaja iiame yace AOMOBHHe Ghjih Kyjrrype AaBHo mpebome y Haury cpeAitHy, one ce MycjiHMaiiH hochohh dl HiiHUHjaTopH noJiHTR,fKHx nOA- cacTaAouie y Harnim rpaAOBHMa, y Kyha.\ia, y HOinibn. BHra 11 CHTjnaiiHja, a to Gy;m oiipaBAaiiH iiohoc y y oGH'iajHMa h t. a. T. BainarnK HCHuehH y ocauoj nam m AanauiibCM iioKoji>eiby. Bobe cbhx noTXBaTa, cpeAHHii, acHMHJiHpao ce Mmrajey, Kojn je oko ibera. npm a TajnjaiiUbUM npHAmtoMa, <3n.nl cy namn Geroen, y uiKoraMa ynn uI tthhckh je3HK, Aa Gh, yno3nao po- �Bpoj 9. T A JPET« MaHCKy Kyjrrypy; y<iH H>eMaHKH, na ce aesuHOM jihxepa.TypoM u CHCTeMHoaHHjOM okophctii y CBOMe pany; on 3nane, oh yiH apancK.n je3HK, na us opnrnHajiiior Bpejia yno3iia HCdiaMCKy. Bjepy h Kyjrrypy; oh roBopn TypcKH, na MorHe HirraTn (fiepnane, CyjpyHTHje, Tapiixe ii nyroirace i6hibiuhx roenonapa OBe 3eMji>e, na ^a ce Time nocjiyiKH y noBnjecra obhx KpajeBa; oh H03naje nep3HjcKH jesnit, na ce H>HMe nacjiabyje h CtpaHa H l. rpHje y horohhm MacoBHMa JKiiBOTa. Cee to H>eMy TpeČa, cse to oh npaTH, a icoHi'iiie! ipe3yjiTaTe, roTone h HanHcane, ii peraje namem Hapony, na ra ocBHjecTH, oicypa‘/KH h na pan noTaKiie. Hameai napony TpeCa npocBjeTe' u K.yjiType, Tpeća .\iy no^orpeKa h pana, a hhahmo y njejiHMa r. Bamarnfra. 3a to mv ce Hapon 3axBajbyje u — 0fly5Kyje. o®o CBe . Obojihko jieTmnme. MIRZA SAFVET I POJAVA ,,BEHARA“ . Bilo je to god. 1900., kad se proljeće pojavilo u punom zamahu, priroda nabujala, a bašte i polja pre­ tvorili se u divan cvijetnjak. Tada sam bio šer. sudac u Sanskom Mostu. U naše zabitno mjesto dođoše gla­ sovi o pokretanju jednog poučnog i zabavnog lista za nas i našu familiju, a taj bi list imao uređivati već tada na glas izašli i omiljeli pjesnik i književnik Dr. Safvetbeg Bašagić. Pojavi »Behara« naša omladina se neobično radovala, a stariji i napredniji naši prvaci su taj pokret pozdravili, spremni da ga podupru, jer je bilo skrajnje vrijeme, da se i kod nas p a ovome polju nešto otpočne. Pojavila se bila potreba da se naša omladina počne vaspitavati savremenije, a u islamskom duhu. Početak" je bio težak, jer je većina našega svijeta bila pretjerano konzervativna i skoro nepristupačna novim idejama, pa ma kako one bile korisne. Tada se smatralo gnjehoKg ako neko ne bi brijao glavu, nego se samo šišac^ Pako; bi nosio cipele i savremetio evropsko odijelo. Trebalo je razbijati konzervativne kule i ako je to išlo teško. Sama moderna škola je bila našem svijetu zazorna i neprihvatljiva U nju se nije imalo povjerenja. Ali već tada su se jasno razabirala dva fronta. Na jednoj strani bila je malobrojna omladina i nešto naprednijih ljudi, a na drugoj strani većina našega kon­ zervativnoga svijeta. Među ovim dvjema grupama bio je skoro nepromostiv jaz. Moralo se tražiti neku spoj­ nicu, trebalo je mlađe učiniti pristupačnijim ka onim starijim, jer se moralo ići naprijed. 1 konačno nađena je spojnica između jednih i drugih u pokretanju jednog poučnog i zabavnog lista u islamskom duhu, ali bez otvorene nacionalne boje, je r je i nacionalizam smatran u to doba grijehom. Najvažnije je bilo zainteresovati naš svijet za knjigu i čitanje. Čitanjem naših knjiga budiće se postepeno nacionalna svijest, a širiće se i duševni horizont. Tako se onda rezonovalo i ovo rezonovanje je kako vidimo i sada nakon 25 godina sličnog rada bilo umjesno, jer je donijelo lijepog ploda. S takvim je intencijama pokrenut »Behar« i on je najlepše primljen i mnogo čitan^ Glavni stožer svakom naprednijem pokretu među muslimanima u ono doba bio je naš jubilar Mirza Safvet, naš popularni i omiljeli pjesnik i prvi prosvjetni i kul­ turni radenik. Kao kroz san prohujalo je skoro tri decenija od pojave »Behara«, koga je naš Mirza uređivao i ispu­ njavao njegove stupce sa svojim radovima- Tim njegovim radovima mi smo se okrepljivali i preporođavali, kao što se i sada preporođujemo nastavljenim njegovim ra­ dovima, izdanim posebno i u našemu »Gajretu«. Njegovi nas radovi bodre i upućuju da radimo i samo da radimo, jer j e u ra(j u na§ Spas Qn j e mnogima nama bio učitelj i mnoge je uputio kako će da rade za narod i za bu­ dućnost njegovu Mnogi su naši mlađi prihvatili se pera i počeli nizati stihove baš pod njegovim uticajem. Zato mu mi svi dugujemo neizmjernu blagodarnost. Neobično žalimo što naš jubilar slavi svoju 30-godišnjicu plodonosnog rada u postelji skromno, a pri tome još uvijek sa perom u ruci. Sjećajući se njegovog podhvata za preporođaj muslimana i za uvođenje nji­ hovo u kulturno kolo braće sugrađana drugih vjera, čestitamo ovom prvom našem velikom jubilaru sa željom da nam što prije ozdravi i da nam dugo poživi! Haf'iz A. Bušatlić MyxaMefl Tajnč Onnk: 110 3 4 PAB CBEMAP.V (npnroflOM npocnaBe nefleceineTroflnum>nLie potjera h TpMfleceTrcflmint>kLie njecHMHKOr pafla flp. CacjmeT 6era BaLuarnfca-PeMenaLUMtia, »Mnpaa-CacjieTa«). EHacy MeBTa, ne ex.Ty.T-H.iMH axjay!') Ilem-ecer je « n e r Jbena mot jRmiBOTa r>ypna jara) Je/ian poM&ir n y n njpoMjeea h Hyn,HMje ^o&KHBJbaja;*) *) ITyK je MpTaB, a /KHBh cy tok yieHH n>ynH!. . . Ty ce ihto-ima, onHrpaiBa isopMa.Tno u maonaKO, y-s paaocT je h y3 cpefcy ćmjio ryre u femja. (Miipsa OaijiBeT: »KpauajK. npeMen mot sRHBona«.) IIo34i|»aBji,aQi Te opehiLH OBeHapy h xmTa»i, na yHecTByjcM y 6e3L\ijepBoj pa^ocra pirjeTKom T h cjraBjba! Herai. T h je cpefaeo h meiia je c To6a\i cpehaii h �OrpaHa 142, napoj, KOMe je h •niaMHjem>eM oho Taoj TpnjeceTrojm uibH iieytMopiHH iH' lurojonocnji Ky.TrypnO-npoOBjeniM h KH*n5K©BHO-Haymai p a j. Tn 'CH y cjipkćh Hormie h Jbenore creKoo He- uho nponjeibHBe aacjyre, »nijy he iBprajejnoOT Epo] 9 . T A J P ET« moHh ja JOBOJbllO <CX<B&TH TOK jejHO MOBO MOKOJbeibe, HOKOJbeme, Koje he johm oa ©mire cjcBarranba u fpia3yMMj©BaiiJa aa 3acoiyre bcjmikihs craHoma Harne HoMaje. A hb mojnx rpyjH nena T h ce H3jnije ckpomhh hokjhh : »jKiifBHo jom mhoto Ji&ra, ©ejimivH o rn e jirnnora napoja, cnojera, kojih ©njeKOBrnia hoitoh Kpoe ©Hnjerjiia HMema <viaBHHx chhoi» CBojnx!« Ja najm m i aazijOBOJbCTBa h y Toare, j a o iMmpoH oneiyjeM ono, hito on caM o ce6m toboph nyiHnx TprjeceT rojrmra onojhm pajoM h M!apjbMiBamhy, CBojiHiM! BejiHKHBr ar He.vMpjiHiM jjeJMMa. A Kip«3 Taj jy m iims rojnira, on ce je CRojcKm ojynm©ao c©ojeiMy mapojv, CBarjje h y c®aKoj iirpar.Tnun, rjje je to oaaco Morao. A ko je Tpe6ajo 6ojpmm Hapoj, jia m irn ije c®ojy jjeny, Mnpsa je (m o npuir, kojih je to y«iKHHOi_T;po3 Tonje CTHX0Be, nyne omroiCKe caGpn HyTocth m; .n a ­ pa K>a: »Hapoj 6es .njene ofipaooimre. Hapoj je Koj\H <5y(jyhnoĆTH mena Hapoj^fe kom by, 9j 6pojemm jamni, Kom ce ©Hine TJđPe <KoT«nr y je c cnpeMa, JJa na vraMami...« Ako je Tpe^aao jiarpnjeTJimKiieKa; nrinoH^Ta M.iajocTH, mejbiioj m&pKa, oh je 6no ttobm, koJh joj je nacrojao ojaKinaTn Mynnn: nooao h jo h u j o iKe-jemor im.j,a. Oh je jvxobhih OTan »rajpera«. imtob ©pniejiHii ociniman ar smjap^beiroBP, opehiHmje 6yjyhif<)om 3 a to (Sam »rajpeT« h jyryj£-'Ajf“HHTy OmrojapinocT Mnipom, njecHiHKy meroiPe jHBme xmme. A ko je Tpefia.To picBnjernTii mena nonoefnaTa Mjecra hb mame aajeKe Tiponuocun, Mnp3a je a otner fino nppn. Je.jmaKo m y jraTepapnoj HCTopnjar nianfer poja. Hy, amo naM 1 iraicy mpomiHije.TH Mac m n m npeTinr. Koju cy TrjeBajH MATehimjnM jesHKOM crne o j TTpHMTITHIBFTiHX njeOHHKa »H.JdXH fie 3efiaiHtH Opfi« (fiOroJbyfintHX njeoaMa na. cpncKo<M je.3HKy) Kiao ma ttd. iMyxaMej Xe©amje jo penmro yMmxame iH3yjjHiH: amo y H>HxciRfHBr pajoBHNra mije finjro jami ne. n p ej kojom fin aaJCTao oTrjoKTUBiHH .iiHTepapHH ihctophk. nmcy ©aciyjKiHBaniH nar,KH>e mrra.jana yonmTe. a Kpnmnapa inatnoce — oh ce rniaje aaijomoJMUo TeK tom cy©an®ipuoM KioncraTa.iiinjO'M. no ce je ja o ma nocao, j a mac yiro3ma ca jje.THMa otiihx mmHX npeba, Kojm cy ojjicra Trpoimje.TH Mac namera napoja na crpaom. »Tjpa'KHo ca>r, j a mro joanaiM mo KmniraiMa cTa>poOTaiBHHM O nponrjocTO Xepner-Bocne. joMoen^e MOjfe ywe. PT iram’o caM Jocra ©nrjecTH o 'irpehmiMa mamuiM onaBirniM, TTTto na manoc k’o irjecmiHii'H ni ©eBmnn maiMa cjy?Ke«. Jia mije ^ h.io Mnpne. Bor m a, K aja (5hcmo — ano 6hcmo yomirre — n otkphjih! nowen Beam;nx c.hnoT« name Hamrje, Kojm nac cbojum fnrcep jjeiiHiMa JO.TTHMHO pernp(\3eiiT0iBaxy na mojr»y HCTomie nayite h njecMe. Bor nna. joibjc fin jom mejtaije ©pnjajnora ncTopima ir crrpcMiror opmje.nTa.niHCTy jie,ja ©c.TmfKmx iraininx njecinnKa n may,ion>aKa o j A jnnje j o mocjboj- n>er nainer cjiaByja y hctotoom Jiyry — A prnji) X hkMeTa. A Taj BeanKii JEHnepa.pniH nporpec, »maKo je Tpajao ca.Mo naip BnjeKOBa, ajiM je miirajc Taj nap ntnjeKOBa iiajcjajHHje joda«, ria u caMii jopeiiT npauiKor CČejmiLnauiTa Jjp. Pnnna na Mhp3hhhx ja jjeaa ca3Hao 3a A jay jrn n a Cafnmt H3 yjKni;a, jejnor o j majopHramaJH!HjHx njeonmva y HCTOpnjn TypcKe mjeciMe. Illrem caMo, mito ce Kacmiije — iiniiiyhH cTyjn',iiy o Ca<nrry ai nercEHiM jjaraM a — mpMX©arrHo neoOjeKTHEuior KpiiTH'iapa irpo<}>ecopa ^apmjp. Mmp3a oGpabyje noTopmjy mame y?i{e joMOBHiie ca rpamijaMa H3 T.ypcKe jooe, jep ona jeomna h jo ,ia3H y paHyn Kaj a ce rctBCpH tnapoMHTO o JHTepa.pinHM pajoFMiMa naiumx inpei>a ma mcTomnmiM jeami,Hm. H j a 'HiHiirra ©rame mrje ynmmino, meiro to, iiito je oiKpHo MHora. j j e j a 3a6opaBJbeimx ©enaiKaHa na mame jjaeme .najHonaJine npomjocTH» 6 hjio 6h jOBOJbimo, j a ce c ironocoM ocBpme Ha MHHyae rojmme CBojara skuiBOTa. * A oMmjbejTH iĐCTominH njeomnijn Xa4>H3, XajjaiM, .My^TeHe66nja., G ajnja h joui 6e36poj jpyrnx, neKaxy TaKoljep Mnp3y, Ja ce 'inpeKo mara no irpran !nyT jjrpoKTno irpejcraBe mameMy mapojy. ITa h y nbaromoj ^rcjjjopnoj noacnjur mecTO ocjmiMo. Gajim Minpmc mo niiecTrMmKHX Ganrra napnora. OpnjeHTa.. A Mmp3mme njecMe cy Tamo oMHJbane y mameai mapojy m Tamo p ajo miTame, Kao pffljeTKo mojera jpyroma njeomnra.. Hm y iberoBoiM mocjbejmniM irjecinaiia milja minme3ao Tpar juaMTeher MJiajairaniror m p a . Jom ynnjeK on njena jby6aBii, BHny, jparoj m yjKHTKy. Teic y jcjHOj ej; JiocsjbejiftiHK n>aroiBnx mjecaara mramjia3HM0 Ha cnrxoBe, Ha Kanue HHjecMo HanHK.TH moj RniTeaa ireda m Menjama. Mapa.Tio je 6mth ih ajiraime pyMcipmo, maja je Morao crapoi ©ecejbajK BeKpm-Mnpaa, j a jolje y rraiMBo iTymeBiro pacma'ioiKeme, j a aianap M HexorHu;e oaoiome — caipr.2) H . . . ano y mnrrarooj 'MapoHiroj noetmiim nciMa mami jejirora cTHxa, Koju me oh Oho Bijepnfln TyMan merciBor opna, jym e m mijeCmmMKor ocjehaja, Taj mena ,xhh ne 3aMjepH, mio hy TamranmJ 'OMia.Tpia.Tjr iroc.TbejH>e icTnxoBe moi'OPMK »CyiMioipiiiiHX Me.Tannja«. Ja hm y (Koje^t c.nyqajy me mory tomjcthth, j a je ono <jftna mpaitm a^ejba TbeiroBor .njeonmmicor cpna, moje hh y najKpHTHMmijmiM MOiMenTHMa mije KJOHy,TO. »y GojjGih caM H3ry5no ajpainjbe, jKMBje, iroaeT, BOj>y, *i ,,AcaaKvai-oivapa’“ <HaiHCTHHon,v6HiH njecHHK, Kano ra je naaBao caM MvxaMea a. c) Je6wa b 6 hv Pe6na E/r. A mhph je TeK y 110. roaHHH ocjeTHO aocanv »HBOTa: OocaaHo je Mojoj ayuiH. . . >KnBOTa je ayror cnTa; ■ flocaano joj h iuto CBnjeT: , KaKO HaM je J e 6 m ? “ — nHTa riofijeaaMa BeannajmiM O h je ce6ii enieHau cbho, ■ A HHKaaa nođaje^eH njecHHK J e 6 iifl HHje 6 h o ! a cee npaniM, Kano aaHii, i!aKO Tnxe HOhn npo^y; Aa« 3aaya — oner flauti, OneT TaKBe Hohn fl0^y. M me, cb3 kh hobi ! aaH je Ko h npouiAH, iuto je 6 h o : CBje>K h CHawaH, sa p a s h mho — Ten je JeČHfl ocaađiio. . . a CMpr ra je noTpaumna hctom y 145. toahhh. C mpt cpehoM eto u HHje 6p80, Kafla ce sasHBa. �Bpoj 9. »r A JP E KpMJiia cy m*h o 6j1o.MJi.011a , oirepjKitja MajiaKcajra. Aji <3K,piu0Ha ©ijepa Haje — ja 6y^yhnoar nenaM 6cwty, Jep jom cTOjuM cnoin ynmBOM MJiaineiiMKiHx Hmeaoio.« iOBe, c©e neKa «aj£ njem, Mena irac paaBecejMBa 'MpacTyjK.yje, mena! naio đoi,Tih no Mopm\ra, jopaeia, 6amTaima h HRHje]iy, oaMo o coi-prm nerca y tom njecMaaia irena noaiena! T a jfit iiio b BeiiHMaHCTBeHH Aonen T ajpeia y BojBo/iHHH. ’;[ (HacTaBaK). TAJPET y HOBOM CAfly. y H obh Cap npncnjena je TajpeTOBa OMnapHHa ca CBojnM BOflCTBOM y 4K> caia nocnuje nopHe. Bek npnje Tora BpeMeHa HOBocsflCKe cy ynn ue otKMBMne, Hapomuo owe Kpo3 Koje je Tpe6ao rajpeT pokn ca cTaHnpe. CBe 3rpape. 3anpaB0 mht3b rpap 6 ho je OKMtieH 3acTaBaMa. CBe HOBOcapcKe Kopnopapnje, pa3na yppyweK,a, cbh HacTaBHHpn ca uikohckom OMnapHHOM, otjiHUHp. ckh Kop M HenpernepHO mhouitbo rpatjaH a ncxpnnno je npep Hac T« Drpana 143. Mwpoa Tpe6a, Mopa u Mnpaa he jom jj&ro, jRiUiBH, jom Miioro, m njem h jom nocra iryra, na Beoejio lOBHKiiie: — Caran, Girjap 6ajn,e!3) . . . A n p u ia 1926. 3arpe6. 8) KpHMapnue, aMO biihh ! 7/ u ia u u i cjicKTaMa Ha nosuHau y mchckh HHTepnaT. a nnTOMUM cy odan u ca npaTH>OM no nona Hchn- roje cy ce yropHo 3a6aBn>anM. CyTpapaH. 10, anpHna, 3aKa3aH je cacTaHaa npep rpapcKOM KyhoM. OpaTne cmo KpeHynH fla pa3rnepaM0 3H3MeHHT0CTM HoBor CaAa. H ajnpuje cmo othujiih y 3rpapy »MaTHpe CpncKe«, rAje cmo yno3HaTH c paAOM oBe HajcTapnje cpncae yciaHOBe, Koja nocTojH Bek CT0THHy roflMHa. »MaTnpa Cpncna« 6nna je wapHUJTe Hai^HOHaiiHe mmcoh Mefjy HauiOM fipakoM y BojBopHHHOHa je 6nna KymypHO cTjeunuiTe Cp6a BojBO^aHa, MnjnM cy ce upejaMa 3aHocHnn h onajanM cbh Cp6n M3 ĆHBUie aycTpo-yrapcKe MOHapxHje. T y cmo pa3rnepanvi u 6n6nnoTeKy »MaTHHHHy«. rAje 3ApaBHh Mapiu y tom MOMeHTy. Opnnn cy ce nOKnnpM: whbmo TajpeT- »HBjena Mnapa Bočna, MHBjena Hama fipaka n cecTpe Myc/iHM3HCKe Bjepe! Ho HajepHOM noMHtbe pa napa Knina, Koja ce npeTBapa y npaBH nn>ycaK- M Kapa ce cTMiuao opnaH op no3ppaBa Mana roppaHa B nnnti, CHMnaTMMHa Kkepna r, Mapna Bn, nuka, HHcneKTopa llpocBeTe- nonena je CBoj nosppaBHn roBop CBOjMM MnapnM cecTpaMa h CBojoj 6pakn. T aj roBop H3 AjeTHH>er rpna 3ByHHo je Kao Haj/benina njecMa, y HMe TajpeTOBe OMna- HaM i e-lbeH CnfinMOTeKap npMKa3ao pap 6M6nMOTeKe m H.eHa opjeneH>a- Vi3 »MaTHiie CpncKe« KpeHynn cmo y pnBHy nanaTy MyiuKe rHMHa3nje, a opaBne ayTOMo6HnHMa cmo otmujom y (jia6pnKy K0H3epBa »KynnnH«- 33thm tjjađpnKy KeKca n TjecTeHMHa. rpje HaM je npnpebeHa 3aKycKa, rio tomb cmo OTHUinn ayTOMO. fiMnMMa y AepcppoM, rp je Hac je poMeKao h no3ppaBHO ocJjmpnpcKM Kop, a M3 AepoppoMa cmo OTMuinn Ha rpofi BenMKor Bo^e cpncKor Hapopa CeeT03apa MnneTHka, rpje cmo nonomnnH bh jeHap. T y je ncnpep TajpeTa roBopHo r. CMannara TieManoBHk. 3aTHM je nonomeH BnjeHap h Ha rpofi BenHKe HapnoHanHe papnnpe CaBKe CyđOTnk. AHHe 3axeanno ce Tonno n 3aH0CH0 A3H3 CynTaHOBMk. riociTVije Tora no3ppaBHo je rajpeToey 0MnapMHy ncnpep MymKapaLia FleTap ApaHHpKH, 36or nn>ycKa Mopano ce opycTaTH op noBOpKe y 1 caT nocnnje nopHe npnpe^eH je 6aHKeT y Haiuy nonacT y BennKoj cann XoTen Cnofiope- Ha KOMe cy 6 hbh nopep T aj. peTOBe OMnapnHe h h>mxob3 BOpcTBa n MHorn npepcTaBHnpn k pc3 rpap h MH cmo ayT0M06nnHMa npeBemeHH ca CTaHnpe Kpo3 HOBOcapcKe ynHLie npep TpapcKy K y k y . y rpapcKoj KykH, y cBe- MjccHh x yppyweH>a> BnacTH- BojcKe n rpapa- TpapoHaMenHHK H obot Capa r. flp . MHnoBaHOBHk no3ppaBHO je HajnpMje tt>, BenMMSHCTBa Kpan>a n Kpan>eBCKH floM, a 33tmm rocTe. h HecTpn/bHBO Hac HiuHeKHBano. Ty, Ha nepoHy anpjene c y ce 3aciaBe mhothx yppyiKeK>a, a ■My3MKa Bojna CBHpana je no- naHoj cann, no3ppaBHo Hac je y HMe H obot Capa u HoBOca^aHa r pp- MnnaH MnnOBaHOBHh, rpapoHSHenHHK, opyujeBn>eHMM roBopoM HaeMy ce 3axđbiMo r. CMannara TieManoBHk, HCTaKHyBLun papocT CBMjy Hac. iijto hbm ce npywMna npHnnKa pa poljCMo y H obh Cap — CpncKy ATHHy. HaKOH OBe MaHH(j)ecTaL(Hje OTnoneno je Haine yKOHaHaBan>e. riHTOMHpe cy CMjemTeHe ca CBojHM ynpaBHnpaMa y mencKM HH­ TepHaT, a nHTOMpn h bopctbo TajpeTa no npnBaTHHM KykaMa Kop HajopnHHHHjHX rpa^aHa. y Bene y 9 caTn yHeHHpn cpepH,Hx ujKona npMpepMnn cy y nonacT Harne OMnapnHe ppyrapcKo Bene y BennKoj pBOpaHM XoTen Cnofiope. rip n je noneTKa KOHiiepTa no3ppaBHna je Hjy Mapy TpHcjiKOBMk, npepcepHHpy Beorpapcnor TajpeTa, r^Mpa B hpocaBa ApaHHpKH, npepaBinn jo j nnjen 6yneT UBnjehaHja TpntjjKOBHk 3axBanwna ce c nap Tonnnx pnjenH. Ha nporpaMy je 6nno HeKonnKO xopcKnx njecaMa MyujKe h »eHCKe rnMHa3Hje, Koje cy oTnjeBaHe na ornuTe 3apoBon>CTBO- nocnnje OBor ycnje nor KOHuepTa fajpeTOBe n HtoMnpe OTHinne cy ca CBOjnM npe- H3a r . flp a MHnoBaHOBHka 3axBannna ce HoBOca^aHHMa rlja Mapa TpnijjKOBHk, a 3a h>om r, flp, A bpo XacaH6eroBHk3aTHM cy ce roBopn HH3ann jepaH 3a ppyrnM T- Jty6oMnp JloTnk, cenpeTap CpncKe M ampe y cbom opyiiieBn>eHOM roBopy penao je h obo: He cMMjeMO ce 3apoBon>HTH ca obhm hhhom yno3HaBan>a. Bek ja »ennM pa opMax OBaj cacTaHan poHece m kopMCTH. npepna>«ykM pa TajpeT h CpncKa MaTHpa nocTany jepHO, pa TajpeT npnMH CpncKy MaTHpy 3a CBojy nocecrpHMy h ofipaTHO h pa Ta3peT0BUH nocTaHy snaHOBn MaTHue, a MaTHhhhh MnaHOBH pa nocTaHy h TajpeTOBH, na pa Tano 3ajepHHm<n HacTaBMMO Ham pap. TaKo ce Ha obom 6aHKeTy Hspepano pBaHaccT roBopHMKa-npa. TIocnHje OaHKeTa bopctbo TajpeTa HanpaBnno je ayTOMo6MnHMa H3neTe y oKonnpy H obot Capa, a nnTOMpn-npe cy ce opMapann 3a BenepHiH KOHpepaTHa Bene y pynKOM nyHoj BennKoj cann »Cnofiope« paBan je TajpeTOB KOHpepaT ca nporpaMOM. kojh je 6 ho y CoM6opy h Cy6 othph - T om npnnnKOM oppwao je Kpake npepaBaH>e 0 fa jp eT y �v 11. anpnna y 8 c a ™ H3jyrpa npeHymi cmo ca npepcTauHHUHMa nojeAHHHX ppywTaBa Ha npHCTaHHUJTe, oAaKne cmo natjOM oTHtunH y KaMeHHuy, rAje cmo nonojKun* Bujenau Ha rpcfl 3Maja JoBe JoBaHOBHka. Ha rpofiy H m na Joee rOBOpHO je ncnpep TajpeTa r. CattoT HaMnapa- M3a merODii roBopa p h t o m h i <3 Cyapa Myij)THti je peanaMOBana jepHy 3waj JoBHHy iijecMMuy. Ca rpofia 3Maja JoBe otmujah cmo y CpncKO.AMepHKaHCKii OpifcenMHaT, Hojn b o a « BpnjeAHa rfca JVipuHna TpyjHk. TaMO je npnpe^eHa HaM BenHKa 33HycKa u rpeSam je no npor;)3My pa KpeKeMO Ha CTpaMHJiOBO, Ha rpo(5 B pa m ia PapuneBuka ann poujto cmo te OBAje pywe 3aApwanH, 6nno je k 3cho pa npeMo h TaMO, na cmo ayTOMofiH/iHMa KpeHynn y fleTpoBapapHH. rpje cmo pa3rnepanH BenMKy ciapHHCKy TBp^aoy y n p n yccTBy rr. otjmui'pa obot yTBp^eH>a_ M3 neTpoeapapHHa Bpoj 9. .rAJPET, OrpaHa 144. tberoBOM papy ceKpeiap TnaBHor Opčopa XaM « p KynHk. FIh TOMUM-Mue cy BHUJ6 n y ia npeKHpaHH dypHHM annay30M h nocHnaibeM pBHjeka, H3 koh CBpuieHor KOHpspva OTMeua ny6nnKa je npetuna y BenHKy pecTopaHCKy cany CnofSopa, rpje je oneT b o p c tbo TajpeTa (tono npepMeTOM 6ypHHx oaauHja. T y ce y yioflhom 3ađaB/baH>y ocTano ao KacHO y Hok. h Kpsny,-in cmo njemvute npeHO BranKor wen>e3Hor moct3 y Hoan Cap, rp je nac je v Cnoflopn Henao pyH3K, Kojn naM je npHpepnna onuJTHHa. 3a upnJeMe p y iiKa ro . BopHoo ce h c jepHe m c o p y re crpaHO. Msa py*w;> ?pe5ano ce npMnpeMaiH 3a opnasan- C ho 5 carH no nopHe. caKynn>eHH npep rpapcKOM KyfcoM, KpeHynH cmo y BennHaHCTBeHoj noBopun. Ha neny c BojHOM My3HKOv, na we/se3HMSKoj cTaHHi<M. T y ce Hcnpcp TajpeTa 3axsanH0 HoBOcabaHKMO r. CMSM.T.ra TieManonHk. Y3 đypHo Knni4aH>e cM jearunn cmo cc y pc3epBHcaHe H3M earcHe m y 5-20 pacTapocao ce ta PpakaM Hoetca^aHHMa m c e cp aM a HcBoca^aHKaMa, MamykH jepHH ppyrMMa, aok ce HHje bo3 H3ByKao H3 CTaHHne h KpeHyo Ha fy r . Ha ct3hmuh y tom, Kojn Kpeke opaBne npaeo y B eorpap, a mh y Cn. Bpop. Mctom y 4 caTa y jy i p y . 12. anpnna, npncnjecMO y Cn- Bpop, rp je cmo ce npeKppanM y nocefiHM 6p3H b 03- kojh HaM je ctbbn>eH Ha paconnaraH>e y tom B03y, Kao h paHHje, nHTOMHije cy finne ca CBojHM ynpaBHHpaMe y nocefiHHM BaroHMMa, a nHTOMUH y ppyrHM. H3Meky obhx y jepHOM BaroHy finna je npam a. yfip3o cmo KpeHynn M3 Cn- B popa pan>e h y m o p h h npecnaBanH cKopo CBe po 3eHHL<e, rp je cmo 6hbh HapyMHnw pynaK 3a 100 ocofia. T y ce OMnapHHa y wen>e3HMHKoj pecTopaunju. oKpnjennna h KpeHynn cmo y CapajeBO. rp je cmo n p ucn jen u nyHH ca ra no nopne. Hape y nCKpeHM h dpaTCKM npnjeM op CTpane Harne fipake y BojBopHHH HMcy Hac npeBapHne- OpyuieBn>eHH o b 3k o b h m npnjeMOM h OpaTCKHM 3arpn,ajMMa y Kpnny 6pake m cecTapa H3 Boj. BopHHe, m h HMCMO H m ocjeTM/iH — Kap cm o pom nu y CapajeBO — pa cmo Bek 8 paHa 6mah Ha nyTOBaH>y m y HenpecTaHoj KpeTHaM. y BojBopHHH CMO nOCTMTHynM OHO 3a MMM CMO TeJKMnH. yno3Hann cm o ce c fipakoM u cecTpaMa m ocTaBHHH y c b h m 3 m jecTHMa Hajn>enuie yTHCKe o TajpeTy m H>erosoj Mpejn. 3aTO ke OBa nocjeTa TajpeTOBa ypopHTH nHjenMM nnopoBHMa, h M3 H>e ke TajpeTOBa OMnapHHa upnHTH nnjeny KopMCT. Hena je MCKpena m ĆpaTCKa xBana Harnoj BojBopHHH h 6pakn BojBotjaHHMa h BojBO^aHKaMa- He«a je XBana m đype M apn TpniJ)- ujto n>enuiM h yropHHjH. npnno3H H3 TeuiibaTocnoflHH CaOnT HaMnapa, opeci;« noiJianap M3 Teraiba. nocjiap HaM je cBOTy op flnn- 409.— Koju cy caitynnjin HMaMii: Axmct e(|), Myjiaji-H}\ 100 flHH.. ApeM e(|), CaPKiineanh 170 flHH-, Capnx e^>. Ajiu'juh 89 Jjnn-, Peijo Kpyuuoo 50 Jjmt. Cai;yn,T>aHiiiMa ■nao papoBaopUiMa Hama cppanHa xBa.aa! 3a6aea y Tpe6HH>y, Ha 15- anpjipa o. r- npirpepiuio je M.ycjiHMaJicKO JJoOpoTBopno ppymTBO »IIIetJjeKaT« h MycjiiiMaHru;o OMJiapimcKO k.vjiTypHO^ JppymTBO »BypyhnocT« y3 capapmy nopopCopa »Tajper« y- TpeOnmv y cbicm npooropnjaMa »Bnjojie Kyhe« ropiranH.y 3a6a By. Ha sa^anvr je c-BupaJia BojHa Myamca h Ta.M6ypaim;H 36op o6iix ppymTaBa. • _ , ' Ha ii porpaMj' cy 6iuie cjuijepehe Tamte: 1. »Oyfiepnipa« H3Ba^a BojHa xry3na;a; 2. »Mojima« ep JI. Je-HKa. njeBa Mynnui 36op Mjcciie »Opjyne«; 3- »CoROJicKe BjeiKCe« H3Bope uiaHOBH MjecHor »CoiKOPa«; 4- »Hj’jejU' Jlj'mo« op Ct. EnKUPKor. njeBa 3dop Mjecne »Op- jyHe«; n e T p o B a p a flk H g g lj' McnpaTHna Hac je Maca CBHjeTa, nomenHBUiH HaM cpekaH nyT. y MH^HjH cmo ce onpocTMHM h pacTan u c BeorpapcKMM Tajpe- opyujeBn>eHa m 3aH0ca ok o 3 % KOBMk, npepcjepHHpn BeorpapcKor TajpeTa »0 cm3h 'BHKHk« Kao h ocTanHM H/iaHOBHMa ynpaBe BeorpapcKor TajpeTa, T^h TpMtjiKOBMk pyryjeMO Be/iKKy 6/iaropapHOCT, ujto je oHa h obot nyTa poK33ana KonMKy n>yOaB H>eryje npeMa HauieM TajpeTy, u ujto je poKa3ana m obom npnnHKOM c kskbhm ycnjecHMa OHa MO*e pa papn. T^a TpHijjKOBHk je m OBe ropnHe opraHM30Bana OBy Maujy Typnejy y BojBopHHH h mhoto ce 3anowHna pa Hauj đopaBa« : T ’1 5. »Hapaje ce ciaii nop BirpH'jy«, mapa y l iiiHy, iRBope i.iraiioBH »BypyhnocTH«. I 3aiHM • je 6upa cK.ynopjeHa TOModopa, majbHBa noniTa, nafiaiiiiBame KopnaHpopa h pBiijcha, doram cpa-mi n c.aarKH dm().i. 50% Miicia npnxopa npe y KopncT »TajpeTa«. ycnjex 3adaBe jaBiiheMO HaRnapHO. Iz Uredništva. * Jjaiiaiujbn 6poj n auiera PHCTa nocBeTHPH cmo 30-roPH1UH.H11H KibumeBHor h KypTypHo-npocBjeTiior papa rocn. Jlpa Cac[)BeT6era B ainaraha, ocHHBana h npBor npepcjepHHKa Harner TajpeTa. IIpocpaBa papa E am aniheB a oppacaBa ce, Kano je no3HaTo, 16. o. mj. Hama je pyacH0 CT Gana pa obom npBOM HameM nnoHHpy Ha nop>y KypTypHor h npocBje-rtftr papa opaMo nomTy h npH3 HaH>e, na OBaj CKpoMaH naiHii, 3a CBa merosa pjepa. KojHMa je 3apyacHo Ham Hapop. HapaMO ce pa cmo obhm noropHPH h ncejbe CBHjy HamHx 'mTajiapa, jep BjepyjeMo, pa pHjeHe aacpyre Hamer 3ajepHnmcor cBenapa. CjrajepehH 6poj Ham era PHCTa H3aha h e Kao h oGhhho 16. o. Mj. ca pepoBHHM cappncajeM. ŠUmparlja »Bosansko Pošte«, Sarajevo. — Vlasnik društvo »GAJRET«. — Glavni I odgovorni urednik: Hamld KUKlC. �Svaki musliman treba da kupuje samo jer kvalitetom nadmaSuje sve ostale ciqarpapire a potpomaže i Jajret" ). Tuornica Ciyaepupira S. D. iHnolaj, Sarajevo, m a l e se naručiti i p r e K O d ru š tv a ,Gajret‘ u Sarajevu Islamapi/ranić CapajeecHo B ohkd a. a. y CapajeBy. I SIN Tvorničko skladište svih vrsti TejietpOH 6 p . 33. F E S O V A te vlastita izradba kita (puskjulo) u svima vrstama, B sbm Će cbhm y 6aHKOBHy d p y K y cnaflajyhHM noc;ioBHMa. yjiomi-e Ha mTeaH>y yKaMahyje HajnoBOJbHnje. Oa HHCTe flOČHTH lO°/0 ycTyna HyaTypnOM h npocBjeTHOM flpyuiTBy „TajpeTV na malo i veliko. eenTRfliifl: sflRHsevo Sarači ul. 11 i Gjulagina ul. 1 FODRUŽniCfl u B IH A Ć U Interurban telefon broj 317. �Opće Osiguravajuće Društvo „HDGOSLSI/UiT f| ć ij l osnovano g. 1913. u Beogradu sa akcijskim kapitalom od D i n 3 , 0 0 0 . 0 6 0 u zlatu. Ravnateljstvo za Bosnu i Hercegovinu Dalmaciju, Crnu Goru, i Sandžak u SA R A JE V U , K r a lja Brzojavi: J u g o o s i g u r a n j e . P e tr a BSEHBSHSSSHBBEESBEBBBB 0 g | 0 ! H l3 n .j iž a .3 : 3 - Sarcijeuo 0 frgoplna muzikalija i materijala za pisanje i risanje. Bogato stopa« rišfe hroatskth i srpskih knjiga 0 B O I P O B g Bašcigića | H 0 17 T e le f o n b r o j 3 0 0 Vrši sve poslove o siguranja najkulantnije. Police požara prim a U prava F on­ dova kao garancije pri d a v a n ju zaj­ m ova na hipoteke. Sve inform acije daje najpripravnije gornje ravnateljstvo kao i zastupnici u svim a većim m jestim a. 0 0 0 0 H H H sa a H H H a ra S H B B ra H H H H fi H. Bojnom ago Foča i 3 I DRUGOVI Trgovina manufakturnom i orijen­ talnom robom na veliko SA R A JE V O G julagina ul. 3. — Telefon 455. Basme engleske, francuske, talijanske i =■ ■■ ćeske u najvećem izboru. -■ Bogato skladište bezova, šifona, zefira, šlofova, ■ šamija, fesova, rubaca, čarapa i t. đ. — aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa Čitajte ,Gajret‘! List "Gajret. jedini je list za našu porodicu, za našu djecu! Za to treba da ga svak čita i pretplaćuje se! Pojedini brojevi „Gajreta" kao i cijelo godište iz lanjske godine mogu se dobiti uz sniženu cijenu kod administracije lista. Svakom prilikom sjetite se Gajreta! TtVTTTTTTTTTTTTTTTtTTTTTVTTYTtTT»TV,TTT»»TTV � https://kolekcije.nub.ba/files/original/03c6c4463203c37a258a7ec2c541ad24.pdf 99f326795fd6f482efc29092b5410a10 PDF Text Text ’ JIHCT TAJPETA APyiIlTBA 3A KyJITyPHO H EKOHOMCKO nOAH3AH>E MyCJlHMAHA H3JIŽ , -_ uiasH 1. h 16. y Mjeceuy. X. Bpoj 11. CapajeBO , 1. jyHa 1926. l ij e n a ro a . «0 f lo je a i iH u 6 p o j 4 f l 'B a u i! a o f i u B a j v j ih c t y n o a a u u je H e K o a r a a B H o r O a 6 o p a h jih k o s y n p a s a — rajpeTOBIIX KOHBUKTa. — C A 4P2K A J : i'eHepaji MnnaH J. PaHKOBnh: JcilBil 3h :i H«ijim npoc.iaisa. XaM3a XyMo: UoJirtlJjgau; 6p. 37. Mnp3a CacJ)BeT: J«\H,na ciionm i-cjiiiK a (njecMa). Mnp3a Ca$BeT: Py6ait.je (njecMa). Bepa OđpeHOBHh: ^ o h y tu o n e T ... (njecMa). M. rop4MHOBwh: lleoH >e. AxMe^ Mypa^čeroBHh: 0 KapaKT6py H (ICIIXII HUUIHX JHJCJIIIiliaHa Leone CaetaDi: J’Jiorn llc jia n a y pa3BHTi;y UHBii.iiiaami.je (npeBOAM Ocmbh Hypn Xaynh) TeHepaji JKaBaH J. PaHKOBuh: OpnCKa E n o - T a jp e T O B T jiacH H K CapajeacKe xanyne 3a 1’ajpeT. — I’ajpeTOBa 3a6aaa y BpiKOJi. — 3a6aBa ii iipn.i03u y Koibimy. — Ilaa.iba npe.ua I'ajpeTOBim uinouiuiua y Ty;!.m. UodpOBOJbHH npHJl03H. IIpuji03D 113 SBOpnnica. — llpuji03n 113 SKeine. IlpH.i03ii 113 Hpntioja. -X n e ja . AxMe/j Petini«: COKOJIOBHli (ripeBO^H M. P. Hejinh (HacTaBaK). K y jiT y p H e S m b e u iK e . lja iiia m U 'B a n poc.iauu y CapajeBy. ypeflHHK: XaMHA KyKHti. �sili d. l smjeh s Potpuno uplaćena dionička giapnica Din lo,ooo.ooo‘Rezeroe Din 1 ,600 .0 0 0 — Banka se l>avi svim u bankovna struku »padajućim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također 1 pupilarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva 1 podupire razne kulturne i humanitarne ustanove. Zavod je angažovan kod ,,Varde“ industrije drveta d. d. 1 Trgovačkog d. d. „Merkantilia‘‘ u Sarajevu. Od čiste dobiti daje IO°|0 Kulturnom i Prosvjetnom Društvu ,,Gajret“. Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka (Jajret najbrže i najknlantnije. Uloške ukamaćuje najpovoljnije, i isplaćuje iste u svako doba. 1Bradsha* Štedionica •OOCXDCE3« o p ć in e g r a d a S a r a j e v a g g • T em eljn a g la a n ic a 40,000.000— d in a ra • 9 5 d d d d Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda, filiale Sarajevo broj 2172 9 • d d f d Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. Osim toga ima svoju d a s a . l a g a c i koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale dragocjenosti uz najpovoljnije kamate. S d i>cara • » • cara• c»a • • c*o • c*a • e*o • cara•e*a«zjr:>*c»a«eaK>«cjro«caro«c*o« cara8• d i c d cmd / cjtd �M3Jia3H 1. h 16. y Mjeceuy. ToAHHa X. Bpoj 11. C apajeB O , 1. jyH a 1926. UnjeHa roA- 80 A. nojeamui 6poj 4 fl. TaaiiH aoOuBajv jihct y nojia mijena TaaBHOT Oa6opa min koa ynpaBe koa — rajpeTOBUX KOHBHKTa. — JEAHA 3HAHAJHA ITPOC.IABA. TIpuroflOM 50-roflMiuH>Mi4e »UpBeHor Kpcta«. nocceheiio momč n>pnjaTeJby ih paTHOrf |fl|pyry Ap. JI. KojeHy, ^ b&hom x«pypny u Jieitapy lb. B. K p a a a. kojm mg je 6® aaAoOiiBene paHe y 6opđH boa JleoKOBua 27. OKpo6pa 1915. anepHpao 3a Bpeue Hocpehaor nop-iia'ie&a l i. hobcm6pa 1915. TOA. y IlefcH. llpBeira KpcT 30By Crveni] Križ 30By ra XpBaTH, flOK ra CjiOBeaniH 30By Rđeči Križ. HpBeHH Kpcr, Crveni hjih Rđeči K riž. . . ca cbhm CB0.jet!ipo kako ra tKojiii CpaT bob© je ommiOoji moiBeH&HCKOr MMJIOCpba, njieMeHHTOCTH H XyMaHOCTH. K a j ce 3ar.ieAa y wa Kojy cTpaiH.y ucropHje Warnera HapoAa hjih KaA če 3aBiipH y Harne flHBHe HapoAne riecMe, bhah ce kako cfe y cTpaniHOM npocTopy: ^ojiecTH, HeBOJba, yMH]paiba, cmp m h 3BepcTaBa sipo-. B.ia'ie cBeTJie ceHKe, Koje o6ejie7KaBajy iMiuiocpbe h AOđpoiy. 1 I' f y i' ■ 1 ■!*• *1 Tamo 3anaacaMO »KocoBCKy ACBojK.y, r^ e npeBpfee no KpBH jyHaKe«. TaMo HyjeM0 AOBHinaibe pan/eHor: »3aBHj Meirn jbjTe paHe, Jiena Moja 'HpnoropKo«. Tano rJie^aMo jynaK-ACRojKy: »Kano Banu H3 Mjrrae MopaiBe KpBaBa HenpnjaTejba«, MO/K^a h yCnny cBora 6paia, cBora ona hjih CBor nparor. Tano r.JienaM0 y npocroj AyuiH MJia^e jKeHe tBinne MOTHBe, koJh je no6yb.y.jy n a rraKBo njieMeiiHTO Ae.no, na trkbo MHJiocpbe. H H3 OBor nm ia MH Kao n a nyjeMo rjiac HajBehe Majne, Koja naM roBopn: »Ja caM npHtpoAa, ibh 'crre Moja mena, cTaHOBnrmun ore ne.ne 30Mjlo, a đpaba e re netnoriOBeTOi, n0M03HTe je,T.an impyinoMe«. Hapo£He IlecMe, Kao ,h HCTopnja H3H0ce MHoro Ahbhhx npHMepa MMJiocpba. A.ttt, obo MHjiocpbe hh HHJia je neorprairaBonaiia h iAođpoBOJBHa, n a je Ha30bom šojcKa, Koja je Cnjia T iy H a b o jb e a a n o iM o rn e 6 jih h ch »e m ne nirrajyhH ko je h nrro je, a J i h K o j a je .i6 H jr a H e c n p e M H a , d e 3 e n a i f e a n c p e f lC T a f ia . V IlpiROHH KpcT, Crveni HJiin Rđeči Križ Kao tniTO je noonaTO, Kao ycTaiioBa cnBopeH je n a Gojhom noJby h to ne naBHo. KaAa cy Cecnejie npnaBe 6opče 3a. Bpene AycipH-, OKO-CapAHHCKor h <I>pamiycKor P a ta 1859. i m y H raJinjii.'K.oj h je no'ieT 26. anpnjia a saBpnien 11. iyjia, CHjino cy yTHnajie Ha Miiore (J)HJiaHTpone. ' IIlBajiiapan A. JlHiia«, Koju je h cum ynacTBOBao y >6hthh koa OojKjiepmia 24. jy n a 1859. roA- nocMaTpajyhn Kano pan.einnui jieiKe y jiOKBaMa. kpbh HenpeBHjeHH, ra/icemi oa TonoBCKHx Boooria h Bojmuca h cjiymajyhii TCniiU) 3aiiOMaraH>e paitennKa H 6oJiecHiix, »AMax no noBpaTKy y CBojy A0MOBHHy nairacao je TiyiieHy Kn>nry: »ycnoMene ca CojT^epoina«. Oh je noicpoHyo h aKipjy, aa o5pa3oeaH>e aoGpobojijhhx ApynnaBa, itoja b e y paT.y npnTnnaTii y noMoh paibenrniM ir ČmecnniM, c thm Aa ce ohh Kao n caiiHTeTCKo oooCjbe HMajy cMaTpani neyTpaniraM oa pairyjyhnx CTpana. XyMaiia HAeja A. JlnnaHa oamrx je npnxBahena OA»BHine B bpoiickhx JIpiKana n Beh 1863. n 1864. roAoCpacoBaH je MebynapoAini Komht6t UpBeHor KpcTa y JKeHeBH, Kojn je craopno 'JKeHeBCK.v KoHBeHnnjy,. i;oja y te3B0Ay oa 6. jyAa, 1906. r. caAPJKH OBe OAJpen^e: ' l. 0 paibenHM h đojiecmiM ,K0.jn npHnaAajy Bojcuir, a Kojn naAH.y y pyue nenpnjaTejby, boah Op nrv n CTapaH>e HenpHjaTe,ib. Tlo y3ajaMHOii enopa3ywy o6ejy paTyjyhnx crpaHa paaeHH h Gonecnn Mory ce HBMeibaTH. 2. CaHHTeTOKH nepconaji, Koju je HcKJbyynBO ynoTpeOjbeH y caHHTerrcKoj cjiyac6H, Kao n CBemTemnm HejApa.iHH cy. 1 3. CaiiHTeTCKo KOManAe n ycranoBe sajeAHO ca cBojHM Bojinr'iKHM cTpaHraMa HeyTpaAHe cy OBe AOTJie aok ce ne <>yAy ynorpe6n.Tie Ha nrreT.y nenpHjaTejta. IlepooHaJi obhx KOManaAa h oaBOAa h Ta.na jom ocraje noA 3aniTHT0M ^KeHeBCKe KoHBejmHje, ano ynoTpoOn CBoje opywje 3a ca.MooAđpanj hjih 3amTHTy CBojnx 6oJieciiHx hjih paibemiKa. 4. He.vrpanini nencoHan ca onojoM npnBaTHOM HMOBHiiOM, cnpeMaMa 6o.nHHMapcKHx nera h nojbCKiix đpjiHHua, Koje naAH.y nenpH.jaTe.By y pyKe, npabaj.v ce HaTpair cBojoj boJcuh, mhm to pojmi ofoapu A00B0.Td h Ka>A ce o paibeiinnHHa 6yne AOBOJbno noif>pHny.TO. 1‘ 5. CTaHOBHmiii, Kojn paibeue h Oo.necHe BojmiKe npEMe ii Heryjy, AO<)HBajy H aponinj 3aniTHTy ii ocoOene ojiaKumne. •; ^ �OrpaHa 162. »f A J P E T « CpncKH I^pBemi Kpcr ocHOBa.it je 21. jaHjapa 1876. ron- h OH je ce sa nyintx 50 ronHHa CBora onCTaHKa npHJiaro^aBao npoMeHaMa, Koje je HoasnBao pa3B0j JKHBOTa h pana Hapona h cBojy opramt3anHjy Meibao h nonemaBao npena HacrajiHM noTpeCaMa. CpncKH lIpBeint Kpcr miao je no 1918. ron. Tpoja npaBHJia: 1. ITpBa n p a b h Ji a cy npHMjtena Ha npBOM ociiHBaHKOM cK.yny 21. jaH.yapa 1876. ro j. a noTBpbeira on KHenceBCKe Bjiane 25. jaityapa 1876. ron. MitHHCTap Bojmt nyR0BHHK T. HHKOjrah iranao je Tana »ynycTBa 3a cjiyjicdy uojHor cararrera iraponue ii CTajahe BojcKe« bi y3eo y ofonp h Hpboth KpcT h THiie je peryjiHcaHa npHBaTHa noMoh npeMa noTpeOaMa Ha tfojHOM nojby u y đojirama-Ma. BpBeHH KpcT no hji. 30. »G.nyHo6e BOjHor canaTeTa« iiMao je nyncH0CT, na nonube no 1 CBor naac.ia.HHKa 3a CBaKy noJbCKy' 6ojnrany n ahbhshckh caHHTeT. H>hxob 3anaxaK 6iro je, na onpacaBajy B63y H3Meby BojHHx B.iacTH h UpBeHor KpcTa, na ce <5prary 0 caHirreTCKHM noTpedaMa Ha mpBHM jrnmnjaMa BojcKe n y noJbcKiiM n pe3epBHHai đojnnmaMa, i<ao n na hkhc CBe Moryhe ojiaKnmne paibeninutMa n V^onecimnmra. 'HpBeHit KpcT onnax noćne HeKOJiiiKp ' Meeeitn CBora JKHBOTa, noniao je y npHJiHKy, na npiiMH TeniKo dpene cnaca.BaH>a pam^unKa n OoJieoHUKa. ' CpOnja je orJiacnja paT TypcRoj.l8. jyHa 1876. r. n IIpBemt KpcT miao je nyne ftv'ke nocjia, jep je peo panira canHTeTCKH nocao cKopo caM oOaBJtao. BojHH CaHHTeT, Ha Haje« je nejiy «ao nie^) 6no ZIp. Be.ioHH, dno je Bpjip .cuppMaraaH, jep je natao Ha JiHH.v caMo: 1. HHCTpyMeHaTa: 119 peiranx eTBiija. 74 K jm je 3a aMnjrannje, 25 Kyroja 3a aMnyTaTiirje n peceatnnje, 4 ®ejiHKa cann^Ka sa onepannie y OojnmnaMa, 250 aMepnKaHckhx KJiemra, 500 neTnTOBHx h 400 nijraHKOBHx TypHHKeTa, 20 npnraTopa. 500 nrrpnajbHna 3a paHe n 500 KJiHCTepa, 500 fejjacTHHHHx KaTeTepa, 50 p a tn ja , 924. nocnjia CHcreM ITajfHKp.vnrKinT, 2 HocHJia no aycrpncKOM MoneJty, 50 IIpaBanoBiix nrrpnajbnna, 100 demima 3a nen, l Ko.na 3a Tennte paibemoce, 60 KOMana nnaraa on Kay^yica. 50 nojbCKnx onepaiiHOHnx aoraJia, 1 cenno c 2 jmfnjepe, 1 cenJio ca 2 KaKojieTa, 5000 npBenx ynnara, lOĆO nrraKa'na dojiecmtKe, 3921 KonaH sa Homoibe TemKHx Hocnjia cpncKor npoHanacKa n 100 no.n>cKnx nyjKHHKa. ' 2. 3aBojHOr npndopa: 20 Citcara nyratx HajnyjRHnjera 3aBojHor npndona, 28 kojkhhx Topda sa eanoje, 1 Kopna 3a saBoje, 1 tJ)pamiycKa xnpypmKa Kaimnia, 24 JieremraJta on HHHiKa, 600 ona mpydora TTHfnriTKa, 24 OKe PHTJiecKor nK^mnca, 3000 pntjm n 4530 pn<J)H njiaraa. 3. JleKoca h anoTeKapcKor npndopa: 90 napu nojbckhx anoTena, noK CBera 12 caMapa na Tonapeibo' thx oannviKa na Koibe, 6 niaTopa ga 3aBojiniiTa. CpiroKa BojcKa nm i je ym na y a K iin jy neonpaMa h ne<JieKT BojHor CalHHTeTa onMax cy ce nonejra nonojbaBam na CBe crpane h BnneJio je ce kojihko je noTpeCna nDHBama noMoh, na na eaKirreT <5yne caBpraen. 2 . H p y r a n p a B n n a cy yoBojeHa Ha npyroj rjiaiBHoj CKynnmtHH 17. Maja 1877. ron. a nomnljeHa on CTpaHe MnnncTpa ynyTpaniH,nx Jjejia V. MnnojKOBnha aBrycTa 1877. ron. no Kojn.Ma ce npaBH.Tra 30By: »IIpaBHjia CnncKor J(pyiiiTBa Tlpnenor Kpcia sa nof>poBo.Tbny noMoh ipaniaiM paibeiraumwa n Oo.tooh)hiniMa«. UpneiiH KpcT onpenwbMRao je h H3nocno: Epol 11. Hji. l. y BpeMe paTa yHacrayje nopen KHejKeBCKor CpncKor BojHor CaiiHTera carjiacHO ca Hapen^ana BojHHx BJiacTH y JieneH>y n HeroBaH>y paJbeiotx n (60jiecHnac BojHHKa n y anMHHHCTpoBa)iby bojhhx 'oojinmia. 1Iji. 2. y BpeMe Mnpa cnpeMa croe ohto je HyjKHO ea noMOih y BpeMe paTa. Ilpeaia ireMy ce npymTBeHa >pann.a nejin Ha; a) OnpeMaibe saBoja, MaTepnjajia n jmaHocm noTpe0iHHx 3a inpHMaiH.e, jtotohc at iberoBaibe paibeiHHKa n lOojiecHHKa 3a cjiyiiaj paTa, a to c©e H3 CBojHx npnBaTHHx cpencTaBa h cbojhm 3ay3iHMaibeM. 0) ITornoMaraibe BojHO caHHTercKHx ycTaH0Ba n 3aBona y BpeMe paTa CBHMa cnjiaMa h cpencTBHMa, -Koja 6yne IjpBeHH KpcT HMao na pacnoJio?Keiby. Hji. 8. y cjiynajy -paTa rjiaBHH OnOop onpenejbyje y cnopa3yMy ca BojintM MnHHCTapcTBOM H3acjiamtKe, Koju he 'Ohth Kon BojcKe: nojenimni Kopnyca, nniBH3Hja n Opnrana. H>nxoBa je ny>RHocT na onpJKaBajy ®e3y' M3Me^y IjpBeHor KpcTa n BojHnx Bjiacnt nocpenHO it.HH Henocpenno h na ce Opnny 0 cainiTeTCKHM noTpeOaMa BojcKe h OojiHmiaMa. HpBcmt KpcT ca obhm niiaBnjirnta ymao je n panno y pa.TomtMa Koje je CpOnja nonnjia: 1 a) PaT TypcRoj Cponja je orjiacnjia hhm je to ynHHHJia PycHja 1 . neneMćpa 1877. ron., n a n aKo je Bojna CaHHreT CpncKe BojcKe 6ho mhoto HCKyafrajH sr yBHneo HenocTaTKe h npa3HHHe y nponuroM paTy HnaK cy npHJiHKe 6njie y ainoroMe rope h Teace. Kano Jlp. B. TSopljeBHfc HHnie: »lio 3aKjbyneiby Mnpa noćne npBor paTa H3Meby Cp-dnje a Typcice CKopo y CBHMa KpyroBHMa OBJianaJio je TaKo jano ydekeite. na CpOnja 3a Miiioro ronnna nehe 6hth y CTaH>y paTOBaTH, Te cy cKynon;eHH naMeniTaja pa3HHx 6 ojiHHn;a, iuo h M-Hore npyre ©pno Ba>KHe cTBapn, Koje cy nada.BJbene fo tapncaiiOM TpouiKy hjih 6exy hokjiohh, nponaBaHH na noOoan h y <5ecneH>e!« Bojim CaiiHTeT, na najea je nejiy 6ho ^ p . B. rBopbeonh dno je bdjio cHpoMamaH, Te je MiniHCTap Bojna nyKOBHHK C. rpyjHh npen paT KpajeM jyjia 1877, ron. Hapenno: 1 1. Zla ce tjiopMHpajyi KopnycHa a oKpvnma caHHTeTCKa onejreH>a h nojbCKe đojramie: IHyManHCKH Kop na cnpeMH obhx 6 noJbCKax dojirntna, Thmohkh 4, MoPaBCKH H ZIpHHCKH HO 2 TOJbCICe i60JIHHine. 2. Ha ohh KopnycH, Kojn cy nopen TypcKe rparatne <|)opMHpajy ioni h oi<pyjKHa caraneTCKa ionejieiba sa idpnrane II. KJiace. 1 3. Zla ce CBa cararreTCKa oneJietba, nojbCKe h pe3ep®He ^ojiratpe CHa6ny sa .BpeMeHa c noTpedmiM MaTepnjaJioM. 4. Ha (ce one loaniHTercKe crapemirae yno3iirany oa CBHMa nDOlTHCHMa H CJiyjKdOM. 5. Zla CBaKH BOjHHK MOpa IiadaBHTH npOHHCaH npBH 3aB0j H T. n. 1 * BojHH CaHHTer Oho je Bpno CHpoMamaH h Kan je BojcKa ymna y aKnnjv MHoro ce ocKyn«Bajio irapowro no H3BeniTajy JIp. B. 'BopbeBidia Kon TnMOHKor h MopaBcKor Kopa. 1 HpBeHH KpcT Ha JKanocrr nenno je h caM mhhijbeibe jaBHor MHeiba, na CpCmja 3a raroro ronHna Hebe paTonaTH, na je h icon raera HaCTana najpanHKa.JiiHHje neModHJiH3an,Hja onwax noćne npnor paTa ca Typckom onera uito ce HMano mro je hhijio 'TaKo naneKo, na Miioni nnanoBH Upnenor KpcTa noaBamt na h naJbe nnahajy 0Hy Many cyMHiiy on nnnapa Meceino on- �spoj n._________________ ;____________»r a j * E Tt_______________________ CipaHa 163. dm® cy HaBOflehn na U^Bera Kpcr He.ua ouncjia npHGn&Ta nouoh' ca crpame noiirvmi.iie cy ocKynnne u Binne hh na nocTojn. HenocTaiKe. . *. '' - . IljmenH Kpcr dp30 cq paoosapao h jBHneo CBojy Hpbohh KpcT na Taj namiH ne icauo na je ycaieo rpemKy h Kan je orjiame« npyrH paT ca TypcKOM cBy na yna}Ke nouoh y tom paTy, Ha ncTOKy no JenpeHa, cfflojy roroBHHy y HOBiiy, npm5opy h MaTepHja.ny, Kao na 3anan.y no flpana ii Ha jyry no CojiyHa, iBeh je h cBe OBOje Jhy^cTBo ciaBHo je (Bojcnn Ha pacnojio- npy;Kiio o0HJiaTy nouoh CpncKoj Bojcipi h y paiy ca jKeH>e. ByrapcKOu 1913. ron. ■d) PaT ByrapcKoj Cpdnja je odjaBMJia 2. HOBeMdpa : IjpBeHH KpcT h aico je nocra nodpo dno cna6ne1885. roK- h BojiHH CaHHTer CpncKe BojoKe dno je Beh BeH uiiorHu noTpodaua nnaK KaKO nwrae JJp. M. BodoraTHjH Kano y uaTepHjaJiy Taico n y CTpytmo(M piicaBJbeBHh Huao je Bejimty ocKynnny y noBny. ocodjby. H>era je totobo naHeiianuo paT ca AycTpo-yrapcKou, BojHH CaHHreT Ha mijeu je sejiy Ono JJp. B. *Bop- Koju je odjaBjteH 16. jyna 1914. ron., jep je y CBojnu bomihl Ono Je Hernuo don®; omn amaK Kano umne JIjp. MaranHHHua Huao cnpeMy cauo «a 20.000 KpeBera, B. OraHojeBHh mije dno paraje npumpeujten Kano Koja je npereKJia H3 BajiKancKroc PaTOBa. Bajta, HHTH je nocjie 6ho bo^ gh Kano Tpeda. BojHH CamneT, Ha rajeu je nejiy dno Ep. JI, P©hHpBeHH KpcT, j'iacTBOBao je Kao ycTaHOBa h y mih on 1912.—1916. toon. h flp. J. ČTajHh' on 1916.— obou paiy, ajiH Kao h y paTy 1877./78. ca TypcKOM no1918. ron- h aKo je aHrasKOBaibe on cbhx Jienapa, Kao jia3Hjio je ce no uecrmc Hecnopa8yua ca MramcTap- h nejioKvnHor ocodjsa, Ohjio y cnaitou norjieny usctbom BojHHM, noniTo je HanneaoiocT n>nxoBa iduna BpcHO, Huao je miioto TeniKoha Hapoumo y paiy H3yKpiuTena h hito ce hocto iraje rreaa npH3HaiBaTH 1912./13. h 1913. ron., namro cy np.yuoBH Kojnua je ayix)H0MHja IJpBeHor KpcTa. jrpedajio' etBaKyHcaTn pajmemnie h doJiecHHKe dnrnr 3. T p e h a n p a b h ji a cy npHMJbeHa na XII. -noCBe xp1)aBH, '^ito no cejiHMa iinje dnno hitiukbik raaBHoj ro/unuiboj ckjtuhthhh, 3. anpmra 1S90. Koja 3ronnJix 3rpana, rne dn ce donecmi h pamemi mot.i h cy H3pa^ena Ha oonoB.y CTeueimx HCKycTasa H3* pa- ckjiOhMto tt mio cy 'nrraBH KpajeBH dmni nooBe TOBa h y cnopa3yuy ca MnHHCTapcTBOM BojHHu h ocKynmi y nodpoj rinjahoj Bonn h noTpedHHU npBHua Koja cy noTBp^ena 25. anpHJia 1890. ’ron. h on crpane 3a ropHBO. MnimcTpa BojHor reHepajia r. C. TpyjHha. IjpBeTiH KpcT non nuenoM CpncKH UpBemi KpcT HpBeim KpcT y GBojidi •npa'BHJiHMa Tana j£_ “nSirao je cse no 1919. ron. Tana je ce ornonejio pa3HCTimao: 1 MHm,>baTH na ce npoumpH na nejiy np®a®y. H c®e cy Hji. 1. y Bpeue paTa aipniTOMa'/Ke BojnoM Cainr- BepoHcnoBecTH Bepvjviui y jennor Bora, Koju TpaJitn: tctv y ne'ieH>y h meroBamj^donecmre h pan>eHH.x; y nanrreibe h 'iecrHTOCT u naaame MHJiocphe u njieueBpeue Filipa y cnopa3yuy ca Bojmiu CainrreTOM cnpe- hhtoct u 3axTeBa JbydaB npeMa d,TiH'/KH>eu h npeua ua oiro, hito he 6hth norpedmo 3a 03iiaueHy moMoh y OBOMe cyrpaljaHHHy, i;ao n, onaHOCT h noJKpnBonaHocT Bpeue paTa. npeua Kpa.iBy h OTaudnim, dHJiH carnacmi. IlrffieHH Hji. 9. Panu jTaKmer ojpjKaBama Be3e H3ueby Kper jom 22. aBrycTa 1919. ron. ymao je y »JI n r y HpBeHor Kpcia h MmmcTapcTBa BojHor, Kao Br>xoBHe JIpymTBa HpBCHor K pcia«. Kojy cy OchoBojne CamiTeTCKe Bnacm n p ^ a je ce PiraBaroM Om6oipy iBajm 5. uaja 1919. ron-: AuepHMKH. Enrjiec.KH, Opam y nouoh HaueJiHHK CamrreTCKor Onceita Mranicrap- nycKH, IITaJihjaHckh h JanaHCKH Hpbghh KpcT. ’c raa Bojnor hjih Koju npyrH bhhtii caHHTeTCKH o<J)iiUpsenH KpcT KpajbeBHHe Cpda, XpBaTa h 'Cjioimp, Kojn n u a npaBO npwcycTBOBarn cenmniaua npen- BeHaiia CTBopen je y ciRapH jom Tana. Atth, npaiBHJia cenHHmTBa ca ca®eTonaBHHu rjracouj EheroB he sa- cy H3paheHa tck 1923. ron. h to cy dima neTBpTa npanaTan <5hth na odpaha na5KH>y I\jia©Hor Ondopa h.th BHna on nocTaHKa OBe HJieMemrre vcranoBe, Koja nua npencenHimiTBa 3a Bojne noTpede, na panftn npy- na hito BHine pacnpocrape unjiocpbe Hamer nenoKynBiTBeHoj noitasvje HajcxonHHje nojaBe, na ojiaKma®a Hor napona. 1 H>eHy Be3,v ca BojHHM MHHHCTapcTBOM h Bojno cairaIlpsemi Kpcr npomiipen na neny KpaJBeiBimy TeTCKHu ycTanoBaMa ® na nomoMajKe HOBpmeiBe noHuao je H3BecHe nauene h nonyHe 27. anpn.ia 1925. r. Hecennx onnvKa. 1 H p b e h h Kpc-T, koju no caMoj npnponn oboTIn. 11. PjiajRHH Ondop MOHte y cnopaByuy ca BojHHM MiiHHOTapcTBOM a npeMa H0Ka3aHoj noTpeOn jnx nocnoBa n no ocnoBHoj nnejn n nnji.y Kojn nua, ipeda na npencTaBJba, ano ne cne cTanoBmmiTBO Harne onoenHTH oBoje napomene Kouecane Kon nojennmix nHiBH3Hja. Kojnua he nvJKHOcrr dimi: na onpJKaBaj.v Hone OTandHne. oho dap na odyxBaTa sito nehn neo Beoy H3uehy Tlpoenor KpcTa n BojHor Camnera thx CT0-HoBmiHTBa, deo pao.THKe Ha non h na mepy. Upnemi KpcT HHje h tne CMe na dyne pasnor, Te onenena BojoKe h na ce CTapajy, panehn ®a3na y omopa®yMy oa' nomumiM pe^epenrou caHHTeTa o aano- na djiaha pakira nepa dyny onBojena #c na ce n>era ic-T O H e. Jep m Kopan, a MXanHCH -fimpeKe Myxauena) BOJLHoj noipedn pamennKa n donecmrKa, y kojihko Ha Gmoro uecia hcthh.v, na je cnaKH Myc,TOuan oda6h 3a to On.Tia noTpeđna nouoh HpBenor KpcTa. Be3aH na mnm MHJiooTHn.y n nodpomiHCTBO. ITa. to I j p b e k ii K pcT ca. obhm npaBHjmua panno je y cBH.ua paTOBHMa, Koje je Cpđuja Bonmia none® on je neBH3a ti IIpBenor Kpcia, Ko.ia ncrnue: »y unpy n parv meryj unnocpbe n yjranpehvj 3npaBJbe«. Momna 1912. ron. ca TypnHua, na no Kpaja 1918. ron. Kana je noniJio no noTnyiior 0 c ,io 6 o t)e n > a ii y j e - je nofrpedHO OBne nc/rahu, na je TypcKa h ano Myc.7nrM aH C K a npntana npHCTyim.na JKenencKoj KoHBeirnHjH n h h>e H) a Hamer neJioKymior rponuenor Hapona. UpBemi KpcT, Kan je CpOnja ynuia y pai ca Typ- jom 1878. ron., rnije 'je <mto mpoueHum audneu. IIp b e hh KpcT Kao rrpencTaBHHK hobchhocth, ckom 5. oiOToOpa 1912. ron. nuao je y cBOjnu uaramimiua HeuiTO cnpeue, na je ce jenaa uorjio ciiaOneTH nJioucHHTOCTH, MH.nocpI)a H 6jraioponHHx ocehama, y 1000 KpeBeia, noK ue^yTHu paT je noKa3ao na je <5hjio ko.toko dyne BHme yxBanio Kopena y jenHOM Hapony, noTpeOno onpeunTH 50.000 KpeBeia. Bp3e HadaBKe h y TOJiHKo Kon Tora- napona duhe uame: 3ana, He- �CrpaHa 164 \ TA JPE T . c p e h a , 6 e / t a h a e ® o jb a, n o p o 'ic a h H a H a , 3 j i o 6 e u n a K o c i'H . Haj3aA, 3 n p a b jl e j o t h i - H or ha p o n a iđ h h e m h o r o 6 o jb e u p a i t e H H h ■dojiecH H b o j h h a h , K a n c e 6 y a y 6op p j i n 3a K p a j t a u O T a p 6 H H y , 6 pače h e 03f l pa BHTH, 6 o jb e c e o n o p a B H T H h u p e O C nO C O 'Č H TH B a CBOj CBeTffl tnOQHIB — A y 5K h o c t n p e -M a c c S h h c B o j o j Ky h n h n o s h b n p e M a K p a jb y n OTai j f i HH h, H p b e h h K p c T h m a c b g t h 3 a ja T a K . CBaKH OHaj, KojH je meroB HJiaH,~3HaHH a a atejiH: co6h AoGpo, as SyAe 3Apa.B n KopncTan ceGn, a Time h apymTBy, OTapČHHH h Kpaj&y h y ©Bima Kyjrryphhm ^pacaBaMa CBaiar rpaljaHHH, 6e3 ođ3Hpa n a moji. c.Marpa 3a CBojy TijieMeHirry ajhchoct h nacr, Aa noMaace h n a Gvne hjkih UpBeHor KpcTa. 1 HpBeHH KpcT TpeCa hihphth Kon CBHjy h cBaKora, cByaa h y OBaKO ffipene, kako koa onpaicjnra, TaKo h Hapo'nrro koa OMJiaAmie, jep je to Jiena inKOJia 3a MopajiHo h apyniTBeHO BacnHTaiBe. HocJiaHHna Kopirnih arom a II. 9/7 naK npenopyqyje: i „CBaKH no BOJbH CBojera cpua, A He ca waaomhy hjih on neBOJte; Jep Bor ;by6H OHora, Kojn aparoBbJfcHO aaj^“. Bpoj 11. TercKH noMohiiHHH, cBeuiTeHHipi, 6oJiHnqapn h cee jByacTBO n a cjiy>K<}H koa ca hhteTckhx Tpyna h ycraHOBa — n cbo ocočJBe 3a A<>6poTBopHy Hery pamenncs H l60JI6CHHX. HpBeHH KpcT n a CejiOM HJiaTHy MaxoM ce hoch Ha jieBoj AnrmnnH sa Bpene para, iyi,e ce jom ym cK yje H 5KHT jOAHHHpe H yCTaHOBe, y 'KOjoj flOTHHHH CJiyHCH ca GpojeM cnncKa hoa KojHM je BaBeAeH. ' UpBeHiH KpcT OTaBJBa oe h p a «By oamiTeTCKy cnpeMy BojcKe, Kao h Ha onpeMy ocočJBa 3a AoGpoBOJBny Heiy pa?&eHHx h GojiecHnx. HpBeHH KpcT HMa cBojy HacTaBy: upceHo h Gejio njiaTHo y oKBHpy Kpyra, KOMe je npeHHHK 10 m h ona 3ajeA'HO ca ApjKaBHOM 3acTa»0M oGejieacaBa Mecra caHHTercKHx jeAHHHpa h ycTaHosa: npeBHjajmnrra, eaBo.puiTa, nojBCKe Ih cnioaaAHe GomiHne. T a ce ftfleoTa o6ejieacaiBajy <a Ha 3eMJBH: ppBeHe ipirjie hjih ppBeHa 30MjBa h Geo mjByHaK, oahocho necaK; Hohy naK o6eJiejKaBajy ce npBeHHM <j)eH.epo(M. IIpBeHHj KpcT y onmTe npn o©6opy Mecra sa nocraBjBame caHHTeTCKHx je^HHHna h ycTanoBa Ha teojHHIHOj 30HH H y HOSaAHHH HMa npHjopHTOT. H p B e H H K p c T npeABH^a h aaje OABeh peBHOGHHMa y obom caMapnfcaHCKOM nocjiy h sa spene MHpa HSBeicfiS: oAJiHHja: Kipar, sjia-Diia, cpeOpna n OporoaHa Me,a,ajBa h saxBajiHnn;a. 3a speMe paTa jom h iBHme.1 H a m a O t a p 6 h n a Gjiaronapehp chjihhm ycnecHMa nam e HenođennBe BojcKe H cBima poAOJBy<mHanopima Hamepf p e jio ^ n H o r * Hapo^a, Kao h 'CapajemcKH OOjiacHH O^Gop IIpBeiHor KpcTa caCB6CTH h pa3yMeBaH»y obhx opraHa n o c ia jia "aBaio je Ha Koir<J)epeiniHjy 17. Maja 1926. roA-: cee je BeJiHKa h cjiaBHa. ' H a Aan 50-roAHiniBHne nOCTarota Haaner iIlpBeHor 'npeACTaBHHKe cbhx KyjrrypHHx h xyMamix apyuiTaBa bhm KpcTa,. Koju na^a y Hqrp- BpeMe, Kaj h n'a n a f t a Hamer OMHJBenor h BHreniRor K p a 'jB a A < J ie K c a H ,n p a I h njreMeHirre K p a jb h n e M ap h j e ipeča noAceTHjn! GBaKora, as je CBaKn CTEopCH h poijeH n a 6yne K o p n c r a H h d ji e m e h h t , ohto M02«e Jiano na ce nocnmie. Tpoim enii HapoA Harne OTapGHHe nosHaT je y c/Ber}’ Kao Hapon oa Mana *-h naom , Te oh oBaRano Hehe h Ha obom noj&y H30CT8.TH H3a ocTa-Tnx kvji Typroix flpncaBa. jep c y rp a asa h ano Gh ycTpe6ajio 6paHHTH cBojy OTap6imy, ko he My je đpaHHTH, n ero oh caM. A as je 6yn;e Morao CpaHimr TpeGa as je 3flpaB, a s a P a b j&e naK 6 n j i o je , j e c t e n '6 n h e rjia B H a n o 6 y A a 3 a o c H H B a a e U p n e H o r K pcT a. H p b e h h K p c T Kao »HaK HeyTpa.jiHOcnT HMa: HpBeHH KpcT Ha 6e.noM noj&y. Ibera hoch: CBe ocofijBe caHHTerrcKHx je^HHHiia h ycTaHOBa' ko^ BojcKe: caHHTeTCKH 0(J)HIIHpH, CBH JieKapH, .TOKapCKH H CaHH- ycTaiiOBa, Kao m CBe BH$eHe KyjrrypHe h coiprjajrae pa^HHKe. Ha Toj kohiJiep©Hiihjn ycrajBeH je nporpaM npocTaBe 50-roAHmH>Hii;e, KojH ce HMa; oupKara, Kano y n,ejioj AP^aBH, tako h obac: 6., 7. u 8. j y Ha 1926. r. CMaTpaM, Kao nsaGpaHH n p o n e j i H H K s a Mah H<j>eCT a a h j e i i p o c j i a B e , sa CBojy npHjaray Ay5KHocr, na HSHoceiiH HanpeA HcTaKHyre penoBe, n p e n o p y H H M c b a k o m e, Kano otapac-mm, thko h OMJianHHH, He caMO CapajeBa, Beh h peJie Bočne h XepneroBHHe, ^ajm apnje, IjpHe Tope, na H Ipejie 3eai,Tbe: Aa noMa5Ky I ^pBe HH K p c T AoGpoBOJbHHM n p ' HJ i 03HMa h Aa c e y n n m y y HJiaHCTiBo, Koje B3H0CH ronimifte 40 ahh. sa penoBHe HJiaHOBe, aok 6 ahh. 3a noMaiatyhe. BpaTCKiH 3ApaBo!. . . Y teMe xyMaHOCTH, a h HanpeTKa OTapOnue h oAaHOcra npeMa KpaA>y — X'Bajia 1. jyHa 1926. CapajeBo. 1 Bpnran. TeHepaji IKMBaH J. PaHKOBMfc. h XaM3a XyMo: ^O ^II^A JA ^ EP. 37. i. C/TaKJieH SHMCKH flaiH, Kpr h 3aMp3Hyr, a cynn,e Kao ajia.Tan AynaT npejiapu npeKO Bronha, n a n A<xiie nonHO rpaAa, n oBojnM opanHMa, ixao Aa paoraijbe 3JiaTHy Kocy, no3Jiahyje ‘npoiBOfie h TopmeBe. Kpos LMaxa.iy najminnnoHHfliy jy p n Gy.pna PatnoGojte, )AyBa xjiaAHa Gy[>a upos oron^re 4aniTe, nycro n HiaaoiBiHTO. Obh ce Maxajuaim iirhyhyjm.'ini no hihck^ m Kyhniu;aiMa, caMO m inorAjeKojer Haxeponor o p a ia BjeTap pasiiocn npaneibe utiaĐor ;pM a sn aaBHja Kipoo ooKante. O omah Kolco ma/KJbHiBO rrpmiBopiH aBJBHjcKa upana, n a oGopoiie raane h TlHixa Kopana, Kao a a c e 6 o jn Aa ne yBpnjeAiH saMJby, o a n y m oe y napm njy. B y p a oe 3aBjiaim non aerOBo Jiano h HSBeiirraAo OAHjeno h Tjepa My c^mopne mmcjih m <rjra®e. H a h>oe sauiehe mpaimrama H y3BHT.TraniH KoMa/m aprmje, a oih caiMio noAmnne CBoje GjiHjeAO, njeBojanKo jrrai.e, Kao n a nemTo oneK.yje, n a ra oneT cmyoTH oiKajroinheiii u nocra^eH. IA kaia cracKe y napm njy, y^e y Heujroiy nai(f>aHy, cjeAe Kpaj npo3opa H 3arjie;ra ce mine yjMn,y; sarjietiiA ce Ty®Ho y �T A JPET. Epo| 11. 6esHa,ia.jHe npemMerre Kao -znaom h>mx Tpaam pHjemeae CBoje cym6HHe, Kao ma o>i«Kyje hcko Hymo om ycyma. Bjrajem je, KpxaK h n3HypeH Kao <5ohhk, a omu’cy My acajioBHre Kao y MprBe inom ihojkom. OmrcaKo aiy orno OHOMamne yMpnje oran;, BjepaBHimH HaBajmme Ha Kyhy Kao opuioiBn Ha CTpBHHy, a oh ocra npaanire pyKy, npasHa noraema. Orapa iMajMa npoujBnjm y dnjemn, a cpajMom imame Ha h>. iObc hito On (Bpnjemno y KyhiH mnrdine (HM h Hpomamoine, a oh, ma ne ©nema jama, irodjeate y orapy Kyjiy y BHKOBniuHka Boja wy jom, ca napneroM daime, dnjaime jemHHa npeocTajia om nnjejior, HOKam CHJiHior, Kocima ifflMai&a. — — Majico, omneioome «aM CBe. — Tane je Bar xi|no, ohihko. iHeot cm meh tu skhb ih ompaB, cee fee modpp 6hth. Ajih modpo HHje moJiaeMjio. JJaHin cy ooBHTajiH c®e Hpmn h iipHjH, a OMep Hppmje ma inafje oocoia. flocramaH h HoncaH, oh Haje yMHo ma m°ca^yje u MOJbana. to je dino h HOHOcaH, a r a to Huje dno oHaj o xora noHOc malo Kom mPVrra,' (Horo ihckh diodraa, ihocth^ oh m t caTpB6H noHoc. Oh ce Tuemno iode.haH.mia, a darjema pacjia H3 mama y ima®. H crapa M&jKa ce Tjemnuia odehaafiHMa, a r a je Hecfcajajio na o n , Horjiem joj ce eanjiaiKao aa HatanjeK, mjiaci joj yTHxao, a orao ce* čajano Kao mcaiiHjoH. A OiMep je. iiuiamjbHiBa uorjiepa h ca® oompBOHHo lom iCTHima, mh majte nflHjiaano jbyiipMa n niHTao hx 3a KaBBo ovrjiecm Heaoo y^e y Bieipiry Ma<paHy si hojiojkh pyKy «a iHberoiBo paMe — Hamnoramajan Mipram! OMep yrjiema ttbemoBo upjeflo h HamyBeiHo mane h poKpBaBjejie ora. kamila My ce ma Mpnaat'caT inapomTOM na./KJHourhy HCTy>pH OBoje opedpiHe nrapnTe. — Xexee, aipnja/rejby! III to oh ce TaRo aaniracjino? Beno, maj My jemHy ^a(j)y! — roBOpH MpraH monoano h oxojio Kao ma KOMa:H,myje. OMepa jHeniTO oane jTrpmy. X rao je ma omOnje aaor, a r a n|H|iei Morao nm ma npocjioBn. iBpem Hflffit je orajiama rpyda c a m m Kesmuia ce HamMohHo 0 nompyrjlhbo. — Ha Hieata noćna, a Ooiepe? iK mohh, k imohh, dypa3epy! Ja hy th ma™ nocma. y HpJiHnaju,e, ja KaKo. 11a Kam 6ymeni OBamo roonomnir Kao ja... xexee. .. h . HianCTpajKiaip MpnajH dam® HOHOcaH norjiem wa OBoje cpedpHe miapHTe, norjiamH cBoj omrpa dpK, pajmapu Jinne h ca® 3aarpa omncKor ijeTKor cawjexa h /rionoca. H3rjrema.TOje Kao ma inpujiemn, Kao ma ce cbcth H6B0My. OMepa ce moMOHce neK(n HejacaH orpa.x. Oh oojera c®y OBojy (HOMoh m '(moje dnjemno craabe. Mpran, chih H)HX0Ba HCKamajner oydame, cTajao je npem w i mohaH h BejiHK Kao dpnjer, a oh chh Cajmx-are Koce — u aeMy ipyHyme cy3e na ohh. ,C mjtcom ce cycTme ma ne aapnma, ma He jayKHe om dona. flemTo ®a idoTpece Kao y rpoeHHiujH1. B3rjiemajH> My je acao ma ca® BipeMeHoM caRjiuteHEi don, inoiinsKeftei h dema TpasKe omyuiKe ma ce uposajie, ma HaBpy dyjimi;oM w H>era. A MpraH je Hacxa®Ji>ao: . — Hnnrra to manac nnije, mparn Moj. C jiy*da je cjiysKda. 'Ebo, m ra (J>ajM MeHH? roonomnH moroeK. ',H,pyK’iiHje je dano HOKama, xexee, Moj Oviope! H a inaKio cif th chh GaJiirx-are Koice. Jlanac cy mpyra BpaMena, xej yinaMTH! BaMer y irjia®y! — h MpraH ,My ce Hajemhom yH'60e y nane c a CBOijmr Rpsaso npHjeTehHM norJiemoM, Kao ma acetun ma ia 3acrpanrn, ma ra rnpiHCHJiiH ma nme y crpaJKape. — flaj My KiaxJ>y, Beno! — (noiroBir crporo Mpra®, na h «e oorpocranniH ce, morcojaHCTBeHo HanycnH Ka- (J)aHy. _ _ H Beno de3 pHjeiin moHece ^aj)y n crajBic je npem OMepa. Boojie je hcuito, cai\i sa ce, ryHtiao KomOijaKa. A OMep iie Moate Epuie ma cmiinon; aern-ro My ce Hane y mpoHiMa Kao ma he na r3arymiHTH, create My rpno, 3aTpece wy THjeaoM Kao cjiadamnoM rpanoM n mpasEum. l^HOBnin jenajn Tpnorne Beuy. Oh My npnTpia h npHx®aTH ®a 3a panena. Hh pmjen yrjexe ne upđje nipeno H>eraBiH'X yca«a; ca\io My ce dpama 3aTpeoe h 3anrpa My moma ycHHna. Orrapn je Beu,o c®e SHao. 3«ao je oh ma d*Hina H>ero®e ,penHi jcm jane paatano?rnjre.’ A KamP0'iiycTH rpncBHTO jenane, oh iM.y moHece qamy Bome, hohobo cjeme Kpaj opaKa h ssumikcjiih ce, odopeHe rjia®e h ohpuit6hhx pyKy y Kpauiy. oh je iicaHaBao oBaKor y rpamy, a inaMiimo je n dojna ®pe'Mena om o®hx iHooinaneHHK. Beh ce cyHohaBiajio. Mprancea Ka4>a KaMeanaa ce na crpoiJiy. y Kanjjaniiiip ce iQMpa™ Kao y pyiim hi Beu,o yjKe5Ke HiKHJba®y ra3ibaMy. OMep ce iio^pvKe thxo, neqyjno, OTBopH Bpana m H«rydH ce y cyMpaKy. Myje&)4hih cy jpe paTiijoBaBajiH ca MHiHapera m dypa mm paaHociHJia rna/ooBe na napnam. JlaMne oe najrane rpamoM, a Jbymn JKypHJM KyhaMa. OMep ce cjera c®oje Kyhe ih Majfce ih odyae ra 3ax®ajiaH mhp m HeKa CK,pyuienia'CRpaMiHOOT. Ha 3ap dam y iio,nHu,aju,e? Bx, cpaMora je to lOmeipe, nodory on1dpaT, 3a jemHor KOJbenoB®ha! CjeiiH ce ca®, cjiyimajyhin Bai<o dypa 4xnjyMO y TCJienpa({)OKHiM ncanaMa. Bhhhjio My ce a.BO <7ryuiH y nonHnajne ma he ornhiH y HeKy BpcT.y uponnaHiMKa, jhiymn Koje je 'npeapem napimiija h u/to inomicuiM CBHjeT. Ba 3ap ma n npem mem, Kam ybe y 'Ka4>aiHy, 5ahyie Jbymn k ma ra imomoopHBo rjiemajyV3ap ma dam oh, cjhh OainMxare Koce, crojn nohy n a nycTHM yjiHHaMa iiam nocjiemmH oac HMa riaje ma ckjiohh raa®y? Ila Hohua cjiyaeda Kom KaiiTapesna h y H>HX0By IlaiHMH0®ny. lipu onoj aioMHicuiiH Hora nemTo 3a3ede h yq|MiH My ce ma h ©jerajp nompyrjbH®io 3ai$HjyKa y hjhnaita. Oh ce cjera jeoe Koja na je cinooiamiaJia ytB(HjeK Kam dH Hohy, Kao ma ra hoko ran®, aiypHHM KopaKOM npejia3HO nopem obhx MjecTa, aKo ©eh HHje Morao ma H'X saodn^e. Jacno My nnaBonie npem onn crpamne cuiHKe M3 npHMa Koje je jcm om mieTMBCTBa cjiymao o npnKasaMa Kom Kamapesna u namame paMnje. Mhotm cy nonymieJi!H na obhm arjecraMa. Ba h can nojranajan OMHh; onaj mro je noctuo dipoj 19 mom BparoM, h oam m in y JiymHHUjH, jep My ce mpimasaro na KanTape®ny. A mna din M.y caMo peKia Mara aaam dH jo-j. peioao ma Hme y nojmnajne? BHBamiro na, CBHjeT.y! Jlodpo. A HiTa npeocTaje, mpyro? H OMep je, .nocjLHje cbot cjiynaja' mocto Jiyrao no oKojmipi 'rpama h jemnaBo ce omm.yMHuao ma jiih ma crynH y m ranajnc. TaKO, iMHCJiehH, namao (m ce Heiiamno noipem mračne CTape Kyne y BnxoBHhHMa, cjeo Oh y TiHxy h inycTy 6aniTy m myr,o .paoiMiHmJbao o CBOjoj cymdHHH. HamaJieKo cy ce npy«ajie, neKam mraoBe, daune h mH'Be, onajBeHe shmcm h nocyre hhickjhm ceoCKiHiMKpoElnmapHMa. OeOpyapcKo cyiHne bhchjio je lnjooie Ham rpamoM H BpannH cy nBpivyrajiH y thuthhh inom nmpCKHM, HJioHHKM cTpexaMa KocKHe Kyjie. Hemno »aJiodHO jie»ajro je y OBoj mnpoKoj thihihiiH) h n.pyjKaJio ce HH8 onycrjeJie H>H®e. OiMep ce nomnnce. Ocje* hao oe TemKHM h yMopHHM Kao ma M.y je KaMBH nao na opne. Kam ce inpnKyra ^rpamv, ydp3a KopaiKe npeaia BaHMHOBiHHiH. PamcOoJba je JKypno omiMlapajra Kpos Maxajiy Kao ma hooh rjiacoBe cKopor npojbeha, rjiacose hito Henaje a^aMope y rrojijraM«, Kpyme Ham ©omoiM h namajy na dpoy dyjHiiy ma mx ona npnrymH h omHoce na odom dp3aKy. Onaj ra myM noTcjera na mjc- �»r A J P E T« thh >ctbo h raerrob ^ f c h n e mame icam je PamoCojba y paHa 'npojbeha rp ry iajia (a JipoBJiamjia oe Hanom sejtehhx njioTHHa, Kan ce H>nmy oolHe Kjanme y rpo3moBKMa, a 'OH c ©crajioM mjeu;oM, mo KOJbeHa y ®ojn]H, moOaBJta hx y3 cpehHy BpnaKy npnoniHor naermbaiiBia. —t H ena ira Kom Kyhe; nrTa he y hikojih — rosopno je o ran. — 3ap ma (mm ce mnjere BJiamiH Cee HeBOJbe. iCaJHHxara Koćo nnje Morao hm nmiHCuiHrrH ma he ReroB jemuHap Mopam ma ome w 0 y nojMpajpe, a MHoiM H>enoBH mP.yroEH! 03 mjeriubcrBa cam cy cyimaje H OH he nepara ma hx iiohbbho po3mpa®jba 0 ma be coIH'^k npem iHJHMa. OMep crame m oijpamy iMocra m 3aiviema ce 1103 CpsoTOK Paino6cwi>e. Kao ma wy ero cam OBa (ibenaBa cpehna Mra-ainocT npojypH Kpoe cynoH ye X0rpy Cyj|Hny H oora My cano nycroMi y mynrH, neyM(OJMHBa 0 reuma Kao okobh. Gh yMopaK) mobe yaa ©ok&k , mobe mo ©Boje Kyhe 0 na/KJHMSO otbopk ©para. T hxo, nycTo y aeJinjff. y 0060 iiCMHpKa CBjeroro 0 cnjiyeTa Majimia • oppTaje ce Ha eacrproM npo3opy. Omepa d e k e hoihto y cpuy, om cjeme Ha aiBJiUjcK.y oo(j)y Brsarjiem a ce y cjm jene 0 HeocBHjeTJbene mpoeope Komarca. Majuca, ?ry je m erjem am Kao myina c ®eKor inpyror CBHijeTa Keja JieCnu Ham JiajenoiM nponuioiiihy, m ps® Cpnacne- pyKb, Ham h>hm 0 jRh/bh caMo pamH H>era. • • >' Oh ybe y coCy..-«. * . ' ' — MajRo, j a nmefii y HOJiHpajpe — Kajne oh thxo, oCopene rjiaBe, Kao ma cau\t ceCaf napone ©MfprHy ocymy> , ■' — X®aina Bory, cape, Mek cm mm jkmb 0 ejmpa®, CBe he, moCpo Čamu. . A cyrpia man, OiMepjGe fffojaBH Ha POJimijHjM. — 0 , imoniao cm! Hena, ueica; TaKO 0 TpeCa, Mćfctie! ■ — inorairma i a Hamcrpaacap M prati n o paMeay h yfleoe My y mape ©aaje cpeCp.He mnpHTe. Hocjmje cy ra oizpe®L HMcapy, ca CecmpeKopHO aa- ' lenunanoM <J>pM3ypoai (a TanKOM, ajaraoM njieTeHMhjcJM • Ha paM6Hy, 0 yiracajiiH ana y no;rBiijajij,e. OMep je omjroBapao Ha nMTaiba Kao ocybe,HMK. Moace Chth ma- JiHlje Tamo Hja omroBiapaio. A jie to he OBamaMo Mpnan MicmpaĐ0TH, mhojmo je oh KacHHtje, Epahajyhih ce KyhM, no•.MiapeH ca cymC0HioiM m c a jemH/OM: hobom Copom n ajm e Ha qbom iCjmjemoM, mjeiBojaHKOM jnm j. II. OtJiep Koćo o6yKao( je yHM(Jx>pafy, Ha 03HeHabeH>e Ujajezre napornije, a nom iBpaToM >My sacnjao Cp. 37. JLyma cy na HoraeinajiM iaeKym casHajiiro 3anybeHo, a oh hm je y oniHftia HHTaio ono hito oe omh cam HMcy ycybHBaJiH ona ma wy HpHMjere, je,p oh Brane mnje 'HfflOB. 3ajp (Hi th, Onepe, aMo Bora 3Ham, ome y 010Jl0n;Hjy? Hx, ja iHiaonarais Bjpekeea, 3a MHJia Bora! . A oh je odapao rjiaBy Mpem JbymHMa h ranao HenyjHO yjjHHOM Kao ma1ce npnKpama. — Okrepe, CTpoace, crposKe to! — oumimbajo ra . HamcTpajKap MpraH. — Horjiemaj hx poaiipei^o ma mk crpax yxBa.TH orpem to6 om! H m n e . . . ih MpraH My omMaxHe pyKOM Kao ma ra caxpaH>yje y rpo6, oa ouihm obojhm jiocnpmHHM CjMjeniKOM Moj« ireMa jbymcfKe myme HM CaMHJIOCTH. H OMep none ma ce kjioihm MpraHa, ma npe3a mpem H.HM H ma h sa jrebniMa ocjeha iberoBio npHcyorBo. Kam Čin ce. on tnm m o Jiojaroio, OMep je ocjehao Kano* Tpne . jkhbot y H>QMy, ii« caiM He aHjajyhH aamrro. E to oh je ipaBirao iberoBOM cy;ij5HiioM. Oh ra je mpnzao y pyn,H ivao HajKiooTpeniieHH Manop tipic Mcmiui.o m ribeama. Bpoj 11. A y 3a :oBe obo, ©peMe, Kao. ma'ce (h neloCajsape na MyKe 0 iieBOJbe noH0Hceii]EXJh 0OTHUiTe,H0 x, omMHĐjauio je, a Omqp ©puino QBojy ^ khoct na mphmho m flipB,y irjiaTy m pooio®Mo (je c©y Miajip; iia mmaH. A OHa CMporra saimaKajia oe, aarpmajia 0 najia Ha myniekeyom čojme pamodH. Onep je 03amao «a ajBJiimjy h m.YHO» myro*^ iviemao Kano CypHM moromnh iremy®HO .nftBpJba; -npeKo CMjejior iHJbyHKa 0 aaBJianH ce pom 80m H>H»omj kom- • unije Oe^epa. llocjinje je yiuao y co6y, ojpo 0 a oweBO_; Mjecio Meby ppoeope 0 Teiimo hyTao. -MajKa, My'OKpiJbeHa Kom iieh0 ,' Kao ma ikojih ma ce. iOsŠBogiHje-iipem H>feroBHM norjiemoM, ma ybe y !3a\iJBy,, cpmiiJLa je V (eK.pyHieiio caHHjena, yroHyjia. y majieKŽ/ ce mpHiCjmjKaBajio Benepn. M a x a j f i ' n a . - H e K M Česmama MyK cjeo ma mhojih. t a | | o omOH'jap omMjepemo 0 H>eroBH oTKyu;aj0 oy, u.e, spaTaoiM y 0eicy Mpeacy (jiaTaJiHociM h Oni|p0e Mopao po ipjejie care oampo ma cjem ^ ma iiikftjpfžjia crnpoinJiocT (hi ma ce yji>yjbKyje y aipnjanie ^.oiraMene,. jep opehiHiinc namaiba iunje sume H0 MMap; ĆBe hl je ifioKoriao ^psM je o.CyKao MOJiHU|HjcKy y^imđ>QPMy, T a Koja . 6h. mjeBojKa, com KaK.Be cjiyiuKHibe,t noiHJi^i3a;io6HiiHor iiojiKmajma. Oh Ch bojimo ma ^oniirre’h e HpmasH 03 o®e ToniJie cP6e. Ta n>era cy to^ hko BaMopiunj; JbymP, PoHH3HJJM H 'HBpaftaBajiH. JemHHO »ry -je; jom' ocrajio obo OKJiOHHuiTe, Topjio Kao Maj10HO ^pHjip 0 jiHjepo Kao npHia M3 meTŽftCtiBa. (OmKa epnnipa y oBoj oo&h CHJia je cpaio'ia ca «>er0BOM myinpM, m 0 suro dojma h ottiycrjejia, OHa je tokio omroBapauia HteroBoj aieopehHoj W f tr H 0 |.H _qi0 BeiepH č a oh myro cjempo, oJiyiHiao aaisirja iolf'Oy.p^ y opa;K.y 0 xyKy y rpč,H>y ©ejnncor jn^ma Ha aBjnrjra- Kamam 60 .to rpaibe aieiiamuo sorpečio o Hpooop m^.jce f>Mepy ihiiihjio ma r ai i pne ppiie" cmne »OB.y y Hiph^ jija ra Mane h .ma My 0 jei3a}jy njeCaie o IO0jejiiiiLM 0 touShm baBOJMmaMa, -na oner, mcto Taioo nepamiHo, ma My.;.oe.eaH;^eKajy'iiiompyrJbMBo 0 paca<ajia,ineirp. 'Henrao •rpH.jemjHaf-.H ,pa3BpaTiia O0Jio je y oiaoj pppoj, HohHoj xypH, a yjemno 0 neiiiTO jesuBa ma 10 BjeKy cppe saMpe. . ' A jm obh cpehHM nacoBH TpajajM cy npeivpaTKO. Beh cyrpa HaBeie, iHTao je Mpraii rjiaoo^ rpaMOBpHKa: — 3 a cjiyjK6y om ino iHoha mo imecr lacOBa yjyTpo ompebentH cy obh ojiyat6eH0ip,: AxMeT T p iu ta .aa. 3 a -. xyMOK0 pejoH, MHJiaH B yjm ea CamraiHckH-TjejoiI? Q&Jim KpaBHh 3a jijik h pejoit. — V OMepy aacTpeHM^j HeMoh ih xjramna jeoa ofoibe wy cpu,e — OMep Kooo sa naraiiHOBHHCKH pejoH. . . Eberai cnoname n a npecnjeie neK.0 xjiamaH MJiae m CajmaiK o d ^iCjte oxjiamH'.My ce y pjmp. ilaniHiiOBHiHa! Cee OTpauiire cjiHKe no ctoth nyr Mpojierjenip ppo3 n>eroiBe mmojim, cjirate Koje ce m0rabajie iiemaie^o' Hi0 xoBe Kyhe, moK je oh 6mo saiuioleeH y Tonjroj H ctBnjeTJioj ooCh ca cbojom -MaijKOM. II iieKiam maBPO, jom Kao mjeiart, Kam CM' 6ypa ja ie 0'ajierjema 0 norpecjia RprnuM npoaopcKMM oRiiMMa, oh ce npMdHjao ya Majny; ihibhjto My ce ma ce npeiMia n>eaiy npy»iajy hcko neBHmJBHBe pyite i«>je xohe ma ra pcTprHy M3 MajiHiiia 3arpji>aja. Oh je ocjehao CjrH30py thx pyrty na cBojnM nebima, hjhxob jeomiB noKipetf 0 Ib0XiOBy irpaM3JbHB0iCT. A cam — n a crpa$Ky y nami0noiB0iiiy! rpam je Beh y jiy 6oiWM cny. yjiMn;e Hyicre, a pnjeTKe CBjeTHJbKe 6anajy miq)ry, pjia,BKacTy CBjeTJToCT yjitHn;aaia, ppoaedjia Čypa p rp a ce cjemaiMa hito mojimjeby, na oe oner 0KpnBajy no\ iijphhm 6 ypaii0Ma, h caC.irarahMBO pnjopn KipenrraiRHM, pjrexaHMM TaAiaMa noopx oarBopoii0 :X myhaafa. OniTpa nncica nooa h iteroBo xyi:TaiH)e aamaipa THUil:r>Hy nam rpa.TjoM m 0cry,O0 �I fBpoj 11. »r A J P E T« CipaHa 167. ce iiervuje y jaJbuiiaMa. Hmrjje m w e jyme. Oaiepj ko- J ćjiiHiKe, c jayKOM Cype m KOBHTJbaH>eM upiLiix h jy pana Ha 0MjeHy nyT naimiHOBiune, JKypno, ne OČ3H- raHKHx cjema. H erjje JiymH itamaT. O iy ce CTpaxoBHT pyiH ce. 4 hhji M.y oe j a ra opare h0biwbhbi£ imaooBH, HITpOIIOT y H/pa3II0j-M TaMMO-j VaMlHJH H, Kao j a CiBe - na oneT j a ce 6ypa jepema 3a hJhim, m oBe TaKo mams- 3anaH)H, oahvra y rjy x o j thiIimhm. A ona r.iasa naa oi:ija irpoiBHpH, ih 0TpaxoBHTHiM, CTaiuiejiiiEM irorjiejoM Mjemn^e. Ha 3aujeTpHHe y jejHoj 3Hjhhm jauH My ce moJiH- HiCKecif ce n a n>. li Taj je iio rjiej paciao, jimje ce Keohjio u Omjajo OBe Ojmace m 6jniate, j a ce oner yjajmr, j^ - ja ja j Op. 32: W — JejBa jejmoM! iGopeo oa.\i ce. Cbc caiM 6yuaice oMaiBu ih aamrpa no mBimm mroivor 3iija, M.yH>eBHTOM opainioM Kao j a ra Oypa jioch. 0.\iep, caB y>icaomyT u onpoOao! oBaj je :Haj3rojiffljin. Oiiep 3ay3e MjecTO, ocjiymKyjyhm Kamo ce ry<3e liampej moiiipy<kchhx pyny, CTajao je Ha ceom MjecTy. • Kopaju Opoja 32. Upeto, iuhm oe npyacaJio upao rpoOjbe X tho je j a BH’ie, ajm ra je HttKa aieMiiuiocpjiHa pyi<a h oojiHJKttja H'iHiuaini Gjejiacajim ce y TaMH. Bjerap je OHjia OTerjra 3a ryuiy ih raaBe je mecTajio. Bypa je 3axyjao y MaMUipeaniMa m noBHjao nmOjbaiie ao6yH>a. 3BiiHvja.aa h . rnaBa je nomoBHo monejia j a nrpa. Onep hnniTa to mije, xpa6pax> ce oh, cjehajyhin oe mpime ce caB 3rpmf, nanpeace OBy o n a ry .ja 'Bmuie m upiiorn ce y3a 3Hj. FjiaBa ce npmiJJua.Ta CBe Ojmue h CjimiKe. Kojy je nyo y Heupnuoj Ba/paicH: »/l.Ba ajpnjaTejta oe omuuiaje j a he jejan qa iUhx Oh HBuajii ca6jby m moie omjHo j a Mame ibom. Y jao nouohM oaiHhji m obo moto rpoGjbe u na fce noKpaj pao je mo TJiasH, cjeKao je,,a ona, aoao iieTai-anjra, jej. iroKor infpoBaJbefior npofia Monehu xaji>By h mojeoTH je. nano ce iCMHjemjuiJia y>Kacnyro m jepeKamo. II raj A jpyrat, me moiBopehiii My mmuiTa, Biay»ila< ja oe canpije cMirjex icao j a mpebe n a mera. Oma mennjmiiima ,pyma y tnpoBajbeiiffl: rpoč m OKyina xpa/)pocT obot npnja- mcHyoiw My cpaT, a cua oiaxa.ia Kao j a oe meupnj, saTejba. H yn(piaiBo Kaj je nipm moneo j a jeje xa.'iBy, BHKa, 3acMmja ce h aaiirpa y ioaBiiT.Taiby 6ype. O jo o jo c a j u a yjriui,e onyme ce mampacmni u fip3iH jpynn mpy®,H pyKy mn rpoča 3a ibenoaiiM 3ajiorajeM. Ajm ce nj)imi me J a je omocU , moro yjapn KammiK.aM mo Kopanju., Mipran! .Jlpomao je ornipo i;pemiyhu Ma.\iy3a>[a m 3muuj.;ajyKm caojLOM. HajojnoM je onyo cmijex y pyMcnpyjKeiroj pypH ca pmjemma: — HenajTe bh Mprmi, jok ce Trcj^uipHMO mu uieBUDiiii if'eacTao. Tmac je miKOTao u Bpnmrrao h behjemao oe ca (j»njyKOM BjeTpa. .Mpraii ce 3aiiac npojhhibh!« BpiajeMe je e p a ’iacjrjia Bjerap niaaanni Gjeimpe h Armcjiir, mcyKa ca(wby m iDaximra y 3iijiiHy. OMe.p Koćo, 3axyKTO y rpaH>y. .Hjone y jH y c^mam cjhlGo je ihkih- noannajan, đp.- 37, cMnjao ce ma jejHOr yrjia jiy ja iiKii, * jHnuia GBjemjbKa aipej auccoBHM »p arana. Kano 6® crpaxoBHTo m Maxao cadEOM, Gotpeh® ce ca ueicoM ne\ Oihlto j a ojeai Mamo Majujn? rnafcuo ce Chrep, ajm crpax BHJJBHBOM OHJIOM. — Itoco! I i t e je toGh ? Jecu juh m ojyjno? — ,3a\ mpej MpnamoM mpraNonjao ra je aa Mjecro. Ha Maxose Ja onyo uiyiM Pajo6cwi>e, ma Kao memo 3anoMarattC, u rpitHo je MpraH. A.’in Onep umje ojronapao. iCaB pa^6apymen fciaOBe 6n ce oiner ry6maio y xyiw 6ype. HajejnoM ž y co xao je caojBOM (H m ajajte ce 6opwo. 'IIojyjiro je! ohhv jhhiih j a M3a em ja o j rpoCa mpomiipH Hei;a rjiaoa n j a je oner m ecraje. OA mecejoano mame bhj h aarjieja Mprany no\nicao m om irajmrai c a cao.BOM y p y jn j a ce y rpo&jbe. H aje Ghjio ooimera. CaMo je BjeTap no- My OTMe opy5Kje. Y3 JiyjamKH OMJijex, ypaaine oyi)e 11 BHjao rojie jpa^imme je jn o r SKčyma. A jih O.M»pa je ncoBKy, 3aoHKTa 3ceKeT 'opyiKja. MpraH ocjeni jan nocce Hamyorao acmp. One m jpne o cupamm.mvia, Kao v j a p a j npeKo jn rja, ycKmmTa, moGjecnm u macpmy Kao y3HH,a j, (H3Jia3tt£jie cy impeja h >. noKyimaBao je j a 3a> jaB . O jjeace 6ojian jaym, m aje hckojiiiko Tyn|;ix y ja6opaBH Ha hjhx, j a mhcjM' o CBojoj K.yhm a Majm.ii, ma p a ja 11 crne y m m a y 3BfnacjyKy BjeTpa. . JJam je ceanyo TMypan h Tea^aK, Kao 3JiocyTaH. laK h o Mpramy. A jeh je crne Ghjio y3amyj. OsaKa noMMoao, Koja je <xma y oraH>y j a na MMajio oxpo^pH, UmjeJia naimrno'Binia Girma je tot jyTpa meoGiraio y3ry6njia ce y OBoj mycToniH. Bypa moHOBHo 3 a j m m ih pvjama. H3 Kocmne Kyhe myjro ce 3anoMaraH.e, a kom3aKyKa y rpaH>y. Omep mame c sy cnary j a OKpeire c nnije cy nenpeoTano yma3HJie m iHajiasiure na CTapa TOKa HiempnjaTHHX aurnom Onmnao je j a jih My npamo cTpiKOBa mpaTa n o j bhicokihm homicoM. Jloniao je jmCTojm n o j BpaiToM Cpoj 37, ype3aH ma Cmjejioj MecVim- jenirHK m KOMncmja j a mperjiejaijy OaiepoBo rajejio, jep raHoj orpjEHjH y o6jimKy moayMjeceu;a, (mcoarrao je 6e3 3HaH.a BjacTH, KOMnmje cy ra ;6mie pamiM jyrpoM jejHO jyraie Ha imiH>eay u oneT ra iHUKJbirBo 3aKomHao, npemijeJie y H»eroBy Kyhy. Orapmna je Oojmo jayiary.Ta aanTM je noneo j a npuTemce irojac h j a ornrnana yemo- i a j je y rjiejajia viiHijiopne m omecBiijecni.ia ce. A 6ypa je m ja J te jyiBajia mpo3 npiiBe oaicaKe Ma­ Be. A jdh to je c®e 6p3o mipoiiKTO. K>eMy oe ymnmn Kao j a HeKa meBMjJLmiBa aaBjepa mporir m>era mome j a pacre . xauie nauriBHOBmme h BUjoprnjia fimjejroM KpnoM OKaneOByja .vnaoKOJBO, j a ce jnace nam mi H3 yjaJbeHHX hom o jejaH »C)6yH mpaj nmoKor 3mja Hanymremor MpaHHHx yjmiia, ma pacre, paore h mpirMune ce CBe rpoGjta y3 HanniHy paM®jy. Mirza Safvet: JEDNA SPO.MEN-SLIKA. . (Vjemčić mibaioa). Kada bi me slučajno na ulaoi srela, Gledajući u me za čas bi se smela, A onda ponosno podignula glavu — Na moj pozdrav me bi odgovorit htjjela. Ja sab oi životu pozno iJosta žena, — I s njima sačuvo dosta uspomena; Samo mi je jedna ostala u duši Sa pojavom svojom — fco mistična sjena. I . �} Bpoj 11. »TAJ PET« CtpaHa 168. Kada je umrla, bilo mi' je žao, Što nijeisam prije, d)a me voli, znao. Niti jedan čas se premišljao ne bih, Srce 'bih joj svoj veleđušuo dao. Iz Beča sam otišo. Ona je ostala. Sudbina nam više nije zgode dala Ni da se vidimo. Kažu, da me voljela — I zato nikada nije se udala. Bila je ponosna, lijepa i mila, Plašiivo je išla kao da se krila; Kad god sam je vidio, iz narodne priče Došla mi je pred' oči — nagorkinja vila! Mirza Safvet: RUBAIJE. i. ! ' ni. Moja ljubav nije izraz ljudskoga očaja, Već je ona spomen-slika božanskoga raja; Stog svijetske boli nema u mojim pjesmama, Ljudska radost s fantazijom u njima se spaja. Samo aristokrat umije i znade, Da vlasti i misLi pravi1'izraz dade. Krv d uzgoj u tom glavni su faktori, A obični čovjek toga ne imade. II. Žena hotimično obmanjuje ljude, Da pred njima pužu, metanjšu, lude. Kad vide, da u njih kao janjad bleje, Istom onda im se veledušno nude. IV. Bigot svoje ljuidisko dostojanstvo ruši, Vrijegja ljudima i oči i uši. Kada Bogu laska, da zavede ljude, Vanjština ga izdaje: šta mu je u duši. Ko god samo za se i za svoje živi’, Hoće njemu i njegovim da se svako divi. Ljudi, koji neće, da budu staffage-a, — Makar bili angjeli, moraju bit krivi Bepa OfipeHOBMk: 40Tiy TH OIIET , JlohH hy oneT, th nftenaiM same, Peno Mora atpaja!.. PaoriH CB.y paiCKoaii 3e.ueHHX obama JI,ohy tu oneT; — ta mu npyjKH omo®e PacKouiHe Mjra^acTH . . . H MupnoHor Maja! — Ose Tajne pa^ocrPH. — Jep TBoju najiH 6y^e m® y ^ymu A°hy th oneT, jep o m mtejMia TBOira PaoKomHora oj aj a. . . ; H crpacHEx ihoLh. — 3eJi6Hnx obama MupncHora1iMajja! — M. r OpHMHOBHk: UEKAEbE. Ca '^pXTaiBOM Berpa n mhphoom nneha .Ujonapahe necMa oBauora npomeha Jlo TBojnx upoGoipa, y p a ra n e aope, H ,HH3aT y Bamy T®ojlHx rpy^iH MOipe.. A y Tomre nohn, npe bemor CBHTama Tu h$m, npara, pe<j>peii cra,pe necMe uy m H nuKaJKo mehem nam Mohn ycjry,mi 3bor ua^peKjior borna h Teumor Kajama. 3amy^y hem Ta^a y Kajan»y m>yT0iM yiuiHiibaTH oebe'ca cy-AbHuoiM (KmeTOM; 3aJiyiay hem ueaiiyTH no Tm are opire lIcKajyh na Moje uoji>yiTn;e jroic onane. ■;c j �Bpoj 11. ___________________________ »r A J P ET«____________________________ CTpaHa 169. Ahmed Muradbegović: 0 KARAKTERU I PSIHI NAŠIH MUSLIMANA. (Nastavak). To ne znači, da oni nisu radni, da su pri­ vrženi samo ljenčarenju i besposlici, kako im se želi imputirati, naprotiv, oni su u radu neobično požrtvovni, izdržljivi i sposobni'. 1 taj ekonomski nedostatak to neznatno eksploatisanje dobara ne dolazi otuda iz njihove nesposobnosti i lijenosti, nego iz samoga karaktera. O n i s v o j r a d o g r a n i č a v a j u s a m o na n a j n u ž n i j e , na t o l i k o k o l i k o ć e b i t i d o v o l j n o za n jih o v e ž i v o t n e p o t r e b e * samo­ s t a l a n ž i v o t . A ta crta njihova karaktera dolazi iz njihove bogumilsko-islamske prirode, koju smo dosada dovoljno objasnili. Oni su odgo­ jeni u jednostavnosti i skromnosti, zadovoljni s malim i ne će obilja i suvišnosti. Treba znatij da su i njihovi bogataši, begovi i veleposjednici, koji su radom kmetova imali nepotrebnih 'suvišaka, sve \to dali svojim kćerima i ženama. Sve što je bilo 'suvišno kod tih bogataša, pretvoreno je u nakite i'u zlato, i tim nakitima resile su se njihove žene i one su zapravo i bile 'pravi representaniti njihova bogatstva. Po ženi se moglo zaključivali, koliko je koja kuća jaka. Tak© se cijeli njihov kapital pre­ tvarao u mrtvu materiju, -u nekoristan i suvišan luksus, od koga nitko nije imao koristi, jer je ležao u sanducima i od zgode do zgode zračio se na vratu ženskinja. Tako je eto njihovo ekonomsko stanje i pored svijiu veleposjeda, kmetova i zlata bilo zapravo obično i ravno stanju svakoga zanačije, krojača i brice, samo sa nešto više vanj­ skog, prividnoga sjaja. Da u njima nije bilo te karakteristične crte, koju vuku iz pradavnih dana i koja je neobično plemenita sa stanovišta čovječaje duše, ali i vrlo tragična sa stanovišta stvar­ nosti života, zar bi ih toliko pogodila poslijeratna agrarna reforma, koja nije vodila razuma o lju­ dima, nego o mrtvim principima. Njih je ta re­ forma zatekla goloruke i zatukle ih gotovo do te­ melja. Ono zlata, što je ostalo na ženskinju, to se danas zalaže po raznim bankama i Ehvarnicama uz minimalnu odštetu, da se nikad više ne iskupi. Zalaže se samo zato, da ostane iluzija, kako će se to jedamput natrag otkupiti i spasiti' ponos, koga je život povrijedio. Ta crta njihova karaktera, koja ih je dovela u takovo ekonomsko stanje i koja se provlači kroz cijelu historiju njihova života kao crvena nit ne­ obično je važna za naše daljnje razmatranje. Po njoj su muslimani Vrazvili svoje glavne značajke: prejaki osjećaj ponosa i osjećaj gospodstva, što u L njihovoj 'tužnoj sadašnjipi zvuči kao ironija, i onda , prejaki individualizam, koji je zapravo koncentra­ cija sviju njihovih nacionalnih, socijalnih i religioz­ nih osebina i svojstava. Uslijed nedostatka smisla za sve većim uve­ ćavanjem 'dobara i pretvaranjem tih dobara u živi kapital, koji cirkulira vanjskim društvenim siste­ mom i proširuje svoju aktivnost na sva industrij­ ska trgovačka i agrikulturna područja, razvio se smisao za tihi porodični život i za duševni mir i sreću. 'Oni taj duševni mir i tu porodičnu sreću nisu htjeli da žrtvuju čistim kapitalističkim cilje­ vima, u kojima su nazirali crte ljudske gramzivosti i pohote za nepotrebnim suvišcima, nego su se do zadnjega iTerva njima predali i u njima se izgra­ dili. Oni su cijelu porodicu konstruisali na tome principu i nazivaju taj svoj duševni mir i porodično zadovoljstvo — »rahatlukom«. Same vjerske funk­ cije islama: molitva i post, njihov snažan ratnički instinkt, sportovi — lov, trke, omogućili su un zdrav tjelesni sastav, i neobičnu fizičku snagu. Uspjesi u natjecanjima i u ratovima pojačali su u njima svijest, a ta svijest prelazila je u toliku samo­ svijest svoje veličine i svojih prava, da je razvila u njima neobičan i rijedak bunt, koji se pokazuje i kod najsitnijih povreda tih prava i te samosvijesti. Ta karakteristika se često puta ispoljavala i u svojim lošim stranama u otporu prema svemu, što nije njihovo, što je novo ili što je došlo sa strane, pa to bilo dobro ili zlo. iU glavnom ta samosvijest je rodila ponos, osjećaj gospodstva, vrhunac sviju težnja, za kojim ide slobodan i hrabar čovjek. Taj ponos i to gospodstvo prenijeli su i u svoju fami­ liju i uslijed toga u toj se familiji razvio jedan za­ seban ođnošaj između muškarca i žene, oprečan onome odnošaju muškarca i žene na zapadu, o čemu smo na početku govorili. Uslijed toga se u muslimanskoj familiji razvio kult muškarca do skrajnjih granica svojih moguć­ nosti Žena je postala i psihički i fizički podlložena muškarcu, živite je samo za njega, a sve drugo na svijetu bilo joj je strano i nepristupačno. Sve značajke njezina ženskog individualiteta morale su se formirati u jednom jedinom pravcu: zadovoljiti i tijelom i dušom svoga gospodara'. Ona je istina imala zato i odštetu, nije trebala izvrgavati se ži­ votnim borbama, nije bila dužna obavljati nikak­ voga posla izvan kuće, pa čak ni djecu nadzirati, kako smo to spomenuli. S njezinih je leda skinuo muiž sve dužnosti, koje traži život za svoje po- �.r A J P E T« O rp a H a 170. trebe i uzdržavanje i primio ih na svoja. To je možda i -ugodno, ali nije ikorisno, jer ubija sposob­ nost i energiju za životnu borbu i đanas-sutra, ikad ta žena stupi u život biće mnogo slabija od svojih sestara druge vjere. Ali eto slavenskom muslimanu nije dao ponos ni gospodstvo, da se žena upušta u tu stvarnost, koja je i teška i neugodna. Na zapadu je žena pogotovo u novije doba dužna gotovo isto toliko kao i muškarac, da se brine za životne potrepštine d da se uporedo sa muškairoem borni za svoj bolji ekonomski položaj. Ona to i sama traži, jer neće da bude ovisna čak ni o svome mužu, traži potpunu individualnu slo­ bodu, u kojoj će onaj čovjek u njoj moći nesmetano razvijati se i živjeti. Ja, naravno, ne govorim ovdje 0 privilegovanim klasama, u kojima su žene samo Jiuksus d predmet za razonodu, ja govorim o aktiv­ noj zapadnoj ženi, koja radi d koja ima svoj ljudski 1 određeni cilj. Muslimanka, dok ponos i gospod­ stvo muslimanskog muškarca budu išli u tome pravciu, da ženi oduzme svaki pristifp i svaku aktivnost u životu, neće čak ni sanjati o toj ne­ ovisnosti d samostalnosti. Ali zato će i musliman­ ska familija ostati u svojof staroj neproduktivnoj i patrijarhalnoj formi i uza sve svoje duševne i tje­ lesne vrline — stradati. , No taj ponos i gospodstvo ama d svojih po­ zitivnih strana.. Taj osjećaj je neobično potreban za afirmaciju života d muslimani, koji po svome mentalitetu naginju negaciji toga životla, mogu za­ hvaliti baš tome osjećaju ponosa i gospodstva, što su u svakome slučaju, gdje se trebalo boriti za svoje vitalne interese, pokazali toliko životne ener­ gije, ikakva se rijetko kada vidi. Ne mislim samo tu životnu energiju u historiji, u kojoj su se do danas održali na visini svoga ponosa i gospodstva, nego baš u našoj današnjici, kad se je sva njihova ekonomska snaga preko -noći srozala gotovo na ništicu. U tome općem krahu oni ne izgubiše samo­ svijesti i ostadoše na dostojnoj visini. Ne poniziše se i ne dopustile, da ih gaze i vrijeđaju. U prvim dalniima našega narodnog Oslobođenja javiše se mnogi rđavi instinkti naših masa i ti nagoni su u prvom redu bili upereni protiv bosanskih musli­ Epoj 11. mana, u kojima su gledali više svoje personifici­ rano ropstvo Austriji i Osma-nlijama, nego li jedine reprezentante mnogovjekovnog otpora protiv tih distih ludinaca, od kojih s-u sačuvali Bosni čiisti rasni i nacionalni karakter. I tako se desilo toliko' najordinarnijih zločina, koji su izvršavani u nekom osvetničkom ludilu, kome nije bilo ni mjesta ni pravice, mjesto' da se 'oda pošta tim čuvarima naše rasne čistoće, koja je jedini temelj za naš slobodni nacionalni, državni i kulturni život. Ta masa gleda u tim iskušanim borcima neke tlačitelje i mučitelje, koji su je nabijali na kolac, bičevali i vješali, a ne vidi koliko je mučeničke krvi palo tih tobožnjih tlačitelja od perfidnog osmanlijskog mača, od nasilnih paša, od onih istih krvnika, koji sii se zaklinjali, da će satrti »bosansko pleme«, a u toj su grožnji bili metom samo bosanski muslimanii. Turci1 su mu­ čili Ifž njih i jadnu bosansku raju. Zna se dobro metoda, kojom su Osm-anlije ubijali to.otporno, prkosno i ponosno »bosansko pleme«. Na koncu / žna"se i to, koliko su oni mrzili Austriju, i kako • / su se očajno, borili protiv nje, sami bez ičije po­ moći i ko zna, da je bilo više spreme i potpore sa strane naših nacionalnih većina, Austrija možda ne bi nikada zagospodovala ovim našim najčisti­ jim i najsaouvamij-im krajevima. A i onda, kada je zagospodOvala oni se nisu nikada pomirili s njo­ me uza sve tobožnje austrijsko favoriziranje musli­ mana i to će posvjedočiti' i najzadinjii1bosanski) seljak muslimanske vjere, kad izgovori-riječ »Švabo«. Pa na posljetku bosanski su muslimani dali toliko na­ cionalnih boraca i srpskoj i hrvatskoj nacionalnoj ideji za vrijeme rata i prije. Među njima je bilo i atentatora a poKtiokih sumnjivaca i ta/oca i -poli­ tičkih uapšenika, pa ipak malo je trebalo pa da kroz nekoliko prvih godina iza lOslobođenj-a bajrak slobode ne postane ubojitim kopljem uperenim u slovenske -grudi- -bosanskih muslimana. I da te grudi nisu imale u sebi snažno i neiskvareno srce, puno ponosa i samosvijeti i puno tradicionalne rasne snage, zar bi- u tome metežu i' hijesu neod­ govorne mase ostale cijele i neprobodene? (Svršiće se). Leone Caetani: JAOTk HC./IAMA y PA3BHTKy 6. 1 1 ! CjnnjeimHjTa cy nempin cmojieha, ojn; ipehor ^njo c-emMor, iroTiiynor -Mopaimror pyr.m p<yrm >rom cy napoNH Anajb aropuomu, onabeim h uio;piui>a.nM, nairn -y kojioK.'niiTiiio oraine MopaJinor uoMupa, t . j. y rraROBO irciuxanoainKo c-ranue. Koje je najiioraununlc, m cm.no^H ojeaie uajnehuK TipcepaTa. Jlocjmje TpiryiM<j>a xpjnui- haircTBa D00no^CTBy Pnm cjEujeinSHiJio 'je 'roonoizilOTBO Bnaanaia, Kao nnpiaBiHk) mojrnTH-'iKo nacjrebe napoitoira to je o n ca phjmckihm ype^i6aMa y Ađnjiu oanip5Kao x«nc»fouiHjy pače u iK.yjrrype apujicKO-eiiponioKe. P-iiva, BHoanrr, oiiajajyhM y čedu uMimni!muuijy PliiiMa u PpsKe, aiaoramio je ca ynopiromhy, Koja je y nporoliiu/Ma rp an H m a a <a oKpynuiomhy, eBponauoHpaiibe �E p o j ll. >r A J P E T. CTpaHa 171. astejarcrcra, a Ha tupsoMe tMeoTy obhx commtckihx na­ porna, iCapapa, ApaieHapa h Apana, Bojte cy HaioeubaBajin npwH>y Asrajp, iKiaio h mpy™x naj xeTepoineHHjiHX Haunja Erpina k (CjeBepne A<J>pHBe. Hctok je, KaTKiain (a meciBjeoHO, yiBHj&K rmemjao y /ppeiCTHOM ynuiHBy saiiiaizijHe Hte®HJiH3ia.ipje inariHGeub 3a easojy MiiAHBM^aJinocsr, ara čuo (om xejieHCKM, Cimo pMMCKo-BH3annH)HiOKM runu MOfljepHo-efBpanoKH ca !gbo|]HM TpnOBaHiHMM, HpaK/BMMI1!HM saBOjeBaHBHM te pOHJMOHaJiHGTMHKHM TOHmeHUMjiaMa. Hama HHBKJilHGiaiiHja paicusapa Kao KMclejMiia Mopajray jemMHCTBeniocT aaiijaTa, ona iiMa mjemoBame, ma M3jemiia4yje ® ypajBiiiaiBa cBaiBoir cpemciTBa, ma iiccKHnie m HajMaiH»y. M<xpajray cjnoiGoia^, HHje ce iraiKam Morao oamoGommiM Temrtar japaiia upKiBeHe paH-jepapxHje. 0 mpyre crpiaaiie umje xTHo aiMiiM je aiarao inpoiMMjeiiHTH GBojy npHpomy, cBojy m yny ih- cBoja ocjehaiba mmth !ce mobophth xmpoBMMa casprnene lujepoKe jaiOHeirocnH, Bojy cy upaoBa m MMarepaTOpH y OBojpj Jiymoj HjrysiMjH, xTjejur aiaAierHym cBojHM aanjaTOKiHM m a(J)pHKanicimM: nomaiiMapMa. nc(HlxomoaiLKe BaipaavTepiHcaiMKe .jemmor aiapotnja TejBe je iHCMorjemiTM Hero iOojy Boarte m Boce Mina oGjick Jiy6au>e. .. ĐjlepcKO. HojasM areiMfjHHe h paoe HearoeHaT je loprjeinajiGKioM myxy, rmje/'MaoipoTOB inpeoiBJiiabyje BjepoKo octjefcame ih to y tkwimhhm pa3MjepajM% m MCTOK,y Bjeipa . o6yx®aTa ar upo GoupjaJiHH, aioomuteKiH, npaRiiH, mepapira ih yMjeTHimiitH skhbot 'na/poma. OSprajro, saUafljbaMiia mymia je y BejrMoo nafii;oH>enia m \ie, ma ma »JepaKOM iKwi»y pa8JDHKyje om«, žito ju-OHee TipajMO ma_ MooTojM, a ma we Gyae -pejjaoiifjcEa. 3aT0 oma n m TenmeHH,Hjy, ma crne ‘sjiepciKe ycTaaiOBe ^ thhh Jia.HHKHM h Ta TejKota je monpiHirem jopeaHMj'H paiipOHaaiiECTiHiHiKior pHMOKeir iupana h oma |je r a criBflpuaaHKa OHiajna 3HauctiiBeHOir h anosHTMHHicmHi'iKor myxa 3ana|miiHX mapama. Upnaa Kao urno je ppM m a oa CBojOM cejiHnajnoM: xhjepapxHj;aM, c a iresKObotM s a roctaamcrBOM 'GBjeTOiBiHHM h namnniiMKHM, (umje i p n im impyro meno' jem-HO jnanmn3HpaH>e y cpiamoicaj h ^oonepaimiBHoj <Jw>pMar, mo®. Me^yTHM a a lapnjeHr »®opa ocTara Ha HMg?o.\i nojby locjeh a a a im oaHyBam i^aipaKTep hhcto laHminimjfeuiiHiCTmKiH. lHaiuie, BjeHHia je pasunca y cjoitoiihih Če3 mpn/sm Ha JKUnpaffiiaK m MioryimocT a a noMHpeobe. Obo onaS 06jam itaBa s a u n a ce je ouiosaiHHja iGeMami, A saijam 0 A<J>pHKaHaiia mpeaiia BJiamH B uaaom sai ĐRajeane jKajk)gidix CToibeha HHsaHrrajcKiar paporBa Morma pasbhth uapoTOTo Ma (BjepcuiOM nojby a<aio| h ijo6y n a mpothb opTOAOKioniar KpmbaMcrnBa, Boje je MpoaiaauiJio u s MeHnajiHTem h iaojchaiba MHjejila« renei^oiprja a’eoJiora MamaxHyTHx <^HJi030cj>HjcM ih xejreHH3iMCM boju je otnaflao. omara aHTHiBMsaiiTHjcaia h ainrnejieircKa, Boja, Ma m^ HHje Guma y oraH.y ma- noiiipuiMH (JiopMy h jemlnucTBo oompiBa, HiiaK Huje n-peorajiajia ma Ha iu>niiy ctboiph jemaiH nsuKiEUB MOpcuiiiHH pas^op, Koju je Gho h cyBiime omacau s a mPJ^niBaiEH Mlap h hkmihthhi^ jemnircrBeHiaor SnaanriH'jOKe mP«iaBie. ywrHjem TaiBO OHOpHX HPOTMBHOCTH, TaKOBHX H iKxnmiKiMx GOipjajmiK onam, HacTao je y ceuMOM ctom»ehy moraii^HH necKjuan. mpymTBeii|n, cnui'iaH OKO.ve, BajBaB ce Crno nojaiEiMO y. nonCTK.y orojaiBe xpHmliaiuvrBa. PHMCKo^BHsai1TiijcKiH oBHjeT iiaJiasMo ce y iio-TnyiioM pacnamy h to cy cbH' sHamn. OpnjeiiT je ocjehao, ma­ ce ih car oip-MorJiaBiHo y onhy pyureBMHy mp®aBe h HpKiBe ih ccjehao je yHyTapH>y Mopajiny uiHjpepuopHOCT, Koja ina je cioybMBajiia ma- yxipe jom npuje sanama. HorpeGan wy je IGmo manire jemaH chmGoji, Kojir ce H-e -ma 'iiiMTMM HepaaHiH; j.iaaiap HJiy3iHja, Boja oh wy oGehaBama. ma h e 'ce caiaom Mcpe h y3mpHtaTit ce motnyiH0 ojroGomaH te cmBOjen om lOBujeTa u 'Cbujocth samamire. ' ■ 7. jiajlHHBe im paiijHoiiajJMam'iKe TeumeHujHje, oGmbejKjia, Famu Toma c y |c®e muiamapoBe p jep e Ginre y3aKojMx ce opmjefiiT HajBonme njiaoirar, jep aiy ubemo® jienorpeuiHBH, iiHTyHniiiBiHH HiiOTHiiJKrr ornRpiHBa ma y tom jrymne, one c y loe HBjajnoiBHJie y obimm inoaiymaj'HMa, E|amH iciBioijy Mopajmy a\rpr. H 3&to OpwjeuT no ghoh- HUBo a®pmoTJiiaiBio MOHaBJbaHHM, ma yrym e ujepace cenaiHOM Harony caMjoompmma, nomTO je om >xeneHCKe napaiiMcapHKe Teanme opHjeHTajrcKHx iromaHMKa; hhth k eaiKunHe Ryjrrype npraiMHO flp&'PT BanM'iHny euu&Me- je Chjio Moryhe 'Ca papcKUM AenperMMa u owjiyKaMa naTa KopnQHiHX JtaroBiOM ncmni3aH>y h Koj« cy ce mjo- eKyiMeiroKpx KioiHiprn yiKajrynHTir iopHjeiifita»imy myuiy Kano je to XTjejio hhoobo xpnmrjiM' JipMJiaroiiipnH 'nyxy, Teacrpama h TpammpjaMa Y opTomoKcii^ Acurje, — umje x'imo BHHie, HHje Harne 'hhk&a Morao nancTEio te cjiyHmeiio GBefeeuCTBo. H laiKo ce upos ;iyrne h TemKe ircmaHe. m CTOJteha ma ce irovrMMHiH iio<HKWznBy aainama, HiaipaHiiTO Bama je \ to racMomcTBo opereHimoiBa^o ma 6yme I Miopajino |2_ Hik^MiHJiiaiBa y onm jem j jiemna HeroMjepiua oTOp’r eira HepaajMJMiBe Teimaoihe m TeojiioiiHKio-monMaTH'iHe* 3acyKiuiiocaM, BojuMa ce 'je onarjiao xgjich«bh myx, jom y®Hj©K paupoiiiajrMCTHTKH ar y KiofleMy cy ce Cujie ’ih3ry6Huie myxoiBHe mmtm KpmhaMCKe mIbgjim, aaMjniKie cy apHjeHrraiJiaK,y EBjepCK.y cBHjecr, Kiaja je ma cBOjoj irpiHpOmH KOJBMKlO jemHCCTaBHa TOJIMKO H npMMHTBIia’, ami 3aTO Hcrpajna earpjMjaea im ipamu Tona PeiCTO c.nnj-etrna ® HejDoraraHa.' Opeaia Tooie ce manire y jOapMjH, HajrecTHHH n Ernany iom Tpeher mo cemjMor CTOJbeha pasEMjajia ona jroajirara, MOHOiroMa te CTopinmia cjepoKa 6opCa xieby ' 3anam~lxM napCTBOM |H H>eroiBiHM opujeanaJiniHM nojaHMujMMia, BjeHHTe ih CecnjiomHe pacrnpe, y rtojsiMa je opMjenT, jrnmeiH cieaBor Mapajiiroir fjemPii'GTBia' ir ckhx CfBojnx' npaiBiHx flyxoBinMX HOTpcGa, a nama c®e mnron y nep!Hiomy (M3Meby mecnor h ceAMor c-TOJLeh-a, t. j. yoHH- nojaBe HcuraMa, OHa -CTpaHa o.parjeHTa, Koja je HajGmMHCa Mopy, Gmra je ona y Boj'oj je ncHxonomKa cyiirpoTHOcr mHnjy MH®HJJH3ari;Hja mom.aa y iiajaK.yTHHju cnamtej moBomehiH nia. Taj MamHH ripemmy A3Ujy 11a 110npumie iGoipoe HSMe^ mteH,jy OTi!pe'nmx TeirmeHiiMja. Pamte TO-na Gam OBa je, CTpaHa om utejemor asujaTCKor BOHTH'iieHTa Gujia teajBMme mospejia h lip-HnpaBna 3a myxoiBHy H nojTHTHH!K-y peBOJiyutejy; y obolm je ®pajy myxoiBHa CTame Hiapoma Ghjio nonpHMHjro (j)opM.y yDaJBHBe MaTepiuje, -Koja he ma irjiaHe hhm mo me Aoirpe jemna HOTpeGua (acKpa, to je OHa yHyrapn>a pea-KpHja, Kojoj je ireoBjeoHO yBHijieac HHreH3HBHO TejKmira y Hn.Tby . CBor BJiacTHTor ocjroGobcste.. Hajjamteju aokh3 obom HCcrpnjBMBOM oueKHBaH,y mama cy y TaKO Gpyrajmoj aceOTOBOj eKCteaH3HB|HiOCTte! y 3aHOCy MyCJTHMaHCKa ocBajama. H T0BO je KioarateHo nama mobo cjeMe HayKe, nojy je noneo nponiaBHijemafilH apan-CBii ITpoc|>eTa, na nojbe Boje je myro oGpatjHBajia asujaTCKa mynia npeniyHa HeMCKa3iaHor Gaia h .HeymaiBHBe HecBjeoife Mp;KJi>e npoTMB c®eiu hi to 'je 3amamHO h apinjOKo. Hayica weKaMCKior npcnoBjemHteKa monmjeorai je caciBHM cjiyiajH0 jemHHCTBo h rrpaBan; eBOJiyptiBHioiM HoBp>eay asnjcKHX �Spoj 11, T A J P E T< O rp a H a 1 72. ocjehatba. Oh raje raniTa iilobo oOjasHo, jep iberom pararnjOKe upeje to re cy cmio HOHaiBJbaibe xe6pejOK4fx M xpHiiiha/HGKJix iiojMoasa, ocna/Keims — aaxoajtyjyhte a 3HjcKoj iicmxh — mpahaobeM 'HujtiipocrajiiM KapaKTepMcnfKaMa najorapiirjiot Bjepa A3Wje. Myxa_Mep ima HeoBjecno caMo fy 3acjiyry, pa je ojbynraro, ynpocrao jepity Bjepy, Roja oe je onjia y spariuhoHckhm ponvtaiMa oa paUMaHatraCTH'iKiHiM n <J)mjtocx)4hciK.h.m ■ rerMempijaMa 3anapa BiarytoJia y Miar.m Bjepoiarx 3aGyiKanocTK h naMHHx oocJ)H3-\ia JurmeK(iix peajme oappHOfHe at BjepOKor acapa, pOK je cneI)yTHM onhe«>eM c 6otom cjioooAaH op obhx RpiresKa h uajxterra 3aaiaprmrx h liesaBucait op OBeheuM'mHK npnunjiemja h tkipaMcja, Ilcjiau pao bob u cmataH jKIHjbot irjrye,iiOiM pejuimjCKOM. iiHp)HBHPiyiajiMaMy oplajeHTa, nojn ce. Gyhmo 'nporaB ppKBeHor japcvia BHsaiimtje m Pmmo., mihoto CTpOiKM'je h cypoB|aje op papoKor a BojmrtKor ih bjhBiLJiHor nacatJba. rp je rop ce y ncTHny oojerrtJio to peanirHKKjHO Bjepomibe, Ty je TesEtea 3a H3pa®Ho onfreibe c Gotom Oes jiKaKiBor niOcpeTCTBa Gnjia iHeoppJbHBa. XpHimhaniCiKa u,pKBa, JiocmBiiiH c»iyavi6eiiia isjepa pap cro a o6pHyjia u mm, cjiyatehn ce jepujniM đ.pyTajLiiH)M -repMHiHioM, moHieMio pehm »topoKpaxH3in'pat’ia ce« y jepny ®ojuy h ({)HiCJ^jiHy oprariiH3au,njy t. j., aioaip.HMii.na je Tafta® KapaftTep, kojih je opnjeiimauy y Bjbpn naje&tpaateHHjH. HajiBeha sacjiyra HcaaMa su jeaan op rjiaBHHx pa3Jiora iibenoiBOM Baiii'pepHCM iHanperrfty jeore poRHnyhe ceafte ppRBene xatjepapxHje. OpnjeHT ra je M'Hi'ieaiMBao moBy Bjepy, oh HH’je 3a to (BMaio norpeGe. 11 oaMo xp|aiiifijaniGTBo tono je na HCTOfty ijeppa hoibo Mate, Roje je crapoM, Hepa3pyirabom noraHiH3My Aano onojbaambH cjaj. Ilpam norpeGa opHjeriTa t o i a je, p a erene HO©y cjio6opy tu pa oe ocjioGopir BimHTHje, ibenom Kjiepa h ir|Hjejiior Saarapa. OGa oBa o«Aio6oi)eiba y H3oGnjby je 'nppKa© jrienaM, KojiH — im inja, je tMiopHtjffliirHpao neKe oGanite — oGipepe h BarBCtKe <J>o(pM© Ryjrna, |n pao cmftoj ©mapu mobo HMe, MiiaK je 3a OptjeiiiT shemiho irornyno it atrrco.iynno ocjio6obeH>e op 3ainapa; oh je hctopočiho inyoriio HeTaKHyTy cyurTHiHy BepoBaH>a ih MipasnoBjepja, ftgge cy Oilm OBojmna opHjeHTaune pyme ih hjmxobhim Roui(t)y3iH!HM TesKibaMa 3a MOpanniHM w iMaTepj!ja.anrHM OjianooKUbeM. ce y jepHy BejiHK.y apramncTpaTMiiiiy opraniH3crniri,iy; (HacraBiche ce). cp n cK A E n o n E JA . , C, (JrpiHirvcivor: TeHepaji JKHBair J. P a 15.— h kobh h. HaAa. 2. JlereHflapHM Kpan. IleTap. CprtGRH Kpajb n e ra p , jiereirpapiiH Kpajb jeiipor xepojcK.or utapopa. . . j-tapir^Re ce jom BMiiie y kojiheo Hecpehe p aory h hhhm Hii^apnau 3tjy noryGjbene ih oRyn)HipaHe OraijGiMHe, Koja Bjiapja Gbojhm xepojciRHM HapopaM Kao CHMton jyHaiUTi?a nopep cbhx TpanH,iH3ix Hecpeha paTa, H3Map gbiix aiyiKa, 6epa h «3rHaiiCTam... Ilocjie 40 ro p n n a MsriiaHCTBa, I9u3. rop. spaniHo ce y CBOjy OTayGaiHy. CTynajyhM n a npecro, KojH My je O p to ja nonypnJia, Oh je upoauioMOBao npnrajHn ciBioje B JiapaB H H e:.»IIay h h t h C B o j H a p o p C a o Go p h « . . . IberoB npiBat aRT je Qho yiii'MiiTMTH aycTpo4»uiGiiy nojiiiTMKy OCpeiroiBidm m OTmonerM ■nojiM,m ,Ky nacjiOHa Ha Pycnjy, OpatunycK.y h EiirjieoKy. GpGnja ntpeiropol>eiia, yBehaHa no6epoHOCHMM paToOHBta 1912. m 1913. top. to n a je y npBOM nooiiefry, liapa je iHanapHyTa op crpane )Aycrpo-yrapcKe, noja je h tH3aa©aJia Gbctokh P et. [ Kpajb IleTap. L. y obom MOMetHTy, Kojn je HMao BHure op 70 BOpHiiia, y36T op tpeyMaTH3Ma, ocjia6HO ycjiep CTapocTH, npepao je KpajbencKy Bjiaer, iRoja je 3a Ibera Graa pocra TeniKa, y pyfte Mnoro rapnihe Gaora cratta IlpecrotjronacjiepnHKa A J i e R c a H p p a . noenaio je, kero je Cpncna BojCKa y nonenty paTa, nocjie 4 iMeoepa noGeprie GopGe Gnita jtciiipujbeata op yMopa h ocrajia Grn MynMipje, jep je ono Tpehn paT, Ko,jM ona boph y BpeMeny op 2 roprae. Ho thb omtaHCRe rapaunje. tom Kano je ona noTHiOHyTa arcuifpep cnara AycrpoycTanaK, naj3ap yryinđt nocjie 9 ropmia nejep- yra;pcKe tBojcKe (1—30 cenTeMGpa 1914.) mohobo 'ce naKe 6op6e. uito je HaTepano Kapa-rBopba pa oe okjiohh onopaBHtia h noracjia HenpjrjaTejba. y Pyanj y. . . IberoB cte« A j i e u c a n ^ a p , Oran; oaHenpMjaTejb je HanpepotBao. . . 3ay3eo je Beh patber Kpajba, caM je Taitobe ocerno Gojioee H3»rHan- TpehHHy Gponje. On je nperHo CjboGoph pse cpncaice crm 3a BpeMe Bjiape MatJioma C)6peiioBiidia, Kne3a m3 KOJieBRe: pomao je po catMe Tonojie, cojia rpe ce popno KOHKy;peHTOKe lHHJIiaiCTHje. pepa Kaipa^oplje h Gmo .je irpep TatROBOM eHanajiiiH'M Mjrapn I l e T a p K a i j ) a ^ o p ^ e b h h niKOJioBao MecroM sa OopenoBnihe. ce icao M H>eroB oran y <I)painiyoKoj. CTynHO je y CcnKpajb neTap p n rao ce ateJ)yT7HM y npRoc n»ompcKy Bojny IIIftojiy, <3op:;o ce 1870. rop. y <j>paH- Gepmoir saiB ojeBaaa . . . Ty ce boph jepaH pniBaai npinnycKO-aie\ta'rKOM paTy, y pei;uo®ifMa <J)pairnycKe BojcKe 3op jepHe jaKe ‘p yine, Koja ptoMiHinatpa Hap cjiatoM nop mmomom noTiiopyHiiira; Kapa; opjuntomu je Oi>pe- TejioM jepiior neatohiiior crap p a, jep n o r y3eror noneKa, noM nonacaie Jlenaje y 'BHPepeuwjiy no tom ja aapoG- KojH ce najEBaimooBao tyGhtkom OTavGorae h kojh je Jben; no6erao on mm no JiepV m tloiiobo je CTyraio y nau iao onare y ceGat p a ctpbh 3a on/>po.ny OraijGiHiHe Goij>Gy m oaiei’ pan>eiir. . . Guoje opynieBJben>e h CBojy eneprHjy. Hitijepna Kan iftpBn y iBeHOAia Kpajba IleTpa raje ppyK'DHija, Hero ćemo racro opn,cKa. . . IberoiBa ‘Maiat, Kao m IfceinotB Oran;, na h cbh Itenoto nipenju to ra cy GpOn at ca® ubeno® 6 y p ra araBor ra je aimnm ppyro, iirero HcTopEja Hoee GpGiHje. H>enotB Jl.epa, 3Ha ce, C/ho je oGinnan cejbaK no pobeaby, 'B o p ^ e H e T i p o B n h , Ha3iBaM o p Typiaifta » K a p a - 'B o p ^ e « ; ppK cy f e e r o m Gpaim Gaurai oGn’m a paja Kao h Oh , CBe pioft ce mmje nopnrao ycrattaiK 1804. nop. c H>hm n a nejiy, 3a BejnHKy Gop6y irpo- �K \ PET«_________________________ CTpaHa 173. Kpajb Uleiaip I. 6ho je y BpaibCKoj Baa®, rne ce moBjTKao ih Kan cy mouuie oee Tys»iie ©ocate 6ho je ceTaH, iMyqajb®B h Kao oarpiBeH. Jenne raeraeptn, 30. hoB€Mi6pa, 6am 3a iBpeMe oSema On je oraoraeo ma ce cMeniH. IfceroBa oiROJiHHia imaHeHa^eim araje catejia na ra iMiTa. . . Ha jejannjT craprn Kpan> tnoncarae rjia®y h aeroBe oto eaOjnrcraiHe: »HneMo na hh^ kmo Te rayBe«e Ajerpnjaime ca Aycre,pjiiniia se CoJi(j)epHHa«. Obh ce B6y,HHine. . . JIe®ap eHrrejpBerarca: — BeJiroamCTBO. . . A jm Ilpajb IleTap npeKMne ra: »Pera mrje Brane jreicapa, Beh iBojiMKia«. . . Cyrpa nan OTnyTo®ao je h ;nopea nporetera H>eroBHX 'OHinoiBa h Hopen mporecra KpajteBCKe Braane h BpxoBJie Koaiafljne.' Oih je omniao BojcnH. OnrryanKja je 6am. 6e3MiaifleatiHa.. HenpnjaTejBOKe Tpjrare npomyHcaBajie cy .noSenoHocMO raaizprpaae. Aepo- je KOMannaHT BHKiiyo: »Cokojth . . . H airpen...« HaCTano je je /p o HeoncxBHBO Hananaine cbhx cpnca;mx iip y n a. . . Tana je ;H36oipena rayBeMa K o ji y 0 a p c k a B ih t k o , Koja je sanHBHJia u,eo obct . . . m na je noTyraena AycTpoyrapcKa Boj cica mom KomnnoM ^ennMapmana 0. Ilohopeica, kojom je ihpMjihkom ikuio y pyffie OpOa Kao 'no6ennwna 40.000 3apo6n>eHHiKa. . . Beorpan h osa Opđnja. hoiiobo je no®paheiia roooiBo 3a 10 na-Ha. . . Kpan> IleTap I. 3a Bpeaie o®or rpoMOBHior Majnna Ka Beocpany, y cbom ayTOMo6HJiy Hinao je aajenno ca irpBMM penoBHMa lOsoje BojcKe. Bpace. . . tipace. . . iiape^imao je Om CTamro cboimc ui'c4»epy. . . Oh je »eh y Beorpan.V, 'ime ce TOnHna jaica 6op5a. . . iCaMo jenua icnaOa HP'erxonmnia oko 50 koftantiiBa Mmora je Mcnpen ite ra ... Y iBap>m ymao je Kao onyja non khhhom rpaHana h KypmyMa. . . Kpajb’ Ilerap I. nareo ce cbomo mo<bepy h perae: njiaTO ayoTpoyrapQK®, Koj® cy Jierem tean cpncKHM jrttHMijaMa, 6anajiH cy jiHcmhe ca posudom n a OercTBO, » y iipKfi!y...« o6ehaBajyh® ®3najHMnjHMa mihoto m ro n rra ® to je Ajih, Bpaia upRBe 6®Jia cy saTBopena. . . BoyHoanjio Hepen y opnene Tpyne. ■flpeRiro je torao, na jenaH nepan, He sna ce araiae je KpaJb 'Ilerap I. CTyna Meby hJhx. H3amao, na^oe nanprHe na pyi;aiMa no jennora npoEpso ce nponoce Ha c®e CTpane H>eiioBe peraM: 3opa npiCBe. Tano oe je yonejro na Ce nprciBa otbotih. »PoBopn oe, na BaM je nocaijao paTO'Bam KpaJb Heiiiap cTynM y iipKBy m KJierae n a Koneiia A ko bh xoheTe n a ce- rapaTirre y CBoja oara, Kao mro ®aJc nenpHjaTeJfc 'noemsa. . . JJoSpo,' ko xohe [na npen oJiTapoM. . . Kan je ajroMoSraji xyi<rao, cTairoeiiHiiiH Beorpana une, iHeKa mine. . . OhM cy cjrođcuniffe...« cicjtoOrap® K paa, y MpMaaay Roje je npoMSiBono a e - iH3anum cy hb OBOflHx inonpyiMa, -nje cy ce hvjth. . . Becr ce rpen oica -pasnena (no nenoij ra roiB iroiBop, apony3Klii: »B® ore najiCT 3aiKJieTBys’jia Op-aranre CBora K pajta poiim. Kpajb je orane. . . h y open fioMđapnonaita roMiwa oe je Opao cKynTH3ia m MonynH.Tia mpocTop, pne ce h CBojy OTap6Hny. . . J a sa c pa»pemapaM .rame 3aK.irerBe, n n o ce mene r a n e . . . Ara® cbh m® nv/KMpr « mo je Oh nanasH o. . . Kpa.Ji> BeTap je CByna h yBeK ca n a naMo CBy Haniy K.pB Qp6Hjte. . . Ja orrajeiM . . . Obm, | Hfl^ • J. BpecmiioHacjrenHHK AneKoaninap h Kpa.n>eBHh RojH xohe na ce Soipe m yMpy.3&jenH0 pa. OBojrar eraUoiphe iHnrjm cy 3a temi. pHM KpajbeM neKa ocTamy ca-MMOM...« Kpajb IleTap Hajoan kco n a ce n p o 6 y n H ... Oh ToMHJia BOjjiiMKa eJieiCTpniBOBana irpircycTB0M h _ peratmia cTapora K pajta m ije iiMaraa jmy™, peh caMo EMlim cBoje OmioBe, oraoje oiJnipTrpe. . . Oiw. ko>h cy ra OTEKOJbaBajiH Jby<>HJTH cy My py«e. . . Heuiro o.tjenaH y3BKK: »Mm hhcmo jMopmr, n a on^aumno nempujaTRaa. . . jieKiiv jenajyh.H. . . y HjpK.By je ymao jenara bojmih CBeniTerniit... Y Mm cmo čpehHH T romo npHcyfeTBy h , to je amaiR 3a cpejpmi jenaja, ko| h oe niiRao ca CBMjy CTpana non noH|OR’n y oijiaHaHBV...« ■ ctBonoBHMa, y cpenHHH xyice, Kojy je TOiH.nraa fiopfta __»TaKo je« onroraop®o je ciBeraaiio 'crapm K paa. II na 6h moiaraao idBoje • peran, oTrnirao je y po- icoja ce Bomiraa na CBHMa CTpanaMa. y oraoj iipkbh BOBe inpBe JiHHHje h jn^flaTMio inyniKy jen'ior w>ra- onpaaH je jenaH Te Deum, BeraiHralroe TpaniTne. rne je c-BaKo opne Kyna.Tro MarpiHOTCKiH 3a. OTaitfHfiHv HyjBoir iBojiHHKa. je wimie yQ<5ybyjyha. nero »JlajTe MH 50 M erana«. . . perae Ora ca! ceMM Mpo- Op5a . . . MojiHTBa osa uiTo je Hicama 5H.na najcBeraa/nteja y raacopirMa ra'iyrCTO. ■ HeiRana je Oh Omo onJUHraa® crpenan;. . . C ana 3a. jbhfMIm h cjiaramiM y ntpom.Tocm 1 c a r Oh je m tao pam ijy cmrypiroci y pyKaiMa h y 1* oramta. na je y Kumin ncpam ieia oreapao Baipy ina Ilpomno je 9 Mecenu.. •HeMpMjlarajba. Hob nanan caBpmeHo ce HiDMnpcMno. . . Tpm iieJenHa rpanraTa ce pacnoiiiTe. yćn jenffor iBojiiilwKa ca JieBe CTpaHe, noK paiiM1 jenraor ca Inecne cipaM e. . . npH.jaTe.TBa cana cy ce yjenHiHHma. Crapra Kpara, paBBOnynii«o. (npp.TjaraBao je na. raba. . Bpao ce Kao BHxop nponece boct on raere no raere, on aiyKia no oyKa y Opncicoj Bojcpn: »Kpaj® je y poBOBITMa ...« To je y3BHiK. Mane kojh je one ©ojirarKe. nono^nHHpe, ocjMiinpe u renepaaie o6yxBaTiio m Kojra cy Kao oimjeHa Maca BiiKaw: »Kpan> je y poBOBHMa«. H oaHCTa Hac.TynlH.Ti:o je rayno... Ilocjie iMeceu nana craim pr noB,aaraeH>a on jena)HiiyT je 3aycTaiBJteiro noisnaraeibe. . . ITyKOBH oy ce 0fKpeHyjiM m ne®o Kpyr oa cbojmm nojioKajHMa M Kan Oprc-Tca BojCKa vTBpbeHa na cromp bbm.t^hiitv y noraemv je n araia jenara roBpcrara om op. . . A jth. yc,iein 0ype rparaa/ra caTOBeira je, Mac-a 'ranai.Taraa ttonirap-H je u OHa je \ropana na ce HoByne. Kpan. Herap I. oaMax je moinao oitct v ci>e.T|’ii'iy cipojroc BojHMica . . . HaicKomo Kao ih neo'Hapoa, Kao erae Tpyne Oh je obot MOMerara. 61x 10 vBii.Teo. na xepoH3a M ne »lonce 'Bmne na ce 6opn ca Spojen.. . TIomobo je oSninao ocBorae. . . A.th, can ie 6 h.to CTaibe TftJKe h ncanociiMje. . . Oovncja Mnje Šutio.... Oh ce cara®- on CTapocnt n a im an. a,t o orai.j om oan y npKoc yMopa. y irpKOc oBojmx HCBaiba nnaK je nerao oyn6imy CBo,pix ĐojmiKa, icojn oy My Spaha ® ohipobih, �/ Epoj »r A J P E T « OrpaHa 174. cygdHHy esora Hapoga, 3a mojn je oir c®em erama carpncuie 0 raziđuHe. Gbh cy oe jKaragsi ma '3mary a rgag. H Oh je npocimr jeaHKOM, Kao mro jegair cejbam roBOipn gpyro.\ie, TeiuiHo m ompeinjbaBao iMagogyiH:ire. . . Om je amao ga rajimamiH3.Yje ome, mog mojns: lje Kypaai o n ao . . . Om je Hajmo cnare y Btvim'rniii'n Gnoje ygore ga yCgia®o ogBeh TeuiKy cirryaiiHuy... IberoBo crarao TpajwrHO pgCTyrraFbe, moje je spiiriro ma ibojiobokhm ivOJBHMa m ra hocto tneiinje ra m n o je H3Bpcra.n irpmMep Bernue enepmnje, K ag je nam crne H3ry{wi>e«©, icteM ^ acrn , mag mmje ocTaJEo ranima gpyro, caM jegno neaiOTyfce mygo, jegna xepojoKa gym a jegHor -\io,iiapxa mnan ra je * ifr e r a g a ce noKopm. . . 3 a H>ana, jegam Mirap. 'Crnio Ch moro m ro ii crpaMOTa. . . IberoBOM (npiiMepy, mogpajKaBaiba oibooi ngeereraiTonrhv, obom bojbom. moja je jama og cygdnHe, OjpnOKa Bojcma m O p n cra H apog Hiraoy xTera g a triagmy y pyKe 3aBOjeBama. . . B ncy XTejiM g a yMpy. Kpajb 'ITeTa.p I. mpemrao je Ap6amHjy, 3mim no oiiery, Cee oparm e granem cBera, oiipoM ainaranao CBaJKa cejbaiv. Kao CBamn o g H>eroBHx Bojumica. . . K am e TeniKe mhcjiIt goga3e e a jepeare oBor g yror n y ra iranrnaircTRa..." lipe 13 moguma jegvre BragaBime meynoioegniBe cgaBep'sa Bpeaie moje 'je rgegao Kamo ft>eroBa SeMJBa <mKHM garaofe clbe Hrane pacTe h maope•gyje, c a g a je p e ro raeidBO ge.ro nopymeHO. . . O h npncycTByje y ifymaiby y®acoliM pymdEby C p d n je . . . Oh Mopa g a opegy3Me m;ipo <?rap, arcrporneH o tiannaHOTBa. . . 'Ajm, Iberona ’Booba Jbena, ona y ib m y TBfpgorgaBo crojm nea: 11 . cypoBa. . . Oh joni mhcjih ma peBaHin m ma inioiCegy . . . Oh je OCTao ca OsojoM 'BojcmoM. Og Jbema, Oh je ormirao y Tnpfljny, no tom y Jlpam. npncycTBOBao can fberoBoai oggaiGny m jegnocM HTaJMjanoKOM Topiraijbepy, moju je jegne mofen 'gomaio, ga ra y3»ie. JaiBJbemo je, g a je Oh 'omnniao y HTa-i JiHjy. . . H e . . . Oh «e ynyrno y Biajiiomy. Taaio, otBaj Kpiaab, xepoj, onaj KpaJB iHieyiopoTHB, KojH n em ram e OBojy OTayCmHy ctjckb y TaKBojl ocKygamp, ga Burne ra je uMao ga njiam y 30iaTy r a HajciHpo(MiamHiHjy co6y y xoT6Jiy. To je Taga, maga My je OpaHiiyicKa nocjiajia PaTHH IOpCfT. . . /_Taga, Raga My je reHepaji Moirge3nrp npHKarao OEiaj KpCT jjTHaRa ma rpygjH, na tK'ojmara je Beh ICmjia IIomaiCHa Jlemmja, jep je 0 « jegnra BJiagagag, KojH je to OBojoai K/pBJBy ngaBi-fo; (Kpajb HeTap I. nyryje 0a C ogyH . . . Oh sna ga he TaMo mahtet 'OpncKe BojraKe, j«igHy OTagCray epneraz iipyina H oa mCiMa (j)pamj^7CKe BojnnrKe, cniHoiBe ohhx, KojHBia je meKaga KOMaHgc®ao y paTy 1870. Tograe. JegHH 11 gpyiH EbeiM.y cy iiogjegHaKio mhjm . . . Oh iiQ3>naje 6pahy od x,paćpocTn m Cpahy 03 CBor meTyB(7H>or pam , rge cy OaBeeHratH' Hapoga, Koju npegnicxcTaBjfcajy paraj e'' ga yMjpy, mero ga Hvbbs y CBery ige CgoCga TpeCa ga yaipe. Kpajb B erap I. goanao je g a ma®e CBojy magy h CBOje ooy3gaH.e CBojHM BojHngnMa. . . Haga u noy3game, KojH nip.jriiH©Kyjy y IberoBom orapoM cpuy cse iremojbe, OBe aiecpehe h OBe He3ioge. . . Bogern. npe nero ce ywpe Cjp(>Hjy cjioCogHy, Čgarogapehn Ji.HMa . . . (t/Bpmei&K). |pf AxMen Pe$MK: u iiiiiu .! ! L / COKO-IOBITK (IIpeBeo c Tjpamor: M- P . .fllejinh). (HacTa®aK) CoKOJio®nh je OBe to CygHo npaTHO, je p j e m era h ajjipiniKo HHrame 3araMa.TO. 0 onm a, thm .iiepeg^mra H3BiHjecTHo je ioygTOHa. Qa a^piHHKor BojiHor cepgjapa nocTaBJbeir je CH.JiaH n am a itojo je o iMopirapinioor ag Miipama KhjMih A r a o am e OTopeaijbeH ga. 3 a y ra e TyHOC. MopnapiHiia je operno KagaCpoje o MecoiHe gonjioamna y TyrrwcKe Boge. Henpojairejb de CiHijame yTBpgoo y XajiKyjr-Bagy kojih je o®rax OHojegH,yT h tćpoirvbeH o a opegajy. T p ag cra tooobh c y 0KOHyrH h paegHjejbemiH n a MopnapHiiy. ,rnag je HoopiaiBjbeH a ynpaiBa BiiJiajera noBjepenia je PoMagan n a ira . Cepgap u agiMinpag iRparaira cy oe noCjegotHocnio y Ilapitrpaa. Conogorah je Crno <c obhm ycnjecnMa eagoBOJbaiH 'jep Cnjanie ;oo,rypirnM KopagniMa mcKopamno na acJipHMRo npmfopjc. ■ • % 1 2. BeHeuMja. _ UJnaHMja. OoKojR^h T>‘ao BejnniH oeoim dno je najraoie OKynibeii irtojiimrHtmi irnTamjvDMa oa Benerajmi, HlnaiirnjoAr o BanoM Bo!Wkh itćpiiop i :o| h je mauro CKoniaiH3nmiy na'nimn;y na oCiViaHa A^pmite, upopogno [je C11.10, ga je lipnje cboiu aroniao' maCTojaTH ga nannaga (CpegoGGMHiLM Mopeai. A ra y aijecTo paga oko toiu, oh je CTMijajeiM HpnraK a i6no 'opnaH'JbeH g a fce teraie to SiaM Kao opoarjep mojkc HOOJiy®HTn paT n a Iln n ap . 3a TM>CTHrHyhe upeBJiacTH n a OpegoaeiMHO’M Mopy, jaGHo je g a 'je CoK.ojroBHhy. norpeCHo Chjk> 3ay 3 e ra M 'o bo octpibo. A jih mamo je o n y ToiMe ra g n o HDnhapiraj'OKe o p e re Jeupejm ra Badnje, naorojao jle sa og Tora oayi\ia ogB pam h c y g ra n a . O h je y c/roapo y g y m n ® e ra o ocBOjdibie Ijirn p a a r a raiKaKO umje (Morao gonycTHTH 'rn ce o p o ra je Tarama mpB o n3r.nny Jbygn ma ocTBiBo moje he 'CeraM II. noraioirarm jegnoiM JeapejiHoy. Ta Tsaimennnja ComogoBnha npogpgia ijie n y jaB1100T a oh j|e raij p a r iHadjenaBao in3iroiBapajyhH ce Kamo to ne gooynm ajy gpyre nararam K e opnjimKe, Kano op n je Tora TpeiCa (Komamio poijeorumi iayrcpojcKo o jeMeiroKO jnrram e n mano hh M ara He dn dngo ooopryHo yn,TieicTH oe y paT c BeireuojoM goiK ce Ta raTa.ma ooTnyiio n e .nlnRBHgnpajy. 3aKJbymeH je dno n 'ornp c AycrpirjoM; OBpmeno je o jeatencKO Traraibe, a r a :0omogonnh je He■npocrano nvvigrao o o o e ra naroBop g a nadjeUHe OBoaie paTy. O h 'je omeraiigno oiaicrojao g a npn.ie ro ra vnaoiTn in y (HHiiH Rpaj ocjimkoI iMohm h ynjiHiBy Jacncfia Hacoje, HioijH'ApjKaime y e n o jn v opongeraM pymaMa mamo g ap 'diCH gĐop rano In one gpgcanHe ^miaHonjcme oraope. oh Cara irojamBameM cyxo3eMHe 'Bojme coare. 3a �Spo]11. r A JPET« Bco o63n.pa Ha to, oiim Rojn cy XTjejm onaj par 'no oi$any nnjeny, HSMHnubauiH oy »aTo paraie paojiore ra moBOioie. Taito h1 HeHeHHja y cnojoj HCToprajn naBOjm Kao yapoK OBOftne paTy j a cy »njmiapcKH pa36ojHinor yaneBmpanaJiH Jiabe korim cy nyTOBa.TH nTymnnprl TproBiin h »apraje y EmnaT«, a CejiamiHTHja ©ejm, j a je ■»•cy.iiTaH Cejimt II. jom Kao ttphhh;, 3aKj>ymo oobcthith ce HHiipaiiaiiMa crora, hitoI cy oran XBaTanin 'ra njirajenraTn Jiabe Kojie cy 3a n>era jiictuo nrociuie us Eram a tnm©©Han, luehep, Roite ® cjimhihIc raomroHe, K aj 6n oe me CKjioHHJie o j 6ype u jko je TypoKa ra ja c ©.©Ma Citira y |MiHpy onu cy Tpantnjiin jomase j a cy Te OTBapu sa­ rama iberoBe h t , j.« A jih n a nocjteTKy irpecrajiia je norpefia aa ce raponabe vsipoK s a HaBjauTarae o©ora paTa. BejiHRn My<bTHja E5yc-yj e^erajnja cjiockuto ^e je c JacmboM. Tojnncra ih inyTOTpajHn ornop Be.TrnRor Bcsrapa cKpxao ce je uipej jeaim i |jyiraTKia\r (JieTBOiM. Oca tfierrBa y 06JMKy HHTaita r.nacH.ira je y RparKo: A ko JHTOifljepau 3ayaMe je jn y 06MJby Koja je mpirje <6gmia MycjrniMaHOioa h y «,oj H'opyniH Mejpeoe ra ljaiMMjle a Taj raraoBjepan sata 3aKJhyHeH ■MrapoHHH yroBop ic n a m , Morate Jirajraj' yroBop cnpjenaBaTH naj}mnaxa j a TOMe jnTop.jeg)]i,y ©aiBnjecm p a r hjih ne Morae? Ha to je, ca obhm rapnBojHO, B6y c y -y j etbenniHja ojrofBopino: »fle Morate!« H cto onaKo Kao htto je-Hana. rapeKittrarao CRoj yroicop CK.ironjbeH c MypaT0M II., oivaj i^T.^e E 6y cy -y j e<blenJHlja TO IHCTO OTOHOlBraO. OBa (berea, RCijOM ,je Ce3 h H ijm iM F tiOBoja rapeRpmen yTBpbeim Mmp H icijjgaanr) s a ja m pir jer a aa* nocTHTHyhe 'Kopraoira je.Tirora -Tccpejmia h to y ©peMeny R a ja MycjimraiHcroo y Hlnanrajn irp ej naijeansm onojBaiHHJer HeHprajaTeJbg, ra y MebycoOnnM paTcrniMia TOnracame n o j uaraM ra y 'oim>y. ocTa.na je ©jeraiHTOM MputOM sa BejrnKor E 6ycy-yja. Bara thx ja n a . ita j JenpejraH Haoraja h ©erauKm •My<twHjia Trppi'peMa,xy onaj parr n a Uranap, ofrpaTHi.niH icy 'Oefcrya71raMaTT.iT IITraamrje. xa.ira(bH obhx MycjitHMana. j a hm npyacn utomoti. OBaj maooBKTH ibojikrh1My(j)Traja; j a 6h norojOBao cyjrraHy O rp a H a 175. npejnocTanno je rpaMHUbHiBo'CT ra jraKOMocr jejn o r JeBfpejuma, Banajy MycjiHMiaHa KOjut yuMHpaxy y ocpnaa m orray. H3acjiaircoiBy je ojroBO]>enTO, j a je »MopraapHja č a ja onpeMHa Aa. ornjTOBir 11a Ujimap na, oko Bor j a , no CBpmoTKy onora oaaanrora nocjia racra k e oe oTnpeMHTH ra y arajJiyaBjoKe Boje«. HaacTfUtrcTBo'ce je mpa.TOiK) Tyaiiro 11 neaiepiio ire oopnEiiimira CBpjy oaja h y . OoKO.TOBnk je fino ©pjio 3.iro(BOJi»aH c6or E6ycy-yj e<j>eiriniHj'ii]ire (feTBe. Ibera je joora ooCrajBino 3af5pirny.no ce je OBaj uryT ©eraran Myrf>THja, Kedra je Jo čaja TOjmiaMa c ramite pajrro, yjpyacHo c HacirjoM ra raeroiBHM noiMara’iHMa. Haeraja je 6iro raero© kpbhit nenpiijaTejb h '©raje aror.no nra cyarme Shtot, j a be ce rr^roB nOJ0®5j y3jpMani K aj oe c araare yjpywrao jora h oaai BejTHKiH My(j>THja. Hnje arorao rnipncaira ©ero je E6ycy.yj e(j>eHjH.p jnjejiy icnaaip ©»jiojkiho. X oja je điro TeanKo noroboH irr o6ehao My je, j a he y 5yjyhe caaro c ramre K.nopa3yjr.Ho jjejrooaTra u j a ojceue htiKaja M/Haro ra>eroBy Bo.n>y «ehe rmniiTa 'irojiy3TBraTiT. PaT je dajnoHeo. lCaja 3a 'CoiconoBrika araje Binrae ■^'TJio jpvTor iiHjna ochm ja Taj paT <c yon,jexoiM oaRprara. Jla je. nocjJkjg O'Bora cnera, na. 5pourođKajy Re.TuTior ©03npa 5no K^Kna Bearap Oimair nanraHa KapaKTopa, on 6n ce cirr\7>iio nocTapao j a paT 5yje 5ecycnjemairi na ja y3M0rne pelm zna »n>ena nnjecy noc.Tynra.TH«. A jih CoKo.TopHh je 5no tjajreioo oj Tora. On oe je jao najo35njr>rraje na nrpnmpeMe ©njene n iropnapnne. 3a cepjapa je 6no nocraB-THin Jlaja Mvcrarba nama a ©eotap HejaJie namj. n cmiraVrap noi'im A.t.tt nama ojpebenn oy.ja onpecre cropnaprmv. Bojna cnara ntmoCH.Ta je nar xnjbana jeatmapa. Tonrarj;\, nonam © Trvynrx, noj ©ojctbom ©ai^noco^mijin? 5e.iTep-5eia, ¥opTrapnua. noj ynpaBccr IIeja.Tra jame ra 'A.to nanro 5pojin.Ta je oko 'termin cronine KarapKH n jpynnx panrax traba . Panr He.ja.Ta naaimr 5wo je ©ehn o j oepjapema jep je on no panry 5 ho ©ebn Besnp Kynyje a nopej Tora ra nape© bct, a.m ce tje y ©itiTepoey caire cTBapn 503ycjTOBiio noivopaBao cepjapenraM naipeji5aMa. ih to, hito (HacTaBHke ce). , .. / KyjiTypHe EmbeiiiKe. BAŠAGIĆEVA PROSLAVA U SARAJEVU. Odavajući zasluženo priznanje neumornom pjesničkom književničkom i naučnlčkom radu k. Dra Safvetbeua Bašaglća __ Mlrze Salveta — 1 visoko cijeneći njegov uspješni kulturni 1 prosvjetno - budilački rad specijalno megiu musli­ manskim dijelom našeg naroda, prijatelji i poštovaoci njegovi priredili su proslavu u čast 30-godišnjice njegova rada, u nedjelju 16. maja o. g. U II sati prije podne u dupkom punim prostorijama Narodnog Pozorišta održana je s v e č a n a a k a d e m i j a sa ovim propramojn : 1) Grieg :II. dio Sonate a-mol. Izvode: na čelu g. prol. Lukinić. a na klaviru g. prof. Menšik. 2) Kulturna pojava i djela Mlrze Salveta, govori g. Hllzo Bjelavac. 3) Mokranjac : Kozar, Izvodi zbor hrv. pjevačkog društva »Trebević*. 4) Schubert: 92. psalam, pjeva mješoviti zbor jevrejskog pjevačkog društva »Lira«. 5) Mlrza S afvet: »Ponosni Bošnjak«, deklamije A. SuUanović. 6) Mokranjac : VIII. Rukovet, pjeva miešoviti zbor Gajretovih pltomaca-lca. 7) Mokranjac : I. Rukovet, pjeva muški zbor srp. pjev. društva »Sloga«. 8) Živa slika, kojom pitomciice Ga.'reta odavaiu svoje poštovanje radu pjesnikovu, a Suada Muftić deklamuje pjesmu Rizabega Kapetanovlća; »Pozdrav Dru Saivetbegu Bašagiču«. — Ovaj program Iz­ veden je na opšte zadovoljstvo razdragane publike, koja je došla da i ovom pri*kom oda zasluženo priznanje našem Mirzi, koji se za vrijeme Izvagjanja programa nalazio u loži sa svojim prijateljima. Za vrijeme izvagjanja žive slike svečar se nalazio na Izdignutom podiumu, okružen sa 150 GaJretovih pitomaca I pitomica, ^oji su mu iskazali na ovaj način svoju zahvalnost kao onivaču i prvom predsjedniku Gajreta. Tom prilikom svečr je frenetično pozdravljen apbnzom I klicanjem. Iza iršenog nrograraa pročitao je inspektor g. Stevo Žakula brojavnu čestitku svečaru ođ Ministra Prosvete g. Mise Tifunovlća, kojom mu istodobno raopštava da ga je Njeg. V- Kralj odlikovao ordenom Sv. Save. Pročitan je brzojavni ozdrav 1 ger. Ministra Dra Mi­ lana Srškića I Velikog Župai Milana Nikolića iz Beograda. Time le akademija bila zavrna. Poslije podne u Skendlji, na igralištu sportskog kluba »Hajduka« priređen je velikharodnl teferlč, na kome ie bilo nekoliko hiljada posjetilaca.Na telerlču su svirale nekolike muzike i priređene su mnosnarodiie Igre I atrakcije. Zabav­ ljanje le potrajalo do izafonoći. Svečar iako porušena zdravlja nalazio se na teJču čitavo popodne u društvu �»T A J P E T « CrpaHa 176. poštovalaca i prijatelja. Pred njegov odlazak sa tfefdalni građani priredili su mu burne ovacije. Dok se lećao na akademiji ganutim, fljotle je na te.'erlču raspoložen i razdragali, upfevo podmlagjcn, fini Sud zna cijeniti djela njegova* kp]a je on stvorao ' *** 'im , u toku'zadnjih triju decenija. * Bpoj 11 Poslije ovakovih snažnih ižljeva ljubavi I priznanja, vjerujemo i ištemo od Boga, da će naš Mlrza okrijepljen i osnažen nastaviti sa svojim radom za dobro svoga naroda, koga on ljubi kao rijetko ko i za koga je žrtvovao snagu i mladost svoju, Neka mu bude sa srećom 1 neka nam dugo poživl! ■ ■ iz" Popovaca Din. 20. Sa ovim prilozima ukupno Din. 962.62. Sarajevske hanume za G ajrt$_ .» P rilič n i prošlog, ramazana obrđtile su se članice GaJ- Osim toga predao je tam. sreski poglavar našem pododboru Din. 500 kao pripomoć od Kotarskog Vijeća. Ukupno mam je , retova ženskog odbora ranogiTir»haiiJiia;na u>Šara]evu, da , ovom..prjlikonj^ potpomognu Ga.irc^B ^gitom ce p pitomice iz pododbor poslao Din. 1426.62. Srdačna hvala! Sarajeva bilo i) povcutjli naravi. je bio^kako slijedi: Pažnja prema Gajretovim pitomcima u Tuzli. > Naile' li. Kajtaz 2^ kg. šećera, RabijOhif ^Arnautcjfcić 2 kg. še­ Gosp. Kadraga Kunosić, veletržac u Tuzli, priredio ćera, Zumrut h. Borić 3 kg." pirinča, Ifet h. B eeć f kg.* pi- . ie Gajretovim pitomcima bogatu večeru u oči ramazana, kao Vinčh Razlje . li. *Kučuka1ić 3 kg. švelja, Eslnejgi. Dubravić i 'dva?tesetsedmu veče ramazana, te prvi dan bajrama ručak. 2 kg. šećera, Vasvj h^Saridzic 2 kg. J&rjnča, (Ju l b. Lutvo Uprava konvikta sa svima pitomcima i ovim putem naj-. 2 kg. šećera i Hafe h. Šahinagić 5 k§%§ećerai* ljepše zahvaljuje dobročinitelju i kliče mu: živio! Pored gornjeg . ‘sakupila sji. « cIg*VLu t v o i Saridžif Din. 190 dobr. .uriloga i.fcda Š'etns^’.TiV’SSngić Efo.jOčO. D o b ro v o ljn i p rilo z i. Nadalje jetaakiipio . g.® M>-r a ltj'm ffe g C e n g i ć sa Prilozi iz Zvornika. svojom gospodopn Azemifl^ h. ^ .slijedeće ~priloge*: Neziraga Naš povjerenik u Zvorniku gosp. Ibrahim ef. Šehić poslao Ahmetašeyić fein. %5D0, Ing.'U ajdar fe ek rT b in . ’ŠOO, Uzeiraga nam je Din. 130.— dobrovoljnih priloga, koju su svotu sa­ H. Hasanović Din. 400, Asimbeg tfutcvedić DiiK 250* Gđa kupili slijedeći: Balitijarević Din: 270, Omoraga Ullfčanin,Din,i/£>, Direktor Imam Hafiz Šerif Mujaković, Teodak Din. 40.— ; Imam Ahmejl SefiiJ. Din., 20A,, Dr. Zaimj'Šarac Din, 200? Šems>ibeg Suljkanović Sejta, Rainci Din. 20.— i m uhtar Šabanovič HuSalihbegbvić Din. 250.. Nuršg^ Mijftit jDin. 10, Dr.Mlimedbeg sejn, Šepok T. Din.. 72.—. Rizvanbegov'nS Din. 10J1,'■ te ^ u ja l’ jk črć Din. lOOjji Vasvl h. Sakupljačima i darovateljima najljepša hvala ! Ariiović D i^ 20. . . -jfc U naravi, su dali prilOgcJpSj 1ij etlećal f s T ^ f S ra e a KuPrilozi iz Žepe. mašan 100 kg. ftirinča. O ttr iK V v ;b|21 k j/m e sq » Hamdija Pododbor Gajreta u Rogatici poslao* nam je Din. 246.50, Miisakadić masla, Spaho 8 i po kg. ------••■«,-3fkg. *: ------------koju je svotu sakupio na ramazanski Bajram g. Šaban Begić Edhemaga B i č a k ^ a K T ^ r ^ r D g n i r t j Ž i ć J 0 kg. plučitelj u Žepi, srez Rogtica. Gornju svotu darovaše slije­ rfaea, J>0 kg. gr’đ W |u .- i‘vpž k g ^ w N |f w e š a :/ . • - 1 deća -gg.: Sakupliažtem^'^appv.iocJii-t^^scdafeiffia hvafj po Din. 20: Nail Hajdarović; po Din. 10: Nezidaga Ga;eretovar za|pava 'f'-H rik ,;,,* ' * Žiga, Saraja Hodžić, Hasan Dautovič, Šemsaga Vatreš, Meh­ . ^edavnb, je bdržao,Ga'ir(jf icmdbor-u Brčkj&n svoju med Kulovac, Huso Devedžija, Mujo Borilović i Ibrišilm zabavu na kojoj Je\bilo1 Dpff* “ l^ ptih oda i Din^2085_ Brgulja; po Din. 6: Begp Mujčinqviž; po Din. 5: Ibrišim ^rilmd ,i^e >,«abav(r Iznosi Rashoda; Prem a Podžić, Avdo Vatreš, Zaim Zimić, Hakija Zimič, Huso Džebo. f Gaji " Din. 3010.—. P teiriterd.r GajretćBfkn '-'eabajama u' Emin Cesko, Salko Kulovac, Nezir Kulovac, Vejsil ParaganBrčkom ova postjedite' nije; 'lje n s p j ^ j^ k d je Tprnošnjl lija, Omer Cavčić, EjuB Štitkovac, Ahmed Gjulizar, Salih naš "Pododbor na čelu i vrijednim - \*edsjcđnflfom Kpvačević; po Din. 4: Halil Čavčič, Mehmed Torlak, Sejlo g, HJtiratom Šinanagićem' ulo; sve sile da ^ zalhva 'uspije Hodžić, Osroan Podžič, Rašid Podžič i Zajko KoTuvac; po “ što bolje. Razlog tomu i e . , ^ .pvog BJiJa'bisu'^poKazall^ Din. 3: Osman Cavčić, Hasan .Cavčić, Ramo Koluvac, Bećir razumijevanja za OajnjT t^ b fta jtre b a li . i.moralal Kulovac: po Din. 2: Omer Imamović, Šačir Cavčić, Omer činiti. Naš;,vrijedni pfn frrfleba da 1* nadiljc.' -Cesko, Šabatr Cavčić, Durak Hodžić, Bego Zimić, Adem Kanastavi živo s.i započe u uskoro će vrijeme čević, Hasat|" 'Džebo, Meho Guhdija, Mujo Cevčić, Mehmed. yiajboljim'.uspjesima. , . ^ Gagrica,.* Gjuzel Cesko i Ibrišim Imamović; po Din. 1.50: kazati, da .$e taj Suljo SaIid;vpo Din. 1: Jusuf Cavčić i Mehmed Begić. -Zabava 1 prilozi iK > Sakupljaču i darovateljima srdačna hvala! jfte.Gajrctov .po^$dj 1,. K/i/jit u zajednici s mjesniil su rf'tvir (6. IV. d. g. od koje ii. Prilozi iz Priboja. ’ ffWRilo .vi-'ifii" I’1''1- 661 .iiiPored ovoga kao prilog^: Gg." šrtiail ef. Skorup i Se,jfi ef. BajramOvić iz Priboja Ta*7> v u t a Drkić Din, 175, Ifasai? darovaše Gajretu po Din. 20: G. Todor Radović, žand. nared­ ef. ZaliiroV'b: iZ !)in" Azinović Din. 2o, Alinik darova Din. 10. med ef. Uzunović -iz*Pflrvfcc. Dtfyfl, F a d ib .^ Jvs ufbegov!C Srdačna hvala! ■ f štam parija »Bosanske Pošte«, Sajevo. — Vlasnik društvo »OAJRET«. — Olavnl 1 odgovorni urednik: Hamtd KUKlC. �Svaki musliman treba da kupuje samo jer ftvalitetomnadmošuje sve ostale cigarpajiire ap■otpomaže i Jajref Tvornica Giprpapira S. D. iM a j, Sarajevo, mm..: : ! ! : Jm i ć I k * A a iv a l1 ■ a fa ia im »lože se »naručiti i preno jdruštva Gajret* u■ lSarajevu 00000000000000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 CapajeBCHa Mu A. a. y CapajeBy. E aB H ce BHMa. cb hm y y ^ o ii] p e Ha r io c jio iiiTeaH>y HHCTe flOČHTH 1 0 % KyJlTypHOM H a p y u iT B y e g -o v a \; te ula^tlfa izradba kita (pus- \ ~&]ula) u spima prstama. m fcuflF na malo i veliko. ■• 6aHKOBHy c n a fla jy h n M y K a M a h y je H ajnoB OJbHH je. O fl i y cry n a npOCBjeTHOM » f a jp e T * . 0| 0| 0 w . TenectioH 6p. 33. C Tpyny 0 I SIN? • ,jT^jrnI£ko skladiAte‘suih prsti? 0000000000000000 eenTRHhH:shrh36TO Sarači ul. 11 i Sjulagina ul. 1 PODRUŽniefl u BIHAĆU . Interurban telefon broj 317. �'* % ' i , k ,f Opće Osiguravajuće Društvo J U fiO S L O T " osnovano g. 1913. u Beograda sa ahcijsliini Kapitalom od Din 3,000.000 u zlatu: Ravnateljstvo za Bosnu i Hercegovinu Dalmaciju, Crnu Goru, i St^idžak u SARAJEVU, Kralja Petra 17 Brzojavi: J u g o o s i g u r a n j e . T e le f o n b r o j 3 0 0 B H E a H E H E H H a E E ir a S iE E E E E I T ] ta ta „ ta Vrši sve poslove osiguranja najkulant.. nije. Police požara prima Uprava Fon­ dova kao garancije pri davanju zaj­ mova na hipoteke. Sve informacije daje najpripravnije gornje ravnateljstvo kao i zastupnici u svima većim mjestima. E ^ I Bruce Bflšcigićci | IH . Bajram aga Fočo § £3 H E3 H Sarajevo trgovina muzikalija t materijala za pisanje I rlsanje. Bogato stooarlšfe hrvatskih I srpsMh knjiga . . § I DRUGOVI Trgovina manufakturnom i orijen­ talnom robom na veliko SARAJEVO Gjulagina ul. 3. — Te>efon 455. # Basme engleske, francuske, talijanske i ===== češke u najvećem izboru.__ Bogato skladište bezOva, Sifona, zefira, štofova, — - . šamija, fesova, rubaca, čarapa i t. d. — i 3 ll3 !E 3 ig 3 i e a Čitajte ,Gajret‘! List 'Ciajret. jedini je list za našu porodicu, za našu djecu! Za to treba da ga svak čita i pretplaćuje se! Pojedini brojevi „Gajreta" kao i cijelo godište iz lanjske godine mogu se dobiti uz sniženu cijenu kod administracije lista. Svakom prilikom sjetite se. Gajreta! n v v m v v m m v v T fm n m T m v v m v n v m v / � https://kolekcije.nub.ba/files/original/0738b4df239de5aa8d11703d00bab39a.pdf 45bdcde5f752855cde30cf600792b495 PDF Text Text ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУШТВА ЗА КУЛТУРНО И ЕКОНОМСКО ПОДИЗАЊЕ МУСЛИМАНА Излази 1. и 16. у мјесецу. Година X. Број 13. С арајево, 1. јула 1926. ЦиЈена год. «0 Д. Поједини број 4 U Ђаци добивају лист у пола цијене код Главног Одбора илн код Управа — Гајретових конвикта. — САДРЖАЈ: В. Тмуша: Је д а н ч у д ан погреб (из ст^рих анала). . . v i Џелал Нури: И равпп полож ај м услнм апс к и х ж ена. Назиф Ресуловић: Ч еж њ а (Пјесма). Вера Обреновић: Н оћне Д есме (Пјесма). Ленка Спремо: Д р о л е^ е ме зове (Пјеа Др. A. Адил Чокић: „М екамати" и љи: п о зп атвји iiircuii. Leone CaetaDi: Улога Н слам а у развпт! ц и в п л и за ц и је (Пр^води Осман Ну; Хаџић) Ахмед Рефик: Соколовић (Преводи М, Делић (Наставак). Осман Нури Хаџић: А рабпја » арапскн н арод п р п је М ухамеда. Гајретов Гласник Гајретова забава j Грачанппи. Нови пододбор Гајрета у Новој Bapouiu. Бајрамски ирплозп. Нрплозп D3 Bapeiua. lan примјер за углед. 1 ia скупштнна. Фељтон: Хафиз A. Бушатлић: „Исламско нраво у Боснн n Херцеговинн". — Написао прсф. Др. Еуген Сладоввћ Мирза Сафвет: Dr. Jan Rypka: Beitrage zur Biographie, Charakteristik u. Interpretation des tiirkischen Dichters Sabit. Уредник: Хамид Кукић. ' 'Ш Ш . �Страна 194. T A J PET« Број 13. — Налаз ефеидија, — ослош na најоад јаничар. на дно реке, нлл да га понесе до у Зелену Воду. Али ни пол ни љегови не чуше ш ш та, нити Али je у авом случају људска обеот остала с ар ja. Колац je стајао чврст a уже се ниЈе кидало ао да приметшие јанпчарево присуство. je било исплетено од самих челичних жида. 1 ело рд — *TTaaia.:i (чЈкмглум, — прогошри сад нешто ја- колда могло je одеојити оамо ono штв je јаче_ од чим гласом јаничар. — Јапичар-баша дозвољава да се Радорљн, cciaj што везан за колац лежи у Миле- људске обеста. Поп још једлом пред сакупљеним светом улита шевии. с-дроши и сахрани са својом женом. Пон чу овс и са изразом велике cpehe које сипу јаничара оме ли извадити убијепог. 1 Јаличар изговори дозволу овога старешине. са плтовсг липа, подиже руке к нобу и хтеде нешто да изусти. Али се сад Деси онјо што су сви са вели- Двојида јаких људи повукоше за конопац да иривуку лешу на обалу. У томе часу сгиже Јаничарком жудрБом n великим страхом очекивали, ono mro обрадова и садгог јапичара: на си-вом небу се баша лраћајући оз из Чантриног Хана na кад углеподераше облаци и много жељеио сунце весело да тај призор подвикну: озари дтокру зсмљу. 1 — Хеј! — Х вала Цогу! — закликта поп. Закликта/ше Ђаури се .тршше и кад видеше пред собом Јаu остали његови укућани. ничар-башу следише се од стра-ха. Ови помислипЈе Овај призор дириу јаничара п oci остаде нсм за да од свега онога што испоручл onaj јаничар није јодал чаоак. Настаде тако један свечани тајац кад ништа исхинито. Свак je сад очекивао гнев Јаничарсе сједињене људске душе обраћају са захвалом ве- батл н и његову казну. Нико се од страха не умеде ликој сили која их je саздала a која их држи. 1 ни noiiahH сместа само она двојида хитро луслише Сад се поп Прокопије обрати јаничару: ^ руке с ужета и одскочише у страну. — II теби хвала na твоме сретпом и радоонрдг' 1 ВиДе' Јаничар-баша да га нису разумели. гласу, a и твоме старешшш на милостп-лгДоброта! - ^ ч ЈЗ а с двојида сиђите у реку na на рукама из— Нека му Алах даде срећу и здрављ?К— пронескге мртваца — рече на пола запрведаички оној збори јаничар смерцо и побожро. 1 — Амин! — з^ р ш и поп na џбава јапичара да двојици na онда додаде nenrro прекорно: — Како га можете тако теглпти као живогињу? га почасти. Овај се извјлш ш це сме седети јер je забрипут за овога старошииу. Поп му ое захвазш a — Boje се да их вода не однесе, —■рече један њепова жена донесе му -кошуљу од свиленог беза.' старац смерно се локлонивши. 1 — Ево, синко, за твој добар рече w \ —-/ЛудјОбт! — одговори овај. даде му га. Међутим она двојица учинише no налогу ЈанлЈапичар се не зачуди.оваквбм при)ему£ш 1ж 6'‘! чар-башином. Ha рукама изнеше из воде леш Радоовом локлону. Захваливш^ се хтеде да шрђе. 1 м а |ф ! вашов, онога који се ноћас усуди да из руку јаниirruг задржа чп ITIM-'I н 1Г пзамоли а м п л и да tici to ттшлго Г о 4oW tH i n n n n m r iron га причека. Затим наретпг чарских лстргне и отме своје дете. овојим укућанима да &Мш>у њепове ларохијане да 1 ’ — Одрепште га! — нареди Јаничар-баша na се дођу na месго одакле he лоћи спровод. | u lili • обрати свошденику: Kano се указа бунце. a облади се почеше pae— Укопајте и њега и жену му no своме закрну. бијати да небом освоји ил&вонтило, тако оживе хи—• Хвала ти, честити ara! — проговори свештел.аду живота у Преполу. GaД хшваде груди одахиу. шгк. ‘ 1 Скппуо им се велики террт са ду& еи-с?>ца.Знали Стотине ђаура пођоше руци Јаничар-башиној су да их je мимоишао. божији тнел јер киша неће захваљујући му на тој милости. вшпе падати. a реке ће се брзо враТтити у овоја коЈаничар-бапга се замаглжше очи. Некако му рита. f) • чудно задрхта брада. Он подиже обе руке пут неба. Радост обузе људска срда. 1 He проговори ништа али очима, у којим се указа У четари ерлске махале .разлеггеше се лолова нека жар, изразом лица, које бејаше озарено, и ручељад да изврше њетову заповест. Већ и дрквењак кама, уздигнутим, — он као да ххеде да каже и лодовпаде шта има да ради na упути људе на гробље каже да хвала ne иде њега него Онога који бди над дод Равнама да ископају две раке. У малој се свима нама. 1 дрквиди чушс ситни гласи звечке која објављује — И ja сам син овога народа, ове земље, — погреб. a тек се тада уверише ђаурп да je истила прозбори Јаничар-баша попу, док људи спремаху мртваца, — али ja сам на то заборавио. Служим све оно unio рекоше попови укућани. Илје требало лпого времена a, људи с чијих je цара и тој служби сам мислио да све треба унидуша лао сшби камен страха и избезумљености, ви- штавати шт,о нпје исте вере којој служи .мој Падидевши да je прол1ла опасност лотопа и пррпаоти, шах. A данао Бог својом силом доказа ми да су сви радо и одушевљело лођоше да испрате до раке људи његова деца, a хоџа Брбо ми покапа и то да овоје суверсшике •и да уједно захвале Створитељу je моћ рођене груде силна и да ccia возује сву своју na спасењу. За час се на мосту Милешевке сакупи децу ма које вере били. Најпре има вол>а Бога, за маса ђаура. 1 ibOM долази дах рођене груде, a онда моћ вере. To Седи овештелик, хотећи да на сваки начин сам, попе, данас дознао и то ме само мк>же још јаче буде сигурап, дође са истим јапичарем на место где да утврди да од сад часније и поштеније служим и ’ несретдд Радовап, ш и н за лопад na обали, лелшке своме дину и овоме султану! Свештеник остаде запањеп пред овим чудним сав у води. Узбуркапи и уздемирени таласи Миле-. шовкс као да бејаху заподели пеку чудиу игру са човекрм. Још се није никад десило да су се из уста његовим телом. Ono час падаше na дио, a час се једатг јаничара чуле такве речи. Попу засузшпе дизатие na површипу да .опде пекако чудно заигра. очи’ у грлу му нешдо заигра na једва ироговори: — Нека je слава Богу што то чујем из твојих Иогледало јо као да нека сила иопод воде трза н»егово тело да га откине са ужета na да га сахрани уста, честити ara! Нека ти je хвала у име овију нас, �Бро) 13. ■Г A J P E T . Страна 195. a нека je овака част часном хоџи Брбу и овај пут, чар балпа приђе хоџи, смерно га поздрави na се и јер нас je много задужио. сам у мажш растојању од њега упути за опро-водом. 1 — Заиста, — одгслвори Јаничар-баша. — Алох У трме стигоше ђаури у гробље. Хоџа Брбо заje проговорио кроз хоџина уста и од окрутног чо- огаде. Застадоше и правоверници. Хоџа Брбо расвека који није никога признавао направио чове-Ка клопи руке за дову. За њим и Јаиичар-баша. Осталц који he од сада у своме раду увек настојати да учинише исто. буде човек. Обави се тихо и нечујно дова правоверпика док Рекавши ово Јаничар-баша крену али се иоправославни унеше у гробље мртваце, a затим хоџа врати na додаде: гогледа свој1а истовернике и прозбори тихим 1 — Дај«м дозволу да са мртвацима можеш, пе- блато гласом: вајући свегге пеоме које вам закш прогатоује, да — Откинула je девојка стручак босиљка кад je прођеш кроз ове махале. Нико не сме у вас дарнути!. . . Једино те мшшм, тапе, обиђи меркјес. . . пошла на весеље. Кад je хтела да спава метнула je босиок у 1Воду да ne савене. И босиок се повратио. Свештеигак га разумеде. Опет je мирпсао и изгледао свеж. Девојка се цео — Хоћу, честити ara!. . . 1 И не сачекавши да му се заЈавали Јаничар-баша дан китила с њим и мирисала га. У вече га je ,опет оогавила у воду, али сутрадан босиок je увенуо; се упути Кршли. ' Међутим донеше и леш жене убијеног, која није му више помогла вода. Он iraje miao ни корена ни жилице јер je то остало онде гдје je растао. пресвисну за својим дететом, и домало na спррвод И ми људи имамо овоје жилице и свој корен који крену пут гробља. *> Чула се тиха погребна песма коју су започели je опет/у | 3 емљи. Цвеће бива истргнуто, a људи се овепггеник и црквењак, a коју прихвати део народ^ саавд тргају 0£ овога корена. Тепшо ономе ico то док наједном све умукну. Цео иарод бејаше од чуда- .учини и ко ттљуне на она недра из којих сиса храну своју! Немојте, децо, за се отквдате од свога козанемео јер оветином прође шапат: peiia 'јерх^е вам земља к-ости изметати. Ви који то »Хоџа Брбо иде са спроводом!« ' To je било још једно чудо на cttra сва која су нисте знали обратите се недрима која су вас родила док вас није стигла она казна која je претила данас! ое дес-ила од ноћашњс/Нјоћи. < ,‘ To рече na ућутггхоџа Брбо. Сави џубе око себе Правоверни чудом поцледаше из кафана и са ћефенака. Многи се из радознадости у из1весном^ра=~—na, се лаккм и одмереним коракрм упути овоме достојању упутише за хоџом да се увере докле ће он му, док људи остадоше једпи другом тумачећи ове чудне и загонетае јњегове речи. да иде. ' Полако na се за спршодом окупи већи правоверних. Нико рд њих није могао дај 1, својим очиима да седи хоџа пде за ђаурсш tlo /је била задља година кад су се купила деца зом, али како се зачудише 1(ад угледаше како т јаничарски оџак. ШША Dželal Nuri: AUJDSLIIMANSKIH ŽENA. PRAVNI POLOŽAJ (Š turskog: Sailih Bakarnović) Ako površno usporedimo francuski zakon sa ustanovama Islama, uvjeriićemo se da građanski zatoni na Zapadu ženu smatraju jednim objek­ tom, koji u njenom djetinjstvu pripada ocu, a iza udaje svojemu mužu. Jedino neudata i punoljetna ženska uživa neko pravo. Inače europdjske žene sa njihovom prividnom slobodom ne smatraju se punopravnim osobama i one, u stvari, nisu drugo nego apšenice vezanih ruku. Sta više, osuđeni imaju pravo, da se verbalno brane, dok su ove bijednice i od tog prava lišene. Proučimo li potanko uzvišena načeJa Islama viđjećemo, dia. ova socijalna religija ženi daje sva prava i u raznim je dužnostima izjedlnačuje sa mu­ škarcem. i . ! 1 š' Islamska religija je ljudstvu označila i opre­ dijelila sva prava i dužnosti. U svim tim pravima i dužnostima žena je izjednačena sa muškim. U Islamu ne postoje dužnosti, prava i molitve po­ sebno za ženske i posebno za muške. Što može da radi jedan muški, to je na isti način u stanju raditi jedna ženska; apsolutno nema razlike iz­ među jednog punoljetnog i jedne punoljetne. Abstrahirajući nekoje ustanove, kao što fie svjedo­ čanstvo žene, koje je (ustanove) uzevši u obzir neke osobite manire ženskog spola, Islam uspo­ stavio, ne postoji ni jedan zaton niti jedna reli­ gija, da je kao .islamski šeriat proklamirao potpu­ nu ravnopravnost muškarca i žene u svim gra­ đanskim i vjerskim pravima i dužnostima. Istina, u mnogim evropskim diržavama opaža se neka evolucija u pogledu jednakosti muška i ženska. Ali mnoge od1koncesija, koje je proizvela ova spora i manjkava evolucija Islam je objavio pri­ je trinaest vjekova, Dobro promislimo u kakovoj je zbrci bila Arabija u doba neznanja i idolatrije i kako se je tada postupalo sa ženama. Pa kada prosudimo 1 �Страна 196. Г AЈРЕТ« Број 13. slobodoumne ustanove, koje je veliki Muhamed Hvala Bogu u Islamu ne postoje takove zabrane, objavio, onda ćemo razumjeti do kojeg se stepe- stege i nejednakosti. Jer; kako smo i prije rekli, na ova savršena religija oslanja na principe prav­ Islam je u svim poslovima i dužnostima ženu iz­ de i jedlnak-osti. jednačio sa muškarcem. Po šedaitu žena može trgovati i prometom U kratko rečeno, islamska pravna znanost se zanimati te na sudovima i sjednicama svoja (fiikh) i francuski Napoleonov kodeks, u pogledu prava braniti. Dužna je plaćati poreze kao i muški. ženinih prava, sačinjavaju jedan kontrast u pra­ Za n|ju je svaka ljudima dopuštena vrsta zanima­ vom smislu riječi-. Današnji francuski civilni za­ nja, svaki zanat, umjetnost i zemljoradnja dozvo­ kon niče ništa' drugo nego građanski zakon starih ljena i šta više sa svim tim zvanjima' je zadužena. germanskih i latinskih naroda, koji su ženu sma­ Po Islamu žena može da osniva i stupa u svako­ trali kupoprodajnom robom. Kako smo to nagla­ vrsna trgovačka' i druga poduzeća, bez da za to sili i u drugim poglavljima naše knjige, na Zapadu mora ishoditi dozvolu svoga muža, oca ili skrb­ se je tek u srednjem vijeku počeo isticati personika. nalitet žene i ona je počela uživati neka prava i Ni jedan ajet Kur-ana, ni jedna svečeva iz­ mogla vršiti neke dužnosti. Ali Napoleon je sa reka i ni jedno tumačenje islamskih pravnika, ženu njegovim apsolutističkim nazorima i njegovom ne lišava ne samo prirodnih, civilnih i kulturnih, tvrdoglavošću i ove olakšice ukinuo. nego i njenih političkih prava. Ne postoji ni jedan š to se tiče nas, mi smo po načelima šerialta zahtjev ni jedno potraživanje današnjih engleskih • ^ M e n i , da u ženskom svijetu pravimo evolu­ 5'ufražetkinja, koje razbijaju prozore, prdve toliko ciju. I kolikogod bili pristaše slobode i liberalnih buke, a da ih nije dslamski šeriat prije hiljadu tri- nazora, mi nismo u stanju više .usavršiti sva ona stotine i. toliko godina objavio. ■ liberalna načela, nego što ih je Islam objavio. Postepenom napretku* i emancipacijj^žene, Islam je feminista; nije ni zamislio, da ženu za­ zapravo je najpovoljniji ^akon islamsko pravo. I postavi pr^d muškarcem, uskrativši joj njena pri­ mi se u čudu pitamoJkako su se uslijed tiragjjg i j rodna prava i dužnosti. apsolutizma, sa ovako-naprednim zam nis^S^tol& I Na žalost, današnjem neurednom stanju mu­ šioaima, u Islamu najzad pojavile nazadne metode slimanske žene, uzrck su nazadnjački običaji, a ne u pogledu sakrivanja žene i njena ograničenja8t! islamska religija. I mi se ovim običajima možemo mnogim pravima. suprostaviti jedino oružjem islamijjeta. U prošlim U šeriatu je opće pravilo: »Alakšica je prema vijekovima apsolutizma naše su žene u ovaj očajna tegoti, a tegota prema blakšici«. Kada, dakle, se­ •položaj doveli faktori, kao slijepo pokoravanje n a t ženi dozvoljava vršenje svake civilne dužno­ islamskih učenjaka apsolutističkim i tiranskim vla­ sti, onda je posve (jasno i da joj dozvoljava, da darima, zatvaranje vrata iđtihadd (slobodno tu­ stoji u taikovoj pravnoj pdziciji, kako da mogne mačenje islamskih tekstova), te sukcesivno udaljivršiti sve ove dužnosti. U pogledu prava sticanja vanie od temeljnih načela i zanemarivanje pro­ i kupoprodaje Islam ne razlikuje ženu od muškar­ pisa Islama. Kada disku-tiujemo žensko pitanje bu­ ca, jer je po svojoj bitnosti, jedini zakon, koji se dimo srčani muslimani. Islam ženu sm atra jedna­ prije svega oslanja na lakoću. »U Islamu' nema kom mošk'aircu i u pogledu socijalnog i u pogledu štete ni 'OŠtečivanja«. ekonomskog života. U kolikoj je mjeri muškarac potreban slo­ Ovdje ću upraviti nekolike riječi evropejskim bodnom kretanju, da može trgovati i novac stihistoričarima: cati, u istoj je mjeri to slobodno kretanje i islam­ Na Zapadu su svi historiografi u tome slo­ skoj ženi dozvoljena Islam protežira' imanje žene, a isto tako 1 žni, da je Islam ženu bacio u najniži stepen ser­ novac, koji je zaslužila svojim radom, znanjem i vilnosti. A u stvari ovi vajni spisatelji nisu se djelovanjem. Štai više ne daje prava ni njenom nikad htjeli pregeti, da prelistaju tekstove Islama. mužu, da u ovom može mtervemisatr. Na polju Ženu su ponizili apsolutistički i neznailački običaji suvremene konkurencije žena na Zapadu nije iz­ Istoka, koje su Muslimani poprimili,.! koji su u ve­ jednačena sa muškim i 'nije joj dozvoljeno', d.a likoj opreci sa senatom, a nikako uzvišena načela obavlja svaki posao. I dok radi1koliko i muškarac Islama. Objektivnost, ikofru iziskuje časno i zamane okorišćuje se svojim radiom kao i on. Uzalud šno zvanje, kao što je pisanje povijesti, historičare se bore feministi i drugi slobodoumnioi, kolji se s zadužuje da malko prouče i načela i ustanove njima potpuno ne slažu, da bar ženu stave u takav islamskog šeriata. položaj kako bi se mogla natjecati 9 muškarcem. Povijest se tako ne piše. �Бро) 13. ТАЈРЕТ. Mi možemo na temelju izričitih tekstova Kur­ ana, svečevih izreka i citata islamskh komenta­ tora odvažno ustvrditi, da ni (jedna religija, ni jedan zakon, ubrojivši i vjeroispovijesti Budhe, Brahme a Komifucmsa, nije ženu koliko Islam ш visio. Kršćanska je religija ženu snizila dio ne­ čistog i besramnog stvorenja. (Persona infamis). A s druge strane foj /opet pripisuje božanstvo. (Hazreti-Merjem). Držeći se zlatne sredine, Islam se je strogo klonio ovakovih manjkavosti i pretjeranosti, ovih očitah kontrasta, pa je ženu izje­ dnačio sa muškim i opredijelio jojj njezin pravi 1 pravni položaj tr ljudskom društvu. Pregledajte islamske pravne tekstove i obratite se islamikim učenjacima Istoka i Zapada, pa ćete se uvjeriti, da sa gledišta' šeriata, žena ni za jedan stupanj ne stoji za muškarcem. Islam je vrlo dobro i da­ N azif R esulović: ČEŽNJA.. Srce moje procvHelb I čežnja ga mori Pa u žaru ljubavnome Hoće da izgon. O d kad o£o reče, draga „Dvoru ne dolazi!" Bićem mojim ovladali Anđeli i vrazi. Страна 197 lekovidno prozreo budućnost i uzeo u obzir sve potrebe budućih generacija ljudstva. Šeriat je do­ bro predvidio, da će se ljudstvo sveudilj usavr­ šavati i da civilizacija neće ostati na istom stepenu, na kojem je bila u Hedžaizu za Hazretipejgamberovog vijeka. Također je dobro prozreo, da iza svečeve smrti, broj sljedbenika Islama od stotinu hiljada neće ostati na toj visini, nego da će preći tristotine miliona i možda, u budućnosti, da će cijeli svijet stupiti u savez ili zajednicu islamsku. Eto na temelju takvih razmatranja su islamske ustanove objavljene. Naravno, da je ute­ meljitelj svetog zakona morao voditi računa i o ženskom pranju. Zato je Islam žen'i odredio nje­ zin pravi socijalni i juridički položaj. Rezultat: Do kojeg se god stepena žena na Zapadu' usavrši, toliko će biti bliža Islamu. 0 • je свенула једна ружа у врту, јер je сундепољубило иије! Ноћас je слгшЈп узалудпо дозивао верениду; — ту су црви точили! Ноћас je река плакала, јвр joj месед не хтеде-лезлатити валове! sic су ме <ти бопови тешили, само ти не дође, да ме утешиш I, l . n Јпремо: ilUUl Ленга Сп; ПРОЉЕЋЕ ME ЗОВЕ. ■ јј^ * .O h, bez tebe kako mi je, Bedan život mlđdil Celov jedan pa će,' mila,« Čemer da zasladi . . . Егра Обренозић; НОЋНЕ ПЕСМЕ. Целе сам те нсћи иа окну чекала, и молила ветре да стану, да чујем твој глас; — молила птиде, дх умукну, да чујем пеому твоју! Сву ноћ сам молила стабла, да савију китњасте гране, куда ћеш ти проћи! Ветри су стали. . . a ja нисам чула твој глас! 1 Дтице умукнуле, — ал’ ja ne чух песму твоју! Сдабла опустила гране, na пи.цветном стазом ти не дође; — a целу сам тз ноћ млада на ркну чекала. I у л/ Иролеће ме зове у та цсља цветна, Да м и грудп пуни слађаним мирисом, Да им QTa6.ua гледам и процвало цвеће И птиччшд јато како срећно леће! Оно мене аове, — ja му ne смем поћи, Jer) његова поља, ц-веће, птице миле — Поју о животу, — где се радоот окрива; — Moja млада душа о јесени ciiniBa. — ■Недга Еише за ме весеља к’о прије, Некадање ереће и дрхтавих жеља. Нома више — ibera, — штр ми живст 1 беше, С њим ое моји снови ко пеиа разнеше... — Зато не смем само, где свуд радост бије' С мојом плачном дупгом, без среће и * циља Тамо сваки цветак о љубави збори... A у мојој души поггок сува спори — �Страна 198. Г A ЈРЕТ. Број 13 Dr. A. Adil Čokić: MEKAMATI I NJIHOVI POZNATIJI PISCI. U arapskoj književnosti riječ »mekametun«1) označuje posebnu vrstu umjetnih članaka, obra­ đenih najljepšim jezikom u rimovanoj prozi, koja je često puta prepletena kraćim pjesmicama. Kako su ti članci odjeveni u najljepše ruho sa jezične strane, tako su i poučni, zabavni i zanimljivi. Iz njih se vidi besprimjerno bogatstvo arapskog je­ zika, njegova -duhovitost i snaga, da se u njemu Iako i jasno može iskazati svaka i najdublja misao i izvesti svaka umjetnost Mekama hna dMije vrste: vjersko-m-oralne, koje sadrže pobožne i poučne savjete. U ovim mekamama pisac obično doziva sam sebe, te daje savjete, opominje i prediikuje. U ovom pravcu naj­ poznatiji je mekamat, što ga je napisao znameniti učenjak i pisac Zamahšenijia (umro 5387 Д.)Г Nje­ gov »Mekamat« sadrži §2 meka1"®, a svaka po­ činje sa: »Ja ebeJ-Kasim« ’(Q,‘ oče Kasimov!) Druga vrsta, mekama znatn$ sp razlikuje od prve i po vanjskoj formi i po predmetu, a često, puta i ona sadrži prodiku (vaz)| i tom slično. U ovim mekamama ističu se cđvijČ zamišljene osobe, od1 kojih je prva vrlo učena i darovita, a lulkava, neozbiljna ii pustolovna. Ova osoba ne­ prestano putuje i pojavljuje se sad u jedinom, sad u drugom gradu, gdjiTse ističe sad каојјУшшп! vaiz (propovjednik), drugi put kao pjesnik, prav­ nik, liječnik i t. d., te zadivivši prisutne svojom sposobnošću i lažnim utvarđnjem mami od njih novac i drugo. Zatim se na ,vrlo zgodan način uklanja i nestaje ga. Druga ima 4ilogu pripovje­ dača (ra-vije), a inače je stari znaalac i prijatelj prve -osobe ili bolje pustolovnog junaka. On ta­ kođer putuje, te pripovijeda svoja putovanja, a na putu se -uvijek, a§ slučajno, sastaje u sijel-u sa svojim prijateljem (prvom oso-bam), te posmatra pjegovu lažnu ulogu, divi mu se zajedno sa pri­ sutnim društvom, i ne može u prvi mah da ga prepozna, nego- obično pod konac sijela, ali mu on u taj čais vrlo spretno i zgodln-o111 prilikom .iz­ miče i sklanja se, d-a ne bude otkrivena njegova prevara. U ovom je pravcu napisano mnog-o mekamata, a među njima su najpoznatiji ovi pisci: 0 Riječ mekametun dolazi od inf. kijamun = stajati, mekamun i mukamun = stajanje i stajalište; mekametun = društvo, sijelo, naročito ono sijelo, gdje se nešto pripovijeda, drži predika ili neko naučno pitanje pretresa. Pošto govornik obično stoji na nogama, kao i neki slušaoci, to se je ovako sijelo prozvalo mekame. U vezi s tim članci, koji su obra­ đeni u obliku ovakvih sijela prozvani su mekametun. Pl. o<J mekametun jc mekamat. Bediuz-zeman (Čudo vremena) To je počasno ime znamenitog književnika, pjesnika i prvog pisca mekama, u koga su se dru­ gi -ugledali. Ime mu je Ahmed1 Ebul-Fađl, porije­ klom je Perzijam-c iz građia Hemedam, te se po tom i zove Herneđaim. Rodio se je 353. H. Po svšemm studijama d putovanju -po Horosanu li drugim krajevima, godine 382. dođe Hemedamija u grad Niišabur, gdje do skora steče glas. U tom -dobu se bijaše proslavio Ehu Befcr Hiavarzemi' (393. u-mro) kao književnik i vrstan stilista. Тк> dade povoda Hemedaniji, da se počne -dopisivati- i najecati s njim u lijepom pisanju. U tom natjecanju pobijedi-o je Hemedanija i tako se proslavio!. "Pod konac svog života ode Hemedanija u grad H-ir-at, gdje se staln-o nastani, (te ga je tu go­ dine 398. i- sm-rt'zatekla. He^diainin savremenik Ehu Mensur Sealebl (350.— 429^.) u poznatom djelu »Jetimetuđ-dehr« opširno je dzložio njegovu biografiju, gdje između ostalog veli, da je Hemedanija, pored svog ple­ menita srca, dostojanstva i drugih lijepih svojsaava, bio, po sposobnosti, -kruna svog doba, i talenat kakav se rijetko rađa. Njegov dar i me­ morija, veli Sealebija, upravo su nenatkriljivi. Svaku knjigu, dluge pjesme i uopće zamršene stva­ ri naučio bi on ,na pamet samo tim, što- bi ih jedan­ put pročitao ili čuo. Spj-evavao je đug-e -pjesme 1 diktirao u pero mekame po raznim sijelima bez pripreme -daljnjeg razmišljanja (irtidžalen). Njegova- pisma i razne poslanice (resail) sa­ činjavaju oveću knjigu. Izvađke dz tih pisama (preko 40 raznih pišam, te oko 20 đuljih i kraćih pjesama) izložio je Sealebija u spomenutomu djelu.2) • I 1 On je iprvi pisac mekamata, a napisao je me­ kamat povodom Ebu Bekr ibmi Durijed-ova djela: »Četrdeset priča«. Sealebija, Šerišija (557.— 619.), Ibnu Hallegan. (608.— 681.) i drugi piša ističu, da je on napisao 400 mekame, ali su saču­ vane samo 52. Spomenute mekame izdala je Dževaib štamparija u Garigradu god. 1298., sa napo­ menom, -da će rado primati i štam-paiti, ako bi im fcogod poslao ostale njegove mekame. P-oznati egi­ patski muftija Šej-h Muhamed Abdluhu napisao ie kraći komentar n a Hemedamn mekamat, koji je nedavno oštampan u Kairu. N-u on je ispustio 2) Jetimetud-dehr, sveska IV. �>Г A Ј Р Е Т . Број 13. neke retke iz pojedinih mekama i cijelu 26. »Sa­ mijje« zvanu mekamu zbog njezina sadržaja. Ta je meka oštampama u carigradskom izdanju. Njegove su mekame dosta kraće od Hairininih, ali su lijepe d zanimljive. Pustolovni junak mu se zove Ebul-Geth Iskenderi, a pripovjedač Isa ibnu Hiišarn. (Osobito su lijepe ove njegove me­ kame: I. »Kariziija«, gdje kratko i jezgrovito karakteriše i (ocjenjuje nekoje stare poznatije arapske pjesnike kao Imreul-Kajsa, Nafoigu, Zuhejra 1 druge. X. »Isfilhanijja«. U ovoj mekami razvija pri­ ču, da je nekom prilikom bio u Isfihan zvanom perzijskom gradu, te u želji da otputuje u grad Rej iščekivao je karavane. Jednog je dana imala poći neka karavana za Rej i on joj se pridruži Pred polazak ode on u džamiju misleći,, d a može obaviti molitvu i prispjeti na vrijeme, adi. se desio slučaj, da je imam bio vrlo spor i tako dugo,učio, da je on izgubio svaku nadu, da će sjignut kara­ vanu, te je veli, brojio^mnute i u 'sebi grdio imama a . na koncu počeo je i gla\u ^ d iz a ti sa sedžde, da pobjegne, adi (je, veli, bio u prvom redu (saffu)7 te nije mcgao. Kada se je svršio namaz (molitva) nadao se je, da će bar^jj. u^zađnji čas moči о#&£ ali se je sada ipojavjUa neka nepoznata osoba * za­ htijevala od prisutnih, da je prislušaju. Stoga, veli, da ni sada nije miogato otići, nego je pod silom pri­ lika ostao, da čuje, šta će ta osoba pričati. Spomeouta osoba je u kratko ispričala, da je na snu vidjela Božtjeg poslanika, koji ju Ije poučio neku dovu (molitvu) sa zapovijedi',- da njom podučava druge. Zatim je ta osoba podijelila prisutnim na malim komadima papira napisanu ф dovu i pri tom napomenula, da će primiti novac za papir od svakog ko joj ponudi. Tako je, veli pripovjedač, Страна 199. dotična osoba sakupila mnogo novaca od pri­ sutnih. Pripovjedač se čudio okretnosti dotične oso­ be i pomno- je promotrivši prepozna u njoj svog znanca Ebul-Getha, te mu prigovori za ovakovu prijevaru, a on ga izmičući dočeka slijedećim sti­ hovima: »O neukoj svjetini ne vodi računa. To su sama magarad, Koje trebaš zauzdat i po želji voditi, A kad želje postigneš i svrhe se domogneš. Mirne duše ti umri, jer si cilju došao.« XI. »Musiuliijja« mekama, gdje Isa Ibnu Hišam priča, da sa je nekoć vračao iz Mostila u dru­ štvu sa Kbui Gethii Iskenderiijom, te da mu je neka razbojnička družina oduzela devu i putnički pri­ bori Prisiljeni gladu svrate se u neko selo, gdje je bio umro neki seljanin. Iskenderija u nevolji prijavu' se seljanima, da može oživjeti mrtvog i -tiako sakupi mnogb novaca;. Nu ne mogavši izvršiti o b ećan ja^ Ш pobjeći seljani su ga dobro izlemail i odatle jedva živu glavu iznesavši dospiju ti dru­ go selio-, koje je bite poplavila voda. Kbui Geth se je u ovom selu pribavio, da će ih spasiti1potopa, ali da ga ožene, da pokolju žjrtvc (kurbane) i da s njim mole. Seljani su sve učinili, a on je s njima dlugo molio i najzad ostavivši ih na sedždi pobje­ g a o ^ pripovjedačem. 24. Maristanijja'. U ovoj mekami Isa ibnu Hišam priča, da je jedinom prilikom otišao u basramsku bolniou (maristan) sa poznatim theozofem Mutezile zvane i si. sekte, Kbu Davudom. Tu su našli nekog luđaka, koji je, nakon tog što je 'razunrio da je to Ehu Davu-d, jezgrovito i teme­ ljio kritikovao i pobijao ispravnost nauka, što je uči ta sekta. (Nastaviće se). Leotie Caetani: УЛОГА ИСЛАМА У РАЗВИТКУ ЦИВИЛИЗАЦИЈБ. 1 (Наставак). Томе je консерватино слиједила прва нешредвиђена трансформација и-сламског покре^га: noria доктрина, која je no овом оснивачу била намијељена само добру ивегове родне груде и његових ближњих, постала je у првој фази, захваљујуки освајањима na полуострву и изван љега, морални снмбол политичкога, моралног и нациоиалног јединства и коначно супериорност Арабљ-ана над свим иародима свијета. Али затим ватредном брзилом слиједи.ла je друга и много важнија траисформација, Т; ј. она, која' je исламу дала карактер исхоријске уло. ге свјетске -важнооти у еволуцији човечанства. II Арабљаии су доиста саградпли-ново царствр na варллтој нади, да he oiwi за увијек постати једипн гооводари и једини муслимапи, a цио оетали свпјст. да ће вјечно рстати у положају потчпр.еиих и неЕјерннх, чија ће једина задака живота bura, да својим побједиоцима u госнодарима буду Jienpecjraiio извор богатотва. — Ocrni Арабллиа mije било муслимаиа јер у -почетку Арабљанин и муслиман били су синошши: муслимани no мишљењу Халифа, моpa.ru би да живе потпупо о трстпку пемуслнмапоког свијета. Једии с.у морали ужипати ове погодпости и сву власт, други су се морали иодвршути cemt �Страна 2бО. ТАЈРЕТ- врој 13. теретима и свим тешкоћама. И такав социјални талли, који je потпуио одговарао њиховој дулш. систем хтјеле су прве халифе вјечцго одржати. ' Исто су тако инстипктивио осјетили, да Ислам л,о Никад и rat у једном народу није се појавила свом ратнлчком карактеру, непомирљив лрема наивнија и варљивија илузија. хришћанском западу, з'н a чи у и с т о в р и ј е м е Арабљани, и ако. су тако геллјални, вјешти, ра- и б о р б у л р о т и в н е с в а т љ и в и х д о г м и , финисани и интелигентни људи, ипак су били не- п р о т и в х и ј е р а р х и ј с к е т и р а н и ј е , прокултурни, грамзљиви и дивљи; од ислама су мало т и б у г њ е т а в а Ј Б а р е д о в н и ч к и х м а н а '. пгго зпали и мало се за л>ега бринули: били су му с т и р с к и х п а р а с и т а , — п р о т и в с в е г а паладшш само у толико, у колико им je ол слулшо о н о г а , ш т о j e о р и ј е н т а л а ц п а ј в и ш е за лацлоналлл покрет и icao средстео за владавдну. м р з и о у х е л е л с к о - а р и с к о м ц а р с т в у . Љубоморпи ла своју властлту нолп^ичку хегемоОријент je с Исламом постао прави оријент, нлју и na материјалне користи, које су ш тога npo- слободан и независан од тираније запада; он je у излазиле, падаове заслијепљон-и пационалпом рхо- Исламу нашао своје сткупљење и свој спас. И лошћу, игнорнрали су лотлуио моралну еволуцију т a к о j e и с л а м , у п р к о с с a м и м A р a б љ асвојих тгоданика, који лису достојпи пажње и бриге ! лима, п о .с,тао с р е д с т в о , п о м о ћ у к о г а с у владајуће класе. И баш због тога великог презира н a р о д и A з 1и ј е и A ф р и к е, ш т о и х у л о к ои немара, побијеђели су се користили, да себи оси- р и ш е п р в е х а л и ф е , л о в р а т и л и с в о ј у гурају најтриумфалнији рсвапш лад својим оеза- м о р а л н у р а в н о т е ж у n е м а н ц и п о 1з а л и јачима, одабравши тако неочекиван начин, да му се Араби л ако су ее гоме силио противили, — нису с е о д ј а р м а ј е д н е ц и в и л и з а ц и ј е и моглл озблљно одулријети и лустили су готово тро- ј е д н е, в ј е р е, у к о ј о ј с у се в р л о н е л а г о д н о - о о j e ћ a л л. И тако лоставши поново и потмо да буду потчлњепи и поплављени. У истшш оц_и луно оријетЈталди, наједаред су осјетили ле caaio лису агзгубљени, лего што су били авијчани. да. je да су равни, него да охоло ладмашују овојс хил»аљлхово господство у оласлости. 11 сада се догодило нешто, што није mfeo оче- дугодндјње аријско-западне 'лепријатеље. Заједница pače, осјећање и традиција, Kao и јекивао. Када знамр, д ^ с у се'ориј^Ктални хришћами, ' Сирцп, Арменци, Ксшди и Африк^нци; стољећима зично сродртво, убрзале су трансформирапБе истока упорно борили против црк 1|р пиЦске и ортодоксне у исламском смпслу на један тако јак и брз лачин, и протлв дуалистичког маздеАзма Сасалида, jep^cjr-SCSa ни сами Арабљали нису имали врачена да бајагл хтјели да осталу ejeuf и свом дубокоМ вјер- схвате његову природу и опаспост. ском освједочењу, — било ,ш лрплиш очеклвати, И р о з и л о ни п у н о с т о љ е ћ е потда ће се ти нста л а р о д ^ а Једном унорношћу оду- ч и њ е н и с у с е п р т п у т о с т о . п и л и с А р а б лрпјети и ловој вјери, која je долазила чш Арабпје, љ а н н м а , a п о с л и ј е . д о п о л а с т о љ е ћ а , noТ1Ш прлје, што ,се нова вјера са највећом мр»књом с т а л и с у г о с п о д а р и а р а б љ а н с к о г ц а р блла устремила лротив пајтемељити jijk||^]зЦЈада стЈва. Семцтски хршпћанн Азије, нашли су у прлхришћанства, прагив Tpimprera, ијлкарнацлje, бога- мидпвној, а л и д о г м а т и ч к и п р о с т о ј и ј а с рца, сина n т. д. Међутим десило се сасвим °бриУТ0: н о ј д о к т р л н и и с л а м а , вјеру, која je највишс н е с а л о м и в а о т л о р н о ^ с т п р о т и в з а п а д - одговарала њихавој религиозлоЈ психи и оли су се н и х В и з a н т и л a ц a и la р,и ј с к и х С a с a n и- уопркос свим политичким и фискалним смлцалид а р а с п л и н у л а с е б е з ^ н а ј м а њ е г о д ™ цама, које им je исламска влада подметала бацили л и р а њ а п р е д п о ј а р о м и с л а м а . Народи, у наручје нове вјере напуштајући сполтаио муше које су мединске и шамске х^зифе цодјармиле, за- и замршене танчине хршлћанске догматике. бљештели силлим триумфима арабл«анске милице, Овим не капимо. да већ сзда створимо једаи несвјесло заведени исламским ратлтлгим духом у кохшаративан суд лего само констатујемо фака,т. борби оријонта против запада, лрихшше вјеру, језик Свакл суд no релативиој вриједлости људсклх рсл обичаје овојих господара. Лукдвији од освајача, лигија ine само да je одиозан и неправедаи, ного брзо су онп лашли у Исламу пута и патала, да се je и сам no себи погрешаи. Сваии народ уноси сву изједлаче са својим господарима и да се користе своју душу у своју религију и израђује je онаио јбиховим добитцнма. Несвјесло су осјетили у ловом како њему најбоље одговара и како му се најзише социјалном поретку, који je дршао из арапске лу- допада. ј сти1ве, политички и }>е.гшгиозни дух, чисто оријеи(Наставиће се). Ахмед Рефик: СОКОЛОВИЋ (Превео с турског: М- Р. Делвћ). (Наставак) 3. Пољска — Русија — Француска. У времсшу кад je Соколовић био велики iccnnp, као најаче државе на .сјеверним грапицама турcioora царсгва бијаху Русија и Аустрија. Пољока бијаше држава која стајашо под уиливом Турске и само као таква могла je да одржи ci>ojy иезависност i i п о л 1Ш 1ЧЈ;.у екоистпмцију п ^ м а овојмм всппсппм сусједима. Против Москве и Веча, Соколсгоић се je стално користио силппм одредима 1сон>ице кримскога хана a Иол.ска му je служила као брапа npoтив московско најозде. ' Мехмед nama Соко.швић црпио je тако силпе noмоћи од кримскога хана, да je и цар Иван Грозпи морао призпати своју велику пемоћ пред татар- �Број 13. Л A Ј Р Е Т« GlUiM п ровал н и м коњ и ч ки м одредим а, к о је су и о.њ е- Страна 201. тр аж и м о н ш каква у д је л а ©д освојеиих зомаљ а Ш - s r « S S T - Jle и рсС" е- 0,шјМ1 i ™ * " * “ •» » « » Ј < * * т i . S i » ™ Г ш к Х n w ! J l «t? 4> i?Bew,;I‘aeaHCKe 1 оОЈСДе даР Је оматрао узшшеном подпожЈу »нашега mpouora, шжЉсгоља Гурће 'Својим вјекивним неирцјатељима, али му je и .све je то обухватио и цшумио иаш свимжш ym најглавннЈИ циљ био да уништи кримске 'Гатаре. воји краси свијет. Нема суње да je наш сташ лито он Је чрнје свега настојао да јопи обичај да псшошшо сваком онаме који се држи прашири овоје границе нрема Нољској, да тамо оташно и ненонодебиво илироког лута вјернсгти и утемељи cuoj уилив и да je прдсјсдини руској пријатељотва. Groma ле сумњајте, 'да ћамо ирапу®е*мљи• стити и један моменат a да лзашу жељу у погледу У ово вријеме у Француској владаше Карло IX., ггомоћи ие уовојимо и да вам, када џрема вашем син Катариие ди медичије. Ооколовић je иреко i.a- мудром мишљењу настуш погодно вријеме за 3iaрачитог иосланика Махмуд беја шастојао да уда н»е- • падај иа недријатеља, иећемо помоћи na то било 1]аву сестру Маргарету за ердељскога краља (Јигис- нашом морнарицом или на макар ко.ји друти намунда и да онда овога уотоличи за иољскога краља чин. Али пошто je од mame иријеотошце до тамо и да тако осигура евоје ојеверне граиице иротш вшие од даије хиљаде миља удаљености, то кади-. руске иивааије. Било je изгледа да n e Марваретина ГОД нашу морнарицу пошаљемо шгацуиу у исправмајка Катарина ирисгати на ову орачну везу, јер je ном стању, док цређе толики иростор биће jo j поу то вријеме француској Оила потребна турска no- тробно без сумње кдлафаћење бродова као и ивоновмоћ против њенрт западног непријатеља дшаљол-атабавка, других војвичких лотребшташа. По скога краља Филипа ii. и његошх савезвика Бене- примитк^ тгашега уовишепсга шдрскога писма, кад ције и uane. Али само на осам д ш а ирвје крваае .^удете иГтјеШтали nam цареш лриучхто и озпачите Бартоломејске воћд Маргарета се je удала за Хеп- -в д ^ ћ е нолаиити ЈфоТнв ваоиих непријатеља и штрика ди Навару, иоанатог великог нешријат^ља- xoi®x i3tj^a^a, обзиром з:а ваше дагаго и иегазмјорпо Шланије и оапе <9S0). Карло l ^ . ilo ^арочитом ива- пријатељотвдГ и велдку одадсст према нашем моћсланику (јелиму II. обавиЈестио je ^Сок^ложћа о ном агријеетољу, нар^шће се ове што je потребно овој случајности и замолио за пдмрћ против Шла- сагласно вашој лрепорти, ла то било одашиљање њолаца као савезника Венеције ф папе. Карлр je наш убојне морнарице с адаиралом лвга што дру-. знао да су Турци и послије лвпантског иојшаГ' го,~бдредиће ое ове што буде било могуће учипити двије стртине убојиих^лађа што за Ту рке ншо б! лмте/има ли могућносди да се 'прибави snoтешко само их je мучило питан.е, да ли hej Фрам- требна количина хране за весларе као « за наше цузи моћи осигурати зИвтребну исхралу, јер туреки 1тобЈедрнооне војкимеГ кад вам .се, ако Bor да., noморнари нијесу били павицду*1ш иа сокудицу, - .jeai |ш аљ е еатражепа количкна ратпе морнариде. Ha ших je Средоземио море значдло дело за искраиу. начнн вотребно je, да се прибави храпа itao Само кад би се турска морнарида нојшвила' р^Д- И|Г-1ве ш ш о тако, да се ии у чему не оскудијева. цвјешшм напуљоким обалама и златним наплавама У том случају иећемо се мијашати у освојене зеријеке Тибера, ту je за њену потребу било све fibje Свевишњи буде дссудио, a ове ваше жеспремнр. Тулон je од ових обала био далеко1. Ооко- л>е биће усвојене. Настојте само да чим прије прилоиић je пристао да пошаље -морнарпцу, аљи je бавите довољиу 'Количину како хране тако и друпретходно тражио да осигура њене о&аитуалне no- гих лотреба за аагражену нашу царску помоЈжку пршвке и пвено издржавање. Ова морнарида за цта- снагу. Ваш амбасадор у својој лреставцп 'воју je pora везира значила je једно врло' драгоцјено сред- подшш lrauie да je од вас прислјело пиомо, из чпје ство за псбједу и он га шидошто није хтио да у бес- ide пријателјсже 'Са^фжипе рарзумије да je бег од посЈгицу троши и да га жртвује за какву луду но- Наваре (Хенрик од Наваре — Хенрик IV.), дођа литику. Огога je дао нагаиоати пиомб рд Се.лима II. Лутеровада, Велики непријатељ Шпаннјје и пдтте фраицускоме краљу. Овај 1важни аргуменат, из кога и да оте му њима у пркос гвашу сестру дали (Марсе биди колико je Соколовић успио да послије np- гарета од Валове — кћи Хенрика II. и Катаршге знатог лепантског пораза обнови. туроку мбрнариду о>д Медпча)) и да je с енглеоком краљицом <крагласи: љица Јелисавета) склолљен савез и под заклсттххм »Moje јцарско пишо француском падкшаху. Ваш утерђено да ће бтпи пријатељу тгријатељ a непри•иосланик na моме цароком узвишешм двору нсш>ру- јатељу пепрт1јатељ, да су у тај савез отупили и и>ечио Min je, да бте га обавдјеотили, да icao далзни и о ■мачки кнезови, да њихоет посланици непракидно зсрен-и и валмки вријатељ.мога узшшенога иресто- одлаве и доотезе. Ако 'нађете за потребно у циљу ла, 'нећете оклијовати, да ирвом даном приликом да се тај шоразум утврди јавите да се пошаље . иОтушгге против п|еиаш1<лсог Депријател>ац да 1му цар№а ахдпама (утовор), да кад наступи згодна •ашљу похарате at 'Оиљачкате да ва то нећете ии прилика да се непријател, споразумно нападне и мало пожалити труда и бриге само да се згоддкхм то да с једне страше игођете ш , с друге њемалки лгриликш оовеште ншсладм негардјатељу; да га тре- принчови a од Kanait;iyiKa спохгепута краллтда. Одба папасти и т т се без потепгкоћа ло вољи мозке лучено je да ое у томе правцу све мјере предузму. 18. реби-ул-ахира 980. 22Т) 228) казнити; да je за то потребно, да се — као опто je СоколовИ(ћ je стално еодио пркјатељоку полито ii прије бивало — почепмж јуна у Тулон отпреми двије стотине ратних бродова под командом на- тику с Француоком. Док je писао пријетећа тжома ших вријодних капетана, да у гралшцама иаше моћи 2Т) Архива важних опвса, овеска бр. 19. пбмогнамо ос.вајајн»е пшањолских и талијанских :28) 28. августа 1572. Пр. п.рев. земал>а н да иселије уопјеха, кога од Bora желим, me ��Бро) 13. »Г А Ј Р Е Т « међу изас, те би међу вама избио проокрет да кдаа са стране дсшедсте, зато вам ое никак&в шговор и ‘ивдињаваља ие би иримило... 7. зи-л-каде 980.« У томе јвремену, када су Мекмед nama Соколовић, Иван Гросиш и цар Максимилијан водилк борбу да лротуре •своје кавдидате на лољски иријесто, иојавила ice je у tom© једна велика жеља Француске, те историјске нетсријатељице Хабсбурговаца. Француски полдаички интреси штјесу никак© допуштали, да поивска круна пређе у руке Хабобургаваца a то лиишљеље имао je и Иваи Гро- Страна 203. зш . С друге стране опет жеља Максишигајана и Ивана Грозиог била je да се сиријече франиуске претензије. Цар Максиашлијан, да би се избјегле ове ©упротиости м ривалство, нрешоручивао je раздиобу ПоЈШЗе и изгон Турака из Евроие. To je он у протоколу напикзаном 1573. отворено изјалдао: « . . . Царева je зшља, да се краљевина (поллка) раздиј.тш. Пољска торуна да се да цару, велмка кн^жевипа ]1итваи.ија мосиовскоме цару и да обедва naipa склвие ©авез против Туроке и татарских кнезова. (Наставиће се). Osman Nuri Hađžić: ARABIJA I ARAPSKI NAROD PRIJE MUHAMEDA. (Nastavak.) Na istočnoj strani od Medinskog zida nalazi se "Дrabiju, koliko su škodljivi skakavci, koji čuveno groblje B e k i j e, gdje je pokopana Muhamedova često poharaju i opuste cijele krajeve. porodica i njegovi glavni učenici i drugovi. Iza ovoga Između svih domaćih životinja Arabije, najkorisnija groblja k istoku ljudski se pogled zastavlja na krasnoj je deva i konj. Deva je prava domaća životinja. Bez nje i zelenoj uvali. Tu hurme sa svojim dugim i zelenim bi arapska pJfstara bila suho neprebrodivo more. Deva lišćem čine dražesnu šumicu, a krda bijelih ovaca, je jednostavna i u svemu umjerena; sa malo se jela koza i deva što bezbrižno-po izdašnoj paši tamo amo zadovolji, a žeđu može trpiti po više dana; otporna je pretrkuju, upravo čovjeka oživljuju:' Mali potočići, što^ i neumorna, da se s njom i kao jahalicom i kao tovaprotječu kroz ove livade, razne i nebrojene ptičice što rušom ne može mjeriti ni jedna druga pitoma životinja, prelijeću s drveta na drvo, s gr{ine ^ia grafiučine mjesto pojesti će, što drug£ životinja ni prinjušiti neće, a bodjoš zgodnijim. Na sjevernoj stra n i grada diže se brdo Tjikavo lišće kaktusovo jede kao da je svilena djetelina. Uhud sa svojim sivim vrhovima, pod čijim je podnožjem Arapski konj poznat' je i cijenjen po svemu svijetu. grobnica Sejidi Hamze, Muhamedova strica. [jjU ad’ se igra na rosnoj livadi, onako jak i prpošan, lagan, Meka i Medina udaljene ^su jedna od druge četiri i na svoju nezavisnost ponosan, suhonjave i čuste glave, stotine kilometara. Meka broji šesdeset a Medina četr­ vatrene ženice i raširenih nozdrva, arapski konj podaje deset hiljada stanovnika. poseban tip, eleganlan formom, savršen svojstvima. H a d r a m e v t i M a h r a leže na istočnoj strani Arapskom četniku konj je sva nada i ufanje; on će ga Jemena i protežu se obalom Indijskog oceana do Bahri svojom brzinom spasiti i iz najvećih pogibelji, a poslu­ Umana, a naseljeni su slobodnim i nezavisnim stanov­ šnosti njegova svome gospodaru upravo je legendarna. ništvom. Ima tu nekoliko lijepih gradova; a klima je Konjanik sjaše, zabaci uzdu na jabuku, i krasna životinja po prilici ista kao i u Jemenu ali nijesu ni izdaleka stajati će ako ćeš cijeli dan, a da se i ne makne. Ali konja nije mnogo u Arabiji, jer on prebiva samo ondje, rodni kao Jemen. Uma n , koji se nadovezuje na Mahra oplakuju gdje je izdašne paše i rosne livade, po ravnicama Mesodva mora, dijelom Indijski ocean a dijelom Persijsko potanije, Sirije i Medžda. Nekoć su smatrali Arabiju vrlo bogatom pleme­ more. To je pjeskovit i pust predjel, kojega ovdje ondje nitim kovinama i dragim kamenjem. Danas od toga nema presijecaju zelene oaze i plodni doci. • H a s a se nadovezuje na Uman i proteže se uzduž ni traga; jedva da se gdje-gdje nađe koja željezna i Persijskog zaljeva do ušća Evfurata. Krajina malo bakrena ruda- Arabija je još uvijek premalo poznata i slabo istražena, a da bi se o tome mogao izreći pot­ poznata ali vrlo naseljena. § 3. P r i r o d n i p r o i v o d i A r a b i j e . Poznati pun sud. Industrija i trgovina ostaše u dobrom dijelu Ara­ su od starine kao specijalni proizvodi arapski: Metvica, tamjan i mečanski balzam, ali najvažniji su hurma i bije danas iste, kakove su bile u početku njezine istorije. Zlatarske radnje, što se u Jemenu izrađuju, datulje, kahva; Kahva kao ponajbolji elemenat trgovine, a hurma konji, indigo (čivit), tamjan i razne mirodije jesu glavni hrane. artikli arapske izvozne trgovine. Izvozna trgovina sa Radi raznolikosti klime nalazi se u raznim kraje­ Evropom i uvozna sa Afrikom, Indijom i Persijom oba­ vima Arabije plodova južnih i umjerenih predjela: kaj- vlja se karavanama i dan-danas isto onako, kao što je sija, badem, smokva, pšenica, ječam i kukuruz, grah i činjeno u biblijska vremena. duhan, pamuk i šećerna trska. Uz domaće pitome živo­ U Arabiji i nema puteva u pravome smislu riječi. tinje, ovcu, kozu, kravu, mazgu i magare ima divlje Put karavane čine razne S a d i . Idući treba se držati zvjeradi, kao što je lav, hijena, vuk, leopard, pantera. strogo određene linije, koje u dalekim razmacima vode Ali ove divlje i grabežljive zvijeri nisu ni izdaleka od bunara k bunaru. �Страна 204. Г A Ј Р Е Т< § 4 . A r a p s k i n a r o d . Većina istočoih pisaca dijeli Arape u dva plemena: pleme, koje je uginulo »Arabi bande« i pleme koje se održalo »Arabi muteshire ili bakije«. A r a b i b a n d e to su potomci Semovi sina Nojeva, prastanovnici Arabije- Njihova se istorija gubi u magluštini dalekih vjekova i malo se što pozitivno znade o njihovoj prošlosti. Glavni ogranci ovoga plemena jesu Ad( Semud, Amalike, Tasm, Džedis, Etnin, Džurhum i Hadrmevl, koji se razidoše po svim krajevima Arabije. Kaže se da je Adovo pleme pod Šedadom i Lokmanom vla­ dalo Babililom i osvojilo Indiju i Irak dvije hiljade i više godina prije Hristova rođenja. Kasnije su navalili na Egipat pod imenom Hiksa (pastira). Mnogo kasnije potisnuše ih iz Jemena potomci Kahtanovi i oni se sklonuše u Etropiju i Abisiniju. 0 rodu Amalike isto se tako malo što znade spominju se i oni kao pastiri (Hiksi), jer se za dugo ne smiriše na jednom mjestu. Nakon dugog lutanja ždružiše se sa plemenima Moabita i Enomita-te zauzeše ravnice Petrejske i pustinjske Arabije. Odavle su dugo napadali Hebreje ptije njihova ulaska u obećanu zemlju. Na koncu i njih pobijedi Đavnd, koji zagospodari zem­ ljama među Mrtvim morem i ElanitiĆkim zaljevom. Ostali ogranci prastanćvnika[Arabije razštrkaše se po Damasku, Behrejmu t ffadramevtu, dok/i a effiginuše ili se sa drugim plemenima ne stopiše. ' U Kur-anu s^ova uginula arapska plemena spo­ minju na nekoliko mjesta. Arabi Muteehire ili Bakiie dijele opet u dva glavna ogranka: u Arabi Mutearibe, potomke Kahtanove i Arabi Mustaribe, potomke Ismailove. A r a b i M u t e a r i b e prebivali su u Jemenu i tu su tridesetak stoljeća prije Hidžrpla, osnovali svoju dr­ žavu, kojom je prvi upravljao Kahtai a po njegovoj smrti sin mu Jareb. Jareb je kasnije osvojio Hidžaz i tamo postavio svoga sina Džurhuma. Iza Jareba vladao je državom njegov sin Ježdžub, a ovoga,' koji ne sačuva dobar glas u potomstvu, naslijedi sin mu Abduš-šems, prozvan još Sebe. Iza Abduš-šemsa upravljaše državom sin mu Himjar, po kojem se prozva čija vladarska kuća imenom Himjarita. Prijestolnica mu je bila Sebe, grad, što ga utemelji Abduš-šems i koji se po njegovu nadimku prozva S e b e . Bnoi 13 Himjariti kasnije osnovaše i državu Tubba sa prijestolnicom Marebom. Iz ove porodice potekoše Sab, inače poznat pod imenom Zul-Karnejn i glasovita kra­ ljica Belkis. A r a b i M u s t a r i b e , potomci Ismailovi, već se u početku raspadoše o više međusobno nezavisnih ple­ mena. Jedni prisjedoše na jednom mjestu i tu se nasta­ niše dok drugi, njih većina, odabra pustinjski, nomadski život. Ovako pleme, Čim bi se zaustavilo na kojem paš­ njaku, stada drugih plemena nijesu smjela tamo prelaziti jer inače je odmah plemenski rat. Pleme Džurhumovo, koje je u Hidžazu nastavalo, živjelo je s početka u slozi i miru sa potomcima Ismailovim; nu u brzo i među njima dođe do razmirica. Nastade pitanje, koje pleme da ima prvenstvo, ko da vodi glavnu riječ i zapovijeda u ratu. I jedni i drugi teglili su n^ svoju stranu, prisvajali sebi prvenstvo i tražili, da budu središte oko kojeg će se okupiti sva ostala arap­ ska plemena. Mustaribe, da očuvaju i osiguraju prvenslvo^Meke, a po tom i svoju hegemoniju, pozivali su se na svetost i značaj Kabe, koja je od starine hram i središte svih arapskih plemena, dočim su se Mutearibe otimali za Sanu i tražili, da to bude glavni grad Ara­ bije, pozivajući se na bogatstvo i plodnost Jemena, te na svoju Starinu. Ova je borba dugo trajala i dovršena je u prilog Meke tek u VI. vijeku. Ibni Haldon i drugi neki istočni istoričari dijele arapski narod još i na Arabi-Mustadžeme. Nu ova po­ djela ne osniva se na nejednakosti plemenskog porijekla, na razlikosti rase, jer se u istoj mjeri odnosi i na ArabiMutearibe i Arebi- Mustaribe; ona se jedino i isključivo temelji na jezičnim oprekama, koje vladaju među starim i novim arapskim jezikom. Usljed dodira i saobraćaja Arapa sa drugim nearapskim narodima, počeo se arapski jezik već od početka njihova osvajanja mijenjati i modi­ ficirati. Zaboravljajući slare prvobitne gramatičke forme i uvađajući nove izraze, nastao je moderni arapski jezik. Pošto je dakle ovaj jezik nastao uplivom stranaca, A dž e m a sa kojim su se Arapi miješali, to Ibni Haldon sve one Arape, koji preko deset stoljeća govore tim je­ zikom, nazivlje Arebi-Mustadžeme. Inače najnovija znanstvena a napose lingvistička istraživanja smatraju i broje Arape jednim i to ponajjačim ogrankom na velikom semitskom stablu, kojem se još pribrajaju Hebrejci, Sirci, Židovi, Feničani, Babilonci i Asirci. Svi ovi narodi sa Arapima zajedno govore sličnim jezicima, koji se u znanosti zovu semitskim. �Број 13 Страна 205. njom imao dobar uspjeh. Vidi se da je čitavu stvar dobro »Islamsko pravo u Bosni i Hercegovini«. shvatio i zamjerno dobro je izradio, i ako mu dotična arap­ Napisao dr. Eugen Sladović, profesor u Zagrebu. Izdala ska djela nijesu bila izravno pristupačna. Ovakav uspjeh je knjižara Gece Kona u Beogradu, god. 1926. Cijena Din 5U.—. magao postići samo velikom marljivošću istraživanja i po­ Sa raširenjem islamske religije u ovim krajevima do­ znavanja skoro sviju radova, koji su na ovom polju dosada, šlo je ovamo i siamsko pravo i ono, kao pozitivni zakon, raštrkano koje kuda, objavljeni. A kada se uzme u obzir, da živi u Bosni i Hercegovini skoro pet stoljeća, a živjeće dje­ i na njemačkom jeziku ima dobro izrađeno s pomoću izvora lomično sve dotle, dok je tu muslimana, jer u njehovlm po­ porodično i našljedno pravo muslimana, onda je piscu puno rodičnim stvarima i u nasljedstvu imetka ono ima za nji»i lakše bilo doći do ovakvoga, dosta iscrpnoga i informativ­ dogmatičku obvezatnost gdje se god nalaze. Šta više, mu­ noga djela,Jcako je to njegovo Islamsko pravo. Pisac se je slimani u muslimanskim državama moraju imat i svoje se- vješto poslužioci sa mnogobrojnim drugim valjanim izvorima, paratne sudove (Šerijatiski sudovi) koji će i primjenjivat: koje je sktro svukud ispod crte i označio, ^e time svome ovo pravo specijalno za njih i sključvo u njihovim pravnim tijelu pravu važnost -.dao. poslovima, koji se pojavljuju u njihovom porodičnom Jutetu *~'>Qvo je djelo zgodno i pregledno raspoređeno i razdije­ i intimnom pravnom saobraćaju. ljeno, pa 'С е'>в- svako, i stručnjak i laik, moći korisno s Islamsko pravo je napisanomu . glavnom, na arap­ njime poslužiti, a ono ima i ondko u glavnom informativan skom jeziku, kojega' razumiju^,samo lica, koja ^dvaj -jezik na­ karakter. U njemu na prvom mjestu dolazi jedan kratak ročito nauče. Učenju ovog klasičnog^ jezika malo se ko po­ uvod o pravno-povjesnom razvoju Bosne i Hercegovine od svećuje i medu muslimanima, jer je težak, a i malo p o tre ­ '"najstarijih vremena do današnjega doba s osobitim obzirom na muslimane, gdje se je dotakao i bosanskoga patarenstva. ban pa su s toga rijetki i u nas oni, kiji ga poznaju. / Pravno-povjesne faze Ugodno je razdijelio u pet glavnih peStoga je i islamsko pravo pvalo kome pristupačno 1 poznato kod nas i ako je živo i’ n K a C i'm e d u ] п а т а . \ о ^ ^ 2^ ^ 3 рV Predhištorička vremena. do VII. stoljeća po &I1ČUU ftUU nas i aiu, JC i'IVU l lia sua/.l llltuu nama. хчи&а -------l -)/“ i ' . teresuje ovo pravo, mogab' se je kod nas upoznati s njime Hristu; 2.) od VII. stoljeća XII. do Kulina bana; 3.) od stoljeća do polovice XV. stoljeća za vrijeme samostalnosti dosada samo preko zapadnih jezika, osobito njemačkoga. bosanske države; 4.) od druge polovice XV. svoljeća do Poznavanje ovoga prava, bar porodičnoga i nasljednoga, druge polovice XIX. za vrijeme turske imperije i 5.) od za­ bilo je dosada a biće i u budućfFVpotrebno za sve pravne dnje četvrtine XIX. stoljeća do g. 1918. za vrijeme austro­ stručnjake, osobito za sudije i advokate jer pno živi u sao­ ugarske uprave. braćajnom i društvenom životu naših muslimana, pa mora Kako mu je zadaća bila prikazati pravno povjesni razvoj da dolazi u obzir pri rasuđivanju u mnogim pravnim pita­ u ovim zemljama samo islamski, tako je uzeo samo zadnje njima. Žalibože, dosada se nije nik9 našao medu našim mu­ dvije periode, pa je njili i obradio ističući, da je islamska slimanima, da ovo pravo pretoči na njŠ jezikD i ako ima nauka u mnogim pitanjima bila bliska i simpatična patare­ kod nas lijep broj ljudi, koji dobro poznaju arhpski jezik, : nima, pa da su je stoga onako brzo i prigrlili, te zajedno sa ako je potrebno bilo to učiniti davno, ne samo fjtdi samih svojom vlastelom skoro listom preši« na islam, a da su muslimana, koji ne znaju arapskoga jezika, nego i radi sviju mnogi to učinili i privrženici drugih vjera u ovim zemljama onih, kojima arapski jezik nije pristupačan, a želili bi se upo­ — Srbi i Hrvatu Zauzimanjem Bosne i Hercegovine po Turznati u ovo pravo. Upravo je žalosno postojeće stanje u tim a prekinuta su u glavnom dotada važeća prava, pa jc ovom pogledu, da naš specijalno islamski svijet i dosada nije islamsko pravo stupilo na njihovo mjesto i ono je u glavnom imao na svom jeziku napisano islamsko pravo. U najnovije u smjesi sa t. z. miletskim pravom ostalo u krijeposti u ovim doba počela se je i ova oskudica uklanjati, jer veće zanima­ krajevima sve do okupacije Bosne i Hercegovine u g. 1878. nje za upoznavanje ovoga prava počelo je izazivati i razne po Austrougarskoj monarhiji. Ni ovom okupacijom islamsko radnje na ovom polju u našem lijepom jeziku, pa se je na­ pravo nije posve iščezlo, pa je i danas u mnogim pitanjima dati, da će se i toj oskudici doskočiti. na snazi.. Ono se nije ni malo promijenilo osobito u poro­ Prvi korak na tom polju u obilnijem obliku učinio je dičnom i nasljednom pravu u koliko se to odnosi na musli­ vrijedni i valjani profesor prava dr. Eugen Sladović sa iz­ mane, pa je zajamčeno i našim Ustavom. radom gornjega djela nazvanog »Islamsko pravo u Bosni Prema tomu upoznanje islamskoga prava postalo je оа i Hecegovim« kojega ću ovdje prikazati u kratkim potezima. osobite važnosti za svakoga. Stoga se u zadnje doba i kod Na prvi pogled izgleda, da je bila dosta jaka kuraž upustiti nas počima o njemu više govoriti i pisati. S tim zajedno se u izradu ovoga prava bez poznavanja arapskoga jezika nije se dosada imalo na našem jeziku potrebne priručne knji­ i bez sposobnosti crpljenja sa arapskih izvora izravno. Ali ge. ko poznaje ovo pravo iz arapskih izvora, pa pročita ovu Stoga treba pozdraviti ovu radnju g. Sladovića, jer Jc radnju g. Sladovića, osvjedočiće se da je pisac sa ovom rad- ona prva dobra pojava na ovom pravnom polju kao infor­ mativno djelo. Pisac, pošto je naveo i statistiku muslimana x) Pisac ovih redaka je u tečaju izrade porodičnoga > u ovim pokrajinama, napominje u uvodu, da pravni odnosi našljednoga prava muslimana n a našem jeziku, kao prv; obiteljskoga, ženidbenoga i nasljednoga prava muslimana u Bosni i Hercegovini prosuđuju se prema šeriatskom pravu, općeniti pokušaj. �Страна 206 ГАЈРЕТ. Број 13 skoga pravai. I ovo je pravo Izložio onako, kako se ono a i mnogi privatno pravni odnosi, jer je d Medžela još na snazi u ovim zemljama kao građanski zakonik u dosta jakom faktički kod nas shvaća i primjenjuje. Sa okupacijom Bosne i Hercegovine po Austrougarskoj, obimu, izuzevši njezin dio formalnoga prava. pošto je islamska vjera prestala biti državnom vjerom u Pisac je zatim prešao na-pravna vrela šeriata, pa pođ ovim zemljama, porodila se je potreba, da se posebnim za­ tim naslovom ih nabraja počam od Korana sve do ostalih konom regulišu odnosi muslimana u njihovim vjerskim i vavrela (str. 6—30.) opisujući ukratko, ali pregledno, postanak kufsko-šeriatskim stvarima prema nadošlom novom stanju i i razvitak tih vrela, pomažući se u tomu obilno raznim rad­ položaju u zemlji. To je prouzrokovalo i I z v o j e v a n j e njama i objavljenom literaturom, i to na dosta vješt i za svakoga razumljiv način. Pošto je opisao pojavu Kurana I t. z. vjerskoga autonomnoga Statuta iz g. 1909., koji je jed­ nako na snazi u ovim zemljama. Budući da je ovaj Statut u Hadisa prešao je na razdiobu islamske vjerske nauke, pa je iznio glavne faze i karakteristiku vjerovanja, a za tim je nerazlučivoj vezi sa vjerskim pravom muslimana u Bosni 1 Hercegovini, g. pisac je na kraju svoga važnoga djela, ko­ prešao i na obrede pa je i njih izložio u glavnim potezima. jeg prikazujemo, donio u posebnom odjeljku i ovo pravo Nakon toga prešao je na opis islamske pravne znanosti, pa je i tom dijelu sa uspjehom iznio, kako je do nje došlo i muslimana pod naslovom: Islamska vjerska i vakufsko-mearifska organizacija, gdje je vrlo zgodno i iscrpno iznio n;-. kako se je razvila, navodeći i razvijene škole u islamskom str. 137—151. i tu organizaciju, te tako u jednom djelu dao pravu. i za stručnjaka i za laika u neku ruku jezgru Islamskoga Iza toga je izložio i onaj dio zakona, što ih je otomanska vlada izdala mimo šeriatskog prava za svoju državu u raz­ živućega prava u ovim krajevima i time bar djelomično po­ punio dosada postojeću prazninu u ovoj struci u našoj pravnim prilikama i okolnostima, koji su nazvani kanunima, a noTJiteraturi i to u jednoj lijepo izrađenoj, a i ukusno opre­ po kojima je regulisano upravno, političko, zemljišno, fihanm ljen^' zbirci. Na kraju je dodao jož poimenično kazalo 1 cijalno, kazneno, redarstveno, trgovačko, pupilarno i druga sadržaj, pa*- je djelo ispalo potpunije. razna prava, koje je vrijeme iziskivalo, a islamsko Sfavo Sto' je najinteresantnije u ovom djelu je posve malo grunije dostajalo da zadovolji te nove okolnosti—P -pnfik6^U šaka^^i koliko smo to mogli kod prvoga čitanja opaziti. Ima istom odjeljku naveo je i one zakone i naredbe, .koje su pod ponavljanja ali ona ne smetaju, niti vrijednost djela uma­ okupacionom upravom nastale' u ovhn zemljama, pa je tako obuhvatio cijeli razvitak prav^ u ovim pokrajinama sve do njuju, kao ni posve malobrojne omaške, koje ćemo na kraju da istaknemo. Na4 str. 12. navodi, da se prema rezultatima g. 1918. u koliko se^on odnosi > (ima veze sa islamskim *- Л f zapadno evropskih istraživača smatra, da je od tuđih upliva pravom. U trećem dijelu je prešao na utjecaj dobi na djelatnu sna islamsko pravo važan upliv vršilo rimsko pravo. Pošto sposobnost individua pod Istirfi' napisam^-ra je to opisao ^јаа držimo, da ,®u dotična -istraživanja bez opravdane podloge, str. 30.—39. doista opširA ^ i Tzlošao sve glavne u$tifnove o ne dijelimo to mišljenje, jer je izvor islamskom pravu Koran Hadis, a ovi nijesu mogli -imati apsolutno nikakve veze sa tomu, koje vrijede ц, Bosni i Hercegovini obzirom na musli­ mane po islamskom i kanonskom pravu. \ Laj ’ Г.\ •J |;ft pravnim pitanjima porođenim i regulisamim u Rimu. Sama sličnost u pravu ne može davati povoda, da se taj upliv Glede ustanove Obiteljskoga i ženidbenoga (ј)|Д«а •obra­ mogao dogoditi. Podaleko bi nas odvelo kad bismo to u de­ dio je vrlo pregledno na sJtV.39.— 110., pa je osobito.u-ovom talje iznosili. Kad je Medžela objavljena, mnogi su zapadni dijelu prava dovoljno bio- opširan. Govoreći o obitelji opće­ pravnici tvrdili, da je ona izrađena po francuskom Kode nito, nastavio je sa izlaganjem i ženidbenoga p r^ a " -ojJBSjuo, civilu, ali je po turskim pravnicima dokumentarno dokazano pa je usput najpre naveo, kako/ovo pravo regulišu crkveni protivno, pa je radi toga napisana i Mirati-Medžela, u kojoj zakoni, a za tim ga je opisao po islamskom pravu ističući su iznijeta sva islamska pravna vrela iz kojih je ona, oa neke naročite propise i rešidbe koje je Vfn. šeriat. sud u riječi do riječi na turski sastavljena, a ta su vrela mnogo Sarajevu izdao na ovom -pravnom Jolju) starija od Kode civila. Slične su valjda zablude bile i u do­ Zatim je izložio elemente islamskoga- braka, vrste že­ tičnom istraživanju i tobožnjem nalaženju upliva rimskoga nidbe, sposobnost za sklapanje braka, očinsku i velijsku vlast prava na islamsko pravo. Na str. 13. pri kraju u prevodu pri ženidbi, ženidbene zapreke, pravne pošljedice braka, za­ ajeta: La jukel___ pogrešan je prevod arapske riječi »vuruke, sklapanje braka, mehr, razvršenje braka, idet i nad­ saha« sa nošom riječi »poniziti«, jer treba da glasi: osim ležnost, sve osobitim obzirom na njihovu primjenu kod šerionoga što ne može podnijeti (snositi), a ne poniziti. Na str. atskih sudova u Bosni i Hercegovini. 14. ispod linije pod 50. prije riječi: ahlaku izostala je riječ Po tom je prešao na srodstvo (neseb) izlažući, koja sc mekazimel. Na str. 16. ispod linije pod 61 u drugom redku djeca po šeriatu i islamskom pravu smatraju zakonitom i Tijesto riječi iacije treba da stoji ikindiie. Na str. 27. ispod bračnom, a koja se uzimaju, da su nezakonita i izvanbračna, linije pod 115. Medžela je prevedena sa knjiga mudrosti, a te o adopciji djece nepoznatoga porijekla; o mliječnom srod­ zapravo znači: zbirka. Na str. 49. pod c) zakonom zabra­ stvu i o uzimanju tuđe djece poznatoga porijekla na odhranjene ženidbe, suvišno je bilo unositi ovaj pasus, i po svome njenje. (Šeriatsko pravo ne poznaje adopcije i pbzakonjenja sadržaju’ vidi se da je suvišan i nedjelatan, jer nema auto­ djece poznatoga porijekla). Očinsku vlast (velajet) je napose ritativna propisa, koji naređuje, da se islamska ženidba mor« opisao, pa je prešao na izlaganje prava i dužnosti roditelja pred sudom sklopiti, iako ima i takovih mišljenja sa naro­ i djece, te na starateljsko pravo i na nadležnost u ovom čitom tendencijom. Na str. 56. pod e), a u redku petom iza pravu, također dosta iscrpno. riječi: ili Je pusti, suvišne su riječi: s tri talaka. Na str. 60. u Iza toga je izložio našljedno pravo vrlo pregledno i u 4. redku navedeno mišljenje, da za vremena dojenja djeteta pogledu mulka i u pogledu mirije, pa je naveo sve vrsti I žena, koja nije u idetu, da nema prava na nafaku, nego da dobiva običnu nadnicu (udžreti hidane), nije ispravno, jer faze našljednoga prava počam od zavihfuruda i asabata sve ona ima pravo na svoju nafaku i tada, ako nije našiza. Na do zevčlerhama i prava države na nasljedstvo po islamskom str. 61. u četvrtom odlomku unešeno je pogrešno mišljenje, pravu. da mužu islamske vjeroispovjesti pripada pravo kažnjavanja Pisac je po tom na st. 124—136. izložio u posebnom od­ žene radi njezinoga dokazanoga preljuba (zdna) i ako se je jeljku imobilarno i obvezno pravo, navodeći razliku, koja pri tom pozvao I na Koran IV. 19., jer to ne stoji. Dotično postoji između ovoga i s. a. gr. z. te oksidentalnoga evrop­ �Бро) 13 ТАЈРЕТ, Страна 207, mjesto о preljubu u Koranu nipošto ne glasi, da se tako Mi i za Safvet: pravo mužu daje. Preljub žene ili muža po islamskom pravu se kazni zatrpanjem u kamen po sudskoj presudi na pro­ Dr. Jan Rypka: „Beitrage zur Biographie, Charakpisani način, a mužu nije slobodno sobom nikakvu tjelesna teristib und Interpretation des turkischen Dlchters kaznu nad svojom ženom izvesti. Na str. 71. u četvrtom Sabit“. redku potkrala se je pogreška, koja se sastoji u tom, što je , (Nastavak) •' , rečeno, da bračnu sudbenost muslimana u Južnoj Srbiji de facto vrše šerijatski sudovi, koje je Srbija ostavila prisajedinivši te krajeve, jer tu sudbenost de facto ne vrše šerijat­ Koliko imade divana Izloženih na turskom Parnasu, u ski sudovi, nego muftijski uredi, jer su sa osvajanjem tih kojima nema đavoljega stiha, koji bi se mogao nazvati poe­ krajeva po Srbiji šerijatski sudovi iščezli a nijesu ostavljeni, zija i izdržati sud ozbiljne moderne kritike. Neka misli, šta ali bi se po Ustavu imali opet uspostaviti za koje postoji 1 ko hoće, a ja vjerujem — i niko me razuvjeriti ne može, projektovani zakon. Na str. 76. u sedmom odlomku zadnja da se sa desetak loših stihova Sabitova veličina ne dade ni rečenica nema smisla, jer se ne zove našizom ona žena, koja umanjiti, a kamo Ii uništiti. Da su se savremenici I poznijl traži razriješenje ženidbe, nego uopće žena, koja bezrazlož­ turski pjesnici za njim poveli 1 malo po malo prema narodnom no napusti muža, odbjegne od njega i tako zanemari! brač­ duhu i jeziku pjevali s kojim je Sablt počeo probijati led — nu zajednicu. Na str. 77. pod II., 1.) iza riječi smrću po­ drukčije bi izgledala njihova književnost. Možda prije dva vi­ grešno je unešen termin (nikjahi mevlud), a trebalo je da se jeka pojavili bi se Akčore i Akagjundusi s »Turk-Jurdima« kao umetne »mevt«, jer gornje arapske riječi ne znače ono četni« što se to dogodilo istom početkom ovoga vijeka. Prefinjeni su bile namijenjene. Na str. 80. u trećem redku pogrešno je ukus starih Osmanlija nije mogao probaviti »kaba turkče« iz­ iznešeno mišljenje, da je dovoljna jednostavna izjava muža raza, koje Evlija Čelebi naziva »Bošnjak-lehdžesi«7) (bosanski prema svojoj ženi, da neće više sa njom podržavati ženid- žargon). — Taj žargon je Sabit unio majstorski u tursku benu vezu i saobraćaj, pa da nastupi bračni razvod. Sa Sa­ umjetnu pjesmu — i stvorio novo polje (nev-zemin, Kako Zija mom takvom izjavom nije. još talak (pušćanje) ostvareSb, paša veli) s novim vidicima, ali ga nije razumio ni savremeni osim ako bi muž iskazao, da PQd tijem baš misli ptišćanje. Na ni pozniji naraštaj, nego su se držali one »Pleti kotac k’o istoj str. 80. u petom odlomjcp, zadnja rečenica, koja glasi: ti otac« i nastavili podražavati Hafizu. Saibu kao Bakija i a žena radi toga. . . suvišna je, jer se br-ak, u ovom slučaju Nabija slijedeći stopu u stopu perzijske klasike — ne u smatra razriješenim i bez pomoći sudske. Na str. 83. u zad^-" mislima, nego u Izrazima. Narod ih nije onda razumio, danas njoj rečenici pod f) treba dodati, da nije dostatno za »fesh« ih ne razumije ) neće Ih nikada razumitl, jer nijesu pjevali ni samo to što je muž ostavio ženu hpz r^fake, hEgtT'da je u ta­ u njegovom duhu ni u njegovom jeziku. Ko hoće, da razumi kom slučaju potrebno još, da žehjf'osutnog muža ne može u jednog tako zvanog turskog klasičnog pjesnika, mora dobro opće doći do svoga uzdržavanja od strane muža. Na str. 90. poznavati arapsku i perzijsku poetiku, mora u arapsku i per­ pod c) lian, valja istaći da ova ustanova nije tačno ni zijsku gramatiku biti upućen, mora arapski 1 perzijski rlječnik no obrađena, a pošto bi ovdje njezina obrada morala zafižetl imati pri ruci i uz to imati veliku spretnost, da po njima lovi dosta prostora, primorani smo, zasada samo upozoriti па>нје*1| umjesno i neumjesno upotrebljene pjesničke izraze, koje su zdnu manjkavost. Na str. 91. u sedmom odlomku, a u petom visoko obrazovani pisci i pjesnici unijeli u tursku pjesmu i redku iza riječi do navršene 9. (deve|e godine) trebalo je do­ prozu. dati: i ako žensko dijete posjeduje znakove nagona (ištiha), a To ml napominjemo, da onako uzgred čitateljima priu oba slučaja, ako je i muško i žensko''sposobno samo so­ bom poslužiti se pri oblačenju, jelu,»piću i t. d., jer prije tili kažemo osmanlilsku lijepu knjigu u jednoj sllhueti, jer potpunu sliku do sada još niko nije izložio. Ta će se slika teško Iz­ svojstava djeca ne pripadaju u očinski »odjoj: 1 raditi, jer hiljade pjesničkih zvučnih imena i stotina sačuvanih Na st. 108. u osmom odlomku, a počam od drugog redkompletnih divana, u koje zurimo ko dijete u šarena vrata, ka, netačno je unešeno, da po dojenju djeteta daljna skrb nije moguće uhvatiti ni za glavu ni za rep. Tu vrve slikoviti za muško dijete pripada ocu, a za žensko majci, kao i to, arabizmi — 1 bonbastični parsizmi sastavljeni turskim konuda majci pripada dužnost skrbi za žensko dijete do navr­ iama. Pjesnik je htio, da »nešto« reče, a to nešto uz naiboliu šene njegove sedme godine; jer ako se pod riječi skrbiti volju ml ne možemo naći. Ako se li na što može primijeniti ima razumjeti djeoija nafaka, onda ovo ne spada na majku ona perzijska poslovica: »Mi čujemo klepet mlina, ali brašna u opće, nego na oca, a ako se pod istom riječi razumjeva ne vidimo« sigurno vrijedi za tursku poeziju. pravo djcoijega tjelesnoga odgoja, onda muško dijete ostaje Što rekoh — po mome skromnom mišljenju — vrijedi kod majke do navršene sedme, a žensko do navršene devete godine, uz pojavu znakova nagona kod ženska, a ne kako je za devedeset postotaka turskog pjesništva. gore rečeno. Kakova Je misao vodila hiljade stihotvoraca da grade Ovo djelo kako se vidi obuhvaća neku skupinu islamsko­ gazele, koje niko ne razumije, to oni znadu, a ml današnji ga prava, osobito porodičnoga, prilično je dokumentirano iz­ naraštaj to ne možemo razumiti. Pjevanje kasida (panegiričnih loženo i zgodno rasporedano pa se samo po sebi preporučuje. Vrijedno je dodati, da je g. Sladović u prošloj 1 u ovoj т) To Vam je turski stari jezik, kojim su se u stara godini uspio izdati još i ova djela: Stečajno pravo; Ženidbeno pravo; Naučničko (šegrtsko) pravo; Obrtno pravo i t. a. vremena služili bos.-herc. bezi, kapetani d trgovci u razgo­ voru Ili dopisivanju medu se i s Turcima. Riječi je svaki dosta sve izvrsno i sistematski izrađeno, pa svake preporuke vrijedno. Pravna literatura naša svakako je sa ovim djelima znao koje i mi danas znamo i nazivamo ih turcizmi, a gra­ postala bogatija. Ženidbcno se pravo osobito preporučuje, matike su im bile vjerske knjige »Ustuvanija« i »Bergjlvija«, jer je u njemu autor vrlo zgodno i pregledno izložio ovo iz kojih su učili vjerske ustanove i usput gramatičke oblike. pravo prema svih pet vjera u državi, pa i građanski brak. Pismo nekog Bošnjaka komentirao je glasoviti Ćani ef., koje Hafiz A. Bušatilc je našlo mjesta i u djelu »Nevadiri — zurefa«. Kažu, da se tome Osmanlije od srca smiju. j . i šeriatskl sudac. �Страна 208. Г А Ј Р Е Т. Број 13 spjevova) donekle se može anlaisati jer su one prigodne pjesme u slavu sultana 1 velikaša. Nekome je trebalo III no­ vaca ili protekcije, pa je uprego Pegaza i izletio na Parnas, da u stihovima okiti glavu idola od koga »nešto« traži i moli. Ambicije pojedinih vladara I velikaša nagrađivale su 1 loše kaside misleći da će mu s njome na vjekove živitl uspomena u turskomn arodu i ne sluteći da turski narod te kaside ne razumije i da ih nikad razumltl neće, jer nljesu ispjevane u njegovu jeziku nego sklepane od arapskih i perzijskih misli 1 izraza. (Svršiće se.) Гајретова забава у Грачаннци. Пододбор Гајрета у Грачаници приредио je дана 16. априла о. г. (трећи дан Рамазан-Бајрам а) заб аву, koja je како морално тако и материјално добро успјела. Међу осталим гг. прилагачима, нарочито су се с а добровољним прилозима истакли гг. Стјепан Максимовић, народни посланик з а срез Грачаницу и Данило Недељковпћ, председник Радикалне Странке, даровавши први Дин. 200—, a други Дин 130— ** ' i Главни Одбор Гајрета исриче своју дубоку зах вал у свима, који допринијеше сво! ббол н а овој забави. Дин. 1.865*25 и то: 320 Дин. као годишњу претплату за лист „Гајрет" од четворице претплатника, a Дин. 1.545*25 ,«ао добровољне прилоге, које су приликом Бајрамских иразника сакупили гг.: Ибрахим Ф азлић у опћини Чуниште Дин. 170*—; А лија З у б а ч а у опћини Стријежево Дин. 78*25; Мустафа К арам устаф ић у селу Кокошчићи Дин. 153‘—; Изет Нашић уч)!тел> В ареш Дин. 100*—; Б р а ћ а Салетовићи Варевд Днн. 140*—; М ехмед П арић В ареш Дип. .32*—; Алихоџа Хрват у опћини Зу б ет а Дин 69‘—; Хусо Чизмо у опћини М лијаковићи Дин. 50*—; Осман Сиротан у Трторићима Нови пододбор Г ајрета у Н овој В ароши. Дин. 101*—; Мујо М ахмутовић у М ахмутовићима Дин. 97*—; Хусо Оперта у опћини Даштанско Дин. 100*—;', Емин H a дан 13. јун а о. г.;образован je пододбор Г ајрета у Новој Вароши (Санџдк),,у који су униш ла слиједећа. rf.: . Брки ћ у опћини Будожељ Дин. 60*—; Надвље су даровали Предсједник: СаЗшх Аговић, секретар: М уртееан X, гг. М устаф а Х асанагић Дип. 100*—; С ава Зеки ћ Дин. 100—; Др. Јосиф Герстлер Дин. 20 — и Вејсил Шишић Дим. 75*—, Муртезић, благајник: Хакија Софтић, одборници: Х афиз М устафа Ибишбеговић, Наил Бегић, Хајдар Долмагић, Сакупљачима и дароватељ има наш а срдачна х в а л а ! Хајрудин Хаџи Ибрахимовић и М устафа Билалагић. Новом пододбору-Аелимо миого у сп јеха у даљ њ ем Један п рим јер з а углед. раду! Госп. Јово Ш ипрага, трговац из К љ уча Гајретов Бајрамски прилози. стари пријатељ и доброжелитељ поновно je показао своје Ровјереник Г ајрета у Бос. Новом госп. Б ећир Велкић цријатељ ство п рем а Г ајрету. Приликом смрти свога сина послао нам je Дин. 60'— kao утрж ак од п р о д а н ш ^ к у р- покојног Бранка, он je њ е га и даљ е претплатио на наш банских кожица, које су даровали гг. Авдо Р изванбеговић лист „Гајрет". С ада пак, приликом годишњице смрти пок. 2 комада и М устаф а Ч ауш евић 1 комад. ч Бранка, он га уписује з а добротвора Г ајрета и п лаћа Х вала им и живили! одједном своту од Дин. 1.000*— И зраж ујући и овом приликом госп. Ш ипраги нашу П рилози из В ареш а. су ћ у т над губитком јединка сина ми му најљ епш е захваНаш повјереник г. Дервиш П левљ ак старјеш ина љ ујемо, a покојном Бранку н ека je л ак а земљ а. среске испоетаве у В ареш у послао нам je износ од Наша скупштина. Главна годишња скупштина Главног О дбора Гајрета одржаће се у недељу, 11. јула о. г. у 9 сати прије подне у просторијама Гајретова мушког Конвикта са уобичајеним дневним редом. * Пододбори и повјереници друштва, који желе стављати предлоге за скупштину, имају их доставити Главном Одбору писмено најмање 5 дана раније. И овом приликом позивамо све пододборе и повјеренике, да доставе Главном Одбору новац од чланарина, прилога, забава и претплата за лист, како би га могли унијети у годишњи благајнички извјештај, који ће бити оштампан прије скупштиуе. Главни О д б о р Г ајрета. Štamparija »Bosanske Pošte«, Sarajevo, — Vlasnik društvo »OAJRET«. — Glavni I odgovorni urednik: Hanld KGKlC* �Svaki musliman treba da kupuje samo jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i J a j r e f . Tvornica liiprpapira S. D. iHnalaj, Sarajevo, * može se naručiti i ргеко društva .Gairet* u Sarajevu Сарајевска Банка I SIN д. д. у С а р а јев у . Toorničko skladište soih vrsti Т елеф он бр. 33. Бави се свим у банковну струку спадајућим пословима. Улош1*е на штедњу укамаћује најповољније. Од чисте добити 10% уступа културном и просвјетном друштву „Гајрет*. F E S OVA te vlastita izradba kita (puskjula) u svima vrstama. Па malo i veliko. eenTRHIiH: SBRB36VO Sarači ul. 11 i Sjulagina ul. 1 p o D R u ž n ie a u b ih h S u Interurban telefon broj 317. 0 �mm Ibrahim Šabonagic i sinovi Sarajevo, Kundurdžiluk ulica bro j 27 Trgovina manufakturne robe i skladište gajtana T e l e f o n : T r g o v i n a b r o i 4 8 1 — S ta n 7 6 7 вддвдндваднвнндавннннв и ta S I 2fL5 i z sa.t rr aSL g . g и гУтАп ta н и И R raće B a š c ig ić a | Sarajeao ta frgopina muzikalija i materijala' za и pisanje 1 rlsanje. Bogato stopata rište hruafskiii i srpskih knjiga ta ta вввва1ддаввваввдаввдн1 p 3 ! 3 S Q f l3 e S S f i H. Bajram ago Fočo ! I DRUGOVI I Trgovina manufakturnom i orijentalnom robom na veliko G J SARAJEVO I Gjulagina ul. 3. — Teefon 455. £ I Basme engleske, francuske, talijanske i ===== češke u najvećem izboru. ■Bogato skladište bezova, Sifona, zefira, štofova, ===== šamija, fesova, rubaca, čarapa i t. d. ■ 1 А Ш Ш 1 аДДАДДДЈ Čitajte ,Gajret‘! List »Gajret* jedini je list za našu porodicu, za našu djecu! Za to treba da ga svak čita i pretplaćuje se! Pojedini brojevi „Gajreta" kao i cijelo godište iz lanjske godine mogu se dobiti uz sniženu cijenu kod administracije lista. Svakom prilikom sjetite se G ajreta! __ •- - J I ш � https://kolekcije.nub.ba/files/original/a43f14819876c26d586b3b8c139b4685.pdf d7c5ceb8e8c14756b35580921add640b PDF Text Text П оштарцна плаћена у готовом. ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУШ ТВА ЗА КУЛТУРНО И ЕКОНОМСКО ПОДИЗАЊЕ МУСЛИМАНА Излази 1. и 16. у мјесецу. Година X. С а р а је в о , 16. ју л а 1926. Б рој 14. ЦиЈена год. НО Д. Поједини број i Ђаци добивају лист у пола ц и јс ■ код Главног Одбора или код У прат — Гајретови* конвикта. С А Д Р Ж А Ј : Leone Caetani: Улога Иелама у развитку цпвилпзацпјв (Преводи Осман Нура Хаџвћ) Ахмед Рефик: СоколовпК (Преводи М. Р. Делић (Наставак). Др. A. Адил Чокић: „Ме'каматп“ и љпховп познатијu илсцп. Генерал Живан Ј. Ранковић: Грчко-Бугарскп рат." - ” v Ф е љ то н : Др. Лазо Димитријевић: Господииа Јпкова Прода- Г ајр е то в Гласни к Запнсшт XX. редовпте год. скупштине Главиог Одбора Гајрета. Одговор Његовог Келпчапства краља na иоззравву депешу. Конствтупсање Главпог Одбора. Гајретова забава у Теслпћу. Бајраиеки дарови. Нрплози пз 3nopiiiM.ii. Доброволиш прнлозп пз ЗГаглајп. Даровк из Бласенице. Пз уредииштва. H O BiiLa о ц е н а „ К о с о и а " . Уредник: Хамид Кукић. �e ^ B 0 S B № B S S 0 B 0 B B B E B 0 0 B № B B 0 B B 0 0 0 0 E B 0 E 0 E 0 B E B B @ 6111D. L S lin o [ Potpuno uplaćena dionička glaonica Din lo,ooo.ooo‘— Rezerne Din 1,600.000 — Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podupire razne kulturne i humanitarne ustanove. Zavod je angažovan kod ,,Yarde“ industrije drveta d. d. 1 Trgovačkog d. d. „Merkantilia“ u Sarajevu. Od čiste dobiti dajo I0°|„ Kulturnom i Prosvjetnom Društvu ,,Gajret“. Sve doznake u domovini i inostranstvn obavlja Banka Gajrct najbrže i najkulantnijc. Uloške ukamaćuje najpovoljnije, i isplaćuje iste u svako doba. ©СЖОСЕОСЛЗв T em eljna g ia n n ic a 40,000.000— d in ara 1 3 d Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda, filiale Sarajevo broj 2172 d Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. Osim toga ima svoju d d •с ж зс ш с ж о općine grada Sarajeva ! l Z A U A O A O H I C U koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale dragocjenosti uz najpovoljnije kamate. •сж а*ож а© сао*сш а*<ш д© ола«еж >*сжа«олк>09*сж )«гж >© свз«сж «>*сжо© ска«сж9«сж а* 14 • cjro • сжо • есж а »сж з • ® B Ili0 0 B 0 0 [ �ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУШТВА ЗА КУЛТУРНО И ЕКОНОМСКО ПОДИЗАЊЕ МУСЛИМАНА Излази l. и 16. у мјесецу. Година X. С а р а је в о , 16. ју л а 1926. Број 14. Цијена год. 80 Д. ПоЈедини број 4 Д. Ђацк добивају лист у пола цијена код Главнот Одбора нлн код Управе — Гајретовпх конвикта. — Leoue Caetani: УЛ О ГА И СЛ АМ А У РА ЗВ И Т К У Ц И ВИ Л И ЗАЦ И ЈЕ. . ' (Наставак). Хрвшћанв оријеДта бариЈи су‘ се у наручје ислама јер су га боље разумијеЗалћ од хришћадства, јер je ислам био више оријентални a јер je боље одговарао потребама н.пхове свијести. Преобраћање je било слободка,' природно и узвишенс над сваку идеалну вољу и свако прорачунано посредство; прави социјални инстиктизни понрзт, Kiojи je још у првим данима попримио тако пренагљен карактер да je, отклонивши све непредвиђене запреке, произвео неочекиване посљедице. И као што се je год ислам појавио осуђујући Хебреје са кривсв]ерства и herapajyha фундаменталне догме хришћашства :божанстно лристово, тројство и т. д. исти тај раздог опстанка нове вјере бво je уједно и разлог борби против запада и његове »sjepe. Ни једна пређавдва азијска вјера није напросто ммала onaj карактер даректне лодвојености и бррбености, који je у исламу био битаи елеменат. И тр je баш био узрок да je између истока и запада настала таква »морална провалија, каква никад иије постојала, која je сада шта више и у опољашњим појавама за шавијек фиксирала између јадне и друге стране онај страшни кодтраст и битну нетрпељивост која се можда више викад неће моћи изгладити. 1 Измученим и надаове побржшш народима лредње Азије није нова ©јера служила у сврху нагачилавања земаљског блага и животних уживања, иего су je примили вјерујући да he она у њихов дух, у ону велику ан^и-аријску и анти-евровејску тежњу унијети снаге и јединство покрета, који je већ био малаксао, a за којим je несвјесно Азија чезн.ула. U азијати су постала искрени и горљиви муслимани, мцого више него и сами Арабљани, који су у својој души остали погани и весељаци; милијсиш нових прозелита унесоше у исла.м све ono што je оријеиту најдраже; из мржње на старог непријатеља унијели су у нову вјеру исти онај фанатизам који су узели од старе вјере, фанатизам надасве анти-аријпки и анти-европејски, који je обиљежио на жалост историју ислама дугим и често крвавим одмаздама. Другим ријечима, ислам je — не вољом свогд зачетника, него напротив против жељс и интереса његових прв1их насљедника, стнцањем нсчтредвиђе. них окачпрсти — иостао средство великог и јаког псжрета у азијркој души, која je опет у ислам унијела све ono што joj je бпло овето и мило и оно тто he je сигурно a брзо одбити од заиада. Услијед тако постепоне оволуцаје ислам je Ono у прошлости a остаће за уввјек аепомарљив аепрлјатељ западне цавилазадије; такав му je био први разлог његовог лостајања. такввм су га духом задахнула азвјска народи a такова ће бати чл.егола еудбана, њевова прародна, дуга a далека ммсајл, чије се трајање не да нзрачунатн. У цвввлазованом свајету Евроие католицизам a протестантвзам, пекоћ тако бвјесва a ненамврљнвв нспријатељи, у mame су дане положилц оружје, јер западна ларода посЕећују агоје велике енергије, itojmia располажу, у друге илемонхпје цлљеве. У нашој цлвллизацији у суштапл тако националној a иакдоњеној лаизирању свах ст-вари, вјера наје више главно занимаље људи, већша живи и рада не водећл никаквог рачуаа о слулсГн?ној релагаја. Тр je на орлјенту непојмљлво, номогуће, јер вјера за орлјенталце зпачи све, она обух/ваћа a лслуњује цијело њихово биће, еав љахов живсуг, јер у жллом вјерском осјећању мусллмајш инстинктнвно осјећају овоју моралну сигуушост, највећу снагу друаигвене кохезлје a солидарноста. Једина могућна вјера за многе и многе будуће генерације Азије и Африке јесте ислам, који копс-о* ладује a поовећује тако peha у вјечнтој форми всллка развој међу двјема најславнијлм људскш! иородацад1а. Ислам je дакле a no својој генези a no стом дугом хвсторијском развоју осуђен да буде Дркле год жави непремостива запрека и сбраабрни штпт орвјепта протвв агреслвног продпраЈоа наше .културе. ’ ■ Ислам, a ако je у почетку један дио Лотгшњеног човјечанства вјерска a политачки оРлободио.’ �1 Број 14. Страна 210. он je убрзо затим лримио на себе задатак, којл се слољећима ове више заоштравао, да брани и чува од распадања оријенталну поиху, од љене моралне смрти, која je чека у панџама евролске културе. Kao што човјек, лр природном дакону, има живо осјећање и потребу властитог самоодржања, као што noGTOje у сваком живом бићу моћне, дјелујуће снаге, које настоје да сачувају карактеристичне разлике са свим оним што жи-ве створове окружује, тако исто имају у себи no icbom унутарњем нагону ове људске врсте инстикт и потребу да се одрже у моралном и духовпом домену no којем се разликују од других. Историја нас учи да чга једна људока pača imje остала онаква, каква je жељела да буде, јер ни једно људско племе није се могло обранити да остане чисто од мјешашне са другим људским лородицама. С ш народи су аконачнн резултат једног неизбројивог укрштавања и мијешања, која су се непрестано понављала у хиљадугодишњој Ha­ rnoj еволуцији. С друге стране клима, географска вонфнгурација, обичаји, традидије, животна борбм, ове то што je, чини се, укоријењено у земљиште разних насељених предјела и што изгледа у сваком друкчије, намеће се становницима тога краја и овако na било које досељешгпуо плбме потпада под Ахмед Рефик: природпу локалну дисциплину; нитко се томе не може одулријети и ка,о што вода чисти и изглађује тврди гранит, тако исто мистеријозне небројене природне силе настоје, да репродуцирају један тил, што га ми називамо расом, али што je у сивари резултанта лроцеса физиолошког лрилапођлвања свим локалним силама. Ово физиолошко стање стапа се са еволуцијом цивилизације у једну нераидвојну заједницу свих моралних манифестација човјека: језик, обичаји, умјетност, вјера и т. д. lloстепени лапредак културе, увећани и обнављани дотицаји са разним људским родовима чине . да разна локална племена ове више настоје да се увијек разликују од других и теже iratme него икада да сачувају еггличке разлике, као битни услов живота. Сама прнрода хоће да сачува прецизну резултанту хиљадугодиллњега прилагођивања. Модерна je Европа за то очевидан доказ. Одмакла цивиллза.ција — да докрајчи толике ратове —-петшштила je унутарјње утопије средњега вијека, који jfe желио једну вјеру и једно царство, али. je у исто вријеме заопггрила у свим лацијама љихове олречне наворе и оживила националистичке тежње 'У^а^ујући страсти и идеале ирендентизма, пангерманизма, панславизма и свих других европских на родности. 1 вит> (Превео с туроког: М- Р. Делић), (Наставак|| Противу ове намјере рарш а аустријског и руског Катарина мајка фраилускога краља Карла IX. желила je да у Пољокој закраљи свога сина војводу анжујскога Хенрика од Валова У томе циљу она je послала у пољоку акупгћтилу Монлука бивкупа од Валанса. Овај краллгчин посланик дошао je у Пољску баш онда кад je Фраллубва проводила крваве дане. У Поллкој je владало велико негодовање a протестанти су тамо сачињавали једну решективну и упливну .мањину. У први мах гогледало je да Монлуко неће имати успјеха, али полрешком његогвих тгротивника a умјешношћу његових присталпца успјело му je да за себе придобије <mште милшење. Пољали су <се гњушали над злочинима ов. бартоломедске ноћи, али je Моллуко ипак успио да их увјери да војвода алжујски није био ^ди ш п ш ш у тим злочтешша. Пристао je и да итрими ове лостављене aiy услове, ла и\г je обећао чак и то, да ће лаћл новац за изградњу једне народне војне морнарице у Балтичжоме Мору. Пољоки п ро тестанти и патриот тражшги су још да се ограниче и краљева права. Добили су и каггегоричке. гаранције за слободно иовдвлјодаље вјера баз обзира на то, што je будући гсраљ католичке вјере. Моллуко je лристао ла ш е н.лхове захтјеве и уопио да се аиотврди избор вој.вод!е апжујскога за жраља пољокога. Али све то још иије било довољно. Лотребно je било да и Турска да tOBoii шристалак. Kaко je у то вријеме фрапдуска политика ла Иотоку била врло упливна, Франлузи су преко овоје амбаваде у ДаЈдаграду испосжжаиви и тај тгристалтак232). За њева je главло било да спрнјечи руокогаустријоке намјере. Aico Ои лољаци нашли neiKora стЈжнца да je дс1с:тојал да им буде краљ, нема ннкакове сметње, да изаберу брата фраплускош, падилгаха који je још од давних дала и лрошлшх вреодена с дједа на ona прнјатељ моме вјечно ореКном и чврото узвишеном пријестолу«. To je Соколовић у декрету упућенсм пољским ллемлћнма и бискупима отворено рекао. Taj деисрет заврша.вао се je овјгм реченицама: ». . . Избор брата францус(1С01га падишаха за краља сломенуте земље налази се да je добар и трикладан. Наредио сам кад тамо дође, да спријечи тгеред и иеслог.у међу валга a ви, да сагласно моме узвлшеноме ферману, брата горе споменутога, прихгите за краља, да уложите ове расиоложивб силе како ћете му боље одати дужну лошту и указати заслужне лочасти; да га добро пазнте и чувате. Тако, да вам се апоолутло не ће уважити шгкакво иввшБавање и изговор, ако би ш у оволте ото1глоду тплта иротивло учлнили arojoj уввишеној ва|Повиједи. Пре■ма томе, да учините потребле приттреме. 282) ЈТавис, Историја Фраипусиш, св. VI. стр. 133. 'Соколовић je o;iy<'.Tao од захтјева, д а Пољаци између себе изаберу npaiba јер му je оостојећи турскофранцу№и савез ;i,oiBOJbno обшб1Јеђивао потребпо iiOBjepeibC. �Spo) 14. Г AJPET« 7. s-ил-каде 980.233). Лослмје OiBoira пиома, избор краља Посљке, коначно ј.ријешен. Тим пшодом Соколовић je писао и носеОна иисма лољокш племићпма, француокоме краљу и будућем краљу Пољоке. У овим пиомима јасно je и ошдирно оцртавана политика Р.усије и Аустрије коју су жадили према Пољској. ■Оокодовић je ирилрамие дае што je било шхгребно за крунисање краља у Лољокој тако, да je чаж, у једном шисму Карлу IX. означио и пут којим треба да нови краљ пропутује: » . . . За вашега брата, кад пође у овоје краљевство, имају два пута. Аж> изиђе у Задар, онда ће шутовати преко Клиса, Боене, Срема, Темишвара и Ердеља, Ако \?е укрца у Дубровнпку. онда he путовати преко Херцеговине, Зворника Срема, темишвароког вилајета у шравцу Ердеља ...« Ове припреме Оотшгавића изазвале су задовољство у Францу-кој и војвода аижујски кренуо je спокојно на шут. Само се je врдо тешко рактао од свога двора, од сводих пријатеља и принцезе Конде, коју je до лудила волто. Растанак je врло иепгко дјеловао и на његову мајку. Ооло и лоносзшгТФ-ж&ње вољских племића који су били дошли у Нариз, учинило je Hia н»у тез^ак утисак.Лсхви краљ морао je потиисати и јдну^гачку која ’je . гарантовала ^лобсиду вјера. Кад се je крал> релебати, изасланшс Јован Зоборавски ocmao je шри томе захтје^ву вотоуно уиоран и тада су lce Ка/гарина и војвода анжујкжи, покајали од нове ореће 234). Док je француоки зфаЉевс^и двор био заба)Вљен вјерсиш невоља^а, Сокодовић je славио лштичку гаобједу. Он je аговодом ове побједе irc . дао наиисати пвсма пфвоким кнезовима, франц} IC краљу IvptKIJDJ И um-UUVlG пше Il'UUD№ I-IMU JU npOJD«. скоме и n новоме см краљу. У пиому упућеном фрарцускоме падпшаху, важни су били ови редци: » . . . Споменута зеагља граАичр cal земљамА Mo­ je даревине. Она je од давнина штићена и чувана мојом неаграниченам цароком ме-ћи a њеии инезови, Јтрваци и 'друга становници xлavчyjy у дабелшг х&ду моје заштите, чувани и штићени од зала и насиља непрвјатељоких. Кад им je опоменути краљ умро, кнезови и сви лрвацл њихови, обратили су се писмима моаие узвишеноме царсшме вријестолу и изјавили су да очежују и изтледају појаву и дскрсавање моје великодостојне заповијести у ствари поставл>ања и одређивања краља за н»ихову земљу. Кад су no томе зш ати ли naime одобрење,' упућено им je наше узвишеио паређење: да већ пад ашма могућности да изаберу кога између себе за краља, да je најбоље и најтодесније да приме и поставе за крал>а пољоке земље вашега брата, да тај избор и посггавл^ње изведу уз потпуно поштива1ње и достојне почахдпи и да се до крајпости чувају, да не пОстуле противно мојој виджодостојиој за.тговијести; то mi je ове на разне начине одавде било страго ' запријећеаго. — Половином мјееца мухарема 981. године, стигла су моме срећтом пријеотолу покорничка писма пољоких тииемића u пошто у исггим моле, да се опоменути ваш брат, сагласно мојој затовијести, постави за краља Пољске, тшмогнут узвшпеном и 233) Архива, свезак важвих описа број 23. 234) Ернест Лавис, Историја Фрапцуске, ов. VI. стр. 140. Страна 211. беШрајном отомоћу Свевишњега Бога a обзиром на ваше валико пријатељство и љубав према моме високоме гаријестоду, шоставили iomo и одредили вашега брата, краљем љаској земљи«. 4. реби-ул-евела 981.235). 'Сокелшић je дакле осигурао овај избор краља и обезбиједио му долазак у Пољску. Овим избором проиаде су све кембинације Ивапа Грозиога. У Пољској се сада припрвмало сјајно крунисаље краља «а зсоје су били иозвани и сусједни бегови. Томв чину желио je да прксуствује и ердељски в-ојвода Иштван Батори алл му то Соколовнћ није до~ пустио. Пвсао iMy je »ти не осташвај сама ердеЈвеког вилајета«. Нови краљ je био вољан да чини све добре услуго Турсшј. У то вријем1в лобунио се je војвода богданоии. 'Повод побуни je био тај, што му je .повећан данак од 60.000 дуката на 120.000. Ова je буна задала Со^тс^Јзићу доста труда. Ол je хотио да се у томе користи и томоћу новога краља у Пољској у чему je и успио. Јован .отуда иије добио никат<.ве ттомоћи и атад će je за исту обраћао. 'Краљ и icbh пољоки прваци>ЈШјесу хтјелл ни да чују за побуњеиог војводу. Помагао га je |оамо козачки хатман Шивиршејвски. Висока ifopm предузела je ове војне н цивилне адјере да ухва*Еи лобуњеног војводу. Упуi e a a су нужна ваређења на све стране и сукоби с Јовановом војском поповили еу се на више мјејста док није у битии вдд Рушчатиа катастрофално свршио. Соколоввћ je за вријоме трајаља ове побуне нашпао на бројне ncrnope новота краља, али Хенвије у ТТољској остао дуже времена. —оеље омрти Карла IX. вратио се je na фрапцуоки ---- Јпријејото. A ------i Соколовић je настојао, да Пољеку еталпо дрвки под овојкм упливбм. За то je 'за њега бпло врло важно литање ко ће у Пољској доћн на кра.ЈвеДлд! npnjeicTO. Најважнија тачиа у тоаге за љета je било то, да се тгољска (круша ne упусти у руке Руепје илп Аустрије. Да би то обезбиједио on .je бно увијек опреман на ове протумјере. Ч тг би пољски прнјсто остао упражњеи, ш je одмах наређввао мобплпзацпју татарокоме хану, крајишким беговжма и будимском бјлербеју. • 4. Аустрија. — Посљедњи дани Селима II. Соко-ловић je ж1елио да живи сталио у мпру с Аугтријом. За ступања на пријесто Cenmia II. мир још није био залрључен. Омрт Оулејмана за вријеме заузећа Сигета, npenoc његових земних оотатака у •Цариград, заузегост око ступања на пријеето новог султапа, нереди у Цартграду, еве je то пријечпло закључењу овога мира као и Н1ор>га.лком разввјатву другах државних послова. Kpajima je пепрекидпо ратовала. Ha Крајини ее je HajiBmne иствдао Пв]>тев паша. Он je у Ердељу био постпгао знатне уопјехе али е •тим заједпо ипак 'Св je ш е сводило n a засужњавање важтих (сердара с обадвтју страна. Хуцо Тони и Алберт Дајч, цареви изасланици лескали су нешрестано за/гочени у Цариграду Њима jie препоручено, да ако желе да се Соколшпћ за ших заузЈме, да je «уж.Н10, да се њихов цар окани 3D) 4. јула 1573. год. Пр прев, �Страна 212. Бро) 14. ГА ЈР ЕТ« лотражитања Мушкаћа и да с тешким поклошша пошаље лосланпка у Цариград. To je писа.о Ибрахим ефендија који je службено путовао у Веиецију. У томе правцу a послпје освојења Слгега micao je и иоиту од Залма, стричевпћ Ссхколовића, будимски бвјлербеј Мустофа паша, јављајући лгу. да je оггпремио главу Зршкжога, јер je »срамно допустити да дивље лтичурине раадиру тијато једиога јуиака«. У ирољ еће Селчш II. примио je два писмд од цара Мажотапглпјана. жедлим му je честитао ступекње на inpirjecTo, a друпш je тражво одобрењ е, да може изаслашпс доћи. Како у одгавору Сслпмд II. тако и у споме Соколовић je јавл>ао, да jfa н а р е д и о темипгварском бегу да мирује и да je обусталзио Јгдумљ ену правалу са 40.000 Татапа. Док се je Соколовић овако памирљиво дописнвао с аустријскзим царем, аустријанци су иастављали са заузимаљем градова, против чега \су и Селзш II. ii Соколовић лротестирали код n,aj>a. Особито je Соколовића лаљутило освојоње града Мункача. Дао му je на знање, да Мупкач лрллада Високој Порти a не ЗапотБИ, је.дном обичиом санџак-бегу Турса^. Најлосллје допуштело je да могу лосланлди- дг( дођу. У Преобург je цар иослао три свдјалоз.ииипа. Они су донијели тешке локлоне за Селима II., Со- колокића, Пертов пашу л друге. За Ооколовића су дрнлјели хиљаду дуката, чотири сребреле куле и два злдна чаоовшџса. To je било са.чо за то, да лх велчпси везир примл. Ocrni тога, кмало се je сваке године слати веливдм везиру no двије хиљаде ^ K a ­ ira. Се.аи1му II. домијели су тридб:ет хиљадд дутсата, двадесет позлаћоних суда и два зидна оата. Цар umje заборавио mi Jacuđia Hacniv. о н je знао да НасиЈа има ве.таки утлив код Селима II. као л у унутралшднм државншм пославима, n a je и алему noслао леколико талпра. Ова три посланика примљена су у ау.дијенцију. Селтгм II. рекао им je: — Све ми je поонато. Учшгиће се сие шго буде о-дговарало части царства. Преговори су трајали три мјесеца. Соколовић je •за то вријеме одржао четрнаест сједшгца. Три су тдчке биле најтегме: 1. Рушстве упврда Тате и Beonpirm, n a чему je Соколовић највећма ипспстирао, те као и1.ротуусло1В томе, 'рушење утврда Бабакце и Беренце; 2. одређтоан.е граница и 3. раздиоба сељака. Соколовић je лалазио за сходно да буде -крајпа тачка границе 'ia^ — E rep. (Наставиће се). \ Dr. A. Adil Cokić: MEK IMATI I NJIHOVI POZNATIJI PISCI. lastavak.) 27. Vazjjja. ^Ova mekama sadrži vrk» lijep vaz. 29. Irakija. U ovoj se mekami ističe EbulGethi Iskonderija, kao izvrstan poznavalac arap­ ske poezije, te stavlja pitanja na Ihnu Hišama o pojedinim teškim stihovima, a zatim ih sam rešava. 31. Rnsafijja. U ovoj su mokami naivedene sve vrste kiradljivaca i lopova. 43. SajmeTijja'. U ovoj mekami Isa ibnu Hišam priča od nekog Ebul Anbesa, koji je ;u svoje vrijeme d'oselio iz grada Sajmere u Bagdaid, a pošto je, veli, bio vrlo bogat brzo je stekao mno­ ge prijatelje, s ikojim je popio i upropastio cio ,svcnj imetak, te pošto je ostao bez “čega napustili su ga svi prijatelji i on je stoga morao napustiti Bagdad. Kada su čuli njegovi stari prijatelji, da se je on vratio i da je donio mnoge novce, opet su se počeli, sabirati oko njega On je međutim priredio večeru Pm svojim prijateljima i nakon tog što ih je dobro opio dao im je obrijati brade, te im se na taj način osvetio. A zato, veli, da je dobio nagradu od vezira. 52. Bišfijjja. U ovoj mekani Isa ibnu Hišam priča o nekom Bišru sinu Avancta i njegovu sinu, o njihovoj pustolovini, junaštvu i ženidbi. Haririja. Kasim ibnu Ali Haririja je jedan od najzna­ menitijih odJba1), pjesnika i klasičnih književnika. Rodio se je 446. g. H. u bogatom i lijepom soocu kraj Basre zvanom Mušan. Studirao je u Basri i preselio se je na drugi svijet 616 g. u Basri, u Нагram zvanoj četvrti, gdje je i stanovao, te se po tom i zove Harrami. On je još u ranoj mladosti po­ kazivao veliki dar, a kako je bio sin bogate poro­ dice, i sam je posjedovao veliko imanje, te je cio živo proveo bezbrižno i u naučnim studijama.2) Ovo se vidi i iz njegovih djela. Haririja se je is­ taknuo na jezikoslovnom polju, naročito u pjesni­ štvu “ lijepoj knjizi. Njegova su djela klasična na tom poliju, a u njima je poikazao veliko oštroumlje, temeljito poznavanje jezika i savršenu stilističkoretoričku vještinu. Sastavljao i pisao je takove •’) Edeb = običaj, odgoj, uljudnost, vladanje i lijepa svoj­ stva. Ilmul-edeb, u užem smislu, nauka o ćudorednosti i lije­ pom ponašanju. U širem smislu jezikoslovne nauke, te povješt i etika. Kad se misli na šini smisao obično se upotrcbtjuje riječ (ilmun) u množini: »Ulumul-edeb«. Edib gl. prid. aktivni, a znači općenito obrazovana osoba, koja je, poreci gornjih nauka, upućena i u druge, u koliko to iziskuje opća obrazovanost i otmjeno društvo. ‘) Priča se, da je pored ostalog imao velike bašče, u kojima je bilo zasađeno 18 hiljada datula, �Број 14. Г A JPET. Страна 213. članke i poslanice, gdje se u svakoj riječi ponavlja glas i proslavio se jest »Mekamat«. To je jedan jedno slovo. Tako je napisao poslanice: »Risalei gotovo besprimjeran klasik u. arapskoj književno­ sinijje« i Risalei Šinije«. U prvoj se ponavlja u sti, koji je kao takav preveden i na druge jezike. svakoj riječ® slovo (s), a u drugoj slovo (š),. Pi­ 1 na naš jezik preveo je merhum A. H. Bulić prvu sao je duge članke, gdje u cijelom članku nema ni mekamu iz njegova Mekamata, koja je itzašla u jedinog slova sa točkom, te članke, gdje je jedna Beharu (IV. god1, broj 18.) .U. pohvalu njegova riječ sa slovima, koja imaidu tačke a druga po re­ Mekamata znameniti Zamahšerija veli: dni bez točaka. Zatim članke koji se čitaju na dva Ja se kunem Bogom i ajatom,5) Te hadžskijem Meš’ar i Mikatom,®) načina u istom i u dvostrukom značenju (vidi 6., Da j’ zasluga našeg Напгцје, 16., 17., 25. i 26. mekamu u njegovu »MekaDa mu zlatom napišemo Mekamat. 'matu«). On je u ovom, te u raznim rebusima Toga čuda drugi izvest ne mogu, upravo meidoePživ (vidi 32., 36. i 42. mekamu). Ma da idu po svijetlu njegove svjetiljke. Haririja je napisao više lijepih djela kao: 1. »Mdlhatuil-irab« (gramatički lijep govor). To je б) Aajatun pl. od ajetun = Kur’anove rečenice. gramatika u stihu sa komentarom. 2. »Durretu! ®) Meifar = vidan znak. Tako se zove svako mjesto gavv^s fi evham,il-havas« (rončevo krupno zrno kod Kabe i u jijezinoj okolici na kojim je hadžija dužan oba­ biisera o (gramatičkim) greškama otmjenih). 3. viti određene molitva; pl. mešair. Mešairul-hadž — menast»Diivan« (zbirka pjesama). 4. »Mekamat«. Zatim kul-hadž. — Mikati su određene granice, ili bolje mjesta koja razne poslanice i pjesme. s e ' nalaze u određenoj daljini Kabe. Preko tih granica nije Najpoznatije Haririno djelo, kojim je stekao dozvoljeno1nikome preći bez ihrama. , ГРЧКО-БУГАРСКИ PAT 1913. ГОД. C француског Бригад. Генерал Ж и в . Ј. Ранковић. П р ед го во р . После свршеног Српско и Грчко-Б угарског Р а т а 1913. год. отпочела je одмах јака 'иропаганда Грчке у иностранству, нарочито њено друштво Graecla у Франиуској, да глорификује успехеЧст пехе Грчке Војске. Грчка пропаганда истицала je одвећ много и Краљ а К он стан ти н а као Богом одабраног стратега. * Како je Грчко-Бугарски Рат 1913. год у тесној вези са Српско-Бугарским Ратом 1913. год., јер су Срби и Грци били савезници, којима су при крају рата пришли и Румуни, то fce бити од интереса изнети овај рат у преводу на нашем језику. 20. јуна 1926. Сарајево. Преводилац. Увод*) Генералисим Руске Војске маршал Д ибић 1829. год. прешао je Балкан, добивши тада име „Забалкански", заузео je Једрене, чиме je окониан и Руско-Турски Рат. Грчка се je користила тим другим ратом. Она je после победе генерала Димитри И псилант и ја код Петра (Беотија), где су 11 турских батаљона најбоље снабдевених и европски обучених *) Лектира: G. N. Rodos — „La genese de la guerre*. Pariš 1914. Преводилац. били принуђени да положе оружје, кад je закључен мир, до б и л а и са м осталн ост, Руска Влада из Петрограда слала je више пута своју флоту у Јегејско Море: 1770. год. за време Катарине II. и 1877. год. увек у циљу, да се помогне Грцима против Турака. После закљученог мира у Једрен у, којим je створена самосталност Грчке, Русија je до б и л а право п р о т ек т о р а т а над Хриш ћанима у О томанској Ц аревини. Генерал О рлоф љубимац Катарине 11. постао je амбасадор Русије у Цариграду, који je на штету Срба, a и Грка приправљао хегемонију Бугара на Балканском Полуострву. Генерал И гњ атијев преузео je руску амбасаду у Цариграду, тамо остао дуже време и био je највећи поборник стварања Велике Бугарске, нарочито при закључку примирја 23. јануара 1878. год. после Другог Српско-Турског Рата 1877./78. г о д , када je захтевао у Сан Стефзну, да се доделе Бугарској многи чисто српски крајеви, na неки и Грчки. Грчка je имала још од тада узајамне симпатије са Србијом и оне су створиле Војни Споразум марта 1912. год. у коме je била Бугарска против Турске. Грчка видећи неоправдане захтеве Бугара после Првог Балканског Рата 1912./13. год. склопила je 19. мзја 1913. год. са Србијом О дбранбени С ав ез против Бугара. �Страна 214. Број 14. »Г A Ј Р Е Т« Грчка В лада у споразуму са Српским Председником Министарског Савета Н. П аш ићем, пре него што je рат с Турском био и завршен, a за време преговора на другој конф еренцији у Л ондону, предлагала je Бугарској Влади неколико пута, да се споразуме о деоби освојеног земљишта. Али je увек добвјан нејасан одговор, јер je Бугарски Председник Минисгарског Савета Д анев одговарао, да fee свагда бити времена, да се ова питања реше, чим се закључи мир са Отоманском Царевином. Маска паде чим се потписаше прелиминари у Лондону. Захтеви Бугарске испољаваху се свакога дана све јасније и јасније и њихове трупе отворено изражаваху непријатељство против Срба и Грка; нарочито у почетку јуна месеца, кад су напале оделења Грчке Војске, која су била избачена у Пангеону и Елефтери и једнога момента веровало се, да je рат већ објављен. С рбија и Грчка, услед ове Бугарске претње, осети ш е п о тр еб у д а с е увајам но пом огн у и зд р у ж е . Оне нису одговориле на нападе управљене против њих, оставиле су" Бугарску Војску да заузме стратегијске тачке и да доврши своју концентрацију; избегавале су обе стране понављање ових напада и пошто je Бугарска Влада бацала одговорност на ниже официре, то су Грчки и Бугарски Генералштаб утврдили једну неутралну зону од Дорјана преко Нагрите до Елефтери. Алн, док су Грци потпуно евакуисали означену зону, Бугари обратно продужили су да je заузимају. Кад су већ преговори Балканских Председника Министарских Савета били при крају и у Петрограду изнеш арбитражи Руског Цара Николе II., Бугарска Влада без сумње помишљаше, да ће no њу бити боље, ако изађе пред арбитра са што je могуће више залога, те су ноћу 16 /17. (29/.30) јуна, no једној општој заповести њене трупе напале, на положаје, које су држала грчка оделења у П ангеон у, Н игрити и К ар асул и , као и на положаје, које су држили Срби на: Б р егал н и ц и , З л е т о в с к о ј Р ец и и код Ђ е в ђ е л и је , које су и заузеле. T o j e био р а т, р а т б е з о б ја в е . Бугарски мучки напад Срби сјајно одбијаху. Грчка В лада, бојала се притиска на Солун и када je овај био ослобођен бугарског гарнизона, и здал а j e н а р еђ е њ е својим д и в и зи ја м а д а с е крен у нап ред, које су биле пак још за време првих напада, почетком јуна месеца овако распоређене: Између Орфанског Залива и Бешичког Језера 1 дивизија. Између Бешичког Језера и Лангада Језера 1 дивизија и Северно и северозападно од Солуна, на линији Лангада—Солун—Карасули 6 дивизија1) I Б и т к а к о д К укуш а*) (19., 20. и 21. јуна = 2., 3. и 4. јула) К р ет а њ е Грчких Т р уп а п од н еп оср едном командом К раљ а К он ст а н т и н а о т п о ч ел о je (19. јун а) 2. ју л а у ј у т р у : К рајњ а десн ок ри лн а ди ви зи ја имала je з а о б јек т Н игриту и Орлиакон, м ост на Струми. Д иви зија и зм еђ у Б еш и ч ког и Л ангада Ј ез е р а им ала j e да м арш ује прек о Б ер о в а н а на Л ахан у. 4 ц ен т р а л н е д и ви зи је м арш овале су к К укуш у, гд е с е п р ет п о ст а в љ а ш е д а je главна Б угарска В ојска. Ј едн а д и в и зи ја д о б и за п о в е с т д а марш ује друм ом С олун—С ер ез, к ао в е з а и зм еђ у ц е н т р а и десн е колоне и Д иви зија код К арасули , к о ја j e о б р а зо вал а крајњ е л ев о криво Грчких Т р у п а имала j e , п о ш т о n p elje В ар дар с ев ер н о о д Арџин Ј е з е р а д а нап адн е на К укуш с а с е в е р о за п а д а . Грчке дивизије још у почетку марша судариле су се са бугарским снагама, које су се налазиле према централној грчкој колони, на 11/ 2 ч. од Валџе a 19 Км. од Солуна. Бугарски положаји били су одлични; један за другим на дубини 15—20 Км. протежући се до Кукуша, које су Бугари ванредно утврдили још у новембру 1912. год. Источно од Локана положаје природно јаке, који доминирају друм Солун—Серез Бугари су такође утврдили. Крајна деснокрилна дивизија (19. јуна) 2. јула no цену непрекидне борбе маршовала je преко Маслар-Сајта к Нигрити и дошла до Караколи, потискујући испред себе непријатеља. Дивизија лево од ове заузела je Берован; дивизија у главнини пошто je скренула са пута Солун—Серез код Гивезна заузела je коту 605. 4 централне дивизије потисле су непријатеља до 5 Км. од Кукуша, отимајући на бајонет један за другим бугарске ровове с обе стране реке Галике. Крајња левокрилна дивизија чим je прешла Вардар код Карасули одбила je непријатеља, који je држао леву обалу. ‘) Лекгира: М. Kampanakl — „La g u e rre gre co -b u lg a r e “. Pariš 1914. Kao допуну треба читатн: P. Кан — „С рп ско-Бугарски Р а т 1913. г о д .“, у преводу Жив. Ј. Ранковића, Ратник, април 1924. Београд. Преводилац. *) Види приложену скпцу. �Бро] 14. Г АЈРЕТ« Бугари потиснути на целој линији повукли су се на главне положаје са којих су, још кад су их први пут заузели, реперисали цео предтерен. Сутра дан (20. јуна) 3. јула борба je отпочела на целој линији: Нигриту je заузела крајња десрокрилна дивизија, која no заузећу заробивши цео један непријатељски пук, продужи покрет северу. Дивизија лево од ове одбацила je Бугаре к Лахани и запленил i им je б топова, од којих 3 брзометна. Лихован je заузела дивизија у главнини одмах чим je no наређењу кренула са коте 605 против Лахане. 4 централне дивизије продужиле су марш к Кукушу у пркос јаког отпора и no све незгодног земљишта, на коме инжињерија беше принуђена да прави путеве за артиљерију под кишом бугарских зрна и успеле су ипак да још у вече истога дана буду на домашају нападних положаја на Кукуф и да загрозе непријатељу на оба крила. Крајња левокрилна дивизија пошто je потукла Бугаре код М ачукова упућенд je теснацем К алиново, те да с бока нападне положај код Кукуша: 1 батаљон ове дивизије са 1 батеријом артиљерије, који je одвојен на дан раније од главпе војске заузео je Ђевђелију и прелазећи Вардар појавио се иза леђа Бугара код Мачукова, који се изненађени овим повукоше к Дорјану. Бугарска појачања, која су се кретала од Килиндира к Кукушу заустављена су појавом једног ескадрона коњице ове дивизије. Ноћу (21. јуна) 4. јула централне дивизије напале су Кукуш. Ислога дана, око подне Бугари су били потиснути са њихове прве одбранбене линије и у вече сви положаји око Кукуша пали су у грчке руке и ови су одм ах п редузели гоњ ењ е н еп ријатељ а, који се повлачио к северу. Ha крајњем левом крилу једним огорченим нападом Грци су успели да овладају утврђеним теснацем код Калинова, али замор трупа није им омогућио гоњење к Калиндиру, исоред кога су Бугари изгубили 21 топ. Деснокрилне дивизије, пошто су успеле да пласирају аргиљерију, заузеле су на бајонет Лакану, где су Бугари били no броју скоро Страна 215. исте јачине са Грцима (16 батаљона са 24 топа); потисле непријатеља к О рлиакону; заплениле му 12 топова, од којих 6 брзометних и велику количину ратног материјала. Крајна деснокрилна дивизија пошто je допрла до Орлиакона предузела je поаравку моста, који су Бугари порушили при повлачењу преко Струме. Б итк а М ачуково—К укуш —Л ахана завршена je. Она je коштала Грке 10.000 људи нзбачених из стрсја. Поређење између битке код Л иле-Б ургаса и Б унар Х и сара из првог Балканског Рата између Турака и Бугара и ове код К укуш а није прегерано; јер док су код Лиле-Бургаса Бугари имали 140.000 војника против 100.000 дезорганисаних турских војника, који не имађаху никаквих позадњих установа, дотле 100—110.000 војника Краља Константина имали су да се боре код Кукуш-Лахана, против 95 000 бугарских војника, добро утврђених и снабдевених са досга муниције; код Лиле-Бургаса Бугари нису имали да се боре са теренским тешкоћама, јер од Лиле-Бургаса до Бунар-Хисара највећа висина не прелази 143 м , док на фронту Мачуково—Кукуш—Лигован—Лахана многи висови уздижу се преко 400, 500 na и 600 м. a које су Бугари били изврсно утврдили. П о бед а, коју су Грци изборили има да с е заб л а го д а р и бр.ш ни, та ч н о ст и са којом je план напада б и о изврш ен, као и о д в а ж н о ст и војника, који су и поред смртоносне ватре Бугара, великих тешкоћа око постављања артиљерује, заузимали постепено на јуриш сва непријатељска утврђења. Она, с погледом на доцније операције имала je неоцењиве последице, јер не само што je непријатељ био одбачен са главне одбранбене линије већ заузећем Кукуша отворен je пут за Дорјан, центар снабдевања Бугарске Војске у Македонији, како оне која оперише северно против Срба, тако и оне против Грка. Кукуш je штитио Дорјан и био тако добро утврђен, да су се Бугари надали, да ће се Грчка Војска сломити пред њиховим окопима. Дани (19., 20. и 21. јуна) 2., 3. и 4. јула сјајно су демантовали ова предвиђања. 1 F E L JT O N (Насггавиће се) , шт Господина Јакова П родановића оцен а „Косова". не би посве засгарео тај одговор, дајем ra сада „Гајрету", дако ми он учини гајрет. У пролеКе лањске годнне штампано je у Књижевном Гласнмку једно равматрање i. Јакова Продшовића о књизи „Косово* коју сам ja саставио од стихова из народних neсама. Ja сам на ту „критику" написао одговор и послао ra „Књ. Г л .\ али га он још до данас није стигао да изнесе. Да Веома сам захвалан г. Продпновићу, што није пожалио времена ни труда, не само да ту књигу, од 560 сграна, прочита него и да напише о н>ој ппвелику оцену. Ta je оцена, додуше, врло непово.гна. И сам r. Продановић вели на ea* вршегку да je „може бити био нешто ошграјн у оцеаи*. �Страна 216. ■Г A Ј Р Е Т« Ja сам био спреман на вамерања, и сам сам био уверен, да онај спев није ни довршен a камо ли савршен, и рекао сам у поговору „ако позвани и спремни укажу на погрешке и недосгатке, моћи ће се начинити савршенвја епопеја". Г. Продановић je истакао све што му се год чинило погрешно, нескладно, недоследно, несмишљено и недотупавно. Али није казао да je ишта добро у тој књизи. To ми je жао. Не толико због мене и моје књиге већ због репутације г. Јакова Продановнћа. Јер свако ко има стрпљења да прочита ону оцену, мора се чудити: вашто je онакЈ жучно и јетко писао r. Продановић. Нарочито, ко вна да нас два hiic.vo ни познаницв; ja г. Продановића знам само no чувењу, a он за ме сигурно није никаца ни чуо, док му није дошла моја књига под руку, и под нож. A не може бити, да онај спев баш ннчему не ваља. О лошој.се књизи ништа не пише. A кад je г. Продановнћ написао о „Косову" 81/, штампаних странмца у ,К . Гл.*, где je простор врло скуп, онда ће бити да моје „Косово" бар онолико вреди колико вреди труд г. Продановића, док je написао ону оцену. Нисам са свима замеркама r. Продановића споразуман. Колнко год имао г. ПродановиН у неким страрима право, у мношма нема право. Показаћу. Алн, пошто у оцени г. Продановића нема неког система мораћу се и ja држати онога ргда, којим je он ишао. При грађењу свога вКосова“ ja се нисам обазирао на с л у ч a ј н у поделу народних песама на „јуначке“ и „женске“, h u t ii сам n o страни држао песама које хао случајнн мотив имају нечвју женидбу, као да бн оне због тога биле мање јуначке, и неимале права да се уплету у Косовску епопеју. З а ме je цела нароана поезија, и пословице u earoнетке, велико двориште, пуно набацаног магеријала: пећина и puna, отесаних каменова, углачаних мрамора и порфира, испретураних u нспребијаних ступова, с капителима u без њих, кипова без главе, без ногу, гиблова и обелиска. и т. д. У томе се чуду, сировог и уметничког материјала, нико живи не може разазнати, ни са правим уживањем проматрати те гомиле несређене и неповегане грађе. Не може потпуно и непомућено. Ни све досааашње антологије нису ништа донеле, ту je само много песама избачено, произвољно, поредано je камење no минералошкој или некој другој састеми, али нпак није ствОрена грађевина у којој се може сести, и одморнтп се. „Дело je изашло гломазно, развучено н претрпано, препуно излишннх описа, накићено као додоле", вели госп. Продановић. Разуме се. To би дело требало да буде епос, народни епос, као што je, рецимо, Илијада или Махабарата. И због тог a то не може бити збијено, кратко и разговетно као математски задатак. Како je гломавна М ахабарата, са 200.000 сгихова! И понављања има. И те како. Али не у оној мери као у Илијадн, Однсејн или Енеидн. И нисам ja понављао из „похлепности'* за сгиховима, него je понављање условљено организмом спева. Рајко no друга пут мора доћи Вуку, да би овај сазнао за погибију и имао пред с в о ј о м војском довољно оправдања за повлачење. И no природи народне поезије најзгодније je да се понови првашње питање. A што Вук онако пита Рајка ea Владету Војводу, није он ,.почео ђот11нити“, виги он сматра ружу и калпак и коњску главу „важним" стварима. Да г. Продановић није хтео замерати под сваку цену, лако би му се било домислити, да се Вук руга, и Владети са ружом, и свима Бошњацима што разигравају и пропињу коње. A кад се руга, допуштено му je да то и понови. Како ja међутим не правим разлике ивмеђу женскнх и мушких песама, могао сам баш узетп речи какве девојке и дати их Вуку. Г. Продановић вели да je народни сесник одмерен код описа одела и оружја. Он je, већином, Број 14. шкрт у описивању, али, мени се чини, не због одмерености већ из недостатка и сиромаштнне. Песник Старог Вујадина почиње са великин обећањем: „на њима je чудно одијело", али бележи на оном старом Вујадину само „бин.иш од сувога влата и на Милићу Вујадиновићу „још je на н»ем љепше одијело", не због одмереноаи већ вбог тога што он не уме више да каже. Мсђутим, народни песник који има више маште подробније и описује. Слепи Филип ВишњиК сли ка: „чиста свила до земље спуштена, a кадифа у краћем скр јена, све оружје у влато облито, у рукама пушке јецнолике једног арча од дванаест драма, на глави им капе кадифлије, влатне ките бију no nojacy“. Још да je Вишњић био окат, како би обилнији били његови описи! Други који више вна, на пр. о пушци, који je, ваљда, разгледао пушке и чистио и опаљивао, уместо „једнолике u једног арча ‘ вели: „све на један арзлак изгоњене, и на један чакмак догоњене. све na једну бурму завијене". Па како je опшпран у описивању Црни Перо! (Ha пр. Женидба Сењанина Тадије, вабележио Милан Обрадовић). Ja сам иатрпао описа одела и оружја, и пуца под гр’оцем, и много коња да пребацују пену преко господара, у намери да знани u поввани могу избацити оно шго je мање лепо a задржати оно што je више лепо. A да нисам толике варијанте уврстио. можда би баш понајлепша изостала. Исто je и са уседањем на коња. Гуслар се изражава како му кад треба, његови јунаци појахају, поседну ,иди eaкроче коња, довате га се, скоче на њ, баце му се на рамена. И ja сам то узимао како ми je кад требало, и сваки пут je узето с разлогом a не офрље или што ми се „израз допао". Речју „поклопио" или се добпва асонанција „и Сокола коња поклопио", или се исказује немарност према форми и начину узјахивања и јахања. Не знам шта смета јунаштву, поносу, неусграшивости и госпоству Реље Крилатића што пева уз гусле на Кнежевој Вечери. Много лепше опевани јунаци у народним песмама хватају гусле и певају кад ватреба, на пр. Лазар Пециреп. A као вашто то није лепо да се ye гусле пева на Кнежевој Вечери и да се то умаловажава изразом „утрапи“? Ваљда je требало да ea том вечером свира Џезбенд или Шабачки Цигани! Г. Продановић je, у непажњи, схвнтио да Реља пева неке пошалице о балаву старцу, шугаву јарцу, каљаву врату и т. д. Ако je г. Продановић кад слушао npaвог народног рапсода, онда je морао опазити да добар гуслар, не прелази одмах на ствар, на приповедање фабуле, него најпре прави увод, рецитује пословице и слично. Тако и мој Рељч. Признајем да сам онде много наредао пословица, али и то je с намером да се од много може доста избацити и да остане досга. Не разумем ипак, шта je у томе непристојно, што се не би смело отпевати „на слави ч е стстм а кнеза“?! Опет на три места није г. Продановић пазио шта je прочитао. Јер Топлица Милан (na 314. страни) и Танвовић Обрад (222) не певају него говоре, истпна, у десетерцу, a Мусић Лазар (445) није ни пробелио. A г. Продановић вели да њих све тројица (I. с.) „певају љубавне песме“. Не могу одобрити ни то да je од Змијања Рајко изгубио шга од свога достојанства, ако Je, у тежњи да paaioворн друштво, испевао нешто шаљиву песму, коју je у истој таквој прилици, на војном походу,-певао својим Бошњацима Од Травника Џано Бајрактар. U h o Царица Милица каже „вазор ми je у те погледати“, то баш не мора значити да je ona „смерна n стидљива жена“, To je само ф раза која се употребљава према лицу старијем no положају, али се баш понекад употребљава кад je очигледно да je онај нижи и млађи паметнији и довитљивији. И no савету Миличином и no готовости, којом Цар Лазар слуша њен савет, види се да „е)1е p o rte la culotte“. �Бро] U . Г А Ј Р Е Т. Страна 217. A тако je и наше предање о Цару Лазару којега, противно дитеље давили ? I Даље вели госп. Продановић, како Јаков Ненадовић не he да ка-ке ни за породицу једног хајдука да историји, приказује напола свецем, који волн царству небескоме. Тако ra приказује и народна иесма Није никако чудо je пржила бабе. Бива, неће да je вређа. Наравно, Чика Јаков ако жена којој се, са знањем њеног мужа, у брак меша не може pehu sa некога да je пржио бабе, ко није имао неки Змај од Јастрепца, удаје своје кћери за кога хоће, и петље ни за то Али он много грђе вређа породицу тога хајдука,јерзањукаже,данијечетовала в е ћ ч у в а л а кране пита да ли he муж пристати на ту удају. Девет Југовића су кидисали на једну жену не као седам ве no С р ем у . To je у јуначком, хајдучком, речнику највећа увреда: назвати некога говеларом и чивчијом Малиша Шваба на једног веца, већ као исто то 9 Југовића, Вук II., Сердтр вели Вуку Лопушпни (Вук IV. 54.) „ниси јунак нити 44, на једну жену, и, Вук II., 32, на једног човека. тв родио, него хајде опег у Требјесу, те ти ори турске Ни књпге староставне нису баш толико ea спрдњу, поткућнице, те агама четвртину давај“. A Фрчић Ибрахим како прави г. Јаков Продановић. 'lo je исто у Вука II., 32. вели Талу: „подај барјак, ко je ва барјака, ти се врни Да не би књига, оде Цару Душану глава! Па, r. ПроданоЈајцу бијеломе, те ти чувај јајачка говеда“. To су много дивићу код Вуиа то није смешно, a код мене му je смешно! фамнији послови, но пржити бабе, јер и за пржеље баба Не знам, што се г. Продановић ишчуђава: шта би Ју- треба неко јунаштво, треба метнути главу у торбу, јер може говиКима да кидишу на сесгру! и вели да нико паметан не когод иза бусије дочекати ко није баба. може разумети, a сумња, вели, да и ja то равумем. Ето Г. Јаков Продановић вели: „Кад се бпје двобој ивмеђу ja то разумем, a разумео би и r. Продановић да je хтео, и два човека, могу се употребити сгиховп Рок четвртак да je при том сгаву мало више мислио. Г. Проданлвић ра- a мегдан у петак, у суботу да кукају мајке, јер тај цвобој вуме Југовиће кад се они усуђују потегнути ножеве на мора да сесврш и sa један дан погибијом једнога од бораца; С и л н о г Цара Душана, што проси њихову сесгру за жену али за велике битке то не важи, јер оне трају дуже времена једном своме дворанину, који he касније засести на престо. и воде се великим масама.* Г. Продановић je овде намерно A не разуме, што су tu Југовнћи планули на своју сестру .заборавио да се битка на Косову, и no историји п no прекад им je пред читавим Двором пљунула на образ рекавши дању, почела и сершила за неколико сати, иако се водила да je Милош бољи јуна« од све 9 браће Југовића. Такво великим масама. A није трајала дуже времена као, рецимо ,.разумеван>е“ je очигледно чангризање под сваиу цену. на Солунском или Фландријском фронту. Даље, ако се двоГ. Пролановић налави да je посве и логично u разум- бој мора свршши погибијом ј е д н о г а од бораца, како онда љиво што je Капетан Јован сањао смртни сан кад je пошао напазм r. Продановић да je логично pehu да he кукати на свадбу, a није му логично ни разумљиво, кад неко полази м а ј к е једнога борца. Кад сваки човек може имати само на војску да може уснити такав сан! Све.да то и није ло- једну мајну, u да није логвчно кад ja речем да he кукати гично, нигде у моме спеву не стоји да je Вук баш запста мајке бораца који he се у великим масама сударити и, бога уснио онај сан: Ja сам пустио Вука д а прича Цару, како je ми, грдно изгинути. Г. Продановић бамера, што једна сеоска лакав сан сањао. Али, Вук je то могао и измислити, аа девојка не респектује много јунаке који иду да бране земљу дадне своме наговарању јачи значај. Да je г. Продановић од душмана. A откуда г. Продановић зна, да je девојка знала, хтео да разуме читајући мој спев, он би опазио да ja Вука куд они иду?! A ko у оно доба нису биле стигле до Дренице приказујем као дефетисту, који неће да се бије, који je новине из Крушевца са патриотским чланцима о рату с Туруверен да je најгори мир бољч од најбољег рата. Тако Вука цима, откуд je могла знати једна бељила, да су ва неким схвата и народна песма, и предање. Вук, додуше no исто- овбиљним послом толики коњаници, којима запињу очи sa рији, није био толико зависан, и можда се . могао сам њене HOie u ногавице, кад и њнхов војвода има времена да уклонити из борбе" што се тиче војне дисциплине. Али пре- застаје u њој заповеда да спусги ногавице! Па све, да je н дање не признаје његовог посебног положаја, он je додуше знала, куд они иду, знамо да то sa оно доба не би много врло велики господин, али je само „Везир Цара Лазара". значило, јер није читава српска нација изашла на Косово. Ja сам ипак пустпо Цара Лазара да Вука разреши дужности |а не налазим да je она девојка „ускорђииача®, u да се после од похода на Косово, али Вук то не прихваћа. Он sohe да прометнула у кротко чељаде. Она je слободна и отворена, Цар нареди повлачење и погађање, a разлог je тако јасан, и понаша се према приликама: каквим тоном њој војвода да ra није требало нарочито подвлачити: Вук води 12.000 онаквим тоном она војводч. Да она нема великог респекта оклопника, и он вбог н»их и од њих не сме на своју руку пред кнежевим војводом види се и no томе, што му она не одустати од војевања. верује, него no искуству закључује. да би он могао кад приHuje утврђена тврдња г. Продановића да вемљи не ми калпак у руку ударити коња остругама. и побећи пољем прети никаква опасност. И ако je војска пошла на једног широким. Чудно je што r. Продановић налази да je једно упонепријатеља, нису сви остали матирани; чак je нсторијом утврђено, да у оно доба Алтомановић, други један eer Цара ређење неспретно, ружно и увредљиво, што je пренесеко на Лазара, није био девинтересован за вемље свога таста; a и Ивана Косанчша са Ивана Сењанина, који je mhoio више опеван од Косанчића. Али то није главно. Главно je што се пријатељство суседа Мађара није било потпуно сигурно. Даље вели rocn. Продановић да стнхови пренесени са г. Продановић прави да не s.ia шта je упоређење, и да je у Ћурчије на Вука немају ни смисла ни логике, јер се обеле- њему главно оно teitium с mparatlonls. Ни у прози, a још жава као пржибаба Душанов севастократор Бранко Младе- мање у песми, не пазн се много на оно су чим се прави новић и његови претци. Ово би требало троструко подвући, упоређење, само треба да упоређење иристаје. Кад се о неда се још јаче истакне огромно илемство и госпоство поро- коме каже, да je вдрав као бик, брз као кон>, гладан као диде, која није имала ни свог сталног презимена, него се вук, уморан као пас, тим се није рекло да je он бик, коњ, Вук ввао Бранковић, Бранко Младеновић и т. д. A што да вук или пас. Да ли би требало избацитп ону слику, како су спале није логично осумњичити једног севастократора да je и no неку бабу прикучио огњу илн je обавио врелим веригама, чакшире Бановићу Страхпњи и сапеле му ноге као букагије, кад се вна да je сваки илемић средњега века почињао без- о томе би се могло разговориш. Али не само због тога број влочина, ea корист своју и свога господара! Зар су што се r. Продановићу БановиК чинн смешан „онако разгасевастократори у рукавицама поступали с бабама, у оно heu“. Ja сам навалице то уметнуо да потенцирам величину време, кад су краљевске синове ослепљивали и царске ро- Страхинића, којп he касније све опростити Љуби. 0 смешно- �Страна 218. »Г A Ј Р Е Т . сти нема места говорити, јер je Бан н пред собом и пред другима више смешан вбог рогова него ли што су му спале гаће кривицом неверне жене. Г. Продановић налази да je без икаква смисла, шго се Марко понижава и моли Леку, и шаље дукаге a „м гао je то свршити sa два часа топувом и мачем“. Ha ту није г. Продановић пажљиво читао. Huje могао то Марко свршити ea два часа, него се борио и дангубио два дана, a треће јутро увима Boi a и св. Јована, н тим оружјем, кумовском ваклетвом, које Лека не прима, побеђује Марко. Мени није ни мало чудновато да je Марко могао поверовати, да he се Лека помирити. Наравно, r. Продановић гледа само на тричавих хиљаду дуката, који нису вредни спомена кад je у питању освета, премда je то у оно време вредело хиљаду из јарма волова! Г. Продановић још ваборавља да се код Срба a Арнаута ков може платити. He nrpa највећу улогу виснна откупа, но се гледа и на олакшавајуће околности. Марко није ни убно Лекине сестре, она се сама убила. Марко joj je у афекту извадао очи, и то за једну увреду, какве Марку није нико смео добацити. Осим дуката Марко нуди кумство, a то много значи. Ова читава епизода има више смисла у моме Косову, него у женидби Јачшића Тодора; она je врхунац у трагичном моменгу моје композиције, и сасвим се • правнлно развија. Има још нелогичности г. Продановвћа. Он вели да се „може пћи на свадбу рад комада леба белога и ради чаше вина црвенога, али се^ ради тога не иде у бој и у смрт“. У сигурну смрт може-батн не, али у бој се иде. Иде се и данас, у XX. a камо ли у оредњем веку, кад су скоро све војске биле за плаћу. Душанови Аламани свгурно нису за Душаново царство гинули из патриотских разлога. Само кад се иде у бој, може се и погинути, али сваки се нада да о н неће погинути. Исто je' тако нелогично и резоновање г. Продановића, „да борба око коња ама смисла кад je свадба, a непојамна je пред бој“. Кад више човеку треба и вреди добар коњ, за свадбу-или за бој? Ha свадби му добар коњ. у најбољу руку, може одиети кошију, обдуљу, a у боју му може донети славу вли сачувати главу! Г. Продановић предлаже да сеГолубан нагарави бојом карабојом, да га Цар не позна. Да се лени омакла та несмишљеност, шга би рекао г. Јаков Продановић? Бановића Страхињу познају прерушеног и Дервиш, и Љ уба му са врх Голеша, и веле да му познају чело и обрве и под челом очи обадвије в Ђогата и хрта Карамана. Ту je лако познавати, јер je троје што једно друго допуњава, и што се лако познаје ма се један од њих и прерушио и нагаравио. A мој je Голубан сам, на сасвим ваборављеном коњу, и огрнут кабаницом са вучјом капом на глави, и тако начињен, да га hu Љуба познати није могла. Нека се замисли на једној редути једну госпођу свима познату, у једном домину са врх главе до траве, и на глави вучју капу « крила орлова, госпођу која ниским да говори неће. Хоће ли je ико познати, премда joj се виде очи и обрве? A на другом крају опет једна позната госпођа, маскирана како год хоћете, али под руку са својим мужем у фраку, и водећи са собом пудла, кога свако познаје у вароши. Хоће ли она осгати непозната? He разумем се у циганском језику, и не внам шта му вначи „стрнџање", али не могу пристати да je Марково логоровање у крчмн неморално и непрнстојно и да те сцене није требало уносити. Каквих све сцена има у Илијади и у Одисеји, na се нико не спотиче о и»их Спрам Омирових Број 14. богињЗ и краљицЗ моја je крчмарица једна наивеа институтка! Знам да и у Счетом Писму u у народним песмама има и лепих и досадних ствари, ала више поевије има у Песмн над песмама, него у оној књвзн „Аврам роди Исакз, Исак роди Јакова“. Епос косовски мора имати и поезвје в живота, a Марко се не сме приказиватв као пустињак којиједе скакавце и дивљи мед. Ни то није бесмвслица, што цар Лазар каже на слави: није ово вино украдено. To je фраза ко;ом домаћин анимнра госте да пију, и на селу, и у вароши, в у манастиру. И нвкад се не може посумњати у исправну провенијенцију впна, кад сам домаћин употреби ову фразу. Заш то да не би Милош пољубио у руку побратима Марка, који га je ввбавио тамнице? To сам пзвадио из В. II. 42, где не само Милош него и Иван и Милан, u старл Топлица љубе Марка у руку. Што Вук БраиковиК ником не да да га пол.уби у руку, разлог je у Вуковом карактеру, који не допушта, да ra неко задужи, или да му неку услугу кввтира, том јефтаном монетом. A Краљ je Марко велик, њему не треба ни хвале ни плаће, hii обавезе до гробд; он за свој велики труд не тражи ништа, он пристаје да му. се побратим за све одужи једним јединим пољупцем у руку. He he бити да би боље било да Косовка девојка дође пре песама о самом 60jy, јер завршна сцена у тој песми, [де Орловнћ Павле умнре, a девојка кука (илв. се убија) не мо»е доћи пре песама о самом боју. A растргати ту лепу баладу, због хронолошког поретка, не би било песннчки. Градња Самодреже могла би бити пре ухођења турске војске, ала то не би било економисање с временом. Самодрежа се градв трв дана, и Косанчић уходи Турке три дана. Па зашто ба Косанчић најпре чекао док се начинн црква, na тек онда да вде у Турке? Кад би се послушао савет r. Продановића да се треба држати што више текста самих народш!х песама, и да треба што мање премештања сцена и догађа a из другвх песама, a уз то ипо мање измена и допуна, онда би епос косовски смео садржаватв само ово пар одломака, како их je вабележио Вук. A кад би се строга „логика“ г. Продановића применила, онда бв се морала избацити, на пример, a песма о Косовка девојци. Јер, забога, како може озбиљном једном јунаку, као што je Милош Обилић, на поласку у смрт, да падне на ум просачка улога, да проса з а свог побратима, без његове воље и прастанка, једну сасвим неповнату девојку која се случајно онде деси на вратима?! Кад би се no песничким делима тражила логика лучем г. Продановића, мало би шта остало поезије. И Шекспир би већим делом пропао, a не би могао издржати критике. Ja сам пошао са противним уверењем, и остајем тога уверења: да се од наших народних песама могу начинита добре a лепе a велике епопеје (тралогија), употребљујући из сваке народне песме што je лепо a 810дно н каламећи a умећући у грађу епоса 1де шта и како треба. И као год што Илијаду a Одисеју није саставио један Јелин, него je читав збор одабраних књажевника и философа много времена тесао и дотеривао Илијаду, a Одисејв je требало неколако векова док није добила своју последну редакцију, тако и у нас не he и не смеју изаћи народне епопеје аспод чекаћа једноме ковачу, a у надахнућу кратког времена, него их треба да стварају и дотерују више људи и више поколења. др. Лазар Димвтријеваћ. �Број 14 Страна 219. >Г A Ј Р ЕТ« Тласнш г Zapisnik XX. redovne glavne skupštine Glavnog Odbora Gajreta u Sarajevu Održane II. jula 1926. u 9 sati prije podne u prostorijama Gajretova konvikta. Prisutno oko 250 čla­ nova i delegata društvenih pododbora i povjerenika iz provincije. Prisutan je i izaslanik Njegovog Veličanstva Kralja peš. pukovnik Gospodin Jovan Ristić, ispred Mi­ nistra Prosvete Inspektor Odelenja Ministarstva Prosvete Gospodin Đoko Kovačević, ispred Beogradskog Gajreta »Osman^Đikić«, vrhovni vojni muftija Gospodin Ilajiz Abduselam Džumhur. Tačno u 9 sati prije podne predsjednik Glavnog Odbora Dr. A v d o H a s a n b e g -o v d ć . otvara skup­ štinu, konstatujući na osnovu društvenih pravila da је^ dovoljan broj prisutnih članova za stvaranje pravovalja­ nih zaključaka. Predstavlja skupštini izaslanika vlasti Gospodina Husejna Kadića, a zatim predlaže za ver^I? katore gg. Saliha Tafru i Muhamedbega Bašagića, što skupština prima. P r e d s j e d n i k Dr. Av'Ho H a s a n b e g o v i ć nastavlja: Onaj, koji se uvijek stara za dobro Naroda Г Otadžbine, onaj koji je od Oslobođenja do danas poka­ zao da je najveći prijatelj i zaštitnik Naroda i Otadž­ bine — naš Gospodar Njegovo Veličanstvo Kralj Alek­ sandar, pokazao je da i ovom zgodom vadi očinsku brigu o našem društvu, pa je poslao delegata u osobi pukovnika G-na Jovana Ristića. Mi smo se uvjerili o naklonosti, prijateljstvu i očinskoj brizi našeg Gospodara prema Gajretu. Pozivam Vas da ga gromko i srdačno pozdravimo.'tŽivelo Njeg. Veličanstvo Kralj Aleksandar! Živelo Njezino Veličanstvo Kraljica Marija! Živelo NjegKralj. Visočanstvo Prestolonaslednik Petar, Protektor našeg društva. (Skupštinari stojeći kliču frenetično Nje­ govom Veličanstvu Kralju, Njezinom Veličanstvu Kra­ ljici i Protektoru Gajreta Njeg. Kralj. Vis. Prestolonasledniku Petru). Blagodareći Vam što ste se, Gospodo i prijatelji, ovako mnogobrojno odazvali našoj skupštini, naročito blagodareći onima, koji su se zamučili iz Provincije u ovim radnim danima, ja Vas molim da današnji naš rad saslušate, pa ako je potrebna kritika tome radu da je date. Da bi naš rad bio blagosloven predlažem da po­ zdravimo depešom Njegovo Veličanstvo Kralja. (Živio Kralj!) Društveni tajnik Hamid Kukić čita depešu: »Kancelariji Njegovog Veličanstva Kralja Aleksandra Bled. Članovi i članice Gajreta iz svih krajeva HercegBosne, sakupljeni na godišnjoj skupštini Glavnog Odbora, visoko dižući zastavu narodnog prosvećivanja i nacio­ nalnog osvešćivanja muslimanskog dela našeg naroda, smatraju svojom sinovljom dužnošću da u prvom redu pozdrave svoga viteškog Kralja Aleksandra, milu nam Kraljicu Mariju i moćnog Zaštitnika našeg društva Prestolonasletjnika Petra. Da živi ceo Kraljevski Dom Karađorđevića Predsednik skupštine Dr. A v d o H a s a n b e g o v i ć « (Skupština jednoglasno prima sadržaj gornje depeše i kliče stojeći trokratno svima članovima Kraljevskog Doma). P r e d s j e d n i k Dr. H a s a n b e g o v i ć nastav­ lja: Dužnost nam je da se sjetimo jednog čovjeka, koji je čitav svoj život posvetio dobru i blagostanju naroda. Predsjednik Vlade n. г. Gospodin Nikola Pašić jedan je od velikih prijatelja Gajreta, pa predlažem da ga pozdra­ vimo i zaželimo mu da se što prije vrati u našu sredinu (Burno klicanje: Živio Gospodin Nikola Pašić!) Tajnik Kukić čita depešu: »G-nu Nikoli Pašiću, Ministru Predsjedniku K a r l o v e Vari. Sa današnje mnogobrojne posjećene Gajretove go­ dišnje skupštine hitamo da pozdravimo najvećeg držav­ nika našeg naroda i oprobanog prijatelja Gajreta, želeći mu iz dna duše što skorije potpuno ozdravljenje i dug život na sreću i ponos vaskolikog naroda i mile nam Otadžbine Predsjednik skupštine Dr. A v d o H a s a n b e g o v i ć « (Skupština srdačno i jednoglasno prima). • P r e d s j e d n i k Dr. H a s a n b e g o v i ć : Kra­ ljevska Vlada svaki put izlazi u susret društvima sa svojom pomoći. Kraljevska Vlada je to činila često puta i prema Gajretu, uviđajući potrebu Gajretova rada u našem elementu. Stoga je dužnost naša, da sa ovog mjesta pozdravimo Kraljevsku Vladu i da je zamolimo da i na dalje bude naklona prema opštem dobru. Dozvo­ lite da Vam tajnik pročita depešu: �Страна 220. ■Г А Ј Р Е Т . Број 14 svestan da bi prošao i doživeo ono, što danas doživljuju li njegovi protivnici, svojim iskrenim, zdravim i stvarnim radom i delovanjem, uspeo je da pregazi sve ono, što je trulo, nezdravo, jalovo »Gajret« je samo i jedino Prilikom održavanja današnje godišnje skupštine takim svojim radom i mogao da doživi danas da je Glavnog Odbora Gajreta na kojoj učestvuju delegati i protivnik sasvim ućulkan nemoćan, da mu čini ma kakve članovi Gajreta iz svih naših krajeva, smatramo za bilo smetnje u njegovom radu i delovanju. ugodnu dužnost da pozdravimo Gospodina Predsjednika I ma da su se dojučeranji ortaci na političkom Ministarskog Saveta sa čila-om Kraljevskom Vladom polju razortačili, oni još ni danas »Gajret« ne ostavljaju koja svakom zgodom pokazuje svoju predusretljivost na miru. Muslimanski redovi počeli su da se u jačem [ prema Gajretu većem broju okupljaju oko Gajreta; ovo moramo sa . Predsjednik skupštine zadovoljstvom konslatovati, a sa vrućom željom da i Dr. A v d o H a s a n b e g o v i ć « svi ostali uskoro uvide potrebu »Gajreta« među nama (Jednoglasno se prima uz poklike Kraljevskoj Vladi!) i nužnost po naš elemenat njegova rada i delovanja I dok sa veseljem možemo konstatovati tu činjenicu,, osje­ P r e d s j e d n i k Dr- H a s a n b e g o v i ć : Rad ćamo da nam se sa sasvim druge sirane pdćlhja CihiCi društva »Gajret« bio je uvek odmeren, ozbiljan i dos­ smetnje u našem radu. •• tojanstven, pa zato nam i ovaj današnji rad treba da »Gajret« raspolaže dokazima da pojedinci iz redova bude takav. Verujući u to, dozvolite mi, gospodo i pri­ H. S. S. nastoje da »Gajret« ometaju u njegovom delo­ jatelji, da Vam sa ovog mesta progovorim nekoliko vanju. Mi smo i odviše svesni toga, radi čega oni to reči. čine. Žaleći tu njihovu rabotu, potrebno je. da im s ovog Iz izveštaja drugih funkcionera Gl. Odbora čućete mesta poručimo, da nas svi ti njihovi napori neće i ne u glavnom, sve šta s e je u ovoj godini radilo i uradilo. mogu omesti u našem radu na prosvetnom i nacional­ Ja ću međutim da učinim samo neke napomene, jer nom polju. Mi smo svesni »Gajretova« poziva, svesni smatram da treba da se te stvari danas pred ovim smo potrebe njegova rada i delovanja u muslimanskom forumom iznesu. Neću da ulazim u postanak i predratni Elementu i uzaludni će biti svačiji napori i težnje, ma rad ovog društva, jer te sfvad treba ЗгГбц dobro poznate s koje sirane one dolazile da nas s loga pravca skrenu. svima nama, a o njimž sam i ja iscrpnije imao Čast u Ovo treba da čuju i zapamte i gospoda iz redova H S. S. više mahova pred ovim forumom da govorim. i da se okane svoje neukusne rabote. — To sam hteo, gospodo, s ovog mesta da napome­ Letimično ćemo se seliti rada ovog društva od Oslobođenja do danas: Društvo je poslije Oslobođenja nem, znajući da će se u ovome sa mnom složiti svi »Gajretovi« radenici, svi njegovi prijatelji, svi prijatelji oživelo i otpočelo sa svojim radom blagodareći nekoli­ cini omladinaca. Svesno vfelikog svog poziva i potrebe našeg naroda i svi oni, koji žele dobro i sreću našoj delovanja na prosvetnom i nacionalno-vaspitnom polju zemlji i našem naroduMi ćemo sa svojim dosadanjim radom da nastavi­ u našem narodu, onp je nastavilo da radi na onoj istoj liniji, na kojoj ga je dušmanin god. 1914. prekinuo. mo. Radićemo i nadalje na prosvetno-kulturnom polju našeg elementa, koji treba čim pre na ovome polju da Dušmanin je proteran sa našeg ognjišta, ali je ostavio iza sebe tragove, koji se i dan-danas osećaju u našem uđe d kolo ostalih naših sugrađana. Vaspilavaćemo i čitavom društvu u ovim krajevima. Vaspitao je i osta­ nadalje našu omladinu u nacionalnom duhu, jer je to i vio iza sebe elemente, koji nisu mogli da se pomire sa državna i naša opšla narodna potreba »Gajret« je u stanjem stvorenim posle objave trubača s Drine, Save svom radu na pravilnom putu; »Gajret« su vodili, vode i Dunava. Moramo na žalost priznati da su ti elementi, ga, a i vodiće ga ljudi, koji su dokazali da vole ovu svojim destruktivnim delovanjem kočili, a i danas još zemlju. Da je »Gajret« na dobrom i pravilnom putu, uvek koče svaki rad na svima poljima narodnog života. pored izloženog, vidi se i po tome, što pokušavaju da Nije ni »Gajret« ostao pošteđen od tog nj hovog rada i mu ometu njegov rad uvek oni. koji su svojim radom uspeli da dokažu da ne vole današnjicu. Protiv takvih delovanja. Činjene su smetnjs na sve moguće načine. elemenata su se »Gajretovi« radenici uvek borili i bo­ Svi oni elementi, kojima je i рге rata bio zazoran riće se. rad »Gajrela«, bijahu se uortačili i nastojahu svim mo­ To sam imao, gospodo, da napomenem i da pod­ gućim silama da ometu rad društva u našem elementu. vučem, a sada prije nego pređemo na IzveŠtaje drugih Političko-nacionalni ortaci, a naši protivnici vodili su tu društvenih funkcionera, pozivam tajnika da pročita pris­ borbu protiv Gajreta i od Oslobođenja do danas. Gajret pjele pozdravne depeše skupštini. je tu borbu primio samo i jedino u toliko u koliko mu T a j n i k K u k i ć čita: je trebalo da se zaštiti i da obezbedi svoje slobodno »Čestitam današnji rad i želim najljepši uspjeh delovanje. Čuvao se je budno, da ga protivnici ne uvuku Mara M. Trifković u pogubne i jalove partizanske vode, jer je očigledno bio predsjednica Beogradskog Gajreta« T a j n i k K u k i ć čita: »G-nu Nikoli Uzunoviću, Predsedniku Ministarskog Saveta Beograd �Бро! 14. Страна 221. Л A Ј Р Е Т« »Puno povjerenje dajemo slarom odboru ispred članova povjerenik Herenda« Goražde »Želim svaki napredak društvu. Čestitam odboru na ovogodišnjem uspjehu i naše puno povjerenje i dalje Campara predsjednik pododbora Tešanj« »Pozdravlja skupštinu i želi srećan rad i dalje, napredak svojoj braći i sestrama muslimanima ponosne Bosne Zora Stanojević — Beograd« »Pozdravljam skupštinu i želim joj uspešan rad za svako dobro našeg naroda Povjerenik Ahmed Đikić — Mostar« P r e d s j e d n i k Dr. H a s a n b e g o v i ć : Sada je na dnevnom redu izvještaj tajnika o radu Glavnog Od­ bora i svih društvenih pododbora i povjerenika u prošloj godini. Molim Vas, da saslušate taj izvještaj i oci­ jenite ga. T a j n i k K u k i ć čita svoj izvještaj (Vidi štampa­ ni »Izvještaj«) P r e d s j e d n i k Dr. Л a s a n b e v*i ć: Prima li skupština izvještaj ta nika Kukića? 0 • (Skupština jednoglasno usvaja izvještaj tajnika sa odobravanjem.) Predsjednik Dr. litis & n b e g o v i ć : dnevnom redu je izvještaj blagajnika o prihodima i rashodima društva u prošloj godini, te o stanju društve­ ne aktive- i pasive. Molim skupštinu da sasluša ovaj izvještaj. B l a g a j n i k A z i s S a r i ć čita svoj izvještaj. (Vidi štampan blagajnički izvještaj) P r e d s j e d n i k Dr. H a s a n b e g o v i ć : Prima li skupština izvještaj blagajnika? Dr. J u s u f T a n o v i ć : Ja vidim iz pregleda u društvenoj aktivi, da se kao gotovina nalazi Gajretov novac u raznim zavodima, a međutim vidim da u pa­ sivi stoji svota od Din. 500.000 kao dugovanje Srp. Centr banci. Želio bih, da se razjasni zašto se laj dug ne plati, kad ima gotovine kod drugih novčanih zavoda-. P r e d s j e d n i k Dr. H a s a n b e g o v i ć : Ja sam držao da je poznato g. Dru Tanoviću, da se već četiri godine nalazi ta svota u pasivi, a to je kredit od Mi­ nistarstva Pošta i Telegrafa, koga srao dobili preko Srp. Centr. Banke- Te kredite mogu društva da dobivaju od Ministarstva samo posredovanjem većih banaka i uz njihovu garanciju- (Dr. Tanović se zadovoljava sa od­ govorom.) • P r e d s j e d n i k Dr. H a s a n b e g o v i ć : Prima H se izvještaj blagajnika? (Skupština jednoglasno prima izvještaj blagajnika sa velikim odobravanjem) P r ffđ s>e d n i k Dr. H a s a n b e g o v i ć : Pred­ sjednik revizionog odbora Ahmed ef. Borić ima riječ: A h m e d ef. B o r i ć : Ispred revizora društva »Gajret« čast mi je izvijestiti skupštinu, da smo pre­ gledali vođenje društvenih blagajničkih knjiga i belega, sjjlavnim i sporednim knjigama sravnili i u potpunom redu pronašli. Molim da ovaj izvještaj ravizora izvolite uzeti do znanja. (Skupština uzima do znanja izvještaj revizora.) P r e d s j e d n i k Dr. H a s a n b e g o v i ć : Na dnev­ nom redu je proračun za iduću godinu. Ja ću Vam taj proračun, koji je štampan, pročitati i objasniti pojedine stavke : Proračun za društvenu godinu 1926/1027. Red. broj Primitak Dinara Izdatak Redovna članarina........................ Dobrotvori i utemeljači.........». Kamate i dividende ................... Gajretov cigarpapir...................... 10% dobiti Banke Gajret........... Zabave.............................. ............ Darovi i dobrovoljni p r ilo z i.... Opskrbnine pitomaca . . • ........... Pretplata za l i s t .......................... Odobrava se iz sadanje gotovine 30.000 10.C00 200.000 200.000 180 000 200.000 300000 450000 50.000 190.000 Ukupno.. 1,810.000 Muški konvikt Sarajevo . Ženski „ „ Muški v Mostar. . . Tuzla----Bi hać. . . . Foča .. Gacko . Stipendije • Potpore. Kancelarijski troškovi. Plate namještenika . •. List »Gajret«................ Adaptacioni troškovi.. Otplata zajma .............. Ukupno. 250.000 200.000 150000 140 000 100.000 40.000 20.000 30.000 10.000 100.000 120.000 100.000 50.000 500.000 _ — — — — — — — — — — — — 1,810.000 - �Страиа 222. ГA JPET Sastavljajući ovaj proračun rukovodili smo se izvjesnim pasivitetom našeg elementa prema Gajretu i raznim nepogodama, te smo nastojali da proračun svedemo na onu visinu kako bi mogli da izađemo na kraj sa predviđenim prihodima. Na izvjesnim stavkama vidi se da su nekoje cifre nešto manje ili veće, nego je to postignuto u prihodima i rashodima u prošloj godini. Predlaže^ skupštini da ovaj proračun za iduću školsku godinu primi. (Skupština jednoglasno usvaja predloženi proračun) P r e d s j e d n i k Dr. H a s a n b e g o v i ć ; Dozvolite mi da pozdravim sada predstavnika Gosp. Ministra Prosvete g. Doku Kovačevića. Gospodin Ministar Prosvete Miša Trifunović jedan je od odličnih prijatelja društva Gajret i o njemu svakom zgodom vodi brigu.(Živio Mini­ star Prosvete Trifunović!) Da je tako vidi se što je poslao svoga delegata i odličnog prijatelja Gajreta Gospodina Doku Kovačevića, koji Gajretu izlazi svakom zgodom u susret i čini mu sve pogodnosti. (Živio Gosp. Đoko Kovačević) Pozdravljam u našoj sredini izaslanika Uprave Be­ ogradskog Gajreta »Osman Đikić« Gosp. Hafiz Abduselama Džumhura. Koliko Beogradski Gajret čini za našu omladinu najbolje znadu omladinci i mi koji šaljemo omladinu na visoke škole. Ovome društvu želimo na­ predak i sreću. P r e d s j e d n i k Dr. H a s a n b e g o v i ć : Na dnev­ nom redu imamo predloge Glavnog odbora, koji se sastoje n izvjesnoj izmjeni društvenih pravila. Pozivam tajnika da iznese predlog. T a j n i k K u k i ć : Čl. 31. društvenih pravila glasi: »Revizori pregledaju društvene račune i blagajnu i izvješćuju o tome odbor svaka tri mjeseca. Bar jedan od revizora mora bili vješt vođenju društvenih knjiga«. Kako je nezgodno, da revizori istodobno sarađuju u upravi društva zajedno sa ostalim članovima uprave i da istodobno kontrolišu taj svoj rad i čitave uprave, to je potrebno da se revizori izluče iz odbora i da se posebno biraju. S toga predlažemo da se doda Čl. 31a društvenih pravila, koji treba da glasi: »Pored Glavnog Odbora skupština bira posebno 5 članova revizionog odbora, a njihov mandat traje 3 godine dana«. Čl. 31. predlažemo da se izmijeni kako slijed i: »Članovi Revizionog Odbora biraju između sebe pred­ sjednika, koji saziva sjednice Revizionog odbora. Oni pregledaju društvene račune i blagajnu i izvješćuju o tome Glavni Odbor svaka tri mjeseca na zajedničkoj sjednici s Glavnim Odborom. Bar jedan od revizora mora biti vješt vođenju društvenih knjiga«. Prema Čl 58. društvenih pravila u slučaju nedo­ voljnog broja prisutnih članova skupština pododbora se odgađa na osam dana Predlažemo da se to izmijeni tako da u slučaju nedovoljnog broja prisutnih članova skupština pododbora se odgađa na jedan sat kasnije, kada će se održali bez obzira na broj prisutnih članova. (Skupština jednoglasno prima.) Број 14. Čl. 62. društvenih pravila glasi da se u slučaju nedovoljnog broja prisutnih članova odgađa skupština povjerenika na osam dana kasnije. Predlažemo da se to i u ovom slučaju izmijeni i da se skupština povjerenika odgađa na jedan sat kasnije, kada će se održati bez obzira na broj prisutnih članova. (Skupština jednoglasno prima) P r e d s j e d n i k Dr. H a s a n b e g o v i ć : Dajem odmor od 15 minuta, za koje će se vrijeme odbor posavjetovati u jednoj stvari. (Odbor se povlači na savjetovanje u posebno odjelenje.) Nakon odmora. P r e d s j e d n i k Dr. H a s a n b e g o v i ć : Čl. 20. društvenih pravila glasi: „11 članova Glavnog Odbora ostaju skupa tri godine. Na koncu treće godine odstu­ paju kockom ili dobrovoljno trojica članova. Koncem četvrte godine na isti način odstupaju druga trojica, a na koncu pete godine preostalih pet članova, na čija mjesta bira skupština svaki put druge članove. Bivše članove Glavnog Odbora može skupština ponovno birati«. Ovaj je odbor izabran pred godinu dana, te prema tome ostaje na upravi društva još dvije godine. Međutim u toku godine istupio je iz odbora podpredsjednik Ibrahimbeg Čengić, od zamjenika odselio je iz Sarajeva Ing. Šerif Bubić. Prema tome je potrebno da se izabare je­ dan odbornik i potreban broj zamjenika. T a j n i k K u k i ć : ispred Odbora predlažem da se izabere za odbornika dosadanji zamjenik Mujaga Šaraj lić. (Skupština prima jednoglasno.) T a j n i k K u k i ć : Kako sada fale dvojica zamje­ nike predlažem ispred odbora kao prvog zamjenika Dra Omera Bahlijarevića. a kao drugog nadsavjetnika Bećira Mehmedbašića. (Skupština jednoglasno prima.) P r e d s j e d n i k Dr. A v d o H a s a n b e g o v i ć : Cosp. Dr. Omer Bahtijarević jedan od veoma agilnih Gajterovih radenika, koji se dragovoljno primio dužnosti, da bude internatskim liječnikom ne tražeći za to nikakove nagrade. Nikada nije zažalio truda ni vremena da ukaže u svako doba liječničku njegu i brigu oko zdravlja naših pitomaca. (Živio!) P r e d s j e d n i k Dr. H a s a n b e g o v i ć : Što se tiče uprave, to smo mi s našim predlozima ovim za­ vršili. H a f i z A b d u s e l a m D ž u m h u r : 1 ako sam izaslanik Beogradskog Gajreta »Osman Đikić« nisam ovlašten da govorim, ali znam da će Vam biti milo, da Vam iznesem zaključke posljedne sjednice našeg dru­ štva održane 7. o. mj. U prošloj godini Beogradski Gaj­ ret »Osman Đikić« imao je 60 pitomaca i to 50 internih i 10 eksternih. Mi smo zaključili da se do godine proširi naš rad i da iduće škol. godine primimo 15 pitomica muslimanki za pohađanje više stručne škole. Pored toga �Број 14. ГА Ј Р Е Т . smo zaključili da primimo još novih 20 pitomaca. 0 tome će bosansko-hercegovački Gajret bili obaviješten i pismeno i preko njega će ići sve molbe. , (Živio Beogradski Gajret!) P r e d s j e d n i k Dr. H a s a n b e g o v i ć : Čuli ste 0 radu i zaključcima Beogradskog Gajreta. To društvo je od vrlo velike važnosti po nas. Mi nismo znali što ćemo s omladinom, koja svršava srednje škole, u našim internatima. Blagodareć našim oprobanim pri.ateljima u Beogradu našli smo odziva u tamošnjim nacionalnim redovima i obrazovao se odbor, koji je počeo da pri­ hvaća našu omladinu. Smatram da u ime našeg ele­ menta u ime prosvjetnog vašpilanja našeg zablagodarirao tim beogradskim redovima, da zablagodarimo čitavom odboru na čelu sa vrijednom i svjesnom prijateljicom Gajreta gospođom Marom Trifković. Gospođa Trifković je žena, koja treba da služi svima našim majkama i svima našim sestrama za uzor, pa zato neka je Bog poživi ha ponos Gajreta. Predlažem da gospođu Trifko­ vić pozdravimo depešom. (Skupština prima oduševljeno 1 kliče: Živila!) As im A1 i k a l f i ć , predsjednik pododbora u Gračanici, predlaže da skupština izrazi blagodarnost svoju upravnom i nadzornom odboru Banke Gajret, za njene velike pomoći, koje ukazuje našem Gajretu. (Skupština jednoglasno prima} P r e d s j e d n i k Dfi H a s a n b e g o v i ć : Da li ... • . i . j •• n .. . .. , želi JOŠ kogod riječ? P osto je niko ue ,av |a, dozvolite da zaključim rad današnje skupštine, koja je ovako mnogobrojno posjećena kao ni jedna do sada i da apeliram na Vas, da kada odete Vašim kućama predočite težinu rada ove uprave, i situaciju društva u kojoj se nalazi j da ga pomognete. Mi imamo jednu ustanovu na koju možemo uprijeti prstom, a to je naš Gajret. Sva druga su drušlva lokalnog značaja, a Gajret je svih nas i na njega se naslanjaju svi muslimani. Današnja uprava blagodareći Vašem povjerenju činiće i odsada sve da udovolji Vama i Vašim zahtjevima. Vi znate kolike su nevolje našeg naroda. U tome pravcu i na tome polju treba da nas pomognu svi muslimani Bosne i Hercego­ vine Ja se Čvrsto nadam da će svi prići Gajretu i da će ga pomagati. Još jednom Vam blagodarim i ž iv ili! (Burno: Živio!) Time je skupština bila zaključena, a skupštinari su se nakon toga s najljepšim utiscima razišli. Predsjednik: Tajnik: Dr. Avdo Hasanbegović, v. r. Hamid Kukić, v. r. Verifikatori: Muhamedbeg Bašagić, v. r. Salih Tafro, v. r. Nadopuna zapisniku: 1) U štampanom izvještaju tajnika, pri kraju, izo­ stavljen je cijeli jedan pasus pometnjom metera. Taj Страна 223. »Dužnost je Glavnog Odbora Gajreta da i na ovom mjestu istakne uglednu sarajevsku trgovačku firmu Hadži Bajramaga Fočo i drugovi, koja je pomogla Gajretov konvikt kako prošlih tako i ove godine sa robom u vri­ jednosti od 5—b.000 dinara, kao i sa dobrovoljuim pri­ logom u gotovu. Ističući ovo pred današnjom skupštinom Glavni Odbor i ovom prilikom srdačno blagodari gornjoj firmi«. 2) »U Proračunu za šk. godinu 1926./27. koji je štampan u »Izvještaju Glavnog Odbora Gajreta o radu u prošloj godini« na strani primitaka, pogreškom slagara je štampano u stavci 4.) Din. 200.900, a treba da stoji Din. 200.000«. 3) U »Proračunu« na strani izdataka stavka 12.) pogrešno je štampano Din. 100.600, jer treba da stoji Din. 100 000, Tajnik: Predsjednik: Dr. Avdo Hasanbegović, v. r. Hamid Kukić, v. r. Verilikatori: Muhamedbeg Bašagić, v. r. Salih Tafro, v. r. Н атје ча ј з а прим ањ е пи том аца у Г ајретове к он ви кте и з а поаељ ив ањ е стипендија. „ « З а идућу шкопску годину примнће се у Гајретове кон- SMTe ш п„ ’омаца.„„’ „ l. Мушки конвикт Сарајево 93 питомца, 2. Женски конвикт Сарајево 60 питомица, 3. Конвикт Мостар 41 питомаца 4. Конвикт Тузла 40 пито aua, R б. "4‘—— Конвикг Бихаћ -50-------пвтомаца и 6. Конвикт Фоча 16 пиГомаца. У конвикте ће се примати минпмалан број бесплатних потомаца-ица и то само где су најтежи случајеви. С тога се упозоравају сви друшгвени пододбори u поверениии, да на молбама ђ<ка из њихових места наведу највећу своту, коју њихови ђаци могу плаћати месечно на име опскрбнине. Сви мо шоци требају такођер да наведу у својим молбама колико могу дспринашати опскрбнине месечно. Молбе за примање у конвикте као и за подељен.е стнпендија примаће се најдаље до 10. августа о. r. Касније приспеле молбе неће се узимати у прегрес, него ће се повратити. Молбама треба приложиги 1. задњу школску сведоџбу, 2. овогодишње уверење порезног уреда о внсини плаћања пореза молночевих родитеља (скрбника) 3. Лекарску сведоубу, 4. Родни лист и 5. Сведоџбу сиромаштва. Све молбе требају се упутити Главном Одбору преко месних пододбора и повереннка са њиховим препорукама и предлозима гледе одмеривања опскрбнине. Скреће се пажња свима пододборима и повереницима, да у опште не примају молби болежљивих ученика, јер се такви при ступању у конвикт, у колико буду њихове молбе повољно решене, неће примити у конвикт. Опскрбнине sa конвикте у Сарајеву износе од Дин. 200,— до 800.—, a sa остале конвикте од Дин. 200.— до 700.— месечно. Ученици, који буду примљени у конвикте, a плаћају опскрбнине Дин. 300.— na на више, имају донети са собом no два чаршафа. Главни Одбор Гајрета. �Страна 224. Бро) 14. ■Г А Ј Р Е Т ј Одговор IbcroBor Величанства крал>а на поздравну депешу: Са прошле наше скупштине упућена je брзојавна поздравна депеша Његову Величанству Краљу на Блед. Друштвени предсједник добио je од Шеговог Величанства Краља на ту депешу слиједећи одговор: »Блед - 12. VII. Предсједнику скупштине Гајрета Господину Др. Авди Хасанбеговићу — Сарајево. Краљвца и ja захваљујемо на срдачном поздраву чланова и чланица Гајрета упућенога нам са њихове годишње скупштине и желимо свако добро и напредак друштву у његовом просветном раду. Александар« Конститунс&ње Главног Одбора. Главни ОДбор Гајрета на својој сједници одржаној 13. VII. Ti r. no новосе конституисао како слиједи: Предсједник: Др. Авдо Хасанбеговић, I. подпредсједник*. Ибрахнм Хаџиомеровић, II. подпредсједник: Инж Хајдар Чакро, тајник: Хамид КукиН, благајнвк: Азиз Сарић, Предсједник Ревизионог одбора: Ахмед Борић, чланови ревизвоног одбора Ахмед Сефић u Лутвија Шабанагић, одборнвцв без функција: Мујага Сарајлвћ, Мехмед Р. Делић и Др. Ахмедбег Рвзванбеговић. «■ i Гајретова забава у Тесдвћу. »Пододб р »Гајрета« у Теслићу одржао je на дан 6. маја о. г. своју прву годвшњу заиаву, која je како у моралном тако в у материјалном поглепу изнад сваког очекивања успјела. Приход на овој забави je бруто Дин. 16.737.-. Заслуга з а овако велики успјех иде у првом реду нашој одлвчној и великбј пријатељици госпођи ЈОВАНКИ СТАНИВУКОВИЋ, супруги тосподвна директора Симе Станивуковвћа. Не мања заслуга иде к госпођама Ксенији Тодоровић, суаруги госп. Др. Љ.*-Тодороввћа, те Љепосави Благојевић, супруга госп. Душана Благојевића, које су својвм пожртвовним радом неуморно настојале и хвала Богу успјеле, да ова нзша прва забава овако лијепо успије. Особита хвала добротворима Гајрета гг. Свми Станивуковићу. Милану Гњатовићу, Душану Благојевићу као и гг. Др. Љубн Тодороввћу, Петру Богуноввћу и Кости Липићу, којв су упрли све силе схватпвши народну ствар, те твме допринијели, да постигосмо овако лнјеп успјех. Пододбор као и Главви Одбор »Гајрета« овиме се захваљују свима rope наведеним на њиховом племенитом раду и заузиман.у за »Гајрет«. Такођер се вахваљујемо и свима осталим пријатељима, којв нас посјетише и тиме доста доирвнијеше нашем сјајном успјеху«. B ajram ski d aro v i: Pododbor Gajreta u Derventi sakupio je preko Kurbanbajrama 61 komad kurbanskih kožica, a darovaše slijedeća gospoda: po 8 kom.: Braća Asimbeg i Esadbeg Alibegović; po 3 kom.: Ramizbeg Begović i Abdibeg Porobić; po 2 kom.: Adembeg Kapetan -vić, Suljaga Ahmetagić, Omeraga Udjvarlić, Hifzaga Porobić, Safvet Porobić, Muhamed Sinanović, Dubočac, i Agan Sinanović; po 1 komad: Mujaga Karabegović, Avdibeg Zečević Mustafa Ibrulj, H. Hamdija Isakagić, Mujaga Alijagić, Mahmutaga Halepović, Šućraga Alijagić, Halil Mehičić, Sulejmanbeg Porobić, Ago Muratagić, Zaimaga Kapičić, Hamdi ef. Drljevič, Zahidaga Halepović, Mustafa Tirić, Edhem Islamović, Huso Bećir .vić, Šukri ef. Alagić, Hifzibeg Teskeredžić, Ibrahim Porobić, Velika, Hasanaga Dizdarević, Velika, Halidaga Šahbegović, Ve­ lika, Suljaga Dizdarević, Velika i Sabit Bajrić, Dnbočac. Sakupljačima i darovateljima neka je najljepša hvala I P rilozi iz Zrornika: Gosp. Ibrahim Šehić, šer. sudac I povjerenik Gajreta u Zvorniku sakup:o je prigodom Kurban-bajrama Din. 261*76 do­ brovoljnih priloga, a darovaše slijedeći; Pred Hadži Mahmut Džamijom Ahmet Šehić i Ćazim Krtičić u Zvorniku Din. 79 50; pred Namzđah džamijom Ismet Šehić i Jusuf H. Jusufović u Zvorniku Din. 41*25; pred Zamlaz džamijom Šemsudin Ljubović i Selim Hulujić u Zvorniku Din. 18; pred Begsujom dždmijom Ševko Mujezinović u Zvorniku Din. 29 i pred džamfjoir. Mullabdija Banjanović iz Kozluka Din. 95’—. Sakupljačima i darovateljima neka je topla hvala! Dobrovoljni prilozi iz M aglaja: Rasim Krzić. đak IV. razr. gimn. I Gajretov pitomac sa­ kupio je Din. 120'50, a darovaše slijedeći: po 20 Din.: Rudolf Loebrl; po Din. 10: Kozomarić, Braća Smajilagić i Mehmed Pirkić; po Din. 6: Dr. Vojvodić; po Din. 6: Dr. Dženanović, Josif Simić, Osman Obralić, Mestrić, Suljaga Numanović, Aleksa Jovanović i D ragić; po Din. 4 : Ibrahim Čejvan; po Din. 3 50: Muharem ef. Krajinić i Mustajbegovica Uzejirbegović; po Din. 3: H. Mahmutović i Vladimir Zečević; po Diri. 2 : Ibrahim Terzimehić, Nurija Šeč'ć, Rustenović, Safija Stočanin, Simo llić i Kruno Shmit; po Din. 1: Kasim Drnda. Sakupljaču i darovateljima ispied Gajreta topla hvala! Darovi Iz V lasenice: Prihod ramazanske zabave iznosio je Din. 1153-—; pri­ likom Ramaz. Bajrama pred džamijom sakupljeno Din. 279 i u Cerskoj Din. 176‘50; prilikom kurb. bajrama pred džamijom Din. 344*75; od bajramske zabave Din. 1.150; od bajramske sergije u Vlasenici Din. 344 75 Psergije u Derventi Din. 160*—. Prilikom Ram. bajrama sergije N. Džamije Din. 87-— ; Stare džamije Din. 215*75; prilikom kurb. bajrama sergije Stare dža­ mije Din. 115*50 i Nove džamije Din. 83 50; Pred džamijom u u N. Kasabi sakupljeno Din. 79*75; Ramo Bećirović darovao Din 10 i još ostali prilozi iznašaju Din. 398*75. Još je sakupljeno 315 kg kukuruza i 117 kg pšenice. Agilnom pododboru, sakupljačima i darovateljima srdačna hvala i Ив у редн и ш тва. Пошто ce наш главнв уредник налази ових дана на осуству, то слиједећи број нашег лвста неће изаћи 1 ., него истом 16. августа и то као двоброј. Молимо наше претплатнвке да ово уваже. Štampariji »Bosanske Poite«, Sarajevo. — Vlasnik društvo »GAJRET«. — Glavni I odgovorni urednik: Handd KUKlC. �Svaki musliman treba da kupuje samo jer Mitetom nadmošuje m ostale cigarpapire apotpomaže 1„ВијгвГ i« : . Tvornica Cigarpapira S. D. Шна1ај, m aže se naručiti i ргеко dru štva .Gajret* u Jarajeva 0 И 0 0 0 0 0 0 [ ° И И В 0 0 1 П0 N aru ču jte i kupujte sam o Сарајввсиа Банка д. д. у С а р а је в у . Телефон бр. 33. Бави се свим у банковну струку спадајућим пословима. Улошне на штедњу укамаћује најповољније. Од чисте добити lO°/0 уступа културном и просвјетном друштву „Гајрет\ ш ИУУУи K1EIII Ii MELE jer je ona najbolje kvalitete i donosi lijepu korist GAJHETU. # Naručuje se kod Milana Kovačevica Novi Sad, Dunavska ul. ID. �i/ V rshim Šabanagić i sinovi Sarajevo, Kundurdžiluk ulica broi 27 Trgovina manufakturne robe i skladište gajtana T e le fo n : T r g o v in a b r o j 481 — S ta n 7 6 7 _ea_ zn. j i z a . ar su H. Bajram ago Foča R m će B a š a g ić a Sarajeuo I DRUGOVI trgovina muzikalija t materijala za pisanje I rlsanje. Bogate slovarlšte hrvatskih t srpskih knjiga Trgovina manufakturnom i orijen­ talnom robom na veliko S A R A J E V O Gjulagina ul. 3. — Te'efon 455. Basme engleske, francuske, talijanske i ===== češke u najvećem izboru. - __ Bogato skladište bezova, šifona, zefira, štofova, = šamija, fesova, rubaca, čarapa i t. d. ------- ш ш з ш ж ш )ес * о * с ж о е с * о е с ж о е с Ј Е о е с ж а с * зе е ж о е с ж зе е * о е с * зе с ж о е 1 ГЕааанванннананЕНЕВНИва ш Čitajte .GajretM List -Oajret- jedini je list za našu porodicu, za našu djecu! Za to treba da ga svak čita i pretplaćuje se! Pojedini brojevi „Gajreta" kao i cijelo godište iz lanjske godine mogu se dobiti uz sniženu cijenu kod administracije lista. Svakom prilikom sjetite se Gajreta;!-J � https://kolekcije.nub.ba/files/original/a74cfb515e9d8fd2ac03c163f3204269.pdf 22e54253bae064c41b0947753ba91152 PDF Text Text И зл ази 1. и 16. у мјесецу. Година X. Сарајево, 16. августа 1926. Број 15. и 16. ЦиЈеаа год. ао Д. Поједини број 4 Д Ђаш! добивају лист у пола цијене код Главног Одбора или код Управа — Гајретових конвнкта. — САДРЖ AЈ : Га јр е то в Гласн ик М. Тајиб Ок»ћ: Џ а б и ћ к а о п а у ч е љ а к . А хм ед М урадбеговић: Р о б п ј а ш (Новела). Мирза Сафвет: „Ироелов за акаделију*. Гајретова Забава у .{ворппку.— Гајретов хефернч у Гацку. — H obu Гајретов утвлељптел.. М. Д елибаш ић: М е с е ч и н а (Пјесма). « « Д р а м а (П јесма). Дарови. Вера Обреновић: П р и ч а (Пјесма). t * Л етиа веч с (Пјесма). L eone C aetaoi: У л о г а И с л а м а у р а з в и т к у д и в н л п з а ц н ј е (Преводи Осман Нури Даропн из Цогхулп. — Дарови вз Љубушког. Дарови на Црибија. — Дарова из Чаи.мше. Даровп пз Невеснља. — Даровп пз Кои>ица. Хаџић) Свршетак. А хм ед Рефик: (Ј о к о л о в и ћ (Преводи М. Р. Делић (Насгавак). ј Треба Ата Н ерћес: И з »Нових Листића« О п е р а ц н јл . Д р. A. Адил Чокић: „ М е к а м а т и 44 ii н .и х о в ч н озн а т п јн и и сц и . Генерал Ж иван Ј. Ранковић: Г р ч к о -Н у г а р с к п р н т. Приче за народ — X. Ђого: Ј е д н о за д р уго. ••• •• .•--••• a Ф е љ то н : ^ МирваСафвет: Dr. Jan Rypka: lleitrage zur lliogntphie, ' Charakteristik u. Interpretation des turklschen ^ ___ Dlcliters Sabit. Вејсол Ћурчвк: Народно оружје. rрТ К њ и ж евн о ст: Песме Мнлана Шашнка. — Двв.јс корвсне каиге. — Књпжеввпн оглас. — Нове Бњнге. ■i # 6TS! t ' 09 ' 7Ж2 1» •' МЗФСЖ&* CKDtt - - - V !'>•’ Уредник: Хамид Кукнћ. �GflJIEI D. в E E E E 1 E E IHflAJf Potpuno uplaćena dionička glarnica Din lo,ooo.ooo*— Rezerpe Din l,6oo.ooo-— Unuka se luni svim u bankovnu strnkn spađajućim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i piipilarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredno ustanove. Osniva i podupire razne kulturne i humanitarne ustanovo. Zavod je nngažovnn kod BVarde“ industrije drveta d. đ. 1 Trgovačkog d. d. „Merkantilla” u Sarnjevn. Od čiste dobiti daje I0°|„ Kulturnom i Prosvjetnom Društvu ,,Gajret“. Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka (iujret najbrže i najkulantnije. Uloške ukamaćuje najpovoljnije, i isplaćuje iste u svako doba. i _ _ •СЖООЈГССЛГО* _ ~ __ _ § i sna Štedionica općine grada Sarajeva •G jro c * a c * o # g — -д • Temeljna glapnica 40,000.000— dinara jj • i E S I d d § 3 Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. Osim toga ima svoju Ч. O N I C U ! d Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda, filiale Sarajevo broj 2172 S koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale dragocjenosti uz najpovoljnije kamate. • £ f I I с з •сж г« с ж а « о д « с ж з» с ж а * с ж а * 0 9 * са о * с к > сж а « с ж о « гв о « о л к > « с ЈК > « сл г9 « с ж з« сж а « с ж > < �ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУШТВА ЗА КУЛТУРНО И ЕКОНОМСКО ПОДИЗАЊЕ МУСЛИМАНА Излази 1. Година X. и 16. у мјесецу. Број 15. и 16. Сарајево, 16. августа 1926. Цијена год. 80 Д. ПоЈедини број 4 Д. Ђаци добивају лист у пола цијена код Главнот Одбора или код Управе — Гајретових конвикта. — Muhamed Tajib O kić: DŽABIĆ KAO NAUČENJAK u očima stranoga svijeta. Dok pov'jest po istini veličinu rada sudi, Nosioče velke misli! Doć ćeš u red prvih ljudi c Л (Mirza Safvet) '1ih, povučen, skroman, ovaj pelikan naže jučerašnjice je tek onda svratio na se *pažnju našega svijeta, kada se je god. 1899. stavio na čelo pokretu za izvojštenje islamske vjersko-prosvjetne autonomije; pokretu, koji je po njemu dobu*-i svoje ime. Dok je on ikjab muftija u Mostaru prikupljao.. građu za djelo, koje će mu pribaviti toliku slavu u islamskom svijetu, dotle je živio nezapažen i od same svoje sredine. A kada je decembra 1900. predveo deputaciju Kalaju i predao memorandum sa projektom statuta, onda se na sve strane pominjalo njegovo ime. Bosanska je vlada škri­ pala zubima, ćesarev Beč je bjesnio od gnjeva čitajući porazna fakta, iznesena u memorandumu: »Poslije dvadesetgodišnje okupacione vlade, vidio je islamski narod oko sebe porušene džamije, razrovana i razgrabljena islamska groblja, a uništene zadužbine pobožnih musli­ mana: džamije pretvorene u katoličke crkve, na islam­ skim grobljima podignute katoličke samostane (manas­ tire), šetališta i marvinske sajmove, a sa islamskim nadgrobnim kamenjem kaldrmisane drumove « Poslije memoranduma, u kome je izneseno kako se je: »pod upravom okupacione vlade katolicizam toliko osilio, da je prema ostalim vjeroispovijestima, naročito prema islamskoj postao u tolikoj mjeri agresivan, da je već došlo do silovitog pokrštavanja islamskih malodobnika, osobito ženskoga spola i do najstrašnijih i najužasnijih pogrđivanja islamskih vjerskih svetinja.........«;*kako se Sultan, kao faktični gospodar ove zemlje u školskim knjigama naziva »lukavim Sultanom«, a »istorija se falsifikuje u korist Hrvata, njihove političke i vjerske propagande«; poslije toga svega je austrijska uprava morala povesti ozbiljna računa o ovom pokretu. Po svemu se vidjelo, da mu je već u početku davala i politički karakter, pa i po tome, što je odmah smijenila Džabića sa stolice mostarskog muftijstva. Za tu joj je sumnju davalo podloge često naglašavanje Džabića i njegovih saradnika, da Franjo Josip nije gos­ podar ovih zemalja, nego 'samo, da je (po berlinskom ugovoru) dobio m andat na okupaciju, da „sprovede potpunu i trajnu pacifikaciju*, kao i to, što su se mus­ limanski predstavnici rame uz rame borili sa pravo­ slavnim za svoja prava i svesrdno se podupirali Ovu borbu, koju su vodili i svi islamski patrioti u Bosni i Herceovini je pratio muslimanski svijet sa radošću i s nestrpljenjem očekivao njezine plodove. Jačini i snazi ovog pokreta je mnogo doprinosilo to, što mu je kao vođa bio baš smijenjeni muftija Ali-Fehmi ef. Džabić. S toga bi se Austrija najrađe njega riješila- I iskoristila je odavno vrebanu priliku, kada je pod vodstvom Dža­ bića krenula jedna deputacija u Carigrad, (nakon pre­ kinutih pregovora sa Vladom) proglasila ih „neovla­ štenim iseljenicima* i zabranila im povratak u domo­ vinu Nekima je uspjelo, da se poslije vrate, nu Džabić je ostao u Carigradu do svoje smrti. I tu, gdje on prestaje važiti više kao političar, kao vožd naroda, tu se sada diže renome Džabića kao naučenjaka. On u Carigradu, daleko od naroda, u kome je djelovao, nastavlja svoj naučni rad i privlači pažnju učenih krugova. Nekoliko godina poslije toga mu je ponudilo Ministarstvo Prosvjete mjesto profesora za arapsku literaturu na Univerzitetu i on se je primio toga zvanja. Za pravilnu ocjenu Džabićeva naučnog rada, nje­ govih djela i njegove visoke spreme, mi ćemo iznijeti sud, koji su o njemu izrekli veliki učenjaci Carigrada i Egipta. Izostavićemo za sada sve one lijepe ocjene, koje su dali njegovom djelu „Husnus-sahabe fi šerhi �Страна 226. »Г A eš’aris-sahabe" kapacitet — učenjak Muhamed Halis ef. i drugi. Pomenuti ćemo samo dva opšta suda o Džabiću i njegovom radu, što ih izrekoše uvaženi časo­ pisi „Sirati Mustekim" u Carigradu i „Elmenar* u Kairu. Kada je naime Džabić imenovan profesorom Uni­ verziteta, najveći savremeni turski socijalni pjesnik i učenjak Mehmed Akif-bej, jedan od redaktora sedmičnog lista za vjerske probleme »Sirati-Mustekima", tom pri­ likom čestita akademskoj omladini tu rijetku dobit: »Slušačima Univerziteta.« Jedna važna blagovijest. Poštovana braćo! I Vaša se je škola okoristila reorganizacijom, koju je provelo Ministarstvo Prosvjete. Vama su opredijeljeni novi, vrijedni profesori. Budući da su mnoga lica, koja sačinjavaju Profesorski Senat u našoj domovini odavna poznata, to ću Vam ja govoriti samo o profesoru arap ­ ske književnosti Veleučenom gospodinu Ali Fehmi. Njegova Veleučenost je bivši hercegovački muftija. U Carigrad je do$ao pred 5 / do 6 godina kao vođa jadne političke ^deputacije izaslane od njegovih zemljaka, te se od tog vrem eha Nalazi u našem g rad u ^ Prvi put sam ga vidio u kući jednog moga starog znanca.1) Čuvši od kućeđomaćina, d a r s e ^ i ja ponešto,* bavim arapskim jezikom, prem a meni je pokazao veliku naklonost i susretljivost. Pitao me je koje arapske pjesnike poznam i kakvim sam se djelima bavio. Da ne duljim, razgovor skrenu na književnost i, istoriju, specijalno islamsku. Čijugod sam kiticu znao da navedeni, fblTo^od pjesnika preislamskih, bilo onih, što ih zateče Islam, ili islamskih, Vaš je profesor bez ikakva napora citirao stihove prije i poslije ovih stihova, zatim pjesme drugih pjesnika, koje s tom imaju veze. Znadete, da se ni arapska književnost ne može razumjeti, ako se ne zapam ti arapska prošlost, okršaji, plemena, rodoslovlja. Na prim jer s to ji: »Kusejr je Ahtala dovršio, tim stihom, Džerir Raiju tom pjesmom, a Vi u tim stihovima niti možete vidjeti psovki, niti sukoba, ukratko ništa, što se odnosi n a pogrdeJa sam u gore nabrojanim predm etim a razgovora vidio toliku upućenost Ali ef., da ne bih mogao vjerovati, da mi je ko drugi pričao. Budući, da sam od svojega djetinjstva bio zaljubljen u lijepi arapski jezik, to sam vazda tražio stručnjake u njemu. Čak sam proputovao mnoga arapska mjesta i upoznao se sa mnogim arap­ skim književnicima. Ali, pravo rekuć, nisam nikoga vidio, da je tako svestrano proučio tančine jezika, periode, pravila, književnike i arapsku istoriju kao Vaš profesor. *) Po svoj prilici fl stanu našeg uvaženog zemljaka Ali Ševki ef. Junusefendića, ravnatelja ženske škole »Sulejtnanijja* u. Carigradu (bivšeg nastavnika za turski jezik na carigradskoj »Srpskoj školi*), koga Mehmed Akifbej u jednoj njemu posve­ ćenoj pjesmi od milja naziva »Ali Sevki-hodža,* (Primj. pisca). PET« Број 15. и 16. Savršeno poznaje specijalno islamsku istoriju od najznamenitijih do najneznatnijih događaja. Na primjer, on bitku na Bedru tako predstavi, da ćete naučiti sve ashabe, koji su u toj bitci učestvovali, njihova imena i rodoslavlje, ako među njim a im a pjesnika i njihove pjesme, kakve su među njima zadjevice postojale kakva je kasnije srdačnost nastala, sve ćete čuti. [Ah! Mi smo čuli i tako smjelih hodža, kako za nekog ve­ oma velikog ashaba, koji je dugo još poslije Muhameda (a- s.) živio (ne mogavši se snaći u rečenici: »šehide Bedren« sudjelovao je na Bedru) vele: »poginuo je na Bedru!«] Vaš je profesor (po prvi put u Carigradu) pre­ davao Imami Mubberredov »El-kitabul-Kamil«. Čak Halis ef.. komu i protivnici priznaju sposobnost u arapskom jeziku, jednom me susrete: — »Akife, sinko Vi učile od Mufti efendije; zaboga iskoristite tu zgodu. Profesor Vam je veoma učen, veoma odličan čovjek« — reče> У ' , . Alj^Fehmi je sam priveo kraju pothvat, kakav do sada nisu uspjeli ni Egipćani, ni Bejrućani — sakupio je pjesnike između ashaba, njihove biografije i djela. Njihove je pjesme spočetka do kraja protumačio čistim arapskim jezikom. Ovo djelo, koje obuhvata dva velika sveska, naskoro će — ako Bog da — izaći. Kada biste poznavali privatni život i način rada ove rijetke ličnosti, koja se pojavila u jednoj zemlji kao što je Hercegovina, Vi bi ste se zgranuli. Ja sam ga toliko puta vidio, gdje (plativši za kola 4 0 —50 groša) ide od biblioteke do biblioteke samo da ispravi jednu malu grešku, da ispita jednu riječ' Čvrsto se držite svojega profesora! Istinski se koristite od njegovih predavanja! Kolikogod imadnete teških stvari, pitajte ga bez ustezanja! Da je Ministar­ stvo Prosvjete hljelo m a pod koju cijenu i da je do­ bavilo jednog čovjeka iz Egipta, pitanje je, da li bi taj mogao nadomjestiti njegovu veleučenost ili ne. Ministarstvu Prosvjete na srećnome izboru a Vama na uspjehu čestitam, poštovana braćo! Mehmed Akif. A urednik odličnoga egipatskog mjesečnika za vjersku filozofiju i socijalne probleme »Elmenara«, učenik glasovitog muftije Muhamed Abduhu-a, inače danas jedan od najodličnijih teologa i poznavaoca arapske istorije i literature2), prikazujući Džabićevo djelo u rubrici: Recenzija novih knjiga, kaže: »Husnus sahabe fi šerhi eš’aris-sahabe«. Pjesma je arapski zbornik, m aterija književnosti, a najbolje i najkorisnije arapske pjesme jesu pjesme ashaba (Bog bio s njim a zadovoljan!) — jer su u njim a i one koristi, koje ima pogansko-arapska poezija i još vise. Sa poganskom poezijom imaju zajedničko to, što tačno bilježe pravi tekst jezika, to što se na njih može *) Essejjid MuVamed Rešid Riza. �Бро) 15. и 16. T A Ј РЕТ. pozvati pri tumačenja filoloških i stilističkih struka, što se njima može pomoći za bolje razumijevanje Kur’ana i hadisa; i druge koristi sadrže kao. istoriju arapa, njihova rodoslovlja i ostale njihove prilike, a nadmašuju je (pogansko-arapsku pjesmu) time, što sadrže u sebi ljepotu, uljudbu i što razjašnjavaju pojavu Islama, početak njegove istorije, nešto o njegovim vrlinama i uljudbi. S toga treba, da bude naklonost k tom izučavanju jača i težnja potpunija. Nu ona (ashabska poezija) bijaše raštrkana po biografskim, istorijskim i literarnim djelima, pa joj je Bog darovao onoga, ko se je zdao tomu, da je skupi i komentariše, da bi je bilo lakše studirati, predavati, učiti na pamet i razumijevati. Taj, komu je Bog sačuvao ovu čast jest Gospodin Ali Fehmi, sin Šaćirov, Mostarac, poznat pod prezimenom Džabić, koji je bio muftija u Hercegovini, a po tom emigrirao u Carigrad i postao profesorom za arapsku književnost na najvišem i najuzvišenijem carigradskom učilištu — Univerzitetu. Sastao sam se s ovim dobrim čovjekom i naišao u njemu na takvu odanost prema arapskoj poeziji i njihovom rodoslovlju, na kakvu, niti sličnu nisam našao ni kod koga u Carigradu osipj (gospodina Muhamed Halisa, načelnika za nastavu (»vekilud-ders«) u Vrhovnom vjerskom starješmstvu (»El mešihatul-islamijje«) zbog slabog poznavanja ovog (arapskog) jezika kod učenjaka ove zemlje (Turske); to pak iz toga razloga, što visoke svjetovne i vjerske nauke slušaju po prevodimo, jer je politika dosudila, da arapski jezik ne ojača u turskom elementu. Čak mogu ustvrditi, da je teško naći u Egiptu i Siriji ko je toliko odan nauci o arapskom rodoslovlju, njihovoj pjesmi i književnosti kao ovaj mostarski, hercegovački učenjak, koji se kao takav pojavio pod austrijskom upravom. Pisac je sakupljene ashabske pjesme poredao azbučnim redom i već oštampao prvu svesku svojega komentara, koji dosiže 362 stranice i to od stihova, koji se rimuju na »a« do onih na »d«. Njegov je specijalan način u ovom komentaru, da izlaže životopis svakoga sahabije-pjesnika donoseći njegovu prvu pjesmu. On pominje knjige iz kojih je prenio svaku pojedinu pjesmu, a gdje je dvojbeno kojem autoru pripada, on pomene i tu podvojenost Drugi mu je specijalni način u komentaru, da razglaba pojedinosti, razjašnjava smisao rečenica, komentariše istorijske događaje, na koje ukazuju stihovi i potkrepljuje ih dokazima, gdjekad primjerima, a gdje vidi, da je potrebno i gramatički razjašnjava neke rečenice. Страна 22? Knjiga se prodaje u Knjižf.ri »Elmenar« a uz cijenu od 12 groša po primjerku bez poštarine. Preporučamo studentima literature, da je čitaju, jer je ona od najboljih knjiga, koje sposobnost jezika saživljuju s dušom i daju impulsa čitatelju, da i sam pjeva i piše. Poželjno je, da se uzpredaje u državnim školama, jer je to jedno od najodličnijih djela o književnosti, kakva baš želi Ministarstvo Prosvjete. U istom je broju pohvalio i drugo Džabićevo djelo: »Tilbetut-talib fi šerhi Lamijjeti Ebu-Talib«. Njegovi sp isi:»Husnus-sahabefi šerhi eš’aris-sahabe« i »Tilbetut-talib fi šerhi lamijjeti Ebu Talib« su mu pribavili veći i trajniji glas i slavu nego i sama njegova borba za vjersko-prosvjetnu autonomiju, nego i predstavka upućena arapskim poslanicima u turskom parlamentu povodom hajdučke aneksije bosne i Hercegovine. Prevelika je šteta, što druga sveska »Husnus-sahabe« nije za njegova života oštampana, a poslije njegove smrti ni u z najbolju volju i trud nisu mogli, da pronađu nestali rukopis^ 0 Dža^iću kao patrioti i narodnom brcu naš svijet mnogo znade*j, jer je njegovo ime usko vezano uz nedaleku prožlost našu, uz pomen borbe islamskog svijeta u Bosni i Hercegovini za viersko-prusvjetnu autonomiju u danima teškog robovanja pod svirepim tuđinom. Maločas smo, pak čuli, šta misle dva odlična islamska učenjaka o Džabiću kao naučenjaku. Da kojim slučajem Džabić nije otišao u Carigradj da tamo nije štampao svoja djela, nego da je ostao tu, na njega bi se sačuvala pomen samo kao na narodnog borca i političara, a ovako je njegov glas kao učenjaka rijetkih sposobnosti pronesen širom islamskoga svijeta. Isti slučaj kao i sa Nikolom Teslom i Ivanom Meštrovićem. 0 njemu bi kao učenjaku trebalo pisati čitave knjige. Svrha ovim retcima je bila samo, da ukažej kakav Džabić izgleda u očima stranoga svijeta, u očima onih, koji su kompetentni, da o vrijednosti njegovih tvorevina reknu svoju. To i ništa više. Kao što je Arif Hikmet-bey posljednji naučni pisac, tako je Džabić posljedni naučni pisac, kojega je naš narod dao orijentalnoj knjizi. Rahmet i slava posljednjem našem stjegonoši na mejdanu istočne učenosti!... velikom *) U piošlom godištu našeg „Gajreta'* se je opširno osvrnuo na Džabića poVret Gospodin Osman Nuri Hadžić (prigodom 26 - godišnjice) pod napisom: „Muslimanska vjersko-prosvjetna autonomija u B. i H. i pitanje Carigradskog Halifata**. (Pr. pisca). Ахмед Мурадбеговић: РОБИЈАШ. — Ах, друже, то си ти! Ходи, брате, ево мЈеста, колико хоћеш . . . Ту je сандук, na с је д и . . . Ево ту има нешто мезе, a и ракије ћемо одмах зват и . . . Хеј, Алија, А л и ја . . . ! дајдер нам још један сатл ик .. . ! Тако видиш! Ето — ja увијек овдје акш амлучим . . . Мало je мрачно и о н д а .. . удара гасом ... n a нма и прашине, никад се нс мете, али чисто je, брате, од људи, n a je' за мене најзгод- �Број 15. и 16. Страна 226. Savršeno poznaje specijalno islamsku istoriju od eš’aris-sahabe" kapacitet — učenjak Muhamed Halis ef. i drugi. Pomenuti ćemo samo dva opšta suda o najznamenitijih do najneznatnijih događaja. Na primjer, Džabiću i njegovom radu, što ih izrekoše uvaženi časo­ on bitku na Bedru tako predstavi, da ćete naučiti sve pisi „Sirati Mustekim" u Carigradu i „Elmenar" u ashabe, koji su u toj bitci učestvovali, njihova imena i rodoslavlje, ako među njima ima pjesnika i njihove Kairu. Kada je naime Džabić imenovan profesorom Uni­ pjesme, kakve su među njima zadjevice postojale, verziteta, najveći savremeni turski socijalni pjesnik i kakva je kasnije srdačnost nastala, sve ćete čuti. [Ah! učenjak Mehmed Akif-bej, jedan od redaktora sedmičnog Mi smo čuli i tako smjelih hođža, kako za nekog ve­ lista za vjerske probleme „Sirati-Mustekima“, tom pri­ oma velikog ashaba, koji je dugo još poslije Muhameda (a. s.) živio (ne mogavši se snaći u rečenici: »šehide likom čestita akademskoj omladini tu rijetku dobit: Bedren« sudjelovao je na Bedru) vele: »poginuo je na »Slušačima Univerziteta.« Bedru!«] Jedna važna blagovijest. Vaš je profesor (po prvi put u Carigradu) pre­ Poštovana braćo! I Vaša se je škola okoristila reorganizacijom, koju davao Imami Mubberredov »EI-kitabul-Kamil«. Čak Halis ef, komu i protivnici priznaju sposobnost u je provelo Ministarstvo Prosvjete. Vama su opredijeljeni novi. vrijedni profesori. Budući da su mnoga lica, koja arapskom jeziku, jednom me susrete: — »Akife, sinko, sačinjavaju Profesorski Senat u našoj domovini odavna Vi učile* od Mufti efendije; zaboga iskoristite tu zgodu. poznata, to ću Vam ja govoriti samo o profesoru arap- * ‘ofesor am je veoma učen, veoma odličan čovjek« ske književnosti Veleučenom gospodinu Ali Felj^i.reče , . Njegova Veleučenost je bivši hercegovački muftija. . * Fehmi je sam priveo kraju pothvat, kakav do U Carigrad je dpšao pred 5 do 6 godina kao sada nisu usPieli ni E2'Pćani> ni Bejrućani — sakupio vođa jadne političke deputacije, izaslane od njegovih je pjesnike između ashaba, njihove biografije i djela, zemljaka, te se od tog vremena nalazi u našem g rađ iP Njihove je pjesme spočetka do kraja protumačio čistim Prvi put sam ga vidio u kući jednog moga starog araPskim jezikom. Ovo djelo, koje obuhvata dva velika znanca.1) Čuvši od kućedumaćina, da se i ja ponešto bavim arapskim jezikom, prema meni je pokazao veliku naklonost i susretljivost. Pitao me je koje arapske pjesnike poznam i kakvim sam se djelima bavio. Da ne duljim, razgovor skrenu na književnost i istoriju, specijalno islamsku. Čijugod sam kiticu znao da navedem, bilo od pjesnika preislamskih, bilo onih, što ih zateče Islam, ili islamskih, Vaš je profesor bez ikakva napora citirao stihove prije i poslije ovih stihova, zatim pjesme drugih pjesnika, koje s tom imaju veze. Znadete, da se ni arapska književnost ne može razumjeti, ako se ne zapamti arapska prošlost, okršaji, plemena, rodoslovlja. Na prim jer s to ji: »Kusejr je Ahtala dovršio, tim stihom, Džerir Raiju tom pjesmom, a Vi u tim stihovima niti možete vidjeti psovki, niti sukoba, ukratko ništa, što se odnosi na pogrde. Ja sam u gore nabrojanim predmetima razgovora vidio toliku upućenost Ali ef., da ne bih mogao vjerovati, da mi je ko drugi pričao. Budući, da sam od svojega djetinjstva bio zaljubljen u lijepi arapski jezik, to sam vazda tražio stručnjake u njemu. Čak sam proputovao mnoga arapska mjesta i upoznao se sa mnogim arap ­ skim književnicima. Ali, pravo rekuć, nisam nikoga vidio, da je tako svestrano proučio tančine jezika, periode, pravila, književnike i arapsku istoriju kao Vaš profesor. ') Po svoj prilici đ stanu naSeg uvaženog zemljaka Ali Ševki ef. Junusefendića, ravnatelja ženske škole .Sulejmanijja' u. Carigradu (bivšeg nastavnika za turski jezik na carigradskoj .Srpskoj školi*), koga Mehmed Akifbej u jednoj njemu posve­ ćenoj pjesmi od milja naziva .Ali Sevkhhodža.* (Primj. pisca). sveska> naskoro će “ ako Во® da ~ izaćiKada biste Poznavah privatni život i način rada ove г« е1кв ličnosti> коЈа se P'°javiIa u Jednoj zemlji kao što je Hercegovina, Vi bi ste se zgranuli. Ja sam k ga toliko puta vidio, gdje (plativši za kola 4 0 —50 groša) ide od biblioteke do biblioteke samo da ispravi jednu malu grešku, da ispita jednu riječ' Čvrsto se držite svojega profesora! Istinski se koristite od njegovih predavanja! Kolikogod imadnete teških stvari, pitajte ga bez ustezanja! Da je Ministar­ stvo Prosvjete hljelo m a pod koju cijenu i da je do­ bavilo jednog čovjeka iz Egipta, pitanje je, da li bi taj mogao nadomjestiti njegovu veleučenost ili ne. Ministarstvu Prosvjete na srećnome izboru a Vama n a uspjehu čestitam, poštovana braćo! Mehmed Akif. A urednik odličnoga egipatskog mjesečnika za vjersku filozofiju i socijalne probleme »Elmenara«, učenik glasovitog muftije Muhamed Abduhu-a, inače danas jedan od najodličnijih teologa i poznavaoca arapske istorije i literature2), prikazujući Džabićevo djelo u rubrici: Recenzija novih knjiga, kaže: »Husnus sahabe fi šerhi eš’aris-sahabe«. Pjesma je arapski zbornik, m aterija književnosti, a najbolje i najkorisnije arapske pjesme jesu pjesme ashaba (Bog bio s njima zadovoljan!) — jer su u njima i one koristi, koje ima pogansko-arapska poezija i još vise. Sa poganskom poezijom imaju zajedničko to, što tačno bilježe pravi tekst jezika, to što se na njih može *) Essejjid Mu' amed Rešid Riza. �Бро) 15. и 16. >ГА J P Č T i pozvati pri tumačenju filoloških i stilističkih struka, što se njima može pomoći za bolje razumijevanje Kur’ana i hadisa; i druge koristi sadrže kao. istoriju arapa, njihova rodoslovlja i ostale njihove prilike, a nadmašuju je (pogansko-arapsku pjesmu) time, što sadrže u sebi ljepotu, uljudbu i što razjašnjavaju pojavu Islama, početak njegove istorije, nešto o njegovim vrlinama i uljudbi. S toga treba, da bude naklonost k tom izučavanju jača i težnja potpunija. Nu ona (ashabska poezija) bijaše raštrkana po biografskim, istorijskim i literarnim djelima, pa joj je Bog darovao onoga, ko se je zdao tomu, da je skupi i komentariše, da bi je bilo lakše studirati, predavati, učiti na pam eti razumijevati. Taj, komu je Bog sačuvao ovu čast jest Gospodin Ali Fehmi, sin Šaćirov, Mostarac, poznat pod prezimenom Džabić, koji je bio muftija u Hercegovini, a po tom emigrirao u Carigrad i postao profesorom za arapsku književnost na najvišem i najuzvišenijem carigradskom učilištu — Univerzitetu. Sastao sam se s ovim dobrim čovjekom i naišao u njemu na takvu odanost prema arapskoj poeziji i njihovom rodoslovlju, na kakvu, niti sličnu nisam našao ni kod koga u Carigradu osinj Gpspodina Muhamed Halisa, načelnika za nastavu (»vekilud-ders«) u Vrhovnom vjerskom starješinstvu (»El mešihatul-islamijje«) zbog slabog poznavanja ovog (arapskog) jezika kod učenjaka ove zemlje (Turske); to pak iz toga razloga, što visoke svjetovne i vjerske nauke slušaju po prevodima, jer je politika dosudila, da arapski jezik ne ojača u turskom elementu. Čak mogu ustvrditi, da je teško naći u Egiptu i Siriji ko je toliko odan nauci o arapskom rodoslovlju, njihovoj pjesmi i književnosti kao ovaj mostarski, hercegovački učenjak, koji se kao takav pojavio pod austrijskom upravom. Pisac je sakupljene ashabske pjesme poredao azbučnim redom i već oštampao prvu svesku svojega komentara, koji dosiže 362 stranice i to od stihova, koji se rimuju na »a« do onih na »d«. Njegov je specijalan način u ovom komentaru, da izlaže životopis svakoga sahabije-pjesnika donoseći njegovu prvu pjesmu. On pominje knjige iz kojih je prenio svaku pojedinu pjesmu, a gdje je dvojbeno kojem autoru pripada, on pomene i tu podvojenost Drugi mu je specijalni način u komentaru, da razglaba pojedinosti, razjašnjava smisao rečenica, komentariše istorijske događaje, na koje ukazuju stihovi i potkrepljuje ih dokazima, gdjekad primjerima, a gdje vidi, da je potrebno i gramatički razjašnjava neke rečenice. Страна 22? Knjiga se prodaje u Knjižf.ri »Elmenar« a uz cijenu od 12 groša po primjerku bez poštarine. Preporučamo studentima literature, da je čitaju, jer je ona od najboljih knjiga, koje sposobnost jezika saživljuju s dušom i daju impulsa čitatelju, da i sam pjeva i piše. Poželjno je, da se uzpredaje u državnim školama, jer je to jedno od najodličnijih djela o književnosti, kakva baš želi Ministarstvo Prosvjete. U istom je broju pohvalio i drugo Džabićevo djelo: »Tilbetut-talib fi šerhi Lamijjeti Ebu-Talib«. Njegovi spisi: »Husnus-sahabefišerhi eš’aris-sahabe« i »Tilbetut-talib fi šerhi lamijjeti Ebu Talib« su mu pribavili veći i trajniji glas i slavu nego i sama njegova borba za vjersko-prosvjetnu autonomiju, nego i predstavka upućena arapskim poslanicima u turskom parlamentu povodom hajdučke aneksije tiosne i Hercegovine. Prevelika je šteta, štp druga sveska »Husnus-sahabe« nije za njegova života oštampana, a poslije njegove smrti ni uz najbolju volju i trud nisu mogli, da pronađu nestali rukopis.* 0 Džabiću kao patrioti i narodnom brcu naš svijet mnogo znade*), jer je njegovo ime usko vezano uz nedaleku prožlost našu, uz pomen borbe islamskog “svijeta u Bosni i Hercegovini za viersko-prosvjetnu autonomiju u danima teškog robovanja pod svirepim tuđinom. Maločas smo, pak čuli, šta misle dva odlična islamska učenjaka o Džabiću kao naučenjaku. Da kojim slučajem Džabić nije otišao u Carigrad} da tamo nije štampao svoja djela, nego da je ostao tu, na njega bi se sačuvala pomen samo kao na narodnog borca i političara, a ovako je njegov glas kao učenjaka rijetkih sposobnosti pronesen širom islamskoga svijeta. Isti slučaj kao i sa Nikolom Teslom i Ivanom Meštrovićem. 0 njemu bi kao učenjaku trebalo pisati čitave knjige. Svrha ovim retcima je bila samo, da ukaže kakav Džabić izgleda u očima stranoga svijeta, u očima onih, koji su kompetentni, da o vrijednosti njegovih tvorevina reknu svoju. To i ništa više. Kao što je Arif Hikmet-bey posljednji naučni pisac, tako je Džabić posljedni naučni pisac, kojega je naš narod dao orijentalnoj knjizi. Rahmet i slava posljednjem našem velikom stjegonoši na mejdanu istočne učenosti!... *) U ptošlom godištu našeg „Gajreta1' se je opširno osvrnuo na Džabića pokret Gospodin Osman Nuri Hadžić (prigodom 25 - godišnjice) pod napisom: „Muslimanska vjersko-prosvjetna autonomija u B. i H. i pitanje Carigradskog Halifata“. (Рг. pisca). Ахмед Мурадбеговић: РОБИЈАШ. — Ах, Друже, то си ти! Ходи, брате, ево м јеста, колико хоћеш . . . Т у je сандук, n a с је д и . . . Ево ту има нешто мезе, a и ракије ћемо .одмах зват и . . . Хеј, Алија, А л и ја . . . ! дајдер нам још један сатлик.. . ! Тако видиш ! Ето — ja увијек овдје акш амлучим. . . Мало je мрачно и о н д а.. . удара гасом... n a има и прашине, никад се нс мете, али чисто je, брате, од људи, n a je' за мене најзгод- �Страна 2Ž8. .rA jftčf. Ерој 15 и i6. иије. Тако, ero № ракија, na дај наздрави! Ехех, онај п р и јаш њ и ... укратко, б р ате... ријеч влада свиЈетом, ријеч све ствара и р а з а р а .. . A ja сам je, како гр и је . . . ! Добра му je, знаш, као суза . . . Брате, хвала ти, од свега ти срца хвала, што брате, ж е љ а н ... ж ељ аи, као гладан круха, као ж ееи дошао. Ти си једини, који ме ниси заборавио, дан воде и болестан зд р а в љ а . . . Д ај — Бога ти — a други, брате, бјеже, од мене, бјеже, као од врага. испиј! Ух проклета она била, сузе ми натјера на Не знаш , друже, како сам ти осамљен! Иожелио очи! A и ja, брате, нисам ништа друго, него бодесам, брате, разговора, људи/ сам пожелио — као к р у х а ... a они немају с р ц а . . . душе немају за сник, душ евни болесник. Болзд ме, брате, чама и другога. Па шта сам нм ja толико скривио, да ме самоћа, n a ни то није тако тешко, као они натмурени погледи, што ме прате н а свакоме кораку. се клоне. Ето оно je било и прошло, давно проКуд год се макнем, сусрећем намрштене очи, пуне шло, брате, n a онда врпјеме je, да се заб о р ав и . . . J a сам, брате, поштен ч о в је к . . . никоме не мислим презпра и некакве охолости, ко ја се нреда мном з л а . . . E to имам свој занат, па м ако сам га н ау - кочи м испрсива, као да сам ja најзадњ и створ na чио у затвору, поштено с н>име заслуж ујем крух, овоме свијету. Ох, кад ми то дође н а памет, онда не да мн, да спаднем и на чије г р а и е . . . Кад сам у за ме узавре крв, сва прекипи, као вода у котлу изаш ао из затвора, био сам гб као прст, n a и п ак н о н д а ... онда нисам виш е сам свој господар. Знаш нијесам закуцао ни на чија врата. Дедер, брате, ли, б р а те ... пајвиш е ме боли то понижење, та срапотегни, ти нешто развлачшш, као да ти не прија. мота, n a д а je од кога, не бих ни ж алио, већ од људи, с којима сам и ja н екад ж ивио и од којих Ево замезети мало боље, док ти у ћејф дође. Сви смо ми, брате, гријешни. Свако носи ио нисам никад био — нижм! Па зар д а ме они покинешто на души, и нико му тога не натиче н а нбс, 3УЈУ? -Зар д а се они л зн а д мене више: ко су — na заш то онда и мени не опросте.. . брат сам њ и- omi су! Kq им je то право дао, ко? По чему су онихов, човјек сам, имам и ja срце и д у ш у . . . хтио бољи од мене, no чему? J e ли, заш то ми не одговабих и ja с њима у љ убави и у заједницн ж и в је ти ... р аш ? . . . З ар су то моја браћа? З ар су то љ уди? To E to дођу каткада овамо у биртију, сједн^ тамо у су гадови, a не људи! Од да знадеш само, како их кут и онда ппју, причају и смију о е . . . a ja овдје страшно и махнито мрзим! С вака капљ ица моје читаве n o h n . . . ca^t> . . Н и један д а би се окренуо, кр в и и свако парче мога тијела гори, букти и згара за осветом! Не дај им, Бож е, оно, што им ja желлм, na да би ме м акар п огледао,. . н ли ми рекао барем једну једину милу р и је ч ... вјеруј ми, б р атег клели би мајку, што их je н а свијет родила! Пиј, молим те, ш та ме гледаш тако, као д а сам звијер, руку бих му ижљубио — ' ма е т о ... ноге бих му upao . . . ! A љ уди . . . ? — л>уди су чудни . . . немају као д а и ja нисам ч о в је к !. . . Човјек сам ja, брате, ч о в је к .. . и зато баш и они, брате, срца за човјека. Па ш та би хтјели виш е од мене — н? знам!? јесам оваки. Д а немам срца, д а немам душ е, д а и E to уништио сам сам своју срећу, убио у себи мир у мени не кљ уча ова погана л>удска крв, можда и и задовољство, уЦвилио старе родитеЉе и прије не бих био таки, м ож да би м и све било свеједно. реда их и у гроб спремдо, одлеж ао сам т р в године Ко зна, можда би се и радовао, што ми се уклањ ају тамиице, остао сам без куће и кућиш та, сам на с пута, јер они и тако немају ништа лијепо на свијету, n a ш та хоће онда још од мене?ЈГ i . Хоће себи. Они су само за то, д а човјека потакну на звјерство. Па да носиш у себи и само небеско ли, да им и свој ж ивот дадвем ? Па д аћ у им — сунце, они би ти га својом сјеном замрчили, кад ако хоће — и то, јер за м ене и онако нема баш велнке в ри једн ости . . . Само, д а ме виш е не про- би прош ли покрај тебе. Т аки су ето љ уди. Они су гоне својим натмуреним погледима, као дивљ у зв и - ето од мене то учш гали: нити могу ж ивјети, ни ј е р .. . него да ми удијеле, као просјаку, коју ли- у м р и је тл ... јепу ријеч и д а ме — Бога ради — о б р а д у ју ... Ах, брате мој, немој ти можда мислити, д а сам Исшг, брате, само у кап, овако, видиш, као j a . .. ja у ви јек био тако мрачан. Нисам, брате, вјеруј ми! Ех не знаш , како си добро дјело учинио, што си Весео сам ja био, друж е, весео. У мени се ломила дошао, да проговориш коју са мном. Ma, брате, ето и крш ила снага као род н а грани, у мени je и зга усрећио си ме, расплакао си ме од весеља, обеселио р а л а младост као књ ига у пламену, у мени се р а си ме као н и кад н и к о г а у ж и в о т у ... стапало срце и душ а се раокпала од радости и од Болан, брате, no ваздан ти сједим сам у р ад и о- cpehe, што сам ж пв, што дишем и што говорим ... ници и стружем, стружем оно проклето дрво, a Човјек сам ja био, друж е, — и то — прави ч о в је к ... све мислим, како ћ у н аћи најљ епш у и најслађу И како сам лијепо онда живио! К ако лијепо! Ко ријеч за онога, ко ми се први — буде јавио. И че- мали ц а р ... А л’ друкчија су онда и времена била! к а м . . . чекам — љ уди пролазе, и ду за својим по- М лад, здрав, слободан... Онда би ми било свејеслом, a нико се баш неће ни д а обазре н а м е .. . И дно, ш та љ уди о мени мисле и о мени говоре. Било да није ове шљивове мученице, ja бих већ давно je моје све до мора, што се каж е, a осим тога ћ у полудио од некаква дерта у п р с и м а .. . Д ајд ер нам, тио сам, како љ уди осјећају моју снагу над собом, брате, А лија још no један с а т л и к ... Д руж е, ти ни - видио сам. како ме се боје, како опрезно зборе, чим како не п и је ш . . . преварићу ja тебе, ако будем сам угледају мене, само д а ме не повриједе 'ш ме . . . Ех, овако пио, нећеш моћи н и јеДНе ријечи од мене онда сам ja био поносан и н а се и н а свој живот. проговорити.. . јер р је ч и т а је , Бог je убио, као Нисам се ни освртао н а њих, можда сам их и мрзло фиш кал . . . али свеједн о.. . ти се иепеш љутити, горе него данас, јер сам могао без њих живјети, a мени кад се изговорим, биће л а к ш е ... и онако јер сам их сматрао ниж има од себе и јер сам у в и сам се заж елио р и је ч и ... дио, д а су ограничени. Ограничени су људи, брате, Д а Бог заклони n сачува, ш та може урадити као ова соба са све четири стране, тако су ограничени. Н ије то, да сам ja само онда овако мислио, јед н а ријеч од човјека! Обезуми га, прометне га из једн е кож е у другу, изобличи га, као да н ије вигае и данас ja то исто увиђам — и данас. И ето сада, �Врој 15. и 16 >ГА Ј Р Е Т . Страпа 229 кад сам посве пропао, кад су ме протјерали из сво- заноче ми у жилама шумити крв, a дамари куцујега друш тва и кад je и onaj најзадњ и хамал по- кати, наједном ми заискало срце први пута, да се стао већи од мене — и данас сам ja и бољи, и јачи бацим женскога л а ф а ... Дошло вријеме, друже, и од њ и х .. . Ништа су они мени — ни на мали ирст, ja заш ао no махалама, да потражим дјевојку... Онда бијаше Ш ефка Омерова на гласу ашикшто се к а ж е !. . . Друго се мени нешто освећује, другога се ja лија. Млада као роса, a лијепа као златна јабука. бојмм, a не људи. Друго je то све од мене уради- Д ва образа — знаш — као два табака папира, очи л о . . . Мртвих се ja, брате, бојим, мртвих . . . Мртви црне, као да си их угљеном нагарио, a њ ед р а . . . су мени одузели снагу и вјеру у самога себе, и да њ едра друже, као сш гјег... a ту на прсима двије није мртвих, не би се људи1усудили, да устану про- дуње — овако као моје двије шаке, a стас.. . као д а си je издрвета изрезао. Цура ти je то била, бо~ тив мене и да ме осуде на такав дасји ж и в о т... H a јесам ли ja, брате, крив с^Зме, што се дого- лан, да би за њом пошао главом без обзира. Некодило? Нијесам. С ваки човјек % ои у себи закон. лико сам joj пута био под пенџером... али в рага... Он je мени стао на пут, хтио заградити ријеку моје неће н в да прста покаже, камо ли, да глас пусти cpefoe, зауставити ток мога живота, a ja сам се на од себе. Увече се накитим, обучем чакпгаре и ферто покормо свому за к о н у ... уклонио сам га с пута, мен, опашем траболос са ресама, задијем за њега д а могу слободно дисати. To je моје право исто тако ножшћ, a г,уњи|ћ пребацим преко рамена, na онда као и љегово. Д а je то он од мепе урадио, било би равно Ш ефки под пен џер.. . -Куцнем, бацим се п ијеском у цам — аја, Бога ми — ни да би главу проправо и с његове стран е... Истина — ja сам га молио, кумио, преклињао ir молила. Срце ми у грудима гори као жеравица, a заклињао, да ме се прође, да ме не см ета... »Немој, очи се прилијепиле за њезине прозоре, n a никако ба, Хасане Омићу — говорпо сам му — буди чо- ii ne тр еп ћ у ... ма да ми je когод у onaj час пола вјек, буди поштен, шта ће хи туђа срећа, шта ћ е . Ш сне нудио, да и х само макнем, ja бих пљунуо ти туђа радост!« А л и он je волио туђу срећу и туђу н а то.‘. . тако ме je срце за њом вукло. Тако je прошло неколико ноћл; нико се није радост. него свој живот, зато га je и изгубио... Он je умро, a ja сам одлеждо за њега три године у јављао, али ja сам без лрестанка долазио. Био сам увјерен, да она зна, ко joj долази, и да ме je сиЗеници, na мирна Босна. Сва^ом^ 'свачије. .. Што je ко тражио, то je и нашао, у т*ом смо се обадва^ -рурно сваки пута виђала, кад год сам на мјесечини стајао под њезиним прозором, али так je ето адет, намирили. Истина био сам осуђен на четири године тамнице, али Правда je видјела, да^еам ja 'n o - n a се није хтјела јавити. Напокон ми то све дотужп. Поручим ja љој једампут no својој кони, да ћу joj штен човјек, оиростила м к^једну годину, научила ме занату, научила ме.књизи, дала ми нешто алата. — те и те ноћи у тај и тај сахат — доћи под пенn a ф ала joj! Хтјела je, да опет будем човјек и да џер, нека Me чека. И збиља, кад сам Te ноћи донаставим свој пређашњц живот у срећм и у задо- шао, већ сам могао наслутити два. сјајна, гарава вољ ству... Е д а ... кад би љу$и д а л и !. . . Али љ у- ока, како провирују и за завјеса на м е ... И пгта ћу тп, брате, дуљити зг отезати... npoд и ... њима то није доста, што сам потп.уно упропаштен, већ хоће још да ме и дотуку. Хоће, д а се шло je тако још много вечери, док м и je отворила оаим Божијег и царског суда ^ зв р ш и још и њи- пенџер, n a онда — док ми се указала, n a док ми Je проговорила... и све оам ja то морао пребродит, х о в ... A да знаш , брате, ш та сам изгубио, колико сам док се није завргао међу нама севдах, д руж ^ Био благо упутио, какву сам срећу упроластио, ти On, je то онај црни, теш ки севдах, што човјека* мамом брате, и сам завикао, ма зајаукао би, ето, од бола помамљује, што му мозгом заврти, n a читаве дане као да те je и самога сва та пропаст погодила. «До~ и цијеле ноћи хода, као шгјан, као луд, као зачаста je, људи! — рекао би — прођите га се, доста ран. Не мисли ни на оца ни на мајку, ни на што не му je његове муке, још га и ви газите и1 гњечп- мисли, читав свијет заборави: ne једе, ne пије, a т е ! ...« A ево ћу ти ja све испричати, све ћу«ти Ka­ no глави му се мету некакве најситније ствари, не: para, открићу ти цијелн свој живот, као брату, као какве сличице, о којима једини он води р ач у н ... самом себи, да видиш, брате, колико ja трпим, na Мисли само на то, како се насмијала, како je узвила да ми се саж алиш и расплачеш се нада мном као обрвама, како je okom прошарала, како ти je рунад мртвацем. Најприје да испијемо још no коЈу. ком махнула, како се иза тога изазовно подбочила Д ај дер, друже, ти мене сасвим изневјери, кикако и мамила те и драш кала те и хиљаде другах ситница, које те свега освоје, заузму, и заробе. Ето та~ не пијеш, као да je моја ракија отров. Чекај, докле смо оно дош ли... A д а . .. хоћу да кав je био севдах међу н а м а ... Она je са мном од тада сваке ноћи говорила. ти вспричам свој ж и в о т... добро. Ево како je било: * Имао сам, друже, оца и матер, ама знаш : цара али како говорила... ма пјевала, друже — кажем и д а р и ц у ... Био сам јединац, a они најсрстнлји ро- ти 'Гисто и бпстро — пјевала j e . . . такве оу joj бил« дитељи на свијету. Волили ме, поносили се са ријечи. J a сам je слушао и слушао, опајао се мном, као с колајном na прсима и вјеровали у. ме зиним гласом, замлрао од‘ тога, a кад би хтио, да као у свој самртни час. Читава je махала од тога ти рекнем, шта сам joj одговарао, ja ти шт данас не њихова поноса и вјере страховала преда мном, као бих знао к а зати ... не бих, брате, Богом ти се к у д а сам царски син, као да ме није м ајка родила, нем. a ћ одакле бих знао, кад сам за цијело оно већ Me небеса послала на земљу — тако су ме вријеме с њоме био у некаквом пијанству, у некасусретали. Имали смо лијеп иметак; шљиве рађале, квом бунилу, a ријечи су ето однекле саме долагодине нису годавале, a ja свакога бајрама резао зиле и како су долазиле, ja н§ зн а м .. . само знам, хаљине, китио се и гиздао, носио се као иринц, да ja нисам ништа својом вољом рекао, био сам изама ето — био сам момче као ш т а цвијећа. Кад губљен човјек, без свијести и без разума. Било je сам се опасао снагом, заврнуо ово нешто бркова, ето тако, као д а се нагаа крв разговарала, као да �Страна 230. V су се наше душе међу собом споразумијевале, a не м и ... Тако ми je сваки дио и сваки комадић мога тијела изгарао ® гинуо за њом. Кажем ти, друже, да сам сав био њезин, сав до најмањег п ар чета... 1Али што шг je све то користило, кад je она била горе високо изнад мене, na да се и на прсте u poпнем, na да и руке испружим што год више могу, не бих je се могао ни ноктима дотаћи, a камо ли чијем другим .. . Па и пак мало помало, дан н а даи и ноћ na ноћ мога долажења, она се приучл привикке n a ме n почне ми вјеровати. Од тада сам много напредовао.; Смио с ^ у з д ' зид прислонути љестве и попети се р а в н р д о пенџера, да je цијелу иогледам — она се-п и је више плаш ила. — Отајала je н а среДпшГсобе, сва у бјелини, као да je од снијега, и тихо Me преклињ ала, да не говорим гласно, д а сиђем с пенџера, јер би joj могао бабу п робудити... А ли ja се на све то писам обазирао, него сам пио њ езину бјелину, удисао њ езин мирис, узносио се њезином блии зииом и молло n ш апутао пригушеним гласом. д а ме се не боји, да још ближе дође, док je нисам и то намолио... Није ни то одмах бидо. Д о л а зи л а ' ј« сваке ноћи no једну стопу б л и ж е ... каж ем ти, д р у ж е .. . ноћ и стопа — тако с ам \ја овоју драгу освајао. Колико сам тћх п усти х,' дугих ноћи лзгубио, колико сам их протрати^ с.њ ом ‘ у разговору чек ајући онај једини час, који*1\ е ми остварити жељ е моје младости и донијети м,и Ш ефку у наручај. »Само да ми у загрљ ај дође, само у засрљај!« — говорио сам себи и тбриб као јпуц. д _ И тај je час дошао. , \Г Било je то оне вечери, ка д je мјесечкдш, била тако густа, да om je могао кугагги lio зем р и , као снијег — и питл — к а ^ м л и је к о . — М јесец je в и сио у зеленом грању"ш евтелл-ја, као да си га на сребреном концу спустио с небеса, a ноћ je била т и х а ... ИЈирока.. . тако ш ирока, д а се видјело, како се о ^ м а р а ју ' воде, далеко тамо n a зеленим п ал у чцпма. л. J a сам дош ао ,под њ езин пенџер, већ сасвим yMoparf он дугога севдисањ а. Она je чекала. Наслонила малу гдавицу н а јас ту к е .и ви ри ла кроз џамове. H uje нш дта говорила, као да je слутила Број 15. и 16. шта ће се догодити... Прислон1ИО сам.. љестве uf уснео се до ње. Онда смо распрели разговор, онај чудни, непознати разговор, кога с е .н и к а д виш е не могу сјет и т и ... Говориле су наш е душ е и наш а к р в ... l iy тио сам у том часу, како више не управљ ам собом, како ријечи теку из MOife — саме од себе. Сутра сам цио дан био као луд, a д а могу слобо;шјГвикати и ручатаг, a за тим сам силно жудло, лпо сам двије ллтре ракнуе и отиочео no сокаГцима урлати бнакр, као д а би в у к а с јањетом у губици пустио, да” Зрође кроз махале. Све се за мном обазирало, пенџеЈ^г су се отварали, a кашије 3aiunyчавале, a н а свакој р у п ш р вирило je no једно око, д а види моју силу, моју снагу м моју р ад о ст.. . У мени je било толико среће и толико веоеља, да сам га морао боловима б л аж и ш , јер бих се друкчије распрснуо у комаде ,као зап аљ ен л барут. Исјекао сам ножићем све прсте, избо сам себи ноге, прса и миш иће, д а утјеш им л сш ш ам ту помамну радост, што ме xohe д а разнесе. О днијели су Me кући свега крвава, a сиромаш на мати чупала je себи косе од лсалосги, јер Ј ^ ш с л и л а , да ћ у умријети. Одлежао сам хевту д а н а ^ ^ ^ т е љ и , a ка д сам се придигао, рекао сам оцу и м атерпт^ад^ам се наумио женити и да ми Л1роее_Ш ефку Омерову. Их, ко je сретиији, ко радоснији од њих. ■Нрптиснули д а ме грле и љ убе, a сузе им навал л л е n a очи ко бујица, n a не зн а ју ријсчи д а ироговоре. З а к а зал и просце одмах \д р у ги дан, кад сам се ja придигао, a ja сам опет тај исти дан no акш ам у отиш ао под п ен џ е р е ... Али н а моју ж алост, она се није виш е појавллив а л а .. , Одмах сам се досјетло, д а се je неко за мога избивањ а уш уљ ао међу нас, д а нам разрује и уииш вд срећу. Опасно je дјевојку оставити м акар и једну иоћ, a д а joj не дођеш , a кам о ли читаву хефту. Ona се јадп п ц а бојала, д а сам je посве напустио, n a je посегла за д р у ги м .. . М ислила je: ето добио je, за чим je иш ао, n a се издовољио, одбацио ме! — онда се прихватила ,ко joj je први дошао. — Ето, брате, како ми се сва та превелика радост и cpeha коначно осветила. (Овршиће се). Mirza Safvet: „PKOSLOV ZA AKADEMIJU"*). Prije trideset ljeta Proti mišljenju starijeg svijeta Podigao sam glas, I prema doli i prema gori Doviknuo, da s e na daleko’ ori: Na rad narod zove nas, U radu je sam o spas! *) Primjedba uredništva. Prilikom proslave književnog i kulturno-prosvjetnog rada Mirze Safveta na svečanoj aka­ demiji u Nar. Pozorištu izgovorio je Mirza ove stihove i dao ih našem uredništvu da ih štampa. Rukopis se međutim bio izgubio, a Mirza nije imao koncepta pa je radi toga stvar zakasnila. O nda n ašeg elem enta m asa Nije htjela čuti onog sm ionog glasa. Jato nastražnjaka ko crnije vrana * D iže hajku, da mi zapečati usta; Ali na pola puta Sausta — I zaluta U sredovječne školastičke teze, Koje s načelima m odernoga svijeta N e imadu nikakove vdze. Ja sam svojim putem išo polagano N e obazirući s e ni desno ni lijevo * �Број 15 н 16. ■ГА Ј Р Е Т , Piso sam i pjevo, Dok moja pjesma i moje pisanje Kod mladeži ne naigje U priznanje. Nešto prirogjena svijest, Nešto mladenačka obijest Drugovima mojim i meni energije dade, Kad nam poznata klika na put stade, Da neustrašivo i smjelo Privedemo kraju započeto djelo, Stare predrasude oborimo I stvorimo „Gajret". Oko koga se brzo sjati Sve što misli svojom glavom, Sve što ljudski progres prati Sve što teži za slobodom, Za prosvjetom i za pravom, Za amanetima, Koje od pamti-vijeka držimo svetima, Koje su nam ponosni i vrli Djedovi namrli. Skromno smo počeli. I malo po malo na put izveli: Stotine naših mladića Kao sokolića. i Tad u srednje škole nije išli Na kuću je bila ograničena Uloga njena, Sad prestavlja ona živa slika Sad nije gdje je bila Naša Dika D a je i ona napred koračila I ko druge žene u svijetu Prigrlila znanost i prosvjetu. Страна 231. Prije dvadeset i jednu godinu Stupili smo baš na ovu binu, Da pokažemo, da i mi znamo, Da pjevamo i prestavljamo. Ja sam proslov odavde zborio I s njime zabavu otvorio. Pjevala se ’dva-tri karišika, Davala se jedna živa slika: Kako Bošnjak na carskom divanu Sa sabljom se diže na obranu Ponos-Bosna, koja u slobodi Proti sili prvu riječ vodi I silnike silom naučava: Kako tugja poštuju se prava. Nije zadnji, a nije ni prvi Deli Husrev branio je s krvi. Bosna broji stotine sinova, A toliko zemlja Hercegova, Koji-su ih žarko ljubit znali I za njih život žrtvovali. „Pod Ozijom“ u dramatskom spjevu Prikazao sam Hasan pašu Tira Ko Bošnjaka i uzor*vezira. ako su igrači diletanti bili, lloge su svoje vješto izvodili. tako je nesebičnim radom Put otvoren naraštaju mladom, Koji evo oko mene stoji; Svjestan svoje budućnosti bolje Krči, čisti trnovito polje, Radi, sadi i podmladak goji, Da na svetoj i rogjenoj grudi Budu potpuni ljudi, Ko što su im nekad stari bili I lijep im spomen ostavili. Мих. Делибашић: МЕСЕЧИНА. Зашто у вече, кад реке не’ме Ko светле пруге no небу, дуге, Гледам, усамљен, у своме болу Дрхтање звезда и броде чекам Месеца белог? Дане Једва Вече Нову читаве ja снатрим тако чекајућ да усним свако no једну звезду, што светли, и петле чекам И слутим с новим патњама Рађања нова. Па можда зато у млечне ноћи Светли се пути сијају реком . . . И над њом месец зато извија Лук понад бреза, кад тихо шуш те. . . И можда брезе у таке ноћи Знају да слуте — и ако ћуте? A месец сребро no реци лије, Јер талас тајну с извора крије . . . �Страна 232. Број 15. и 16. ■Г A Ј Р Е Ti Мих. Делибашић. ДРАМА. Два су дана ока искапана Од мора суза и бола пакла, A сад укочен изглед — ко стакла — Имају око два исплакана. Сада од У њима, „У црни Нестало Битк^ што бише тамо дубоко Ha валу душе дивови бола, Грозницу ватре — ужасне приче Причају ока оба исплакана. тога прича je бедна свега, осгала једна: понор два црна дана ока оба ископана". Вера Обреновић: ПРИЧА. Познаш ли момка из нашег села, Што сваку вече о љубави пева?! — Да ли га знаш?! И чу ли ону чудесну причу, / Што о њем шапћу девојке младе, Да се ко злодух no*- црћи краде И пева некој вештици страшној По бури злој?! И да ни једној uš' нашег села Девојци лепој запеват неће, Већ пева њој! — Кажу, — да када задрхти месец И на капије девојке хите Пева о њој! — Чудан je момак Из нашег села, Што сваку вече о љубави пева Вештици злој! i Вера Обреновић: V ' g, ЛЕТВА ВЕЧЕ. Губе се, ко слутње далеки видици У румену вече . . . — Овијена маглом и сновима мојим Мирно река тече! — По топлим стрехама сиви голубови Попадали немо. Утихнула башта од дечије вриске, — Стари пас задремо! И над нашим селом у мутноме сјају Лебди топла вече! — Губе се видици. — Увијена маглом Мирно река тече. Leone Caetani: УЛОГА ИСЛАМА У РАЗВИГКУ ЦИВИЛИЗАЦИЈЕ. (Свршехак) 9. Унутарње компликације Аустро-угарске цареiftnie . и ш е инггернационалпе Б а л к а н а ћ М але Ази је иредобро су но.гнате те о њима не троба дуго говорити. Ове енергије одржаља, које запаж амо и у нашој зомљи n e само у и^ционалистичкој партији, Ko­ ja се формира, ш то надасве у регионалЈгим и локал. ним рекримвпап^ијама и љ.убоморп, — цису друго, него природни ток осјећања уједињених са атавиcth'Dkom тежљом одржања врсте, која се илстиктивно бори против интернационализма ш коомополи(гизма, илдуотријоке и научне цивилизације. Ншпредак култу])е профиљује и акцентуира изражај сопопвене индивидуаллости која ое разлшује од 'шгдивидуалности сваког другог човјека. Ово лрофшвешо осјећањс ллдипидуа постаје, — захваљујући раопрострал>ел,ости науке, — сопЈијалпи феномен �Bpo) 15. и 16. >Г A Ј Р Е Т . Страна 233. и сарађује у опћем процесу еволуције за пгго више знаци говоре противно замишљеном стапању. Што диферениирање сиага и подјелу рада материјалног више, када Селеуцидима није пол1ло за руком оно, и индивидуалног, што je уни1верзални зажон кос- bito je изгледало много лакше, када je дијели свимооа. Овај je универзалпи закон лризнат у инду- јет био логански са млогим заједничким обиљежстр'ијском и трговачком развоју, у свијм људоким јима, која су сад већ ишчезла, л када су то стаиаипдивидуалким и содијалпим радилма ћ овјетлуца ње обје стране желиле, куд и камо je то данас тежс, •na оообигг иачип у чудиом анатомском механизму јер еволутивли лроцес лсторије створио je још јаче агамоћу кога су ое pna жква бића прилагодила без- морално дифереидираЈве између истока и залада. И тако д алас имамо лред собом с једне стране 200 мјерно различитим сталежима. У Бвропи XX стољела, земљи пар екселанс мо- милијона људи оданих једној примитивлој вјери, дерној, паргакулдристичке су тежње, усљед оиада- која произалм а из олозиције лрема западу, — a |ii»a 'Bjepcitcff и цркиепог унлива 'iia људски дух и с друге стране евролску дивиллзадију, која je изусл>ед све озише социјалних и вкономсиих интереса, врш ила један вртоглави процес у лајичком и рацишшримиле карактер у главном чкхлигичко-економ- олалистичком смислу и који je улраво опречан оријенталној души. — U тога je, бар за сада, немогуК сш и уомће 1па^ифистички, дочим у најдшвшја .ијијмена када je кул»ура Оила на наЈИИ!лсем стенену, ма как ав интиман споразум, a такав hie. изгледа, сважи шдарет имао je форму и опољашњост вјерску остати и у будућности. a Kapainep агрссиван и насилан. t Данае*у ориеиту дозријева једна криза, која се У Азији за вријеме Мухамедшо акхшигичке су много ле разликује од оле, што je лрипремлла tjimидоје биле лепоонате: свуда je владала вјерска Mu­ д а ф ислама, и ко]а je млого оштрија и много uuipa cao. КршћансЕво je било оружје за продирарве еа- од one, која je у лама врло блиској лрошлости радн лада u - ослабљшање ррије.|Талл»ма: л само јадла . реаКцвје ц иеликих нслријатељских локрета крш‘друга -вјера могла га je суобити, a та je вјера могЛа ћанскога 'свТТјета, a у главном Евроле, лробудила и Оити само лслам, који je рвоме чисто јсвггалскам распламтила у XII., XVI. и XIX. стољећу оријенпаријеишу додао блиста/вд, и чаробни знак највећег талску свијест, a снецијално исламску. ЛОЛИТ.ИЧКОГ и војничког триумф^, ккквог Азија није Азијски народи, лонижен-и сви[1епим насиљем ликад заламтила. евролских држ ава ленрестано вријеђани ладиоћи У мугрој и многострукој св^јести нвкуллурие, 'и тлранијом, налшм иемарним лрезиром, којлм побезглаве и подлвљале масе у току MriofiK генера- ступамо са шиховом вјерском и морапном културом, ција и сгољоћа формирала се једна врота сталне завидни нашем колектпвном, безграничном богатocjehajne неуравпотежености, која се у почетку са- ству, прлкуиљ ају у себи неизмјерлу мржњу, леодоMio неовјесно л абркано појављжала. Не могаишш љиву челсљу за осветом, која тешко пријети будудоћл до изражаја и ne АалазеКи лачлна за ослсбо- ћим лоллтичким бурама. И већ обилујемо таквим ђење и неурашнотеженоет издеђу чиљеница и рсје- ? ;с!шлтомима, које нам ируж а падионализам Младоћања, између реалносги и те/Kiba, осгала je дуго турака, Егиићана, Перзијанада и Арабљана; једном непозната 'и криво схваћена: вјечии разлог невоље ријечи иојава панисламизма са тежњом, д а од двјебез изгледа ла побољшање. Затлм лссле хиљаде и сто шесдесет милијона муслимана учини једну похиљаде лролалих покрета лепознатих лредшасника литичку и религијску заједниду; и, коначно неирепојављује се не.обавијештен о т-оме једад човјек, је- кидни рад, често благотворан и цивилизаторски, дла класа или једна пацлја; која доопиједа к циљу али увијек нетолерантан и фанатичан, безбројних и нађе тражену формулу: тада пада фатална искра, братстава и вјерских редова муслиманских. Антиза којом сллјед|и катаклизма. Непре.двлђекДм раза- европски покрет често прелази границе ислама. рањем рагенотеже, сабране отваралачке интерне јављ а се у Индији међу Индима, међу Лерзијандиснаге иаједнам се лрообраћају у вдкретне енерглје, ма, Јапанцим а и Кинезима. Сви револуционарни icoje се онда inp.iro често манифестују у једном ката- покрети Небеског Дарства почевши од покрета Боксггрсфаадом насиљу. Kao лгто je овети Павао дал сера у којему су се ж ти ц ал и муслимански војницв изражај и имиулс универзалном кршћанству. Лутер Тунг-фу-шијанга годиие 1900. n a до данашњег ререформацији, као што je ситна француска буржоа- иубликанског, који je збадио владајућу династију, зија XVIII. стољећа изнепадила Европу великом no пориеклу и осећању су анти-европеки, a посл»ереволуцпјом, као bito je Италија XX. вијека хтјела дица су наших освајачккх предузећа. освојити Триполитаннју, — ггако су лсгго прлје јеУ вјечитој плими и осјеци између Европе и данаест стољећа Арапл уједињени под Мухамедом Азпје, данас се Европа својом културом, својим каос.лободикли исток европског господства. * Узевши исламски феномен у његовој специјаллој улози као средетво за диферендирање, конзервирање, и обрану истока и запада, поставља нам се одмах питаи»е: je ли га улога перманентна? Имамо ли начина л разлога надати се, да he европска култура моћи једаред тралсформирати и придиглутл licTOK? Или, морамо лл увијек лмати пред собом броичапи злд једне вјере и једне тврдокорно длвилизације, која се никад лоће налшј лрилагодити? He упуштајуКи се ни најман^ у лрорлдање будућиости, дужни смо одговорити, да сви досадалш.л питалом, својим политичким « моралним уплпвом, захваљ ујући неизмјерно ратничким и другим средствима којима располаже, гура свуда no Азпји; тамо заводи своје адмвнистративне и васпитне системе, своје идеје, своју трговину, своја покварепа срсдства за придобијан.е и свој егоистичнл и за добиггком похлепни индустријалнзам, своје болести и noроке: сваки дап вријеђа и ногама гази осјећања онога народа, који гледа како се његове најсвстије ствари растварају у киселини Дкше културе и осјеha инстиктивно интуицијом погибељ да ћ е пасти на прости људски мутелс, који ће сакупљати благо за one, много моћније, са оне стране мора. �Страна 234. »Г A Ј Р Е Т« Број lo. и 16. Жељезнице, хотели, поморски путеви, телефо- наметнута сугестија обране, имају надасве политини, телеграфи, школе, путеви, иаучии системи за чке и економске циљеве. Ми смо у њиховој души обрађивање земљишта, укоченост поморске н вој- иробудили осјећање — ваљ а право рећи — д а наш а 1гичке силе, индустријске направе, међународни супориорност долазд од нашег богатства, од развоја сиоразум о социјалној хигијени, a надасве неодо- иаш е трговине и од благодати наш их полнтичких љива сила каиитала и економског побољшања при- уређења и демократских прпнцппа. У љиховој je јете, да he избрисатл сваку националну карактери- душ п никло увјерењ е д а су парламенти и избориа стику и разлику и да he увијек 'и свуда лотлскива- ти јела п ан ахи ја свих зал а и извор свих благостатл вјерски елемелат a коначно им навући неестет- н»а: У ове испразне ријечи »слобода« n »устав« наско европско одлјело. преднл je орпјент положио све своје конфузне и мутне тежње. Отуда je настао бојкот у Кипи, ИнНаша цивилизација са својим лозлтивистич ким и рациоиалистичким правцем, кога посвуда д ији и Турској и т. зв. коиституционални покрети обиљежава економска лезапосленост, иглорлрајући ази јски х народа. Х оће д а нас побиједе нашим властитим оружсва јеврејска лнтања, лроизводи на ораијенту једну дубоку моралну пометњу са најтежнм социјалшш јем! И спразне ли илузије! лосљедицама. Средњевјековни крсташи лошли су У бојкотовању, поред ванредпе економске снана орлЈснт ta мачем у рудл да укиште вјеру муха- ге евроиских народа они који губе увпјек заврш амедову и лзвојују трлумф кршћанства. Данашњи в а ју тиме да остају оријенталци, који купују ист\ крсташи, ла било то трговачки путннци, било руствар од неког посредника no много скупљој цидарскл ЛЈлекуланти, предузетлици или војнл Ли- јени. Њ ихова инфериорност на политичком иол.у фералтл, нс воде рачуна о исламу; оли га пгнорн- још je већа и очигледнија. рају улраио толико, колико занемарују своју влаИ слразна и неплодна цјепидалачењ а народних с^иту вјеру. .ск^пш тина нису за оријент ништа друго него oraniОријснталди, увијек јгсуш ти и и релпгаознп, дош авш л у додлр са овлм н ови д ^атеријалистичЈсам лравцем остају издунађени д смућени у дн у душе л ладасве се чувају д а ме ,$и .постали хриш ћани, јер je шихова одвратлост према ев р о л ск о м ^ф и л Г > панству, олаквом к а к в а су га л ап равлле моралле лрилике двадесетог вијека дубока и превећ заоштрена, л они остају још^Лвршће везапц за своју властлту традиционалну вјеру. А ди ако се и нађе који, још увијек врло рдједак, na се европеизира, у њему te н а једлом разш ђе један ф еломел, солЈИјално фаталан за л сток: он л о с м је и ли атеиста или иреллгиозап. Н аш а кул тура ствара у орлјелталној душ и мало ш ш л и т т а што би брло од социјалле користи, ш та више чили се да je и слразли л обрстл joj сваку моралну садрж илу: р а за р а joj задљ е вјерске у тје _ шљиве наде подивља je л тјера je у ан архлзам , — једном ријечју има аналогло ^ејсгво, ш то га лроизводе на врло младом организму, алкохол, дуван и друге веперичне злоупотребе. Али оријент без вјере био би исто што и зап ад без закон а: био би леш. Д ан ас оријент осјећајући интуптивно своју м оралну прош лост траж и лут к сиасу, али слијеп, неодлучан, подијељеп, сиромаш ан и културпо заостао, лута у тами и гомила погрешку на погрешку. У VIII. стољећу зап ад je притиснуо оријент jeдиом вјером: ортодоксном црквом, хијерархијски уређеном. Тада je оријент почео д а траж и спас у Једној другој вјери n нашао je стварајући једну в је ру са мало догмп без свећеника, без хијерархије и без манастирских редова. H a оријенту са тако религиозним осјећањ има било се дата лако еманициповати и уљ уљ ати се у и лузијам а аиеолутне суиердорности, коју je прои звела једн а снециална ревелација. Д ан ас су услови борбе из темеља измпјењени: • нема вшне вјерске борбе, него се води борба за економске инетрссе и социјалне принципе, лишеие Bjt'pcue иримјесе у етаринском сми<;лу те ријечи. Оријепт јс т,у борбу Tono добро схватио, да нацина.чиетички иокрети азијских народа, којима je nnстиктивно из саме природе непријатељског оруж ја ште ЈТржње и разлог грађанских ратова и злочинстава. Турски иарламенат и перзијски меџлис пруж а ју нам за то јасан доказ. Како je могуће сарађивати н а и зр ад и закон а са изабраним тијелом у једном парламентарном режиму у коме са истим правима учествују и муслимани и хриш ћани, a гдје je тачно ф иксиран правни основ, д а ćy све користп пскључиво за муслимане? H a оријенту према моралном схватањ у народа вјерски разлози морају (»ити над свим другам, данас, као прије 1300 година. Историјека улога азијатских вјера, међу које треба n a првом мјесту убројити ислам, и данас има снагу са којом je муслнмански свијет, премда раскпдап полнтичкнм неслогама, побједоносно одгурнуо велику погибељ крсташ а у XI. л XII. вијеку. H a зап ад у су старе традиционалне вјере изгубиле много виш е него што се мисли од свога уплива н а људе, али na оријенту ислам, не само д а је Задрж ао, него још у вијек пропгирује своје царство и у иотаји скупљ а погибељне резерве аитичевропског распололсења, које he једнога дана кад дозрије избити n a површ ину, поиримити извјесну форму у колективној акцији отпора и конзервирања. Нас се не тиче још у ви јек испразни љ удски саи о п роналаску и прорицању кад а he и како h e у далеким годинама оријентски народи у крилу ислама и л н у којој његовој иовој грани наћји оно јединство осјећањ а и моралне снаге која им je потребна да не и зд ахн у у наш ој цивилизацији; д а остану добри оријенталци, a не иостану рђави Европејци. Ilailислам ски иокрет, ма колико био до еада слаб, неодређен, без вође и без јасног циљ а, ии ак je историку и социологу доказ за први уједињени симтом настојањ а оријенталног друш тва за самообрану, нрви видљ пв зн ак великог модерног закон а сам оодрж ањ а из којег je изишао световни ислам lipn­ je једанаест впјекова. Д а се нојави исламска крИза VII. вијека fpcбало je да иротече скоро хиљ аду година хеленске хегсмопије ко ја свој дупи опстаиак пма да захвали зачмалом љ удству, мало еволутивпом, a дијелом још и варварском. Покрет модерног панисламизми броји једва неколико деценија, али обзиром na �»f A Ј Р Е f« Bpoj 15 и 1б. вртоглаву брзину, којом се развијају догађаји и и зМјене било би поглбељно свако прескакивање времена, које му je потребно да дозре и уоиће хоће ли се икада остварити његов колективни покрет. М еђу м о р а л н и м и с т р а с н и м с н a гама, к о ј е н а и с т о к у војују против е в р о п с к е ку л т у р е . и с л а м се са с в о јо м у н у т р а ш њ о ; м с н а г о м и с в о ј и м р a т об о р н и м д у х о м и с т д ч е к а о о р и ј а ш ; и noшто je луда и сама помисао побијати га, јер je он продукт најинтимније моралне потребе стотине милијона људских душа и јер je његова хисторијска и социјална мисија још врло дугог вијека, треба одбацити сваду отворену или прилривену мржњу и одабрати само рационални и разумни пут. Треба потпомоћи и ојачати његов нутарњи рдзвој, пустити слободан полет многобројним еволутивним поривима, које ислам крије у својој души и д-оји се морају кретати и развијати у складу са правим интересима муслимана. Наш најузвиш енији грађански задатак био би тај, да оријенту пружимо могућност да његова култура може поред наш е цвјетати у потпуној хармонији и сигурности и да му докажемо, да му с наше стране неће никад ман.кати искрена осјећдња оимпатија, — Само ће бграна 235. се на овакав начин ријешити криза, na кад год дошла, мирним и легалним путем, a на највеће добро цијелог људског рода. Ми Европљани нити можемо, нити смијемо жељети уништење истока, јер он no најсветијој љ удској правичности има право на свој властити ж ивот и културпи развитак no једној линији, коју je нацртала једна традиција много старија од наше. To би било у потпуној хармонији са свим биолошким законима жмвота, закопима тако старим и заплетеним, који се губе у тами мистерија, те би с наше стране било узалудно и неразумио не покоравати им се. Пошто ти закони постоје и пошто су много јачи од нас, они ако их игноригаемо дјелују на нашу срамоту и на наш у штету: стога сарађујмо с њима заједно, јер he њихово дјеловаље битл корпсно л благословено за непрекидни, неограпичени напредак. рода људскога. И мп ћемо тек онда бити срећни и задовољни, ако и л а истоку можемо поздравити не one људе, којп су осуђен-и на пропаст, него људе, који раде и дјелују за своје сопствено и оригагаално ускрснуће за мгшфестовање своје властите снаге и моралног подизања. С талијанског превео: Осман Нури Хаџић. Ахмед Рефик: СОКОДОВИЋ (Превео с турског: М- Р. Делић). (Наставак) 975. године280) дгар je био закључен на осам година. НајважЈГИје тачке овога .чшровдаг угавора биле су: Цар Макоимшшјан и његова браћа Фердипанд и Карло ужнпзаће и надаље своја властелинска имањ а у Маџарокој, али се неће мијешати у земље вој,вода ердељског, влашког и богдалсдшг. Х ајдучани азаби237), маргголози238), левенте и разбојпици држ аће се под строгим ладзором. Узапћене имовине повратиће се; кривци ће се казнити a дезертери повратлти. По оракицама пеће ое више водити четпичке борбе, a оваке изгреде рјеш аваће будимски бејлербеј ш маџароки врховни војсковођа. Царски амбасадори и њихови замјеници уж иваће ова лрава кавва уж ивају амбасадори других држ ава. Они ће моћи имати драгомана и своју попггу a моћи ће становати гдје год xohe у Галахи или у Стамболу. Раздиобу сељака као и успостављање ораница ријешиће нарочита комиаија. Ђесар he сваке године слати своме савезнику Оелиму II. no 30.000 маџарија. По утврђењу мировнжх основа до три дана Соколовић je настојао да у мировди уговор унесе још три важне тачве: 1. У мировни уговор, који je утаначен с ром Максимилијалом улази Ф ранцуска, Венеција и Пољска. ’*•) ln67.—8. Прим. прев. **') Бећари војници, нежење. Пр. прев. г,“) Летници — дунавски гусари. Пр. прев. 2. У уговору о миру има се изричито пагласити, да je Максимилијан иријатељ, пријатељима Селима I., a непријатељ њешвим нелријателлма. 3. Раздиоба оела, од којих ће се данак заједнички наплаћшвати, лм а се провести према iiopecкој књизи тефтердара Х алил ефендије. Прва тачка предложена je no наговору фрадцускога ам)басадора Гран Кампаниа, коју љ емачш пуномоћници нијесу хтјели да ггриме. За другу танку изјавили су да je за њих неочекивано дошла n a пошто зато немају упутстава не могу je у обзир узети. За трећу тачку реклл су, да he je односна комисија у об&ир узеии у што су Ооколовића увјерили. Д а бл спријечили закључењ« овог мировног угавора дошли су ердељски изасланици n нудилл су за то 40.000 дуката, али попгш су каоло стигли нијесу мјогли успјети. Уговор je санкционлеан. Драгоман Ибрахим ефендија отпутовао je за Беч с ћесарским пуномоћницима и однло примјерак ммровног уговора на турском јеаику. Без обзира н а овај мирош и уговор, који je био закључел n a осам година, Максимиллјан се нлје био оканио овојих ламјера у погледу Пољоке. Али ћесапред одлучношћу Соколовића пије могао д и т т а посткгиути. Осам година je брзо протекло. Максимилијан je подузео корапе д а мировли уговор обнови. Он je посљедлих годииа Селила II. водио политику мирнлх одлоса са Соколовићем. Дарови су долазили и одлазилл, a т р г о в т с к и односи на крајикама непоре- �»Г AJjPETi Страна 236. мећено трајали, али л поред тсига није маљкало ни ш гран ич н их сукоба. Ћесар je Ооколовићу послао втаие лритужби али и поред тога, дарови су редовно сваке године стизали. Ове лоследуве године heсар je послао шоклоие ло Мшгковићу. Уједио je поС.1ШО Соколспшћу и своје поузданично лисмо али je нослао и једну препоруку Јосеф у Насији »бегу од Налсооса«. Ссколовића je то лзленадило, л а je рекао: Нечувено je да цар ппше Јеврејтогу. Па он m ije m i бег од HaiKcoca. Он je само зак у л н и к азиноке десетшге. Он се чак мијеша л у отвари Млечмћа, али су ii онл рибари — јовреји као и он. Султан Селим II. Ћ есар je послао Онегнада у Царпград д а о ш о ви мир, 'и да, после тога Чжтане у U,apnrpa;iy као амбасадор. Али Соколовић, због сукоба које су А устријанци били и зазв ал л na крајинл, није хтио д а у први мах пристуни обнављ ањ у мироашог уш вора. Послије раоправа које с.у л отрајале седам недеља и изм јена но.та, одлучецо je, д а ћ е се лстекли угсхвор о миру обновити али под условам, д а се m i­ nira ne говори о Запољ ину сину. Ћ есарски пуноArohiHnuii нредложили су да се у н ш и мировнл уговор, који ће такођер трајатл осам година, унесе још и то, да се и насљеднике потииснлка угавора н а јсти обвезују. Соколовић je на то о д го ш р и о : — У Турава m ije обичај, да отац у име синава или са синовима заједно преговара. А ко цар ж елл, д а у његовим обавезама судјел ују и надвојподе, то он може сам учинити. Соколавић je н адаљ е изјавио, д а он не да, да се ниуколико крњ е н рава његова гослодара које уж ива у заједничким селима. Аустријског амбасадора сталадо je под строги надзор, тдко, д а му није допуштао д а на коњ у изиђе n a у ли ду. Hoipm изаслаллк, Филип, сгигао je у Стамбол и донио д а н ак као и пашама дарове. Уговор je истина лродуж еп, а л и je овај нови уговор Гшо саогаш другачлји од онога как ав je био прелиминиран. Угавор je, истина, лродужен још за осам годипа, али je у њему стајало и то, да се m ia иорушпти град Кало (Kao urro су ii још ттеке друге измјоне учшвене. Јед ан лрим јерак повог уговора предан je Онегнаду a onaj n a туроком је з ш у noii.no je Махмут ефвндија у Беч и Број 15. и 16, отпутовао заједно с ћесаровим посланпком. Тако je Ооколовић привоо крају ауогријско тштање з а које се није много н>и лнтересстао. Њ ега je тада иадше заним ао Халк-ул-13аад и Тунлс кога су, h> 6porh јуначши адмлрали освајали. Клдил АЛи n a ­ m a блјаш е аалгијенир веллког Х ајредина у Оредозрмном Мору. Али и поред ових ових њвгових успјеха, Соасоловића je озбиљно забриг.вавапа болест Селнма 1Г. Селим се бијаш е прошао већ и атгкохола. Лозвао je једног дап а шејх Оулејмана Кедослију и пред њиме се покајзо и зарокао д а nnh,e неће виш е узимати. Али je то већ било касно. Алкохол je био иотпуно разорио његово тпјало. Из д ан а je у д ан све већма малаксавао. Прејака алкохолна itn h a дјеловала су и n a мозалс. Позвао je главног лијечЈгака М устафа }Чвлебију a к а д му je овај дошао, рекао м у je: — З ар ое у оваком стаљ у пријатељ похађа? Показао м у јс и улс и кроз илач рекао: Господиле, живот je при крају. М устафа Челебија га je прегледао и рекао да м.у je потребаш лијвк против збуњеиости. T aj je лијек iieKo 1вријеме и употребљаЈван. В ц ш ки сердар Оинан n am a и адмирал Кллич Али наш а стигли су ноћу 15. ш абана и упловилп у царитрадсад -заљев. Tora д а н а одрж ан je диван. Синан n am a je по д гао своје дарове. Селим II. ocjehao се je тога дан а псшто боље. Извезао се je у чамцу до арсеналоке баште. Позвао je к оеби Шемси иашу 'и с љиме се дуго разгорарао. Тужио м у се je на своју болест и врло je много плакао. Вратио се je у двор. Ta љегова вож ња до арсонала логорш ала му je још иише болест тако, д а му je то и узрсж омрти бш ш 230). F Пре.ма Печевији, Селим je поорнуо у купатилу и иао n a једну страну a та му je стран а ава помо"дрила. Слуге су га дигле и унијеле у харем. Главни дворски лијечник je прописао ракију. А ли грозниц а се je и овећала a уз то je и стомак покварио. Сви лпјекови нијесу ипшта помогли. У мјх> je у исход еун ц а l. д ап а рамазана. (Печевија вели no подне). Ц арица Нурбану о њеш вој смрти п и је чгикоме ниш та говорила. Позвала je само Ооколовића, и њему казала. П редложила je д а се о Оелимовој смрти никоме ne казу је ове док припц М урат и з Магппсе нс дође. Соколовић je то прихватло и царево мртво тијело дао у ледпицу сакрити. М урату je послао писмо no Х асан -ч ау ш у . Килич Алл, п аш а добио je наређељ е да исплови n д а чека новог ц ар а и плови обалама Мудаппје. Д о к су земии остаци Селима II. леж али у ледиици, 'љепова певина дјеп а безбрижпо, далоко од сваке зл е помисЛи боравили су у двору. Селим II., к а д je умро, имао je педеоет и двије године. Имао je деветоро дјеце a остапио je с Муратом заједгао ш,ест синова и то: М устафу,'О см ана, С улејмана и још д.војицу чија имена савремеши ироничари нијесу за(?иљежили. Селим je био средњег раета, /впоока чела, ташких обрва, плаш -ш ареп п х очију, ж ућкасто-кестењ асте браде. Dmo je врло ci:uж ап. Затезао je л у к кога n e би могли најачи пехлиn airn (атлете) д а »атегиу. Б и о je добре нарави. Није пикоме а д а n’mrao. Сакупл>а10 je око себе љ уде од ерца у чијем ое je друш тву добро ocjehao. Волио je м узику, опалу и шаљ нвчине n с љ има je пррводио |М ) Селанигија, стр. 124. �Број 15. и 16. >Г A Ј Р Е Т« Страна 237. вријеме. Његове оабаве и пијанке биле су врло сјај- je до њега n a кол>ена сјео н с њиме отпочео неки не али с тим заједно уживао je и у друиптву учених тајни раоговор. Према наређењу султаиову мп ии'еомо допуштали да њему служе старе дворске are. ii побожних људи. Читаио je замашне поклш е a сиТослије разговора с велшшм везпром султан je поротињу je стално угледао. Волио je пјосму n a je и шао д а посјети мајку. И ми смо пошли за њим. Are сам пјовао. У сдоме једном напјеву овако пјева: су хтјеле д а нам то забране, а.ли je султан рекао: »Ловуци зулуф е с лица, скшги тај лоиривач. »нека дођу«. Све док mijecMo чули глас царице мај»Откриј љепоту твоју, то супце и мјеоец. >3а један часак макар, погледај ме okom мах- ке, нијесмо се хтјелм од њега одмицати242) Ова причајња Хасап паше Тире потлуно су исмурпијем. »Опиј ме ходи и оруши жарком љубаЈВљу тво- тииита. Мурат je заиста мислио да оу n a itorono мјесто протурили некога од његове браће n a пије јом«. Једино. велико дјел© Селмма II. било je то, uito пазио m i na мрак, нити na буру, него je једва жив je упралзу државе потпуно лрепусЉ о Ооколовићу. стигао n a двороко пристаниште. Кад je пзаш ао било je већ оедам сати ноћи. Ora'Стога се доба Селима II. епохално уздиже сјајним и 1в еликим лобједама. Ово доба дал;о je и најзнаме- вио je кесу од кабапиде под главу и легао. Ова н>е1р ва свита посједала врх његове главе. Мало каонпкитије личноети у турској историји. је -затражио je тоде, али je није било. Морали су IV. МУРАТ III. И СОКОЛОВИЋ. зацрпшги морске да се умије. 1. Ступање на пријесто. — Дворски живот. , — Д а je макар до зоре nafvn 'н ачтга д а се до Килић Али пашина je лађа с нестрпљењем оче- Мехмед. паше Дobe) рекао je Му.рат -запавједнпку кивала кад ће се на обалама појавити ноад султан. лађе. H a то су Кормилар Ахмед и Хасан Чауш поМрак je наступио али њега још није било. Касно у сла^и Сокрлокићу. Они су у чамцу отишлп на Ахар ноћ он je стигао и а обалу код Муданије у пратњи 1Капију гдје je Соколовић 6aio народно д а се нови авога силактара, чокадара, рикјабдара и хоџс Оаду- оултаи очекује. Чим je вратар сазнао о чому се рад г а ефендије. Тражили су лађу свуда унаколо али, ди, одматчје Соколовића извјестио а док je овај доооим једне Ферудин бегове лађице ко ја je irpenocn- шао Мурат се je одмарао у Бајазидову ћошку213). ла лед са Кешиш Даг&, ништа друго нпјесу могли Соколошћ je одмах наредио д а се оседлају конаћи. Од овога леда; кога су тгрепОсиле нарочите њи и попале фењери n a je око пола поћи лри сошлађице, принцезе и царице доб^вале су n o 2'А l јетлу фењера 'изишао na Багче Капију. Цар je поa дешавало се je, да су лађице л храну довозиле. служен са шербегшма. Соколовић je. у зн а к агокорМурату се je и еувише журило. Обрадевао се носци »ira под1ГО/Кје његова велпчанства« сташио je кад je нашао и ову л а ђ р ц у у крју се je са свитом своје лпце. Пошли су из Бајазидова дворца, ушлп укрцао без обзира што je тгријеггила опасност д а се су кроз Багче Калију и ому-ком су уопјели да им иотопе, јер je пухао врло јак јужњак. Њ егов рикјабсе огсврре Царска Врата. Чим je прошао упутар, оддар je био зн а м е ш т ^ Тиро Хасан пашл. Он je ово •мах je, у ограху, у пола иоћи засјео n a пријесто. путрвање Нечевији испричао овако: To je било осме ноћи мјесеца рамазапа. »Дођосмо n a мудапмјско присталшште али тамо Сјутра у сриједу у освит зоре c m главтги дрne нађосмо одређепу лађу. Она je негдје на другом ж авн и' стубовп већ с.у билм обучепи у жалобиу одмјесту чекала. Нашли омо Ферпдун бегов. чамад за јећу. Ималп су црне шомле око главе п црпо одилед у кога омо се укрцали. Претурили смо страшну јело н а себи. Сабах су клањалги у Ов. Софији n авак буру. Сви, осим мене, попадали су о д морске боле- je очекивао велики дш аи . Kao што смо рекли, Муоти. Пошто сам ja приморац меаш ж>ре и и је nayрат je joiu у лола поћи био за.узео своје мјесто и уз дило и цар je легао н а моје кољено. Трл>ао сам му то, те ncrre ноћп д ао je no дворсш м пијемцима удаглаву и лице cee док irnje ,бура престала. Прије повити петорицу своје невине браће. Ујут]>у je и on ла ноћи еш гли смо пред Ахар Катгију240) и повикаобукао црнчшу и уједно се опреагао за церемонију ли д а се отвори. Одговорилн су нам, да им je нареступаља n a пријесто. ђено ако каларка дође да je пошаљу n a Бажче Ka­ Везири и други дрнсавници очекивали су га у i r a ^ 241). Отишли омо n a Бакч,е капију a до мало je дтгвапхапи. У три carra ујутру, пријестоље je било стигао у чамцу n ведики везир, који je таиш ао na постављено пред царскпм харемом — Баби Сеадесухо, просгро сеџаду n понудио оултана д а ћ он там. Мурат III. бијаше особа лијепе физпопомпје, раизађе. стављеких обрпа, црних очију. кестеЈвасте окр.угле Цар je био врло неповјерљив и сумњао je у све. браде. средч>ег раста. бијела •Лтјела и доста пунаBojao се je да није који од |његове браће већ прошао чалс. Ha себи je m iao мвмтан са чапразима дугих руn a пријесто. К ад je изаш ао <на обалу, руковао се je кава in доламу од љубичаста атласа. Опкол>ен чашс великим везиром и сагнуо се je толико, да му je пигирима и другом овитом, изаш ао je из харема, похт.ио да пољуби руку. Али то велпки везир није здравпо везире и noćno на пријесто. допустпо него се je он сагнуо и цара у руку пољуСоколовић je с најве(ћи.м поштоватвем пошао био. Док су ое врата отворила и док су конда дошли напријед и лољубио царев окут. Мурат TII. пз поцар je сједио n a оеџади a према њему Ооколовић игговања према њему устао je npn томе n a ноге. Пона кољенима. Д онијели су hacy шербета д а га посло Ооколовића извршили су дужност честитања служе. Ибрахим n am a хтједе да први окуси али му везири, казаскери, великм адмирал, велики муфтине даде СокологЈић, пего on први окуои и предаде ја ћ тефтердари, сшг no реду и према своме рангу и ју султану. У томе су отигли коњи и Соколоипћ je положају.* натшредо са султаном ујахао у двор. Посадио je султапа n a лрвјесто који се палазио у хас-оди a он ,41) Печевија св. I., стр. 26—27. *‘°i Ахар: штала,'коњушница. Пр. прев. *“) Башта. Пр. прев. **s) Ha мјесту гдје je Мурат затражио воде, касније je саграђена чешма. Селанигија стр. 126. �Страиа 238 Бро) 15. и 16, Г A ЈРЕТ. Ha положају великог луфтије бијаше Хамид ефендија, јер je те исте годкне био умро зиаменити Ебусу-уд ефендија. (932.). Церомонија чеоГитања je завршена. Мурат III. иоздрављајући Biieorce државнс функцшшере, који су томе чшгу присуствавали, отишао je у харем. To­ ra момеита код купулом су сређствани опискови награда и унатгријеђења. Мурат III. осзггурао je, дакле, себи круну и ;пријестоље. Сад je требало још д а сахрани оца, који je лежао сакрпвен у ледницн и браћу које je пода/аио. Мртва тијела м ш ж а су оттремана a везири и други високодостојанствекици чекали су горед харемскнм вратима. Некако пола сата no акш аму појавно се je •Мурат III. т харема a н а себи je имао минтан од љубичаоте кадифе. За ивим се указао табут Селима II. Пред харш ом — Баби Сеадетом — међу киггарисима бијаше постављена јед аа ларочита клупа, на коју je табут Селима II. положен према кибли244). В ел ш и муфтија Хавшд ефендија прошао je н а мјесто имама. Њ ему с десне стране стао je идр и Goколовић a с лијвве други царски великапги. — Ep 1сиши пијетине! 245) туж но je одјекнуло изм(сђу кипариса у кубетима велике царске дивапхане. (Наставиће се.) *■*) Кибле: арапска именица — страна на коју се муслимани окрену при својим молитвама — Свети Храм у Меки. Пр. прев. “ ) Молитва за мушко лице! Пр. прев. Ata Nerćes: IZ „NOVIH LISTIĆA11. TREBA OPERACIJA. Sjedimo u ikahvi i razgovaramo. U kahvi naime, sjede stari ljuidi, a ova moderna naša omla­ dina sjedi u kavani^ I to treba da s e razlikuje. U svačemu se razlikujemo, pa-, i u dokonici. A mi smio svi više dokom, iu razonodi, nego u radu i poslu. Hoće da reknu, da ie to u krvi naše rase. Mi naime, treba da mnogo razmišljavamo, mnogo da .razgovaramo o svakoj stvari. Tako su nastali naši sastanci, a gdje opet tih sastanaka nema! Oni, što su uobičajili da žive »evropskom ži­ votom« i kad idlu, da _se razonode, idu u večer kasno i ostaju dio oko pcnoća, pa sjuitradan ne mogu da slave uranak kao naši starinski ljudi. Mi prema ornoj našoj »ranio lezi a rano ustani«, zo­ rom se kupimo u Omeraginoj kahvi i tu s e sabiremo sroućii »tursku« kahvu sa'ostrva Kube i pušimo »hercegovački« duhan i z ........ B og zna, ko­ liko mu je domovina daleko od naše Hercegovine. Tu su zastupljeni svi staleži d ljudi različitoga »po­ litičkog« mišljenja. Bude tu i burnih eglena, pa i huije i predbađvanja — i, mi sm o ljudi — , add hvala Bogu nije nikad došlo do perčina. Gdjekad se složimo ko rođena braća, osobito* onda kad utvrđujemo, da nam ovi naši različiti narodni po­ slanici nisu donijeli bogzna kaikve sreće. Omeraga tad izjavi se, đia bi on bio bolji1 narodni poslanik nego o vi današnji, a mi to svi tvrdimo. Naravno povlađujemo mi Omeragi, da nam ne »utanji« kahvu i da nas poštedi od svog ne baš dlakava jezika. Pa i obratno okrene s e na dobro. Ako na primjer Huiso hvali svoga vodu, zato mu Mehaga ne ostaje dužan. I on svoga pozlati. I na koncu sv i budu dobri ko zlato. Dođe tu i stranaca, jer je tu i han, preno­ ćište. Budo ih. iz daleka i iz blizine, P a i to čini našoj kahvi neku prednost. Čuješ tu koješta zanirriivaT što nema u našim novinama, a to je onda mnogo slade i ugodnije. Ta šta će mi ono, što svako zna i svako čuje. Obično nam gosta pred­ stavi sam kahvedzija, a mi ga onda »imtervjuširno« pitanjima, gdjekad s čitavom kišom, a ovaj samo ako se dogodi glagoljiv, onda otegne naš razgo­ vor daleko iu bijeli dan. D ošao onomađne medu nas i jedan hodža, čak iz Turske. Jedan ga od nas, koji zna turski 'Upita, koje ga dobro donese među nas, a on veli, da je došao, da potraži ovdje лl'eđeluik« — da mjesto koga ide na Ćabu. — U nas su »bedeluke« pograbili Arapi — dometne jedan, a već drugi ga pita, zašto nije to tražio tamo u Turskoj. S ve to onaj što zna turski tumači i posreduje. Stranac se mado zamisli, pa zamišljeno i s ne­ kom pobožnom tugom na licu izjavi, da tamo nema »bedeluka«, d a ih je sv e pokupio Kemalpaša, pa za te novoe kupio jedan »tajjare« (aeroplan), izjavljujući svijetu, da će onda, kada taj »tajjare« bude gotov moći da idu u »tajjaretu« na ćabu. — Ih, vidi ti njihovog majistorluka! — do­ baci razjaren 0' sijedi Hasanaga. — Duše mi taman je to munasib, — tvrdi jedan efendija. — Kakav munasib, jadi te ubili d tebe i njega! Kakav munasib? Zar se smije »bedelimal« trošiti u drugu nego u svoju svrhu? Ijutito primjećuje dlrugi efendija. — A što, brate, ne smije i to je »sevab«. Zar nijje sevab pomoći svoju domovinu, svoj narod? — pita jedan mladi trgovac. — Tako je. Znaš, kako se on o u nas rekne kad kogod učini kakav hajr — ne treba mu druga �BDoj 15. и 16. »Г A J P E T . Страна 239 Ćaba. A koliko u nas ima siročadi, neopsikrbljenih puštenu mladež na selam et. . . primjeti onaj drugi i zaboravljenih djevojaka . . . poče da to tumači mladi čovjek. — Vi biste, efendum, sve ovo ukinuli, ko što jedan činovnik, a već mu drugi mladi čovjek leti u pomoć s riječima: I moj brate pustih mekteba, je počeo i vaš Kemalpaša — dobaci Mehaga. — Jest, ljudi, ozbiljno vam kažem, da ovo džamija, osobito po selima, a mi ovamo pomaže­ mo nekake Arape, a svoje bližnje .potrebe zabo­ treba drukčije organizirati u dluhu našega vremena i naših prilika. Vidite li vi u kome smo mi halu? — ravljamo. I još nešto efendium! — poče treći u tome važno govori onaj prvi mladi čovjek. — To šerija/tu ništa ne smeta. To Islam po­ smislu: »Evo skoro otišao »bedel« za rahmetli Ibrahimaga Demirovića, a eno mu bratići klatare diže a ovako ga obaramo, — veli onaj činovnik. — Treba i nama jedina smjela operacija u se po čaršij i pitaju »ima li se što ponijeti« . . . — Zar to. nije preče, zar to nije veći sevab, svemu ovome, jer je dvanaesti čas! — važno za­ da se ti njegovi bratići tim novcem valjano za­ ključuje onaj drugi mladi čovjek. — Operacija! Operacija! — zaintačili mladi posle i izvedu na pravi put? — pita opet oni či­ a stariji im ljutite dobacivali »Kema'Msti« i uzru­ novnik. jano mahali glavom, dok se s dvora iz čaršije čuo — Ama ja bih, brate, sve ono u nas organizirO'. Eto i ovaj »bedeluk« i »zekjat« i »kurban« i glas naše*dječice, naše budućnosti: »Zlatan prsten sve, pa uveo institucije pod njihovim imenima, a za 10 dinara!« . . . »tri kremena za dinar« i »taze pomagao njima našu sirotinju i izvodio našu za­ nevine, svašta ima n o v o « . . . Dr. A. Adil Čoklć: МЕКАМАЛЈ I NJIHOVI POZNATIJI PISCI. (Nastavak.) Ibnu Hallegan izlažući Haririnu biografiju priča od zanimljiva i zabavna. Pripovjedač mu se zove Haris ibnu Abdulaha sina Haririna, da je jednoga dana došao u Hemmam, a pustolovni junak Ebu Zejd Serudžija. harramsku džamiju neki pepoznat, podrpan šejh, koji je Mnogi su književnici napisali tumače na Haririn bio vrlo bistar i slatke riječi. Prisutni su ga pitali: Mekamat. No o tora je najbolje uspio Ebul Abas Ahmed »Ko je i odakle je ?« A on im odgovori: »Ebu Zejd iz Šeširi (557.—619.). On je napisao tri komentara: veliki, Serudža«. Među prisutnim je bio. i Haririja, na koga je sreduj i mali. Njegov veliki komeutar je najbolji i naj­ osobit dojam učinio šejh, svojom rječitošću i dao mu poznatiji Haririja imade i jednog ljutog kritičara, a taj je: povoda da napiše 48. mekamu svog mekameta. Ta je mekama naišla na opće odobravanje i sam vezir tadaš­ Ebu Muhamed Ibnu Haššab (492—567.), koji je poznat njeg halife Musteršida izrazi želju, da bi Haririja napi­ kao vrstan filolog. On je napisao cijelo djelo pod naslo­ sao još koju mekamu poput spomeoute. Na to je Hari­ vom »Istidrakjat«, u kome se oštro obara na pojedine rija napisao još 40 mekama. Dalje Ibnu Hallegan priča, rečenice i stihove u Haririnu djelu. Odgovor na ovu da je Haririja napisao 40 mekama i odnio u Baodad, kritiku napisao je Abdulah ibnu Berri Maksidi (4 9 9 .-5 8 2 ), ali mu nijesu htjeli priznati, da je to njegov rad, nego Spomenuta kritika oštampana je u Carigradu g. 1328. su ga optužili, da on prisvaja djelo nekog književnika, zajedno sa Ibnu Berri-nim odgovorom. Između Haririnih 50 mekama najpoznatije su ove: koji umro u Basri, čiji su rukopisi pali u ruke Haririne. Zbog tog je pozvao vezir Haririju na ispit i naredio mu, HL »Dinarija«, XI. »Savija« i XII. »Dimeškija«. U da napiše u njegovoj prisutnosti jedan članak, koji će prvoj Ebu Zejd hvali i ruži novac, u drugoj se ističe odgovarati jednoj od tik mekama Haririja nije imao u kao vrstan propovjednik, a u trećoj kao pijanica, te taj čas inspiracije pa nije mogao ni jedne riječi napi­ hvali vino. Eve prevoda treće mekame: sati i ostao je postiđen. Na to mu je jedan od prisutnih pjesnika podrugljivo dobacio slijedeće stihove: Treća mekama. »Naš šejh iz Rebia plemena, Dinarija — Dinarka. Čupa bradu od muke i težine bremem. Bog je njega inspiris’o u Mušanu, Haris ibnu Hemam priča: K’o što ga je zanijemio ni divanu.«’) Sastavilo je mene i moje prijatelje jedno korisno, Nakon toga vratio se je Haririja u Basru, te je dostojanstveno i miroljubivo sijelo, u kome nema tvrdonapisao još 10 mekama i tako isposlovao priznanje. •glavog natezanja ni vatrene svađe, te kada smo se za­ Haririne su mekame vrlo duge, ali ja svaka poučna, bavljali ugodnim pričama i dobacivali lijepim stihovima, uđe k nama neka šepava i podrpana osoba, te viknu: ’j Divan — ispit- �Страна 240. „Plemenit ja svijetli žutac, U svjetlu prelijeva. On je putnik od starina) Vazda po njem sijeva. Znamenit je on i slgifan I bogatstva ključima„je odlikovan. Po putu se vazda skita, Za potiebe ljudske pita, 1 za njima glasno viče, Te ih kretdm namiče. Lice inu je zavoljela svjetina Kao da mu je iz srdaca kovin*. Njim osvaja ko g’ u džepu sad ima, Bez obzira od kakva je plemena. 0 kako je čista mila ta njegova kovina! Kakva mu je lijepa pomoć znade dobro ko ga ima 1 vladarska samostalnost njim postaje potpuni. Da ga nije patila .bi parazitska družina. Njemu ništa teško nije, Vojske tuge, svaku tvrđu on razbije. Ta gdje god se on pojavi. Sve osvoji, sve poplavi. Gnjev i stdžba odmah gine, Veselje je vazda s nj'tne. Na hiljade spasio je on sinova, Kao roblje odvedenih iz domova. Kolika je moć njegova. Ja od Boga da smem reći, Zvao bih ga Svemogući*. illiuiu Pošto je ispjevao pruži ruku i reče: »Čovjek vrši obećanje, oblak ljeva kad zagrmi«. A j a mu bacih dinar rekavši: »Uzmi ga, ne žalim ga!». A on ga m etnu u usta i reče: »Blagoslovi ga Bože!«. Zatim, pošto nam se lijepo zahvalio, spremi se da ode. No ja u želji, d a ga zadržim, jer me opojila njegova dosjetljivost, izvadih još jedan dinar i rekoh mu: »Možeš li ga pokuditi pa ćeš i nj^ga ugrabiti«. A on smjesta i žurno započe: Proklet bio taj nevjernik, Varalica, licemjerac žutog lica. Број 15 и 16. ■Г A J P E T . »Dobro jutro, o narodni ponose, dragocjena gospodo, pralila vas sreća i jutarnji blagoslov! Pogledajte u onog, koji bijaše bogat i darežljiv, imadijaše luke i čitluke, oko koga se je svijet kupio, a on punom rukom dijelio. Doskora ga muke zadesiše, gorke tuge ra t mu navijestiše, zavidničke iskre opržiše i nesreće crne opasaše. Tako su ga nevolje pratile, dok mu nisu džep ispraznile i kuću mu pustu ostavile. Vrela su mu presahla i kuća se otuđila. Razišla se skupština i otvrdla postelja. Prekrenu se stanje, zacviliše dječica, živog blaga nestade, a i mrtvo propade. Nas već žali zavidnik pa i sami osvetnik. Vrijeme nas je bacilo u ubogo nemanje, te smo noge sadrli. Na stomaku patimo, od gladi se stežemo i kostima davimo- Slatka sanka želimo, u pećini živimo i po trnju gazimo. — Život nam se oduljio, mi smrti želimo. Imade li čovjek od srca i darežljiv gospodin, koji boli blaži i nevolje liječi, jer tako mi Tvorca omrkao sam bez hljepca, sirota sam gola « Haris ibnu Hemam kaže: »Pa sam se sažalio na njegovu siromaštinu i u želji, da od njega čujem još koju lijepu riječ, izvadih dinar (dukat) i rekoh mu: Ako ga pohvališ u slihu, tvoj je«. A odmah nastvi; ^ Ta to ti je hajduk stari. Koji ljude vješto mami. On se njima ukazuje: K’o djevojka nakićena, 1 u ruhu ljubavnika. Svi pametni [judi vele, Da je njega ljubit grijeh. Da ga nije, mbi ruke, Kradljvcima nikad sjekli. Nit bi griješnik griješio, Niti bi se škrtac krio, OJ čovjeka koji traži U nevolji, da pozajmi. Niti bi se vjerovnik tužio, Na dužnika, da mu nije plat o. On je uzrok velkom jadu. Ljudi njega dobro znadu, Pa se zbog njeg Bogu mole, Da ih spasi korupcije. A najgore je što čini, Da u nuždi pomoć neće, Što iz džepa neće. Teško onom ko ga baca; Sa klis ira i visina I onome ko ga ljubi 1 tajno mu šapuće, Da m’ iz džepa ne miče A on njemu odgovara: Da ga tada baš ostavlja, Jer, da voli biti lola. J a m u rekoh: »0, kako si plodan, kao dobra kiša«! A on dočeka: »Obećanje teško dugovanje«! Na to sam mu bacio i drugi dinar rekavši: »Zamoli Fatihom 8) nji­ hovo spasenje*. A on ga m etnu u u sta i združi ga s prvim. Za tim poče hvaliti svoje sretno jutro, te sijelo i sijeldžije. Haris ibnu Hemam veli: »Tad sam počeo slutiti, d a je taj čovjek Ebu Zejd Serudžija, i da je njegovo šepanje samo varka, radi pljačke, pa ga pozvah, da se vrati rekavši: »Po licu te poznadoše. Ispravi se, pravo hodi«! A on mi odgovori: »Ako si sin Hemamov, neka te Bog poživi među plemenitim«! Nato sam mu rekao: »Ja sam Haris sin Hemamov. Kako si, šta imaš nova«? A on mi reče: »Promećem se u sirom aštini i bogatstvu i prevrćem se u buri i blagom zefiru«. Na to sam mu doviknuo: Kako možeš praviti se šepavim? Tebi ravan to učinit neće«. A on se namrgodi i odlazeći zapjeva: „Šepav biti ne želim, A1 se tako ja pravim, Da svoj pos’o obavim, I nevolje otklonim. Stog S3m uzde pustio, Svud se vucat počeo. Ko me ruži, Nek mi pruži i oprosti Jer šepavcu grijeh nije. Haririja je tako usavršio mekamate, da su postali posebnom granom lijepe knjige, te su se poslije njega počeli baviti pisanjem m ekam ata i upravo natjecati mnogi istaknuti književnici i pjesnici. Ali pored toga e) Fatiha, ime prve sure Kurranske, �Број 15. и 16- ■ГАЈРЕЋ što su neki vrlo dobro uspjeli, ipak nijedan nije dosti­ gao Haririje na tom polju. Među tim piscima najpoz­ natiji su ovi: 1. Ibnul-Ešterkjuni — Džemaludin Muhamed ibnu Jusuf Temimi Serkasti (umro 538. H) znameniti učenjak i književnik. On je prvi iza Haririje napisao mekamat, za kojeg vele stručnjaci, da je to jedini mekamat, koji bi se mogao takmiti sa Haririnim, a napisao ga je u Kordovi. Taj mekamat kao i Haririn sadrži 50 mekama. Pripovjedač mu je Munzir ibnu Hammam, a pustolov Saib ibnu Temmam. 2. Mejdani — Ebul-Fadl Ahmed (umro 518. H). Rodom iz Nisabura. Znamenit filolog i vrstan književnik. Napisao je više lijepih književnih djela, a najpoznatija su: »Mekamat«, »Munšiat«, »Es-sdmi filesđmi«, »Emsalul arab«. Prva dva i još neka njegova djela izdala je Dževaib štamparija u Carigradu, a druga dva izdana su u Egiptu. On se je upravo proslavio svojim klasičnim djelom »Emsalul-arab«. To je jedna najbolja zbirka i riječnik arapskih poslovica i fraza. 3. Ibnu Sajkal — Šemsudin El-Džezeri (umro 701. H) poznati pravnik šafijskog raezheha i historičar, koji se je istaknuo kako na pravpom i historijskom tako i na književnom polju. Između njegovih književnih iadova najpoznatiji je mekamat, kbjeg je napisao 672. g, po uzoru Haririna mekamaUu'Njegov je mekamat po­ znat u književnom svijetu imenom »Mekamati Džezerijje«, a sastoji se iz 50 mekama, u kojima je pisac vrlo dobro uspio. Pripovjedač mu je Ebul Kasim ibnu Harbal, a pustolov Ebu Nasr Misri. 4. Verdi — Omer Zejnudin (691.—749.) pravnik, a obnašao čast suca, inače je bio vrstan i jak književ­ nik i pjesnik. Između njegovih raznih radova i djela najpoznatija je pjesma (kasida) od pjeko 50 distiha zvana »Lamijetul-adžem«, poučno-moralne sadržine. Evo u prevodu nekoliko stihova iz te pjesme : „De ostavi slatke pjesme, S mladim djevam razgovorel 1 istini ti se predaj’ Zavesti se nikom ne daj. Ne spominji mladosti Niti njenih dana Ta zvijeada je iščezla Tih slatkih sanja. Grijesi su ostali, A slasti su prošle, lz tog doba najljepšeg. Ako želiš čovjek biti, Onda nemoj vina piti. Kako može pametan, Bit ludošću zauzdan Znaj za Boga, lud pobožan, Pa ćeš onda biti sretan. Pobožni je, a ne hajduk, pravi junak. Smrt je svemu upisana: Silne vojsCe i države, sva pohara. Страна 241.. Pokorit joj svak’ se mora. Traži nauk, ne lijeni se. Daleko je svako dobro od ljenčine.1 Također su dobro poznate i lijepe njegove me­ kame. Pripovjeoač mu je Insan ( = čovjek), a pustolov Mearretun Numan. Osobito su lijepe njegove mekame: 1. Sufijja. — U toj mekami on, odnosno njegov pripov­ jedač, priča, da je nekom prilikom posjetio Jeruzalira, te nakon izvjesne molitve u džamiji opazi kraj sebe deset ljudi, s kojim se pozdravi i upozna. To su bili neki derviši, koji su, veli on, nakon kraće pauze počeli međusobno raspravljati o nekoj stvari, tajeći je od njega. Na koncu ih je, veli on, opomenuo šejh, da i njega izvijeste o tom pitanju. Raspravljalo se je o tora što je saftluk, ko je derviš, gdje je na kraju uzeo riječ šejh, te etimološki protumačio riječ »sufi«, zatim kratko i jezgrovito protumačio dervišku nauku. On je nakon Joga zamolio šejha, da mu protumači neke derviške "Običaje što je šejh učinio. Zatim je šejh, kroz plač, počeo napadati i osuđivati derviše svojeg doba ističući, da su oni ljudi, koji vode brigu samo o stomaku, da ne zaslužuju časnog imena derviš. — 2 Mešhedijja. On u ovoj mekami rešava pitanje pobožnog hođočašćenja turbeta (mauzoleja) i grobova. Iz ove se mekame vidi, da je on bio pristaša nauke velikog učenjaka Ibnu Tejmijje (umro 728, H.) Ovo se vidi i iz njegove gorljive tužaljke, koju je spjevao u slavu Ibnu Tejmijje (Divani Verdi str. 234 )9) Njegov divan (zbirka mekama, pjesama, te raznih članaka i pisama) izdala je Dževaib štamparija u Cari­ gradu god- 1300. 5. Sujuli-Dželaluddin Abdurrahman (849. —911.) rođeni egipćanin iz Sujut zvanog seoca, te se po tom i zove Sujuti. On je jedan rijedak učenjak i pisac, koji je probavio cio život u naučnim Studijama, predavanju i pisanju djela, a napisao je, u svom kratkom boravku na obom planetu, oko 409 raznih djela On je o poje­ dinim pitanjima pisao cijele knjige. Njegova se djela rado čitaju u islamskom svijetu i većina ih je oštampano. Još u ranoj mladosti, u 22. godini svog života, pojavi se Sujutija na kulturnom polju. Njegov je prvi rad uspješno dovršenje Dželaluddin Mehallina (umro 864) komentara na Kur’an, kojeg pomenuti pisac nije dovršio.10) Iza toga je kroz kratko vrijeme napisao 9) On stoji na stanovištu kao i Ibnu Tejmijja, da je po Islamu zabranjeno pobožno hodučašćenje grobova i turbeta. Ovo je potpuno ispravno stanovište, jer je to i sam Muhamed (as.) zabranio. Samo se od Boga može moliti i nadati pomoć, a od mrtvih ne može, niti oni mogu biti posrednici. Ovo je glavni princip i Ibnu Vehabove nauke i njegovih pristaša Vehabita. Defakto je čudnovato i žalosno to pohađanje turbeta i gr bova, koje je i kod nas prošireno. Vehabiti imaju potpuno pravo sa šerialskog stanovišta što obaraju turbeta. 10) To je jedan od najkraćih kur’anskih komentara, ali pored svoje kratkoće vrlo lijep i jasan, te se mnogo upotrebljuje i kao udžbenik za proučavanje Kur’ana i poznat je imenom »Tefsiri Dželalejn" (— komentar dvojice Dželala). �Страна 242. Број 15. и 16. Г A Ј Р Е Т( još nekoliko lijepih Iheoloških djela i tako se proslavio, da je sa svih strana počeo dolaziti svijet, da sluša njegova predavanja. *Kako je on bio vrstan theolog (mufessir i m uhaddis), tako je dobar i jak književnik, te nam je ostavio vrlo lijep niz kako naučno-vjerskih tako i književnih radova. Među njegovim književnim radovima nalazi se i mekamat od 29 lijepih mekama. Između tih treba naročito spomenuti o v e : 1. »Sadžiatul-haremejn« (pjevica harema, Meke i Medine), 2. »Sundusijja« (svilena. 0 roditeljima Božijeg poslanika), 10. »Verdijja«, 13. Zumurudijja (rubinka) 16. Bulbulur-revda (slavuj bašte) i 17. Luluijja (biserka). Evo prevoda njegove Verdijje zvane m ekam e: El-mekamet u1-verdij je1J) (Ružičina mekama) Priča Rejjan od Ebu Rejhana, od oca ruže, slavuja sa grane, zvijezde cvijetnjaka i rosna oblaka, te y g li: »Prošao sam jednog dana pokraj jednog đulisfana slatke mile i zelene bašte, koja bješe iscvjetala, a s lišća joj rosa kaplje. Ona bješe šarolika, raznim cvije­ ćem nakićena i zvijgzda joj punim .žarom sijaše. Tu na jednom ja opazih, gdje se kupi šarno cvijeće sijevajući u ljepoti ruha svoga i blag zefir lišćem trepteći u lice ga ljubljaše. Pa upitah nekog prolaznika, znade- li mi štogod reći o tom zborurO n mi reč e : »Prispjela je vojska blagodati, raznog zelenila i cvijeće je đulislana u potpunom jeku, te se sada ono sporazumi d a održi jedan zbor, rad izbora sebi cara. Eno gledafjreće, veli­ kani cvijeća, na tribune penju se, pa će svaki svoje mnijenje kazati i istaknuti svoje stanovište« . . . . Stoga stadoh, da čujem te ugodne rasprave. Pojavi se na tribini prva ružica sijevajući u ljepoti ruha svoga i ponosno stupajući te poče: »U ime Boga velikoga, od njeg molim pom oći! Ja sam ruža, car cvijeća šarenogStvorena sam podignuta radi duša i korisna sve do smrti. Družica sam ja halifa i sultana i vječito uzdig­ nuta, a ne sjedim u prašini, niti n a zemlji. Najljepša je m o’a boja crvena, između boja raznog cvijeća što ga im a Med’ svijetom sam dragocjena i u sijelu obljub­ ljena. Umjerena u naravi i dobra sam kao lijek. Utiša­ vam rashlađujem ja upale i bolove ljudske glave. Ja sa svojim mirisom prijatna sam duši Ko se moje vode napije, taj je puno koristio proti svakom uzbuđenju, a i moje ulje veoma je korisno i ljekovito........... Pjesnik veli o m e n i: .Ružica je časna, dragocjena. Svo je cvtjeće drago samo vojska njena. Kad se ona među cvijećem pojavi, Čast i ugled ona njemu piibavi. Car je njihov, pa kada je izmed’cvijić nestane. I cvijeću svaki ugled iščezne*. *’) Kako su njegovi svi radovi opširni tako su i mekame duge kao kakve poslanice, stoga sam ispustio neke nepotrebne stvari iz ove mekame. Zatim ustade narciz i prijekim okom pogledavši ružicu, reče: »Čuješ li me, ružice, ti si prešla granice. Ti m is­ liš, da si jedina i sve da je u tebi. Ti se varaš, ako vjeruješ, da ti na čast služi tvoja boja crvena. Ta znaj da si crvena zbog toga što si griješna. Ako tvrdiš, da si kao lijek korisna, onda dobro zapamti, da si često puta i Štetna. Čuvaj svoje časti ili ću te svojim mačem posjeći. Dosta ti je, što o tebi pjesnik Busti veli: .Ne varaj se na moju mekšinu. Mač sam ljuti, ako me se srdi. Ja sam kao ružica: Jednima sam mirodija, a drugima hunjavica.* Ja Svevišnjeg Boga slavim dan i noć. Svak me zove u muci, da mu pružim pomćći. Za rata sam opremljen, stoga i jesam po pojasu pritegnut s golim mačem u ruci. Jedini sam po ljepoti i dobroti. Znameniti car Nošervari rekao je o m eni: »Narciz je dragocjeni topas, koji stoji među bijelim biserom i modrim safirom.« Pored loga, ja sam važan i koristan kao lijek proti padanju kose i padavice . . . Pravo veli pjesnik lo n u r-R u m i: .Pretjerani hvalioče ružice, zapamti, Da je narciz od nje ljepši i bolji.* Jasm in se zatim diže te re č e : »Plaho si se ponio, ti, prljavče ! Niti imaš ugleda, niti ljepote. I ime je tvoje strano, pa kao sluga tuđi, kako m orešcarst vo tražiti ? ! Glava ti je, kao sluge oborena i rad službe vazda stojiš povezan. Tvoje žuto lice i ta slaba odjeća ne odaje plemića................. AH ja, ja sam ures đulistana. Vedro mi je bijelo lice, u mene je polovica sve ljepote. Ko­ ristan sam kao lijek proti hunjavice, glavobolje, kostobolje i lako dalje. Ljepši jesam od ružice, m irisaviji od tebe. Prem a tome ja, na carsku stolicu imam veće pravo. . . . Iza njega riječ uze tužna vrba, te srdito viknu: »Ti odviše pretjera slabiću. Ko te mnogo m iriše lice m u p o ž u ti... . Koristan si, veliš, nu ta korist tvoja vrlo je neznatna.. . • Pravo je rekao pjesn ik : »Ne pozdravi jasmina 1 ako je usred bašte. Ja sam njega proučavao I našao, da je samo jes t mejn.’*j J a sam poznata s dva imena, a ljepota stasa moga postala je polovica. Cvijeće mi je obljubljeno, a i ulje dragocjeno— Dovoljno je što je rekao pjesnik Verdi o meni : .Raspravljasmo o tome, Je li voda bolja Od kićene ruže II misirske vibe 11 kog drugog cvijeća. Pa zaključak pade, Da svak dobro znade, Da je vrba najljepša. '*) jas u , rapskom znači tuga, a mejn laž. �Број 15. и 16. »Г A Ј Р Е Т . Sad se diže nisrin (jerihanska ružica),13) da pomogne bratu jasminu te poče: 0 tužna vrbo, zar ti navaljuješ na brata moga? I Ta gdje je patvorina, a gdje čisto zlato. Zar ti nijesu razjasnili stanja pjesni­ kovi stihovi: . „Čovjeku se pričini, Kada tužnu vrbu vidi, Da napuhan rep visi, Od psa mace uplašene." Ja sam pravi ures bašča. Najljepše su moje boje: rebrna i zlatna. Koristan sam kao lijek proti guta, grlenih bolesti, zubobolje, zvuka uha i zaduhe, te bljuveša. Ja bistrim razum i srce k rije p im ... Pjesnik veli o meni: „0 kakav je dragocjen, Mirisavi nestren. T a taj cvijet lijepi. Veseljem me krijepi." Sad se diže ljubica, užarena lica i srdito vikati p o č e : »Ne vodimo mi računa o tebi jerihonska rtižoMalena je korist tvoja, nisj hvale vrijedna. U naravi topla si i suha, te si samo za staraca i hladnokrvnih. Osim toga ti si velik brbljavac, t e . \ e tebi ne može povjeriti tajna. Neki stari pjesnik vrlo dobro kaže: ,.Ja u ružu nemam povjerenja. Ni nisrinu vjerovdtrnije. Njegovi su prsti obojeni. Ne prima se zakletva obojene ruke.* 1*) Ja sam elegantna, svježa, blage naravi, plemenitih svojstava, slična skupocjenom satiru i mirisavom podvoljku. Korisna sam proti trahome, kašlja, glavobolje i bolesti stomaka. Ulje mi je car đvih ulja i korisno je u svako doba----- Ono umiruje lupanje srca, a dobro je i proti bezsanici. Ne može se pobrojiti sve čim me je nagradio Svevišnji. Ko me vidi veseli se i raduje.. . Pjesnik veli o m eni: „Darivaču mirisave ljubice, Veselo je primam. Njoj se srce raduje, Da mu tuge razbije." Zatim se diže niiofer (wasserli)e — vodeni ljiljan) te reče: . . . » A s čim, s kakvim pravom ti krivovrata ljubice tražiš carsku stolicu ? ! Povodiš se za strašću, a strast zavodi. Sve što ti imaš sliči jularu i sumpor­ noj vatri, a to obadvoje ima vrlo hrđav glas. Ja posje­ dujem sva korisna svojstva što si ih spomenula i još više Ja sam bolje od tebe i za posljedicu. Ti nezdravo djeluješ na srce i stomak . . . . Dovoljne su opomene ’*) Nisrin perzijska riječ, a upotrebljuje se I u araps­ kom i u turskom jeziku kao ime dviju ružica. U perzijskom izgovoru netren = (luli muškji 1 đuli anberi. U turskom divlja i egipalska ružica. Zadnja se arapski bejhen. Cvat joj je bijel i manji od obične ružice. To je anastalika, jerihanski ružica, prozvana po nekadašnjem gradu na obali mrtvog mora Jcrihu. ><) Pod obojenom rukom misli se žena. Na istoku je prije bila ženska moda bojiti knom ruke. Toga ima i danas kod nas: Страна 243. ružice, da se tebe sačuvamo................ Ja sam prijazan elegantan i vrlo koristan ronac. Utišavam glavobolju i razbijam bezsanlcu. Vrlo je lijepo rekao pjesnik: „Tužno srce od ljubavi umoreno Raduje se niloferu cvijetu bajnu Niiofer je krasan mio. Na barici on je sio, 1 ugodnim mirisom Okolinu napunio. Ružica je po mirisu njemu sluga, A narciz je sluga sluge. ф Sad se diže m yrta i poče da viče: »Nilofere ti si prešao granicu. Ti čovjeka slabiš i u ranoj mladosti starostim ga daruješ.................Ja ojačavam i krijepim tijelo, liječim srdobolju, lupanje srca i t. d..................... Pjesnik veli o meni: „Lijepa mytra car je cvijeća, vječito je ona svježa i zelena." Sad ustade bosiok te reče: »Miruj myrta, jer ću ie ozlijedili tako, da ti ozleda neće proći Iako. »Vjerujle Hazami, jer istinu kaže15*)«. Ja sam dobar kao lijek, ako me poojiješaš sa sirćetom proti ujeda škorpije. Moje ulje korisno je proti kupljenju živaca. Ja imadem osobitu čast, pa sam spomenut i u Kur’anu . . . Pripovjedač veli: »Pošto je svaki rekao što je “"1вЕбЧ htio sporazumjeli su se prisutni, da im izaberu jednog pravednog suca, koji će ih preslušati i osuditi im, te su našli jednog velikog učenjaka, koji je bio dobar pravnik, theolog i književnik i on je nakon preslušanja izrekao osudu, da je fagija (knica) car cvijeća po ljepoti, mirisu i ljekovitosti i svi su pokorno primili, osim navedenih još su zavrijedili spomena: 1. Šikabuddin Hafadži (umro 1069. H) rođeni egipćanin, koji je u Turskoj dulje vremena djelovao kao sudac i u dobu sultan Murata IV. postao vrhovni egipatski sudija /Misir kadi askeri18), a pošto je smijenjen posvetio se кв naučnom radu, te je napisao vrlo lijep niz naučnoJtheoloških i književnih djela. Njegova se djela jako dobro cijene u učenom svijetu i veći dio ih je oštampan. Napisao je i mekamat sa 50 mekama. Pripovjedač mu je Rebi ibnu Rejian, a pustolov Sekik ibnu Numan. — 2. Ebu Bekr Husejni Hadremi rođeni indijanac, a istaknuo se je u desetom stoljeću Islam kao jak književnik. Iz­ među ostalih radova napisao je lijep mekamat sa 50 mekama Pripovjedač mu Nasir ibnu Letah, a pustolov Ebu Zafer Hindi. U potrijebljena literatura: »Jetiraetud-dehr« od Salebije, »Vefejatul eajan« od Ibnu Hallegana, Bediuzzemanov »Mekamat« sa komentarom misirskog muftije, Haririn »Mekamat« sa Šeširinim komentarom, Zemahšerin »Mekamat«, Verdin Divan, Katib Čelebin »Kešfuzzunun« i »Medžanil-edeb« sa komentarom. 1S) Hazama ime žene, koja je postala poslovicom za ono što će se u istinu dogoditi. ‘•) Kazi-asker = vojni sudija. To je u Turskoj bio jedan od najvećih položaja, kojeg je uspostavio sultan Murad 1. Taj činovnik vršio je dužnost ministra pravde i ujedno bio sveštenički poglavica. Kasnije je to izmijenjene1, te su uspostavljena tri kadi askera, kao vrhovne sudije i U za Anatohju, Rumejhjii (Evropska Turska) i Egipat. Kada Je reformjrano sudstvo u Turskoj i uspostavljeno ministaistvo pravde kazi askeri su ostaii kao visoki činovnici Mešihata. �ГА ЈРЕТ. Страна 244. Број 15. и 16. ГРЧКО-БУГАРСКИ PAT 1913. ГОД. С француског Бригад. Генерал Ж и в . Ј. Р ан кови ћ. II. Битка код Килиндир-Дорјан. (22. и 23. јуна = 5. и 6. јула.) Централне грчке дивизије и ако уморне од тродневне борбе одмах су отпочеле гонење Бугарске Војске, која се повлачила на линију висова Килиндир-Дорјан. Оне су (22. јуна) 5. јула растуриле снагу од 15.000 војника, која je покушала да се одупре на висовима Јанеша, северно од Кукуша и јурећи силно напред потисле непријатеља са положаја код Килиндира, натерујући га да се повуче к Дорјанском Језеру, од којега je јужно утврдио једну просгорију од 15 Км no ширини, да би избегао опкољавање. Крајња левокрилна дивизија и 2 дивизије из цснтра Грчке Војске у јутру (23. јуна) 6. јула отпочеле су напад на положаје. Бугарске, које су браниле 3. и 5. дивизија, под командом г е н е р а л а Сараф ов а, коме су се прнд^ужиле и трупе, j?oje су браниле Кукуш. Грчке трупе подел^ене на 3 колоне наступале су к Дорјану и ličene кратког времена стигле источно до утврђеног теснаца Д о в а T e n e , који господари железуицом Дорјан-Демир Хисар и јужно и западно на линију Богданица-Калиново. Бугарска артилерија једног момента својим снажним дејствод 1 зауставила je покрет грчке пешадије. Али, чим су грчке батерије биле пласиране, бугарске батерије приморане су да мењају свсје положаје. Пешадија и евзони кретоше на јуриш и после борбе од 7 часова Бугари напустише положаје и повукоше се у нереду к Струмици и Демир Хисару, остављајући Грцима: 12 топова и многобројни ратни материјал. Грчка Војска одмах после тога заузе Д орјан , где су Бугари. били нагомилали велику количину и других потреба. П о б ед а ова, као ш то j e в е ћ р е ч е н о , им ала j e као главну п о с л е д и ц у : л и ш авањ е Б у га р ск е В ојске, к оја с е бор и л а п р о т и в С рба, св и х с р е д с т а в а з а сн а б д ев а њ е, пошто стазом Дубница-Џумаја-Кочане није могло да се изврши снабдевање целе једне војске. III. Битка код Струмице. (24. и 25. јуна = 7. и 8, јула.) Бугарске трупе, које су се напуштајући Дорјан упутиле к Струмици, утврдиле су се у кланцима Беласице. Ланац Беласице. дуг око 100 Км чини својом висином (800 —1600 м) и својим стрменитим падинама баријеру између равнице око Струмице и Јужне Македоније. Сем неколико стрменитих прелаза што воде од југа к северу један једини колски пут прелази Беласицу, и то Дорјан-Струмица, 24 батаљона из 3. и 6. Бугарске Дивизије потпомогнути појачањима дошлим из Штипа бранили су прелаз на јужној падини, те да би омогућили повлачење Бугара код Штипа и избијање преко Радовиште-Струмица-Петрич на главни пут Демир Хисар-Џумаја, који иде источно од Струме no буга'рској територији. Грчка Војска (24. јуна) 7. јула, да би пресекла Бугарима одступницу, извршила je напад на џеп^ијатељске положаје на Беласици. И док je један део грчких трупа заузимао десну обалу Струме ради заштиге с бока од Сереза и Демир Хисара, 3 дивизије Грчке Војске кретале су се одвојено козјим стазама преко висова кота 1494, 1063 и 950 м, 2 друге дивизије нападале су и то : 1 на бугарске трупе, које су браниле колски пут Дорјан-Струмица, којим je имала да прође грчка пољска артиљерија, 1 дивизија са крајњег левог грчког крила на пролаз, који води к Попазеву. Грчке трупе су наступале и ако je земљиште било no све незгодно и није допуштало да се пласирају више од 3 пољске батерије, и ако су биле тучене жестоком ватром Бугара. Истог дана, у вече (24. јуна) 7. јула биле су на 300—700 м од бугарских положаја. И поред умора од седмодневне узастопне борбе продужиле су операције и ноћу. Сутра дан (25. јуна) 8. јула грчки пукови потпомогнути артиљеријом, која je већ успела да се пласира на положају, заузели су на јуриш окопе Бугара, од којих je један део био већ у повлачењу к Струмици. Грчке дивизије, пошто су прешле линију врхова Беласице отпочеле су гоњење Бугарске Војске, кад су joj заплениле 9 топова и велику количину ратног материјала. Следећег дана (26. јуна) 9. јула 1 пук пешадвје заузео je Струм нцу. Док су 2 грчке дивизије водиле борбу ради форсирања планинских прелаза, 1 je батаљон, из дивизије која je заузела Габрово, са 1 брдском батеријом напао на Бугарску Војску, која се повлачила од Струмице и Шгипа и кретала к Петричу и Пехчеву, разбио je и запленио joj 5 топова. Б и т к а к о д С тр ум ице, к р у н и са л а je п о б ед о м н а п о р е л е в о г крила Г рч к е В о јск е. �Број 15. и 16. ТАЈРЕТ« Заузи м ањ е Струмице je било у ист о време, кад и заузи м ањ е Радовиш та од стране коњ ице српског д есн ог крила. П риближ ило j e д в е Савезничке В ојске, створи л о од К очана, преко П љачкавице, Демир Х исара д о С ер еза један полукруг око Б угарске В ојске и са свим онем огући ло иницијативу Бугара у М аћедонији, чија je сада била једина брига, да заштите своје повлачење и осигурају снабдевање. IV. Битка код Демир-Хисара. (26. и 27, јуна = 9. и 10. јула.) Заузи м ањ е К авале, С ереза и Драме. Кад je лево крило Грчке Војске маршовало к Струмици, тада je на десном крилу генерал Манусојонакис са 3 дивизије потукао Бугаре код Д емир-Хисара. Струма, од Петрича до Демир-Хисара тече између Б еласице и Ч енгелдага једним уским кланцем" дужине 16 Км, који се код Демир-Хисара при изласку шири на 500—600 Ok, баш тамо где источно код села Ветрина, прелази железничка пруга Солун-Цариград преко моста 150 м дужине. Страна 245. нису могле даље да напредују, пошто њихова пољска артиљерија није могла ефикасно да одговара ватри бугарске артиљерије. ^ 1 пук евзона са 2 брдска топа ипак je код Пороја погискао Бугаре, запленио им 2 топа и продужио пењање к Демир Капији, где je после тешког напора истог дана у вече већ био на врху и овладао положајем, који господари стазама, које воде од Струмице Пегричу a и служи као бочна заштита левог грчког крила. Грчка артиљерија би извучена ноћу на подесне положаје. Сутрадан (27. јуна) 10. јула после дуела између грчке пољске и бугарске тешке]артиљерије, који je трајао до 10 ч. грчка пешадија одбади Бугаре на леву обалу Струме, који су при повлачењу бацили у ваздух један од стубова железннчког моста и тиме елан Грка беше зауетављен. Бугари, видећи да Грчка Војска, која беше прекинула своје наступање, маршује на север и бојећи се, да и.м прелаз негде преко Струме не пресече одступницу журно су напустили ДемирХисар, где су оставили своју тешку артиљерију и велику количину животних намирница и муниције. Циљ Грка био je посл е марш а преко Б ел а си ц е и нападом с ф рон та д а с е поти сну и за т в о р е Бугари у тесн ац у, натерујући их да се предаду или повуку у планину. Б угари пак д р ж ањ ем тесн ац а мислили су д а ваш ти те пут П етрич Џ умаја и ДемирХисар, који затвара тај пут и штити жељезничку ПРУГУ> једину пругу која може да служи брзом снабдевању трупа, које се повлаче к Бугарској правцем Демир Хисар-Џумаја. Демир-Хисар, у коме су Бугари ири напуштању извршили покољ, још исте вечери Грци су заузели и упутили само 1 дивизију да гони непријатеља кроз кланац Струме и no том на путу Петрич-Џумаја. Бугари беху нагомилали у Демир-Хисару трупе, које су се, тучене у Лахани и Нигриги повукле, као и оне ешелониране између Сереза и Кавале, тако да je било укупно : 44 батаљона пешадије саартиљ еријом. Бугарска Војска no паду Д емир-Хисара, п оц епана j e на 2 д ел а : 1 од б а ч ен кр оз кланце Б еласиц е и Ч енгелдага, 1 (10., 11. и 13. диви зија) одбач ен на Серески друм, који no паду К авале ноћу (26./27. јуна) 8./10. ју л а би прин у ђен д а с е повуче једном уском стазом на север, ка Н еврокопу. Бугарски отпор сасређен je око села Ветрине, на десној обали Струме, где су била пласирана 4 тешка топа, калибра 105 мм, чији се окопи простираху у дужини око 10 Км, ослањајући се на Беласицу. Стаза која Поројем води до на врх Демир-Капије (1600 м) и одатле у долину Струмице, била je такође добро брањена. Грчке дивизије у времену последње фазе битке код Демир-Хисара овладале су северном падином Беласице, разбиле бугарске трупе, које су се повлачиле од Ш гипа ка Петричу и отеле им 20 то пова са карама. С ерез, кога су Бугари запалили, пошто су ra претходно опљачкали, Грци су заузели (28. јуна) 11. јула, где су нашли апотекарског материјала у вредности око 300.000 динара. 1 дивизија генерала Манусојонакиса имала je задатак: да штити и парира с десног бока долину Струме до Тахинског Језера. Драма je заузета 1./14. ју ла; њу je заузела 1 колона Сереске Дивизије, после борбе од 7 часова код Алистрати. 2 дивизије напале су пак на Хаџи Бејлик и поред јаке ватре тешке бугарске артиљерије пот> помогнуте многим брдским батеријама заузеле су (26. јуна) 9. јула Кешишлик пред Ветрином; али Бугарска Војска љајући 70 турских стварима из Доксата, делом поубијали и из повукла се у нереду оставкола напуњених украђеним чије су сгановнишгво већим околине Драме. �ГA ЈР £ Т Страна 246. V. Ц^ступање северу, заузеће Мелника (3./16. јуна). Б ор ба код Вринди (2./15. јула). Б о р б а код Н еврокопа (5./I8. јула). Б о р б е код П ех ч ев а (в .,'7 . и 8./19., 20. и 21. јула). З а у зи м а њ е т е снац а К ресна (8., 9. и 10/21., 22. и 23. јула). Наступање северу, после победа код Струмице и Демир-Хисара, као и после заузимања Сереза и Драме извршено je са 3 разне стране, имајући као заједнички објект Џумају. И, док су на левом крилу 4., 3. и 10. дивизија Грчке Војске требале да стигну у Џумају преко Пехчева и да изврше: 3. и 10. Дивизија спајање са Ш. Армијом Српске Војске испред Царевог Села, догле у центру 1. Дивизија, од које je била десно 6., a лево 2., са 5. Дивизијом као потпором, имала да наступа право Џумаји путем, који води поред Струме, пролазећи кроз веома неподесан теснац К р есн а . Ha крајњем десном крилу 7. Грчка Дивизија описујући један кружни лук имала je да избије преко Неврокопа и Мехомије у висину Џумаје. Претпостављало je се, да су Бугари утврдили геснац К ресн а, који £е сматра као један од кључева Џумаје. ^ План Грка би о je , д а с е овај п о л о ж а ј о б и ђ е десно и ле^о, док je центар имао да напада с фронта; 2. и б. Дивизија имале су да ослободе бокове две централне дивизије од бугарских трупа, које су држале брдовити иредео, кроз који пролази пут и Струма. Пред теснацем центар Грчке Војске беше принуђен да успори наступање, док не успе малевар са крила. Марш Грчке Војске задоцнио je услед уништења многих вештачких радова, које je инжињерија била принуђена, у колико je се могло, поново да подиже, те да би артиљерија и интендангски возови могли проћи. М елник je 3./16. јула без отпора заузео 1 одред из центра. Једна јача колона деснога крила упућена из Сереза преко Врунди после б орбе од 10 часова потисла je 2/15. јула Бугаре, који су бранили ово место и стигла 5./18. јула пред Н ев рокоп, где се сусрела са колоном, која je после заузећа Драме одбацујући Бугаре преко П а п аск еја овладала долином Месте. Н еврокоп je заузет истога дана после ж естоке борбе од 6 часова, после које су се Бугари повукли у нереду, к Бањском и Мехомији, непрестано гоњени од Грка, који су им тада запленили 26 топова; 4 топа Крупова од 87 иласираних на положају западно од Неврокопа узела им колона од Мелника. Број 15. и 16 Док су на десном крилу грчке трупе победоносно наступале преко огранака Родопе, левокрилне дивизије у пркос непрекидне борбе и огромних земљишних тешкоћа пењале су се од Струмице и Петрича уз Малеш Планину к Пехчеву. У кланцима ове планине грчки су војници нашли 400 кола пуних разног материјала, апарата безжичне телеграфије----- које су оставили свакако бугарски растурени делови на путу од Радовишта до Петрича. Грчке дивизије 6./19. јула, пошго су одбиле један снажан непријатељски напад стигле су пред Пехчево, које су сутра дан, после борбе од 8 часова и заузеле. Бугари no броју 5—6 пукова (са no 4 батаљона у пуку) повукли су се северно од Пехчева, на утврђене висове, чија je висина варирала од 1450 до 1900 м, где су ноћу добили појачање у пољској артиљерији, која je дошла о д о н е бугарске снаге^ која je била према Србима у Цзревом Селу. У 4 ч. 8./21. јула Грии су отпочели напад на непрвјатељске положаје; грчки војници под убисгвеном ватром Бугара, који су бранили сваку стопу, на јуриш су заузели 5 утврђења, од којих се једно уздизаше на висину 1650 м, гдесу губитци били на једној и другој страни врло велики. Око 20 ч. Бугари потиснути са свих положаја журно се повукоше, остављајући при повлачењу 2 топа и вслику количину пушака и муниције, гоњени од сгране Грка преко Трскова и Панчарева, једним малим путем к Џумајн. Грчке дивизије у центру, које су наступале правцем Демир Хисар-Џумаја заузеле су 8./21. јула улаз у теснац Кресна и Бугари, бојећи се да не буду опкољени обухватним маневром, који je вршило грчко лево крило после бигке код Пехчева напустили су одличан стратегиски положај после артиљериског дуела од неколико часова. Теснац je заузела пешадија 9./22. и (10./23.) јула. П лан грчког Г е н е р а л ш т а б а п о т п у н о je у с п е о . К р е с н а ч и њ аш е н а јт е ж и п р о л а з sa Грчку В ојску и б е з о б у х в а т н о г м анев ра л ев о г а нрила Б угари, који су с е били си л н о ут в р ди л и могли су д а д а д у о т п о р н еса л о м љ и з. Бугари повлачећи се уништили су све мостове na свима притохама Струме и динамитом покварили пут на многим месгима те да тако успоре надирање Грчке Војске. Артиљерија Грчке Војске морала je да чека док инжињерија оправи пут и мостове. Инжињерија je извршила часно тешкн задатак, који joj je д а т ; али илак 1 део пољске и тешке грчке артиљерије избио je на северни излаз теснаца тек 14.'27. јула. �Број 15. и l6. Страна 247. •Г A Ј Р ЕТ< VI. Битка код Симитли. (12./26. и 13./26. јула). Т есн ац К ресна протеже се на север до једне уске долине, коју опкољавају мањи висови од оних, којн се дижу над Струмом у самом теснацу Кресна. Ова долина на 7 Км северније даје приступа пролазу Симитли-Орахово; нема стратегиску важност Кресне, али може својим положајем да послужи као прихватни положај оној војсци, која има за циљ одбрану излаза теснаца Кресна. Т есн ац С имитли-О рехово природно je заштићен: са запада стрмим висовима Б идрена (к. 1050), са истока Арисваницом (к. 1378) a сам врх П аиас Б аш и (к. 1079) брани улаз у теснац. Бугари су чврсто држали све ове висове; фроит њихових трупа, појачан деловима одвојеним са фронта према Србима, протезао се око 10 К м : од Рујена (1257) који je био очајан са 4 линије окопа, на које се наслањало десно крило преко Симитли, где je био центар^и где су биле намештене 4 хаубице, од 112 мм и многобројна артиљерија, до П орогош -М ахала, Ноћу између 11./12. и 34./25. јулаМ. ^рч; дивизија успела je да прође кроз теснац Кресна. Напад je отпочео дању и поред јаке вагре hiii Бугара, који су били-измерили одстојања и који за 4 часа нису дали грчкоЈ артиљериЈи Д1 се пласира на положају. Грчка je пешадија заузела на јуриш истакнуте положаје непријатеља на главном фронту., Десно крило Грчке Војске у то време наступајући долином Месге одбацило fe у нереду бугарске трупе, које су му биле цротивстављене у М ехомији и гониле их у правцу превоја П редела, где су му ове поново дале отпор. Сутра дан 12./25. јула, пошто су све грчке дивизије прошле леснац Кресна, наређен je општи иапад. Главне окопе код Рујена, на левом крилу где су Бугари довели внатна појачања, која су бала према Ш. Армији Српске Војске у Царевом Селу напала je 10. Грчка Дивизија, која je наступала с југа и 2. и 3. Дивизија, које су избијале из планинског теснаца Суш ице, западно од К рупника. После огорченог отпора непријатељ потиснуг са својихокопа, повуче се на Видрен, на коме се одржа до у вече. Његово повлачење одголигило je бок бугарског распореда и довеле у опасност трупе, које су држале Симигли. Десно грчко крило добило je наређење дакооперише операцијама центра нападајући на лево бугарско крило око Симитли и пешто северније. По потреби имало je ono да пређе превој Предел, одбаци неиријатеља и маршује у две колоне : преко М арова и потока К ара-Али до коте 1378 на Арисваници и стрмим падинама Г радеваи ОгнарМ ахала, до коте 1079 на П апас-Баш н. Грчке трупе у центру после једне жестоке и крваве борбе борећи се на обема обалама Струме одбациле су непријагеља преко Симитли и Градева н заплениле му 3 хаубице и велику количину муниције и ратног материјала. Б итк а код Симитли, у току које je избачено из строја око 4000 Грка имала j e зн ач аја, је р je изврш ено спајањ е грчких труп а, које су на ст у п а л е к Бугарској граници, преко crpмените планине М алеш и долинама Струме и М есте. Колоне, које су се кретлле долином Месте одиграле су у стратегиском смислу најглавнију улогу у току дана 12./25. и 13 /26. јула јер сумаршујући на Огнар М ахала и П апас-Б аш и загрозиле комуникацијама бугарских трупа, које се боре у Сим итли-О рехово против грчког центра и нате- Рале их да се П0ВУКУ У нереду. Vll. Последње борбе. 3n • (14. /27.. 15./28., 16./29. и 17./30. јула.) h e К с а н т и 12./2 5. ју л а , Ђ у м у л џ и н е 15./28. Д едеагач а 12./25. јула, Макри, М аронија и П орте Л агош а 16./29. јула. Према свему изгледа, да из тока операција у току дана, које су претходиле обустави непријатељства резултује: д а су Бугари припремили б е з сумње, sa 15./28. јули јед ан опш ти напад, чији je главни правац бок Грчке В ојске, која je била нагом илана на цен тру. Брзо наступање Грка пореметило je пак овај план и Бугари побеђени првн пут 13./26. јула у Симитли и натерани да напусте тај положај и поново тучени 14./27. јула пре него, што су се могли концентрисати и добити сва појачања, која су очекивали, нису могли комбиновати фронтални са бочним нападом. Бугари ноћу између 13./14. = 26./27. јула добивши знатна појачања упућена железницом од Цариброда до Ћустендила и одатле пешке у Џумају, зауставише своје повлачење, добро се утврдише на висовима Папас Баш н (кота 1079) и А рисванице (кота 1378), na осећајући се доста јаки покушали су 14 /27. јула неколико снажних напада на целом фронту тежећи да поново заузму изгубљене положоје или бар ангажују већи део Грчке Војске да не оде у помоћ трупама, које дејствују с бока. �Страна 248. »Г A Ови испади свагда су одбијени са великим жртвама. ^Грчка артиљерија, на центру, обасула je зрнима бугарске батерије и трупе, које су се налазиле код Оранова, северно од Симитли. Поред огорченог отлора Бугари су били одбачени преко Струме у таквом нереду, да нису могли порушити мост -на Струми, која су били раније минирали. Они су побегли к Џумаји, гоњени од Грка. Грци на десном крилу напали су на угврђене висове пред њима; борба je била нарочито огорчена на коти 1378, где je 1 пук пешадије три пут на јуриш заузимао овај вис и три пут био одбачен; пук je вис дефинитивно заузео тек у јутру 15/28. јула после новога напада. Бугари са центра 15./28. јула били су већ у потпупом повлачењу преко Џ умаје, коју су запалили пред долазак a до које су Грци подишли до на 4 Км. Поред сграховитих губитака, које je претрпео њихов центар, и ако им није било могуће да изврше план онип&г напада, Бугари су ипак вршили бочне испаде надгјући ре без сумње да стекну ма какав успех, којн би им допустио да У/ббљем" положају изађу на конференцију уЛЗукурешту. Колоне бугарског десног крила I5./28. јула знатно ојачане свежим трупама, које су де 1 ашоване са српског фронта пред Цчревим Селом сишле су на југ дслином Железнице и бочно напале 3 . Грчку Дивизију, која je образовала крајње лево крило Грчке Војске, која je оперисала у овом пределу и која, видевши пред собом многобројну снагу беше принуђена да повуче истакнута оделења и да се привремено лати одбране висовима северно и западно од П ехчева. Бугари су узаман два дана, дању и ноћу, обнављајући нападе, покушавали да погисну 3. Грчку Дивизију са положаја, али Грци победоносно одупираху се очзјним нападима Бугара и 3. Грчка Дивизија, којој су стигле још 2 дивизије са центра у иомоћ, одржа положај. Te 2 грчке дивизије у пркос огромних тешкоћа земљишта, преко кога су имале да пређу снажно су гурнуле на бок Бугара и успеле да их одбаце са Хасан-П аш а (кота 1495) и Л еш ка‘ (кота 1456) на П анчарево. Бугари су 17./30. јула били са свим одбачени и повукли се ка својој граници, имајући у повлачењу врло велике губитке, који су били поглавито од грчке артиљерије. Бугари нису били срећнији ни на своме крајњем левом крилу, где je 16./29. јула једна њихова колона јачине: 6 батаљона и 8 топова, долазећи преко Р и ла и Т а т а р П азарни ка напала у околини М ехом ије на 1 слабији грчки одред (I ба* PET« Ерој 15 и 16. таљон са неколико топова), који беше приморан да се повуче ка превоју П редел. Преко ноћ форсираним маршем 7. Грчка Дивизија, која тек што je заузела висове Арисвани ц е стигла je овом одреду у помоћ и 17./30. јула после борбе од неколико часова потпуно je потукла Бугаре. Дани 14./27., 15./28., 16./29. и 17./30. јула који су к ош тал и Грке о к о 7000 војника и зб а ч ен и х и з с т р о ја a Б угар е о к о 15.000, деф и н и ти в н о с у сломили о т п о р Б у га р а у М акедонији. Главна снага Грчке Војске пришла je до на 6 V, Км к бугарској граници, преко које су се Бугари повлачили концентришући се на венцима Р и ле, јужно од линије Ћ у ст ен д и л -Д у п н и д а , где би дали одлучну битку, да преговори у Букурешгу нису већ пришли крају. Тада, када су на ееверу потискивани Бугари из Македоније, Грци су заузели на југу пристаништа и вароши на литоралу Јегејског Мора. Грчка 8. Дивизија доведепа из Епира, искрцана у Кавали при наступању одбацчла je остатке Бугарске Војске у долини доњег тока Месте, заузела без отпора К санти 12./25. јула и Ђ ум ул џину 15./28. јула. Д едеа га ч je заузела 12./25. јула и 16/29. јула контра торпиљери П сар а крстариле су испред М акри, П о рто-Л агош а, где се још и искрца Грчка Флота и оклопњача М артни ја и нешто трупа. V ili. Обустава непријатељства. (17./30. јула) Вукуреш ки мир (28. ју л а — 10. а в г у с т а ). Б и л ан с р а т а . Када су Грци и Бугари још водили крваве борбе у времену 17./30. јула, д е л е г а г и српски, грчки и бугарски , сакуп љ ен и у Б у к уреш ту, зак љ уч и ли су к р атк о прим ирје о д и е т д а н а , к о је j e им ало д а о т п о ч н е 18./31. ју л а у п о д н е, a које продужено још три дана, да би се пуномоћници могли потпуно слоразумети. T o j e и д о в е л о д о у г о в о р а о миру у Б ук ур еш ту (28. јула) 10. а в г у с т а , чиме je успостављен и мир на Балкану. Н еп р и ја т ељ ст в а о т п о ч е т а ноћ ним преп адом Б у г а р а 16./17. = 29./30. ју н а т р а ја л а су т а ч н о м е с ец дана. Грчка Војска за ово кратко време под борбом заузела je око 300 Кч кретајући се преко одвећ стрменог планинског предела, где je офанзива била скопчана са огромним тешкоћама. Неодољиви �Број 15. и 16. Г A Ј PET. налет грчких војника пребродио je све препреке; грчка пешадија без артиљерије (изузев малог броја брдских оруђа) која je могла да се креће само колским путем Демир Хисар-Џумаја издржала je све борбе, отимајући на бајонет положаје, који су се сматрали за незаузимљиве и потисла са венца планина Малеша и П ерин утврђене Бугаре на висовима, који су варирали између 1500 и 2000 м. Грчка Војска, ксја није бројала више од 85.000 пешадије и безТЈезерве, имала je да претрпи велике губитке, који су донекле поред осталог и последица херојизма грчких војника; 30 до Страна 249. 35.000 људи и 50% официра беше избачено из строја. Н апор* Грчке Војске добро je награђен: 24 победоносне битке и борбе; 10.000 3apo6a>eifax Бугара; 35—40.000 избачених Бугара из с т р о ја ; запљењених 173 топова, 81.400 пушака и велика количина хране и муниције; Бугари одбачени до иза њихове границе; цео литорал Јегејског Мора заузет. Грчка Војска овим славним ратом, тек ш то с е одм орила о д б о р а б а у М акедонији и Епиру, стек л а je нове лаворике. PRIČE ZA N A R O D . Н . D ogo: JEDNO ZA DRUGO. (Priča]. Jedne jeseni pođoše u šumu dva drvara, dva susjeda: Alija i Hasan, da lamo nasijeku drva i da ih na konjima dotjeraju u grad na prodaju. Alija je odabrao jednu bukvu u strani, dočim je Hasan otišao malo dalje do u d6, te tu počeo sjeći drva. Oko ručenog doba, kad je Alija svršio posao 4j htio drva tovariti, izbije sa strane iznenada jedan golemi medvjed. Alija se od straha ukoči, a i medvjedu ne bijaše drago, da se na čovjeka namjerio; zato je! stao i u nj gledao neko vrijeme. Medvjed bi možda jil otišao odatlen, da se nije stidio okrenuti leđa i bježati strmu ispred čovjeka, koji ne posjeduje ni deseti dio medvjeđije snage- U toj nevolji pade na pamet Aliji sjekira i dok se on okrenuo u stranu, medvjed se poboja kakvoj varki, te ustane na zadnje noge i pođe oprezno prema drvaru. Ovaj opet brzo priskoči za jednu debelu bukvu. Nu i medvjed pođe za njim. Znao je Alija, da je ova zvijer brža od čovjeka i za to nije smio bježati; s toga je odlučio, da se zaklanja za tu bukva i da se vješto izmiče protivniku, dok mu kogod ne dođe u pomoć. Nu medvjed nije trpio take šale, već je objema prednjim nogama obuhvatio cijelu bukvu misleći, da će tako zahvatiti i Aliju, koji se bio za nju sakrio- Ali se je medvjed u tom računu prevario: jer čim je nogama obuhvatio bukvu, Alija je zgodno i brzo uhvatio medvjeda za prednje noge i pritegnuo ih za bukvu tako, da medvjed nije mogao ni tamo ni amo; bio je ko prikovan uza stablo. Ali ni Aliji ne bijaše toplo: morao je čvrsto držati medvjedove noge uz bukvu, pa se s toga ni on nije mogao kretati. Medvjed je stenjao i rukao, ali je i Alija počeo vikati i dozivati u pomoć, da se je orila cijela šuma. Njegov drug Hasan svršio svoj posao i okrenuo konja putem kući; no čuvši dozivanje i pomaganje, skrene u siranu prema Aliji, gdje mu se ukaže strašni prizor: čovjek i medvjed a među njima bukva, obojica viču, a gotovo jedan drugog i ne vidi od bukve. — Jfideći Alija svoga druga, poče mu govoriti: »Pomozi mi, brate, Hasane! Eto sjekire u blizini, udri ovog dušmanina po glavi!« Ama je Hasan bio plašljivica, pa mu odgovori: — Ja se bojim, da se medvjed ne izvrne na me, kad dođem blizu njega, a po gotovu opet, kad zamahnem sjekirom. Za to ti ja ne smijem pomoći, nego se pomozi li sdtn. — I zaludu je njega Alija sokolio da se ne boji; zaludu ga je molio i preklinjao za pomoć, on mu nije pomogao nego je pošao svojoj kući. Nu u putu ga pekla savjest, zašto je ostavio svoga druga, koji je imao djece u kući kao i on, i nakon dužeg razmišljanja, pođe natrag opet u šumu sa sjekirom. Bojao se sada, da neće možda kasno stići i za to je pohitio k onoj dvojici mejdandžija i galamdžija. Prije no je došao Aliji, on je razmišljao: je li bolje, da on udari medvjeda, a da ga Alija i dalje drži, ii je bolje, da taj zamah učini Alija, a on (Hasan) da pridrži medvjeda. Bojao se je, da bi medvjed mogao kakogod prednje noge izvući, kad bi se ova dvojica izmenjivala u ulozi, te je odlučio, da je bolje, da baš on utuče medvjeda. Kad je došao k Aliji, ovaj je zaviknuo: »Pomozi brate, ja sam tako umoran, da ćđ m orati pustiti medvjeda, pa nek probere, koga će zgrabiti od nas dvojice«! Na ove se riječi uplaši Hasan, brže bolje pritrči k Aliji i oprezno pritegne noge medvjedove, pa usklikne: »Ja ću ga junački držati, a ti Alija, udri dušmanina sjekirom«! Kad se je Alija iz tog tereta izvukao, izmakne se od bukve i sjedne, da odahne i da se odmori. Ovo opet ražljuti Hasana, te ga poče od muke znoj probijati; on poče Aliju i grditi, što već ne udara medvjeda. Nu Alija ništa ne odgovori, nego uzme sjekiru pod ruku i ode kući........... �Број 15. и 16. Г A Ј Р ЕТ< Страна 250. MožemcTzamisliti, 'kako je bilo pri duši Hasanu Istom poslije dva sata dođe Alija n a tra g te sjekirom udari medvjeda u glavu, da je odmah pao pod bukvu" i tako on oslobodi svog druga svake opasnosti. — Ali zašto ode, moj brate, kući, a ostavi mene s onom zvijeri? — s ukorom upita Hasan Aliju, a ovaj mu Mirza Safret: Dr. Jan Rypka: „Beitriige zur Biographie, Charakteristik und luterpretatioii đes tiirkisehon lMchters Sabit“. (Nastavak)- «• (V 7 Kako smo vidjeli ini jedan primjer, Feriđ iznio na dlanu pitati Sabitu, ne vrijeđa čo­ vjeka, koji prosuđuje pčezij u prema duhu vremena i prilikama, u kojima je pjesnik živio, niti1 etički niti esitetički ukus. Mnog pjesnici igraju se s rije­ čima, koje imadu d va ili više značenja. T o je na­ vika, kojoj se ne mogu oteti. Tu naviku oni sma­ traju kao prirođenu umjetnost. Ja ne mogu razumiti, kad čovjek čita jednu pjesmu, kako može po njoj loviti prozaična zna­ čenja pojedinih riječi, kad dotične riječi imadiu d svoju pjesničku terminologiju. To m ože činiti samo jedan Feriđ, koji, bini mi se; nema smisla za poeziju kao umjetnost nego je smatra vrstom »ilmi rusuma« (školastičke znanosti) i tretira je kao nauku o disputaciji Ovdje ćemo još upozoriti' g. Rypku na ulemansku smotru »Sebilur-rešađ« (br. 113.— 31„ str. 88.) na list, kome je bio Feriđ jedan od glav­ nih saradnika, neka pogleda, kako Midhat Džemal Opravdava Mehmed Akifa, seriđova kolegu, gla­ sovitog svremenog propovjednika i pjesnika »Safehata«, koji je upotrijebio mnogo gadniji izraz od »hrakotine«. Na str. 150., I. knj. »Safehata« na­ lazi se ovaj stih: »Hani bir šajei šahane čekup her bok jer«. Tako časti Akif sultan Hamidove mamehike. T o se sigurno Feriđ u ne gadi, a gadi mu se »teslim taš« |na .vratu begtašijskog dervišine kolji Sabit prispodablja hrakotini. Hvala g. Rypki gdje čuo i gdje ne čuo, što je bio 'tako dobar, pa nam servirao i jednu Feri- odvrati: — J a sam otišao od tebe, je r si ti prije mene ostavio u nevolji. Ja sam htio, da i ti osjetiš ."u svojoj duši, kako je meni bilo teško, kad si me u nevolji napustio. Jedno za drugo. dovu pjesničku umotvorinu, kojom kritičar sam sebi potpisuje svjedodžbu duševnoga siromaštva i hojratiuka. S vi po Feridu navedeni Sabitovi is­ padi, ako še u opće mogu takovima nazvati, etički i estetički stoje visoko iznad slijedećih stihova: Cakširanđen dućulmada širi Irmejurmi adžeb eli kičuna Ifctf tedžnis iie suzi tendžde Haidže soksun »Mutavveli« kičuna! Perzijanac bi rekao: »Allah, Allah! či džaj in socha est«? (Bože, Bože! gdje je mjesto toj riječi?) A ja bih mu odgovorio: tamo, gdje priof. Ferid gura »Mutavvol« (Komentar na djelo »Telhis« o airapskoj retorici, koji je napisao glasoviti učenjak Sejfridi Džurdžani). I »stamblski učenjak«, koji je to spjevao i napisao'i ostao živ, ima obraza pred­ bacivati Sabitu salonske izraze prema riječi »k i č « ! Čovjek se ne može načuditi1drskosti' jed­ nog »sveučilišnog profesora«. I v iše spomenutih stihova, da ovjekovječi slavno ime napisao je: »Li muharrizihi Ferid« neka se znade: ko je tvorac te velike umotvorine. Prof. Rypka kaže, da je to mpisaO' na> pred­ zadnjem listu manuskripta Sabitova diivana, koji se nalazi u posjedu Feridovu, i da je to »ein ebenso launiges w ie geistreiches Epigram«.1) Koliko »du­ hovitosti« u tome 'imade, prepuštam čitateljima neka oni izmjere, a ja dajem riječ . Sabiitti, koji je prije dva1 vijeka nekim nadahnućem rekao slije­ deći distihom Fer idi rozigjar olse fununi ilmile bir Тштк, M'izadžunden anun olmaz ešekluik zerredže eksik! »Jedan Turčin — makar bio u svim a struka­ ma znanosti — jedinstveni biser svoga vremena, »Njegovom temperamentu prirođenog kenčiluka neće manjkati ni jodna trunka (dakle ostaje kenjac, pa makar svu znanost proždro). �Број 15. и 16. Страна 251. ,ГА Ј Р Е Т « T aj distihon sam n ašao u jednoj s ta io j »M edžm u-i« (bilježnici) zem aljskog m uzeja u S a ­ rajevu, u kojoj im ade još nekoliko S a b ito v ih s ti­ h ova, pa mislim, d a će i to bili njegov dluševni prodlulkat, je r m iriši p o sa d rž im i sliči p o način u S abitovim »m ufradim a« k o jaje jajetu . K ao d a je znao, d a će se jednom n a ć i jed an F erid , koji će ga o šugati u jav n o sti, p a m u prije dvije sto tin e i d v a ­ d e s e t godina p rip ra v io d u h o v it o d g o v o r, kako to on znade i umije. J a jam čim i prisežem z a aute n tič n o st i m olim prof. R ypku, kad bude šta m p a o Sabiitov divan, d a i taj distihon u v rsti m eđu »m ufrede« s prim jed­ bom , d a je S a b it bio pro ro k i da m u se p ro ro č a n ­ s tv o ispunilo nakon 220 godina. D ru g o poglavljje o b rad u je rukopise Sab ito v ih d iv an a , koji s e n a la z e u carigradskim , evropskim i p riv a tn im bibliotekam a. P ro f. R y p k a n a šao ih je 20 p rim jeraka. O p isa o ih je dosta v ješto i iscrpivo. Ko se želi b a v iti pro u čav an jem Sab ito v ih um o­ tv o rin a , naći ć e tu đ e sve, što mu tre b a . T re ć e je p o glavlje Sabitpva, biografija kao čovjeka i pjesnika. M eni se č in i,'d a je suvišno bilo p o tro šiti onoliko tin te i p a p ira , d a se u tv rd i pjesni­ k o v o sla v e n sk o porijeklo. ,N# m ogu ra z u m i# što je n ejasn o , da jedan S laven m o ž e onako p jev ati tu rskim jezikom , kad m i im am o prije S a b ita m no­ g o pjesnika, koji ništa- ne za o sta ju z a Fuzulijam a i B a kljam a; š ta v iše neki (kao D erv iš M o starac) sto je m nogo bliže Šinasiji nego li spom enuti T u rci. T a p retp o sta v k a b a š kdđ S a b ita n e m a m je­ sta. U žice s u va jk a d a č is to slavensk i k raj kao B c s n a i H ercegovina. Od pada bosan sk o g k ra ­ lje v stv a , o d n o sn o od osnutka S a ra je v a ekonomski i trg o v a č k i gravdtirale su p rem a S a raje v u i etnički n a sla n jale se na B osnu; z a to glaso v ite U zičan e Vuisleti bega, Zariju, S a b ita , Zikriju i d r. ubrajaju svi tu rski pisci m edu B ošnjake. M išljenje d a bi S a b it m ogao biti dijete k a­ k o v a T urkuše, koji je ta m o služio kao činovnik, p uko je. n agađanje, je r u našim k rajev im a osim p o gdjekojeg valiju, sandžak bega ili sa ra jev sk o g m ulu nije billo đ avoljeg T u rč in a s v e d o O m er p a šiine naje z d e (18 5 0 .— 1851.). Cijeli činovnički kad e r re k ru tira o se o d B ošnjaka i H erceg o v aca, ko­ jim a su nekada sultani više v jerovali n eg o A nadolcim a. Š ta v iše mi sm o s v u U grsku, dok je bila u turskoj v las# , snabdijevali s činovnicim a, p a i u sam om C a rig ra d u u XV I. i XVII. vijeku m nogo naših ljudi zauzim ali su d o sta vidnijih položaja. Istom iz a O m er pašine invazije, C a rig ra d je p očeo sla ti T u rk u še u B osnu i H ercegovinu i od ta d a je u n a s sv e pošlo naopako, je r oni nijjesu r a z m u ti nas, a mi nijesm o razumdli njih. U p ra v a T u rk u ša z a 25 godina odcijepila je H eroeg-B osnu od T u rsk e i d o v e la okupaciju. D a se to prije sto ­ tin u g o d in a dogodilo, izgubili bi ih jo š prije, jer o tp o rn i duh B o šn jak a i H ero eg o v aca u XVIII. v i­ jeku b io je m nogo jači n e g o li polovicom XIX. v i­ jeka. i i i (S v ršiće se). Вејсил Ћурчић: НАРОДНО ОРУЖЈЕ. Џефердар. 1 Од свих дугих пуш ака џефердари (џевердари, џефердани) су у нас бшш на највећем гласу, и нема, како се вели, пушке над џефердара. Име je арапског порпјекла од ријечи »џехвер«, што значи накит, јер je цијев у ове пушке била сва иш арана, џевахирли, дамасцирана. Ослм имена џефердар, чује се у народној пјесми и џеферлија: »A за њима млад Продановпћу • g t t f y руци своју џеферлију.« 0 дамасцираљу гвожђа за цијеви у џефердара приповпједао ми je један стари мајстор ово: Узме се једна ш ипка добра гвожђа, a друга челотка, те -Се заједно усјају и скивају (сварују). To се тако дуго понавља док се тс двије шипке не стопе једна с^другом тако, д а се не може нигдје разабрати, д а би се гдје гвожђс од челшса одвајало. Из тога се онда скује цпјев (или сабља). Цијев се закопа у ђубре, које за пеко врпјеме раствори и изједе гвожђе, a челик остане, те се глади (полира). Ha тај пачин задобива цстјев onaj птаролики изглед.*) Код дамасцпраља требало je много вјештине и спретностн. Како смо већ прије код сабаља споменулп, би.тги су најбољи мајстори дамасцирања у Дамаску, који су то држали тајном. Овако скована цијев je врло чврста и. трајна и није се могла лако покварити, макар се и не чувала, док су друге цијеви, ако су се само мало заттустиле, одмах пофалила у гађању. Овакву цијев не хвата ни рђа, n a се зато у пјесми вели: бистра џевердара. Чини се да су у ђубре биле закопаване дијеви само на Орпјенту и код нас, док су пушкари у западној и средњој Европи то чинили разним киселинама. Ово се. рекао бих, спомиње и у једној пјесми, гдје харамбаша Плавша хвали Рахманагину птару (која пије ништа друго доли пефердап): (Вук, VII. стр. 40ft.) »Да он има ш ару Млетачкињу, Koja му je у Млетку ковапа, Ковала je три млада ковача, Три ковача и три помагача, * Ковали je за недељу дана, Од.чиста je сребра салтгвена, И no сребру позлаћена златом, H a љој има девет самокреса, Којтг сами без кремена пале, У мутном je јед у окаљена, Ha јуначку крвцу наметнута.« *) Нијемци 8ову то гвожђе Riesen или Толедо дамасте. �Страна 252. Павте су од сребра и украш ене искуцаним (калемљеним) орнаментом. Ради уметањ а кости изм еђу седеф а често се пута називље ова пуш ка »уметица«. Џефердари су израђивани и у нашим к р а је вима и то, колико je познато у Фочи и Боц и Которској. Седеф je добављан из Италије, a резан у Рисну. Особито су вољели носити ову пуш ку Х ерцеговци, Црногорци, Конављ ани и omr из ју ж не Д а л мације. Конављанн би за њ давали и до 100 т а лира бавара (баварских талира) у злату, јер бзСјаш е днка и понос јун а к а лијеп џефердар. Често би се деш авало, да би у селу силно за видјели ономе, који je зш ао лијеп џефердар, те би на Н) вребали и на сваки начин настојали, да га се дочепају. Зббг то га . je често било и мртвих глава. Ta je пуш ка била нека врста накита, п а б и je људи мећали на себе, ка д би били потпуно опремл>енЈ1 осталим оружјем, т. ј. малим пуш кама, ножевима и струкачамл<'(кратка пуш ка слична џеф ердару, што c e tje носила под струком, к а д би се пшло за киш них дана у лов). Фр. Б . Л ађка спомнње у своме дјелу (»Das W aidw erk in Bosnien und d er Hercegovrna«, Klagenfurt, 1905, стр. 90), неку врсту џ еф ердара под именом »змијоглавке« и рели, д а се тако зову, јер je врх цијеви израђен у облику отворених зм и јских уста, 313 којих je и зл и јетал а смртоносна кугла. Мислим, да ово Л аскино тумачеље н ије и сп равно, јер je вјероватније,да je У тих п у ш ака доши дио кун дака (јалман) био слзгчан зм ијској глави — аналогно — »м ачкоглавкам а«, малзгм пуш кама, у којтгх je глава била н ал п к н а м ачју главу. Р ови н ски такоЈ1ер спомиње змттјоглавца џ еф ер д ар а с та н кчтм пријекладом (јалманом) као змијиша глава. Тако се je no Ровинском no јалм ан у у облику к р у ш ке називао џефердар круш коглавац. П ијеви за џеф ердаре набављ ане су и з И талије.В. В укасовић описао je неке гран ам а уоешене пефердаре, н а којима су били натписи: Л а заро Л азарино и Л азар и Гоминаз. Народна пјесма спомиње м летачке џефердаре: »Џефердаре кова млетачкога.« (Вук, III. стр. 309.) Џ еф ердари су због своје опреме били врло д р а гоцјени и скупи. Тако >е К овачнна Рам о имао џ е фердар: »Ha љему je до тридесет пафти, С вак а паф та од десет дуката A што му je п аф та до ниш ана, Она м у je од тридес’т дуката, И у њој je алем камен драги, Број 15. и 16. ■Г A Ј Р ЕТ. Цијеви у џефердара већином су везене сребром, a каткада и златом. Иначе je цијев^често пругаста (чибукли), a како je танка, то je и кундак таљи. Овај се с врха до краја китио седефом и зато се често у пјесми чита и називље седефлијом: *Т7а Станојло н а ноге скочио, Седефлију л уш ку заграбио.« (Вук, IV. стр. 307.) По коме се види погледати, У no ноћи као и у подне.« (Вук, VI. 390.) Л аска (стр. 90.) вели, д а им а одредба у Д уканџинића законику албанеш ких |Миридита о крвној освети, no којој се »мртва глава« може откупити с а - . мо за хиљ аду дуката или џефердаром. Но било je и јеф тинијих џефердара, који су вриједили само до 500 гроша (100 динара.): »Владика и х добро дариваше, 'Ma најбоље Б а н и ћ а Николу, Д аде њему л ака џефердана,, Он долази пет стотина гроша.« (Вук, IV. стр. 362.) Колико су јунац и вољели свој џефердар, види ре најбољ е и з Горског Вијенца, у којем В ук М андуш ић ж а л и за својим џефердаром: »Л\а м и га je к а јединог cnna Ж а ми д а je к а брата роднога, Јере бјеше пуш ка мимо пушке Срећан бјеше a убојит бјеше, Oko њ ега руке не превијах Свагда бјеше као огледало У хиљ аду другијех пуш ака ПознатиЧга ш ћаш е к а д а пукне.« A и био je џефердар пуш ка мимо све друге, гдје je смјерио, ту je и погодио:' 1 »Јере им а Петар џефердара, Гдје обрне хоћв ниш анити, Гд]е н нш ани хоће погодити, Гдје погоди мелем не требује.« (Вук, IV. стр. ззз.) Џ еф ердар je далеко носио: »Д аа бих м у тан ка џефердана, K oja п у ш ка мало н и ш ан гаџа, Черек хода усмрти јунака.« <Вук, III. стр. 169.) К оллким je зором ударао, види се no џефердар у К ом нен-барјактара, који пробија једним хицем пет јунака: »Па. завати пуш ку џевердара И погодн од Б и ш ћ а Алију, Кроз А лију К ари м ан -ћехају К роз ћ ех ају Б у д ал и н у Т ала, A кроз Т а л а оџу н а каћун а, A кроз оџу Д рн ду n a путаљу, У Д рнди се курш ум уставио.« (Вук, VII. стр. 1 1 0 .) З а џефердар се вели, д а се може из њ ега убити п тица у лијету: »Д ок je њему Ч арапина Васо, Који има бистра џевердара, Te њим бије под облаке ж драла.« (Вук, VII. стр. 303.) Harne су ниш анџије били велш ш мајстори у гађањ у .п а непомичне предмете, ал и у гађањ у у л и јету много су вјеш тији били њихови премци на зап ад у. ............ ............ ........... �■ГАЈРЕТ. Spoj l5. и 1б. И фра Грго у »ОсветпИцима« слави џефердар (стр. 191.): * . »A што му je свието џевердаре, Ко приморска змија пирлитана, Не би ти га скино са рамена, Д а му бијела и три дадеш града, Не цијени га, што га нигдје нема, Већ га цијени, кад из њега смјера, Д а се к небу ластавица вине, Зрном би je из њег добавио, A и гуји око крено црно.« Кад je џефердар имао толико добрих својстава, опда je разумљиво, што га јунаци толико воле и пазе, те га с њиме може само њихова смрг да растави. Тако болеснв Бошковић говори својој снахи Анђелији: Страна 253. Многи су џефердари тако жестоко ударали, да km je глас на невјероватне даљине допирао или одјекивао. Хрњичин се џефердар чује из Кладуше у Удбину: __________, »A кад пуче бистар џефердаре, Низ њег маче дванаест карика, Хабер дође у турску Удбину.« (Hormann, I. стр. 512.) A у Горском Всијенцу се вели: »Чудне пушке, ваљ а мушку главу! Свака наш а шест пута одјекне, A џефердар Томановић Вука Десет пута једнако се чује.« Цијев je у џефердара изнутра једноставна, na се je пунила само куршумом или синџирлијом*) И једно je као a друго задавало љуте ране, којима често н,и мелем није требао: »Чашу попи, н а оинију баци, A положи пуш ку no оинији, Доброј пушцц даде ватру лшву, Добра пуш ка ватру прикватила, Ве ^Јоквари токе на прсима, Beh поквари срце у Турчина.« (Вук, IV. стр. 90.) »A не плачи, снахо Анђелија, Но ми привед’ вранца дебелога, Е ћах јездит’ у Брда камена, И принеси лака џефердара, Јер се с њаше раздвојити нећу, Д ок раздвоји кука и мотика.« (Вук, IV. стр. 334'.) Иван Сењашин бјеше обећао своме брату Комнен-бајрактару три товара блага, свој џефердар To учшга обични куршум. Али још je тежа и токе, ако му доведе Ајкуну^дјовојку из Удбине. Но Ивану се то послије учини превише, n a се у с р а п а ^ о д синџирлије: же, a Комнен му на то рече: »Од образа палц џевердара. Ha зло му се мјесто којасило »Па ево Ти Оијењацин 'Иво, Дернуше га двије сжнџирлије, Ha част тебе М уставина глава. Ha прси му токе преломише, И на част ти Х ајкуна дјевојка, A на плећи прозор отворише.« Твоје благо и $ о је и твоје, Друш тва иемам, да ra с њиме делим (Вук, IV. стр. 53.) Твоје токе нек ти опет стоје, Или: Само т’ не дам танка џефердана: Ова ј ’ пуш ка за ова јунака, нџирли га зрна ударише, Од себе je одвојити нећу^ V Разбише му срце на седмеро, Д ок с’ од мене душ а ne одвоји.« Мртав Омер паде у травицу.« (Вук, III-, стр. ISO.) (Вук, IV. стр. 308.) Ш ИШ л Разумљиво je и то, да су јунаци завидјели један другоме на оваквој пушци: »Страшнијех му тока на прсима! A добра ли носи џефердара!« a и често га на с ш у отимали: ,»Дјегод нашо гласита јунака, И на Срба добра дгефердара, Узимљу га Турци без динара, Узимљу га. nape му не дају.« (Вук, IV. стр. 138.) Било je и малко необичних џефердара. Тако Х алила Хрњице: »Па on узе пуш ку џефердара Од два грла, од четирп зрна, Низ пуш ку му дванаест карика, Свака пафта од сухога злата.« (Нбгшапп, I. стр. 474.) Како je џефердар био поуздан, смјеста je усмртио човјека: »Опет Петар пали џевердана, Па погоди Севера Пипера Посред nača, укиде га с гласа, Ни трава га не дочека жива.« (Вук, IV. стр. ззо.) Попут сабље додаје се и џефердар као атрибут јунацима: »Te погоди С ава џефердана.« Или: »Eto на те Зеку џевердана.« *) Оинџирлије су двије оловне кугле, свезапа једна за другу жицом или танким синџирићем (ланчићем). �T A ЈРЕТ. Страна 254. Број 15. и 16. КЊ ИЖЕВНОСТ. ПЕСМЕ МИЛАНА ШАНТИЂА. Ових дана je изаш ла из штамие збирка песама МиЈгапа Ш антића. Песиик je у и»ој сакупио 33 песме и лоделио их je у три групе. One песме иду у област чиЈоте лирикс и у колико су другим л а тр у 1Њв1ге губе од iCBoje лепоте. Оне се читају к а о лепулш аст сетне триче, теихе и без крцка. Понеаде осећате и е а т ш ш о ipaHO савревање, K o ­ je даје no мало опоре ллодове, сличне круш кама које je upe вр&чела, ветар обарио. Ногде опет песиик израж ава болно људоко осећање немоћи, свесност матерпјализоазања идеала, мимо човечије воље, али зато човечијом сарадњом. Онамо где се iberoca лирика, м акар л мало нааруки рефлексијом, мотив губи од 'с,воје сугеотивности због ларалисањ а ocehaja, који се израчом развија. Некад je песиикова сета слична пени, која се накули на таласим а слатке (a ne слане) јозероке воде. Боли су његови КЈлзггаи овлм таласЈшаг у јесен. У obim лејсмама боли долазе без крика и ne pone у дубину, нитл се пењу у вцсину. Њ егава су лутањ а зе\гаљс&а.' l b су л утањ а човеоса, који тражи ц ил>еве,с д $ к б ји х се и земаљским^ стазама "допире, јер он каж е »на пут тралги пут«, a ми верујемо, д а he га тоиак, иоред свих л у тан л nahii. Својим валом. његови болови не ралби.јају омзир об1гчног људоког бола, јер су они и зазван и профаним еротичким ж ељ аш ^човек4, komo идеал, eio, изгледа далеко. К аткада je он песнлк немоћн u туге, коју неж на природа младе душ еосвћа дгри тгрвом суИрету са гру6jl\i животом. Он се та д а ту ж и н а судбу ко>ја je хтел а д а га »као тиче сургоа у агрвоме лету«. Нигде у овим пеомама снаж ног крика, n a загго у колкко песма успе, подигле емоцију ч и тал ац а'д о р м п а т и је — без узбуђења. Она се лепо чи та у каквој оџаклији, тород ватре, док н а пољу облак еатв ар а видике ллалшх брда и неба: »Нашто и чем у ове то »Кад тако <слатко се сн и ва »0 очзгма добрим, заљубљеним »У топлој ооби крај асамина« У чистим еротичким пеомама je пајискреннји. Taaio се дкокретни акценат пење кроз п ејсаж до поенте, која голица и делује сугестивно. У њ има се њвгава сета oceha најубсдљ ивије; његов бол, no акцепту најпепосредније, a no и зраоу и с к р ш о и убедљиво. Песме »Кад лиш ћ пада« и »Једнота дана« спад ају у ф ам и ли ју отесама Д есанке Максиаговић. Лопе су због свога ритма и ленуш аве cere, к о ја попвгде прелази у притуљ епи бол. У овим пеомама сротике и де лопчш ниап/сама од бола до радости n e ponehn дубоко и n e леггећп ш ооко. У поомп »Чувар« (III. доо) имамо леп ш тимунг монотанпје једпе од лапгих ћопепачклх вароши. Песник благе природе, тихог бола. преране н емоћи, бев 1Спажпих кршчова и протеста n e губи, ano м у сггихови гвостаиу још и »слогови вешто поредаиих речи«. У првој пос\ш своје прве збирке иоспшс нам itaace д а његова шеома nm je »слог вешто иореданпх речи«, a ми верујемо у којшко јо то тачпо, д а je то само за сада и верујемо, д а he се у овоме савреашцу и п ак похвалити онлим што i6n за сада, бар, хтео да избегне. М. Д. Dvije korisne knjige. Naš uvaženi saradnik i dobar poznavaoc šerijatskog prava Hafiz A. Bušatlić, šerijatski sudac u Sarajevu izradio je: 1. Porodično i nasljedno pravo muslimana, i 2. Šerija f s k c - s u d s k i postupnik — dvije vrlo potrebne i korisne knjige na našem jeziku, koje dosada u našoj literaturi nijesu postojale. P r v a k n j i g a j e razdijeljena u pet dijelova, a s a d r ž a j j o j j e o v a j : Predgovor, Uvod, D i o p r v i : Ž^nid^eno pravo, Islamski brak uopšte, Prošnja i zaruke, Uslovi i elementi braka, Bračne zabrane, Vlast u Braku, Brak maloljetnih i punoljetnih lica, Punomoćstvo kod skla­ panja braka, Dostojnost muža (kufv), Mehr, Slapanje braka, Oprema zaručnice (džihaz), Mješoviti brak, Mnogoženstvo, Bračna prava i dužnosti po prelazu bračnih drugova na islam, Pravo nevaljani i viseći brak, Spor o obstojnosti braka, Dužnosti bračnih drugova, Vlast i prava muža nad ženom. Razvod i razrješenje braka pušćanjem žene zbog impotentnosti muža, osutnosti i nesialnosti, te slaboumnosti i siro­ maštva muževa i zbog prelaza na drugu vjeru. D io d r u g i: Roditeljsko i rodbinsKo pravo. Porodica uopšte, Djeca i nji­ hov pravni položaj u obitelji, Vanbračna djeca, U pravno valjanom braku rodjena djeca, Adopcija i prisvojenje tugje djece, Poočimstvo i pobratimstvo, Pravni odnos odbačene djece, Dječija prava — roditeljske dužnosti, Dužnosti majke, Dužnosti oca, Dužnosti djece, Uzdržavanje djece, roditelja i drugih srodnika, Očinska vlast nad djecom. D i o t r e ć i : Tutorsko i starateljsko pravo, Tutorstvo uopšte, Tutorska i starateljska prava i dužnosti, Stavljanje pod skrbništvo ra­ sipnika i ograničenih lica, Nadripisarstvo, Godine razuma, doraslosti i punoljetstva. D i o č e t v r t i : Testamentarno pravo, Uslovi za oporučenje, Sa kojom se količinom imovine može testamentarno raspolagati, Pravo oporučenika. Raspo­ laganje bolesnih lica, Nestala lica (mefkud). D i o p e t i : Nasljedno pravo, Predpostavke i uslovi za nasljedjivanje, Prava, koja se odnose na zaostavštinu, Osnov i kategorije nasljedjivanja, Zabrane i smetnje u nasljedjivanju, Naslje­ djivanje prve (zevil furud), druge (asabat), treće (redom, avion) i četvrte (zevil erham) kategorije, Nasljedjivanje haždbom, Nasljedjivanje začete djece, nestalih lica, vanbračne i odreknute djece, potonulih, izgorjelih i zatrpanih lica, hermafrodita (kunsa) i nasljedjivanje teharudžom, Nasljedji­ vanje pete (umsa leh), šeste (mukarun leh bin neseb) i sedme (bejtul mal) kategorije, Nasljedjivanje mirie. nekretnina i idžaretajn. vakufa. D r u g a k n j ig a ; š e r ij a t s k o - s u d s k i p o s t u p ­ n i k , sa formularima, razdijeljena je u četiri dijela, a sadr­ žaj mu je ovaj: Predgovor, D i o p r v i : Ustrojstvo šerijatekih sudova u B. i H., Osposoblienje za šerijatske sudije, Šerijatsko-sudački ispit, Svojstva šerijat. sudije, Prava i dužnosti, Disciplinarna vlast, Nadzor, Sudbenost šerijatskih sudova. D i o d r u g i : Nadležnost šerijatskih sudova, stvar- �Број 15. и 16. ГАЈРЕТс Страна 255. na i prostorna, Prijepor o nadležnosti, Isključenje i otklon 2. Jugoslavenski List, Сарајево, Бр. 90 од 18. априла šerijat. sudije, Delegacija. D io t r e ć i : Parnični postupak 1926. износи: „Дело се најљепше препоручије и похваљује. pred šerijatskim sudovima, Parničke stranke i njihovi zastu­ Њ ега треба свака кућа да има и сваки да га чита.“ pnici, Osnovna načela šerijat. parničkog postupka, Mjesto i 3. Слобода, Сарајево, Бр. 70 од 20. априла 1926. vrijeme postupka, Sredstva napadaja i odbrane, Dokaz i истиче: „Дело no марљиво и књижевно израђеној саdokazivanje sa svjedocima, vještacima, ispravama i zaklet­ држини, као и свему осталом, достојно je имена, које му vom, Priznanje, Nagodba, Sudska riješenja, Dostava, Parnični je писац дао. Дело je корисна и изврсна књига поучног troškovi, Postupak pred sudom prve mollbe, Tečaj rasprave, a и моралног садржаја, али у исто време и књига заSudska pomoć, Odgoda i prekid postupka, Završenje parnice, вимљива и забавна. Писац г. генерал Ранковић познат Eksekucija i ovrha, Postupak pred sudom druge molbe. Pri- иначе као плодан писац овим својим делом стиче лепо i utok, Obnova postupka, Izabrani sud, Postupak u ženidbe- место у кругу солидних књижевника. Дело се у сваком nim, porodičnim i vakufskim poslovima. D i o č e t v r t i : погледу препоручује и похваљује. Izvanparbeni postupak, Osnovna načela izvanparbenog po­ 4. Политика, Београд, Бр. 6489 од 19. маја 1926stupka, Ostavinski postupak, Tečaj ost. rasprave, Sporovi u наводи: „Писац и сам ратник радио je дело од срца и ost. raspravi, Završenje ost. rasprave, Naknadni ost. postu­ зналачки, проживљавајући и сам велике догађаје." pak, Tutorski i starateljski poslovi, Stavljanje pod skrbništvo( 5. Војнички Гласник, Београд, Број 6. од јуна 1926, Ustanovljenje punoljetnosti, Sudjelovanje šerijat. sudija u drugim pravnim poslovima, Legalizacija isprava, Manipula- наводи: „Критика je роздравила ово дело веома похвално. na и „Војнички Гласник" најтоплије препоручује ово tivni poslovi šerijat. sudova, Putni troškovnici i šerijatsko дело вредног генерала." sudske pristojbe. 6. Правда, Београд, Бр. 186 од 11. јула 1926. износи: Kako se vidi iz samog sadržaja ovih knjiga, one će dobro doći svakom muslimanu, koji ne zna arapskog jezika Књига истовремено представља једну малу енциклопедиу, (a tih je ogromna većina) radi upoznavanja najintimnijih са врло лепом техничком опремом и у веома укусном svojih gragjanskih prava i dužnosti. U slučaju potrebe po- изДан>У- ‘ . Нови живот, Београд, Кн>. XXVII, Св. 16. од 17. moću ovih knjiga u stanju je ta svoja prava i dužnosti i praktično iskorišćavati. I za stručnjaka će ova djela dobro јула 1926. наводи: „Г. Ранковић je покренуо збирку књига, коју je дужност према великим покојницима одавно траdoći, pa se njihova pojava može samo pozdraviti. Mi smo imali prilike obje ove k'hjigfc vidjeti u rukopisu’ жила. Књига je написана са пијететом према војводи spremljene za štampu, pa će ih autor dati u štampu čim sć' 'ш то јвхчини Пријатном.“ obskrbi sa potrebnim sredstvima, :о je, сем тога, нарочито препоручио и наградио: Ove knjige bi trebala nabaviti'svaka islamska poi 1. Књижевни Фопд „Задужбине генерала М. Срећdica, pa mi molimo naš syijet, da gosp. pisca pomogne в£ .:овића“ решењем 3. Бр. 50 од 9. јула 1926. pretplatom na ova vrlo korisna djela. 2. Госнодин Министар Просвете својом одлуком Prvo obuzima preko 200, a drugo prelio 150 sitranica Бр 61241/Ш. од 25. маја 1926. običnog formata. 3. Господин Министар Војске и М орнариде решеObe će knjige u pretplati stajati Din. 100.љем Ђ. Бр. 19152 од 11. јуна 1926. ____ -V Књижевни оглас. Kao I. књига из „Збирка Великих Војника" скоро je изашло из штампе дело: Kao II. књига из „Збирка Великих Војника“ припрема се дело: „ В о јв о д а Ж и в о ји н М иш ић" његов живот и рад. „ В о јв о д а Р а д о м и р П утни к" његов живот и рад, које je написао Бригад. Генерал Ж иван Ј. Ранковић. Дело je критика веома радосно поздравила и похвалила: 1. Гајрет, Сарајево, Бр. 8 од 16. априла 1926. наводи: „Само име писца довољно дело препоручује. Дело се у сваком погледу истиче изнад књига послератних издања. To je Књига над књигама, која засЛужује највећу похвалу.“ Нове књиге. Узгредни записи од Гр. Божовића. (Београд, 1926. К њ и ж а р а С. Б. Ц в и ј а н о в и ћ а . Цена Дин 20.—.) Добар познавалац живота и прилика у Ст. Србији и одличан приповедач, Г. Божовић сабрао je п издао у овој књизи своја путничка писма из Pača и Дренице, у којима je веома живо и пластички описао личностн и прилике из свога краја. Књига je садржином и лепотом стила веома занимљива, те je стога топло препоручујемо пажњи наших читалаца. �Број 15. и 16. Г A Ј Р Е Т. Страна 256. с ш Гајретова З аб а ва у Зворнику. Наши вриједни повјереници гг. Ибрахим еф. Шехић и Назиф Ресуловић приредили су 3. ов. мј. Гајретову забаву уз добровољно судјеловање тамошљег соколског тамбурашког збора. И поред свеопће кризе и купљења прилога за поплављене крајеве, забава je према мјесиим приликама успјела како морално тако и материјално. Да je такав успјех постигнут, у првом реду захвала приаада нашим вриједним повјереницима и тамошњој ђачкој омладини, која je узела учешћа при приредби и извађању појединих тачака програма. И ако je посјета са стране богатијих муслимана била слаба, приход je забаве (Дин. 11 6 50) задовољавајићи. Ми са своје стране захваљујемо свима онима који допринијеше било моралцо илн материјално око ове забаве, a нарочито свима прилагачима, дилетантима и Братском Соколском Тамбурашком збору. Госп. X. Шериф еФ. Мујаковић из Теочака сакупио je приликом Бајрама 6 V - Дин. за Гајрет. Најљепша хвала. 44 ■»* * \ [ 'г & И ' Т Гајретов теф ер и ч у Гацку. Пододбор Гајрета у Гацку приредио je и ове као и прошлих година свој уобичајени теферич. Мада je усљед невременских неприлика као и усљ ед сталне новчане кризе материјални усп јех оваких приредаба отешчан, ипак je овоме пододбору успјело, да и овогодишњи Гајретов теферич не заостане од прошлогодишњих како у моралном тако и у материјалпом погледу. Чист приход овог теферича je око 4000 — Динара што je свакако заслуга нашега вриједнога пододбора. Нека je наша искрена захвала како вриједним члановима пододбора и свима прилагачима тако и свима онима који допринијеше за овај теферич. Новв Гајретов утемељитељ. Господин Мита Лазаревић угледни трговац у Тешњу, уписао се je за Гајретова члана утемељитеља и тиме доказао колико воли Гајретов напредак. Живио- и био примјер многима! т 23 Диз. Ћамил Беха; no 10 Дин.: Салихага Слато, Фра Младен Момчиновић, Иван Рајић, поп, Ахмић Смаил еф., Хусеин еф. Слато, Алага Турак, Мухамед еф. Захировић, Осман Беглук, Дервиш A. Беглук, Дервиш Р. Беглук; 6 Дин.: Ђулејман Чукле; no 5 Дин.: Турак Дервишага, Ахмић Алија, Ахмић Адил, Чукле Мехмед, Чукле Ахмед, Халиловић Ибро, Хакаловић Мустафа; no 2 Дин.: Ризвић Авдо, Турак Хашим, Мујак Мустафа и Вуковић Васо; 3 Дин.; Зломислић Видоје. Д аровв в з Љ убушког. Госпођица Сабира Крехић, учитељица у Љубушком послала иам своту од Дин. 126 —, a коју je сакупила пригодом Курбан-Бајрама. Дароватељи су слиједећи: По 10 Дин.: Хазим Крехић, Фр. Славко Лубурић, Поручник Миловановић, Хивзија Кошарић, Мујо Делалић, Хилмија Садиковић, Мустафа еф. Коњхоџић, шк. управитељ, Браћа Ћеримовић и Мемишага М ахић; no 6 Дин.: Хасан Билић, Салихага Диздаревић; no 5 Д ин.: Мујага Махић и Хасан Норобић; no 4 Дин.: Тошо Шеница, Бего Гујић и Сафет Коњхоџић; no 2 Дин.: Хилиија Крехић. Д арови и з П рвбоја. Господин Захир Прашо послао нам je Дин. 220’— који износ je убрао као утржак од продатих курбанских кожица које су за Гајрет даровали следећа господа: Салихага X. Хамзић 3 комада, Шукри еф. Хамзић и Мухамедбег М. Хамзић no 2 комада те Амирбег и Ибрахимбег Хасанагић no 1 комад и Захир Прашо 1 комад. Д аровв из Чапљ вне. Фазлија Фазлагић питомац Гајретова конвикта сакупио je приликом Курбан-Бајрама за Гајрет Дин. 12V—. Д аровв вз Невесиња. Госп. Др. Смајо Градашчевић судац у Невесињу сакупио je приликом Курбан-Бајрама пред Џамијом за Гајрет Дин. 163-50. — Даље je исти сакупио за Гајрет 12 комада курбанских кожица које je уновчио и утржак од истих Дин. 238-— послао Гајрету. Д арови вз К оњ вца. Дарови. Д арови из Подхума. Гајретов питомац Дервиш Чукле из Подхума сакупио Je за Гајрет своту од Дин. 173*—, a дароваше слиједећи: Госп. Сулејман Соколовић из Коњица послао je Гајрету Дин. 150 — као утржак од сакупљених курбанских кожица a које су даровали гт. Сулејмаи Соколовић, Смаилбег Косовац и Мехмедалија Хаџић. Свима сакупљачима као и дароватељима срдачна благодарност. Štamparija »Bosanske Pošte«, Sarajevo. — Vlasnik društvo »GAJRET«. — Glavni I odgovorni urednik: llauild KUKlC. �Svaki musliman treba da kupuje samo u м ■ ■■ * * * jer hualitetom nodmašuje sve ostalu cigarpapire a potpomaže i „Gajret" riihp- Tuornica Cippopira S. D. Maj, Sorajeuo, Ulllb. m 0{e ss naručiti i ргеко društva .Gajret* u Sarajevu �1 ■■ Ibraiiim Šabanogić i sinovi ш®> S a ra je v o , K u n d u r d ž ilu k u lica b r o j 27 Trnovina manufakturne robe i skladište gajtana T e le fo n : T rg o v in a b r o j 481 — Stan 767 a н a и ta 0 ^ Z x X j i Ž a . X £ L Вм® Bflšagića § !l. Bajram aga Foča £2 Sarajeco 0 £5 trgovinu muzikalija i materijala za pisanje i risanje. Bogato slova* rlšle hrvatskih I srpskili knjiga ta a a Ш) I DRUGOVI ki­ ta и и 0 0 [в д а а н н н н н а н ^ н н н н н н н н в * i § Trgovina manufakturnom i orijen­ talnom robom na veliko SARAJEVO Gjulagina ul. 3. — Telefon 455. Basme engleske, francuske, talijanske i —— : ,češke u najvećem izboru. - ■ Bogato skladište bezova, Sifona, zefira, Stofova, =•- = šamija, fesova, rubaca, čarapa i t. d. ■ ш ш ш ш ш ш а Čitajte .GajretM List »Gajret« jedini je list za našu porodicu, za našu djecu! Za to treba da ga svak čita i pretplaćuje se! Pojedini brojevi ,,Gajreta“ kao i cijelo godište iz lanjske godine mogu se dobiti uz sniženu cijenu kod administracije lista; Svakom prilikom sjetite se Gajretal m m ftT fv v v m m m rm m T m u ffrm m � https://kolekcije.nub.ba/files/original/a520443d5bdf96092c5dedd9d4fa9366.pdf f46a4baa3e6460efe7860e00bec76dc4 PDF Text Text ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУШТВА ЗА КУЛТУРНО И ЕКОНОМСКО ПОДИЗАЊЕ МУСЛИМАНА Излази Г. и 16. у мјесецу. Година X. Број 17. Сарајево, 1. септембра 1926. Цијена год. 80 Д. ПоЈедини број 4 Д. Ђаци добивају лист у пола цијена код Главнот Одбора или код Управе — Гајретових конвикта. — �С т р а н а 256 Број 17. ■Г A Ј Р Е Т< У част Рођендана Њ ег. Краљ. Височанства Престолонасљедника Петра! У нашој озбиљ ној садашњици када све напоре треба упутити оним tokom како ће наш рад уродити што бољ им и што кориснијим плодом; кад треба напрегнути и употребити све силе да наш муслимански елеменат стане на културно-просветном и економ ском пољу са осталом нашом браћом ; кад се мора сва пажња поклонити васпитању и напретку наше ► Омладине, те узданице наше бољ е будућности; и кад с в е то изискује м ного напора, јаких • живаца и силних материјалних средстава, — l ипрк има свијетлих часова када у наша срца и душе улази свијетло поуздање и непоколсбива нада да сви наши труди и напори неће бити узалудни! И ти свијетли часови остављ ају у нама -~-јаку и неизбрисиву бразду. To, што je рад ост наша, остаје трајно и ми ведре д уш е,^ огријаних срца и ви сок о уздигнутог чела гледам о са поуздањем у свијетлу будућиост! И ти свијетло-сунчани часови наступају опет, је р ових дана навршују с е три године да je Њ ено Величанство Краљица Марија постала мајком ! 6-ог септембра Hb. Краљ. В исочанство Престолонасљедник Петар навршује .3 године свога ж ивота! To je опш те слављ е нашег Народа, a напосе „Гајрета" и њ егових питомаца који имају ту срећу да млади Насљбдник буде и остане њихов моћни П ротектор! Молећи с е С вевиш њ ем да нам омогући да Рођендане наш ег Протектора Њ . Краљ. Височанства П рестолонасљ едника Петра могнемо славити за дуги и дуги низ срећних година, ми дајемо одуш ка с в о јо ј великој срећи што у с в о јо ј Држави славимо Рођендане Краљева и Краљевских Насљедника од li св о је крви, свога род а и племена! Нарочито ми босанско-херцеговачки Муслимани упиремо са надом и поуздањем очи у Сјајни Пријесто наш е С л авом овјенчане Династије Карађорђевића, је р наш елеменат има пред со б о м велики задатак да изврши како би заузео св о је д остојн о м јесто са св о јим саплеменицима других вјера. ЗнајуКи колико je то замашан и напоран посао, колико тај рад захтијева и жртава и средстава, ми не презамо од њега, имајуКи у виду наше здраве народне силе и знајући да с е м ож ем о ослонити на Очинску љ убав и потпору нашег С лавн ог Краљ евског Дома. Ми см о у тој срећној м огућности да у св о м е потхвату не м орам о богорадити и просјачити за љубав О н ога чији см о ми сви поданици, већ знамо да наш К раљ евски Дом са великом љ убављу гледа у наш муслимански елеменат и да Му je ж ељ а да се и ми Муслимани подигнем о ш то виш е и јаче како културно-просветно тако и економ ски. Наш Краљевски Дом није нам туђи. О н je наш и ми см о Њ е г о в и ! Ми знамо да je Милост нашег свијетлог К раљ евског Дома исто онако велика колико je велика и топла Њ его в а љ убав према нашем муслиманском елементу, који су Њ е го в а вјерна и одана дјеца. Он нас разумије и Њ его ва je жел>а наша жељ а, na м ож ем о с тиме бити срећни и благодарни у чврстој нади да Њ его ва љубав буде и остан е увијек с нама! Знајући, дакле, да je љ убав Н ашег Краљ евског Дома велика и безгранична, ми см о у то чврсто увјерени да Дични Син Високих Краљевских Родитељ а, Њ . Краљ. Височанство П рестолонасљ едник Петар, П ротектор „Гајрета" носи у св о м е млађахном срцу с в е он е племените одлике С воји х Свијетлих Родитеља, na растући са наш ом О младином и Њ егова ће љ убав бити трајна и увијек бити с нама! Падајући пред наш Славни Краљевски П ријесто, „Гајрет" и њ егови питомци моле се С вевиш њ ем да у здрављу и срећи подржи нашег М ладог П рестолонасљ едника, да му да моћи и снаге како би на нашу срећу и дику С воји х Високих Родитељ а једн ога дана наставио Велико Дјело своји х Славних Предака и своји х узвишених Р одитељ а! Да живи Александар I.I Да живи М арија! Њ е го в о Њ ен о Величанство Краљ Величанство Краљица Да живи Њ егово Краљевско Височанство Престолонаследник Петар! �ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУШТВА ЗА КУЛТУРНО И ЕКОНОМСКО ПОДИЗАЊЕ МУСЛИМАНА Излази 1. и 16. у мјесецу. Година X. Број 17. Сарајево, 1. септембра 1926. Цијена год. 80 Д. ПоЈвдини број 4 Д. Ђаци добивају лист у пола цијена код Главнот Одбора или код Управе — Гајретових конвикта. — ПРОТЕКТОР ГАЈРЕТА Њ егово Краљевско Височанство Престолонасљедник ПЕТАР �С т р а н а 258 Број 17. ■Г A J P ET< У част Рођендана Њ ег. Краљ. Височанства Престолонасљедника Петра! У нашој озбиљ ној садашњици када све и средстава, ми не презамо од њега, иманапоре треба упутити оним tokom како ће.наш јући у виду наше здраве народне силе и знарад уродити што бољ им и што кориснијим јући да с е м ож ем о ослонити на Очинску плодом; кад треба напрегнути и употребити љ убав и потпору нашег С лавн ог Краљ евског св б силе да наш муслимански елеменат стане Дома. на културно-просветном и економ ском пољу Ми см о у тој срећној м огућности да у са осталом нашом браћом ; кад се мора сва св о м е потхвату не м орам о богорадити и пажња поклонити васпитању и напретку наше просјачити за љ убав О н ога чији см о ми сви Омладине, те узданице наше бољ е будућности; поданици, већ знамо да наш К раљ евски Дом и кад све то изискуje м ного напора, јаких са великом љ убављу гледа у наш муслиживаца и силних материјалних средстава, — мански елеменат и да Му je жељ а да се и ипак има свијетлих часова када у наша срца ми Муслимани подигнемо ш то виш е и јаче и душе улази свијетло поуздање и непоко- како културно-просветно тако и економски. лебива нада да сви наши труди и напори Ham Краљевски Дом није нам туђи. О н je неће бити узалудни! наш и ми см о Њ е г о в и ! Ми знамо да je МиИ ти свијетли часови остављ ају у нама лост наш ег свијетлог К раљ евског Дома исто јаку и неизбрисиву бразду. To, што je ра- онако велика колико je велика и топла Њ едост наша, остаје трајно и ми ведре душе, гова љ убав према нашем муслиманском елеогријаних срца и ви сок о уздигнутШ^чела гле- менту, који су Њ е го в а вјерна и одана дјеца. дамо са поуздањем у свијетлу будућност! О н нас разумије и Њ его ва je жељ а наша И ти свијетло-сунчани часови наступају жељ а, na м ож ем о с тиме бити срећни и блаопет, јер ових дана навршују се три године да годарни у чврстој нади да Њ е го в а љубав je Њ ено Величанство Краљица Марија no- буде и остан е увијек с нама! стала мајком! Знајући, дакле, да je љ убав Н ашег Кра6-ог септем бра Њ . Краљ. В исочанство љ евског Дома велика и безгранична, ми см о Престолонасљедник Петар навршује 3 године у то чврсто увјерени да Дични Син Високих Краљевских Родитеља, Tb. Краљ. Височансвога ж ивота! To je опш те слављ е нашег Народа, a ство П рестолонасљ едник Петар, П ротектор напосе „Гајрета" и њ егових питомаца који „Гајрета" носи у св о м е млађахном срцу све имају ту срећу да млади Насљедник буде и оне племените одлике С воји х Свијетлих Poдитеља, na растући са наш ом Омладином и остане њихов моКни П ротектор? Молећи с е С вевиш њ ем да нам омогући Њ егова ће љ убав бити трајна и увијек бити с нама! да Рођендане нашег Протектора Њ . Краљ. Падајући пред наш Славни Краљевски Височанства П рестолонасљ едника Петра могнемо славити за дуги и дуги низ срећних Пријесто, „Гајрет" и њ егови питомци моле година, ми дајемо одуш ка с в о јо ј великој се С вевиш њ ем да у здрављу и срећи посрећи што у св ојој Држави славимо Рођен- држи нашег М ладог Престолонасљ едника, да дане Краљева и Краљевских Насљедника од му да моћи и снаге како би на нашу срећу и дику С војих Високих Родитељ а једн ога с в о је крви, свога рода и племена! Нарочито ми босанско-херцеговачки Му- дана наставио Велико Дјело своји х Славних слимани упиремо са надом и поуздањем очи Предака и своји х узвишених Р одитељ а! у Сјајни Пријесто наш е С л авом овјенчане Династије Карађорђевића, је р наш елеменат има пред со б о м велики задатак да изврши како би заузео с в оје д остојн о м јесто са својим саплеменицима других вјера. Да живи Александар I.! Знајући колико je то замашан и напоран п оса о, колико тај рад захтијева и жртава Да живи Њ егово Краљевско Височанство Престолонаследник Петар! Да живи М арија! Њ е го в о Њ ен о Величанство Краљ Величанство Краљица 4- �С т р а н а 271. Г A ЈРЕТ. Б р о ј 17 četiri puta opetovati, da se ona Bogom kune, da je on slagao što ju je bludnicom nazvao, a peti će put završiti, da je božija srdžba (gađah) na n}u ako on bude istinu rekao ono čime je (zanijom) i objedio. Čitav postupak će se zapisnički provesti, a zatim će se bračna rastava i otpad djeteta o d mu­ ža izreći, a dijete majci dodijeliti. Nu ako se ne bude »liau« p roveo iz ma kojih bilo razloga, bra­ čna veza ostaje netaknuta i dijete pripada mužu. Tako' isto prdipada dijete mužu i onda, ako on se­ be poreče (objedu povuče), prije i i poslije »liana«, a prije iizricanja rastave. Samo u ovom slu­ čaju ima pretopiti propisanu kaznu (hađi kazf) (§§ 335. i 340.). Provođenje »liana« (bračne rastave i dječijeg otpada od muža, te njegovim dodjeljenjem majci) na gornji način, povlači za sobom dvije te­ ške posljedice, i p o dijete i po muža, a to su: 1. nakon mulaane i tefrika, te katineseba dječijeg, do­ tični nije dužan tako dijete uzdržavati, niti je ono dužno njega uzdržavati i 2. među njima time pra­ vo nasljedstva prestaje. ' O'btala prava pak, kao svjedočenje jednog u korist drugog, davanje i primanje zekata (2 У ц % _ godišnje na stanovitu imovinu) i bračne zabrane, ostaju medu njima ne­ taknute, pa ne mogu jedno drugom svjedočiti u korist, a i bračna <_veza nije dopuštena, n. pr. me­ du ovakbvim djetetom i njegovom sestrom po Vera O bren ović: STRAH? Dragi, u jesen nam se nasmejala sreća — i ja se bojim ! Bojim se, jer hladno, svelo lišće peva smrt — a tvoji vreli poljupci kliču životu! jer mutne jesenske o či kroz hladna okna vire u moju sobu, — dok tvoje sjajne, pune života i žara počivaju na m e n i. . . ! O j sakri me na svoje grudi, da ne vidim suho lišće! Ljubi me dugo, dugo, da sanjam o proleću; jer nam se u jesen nasmejala sreća — i ja se bojim! Mutni oblaci kriju plavo nebo — a crni se dim valja gradom ! — Ja ne volim takovo nebo, ni takav g r a d !. . . Ponesi me dragi daleko, daleko . . . 1 Tamo, — gde je nebo plavo kao potočnica; — gde zrakom plove vedre nade i gde pevaju bele vode! oou i obratno iako je njegovo srodstvo prema do­ tičnom prekinuto osudom, bračna veza 'nije do­ puštena. (§ 338.). Nu, u ovakom slučaju, da ovako dijete (mu­ ško ili žensko) koje je međutim odraslo i oženilo se, umre i ostavi iza sebe sina, pa ga on (mulain) prizna svojim unučetom, pripašće mu (sebet nesebubu) i time se vraćaju sva njihova prava, po­ rodična d nasljedna, a on će biti kažnjen i p o tom će ga razmjerno m oći naslijediti. A ako pomenuto umrlo lice ostavi iza sebe kćer, pa je mulain pri­ zna svojom unukom, neće mu ona pripadati, niti će ona m oći time naslijediti ga, jer u prvom slu­ čaju (sin), nužna je srodnička veza, a u drugom slučaju (kćer) nije nužna (§ 339.). Rastava Manom sačinjava »talaki-bajin«, pa dok suld ne izreče rastavu medu ovako zavađe­ nim bračnim parom, njihov brak ostaje nepovrijeđen I s to g a u slučaju smrti jedinog, drugi ga na-, slijeđuje. Nedopušteno ostaje samo (haram) nji­ hovo spolno općenje i to traje sve dotle, dok sva­ ko od njih dvoje ostane sposobno za Jiian. A kada dotična sposobnost liana i njegovi ušlo vi, navede­ ni pod §§ 335., 336. i 337 kod oboga, ili kod jed­ nog od njih iščezne i nestane (izgubi se), onda toni mužu slobodno je po n o vo se vjenčati sa istom ženom, u idetu i posije njega (§340.). (Nastaviće se.) Ponesi me tamo dragi, gde su noći srebrene, kao morska pena, — da se okupam u n jim a !. . . Nad našim se gradom nadvili mutni oblaci — a cestama se našim valja crni dim! Zatvori mi dragi oči poljupcima, jer m e je strah! Vera O bren ović: POSLE KIŠE. Nad našom zelenom gorom , mrki se oblaci kupe; preskaču vatrene zmije. — Sutra ć e opet, kao i prije ležati koji kesten mlad, ili hrast, — pogođen od grom a! — I kada ćela gora oživi posle kiše, a svezi šumski lahor zelene uzdrma grane, ležaće spržen od groma jedan hrast ili kesten mlad, da se ne digne nikada višel �Г A Ј Р Е Т« С т р а н а 272. Број 17. М и л ан Г о р ч и н о в и ћ . ДАЈ МИ ДРАГА ОСМЕХ! Не дај да протеку часови б е з песм е Уздах нашу ćpehy помутити не с м е ; Дај ми, драга, осм ех и онда кад тужни О сећај те дави потајно и м ори ; Дај ми, дај ми осмех, јер су боли ружни, A и младост пролази и ко пож ар гори. Дај ми, дај ми осм ех, ма да с о в а хуче, Јер младости м ного, a срце јо ш туче. Не дај да протеку наше среће сати Без песме, пољупца и б е з загрљаја, Јер ће доКи врем е кад ћем о плакати З б о г крвавог бола, ш то га Усуд ваја. КЊИГЕ и листови. „Чувари С вета" од Станислава Винавера. У својој новој књизи г. Станислав Винавер надазН мислени и мелодични смисао свијета у мистичним стиховима. Књига г. Станислава Винавера одликује се бираним језиком и великом музикалношћу. Она 'је посвећена високој поезији. И здањ еТ Цвијановића врло отмено. Цијена 10 дин. Урош Петровић: ЗА СВАКИ ДАН. Са нредговором Слободана Јовановића и сликом пшичевом. . с . Како ове биљешке, рано преминулог Уроша Петровића, бившег доцента Универзитета, пуне философских мисли пишЗввих о човјеку и његову животу, имају за циљ да прумсе неколико основних савјета о васпитању и дисциплиновању самога себе, и проткане су још и многим психолошко-педагошким принципима савремене науке о васпитању човјека, то оне имају несумњиве користи за све интелектуалце уопште, a нарочито за оне који се баве васпитањем. Цијена Дијена 20 Дин. Издање С. Б. Цвијановића, Београд. JI i ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК. Гајретов теферич у Прњавору. Пододбор „Гајрета" у Прњавору уз судјеловање овдашњег Соколског друштва одржао je у недељу 8. августа ове годнне свој теферич, који je и ако je време неповољно било преко сваког очекивања успио како у моралном тако и материјалном погледу. Да je теферич успио имаде се нарочито захвалнти овдашњем Соколу који je — и ако je терен био мокар — извео неколико вјежби на свеопште задовољство поејетиода. Овај пододбор се овим захваљује како Соколу и Соколицама тако и дјелокупном грађанству, који су евојом ih . посјетом овај теферич увеличали. Пододбор у Прњавору. Повјереница Гајрета за град Сарајево. Главни Одбор Гајрета изабрао je за друштвену повјерениду за град Сарајево Гђу Арзију Капетановић, на мјесто досадањег пододбора. Гђа Капетановић обавиће наново упис чланица Гајрета, те ће након тога сазвати скупштину чланица на којој he се изабрати нови женски пододбор. Из Управе Београдског Гајрета „Осман Таикић“ . У наступајућој школској години 192G./27. упра. ва Београдског Гајрета примиће лоред досадањлх још 20 нових питомаца у свој мушки интернат. Поред тога управа Београдског Гајрста отвара у овој шк. години ћ женски 'интернат у Бгограду, у кога ће примити 20 питомица. Молбе за пријем нових питомаца-ица у интернате Београдског Гајрета треба уиути^и Главном Одбору Гајрета у Сарајгву, који ће их са својим препорукама упушти Београдском Гајрбту. Тим молбама треба приложити слиједећа документа: Школску свједоџбу, Љекарско увјерзње о здра. вљу, Увјерење о имовном стању и Увјерење о плаћању годишње непосрздне иорезе. Стари питомци слаће своје молбе изравно Управи Београдског Гајрета. Задљи рок за поднашање молби јест 5. септембар о. год. Štamparija »Bosanske Pošte«, Sarajevo. — Vlasnik društvo »OAJRET«. — GlavnH odfovorid urednik: Hamld KUKlC. �Б р о ј 17. Г A JPET. С т р а н а 271. četiri puta opetovati, da se ona Bogom tone, da ocu i obratno iako je njegovo srodstvo prema do­ je on slagao što ju je bludnicom nazvao, a peti će tičnom prekinuto osudom, bračna veza nije do­ put završiti, da je božija srdžba (gadab) na n}u puštena. (§ 338.). alko on buide istinu rekao ono čime je (zanijom) i Nu, u ovakom slučaju, da ovako dijete (mu­ objedio. Čitav postupak će se zapisnički provesti, a ško ili žensko) koje je međutim odraslo i oženilo zatim će se bračna rastava i otpad idjeteta od mu­ se, umre i ostavi iza sebe sina, pa ga on (mulain) ža izreći, a 'dijete majci 'dodijeliti Nu ako se ne prizna svojim unučetom, pripašće mu (sebet nebude »lian« proveo iz ma kojih bilo razloga, bra­ sebuhu) i time se vraćaju sva njihova prava, po­ čna veza ostaje netaknuta i dijete pripada mužu. rodična i nasljedna, a on će biti kažnjen i po tom Tako isto pripada dijete mužu i onda, ako on se­ će ga razmjerno moći naslijediti. A ako pomenuto be poreče (objedu povuče), prije i i poslije »Ha­ umrlo lice ostavi iza sebe kćer, pa je muilain pri­ na«, a prije izricanja rastave. Samo u ovom slu­ zna svojom unukom, neće mu ona pripadati, niti čaju ima pretrpiti propisanu kaznu (hadi kazf) će ona moći time naslijediti ga, jer u prvom siu- ^ (§§ 335. i 340.). čaju (sin), nužna je srodnička veza, a u drugom Provođenje »Hana« (bračne rastave i dječi- slučaju (kćer) nije nužna (§ 339.). Rastava Manom sačinjava »talaki-bajin«, pa jeg otpada od muža, te njegovim dodjeljenjem majci) na gornji način, povlači za sobom dvije te­ dok sud ne izreče rastavu među ovako zavađe­ ške posljedice, i p o dijete i po muža, a to su: 1. nim bračnim parom, njihov brak ostaje mepovrinakon mulaane i tefrika, te katineseba dječijeg, do­ . jeden i stoga u slučaju smrti jednog, drugsga tvatični nije dužan tako dijete uzdržavati, niti je ono sfijecluje. Nedopušteno ostaje samo (haram jT ffr^ dužno njega uzdržavati i 2. među njima time pra­ hovo spolno općenje i to traje sve dotle, dok sva­ v o nasljedstva prestaje. Ostala prava pak, kao ko od njih dvoje- ostane sposobno za Man. A kada svjedočenje jednog u korist drugog, davanje i dotična sposobnost Mana i njegovi uslovi, navede­ primanje zekata (2Уг %, godišnje na stanovitu ni pod §§ 335., 336. i 337 kod oboga, ili kod jedpg o d njih iščezne i nestane (izgubi se), onda tom imovinu) i bračne zabrane, ostaju među njin ižu slobodno je ponovo se vjenčati sa istom taknute, pa ne mogu jedno drugom svjedc korist, a i bračna veza nije dopuštena, u. pr. me­ ženom, u idetu i posije njega (§340.). (Nastaviće se.) đu ovakovim djetetom i njegovom sestrom po Vera O bren ov ić: STRAH. Dragi, u jesen nam se nasmejala sreća — i ja se bojim ! Bojim se, jer hladno, svelo lišće peva smrt — a tvoji vreli poljupci kliču životu! jer mutne jesenske o či kroz hladna okna vire u moju sobu, — dok tvoje sjajne, pune života i žara počivaju na m en i. . . ! O j sakri me na svoje grudi, da ne vidim suho lišće I Ljubi me dugo, dugo, da sanjam o proleću; jer nam se u jesen nasmejala sreća — i ja se bojim l Mutni oblaci kriju plavo n ebo — a crni se dim valja gradom ! — Ja ne volim takovo nebo, ni takav g r a d !. . . Ponesi me dragi daleko, daleko . . . ! Tamo, — gde je nebo plavo kao potočnica; — gde zrakom plove vedre nade i gde pevaju bele vode! Ponesi me tarho dragi, gde su noći srebrene, kao morska pena, — da se okupam u n jim a!. . . Nad našim se gradom nadvili mutni oblaci — a cestama se našim valja crni dimi Zatvori mi dragi oči poljupcima, jer me je strah! Vera O brenović: POSLE KIŠE. Nad našom zelenom gorom, mrki se oblaci kupe; preskaču vatrene zmije. — Sutra ć e opet, kao i prije ležati koji kesten mlad, ili hrast, — pogođen od groma! — I kada ćela gora oživi posle kiše, a sveži šumski lahor zelene uzdrma grane, ležaće spržen o d groma — jedan hrast ili kesten mlad, da se ne digne nikada , više! �Број 17. С т р а н а 272. М и л ан Г о р ч и н о в и ћ . ДАЈ МИ ДРАГА ОСМЕХ! % Не дај да протеку часови б е з песм е Уздах нашу срећу помутити не с м е ; Дај ми, драга, осм ех и онда кад тужни О сећај те дави потајно и м ори ; -Дај ми, дај ми осм ех, јер су боли ружни, A и младост пролази и ко пожар гори. Дај ми, дај ми осм ех, ма да со в а хуче, Јер младости м ного, a срце јо ш туче. Не дај да протеку наше среће сати Без песме, пољупца и б е з загрљаја, Јер ће доћи врем е кад Кемо плакати З б о г крвавог бола, што га Усуд ваја. КЊИГЕ и листови. „Чувари Света" од Станислава Винавера. У^војој новој књизи г. Станислав Винавер налази ^■^Јчijaefin и мелодични смисао свијета у мистичним ст,ихсгвима. Књига г. Станислава Винавера одликујо' се бираним језиком и великом музикалношћу. Она je посвећена високој поезији. . Издање г. Цвијановића врло4- от&ено. Цијена 10 дин. Урош Петровић: ЗА СВАКИ ДАН. Са предговором Слободана Јовановића и сликом иишчевом. '" х Како ове биљешке, рано преминулог Уроша Петровића, бившег доцента Универзитета, пуне философских мисли пишчевих’ о човјеку и његову животу, имају за циљ да пруже неколико основних савјета о васпитању и дисциплиновању самога себе, и проткане су још и многим психолошко-педагошким принципима савремене науке о васпитању човјека, то оне имају несумњиве користи за све интелектуалце уопште, a нарочито за оне који се баве васпитањем. Цијена 20 Дин. Издање С. Б. Цвијановића, Београд. т ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК. Гајретов теферич у Прњавору. Соколицама тако и цјелокупном грађанству, који су својом . Пододбор „Гајрета" у Прњавору уз еудјеловање . посјетом овај теферич увеличали. - Пододбор у Прњавору. овдашњег Соколског друштва одржао je у недељу 8. августа ове године свој теферич, који je, и ако je време Повјереница Гајрета за град Сарајево. неповољно било преко сваког очекивања успио како уГлавни Одбор Гајрета изабрао je за друштвену моралном тако и материјалном погледу. Да je теферич повјереницу за град Сарајево Гђу Арзију Капетановић, успио имаде се нарочито захвалнти овдашњем Соколу на мјесто досадањег пододбора. Гђа Капетановић обавиће који je — и ако je терен био мокар — извео неколико наново упис чланица Гајрета, те ће након тога сазвати вјежби на свеопште задовољство посјетиоца. скупштину чланица на којој ће се изабрати нови женски Овај пододбор се овим захваљује како Соколу и пододбор. Из Управе Београдског Гајрета „Осман Ђикић*. У наступајућој школској години 1926./27. упра. ва Београдског Гајрета примиће поред досадањих још 20 нових питомаца у свој мушки интернат. Поред тога управа Београдског Гајрста отвара . у овој шк. години ћ женски ‘интернат у Бгограду, у кога ће лримити 20 питомица. Молбе за пријем нових питомаца-ица у интернате Београдског Гајрета треба упути^и Г.тавном Одбору Гајрета у Сарајзву, који he их са својим препорукама упутити Београдском. Гајрету. Тим молбама треба приложити слиједећа документа: Школску свједоџбу, Љекарско увјерзње о здрављу, Увјерење о имовном стању и Увјерење о ллаћању годишње. непосргдне лорезе. Стари питомци слаће своје молбе изравно Управи Београдског Гајрета. Задњи рок за поднашање молби јест 5. септем* бар о. год. Štamparija »Bosanske Pošte«, Sarajevo. — Vlasnik društvo »GAJRET«. — Glavni I odgovorni urednik: Hamid KUKlC. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/3f5e5baefec1f8ff5a8175553f6ae313.pdf 7befbcbd9eafc2ac91641da432025e3c PDF Text Text Oosp. Riza ef. Muderizcvić, Zcm. Muzej 767 Sarajevo Поштарина плаћена у готовом. ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУШТВА ЗА КУЛТУРНО И ЕКОНОМСКО ПОДИЗАЊЕ МУСЛИМАНА Уредник: Хамид Кукић. �I B » •» Potpuno uplaćena dionička giaonica Din lo,ooo.ooo*— Rezeroe Din 1,600.000 — Вппка se bavi svim u bankovnu struku spađnjuClm poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, orgnnizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podupire razne knlturne i humanitarne ustanove. Zavod je angažovan kod „Vnrde“ industrije drveta d. d. 1 Trgovačkog d. d. „Meikantilfa* u Sarnjcvn. Od čiste dobiti daje !0°j0 Kulturnom i Prosvjetnom Društvu ,,Gajret“. Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka tiajret najbrže i nnjknlantnijc. Uloške ukamaćuje najpovoljnije, i isplaćuje lste u svako doba. A . . Ц г г. \ a j B B B B B B B B B B B B B B B □ јС Ш О С Ш c jd a сж> • a ro • слго • c»o • ceo • ceo • сјго o с ж о • • c к • сжо• сжо с*о • сж>• • ежо • • cjd cure• cure• cure • £ dionica •с* о с* о сво * sa I sa sa s a ! ea s ш з всдга cura cure* općine grada Sarajeva T em eljna g la o n ic a 40,000.000— d in ara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda, filiale Sarajevo broj 2172 Iш \ш а m i i Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. Osim toga ima svoju S . L A G A O N I C U koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale dragocjenosti uz najpovoljnije kamate. ■mm 8 mm S 3 з • сжо • СЖО• care • СЖО• СЈГД• СЛГО• СЈГ) e CJD • СЈГ. СЛГО• -'jro « iTO e сжо • сжа • c«ro • ejsr.j • С1ГО• °ЈГО• mm �ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУШТВА ЗА КУЛТУРНО И ЕКОНОМСКО ПОДИЗАЊЕ МУСЛИМАНА И злази 1. и 16. у м је с е ц у . Година X. Број 18. С а р а ј е в о , 16. с е п т е м б р а 1 9 2 6 . Ц и јен а г о д . 80 Д. П оЈедини б р о ј 4 Д. Ђ а ц и д о б и в а ју л и с т у п о л а ц и јен а к о д Г л а в н о т О д б о р а и ли к о д У п р а в е — Г а јр е т о в и х к о н ви к та . — Хамза Хумо: МАХАЛЕ 110Д САХАТКУЛОМ. ^ ч а јн о , као ва*г' себе. Све се то одигра у трен ока. i. Негде- лред зору, велика алеја у нашем >граду Златцја врисну и створи се на авлији да ослободи ћутала je празиа и пуота. Ветар je подквао у сш - мајку* I S h, син једипац, и сам‘ изнемогао, једва зида, ним крошњама немих'-платана, a’ град, посут сија- ое подижо на ноге, па придржа.на.јући лицама, спавао je нг^обадама 'НереТве што се, ду- свали се у хајат на\софу и одмах захрка. — Ах, жалосна нам мајка n цриа образа набоко доле, са евиленим лровлачила исирд— камених мостова. У кафани »Паризу« звонила^пи- ~Тпец> — нарицала je Тахирагиница кроз плач — ни јана ларма, ломијш се крештави гдаеови тамбура- година дана по очевој смрти, a он се опија и бије махала сеир чини. шица и пробијао се Ц{цр1фви глас npmvie кроз цајку да Златија je сва дрхтала, али не од етраха козврндање баса и бугарија. Нешта разорна и разлико од неке мржње на брата, мржње која се у блудна јечало je у овом затвореном простору • и пригушено и саблажњиво озвањало кроз шуИљу, њој рађала откако им je још умро отац, тињала запретана и чииила je некуд грубљом и пеосетљивпHoh. Врата се ненадно отворише, a неко, испраћен вихором раскикоталих тласова, лелујајући се, јом и спрам мајке и целе родбине. Обе, остављене на милост и немилост размаженог јединца, one су испаде из кафане и, тетурајући, зашевеља низ алеју, ваљајући неке јсдва .разумљиве речи. Завра- подносиле све његове хирове и злостављања. Сироћена феса, расиојасан и са оиуштеним чакширама, мах отац! Да устане и да види шта ради његов мена махове би застао, замахао рукама као да неком зимац. Ах, куку ти je нама, кћерце, сиротице моја! je Тахирагиница и грлила своју јединицу. прети, na се опет љуљнуо у празан простор око јецала Тахирага 'Булагић, за евог живота, мазио je себе. евог сина, али je умео и да ra држи na оку. Водао — Ове, све! Па нека! — говорио је. он — Ши- га са собом да надгледају имања и купе кметовски рок je свет. Авдо Ђулагић уме да ради. Уме, уме, хак, пззио да му се син види и у џамији и међу запамтите! Е, хеј, знате ли ви то! A? друговима, да на време долази кући, да се уљудно И он настави тетурање пут моста, na уз пре- јавља старијим, једном речи да буде узоран млачку страну у правцу старих махала под Сахатку- дић. Тахирага je мрзео сваку потоварију, na je у лом. Махале спавају. Његови кораци стружу и1је- том правду одгојио и своцг јединца. Али ето, откадва се вуку уза сокаке. Авдо Ђулагић заустави се ко он умрије, све се поремети. Дођоше и велики у врху једног од многобројних сокака, заустави се догађаји и прегазише старе махале под Сахаткупред најгорњим вратима и поче дуго да откључаје. лом. Старе кућице као д а заћуташе занавек. НатоНапокон се свали у њих и сокаци утишаше. варени коњи престадоше се пењати уз стрме соЊегова мајка, Тахирагиница Ђулагуша, чека- каке и улазити у широке капије. Кметови запевала га целу ноћ, седећи под орахом на авлији згр- ше своју велику песму економске слободе на својим чена и замишљена. Горе у одаји, спавала je њена огњиштима, a у агинске куће усели се беда и безкћерка Златија, сањајући немпрне снове у врелој наделшо чекаље. У граду наста нови живот, a на летњој ноћи. Ha шкрипу браве тргоше се обадве. махале под Сахаткулом као да паде неки учмали Златија излеће на таван, a Тахирагиница стаде сан и оне само дремаху, дремуцкаху прилегле no пред сина. A он, син јединац, угледа je пред собом, присоју. За своје димове, Авдо Ђулатић лрими неку навуче му се нешто на очи, лице му се искрпви као у луде и он шкрипну зубима, истеже се и замахну оштету, подмири’ кућу, na се пролн;. од муке ли за на мајку. Одјекну туп и кратак ударац. Она само изгубљеним кметовима, или из љубави према келпригушено врисну и нешто joj стеже гушу. Авдо нерици Викици, то сами Бог зна. У махали се поче замахну још једном, изгуби равнотсжу и свали се да прича о њему и Викици, a сирота Тахирагшгаца на авлију. Тахирагшгица паде no љему, али то молла га и преклињала да joj не црни образа и да њега joiir више раздражи na поче да je удара не иде с келнерпцама. A Авдо, као узпнат себи и �Страна 274 .Г А Ј Р Е Т , делом свету, сав разбуктали елан своје младости баци под ноге тој Викиди и, са неким потајним једом у себи, поче да задире све бандоглавије у у страну У јутро будио се са страховитим боловима у глави, сваког јутра још нешто јаче тврднуло и корело се у његовој души, јер Авдо ЈЈулагић био je већ скренуо с правог пута. Са грижњом савести рађао се нов инад и пркос у њему. II. Летње додне лритисло старе махале под Сахаткулом, полегло ло ниским каменим кућама, ла стење напрегнуто и омамљено, скривено у врелим зидовнма. Орах из Ђулагине авлије израстао као гора, na no сокаку просипа хлад, пун златних и немирних седки. Сахаткула блешти у суицу као приказа, a жамор отворене чесме у нечијој авлији разлева се час као омамљено бунцање у жеги, час као тајанствено договарање no устајалој тишини. Тахирагиница Ђулагуша отворд кафену кутију, загледа се у њу, замисли се, na je пажљдво спусти на раф. Хтела je скухати кафу, a у кутији je бцло свега неколико зрна. Ево већ трећи дан како она, у исто време, отвара кутију, загледа се у љу, л а je опет спушта на дсто место. Нек стојн за об^аза, ломисли она д уздахне. Тахираг^ншца 'Булагуша била je страствена ка^веџика. Некада, док се било у стању, ибрик с кафом непреедано je ciajao у мангали, али сад, откако — ^ахирагиЉ да ослуХнуГ Горе у одаји нешто je лупнуЈао, a затим тешки и буновни корацд затресоше таваномГУетао je! Са^ротајним осећањем кривице, њед син Авдо оде преко авлије на чесму и умд се, na и не погледавши ником у очд, поврати се у свбј конак. Ето, од јуче и ne лзлази из одаје. ЧНеће пшпта Ни да окуси. Крије погледе и нешто смера.-Маги га рледа занемела, a сестра само омери дспод ока. Тако им пролази дан све у некој напетости, у очекивању. Тек негде пред вече зачуше се понова кораци преко тавана. Авдо Ђулагић сиђе на авлију. — Спремите ми ствари! Сутра одлазим у свет — каже он, гледајући преда се, бтрого, готово осорно, али не може више ни речи да проговори. Нешто му се напе у грудима и загуши га. И пре него што Тахирагиница може да га запита коју реч, он брзо пође спрам врата. Сирота Тахпрагиница се заплака. Te ноћи, Авдо и не сврати у »Париз«. Дошао je кући раније него обично. Kao n увек, мати га дочека под орахом. Грање je шумило у тихој ноћи, a он, син, кротак д постиђен, говорио je тихо/једва чујно. У њему се нешто окренуло као да je стао на руб понора, тргнуо се и тек сад увидео опасност целог свог пута. A тај се преокрет догодио исто тако неочекивано као и оно лудовање за келнерицом Викицом. Сад му се чинило као да je био захваћен на необјашњен начин неким чудним вртлогом, na напокон опет избачен, сав промењен, са нечим разбијеним у души, понижен и постиђен пред својом мајком и пред целим светом. A сутра дан, воз je јурио пут прсстонице, a махале под Сахаткулом остајале обешене на брегу, позлаћене сунцем и прошаране сенама и дрвећем. E ho љихова ораха! Ено куће дод н>им! Молге бити да му сад мајка седи на прозору и гледа у правцу преко брда куд се одвезао љезин јединац, гледа, a сузе joj теку низ образе. И Авди сечстеже Број 18; срце, сети ее како je поступао с њом у доследње дане и заболе га у дупш. A махале су остале исто тако тихе и тужне као што су и биле. Тахирагиница 'Булагуша седела je инадаље под својим орахом до у касне ноћи као да Једнако очекуЈе свог јединца, a љена кћерка Златлја сањала je једнако немирне снове у врелим, летњим ноћдма, све док једног дана не npeсели на врата и не поче да ашикује са Асдмом Шевићем, човеком са кокетним цвикерима, танким штапићем, увек упегланих панталона и дахеро .затуреног фесића. rinje то да су, барем се тако говорило у чаршији, Асиму Шевиду Онјш потребнд цвикери. Ta он je видео добро и без њих. Али ето: пристајале су му добро и у неку руку оне су му служиле као нека квалификација за улазак у ред днтелигснције у »Југославенском Муслдманском Клубу«. A сем тога, он je чиновник у Порезном Уреду, na ако и дневннчар, с временом ће бити' и унапређен. Разуме се. Зато барем нису потребне'богзна како велике школе. Зато je довољна и спрема .стечена кроз три разреда трговачке школе, a na крају крајева овиси све о личној способНО£ЦГ. TaSo je резоновао Асим Шевић. A сем овог свега, он je дошао и до уверења да чаршија донекле одаје и мало већу пошту човеку са цвикерима. Откако иж je устакао, сви га зову Асим-ефендијом. A то je њему донекле, «сем тога што му je годило, било и потребно, јер Аслм-ефендија Шевић имао je једну страховиту ману, дубоко прикривену иза своје ефендијске важности, a та мана je, једном речи речено, жена, и то не једна жена. E to, нису прошле ни четири године, a он се трдпут раставио да би нашао и четврту жену, прикладшгју за свој положај и интелигенцију, како се он лравдао сам пред собом. И, за чудо божје, девојке су летеле на његове цвикере и на волшебни штапић као на какав лепак, као на чини, надајући се свака поједина да она управо неће бити та'кве среће као њена предшасница. Тако се надала и Златаја 'Булагића и до у касну ноћ шапутала на вратима са Асим-ефендијом Шевићем. Па и Тахирагиница се помирила са судбином. Сатрвена бригама и немаштином, она je из дана у дан почела да отупљује према садашњици и да се преноси у стара добра времена. A Асим-ефендија je напокон и угледан човек и од добра соја. Иначе, њена главна жеља била je да joj се што пре поврати Авдо из света, a велика брига да комшилук не изгуби старо добро мишљење о кућл Ђулагића. Негде подјесен Шевић одведе Златију, a Ђулапића кућа утиша као да изумри. Тахирагинлца једва животарила са малом помоћи од ЗлатиЈе, a од Авде ни трага ни гласа. Јавио се свега једном из Београда. Да би комшилук очуо да њена кућа још живе као некада, Тахирагиница би узела из кухиње месну даску, na уместо меса, јер га није имала, метнула би какву крпу и почела да удара сецавицом no њој. Комшилуком одлегала тупа лупњава, a компшнке застајале да ослушкују, завидећи Тахирагиници на срећи. Тако се вукли дани, одмицала јесен, a зима стала na кућни праг. Махала се још некуд тешње ркупила и замукла, растужио се орах у Ђулагагћа авлији, Тахирагшшца се ногурила као дубока ста- �Број 18 *Г А Ј Р Е Т « рица, a Златија се хвалила no комшилуку са својим Аскм-ефендијом: _ Њему се, секо, зна богме његово — говорила ona — Сваког првог плаћа. Имамо свега хвала Богу. Нек je он само, жив и здрав. Али ова cpeha не потраја дуго. Једног дана Златија заплака насред Ђулагића авлије и паде мајци око врата: — Жалоспа ти ли сам несрећница, мајко моја! Куку ли je мени, несрећној! Бије ме он. Бије ме сваког дана. Не дај ме, мајко моја! Нешто дошло нањ, na као да није више онај пријашњи он. У ствари, у АсиМ-ефендији Шевићу пробудила се његова стара болест. Заситио се Златије, na ушао уњ неки паклени бес. За сваку ситшшу плане на њу и шаље je мајци, јер, каже, тако глупа жена није за једног Асим-ефендију Шевића. Он ће наћи и лепшу и паметнију од ње. Ta он их може да има на сваки прст no десет. A узрок целој Златијиној несрећи била je Иша Ковића, о чијој се лепоти почело да прича чак и у Клубу. Иша je завртила Асим-ефендији мРзгом, na je зато ушао бес у њега. Мучило га нешто као да je жив пацов у њему, na га раздражује.-тер^ га с краја на крај махале, a стално испред Ишиних врата. Сироту Златију ни да погледа, a камо ли да je слатко пошглује. Али се и он^на^здном нешто примири и пође све no старом. Лрошло га, мајко, говорила Златија. Удала се она несретница за Расима мссара. Сад je, хвала Б ој^ оиет мој. Страна 275. вљена погледа у даљине. Чежња као плима расте у њему, na као да га заболи у грудима, стегне му гушу и потера сузе на очи. Јест. Далеко су његови: стара мајка и сестра, тамо у шехеру, на jyry, у њиховој старинској кући, с таваном на камерију и широком калдрмли авлијом. И он ce ceha целе своје и њихове прошлости, сваке ситнице из старих, добрих дана кад ce живело у изобиљу. Ceha ce свог детињства које je прошло као златан сан, a себе, јединца Алаге 'Булагића, како иде опасан свиленим траболозом и сав одевен у чоху. Јест, и онда јс било сиротиње на свету, али ко je и помишљао на њезин горки живот. Одозго са скела, пред њим су пуцали широки видици и у њему ce .рађала жеља да крене на југ, пут свог родног места. Али с чим? Зар празних шака у празну кућу? И Авдо 'Булагип стеже на груди неколико у недрима скривених банкнота, уздахну и пође низа скеле. Настала je и зима, a он једнако радц no грађевинама. Још који месец, na ћу пмати с чим мајци на очи, мислио je он. Отворићу дућан н жнвеће ce Иекако. Дошл^пролеће, a Авдо напустио посао и пун пада кренуо к својима. Из воза je посматрао град у ком je толико препатио. Ено зграда, уздижу ce поносно из његове иатње и напора! II њега ненадно иешто таче у срце и ражалости. Ta он je у овом граду оставио велики део себе, своје жеље и патње, део своје младости без иједиог ведрог тренутка. A град ce пружао у недоглед, подизале ce палате и искале још много, много жртава, напора и бола, плтг je irt воз рпч ррлрттл ivmrn r*nnnvf ivrn као nfinannniin док весело јурио спрам југа обрадован. Накоп дводневне вожње, Авдо угледа брда око свог града, a зачас искрснуше минарета, na цео град изрони предаљ шарен it валовпт. Срце му заигра кад стнже у махале под Сахаткулом. Прозебло пролетње подпе грејало ce у сокацима. Тихо. Peče с ораха попадале no сокаку испред њихових врата. Тахирагшшца врисну кад га угледа и паде му око врата, a у Авди нешто закликта, зашшкта, na замукну. — A Злата? Мати га погледа бојажљиво. — Удала ce. — За ког’? — упита он ведро. — За Асима Шевића. Авдо ce смрче и обори главу. Сестра му ce удала за човека ког je највише мрзео у целом шехеру. III. Ha једној од петерокатница која се подизала na најживљем делу прСстонице, радио je Авдо Ђулагић: преносио пржш у, меЈпао малтер, додавао опеке, подизао греде за скеле; једном речи аргетовао. Живот око њега пулсирао je зањ необичним и веома брзим темпом. Нролазници извнрали непрестано и гурали се у бескрајним фалангама. Аута су трубила, трамваји звонили, граја т с л а , и све се то некуд одлевало у бескрај, na опст пзвирало једно из другог, непрестано, вечито. С ве'је то Авди било некуд туђе и далеко, као да ce до/ађало изван његова опажања, у неком другом свету у чији вртлог он неће никада упасти. Спријатељио ce са неколико Личана, исто аргета. Спавали су у приземљу зграде, ограђени даскама, кували пасуљ, појили ce водом, слушали претпостављене и везали узлове на свакој пари. A зграда расла, дизала ce пут неба, понад осталих зграда, понад престонице. Чему и кому ce диже, ко даје толике силне новпе, IV . 6 том ни Авдо ни његови Личани нису водили бриПролетно поврће приспело, a Авди Ђулагић ге. Они пису могли ни да прогледају из уског круга својих најближих брига: уштедети коју пару, na OTBopiro дућан на Малој Тепи. Спапаћ, млади лук побећи из ове немилосрдне вреве која нема ни осе- и салата прикрили дучанће, a он no цео дан не изћаља ни једног погледа за њих непознате и одр- бија из њега; чисти, уређује и залева. Ускоро ce пане аргете однекуд из дубоке провинциЈе. Зграда зацрвенише и ротквице међу зелењем, a затнм ce ce већ пела свом завршетку. Цео свет пружао ce постидно засмејаше прве трешње у котарици, и под њима, a њихови погледи лутали тамо далеко, Авдо ce упути у своју трговнну. Нек ce je на свом низа Саву, пут родних страна, где су их очеки- камену и нек ce нешто ради, na ето cpehe. Авдо валк у њиховим малим и мирним домовпма, где ce посвема изменио. Скромна хода, поитао некуд их je познавало свако дете и где ће опет једном, питом и кротак. Мало говори, гледа свог посла. Туускоро, угледати добра и весела лица како им вз- ђина га научила памети, говорили су у чарпшји. лазе у сусрет. Тако пролазе дани. Дошло и лето. ТахирагиПодпе je. Сви су напустили посао, само Авдо ница Ђулагуша исдија кафе под мурвом и пази Ђулагић седи још na скелама, тешка и тупо упра- сина као очи у глави. У здрављу љегову, престала �./ ^ Страна 276- »Г А Ј Р Е Т « Број 18. — To je један фанатлк и сасвим Je разумљиво je да сецКа и крпе на месној дасци. Kao да je Бог лонова просуо милост на њезину кућу, само сад што долази у сукоб са напредним човеком као што je Асим-ефендија — каже један младић. — Ja некуд слађу u задовољнију. Али једног дана овај необични и несрећни догађај помути њезину срећу. сам Асим-ефендијин друг. Ja знам целу ствар. Наиме, у љихову старинску кућу умеша новотариЈа — Д а ли се та његова напредност састоји у своје прсте: Асим-ефенкдја Шевић хтеде да натера нуштању жена? — упита други подругљиво. жену да остриже плетеницу. Хоћу бубнкопф, каже — Мани ти то, драги мој! — каже млади — он. Ja сам модеран човек и то je- у складу са мојим положајем. Какав положај, мајка ми жалосна! Зар Овде се ради о сасвим другој ствари; ради се о ствари за коју je он у праву, јер толико може да због положаја да идем шушава као нико мој, кукала и преклињала Златија, na најпосле отишла Maj­ захтева од своје жене. — A та je? ica да се изјада. — Бубикопф. — Мајко, он хоће бубикопф! — каже Златија Скоро сви праснуше у смех, али се суздржаше сва несренћа. Тахирагиница до тада mije никад ни чула за и од даљњег коментарисања. Само Осман-ефендија Атлагић одложи новине, погледа младића преко то чудо. — Мајко, хоће да одрежем плететшу. наочара и рече: — Само младићу, ако си ти Асим-ефендијин __Какву плетеницу, сиротице моја! Зар и ту срамоту да дочекам под моју старост, куку ти je пријатељ, саветуј му да се мане бубикоифа, јер ja мени! — закука Тахирагиница. верујем да би могао зло да прође. Дошао n Авдо. И он се узрујао због бубикопМи £e тепамо реакционарима,. хтеде да рече фа. Оборио главу na немирним корацима хода no .члади човек, али прећута и настави читање. авлији. Авд'' ТЈулагић мрзео je сваку новота^ју. Гако се заврши овај инциденат, али се кроз Он je у њпма назревао узроке проиасти Лћегове породпде. Ta док je j i његов от^ш, бно жив није ново-- неколико дана показа да je Осман-ефендија Атлатаријп дао у ку!\у< A зар он и сам није видео како гић имао право. Једног поподнева, тек што je Авдо ушао у те исте новотарије потискују веру n старе добре обнчаје, a младе, освајају na јуриш и уносе раз- врата, диже се граја и плач у 'Јзулагића авлији. доре у породице. Чули се женсвн гласови, преклињање, na као неко — Шта, бубикоиф! -УбићуГгЗхкажем хрвање, дбк Авдо распојасан и сав разјарен не изнас новотарије нис^довеле на овако т ^ е ^ а н е Ј леће на врата и брзим корацима пође низа сокак. . Ha зар да и т ^ будеш i>ao оне шуше што У њему je растао неки бес, кључале све неправде ма долазе на тепу no зелен! Али знЦг 'ја и патње претрпљене у животу na као да се са стохоће. Он xohe д ^ т е се реши. Заситир тем£ тппе грчевитих рука лружале из њега и вапиле ћеш, мајчин сине, еве-Чи кажем! за крвљу, за осветом. Не обзирући he ни десно ни И Авдо Јурну преко авлије, a жене завриска- лево, он je јурио 'нут чаршије, у правцу Иорезног ^ ше. Уреда тако брзо да се сам зачуђено тргао у његову • Нашао га je у Клубу. Авдо никад пре није ушао у Клуб. Сав усплахлрен, он се начас збуни хладном и тамном ходнику. — Зови ми Асим-ефендију! — каже он послунред дугачким зел еш т стол^м, са низом уред лореданих новина, пред кожним цаслољачима и ах- житељу. медијом Осман-ефендије Атлагића.. И неки млади, Авдо оста сам. Дрхтале су му ноге и срце снагологлави људи седели су за столом и читали. Он жно и напрсгнуто млатило. у грудима. Звонило му угледа свог зета Асим-ефендију и приђе к њему. A у ушима, a помисли збркано јуриле једна на друАсим-ефендија подиже свој цвикер, усна му се. гу. Кроз кратко време појави се и Асим-ефендија. скупи и лице поприми некуд хладно охол, a уједно зачуђен израз, као да пита- зар je и теби место Чим Авдо угледа његову одвратну и охолу појаву, ускипе још бешње у њему, крв му навали у главу овде међу нама? — Имао бих нешто да ти кажем — прошапта и као да му се замрачи пред очима. Он само очу врисак и удар о под ходника. Затим се поче све да Авдо. Астш-ефендија се диже. У предсобљу се чуо окреће око њега, окреће, окреће, na стаде. Сиђе му узрујан шапат, a затим одлучно и претећи изгово- копрена с очију. Он малакса и нож му испаде из руке. рене речи: Асим-ефендија лежао je онесвештен на ход— Само покушај! Нека знаш, убићу те. ,ј , Сви се тргоше. Асим-ефсндија уђе сав побле- нику. • Свет поче да се искупља. Авдо угледа зачудсо, узе фес и папусти читаониду. Неки- почеше да ђепе погледе око себе и обори главу. коментаришу овај случај: — Склони се! — неко je дрекнуо. — Авдо je поштен и ваљап, само прави очев син. Био би у стаљу да поубија све one који ие У трен ока, Авдо Ђулагић био je опкољен поносе чакигаре. лицајцима. OiUlilA Ч �Број 18. .Г A Ј Р Е Т . Страна 277, Ostnan Nuri Hadžić: MUHAMED I KUR-AN. (Nastavak.) Povrativši se ilz Hajbera, Muhamed je pi­ redi Islama definitivno zauzeli mjesto u Kabi. Po­ sao caru Herakliju i nekim arapskim knezovima red halabučne i razvratne ceremonije idolu Hoi pozvao ih u Islam. Pobjedonosni Imperator, koji .balu, uz fetiško metanisanje idolopoklonika svojim se tada, u ljetu 628., nalazio u Palestini, primio je drvenim figurama, mekanski su prvaci zaprepaŠMuhamedova podanika vrlo ljubazno, ali na p r ćeni posmatrali dostojanstvene i mirne muslimane, smo nije odgovorio. Vizantijski pisac Zonares veli, kako se mole »Bogu, gospodaru svijetova, bla­ da je Muhamed lično bio kod cara i da mu je car gom i milosrdnom, vladaru sudnjega dana, da ih darovao jedan dio Petrejske Arabije. Ovo* nije povede putem spasa, putem onih,‘koje je on oba­ t^čno. Vizantijski je istoričar jednostavno zamje- suo svojim dobročinstvima, oni koji nisu zaslužili nio Muhamedova delegata DHija bin Hulejfu sa njegov gnjev i koji nisu u zabludi«. samim Muhamedom a zemljište na granici Pale­ Po povratku s hadža Muhamed je nekoliko stine Ajlai Dav-Met-el-.Džendel, koje su Muslimani mjeseci proveo u Medini primajući nove vjernike, dvije godine docnije od Vizantije osvojili, prikazao •koji su pristizali sa svih strana, pojedince i u gru­ kao carev dar. Vizantijski vazal i knez jednog pama. Od naročite je važnosti za Islam bio ртеogranka sirskih Gasanida Haris, pocijepao je Mu- laz 'trojrce'^mekanskih prvaka: Halid ibni Velida, hamedovo pismo i molio Imperatora da mu do­ Amr ibn-el-Asa i .Osman bin Talhe. Halid, kako je zvoli da zavojuje na »arabljanskog proroka«. Knez poznato, bio je prije četiri godine zapovjediz Jemane Havđa bin Ali potuolb je, da bi on sa -гнк^ mekanske kavalerije, koja je na Uhudu cijelim plemenom pošao na Islam samo poiđ uslo'- izvojevala pobjedu '.idolopoklonika, a primivši vom, ako ga Muhamed prizpa ^vcjim nasljednikom. Islam, postao jedan od najzaslužnijih njegovih I tako se navršila godina od sklopljenog mira . vojskovođa; Amr, »najumniji Kurejšija, koji je i u El-Meraru. Sad su mogli Muslimani poho­ u najvećem uzbuđenju znao sobom vladati«, koji diti sveta mjesta u Meki. Mjesec Zulkade (februar je docnije osvojio Egipat, i igrao vrlo važnu ulo­ 629.) Muhamed je sa dvije hiljade dobro naoruža­ gu u islamskoj istoriji; Osman, čuvar Kabe, koji nih Muslimana krenuo iiz Medine u Meku da ispuni je iza osvojenja Meke Muhamedu otvorio vrata dužnost hadža, koju prošle godine, kako je pozna­ svetoga hrama, bio je također jedan od najugled­ to, niije mogao obaviti. Zato se ovaj pohod i zove nijih mekanskih prvaka. . »u a km a d u ti h a d ž — u m r e t-e 1-kaz a. U mjesecu septembru 629. pretrpili su m ir Kad su došli u Zu'l-Hulejfu, osam milja južno slimani težak poraz. Vizantijska vojska pod za­ od Medine, hadžije su »ušle u stanje ihrama«. To povjedništvom palestinskog namjesnika Teodora je prethodni, pripravni čin za hadž a sastoji se u udružena sa arapskim hrišćanima iz plemena Gatome, da se hadžiđe od početka toga dana pa do san, sukobila se sa muslimanima blizu grada Mevsvršetka hadža apstiniraju od o p š t e n j a sa ta, ma granici sirske pustinje i potukla ih: Zeiđ bin ženama i od upotrebe parfema i svih tjelesnih na­ Haris, Džafer bin Ebi Talib i Abdulah bin Revaha slada; da se ne briju i da kose i nokte ne podre- zapovjednici muslimana pali su jedan za drugim. zuju. U Batni Jadžedžu, osam milja pred Meku, Tek kad je Halid bin Velid preuzeo komandu po­ hadžije su odložile oružje i pješke ušli u grad sa šlo mu je za rukom da na čas suzbije neprijatelja Muhamedom na čelu, koji je jahao na svojoj devi. i povuče vojsku prema Medini i tako je spasi to­ Obredi hadža trajali su tri dana, a Četvrti talne katastrofe. Ovaj poraz izazvao je u Medini pod noć krenuli su muslimani put Medine, jer pre­ sveopštu žalost. Sam Muhamed, ljubeći sitnu dje­ ma ugovoru nisu mogli više ostati. (tačka VI.). cu Džaferovu, i tješeći im majku, na glas je pla­ Ovaj mirni pohod Kabe podigao je još više kao'. Povod ovom sukobu bio je to, što je Surahugled Muhamedu. Prije sedam godina , progonjen bil bin Amr, knez Gasanida na vjeri ubio Muhame­ i mučen m o r a o je sa nekoliko svojih prista­ dova delegata Haris bin Umejra, koji je nosio nje­ lica napustiti Meku, u koju je sada ušao sa dvije govo pismo knezu u Busru. hiljade .vjerenika, čašćen i poštovan kao miko do § 17. Z a u z e ć e Me k e . Poraz musli­ tada u arapskom plemenu. To je ostavio dubok mana u Sjirjjj nije ništa umanjio Muhameđov pre­ utisak i na same mekanske prvake, njegove najžeš­ stiž. Beduini su se i dalje javljali u Islam.. Za krat­ će neprijatelje. Osim toga ovim su pohodom ob­ ko vrijeme sva plemena oko Medine .prešla su Mu- \ �Страна 278. »ГАЈРЕТ« hamedu. Abas bin Merdas, vođa velikog plemena Sulajm sa granice Nedžda došao je ti Medinu sa hiljadu Beduina i javio se u Islam. Sa njim je do­ šla i njegova majka glasovita arapska pjesnikinja El-Hansa, koja je na Ukazu svoje pjesme recitovala. Šta više među neofitima bilo ih je mnog«r, koji su se prije tri godine kod opsjedanja Medine borili na strani Kurejšija. Muhamedu je ipak najviše na srcu ležala i najviše mu brigu zadavala Meka, još uvijek nje­ gov najopasniji neprijatelj; ali i ovdje kao i u rrmogim drugim prilikama došao mu je u pomoć puki slučaj kao znak božije providnosti. U neposrednoj blizini Meke živila su dva beđuinska plemena Benu Bekr i Benu Haza’at, prvi saveznici Kurejšija a drugi Muhamedovi, za koje je također vrijedio ugovor o primirju na deset go­ dina (tačka IV). Jedne noći dok su Haza’a t napa­ jali svoje blago na svome bunaru Vatir, napadnu jh Benu Bekir u društvu sa nekim Kurejšama, ubi­ ju im dvadeset Jjjpđi i odvedu mnogo deva, sitne i krupne marve. Odmah sutri dan Benu Haza’a t pošalje deputaciju u Medinu da od svoga savezni­ ka traži zaštitu, povratak opljačkanog blaga i krvarinu za ubijene b an o v e. I Kurejšije, uvidivši svoju nesmotrenu gre­ šku, pošalju svoguprvaka, Muhamedova tašta Ebu Sufjan bin Harba u Medinu, da ponudi puno za­ dovoljenje i da obnovi ugovor o miru, a po mo­ gućnosti i produži. Muhamed je svoga tasta pri" mio vrlo ljubazno, ali mu nije odgovorio ni jednu riječ. Ni intervencija kod Ebu Bekru i Omera nije ništa pomogla. Ova prijeteća šutnja njegova zeta i hladno držanje njegovih najbližih rođaka bila je vrlo sumnjiva iskusnom Kurejšiji i on se vra­ tio u Meku pun brige. Pošto su Kurejšije time prekršili ugovor o miru, Muhamed se riješio, da sa svojim rođacima definitivno obračuna, čim je Ebu Sufjan napustio Meku, Muhamed je naredio mobilizaciju i pozvao sve svoje saveznike da mu se pridruže: oni koji su blizu Medine, u Medini, a drugi putem prema Meki. Da ne bi Kurejšije bile obaviještene o pri­ premama u Medini, Muhamed je zatvorio i osigu­ rao sve puteve prema Meki. Ali pored sve pređostrožnosti i strogog naređenja da se Čuva taj­ na, Hatib bin Ebi Bultat, inače dobar musliman ii Muhamedov vjeran drug pokuša da o tome Ku­ rejšije obavijesti. Žena, koja je imala prenijeti pi­ smo sakriveno u gustoj kosi, uhvaćena je na gra­ nici i vraćena u Medinu. Bultat, pozvan na odgovornost, pravdao se time, da mu je porodica ostala u Meki bez zaštite, Бро) 18. pa se htio, pobrinuti, da je kogod od Kurejšija uz­ me u svoju zaštitu u slučaju nereda i rata. Omer, uvijek spreman na kratica objašnjenja, tražio je da se Bultat smakne. — Ne nagli, Omere! — reče mu Muhamed, Bog je i suviše milostiv spram heroja koji su se onako junački borili na Bedru. Hatibu, Odlazi, tvoja je greška zaboravljena! Da ne bi još kogod od muslimana zapao u sličnu grešku, došla je ova objaVa: »O vjernici! Ne održavajte veza sa mojim neprijateljima i va­ šim. ,Vi njima iskazujete vašu blagonaklonost, a oni su doista zanijekali istinu, ikoja im je kao dan dokazana. Oni su protjerali Vas i Božijeg poslanika iz svoje sredine za to, jer ste vi vjerovali u Bo­ ga, gospodara Vašega. Ako ste pošli da se bo­ rite na putu vječne istine, i da zaslužite moju mi­ lost i nagradu, zar onda možete s njima sklapati prijateljstva? A ja u istinu znam i ono što Vi u VašlTn srcima krijete. Kad bi Vi p a i u ruke Vaših protivnika, om bi postupali s Vama kao sa svo­ jim neprijateljima i tražili bi od' Vas ida se ođrečete vaše vjere. Možda će Bog jednoga dana izmiriti Vas i Vaše protivnike i između Vas uspostaviti prijateljstvo. On je moćan, blag i milosrdan. Bog Vama ne zabranjuje da budete blagodarni i pra­ vedni spram onih koji se ne bore protiv Vas i ko­ ji Vas nisu protjerali iz krila Vaših porodica. Bog ljubi istinu«. (Kuir-an L х, 7— 9). Deseti dan Ramazana (početkom januara ,630.) Muhamed je krenuo iz Medine sa svojom ,v ojskom od preko šest hiljada dobro naoružanih ratnika. Na putu između Medine i Meke došao mu je u susret stric Abas, koji je nedavno primio Islam, ali da zadrži položaj upravnika vrela ZemZema, ostao je u Meki sve do sada, ali kad su Kurejšije prekršile ugovor o minu, smatrao je da među njima ne može više ostati. Devetnaesti dan Ramazana muslimanska je vojska, koja je sad brojila deset hiljada ljudi, pri­ spjela u Murer-Zuhran, gdje je ikonačila. Nekoliko hiljada vatri, koje su tu noć naložili vojnici navije­ stile su Meki sutrašnji dolazak muslimana. Sef Kurejšija Ebu Sufjan bin Harb u pratnji dvojice prvaka došao je tu noć u muslimanski ta­ bor i našao se s Abasom, koji ga je smjestib kod sebe, a sutra ranim jutrom doveo Muhamedu u šator, gdje se između njih odigrao ovaj vrlo kara­ kterističan prizor: — Hoćeš li bar sad priznati, da je jedini Bog Alah i da osim njega drugog Boga nema? pi­ tao je Muhamed — Tako je! od!g ovori Sufjan. — I da sam ja njegov poslanik? �Б р о) 18. ■Г A J P E T . — Oprosti and' moju iskrenost, reče Sufjan, ali još uvijek u to sumnjam. — Teško tebi, uplete se Abas — ako još i sada sumnjaš. Muhamed je ćutao. — Poslije kra­ ćeg kolebanja, Ebu Sufjan reče »ja vjerujem da je Bog jedan i Muhamed njegov poslanik«. Ebu Sufjanova 'drva ipratilca ponove istu formulu. Muhamed izazove Abasa pred šator i naredi mu, da Ebu Sufjana odvede na zgodtno mjesto odakle bi mogao viditi cijelu vojsku {»pobornike vječne istine«. — Drage volje, reče Abas, ali te molim da učiniš nešto, što će zadovoljiti' njegovo samolju­ blje. Muhamedu se vanredno dopala ova Abasova ideja i odmah naredi da se cijeloj vojsci objavi: Svi građani Meke, koje Ebu Sufjan uzme pod svo­ ju zaštitu, kao i oni 'koji se sklone u avliju Kabe, slobodni su i biće pošteđeni od svakog progona«. Kad se vojska 'krenula, Ebu Sufjan zapanjen i brojem i opremom, reče Abasu: »zaista je kra­ ljevstvo tvoga bratića silno!« — Šta veliš, kakvo kraljevstvo? Moj bratić nije kralj, nego božiji poslanik. Zair to nisi sad maločas priznao i očitovao? — Da, da, tako je, reče Ebu Sufjan i opro­ sti se 6 Abasom. c Ebu Sufjan došao u Meku, okupio je sve pr­ vake grada d savjetovao im da Muhameda mirno prime i priznaju, »jer bi svaki otpor bio uzalu­ dan«. Muhamed je razdijelio vojsku u četiri divi­ zije i naredilo da u grad uđe sa četiri strane pod vodstvom Halid bin (Valida, Uzeir bin Avama, Ebu Ubejde bin Džerha i Sad bin Ibadeta, i da niko ne smije upotrebiti oružje ili ma i najmanju silu osim u slučaju napada sa druge strane. Kad je Muhamed čuo da je Sad bin Ibadet rekao da je danas dan pokolja i da niko od idolopoklonika neće biti pošteđen, oduzeo mu je komandu upravo pri ulasku u grad i ovu diviziju povjerio drugome. Muhamed ulazeći u grad sa divizijom Ebu Ubejda, opkoljen svojom ličnom gardom Muhadžirina i Enserij a glasno je recitovao 48. suru Kur­ ana » I n a f e t a h n a « i često se priklanjao Kabi. Na jedinom brežuljku ustavio se i klanjao s a 1 a t i - d u hu, naročitu molitvu, koja se kla.nja između jutarnje i podnevne molitve, a zatim se uputio prema Kabi. Sedam je puta obišao oko Ka­ be i svaki se put osobitim poštovanjem svojim šta­ pom dodirnuo H a đ ž e r - el - E s v e d l — crni kamen, a onda naredio Osman hin Talhi da mu otvori hram. Prvo što je u hramu opazio bila je Страна 279. drvena golubica, obješena o plafon, a svud unao­ kolo po zidovima slike anđela, prvašnjih pejgambera, a medu njima i Abraham sa sedam stolica kako zamišljeno ispituje sudbinu. — Besramnici jedni! (govorio je Muhamed), i našem su dobrom Patrijartii u ruke dali znakove praznovjerja«. Zatim je naredio da se sva božan­ stva, golubica i trista i šezdeset idola oko Kabe poskidaju i unište. »Istina je došla ovdje, više laži ne smije bit«. Mekanski su prvaci ne bez bola u duši gle­ dali kako se njihova božanstva ruše, a jedan po jedan idol pada i pretvara se u ništa. Poslije toga Muhamed1je održao Mekancima ovaj govor: »Mekanci! Bog je jedan i nema or­ taka. On je ispuno svoja obećanja. Kurejšije! Od danas treba da prestane za uvijek vaša paganska gordost i sila na račun vaših predaka. Svi smo mi djeca-Adamova, a Adam je stvoren iz praha! Bog veli u svojoj objavi: »Smrtnici! Mi smo vas stvo­ rili od jedinog čovjeka i jedne žene, mi smo vas po­ dijelili u plemena i narode, pa neka između vas vladaju zakoni humaniteta. Kod Boga je najugled­ niji onaj, koji ga se najviše boji. Bog zna sve, i o svemu je obaviješten« (Kur-an h IX, 13). Sinovi Kurejše! produžio je Muhamed — šta mislite, kako ću sada s vama postupati? — Blago i humano, jer ti si naš najplemenitiji brat! odgovore sakupljeni' mekanski prvaci. — Idite, slobodni ste! Ovaj (akt Muhamedove velikodušnosti, uči­ nio je na sve najljepši utisak i cijeli se mekanski svijet bez i najmanjeg straha sakupio na Safi, gdje im je bilo naređeno da dođu, da Muhameda vide i da mu .polože zakletvu vjernosti. Dok su musli­ mani klanjali podne, dotle se cijeli mekanski svijet iskupio na Safu. Za Muhameda je bila postavljena drvena tronoška na koju je sjeo, a Omer bin-el-Hetab odmah na niže do njega, koji je u ime Muhameđovo pri­ mao zakletvu vjernosti, rukujući se sa svakim na­ pose. Najprije su se izredali muškarci pa onda že­ ne, a svaki koji se rukovao izgovarao je ovu for­ mulu: »Vjerujem u jednog Boga. Dajem riječ i kunem se Bogom, da neću krasti ni lagati, pljačkati i ogovarati i (dodatak za žene) da nećemo svoju djecu ubijati ni preljub počimjati«. Ceremonija na Safi trajala je do akšama, do zalaza sunca. Sutradan je Muhamed poslao nekoliko svo­ jih viđenijih drugova! sa manjim odredima voj­ ske u okolinu Meke među ona plemena, koja još nisu bila primila Islam. » P o s t u p a j t e b 1a- �\/ Број 18. »Г АЈРЕТ« Страна 280. nego iz krvne -osvete, što mu je ovo pleme, još prije pojave Islama, ubilo strica. Kad je za to Mu­ hamed čuo, javno je uzviknuo: »O moj Bože, ti najbolje znaš da sam ja nedužan za ono što je Ha­ lid počinio!« Da bar donekle ublaži bol nevino postradalih, poslao je Aliju sa velikom sumom novca da ga razdijeli plemenu Benu Džerimeti. g о« govorio im je Muhamed 'kad su polazili »j e r v j e r i t ie s m i j e s i l e b i t i : d o i s t a p u t s p a s a j a s n o s e r azl i k u j e o d z a b l u d e « (Kur-au II, 256). Svi su ispunili svoj zadatak kako treba, samo je Halid bim Velid bio i’suviše svirep prema pleme­ nu Džerimet, ali ne zato, da ih prevede u Islam, u МОРСКИ И Љ УБАВНИ ВАЛИ. Жалосна игра у пет чинова од Фр. Грилпарцера. перево Сулејман Мурсел. Л и ц a: Херо, Јацта, Свештеник,.њезин стртгц,. Чувархрама, Леандар, Херини родитељи, Науклер, ' Слуге. Рибари. Народ. Први чин. Иредворје Афродштџна храма (У Сесту. Средину чппе ступови, a изм^јју њих широка просторп означују першстил. **) У позадини де Јсрам, према којему rope воде многе степеницс. десно напред Аморов, a лево Хименејев кеп. Рано,је јутро. Херо, држећи у руди ^отарицу са цвеће] моли се из храма и отМазЋ* низ степенцц^. Херо: Сад би то eVo готово било! (uf Храм je украше-н,' миртом и руж Около посут и ’чека оно, Што за тим иде: ркору свсчано гГ II tlttilllA И ja сам предмет са^ ове славе! Мени je дота исивота дане. K’oj’ свеђ без циља нев!?до^ гтгну, Поеветит’ служби богиње веље, Један no један к’о цвет ливадни Путничка нога што ломи, гази, Заједно да их у венац сплетем, Окруним тако богин.н главу, Посветим, озарим себе и њу. Ћ9 Како сам сиретна, данаилви данак Што свану тако леп, благ n мио! Облак ne мути плавога неОа, A Фебо2) уст’о из бистрих мора, Ногледом преко оних врхова Овамо веће благослов лиЈе. — Гледаш ме, je л’ већ к’о једну вашу? — Теби још онда познато беше, Када си ону веселу Х еру. Ha прагу храма у пгри глед’о, Да he u она — но ui»any пређа, Трагом што ссме свештено дају Светињи славној, — то лено ираво Узет’ и сама свештена иостат’. ’) Перистил = ред ступова, који обухвата цело предворје храма no ширини. *) Фебо = бог светла — Сунце. данас, управ овога дана Ha овим стубам’ гледаће народ, Небеској како жртвене даре Приноси она. Са сваке усне Поклик кад тргне, у сјају што се Богињи спрема, свештеној тај ће Обасјат’ главу — Ал’ што je мени? Зар почех своју остављат’ дужност? Ту су још венци — цвећа имадем, A оним сликам’ још украс мањка. Е в о X и м е н с,3) кој’ људе вежеш, Ти овај венац узми од једпе, Лоивети сама, што радо узе. Замениш душе? Oj добри бози!! Moja je за ме, јер друга, ко зна, Корисна мени, би ли баш била. Аморе4), теби венац мој друпи! Богиње син ти,5) — ja њено дете") Родбина ми смо. Лрава се браћа Међусе пазе, живе у миру. Тако нек увек и с нама буде, A ja ћу тебе штовати само, K’o што се штује, што се не позна. Сада још цвећем да патос иосием. — A зар те справе још овуд леже? Шкроиило, метле, лико n везе! Слушкиње лене овога дома, Ваше je то. Зар тако своју Вршитс дужпост? — Нека баш лежи и нек’ сведочи .Њихову леност тај видљив знак! — Али то ипак мом оку смета, Нростото, иди! да те не гледам! (Посирема све у ред) *) Химен, Хименеј = грчки Бог свадбе и брачне плодности, Он свеже мушко и женско љубављу и душе им се замене у телима. \ Амор, Ерос = грчки бог љубави. Он je син Афродите, богиње љубави. “) Херо he се као калуђерица (свештеница) посветити њеној служби. По томе вели, да je род са Амором. �Врој 18 Страна 281. »Г A Ј Р Е Т< E to их, иду ватрених лида Од саме игре, да сада сврше, Што се и без њих уради већ. (Јанта долази са мношм слушкињама) Херо: 0, лепа Херо, зар тако рано У послу већ? Херо: Ушути сада! Јаита: Хоћеш се кладит’? И ти си сама Кроз летве мало зиркала oi«m . Јанта: Херо: Баш тако рано, кад других нема, Прем je већ касно. (Слушкиње поспремају остало.) Јанта: Видите само, како нас кори, Што канту, мало то справа ето Нико не склони. Херо: Мало ил’ много, ти их остави. Јанта: Ми смо већ рано на послу биле, Шкропиле, меле. Онда нас жеља Ha зелен озва, трчати мало. Херо: Тамо сте биле до^ово доба! A кад си своју лагану ногу Дизала горе, спуштала'- дбћ>е; Мислила ниси, тамо то да je Предворje храма богање твоје. И да те noc’o несвцЈдед чека‘Доста je сада, тб не разумем. Шутимо само/Јер се ти љута самотна дуриш. • Веселом сваку завидиш сласт. Херо: Зловољна нисам, већ можда вшие Весела него, што сте ви све, Али вас често жалити морам' Када вас ноћу игра са’рве. A ja не кратим збиљи уж итка,' Када га мешам са слашћу шале. Онрости, ми смо обичан свет, A ти дакако потомак славна Свештена рода. Херо: Ти ето велиш. И одређена за нешто више. — Херо: С поиосом велим, баш да и јесам. Јанта: Кажем ja, сасвим радости друге, Виши су само за те ужици. Херо: Јанта: Ти знадеш, ja се не ругам ни с ким, Ругај се ти. Ал’ ипак и ти мшла си с нама, ]’ледала оба младк^а страна С оградних врата. Шути, ja рекох. Лудости твојој ja дадох маха. Несташног ово не слуша ухо. Не збори даље, нити се мичи! Јер, — нек ми сада сведоче бози! — To ћу на знање мојему стрицу Свештеном дати, и он ће тебе Казниш према заслузи твојој. Ja на се жалим, што јед ме хвата, Ал’ ипак друкче не могу ето, Када то чујем. — Теби не треба говорит’, велим! Ни једне речи! (Долази салитеник с десна у пратњи чувара храма.) Херо: (Идући му у сусрет): Ох,^лаго мени, када ми идеш, Племенит, стриче. Дете сад твоје Накано беше, да се наљупг, Јутрос баш овот свечаног дана, Који ме навек — опрости стриче! Своштеиик: A DiTO-je уврок узбуди врућој? Зле речи ових. што мисле мало. Поруга хоће све да обори, За чим joj самој срце не гори. Ах, кад би мудрост у пола могла Толико ревно пратити оне, Koie обпатит’ научит’ треба, !ол’ко je друга њихова друга.7) Свештеник: Koja то смело пред другим овде Обичај наше куће погрди? Херо: (После неке станке): Нећу je управ казати теби, Премда je одмах укротит’ треба, С укором оштрим све њих отпреми, С њим крива нека свој део узме. (Према чувару храма.) A ти на вањска врата повирв, Да не би странци — Свештеник: Беше ли дакле — ? Херо: Молим. Свештеник: Сад иди! — A ви! Не зов’те гљева, Који зна средства и право своје. (Чувар храма одлази на леву, a девојке на десну страну.) Херо: Сад ми je лакше! И ja бих могла Жалити стога, што њих свеђ саме ’) друга = другарица. �Страна 282. Властита лудост толико мори, Кад не би само лудости својој Тражиле другу и одобрењс. Свештеник: Колико волим, што их се клоншп, Te из тог реда не блраш другу, Ипак се чудим u жалит* морам, Што те ни к једној од теби равних Потреба тиха срца не вуче. Осамљен живот свештену8) чека, У двоје лакше живјет’ се да. Херо: Ja не знам друштво да помоћ’ може; Што je ко дужан сам чинит’ мора. Свештеној живот велиш самотан? A кад тај храм још беше самотан? Већ рашгм јутром навала почне, Исток и запад ту народ спрема. Поклона света, жртвеног дара, Литаја, славе, побожна странца Прагу те куће никад не мањка. Осим тог’ многи ту noc’o чека: Водени врчи, жртвени огањ, Ступови, венцп, олтар u патос, Чнстпти, красит’, редит’ то' све. Откуд тад .време, да ’ce ,Ту ћаска, Забавља с другом, цјто мислшп ти? Свештеник: Tu ме не схваташ. Херо: Нек’ je на твоју! Што ко не схвати, то бар н е ....... Пусти ти^мене, да ja остапем, Kao што je c a n ja тако волим. Свештеник: Ну, али време долази ипак, Te нам нагнуће u жеље мења. Херо: Свакога дана тужбе се 'фју, Да незнан чврсто на својем сгоји, Па га ти кори колико хоћеш, A зашто мудра држати, да Je Несталан, незнан више но луда? Ja знадем што ћу, што смо избрали, Ako je избор, где бират’ нема. Мене још више слепа je срећа Тек полусвесну довела амо,Где као човек уморан, када Пред летно вече с обале слази Мекану валу, и ту га млака Окружи река, na уда ширећ’ У млакој води свуда све Једне Топлине исте, судећи једва Mor’o би pehu: Ту je ’ко ваља — Ил’: Ту ми кије — И ja се овом предадох где сам. Од чудних саља детињства дуга Овде ме истом пробуди јава, У храму поред богиље веље Moj je тек живот сврха u циљ. Зар неко чезне у море натраг, У пустош, где се у мозгу врти, *) свештена — калуђерица, свештеница. ГА Ј Р Е Т « Број 18. Ступови, слике ходника ових Мени то није вањштина мртва, Ослонци то су мојему бићу, Њих да се хвата, уза њих вије, Без њих к ’о они била бих мртва. Свештеник: Само се чувај та скромна тежња Себичном да се назвала не би. Човек са правом коју год било Од свога бића отклања сметњу, Али му живот, пошто све друго Одбаци само, да на се може Својега духа пажњу обратшти’, Изгледа низак, забрањен, страшан И опет узак, мален и слаб. Ти знаш, да веком колено наше Милошћу својом богови пазе. Свештеном части, пророчким знацим’, Про наших уста говоре радо. / Зар те не вуче, да нам се опет To лепо право натраг поврати, Теби да буде велика слава, Народу свему користан дар. 1 Често ш рекох у тајној ноћи К светишту тихо божиде приђи, Нрпслухни тамо тихане гласе, Kojima тако надземни зборе. Херо: Свјјдсоме своје богови дају, Пророчку дужност не даше мени, Ноћ je за одмор, a дан за noc’o, И ja се само уз светлу зраку Веселит’ могу. Свештеник: Али пре свега требаше даиас — jjpo: Била сам тамо. Пре него Сунце у храм наш дође, Сеђах уз престо богиње моје и мишљах; Ал’ озгор не би никаква гласа. Тада се мапжх овога цвећа И плетох венце високој мојој Госпођи пајпре, затим двојици Богова оних u бијах сретна. И ти мишљаше — ? Свештеник: Ha свој посао. Свештеник: Ha друго ништа? Хсро: i A на шта друго? Свештеник: Ha мајку, оца. Херо: Зар то што хасш ? Они сад више Не мисле на ме. Свештеник: Мисле још како, за тобом чезну. Хсро: Ja знадем баш то друкчије да je, Али ми ти то признати нећеш. �Број 18. >ГА Ј Р ЕТ « Страна 283. Херо: Ваљда сам њима ja терет била, У кући бура вечито беше, Moj отац тражи, што нико други, Прогони мене на правди, бесни, ■A мајка само трпи и шути. A брат мој — на њег од свију људи, Једино што се на једног љутим — Стармји што je, a ja тек жена, Играчком својих хира ме узе. Ja сам то ипак сносила мпрно ЈСрдећ’ се тихо, — патећ’ у души. Свештеник: Ha родитеље тако ои. гњевна? Хсро: ' Гњевна? Ох! Њих заборављам стог\ да их љубим. A моје биће сада je друго, Откад ме моја богиња штига. Свештеник: Ну, ал’ да дођу? Херо: Ах, они неће. Свештеник: Па да те својој кући одведу?' Мене? Одведу? Залуд би Оило. Свештеник: Вереник да ти уз мајку дође? Херо: Ти господнне, шалиш се само. У мене није то шала била. Свештеник: Остани овде. Ta и јест шала — Али су твоји родитељи ту. Херо: Ta нису! Збиља, јесу ли овле? Херо: Од синоћ јоште. Херо: A о! И ти cjr то мени крио? Свештелик? Тако су они баш сами хтели Светога реда не кварит’ теби .У -^вој поћи, која je за те K’o једно јутро за многе дане. Сад поднет’ можеш, na нека дођу. — Гле опог отуд, што иде амо, (Наставиће се.) Hafiz A. Bušatlić: MUSLIMANSKO RODITELJSKO I RODBINSKO PRAVO. (Наставак) iш п ; 6. Pravni odnosi djece rođene u pravno-nevalja­ nom odnosu (nikahi fasid), ili potekle iz spol­ nog općenja u zabludi (vati bi šubhetin). Kada p r a v n o n e v a l j a n o vjen­ č a n a žena u takovom braku rodi dijete, (n. pr. brak sklopljen bez svjedoka), prije njihova razlaza i prije sudske rastave, ali nakon navršenih šest mjeseci i više, p a m a k a r b i l o i d o d e ­ s e t g o d i n a , računajući od vremena njezine ■upotrebe po mužu (vika), a ne od vremena sklop­ ljenog braka (akel), dijete pripada mužu, bez ob­ zira na njegovo priznanje ii nepriznanje. On ga se ne može odricati, jer se je dijete rodilo u prav­ no nevaljanom braku, a odricanje vrijedi, kako je gore navedeno, samo u pravno-valjanom braku. Ako se u ovakom slučaju dijete rodi ispod nave­ denih šesit mjeseci, dijete mu ne pripada, osim ako ga on svojim nazove i prizna, ne navodeći pri tom, da je ono ođ zinata (bluda) začeto. A ako se ovafldi bračni drugovi raziđu (mutareka) i njihova rastava po sudu bude provedena, pa se dijete ro­ di prije dvije godine dana, računajući od dana ra­ stave (tefrik), dajete će i u ovom slučaju pripasti mužu. Nu, ako se u ovom zadnjem slučaju dijete bude rodilo poslije dvije godine dana, računajući od dana upotrebe žene po mužu do dječijeg po­ rođaja, dijete neće pripasti mužu, osim ako ga on sam prizna na opisani način (§ 341.). A ako ne postoji uopće nikakav brak izme­ đu jednog muškarca i žene, a ne radi se ni o iz­ vanbračnom potnom općenju njihovu (zima), nego je po srijedi zabluda (vati bi šubhetin), (općio muž sa nekom ženskom u uvjerenju, da je to njegova vjenčana žena (šubhei akel), ili u uvjerenju, da mu je po zakonu dopušteno polno općenje sa izvjes­ nom ženom (šubhei fil), n. pr. mutedom t. j. onom što se nalazi u ddetu —očekivanju nečijem), pa kada takova žena rodi dijete, ovo će mu dijete pripasti samo u slučaju, ako ga on prizna, inače mu ne pripada. Uslov je samo, da je zabluda bila istinita i da je opravdana (§ 342.). Radi И se o rođenom djetetu iz nedopuštenog spolnog općenja (fili zina), pa takav bludnik vjen­ ča se sa svojom nosećom bludnicom i ona rodi dijete nakon šest mjeseci po njihovu vjenčanju, dijete mu pripada i on ga se ne može odreći. A ako se je porođaj žene ovakog para dogodio is­ pod šest mjeseci po njihovu vjenčanju, tada mu dijete ne pripada, osim ako ga on sam prizna ,bez navoda, da je začeto u bludnji (§ 343.). �Страна 284. T A J PET, 7. Pravni odnos djece rođene po pušćanju (raz­ rješenju) i po smrti muža. Pošto pušćanje žene može biti sa »talaki-ridžijom«, a i sa »talaiki-bajinom« (vidi »Gajret« iz god, 1925.!), to prema tim dvjema vrstama pušćamja, razlikuje se i pravni odnos djece rođene poslije tih pušćanja. Pa ako žena rodi dijete nakon pušćanja »ddžijom« i to ispod dvije, pune dvije i više od dvije godine dana, dijete će pripasti mužu, ako se ona prije toga nije izjavila, da joj je »idet« istekao. (O »Metu« vidi »Gajret« iz god, 1925.!) Nu, uz ovo sve muž ga (dijete) ipak može Hanom odreći, pa ako ga se odreče ii to se sudski uspješno, provede, dječije će se srodstvo sa mužem presjeći i ono će majci biti dodijeljeno sa gubitkom sviju prava, o kojima je gore u § 338. bilo govora. Dijete će pripasti mužu i onda ako ga rodi pušćena žena »bajinom«, do ispod dvije gođ'inb dana po pušćanju, ako ne bude prije toga'izjavila, da je idet izvršila. Sporno je jpak pitanje kada bi ova »baji-na« dijete''rodila po potpuno navršenim dvjema godinama dana po pušćanju, da li će-onopripasti mužu ili neće, ali Je pretežnije mišljenje, da i u ovom slučaju Jrpć^. Nu, [akbNga (mu£$na) rodi po istekmiću dviju i više godina dana nakon pušćanja, ono mu neće pripasti, osim ako g a on sam prizna na opisani način. . š to se tiče djeteta Vođenog po smrti muža, ono mužu pripada, ako se dječija majka prije toga ne bude izjavila, da je idet protekao i ako se dijete bude rodilo ispod dvije godine dana računajući od dana muževe smrti-. Inače mu ne pripada, osim ako ga muževi nasljednici njegovim priznaju (§ 344.). Nu, ako dječija »riđžijom« ili »bajinom« puš­ ćena majka ili udovica očituje prije đječijeg ro­ đenja, da je propisani idet izvršila i to u vremenu, koje može to priznanje podnijeti (minimum od 39 do’60 dana), pa takva jedna žena rodi dijete prije pola godine, računajući: od dotične izjave i ispod dvije godine dana, računajući od dana pušćanja, ili muževe smrti, dijete će pripasti mužu. A u slu­ čaju, kada dijete rodi dotična pušćenica »riidžijom« ili »bajinom«, ili udovica ispod pola godine dana po očitovanju o izvršenom idetu i iznad dvije godine dana po pušćanju, ili po smrti muža, 'dijete se mužu neće prepisati niti će mu ono pripasti (§ 345.). Gornji slučajevi odnose se na odraslu ženu (kebire). Nu, alko je pušćenica skoro nedorasla žena (muirahika), s kojom nije bilo sastanka sa mužem, pa ona rodi dijete prije šest mjeseci, ra­ čunajući od dana pušćanja, dijete će pripasđ mu­ Број 18- žu, a u protivnom slučaju neće. A ako je u ovakove žene bio sastanak (duihul) i ona pri pušćanju nije se izjavila nosećom, niti se je očitovala, da joj je idet istekao, pa rodi dijete ispod devet mjeseci nakon pušćanja, dijete je i u ovom slučaju mu­ ževe, inače mu ne priipada. Isto tako dijete mu­ žu pripada, ikada je »murahika« izjavila prije po­ rođaja, da je idet -izvršila, pa rodi dijete ispod šest mjeseci, računajući od dotične izjave i ispod devet mjeseci po pušćanju, a u protivnom slučaju neće mu pripasti. A ako se je izjavila pri pušćanju, da je noseća, dijete će mužu pripasti, alko ga bude rodila do dvije godine dana po pušćanju »talaki bajinom«, a ispod dvadeset i sedam mjeseci, po pušćanju »talaki .riđžijom« <§ 346.). Murahika pako, koje je muž umro, a ona u vrijeme njegove smrti nije izjavila da je noseća, niti da je idet izvršila, kada rodi dijete ispod: deset mjeseci i deset dana, dijete će mužu pripasti. A ako ga bude redila po navršenju pomenutog vre­ mena i više, dijete ne pripada mužu. Nu ako ]e izjavila pri smrti- muža, da je noseća, pa dijete rodi ispod dvije godine, a pri tom nije očitovala, da joj je idet istekao, dijete će i u ovom slučaju pripasti mužu. Ako. je izjavila, da je idet izvršila, neće mu pripasti, osim ako dijete bude rodila ispod šest -mjeseci, računajući od dana dotične izjave (§ 347.). Ш. Pitanje ženina porođaja u opšte (davel-vilade). Kako i sam ženin porođaj, a porođaj stano­ vitog (djeteta napose, može doći u pitanje, potreb­ no je da se i time pozabavimo. U porodičnom pravu može nastati u pojedi­ nim slučajevima pitanje, da li je stanovita- žena popće rodila, kao i to, da li je izvjesno dijete ro­ dila i t. d., pa alko nastupi prijepor između muža д njegove supruge o njezinu porođaju ili o rođe­ nju izvjesnog djeteta po njoj, o tom da li je ona uopće rodila ili nije, pa vjenčana žena veli da jest rodila, a muž to poriče, porođaj valja dokazivati i dijete će mu pripasti sa svjedočanstvom samo jedne žene vještakinje muslimanke, slobodne i pra­ vedne. Žena, u ovom slučaju, nije vezana, da svoj porođaj zasvjedočava i dokazuje sa izvjesnim brojem svjedoka, propisanim u drugim pravnim pitanjima i dovoljno je u ovom slučaju svjedočan­ stvo jedne žene (§348.). Nu, ako jedna pušćenica (riđžijom ili baji­ nom) ili udovica, u idetu ustvrdi porođaj ili- ro­ đenje izvjesnog đjeteta_ ispod dvije godine dana po rastanku sa mužem, ili po njegovoj smrti, a muž ili nasljednici tu tvrdnj-u budu priznali, dijete mu neće pripasti bez potpunog dokaza (dva svje- �Број 18. TAJ PET. Страна 28 doka muškog spola, i i .jedan muški i divlje žens­ uz eventualnu privolu drugih nasljednika, o ^ ^ ke), ako muž ili njegovi nasljednici prije toga ne ako sve gornje pravne usiove i činjenice d o k a z i budu priznati i trudnoću djeteta, ili ne bude trud­ sa propisanim svjedocima (§ 350.). noća (habd) očevidna i nezatajena (§ 349.). A ako bi kakva neudata i u idetu kakva mužu IV. Adopcija i posvojenje tuđe djece (tebeni). Po šeriatu se, sa pravnom valjanošću, ne mogu adoptirati i posvajati tuda djeca, k o j i h li e p o r i j e k l o p o z n a t o (mar ufu-neseb). S toga eventualno adoptiranje tuđe djece pozna­ tog porijekla ne vuče za sobom nikakvih pravnih pošljediica (prava i dužnosti) prema adoptatora i obratno, jer u porodičnom pravu dolaze u obzir samo gore pod II. istaknuta djeca, a -usvojena dje­ ca samo onda, ikada su nepoznatog porijekla. Zato, kada jedno muško lice očituje i prizna za svoje dijete (sina) jednu mušku osobu nepoznatog po­ rijekla (medžhul'u neseb), ono će mu pripasti, ako to dijete (gutam) bude u toj doba života, da ga je adoptatoT mogao roditi (juledu misluhu li' mislrhi) i svejedno je u ovom slučaju potvrdilo ga to dijete u tom ili ne potvrdilo. Ovako po nekom posvojeno dijete nepoznatog porijekla dobiva time samim sva prava i dužnosti plavog krvnog djete­ ta prema svom priznavaoou, a na [pfvcm mjestu pravo vaspitanja i nasljedstva. Ta mu prava ostali nasljednici dječijeg adoptatora ne mogu stavljati u pitanje i ono će svoga priznavaoca naslijediti razmjerno sa drugim njegovim našljednicima. A ako majka ovakog dijeteta, po smrti ađoptatora uistv-rdi, da je ona adoptatorova žena, a adoptirano dijete njezin sin, onda će đ -ona raz­ mjerno naslijediti -dječijeg adoptatora, pod uslovima, ako je ona muslimanka i ako je ovaj odnoša] javno poznat još prije dječijeg rođenja na dvije godine dana, te ako ovo stanje adoptatorovi našljedinici priznaju i na nasljedstvo pristanu. U slu­ čaju da oni pomenutoj dječijoj majci ne priznaju gornje tvrdnje, ili priznaju, da je ona adoptatorova žena, ali poriču, da je ona bila muslimanka pri njegovoj smrti i to sve ne bude i javno poznato, onda ona nema prava nasljedstva naprama adaptatoru svoga dijeteta, osim ako to sve valjano do­ kaže sa propisanim svjedocima i to: da je ona bila njegova žena i u vrijeme njegove smrti, da je bila muslimanka te da je to sive bilo 'javno poznato još nazad dvije godine dana, kao i prije rođenja tog istog djeteta na dvije godine dana. Ako u gornjem slučaju našljednici ne zađu u prijepor sa dotičnom ženom, ali -je njezina ženidbena veza sa dječijim priznavaocem javno ne­ poznat (medžhul), a tako i njezina pripadnost islamskoj vjeri, u vrijeme adoptatorove smrti, on­ da ona nema prava na pomenuto nasljedstvo, ni nestojeća žena očitovala i priznala materinstvo jednom djetetu, t. j. ida je ona majka dotičnog djeteta nepoznatog porijekla, priznanje je valja­ no, ako bi po 'dobi života ona mogla biti njegovom majkom i ono time ističe sv a prava prema njoj, a i ona prem a njemu, pa se mogu međusobno i na­ slijedi vati, potvrdilo je dotično dijete u tom usvojenju ili ne. A ako ta žena bude udata ili je -u idetu, njezino dotično priznanje neće se uvažiti, osim ako je i. m už u tom potvrdi, ili ona dječiji poro­ đaj propisano dokaže (§ 351.). V. Poočimstvo i pobratimstvo (ubuvet i uhuvet). Kako god po senatskom pravu ne može biti govora^ o adopciji djece poznatog porijekla, a ne­ poznatog može, tako isto ne može se pravnovaljano niko poočimLti ni pobratimiti, ko ]e poznatog porijekla, a ko nije, može. Dakle samo lica nepo­ znatog porijekla mogu druga lica poočimiti ili po­ bratimiti sa pravno valjanim posljedicama. Tako, ako jedino dijete nepoznatog porijekla (muško ili žensko) očituje i prizna stanovito lice za svoga oca, ili majku, i to po njihovoj dobi bude odgovaralo, a i -dotična lica ga u tom potvrde, ta mu lica time samim postaju ocem, odnosno maj­ kom i ono ovim stiče sv a svoja prava prem a nji­ ma, a i -oni prema njemu (§352.). A ako u nekoga umre otac, pa on jedno lice nepoznatog porijekla priznade za svoga brata, ti­ me to lice ne postaje ujedno i srodnikom ostaloj rodbini umrlog i ono se odnosi samo na onoga, ko ga je pobratimio, te će u ovom slučaju to lice moći samo polovicu njegova (pobratima) nasljed­ nog dijela dobiti, a prem a drugim nasljednicima, ako ga i oni ne priznaju, on ostaje stran (edžnebija), pa on prem a njima nema nikakva pravnog odnosa, niti on time postaje sinom umrlog lica (§ 353.). Posi-novljenjem osobe p o z n a - t o g p o ­ r i j e k l a (malumun-neseb) ne znači, da je do­ tično dijete time postalo njemu (poočimu) pravim sinom (ibni hakiki), pa u takvom slučaju dijete ne­ ma nikakva p rava prema poočimu svom i zato ga on nije dužan ni uzdržavati, niti se oni među­ sobno mogu naslijedivati. Takvom poočimu slo­ bodno je uzeti- za ženu pušćemcu takvog posinovljenog iica, ako kakvih drugih ženidbenih zapreka nema, a i tazbinstvo se može zasnivati na tako­ vim licima (§ 354.). �С>рана 286. Ep oj l8. »TA J PET« 7* Kada je srodstvo (neseb) prijeporno, njega alja dokazivati sa propisanim svjedocima i pred­ metom tužbe valja da bude ne samo dotična rod­ binska veza, nego još i posljedica, n. pr. nasljedni dio. Nm, ikada se radi o očinstvu ili sinovstivu jed­ nog lica, a oni su živi i oni su tuženici (muđea alejh), nije potrebno drugo što isticati kao pred­ met zahtjevu (mudea bih) osim očinstva (ubuvet) ili isinovstva (bumivet). A ako je neko mrtav, pa se moradne prema njemu kakovo srodstvo dokazi­ vati, onda valja tužbi pridodati uz pravo srod­ stva i neko stvarno pravo, n. p. pravo nasljedstva idealnog dijela, a /tuženikom u ovakvoj parnici mogu biti svi m i, koji imovinu umrlog, ma iz kak­ va naslova bilo budu 'držalu a napose sunašljeđnici, vasija (izvrštelj oporuke), legator (musa leh), dužnik i t. d., jer osuda mora glasiti ne samo na izvjesno srodstvo a pravo našljedstva tužitelje­ vog naprama umrloj osobi nego i na sankciju trp­ ljenja, da sie dotičnikov (tužiteljev) idio ima njemu isplatiti1, odnosno uručiti iz dotične ostavštine (§ 355.). (Nastaviće se.) FELJTO N шш? Ла и дјечије игре бијаху сурове. Свећеннк Хартман je видио у Низоземској, како дјеца са штаповима туку no цести пашчад, a одрасла гоТридесетгодишњи рат ( 1618 .—1648.)оставпо je спода уживаше, гледајући такав лов. Дјеца су му- . иза себе пуно сурових обичаја. To су ^ошљедице- чила и друге животиње, то се види из дјечијих тога страшног, развратног боја за толлко година. слика оног времена, из слика Рубенса и Мурила, Ипак je и прлстојност (етпкега) ћослије рата по- који je наслик^о, како Иса a. с. као дијете држи на дигла главу, т.е захтијевада од-људи своје право, концу птлцу. те je у друштву више1- n w a створила смијешних Д а се ова дивљаштва и суровости уклоне, треправила, којима се данас ne би нипошто^задово- ' бало je човјечанство створиж један закон, који he ј љили, те бп се протзш т&кове пристојности још и прекомјерности и суровости с у з б и ја т Зато се борили. уведе етикета, чији се пропиои у XVII. стољећу Врло су зашшљтГви они разни догаџаји сурово- испољише у зпаност. Лротив безобзирности и пости, који су се догађали у вишим и највипшм кру- себице, која je тражила само права за једну особу, говима. Војвода од Епернона и Маршал де Витри a ne и дужности према сусједу, покуша етикета су на примјер нћсред цесте излемали надбискупа да заведе оштра правила, koja he поставити праСурдис-а од Бордоа. -Војвода Орлеански je замла- ведније одношаје у људском друштву. Ну тај je ђу тио неколико шамара гласовитом кардиналу Ри- покушај допио много препирке и свађе тако, да je ају, шље-у у његовој властитој палачи. Изборни кнез нитаље етикете котисло у страну све друге n o - , Карло. Лудвиг пфалачки и принц Георг Лудвиг од елове. t: ' Хановера изравнали су cftop са завађеним њихоМи се данас смијемо, колико су људи XVII. ,|И bum женама тако, да су их за столом ишамарали. XVIII. стољећа разбијали главу са питањем ети-' Дворски прописи овог вр^ме^Добро расвјетљуЈу кете, друштво je њу требало, јер je етикета била 3' Боже назоре и обичаје виших сталежа. Ред за ручком је- њих onaj пролаз, који води слободи и лакоћи. Bec'. дног аустријског надвојводе из год. 1624. опомиње фалски мир умало што кије пропао a само с тога кавалире, да се приликом обједа лијепо обуку и да што се П1ведска и Француска нијесу могле нагопјани не сједају за сто, да прсте не облизују, да се дити, ко he бити први на потпису. Велики дио'|,е^ у столњаке не усечу и да на тањур не пљују. Вој- Еврропе je готово опустошен био, народи се три- ИјИХ вода од Померна и Мекленбурга исто тако забра- десет година међусобно хрвали и клали, na ето њује за јелом галаму и дреку, бацање оглоданих која ситница баци тај жуђени мир у голему поги- ине костију и чаша од шгћа, те им још забрањује но- бију! Особито се нису могли сложитии господа шење сервијета >из заборави«. државпици, какову титулу треба дат ицарском рим- од" A ko би се млади племићи (Еделкнабен) одви- ском Величанству и другим краљевима, те ко h e оше слободно понијели на коме двору, то би им двор- се потписати навише или напиже на том уговору. сј. ски чиновник у кухињи добро испрашио хаљине. Писма и знаменитс успомене војвоткиње Go® Главна забава господске дјеце у Лондону бијаше дочекивање и пападање пролазника no цести у фије од Хановера већпном се баве о том, какову част њу запада и коју титулу треба дати њезипом V нои, хамале би исиребијали, кочије превртали и мужу. Кад je ова духовита дама 1679. отпутовала госпође страшили. Кавге и инад биле су редовите на љемачкпм у Француску у посјете својој тетки у МуОисон и свеучилиштима. Кад je један слушатељ медицпне нећакињи у Ларис, повела je собом цијелуј своЈу у Хајделбергу иочео јести фупту меса, које je от- дипломацију (пратњу), да joj буде на помоћи код кинуо од љешине једџог објешењака, настала je аудијенција, плесова и т. д. у погледу наслова и компЈШмепата. У тим стварима се цјепидлачарило уђасна гунгула. у Фрапцуској баш као и у Њемачкој, ако ne и (* Мах von Boehm издао je књигу: „Mode im XVII. више. Jahrhundert", према којој ово износимо. Из мемоара ооспође фон Моттевиле дознајемо, On. преводиоца. да je тада na двору било најважније цитање, ко X . Ђого: СУРОВОСТ И ПРИСТОЈНОСТ У 17. В И Ј Е К У .*) Ј �ж Svaki musliman treba da kupuje samo jer hvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „ВајгеГ ). Tvornica bigarpapira б. D. Шка1ај, Saraievo, m ože se naručiti i р ге к о dru štva ,Gajret‘ u Sarajevu Сарајввска Банна д. д. у Сарајеву. Телефон 6p. 33. Бави се свим у банковну струку спадајућим пословима. Улошне на штедњу укамаћује најповољније. Од чисте добити 10% уступа нултурном и просвјетном друштву .Гајрет*. И И № ] И И1°ЈН1°ЈИ И И И И 1 ° 1 1 ][ �■■ Ibrahim Š ab an agić i sin ov i Sarajevo, Kundurdžiluk ulica broj 27 Trgovina manufakturne robe i skladište gajtana T e l e f o n : T r g o v in a b r o j 481 — S ta n 7 6 7 Ш) Б 1 н н н н в н н а н н н н в а н н н н н н н и g и U lin - j iž a -r a . g Н. Bajram aga Fočo I Вш« Bašcigićci | g Sarajevo g И 0 И 0 trgovina muzikalija i materijala za pisanje i risanje. Bogato stova* rište hrvatskih i sroskin knjiga 01 И н а н н а г а н в а а & а ж s h e h e I DRUGOVI Trgovina manufakturnom i orijen­ talnom robom na veliko SARAJEVO : Gjulagtna ul. 3. — Telefon 455. G j i i i i 8• i i Basme engleske, francuske, talijanske i —■■ . češke u najvećem izboru. = Bogato skladište bezova, šifona, zefira, šlofova, ---- šamija, fesova, rubaca, čarapa i t. d. — Ш Ш Ш ААШ Ш АШ АШ АААШ ЦАААШ Ш и Čitajte ,Gajret‘! List ■Gajret- jedini je list za našu porodicu, za našu djecu! Za to treba da ga svak čita i pretplaćuje se! Pojedini brojevi „Gajreta" kao i cijelo godište iz lanjske godine mogu se dobiti uz sniženu cijenu kod administracije lista. Svakom prilikom sjetite se G ajreta! тттттттттттттттггттттттт � https://kolekcije.nub.ba/files/original/4300cd7fd4e3c4ed8ee423462c508cc1.pdf 77e3d8219ac32c48ad18f400a5bf6250 PDF Text Text Л И С Т Г А ЈРЕТА Д РУ Ш Т В А ЗА КУ Л ТУ РН О И ЕКОНОМ СКО ПОДИЗАЊ Е МУСЛИМАНА Излази 1. и 16. у мјесецу. Г о д и н а X. С а р а је в о , 1. о к т о б р а 1926. Б р о ј 19. ЦиЈена год. 80 Д. Поједини број 4 Д * оаци добивају лист у пола цијене код Главног Одбора или код Управа ~ ____ Гајретових конвикта. — САДРЖАЈ: Ахмед Рефик: С околов ић (Преводи М. Р. Делић (Насгавак). Џелал Нурв: В а с ш г .а њ е м у с л п л а н с к е ж е н е и љ ен а д у ж н о с т к ао А а с п н т а ч и ц е .^ Ата Нерћес: Из »Нових Листића« П р и л ог р јеш а в а њ у „ ж сн с к о г пи таљ а* к о д М. Делибашић: Г р а к н и , в р а н е (Пјесма). М. Делибашић: Н ов а Ј е с е н (Пјесма). ф . Грилпарцер: М орски ii љ убавнаг в,----(Трагедија у 5 чинова) Превео Сул Мурсел. Х афвз A. Бушатлић: М у с л ш и ш ск о тељ ск о н р о д б н н ск о п р ав о. роди- Гајретов Гласник Гајретове свечаиости у част рођендана Наследоика Престола н Протектора Гајрета. I САМИЈА МУФТ11Ђ I Еонституисање новог Иододбора Гајрета у Добоју. Новоуппсанн утелељачи и добротвори Гајрета у Илаву (Црна Гора). Нови Пододбор Гајрета у Новој Нарошп. Нова повјереипв Гајрета у Бос. Отоцн. UoBii утелељач Гајрета. Заједиичке забаве Гајрета u Нросвете у Лнвву и Високом. Гајретова забава у Бихаћу. Остале Гајретове забаве ове сезоне. Д обровољ ни прилози. Фељтон: Из нашег позоришта: Д р е д н о в у и о зо р и ш н у с е зо н у . Прплозн из БнхаБа. — Ирило.ш из Миоче и Нрибоја. - Дар из Тузле. - Ирнлози вз Црнједора. Књижевност: „Ц о зо р н и ц а" — Ш емсудин Сарајлић: „Н ова Т у р ск а " — „ В и јен а ц * . И з Б е о г р а д с к о г ^ Г а јр е т а .;; Прилљенп нитоици и питолице 'за школ.Јгодпну 1926./27. Уредник: Хамид Кукић. �flJIEI 1.0., SARAJEVO ■1 3 3 3 a aa aa aa aa aa aa a a Pofpimo uplaćena dionička glaonica Din lo.ooo.ooo*— Rezerpe Din l,6oo.ooovBanka se bavi svim п bankovnu strnkn spadajućiiit poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizujo i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podupire razne kulturne i humanitarne ustanove. Zavod je angažovau kod ,,Varde“ industrije drveta d. d. i Trgovačkog d. d. ,,Merkantilia“ u Sarajevu. Od čiste dobiti daje IO°|0 Kulturnom i Prosvjetnom Društvu ,,Gajret“. Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i najknlnntuije. Uloške ukamaćuje najpovoljnije, i isplaćuje iste n svako dobit. Ilsilslli)S S S 3® SSSSI3S® HHES® сжо • сјгз • сжо с * з • сжа • • c * o • сжг> • c e o сжо • c e o • c e o • lonica •c e o ceo ceo« H 13 I •c e o ceo ceo« općine grada Sarajeva T em eljna g la o n ic a 40,000.000— d in ara lm Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda, filiale Sarajevo broj 2172 Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. Osim toga ima svoju Z A L A G A O N I C U koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale dragocjenosti uz najpovoljnije kamate. §!H ! Q •c e o »ceo« ceo »ceo« ceo »ceo » c e o * ceo »ceo ceo« ceo« ceo« ceo« ceo« ceo« ceo« ceo« c e o * �/ Л И С Т ГАЈРЕТА ДРУ Ш ТВА ЗА К У Л ТУ РН О И ЕКОНОМ СКО Излази 1. и 16. у мјесецу. Г о д и н а X. С а р а је в о , 1. о к т о б р а 1926. Б р о ј 19. ПОДИ8АЊ Е МУСЛИМАНА Цијена год. 80 Д. ПоЈединн број 4 Д. 'Баци добивају лист у пола цијена код Главнот Одбора или код Управс — Гајретових конвикта. — А х м е д Р е ф ик: COKCUOBRR (Превео с туроког: М- Р. Делић). Мурат III. имао je преко- четрдесет својих жена ту његову успомену никада mije заборавила u по— одалиски a осим ових било je ту још преко пет слије његове смртн написала je на једном листу ове рије1ш : Onaj мусхаф233) поклоншо ми je Ферхат стотина робиња. До^ je биО'(јрш -у Магниси као принц, ироводио je cnoje ihic<3fce 'врло бурно у б е с ^ nam a прве ноћи кад сам к њему дошла. Кад умрем, m iко ne засмета, дгк ми се из овога мусафа крајном уживању. Седим II. и Соколовић. трудили су се такођср. да му живот/ учи ф еш то угодпијим. чита над м р јш гробом. J a сам га увакуфила и неувијек надамном остане. Нека га нико од моЊ егов гувернер ф е р у ^ д м л о je ту дужност, ' насљедника не узме, иека се из љега мепи за свему томе води бригу. Њ егова кухињ а ca i" ш ила je годишње^пет хиљада оваца n a jcv _ r ._ ... душу чита. Нека мд чцтаодц за Божију војбу и свечеву чисту душу иокрено поклоне. Нека ми томе били-и остали трошкови (979.). j Истаина, Соколовића ркена припцеза Есмиха- дан — noh више главо/стоји. »Когод овоме прон а била je умнјеш ана у^Хворске интригеј али она тивно постуип, тужићу га Свевишњему сутра на m ije ништа под*вимал,а, да у двору учини безо- судњему дану; roje руке моје биће му за вратом«. У ово неколико ријечи јасно се ocjeha осјетљипасним Соколовићеве непријатеље и да убије њихов уплив. И поред тога Соколовић се je донекле ва, певина, искрена д у т а заљубљене женс. Ona je користио њеним ул.1гавом у ^ о р у n a je сам водио године. 982. орудовила и остала са пет синова и три борбу против свих својих многобројних иепријате- “кћери. Ферхат je био заиста врло вриједан и cnoља, без обзлра на то, што je аде^у ф и м и сам сул- собан везир. тан био. Њ егова ничим неокаљ ана част. његово noМурат III., првих дана свога владањ а и поред штење и његова исправиост штипАли су га од свих својих редовних забава, бавио се je и понешто дрнепријатељеких иодвала. Принцезе: Хумаш ах, кћи жавним пословима. Тако je n a дан дивана и он принца Мехмеда сина Сулејманова a ж ена Ферхат дошао под купулу ii сио у прозор који je гледао пашина; принцеза Фатима, кћи Селима II. a жена у дворану дивана. Преслушао je ток савјетовања Сијавуш паш ина и к ћ и ; Соколовића од при'нцезе али кад су казаскери хтјели да чнтају своје преЕсмихане a жена силахтара Џафераге253) стајале су суде, удаљио се je и отишао у дворану за аудиno страни и irajeey се мијешале у дворске сплет- јенције. ke. Међу овим принцезама највећм а je у свога муПрш1х годитга његова владања чланови длвана ж а била заљубљена принцеза Х умаш ах. Приликом били су ови: њене свадбене ноћи Ферхат паш а joj je поклонио Мехмед паш а Соколовић, велики везир; један Кур-ан кога je он својом руком m icao234). Она Пејала лаша. II. везир; 25Ј) Принцеза Есмихана није могла живјети без Ахмед паша, III. везир; мужа. Она се je одмах послије погибије Соколовићеве Зал Махмут nam a, IV. везир; преудала. Она je на порођају и умрла. Њено новорођенче, Лала. Мустафа паша, V. везир; Махмут, умро je послије ње до педест дана na je укопано у Соколовићеву турбу. Есмихана je зажелила да се уда Оинан nama, VI. везир; за будимског везира Калајли Коза Али пашу. Међутим Оијавуш nama, румелијски бејлер-беј; он je био ожењен али je добио за то царско писмо. Абдурахман ефендија, румелијски казаскер; . „После раскинута брака са женом коју je волио, преприЏафер. nama, анадолијрки бејлер-беј; чавао се je у народу као сензационалан догађај, његов Мехмед ефендцја. анатолијски казаскер; тужни растанак од жене, који je расплакао будимска брда и долине.“ Печевија св. II., стр. 28. Мехмед nama, нишанџија, ЈМ) Ферхат паша je био добар калиграф. Писао je . ЈТале-изаровић, главни тефтердар и Кур-ане и продавао их no стотину дуката. Наредио je да Х асан ara, јењичарски ara. га no његовој смрти укопају новцем кога je био на тај начин заслужио. Овај Кур-ан и сада се налази у Бајазитову турбету. Печевија св. I., стр. 31. ,ss) Књига Кур-ана. Пр. прев. �Страна 290. Г A ЈРЕЋ Шејх-ул-Ислам јс био Хамид ефендија a реисефендија Х ам за беј. Соколовић je, као и обично равнао диваном. Tora дана настала je узбуна у војсци. Војници су с лармом li грајом продрли унутар и завикали: — Наши заповједпици хоће, д а нам д а ју неиуне награде и мањ кава унапријеђења! ИТта то зн ачи ?!... Везири испод купуле. побјегли су н а поље a СоколовЈгћ им je пришао и проговорио: — Ш та je другови, ш та желите? Говорите. Ваш а je жеља., наш а воља. Х вала Богу наш падишах, нека му Bor владавину овјековјечи, наредио je, д а се у свему no закону ноступа. Војници нижих буљука успротивил-и су се томе и рекли су: — Заш то смо једнаке бакшише добили a нијесмо добили no пет акчи на име унапријеђељ а? Соколовпћ им je на то одговорио: — Друговм! По закону. два гл авн а буљ ука дабивају no пет, два пижа no четири a д ва друга по' три акче. To смо установили из књ нга благопочившег гази-султана Мухамеда. Соколовић je то тако благо и доетоја)*ствено изговорно, да су се млоги тиме задовољ или n a ćy му п к.тицали. Оии који то нијесу могли разум јети говорпли су све nttb им je на уста долазило, али пошто то нијесу били љ удф сДсојим се могло гово=_ рити, везири су се повратили н а своја мјеста, a мало за ш м дошао je и М урат-III., о ш х н а столицу у балкону да прати савјетоваи>а. Дошао je први бајрам. Вријеме je било врло хладно и ружно. BfeK неколико д ан а п а д ал а je Ru­ m a са снлјегом. H a (јајрам je бура престала, али je пухнуо жесток сјеверац когц je све следно. За тим je окренуо јуж њ ак и бајрггмски а л а ј je врло ружно прошао (982.). Прво дјело М урата III.; no ступању. н а власт.. било je, забрана алкохолпих пића. Јењ и чари су за времена Селима II. били врло слободни: пи ли су, забављ алл се и уж лвали, a да џпко против тога nnje ншпта подузимао. Тако 'једног д а н а ка д су они пили, прошао je Мурат са својом свитом и везирпма. Неки између њих који су били мало повише повукли, подигли су чаш е и зав и к ал и : у славу падишахову! М урата je то силно раж љ утило и он je забранио употребу алкохолних п ића. To je и зазвало страшну реакцију која je стави ла ц ар а и Соколовића у врло теж ак положај. М урат je морао ту забрану опозвати ал и je уједно и здао наређење д а јењичари не смију реметити јавн и мир. Kao ф инале овога питања било je Смјењивање јењ ичарског are. Мурат III. и злази о je често у варош . Одлазио je у лов и том би приликом свраћао н а одмор у Х алкали дворац. Соколовић 1и други везири испод купуле обучени у најсвечаније одоре, 'излазили су му у овим приЈГикама н а дочек. Соколовић je и . иначе био пријатељ сјајних и им позантких церемонија. Ладишах, враћао се je из лова у двор и проводио вријеме са женама. Рађањ а су се у двору множила тако, да се je догађало према Е в л и ја Челебијину писању, да се сваке но!ш у новом царскоме двору љуља no педесет колијевки. Мурат III., због своје безмјерне страствености и паклоностм према женама, као и због безмјерне оданоспи разним уживањима, био je п р ава опасност no државну управу. Он je no природи био благ и Број 19. оштроума'п, али га je његова околица злоупотребљ авала толико, д а je његова мржња против Соколовића и ш ла тако далеко, д а je допирала чак и n a присталице овога. On je отворено узимао у заштиту отворене непријатеље Соколовића. Ц арски ниш анџија феридун беј био je Соколовићев човјек. Поред своје велике способносш коју je показао при освајањ у Сигета, он je био још и врло сјајан писац и стилизатор. Он je написао и једпо врло важ но дјело. Пронашао je био дворске спискове, прибавио дописивањ а царева и све то, према савременом реду измијенио и дотјерао. Он je, наиме, из знамеиите збирке Мухамед-ибн-улМ усјед-ел-Багдадије, знаменитог и признатог frac­ ima и стилизатора преписке султана Алаудина Текеша. харемскога ш аха, зване »Етевесулу иле-Тересули«, измијенио главу ф ермана кога je текст послао своме сину М елекшаху, као и имена варопш у њему споменута и представио га као д а je тај ферман пос^лао султан А лаудпн258) Осман бејуг5Т). Тако je апаграмлрао 'и измјенно виш е писама и саставио je iiio ДЈело. On je ово ciioji* дјело средио у једана(•ст свезака тако, д а je до Мурата III. сваки свезак обухвА®1о владавину no једног султана. Цијела књ ига п зносила je преко двије стотине и четрдесет одјељ ака, коју je дао преиисати врло лијепим рукописом a обратио je и парочпту паж њ у н а њеп спољашњ'и украс. Књизи je дао назив: МуншеатУ* Салатин a то je словчапо износило и годину кад je н аписана (9S2.)258). Мурат III. био je позпат као човјек ко ји цијепи фине ствари, али због своје мрж њ е против Соколовића, овоме дјелу није иоклонио н и какву паж њ у и Феридуна Вије наградио, што je изазвало вслико чуђење код савремених паметара. Соколовић je и npeko тога мирно прешао зиајући, д а je тај царев поступак директно уперен против њега. Д о три године послије Соколовићевог убијства Ф ерудин беј je опет добио свој положај na му je ч а к привјенчапа и принцеза А јиш а кћ и Рустем паш ина. Све то јасно доказује д а Мурат III., као непријатељ Соколовић(‘в. m ije хтио излазити у сусрет његовим жељ ама, цего je непрекидно настојао д а непрекидно вријеђа старог великог везира. Соколовић je продужио исту политику према Персији как ву je водио и за времена Селима II. On je био присталица добрпх односа како с Аустријом тако и с Персијом. Вјеровао je д а су ратовања ic Аустријом с управног становиш та штетна, a с Персијом увјерен je био д а су потпуно бескорисна. (’тога je он кроз цијели свој ж ивот настојао да избјегне сваки сукоб с Персијом. Поводом ступања М урата III. н а пријесто, дошао je н а честитање од стране Персије њен наро^ити пзасланик Токмак хан. З а церемонијала му je био одређен С и ја в у т nam a, рум елтјски бејлер беј као интелигентан и досјетљив човјек. Иза1сланик je смјештен у Бехрам Пашин и Х анчарли (’ултан дворац. H a дан, кад je Токмак хан имао предати шахово писмо, сазван je в е л н га диван. Њ егов дар бпо je величанствен. Донио je један диван шатор »с четрдесет одјељења, *-*) Селџук коме je оснивалац Османске династије био војвода — санџак беј. Нр. прев. ‘Д Оснивач Осман. династије, као беј. Пр. прев. ,se) Дјело je несумњиво било опште признато, али му je садржино у многоме била изфалсифидирана. Селанигија стр. 138. �Број 19. »Г A Ј Р Е Т < с украшеним и искићеним стубовнма, израђен од најфинијих разнобојнкх тканина.« До тад а још нико није био такав скупоцјеии шатор поклонио n a je тако и у церемонијалну књ игу записано. У почаст Токмак хана приређено je више гозби a прву je дао Соколовић. Њ егови дарови посланпку били су врло скупоцјени. Сребрено посуђе, племенити коњн, сребренл леђени и ибрици, позлаћени тасови, тетеије, стамболске златне ткаиине, свилене франачке тканине. шарени атлази, шарешг брокати из Д амаска и разнобојне чохе особито су се допадали посланику. Дарови другог везира Пејала паше к трећег везира Ахмед паше били су сјвични овим. Токмак хан je у Стамболу био с највећим почастима сусретан. Њ ему су приређиване сјајне и помпезне церемоније какве су још само приређиване султану кад ice враћао 'из лова. Али међутим, стигао je глас да je избила буна у Персији. Ш ах Исмаил П., син Тахмасебов, био je удављен a на његово мјесто дошао je његов брат Мухамед Хода Бенде. Како je овај био слијеп, несумшиво je било да nehe моћи Персијом управљати. Ту новост^до^ ставио je у Цариград Хусрев паша. »да je сад^ угодна прилика за освету непр*ијат§л>има«. Токмак хан je напустио ЦаригЈјад и с највеКом брзином отишао у Иран. Овај преокрет у Персији з а ’ Турску je значио као једно врло важно питање. Соколовић je помишљао и на то, да се овим нередима у Ирану Ko­ pneni и да пређе преко гфкнлце- Свима пограничним бејлербезима посдао je наређења у којим m i je наредио, да добро чувају границу и д а га о свему непрекидно извјештава4у. To je он нарочито ставио у дужност Хусрев паши. Међутим су у то вријеме и арзерумски грађани били у покрету. У Цариград je дошло љихово нарочито изасланство које je царскоме дивану поднијело петицију овакве садржине: , »Ми смо грађаки богати који уживамо велика блага и богатства и неизмјерне блгодатц Божпје, те ии у чему не оскудијевамо. АлЛ пош Л je сада с одвратним Кизилбашима858) мир ра1скинут a познато нам je какав je зликовац дошао na ш аха у Персији, то нам je жељ а и дужност, да наше куће Ko­ je се налазе изван градских зидова не оставимо и даље ван ових. Стога по спораз.уму свега грађанства јамчимо и обвезујемо се, д а ћемо све трошкове поднЛјетаг око подизања нових градских бедемова, кула и бастиона, као и око наоружањ а града топовима и ш аклозима и око просијецања градских откопа. За осигурање наших породица, хране и имовине радићемо озбиљно и свесрдно, да подпгнемо тврде бедемове. Поднијећемо сами све трошкове и нећемо допустити да и једну пару царска хазна ЈБегова величанства у то потроши. Ми ћемо настојати, да то све нашом имонином, нашим трудом, мајсторима и иргатима у ред доведемо. Молимо да се ово царском пријестољу достави«. Соколовић je похвалио патриотизам арзерумС1ш х грађана и о томе извјестио Мурата III. Он je ,и) Кизил-баш значи црвена глава. У Персији je био један ред војске са црвеним саруцима. Одатле je пренесен овај назив на све Персијанце. rioctojn вјеровање код других исламских народа, да ови врше неке анормалне обреде у виду вјерских прописа, што није утврђено. Пр. прев. Страна 291. то са задовољством одобрио. Изасланство ice je вратило и тако je пожртвовношћу грађанства, Арзерум добпо утврђење на простору од десет хиљада аршина. Соколовић je и поред овога свега настојао да, одржи мир, али су његови противниди непрестано наговарали султапа на рат. Kao посљедица тога дошло je наређење Мурата III., да се одмах, без оклијевањ а, одреди командант војске и да се подузму све нуж не припреме за рат. Соколовић je и преко тога настојао, д а тај рат 1спријечи и неколико je пута упозоравао султана на опасности и неприлике које отуда могу наступпти. Прије свега, говорио му je. војска ће узети образ; плате и други издаци he порасти; грађанство he под новим теретима a и због кретања војске страдати. Па и ако освојимо персијске земље, говорио je Соколовић, грађанство тих земаља nehe ирпстати, д а црими наш е пода'нство, a приходи који he će тамо убрати неће моћи покрити ратне трошкове. ЈЗаш ирађед султаи (Јулејман поднио je силу јада и невоља док се je усијело д а се мир закључи. Доега je ои горка чемера нрогутао. Белпчанетво, људи који вас н а то наговарају, не знају ш та зиачи с Иереијом ратовати; то су људи — говорио je Соколовић — који пијесу долазили у положај д а морају оставити коње и јахати на воловима. Сви тн савјети нијесу користили. Мурат III. повео се je за Соколоваћевим противницима. З а војсковођу одређе'н je био с арзерумске стране Л ала . .Мустафа паша a о багдадске Синан паша. Како je Оинан паш а био уображен, јогунаст и завидљЛв човјек, почео je одмах, да изазива свађу с Мустафа пашом. Поднио je представку, д а je Мустафи додијељена најбоља и најпробранија војска a њему да су дати све čam i објерци и страшљивице. Мурат ПГ. позвао je СоколовиЛа и ставио му у дужиаст, да обадвојпцу позове ir да ту ствар сташа. Соколовић je говорио с обадвојицом али Оинан није попуштао о дсвоје тврдоглавости. Напосљетку je извијвстио султана, да их није могуће уразумити и прсдложио му, да од њих двојице одреди једнога кога хоће. Мурат je поново упугао паређење Соколовпћу, да их обадвојицу посебно позове и д а испита њихова мишљења и погледе о предузетом рату л да о резултату извијести. Соколовић je позвао ирво Л алу Мустафу пашу и запитао га: — Његово величанство изволило je запитати: ш та мислите као будући сердар подузимати? М устафа je одговорио: — Наш je план. иомоћу и поуздањем у Свевишн>ега отићи на лице мјеста, посавјетовати се с искусш ш и паметним људима; радити како се нађе да je најбоље и како то буду прилике налагале. Синан паш а je на исто питање одговорио: — Гарантујем, д а ћ у прве годЛне заузети све земље Тибриза и Ш ирвана a друге Хемедана и Исфихана. Соколовић je обадва одговора предложио султану. За сердара je одређен Мустафа паша a из Цариграда му je додијељено пет хиљада јељичара л довољан број коњанпка, џебеџија, арабаџија и топчија. Прикључили су му се и најспособнији бејлер-бези из Анадолије. �Број 19. ГАЈРЕТ« Страна 292. М устафа nama je ношао с војском из Скутара и дошао H«i ратиште. Токмак хан. чим je стигао у Иран прошао je на чело једне велике персијске војске и сиремио се за рат против Турака. Мустафа лаш а je у свом првом сукобу с непријатељем пред Ћилидиром извојевао сјајну побједу над Токмак ханом. Одавде je отншао н а Тифлис, гсоргијанску пријестонпцу, a одатле л а обалу ријеке Кенека. — Прешавши лреко ове ријеке тукао je и no други лут Персијалце. Ове његове брзе побједе задале су страх Перслјанцлма тако, да су наваллли на мост преко Келека толлко, да мост mije могао издрж ати. Мост je лопустло a то je проузроковало силне гублтке Перспјанаца. Mnom су се и лодавили у ријеци. Тврђава Ш екл одмах се je лредала a цијела Георплја брзо je бпла освојела. Георглја je раздлјељена ла четнрл лровлнције a свака je дата ло једлом бејлер-беју. 'Гако je за Ш лрван одређен Осман лаша Уздемнровић, освајач -Је.мела; за Тпфлис М-ехмед nama; за Сохум Х ајдар nam a a з а Георгију Левелтовић Ергела Мирза. Перелјалди еу се лри кули ли и формлрали *гетири нове Rojcne. Крелули су д а ослобођавају лзгубљене земље. Уздемлровлћ tce з^естоко сударио с непрлјатељем л Посллје тродлевне битке потукао до ногу 'и заробио Арс хала гуверлера од Шемахије. М устафа му je n a тој cjajnoj побједи честнтао a on je наставпо из побједе у побједу и као завршни уепјех те годнне била му je побједа над Хамзом Млрзом. Уздемировић je своју лровипцнју орга'иизовао и уредио. Пописао je сву њену имовииу. С дагестапским поглавпцом емиром ПТемхалом одтокавао je стално добре односе n a се je и оженио кћерком љегова брата Туџелав бега. Обадвојици ових дао je mi уж пвањ е д ва најбоља санџака. Придобио je з а себе icbc околпе племенске поглавице. Д јевојка коју je узео била je n a гласу љепотпца a кад ју je довсо у Цариград »савремени пјеснпци пјевали су дагестанској љепотици a и пјевачи су двије — трн године њ у имали у својим устима«1"0). Рат je још неко вријеме потрајао na je настуin u a жеетока зима. Уздемировшћ се je повукао из Ш лрвана у Дербент. Завалио je ве.таки снијег тако?.да су мпоги шатори остали под снијегом n a je зОбг fo ra и миого љ.уди пропало. ЈГала Мустафа, пошто je *био понрапио утврде Кареа, такођер због жестоке зИме^ морао се je повућп у Арзерум. (Наставиће се) *'°) Печевија, св. II., стр. 50. Dželal N u ri: VASPITANJE MUSLIMANSKE ŽENE I NJENA DUŽNOST KAO VASPITAČICE. c (S turskog IpreVeo: S a l i h U života ljudskom ni jedan način življenja nije stalan i nepromenljiv. Ova nestalnost životnih m etoda jest produkt vremena, sredine, rase, ekonomskih potreba i političkih zahtjeva; i sve se ovo mijenja prema okolini, vremenu, financijalnim zahtjevima* rasnom preobraža­ vah u i podizanju ili opadanju moralnog i m aterialnog stepena jednog naroda. Prem a tome, mi danas u našem životu ni jednu postojeću metodu ne smijemo smatrati trajnom i apsolutnom. Dok na Zapadu porodica i porodični život stoje na čvrstim temeljima, kod nas se m uslim ana ideja p o ­ rodičnog života još nije stabilizovala- Zato nam je za naš napredak i našu evoluciju potrebno, prije svega, da što bolje učvrstimo temelje naših familija. Vaspitanje muslimanske žene i njena dužnost kao vaspitačice dva su zasebna vrlo važna pitanja koja stoje u tijesnoj vezi Za sada je najvažnija dužnost musli­ manske žene u porodici. Ekonomski zahtjevi, općenito uzevši, kod nas još ženu ne tjeraju na pozornicu životne borbe. S toga moramo ženu vaspitali drugujačije od muškaraca. Ali nakon što se ženina dužnost opredijeli, kako da je vaspitamo? Ovo pitanje imaju da riješe pe­ dagoški stručnjaci. Mi zasada još ne trebamo političara ni tehničara krasnog spola. Prije svega trebamo dobrih majki, valjanih supruga i odgojiteljica. Is ovog je gle­ dišta žena jedna odgojiteljica i pedagog. B a k a m o v ić ) . Većini naših žena m jesto da poznaje n. pr. spektroskopiju i organizaciju političkih partija, više je po­ trebno d a nauči one predm ete koji su za društvo, na­ ciju i domovinu od prijeke nužde, a ti su odgoj i vas­ pitanje djece, stvaranje dobre i zdrave gtneracije, te stvaranje potomstva prem a pravilima medicine, higijene, psihologije i pedagogije. Ovo se sve ima primjenjivati zasebno u gradovima i selima te zasebno opet kod bo­ gatih i sirom ašnih slojeva građanstva. 1 žena živi za svoju osobu i s pravom traži da nešto nauči, a ta je njezina želja vrlo opravdana i za­ konita. Jer, žena nije jedna m ašina samo proizvađanje potomstva, i ona ima mozak, srce, nerve i uopće ljudsku individualnost. Trebamo, dakle, strogo paziti i na njene m aterijalne i ekonomske potrebe i, potanko raščinivši sva ova pitanja, našim ženam a dati ozbiljnu naobrazbu, da i same postanu sretne u životu i d a mognu valjano odgajati buduća pokoljena. Muslimanske se žene bude i izlaze iz tmine ne­ znanja, koje je trajalo toliko stoljeća. Pa i ako se one plaše od hiljadugodišnjeg ropstva, u njihovim memomorijam a atavizam nije ostavio kakovih velikih tragova. Zato odgoj, koji im se ima davati, m ora biti posebne vrste. Bilo bi nepromišljeno da ih vaspitamo po pro­ gramu jedne Švicarske ili Amerike, je r mi nijesmo na­ predovali, slijedeće m etode evolucije tih naroda. �Број 19. >ГА Ј Р Е Т . Страна 293. Srž ovoga pitanja imaju da riješe sociolozi, a slobodnom životu; u protivnom slučaju učinili bi ih njegove potankosti pedagoški stručnjaci Najprije se nesretnim i tako proizveli jednu „nation dćsenchantće". mora sama tema potanko ispitati, pa tek onda rješavati Ženin odgoj treba da se vrši paralelno sa njenom evo­ druga pitanja, koja iz nje proizlaze. Obzirom na da­ lucijom. Naše žene čitaju što god prije stignu, ali nisu našnje običaje i društveni poredak, kako da odgajamo' u stanju sve prokuhati. Osobito literatura, koja opisuje naše žene? 1 do kojeg su slepena njihovi mozgovi i živci slobodni život Zapada, mnogo doprinosi kvarenju mus­ sposobni, da podnose taj odgoj? Istina ima mnogo žena limanskog ženskinja 1 ove se žene ne mogu da evrokoje su sposobne da izučavaju svaku struku znanosti i peiziraju, a međutim gube mnogo od njihova vjerskog da je u memoriju trajno očuvaju. Ali, pitanje je, mogu značaja i to ih neprestano tišti i više puta navodi na pokvarenost. Zapadna književnost hara naše zemlje i li mozgovi naših žena podnijeti toliko znanosti. I da li velika učenost ne prouzrokuje promjenu uništava porodice. Jedan čovjek koji nije prije kušao karaktera u žene? A nešto više učenosti i naobrazbe opijuma, vrlo lako će se opiti ako ga uzme i u manjoj neće li ženu učiniti oholom, uobraženom i nadutom? količini, dok oni koji su se na nj privikli, lakše ga Na Zapadu kod mnogih svestrano obrazovanih žena podnose. Kada je govor o prednostima zapadnog odgoja, ne vidimo toliko oholosti, da im ona u mnogo nečem naj­ važnije poslove kvari. Ovo je takozvani pedantizam i smijemo zaboravljati ni na njegove mane. Prije nego daleko je od toga, da bude jedna krijepost. Na žalost, uspostavimo' odgojni program, trebamo riješiti i ova p ita n ja . Ja, smatram pitanje odgoja žene vrlo važnim naše su žene ovome vrlo pristupačne. Zapadni odgoj, koji je do sada pružan našim že­ pitanjem. I ovo pitanje nije samo žensko, nego pitanje nama, nije dao kakvih dobrih rezultata. Šta je1 cilj svih muslimana, čija budućnost o njemu ovisi. Ako saovoga odgoja? Uvjeren sam da na pVo pitanje neće danje stanje sa starom upornošću i tvrdoglavošću buznati da odgovore ni roditelji ni odgojiteljice, a niti dertio i dalje podržavali, naša će buduća generacija biti učenice. Kojem god ocu jedne djevojke ovo spočitujemo, u mnogo nižem položaju nego što je naš današnji po­ odgovoriće nam: Pa, šta da činim u nas nema valjane ložaj. Ali ako u budućnosti želimo da postignemo traj­ ženske škole i morao sam svojoj kćeri »Faute de mieux« no blagostanje i prosperitet, moramo ozbiljno voditi uzeli jednu francuskinju za učiteljicu. Istina, naša se računa o pitanju općeg, a napose o pitanju ženskog ženska obuka još ne nalazi na dostojnoj visini, ali nije odgoja. dobro ni da nam djecu stranci odgajaju. Mi sljedbenici Ja se principijelno protivim uvađanju reforama jedne napredne i slobodoumne religije, kao što je Islam, na brzu ruku. Reforme, koje se uvede radi parade i iz­ moramo posvećivati više pažnje vjerskom odgoju, ali gleda, donose više štete nego koristi. Samo zato, da ne smijemo zanemarivati ni nacionalnog odgoja. Kada drugome pokažemo, kako se i mi zanimamo ženskim je Petar Veliki u Rusiji uvodio svoje reforme, poklanjao pitanjem, ne primjenjujmo, na brzu ruku, metode nap­ je najvišu važnost odgojnom pitanju. Odgojiteljice sa rednih zemalja. Zapada većinom ne poznaju naš ideaj, a da ga i poz­ Odgoj žene ne pripada samo školi i pitanje škols­ naju, budući se to njih ne tiče, i lekcije, koje će pre­ kog odgoja, relativno, dade se lako riješiti. Kućni od­ goj, porodični odgoj i društveni odgoj za se sačinjava davati, biće neiskrene i površne. Djetinjstvo je vrlo važno doba u životu ljudskom ; posebno pitanje. Pa kako da ta pitanja posebno rije­ što se u tim godinama smjesti u rezura, mozak, ka­ šimo? Eto to su, u glavnom, teški zadatci. Istina, bu­ rakter i nerve, lako se ne izbrisaje. Za to je, po mojem duća i dijelom sadanja generacija, pošto će se izobraziti mišljenju, osnovna obuka mnogo važnija od visoke o- u školi, djecu koju će imati, moći će i ru poro­ buke. Dakle cilj, koji želimo odgojem postići, mora dici lakše odgojiti. Ali do toga vremena šta da radimo? igrati najvažniju ulogu u osnovnoj obuci ženske djece. Ovdje se nameće svečana dužnost i našim muškarcima Osim toga kod muslimanskih žena skoro svih na­ i ženskinju, našoj literaturi i našoj štampi. Nema nam rodnosti ima dosta lijenosti, mlitavosti, loših navika, drugog lijeka, nego da ovu prazninu ispunjavamo sanereda, brbljavosti itd. A lječilište ovih mana je osnovna vremenim postojećim sredstvima. Koliko je moguće ure­ škola. Dužnost nam je dakle, pomoću škole i valjanog dimo naše kućne i porodične poslove. Priučimo se bolje kućnog odgoja, našu žensku djecu odučavati od tih ne­ redu i ustrajnom radu. Neka za neko vrijeme i muš­ valjalih običaja. karci donekle paze na kućne poslovei malo se više bave Budući su muslimanke kroz dugo stoljeća živele odgojem djece. Isto tako, čekajući na bolju budućnost, posebnim životom, to je prema današnjem duhu, vremena nastojmo što više producirati učitelja i nastavnih sila. i pitanje njihovog odgoja jedno vrlo delikatno pitanje. Kao da šaljemo pomoć jednom opsjednutom gradu, sa I budući se žena ne može emancipovati u jednom velikom revnošu i nastojanjem, šaljimo u narod što času, to mi naše kćeri ne smijemo tako brzo priučiti viši broj učitelja i učiteljica. �ТАЈРЕТј Страна 294. Број 19. Ata Nerćes: IZ „NOVIH LISTIĆA11. Prilog rješavanja „ženskog pitanja“ u nas. Nekad su žene išle stopu u stopu za svojim lju­ dima, pa su za to i stekle ime stopanica- Nekad su opet na ženi bila tri kućna temelja, a jedan na zemlji, pa se žena zvala domaćica i kućanica. A sad i one ubarabile s ljudima i izvojštile „ravnopravnost14. I, sva je prilika, neće dugo ni na tome da ostane. One idu još i dalje. Na ulici, korsu, zabavama i t. d. već im se daje pred­ nost, pa „modernije" za to i prekoračiše to svoje „izvo­ jevano pravo", pa postadoše k o m a n d e . I dok si ne­ kad čuo da čovjek s nekim poštovanjem spomene svoju stopanicu ili domaćicu ili čak od mila svoju staru, babu, sijedu i t. d., sad jadnik potišteno veli; „da vidim što će reći moja komanda". I sad si, da pravo reknem, u neprilici,'ili-će se u budućnosti mudre glave moriti i boriti za muško ili žensko pravo. Jadni--čovjek. Nema yise kućanica. Nu, šta priča “jedan ig n^še sred in e: Tu skoro šetam s jednim svojim prijateljem po ulicama nekog našeg provincijalnog grada, gdje je — uzgred spominjem — itarođ na glasu kao b istar i pri­ lično pristupačan, „civilizaciji" i modi. Šetajući tako, dođemo do neke obične naše kuće iz čijih vrata iziđe djevojka naperena кб puška, obučena u najmodernijem kostimuPogledaj, — veli mi prijatelj, — ovo je najele­ gantnija muslimanka u našem gradu. — Ne smijem je, brate, da pogledam, može mi se dogoditi ko nekad davr.o onom starom Sarajliji na La­ tinskoj ćupriji, kad je vidio neku upadno odjevenu švabicu, on zakrenuo glavom a s ram ena mu zembilj pun prase odletio u Miljacku.. . . Ili ko što *no onomadne pisaše jedna beogradska novina. »Juče, — veli novina, — pred podne, na korsu, jednom mladom gospodinu, koji je sav bio zanesen i d u ć i z a t u đ i m n o g a m a u s v i l e n i m č a r a p a m a , desila se nezgoda da mu nje­ gove noge upadnu u otvor od kanalizacije I ne samo noge, već i glava. Srećom, nije teže povrijeđen. Prija­ telji su ga uhvatiii za ruke, izvukli iz kanala i odveli, više postiđenog nego ugruvanog«. Ne smijem, brate, pa ne smijem. Međutim, braneći svoje oči od ženske i nehotice mi ode pogled na avlinska vrata one kuće odakle je malo čas ispala ona »najelegantnija«. »Sve mi se čini, da sam ja tu damu vidio često puta na šetnji za kratko vrijeme boravka u ton. gradu« — primjetim ja, pa nastavih: »Gledajući na kuću, mora da je svojina neke imuć­ nije porodice, — velim ja prijatelju — nego, jesi li ti ,poznatiji u toj kući? — Jesam. — Pa vidiš li ti u njenoj kući osim što joj je otac namako i d a je o n a š t o u č i n i l a i z a č i n i l a s v o ­ jim d je v o ja č k im t r u d o m ? .... — Pa, ako ćeš pravo, to joj nije ni nužno. Otac joj je dobar trgovac, imućan i to je glavno. »Eto vidiš, znao sam ja to. Ta Tvoja „najelegantnija" sprema se da dobije nekoga gotovana ko li ona, pa da troše i uživaju. A je li to sigurno ? Je li sigurno da će moći uvijek da uživaju? — »Pa naravno, ona se nada dobroj prilici«. 'V — »To nije naravno. Može da je časkom preskoči skok naravi- Može da dođe i do razočaranja. A onda ovake, koje samo ko lutkice paradiraju korsom, čine loš prim jer siromašnim drugaricama. Vidiš, da se i onako sve hapinje. — Meni se čini, da je ta tvoja bojazan previše uveličana. Izgledaš mi nešto konservativan, — primjeti mi prijatelj p a n a s ta v i: — »danas kad je i naše ženskinje počelo uzastopce da ide za drugim modernim svijetom k putu civilizacije, ti tako govoriš, om etaš ! . . . — Znam ja, da ćeš ti ovako reći. Jest, ti drukčije i ne misliš. Tebi i tim a takim imponira formalnost. Ta­ man ko nekad našim bezima, — nek je begasto, pa m akar i blesasto. Tako je danas i u vas, neka se šareni po modernim žurnalima, neka je puderisano i našmin­ kano, pa je sve u redu. A to je, braco, nazovi civiliza­ cija. Izvana bubanj a unutra Sušanj. Prava se civilizacija gleda u duši, u kulturi života ljudskog, t j. u lijepom vladanju, urednu životu, čistoći, u zdravlju i u radu a ti je očarano prom atraš po njenoj vanjštini, koja te odm ah zaslijepljuje. . . . Ne umiješ dublje da prozreš i upitaš se kuda ovo ide. Idemo li ovako naprijed ili zbilja natrag? Moj se prijatelj uzvrtio, pa ne umije da se snađe. — Pa šta o n d a? — naposljetku će on. — Onda, onda. • . brate da ti kažem, da ovo sve u nas valja od tem elja da se uređuje. Pusti ovo starije pokoljenje. Na njemu je prelom i njega nestaje. Treba da mislimo na budućnost. Najvažniji je osnov — prosvjiećena porodica. Nama treba zdrave, nepatvorene prosvijećenosti najprije u porodici, onda u svim redo­ vima. Tako se onda ide pravoj civilizaciji i kulturi. Porodica treba da dade omladini zdrav uzgoj i zdravo shvatanje života u novome vijeku. I sve polagano ali razumno. Mjesto da se troši dragocjeno vrijeme u parade i kojekake besposlice, neka se troši u razumnom radu. R ad u kući, rad izvan kuće, treba moderirati t. j. treba ga udesiti u duhu novog vremena. Koliko bi n. pr. bolje bilo, da si ti meni sad pričao o toj djevojci, da je ona �Г A ЈРЕТ. Бро| 19 lijepo vaspitana, dobro upućena u kućne poslove, pro­ budila one naše stare osebine za radom, oživila kuću poslovima. P a č a k d a j e ć l a n k o j e g a n a p r e d ­ nog ž e n s k o g u d r u ž e n ja k o je se b r in e za b la g o s ta n je n a š e p o ro d ic e r a z n im z a n a ­ tim a i k o je se b r in e z a z a š t i t u n a š ih s i r o ­ m a š n i h d j e v o j a k a i t d. A ti si meni sad upro prstom na jedan primjer rask o ši.. •. — E, pa i to će doći u svoje vrijeme----— Ništa neće doći samo po sebi š t o n a m a k o r i s t i , ako mi sami ne poradimo na tome. Vidiš ti, braco, ja nisam konservativac. Ja ne mrzim njenu mo­ dernu nošnju, njene kretnje, ne, ja ne mrzim, ja samo sažaljavam, što oni lijepi darovi naših zaista bistrih djevojaka nisu upotrebljeni u pravu svoju svrhu. Kad one budu bolje uzgojene, bolje upućene u život i umjeduu zdravo da gledaju u svijet, u život, onda neka otvoreno idu i onda ne za paradu, nego za svrhu svoga blago­ stanja, ovako kao što i ja to činim. Onda smo jednaci. i radimo svi svoju dužnost. Ovakav način života, ovaki novi običaji kaki sada vladaju a zovu se »modernim« zapravo ponizuju našu ženu jer joj se daje povoda, da se nameće, prodaje кб ovca na pazaru. Pa kad si ti za to, fia l e naše žensko oslobodi od koprene? Страна 295. — Kažem ti sve u svoje vrijeme. Polagano ali si­ gurno. Pogledaj razumna baštovana kako na proljeće radi s cvijećem i povrćem. Polagano otvara staklo, po­ stepeno iznosi cvijeće na sunce. Da odjednom otkrije, ili bi mu sve ubio mraz ili opalilo sunce. Ovako je slično s nama, a još više s našom ženom. Najprije joj treba dati d o b a r k u ć n i i š k o l s k i o d g o j , p a p r o s v j e ć e n o s t i r a d . Onda će sama da progleda, ali da progleda bez opasnosti. Ako se misli, da našu ženu treba oslobodili od koprene za to, da slobodnije kreće gore-dolje, samo za paradu, onda zdrav razum nije za njeno »oslobođenje«. Naprotiv, ako se misli, da se oslobodi, da može slo­ bodno da vrši svoju č o v j e č a n s k u d u ž n o s t ž e n e (domaćice, majke), onda bi bita glupost spriječiti joj njeno ljudsko pravo. Vidiš, moj brajko, kakva je naša divljina. Svoj našoj sredini treba oplemenjenja. Zato je naša dužnost raditi, da i među nas ulazi kultura što brže i sigurnije----Moj se prijatelj zamislio duboko zamislio. On se tek ‘sacNaacio u razmišljanje o zbiljnosti koje nam predusreće željenu budućnost.. . . U to doba je već i sumrak počeo padati po našem tlu, a mladost, naša »moderna« mladost, paradirala je jednako ugodnim korsom do kasno u noć----- f Мих. Делибашић: aJ & L T i IL Ј ГРАКНИ, ВРАНЕ! Заграктале олује са мора, Изнад гора потоци облака, Пукла брда, воденица рони: Гракни, вране, пре нег да) ieJ------ Тридест црних дана прокључало: Мутна врела, потоци и реке; Нигде газа, ни лађе док сване, Гракни, вране, пре нег’ ноК издане! - Мутна река вите јеле носи, Соколово гнездо упливало, Рањен соко — соколићи мртви, Гракни, вране, пре нег данак сване! Утонуло соколово гнездо, Moj гавране, испред зор е саме Зор а бледи, мој црни гавране, Гракни, гракни пре нег данак сване! Мих. Далибашић: НОВА ЈЕСЕН. Када лишће буде зажутело И, петељком, једва се држећи, Задрхтало од хладнога ветра, Грање твоје, воће оголело, Успомене многе пробудиКе. Тад ћу опет, јесени бројећи, Гледат буре, што крхају крошње Слатког плода са врхова твојих И чекати мирно дане нове. Ja ћу тада — с ’ успомена зрео Тешких бура ређат жетве многе, У тишини, док се живот цео Буде плео, Б ез иједне клетве. �Број 19. Г A Ј Р Е Т« Страна 296. МОРСКИ И ЉУБАВНИ ВАЛИ. Ж алосна игра у пет чинова од Фр. Грилпарцера. перево Сулејман- Мурсел. Први чин. 1 (Наставак). Опет je боље, када не збори. Ко не зна што год памегно рећи, Taj боље чини, кад мудро шути, З а р није, брате? Херо : Moj отац? Свеш теник: Он je баш главом. Херо: З а р je тај човек већ тако стар? Свештеник: E ho и жена поред њег иде. Херо: Мајко, мајко! Свештеник: Ш то бледиш тако? З ар нећеш ж урно Весела милим у сусрет поћи? Херо: Ох, пусги само, да их проматрам! Одавна ja их не видех већ. (Херини родитељи долазе.) Отац: с 'л 7 Ах, дете моје! Херо, o j' чедо! (Хитећи према магери.) Херо: 0 , мајко, моја! Отац: Поглеаај самр, дошли смо амо, Taj дуги пут — дах ми већ стаје, Тако далеко од куће ево, Kao сведоци желимр« бити Блаженства твога к’о у богова. Ж елимо видет; кад трагом пређа, Наступиш право, што нам завиде, Сви други диљем све земље наше, Како за службу — коју већ дуго, Ha мене варош ослања наша И — Несретне прси! — Ш то хтедох рећи? Сад управ стога дођосмо амо! — Ех, добро јутро, брате! Х ер о : Мајко моја! Отац: И она исто! Исто и она! Премда je ббна и слаба већ, Не могла остат’ у празној кући, Дошла je с тобом радост да дели. Кола нам могу двоје да приме И тако са мном весела стиже. A ко се не би радов’о чеду, Па макар био дрвена срца, Кад следи путем висости траге? Ко гледа туде на ситне сумње? Ha — шта знам? Већ што рекох — радов’о. Х ер о : Али ту она ништа не збори. О тац: Не збори? Заш то? Питај je само! Иначе збори, кад и не треба У кући цео ваздуги дан. Питај je заш то? Херо: Oj, добри стриче, дај брату реци, Нека он шуги, мајка да збори. Свештеник: Пусти je, брате! Отац: Па ето збори! Али — Херо: Е тако неће, већ no свом срцу, Ш го joj се свиђа. М ајка: ^(полугласно) 0 , дете мило I Херо: Јеси ли чуо? Поче да збори. Ох, слатки гласе, откад те не чух! Oj, мила мати1 !вештеник: (ступајући у позадину према једном слуги) Овамо дођи! Сад већ и плаче. Да, ипак! — Ш то чиниш, б р а те ? (Пође према позадини и сгави руку на плећа једном чувару храма, који je тамо био) Ш то ту чините, поштењаче мој? Свештеник: Ту голуб гривњаш у грм улеги, Ваљда на гнезцо. T o не сме бити. Ej, робе! Претраж и лишће, na га извади. Отац: Како то? Заш то? Свештеник: T o брани пропис овога храма. Отац: Ал — ипак оне — Свештеник: Пусти их само! Отац: Оне говоре. Свештеник: Нека их, нека. Х еро: (са својом мајком десно напред) Дед, мајко, сада устави сузе, Молим T e јасно ти мени кажи Осећај срца, мишљење своје. Ja те разумем и слушам радо, Јер нисам више девојче дивље, Онако, како некада беше, Још те у кући твојега мужа. Богињ а мени промени срце Сад мирно мислит’, гледати могу И - �Бро| »Г A Ј Р Е Т « Мајка: Дете! Херо: М ајк а: Ш то ћу ти тајит’1 Ж е н а je с амо с ре тн а уз мужа Ш то je? Мајка: Овамо на нас гледају они. Херо: Ах, ту којешта. И жени право храм овај даје, Увређен има слободну реч. A поглед њихов ако те плаши, Добро je, ja ћу међу вас стати, Ничије око досећ’ те неће. A сад ми реци, да ли погодих, Да с истом мисли не пратиш мужа. И кад би теби бирати дали, Да би тад кћерку кући одвела Из овог срегног скровишта мира, У ниску твоју колибу пуну Тешкијех брига? Je ли овако? Истина, je ли? Говори није, Oj, мила мати! Мајка: Дете, чуј, ja сам стара и сама. Херо: Сама? Ти имаш мужа! Додуше онЈ r— • Богата кућа, слушкиња чмаш , Оне да брижно дворе те свеђ Тад — добри бози! сметнух већ скоро. Најбоље што je: Им ш мог брата, Taj ће ти снаху у кубу довест’ na разваганит! Унука биће имена старих. М ајка: Отац: Страна 297. Међу те желиш ти чедо своје? Може бит’ баш — ? Дете, твој брат — (у позадини говорећи робу) Прихваћи увек срчано само! Мајка: Твој брат, чуј дете, сад уз нас није. Херо:Како? З а р није? Мајка: Он после многе невоље љуте Оцу и мајци тешкоће две, Остави он нас, остави љубу, Сузама која спомиње њег’. И оде с л>уд’ма к’о што je и сам З а смелим делом у далек свет, Ha броду, коњу? Ко зна већ како? Херо: И њега дакле ту више нема? Е, сад бих с тобом два пута рађе Отишла кући, кад ми то рече! Ал’ ипак, ако ту њега нема, Стотина других ту још имаде Са истом ћуди и дивљим бићем; Суровост чврсто чело им веже, Ш то мишљу мањи, жешћи су хгењем, Навикли забост’ са крутом руком У тихо царство сређених мисли, Где ничу, расту, одлуке зрију Уз благу зраку светла божанског, У туђе забост’, na ту разорит’, Искрчит’ овде, да расте тамо, Незграпном руком и слепом душом. Х еро: T o смеш да речеш и не црвениш? Како? A поглед мораш да кријеш Од оног госе твојега мужа? Говорит’ не смеш, мораш да шутиш, Ш апћеш и онда, кад имаш право? Мудрија прем си, боље кад шутиш. И таку реч ми смеде ти рећи? Отац: (у позадини.) E ho им сада узлети мати! М ајка: 0 , jao, jao! Они ми моје чедо отеше, Украше њено срдашце скромно, Себичан наук, ташт у њег даше, Да тврда срца не мисли на ме, Не мари чути мајчине речи! Херо: (одлазећи) Веседа срца ja ходит’ желим Ту до олтара богиње моје. Чинићу право, не што ме силе, Већ што то право спознадох сама, И то ми нитко отети не сме, Заиста! (са јаким нагласком.) Р о б ; (који у позадини стојећи на једном подножју пребире грм, спотакне се) Ах 1 Херо: (окрећући се.) Ш то je? М ајка: З а р ти не видиш? .ирају ето недужне птице, их из гнезда њихова ваде; И - о онако отргну они Од 'д мајке дете, срце од срца, T o им je игра. 0 , jao, jao! Херо: Ти дршћеш, ти си ето eefc бледа! Мајка: Ох, видим ево и судбу своју. Свештеник: (према слуги, који je метнуо гнездо у кошару a горе над младим види се голубица) Сад иди, и то одатле носи! (Слуга одлази.) Херо: Спусти то, стани, кад joj je жао, Amo дај, велим! (Узима слуги кошару.) Сиротна птицо, ш го дршћеш тако? Гле мајко, ето ништа joj није (глади голуба.) Јесил се npen’o? (Седа на подножје кипа лево напред, држећи у руци кошару и дижуКи je у вис погиче голуба да полети, с њим je забављена час га проматрајући, час завирујући.) Свештеник: (према слуги;) Ш то je? З а р нисам заповед дао? (Извињавајући се слуга показује на Херу.) Свештеник: (прилазећи к њој.) З а р си у служби ти тако нова, Да не знаш шго je обичај ту? М ајка: (Стојећи десно напред.) Срце ми пуца, тужна погледа! �Г A Ј Р Е Т« Страна 298. Ш то људе као живину веже, Небеска само овде се штује, Koja се роди из морске пене, Слоге свих бића висока мати *) Бесполна, јер je no себи спол, Небеска стога, што je одозгор, Ш то ћеш ти богињи и твоја кћи? Одлази, na je у нискост лези, У којој свеђер сама се мучиш; Слушкиња нека слугану буде, Који je себи за жену узме; Уместо овде на светлој стази По својем циљу да буде она Једина од свог слабога спола Сопственост, биће и један свет. Ал’ ти то хоћеш . Запреке нема, Кво je овде, na je одведи! Ти си joj мати. Хајд’ за њом, Xepol Лудост ту зове, следи je као Човек и жена! Свештеник: (говорећи онамо према њој.) Сад ћемо к’ теб«. Немоћна жено, Ш то дође амо, час овај сметат? Чудиш се томе, што знаш одавно Ред свеги ове божанске куће? Ту поред храма никаква птица, Не сме да прави својега гнезда, Нити у гају гугутат голуб. Т у се уза брест не пење лоза, Све што се пари, далеко мора Од ове куће увек да буде. И она тамо данас fce исту Заволет’ срећу. Херо: (милујући голуба.) Сиротна птицо, како се због нас Свађају ето! Свештеник: Je ли ти тешко, na дрш ћеш с тога? Ш го желиш? Хоћеш водит’ je кући? Овамо дођи, узми je ето! Богиња може без тебе биги Kao и без тог детета твог. Земној ту није част Афродити, Hafiz A. Bušatlić: «■ ,S . ‘*ч... БроЈ 19. •) Храм није посвећен Афродити Пондемос — божици осетне љубаии, већ Афродиги Уранији — небе:кој божици часге љубави, која све cnaja. ; MUSLIMANSKO RODITELJSKO I RODBINSKO PRAVO. (Nastavak.) nabrojanih nema prava na naknadu njegova uzdržavanja, ako im ta naknada nije prije sudbeno određena na pro­ pisani način (§§ 360. i 364.). Događa se da djeca bivaju po svojim roditeljim a Lice, koje nađe, podigne i primi sebi odbačeno (osobito po majci) odbačena iz raznovrsnih razloga, kao dijete, tim samim činom ne dobiva sva očinska što su uklanjanje kakve sram ote ili nemogućnosti uz­ prava nad njim, ali ima pravo, da za svoje nahodče državanja i t. d. Ovako odbačeno dijete po šerijatu se vrši najnužnije pravne poslove (§ 360.). zove »lekit«, a ljudi su m dralno dužni, d a ih dižu i Ako neko muško lice, pa i sam nalazač, bude spašavaju od propasti. Po islamskoj nauci je svako du­ tvrdilo, d a je to nahodče njegovo dijete, pripašće mu> žan (fardi ajn) podignuti i primiti odbačeno dijete, oso­ je r u ovom slučaju prvenstvo usvojenja nahoda (adopbito onda, kada mu prijeti neminovna opasnost propasti tiranja) ima sam nalazač, pa ga može i adoptirati, je r i smrti, a strogo je zabranjeno (haram) ne dići ga i mu je porijeklo nepoznato (§ 361.). poslije dizanja baciti ga (§ 356). * A ako udato žensko lice bude tvrdilo, da je izvje­ Ovako odbačeno nađeno dijete pripada islamskoj sno nahodče njezino dijete i muž je u tom potvrdi, ili vjeri, ako nije nađeno u području m jesta gdje muslimani ona njegov porođaj dokaže, ili joj taj porođaj (babica) Žive i ako ga nije našao musliman (§ 357.). kabila posvjedoči, to dijete će im pripasti, inače neće. Na nahodče, na prvom m jestu im ade pravo onaj, A kada je dotično žensko lice neudato, onda je potreban ko ga je našao, pa niko nema prava silom mu ga odu­ pun propisani dokaz o njegovu porođaju po njoj (§ 363.). zeti, osim ako bi dotični nalazač bio nesposoban i ne­ Svaki roditelj je moralno i zakonski dužan svoju dostojan da ga čuva i vaspita (§ 358-). djecu što bolje odgajati i naobraziti prem a svojoj mo­ Ako se uz nahodče nađe kakva imovina ona pripada gućnosti, dječiju imovinu čuvati, a u slučaju da djeca njemu i uz dozvolu suda služiće m u za uzdržavanje nemaju svoje imovine, otac je zakonski dužan, a u (§ 349.). A ako nahodče nema svoje imovine, niti ga izvjesnom slučaju i majka, uzdržavati ih iz svojih sred­ kogod bude posvojio, a nalazač je u stanju uzdržavati stava do mogućnosti njihove zarade, ako su djeca muška, ga, on je moralno dužan to vršiti. Ali ako nalazač nije a do udaje, kada su djeca ženska (§ 365.). moćan nahod uzdržavati, ili neće, a niko ga ne adoptira 1 ako po šeriatskom pravu, kako se vidi, nema sebi i nahodče nema svoje imovine, onda dužnost n je­ općenite adopcije tuđe djece, nego samo one nepozna­ gova vaspitanja i uzdržavanja pada na općinu, odnosno tog porijekla, a niti pozakonjenja svoje izvanbračne na državu, jer ga potonja i naslijeđuje. No niko od rođene djece na način propisan u 0 . a. gr. zakonu §§ VI. Pravni odnos odbačene djece — nahočadi (lekit) �■Г A Ј Р Е Т . Број 19. 160. i 179., kao ni drugih tamo navedenih povoljština po ovakvu djecu, u šeriat. pravu je vrlo pohvalnim predviđeno t. zv. uzimanje djece na »beslemu« (skrb). Pohvalno je (sevab) svakome, ko je u mogućnosti i dobra je srca, uzeti na »beslemu* tuđe dijete, osobito siroče i nemoćno, pa ga dati vaspitati i odgojiti svojim sredstvima. 1 ovakvom djetetu dotičnik može bezobzirno za svoga života darovati i prepisati, ako hoće, cijelu svoju imovinu, a dopušteno mu je i putem testamenta oporučiti mu do 73 svoga imanja Ovako se isto može postupiti i sa svojom izvanbračno rođenom djecom, pa i njih »beslejisati», svoju imovinu na njih prenositi, ili ih izvjesnim testamentom dali obskrbiti. (Vidi Okružnicu Vrh. Šerijat. suda od 4./12. 1915. broj 312.) Страна 299. a u ovoj radnji druga spominjana djeca u ovom pravu ne dolaze u obtir, kako je i gore to istaknuto u poje­ dinim slučajevima). VII. Dječij.a ргата — roditeljske dužnosti (Huknki evlad) (Slijedeća roditeljska prava i dužnosti odnose se samo na gore opisanu i navedenu p r a v n u d j e c u , Dječija se prava u glavnom poklapaju sa roditelj* skim dužnostima prema svojoj djeci, pa na što djeca u odnosu prema svojim roditeljima imaju pravo, roditelji su dužni, da to vrše prema svojoj djeci. Isto tako kakva prava imaju roditelji naspram svoje djece, djeca moraju trpiti, da roditelji ta svoja prava nad njima izvršuju Sva su ta prava i dužnosti u glavnom uzajamne prirode, a dijele se u moralna (dijaneten) i zakonska (kadaen) prava. U ta prava, odnosno dužnosti spada u glavnom vaspitanje i odgoj djece po roditeljima, njihovo uzdržavanje, te vlast oca nad djecom i t- d. FELJTON И З НАШЦГ ПОЗОРИШТА. П р е д н о в у н о зо р и ш п у с е з о н у . (Разговор с r. Б. Ј е в т и h е м, драматургом нашега ' позориштш . i— . / Желите података о новој'сезони? упитао je г. Јевтпћ брзо нашег уредника, чим се појавио на вратима. Даћу Вам радо, само не ишчекујте ништа ни необично ни дефинитивно. Ви знате да^је позориште увек покрет, и да у њему нема ни плана ни система који остаје запечаћен са седам печата. Сад имамо нешто што смо г. Нушић^и ja створили преко лета, за време док се ансамбл одмарао! репертоар, реорганизовану трућу, професионалне редитеље, a ускоро ћемо добити и преправл>ену позорницу. У току смо рада, ма да ван позорнице, у скученпм просторима где глумац нема потребне дистанције за покрет, нити може да одмери снагу свог гласа (о редитељским патњама не говорим). Уза све, већ смо дали одлнк неколиким комадима који he да заузму репертоар прва два месеца сезоне: „Томаиди“ Нушићевој која отвара ову сезону (с темпераментном уметницом г-ђом Мансветовом у натписној улози, a у режији г. A. В. Бека), na Толстојевој »Ани Карењини* (у драматизацији француског писца Гаро-а), за тим блештавој италијанској комедији „Зора, дан и ноћ“ од Дорија Никоденија, „Илузији љубави“ чудесног Руса Косоротова и другим стварима лакшег калибра, за публику која воли бучан, громак смех —ствари које не одговарају моме укусу, али које свака сезона, и у сваком позоришту ua свету, дочекују раскриљених руку ради — благајне. — A у оперети? Станите! To je, велим, план за почетак који већ добива своје форме. To je оно што сад имамо. Али, у позоришту, рекох Вам, није све зависно од жеља управе од плана, од конзеквентно провођеног система делатности, од добро организованог и још боље дисциплинованог ансамбла и солидне режије, него, у првом реду од материјалних могућности које служе као база за провођсње уметничких намера једне управе. A ту видите стојимо врло болно, тако да нам се чини да су све наше намисли само кула од карата којој je довољан један јачи ветар — неверност публике на пример — na да се све несуздр- жано сурва као да није никад и никоме одузело толико ноћи сна. Јер, адаптације су нам прогутале општинску субвенцију за три године унапред, a из Београда нам јављају — у ери ове опште буџетске редукције — да he нам државна субвенција у новом буџету бити скресана. To значи да смо од 1. априла наредие године, na до конца јула, докле трају садашњи ангажмани, склопљени на бази момснтаних буџетских прилика, стално у дефициту. Да би разбили авет дефицита ми имамо једну комбинацију, врло опширпу, нагодну и за материални и уметнички просперитет ове установе, али њено остварење није зависно од нас. Имамо конбинацију, велим вам, алн о њој није још време да се говори. Тек, такве материалне перспективе, и покрај свих могућности за једно више уметничко деловање, могу нам упропастити једног Шекспира, једног Молиера, једног Ростана, једиог Шо-а којима смо, као Сирано свој шешир белом перјаницом, мислили да закитимо репертоар ове сезоне. Тако ћемо, можда, морати да се одречемо драгоценог опшгења с овим лепим, моћним духовима који остају за вечност, и који би дали жара нашем ансамблу: добро се греје на њиховој ватри. — Остаје, онда, да репертоар пузи no низинама na водвиљу и оперети ? Остаје, господине, најпре публика. Ради ње je ово Нозориште. Кад се има новаца, треба слушати публику. Она xohe да се смеје, даћемо joj смела. Она xohe оперетне музике, даћемо joj je. — Па то напуштање укусу публике мора да je мучење ? Мучење? 0 томе би моглп разговарати посебно. Треба да се разумемо у овоме основном: да ли на позориште треба гледати са строго уметн. гледишта, или педагошког, или, у нашим приликама, вајпре нациопалног, или да просто сва та гледишта заменимо и испремешамо,за$један практични резултат? Помало свега. A све то да обезбеди егзнстепцију установе која нам je — не треба да Вам то нарочито подвлачим и драга, и потребна. — Шта he оперета донети? — Није много важно што he донети: оперета остаје оперета. Важно je да смо ансамбл, који he |је изводити, �Г A Ј Р Е Т. Страна 300. попунили, да смо бар проширили и и квалнтативно појачали, и да ћемо настојати — и без нарђеења уметничког оделења — да се отресемо овнх последњих Калмана и Лехара из вихора дивљачког чарлс-тона. Ако има у класичној оперети - a ми мислимо да има -- нешто боље музике, нећемо бежати да то узмемо, ма и само за однегованији музички укус. A ако још успемо да поставимо једну-две опере, можда ону бледу госпођу лептирицу „Мадам Бетерфлај ', или комичну „Продану невесту*’ неће нам нпко приговорити што смо неговали оперету да дођемо до опере: имамо у руци, као ухваћену птицу, морално оправдање. — Ви верујете у нарочито интензиван рад у овој сезони ? — У то увек верујем у почетку сезоне, и онда кад стојимо пред немогућностима. У прошлој сезони имали смо опширан ансамбл, али мало сложен no струкам, без изузетних талената међу ново-ангажованим. У драми готово нисмо нмали режије ( две-три режије г. Николе Јовановића нису могле испунити друге бескрајне празнине — Оперета je то, напротнв нмала у г. Туринском и прописно je тукла драму. Сад je сразмер могућиости обрнут према сразмерима у прошлој сезони, и у цогледу драмског ансамбла и у погледу стручних редитеља. Кад додате још нову, проширену позорницу са свим комфором, с модерпом елегегричном инсталацбјом... Ради тога, ето, верујем у успех/ Осим ако увим плановима не буду подсечена крпла; ако се не-бу*е могло слободно летети — ради публике. — Дакле, трајно проблдм публике? — Сад то најпре џнајвише. Унутарња питаша, као пгго видите, довели см о^п еш н о крају. Али главно спол>ње питање - пит&ње публике — остало je готово на истом месту на коме je било пре шест година, при отварању овог ПозориигГа. Не радп се само о хетерогености публпке, о њеним племенским захтевима чак д |v f казалишној уметности, о њеном културном нив-у, економским прилнкама, na, ако хоћете, и о незгодном теренском смештају Сарајева (нарочпто зими), него највише о томе да ли сарајевској публици уопште треба пуна сезона од десет месеци, да ли je може издржати ? Досадашља искуства не доказују то ни у колико. Међутим, оставимо то питање за други пут. — Желео бих још да знам, упитао je наш уредник г. Јевтића, какве су врсте биле преправке у позоришној згради, и у колико су one биле потребне? — Опширније о преправкама имате у првом броју наше званичне позоришне ревије „Народно Позориште" Број 19 која he од 1. октобра да излази сваке седмице једном. Ту Вам je г. Нушић изнео све битније, нарочито о проширењу позорнице, која he, оваква каква je сад, дати могућиости постављању и таквих комада који траже врло опширан ансамл, као и таквих који захтевају брзу промену сцене (ревије н. пр.), илн претпостављају много сценскнх (техничких) компликованости при извођењу. Комотни смо сад, можемо слободније дихати, имамо свежег ваздуха, што значи много. Али, ja одмах морам да Вас упозорим да то не значи и све. Видим и у београдским и у сарајевским листовима који пишу о овим преправкама, како he се истом сада моћи да да нешто и од вредности у овоме Позоришту. Изгледа као да само треба имати модерну позорницу, na да потеку чудесне реке глумачке уметности; даске најпре, na онда срца! Ja, видите, не мислим тако. Прво, што није правично негирати од шест пуних година уназад које су имале и својих светлих тренутака, добрих, врло добрих представа и моћних подвига. И, друго, што тежиште ствари није, као што се то чини, крајње потребно везати једино за матервју, у овоме случају једино за сцену. Ja волим често да подвучем Гетеову реч: „Дајте ми добре глумце na hy да вам дам добру представу и на геретним колима!“ Одиста. И ако je идеално имати и добар ансамбл и солидну позорницу. Г. Јевтић je тренутно поћутао. — Радим у овом Позоришту, наставио je он после кратког размишљања, већ шест пуних година, од његових првих почетака кае сам ушао у празну, голу зграду, и и кад нисам имао у својој соби за рад ни писаћег стола, ни сијалице. Оида сам с првим управником г. Т. Бракусом имао деликатан задатак да из ништа створимо нешто. Добро je да су ти мучни, али лепи дани прошли. J a их спомињем само ради тога што ми не изгледа правично кад се рад претходних управа, који je, најзад, дао основ '.свему овоме данашњем, сматра као нека врста очајног дилетантизма који he сам од себе нестати кад се укаже нова позорница. Сећам се с поносом извесних представа које je режирао г. Верешчагин: Шекспировог „Сна летње ноћи“, Молиерова „Грађанина као племића", Софоклове „Антигоне". Жар, који je облагородио те прадставе, горео je Mohno и на раннјој примитивној позорници. Ha њој није било уско ни художественицима. Мислим само ради тога, јер су били — художественици. Понављам Вам стога: Најпре глумце! Сад верујем да их имамо доста добрих. И не судите сувише строго о својим ближњим, да и вама не буде суђено истом мером! КЊИЖЕВНОСТ. „ П о зо р н и ц а “ . Од 1. октобра о. г. почео je излазити часопис под горњим именом, који je намјењен позоришиим дилетантским дружинама. Часопис he доносити у сваком броју no један подесан позоришни комад, даље стручне чланке, упуства у режији, костимима, маскираљу и т. д. Биће уведена нарочита рубрика у којој he се давати стручни одговори na сва питања која засијецају у драмску умијетност. „Позорницу“ he уређивати г. Владислав Тмуша, a власник листа биће г. Раде Ромаиовић тех. шеф. Народиог Позоришта. Часопис he излазити на 16 страна. Цијена поједином броју 5 динара Све дописе и наруџбе слати на адресу: Редакција „ПОЗОРНИЦЕ" Краљице Марије 4а. Сарајево. .NOVA TURSKA*. Izdao sam knjigu o privrednim prilikama u savremenoj Turskoj — jedinstveno djelo u našoj literaturi - sa sadržajem: gospodarski odnosi i izgledi (poljoprivreda, saobraćaj, trgovina, industrija, prosvjeta, financije, Lozanski ugovor); opisi mjesta i privrednih prilika i razm atranja o poslovnim vezama i o mogućnosti korisnog rada u raznim poduzećima; sa više tabela i 1 zemljovidnom kartom. �T A ЈРЕЋ Број 19. Knjiga „Nova Turska" dobije se u Sarajevu: u papirnici g. Hamdije Kopčića, Strosmajerova ulica; u trgovini Muhamed-Hamdi Mešinovića, kod Begove džamije; u trgo­ vini Asima Hadži Karića, Veliki Kujundžiluk ulica broj 7, (blizu Kralja Petra ulice, na putu u Predimaret), koji raspačava knjigu i za provinciju —te kod Hamdije Poturovića u Hotel „Gazi". Knjiga „Nova Turska" raspačava se samo za gotov novac ili uz pouzeće. Cijena je knjizi 20 dinara; kod otpreme poštom obično 22 dinara, preporučeno .24 dinara, a pouzećem 26 dinara. Molim, da niko ne naručuje knjige od mene, jer je ja ne raspačavam. Sarajevo, dne 2. augusta 1926. Šemsudin Sarajlić, grad. rač. savjetnik »Vijenac", broj 16., 17. i 18. izišao je 10. ov. mj. U njemu se javlja Vladimir N a z o r jednom svojom auto­ biografskom pripovijetkom iz đačkih dana „U magarećoj klupi". Dinko Š i m u n o v i ć izlazi s novom dramom iz narodnog života „Momak-djevojka", koja će se naskoro da­ Страна 361. vati na splitskom pozorištu. August C e s a r e c nastavlja svoj društveni roman „Ćuk u njenom duplju", a Hamza H u m o svršava svoj lirski hercegovački roman „Grozdanin kikot". R. K a t a l i n i ć - J e r e t o v objavljuje jednu lirsku pripovijetku „Grešnica", a Stjepan M i h a 1i ć javlja se prvi put čitkom i interesantnom novelom „Bratić Mirki" i po njoj se afinira kao talentovan pripovjedač. Pjesmama se javljaju uz poznatog Tina U j e v i ć a predstavnici naj­ mlađeg naraštaja Zlatko G o г j a n, Nikola Š o p i dr. Lj. K r a j a č i ć nastavlja svoj živi i poučni putopis „Ро Švajcarskoj", a kritičar Ivan N e v i s t i ć u psihološko-filozofskom eseju „Problem kulturne filozofije" raspravlja pitanje kulturnog života u vezi sa savremenom filozofijom. U Felj­ tonu Š i m u n o v i ć u svojoj opširnoj „tragikomičnoj auto­ biografiji" iznosi karakterističke i dokumentarne podatke iz književnog života. 0 kazališnim i dramskim problemima raspravljaju M. M a r j a n o v i ć i K. N e s a r i ć ; o praškim umjetničkim izložbama referiše M. D. Đ u r i ć, a Zlatko G r g o š e v i ć tretira pitanje našeg umjetničkog života i t.* d. U tekstu su reprodukcije radova kipara F. 6 o t e i petorice čeških umjetnika. „Vijenac" izlazi svakog 1. i 15. u mjesecu. Mjesečna -pretplata stoji Din 20'—, Uredništvo i uprava: Z a g r e b , Prilaz, 9. Из Управе „Београдеког Гајрета“ Примљени питомци и питомице у интернате Београдског хамед Суџука (Фојница), Осман Фазлић (Тузла), Сафет Гајрета за шк. год. 1926./27. Бранковић (Рогатида), Халид Варешлија (Фојница), Едхем Даиџић (Рогатица). ' Ha сједници Београдског-Га]рета од 23. о. мј. ријешено je да се сви досадаљи питомци приме и за школ. У женски интернат примљене су слиједеће ученице: годину 1926./27. у мушки интернат. Ови питомци морају Алмаса Софо, Диша Софо, Ћамила Хоџић, Хајрија Колаодмах упутити управи Б^рградског Гајрета своје индексе, ковић, Халима Вукотић, Сафија Бошковић, Незифа Халада их друштво може уписати ца њихове факултете. У чевић, Азема Хумо, Драгица Лазаревић, Георгина Николић, Београд треба да путују истом онда, кад буду обавије- Госпава Стојковик, Василија Хамовић, Драгиња Пешут. штени од друштва т. ј., када отпочну предавања на појеСви ново примљени питомци нека одмах пошаљу диним факултетима. no трп фотографије Управи Београдског Гајрета. Ha тим У мушки интернат примљени су нови питомци за ову фотографијама нека ставе своје власторучне потписе, na годину: ће их само друштво уписати. Шаљући фотографије Екрем Мурсел (Мостар), Ислам Лукачевић (Сарајево), треба означити што желе да студирају, у колико то у Са i ет Мујић (Мостар), Салко Ђикић (Мосхар), Сафет својим молбама нису тачно означили. Нови питомци треба Бурина (Столац), Славко Чучковић (Бихаћ), Хуснија Ба- да путују у Београд истом онда, када буду позвани од шагић (Невесиње), Фадил Маглајлић (Бањалука), Ахмед друштва. Гребо (ЈБубиње), Абдулах Танковић (Сарајево), Сима Примљене пнтомице биће такође уписане од друРајић (Ср. Митровица), Изет Поздеровић (Горажде), Му- штва, a кад њихове школе отпочну и оне he бити похамед Тафро (Рогатица), Мехмед Ханџић (Сарајево), Му- зване у Београд. Гајретове свечаности. У част рођендана Њедова Краљ. Височанства Престолонасљедника Петра, у свима Гајретовим интернатнма у Б. и X. одржане су свечаности са предавањима. У част рођендана Њег Краљ. Височанства Престолонаследиика Петра Протектора Гајрета, одржане су у свим Гајретовим интернатима свечане забаве за питомце и питомице шггерната, којима су присуствовали представници мјесних војних и цивилних власти као и многи угледни грађани — пријатељи нашег Гајрета. Ha овим свечаностима одржана су предавања о херојским подвизима наше славама увенчане Династије Карађорђевића као и о нашој националној борби за Ослобођење и Уједињење, коју су водили благопочивши Краљ Петар Велики Ослободиоц и Његрво Величанство Краљ Александар. И у сарајевском мушком и женском интернату одржане су ове свечаности на којима je присуствовао и цио Главни Одбор Гајрета. Након што je пјевачки збор пито- �Страна 302. Г A JPETt маца и питомица отпјевао државну химну, одржано je горње предавање, a млађи питомци и питомице декламовали су патриотске пјесме. У оба ова интерната одржао je и пригодан говор предсједник Главног Одбора г, Др. Авдо Хасанбеговић, нарочито истакнувши значење превишње одлуке да je нашем друштву указана с Највишег Мјеста почаст — да буде под протекторатом нашег милог Наследника Престола. Осим тога Главни Одбор je упутио поводом Рођендана Престолонаследника и Протектора Гајрета и телеграфску чеотитку Кабинетској Канцеларији на Блед. Предсједник Главног Одбора г. Др. Хасанбеговић добио je из Двора слиједећи одговор: Господину Д-ру Авди Хасанбеговићу Сарајево. Њихова Величанства срдачно захваљују на лепим честиткама о рођендану Наследниха Престола. Минпстар Двора: ЈАНКОВИЋ. Осим тога упутиле су Кабинетској Канцеларији брзојавне честитке и све управе друштвених конвиката, које су добиле из Двора брзојавни одговор. Овдје ћемо изнијети како je ова свечаност обављбна у бихаћком и тузланском конвикту. У Еихаћу. Управа конвшста у споразуму cu Пододбором закључила je у овој год. организбвааЧ! и извести прославу Рођендана Његова Височанства Престолонаследника Петра на дан 5, новембра навечер- f- уоча самог рођен-дапа — која je прослава успјел^управо величанстврно. Beh 4. септ. разаслани су били позиви евим члановима Гајрета са замолбом, да узму учешћа уовој прослави. Поред ових ^озива објављена je иста и плакатима no свим главиим улицама, a и друге ирипреме за ову прославу бнле су све обавЉене правовремено. Тако у недјељу дне 5. септ. тачно у 7 '//часо в а л а вечер кренули су питомцпГајретова конвикта са заставом, натппсном таблом „Живило Његово Краљевско Височанство Престолонаследник Петар Покровитељ Гајрета!“ бакљадама и лампионима кроз град, пјевајући :родољубне пјесме и клицајући појединим члаиовима Краљевског Дома. Питомце je у поворци пратио потпуни Пододбор Гајрета са својим члановима и пријатељнма кроз све улице града, a исто су тако прикључивали овој поворци најпре питомци Просвјете, a затим друго ђаштво са својим професорима и учитељима и општинство. Након опхода no граду цјелокупна се je поворка повратила у конвиктско’двориште — цвијетњак које je било нарочито приређено за свечано сијело те ноћи. Красно je било погледати цвијетњак и лице конвикта те срећне ноћи. Под заставом стајала je слика Њихових Величанстава са Његовим Височанством Престолонасљедником у вијенцу од најљепшега цвијећа. По прозорима су сјале свијеће у почаст те срећне ноћи, a исто je и цвијетњак био.нарочито освијетљен и испуњен са столовима украшеним разним цвијећем и воћем, гдје je било мјеста за k00 особа. Мјеста у цвијетњаку заузело je чиновништво и старије грађанство, a млађе општинство и ђаштво, којега je три пута толико било, остало je пред цвијетњаком на улици и наслађивало се програмом свечаности. Ово свечано сијело отворио je Предсједник Пододбора г. Осмаи Реџић и поздравивши госте истакнуо je историјску важност ове прославе, a за тим позвао омладину Гајрета да буде предана и вјерна идеји вој. врој 19. Нарочито je нагласио, да je Гајрет једино^муслиманоко друштво, које помаже и спрема нашу млађу генерацију за будућност, a посебио сиротињу. Завршио je свој говор са поздравом Краљевском Дому. Говор’ гЛпредсједника био je силно аплаудиран, након којега je омладина Гајрета отсвирала један родољубни комад. Иза поздравног говора наступио je 'у цвијетњаку Енвер Реџић, уч. II. разреда гимназије и декламовао „Гајретов Поздрав Његовом Височанству Престолонашљеднику Петру“, a послије овога Зејна Реџић, уч. I. разреда гимназије „Протектору Гајрета" од Асије Кавазевића. Обје ове декламације изведене су жарким осећајима и према томе попраћене заслужним бплаузом. Послије декламација, одржао je предавање питомац Ихсан Зукановић о Династији Карађорђевића, које je предавање трајало око пола сата и саслушано највећом пажњом. Сада се појави на средини цвјетњака наш стари члан и пријатељ Гајрета г. Лука Опанчина, обл. школ. надзорник са пјевачким збором који се je састојао од члаиова Гајрета и отпјевао je неколико умјетничких пјесама/ Паузе између пјесама кратио je тамбурашки збор питомаца.г_Како први дио'ове свечаности тако и овај други био je од присутне публике силно аплаудиран. Са овијем je био исцрпљен програм и сијело je настављено до у касну ноћ. Тамбурашки збор свирао je народна кола, ђаштво и млађе општинство забављало се игранком, a чиповништво и старије грађанство, које je частио управник конвикта црном кавом, лимунадом цигаретама и воћем, разговарало се о којечему, a највише о хуманим установама; нарочито о Гајрету. У вријеме овог сијела узео je ријеч г. Михајло Вујатовић, професор овд. гимназ. и умоливши управу конвикта и Пододбор да му не замјере на његову предлогу, позвао je присутне, да се овом згодом сјете Гајрета са добровољним прилогом. И ако je против овога предлога био и Пододбор и Управа конвикта ипак су госпође Опанчина и Марић сабрале 538.L0 Дин. и предале управнику конвикта. У овој своти приложен je добровољни прилог високопреосвештеног г. Др. Бенјамииа Таушановића, бихаћког епископа, који je прилог наведени послао no госп. Влад. Периновићу, просвј. иншпектору и извинуо се да жали што због службених отсутности из Бихаћа не може присуствовати овој свечаности. Овој су свечаности присуствовали представници војске, власти, вјера и разних надлештава са својим потчињеним особљем и елита грађанства, те тиме као и сваком другом згодом доказали своје симпатије према нашем мезимчету Гајрету, на чему им од стране истог друштва пајлепша хвала. Управа Конвикта. У Тузли. И ако су у главном сви питомци стигли у конвикт 3. и 4. септембра, na се није могао спремити програм већег стила, ипак je ова свечаност задовољила мимо свако очекивање. Посјета je била са званичне стране, као и од осталог грађанства тако лијепа и многобројна као ријетко гдје. Академију je отворио у 6 сати no подне управитељ конвикта са пригодним говором, истакнувши значај свечаног дана специјално за Гајретову омладину, уз то je истакнуо улогу Гајрета прије и данас коју je Гајрет достојно вршио и врши око културног придизања и националног освјешћивања бос.-херц. муслимана. Затим je истакнуо снагу Гајрета данас, под моћним Покровитељем своје крви и соја и позвао присутну омладину да се свој- �Број 19. TftJPET. ски спрема за бољу будућност, да очеличена духом и тијелом узмогне достојно чувати велике народне тековине и Пријесто младог Покровитеља. Говор je завршен са трократним клицањем Престолонасљеднику, Краљу, Краљици и читавом Краљевском Дому. Питомац Илјас Ресуловић, декламовао Je пјесму „Бели Крин“ од Јеле В. Остојића, посвећену Њег. Краљ. Височанству Протектору Гајрета. Затим je Касим Хрустановић — питомац — одржао врло лијепо предавање о историји и улози Славве Династије Карађорђевића, коју je Она извршила тако славно у нашој националној историји, на понос и дику народа свога и дивљење читавог свијета. Иза предавања су питомци отпјевалн државну химну с којом се тачком свечаност и завршила. Затим je прочитана брзојавна честитка упућена Њег. Вел. Краљу на Блед. У име Њихових Величанстава одговорио je на честитку министар двора г. Јанковић слиједеће: „Њихова Величанства срдачно захваљују на лепим честиткама о рођендану Наследника Престола. ЈАНКрВИЋ. Страна 303. женскиља, нада очајног оца, којн je прије кратког времена изгубпо своју другарицу у животу, днка“{и понос свога родног мјеста Фоче, — тихо и анђеоски"испустила je своју лијепу душу и потражила топлоте и љубави тамо „на другом бољем свијету“. Боловала je од сушице. Ради болести морала je напустити задњу годину свога школовања, надајући се увијек да he матурирати и одужити се своме звању. Па и кад je пренесена у болницу није губила наду. Тек би се покаткад зајапурена лица обратила својим другарицама, којих je било сваки дан око њеке бијеле и скромне болничке постеље и сузним очима уздахиула „Да ли вам je жао моје младости ?* — a онда je настао дуг јецај, који je она опет прекидала и сама их тјешила. До вечног починка испратио ју je Главни Одбор Гајрета са својим питомцима и њеним другарицама. н>ене наставнице и остали пријатељи. Oko болеснице су се нарочито труднли и показали особиту вољу; да нам je отму од њене несретне бољетице гг. др. Вј. Кушан’, примариус одјељења и др. Омер Бахтијаревнћ, кућни лијечник Гајретова овд. мушког интерната, na чему им Украва Гајрета овим изриче најтоплију благодариост. Уцвиљеном 'љеном роднтељу г. Салих Ремзи еф. Муфтићу наше искрено саучешће. Нашој Самији лахка земљица! - Рахметулахи алејха! По свршеној академији Јдгравитељ конвикта понудио je присутне да остану, те су тако многи, почашћени кафом и цигаретама, задржали се у разговору интересујући се радом „Гајрета“. Конституисање новог пододбора у Добоју Поред осталих грађана академији су присуствовали .у^Ј^Зђицијативом г. Бећира Галијашевића одржан je вел. жупан г. Др. Јован Зец, командант мјеста пуковник дне 5. о.епт. 1926. састанакГајретових пријатеља у Добоју г. Милан Васић, пуковници г. Стаја Т. Стајић и М. Лаза- ради реорганизације рада за Гајрет. ревић, обласни муфтија г. Шефкет еф. Курт, предсједшпс Ha том састанку изабран je слиједећи пододбор: Пододбора Гајрета г. Шефкија Глухић, адвокат, г. проф'. Предсједник: 1,1афер Даутбеговић; тајник: Исмет Дукатар, срески поглавари гг. Салмх еф. Карамехмедовић Бешлагић; благајник: Мустафа Арифовић; 1. реви о р : Ии Јусуфбег X. Јашарагић, обласни школски надзорницн брахим Мујдчвћ и II. ревчзор: Хамза Хаџимујагић. гг. Мустајбег Кршљах иДане РубчиИ, Кадерага Куноснћ Новоизабраном одбору желимо много cpehe у завелетржац и други многи одличиици. почетом раду за Гајрет! Присутни су добили дојам да „Гајрет“ лијепо и достојно врши своју културну и националну мисију, na су са задовољством na лицу опростили се са шпомцима и Новоуписани утемељачи Гајрета у Плаву. управником. За добар успјех академије иде заслуга и Нови пододбор у Плаву уписао je слиједтће чланове мјесном Пододбору Гајрета који се ангджовао око позиугемељаче: вања грађанства на академнју. М. С. Новица Поповић, Томо Спасојевић, Симо Ђорђевић, Мула Хусеин Реџепагић, Мула Хусеин Мр. Реџепагић, Илијас бег Реџепагић, Салих еф. Хаџимушовић, Салих С ам и ја М уф тић еф. Реџепагић, Мула Ахмед Шабавић. За члана добрзтаора уписао се Мула Смаил Мекуловић. Поред тога уГајретова питомица писано je још 84 редовна члана. Новом пододбору срдачна хвала на заузимању за Beh неколико мјесеци вехнуо je у овдашњој Државној Болници на оделењу „Д“ један лијеп и млад живот, Гајрет и живили! док се ннје неки дан у понедељак 20. ов. мј. и угаснуо. Умрла je je Самија Муфтић. У најљепшем добу, у Нови пододбор у Новој вароши. цвијету своје младости, кад се и она нама највише миHa дан 17. септ. 1926. изабран je у Новој Вароши лила, и кад се и њој живот највише мнлно и управо кад je отварала очи и једном ногом корачила на стазу своје пододбор, у којн су унишла слиједећа господа: Предсједник: Мехмедалија Аговић, подпредсједник: каријере, морала je да са свим прекине и све напусти. Она симпатична Самија, којој су од увијек њене друга- Осман Хаџић, секретар: Муртезан Хаџимуртезић, подсерице питомице Гајретова женског интерната - чији je и кретар: Хајрудин Хаџи Ибрахимовић, благајник: Ђамнл ona члан била — највише вољеле и коју су и њене на- Крџовић, књижничар: Мустафа Бшалагић, надзорни одставнице у муслиманској женској препарандији тако рећи бор: Салихага Аговић, Даут Билалагнћ, Шућро Хаџибеиздвајале од осталих ради њепе доброте и спремности, у говић и Ибрахим Бегић. Новоизабраном одбору желимо много успјеха у којој je Гајрет гледао своју будућу врло вриједну сарадницу на културном и надионалном поднзању нашег раду за оппгге добро! �Страна 304. »Г A Ј Р Е Т« Нови повјереник у Бос. Отоци. У Бос. Отоци именован je за Гајретова повјереника Алија Херцеговац, школски управитељ. Новом повјеренику желимо миого успјеха у њ е: говом раду! Број 19. Абид Малкић даровао je 2 аграрне облигације no 100 Динара. При атељима Гајрета нека je најљепша хвала и живили! Prilozi iz Mioča (Višegrađ) i Priboja: Нови утемељач Гајрета. Есад Хасанбеговић, ученик II. разреда гимназије у Мостару, син војног имама Мухарема Хасанбеговића уписао се je за члана Гајретова утемељача. — Живио! Заједничке забаве Гајрета и Просвете у Ливну и Високом. Осјећајући потребу што тјешње сарадње ових двају друштава на просвјећивању народа, пододбори Гајрета у Ливну и Високом приређују велике љетне забаве у недељу, 3. октобра о. г. са врло бираним програмима. У Ливну оснм концертног и позоришног дијела програма, приређује се и добротворна лутрија, чији би згодици били преостале књиге Нросветине и Гајретове библиотеке. Ha забави у Високом свираће војна музика Ббс. Див. Области. Гајретова забава у Бихапу. Агилни пододбор Гајрета у Бихаћу закључио je да приреди Гајретову забаву кцајем октобра о. г. о чему he се опширније извијестити у Једном од наредних бројева нашег листа. Остале Гајретове забаве. Новоизабраии пододбор Гајрета у Новој Вароши (Санџак) као и пододбор Гајрета у Јајцу отпочели су са припремама да приреде што успјелије друштвене забаве у току овог мјесеца. Ц о овим забавама извијестићемо опширније у нашем листу. Добровољки Darovaše po 10 Din.: gg. Antonija Jelenek, učit., Zećir Bahtović, Muhamed Hasanagić, Ivo Majčić, Risto Klajić, Halil Kurtalić, Đorde Anačić, Ali ef. Bajramović, Hasan Skorupan, Jovo Joksimović, Vukadin Milošević, Mih. Dunić, Radoslav Ivanović, Šukrija H. Hamzić, Ćamil H. Hamzić i Đulbo Bahtović. Po 5 Din.: Redžo Mehić, Gavro Filipović, Imšir Hodžić, Jovo Karadžić, Šefko Bakal, Mustafa Sarić, Suljo Salkanović Ignjat Koler, Abdulahbeg Hasanagić, Šahin Ejubović, Diko Raković i Ragib Begović. Po 4 Din. -. Vejsil Bajramović, Miloš Jankovi %Hasib Bećirović, Ibrahim ĐelAhmetović i Rad. Bocetić. Po 3 Din.: Salih Mehić (povj.), Milenko Radović, Mile Vitorović, Miloš Gočević, Ibro Vara)toyac, Suljaga Softić, Nikola Meptošić i Raiša Kadić. Po 2.50 din. Šukrija Murtović, Po 2 Din.: Murat Mehić, Sulejman Me­ hić, Fetah ef., Obren Stanković, Rade Cerović, Mujo Fazlić, Dojdorević, Halil Bahtović, Huso Kadić, Milan Meštrović.i - Adil Kočevi;, Mehmed Hasanagić, Hamdija Hasanagić, Mehmed Erainović, Ragib Softić, Hamza Uzunović, Hamed Lagumdžija, Todor Trifković, Mustafa i Hasan Šuka, Osman Osmanagić, Hamed Čaušević, Hamza Skorupan, Velimir Penezić, A. Zajimović, Omer Zlatanić, Kostić, Krsto Kamerić. Nazif Mošić i Mehmed Lagumdžija. Po 1 d in .: Ibro Mehić, Tima Mehić, Savo Nešković, Ejub Suljović, Mehmed Mujović, Vasilije Petrovlć, Zlatanić, Hasan H. Avdić, Rizo Hasanagić, Ekrem Kaljić, Mihajlo Bukvić, Mlađan Lukić, Mustafa Karadinović, Izet Kurtalić, Nezir Tahmaz, Asim Lagumdžija, Hašim Saraljević, Jakub Dedović, Dragiša Lazarević, Osman Mojić, Danilo Davidovk, Asim Fehratovk, Ilija Tokovič i Vule Koštrić. Ovaj prilog je skupio Mujo Mehi1, Gajretov pitomac uz pomo; svog rođaka i povjerenika Gajreta gosp. Salka Mehića. Д ар и з Тузле: Прилози за Гајрет из БихаКа: 0 курбан бајраму сабрао je Пододбор у Бихаћу за Гајрет 14 ком. кожицалсоје су продане за 364-— Д., a даровалису no 2 ком. Назиф еф. Салихоџић, Мустафа еф. Реџић, Ћамил еф. Миџић и Мухамед Реџић; no један ком. Зејнил еф. Делић, Осман еф. Реџић, Др. Хамдија Браво и Ибрахимага Хаџиабдић. У име кожица даровали су no 2).— дин.: Ахмет оф. Крупић; no 10 дин.: Хасан A. Сарачевић, Хасан Б. Сарачевић, Мухамед Хаџиабдић и Мустафа Хаџиабдић; no 5 дин.: X. Хасан еф. Смајилагић, Мехмед Јунузовић и Емин Касумовић. Осман Лонић, мутевелија џамије Гор. Прекоуне сабрао je на бајрамској сергији 61.50 дин. Градско поглаварство у Тузли даровало je Гајрету Днн. 1.000'— као'припомоћ за годину 1926., на чему се најљеише захваљујемо. Ирилози из Приједора: Поглавар среза приједорског послао je Гајрету своту од дин. 300.— коју je убрао као п р и л о г Гајрету за обављање „томболе“ за вријеме овогодишњег Рамазана и то: од Управе Местне Организације Српске Националне 100. Дин^ од кафеџије Адема Кахрића и Османа Цепића no 100 Дииара. Господину поглавару и дароватељима и овим путем срдачна хвала! Štamparija »Bosanske Poitc«, Sarajevo. — Vlasnik društvo »GAJRET«. — Glavni I odgovori)! urednik: Hamld KUKIĆ. �Svaki musliman treba da kupuje samo jer Hualitetomnadmašuje sue ostale ciparpapire a potpomaže i „ВајгеГ IfliD. Tuornicć! Cippapira 5. Q. Шиа1ај, SarajEuo, m a ž s se naručiti i р г е к о d ru š tv a ,G airet‘ u Sarajevu Сарајввска Банка д. д. у Сарајеву. Т е л е ф о н б р . 33. Бави се свим у банковну струку спадајућим пословима. Улошре на штедњу укамаћује најповољније. Од чисте добити lO°/0 уступа културном и просвјетном друштву „Гајрет*. № 11IiCIPELE je r je o n a najbolje kvalitete i d o n o si lije p a korist GAJRETU. N a ru č u je se kod Milana Kovačevića Novi Sad, Dunavska ul. 10. Glvno zastupstvo za B. i H. A g e n tu ra R u d o lt Boić, Sarajevo Bistrik, 26. Telef. 783. Pošt. pret. 75. �IMimŠabanagićisinovi Sarajevo, Kundurdžiluk ulica broj 27 ® Trgovina manufakturne robe i skladište gajtana T e l e f o n : T r g o v i n a b r o j 481 — S ta n 7 6 7 Ш : п - ј 5. ; з а . х з , I B e £® Bcišcigićci § Sarajeuo ffi trgovina muzikalija i materijala za pisanje i risanje. Bogato sioua* rište hrvatskih i srpskih knjiga SS ta H. Bajram aga Foča I DRUGOVI Trgovina manufakturnom i orijen­ talnom robom na veliko SARAJEVO м н н н н н н Е а н н ж ја Е г а а т а н ј Gjulagfna ul. 3. — Teiefon 455. Basme engleske, francuske, talijanske i ===== češke u najvećem izboru. .. . , Bogato skladište bezova, Sifona, zefira, štofova, — šamija, fesova, rubaca, čarapa i t. d. =------- ш = ш ж ш ш с= ш ш Čitajte ,Gajret‘! List 'G ajret« jedini je list za našu porodicu, za našu djecu! Za to treba da ga svak čita i pretplaćuje se! Pojedini brojevi „Gajreta" kao i cijelo godište iz lanjske godine mogu se dobiti uz sniženu cijenu kod adm inistracije lista. Svakom prilikom sjetite se G ajreta! n m m m m T m m m v m n n m m m m � https://kolekcije.nub.ba/files/original/9c02c009703ad8559d1f9fba65cedf62.pdf e59e40943cc4f8c6fda3f638c7c563e8 PDF Text Text Riza^ef. M uderizović./Zem . Muzej 767 ■ > Sarajevo ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУШТВА ЗА КУЛТУРНО И ЕКОНОМСКО ПОДИЗАЊЕ МУСЛИМАНА И злази 1. и 16. у мјесецу. Година X. Број 20. Сарајево, 16. октобра 1926. ЦиЈена год. 80 Д. Поједини број 4 Д Ђаци добивају лист у пола цнјене код Главног Одбора или код Управа — Гајретових конвикта. — САДРЖАЈ Гајретов Гласник Владислав Тмуш а: Ј е д н а н о ћ у К р ш л и . (Из старих анала). Осман Нури Х аџић: М у х а м е д ii К у р -а н . М. Делибашић: Р е к а (рјвсма). И. Д обарџић: С у м о р н и С т и х о в и (lijeci ф . Грилпарцер: М о р ск и и љ у б а в н и (Т рагедија у чинова) Превео С|улеј Мурсел. Х аф из A. Бушатлић: М у с л и м а н с к о тељ ско и родбин ско право. Из сједнице Гланног одбора Гајрета: Иододборима, новјереш пџш а п лријатељима друштва Гајрет. вп Гајретов иовјерепнк у Гламочу. [сгптн Гајреха na свечапоствма na Иллааа. јретове забаве у ировипцијн. Фељтон: ' . Осмдн Нури Х аџић: Др. Еуген Сладовић „ Н с л а м с к о и р а в о у В о сн и и Х е р ц е г о в и в и “ (Б еоград 1926.) : Хамид К укић. �0000006 i. GURET 0. L SRI1JEVI 0 ш 0 0 0 0 a 0 0 9 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 Potpuno uplaćena dionička giaimica Din 1о,ооо.ооо’— Rezeroe Din l,6oo.ooo-— s1 Banka se bari srim u bankornn struka spađnjnćim poslorim a. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također 1 pupilarao siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditue i privredne nstanove. Osniva i podupire razne knlturne i humanitarne ustanove. Zavod je angažovan kod ,,Varde“ industrije drveta d. d. i Trgovačkog d. d. „Merkantilia“ u Sarajevu. 1a Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i najknlantnije. Uloške ukamaćuje najpovoljnije, i isplaćuje iste n svako doba. 0 0 0 0 Od čiste dobiti daje 1п°ј, Kulturnom i Prosvjetnom Društvu „GajretV 9 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 d io n ic a •ce o c e a ee o ® općine g ra d a Sarajeva 8 8 T e m e ljn a g ia im ic a 40,000.000— d in a r a 8 u •ед гасж геж з* Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda, filiale Sarajevo broj 2172 i© 8 □ ii Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. Osim toga ima svoju N Ш Л I I C X J koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale dragocjenosti uz najpovoljnije kamate, , ec*D *eM D »c*a*< ar> *cjr> *c*o*< ar3*c*D *cM ocjro#ejffo«2iio«cJE > «tar> *cjrD #c*o* сжо' i g g S S jj �ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУШТВА ЗА КУЛТУРНО И ЕКОНОМСКО ПОДИЗАЊЕ МУСЛИМАНА Излази 1. и 16. у мјесецу. Година X. Врој 20. Сарајево, 16. октобра 1926. Цијена год 80 Д. Иојсдинн број 4 Д. Ђацн добивају лист у пола цијена код Главнот Одбора илн код Управс — Гајретових конвшгта. — Владислав Тмуша. ЈЕДНА НОЋ У КРШЛИ. — Из старих анала -V Звуци челичне звечке одјекнуше као з&дњи акорд погребне песме, док су лопата И' мотика довршавали своје. У гроб су легли и отац g Afttjica 'једног од најмлађих јаничара, и поочим и пдмајка оне која сад доби Јаничар-башу за новог п>очима. Са овим се спуштала и ноћ. Жубор Зеленв! Воде и Милешевке постајаше ЈЈксдЛји n звучнији. Хладан, a свеж всчерњи поветарац спуштао се са Кошевинских страна и' Расна, a старо рашће зажубори опет своју ноћну причу. За Градином се већ смирило сунце и нестало ra тамо негде иза ЧадинстСих коса. Душманићи се први почеше обавчјати мраком који мучки заобиђе преко Побјеника да баци своју црну кабаницу на врх Златара и- да на њему пршјуши и онај задњи трачак сунца који га позлаћивагае... -Ш1_— Кршла са најмлађим јаничарима, сиремала се на починак. Уста-баша, у осуству Ј 4 ничар-баше. нареди да cef појачају страже. — Ha сваки шум да лазите! Увуче ли се ко ноhac у кршлу, ви ћете то главом платити! — рече им овај строги заступник старешине. A имао je и разлога да се бојл новог упада, јер ноћас je један ђаур био тако дрзак да иреко мртвог јаничара, којега je на лукав начин уморио, уђе у кршлу и да украде свога сина. Истина, он je то најзад плагио животом, a плен му je опет враћен у јаничарску јазбину. A тај плен био je мали Гордан син Радована и Милојке над којима ноћас леже свеже хумке давно потлачене земље. A над сином тшх ђаура дрхтао je вечерас главом Јаничар-баша! » Дете je лежало у грозници. Кад су га беснн јаничари онесвештеног ишчупали тешком муком из укочених руку његовог мртвог оца. он je у кршли за кратко време дошао себи na онда пао у несвест да га обузме нека чудна грозница. Јаничар-баша, сав потресен чудима данашњег дана, преображене или пробуђене душе, чувши да je мали Гордан пао у неку болест, бејаше наредио u / да се fte'IJte пренесе у засебну одају. Једног између јанпчара отпреми да одмах доведе најчувенијег хећима, старог Фидар-ефендију. И док je чудно подрхтавао пламен 'лојанице у пиринчаном шемедану, лелујале сенке no малој изби, a Препол обмотавача тама летње ноћи без звезда1 и месеца, дбтле je Јанпчар-баша зурио у лиде болесног детета, које се бејаше зајапурило и дошло црвено као права црвена чоха. — Шта мислиш, хећим ефендија? — упита тихим шапатом Јаничар-баша na са страхом у очима очекиваше његов одговор. Но стари хећим не одговори одмах. Јаничарбаша не знаде да ли он сад посматра дете или се je замислж) — тако му очи бејаху нејасне и као без израза. — Да није много презеб’о ? .. . Не доврши Јаиичар-баша na заустави дах. Дете тога тренутка развуче усне, a ужареним лицем разли му се неки чудни осмејак. Видеше обојпца да je то осмејак среће и блаженства. Јаничар-башу обузе неки потајни страх- a хећим само сумњиво климну главом. Мисли су им биле истоветне, само je Јаничар-баша још и стра* ховао. Знали су да се тако срећно и блажено смеју само деда кад су на умору. Њихове очице, и када су затворене, као да онда угледају лепе рајске дворе и своје другове како no њпховим вртовима весело и срећно скакућу. Зато у Јаничар-баши све лретрну. Он угуши дах у себи и само што упртих очију нетремице гледаше у дете. Примети стари хећим промену на лицу Јанлчар-баше и оссти сажаљење према томе човеку. Знао je стари Фидар-ефендија све шта се десило са Јаничар-башом и све шта je он данас доживео a баш ради тога детета. Зиао je да je Хоџа-Брбо једини могао одгонетнути чудну тајну Земље и Неба n тим унети нову светлост у душу овог окорелог јаничара. Знао je да сада Јанпчар-баша верује да ће све своје тешке грехове моћи окајати само на тај начин ако cg достојно одужи овоме детету. �tjf Страна 306. »ГАЈРЕТ« И заиста Јаничар-баша од данашњег дана сматраше да je његова човечанска дужност да од данас na увек буде и отац и мајка томе детету, a и оној девојчици која на чудан начин доспе лред jaничарску кршлу да у мало не постане плен Одабаше. Њега je, ваљда, Бог послао у згодан час, не само да га стави у ново искушење, него и да му каже: »И овоме детету. као и ономе, мораш ти бити и отац и мајка!« И тај човек суров и окрутан, који никад није знао ни за родитељску радост ни жалост, осетио je данас' то обоје. Осетио je радост онда кад га je загрлило оно сироче и кад je на то он њега притегао уз своје груди и рекао да ће joj он бити отац. Осетао je, ето сад, и родитељски страх и родитељску жалост, гледајући болесног Гордана који као да се je већ опростио са земаљским животом na угледао онај бољи и лепши. Посматрајући сад ово дете којем je он од данас постао и отац и мајка, верујући да су то опроштаји од овог света и осећајући како се жалост хвата целог његовог бића, њему сад изађе нред очп цео ноћашњи догађај са отмицом коју изврши отац овог болесног детета. И док je ноћас ускиптео од гнева, сав побеснео, наредио да се дрски ђаурин по' стГку цену убије као псето, дивећи св уједно таквој смелости овога човека, сада, ових часова*. брло. му je све јасно и ништа загонетно. Не из руку најкрвавијег крволочнијег душмана, не.рз шапа и чељусш тигра и лава, већ би од,, Јадичар-баша, сада, pgopSg часа, био готов да. с е ^ в а т и у коштац и са оним аждајама из бајки само да спасе живот овога детета. Јуче, изјутра, Аије веровао да срце јједне жене може препучп од јада -и жалости за једним дететом, — јер није знао да je жена мајка детета, — a сада, овога часа, он, Јаштчар-бата, осећа као да неће моћи преживети тај час кад угледа ово дете мртво и укочено! Али како се тај човек обр\до£а кад примети да се Горданове зене почегае мидати. Најпре тек једва приметни покрети na онда јачи и одређенији. Сад дете већ поче нешто и шапутати. Јаничар-баша принесе уво његовим уснама. И фидар-ефендија устави дах, неће ли разумети коЈУ реч. —. . . о . . . о . . . о . . . Само се толико могло чути. Јаничарбаша подиже главу na погледом питаше Фидар-ефендију да ли je он штогод разабрао. Но овај место тога рече: — Није од назеба, већ страх, или верем! Тако стари хећнм, a Јаничар-бапш као да сину пред отама. — Саглан? — упжта га je ли поуздано. — Саглан, џанум! — потврди овај. Јаничар-баша одахну, a усне му прошапуташе захвалу Богу. — Само нек није друга болест — рече он раздрагано више за себе. — Стпах ћу му ja љубављу одагнати, a верем помоћу Божијом пзлечићемо и ja n ти, хећпм-ефендија! »Алаху екјбер!« — чу се тога часа са Зиндагине џампје, који огласи јацију. Број 20. Оба се човека згледаше. Ово дође као потврда са самога неба. Јанпчар-баши прелети: блажени осмејак преко лица. — Добро ће бити, иншалах! —<рече хећим. — Ла илахе ил алах! — заблагодари побожно Јаничар-баша и подиже очи к небу, дпгавши руке према себж. Фидар ефендија га погледа задовољно n a простре серџаду у истој/одаји и поче клањата јацију. To je био одговор на Јаничар-башине речи. Јер стари хећжм бејаше врло потресен оваквом вером и сматраше за дужност да не одлаже молитву већ да je обави одмах на овоме месту. Нека će нова радост разлм no грудима Јанпчарбаше. Сузе му навреше на очи na стаде поематратп Гордана. Дете пак и даље мрмораше неке речи, али их његов нови поочим не разабра. иако без даха ослушкиваше. Но он je био задовољан. Лице Горданово изгуби ону црвену боју и поче се природно руменити. Јаничар-баши дође да одмах од драгости обгрлж то дете, али се не смеде усудити, бојећи се да му не би тиме нанео какво зло. Задовољи се само с тим да val тако посматра јер већ тврдо вероваше да j e детету све боље и боље. Стари хећлм довршп молитву и дигне се na приступи детету. — Боље му je! — рече задовољан, погледавши Јаничар-башу. Овај се осмехну ж хтеде нешто да каже, али наједном застаде. Трже ice. ЈТице му доби неки злокобни изглед na погледа на врата. — Неко плаче!. . . — рече гледајући укочених ЈУ пут врата и са скоро избезумљеним изгледом k| io да отуд долази неко страшило, или још горе неко страшно предсказање. Фидар-ефендија се зачуди свему овоме na напреже слух. — J a не чујем ништа, — рече једнако ослушкујући. Затим смочи руку у ћасу са сирћетом и тако пређе преко Гордановог чела. — Јесте. . . плаче неко! — рече сав дрхћући од страха Јаничар-баша na епергичним кораком, забаравивши на час ж дете и ове, приђе вратима и отвори их. Сад, ice зачу гласни јецај. Јаничар-баша хтеде да љутито пита ко je то, али се трже. — Зоро!. . . Шта ћеш ти овде, дете моје?! Јецај девојчета пређе у гласан плач. Она зарида na једва изговори: — Гордан je болестан. . . Хоћу к њему! — И опет je загушише сузе. Јаничар-баши тек сад постаде све јасно. Он се лупи шаком о чело: — Ох! J a сам заборавио! Ma колико да му лакну кад место утваре, или злослутног предсказања, он угледа Зорку, ипак му дође тешко што je то девојче, у бризи за Горданом, био потпуно заборавио и тако joj учинио на жао. Он то себи ипак није могао опростити na узе дете за руку и уведе у собу: — Х оди. . . немој плакати! Ступивши у собу девојчица се истрже из руке свога поочима no појури постељп. — Гордане! — узвикну гласом који одаваше велику жељу и радост. �V A Ј PET. Број 20. Страна 307. Јаничар-баша ce иобоја да такав узвик не уз— Ко ти je то рекао? — упмта га девојчица no­ немири Гордана и да му не погорша стање. Он би ja хтеде то да прикрије. — Д ругови. . . д а н ас . . . — Зајеца поново Горjoj тако радо запушио уста само да њему буде бодан. Ни девојчица не бејаше у стању да ce сад узље, иа сад са страхом очекивашс шта he бити. држи. Дечак скупи обрве и промешкољи ce. Оиет ce деда расплакаше и опет ona двојида Два човека ce чудом згледаве. — Гордане!. . . Ja сам крај тебе!. . . Гордане!.. љ уди остадоше и неми и непомични. Они не могаОиет га благо дозиваше девојчида са нешто ху веровати д а ce још и то чудо може догодити да овако м ала деца знају осећати и волети ce. сиуштеним гласом. — Немој плакати, Гордане. . . Ja ћу бити с тоОбојица људн сад са интереосм очекиваху шта бом! he да буде. — He можеш . . . Ти ћеш морати остати! — ОдСад дечко отвори: очи. Лице му ce за час уозбиљи. Он мало зачуђено погледа око себе иа кад говори joj дечко болно. — Нећу остати!. . . Н е ћ у !. . . Идем ja с тобом! му паде поглед на девојчицу он ce пресрећно осГордан на ово још јаче зарида. Девојчпца осмехну: таде за час у недоумици ш та да ради и како да га — Зоро! — узвикну. и увери и утеши. Затим ce окрете Јакичар-баши: Рекавши ово иодиже ce и раширн руке. У час већ обоје бејаху загрљени. — Je ли да ћу и ja ићи са Горданом? — уиита Ону двојицу људи обузе још веће чудо. га. Загрљена деца на час ућуташе na онда обоје Њ ега завушише сузе. горко заридаше. Њихов плач бејаше горак како са— ЈесТе^децо м оја!. . . Ви сте сад а моји!. . . Тамо може бити плач сирочади. ко je Алах хтео!. . . И ви ce нећете р азд в ајата!. . . Оба човека бејаху потресена. Гордан га погледа раширених очију n a ce кроз Стари хећим убриса марамом сузе, a Јанпчар(•узе осмехну: баша пусти да му ce оне котрљају. — Je л ^ и ja и Зорка? — Гордане. . . немој плакахи! — лрибра ce пр— Јесте, јесте!.• . И ти и З о р к а !... Ви ћете ва девојчнца. увек бити заједно! —\У з в и к н у Јаничар-баш а na — Знам . . . отац јеи^огинуб .>. * a .v . мајка — Ту ce дете загрца. __ рашири руке. Обадвоје деде му падоше у загрљај... ( A Osman Nuri Hadžić: t \ мин §. 18. B i t k a n a H u n e i n u i p o v r a t a k u M e d in u . Muhamed je ostao u Meki do 6. Ševala, sre­ đujući vjerske i društvene prilike d gradu. Trebalo je građane uputiti u najglavnije propise religije i eukologije; razmrsiti i riješiti teška pitanja krvne osvete; odlučiti o proskribiranim i na sm rt osuđenim krivcima; prijašnje plemenske razmirice izgladiti i posvađene plemenike izmiriti; grad i okolinu očistiti od poganskih spomenika krivim božanstvima a vjernike uputiti stazom novog vjerovanja. Krvna osveta m ora jednom za uvijek da prestane, »jer ko vjeruje u Boga i sudnji dan ne smije iz osvete ubi­ jati ljude ni njihova dobra uništiti«. Meka treba da bude što je oduvijek bila: za svakog sveta i neprikosnovena. Svi krivci koji su se iskreno pokajali i Islam primili pomilovani su, među njima i skitnica Vahši koji je na Uhudu iz zasjede Muhamedova strica Hamzu ubio, i fanatična Hind, koja je Hamzin leš mrcvarila i na parčad kidala. Samo nad trojicom okorelih zlikovaca izvršena je kazna smrti. Svi paganski vjerski obredi, izuzevši zvanje čuvara Kabe i vrela Zem-Zema stavljeni su van snage. Međutim dva najhrabrija i najmoćnija arapska ple­ mena Benu Havazin i Benu Sakif, nisu htjela ni da čuju o Muhami du i Islamu. Smatrajući da su Kurejšije, čije R-A.N. je glavno zanimanje trgovina, kukavički izdati sveli grad, oni su odlučili da sa svojim mnogobrojnim ograncima i saveznicima, raštrkanim po Nedždu i istočnom Hidžazu, navale na Meku i da iz svetog grada »protjeraju čarob­ njaka koji ruši vjeru praotaca«. Početkom mjeseca Ševala krenula je prema Meki silna beduinska vojska pod zapovjedništvom Malik bin Aufa. Starci, žene i djeca pratili su Beduine, goneći sa sobom sve svoje blago. »Ako nas pobijedi Muhamed, sve naše žene, djeca i starci, biće roblje njegovo, a naše blago plijen Muslimana« govorio je Malik svojoj vojsci na polasku, hrabreći je za najočajniju borbu. Kad se u Meki saznalo i a pripreme Beduina, Muha­ med je odmah naredio, da sve za boj bude spremno i već šesti Ševala (28 januara 630) krenuo iz grada sa deset hiljada svojih boraca i dvije hiljade Mekanaca u susret neprijatelju. Nije čekao, da ga Beduini napadnu u Meki, koja je još uvijek u duši bila poganska, jer većina mekanskih prvaka nije primila Islam iskreno i sa uvje­ renjem, a silno oružje i ratne sprave krili su po svojim kućama za svaki slučaj. Prije odlaska iz Meke, Muhamed je postavio Atab bin Esada za guvernera grada, a Maar bin Džebela za gradskog sudiju. �Страна 308. Г A ЈРЕЋ Deset milja od Meke u pravcu prem a Taifu, u ti­ jesnoj i dubokoj uvali Hunejn iznenada i sa svih strana navalili su Beduini na Muslimane takovom silom, da je među njima zavladala prava panika. Počeli su bježati na sve strane i nepokušavajući da se odupru neprija­ telju, makar da su mnogi polazeći iz Meke govorili »mi smo sila, koju niko pobijediti ne može«. Ebu Sufjan, gledajući zabunu Muslimana, ironično usklikne: »Kako junački bježe, do m ora se neće zau­ staviti!« »Danas je konac Muhamedovim čarolijama!« — dobacio je jedan drugi od mekanskih prvaka Kilde-t. Muhamed koji nije nikad gubio prisebnost, i predpostavljajući junačku i časnu sm rt kukavičkom i sra­ motnom porazu, stao je na izloženo mjesto, i sa svojom ličnom gardom junački se odupro neprijatelju. Opasnost je rasla sve više i u jednom je momentu izgledalo, da će na Hunejnu biti pokopan sav uspjeh mučnog i ..na­ pornog rada od toliko godina.. . »Muhadžiri, Ensarije, ovamo, ovamo svi koji su u El-Meraru položili zakletvu vjernosti! Ovamo Muslimani, Bog je s nama, ja sam nje­ gov poslanik, Muhamed sin Abdulahov!« -uzalud je Muhamed dozivao. Njegov se glas U onoj gužvi i za­ glušnoj vici nije čuo' Istom ка^ je njegov stric Abas svojim jakim glasom ponosio-iijegove riječi, situacija^ge izmijenila: sa svih strana pohitili su Muslimani prema Muhamedu, dovikujući »evo^ nas, ifii~ćemo krvlju oprati sramotu našega stra h a 'H l sad je istom počela bitka strašna i krvava, Uli koja je tako brzo svršila porazom' Beduina, da mnogi .Muslimani koji su bili podalje od* makli, nisu u borbu ni prispjeli. Plijen je bio velik 1 bogat: sve žene, djeca, starci i blago Beduina palo je u ruke Muslimana. Među zarobljenicam a nalazila se i jedna starija žena Hajma iz plemena Benu Sad, koja je zahtjevala da je izvedu pred Muhameda, »jer m u im a nešto reći«. Zar me ne poznaš? — ja sam Hajma, kćer Halimina, tvoja sestra po mlijeku! — Zar se ne sjećaš> kako sam te u naramku nosila i tetošila? Muhamed ganut do suza ogrlio je svoju sestru i svoje joj džube prostro da sjedne. »Da«, ti si moja draga sestra, primakni se bliže!« — govorio je Muha­ med a suze mu orosile lice. Zatim joj je ponudio ili da pođe s njim u Medinu, gdje će je svi voliti i po­ štovati kao njegovu stariju sestru, ili da se vrati u svoju pustinju. Hajma, se odlučila za svoju pustinju. Muhamed, davši joj bogate darove, teška se srca rastao sa svojom sestrom sa kojom su ga vezale tolike nježne uspomene iz najranijih dana njegove mladosti. Razbijena beduinska vojska zaklonila se u tvrđavu Taif, na koju su Muslimani uzalud navaljivali dvadeset dana. Muhamed, videći, da će biti bezuspješno svako dalje opsjedanje, naredi, da se vojska povuče u Džiiran, gdje je bio smješten sav ratni plijen. Nekoliko dana iza toga došla je iz Taifa u Džiiran deputacija, sastavljena od prvaka plemena Havazin i zamolila Muhameda da Број 20. im povrati zarobljene žene, djecu i starce. Muhamed im je molbu uslišao. Bogati ratni plijen: 24 hiljade deva, preko 30 hiljada ovaca i mnogo srebrenog novca razdi­ jelivši ga među muslimanske borce Muhamed je 18. dan mjeseca Zul-kade (29. m arta 630) krenuo iz Džiirana put Medine. Na prolazu kroz Meku, obavio je du­ žnost »malog Hadža«-Umra, a 24. dan istoga mjeseca stigao u Medinu. Povodom bitke na Hunejnu došla je ova objava: »Bog vam je uistinu na mnogim mjestima pomogao da pobjedite. Sjetite se bitke n a Hunejnu, Vi ste se divili veličini vaše vojske, pa šta vam je to pomoglo? Zemlja vam je bila tijesna u Vašem vratolomnom bježanju! Bog je tad a pomogao i zaštitio svoga poslanika i svoje v jern ik e.. . (Kur-an, IX, 25-26.) §. 19 O d p o v r a t k a u M e d in u do k o n a č n e p a b j e d e I s l a m a . Nekoliko dana po povratku u Medinu, M uhamed je doživio u svojoj porodici jednu veliku radost, ali koja ga je u isti mah dovela i u vrlo nezgodan položaj Njegova robinja i konkubina Marija КорЕбка rodila je sina. To je za Muhameda bila vanredna sreća, jer poslije Hadidžine smrti ni jedna nje­ gova žena nije imala djece. Muhamed je dao sinu ime lbrahim, a majku m u Mariju oslobodio položaja robinje i konkubine. Ali naročita pažnja, koju je poslije toga ukazivao Mariji, izazvala je razumljivu ljubomoru kod njegovih žena, a kad ga je jednoga dana Hafsa zatekla sa M a­ rijo m u malo intimnijem položaju, došlo je između nje ^ Muhameda do oštrih predbacivanja. Muhamed da um iri Hafsu, obeća joj da se s Marijom neće više sastajatn ali da i ona šuti i nikom ništa ne kazuje o onome što je vidila. Međutim Hafsa jsp riča cijelu stvar svojoj na­ jintimnijoj prijateljici Aiši, a Aiša ostalim Muhamedo­ vim ženama. Nastala je cijela porodična revolucija, koja se nije mogla ni od javnosti sakriti 1 dok se Muhamed rešavao šta da radi i kako da se iskopa iz ove veoma nezgodne situacije, došla je objava: »0 božiji poslaniče! Zašto si se, — da udobro­ voljiš svoje žene, odrekao onoga što ti je Bog dopustio? Bog je blag i milosrdan; Bog vam je dopustio da ra ­ zriješite* vaše zakletve. On je vaš zaštitnik, njemu pri­ pada znanje i mudrost«. (Kur-an L XVI, 1, 2) Muhamed je poslije ove objave Hafsu o t p u s t i o a Aišu i ostale žene potpuno zanemario Cijeli mjesec dana ostao je kod Marije. Ali pošto se cijeli ovaj slučaj vrlo neugodno kosnuo Ebu Bekra, oca Aišina, a nada sve Omera, oca Hafsina. radi ponižavanja njihovih kćeri Muhamed, nehtijući i dalje žalostiti tako zaslužne i ugledne ljude, kojima je on mnogo dugovao, pozvao je Hafsu natrag sebi a Aiši i ostalim ženama povratio njihova prijašnja prava, lo m je prilikom objavljen 3. 4. i 5 ajet gornje (L. XVI.) sure Kur-ana, i time je ova cijela stvar okopčana(Nastaviće se.) �Број 20. ■Г A Ј Р Е Т « Страна 309. Милан Горчиновић: PEKA. Над твоје беле горске падове Старих храмова сиве зидине; Златећ се дижу силне громовне Хиљадугласне зоре рађања. Јутром вечером, блистава Реко, У злату твоје воде трепере; Падови шуме с ’ хиљаду дуга И брује страном до плавог неба. И док се тако, поносна Реко, Громом и дугом твојих падова С ве тише тише пробијаш долом Твојим водама и моје сузе Блистају, Реко, тихе и светле. Илијас Добарџић: СУМОРНИ етихови. Исплавеле су чежње лепе У бездан туге наде ми се руше' За срећу света оЧи су ми слепе Печални боли груди м б је\у !и е . И цео ж^вот чини ми се тако Плакаћу, драга, туговат за дане Младости лепе кад сам сретан јако -У^врту нада снев’о лепе сане. И усне моје очајне и фтеде Певају песме исплавГелих сана Плачљиве очи Нову самрт глсде Док срце трпи цод оковом дана. -Ал\ авај драгд, мој бол je ко река Што увек тече, никад не престане Залуд крај жала моја душа чека Нови час, кад ће срећа да joj сване. U U lllL i РСКИ И Љ УБАВП■ ш ВАЛИ. МОРС Жалосна игра у пет чинова од Фр. Грилпарцера. перево Сулејман Мурсел. Први чин. (Наставак). Херо: (Устајући према голубу.) 0 томе да се ту говор води, М ала je ствар. (дајући слуги кошарицу.) Узми ти, na je однеси тамо, Даруј joj опет слободу њену, Коју та птица позна и жели. (Слуга одлази.) Ти али стриче, карати немој Матере моје, јер je побожно Мишљење њено, и воли мене, Нама ту другим шутити треба. — Тиха и добра! Он je ту ипак имао право, Он рааи оно, што му je дужност. Треба ли, да ja са тобом пођем? — Дај, ти код мене остани м ат и !— , Ako те твоји мучити почну, Ти к мени дођи, о моја мати! Ту боја нема нит’ рана љутих. Богиња никад срдита није; Једнаким okom увек ме гледа. Знадеш ти срећу слободе, мира ? — Никада тога ти знала ниси, Стога ми немој завиана биги, Ведра ме срца на славу прати, Поносна данас јуначки крочи, A сутра као и сваког дана, Ha воду с врчем, с послом к олтару, И тако редом баш сваки дан. A ko ћеш хајде! Ал’ ако нећеш, Ja ћу те носит’, јер сам ja снажна, Гле, што се сада уклања, не да — Смешка с е .— Стриче, видиш ли ти? (полугласно:) Ну, дај бар знака! Хајцемо амо, Време пролази и већ се ето Свечаност спрема. (У ходу, шалећи се.) A — гле, тек накит, богато рухо, Ш го се све дивно припреми за ме, Ти би и сама требала — (пошавши неколико корака налред, a затим се враћајући:) �Страна 310. Свеш теник: Ви своју дужност вршите, a ти Хајд са мном, б р а т е ! Хајд за мном мало! (обје одлззе десно) Отац: (оба одлазе на десно) Сад брате, али брзо — Б р з о ? A заш то? Ш то се за дуље времена спрема, Давно већ треба смишљено да je. A она, да знам слапчина да je, Још бих joj сада показ’о пут. Отац: Промисли, али -1 Свештеник: Заиста сада промишљам ево: У сваком послу кад се колеба, Тад прека нужда одлуку створи. Човек би увек бирати хтео, Ш то je могуће, што му се хоће, Да збиљност при том стављена није, K’o међаш камен, запрека чврста. Слободан избор играчка што je Слабијех луда. Разборит човек У свем што треба, он види, да то И бити мора, a сила као Најпрва дужност њему je сама, Оно што види. (Окренувши će пре.ма слугама Почиње слава. Науклеров глас: (иза скене.) Овамо само, Леандре, о в д е ! Свештеник: Ш то je? Чувар храма: Ево два Рвде уморна странца Чекајућ’ дуго^кроз грмље себи Пробише пут. Хоћеш се вратцт? — т - « одине, Ово су она двојица иста господине, Још јутрос што на оградна врата Па и од отраг навире народ, М рмљајућ’ само чекање сноси. Свештеник: Хајд оне тамо натраг отпреми! Чувар храм а: (одлази с лева) Свеш теник: О твор’те другим — Чувар х р а м а : (долавећи) Ту сам ja, ту сам, младићу смели, З а р би ти смео ту преко мене Онамо своју пренети ногу ? Н ауклер: (који се тај час укаже) Нећу преко вас, него покрај вас. И тако сада ево ме овде, Леандре, ходи! (Леандар долази) Чувар храм а: Ох младеначке обести, гледај I A зар то вама познато није? Н ау к л ер : Ништа ту наме познато није, Јер ми смо странци, господине ту. Ми из Абида с обале преко Дођосмо вама у Сест овамо Свечаност видет’. Чувар х р а м а : З а р се уљудност код вас не учи? Науклер : У нас се учи, али не зборе: „Не буди луда, јер ћеш се глацан Вратити кући.“ Чувар храм а: Али ja — Н ауклер: Гле, док се ви ту мучите само O k o нас двају, народ вам тамо Улази хрпом. увар храм а: Натраг одавде! Јесте ли чули? Г В (према многим слугама, који долаве из позадине мало no мало) — Сва вањска врага, што у град воде. (према сиоме брату) Дотле ти коју захвалну речцу Бозима спреми, што ћеш се и ти Спомињат’ славом уз дете своје. (Сгарац стоји наклоњен према храму уз своју палицу) Пустите нека улази народ, И ред ми држ’те, јесте ли чули, Да грубост лепу не смета славу! И на се данас баш брижно паз’те, Јер радост управ као и Сунце Свој даи имаде, ал’ попут њега И вечер своју: кајање. Чувар храм а: (иза скене) Нећете, рекох, нећете! Н а у к л е р ( и з а скене) Чујте већ једном, господиме драги! Бро) 20; Г A ЈРЕТ. (Окреће се према позадини, намешта наро i који с леве страпе поред степеница продире унутра.) Hi1ауклер: (према Леандру.) Заш то ме тр заш ? Ми смо већ овде, што нам je стало: Ко се одлучи, тај и получи. Овде je управ најбоље место. Ту на подножју чврсто ћу стати, Па да видимо, ко ће ме макнут! A сад погледај сву ту красоту Бож анске оне кућице тамо, Ступова, врата, овако нешто Никада у нас видети нећеш. Гле, како олтар на среду мећу, Сигурно, да се жртвује на њем. Ну, али, за чим ти гледаш, р ец и ? — Да он то у под не гледа овде? Јесте, тако ми богова збиља! — З а р те и овде иападе твоја Сад туга ста р а ? Али, велим ти — (Народ се мало no мало дуж леве стране поредао све донде, где стоје ова два пријатеља.) Науклер: (окрећући се.) Ну, добри пришо, Ви се баш ош тро гурате амо. (према Леандру) Чуј, ja ти велим, довечер ако Ha длаку све ми не могнеш рећи Ш то се ту данае no реду збило, Па на то онда не Х1еднеш попит’ Кличући гласно букару вина, Нас смо два онда растављен пар. — �.ГАЈРЕТ« Број I Јер све те твоје суморне мисли — Погледај али онамо оне Девојке две! Видиш ли, да су To оне исте, које ми јутрос . Видесмо поред оградних врата. Eho овамо бацају око. Би ли ти једну изабр’о ? Реци! (Јанта и једна слушкиња донесоше један покретни олтар и метнуше ia десно напред под Аморов кип) Јанта: (намештајући шапће својој другарици) E ho их тамо. Десно je онај Плавојко већи, a црнко нешто Изгледа тужан. Ш то му je само? Науклер: Хотице оне завлаче noc’o. Ах, види само погледа оног! Чувар храма: (олазећи напред према девојкама) Е, na дакако, сад и ви ето, Дело се собом само показа. (Девојке одлазе.) (Према младићима) Мени се чини, да сте похитни Ви на све, што je забрана ту. Науклер: Према том како шго кад се деси, Јер ко год двоји онај и ту б и . (Цонели су један дгуги олтар и метнули ra лево пред Хименејев кип. Трећи je већ од пре с т о ја^ у средини до степеница.) Чувар храма: Дајте ви овде направ’те места, Тамо се олтар поставит’ мора. Науклер: Да има места, ja бих га радо Делио с вама. Чувар храма: Ви само овде учтиви буд’те, И да се нисге дрзнули да што (Почињу фруле свирати) Свечана ето литија поче. Натраг! Средину остав’те празну! (Распоређујући народ, који се на леву страну поставља у редове.) Н ауклер! E to и х ! Гледај! Марљиво мотри! Свештена када на близу дође, Собом се њене хаљине такни, T o ће ти твоју излечит’ тугу. Тако се каже: Јеси ли чуо? (Ув свирку фрула долази литија десно на позорнису. Дечаци, који нарочито служе око жртвовања носе посуде. Главари из Сеста. Храмске служавке и међу њима Јанта. Свештеници. Херо у плашту, са превезачем око главе иде поред свога стрица. З а њом њени родитељи.) Песма: „Ој, мајко људска, Дево небеска, Милост наклони Од зла заклони.*1 (Пратиоци литије стану десно напрама гедовима народа. Средњи je део поворннце празан.) Свештеници: Бозима слава: Н арод: (одговарајући) Срећа са нама! Страна 311. Н ауклер: Од онуд ето свештена иде, Ах, дивне жене! Ходи да сада Клекнемо оба. Али још немој, ' Већ ти пре тога погледај мени Попреко овде подножју натраг, .. И види, како посвету чине. Херо: (У позадини стојећи народ оног помичног олтара. Пред њом клече лва дечака, држећи к&д у великим посудама. Ево ти једног новог потомка Твог старог дома! Милости твоје даји му више, Него je и сам заслужи он. (Сипа кДд у пламен в полази к предњој страни. Свештеник иде Хери с леве стране, a за њом њени родитељи. Храмски чувар са њима у некој удаљености.) Свештеници: Бозима слава! Народ: Срећа са нама! Науклер: Сад ће доћ’ ближе. Клекни Леандре! (Они клекну. Леандар се прибио управ уз Хименејев кип, Науклер нешто отрага. И остали народ клечи.) Xepbc (je дошла до Аморова кипа и сипа к&д у пламен, који на олтару ту близу стоји. Свештеник иде поред н.е) Ти, који љубав дариваш људ’ма, Сву моју узми I С поздравом овим ja се и стобом Растајем сад. (Одмиче се) еници: Бозима слава! |рОД: Срећа са нама! Х е р о : (стојећи уз Хименејев кип) Твој ме брат шаље — Науклер: (полако према Леандру) З ар нећеш сада подићи главу? Л еандар: (који je дотле гледао на под управо преда се, подигне сада главу rope) Свештеник: Што je ? Ти муцаш ? Х еро: Ватраља неман, негде ми оста — Свештеник: Па ето ватраљ у руци држиш. Херо: Ти, који љубав — Свештеник: Тако je први гласио стих. Остави сада. Ka жртви приђи. Херо: (Сипа у ватру кДд. Јак пламен зализне rope.) Свештецик: Превише! Ипак, добро je, нека! Сад још до храма. Дођи сад за м ном ! (Они одлазе. Херо je дошла до средине позорнице, застала, као да joj нешто није у реду на обући и гледа преко десног рамена натраг. При том joj поглед удари на оба младића. Родитељи joj долазе у сусрет. Музика почнње поновно �■Г A Ј Р £ Т . Страна 312. Број 2б. Hafiz A. Bušatlić: MUSLIMANSKO RODITELJSKO I RODB1NSKO PRAVO. (Nastavak.) V ili. Dužnosti roditelja naprain svojoj djeci uopšte (vndžubi validejn). Roditelji su prouzročitelji dolaska njihove djece na ovaj svijet. Djeca su njihov izdanak i plod, pa im stoga i pripadaju tolika prava nad njima, a dužnosti ih terete. I kako se djeca pojavljuju nježna i vrlo nemoćna, po­ trebna odgovarajuće njege i hrane, najprirodnije je, da njihovu njegu i ishranu trebaju na prvom m jestu pre­ uzeti njihovi roditelji. Otac pak kao starješina obitelji prvi je pozvan i dužan, da se zauzme za valjan i dobar uzgoj svoje djece, naravno prema svojim silam a i m o­ gućnosti. Majka, kao najnježnija i osjećajna po svom srcu, dužna je prvi uzgoj djece — dojenje i-tjelesnu njegu — na sebe preuzeti i tomu se posvetiti kao pomagačica dječijeg oca pri uzgoju djece (§ 365.). Ponašanje roditelja prema svojoj djeci im a biti , .. j «. A , . , . , . obazrivo, prijazno, pravedno i jednako, bez obzira na , , n « n i muško ili žensko1) (Komentar, sv. II. str. 4 4 ). Dužnosti roditelja nasprajn svoje djece raznoli su i one u većini slučajeva padaju na oca, a pj i na majku, kako će se to vidjeti iz slijedećih ni fir ,л\ IX. Dužnost majke naprama svojoj djeci 1.) D o j e n j e d je c e ( re d a ) . Prva moralna (dijaneten) dužnost je majke dojenje svoga djeteta, naravno ako je ona u toj mogućnosti. 1 ako ova dužnost (dojenje) u načelu spada u moralne m aterine dužnosti, pa je može uskratili i otkloniti, ipak ima slučajeva’ gdje ona postaje zakonskom (kadaen), pa se može prisiliti na vršenje te dužnosti i to samo u ovim slučajevima: a) kada je dječiji otac tako sirom ašan, da on nije u stanju drugu dojilju plaćati, a i dijete ne posjeduje svoje imovine sa kojom bi se dojilja m ogla plaćati, te kada niko drugi besplatno neće da dijete doji; b) kada se dojilja ne može naći i ako je otac ili dijete kadro plaćati je, i c) kada dijete ne prim a druge hrane, osim majči­ nog mlijeka. U ovim slučajevima, ona je moralno i zakonski dužna dijete dojiti, pa se ona na ovo može i prisiliti (idžbar) § 366.). Treba ovdje napomenuti, da je ova ustanova prisiljenja praktično ne izvediva, p a ta dužnost ostaje i nadalje moralne prirode. Nu, kako su majke obično mehka srca (šefekatli), pa rijetko kada otklanjaju dojenje svoje djece, ako samo mognu dojiti ih, u praksi se i ne događa, da se prisilna sredstva >) Od roditeljskih prava je nad djecom, da im nadiju lijepo ime i da ih lijepo odgoje. U darovima svojoj djeci budite jednaki — prema muškoj i ženskoj! H a d i s. poduzimaju u ovim stvarima. A u svima drugim slu­ čajevima, majka nije dužna svoju djecu dojiti, nego je otac dužan dojilju plaćati, ako njihovo dojenje majka bude otklonila (§ 367 ). Kada majka pak dragovoljno bude dojila svoje dijete, nema prava za to štogod na­ platiti, dok se nalazi u bračnoj zajednici dječijeg oca ili u »ideti-ridžiji« njegovoj po pušćanju (§ 368.). A ako se ona bude nalazila u »ideti-bajinu«, ili izvan idita, dječiji je otac dužan, na njezin zahtjev, plaćati joj »udžreti-reda« za dječije dojenje. (§ 369.). Kadp se radi o dojenju djeteta po isteknuću ideta, pa m ajka prim a njegovo dojenje pošto i druga dojilja, onda ona im a prednost nad drugom dojiljom u ovom pravji. ,ДИ ako druga dojilja prima dječije dojenje bes­ platno ih uz cijenu znatno manju, nego li dječija majka, onda je tuđinka preča za dojenje njezina djeteta. No u svakom siucaju slučaju aijeie dijete m ora m biti majku i aojnia dojilja svasom u uz majKu .. . .. , tuđinka valja da ga doji kod dječije majke, je r njoj , , . , opet pripada pravo dječijeg tjelesnog uzgoja — »hakina« (§ 370.). A. ... .. ... .. Pravo naplate za dječije dojenje ne gubi se ni sa smrću dječijeg oca, pa je ono naplativo iz njegove os­ tavštine u koliko je dospjelo (§ 373.). Vrijeme dječijeg dojenja je regulisano sa dvije go­ dine dana, pa u kojim god slučajevima majka ima pravo n a naplatu za dječije dojenje, ona joj se m ora podmi­ riti, bila ta naplata ugovorena ili ne, i to u primjerenom iznosu (§ 371.). Glede posljedica dječijeg dojenja, osobito onih, koje se odnose na bračne zabrane (hurmeti reda) vidi Gajret iz god. 1925. i §§ 375, 376, 377, 378 i 379. Ahkami Serije. Naime, u bračnim zabranam a stanovito dojenje djece igra veliku ulogu u bračnom pravu, je r nije do­ puštena bračna veza sa srodnicima po mlijeku skoro u istom omjeru kao i sa srodnicima po krvi. (Jahrumu m iner-redai m a jahrum u minennesebi. Hadis). 2. U z g a j a n j e d j e c e (h i d a n a). Drugu materinsku dužnost sačinjava pravo uzga­ janja svoje djece. Ova se dužnost po šeriatskom pravu zove »Haki hidana« i ona se u glavnom sastoji u tjelesnom odgoju djece, uporedo sa njihovim duševnim odgojem. I ova materina dužnost je u glavnom moralne, a ne zakonske, prirode, pa se majka ne može prisiliti na vršenje ove dužnosti, osim ako se ne mogne naći koja druga pravna uzgojiteljica od stanovite dječije rodbine, ili može, ali ova (meharim) otklone i ustegne se dječijeg odgajanja. Onda u ovom potonjem slučaju će se majka prisiliti na dječiji odgoj, a i svaka druga . po redu hadina (u koliko je to u praksi moguće) radi �Spoj 2б. r Ajpet, očuvanja djeteta od eventualne propasti, kada one, uključivo i majka, slučajno ne budu udate za dječijeg tuđina (edžnebija) po srodstvu, jer preudaja dječije uzgojiteljice za tuđina dječijeg vuče za sobom gubljenje dotičnog prava uzgoja (iskati hidane) §§ 383. i 387. Pravo prednosti na dječiji uzgoj pripada majci dok je ona u braku sa dječijim ocem, a i u slučaju razvjenčanja pripada joj to pravo po razvodu braka, ali u oba slučaja uz niže navedene i propisane uslove, dostojnosti i sposobnosti vršenja te dužnosti dječijeg uzgajanja (§ 380). U pogledu uzgajanja djece, vjerska razlika ne čini nikakve smetnje, pa je dječija majka i nemuslimanka, preča u pravu uzgoja svoje djece, porođene u braku sa muslimanom, od drugih po redu dolazećih uzgojiteljica, kada posjeduje dotične uslove dostojnosti ovog prava, i to sve dotle, dok ne bi nastala bojazan, da dijete neće biti odgojeno muslimanski, dakle do one dječije dobe (7 odnosno 9 godine), dok ono ne bqde moglo shvaćati u ovim dobima šla je vjera, , a od ove dobe shvaćanje, ona (nemuslimanka) gubi pravo uzgoja, pa će joj se dijete i prisilno oduzeti ^i' drugoj po redu uzgojiteljici — muslimanki — na uzgoj predati. (§381V^ Svaka pravna uzgojiteljica, bila ona majka ili ne, treba da posjeduje slijedeća -svđjstva pa da mogne imati pravo uzgoja nad stanovitom djecom. Ta su svojstva u glavnom ova : 1. da je slobodna; (Г. da je,punoljetn a; 3. da je duševno zdrava ; 4. da je povjerljiva (emina) za uzgoj djece u tolikoj mjeri, da se nije bojati, da će dijete moći biti zanemareno sa eventualnim njezinim ostav­ ljanjem djece bez valjana čuvanja i hadzora itd ; 5. da je djecu tjelesno sposobna uzgajati, t. j. da nije toliko bolesna, da nije u stanju ovu dužnost v ršiti; 6. da nije promjenila vjeru (muzleda); 7. da nije preudata za dječijeg stanovitog nerođaka; 8. da ne drži dijete u kući onih, koji ga ne vole i mrze. Ma bilo jedan od gornjih uslova, ako kod koje uzgojiteljice bude manjkao, ili tečajem uzgoja bude se izgubio, pravo se uzgoja gubi, pa će se dijete predati onoj uzgojiteljici, koja po zakonu dolazi na red iza takove. A ako ovih ne bude, ili bude, ali su nedostojne, ili su dostojne ali otklone dječiji uzgoj, onda će se u ovim slučajevima dijete predati na daljni uzgoj i brigu dječijem zakonskom zastupniku (veliji) §§ 382. i 383) Naknadnom uspostavom gornjih svojstava i uslova i pravo se vraća, pa se u tim slučajevima može dijete opet dobiti na uzgoj sudskim riješenjem. Pravo uzgoja (haki hidana) nad stanovitom djecom pripada stanovitoj dječijoj ženskoj rodbini i to na prvom mjestu dječijoj majci (um), a kad ove nema, ili je ima ali je nedostojna, jer joj manjkaju pomenuti uslovi dostojnosti (makar bilo i jedan od njih) onda ovo pravo pripada njezinoj majci (umul’um). A kad i ove nema, ili je nedostojna, onda očninoj majci (umul’eb). Страна 313. a zatim ovo pravo pripada dječijoj rođenoj sestri, pa> sestri po majci, pa sestri po ocu. A u njihovu pomanj­ kanju ovo pravo prelazi na rođenu sestričnu, pa na sestričnu po majci, pa na sestričnu po ocu A u p o ­ manjkanju i ovih, pravo uzgoja djece pripada dječijim tetkama (halat i amat) i to najprije onima sa materine, a za tim onima sa očine strane prema njihovoj blizini sredstva sa djetetom i prema krvnoj jakosti u. tom srodstvu, a u slučaju jednakosti roda i svojstva, odlu­ čuje ćudoredno držanje i godišnja doba uzgajateljice, jedne napram a drugoj, o čemu sud daje svoje riješenje., (§ 384.) U slučaju, da sva gornja lica budu manjkala, ili s j nedostojna za dječiji uzgoj, onda pravo uzgoja pri­ pada dječijoj rodbini po debeloj krvi (asabot) i to prema prednosti njihova prava našljedstva od djeteta, a ti srodnici su ova lica : 1. otac d ječiji; 2. djed po ocu ; 3 pravi b r a t ; 4. b rat po ocu ; 5 pravi b ra tić ; 6. bratić po o cu ; 7. gravi am id ža; 8. amidža po ocu ; 9. pravi atnidžić; 10. amidžić po ocu. itd. i to ko je po srod­ stvu bliži djetetu, ima prednosti i isključuje daljeg po srodstvu u ovom pravu. 1 u ovim slučajevima veliku ulogu igra uzgojiteljevo moralno stanje, pa kada se dese dvojica na istom stepenu srodsiva, dijete će se predati onome, koji se ispostavi moralniji i sigurniji za *Ајбčiji pravilan uzgoj. I vjerski momenat u ovom pravu odlučuje, pa se ne može islamsko dijete prepustiti na uzgajanje muških dječijih srodnika po debeloj krvi nemuslimanima. (§ 385.) A kada dijete nema ni ovih srodnika po debeloj krvi, ili ih ima, ali nijesu dostojni, niti pouzdani za pravilan dječiji uzgoj, onda ovo pravo uzgoja pripada dječijoj rodbini po tankoj krvi (zevil’erhum). a ti su ova lic a : 1. djed po m ajci; 2. brat po m ajci; 3. bratić po m ajci; 4. amidža po m ajci; 5. dajdžama itd. U ovim slučajevima pako odlučuje i to, da li su gore od 1 - 5 nabrojeni uzgajatelji istog pola kao i djeca, zbog dopuštenosti bračnih veza, pa ako nijesu, ne pripada im ovo pravo uzgoja i o njihovu uzgo|u će odlučiti sudac, t. j. on će odrediti kome će se u ovakoim slu­ čajevima djeca prepuštati na uzgoj (§ 386.) Uloženi trud oko dječijeg uzgoja potpada po na­ ročitu naplatu (udžreti hidane) u slučaju zahtjeva, pa ga jo otac dužan podmiriti, kada dijete nema svoje imovine i kada je otac mogućan to učiniti. Od naplate truda za dječiji uzgoj treba razlikovati naplatu dječijeg dojenja (udžreti reda) i nafaku, jer oni svako za sebe čine po jedan, poseban pravni pojam. Pa kako je god otac dužan platiti dječiju dojilju u izvjesnim gore na­ vedenim slučajevima, te dijete i inače uzdržavati, napose je dužan plaćati dječiji uzgoj onim uzgojiteljicima i uzgojiteljima, o kojima je gore bilo govora, osim slije­ dećih iznimaka Tako, on nije dužan majci plaćati truda za dječiji uzgoj, kada je ona njegova jednina hadina, ako se tada bude nalazila u bračnoj vezi sa �Страна 314 Г A Ј Р Е Т« dječijim ocem, ili bude u ideti ridžiji njegovoj, kako je to i gore navedeno. U svima drugim slučajevima, a osobito onda, kada je dječija majka u očinora ideti-bajinu, ili je u idetu drugog muža, koji je bio dječiji tuđin, i dječija majka kao i druge dojilje i uzgojiteljice imaju pravo na na­ platu udžreti hidane (dječijeg uzgoja). Pa ako je uzgojiteljici potreban stan, a dijetetu slugi, otac je dnžan i ovo priskrbiti. (§§ 388. i 389.) A ako dotična majka otkloni dječiji uzgoj, pa ga ne htjedne besplatno uzgajati, a dijete nema svoje imovine, niti je otac mogućan plaćati taj uzgoj, a ne mogne se naći ni besplatna uzgojiteljica među nabroje­ nom dječijom rodbinom, onda će se majci u ovom slačaju sudbeno odrediti udžreti hidana na oca i ona će ga tako moći zadužiti, pa to naknadno od njega naplatiti. A ako kogod od istaknute rodbine u ovom slučaju htjedne dijete primiti na uzgoj besplatno, -onda će se majci staviti na izbor, ili da ga ona besplatno uzgaja, ili da ona trpi da se dijete dade dotičnoj b e s ­ platnoj uzgojiteljici«, (rodici) na uzgoj. Nu, u ovom slučaju, ako je otac mogućap (musir), a dijete je siromašno (fakir), majci će1"se^ odrediti samo prim jerena udžreti hidana. A ako je dijete mogućno, a otac je siromašan, ili su oboje m aterijalno dobro stojeći (gani) sporno je pitanje, daM f će se udžreti hidana majci odrediti iz dječije' imovine, jer se drži da otac u ovom slučaju nije dužan plaćati, ili će se majci reći, d a iza­ bere od dvoje jedno, naime da ga ona besplatno uz­ gaja, ili da ga prepusti dotičnoj besplatnoj uzgojiteljici. Pretežno je mišljenje pravnika, da se ima po drugom načinu postupiti i udžreti hidana ne određivati iz dječije imovine, ako je majka mogućna, a ako nije, onda po prvom mišljenju bi se imalo postupiti i udžreti hidana odrediti. Sve je ovo zbog toga da se dječija imovina očuva neokrnjena. Nu, ako se u ovim slučajevima radi o besplatnoj uzgojiteljici tuđinki, onda će se dijete svakako ostaviti kod majke, a u ime njegova uzgoja odrediće joj se primjerena suma (edžrimisl), pa m akar bilo i iz dječije imovine. (§ 390.) Pravo uzgoja (haki hidana) u koliko se ono od­ nosi na dijete, teče sve dotle, dok dijete treba toga uzgoja i dok je ono uopće potrebno ž e n s k e njege, a Број 20. to se računa do vremena njegove sposobnosti, da se ono samo sobom mogne poslužiti pri jelu, piću, obla­ čenju i izlasku na stranu radi sebe Ova sposobnost pako kod muška računa se, da se postizava sa na­ vršenom sedmom godinom života, a kod ženska sa navršenom devetom godinom života, spajanjem osje­ ćanja nagona (ištiha) kod ženska Pa kada dijete u uzgoju dopre do rečenog vre­ mena, onda ga je otac dužan preuzeti sebi na uzgoj i otac se može na ovo preuzimanje i prisiliti. A ako na koncu hidane dijete ne bude imalo oca niti pravog djeda, dužni su ga preuzeti na daljnje vaspitanje n je­ govi ostali rođaci, što su pobrojani pod §§ 385. i 386. prema pravu prednosti, ili dječiji po ocu određeni tutor (vezi m uhtar), ako se radi o muškom djetetu, je r se-žensko dijete neće predavati onim srodnicima, sa kojima je dopušteno njegovo vjenčanje, a ni nerođaku tutoru, nego će se i nadalje ostaviti kod uzgojiteljice, ' ako sud ne nađe za to koga shodnijega od nje. (§ 391.) ''■Pravo hidane, naravno, prestaje sa smrću hadine ili djeteta, a t sa gubljenjem ovog prava. 0 načinu gubljenja ovog prava bilo je govora naprijed. Bez materine privole, otac nema prava putovanja sa svojim djetetom za vrijeme njezina uzgoja, iz mjesta gdje dječija m ajka boravi n kakvo drugo mjesto, pa mu se to može i zabraniti. (§ 392.) Nu kada se radi o putovanju majke sa djetetom, onda treba imati u vidu slijedeće slučajeve: Majka, kao faktična uzgojiteljica, dok je u braku sa dječijim ocem, nema prava putovanja sa djecom uopće bez privole muževe. Isto ovo vrijedi i kada je ona njegova pušćenica, ali je u njegovu idetu. A po isteknuća ideta majka ima pravo na to putovanje sa djetetom bez očine dozvole samo onda, ako je to m jesto tako blizu, da se može za jedan dan do njega i otići i vratiti se i ako nije mjesto selo, a dječija majka je u gradu. Inače u svim drugim sluča­ jevima, to joj putovanje sa djetetom nije dopušteno, bez očine dozvole, osim, ako je to mjesto, gdje ona bude putovala ujedno njezina domovina i ona je tu bila vjenčana- (§ 393.) Osim majke, druge uzgojiteljice nemaju ovog prava putovanja sa povjernom im djecom na uzgoj uopšte bez očine dozvole. (§ 394.) (Nastaviće se.) U pažnju pododborima, povjerenicima i prijateljima Gajreta. Skreće se pažnja svim pododborima, povjerenicima i prija­ teljima društva Gajreta na članak u današnjem broju našeg lista u rubrici Gajretovog Glasnika pod naslovom „Pododborima, povjere­ nicima i prijateljima društva Gajret" — s molbom da ga pročitaju. �Број 20. Г A Ј Р Е Т< FELJTON Страна 315, §ш* anu i Hadisu, o Muhamedu i sultan Sulejmanu, o mufesirima O cene i prikazi. i muhadisima, o namazu i postu ramazanu, o hadžu i Prof. Dr. E u g e n S la d o v ić : Islamsko pravo u Bosni i zekatu, o farzu i mustehabu, o kaderu i kismetu, o teologiji Hercegovini. Beograd 1926.*) i eukologiji, o sektama i meshebima, o hilu-hurmetu i keliLa Science juridique d’un peu- mei-šehadetu — a to sve pretrpano tolikim arapskim izra­ ple c’est l’image exacte de sa vie zima i citatima, da je čovjek često puta u nedoumici, da li sociale; — elle reprćsante, sous la plus sensible des formes, la somme čita knjigu na našem jeziku ili na nekom istočnom volapiku. de toutes ses aptitudes et la resulNa prvih trideset strana nema ni deset originalnih tante de toutes ses connaissances; autorovih redaka, a misao ni jedna: sve je prepisano i pre­ — mais pour que l’etude d’une le- vedeno iz tuđih dela, bez reda i sistema nabacano. Čela gislation puisse produire un pareil rćsultat, ii faut Г etudier dans tou­ ova partija o „vrelima prava" napisana je pomoću dve-tri tes ses parties, penetrer ses myste- na našem i dve-tri na nemačkom jeziku pisane knjige i na res les plus obscures, remonter osnovu sijaset sitnih biležaka, pokupljenih po raznim našim jusqu'aux causes le plus lointaines (sarajevskim) književnim i političkim listovima. Medu dequi ont precedes a sa naiscance. Prof. S. N a u p h a 1: „Cours du lima kojima se g. profesor služio za „vrela šerijatskog droit musulman", prćface«IV.-V. St. prava" fiTUaze se u tri knjige, napisane za vjeronauk mu­ slimanskoj tfeci u osnovnim školama. Osim toga pisac je Petersbourg 1886. Šerijatsko pravo zasnovano je na čistoj revelaciji i ■ zaboravio na mnogim mjestima navesti izvor odakle je što «preveo ili prepisao, dok se u isto vreme na svakoj strani sačinjava integralni deo islamske vere. Glavni izvor islama i celokupnog islamskog zakonodavstva — šeriata - jest razmeće arapskim citatima, kur-anskim ajetima i Muhamedovim izrekama kao kakav imam iz Buhare. Kur-an i sunet, Muhamedove reči i dela - Hadis kao au­ Već prva rečdnica drugog paragrafa je parafraza tuđe tentično tumačenje i objašnjenje Kur-đna. Ako za jednu misli, a prvi i drugi odsek je verzalni prevod sa nemačkog: teološku istinu ili upravnu normu nema jasna i određena „Šeriat (Šeri) sadržaje kao zakon propise za pravila u Kur-anu i Hadisu uzima se u pomoć Idžmai-umet, dogmatiku, ritus te za javan i privatan život musli­ saglasno mišljenje Mudžtehida, islamskih pravnika — teologa mana upće. po nekom pravnom pitanju. Ako ni to nije dovoljno stupa Temelj šeriata i praizvor svega islamskog prava na snagu Kijasi-fukaha, рг^и а analogija. Idžmai-ui u opće je kur-an, koji predstavlja inkorporaciju sviju Kijasi-fukaha moraju biti u potpunoj saglasnosti s propisa za sve životne odnose muslimana kao cjeline [zajednice) i svakog pojedinca napose u svakom jav­ i Hadisom nom i privatno pravnom odnosu". (Prof. Sladović; To su vrela lslam aj šerijatskog prava. „Islamsko pravo" 6.) Za razumevanje i izučavanje ovih izvora pijAjbr „Scheri, das Gesetz, is der Inbegriff aller die Dogmatik, den Ritus, das offentliche und private Leperfektno znanje arapskog jezika i poznavanje svih ben der Mohamedaner betreffender Vorschriften. naučnih disciplina, svojstvenih arapskom jeziku i islamskoj Die Grundlage des Scheri, die Urquelle des teološko-pravnoj znanosti. Iznad svega traži se temeljno moslemicshen Rechtes ist der Koran-als die Vorkorpoznavanje Usuli-fikha, nauke o teoriji i metodama šerijat­ perung aller Vorschriften fiir samtliehe Lebensbeziehungen der Mohamedaner in ilirer Gesammtheit skog prava; razumevanje i tumačenje izvora, Ilmi-tefsir i sowie eines jeden Einzelnen in privaten wie im offenUsuli-hadie. Usuli-fikh je jedna od najtežjh i najkomplikovatlichen Leben". (Eduard Eichler, „Das Justiz\vesen nijih disciplina ulislamskoj teološko-pravnoj nauci Bosniens und Herzegowina.“ S toga i medu zapadnim arabolozima i orijentalistima Zatim sleduju dva retka u kojima je g. profesor para­ koji u tančine izučavaju islam, ima vrlo maleni broj .uče­ frazirao gornju Ajhlerovu misao; za iduća dva osnačio je njaka, koji su uopšte pisali o šerijatskom pravu, a o Usuliizvor, ali iza toga dolazi odsek iz tuđe rasprave, a pisac ni fikhu — ni jedan. I ono što ima na zapadu o šerijatskom jednom reči ne spominje ni naslov rasprave ni ime autora: pravu, koliko je bar meni poznato, većinom su kompilacije, „Kad je Muhamedu (a. s.) bilo četrdeset godina izvodi i prevodi iz arapskih originalnih dela, zbirki Fetava dobio je posredovanjem Đibrili-Emina (Anđela Gabriela) i monografija o pojedinim granama šerijatskog prava. Pro­ nalog da propovijeda u svijetu već dugo vremena fesor Dr.,I. Golciher, inače priznati orijentalista i arabolog, zanemarenu Božiju riječ, koju su svojevremeno čo­ vječanstvu u glavnom propovjedali prijašnji božji po­ rdavo je prošao u jednoj polemici sa pokojoim Sava-pašom slanici počam od Adema (Adama), Davuđa, Musata o Usuli-fikhu. (Mojsije sve do Isata (Isusa) a. s., koja je bila (prema Profesor Sladović nije orijentalista. Nezna ni arapski, nauci islama) djelomično zabačena a djelomično is­ krivljena". (Prof. Sladović: „Islamsko Pravo" 6.) niti je specijalno izučavao islam i šerijatsko pravo, pa je „Kako je poznato Muhamed (a. s.) je po navr­ ipak napisao knjigu o šerijatskom pravu. Ut desint vires, šenoj četrdesetoj godini života iznenada dobio zapo­ tamen est laudanda voluntas. vijed od Boga, posredstvom Đibrili-Emina, da propo­ vijeda u svijetu već dugo vremena zanemarenu božiju 1. riječ koju su u svoje vrijeme čovječanstvu u glavnom Knjiga o „islamskom pravu" podeljena je u osam pa­ propovijedali prijašnji njegovi poslanici počam od ragrafa. Adema, Davuda, Musata (Mojsije) pa sve do Isata Uvod (§ 1. str. 1—6) govori o „pravno-povjesnom raz­ (Isusa) a. s. koja je bila djelomično zabačena a dje­ lomično iskrivljena". (H a fis A. B u t a š l i ć : „Gajret" voju Bosne" i o rezultatima popisa stanovništva od godine — Sarajevo br. 5. 1925. str. 68.) 1910. i 1921. — stvar od manje važnosti za sam predmet. Treći odsek koji počinje na šestoj strani rečima „Kad „Vrela šerijatskog prava" (§ 2. str. 6—30). To je prava đačka svaštara u koju je nabacao svega i svačega: o Kur- je Muhamedu"... a svršava na sedmoj sa ,u državnoj riz­ nici u Carigradu" — prepisan je od reči do reči iz članka •) Pored ranijeg prikaza u „Oajrelu" objavljujemo I prikaz g. Hadžica g. Hafisa A. Bušatlića „0 Kur-anu." Istina g. profesor je na zbog vainosll pitanje I oskudne domaće književnosti o Šerijatskom pravu. koncu odseka u belešci 18 označio izvor, ali to nije dosta. Prim . Uredništva. �Г A Ј Р £ To Страна 316. Trebalo je staviti ceo odsek pod znakove navoda, jer je doslovni prepis. (Uporedi Sladović: „Islamsko Pravo" 6—7; Bušatlić. „0 Kur-anu“, Gajret br. 19 od 1. XI. 1924. str261—262): Drugi odsek na strani sedmoj koji iznosi dvade­ set i tri retka prepisan je doslovno iz raspre Osmana N. Hadžića: „Islam i Kultura:1* „Sadržaj Kur-ana može sa u glavnom podijeliti na dvadeset sedam poglavlja od kojih govore I. do III. poglavlje o Bogu, božijoj moći i savršenosti; IV. do VIII. poglavlje o božijim poslanicima, o spasu onih koji veruju u Boga i o kaznama nevjernika; IX po­ glavlje proriče pobjedu istine i prave vjere; X poglav­ lje propovjeda o nagradama posle smrti za dobra i poštena djela te o kaznama nepoštenih i nevaljalih ljudi. (Sladović, „Islamsko Pravo" str. 7.). „Sadržaj Kur-ana u glavnom može se podijeliti s druge strane na dvadeset i sedam poglavlja i to I do III govori o Bogu, božijoj moći i savršenosti; IV do VIII govori o božijim prorocima, o spasu onih koji vjeruju u Boga i o kaznama nevjernika: IX dio pro­ riče pobjedu istine i prave vjere; X poglavlje propo­ vjeda o nagradama posle smrti za dobra i poštena djela i o kaznama nepošteoih i nevaljalih ljudi. Osman N. Hadžić, „Islam i Kultura" str. 17—24). Na isti su način doslovno prepisana i ostala poglavlja/ Zadnja rečenica na sedmoj i prva na osmoj strani verbalni su prevodi sa nemačkog: „Dikcija Kur-^na je retorička; .u starijim surama ritmički rimovana proza. Sg stajališta tehničke zakon­ ske kodifikacije prikazuje se' Ku'r-an kao nesuvisla fragmentarna knjiga, koja je složena od množine raz­ ličitih religioznih, moralnih, ,privatno-pravnih i poli­ tičkih propisa, opomena, obećanja, prijetnja i kazna, a nalaze se n njemu i podatci staro-zavjetne i židovskorabinske povjesti kršćanske i arapsko-legendarne pro­ venijencije." Sladović, „Islamsko Pravo" str,[ 7—8.). „ Die Dictioades Korans ist rhetorisch, in den alteren Suren rhytmische gereimte Prose. Hiiufig scheinen die Suren nur aus lose aneinandergereihten Fragmenten zu bestehen, so das der Koran ein unzusammenhangendes fragmentarisches Buch aus bunt durcheinanderge\viirfelten religidsen, moralischen, zi\vilen und politischen Vorschriften, nebst Ermahnungen, Verheissungen, Drohungen, langatmigen erbaulichen Geschichten alttestamentlich-judischrabinischer, christlichapokripher und legendar-arabischer Provenienz! (Maks Hening: „Der Koran", Einleitung 28—2p.). Gospodin Sladović nigde u celoj svojoj knjizi ne spo­ minje ni jednom reći Heninga ni njegov prevod Kur-ana. 2. Drugi odsek na strani osmoj preveden je iz već pomenute Ajhlerove rasprave bez oznake izvora, a treći i četvrti doslovno prepisani iz rasprave Mahmut Esada „Islam i Ustavnost". Za treći odsek g. profesor se poziva u belešci 25. na Mahmut Esadovu raspravu i na Bušatlićev članak „Hadis i Muhadisi", koji sa tim nema nikakve veze. Među­ tim, pošto je i treći i četvrti odsek doslovni prepis iz rasprave „Islam i Ustavnost" trebalo je sve označiti znacima navoda i onda se pozvati na izvor. (Uporedi: Sladović, „Islamsko Pravo" str. 8. — Mahmud Esad, „Islam i Ustavnost", — Vri­ jeme broj 5. Sarajevo 25.-I.-1919.). Zadnji odsek na osmoj, ćela deveta, — (izuzev treći odsek koji je prepisan iz „Islam i Kultura" i četvrti — če­ tiri reda — paragrafa trećeg i uporedenja sa „tradicijo" — i „paradozie" po kanonskom pravu rimske i istočno-pravoslavne crkve) — i prva polovina desete strane doslovni su prepisi iz rasprave Bušatlića „Hadis i Muhadisi", ag . profesor ni jednom reči ne spominje odakle je to prepisao niti (bar to!) stavlja znak navoda. (Uporedi: Sladović, „Islamsko Pravo" 8—10, 0. N. Hadžić, „Islam i Kultura", 24; H. A. Bnšaltić, „Hadis i Muhadisi", Gajret br. 5. 1925.). Бро) 20. Odsek koji iza toga sleduje (3. Idžmaji Umet) verbalni je prevod iz Ajhlerove spomenute rasprave (Upredi Sladović „Islamsko Pravo" str. 10., — E. Ajliler, str. 2.). Sledeći odsek u kojem g. profesor objašnjava šta je Idžma prepisan je iz Bušatlićevc rasprave „Hadis i Muhadisi", ali bez označenja vrela. Poslednj odsek na istoj (10) strani kao i beleška 31 i 32 prenešene su iz Ajhlerove knjige i Bušatlićeva članka „Hadis i Muhadisi". Prvi i drugi odsek na strani 11. uzeti su iz Bušatlićeva članka „Tumači Kurana * a treći iz „Islam i Kulture", 25. strana. Ni jedan ni drugi izvor nije naveden. I ostatak t. j. druga polovina jedanaeste strane doslovno je prepisana iz pomenutog Bušatlićevog članka na koji se g. profesor u belešci 33. i poziva, ali to nije dovoljno. Trebalo je staviti znakove navoda da se vidi da je i to doslovni prepis. I beleška 34. uzeta je iz istog članka i ne znam zašto je g. profesor stavio ispod teksta bez oznake izvora. Na 12. strani g. Sladović piše o utjecaju rimskog prava na šerijat — po Ajhleru; zatim na kakvim je temeljima po­ čivala Tufska Imperija za Muhameda II. — prema Hamer Purkstalu; konačno o Mezhebima i sektama, o Usuli-Fikhu, 'tjsuli-dinu i Furui-dinu — prema knjizi „Kratka povijest Arapske Književnosti" od profesora Goldciera, koga g. pro­ fesor u cfcloj svojoj raspri uopšte i ne spominje. Zadnji odsek na 12. i prvi na 13. strani prepisani su iz knjige „AkaidiAhlak" od A. Kadića, a ispod teksta beleške 37, 38 i 39 iz knjige M. Serdarevića „Nauka Islama". Ćela druga polovina 13.,- beleške: 41, 43, 44 i 45 i prva dva retka 14. stidne doslovno su prepisani iz „Islam i Kul­ ture", a g. profesor ne spominje izvor. Uporedi „Islamsko Pravo" 13—14, „Islam i Kultura" 70, 78, 79, 80 i 96. Druga polovina 14. strane, ćela 15, 16, 17 i 18, te prva tri reda 19. sa svima beleškama ispod teksta prepisane su od reči do reči iz knjige „ Nauka Islama", „Risalei-Ahlak" ,,Akaidi-Ahlak“ |(ove knjige kojima se g. Sladović poslužio za vrela šeriatskog prava namenjene su, prva „kažnjenicima Musli­ manima u centralnoj kaznioni u Zenici", a druge dve „za niži stupanj srednjih i sličnih zavoda"). Istina g. profesor na strani 14. u beleškama 47. i 52. citira „Nauku Islama" ali samo 5. i 14. stranu, a u stvari je u celosti prepisao 5.—15. Na strani 20. g. Sladović je postigao rekord. Kao ka­ kav mudžtehid iz doba Imami Azamova, tumači pojmove llmi-šeriata, Ilmi-kelama i Ilmi-usulifikha, — najteže i najsuptilnije naučne discipline islamske teologije, dogmatike i filozofije prava, da onda, na osnovu jednog Kur-anskog ajeta „fenkihu", prema propisima Usuli-fikha utvrdi, „da zapovijedni način ima dvadeset jedno značenje i da ajet fenkihu spada u petu kategoriju zapovijednog oblika, — „ibaha". Mi rado dopuštamo da su islamski pravnici ovaj ajet tako protumačili i glagol „fenkihu" supsurmirali pod petu kategoriju zapovjednog načina, ali zašto g. profesor, za ovako krupnu stvar, nije naveo izvor. U Bosni ima nekoliko odlič­ nih fakiha i mi smo uvereni da ni jedan u sličnoj prilici ne bi propustio da ne navede izvor. Posle toga g. profesor prelazi na male, sitne eukololeška stvari i leksikografski tumači šta znači ,,farz“, „mustehab“ i „mubah". Ta tumačenja zapremaju četrnaest redaka i šest beležaka, 70.—75., a sve je od reči do reči prepisano' iz »Nauke Islama", a g. profesor ne spominje ni ime ni naslov knjige. Zatim govori (kraj 20. i početak 21. strane) o četvo­ rici glavnih imama a to je sve kao i beleške 77.—80. uzeto iz knjige profesora Goldciera i rasprave Osmana N. Hadžića »Četiri velika imama" (poredi „Islamsko pravo" 20.—21., Prof. I Goldcier; „Kratka povijest Arapske Književnosti" str. 45., 47. i 48; Osman N. Hadžić „Četiri velika imama", Sarajevo „Behar" br. 14. 1900, str. 214. �Број 20. ,Г A Ј Р Е Т . Страна 317. Sad se g. profesor vraća ponovo unatrag za dva sto- dolazi od glagola kerihe11 —? Za one koji znaju arapski to leća i govori o islamskim religioznim političkim sektama je suvišno; za one koji ne razumu još suvišnije. koje su nastale „nakon ubistva halife Osmana11 a i to je A tek izvori šeriatskog prava, koje g. profesor kao doslovno prepisano iz jedne druge rasprave Osman Hadžića. da iz rukava sipa: ,,Seradžul-veha“, „Handžendi11, „Muhit11, (Uporedi „Islamsko pravo1- 21.; „Bratstvo11XIX Beograd 1925. „Vezazija11, „Fetavai-tatarhanije11 „Durul-Muhtar11! Malo je šestr. 236.—237.) riatskih stručnjaka u Bosni koji u svojoj biblioteci imaju Ćela 22. strana, izuzevši prvih osam redova, beleške sva ova naučna dela iz kojih g. profesor citira kao iz ka­ 85.—93. prvih osam redaka na strani 23. i beleška 94.: sve kve priručne enciklopedije: „Bezazija o subuti nesebu11; je od reći do reći prepisano iz Mahmud Esadove rasprave „Fetavai-Tatarhanije 30. glava11, pa onda: „prema mišljenju „Islam i Ustavnost11, a g. profesor ne spominje ni ime au­ Imami Malika i Imami Hambela pripada ženi. .. „Mučtehidi su različitog mišljenja u pitanju... “ i t d. A što se tiče tora niti stavlja znakove navoda. Odsek treći, četvrti, peti i šesti na strani 23. i beleška citiranja Kur-anskih sura i ajeta, tu mu nije ravan ni rektor 98 bukvalni su prevod iz Ajhlerove knjige str. 6.-7., što g. Džamiil-Azhara. I još nešto. G. Sladović pišući o „muslimanskom pravu profesor prećutkuje, dok se za prvu polovinu 24. strane u u Bosni11, osvrće se na sva moguća zakonodavstva sveta belešci poziva na Ajhlera. Odmah posle ovoga g. profesor ponovo se stavlja u kao da piše komparativnu studiju o internacionalnom pri­ pozu imama i na drugoj polovini 24. i na celoj 25. strani vatnom pravu. Tu se uporedo sa šeriatskim pravom citira raspravlja o Medžmeulenharu, Damadu, o Ahkamišeri, nji­ kodeks Hamurabi, Srpski građanski zakon od 1844. i Kato­ hovoj sadržini i autorima. Za sve ovo, izuzev be'ešku 108., lička Moralka od 1923. kanonsko pravo zapadne i istočne vredi ista primedba koju smo učinili za njegovo tumačenje crkve i кди! ^sivil, mozaičko nasljedno pravo i institucije rimskog prava, „uvaženi fakih Ebu Suud“ i — prorok Ma­ ajeta „fenkihu". x / Strana 26 i 27. sa svima beleškama ispod teksta de- š i l e ! Pri tumačenju obiteljskog prava g. se profesor i ovde lom su prosti prevod a delom ekscerpt iz knjige ,,I>as Jukao i § 2. obilno koristio za tumačenje nemačkog prevoda 8tizwesen“, a o Ajhleru ni spomena. Za jednu rečenicu od četiri retka koju je ubacio џ Ajhlerove gfrsli l'koja počinje raspravama Ali Riza efen. Prohića, vrhovnog šeriatskog sudije i Hafis A. Bušatlića šeriatskog sudije iz Sarajeva. rečima „to je dalo .. .“ a ^svršava- „ .. .i javno dobro11, g. profesor citira in ekstenzo: ,.Dr. Ćiro {Truhelka „Historijska G. g. Prohić i Bušatlić dobri su poznavaoci šeriatskog prava i g. profesor učinio je vrlo dobro, što se poslužio njihovim Podloga Agrarnog Pitanja u Bosni11, Sarajevo 1917. str. 17! (Uporedi „Islamsko Pravo11 23.—27. E. Ajhler, Das Justizwe- radovima, samo ih pri prepisivanju nije trebalo zaboraviti. Jer čudno izgleda kad g. Sladović autoritetom jednog fakiha sen“, str. 5. 6., 25., 26., 52., 78„>80.,'fl85., 358^ 362. i 378.). Strana 28.—30. ispunjene šu citatima zakona i zakon­ tumači i objašnjava ajeta iz Kur-ana po pravilima Usuli________ ____ okupacije, _ __ ^^"^Fikha, pa da onda sa neke visine uzvikne: „zato veli po­ skih naredaba iz prvih dana austrijske o važnosti domaćih i upotrebi austrijskih zakona u Bosni i Herce- nienuti kur-anski ajet: ve in hiftum enla tadilu ve vahiш datum11, str. 43.—44. f ovde kao i na mnogim mestima postupak g. profe­ sora na prosto je nerazumljiv. Prevod ajeta ,,ve in hiftum11 U sledeća tri paragrafa pisac je izneo „Utjecaj dobi prepisan je iz jedne Bušatlićeve rasprave a original na агарna djelatnu sposobnost (§ 3. str. 30,—39.); „obiteljsko pravo11 skom jeziku iz „Islam i Kultura11 i to sa jednom krupnom (§ 4. str. 39.—110.) i „nasledno pravo-1,(§ 5. strana 110.—124.). greškom, koju je i Pisac „Islam i Kultura11 u svoje vreme Ovaj deo svoje rasprave g, Sladović je obradio (pre­ prevideo i transkribirao „vahidetum11 mesto vahideten, kako veo) prema knjizi „Eherecht, Familien und Erbrecht der je pravo. Osim toga g. profesor prepisujući ovaj ajet iz Mahomadaner nach dem hanefitischen Ritus11, (Wien, Staats- „Islam i Kultura11 napravio je još jednu grešku u mesto ,,fe“ druckerei 1883.). prepisao ,,ve“. Koliko bi bilo lepše i zgodnije da je g. prof. Da se je g. profesor samo na to ograničio kao što je ćeli odsek ostavio pod znakove navoda sa primedbom: vidi trebalo ovaj bi deo njegove rasprave mogao neupućenima Hafis A. Bušatlić „О Mnogoženstvu i Razvodu braka kod poslužiti kao vrlo zgodan kompendij šerijatskog porodičnog Muslimana11, „Gajret11 br. 17.-1924. str. 270. 273.; Osman i nasljednog prava. Ali g. profesor zapao je i ovde u iste, Nuri Hadžić „Islam i Kultura11 str. 72. Beleška 207. na str, ako ne i veće, greške nego što je u § 2. I ovde prečesto za­ 50. i 244. na str. 63. prepisane su od reći do reći iz „Islam boravlja označiti izvor odakle je što preveo i prepisao, a i Kulture11, str. 18. i 78.; na strani 59. odsek drugi i treći, uz to se razmeće arapskim pitanjima kao i prije i — još beleška 231. i 232. uzete su iz „Risalei-Ahlaka11 str. 34.—35.; više. To je u opšte jedna velika mana ove knjige. Jer šta na strani 61. predzadnji odsek prenesen je iz „Islam i Kul­ bi se reklo jednom i manje ozbiljnom čoveku nego što je, ture11, 86—87 a nije označen izvor. Takvih „slučajnosti11 ima recimo profesor Visoke Škole, kad bi u nekoj radnji o grč­ vrlo mnogo. Na strani 75. govori se o razvodu braka, ,,razkoj literaturi neprestano citirao transkribirane stihove Ili­ riješenje nikijaha11 prema Bušatlićevoj raspravi na kojoj se jade u grčkom originalu — koje sam ne razume, i kad bi u belešci 279 i poziva, ali odmah za tim ceo drugi odsek ćele paragrafe i stranice prevodio s tuđeg jezika bez oznake na istoj strani prepisan je iz „Islam i Kulture11 str. 89. 90. ali se izvor ne spominje. Članak četvrti o „očinskoj vlasti1 izvora. Prijatelji koji su g. profesoru „pružili pomoć tuma­ i peti „prava i dužnosti roditelja i djece11 (str. 106. i 107.)’ čenjem šeriatsko-pravnih vrela pisanih na arapskom jeziku11 verbalni su prevod iz više puta spomenute nemačke knjige (str. 98. beleška 318.) — mogli su sve te citate i izraze pre­ o porodičnom i naslednom pravu a poslednji odsek na 107. vesti na naš jezik kao što Je g. prof. mogao в nemačkog strani doslovni prepis iz „Nauke Islama11. G. profesor za prevedene paragrafe označiti' brojem člana i strane knjige. ovaj prevod i prepis ne spominje ni jednu ni drugu knjigu. Tako bi ćela stvar izgledala mnogo solidnije. Kome i zašto Šta više g. profesor u celoj knjizi ove paragrafe uopšte ne su potrebni ovi citati iz teološko-pravnih . arapskih dela i citira. (Uporedi „Islamsko Pravo11 str. 106.—107.; Ehe—Fa.jmilien—und Erbrecht. Art 416.—420., 427. i 428 u vezi sa čl. tumačenja arapskih reći iz,-kQDenp:„nhuve /.ipfuEkajdi1 ,huve akdun jeridu.. .•*; ,,lwl{|Jy ftiui^l #h^iJk,.,l,,|11; „дорјдаћ 36.; „Nauka Islama11, str. 15.). Na strani 50. piše o „шје” л mio as жшб питодогр * trnu S; �t Страна 318. A Ј Р Е f« šovitim ženidbama" ha osnovu (provod) člana 71., 72. i 75. gornje nemačke knjige. Drugi đed člana 75. g. profesor je prenio čak na 108. stranu svoje knjige, premda i ovaj deo toga člana spada u pitanje mješovite ženidbe.) Iz ovih se primera najbolje vidi kako je teško siste­ matski pratiti g. profesora u njegovom razlaganju. Nije preterano ako se kaže, da nema ni jedne stranice u celoj knjizi, na kojoj nema bar nešto da se primeti i kad bi to sve citi­ rali i primere iznosili ovaj bi se prikaz preko svake mere oduljio. Što se tiče poglavlja o „naslednom pravu" (§ 5. str. 110. do 124.) tu je g. profesor prekoračio i najslobodoumnije dopuštene granice knjižene slobode. Ćelo ovo poglavlje izrađeno je (prevedeno) po spomenutoj nemačkoj kompila­ ciji i na osnovu jedne rasprave Ljudevita Farkaša sudije vrhovnog suda u Sarajevu. Međutim g. profesor na strani 114. svoje knjige, beleška 412 citira 49 >. član a na strani 122 (beleška 427.) član 537 pomenute kompilacije, dakle svega dva člana, a u stvari je upotrebio i od reči do reči preveo članove: 489., 494., 497., 499., 500—525., i belešku 423, na strani 120. Isti je slučaj i sa Farkaševom raspravom: g. profesor se na str. 112 svoje knjige poziva samo na 593 stranu Farkaševe studije, a n istinu je u opširnom izvodu upotrebio ćelu njegovu^raspravu naročito stranu 124.—130. (Uporedi „Islamsko Pravo" § 5. str. 110—122; Ehe, — Fdmilien — und Ebrecht str. 143.—154. Art 489—525. kao i Erfttutende Beischpiele str. 170.—190. te Art. 538. 543 i t. d.; Ljudevit Farkal „Materijalno i Formalno pravo u ostavinskim stvarima u Bosni i Hercegovini", „Mje­ sečnik" (Zagreb 1910 god. XXXVI br. h —4A. Prije nego završimo >priLaz ovoga poglavlja treba istaći još jednu pret^ncioznost pisca. G. Sladović prečesto se poziva na pojedine ajete iz Kur-ana. naročito u ovom poglavlju. To je posve^eplasirano i g. pvofesor mnogo gubi od naučnjačke ozbiljnosti u o£ima svih onih koji ove stvari razumeju. Među muslimanslum učenjacima, naročito u Ca­ rigradu i Kairu ima dosta prvoklasnih kapaciteta islamske teologije i šeriatskog prava, ali nema ni jedan koji bi danas pokušao da napiše šeriatsko nasledno pravo isključivo na osnovu Kurana. Ta su pitanja islamski teolozi u prvim sto­ ljećima islamske ere prečistili i kodificirali. Sve što je po­ sle toga urađeno, pisano je u nameri da se ova tako teška i komplikovana strana šeriatskog prav a prikaže što jedno­ stavnije i jasnije. U paragrafu šestom (str. 12*1.—128.) „G-. profesor se ukratko dodirnuo imobilarnog prav a" na osnovu zakona od 7. ramazana 1274. po Hidžretu. Ov aj je zakon preveden i na naš jezik. O samom imobila.*nom pravu u Bosni i Herce­ govini pisali su mnogi pravnici i sudije koji su u Bosni služili: Dr. Stjepan Posilović „Das Imobilarrecht in Bosnien Б р о ј 20. und Hercegovina", Zagreb 1894, Ljudevit Farkaš „zakon od 7. ramazana 1274. o zemljišnom poscdu", Mjesečnik", 1891. Dr. Mlhailo Zobkov, „Alijenacija miriskih zemljišta u Bosni", ,(Mjesečnik" 1909.; Ljudevit Farkaš „Materijalno i Formalno pravo u ostavinskim stvarima u Bosni i Hercegovini" Mje­ sečnik 1910. Na osnovu ovoga materijala g. je pisac ukratko izlo­ žio pravnu narav nekretnina u Bosni i Hercegovini. Paragrafu sedmom „obvezno pravo", str. 128.—136 izneta Su u ekserptu pojedina poglavlja iz Multeke (po Ajhleru) i pojedini paragrafi iz Medžele, koja je prevedena na naš jezik. U paragrafu osmom str. 137.—151 donešen je u preop­ širnom izvodu (skoro u celosti) „statut za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini od 15. aprila 1909. Ovaj paragraf (8) u opšte ne spada u islamsko pravo. To je autonomni pravilnik za vakufske i versko prosvetne poslove Muslimana u Bosni i Hercegovini. Trebalo je dakle prije'toga bar nešto progovoriti o vakufu i njegovoj prav­ noj,naravi sa gledišta šerijata. Do duše o ovoj grani šeri­ atskog prava nema kod nas nikakvih radova ali u istočnoj i zapadnoj literaturi ima vrlo lepih i preglednih monogra­ fija * ^ ^ Konačno treba istaći dve tri krupnije stvarne greške. Na strani 61. g. prof. veli i još se poziva na 19. ajet IV. sure Kur-ana da mužu pripada pravo kažnjavanja žene radi njenog dokaznog preljuba. To je netačno jer muž nema pravo samovoljno kazniti ženu nego to pripada nadležnom sudiji. Na strani 76. pisac veli da se žena koja traži razriješenje ženidbe zove našiza. To je pogrešno. Gospodin pi­ sac je ovu rečenicu prepisao iz „Islam i kultura" strana 86. gde je takođe netačno rečeno. Našiza je u smislu šeriatskog prava svaka žena koja bezrazložno napusti muža.. . . Gospodin pisac po svuda naziva Mezhebe sektama, što je takođe posve netačno. Mezhebi su pravničke škole, pravci. Sekta u islamskoj nauci znači nešto sasvim drugo i tih sekta ima mnogo. Na strani 65. pišući o ženidbenim svedocima netačno se poziva na 282. ajet II. sure Kur-ana. Ovaj ajet odnosi se na ugovore i nagodbe o dugovima. Tako su taj ajet i protumačili svi tumači Kur-ana. Imami Azam koji se dosta služio kijasom i ovde j e analogno ovaj ' ajet] primenio na venčanje. Inače druga dva imena.Imami Šafi, i Imami Hanbel ne usvajaju ovo mišljenje i ne dopuštaju svedočanstvo žena u stvarima venčanja, razvoda braka, opraštanja robova i punomoćstva. (Uporedi: Šarani „Е1 Mizan-el Kubra, svezak II. str. 108; Muhamed ibni Abderahman lEdimiški „Kitabu Rahmetu-l-Umeti Fihtilafil Eimeti, str. 68.). t O sm an N uri Hadžić. ГAJPETOB ГЛАСНИК. Ш Пододборима, п с,вјереницн, ia и иријатељима друштва Г р , ј р е т Главни 0 л .Јор друштва Гајре. ' требно да пу гем свог oprana упути вјештење: доста скромиа, али су ипак могла бар донекле да подмирују погребе, којима je Гајрет требао да удовол>ава. Како je у нашем елементу нанредовала свијест о потребама школе, коју je и* сам Гајрет својом организацијом подржавао и јачао, тако су и на Гајрет из дана у дан ставл>ани све јачи захтјеви за потпомагање оних, вања ^ * 'flTR0 I аЈРет У првим почетцииа свога ДЈел0‘ који траже сапремено културно нросвјетно наоружање. НР - дрпило je за своје сврхе ередства искл. учиво <>д Ириходи Гајретови, који су у главиом црпљени од самог -рода у форми чланарииа и прилога добрих л,уд. 1 И ДРУ’ Јнтвених пријатеља. Ta средства била су за она gp емена народа, иостајали су на тај начин и одвише слаби и масматра за послиједеће оба- �Број 20- Г A ЈРЕТ. Страна 319. лени, a да би могли подмиривати све оне захтјеве, који и н т е р н а т и м а с а м о је д н у шк. го д и н у , — з н а ч и су полагани на друштво. и м а т и н а јм а њ е п е т м и л и о н а д и н ара н а р а с п о Раденици, који су се окупили око Гајрета, у насто- л а г а њ у з а сам о њ и х о в о и зд р ж а в а њ е , осим друјању да смажу средства, да би могли да изађу у сусрет ги х и з д а т а к а и д ј е л о в а њ а Г а ј р е т о в а у напотребама нашег елемента, морали су да траже изворе р о д у. Од куда да Гајрет сада смогне средства и покридруштвеним приходима и на другим странама. Ha тај су ће за своје расходе? Погледајмо за час цифре у благајначин ови раденици морали да преузму на себе - поред ничким извештајима посљедних пословних година! једне велике дужности, да наш елеменат подижу на кулI. У пословној години 1924/25. укупан притурно-просвјетном и националном пољу - још и ту не ход за годину дана од свих друштвених ремало лагљу дужност, да за тај рад прибављају и сред- довитих чланова, добротвора и утемаљача, ства, која су из дана у дан требала да буду све то већа износи....................................................... • • Д 42.496-75 и јача. a у тој самој години издаци Гајретови изнаКад се узме у обзир и слабо разумијевање нашег шали су ..............................................................„1,817-889-13 елемента, да испомаже овакову установу, од које се много II. У пословној години 1925/26. читав притражи, онда се може замислити како je ова борба Гај- ход за годину дана од свих друштвених редоретовнх раденика била тешка и мучна. Дода ли се још витих чланова, добротвора и утемељача, изтоме посљедних година и неразумна хајка на Гајрет од н оси ..................................................................... ... 4.444стране људи у нашем елементу, који су се почели бавити политиком и који су, из још увијек необјашњених a у тој самој години издаци Гајретови изи необјашњивих разлога, гледали у Гајрету свог поли- нашали с у ........................................................... 1,516.200-38 К а д б и с е у з е л о (што никако не тичког противника и на тај начин стварали и у том раду доста и успјевали да створе у маси „штимунг“ против стоји) д а су д р у ш т в е н и ч л а н о в и иск љ у ч и в о м у с л и м а н и , он да би знаГајрета - онда се тек може разумјети с каквим се све с в и м у сл и м а н и у ово ј тешкоћама морају да муче људи, који воде Гајрет, да*би ч и л о д а могли да прикупе средства и да удовоље бар. донекле д р ж а в и (и ако се ово у главном протеже захтјевима, који се на друштво пол&жу. Ови поли- на Босну и^Херцеговину) за д в и је п у н е тикани - којима je бар код велике већине њих политика го д и н е п о м о г л и с а ч л а н а р и н о м о во узгред буди речено и једино занимање -^ао' извор егзистен- _ св л је д р у ш т о , од кога траже толике помоћи, с а с в о т о м од ц и г л и х . . . . Д 96.94075 ције — нијесу међутим за свој партијски елеменат учинили до данас ништа, да би му омогућили васпитање и a д р у ш т о ј р з а и с т о в р и је м е у т р о школовање омладине. Значи, - зштегв њихов рад био je • ш и л о ................................................................. „ 3,334.089"51 упућен негативним правцем: радити у народу против Гај- и т о н е д и р а ју ћ и у с в о ју г о т о в и н у , к о ja се рета; дати прилике масама, код којих и онако није била ува нетакнута. Бог зна како висока и јака свијест за потпомагањем овакОво износимо јавно пред свакога, да се види кавих културно-просветних установа - да се од тог поткав je сразмјер у ономе што се Гајрету редовно даје, a помагања сасвим пасивишу, a на другој страни не ствапгга je Гајрет опет морао да изда. рати ништа друго у замјену за Гајрет. Састављајући овогодишњи прорачун, a темељећи Међутим, што се послије свбга овог дешава: Радепоједине ставке прихода и расхода на досадањем искунике на свима пољима нашег народнрг живота, na и Гајству, Главни одбор je и за ову пословну годину предретове раденике на културно-просвјетном пољу у нашем видио у ставци од редовитих чланова свега своту од елементу претече вријеме. Социјалне неприлике, привредДин. 30.000' - и ако je морао да предвиди у истоме проно стање, борба за одржањем — све то скупа je отворачуну за ову години издатак од Дин. 1,810.000'- Б у д у рило очи муслиманском елементу и он у тој борби тражи ћ и д а ј е у о в о ј г о д и н и . к а к о с м о то в е ћ н а п о помоћи. Навала на Гајрет, нарочито ове посљедње неком ен ули , б и л а н ео б и чн о в е л и к а н а в а л а на лике године je толика, да би се човјек који неби уочио Г а ј р е т о д с т р а н е м о л и т е љ а , то Г л а в н л О дбор оно што мало час рекосмо — чисто зачудио толиком — м а к о л и к о го д се je при р е ш а в а њ у ти х преокрету у муслиманском елементу. Елеменат који je, м о л б и м о р а о д а п р о т е ж е у г р а н и ц а м а о добу главном, тако рекућ до јуче презао од школе, који у р е н о г м у п р о р а ч у н а — н и је м о га о о д о љ е т и , распитању, школовању, изучавању и наображавању своа д а г а н е п р е к о р а ч и , п р и м и в ш и у с в о ј е инје омладине није гледао спас и срећу за себе - данас т е р н а т е о к о 40 п и т о м а ц а - и ц а ви ш е, н е г о ш то преко ноћи из најширих својих слојева у масама тражи м у је т о п р о р а ч у н м о г а о д а п о д н е с е и н а тај помоћ у школи, у занатима — у савременом раду и нан а ч и н п о в е ћ а и з д а т к е од п р и л и к е с а с в о т о м оружању. Kao примјер за предње изводе служи нам навала на Гајрет. Да не идемо далеко. Одмах no Ослобо- од O K O 300.000- — з а о в у го д и н у . И када се данас упућују Гајрету молбе са свих ђењу почело се je скромно према ономе што je данас. Од тада се je Гајретов рад видљивим замахом ширио и страна , из свих мјеста у Б. и X. и Санџаку, разумљиво јачао. Вријеме — тај најјачи подстрекач у борби за одр- je да се свакоме не може удовољити. Јер, да се свима жањем - много je допринијело, — како то већ рекосмо молиоцима, који се на Гајрет обраћају, удовољи, годишњи — те се je наш елеменат у масама ријешио и одлучио прорачун Гајретов морао би изнашати не два него најда тражи спаса у савременом наоружању. Специално мање пет милиона динара, a на другој страни наш елеовогодишња навала na Гајрет то нам најјасније говори. менат морао би своје давање за Гајрет устостручити. Ha и ако je ово све познато свима раденицима и Г а јр е т je за ову годину п ри м и о п р е к о 800молби из м у с л и м а н с к о г е л е м е н т а к о ји м а се тр а ж и пријатељима Гајретовим, ипак се догађа да некоји изр а ж а в а ј у п и с м е н о Г л а в н о м О д б о р у с в о је б е с п л а т н о м је с т о у њ его в и м и н т е р н а т и м а . У д о в о љ и т и с в и м а ти м м о л б а м а и у з д р ж а т и н е з а д о в о љ с т в о и д а с т а в љ а ј у с в о је п р и го ту м л а д е ж н а н а ј с к р о м н и ј и н и ч и н у с в о ји м в о р е , ш то с е с в и м а њ и х о в и м м о л и о ц и м а н и је �I Страна 320. \ Број 20. Кад се све ово зна, онда се тек може просудити и за ш л о у с у с р е т - п р и је т е ћ и д а h e о б у с т а ви ти р а д з а Г а ј р е т , а к о с е свима њиховим предло- колико су непромишљеии приговори Гајрету, и колико зима не удовољи. Такови приговори стављени су ове гријеше они, који иду чак тако далеко na пријете да he године на пр. из Дервенте, Требиња, Маглаја, Јајца, Фо- напустити рад за Гајрет. Они који то чине nehe да увиде, да се тиме неће осветити »Гајрету“ нити Главном че, Љубушког, Мостара, Бањалуке и т. д. Да се види у колнко су умјесни ови приговори Одбору, него у првом реду најближој својој околини, која тражи помоћи од Гајрета, a онда муслиманском елензнашамо слнједеће чињенице: 1.) Молиоцима из Дервенте одобрено je ове године менту уопште. He радити за „Гајрет" и не помагати га зна4.5(И»-— Динара стипендија, a двојици ђака бесплатна чи ни мање ни више него присилити га да ускрати сваку мјеста у конвиктима, док je једном дато мјесто уз на- помоћ и потпору ономе крају, који за Гајрет не ради. плату од 200- - мјесечно. Узме ли се да на једног ђака Десили се ово у јачој мјери и сразмјери, Главни Одбор троши Гајрет у конвикту најмање (у неким интернатима he сазвати изванредну скупштину, којој he предложити стоји ђак мјесечно од 600 800 динара) 500' - Дин. мје- да се укину сви интернати у провинцији, a у сарајевски сечно, то he се утрошнти на тројицу ђака из Дервенте иитернат да се прикупе дјеца оних мјеста, која буду 13.000- - Динара. Прибројивши овоме 4. 00' Днн. сти- радила за Гајрет. Ако Главни Одбор на овај немио корак пендија, значн да he Гајрет утрошити за ову пословну буде присиљен, то отклања од себе сваку моралну одгогодину на ђаке из Дервенте 17.500- - Дннара. Међутим ворност пред народом и његовом судбином, a сносиће je Деввента je дала у прошлој години за Гајрет укуп- они који га до тога доведу и који п р и ј е т е да nehe за „Гајрет“ да раде. но Днн. 18016- (без претплата на лист Гајрет). 1.) Из Љубушког било je прошле године у Гајре„ Ово нека буде наш одговор и наша порука свима товим конвиктима 12 питомаца, од којих пет потпуно нашим пододборима, повјереницима и пријатељима у бесплатно, a један уз наплату од Дин. 100-— мјесечно. земљи, који нам се у посљедње вријеме обратише пис'Баци из Љубушког коштали су пр. год. Гајрет око мима, дописима и молбама. 30.000-— Дин. док je Љубушки допринијело na Гајрет Ово нека буде у исто вријеме и наш апел на све укупно 500-— Динара. пријатеље друштва „Гајрет“, његове омладине, нашег 3. ) Из Мостара подијељено je ђацима пр. год. 2.000-— елемента и његова напретка уопште да баш на овоме Дин. стипендија, a v конвиктима била су 4 питомца пот- послу покажу колико им je стало до наше будућности и пуно бесплатно, на које j e утфошено око 20.000-— Дин. нашег бивствовања. Рад за „Гајрет* je рад за народ и његов Мостар je прошле годнне допринио за Гајрет укупно Дин. напредак, и ту треба сви да се нађемо на окупу. „Гај13.672-25 (без претплата на лист Гајрет). рет“ he моћи да помогне муслиманском елементу само 4. ) Из Јајца била су прошле године у конвиктима онолико, колико му средства дозвољавају, a како he би3 питомца од којих једап бгсплатно, један уз 400-— Дин. ти јака та срества зависи од свих нас. мјесечно. Ha ове дштомце 1 ајрет je утрошио пр. године Предње стављамо на срце свима нашим пријатеоко 10.000 Дин. док je међутим Јајце допринијело у пр. љима, a нарочито онима, који су и до сада радили за години за Гајрет укупно 2.243’— Динара. „Гајрет". 5. ) Из Фоче било j£\jfp. год. у друштвеним конвик- Из сједнице Главног О дбора Гајрета од 16. октима 5 питомаца,, од којих тројица бесплатно, 1 уз нап- тобра о. г. лату од 300-— Дин. мјесечно, a 1 уз наплату од 500 — Нови Гајретов повјереник у Гламочу. Дин. мјесечно. Уз то je подијељена и 1 стипендија у Ha мјесто досадањег пододбора Гајрета у Гламочу износу од 500-— Дин. Нрема томе je Гајрет утрошио на Главни Одбор je именовао друштвеним повјереником г. ђаке из Фоче око 17.000--Г Дин., док je Фоча дала Гај- Салихагу Гасала. рету свега 2.050-— Динара. 6. ) Из Маглаја било je пр. год. у конвиктима Делегати 11 Гајрета ва свечаностима на Палама. питомаца, од којих 3 потпуно бесплатно (Дин. 15.000), 3 У претпрошлу недјељу, 10. о. м. одржано je свечано уз наплату од 100-— Дин. (Дин. 12.000.), 1 уз наплату од откривање споменика седамдесетдвјема жртвама стрије250-— Дин. (2.500.), 1 уз наплату од 300 — Дин. (2.000 Дин.). љаним и повјешаним на Палама и у околици у 1914. год. Према томе Гајрет je укупно утрогаио на Маглај преко Поред многобројних корпорација, представника власти, 30.000— Дин., док je Маглај дао Гајрету укупно 2033 — и грађанства присуствовали су овим свечаностима војске Динара. (Без претплата на лист Гајрет). испред Главног Одбора Гајрета предсједник г. Др. Авдо 7. ) Требињу одобрена су ове године 2 мјеста Хасанбеговић у и одборник г. Мујага Сарајлић, који су у конвшстима уз наплату од Дин. 200— на свакога и 2 име друштва положили вијенац на подигнути споменик. стипендије у укупном износу од 2.000-— Днн. годишње. Гајретове забаве у провинцији. Према томе ове године Гајрет he утрошити на Требиње Ових дана упутио je Главни Одбор Гајрета окружнајмање 4.000— Дин. на уздржавање питомаца и 2.000 — ницу свима својим пододборима и повјереницима ради Дии. на стипендије, укупно дакле 6.000— Дин. Требиње одржавања Гајретових зимских забава. У овој окружници je међутин дало пр. год. за Гајрет Дин. 3.404-— Гл. Одбор je с правом тражио од својих раденика и приГорње чињенице и цифре јасно показују, колико јатеља да га помогну и иа овај начин да му олакшају су умјесни и најмањи приговори, који се чине из поје- терете, које je у овој години преузео на себе. Они подјединих мјеста друшхву „Гајрет* односно његовом Глав- одбори и повјереници, који немају позоришних комада, a ном Одбору. давали би их на забави, треба да их затраже од Гл. ОдОвај кра-гак преглед друштвених прихода и рас- бора писмено. Обзиром на материјапне потешкоће у којима хода треба еваки пријатељ Гајрета да уочи. Из овога се се налази Гајрет, дужан je св а к и пододбор и повјереник види јаено, како je тежак и напоран рад друштва, које његов, да га издашније помогне, одржавши у току зиме се ставпло у службу народу да га помогне. барем по једну забаву. štamparija »Bosanske Pošte«, Sarajevo. — Vlasnik društvo »GAJRET«. — Glavni | odgovorni urednik: Haald KUKlC. �Svaki musliman treba da kupuje samo jer kvalitetom nodmašuje sve ostale cigarpepire a potpomaže i „Gajref Tvornico Cigarpapiro S. D. Шка1ај, Sarajevo, može se naruiiti i ргеко društva .Gajret* u Sarajevu д. д. у Сарајеву. Телефон бр. 33. Бави се свим у банковну струку спадајућим пословима. Улошне на штедњу укамаћује најповољније. Од чисте добити lO°/0 уступа нултурном и просвјетном друштву „Гајрет*. KREMU 11IME jer je ona najbolje kvalitete i donosi lijepu korist GAJRETU. N aručuje se kod Milana Kovačevića Novi Sad, Dunavska ul. 10. Glvno zastupstvo za B. i H. A g en tu ra R u d o lf Bolć, Sarajevo Bistrik, 2 5 /. Telef. 783. Post. pret. 73. �I” IbrohimŠabanagić i sinovi Sarajevo, Kundurdžiluk ulica broj 27 Trgovina manufakturne robe i skladište gajtana T e le fo n : T r g o v in a b r o i 481 — S ta n 7 6 7 -r jc l 5i ž a.а гsl ЕЗ a з I B raće B c iša g ić c i I g ЈД ti Sorajevo .š trgovina muzikalija I materijala za pisanje t risanje. Bogato štova­ rlšte hrvatskih I srpskih knjiga P E s C Đ H ! H. Bajram agaFočo . § g § m i i I DRUGOVI j Trgovina manufakturnom i orijentalnom robom na veliko e , SARAJEVO Gjulagina ul. 3. — Telefon 455. I g Basme engleske, francuske, talijanske i _____ češke u najvećem izboru. . .Bogato skladište bezova, šifona, zefira, šlofova, ===== šamija, fesova,'rubaca, čarapa i t. d. ===== Čitajte ,Gajret‘! List -Gajret« jedini je list za našu porodicu, za našu djecu I Za to treba da ga svak čita i pretplaćuje se! Pojedini brojevi „Gajreta" kao i cijelo godište iz lanjske godine mogu se dobiti uz sniženu cijenu kod administracije.lista. Svakom prilikom sjetite se Gajreta! � https://kolekcije.nub.ba/files/original/267655312f5755412686c6dbfc73dff1.pdf fa3d688f6a338aa4d1391bdeae911850 PDF Text Text П ош тарина п лаћен а у готовом . ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУШТВА SA КУЛТУРНО И ЕКОНОМСКО ПОДИЗАЊЕ МУСЛИМАНА Излази 1. и 16. у мјесецу. Година X. Број 21. С арајево, 1. новембра 1926. ЦиЈена год. »0 Д. Поједини број 4 Д Ђаци добивају лист у пола цијене код Главног Одбора или код Управа — Гајретових конвнкта. — САДРЖАЈ: Владислав Тмуша: Ч овек п р ед чудом. Џелал Нури: H am a п ородица. Ахмед Рефик: С околовик (Преводи М. Р. Делић (Насгавак). Вера Обреновић: У теха (Пјесма). Вера Обреновић: У вели ц в е т [(Пјесма), ф. Грилпарцер: М орски и љ у бавп и (Трагедија у 5 чинова) Превео Сулеј Мурсел. Хафиз A. Бушатлић: М услиманско р о ди тељ ско u родбинско право. Ата Нерћес: Из »Нових Листића« H am a је с ен . Гајретов Гласник Добровољнц првлози из Модрича. Нови повјереници Гајрета у Зеницн. Фељтон: Владислав Тмуша: Једна драла наш е крви — Поводом драме г. Ахмеда Мурадбеговића »Бијесно исето«, која je взведена у вагребачком казалишту крајем прошле сезове. ^ e iE a S ; Уредник: Х ам ид К у к и ћ . �gism»i[sii»i[sirsiEi«irsiEEEEEEEEEEEBSE)EEESBBSSBBSSEBBBBBEBW iiimi oiiRti 1. 1ШЈШЈ Potpuno uplaćena dionička glaunica Din lo,ooo.ooo*— Rezerue Din l,6oo.ooo-— Е Ваика se bavi sviiu u bankovnu struku spađnjnćiin poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva 1 podupire razne knlturne i humanitarne ustanove. Zavod je augažovan kod „Varđe“ industrije drveta d. d. i Trgovačkog d. d. „Merkantilia“ u Sarajevu. Od čiste dobiti daje I0°|Q Kulturnom i Prosvjetnom Društvu ,,Gajret“. Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka (lajret najbrže i najkiilantiiije. Uloške ukamaćuje najpovoljnije, i isplaćuje iste n svako doba. IBBBEEBBSBEEu □П П аС Ш О О EEEEESEEEE 0 EEEEE® С * 0 * С Ж О * С * 0 * С ЈГ О # С И О * С * 0 * С ЈГ О в С ЈГ О * С * а * * С * 0 * С М О * С ЈГ О * С Ж О * С ^ О * С * О С Л Г З * С ЈГ О в * С И Г О * С Ј П )* С Ј Г )С * 0 * С Ж О в С * а » S х radsfta Štedionica općine grada Sarajeva • с јг о с ж з с ж о « T e m e ljn a g la u n ic a 40,000.000— d i n a r a Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda, filiale Sarajevo broj 2172 a mmi mm! O ! Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. Osim toga ima svoju Z A L A O A O M I C U koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale dragocjenosti uz najpovoljnije kamate. ! i •c* rc * c * D * c * a * c * D * c * D * c a ro * c * a * c * o * e * o c * o ec * o « iffD * c* D e e* D * c » D « c jE ra e c » o * e * D » m mm m �Излази 1. и 16. у мјесецу. Година X. Број 21. С арајево, 1. новембра 1926. Цијена год. 80 Д. Појединн број 4 Д. Ђаци добивају лист у пола цијена код Главнот Одбора или код Управе — Гајретових конвикта. — Владислав Тм уш а. ЧОВЕК ПРЕД ЧУДОМ. Седам je дана падала киша, a после je небо остало натуштено. После ice опет почело указивати сунце, али no кадкад показујући земљи своје лиде увек пуно љубави. A ипак као да се ца њему могаше читати неки бол што дије кадро да дркаже овим вечно^ незадовољним створовима да м у je ж ао што их не може увек миловати. Међутим je непријатељ, прљави плави облак, непрестно, хотимице и као успркос, ширио своја непробојна плећа да га раздвоји од земље. По гдекад ее неком силом они раздеру, и то за часак, a Небо се укаж е са оним само њему својственим триумфалним осмехом. Затим -se опет кочоперио Облак. Најзад je победило Небо с а својим Сунцем и освануо je ведар, сунчан дан! Ш ума je оживљ авала — дошао je њен празник! Први сунчеви зраци почеше дизати влагу са траве и грања, и све живо, осећајући у близини ону нежну топлоту која ниче само и а родитељског срца подизаше бодро главе пут неба, ш пчекујући жуђеног Добротвора. Све се радоваше животу и спремаше се д а ice наслађује с њим. Зверке измилеше из заклона и све поврвље н а ту свечаност. Лесма из малих птичијих срдаца слеваше се у симфонију тајанствених акорда који једва чујно брујаху некуд кроз Васељену. И млади Јелен, жељан светлости и живота, искакута из свог склониш та и поче огледати зелену траву, тражећи у љој животне сокове. Д ан одмидаше и топлота сунца постаде јача. У шуми брујаше весео живот. Јелен несташно скакуташе повијајући главом траву, као да je изазиваше, да ступи у игру с њим. Али гле! Гвожђа се склопише и он осети како му кроз уво прође нешто тврдо. Не откиде му га, али њега самог привеза за земљу. Он се стресе. З а час м у дође у свест положај у коме се налази. Он je свршио! To je крај живота! »Треба ice избавити«, помисли он у себи, и, прибравши снагу поче се окретати, теглећи главом да избави уво. Већ осети и бол. Поче се превијати. И ако се гвожђа бејаху стегла, ипак се он надаш е да he се моћи избавити. Теглећи тако учини му се као да га помало извлачи. Танка кож ица се згули n a се указа црвена месната маса с које се поче пушити толла крв. Он за час клону. Бејаш е изнурен напорима 'в поче прикупљ ати снагу з а нову борбу. Досадне муве што вечно досађују, намирисаше ваљда крв, и почеше падати н а свежу рану забадајући своје халапљиве пипке, незгодно га голицајући. Одозго се вијаше крагуј и намирисавши крв спушташе се у ковитлима пребирајући долину, док не спази како се нешто на земљи праћака и као да се бори. »Сад he бити мрцине!« И достојанствено се спусти на пајближи брест. Жега постаде јача. Муве се узврпољише и већ почеше пецати. Однекуд дојури један зец n a чувш и шум застаде. Начули уши, a оне му се округле очи клизаху и закотрљаше у уско уоквиреним и влажним дупљама. »Jao!« и премревши од страха, одскочи зец у страну, најпре погледавши у место око себе, na онд а тамо где je мало час стајао. Кад се увери да му je све н а своме месту и да у близини нема гвожђа, полако, опрезно, непрестано застајкујући и чулећи упш, примицаше се ближе и ближе Јелену. »Д а!. . . Ja o м ен и !. . . jao!. . . ухваћен je у гвож ђ а !...« Дрхтаве му очи причаху велики страх који тресаше целим његовим зечијим телом. Он остаде као укопан. »За у в о !... « и израз неког особитог чуђења и чак подругљивости могаше се прнметити на зецу и онда, као ж ац н ут неком изненадном мисли, уозбиљи се опет. Грчевито тресну главом, навивши je час н а једну час н а другу страну. Затим пови најпре једно n a онда друго уво н а ниже, загледајући у њихове врхове. A кад се увери да му je све на своме месту, осети велико задовољство и погледа са неком лажном болећивости н а Јелена. »Морам причати пријатељу!« изрече n a одјури, a за њим се склопише повијене гране жбуња. Иако широке гране старих брестова шираху свој лиснат густи покривач, ипак се у сенци осећаш е велика врућина. Јелен, загрејан великим. трзањем, застаде за часак да се расхлади и прикупи снагу. Срце му немирно куцаше, a нешто, као скри- �Страна 322. ГА ЈРЕТ. вена слутња, поче му подривати живце, д а га свсга прожимаху трнци. »Сад je све доцкан! Залуд и д а премишљам што не учиних овако или о н а к о ... Управо ми je то и требало!. . . Јуришам као луд и не пазим ништа. Добро je још кад ме није ухватило за њушку, не бих се могао бранити, пригушило би ме!« Бол, који као н ека сурова песница задире у кож у и кида сва најнеж нија ткива, грчевити бол, тргну га негде у телу да он ућута. И, једва се уздрж авајући од гласног јаука, полако се поче одупирати на иодвијеним предњим ногама, настојећи да опет покуш а не би ли се избавио. Зец одјури према маленом планинском језерцету из којег, једним малим јарком отицаше вода кад би се оно препунило. Мирно и са достојанстином спокојношћу пливаш е no њему бели лабуд своjiiM лађастим телом и посматраше, час устајалу воду на којој се ухватила као иека мрко-прљава no* влака, a час na дивне гушчиће, који се ту несташно играху. Гњурећи се, млатајући крилима, скачуЈш једно иреко другог, узбуркиваху мирну ј воду и дижући je у танким валима, запљуд^иваху чак до лабуда и једног старог гуска доји почиваше на једном крају језерђета. Мрк и замрачен гусак са презривим мрским 1гбгледимач севаше на гушчиће, готов сваки час да приђе к шим& и да их к љ у н е ^ да им више никад не падне н а ум д а га запљ ускују до под ноздрве, јер се он ућраво еад очистио и опрао. 'ч f Гушчићн и н§ примећиваху да се гусак љути na њих na весело скакаху, м латајући крилим а и узбуркавајући још више воду која сад испрскиваше до н а обалу запљ ускујући танким валовима према јарку. Л абуду се много допаде ова несташна игра гуш чића и задовољно се смешкаше, љ уш кајући се узнемиреним таласићим а језерцета. »Б^дитв мирни, јер само ако вам дођем!« заџака стари гусак готов да сваки час скочи n a д а им онако љут почупа сво перје. Гушчићи чуше и не чуше деда Гуска n a наставише своју несташну игру. »Безобразна деришта!« . . . Ш икну Гусак и падаше у све већи гнев. Лабуд погледа Гуска. »Шта ice љутиш, деда? Не можеш д а трпиш K a ­ no деца уж ивају? Не? Јеси ли се ти тако матор родио? J e ли то само завист што ти не можеш с њима у игру?« Гусак погледа Л абуда очима пуним гнева и потајне мржње. »Гле сад њега!« мишљаше стари Гусак али нс смеде да гласно рекне. Ocehaine д а овај исти Лабуд који га кори, има неку моћ над њим. A кад се добро смисли зна да му Л абуд није непријатељ. Увек мирно и достојаиствено плови не дирајући никога и не отимајући се о лов, али се Г уску највиш е не допадаше то што je Лабуд увек n a страни слабијег. Уосталом, и стари су другови. Друш тва имаду Him­ ne врло мало. Њ и х два и један Јелен били су стални| посетиоци овога језера. Надувени се Гусак, истина, само због осаме спријатељио са паметним Јеленом и мирним Лабудом. »Ja сам се управо сада очистио, n a ме они запљускују«, одважи се гусак, настојећи д а му глас буде мирнији и да не ода опу мржњу која у њему BpojTžl. тиња. »A теби, колега, ништа ne смета?« Доврши Гусак, развлачећи силом кљ ун у празан осмех. »Не, ни најмање«, одврати Лабуд гласом који одаваше потпуну мирноћу и добростивост зрелог створа. »Мени то прави два задовољ ства: Наслађујем се гледајући како се м лади гуш чићи безбрижно играју, уж ивајући у овом прекрасном животу, a друго, видиш«, настави Л абуд: »погледај пут јарка. Види ш ли како отиче она нечиста водурина Ko­ ja својом прљавштином потамњује лице језерцета?« Т ад а у једном ж буну нешто заш уш та и чу се неки трк. Лабуд се окрену и спази усплахирепог Зеца. »Шта je, суседе?« »Г во. . . г в о . . . у г в о ...« Гусак доплови до Л абуда и радознало стаде ослушкивати. Зецу од овог страха замре реч у грлу. Немирно се стаде вртети, чулећи уш и и погледајући оним у век влаж ним очима пут шуме одакле je дојурио. A тамо се Јелен непрестано мучио. Крв, која бејаше истекла, сгврдну се и слепи тако д а м у при трза1в,рироузроковаш е веће болове. Намирисавш и и здалека крв, пође радознала Л исица да види ш та се то десило. Полако и опрезно се осврћући, ступаш е ona равнодуш но д а изгледа што достојанственија и паметнија. Још поиздаљс чу копрцање Јелена и звекет л ан ца који причврш ћиваш е гвожђа. »A! To се неко ухватио у гвожђа!« и багателиш ући одмахну репом, ж алећи што се тако замучила. Хтеде д а се врати, али je радозналост опет ловуче. »Можда je то ко од мојих«, и пође даље. »Ха-ха-ха-ха!« Иронички се стадс церекати Лисида a смех joj некако чудновато одјекиу кроз шумску тишину. Јелен полако, опрезно, закрену главом, нави што може в и т е око n a десну страну н погледа Лисицу. »Ш та joj je?!« зачуди се. A Л исица се непрестано церекаше. Јелену дође смешно све то и гледајући љ у како je развали ла жваље, заборавивш и моментано своју бол, примети: »Што се смејеш?« A Л исица се целим телом тресаше од смеха. Ти звукови привукоше n a се паж њ у и других зверова. Полако, упирући дубоко напред испитивачки поглед, дође једна Дивокоза, a за њом заш уш та шибље под гломазним Вепром. Крагуј се спусти с врха n a једну ниж у грану бреста. »Видите глупог Јелена«, окрену се Л исица дошљацима који je питаху погледима ш та се десило, n a опет прште у смех. » Х м ! ... Ухватио се у гвожђа, бррр!« Осорно замумљ а Вепар, љ ут на самог себе што je био луд n a долазио. »Па још за уво!« учини Лисица, која се мало стигаа од смеха док joj глас одаваше ону иронију која изазива и баца у гпев. »За уво?!« Упиташе се чисто неверујући дошле »Да, за уво!« И Л исица се опет подругљиво зацерека. Јелсну дође тегпко што га једна перфидна Лисица онако исмејава, очи му синуше гневом да се с љих оцеди једна горка суза. Хтеде д а викпе на �Б р о| 21. T A 'J P E T « Страна 323. њ у али се јуначки уздрж а и окрену главу у пре- цим?! A зашто? Д а могу и даље пасти траву no шуми! — Не, радије hy умрети!« ђашњи положај да се иусти у дубоке мисли. Јелен доврши мирним и одлучним гласом, a из »Хеј, што се не отргнешУ« рече му Дивокоза. »lla видиш да сам ухваћен! Како ћу? Одгово- очију му се читаше дубока мирноћа и одлучност. Јјисида и Дивокоза још јаче разјапише чељури Јелен. »lla само за уво!« Приђе му ближе Дивокоза. сти од чуђења, али у часу штрецнуше и, узевши озбиљан став, продираху погледима напрсд и ослуЈелен не одговори. Лисица приђе и поче се правити важна, уоз- ш киваху начуљених ушију. »Човек. . . л о в а ц . . . бежи!« биљивши за час њушку. И окренувши леђа појурише. »Само тргни!« Јелен чу и учини грчевити покрет тела, као да »Немој лудовати«, отрже ,се Јелену. »Како тоУ!« учини Лисида прикривајући ве- га нешто гоњаше д а бежи, али он тај покрет другим, још снажнијим покретом, умртви. ли сиц а u што свој гнев на ту увреду. Ta, она није луда, и људи joj признају да je паметна, само тек, из ци- Дивокоза се окренуше, мислећи да ne Јелеа сад заиста истргнути уво и побећи. Али он лежаше мирнизма и зависти, веле да je лукава! Тобож, не схватајаћуи да je то увреда, замота све то у тон наивне но. Шум корака допираше све б л и ж е. . . зачуђености: Уплашен Зец н а језердету једва дође себи н ис»Само тргни! Али само добро, кажем ти. Брзо прича познанлцима догађај. i уш чићи престадошо ћеш се извући јер су гвожђа већ насекла уво«. » Ш т а ? !... Насекла?!...« рече изненађено Је- са веселим играњем и полако приђоше старнјим, лен, али, једно савлађујући се од ужасног осећања радознало ослушкујући. »Сиромах наш Јелен!« проплака Лабуд na ућукоје» му донесе то 1сазнање, и друго, што му понос не дозвољаваше д а страху да и мало израза, дб- та, загледавши се у траву. Нред очи му изађоше све слике из њиховог заједиичког живота. даде хладнокрвно: »(Јиромах Јелен!« додаде Гусак, чистећи се и »Тако?!« Дошљаци се зачудише и по^леМ не се са разја- загледајући. пљеним њушкама. Најирије дође реби Л исица -------»Хопете ли да га још једном видимо?« ГЈредлопришавши Јелену, стаде шапом гребати no оном жи Зед и очекујући одговор котрљаше своје влажкрају увета Koje висаше преко гвожђа. Јелен се нарогуши na ул5на1; протеста подн: .к се натезаше неко време n a пристадс. Н задњ и дио тела. ^ )енуше њих троје да се опросте са старим другом. \ '*ец пође као извиднида, истрчавај^ћи сваки »Одлази!« викну он гневно. Ui Лисида се препаде na стукну. апред. »Шта?! Ти нећеш да оставнш уво n a д а се Ево, сад ћемо доћи«, рече им кад бејаху блибавиш?! Јеси ли луд?!« I3‘ зу .Н а ..једном нагло се окрену и у днвљем бегу по»Бежи од мене!« Достојанствено викну Јелен јури натраг. n a додаде: Лабуд и Гусак застадоше. »Не! Нећу да га откинем!« »Човек!. . . Б еж и то!...« добаци им Зец n a од»Зашто?« питаше Дивокоза. »A да je мени Ho­ ЈУРИ. ra ухваћена, ja бих стисла срце n a бих je сломила, Гусак чувши ту реч крикну и суну шичући за само да се избавим«. Зецом. Л абуд остаде. Врућа га je жеља вукла да бар »A видиш како je леп мој реп?!« И ту Лисица поносно подиже реп и поче с њим вртети. Па ипак још једном види Јелена n a пође полако. Чувши јасан шум корака он застаде. Кроз чеда га шчепају гвожђа, ja бих га одгризла n a бесту се помоли човек с пушком упереном папред. гала!« Човек застаде. Јелен je само ћутао. »Има нешто«!« весело кликну он n a пође. Дивокоза и лисица употребише сву своју го»Јелен!« још се више обрадова човек. ворљивост да наведу Јелена да се истргне из гво»Да ли д а пуцам?« упита се он. жђа. Лисица зато да праспе своју мудрост, a Ди»Не, ухваћен je. Али зашто ice je ухватио те je вокоза због тога што joj бејаше жао Јелена јер то бејаше дивна животиња са отмено формираним де- онако непомичан? Можда je већ и мртав!« И Човек пође ближе. Лабуд проплака. ловима тела. »Жив je!« весело кликну Човек и, размичући Јелен остаде при свему томе ћутећи, задубљен траву око гвожђа посматраше за шта се ухватио. у мисли. »За уво!!« и у том чуду он не знаде кад раство»Истргни уво na бегај!« рече му поново Лисица. ри гвожђа. »Па да идем наказан кроз живот?!« одговори »За уво се ухватио и није хтео бегати?!« Стаде Јелен мирпо са резигнацијом. »Не. To би било из- зачуђен човек n a остаде запањен. дајство. Не. И уво.је моје. To je део мога тела, мене Јелен устаде n a се удаљи полако, док Човек самога. To je део оног што ми je поверено д а га уса- стајаш е разрогачених очију и напрегнутих ушију, вршавам. Ha да га се сада одрекнем? Д а га одба- чекајући однекуд одговор n a ту чудну загонетку. . . �Страна 324. r Јрет« a BpoJ 21. Dželal N u ri: MUSLIMANSKA PORODICA (S turskog: S a l i h B a k a m o v ić ) Ustanova porodice rezultat je društvene evolicije. U staro doba nije bilo porodica; tek mnogo kasnije se je tomu nešto slično pojavilo i najzad se ustanovila porodica u današnjoj svojoj formi. Bez sumnje će i ova njena forma, uslijed nadolazećih ekonomskih i m a­ terijalnih potreba, u budućnosti naići na neke temeljne modifikacije. Ali činjenica je, da je današnju civilizaciju i socijalnu i ekonomsku evoluciju proizvela porodica. Pa i današnji oblik porodice na Zapadu ima mnogo mana. Sto se tiče muslimana možemo otvoreno ustvrditi, da se kod njih princip obitelji još nije usavršio u današnjoj evropskoj formi. Ovo s pravom primjećuju mnogi zapadni pisci, dok mi još ne shvatamo neke paradokse u našem porodičnom Životu. Na% su jo š po­ državani neki stari običaji na prosto zaslijepili. Kada je dakle današnji red i poredak na Zapadu proizašao iz stabilizacije principa porodice, onda i mi muslimani, za našu evoluciju, prije svega, moramo učvrstiti temelje naše porodice, te najvažnije socijalne ustanove. Jer u koliko se porodica diadef osnivala na što čvršćim i stalnijim temeljima, u toliko će i narod, koji i nije drugo nego jedna ogromna obitelj, još više ojačati. U prijašnje Soba kod nas je porodica bila mnogo zanemarena, tim više' što je glavni cilj ženidbe bio uživanje. I pošto se pri izboru žene najviše pazilo na ljepotu, to se ženinoj naobrazbi, kućanstvu i sposo • bnosti za vaspitanje djece nije podavalo kakve osobite važnosti. Osim toga, kod mnogih muslimana, osobito bogataša, prije je postojao veoma ružan običaj držanja harem a sa više žena i robinja, od kojih je svaka ra ­ đala po nekoliko djece, za koju se niko nije brinuo. Majka nije poznavala m aterinskih dužnosti je r nije za to bila odgojena, a veliki broj djece otešćao je i očinu odgojiteljsku dužnost. Kako da jedna osoba sa desetero ili petnaestero djece na njih valjano pazi? Istom k a­ snije se je u ovom pogledu pojavila neka evolucija i životne su potrebe izmijenile ovu razvratnu formu porodice. Na Zapadu se porodice ponose sa njihovim im e­ nima i njihovom starinom. 1 zaista porodične tradicije održaju ustanovu obitelji na dostojnoj visini. Kod Tu­ raka n. pr. ne postoje ni im ena porodica ili su i po­ stojeća imena zanemarena. Pa i ako je ova m etoda vrlo demokratska, ipak je pretjerana. Do nedavno ni na Zapadu nije bilo porodičnih imena. Osobito su Jevreji ta imena kasnije poprimili. Iako smo po naravi i mislim a demokrata, ipak izjavljujemo, da društvenoj ovoluciji mnogo koriste hi­ storijske obitelji, ne samo one koje pripadaju plemstvu, nego i one iz buržoazije. Ovo danas nije štetno, ako ne iziđe na slepen nepotizma. Stare porodice imaju svoje tradicije, uglađenosti i neke vrline od osobite važnosti, te se i njihova djeca odgajaju u smislu tih tradicija i krijeposti. Istina, u nekim starim turskim porodicama — osobito u današnje doba dekadence — pojavilo se mnogo razvratnika i rasipnika, ali su za to neke dale mnogo velikodušnih, gostoljubivih, svestrano obrazovanih i učenih ličnosti. Za to, ostajući i dalje demokrata, ne budimo toliko pristrani, da ne vidimo i dobre i loše strane plemstva. Jedan potomak stare porodice — ako se nije degenerisao — čuvaće svoje dostojanstvo, pošto je na­ slijedio ime svojih plemenitih pređa. Isto tako i jedan otac ako nosi veliko ime, neće želiti da ga ostavi jed­ n o g nevaljalom sinu i svakako će svoje dijete lijepo vaspitati- Također jedna stara porodica neće udati svoje kćeri - - m a koliko da bio bogat — za nekoga iz loše kuće. U sklapanju braka mnogo se pazi na ovu stvar ne samo kod historijskih porodica, nego i kod onih iz srednjih slojeva naroda. Dakle, ako sve ovo budemo imali u vidu i naše će se porodice osnivati na čvršćim temeljima. Stabilizovanju principa porodice među muslimamanim a dvije stvari prave veliku zapreku, p o lig a m ija i ra z v o d b ra k a . Način kojim se danas kod muslim ana praktikuje razvod braka prava je zloupotreba i apsolutno je u opreci sa načelima Islama i svečcvim zapovijedima. Naš » T a l a k « (razvod braka) nije ono što se na Za­ padu zove » D i v o r c e « Jer »Divorce« znači poništenje bračne veze od strane sudije iz opravdanih razloga i suvišno je govoriti o njegovoj zakonitosti. Naš »Talak« sadržavajući i ovaj „Divorce« za­ pravo je ono što na Zapadu nazivaju »Repudiation«, to jest t j e r a n j e ž e n e . I pošto ova pogrešna i ne­ valjala m etoda porazno djeluje na naš obiteljski život, naše su porodice privremene u pravom smislu riječi. A n a Zapadu i ako postoji mnogo zloupotreba i nevaljaljih običaja, ipak se porodice osnivaju da budu trajne. Ovim ne želim reći da i kod nas nema čvrstih i stal­ nih porodica. I mi imamo mnogo časnih i uglednih familija, koje su osnovane na vrlo čvrstim temeljima; ali ovo nije općenito. Kada žena pomisli, da je njezin muž uslijed svoje zlovolje, neke koristi ili kojeg drugog manjeg razloga može otjerati, ona se neće s n jim sm a­ trati jednim tijelom. Nije rijetkost da se vidi kako neki muževi, koji imaju i unučadi, otjeraju svoje žene napustivši svo potomstvo, da se ponovno ožene sa djevojkom od četrnaest godina. Ovi prim jeri porodice uništavaju. �Број 21. Г A Ј Р ЕТ« Nepohvalni razvod braka, koji je u opreci sa uz­ višenim svečevim zapovijedima, djecu ostavlja na ulici. Nova žena prezire djecu prijašnje žene. I ako se u porodici nađe više muške i ženske djece iz oba braka, mržnje, svađe i zadjevice ne prestaju i obitelj se po­ sve uzdrma. Lakoća kojom se kod muslimana može žena odbaciti i muške opsjenjuje. Kada se muž nasiti žene ili kada ona izgubi svoju ljepotu i svježinu, koju je nekada imala, on uzima jednu drugu, treću i t. d. A ovo nije ništa drugo uego zvanićno držanje konkubina Pa kada to bude cilj ženidbe nastaje pitanje može li se porodica osnovati. Jedan ozbiljan zakon o »Talaku« prema uzviše­ nim propisima Šeriata i u duhu vremena, nas bi spasio od mnogih porodičnih nedaća i učvrstio temelje muslimanskih familija. Ovdje nam je još nadodati, da smo mi uvijek pristaša zakonitog ravoda braka i daleko smo od pomisli da odobravamo zabranu razvoda kako to propisuju druge religije jer to kvari poredak svijeta. Ako rastava braka porodicu potresa, poligamija i nezakoniti brak je iz temelja ruše. Po starom sustavu nije bilo zajedničkog imanja porodice; sve je pripadalo gospodaru. I ne samo da žena nije imala udjela u imetku'porodice, nego je i Страна 325. sama bila muževo dobro. Za to je zakonita žena, robinja ili priležnica nastojala, da što više razasiplje ovo imanje i ta je činjenica sprječavala ekonomiju. Jer, svaka je od žena mislila, ako je ovo dobro danas moje, sjutra će biti druge, za to ću da što više trošim. Eto u porodicama gdje se provodi metoda držanja više žena i robinja, žene tako misle, a to je i sasvim prirodno. Tako su izgledali prijašnji turski haremi. Ali hvala Bogu, višeženstvo i držanje harema od nazad nekog vremena iščezava. Današnji vijek ekono­ mije to ne može da podnosi; s te strane smo osigurani. Ali z a to se razvod braka vrlo mnogo zloupotrebljuje. Ako se razvod ograniči i prem a ustanovama Šeriata stavi u savremeniju formu, muslimanska će porodica od toga imati velike koristi. Međutim, da mognemo smanjiti razvod braka, trebamo prije korigirati sžLm brak. Ukratko rečeno: princip porodice kod muslimana napreduje. Ali je potrebno, da se još bolje usavrši. Za to nam je od prijeke nužde metode razvoda braka i poligaraije staviti pod strogu disciplinu, te i sžLmi brak reformisati. Ako ovo postignemo i mi ćemo stu­ piti u » v ije k p o r o d i c i « , koji je proveo evoluciju Zapada. Ахмед Рефик: СОКОЛОВИЋ (Превео с тураког: М- Р. Делић). [(H&anejtia i Тифлиски персијски заповједник покушао je да ову прилику искористи. Под командом Имам Кули хана послао je десет хиљада Људи и Тифлис опсјео. Опсједнута турска војска много je претрпјел а од глади. Мустафа паша им je слао доста хране али су те пошиљке већином падале у руке Георгијанада. Најпослије je одређен Х асан nam a2*1), син Мехмед паше Соколовића и послат je у Тифлис с једном великом количином хране. Он je за шеснаест дана стигао из Арзерума у Тифлис. (»Мимо свако очекивање показао се je јуначки«. Браниоце Тифлиса нашао je у врло страшном стању. Они су бнли већ четири мјесеца опсједнути. Д ок je трајало хране, једна мјера пшенице продавала се no хиљаду, a мјера јечма no осам стотина акчи. Кад je свега нестало, продата je једна камила за двадесет хиљ ада акчи na су приморани били да једу псе и мачке. Т а £ 0 ^ 7 Једно " сето продано за двије хиљаде акчи в2). У граду je било седам стотина људи. Хасан nama je стигао у Тифлис баш у часу кад je катастрофа била на прагу. Успио je да опсједнуте отме ОД неминовне смрти глађу, a град да спасе од непријатеља. Тукао се врло јуначки док се je про') Хасан nama je за владања Мухамеда III. био валија у Будиму (бејлер-беј). Освојпо je град Папу. Послије тога, као румелијски бејлер-беј послан je у Анадолију против бунтовника Карајазиџије У почетку je имао успјеха али je послије био опсједнут у Токату. Смијењен je и погубљен. Пр. прев. ’“) Печевија, св. II., стр. 55.; Селанигија стр. 154. био у град. a тако исто и при повратку из града. и јасно доказао д а je прави син свога оца. Пред пол а за к н а два дана добио je од оца једно писмо у коме му je Соколовић овако писао: Знам, ставнће ти се у дужност, д а ти пронесеш храну у Тифлис. Немој се томе противити. Али ггри томе поступи no оној »протури излаз пред улаз« и добро се припреми. Ову службу сматрај за предуслов твога будућега напретка«. {987.). 3. Вањска политика Соколовића. Соколовић ни за владањ а Мурата III. није своју ваљ ску политику мијењао. Kao стално правило за вођење вањске политике за Соколовића важило je: Одржавати добре односе с Венецијом, држати Пољску под утнцајем Турске; нератујући с Аустријом, настојати да увијек цара М аксимилијана учини немоћним и везаним за Високу Порту; одржавати стално на доминирајућој виснни углед и достојанство дивана и држ ати под турским упливом сјеверне афричке обале. Соколовић je до краја своra живота остао вјеран овој својој политнци. М л е т а ч к а република приликом ступања Му рата III. на пријесто, упутила je у Цариград ради честитања Јакоп а Соранзу. Овај je и честнтао ступање н а иријесто и тражио обнову мпровног уговора. Соколовић je на то пристао и уговор je био обновљен и потписан. Јакопо je за овај потпис. платио дивану педесет хнљ ада a Соколовићу четири хиљаде дуката. Овај успјех осигурали су Соранзу �Страна 326. Г А ЈРЕ Т « Број 21. Килич Али паше са педесет ратних бродова u a пуу првом реду млећанка царнда Сафија и царнца чину, умирнвало je све непријатеље. Чим би морнам ајка Нурбану као и Јеврејка Х ирача те лијечник Саломон Бскинази. Овај Саломон Е скинази играо рица из Д арданела испловила одмах би завладао je велику улогу у пословима турске елољашње ло- безгранични страх на приморју Венеције, Малте, Сицилије, Италије и Ш паније. Арсенал je за врилитике. Од овог датума односи с Венецијом изравнати јеме Соколовића увијек пуном паром радио и тај су и послије овога сва се политичка дописивања рад никад није била у стању д а прекине ни глад, с овом односе само на Јевреје и н а повраћањ а узап- ни неимаштина, нити куга244). У моментима кад су се А нкона и Бри н ди зи ја припремале да одбију турћених лађа. ф л о р е н ц и ј а je такођер закљ учила уговор ску пајезду, Турци су се појављ ивали н а обалама с Високом Портом. По овоме уговору, који je имао Калабрије и тамо харали и пљ ачкали. Соколовнћ je остао као стални непријатељ двадесет и осам чланака, Флоренција je добила слободу трговине и пловидбе. Посланик Флоренције и Ш паније a поморском снагом д рж ао je у страху и Венецију. Настојао je, д а с успјехом приведе крају ако je важ ио као човјек Ш емси паш ин и Килич парат с Персијом који je започет мимо његову вољу шин ипак није био примљен н и у аудијенцију ниa поред тога успио je да обезбиједи сјеверне грати je био позван да руча н а дивану. нице царства према Аустрији и Русији. У то je поСоколовић се бавио преговорима о мнру п ново искрсло и пољско питање. с а Ш п а н и ј о м и Е н г л е с к о м . Филип II. поБјегство Х ен ри ка од Валове, кога je Соколослао je у Цариград М аригилијана као свога изавнћ поставио за кр аљ а Нољске, довело je Соколосланика. To je Соколовића изненадило n a се о то- в и ћ а у теж ак полож ај. Х ен ри к се je и »против миме и аустријском посланику изразио овако: т љ ^ њ а својих најбољих еавјетника« одлучио д а на— З ар Филип II. нема љ уди као хпто je био Ш арл пусти пољ ску крун у. Ту своју одлуку очувао je у Кен? К аква има смисла послатп човјека за посланајвећој тајности од својих поданика, јер га je наника, који je био у Стамболу заробљеник? род хотио н а на силу д а задрж и. У ноћи 19. јуна Мариглијано je je предложио пројеку о уговору- сишао je низ једне тајне степенице краковскога за мир a за преговоре су били одређени драгомаи двора и с неколико својих љ уди одјахао je и поХурем и лијечник Саломон Е ски ћази. З а закљ уче- бјегао пајвећом брзином према аустријској граниље трогодишљег п р и м и р ја в Филипом II. тр ајал и су ци ЈИ). петгодишњи преговори .пзмјене нота. А ли и поТ ада бијаш е Мурат III. већ дош ао на пријесто. ред тога никад се услови за примирје нијесу по- Пољаци су изаслали Тарановскога, д а М урату чеш товали и Турпи с у остали стално у непријатељстита ступање н а пријесто. Он je том приликом раству са Ш панијом. зговарао и о пољској круни. Мурат III. je препоруРазвој односа 'Ф илипа II. с Портом, енглеска чио шведског кр аљ а или ердељског бега. Соколокраљ и ц а Е лизабета je помно пратила. Она je била вић je одмах послије бјегства Х енрикова уочио свокако вјерски тако и политички непријатељ ф илипа ју нову дужност. Гласови из Аустрије и Русије гоII. Она je због Љ га скрхала своју гордост и узнаворили су јасно д а je тај његов нови позив врло стојала д а заснује пријатељске односе с Муратом в аж ан и теж ав. III. , те да с Турском закљ учи трговштски уговор. У Р уси ја и А устрија поново су се покренуле. ту сврху п ослала je у Цариград тројшху енглеских Обадвије су почеле да се припремају за рат. Сокотрговапа. Вилјама Харбона, Едварда Елбрупа и Риловић je био извјештен о свима њиховим припреш ара Сенепеја. Они су поред трговинског уговора мама. У наредби коју je послао М устафа паши, свотраж или још да и М урат III. наттшпе јелно царско ме стричевићу, будимском бејлер-беју, стајала je и ттисмо Елизабети (997.V Соколовић je то одобрио и ова напомена: М урат je написао то тттгсмо “ •) н а које je енглеска »Потребно je поуздано бити обавијештен о свекраљ ипа олговооила. Послије овога. краљ и ц а je пиму што се код ниског непријатеља збива. Треба сала јотп јетгтто писмо у коме je јављ ала, д а he одсазнати мишљења и планове немоћних проклетнимах. чттм слетти своје уттутлапттве ппилртке. ттоолати к а и извијестити мој високи пријесто о свима појеттчо ттап^чито ичагланство у Стамбол. Tvnim су требним протумјерама које треба подузети«***). ттмали јртчо својр ттравило да у на јвитпе лвојих ттиСоколовић je писао и нарочито писмо аустријcava vTToev и леч^ншту: »Hama кап и ја блажеттства скоме цару у коме га je опоменуо, д а се окани аваии т о ћ р п°прегтаво je птипом отвопена; ол ље се не тура и претензија н а пољску круну: о^бтпа и ттр впаћа како она ј који тгпиступи као птж» . . . Ч ује се, д а садаш њ и московски краљ као јате-л.. тако ни онај који joj ттлилази као неприја- и ви намјеравате, д а војном снагом поставите ваше тел.«. Ово се никал толико није ттрактитсовало као синове за краљ а. Ако je то истина, то није ни мало у ово влијвме. ка д je држ ава била о куп и ран а paопортуно. Московски краљ , према овамо није дотом r TTePCPiOM. вољно покоран и увијек се налази у непријатељЧ ак и ТТТ в a ј ц a n с к a je настојала да заснује ским борбама с његовом висасти татарским ханом тто^тптгтчтга o ’THore с Тмппглм. ТТрско Јевпрјина АнДевлет Гирајом — пека м у je трајн а племенитост гелтпа vpTiiP7a je да добије једно пгасмо за гавај- — као и с неким безима који сваком даном прилииаргке дожаве. ком не престају ратовати и узпемиривати га. Али Молнапитта. kaiv јр Ооколовв^ уоттио л а ттоели- с вама су још наш и претди ж ивили у миру и прије лршчтгтго ттрспеће гтвоои- била je ловољно јак а јатељ ству a осим тога, ту скоро с мојим величани оептттективна ла ули је стоах дпугим ттомоооким ством обновљен je мир и сигурност, n a никако није сплама, И ако je дпж ава била окупирапа ратова*"*) Хамер, св. II., стр. 214. љем с Персијом, свакогодиптљи и зл а за к адмирала ,в6) Лавис, Историја француске, св. VI., стр. *•") Архива, књига важних ciraca бр. 27, и 28. m) Архнва, књига важних списа бр. 29 и 37. �Бро) 21. ГAJPET допуштено, да се противно уговору мијешате у споме'нуту провинцију...« Пошто je у овоме царскоме писму напоменуто, да je против Русије већ одређен татарски хан a против Аустрије будимски бејлер-беј Мустафа n a­ ma, царско писмо завршавало се je овим ријечима: » . . . Бегови љахске провинције никад нијесу устајали против моје свјетле заповијести. Они су ми покорни a ерделиска р аја je, наш а раја, која нам и лаћа данак и њихова je земља што и остали дијелови наше царевине. Ако уживате у миру и пријатељству с нама, нипошто и никако немојте се мијешати у тај крај, нека je раја за наших славних дана сретна и спокојна. 21. ш евала 982.«2**7). Цар Максимилијан je, сваке године, уредно и непрекидно плаћао дивану свој данак. Поред To­ ra он je увијек свим силама радио, д а што више убије углед и ауторитет Турака. Соколовић je то знао, али je био увјерен, да никакво и ничије непријатељство није у стању, да схрве турску снагу.0 борби з а превласт између Русије и Аустрије он није водио бригу a вјеровао je да и покорност Пољака овиси само о снази и респективној моћи Турске. Стари везир стекао je увјерење, д а ни ј- дна крш ћанска држава није искрен пријател* Турске. Због тога je он, послије бјегства краља Хенрика из Пољске настао, да там а 'очува и одржи турски ауторитет. Д а би то постигао, бн -jh измислио и протурио вијест, да je син »московског краља« већ постао краљем Пољске, a да би Пољаке принудио да се обрате за заштиту. »(Зрећној Порти«, послао je фулечком бегу заповијест у којој je била и ова препорука: »Добра je прилхдса да се разгласи да je наш непријатељ, московски краљ, закраљио свога сина, да се тим поводом покупи што више добре и неваљале војске, да се та војска упути да као хорда нападне и да запријетиш заловједнику кога будеш за то одредио, да тако силно опљачка, похара и попали села и кастеле, да пороби све што живо нађе, да буде штета и несрећа ексемпларна тако, д а се у будуће увијек буду морали овамо обраћати. 20. џемаз-ил-евела 982.«2*8) и 2в#). Заповијест Соколовића била je извршена a циљ исте постигнут. З а пољскога краљ а изабран je Иштван Баторија, као кандидат Соколовића и као муж принцезе Ане из пољске краљевске куће Јагеловића770). Соколовић je успио да испољи сав ауторитет државе a за то није била довољна ни сама државна моћ. З а то je потребан био у Цариграду један везир, у Будиму један бејлер-беј a n a Бијелом Мору јуначни насљедници великога Хајредина Барбаросе који, радећи за државу, нијесу презали од смрти. Турска мисао водиља онога времена била je способна’ да постиже сјајне побједе и трајне успјехе. Почевши од најнижег простог војника, који je осјећао велико душевно задовољство у загроб*ној награди која се стиче у борби са непријатељем, na до везира у Цариграду, који je пливао у злату и накиту, готово сваки појединац, знао je, да je његова држава, над свима држ авама свијета и наслађивао се je у томе што види д а највећи кра,87) 3. фебруар. 1575. Пр. прев.. ,6e) Архива, књига важних списа бр. 26. *••) 7. окт. 1574. Пр. прев. *70) Хамер. св. II., стр. 205. Страна 327. љеви плаћају харач Турској. Силе, којим je Соколовић располагао на копну и мору, таквог квалитета.. Соколовић je и долазак Стевана Баториа у Пољску настојао да осигура исто онако, као што je то чинио и за Хенрика од Валове. Прије свега узео je у обзир евентуална сметања Аустрије. Он je већ и раније био наредио будимском бејлер-беју, да у случају аустријског сметања »нападне земљу цара Максимилијана, д а му похара и попали села и градаве и пороби дјецу и жене«. Сад je издао слично наређење и молдавском војводи. Уједно му je наредио строго, да за сигурност новог пољског краљ а додијели у његову пратњу »довољан број богданске војске«*71). 'Против ових Соколовићевих претходних мјера »њемачки краљ« није могао ништа предузети и церемонија крунисањ а извршена je на врло свечан начин. У почетку je нови краљ, макар и иривидно, настоја да одржи добре односе с царским диваном ида -на тај начин доживотно очува за себе пољску лсруну. Политика Соколовића у погледу Пољске ишла je за- тим, д а ову велику земљу доведе у положај једне Турској лотчињене провинције, као што je то била Влаш ка, Богданска и Ердељ. Али Соколовић je доласком Мурата III. на упра ~ву, изгубио своју дотадашљу самосталност. И поред тога, он je ипак настојао д а овај наум оствари. Соколовић je сматрао д а се je Пољска већ налазил а под турском заштитом. У ранијим уговорима између аустрије и Турске, како Венеција и Француска, тако je и Пољска означавана као краљевина, али je тај паслов Соколовић укинуо. У преписци с њемачким краљем опетовано je тражено, да се поштеди Пољлка од нападаја и у тој преписци сви Пољаци третирани као турски поданици. Кад већ Турска поставља у Пољској краљеве, сматрало се je логичним да и Пољска земља припада Турској. Осим тога Татари су били заробили једнога од пољских краљева na су за то морали Пољаци Татарима плаћати данак Соколовић je настојао да и даље продужи ову своју политику према Пољској, na je прве године Баторијина краљевања обновио све старе уговоре. Нови пољски краљ послао je у Стамбол Јована Сињеског и Романова, властелина холићскога као своје изасланике. Дужност ових била je д а обнове старе уговоре склопљене за владањ а Селима II. (976.). Соколовић je на то пристао и закључен je био уговор који се je састојао од двадесет и четири тачке. По овоме уговору, Пољска je имала и дал>е плаћати данак татарскоме хану, али су обадвије стране узајамно биле дужне, д а штите права и границе једна друre. Ha обалама ријеке Дњестра заробљено пољско робље, није се могло no овоме уговору, пропуштати преко турских граница, a сужњи Пољаци у Турској, имали су се сви повратити, осим оних, којн су били у Ислам прешли. После закључеља овога уговора иоколовић je послао Стевану Баторији једно дарско писмо no »Ердељчанину Ахмед чаушу«, у коме му je препоручивао, да буде непоколебив, ,71) Архива, књига. важних списа, бр. 26. �Бр ој 21. ■Г А ЈРЕ Ћ Страна 328. одлучан и сталап на широкоме путу вјерности и искрености ’ Пољскоме посланику Соколовић je у свему игаао на руку. Тако му je допустио те je у Анадоли ји накуповао многе ствари. Неки Џанко, човјек лољског посланика, послан je у Ангору, да купи софа и других тканина за четири хиљаде златника. У то вријеме je био на гласу ангорски соф a Соколовић je писао нарочите заповијести у којим je наређивао властима, да пазе и чувају споменутога. Посланик je отпутовао и »собом однио седамдесет бачви и седам буради вина с Крете, двије бале скупоцјсних ћилимова и нешто памука«. Соколовић je обавијестио о склопљеном уговору с Пољском и војводу молдавскога a у провођењу закљ учака тога уговора био je потпуно тачан. Особито je обратио паж њ у на робове Пољаке у Турској. По сломенутом уговору сви Пољади који су лрнје потллса уговора заробљени, a који су били лрешли на Ислам, имали су бити ослобођени, док су опи који су остали као крш ћапи морали бити откупљени no цијени no којој их je био раније љихов власник купио, и изручени. Овакви пољски хрпш ћани, чије се муслиманство н ије могло'ш еријатским путем утврдити, могли су се вратити у Пол»ску. И ако je Соколовић чаено^и поштено испуњавао закљ учке споменутог уговора, изасланици Пољске су прош верцовали и успјели ослободити и неке Русе у виду заробљешрс Пољака. Међу овим побјегао je и муж неке Махбубе с још неколико њих и уједно покрао и однио њ ене скупоцјене ствари. Муж ове Махбубе А^хмед, његов брат Џафер и Џаферова ж ен а Јасм ин, били су поријеклом Руси који су се већ од прије четрдесет година налазили у Цариграду као робови и сви су се били помуслиманили. Овом приликом и користећи се овим уговором с Пољском и они су с пољским послаником побјегли. Соколовић je и здар потјерницу кади јам а на њихову п уту д а их ухвате. Ову паж њ у и заш титу Соколовића a особито Мурата III., Баторија je врло брзо заборавио. Краљ, који се je због личне користи представљао одалим, у душ и je желио пропаст Турске. Стога он, сваком даном приликом, није оклијевао да пограпичним пљ ачкањ има и провалама м акар посредно нанесе штету Турцима. Али се je Батори у томе преварио. Татарски хан je будно чувао сјеверне грапице царства и догодило се je толико пута, д а je он каж њ авао непријатеља провалом у његову земљ у и пљачком, док још овај није био ни стигао д а свој наумљени атак n a престиж Турске у дјело приведе. Тако je и овај пут, за пљ ачке Пољ ака no М олдавској, татарски хан одговорио пљачком широм долине Дњестра. Тад je Стеван Батори увидио своју погрешку и с молбом, да се спријече ове провале, послао je у Стамбол свога краљ евскога тајн и к а Кристофа Чирчека. Ова краљ евска пелојалност тешко je дјеловала н а Соколовића. Он je ту своју љ утњ у потпуно изразио при првоме своме састанку с послаником. Посланик je своје ж албе и тужбе редом побројао и замолио за кр аљ а д ва коњ а и за чауш а, који je с њиме као пратиоц дошао, један тимар, те одговор^Мурата I II.’ Соколовић му je осорна лиц а н а то одговорио: — Одговор наш ег пади ш аха je готов. A гато се тиче ваш ега краљ а, за њ ега нема ни м агарца a камо ли коњ а. Ваш краљ je, з а доброте које м у je падиш ах учинио, дао изврш ити пљ ачкањ а н а границам а Богданске. Д а видимо с каквим ће образом н ас татарски хан погледати ка д није зароСио вашега краљ а са свима беговима? К ад би се опљачк а л а и похарала цијела Пољска, не би то била довољ на одмазда ни само за попљ ачкане кољ е долином ДЈвестра и за почињена разбојничка дјела браће Б араки . Срам нека je тога ваш ега краљ а који je султану, за учиљ ена добра, н а тај начин изразио своју захвалност! Ваш краљ има да преда све разбојнике ж иве или мртве. Иначе н е ка Пољ аци гозбу припремају; имаће ускоро госте. ' (Наставиће се) Вера О бреновић: Вера Обреновић: УТЕХА. Тако je морало бити! — Немој кривити мене, ни у очајној тузи клети судбину злу! Тако je морало б и т и .... Све Ке поправит време; — и једном у пролеће, кад бехар гране оспе a месец сребро проспе, бити Кеш опет млад и о љубави снити__ Немој кривити мене! — Тако je морало бити! УВЕЛИ ЦВЕТ. Звало га je цвеће, што се кришом бере и зато je дошо мајко, у мој врт! Клизио je месец над уснулом гором и док ми под бором слушасмо, што прича река таласима, свенуо je цветак на мојим грудима, што га ти његова! — И зато га више никад не посади мајко у мој врт; и њему би могле драге неке руке једне страсне ноћи, да донесу смрт! �Страна 329. Л ГА ЈРЕ Т . Број 2 1 . МОРСКИ И ЉУБАВНИ ВАЛИ. Ж алосна игра у пет чинова од Фр. Грилпарцера. перево Сулејман Мурсел. Други чин. 1 (Наставак). Гај до храма у Сесту. Ha левој страни отрага једна клупа окружена грмљем. Науклер долази с леве стране. Н ауклер: Леандре, ходи I Пожури за мном I Леандар: (се помаља са исте стране) Ево ме, гледај! Науклер: Баш тако б р зо ? Ну, ипак, гледај! Докле ћу јоште напред ми реци. — Kao за казну, a не знам, да сам Творац ja каква злодела досле. — Овако тебе около водит’. Управо као кад дечак друмом Својега госу слепога водИ. • Местима бучним кроз вреву људи — Походит’ једну сад другу славу, Остављат’ сајам к одтаЈзу. журит’. Тражећи место, е би^ли како M orao теби разведриг’ душ у? Колико само после говора Уморан седим напрама теби. М отрећ’ у оку твој поглед болан, Е да ми поче тињати радост, Хоће ли да се пробуди цећ, Ал’ вечно оно поново читам, Неће, не, неће. Ко теби штогод помоћи може, Ako je твоја умрла мати? Добро je само и право, ш то си K’o вредан синак милој за цела Ж ивота њена, трудећ’ се чедно З а вољу тужној станов’о уз н>у Ha морском жалу, далеко града Далеко људи, вршећи дужност Синовску само. Али сад кад je већ она мртва, Што би те даље држати могло, С једнаким да се к’о једнак дружиш. Делећи с њима радост и бри ге? Покојне нека суза те сети, Твоје ти мрке заврати косе, Па онда опет весео буди. Она ти за то замерит’ неће, Јер си ти дуго пазио њу. Зборим ли право ? Ш то мислиш ти ? Ну ? Л еандар: Ja сам уморан. Науклер: Е да, уморан од веље муке! Цели си данак у месту туђем, Около тебе све туђи људи Весела лица, — свуд се протур’о Да видиш, чујеш, a само једном Да речеш шго. Oj, добри бози 1 Ко би то збиља понео још ? Л еандар: (је сео) И уз то бо’лан. Н ауклер: Болестан велиш ? Не брини само 1 T o ће већ проћи. Када се само повратиш кући У ону твоју колебу глуху, Коју ти море одасвуд плаче, O ko ње сами песак и вали, Облаци мугни прете joj кишом. Само -нек имаш одећу добру, Бродарска хаља овија плећи, Седи на жалу цео дан пецај, Или у море к рибам’ зарони, Пливању нек ти завиде хитру. Вечером легни — као што некоћ Затекох тебе — у твојем чамиу Налећке пружећ, предавши терет Целога тела широким плетим’, A дотле нека весларку твоју Љ уљкају вали. Изваљен тако само ми лези Гледајућ’ звезде, сећај се онда — Матере своје, која са њеном Недавном смрћу тебн баш јоште У право доба слободу даде. Ти се ње сети, сећај духова, Високо тамо што горе стоје, Cehaj се, — мисли на мисли саме, Или још боље, не мисли ништа. Само већ када ти дођеш тамо, Пријане, бил’ се окладит’ см ео? Ти ћеш ми опет весео бити, Kao што и пре потпуно здрав — Али нам сада већ ићи треба, Домови наши јер су далеко, Пролази време, a друштво наше E ho се веће повраћа кући. Л еандар: Како je овде лепо у хладу! Нека нас јоште ту неко в р ем е! Лако fce бити наћ, један чамац, Ja ћу те превест’ на ону страну. Н ауклер: Ах веслат’ 1 да, да! Како му само Тек сада светли весело око! Седећ’ на крми пружене руке Надуте свеђер мишице крећу Напред и натраг, Сада овако, онда онако, A увек само no влажној стази! Ти ми се онда јунаком ћутиш Kao бог какав и чово прави, I �Страна 330. A за рад други другога тражи. • Али, мој красни пријане, ипак Веслање само no среди није. Ту се сад пита за друге неке Озбиљне ствари. Сада ми овде, ваља да знадеш, Стојимо, где je забрањен крај, Овога храма raj се затвара Свакоме осим на овај дан, Када се слави свечаност ова, С које се ето враћамо ми. Иначе свеђер чувари ту су, Крстаре посред зелена грма, Сваког улове, ког okom спазе, Па га доведу свештеник храма Њ ихова да му одреди казну, Најтежу може то лако бити. Рече ли н еш то? Леандар: Нисам ja ништа. Н ауклер: С тог’ дакле хајде! Слобода славе у подне мине, Далеко није, na ће почети Погађат’ управ сунчева стрела, A ja не желим с лености твоје Населит’ затвор овога града, Je си л и ^ у о ? |о ш увек ниси? Oj, добри бози,' ок?реН’те од њег Kao што од вас окрену он! — Т у меко спусти клонула уда Леп један младлћ, неголем, смеђ, Коврчци тамни челом се вију, K’o угљен врели фрца му oko ^ j Само п ц о веђе видет’ не даду Како се истом распири ето. Ш ироке плећи, a рукам’ јакил Напете мишке обле се дижу, Амор већ н ије,‘али Химена Верна je слика. Девојке њега погледом ирате, A он, о бози! Где оста душа, Овако једном лепушну тел у ? Он ти je не знам, како бих р ек’о, Бојажљив, луцкаст, стидљив ил’ глуп. T a и ja један крепак сам дечко Moje су косе злаћане више Врздније него његове плаве, A место пути као Индијца Ш то њега гари*), около мојих Костију јаких ето се смеши Белило јасно; ja сам и виши, М ајстору k’o што пристоји т о : Бадава али, јесмо ли само Заједно оба мед’ народ д о ш л и : Девојкам’, слави’ игри ил’ плесу, Ничије око не запне за ме, A њега свако што гута само. Ту се сад маше, сад главом клима, Смеје се, кара, церека слатко Намерно e ro само због њега. И тад већ њима занесе памет Овако један сањало тупи И бедник луди. — A он, тад баш Ништа не види. Најпосле ако •) гарити — бојадисати црно. Г А ЈРЕ Т. Бр о) 21. Примети ипак, ох, што се онда Само црвени! Реци ми, добри пријане, je ли Случај то само? К ако? Ил’ знадеш Десет пут лепши да си са овом Руменом бојом на лицу тво јем ? — Данас у храму само што беше! Ох, добри бози 1 З а р није било Земљица као сву тушту бића Богатом крилу вратила да je, Девојке од тог створила само, Девојке само и друго ништа, Трација, затим Хелеспонт богат A mo што спреми, све се измеша, Ш арено цвеће: ружице ту су, Карамфил, лала, љубица, лер, Па и красуљак no гдегде који, Све у све вес’о заносан поглед, Либаво једно м оре од глава, Белијех плећа, кукова облих. A њега сада да ко упита, Ш та он ту виде? Да ли то беху Девојке или лабуди дивљи? Он ти то не би умео рећи. Он je тек само иш ао тамо. Али он ипак једини беше З а ким je од њих гледала свака Па и свештена, дивља та, ах Бож анска жена1 Заи ста за њу боље би било Веселог овог данашњег дана Да се на вечну верност заклела, Љ убави него што оте себе Убошки тако оскудно ето, С љупкошћу срасло гојенче оно, Висости њене орлово око, Слађани гугут голуб бела, Озбиљно чело, њених усана Љ увени смешак, Кад je погледаш k’o племче младо, Koje у зипци уреси круна. A онда што се лепоте тиче, T o да ти каж ем : Виде ли оног дивнога врата, И плегенице no њему густе, Рамена она, стидљиво што се Натињу натраг, градећи места Сестрама бујним, T e фине зглавке ножииу лаку И други урес тог сретног тела. Виде ли р еко х ? — Да, али од тога Т и управ ништа видео ниси. Она je ипак гледала тебе, Добро сам поглед спазио њен! Када нас оба клечасмо тамо, Ja отраг, a ти клекнуо напред Уз силног бога Химена кип, У то и они већ дође тамо, Ж ртвеног к&да усут’ у огањ, Али ту запе — Замахом рука у зраку оста, Гледајућ’ у те не зна да макне. Два до три кратка, вечита часа И једва свети изврши чин Полазећ’ баци поглед још један Дубоки као да хтеде рећи Супротно худом, леденом дану, �Број 21. >Г A J P E T i Који je навек љубави лиши: »Ипак je ш тета?« A за тим о н д а : »Овога овде, ja бих већ хтела!« Je ли де, ето, смејеш се сада? Ово ти ласка, сирото, je ли? Кријеш ли лице? Макни те прете! Страна 331. И немој да се претвараш мени, Већ реци само, да зборим право. (Повуче му руку са очију) Ал’ ипак, бози! T a то су суве. Ш то je, Леандре1 Ти плачеш, je ли? (Наставиће се.) Hafiz A. BušatUć: MUSLIMANSKO RODITELJSKO I RODBINSKO PRAVO. (Nastavak.) X. Dužnosti oca u pogledu dječijeg uz­ državanja. slijedećim dužnim srodnicima da djecu uzdržaju sa pravom naknade od oca. (§ 398.) (N a fa k a i-e v la d = a lim e n ta c ija .) Dužnost uzdržavanja djece, kada je otac siro­ mašan, po redu spada na prvom mjestu na dječiju majku, ako je ona imućna i u ovom slučaju dječiji djed po ocu nije dužan u uzdržavanju njegove unučad i majku pomagati. A ako je i majka siromašna, onda ta dužnost tereti-druge dječije srodnike po redu, prema slijedećim propisima, ali i oni i majka u ovim slučajevima imaju pravo na naknadu od oca, ako je on sposoban za za­ radu. Inače ne. (§ 399.) Kod djece, kada se radi o njihovu uzdržavanju’ treba razlikovati da li su siromašna ili im ućna; na­ dalje, da li su malodobna ili su odrasla, te da li sa muškog ili ženskog pola. Kada su djeca imućna, njihovo se uzdržavanje vrši iz njihove imovina, bila ona mladodobna ili ne, muškog ili ženskog pola i tada njihovo uzdržavanje ne pada na oca. Nu, kada su djeca siromašna, a u z io _ još i mladodobna, onda njihovo uzdržavanje pada is­ ključivo na oca, bila ona muškinje ili ženskinje. Uzdr­ žavanje i onda pada na oca, kada je njegovo siromašno muško dijete i odraslo, ali je za zaradu nesposobno (bolesno ili na naukama), jer kada je za zaradu sposobno, otac ga nije dužan uzdržavati od sebe i može ga uposliti, pa ga tom zaradom uzdržavati. A ako je to siromašno odraslo dijete žensko, otac i je dužan uzdržavati sve do njegove udaje iako je za zaradu sposobno. Ova očinska dužnost dječijeg uzdržavanja traje sve do dječije sposobnosti i mogućnosti zarade. (§§ 395. i 396) Koliko dječija zarada mogne pokrivati njihovu nafaku upotrebiće se za istu, a u koliko ne mogne, otac je dužan dopunjavati je. A u koliko, slučajno, bude preticalo štogod od te njihove zarade, otac je dužan sačuvati taj njihov pretek i uploditi ga. (§ 401.) Ovo sve vrijedi u slučajevima, kada su djeca siromašna, a otac je u takovom dobrom stanju, da i sebe i djecu može uzdržavati, bez ičije pomoći. Nu, ako je i otac siromašan i nije u staniu zarađivati, onda se on smatra kao da je m r t a v i kao da ga uopće nema, pa dužnost uzdržavanja njegove siromašne i za zaradu nesposobne djece spada na onu rodbinu, koja je dužna tu žrtvu doprinositi, kada djeca nemaju ni svoje imovine ni oca. (§ 397.) Dječija nafaka ne spada sa oca samo s toga, što je on slučajno siromašan, kada je on sposoban za za­ radu. Pa kada otac ne bi htio zarađivati, ima se on na zaradu prisiliti svima mogućim sredstvima, a u slučaju neuspjeha, ili nedovoljne zarade, narediće se onim Kada djeca uopće nemaju svoga oca, ili ga imaju ali je neubrojiv, jer je siromašan i nesposoban za za­ radu, onda dužnost uzdržavanja djece, kojih je i majka siromašna, spada na dječiju uzlaznu rodbinu (usul), među koje na prvom mjestu dolazi pravi djed, pa će u ovakvom slučaju iza siromašne majke on biti dužan uzdržavati svoju unučad. U ovoj dužnosti odlučuje prvenstvo u srodstvu dotične rodbine prema siromaš­ nijoj a nafaci potrebnoj djeci, pa kada su među njima (usul) neki od njih dječiji nasljednici, a neki nijesu, i ako su svi na istom stepenu srodstva, onda ova duž­ nost uzdržavanja pada na one, koji su dječiji nasljed­ nici. Tako n. pr. kada siromašna djeca uz siromašnu majku imaju djeda po ocu i djeda po majci, njihova n .faka spada na prvoga, jer ih samo on nasleđuje'i ako su oba na istoj liniji srodstva. A kada imaju majku i djeda po majci, onda njihova nafaka spada na majku, je r ih ona nasleđuje. A ako su ti uzlazni srodnici svi dječiji eventualni nasljednici, onda dužnost uzdržavanja takve djece spada na njih prema dijelovima njihova prava nasljedstva, kao kada n. pr. takvo dijele ima majku i djeda po ocu, onda Уз nafake pada na majku, a 7s na djeda po ocu, t. j. onako, kako bi i nasli­ jedili dijete u slučaju njegove smrti prije njih. (§ 400.) A ako u takvog siromašnog i bez oca djeteta u rodbini ima srodnika i uzlazne i pobočne .loze i među njima je jedan red nasljednik, a drugi nije, za nafaku je odgovorna ulazna a ne pobočna loza, pa ma'ulazna loza i ne bila dječijim nasljednikom, kao n. pr. ako dijete ima djeda po ocu i punokrvnog brata, nafaka pada na prvoga, kao i onda, ako ima djeda po majci �,Г A Ј Р Е Т« Страна 332- Бро) 21. i amidžu (strica), nafaka pada na djeda po majci i ako muško, bilo žensko, bilo malodobno ili ne, kada je mogućno, dužno je uzdržavati svoje siromašne roditelje, on nema prava na dječije nasljedstvo, nego stric. Ako su ti uzlazni i pobočni srodnici svi dječiji djedove i ebejke (nane), bili oni muslimani ili ne bili, varisi (nasljednici) onda odlučuje samo pravo nasljed­ bili oni sposobni za zaradu ili ne bili, i u ovom uz­ stva, pa dječija nafaka pada na njih prema količini tog državanju svojih roditelja po imućnoj djeci nije niko njihova prava nasljedstva od dotičnog djeteta, kao n. pr., drugi dužan kakvu pomoć pružiti. (§ 408.) Šta više, kada je otac nemoćan, ili bolestan, pa ako ovako dijete ima majku i brata ili majku i bratića (asabu), ili majku i amidžu, onda dječija nafaka pada je potreban ženi ili slugi njegovo moćno dijete dužno je u ovim svim slučajevima na majku sa V*, a na one uzdržavati! njegovu ženn ili slugu. Nu u slučaju više žena, druge sa % dakle onako, kako bi oni dijete i naslije­ samo jednu. (§ 409) Ako je slučajuo dječija majka preudata za drugo lice, ali je ovo lice siromašno, ili dili. (§ 401.) I osutni otac je dužan uzdržavati svoju nafake osutno, a dijete je mogućno, sud će mu narediti, da potrebnu siromašnu djecu, pa će se ona njim a na uzdržaje takvu svoju majku, sa pravom naknade od zahtijevanje i odrediti iz njegove imovine. (§ 402.) njezina pomenutog muža. a njegova očuha. Inače je nju Ovdje treba napomenuti, da većina islamskih pravnika muž dužan uzdržavati. (§ 410 ) stoji na tom stanovištu, da se gaibove (osutnog) ne­ Siromašan sin nije dužan uzdržavati siromašnog kretnine ne mogu prodati za nafaku, ali u današnjim svoga oca, osim kada sin zarađuje, a otac nije kadar prilikama, to mišljenje je neodrživo, jer šerijatski sud zarađivati Ovo isto vrijedi i za majku, samo ona i određuje nafaku općenito iz imovine, a stvar ovrhe je kada je sosobna za zaradu im a pravo n a nafaku od pravo građanskog suda, koji ne poznaje pravne razlike strane zaradnog sina. Ako takvi siromašni sin ima u imovini uopće pri ovrhi. Otac pak nije diiipn -uz­ svojo, objtelj, onda on može roditelje prisloniti svojoj državati ženu svoga siromašnog malodobnika, osim ako obitelji i tako ih uzdržavati i u ovom slučaju nije su oni u jednom kućanstvu. Nu mOže mu se narediti dužan zasebno im išta davati. (§ 411.) da uzdržaje ženu takvog svog malodobnika i napose, ali A kada je sin ovakovih roditelja otsutan, a nalazi samo sa pravom naknade od sina, kada on postane ~~§e\U nekoga njegove nafakanske provijante, ili tražbina punoljetan i mogućan. (§ 403.)pri nekom, onda će sudac sirom ašnim njegovim rodi­ Kada se m ajka sudi^ potuži, da otac neće nikako teljima, n a njihovo zahtijevanje odrediti nafaku iz te ili neće prim jereno da uzdržaje svoje dijete, sudac će proviante i tražbina. (§ 412.) odrediti nafaku na oca i narediće mu da joj 4® daje, Starce, nemoćnike i bolesnike, koji su siromašni bilo dnevno, bilo mjesćčno i to uz prijetnju ovrhe i sa i nemaju nikoga svoga od rodbine, ko bi ih htio i po pravom zaduženja i naknade- I kada bi slučajno majci zakonu dužan bio uzdržavati, uzdržavaće ih njihova predata nafaka kod m atere propala, otac je dužan općina, odnosno država koja bi ih u slučaju, da što drugu joj dati. (§ 405.) ostave iza sebe i naslijedila. (§ 413.) Slobodno je majci i nagoditi se za dječiju nafaku U ovoj nafaci roditelja od strane djece nije mjero­ sa ocem, ali ako ona bude neprim jerena, otac je dužan davno pravo nasljedstva nego izdanak (džuzijet) i krvno i tu razliku naknaditi i sud ga može na tu naknadu srodstvo (karabet), p a ko je bliži taj je preči n a rodi­ osuditi. (§ 406.) teljsko uzdržavanje. Pa kada u jednog siromašnog lica Kada sudac odredi i dosudi dječiju nafaku na im a sin i kćer i oboje je mogućno (musir), njegova oca, takva dosuđena nafaka kroz mjesec i više ne može nafaka spada po pola n a oboje, i ako ga oni pojedotpasti niti zastari ti, kada ne bi bila slučajno pod­ nako nenasleđuju. A ako oni imaju dvoje mogućne mirena, pa je ona i utjeriva osobito onda, kada je z a ­ djece i jedno je musliman, a drugo kršćanin ili jevrej duženje po sudu dozvoljeno. S toga kada sudac odredi i u ovom slučaju su ga oboje pojednako dužni uz­ dječiju nafaku na oca, pa prođe neko vrijeme bez državati, i ako ga potonji (nemuslimani) ne nasleđuju. njezine naplate po majci i dječiji otac u tom vremenu Nu ako takovo jedno lice im a sina i unuka, nafaka pada slučajno umre, dospela opisana nafaka će se naplatiti n a sina, je r je bliži, a ako im a unuka od sina i unuku iz njegove ostavine, ako bude zaduženjem vršena, a u od kćeri, oboje je dužno uzdržavali ga pojednako (po 7a) i ako ga potonja ne nasleđuje itd. (f 414.) protivnom slučaju neće. (§ 408.) XI. Dužnosti djece naprama svojim rodi­ teljima. ( V u d ž u b i e v la d .) Djeca su na prvom m jestu dužna biti pokorna i poslušna prem a svojim roditeljima, njih poštovati i ljubiti, pa ih i m aterijalno potpomagati.8) Dijete bilo *) Nemojte im (roditeljima) ni Buf“ rljetl. K u ra n . Raj se nalazi pod majčinim nogama. H a d is . XII. Dužnost uzdržavanja ostalih srodnika i rodbine. ( N a f a k a t u z e v i l ’ e r h a m .) U šeriatskom pravu je predviđena dužnost uz­ državanja i onih krvnih srodnika, koji ne sačinjavaju uzlaznu i nizlaznu lozu jednog lica, nego n- pr. njegovu pobočnu lozu, p a je stoga n a prvom m jesto dužan �Бр о! 21. »Г A ' J P E T « svaki srodnik, međa kojima bračna veza nije dopaštena, uzdržavati svoje slične siromašne i za zarada nespo­ sobne muške srodnike prema svojoj mogućnosti, a glede ženskih i onda, ako su sposobne za zaradu, ali ne zarađuju. Ova je dužnost takve prirode, da se dotičnici mogu na ovo uzdržavanje prisiliti u slučaju, kada bi se ustezali da tu dužnost vrše, a mjerilo je za ovo uz­ državanje u glavnom njihovo propisano pravo nasljed­ stva, jednih naprama drugima, pa se to uzdržavanje u datom slučaju i određuje prema tom pravu nasljedstva, gdje ono u obzir dolazi. (§ 415.) Uzdržavanje ovih daljnjih pobočnih srodnika uvje­ tovano je sa mogućnošću onih, koji su ih dužni uz­ državati, a ova njihova mogućnost se računa da postoji onda, kada dotični srodnik ima štogod preteka preko svoga uzdržavanja svoje obitelji. (Šerb. sv. II. str. 110.) I ako kod uzdržavanja žene, djece i roditelja, razlika u vjeri ne čini nikakve smetnje, kod uzdrža­ vanja ostalih srodnika, razlika u vjeri smetnja je, pa tako n. pr. brat po krvi musliman, nije dužan uzdrža­ vati svoga siromašnog brat^ pq krvi nemuslimana i obratno. (§ 416-) Dok neko među svojim srodnicima, koji su nje­ govoj nafaci potrebni, ima-srodnika među kojima nije bračna veza dopuštena (zi rahmi mahrem), nijesu ga dužni uzdržavati oni srodnici, među kojima je bračna veza dopuštena (zi rahmi gajri mahrem). Nu kada u nekoga ima obje gornje vrst rodbine, sposobne za дјеgovo uzdržavanje, ali oni nijesu na istom stepenu srodstva po blizini i daljini prema njemu, onda dužnost Страна 333. njegova uzdržavanja spada na one srodnike, koji bi ga imali naslijediti (ehlijeti irs), a ne na one koji ga zaista naslijeđuju (hakikati irs). Na pr. ako u takvog jednog lica, potrebna nafake, ima daidža ili tetak i amidžić, nafaka spada na prve (daidžu ili tetka) i ako ga za pravo drugi (amidžić) nasleđuje. (§ 417.) A kada se rodbina takvog lica sastoji iz prve gornje vrste (zi rahmi mahrem) pa su oni, na koga njegovo uzdržavanje spada na istom stepenu srodstva, a i mogućeg prava nasljedstva, onda u ovome slučaju odlučuje istinito a ne moguće našljestvo, pa su ga dužni uzdržavati oni srodnici koji ga zaista i nasleđuju a ne oni drugi koji ga ne nasleđuju i ako Sa im isto tako po srodstvu bliži. Tako n. pr. ako neko, koji je potreban nafake ima amidžu ili daidžu, dužan ga je uzdržavati amidža a ne dajdža je r ga amidža zaista i nasleđuje. A kada ima u nekoga više ovakih srodnika na istoj liniji onda uzdržavanje spada na njih prema njihovom dijelu našljedstva od njega. Na pr. ako tako jedno fitte ima raznovrsne braće po krvi i srodstvu, onda u tom uzdržavanju on sudjeluju prema dijelu svoga našljedstva, pa n. pr. brat po majci sudjeluje u svakom slučaju u tom uzdržavanju sa */e a rođeni brat sa 5/o i t d. (§ 418.) Nafake određene roditeljima i pomenutim srod­ nicima, a ne naplaćene za mjesec ili više, zastaruju i otpadaju, ako nijesu ujedno sa sudskom dozvolom zaduženjem izvršene. A ako jesu postoji pravo tražbinom Pa su naplative ne samo od osuđenih lica nego i iz njihove ostavine u slučaju njihove smrti. (§ 410.) (Nastavit će se.) Ata Nerćes: IZ „NOVIH LISTIĆA11. Naša jesen . Jesen. Lišće šušti, a povjetarac ga nosi tamo-amo u čavrntiju pa da se moderno izrazim, s njime pleše džazband. »Lišće šušti, već pomalo p a d a .. .. pjevaše naš pjesnik, a ja ne smijem dalje, pa ni z ah ater sroka. I onako naš život nije čista poezija, nego nešto pomi­ ješano s prozom, roman, drama, komedija ili tragikome­ dija. Što li? Neka nas još, mislim u sebi, da živimo i da se patimo, da ljenčarimo i radimo da mislimo i ne mislimo ništa (dolce far niente), da trijezno gledamo u svijet i da pijemo da se opijem o.. . . . Jesen. Šljive zriju, sok im curi i miris im se pro­ stire iz naših mahala. Pjesma se ori, naša čeljad daje oduška veselju i radosti. To je odraz naše poezije. Došla sezona bestilja. Pucaju šljive, zvekeću kazani, lože se vatre po avlijama, oživjele naše mahale. Guje se naša pjesma i razliježe daleko-----I, nesamo da zrak zaudara na šljivinu širu, mirišu i kukuruzi, kruške kolačuše i tunje ranke. Sve zrije. I mladenačka duša ovaj čas zrije, bukti, sprema se na nov život, ozbiljniji i važniji. Traži sebi dragi dragu. »Kukuruzi već se beru, A šta radiš moj dilberu, Sta radiš, što se ne ž e n iš ? « .... Čuje se glas bezbrižne pjeve, a čim jaci je minu, a ono zaori sarajevskim sokacima: »Je Г ti žao što se rastajem o«. . . . i ostavljaju svatovi rastuženu djevo­ jačku majku a za čas obraduju đuvegijinu cijelu kuću, jer se eto kući novi dom. Kod jednog bestilja, priča Salko sa zadovoljstvom, da se ove jeseni prilično ženi i udaje, d a s e p o d i ž u n o v i d o m o v i. I svo društvo sa zadovoljstvom to tvrdi. A u jednim opet svatovima, u razgovoru u đuvegijinoj kući, priča Meho, da što se ove godine peku bestilji, to nije poodavno, čisto se čovjek sjeća onog �Б р ој 21. Г A J Р Е Т. Страна 334. predratnog doba, kad no se malo koja mahala oglušila, a da u njoj nisu bili svatovi, ili malo koja kuća da se u njoj nije peko beslilj. U takim eto mislima mnogi se naš domaćin sjetio svoga negdažnjeg sela i teferiča. Kad no su sarajevske arabice u jesen dolazile pune teferičlija i pune sočnog voća, pekmeza, b estilja----- i puno drugog začina za zim e......... Nije ni čudo, da smo se neki dan čisto obradovali, kad nas je Asim pozvao u svoje selo Rakovicu. On je srećnik, još ima komadić sela, begluka, gdje po svuljeto radi sa svojom porodicom. Milina te obuzima gledajući, šta je taj čovo obradio. »Nema više km eta... veli on, — pa neka, hvala Bogu, o s t a l i s m o m i i r a d i ć e m o « ----- Pouzdanje u se i Božja pom oć------I ko je vidio njegovu Rakovicu prije desetak - petnaest godina i sad, čisto se iznenadio. D r u g a z e m l j a , o b r a đ e n i j a , l j e p š a i b o g a t i j a . I Asim ponosan, što nam ima šta da pokaže. »Ama meni nešto čisto začudno. . . . poče da priča Omer. »Evo ja gledam ove naše seljake. Eto zapalo im sada zemlje dosta, previše, a gospodarenje im vrlo slabo. Molim te, gledaj samo. kolibo ;je tu zemlje n eobrađene. Pa gledam nigdje dh sd vidi prilična vrtića, Sad vjerujem, što sam čuo, d a n a š s e l j a k k u p u j e l u k u č a r š i j i « ----- — Pusti, ovaki je asiluk našega n a ro d a .. . . do­ baci Suljo. — Pa i ti, kad si imo bukader km eta i oslanjo se na drugog nisi, bogzna bio kako marljiv. Eno sad ti bacaju Faletići koliko prije veliki čifluk. . . . dobacuje Asim Ibrahimagi. — A šta seljaci rade od šljiva? — pita Suljo Asima. — Jedu im ih čeljad, nešto i prodaju a većinom bacaju u kacu......... »E, to je zlo. N e s r e t n a t a k a c a s a t r a ć e n a š e g s e l j a k a « — primjeti ozbiljno Omer. — Ama ja sam govorio svojim komšiiama (selja­ cima u Rakovici) da i oni peku bestilje, p a da ostave i kući i da prodaju, ali oni n eće. . . Ne isplati se to, rek o še.m i.........veli Asim. — J a isplatiće se r a k ija ! ... dobaci Suljo više od sažaljenja, nego ironički. I dok smo mi tako m ehabetili, i ne osjetismo, da ie skoro mrak. Spremismo opet arabicu, upregnusmo konje-, p a put pod noge kroz Sarajevsko Polje kući u Sarajevo. A ko ima volju da bude i kod »kazana«, taj može pri kraju jeseni i da i to oteferiči i da mu glava naraste kolik’ v a r i č a k .... Jesen je puna i bogata u n a s......... / чш FELJTO N В. Тмуша: ]една драма наше кр — Поводом драме г. Ахмеда М урадбеговића, „Бијесно Псето" која je изведена у Загребачком Казалишту крајем прош ле се зо н е. — Beh од неког времена пада у очи књижевпа личност г. Ахмеда Мурадбеговића.*) Не само за то што његове ствари одају књижевника са јаком ерудицијом већ и доброг анализатора. Он пише нарочитим стилом и влада необичном динамиком. Нарочито његове новеле, „пуне драмских елемената", одају човека особитих погледа на свет и живот. Он приметно одступа од свих шаблона. Није то хотимичност већ самониклост једног талента, како je то згодио изнела критика, који свесно иде оним путем којег je он сам себи одредио. Но Босна, његова ужа домовина једва да га познаје и то можда само у толико у колико су његови радови изашли у „Гајрету" и no једној судској расправи којој je била повод једна његова приповетка у истом листу. Г. Мурадбеговић je међутим, још раније почео. Најпре се *) „Ахмед Мурадбеговић родио се 3. марта 1898. у Градачцу у Босни. Похађао je гимназију у Тузли, у Сарајеву, у Бихаћу и коначно матурирао у Сарајеву. Филозофски факултет апсолвирао у Загребу. Драматску школу свршио исто у Загребу, гдје му je био професором кроз двије непуне године гласовити руски режисер и казалишни стручњак Озаровски. Технику драме предавао му покојни Огризовић, познат као наш најбољи техничар драме. У књижевност je ушао најприје као лиричар. Касније се развио у новелисту. Његове су новеле пуне драмских елемената и готово свака поједина носи контуре будуће драме....... “ Hrvatska Pozornica" br....... . iao у лирици, то je прва збирка његових песама: С а р е м с к а л и р и к а“, да иза њих изађе друга :њига: „X a р е м с к е н о в е л е“ a no том још једна књига новела под именом „ Н а ј е м о в а л а ђ а“. Његове две драме, „ П о м р ч и н а к р в и “ и „Н ев и д љ и в и ж р в а њ " изашле су у „Вијенцу". Ова задња je била пре две године примљена за Загребачко Позоршпте али из неких разлога није до сада давана. ц з своје новеле „М изантроп* извео j e r . Мурадбеговић најпре једну скицу драме која je штампана у „Вијенцу" да je после преради и усаврпш у једну јаку драму под именом „Б и ј е с н о п с е т о“ која je изведена пропше сезоне у Загребачком Позоришту. Судећи no самој вредности ове његове драме, као и no њеном потпуном успеху на даскама, г. Мурадбеговић je заузео место међу првим нашим драматичарима. Драма „Б и ј е с н о п с е т о“ одступа од обичне шаблонске драме. Не за то je она подељена на слике већ самим својим склопом и својом необичном динамиком. У њој се на први поглед, чини да су главни јунаци: Петар Станић, Деса, Јока, Миладин и газда — Ставра. Но у ствари овде имају само два главна јунака: Петар Станић и — Maca. Остали су, или ради њих, или су пак највише резултанта њихових акција и хтења. Све што настаје, постаје све, целу радњу покрећу само две полуге: она чији je мотор у Петровој крви и она чији je покретач инстинкт, воља, која местимице иде у ћеф, и конвенционалност Mace. Еруптивна снага лежи у њима и отуд je драма пуна динамике. Сви су сукоби у овим двама факторима, из њих се развија све што сачињава драму. У њиховим je поступцима и трагична кривица �TAJPETi Бро) 21. драме. Што пак целој радњи даје нарочнти значај јесте њена грађа. Расни моменат je овде добро изнесен, мотивисан и добро наглашен. Овде je г. Мурадбеговић дубоко захватио у наш расни проблем. За то je он и нашао врло згодан и подесан израз. Beh само кад читате ову драму осетите како вас понесе неки вихор. Ви му се предајете скоро несвесно. Он вас носи, води вас као Мефисто Фауста да вам покаже све мрачне кутове Ha­ rne крви и меса. Ви слушате речи, кујете мисли и увиђате да то нису речн намештене и накинђурене, већ да су то речи из крви, a мисли самога меса. Писац вам одмах, у првој слиди, ставља пред очи Петра Станића. Ви чујете кључаље једне бујне крви која je још у зачетку понела зле страсти. У њему не живи само револт већ и друге мрачне силе. И воља и интелект подчињени су мрачном атавизму. Он „мисли крвљу a говори месом“. Али, и поред свега тога, има нешто у њему што je кадро да од њега створи питомо Ахмед Мурадбеговић јање, a то je кад га омилује нечија љубав, било мајчнна, било са стране људи, или једне женске. Но тај човек, Петар Станић, мало je кад осетио те љубави. Друга je жена била његова помајка и она je, за сад, још једина да му својом топлом светлошћу озари биће и да га препороди. Има још један али чаробнији лекар, a то би била Деса. Он н>у воли, за њом жуди, због н>е он прелази из крајности у крајност. Али он, озлоглашен као пијаница, разбојннк, крволок, свађалица, који je вазда готов на нож, - не може дв задобије ничију љубав. A ту љубав он треба. Он je oceha негде у дну своје крви свога меса; само топлота нечијих груди, мио и љубак поглед једне жене и слатка реч њених уста могу да, од те скоро угашене искре, изазову диван огањ који од човека ствара небеско биће. Тако je нешто некад њему и рекла Деса. Он je поверовао, a није посумњао, Јер je жудео за тим као пгго je жудео за живо- Страна 335. том, али Деса je рекла не зато што тако oceha према њему, већ из пустог сажаљења, не баш ни зато, како она каже, да „очајника утеши", већ управо да га се отресе. Но док Деса тако мисли и говори Петар у то чврсто верује. Он на основу тога полаже право на њу и xohe да му она буде жена. Но живот, шш друштво, зовите га како хоћете, — хоће друкчије. Ту се све с рачуном ради. Деса се не осврће на дату реч Петру Станићу већ из рачуна полази само за своју прилику, за сина богатог трговца газда Ставре. Ношен својом бујном и бунтовном крвљу Петар Станић je отишао из свога места да бн се вратио управо оне вечери кад се je Деса венчала са Миладином и кад треба да настане весеље. Он још не зна за венчање, али да je тако нешто no среди, зна na хоће да je отме. Он управо још и не зна тога момента шта хоће. Кроза њ јасно говори *само крв и месо, a срце се једва чује. Он види све у крвп око себе. Он je опијен тиме na јуриша у *yhy газда Ставре. Кратак дијалог, обест и циннзам газда Ставре na он тек тада увиди да je преварен. Крв почне да кључа у њему. Он не бира казне за освету, он их само у фантазпји измагаља, као да су се у њу сместила два демона који се такмиче у томе измишљавању na их само дошаптавају Петру Станићу, онда кад он посматра Миладина и Десу у загргрљају. Младожења као да нешто зло предосећа, али га најзад опијају врели пољупци Десини која хоће мужа... И онда, кад паклене мисли за освету постижу своју кулминадију, кад се Петар Станић претвори 'сав у вулкан саме кључале крви која he својом ерупцијом не само да све смлави и скрши, иего и да облвје крвљу, ако устреба и цео свет, — онда он чује један глас блаженства. Петре! To je глас његове помајке Станке, чији муж Јоксим, служи газда Ставру. To je реч оне од које je једино осетио љубав, у овом случају материнску љубав. Ta једина реч била je кадра да устави у Петру сву навалу крвн. Још неколнке благе и топле, пуне љубавн, речи бабе Станке na je она од крволочног курјака створила мнрно, питомо јагње. Он je већ други. Он више неће боја, крвн, освете. Он he отићи у друпггво, међу људе, на весеље и на свадбу. Он he да заборави све na he својој несуђеној Деси још и да честита. To je у главном прва слика. У њој г. Мурадбеговић на вешт начин, концизно и једро, износи целу експозицију. Доводи одмах и идиоткињу Јоку која има да буде огледало Петру Станићу у коме he он да види сво своје проклетство. He само то. Ту je одмах у почетку радља пред одлучним преокретом. Писац вешто и са добрим познавањем човекове душе износи пред нас један проблем. Овде je Човек који je још у своме зачетку донео са собом зле страсти, a ту je Друпггво. Стоји само до овога задњег како he га примити и како he се опходити с њим: као човека или као хрпу иловаче од које оно, друштво, може да меси шта xohe? Taj je проблем: Задатак друштва на оплемењивању појединца, нли одговорност друштва за појединца. Но у томе не лежи тежнште драме. Писац нас уводи у једну слику да своју намеру изведе конзеквентно до краја. Он je само провукао овај нит, пустивши нас да ми о томе размишљамо. Он je хтео непгго друго да каже и он то проводи. �■Г A Ј Р Е Т. Страна 336. Он нас не уверава ни о чему. Он пупгга да видимо сами. Видели смо пгга je од Петра учинила његова помајка. Њена пуна љубави реч зауставила je бујицу Петрове успламтеле крви и свела je у њеио мирно течило. Он je заиста постао мирно јагње. Он би можда такав и остао али .. . . У кући газда-Ставре стрепе од њега. Знаду да се он налази у близини куће. Скупили су се гости за весеље, али je страховита слутња расхладила њнхова срца. Фантом Петра, крволочног разбојника, лебди свима пред очима. Види то газда Ставро и Чика Перо, отац невестин. И они се боје, али се храбре. Иако силом, ипак да охрабре свет. Да би они то могли постићи они покушавају да то учш е свирком na игром, na најзад внном. Но свет, иако игра, носи у себи наговештење буре и несреће. Змијско им коло управо одговара, али слабо их узима у свој вртлог. Гости играју, иако у злој слутњи, na и онда кад два пута удари гром изнад газда Ставрине куће. Тек тада бес, слутње и зли инстикти достижу своју кулмннацију. A кад још једном удари гром, a тако силно да и врата искоче и да се коло раскине у двоје, кад je све занемило од страха, ужаса и због предсказаља, на сред собе, између две половине раскинутог кола, појави се Петар! Сви мисле да 'је уз пратњу побеснеле стихије дошао крволок курјак да се напије њлхове крви. — Помози Бог! поздравк Петар, стојећи тих, вротав и добар. Но нико му не верује, јер неће да верује, јер Петар носи са собом дах и ,жеђ крволока. — Помози Бог Људи! поздравља Петар опет кротко и смирено како je дошао. — Помози Бог људи! поздравља Петар и no трећи пут но опет му шЈко не прима Бога. Нико му неће да верује. Бура усталасане крви била je заспала: У његовом телу било je дотле тихо и мирно као морска пучина кад мине бура и кад се небо разведри na огреје сунце и изљуби целу пучину. A пучина Петрове крви била се смирила кад je на њу пао још ирви зрачак човечанско-материнске љубави његове помајке Станке. Њему je сад требао још само један зрачак сунца оппгге људске љубави na да буде човек, да у њему буде дотучен његов мрачни атавизам. Но нема љубави за оне на које су они, Свет, Друпггво, Maca, ставили свој печат. Број 3 i . Види то Петар na ипак благо каже: — Зар ни поздрава мога не примате?! To га je најпре заболело. Бол његов требао je да изазове сажаљење људско, a сажаљење се рађа само из љубави. Но у овом друштву, види он, нема за њега љубави, већ само презира и мржње. Зато се у океану његове крви јавља први клобук. Затим други, трећи и остали. У месу његову тутњи подземни вулкан Треба само да нађе свој отвор. Океан се усколеба. Стварају се вртлози, коловрати. Beh се пучина љуља, али Петар још увек очекује љубав. A место свега тога долази оно што само може Maca да д&. Она проговори на уста газда Ставре: — Ипак си дошао! каже му он. Ни то није доста бесном газда Ставри већ подјарује масу да удари на Петра и да га избаци. Сад je у Петру пукла и задња брана. Још један облак, црњи од свих досадашњих навалио се на оно небо са којега je он очекивао топао зрачак. Он није више пређашњи. Он je исконски Петар. Крв je узаврела. Он више не чује ни гласа помајке. Сад je све доцкан na и оно Десино правдање што je пошла за Миладииа. Са овим je с Петром свршено. Он joj прети осветом. Н аово Maca са газда-Ставром пркоси Петру и смеје му се. Но и Петар пркоси: он узима столицу, демонстративно тресне с њом о под на сред собе, седа на њу, изазивавајући све на мегдан. Сад Петра ne само што исмејава Maca него као да то хоће да чини и идиоткиња Јока. Но она то не може, a и неће. Њ у му, као огледало, ставља пред очи ваљда сами Демон. Нетар je, мислећи да je место ње неко други из Mace, грубо одбаци ногом, кад му ona броји клинце ципели. Ово „насиље" хоће да искористи газда Ставро би, тобоже изазвао сажаљења код масе према идиоткињи Јоки a у ствари да би je револтирао против Петра да га избаце. Започиње борба. Maca наваљује. Петар je причвршћује уза зид. Но ипак, иако из пркоса, великодушнији je Петар од газда Ставре који тера Јоксима, мужа његове помајке, a оца идиоткиње. Петар га упућује у своју кућу да тамо жнвп, захвалан му je јер je он први и једшга покушао да га одбрани. Вихор беснила заурла, разуме се, пајпре од масе да Петра обузме до краја и с њим овлада. — Згњечио сам, вели Петар, лајаву аждају од стотину глава, али-где joj je срце?! (Овршиће се). ГА ЈРЕТО В ГЛАСНИК. В Д обровољ вн прилози из М одрвча. Госпођица Ћамила Хоџић, питомица Београдског Гајрета и госп. Идрис Карабеговић, банк. чин. сакупили су приликом вјенчања бивше Гајретове питомице, сада учитељице гђице Изете Шамић у Модричу Дин. 610-— a даровали су слиједећа гг.: По 100 Дин.; Хусејинага Чизмић; no Дин. 40: Идрис Карабеговић и Мухамед Хаџиалиагић; no Дин. 30: Хилмо Карабеговић, Др. Давнд Фрајнд и Зора Орлић; [no Дин. 20: Омер еф. Мехић, Гђа Мехић, Ифета Тахмас, Сеидбег Тахмас, Јово Јанковић, Алберт Абинун и Неђо Стокић; no Дин. 10: Ђорђо Јовановић, Јозо Маркотино- вић, Анка Марковић, Добро Сочо, Џемал Емић, Стојан Лукић, Шефкија Никшић; Салих Мехић, Узејр Исановић в Иван Ивановић. Пододбор Гајрета у Модричу најтошгаје се захваљује како дароватељима тако и сакупљачима, a младенцима жели много cpehe у брачном животу! Н овв п овјерев вц в Г ајрета у З ев в ц в . Главни Одбор Гајрета именовао je повјереницима Гајрета за град Зениду и околину гг. Зухдију Мујагића и Незира Екиновића, како би оживили рад за Гајрет у свом мјесту. Štamparija »Boaanak# Pešte«, Sarajeva — VImenik društvo »GAJRET«. — Glavni I odgovorni urednik: Hamld KUKlC. �Svaki musliman treba da kupuje samo jer hvolitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i J a j r e f ). Tvornica Ciprpopira S. D. fllnalaj, Sarajevo, J* može se naručiti i ргеко društva .Gajret' u larajevu _____________________________ 0000000000001°10001 4 flis [арајкш Баниа д. д. у Сарајеву. . Т елеф он бр. 33. Бави се свим у банковну струку спадајућим пословима. Улошре на штедњу укамаћује најповољније. Од чисте добити lO°/0 уступа културном и просвјетном друштву „Гајрет". Naručuje se kod Milana Kovačevića Novi Sad, Dunavska ul. IO. Glvno zastupstvo za B. i H. A gentura R udolt Bole, Sarajevo Bistrik, 25. Telef. 7S3. Pošt. pret 75. 0000000000000000 �D ® IbrahimŠobanagići sinovi Sarajevo, Kundurdžiluk ulica broj 27 Trgovina manufakturne robe i skladište gajtana mi T e le f o n : T r g o v in a b r o j 4 81 — S ta n 7 67 E a E S S a E S E a tS a H H E S H H E B S E lE S S 0 и и в 0 0 £3 0 0 0 0 0 0 0 0 H. Bajram aga Fočo Braće Bcišcigićci И0I Sarajeoo I DRUGOVI trgovina muzikalija i materijala za pisanje I rlsanje. Bogato stoparlšte hrpalsklh i srpskih knjiga Trgovina manufakturnom i orijen­ talnom robom na veliko SARAJEVO Gjulagina ul. 3. — Telefon 455* Basme engleske, francuske, talijanske i češke u najvećem izboru. — Bogato skladište bezova, šifona, zefira, štofova, šamija, fesova, rubaca, čarapa i t. d. ■ ш ш ш ш ш ш з ■AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA Čitajte ,Gajret‘! List »Gajret« jedini je list za našu porodicu, za našu djecu! Za to treba da ga svak čita i pretplaćuje se! Pojedini brojevi „Gajreta" kao i cijelo godjšte iz lanjske godine mogu se dobiti uz sniženu cijenu kod adm inistracije lista. Svakom prilikom sjetite se G ajreta! YYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYY � https://kolekcije.nub.ba/files/original/5594e4297cffcde2bdc613db3a865b37.pdf 34600153f8db4b9eddeb48cbb1169674 PDF Text Text Поштарина плаћена у готовом. ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУШТВА ЗА КУЛТУРНО И ЕКОНОМСКО ПОДИЗАЊЕ МУСЛИМАНА Излази 1. и 16. у мјесецу. Година X. Број 22. С а рајево , 16. новембра 1926. Ци]ена год. 80 Д. Поједини број 4 Д Ђацн добивају лист у пола цијене код Главног Одбора или код Управа — Гајретових конвпкта. — С А Д Р Ж А Ј: Осман Нури Хаџић: М ухам ед и К у р -а н . Рабиндранат Тагоре: Н оглед к о ји обсћава с р е ћ у (Превела Нацида Хаџић). Вера Обреновић: И спраК ањ г (Пјесма). Вера Обреновић: М есец (Пјесма). Мих. Делибашић: А ш и к пјесм а (Пјесма). Мих. Делибашић: В очерњ и зв у ц и (Пјесма). ф. Грилпарцер: М орски и љ у бавн и (Трагедија у 5 чинова) Превео Cyj Мурсел. Хафиз A. Бушатлић: М услим анско р о д и тељ ско и родбпнско п раво. Фељтон: Гајретов Гласник Нови утелељачн и добротвори у тсшаљскол ерозу. Инсницпраље рада управа Гајретових коивш.ата, Муслплаиска чнтаопнца у Јћубвњу утеиељач Гајрвта. Оживљење рада за Гајрет у Зеницн. .Цовјереипштво Гајрета у Сребренпци. Гајретове забаве у Мостару и Дервеити, Таступ иптолида у жепски иитерпат Београдског Гајрета. Прпход забаве културппх друшгава у Сарајсву. Најалвп уговор за зграду женског Гајротова коивпвта. Ческп лпст о Гајрету. Ејуб Хафпзовпћ Владвслав Тмуша: ЈедиД драиа иаше крви — Поводом драме г. Ахмеда Мурадбеговића »Бијесво псето«, која je взведена у загребачком казалишту крајем прошле сезоне. Уреднвштво: Неколпко пзвадака из крнтико прпликол пзвођења драие „Бијесно Исето“. Књижевност: Књнжевна дјола Ослан Нури ХаџпБа. — Двијв кориспе вњнге. — Часрпис „Пародно Позориште". Уредник: Х ам ид К у к и ћ . �sn im i D. L М 1Ш 11 Potpuno uplaćena dionička giaunica Din lo,ooo.ooo*— Rezerue Din 1,600.000 — Banka se bavi svim u bankovno strnkn spadnjnćim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama 1 devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredno ustanove. Osniva i podupire razne kulturne i humanitarne ustanove. Zavod je angažovan kod ,,Varđc“ industrije drveta d. d. i Trgovačkog d. d, „Merkantilia” u Sarajevu. Od čiste dobiti daje 10°|о Kulturnom i Prosvjetnom Društvu „Gajret". Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i najkulantnije. Uloške ukamaćuje najpovoljnije, i isplaćuje iste u svako doba. '□ 'П О О Ш П И П О В И И И И И И И В И И В В И И И Ј с * о * с * о в с ж о в с л г а * с * о * с ж о # с * з * г ж о * с * о в ' с ж г с с ж м•сЈгавсЈпаажзасжгслпвсжовасжоасжзасжасжаасжоасК)* Gradska Štedionica •еаасж з o d « općine grada Sarajeva •сж осж асаа* T em eljna g la u n ic a 40,000.000— d in ara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda, filiale Sarajevo broj 2172 ш л Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. Osim toga ima svoju I koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale dragocjenosti uz najpovoljnije kamate. | •сл гс« о о « о г« о о « о а« о о « о о « о о « о о о о « о г« гж г« о а « с ж > « о о « с ж о « о о « о ж о « У i' ga �ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУШТВА ЗА КУЛТУРНО И ЕКОНОМСКО ПОДИЗАЊЕ МУСЛИМАНА Цијена год. 80 Д. ПоЈединп број 4 Д. Ђаци добивају лист у пола цијена код Главнот Одбора нли код Управе — Гајретових конвикта. — Излази 1. и 16. у мјесецу. Година X. Број 22. Osman Nuri Hadžić: MUHAMED I KUR-AN. . (Nastavak.) U ovoj, devetoj godini po Hidžretu, dogodilo se nekoliko slučajeva kojf su vrlo karakteristični koliko za Muhameda toliko i za vrijeme i, prilike u kojima je živio. Jednoga dana o podne za najžeće sunčane pri peke, kada ni žive duše nije djilo na medinskim ulio; našla se pred Muha.medovim stanom jedna de] od osamdeset ljudi iz plemena Benu Temim. — Iziđi Muhame'de, da se ogledamo прц pi slave ! Mi smo doveli naše govornike i pjesnike, a koga oni hvale, tome^ to služi kao ukras, a koga kude, na tome ostaje za uvijek žig sramote ! Naša slava i naše ime na daleko su poznate 1 — Iziđi da se okušamo na pjesničkom raejdanu ! — galamili su Beduini i tako glasno dovikivali da su i drugi građani i Muhamedovi drugovi izišli iz svojih kuća i došli da vide šta se dogodilo. Evo šta je povod toj deputaciji: početkom devete godine Muhamed je bio poslao svog jednog druga Bišr bin Sufjana da pokupi državai porez (zekat) od plemena Benu Kab koji je prije toga primio Islam. Jedno drugo pleme, Benu Temim koje je imalo svoje plandište u blizini Benu Bekra, zapriječilo je Bišra u njegovu poslu i prisilili ga da se vrati u Medinu. Radi toga je Muha­ med poslao jedan dio konjice pod zapovjedništvom Unejn bin Hadžiba koji je rastjerao Temimite i zarobio im pedeset ljudi, žena i djece Ova deputacija, sastav­ ljena od najuglednijih plemenika, pjesnika i govornika, došla je da od Muhameda traži svoje sužnje. Kad je Mnhameđ među njih došao, reče im : ja nisam pjesnik već božiji poslanik i ne težim za slavom. »Mi smo te poslali da navijestiš pravu istinu i da ljude opomeneš. Reci im : ja ne tražim druge nagrade za svoje nastojanje, nego da vi pođete pravom stazom«. (Kur-an XXV, 58—59) Uostalom — produži Muhamed — ima i među Muslimanima pjesnika i govornika, pa ako žele mogu se natjecati. Beduini su istakli Utadir bin Hadžiba, na daleko čuvenog govornika i Zibrikan bin Bedra, odličnog pjes— satiričara, a Muslimani Kajs bin Sabita i Habin Sabita. Natjecanje je trajalo više od dva sata i svršilo pobjedom muslimana. »U istinu Muhamed je poslanik neba: njegovi su pjesnici pobijedili naše — izjavili su vođe deputacije, a nakon kraćeg razgovora sa Muhamedom svi su čla­ novi deputacije primili Islam. Muhamed im je predao sužnje i svakoga po nekim darom odlikovao. Kad se deputacija vratila na svoja plandišta, cijelo je pleme prigrlilo Islam. Galama Beduina pred Muhamedovim stanom i divlje dovikivanje da iziđe među njih, kao i suviše glasno prepiranje u njegovoj prisutnosti o vrednosti pojedinih pjesnika, — bili su povod ovoj objavi: «0 vjerni 1 Nemojte se žuriti da preduhitrite odredbe božije i njegova poslanika. Bojte se Boga, on sve zna i čuje. — Ne dižite glas iznad glasa božijeg poslanika, negovorite s njim tako glasno kao što vi među sobom razgovarate da ne bi vaaša djela bila uzaludna, a vi da o tom ništa neznate Bog je iskušao srca onih koji s poštovanjem govore sa njegovim poslanikom. Njih, čeka božija milost i velika nagrada. — Oni koji te zovu na sav glas dok si ti još u svome stanu, većina ih nezna da se time griješe o poštovaaje prema božijem poslaniku. — Da su čekali dok ti sam iziđeš među njšh> bilo bi za njih bolje. — Ali Bog je blag i milosrdan za one koji se kaju«. (Kur-an XLIX, 1 - 5 ) Nekoliko dana poslije toga došla je iz Nedžrana jedna druga deputacija sastavtjena od četrdeset hrišćan- �Страна 968 »Г A Ј Р Е Ti Број 22. ski sveštenika i dvadeset laika pod vodstvom nedžran- moralni i bogobojažljivi. Amrova je zadaća da vam skog biskupa Ebu Haris bin Alkame, glasovitog teologa, pokaže put spasa i da vas uputi u propise Kur-ana koga su carigradski imperatori više puta odlikovali koga niko ko nije čist ne smije u ruke uzeti i njime svojom pažnjom i bogatim darovima. Oni su bili došli služiti. (Kur-an LVI, 79.) i on će vam pokazati šta je da »v'de hidžaskog proroka« i s njim rasprave neka pravo i šta je krivo i opomenuti da nečinite nasilja, jer nasilje i nasilnike Bog mrzi. Moj će va3 izaslanik teološka pitanja. Muhamed je veoma ljubazno primio hrišćansku poučiti o dužnostima h a d ž a i u m r e , z e k a t a i s a deputaciju u medinskoj džamiji i rado se odazvao nji­ d a k e , p o s t a r a m a z a n a i o b r e d a k l a n j a n j a s on će vam pokazati kako se treba prije molitve očistiti hovoj želji. » P o š t u j t e p r v a k e j e d n o g a n a r o d a ! « — Rekao je Mukamed tom zgodom svojim drugovima. i kako ćete klanjati pet puta u dvadeset i četiri sahata: Hrišćanska deputacija sa biskupom na čelu naj­ prije izlaza sunca, u pola dana, prije zalaza sunca, kad prije se pomolila Bogu po obredima hrišćanske crkve, zađe i kad puna noć na zemlju padne. Naročito će vam a zatim je biskup otvorio diskusiju o »Hristu Bogu — naglasiti da ne propuštate svečnnu zajedničku molitvu Sinu«, drugom članu svetoga Trojstva. Muhamed se u petak u podne — D ž u m a, (Kur-an LVII, 9.) i da najprije ogradi protiv i same pomisli da Bog ima sina, se uvijek prije toga o k u p a t e i l i j e p o o b u č e t e . — naglasivši apsolutno božije jedinstvo, a za Hrista reče: Vaši suplemenici hrišćani i Židovi, koji prime Islam »0 vi, koji ste primili Pisma, ne prelazite granice postaju vaša braća po vjeri u svemu vama r a v n a ; oni v jere ! Ne govorite o Bogu ništa drugo nego čistu istinu! između njih, koji ostanu u svojoj vjeri, plaćaće po Hrist je sin Marijin i poslanik Svevišnjega. — Vjerujete jedan dinar u novcu ili vrednpsti za Svako odraslo lice. Boga jednog i jedinstvenog i njegova poslanika a ne­ Ko ovaj (ribut bude uredno plaćao stoji pod božijom mojte pridodavati jednom Bogu svojstvo trojice. On je zaštitom U zaštitom njegova poslanika, a .ko odrekne jedin i jedinstven. Daleko od same pomisli da on ima smatraće se za božijeg protivnika i neprijatelja njegova sina : on je apsolutni gospodar neba i zemlje. — Za poslanika«. Neposredno po odlasku nedžranske deputacije Hrista nije nikakvo poniženje da bude božiji poslanik« prešao je na Islam Kab, sin glasovitog pjesnika sa (Kur-an IV, 169—170.) Ukaza a autora jedne od sedam Mualaka, Zuhejra. Kab — Kako možeš tvrditi^-da^ ti je Bog otkrio druge bio je također pjesnik i više od devet godina rugao se istine nego što su u Evanđelju, kad i sam veliš, da je u svojim pjesmama Muhamedu i Islamu. Radi toga je Evanđelje božija knjiga? — pitao je biskup Muhameda. proskribiran i na sm rt osuđen. Kabov b rat Bedžair, Muhamed mu na to odgovori: »Hrist je kod Boga samo primivši Islam kao i većina njegova plemena Muzejna, čovjek kao i Adam To su istine od Boga objavljene i sklonuo je Kaba da ode Muhamedu i zamoli za opronemojte biti od onih koji u to sumnjaju. Onima koji i štenje. Kab na to pristane i došav u Medinu pođe ravno poslije objavljene istine budu to osporavali, r e c i : Po­ u džamiju. Tu je našao na okupu jednu grupu Muhamolimo se Bogu i onda zazovimo njegovo prokletstvo džira i Ensarija a među njima jedan čovjek, koji se na žene i djecu onih kojih istinu negovore, pa neka su sad na jednu sad na drugu stranu okretao i nešto tu ­ i sami prokleti« (Kur-an III, 53—54.) Biskup je na to mačio. Svi su ga sa mnogo poštovanja slušali. »To je pristao i bilo je ugovoreno, da se ta ceremonija obavi sigurno Muhamed!« — promisli Kab i priđe bliže. sutra izvan Medine pod vedrim nebom. Kada je sutra — Božiji poslaniče, ako bih ti ja doveo Kab bin dan došao Muhamed na ugovoreno mjesto sa svojom Zuhejra kao muslimana, bili mu ti oprostio? — pitao kćeri Fatimom i njena dva sinčića, Hasanom i Husejinom, je Kab. biskup se predomislio i već ranim jutrom otputovao. — Svakako! — odgovori Muhamed, jer Bog voli Međutim [slijedeće godine stanovnici Nedžrana i one koji se iskreno pokaju. okolice koji nisu pripadali ni hrišćanskoj crkvi ni židov­ . — E, onda evo pred tobom stoji Kab bin Zuhejr. skoj vjeri, prešli su na Islam i zatražili od Muhameda Na to neki od Ensarija reče: dopusti, božiji po­ da im pošalje jednog Muslimana, koji će ih uputiti u slaniče da ubijemo onoga čovjeka koji nam [je nanio propise nove vjere. Muhamed im je poslao Arar bin tolike uvrede ! Hamzu i uputio im po njemu poslanicu u kojoj između — Prim irite se, njemu je oprošteno, reče Muha­ ostalog veli: »Ovo je naputak od Boga i njegova posla­ med i pozva Kaba da mu priđe bliže. nika za vas koji ste primili pravu vjeru da se po n je ­ Kab, zamolivši Muhameda za dopuštenje, poče da mu vladate i upravljate. Muhamed, božiji poslanik šalje recituje jednu od najljepših svojih pjesam a — Kasidu, vafh ovu poslanicu po Amr bin Hazmu, kome je dao — » B a n e t - S u a d u « , koja se i danas ističe u arapskoj potrebne upute i opomenuo ga u ime straha božijeg literaturi kao remek-djelo. da nikad i ni u kojem slučaju ne skrene sa staze Muhamed razdragan lijepim stihovima ove po prava i pravednosti. Bog je na strani onih koji su formi i sadržini divne pjesme, snimi svoj gornji kaput �Број 22. Страна 339. Г А ЈР Е Ћ (Burdu) i njom zagrne pjesnika. Radi toga je ova pjesma prozvana » K a s i d e i - b u r d a « te je pod tim imenom i a literaturi poznata. U mjesecu džemad-ul-aharu (15. IX. — 14. X. 630) jedna sirska karavana koja je u Medinu dotjerala brašno i zejtin, priCala je da se između Vadi-el-Kura i Da­ maska skuplja Grčka vojska, koja. će u društvu sa hrišćanskim Arapima sa sirske granice provaliti u Hidžaz i navaliti na Medinu. Muhamed da preduporedi eventualna inenađenja, naredi opštu mobilizaciju. Kako je tada u Hidžazu vladala nezapamćena vrućina a put dalek i naporan, Muhamed je objavio i cilj mobilizacije što do tada nije običavao. Istodobno je pozvao sve bogatije Muslimane, da ga u pohodu na Siriju pomognu novcem, hranom i drugim ratnim materijalom. Medinski munafici, koji su nastojali da svako Muhamedovo preduzeće osujete ili bar oslabe, razvili su živu agitaciju među Beduinima, govoreći im da ne idu na tako dalek put — na tako strašnoj žegi i jpš za vrijeme berbe datulja. Međutim sve to nije ništa koristilo: polovicom oktobra krenuo je Muhamed put Sirije sa trideset hiljada ratnika. munafika Abdulah bin Ubej bin Selul, uvjerivši se, da bi njegova svaka dalja agitacija bila uzaludna, vratio se sa prvog konaka natrag u Medinu sa svojih- sedamdeset prista­ lica. I deset inače pravih Muslimana ostalo je u Medini od straha pred strašnom žegom i napornim putovanjem. Kad je vojska krenula sa prvog konačišta, Muha­ med je objavio: „Oni su (munafici) veseli što su ostali iza Božijeg poslanika, — oni su odbili da svojim ima­ njem i svojim životima podupru svetu stvar i govorili su drugima: ne idimo u ra t na ovoj ž e g i! Reci i m : oganj pakleni biće mnogo žešći. Neka se oni samo smiju, neče dugo, zasluženi plač (kazna poslije smrti) biće duži. — Ako se ti božijom voljom živ među njih vratiš, oni će te moliti da im dopustiš da drugom prilikom pođu s tobom. Odgovori im : vi nikad više nećete sa mnom u rat, vi ste prvi put izdali pa i sad ostanite sa ženama, djecom i nemoćnim starcima". (Kur-an IX, 82—84). Kad se za ovu objavu (vahj) saznalo u Medini, sedmorica između one desetorice, odmah su se pokajali, pa da to i javno pokažu otišli su u portu medinske džamije i tu privezani za stupove hram a počeli ispaš­ tati svoj grijeh. Druga trojica, Mizaret bin Rabia, Kab bin Melik i Hilal bin Umeje, smislili su drugi plan kako da se pred Muhamedom i drugim Muslimanima opravdaju. U Tebuku, koji leži na pola puta između Medine i Damaska, Muhamed je saznao da je vijest sirske kara­ vane bila izmišljena, jer ni Grci ni hrišćanski Arapi nisu ni mislili na kakvu navalu na Medinu. Dok se Muhamedova vojska odmarala u bujnoj i plodnoj oko­ lici Tibuka, dotle je Muhamed u gradu primao deputa­ cije raznih arapskih plemena sa granica Sirije i Palestine. Prvi je došao sa svojom pratnjom knez iz Ajle, Johanna bin Rebiđ, koga je Muhamed primio prirođe­ nom mu ljubeznošću a kad je pošao, odlikovao ga naročitom pažnjom, zaogrnurSi ga svojom džubom. Osim toga Muhamed je dao knezu pismo (povelju) — kojim uzima pod svoju zaštitu Arape iz Ajle i zajamČuje im potpunu slobodu kretanja i trgovanja na kopnu i moru. Ajla je grad na Crvenom moru na kraju Elanitičkog zaljeva. Kneza i zapovjednika tvrđave Davmetel-Džendel, ne daleko Tebuka, zarobio je Halid bin Velid i doveo Muhamedu. Kad je Muhamed saznao da je Ukajdar iz kneževske hrišćanske porodice Kinda i da ga je Halid bez ikakva povoda zarobio a brata mu Hasana pogubio, oštro je prekorio Halida, a Ukajderu poklonio slobodu. Kneževi iz Ajle i Davmet-el-Džendela izjavili su da će u ime svog plemena plaćati Muhamedu godišnji tribut- To su i mnoga druga arapska plemena i radovi u koliko odmah nisu primili Islam. Na povratku iz Tebuka Muhameda je čekalo u zasjedi dvanaest maskiranih Beduina da ga ubiju, ali je zasjeda na vrijeme otkrivena i razbojnici su se razbježali. Na ovaj se slučaj aludira u 75. ajetu IX. sare Киг-апа. U Zu-Avanu, nedaleko Medine, izišlo je pred Muhameda nekoliko munafika iz plemena Džehin, Muzejna, Eslem, Ešdža i Gafar i zamolili ga da prvi klanja u njihovoj džamiji, koju su oni tek dovršili. i -— Pa šta će vam ta džamija, kad evo u nepos­ rednoj blizini, u Kuba, već jedna postoji ? — pitao je Muhamed. — Da po noći i ružnu vremenu ne moraju ići u Kuba džamiju naši starci i žene, — odgovore munafici. Muhamed nakon kratkog razmišljanja, naredi dvojici vojnika da novu džamiju u Zu-Avanu zapale i iz temelja poruše ,Oni su sagradili džamiju u zloj namjeri da izazovu raskol među Muslimanima, očekujući onoga koji se borio protiv Boga i njegova poslanika. Oni govore da im je čista namjera, ali Bog najbolje zna da oni lažu. Nemoj nikad tamo da uđeš. Uistinu je pravi hram božiji džamija koja je prvih dana podignuta na strahu božijem; tu dolaze ljudi koji iskreno žele da se od grijeha čiste. Bog voli čiste i iskrene. Pa ko je bolji i Bogu draži: onaj koji je sagradio hram na strahu božijem i da se Bogu umili, ili onaj koji je svoju zgradu sagradio na strmini od ilovače, koju bujica potkopava i koja će njega i njegovu zgradu survat u ponor pakla? Bog nije zaštitnik onih koji sebi i svome narodu zlo čine". (Kur-an IX., 108—111.) Početkom ramazana, — polovicom decembra 630, Muhamed je ušao u Medinu. (Nastaviće *e). �Страна 340. Број 22. ■Г A Ј Р Е Ћ Рабиндранат Тагоре: ИОГЛЕД КОЈИ ОВЕЋАВА СРЕЋУ1). Кад му je умрла жена, Кантиџандра, ма д а je био још млад није себи тражио нову другарицу него je сву своју страст преиео на лов. Имао je високо и витко тело, жилаво и окретно, поглед оштар и руку која никад није промашила циља. Ишао je у сеоском оделу, a другови су м у били познати борад Х ира Umio, левач Х ан (Јахиб, Миах Сахиб, Чаканчаи и многи други. Беспослбних п ратилаца било je увек доста. У месецу аграхајаму2) ловио je Канти с неколицииод! cbljh.v другива у мочарном пределу Наидиги. Би ли су у чамцима, a цела војска дослуге, такође у чамцима ређала се иза њих. Стога сеоске жене нису могле ни да се куп ају ни д а воде захвате. По цео дан трепериле су земља и вода од пуцњаве њиних пуш ака, a ноћи и ноћи р азби јала je љ удима сан њ ихова музика. Једнога јутра, док je Ш-нти еедео у чамцу и чистио своју омиљену пуш ку, трж е га један врисак сличан кри ку дивље д атке. К ад подиже поглед, опази једну сеос^у девојку како држи у наручју две младе патке. и иде према води. Мала река била je' скоро саовим непомична, јер су joj густе довијуш е омет&ле^гок. Д евојка спусти na: тке у воду и е а страхом доче мотрити н а њих. Изгледало je д а je близина -Довца.г-а д е дивље порекло патака, било узрок^Јведђм немиру. Д евојка je у својој лепоти носила ону ретку свеж ину и нетакнутост као да. je тек и заш ла из радионпце Вишвакарм ана3). Тешк$, je било погодити колико jo j' je година. ћ м а л а je тело окоро сасвим развијене жене али њено лице имало je израз тако детиње чистоте да се видило д а утисци ж ивота нису н а њеној душ и оставили никАква трага. Изгледало je, да није свесна д а je дош ла до, прага девојаш тва. Канти лрестаде са чишћењем пушке. Седео je као приковад неком чаролиј.ш . НиЈе рчекивао д а he икада на овом месту н аићи н а овакво лице. П а и л а к његова лепота боље je пристајала овој околини него сјају какве палате. Пупољак je љ улки ји н а грапи него у златној вази. Р асдветана трска блистала je n a јесењој роси и јутарњ ем сунцу и v том оквиру Кантијевом очараном оку изгледаш е то девичански свеже лице као нека .света црквена слика. Калиласа je заборавио да опева како je Ш ивина жегна, краљ ида брда, понекад си л азл л а до младог Гангесд са таквим пачићима у ларучју. Д ок je on био тако утонуо у њен поглед, трзке се д евојка и испустивши један неартикулисан кр и к бола ж урн о пограби своје патке и сакри их н а груди. З а тренутак нестаде je с обале и иш чезну у бамбусовој шуми. Погледавши око себе К анти спази једног од својих људи где из празне пуш ке гађа патке. Скочи до њега и опали му звучан шамар. Збуњ ени шаљ ивђина свришо je своју ш алу на земљи. Канти престаде са чишћењем своје пуш ке. А ли радо‘) После веридбе младенци се виде тек при оном делу свечаности, који се зове „поглед који обећава срећу“. *) новембар — децембар. 5) божански вајар у индијској митологији. зналост му није дала мира и вукла га je у шумарак у коме je ишчезла девојка. Када се ироверао кроз честу нађе се на једном сеоском имању које je сведочило о благостању сопственика. 0 једне стране ређале су се појате са чунастим крововима, a с друге једна чиста стаја, поред које je растао Џбун Јујуба. Под џбуном je седела девојка, коју je тог јутра видео, и Једала над рањеним голубом у чији je жути кљун хтела да кане коју кап воде из влажног скута своје хаљине. Једна сива мачка беше joj се предњим шапама наслонила на колена и чезнугљиво иогледала на птицу, a кад би овдаонда сувише наваљивала, опоменула ои je девоЈка удардем no носу и понова je врадала на њено меioto. ива мала слика у оквиру мајура који je мирно иочлвао у подневној тишини, морала je утидати на Кантиево осетљиво срце. 11од нежним јујубовим лишћем сунчане зраке прелетале су амотамо n играле no девојчином крилу. Недалеко одатле дежала je крава слатко преживајући и бранећи се лењим локретина главе и pena од мушида. Чеверни ветар тихо je шапутао у оближњој бамбусовоЈ чести. И она, која му се у раном јутру на обали реке указала као краљица шуме, сада му се, у Чшдневном ћутању појављивала као кућно божанciBO/Koje се о пуно милосрђа сагињали над Једним болним 1СТворењем. И Кантиа, који са својом nymком беше провалио у њено царство, обузме ocehaj кривње. Ucbiiao ое као крадљивад затечен na дел>. Осећао je потребу да joj каже, да он није онај који je ранио голуба. Док je он тако стајао не знајући како да почне, повика неко из куће: »Судха!« Дјевојка скочи. »Судха!« понови још једноћ исти глас. Она узе голуба и потрча унутра. »Судха!« — миолио je Јуапги; »како je то згодно име«4). Врати се до чамца, лреда пуш ку једном од својиа људи н пође лрема, иредњим вратима куће. Тамо нађе једног Врам ана средњих година, љубазна и избриЈана лица, како пред кућом седи н а клуlin и чиха молдтвеник. У његовом добром озбиљном изразу опази Канти нешто од оне доброћудности ко ја je зрачила и з девојчиног лица. К анти му с поздравом приђе и рече: »Смем ли д а замолим мало воде, господине? Врло сам жедан« Б р а м ан м у са највећом гостољубивошћу заж ели добродошлицу, и пошто га je умолио д а седне, оде и донесе м у сам н а табаку слатко и у калаисаном ибрику воде. К ад je К анти nojeo и попио, умоли га Враман, да му каже своје име. Канти му рече своје и свога оца име и место становања. »Бићу срећан, ако вам могнем учинити и как в у услугу« — додаде Канти на уобичајени начин. »Синко мој, не можете ви мени учинити никакву .услугу« — рече Набин Бамерџи — »тренутно сам заузет једном једином бригом». »Каква je то брига?« — упита Канти. *) судха значи нектар. �Брш 22. Г A ЈРЕТ, »Брига око моје кћери Судхе, која je већ одрасла (Канти се насмеја сетивши се њеног детињег лица) a за коју joiu нисам нашао достојног младожен>у. Кад бих je само могао добро удати, одужио бих се животу. Али овде, у овом месту, нема за њу прикладног младожење и ja непрестано молим Bo­ ra да joj другде нађем мужа!« »Ako ме потражите у моме чамцу, господине, моћи ћемо говорити о удаји ваше кћери«. Овим речима опрости се Канти и врати се у свој чамац. Одатле пошље неке од својих људи у село да се распитају за Браманову кћер. Одговор беше једнодушна похвала њене лепоте и врлина. Када je сутрадан старац дошао у чамац д а направи обећану посету, Канти га поздрави са дубоким страхопоштовањем и замоли за се руку његове кћери. Браман je био толико савладан том ненадном срећеом (јер Канти није само припадао једној добро познатој браманској породиди, него je био и богат и угледан велепоседник) да у први мах није могао ни једну реч да одговори. Мислио je да се ради о каквој заблуди. Коначно механички одговори: »Je ли баш ви лично мислите узети моју кћер?«. »A ko ви држите да сам ње достојан», рече Канти. »Мислите ли Судху^« — упита сдаоап ioin једаред. »Да!« — одговори Канти. »Али зар не ж е л и т е д а je пре-видите и с њом разговарате?« Канти прећута да ју је'ви део и рече: »0 то се обавити за време свадбе, »у тренутку погледа који обећава среву!« Гласом, који je подрхтавао од унутрашњег узбуђења, рече старац: »Moja je Судха у истину добра девоЈка; упућена je добро у све кућне послове. Кад je ви тако великодушно само на поверење и реч узимате дао Бог да вам она никад. ни за један тренутак не причини бол. To je мој благослов«. Изнајмише велику архивареву кућу од опеке за свадбене светковине које су се имале обавити идућег месеца мага јер Канти није хтео дуж е да чека. У одређени час појави се младожења н а свом слону са бубљевима; музиком и бакљадом и свечаност отпоче. Кад je дошао тренутак погледа који обећава срећу и кад je шарени дувак био бачен н а млсденце, погледа Канти своју невесту. У уплашеном и збуњеном лиду које се приклањ ало под тежином венчане круне к које je било потпуно премазано сандаловом машћу, једва je Канти могао да препозна сеоску девојку, члја je слика лебдела у његовој машти, и његоно узбу?)ОЈве било je тако велико да му се магда н а п и нмвукла. Кад се свршила свадба и кад се жене окупише у младину одају, затраж и једиа стара дама да Стр-чм 341. Канти сам скине" дувак са своје жене. Кад je то учинио он устукну. To не беше иста девојка Ocehao je као да нешто у илну узавире п притиска му мозак. Kao д а су *;е погаеи те гплил.ке u као да je мрак обојио у црно невестиио лице. У први мах срдио се на свог гаста. Стари ниг ков показао му je једну, a дао му за жепу другу девојку. Али при мирнијем размишљан.у сетн се да му старац није уопгате никакву ћерку плкачас, __и д а je све била само његова крпвица. Ми?лио je д а je најбоље да људима не поверава своју неизлечиву глупост и с привидним миром вратп се т;а овоје место. Соећко je прогутао пилулу, али се љеног укуса није могао да реши. Разуздана всселост друштва беше му неподношљива. Био je бесан на самог себе и на све остале. Наједаред опази како се љегова невеста, која je поред љега селела, трже и јелва гавлада к т п : : један мла-ди зец бепте угаао у собу и претрчао ттлеко љ енит ногу. У стотту за тт>им уће олп девојка, jcojy Капти беша пре тога н а обалама видео. Ухвати зеиа. vae ,га у- тгаттучје и милујући га тточ^ ттешто да му мрмља. »Ах. чултто ли девојке!« повтткапте ro riin V и лалотпе joi зпа»- лп n'sah'1. Алп она на то није обпаћа-ла пажљу него viv4 и г.еле мптто баш поема млалентттгча, тгосматоајући их оа леттгњеком na ло^иа т о т ћ у . К ал vhe (упптткиња тт узе * ie'Sa^nvKv ла w r ече. љутттто joj Канти забратш и рече: »Пусти je Tia миру!«. iako ти ip iwp?« — об^аттт се rocnohe у соби почетпе ла се кпкоћу. пр клчтила амо-тамс. али нр плговори. Клнти ini ттортаптг jmvro питање: »Како су твојр патке?« ЈТевојка nnoirv^w ла га павчолутпно поематпа. Оав збуљен Канти још једаред ппикупч сву своју срчаност и поче с пуно интерееовања да раопитује о рањеном голубу. али ниптта му није помогло. Све већи смех у соби показивао му je да у целој ствари мора бити нсчег смешног. Напослетку дознаде д а je девојка глуво-нема и да je била другарица свих животиња на селу. И био ia оачо случај д а се онда на име Судха подигла. To за Кантиа беШе други ударац. Тамног вела који му се био спустио пред очи нестаде. Из најдубље душе изви му се уздах олакшања као да се ослободио неке страпше опасности. и он јога једаред погледа у лице своје невесте. И то бетпе у истину тренутак погледа који обећава срећу. Светлост која се зоачила из његовог m n a и из упал.рчттл светиљака, паде на љено љупко лице, он га углела у треговом тгоавом сјају и осети ла ће гл иепунити Набштов благослов. Превела Наџила Хаии^ �■Г А J P E T i Страна 342. Бро) 22. В ера О бреновиК: ИСПРАЋАЊЕ. — Чу ли; — те ноћи, драги, са истог оног брега испратих детињство у девојачком руху . . . — Цичо je ветар хладни и танком витицом својом затресо папрат суху. Зацича ветар и на брегу нашем затресе папрат суху и голи глогов трн; покида два три листа, што су мрзли на грани и чудном, несталном циком утону у мрак црн. В ера О бреновић: МЕСЕЦ. Потонуо месец у реку; — тиху реку мојих сећања. — Над њим се наднело зелено небо савитога грања, — и пева песму младости снене, белу и чисту, ко дрхтај пене ’uijo се о лаки талас разби ја. . . - — Потонуо месец у тиху реку и о свом сјају сањ а; — над њим се наднело зелено небо врбовог савитог грања! — Мих. ДелибашиК: ЕСМА. Зашто јаглук сузом росиш Мејро, душо? Зашто венеш, зашто чезне Сваког дана? Кад су дерти за инсана И ашика, Драги ти je оздравио Мејро, душо! И од рана преболио Немој, Мејро! ВеК ти пјевај ашик пјесму Каранфилу! Драги ти je поручио Да ће доћи Чим бехари први падну По башчама И да ће ти сваког дана Од акшама Пјесму пјеват ашикујућ Moj булбуле! Мих. Делибашић: ВЕЧЕРЊ И ЗВУЦИ. Увек кад живот у прво вече Овијен мртвим сутоном струји Кроз мрак високих, тесних улица И плам зачкиљи бледих светиљки, Што се бескрајне нижу no кеју: Ja згурен идем зуреКи у ноК Новом грозницом, што се поткрада Ко каква тајна подмукла болест, Да моје задње, једре радости Роднога краја затрује тихо Пијанством градских јалових зрења И зато своја носим безбројна Бдењ а кроз тутањ ноКних беснења И слушам како срце на бини Вечите Лажи вуче за моћно Кајина — оца бунтовно Звоно, �Бро) 22. ■Г A Ј Р Е Т . Страна 343. МОРСКИ И ЉУБАВНИ ВАЛИ. Ж алосна игра у пет чинова од Фр. Грилпарцера. перево Сулејман Мурсел. Други чин. (Наставак). Леандар: (који je устао). Пусти ме, немој мучит’ ме више, И немој да ми с малим штовањем Спомињеш њена врата и раста! Ох, ja сам, ja сам троструко бедан! Науклер: Леандар бедан? — Сретан си, блажен, Заљубљен ти си1 Леандар: • Ш то ми то велиш? — Ja сам болестан Прси ме боле. Изнутра није, Beh овде с вана, управ до кости, Сав сам ти болан, на смрт болестан. Науклер: Ти си, чуј луда, био једна Блажена луда. Ох, бози, сада Хвала вам буди, кад ста га снашли. Сад га не штедте стрслама вашим, Док он опет замоли мене: Устави, не дај, доста je више Ja ћу поднети што људи трпе! — A сад, пријане^ дај руку амо! Тек си ми сада пријатељ прави, Обраћен касно преслатким сласгим’ Детешце сретно! — Ал ипак стани, Јер на одори весеља нашег Ту једна ружна мрља имаде. — Врат’мо се у град.још су девојке Све скупа тамо, које на слави Видесмо данас. Ту се обазри Около себе, na се заљуби, Колико хоћеш, јер зној, пријане, Девица она, која ти сада Испуња срце, свештеница je И управ данас положи завет, Да се на веке одриче мужа. Строго je оно, чим joj се прети, Taj завет ако сметне са ума, Иста та строгост и мушку прети Koje уза њу заборав узме. Леандар: T o сам ja знао. — Ох, дођи ноћи! T ora ће нвстат’, све опет проћи. Науклер: Проћи? Све опет? A јоште нити Почело није? Заш то и како? Другару мирни, зар тако мало Смел си ти само, кад je no среди Највећа сласт? Причаш то мени, дрхтавих твојих Образа бледих, климавих ногу, Мислиш, е ja ти верујем баш. Херо: Сада ти ваља остати овде, Т реба да с њом говориш ти. Ко зна баш je ли вавет тај њезин Толико узак и тако чврст, Да ли се како одвезат’ даде, Да л ' ће ra затим кајање стић’ A k# зна je ли и твоја љубав Баш тако врућа, к’о што се чини? Па ипак нека, како год буде. О тезат’ немој, где радит’ треба, Барем судбину упознај, сноси, Учи се лучит’ дечачког доба. Ми смо ту странци. Хајде ти са мном! Ко нас сме корит’, што туд идемо, Питамо, кад загуби пут. Најпосле к оној доћемо кући, Унићи у храм, преда њу стати И чути, што ће она нам рећи. — Одонуд, ено, девојке једне, Врч joj у једној и другој руци, Њ у ћемо питат’. Она ће знати. (Он иде) Али, Леандре! Ти сретни сине! Ш то ме сад вучеш? Остани овде, Ево je управ, девнце нове, Свештенице, гле! Иде no воду на свето врело, T o je њен noc’o. Ухвати згоду, na с њом говори, Само не буди превише смел, Али ни плашљив. Јеси ли чуо? A дотле ja ћу около гледат’ По томе грмљу, je ли све мирно, Да нема ко год близу да слуша. Овамо дођи! Кад рекнем: сада! Онда изађи, na с њом говори. Али ти велим, сад само тихо, Овамо ходи! (Повлаче се натраг) (без плашта, од прилике онако одевена као у првом чину, долази са два празна врча с леве стране предњега дела. Иде попреко преко бине) (пева) Тад бого рече Ти дођи к мени, У облак амо Уза ме ту. (Науклер je мало потурнуо Леандра и он je изашао неколико корака натраг. Тамо остане стојећи оборене главе) (Херо пролази десном страном предњег дела) �Страна 344 Број 22. ГA ЈРЕТј Науклер: (излазећи напред) Нека ти буде! Сам си то хтео, Кад не знаш срећу шчепати, постић’ Научи како je без н>е бити, To je и боље. Знаш, да се она Посвети богу и к њој се примаћ’ Пропаст да прети? Ja te и јесам шалио само Светујућ’ тебе, да скрајње чиниш’. До беса ипак љути ме гледат’ Човека, кад се нада и жели, A онда нема храбрости доста Пружити руку победе круни: Е, нека, ипак тако je боље, Сретно ти било, пријане мој! Плашљивост твоје поведе срце Стурно више, но што вођаше Нестора мудрост, Ахила храброст. A сада хајде, идимо кући. Ад’ ни<ад више немој се лаћат’ — Леандар: E to je натраг! Науклер: Ах, ипак! З а њом сад пођи. Леандар: Ja нећу1 Науклер: i_y , Но, ш то ћеш друго^ Леандар: Њ ој се примаћи. Горррит’. Ох! (Они се опет, натрајРЈ^х Херо: (се враћа носећи једаи врч на глави, joj виси у десној руци) (пева) »A она глади T o меко nepje«. . (Застане u говори) Moj ми стриц вели, да ja Песму о Леди и о лабуду, (идући доље) Ал’ што то смета? (Кад она дође на средину’ позорнице, Леандар наглн искочи и погнуте главе баци се пред њене ноге) Херо: Oj, ви богови, што je то овде? Ja се уплаших1 Колена дршћу, једва врч држим (Попушта врчеве на земљу) Човек ту један! И другог ево! Странби, што ћете од мене овде. Свештене у том гају богиње? Нисам ja, нисам ту без чувара, Заш тита, знајге, не мањ ка мени, Викнем ли само, доће страж ари, Ви ћете обест окајат’ своју. Идите стога, док je за рана, Грех као казну собом понес’те И ш то вам није успео циљ. Науклер: Девице, нисмо ми овде дошли, Чинити коме каквога квара. Насупрот ми смо лечити дошли Дубоки један сакривен јад, Који je мога напао друга Овога, којег ту видиш ето. Човек болест^и. Херо: Заш то о томе говориш мени? Идите у храм, Аполон где је,Свештени тамо болесне лече. Науклер: Али облаке болести не. Њ ега je снашло у вашем храму Данас на слави И стога само Ha истом месту пустит’ r a може. Херо: Данас на слави? Науклер: Ha слави управ из твојих очи. Херо: Баш ви то тако мислите, je ли, Па то и рећи тол’ко сте смели? — Ja сам то знала. — Светина проста дрске je ћуди, Не позна стида, ниги поштења. — Ja одох слуге, које су близу Овамо послат’ no врче моје. Они ће вама, ако вас нађу, П оказат да ви лутате грешно. Наулер: T a немој ићи! Погледај барем М ладића овог, кога ти тако Речима строгим укори тешко! Леандар: (гледајући горе према њој) Ах, немој ићи! T a ти си онај, ако те познах, Који je клеч’о данас на слави Управ уз олтар до Хименеја. Онда си учтив, чедан изглед’о, iia ми je ж ао, друкчијег што те Т у видкм сад. Леандар: (који се дигао, заусгављ а je покретима) Друкчијег, ох, не! — Ох, немој ићи1 Херо: (према Науклеру) M a ш та он хоће? Науклер: Ja ти већ рекох, он жели само Поглед твог ока, и твоје речи З а њега биће ж ивот ил’ смрт. Херо: Ти ми се вараш, младићу добри, Правом ти сгазом не пође срце, Намеру твоју благо кад схватим, Опет се чини, да за мном жудиш. Али свештена* ja сам богиње Б ез мужа бити завет je мој. Опасно стога просит’ je мене. T o r, ко се лаћа, томе смрт прети. З а т о ми дајге мој врч овамо, Пођите онда својијем путем, Јер би и мени тад ж ао било Да вас задеси каково зло. (дохвата врчеве) *) Свештена — калуприца, калуђерица. �. Број 22. ■Г А Ј Р Е Т « Страна 345. Haflz A. Bušatlić: MUSLIMANSKO RODITELJSKO I RODBINSKO PRAVO. (Nastavak.) XIII. Vlast i pravo oca aad djecom (velljati-eb) Kako svako lice oboga pola, može biti u položaja djeteta (sabija), nedorasle osobe (sagir), dorasle (murahik), punoljetno (balig), zrele (rešid), duševno zdrave (akil), umno ograničene (medžnun i matuh), tako su u društveno pravnom životu prema ovim svojstvima pojedinih lica regulisana i njihova raznovrsna prava i dužnosti jednih naprama drugim i to na prvom mjestu ona prava i dužnosti, koja potječu iz njihovih srodniCkih odnošaja, poglavito na vlast i prava roditelja nad djecom i na njihove uzajamne dužnosti. 0 roditeljskoj i ma čijoj drugoj vlasti nad punoljetn'm, duševno zdra­ vim i zrelim, licima ne može biti ni govora. Takova su lica po zakonu slobodna i samovoljna pa m ogu'u granicama zakona sa sobom i svojom imovinom inače neograničeno ravnati i raspolagati. Ostala pomenuta lica spadaju u smislu zakona među "ograničena, jer kao takva, potrebna su pomoći i zakonske zaštite, i to na prvom mjestu roditeljske. A kako je o tic " u N pravom smisla riječi glavni temelj đSitelji i prirodni njezin poglavar, zbog mnogih đbiteljskih socijalnih i ekonom­ skih okolnosti, tako mu јц_ i data vlast i pravo, ra ’ postizavanja cilja i -svrhe te radi održanja reda i poretka u obitelji. Ta očinska vlast nad djecom po šeriatskom pravu zove se — velijat — nadmoćnost., a regulisana je u glavnom ovako: Vlast (velijet) nad djecom dijeli se u dvoje i to: a) u vlast nad licem i b) u vlast nad imovinom dotič­ nih lica. Vlast nad licem (osobom) osniva se na krvnom srodstvu po muškoj lozi (asaba bi nefsihi) prema pravu nasljedstva ili na državnoj moći, na zakonu. Takova vlast n id maloljetnim i umno ograni­ čenim licima, u pogledu sklapanja njihova braka spada na prvom mjestu sinu udavače (ograničeno), pa njego.vom sinu i tako sve nizlazno; za tim ocu, pa pravom djedu (uzlazno) pa punokrvnom bratu, pa bratu po ocu, pa punokrvnom bratiću, pa bratiću po ocu pa punokrvnom amidži (stricu), pa amidži po ocu, pa punokrvnom amidžiću, pa araidžiću po ocu i t. d. i tek po njihovom pomanjkanju ova vlast spada majci po očinoj majci, pa kćeri po njezinom sinu, pa njezinoj kćeri i t. d., a za njima djedu pa majci, pa punokrvnoj sestri pa sestri po ocu, a po tom ostaloj rodbini po tankoj krvi (zevil-erhara) t. j telkama, dajdžama i njihovom potomstvu. (§§ 35. i 36.) A u pomanjkanju svih ovih lica, dotično pravo velijeta nad ograničenim licem kod sklapanja braka pripada državi odnosno sudiji, koji postavlja tutora takvoj djeci (§ 37.) Vlast pak nad imovinom ograničenih predmetnih lica pripada na prvom mjesu ocu, pa njegovom odabraniku za slučaj smrti (vaši muhtaru), pa ovoga odabraniku — vaši muhtaru — a za tim pravom djedu (džedi sahih), pa njegovom vaši muhtaru. A u pomanjkanju nabrojenih lica dotična vlast i pravo pripada šeriatskom sudiji t. j. onom koga on postavi za upravitelja imanja pomenutih lica, u ovom slučaju može biti postavljena i majka (§§ 420. i 434. Ahkami-šerije i § 974. Medžele4). Dotična prava i vlast, nad djecom, — lična i imovinska — uvjetovana su sa dostojnošću. pa i otac ako je nijč dostojan, neće je moći uživati i ako ona njemu pripada i na prvome mjestu po zakonu. Da neko, bio k> i sam otac dječiji, mogne biti velijom i da mu zakonom propisane vlasti nad djecom mogne biti povjerena, treba da posjeduje ova svojstva, a) da je duševno zdrav (akil), b) punoljetan] (balig), i с) musliman. Ko ne posjeduje ova svojstva, taj po zakonu nema prava vlasti nad maloljetnom djecom, niti mu se inače može povjeriti uprava nad njihovom imovinom pa bilo to lice i dječji otac (§ 33:) Ova vlast nad djecom otac ima ne samo onda, kada su djeca kod njega, nego i onda, kada se ona nalaze na uzgoju kod majke ili koga drugoga, pa ih on ima pravo i udavati ženiti, i to bez obzira na dječju volju (dok su u polo­ žaju djece) a vlastan je istodobno i njihovom imovinom upravljati i ravnati u granicama postojećih zakona. (§ 4 20) Tečajem ove vlasti, ako koje od djece postane duševno zdravo ili inače nemoćno, pa ga i punoljetnost u tome zateče, očinska se vlast nad njim produžuje, te se nastavlja i dalje kao i onda kada odraslo dijete duševne oboli, puštane nesposobno sobom ravnali po punoljetnosti. (§ 421.) I ako u očinsku vlast spada pravo potpunoga ravnanja i raspolaganja sa dječijom imovinom, ovo je pravo uvjetovano još s time, da je otac poznat a) sa pravednošću (adil) b) sa povjerljivošću (emin) c) sa ćudorednošću i poštenjem (mahmudusire) i d) sa valjanom ekonomošću (husni tesaruf) i tek ovakav otac ima pravo potpunoga ravnanja sa dječijom imovinom. Pa kad otac gornja svojstva posjeduje, on može sa dječijom imovinom trgovinu voditi i koristonosno je ulagati, i to neposredno i s pomoću zastupnika prema 4) Po Šafinom mezhebu pravi djed u ovome pravu ima prednost nad oćinim vaši muhtarom, šo je i pravilnije (Šeih; II., strana 131. �Страна 346. ■Г A Ј Р Е Т« običajima i prilikama u kakvim se društveni život kreće. On može svoje muško dijete u najam dati, ako ga sam nije u stanju vaspitati a žensko dijete samo u skrajnoj nuždi i to samo takvoj ženi, kod koje može naučiti kakav zanat. (§ 422.) Ovdje treba napomenuti, da otuđivanje i zamjena te dioba dječije imovine, kao i sve druge promjene po postojećim zakonima, potpa­ daju pod nadzor i odobrenje starateljskog sudije i to i onda kada to radi čak i dječiji otac ispred svoje djece. Ova je m jera propisana za to, da djeca budu što sigurnije zaštićena od eventualnih šteta, jer i on, otac, može biti zloupotrebljiv po djecu i njihovu imovinu. I ako je ocu dopušteno u izvjesnim slučajevima i prodaja dječije imovine, slučajno kada bi on nju osjet­ ljivo ispod prometne vrijednosti (gabni fahiš) prodao, ovaka prodaja pravno nije valjana. Ovo isto vrijedi i glede najaraljivanja dječije imo­ vine pa i glede kupnje kako imovine djetetu sa njego­ vim novcem ako je iznad prometne vrijednosti kupljeno. (§ 423.) Otac je vlastan, naravno, sa odobrenjem suda, i uz uplatu i naplatu dječiju imovinu sebi kupiti, a i svoju imovinu djetetu prodati. (§ 426.) Isto je tako dječijem ocu dopušteno dati svoje imanje u zalog svomu djetetu, i dječije irftanjb založiti za dječiji dug uz sudsko odobrenje. (§ 427.) Nu ocu nije dopušteno dječiju imovinu poklanjati tnibe) m a kome bilo niti je on vlastan davati je tr zajam. Pravo davanja dječije imovine u zajam pripada isključivo sudu, koji to može činiti uz dobre kamate i odgovarajuću sigurnost (§ 428.) Kada otac kupi svome siromašnom djetetu štogod što spada u njegovu dužnost n. pr. komad odjeće ili potroši štogod u korist svoga djeteta što spada u njegovu dužnost, i što je obvezan, učiniti n. pr. u njegovu n a­ uku, u ovim slučajevima otao nema prava na naknadu takvih izdataka od svoga djeteta koje je kašnje eventu­ alno postalo imućno kada bi i zasvjedočio da on to vrši sa nakanom naknade. Nu ako otac svom sirom aš­ nom djetetu kupi nešto, što po svojoj očinskoj dužnosti nije obvezan nabaviti, n. pr. kupi mu kuću i zasvje­ doči da je to učinio u namjeri naknade pa to i pred sudom dokaže, tada ima pravo na dotičnu naknadu od djeteta, kada ono kašnje bude u stanju to naknaditi. (§ 430.) U gornjim slučajevima riječ je o siromašnoj djeci, je r svojo j i m u ć n o j dj ec i o t a c nije d u ž a n iz s v o j i h s r e d s t a v a n i š t a n a b a v l j a t i p a ni Бро) 22. o b s k r b l j i v a t i ih a k o on t o s a m o d s e b e n eć e, j e r on i m a p r a v o s ve t o v r š i t i iz d j e ­ č ij e i movi ne ; a u koliko n e d o s t a j e z a to dj e­ čije i m o v i n e o t a c je d u ž a n d o p u n j a v a t i te n e d o s t a t k e i z v i a s t i t e i m o v i n e s v o j e . Otac ne smije imovinu svoje djece ništiti i upropašćivati jeu slučaju kada bi to učinio dužan je uništeno nadok­ naditi. Ako bi umro otac prije naknade, šteta će se iz njegove ostavine podmiriti. Tako će se isto iz očine ostavštine naplatiti i po ocu zatajena dječija imovina, u koliko ona bude njegovom krivnjom propala. (§ 431.) Otac je vlastan u obskrbu svoje djece njihovo imanje trošiti i to primjerno i dolično (kadri-maruf i Kifaje) i bez dozvole suda, a kada dijete postane punodobno i zrelo, ostatak njegove imovine uz polaganje računa dužan mu je predati na slobodno raspolaganje. (§ 432.) A budući da je imućno dijete dužno uzdržavati svog -siromašnog oca, pa i njegovu ženu i djecu, otac ima pravo to svoje, ženino i dječije uzdržavanje izva­ diti iz imovine imućnog svog djeteta, naravno uz doz­ volu suda, koji će u takvom slučaju nafaku im odrediti. (§ 433.) Konačno u očinu vlasti pravo spada i zastu­ panje djece pred sudom i pojedinim vlastima, pa njemu druga legitimacija ne treba nego li to što otac. Vlast oca nad djecom prestaje sa smrću oca ili djeteta pri­ rodo, oa pravno onda kada otac izgubi propisana svoj­ stva i sposobnost za ovo zvanje djelomično ili u cjelosti. Tako, kada se uspostavi da je otac štetan po djecu, bilo u svojoj ličnoj bilo u imovinskoj vlasti nad djecom, sudac je dužan svrgnuti ga sa te vlasti oduzeti mu dječiju imovinu, drugo lice -djeci postaviti tutorom i predati mu njihovu imovinu na upravljanje. Po gotovu će to sudac učiniti ako otac duševno oboli i postane nesposoban to svoje zvanje vršiti, i kada oca nestane i bude zagubljen, onda će sudac njemu i njegovoj djeci staratelja postaviti, ako se on nije prije pobrinuo i odredio zastupnika. (§ 435.) Vlast i prava majke nad svojom djecom mini­ m alna su i neznatna obzirom na ona nabrojena obična očinska prava nad djecom i ona se ispoljavaju samo onda kada se radi o uzgajanju djece (haki hidana) i kada je ona dječija tutorica (vasija) kako je to djelo­ mično gore izloženo. Konac. �Број 22. >Г A Ј Р Е Т. F E L JT O N В. Тмуша: Једна драма наше крви. — Поводом драме г. Ахмеда Мурадбеговића, „Бијесно Псето" која je изведена у Загребачком Казалишту крајем прошле сезоне. — (Свршетак). Мисли на Миладина свога супарника и њега тражи. Овај je подмукао, кукавица je na му скаче на леђа. Он га тако носи и поново сатерује масу уза зид. И Петар Станић носи побеснелу масу, инкорпорирану у телу Миладиновом, да с њиме тресне о калдрму! Све с вриском истрчи да -зиди je ли Миладин жив a Петар шапће: — Мртав!. . . Мртав!. . . Он полази али застане нагло. Згрози се. Ha вратима се сусретне са идиоткињом Јоком кроз чије га испечене очи заслепљује огањ успаљене животињске крви и меса. Петар, сав ужаснут, види у њој самога себе и сулудо изјури док идиоткижа ликује као да види своју победу. Неумољиво слово закона тражило je да Патар Станић откаје на робији свој грех за убијство Миладина. И он je одлежао у мрачној ћелији да се после тешко привикне на светлост. Ту, У самоћи, у слабом дотицају са људима, његова се крв смнрила и утишала и он je пожелео мирног живота. Хтео je да бар сад буде човек. Он покушава да то буде, али га људи рђаво предусрећу. Шта више: окрећу главу од њега,. Не примају његовог поздрава. Најбољи његов пријатељ, кад га хоће да загрли, застане: види да се нешто испречило међу њима. Помајка му je умрла, a њен муж Јокспм аа својом ћерком, идиоткињом Јоком, још седи у његовој кући. Срећан je ради тога и захвалан je за то Петру. Но Јоксим je благодаран Петру и жали га, дужан му je то али он му не може да пружи љубави. To je измучен и изнемогао старац. Уосталом Петар транси пшре љубави. Тражи да га људи воле, a воли га само Јоксим. Али за то, као утук, као проклетство, као демон који се церекањем свети, из очију идиоткиње сија онај прљави огањ животињске страсти. Она се радује што je дошао „газда“. Тако га зове. Не no томе што би он био њен господар, a она његова робиња, већ што у њему види мушкарца. To je њено инстинктивно сазнање. Петар се плаши тих њених очију из којих се светли оунутрашња ватра, али њега још боли што je презрен и стављен . Он би хтео да се са свима измири, a најпре са Десом. Но док га остали презиру и мрзе ради злочина, Деса тражи освету. Он се не д&. Xohe да живи. Послао joj je и прстен, али no коме? — По сводиљи! — Зашто?! — Зато што зна да га ни једна поштена жена не би послушала! — Старога Јоксима то заболи и он иде да зовне Десу да дође. Петар сумња да he доћи но Јоксим му вели: — Ako те мрзи толико колико се теби чини, доћи he да ти се освети, a ако јте љуби, љубав he je овамо домамити! Сад Петар остаје с&м. Али он мисли да je с&м . . . И док се он грози с&м над собом, увиђајући да се свет претвара у крволока, — дошуља се до њега идиот-. киња. Запаљене су joj очи, сва je задихана од страсти. Она му грчевито обухвата ноге, дахћући од страсти: — Газда мој! Газда! мој! Страна 347. mm Чује то Петар. Огреса се од тог ужаса. Покушава да побегне, но распаљена страст идиоткиње све га више стеже. Она му неартикулисаним гласовима нешто говори и тепа. Уверава га да му je верна да га не мрзи. Петар će загледа у њене очи и види у њима сав ужас распаљене крви и уждивеног меса. Он у њој не само што види своје огледало, већ и неку своју тајну. Види грозну загонетку од које се плаши. Покушава да одгурне ту неман од себе која му личи на отворена зјала неке страшне аждаје која he га прогутати! Али узалуд! Његова снага малаксава. Он почиње да губи свест. Изгледа му као да пада у неки амбис. Тамо he му прснути цео живот у парампарчад. . . A Јока, идиоткиња, све га више стеже, припија се уза—њ и дахће, дахће . . . . Петар je онесвешћен. Идиоткиња бега од њега тек када чује куцање на врата. Улази Деса и мисли да je Петар мртав. Он joj се тако мртав гади. Она као да oceha задах његове лешине. Петар полако долази себи и у први мах не зна где се налази. Кад види Десу пред собом пресрећан je. Хоће да je Загрли но она га уетавља руком. Она je дошла за то што ју je нешто вукло к њему. Страпшо je то нешто, али она вели да неби могла живети да му није дошлаПетар je срећан што je у њеној близини. Препорођен je. Гута je очима и прича joj: — Чудно . . . сањао сам диван сан. Био je красан сунчан дан . . . A ми у дечијим хаљинидама пролазнмо улидама у цркву . . . . Ти ми непрестано стајеш на ногу и не даш ми у цркву . . . . Деса га слуша са подсмехом упадајући му у реч. Петар, испочетка, ништа од тога ne разуме, али најзад закључује: — Ти ме, дакле, мрзиш? — Мрзим! одговара мрко Деса. — Али ja тебе не мрзим. Ja тебе љубим. Ja љубим живот, ноге твоје љубим, Десо!. — Дигпи се, окаљаћеш ми ципеле! To je њен одговор! И то je Петру већ доста. Оркан je узбуркао његово море крви. Он се накострепш; готов je у крв. — Убићеш ме? пита га она подругљиво. — Сломићу те, одговара он. Ja _сам дете насиља! И моја je мајка мрзела мога оца, пљувала je на њега, али он je моју мајку силовао и морала je бити његова. И из свега тога родио сам се ja, Петар Станић, да обновим то исто! To су Петрове речи a дела његова су то већ посведочила. Он то ставља до знања само Деси, a нама je могао и да не каже јер нам je писац довољно осветлио Петрову унутрашњост и ми смо то знали. Но сад искаче оно друго. Ако je он са рођењем донео насиље на свет, он je понео п љубав, или боље, жеђ за љубављу. Али тога није нашао код људи. To су му ускраћивали и гурали га у насиље. Свет га je гонио да прибегава томе средству ако хоће да се напије на чаробном извору љубави. Све су му друге могућности чинили немогућим. И за то, кад год би се он примакао томе извору, свет би му се пакосно церекао и замутио му чисто врело. Зато сад Деса узалуд прети са својим вереником; њега he Петар убити. Учиниће све, na и немогуће, али Сими Гаврићу неће дозволити да Деса буде његова. �Страна 348. .Г A Ј Р ЕТ, И док Деса бега, он пада у 1рчевиту страст. Он се савија у грчевитим мукама, Он je у ланце спетљани курјак коме никад нису дали да окуси питомо месо. A он то хоће. Хоће силом кад не може милом и јури у потеру за Десом не обзирући се на речи старога Јоксима који хоће да га врати, Бадава! Сад je све доцкан. Он би и свет могао да савлада, али себе, себе никад! Речето Петар Станић, али он je ипак човек. Иако прибегава лукавству, иако му сија' нож у рудама којим нагони Десиног вереника да je намами у мрак, пред кућу, — ипак он сам неће у крв. Види се да се Петар страшно савлађује. Он још увек хоће да задобије Десу, њену љубав најпре лепим. Он je страсно воли. Воли je и душом коja je жељна да се једном огреје на ватри љубави, јер он жуди за њом; воли je и крвљу, месом својим јер у њему већ пламти огањ страсти. Он je, истина, дошао са намјером да joj се освети: испунившн своју реч коју joj je малочас претећи изрекао, али жеђ за љубави надвладала je над беснилом његове крви. Зато, — кад je Сима Гаврић, под његовом претњом, измамио Десу да изађе и кад она дође, мислећи да долази своме вереншсу, a њих двоје остану сами, — он најпре покушава да код ње изазове сажаљење и љубав. Он je нежан и моли, проси, љубави од ње. Али je све узалуд. Она га мрзи и не може да га воли; ор je њој, ништа друго, већ крв пред очима. Она га гони и гура од себе. A тада се опет почиње превртати и ломити у Петру. Он види онај кобни нож. Њ ега, грни- на то крв која je успламтила, не више чистом- л?убавл>у, већ пожудом и осветом. Оно са дна његове крвп дигло се на вр х ^ аго с-^ подарило je разумом његовим и целим његовим бићем. Он сад треба и мора да џзврши оно што joj je изрекао У страховитој претњи. Oif'je рекао да ће с њом у чинити оно исто што je учинио његов отац са његовом мајком. Оц he je силовати! Крајности су тјг. Нож заблиста у Петровој руци. Рекне ли једпу против, не преда ли му се, тај исти нож he иструнути у њеној крви! . . .. И Петар постизава своју намеру, навије се крваве освете и гаси огањ пожудб на бруталап начин, али само зато што то није могао учинити онако како je он најпре жудео. Води je у кућу и силује да се после врати и да je преда — улици! Залуду Деса, осрамоћена, плаче, јер она неће, ни сад, да буде његова жена, иако je Петар тим обећањем ућуткује. Значи: то je било код њега само средство за једанпут да она могне бити сва његова. Али она, сад још више кнвнија на њега, неће да буде жена једног разбојника и воли да се обеси него да то постане. Сад Петар пада у пароксизам подивљалости. Он дозива њеног оца, суседе, цео свет, na и све демоне, да им je преда. И запста. |није требао други демон коме ће моћи предати Десу него што je опет Maca. Она неће да чује глас правичности, неће ни да се зажали над Десом a камо ли да je узме у одбрану. Непита се више ни отац, ни мајка. Maca говори кроз уста сводиље, у њој je она инкорпорирана. To je вихор који својом дивљом жестином хвата и Десу и њеног оца a који, тобож, тражи правду. Али не ону правду да се казни ко je крив Десиној срамоти, већ се сва мржња обраћа на њу јер тако хоће и пресуђује сама Maca. Њ у je била кадра да преокрене нико други, него сама сводиља да би се осветила Десиним родитељима што су je избацили кад им je оиа донела Петров прстен за Десу. Број 22. Убалуд девојка тражи да се казни фактички кривац, Петар Стаиић, — сводиља убеди Масу да га je она морала упустути у кућу. Узалуд ona зове свет, преклиње га да ухвате Петра, da га убију за то што ју je он осрамотио, - Maca кроз уста сводиље каже да je она њему дошла, a не он њ ој! — Петар није могао сам ући у кућу чија су врата закључана и уз која стоји оштра сикира. Она, Деса, му je отворила врата! Тако говори и убеђује сводиља, a Maca je већ готова да дигне руку на Десу. A кад Maca захвата својим бесним вихором Десу да je одведе њему, Петру Станићу, себи равном, она ни онда неће на то да пристане, иако je јавно осрамоћена. — Свачија ћу бити, само не његова! Протестује она, али то не помаже. Њен je глас шупаљ, не допире даље од њених усана; воља joj одузета, подчињена je Маси; лишена je већ сваког права да располаже својом судбином. Она мора да иде к њему, к Петру Станићу, да му буде жена. Beh je и понесе бесомучни талас Светине. - *Сад je све изгубљено. Више ништа не помаже, зли Деса застаје још за часак. Она хоће да каже још нешто. Прикупља снагу и истргне се из руку Mace. — Слепци! Варалице! Вештице! — то je њен громогласни протест. — Сви сте ви једнаки! И тај отац што упропашћава свој властити пород, и та вештида што моје страдање претвара у саблазан, a сакрива своје властите прљавштине, и тај Петар Станић што ми уби мужа прве брачне ноћи, a пољубила га нисам! Сви сте ви једнаки! Ja сам окружена неправдом и насиљем! Но то je све без еха; празне речи у ветар. — Полази! виче разјарен отац. — Мичи се или ћемо те претворити у хрпу камења! виче joj разјарена Maca. To je одговор на њен протест! И узалуд она тражи своју правду, не божију, Maca мора и овај пут бити јача. И надјача: — понесе je пут Петрове куће... . У кући Петровој било je све као пред буру. Стари Јоксим оставши сам, наслућује да he се нешто десити. Он се мува no друштву a не зна ни сам шта би радио. И no својој кћерки, идиоткињи, Јоки он види наговештење неке страхоте. Њ е je нестало. Он je чуо, 'као из далека, неку потмулу хуку, a Петар je одјурио у мрак за Десом и већ je дуго како га н ем а----Међутим хука као да постаје све јача. Заори се страшан лавеж nača. Све јаче и све силније. Подивљао лавеж пуштепих nača с ланаца, помешан са подивљалим гласовима људи. И као да се та гужва све више приближује . . . . Лавеж je наткрилио све друге гласове, само као да се покадаад зачује неки урлик: — je ли то Петров, нли . . . . Но тада сулудо дојури идиоткиња Јока na улети у кућу да у брзо отуд излети са врућом водом и жеравидом и да кроз двориште срне у мрак на улицу. Залуд je отац xohe да задржи, да je упита: што he joj то? Куда иде? Она јури и виче: — Јока бранити газду. .. бранити Јо к а . .. Има ватре . .. Вода се пуши. .. Има. .. A тамо, у пустој улици, гомила je nača јурнула na Нетра пошто je он делом одбио светину од себе. Он се бори с њима. Разгони ах коцем и ножем. To иде тако далеко и тако дуго да он почиње да смалаксава. Предвиђа да he га издати снага и да he допасти овим побеснелим животишама да га растргају. He може да се �Број 22. Г A ЈРЕТ« Страна 349. Он већ бунца. Он he убити њу, идиоткињу, a не више бори са два беснила: са псима и побеснелим Десу. И кад убије њу убиће себе. људима! Ha пољу беснило масе није престало. Beh звоне и Али у тај час долази идиоткиња. Она се сад баца на псе да одбрани свога „газду“. Зашто? — To he она сва звона као да je пожар света. И кад Петар пита ко je то, Јоксим му каже да Maca хоће њега na га нагопобле сама рећи. Полева их врелом водом. Баца на њих ватру. Пси вара да бежи. Петар остаје на своме месту и тражи бич. Maca се циче, завијају од болова; беже и цркавају иза плотова, доваља до дворишта, јурдисава унутра. Сад чика Перо a Јока и даље довршује свој посао. Но Петар je већ напола сулуд од ове борбе и гура Десу пред Петра: — Eto ти je! вели. ужаса. Њему као да се већ преврнуо мозак. Он се тек Петар je гурне од себе. Hehe je. Њега нико више једаа држи. Прибира се и кад хоће да подигне са земље нож однекуда налети једно бесно псето, скочи му на не може да примора да je узме. Он се лаћа бича, прилеђа и угриза га за врат. Један крик и стресе са себе зива Масу na joj каже: — Ти си, гомило, упрљана, неморална. Дошла си побеснелу животињу која je у његову крв унела сво да сав тај гад свога неморала скинеш са себе и на ме беснило и паса и људи — Mace! Но то није све. Maca се опет прикупља и баца натовариш. Али тебе не може да опере ни океан свете на Петра дрвље и камење. Али Петар се дограбио свога водице, a камо ли један једини човек! Рекао je na бнчем изгони свет да у дворишту остане ножа a Maca се боји тога и бега. Петар хоће да их тера, али га снага потпуно изда и он већ хоће да падне. сам са Десом. — Ти нећеш отићи, вели joj Петар. Ja xohy да теби Но Јока je већ крај њега, придржава га и води га кући • самој повратим одузету част. да га тамо доведе полу онесвешћеног. — Победио си! одговара она. Па шта ћеш више? Јоксим се запрепасти: — газда му je крвав! ^„А јш моја победа и моја снага те je дело очај— Изгризли су ме он бјесови, вели сулудо Пртар. Изашли су из мене, црни, округли... J a o !... Жизот у ника који баца све на коцку да спасе себе и своју љубав. мени претрну.. Они су ... бјесови. .. Ћутио сам их уну- Признајем: — ниси ме уништила, али и ти си у животу тра, често су ме мучили. Сад су изашли из мене и заједни- уништена и у томе смо потпуно једнаки. — 0 не! Ми нисмо једнаки! Ja никад у животу чки навалили ла м е. .. J a o . '-ja.'fee бојим. .. Мене je страх! ... нисам била јача! Ona сад не мисли на своју снагу већ увлачи мистеСада он бега некуд. Хоће да се сакрије од нечега: од тих бесова који су изашли из -њега да опет ударе на рију у Петрову иначе растровану фантазију. Она диља на свога првог, мртвог, вереника Миладина. Он je, вели њега. — He остављај ме! очајно виче Петар кад Јокспм с њом и у њој. Она у својим грудима још слуша како хоће да оде у кућу да нађе платна како би замотао његово срце куца! т Ограшнпја си и од самога пакла! шапуће неПетру рану на врату. моћни Петар koja већ у својој болесној фантазији гледа — Јока je уза те, вели му он na одлази. — Јока? Пита се Петар. Јока! Да то није она? оживелог мртваца Миладина. Она се њих бијесова не боји. A ja се бојим! Јоко! Ходи i Видиш, вели му она, севајући очима, мртваци ближе! Ходи овамо! Уђи у мб! Ако ти будеш ту унутра, су јачи од живнх! они се више неће повратити у ме! Они се тебе боје! — Иди! виче помамно Петар. Јока се смеје својим шупљим смехом. Њихови се Деса одлази са страшном претњом да he му доћи погледи тада сретну. Петар као да с&да, на час, дође на сан. себи. Било je нешто у очима те идиоткиње пгго je било — Jao! Jao! Бјесови, бјесови! Пробудили су се! Ту тако поразно за њега да га je довело свести. су у менн! J a o ! J a o ! — Зашто си ме бранила? пита je он. Бега Петар Станић. Он хоће да негде побегне, ал Тада je у Јокином мозгу синула нека искра која од себе не може да побегне. Нема куд. .. Нема где ни je, иако за кратко, ипак осветлила разум. Она велн: да се сакрије. .. — Јер те волим! Беснпло, које je иначе лежало у Петровој крви, — Волиш ? ! . .. Чуо се блажен шапат са Петрових потенцирано, ваљда, уједом бесног пса, достиже у досаусана, јер ту реч он још до данас није чуо ни из чијих дашњим пертурбацијама крви, меса, мозга и душе, кулуста. минацију свога пароксизма. Уосталом, и Петар Станић je — Зашто ме волиш? пита je још под тим утиском. човек, и његови живци нису гвоздени, они већ попуштају. Но ono, разлог зашто она њега воли, не само да Бог, или неки други закон, хоће да учиие крај целом брише и односи сву радост и блаженство што се моментано разлило no њему, већ му открива сву грозоту ње- његовом битисању. Петар je коначно пао на постељу. Беснило je већ говог бедног бвћа. Пожуда, сама пожуда идиоткиње рекла узаврело у његовој кући. Он je сад само у интерваje ту реч. Она хоће његово месо јер je „чврсто!“ Пред његовим очима пукла je на двоје кобна завеса лима миран. која му je досад сакривала ту мрачну тајну. Али on ју Hoh je. Он спава. Јока je уза њ. Јоксим се с вреј.е наслућивао јер каже: мена на време подвирује под н>ега. Кад зна да he му — Ти волиш месо. . . Да . .. сад знам. .. Ми смо једно!... И ти си моје огледало... Ти немаш мозга, доћи наступ он je- у њиховој близпни. У соби je икона немаш душе, немаш срца свога. .. a ja као и ти, мислим Арханђелова; бесумње патрон његовог дома. Лице je окренуо од Петра јер je његов пламени мач крвав. Пред месом a говорим крвљу! Петар једва дане чује шта она говори. Beh му je тим ликом гори кандило. И оно, канда, нешто предсказује; све померено у мозгу. Kao да се кидају све споне које илустрира ваљда свечеву зловољу и гнев над Петром и га вежу са овим светом. његовим греховима. �Страна 350. Г A JPETi Број 22. — Идиоткиња! Идиоткиља! To сам ja! To сам ja! Стари Јоксим се моли пред ликом свечевим да помилује његовог господара и да му узме душу. A Јока Убићу самог себе! Убити! И хвата зубима Јоку за грло na je почне клати. вели нек умре он, Јоксим, њен отац, a не њен, „газда". Јоксим долази доцкан с водом. n etap пушта гласрве Тада се Петар буди. — Je ли долазио? Пита он, мислећи на Миладина. као псећи лавеж и полагано умре. Визија тога мртваца лебди у фантазији већ бесно — сулудог Петра. Ово je у главном садржај Мурадбеговићеве драме — Мртви не долази! одговара за утеху и охраб- „ Б и је с н о п с е т о “. Беснило које у њој видимо није рење Јоксим. беснило самога Петра него и Mace. У томе су се они Но Петар зна да они долазе, јер верује да he Ми- слили у једно нераздељиво. To су само два воденачка ладин доћи. Верује јер га у својој болесној души очекује камена који се међу се сатиру. да дође да га задави, смрви, сатре! Он je, шта више, Г. Мурадбеговић je са овом ствари постигао потвидео и њега, Миладина, и Десу. пуни успех. У првом огледу на даскама он je однео Болесни поглед му пада на шсону Арханђела. Плаие потпуну победу. жижак пред иконом a мач његов засветли у фантазији Иако je г. Мурадбеговић Босанац, иако je предузео Петровој. кораке још пре године и више да његову једну драму гледа — Eho га! Виче сулудо Петар. Реци, како се гоне најпре Сарајево, ипак je његова ствар најпре изведена утваре! у Загребу, a не у Сарајеву. A како он води преговоре — Молитвом, одговара Јоксим! за превод ове. ствари на немачки језик и њепо пласиНо Петар неће да се моли. He боји се он Bora. сирање на страној позорници, може да буде оно тачно — Он je непријатељ мој, вели он. Мучиће ме кад да љега пре дају у Бечу, него овде. умрем. В ладнслав Тмуша. И зато он xojie да томе Богу убије Арханђела. Скочи пут иконе, a кад се тога часа утајп жижак у канНеколико извадака из критике приликом дилу да му се скоро изгуби светлост, он мисли да je извођењ а драме „Бијесно Псето". Арханђео побегао. Пегар ликује над том својом поДа наши читаоци, a нарочито Муслимани, виде са бедом, a тада долази наступ лудила. Скаче, бесомучно каквим je успехом изведена у Загребу драма г. Мурадудара око себе, напада, руш £ д<Јк не запени да падне беговића, доносимо неколико извадака из неких загресломљен. бачких новина: A кад наступи intervalla lucida он се oceha сломљен. Госп. Ka Месарић пишући о драми „ Б и је с н о Види сву своју беду, очај-и несрећу. Моли Јоксима да п с е т о " пред њену премијеру између осталог каже: га подигне na се онда свали као безживотна ствпр „Мурадбеговић карактерише у својој новој драми наш на столицу. југославенски расни тип у лику Петра Станића, дивног, Јоксим бди над њим. Он je рад да Петрове муке необузданог и полуцивилизованог. Један тип који „мисли престану. Зна да бесни свршавају од воде. To му je и крвљу, a говори месом! ------------------ Бјеснило у овој лекар pekao. Оде и приправља то за будући наступ јер драми наше крви није само симбол већ и карактсристика не може више да гледа његове [муке. Он то и чини док једностраног екстрема, јер тип наше pače, човјек „голуЈока непрестано лебди око њега. Кад joj Петар погледа биње ћуди“ хвата се врло често и врло ненадно за — нож.* у очи он проговори: Г. Луначек je у „Обзору" посветио цијели фељтон — Како болно гледаш у ме као да сама патиш! оцјени овога комада. Упоређујући донекле Месарићеве Да, ти си као и ja: — остављена сама и проклета. „к о з м и ч к е Ж о н г л е р е“ са овом Мурадбеговићевом Јока га теши. Она визионерски говори о сутрашњем драмом, он каже између осталог ово: „Ипак имаде у дану, али Петар зна да he сутра бити мртав. „Бијесном псету“ нешто што нас изненађује, a то je Кад се враћа Јоксим Петар се налази пред новим снага изражавања". наступом лудила. Он то предосећа na вели: . Па даље: — He прилазите к мени! Растргаћу вас! Бегајте од „Али ваља знати да Мурадбеговић није написао мене! Одлазите! Све ме дражи, и људи и гласови! Са пуки казалишии комад и ако се je покаткад послужио мојих се усана цеди отровна слуз и ja лајем на свој и старим дракским ефектима. Проблем, на којем се чиживот као бесно псето! тава драма базира, такове je квалитете да се једва може Сад настаје право беснило. Он лаје као псето. наћи који од наших младих и старијих аутора, којим се Окреће се око себе и тражи свој реп да га угризе. могу, похвалити да су знали изнијети овакав проблем. A сад, — као да му на час блесне неки јасан зра- Ha самој обради многи би си скрхао в р а т '... чак у мозгу. Он види Јоксима како држи суд с водом. Г. Станко Томашић у „Н a р о д н о м Д о м у“ из— Шта je т о ? ! .. . Носи то!. . . To je смрт! међу осталог каже: He слуша он што каже Јоксим да je то бистра „ ------------------ Ова драма као цјелина показује студена вода. Он загњури главу у постељу; хоће њом двије основне карактеристике: 1. дшамику пишчеве млада пробије зид. Бега од воде и виче: достд која се, везана на раскрсници времена, кида између — Носи то !. .. Носи то!. .. импресије, реализма и апстракције; 2. Снажно захваћање Јоксим мора да то учини и кад je сакрива Јока у нејасни проблем нашег расног т и п а .---------------------хоће да теши свога „газду“ како она зна a Петар се Сам лик Петра Станића тога „бијесног псета“ који се тргне. бије са цијелим свијетом и који погиба од уједа бијесног — Taj гл а с !... Ко Je т о ? ... Ко то говори? псета, резан je снажног (попут Козарчевог Ђуке Беговића), A кад види ко je пред њом, он као да je позна na и представља једно од најснажнијих фигура у нашој заурличе: сценској кљижевности те врсте... ( �Број 22. ■Г А Ј Р Е Т . А г . М и р ко П о л и ћ у „ Н о в о с т и м а " између осталог каже: „Док се напш аутори повађају за туђим савременим ауторима, туђим мотивима и туђим техникама, дотле г. Мурадбеговић иде својим путем, зато и јесте опћенита импресија шегове премијере афирмација једног самониклог талента који трсба да се само и даље развије у томе смјеру без обзира на моментане импортираности-----„Оно што се обично назива Драмском радњом, нема у „Б и ј е с н о м П с е т у“ али имаде зато јаке и крепке драмске динамике која дјелује као нека симфонична варијација и у томе je - оригиналност и самондклост ове Страна 351. драме и овог нашег драмског талента, na je то већ доказом, да пјесник носи у себи своје форме и своје изразе"... Kao што се види, г. Мурадбеговић je постигао потпуни успјех. Његова драма не само што je запажена, него je и потпуно и успјела. Нас необично весели што je један Муслиман, наш земљак Босанац, Г. Мурадбеговић утврдио не само свој досадашњи књижевни реноме, већ je са овом успјелом драмом стао у ред наших најбољих драмских писаца. Ми г. Мурадбеговићу желимо сваки даљњи успјех. Уредништво „Гајрета”. КЊ ИЖ ЕВНОСТ. Књнжевна д јел а г. Осмапа Нури Х аџаћа. Наш угледни сарадник г. Осман Нури Хаџић у накани je да штампа у што скоријем времену у засебној књизи његову културно-историјску расправу „Мухамед Куран“, која скоро двије године излази у „Гајрету11. Ту своју накану привешће у дјело истом онда ако се јави довољан број претплатника, да му се штампа може исплатити. Није потребпо нарочито истицати од колике je културно-историјске вриједности ово његово дјело на нашем језику. Дјело се само no себи препоручује и ми ћемо у једном од идућих бројева о њему опширније проговорити. Dvije korisne knjige. Odavno se je osjećala potreba za jednim priručnikom na našem jeziku o porodičnom i nasljednom pravu muslima i o postupku u ovom pravu. U namjeri da se ta u ovom pravu postojeća praznina bar U nekoliko popuni, izradio sam na našem jeziku a po najboljim arapskim i drugim izvorima 1. Porodično i nasljedno pravo muslimana i 2. Šeriatsko sudski postupnik sa formularima. Sa izradom ovih knjiga nastojao sam dati našem islamskom svijetu a i stručnjacima najpotrebnija, dosada u našoj pravnoj literaturi, ne postojeća dva priručnika o najintimnijim pravima i dužnostima muslimana, koja ih u njihovom društvenom životu i saobraćaju svaki dan sretaju, a koja oni u ogromnom broju, radi nepristupačnosti jezika na kojem su ova pozitivna prava napisana, dosada nijesu mogli pobliže upoznati. Prva je knjiga podijeljena na ženidbeno, roditeljsko i rodbinsko, te tutorsko i starateljsko, testamentarno i nasljedno pravo i obuhvaća preko 200 stranica oktav for­ mata, a druga je podijeljena na ustrojstvo i nadležnost šeriatskih sudova u Bosni i Hercegovini, na parbeni i izvanparbeni postupak sa potrebnim formularima i sačinjava 150 stranica istog formata. Obe ove knjige dao sam da se štampaju pa će biti gotove do konca ove godine, a u pretplati prva stoji. 60 Din. a druga 40 Din. Prijatelje islamske pravne nauke molim, da me u ovom poslu predplatom pomognu i da pretplatu šalju na moju adresu. U Sarajevu u oktobru 1926. Hafiz A. Bušailić, šeriatski sudac. Č asopis „Narodno Pozorište". Izašao je 2. broj ovoga časopisa sa slijedećim sadr,Pred premijeru „Tomaide", »Repertoar Narodnog -,--Л od 6. do 14. novembra11, „Beleške11 u kojima su ____;ane vesti iz Sarajevskog Pozorišta, kao i druga intere­ santna saopštenja o radu ostalih naših pozorišta. Zanimljiv je članak o jubileju Maksa Rajnharta, čuvenog njemačkog režisera. Ovaj broj „Narodnog Pozorišta11 ima na prvoj strani sliku g-đe. Lidije Mansvetove koja će kreirati Tomaidu u istoimenom Nušićevom komadu. Cena pojedinom broju Din. 3 — Oglase prima „Infor­ macija' trgovački informativni i oglasni biro, Sime Miluti‘novića ul. br. 6. ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК. Ш Нови утемељачи и добротворн у тешањском срезу. Председник Гајретова .пододбора у Тешњу г: Сабит Чампара, срески поглавар, уписао je ових дана за чланове у т е м е љ а ч е Гајрета слиједећу гг. 1. Косту Митића, предсједника општине у Теслићу; 2. Николу Јелића, трговца у Тесдићу; 3. Махму Јашаревића, посједника села Ружевић; 4. ШахДу Сивића, старјешину села Ружевић; 5. Мехмедалију Хамвића, чиновиика код Дестилације дрва у Теслићу: 6. Карла Квасничку, цивилног геометра у-Теслићу; 7. Љубомира Симића, трговца у Теслићу и 8, Сабита Чампару, среског поглавара у Тешњу. у свем у, дакле, 8 утем ељ ач а. Поред тога уписао je г. Чампара за члана добротвора г. Милана Гњатовића, посједника у Теслићу. Уписани чланови утемељачи одмах су уплатили no 500'— динара, a г. Гњатовић Дин 1000' — И овом приликом нека je најсрдачнија хвала како вовоуписаним члановима тако и вриједном предсједнику пододбора г. Чампари, који никади не зажали ни времена ни труда, да што више користи нашем Гајрету. Ииспицирање рада управа Г ајретовпх копвдката. Главни Одбор Je ријешио, да се у овој години прегледају сви конвикти, како у Сарајеву тако и у провинцији. Члановима одбора, који he прегледавати рад конвиката, нарочито je стављено у дужност, да се том приликом детаљно обавијесте о успјеху питомада у науци, њвховом владању и здравственом стању. Ha основу горњег закључка ових дана прегледао je мостарски конвикт члан Гл. Одбора г. Азиз Сарић. Муслннанска чнтаопнца у Љубињу утемељач Гнјрета. Одбор муслиманске читаонице у Љубињу уписао ових дана своју читаоницу за члана утемељача нашег Гајрета. Нека je срдачна хвала одбору читаониде са жељом да се и све друге муслиманске читаонице у Б. и X. угледају у овај примјер. �Страна 352. Број 22 »Г A Ј Р Е Т « Ожпвљавање рада за Гајрет у Зеппцп. Недавно je Гл. Одбор упутио окружницу свима својим пододборима и повјереницима у сврху што јачег и интензивнијег рада за Гајрет, нарочито у оним мјестима, која су досада показивала врло слаб или никакав успјех у том раду. Позвани су сви пододбори и повјереници, који из ма којих разлога нс могу да раде за Гајрет, да даду оставке на своје дужности и да нам предложе за повјеренике оне, који he тај рад моћи вршити. Нови повјереници Гајрета у Зеници поводом горње окружнпце, сазвали су ширу конференцију грађана, поразговорили се о Гајрету и његовим приликама и закључили су, да приреде у децембру мјесецу велику Гајретову забаву с комадом „Исмет и Алмаса". У ту сврху изабран je привременп приређивачки одбор од 9 лВца. Ha том састанку уписало се 40 чланова помагача, a убрзо he се тај број и удвостручити, тако да he се моћи основати и пододбор. Тако he, према свима изгледнма, и Зеница се у бројити у најагилније пододборе Гајретове. Повјереинштво Г ајрета у Сребрснпцп. Beh дуже времена био je у Сребрениди обустављен рад за Гајрет, na je ових дана досадањи пододбор Гајрета у Сребреници разријешен дужности a на љегово мјесто нменован je повјереником г. Х а к и ј а С и р у ч и ћ , досадањи тајник подобора. Гајротова забпнл у Мостару п Дервентп. Пододборп (повјервншсп) Гајрета у Дервенти и Мостару приређују велике Гајретове забаве у децембру мјесецу. Наступ у nHTcpiiai- пнтолнца Београдског Гајрвти. Председница Београдског Гајрета гђа Mapa ТрифKOBiih позвала je преко председника Гл. Одбора Гајрета г. Дра A. Хасанбеговића све ученице, којих су молбе за пријем у женски интернат Б. Г. повољно ријешене, да најдаље до прошле сриједе 10. о. м. отпутују у Београд и јав е се управи друштва. Једна група ових учеиица отпутовала je из Сарајева у уторак 9. о. м. Н риход забаве културнпх друш гана. Како je познато у септембру мјесецу одржана j e v на Илиџи забава сарајевских културних друштава Гајрета, Просвјете, Напретка, Беневоленције, Јадранске Страже и Жељезничарског Дома. Материјални успјех ове забаве износи 32.000- - динара. Према томе Гајрету je припало од ове забаве преко 5.000— динара. Н ајалнп угонор за зграду ж еиског иопвиита. Још у аугусту прошле године замолио je Главни Одбор Котарско вакуфско-меарифско повјеренство гледе продужења најамног уговора за зграду у којој je смјештен Гајретов женски конвикт, јер садањи уговор важи само 3 године. Како je Главни Одбор утрошио у поправке ове зграде само за 1 годшу ono Дин 65.000' -, то je хтио да најамни уговор продужи још за 2 године, т. ј. до 1930. године. Ових je дана Вакуфско-меарифско повјеренство одговорило на молбу Гл. Одбора, да се уговор не може продужити док се не обави колаудација извршених поправака зграде. Ha то je Гл. Одбор доставио Вакуфу обрачун трошкова, око поправка зграде, и замолио Вакуфско Повјерепство да одреди комисију, која he извршити колаудацију трошкова, предвиђених у најамном уговору. Вјероватно Вакуф he одмах удовол.ити овој молби Гајрета и изаћи у сусрет љеговој оправданој молби. Ческп лпст о Гајрету. У 255. броју „Народпих Новина“ у Брну изашао je чланак г. Франт. Бидека под насловом „Југословеиски Гајрет". У том чланку писац говори опширније — као добар познавалац наших прилика — о муслиманима наше крви као и о просвјетшш приликама код нас. У просвјетном погледу, вели писац, муслимани су доста заостали a разлог je томе тај, што су бивше аустријске власти подржавале муслимански елеменат у тмипи и незнању. Када je пред 23 годпне основан Гајрет бивша влада je према њему заузела непријатељски став. С Гајретом се поступало као и са осталим српским просвјетним и националним друштвима. У почетку СвјетСког Рата у друштву je уведен комесаријат, a његови вође су затворени, од којих су некоји и помрли у тамницама. По ослобођењу je Гајрет отпочео интензивним радом међу муслиманским елементом у Босни и Херцеговини. Данас Гајрет уздржава 7 иитерната и троши на њихово уздржаваше 60° „ свог буџета. Поред интерната, у којима ’ce муслиманска омладина савремеио васпита, Гајрет одобрава многим ђацима и стипендије те подјељује једнократне потпоре. Beh три године издаје и свој култнрно белетристички часопис „Гајрет“. Некоје занимљивије Одјзари из свог листа преведене су и на чески језик, нарочито оне које говоре о чисто муслиманским питањима. Поред осталих просвјетних и националних радника, који се купе око Гајрета, његов je вођа бившн добровољац у српској армији и познати јавии радник Др. Авдо Хасанбеговић, сарајевски поджупан. Ha крају писац каже да je тврдо увјерен да he Гајрет потпупо постићи свој циљ и тако увести муслимански елеменат у ред осталих културних народа. Г Е ју б Х а ф и з о в и ћ I У петак 5. ов. мј„ у 10 сати прије подне, преминуо je у цвијету своје младости, након тешке болести, наш мили и непрежаљени друг и пријатељ Ејуб Хафизовић, ђак VIII. разреда Шериатске гимназије, дика свог родног мјеста Рогатице, понос својих колега Шериатске гимназије. Рахметли Ејуб -увијек весео и осмјехнут, увијек пријатан и љубазан, задобио je симпатије свакога онога ко га je само једампут видио и с ким се само једампут састао. Неумољива смрт однијела нам га Алаховом вољом и ми га жалимо и душом оплакујемо исто онолико колико смо га волили. Ни вријеме нам неће избрисати из сјећања милих нам успомена из живота незаборавног нам и драгог Ејуба, оног Ејуба, који je увехнуо онда, кад je најволио живјети; он, који je пјесмом започињао, a пјесмом ззвршавао сваки рад, сваки посао; он, који je: „Voluit quiescit“. С осјећањем пуним бола, с душом која воли, са срцем које не заборавља, ми цијелој поро;гаци, a напосе тужној и очајној Ејубовој мајци, која je све наде и идеале гојила у њему, изражавамо најискреније саучешће и упућујемо највећу утјеху: стриљење и преРахметулахи алејхи! Мустафа КамариК, матурант Шериатске гимназије. Štamparija »Bosanske Poite«, Sarajevo. — Vlasnik druitvo »GAJRET«. — Glavni I odgovorni urednik: Hamld KUKlC. �Svaki musliman treba da kupuje samo 1 J јвр tonalitetom nodmošuje sve ostale cigorpopire a potpomaže i „Gajret" Tvornica Cigarpapira S. D. Rlnalaj, Sarajevo, *• može se naruiiti i ргеко društva .Gajret' u Sarajevu Сарајевсна Баниа д. д. у С а р а је в у . Телефон бр. 33. Бави се свим у банковну Струку спадајућим пословима. Улошве на штедњу укамаћује најповољније. Од чисте добити 10% уступа Културном и просвјетном друштву ,Гајрет“. KREMU li EIPELE jer je ona najbolje kvalitete i donosi lijepu korist GAJRETU. Naručuje se kod Milana Kovacevića Novi Sad, Dunavska ul. 10. Glvno zastupstvo za B. i H. A g en tu ra R udolt Bole, Sarajevo Bistrik, 25. Telef. 783. Pošt pret 75. �1® ® IM im Š a b o n o g ić i s in o v i ® ® Sarajevo, Kundurdžiluk ulica broj 27 Trqovina manufakturne robe i skladište gajtana a T e le fo n : T r g o v in a b r o j 481 — S ta n 7 6 7 §D ^ннЕааннаннни ванкзинЕа ™ " Ч - Ч Р - ---- ■ ■ З Н И зд. j i ž v -- ------------- s - r sl B M i B a š a g ić a Sarajeoo trgovina muzikalija I materijala za pisanje 1 risanje. Bogato slovurište hrvatskih I srpskih knjiga ГШ • § •: , IH . ..............• § Bajram aga Foča i I DRUGOVI ! Trgovina manufakturnom i orijen­ talnom robom na veliko SARAJEVO Gjulagina ul. 3. — Telefon 455. Basme engleske, francuske, talijanske i — češke u najvećem izboru. ■ - £ g Bogato skladište bezova, Sifona, zefira, štofova, = ----- šamija, fesova, rubaca, Čarapa i t. d. = = 6 2 Čitajte ,Gajret‘ ! List »Gajret« jedini je list za našu . porodicu, za našu djecu! Za to treba da ga svak čita i pretplaćuje se! Pojedini brojevi „Gajreta" kao i cijelo godište iz lanjske godine mogu se dobiti uz sniženu cijenu kod adm inistracije lista. ; Svakom prilikom sjetite se G ajreta! VTTVVTTTTVTTVTTTTTTTVVVVTTTTVTVTTTTTVTTTTTVV � https://kolekcije.nub.ba/files/original/15850fcce0415d53c1fa0d41e7b96dfc.pdf e849f1b72c4dbd9f08428af81e6a110d PDF Text Text n „ - ~ - .» M .K n r t a t — T fu v r.il« i: Поштарина плаћена у готовом. ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУШТВА ЗА КУЛТУРНО И ЕКОНОМСКО ПОДИЗАЊЕ МУСЛИМАНа ' Излази 1. и 16. у мјесецу. Година X. С арајево, 1. децембра 1926. Број 23. Цијена год. 80 Д. Поједини број 4 д Ђацн добивају лист у пола цнјене код Главног Одбора или код Управа — Гајретових конвнкта. — С АД РЖ А Ј: Хамза Хумо: Свјетски Човјек. Осман Нури Хаџић; М ухамед и Кур-ан. Ахмед Рефик: Соколовић (Преводи М. Р. Делић (Насгавак). Џелал Нури: Полигамија (Внш сж епство). Anatole France: Кад се еу н ц с у г а с и .. ф. Грилпарцер: ЈМорски и љ убавни (Трагедија у 5 чинова) Превео С’ Мурсел. Фељтон: X К : Опроштај с нашил сарадппкол. — Књижевии успјех г. Ахледа Нурадбеговнћа. — A. W.: Иросвјетип рад у Чехословачвој. Гајретов Гласник Прослава даиа Ујезпњења у Гајретовпл копвпктнла. Upu преле за забаву Главпог Одбора Гајрета. Гајретова добротворна лутрпја. Скупштнна Чланова Гајрета у Зеницп. 1рилозп из Рогатнце. 1овјереници Гајрета у Гатачкол срезу. Цреглсд взвршених нопраиака у зградн женског копвлц^а., i Поанви пододборпла п поијереипцила Глјрета. Лпјечннчки иреглед Гајрстових питолацн. Кретање болесгн у Сарајевскол лушкол иптернату у првол тролјесечју. Нрво тролјесечје у ишолала. Уредник: Хамид Кукић. �lEBBEBBEBEEBEIBBEEEBBBBBBBEEEBBBBBB GAJHET D. L SmiJEVO в в Potpuno uplaćena dionička glaunica Din lo,ooo.ooo*— Rezerae Din l,6oo.ooo-— B auka sc bavi svim u bankovnu struku spadajnćhn poslovim a. O vlaštena je za trgovanje sa valutam a i devizam a. Zavod je također 1 pupilarno siguran. Osniva, organizujo i rukovodi kreditn e i priv red n e ustanove. Osniva i podupire razne ku ltu rn e i hu m an itarn e ustanove. Zavod j e angažovan kod „Varđe“ in d u strije drveta d. d. i Trgovačkog d. d. „M erkantilia* u Sarajevo. Od čiste dobiti daje 10°|о Kulturnom i Prosvjetnom Društvu „Gajret“. Sve doznake u dom ovini i in ostran stvu obavlja B anka (Jajret najbrže i najkulantnije. U loške пк аш аф де najpovoljn ije, i i spi aduj e iste u svako doba. a o ro « c r o « c r o « c r o « c r o « e r o « c r o » c r o * c r o « * ce ro • e r o • e r o • e r o • e r o • e r o e r o • e r o • • e r o • e r o »• i e ro e e ro • e ro • ,iiiT i iF id s h a Štedionica • e ro e ro ero * ga I ga H p a a Е З Ш Л e ero ero e ro * općine g ra d a Sarajeva T em eljn a g la o n ic a 40,000.000— d in a r a 5 •i ј^^јјј Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda, filiale Sarajevo broj 2172 - ............................................................... ш I sa i ! ! Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. Osim toga ima svoju H O N I C U koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale dragocjenosti uz najpovoljnije kamate. §sa ! Ш З i ? Ш З i сго* его * сго * его * е го « сго * е го* сго* сгое го# его * гго « сго * сго * сго » сго* сго* сго* —......g �ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУШТВА ЗА КУЛТУРНО И ЕКОНОМСКО ПОДИЗАЊЕ МУСЛИМАНА Излази 1. и 16. у мјесецу. Година X. Број 23. Сарајево, 1. дедембра 1926. Цијена год. 80 Д. ПоЈедини број 4 Д. Ђаци добивају лист у пола цмјена код Главнот Одбора нлц код Управс — Гајретових конвикта. — Хамза Хумо: СВЈЕТСКИ ЧОВЈЕК. Дубоко у ноћ врисну грабљивица у Клисури и језа проструја кроз тишину. Алага Крилић изађе пред свој чардак, сједе на софу и запрли чибук. Звијезде свјетлуцају, осмјехују се у дубокој ведрини неба, a поноћњак шуми у боровима крто и сањиво Село тихољина спава, £ брца стражаре у тами као џинови. Алага погледа у звијезде, ојети qe брда и величине његове, na пређе у мЈЈслима на свој виноград, скору борбу и на свој Камењак што тамо у даљини. под планином почива опружсн и посут стотинама свјетиљки као ватреним инсектима. У Алаги се цробуди жеља за градом kao и увијек на јесен кад на село падне нека осамљена^сјста и тугаљивост. Почела да га спопада и бесаница и пеке дуге беспослене мисли, na ни да их се отресе. ј Једпа звијезда запара небо. Алага дубоко уздахну. спомену. Бога и захвално пбглади браду. Грабљивица врисну понова, a вук се појави у тамној клисури. Алага je размишљао о свом животу и самовању. Младост бећарска, жене никад не помилова, a туђа дјеца да му срце однесу. Али, као стари Оџаковић, он оста упоран и ведра чела, na чак и под сиједу бгаду. Његов се поглед не помути, a смијешак доброте на лицу му не замијени никад сјета нц очајање. Он je био поносан и задовољан, јер je био оџаковић, како он сам тврди, јер je био на сопни очајање. Он je био поносан и задовољан, јер je имао свог великог Бога који je равнао његовом судбином и свим свјетовима. И тако je све свеједно, мислио je Алага; све he то Он надокнадити тамо на оном свијету. A савјест му je чиста као живи бунар Плахоје доле подно његова чардака. И при овој помисли, Алага се осјети бескрајко сретним и задовољним. A када зора провири иза Мркуље, Алага Крилић тихим кораком запути се у свој виноград Плужине. Дан освану над селом, a рјечица кривудава и магловита, указа се у долини. Куће провирише кроз дрвеће, израсло no обронцима, a пијевди учесташе и чуше се гласови. Домала се разлегоше дозивања и звонца на благу. Село се пробуди. Пударева жена Манда већ je у велико дозивала некоје своје од своје дјеце кад je Алага обилазио виноград и завиривао под сваки трс. — Ех, ех, машала! — одушевљава се он, гледајући- набр^кле гроздове и удишући свјежу и мирисаву влагу испод разгранате лозе. — A овде прихватила болест. Их, побогу cu брат, Стеване, шта учини! Кажеш: не сумжорај no други пут, Алага, a оно гледај шта учини. Их, их, брате слатки. Тако je бивало свако јутро, из дана у дан све до бербе. Свак je волио Алагу. У његову гласу било je нечег тако блага и широка. Толико наивног и по.штеног поуздања у Бога и живот. Добродушно лице, миран поглед и округла сиједа брада одавали су кротку појаву која се завршавала малом, бијелом капидом на избријапој глави. — Их, брате си мој драги, прихвата ми болест Плужине! Али, даће Бог добро — отпочиње он и пружа ми своју духанску кесу. И увијек тако: око Бога и винограда крећу се његове мисли. Тек кад дубље зађе у разговор отпочиње да прича о животу у Камењаку. Па и ако je Алага Крилић већи дио свог живота провео на селу, оно je изгледа, утицало само на његову непомућену благост. Мени се увијек чинило да on врши неку божанску мисију: он носи мир и доброту у себи. E to такав je био Алага Крилић. Чибук под пазухо, духан у кесицу, na хајд’ у виноград. A у кући сам, na опет однекуд ред, тих и скроман ред. Чује се само крхко куцање његова Стамболца сата, малим кључићем навијеног. — Кад сам, брате, у шехеру, ja за појас с њим. A овде, никад осаме. Вазда куца. Ономадне ми нешто стаде, a мени као да заста орце у грудима. A пазим ти га као очи у глави. Ja, речемо ти, легнем a он куца, куца на пенџеру. Много je био на мини, кажем ja и устајем треба га преврнути да му се точкови не лижу увијек са исте стране. Напокон дође дан бербе и куцну букара о масниду. По виноградима се забијелише редови берачица, вриска се просу котлином и no обронцима и берба отпоче. Пјесма одлеже, a кикот цикну као дјевојка у момачкој руци. A Алага све посматра са својим добрим смијешком као да je у том свему његов велики Бог. његов велики пријатељ и ослонац. �Страна 354. ,Г A Ј Р Е Т . Мени се увијек чинило да тај његов Бог има у себи нечег древног и паганског. Поиели смо се већ на врх бријега Песковца. Улазимо у Алагин виноград Плужине. Стеван Дако, напет и напрегнут под тешком масницом, опрезно je положи уз призиду, na одложи. A берачице већ заредале na беру. Домала he да замирише сатрвен кос у масници. Ми сједосмо под смокву. Алага запали чибук. Сочни бокови берачица увијају се око трсова и пуна им њедра милују лозове младице. Дан се засмија. J a загризох у грозд и засмијах се вриском. Преко Алагина лица лређе сјзна чуђења и он окрену главу у страну. Јест. J a сам се збиља насмијао као ђаво. Ни сам не знам шта ми би. И Дома Дакина обори главу, сва постиђепа. Млада удовица Вида одговори ми вриском, али се и она трже као у неприлици и сакри под трс. — Хајте, дјецо! Ево, ти Доме. потјерај овај ред! — каже Алага благо и његова ријеч у гиша крв и помисли Тамо далеко, подно Дугуље планине блешти се опруже'н Камењак, блешти се као дугачка шкољка у сунцу. С друге стране бријега назиру се варошице Стоље и Галеб. Алага метну руку пад обрве _ и загледа се у даљине. — Ех, не може ти, брат^; светски човјек a да не пожели града. Ето, ja волим ову моју Тихаљину, али опет, брате мој. чим^ ječek, ja се зажелим града, људи, разговора. Ех, ех! — одмахну АлапА-иодби дим. Дако истресе крошњу у масницу и поче да гњечи гроздове. Сунце ћрипече, a цврчди завришташе у лози. Берачице опет запјеваше a Алага простре гуњ и отпоче разговор: — Eto, што ти je, коме je Бог даој имати комад своје земље. Ни о ком ^ рате си мој, овисан. Свак Број 23. ти одаје пошту. Ха јесен, a ти у град. Међу људе брате. Овде некако човјек и учма. Тхе! A тамо? Берберница, na хан, na све, брате, онако људски. Ако Бог да, чим свршим бербу, кренућу у Стоље. Онако пјешке, све полако. Ту ти je Мухаремага Сврзо. na Османбег Градњак, na посјела, разговори. A овде? Право да ти кажем: зажелим човјека. Истина, и сељаци су, оно бива, људи, али нису, брате, за друштво једног свјетског човјека, na баста. У Стољу ти одсједнем у хану Суље Bpehe, na понајлак. Онако, на тенане два мјесеца. Све са људима. Све у разговору. Насамује се, брате, човјек у овој Тихаљини. Избише кириџије. Алага скочи на ноге. — Помозбог, aro! — Бог вам помого, људи! Хајд; одморите се док се не набере. Дако, кухај кафу! A Дако вади суде из торбака и крши сухо грање од смокве. док се Алага топи од неког задовољетва, пита се с кириџијама и распитује их о свему. И тако цијели дан. У Дакиној руци мечка, берачице гоне редове, a кириџије за коњима, na хајд’ у Камењак. Алага прича! — Па тек у Камењаку! Ту сам ти, брате, прави свјетски човјек! To je шехер! — ускликну он и не може да нађе ријечи да опише љепоте шехера, само му очи сијевнуше и лице му се озари. Толико je Алага Крилић волио шехер. Цијели сам дан провео с Алагом у Плужинама. Пред вече силазећи низ бријег Песковац, размишљао сам о свјетском човјеку који je у стању да из свог сопственог винограда види цијели свој свијет. » Osman Nuri H adžić: MUHAMED I KUR-ANf. (Nastavak.) Vođa munafika Abdulah došao je prvi da se iz­ vine. Muhamed, svjestan svoje snage, nije ničim po­ kazao da se ljuti radi toga što su munafici odustali od pohoda na Tebuk, ali je bio i suviše strog prema onoj desetorici Muslimana što su bez opravdana raz­ loga izostali. Protiv njih je naredio opšti bojkot i dok nije došlo pomilovanje nije niko s njime govorio niti se sastajao. Međutim ona sedmorica koja su se odmah poslije gornje objave (IX. 82—84) pokajali i privezani za džamijske stupove ispaštali svoje gri­ jehe, brzo su oslobođeni. Već drugi dan po Muhame­ du vu povratku u Medinu, došla je objava: »I među pustinjskim trapima kao i među medinskim građa­ nima ima još munafika i ljudi koji su njima skloni. Ti ih ne poznaješ, ali ih mi znamo; oni su osuđeni na poniženje ovoga svijeta i na dvostruku kaznu po­ slije smrti. Drugi su (ona sedmorica) priznali svoje grijehe, oni žele da dobrim djelima otkupe rđave. Bog će im se možda smilovati. On je blag i milosrdan. Uzmi od njihova imanja jedan dio (sadakai-zekat) da bi se oni tako očistili i okajali svoju neposlušnost. I moli se za njih, tvoja će molitva umiriti njihova srca. Bog sve zna i vidi. A znaju li oni da Bog prima pokajanja i djela milosrđa svojih robova. On je blag i milostiv. Reci im: radite dobro i djelujte plemenito, a Bog, njegov poslanik i Muslimani vidiće vaš rad. Svi ćete doći pred Boga za koga nema tajne i on će vam pokazati vaša djela. Drugi opet (ona trojica) če­ kaju božiju zapovijed hoće li biti kažnjeni ili pomi­ lovani. Svevišnji zna pravo stanje stvari i prema tome sudi« (Kur-an IX, 102—170). Poslije ove objave Muhamed je lično saopštio onoj sedmorici da je Bog uslišao njihovo pokajanje i pomilovao ih. Što se tiče one trojice, oni su punih pedeset dana ispaštali svoju neposlušnost i tek nakon pedeset dana došla je objava kojom su i oni rehabilitirani: »Bog je bio milostiv svome poslaniku, Muhadžirinima �Број 23. »ГАЈРЕЋ i drugima koji su bili s njim i uz njega u teškom času, kad je malo trebalo pa da se i njihova srca pokolebaju. On im je velikodušno oprostio jer je on blag i milosrdan. On je oprostio i onoj trojici: kad im je zemlja, ma kako prostrana, postala tijesna i kad ih je pritisla vlastita savjest, — onda su i oni spoznali da je jedino sigurno utočište Bog. I on im je bio milostiv čim su se njemu iskreno obratili, jer on doista velikodušno oprašta svima koji se od srca pokaju. 0 vjerni, bojte se Boga i budite s onima koji su pravedni« (Kur-an IX, 118—120). Nekako u isto vrijeme došla je i ova objava: »A oni koji optužuju svoje žene radi preljuba a nemaju drugih svjedoka osim sebe, zakleće se četiri puta Bogom, da su istinu kazali, a peti put prizvaće (muž) na sebe božije prokletstvo ako je lagao. — Neće se odrediti ženi propisana kazna (h a d) ako se zakune četiri puta Bogom, da je njen muž lagao a peti put prizvaće (žena) na sebe božije prokletstvo ako je ' njen muž govorio istinu« (Kur-an XXIV, 6—9). Neposredni povod (sebebi nuzul) ovoj objavi bila je optužba medinskog građanina Uvejmer bin Adijel-Ensarije protiv njegove žene Havlet binti Kajs radi nevjerstva. Uvejmer je tužio Havletu da je j e d ­ nog dana prije četiri mjeseca zatekao u najintimnijem odnošaju sa Šerik bin Sehmaom: r e e j t u S e r i l ^ , i b n i S e h m a e a 1a b a t n i i m r e e t i H a v l e t e . Od toga se dana Uvejmer nije sa svojom ženom sa­ stajao, a kad se vratio iz Tebuka, našao je u drugom stanju. Havleta je odlučno porekla sve Uvejmerove navode i dokazivala da je njen muž pretjerano lju­ bomoran te je radi toga objeduje. To je bio prvi slučaj u islamskoj zajednici, da je muž optužio svoju ženu radi nevjerstva. Propisi, objelodanjeni povodom Aišina slučaja (Kur-an XXIV, 4, 11—13) nisu se mogli ovde primijeniti, jer je op­ tužba dolazila od strane muža a ne od strane trećeg lica. Tek kad je došla gornja objava, Muhamed je pozvao u džamiju Uvejmera i Havlfetu i pošto su kla­ njali ikindiju, proveo s njima postupak. I Uvejmer i Havleta položili su propisno zakletvu na svoj iskaz, a pošto nije bilo drugih svjedoka, Muhamed je do­ nio riješenje da od tog momenta između njih pre­ staje bračna veza i da ni jedno ni drugo ne potpada pod sankciju četvrtog ajeta dvadeset četvrte sure K ur-ana. . . Inače Muhamed je svaki dan od jutra do mraka bio zaposlen podučavanjem novih vjernika i prima­ njem deputacija raznih arapskih plemena iz Jemena, Taifa, Jemame, Muhre, Umana i Bahrejna, koje su dolazile da se u ime svojih plemena poklone Muha­ medu i izjave da je njihovo pleme rešeno da primi Islam. Muhamed je sa svakom deputacijom poslao po nekoliko svojih ljudi, koji će tamošnji svijet upu­ titi u najhitnije propise Islama, a i sam je podučavao članove pojedinih deputacija dok su boravile u Me­ Страна 355. dini kao njegovi gosti. Među izaslanicima iz Jemame bio je i čuveni Musejleme bin Habib, koji je docnije pokušao da se proglasi božijim poslanikom. Po svoj prilici u ovo je vrijeme objavljena stodeseta sura Kur-ana: »Kad dođe pomoć i pobjeda (osvojenje Meke) i kad vidiš da svijet hrpimice ulazi u Islam, onda uznosi hvalom ime gospodnje i moli ga za oproštenje i milost, on je uistinu milosrdan«. Veli se da je Muhamedov stric Abas, čuvši ovu ob­ javu, zaplakao, jer je u njoj vidio predskazivanje Muhamedove skore smrti. U drugoj polovini mjeseca Zulkade umro je u Medini vođa munafika Abdulah bin Ubej bin Selul. Nekoć najugledniji prvak grada Basriba, gordi paganin, koji je punih devet godina prkosio Muhamedu, sad ga je na samrtnom času zamolio, da mu klanja dženazu i'bude prisutan sahrani. Muhamed se veliko­ dušno odazvao posljednjoj želji svog licemjernog pro­ tivnika, koji je tek na samrtnom času spoznao pravu istinu___ Ali brzo iza toga došla je ova objava: »Kad umre koji oci njih (munafika) nemoj im klanjati dže­ nazu ni sudjelovati pri sahrani, jer oni su zanijekali Boga i njegova poslanika i umrli su kao nevjerni«. (Kur-an IX, 85.) Smrću Abdulahovom nestalo je i njegove stranke. Koncem istog mjeseca pošlo je iz Medine u Meku tri stotine hadžija pod vodstvom Ebu Bekiri Sidika, koga je Muhamed postavio za E m i r-e 1-H a d ž a. Međutim sutri dan po odlasku hadžija došla je nova objava uperena protiv idolopoklonika i koju je tre­ balo obznaniti narodu na dan velikog hadža. Muha­ med je tu misiju povjerio svome zetu Aliji, jer sam nije mogao napustiti Medinu radi važnih državnih i vjerskih razloga. Povod ovoj objavi bila je izdaja ne­ kih beduinskih plemena, idolopoklonika, koji su pre­ kršili ugovor o savezu i nisu se odazvali Muhamedovu pozivu za vrijeme pohoda na sirsku granicu. Prvi dan hadžinskog bajrama (20. III. 631.) kad su se svi hodočasnici iskupili na Mini, Alija je pro­ čitao ovu D e k l a r a c i j u : Dosadanji običaj da svaki Arabljanin može pohoditi Kabu, stavlja se van sna­ ge. U buduće mogu dolaziti u Meku samo oni koji vjeruju u Boga, njegova poslanika i život poslije smrti. Niko go nesmije u buduće obilaziti oko svetog hrama. Bog i njegov poslanik nemaju nikakve veze sa idolopoklonicima; oni nemogu više računati na božiju zaštitu i zaštitu njegova poslanika. Ako se obrate u pravu vjeru, bolje za njih, a ako ostanu u staroj božija će se volja ispuniti. Navijesti nevjerni­ ma teške kazne. To se ne odnosi na one idolopoklo­ nike s kojima ste vi sklopili savez, a koji ga nisu prekršili niti su vašem protivniku pružili pomoć. Ob­ veze s njima zaključene ispunjavajte striktno i lo­ jalno za sve vrijeme na koje ste sklopili ugovor. Bog voli one koji ga se boje. Kad prođu E š h u r i-h ur u m , gonite idolopoklonike svuda gde ih god na­ �Страна 356. ■Г A Ј Р Е Т « Бро| 23. đete, ubijajte i zarobljujte, ali ako se obrate, ako znajte da veliki broj židovskih i hrišćanskih svešteklanjaju, ako daju milostinju, onda su vaša braća po nika troše tuđa imanja na uzaludne stvari i odvraćaju vjeri. Ako neki idolopoklonik pribjegne tebi (Mu­ svijet od božijeg puta. Navijesti tešku kaznu onima, hamedu) daj mu sigurno utočište, kako bi mogao koji sakupljaju zlato i srebro a ne traže ga na putu čuti riječ božiju, za tim ga uputi u kakvo bezbjedno božijem. (Kur-an IX 1—35.) mjesto, jer se oni (idolopoklonici) nalaze u tami ne­ Time je dan zadnji udarac paganskom kultu. Na znanja. Ratujte protiv onih koji ne vjeruju u Boga koncu je Alija pročitao i ovu objavu: »0 djeco Adei posljednji dan, koji nedrže da je zabranjeno ono mova! Oblačite najljepše haljine kad idete ma u koju što je zabranio Bog i njegov poslanik, i sa onim koji džamiju. Jedite i pijte, ali nemojte pretjerivati, jer su primili pisma a koji neispovijedaju istinitu vjero­ Bog ne voli rasipnike«. (Kur-an VTI., 31). vanje, ratujte sve dotle dok se ne obvežu na plaćanje Tako se završila deveta godina po Hidžiretu, koju tributa. Bog je naredio svome poslaniku da s Kur­ istočni istoričari zovu » g o d i n o m i z a s l a n s t v a « . anom izvode ljude na pravi put i da objavi pravu vjeru, koja se uzdiže nad sve druge. Muslimani, (Nastaviće se). Ахмед Рефик: С0 К0 Л0 ВИЋ (Превео с тураког: М- Р. Делнћ). (Наст&вак). Тако je Сокодовић припријесгио пољскоме no сланику a писао je и неко^ико писама Иштвану Баторији у ствари да се спријече пљачкања' стоке и разбојнички упади (985.). Његов став према пољском краљу, као што ое вдди, бијаве став .суверена према потчињеном. Бослије овога na све до смрти Баторијине (995.) није дошло више ни до каква неспоразума или сукоба између Пољске и Турске. Соколовић јеЧ;тално одржавао искрене пријатељске односе с Француском. Kao посљедица ових односа било je постављање Хенрика од Валове за краља Пољске. Али бијег Хенриков из Пољске ражљутио je Мурата III. na и Соколовић je био промијенио своје односе према тадашњем француском посланику. Тек кад je овај отишао, његов насљедник Јован од Жорминија (Ј* de Germigny) успио je некако да уз неке измјене обнови трговински уговор који je прије четрдесет и пет година био склопљен. По овоме уговору биле су заштићене не само француске лађе, него и млетачке, енглеске, португалске, каталонске, сицилијске, дубровачке и анконске, ако су само пловиле под француском заставом. Све ове повољштине учињене су само с To­ ra, што je држава била заплетена у рат с Персијом. Соколовић je реформирао и царски диван. По правилу су радије Драгомани могли приступити засиједању царскога дивана. Соколовић je увидио да су они само шпијуни стра^их држава и ништа друго, na им je приступ забранио тако енергично. да je дрогоман Венеције батинама с дивана изјурен. Односи Соколовића с А у с т р и ј о м били су мучни. Кад je Соколовић, за времена Селима II., с Аустријом склапао мировни уговор, није био пристао на клаузулу, да исти има важити и за потомство — насљеднике. Ступањем Мурата III. на пријесто уговор je требало обновити нашто je Соколовић пристао. Чекало се само још на дарове који су на концу приспјели. Султан Мурат III. добио je тридесет хиљада маџарија, велики везир девет хиљада талира у златним посудама и часовнике. Поред поклопа другим везирима добио je и будимски бејлер- беј Мустафа nama три хиљаде era (талира). Мировни уговор je потписан. Соколовић je одлучно инсистирао на томе, да се тврђава Кало има порушити али то никако није у претрес ни узето. Te исте roдине су Турци били освојили од аустријанаца четири града. Максимилијан je тражио, да му се ти градови врате и за то je био послао будимском везиру мађарског историчара Иштванфија, али Мустафа nama није о томе хтио ни да чује. Будимски везир га je енергично одбио изјавивши, да се за та освојења зна и у Цариграду, да он те градове неће вратити без царскога нарочитог наређења, a да ćo ­ ro без невоље не пушта из руку плијена, особито кад се зна да ви Бекеша помажете. Аустријанци су ћутке прешли преко тога. Али поред свега тога нити су Турци престајали да од Аустријанаца отимају земље и градове a ни Аустријанци од њих. Царскоме дивану су непрестано стизале осјечене главе и везаИо робље a ћесар je ипак сваке године слао редовно свој данак. Ако би у томе мало закаснио он се je за то извињавао нарочитим писмима275). Бекеш, који je настојао, да се дограби Ердеља, a кога je Максимилијан помагао, Соколовићу je задавао највећу бригу. Соколовић je једном приликом запитао аустријског посланика: гдје се сада налази Бекеш? нашто му je овај одговорио: — Па ви то боље знате од нас. Соколовић му je рекао да се њему ни мало не допада што je Бекеш у Ердељу. Ћесар се у своме једном писму жалио на непрекидне нападаје Турака a Соколовић му je одговорио, да те нападаје врше аустријанци. К тому je додао да je у Зени подигнута и једна Кула и да je послао царско писмо у коме се тражи, да се она поруши. Посланик се пожалио, да су у томе писму употребљени врло тешки изрази, нашто му je Соколовић одговорио, да није било времена, да се прије поласка поштанског татарина напише друго, али, *7‘) Хамер св. II., стр. 208. �Бро) 23. >Г A Ј Р Е Т . рекао му je даље, да су се ти изрази при превођењу могли замијенити другим. Просторије испред царскога дивана пуниле су се сваког дана заробљеним аустријанцима. Аустријски посланик je тражио, да се пусти то робље које • je у вријеме мира заробљено и пријетио je, да ће се због тога обуставити данак. Соколовић тим пријетњама није давао важности a нови посланик Зинцендорф, из страха да не би мир био отказан, похитио je да преда данак концем исте године. Најнемирнији крајеви у томе, бијаху босанске стране и Максимилијан није доживио да се то смири. Ha његово je мјесто дошао Рудолф, кога je Соколовић сматрао турским вазалом пошто je и он редовно сваке године плаћао данак. Аустријанци су тај данак називали даром, да би тиме спасли спољашњи углед државе, али царски диван у томе je био потпуно јасан. Како je у књигама данака било уписано на Мађарску 30.000, на Дубровник 12.000, на Молдавију 15.000, на Влашку 50.000, тако je исто и под истим насловом била уписана и сума коју плаћа Аустрија. Ови данци и дарови најбогатије су наплаћени приликом ступања на пријесто Мурата III. Само те године Соколовић je добио на име дарова, од Ke­ čapa 9.000, од Дубровника 5.000. од Влашке 5.000, од Богданске 3.000 и од 'Ердеља 3.000, свега 27.000 дуката. Тада je у Ердељу био војвода Кристоф, брат Иштвана Баторије. Соколовић je на тај начин држао под својом руком Аустрију a настојао je, да с -друге стране попуни царску благајну прихпдима и богатством из Алжира, Туниса и Триполиса. У томе времену појавили су се нереди у Фасу (Мароку). Наступио je еукоб између Мула Абд-улМелика и Абд-ул-Мустансира. Абд-ул-Мелик je био у добрим односима с Рамадан пашом тринолиским бејлер-бејом и чим je ступио на пријесто нослао му je 200.000 дуката. Кад су ови дукати стигли царскоме дивану, Соколовић je наредио Рамадан паши, да Абд-ул-Мелика узме у заштиту и да га брани. Он je тиме ишао на то, да убије политички престиж и углед португалскога краља, који je штитио Мустансира — противника Абд-ул-Меликова — са десет хиљада коњаника, седамдесет хиљада пјешака и три стотине и шесдесет топова. Рамадан паша je припремио своју војску и морнарицу. Сукобио се с непријатељима његова штићеника у Вад-ис-Сејлу. Својим вјештим маневрисањем успио je да потуче непријатеље и након свршене битке, остало je на бојноме пољу двадесет хиљада Португалаца, међу њима и Мустансир и Севастијан. Четрдесет хиљада je непријатеља заробљено a само двадесет хиљада je успјело, да се укрца у лађе и да побјегне. Мула Абд-ул-Мелик je био болешљив човјек. Ова cjajtoa побједа дјеловала je на њега тако силно, да je од драгости умро. Ha његово je мјесто дошао Мула Ахмед син Мустансиров na je и он затражио заштиту од Мурата III. и послао свога посланика и дарове у Цариград. Соколовић je био задовољан и врло весео поводом ове побједе јер je овим гестом снажно показао цијеломе свијету турску превласт на сјеверним обалама Африке. Te исте године (985.)27®) умрли су *’•) 1577-8. Пр. прев. Страна 357. Соколовићеви највернији другови и најоданији пријатељи, знаменити Пејала паша и велики муфтија Хамид ефендија. Овим губитком Соколовић je био лросто утучен. Још за времена Сулејмана I. Соколовић и Пејала паша била су два крила турскога царства јер je Иејала на мору био заиста достојан насљедник великог Хајредина Барбаросе. Све побједе на мору постигнуте почетком владања Селима II. постигнуте су храброшћу и способношћу овога Пејала паше. U h je био врло благе нарави. добар и фин човјек. Историчар Ј1али ефендија о њему биљежи, да му je једном приликом рекао: — Толики низ година налазим се на високим положајима. Само једном у свом вијеку казнио сам једног човјека смрну за ночињено убијство. Па н ако je то било оправдано дуго времена no томе мучило ме je то дјело тако да нијесам могао имати жива мира. Муфтија Хамид ефендија био je врло способан и високоучен човјек. Написао je дјело »фетаваји Хамидију«. Сад je (Јоколовић, послије њихове смрти, остао и без ових својих вриједних пријатеља a н.егови непријатељи успјели су, да за Шејхул>Ислама nporypajy Кадизаде Ахмед Шемсудина кога Соколовић није волио и с којим за времена султана (Јулејмана нпје ни разговарао277). Али стари везир, прелазио je с индигнацијом преко свега тога и осим своје дужности, правићности и бриге о државним интересима за њега није постојало ништа друго. Он je до последњег часа свога живота, не обзирући се на-разне интриге, ривалства и подвале, часно и поштено извршавао своје дужности. V. ПОСЉЕДЊЕ ГОДИНЕ СОКОЛОВИЂА. Посљедњих година Соколовића бијаше осјетно порастао у спољашњем свијету углед и значај Тур ске као силне и моћне државе. Енглеска краљица Јелисавета непрестано je радила на томе, да с .Турском што више утврди и појача нријатељске, односе. Рат с Персијом, и ако није донио Бог зна каквих користи, трајао je са сјајним побједама Турске. У унутрашњости државе не бијаше више никаквих немира и нереда. Далековидна и снажна улрава Соколовића осјећала се je у свим гранама и бијаше све довела у свој ред. Мурат III. je само уживао. Сад се већ бијаше наситио и царице Сафије na се забављаше међу стотинама усвојеница и робиња. Дворска дама Џанфеда бијаше како у царском двору тако и ван овога извор и утока власти. Она се бијаше Мурату толико удворила да се je њојзи обраћао и ГазанфеЈ ara, царски кизлар-ага278) за лослове које он није могао свршити код султана. Она бијаше паметна и правићна жена. Није хтјела да заштити ни свога брата Дели Ибрахим пашу кад то није заслуживао. Волила je да чини добра дјела. Подигла je у Стамболу један месџид27®), на Сарачхани један себиљ280), на Ак-Баби џамију и имаре као и у Баба Ескији неке добротворне установе. Мурат je према њој гајио највеће повјерење и бијаше њој повјерио све своје послове. *") Девхат-ул-Мешајих, стр. 8. *7*) Шеф одалиски. Пр. прев. Џамија мање врсте. Пр. прев. «»°) Точиона воде. Пр. прев. �Страна 358. ■ГАЈРЕТ, Број 23. Мурат III. бијаше благе нарави, цијенио je Мурат III. штитио je и помагао учењаке. За њезнанство и науку. Крволоштва која je починио из гова времена осјетно je узнапредовало писање шахлакомости и жудње за пријестољем ни мало не од- нама281). Локман, шахнамеџија његовог доба, био je говарају његовој осјетљивој природи и бистроумно- одређен на то звање још за времена Селима II. On сти. Оданост полном уживању и жудња за влашћу je затекао од својих предходника два свеска шахњега су направиле крволоком. Кад je ступио на нама. Прва свеска била je посвећена Селиму I. a пријесто било му je тридесет година. Био je бистар друга султану Сулејману I. Хунернама282), која je a његови напјеви свједоче, да он није без осјећаја: била посвећена Сулејману a коју je писао Ефлатун, »Знај добро, да ни човјек није, бијаше остала недовршена. Ово дјело разређено je .»Чије очи пуне суза нијесу...« било на десет поглавља a само су била три завршеУ једној другој пјесми каже: на, која je такођер требало поправити. Локман je »Све нијансе свјета указују на Te, a о Теби ту поправку и допуну предложио Мурату III. a Сотрага нема. коловић je тим поводом од стране Мурата издао »И ако си очевидан, Ти се кријеш у заклону дивану наређење које се завршавало овим ретцима: свјетлости своје. » . . . Нека се споменута три поглавља дотјера»0 Огворитељу времена и простора! Ти си без ју и поправе a остатак нека за то способне личномјеста и времена. сти среде, тачно и истинито напишу. Нека се су»Сав je простор испуњен Тобом Господару, али више не прегони у позлати. Препоручујем да се дјеТи простора не заузимаш. ло испише читљиво и јасно, писменима таалика, те »Цијели свијет испуњава личност Твоја, ал’ о заповиједам да се ово не одгађа него нека способТеби знака нема. ни Ј^уди no обавијештењу одмах ту Хунернаму вје»Од искона, кад je вином љубави Твоје зами- родостојно таликом испишу и позлате али без сујешено стварање свијета. више луксуда. 23. шевала 980. »Ja се клањам свјетлости савршене љепоте Међутим Локман на мјесец дана прије овога Твоје! наређења бијаше довршио своју Шехиншахнаму283) »Кад забљеСне свјетлост Твоја, људско се око и подастро. je султану, за коју je био награђен и забезекне. одлпкован, na je настојао да и ово ново дјело што »Само Ти си ебемоћан и силан; само Теби при- боље среди.Он je у томе успио и средио га у четири пада пошта и величинаЛ ^ ’ свеске. У пвакој од ових свезака обухваћено je до»Господару. Ти (си јасан свакоме, али си ипак ба владања no једног султана и то доба: Селима I., без јасноће. СулејманаЛ., Селима II. и Мурата III. »Умови су избезумљени свијешћу сунца моћи Ово ремек дјело, названо je »Хунернамеи Лали Твоје. Осман«, сјајан je и диван примјер сликарске и.по|»И зато умни људи пливају у Твоме освједо- златарске умјетности у времену Соколовићева везичењу. ‘ [• ILiflllu* ■' м 1 ; .......j »Очевидан си толихсо, да je беспотребно безбо- *р(»вања. I (Наотавиће се) Жћику доказиват постојање Твоје. »To je све, о Боже, чудна премоћ и неразјаш281) Хисторија владара у стиховима. Пр. прев. њиво свезнање Твоје, ^ 2) Дјело умјетности. Пр. прев. '»Да све ствари доказују Тебе, a да си ипак неЈ8Ј) Дјело цара-царева. Пр. прев. доказан«. Dželal Nuri: POLIGAMIJA (V1ŠEŽENSTV0 ). S turskog preveo: Salih Bakamović). Metoda monogamije t. j. držanja samo jedne žene, jedino je zakonita i ona odgovara savremenim socijalnim i ekonomskim potrebama čovječanstva. Današnje životne prilike učinile su porodicu nužnom institucijom, a ta institucija porodice može se usa­ vršiti jedino i isključivo motodom držanja jedne žene. Napredovanje civilizacije i monogamija se sve više učvršćuje. Skoro kod svih primitivnim naroda, višeženstvo je bilo u praksi, ali postepenom eman­ cipacijom čovječanstva, pojam obitelji sa jednom že­ nom, počeo se sve jače stabilizovati. To se je isto dogodilo i kod muslimana, kod kojih je, relativno, bilo mnogo slučajeva poligamije ali fakat je, da je ova metoda danas i kod njih zastarila. Teške životne prilike, buđenje svijesti kod mu­ škaraca i postepena emancipacija žena ovu su me­ todu poligamije kod muslimana posve onemogućili. Istina, još se može naći po koji slučaj bigamije, ali te su pojave vrlo rijetke. U kući, gdje postoji poligamija personalitet je žena na ništici; svađa i razdor ne prestaje, a djeca se ne gledaju kako treba, jer ih je mnogo. Bijedna djeca rastu u vječitoj svađi i zadjevicama. Gospođa ne voli dovoljno svoga gospodina, koji opet ne može gospođu smatrati jedinom drugaricom života. A lju­ bomora opet uništava kućni red i mir i dovodi, više puta, do velikih razdora i tragičnih scena. Ljubomora između muža i žene pojavila se je u naravi čovječanstva prije dvadeset ili dvadeset i �Број 23. ГА ЈР Е Т . Страна 359. Dakle, iz uzvišenog Kurana se jasno razabire, da je održavanje pravde među više žena iznad ljud­ skih sila; za to je višeženstvo jedan apsurd. Zname­ niti egipatski učnejak Kasem Amin beg veli: kada ovi sveti kuranski ajeti tako strogo zapovjedaju pravdu i pokazuju da je je skoro nemoguće održati, ko će u sebi osjetiti toliko odvažnosti, da tu pravdu očuva i ko će smjeti uzeti više od jedne žene?! Institucija poligamije pojavila se u primitivno doba čovječanstva i počela se praktikovati u pra­ starim vjekovima. Islam ju je prije 1300 i toliko go­ dina našao nesavremenom i skoro zabranio. A od objave Islama pa do danas, ljudska se narav posve promijenila, privredno-socijalni uvjeti primili su drugu formu i ustanova porodice proizvela je da­ našnje društvo. Za to je od opće koristi, da se medu muslimanima poligamija posve zabrani. Ovo ćemo potkrijepiti jednim primjerom: Pri­ manje i davanje kamata na novac, zabranjeno je prema јазпцп odredbama Kurana. Ali pošto se je svojevremeno uvidilo, da je ova zabrana od one vrste zabrana, koje su uvjetovane vremenom, i pošto se je ulema uvjerila da postoji velika razlika između negdašnjeg groznog lihvarstva i današnjih zakonom propisanih trgovačkih kamata, to je islamski Halifa odobrio 9%-tne kamate. Turska država zvanično uzima i daje kamate. Na svim do­ tičnim Spisima stoje potpisi Šefjh-ul-Jslama, prvog islamskog vjerskog poglavice. pa kada Halifa može izdavati zapovijedi i zabrane kraj jasno izrečenih kuranskih zapovijedi, onda se može izdati i jedan zakon o ukinuću poligamije, koju i uzvišeni Kuran ne odobraje i skoro zabra­ njuje. U iznimnim slučajevima, gdje se osjeća velika potreba moglo bi se dozvoliti uzimanje druge žene. Na primjer, neko može biti zadovoljan sa svojom ženom, ali ako ne bude u stanju vršiti žensku duž­ nost,*) mužu se može dozvoliti da uzme jednu drugu ženu, sa uvjetom da mu to prva odobri i da obje jednako pazi. Također treba zabraniti držanje robinja i uopće trgovinu robljem, koji običaji još i danas postoje u nekim islamskim zemljama Istoka i Sjeverne Afrike. Ukratko rečeno, poligamija i držanje harema, sa više robinja i odliskinja, pravi je nemoral i u pot­ punoj je opreci sa Islamom. Obožavatelji tradicija ne mogu pokazati ni jedno načelo šeriata, koje će odo­ briti ove nazadne metode. Učena ulema, koja je svečev nasljednik, zadu­ žena je da čuva šeriat i da se sama suprbstavi svim ovim i ovakim pojavama, koje su sa propisima šeriata pet vijekova. I ovaj je osjećaj toliko napredovao, da je najviše zakona dozvoljavalo mužu ili ocu da pre­ stupnici i život oduzme. Ovo se moralno svojstvo lako ne izbrisaje iz ljudske narovi. Prema tomu je pri­ rodno da će se i jedna žena grozno razočarati kada zateče svoga muža u nedozvoljenim odnosima sa drugom ženskom; njena narav i njezin karakter i moral posve će se pokvariti. A život će joj prolaziti u vječitim patnjama. U prijašnje doba, pošto su žene bile mnogo naiv­ ne i neprosvijećene, možda je bilo moguće održavati pravdu medu više žena. Ali današnje su se žene dosta osvijestile i upoznale svoj personalitet. Zato je danas među više žena nemoguće održati ravnotežu i čuvati pravednost. Tvrdimo najodlučnije, da je Islam, unatoč općem mišljenju, protiv poligamije. Na žalost, neki naši alimi — neznalice, ovu su ustanovu vrlo krivo komentarisali. Naprosto oni nisu mogli shvatiti svrhu ove ustanove. Žalosno je da se nismo znali okoristiti zdravim i izvrsnim načelima islamskog šeriata, koja nam u budućnosti osiguraju sreću i blagostanje. Da opširnije izrazim moje mišljenje: Prije objave Islama stanje je žena u Hedžasu bilo očajno. Žene su se smatrale kao kupoprodajna roba*-životinje i objekti za udovoljavanje strasti. Jedan je muškarac mogao uzeti toliko žena, koliko je htio; za to nije postojao ograničeni broj. Ali Islam je sa svojom po­ javom proizveo u tom prftvcu veliku revoluciju. Ove je metode strogo ograničio i u principu postavio metodu monogamije. Ali da se ova odredba bolje učvrsti, nužno je bilo da prođe kroz neke faze variacije. Zato je islamski šeriat i protiv svoje volje izdao neke iz­ nimne dozvole u pogledu poligamije. Ali ako se se­ natski tekstovi potanko prouče, vidjećfe se' da se je od ovih dozvola teško i dapače nemoguće koristiti. U trećem ajetu »Surei-Nisa«-a u Kur-anu, zabra­ njuje se metoda neograničenog broja držanja žena, koja se je praktikovala u doba idolatrije i dozvoljava se uzeti do četiri žene. Ali izričito se naglašuje i zapovijeda strogo održavanje pravednosti među tim ženama. Iz ove se zapovijedi jasno razabire, da je ne­ moguće očuvati pravdu među više žena i podrazumi­ jeva, da se treba zadovoljiti sa jednom ženom. Šta više nekima se zabranjuje i držanje jedne žene. U četrnaestom stoljeću iza Hidžreta naše se tumačenje dotičnih ajeta u tom sastoji. Jer, prema današnjim prilikama i savremenim potrebama, mi vidimo daf je u tom pogledu danas nemoguće očuvati pravdu. Osim toga, sa metodom držanja jedne žene osigurava se opća korist, jer to učvršćuje pojam obitelji, a obitelj opet ojačava ideju narodnosti. Ista se uzvišena zapovijed ponavlja i u 129. ajetu *) ili ako krivnjom ženine prirode muž ne »Surei-Nisa«-a. imadne djece, Pr. Prev. �Страна ЗбО. Г АЈРЕТ« u potpunom kontrastu. U prvom redu treba oni da spašavaju ljudstvo i Islamijjet od ovakih zloupotreba. Ovi ružni običaji koji se i danas donekle slijede, muslimane su stavili u vrlo smiješan položaj. Na­ predne ustanove Islama uzvisuju ženinu poziciju, a poligamiju s prezirom i pod neizvedivim uvjetima odobravaju, a to je koliko da je i zabranjuje. Na žalost, naše neznanje nas muslimane prikazuje stran­ cima u vrlo smiješnom stanju. I ti stranci nas sma­ traju, ako ne divljim a ono barbarima. U zapadnim djelima, kojima sam se služio pri pisanju ovoga po­ glavlja, naišao sam na mnoge pogrde i uvrede na muslimane. Jedan od evropskih učenjaka, poligamiju medu nama smatra toliko učvršćenom, da drži, da je ista jedna od glavnih zapovijedi i uvjeta Islama! A znameniti Victor Hugo u jednom se je svom djelu toliko zanio, da prikazuje kako ražljućeni muftija izdaje zapovijedi »da se ti nevjernici, koji drže samo po jednu ženu, listom poubijaju.« Islam je ženu uzvisio, učinivši kraj starom stanju njene servilnosti i da se u budućnosti ustanovi sretna ljudska zajednica, -objavio je propise, koji one­ mogućuju poligamijh, ali primanjem nazadnih običaja Бро) 23. Istoka, položaj je žene u islamskom svijetu postao nesnosan i dao Zapadnjacima pomišljati kako je sam Islam protiv napretka i civilizacije. U jednoj monografiji Larousse-ove enciklopedije (staro izdanje), gdje se raspravlja o poligamiji, veli se, »da je Islam, držeći ženu u ovako niskom polo­ žaju, zapreka za jednu civilizaciju, onakovu kako je mi shvaćamo.« Na ove primjedbe ne treba riječima odgovarati. Reformirajmo naše metode, prihvativši stare i zdrave islamske ustanove i odgovarajmo stvarno. A ovo'se može postići zauzimanjem i nastojanjem naše uleme, koja je shvatila savremene potrebe života. Zato ja, najprije, od samih učenih hodža oče­ kujem glavne reforme. Njihovo je reformatorsko dje­ lovanje za nas od prijeke nužde. Nek pravedno i zdušno razmisle o ovom vitalnom pitanju muslimana i nek prihvate stare ustanove islamskog šeriata. Jer, reforma, ako s te strane dođe, biće korisnija, a ako L u ^ d o đ e , ipak će se reforma i revolucija s druge strane provesti; ali razdor je nevaljala pojava i može Islamu samo škoditi. Anatole France: KAD ф S !E UGASI. . . Ljudska rasa. ne može podnijeti neograničeni Naroda i rase će nestati pod ledom i snijegom, progres. Da je mogao nastupiti njezin razvitak, mo­ skupa sa gradovima, putevima i vrtovima staroga rala se je zemlja podvrći stanovitim kemičkim i fizič­ jsvijeta. / I I ' kim uvjetima, koji nijesu trajni. Bilo je neko vri­ Nekoliko osamljenih obitelji jedva će preživjeti. jeme kad naša planeta nije bila prikladna za čovje­ Žene, djeca i starci, nagomilani u svojim prljavim čanstvo, pošto je bila odviše vruća i vlažna. Nastupiće petleušicama, pojavljivaće se po pećinama i gledati opet vrijeme kad će prestati biti prikladna, jer će jedno tmurno sunce, kako puze nad njihovim gla­ biti odviše suha i hladna. Kad se bude sunce za vama, naglo ispuštajući iz svojeg diska žute mrlje kao uvijek utrnulo — katastrofa, koja mora nastupiti — plamenove, koji praskaju oko umirućeg ugljena: do­ čovječanstva će biti već nestalo. tle će medjutim jedna mećava blještećih zvijezda Zadnji stanovnici biće takovi slabići i neznalice, sjati cijeli dan po tamnom n eb u ... kroz sleđeni zrak. kakvi su bili i prvi ljudi. Zaboraviće sve umjetnosti To je ono što će oni vidjeti, ali u svojoj tupoj i znanosti. Razbježaće se na sve strane po pećinama, bezsvijesti o tome neće znati toliko, koliko o onome izgrađenim nad ledenjacima, koji će nagomilavati što vide. svoje prozirne mase nad ruševinama na pola zako­ Jednog će dana, zadnji koji preostane, ravno­ panih gradova, gdje sada ljudi misle, trpe i živu u dušan već za bol i ljubav izdahnuti posljednji ljud­ nadi. Hrastove i lipe će ubiti led, a borovi će biti ski uzdah, prema nemilosrdnom nebu. jedini gospodari zamrznute zemlje koji će ustrajati. Zemaljska će kugla dalje nastaviti da kruži, no­ Zadnja bića čovječanstva u beznanju, a da neće znati uzroke tome, a ni zašto, neće ništa znati o nama seći sobom na sve strane prostora pepeo čovječan­ ni o našem geniju, ni našoj ljubavi, a uza sve to oni stva, pjesme Homera i veličanstvene ostatke grčkih će biti naši zadnji izdanci, krv naše krvi. Jedan mermera, sledjene u svojim ledenim površinama. tinjajući plamičak vladarske inteligencije iz plemić­ Nikakova se misao više neće ponovno podizati k kih dana, koja će se još produžiti u tadašnjim mrač­ Beskrajnom a sa dna ovog ukočenog svijeta, gdje se nim njihovim mozgovima, činiće ih sposobnima još je duša na toliko toga već bila osmjelila. Barem ni­ za neko vrijeme da zadrže vlast nad medvjedima, kakva ljudska misao. Nu, ko može reći, da se neće koji će se umnožiti po svojim pećinama. kakove druga misao uzdignuti u bes.viješću o samom �Број 23. Страна 361. »Г A Ј Р Е Т< sebi, i da onaj grob gdje ćemo svi spavati, neće jed­ nom1 postati kolijevkom nove duše. Kakve duše?! o, toga ne mogu kazati. Moguće one kukaca. Uz bok čovječanstva, kukci, pčele i mravi stvo­ rili su takodjer čudesa. U istinu, mravi i pčele trebaju — kao i mi — svjetlosti i topline. Ali ima invertebrata, koji su ma­ nje osjetljivi za studen. Ko pak može proreći kakva je budućnost rezervirana njihovoj djelatnosti i ustrpljivosti. Ko zna neće li zemlja jednom moći biti pri­ kladnom za njih, kad prestane biti našim obitavalištem? Ko znade neće li se oni moći razviti dotle, da će biti svijesni sebe samih a i svijeta u kojem živu? Ko znade, neće li u kakvoj zgodnoj prilici i u svoje vrijeme moći i oni Boga hvaliti. МОРСКИ И ЉУВАВНИ ВАЛИ. Жалосна игра у пет чинова од Фр. Грилпарцера. перево Сулејман Мурсел. Други чин. у r (Наставак). Леандар: Када je тако, онда ме одмах У море бац’те. Херо: Човече убог, ja тебе ж&лцм,! , Ти не знаш како! Науклер: Тако ти оног, сами.дрст#што ј£~~ Калуђерице, ох, ^ Помози томе младићу, који Тако те љуби! Херо: Како ћу помоћ? Ет&.ч&1 чуо. Науклер: Ти њему барем једну реч реди, Koja га лечи. — Дај, дођи амо! За грмом овде неће нас моћи Уходе својим стигнути оком, A ja ћу тај врч у сену метнут’. Дођи сад амо, na нас обрадуј Бар једном речи. Зар не би хтела Ту код нас сести? Херо: Пристојно није. Науклер: Дај из Милости напрама боли Младића тога! Херо: (према Леандру) Дед и ти седи. Науклер: Да овде ево, a ти са стране. (Леандар седи у средини наслоњен телом на једно стабло држећи руке у крилу и гледајући управо преда се. Херо и Науклер са обе стране нешто напред, да једно друго виде.) Херо:(према Леандру) -Ta сам већ рекла и опет кажем, Нико на свету жив нек не баца Својега на ме пожудна ока, Јер моја служба захтева тако, Да целог века будем без мужа. Да iCTe ви јучер овамо дошли, До онда још сам слободна била, Али се данас обрекох веће HT?bhy држати! (према Леандру) Ти не криј очД рукама својим Младићу oj! Немој, већ пођи весела срца Из овог raja и другој женској Поглед поклони, na нек те тамо ~1есели оно, што нама. овде 'лободно није. (скочивши) !х, онда нек ме земља прогута, Нек се затвори пред оч’ма мојим Све што год лепо и добро има A ko ми више икоја жена И љубав њена — ! Херо: (коja je такођер устала према Наукле’" Реци му само, да то не чини, Koja му корист? A која мени? Ko би сам себе мучити мог’о? Погледај само, како je леп, Како je млађан и како добар, Сваку му радост и срећу желим, Нек иде кући! Леандар: J a кући! ' • ;• Ох ja ћу овде пустити корен, Уз то дрвеће дан и ноћ (стајат’ И вазда гледат пут оног храма. Херо: Њега he онда ухватит’ стража Овога места и шкодит’ њему. Реци му само. (Према Леандру) A кад се ти већ, младићу добри, Повратит кући, остави жића Сувишне муке и тежње бурне, Остало чувај. И ja ћу тако. Па када опет данашња слава Години дође, и сваке друге, Тад и ти опет овамо дођи, У храму стани, где ћу те видет, Мени ће онда баш драго бити, Када те нађем смирена већ. �Страна 362 »«' A Ј P E T< ЈТеандар: (баца се пред њезине ноге) 0, небеска жено! Број 28. A он већ дуго освету чека, Кад му запане, двоструко 'светит’. Науклер: Не тако! To нам достојно није. Ja, господине, замишљам али, Али гле! E to мојега стрица, Један на једног удара само, Он ће ме ружит и право има Тако се, држим, боре са мириим Зашто попустих ja вама овде? Народом Сеста. И кад нам они Ha тој обали о глави раде, Науклер: Ми им на другој, онамо код нас Taj врч свој узми, na мене поји, Враћамо зајам. Нек он помисли, зато смо стали. Свештеник: Леандар: (потискује њега) Мени не личи парвдат’ се с гобом. Ти нећеш! J a ћу — ja! Што беше нужно, већ je речено. Херо: (држећи врч, из кога он клечећи иије) 0 другом шутим. (Према Хери) Тако, напиј ice! A свака капља A ти врч узми, na хајде за мном! Нека за тебе утеха буде, (Младићи хоће да joj помогну.) И сва та вода све сама срећа. Остави само! Одонуд ено (Свештеник долази) Слушкиње иду. Свештеник: {Маше лево у скену) Што радиш тамо? „ A сада хајде, Херо: У храму чека посао многи. Погледај, један болестан човек. Свештеник: (Води Херу за руку и одлази десно.) Болесне лечит’ твој noc’o није. Јанта: (која je међутим дошла) Нек они иду у храм Апола, Шта учинисте ви лени странцл? Онамо многи свештеник лечи. Далеко већ вас одонуд видех, Херо: Али сад журте! И ja сам њвма казалдЈако. A ко вам рече ту с вашом брзом Свештеник: Прошњом на. близу свештеној доћи, Али пре свега што ваља знати. Koja ice веће посвети служби. Свеједно сада болад? ил’ здрав, Да оам мушкарац, ja бих тражила У raj богиње ц л у ^ д е близу Прилику своју. (Одлази са врчевима). Свештеник ctOJž , ступити не сме Науклер: (говори са свештеником) Никакав човек, никакав странац Ох, себичњаче ти самовољни, A да га зато не стигне казна. Несмиљениче, строги! Ako вас пуђтим, захвал’те мојој Тако затвараш лепоту милу, Милости само, a други пут ће Отимаш свету блажену срећу illU U Lt LI Закон вам судит’. Топлијех зрака, a дело својс Науклер: Овамо китиш изликом светом? A ипак многе сад ведех ето Откад су бози завидни тако. Тамо у храму и ту у гају Несклони нама? Љ уди и жена. Богове исто и код нас штују, Свештеншс: Али свештеник Зеусов ведар To се допушта када je слава, Мед народ ступа, и ту окружен Од јутра na до средине дана Веселим мноштвом побожна света, Слобода траје. Он благословен благослов дели. Науклер: A вама исток наследство даде, Па ето видиш, a још се Сунце Ту гадну службу Индових слуга*), Успело није тако високо, Завидних само. To je одећа Дуго још има, докле му зрака Опаких дела и тмине ваше. Управ у теме жарити почне. To ти je тако. Свештеник: A ти несретни, сад пођи за мном. Стог’ буди сретан и дотле бежи, Леандар: Јер чим већ Сунце путујућ’ небом Несретан, велиш? Мислиш ли меие? Гутљајем жедним попије сене, Науклер: Тада he почет’ онуд од храма Да кога другог? Одлегат, амо рогови вити, Па у најмању рецимо скромни. Јављајућ’, да je свршетак слави, Али сад хајде. Погибељ теби. Ви из Абида, рекоше, да сте. Овде сам, ево! A нама мало веран je народ Науклер: Онога града. Ловећи рибу, Како? Или што друго на мору било, Зар ни погледат’ нећеш то мссто, Замећу свађу с људима мирним Ког’ више никад — Од Сеста града. Па и то добро држ,те на уму, *) Афродитин (Астартин) култус je пореклом из Да he се онај, ког често вређаш Азије, али није из Индије, већ из Феникије. Херо: II �Број 23. ►ГA ЈР Е Т< Леандар: Никад? Науклер: Зар хоћет? Ти би хотео? Како то мислиш? Кажи ми само! Леандар: Слушај, бих рек’о знак се већ ори? Морамо бежат’ Науклер: Што си неискрен, na мислл кријеш? Нећеш се ваљда враћати озд-з, Где ти тамница, зло и смрт — ? Леандар: Заиста, знак! Пријани већ се враћају кући, Хајде, да и дои идемо с њима! Moj живот видим, сиротан да je, Kao што рече. Али na нека, Не бих га ипак за много дао. Што још бит’ може? Ко би то знао? - И ко he рећи? (брзо одлази). Науклер: Леандре, али послушај ипак! Нек се још неко с дераном смрзлим Овако бави! Смрзао? Ax-, то Пример ме учи. Ал’ ипак ja hy Чувати тебе. A тнусе само Натраг поврати, док ja ће -^ечем Треба ли. — Али, причекај ипак! — Чујеш ли, ej ти? ЛеаидрИ (Машући рукама и дајући ^ а к б в е да га следи за њим.) Херо: Овде, дакле, овде! Свештеник: Они су теби ,ја видим, овде Скупили ствари, којим се собе Свештених peče Писани свитци мудрости пуни, Писаљка с таблом за твоје мисли, Гле, na и лира наследство старо Твојега оца сестре и моје, Свештене некоћ к’о ти сад овде. Цвећа не мањка, и венац ту je, Који на својој посвети данас Носаше ти. Ту’има свега, шта душу диже, Жеља не буди, ал’ их испуња, Г лужећи бозим’ сличном те чине. (Показујући na пострана врата.) Друра. ти соба ложницу крије. To je та иста, која те прими Пред дугих седам година овде, Гледећ’ те, какохрастеш и зрејеш, Цветаш и мудриш тиха и чедна. To je та иста, која гледаше, Кад се до-твојем руменом лицу Играху снови блажене cpehe, Koja се ето испуни сад: гМени се чини, да и сад сањаш. ТРЕЋИ ЧИН. {Соба у нутарњости Херине куле.) У позадини десно у једној пространој балустради високо утиснут прозор на лук, којему води неколико широкх степеница. Поред њега високи свећњак. Према левој страни позадине уска врата главног улаза. Једна друга врата затвореда завесом на десно од средине. Ha истој страни напред један сто, a уза њ’ столица са ниским наслоном отраг. Пошто се дигне завеса, долази један слуга носећи високо у руци једну лампу, летне je на свећњак и онда оде. Непосредно за њим врховни свештеник са Хером. Она je no леђима заогрнута плаштем као при крају првог чина. Свештеник: ' Свршисмо службз дужпости евете. Примакну вечер. A сада дођи у ову кућу, Од данас твоју. Ово je тих.ч Свештене стан. Херо: (гледајући око себе) Овде, дакле. овде! Свештеник: Тако je. И ту, као шго кула Овога твога сведепог стапа Ha жалу морском самотна .стоји Тремом са нашом опојена кућом — И чврстим зидом iionnpe доле, Таласи где joj о ноге бију, Док главу бблак суседом зове, Страна 363. Про мора, копна далеко гледећ — Тако ћеш и ти стајати одсле Сама — ал вежућ’ богове с љуцма, Господар себи, a тим и друпш, ЛЈивећи живот двоструки једног Избраног бића и бити сретна. Чујем ja, чујем, мој добри стриче. зник: Бих ли веров’о? Ja мишљах тебе ведрију видет’ Вечери овог блаженог дана, Који окруни све жеље наше, За чим гојисмо тежње и наде To си постигла и то си сад. Па место да те радост занела, Видим те, да си нема и хладна. Херо: Ти зкаш, мој стриче, баш да ми нисмс Господар вазда свих расположења, Koja долазе, потрају, оду, Да их што друго не прати при том. Најдраже нешто, најлепше што je, Само то када човеку дође Друкчије, него мишљаше сам, Уплаши скоро управо тако, Kao што плаши големо све. Али ти мени једну ноћ само Поклони мира, да дођем к себи, Moj стриче, na ћеш опет ме наћи Исто онаку, к’о што ме знаш. Место то тихо, зрак једва миче, Овде се лакше мислима бурни Салегну вали, — кругови сметње К обали беже, ту ћу се снаћи, Сабраност постић’, веруј ти мени. Свештеник: Сабраност, je ли? Ох, дете моје, Да ли то само случајно рече? �Страна 364. Како, ил’ ћутиш садржај речи Што рече сада, сласт моме уху? Ти ми спомену полугу моћну Свемира цела, и која оно, Велико што je, тисућкрат јоште У више диже. Па чак и оно, Малено што je, примиче горе Звездама ближе. Дела јунака и свету песму Певача врла, пророк што види Божанству траге и владу моћну, Сабраност створи, упозна она, A расејаност клета, ох, само Tora не позна, већ на то пљује. Теби зар тако говори срце? Е, онда дете, са срећом било! Ти ћеш ми онда на овом месту Проводит’ дане блаженог бића. Пожуде ниске узмичу страхом. И као човек вечером, који Још сумрак док je, у небо зирне, Па друго ништа више не види, Beh сиво само безбојно сиво; Мрака још нема, нема ни светла — Гледајућ’ ипак не мичућ’ ока Спази тек једна звезда да блиста' Сад друга, трећа, стотина, тисућ’ — И тако редом ето већ npefr њим Слућене једне божанске ноћи, Влажно му око блаженством пуни Ликови ничу, a мауле гину, Beh позадина 6nha се јавља, Уз то и сами божански гласи, Нешто из наших властитих груди, Нешто с висина, које не стиже Ничији дорлед — Херо: Ти знаш, мој стриче, да тако смел! Полета нема у духа мога; Толико немој од мене тражит! Али што буде потребно само И дужност моја, намеру имам, Да то и вршим, сигуран буди. Свештеник: Безбели, и то. Па оно нит’ je Право ни добро, чим се ко једном Стазом упути, да себи близу Убошки близак постави циљ. Али то нека остане сада. Само још ово упамти једно: У свем, што који дан ти донесе, Увек се првог повода клони. Ко год јуначки у живот јурне, Свеђер где човек човека гура, Taj нека мегдан онамо тражи, Где се голијем мачима бије; Јер што год борба оштрија буде, Тиме je више победа славна. Али, ког’ тежња за већим води, Где целост само том делу годи Taj нек од борбе подаље стоји; Јер се без ране не враћа отуд, Koja у дане суморне као Ожиљак ceha. Речина, која бродове носи, Ливаде поји, она се може Кроз стене верат! ломити крше, >ГА J P E T i Број 23. Мешати са тлом обала својих; Од ње je корист, ил’ бистра била Ил’ мутна, кад се около шири; Ал’ врелу саму у коме звезде И месец сјајни огледа себе, Kom ходочасник приступа жедан, И свештеница олтар да шкропи, Чисти су бистри вечно му вали, Ал’ и њег’ само кретати стани, И оно већ се мутити почне — A сад ти желим, да спаваш слатко! A ko ти какав затреба савет, Ти дођи к мени свом другом оцу. A кад би само мој пријатељски Одбила савет, знај да би онда У мени истом нашла човека, Који би радо из ових жила Властиту крвцу пролио своју, (Опружи руку) Када бих само знао, да има И једна у њој смешана капља, Koja у себи неправду крије, Ил’ гоји оно, забрана што je. (Оде на средња врата) Херо: (после неке станке) Сад видим добро случај у гају С она два странца да ми га смути, И збиља у том он има право. Ал’ себи ипак признати морам, ^ Д а 'ја ту само нисам та Херо Свештена, која посвети себе Побожној служби небеске овде, Тад би се можда онај што беше Солуфа мрких, млађи и мањи Свиђао мени. — Може бит’, велим? Е, али што ћу! И ja већ видим заиста да je, Оно, што људи нагнућем зову, Баш нешто збиљско и оно од чег’ Клонит’ се треба. — J a ћу се клонит. Ох, добри бози! Кол’ко нас само Дан један учи, a како мало Година једна — Ах, даје и у заборав баци. Он je далеко! И док сам жива, можда ми око Видет га неће. Па добро, нека. (Скида са себе плашт) Ти лези овде. Како те с разним Мислима јутрос на се обукох, Тако те ево вечером спуштам. Ти један живот увијаш у те Гибове своје. Чувај, што знадеш To ja са себе са тобом скидам. Ал’ што бих сада почела само, Опават’ не могу. (Узевши лампу, држи je високо) Зар нећу ово разгледат’ место? — Што je широко! — Што ли je пусто! — Ja ћу те дуго одавде гледат’. Годину многу. — Боље je штедит, Нек од тог’ што се видети има Остане што год будућој жељи. — Чуј! — Није ништа. — Сама и сама! �Бро! 23. ■Г A Ј Р Е Т« Херо: Страна 365- (Метне лампу постранце на прозор и стоји поред ње) To није одјек! Како je ноћца тиха и мирна, Нечија глава! — Руке, две видим! — Хелеспонт као дечицу ситну Ах, човек један на прозор ево! Валове чедне у игру спреми, Диже се, ето — већ иде амо. Они тек шапћу, тако су тихи Клекнуо ено у балустради. Спокојства пуни. Натраг! Готов си, сад ако зовнем! Около нигде глас да се чује, Леандар: Нит’ блесак светла откуд да сине, Један ми часак само поклопи! Само што моја светиљка баца Камен се крши под ногам’ мојим, Тракове бледе кроз ваздух тампи. Ako не даднеш, доле ћу пасти, Дај да те макнем к решетки овој, Тренутак само, онда ћу радо Ako где когод путује доцкан Спузат се натраг. Теши га, да још буднијех има. И до далеких обала тамо (Он се спусти у собу) Ha другој куграни — ти ћеш ко звезда Херо: Кроз мрак да светлиш. Онамо стани, да ниси мак’о! — Ипак би когод видет’ те мог’о; Несрећо, што те доведе амо? Зато хајд’ спавај, бледа ми друго! Леандар: (у позадини близу улаза, заставши) (Носи лампу) Ja сам то светло спазио твоје, Па како трнем зраку ти благу, Д а кроз мрак светли јаснијим сјајем, Нека се тако утрне исто И ту je новца ж удела светла. Што ту трепери. И нитсад више И ja се почех уза зид пети. Нек’ не упали то једно друго Херо: Поновно вече. Имаш ли друга? (Метне ламну на сто) • Ко лестве држи? Ко руку даде И помоћ пружи? Овако доцкан, a Ja још £>удна? - 0, мајко, мајко, молим те. -молим! Уз лестве амо ja нисам допГо, Не, не, баш нећу — јер двца рано Нит’ свана чије помоћи им’о. Одлазе спават! ' т рупе где се камеље миче Па добро, нека баш и то'буде! a метах ноге, a онда бршљан (Вади из косе накит и при хом пеЕ i тихо:) И жутиловку хватајућ’ руком »A Леда глади Попех се горе. По: ipl To меко перје« — Увек са иста те иста несма! A да се клизну и сурва доле? 'ШИ Леандар: Како ми само на памет дође? Не слазе бози у пусте куле, Па ни то неби криво ми било. Лабуда*) нема, нит’ орла, који Херо: Самотне теши. Самоћа само — _j A да je когод спазио тебе? Самоћа што je и више ништа. Леандар: И једну лиру метнуше амо, Није баш нико. Али ja нисам учила свират’, Херо: Хтедох, ех, да сам! — Мисли свакаке, Светога мвста чувари ходе, Што главом круже, музика лакше Стражаре увек у ова доба, Сад би расплела. Тако je, je ли, Несрећо, где je заповед моја, Младићу лепи, тихи и смерни, И зар те сама молила нисам, Ja на те мислим сад ноћи касне. Да се ти својој повратиш кући? Осећај мој се распростр’о глатко, Леандар: Његове боре не крију зла. Био сам дома, али се ипак Добро ти желим, ал’ ми je драго Не могох стрпит’, с тога се затим Далеко гато си. Moj глас да може У море бацих, допливах амо. До тебе доћи, тад би ja теби Херо: С поздравом рекла: »Лака ти ноћ!« Шта, од Авида? Чак од далеке Обале оне? Ту два возара Леандар: (се помаља у позадини извана на лрозору) Малакшу возећ’. Лаку ти ноћ! Леандар Херо: E to сад видиш, ja сам то мог’о. Ах, то сад шта je? A да сам умро, подлег’о пленом Ехо, јеси ли ти, што сад збориш? Првога вала, потон’о да сам — Тражиш зар мене у мојој чами? Бар бих се к теби за један педаљ Да си ми здраво, о лепа нимфо! Примак’о ближе — и тим би мени Леаидар: Смрт слађа била. Нимфо! Херо: Да си ми здраво! Гле мокре косе, — Па и хаљина сва ти je мокра, *) Херо мисли на Ледина лабуда и нимфу Ангину, коју Je одвео Зевс у лику орла. Ти дршћеш ето! �Страна 366. Г A JPETi Опроштај c нашим сарадником. Генерал Живан Ранковић напупгга Сарајево, у које je дошао 6. новембра 1918. године као први вијесник Слободе, на челу свога храброг и чувеног 14. пјеш. пука, сада званог „Престолонаследника Петра“. Генерал Ранковић, наш вриједни и угледни сарадник, нарочито je и највише био омиљен у нашој средини, што потврђује у Мостару „Ранковића парк“, у Сарајеву „Ранковића трг“ и у општини сарајевској његова споменфотографија. Он je познат као одушевљени патриота, који je својим радом стекао сјајно име и као војник и као човјек, na се угодно сјећамо како смо били срстпи, што je баш на њега пао избор да нам он буде прта вијесншс Слободе, коју смо очекивали с ону страну Д р т е . Број 23. Kao човјек истиче се нарочито чврстшом карактера, углађеношћу и питомошћу, културном и начитаношћу, који поред тога влада врло добро и са два страна језика. — Познат je и као добар говорник, чији су говори с усхићењем слушани несамо на дан доласка српске војске у Сарајево него као и изасланика прн откривању споменика Краљу Петру Великом (Бугојно, Фоча, Пофалићи, Свјеверско); затим његов говор на Видовдан пред свима трупама сарајевског гарнизоиа, као и његово предавање „Кајмакчаланска битка“ на дан њене 10-годишњице у Официрском Дому. Слушајући његове говоре, морамо признати да су ријетки говорници, који су умјели толико и тако лијепо као он да управо наелектризирају несамо масу uero и интелигенцију ка љубави и оданости'Краљу и Отаџбини. Генерал Ранковић није само познат као одличан официр него и плодан писац и књижевник, који je написао читаву серпју лијепих и корисних дјела, која су похваљена a некоја и нагређена. Међу њима се нарочито истичу: „Војна Географија“ у 4књиге, „Наоружање Пешадије" у 10 књига, „Збирка Великих Војника" — Војвода Радомир Путник и друга, као и велики број чланака оригиналних и превода, штампаних у „Гајрету“ и другим разним књижевним листовима. Kao истакнут географ изабран je од стручњака географа за предсједника секције „Географског друштва" у Сарајеву. Генерал Ранковић провео je у нашој средини пуних 6 година, рачунајућн ту и службу у Мостару. Он je свуда и за сво вријеме био одличан примјер коректности у сваком погледу и врло умјешан човјек, који je знао доћи у додир са свима грађанима без обзира на професију и вјеру, кога су сви веома цијенили и вољели. Kao пријатељ и сарадиик нашег листа, жалимо да нас оставља и он, који нас je својим држањем, тактом, најљепшим обхођењем и сусретљивошћу у свакој прилици много обвезао и са задовољством наводимо да ће пам остати у најљепшој успомени, као и наши мили генерали Стеван Хаџић и Божа Терзић, као примјер ваљаног чочјека, одлична војника, доброг друга и пријатеља. Срећан пут желимо од свега срца нашем Генералу Ранковићу, кога називамо „наш“ из љубави и поштовања, желећи да нам се опет поврати у нашу средину као риједак човјек и службеник! Хамид Куквћ. КЊ ИЖ ЕВНИ У С П ЈЕ Х r. М У Р АД Б ЕГО ВИ Ђ А. Генерал Живан ]. Ранковић Kao војннк познат je несамо у рату као храбар борац који je провео у борби све ратове и одликован свима највишим ратним декорацијама, већ и у миру као савјестан и омиљен старјешина, који je био примјер реда и рада свих војника без обзира на чин. У недјељу, 21. новембра о. г. подијељена je у Загребу Деметрова награда за најбољу драму у Загребачком Казалишту. Ту награду у износу од 10.000 динара добио je наш земљак и сарадник нашег листа г. Ахмед Мурадбеговић за драму »Бијесно псето«> која je приказана крајем прошле позоришне сезоне у Загребачком Казалишту. (Садржај те драме донијели смо ми у прошла два броја нашег листа). Taj успјех нашег пријатеља и сарадника добива тим �Бро) 23 »Г A Ј Р Е Т« више важности што су се за ту награду натјецали и познати драматичари г. г. Милан Беговић, Пеција Петровић, Тито Strozzi и др. Овај велики нњижевни успјех нашем пријатељу и сараднику г. Мурадбеговићу срдачно честитамо! Prosvjetni rad u Č ehoslovačkoj. (Suzbijanje nepismenosti u vojsci. —Rad Crvenoga Krsta). Česi, znajući da se velika međunarodna javnost ne bavi sa malim narodima, ako joj se ne pruže lako pristu­ pačne obavijesti, objelodanjuju u Pragu, ne samo novine i časopise na engleskom, francuskom i njemačkom jeziku (Observer, Gazette de Prague, Prager Presse i t. d.), nego i posebna djela za inostranstvo. U tim izdanjima se u prvom redu iznosi ono što se odnosi na prosvjetni, privredni i socijalni rad u Čehoslovačkoj. Čehoslovaćka vojska, na primjer, priređuje svake godine šetmjesečni tečaj za nepismene novake, osobito za one iz Slovačke i Podkarpatske Rusije, gdje su školske prilike, prije rata i za vrijeme rata, bile vrlo slabe ili nikakve. Medu samim Česima ima vrlo malo nepismenih, i za to se napomenuti tečaj drži najviše za Slovake, Rumunje, Mađare i Rusine. J < Broj polaznika posljednjega tečaja, bio je veći nego ranije, jer su mladići koji su zbog ratnih neprilika, otsutnosti svojih oćeva i zbog poljskoga rada, morali zanemariti osnovnu školu. Od 4339 polaznika vojničkih analfabetskih tečaji bijahu: 1446 Rusini, 56 Rumunji, 1922 Slovaci, 398 Mađi 160 Nijemci i 343 Česi. Страна 367. 3213 položiše ispit čitanja i pisanja. Ovaj broj bi bio veći, da izvjesni broj njih nijesu bili pušteni kućama zbog bolesti, ili drugih razloga. Od Rumunja je samo jedan pro­ šao ispit, što se objašnjuje time da potiču iz jednoga od najzabitnijih krajeva ne samo Čehoslovačke, nego čitavo Evrope. Nakon svjetskoga rata osnovan je, američkom pomoću, Čehoslovački Crveni Krst, kojem je na čelu Alice Masaryk, kći predsjednika č. si. Republike. Kroz to kratko vrije, ova nova ustanova je razvila velik i koristan rad. Broji preko 500.000 članova, te prema srazmjeru sta­ novništva, dolazi iza Sjev. Američkog i Japanskog Crvenog Krsta. Dječiji Crveni Krst u Čehoslovačkoj imao je na kraju prošle školske godine 335.000 članova. Djeca koja naginju sušici, šalju se ljeti na otvorena polja. Prošlih školskih praznika bilo je 45 polja za 2.260 djece. Od godine 1920, društvo je priredilo više od 200 takvih polja (logora) za preko 10.000 djece. Društvo je držalo 118 dispanzera za matere, za sušičavu djecu i -Ld., 60 stanica za prvu pomoć, ove godine i 20 vojničkih ambulantnih motornih kola. Razna predavanja o zdravlju slušalo je ukupno dva milijona osoba, uz filmove koji su prikazani preko 8000 puta. Svake zime se je u Slovačkoj i Podkarpatskoj Rusiji dijelila hrana siromašnom stanovništvu. Društvo broji u čitavoj Republici 640 mjesnih udruu ime potpora i istraživanju, troši godišnje nekolo milijuna č. si. Kruna. A. W H LllllllLl' 'у Прослава дана Уједињења у Гајретовим конвиктима. Управа Гајрета издала je наређење свима управама друштвених конвтсата да са својим питомцима и пријатељима Гајрета одрже на дан Првог Децембра прославу Уједињења и да о тим прославама извијесте Главни Одбор Гајрета. Припреме за забаву Главног Одбора Гајрета. Ових дана отпочеле су припреме за годишњу Гајретову забаву, која се има одржати у суботу, 5. фебруара 1927. у Народном Позоришту. У ту сврху je изабрана на сједници Гл. Одбора секција за забаву, у коју су унишли гг: Хаџиомеровић као прочелник; затим као чланози Борић, Сарић и Кукић. Ова секција je одржала први свој састанак у четвртак 25. о. м. и закључила, да се на забави даде нешто ново, пгго he привући нашу публику и пружити joj задовољства и уживања више него и на досадањим Гајретовим забавама, које су no својим приредбама, умјетничкнм извађањима и атракцијама a и no посјети надмашавале све друге забаве у Сарајеву. У ш т и п споразуму с режисером овд. Народног Позоришта и познатим оперским пјевачем г. Т у р и н с к и м нзабрана je за ову забаву опера из муслиманског живота „Џемила" од француског писца Бизе-а. Ту оперу извађаће Гајрстове питомице, у чему he их подучавати r. Турински. У концертном дијелу програма биће још неколике тачке. Kao и обично приредиће се, након концерта, и многе друге интересантности. О току припрема за ову забаву извјсштаваће се преко нашег a и овд. дневних листова. Гајретова добротворна лутрија. Главни Одбор Гајрета ради на изради плана за приредбу добротворне Гајретове лутрије. Вјероватно he Главни Одбор ових дана израдити дефинитиван план лутрије, a затнм упутити молбу Министарству Пољопривреде и Вода за одобрење приредбе ове лутрије. Скупштина Чланова Гајрета у Зевици. Недавно именовани повјерениди у Зеници уписали су за кратко вријеме преко 50 чланова, na су према �Г A Ј Р Е Т. Страна 368 друштвеним правилима сазвали изванредну скушптину у суботу, 27. о. м. на којој су основали Гајретов пододбор. С те скупштине упућен je брзојавни поздрав предсједнику Главног Одбора г. Дру Авди Хасанбеговићу слиједећег садржија: „Пригодом одржавања Гајретове скупштине у Зенипи у сврху избора пододбора, изволите, господине предсједниче, примити наш братски поздрав са жељом да би почетак нашег рада уродио најобилнијим плодом. За пододбор, предсједник: МамиК. Прилози из Рогатице. Пододбор Гајрета у Рогатици послао je Главном Одбору Дин 2.075'—, које потјечу и то: Дин 406'—, од теферича; Дин 576— од курбанских кожица, Дин 5 5 'од добровољних прилога, a преостатак од Дин 1.037*— чланарине и претплата за лист Гајрет. Повјереници Гајрета у Гатачком срезу. Ради успјешнијег рада за Гајрет, no предлогу пододбора Гајрета у Гацку, Главни Одбор je именовао повјеренике Гајрета у оближњим општинама, и то како слиједи: Омер Хасанбеговић за Автовац, Ајдин Тановић за Међулиће; замил Крпавац за Кулу Фазлагић, Смајо Башић за Башиће и Муховиће, БеЈшр Џеко Хусов за Друговиће, Мухарем Сарић за Меданиће, Мујо Џубур за Равни и Авдија Таловић за Бахори. Преглед извршених попраиака у згради женског конввкта. У прошлу суботу извршена je калаудација трошкова око поправака зграде у којој je смјештен Гајретов женски конвикт. Испред Вакуфа били су ирисутни гг. Абдуселамбег Храсница, Мухамед еф. Кадић и Мустафа еф. Тулић; a испред Управе Гајрета гг. Ахмед еф. Борић, Хамид Кукић и Алија Хромић. Приликом прегледа извршених радња констатовано je да je на поправке ове зграде фактично утрошено 67.000 динара, не урачунавши овдје материјал и бесплатну радну снагу, са стране градске ошптине и друштвених шегрта. Процијенивши бесплатни материјал и радну снагу, констатовано je да вриједност свих поправака стварно изнаша 84.000'— динара, колико je и предвиђено у уговору с Вакуфом. Делегати Вакуфа, задовољни с извршеним радњама, изразили су готовост, да предложе Вакуфском Саборском Одбору, да се садањи уговор с Гајретом продужи на 5 година почам од 1. јануара 1927. уз досадању кирију од Дин 1000'— мјесечно. Број 23. Позиви пододборима и повјереницима Гајрета. Већи број Гајретових пододбора и повјереника већ од дужег времена не показују никакове активности у раду за Гајрет. С тога je управа Гајрета ријешила, да се позову сви ти пододбори, да се изјасне, јесу ли вољни да одмах реорганизују рад за Гајрет у својим мјестима и живо отпочну с радом. За случај да некоји не одговоре или изјасне се да им je ма из ког било разлога немогуће радити за Гајрет, биће ријешени дужности, a на шихова мјеста именоваће се агилни повјереници. Лијечнички преглед Гајретових питомаца. Ha једној од задњих својих сједница закључио je Главни Одбор да се изда наређење свима управама друштвених конвгасата, да имаду преко шггернатских лијечника прегледати здравствено стање питомаца и налазе лијечника доставити Гл. Одбору. Ово наређење je издато ради тога да се неби задржавали у конвикту болесни ђаци, a с друге стране да и управе конвиката строго воде рачуна и о здрављу повјерене им омладиие. Нитомце сарајевског конвикта прегледао je појединачно већ раније интернатски лијечник г. Др. Омер Бахтијаревић. "'Ових дана су и остале управе конвиката, према гор&ем наређењу, изврпшле лијечнички преглед питомаца и доставиле налаз Главном Одбору. Taj лијечнички налаз узеће Главии Одбор на својој сједници у разматрање и донијети потребна упутства. Кретање болести у Сарајевском мушком интернату у првом тромјесечју. До 24. новембра 1926. г. било je прегледано 104 питомца. Од тих je 8 лијечено у Државној болници међу тим 1 дифтерија, која je у првом почетку диагностицирана, 7 оболења од ангине од Јкојих су након оздрављења 4 оперирана ради опасности компликација као последица, a остали су лијечени амбулаторно и у интернатској болници. Сви су излијечени осим 1 који лежи на интерном оделењу Државне болнице, a који he се ускоро опоравити. Прво тромјесечје у школама. Како су се навршила 3 мјесеца школског рада, то he ових дана бити оцијењени ђаци свих школа no успјеху у науци и владању. Управа Гајрета затражила je овом нриликом детаљан извјештај о успјеху Гајретових питомаца-ица, након чега he Главни Одбор на идућој својој сједници донијети ријешење у погледу оних питомаца која су добили недовољну оцјену. Исто тако затражени су подаци и од школских дирекција о успјеху друпггвених стипендиста. Стипендистима, који покажу лош успјех у науци, биће одузета стипендија, Štamparija »Bosanske Poite«, Sarajevo. — Vlaaalk dnritvo »GAJRET«. — Glavat I od to v orni nređalk: Hamld KUKlC. �Svaki musliman treba da kupuje samo jer kvalitetom nadmašuje sve ostale ciprpapire a potpomaže i „liajret" Iflip. Tvornica Gigarpapira 5. Q. Шко1ај, Sarajevo, m ože se naručiti i ргеко društva ,Gairei‘ u Sarajevu д. д. у С арајеву. Т е л е ф о н бр. 33. Бави се свим у банковну струку спадајућим пословима. Улошве на штедњу укамаћује најповољније. Од чисте добити lO°/0 уступа културном и просвјетном друштву „Гајрет*. Novi Sad, Dunavska i Glvno zastupstvo za B. i H. Agentura Itudolt Bole, Sarajevo 0 .0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 Bistrik, 25. Tele!. 783. Pošt. p ret 75. �Ibrahim Šabanagić i sinovi Sarajevo, Kundurdžiluk ulica broj 27 Trqovina manufakturne robe i skladište gajtana И^аа. j i z s l e a. B rg « Bcišagića § H. Bajram aga Fočo Sarajeuo I DRUGOVI frgopinu muzikalija i materijala za pisanje i risanje. Bogato stoparište hrpatskih i srpskih knjiga Trgovina manufakturnom i orijen­ talnom robom na veliko SARAJEVO Gjulagina ul. 3. — Teiefon 455. fi Basme engleske, francuske, talijanske i ===== češke u najvećem izboru. ■ Bogato skladište bezova, Sifona, zefira, štofova, = = šamija, fesova, rubaca, čarapa i t. d. ------- )• c * a tecar«) • cMĐ • cs*a • сж а • c * a с * о • c»i) • c * o • сжа • сж а • c * a • ( T e le f o n : T r g o v in a bro| 481 — Stan 767 Čitajte ,G ajret‘ ! List »Gajret« jedini je list za našu porodicu, za našu djecu! Za to treba da ga svak čita i pretplaćuje se! Pojedini brojevi „Gajreta" kao i cijelo godište iz lanjske godine mogu se dobiti uz sniženu cijenu kod administracije lista. Svakom prilikom sjetite se Gajreta! fV T T v m v v T v u v v m u v v v v v v v v v u v T v v m n m � https://kolekcije.nub.ba/files/original/3d567e0e6c5a2a835ddd0049bffac64c.pdf 0916d38ae910e979b07f50b521d33907 PDF Text Text h .Š a h in a g ić j Gosppgja Hafe Konak u l i c a $ S arajevo Поштарина плаћена у готовом. ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУШ ТВА ЗА КУЛТУРНО И ЕКОНОМСКО ПОДИЗАЊЕ МУСЛИМАНА Излази 1. и 16. у мјесецу. Година X. Б рој 24. С а р а је в о , 16. дец ем б р а 1926. ЦиЈена год. 80 Д. Поједини број 4 Д Ђаци добивају лист у пола цијене код Главног Одбора или код Управа — Гајретових конвикта. — С А Д Р Ж А Ј: Г а јр е то в Гласни к X. К.: I Н и к о ла И аш ић | Михаило Мирон: М ртви с л ав у ј (Пјесма). Хамза Хумо: Н ем ир (ПјеСма). Хамза Хумо: У о р а ш ју (Пјесма). Осман Нури Хаџић: М ухам ед л К у р -ан . Хусејн Ђого: У тјецај И стока н а Зап ад ф. Грилпарцер: М орскн и љ у б а в н в валЈ (Трагедија у 5 чинова) Превео Сулејма; Мурсел. Прослава рођевдапа Н*. Велвчанства Краља j Гајретоввм вигернагима. Жалобва сједпица Главиог Одбора Гајрета. Додијељенн наставници-ице Гајрету. вјеревпштво Гајрета у Загребу. вовзабрани пододбор у Зеввци. Гајретове забаве у провивцији. Књвжевни оглас. Ф е љ то н : Павле Лагарић: Мнхајло Мвроп вао лнричар. Дикенс: „Даввд Коперфвлд". ■т* . Уредник: Хамид Кукић. X �r ш Г1 i] Š1 e] ш ■I 0 s 0 цјиИ I iMM! Potpuno uplaćena dionička glatmica Din lo,ooo.ooo*— Rezeroe Din l,6oo.ooo*— ' 0 1 E 0 s1 0 0 0 Banka se bavi svim u bankoTmi strnkn spadajnćim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilaruo siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podupire razne knlturne i humanitarne ustanove. Zavod je angažovan kod „Tarde* industrije drveta d. d. i Trgovačkog d. d. BMerkantilia“ u Sarajevu. 0 Od čiste dobiti doje 10°ја Kulturnom i Prosvjetnom Društvu ,,Gajret“. 1 Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka (Jajrct najbrže i najkulantnije. Uloške ukamaćuje najpovoljnije, i isplaćuje iste u svako doba. . 0 ® 0 0 0 0 0 0 0 0 ® 0 [Š □ О 0 П В ■ 1 0 0 S B 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 ® СЖО*еЖЗ*СЖ>*СДГа*СЖ>*СЖО*СЖЗ*С*0 * С * 0 * * есж ав с*осл гоес*оеес*оес*аесж осж оесж оес*ое općine grada Sarajeva T e me l j n a g l a o n i c a 40,000.000— d i n a r a Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda, filiale Sarajevo broj 2172 •сЈгаелггсЈГО* §sa Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. Osim toga ima svoju E 3 i sa i Bi S A O N I C koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale dragocjenosti uz najpovoljnije kamate^ g 9 • сжз • сжо • ova • сжо • сжз • ежа • cara • c* d • сжа cea • сжа « зжа • сжа • сжа • cea • cea • cea • cea • mm mm mm �ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУШТВА ЗА КУЛТУРНО И ЕКОНОМСКО ПОДИЗАЊЕ МУСЛИМАНА Излази 1. и 16. у мјесецу. Година X. Број 24. С ар а је в о , 16. дец ем б р а 1926. Цијена год. 80 Д. По|едвни број 4 Д. Ђаци добивају лист у пола цијена код Главнот Одбора илп код Управе — Гајретових конвикта. — �Страна 370 Г A ЈРЕТ. Број 24 X. К .: |^ [ и к о л ^ П а ш и ћ Наша држава и народ изгубили су 10. о. м. највеКег државника, најнеуморнијег ствараоца државног и народног Јединства — Николу Пашића, који je народу и држави још толико пбтребан био. По историјским догађајима на којима je тијесно сарађивао, no епохама кроз које je проткао свој рад, no своме животу и пајзад no легендама, које су се испреле око њега — пок. Никола ПашиК je најлегендарпија личност, коју je наш народ уопште имао до данас међу државницима. Од првог момента, од тренутка када се родио скоро прије једног вијека, у држави која jfe у оно доба била мала и нова — na све до последњег даха свога живота, чије су границе захватиле скоро све оно што je народ у току историје обухватио својим идеалима, Никола Пешић je толико испреплетао свој живот са животом своје Отаџбине, да je њихова биографија скоро иста и нераздвојива. У нашој земљи нема краја у коме on није познат. A то je највећа награда човјеку, који^је цијелог живота био државник и стога ж ртвовао свој живот народу и његовој срећи. Зато се пок. Пашић високо уздигао изнад свих вјерских, племенских и партијских борби и постао човјек, који припада цијелој нашој нацији, чији je рад у прошлости и садашњости постао примјер, којим ће се одушевљавати садањи и будући мараштаји и за којим данас жали дубоко цјелокупна наша нација. Наше Уједињење и О слобођење je његова животна замисао, која се могла остварити његовом необичном проницавошКу и неумрлим историјским дјеловањем. За цијело вријеме свога живота подржавао je Никола Пашић на свима положајима свога државничког рада неугасиви пламен завјетне мисли Народног Ослобођења и Уједињења. У овим моментима општег бола мора умукнути свака ситна људска пакост, да бисмо се сложно као један човјек, предали осјећајима искреног поштовања и дубоке захвалности за неизмјерна добра, којима нас je све велики покојник задужио. Специјално наш Гајрет, кога je он увијек потпомагао и разумијевао више но ико, бодрећи његове раденике на сваком кораку на рад за зближење браКе no крви и језику и на рад за опште добро — вјечито ће бити благодаран овоме неумрлом државнику. Зато ми Гајретови раденици његовом смрћу претрпљујемо веома тежак и ненакнадив губитак, јер у њему губимо најбољег пријатеља и највећег добротвора. Н е к а je в је ч н а с л а в а и х в а л а Н и к о л и П аш иК у! �»Г A Ј Р Е Т< Број 24. Михаило Мирон: МРГВИ СЛАВУЈ. Алекси Шантићу. Умуко je глас твога срца врела и страсни шум крила више не лепрша с нашег голог крша; не ори се песма преко пустих страна у гроздима мирисним плавих јоргована. И свакога лета кад земља процвет^ у јутро и вече, кад латице поспу белога бехара, тужно хучи Неретва, без твог noja тече, без дружине старе и звучних бехара, и суморно плачу стене врх Мостара. Само светла ноћ кад с месецом дође, na гиздаво седне више старога града, више топлих башта, зелен винограда, и загрли капије и демир пенџере, голицавом руком без гласа и даха, и домами звезде као златне птице, тад запламте срца препуна севдаха, севдалије ударе у дрхтаве жице* na кидају драгој са грла ђердаие, просипају сјајни бисер и мерџане. Тад шум драгих крила опет залепрша више сетног града, са блиставог крша, и круне се латице белога бехара у баштама цветним покрај винограда. Hama тужна река весело захуји, и зазвоне гласи старијех бехара, заори се твоја песма преко страна, запевају складно сви наши славуји у гроздима мирисним плавих јоргована. H am za H um o: NEMIR. Jasmini cvetaju, Bašte listaju, prolaze behari. P belo ruho moje devojačko, Sto truneš pusto u staroj sehari! Страна 371. U zelen ćup Svakoga jutra bacam po kamičak, I tako brojim dane, iščekujem tebe, 0 dragi, tugo moja ranjena! Suzama zalivam đerđef; A katmer i jasmini venu u avliji našoj. 1 jeseni venu, i zime dolaze, 1 puste, duge noći jezde belim ravnima. Budim se. Vrisnem iza sna ko’ preplašena tica: — Ko kuca zvekirom na vrata! — O, nije niko, niko. To moje srce bije, I dole u aharu zveči Lanac našega ata. H am za H u m o : 'Е ORAŠJU. U orašju u širokom vrelo podne zrake toči; u orašju u širokom zlata blešte. Sve je tiho, bono tiho. Mlada vrba žučno soči. Kroz orašja kroz široka vode teku, nose dane k’o i lane. Avaj, tugo! Belim platno, runo zlatno Moji dani uplakani. U orašju u širokom zlatne vode, zlatne dane tkaje lisno zelen-granje. Tiho. Sumi reka. Neko peva: Aoj nane, mila nane, Lele meni! Odnese mi hitra voda U nepovrat mlade dane! Aoj nane, mila nane, — Lele meni, — Teške li su noći same! �Страна 372- >Г A Ј Р В Т< Број 24. (Jsman Nuri Hadžić: MUHAMED I KUR-AN. (Nastavak.) Pod konac devete godine Muhamedu je umrla kći Kulsum a početkom desete Ibrahim. § 20. Hađž-el-belag. Deseta godina po Hidžretu počela je u znaku D e k l a r a c i j e na Mini. Manja plemena i pojedini rodovi idolopoklonika, raštrkani tamo amo po pustinji, sa svih strana okruženi prista­ licama nove vjere, bili su čisto da im nepreostaje ništa drugo nego li primiti Islam. Dok su još pred godinu dana prijetili kopljem i mačem i vjerovali u pomoć bogova, sad su mirno pognuli glavu pred vi­ šom silom gledajući sa strahom u duši kako i zadnji idol pada u prah bez i najmanje reakcije bilo s koje strane. Nisu prošla ni dva mjeseca od Deklaracije primili su Islam, bez ičije intervencije, svi -oni koji su još kolebali, a kad su dva vladajuoa kneza iz Hadramevta došla u Medinu i izjavili* da i njihova plemena prelaze na Islam, onda je Muhamed mogao mirne duše reqi, da je cijela Arabija s kraja na kraj priznala autoritet božijeg poslanika. Kult idola je konačno pao a carstvo Islama vaspostavljeno. Ono malo pristalica Hristove crkve u Nedžranu i Ajli i Mojsijeve nauke u Hajberu, gubilo se u moru islam­ skog s v i j e t a . Ajeti Kur-ana koji su sukcesijvno objavljivani kroz puna dva decenija, predstavljali su sređen ma­ terijal za jedan solidan vjerski i građanski kodeks, koji će biti siguran potuvođ u životu ljudi za sreću ovog i onog svijeta: »Knjiga je ova (Kur-an) koju ti (Muhamedu) poslasmo da njome izvedeš ljudski rod iz tame na svjetlo, da 'ga povedeš putem slave i napretka.« »Kur-an u istinu vodi na pravi put i obećava veliku nagragdu onima koji čine dobra i plemenita djela.« (Kur-an XIV. 1; XVII. 9.). Osnovna dogmata vjere, morala i socijalnog .po­ retka bila su objavljena a time i Muhamedova mi­ sija dovršena. U želji da svoje veliko djelo okruni svečanim hadžom i da još jednom vidi svoj rođeni zavičaj »majku gradova« — Meku, Muhamed je još u mje­ secu ramazanu objavio da će u ovoj godini pohoditi Kabu. Vijest o Muhamedovoj namjeri raširi s e naj­ većom brzinom po cijloj Arabiji i sav islam ski svijet počeo je da se sprema za velike svečanosti. I oni kojima nije put preko Medine kao i oni kojima je Meka mnogo bliža, došli su u Medinu da zajedno s Muhamedom pođu na hadž. Dvadesetpeti dan mjeseca Zulkade (23. februara 632.) krenulo je o s a m d e s e t h i l j a d a s Muha­ medom na čelu. S Muhamedom su pošle i njegove žene. Prvu noć hadžije su konačile u Zul-Hulejfi i tu »ušli u stanje ihrama«. Sutra dan polazeći iz ZulHulejfe Muhamed je proučio a za njim sve hadžije ponovile ovu molitvu — t e l b i je : »Evo me pred tobom, o moj Bože! T: si jedan i jedini. U istinu samo tebi pripada hvala • slava, milost i moć«. Četvrti dan ZulhidV (3. marta) rano u jutro prispjele su hadžije u Meku. Muhamed je ušao u Haremi-šerif kroz »vrata spasa:' — B a t e - s - s e l a m i molio: »o moj Bože, povećaj ugh'd, svetost i čistotu ovoga hrama i onih koji njemu hodočaste«. Tada obiđe oko Kabe sedam puta: tri puta ubrzanim kora­ kom a četiri običnim. Onda poljubi »Crni kamen«, — H a ti ž e re 1-e s v e d, položi obe ruke na njega i potare po licu. Obilazeći oko Kabe, Muhamed je mo­ lio: »O Bože, učini da nam dobro bude na ovome svijetu i na onome poslije smrti i sačuvaj nas muka i užasa pakla«. Pošto je još jednom poljubio »Crni kamen«, stupi na M e k a m i I b r a h i m i klanja dva rekata. Potom naredi da mu donesu vode iz vrela Zem-Zema. Kad se napio vode, iziđe iz porte dža­ mije i pređe na S a f u nasuprot M e r v i. Između ova dva brežuljka Muhamed je ubrzanim korakom pre­ šao sedam puta i molio: »Bog je velik, jedan i jedini, on je ispunio svoje obećanje i pomogao svome slugi, on je svojom moći porazio neprijatelje svete istine«. Zatim je objavio 159. ajet druge sure Kur-ana, koji se odnosi na Safu i Mervu. Time su svršeni obredi u Meki i Muhamed je naredio da svi m u t e m i г i napuste »stanje ihrama« i uđu u i h 1 a 1. Osmi dan Zulhidže (7. marta), j e v m i t e r v i j e Muhamed je sa svima hadžijama prešao iz Meke na Minu i tu ostao cijeli dan i noć. Za to vrijeme Muhamed je pred pravovjernima klanjao sve pet pro­ pisanih molitava. Sutra dan, deveti, po svršetku ju­ tarnje m olitve, hadžije su se uputile prama brdu Arefatu, gdje je Muhamed održao svoj veliki govor — h u t b u , koji je tradicija vjerno sačuvala: »0 ljudi! poslušajte moje riječi: Ja neznam, hoće li mi biti suđeno da se i do godine ovde s vama nađem«. Poslije svake rečenice Muhamed bi napravio malu pauzu a Rabia bin Umeje bin Halaf svojim jakim gla­ som ponovio njegove riječi. Stotinu hiljada hodočasnika uprlo je oči na ono mjesto Arefata gdje je na svojoj devi sjedio Muhamed i blagim pogledom posmatrao krunu svoga dvadesetgodišnjeg djelovanja. »0 vi koji vjerujete!« — produžio je Muhamed, »bojte se Boga i budite humani i pravedni između sebe i spram drugih. Imanje i život ljudi neka vam �Број 24. ГА JPETi budu sveti i neprikosnoveni, kao što je za nas sve uzvišen i svet ovaj mjesec, današnji dan i mjesto na kome se nalazimo. -Čovjek je djelo božije i neka je proklet ko to razara. Mi ćemo svi doći pred Boga i on će nas pitati za naša djela i naš rad. Stvari koje su vam date u amanet, čuvajte kao svoje sopstvene i vratite ih vjerno i na vrijeme onome čije su. Krvna osveta i lihvarstvo iz paganskih vremena neka pre­ stanu za uvijek. Bog je dopustio poštenu trgovinu, a lihvarstvo strogo zabranio: teško onome ko se ogri­ ješi o ove propise. Lihvarske kamate i krvna osveta nepostoji više ni za jednog pravog Muslimana, po.čevši od moga strica Abasa koji ima mnogo dužnika, i od moga nećaka Rabia bin Harisa bin Abd-el-Mutaliba koga su kao nevina dječaka ubili ljudi iz ple­ mena Husail. 0 vjerni, bojte se Boga i oprostite svo­ jim dužnicima lihvarske kamate. Ako poslušate moj savjet, vaša će se imovina uvećati, jer vam ostaje glavnica za pošten rad i trgovinu, a ako to ne uči­ nite, znajte da ste se teško zamjerili Bogu i njego­ vu poslaniku. Nemojte činiti nepravdu drugome, pa će i vama biti dobro. Ako jet vaš dužnik u nezgodi, produžite mu rok plaćanja;, ako ste u položaju da mu oprostite, to je još bolje. Bojte!- se'' onog dana u koji ćete svi doći pred Boga i onde gde je vrhovni sudija apsolutna pravda. 0 vjerni! Kada rse-^pbvezujete, da ćete jedan dug platiti'na* vrijeme i kada uopšte pravite ugovore stavite to na pismeno, tačno i vjerno, onako kako ste ugovorili. Za svaki ugovor, bio malen ili velik napravite pismeni ugovor i na­ značite rok plaćanja. Ove mjere opreznosti pred Bo­ gom su najpravednije, to je najsigurnije dokazno sredstvo da se izbjegne svaki nesporazum i sumnja -. »0 smrtnici, bojte se Boga koji vas je sve stvo­ rio po istom životnom principu, čovjeka i ženu od kojih se umnožilo čovječanstvo. Bojte se Boga od koga svi pomoć tražite i poštujte krvnu vezu. Vjerno ispunjavajte dužnosti koje postoje između muža i žene, između roditelja i djece. Dijete stiče raj pod nogama majke. Čuvajte se preljuba i ljubomornosti: prvo je težak grijeh, a drugo vodi nesreći u braku. Ženite se onima koje ljubite a kad vas je jednom božija volja sjedinila, onda živite u ljubavi i skladu. Sa ženama postupajte ljubazno i sa mnogo dobrote. Izbjegavajte ogovaranja. Oni koji kleveću poštene žene, neka su prokleti na oba svijeta. One koji op­ tuže poštene žene radi nevjerstva u braku ili radi nemorala, a ne mogu za to izvesti četiri vjerodostojna svjedoka, kaznite sa osamdeset udaraca bičem i ni­ kad im i ni u čemu nemojte vjerovati jer to su nevaljalci i zlikovci. Ako spram vaših žena osjetite malu odvratnost, nemojte nagliti, promislite, možda vam je Bog baš u tome ukazao vašu sreću. Nemojte tražiti razvod braka bez važnih razloga, jer od svih stvari koje je dopustio, Bog najviše mrzi razvod Страна 373. braka. Žene su vam se predale na vjeru Boga; po­ štujte dakle amanet božiji«. »0 vjerni, kad određujete i između sebe dijelite nasljedstvo budite strogo pravedni i držite se božije knjige. Čuvajte imanje maloljetnih, nemoćnih i slaboumnih. Nemojte upotrebljavati njihova imanja la umnožite svoja. To bi bio težak grijeh«. »0 ljudi! poslušajte što vam kažem i dobro za­ pamtite. Ja vam ostavljam božiju knjigu koja će vas, ako je se vjerno pridržavate, uvijek čuvati da nezalutate s pravog puta, sa staze pravde i istine. To je knjiga jasna i pozitivna koju je sam Bog diktirao. Imate pred sobom moj cijeli život, moje riječi i moja djela; sve što sam govorio i radio, nastojao sam da to bude u potpunom skladu sa božijim hoćenjem«. »0 vjerni! govorite uvijek čistu istinu, neka vas nikad mržnja nezavede sa staze prava i pravednosti. Pravednost je sestra pobožnosti. Bojte se Boga, on pozna vaša djela«. Nakon kratke pauze, Muhamed usklikne: »0 moj Bože! Jesam li ispunio svoju zadaću i povjerenu mi misiju? — »Božiji poslaniče! Ti si vjerno ispunio svoju misijiLi nama saopštio što ti je Bog povjerio! — zagrmilo je sto hiljada duša u jedan glas. Zrak zadrhti, zemlja se strese od usklika i uz­ daha vrućih molitava pobožna svijeta. Arefat dahće pod mnoštvom koje tu zasvjedočuje vjeru u jednog Boga i njegova poslanika. Sunce je naginjalo zapadu. Muhamed naredi mu­ jezinu da oglasi vrijeme molitve. Pošto pred pravo­ vjernima klanja u isti mah podne i ikindiju, pređe na drugo mjesto Arefata^ E s - s a h a r a t i odavde objavi sakupljenom narodu: »Teško nevjernicima, daias i do vijeka koji ostave vašu vjeru. Ne strahuj te jod njih. Bojte s e mene. Ja sam danas dovršio vat, vjerozakon — din (i stavio pečat na nj). I ispunio sam spram vas svoju najveću milost: moja je volja bila da Islam bude vaša vjera«. (Kur-an V i 4). 0 zalasku sunca Muhamed je prešao sa Arefata na Muzdelifu gdje je i konačio. I na Muzdelifi je spo­ jio u jedno dvije molitve: ahšam i jaciju. Sutri dan, deseti Zulhidže po svršetku jutarnje molitve krenuo je prema Mini. Nakon kratkog za­ državanju na M a š e r - e l - h a r a m u , prešao je ubr­ zanim korakom B a t n i-m u h a s a г i ušao u uvalu Mine. Prolazeći kraj D ž e m r e t-e 1-A k a b e i iz­ govarajući »Bog je velik«, bacio je sedam sitnih piljaka prema onoj strani gdje se nekoć, kako tradicija kazuje, Ibrahim peigamberu prikazao Satana. Zatim je počelo klanje kurbana, prikazivanje žrtava. Muhamed je tom prilikom oprostio šesdeset i tri roba. Pošto ga je berberin obrijao i pošto je za­ ložio malko od kurbanskog pečenog mesa, prešao je u Meku. U Meki je, nesilazeći s deve, obišao sedpm puta oko Kabe, napio se vode sa vrela Zemzema, �Страна 374. Г А Ј РЕТ< pročitao na glas pedeset drugu suru Kur-ana i onda se opet vratio na Minu, gdje je ostao tri dana. Četvrti dan Bajrama ponovno se vratio u Meku i sutradan u ranu zoru obišao oko Kabe sedam puta, dodirnuo zidove M u 11 a z e m i prije islaska sunca krenuo put Medine. § 21. M u h a m e d o v a b o b l e s t i p r e l a z n a d r u g i s v i j e t . Muhamed je došao u Medinu koncem mjeseca Zulhidže. Kratko vrijeme iza toga, opazili su se na njemu vidljivi znaci teške bolesti. To je silno zabrinulo svu njegovu okolinu, koja nije ni pomišljala da bi i Muhamed mogao oboliti. Dok se njegova bolest, makar da se još uvijek na nogama držao, s dana na dan pogoršavala, u Ara­ biji su se pojavila tri »bozija« poslanika: u Jemami M u s e j l e m e b i n H a b i b ; u Nedždu T u l e j h a b i n H u v a j l i d i u Jemenu E s v e d - e 1 - A n s r Premda sa malo pristalica ipak su ova tri lažna pro­ roka bili počeli unositi zabunu među neprosvijećene mase, iskorišćujući i bolest Muhamedovu. Sta više Musejlema je poslao Muhamedu svojži dva delegata sa ovim pismom: »TSlusejlema, prorok iz Jemame, Muhamedu božijem poslapiku Mir s tobom. Meni pri­ pada polovina zem lji a^druga polovina Kurejšijama, ali su Kurejšije nepravedni i zavidni«. Muhamed je. strogo opomenuo Musejlemina de­ legate što su dopustili da ih iskorišćuje jedan odpađnik, a onda im predao ovaj odgovor: »U ime Boga blagoga i milosrdnoga. Od Muhameda, božijeg posla­ nika, Musejlemi, lažovu i licemjeru. Mir svima koji idu pravim putem. Zemlja je božija i on je daje u vlast onome kome hoće. Samo oni imaju uspjeha, koji se Boga boje. Teško otpadnicima od prave vjere«. Tri manja odreda muslimanske vojske bila su dovoljna da u korijenu uguše sva tri pokreta. Esveđel-Ansi platio je glavom svoj smjeli podhvat. Број 24. Pod konac mjeseca safera Muhamedu je naglo po­ zlilo i on je legao u postelju u stanu svoje žene Mejmune. Da ne bi morao po već utvrđenom običaju, svaki drugi dan seliti u stan drugih žena, zamolio ih je da mu dopuste da se odmah preseli u Aišin stan i tu ostane do ozdravljenja. Iz Aišina stana vode neposredno u džamiji. Nekoliko dana iza toga pozvao je Muhamed u Aišin stan svu svoju rodbinu i najuglednije prija­ telje i saopštio im: »Ja osjećam da se približuje dan našega rastanka. Vjerujte u Boga a. ja ću ga moliti da bude blag i milostiv vama koji me slušate, mo­ jim otsutnim drugovima i svima ljudima koji su sada i koji će u buduće biti pristalice Islama«. Prisutnima zasijaše suze u očima i jedva se uzdržaše da ne bri­ žnu u plač. Zatim je Muhamed dao detaljna nare­ đenja i uputstva kako da mu klanjaju dženazu i opre­ me za sahranu. Sutra dan kad je došao Bilal i javio mu da je vrijeme molitvi, Muhamed je naredio da Ebu Bekiri ^ id ik u mjesto njega klanja pred pravovjernima kao imam. 7 Trinaesti dan rebi el-evela, 8. juni 633. za vri­ jeme jutarnje molitve pojavio se Muhamed na džamijskim vratima, koja vode iz A išine sobe. Očevidac veli da ga nikad u životu nije vidio ljepšeg i uzvišenijeg kao u taj čas. Ljudi samo što od radosti nepometoše molitvu, ali im on dade znak da ostanu na miru. ‘ Zatim se vrati u svoj stan, spusti glavu na krilo Aiše i oko podne istoga dana preseli na drugi svijet. »Moj Bože, . . . d a , . . . u društvu sa drugom iz visine. Oni koji me vidješe i vjerovaše«. Bile su mu zadnje riječi. Tako je svršio svoj život na zemlji Muhamed, Resuli Ekrem ve Nebiji Muhterem: sal-lalahu teala alejhi ve-selem . (Nastaviće se). Husejin Dogo: UTICAJ ISTOKA NA ZAPAD. »Ako se kao filozof hoću da po­ očima gledamo i svojini ušima slušamo oblike i pojave dučim 0 tome, što se je dogodilo na tih kultura, koje se sve više stapljaju u jednu univerzalnu ovoj Zemlji, to moram najprije u- i humanističku, mora ova knjiga interesirati; ona nas popraviti pogled Istoku, kolijevci svili učaje 0 sadašnjem kulturnom stanju, koje se bazira na umjetnosti, kome Zapad ima sve da staroj kulturi Egipćana, Feničana, 'Babilonaca, Perzijaća, , zahvali«. Voltaire. Kineza, Japanaca, Turaka (Seldžuka i Osmanlija) i Arapa. Njemački kulturni istorik g. Georg Jacob izradio je Svaki veći narod dao je ponešto svoga duha, svoga na1924. g. jednu knjižicu pod naslovom »Utjecaj Istoka na ziranja i iskustva, pa je to ostavio u amanet potomstvu Zapad«, u kojoj je raznim podacima iz mnogih knjiga ljudskom, neka se u životu i u svom kulturnom razvoju arapskog, njemačkog, engleskog i francuskog jezika do­ koristi prošlim duševnim i materijalnim tekovinama. Za kazao gornju tvrdnju Volterovu. Ova tvrdnja 0 počecima to se i kaže: da je kultura svačija i da svak ima jednako kulture na Istoku i 0 širenju njezinom prema Zapadu iza­ pravo upotrebe svih sredstava koja vode razvoju pro­ zvala je. davno krilaticu na latinskom jeziku »Lux ех svjete i kulture. Naravno, da će u tome plemenitom po­ Ortent«, a znači: »Svjetlo (dolazi) sa Istoka«. Nas, koji slu prije i bolje uspjeti oni narodi koji su brojem veći, živimo na sudaru istočne i zapadne kulture i koji svojini koji su bogatiji, solidniji i koji imaju bolju organizacju. �Број 24. T A J PET. Počeci kulture na području Sredozemnog mora pokazuju put od Zapaka k Istoku u predpovjesnom vremenu, dočim Sjever evropski, koji je od južne Evrope ograničen visokim gorama, nije bio u većoj vezi. Najstariji nazori u vjeri razlikuju se i u tome, što je kod Germana sunce (die Sonne) ženskog a mjesec (der Mond) muškog roda, dočim je kod Ro­ mana baš obratno. Također primitivne umjetničke vještine sjevernjaka i južnjaka temelje se na sasvim drugoj izvedbi. Sjevernjak pliva drukčije no Grk, on drukčije plovi od Grka, a gospodarstvo i sto­ čarstvo znatno su dragačije. Među nekim učenjacima postoji mišljenje, da je uzgoj žitarica od Rimljana ili od Gala došao do Germana, no Hoope tvrdi obratno i kaže, da Germani izuzevši jedino ječam dvoredac, nijesu više ništa dobili od Rimljana, šta više, on tvrdi, da je Germanija bila u carsko vrijeme žitnica rimska. Raž, ta najglavnija sjeverna žitarica, došla je među Germane sa istoka (od Slavena), a ovi su je prenijeli u Italiju i Grčku. Ime Rugijci i Rtigen (otok Rujana) dolazi od riječi der Rogge (raž). Kada se Alpe pređu od sjevera -na jug, onda se dolazi u sasvim drukčiji bilinski i životinjski svijet, dočim nije tako ako pođemo iz Germanije na' Istok k Tihom Oceanu; ovim pravcem fauna i flora pokazuju nev znatne promjene. Zaista bilo bi jedno čudo, kada bi razvitak ljudstva bio u protivnosti ovom prirod­ nom pravcu1 0 tome, da je Sjever Jaio u živom doticaju sa Istokom, svjedoči i to, da je u Švedskoj na 200 mjesta iskopano arapskih novaca, kovanih u Kjofi (8.—10 stoljeće), a samo na otoku Gotaland našli su 13.000 komada. Ovoga su novca našli i na Orknejskim oto­ cima i na Islandu. Ova trgovina proširila se sve do Indije. Prelazeći preko najstarije istorije k sadašnjosti G. Jacob kaže (kao kršćanin): Mi živimo i radimo u krugu jedne istočne vjere, čiji osnivač nije go­ vorio grčki no aramejski, i čije prispodobe (priče) u helenskoj literaturi nemaju uzora. Šta više ova vjera (kršćanska) je u protivnosti prema grčkoj, i ona je tako duboko prodrla među evropske narode, da je Bismark ustvrdio, da socijalna demokratija nije ništa drugo do li praktično kršćanstvo. Mjesto na krvnim žrtvama podižu se hramovi na svetim knjigama po židovskom ugledu i perzijskom uzoru. Zvona na crkvama došla su iz kineskog kulta. Tamo su se upotrebljavala već 2000 god. prije Isa a. s. Očenaš i tespih (Rosenkranz) došao je iz Indije. Pro­ blemi kršćanske Skolastike potpuno se poklapaju sa onima islamskog Istoka, a njemačka mistika je bliža perzijskoj nego antiknoj. Vjerske obrede na Zapadu vrši pop, a na Istoku derviš (hodža), a oba su u redovima, te žive po pravilima osnivača odnosnog samostana ili tekije. Još danas struji indijski nazor o svijetu kod Šopenhauera. Naše bajanje i gatanje Страна 375 došlo je većim dijelom iz Babilonije. Nedeljni odmor, koji je u Engleskoj tako uvriježen, premda je od subote premješten na nedjelju, potječe iz babilonskog gatanja po kome je noć na nedjelju stajala pod upli­ vom neke nesretne zvijezde. I ono tumačenje u Sta­ rom Zavjetu kao da je potrebno svemu odmaranje sedmi dan, — u subotu — prije je imalo značenje nesretne zvijezde. Mi pišemo slova, koja su izmišljena na Istoku po materijalu (papiru), koga je napravio neki Kinez. Mi računamo s brojkama, koje su Arapi nam donijeli. A i samo štampanje knjiga vršilo se na Istoku puno prije no je u Evropi izmišljeno. Magnetska igla, štono je brodarima vrlo potrebna, najprije je postala u Kini. Mjesto telegrafa, na Istoku s e još prije krstaških ratova upotrebljavala pošta pomoću golubova, što se kod nas zavelo tek početkom 19. stoljeća. Droška (omnibus, fijaker) nije drugo no sećija na kolima a ovo je došlo iz Kine u Evropu za rokoko vremena (1789.). Za ratovanje je barut najvažniji. On je pronađen najprije u Kini (Činu-Mačin). Kalpak i zastava (bajrak) kod ulanera potekao je od »spahija« u turskoj vojsci. Riječ »jatagan« je turska. Riječ, »admiral« došla je od arap. riječi: emir el ma. a znači: gospodar voda. »Arsenal« je skraćeno od •iječi: dar es sinaa (kuća za oružje). lonijali na vladarskim dvorovima u Evropi došli su sa Istoka. Igramo se igara, koje su Istoenjaci izmislili (šah, tavla). Vašeri (derneci) postali su na Istoku. Pamuk, proti koga se u crkvama u srednjem vijeku vikalo kao proti islamske robe, osvojio je cijeli svijet. Korjeni, kafa, čaj, šećer i dr. artikli, koji su za kršćanstvo veoma potrebni, to su darovi Istoka. Naši se vrtovi obagatiše istočnim drvećem: jargovanom, jaseminom, tulipanom, divljim kestenom. Često govorimo riječi: algebra, alkohol, anilin, arak, atlas, bazar, gaze , horda, almas, magaza (magazin), punč, racija, šikana, sirup (šurup), sofa, taft, tarifa, zenit, cifra, šeker; za tim imena zvijezda: aladbaran, Algul (Gul), Vega (en-nasr elvaki), Atair — a to su sve riječi Arapa. Mnoga muška i ženska imena potječu iz hebrejskog i arap­ skog jezika. Svakako je od najvećeg značenja za kulturu pro­ nalazak glasovnog pisma. Iz grčko-latinskog pisma razvilo se u Italiji latinsko pismo, koje danas vlada u kulturnim zemljama bijele rase. Ovo glasovno pismo potječe od Feničana ili od nekog semitskog naroda Prednje Azije. Za ovo govore imena nekih slova. Ne manju vrijednost od slova nosi drugo jedno duševno djelo , koje su Arapi darovali Zapadu u srednjem vijeku, a to je arapski brojni sistem. Da se izmjeri pravo značenje pisanja brojaka po mjesnoj vrijednosti ,u čemu 0 (nula) ima tako veliku važnost, moramo pomisliti na nezgrapnost brojeva rimskim �Страна 376. Г A JP E f. i grčkim znakovima. Ovim znakovima je apsolutno nemoguće n. pr. logaritmičke tablice ispisati i njima (tablicama) obračunavati, a te su tablice najvažnije sredstvo za matematske znanosti novoga vremena (mehanika, astronomija i t. d.). Čak ni najjednostav­ nije računske operacije, kao dijeljenje, ne mogu se provesti starim brojkama, pa je zaista pusti fana­ tizam, ako kogod danas upotrebljuje rimske brojke. Nula (0 ) i brojni sistem po mjestu brojke došao je iz Indije, o čemu kaže Ibni Jakub u svom Tarihu (povijesti) (9. stoljeće). Povijest «putovanja« ove 0 nije paralelna drugim brojkama. Također stvaranje jednog znaka bez vrijednosti (0 ), što se s pravom uzima za najveće djelo ljudskog duha, prošlo je kroz razne etape. Na Zapadu javlja se 0 u 12 stoljeću. Mjesto 0 nekada s e metala tačka, kako kod riječi tako i kod brojeva, a njezinu pojavu (nule) dokazao je Hoernle u indijskoj aritmetici iz 3. ili 4. stoljeća. Vrlo stari kineski novci, vele, da su je imali, pa čak i crvenokošci u Americi prije dolaska Kolum­ bova! Činjenica — veli jedan filolog — da se na raznim mjestima, nezavisno jedan od drugog, po­ znavao i upotrebljavao znak bez vrijednosti baca grčke matematičare u zapećak. Indijci kažu nuli »sunia«, znači »prazno«, a riječ cifra dolazi od arap­ ske: sufur, što također znači prazno. Znak X (nepo­ znanica) u matematici dolazi od xeji, a to je iskva­ rena arapska riječ »šej’« i znači: stvar. Arapske brojke nijesu arapski izum, već iz toga što se pišu od lijeve k desnoj strani, a Arapi pišu slova od desna k lije\u . Brojke su izm islili Indijci, kako je to dokazao G. J. Kehr 1725., a Prinsep misli da su potekle od početnih dotičnih brojaka. Pređimo sada na geometriju. Tu se »pitagorin poučak« uzima za vrhunac antičnog m išljenja, ali je Birk prije 250 godina ustvrdio, da je ovaj »Pitagora« najkasnije u 8. stoljeću prije I. a. s. bio poznat u Indiji. Kako smo vidjeli, dva temi ja naše prosvjete: slova i brojke došle su s Istoka. Mi mislimo, da je Flovijo Gjoja izumio kompas, (u 14. stoljeću), ali je kompas bio već u 12. st. poznat Evropi, a Kinezi su ga upoznali u 10. st. Praskavi materijal (barut i dr.), koji je promi­ jenio sasvim stari način ratovanja, poznat je Kinezima u 12. vijeku. Takozvana grčka i rimska vatra nije to bio barut, no nafta, kojom su se 'Grci i Arapi branili iz tvrđava. Arapski vladari imali su posebnu vrstu četa »naffatun«, kojima je bila dužnost upaljivati kuće i skloništa neprijateljska; tako je i Haruni Rešid obasuo naftom Herakleju. Kada je mon­ golski han Oktaj 1232. napao K ineski grad Pian-King, obranili su ga Kinezi eksplozivnim sredstvom. Tu se spominju i rakete. Od Kineza primiše ga Arapi. Najstarija slika jednog topa u Evropi nalazi se u jednom oksfordskom rukopisu iz g. 1326. Број 24, štampa (tisak) je još važnija od kompasa i ba­ ruta. Štampanje knjiga, iako je najveće kulturno djelo, zavisi od dvije druge stvari, a to je o papiru i o glasovnom pismu, kojim s e cijela riznica riječi može napisati sa nekoliko slova (27—30). I u tome ima Istok svojih zasluga. Ko je izumio papir, to se ne može reći, jer je njegov postanak zagonetan. Rergamenat (po gradu Pergamu u Maloj Aziji) i papirus zbog kompliciranog postupka u proizvođenju bio je vrlo skup. Središnja Azija imađaše s toga čitave bi­ blioteke od brezove kore; južnoindijski rukopisi bi­ jahu napisani na palminu (hurminu) listu, Kinezi urezivahu u bambusove štapove. Svi ti predmeti bijahu za štampanje nezgodni. Istom 100 god. p r .. I. a. s. izmisli Kinez Tsai Lun zgodniju materiju za pisanje; to je smjesa iz sredine (srži) drveta, ko­ noplje, krpa i ribljih mreža. To bi se valjalo kao šukno'. Dva arapska pisca, jedan iz 11., a drugi iz 13. stoljeća javljaju, da je industrija papira u Samarkandu istisnula papiruse i pergamente, a tu su in­ dustriju zaveli zarobljeni Kinezi u bitci na Tarazrijčci 751. Najstariji komad papira posjeduje bei’linsko sveučilište i potječe iz god. 399., a istražio ga je Robert R. u Rostoku. Ovu industriju papira prenio je brat DžaferBermekida (za Haruni-Rešidova Vremena) u Bagdad 795., a odatlen se papir raširi po svim islamskim zemljama. U 12. st. dođe papir u romanske a u 14. st. u germanske zemlje. Riječ »rizma« papira, špa­ njolski »resma«, talij. »risma«, franc. »rame«, engl. »ream« dolazi ad arap. riječi: »rezma« i znači paket. Riječ »testa« (deset tabaka) papira dolazi od per­ zijske »dest« (ruka). Izumom papira razvi se razna industrija od njega: papirni fenjeri, zmajevi, vreće i t. d. I štampanje je (tisak) došlo sa Istoka. Otisci na papiru jevljaju se kod Kineza, i već u 6. stoljeću štampa se drvenim otiscima. Rano se razvi štampanje na Istoku i Zapadu. U Japanu za carice Šo-toku (g. 764.) razdjelilo se jedan milijon drvenih otisaka »pagoda« sa raznim natpisima, kojih se nešto našlo i u Jamoti u Horju samostanu, a japanska ih vlada pred rat poslala u Leipzig na gledanje. 1886 ponu­ đeno je sinologu Hirtu u Kini da kupi drveni otisak jedne knjige iz 1054. g. Najstariji datum za tibetsku štampu, veli B. Laufer, je god. 1069., a vjerojatno se tamo štampalo i u 9. stoljeću. U g. 1330. štampala se »Sutra« (sveta knjiga) u 1000 primjeraka. Karabaček, prof. bečkog universiteta, pronašao je u jed­ nom kitabu, da je Nuruddin za navale drugog krstaškog rata izdao štampane banknote (1147.) u sjevernoj Siriji od 1 Dinara pod prisilnom tečajem, a 1293. štampale se pare od papira u Tebrisu po kineskom uzoru. Upotreba papira u Evropi okasnila je zbog slabili prometnih sredstava u srednjem vijeku. U Njemačkoj �Број 24 »ГАЈРЕТ, dolazi tek u 14. stoljeću. Najstariji drveni otisak u Evropi potječe iz 1423. Kako se je prešlo s drvene ploče na drvena pokretna slova — to se još pravo ne zna. Gutenbreg je imao preteča, a njegova je slava, da je slovo lijevao. Drži se, da je Nizozemac Costa prije njega upotrebljavao pomična slova. Izum štampe u Kini nije mogao dati onog ploda zbog mno­ gih pism. znakova; istom semitski glasovni alfabet, koga je Evropa primila, doveo je tu ideju do kul­ turnog faktora. Pređimo sada na gospodarstvo, umjetnost i lite­ raturu. Babilonci su prvi počeli uvoditi zlatnu valutu mjesto srebrene; oni su odredili odnos vrijednosti zlata prema srebru (1:13)4), a to je odnos sunčeva puta (360 dana) prema mjesečevu putu (27 dana). Daklen 27:360 'A 1:1354. Ovo je dokazao H. Winkler 1902. I taj se odnos tako uvriježio, da su tek male reforme proizvele u 19. stoljeću velike novčane kri­ ze. Samo polako se došlo do prave današnje raz­ mjere. Banknote, koje su u zadnje vrijeme uzdrmale naš gospodarski život, izmišljene su u Kini, odaklen su ih Abasovići uzeli i u svoje''carstvo zaveli. Arapi su imali i svoje mjenično pravo, a riječ »ček« je perzijska i spominje se u Firdusije. Također je za­ sluga Arapa, što su u SjeV.' Afriku doveli dev< time olakšali promet. Na to nijesu Rimljani nikad ni pomišljali. Nacionalna ^konomija, koja danas biva sve važnija, ima svoj početak u Kini; i glasoviti franc. filozof fiziokrat Quesnuy -ugledao se na Kinu. Nu najjače se očituje uticaj Istoka na Zapad u umjetnom obrtu. Već u početku srednjeg vijeka dola­ zili su u Evropu iz Azije luksuzni predmeti, i još danas pravi perzijski ćilimi nadmašuju sve evropske. Umjetnost glaziranja (emajliranja) naučili su Grci i Rimljani od Egipćana, a ostala Evropa to je primila od Arapa iz Španije. Na polju tekstilne i keramijske industrije Kina liferuje najplemenitiji materijal: svilu i porculan. Islam je zabranio svilu za ljude i posuđe od zlata, jer je to luksuz. Ova je zabrana prouzro­ čila, da se počela praviti polusvilena tkanina (ibrišim = perz. riječ). Industrija laka, osobito u Japanu, došla je do umjetničke savršenosti, a i kod Arapa se vrlo razvila. U Francusku je došao lak u 17. st., a u 18. s e vrlo proširio i metao na razne predmete. Uvez knjiga u kožu, kakav je danas, još nije dostigao ono savršenstvo kao u islamskim zemljama, osobito u gradu Heratu. Što mi kao »grčko« stavimo prema Istoku, to je opet porijeklom istočno. Takozvani jon­ ski stupovi su klasična tvorevina istočnog graditelj­ stva: egipatskog i prednje-azijskog. Oni su se najprije klesali u Egiptu, u 2. hiljađugođišnjici prije Isa a. s. dođoše u Siriju i Prednju Aziju, a u 7. stoljeću pr. I. u Grčku. Odnosno kubeta (kupula) vidimo ih na asirskim reljefima, a došla su iz Perzije. Templarski Страна 377. redovi gradili su crkve po uzoru h. Omerove džamije u Jerusalimu (Kudusi-šerifu), koju su držali za hram Sulejman-pejgamberov (Salamunov), i tako raširiše i presadiše arapsku građevnu umjetnost na Zapadu. Najvažniji elementi romanskog građenvnog stila na Zapadu, veli kulturni istorik Strzyngowski, postala su na stoljeća ranije na Istoku, a gotika je 300 go­ dina prije u Arapa proizašla no na Zapadu. Naj­ ljepša gotska građevina »Marienburg« (dvor bivše kraljice Marije od Hanovera) pokazuje tragove isl. umjetnosti. Jako se opaža utjecaj Istočne Azije na građevine evropskih vladara za »rokoko« vremena. Pagode, fazanerije, zbirke porculana — to su znaci kineskog utjecaja. Takozvani »španski zid«, koji u kućanstvu biva sve češći, potječe iz Japana. Španskoportugijsko njegovo ime (zida) biombo) došlo je iz japanskog >biobu«. Dok je Istok stvorio jedno bogatstvo različitih oblika, dotlen je ukočena rimska jednostavnost ie oblike rpšila. Sa istim vandalizmom, kojim je rene­ sansa nadvladala gotiku, bjesnio je klasik proti ro­ kokoa, i okomljuju se evrop. barbari proti pretežnosti osmanlijske i maurske umjetnosti. Tako su Španjolci, protjeravši Arape (1492.), dogradnjama čisto nagrdili veliku džamiju u Kordovi i Alhambru ura = crvena džamija) u Granadi, a isto tako neki oslobođeni narodi Balkana hotimice — veli G. Jacob — razviše čari i karakter gradova koje im (Čari) dade osmanlijska kultura. Engleski utilitarizam, koji žrtvuje egip. Hram na otoku Filu propasti, ide za tim, da bajoslovni izgled Kajira uništi. Naj­ gori rušitelji stoje svakako u redovima klasika i hu­ manista. »Gdje je Turčin kao osvajač došao — veli Dr. T. Menzel — sve su znamenitije građevine (izu­ zevši ratna i slučajna oštećenja) očuvane ostale sve do današnjeg vremena. Carigrad su Turci preuzeli u najvećem rasulu, ipak su održali njegovu čarobnu silhuetu (koju n. pr. Venedig sa najljepšim građe­ vinama ne može dati). Uzmimo za primjer neke zem­ lje, koje su bile ovisne o Turskoj, na pr. Ugarsku. Njoj dugo tursko vladanje nije porušilo ni jednu gra­ đevinu (crkve, dvoTove i t. d.), dok naprotiv, kada se Ugarska oslobodila Turaka, nije nijedna od mno­ gih turskih lijepih građevina (džamija, banja) ostala u životu. Još je gore s tim u Grčkoj; tu od mnogih građevina i biblioteka, što su ф Turci napravili, ne­ ma više ni spomena. Vjetrenjače su poznavali Perzijci na stoljeća ra­ nije od Zapada. Najstariji dokaz imamo kod агар. istorika koji opisuju umorstvo h. Omera (644.). Priča se, kako se je Perzijac Ebu Lulua potužio h. Omeru na veliki porez. — A šta je tvoj zanat? »Ja sam zi­ dar, bojadžija i kovač.« Zbog ovolikih zanata nije se taj porez učinio pregolem h. Omeru, koji mu još i ovo reče: — Čuo sam, da si rekao, da kada bi ti �Страна 378 Г A ЈР ЕТ. htio načiniti mlin, kojim vjetar okreće, da bi ga ti mogao zaista i načiniti. — Na to mu se Ebu Lulua zaprijeti: »Ja ću Tebi (h. Omeru) načiniti mlin, o kome’ će govoriti Istok i Zapad 1« i skoro počini us­ pjeli atentat nad tim halifom. Vjetrenjače su došle u Evropu u 12. stoljeću. Islam je razglašen kao neprijatelj slika, a ipak je za tu umjetnost on dao poticaja i materijala Za­ padu. Naročito Veneciji. Sarre je donio dokaz, Ja je Rembranat precrtavao sa indijsko-islamskih miniatura; svakojako pokućstvo istočno, koje je Rembrandt sabirao, upotrebljavaše, da poda svojim sli­ kama nošnjom i milijeom karakterističnu draž. Može se navesti priličit broj slikara, koji su bili pod utje­ cajem Japana, imenito impresijonisti. Ovi slikari Istoka čine posebnu grupu u modernoj umjetnosti. Haldebrandt, W. Gentz, F. Eisenhut; Francuzi: Delacrobc, Decamps, Marilhat, Fromentin i t. d. A bilo bi vrijedno truda, kada bi se pisala po­ vijest lijepoga pričanja. Literarna forma Evanđelja (Inđila) ne može se razjasniti iz klasične starine. Da je prvotno Evanđelje bilo sastavljeno u aramejskom jeziku, o tome nema sumnje. Knjižice, koje iznose u preglednoj forrpi pjrfeobraženje kakvog do­ brog (svetog) čovjeka i koje opisuju čudesa i pro­ ricanje dana njihove smrti tih jjudi, — kolaju po Istoku; one se u islamskim zemljama ubrajaju u »menakib« literaturu. Goethe je tako intenzivno čitao »Stari Zavjet«, osobito onaj, kako ga Kuran iznosi, da je poprimio i govor Starog Zavjeta, čime je upao u oči književnicima, a Konrad Burdah je donio do­ kaze u jednoj berlinskoj novini, pod naslovom »Faust i Mozes« (Musa a. s.), daLje Goetheov »Faust« pisan pod utjecajem legende o Musa a. s. Predigru »Fausta« uzeo je Goethe iz knjige Hiob. A i Dante se služio arapskim izvorima. Poznato je, da je Indija domovina priča, legenda i šala, koje su i u Njemačku stigle. Njem. epika, lirika i dramatika obrađuju materijal Istoka. Povijest Izolde (Tristan i Izolđa) uzeta je iz »Kitab el agani«-a (10. stoljeće), a opis mladosti Parsifalove slična je sa jednom pričom plemena Massaji u Africi. Mnogo je perzijskih epa- i arapskih viteških priča golemog opsega došlo u zapadnu literaturu, što. će vremenom koji orijentalist još više dokazati i tako iznijeti građu dvorskoj poeziji srednjega vijeka u zapad, zemljama. Gelertova priča »Sudbina« uzeta je iz Džamijina materijala. Naročito je puna istoč. priča njemačka roman­ tika, koja je svoj ideal primila iz srednjeg vremena. Fr. Schlegel svojim djelom: »0 jeziku i mudrosti Indi­ jaca« (1808.) otvorio je vrata jednog novog svijeta dotlen nepoznatih ljepota. Riickert je prikazao mud­ rost Brahmana, obradio je jednu množinu parabola, priča i pjesama, od kojih su neke dobile popularnost. Od velikog je utjecaja »1001 noć«, koja se pred 100 godina udomila u Evropi. Број 24. Priče o raznim životinjama postojale su kod Arapa i prije Islama, a sada su postale kod nas mo­ derne. Priča o Robinzonu ima preteču u arap. lite­ raturi. Viktor Hugo u djelu »Istok« poveo je za so­ bom mnoge književnike; u Njemačkoj: Freihgratha i Geibela. Od ovih puno su bolje poznavali Istok ljudi, koji su s njim imali jači doticaj kao Morier, Vicenti, Baron Suttner, Milena Preindlsberger-Mrazović i dr. Za cvjetanja crkv. pjesama njemačka je lirika stajala pod uticajem jevrejskih psalama, a ove opet pod babilonskim. Sredovječni trubaduri, slični su prijašnjim arap. pjesnicima gazela. Perzijski pjesnik Hafiz svojim gazelama osvojio je Goethea, pa je iz­ dao Divan Istoka i Zapada, a Bodenstedt pod ime nom Mirza Šafi izdao je preko 100 izdanja svojih pjesama. ^ U pozorištu se daju biblijski i istočni komadi. Schillerov Turandot je perzij. porijekla i to iz 1001. noći. Operete, koje se kod nas u 18. stoljeću zavele, kineskog su porijekla, dočim je iz Japana došla po­ zornica, koja se okreće (Drehbuhne), koju je izmislio 1760. Namiki Sočos, a skoro je u Njemačkoj. Pred­ nost ove pozornice je u tom, što ne treba čekati dugo na uređaj njezin (sobe, vrta i t. d.) kod promjene prizora kao do sada, a time se postiže bolji efekat kod publike. Običaji, ustanove i čarolije Istoka prešle su i na Zapad; tako i neke igre. Najstarije vijesti o »šahu« u arap. literaturi dolaze iz 9. stoljeća, a domovina mu je Indija, što se razabire po imenu i karakteru. Po jednom Pehlevijinom navodu poslao je indijski kralj Devsarm šah-igru Kosru-u Noširevanu, koji je vladao za vremena Muhamed a. s. Spomenuti kralj je poslao 16 kamenja (figura) iz smaragda i 16. iz rubina. Ibni e l Mutaz (9. st.) veli za ovu igru, da ljudi njome nalaze razonode, da se odbijaju od trača, a da oficirima ta igra ne može biti od koristi. U »kitabu el agani« pripovijeda se, da je u 18. stoljeću po I. bio u Meki. šahovski klub. Sama riječ »šah« je perzijska i znači: vladar, (»sasskrtski je »šatrenč«), a riječ »mat« (šah-mat) ,koju Nijemci pišu: matt, dolazi od arapske: mSt-meot i znači: on je umro. Mjesto figure »kraljice«, koja je na Zapadu uvedena, na Istoku je bio »vezir«, jer kraljica po istočnom običaju ne smije puno šetati m eđu muškima (figu­ rama)! Staro ime »kule«, francuski: rok identično je ptici »ruh«, koja je davno izumrla, ali se njezina jaja i danas okamenjana mogu naći na Istoku Ma­ dagaskara. Sa Orijenta je došla i ženska igra »puf« (trik-trak) i više drugih igara (tabla, m iče) a ove su moguće došle iz Kine, gdje je najstarija ljudska kultura. Bacanje u grah došlo je iz Perzije. Zmaj od papira, što ga naša djeca u zrak pu­ štaju, porijeklom je iz Kine; izumio ga je Han-sin 202. god. prije I. U Kini je zmaj puno ljepši i meću mu neke svirke, a u Turskoj se i odrasli zabavljaju �Број 24- Г A Ј Р Е Т. tom igrom. U Evropu je stigao u drugoj polovici 17. vijeka, t. j. u doba, kada su Evropejci počeli prou­ čavati Kinu i oponašati je. Poznata je u novije vrijeme umjetnost »jin-jitsu« koju uče policajci, da lakše svladaju protivnika; ona potječe iz Japana iz 17. vijeka, a došla je u Evropu iza rusko-japan. rata. Kafa, arapski kahva, protjerala je prženje prohe * (prosa) u Njemačkoj. Riječ kahva u starom атар. je­ ziku značila je vino, pa se kasnije za vino stvorila druga riječ (el hamru), a prometnulo se i prvotno značenje kahva u današnje, kad se strogo kažnjavalo pijenje vina. Prva kafana postala je u Stambolu 1554., koju su otvorila dva Sirijca (za vladanja sultana Sulejmana II.). Utjecaj kafe je na Istoku jači, jer je klima svojom toplinom uspavljujuća. Najbolja je kafa »moka« iz Jemena. Odatlen se je sve više širila tako, da je potrošak kafe u Njemačkoj 1918. bio veći od potroška pive i rakije. Konkurent kafin je čaj. Uvezen je u 17. st. u Evropu iz Kine, o čemu svjedoči i jednosložna' nje­ gova riječ: thee (nizozemski) i tea (engleski), a to je stoga, što su Nizozemci kupovali čaj u jednoj, a Englezi u drugoj provinciji, gdj<* su bili drugačiji dialekti. U Njemačku ga je uveo tjelesni liječnik Fulpius na dvoru Velikog Pruskog Izbornog Kneza. Prijatelji čaja stadoše osnivati klubove, gdje bi se sastajali na razgovor uz čašu čaja. Važnost čaja vidi se iz toga, što su Američani 1776. zbog džumruka na čaj (i dr. stvari) ustali na oružje proti Engleske i — oslobodili se. Jogurt, poznato kiselo mlijeko, došlo je iz Azije preko osmanlija, koji su ga pravili većinom od bičijeg mlijeka. Franc. nacionalno piće: abzint došlo je iz Algira. Njime su Alžirci poboljšavali loš okus vode. Ime je perzijsko. Punč je riječ perzijska, a dolazi od pendž = pet. On se naime pravio iz 5 stvari u Indiji, gdje je perzijski jezik do dolaska Engleza bio aristokratski i dvorski jezik. Pravi se iz pirinča, šećera, limunova soka, mirodija i vode. — Prvo je iz Egipta, gdje se u staroj državi pravile 4 vrste; a pravili su ga i Babilonci vec 2800 g. prije I. Grčka i latinska riječ vino, dolazi od semitske. Vi­ nova loza je rasla na Rajni i prije osnutka Rima. Palme (dafule, hurme) koje danas krase talijanske, francuske i španjolske rivijere potječu od one palme, koju je Abdurahman I. donio iz Sirije u Španiju (Andaluziju, Endelos) u 8. st. — Šećer (i šeć. trska) je porijeklom iz Irana, koga su Arapi donijeli u Evropu. Klasični narodi (Grci i Rimljani) nijesu po­ znavali šećer, oni su trošili med. Iz šećera su Arapi pravili razne poslastice, koje su Mlečani kupovali i prodavali Evropi. Spanak (špinat) došao je iz Per­ zije preko Arapa. Kiseljenje kupusa naučili su Ni­ jemci od Slavena a ovi od Tatara (kaže V. Hehn). Najvažnije mirodije došle su s Orijenta, te nose i Страна 379 danas svoja stara imena (biber). Aleje (drvoredi) naših polja okićene su drvećem Istoka: divljim ke­ stenom, platanima, akacijama (stambolske drače) i t. d. Otuda je jorgovan, jasemin, tulipan. U Nizozem­ skoj se tulipan najviše gojio i cijenio, isto i u Cari­ gradu. Riječ tulipan došla je od perzijske: dulbena, od koje je stvorena i riječ turban (na glavi). Naj­ ljepše vrste ruža cvatu na Istoku, u Indiji. Od životinja spomenućemo malog kineskog psa, angorsku mačku (1521. donešena u Francusku iz Horosana), 1691. donešene su zlatne ribe u Englesku,, onda fazani iz Kine. Sokoli, izgleda da su donešeni čak iz Japana. Poznato je, kako je Fridrik II. Hohenstaufovac (1215.—1250.) visoko cijenio uzgajanje sokolova kod Arapa. Naše kokoši kao i paun rodom su iz Indije. Leženje pilića pomoću peći (bez kvočke) opisuje se u jednoj njemačkoj knjizi iz 1460. god. U njoj se kaže, kako je pisac vidio u Egiptu te peći, u kojima s e metalo po 12.000 jaja za leženje, pa za jedan dan po 800 pilića izlazi iz ljupina. Ovim se poslom bavile obično stare žene. Uzgoj golubova za prenos pisama vodio se u Egiptu prije hiljadu go­ dina. Punjani (Kartažani) su pripitomili afričkog slona. Kirgizi dresiraju orlove a Perzijci razne sove (jejine) za lov. Egipćani su pripitomili divlje guske. U Kini nose majmuni vodu po kućama ili melju tu­ ševe bojadžijama, u Egiptu držahu damama kutije za mazanje lica, ili su pratili gospodare na putu kao danas što čine psi, ili su brali smokve u krošnje. Skupocjena angorska koza, koju stari spomenici Za­ pada ne spominju, došla je iz Male Azije po Turcima, a merinos-ovce nose ime po plemenu Beni-Merin. Plemeniti arap. konj je najbolji na svijetu. Ratnički konji Turaka donijeli su razne trave posijane po Ugarskoj, a Cigani u konjskim torbama i kolima donesoše trave čak iz Istočne Indije. Za ledenog doba nije u Njemačkoj ravnici (današnjoj) bilo leptirova! ovi su se uselili seobom naroda iz južne Sibirije prema sjevero-zapadu. I odijelo ljudsko je ovisilo od Istoka. Nošnja starih Grka i Rimljana bila je sasvim drukčija. Hlaće se onse daleko prema Istoku, ali ih nema u klasičnih naroda. Ali dame nose danas kimono-kroj i kimono rukavice (Japan), a krasno perje ptice rajčice ukrašuje šešire gospođa. Paunovo perje služilo je za ukras još u srednjem vijeku. A perčin na glavi, kako se on prije kod nas nosio, da li je iz Kine? Ovaj je perčin puno smetao nošnji konjanika i vojske uopće. U starih uniformi isticao se na glavi kalpak sa ili bez ćelenke. Riječ kalpak je istočna: turska ili perzijska, a postao je od turske jenjićarske kape sa visećom kitom. Pa mnoge vrste oružja pruske vojske turskoga su porijekla — znak, da su Turci onda, u srednjem i u početku novog vijeka imali najbolju vojsku i vojnu organizaciju. Ulaneri, ta poznata pruska vojna �V »Г A Ј Р Е Т« Страна 380. vrsta (konjanici) dobili su ime po turskoj riječi: oglan (adžami-oglan, oglan), od koje je vremenom na­ stala riječ: olan (u Remuliji) a znači »mlad čovjek*. Daklen: oglan-olan-ulan-ulaner! A kako je to došlo? U ratu Marije Terezije proti Fridrika Velikog sakup­ ljao je vojsku grof Briihl za bečki dvor najprije u Poljskoj, a poslije u Bosni! Mladi kopljanici iz Bosne zvali su se Bošnjaci ili ulani (oglani) i bili su u vojsci plaćenici (soldati). Kada 1745. god. nijesu do­ bili, što im se obećalo, pređoše hrpimice Fridriku Velikom, koji ih jedva dočeka i od njih načini jezgru svoje vojske. Oboružani su bili kao i spahije u Bosni. 0 ovome napisao je Fr. Genthe u Wisenschaftliche Mitteilungen fiir Bosnien — našeg zemaljskog mu­ zeja u Sarajevu, 1900. g. Eto kuda su sve u davna vremena naši ljudi išli i glavu gubili za koru hljeba! Gosp. Georg Jacob ovu svoju studiju, završuje tim, što veli, da je ovo, što je iznio, malo, jer bi trebalo Број 24. poći i na druga područja znanosti i umjetnosti, pa i tu materijal pretresti. Trebalo bi se osvrnuti na prirodne nauke (prirodopis, fiziku, kemiju, geolo­ giju), na medicinu, sanitetski posao, filozofiju, m i­ stiku, astronomiju i t. d. Ovo je ogroman materijal, kojim se decenije bavi gosp. Eilhard Wiedemann, tajni savjetnik u Erlaugenu. On je dosad izdao 70 brojeva (priloga) u ovoj grani nauke. Iz svega se vidi, da znastvena istraživanja moraju biti svestrana,, da se prate od početka do kraja, od najstarijeg do današnjeg vremena — inače ne bi bila znanstvena. Mi krivotvorimo povijest, ako kažemo, da su Grci i Rimljani glavni nosioci kulture, jer duh Grčke i Rima nije nikako naš d u h . . . « U starom grčkom jeziku ne postoji uopće riječ ni pojam »ljudstva« ni »huma­ nizma«. Kultura je uopće' realna tekovina mnogih naroda Istoka i Zapada, Sjevera i Juga, ona je dakle univerzalna (svestrana). ■ МОРСКИ > . ЉУБАВНИ ВАЛИ. ,и Жалосна игра у пет чинова од Фр. Грилпарцера. перево Сулејман Мурсел. Т РЕЋ И ЧИН. ЈТеандар: Од зиме, веруј, не дршћем Мене жар тресе. 1 (Стојећи увек у позадини, хоће да клект 4 јНа ji колећо) Херо: Мани се тога и остани Часак се један одморџ овде. Ал’ гледај што пре, јер ићи мораш. To светло, зар не, од моје лампе Смер твоме путу и циљ показа? To ме сад учи, да њу унапред Сакриват’ морам. Леандар: Ох, немој, немој! Господарице, ох! Немој то чинит! Ja више нећу Долазит’ амо, ако се љутиш, Али ми светла од ове лампе Узети немој. Када ja ове бесане ноћи С постеље сиђох, na тад отворих Колебе моје враташца ниска, И кад из оне ja ступих тмине У нову таму: преда мном море Лежаше широм с обалам’ својим, Би рек’о, е je овено свуда Црнијем сагом туге и јада, И већ се предах дивљему маху, Тад на видику заблиста јаспо Малена звезда, к’о задља нада У тисућ’ златних тракова сплетеи Њен сјај к’о мрежа обујми тада Taj тужни свет. To светло беше Са твоје куле светиљке ове. Moje се на то разбукти срце Куцајем јаким, јер више држат’ Нису га могле његове везе. Тако ja онда пожурих жалу, У море скочих, A вазда као водиљу звезду У оку држах блесак од светла, И тако ето ja дођох амо, Овамо к’ овој обали стигох. Али ja више долазит’ нећу, A ko се љутиш. Немој ми само Отимат’ звезде, уздањ а мога, Заклањат немој утехе моје Овога светла. Херо: Младићу добри, не мисли тако Окрутна да сам, зато, што сам о1 Узвраћам мало на твоју жељу. Ал’ од тог’ ништа не може бити, Већ сам ти рекла. Ja се обрекох дужности строгој, Свештена не сме пикога љубит’. Прекјучер, да си дошао амо » Дотле сам јоште слободна била, Оад je ал’ касно, с тога ти хајде И више немој враћат’ се амо. Леандар: Твој народ веле човечан да je, Je ли му у том обичај строг? �Бро| 24. Г A Ј PET. Страна 38 I. Јанта: To ти се тако учини само, Лидијци, Бактри далеко тамо A ваљда знадеш, да свештеница Свештену Сунца убију. ако Станује овде. Младићу поглед љубавни баци. Чувар: Moj народ није крволок таки. Бадава! Што сам видео, не дам, У нас додуше живот поштеде, Да ми то други пориче лако. Koja заблуди, али je презру, Одбаце са њом целу joj кућу (Врата се затворе) PI сваког њена. Са Хером тако Чим дан осване, тад he се видет’ Не сме да буде, ако ти срце Дал’ — ; Праведно ћути. Стог’ дакле хајде (Речи се губе и кораци одаљују) И то поднеси, што бити мора. Херо: Леандар: Ох, гледај руге, срамоте само! Да идем дакле? п (Леандар ступајући из постраних врата) Херо: Леандар: To треба, али не истим путем, Да ли одоше? — Где си ти сада? Који je тебе довео амо, Јеси ли дево, ти јоште овде? Јер je опасан. (Тражећи дотакне се њених плећа) Ha врата иди, ходником даље, Хсро: (тргнувши се у вис) Којим ћеш онда на изван етићи. Где je то светло? (С узбуђеном пажњом ослушкујући часак) Где ти je'Jiafona? Најпре, велим ти Добро ми пази, Д а$ту донеси! Jep — Чуј! Тако ми свију богова, (Леандар се враћа) Нечији корак од онуд амо Ходником чујем.'— Ето га! ‘— Ближе! Ох, свака беда, на моју главу! Проклети часу! — Jao! Леадндар: (враћајући се са лампом) (% Леандар: Ево ти светла! (Ставља лампу) где бих се скрио? Зар овде нема (Стављ алампу) Ха, ту унутра! Сада бозима са мном захвали! (Идући постраним ;ратима) •ставши брзо) Захвали, велиш? Захвали? Зашто? Херо: Што јоште живиш? Je ли то сада Зар би ти сада v моју собу? Сва твоја срећа, страшни човече, Остани овде! Кад си смел био Ти проклет био! Што дође амо? Пусти им сада, нека-те нађу. He мислиш ништа, већ на се само. Умри! Квариш тишину мојијех дана, A ja ћу себе заклонит’ тамо. Грујеш ми склад мој овијех преи? Леандар: Ох, да те само прогута море Ето их, иду. Када си иливо његовим валом! Херо: (показујући према постраним. вратима) Да се одломи, оклизну камен, Овде! Kor си се држ’о пењућ’ уз кулу, Унутра само! Лампу понеси! Ти — отрашна слико — Леандре, о х ! Ту мрак нек буде! Чујеш ли? брзо! Леандар: Ал’ немој напред! Стој близу врата! Шта je сад даље? Што ме не грдиш? Брзо, велим ти, бцзо' Херо: Леандар: Леандре! — Чујеш? • A ти? He иди натраг, куда си дош’о, Херо: Пут je опасан. — Ужасно! Страшно! ЈНути, и хајде! Што je то само, што зна човека (Леандар je спопао лампу и одлази на пострана враЗаслепит тако, отуђит’ својем та. Соба je мрачна.) Властитом бићу? Кад су сад дошли Три тек корака крочили дасу, Тако! Сад бози милост каклон’те! Па ме ту нашли, видели — (Спусти се у столицу на пола седећи телом тако, да Ja сам дрхтала, ал’ не због себе, joj лево доле опуштено колено дохвата скоро до Ах, баш обратно, због њега ja сам пода. Очи je закрила рукама a чело наклонила пре- ' Дрхтала ето! ма столу.) Леандар: (Чује се извана глас храмског чувара) Бих ли ти смео вероват. реци? Чувар: Херо: Ко овде има, да још не спава? Остави нека! Дират’ ме немој! — Јанта: (такођер напољу) To добро није, што нарав нашу Ta видиш ето, да je све мрачно. Промени тако, истрне светло, (Отворе се врата на пола) Koje нам само дадоше бози, И да нас води, к’о што поларна Чувар: Ja сам ту ипак видео светло. Звезда бродару казује пут. Херо: �Страна 382. »Г A Ј Р Е Т. Леандар: To велиш да е опако, je ли? A сви то људи с усхитом славе, . (клекне преда њу) Љубав то зову. Херо: Младићу убог’! Тако je ето та реч шарена До тебе дошла, ти њу говориш, Понавља шсамо, зовућ’ се сретним? (Дотичући се његове главе) Па ипак мораш пливати сада Бурнијим морем, где сваки педаљ Смрћу ти прети. A ko и пређеш, Та‘мо те оцет ухода чека. Злочинац дивљи — (Баци један поглед за се, тргнувши се) Леандар: (скочивши) Што je? Херо: Ох! — Глас свакоји чини се мени Корак 1стражара. — Колена дршћу. Леандар: Херо, Херо, Херо! Херо: Остави само/ Дират м енвмој! Сад мораш ићи. Ja ћу те сама Повести одмах сигурним путем, Јер ако дођу, и тебеј нађу? Ухвате — .r . (држећи се чврсто за' наслон од с \о Ai Леандар: (иза мале паузе) Девице, реци, да л исме^ опет Овамо доћи? Херо: Ти!? Леандар: Мислиш ли никад. за>,века никад Познаш те речи њен опсег грозни? Па и то, да си због мене>нетом Ти брижна била. Да ли то знадеш? Ja морам натраг беснијем морем. Зар нећеш мислит’, да сам потон’0 И умро, ако не чујеш скоро 0 мојем путу? Херо: Ти ми no једном гласнику јави. Леандар: Гласника немам, осим сам себе. Херо: Ну, добро ето, гласниче мили, Дођи ти, дођи! Али не овде Ha ово место, где смрт нам прети. Доле je један обале део, ПЈто се песковит у море лружа, Тамо ми дођи, у грм се сакриј, Ja ћу пролазећ’ слушат’ што збориш. Леандар: Али та ламиа нека ми светли, Пут моје cpehe нека ми каже. — A кад бих опет могао доћи? Девице, реци! Херо: Управо на дан следеће славе, Број 24 Леандар: Ти ми се шалиш! — Кажи ми, када? Херо: Када пун месец поново буде. Леандар: Дотле je десет дугијех дана! Зар неизвесност можеш ту трпит’? Ja не бих мог’о. Ja бих се бој’о, Да нас видеше, a ти мислила, Да сам ja мртав. додуше с правом! Јер ако мене поштеди море, Онда ће да ме умори брига, Ил’ страх, ил’ јад. — Стога ми реди: Прексутра, или после три дана, • Наредне хефте, бар тако реци. Херо: Па онда ето сутра ми дођи. Леандар: Ох, гле, блаженства! Ох, epohe моје! Херо: A кад се будеш враћао кући, Онако као што дође амо, Ле&ддре, ноћу пливајућ морем. Чувај ми добро ту главу милу . TI та усташца, те очи моје, ‘ Чујеш, што велим? To ми обећај. (Пошто je он хоће да обухвати око појаса, ступају ћи натраг) Не, не, већ хајде! Ja ћу.те" водПт’. (Иде к столу да узме лампу) ^еандар: (Дратећи je очима) Ох, дивна, красна. — божанска дево! е{јб: Зашто не идеш? [Дар: Зар баш без ичег овако поћи С б л а ж ен « овог божанског места? Никаква знака милости твоје. Дај, макар какав аманет мали Собом да носим, окрепа да ми У чежљи буде. Херо: Како то мислиш? Леандар: Па зар ни руке? A онда — »Њих двоје усне на усне сиусте Ja то већ видех — и једно другом Пришапта тихо, што чути не сме Брбљави зрак. — Нек моја уста устима буду, A твоја пек се назову ухом; Ти мени онда позајми ухо, Д а можеш чути мој говор нем. Херо: To не сме бити! Лсандар: Ja морам много, a ти баш ништа? Ja у опасиост изврћ’ се смрти, A ти зар увек оклеват’ само? (Дурећи се као дете) Ja ћу потонут’ ако се само Жалостан вратим. (Наставиће се) �Број 24. Г A ЈР ЕТ, М И ХАЈЛ О МИРОН Kao лиричар. Страна 383. стичном деликатосом, која се још најбоље огледа у следећим стиховима: Ишли су зечеви рањени, крвави, У светло сивом умрљаном руху. Шетале су жалосне лисице многе У жутом, позлаћеном кожуху. За њима су посртали велики вепри Крњавих зуба и црних тога И срндаћи сиви китњастих роговаИ зелених очи плакале су срне. За овим je скакутало у бојама красвим НекоЈшко немоћних куна златица. . У његовим паетирским и ловачким идилама има интишшсти, штимупга и нежних тонова. Ту врло често слћка зелене горе, пуне дивљег цвећа, no којима се љуљушкају шареии лептири, где се у меким постељама, изаткане цветнпм звездама, постављене златном маховином, иокривене јеликовом свилом и намирисане пелуд душом, ваљушкају горске кћери, бујне, беле, зелене, свилокосе и окићене зла- У последње време навикли су нас најмлађи српски песници да нам у својој појезији ириказују једино своју голу и ситну душу, са којом нисмо никако желели да се упознамо. Ти песници потражују од нас да се дивимо њиховој души, која изгледа као неизмерна руска степа, шго су дивља и разуздана јата инстинката сасвим разорили и разгазили. Друга група српских најмлађих песника врло брижљиво анализира своје мисли и ocehaje, анализира своје одношаје према свету, своје сумњичењс, своје штимунге, своје излете у царство лепоте. у свет рефлексија и снова, и на тај начин створиЛи су лирске песме заоденуте у тако нежну форму, да je доминирала над садржином. Ради тога изгледају нам љихове песме доста празн^. Тачност њихове анализе. њихово минијатурно сликарство, њихбве брижљиво одабране речи што изгледају као шарено камење у једноме мозаику, њиховб сабирање ретких мисли и ocehaja још je nouSt-jBifuie допринело, да Михајло Мирон сав ее истопио у природи лепе У ЊИ Романије. Романији прппада сва његова нежна љуховој поЈезији ппо®о опажа гсе Ynnm .* силан егоизам, што je у де-*' fiag q Ромаиији певају н»егове најлепше иесме. За КУ РУКУ већ знак старо£ГИ и стерилности. Романију s Михајло Мирон нема ниш^а зај.-дничкогсаиоПавле Лагарић. језијом тих најмлађих песниЈГа. У њиховој nojeanji Š U 1 IL L опажа се неугодна хладноћа, у појезији Михајла Н о ве књ иге. Мирона опажа се топлина крти лшсникове. Код Дикенс, ДАВИД КОПЕРФИЈ1Д. Препричала за млаоних се опажа углачаност у сиол»ашљој форми, код Михајла Мирона доминира идкрена и дубока љу- _ Деж Алиса Џексоњ Превео енглеског Душан БогосавСа ликом Дикенса и °6 слика у тексту. — (Издање” бав према природи. Њему je приридшпра^а љубаз- љевић. *■ л ница. Он не 'налази довољно лепих речи да опише С. Б. Цвијановића, Београд 1926. Цена 30.— дин.). Д јела великих писаца треба пружити и омладини њену лепоту. Он пева о стенама што се од бдиставих боја не дају гледати. Он пева о горама обучепим у и дјеци. Отуда je у Енглеској одавно ушло у обичај да беле свилене плаште. Он пева о боровима у скер- се дјела великих писаца дају у скраћеним и популарним летном руху. Он пева о јелама са којих сјаји кар- прерадама, тако су постале читаве колекције као „Дикенс минова свила. Он пева о уштапу што плете пурпур- за дјецу“, „Скот з а дјецу“, „Шекспир з а дјецу“ и т. д. — не нити no зеленој гори. И ми се управо чудимо, да Књига коју имамо у рукама јесте превод једне такве je један сриски песник имао тако нежне ocehaje за прераде првих четрнаест глава Дркенсовог „ДАВИДА мајку земл>у, за сво њено дрвеће, њено цвеће и ње- КОИЕРФИЈ1ДА“, које чине једну лијепу заокругљену не травке. У многим њсго1шм песмама онажа се цјелину, врло приступачну и најмлађим читаоцима. И пространост гора и дубина стрмих понора, осећа се поред свега тога што je прерада, ово дјело није ни мало опојна снага шумских мириса. оиажа се даровитост изгубило од утиска који даје оригинал, зато што je до крајњих могућности задржан дословни оригиналан текст да са приридом постане једно. По нашем мишљењу je Михајло Мирон из ду- a на неким мјестима (где je скраћена претјерана Дикенбине своје душе прави песник-сликар, сликар при- сова опширност, или изостављене хумористичне сцене, роде, сликар пастирских и ловачких идила. Сва које су одударале од цјелине), ова прерада чита се и његова >снага лежи у пејсажу. Он увек посматра пријатније од оригинала. Превод Г. Богосављевића рађен je врло брижљиво природу свежим, финим и отменим погледом. Врло ретко су његови пејсажи обични преписи ириродо. и зналачки, a сама књига опремљена врло укусно и са илустрацијама — тако да he наша омладив:а имати једно Ни једно дрво, травка и цвст нису мртви. Сви имају душу. Сви осећају, туже и радују се. По неку ријетко уживање, читајући ову заиста лијепу и добру идилу приказао je особитом ножпошћу и колори- књигу. �Страна 384. Број 24. ,Г A Ј Р Е Т« 7ajfiaiw 6Тламшп П рослава рођендана Њ ег. Величанства Краља. У петак 17. о. м. у свима интернатима Гајрета прославиће Гајретова омладина рођендан Њ еговог Величанства К раљ а Александра. Ж а л о б н а с је д н и ц а Г л а в н о г О д б о р а Г ајр ета. Мехмед С алихспахић у Би хаћу. Тузли и Сулејман Реџић у П овјереник Г ајрета у Загреб у. Ових дана имеповаи je Гајретовим повјереником з а град Загреб г. Др. Решид Куртагић, тамошњи адвокат. Г. Др. К уртагић извијестио je управу Гајрета да he настојати ускоро да оснује пододбор Гајрета у Загребу. Поводом смрти великог државника и највећег добротвора Гајрета Николе Пашића у суботу 11. о. м* Н овои забран и пододбор Гајрета у Зеници. одржана je жалобна сједница чланова Главног H a скупштини чланова Гајрета у Зеници, коју су Одбора Гајрета. Ha овој сједници говорио je пред* сазвали недавно именовани повјереници, изабран je пододсједник г. Др. Авдо Хасанбеговић у крупним лини- бор Гајрета, у који су униш ла слиједећа гг.: предсједиик М. Мамић, тајник 0 . Масник, благајник Н. Екиновић, .1. рејама о величини Николе Пашића, у коме 'су држава визор М устафа Шишић, II. ревизор 3. М ујагић; замјеи нација изгубили иајјачег и нијзаслужнијег човјека ници:"А. Ш естић, С. Чаршимамовић и С. Карић. — Како и у коме je специјално Гајрет изгубио свога нај- je већ ран ије отпочет рад н а припремама з а Гајретову бољег пријатеља и најве^ег* добротвора. При крају заб аву к оја се има одржати 17. о. мј., то je скупш тана предсједников говор пропраћен je с поклицима свих и заб рал а поСебни приређивачки одбор заб аве у који су унишли гг.: Исламбеговић, Халиловић, Ђ. Тафро, Војводић, чланова: Слава Николи 1ЈашиКу1" '' С. Кратина, С. Бихорац, Н. Сарајлић, И. Мутапчић, A. Ha овој сједници изабран je једнодушно пок. Херцеговад и И. Исламбеговић. Никола ПашиК 'за највеКег добротвора друштва Гајрет, и прочитана je депеша која je упућена испред Г ајретове заб ав е у провинцији. У већини м јеста у којима се н ал азе друштвени друштва породици великог покојника. Ta депеша пододбори и повјерениш тва п риређују се у току ове зиме гласи: „Дубоко потресени и ожалошћени смрћу н ајвећег наш ег државника коме има народ и Отаџбина д а зах вал е н ајвеће засл уге з а Слободу и Уједињ ење и у коме ми Гајретови раденици и нагаа омладина губимо најбољ ег доброжелитељ а и добротвора, који н ас je увијек разум ијевао и волио, очински нас бодрећи на рад з а опште добро — молимо Вас да примите и зразе н аш ег најдубљ ег саучеш ћа. Нека je вјечна сл а ва великом покојнику. Такођер je закључено да истог дана отпутују у Београд гг.: Азиз Сарић и Ахмед Сефић, чланови Главног Одбора да заступају Гајрет на спроводу и да положе испред друштва вијенац. Додијељени наставници-ице Гајрету. Министарство Просвете својом одлуком од 19. новембра 1926. 0 . НБрој 13.098, a на м олбу Главног Одбора Гајрета, додијелило je и з а ову ш колску годину као управнике-ице Гајретових конви ката слиједећа учитељ ска лица: Алија Хромић, Ш теф ан ија Х ромић и Ф ата Карић при конвиктима у С арајеву, Ахмет Ћикић у Мостару, Гајретове забаве. Упада у очи да ове године прирећују Гајретове заб аве и н екоја мјеста, која eeh неколико година нијесу радила з а Гајрет. И овом приликом умољ авамо оне друш твене пододборе и повјеренике који већ нису отпочели с припремама друш твених заб ава, д а затраж е од Главног Одбора позоришне комаде, к оје би давали на Гајретовој забави — ка:<о не би остао ни један пододбор ни повјереник, који не би приредио ове зиме Гајретову забаву. K n již e v n i o g la s . Novo i jedinstveno u našoj pravnoj lite ratu ri: 1. P o r o d i č n o i n a s l j e d n o p r a v o m u s l i ­ m a n a , od Hafiz A. Bušatlića, sudije šerijatskog suda u S arajevu, izašlo je iz štam pe i razašilje se. 2. Š e r i j a t s k o - s u d s k i p o s t u p n i k , od istog pisca u štam pi je, p a će i on biti gotov do konca jan u a ra g. 1927. Oboje se može zasada nabaviti sam o kod p isca i to prvo z a 70 D, a drugo za 60 D, sa poštarinom . Z a l i h a ni je vel i ka. Štamparija »Bosanske P oite«, Sarajevo. — Vlasnik društvo »GAJRET«. — Olaval | odgovoru! urednik: Hamld KUKlC. �ГАЈРЕТ Лист „Гајрета", друштва за културно и еко номско подизање муслимана САРА]ЕВО ° & . ' . . • %w- / - Главни и о д го в о р н и уредни к: ХАМИД КУКИЋ. Ш тампарија „Босанска Пошта“ у Сарајеву. �L �Садржај*) О р и ги н алн е п јесм е: В ер а О бреновн ћ: Месечна ноћ 4, Доћу ти опет 168, С мојих жица 185, Питање 185, Ноћне песме 197, Прича 232, Летна вече 232, Страх 271, После кише 271, Утеха 238, Увели цвет 382, Испраћање 342, Месец 342. М. Горчиновић: Чекање 168, Дај ми драга осмех 272, Река 309. Х ам за Хумо: Са циганске струне 5, Немир 371, У орашју 371. А хм ед М ур а д бегов и ћ : Не! 5, Пјесма црној бедевији 5, Просјаку 50г^ М ирза С аф вет: Суморне мелодије 50, Исламском занатлијском удружењу »Итихад« у Мостару 50, Кратак преглед мог жнвота 66, Гајретова Химна 129, Једна спомен-слика 167, Рубаиф 168, Прослов за Академију 230. Р ази ја Х а н џ и ћ : Опроадтај 100. IP) Јово Р. Бош ковић: Сусрет 100. I u m М уса Ћ азн м Ћ а т и ћ : Нашем Мирзи 130. Р и за К апетанов ић: Поздрав Дру Сафвегбегу Башагићу 130. Љ убом ир Л о ти ћ : Гајрет у Војводини 147. Н азиф Р есул ови ћ : Чежња 197. Л енк а Спремо: Пролеће ме зове 197. М ихајло Д елибаш ић: Месечина 232, Драма 232, Гракни, вране 295, Нова јесен 295, Ашик песме 342, Вечерњи звуци 342. И лијас Д обарџ и ћ: Суморни стихови 309. М ихаило М ирон: Мртви славуј 371. П р еведен е п јесм е: Омер Х ајам : Арапске пјесме 99. М ухам ед Т аји б О кић: Из старе арапске лирике 185, Докле 186, Животворно биће 186. О р и г и н а л н е п р и п о в и је т к е : Хамва Хумо: Изданак 3, Полицајац број 37., 164, Махале под сахат-кулом 273, Свјетски човјек 353. *) Цифре означују странице листа. А хм ед М у р а д б его в и ћ : Ha Бајрам 18, Иза Жалузија 67, Робијаш 227, 261. Јела О стоји ћ : Фатум 51, Имамова смрт 72. В ладислав Тм уш а: У јањичарској јазбини 100, Хоџа Брбо 109, Јањичарбашина поћерка 180, Један чудан погреб 193, Једна ноћ у кршли 305, Човек пред чудом 321. П р еведен е п р и п о в и јет к е : И. Г орбун ов П осадов: Принц — Богаљ 36. (Превео Н. Видаковић). Рудијард К уплинг: Од те две, од те три. . . 184, (Превела Н. Морача). Р аби н дран ат Т а г о р е : Поглед који обећава срећу 440. (Превела Наџида Хацић). \f Н \ Д рам е: рилпарцер: Морски и љубавни вали 265, 280, n u 296, 309, 329, 343, 361, 380. (Превео Сулејман Мурсел). Х у м о р еске: И усејн Ђ око: Голијат 39. Ц р ти ц е: А та Н ер ћ е: Абра Кадабра 13, Један проблем 78, У светој ноћи 88, Треба операција 238, Различити назори 287, Наша јесен 333. П риче з а н ар о д : X. Ђ о г о : Једно за друго 249. К у л ту р н е и и сто р и јск е р а с п р а в е : Осман Нури Х а џ н ћ : Мухамед и Куран 6, 25, 277, 307, 337, 354, 372. Арабија и арапски народ прије Мухамеда 154, 188, 203, 263. С тево Р. Л елић: Истина о погибији Смаилаге Ченгића 11, 32, 53,75, 104. Владислав Скарић : Босанско-херцеговачки мухлимани 22. �L eone C aetanl: Улога Ислама у развитку цивилизације 27, 115, 150, 170, 199, 209, 232. (Превео Осман Нури Хаџић). А хм ед Р еф и к : Соколовић 28, 51, 74 ,8 9 , 122. 155, 174, 186, 200, 210, 235, 259, 289, 325, 356. (Превео М. Ремзи Делић). Генерал Ж ив ан Р ан кови ћ: Српска Еепопеја 102, 117, 152, 172. Џ елал Н ури: Правни положај муслиманских жена 195, Мулиманска породица 324. (Превео Салих Бакамовић). К у л ту р н о -С о ц и јал н е р а с п р а в е : Ахмед М ур ад бегов и ћ : О жени и муслиманском друштву 1, О карактеру и психи наших муслимана 81, 97, 113, 148, 169, 177. Џелал Н ури: Полигамија 558, Васпитање муслиманске жене и њена дужност као васпитанице 293. (Превео Салих Бакамовић). П е д аго ш к и ч л а н ц и : Х амдија М улић :^3адаци нове школе 34. Н. В и дак ови ћ : Књига 106, >123, Катехизам добре друштвености 111. Различитд! ч л а н ц и : О сман Нури Х а џ и ћ : Београд 8. П роф. Х усејн Ђ о г о : Композитори осни Херцеговин^бб. tili У р едн и ш тво: Десет година----- У част рођендана Њег. Краљ. Вис. Престолонаследника Петра 258. Н икола П аш ић. Салих Б ак ам ов и ћ : Двор алхамбра у Гранади 108. А хм ед М у р а д б ег о в и ћ : Мирза Сафвет 131. А рсен В е н ц е л и д ес : Посредник популаризатор 137. Ст. Ж а к у л а : Из младих дана 138. Х асан Х оџ ић: Сличице из историјата Гајрета 139. X. Ђ о г о : Сафветбег Башагић као историк 140. Х аф и з A. Б у ш а т л и ћ : Мирза Сафвет и појава »Бехара« 141. М ухамед Т аји б О кић: Поздрав свечару 141, Џабић као научењак 225. A. Ж .: Муслимански Гајрет у српској Атини 145. Генерал Ж и в ан Ј. Р а н к о в и ћ : Једна значајна прослава 161, Наша Војска 179, Грчко-бугарски рат 213, 244. Др. A. Адил Ч ок и ћ : Мекамати и њихови познатији писци: 199, 212, 239. А та Н е р ћ е с : Прилог решавању женског питања код нас 294. А натол Ф р а н с : Кад се сунце угаси 360. Хамид К ук и ћ: Никола Пашић 369. Х усејн Ђ о г о : Утјецај Истока на Запзд 374. П авле Л агарић : Михајло Мирон као лиричар 383. И слам ско п р ав о : Х а ф и з A. Б уш атл и ћ : Муслимански мјешовитн брак 9, Муслиманско родитељско и родбинско право 268, 283, 298, 312, 331, 345 Ф ељ тон: Осман Нури Х а џ и ћ : Проф. Еуген Сладовић: Исламско право у Б. и X. 315. — и ћ : Историја Српског Народа (Станоје. Станојевић) 14. X. У .: Наши муслимани (од Чеде Митриновића) 14. — и ћ : Политика и pača (Др. Урош Круљ) 15. - - ић: Историјски атлас (Проф. Станоје Станојевић) 15. П роф . Х усејн Б р к и ћ : Прослава 35-годишњице живота и 30 -годишњице књижевног рада Др. ^Сафветбега Башагића у Мостару 58. — : Матица Српска 62. — : Ђура Даничић 62. — : Јован Протић 79. — : Десет година Српсиог Књижевног Гласника 79. : Јанко Веселиновић 80, Стогодишњица српске драме 80, Милица Стојадиновић Сракиња 80. П авле Л а га р и ћ : Михаило Мирон као лиричар. ... X. Ђ о г о : Суровост и присгојност у XVII. вијеку 286. М. Д .: Песме Милана Шантића 254. Џ ев ад С ул ејм анпаш и ћ: Проскрибована књига 90. У р едн и ш тво : Опроштај с нашим сарадником 366, Прослава Дра Сафветбега Башагића 93, Башагићева прослава у Сарајеву 175, Пред нову позоришну сезону 299. М ирза С а ф в е т : Др. Јан Рипка: Beitrage zur Biographie, Ccharakteristik und Interpretation des tiirkischen Dichters Sabit 109, 158, 207, 250. Владислав Т м уш а: Сима Милутиновић-Сарајлија 124, Једна драл\а нвше крви 334, 347. А хм ед М ур а д б его в и ћ : Анонимна писма 157. В ејси л Ћ у р ч и ћ : Кроз етнографску збирку земаљског музеја 190, Народно оружје 251. Х а ф и з A. Б у ш а т л и ћ : »Исламско право у Б. и X. од Дра Еугена Сладовића« 200. Д р. Л а за р Д им и тр и јев и ћ: Господина Јакова Продановића оцена »Косова« 215. 1 Г а јр е то в Г л асн и к : Вијести из друштва Гајрета садржане су у сваком броју, при крају листа, под горњим насловом. �Svaki musliman treba da kupuje samo jer kvalitetom nadmošuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i J a j r e f Tvornico CigorpopiroS. D.Sinulo], Sarajevo, maže se naručiti i ргеко društva .Gajret' u larajevu �Sarajevo, Kundurdžiluk ulica' broj 27 Trgovina manufakturne robe i skladište gajtana T e le f o n : T r g o v in a b r o j 4 81 — S ta n 7 б 7 lEU лл. j i z a . X su 1 B m « B c iš c ig ić c i Sarcijeuo i I ! H. Bajram aga Fočo i DRUGOVI — Trgovina manufakturnom i orijen­ talnom robom na veliko SARAJEVO Gjulaglna ul. 3. — Telefon 455. Basme engleske, francuske, talijanske i — češke u najvećem izboru. = Bogato skladište bezova, Sifona, zefira, štofova, -------- šamija, fesova, rubaca, čarapa i t. d. ■ Čitajte ,Gajret‘! List »Gajret* jedini je list za našu porodicu, za našu djecu! Za to treba da ga sv ak čita i pretplaćuje se! Pojedini brojevi „Gajreta" kao i cijelo godište iz lanjske godine mogu se dobiti uz sniženu cijenu kod adm inistracije lista. Svakom prilikom sjetite se G ajreta! TTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTVTVTTVTTTTV � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama 1926 Description An account of the resource Br. 1-3; 5-9; 11; 13-24 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1926 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 27065862 IIIF Item Metadata UUID 407147d5-c687-4a2c-a2a7-67db7e0e016f https://kolekcije.nub.ba/files/original/fc20cd76720833f6886d2446cba7b48b.pdf e67e998a1d8a45faf225c8da1759578e PDF Text Text ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУШТВА ЗА КУЛТУРНО И ЕКОНОМСКО ПОДИЗАЊЕ МУСЛИМАНА Излази 1. и 16. у мјесецу. Година XI. Број 1. С ар а је в о , 1. ја н у а р а 1927. ЦиЈена год. 80 Д. Поједини број 4 Д Ђаци добивају лист у пола цијене код Главног Одбора или код Управа — Гајретових конвикта. — С А Д Р Ж А Ј: Ахмед Мурадбеговић: IlOHOC (Роман из муслиманског аристократског живота). Хусејн Ђого: А лагин чардак. Вера Обреновић: Јес е н (Пјесма). Вера Обреновић: Б олест (Пјесма). Осман Нури Хаџић: М ухамед и Кур-а: <ј). Грилпарцер: М орски и љ убавни Bi (Трагедија у 5 ,чинова) Превео СулеЈЈ Мурсел. Генерал Живан Ј. Ранковић: С рпско-Бугарски рат. Џелал Нури: Разво д бр ака и тјерањ е Ж( Гајретов Гласник Нрослава Рођендана Њ. Келичанггва Краља Гајрету. Задруга Кола Српских Сестара ii Гајрета. ,ал.љи утеиељачи Гајрета у тешањском срезу. иианке из Сарајева за Гајрет. г Уредник: Хамид Кукић. ^ e iia S ; �imi GuiEi d. Potpuno uplaćena dionička glaunica Din lo,ooo.ooo‘— Rezerue Din l,6oo.ooo-— a Karika se bavi svim u bankovnu struku spadajnćim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilaruo siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podupire razne knlmrne i humanitarne ustanove. Zavod je angažovan kod „Varde“ industrije drveta d. d. i Trgovačkog d. d. „Merkantiiia" u Sarajevu. Od čiste dobiti daje IO°|0 Kulturnom i Prosvjetnom Društvu ,,Gajret“. Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja lianka Oajret najbrže i najkulantnije. Uloške ukamaćuje najpovoljnije, i isplaćuje iste u svako doba. i l i ODiDininooninirjaiaiDiDoiaogi I B [ i l B a WWfS1fi1WWWfilW[i1[Wiril[Sl[Siril|SHSl с*аесж оесж зеслоеаж зесж >есЈгаесж аес*аеесж аееж аееж аеслгоесж аесж ае*аесж оеес*зес*аесж асж аесж аесж зе i v e Štedionica •с*осжосжо* • СЖЗОЖЗСЈК)« općine grada Sarajeva T em eljn a g l a u n i c a 4 0 ,0 0 0 .0 0 0 — d i n a r a Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda, filiale Sarajevo broj 2172 а l1m i 3 i; Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. Osim toga ima svoju 1 3 ! Ш З I Ž A L A G A O N I G i U koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale dragocjenosti uz najpovoljnije kamate. i • •сж>*сао«ежа«сжо«сжо«с0«)«сж)*сжа»сжасжовсжа«гжд«слг>«сжа*сжа«сжз«слга«сжо« �ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУОЈТВА ЗА КУЛТУРНО И ЕКОНОМСКО ПОДИ8АЉЕ МУСЛИМАНА Цијена год. 80 Д. По|едини број 4 Д. Ђаци добивају лист у пола цијена код Главнот Одбора или код Управе — Гајретових конвикта. — Излази 1. и 16. у МЈесецу. Година XI. Број 1. Ahiueđ Muiadbegović: PONOS. (Roman iz muslimanskog aristokratskog života.) I. Kuća potpuno zamrla. Mutvak, sobe i hajati za trpani mrakom i nekom pritajenom''jezom, koja preža u velikoj staroj kućurini napola praznoj. Sa podova dignuti sagovi. U nekim sobama, u koje rjeđe stup*, ljudska noga, ostala na daskama prašina u velikom četverokutu, koga je ispunjavao stari perzijski ćilim, arapska serdžada ili bosanska halija. Na stepenicama posred srijede vuče se Dijela cesta, oštro i pravilno urezana od hajata pa sve do same divanhane. Na toj bijeloj cesti bila je nekada crna čoha, po kojoj su gazile ljudske r.ogi, kao po mekanom perju. Sad je više nema. Na zidovima isto takovi znakovi: utis­ nuti likovi starog pradjedovskog oružja, unakrštene demiskijs sablje, dže.rerdari i kubure. Samo likovi, prazni ,pusti, kao uspomene, koje se nikad više neće povratiti. Na divanhani se tako vuku neke bi­ jele unakrsne ceste, križaju se putevi, po kojima su stupali begovi i harnim*- i plahe ušutkane sluškinje i cijela kuća nalikuje na neki suhi kostur, prazan i šupalj i sablastan. U dubini kuće čuje se promukli kašalj, kao da neka samotna duša izdiše u čamotinji, a sva kuća ozvanja potmulo i teško, kao tamna nepristupačna špilja. Kašalj se ponavlja u čestim razmacima, a praznina u crnoj ogoljeloj čardakliji ispunja se gro­ zom i nekim strašnim sipljivim uzdisajima, kao da sam taj prostor boluje i — umire. Jedna se vrata pomakoše. Na drugoj strani u sobi, oču se neko sla­ bašno nemoćno šuštanje ruke, ili suvih napuklih da­ saka, ne bi se moglo pogoditi. I vrata se otvoriše. Blijed plamen svijeće pade po divanhani, opruži se po čitavom podu, zadrhte, zatrepta kao da se grči u smrtnim mukama, lupi nekoliko puta sobom o pod, o zidove, o strop i složi se u blijed nepomičan potez i — zamrije. Na otvoru stade prikaza, u bijeloj odjeći, mršave ispružene ruke i nemoćne ukočene noge u koraku. — Hatidža! — viknu prikaza. Kuća se muklo i prazno zatrese i smiri. Nasta isti stari muk. Ruka u bijelom prozirnom rukavu podiže svijeću, plamen oživlje iznova i stade šibati podove i vrata, kao da se igra kao obijest da provodi. Ukočena noga, crna, bosa i koštunjava ukaza se iz bijelih širokih nogavica ‘ Polako P ^ đ e prag. I prikaza se zaputi kroz praznu pustu i ogoljelu kuću. Svijeća je u njezinoj ruci titrala i osvjetljivala sve one bijele ceste po podovima, po zidovima i po stepenicama. Duga brada pada joj sve niže i niže i čini se kao da kipi na onome plamenu, što ispod nje tinja, a suhi kostur savio se preko cijele svijeće, kao da je njedrima čuva, da se ne ugasi i ne ostavi ga sama u jezivom mraku. Koraci se vuku po bijeloj cesti, na kojoj je nekad bila crna čoha, meka kao perje, skližu se sporo i nemoćno, a noge se vuku uporedo, ne ostavljajućijedna drugu, kao dvije bolne iznemogle druge. Tek tamo na stepenicama rastaju se teško i spuštaju se jedna za drugom, kao da se traže, dovikuju i onda se opet rastaju mukotrpno, teško, kao da se otkidaju jedna od druge iz sraštenog, nerazdruživoga zagr­ ljaja. A svijeća dršće i svijetlo joj se lomi na oštrim bridovima stepenica i rasipa se dalje na crvenim izlizanim ciglama araluka i osvjetljuje jame i udu­ bine iskopane zemlje. Istom kad stepenice skrenuše na desno i dvije se crne i dlakave noge opet nađoše na ravnome tlu, ukaza se u svijećinom osvjetljenju neka crna jama natkrivena gredama i zapuhnu svi­ jeću hladnim, teškim i vodenim zadahom. Prikaza sa bijelom bradom zastade i ustuknu pred tom prova­ lijom. Sa greda su podignuti podovi i između njih se dobro vidi dolje u neki duboki tamni podrum, �Страна 2. Г A ЈРЕТ. pun vode i kamenja. Tamo preko greda iznad po­ druma, stoje razvaljene vrata, a na pragu ciči matori parcov, sjedi na repu i gleda užagrenim očicama u bijelu ustreptalu bradu. — Išl — siknu prikaza i zaprijeti rukom prema drskoj životinji, koja se i ne maknu! — Iš, đavoli te odnijeli! Ah pusta li vremena, da ga Bog ubije! Ni miševi me se više ne boje! On zakorači još nekoliko puta i stade pred nekim bi­ jelim izapranim vratima: — Hatidža! — viknu. —. Šta je? — ozva se bolni djevojački glas i začu se nervozna kretnja, šuštanje odjeće i opet mir. — Spavaš li? — Budna sam. — Otvori! — Odmah! Bijela se vrata otvoriše i na ulazu se ukaza bli­ jedo djevojče, obliveno slabašnim svijetlom, u ruži­ častim haljinama, punim nabora i čipaka. Velike i tamne zjenice, okrugle kao kupine, povećaše se još jednom toliko, a blijeda boja lica zali se plemenitim rumenilom i izgledalo je, kao da neka rumena svjet­ lost gori u njezinoj nutrini i izbija na obraze i kroz cijelu kožu. U tim crnim jezovitim razvalinama stare nepristupačne kućurine, starac i djevojka ukazaše se najedanput kao neka priviđenja, a njihov glas, pogledi i kretnje pojačaše još više tu pustoš i tu mračnu tajnovitu prazninu. — Zar još nisi lego? — upita ona, a riječi joj se stopiše u ptičiji cvrkut, izgubiše ljudski oblik i tek nekim neartikulovanim prizvukom izraziše to začuđeno pitanje. — Bojim se! — Čega? — Tebe. Ona pogleda u njega zabezeknutim zenicama, koje se neobično rastegnuše i ukočiše? — Mene? Babo, babo! — šapnu ona prijekorno, a riječi joj se natopiše bolom, očajem i gorčinom. Zar se baš nikada nećeš okaniti toga? Pa što sam ti učinila, da mi tako malo vje ru ješ. . . — Vjerujem ja tebi. — Vjeruješ? A svaku noć dopužeš odozgo niza stepenice, kao dijete i budiš me i pitaš, a ja ne znam šta ću da ti odgovorim. Nije mi žao što si takav prema meni. Ali što si prema sebi nemilosrdan, to me boli. — Nisam ja nemilosrdan ni prema tebi ni prema sebi. — Tako uvijek govoriš. A kolika je to muka ne spavati cijele noći i neprestano razmišljati o tome, da ja kuda ne utečem i kinjiti.sama sebe. A eto jedva se na nogama držiš. Kad bi ti mogao meni povje­ rovati i okaniti se svega što ti dušu kida, ne bi ti tako svakim danom — slabio. Kad pogledam u to Број 1. tvoje izmučeno lice, srce mi se stegne, pa na prečac da pukne. Oh, babo, babo, zašto mi to ne vjeruješ. — A šta da ti vjerujem? — Pa, to, da si mi otac, da te ja volim i da ni­ kuda neću od tebe. — A on? — Ko? — A lija. . . Ona najednom zamuknu, obori oči preda se a mala nožica u svilenoj papuči poče se igrati po podu i šarati neke čudne kolutove i pravce i krugove. — Zašutila si? — Nisam. Sjetila sam se majke. Ona mi je uvijek govorila, da ja imam neko tako čudno lice, da se na njemu, sve što kažem odrazu je kao laž. I zato mi niko ništa ne vjeruje. A ja sirota, ja bih se mogla zguliti vičući svijetu i preklinjući se, da govorim istipu. mogla bih u vodu skočiti, u vatri izgoriti, on bi opet vikao da lažem i da se samo pretvaram. — A svi govore, da ga voliš. Pa čak i predamnom, predamnom se usuđuju . . . .Ali, doće moje vrijeme! VratiĆe se moji dani! I ja ću opet moći uzdignuta čela i svjetla obraza prolaziti svijetom, kao što sam prolazio. Doće, mora doći! On stisnu pesnicu, a šuplje desne, sa nekoliko krnjavih zubi škrinuše nekako muklo, kao da se zgnječiše. Ona pogleda u njega i sažaljenje bolno i očajno ukaza se na njezinom licu, kao sjena. Ona pomisli: Starac, koji zemljom puže, kao dijete u šestom mjesecu, stišće pesnicu i škripi zubima! Od te misli tijelo joj napadno šmekša i njezina čvrsta i ukrućena pojava, koja je dotle izgledala gotovo kao prkos, postade mlohava od prevelike blagosti i sa­ žaljenja. — Alija! Šta je Alija, da ja njega volim? Sin skeledžije i splavara, čiji je otac hvatao balvane na Savi i metnuo na prsa zlatni lanac, kao palac debeo, da se vidi kako je bogat. A ja? Ja sam koljenovićka! Moji su djedovi bili paše i veziri. Oni su išli i protiv najvećega cara na svijetu, protiv sultana! Car nad carevima bojao se i strepio pred njihovim licem! Ona je govorila to nekako mrtvo suho, kao da izgovara neke tuđe naučene riječi. Očito se vidjelo, da ne osjeća što govori i da radi toga strada u dnu svoga biča, kao osuđeni na vješala, kad priznaju nepočinjeni zločin, samo da se spasu smrtonosna užeta. I ta nje­ zina neobična ispovijed pred ugaslim kosturom sjedobradog oca nanosila joj toliko bola, da su joj riječi pod konac postajale napadno prazne, bez ikakva zvuka kao u papige. Gotovo da se smela i proplakala. Starac pogleda u nju pronicavim očima, požutjelim od nikotina i starosti i kao da posum nja. . . — Govoriš, kao o ta c. . . to je prava riječ. A zašto dršćeš? I pogled si oborila na pod. Ona zatrepta, nekako se sumnjivo zanjiha na mjestu i kao da mislima siječe po zraku, a ustima ( �Број 1 -ГАЈРЕТ. hvata iskre što frcaju iz tih zračnih munja, da plane kakva bilo spasonosna riječ, ona izusti: — Stid me, babo, pred tobom govoriti o tim stvarima. . . Osjeti kako je našla uspješno opravdanje i ubrza govor, kao da želi iscrpiti svu blagodat i sve mogućnosti, koje joj pruža ta sretna nenadana misao: — Ja znam dobro, koliko ti patiš, od tih glasova. Svake noći ustaješ po tri puta iz postelje i dolaziš u moju sobu čak iz gornjeg sprata, da se osvjedočiš, da li s njime razgovaram ili sam — pobjegla. . . Po danu si nemiran, po noći budan. Ne mogu te gledati takvoga. . . otac si mi, krv je u meni tvoja. . . I eto zato sam morala da pred tobom i o tome razgovaram. — Kćeri mojal — kriknu starac i zatetura prema njoj! Ne, ne! Ne stidi se! Govori, samo govori! Hoću da slušam tvoje riječi, drage su mi, jer su moje, volim ih još više, jer ih tvoja usta govore. Moje ri­ ječi, tvoja usta govore! Kazuj kćeri, sve kazuj, što li srce osjeća, pa makar i ne osjećalo hoću da Čujem, kako ga tvoja usta psuju i tvoje riječi grde! Starac je govorio u nekom bolesnom očaju u nekoj povri­ jeđenoj osjetljivosti, koja je svu njegovu mirnu i šutljivu narav pretvorila u neke drhtave isjeckane komadiće, u neke rečenice, koje su se lomile u po­ četku, u sredini i na krajevima prema tome, kolikoj je još snage bilo u njemu, da ih izbaci u većim ilii manjim omjerima. — Ja znam, mi smo siromaci. . . nastavl jao je starac istim izlomljenim rečenicama. Sve su nam oduzeli, sv e. . . Kmetova više nema i begluk nam drugi zaposjedoše. . . Kuća je naša razvalina, ništa u njoj nema, do mišijeg cvrkuta u rupama i žabijeg kreketanja u podrumu. Kruha nemamo, da ga zagrizemo i da se osolimo i da se mirno vode napijemo, pa da Bogu zahvalimo, što nam je život poklonio. . . što dišemo i što gledamo u njegovo vedro i čestito lice. . . Ništa nemamo, osim bola koji nas hrani i očaja, kojim se opijamo. On nemoćno zadrhta i pođe da padne, ali ga ona zadrža i šapnu nekako tiho, kao bolničarka ili kao majka bolesnome djetetu: — Daće Bog, d a ti... Ali se starac naglo istrže iz njezinih ruku, oživje nekako čudno, gotovo neobično, oči mu se resko zasvijetliše, usta se zgrčiše: — Ne damo se ponizivati, ne damo! — počeo je najednom vikati kao u nekom luđačkom nastupu bjesnila. Nikada ova ruka nije zakucala na tuđa vrata, uvijek je bila širom otvorena i prosipala dobro, prosipala blago. . . dijelila je, dijelila, a nije pro­ sila .. . I danas će dijeliti i danas..! On osjeti na­ jednom kako se zaboravio i kako ga čuvstvo prenijelo preko granica razuma i sav se skupi, zgrbi i uvuče s e ' sam u se i dođe nekako strahovito bijedan, bjedniji od zadnjega prosjaka na čaršijskom uglu: Страна 3. — Kad bih imao otkle, podijelio bih sirotinji. . . i prestade. Nije mogao izgovoriti, jer ga prekide neka nova očajna misao: — Sirotinja sam sam! Sirotinja! Sirotinja! Kćerka ga uze u naručaj i posadi na niski izveštali minder. Nastade duga tjeskobna tišina . .. Hatidža nije znala šta da počne i kako da utješi oca. Držala ga na rukama nijema i zgrčena, a dušu joj spopala tjeskoba i tresla je nervozno glavom i bespomoćno se obzirala oko sebe i po sobi, ne bi li našla kakvu bilo stvar, koja bi joj udahnula makar kakvu misao, s kojom bi utješila oca i narušila tu užasnu tišinu. A starac se u njezinim rukama ukočio kao mrtvac. Prejaki nastup bola i nagonsko osje­ ćanje bez pomoćnosti i očaja, kao da je ugasilo u njemu živoj i ostavilo hladno i ukočeno tijelo, kao prazan prostor. Ona je već bila navikla na ovakove nastupe i zato u njezinim kretnjama, u glasu i u očima ne bješe toliko straha i užasa koliko bi se to u nenadanom slučaju moglo pretpostavljati. Iz­ ražaj njezina lica bio je takav kao da veli: gle, opet se ukočio, a ono uzrujano traženje misli oko sebe bilo je samo zato da nađe nešto čime bi ga ponovno oživjela i sebi prizvala. To traženje potrajalo je ne­ koliko trenutaka bez ikakvoga uspjeha i ona se na čas osjeti gotovo izgubljenom i radi toga poče se u cijeloj svojoj unutrašnjosti ljutiti sama na se i gotovo se optuživati pred svojom savješću, pred Bo­ gom i pred ukočenim ocem: — 0 kako sam ja nesretno i iskvareno stvo­ renje! Da mene nema, zar bi otac moj trpio toliko, koliko sada podnosi. 0 Bože moj, zašto si me stvorio? Eto sve što radim, što mislim i što živim, sve to donosi bol, rane i očajanje. Oče m oj. . . babo. . ! Otvori svoje oči i pogledaj na me! Nisam ja kriva, što sam takva i što ne mogu ničim dokazati, da sam drugačija. Ne lažem ja oče moj, bogami, ne lažem, i ne volim nikoga osim tebe i tvoga ponosa. Ta nema toga čovjeka na svijetu, radi koga bih ja ostavila tebe i zavila tvoje crne dane u još veću pomrčinu, u veći mrak. Ako je na mome licu urezana laž, duša mi je čista i u njoj nema ničega drugog osim tebe i tvoga stradanja! Babo, babo, probudi se, pogledaj u svoju kćer. . . Gledaj, kako joj se lice svijetli od istine i od ljubavi prema tebi. Babo. . . babo.. Starac polagano otvori navorane kapke, i dva požutjela oka zablistaše se ispod trepavica, kao dvije kaplje rose u jutarnjoj mahovini. . . Počeo je oživljavati. Činilo se, kao da iz Hatidžine pojave, glasa i pogleda struji neka živa snaga, ulazi u za­ mrle sile starčeve i budi u njemu krv i zgasnutu svijest. On pruži zgrčene prste i pođe njima preko Hatidžina lica, kose i usana, kao da je traži, kao da želi sama sebe uvjeriti, da je ona zbilja tu i da nikud nije pobjegla. U tim prstima bilo je toliko uzrujanja i grčevitosti, da se ona prepala i glasno zaviknula: �Страна 4. Г A ЈР £ t. — Babo. . ! Šta ti je? — Tu s i . . . tu s i . . . javi se slabašan starčev glas kao neki daleki zvuk u nedokučivim dubinama. — Tu sam . . . Šta hoćeš. . . — Ne znam . . . odvrati starac. . . Ničega se na svijetu ne bojim toliko, kao tebe! — Babo! kriknu djevojka. — Ne, ne vičil Ti nisi kriva, ja sam kriv. Priz­ najem i stid me je, što sam takav. Šta ti imaš od mene, ništa nego stradanje i sm rt. . . — Kako ti to govoriš.. ? — Istinu govorim. . . Ja ću skoro umrijeti, a t i . . . ti ćeš iza mene ostati u još većoj bijedi nego što smo sada. Ja to znam i znam i to, da je taj Alija jedini, koji bi te mogao sp asiti. . . A ja eto, ja neću da te spase. Ja poznam njega. Ništa nema kod njega, što bi mu mogao prigovoriti. On je u današnjem vremenu i ugledniji i vredniji od nas. Pa ipak ima nešto tu u mojoj duši, što me svega zatrese, čim po­ mislim na to, da bi on mogao pomiješati .svoju k r v sa mojom. — Zašto uvijek misliš na njega.. ? — Zato, jer osjećam s^oju krivicu i pred tobom i pred njim. I gora mi je krivica, nego sva današnja bijeda, u koju smo preko noći pali. Gora! Ja ćutim kćeri, kakvo zlo ja stvliram na tome svijetu, zlo, koje se ne može nikada oprostiti. I ti kad bi s njime pobjegla i ostavi'a mene iznemogla i sebična i za­ jedljiva starca, iftiala bi pravo! Pravo bi imala! Oh Bože moj, kako je teško govoriti istinu i biti pra­ vedan čovjek! — Nikada oče, nikada te neću ostaviti. . ! Ne govori više o tome, ne muči me . . . — Hvala ti, hvala, što govoriš ta k o . . . Ja znam da to nisu riječi, što ih ti' osjećaš u svojoj nutrini, nego da su riječi sažaljenja prema ocu, prema slabom i zlobnome starcu. . . A j a . . . ja sam eto takva ku­ kavica, da to sažaljenje tražim i da sama sebe ponizujem i pred tobom i pred sobom i pred samim Bogom. . . Ja Omerbeg ćamilbegović, koji ništa na svijetu nema više osim starog nepovrijeđenog ponosa, ja sam eto rob toga istog ponosa. Rob, koji se ponizuje do najbjednijega i najjadnijega stvorenja na zemlji samo zato, da spase svoju veličinu, koje više nema i koja nije njegova. Eto taj rob ubija dušu svom rođenom djetetu. . . On se diže i pogleda u kćerku nekim gotovo prezrivim pogledom, uhvati je grčevito za ruku i reskim, siktavim glasom prosu na nju bujicu riječi, kao da je proklinje: A ti! Kamo tvoj ponos! Kamo tvoje dosto­ janstvo! Zašto se ne buniš, zašto se ne opireš! Ja znam, da ti njega voliš i da je tvoj život u njegovoj ruci, pa zašto se onda ne isprsiš pred svog mučitelja i ne kažeš: Njegova sam. On ima pravo, a ti nemaš, n em aš. . ! Rpoj i . — Oče! — vrisnu djevojka! — Ne laži, ne laži! Sad ćeš opet slagati. To mi je mrsko, gadi mi se. Kad sam ja iskren pred tobom, zašto i ti ne budeš iskrena predamnom. Zašto si se pritajila, zašto? Ti si čovjek, kamo ti duša! Reci, kaži! Voliš li ga? Tako ti Boga velikoga, reci mi istinu! Ne budi kukavica veća nego što sam ja! Kad sam ja našao toliko snage da priznam samom sebi istinu u lice, nađi je i ti. Ti si moja kći i moraš je naći! Govori! — Šta ću da ti kažem! — zalomata djevojka očaj­ nički rukama. Šta hoćeš da ti reknem? — Voliš li ga? — Ne volim . . . — To ja tražim od tebe, da kažeš! Ali reci ono, što ti hoćeš, t i . . . što tvoja duša tra ž i. . . Daj govori! Smjesta? 3- Šta? — Voliš li ga? Sebi odgovaraj, a ne meni! Sebi, razumiješ li? Daj hoćeš li prozijeviti. . . —. Volim . . . dahnu djevojka. — A u!. . . kriknu starac i stropošta se nazad na zemljanu peć. — B abo. .. potrča prema njemu obezumljena kći. — Ne primiči se! Ostavi! Pusti! — Šta ti je babo? Pa šta je to što ja njega volim? Ništa. To je u meni tu unutra i niko ne zna, a najmanje on. Ako ne mogu upravljati onim, što je tu unutra, mogu sama sa sobom. Nikad tvoja Hatidža neće biti njegova! Pa zašto si se zaprepastio toliko. — Ne govori! — šapnu starac. Zamrsiću i tebe, kao što sam sama sebe zamrsio. Kukavice, kukavice crne, to smo m i. . . Zar je u tome junaštvo, ako se zaguši istina u sebi, ako se ubije život. . . ah crni, podli dane, zašto sam te dočekao. . . Eto kud nas vodi naša veličina. . . — Pa šta da radim! — zavrišta najednom dje­ vojka, kojoj nije pomogla ni istina, ni laž, ni pregaranje, da umiri oca. Kud ću jadna sa sobom. Eto reci, ti mi reci, šta da činim i kakva ću da budem. Ja neću, ništa neću! Zaboraviću sama sebe, kao izgubljenu stvar i vršiti samo tvoju v olju. . . — Moju volju? A gdje mi je volja? Da sam ja imao svoju volju, zar bih ja spao na ovakove grane. Zar ne vidiš, crna kukavice od čega ja živim. Odu­ zeli su mi zemlju i ostavili mi ponos i gospodstvo da od njega živim. I eto taj ponos mi oduzeo i posljednje što sam imao: Založio sam sve što je bilo moje pa čak sam i podove počeo vaditi po sobama i prodavati ih u bescijenje. . . I kako se to samo podlo i podmuklo čin i. . . Po noći, po noći, kad me nitko ne vidi prodajem ja svoje stvari da po danu mognem proći kroz grad uzdignuta čela i poslati kući �Број 1. T A J PET« mesa i pokazati ljudima. . . ah, gadi mi se govoriti 0 tome. . . Pa ti onda tražiš moju volju! — Pa čiju ću, ako neću tvoju! — Svoju! — kriknu starac i uspravi se. Sebe slušaj, a ne mene! Sebe! Izmučena djevojka klonu na postelju i zajeca. U njezinoj se duši slomiše u sudaru dvije strašne snage — ljubav ženska i djetinjska. Ona je dobro znala šta traži od nje otac. Njega je pekla savjest i zato je ustajao po noći i lutao kućom kao sablast i uznemirivao je mučnim i grozničavim pitanjima. On je jasno vidio svoje strašno propadanje: Ono je bilo zapravo sunavraćivanje, grubo i nemilosrdno i oni su se već gušili u njegovim dubinama. Tu izlaska nije bilo. To očajničko stanje probudilo je u njemu očinski nagon da spase barem dijete. Ali taj nagon je suzbijao drugi jači i odlučniji — ponos i gospod­ stvo, koje se utapljalo u najzadnjem poniženju pred sobom i pred Bogom. I te dvije sile tresle su nje­ govom izmučenom i iznemoglom dušom. Odatle _je 1 došlo to mučenje rođenoga djeteta, u časovima kau se u njemu javljala istina |i pravda. Ti časovi u njegovom duševnom sklopu, koga su sazidale tradi­ cije pune gospodstva, ponosa i nedavne slave i koje su još uvijek bile svježe i tek početcima crne sa­ dašnjice povrijeđene, ti časovi istine i pravde priči- Husejin Gjogo: P 4f ° Страна б. njali mu se slabošću i popuštanjem. To je Hatidža znala i osjećala i zato je u njoj ljubav djeteta suz­ bijala onu drugu, ljubav, koja je poplavila cijelo nje­ zino biće osim volje i razuma: I eto najčudnije je u tome baš to, što je ta velika požrtvovna ljubav oca i djeteta prelazila na momente u mržnju u neku zajedljivu zlobu, koja im je još više ogorčavala i onako nesnosno stanje njihovih života. I zato je taj čudni i neobični starac pogledao na svoju kćer, kad se bespomoćno srušila na po­ stelju i zapala u grčeviti plač sa jasno ocrtanim iz­ razom prezira i uzviknuo gotovo kao kletvu: — Propadni! Propadni, kad hoćeš! Kukavice, slabotinjo! Neću više da te gledam! Ne dolazi mi na oči! Starac je uzeo svoju svijeću, koja je još samo pri dnu gorila slabim i nejasnim svjetlom, metnuo je na prst i zaputo se u svoju sobu istim laganim i kli­ zavim koracima, kao što je i došao. Hatidža je ostala nijema i nepomična. Nije više plakala. Suze joj se sasušile na licu i ostavile neke ružičaste brazde, kao opekline. Glavu je naslonila na desno rame i gle­ dala preda se u jednu taČku tupo i bezizražajno, kao da ne živi i ne misli. . . (Nastaviće se). лU/ «rCбC5®*1 5»Л & \// ALAGIN ČARDAK, C rtic a . Hodžć, jedan postariji Čovjek iz ugledne porodice, ima staru svoju kuću blizu puta i to baš na ćošku, kako se skreće u jedan uski, krivudasti sokak. Pred kućom je prostrana avlija, oko koje stoji prilično visok zid od kamena, u kome su starinska vrata sa halkama za kucanje. Tu je kuću on naslijedio od svog oca, ovaj opet od svoga. . . Stari ljudi pričaju, da je u njoj stanovao i serasker Omer paša Latas, kada je 1850. vodio rat sa ustašama na Vrapču. Alaga ima tri sina, tri dobra težaka i četiri kćeri, sve ljepšu od ljepše. Bog dade lijepe mušterije, i one se lijepo poudavaše. Kud koja, a samo je jedna sreću našla u svome mjestu. I sinovi se poženiše: jedan privede svoju konšinicu, drugi uze neku mirazaču iz Posavine a treći dovede djevojku sa Zagorja po nagovoru neke svojbine. Svi radili ko pravi težaci, svi slušali oca, a otac s imetkom upravljao mudro i pametno. Sa najvećim zadovoljstvom dočekivao, kako mu se unuci svake godine rađali, usljed čega je kuća bivala sve tješnja. Alaga je svojim solidnim životom, smišljenim radom, a naročito štednjom skuckao lijepu svotu no­ vaca. I svake godine sve više pridolazilo, a on sve na stranu ostavljao. Svijet je znao, da je Alagi »pošlo u kašiku«, da se on iz godine u godinu sve više bo­ gati; a svijet je i vidio, kako on i njegovi sinovi imetak svoj sve bolje ograđuju i bolje uređuju. To je svakako znak sigurnog napretka. Najposlije poče on kupovati pojedine parcele zemlje i od njih dobijati rod. Jedne godine pođe da pravi u svojoj avliji i to baš na ovoj ćoši malu kućicu. — šta će to biti, Alaga? — pitali ga ljudi. — Moj čardak! Ovo gradim mahsuz za se i za svoju staru. Mladima eno stare kuće, neka se tamo šire, a ja ću u čardak. — Pa koliki će biti? — Ko carski dvor! — ponosno veli Alaga i od zadovoljstva uzdiže oči u visinu. — Ko carski dvor, ako Bog da! — ponavlja on. Majstori, a bilo ih samo dva, sa argatima pri­ hvatili za posao, koji se s izvana, od puta, nije baš dobro vidio, ali je u avliji kamen, kreč i pržina z-- �Страна 6. , Г A Ј Р Е Т. jazila velik prostor. Oni su od puta ovaj zid tek okartali i mistrijom izgladili, dočim je u avliji po­ dignut nov zid sa dvije strane; na kojima će biti pod. To je biva, prvi boj, prvi kat, tih »carskih dvora«. Visina ovog boja iznosi 2'Л metra! Za tim nastaviše dalje zidati u vis. Za tri dana bio je gotov i drugi kat iste visine. U zidu, što je bio na sokaku, i u zidu s puta udariše po jedan prozor u gornjem katu, da se može iz čardaka gledati, ko prolazi i šta se na izvanu događa. Od ovih prozora do zemlje nije bilo više od 3 metra visine. — Za me je to dovoljno — veli Alaga — pa da vidim do . . . mora! — Ma baš do mora! reče jedan radnik. — I više, i više! — opet će Alaga. — Ja ću odavlen, ako Bog da, moći vidjeti Duždeve Mletke! Jesi Г me razumio, momče? I Duždeve Mletke evo odavlen kraj naše Neretve! — Za pet-šest dana svršio se neimarski posao, a nastao dunđerski i stolarski ujedno; sve to brzo gradi jedan obični stolar, čiji je dućan u zapećku mahalskom. Ukratko: za jedno desetak dana bijelio se Alagin čardak na toj sastavci sokaka i puta. Iz njega gle­ dala dva mala, plavo obojena prozora. I Alaga je uprtljao u nj, pa eno'glčda na ulicu, na prolaznike i na izokolne objekte. Sjeo na novu sećiju, zapalio čibuk, prinio findžan crne kafe k ustima, pa srče, puši i očima рабе po ovom dunjaluku. Pase očim a. . . koje su uvijek željne gledanja. Sabrao se Alaga. Sav sretan govorio je svojoj ženi: — E b a š ..., e baš ovo valja! Baš ne žalim para! A davno sam bacio merak na ovaki čardak. Hvala dragom Bogu! Deder i ti sebi natoči jednu! Vidiš li ti one strane, one zeleni, onih vinograda? A sada pogledaj na ovaj drugi prozor! Vidiš li ti debelog Zlatara (brdo) i po njemu gustu boriku? Pa vidi kuća! Vidi naše Musale. Tu su naši stari pokopani. E, baš je vidik! A u stvari nije se baš puno moglo vidjeti iz toga čardaka, jedno što je nizak, a drugo, što su ga sa strana kuće nadvisile, pa je ko utonuo. Tako je Alaga proveo prvo jutro u svom čar­ daku. Neobično zadovoljan krene u čaršiju, i to u Ibrinu kafanu, u koju je svaki dan dolazio. Čak se znalo u toj kafani i njegovo stalno mjesto, gdje sjedi. To je kraj prozora u kutu prema čaršiji. Pa kada on izbije na vrata, ko god sjedi na tome mjestu, taj se pomakne odatlen. Tako je bilo i ovaj dan. U kafani je bilo jedno desetak ljudi, sve stari njegovi jarani i akrami koji svaki dan imaju koješta da govore i politiziraju. Čim je Alaga Hodžić stupio preko praga, viknu neko: — Evo ko će davati »džabu«! Бро] i. — Za što? — pita Alaga, namještajući se na svome mjestu. — Hm, kako zašto? Za onu kućicu . . . veli Omer Mujanović i konšija Alagin. — Oho! popravi ga Alaga. — Ono nije kućica, oprostićeš ti. Bolje pogledaj: ono je čardak, ono je čardačina. . ! Jest, ono je carski dvor, dragi Omeraga! čuo sam, biva ze nekakvu visoku kulu u Parizu. Ja se ne bih trampio. Ja s te kule ne mogu vidjeti ko iz moga čardaka. Ne mogu vidjeti one naše stare, lijepe, konšinske kuće, pa one naše borove strane prema istoku, i ona bijela sniježna brda naše Kape i Borašnice. — Tako je, duše mi! kliče Ahmetaga iz Polja. — Pravo kažeš. I ja najvolim ovo naše malo mjesto. Ovdje se rodio, ovdje uzrastao pa i ostario. A bivao sam u Carigradu, stanovao, jeo i uživao u pašinskoj kući* pa sve jedno. Crkoh za svojom grudom, za svojom baščom, kućom i familijom. Jedva sam izdržao mjesec u tom golemom carskom g rad u . . . — Znam ja — prihvati riječ ponovno Alaga, — da mnogi misli tako kao i ti, Omere. To su oni, koji nemaju svoje vlastite kuće pa stanuju u tuđoj, pa čim malo kucnu čekićem u zid ili u gredu, eto li vlasnika sa galamom :»Šta je to? Zašto to? Ko ti je to dozvolio...« A kada je čovjek u svojoj kući, šta god radio, da radio — niko ti ništa neće i ne može reći. Ko je u svojoj kući, taj je u jednoj tvrđavi, kojom on sam zapovijeda; taj je na visokoj kuli sa dalekim, nesmetanim vidikom; — on je ko mali car. Neko se nakašlja. — Ne kašlji ti, Meho! Znam ja šta govorim. Neki dan ono ti meni reče: »Proširi i povisi ti malo taj svoj čardak!«, a ja ti evo pred ljudima velim, da mi je moj čardak širi od one žandarske kasarne (i pri tom uperi na jednu ogromnu zgradu) i draži mi je ođ najboljeg hotela, a meni je i ljepši od sarajevske beledije! — Opet se neko nakašlje. — Kašlji ti samo, Alija! K ašlji. . . i plaćaj svakog »prvog« masnu kiriju. Da si ti u toj kući porod iz­ rodio, da si je pozlatio, opet je moraš ostaviti za mjesec dana, ako ti je gazda otkaže. A neka mu hator iskvariš, on će ti poručiti: »Na polje iz moga stana!«, i ti udaraš na stotinu briga i muka. Ne znaš, kuda ćeš i šta ćeš. A da si u svojoj kući, zar ti može ko šta učiniti? Da, a ti kašlji i kašlji koliko hoćeš. . . Nego da ja tebi jednu kažem: Kada si ti jutros pro­ lazio ispred moga čardaka onako zgrbljen noseći sa Neretve u dvije ruke dvije kante vode, ja sam onda gledao sa sećije srčući k ah v u . . . I gledajući kroz svoj prozor jedva sam te prepoznao, tako si mi bio malen. Ko ovaj prst šehadet, znaš. Pa kažem ženi: je li ovo Alija Nuhković? a ona veli: »Jah, jest, ta vidiš!« Iza toga se nagnem kroz prozor, razatarem oči i jedva te prepoznali. Tako je visok moj čardak! �Број 1. Страна 7. ■Г А Ј Р Е Т . A ti mi opet reci: »Proširi ga i povisi...« Meni je onaki potpuno dosta, i ne želim da se natjecem sa božijim visinama ko tamo negdje u Americi. Pa još, kada ručam i dobro se najedem, i kada pogledam svoje sinove, svoja krila! Vjerujte mi, ja onda, gle­ dajući sa moga čardaka, dobijem lavsku snagu, a ljudi, što prolaze cestom, izgledaju mi ko klipovi od kukuruza ili ko kakve krastavice! Sa take visine ja gledam; toliki je moj ča rdak...! — A koliki sam ti ja? — ko u šali upita Alagu Jusufbeg Beglerović, najugledniji i najbogatiji naš građanin. — Taman do koljena moga! — odvrati Alaga pa ustade s mjesta veleći: — Moram u njivu da vidini šta mi sinovi rade, — — Pa kad je tako — opet će onaj Omer Muja- nović — trebao bi nam viknuti »džabu« svakom ovdje. — Nema »džabe« nikome. Zašto »džaba«? Neka se zaradi. Kako ko umije i može; ne treba svijet učiti na »džabu« da postaje lijenčina. A da sam ja davao i dijelio »džabe«, ne bih danas imao onako lijep, visok, širok i tvrd čardak! — Alaga Hodžić podiže svoju plavu džubu, da lakše prođe ispred prisutnih, te sa čibukom u ruci zamače kroz vrata. Nije prošlo iza toga sat vremena, a projaha Alaga kroz čaršiju na svome doratu. U desnoj ruci držaše podug lonac od emajla sa poklopcem, u lijevoj čibuk i dizgine, a na glavi, oko koje se ovijala svilena ćabenska ahmedija, stajaše boščom povezan lendžer sa poklopcem. Tako on svaki dan nosi sinovima u njivu ručak: pura sa kiselinom. B epa О бреновић: ЈЕСЕН. Уплела се међу Толе гране влажна јесен — l , и под сваким стаблом разастрла ћилиме шарене, и шуштаву песму здпевала. Уплела се; -— и ко гладна хала обрстила лишће. и плодове и уз пратњу хладнога вихора отпочету песму допевала. — — B epa О бреновић: U ni hjllllU \т-ШГ БОЛЕСТ. Кроз маглу мукло звони.... Вече, — влага. — У соби тмина ■чудно мори очи; — крај мене лежи стара виолна и чека, — док ми нешто груди точи, да пређем струном преко њених жица. — Тишина, — Тама чудно мори очи; — на гуслама се смрзла песма стара. Док сухи кашаљ досадно замара, нешто лагано, моје груди точи! — Osmaii Nuri Hadžić: MUHAMED I KUR-AN. (Nastavak.) §. 22. Muhameđova ličnost. Pišući o Muhamedovu životu i radu, strogo sam se držao istorijski utvrđenih fakata, izbjegavajući i najmanje nevjerovatnosti, koje su mu neki njegovi savremenici i docnija pokoljenja, iz prevelike ljubavi i poštovanja prema njemu, često puta i nesvjesno, pripisali a tradicija sačuvala. Međutim to nije ni potrebno. Kur-an, Muhamedov život i njegova apsolutna vjera da je sve ono, što je u ime Boga objavio, čista revelacija, v a h j, — to su autentične m u d ž i z e, ne­ sumnjivi dokazi njegova poslanstva . . . »M a d a 1’ 1e s a h i b u k u m v e m a g a v a , v e ma j e n t i k u a n i l h e v a ; i n h u v e i l ’l a v a h j u n j u h a : Vaš drug ne griješi nipošto i nije u zabludi. On ne go­ vori proizvoljno. Kur-an nije ništa drugo nego istin­ ska revelacija od Boga«. (Kur-an L III: 2—4).. S druge strane Omerov prelaz na islam (§. 8.), p ri­ znanje mekanskog prvaka idolopoklonika Utbe (§. 5Л slučaj Abdulah bin Mesuda i izjava Džafer bin Ebi Taliba pred Negusem (§. 7.) nesumnjivi su istorijski dokazi o snažnom uticaju Kur-ana na one koji ga prvi put čuju. Prvaci mekanske krvne i duhovne aristokracije Ebu Bekr, Osman, Talha i drugi prigrliše Islam u �Страна 8. ►Г A Ј Р Е Т« prvim danima Muhamedova poslanstva. Ebu Bekr i Omer, upravljajući ogromnim carstvom dokazali su veli Abbe de Broglie — da su dorasli svojoj velikoj zadaći. Bili su to vladari od srca i uma, pravedni i od­ lučni, trezveni i neizmjerno superiorni nad hrišćanskim vladarima i njihovim guvernerima koje su oni pobijedili. Tačnom analizom Kur-ana i Muhamedova života i rada, čovjek dolazi do punog uvjerenja, da je Muha­ med vjerovao srcem i umom u svoje poslanstvo i svoj zadatak da paganizam nadomjesti jednom visokom idejom i pravom religijom u jednog i jedinog Boga, vladara sudnjega dana. Pa i kako bi inače mogao sa onoliko vehemencije ustati protiv hiljadugodišnjeg kulta idola i osuditi svoje najbliže rođake radi neznaboštva, prijeteći im najtežim kaznama na onome svijetu? Kako bi drukčije gordi i neobuzdani Arabljani pristali uz religiju, koja je proglasila ljudsku jedna­ kost pred Bogom i punu ravnopravnost pred za­ konom? Od prve objave koju je onako iskreno i sa toliko vjere saopštio svojoj ženi Hadiđži pa sve do velikog govora na Arefatu, Muhamed je ostao konsekventno vjeran božijoj zapovijedi »Naučavaj u ime Boga koji je sve stvorio«. Njegove posljednje riječi »Koji me viđeše i vjerovaše«, — to je sinteza njegovog unutar­ njeg vjerovanja, kredo njegove duše. A kako je Muhamed mislio o nadprirodnim poja­ vama i čudesima, najbolje ilustruju ova dva primjera iz njegova života. Prvih dana Muhamedova poslanstva mekanski su prvaci tražili od njega, da im pokaže koje nadprirodno čudo kao znak svoga poslanstva. On im je na to odgovorio: »ja nisam poslan da čudesa stvaram, nego da vam saopštim riječi onoga koji je iz ničega stvorio sav svijet ovi. Kuku onima koji pored Boga traže druga božanstva.« — Na dan smrti njegova sina Ibrahima bila je djelomična pomrčina sunca i neki su muslimani govorili da je to znak žalosti po­ vodom smrti Muhamedova sina. Kad je to Muhamed čuo, rekao je sa minbera u džamiji sakupljenom svi­ jetu: »Sunce i mjesec, to su samo znaci božije moći. Pomrčina sunca i mjeseca nema nikakve veze sa rađanjem i umiranjem ljudi.« Kao čovjek Muhamed je svojem pojavom i mo­ ralnim kvalitetima visoko odskakao iznad svojih su­ građana i ostalih zemljaka. Ali bin Ebi Talib i drugi njegovi savremenici opisali su ga tako vjerno i plastično da bi se prema tome mogao izraditi njegov vjeran portret. Imao .je lice blago i prijazno; crne i žive oči pokrivene dugim trepavicama. Kosa crna i nešto kovrčasta padala mu je do ramena a puna brada pokrivala ona mjesta dokle je dopirala. Usta umjerena na kojima se često puta vidio blagi svetački osmjeh i tada bi se pokazali bijeli lijepo razmaknuti zubi. Na donjoj usnici imao Број 1. je mali madež. Kao što je cijela njegova spoljašnost, tako je naročito upadala u oči i ljepota njegova vrata, koji nije bio debeo nego lijepo sveden i zaobljen. Glava povelika a čelo vedro i visoko. .Nos jak i malko orlovski; fino svijene i crne obrve rastavljala je jedna jaka žila posred čela koja bi uvjek nabrekla u momentima uzbuđenja. Prsa dobro razvijena a ostali dijelovi tijela čvrsti i skladni. Bio je srednjeg rasta. U hodu je odmicao ali ne da bi brzao: išao je dostojanstveno i pouzdano s noge na nogu i Či­ nilo se da silazi niz strmicu. Cjelokupna njegova pojava puna snage, zračila je blagošću i dobrotom. Fizionomija mu je bila spokojna i mirna a boja lica ni blijeda ni rumena. U za sve visoke godine jedva je imao dvadesak bijelih dlaka u glavi i nekoliko u bradi. Ljude koji su o njemu čuli kad bi ga prvi put vidili obuzeo bi neki strah, ali što su više s njim bivali i govorili sve su ga više volili i poštovali. Sam ie malo govorio, ali je druge rado slušao i nije izbjegavao finu i duhovitu šalu. Kad bi se s kim ru­ kovao, a to mu je bio običaj, nije nikad prvi ruku povukao, niti prije gosta ustao ili govor prekinuo. Kad je kome došao u goste ili uopšte među ljude nije dozvoljavao da se naročito ispred njega ustaje na noge, da se ne bi u tome nazreo ma i najmanji čin ličnog obožavanja. Kad se radilo o pravu i pravičnosti, pred njim je bio jednak i njegov najbliži rođak i onaj koga prije nikad niti vidio nije. Sređen i krajnje objek­ tivan nije nikad dopustio da prevladaju njegovi osje­ ćaji prije nego što je stvar dobro promislio da ga poslije ne bi razum desavuisao. Potpuni gospodar samoga sebe, nije se nikad prenaglio a i u najopas­ nijim momentima sačuvao je punu prisebnost. U jelu i odijevanju bio je skroman i jednostavan, ali uvijek čist i uredan; radio je sam sve svoje po­ slove, često puta ložio vatru, čistio svoju sobu i odi­ jelo. Inače kako je u duši bio fin i plemenit, tako je pazio i na svoju spoljašnjost. Nikad nije izišao iz kuće da se prije toga nije pred ogledalom počešljao i turban poravnao, odijelo očetkao i jagom se namirisao. Kad god je van kuće bio, uvijek je uza se nosio: ogledalo, češalj i keficu (misvać) za zube. Često je puta govorio svojim prijateljima i drugovima: »Bogu je drago a ljudima prijatno da čovjek dolazi u društvo čist i pristojno obučen«. Svakog petka kad bi pošao u džamiju da klanja džumu, obukao bi svečanu džubu. »Volim žene i parfem, ali ono što mi najviše godi i što mi dušu umiruje jest molitva«, govorio je često. Nije trpio ništa što je ružno pa ni sama imena i nazive. Kad mu je došao neki Arabljanin Adi bin Žalim (Mrzovoljni sin Nasilnikov) i primio Islam, Muhamed ga je umolio da svoje ime promijeni i da �Број 1. Страна 9. Г A Ј Р Е Т( se odsele zove Rešid bin Abdi-Rabihi (Pravedni, sin sluge svoga Boga). Parče hljeba i nekoliko datulja obično je bio njegov ručak, a čaša mlijeka večera. Po nekoliko dana nebi se vidilo vatre u njegovoj kući. Prave siromahe volio je i poštovao, ali je na svakome ko raku preporučivao rad i poštenu zaradu. Najsiromaš­ nije stanovnike Medine koji nisu imali ni svoje kuće nego su spavali na klupama u porti džamije, Muhamed je vrlo pazio. Svaki dan uzeo bi po kojega sebi na hranu a ostale bi uputio svojim bogatijim drugovima. Ovi siromasi Medine i Muhamedovi drugovi poznati su pod imenom »E h 1i-s o ! a«. Prijateljima je bio vjeran i odan drug a posluzi dobar i milostiv gospodar. Sluga koji ga je posluživao osamnaest godina, veli da ga nije vidio ni čuo da koga grdi. Kad bi ga neko zovnuo, uvijek se odazivao sa l e b e j k e : izvoli, stojim ti na usluzi. Spram svoje djece i unučadi brižan i nježan, često se puta s njima zabavljao i igrao. Trpeljiv i junačan, mogao je podnijeti i najteže napore, a njegovo se oko nije nikad uplašilo, ni njegovo srce zadrhtalo. Na Bedru, Uhudu i Hunejnu pokazao je upravo legendarno junaštvo, ali nikad nije nepromišljeno srljao u opasnost, niti je svoj uspjeh vezao za slijepu sudbinu. U dobru je svojim djelima prednjačio, a od zla blagom riječi odvraćao. Kad bi mu se iznenada što prijatno desilo uvijek bi uskliknuo: »Hvala Bogu!« a kad bi ga pritisla kakva muka: mirno bi rekao: »neka je slava i hvala Bogu u svakoj zgodi«. (Nastaviće se). МОРСКИ И ЉУБАВНИ ВАЛИ. Жалосна' игра у пст чиногГа од Фр. Грилпарцера. i лД иерево Сулејман Мурсел. ТРЕЋ И ЧИН. ндар Херо: Пази што збориш — грешити немо; Леандар: A ти допусти. Херо: 1 illUULL A ko ћеш ићи. Леандар: (клекнувши на једно колено) г Сигурно хоћу! Херо: И да не речеш, да сам ти једну Мрвицу само дотакла лице, . Не смеш, него се захвалан — томе Чедно приклони. Леандар: Ти још оклеваш. Херо: Сад руке за се, na их ту склопи И као сужањ, ти лепи сужњу Љубави моје. Леандар: Погледај, ja те псслушах, ево! Херо: (мећући светло на под) Ни ова лампа не сме то видет! Леандар: Тебе још нема. Херо: Зар си ти тако нестрпљив je ли? Нека то.никад — ал’ ипак, кад je To за те cpeha. — Прими и врати! (Пољуби га брзо) Али сад мораш одлазит’ више. Леа'ндар: (скочивши) Херо! Херо: Не, не! ч а I - *1 (Ослушкује на врата) ■Ево je опет —? ЧЕТВРТИ ЧИН. Отворено место. У позадини море. Отрага на левој страни Херина кула са јеаним прозоио« на пола окренутим к мору и уским улазом, до KOjera води неколнко степеница. У близлни на обали неколика високо порасла грма. Напред на исту стран/ иду лукоки ii ступови, знак да има близу станова. Десна je страна отворена и са дрвећем Попреко позирнице, унутра стоји камена клупа за одмарање. Пошто се дигне завеса, чује се за скелом глас храмског чувара. Чувар храма: A mo, овамо, дођите слуге Од ове куће! (Ha то се појави Херо сасвим напред десно) Херо: Он je прешао! Бозима хвала! Управо беше, к’о да се свемир Завери цео, да га ту држи До белог дана. Све без престанка ходање неко, Отиђи — дођи, a он стајаше У овом куту, cthch’o се мирно, Докле при крају ипак надође Погодан часак. �Страна 10 Г A ЈРЕТ« Он je отиш’о и тако ja сам • Смирена опет. (Ha истој страни више од отраг долази храмски чувар. Преко рамена о врпци висн му један рог; на левом рамену копље; следи сваки њезин покрет) Чувар храма: Ти си дакако видела њега. Херо: Kora то мислиш? Чувар храма: Онога странца, У море који баш сада скочи. Херо: Баш сада скочи? И тако брзо? Чувар храма: Тек три корака од тебе даље Херо: И гле, да ja то видела нисам? (Иде према кули) Чувар храма: Дакако, да си видела њега, To си ти добро морала видет’. Херо: Херо (идући даље): Морала видет’? Зар сам ja стражар као што и ти? Чувар храма: Ти стражар ниси, ал ако стражар Ономе кажу, ко ноћу бдије, Онда си-и ти прилично дуго Уз лампу бдел^ Херо: Ох, ти си који све видет’ може! Чувар храма: ml Видим ja flo6po.--v још како добро ГСвештеник' пппл.чи са ra леве jiprp стране’ гтпапв^ (Свештеник долази Свештеник: Какву то свађу налазим овде? Херо: (на степеницама куле) Taj човек ето не зна што збори. Чувар храма: Ах, да ja хоћу говорит само! Херо: Збори те збори! — Ja одох ево! Свештеник: Куда? Херо: У кулу. Свешгеник; A што ћеш тамо? Херо: Ja одох спават’. (Одлази у кулу) Чувар храма: Спават’ дакако, јер већ одавно Спавала није. Свештеник: Шта je то било? (Чувар храма говорећи за Хером) И мени вели, не зна што збори Јер сам ja само ту један слуга, A ви порекла високог што сте? Ти мислиш мудрост прелази даље С pua на сина као иметак? Ал’ ja сам доста мудар и лукав Опрезан догта (Удари копљем о тле) Број 1. Свештеник: Хоћеш већ рећи? Чувар храма: (још увек говорећи за Хером) Е, да, да, ипак! Свештеник: (окренувши се да оде) Ja видим, ти се забављаш собом, Hehy ти сметат’, служи се само. Чувар храма: Ту господине, баш један човек Овога часа у море скочи. Свештеник: To дакле беше? Чувар храма: A Хера није далеко била. Свештеник: Он би скочио, све да сам и ja Ту уза њ’ био. Чувар храма: A тамо ено у оној кули Светло гораше баш целе ноћи. Свештеник: Е, то дакако требало није. Али ja м.ислим, да не зна Херо, Како ми свеђер склањамо свегло, Не желећ’ нашем душману сами Казати пута кроз то гребење, Шго пашућ’ ову обалу шгити, Зато joj реци. Чувар храма: Ех, да ме онда због тога грди. Знала je она, ал ипак светло Кбд ње гораше. — To господине, Значи, да она спавала није! Ci Свештеник: Тако? Чува i храма: До белог дана. A rope свеђер могло се чути Ипак ал’ тако потајно само ijfl Шаптање, жамор овде и онде, Околиш цела би рек’о чујеш Устала да je и да се креће, Најгушће лишће где мислиш да je, И тамо нешто чудно се миче Налик на ветре куда вихоре, A вегар ипак пирио није; Однекле зраком долазе звуци, И земља одјек некакав даје, A откле звучи, што ли одлеже Не видиш нигде. Море се диже шумнијем валом К обали више, Звезде трепере, к’о да мигове Очима дају, у пола као Открита тајна ноћ се чињаше. A свега овог потмулог рада, Кретања тиха, ова je кула Средиште била. Најмање којих Двадесет пута ja се пожурих К њезином зиду, мислећи сада, Е сад се мора открити тајна, Ал’ зирнув’ друго ништа не видех, Већ само светло Херине собе Кроз прозор свеђер што сјаше само, A само једном регби промаче Сена човека с обале морске Напрама кули. Ja пођох за њом И дошав’ тамо, ал’ опет ништа. �Број 1. »ГА Ј Р Е Т . Само около мицање, жамор Kao и пре. Свештеник: Ипак се чини тог’ свега чуда Садржај потпун и узрок да je С учинком скупа у теби леж’о. Чувар храма: Ох, господине, a зашто онда Гораше светло те целе ноћи До мало пре, већ како вам казах? И кад због оне аветске буке Ha пола бесан скоро већ вијах Ступих у зграду са оне стране, Јанта ми најпре за око запе, Сва одевена ех сва у гизди K’o да je дан. Свештеник; To се no себи решити може, Њу саму за то треба упитат’, Зови je амо. Ти већ то знадеш, Да нам je често слутњу донела. Чувар храма: Ja сам такођер мислио тако, Па je изгрдих већ како треба. Ал’ светло, светло с прозора оног! Па онда истом што гајем прођох. Кад, хоп! у шумно пенаво море Човек ту један управо скочи, A Хера тога истога часа Тек три корака одагле даље Из грма ступи. Свештеник: A ko ти ш тогод нагађат’ желиш, Ослонац други потражи себи, Ти своју сумњу бацати можеш Ha оне, који теби су равни! Чувар храма: Ha оне, који мени су равни? Ja видим, шта je. Слуги се не да Судит’ ни мислит! Свештеник: Зови ми Јанту1 Чувар храма: An’ господине, светло —I Свештеник: Јанту, рекох ти! A онај човек, који одавде У море скочи — Пливајућ’ према Абиду оде? Страна 11. Свештеник: Како то рече? — Према Абиду? Чувар храма: Дакако. Свештеник: Абиду! — Јангу ми зовни! Чувар храма: Добро. Свештеник: A Хери кажи — ! (Вадећи један смотак из њедара) Њој дајте писмо од родитеља, Што истом дође и — ал’ неко — Реци joj, да сам слушкињу позв’о. — (Чувар храма одлази у кулу) Абид! Шта je, те од тог имена стрецам? Зар из Абида баш нису била Два она странца ономад, који У гају —? Ах то мислит’ je лудо! Ал’ ипак! Младост зар није смела И она неће осгати радо Ha пола пута, пред чим већ било, A ko je само забрана мами. A k o су можда кушали извест’ Пустоловину, коју ja онда Дошавши к њима у гају спречих, A Херо може, и ако не зна, Носити кривњу, да je то знала. Поред тог’ опет што je још млада Искуства нити по\ке има, Да се уклони, опасност спозна — Доста je — доста! um i »1 У мом се срцу један бог миче, A тај ми вели, да спречит’ треба, h ijiu iL i Докле то не би прекасно било. Т " « Г (Храмски се чувар повратио) Дакле? Чувар храма; Још Херо Јанту уза се држи, Свештена мирно почива на свом Уеглављу меком, a Јанта пред њом Клекнула, прича и с њом ћерета, Оне те моле господине — Свештеник: Како? Зар послух одлажу оне? Јанту ми зови тог истог часа. (Наотавиће се) ; Генерал Живан Ј. Ранковић: СРПСКО-БУГАРСКИ PAT. П редговор. Србија je и иротив војие п.чтенције, на молбу Бугарске Владе, помагала ,Бугарима 1912.—1913. год. да освоји Једрене и није примила од Бугарске 100.000 војника на Вардарском Војишту, како je било конвенцијом условљено. Она je затражила, пошто joj je Аустроугарска спречила да остане на Јадранском Мору, да joj у накнаду за то Бугарека уступи један дев освојене земље, na je предлагала да овај спор пресуди Руски Цар, како je и у уговору о савезу било предвиђено. Бугарска није пристала, већ je тражила да joj Србија уступи целу Маћедонију и део Старе Србије и ако Бугари нису то пичим заслужили. Они иису пристали ни на арбитражу Руског Цара, већ су мучки, ноћу, напали на Србе, без објаве рата на Брегалници. Тако се дошло до рата са Бугарима. у ko­ mo су са Србима били у савезу Грци, a доцније нришли и Румуни. * �Страна 12. Број 1. »Г A Ј Р Е Т« Српско-Бугарски Рат 1913. год. зват још »Други Балкански Рат 1913« и »Брегалничка Битка«, чији иревод износимо, биће од јаког интереса за читаоце и поред лектире, која о њему постоји*). Он je допуна Грчко-Бугарског Рата 1913. год., чији смо превод скоро публиковали. • 22. новембра 1926. Сарајево. Преводилац. У в о д 1). Прсти европске интервенције огледали су се у свима Балкаиским Ратовима. Пре него што су отпочињали непријатељства свагда се могло видети, да Балканске Државе траже пристанак Великих Сила. За време рата погледи зараћених свагда су били окренути њима и мир je увек закључиван под њиховим покровитељством. Према томе Балкански Ратови и не могу се ценити онако, како се цене ратови великих народа, који се само старају да силом сломију отпор свога непријатеља и одмах још првога дана прекида односа обраћају пажњу искључиво na војне бпераЦије. При студији овога рата, *'који je трајао месец дана и довео СрбкјУ и љене лавезнике у сукоб са Бугарском, увек je потребноЧшати на уму нарочше околности, у којима су лолнтички обзирп утицали на одлуке у командовању/ можда^исто толико, колико и захтеви стратегије. 1 УЗРОЦИ PATA. Серезу према Грчкој Војсци. И тек што су поздравни брзојави између Београдског и Софиског Двора измењеии, неиријател»с.тва између Срба и Бугара, у почетку потмула и прикривена, избила су јавно, чак и у штампи обеју земаља. Састанак Н. Пашића и И. Гешова, председника влада, није довео ни до каквог попугатања и одмах после потписа уговора у Лондону, бугарске трупе, које су пекорисно стајале на Чаталџи и Булаиру, бачене су у Маћедонију и на српску границу. Заједничка опасност здружила je Србе и Грке, те су закључили месеца маја у Солуну конвенцију, no којој су имали да изврше концептрацију својих сћага у случају прекида одно!са са њиховим дојучерашњим савезником. Обострано упорство онемогућавало je свако поравнање и предсказивало je скору катастрофу. Говори се, да je у Србији био известан број војних личности, који су наваљивали да се одмах отпочне рат, те да се напада скупљеном спагом на Бугаре, користећи се повољном ситуацијом, пре него што успу да њихове трупе пребаце из Тракије на запад. Председник Српског Министарског Савета .ЈРП аш ић није се сложио са овим предлогом, одбија.ЈуК^ да узме одговорност изазивања новога рата, што бп неминовно навукло гнев Европе. Он je уступио иницијативу своме ривалу*). JliM Крсташка Војна, коју су Балкански Народи против Турске отпочели месеца октобра 1912. довела je након неколико недеља до примирја на Чаталџи, коje je оставило отоманскпм трупама, тучепим на .свима тачкама, само Цариградско и Галипољско Полуострво, Једрене, Јањину и Скадар. Поново отпочета непријатељства меседа фебруара 1913. изазвала су пад све три напред поменуте тврдиње и приморала Високу Порту да пристане на све захтеве Европе. Заузеће Солуна у првом периоду рата створило je већ заоштренсст између Бугара и Грка, a одмах no паду Једрена већи део опсадне Бугарске Војске, место да се врати на Чаталџу, упућеп je к *) Л е к т и р а|: 1. М." Лазаревић — „Брегалничка Битка“ Књижевни Гласник, књ. XIV, бр. 3. 4. и 5. за 1925. Београд, 2. A. Барби — „Брегалница11 Београд 1914. у српском преводу, 3. В. Максимовић — „Битка на Брегалници“, Војни Весншс за 1925. Крагујевац и „Бнтка на Брегалници“,|Пешад. Гласник за 1926. Сарајево, 4. М. Димитријевић — „Куманово—Брегалница", Бсоград 1923., 5. ЈБ. Марић — „Моравска Дивизија II. позива у рату 1912. и 1913.“, Ратник, април и даље за 1924. Београд, 6. Д. Милутиновић — „Тимочка Дивизија II. позива у рату 1912. и 1913.“ Београд 1926., 7. Ж. Дачић — „С Брегалнице и Вард_ара“, Београд 1914., 8. Immanuel — „Der Balkankrieg. 1912 /13.“ у 4 дела Berlin 1913. и 1914., 9. I. Guechoff — „L’ AIliance Balkanique“, Pariš 1915., 10. „Die serbische Аггаее“. : Sarajevo 1914. Званично поверљиво издање 15. Корпуса, 11. Ж. Ранковић „Војвода'Радомир Путник", Сарајево 1926. ’) R. Kann ‘ —ALa'M anoeveure Serbe“, Pariš 1913 Допуњен превод чланка, који сам нубликавао у Ратнику април 1924. Београд. II. ! i В О ЈН Е ПРИПРЕМЕ. Српска Војска све мере војне опреме била je предузела, изузев Дринске Дивизије II. позива и 1. и 2. прекобројног нука, који су били остављени у Арбанији и у околини Витоља. Остатак трупа распоређен je био дуж старе границс и демаркапионе линије у Маћедонији, од Дунава до Ђевђелије, где je се нзучељавао са Грчком Војском, која je била концентрисала 8 дивизија око Солуна, Вардара и Орфанског Залива. Бугарска Војска у времену прве три недеље месеца јуна концентрацију je извршила према положајима, који су држали Срби и Грци. Захваљујући превременом увршћењу у војску двеју класа, као и већем броју добровољаца, Бугари су могли не само да попуне губитке из првог рата. већ и да створе неколико нових јединица, тако да су поред 12 дивизија, употребљепих против Турака, створили још: 13., 14. и 15. дивизију, свака од no две бригаде; сереску и драмску добровољачку боигаду; добровољачки корпус ђенерала Генева, који je имао око 15 батаљона и једпу дивизију ополченаца. Изгледа да je образовањем нових једпница постигнут еамо број, јер je квалитет елемената од којих су састављене, *) Ив. Гешов у својој књизи „L’AIliance Balcanique“ брани се и наводи као да су Срби узрок овога рата. Он чак на стр. 188. своје књиге износи факсимил наредбе Врховног Команданта Српске Војеке, која je издата војсци још 18. јула 1913. и тиме мисли да правда мучки напад Бугара на Брегалници. Ко зна ток рата и закључене преговоре раније пре рата, њему je јасно: да су Срби све учинили давањем двеју дивизија Бугарима да заузму Једрене, као и целокупне тешке артилерије, поред својих сјајних победа на Куманову, Мердарима, Прилипу, Битољу... да су не само потукли главну Турску Војсхсу, већ и помогли Бугарима да заузму Једрене и допру чак до Чаталџе. Преводилац, �Број 1. T A ЈРЕТ. Страна 13. често био осредњи. Великд део добровољаца на силу je увршћен; три регуларне дивизије, које су скоро створене, састављене су из врло младих или пак уморних људи; рекрутовани су чак и муслимани, људи, који ни мало нису имали одушевл»ења за ствар коју су ишли да бране. Бугари су мислили, потребно je еамо да се појаве na да се њихови стари савезници повуку. Успеси рата у Тракији опили су Бугаре; похвале европске штампе егзалгирале су их. Они су заборавили да су Срби и Грди исто тако задобили победе у Маћедонији и Епиру и да су као и они. имали заробљеника и запленили топове. ре да изненадним стварањем непријатељстава осигурају брз успех снажним ударом на најосетљивију тачку непријатеља. Али, ту je умешан један задњи политички разлог: Бугари су још мислили да сачувају образ пред Европом и да joj сгворе уверење да je то један инцидент између предстража, који би се иостепено проширио на целу липију и претворио у општи сукоб; у околини Сереза неколико покуinaja ове врсте већ су се десили; рачунало се да се може послужити истим догађајем и ту акцију после протумачити на исти начин. Да би ее тај поступак могао бранити, потребно je било да се напад ограничи на демаркациону линију Маћедоније и да се у почетку не врши ни na којој тачки старе границе. У рату ништа није тако опасно, као потцењиДемаркациона линија почињала je на некадашњој вање свога непријатеља. граници између Турскс и Бугарске, преко Рујна сиСкорашња два рата: Јул;но-Афрички и Маи џурски потврдили су примерима ову очигледпу ак- лазећи извору Злетовске Реке, којом се пружаше сиому. Али ове примере беху Бугари заборавили; све до њеног утока у Брегалницу, no том tokom Бреони су сувише веровали у своју звезду. Њихов нај- галиице^до љенога cnoja са Кривом Лакавицом, na популарнији ђенерал, Ратко Димитријев, за љих je скреће К'Дррјанском Језеру које je обилазила с јубио мали Наполеон, те су га и прозвали Наполеон- жне стране и протезала се на исток све до мора с че; себе су иазивали балкански Јапанци. Узалуд Ззие етране Елефтере остављајући бугарским трупаje се неколико људи старало да ублажи ватреност ма Серез и Кавалу. Предуадмајући офанзиву само дуж ове линије, маћедонске странке и војних старешина,' узал/д je Председник Министарсдог Савета JI. Гешов радије изазивачи се очигледно тим самим стављају у једну давао оставку, него да дџ упусти у ову, опасну аван- неповољну стратегиску ситуацију. Њихова опературу, у коју он види да га увлаџе. Најжешћи еле- циска база, место да со наслања na националну теритррију, na предео добро снабдевен обичним и жементи превагли су. лезничким путевима, могла се користити само долиБугарска Врховна Команда сматрала je, да ће Струме, којрм комунидираше путевима рђаво лако поетићи успех, што je. чад саопштила и својим^ нрм трасираннм, дугјачким и местимично изложени у1трупама, зашта je најбољтгдо&аз заповест ђенерала тицају непријатеља. Ковачева, команданта IV. Армије, датирапа у РаНапад Бугара, сем тога je управљеи на фроит довишту 4. (17.) јула 1913., која je нађена код јед- српских и грчких положаја и иије угрожавао н.инога официра из 26. пешад. пука, a која у изводу хове комуникације. Да* Бугари нису узимали у обгласи: зир политичке разлоге, већ само војну ситуацију, »Кроз 6—7 дана најдаље последњи дедови на- они би без сумње дшпли до оваког закључка: ше војске стићиће на одређени им концентрациони »Најопаснији непријатељ како no броју, тако и фронт a тада ће бити дефишгглвно решепи и одио- положају била je група српских армија у Маћедоси са нашим суседима, нашим у];ојакошљим савез- нији (I. и II.). Потребио je било да се друге савезницима. Од највеће je важности за.ову ствар пре- пичке трУпе занимају демонстрацијама, које би тредузети све паметне Мере, да се пвдигие и чврсто бало поверити најмаљем потребном броју сиаге, док одржи морал наших војника на највишем степену«. максимум ефектива концентрисати против главне После објашљења о узроку овога новога рата. снаге, која je се снабдевала железницом Скопље— чији je циљ ослобођење Бугарске у Маћедонији ис- Ниш и која се, на случај потребе могла заменити јепод туђег јарма, ђенерал Ковачев овако цени војни- дним дужим и мање згодним железничким путем чку вредно/ст Срба и Грка: Скопље—Митровица a дотле једним доста добрим »Треба објаснити нашим војницима, да су срп- путем, који улази у Краљевииу Србију долином ски и грчки војници само храбри против народа Ибра. Нападајући старом српско-бугарском граникоји нема одбране; они су подлади, који су се већ цом са колонама конвергептно упућеним на Ниш, * уплапшли чим су дознали да се наша војска при- прва од ових двеју комуникационих линија прекиближујс. Доласком наших првих трупа морал Срба да се; пролазећи од Ћустендила преко прелаза код почео je да попушта и он je да’нас раван нули. Њи- Криве Паланке и силазећи Куманову и Скопљу, хово душевно стање најбоље се огледа у великом прекидају се уједно обе комуникационе линије и броју дезертера, Срба и Грка, који свакога дана пре- обилази Главна Орпска Војска«. лазе у наше редове и изјављују да су њихови друПоследњи план изгледа, да би био иајзгоднији гови решепи да положе оружје чим отпочну опера- за оне прилике и једини, који би могао да донесе ције. Допуштајући да поједина оделења наше вој- најбоље резултате. Б.угари одбацујући овај план и ске, у моменту концентрације, пролазе мирно ис- нападајући Србе с фроита само са једним делом пред њих, Срби су јасно показали јачину свога мо- своје снаге показали су колико су потцењивали сворала. страх што имају с нама да се боре; јер да није га непријатеља. тако, никада не би 'нама допустили да извргаимо била je распореконцентрацију под условима незапамћеиим у исто- ђена:Бугарска Војска 16. (29.) јуна 1 рији a да нам то не сирече«. I. Армија: Докуменат овај доказује, да су Бугари дуго премишљали о њиховом нападу. Могло би се веровати да' ће они, пошто je већ једанпут пало решење, предузети све потребне ме- ђенерал Кутинчев 1 бригада 5. дивиз. ј ешелонирана од Ви- 1 „ 13. „ I 56 батаљона дина до Берковице 1 „ 14. » | 120 топова �Страна 14. V. Армија: ђенерал Р. Петров 1. Дивизија i према Пироту и 2 бригаде 5. дивиз. Власини 1 бригада 13. „ I 56 батаљона 1 „ 14. „ [ 120 топова 1 „ 10. „ Коњичка Дивизија I III. Армија: ђенерал Тошев 12. Дивизија у Ђустендилу према 15. „ Кривој Паланци 2 бригаде 4. , I 48 батаљона 78 топова IV. Армија: ђенерал Ковачев добровољци ђенер. ешелонирана од Генева Рујна до Ђевђелије 7. Дивизија 1 бригада 4. дивиз. 1 » 3. „ 2. Дивизија II. Број 1. ■Г A Ј Р ЕТ< | ( ( I Армија: ђенерал Иванов 1 бригада 6. дивизије ј од Ђевђелије до 2 бригаде 3. „ Кавале 2 „ добровољаца | 56 батаљона (Среска и Драмска) | 120 топова 1 бригада 10. дивизије 1 11. Сем тога l дивизија ополченаца 6 m d je концентрисана у Видицу и образов&ла гарнизон тврђаве. Остатак јединида ополченавд' појачан једном бригадом li. дивизије употрерљен je био на другим местима, као: стража код турских заробљеника, на румунској граниди, на положајима према Чаталџи и Булаиру. Од пет бугарских армија само две (IV. и II.) имале су да се употребе за напад иа српске и грчке линије. Српска Војска са три армије, била je егаелонирана са севера на југ: II. Армија: ђенералС.Степа- Неколико пукова новић на старој III. позива граници српско- Тимочка Дивизија бугарској I. позива Шумад. Дивизија II. позива ј Према Видину и Белограчику I. Армија: Њ. Kp. Височан. Дунав. Див. II. позив. Од Патарице до Престолонаслед„ „ I. » Царевог Врха ник Александар Шуаад.Див. I. „ 1 Ha Злетовској Морав. „ II. „ i Реци Коњичка Дивизија у Барбареву III. Армија: ђенерал Б. Јанковић Дринска Див. I. поз. 1 Моравска „ I. „ } ј Тимочка „ I. „ 2 батаљона III. „ Ha Брегалници од Злетовске Реке до Криве Лакавице Између Криве Лакавице и Вардара у Ђевђелији 12.000 Срба из Црне Горе ђенерала Ј. Вукотића лриспели су 14. (27.) јуна у Скопље, где ice образовала и једпа бригада добровољаца, јака 6 батаљона. (Наставиће се). \ д RAZVOD BRAKA 1 T JE R A N JE ŽENE. (S turskog preveo: Salih Bakamović) Ali razvodi braka, koji se prakticiraju bez zako­ Razvod braka je sam po sebi zakonit, nuždan i “ “ prirodan. Ali ako se zloupotrebi i ako muž, kadgod nitog razloga, iz srdžbe i zlovolje, ili radi toga samo mu se prohtije, pusti ženu, poremetiće se temelji po­ da se uzme žena, vrlo su štetni po jedno društvo. Osobito rastava braka, koja nema nikakve zakonske rodice a od toga će i narod trpjeti. Islamska pravila u pogledu osnivanja porodice podloge, uništava društvo i porodicu. i poligamije, važe i za razvod braka. Islam zabra­ Kod nas se, na žalost, neopravdani razvodi sva­ njuje mužu da tjera ženu i ne dopušta razvod braka kim danom povećavaju. I pošto je bračna veza u bez opravdanog razloga i zakonske podloge. Musli­ neku ruku privremena, na vaspitanje djece toliko mani se zapravo u pogledu poligamije, držanja, ro­ se i ne pazi. Tursko i uopće muslimansko društvo binja i razvoda braka, koriste jedino takozvanim ne pati toliko od poligamije, ali gadni običaj tjeranja ’ šeriatskim varkama (hilei-šer’ijje); dok se stvarno žene i lakoća razvoda, muslimane upropaštava. šeriat najžešće protivi ovim i ovakim zloupotrebama. U pogledu razvoda braka mi se moramo obratiti Razvod braka, izuzevši kršćanstvo, postoji u svi­ na temeljne ustanove Islama; drugoga nam izlaza ma religijama. Jedino kršćanska vjeroispovijest, nau­ nema. Jer, razvod je u Islamu pricipielno zabranjen čavajući da se brak može razvrgnuti jedino smrću, i jedino ga nužda čini dozvoljenim. Devetnaesti, tridesetpeti i stodvadeset osmi ajeti objavila je ustanove koje su u potpunoj opreci sa pravilima psihologije. I rečene su ustanove toliko u »Surei- Nisa-u« groze se onima, koji svoje žene oprečne ljudskoj naravi, da je razvod braka uveden puštaju. Onome mužu, koji je nezadovoljan sa svojom u svim kršćanskim državama Evrope; šta više do­ ženom Kuran zapovijeda strpljenje. A dođe li do zvoljen je i u bivšoj austro-ugarskoj državi a p o ­ razmirica između muža i žene zapovijeda se izmi­ s t o 1 s*k o g monarha i u Španiji, zemlji v r l o k a ­ renje. U Šeriatu cijeni se izmirenje vrlo mnogo. Mu­ toličkog kralja. hamed je rekao: »Jedina dozvoljena stvar, koju Bog Odredbe i zakoni o razvodu braka u Evropi se ne voli, jest razvod braka«. Slijedeće opet svečeve sve više primjenjuju i pojavljuje se reakcija protiv izreke posve zabranjuju bezuzročni razvod braka: »Nu puštajte drugih žena osim onih, čije je poštenje starog konservatizma crkve. �Број 1. Г AJPETi sumnjivo. Bog ne voli one ljude, koji svoje žene puštaju da uzimaju druge, niti one žene, koje se pu­ štaju od svojih muževa, da se udaju za druge«. Držim da ne može postojati viša i izričitija za­ povijed od ove, po kojoj treba razvod braka staviti pod strogu disciplinu. Hazreti Alija je rekao: »Že­ nite se i nemojte se sa ženama rastavljati, jer od rastave se potresa uzvišeni »Arš«. A veliki je Alija sa »Aršom« mislio na porodicu i narod. U glosama Ibni Abidinovog djela stoji ova citat: »U razvodu braka je glavno zabrana. To jest razvod je zabranjen, a dozvoljava se samo kada nastupi opravdani razlog.« U Kuranu stoji: »Ako vam one, to jest vaše žene, budu pokorne, ne činite im na­ silja. Veliki Bog ne dozvoljava, da im se čini na­ silje . . . « A to znači, da se s njima ne smijemo ras­ tavljati. Šeriat tako zapovijeda u pogledu bračne ra­ stave. U tome se slažu svi islamski pravnici i komen­ tatori. Izuzev Ebu Hanifu, drugi mezhebi daju prpvo razvoda i ženi. A Malikov mezheb je jo§ opsežniji i dozvoljava ženi, da može stupiti pred kadiju i po­ kazavši uzrok, zatražiti razvrgnpće, braka. Ebu Hasan-Et-Tesuli u svome djelu »Kitab-ulBehđe fi Šerif-it-Tuhfe« veli: Jedna poštena i svome mužu vjerna žena ako pri .vjenčanju i ne bude stau vila uvjet, da se može od muža rastaviti, u slučaju, da joj isti učini neku nepravdu, ima pravo i bez dozvole muža otići pred kadiju i zatražiti rastavu Glavno je, da ona dokaže, da joj je muž učinio ne­ pravdu koju Šeriat smatra uzrokom razvoda. Ona će kadiji opisati stanje i isti će, nakon što muža ukori ili zatvorom kazni, a muž se oppt ne popravi, na ženin zahtjev razvod provesti. Neki su komentatori rekli, da je razvod u ruci šeriatskog sudije. Prema tome sudija može sam sobom brak razvrgnuti ili na­ rediti ženi, da rastavu zatraži. ( K a s s e n A mi n : »Tahrir-ul-Mer’e«. — Emancipacija Žene). Prema navedenome razumije se, da se svaka žena može udati sa nekim uvjetom i ima pravo na rastavu braka. U pogledu razvoda braka Imami Azamov mezheb nije toliko podesan za današnje potrebe. Kada je muslimanski Halifa u mnogim pitanjima dozvolio, da se radi protiv nekih tumačenja velikoga Imama, mogu se i kod razvoda braka primijeniti slobodo­ umnije odredbe Imami Malikova mezheba. Razvod braka treba dakle u principu prihvatiti i stavivši ga pod strogu disciplinu zabraniti svaku zloupotrebu i bezrazložno puštanje žene. Ali da ova metoda bude pravovaljana, potrebno je — kako će шо to u posebnom poglavlju opširno dokazati — reformisati sami način sklapanja braka. Jer, doklegod se budu sklapali neuredni brakovi dotle će postojati i neopravdani razvodi. Dakle, prije nego prihvatimo valjanu zakonsku osnovu o razvodu braka, trebamo Страна 15. korigirati i reformisati samu metodu sklapanja braka. Potrebno je uvesti, da se razvod može obaviti zbog zakonskih uzroka, koje pronađe šeriatski sudija, a strogo zabraniti svojevoljno puštanje žene. Osim toga, razvod se — bez krupnog uzroka — ne bi smio dozvoliti i sa privolom obaju supruga, ako muž i žena imaju nejake djece, pošto i ta djeca imaju svoja prava i velikih veza u braku. Jer srdžba i uzrujanost brzo prolazi, a inače jednoj porodici prijeti opasnost, da se uništi. Ali ako muž i žena nemaju djece ili ako su ta djeca velika, mogle bi se ukazati neke olakšice u pogledu razvoda. Ali i u ovom slučaju mora postojati opravdani uzrok I privola obiju stranaka. Dakle, u pogledu razvoda svakako je nužno, na prvom mjestu ,poštivati i čuvati prava djece i o ovome unijeti stroge odredbe u bračni zakonik. Oso-bito sudija treba da pazi na ženina prava u raz­ vodu, koji je bez njezine privole i krivnje, jer joj ta prava neće biti očuvana, što će joj se dati dva »m e h r a«, nego treba, da joj sudija odredi i do­ stojnu odštetu u novcu ili nekretninama. Kada se, dakle, brakorazvodno pitanje stavi pod strogu disciplinu i brak će biti trajan, a temelji će se porodice još bolje učvrstiti. I tako kad se jedan mladić zaželi oženiti, na taj se korak neće lako odlučiti dok se dobro ne promsli i sve poslje­ dice ne predoči. A ovako, pošto se ne boji od bračne rastave, šenidba ga toliko ne plaši. Na žalost u mno­ gim islamskim zemljama, a osobito u Turskoj, žene se mijenjaju kao obične metrese. I mnogi se žene ne sa namjerom da osnuju sretnu i trajnu porodicu, nego prosto radi uživanja. Ali kada bi jedan visoki islamski forum ove razvode stavio pod strogu kon­ trolu i disciplinu, isti bi se mnogo umanjili. Brak će biti trajan i počivati na čvrstim teme­ ljima jedino onda, kada se nakon svestranog raz­ mišljanja sklopi radi osnivanja porodice i iz pri­ rodnog nagona. U ovakovim brakovima razvod se rijetko događa. Danas se kod nas razvod braka smatra kao jedan posve prirodni čin, premda je u potpunoj opreci sa pravilima logike i zdravog razuma. Ova metoda tjeranja žene u našem društvenom životu sačinjava jedan s k a n d a l u pravom smislu riječi. I ni u kojem dijelu kulturnog svijeta ovomu nešto slična ne postoji. Nije nužno da dokazujemo koliko se slaže sa uzvišenim šeriatom naš predlog o reformisanju postojećeg načina razvoda braka među mu­ slimanima. Koliko je uzvišeno stanovište velikog Muhameda u ovom važnom pitanju »Talaka«, naj­ bolje dokazuju, njegove svetačke izreke i kuranski ajeti, koje smo naprijed iznijeli. Islamijjet ne odpbrava ove i ovakove naše nevaljale postupke. Jer ove nesavremene metode ruše porodicu, taj temelj �•' Страна IŠ­ T A ЈРЕТ, Број 1. našu socijalne i nacionalne zgrade. A neki narodi, koji su prema nama neprijateljski raspoloženi, na čvrstijim temeljima osnivaju porodicu i društvo. I zbog toga nas ti narodi u svemu prestižu. Temelj države je nacija, a ova se opet osniva na porodici, Da nam se ova institucija porodice što bolje učvrsti, trebamo odmah izdati jedan zakon o bračnoj rastavi prema pravilima i propisima šeriata. Jer, kod nas muslimana na sve strane vlada anarhija i več je skrajnje vrijeme, da ta anarhija jednom prestane u našoj žili kucavici, u našem bračnom i porodičnom životu. Прослава Рођендана Њ . B. Краља у Гајрету. жицл>ење и штедњу. Да би се овај задатак постигао Задругд купује и продаје те израђује разне ручне радове и домаће производе, везива, ткања и шивење рубља, те мупшу и женску конфекцију, као и све друге ручне радове и занате, за које се види да су користоносни и да'се-љима може пгго више упослити наша сиротиња. Управа задруге састоји се из 9 чланица и то 2 које делегира Гл. Одбор Гајрета, 2 које делегира Коло Срп. Сестара и 5 које изаберу чланице задруге. Управа се бира на 3 године, a предсједница се мијења сваке године и то тако да je једне године предсједница од страие Кола Срп. Сестара a друге године од стране Гајрета. Идућа скупштина задруге заказана je у недјељу 2. јануара 1927. године у просторнјама Гајрета. Ha тој he скушптини бити изабрана, према правилима, за предсједницу задруге једна чланица Гајрета. Досада je била предсједница гђа Вера Крсмановић. Рођендан Њег. Величанства Краља Александра прослављен je на дан 17. децембра о. г. у свима Гајретовим интернатима најсвечаније. У сваком интернату одржано je пригодно предавање о заслугама и величпнџ народне Династије Карађорђевића и о витешким дјелима Његова Величанства Краља Александра као Врховног Команданта Српске Војске-у Свјетском и Балканским ратовима. lio том je отпјевана ДржавАа ЈЈимна, a иза тога с у услиједиле националне и патриотске декламације од стране друштвених питомаца. По свршеним декламацијама омладина се врло угодно -зрбављала у кругу раденика и пријатеља Гајрета, коју . су ове свечаности посјетили и увеличали. Овом приликом упућеиа je од стране Главног Одбора Гајрета брзојавна честитка кабчнетској Канцеларији Његова Величанства слиједећег садржаја: „Главни Одбор Гајрета са свима својим раденицима и цјелокупном омладином Гајрета хитају да приликом роћендана свога љубљеног и витешког Владара изразе најсрдачније честитке Његовом Величанству Краљу као и целом Краљевском Дому, молећи свевишњег за дуг и срећан живот, на дику и понос Народа u Отаџбине. Да живи Његово Величанство Краљ ! Да живи цио Краљевски Дом!“ Ha горњи брзојав дошао je на руке предсједника Главног Одбора г. Дра Авде Хасанбеговића одговор слиједећег садржаја: Господине, Пријатно дирнут родољубивим честиткама послатим од стране Главног Одбора Гајрета о Своме Дану Рођења, Њ. В. Краљ благоволео je наредити да се изрази искрена захвалност. Министар Двора, Јанковић, в. р. Задруга К ола Српских С естара и Гајрета. Пред годину дана основана je у Сарајеву Задруга Кола Српских Сестара и Гајретова женског пододбора (з. с. о. ј.). У овој задрузи учествује Гајрет, Коло Срп. Сестара, чланице Гајретова женског пододбора и чланице Кола Срп. Сестара и то све 4 групе са no Дин. 25.000—. Задатак je задруге да своје сиромашне задругаре запосли, те да их на тај начин привикава на рад, поштено Даљни утемељачи Г ајрета и з среза теш ањ ског. Предсједник Гајретова пододбора у Тешњу г. Сабит Чампара, срески поглавар, уписао je даљњих 5 чланова утемељача, и то гг. Милоша Танасића, директора Кредитнв банае у Тешњу; Омера Кајтаза, шумског надсавјетника у Тешњу; Милана Поповића, чиновника код Дестилације дрвета у Теслићу; Михајла Мишевића, трговца из Јелаха и Фрању Павлића, внжињера. Господину Чампари као и уписаним члановима нека je срдачна хвала. M uslim anke u S ara je v u za G ajret. U subotu 25. decembra 1926. održana je odlično po­ sjećena skupština prijateljica Društva Gajret. Na toj skup­ štini tretiralo se pitanje što uspješnijeg rada za Gajret medu muslimanskim ženskinjem, te su stvoreni nakoji za­ ključci, koji će biti od veće koristi za sam Gajret. Na toj skupštini izabran je jednodušno Gajretov ženski pododbor u koji su unišle slijedeće gde i gdice: Predsjed­ nica: Šemsa h. Čengić, I. podpredsjednica: Zumrut h. Kapetanović, II. podpredsjednica: Gjul h. Lutvo, Tajnica: Fata H. Karić, blagajnica: Ema Lutvo, odbornice: Fatima h. Jalovčić, Hajrije h. Biserović, Zehre h. Ćurčić; Revizori: Sejde h. Mehmedbašić, Feride h. Kukić i Džemile h. Borić; Zamjenice: Hafe h. Šahinagić, Esme h. Dubravić, Zumrut H. Borić, Hasni h. Berberović, Nalija h. Baijak, Fata h. Ćurčić i Šerife h. Kobić. Pozdravljamo novoizabrani pododbor, želeći mu da što jače poradi za pravac i ideje Gajreta. štam parija »Bosanske Poite«, Sarajevo. — Vlasnik društvo »GAJRET«. — Glavu] I odgovorni urednik: Hamid KUKIĆ. �Svaki musliman treba da kupuje samo n ---------------------------------- U - ..................................... јвг hvalitetomnadmašuje sve ostale cigarpapire apotpomaže i „Gajret' j. Tunrnicr Clgarpapira S. D. Atalaj, Sarajevo, “ • može se naručiti i ргеко društva .Gairet' u iaraievu ј[ 1В И В В И В И И 1°1И ° 1 |о |И Сарајевсна Банна д. д. у Сарајеву. Т ел еф о н бр. 33. Бави се свим у банковну струку спадајућим пословима. Улош^е на штедњу укамаћује најповољније. Од чисте добити lO°/0 уступа културном и просвјетном друштву „Гајрет". �<s® SHt Ib ro h im Š o b a n a g ić i sin o u i Sarajevo, Kundurdžiluk ulica broj 27 n Trgovina manufakturne robe i skladište gajtana T e le fo n : T r g o v in a b r o j 481 — s t a n 76 7 §§ ' в а н н н н н н Е Н Н н а н Е Е Н в а н н Е а ta g již s u r s L и g a В га « B c iš c ig ie a " И H Sarajeoo g trgovinu muzikalija i materiiala za pisanje i risanje. Bogato slona* rlšfe hrualskih i srpskih knjiga И H. Еајгат aga Foča I DRUGOVI Trgovina manufakturnom i orijen­ talnom robom na veliko SARAJEVO Gjulagina ul. 3. — Te'efon 455. Basme engleske, francuske, talijanske i — češke u najvećem izboru. — Bogato skladište bezova, Sifona, zefira, štofova, = = šamija, fesova, rubaca, čarapa i t. d. ------ ш ш зш ш ш з Čitajte ,Gajret‘! List >Gajret* jedini je list za našu porodicu, za našu djecu! Za to treba da ga svak čita i pretplaćuje se! Pojedini brojevi „Gajreta" kao i cijelo godište iz lanjske godine mogu se dobiti uz sniženu cijenu kod adm inistracije lista. Svakom prilikom sjetite se G ajreta! � https://kolekcije.nub.ba/files/original/a6b81cf28fcc573cbdb0936d97c6b2c8.pdf a4a985c79df17f8a08bfd4a386c3755c PDF Text Text Поштарина плаћена у готовом. ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУШТВА ЗА КУЛТУРНО И ЕКОНОМСКО ПОДИЗАЊЕ МУСЛИМАНА Излази 1. и 16. у мјесецу. Година XI. Број 2. Сарајево, 16. јан уара 1927. ЦиЈена год. 80 Д. Поједпни број 4 Д Ђаци добивају лист у пола цијене код Главног Одбора или код Управа — Гајретових конвикта. — САДРЖАЈ : Хамза Хумо: Севдалијина љубав. Ахмед Мурадбеговић: IlOHOC (Роман из муслиманског аристократског живота). Ахмед Рефик: Соколовић (Преводи М. Р. Делић (Наставак). ф. Грилпарцер: Морски и љубпвни : (Трагедија у 5 чинова) Превео Сул Мурсел. Генерал Живан Ј. Ранковић: Српскогарски рат. Гајретов Гласник . Годншња скупштвна Задруге Кола Срп. Сестара и Гајрета. Нриирехе за велвку Гајретову забаву у Бвјел>пии. Добровољпн прилозн пз Модрнча. рови нз Коњнца. Књижевност: .„Пз талног вилајета“ — приче Момчила Настасијевића. ^Срмеиа у граду птица“ — нгписао Гвидо Тартаља. Децеибарски број „Јадранске Страасе". Уредник: Хамид Кукић. �[B B SB B B B SB B B SB B B B B B B B B B B B B B B I- l i i mm i l i i в ■1BBBBBHB Potpuno uplaćena dionička glaunica Din lo.ooo.ooo'— Rezerue Oin l,6oo.ooo-— Banka se bavi svim u bankovnu strnku spadajućiin p oslovim a. O vlaštena je za trgovanje sa valutam a i devizam a. Zavod j e također 1 pupilarno siguran. Osniva, organizuje 1 rukovodi kreditne i privred n e ustauove. Osniva 1 podupire razne k u lturne i hu m anitarn e ustanove. Zavod je angažovan kod „Varde“ ind ustrije drveta d. d. i Trgovaćkog d. d. „M erkantilia“ u Sarajevu. Gd čiste dobiti daje 10°|о Kulturnom i Prosvjetnom Društvu „Gajret". s ■ Sve doznake u dom ovini i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i najkulantnije. U loške ukam aćuje najpovoljn ije, i isp la ću je lste u svako doba. A a шсмт •ож> »cara сжое слгоо *сжо »саа лсшпзсл з« слк>*ежа» Gradska Štedionica •сжаежасжа* općine grad a Sarajeva T em eljna g la u n ica 40,000.000— d in ara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda, filiale Sarajevo broj 2172 • Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. Osim toga ima svoju • Z * koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale dragocjenosti uz najpovoljnije kamate. A L A G A O N I C U • сж а * с* з» сж а * с» о * сж а * са га « с* а * е ж о * св го сж > * еж о « гж о * сЈг> * с* о * сж з# е ж > * с* а * с* о * �ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУШГВА đA КУЛГУРНО И EKOHUMCKO ИОДИВАЊЕ МУСЛИМАНА Излази 1. и lD. у МЈесецу. Година XI. Број 2. ЦиЈсма шд SU Д hOieuiiHM Срој 4 Д. Сарајево, 16. јануара 1927. Хамза Хумо: Ђаци добииа|у лист у пола цмјене код Главнот Одбира нли код Управа — Га|рет> иих коннинта. — f СЕВДАЛИЈИБА ЉУВАВ. Наш град са својим стјеновитим ћошетима, бљешти у подневном сунцу и реже- oinipe, изломљене сјене што шкрто ладају ћо« ^идовима и купе се под стрехе. Оав испретуран, ,’напет и омамљен, дахти он под жегом, на лијевој страни бразде зедс^ не и кривудаве ријеке Руне. Јотвот иишти у њему и шака земље двили од ж*фи л жестине. A тамо^с десну страну Руне, труне^влага no сјеновитим баштама и живот сочи са дозријевањем смокве и одрене. Нешто чулно крије се у овој влази што под јаким сунцем тиња омло^авило, a ноћу се буди да се протегне, да се опије и сплехе у грчу пожуде негдје na чимену под шандудом. A Бибер познајесве дјевојпе. Пјесма му najnpnje заголица, na клизне у њедра и прелази, као топлом руком, 1Слатко и нечујно, све ниже и опојније, да те опет уздигне, да закикоћеш, завриштиш и загрцаш у његову загрљају. A он, кудраве ičbcejH запаљена ока, упиљи се свакој у срце. Дјевоке притискују рукама груди да би ухватиле његове погледе у њима. 0, све то Бибер чини очима и пјесмом. Кад on запјева сокаком, дастане трка no авлијама и с кикотом се зауставља на вратима. Кад он запјева, вјетар .се притаји у баштама, a у дјевојкама нешто задрхти, ослабе им ноге, дође им малка снага, na би му пале у наручје. Тако дјевојке уздишу за њим, a он их воли све подједнако. Он само пјева. Он проноси сокацима чежњу и оставља уздахе за собом. За њим се отргне многа суза и испруже крадом бијеле, разголићене руке, негдје у конаку, у чежњи за миловањем na шиљтету. ' — Ах, или би га клеле или благосиљале! — говориле су шапатом дјевојке, па и на само, осјетивши његов поглед, грлиле би се и стезале међусобно. Тако дјевојке чезну за Бибером, а у авлији Ише Османаге Мрахора набрекли бијели гроздови на одрени зацрвене се кад се који зрак сунца прокраде кроз лишће и приљуби уз њих. Иша je натопила цијелу авлију, па цвијеће, у триста живих боја, као да пјева шапатом све нешто о Биберу, а поточић кроз авлију загунђа, зажамори јасно, бистро, бисерно. Kao да се он притсрада. Иша je сама у авлији. Изнијела je ћенарче, прхтрла га no влажној земљп, na се опруЛила no њему. Она ocjeha како joj студен дах гмиже уз тијело и умирује вреле помисли о Биберу и љегову миловању. A кад плави сутон наде на махале, извише се стрјеловито ласте у цвркуту и плав ice дим зањиха и издиже на ниске, плочне кровове. Тишина СЈеде у грање и оживјеше врапци и кбмшијски разговори. 11a уза сву ову живост, паде пека сјета на баште и на шум високог Мрахорова јаблана. Ибрици зазвонише на чесми, дјевојачкп кикот врисну сокаком, врео и голицав, a мујезин запјева на минарету, pa зли глас no тишини над махалом и обиђе старачке душе, побожне, тихе и захвалне. Ноћ паде, оживјеше сјене, a бијела и гола минарета, оштри чемнреси и заљубљепи јабланови, као џинови с дјевојкама, закорачаше валовитим градом и однесоше »са собом приче у чудне и волшебне (Trpa­ ne. A кад се мјесец уздиже, na се пун, златан и тих, заустави над тамном контуром брда, неки величанствен и нечујан смијех прели сва срца, a наш град . заста и преобрази се у свјетлу његову. Све се притаји и занијеми. Ноћ скиде хаљину, бљесну и роди се севдах, тежак и непреболан севдах, пун дерта за бездано опојним и недостиживим. A отуд, испод Хума, са Раљевина, донесе тиха ноћ мекан и заносан глас пјесме, глас што пада na душу као мелем, лијечи и опија осјећања да им пробуди још бездани]е и недохватљивије жеље. Он се заталаса, заталаса и заста у висинама, носећи душу некуд у ширине, љуљну се заносно и разли no тишини. И дах лишћа притаји се у махали. Само мириси свјежинс и цвијећа као уздаси допираху чак горе до ћошка Осман-аге Мрахора, и пркосно, скривено залети се поток у жамору и подругљиво се насмија типшни. Притајена даха и припијена уз демире, Иша je ослушкивала Биберову пјесму са Раљевина, она je пила ту пјесму и опијала се. A кад издахну и посљедњи звук пјесме, она испружи руке у раскошне даљине, протеже се полако сва к њима, предаде се љему, Биберу, његову миловању, и с лаким криком паде на шилте, предаде се грчу међу бијелим и топлим јастуцима. A у Бнберовим баштама, Раљевинама, мјесец се провлачи кроз грање, отиче потоцима, прелива се �С трана 18 »ГА ЈРЕТ , В р о ј 8. no засађеном поврћу, разлива свјетло no даљинама рени, наш град гори у жегама и, омамљен, млохав, и отвара душу, отвара земљу и све тајне несвјесних бунца у бунилу. Кокоши вратају од врућине, a жежеља и пијане податности. Бијеле кућице чак та- не, голишаве и зажарене, ваљају се no конадима и мо под Виховићима, бљеште пуне језиве и несхват- хладе лепезама плетеним од хасуре. Нахерена и исљиве чежње. Биберове сребрене баште пјевају неку кривљена чаршија куња немоћна као објешена, a надземаљску пјосму од које расте душа и прелази мухе зврндају no њој, лискају сир no масним тезпреко заспалих брда у слатком болу вјечите чежње, гама и сију ситне тачкице no роби, no трговцима. давања самога себе и просипања пренабрекле сна- Нешто попут разваљеног зјева, зија и клати се чарге. Лопата захвата воду из матице, пљусак сребра шијом, застење, промешкољи се, na опет закуља. Jer прашти no поврћу и шири унаоколо свјежину, пуну дина ријека Руна живо пркоси овом мртвилу, са мириса и животне халапљивости. Баштован Фазла, својим брзим и зеленим валовима и необузданим раздрљен и завраћених ногавица, погнуо се no ло- криковима пливача. Она наваљује стијене, дере се пати, na у бескрајном и напорном ритму црпе воду, о њих и суновратце сустиже бујица бујицу. У њеa затим, заморена даха, усправи се сред матице и ном хуку има нечег од пијане жене и вилинских ироматра своју бљештаву и испрекидану сјену у дозивања, у њеној боји има нечег небеског. води. A Бибер зарони у матицу на Раљевинама, na на — Фазла! ћилим под смокву, привуче јастук под главу, na И он се трза, баца лопату и одлази под смокву. хладује. Матица жамори. фазла разводи јарке и наA испод смокве проткива таму мјесечина, свјетлуца тапа патлиџане, a сунце ирикрило небо, na сипа сина чашицама, на Биберовој шаргији, и игра ср<по ва-свијетлу јару где дог стигне. Цврчци вриште као ћилиму са бојажљивим сјенама. бјесомучни, a жабе преплашене сакриле се дубоко — Одмори се! — каже Бибер тихо и пружц. Фа- под воду као да je судљи дан горе на земљи. A кад зли стакленце. A он, онако с нога, метне руку-дбд се сјене јабланова отегну преко Раљевииа и сунце завраћену главу, широким замахом искапљује д о , џоа^тти над брдом, зажамори лишће у смокви, крто. дна, тресући се, тромим и тегаким кораком одлази опребно, матица застуди и лака језа хладовине проу Матицу. A Бибер, сам, пијуцка, мезети и севда- буди Бибера. фазла принесе мезелук и расхлађену лигае no мало. Тјјхо, тихо, запјевупш он, шаргија љуту, a Бибер запјевугаи као препорођен, подмлапротужи, a он je кзпуштадоред себе, пружа се no ћи- ђен. лиму, na онако, скрштених рука под главом и с поПролазе и плави сутони, са неким болећивим гледом у врх смокве тенрце, запјева полугла-Сно: тоном благрсти и очинске љубави. Пролазе и ноћи, Садих алму пасред ат-мејдана, млаке пијане, пуне жудње за миловањем до бесвјеГледах драгу девет годин’ дана сти, негдје у баштама, у загрљају тијела и у грцању Заједно с пјесмом, с ријечима, нешто се буди у подавања. Оне нечујно падају na град, на РаљевиБиберу, мили уза њ, na као у некој топлој и пружи- не, на долине. Тако и вечерас, кад прође акшам, свивој омаглици, он ‘расте, расте му коса на глави. За- јетла задрхташе no нашем граду, пирну свјеж вјехвата га жалба за дарло минулим данима које он тар, a у Биберу забректи снага, подиже га и нешто није никада ни видио, али који су ту, у лјесми, ље- снажно и заносно као јаблан, израсте у љему. Бипши од 1свих дана на свијету. Он ненадно заћута, бер ђипи, подврисну, na запјева, a глас однесе тиa матида зашуми сањиво, усамљено. Притајено ос- шина, однесе га Мрахорову двору: лушкивање сакри се и полеже no трави, a мјесец се Сама вене у конаку Ајша; разли, болећиво запјева кроз типшну и зашапута у Са својим се дертом разговара. . . лишћу. Један велик, нечујан и неисказан тон заћута негдје у врховима стабала. Биберу поста најед- изви Бибер. Али то све прође као и прољетно цвином тешко, тјескобно, као да нека пустош паде на jehe, јер Иша не може одолити Биберовим погледињ, и on искапи стакленце и запјева из пуна грла: ма, ни тихим шапутањима, од којих je спопадаше слатка омаглица. Једне вечери, Бибер пружи цијело Кад je алма за тргање била, лице кроз врата, a Иша, ни сама не зна како, осјеMoja драга за љубљење била. . . И глас задрхта негдје у висинама, узнесе се и ти врео пољубац, нешто joj забруја у глави, задрхта у грудима, и она се заплака. To се све догоди тако разасу no меким и пијаним ширинама, a мјесец силази, јури све ближе широкој смоквиној крошњи, ненадно. И од тада, Иша поче да се бори сама са собом, да се бори са Бибером који на јуриш освајанечујно паде у грање, na некуд жив, насмијан, запљусну Бибера и расплину се. Башта се сва прео- ше од пољупца даље. Дани joj пролажаху у грозници, a ноћи! »Moje ноћи, моји бјели дани!« чула je брази, кликну, роди се нов живот, и зачас — нестаде свега. Само, тамо негдје над Церницом, изуми- како пјева Бибер. И неки нарочити страх осјети ona баш ноћас; осјети страх, јер осјети да нема више ни рао je посљедњи звук Биберове пјесме, док je Иша Мрахорова онако жедно испружила руке за- љим. снаге да му се одупре. Ona није осјећала само ватру као прије, него и пеку стренњу, грозничаву дрх— Фазла, Фазла! — Заста пљусак с лопате. — Не закључаји кашшика! — И Бибер се изгуби не- тавицу. 0, нека само он рече! Ona he учинити све, куд из баште, у правцу махала. све. Пустиће га и у башту, и отићи he к љему под шандуд, и . . . II. Напуклим звуком кврциу камичак у пенџер; Пролазе дапи, a Бибер престао да севдише no љегов цик погоди Ишу у срце, и у истом часу она сокацима. Виђају га само до у касне поћи na вра- се припи уз демире, насмијепш се тако благо и нетима Осман-аге Мрахора. До пред зору шапће Би- моћно да Бибер осјети дрхтаво узбуђење. — Сиђи! — шапну on тихо. бер кроз отшкринута врата, manhe нешто што нико не смије, нити може зпати до Ишс. дјсвојке запа— Одмах! — чу се одозго једва чујно, али нељена ока и облих бокова. Пролазе дани дуги и ужа- куд срећно и покорно. �Б р ој 2., .Г A Ј Р Е Ti Страна 19. Иша отшкрину врата. Сва je дрхтала. Замира- ног јаблана у себи; он тихо, као да се прикрада, ле joj ријечи на уснама и спопадала je нека мала- пролази кроз махалске сокаке. И у Ишу ушла нека ксалост. Она je срљала у нешто што није требало жалостива слутња, нека плашљивост дивокозе, na да се догоди, a што je опет било неминовно и су- само гледа у Бибера и не смије да га запита, да му ђено. каже нешто тако важно, тако судбоносно. БибероИ капиџик je гакринуо. Под шандудом на чи- ва миловања некуд хладна, пријатељска, a њу промену играле су сјене нритајене и насмијане, слуте- се негдје далеко, чак тамо у Босну, за неког Хаџију ћи нешто и тапућући. Мјесец се провлачио кроз с брадом и жутим саруком. Иши се чинило као да je грање и поток поигравао и ћеретао пркосно. Скри- шаљу негдје на други свијет, као да joj закопавају вен и притајен шапат испод шандуде шуљао се под њезину живу младост. , стабла. A Иша, сва умотана у загрљај, предавала — Бибере, дошли су неки трговци из Босне — се миловању. Она je чула само неки пијани шум manhe Иша и бојажљиво се извија из његова загрунаоколо, кога нестаје и нестаје при блиском Бибе- љаја, a срце joj се хлади. ровом додиру, и који остаје негдје доле иза ње, док — Па? je његов загрљај уздиже и носи изнад Камељака, — Просе ме. изнад башта, у МЈесечину, пут звијезда. A звијезде Бибер тешко заћута. Kao да нека непомична сишле с мјесецом и смијале се у крошњи шандуде. . чама паде на њ, као да се роди мрак у њему. Иша Оне су све видиле, ночелс да капљу кроз граи.е и се бојажљиво приви уза њ. да се просипљу ио њкма. Мјесец се гласно церекао, — Бибере, ja се бојим те Босне, страх ме од тог a поток кикотао као да га неко голида. И све je од- непознатог Aaiinje. Ко зна ко je и какав je он. Билазило, ширило се унаоколо no баштама и стиша- ^јере, слатки Бибере, не дај ме! — шапуће Иша мовало се. лећиво и бсспомоћно. И тек кад мјесец, уморан и изблиједио, ојсдеOna je познавала Бибера. Познавала je она све на брдо, Бибер се трже, прескочи баштену ограду, дјевојке'ко7^је он обљубио, na их оставио страшним na у инад цијелој махали, васцијелом свијету, запјс- и брадатим хаџијама. Бибер je ћутао, као да ослушва сокаком колико га грло наноси. кује нешто, постајао немирним, и Иша je видила како му je задрхтала доња усница и мишица савиДена око ње. III. —ХБибере! Пролазе дани, a Бибер прботао да севдише no сокацима. Пролазе ноћи, a пдко-га не виђа на Мрахоровим вратима. Кад наш гј5ад утиша и падне у чврсте сање, пређе поноћ, a Бибер лута баштама и нестаје га у правцу махала. Баштован Фазла замшдљено маше главом и иСпија љуту. Бибир више ие пије, само свако јутро долази као пијан и no цијели дан лежи под смоквом зеленком, док цврчци вриште у врбама. Бибер и ne пјева више. До у касну ноћ свјетлуца му цигарета, дбк он замишљено ослушкује жуборење матице, ненадно се диже и ћестаје га међу дрвећем. Тако цијели мјесец. Надошла рана јесен, na као трудна жена почива тромо и сочно кипи и ври. Бибер се намиловао, na му нека туга, туга за пролазношћу, пада као сјета на душу. Неки тужан мир као да шуми у њему, na изазива бол и заморан tCMnjeшак. Дани бистри као златне воде, na све некуд утањују, губе снагу и клону, док са убирањем посљедњих плодова ne паде и нека безнадежна и неутешна пустош на Раљевине. Остадоше још само шипци, пркосни и сочни, a неки попуцали од oma­ re, указали своје жарко месо, na се смију у златној и тихој јесени. И њих he скоро Фазла да побере; и onauihe посљедња, прозебла смоква зеленика и пашће прва слана на баште уснуле. Ham град, величанствен и старачки миран, прошарао се са зрелим дрвећем, a чаршија жпвнула, na некуд брадата и весела, смије се и жагори. Ријека Руна, тиха и смирена, као послије порода, свилено шуми под Старом Ћупријом и, умиљавајући се о камење, односи са собом тихе и дубоке сјене јабланова. Све je тако питомо и добростиво, као да неки благородни опроштај лебди над цијелим градом. A у стакленим и дубоким ноћима, не смију се звијезде више онако ужагрене као љетос; оне само као мртви драгуљи тону у бистро и хладно плаветнило. Бибер не иде Иши више са снагом заљубље- И Бибер се борио са собом, a она je стрепила као шибљика. Напокон, он рече тихо, дрхтавим гла- сбм): ] — Иша, не полази за мене! И тај брадатк Хаџија бољи je од бекрије Бибера. Hehera бити срећна ако пођеш за ме. Многе ћеш ноћи преплакати, чекајући ме сама у конаку. Јер ja не могу, не могу, Иша, да се раставим са својим момачким животом. Касно ј° више. He могу. Бибер опет тешко заћута. Иша je пртутено јецала. Плач je тресао и раздирао. Њега je давила у грлу опора и горка гука, na не може дуже да поднесе, ненадно подиже Ишу, стеже je снажно, пољуби je, прескочи преко ограде и понесе на срду још једап дерт више, понесе у живот још један бол да га лијечи пјесмом и самовањем. Иша испружи руке за њим, као што их je испружала љетос за његовом пјесмом, испружи их, али без оног љетошњег жара, испружи их са криком у сломљеној души. A кроз неколико дана, vХаџиЈина се *брада блажено отегну и искеси кроз прозор купеа треће класе. Дубоко повијена у фереџу, сједила je уза њ једна жена, покуњена, без гласа и живота, као покајнида. У исто вријеме, Бибер je, са својим баттованом Фазлом, испијао љуту у механи Штефе Швабице. Нешто разваљено и без дизгина зијало je у њему, срљало очајнички, лудо, na се топило у думану љуте, у пјесми, и оргијало у дефу Софке Циганке. — Драги Фазла, испили смо све сласти љета. Заборављаћемо их зимус no механама и чекаћемо ново, још слађе и веселије љето. _ Амин! Да Бог да! — одговара Фазла, и они се куцају другарски. A нешто све расте као бујица око њих, na поче да наваљује да вришти. A Бибер изви глас, и све остаде дубоко, дубоко под њим и занијеми. И Би- �С трана 20. T A JP E T i бер, 'стари севдалија, полако, клецава хода, упути се преко Шеталишта пут Захума, носећи у себи неки чемер живота и бол за минулим љетом. Још један дерт више, још једна и још стотине чагаа и дертова, a око самохране Биберове куће пјева јесењи вјетар пјесму бескућника, пјесму самохраних. Свеједно! Има нешто у тој пјесми што ne могу да надокнаде ни највиша блага у животу; има нечега што нико не може да схвати у махали. To je цио један свијет који Бибер носи у себи; свијет од слатког чемера и жалбе за животом. Вију оамохрани вјетрови око Биберових празних конака, вуку се дани пуни киша и прозебле магле. Баштован фазла иде тромо као да носи триста невидљивих терета на себи и не зна гдје би са празним рукама; зато се и прихвата тако чеето за чашицу код Штефе Швабице. Побијелили и врхови голих иланина; мраз d e ­ rao наш град да срце пуца, a из Биберова оџака В р ој 2. разноси бура дим као на јагму. Зима, зима, топла и интимна пјесма шароликих нада, прикрила je цио град. Сва се млада срца загријавају пјесмом no сијелима и no ниским кафанама, само Бибер самује у својој великој соби, уз пламсање ватре у dapnH C K O M , широком оџаку, и, уз тихо и болно циликање мекане шаргије, пјева: Садих алму насред ат-мејдана... И Бибер се заноси у топле љетње ноћи, чује жубор воде, ocjeha шум лишћа и Ишин глас. И ненадно се сневесели, спушта тамбуру поред себе и дуго гледа у пламсање ватре, у тињање жара, na у мртав пепео. A кроз сан, кроз неке далске конаке, види он како се над Ишом, блиједом и уплаканом, кеси некаква јарчија брада, церека се. кмекеће и трза ra иза сна. To, негдје на извану, лупа непритворен ка.нат и бура звижди у дрвећу. Alinied Mniađbegović: PO N O S^ (Roman iz muslimanskog aristokratskog života.) (Nastavak). II. Vani je šumila duboka i samotna noć. Činila se kao neka crna i potmula snaga, koja je nenadano pala iz visina i umrtvila cijelu zemlju i sad muklo huji nad svojom beskrajnom vasionskom lješinom. Hatidža je još uvijek sjedila i tupo gledala u svoju točku. Nije ništa mislila. Sve, što je maločas proživila umrtvilo je u njoj i mišljenje i osjećanje. Sjedila je tako, kao da se odmarala, kao da je samo tijelo tražilo tu mrtvu bezizražajnu pozu, da odahne i odmori se od prejake napetosti, koja je usred crne noći prohujala nad nje­ zinom glavom. Oko prozora šumio je dah samotne noći, koja je prodrla i u njezinu sobu i zasula je mrakom i čamotinjom. Ništa se nije vidjelo, osim svi­ jetle djevojačke pojave, u spavaćoj haljini, koja je svojim ružičastim odbljeskom i bijelim čipkama širila neko lagano svijetlo što se gasilo u neposrednim bli­ zinama. Najednom se začu brzo udaranje u staklo na pro­ zoru. Udarci su bili nagli, ali prigušeni. Ona se trže i lagani krik joj zamrije na usnama. U tome strahu pojavi se na njezinom licu neko čuđenje, kao da se zaprepastila. Šta je to? Ko se usuđuje u to doba noći kucati i odakle? Kakvo pravo ima na to? Ali kucanje se udvostručilo i čuo se nježan, potmuo glas, kao da dopire odnekuda iz kakvog zatvorenog kovčega ne­ gdje u praznim i osamljenim odajama. — Hatidža? — On! — kriknu potiho djevojka i sva se žarumenje, od stida, uzrujanja i srdžbe. Nije znala šta da radi. Sramila se toga, što joj je zakucao muškarac u noći na prozore i gotovo da sama sebe prezre od toga stida, koga nije skrivila. Iz toga se osjećaja razvijao drugi —- strah. Šta sad? Muškarac je tu, on kuca i lupaće u džamove sve dotle ,dok se ona ne javi. A ako se javij mcže neko vidjeti, može otac čuti, pa onda i ona sama. Bojala se svojih osjećaja, bojala se nje­ gove blizine i činilo joj se da je od toga straha na­ pušta razum i ostavlja svijest. Našla se u strahovitoj neprilici i sad kao reakcija na sve to, javila se srdžba. Neka ga đavo nosi! Kako može u to doba i n a takav način lupati u prozore i stavljati osamljene i čestite djevojke u tako neugodan položaj? Zar je to pošten i uviđavan čovjek? Čekaj malo! Treba njemu pokazati ko je ovdje i kome se on usudio prikučiti na tako be­ stidan način . . . — Ko je? — viknu djevojka grubim glasom i ustade na noge. — Ja Alija . . . — Da je ne znam ko, neka mi ne kuca po noći na džamove! — Ne ljuti se, Hatidža! — oču se ponovno glas kao iz kovčega, ali ovaj puta mnogo nemirniji. Ne kucam ja ovo u tvoje džamove, nego srce moje kuca i duša moja lupa krilima u staklo! Otvori mi Hatidža! . . . Te riječi i taj glas, koji je neobično drhtao pričiniše joj se kao uvreda, koju muškarci dobacuju, da se opravdaju. I ona planu! — Odlazi! Tako mi boga dozvaću babu, pa ćeš vidjeti šta će s tebe biti. Ti znaš dobro kakav mi je otac. Za takvu stvar ubiće te iz puške bez i jedne ri­ ječi, kao razbojnika. — Dobro! — oču se ponovno glas, ali ovaj puta s puno bola i uvrede, kao da je neko najsvetije čuv­ �Бро| 2 Г A Ј Р ЕТ. stvo povrijeđeno i zajecalo u njegovoj duši. Kad je tako, dozvaću ga ja sam, pa neka i on bude svjedokom ovoga sastanka. Ja nisam provalnik i za svoj čin se nikoga ne bojim. Neka čuje, što ja hoću i što tražim. Nasta kratka pauza, kao da je nestalo onoga, ko je govorio i tek poslije nekoliko trenutaka oču se isti glas u nekoj udaljenosti, u kojoj se njegova pojačana snaga i odlučna čvrstoća čula isto tako prigušeno i muklo, kao i malo prije. Opet se činilo da dolazi iz kovčega u samotnim odajama: — Omerbeže, Omerbeže! — Budalo! — viknu očajno djevojka i potrča do prozora. — Omerbeže! — Ne viči! — kriknu djevojka kroz otvoren prozor. — Hoću! — odvrati prkosno mladić. — Što ti je ?Jesi li poludio? — Nisam. Hoću da ti dokažem da ja nisam došao da nekoga sramotim. — Šta ti pada na pamet! — Omerbeže! — Prestani! — Neću! — Ovamo dođi! — Neću dok ti oca ne probudim. Pred njim ću da kažem zašto sam došao i što tražim od tebe. Djevojka se izgubi. Ona je poznavala taj prkosni duh, koji je bio kadar sye počiniti samo da opravda sebe i svoju neobuzdanu misao. On neće tako lako odustati od svoje odluke. Probudiće oca, uzbuniti kuću i čitavu okolicu. Trebalo ga je nečim primamiti i odvratiti od toga. Ona se pritaji i prasnu u neki na­ ivni djetinjski smjeh, tako iskreno i jednostavno, kao što to samo žena može. Taj smijeh je govorio nešto tako, kao da je ona postigla neku izvjesnu svrhu, kojom je opravdavala svoju pređašnju grubost, pri­ jetnje i srdžbu . . . — Ti se smiješ — zaprepasti se mladić. — Moram, kad si smiješan. — Ja smiješan! — odvrati mladić prkosno, kao da prijeti. Hm, čini mi se, da još ne vjeruješ, da ja mislim posve ozbiljno . . . E pa dobro, uvjeriću ja tebe naskoro . . . — Ne viči! Njegova je soba s onu stranu kuće, nećeš ga tako lako dovikati — odvrati ona nekako ne­ dužno, kao da je tvrdo uvjerena, kako je uzaludan cijeli njegov prkos. — Svejedno. Ja ću ga ipak dozvati. — Pa čemu ti to? —■Ti si tako htjela. — Ja? — Da. Ti. — Eto vidiš kako si smiješan! — prasne ona po­ novno u smijeh. Ja sam htjela da vidim samo to, hoćeš li se uplašiti, ništa više. Sada sam doznala ono, što Страна 21. sam htjela, pa nema više smisla, da se dereš pod tuđim prozorima. On stade neko vrijeme, kao da premišlja,, a onda progovori nekako samosvijesno, kao da se samom sebi divi, što je izveo to ponosno djelo, koje ga je uz­ dignuto u njezinim očima. — Ja uplašiti . . . Radi tebe! Pa kako si to i po­ misliti mogla? — Hodi ovamo! — pozva ga ona nježno s glasom punim mekoće i neke superiorne ljubavi, kojom žena zove svoga junaka, što je za njezin hir počinio djelo, kome se treba diviti, da ga nagradi. On dođe laganim korakom i licem osvijetljenim radošću, ponosom i udivljenjem i stade pred njezinim prozorom. — Đavole! — prekori ga ona i bolno se osmjehnu — Samo hoćeš da me mučiš! — odvrati on kao da se ispričava i zadrhta glasom, kao dječak, koji nezna obuzdati srce i odrediti pravac svojih osjećaja. — Šta je to? Rakija ti udara iz usta. — Da, rakija! — pogleda joj on otvoreno u oči, kao da se ne boji njezinih prijekora . . . — Rakija! I ti si se usudio pijan doći pod moje prozore? Odlazi, da te više ne vidim. On obori glavu preda se i gledajući u nožne palce sakrivene u cipeli, ne procijedi niti bijele, niti crne. Hatidža, kao da se opijala svojm prijekorima i nje­ govom tihom pokornošću, osjećala je neki naročiti užitak, nešto, kao majka koja sina kara da ga može nekoliko trenutaka kasnije što jače i što srdačnije izljubiti. — Gdje si bio? Gledaj, gledaj! Pa ti i piješ. Toga, boga mi, nisam mogla ni u snu pomisliti. Šta je sada, šta čekaš? Zar te nije sram doći djevojci pijan pod prozore, pa još i njezina oca buditi. . . Gledaj momka i bijesa. Ko bajagi čestit, haran i odvažan. Ničega se ne plaši. A napio se rakiješine, pa ne zna ni gdje mu je glava, ni gdje su mu noge. Alija je šutio, kao zaliven. Ni micao se nije. Osjećao je u njezinim riječima — na mjesto gorčine i istinskoga prijekora — neki pritajeni ižljev najčišće i najplemenitje ljubavi i uživao u tim pogrdama više nego li i u najnježnijim tepanjima i milovanju. On je znao, kakva je ona i da tako govori samo zato, da prikrije svu onu raspojasanu snagu svojih osjećaja koje će on možda kroz čitav život tek u takvim pogr­ dama i psovkama naslućivati, a nikada u onoj izravnoj i neposrednoj otvorenosti, koja je prirođena ženama. Ona je s njime oduvijek tako govorila. On je ipak bio svjestan, da ga ta žena ljubi više, nego samu sebe. Osjećao je to nagonski, neposredno i to je u njemu bilo tako jako i toliko uvjerljivo, da ga ništa na svi­ jetu ne bi moglo razuvjeriti 1 ubaciti sumnju u nje­ govu dušu. — Psuj me, draga, psuj! — govorio je tiho i uz­ budljivo. — Ja volim da čujem tvoj glas. Tvoji su p ri­ �С трана 22. Г A Ј Р ЕТ« jekori slatki, kao šećer, a tvoja srdžba — draža mi je od najljepše pjesme. Zašto si ušutila? Govori, karaj,, prigovaraj . . . — Zar tebe? šapnu ona oporo i prigušeno a u tihoj i pritajenoj svjetlosti, koja se prolijevala sa ne­ besa u noć, razabra se njezino namrgođeno lice, kao veliki cvijet u tamnome lišću. Zar ikakva korist ima od toga, ako tebe čovjek psuje? Što te više karam, sve si gori. Nema smisla. Samo kažem ti jedno: pijana glava ne nosi bajraka, tako i t i . . . — 0 varaš se, draga! Ja nisam pijan od rakije. Pijan sam od života, od ljubavi i od tebe. Ta pogledaj ovu noć! Zar je to ona? 0 ne! To je velika božanska duša, koja je obujmila cio svijet i u kojoj živi samo jedna čežnja, jedna nada i jedini san: dočekati sunce i pretvoriti se u dan. Ja sam ova noć, a ti si moje sunce . . . A rakija? To je nešto sasvim drugo. Ona ne opija, ona budi tu crnu veliku dušu, koja čezne za tobom. I da nije nje, možda nikad ne bih ovdje stajao i gledao u tvoje krasne i dremovne oči. — Dabogda je voda odnijela! — prokle Hatidža i pokri oči rukama. — Ne kuni je, draga! Ti još ne znaš, kakva je ča­ robna snaga u njoj. Bio sam tamo' na brijegu, odakle se vidi tvoja kuća. Sjedili sbio ja i moji drugovi u travi punoj rose i tihoga šuma. To je bio akšamluk. Kod prve smo čaše promatrali Sulice, kako tone. Kakvo sunce! Ja sanJ'vidio tvoje raščešljane kose, kako padaju po drveću i po proplancima. I popio sam drugu čašu. U me j e počela da ulazi neka neobična svjetlost iz visina i da se uvlači u sve tajne moje duše. Drugovi su šutili. J a sam bio nijem. Noć je bila bez glasa. Mi u takvim časovima nikada ne govorimo. A svjetlost se širila po mojoj ponutrici i ja sam u njezi­ nom danu gledao tebe, kako ulaziš u sve stvari i kako sve te stvari nalikuju na te, kao nebo na božije lice... Šta hoćeš više da ti kažem. — Pijan si, pa ne znaš šta govoriš . . . Neću više, da te slušam . . . Glas joj je drhtao od uzbuđenja i ganuća. — Bogom ti se kunem, da nijesam pijan. Sretan sam, draga, i lud i radostan, što te gledam, što čujem tvoj glas i od te velike i beskrajne sreće govorim ovako. Kad bi ti znala, koliko je u ovome trenutku do­ brote i ljubavi u meni i kako je veliko i beskrajno postalo ono nešto, što me k tebi vuče, plakala bi od ra­ dosti, što sam ti ovakav došao i što mogu da postanem takvim . . . Ljubiš li me, Hatidža?! — kriknu on iz­ nebuha i sav se unese u prozor, kao da ga je nešto odgurnulo. — Šta ti je? — zapanji se djevojka. — Ljubiš li me? — pitao je on pritajenim gla­ som, kao da molitvu šapće. — Ne . . . — Lažešl — Sram te bilo! Бро! 2. — Lažeš! — Prozor ću ti zatvoriti pred nosom! — Lažeš! , Na čas se moglo vidjeti, kako bijela i drhtava ruka izađe kroz prozor u noć i prihvati za drveni okvir, da pritegne stakla . . . Druga jedna ruka, skoči odnekuda iz mraka, kao zvjerka, koja je uprežala svoj najslađi plijen i prihvati je među oba zglavka, kao za vrat. — Pusti! — kriknu Hatidža, skoči kao razjarena vučica i sva se strese od užasa. — Neću. — Pusti! Kako smiješ? Neka znadeš, da će te to skupo stajati . . . Nisam mogla vjerovati, da ćeš se i u ovako nešto upustiti. Bila je uistinu srdita i uvrijeđena. Njezine se ruke nikada nije muškarac dotaknuo, a sada eto tu svetinju njezina tijela i njezine čistoće, u koju je vje­ rovala kao u boga, oskvmuo je onaj, koga ona ljubi. To je još jače zabolje. On je osjetio ozbiljnost toga čipa i prepao se i zbunio i nije više znao, šta da čini. Držao je čvrsto njezinu ruku u svojoj i nije smio, da je pusti. Činilo mu se, ako je pusti, da je tada sve svr­ šeno i da će je zauvijek izgubiti radi te svoje lude i nepromišljene geste. — Pusti! — kriknu ona na sav glas! — Ne, ne, ne! Ne smijem . . . poče on da muca, ne znajući ni sam, kako da spase svoju ljubav i ne izgubi tu časovitu neugodnu bitku . . . Ja znam, ako te pu­ stim . . . ti ćeš se ljutiti . . . ti ćeš otići od mene . . . 1 nikada me više nećeš pogledati . . . Oh, bože moj, šta sam učinio . . . Šta da radim, šta da radim . . . Ne mogu Ne mogu te pustiti, a strah me opet, da te jače ne uvri­ jedim . . . — Ostavi mi ruku, ne želim više ni riječi od tebe! — Ne smijem, Hatidža, boga mi! Vjeruj mi, bogom te zaklinjem, da ja tvoju ruku držim samo zato jer sam očajan, je r ne znam šta da radim i kako da te umirim. Oprosti mi, Hatidža! Ja tebe poštujem. Ti si ponosna i divna djevojka. Ti si najponosnija žena na svijetu. 0, bože moj, ni sam neznam, šta govorim! Hatidža, zar ne vidiš kako se kajem i kako mučim sa­ moga sebe radi toga što sam te uvrijedio. Prevario sam se! Nikada više neću! Nikada! — Hoćeš li pustiti? — viknu ona hladno i gotovo prezirno. On se trže na taj novi ton u njezinom glasu pogleda je čudno i mirno i odgovori nekim tuđim ali spokojnim glasom: — Dobro! Pustiću te! Ali ako mi ne budeš opro­ stila, zarinuću sebi nož u srce . . . i krvava ga baciti pred tvoje noge. Nemoj misliti, ako si ti ponosna, da ja nisam više nego ti. Ovaj moj očaj nije od kukavičluka ni slabosti. 0 ne! Mene je strah samo jednoga, da ti ne posumnjaš u moju ljubav i ne izgubiš vjeru u me. To je na stvari. Sad odluci! �Б р ој 2. >ГА Ј Р Е Т . On pusti njezinu ruku, koja pade mrtvo na gvoz­ dene priječke od prozora i ostade na njima. On je gledao u njezine oci i nije skidao s njih pogleda sve dok ona nije progovorila: — Idi kući i ne dolazi mi više! — Šta to znači . . .? Šutnja. Lišće se pomače na svim krošnjama po drveću, kao da se prevrnulo s jedne strane na drugu i ponovno palo u san. — Odgovori! — šapnu on mrtvim ukočenim glasom. — šta? — Ljubiš li me? — Da . . . — Čudno! — zaprepasti se on. Kako hladno i beznačajno izgovaraš ovu riječ. — Možda? — Hm, kako je to sve nerazumljivo, tajnovito. . . — Svejedno. — Kako? — Ta riječ nema nikakve svrhe. Ona ima samo za me nekakvoga značenja ali za t e ... — Hatidža! — Ne ljuti se! Ja nikada “meču biti tvoja, dok mi bude otac živ! A može biti ni kasnije. . . — A . . . tako. . . odvrati on uvrijeđeno. Razu­ mijem dobro, šta hoćeš time, da mi kažeš. Dakle otac. . . To znači, da i' ti nosiš u sebi isto srce, isti čudni i neshvatljivi ponos, kao i on. — Da. — Prezireš me! — Ne! — Pa zašto si onda takva? — Zato, što ne kanim biti tvoja. Razumiješ li? — Da, — odvrati on mirno i ispravi glavu sa povrijeđenim ponosom. Oprosti, što sam te smetao. Nastojaću, da to više ne činim. Bio sam lud, što sam odviše vjerovao u te. Mislio sam, da u tvojoj osornosti i u tvom ženskom ponosu živi najsvetija i najuzvišenija ljubav. Prevario sam se. Ništa zato. Patiću i ispatiti, ali propasti neću. . . Ne bi bila vrijedna, da zbog tebe upropastim svoj život. . . Ona je gledala u njega s bolom i bez riječi. Oče­ kivala je od njega neku tešku uvredu, nešto, čim bi iskalio sav svoj gnjev, i zadovoljio povrijeđeni ponos i tako i njoj pribavio barem nekakvo oprav­ danje i duševni mir zbog toga, što ga je odbila. Nije ni njoj lako bilo. Ona je preuzela na se svu težinu toga grijeha, koji je ubijao njihovu ljubav i ostavljao u njima sjeme bezgraničnih budućih muka i bolova. Stoga je gotovo čeznula za tim da on plane i u tom neobranjivom stanju i sam povrijedi tu svetinju u njihovoj duši, ali on je ostao potpuno miran. To što je govorio, nije bila uvreda, nego uvjerenje, istina, koja je okrivljavala nju i davala snage njemu, da Страна 23. se održi na površini i ne podlegne. A ta istina i to uvjerenje, koje je uzdizalo njega nad nju, počelo je zabadati u njezino srce svoje oštre pandže i uzne­ mirivati čistu savjest i nepovrijeđenu dušu. Ona je duboko osjećala taj žalac i nije ni pokušala da se brani, jer je ćutila da je to onaj ukočeni čas, u kojem ne smije ni sebi ni drugome lagati i zavara­ vati se. Šutila je, samo da ne oda svoju slabost i osjećanje vlastite krivice i da održi svoju prvu i ko­ načnu odluku. — Samo jedno. . . nastavi on u istom mirnom tonu. Imaš li koga drugoga . . . ? — Nemam . . . nikoga. . . dahnu ona teško i po­ nešto začuđeno. A zašto me to pitaš . . . ? — Tako. Čuo sam, da Lutfibeg kani, da te za­ prosi za svoga Saliha. Tvoj otac — znam — ne bi imao ništa- protiv toga, jer njima je ostalo još dosta imetka. Nisu im oduzeli sve kao vama. Pa onda i vaš ponos ostao bi nepovrijeđen. . . On je b eg .. . dodade on s nekim dalekim prizvukom ironije u glasu. . . — Ne brini se ti za me! — odvrati Hatidža, ali bez uvredljivosti, gotovo kao da ga želi da utješi. Za Saliha me niko neće isprositi. Moj otac je ple­ menit. 0 Salihu mi nikada nije govorio. A znam, kad bi me i zaprosili od njega, on bi ih odbio. On je toliko ponosan, da bi volio da umrem prije, nego da se udam u kuću, koja je bogatija od naše i koja bi tu udaju smatrala — milostinjom. . . Jedino. . . i ona zamuknu. — Hm taj ponos! — uskliknu jetko Alija. Ti ćeš sama nastradati radi njega i to je ono, što me toliko boli. . . Ipak ko zna! Možda će baš taj ponos odlučiti, da se ne udaš za drugoga... Ah šta! — prekine on naglo sama sebe. Stojim tu, kao baba i govorim o stvarima, koje me se ne tiču. . . — Idi! Biće bolje, da se više ne vidimo! — šapnu ona tiho i bez glasa! — Je li to tvoja zadnja riječ? — Zadnja. — Dobro. Ja idem . . . Ako štogod počinim u oča­ janju, shvati me i oprosti. Dok sam još tu kraj tebe miran sam, ali kad odem iz tvoje blizine, bogzna, da li ću to moći izdržati. Samo jedno, ne misli da ja nemam ponosa i da ćeš me ti ili tvoj otac, ili ko bilo na ovome svijetu moći poniziti. . . Idem. Više se nećemo vidjeti. . . On se izgubio laganim koracima u noć a o"a je neprestano gledala za njegovom poiavom, kako išče­ zava u mraku. Činilo joj se, da vidi njegovu zgrbIjenu figuru, kako se vučp cestom, zastajkuje, sagiba se i lom i. . . Srce joj zadrhta, zakrvari i ona se svali unazad na postelju i osta tako u polusnu do — dru­ goga d an a. . . (Nastaviće se). �С тр ан а 24. В р о) 2. T A ЈРЕТ« Ахмед Рефик: СОКОЛОВИЋ (Превео с турског: М- Р. Делић). (Наставак). ■ Промјер страница овога дјела je 43/29 см. a свега има три стотине листа. Иоље сваке странице, обојено je јасним, њежиим и укусним бојама: црвеном, јорговановом, жутом, ружичастом и пупољкастом. Г1о овим странидама a истом само загворенијом бојом насликане су, врло фино и укусно, слике разних животиња и разног цвијећа. Широки неисписани крајеви страница попрскани су златом. To се опда називало »зерефша«284). Ове разнобојне страниде исписане су црним мурећефом285) калиографскн, врло лијепим писменима таалика. Пјесме и спјевови исписани су затворено-плавим, жутим, зеленим, наранчастим, зеленкасто плавим или руменим мастилом. Свака страница овога дјела je' no једна засебна дивна слика. Поред тога, ово дјело украшено je и врло укусно израђеним минијатурама. Осим тога унутар има још и шесдесет и пет разних слика које представљају, свака за сббе, no један знаменит историјски догађај или неки угодан призор. Ове умјетнички с^глазуром и у живим замамним бојама израђене j i јгадаћене табле ноказују поједине сцене из доживЉаја султана Сулејмапа, као његове походе у лов? његове разне побједе, весеља и забаве, његов§ пасјетехи друге дојединости из његова: ''приватиог живота, погибију принца Муетафе у Ергелији код Kome, спровод »Погубљеног« Ибрахим пагае, побједу под Сигетом, 1сцену ка<д Соколовић ујзима под рукуУултана и спугата га с ко.н*а, изглед разних олсадних бојева, моменат кад je у колима стигло мртво тијело султана Сулејмана пред Београд, као и поједине предјеле Стамбола, кипове допесене из Будима и ондашњи изглед Ат-Мејдана у Цариграду. Човјек се заиста не може надивити овим фино и укусно израђеним сликарским радовима који својом прецизношћу бриљирају и представљају савремену турску умјетност. Ово дјело je раздијељено у десет поглавља са једним додатком и свршетком. Локман ■je, дакле, надопунио све оно послије прва три поглавља Ефлатунова. У овим поглављима описан je карактер и живот султана Сулејмана, као и његово опхођење и дружбеност, описани су љегови ловови, његова дарежљивост према сиротињи и немоћним, његове способности иа политичком пољу, његови снови и привиђења, његова правићност, храброст и дјелатност286). Мурат III. помагао je оваква дјела али и Соколовић није престајао да штити учене људе и умјетнике тако. да су готово сва најбоља дјела онога времена посвећена његову имену. Соколовић je највише уживао у лијепој књижевности али у посљедње доба непријатељско држањс самога султана према њему као и интриге љегових противника депресирале су га тако, те je стари везир илустровао своје ocjehaje и расноложеље у ова два полустиха: »*«) Перс. скованица: Златно-прскање. Пр. прев. ” 5) Мастило. Пр. прев. *»«) О ва Хунернама и данас се налази у царској благајни. »Beh су власи побијелиле; преста жеља и -за звањем. »Од краја до краја затворише пути нада, a брдима мрак се хвата«. Соколовић je уживао љубав и поштовање цијелог народа и војске. Ои већ бијаше својом паметном и добро промишљеном управом успио, да стшпа и пресијече све самовоље јењичара као и све друге покрете. Соколовић дјеловаше у овој мирној средини не одајући ни најмање важности интригама својих противника. За његова времена чланови noродице Соколовића заузимали су највидније положаје у државној управи. Лечевија у својој историји каЗке: »Из ове знамените породице изашла су два велика везира, пет везира и десет бејлер-беја. Остале заповједнике и истакнуте личности овога племена нијеемо побиљежили«. ~ Орколовић и његов стричевић Лала Мехмед nama били су велики везири. Овај лосљедњи био je за времена Мурата III. јељичарски ara a за Ахмеда I. постао je великим везиром. Стричевићи Соколовића Ферхат nama будимски бејлер-беј, Дервиш na­ ma, Мустафа nama будимски бејлер-беј, Соколовића синови Хасан nama и Ибрахим nama били су везири. Његов син Курт бег умро je раније a братић му Али бег погинуо je у рату с Персијом. Соколовић je за душу овога Али бега у селу Гјузеллер код Kapa Хисар Шаркије лодигао једну џампју287). Његова једна стричевићпа удала се je за Џафер бега босанског алај-бега из кога je брака потекао историчар Печујлија Ибрахим ефендија. €ви бејлер-бези из ове »славне куће Соколовића« вршили су потпуно и поштено своје дужности. За Соколовића je био Будим у држави најделикатније мјесто. Стога je Соколовић за будимског бејлер-беја постављао најспособније и најокертније људе из своје родбине. Да je њему био диљ да се on и ти његови рођаци обогате, он би nx постављао у Мисир и имао би у рукама мисирска богатства, јер je то била у Турекој најбогатија лровинција. On je очевидно ишао за тим, да преко ових вјерних и способних људи осигура државу од аустријске стране и да тако осигуран узмогне комотно водити политику према другим државама. Живот Соколовића у Дариграду био je доличан животу једног великог везира. Његов сарај на Каба Сакалу у Синан Агиној махали био je заиста величанствен. Олово за овај свој дворац прибавио je из Ниша, Љесковца, Криве Паланке и Крушевца (975.) Овај његов сарај излазио je с три стране на улице a с четврте граничио je с Искендер папшним турбетом и icacTojao се je из ових одјељења: Балтаџијско одјељење код »царских врата«; одјељење за вратаре; над овим на два спрата одјељење за главнога вратаоа: одјељење за нижс и одјељеље за випте are, пррд овим чешма и заходи; одјељење за хо,гу; јелан ћилер и јрдап велики салоч: два велика одјељеља једно према другом, између ,вТ) Архива, књига важних списа бр. 31. �Б р ој 2. >ГА Ј Р Е Ћ ових софа и водоскок a лрема овим један велики базен и павиљон; кафтанско одјељење са порцуланским зидовима, садефским прозорима и позлаћеним мусандрама; исто тако порцуланско одјељење с једним шадрваном и базеном, с четрнаест арапских прозора, са садефским долапима и с два унутрашња балкона на осам стубова под једним кубетом, на овоме такођер с порцуланским зидовима један кјошк ' под кубетом; даље једно особно и комплетно купатило с порцуланским зидовима; једно зимско одјељење с порцуланским зидовима и с позлаћеним долапима288) и вратима; до овога једна елегантна испосница; једно велико одјељење за дадиље; један велики салон; одјељење за ћехају, на овоме један кјошк; онда пет красних соба a пред овим један коридор; један ћилер с двије побочне софе; ризнида са својим подземним лросторијама; једно велико купатило с три одјељења, са шест курни280) и једним базеном; у другој авлији четири одјељења за болесшпсе с једном чешмом; једна кухиња с двије фуруне; једно велико слагалиште за дрва; четири баште с једним базеном и једним кјошком под оловом покривеном кубом. Ова ова одјељења сачињавала су унутрагањидио сараја док су одјељења спољашњег дијела двора ова: Један велики сало^-до овога соба за аудијенције; уз сами салон двије собе. једна према другој; двије хас одаје с једном софом у средини и с два вестибила те једним шеталиштем на високом подзиду за разоноду; једна умиваонида a прбдчжом башта и шадрван; једна веллка соба с пордуланским зидовима, позлаћеним. и садефским прозорима и до: лапима; једно велико одјељење с балконима! с пет позлаћених и са седефвм израђених прозора, под једном кубом и с једним вратима те вестибилом за улаз; два комллетна купатила, једна умпваолица и нужник; једно велико одјељеље за главног благајника ic умиваоницом и нужником; преко пута овога једно дугуљасто одјељење на два спрата; једно велико одјељење за стражу; једно велико одјељење за ићоглане280); учиона за ићоглане a пред овом једно вјежбалиште; једно велико двоспратно одјељење за благајницу; одјељење за рубље; једно тврдо озидано слагалиште за балване — трупде; одјељење за музику; два одјељења за сарачку радиону с једним коридором; још једно одјељење за рубљс; одјељење за ћехају више капије; до овога ризница; одјељење за стражарске чауше и умиваоница; тридесет и седам соба за чал1нигире; лод овим четири велике коњутњице за одреде;; једно велико подземље које одприлике узлма пет хиљада кола сијена; једно велико слагалиште; двије специјалне коњул1нице једна према друго) с бупаром унутра и чешмом пред истим; једн азлатарска радиона; једно велико вратарско одјељење a лред овим мејдан и шадерван; један велики хамбар за фуруну; три фуруне до челша и начве, над овим једно прострало одјељење; кројачка радионица на горњем спрату дуга четрдесет a лшрока дванаест лактова; шест коњушница; халвахана; 4 хамбара за брагано; 9 соба за чилерџије; једна велика кухиња с чепгаом; 11 ,8S) Долап = узидан орман. Пр. прев. ,88) Курна = чешма с коритом у купатилу. Пр. прев. •’o) Недорасла мушка служинчад за унутрашње женско одјелење = питомци. Пр. прев. Страна 25. соба за кухаре; те челша и нужник. Вода која Je додијељена за овај сарај била je у количини од двије и no луле. Ове грађевине прозване су »Мехмед Пашини Сараји« a називане су и »Новим Сарајом«. Kao помоп за изградњу овога двора Селим II. поклонио je својој кћери a Соколовића жени Есмихани сто хиљада златлика, али то Соколовић није примио него je њој оставио на располагање. Овај двор je касније продао Соколовића син Ибрахим паша султану Ахмеду I. за шесдесет хиљада флорентинских дуката, да би се на љегову мјесту саградила садашња велика Султан Ахмедова Џамија. Ибрахим паша je у времену Соколовићеве смрти био службеник на царскоме двору. Султан му je за овај сарај исплатио у готову тридесет хиљада дуката a за других тридесет хиљада дао му je имаље у Судлиџи звало Ибрахим Пашина Башта као и бројне куће и зграде које су биле унутар ове, те мјесто звано Башта Ибрахим Пашина Хазнадара као и 'бројне куће и зграде на истој. 0 цијелој овој лродаји' je закључен код шеријатског суда куло-лродајни уговор 1012 године281). Соколовић je уживао доста велике приходе од својих хасода. Имао их je код Дубниде у селу Бобошу. У Хафси je имао својих добротворних установа, у Тарсосу и 1Паму имао je своје вакуфе; имао je на Дрини мост, у Бргосу имаре, у Једрени купатило и код Кадрге џамију. Ова џамија je претворена од дркве a ту рестаурацију провела je његова жена принцеза Есмихана. Соколовић je томе дадао медресу, шадерван и једну ћелију, na je због тога ова џамија и прозвана Мехмед Пашином Џамијом -(979.). Соколовић je пред смрт на двије године (985.) подигао своју џамију, која се сада зове Џамија на Азап Какији, a која je имала и царски балкон. Приходе од својих ■села у Шаму завјештао je светим мјестима у Меки и Медлни a осим тога у Медину je довео воду. Његовим хасовима управљао je Џафер ara. Послије његове смрти његова жена принцеза Есмихана и његов син Ибрахим бег службеник царскога двора, обратили су се царскоме дивапу с молбом да се не дозволи, да макар ко било присвоји штогод од његових вакуфа и да се лозову сви они који посједују његове вакуфе и његова имања, да доведу у ред своје примитке и дуговања282). Нема сумње да се je Соколовић д о с т о јн о одужио држави и народу за своје стечено богатство. Он je без погјешке служио државу непрекидно шесдесет година и никад није био ни смијењен нити прогањан. Кад се узме да му je било петнаест година ка дје као аџами оглан дошао у дарски двор, онда излази да му je било више од седамдесет година кад je умро. Он je своју дужност неуморно вршио и под своје најстарије дане. Његови непријатељи били су само они. који су му завидили због његових сталних успјеха, у корист турскога царства и они, који су желили, да се освете династијл Османовића. Његови најистакнутији непријатељи бијаху Кизил Ахметовић Шемси паша и тефтердар Увејс паша. a ови су били јавно познати нелријатељи куће Османовића, јер je ова била уништила *»0 Препис овога уговора испуштен je из превода Пр прев. ^*) Архвва, књига важних списа Бр. 39—42. �С тр ан а 26. Б р ој 2. ГАЈРЕТ , њихову независност — њихово деспотство звано Џандар Огуллари. Увејс je био раније кадија у Тири. Успио je да се додвори Мурату III. док je овај био још као принд. Преко њега je успио да се дограби тефтердарског звања. Много се бојао Соколовића. Кад je послије смрти Селима II. полазио с Муратом III. у Цариград нарочито je овога молио, да га узме у заштиту од Соколовића и да му даде гаранцију за живот. Увејс je још тада наговарао Мурата против Соколовића. Кад се тако код Мурата оеигурао он je радио, да око султана направи кордон све од самих Соколовићевих непријатеља. Прије свега препоручио je султану Шемси паш.у, износећи да je овај стари дворанин и пријатељ још султанова оца и дједа, да je паметан, искусан и достојанствен старац, и као стари дворски слуга који je при томе још и врло вјешт ловац са соколовима, кога султан и као таквог треба да има у својој околини. Тако je он одмах, за вријеме Муратова стуиања на пријесто, успио да Шемси пашу доведе у царски двор. Овај Шемси паша био je велики непријатељ династије Османовића и јавно je било познато да je он рекао: >»Успио сам да наговорим pa­ pa да узме мито и да се на тај начнн осввтим овој држави за Кизил Ахметовиће ". Te његове ријечи изговорене у то вријеме биле су јавно познате. Историчар Аали ефендија a тоуе пише овако: »Једног даиа налазио сам се у соби Шемси пашиној кад се овај весео и задовољан вратио из царскога двора и кад je своме ћехаји Кочију рекао: »Данас сам се осветио Османовићима за Кизил Ахметовиће. Они су наш оџак (дом) утрнули а ја сам засновао нешто што he њихов дом преврнути«. Кочи ћехаја га je запрепаштен запитао — како? Он му je одговорио: »Навео сам цара да окуси мито. Успио сам да га наговорим да прогута један повећи залогај у износу од 40.000 дуката. Они се од сада Bu­ rne неће моћи отрести навике да примају мито а држава им с митом неће моћи опстоајати«. Био je очито поносан и весео. Ј а сам се досјетио па сам му у шали рекао: »Халид ибни Велид, с којим се ви поносите да сте од његова племена, први je био који je успио да подмити вратара на халифовим вратима — да му да два дуката — да би га овај пропустио да уђе прије његова противника халифи. Он je дакле први, који je успио да подмити једног службеника у исламској држави. Историјски je утврђено да je то прво мито које je примио један службеник једне исламске државе, Ви сте дакле пошли иутем вашега претка и постуиили сте no његовој традицији«. To га je очито врло озловољило. Малс^је застао и климиувши главом рекао ми je: »Ти Аалија много знаш иогодних ствари«**3). (Наставиће се)*•) *•*) Алија, К унх-ул-Ахбар св. 4. МОРСКИ И ЉУБАВНИ ВАЛИ. Жалосна игра у пет чинова од Фр. Грилпарцера. 1ерево Сулејман Мурсел. , ЧЕТВРТИ ЧИН. (Наставак). Чувар храма: (полазећи натраг) Ал’ само — Свештеник: Лрмеда je жена тиха и мирна И другда мудра — лудило али, Koje баш мудру спопада жену, Жешће je увек и јаче него Бес луди што je будале дивље. (Јанта долази.) Чувар храма: Е, дођи само, једном већ амо, Ти, која лепо гиздат’ се знадеш! Овде се сада пита да речеш, Што си онако до касно будна. Овештеник: Ј а ту пре свега истакнут’ морам, Кадгод се досле у овој кући Опако што год десило само, Вазда сам наш’о да за то знадеш, Сукривац да си или да барем По среди беше знатижељ твоја. Ево се јавља, да ове ноћи Сумњиво пеко кретање беше По овој кули. A овај човек Тебе je паш’о, док све још спава, Д а си ти будна и обучена У трему била. Зато му сада Одоговор подај и реци, што ти 0 томе знаш! (Он се удаљује.) Јанта: Тако ми свију богова господ! — Свештеник: (говорећи за собом) Богове пусти, И реци, што си људима дужна! Јанта: Ј а ништа не знам. Само сам чула Кретање неко тамо и амо. Hoh беше спарна и ја пред врат’ма Послушах мало и одох спават! Чувар храма: У тебе то се пред врат’ма каже, Што je високо за двоје стубе? У трему тебе ја нађох поред Херине собе. Јанта: Мене страх беше и хтедох само Запитат’ Херу, je ли шта чула, И je ли љу страх као мене. Свештеник: (приближујући се) Ал’ ја ти велим ти признат’ мораш, A да знаш за то, страх ти већ каже. �Б р ој 2. __ Херо: »Г А Ј Р Е Т « (Херо долази.) С траиа 27. Оставе редом, гато их год има, У мојим груд’ма топао за те Бранитељ живи. (Љубећи je непрестано) Шта je то сада? Што нас зовете? Овештеник: Овде je Јанта — и ти je знадеш. Ako те само мучити стану, Тужба je на њу, да je no ноћи — Ти к мени дођи. A сад ти хајде, Херо: Јер они грде тебе и мене. Превише тога њој се већ чини. Свештеник: Свештеник: Немој још ићи. Онда ти знадеш? — Херо: (Јанта ice повлачи натраг.) Господине! (Према Хери.) Ja знадем само, да човек радо Дјевојку ову ти досле никад Другога криви, a поготово Волела ниси; откуда сада Taj човек овде сметеног мозга. Самилост така? Свештеник: Херо: (je устала) Али се ипак сигурно знаде, Што ме то питаш? Један je странац у кули био. Јанту се овде недужну вређа, Херо: (иза једне паузе) Зар разлог за то још други треба? Ila господине, можда je био Свештеник: Један од оних небеских горе! Kora ice оно сметање чудно Ta и ти сам си казив’о мени, У ноћи тиче? У старо доба често би озгор Херо: К побожним људ’ма који бог сиш’о. Залцто ње управ? Дош’о je Леди, Адмету*) кнезу, Свештеник: Данаји**) коју чуваху строго, Да кога другог? Па зашто неби и данао дош’о? Херо: К њој? Или к нама? Ком^ ти драго? Ветрови знају, (Иде према клупи за почивање.) Али то ником казати неће. / Свештеник: Свештеник: A сад ћу к теби! У твојој кули Да ли се ругаш? Илџ све то збиља Te целе ноћи светло гораше, Теби се чини? — Одселе тога ne чинн више. (Према Јанти.) Ну, лудо, или грешннце призВај' Ми уља вазда доста имамо. Јанта: Свештеник: Ta питај ето и саму Херу, Ипак, ал када то свет опази Она станује у овој кули, Може тумачит’ како on хоће. Тамо je било шуштање пеко, Херо: jjfc _ Јел’ то дакако и она чула. Нека тумачи. Свештеник: (приближујући се Хери) Свештеник: Јеси ли чула? Ja сам ти рек’о клони се сумње, Херо: (je села певајући, главу наслонила на руку) Не дај ни слутње, камо ли јоште »Ал’ она лепа толико беше Повода правог. Kao краљевско детенце мило« — Херо: Ми се клонимо, ал’ да ли повод (говорећи) Од нас се клони. Ну, реци мени лабуде светли, Свештеник: Дал’ си летео к звездама јасним? Да ли говориш из свог искуства? Свештеник: Херо: Херо! Koje je време? Херо: (тргнувпш се) Колико јоште до ноћи има? Шта je то? ко ме прихваћа, je ли? Свештеник: Шта хоћеш ти? A зашто? Свештеник: Херо: Зар си с памети ти сашла већ? To ћу ти признат’: Ja сам уморна. Херо: Свештеник: Нисам ja ипак. Знадем ja, знадем, Због тога, јер ти спавала ниси. Што се ту onoj сад у грех пише, Херо: Немајућ' за то разлога каква. Тако то беше. Ветрић пиркаше Ал’ Јанто, ти се не плагаи тога, С истока амо, ja велим уз то Весела буди! Ако те они И море мирно. . . *) Адмет, краљ у Ферама у Тесалији био je no A сад ти желим ja: Лаку ноћ! причи љубимац Аполонов, који je код њ ега служио као Свештеник: пастир и његова стада умножавао плодношћу. Ha белом дану? Херо, oj Херо! **) Д анаја je кћи краљ а Акризија од Арга, коју су Херо: чували у једној кули. К њој Зевс нровали у обимку Што желиш, стриче? златне жице a оно ради Перзеја. ј| Л Т Херо: , �В р ој 2. ГА ЈРЕТ« С тр ан а 28. Свештеник: . Смилуј се барем на себе саму! Херо: Видим ja добро, да много нешто Около мене сада се врзе И да ме згоди пре или после. Moje се срце већ тако мути С тога ћу о том јоште размишљат’ . . . Свештеншс: Најпрво стани! Ти се још у стан не можеш вратит’ Јер други noc’o на тебе чека. Херо: Посао? Свештеник: (строго) Посао! (блаже) A то je терет твог новог звања У храму — a тад, што ћу да кажем? .. Од твоје куће дошло je писмо — Али још нешто. — Мени јавише — И гласник један од твоје куће Погаао да je и послат к нама • Већ да je стиг,о к источним врат’ма Ha крају нашег светог котара; — Рибари ал и д з море тамо Викли у странцу немати вере, Још можда чули ga m a j немир У овој ноћи, na с тбга њему Не дали ући, овамр к нама. Ал’ ту ja теби препуштам радост, Да одеш тамо прозбориш с њиме, Да видиш што тај доноси човек . Херо: Морам ли «баш j a ...? Свештеник: Зар тебе за тим жеља не вуче Вест од родитеља — na? — V Херо: Ja ћу отићи. Свештеник: Tor ћеш човека онамо наћи, Колебе где су — ал’ ако буде ОтипТо даље, о’н да ћеш и ти Морати за љим, докле г а . . . Херо: -/ т ilJlUllA Добро je, добро. Свештеник: Ал’ најпре сврати к редуши вредном Нашега дома, na отуд слуге Пошаљи нека потраже њега. Па кад ћеш тамо свакако бити, Нека. ти узгред залиху кажу, Што се за службу богиње скупи, Задња нам слава оголи храм. Већ неста када, жртвеног јечма, Наста и платна, na ако нешто Од тог донесеш, рећу ти хвала. Херо: A онда ja ћу у стан вратит’ се. Свештеник: Сигурно — али погледај најпре И тамо, где су стубови вити, Можда he тамо човек наш бити, Где се побожан сакупља путник. Многи поклоник са свију страна К нашему храму приспео кажу, Међу њих ступи и реч корисну Ти коју реци, назочна буди Уз жртве, коje приносе они. Кад тако свету ти службу свршшп, И дођеш амо, те ако за тим И овде linine не буде посла. . . Херо: Ах, господине, доста je више, Хтедох већ рећи превише тога. (умиљавајући се) Ал, да ти признам, мени би много Милије било остати овде. Свештеник: (мирно) Ал’ то се ипак учинит’ мора. Херо: Баш мора? Онда' нека буде. Свештеник: Уза се можеш повести Јанту, Ту другарицу нову и милу, Кој асе теби толико свиђа, С њом ће ти бити путоват’ краће. (Наставиће се). Генерал Живан Ј. Ранковић: СРПСКО-БУГАРСКИ PAT. Грци су противставили 8 дивизија против II. Бугарске Армије. Начелник Штаба Врховне Команде Српске Boj" ске био je војвода Р. Путник, Бугарске ђенерал Савов, a Грчке краљ Константин. Њихове Врховне Команде у Скопљу, Софији и Солуну. Линија коју су држале I. и III. Српска Армија била je у виду слова Z, чију горњу грану образоваху Дунавске Дивизије I. и II. позива. главну грану 4 пешадиске дивизије (Моравска II. позива, Шумадиска I. позива, Дринска I. позива и Моравска I. позива) и Коњичка Дивизија; доњу грану образоваху Тимочка Дивизија I. позива, која je појачана била са 2 батаљона III. позива. Бугарска Армија ђенерала Ковачева добила je заповест да дејствује против центра и десног крила Српске Војске. Ђенерал* Иванов имао je да нападне Грке. План Бугарске Врховне Команде изгледа да je био очистити свуда непријатеља и окупирати спорну територију, те да на конференцију изађу са свршеним чином. Друкчије не да се објаснити начин офанзиве који су Бугари извели, нападајући једновремено свуда и на целом фронту, са колонама исте јачине без икаквог привидног маневра, не покушавајући да нападом јачих снага опколе десно српско крило, које je било врло изложено и које je очевидно било врло слаби део српског распореда. �Bpo| 2. »ГАЈРЕТ « Бугари су нападали кордонски, најгори начин КОЈИ ПОСТОЈИ. Земљиште на којем je имала да се изведе битка, оило je врло незгодно: са рекама неправилног тока, долинама вијугавим, планинским ландима врло неправилним, у опште предео хаотичног изгледа и нејасног рељефа. Цела просторија доминирана je Осоговском Планином на северу, одакле се одвајају најкарактеристичнији ланди на југозапад Ретки Буки, коју icy заузели Срби; на југоисток Китка, коју су држали Бугари; Злетовска Река и Брегалница .текући доста отвореном долином a при том не дубоком, нису чиниле озбиљну препону, али ипак артилерији je било потребно прилично времена да их пређе. Срби, да би створили главну линију одбране. користили су се добро земљиштем; њихова главна линија одбране ишла je: од Ретки Буки, паралелно току Злетовске Реке и Брегалнице до на висину Штипа држећи се стално на удаљењу од десетак километара од бугарских трупа. Главнина дивизија пласирана je била: Моравске JI. позива и Шумадиске I. позива од Ретки Буки до Барбарева. Дринске I. позива од Барбарева до пута Велес —Штип. Предстражне резерве образоваде су напред једну отпорну линију држећи најбрље отпорне тачке. Тако: Шумадиска Дивизија I. позива имала je 1 батаљон на брду Дренек и l батаљон на ^TšSO; Дринска Дивизија l батал.он на к. 650. Прихватнице, мртве страже и стражарска- одс лења ишла су до ивице воденог тока, који je био уговорена граница про+ивстављених армија. Ha одсеку између пута Велес—Штип и доњег тока Брегалнице Моравска Дивизија I. позива била се утврдила на дугачкој коси, доја се уздиже изнад Богословца: у доњем току Брегалнице 13. и 14 пук Тимочке Дивизије II. позива држали су вододелницу Криве Лакавице и Вардара до виса код Криволака. — 14 пук ешелониран између Криволака Ђевђелије, коју су држали 2 батаљона III. позива' и били у вези са левим крилом Грчке Војске. Срби су имали довољно времена да на тенане организују своје положаје, да главне отпорне тачке. појачају препречним .срествима, да подигну топовCFe заклоне. Међутим љихово десно крило било je врло истакнуто и опасно се je пружало на југоисток и не имајући довољно трупа да спрече непријатељу приступ к долини Вардара и да. сигурно заштите железнички пут Солун—Скопље*). *) Србија je имала своју војску no нашим податцима овако распоређену: 1. Зајечарски Одред: 7, 8 и 13 пешад. пукови Ш позива, 2 позициске батерије Дебанжових топова, 3 пољ. батерије Дебанжове и одред градске артилерије. Свега око 10.000 људи рђаво наоружаних, под командом команданта Тимочке Дивизиске Области, ђенералштабног пуковника В. Арачића. 2. Пиротски Одред — II армија — под командом ћенерала С. Степановића: Тимочка Дивизија I позива и 3 4. 6., 14. пешад. пукови III позива, градска и хаубичка артилерија; — чувао je границу од Св. Нгасоле, где je било лево крило — 14. пук III позива са 1 батеријом Дебанжових топова — до Старе Планине и села Росомаче, Ржана Чиниглаваца, Обреновца, Срећковца до Дашчаног Кладенца, где je био 3. пук III позива, као десно крило; нентар код утврђеног Пирота: цела Тимочка Дивизија I позива, 4. и 6. пук III позива и градска и хаубичка Страна i III. БУГАРСКИ НАПАД. Бугарске колоне ноћу између 16. (29.) и 17. (30.) јуна кренуле су се и ирешле око 2 часа у јутру демаркациону лДнију. Добровољачки корпус ђенерала Генева имао je за објект Ретки Буки, 7. дивизија појачана бригадом из 4. дивизије напала je на десно крило I. Српске Армије a остале дивизије 4. Бугарске Армије наиале су на фронт III. Српске Армије, чија je крајња ослона тачка 'Бевђелија, која je нападнута бригадом деснога крила II. Бугарске Армије. Бугарска пешадија, пошто je поклала стражарс и побила прихватнице српске, упутила се против предњих српских положаја, где je наишла на озбиљнији отпор и после огорчене борбе заузела Ретки Буки, Дренек, коте 550 и 650. Испред Тимочке Дивизије II. позива она je лакше напредовала, заузеда бочшг иоложај Гарван, одвојен у долини Криве Лакавице. Српске предстраже дуж целога фронта повукле су се на главну отпорну линију. Бугарска пешадија у јутру 17. (30.) јуна заостала je на заузетим положајима очекујући да њена артилерија пређе реке иза ње; не 1само пољске батерије већ и хаубице na чак и оне од 155 мм истериване су у прве линије на висипу батаљона. Изгубљено je драгоцено време; Срби су одахнули и припремили се да-и они нападну. артилерија. Цела II армија бројала je 37.000 пушака, 106 топова и 19 митраљеза. Ha Власини je био 1. пук III позива са 2 позициске батерије. ' 3. I Армија, под командом Њ. Kp. В. Престолонаследника Александра: Дунавска Дивизија I и II позива, Шумадиска I, Моравска II, Коњичка Дивизија и стизала je Црногорска Дивизија под командом сердара Ј. Вукотића. Армија je била 16. јуна: на планини Осогову, од Цар Врха до Ретки Буки Дунавска I, на десној обали Злетовске Реке Моравска II, на положају Црни Врх код Кратова Шумадиска I, на Страцинцу Дунавска II, док Дрногорска стизала од Куманова на Црни Врх. Штаб Армије на Градишту, која je бројала око 105.000 људи. 4. III Армија, под командом ђенерала Б. Јанковића: Дринска Дивизија I, Моравска Дивизија I и Тимочка Дивизија II позива, која je држала са Дринском и Тимочком дугачак фронт од коте 650 изнад села Трогераца, n a десном обалом Брегалнице до утока у њу Криве Ј1ака: вице (Дринска) и даљ е планинским гребеном no левој обали Брегалнице до свла Пепелишта (Тимочка). Крајње десно крило било je код села Валандова, где je био 14. пук и 1 батаљон 15. пука II позива. Ha Овчем Пољу као резерва, иза Дринске I позива била je Моравска I позива око села Сари Хамзали. Варош Ђевђелију су држала два батаљона 5. пука III позива, са 1.700 људи. Штаб III Армије био je у Велесу, која je бројала око 65.000 људи са 92 топа и 48 митраљеза. Преко крајњег десног крила армија je држала везу са савезничком Грчком Војском. . 5. З а заштиту границе према Арбанији били су остављени: Дринска II позива која je држала крај испред Призрена и Ђаковице; Моравска Бригада држала je границу OKO Дебра, Струге и Охридскол Језера, — свега према Арбанији око 20.000 људи. Према босанској граниди код Сјенице остао je 1 батаљон 3. прекобројног пука. 6. З а осигурање железничке пруге били су пукови III позива: 2, 9, 10, 11, 12, 15, свега око 20.000 људи. 7. Kao главна резерва под Врховном Командом остала je код Скопља Шумадиска Дивизија II позива са 6. прекобројним пуком, — око 22.000 људи, 12 топова и 20 митраљеза. Преводилац. �С трана 30. »ГА ЈРЕТ « Напори које je цело no додне 17. (30.) јуна чинило десно бугарско крилр да се крене са иоложаја, које je заузело. остали су неуспешни. Срби већ прелазе у напад. Заповест за напад издата je у подне a покрет отпочео пред вече: Моравска Дивизија II. позива, потпомогнута деловима Дунавске Дивизије I. позива, концентрисала je своје снаге код Ретки Буки, који доминара тереном према југу и чијим би заузећем пепријатељ могао да омета операције целе I. Српске Армије. IV. СРПСКА КОНТРАОФАНЗИВА. Шумадиска Дивизија I. позива, ојачана Коњичком Дивизијом Кнеза Арсена, имала je прво да преотме: Дренек и коту 550, где су 10. и 19. пук напали Дренек a l i . пук и неколико ескадрона коњице на коту 550; 12. пук био je у резерви. И ако je било погодних теренских угиба, ипак су стрељачки стројеви претрпели велике губитке док су стигли’ до подножја виса, који су нападали. Бугари су се снажно држали и уступали су положај само под притиском бајонета. — Срби су . у вече ( 1S. јуна) l. јула оба брежуљка већ^преотели; непријатељ се морао повући иза ЗЛетовске Реке да би icnacao своју аргилерију„ изузев i батерију коју je отео l. кољички пук о-оне стране коте 550 и око 40 кара. Срби 'су овде заробили око 300 зарббљб^х ника. Дринска Дивизија Рдгозив^Гићала je да преотме коту 650, где се је^развила једна од најжешћих бораба, и где je *6. пук Престолонаследника Краљевипа Александра изгубио сва 4 команданта батаљона, али je ycnćo да одржи положај и зароби неколико стотина бугарских војника. Моравска Дивизија I. позива није попустила ниједну стопу са Богословца; али јужније, Тимочка Дивизија II. позива, иоколебана на десном крилу, напустила je један део своје артилерије, помакла je се ослањајући се на своје лево крило до села Драгова a додније на Брегалн^тцу. Бугари и поред овога успеха/који им je линију Вардара од Ђевђелије до Криволака отворио и тиме отцепио Србе од Грка, ипак су насели; јер њихова дрска офанзива могла je успети само тако, ако очисте целу непријатељску линију, коју су они .само начели и (18. јуна) 1. јула у вече Срби су преотели сав изгубљени терен, изузев крила Ретки Буки и Криволак, и припремили су се да продуже напад на бугарске положаје, источно од демаркацине линије. Ha страни Бугара била je велика помегаа; изненађени отпором савезника, на који нису рачунали, Врховна Команда и трупе биле су јако деморалисане у толико више што су се биле поуздале у успех. Ha Дренеку, коти 550 и 650 (18. јуна) 1. јула они су били готово пасивни за време прве контраофанзиве не покушавајући ни пајмањи контронапад. Њихов главни командант, изгледало je, да je увидео велику "грешку коју je учинио предузимајући напад на угао, образован од савезничких липија, чије се стране могу сада спустити na Бугаре као машице какве штипаљке. I. Српска Армија (19. јупа) 2. јула, пре него што ће да пређе Злетовску Реку груписала се; око 10 часова пре подне заузела je Ретки Буки; Шумади- Број 2. ска Дивизија I. позива на десном крилу, која се простирала нешто на југ, у очи тога дана привукла je се Дренеку. III. Српска Армија, лево крило и центар, одржали су положај који су у очи тога дана имали, док десно крило још се повлачи. 'Највећи прогрес Бугара на овом je сектору и то (19. јуна) 2. јула, кад je Тимочка Дивизвја II. позива попустила на целој линији и кад joj je упућен у помоћ: l. пук Моравске Дивизије I. позива најжурније ка Драгову и 6 батаљона добровољаца скупљени у Скопљу као општа резерва, укрцани на 6 возова у 8 час. у јутру, a последњи воз искрцан око подне. Захваљујући овим појачањима Тимочка Дивизија II. позива могла je да се прикупи на десној обали Брегалнице. Бугарски покрет напред спречен je. i. Српска Армија, у вече (19. јуна) 2. јула била je спремна да нападне на положаје бугарске код Рајчани, важан масив, што je у углу између Злетрвскђ Реке и Брегалнице и чијим би се заузећем отворио пут Кочане—Царево Село. Фронтални напад имале су да изврше Моравска Дивизија II. позива (северни сектор) и Шумадискс! Дивизија I. позива (јужни сектор); l. пук Моравске Дивизије II. позива имао je да сиђе од Ретки Буки и да загрози десном боку браниоца a Коњичка Дивизија покретом уз Брегалницу да загрози левом боку. Коњичка Дивизија обасута артилериском и пешадиском ватром са леве обале Брегалнице, нарочито. од села Кучичино, морала je да се заустави; пук, који je силазио са Ретки Буки, пошто je и сам био нападнут са левог бока за време марша к југу, продужио je наступање тек онда кад су извесни делови Дунавске Дивизије I. позива no својој иницијативи дојурили са Цар Врха, али сувише доцкан за заједнички и користан напад на Рајчане. Моравска Дивизија- II. позива и Шумадиска Дивизија I. позива прешле су Злетовску Реку ноћу између (19.) 20. јуна (2.) 3. јула и отпочеле да се пењу уз планину. Немајући бочних асигурања оне су претрпеле велике губитке од ватре непријатеља; у вече линија стрељачких стројева подишла je до 700 м. непријатељским рововима; ту се брзо укопали и ојачали, да би могли парирати ноћне контранападе које би Бугари покушали, као што су то често чинили против Турака; али Бугари ни тада, као ни у току прошле ноћи нису предузимали никакву офанзиву и ако им je земљиште много ишло на руку. Они су користили ноћ, да би се на миру повукли и извиђачка српска оделења идућег дана нашла су положаје празне. Сутра дан (22. јуна) 5. јула Кочане je без отпора заузето. Рајчане и Кочане заузела je I. Српска Армија, одбацила десно бугарско крило к Царевом Селу и пресекла армију ђенерала Ковачева, као и добровољачки корпус ђенерала Генева; 7. дивизија и бригада 4. дивизије морали су ice повући ка горњем току Брегалпице, где су биле одвојене од остатка 4. армије тешко пролазним масивом планине Пљачкавице. Крајље лево крило Бугарске Војске задржано je и није имало никаквог успеха од (19. јуна) 2. јула. У исто време кад je Рајчане пало у српскс руке, Грци су заузели Кукуш и одбацили на север дивизије ђенерала Иванова. �В р ој ž. >Г A ГЈ Р Е Т« Ситуација Савезника (22. јуна) 5, јула била je изврсна: Лево крило IV. Бугарске Армије на линији Штип—Криволак морало je у кратком времену да се повуче преко Радовишта и Струмиде. што je било врло опасно, јер га III. Српска Армија могаше голити с фронта a Грци могли су с бока. I. Сриска Армија продужујући да тера непри- Страна 31. јатељске трупе, које je већ тукла, била je у могућности да претекне бугарске делове на Струми и затвори им пут за Бугарску. Усвајајући овај план и снажно га извршујући савезници су имали услова да избаце из борбе половину војске ђенерала Ковачева и сву војску ђенерала Иванова. (Овршиће се). КЊИЖЕВНОСТ. Из тамног вилајета — приче М о м ч и л а Н а с т а с и ј е в и h a. Издање С. Б. Цвијановића — Београд 1927. Цијена 15 дин. Писац занимљивих мисли о апсолутном у поезији г. Момчило Настасијевић нама je био, и прије ове књиге приповиједака, познат no својим конструктивним пјесмама. Њ егова књижевна дјелатност више je но вриједна пажње. Г. Настасијевић je један од оних књижевника, који, у својој идеалној скромности неопажено али раскошно развијају своју интелектуалну личност, и тако, из дана у дан, постају кристализованији и свјетлији. И з т а м н о г в и л а ј е т а представЛ)а несумњиво један примијећен догађај у актуелном животу 'н аш е сиромашне литературе, чији je живот већим дијелом з ау зе т спољашњим ефектима и помпом. У овој књизи наићи ћемо на врло оригиналне приче, које су испричане на један нов начин, начин пун извјесне тврдоће и сажетости у изразу. Мотиви њихови, ритам тежак и заносан, ширина унутрашњег лиризма који мирише прошлошћу и звучи као давне легенде, -све то читаоца овдје опија и чини д а и неосјетно тоне у једну замишљеност над својим животом и над судбином у његовом току. Поневши од прве новеле З а п и с о д а р о в и м а м о ј е р о ђ а ‘£б М а р и ј е , к о ја je једна од најбољих, na до последње читалац се не може отети сугестивним инспирацијама пишчевим и тамници необјашњивог у елементима природе, јер je, готово, у свакој приповјетци изражена једна ф аталн а сјенка ствари и једна недокучна мистерија збивањ а у коријену наш ег најдубљег духовног бића. Могла би се пронаћи и једна дубља философија, једно исцрпније схватањ е односа у догађајима и људима,'али се не би, no свој прилици, овако снажно и са сугестивношћу обнабуле, могла исказати као што je то својствено писцу ове књиге. При крају ми имамо много симпатија за причу о н е д о з в а н о ј госпођи и^гладном п у т н и к у к оја je један диван пастел црне^коби и тамне сјенке над чевјеком. Немајући довољно простора з а једну детаљнију оцјену ове тако добре књиге г. Момчила Настасијевића, ми je препоручујемо читаоцима, вјерујући да he им ona пружити једно високо и ријетко^естетско уживање. Г в и д о Т а р т а љ а : С рмена у граду птица. (Књига sa дјецу. Издање С. Б. Цвијановића. Цена 10— Дин.). Хуманост, основни мотив поезије Гвида Тартаље, наглашен већ у његовој књизи „Песма и Град“ и доцније у малој поеми „Зачарани Круг“ као и у већој збирци „Ј1ирика“, у чијем je предговору Јован Дучић подвукао управо Taj мотив, наш ла je пуног израза сада, у овој његовој првој књизи за дјецу. Ово je прва књига, као што je писац истакао у једној напомени, једног већег дјела у коме се прича, у прози и у .стиховима, односно y ] прози испреплетеној стиховима, о данима и о . сновима мале Срмене, једног дјевојчета од шест година. Ma колико д а 'је начин писања'Г. Тартаље нов, он je сасвим приступачан дјеци, и данас кад толико оскудијевамо у дјечијој литератури, треба нарочито поздравити ову малу књигу, која je и својом цијеном 'приступачна и дјеци из најширих слојева. Књига je илустрована врло успјелим цртежима Марина Тартаље. D ecem barski broj „ja d ran sk e S traže" posvećen je kao i dosadanjih godina, našoj kopnenoj vojsci, čime ova n aša pom orsko-obram bena revija želi da'podvuče vezu naše kopnene vojne sile sa obranom našeg m ora i prim orja. Broj je pun efektnih fotografskih reprodukcija, predanih redak­ ciji djelomično od D ra Reissa, na kojima se zrcali slavna prošlost naše vojske. Naslovnu stranu crtao je domaći umjetnik A. Udović, a prikazuje našeg vojnika n a straži na našoj obali. Članci su 'slijedeći: S. Alfirević): „Zadaci naše vojske" ; Puk. Miloš Đ. Štanković: „Osvojenje K ajm akčalana"; Dr. R. A. R eiss: „Poslije deset godina"; Puk. Miloš Đ. Stanković: „Geneza^i razvoj ideje o stvaranju Solunskog fronta"; General Aleksandar K. Daskalović: „Desetgodišnjica Kajmak­ čalana"; Puk. D. Čirić: „Uloga i značaj oficira u savremenoj vojsci"; Puk. Stev. K nežević: „Bratstvo duša i oružja"; Puk. Pav. Gr. Pavlović: „Našem^Jadranskom Moru"; GeneralNik. J. Arangjelović: „Smisao vojne sile"; Puk. Miloš Đ. Stanković: „Naš ustav i naša vojska"; M. Đ. S .: „Vojvoda Putnik"; General Aleks K. Daskalović: „Posljedice bitke kod Caporetta za Italiju i talijansku vojsku"; Prof. M. Pavlović: „Slike iz velike istorije": Dječacij; Noć pred F ijeri; Listak: Iz domaćeg svijeta. Iz stranog svijeta. Društvene vijesti: Iz Centrale, iz ogranaka, iz raznih krajeva. Imenik članova. Pored njih^u broju, koji je izdat iznimno n a opet povećanom opsegu im a nekoliko odličnih pjesam a iz života naše vojske od Jovana Dučića, M. N. Gjorića. M. Jovanovića i P. Jokvića. — S ovim brojem završava „Jadranska Straža" svoje četvrto godište, koje je pokazalo napredak i znatno povećanje ove naše jedine reprezentativne pomorskopropagandističke revije, te ulazi u peto, u kom redakcija obećava daljnje usavršenje lista i zadržaje povećanog opsega od 28 strana, uvodjenje umjetničkih priloga, beletrističkih sastavaka i t. d. Pretplata n a „Jadransku Stražu" ostaje i .dalje Din 100— godišnje. Inostranstvo Din 150 — �С тр ан а 32 Bpoj 2. »Г A J P £ T. ашп ГОДИШ Њ А СКУ П Ш ТИ Н А ЗА Д РУ Г Е КОЛА С Р П С К И Х СЕС Т АРА И ГАЈРЕТО ВА Ж ЕНСКОГ ПОДОДБОРА. у недјељу. 2. јануара о. г. у Гајретовпм просторкјама сдржана je главна го/тишња скупштина Задруге Кола Српc;::ix Ceciapa и Гајрск ва Женског Пододбора. Скуппшши je i.oii« твовала већина задругара, чији број изнаша домда ?::ј ci-bm Гајрета н осла Српскнх Сестара. Скупшгииу Je оторила гђа Вера Грсмановић, захвалнвшп се на бр>јвом »дзиву. те je дала рдч ч тајници, a no том благајницл ^nдрути: Кз нзвјештаја б.миајнпце гђице Фате Ћурчпћ ачтива задруге износи; Готовина у благајн и ................................ Дин. 7.045.48 Готовина у Банки Ј а ј р е т .......................Дин. 2.450.— Готовина код Градокс Штедионице Дин. 55.358.— Дужнпци Задруге . . с ^ . . . Дин. 1.559.— Роба на с к л ад и п ггу .................................Дин. 16.526?— Роба у продајн .......................................Днн. 12.475.— Инвентар 1 Г^Дин. / 7.000^ Пасива задруге: u. . I l i Уллаћени уд јел и с . . . . Дин.II 88.245.— Резервни фонд (уписнинч)1 . Дин. 2.335.-— Вјеровници . . . .v . . . Дин. 1Ј5>Шг— i Добитак ................... .... . Дин. 3.263.48 Иако je мипула година оила< почетак пословања, када се морало доста инвестирати у намјештај, канцелариски прибор и т. д., задруга je, благодарећи опрезности п умјешности управног одбора, показала лејепе резултате у првој пословној годинн. Уз материјални успјех задруге долази и морални,' који je већи од првог, јер je у задрузи намјештено око 30 сиромашних муслиманки раденица, које су сачуване од просјачења и других непогода живота, a плаћене су боље него у државној ткаоници у Сарајеву. Скупштина je закл,учпла да се задруга упише у Савез Земљорадничких Задруга, како би била опроштена од пореза и других даћа. Иза тога je попуљен одбор са неколицином члаиова, на мјесто досадањих, који су отсутни или спријечени да раде у задрузи. Задругари су били врло задовољни са успјехом рада управе, коју су наградили аплаузом. Главни Одбор Гајрета заступалп су на овој скупштини гг.: Ахмед Борић, начелник Мин. Трговине и Инд. и Хамид Кукић, секретар Главног Одбора Гајрета, који he поднијети извештај Главном одбору у раду задруге у минулој години. П РИ П РЕ М Е ЗА В Е Л И К У ГАЈРЕ Т О ВУ З А Б А В У У БИЈЕЉ ИНИ. Агилни предсједник Гајрстова пододбора у Бијељинн г. Ибрахнм Даутовпћ и бивша пнтомица Гајретова, a садл учитељица гђнца Шемса Тудакоинћ. отпочели су живо прнпремати велику Гајретову забаву у Бијељини, за коју већ сада влада велнко пнтересовање како у Бијељини тако и у сусједним срезовима. To интересовање долазн отуда што се уз остале одабране тачке програма забаве даје и популарни комад из муслиманског живота »Он« од Ћоровића, кога he нзвађато oko 20 муслиманки из Бпјељине. Управо то, да he саме муслиманке извађати овај позоришни комад и побуд н л о ^ велпко интересовање, јер je ono први случај да муслимаике у провинцији судјелују у приредби забава и да оне саме извађају на лозорници једал позоришпи комад. Овај лијепи прпмјер пожртвовања муслимапкп у Бијељини за Гајрет несмије да остане незапажен и усамљен, na би требала и друга мјеста да се угледају у и>нх п да се у томе управо натјечу. , Поздрављамо младе муслиманке, које смјело и отворено ступају у коло раденика за наш културни препорођај и које при том не презају ни од каквпх жртава. Добровољни прилози из Модрича. Ha сунету двојице синова госп. Мехмедалије Суљића, трговца из Модрича сакупљено je 229.— динара, a дароваше слиједећи: no 30 Дин.: Мехмедалија Суљић, трговац; no Дин. 10: Добрисла Сочо, учитељ, Омер еф. Мехић, управ. школе, Шефкија Никшић, сахџија, Н. Н., Хусејин Конџпћ, трговац, Аган Топаловић, трговац, Узејир Исановић, кројач, Хилмо Карабеговић, Н. Н., Н. Н., Мустафа Мулагић, посједник, Суљо Ганибеговић, обућар, Мехмедали Зајимбеговић, Бего Сарван, тежак, Сабпт Хердић, пекар, Осман Спахић, кочијаш; no Дин. 5: Тошо Николић, кујунџја, Исмет Сул>ић, обућар. Суљо. Жилић, тежак; Абдурахмап Отановић, Хусреф Агановпћ, Хусо Куртић, листоноша и Назиф Субашић, пиљар; no Дии. 2: Салих Терзић, обућар и Мехмед Емић. Гајретов пододбор у Модричу као и Главни Одбор захваљујући се најтоплије даровател>има уједно жели и много cpehe, дуга вијека и добра здравља младим Суљићима, као и њиховим родитељима. Дарови из Коњица; Пододбор Гајрета у Коњицу послао нам je Дин. 100.—, који je износ сакупио госп. Дервиш еф. Бутуровић, кадкЈа. Дароватељима и сакупљачу топла хвала! štampariji »Bosanske Polte«, Sarajevo. — Vlaamtt đrnitvo »OAJRET«. — Glavat I odeovorn* nredalk: Haald KUKIC. �Svaki musliman treba da kupuje samo јвр tonalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i Ј а јг е Г i- Tvornico Cigarpapira S. D. M alo j, Sarajevo, * m ože se naruiiti i р ге к о dru štva .Gajret' u Sarajevu £ Ј В В В ^ ° ] И В В [ н ] [ д Ј [ ° ] | ° ] 1 ° |В 1 Саројевска Банка Д. д. у Сарај е ву. Телефон бр. 33. Бави се свим у банковну струку спадајућим пословима. Улошке на штедњу укамаћује најповољније. Од чисте добити lO°/0 уступа културном и просвјетном Друштву „Гајрет- . II EIPEEE jer je ona najbolje kvalitete i donosi lijepa korist GAJRETU. Naručuje se kod Milana Kovačevića Novi Sad, Dunavska ul. IO. Glvno zastupstvo za B. i H. Agentura Rudolt Boić, Sarajevo Bistrik, 2b. Telef. 783. Pošt. pret. 75. �Mim Šabanagićisinovi Sarajevo, Kundurdžiluk ulica broj 27 Trqovina manufakturne robe i skladište gajtana d§ T e le fo n : T r g o v in a b r o j 481 — S ta n 7 6 7 ' g I šZ m . j i ž s L z c a , § B M ? Bcišcigićci g Sarajevo Q И H trgovina muzikalna I materijala za pisanje I rlsaaje. Bogato stoearlšte hrpatsklh I srpskih knllga H. Bajram aga Fočo I DRUGOVI Trgovina manufakturnom i orijen­ talnom robom na veliko а а н Е З Е Е Е Н З Е Е З Е З Е Е а а н Е - ____ SARAJEVO Gjulaglna ul. 3. — Telefon '453. Basme engleske, francuske, talijanske i ===== češke u najvećem izboru. ____ Bogato skladište bezova, Sifona, zefira, štofova, - — i. šamija, fesova, rubaca, čarapa i t. d. . ■—. )• ova %сжз • сжа • сж>• cva • evo свз • c«o • evo • слга• ca«>• слгз• ( н н Е Н Е Н Н Е а а н в а в з н а н н н н Е д к ш ш ш ш ш га aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa Čitajte ,Gajret‘! List -G ajret« jedini je list za našu porodicu, za našu djecu! Za to treba da ga svak čita i pretplaćuje se! Pojedini brojevi „Gajreta" kao i cijelo godište iz lanjske godine mogu se dobiti uz sniženu cijenu kod administracije lista. Svakom prilikom sjetite se G ajreta! TTTTTTTVTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTVTTTTTTVTTTTTTV � https://kolekcije.nub.ba/files/original/4b64e099c0e816d941d027803a13b912.pdf 2ffe5b7e3babbb9c426031328c6472df PDF Text Text Поштарина плаћена у готовом. ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУШТВА ЗА КУЛТУРНО И ЕКОНОМСКО ПОДИЗАЊЕ МУСЛИМАНА Излази 1. и 16. у мјесецу. Година XI. Број 4. Са*рајево, 16. фебруара 1927. ЦиЈена год. 80 Д. Поједини број 4 Д Ђаци добивају лист у пола цијене код Главног Одбора или код Управа — Гајретових конвикта. — САДРЖАЈ: Хамза Хумо: Џ п г и т (Приповијетка). Ахмед М урадбеговић: Нонос (Роман из муслиманског аристократскор живота). Милан Горчиновић: СнегДГђесма). *: Наша Војска: Команданти II. Армиске Области. Осман Нури Хаџић: Мухамед ii Кур-ан Ахмед Реф ик: Соколовић (Преводи М, Делић (Свршетак). Гајретов Гласник Свечапа забава Главпог Одбора Гајрета у Народнон Позорншту. Прппоси за забаву председнпва Мшшстарског Ga* вета u Мннистра Војске u Морнарице. lOBaiiH бпфе за овогодишњу Гијретову забаву. етова забава у БихаБу. Повјеренпв за Гостив^рДаљпв утелељачи пз среза тешањског. Нрилозп за Гајрет у Бихаћу. ih т- Добровол.нн прплозн за Гајрет. ш ак Хамид Кукић. i �Pofpuno uplaćena dionička glaanica Din Rezerae Din l,6oo.ooo-— 1 0 ,0 0 0 .0 0 0 ’— Banka se lmvi svim u bankovnu strn k n spadnjućim poslovim a. Ovlaštena je za trgovanje sa valutam a i devizam a. Zavod je također i pup ilarao siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditno i priv red n e ustanove. Osniva i podupire razne k n ltu rn e i hum an itarn e ustanove. Zavod je angažovan kod „Yarđe“ industrije drv eta d. d. i Trgovačkog d. d. BM erkantilia“ u Sarajevu. Od čiste dobiti daje ID°|0 Kulturnom i Prosvjetnom Društvu ,,Gajret“. Sve doznake u dom ovini i inostranstvu obavlja Banka (Jajret najbrže i najkulantnije. Uloške ukam aćuje najpovoljnije, i isplaćuje iste u svako doba. ЈО О О П О О И od _•O D tO £ » O D » O 0 O D * caD # * O D » O D # O D O D * O D « O D * « сжа • сжа • evo • сж>• c«o • с к з • с в а • сжо « •' 5 • • v . • СЖОСЈГОСЖО* •ododod* općine grada Sarajeva Temeljna glaunica 40,000.000— dinara i• Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda, filiale Sarajevo broj 2172 a • Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. Osim toga ima svoju i g 5 E G A I C XX koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale dragocjenosti uz najpovoljnije kamate. t d • СЖ«) • O D • СЖО • СЖЗ • CJK) • СЖЗ • C J D • С Ж ) • СЛП СЖ> • с ж о • 2S O • с ж о • с ж > • с ж з • СЖЗ • C S S • СЖд • �ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУШТВА ЗА КУЛТУРНО И ЕКОНОМСКО ПОДИЗАЊЕ МУСЛИМАНА Излази 1. и 16. у мјесецу. Година XI. Број 4. Сарајево, 16. фебруара 1927. Цијена год. 80 Д. ПоЈединн број 4 Д. Ђаци добивају лист у пола цијене код Главнот Одбора или код Управа — Гајретових конвнкта. — ХАМ ЗА ХУМ О: џигит. Ha своме ватреном вранцу Џигиту, Шаћирага _у пбеледње време, слабо освртали на то. Забадице Плавић јаше кроз чаршију. Није само да јаше, nrf- су постајаЛе све чешће и жучљивије, a Хршум све је ни да лети, него подбада, a олет обуздаје коња заобадалији. Напокон je дошло до тога да се испода се не разлети од силнеЈЖаге и обести.. Цела чар- свађао са половидом комшилука и са готово целом шија изгледа му нскуд ситнија.и трошнија него чаршијом. обично кад свраћа у берберницу Мује Тркље. ДућаТако једног јутра, баш у рано пролеће, негде ни са ћефенцима притулили се од страха да их ње- пред долазак прве ласте, упаде Шаћирага у авлију гов Џигит не смрви, a плапЈЉпве главе провирују свог дома као гром из ведра неба и, сав цептећи од у чуду кроз пенџере. Из ЏигВта бију ватрене вар- беса, запали сву кућу својом виком. нице, a у Шаћираги нешто расте као плима, као л>у, — Опремајте се! Све спремајте! Вежите пртљаг бав, као крила. Он се не обзире ни десно ни лево. у бале! Одмах идемо у Грабину. У његовој души сија понђс. Он сав гори са зајапу— Ама какву Грабину, Бог с тобом, Шаћирага, реним осмехом на лицу. A Џигит као да то осећа, није још ни пролеће! Шта he нам свет pehu, жаразиграо своје челичне дамаре, поносно закочио na лосна ти сам! — усуди се жена да му примети моудара ћифтима. Нек види чаршија како јаше Шаћирага Пла- лећиво. Ha реч »свет«, Шаћирага изађе ван себе. Развић.. бесни се као да му неко Џигиту забоде нож у срце. Једног дана у чаршији му кажу: Свет! Ta он ради света и напушта Шехер, a отишао — Шаћирага, ja сам вала муштерија оном твом би и у пасја прескакала. Ах, na зар му ни у његоЏигиту. вој рођсној кући тај свет неће дати мира. Нека пр— Шта! Муштерија Џи-Џигиту! Ех, људи, љу- зову још и Вејсилагу Вољевицу себи у помоћ, нека ди! Па ja теби да продам — плану Шаћирага и за- кућу претворе у берберницу Мује Тркље, na да он пени од беса. са својим Џигитом оде на крај света где га нико не — Баш си хршум и прзница. Човек те пита би познаје. ли продао Џигита, a ти одмах као сршљен. Није било шале. Чељад се ускомеша, усопта. — Воли он њега, болан, него своју Грабину. Шаћирагшшца, плашљива као кокошида, изгубила ’ — Ma шта, болан, Грабину! За Џигита бих дао памет, na не зна сирота за што би пре прихватила. и жену и стару мајку и, и све. A он муштерија мом Његове две сестре, уседелице, оштрапљене као две Џигиту! Ех, људи, људи, свакака ти света има у кусасте роде, гунђале су нешто себи под нос и изнас! — ишчуђава се Шаћирага и не може да појми носиле намештај у авлију. Мало му je зар што им толику дрскост Вејсилаге Вољевице. Да Вејсилага je својим свађама no чаршији срећу зауставио, нснешто није стар и виђен међу људима човек, баш го их још мучи кроз цео жпвот. Слушкиња Фата, би се лепо провео. права јуначка појава, ћорава у десно око и козиУ чаршији су познавали Шаћирагине осетљиве чава лица, носила je целе бале намештаја и бацала стране и његове мане, шалили се с њим и подсме- их насред авлије. Шаћирага кроз кратко време довали му се. Због његове напрасите ћуди прозвали веде сељаке с коњима и понатовара пртљаг с њима су га и Хршумом. Шаћирага je у стварп био добар заједно, док се жене све у журби, припремише за човек, али непоправљива прзница, плах и ограни- пут. Уз помоћ Фатину спр’еми се и стара кадуна чен. Ha оваково његово држање мислио je да му да- Ајиша, Шаћирагина мајка, која због своје дубоке ју неко право добар глас старе, пекад опште пош- старости не може да узме учешћа у спремању прттоване породице Плавића, и његово богато имање љага. Завијена у фереџу, она je, седећи на авлијГрабина. Али у чаршији се као узинад, нарочито ској софи, чекала још само да joj Шаћирага оседла �Страна 50 T A J PET. Врој 4. стару бедевију Мркушу, која je толико мирна и рав- опет понос имућна човека и потсећали га на дужнодушна да се комшијска деда, чим им се укаже ности и бриге домаћина. Раштркани, бели облаци лелујали се под неоприлика, провлаче испод њена трбуха уз цику и кикотање. Уз кадуну-је и нераздвојна мачка зека. И бично плавим небом, a обрадоване птице дозивале она, готова, чека поред ње да ето тог часа на Мр- се no пучини. Његови далеко изостали иза њега, док je он размишљао о Грабини и прошлости. куши обадве крену пут Грабине. Управо у то време, док се све ово догађало, Напокон се окончало и спремање пртљага. Копред ниском и чађавом потлеушицом што су je сен>и су чекали под товарима вуненог намештаја, уљаци називали крчмом, седео je стари Анте Дромотаним у шарене ћилиме. Ha једном коњу опег њак и провлачио ликове конце кроз иструлу опуту. стршила je округла синија и разроки саџаци, сач Наплео je толико лика око опанака да су му изглеза печење хлеба на огњишту и саксија за печење пите. Ha другом опет тепсије са сантрачем, две ши- дали као два свракина гнезда. Ga кровињаре се дизао плав дим и врапди жаморили у врбама. Одоздо љате гвоздене лопате, један шиш за пржење кафе и крошње са бакреним посуђем: саханима, џугуми- са чесме чуо се брз шум воде. Село полегло no земљи и благо се сунчало. Анте баци поглед низ друм, ма, ленђерима и ибрицима. Ha трећем коњу опет, осим оних првих са меканим балама, висили су: широко зину и пусти неки необичан глас попут. болесна мачора. Џигит je бесно кресао уз друм, a за шкип, начве, химбут за нишесту, један велики бакрени казан и два казанџика. Стару кадуну попе- њим, чак доле од Пударнице, иако већ зашао у године, назирао je Анте својим горштачким okom каше пред вратима на Мркушу. Необична и шарена поворка крете се кроз град, покренута хиром набу- ко се миче шарена поворка. — Jeo’ Шаћирага са својим, Исуса ци! 0, Манситог Хршума. Неки «су застајали зачуђени, u цеки де! опет насмејани и посматрали поворку. — Oj! — одазва се лено жена из крчме. — Шта ће му оволики пртљаг за село, л.уди_ E to Шаћирагиних! Их, их, за мила Бога, na људски! куд раније! —K’o да не мисли ни повраћати — чудиде Крчмар и Шаћирагин најсиромашнији кмет, се комшије. fc 0 Анте Дроњак, није никад био на чисто с тим да ли Напред су ишли кољи под товарима, за њима му je милије да je Шаћирага са својом породицом на приметном одстојаљу кадуна Ајиша, завијена у у граду, или пак у Грабини. Истина, кад су они фереџу и са жутим, са црвеним кићанкама на кљу- овде он чешће омасти брк питом и пирјаном, na и новима женских чизама. Пред њом на ункашу обичније му je. Али опет, Шаћирага напрасит, na ћучала je њећа нераздвојива Зека и узнемирено зве- да Бог учува. Џигит искрсну под врбе. рала no улшџ^ За њима опет ишле су две Шаћирагине сестре са слушкињом Фатом, све три покри— Аите, кафу! A у Анти нешто поиграје; смео се и сваки час вене заровима и са густим копренама на лицу. Сам Шаћирага остао je још кратко време у ахару, седг указује му се онај један једини и поцрнели зуб у лајући свог Џигита, a затим je закључао капију, вилици. НТаћирага стегао црне и густе обрве, na се велики кључ турио за појас и винуо се у седло Џи- Анте не усуђује ни да га људски упита за здравље. Док Шаћирага посрка последњи филџан кафе, гитово. Његова пркосна иојава промакла je чаршијом, мимоишла његове и на пушкомет пред свима жене с коњима минуше ћутке крај крчме. Сиђоше кренула пут Грабине. Ta Шаћирагина Грабина све- још неколико корачаја низ друм и одахнуше од пуга четири километра неравна коњског друма уда- та. Пред љима се кочила стара Плавића кула, виљена je од града. To je и њена предност и лоша сока и сива, са вратима на ћемер и позатвараиим страна уједно. Предност утолико, уколико je било пенџерима. Шаћирага дотрча да скине мајку с Мрлако женску чељад онремити у њу, a лоша страна куше, откључа капију и, без речи, врати се иатраг опет у толико што je ватреном Џигиту био тај пут лред крчму. таква играчка да се није могао ни да загреје. Тек кад би Шаћирага ишао у даљна села својим кметоII. вима, Џигит би имао прилике да запени од пута и Првих дана у жена пуне шаке посла. Кречили силне ударљивости. И сада се Шаћирага заборавио, се зидови, прали се подови, таванице 'и мусандзре, na пустио Џигиту на вољу као да иде у Боровчевину. A поворка далеко остала иза њега. Рано, влаж- мела се авлија и садило цвеће no софама. A Шаћирно пролеће. Друм мокар, a плотине напупеле na со- агу спопала самотиња, седећи пред Антином крчче под благим сунцем. Нешто као нада, као снага мом. Д а хоће барем да озелени, чини му се пола би напиње груди, a опет нешто као тугаљива омама му осаме нестало. Тако он седи, седи пенадапо се диже и одлази Џигиту у ахар. дохвата се човека и растужује га безразложно. Не— Хеј, Џиго, Џиго, Џигитиву мој! — тепа му што сличпо доможе се и Шаћираге, na заборавио и на свог Џигита, и би му жао чаршије, и људи и Шаћирага и милује га, a он се просто смеје на п> и Тркљине бербернице. Али се у том часу указа ње- весело копа ногом као да му пружа другарску руку. — Хеј, Џиго, разговоре мој! гова кула у Грабини и Јвегови виногради и сва туга ишчезе без трага. Нешто тако срцу прирасло биЏигит je Шаћирагин једини искрени друг и ло je у тој страни где се уздизала његова кула. Ту пријатељ. To није коњ, то je соко, вила. Д паметнији се негде скривено смешило давно му детин.ство, je и од кадије што суди у мешћеми. Кад na Шаћирњегов стари отац, покој му души, седео крај оџака агу падне чамотиња и обузме га нека непозпата туи саветовао га, виногради под кулом уздизали му га, on и нехотице погледа којој чаши у дну, онако �Број 4. Г A Ј Р Е Т< Страна 51. испотаје, завучен у тамни буџак крчме, разбије гита, или ма што, али овај злобник изабирао би тадерт, a затим изљуби свог Џигита, вине му се у се- ко страшне забодице пред којима се кршио сваки дло, na полети куд га очи воде. Џигит бесни/рах- отпор. вани, a Шаћираги се чини да лети испод облакова, И овај глас дослути несрећу једног ведрог, али да прескаче брда и долине. И тако лети, лети, na на- кобног дана, и no Џигита и no Шаћирагу и no цеједном осети умор, постане опет обични Шаћирага лу његову породицу. Tor дана нарочито се некако Плавић, и клоне у седлу, закуња. A стари прија- окомио на Шаћирагу са својим стра!шним забодител> Џиго то осети, успори ход, примири се, na уви- цама. A њему се стисло, спопала га нека немоћ. и ја кичмом и држи Шаћирагу у равнотежи. очајање и сузила му поглед до под нос, у нешто Такав je ето Џигит. црно и неизбежно. Нигде никог. Самотиња. МилоНапокон распуче и пролеће, извуче се из своје вао je Џигита, na га и он некако тужно погледао сочне коре, a Шаћирага приону да обрађује имање. као да предосећа неку несрећу. И Шаћирага приПо цео дан жене месе лебове и варе пирјане у крати све са неколико безвољних корачаја. Уђе у кујни, a он пред тежацима no виноградима. Чим са Антину крчму, седе у буџак, na сломљеним и тешпосла, Шаћирага у ахар да обиђе Џигита, a затим ким гласом заповеди: пред крчму. Тако му пролази време. 'Гако му из— Оног мог, црног! мичу дани неког нејасног надања и npirraj т и х Ha извану трепери живот, играју се сунчани борби у њему. Иако Шаћирага није кукавида, у no- зраци и шуште'крошње врбове, уз далек шум воде ледсње време чини му се као да му за леђима рас- на чесми, сунце се пробија кроз црно прозорче, a те нека завера. Неко се уротио против њега, na му Шаћирага седи у влажној и ниској кровињари, зане да мира. Очас му се неко у крчми учини сум- вучен у свој буџак, и испија црно вино, тешки грех. љив a он почне да га подозриво погледа испод сво- ' : Грех свој, својих предака, или сотонин. Он пије, јих густих веђа. После упре очи у једап предмег, јер га нека невидљива сила тера на то, сила mro je na као прикован остане тако no пола сата. Најед- као квргахгела на његову душу, na му не да да среном се тргне и осмехне, погледа пр крчми и почне ћним и отвореним погледом гледа пут бела света. да прича о Џигиту: Пролази јутро. Сунце измиче кроз прозорче, a — Пасмина je то. Хеј, људи. није то шала. Коњ Шаћирага једнако тешко пије и ћути. Анте je заод добре пасмине исто je што n човек од добре no— бринут, али нем и послушан као роб. И у Шаћирародице, од добра соја. У свему ти и свачему има гиној кући дознали су да им сам домаћин седи у разлике. Ето, речемо ти, Враиац Алаге Велића. И крчми, na им тешко као спрам главом. Шаћирагито ти je, брате, добар коњ, али Џигит je Џигит. ДБе- ница се превила, na гледа у крило сузним очима, му нема премда, na баста. a сестре му натмурене тумарају из конака у конак, Сељаци слушају, млађи <зе подсмевају крадБкј из кухиње у кухињу, из авлије. у башту. Kao да a Шаћирага запао у ватру na прича: u u очекују каква немила госта. Једина му мајка, ста— Синоћ се управо уводим у сан, a он удара^ ра кадуна Ајиша, ништа и не слути и седи са свокопитом о даске у ахару. Чујем како звецка син- јом Зеком у конаку као заборављена. Пролази и џирче. Сиђем доле, ужежем лампу, a он се осврте, време ручку, a Шаћирага не долази кући. Сунце угледа ме и весело зарза. Ништа му није фалнло. нагиње западу, a њега једнако нема. Осени јаблаХтео je само да ме види, да га помилујем, na ето ти. нова отегоше се, a сунчани зраци одуљише и поОво неколико речи, изречених у хвалу Џиги- златише кад он изби у авлију. Шаћирагшшда скотову, расположује Шаћирагу, он Оставља крчму и чи преда њ. — Снеси ми силах и кубуру! Идем у Полог — сав срећан и смирен, ica свешћу добра домаћина, хода no виноградима, гледа лозу и надгледа како каже Шаћирага мрко и лешким гласом, na и не помладе сељанке, под Фатиним надзором, беру треш- гледавши je, несигурна хода уђе Џигиту у ахар. Шаћирагиница, бледа ка крпа, преклиње га да ње. И жена му je сишла у виноград. Плашљиво и крадом погледа га испод ока: »Минуло га je, хвала остане: — Не иди, мој Шаћирага, жив ми био! Сањала Богу«, помисли и погледа га слободније. Али и лајпријазнији смешак био je у стању да каткад Ша- сам ружан сан. Не иди данас у Полог; има још даћирагу баци у оно нејасно стање слутња и лодо- на у Bora. Ta кметови ће и сами доћи. A он и не одговара. 'Ћути и опрема коња. Још зрења. Сви су приметили ову промену на Шаћирагд часак, и Џигитове копите закресаше друмом поврх али нико joj није знао узрока, na ни сам Шаћир- куле, a Шаћирагиница се заплака. Сестре му као ага. Једноставно наишло би на њ и минуло би га. две неме и тужне севлије осташе на авлији. У Полог воде' два пута: један преко Меољина, И то je све. Нека помисао искрсне у њему ,као, na пример: »Угинуће ти Џигит«, или »Несрећа вреба краћи, пео се кривудаво и стрмо, a други дужи, нена те«. И стварно, ово je говорио неки глас, само што равнији, водио je преко Боровчевине. Само овај Шаћирага није био начисто с тим: да ли говори тај други имао je једну ману: управо испод самог села Боровчевине, што лежи на платоу, провире се он глас у њему самом, или му шапће однекуд. И што се год дубље залазило у лето, овај злоб- кроз стене у дубоко просечен дивљи и голи теснац, ни и невидљиви шапат бнвао je све чешћи. Kao да пун шкрипова и пререзан сухом поточином. Страшна и језива je то дивљина у којој глас звони као се својом слутњом наводио на неко велико зло. Каткад би се причинило Шаћираги да му се-овај са оног света. A Шаћирага не бира пута. Пустио нечујно и злобно подмсева, na се опет хвата у своје Џигиту на вољу, заборавио на овај свет, na јури, коло и потпуно влада њим. Он се испрва отимао, лети. Kpm озвања под бесном Џигитовом копитом, трзао, одагнавао га мислећи na своје послове, Џл- a стење одговара бесом, смехом и лавежом. И баш �Страна 52. Г A ј Р Е Ti Бро) 4. ту, управо негде пред суху поточину, Шаћирага из- a он оамо одмахне руком, na у Антину крчму. Катвади кубуру иза појаса, подврисну и опали. У исти кад no цео дан проседи сам у копаку, изгубљон и трен Џигит се трже, блоно јаукну и посрну напред. мучаљив, no целе сате иде уза собу, ни-за собу, na Шаћираги претрну срде. Он се пови no њему. Занос се завали на сећију и гледа у таваницу. Није му ни се у трен расплину и ужасна помисао ожеже му лако. У чаршији се сигурно вчћ me сазнало. Ко зна мозак. Јека од пуцња загромиња се у кршу и наста шта се све тамо не прича. Зар Шаћирага Плавић, кобна тишина. Џигит опет јекну. Шаћираги као да поломљених крила, да ггзађе пред one пабодаце. И пуче нешто пред очима, дах му се напе у грудима и . он je сав свој думан и јад толио у Антину вииу. наста нека дивља борба у њему, борба прегора, по- Престао већ одавна да гоаори о Џигиту. Некад га je носа и љубави. Ствар je била јасна: Џигиту je запе- уздизао изнад целог свзта, бодрио му понос и снала нога у шкрипац и преломила се у снази налета. гу, a сад га вино уздиже пзнад некг дрне провалије Џигит лоновно јекну. Шаћираги се свртише сузе и саввсти и злих слутњи, држи га у канџама над тим умало што не зарида из свег гласа. Али се суспреже, понором, док се он бори, хрве, савладава и побеђује, поче да му дрхти усна и рука на кубури. Џигит га да после пијане борбе друга провалија постапе још болно погледа и немоћно обори главу с тешким уздубља и црња. И све тако. дахом. Наједном, не знајући сам шта се догоди с A једног дана, пијан и распојасан, Шаћирага њим, он леже no свом другу, паде му око врата и уђе у авлију и загрме: зарида, тресући се сав као у грозници: — Спремајте се! Одмах се спремајте! Фато, ве— Хеј, Џиго, Џигитићу, сиротане мој! Хеј, ра- жи npm ar! Хајд’, мичите се! Ta нисте се скамениле. но моја непребона! У женама нешто закликта, али нове, црне слуШта, зар Шаћирага Плавић да плаче као же- тп>е угушише ово кликтање ненадне радости и ћутна! оте се он и погледа no пустоши. Сам. Само голо ке почеше да се спремају за пут. Анте je домала достење зури у њ и у сиротог Џигита. , вео брђане са коњдма. Они су и тако кренули no — Јест. Оплакао сам и себе и Џнгита — рече брапТно у Каменик, na онако узгред, добро им доон једва чујно, стеже срде, дрхтавом руком потеже шло да потоваре Шаћирагин пртљаг. кубуру и стаде пред ;Џигита. Дба страшна ока, пуна Кроз један оат поворка се крете. Овај пут, Шамолбе, очаја и бола^улери ЈДигит на њ. Шаћирага не ћирага je ишао последњи, узбуђен омамљиве свесклону, напери. Метну р у к у п а ороз и јекну, -јекну ти. Нешто разбијено и очајничко носио je он у себи као рањен и омаче. Пуцањ врисну, a он и не осврћу- пут свога родног града, који му сад изгледаше нећи се, наже к а Грабини. За њим заурлаше хиј куд стран и неприступачан. гласова, цика, смех и^кикот ђавољи, a затч—“ ** — Ех, хееј! — уздахну Шаћирага и ослони се утиша и зину мртва и хладна пустош из в u на стену код Беле Пударнице да савије цигару духана. И тог часа, учини му се да се посве прикучи >• ш. својој трагедији, угледа joj сву језиву наготу и трже Шта je соко острижених крила? Шта je човек се. Хтео je да виче, да враћа коње у Грабину, али без очињег вида? Шта je јунак без светла оружја? су му само дрхтале згрчене усне и поигравала цигаШта je хоџа без. бела 1с арука? Шаћирага без бесна рета у рукама. Ех, да je барем остао у селу да му Џигита? свет не гледа срамоту! Шаћирага Плавић није себе више рачунао међу Тако je Шаћирага Плавић дошао у свој шехер. живе људе. Он се жив покопао у сврјој Грабини, не Испрва остајао у кући. Мучило га нешто. Мувао се марећи ни за свет, ни за своје богато имање. no конацима и ноћу излазио на башту, док једне • — Анте, оног мог, црног! a Анте -доноси забриноћи не прекрочи капију и не изгуби се у помрчинут, али нем и послушан као роб. ни. Напокон поче и дању да излази. Али, на љегово Шаћирага у вину тражи заборава. Он у вину велико изненађење, нико му и не спомену Џигита. сан>а о Џигиту, прелази на њему брда и долине, за- Шта више, људи га сретали отвореније и нријазнипева, na се наједном растужи и расплаче као мало је него ли пре. Kao да су на све заборавили. Вејсидете. лага Вољевица упитао се чак с њим пријатељски за — Исусе мој, у што се преобрази наш силни здравље и, онако из обичаја, распитивао га о летиara! — чудио се Анте. ни. Тако Шаћирага преста да зазире од чаршије, A Шаћирага no цео дан у свом тамном буџаку. али се ипак све ређе виђао у Тркљиној берберници. У кући жалост као за покојником, a имање пусто По чаршији се прочуло да се пропио. Виђали су га без њега. Жене као сироте иду no виноградима, закако се крије no крчмама на пречкој страни. Кући раслим у траву и коров. Kao да je све проклето. Неje долазио у касне сате, тихо и нечујно. И док су ма више ни страха ни трепета у кући. Шаћирага je сви спавали, затицао je он своју жену, пресамићену тих као мушица. Ником ни у очи да погледа. A опет као у кврги, како га, бледа. и изнурена, чека у посе нико не усуђује да му шта примети, да му предлутами крај уфитиљене лампе газњаче. Каткад се баци. Али не од страха, него од жалости. Дошла и пијаном Шаћираги чинило да гледа пред собом неберба. Све цикти од весеља, a НТаћирага као сметен, r«iy утвару, a каткад опет најбоље створење на свету. не уме ни да кириџије погоди. Сишла јесен у котПрема тому, некад би Шаћирага легао у душеке лину, туга магловита, бескрајна, a Шаћирага у бу- мрк, злвовљан и злобан као џин, a некад би се опет џак, кућа у безнадежност. Тако пролазе дани. И го- разнежио и, пролевајући сузе жалосне, миловао ра почела да опада, a Плавићеви још у Грабини. своју Шаћирагиницу. Жене се зажелеле комшилука, na помреше од осаме и чамотиње. Преклиљу Шаћирагу да се селе у град, �Spoj 4. T A JPETi He прође ни пола године no смрти Џигитовој, a Шаћирага продаде Полог. За Пологом заредаше друга добра: млиница у Омољци, подводне баште у Мекама, њиве у Огругама. Оста се на самој Грабини. Шта! Зар и Грабину продати! У њему нешто препуче. Он све прегори и утону у вино. Назревао je црну тачку пред собом која се стално ширила и постајала све то црњом. To je била шупља цев његове кубуре, скривене дубоко за појасом. To je била његова судбина. У пићу поче којешта да му се презрива. Нека црна невидљива рука вукла га мртву Џигиту у шкрипове подно Боровчсвине. Жена му плакала негде у даљинама и дозивала га преко вода. Људи хитали под неким мртвацима и домахивали му. Црни ђаволић играо пред њим на столу и плазио му језик. Неко му седао на плећа и упирао му одозго у теме. И он се трзао из дубоког пијанства у празној крчми, у глуху и дубоку ноћ, док je напољу звиждала бура, или иљусак шибао no граду. Једне од ових кишовитих ноћц, једва га вино савлада. Напокон поче да га хвата и пушта наизменице. Шаћирага се борио. Приблиџавао ее^илу своје одлуке. Шта! Зар и Грабину да прода, na да туђин шеће no њој! Зар своју стару мајку под старост оставити без хлеба у кући! Ннкад! Боље овако. И Шаћирага стеже држак од fcy6Vpe за појасом. Пијанство je расЛо као црно море, љуљало га, na опет свест резала крвнички, немилбсрдно.—И само ове две игре, једноставне и охрахпвито снажне. Мисли се стегле у чвор, na на једном тготону у мору заједно с њим, да га опет изнесу на чистац и ударе њим о нешто што je rope од Јгеакве стене: о смрт. Шаћирага се диже и захетура према вратима. Убио сам Џигита, убићу и себе, одлучио je Шаћирага стојећи насред авлије. Свест му je блескала на махове, a предмети расли 'пред њим. Зид, што се белесао доле у дну авлије при севању муње, чинио му се недохватљив и висок до неба. Он се, онако у Страна 53- полусвести, загледа у кућу. Kao кроз неко далеко сећање пројурише испред њега лица његове породице, али он стеже срце и пође пут ахара. Уђе. Мркуша се плахну и уздува. Шаћирага осети даске под иогама. Јест. To je Џигитово место. Јест. Убио сам Џигита, убићу и себе, понављао je он. Ахарска запара удари му у главу. Свест му поче да се креће око њега. Он се прихвати за даску од јасала и спопаде га туга и очај. Извади кубуру. Боље овако. Боље, боље, Шаћире. A онај свет? Џехенем? Па и досад сам грешио. Их, брате мој, ап зар тако? Зар себи .смрт да задаш? Јест. Себи смрт кад није друге. Бог зна зашто ово чиним. Опростиће. A кућа, жена, мајка, сестре? С ким остављаш све, несрећни Шаћире? Морам. Није друге. Све ово као да je изговорио неки глас који се клатио над њим и вређао му можђане. Обузмала га нека ватра. Он прислони хладну цев на слепоочницу и то би тако нешто обично. Он he одапети, na — пред Бога. Шта учини, несрећни Шаћире? И опет онај глас поче да се клати над љим и да му вређа можђане. Шаћирага се једва држао за јасле. Нешто га нривлацило земљи. Неко му ceo на плећа и упирао му у главу, као да жели да га забије у под од ахара. Рука му дотаче ороз на кубури. Сад he! Одјекну туп и погмуо пуцањ као да се нешто сурва. Мркуша се трже. И Шаћирагиница се трже и врисну. Причини joj се да je сањала. Она се опет пресамити и спусти главу na колена, онако згрчена, на душеку, чекајући свог Шаћирагу. Киша je пљуштала и даље у црној nohn, a Руна злослутно и језиво хујала под Павлића прозорима. Судбина je седела поврх града на стени и бдила над стотинама ситних душа, скривених у ниске, збијене и плочом притиснуте кућице. Све je мучало згрчено и притајено у тмипи, само би на махове муња осветлила град, с мостовима и торњевима, и моћни смех с неба просуо би се no целој земљи. Alimeđ Mniađbegović PONOS. (Roman iz muslimanskog aristokratskog života.) (Nastavak). I on poće najednom osjećati olakšanje na duši od toga okrivljavanja djevojke. Stoga razloga pohita da iskoristi tu spasonosnu ideju i da spase sama sebe. Nastojao je da je na sve moguće načine prikaže kao nevrijednu i nedostojnu svoje ljubavi, da je što više ocrni i ogadi samome sebi i pričini mu se, da je u potpunome pravu i da to nije nikakva njegova podlost ni podmetanje, nego prava i gola istina: — Dok sam ja nju ljubio, ona je lagala! Jest lagala je podlo, ružno. . . Pa i onaj sjaj u očima, bio je laž, i oni prijekori, puni tobožnje ljubavi, bili su čisti ižljev mržnje i one podmukle životinjske slasti u izigravanju čistih ljudskih osjećaja. Pa čak je i večeras lagala. Jest, ja sam joj vidio prevaru na licu u onom času, kad sam bio spreman, da izvrgnem sebe i svoj život luđačkome bijesu njezinoga oca! 0 Bože, pa kako da to nisam na mjestu pri­ mijetio. Kaže, da je htjela, da iskuša moje junaštvo. Laže! Htjela je samo da joj otac ne dozna, kako ona i po noći razgovara sa fukarskim momcima i igra se s njima, kao mačka s miševima. . . 0 nebesa! Samnbm, samnom da se ona igra! I ja luđak, ja bi­ jednik, ja sam povjerovao u njezine riječi, pao u stupicu i doživio sramotu, kojii ničim više neću oprati. . . Odbila me, narugala mi se, ismijala m e. . . A šta sada? Da joj se osvetim? Zašto? Za svoiu glupost? Kako? S kojim pravom? I ta životinja, ta bezdušna zmijurina kazala mi je u lice, da me Iju- �Страна 54. tAJPET, b i . . . 0 koliko mi se narugala, kako strašno, kako sm rtno. . . Neka, neka i treba mi! I jesam udario za njom, kao zvijer sa maglom, kao da je ona sama na svijetu. Pravo mi je. Zaboravio sam sunce, život, nebo, Boga i gledao samo nju, hanumu, ponosnu plemkinju! 0 srama! 0 stida! Pfuj! Sam se sebi ga­ dim . . . On poče pljuvati sam na se i s nekim prezirom udarati pesnicama u svoje rođeno čelo, kao da želi kazniti svoju glupost, kojoj nema kraja. Pa ipak u njemu se pojavi neki lični ponos, osjećaj stida pred vlastitom dušom i bi mu nekako krivo i neugodno što tako sebe pred sobom ponizuje za tuđe podlosti i prevare. I poče se opravdavati: — Pa šta? Zar sam ja kriv, što sam vjerovao u čovjeka u ženi. Zar je kriv onaj nesretnik, koji je pružio zmiji štap, da je spase iz plamena, a ona mu se na mjesto zahvalnosti, omotala oko vrata . . ? Ona je kriva, ona, a ne ja! I sad se pojavi druga jedna krajnost. Čim je mišlju počeo svaljivati krivicu na djevojku i iskočio iz bujice psovaka i, riječi kojom ga je nosio temperamenat i ćud, koja nije dospijevala da razmišlja, on se prebacio i izgubio . . . — Pa zar je ona zbilja kriva? Ko zna? Možda sam i ja bio ponešto' kriv? Treba biti pravedan. Treba dobro razmisliti prije nego što stvorim ko­ načnu odluku. Da, da nije to dovoljno optuživati samo nju, koje nema, da se brani, treba i sebe povući pred sud svoje savjestif U prvom redu, ja sam došao sa akšamluka, udarao sam po rakiji i djevojka, kao što je ona, mogla je biti mirne duše uvrijeđena, mi­ sleći da sam pijan i da ne znam što govorim. Osim toga, ja sam napravio ispad. Vikao sam u sred noći njezina oca, budio ga iz postelje i time je izvrgavao ruglu i sramoti pred vlastitim roditeljem. Pa ne samo to, nego sam se u svojoj naivnosti, oduševljenjen njezinim ljubavnim prijekorom, zaletio i rekao joj tri puta da laže. I kad mi je ona za kaznu htjela da pritvori prozor pred nosom uhvatio je za ruku . . . i naravna stv a r. . . ovaka djevojka, kao što je ona . . . ne može to nikada oprostiti. . ! Ja sam kriv, ja a ne ona! povika on gotovo očajno spreman da sam sebe stavi na najgroznije muke! Ja sam podlac, ništarija i hulja, a ne o n a . . . I ja sam se malo prije usudio da nju samu okrivljujem, radi podlosti i tukao sam sebe u glavu. . . A šta sada? Šta sam sada za­ služio? Djevojka me je ljubila cijelom svojom dušom, pa čak i onda kad sam je toliko izuvrijeđao, da me je morala radi svoje ljubavi odbiti. . . eto! Eto! Tu je nit, tu je konac. . . Vrijeđao sam djevojku, mjesto da ju obožavam. . . Dosta, dosta. . . 0, kakve muke, kakve boli! Srce će mi prepuknuti! Duša mi se ras­ pada . . . Svisnuću, p o lu d iću ... Ubiću s|b . . . Kući! Kući! Materi! Ocu! Sestri! Врој 4 On pojuri kroz osvitanje cestom prema kući, tražeći neko toplo utočište, da sakrije svoje, muke i ublaži bol. U njemu je prevrilo sve to, što je pro­ živio, otkako se rastao sa Hatidžom i dalje nije mo­ gao razglabati ni svoje minisli ni svoje osjećaje. Srce mu je prekipjelo bolom i više nije imalo nikakvih granica za svoje osjećaje a mozak nekim ljubavnim ludilom, koje je izobličavalo svaku, misao i davalo joj strašno i sablasno značenje. . . U njegovom biću došla je ljubavna groznica do vrhunca. Nestalo je logike, nestalo shvatanja, ostao samo unutrašnji haos, metež i propast. Doživio je ono, što je svaki, koji je raščinjao svoje najintimnije osjećaje u formule i zakone, da pronađe način, kako bi se uzdignuo iz­ nad sebe i prezreo bol, morao da proživi.. . Kad je Alija Smajić ušao u avliju i zakucao na kućnim vratima, kokoši su preskakale sa sjedala, hodža je učio jutarnji zov na molitvu, a dan je po­ lagano svitao, maglovit, tmuran i nejasan . . . Vrata se otvoriše i Alijina sestra Đula, bunjave kose i snenih očiju pogleda zabezeknuto u brata: — Aah! — začudi se djevojka. Zar sada? Čekala sam cijelu noć na te, da ti otvorim vrata. Bojala sam se, da ne zaspim, pa da oca ne probudiš, kad budeš kucao. . . Pred zoru me uhvatio san i da me majka nije probudila, ni kahva ocu ne bi bila gotova. . . Alija je šutio. Ni riječi nije progovorio. Sjeo je na dovratak i opružio obje noge, a sestra mu po­ lagano odvezivala cipele. . . Bio je tmuran i jedva je prikrivao sav onaj unutarnji haos, koga je malo prije proživio i koji je još uvijek bjesnio žestokom snagom u njegovoj krvi i zavitlanoj d u š i. . . Sestra se čudila toj neobičnoj šutnji i bojala se, da ga pita . . . Osjećala je neko strahopoštovanje, koje je svojstveno svima ženama u muslimanskim porodicama prema starijem bratu. Pa ipak na licu mu je primjećivala patnju, a u očima bolnu nesanicu i sestrinska se ljubav pojavila u njoj i ona se nježno nadvije nad njega sklonivši izuvene cipele pred vrata: — Jesi li spavao.. ? — Ne —nisam . . . odvrati rastrojeno brat. — Pa hoćeš li da ti prostrem? — Da. — A kahvu nećeš popiti? — Ne! — Mogla bih 1i nešto na zajutrak prirediti. Jesi li gladan? — Nisam. Sestra zavrtje glavom kao da se snebiva i odvede ga u sobu na postelju, koju je bila podigla, a da je se Alija ni dotaknuo nije. — Hoćeš li da te raspremim? — Neću. Ovako ću le ći. . . Setra izađe i sva uznemirena i zabrinuta potraži mater i ispripovijeda joj uzbuđenim glasom da je �Бро| 4 T A J PET« brat bolestan, da se čudno ponaša, da gotovo nikako ne govori. I obje se žene još više prepadoše i otrčaše u njegovu sobu. — Alija, sine, šta ti je? — vrisnula je mati. — Šta će mi biti? Ništa. — Jest bogme, ti si bolestan. . . oči su ti zakr­ vavljene i lice blijedo. . . Gledaj ruke ti se tresu. Majko moja šta mi je djetetu.. ? Ona pada po njemu obujmi mu glavu objema ru­ kama i skoro da ne proplaka . . . — Zašto majku svoju mučiš? Što mi ne kažeš, šta ti je, pa da ti lijeka potražimo. . . 1 doktora da zovnemo. Eno i otac je ustao, pije kahvu u svojoj so bi. . . Da ga zovnemo, pa da se nešto radi. Ne mo­ žemo te ovako, bez ikakve pomoći pustiti. . . Alija se smrknu. Pokaja se što je uopće icući dolazio takav i sva ta materinska i sestrinska briga poče mu dosađivati i uzrujavati ga. On se otrese gotovo grubo na obadvije žene: — Pa ostavite me do vraga! Ništa mi nije! Sestra se prepade, istrča iz sobe i sva izvan sebe uleti u očinu sobu i očajnim glasom stade vi­ kati. — Alija je bolestan, Alija! Babo, babo. . . brže po doktora, on će um rijeti. . . — Šta je, šta je? diže se otau. Kaki bolestan, jučer je bio zdrav, šta vam pada na pamet. Ne mož( se tako lako čovjek razbbliti. . . Страна 55. I sestra i on uđoše u bolesnikovu sobu i na­ đoše majku nad sinom oblivenim suzama i rašču­ pane kose. Alija je ležao kao mrtvac i sav se tresao, cvokotao zubima i prigušeno vikao: — S rce. . . srce . . . Otac se feage, opipa mu čelo i kimnu gotovo srdito na žene. — Brže mokre krpe! I košulju mu natopite u hladno sirce, pa da mu obučemo . . . Ništa to nije . . . Nešto mu se moralo dogoditi, a on kako je mehka srca uzeo to odviše k sebi i eto sada, malo će odbolovati i ništa v iše. . . Donesoše mokre krpe, obukoše mu košulju i zatrpaše ga jorganima. I dok se on tresao i cvokotao zubima u postelji oni su sve troje bez glasa čekali nad njegovom posteljom, dok se smiri i dođe k seb i. . . л Nije potrajalo ni pola sata, on je otvorio oči i zagledao se nekako bolno u oca, kao da od njega traži pomoći i zaštite. Izgledao je sav bespomoćan i utučen. Bio je odviše osjećajan i događaj koji mu se sinoć desio, djelovao je na njegove živce toliko, da je izazvao taj kratki neobični nastup. Poslije na­ stupa, lice mu je bilo kao u maloga djeteta, obli­ veno nježnošću i nekom blagošću, koja je očevidno tražila samo najmekše i najslađe riječi utjehe, ljuavanja. On podiže ruku prema majčinom aPnu: (Nastaviće se.) Милан Горчиновић: Л Ми се једног дана нађосмо на путу топли и безбрижни као мајска радост и смехом врискасмо пуни снаге, крви на усни и лицу; тад пољупцем слатке јагоде кидасмо са наших усана, и бројат не знасмо ми никад сатове прољетних јутара — пијани од среће; и у пјаном вриску ми дадосмо тада све што нам пролећа осмехом пружаху.. A сад? зима стеже, док снег пада, пада и застире стазе, где јагоде брасмо; a где се првога дана ми састасмо одбегло од мајке једно јање лута . . . НАША ВОЈСКА. КОМАНДАНТИ II. АРМИСКЕ ОБЛАСТИ*). Армиски Генерал Божидар П. Терзић дошао je за команданта II. Армиске Области 17. новембра 1919. год., да замени Војводу Степана Степановипа (ратног команданта II. Армије од почетка наших ратова за Ослобођење и Уједиљење, од 6. октобра 1912. год.) и на том положају био до 5. маја 1920. год. *) Види: »ГаЈрет«, Бр. 12. аа 16. јуни 1926. год. Capaјево. Рођен je 7. септембра 1867. год., у Горњем Милановцу, срезу Таковском, округу Рудничком. Његов отац Петар Терзић практикант среза Качерског, округа Рудничког умро je на Руднику 26. марта 1866. год. Мати Јерина рођепа je у селу Гор. Бањанима, срезу Таковском, округа Рудничког, још je жива и позната je као веома оштроумна, отресита, али и врло благородна жена. Свршио je 4 разреда основне школе и 2 разреда �V £трана бб. » F A j P č t « _____________ гимназије у Горњем Милановцу, затим остале и 7. разред гимназије у Крагујевцу. Ступио je 1. септембра 1886. год. у Војну Академију као 21. питомац и свршио Нижу Школу Војне Академије l. септембра 1889. године као 7. у рангу од 19 другова кад je лроизведен у чин пешад. потпоручника и одређен 3. октобра 1889. год. за водника l. чете 12. пешад. батаљона. Иреведен je у артилерију 1. априла 1890. год. и лостављен за водника 5.. батерије шумадиског артилер. пука. Ступио je 2. октобра 1892. год. на Вишу Школу Војне Академије и исту свршио 1894. године у IV. класи са одличним успехом као 2. у рапгу. За то време 2. јавгуага 1893 год произведен je за поруч-. ника. По свршетку школе постављен je 12. јуна 1894. год. за наставника Артилер. Подофицир. Школе, док 8. октобра 1895. год. постао je командир 2. батерије дунавског артил. пука, кад je и произведен за капетана II. класе 2. августа 1896. год. Послат je за државног питомца у Немачку 10. августа 1896. год. и тамо остао у Берлину- и Штетину ради упознавања немачке пољске' артилерије све до септембра. 1897. год. По повратку октобра 1897. год. одређед/ je на елужбу.у Команду Активне Војске. *. S . Произведен je 30. септембра 1899. roargaT^aiTe^ тана I. класе a no том .Дзабран и ступио као приправник за 'Бенералштабну Струку, где je после <2* године no завршенбЈ спреми и положеном практичком и теорном испиту за генералштабног мајора npeведен у Ђенералштабну Струку као генералштабни капетан I. кл. и одређеп априла 1901. год. за команданта 26. батаљона, a no том; je постао командант батаљона у 19. пешад. пуку. Произведен je за генералштабног мајора 12. августа 1901. год. Начелник Ђенералштаба Шумад. Дивиз. Области постао je 26. априла 1902. год. и био до невембра 1903. год. Командант 12. пешад. пука »Цара Лазара« био je од 14. новембра 1903. год. до 31. марта 1905. год. Ађутант Његовог Величанства Краљ а Петра I. и шеф Унутрашњег Одсека Операциског Оделења Главног Ђенералгатаба од 31. марта 1905. до 3. октобра 1906. год. Командант 1. пешад. пука »Књаза Милоша Великог« од 3. септембра 1906. год. до 6. јула 1907. год. Командант 17. пешад. пука од 6. јула 1907. год. до септембра 1908. год. Произведен у чин потпуковника 29. јуна 1907. год. Шеф Унутрашњег Одсека Операциског Оделења Главног Ђенералштаба од 24. марта 1908. год. до 14. октобра 1910. год. Начелник Операциског Оделења Главног 'Бенералштаба од 14. октобра 1910. год. до 17. септембра 1912. год. на коме je положају радио, са почившим Војводом Р. П у т н и к о м , као пачелником Главног Ђенералштаба и љеговим помоћником почившим Војводом Ж . М и ш и ћ е м , на изради ратног и операциског плана за рат 1912. год. као и na изради плапова за концентрацију војске за овај рат; спремао и руководио путоваљима ђенералштабних приправ- ^рој 4. ника и вршио све припреме за епохалне догађаје који су се одиграли. Произведен у чин пуковника 29. јуна 1912. год. Начелник Операциског Оделења Врховне Команде од 17. септембра 1912. год. до априла 1913. год. Командант Шумадиске Дивизије I. позва од априла 1913. год. na до 15. августа 1913. год. кад je као командант са својом дивизијом у борби 17. и 18'. јуна (no старом календару) заузео Д р е н е к и пребацио Бугаре на леву обалу Злетовске Реке, разбивши 7. Бугарску Рилску Дивизију, којом je приликом запленио 12 пољских топова и 20 мунициских кара. За тим je 20. и 21. јуна вршио напад на Р а јч а н с к и Р и д и 21. јуна у 17 часова са дивизијом заузео Рајчански Рид и тиме je извршен пробој између двеју Бугарских Армија a 7. Рилска Дивизија потпуно распарчана. Интересантан je био моменат кад je Војводи Р. П у т н и к у саопштено: да je Шумадиска Дивизија I. позива заузела Рајчански Рид (о чему знају ђенерал Живко Г. Павловић и ђенерал Милан Ж. Миловановић). Кад je Начелник Штаба I. Армије Генерал (Војвода) Петар Б о јо в и ћ чекао истог вечера Команданта Шумад. Дивизије пуковника Терзића у Припотанцима (где je био логор штаба дивизије) и кад се вратио са положаја Рајчански Рид у логор око 23 часа саотптено му je: да се са д и в и з и јо м кр ен е од м ах у Ш т и п ради поја ч а њ а III. А р м и је . Он се са дивизијом крене зором са положаја Рајчански Рид и no­ ćne 24 часа форсираног марша стиже са дивизијом у Хадрифалки 22. јуна у 20 часова. После заузећа Штииа 25. јуна у 23 часа кад je Шумадиска Дивизија I. позива избила на Шашавари добије наређење: јо ш истог вечера да се крене ф ор сирани м марш ем у пом оћ Д у н а в с к о ј Д и в и з и ји II. пози ва ко д К р и в е П а л а н ке и дивизија 26. јуна око l час у јутру креће са Шашавара преко Штипа —Св. Никола |(Клисели)—Црног Врха—Страцина— Кривој Паланди маршујући и дању и ноћу и за 43 часова форсираног марша прешла je lio Км no врло брдовитоме земљишту и највећој врућини. По доласку одмах из марша ступа још истог дана у борбу са 12. Бугарском Дивизијом. Taj пример унет je и na предавањима на Ратној Академији у Паризу a и код нас се у стратегији предаје. Шумадиска Дивизија вратила je 13. јула Мерћез и Жедилово, које je била изгубила Дунавска Дивизија II .позива и астала je (између Дунавске II. позпва и Дунавске I. позива) na својим положајима Дубравница—Мерћез—Киселица—Жедилово, све до закључка примирја. Командант Шумадиске Дивизиске Области постао je од 15. августа 1913. год. na до 12. априла 1914, год. кад je постављен за Команданта Вардарске Дивизиске Области где je остао до 12. јула 1914. год. Начелник Ђенералштаба Т. Армије постао je у рату са Аустроугарском 12. јула 1914. год. и био до 10. августа 1914. год., кад je као начелник Штаба I. Армије учоствовао у нападу на Шабац 10. јула 1914. год. у улози Начслника ПГтаба Мачванског Корпуса, чији je Комапдант био ђенерал Вукоман Арачић (Командант Тимочке Дивизије IT. позива). �Epoj 4 ,Г A J P E T , Страна 57. Шумадиска Дивизија I. позива била je распо- ’ Ca Командантом I. Армије ђенералом Петром ређена no заузећу код Београда (Торлак), од 2. деБ ојовићем донео je инструкције и каопштио Команданту Тимочке Дивизије II. позива ђенералу В. цембра 1914. год. na до 16. маја 1915. год., кад je Арачићу и Команданту Шумадиске Дивизије I. по- одмаршовала na Уб, где je остала све до 23. августа зива пуковнику С. Хаџићу, који je Командант Ком- 1915. год., na je отишла у А ранђеловац на стабинованог Корпуса усвојио у потпуности и на осно- новање и ту остала све до 14. септембра 1915. одаву н>е донео своју одлуку за напад на Шабац, који кле je почела покрет за станицу Влашко Поље, a je између 15 и 16 часова li . августа већ био заузет. одатле превоз железницом до Пирота, где je била Начелник Ђенералштаба Мачванског Корпуса прикупљена 20. септембра, na 23. септембра отпобио je од 10. августа na до 19. августа 1914. год., чела покрет за К њ а ж е в а ц , који je завршен 25. сепкад je 20. августа 1914. год. постао Командант Шу- тембра. По том 26. септембра Дивизија je у покремадиске Дивизије I. позива и исту примио у Оџи- ту преко Дервена за Ниш, a делом железницом за Зајечјар и даље ка Смедереву, док се 28. септембра ном Селу и био до 6. дедембра 1915. год. није прикупила код Смедерева на положајима: Дивизија je ноћу 23./24. августа прешла Саву Браново Брдо — с. Бучак — с. Петријево, где прикод Новог Села у Срем и у својој офанзиви дошла ма под своју команду и трупе Дринске Дивизије I. на линију: Јарак—Буђановци—Хртковци—Пећинпозива, које су дотле браниле Смедерево. ци—Попинци, ступила у борбу ca бригадом 29. АуШумадиска Дивизија I. позива у борби код стриске Пешадиске Дивизије ђенерала К р ауса и . исту тако потукла, да je могла тек 31. августа да Смедерева остаје све до 3. октобра у ноћ, када се предузме покрет против Шумадиске Дивизије, Ko­ повукла на положаје na десну обалу Раље, na 6. окja je пак no ваређењу Команданта I. Армије имала ^тобра после упорних борби повлачи се на десну да се пребаци на десну обалу Саве код Новог Села. обалу Коњске Реке. Kanape je Коњичка Дивизија 8. октобра у ДоШумадиска Дивизија имала je један једини мост код Новог Села, на коме су прешли сем ње Ко- лини Мораве, код Осипаонице повукла и открила дењичка Дивизија и Обреновачки Одред. Мост je Mo­ сни бок Шу.чадиске Дивизије I. позива, то се ова rao бити сваког момента пррупГен било од непри- 9. октобра повукла на десну обалу Јасенице, a појатеЈвских монитора или аероплана, na би настала -сде упорне борбе на положајима Оскоруша — код катастрофа за све трупе I. Армије које су биле пре- Паланке. По том се повлачи 10. октобра под борбом na десну обалу Раче на положаје Парлози — Карабачеие на леву обалу Саве. Кад je Дукавска Дивизија I. позива због си- ула — Којадинац, затим 13. октобра на десну обатуације код Гучева извучена из Срема и упућена лу Лепенице на положаје Дрвелик — Страњевица за појачање трупа код Гучева, тада су у Срему ос- — Шупљаја, док 14. октобра врпш одбрану полотале само Шумадиска Дивизија I. позива, Коњич- жаја код Багрд ана, 17. октобра повлачи се na пока Дивизија и Обреновачки Одред, и да би се дало ложаје код Липара — Главица (јужно од Јагодине), што јачег отпора непријатељу, на овако развученом 21. октобра повлачи се на положај Гиље— Мајур — фронту, Шумадиска Дивизија I. позива додала je Бресје — Шуљковац, 22. октобра na положаје на сваком коњичком пуку no l батаљон пешадије, ко- десној обали Каленићске Реке, 24. октобра на десји je имао задатак, да огарантује одржање положа- ну обалу Западне Мораве и поседа положаје код ја поседнутих места, које je Кољичка Дивизија др- Црног Врха и с. Мевци, 26. октобра на положаје Жеравино — Црепуљани — река Вратарница (исжала. Сад одласком Дунавске Дивизије I. позива из пред села Мајдева), 28. октобра на положаје код села Блаце — Чунгуле, 2. новембра na Барбатовачки Срема, фронт одбране у Срему био je велики и сва тежња одбране и заштите прелаза прека Саве лала Положај (код Куршумлије), 4. новембра на Преполац, 7. новембра на Теловски и Баловски Вис, 8. je на Шумадиску Дивизију I. позива и она je 31. августа no наређењу морала да се повуче на десну новембра ка положајима код Тенешдолског Виса, 9. новембра код Тенешдола na преко Вучитрна ка обалу Саве код Новог Села, a већ 2. септембра упућеиа je на фронт Милаковица—Вукоманов Гроб, a Овињарима, 10. новембра ка Чичевици, 13. новембра 5. септембра враћена натраг ка Јевремовцу (код на положај код села Рудника (правац Косовска МиШапца) и 6. септембра учествовала у нападу на с. тровица — Пећ), 19. новембра на десну обалу ИстоПричиновић, где je остала од 7. септембра na до 17. ка na положаје Врело — Љубово, 21. новембра креhe за Рожај, 24. новембра за Беране, 25. новембра октобра и свакодневно водила р о в о в ску борбу. Повукла се no том 18. октобра на положај Јев- за Андријевицу и даље ка Подгорици, где je дивизија стигла 30. новембра. Па одатле 2. децембра ремовац—Потес—Мишар (код Шапца) и ту водила борбу све до 27. октобра 1914. год., na се нопу 27./28. врши покрет ка Кастратима, 3. децембра до Коплика и 4. децембра долази у С кадар. октобра отпочела повлачити у правцу Уба и даље Армиски Генерал Божидар П. Терзић као пука Аранђеловцу на положаје Космај—Медвењак. Шумадиска Дивизија I. позива отпочела je 20. ковник изабран je 6. децембра 1915. год. и постао новембра офанзиву, која je успешно напредовала М и н и с та р В о јн и и на том je положају остао све до после упорпих борби на положајима код Секуле— маја 1918. год., за које je време унапређен у чин геКојиловице—Окреска, на Збеговишту—Великом По- нерала 29. јуна 1916. год. на Крфу и остао као Миљу и Погледу и при даљем нападу на Петров Гроб нистар на Расположењу од 1. маја 1918. год. na до најзад избила na Раковичку шуму и село Јајинце 20. октобра 1918. По том као изванредни Изасланик и 2. децембра ушао у Београд њен 10. пешад. пук Врховне Команде од. 20. октобра 1918. год. na до 9. новембра 1918. год. _____ ____ и l батерија. �Страна 58 .Г A Ј Р Е Т « Командант Вардарске Дивизиске Области noстао je. 9. новембра 1918. год. и био до l. јануара 1919. год. Командант III. Армиске Области постао je l. јануара 1919. год. и био до 3. маја 1919. год. Командант свију трупа у Банату од августа 1919. год. na до новембра 1919. год. Командант II. Армиске Области био je од 17. новембра 1919. год. na до 5. маја 1920. год., за којеje време имао и једну непријатност, a која се могла и сваком другом десити. Тада je стављен у пензију 10. маја 1920. год. и у истој астао све до 19. фебруара 1923. год.*). Командант III. Армиске Области постао je по том 28.. фебруара 1923. год. и био до 17. јануара 1926. год., за које je време унапређен у чпн арм. генерала, Командант V. Армиске Области je од 18. јануара 1926. год. Армиски Генерал Б о ж и д а р П. Т е р з и ћ , нарочито je истакнута војничка личност, за кога с правом 0 Б о п **) каже: »Био je у војсци и у народу од. ве-' *) Ha путу Мостар—Невесиње, код карауле жандармериске Бишине, он и његова пратља, без орЈжја у аутомобилу, 26. марта 1920. год., нападнути су од једне велике разбојничке банде у којој je било више од 15 зликоваца у вопшчком ' оделу и наоружани до зуба бомбама и карабинама. Ta очигледна нехатност орсана за безбедност, жандармерије и полиције, чија je ftf' поглавита дужност, која се поновила у осталом и код Горажде августа 1920. год. над другим лицима, нанела je премда сасвим недужним, љему и пратн>и, велике штете, што Треба зажалити, нарочито још кад će зна за случај Призренског Одреда пуковника Д. Туфегџића при пролазу кроз Арбанију 1915. год. **) 0. Боп — »За Српском Владом«, у ду, Женева 1918. год. стр. 74. Osman Nuri Hadžić: ' Број 4. ликог ауторитета, уважавали су га због љегове честитости, одлучности и стварних ко м а н д а н тс ки х својстава о којима je дао доказа на челу Шумадиске Дивизије. Престолонаследник. А л е кса н д а р , лично je препоручио пуковника Терзића својим министрима и ниједно наименовање није могло бити срећније и т. д.«. Он je као војник и човек за заслуге истицан и одликован и његове јуначке груди красе одликовања: Талијанска Круна I. степена са лентом, Енглески орден Св. Михаила и Св. Ђорђа II. степена, Француски орден »Legion d’ lioneur« III. стенена, Бели Opao II. реда с мачевима, Бели Opao IV. и V. степена, Карађорђева Звезда с мачевима III. и IV. реда, Таковски Крст V. реда, Албански орден Скендербег I. реда с лентом, Св. Сава I. реда с лентом и све медаље и споменице. Армиски Генерал Б о ж и д а р П . Т ерзић представља у збиљи потпун израз наше Шумадије. Он je виолентно и разборито обележје динарског типа, коме људи од вредности признају да спада у огњене људе: који će не осврћу на оно што je мало и ситжо д који се дижу до висине хероја. Он заиста, како у рату тако и у миру није био само командант, већ je стварно и командовао са много воље и љубави, достојанства и такта и са још више знања, разумевања и енергије. З а њега би Вук Врчевић рекао: »Тегако му.је било родити се, a за срећу ne треба бринути, јер je имао зрцало у глави a у руци кормило«. И он je свуда, где je год био, сејао љ убав и тр а ж и о ред и рад, na je та својства испољио и као командант II. Армиске Области, те je оставио једну дивну успомену пуну дивљеља и поштовања код војске, тако и код свега грађанства без обзир.i на пол, професију или конфесију. | * ' ‘ " MUHAMED I KUR-AN. (Nastavak.) §. 24. Prva žetiri Muhamedova nasljednika. Poli­ tičko jedinstvo Arabije kao prirodna posljedica vjer­ ske zajednice, zamalo da se nije raspalo smrću njenog osnivača. Arapska plemena koja su tek primila Islam i bezuslovno se pokorila autoritetu Božijeg poslanika, nisu pokazivala ni najmanje volje da se pokore i vlasti njegovih nasljednika, o kojima on nije nikada govorio. U svojstvu Božijeg poslanika nije ga mogao niko naslijediti, jer je on bio posljednji božiji poslanik, h a t e m e n ’n e b i j i n (XXX:40). Na to nije niko ni pretendovao. Ali kako je on bio u isto vrijeme i osni­ vač islamske teokratske države, to je pitanje: ko će biti svjetovni vođa arapskoga naroda, izbilo svom žestinom još prije nego što je Muhamed sahranjen. Pravovjerni svijet u Medini podijeli se u dva ta­ bora: u Muhadžirine i Ensarije. Muhadžirini, mekanski ljudi, među kojima se Muhamed rodio i Islam objavio, koji su prvi uz njega pristali i s njim iz Meke u Medinu iselili, tražili su da njegov nasljednik bude iz njihove sredine. Medinski Muslimani koj su s Mu­ hamedom sklopili čuveni ugovor na Akabi (§. 13.) i u svoju ga sredinu primili, prvi mu pomoć pružili i odlučno stali u obranu Islama, Ensarije »pomoćnici Resululahovi«, zahtijevali su da se njegov nasljednik bira između njih. Borba oko toga makar i časovita bila je i oštra i ogorčena. Konačno je izabran najstariji Muhadžirin, Muhamedov tast i najvjerniji drug, Ebu Bekiri Sidik. �fcpoj 4. ,ГА JPET« Izbor Ebu Bekra odlučila su dva momenta: dok je Muhamed u zadnjim danima svoga života ležao teško bolestan, ovlastio je svoga tasta da u mjesto njega klanja pred pravovjernima (§. 21.) a posto­ jala je i jedna njegova izreka: E1 E i m e t u m i n K u r e j š i n »svjetovno vodstvo Muslimana pripada Kurejševu plemenu«. Prvi halifa Ebu Bekiri Sidik. Starac u poodmakloj dobi primi na sebe zadatak vrhovnog glavara islamske zajednice i prozva se »H a 1 i ! e t u R e s u 1i 1 a h i«, nasljednik Božijeg poslanika. Stupajući na presto, objavi narodu: Evo sad vla­ dam nad vama a nije da sam bolji od vas. Ako uzradim pravo, budite mi u pomoći, a ako pogriješim, ne dajte mi. Vladaru reći istinu, to je sveta dužnost svakog građanina, zataji mu istinu, jeste izdaja. Najslabiji među vama, kod mene je najjači kad se radi o zaštiti njegovih prava, a najsilniji između vas, kod mene je najslabiji kad se radi o zaštiti tuđeg prava protiv njega. Uzdam se u Boga da nećete pre­ stati da se borit'e za svaku stvar na božijem putu, jer one koji to zanemare, na'pustiće Bog. Pokoravajte mi se dotle dok se ja pokoravam ^ogu i odredbama nje­ gova poslanika. Iznevjerim li se tome, ne veže n*' vas dužnost vjernosti prtema meni. Klanjajte i molite sp Bogu, on će vam biti milostiv« . . . Time je obilježio pravac svog budućeg rada. Halifi Ebu Bekiru bila je prva briga kako da izvuče Arabiju iz teške neprilike u koju je zapala smrću njenog preporoditelja. Mnogi sanjari, osokoljeni Muhamedovim uspje­ hom, počeše se izdavati za »božije« poslanike. Sa juga i sjevera arapskog poluostrva pomaljali su se lažni proroci a najopasniji onaj iz Jemame i činilo se da će šizma i jeres okužiti najljepše krajeve Arabije. Jedan zanešenjak pokuša da nadopuni Kiir-an i poče se izdavati za prvog Muhamedova nasljednika. Većina arapskih plemena pobuni se i otkaza svoju poslušnost dinu i plemenu Kurejš. Mnogi, ne odričući se Islama, uskratiše davanje z e k a t a, po­ reza što se od njih tražio većinom za sirotinju, udo­ vice i nemoćne. I Meka se digla. Mekanski namjesnik Atab bin Usajd sklonuo se ispred buntovnika i u gradu zavladao nered i pometnja. »Kakav je to božiji poslanik koji je umro kao i obični ljudi?« — »Vratimo se u vjeru praotaca!« — grmili su otpad­ nici po mekanskim ulicama. Suhajl bin Amr, ugledni mekanski građanin i dobar Musliman videći da zabuna uzima šire raz­ mjere, stupi među buntovnike i reče: Istina Muhamed je umro, jer je bio čovjek, a svi su ljudi od Boga i njemu se vraćaju. To je Muhamed uvijek naglašavao. Ali Islam koji je Muhamed kao Božiji poslanik obja­ vio živi i islamsko carstvo ima tek da nastane. Teško onima koji i za čas u to posumnjaju i skrenu s pra­ Страна 59. vog puta. Njih čeka najstrožija kazna« . . . To je dje­ lovalo i buntovnici se povuku. I Taif se uskomeša na glas o Muhamedovoj smrti, ali i tamo se našao čovjek, Osman bin Ebi As, koji jo pokolebani svijet umirio: »Sinovi Sakifa, govorio je on, mi smo posljednji primili Islam, nemojmo biti prvi koji ga ostavljamo!« Slični i još gori glasovi stizali su u Medinu i sa drugih krajeva arapskoga poluostrva. U Nedždu, Jemenu, Muhri i Umanu, Hadramevtu i Bahrejnu našao se poneki licemjerac i pritajeni paganin i počeo zavađati neupućeni svijet. Sve se uskomešalo. Metež i pobuna na sve strane i u tolikoj mjeri da se je i inače odvažni Omer bio uplašio te savjetova Halifi opreznost a u prvom redu da iz Medine ne udaljuje vojsku, koju je Muhamed u zadnjem času svoga ži­ vota bio odredio da pod vodstvom Usame’t bin Zejda .otputuje na granicu Sirije, u predjel Balka. Tako mi Alaha, odgovori Ebu Bekir Omeru, tako mi Alaha, kad bi znao da ću sam ostati u gradu i da će sutra navaliti divlji zvjerovi, ja ne bih propustio da ne izvršim ono što je Resululah naredio sa sa­ mrtničke postelje svoje«. Isti dan Ebu Bekir je otišao u Džurt u nepo­ srednoj blizini Medine gdje je bila utaborena vojska, spremna za polazak u Siriju. Pošto se porazgovorio sa Musenatom, halifa je održao vojnicima ovaj govor: »Junaci! Kad ste u bitci, ratujte kao junaci i vite­ zovi. Ne dopustite da ikad na vas pane ljaga nevjere ili izdaje. Nemojte nikad i nikoga nakaziti, ni živa ni mrtva mrcvariti. Neubijajte starce, žene i djecu. Ne uništujte tuđe usjeve, ne lomile grane od voćaka, a od životinja koljite samo onoliko koliko je najnužnije iz vašu prehranu. Ako naiđete na bude koji, povu­ čeni u svoje ćelije, Boga mole, take ljude poštujte i štedite i od najmanjeg uznemirivanja. Naićete možda i na takove koji su razbijene glave i sa dugim plete­ nicama a ne žive u samostanima, takove dotaknite samo koricama mača i spomenite ime Božije. Neka vam je Bog u pomoći!« . . . Po odlasku vojske iz Džurfa, u Medini zavlada strah. Sa svih strana dolazile su alarmantne vijesti, a pojedini A m i 1 i koje je Muhamed bio opremio na razne strane da kupe z e k a t, vraćali su se u Medinu opljačkani i protjerani od pobunjenog stanovništva. Nekoliko dana iza toga javljeno je da na Medinu kreću pobunjena plemena Gatafan i Benu Esad, a u isto vrijeme došla je i jedna deputacija šefova svih plemena iz Nedžda i tražila od halife da šefovima po­ jedinih plemena pripusti pobiranje i uživanje zekata a da će oni garantirati za lojalno i mirno držanje nji­ hovih plemena, koja i dalje ostaju u Islamu. Omer i mnogi ugledni Muslimani, videći opasnost sa svih strana, savjetovaše halifi da to primi bar za neko vrijeme dok se Usamet vrati iz Sirije i dok se �Страна 60. priberu i druge čete. »Glavno je da ova plemena ostanu u Islamu, pa makar za neko vrijeme i ne pla. ćali zekat« — govorili su oni. Pronicavi halifa znajući dokle bi moglo dovesti popuštanje još nedisciplinovanim plemenima, odsje­ čeno odgovori vođama deputacije: »Ne dopuštam da od zekata uskratite ili za sebe zadržite i jednu ovcil Tražim od vas i od vaših plemena bezuslovnu po­ kornost, inače rat! Teško onima koji skrenu s pra­ voga puta« . . . I halifa nije časa časio. Deset vojskovođa sa po­ trebnim brojem ratnika razasla u pobunjene krajeve a junačkog Halid bin Velida put brdovite Jemame, gdje je Musejlema okupio pod svoju zastavu blizu četrdeset hiljada vojnika i nanovo se proglasio za »božijeg« poslanika. Da svojim pristalicama olakša vjerske dužnosti, Musejlema je ukinuo dvije Kur­ anom propisane molitve (sabah i jaciju) a i za zekat dao olakšice. U brdinama Jemame, Musejlema je dva puta razbio islamsku vojsku, kojom su zapovijedali Ikrima i Šurohbil. Kad je došao Halid, Musejlema ga je do­ čekao na otvorenom polju v Boj se bije junački u oba tabora i ratna sreća sad je ria jednoj sad na drugoj strani. Konačno nadvlada islamsko oružje: pade Mu- А хм ед Р еф ик; Бро) 4. ■Г A Ј Р £ Т« • sejlema i s njim deset hiljada otpadnika. Ostali se razbježaše na sve strane da se docnije priključe Halidu i ponovno prime Islam. Nije prošla ni godina dana iza ove pobjede, a u Arabiji je vaspostavljen red i mir. Raskidana i po­ bunjena arapska plemena opet su se sjedinila i pod islamsku zastavu okupila. Tada je i halifa mogao da okupi sile i pošalje prema Persiji i da time u život privede Muhamedovu želju da sa ostalim Arapima ujedini i one na granici, Vizantu i Persiji podložene. Arapska nomadska plemena sva tri stoljeća prije Islama naseliše malo po malo donji predjel između Eufrata i Tigrisa, Iraki Arabi, gdje je docnije nastala kraljevina Hira. U martu 633. piša halifa Halid bin Velidu da odmah sa svojom vojskom krene put Iraka gdje ga je na granici čekao Musenu bin Harisa sa osam hiljada vojnika. Kad je Halid došao na persijsku granicu piša po naputku halifinu persijskom vojskovođi Ormuždu ovo jHsmo: »Ako se obratiš na pravi put, ti si spasen. Osiguraj dakle sebi i svome narodu našu zaštitu i dopusti neki danak. Ako to ne učiniš žaliti ćeš sam na sebe, jer ja dolazim sa takim borcima koji smrt vole baš toliko, koliko vi život«. (Nastaviće se.) l U T i r r l / СОКОЛОВИЋ г ‘! ' (Превео с турског: М- Р. Делић). (Свршелк) Соколовић je и за времена Мурата III. и ако опкољен са свих страна толиким непријатељствима, толиким завидљивцима, ипак успио, да одржи турско царство на висини снаге и моћи које je имало за времена султана Сулејмана Законодавца. Потпуно je јасно било, да ће нестанком Соколовићеве јаке руке и његове одлучне и паметне политике почети расуло елемента који су сачињавали механизам османлијскога цартсва и да ће тим моментом наступити доба његова офпадања и пропасти301). Соколовић je био потпуно ушао у све и најситније нутарње гране управе, водио je рачуна и о најмањим ситиницама у државној управи и настојао да изглади чак и несугласице између појединих кадија и тефтердара no Анадаолији. On je увијек настојао, да спријечи ратовања која су no његову политику била штетна, али чим je такав рат одобрио цар, он je неуморно радио и настојао, да се тај рат с успјехом заврши. Настојао je увијек, да потпуно задовољи one који су били одређени на далека ратишта a његов je принцип био, да свакога према његовим заслугама награди. До 975. године јењичарски ara у Јемену уживао je приход у износу од стотину a чехаја од четрдесет акчи. Соколовић je тај њихов приход* *01) Хамер св. II., стр. 217. повећао и то првоме на стотину и тридесет a другоме на шесдесет акчи. Хасови Лале Мустафе паше износили су десет пута no eto хиљада акчи a кад je био одређен да ратује у Јемену, Соколовић je одлуком царског дивана наредио, да му се дода још у готову из мисирске хазне дванаест пута no сто хиљада акчи (7. шабан 975.). .Племе Kapa Кечили живило je као раја једнога спахије у Караману и становали су неких 20—30 година у Теки. Соколовић je ово племе уписао у санџак Теке (5. зи-л-хиџе 975.). У кратко он je сав свој живот провео у реформацијама свих унутрашњих, спољашњих, политичких и друштвених паслова земље. Соколовића je у сваком његовом послу водила само његова чиста савјест и увјерење; он се никад, ни за моменат иије оглушио о своју дужност, о правду и правичност. Ферудин бег при крају своје историје о сигетском рату султана Сулејмана, прича шта му je о Соколовићу рекла једна особа, која се je више пута љему обраћала. Ta je особа рекла: — J a сам мислио, да вслики везир no својој вољи чини и ради све што он само хоће; али сад сам се увјерио да он самовласно није у стању ништа урадити. У томе смо се варали. Сад сам се увјерио, да je свемоћан само један Бог. �Бпој 4. »Г A ЈР ЕТ. Страна 61. Исти се je једном приликом обратио Соколови- Повећао je морнарицу Турске и помно се старао да hy за некакав свој посао, и рекао му: no крајинским — пограничним утврдама уздржи — Хвала Богу ви сте велики везир. Ton и пуш- добро уређену: аериторијалну војску, »далкилика у вашим je рукама. Ваша заповијест у организ- џе«30в) и добровољце. му свијета струји као душа у тијелу и прелази у Соколовић je више од пола вијека неуморно равасиону. Moja ствар с најмање добре воље може дио за славу турства и поред умне и високе управе бити свршена. Филипа II., фраисоа I. и Максимилијана успио je, да Турчин својом оружаном силом и умном висиСоколовић му je на то одговорио: Истина, потребно je, као што кажеш, да ријеч ном стеће признање. Управа Соколовића као великог везира сачи* онога ко служи људској заједници и руководи свјетским пословима, треба да буде на своме мјесту. њава најсветлије странице турске историје. АдмиАли ово звање великог везирства засновано je на рал Журијен до ла Гравијер пише: четири велика стуба: Прво, у свему се мора посту»Турци не бијаху онда свачији нераздијељени пати тако, како ће се удовољити Свевишњега; плијен или како једна муслиманска пословица кадруго, сви послови великог овезирства морају же, не бијаху глава која-се je у неуким берберским иотпуно одговарати прописима шерајата; треће, рукама претворила у рабошку реску. За Сулејмана велико везирство мора дјеловати у правцу Законодавца пред Турцима je стрепио цијели свипокорности и оданости његовом величанству Божи- јет. Кад би се тада све хришћанске снаге сјединиле јем халифи и четврто, мора водити рачуна о оби- не би биле у стању да туку турску морнарицу«. чајима народним. Ако се велики везир макар о једОво вријеме о коме адмирал пише спада у доба но од ова четири своја ослонца огријеши, велико боколовићеве управе. Он ово доба описује даље везирство ће бити отрцано као лешина кад je њена овако: душа напусти. Ако тако свјетиљка ока великог ве»Копнача мора покораваху се падишаховој возирства остане без бисерног сјаја ових четири стуба, љи. Венеција послије губитка »Маловазијског Наоно he бити ћораво око, зеница која ништа не види ноља«307) те »Романског Напоља« пала je у засјенак и нема свога животнога сјаја302). и вјерно je плаћала данак Турској. Француска je Д а би одржао премоћ и осигурао стално успје- на ове стране врбовала непријатеље против импехе царства коме je служио, овај епособни везир, не ратора и потајно тражила помоћи од Високе Порте. само што je ставио у сталан рад цариградски арсе- Турска застава таласала се je већ и на будимским нал, него je убојне бродове изгра!;ивао и у Биређику ^бедемовима. и Басри803) Он je тако.уз пркос свима непријатељМаџарска бијаше постала колонијом турске им: ствима, која су против њега са свих страна просто перије и ако про форма бијаше ту један »владар«. врила и долазила почевши од самога султана, опет Taj »суверен« бијаше једногодишње дијете кога њеизвршавао своју патриотску дужност. гов груби заштитник бијаше узео с помајком му за»Сувишке својих прихода од великог везирства једно у свој шатор. Он je, у знак покорности био нотрошио je у добротворне установе; у подизање џамије, медресе, дерсхане304), текије у близини Сул- приморан, да сваке године, подножју пријестола падишахова лодпоси no тридесет хиљада дуката«303). тан Ахмеда, чешме, шадервана и мектеба који jom Соколовић je волио како књижевност тако и и данас постоје, те моста на Дринн у Босни украј Вишеграда a код свога родног мјеста Соколовића историју. Он je устајао сваке ноћи, узимао абдест који je, од прилике дуг пет стотина a широк триде- и молио се Богу, — a послије тога наредио би своме сет аршина, врло тврд и боЉи и тврђи од свих мо- благајнику, ушкопљенику, Хасан аги, да му чита стова у царству. Готовина нађена код њега која му историју Османовића30®). Тако се он једне ноћи опет je била претекла преко овога једва je била довољна пробудио, узео абдест и клањао. По томе позвао je да га послије смрти опреми и сахрани. Није успио Хасан агу и наредио му, да му чита историју. да остави благо, али je успио да лослије себе остави Хасан ara га je питао: часно свијетло и ничим неокаљано поштено име305).. — Одакле ћемо читати? Соколовић je штедио и чувао државну благај— Читај ми смрт султана Мурата на Косову — ну од расипања. За његове управе, само je дванаест одговорио му je Соколовић. хиљада јењичара и шест хиљада спахија добило принадлежности и тимаре. Спахијама je давао ти8oe) Војннци добровољци који су силовито ударали на маре само послијс положеног испита. Он je реформинепријатеља и на утврде с голии сабљама, — Пр. прев. рао и топчијске, бомбардијерске и минерске оџаке. 80т) Љубичица. Чувајући богатство дворске хазне настојао je, 8oe) Журијен дола Гравијер, Берберски Гусари и Морда увијек има и једну извјесну резерву готовине. нарица Султана Сулејмана, стр. 1—20. «°2) Историја Сигета од Ферудин бега у Народној Бнблиотеци бр. 361. 808) Архива, важни списи. 804) Предаваоница = сала у којој професори држе предавања. 805) Харемска Историја од Ата-а св. II. стр. 28. 80°) Соколовић je много штовао прве владаре. Он je увакуфио два Кур-ана у Турбе Осман газије у Бруси. Један je писан 969. рукописом Мухамед-бин Хусеин-ел-Кашаниј© a други носи годину 974. Корице су им веома украшене. Исто тако ноклонио je no један Кур-ан у турбета Орхан газије и Мурата I. (983.) тс један Кур-ан у Гази Хусрев Бегово турбе у Боснн. i 1 �Страна 62 Rnoj 4. *Г A Ј Р Е Т. Хасан ara му je прочитао опис цијеле косовске битке са свим коментарима и најпослије наишао на мјесто на коме je описивано како je Милош Кабиловић310) ударио ножем султана Мурата. To je на Соколовића дјеловало na je плачући рекао: — Боже, дај и мени да и ja будем такав шехит, — и проучио je фатиху за душу Муратову311). Сутра дан, као и обично вршио je своју дужност. Дошао je у свој сарај на Каба Сакалу. Док je одржавао ићиндијски диван ушао je унутра један човјек сулудог држања. Био je то један Бошњак. Више лута je исти сусретао Соколовића и тражио од њега милостињу. Соколовић je сваки пут настојао да га задовољи. Помислио je, д а je и овај пут дошао да тражи napa. Гурнуо je руку у џеп и кад му je пружио новац, он je извукао нож, кога je био сакрио у рукав. Чауши су полетјели да га спријече али нијесу стигли. Он je невјероватном брзином сјурио нож Соколовићу под саму сису. Чауши су убијцу ухватили a пашу унијели у женско одјељење. Сав je диван био поре^ећен. Акшам je био, и пред сами мрак дозват je хирург којц му .je ставио фитиљ и мелем и рану му повезађ. Рана je била тешка л уморно тијело Соколовића, које се више од пола вијека замарало државним пословима, није могло п тој тешкој рани одокети. Стари везир, баш кад je на мунарама Св' Софије учио езан, заклопио je своје очи (20. шабан§. 987.31**) Велики везир, који се никада ни за трунку није, огријешио о поштење и исправност, који je за дуги низ година одржао турску моћ и превласт на њеној кулминацији, добио je као посљедњу награду иа то, крвави нож у груди. Познати су били они који су произвели ову Соколовићеву крваву трагедију. Раскомадавање »сулудога« убице није постигло жељени утисак, јер су врло многи вјеровали, да су то све само удешене махинације. Смрт Соколовића врло je тешко дјеловала на народ и изазвала je општу жалост. Осим великога муфтије Кади Заде Шемсудин ефендије, сва je улека једногласно закључила, да je Соколовић истински шехит na није допустила ни да се окупа његово мртво тијело.313) 81°) Обилић. Пр. прев. 8U) Према причању Хасан are ушкопљеннка. Печевија св. 1., стр. 25. *12) 13. октобра 1579. Пр. прев. 318) Селанигија стр. 155. — Солак Заде стр. 62. Земни остатци Соколовића сахрањени су у околини Ебу Ејуби Енсарије. Вијест о овој крвавој трагедији стигла je и на персијско ратшпте. Ова горка и тешка вијест дјеловала je поразно и натјерала сузу свакоме. У то вријеме налазио се je на ратишту и Печевија Ибрахим ефендија.314) Утисак вијести о смрти Соколовића он описује овако: »Глас о смрти великог покојника дјеловао je поразно и завладала je у редовима војске општа одвратност против убица. Стигла je сердару и у војску 6. дана рамазана. Спонтана, готово општа жалост завладала je војском и може се рећи да mi­ je било душе која није за њим заплакала«315). 314) Печевија св. II., стр. 62. 81в) Ахмед Расим у својој Османлијској Историји отворено каже, да je Мурат III. био ријешио »да одсијече један ступ оД оних на које се управа наслаљала јер јс исти одвише -^ а д а распростирао«. Он вели да je убијство Соколовића извршено околишним путем. Прије свега су му премјестили Феридунбега његовог врло повјерљивог пријатеља за •санџак бега београдског. Послије тога су му убили ћехају a до мало иза тога његова стричевића Мустафа пашу будимског беглербега. Његови вјерни пријатељи, знаменити Шејх-ул-Ислам Хамид ефендија и велики адмирал Пејала паша већ су били умрли. Био je већ умро и Јосиф Наси, који бијаше себи утувио, да ће бити именован краљем острва Ципра, na кад су, послије освојења, приходи острва били одређени 8а принадлежиости великог везирства, он бијаше постао чувеп као ненријатељ Соколовића. Против тако осамљеног Соколовића, царева мајка Нурбану, наговарала je стално Мурата, да узме сам управу у своје руке. К тому познати Шемси паша и Лала Мустафа паша нијесу престајали с интригама. По Ахмед Расиму, убојица je пред вечер, одјевен у дервишку ношњу, дошао пред Соколовића кад се je овај бавио јавним пословима у своме двору и кад му je пришао t изговором да му преда некакву жалбу, зарио му je нож у срце. Ахмед Расим вели даље, да je убијца, према неким савременим историцима, био сулуд занешењак, што.је истина у толико, јер би морао знати, да мора свакако бити убијен, ко убије једног великог везира. Да би свијет заварали, везали су »занешењака« о ноге и руке за четири коња и тако су га, да би била још једна трагедија више, растргали. Протуране су разне вијести о.томе, као да je убијца Босанац коме -je смаљен тимар, да je убијство cupeмио Лала Мустафа и т. д., али за нас je јасно, вели Расим, да je Соколовић жртва мржње коју je стекао својим, као велики везир, четрнаестлгодишљим исправним, сјајним и успјешним радом. (Османли Тарихи св. I., стр. 411—414). Крај. �Број 4. >Г A Ј Р Е Т< /a jfiu a o b Страна 63- 77ш а ш п С В Е Ч А Н А З А Б А В А ГЛАВН ОГ ОДБОРА Г А ЈР Е Т А У НАРОД. у дивно декорисаним нузгредним салонима у најбољем рас- ПОЗОРИШ ТУ. положењу све до 9 сати изјутра. Дворана Нар. Позоришта као и нузгредне просторије Овогодишња Гајретова забава, на којој се интензивно радило преко два мјесеца, и о чијим je припремама било roвора у виш е наврата како у нашем тако и у осталим овдашн>им листовима, одржана je у суботу 5. фебруара о. г. у 9 сати на вечер у свима просторијама Народног Позоришта. Сада, када je та забава прошла, слободно можемо устврдити да je она била на висини досадањих Гајр етових забава и да je no своме аранжману те моралном и материјалном ус п је х у надмашила све сарајевске забаве ове сезоне, што су потврдили и сви сарајевски листови, Забаву je посјетила најотменија публика града Сарајева a и многи пријатељи друштва из оближњих мјеста. Својом посјетом увеличао je забаву Министар Правде г. Др. Милан С рш кић с госпођом — и ано je исте вечери, пред сам почетак забаве, допутовао из Београда. З атим.еу присуствовали забави : Командант Армије генерал r. Крста Смиљанић, Велики Ж упан г. Милан Николић, Командант Д ивизије генерал г. Јован Јовановић, Командант Места генерал г. Никола Јорговановић, вјерски представници и то: високопреосвештени Митрополит г. Петар Зимоњић, Надбискул г. Др. Иван Ш арић, Надрабинер г. Др. Весел и Пастор г. Шефер. Забаву с у ју в е личале својом посјетом и представнице београдских ж енских друштава на челу с госпођом Маром М, Триф ковић, предсједницом Београдсиог Гајрета и познатом јавном радницом, које су дошле на отворење првог српског Д јечијег Забавишта у Сараје ву Добротворне Задруге Српкиња. Исто тако присуствовали су и представници страних држава, енглески, француски, чехословачки, њемачки, талијански и аустријски конзули, и то енглески и чехословачки с госпођама. Затим представници друш тава: Просвете, Напретка, Нар. Узданице, Беневоленције нао и многих других к у л тур ни х и националних друштава. Посјета je и иначе била одлична, јер je сала Нар. Позоришта, заједно са нузгредним просторијама, била дупком пуна, тако да су се многи посјетиоци морали повратити не могавши добити мјеста. Извађање програма забаве je отпочело тачно у 9 сати када су биле просторије дупком пуне. Женски и мјешовити хорови Гајретових питомица и питомаца отпјевали с у четири хорске пјесме на опште задовољство публике. Гђа М ајда ПабстГеоргије вић, која je доброхотно судјеловала у концертном дије л у забаве, одлично je пјевала са много топлине и снаге у заврш ној сцени I. чина »Мадам Бетерфлај« (Ћ о-ћо-сан) као и г. В. Т ур и н ски . С лику из »Зулумћара« извеле с у питомице и питомци Гајрета ( у реж ији г. Туринског) са много ж ивота и толлине. Нарочито се истакла гђица Ферида Пашалић у улози Емине и Халид Адемовић у улози Селимбега — Зулум- ћара. Са сликом »Зулумћара« био je концертни дио програма исцрпљен, na се прешло на и гранку. Предсједкик Гајрета r. Др. Авдо Хасанбеговић отворио je игранку »Србијанком« са гђом Маром Триф ковић. Игром je равнао r. др. Омер Бахтијаревић. Игранка je потрајала до зоре. Забављање je потрајало декорисане с у no плану и н ж . г. Макале. Ова забава оставила je најљ епши утисак на све присутне госте, те она no својим успјесима добива тим више, што с у све забаве ове сезоне у граду Сарајеву далеко заостале како no посјети тако и no моралним и материјалним успјесима, што свакако с л уж и на д и к у и понос управи Гајрета. ПРИНОСИ З А З А Б А В У ПРЕД СЕДНИКА МИНИСТАРСКОГ С А В Е Т А И М ИН И С ТРА ВОжСКЕ И М ОРНАРИЦЕ. П редсједник М инистарског Савјета г. Никола Узуновић, желећи и овом приликом да донаже сво ју благонаклоност и разумијевање за наш Гајр ет, послао je управи Гајрета свој прилог за овгодиш њ у Гајр етову забаву у износу од Д ин. 2.000. М инистар В ојни г. Стеван С. Ха џи ћ , стари и опробани пријатељ Гајретов, послао je такођер свој прилог у износу од Д и н. 500. Управа Гајрета срдачно благодари на овој пажњ и према Гајрету. Даровани бифе за овогодишњ у Гајр етову забаву. За бифе овогодишње Гајретове забаве, одржане 5. фебруара о. г. у Нар. Позоришту, даровали су слиједећа г. г.: Асим Тафро 50 jaja, С. Арифхоџић звркови, Азис Сарић хурмашице, Акиф еф. Сочо рахатлокуме, A. Новалија кадаиф, Ахмет еф. Борић гуску, Шерифе х. Кобић туку, Фехим еф. Шкаљо џунлари и бурек, Мехага Туња зељаницу, Мујага Хардага бурек, 3. х. Бахтијаревић туфахије, Ибрахимбег Ченгић сарму, Др. Заим Шарац туку, Ризабег Ченгић сарму, Акиф Саханић улутму, Салко Тафро бурек, Ферид Ђулбеговић екмек кадаиф, Мухамед Браво хурмашице, Али еф. Лутво баклаву и тукца, Мехмед Р. Делић торту, М. еф. Пањевић рузкнде, Хафе х. Шахпнагић јабуке и бурек, И. Хаџиомеровић, дир. Ергеле торту, Исламага Вранић печеницу, Зехре х. Ћурчић бурек, ЈТутвија Шабапагић баклаву, Имшир Коњхоџић трав. сира, Нафија Баљак торту, Хамдија Потуровић сира, Махмуд ЈБубовић печеницу, Сабит Крбешевић салату, Акиф еф. Бнсеровић тукца, Азнз Кадрибеговић торту, Шемса х. Ченгић баклаву, Асимага Шабановић рубашеци, Хамид Кукић хурмашице, Др. Асаф Шарац баклаву, Омерага Ужичанин зељанпцу, Едхем Мусакадић печено јање, Најле х. Кајтаз џузлема, Јусуфбег Пашић бурек, Ахмет Сефић хурмашице, Хајрудинбег Капетановић хурмашице, Хајдар Чекро баклаву, Салих Сердаревић зељаницу, Бећир еф. Мехмедбашић хурмашице, Асим Курт зељаницу, Хусо Кадић тукца, Др. Авдо Хасанбеговић баклаву, Алија Орман бурек, Асимбег Мутсвелић тукца, Шехзаде х. Башагић филоване јабуке, Мехага Чомара хурмашице, Хамди еф. Јамаковић хурмашице, X. х. Берберовић торту, Кекетовић лутму, Едхем Фехимовић баклаву; Хапдија Потуровић сирницу, Ћамилбег Селманпашић з к г печенице, Сеид Мемишевић торту и Ибрахим Хаџиомеровић, комесар сарај. општине мјесто у јелу положио у готовом Дин 200.—. �Стпана 64 Број 4. »Г A Ј Р Е Т« Гајретова забава у Бихаћу. У овогодишњој сезони бихаћких забава прва je била Гајретова, која je одржана пригодом Обласне Пољопривредне Изложбе у Бихаћу дана 24. октобра 1926. Поред све краткоће времена за припрему ове забаве ипак ни овогодишња забава нимало није изостала својим успјехом од прошлогодишњих Гајретових забава, које се увијек рачунају међу најбољим и најуспјелијим у Бнхаћу. Овом забавом Пододбор Гајрета имао je у виду више моралну него ли материјалну страну с разлога што се на тај дан слегло мноштво свијета из читаве бихаћке области у Бихаћ, na да с тиме што више популарише Гајрет у нашим масама, којима je у главном ова забава била и намијењена. И ако je реченог дана било отворење Изложбе, прегледаље и награђивање пољопривредних продуката и других програмних тачака Изложбе, уз непрестани пљусак кише, због чега су посјетиоци били изморени, ипак их je мноштво похитало да посјети и Гајретову забаву, која je одржана у »БалканКину« у којем су сва мјеста била заузета. У концертном дијелу забаве учествовало je Српско Пје£ вачко Друштво »Југовићи« са својим зборовођом г. Луком Опанчином. Поред тога пјевао je баритон-соло правник г. М. Бишћевић уз пратњу на клавиру гђе г. Дра Хамдије Браве’ овдашњег среског љекара. Позоришни дио »Златија« драма у з чина од р. Османа Ђцкића, извели су чланови-це и пријатељи-це Гајрета. Оба прогамна дијела изваденц су на свеопште задовољство публике. Овом приликом ue смијемо да мнмопђемо наше иожртвовно грађанство, које je дрприиијело свој обол било рави или новду као прилоге за бифе и Гајретову да им се на том дару 'најљепше не захвалимо. Поред моралног ни материјални успјех ове заб je изостао и ако сви тешко преасивљавамо ову матер) кризу, јер je укупни приход ове забаве био 5. >Свима сарађивачима, учесницима н прилагачима ове' забаве нека‘је најљепша хвала. 4— Пододбор. жртвовање за наше мезимче Гајрет, које je већ неколико пута обилније прилогом даровао на чему му се Пододбор у име Г&јретове сиромашне ђачке омладине најљепше захваљује. Госп. Мухарем Дедић, чинов. финансијске дирекције у Бихаћу сакупио je пригодом »оунета« код браћв Хасана и Смаила Делића дне 7. октобра 1926. год. своту од 133.— Дин. за Гајрет. Госп. Дедићу као и прилагачима нека je од Гајрета лијепа хвала. Бихаћ — Добровољни прилози за Гајрет. Питомци Гајретова конвикта у Бихаћу сабрали су о божићним празнидима за Гајрет 501.50 Дин. и то: 157.50 Дин. Адем Херцеговац у Бос. Отоди, 100.— Дин. Бурхан Хасановић у Бос. Крупи, 94 Дин. Мехмед Бећиревић у Бос. Градишкој, 55 Дин. Касим Селман у Котор-Вароши, 31.— Дии.‘ Шемсудин Ћејван у Козарцу, 25— Дин. Џафер Мујагић у Бјелају, 19 — Дин. Салах Хаџиомеровић у Цазину, 10.— Дин. Сафет' Бећиревић у Боо. Градишкој и 10 .— Дин. Абдо Џумхур у-Бањој Луци. Пододбор Црвеног Крста у Цазину даровао je почетком јануара oi г. Гајретову конвикту у Бихаћу 500 кг пшеницо. Омладини као и Пододбору Црвеног Крста у Дазину од стране Гајрета најљепша хвала. Књижевни оглас. Читаоцима се нарочито дрепоручује и истиче I. књига Збирка Великих Војника« дело; »ВОЈВОДА РАДОМИР ПУТНИК« његов живот и рад, које je написао Бригад. Генерал Живан Ј. Ранковић и које Ж Ш 1; п“втГајрет, ° : Сарајево, Бр. 8 од 16. априла 1926., Jugoslaven­ Повјереник за Гостивар. Главни Одбор именовао je повјербником Гајрета за Гостивар (Јужна Србија) Кјамила Куленовића, тамошњег муфтијског секретара. , Даљњи утемељачи из среза тешањског. Госп. Сабит Чампара, срески поглавар у Тешњу уписао je поред досадањих чланова утемељача, новог утемељеча Гајрета г. Мирка Санчевића, подузетника из Теслића. Прилози за Гајрет у Бихаћу. У октобру 1926. год. посјетио je Гајретов конвикт у Бихаћу високо-преосвештени госп. Др. Венијамин Таушановић, Епископ бихаћке Епархије у пратњи среског поглавара госп. Милутина Терзића, којом се je приликом високи посјетиоц угшсао за члана Гајрета са мјесечним приносом од 50 Дин. Високо-преосвештени госп. Епископ у ово кратко вријеме како међу нама борави доказао je своју велику љубав и по- ski Listt Сарајево, Бр. 90 од 18. априла 1926., Слобода, СараЈево, Бр. 70 од 20. априла 1926., Политика, Београд, Бр. 6489 Од 19. маја 1926., Војнички Гласник, Београд, Бр. 6 од јуна 1926., Правда, Београд, Бр. 186 од 11. јула 1926., Нови Живот, Београд, Књ. XXVII. Cfl. 10. од 17. јула 1926., Братство, Сарајево, Бр. 7 и 8 за 1926., Бродар, Београд, Бр. 8 за 1926., Самоуправа, Београд, Бр. 273 од 30. новембра 1926., Ратнички Гласник, за децембар 1926. Дело je, сем тога, нарочито препоручио и наградио: 1. КњИжевни Фонд »Задужбине генерала М. Срећковиfca« решењем 3. Бр. 50 од 9. јула 1926. 2. Господин Министар Просвете својом одлуком Бр. 61241/Ш. од 25. маја 1926. 3. Господин Министар Војске и Морнарице решењем Ђ. Бр, 19152 од 11. јуна 1926. Дело се може добити no цени 40 дин. no комаду, односно 1 долар и 20 сантима за Америку. Kao II. књига из »ЗБИРКА ВЕЛИКИХ ВОЈНИКА« припрема се дело: »ВОЈВОДА ЖИВОЈИН МИШИЋ« његов живот и рад. Štampari)* »Bosanske Poite«, Sarajevo. — Vlasatk druitvo »OAJRET«. w Glavat I odgovorni nredatk: Hamld KUKlC. �Svaki musliman treba da kupuje samo jer kvalitetom nadmašoje sve ostale cigarpapire a potpomaže i J a jre f' i- Tvornica Sisarpapira S. D. ifa la j, Sarajevo, '• m ože se naručiti i р ге к о dru štva .Gairet* u Sarajevu °]|°][°][е][°1В [°1ВИ(°][°]1г И°1[°][°] СарајввснА Бонка д. д. у С а р а је в у . Телефон бр. 33. Бави се свим у банковну струку спадајућим пословима. Улошке на штецњу укамаћује најповољније. Од чисте добити lO°/0 уступа културном и просвјетном друштву „Гајрет". �Ibrahira Šabanagić i sinovi Saraievo, Kundurdžilutc ulica broi 27 T e le fo n : T r g o v in a b r o i 481 — Stan 767 д т и т а т т јЧ г д а в в Б Е а Е а н в н в Е јч 3 и н 3 3 и 3 и и 0 v a § В.™£! B cišagića Sarajepo trgovina muzikalija I materijala za pisanje i rlsanje. Bogato sfoua> rište hruafskih i srpskih knjiga ш 0 0 0 0 0 0 i Н. Bajram aga Foćo I D R U G O V I Trgovina manufakturnom i orijen­ talnom robom na veliko SARAJEVO З И И јВ З З Ш Ш В Е 2 В З Е В Е 2 В В З Gjulagina ul. 3. - Telefon 455. Basme engleske, francuske, talijanske i češke u najvećem izboru.------Bogato skladište bezova, Sifona, zefira, štofova, -------: šamija, fesova, rubaca, čarapa i t. d. ------- fe 3 B Q C )»сж а*сж з*сжа*сжа*сжз*саг>ежз*с*а*сжз*сжо*сжа#сж5*с Ш) Trgovina manufakturne robe i skladište gajtana B Čitajte ,Gajret‘ ! List »Gajret« jedini je list za našu porodicu, za našu djecu! Za to treba da ga sv ak .čita i pretplaćuje se! Pojedini brojevi „Gajreta" kao i cijelo godište iz lanjske godine mogu se dobiti uz sniženu cijenu kod administracije lista. Svakom prilikom sjetite s e G ajreta! VTTTTTTTTTVTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTVTVVTTTTV � https://kolekcije.nub.ba/files/original/83813de11d82a392019770e92e67158a.pdf 1bc7eb22c9113c62e5627f9b1a0f4137 PDF Text Text ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУШТВА ЗА КУЛТУРНО И ЕКОНОМСКО ПОДИЗАЊЕ МУСЛИМАНА Излази 1. и 16. у мјесецу. Година XI. Број 5. С а р а је в о , 1. м а р т а 1927. ЦиЈена год. 80 Д. Поједини број 4 Д Ђаци добивају лист у пола цијене код Главног Одбора или код Управа — Гајретових конвикта. — С А Д Р Ж А Ј: Владислав Тмуша: А ли Уфак. Ахмед Мурадбеговић: llo n o c (Роман из муслиманског аристократског живота). Др. Бранко М. Томић: Б аш ч л р ш и ја (Пјесма). Др. Бранко М. Томић: Х ам ал (Пјесма). К. Н. Милутиновић: П оследњ е писмо (Пјесма) Т. Вујасиновић: Бол сећ ањ а (Пјесма). Осман Нури Хаџић: М ухам ед и K yp-i ф. Грилпарцер: М орски и љ у б ав н и Bi (Трагедија у 5 чинова) Превео Сулејман Мурсел. Рабиндранат Тагоре: Ч у в ар на (Превела Наџида 0 . Хаџић). Гајретов Гласник Одобрепа Гајретова лутрија. — Гајрехова забава у Сребревици. — Чајанка женске подружпице Гајрета. — Оживљење Гајретова рада у Јањи. — Нови повјереншс у Доњем Вакуфу. — Прилог еликог Жупапа тузлапсве области. — Нрнлозп Градских општпна у Фочи и Добоју. U ' Књижевност: Мурадбеговнћева ,.Харемска лирика“. Интелектуалпн радпнци и раднички покрет — nanucao Фадил Куртагић. Лороднчно и насљедно право муслииапа — од Хафиза A. Бушатлића. i i 1 r;:i Уредник: Хамид Кукић. �Ш Ш 1. 0., SlRUfVO 0 0 0 0 Potpuno uplaćena dionička glatmica Din lo,ooo.ooo*— Rezeroe Din l,6oo.ooo-— 0 Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajnćim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podupire razne knltnrne i humanitarne ustanove. Zavod je angažovau kod „Varde“ industrije drveta d. d. i Trgovačkog d. d. „Merkantilia" u Sarajevu. 0 0 0 0 0 0 0 Od čiste dobiti daje IO°Ja Kulturnom i Prosvjetnom Društvu ,,Gajret“. Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Oajret najbrže i najknlantnije. Uloške ukamaćuje najpovoljnije, 1 isplaćuje iste u svako doba. 0 f*10 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 [ a | 0 0 0 0 0 0 l « i l . “ lf 10000000 0 0 0 0 0 0 0 сжз• g* de сжз• сла e tata• сез • ceo e сжзe c* de e c»a e с*з e g* o• c*a • с*з • e*Dежзe chd• e c»a • саго• čin слго• ceo e сжа• I М & У Štedionico I o •сдгаслгосиа* •curo curocea* o p ć in e g r a d a S a r a je v a j g j j j S T em eljna g ia a n ic a 40,000.000— dinara 'Ј ‘ Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda, jlliale Sarajevo broj 2172 ! Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. Osim toga ima svoju е з | g jg в Е З d Ш3 1 K * l a A G A O N I C Х Ј koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale dragocjenosti uz najpovoljnije kamate. 9e cura • с»а • c*a • сж> e сжа • сдго• curo • сжа ec*o curoе с * о * 2в о * с * з * с * а е c*a* curo е е с * а с » а е C l �ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУШГВА đA КУЛГУРНО И ЕКОНОМСКО ПОДИЗАЊЕ МУСЛИМАНА Излази 1. и lb. у мјесецу. Година XI. Врој 5. С ар а је во , 1. м а р т а 1927. Ци]сна год 80 Д IloieaiiHii број 4 Д. Ђаци добивају лист у пола цијене код Главнот Одбора или код Управа — Га|ретс вих конникта. — Vladislav Tmuša: ALI UFAK. i. Na kraju Šehovih Duganja, skoro pri samom vrhu, bila je njegova kuća. Visb je ličila-,na kulu. Bilo je u njoj mnogo odaja, oko nje prostrana avlija, u samom cveću, a do nje bašta, — ceo voćnjak. Ali kuća pusta. Sam samcit u njoj živi Ali Ufak,„treće kfolSno čuvenog Šeh Jusufa, koji sa sultan Mehmed el Fatihom pokori Bosnu i dobi za nagradu prostrane njive ispod Trebevića, a s desne strane Bjstre Rijeke. Narodi Šeh Jusuf dosta dece. Izdeliše oni Duganje. Ali Ufakovom ocu osta donji kraj sa pitomim čairima i baščama. Osta Ali Ufak samotan još u sedamnaestoj godini. Kolikog ga zateče petnaesta godina onoliki je i ostao i u dvadesetdrugoj. Samo se nešto malo raskrupnjao u leđima. Zato mu svet i dade ime Ufak, što znači malen. Otac mu je bio nešto u zavadi s braćom (a biće radi deobe) pa ga stričevi ne htedošo prihvatiti. Htede tetka Umihana da ga uzme sebi, ali on odbi. Videlo se još onda da je pomalo čudnovat mladić. I tako on osta samotan u kuli da radi toga svet još prvih dana počne o njemu svašta govoriti. Padao im je, valjda, na um njegov deda šeh Jusuf koji je znao za sve čarolije i družio se pre ratnog pohoda samo s džinovima. Verovali su da i Ali Ufak nije sam u kuli. Ne oženi se Ali Ufak jer ga ne hte ni jedna devojka. Ne baš toliko radi njegovog malenog rasta, već najviše iz straha pred džinovima, kojih je, vele, puna njegova kula. A bio je lepog lika. Lcpuškast kao dečko. Nije ostao sasvim bez brkova. Lice mu je bilo rumeno, oči blage i nežne.;.No uzalud, devojke ga nisu mogle. I radi toga bilo je pusto u kuli Ali Ufaka. Istina, njegove su ruke gojile i gajile cveće. Njegova je avlija, kao i bašta, bila u najboljem redu, pa, ako hoćete, i kula mu je bila da ne bi niko rekao da u njoj nema ženske glave. Sve je to Ali Ufak sam radio i niko ga nikad nije Video u poslu. Kad bi on svršavao te po­ slove nije niko znao, pa iako skoro niko nije ulazio u njegovu kulu, ipak je svet sve znao šta je i kako je u -njoj. Oko ličnosti Ali Ufaka isprela se ćela bajka. Sta­ riji bi pričali mlađim kako je Ali Ufak nastavio šehovski zanat svoga dede koji je bio raskinuo s čaro­ lijama pa se latio mača da postane pravi junak. Sad vele da Ali Ufak skuplja po noći džin-dairu, da s njima razgovara i naređuje im šta trebaju da urade. Naprimer: — da mu skuvaju ručak, večeru; da potaru podove, operu avliju, opleve cveće; čiste baš tu i, jed­ nom roči, sve ono što treba tedarućli kuća. Neki su tvrdili da su se naročito u gluvo doba noći prikradali njegovoj kuli, zagledali u nju i prisluškivali. Ćuli su, vele, šum pa i neke glasove. Razabirao se glas i Ali Ufaka. Čula se nekad kao neka svirka. Razabirali su šum vode, — to su džinovi prali avliju; razabirali su neko kopkanje i čupkanje, — to su džinčići plevili cveće i uređivali ga. Kad bi Ali Ufak izašao u čaršiju bilo je i takvih koji bi se (ali samo u prvo vreiro i to danju) prikradali preko bašte, ulazili u avliju pa čak i u kulu. To što bi tamo videli, vele da bi zapanjilo svakoga: — bio je svukuda red i čhtota. Prava mi!ina. Ali Ufak bi malokad danju bio u kuli. Držao je mali dućančić u čaršiji i preo svilene gajtane. Vele da mu nije trebalo da radi jer mu je otac ostavio pun kazan dukata. No nije se prekidao. Petkom bi išao u kahvu, pribijao se uz momke, ali u mahalu, ima neko vreme, nije išao. Odkako su ga na nekoliko mesta odbili, on se prošzo toga posla. Nikad nije o sebi ništa pričao. Nije hteo ni da odgovara na razna pitanja ko­ jim bi ga ljudi hteli da kušaju. Rekao bi kratko da on živi kao i drugi ljudi, samo mu je teško što on mora da radi i ono što samo žene rade. Ovo bi propratio 8 uzdahom, a ljudi bi se podozrivo nasmejali i time bi bio gotov razgovor. Inače je govorio o dnevnim do­ �Страна 66._________________ ,Г A J > E T « __________ ______________________ gađajima, o ratovima, o poslu. Ljudi ga nisu tražili. Šta više, klonili su se njegovog društva, iako je on bio rad i nastojao, da s njima živi u ljubavi i svakodnevnom saobraćaju. Ali Ufak je ipak imao dušu kao i ostali ljudi. Onako zapušten od prirode, ostao malen mimo ostale ljude, žudeo je sve više za srećnim životom. I koliko su se god od njega plašile žene i bojale se njegovog mističnog života, to je on sve više žudeo za njima. Kad nije mogao ići u mahalu na ašikovanje (ne samo što ga više niko nije hteo ni povesti, nego su mu i devojke pred nosom vrata zatvarale) on je to s bolom primio i s tim se najzad pomirio. Samo je žudnja ostala. On se u mračnim noćima prikradao Sandžakbegovom šaraju. Tamo, odakle se noću čuo kikot i pesrria mladih robinja. Naročito je voleo njihovu pesmu. Bila je to čežnja, žudnja ispletena od samih snova i uzdaha. Njihova pesma bila je i njegova pesma. One su mu je ispredale iz duše koja je takođe nešto lepo žudela kao što su žudele i bele.robinje. Ali Ufak nije nikad ni jednu video, ali po onoj njinoj pesmi, po kikotu^i zvonkoj reci, on je u fantaziji stvarao njihove slike. Uzdjžao ih je do dženetskih hurija. One su morale biti divne. Divnije i le^le^ieg(K i jedna devojka u Sarajskom Šehmni. Zbijen i Jću ćuren u ogradi i gustoj^traVi Ali Ufak je znao presedeti duge časove sve dok se mogao čuti glas onih čije je slike on stvarao. Dugo se nakanjivao da pređe baštu saraja. Da se popne na koje drvo раП а čeka i vidi bar jednu od tih hurija. Naposletku se odlučio. Bila je vedra noć bez moseca. Skriven uz ogradu on 'је slušao glasove robinja. Bile su u bašti. Ali sad nisu ppvale. Razgovarale su. Razabrao je da su svi užurbani. Upravo kad je razmakao parm ake i hteo da se provuče u baštu čuše se u njegovoj blizini ženski glasovi. Tražile su nekoga. On se trže i skloni. Ustavi dah. Čuo je neki šum, ali i nešto zamirisa u njegovoj blizini. Taj ga miris omami. Opi mu sva čula da se on zanese. Nije to bio miris cveća čiji on miris ne poznaje, a tako nije mirisao nijedan cvet. To je moralo biti nešto što Ali Ufak još nikad nije video. Ako je i cvet, on nije rastao u zemlji, već ga je neko bacio ozgo s neba. To je moralo biti telo one za kojim odavno žudi Ali Ufak. Ono što ga opija u duge noći i što mu tera san s očiju. I bi tako. Ali Ufak u svojoj neposrednoj blizini ugleda dva devojačka tela. Morao je obadve uhvatiti rukama, samo da je hteo i da je imao snage. On osta ushićen njihovim prisustvom. Pusti sva čula da se nauživaju na tome retkom izvoru sreće. Njegove se grudi raširiše. Duša oseti nešto beskrajno lepo. Dah mu je već bio stao, samo je srce jako udaralo i on se čudio kako to nijedna od njih ne ču. Број 5 — Nedam ja svoje mladosti onom ihtijaru! Ču glas Ali Ufak. — Pa nemam kud. Moraš. I mi tako činimo, odgovori druga. Kad Ali Ufak ču onaj prvi glas tek onda oseti lepotu one koja se bunila. On je zavolje toga časa. — Ja neću! Bežaću! Skočiću u vodu! Ubiću se! — Ne ide to, draga moja. Nama je tako suđeno. — J a neću te sudbine! Ja odlazim. — Kud ćeš?! Zar ne znaš da te već prate? Tre­ bala si već biti u njegovoj odaji. Pre ću se utopiti!. . . Halali! Ali Ufak ču još tu zadnju reč. Jedan šum, nešto blesnu pred njegovim očima, — pa svega nestade. H. »— Rasema!. . . Rasema!. . . Začu se tada jedan glas iz bašte seraja. Njemu se pridružiše i drugi pa se diže urnebesna vika, a onda tutanj. Uzbuni se «увч»и Sandžakbegovom seraju. Odbegla je robinja a sermeni se razletoše da je hvataju. Ali Ufak j^dva dođe sebi. Mesto one prve sumaglice koja mu se prijatno razlila po ćelom telu, opila ga i zanela, uhvati ga sad druga. Ova je bila sva jeziva, Dušu mu ispuni zla slutnja. Kad je čuo po­ viku tek mu je onda bilo jasno šta se desilo. Sad je bio na čisto s tim da je onaj nebeski stvor, ona Rasema, kojoj on nije ni lice zagledao, a koju je ćelu upio u svoju dušu i zamilovao, da je ta Rasema sad utekla, nestalo je. Ona bi iščezla kao lep san u proletnoj noći. Rasplinula se u nebeskom plavetnilu. Otišla je suncu koje ju je-i sazdalo, jer nju, pravu Rasemu, nije niko mogao više ni uhvatiti, a kamo li da je ubio! Ali Ufak se uhvati svojim malenim rukama za grudi. Glasno uzdahnu. Prikupi snagu i diže se. Samo što se odmaknuo od Sandžakbegovog se. raja zasta.de kao ukopan. Učini mu se da nema smisla ni da živi više kad je nestalo nje. Zabolje ga u duši što nije bio toliko priseban pa da je uzme za ruku, povede je sam i da je sakrije ma gde bilo. Koreo je sebe što to nije učinio pa makar i poginuo s njom. I to bi bilo bolje nego ostati ovako pustinjak do veka. Biti lišen ljubavi i sreće života. Ali sve je bilo| dockan. Uvideo je to Ali Ufak pa preko Duganja krenu svojoj pustoj kuli. Čula se iza njega vika u Šaraju i oko njega. Čuo je topot sejmena preko mosta, a sve je to bilo po jedan ubod u njegovo raskrvavljeno srce. »Nema više Raseme u išaraju pa nemam više kud ni ići tamo. To je ona radi koje sam ja dolazio, iako joj dosad nisam imena znao, ali poznavala mi je duša, zato me je tamo i vukla!. . . Tako je na pola plačući zborio sfim sa sobom Ali Ufak i došao do svoje kule. �Bpol 5. »ГАЈРЕЋ Страна 67. Otključa avlinska vrata i zakorači u avliju. Ostavi svoju postelju kako je bila. Bio je srećan Pogled mu pade na kuću. Bila je okupana u mesečini. jer se nešto novo, a lepo, uselilo u njegovu dušu. Uveće ga je dočekalo s mirisom, svež ga vetrić omi- Bila je to vera da se Rasemina duša uselila u nje­ lova i on predahnu. Kao da je osetio neku lakoću. govu kulu. On ju je osetio. Zamirisala mu je jutros To je bila uteha koja mu se sad rodila u dusi. Ra- onde gde on spava. Na onom mestu gde je on toliko sema je cveće, ono njegovo cveće u avliji i on će noći sanjao o toj Divnoj i Nepoznatoj. 0 onoj koju ga sad sto puta više voleti i negovati nego do sad. on nije nikad video, ali ju je ipak zavoleo, a eto, -\Zamandali vrata pa "kad pođe put kuće trže ga danas je osetio u sebi, u svome srcu i duši. ■ neki šum. Kao da su nečije lake noge ustrčale uz Kao opijen izađe iz svoje kuće. Nije više bilo basamake njegove kule. Prislušnu još neko vreme, setne čežnje u njegovim očima kao dosad, već je ali se više ništa ne ču. Jedan dugi, a lak, val spusti sad s njegovog lika proigravala sreća, duševni mir se niz Trebeveć preko Hrida, prostruja voćnjakom i blaženstvo. kao da se zabavi u cveću. Ono sad još jače zamirisa Sretao se s ljudima. Veselo im nazivao sei pokrenu ga iz razmišljanja. Zapahnu ga miris cveća lame. Oni su primetili promenu na njegovom licu i i svežina povetarca i on se oseti jači i hrabriji. sumnjivo se okretali za njim. »To mi se samo učinilo«, pomisli on. Priđe »Sam: Svunoć s džinovima pa je već počeo si­ jednom bokoru cveća, zagnjuri u nj glavu i zadugo laziti s uma«. Tako su mislili ljudi i puštali ga da se napajaše njegovim mirisom. prođe, ali ga nisu žalili. Noć je bila blaga. Mesec izgrejao. Sve to, kao i Kao da je stekao krila tako je bio lak. Otvorio misao na Rasemu, zanese Ali Ufaka i on se odluči ■je svoj dućan, 'upredao svilene gajtane i pevušio d^ ne ode u odaju da tamo spava, yeć se pruži na neku zagonetnu pesmu koju su pevali njegovi stari travu pod jedan bokor^ cveća. Podjnetnu ruke pod šehovi. On je čuo najpre od svoga dede Šeh Jusufa glavu pa se zagleda u nebo. "binlzedin. , Vetrić je polako strujio, cveće se zanjihalo, mi­ Kad je mujezjn oglasio podnevnu molitvu sa risi se prosipali po Ali Ufgku.pa serbirda sa nje­ minareta džamije Haseći Have Ali Ufak je bio prvi govim pogledima dizali pod plavo nebo, gore gde na dovi. Iako nije ni doručkovao ipak nije osetio trepere zvezde, gore kuda je otišla i Rasen’a . . . gladi. Nastavio je svoj posao jedva iščekujući veće. f’w "' - Slatko je prospavao ostatak noći. Sanjao j je Pre akšama nije hteo da ide kući. Verovao je da će divan san. Bio je sakriven u ogradi sarajevske bašte. odsad samo noću biti njegov život. Noću, kad se po Onda je došla ona, Rasema, raširila je ruke prema baštama i avlijama prospe mesečeva svetlost, kad njemu. On joj je kao pijan pao u zagrljaj. Usne siri niz Trebević zastruji vetar i pokrene njegovo cveće, mu se stopile u jednom poljupcu koji je bio bes­ on će osetiti u svojoj blizini onu svoju divnu, a ne­ krajan. viđenu, Rasemu. Čuće miris njene duše. Zamirisaće Svež je ustao Ali Ufak i pošao»u. ćiler da đo- mu đulsija i đulijag, a to će biti Rasema. ručkuje. Svrati tamo gde je bila postelja, ali kako Kad otklanja četvrtu molitvu kupi, ni sam nezna se iznenadi: — postelja nameštena, jorgan zavraćen, rašta, smokava i krušaka pa ode svojoj kuli. Nije jastuk ugnut kao da je neka glava na njemu p l i ­ ona više pusta, — sreća se u nju uselila. vala. On se ne prepade, ali prikupi snagu da se Zakorači u svoju avliju pa zamandali vrata. pribere. »Ko zna, pomisli on, možda sam ja u snu Mesec je već prosuo svoje zrake i omotao u magli* 'dolazio ovamo! Biće, biće.« . S tim se umiri pa se sage da uredi postelju. často-srebrnasti veo i njegovu kulu i avliju. Dočeka . Kad podiže jastuk zapahnu ga ugodan miris đulsije. ga miris cveća i svežina noći. On se uspe uz basa­ , Ali Ufak je znao da on toga mirisa nema u kući make pa se uputi u ćiler. Htede da spusti voće, ali /i i to ga ponovo začudi. On zastadV u poslu samo mu zastade pogled na jednoj polici. Tamo mu je što pritisnu jastuk još jače uz no'ia Jpoče usisavati juče ujutru ostao sud mleka i četiri jabuke. Sad u • taj divni miris. Sad je osetio jošVhešto. Nije samo sudu nije bilo više nego pola mleka, a samo dve i đulsija, — mirisalo je još nešto. Nešto slično onome jabuke na polici. Ne prepade se Ali Ufak već se blaženo osmehnu. što je osetio sinoć kad je priljubljen uz ogradu Sandžakbegova saraja upijifr\.i dušu tela onih dveju Sad je bio siguran da njegova želja nije bila samo vera njegova, već je ona postala istina, stvarnost, robinja od kojih je bila naj^pša Rasema. Njemu 'dođe da zaklikće, da glasno zapeva: java. Rasemina duša boravi u njegovom domu i hrani mesto da ga obuzme jeza od svega toga. Ali Ufak se onim čime se on hrani. On oseti nežnost i milinu kao da više nije bio na zemlji. Sa svoje kule digao u ćelom svemu biću. Poče glasno tepati nežne reci se negde pod nebo i tamo se sastao sa onom koju svojoj Rasemi,' obećavajući da će on njoj doneti svega, svega, pa i slatkiša i šećerlama, sinoć zavole. i �W... Страна 68. Бр о ј 5. »ГА JP E T « Ne bez žurbe, jednako se smešeći, on zapali sveću u toj sobi pa i u onoj gde mu je bila postelja, a zatim ode i donese, od halvedžije svakojakih slat­ kiša. Sve to lepo razmesti u čiste i svetle sahant> pa ih poreda po polici. \ Ostavivši videlo ode tamo gde mu je bila po­ stelja. Imao je još dušeka, jastuka i jorgana. Donese ih u sobu do ćilera i namesti drugu postelju. »Znam da tvoja dušica hoće m ira. . . Evo, spi, zlato, evo i jedi. Ja te neću uznemirivati.« Sa ovim recima Ali Ufak odo u svoju odaju, otvori sve prozore, ugasi sveću pa leže bez večere. Verujući tvrdo da se Rasemina duša uselila u njegov dom, on je sad nastojao da je što manje uznemirava. Namerno nije hteo da ode tamo gde je on spremio i hranu i ležaj za Rasemu. Više od petnaest dana prožive ovakvim životom Ali Ufak. Samo bi svake večeri nosio hranu s voćem i slatkišima u ćiler da se samo ujutro navrati i da vidi da li je što od toga okusila ona. Na -njegovo. veliko zadovoljstvo i sreću hrane je nestajalo, a da Ali Ufak nije od toga ni okusio. On je tvrdo verovao da to čini za Rasemu * da time valjda njenu dušu hrani. I srećan je bio radi toga. Sasvim se izmenio. Ljude je veselo predusretao. Iako nije više tražio njihov, dodir, ipak je voleo ceo svet. U svakome je gledao prijatelja, ali su ljuoiNv sad više počeli zazirati od njega. Videli su kako on od nekog vremena mnogo više nosi hrane kući i to* su objašnjavali time da se sad još više džinova use­ lilo kod njega. Oni su ga sad sasvim uzeli na svojti ruku pa im je morao donositi sve što su oni hteli Zazirali su ljudi od Ali Ufaka. Ispredali su bajke pune jezovitosti oko njega i njegovog života i bežali su od njega. Jedino im je još bilo začudo, zašto on redovno dolazi u džamiju i onako se usrdno moli. (Svršiće se). » Ч Alinied Maiadbegović "'"P6 N0 S. muslimanskog aristokratskog života.) ivak). — Majko moja, majčice! Mati, koja u svojoj ljubavi ljubi nije imala razuma, pomisli da su to njegove zadnjo riječii i zakuka u sav — Nesretna sam ja! Jadna sam ti ja! Eto Bog mi dao ovo jedno, pa sad hoće i njega da mi uzme . «,.. Alija, sinko, jade moj, zar ćeš Svoju majku ucviliti . . . Zar ćeš majku zaviti u crno. — Brato moj! Nemoj sestre svoje ostavljati! zavapi i sestra i obje žene združiše svojo naricaljke i cijela se soba napuni vapajem i plačem. — Idite do đavola! — izdere se stari otac, saču­ vana ljudina. Ostavite dijete da k sebi dođe. Zar ne vidite, kako ga mučite s tim vašim babijim jadikovkama . . . — On će umrijeti! — vikala je očajno mati. — Mi ćemo ga izgubiti, izgubiti . . . vikala je još očajnija sestra . . . — Napolje! — izdere se otac. I nijedna više da mi nije u sobu zavirila, dok se on ne podigne. Razu­ mijete l i . . . Ženo udariše u strahovit jauk kao da im srce nožem režu, ali izađoše obadvije. — Kod ovakih naricaljki i ja bih se zdrav raz­ bolio . . . A ti efendija! Pih, sram te bilo . . . Zar te nije stid, da te žene oplakuju, što cvokoćeš zubima i treseš se ko pokislo ždrijebe! . . . Sta je? Sta ti se ; г dogodilo? Uvrijedio te neko? Posvadio se s nekim.?. Zaljubio se ah? Govori! — Da, zaljubio se — odvrati sramežljivo Alija kao | djevojka, kad pristaje na udaju . . . — Pih, kakav si mi ti mekušac! Oduvijek si bio takav . . . A to je sve od tebe učinila budalasta m ati,f. pa sad ja moram da okajavam njezine grijehe . . . Pa sta onda, ako si se zaljubio? Oženi se! Ako je ne daju; a Ц je ukradi, ako neće, a ti je otmi! I ja sam oteo tvoju mater, dovuko je kao vreću kući pa eno je sadaT ne bi otišla od mene, da je sjekirama otjeraju . . . — #а ne mogu otimati! — šapnu beznadno Alija..! — Eto vidiš, to je moja korenika! Nikada iz tebe snage! Kad sam ig bio u tvojim godinama, kamenje, \ sam valjao — moj dragi, da nije bilo te moje^ i snage, zar bi i . т '< danas ovo, što imamo. J a sam lađe vukao uz S a v t^ ^ jn io splavi i otkinute vodenice! hvatao niz Bosnu i vraćao ih na mjesto gdje su bile... A ti bivši neki učenjak, efendija, pa ne znaš kako bi do djevojke došao . ^ J f td n a mi čuda, žena . . . Da je ona carska kći, ako ^ и tebe jaka volja, mora biti tvoja. Jesu li u nje samo duge kose, ne treba ti boljega ulara, pa da je povedeš ža sobom, ko goveče na pijacu . . . — Nije tako oče .. . J a hoću .da ona sama pristane da je srce dovede meni, a ne moja vo lja.. . Ti to možda �fcpoj 5. ■Г A J P ET« i ne shvaćaš, ali eto ja sam takav i ne mogu biti dru­ g ačiji... On pogleda u oca nekako naglo, čudno, kao da se nečega boji i u isti tren brižnu u očajan i grčevit plač. — Šta je sada, zaprepasti se otac. Nikada nisam vidio muškarca da zaplače za ženom, osim ako nije pijan ili bolestan . . . Pa kako možeš ti da zaplačoš? — Ja ljubim . . . Iskreno, pošteno . . . I ona mene ljubi . . . Znam i uvjeren sam da je tako . . . Pa eto opet plačem . . . Prije, dok sam samo mislio o toj lju­ bavi, dok sam je zidao i gradio, bio sam sretan, jak, bio sam muškarac, a sada kad je ona sazidana i go'.ova i u mojoj i u njezinoj duši, sad sam očajan, sad plačem i sad sam kukavica . . . — Zašto? — Zato babo, jer ja nisam dostojan te žene. ’ — Dostojan? Kako? Šta je to dostojan? Ko je ona? — Hatidža Omerbegova . . . — Hm . . . zaćuta starac, i tek nakon duge stanke otpoče razgovor naglo: To zbilja nisam mislio . . . E da! To je malo teško! ToMfa razumijem. To je nesreća za cijelu našu kuću . . . Ne radi se sad o tome, ko je bolji: mi ili oni . . . Ja priznajem oni su koljenovići i to je velika stvar. A ja . . ..ja skoro da~tr& znam ni ko mi je otac, valja pošteno^fovdriti . . . Zaslužio sam ovo malo, što imam krvavom mukom . . . I eto sada stvar je u tome, ko će l^pme čojstvo priznati . L». ‘ njima, ili oni nama. Djeco mojp, da vi niste vrije jedno drugoga ili dostojni, kako ti to kažeš, vi s>: zavoljeli. . . To ja kažem, a šta će Omerbeg odgovoriti to je druga stvar. Samo jedno ti kažem: Ja neću, da ti ili ko bilo moj, doživi sramotu i poniženje sa njihove strane . . . A. ti bi sa svojim babijim sreem mogao lako podleći i izvrgnuti sve nas njihovome ruglu. . — Ne boj se oče!.— odvrati Alija smireno sa ne­ kom dubokom uvjerljivošću, koja je i njegova oca uozbiljila. Ne plačem ja radi toga, što sam ja tvoj sin, a ona Omerbegova, nego što je volim, kao sama sebe, i što ćutim, da to boli, strahovito boli. A ona? Ona je kazala, da i ona mene voli, ali da neće biti moja, doklegod joj je otac živ . . . — Tako je to? — Sad znadeš, zašto ja plačem i zašto ne mogu da budem muškarac, kako ti veliš, pa da otmem dje­ vojku i ponizim svoju i njezinu kuću . .. Otac se zamisli, utonu nekuda duboko u se, a čelo i čitavo lice nabora se kao mirna pučina kad vjetar preleti preko nje. Najednom odahnu duboko teško, kao da se odlučuje na neku napornu i tegotnu' stvar: — Znam . . . razumijem . . . Ti hoćeš da se mi međusobno sporazumijemo . . . ja i Omerbeg . . . Alija je samo gledao u njega i nije ni riječi pro­ govorio. Страна 69. — To je istina razumljivo . . . teško je . . . ali ti imaš pravo, da to tražiš od mene . . . D a. . . Opet je nastala duga stanka . . . — Istina je ... nastavi opet starac tok svoga razmišljanja. Ti si svoje učinio . . . i djevojka je pri­ znala da te v o li. . . a ostalo . . . ostalo je moja stvar .. Zbilja moja stvar Alija je neprestano gledao ukočenim pogledom u oca i činilo se kao da na tome pogledu visi cijeli njegov život. I ako ga sada otac slomi grubom, nemi losrdnom riječi, srušiće se i taj život u propast i on se više neće dignuti iz postelje . . . Ali otac je razmišljao trijezno, hladno i u svakoj njegovoj riječi ležala je težina njegove nutarnje snage, životne energije, osje­ ćanje dužnosti i samopouzdanja: — Težak si mi teret naprtio na leđa . . . težak .. . ja ti evo kaž§m, volio bih opet vući mlinove uz Bosnu i hvatati balvane na Savi, nego otići Omerbegu i s цј5те se o tome sporazumijevati. . . Ja znam dobro* šta me tam gčeka . . .Ali svejedno . . . ja primam taj teret . . . dužan sam kao otac i kao čovjek da ga primim . . . Pa i on ako bude otac i čovjek . . . razumjeće i neće me uvrijediti . . . Starac opet uronu u se, ' kaćnia prekopava misli po svojoj unutrašnjosti, da ih pred sina iznese u gotovim, zaokruženim oblicima . . . Najednom se trže: — Ali ako on ne bude ni otac ni čovjek? I Alija se trže. — Šta onda? — Onda . . . onda . . . Ja ne znam, šta će biti onda, :i ćeš morati da znadeš . . . Alija zadrhta i pomisli na taj grozni trenutak, da dva starca, njegov i njezin otac, ustanu jedan na drugoga . . . On ne smjede dalje da misli, nego zatrpa glavu u jastuke i pritaji disanje . . . — Ja idem! . . . ustade odlučno otac i kao da se sprema na neki sudbonosni ratnički pohod, isprsi se, odmahnu rukom i zalupi za sobom vrata. U Alijinom mozgu, u krvi i u cijeloj ponutrici, zašumiše neke tajne nevidljive sile i njemu se pričini, kao da se gubi, kao da ga nestaje . . . Tonuo je tako nekuda, dok se nije izgubio u čvrst, gvozden san . . . V. Već je bio bijeli dan, a Hatidža je još uvijek le­ žala u postelji-u nekom poiusnenom stanju. Ni sama nije znala, da li je budna, ili spava. Dan je navaljivao u njezinu sobu i ona je kroz spuštene trepavice gle­ dala sve stvari u svojoj sobi i čula svaki i najmanji šum na ulici, pa ipak sva joj se ta zbilja života priči­ njala kao neka irealna stvar, kao san . . . U takvom položaju između dvije stvarnosti iluzije i realnosti, cijeli se sinoćnji događaj lomio u njezinoj duši, kao sunčano svjetlo u staklenoj prizmi i ona je taj lom osjećala, kao neku duševnu dugu, u svim nijansama i �Страна fo. Г A J f> E T < bojama nesreće, bola i radosti. Na časove joj se či­ nilo, da je ustala i da hoda. A onda opet, da pada u nešto mekano, vazdušasto i da tone, neprestano tone i nikada se ne zaustavlja. I u toj igri živaca, mašte i napola uspavanih misli i osjećaja, njoj se najednom prikazala neka nova slika života, nešto, što je duboko počivalo u njezinoj podsvijesti i sad se probudilo i oživjelo . . . U početku je mislila da živi negdje pod vodom. Noge joj gaze morsko dno, a nad glavom se sudaraju talasi, bjesni oluja. Ona čuje riku boja, ali do njezina tijela ne dopire ni jedan jedini drhtaj vodenih na­ slaga. Oko nje sve miruje i naliči na sobu u zimske sumorne dane, ili na dubinu šume i ljetna vremena, kad se nad njom spremaju oblačni prolomi. Tišina i potpuni mir i samo daleka grmljavina oluja na po­ vršini . . . U njoj se ugnijezdila samo slutnja i ona gleda u njezinoj maglovitoj — neodređenoj slici cijeli * taj život iznad sebe i izvan svoga bića, kao neku Sa­ blasnu strahotu, pred kojom duša dršće ,i korak'se* zaustavlja. Број 5. glasom, da ga ne ostavlja, da na svoju ljepotu stavlja i njegovu, koja tako dugo čami u zaključanim sandu­ cima . . . Ona sluša taj diskretni plač i molbe stvari, koje je volila, kao što djeca vole rijetke i još neviđene igračke, i osjeća u duši neku sreću i neki ponos sama na se i na svoj život. Ovdje u toj sredini, u tišini, u sa­ moći, tu je njezina sreća i njezina veličina. A gore huje površine, sudaraju se protivne strane i crno puca na bijelo, noć se buni protiv dana, mladost ruši sta­ rost u zapećak i u ništavilo i sve se nešto ruši, ra­ zara, ničega nema što traje, što vječito svijetli, da čovjek vječno ostane opijen i sretan . . . Ona se toga boji. Ona drhće pred tim. I ona neće nikuda sa mor­ skoga dna, iz potpune smirenosti pokoja i tišine . . . Tu je tako tiho, da se ni smrt ne čuje kad zakuca na vrata i da se ni jedna stvar ne gane, kad njezina ruka pređe po prostoru i uzme svoje pravo . . . . . . Ona je na to gledala u tom polusnenom stanju i nije to sanjala — ne. Ona je sama stvarala taj san i davala mu sve oblike iz svoje podsvijesti, a da ni Svjetlo toga gvota, njegova refleksija lomila se sama ne bi mogla dokučiti, odakle joj takve misli, ta­ kroz vodene mase i dopisala, do nje i ona je gledala tu kva osjećanja i ta stvaralačka moć. To je bilo tako, zbilju izobličenu i iznakaženu, kao utvarm/Cm np~jđj\ kao da še njezina duša išetala iz tijela i pošla nekim se da je tamo i dan drugačiji ,i_mjć strašnija i ljudi svojim svijetom, koga ona samo shvaća, i razumije . . . grozniji. A tu u njg>imJj nepristupačnoj dubini tu, i Hatidži se tako činilo, da je.to ona sama, da je to gdje je ona sama, nema ni jedne strahote, jrgj&ta je njezina zbilja i za to je predala i razum i krv i srce, sama duša i ta duša sanja, stvara i ispunjijijp onaj sve je predala toj duši i njezinom životu . . . prazni mrtvi prostor tvorevinama svoje stvaralačke I sad joj se pričinjalo da ustaje, velika, ponosna snage i udahnjiva u n |e g neki svoj novi, naročiti, i sama . . . Prilazi seharama, okovanim u srnećije život. Svaka stvar ima svoju dušu i svoje osjećaje. kože, da pomiluje svileno ruho, da pripne zlatne Eno tamo leži sehara, sanduk okovan srnećijom struke sa ogromnim šorvanima i okruglim madžarikožom i u njoj djevojačko ruho, pjeva o svjetlim ha­ jama, da okruni sebe i svoju ljepotu njihovom lje­ remskim svadbama, o bijelim noćima, u kojima je ona potom i da tako udvostručenom snagom zapanji cijelu šetala kao kraljica noćima, u kojima je ona šetala kao svoju okolicu . . . Otvoriše se pred njom sehare i ona kraljica odajama i sobama, u kojima su svijetla bila naže glavu u njihove dubine, zgrozi se i bez i jednog pogašena i mjesečina puštena kroz džamove i kroz krika slomi se na njihovim rubovima . . . žaluzije. Pjeva sehara o čudesnim šarama mjesečine Sve je bilo prazno . . . Ničega više nema. Zlatne na podu i po zidovima, a ruho još i danas miriše nje­ zinim tijelom i toplinom njezine usamljene duše. Cista struke i almasli grane, prstenje sa draguljima, oprave od čiste talijanske svile, smaragdi, opali, rubini, sve talijanska svila dršće.i šušti i nekim tajinstvenim ša­ patom odaje tajnu njezine ljepote usamljenim oda­ je to laž, sve je to priča . . . a konac je njezin negdje jama, mjesečini i velikom Bogu, koji je prisutan na tamo u gvozdenim kasama zalagaonica i banaka, svakome mjestu i u svakoj stvari . . . Na svili se žute odakle nema više povratka . . . Ostala je ona sama, carski cekini, zlatni šorvani, veliki kao petokrune, a sama sa svojom bolnom i turobnom ljepotom . . . I sad kraljevske madžarije, užagrile svojim žutim, sjajnim joj se činilo, da je i ta ljepota laž bez one druge, či­ i okruglim očicama i gledaju u nju kao u svoje bo­ nilo joj se da vara samu sebe . . . i tok njezinih polužanstvo. I njoj se onako u polusnu pričinja, kao da sav snenih vizija okrenu se drugim pravcem . . . taj raskoš i taj sjaj plače za njom i moli je bolnim (Nastaviće se). �Број 5. Страна 71. T A J PET. Др. Бранко М. Томић: БАШЧАРШИЈА. Пазарми д а н ... С ред а... Башчаршија стара Блиста у Септембру, који труни руже Сунцу из недара. Зрак пун жарких mapa Опија. Над главом голубови круже, СлеКу на рамена и, смело, из рука Испружених, једу зрна кукуруза... Сељаци продају мрса, жита, лука... Арнаути вичу: лимунада, буза, Са нагласком меким царске Ђаковице. Баждар, уз озбиљно и службено лице, Распродату робу мери на кантару... A у подне сунце док зенитом плови Сав пазар опусти, само голубови Што крилима сенче Башчаршију стару. • • , Др. Бранко М. Томић: ХАМАЛ. Зима стегла... Под стрехама врапци мрзну. Студени зрак штипље' нос, уши и лиц« По клизавом леду јуре'саонице Са богатим свет<£м у свили и крзн; И сребрни звуци ситних прапораца Дрхте у сумраку. Са бројем од мједи O ko слабе руке, један хамал седи Изнемого, гладан улицом кораца... З а хлебом je пош’о у цик саме зо р е ... Цео дан je зеб’о и ниједне коре Зарадио^ није... A сад кући треба! на kojoj смо некада седели скоро свакога дана овако с пролећа рана и покушавам да напишем писмо: „Када ми дође суђени час и заклоним очи суморне од животних патњи, од зависти људи и н£срећне судбе уморне — a то he бити, осећам, врло скоро, можда већ за неколико дана — нека не буде моја смрт нова рана у твојој души и немој никако да се од бола руши већ усели у њу одмах лик теби новога Бога уместо мене: бољег од мене, лепшег од мене! И гледћј да сећање на ме што брже изумре и живи и боље и лепше но што си живела са мном — досад и пре ако баш хоћеш одати ми почасти ;о за покој душе реци: ior нека га прости! 'о нека je од тебе за ме — све. извини што ово на писмо не личи и није ih немам снаге да ти кажем више осим да ово срце неће тише ни са дна гроба за те да бије, за те да бије.“ Т. Вујасиновић: БОЛ СЕЋАЊА. Ta га мис’о скрха. Затетура, клеца И на лед се сруш и... A код куће деца Очекују оца да донесе хљ еба... Сарајево. Донело ми Te једно зимско вече и с Тобом немир болној мојој души и с Тобом мисо Вечну Чежњу стече и место ,у срећу црне косе Твоје увише у боле тужно срце моје. К. Н. МилутиновиК: У поносу лудом стегнуо сам груди и с хладноКом лажном пошао сам дал>е ал’ бол ми je поноб саломио луди. Сад лутајуК’ гледам Твоје очи црне док последња звезда гасн^ се и трне. ПОСЛЕДЊЕ ПИСМО. Ти си далеко, далеко! 9 У парку четинара док дан гасне сав румен од жара пролетњег, топлог сунца што тоне полако иза оближњег, гримизног врхунца: ja седим на клупи И ако си душа најлепших ми снова ипак Ти се никад ja вратити нећу, склонићу се даље, у насеља нова. Снегови he брзо траге ми засути, јер се наше судбе разилазе пути. �Страна 72. fepo) 6. Г A JP E ti Osman Nuri Hadžić: MUHAMED I KUR-AN. (Nastavak.) Oholi Persijanac odgovori prkosno i pozove Ha- za vlade njegova nasljednika. Umrije slavan 22. avlida na junački megdan, koji će svršiti porazom рег- gusta (34 godine, starac u šezdeset trećoj godini svog sijskog vojskovođe. blagoslovljenog života, srećan i blažen što je za dvije Bitka između Persijanaca i Arapa počela je na godine svoga vladanja ujedinio arapski narod i nje­ Kazimatu blizu Hafiza i bije se s obje strane junački govu moć prenio preko sjevernih granica Arabije. i neustrašivo, dok napokon ne podlegoše Persijanci. Nad otvorenim grobom u koji je položeno mrtvo Eufrat porumeni od prolivene ljudske krvi. tijelo halife Ebu Bekira, održao je Osman bin Afan Prvi ovaj sudar Persijanaca i Arapa, prozva se ovaj govor: »Neka ti bude Bog milostiv, prvi nasljed»bitka od veriga« — Z a t e s’s e.l a s i 1, jer Persijanci niče Božijeg poslanika! Ti si bio prvi Musliman i naj­ bijahu spremili verige, u koje će okovati zarobljene čistiji od svih. Ti si žrtvovao srce svoje i imanje na Arape. Tome je sljedovala borba na utoku Tigrisa i Božijem putu i siromašnim Muslimanima. Bio si naj- • Eufrata gdje zaglavi preko trideset hiljada Persija­ vjerniji i najbliži drug Božijem poslaniku, sličan naca. Poslije još jednog poraza Persijanaca u blizini njemu jnoralom i ponašanjem. Bio si pored njega i Kaskara, Halid bin Valid zagospodari cijelim zapad­ s njim u svakoj opasnosti i bio mu vjeran pratilac pri nim dijelom donjeg Eufrata. U junu iste ove godine ^ seobi iz Meke u Medinu. Kad se pobunila većina na­ (633.) zauze i grad Hiru i sa stanovnicima sklopi šega naroda, ti si bio dostojan sljedbenik Božijeg po­ ugovor o godišnjem tributu od devedeset hiljada dir- slanika: jak, kad su drugi klonuli duhom. Mudro i hema. muški predvodio si vjerne protiv nevjernika i lice­ Poslije osvojenja Anbara i tvfđave Davmet-el- mjera. Tvoja mudrost bila je isto toliko velika kao i Džendela, Halid je početkom trinaeste godine пјНЕК-'Ч уоја rječitost i tvoja hrabrost. Vjera je u tebi našla džretu (684.) pohodio Meku i obavio dužnost Hadža, čvrst i jak oslon koji je prkosio svakoj buri. Vjernima a kad se povratio u svoj .tabor u HlruMobio je zapo­ si bio dobar starješina i uvijek'im prednjačio u mo­ vijed od halife da sa svojom vojskom odmah krene ralu i dobrim djelima. Uzalud će tvoji nasljednici nana granicu Sirije. Istodobno je halifa poslao na gra­ nicu Sirije i Palestine glasovite vojskovođe Ubeidet stojati da se s tobom natječu. — Stoga je tvoja smrt bin Džeraha i Amr bin-gKAsa, te Halid bin Soida, značajna na nebu i na zemlji, a mi smo svi od Boga Zejd bin Sufjana i Šurahbil bin Hazemeha, opredije­ i Bogu se vraćamo«. . : livši svakome pravac kuda ima udariti i koji kraj osvojiti. Halid sa četiri hiljade konjanika krenuo je pri­ jekim putem, kuda prije a valjda ni poslije njega nije niko živ prošao, i deveti dan prispije u Siriju, gdje se udruži sa ostalim vojskovođama. Vojskovođe islamske sirske-vojsko jednoglasno izaberu Halida za glavnog komandanta svojih četa. Halifa Ebu Bekr nije doživio one silne uspjehe protiv Vizanta i Persije što ih izvojeva arapsko oružje Abdulah bin Mesud reče: Po smrti Božijeg posla­ nika mi smo se iznenada našli u položaju koji bi nas bio doveo do ruba propasti da Bog nije odredio tebe za prvog Resul’lahova nasljednika. Svi su bili p ri­ pravni da sklope nesiguran mir samo si ti bio i ostao nepokolebiv. Da ne bi tebe ozbiljno bi se poljuljali temelji svete vjere. — L e v l a k e l e z u l z i l e di n e e l - m u s t a f a! (Nastaviće se). МОРСКИ И ЉУБАВНИ ВАЛИ. Жалосна игра у пет чинова од Фр. Грилпарцера. перево Сулејман Мурсел. ЧЕТВРТИ ЧИН. (Наставак)Науклер: Д а и то! Велиш — све не описах — Н-у си видео, зборио са љом, Нашао кућу отворен двор, Не чуо нико, упиш ’0 —? Леандар (му се баци у загрљај) Науклере! Да ли осећаш мирис пољупда? A знаш ли, роци, ко ми га дао? �Број 5. TAJPET, Науклер: Пусти, молим те! Taj je пољубац За тебе >смрт! Леандар: Тако си страшив? Науклер — плашљив? Науклер: Е, na дакако, сад видим ето, Да си ти онај, што сам ja био. Ja сам сад страшив, a ти си смион Леандар вес’о, Науклер — — Ваљда још нећу морати плакат’? Сретно ти било! Иди ти на смрт! Ал’ само једно — једно једино Обећај мени: овога пута Бар сада само 'не тражи смрти, Остани, буди од Сеста даље! Да не бих тебе на земљи глед'о Бледа и хладна и онда себи Морао рећи: Ти си — ти, онај, Неверно који спрам свога друга Пропусти дужност, који га пагна Гам на пребујне плодове смрти, Ти си му собом саплео мрежу, Koja обујми, и сапе њега. (Поклекие једним коленом к авмљлг) Леандар: Јеси л’ болестан? Што^ ти^ то, дође? Науклер: Ти имаш право. J a одсде о том Ни речи нећу. Зар се још нештоЧсазати може Глухоме моруу кад валом бесни, Олуји јакој, ил’ којој дивљој Пустињској звбри, кад она слепо Похоту следи, коју jc-tfeojoj Природи носи. — Нећу ни речи! Само ми реци, да л’ ср још сећаш Другарства нашег, које «ас некад —' ЈТеандар: Науклере! Некад? Науклер: Остави! о том говори дело. Него још само ако ти мислиш, Да сам бар мале услуге вредан, Ти мени једну љубав учини, Па ми сад она врата отвори. Леандар: A ради чега? Науклер: Молим те, ето. Леандар: Кључ знадеш, да сам под камен метн’< Науклер: Ти сам отвори. Леандар: (који je отворио колебу) Ево отворих. Науклер: Дедер, сад да ти захвалан будем, Унутра уђи! Леандар: Ja нећу. Науклер: To треба! Мораш! Од тебе ваљда јачи сам био, Старији ja сам — a «сад ми брига Страна Троструко снажи мишицу моју, (обухвати Леандра) ’вако те зграбих, ’вако те држим, ’вако ћу тебе притиснут’ к земљи, Хоћеш ли дакле послушат’ мене? Леандар: (немоћно клецне коленима) Престани —• пусти! Науклер: (пустивши га). Бедниче, тебе умори љ у б a в И м о р с к и в a л и. Ал’ сад унутра! Науклер: (обухвати га рукама и гура натраг) Хоћеш, још како, мораш унутра! Нећу, велим ти, озбиљно, нећу! Леандар: (узмичући натраг) Леандар: Нрођи се — пусти! Науклер: r Тб. ј£ узалуд. (Упути га кроз врата и брзо их повуче за "еоОом) A сада треба закључат’ врата! (окјЈене^ључем) Па ми одселечти опет пливај! Ja ћу сам тсбн овде к’о кл.учар Доноеит храпу, a да ми нећеш Одатле утећ’, ja сам ти јамац. Леандар (изнутра) 'Hayjwiepejr . wiep: Не — нећеш. 'ЉаНДаРР е, Једну само! Науклер: Нећеш ни једне! Леандар: Ал’ кад je у том сва моја cpeha, Moj живот ic тиме када je опојен, Хоћеш ли чути? Науклер: Па што би дакле то могло бити? Леандар: ' Педаљ ми само врата отвори! ј Кивоту мојем опасност прети, Ako ми жељу одбијеш само. Науклер: Ево отворих k’o длан широко, (одскочи натраг) Ха, — a то — шта je? Леандар: (провали из колебе, на глави му шљем, у једној руци штит, a у другој мач) Amo, сад амо! Што ме ne држиш? Још ево мени шљема и мача Мојега оца. a самрт прети Свакоме, ко се противи мени! Будало једна! Ти мислиш je ли Овог задржат’, којега бози Сви редом штите и којим равна Њихова моћ? Ja хоћу, што je суђено мени, To ћу извршит! Ни један смртник Не може спречит’, што хоће бози. Oj ви, који ме штитите спасом ' Кроз ноћне вале (клекне) о Посејдоле, �Стр ана 74. Spoj 5. Г A Ј Р ЕТ< Тн моћни божс! Ти, који мснп Обузда воде и смрт ноплашп Са' влажиих уета! Зеусе, моћпи, гГи поврх свију пајвећи што <:и, 11 ти богињо љубави, што си ГГозвлла мепе невешта, нова Учећ’ ме, да ja научим ono. Ivojи ис знају заповед твоју: Ви помоћ своју ЈфуЖИТС МГ1ЈИ. Водитс мене kao и досле! (Уставши одбаци од себс т т и т н мач, a iiijhom му je још на глави) Гтога ту иосла оружју нема! Заштита ваша доста je мени, Оружан са љом к’о челик-браном Ja у иогибао скочићу смоло. (Брзо узима штап са платном од вела, Привезану петљу причвршћује на врх штаиа држећи дотле у руци други крај) A ово платно — мој ллен које je Са светог места — нека вихори K'o бајрак какав у дрској руци. Нека ми оно пустијем морем Cw Казује путе! Па ако један Богова дадне, да се при^ватим Обале он£, ja ћу ra fta o ПобеднИк онда побитП поврх Онога жала, — Ако’подлегнем Онда he с вашоувољом то бит^ Хајдемо даклеН (Mame платно&"1з/о барјчком) Аморе^. и ти Химене, < Крените напрвХ, ето ] J a hy зв, вама, na ма v, Ту трећа бил^. (Журно одлази) Науклер: Он je с памети |бишај<_ ___ Зар ме не чујеш? Леандре! (Купећи оружје) Ипак га јоште нећу овтавит’. Пријатељ ко je. зовнут’ са треба, Да га држимо било и силом. Онамо један човек се шуља, Сав je умотан тамнијем плаштем, Ухода можда већ оног храма. Њег ћу се клонитА — a оног следит’. 0, мој пријане! (Обилазећи повлачи се натраг према противној страни) Простор пред Хорииом кулом као у почетку овога чина. Херо долази пребачене руке преко Јаптииих плећа. За н.има иду слуге са посудама. Херо: Пооудс овс однес’те горе К мојему стрицу. Реците њему Ви то већ знате. — A ja ћу сада Остати овде. (Седне) Taj човек бсше овамо послаи Од моје куће — K’o пада — epoha, Кад их тражимо — тад one бсже, И nac оставе глсдајућ’ само. Ти еи всома ходила брзо. Херо: Јапта: Ево ме опот где сам и била. Зар ти ne марнш да сад идемо Горе у собу. Херо: Нс, пећу, нећу, астаћу овдс. Зар се још нијс примакла вечер? Јанта: Још nehe скоро. Херо: (наелони главу na руку) Хај, хај! Ах, хај! Чувар храма: (долази са леве стране) Ти дакле овдс? A ми тс ето Чекали дуго. Херо: Баш дуго? дуго? J a мислим, ви се .Ругате са мном! Зар нисам истог Часа отишла гласника тражит’, Који je увек измиц’о мени. Ево га овде — ево га онде, Намерно то сте чинили ви. Знам ли ja зашто? Чувар: Гласник je другим дошао путем. Тек си отишла. Сад je код стриц.л. И то ви мени не хтесте pehu? Па нека, пека! Други ћу пут већ Мудрија бити. Чувар: Твој стриц те ено у храму чека. Тако! Нек се начека, јер ja одавде He капим ићи. Он je заповед — A ko je теби заповед дао Ти га и слушај. Ja мислим одсле увек са собом Управљат сама. Иди ти само! (према Јанти) A можеш и ти. Имаш ли какву заповед — Хоро: Немам. Ал’ ипатс. Отиђи горе, Од себе сама: Отиђи горе, Лампу припреми, уља још долиј. Да ми га доста за дуго буде, A кад већ смркне — ал’ то ћу ja Beh. (обе иду) A кад поћ смркне — Мрак се већ хвата ' Ево ми куле — a тамо шапћу . Тихани вали. — Ту je код мсне Он јуче био, данас обећ’о — Je ли баш јучер? Мени се чипи, Да je то давно, во,ћ давно било. Глава ми тешка. Прсд очим’ лебде Смршепе слике. Ta дпевпа жега И бриге one васцсле ноћи, IITto noli ne бсше, neh дан то јсдаи �Број 5 Страна 75. Г A JPET. У страху, бдењу. — Ах, то ми као Олово лсжи на срцу моме. Ал’ ипак једна светла je тачка У свој тој тами: Он he ми доћи! Je ли сигурно? — Још овог иута, Тад више неће. — Ко зна? 8а дуго II касно опет, касно — Ja само морам опрезна бити! (Наслони главу на руку) Свсштеник (долази са чуваром храма) И збиља она неће да дође? Чувар храма шутећи показује на Херу, к■0ја от. почива. . Свештеник (к њој прилазећи) Херо! Херо: (пренувши се) Јеси ли ти то, пријане мој? Свештеник: Ja сам и јесам пријатељ твој. Херо: (устајући) Да си ми здраво! Свештеник: Мени je жао, што си лутала. Гласник већ знадеш од твоје. куће Херо: ( Ja знадем. с ^ Свештеник: Са собом иисма донесб тебњ— E ho их леже у т^рјој/соби. Зар нећеш отић’, да их донесеш? Херо: Нек леже — ja hy сутра их читат! Свештеник: A данас нећеш? Херо: Сад нећу. Свештеник: Зар немаш жељу, да одмах сазнаш, Како су твоји? Херо: Ta нису давно отишли они, Знам, да су здраво. Свештеник: Ти баш то тако сигурно знадеш? Херо: To, господине, сигурно знадем! Осећај један у мојој души, Што ми прожима и бистри биће, Taj ми сведочи и каже, да су Ови моји добро и здраво. Свештеник: Осећај али вара нас често. Херо: A шта не вара никада, реци! Па када ипак бирати морам, J a изаберем што слађу варку. Свештеник: A где je Јанта? Херо: Овога часа онамо оде. Свештеник: После онога, што се ту збило У задње доба, она не може Остати даље у нашој кући. Херо: J a сам већ рекла, да ти девојци Неправо чиниш. Свештеник: Како би ти то доказат’ могла? Херо: J a мислим тако. Свештеник: II то ти један осећај каже? Херо: И то ми један осећај каже. Свештеник: Ja ипак хоћу послове чисте, Јанта he ићи. Хсро: Опрасти! ал’ знаш, да то без мене He моЈке бити. Ту су девојке '-Дод мојом власти. J a своја права 'ТсЛшко познам, као и своју — Ja, господине, знам своје право. ВештеникО ^ • •КЈ^своју дужност, хтела си рећи? Херо: Јест, господине, хтела сам рећи, Па ти и велии, да ja и своје Дужности знадем, — Ako се оио дужношћу зове, Што мирно срце у складу свеђер Са собом самим и са тим светом Ставља спрам права осталих људи. [ефтеник: A зар не према ираву богова? He треба сад ту мудроват’ нама. Својему брату дио дат’ треба, K’o себи самом, a бози свеђер Повише права нашијех стоје*). Свештеник: Ти си већ зрела. Херо: Ех, господине, сјај сунчев годи Али и месец ипак не шкоди, Зељу и трави не смета раст’ Свсштеник: • Кад до твог права толико држипт, Онда ћу дорат’ молити опрост, Што ти отворих мајчино писмо. Херо: Што je год моје, то je и твоје. / •' Свештеник: J a хтедох, да ти писмо прочиташ Због упозорења, које je у љем\ Херо: Па добро. To ћу прочитат’ сутра. Свештеник: He, не, већ данас. Да неће бити превише тога, •* Ja бих молио, да га ти одмах Сада донесеш. (Наставиће се). *) Она зна да разликује право, које су људи узаконили од права и закона богова. �Страна 76 Г A ЈРЕТ, f ip o j 5. Р А БИ Н Д Р А Н А Т ТАГОРЕ: ЧУВАР НАСЛЕДСТВА. н>у: » Кад пекоме умре жена, тај мо5ке с места другу да траСав бесан дође Бриндабан Кунду своме оцу и рече: жи, али ако неком умре отац тај не може за новац или лс»Сместа одлазим«. пим речима да придобије другога који he га заменити.« Њи»Ти бедно, незахвално створење!« новика презриво хова логика била je несумњиво исправна али ваља предиоотац Џаганат Кунду. »Да си ми платпо све ono што сам na ставити да нн потпуна безизгледност за проиалазак новог твоју храну и одевање потрошио, онда би тек било време да се тако каваљерски понашаш«. оца пије задавала пуно бриге блудном сину. Храна и одела, која су се у Џаганатовом обнчно троНи старом није пао претешко растанак са сипом. Изшилн нису могли много да стају. Нашп стари мудрацн умели датци на кућу смањиће се услед његовог одласка. И отац he су с невероватно малим повцем да изађу на крај. Начин Џасе ослободити једног великог страха који га je увек прогоганатовог жнвота показивао je да on у том погледу не жели нио: страха да he га његов син и наследник једног дана отда заостане за евојим етарпма. A у колико није могао да им ровати. Кадгод je jeo свој оскудни обед, никада će није Mo­ будс сасвим раваи томе су били кривн Одрођена околина, a rao ослободнти помисли на отров. Накоп смрти снахине тај делом нзвесни неразумљиви захтеви прнроде у његову насе страх беше умањио, a сада, када син оде, и сасвим нејсгојашу да одржн у складу тело и душу. стао. Док још Бриндабан иије бно ожењен, ствари су „ Али у старчевом cpuiy био je и један мекан кутић. ншле како треба, алн после женпдбе иоче он да изневерава Бриндвбан je са собом одвео и свог четверогодишн>ег сина идеал свога оца. Било je јпсно да синовљеви појмовн о блаГбкупа Чандру. Трошковн око издржавања дечпјег беху сразгостању нагињу све внше од духовног ка материјалном мерно мали,.л према томе инсу моглн nhn na уштрб Џагада их јс већ занела матнца поквареног света. Недријатностл натове љубави прсма њему. И ако je његова туга када je проузроковане глађу илн жеђом, запаром или хладцоћом нпје 1 1>р]Н1?ђ»бан одвео малог бпла иокрена, ипак je ту умсшао ii више хтео да стрпљиво подноси. Минимум којн му je био прорачун коднко he месечно без њих двојице да уштсди, на иотребан за живот, хр£ну и одело, бсетно се повећавао. колико he та уппеда за годину дана нарасти и колики he то Отац и син су гае чешће долазилн у сукоб. Најзад се капитал бити када се томе још и камати придодају. Бриндабанова жена озбиљно разооли и позваше сеоског—ле^ Али старду je бивало све теже у празном дому у коме кара. Алн када доктор преписдда болеснпцу неки скуни лек . више није било нпкаквог 1'окуна да прави перед. Више није Џаганат то узе као очит докА^ његове неспособности и бдд бпло никога да збија шале док он чита молитве, никога да даљег показа му врата. ^^шо^етку je Бриндабан преглиљао му. отме и поједе обед, никога да му побегне са мастионидом оца да се лечеше ирак ne прекине, a затим се расрдио п покада он прегледа рачуне. Уобичајени ток његовог живота кочео да му предбацује, али ништа није помогло. Кад му je ме више ништа није сметало, постаде му неиодношљив тсжена умрла поче даегрди и да виче на оца називајући га рет. Увиде да he се такав непомућен мир моћи подноситн упицом. само у загробном животу. И срце би му се стегло од бода »Бесмислица!« pehe му отац. — »Зар људ® не умиру кад бн угледао на чаршафу рупе што их je унуче направило п кад прогутају све могуће лекове? Кад би скупи лекови моили на хасури мрље од мастила које су биле дело истог гли да спасу жнвот како би онда дошло до тога да краљевп уметника. Некад je оштро предбацивао малом што je појас н цареви нису бесмртни? Ваљда ниси очекивао да твоја женоустао у нспуне две године, a сада су му навирале сузе na на треба да умре са више сјаја и свечаности него мајка ти очи кад би у спаваопици угледао прљаве остатке. Похраии n баба?« их у свој сандук и учини свечан завет: »Ако се Гокун икад Да Бриндабан није био савладан* болом и сасвим ненрати нећу га никад укорити na макар поцепао сваке госпособан за свако размишл>а]Бе, могле би jfy ове речи стварпо један nojaće. но донети мало утехе. Ни његова мајка ни баба иису узиАли Гокун се није Bpahao, a јадни Џаганат брзо je осмали лекове пре него што су се опростили са овим светом и тарио. Његов пусти дом изгледао му je сваког дана све празтакав je био стари частан обичај у породици. Али ах, нове нији. генерације нису хтеле да умиру no том древном обичају! У време у коме се дешава наша прича били су управо Старац више није могао да се у кући смири. Чак и у ушли у земљу Енглези. Добри стари и правоверни људи биподне када се сви часни људи у селу предају подневноч ли су тада ужаснути безбожношћу нових пснољења; немо су одмору, могли сте видсти Џаганата како с дугачком лулом у ћутали у своме запећку и покушавали да из дугих наргила руци лута no селу. Чим га угледају, деца престану са играисисају утеху. њем, уклањају се hyiehn и запевају стихове које je иаписао Укратко, модерни Бриндабан рече свом старом оцу — један сеоски песник и који су хвалили штедљиве навикс тпрдици: »Сместа одилазим«. старчеве. Нико се ннје усуђивао да спомене љсгово право И отац одмах пристаде на то и закле се: »Ако од даиме из страха да тога дана не пости*) и тако су му људн иас своме сину ма и једну пару дам, нека ми богови то дело издевали друга имена. Старији људи звали су га Џаганаупишу као да сам пролио свету крв крава«. Бриндабан исто шом1), али млађе генерације називале су га вампиром. Можтако зажели: »Ако од свога оца ишта узмем нека ми се то да je бескрвна и спечена кожа старчева имала неку извеспу дело зарачуна као убијство мајке«. с;личност с вампиром. За људе из села ова мала револудија беше спасоносиа новина у вечној јсдноличпости тихог живота. И када je Џа-т *) У Бенгалпји влада сујеверје да онај који' изговори ганат свога сина розбаштинио сви су учинили коклико су име каквог тврдице, nehe тога дана ништа окусити. могли да га утеше. Сви су били сложни у томе да се само у овом нзопаченом времену може десити да се поради жене ‘) Џаганат зиачи »Господар света«, a Џаганаш »Квазавадп с бцем. И објашњавади су узроке томе свом пахођсритељ света*. �Rooi 5 »Г A J P E T« П. Једног поподнева, кад се Џаганат као обично скитао сеооким друмовима у хладу малинових стабала, угледа једног дечка, no изгледу странца, који je на се узео вођстио сеоске деце и разлагао им план неке нове шале. Побеђени »еговом енергијом његовог карактера и запан,ујућом новином његових идсја, дечаци му беху поверили место свог поглавара. Супротно осталима, он не побеже од старца него му je нришао сасвим близу и истресе из свог чадра1) живог гуштера који скочи на старог, стрча му низ леђа и брзо нестаде у грму. Јадни старац тресао се од страха целим телом, a на велико усхићење осталих дечака, који су клицали од радасти. Џаганат оде грдећи и преклињући. Али не беше далекоодмакао кад му наједаред нестаде балче2) с леђа и он je угледа на глави непознатог дечака преобрнуту у турбан. Ta нова »налетва« малишаиова удобровољила je Џаганата. Одавно већ није се Ни један дечак на тако шта дрзнуо. Након мцого добрих речи и лепих обећања пошло му je за руком да дечка намоли да му приђе и тада се између н>их распреде следећи разговор: . — Како се зовеш, мали? — Нитај Пол. — Где станујеш? — To нећу да кажем. — A ко ти je отац? — Ни то нећу да кажем. fc ^ 1 — A зашто? — Зато што сам побегао. од куће. — A зашто си то учинио? — Хтео je отац да ме д&-у школу. Џаганату je изгледало да школовање оваквих значи само непотребно расипање новда и закључи мора бити неки сасвим нвнрактичан човек, кад део. би лн ти хтео ча — Чуј ме мали, — рече му Џиганат пођеш са мном и да код мене оставеш? — Зашто не? одговори дечак. И убрзо се, без икаквог устручавања, одомаћи код Џнганата као да кућа беше једва сенка каквог друмског дрвета. Па не само то него са таком хладж&ршаошћу поче да изражава своје жеље о храни и јелу као да je за све већ уиапред исплатио рачуне. Чим иешто не би било /р е д у почео би без устручавања да се са старим свађа. Џаганату je било лако да држи узде свом рођеном спну, али сада када се радило о туђем детету, ваљало му je ноложити оружје. III. Људи са села чудили су се 'што Џаганат наједаред толико пази на тог туђег дечка. Били су убеђени да je староме крај близу и беше им жао што he своје имање завештати томе уљезу. Бесни од зависти волели би дечку што год на жао учинити, али стари га je чувао као зеницу у оку. Међутим дсчко je претио да ће отићи и старац се трудио да га задржи обећањнма да he му свој цео иметак оставити. Ma колико да je био млад, дечак je ипак схватио city • замашпост тога обећања. Сад су сељаци почели да траже дечкова оца. Срце их je болело од сажаљења према престрављеннм родитељима и они изјавише да син мора бити неко сасвим безбожно дете када je могло да им нанесе такав бол. Бацали су се. на ње1) Чадар je нека врста огртача што с носи на леђпма. 2) Балча је огртач. Страна 77. т адрвљем и камењем, али бес са којим су то чинили убрзо je открио да je завист повод тим погрдама. Једног дана чу старац од једног путника путника да неки извесни Дамодар Пол тражи свог изгубљеног сина и да баГп сад у тај крај долази. Кад je Нптај то дознао узнемири ее силно; он je хтео да и богатство оотави само да побегне. Али старац гша je тешпо. »Ja hy те сакрити тако гдр i e нико неће моћи да нађе, na чак ни овдашњи сељани«. To je заголидало радозналст дечакову и запиткивао je: »A где то? Покажи ми брзо«. — A ko т и сад покажем опазиће свет. Чекај док паднс ноћ — рече Џагаиат. Изгледи на тајанствено скровиште одушевљавали оу дете. Он je маштао како he се чим се отад без њега врати, играти с адруговима скриваче и окладити се с њима да га нико nehe моћи да нађе. Зар то неће бити згодна шала? A што he отац цело .село да претражи, пада га не нађе — то he тек бити џумбус! У "подне закључа Џаганат дечка у кућу и нестаде ra неко вре.че. Кад се врати поче Нитај да га мучи запнткДва»Њ1}ма. ‘ г- Чим се смркло рече Нитај: —» Дада, хоћемо ли сада ићи? — Треба прво да падне ноћ — одговори Џаганат. После кратког времена викну дечко: — Hoh je већ пала/ деда, хајде, пођимо! — Сељади још нису полегли — шапутао je Џаганат. Нитај почека још један тренутак и опет рече: Сад су већхсигурно легли, деда. Хајдемо! Hoh je освајала. Сан je притискивао очне капке јадног морало je да чипи огромне напоре да бн остало будto поноћи зграби Цаганат малог и напустише дом. цадкајући ишли су мрачним друмовима заспалог села, Нд један звук не прег.нде тишину, само овде — онде залаја К0ЈИ пас и онда му се сви у хору придужише; илн би која ноћна птица, прсстрашепа путом човечјег хода у то необично доба, пролетела испред њих. Нитај je подрхтавајући од страха хватао Џаганата за руку. Пресекоше неко поље и најзад дођоше до иеког мочварног шумарка у коме се скривао порушеи празаи храм. — Ах, ту je то! узвикну Нитај разочаран. Он je сасвим друкчије замишљао то место. Овде није бнло ничег тајанственог. Колико je већ пута нровео ноћ у таквим напуштеним храмовима, од како je од куће побегао. To je било додуше сасвим згодно место за скривање, али ипак je било лако могуће да га другови пронађу. Џаганат уђе и са средине пода подигне камену плочу. Изненађен дечко опазп један подземни простор у коме je горнла светил>ка. Страх и љубопитство борили су се у његовом малом срду. Џаганат сиђе низ лествице, a Нитај за њим. Кад се дечко огледа око себе виде свуд no зидовима тучане крчаге. Ha средини беше прострта серџада a испред ње припремљени цинобер, сандалова смола, цвеће и све остало што je потребпо за пудшу8). Да би задовољио радознаi лост дечак посегну за једннм од пехара и извади нешто и-з њета. Рука му je била пуна рубија и златника. Џаганат се окрете. — Рекао сам ти, Нитај, да hy ти оставити сав свој новац. Немам много. Ови пехари су све што имам. Данас xohy да ти их предам. Дечак поскочи од радости. 3) Пудша je богослужење, обред, који се врши у част богова или чак и људн који су нарочито угледни. L �ТАЈРЕТ. Страна 78. — Све?! узвикну он. Heheui мн однетн ни једну рубију, зар не? — A ko to учиним, — рече старац свечаннм гласом, — ноко ми рука огубави. Алн стављам ти један услов. Ако икада мога унука, Гокун Чандру или шеговог сина, или шеговог.уиука, или праунука, илп ма којег шеговог нотомка, пут амо нанесе мораш љему или »има све до последње рубије да даш. Дечак ломислн да стари бунца и одговори: — Добро. — Оида седв на овај ћплим — рече Џаганат. — Али зашто — упита збуњено дечко. — Тако je проппсано. Дечко чучну на серџаду као што му je наређено. Џаганат му помаза чело сандаловом смолом, направи му црвен знак између обрва, око врата му ставн цветни венац и поче да нзговара чароуњачке речи. Јаднп Нитај ocehao се врло тескобно седећи тако као Бог и олушајући маџнјске речи. — Деда — шапутао je. Али Џаганат ннје одговарао него и даље мрмљао заробњачке изреке. Ha послетку прнвуче с тешокм муком једитг пу jc.iaM крчаг пред дечака и рече му да за н>им изговараЛжај завет: »Свечано обећавам да h j'' све ^ftoro дати Гокун Чандри Кунду, сину Брнндаба^а Кунду, a ун$су Џаганата Кунду, или унуку, илн нраунуку поц$ну*№ Гокуна или ма коме од н.еговнх потомака нли пуноправцнх наслединка. Дечак je иепрестано, nop«u сваког пехара шшављао те речи тако да je већ био сжвнм омамл»ен и јсзнк му зео. Када се церсмонија Зтрш ^ла ваздух у hehni свим густ од дима зсмљане светиљке и њиховаг д: му се беше сасвнм ооушило, a 'цело мј feflo rokjc гушио. Светлост je бивала (^вЧелабија н слабијн, и i сасвим. угасн. У потпуној’ тами која нза тог аавла; зачу као да се старац вере уа лествицс. — Деда, куда идеш? — цовикну ирестрављен. — Ja одлазни — одврати Varaiun — a ти heui т | ^ 1 останеш. Ннко те nehe наћи. Не забоЈ»ави име Гокуи Чандре, снна Брнндабаиовог u унука ЏгаватовоО И нодиже лестве. Гласом пригушенпм.од страха преклињао je дечак: — Пусти ме да се вратим оцу! Џаганат стави плочу на старо место. Затим клекиу и иаслони уво на камен. Још једаниут чуо се Нитајев глас: Оче! — тада допре до њега шум, као да исшто тешко паде на земљу — a онда настадс тишина. Када je тако евоје благо предао Јаку**), Џаганат поче **) Јак или Јакша je надириродио бнће о коме говоре староиидијгке бајке н спев. Данас у Пснгллпјн под тим именом мисле ДЈ-ха који има да чува благо као у овој причи. Б рој 5. да камен затрпава земљом. Затим нагомила раскомадано камен>е и крхки малтер. Одозго засади бусен траве и шумско растиње. Hoh беше готово нрошла, алн он није могао да сс отргне од тог места. Непреетано je наслањао ухо на под и прислушкивао je. Чииило му се' да далеко, далско одоздо, из дубине земље, одзваша болаи јаук. Изгледало му je као да je тај један звук пренлавио цело ноћно нсбо, као да je цело човечаиство тргнуто из сна, скочило из постеља и стало да ирпслушкује. ICao полудео, гомилао je старац земљу на 1самен. Хтео je како било да угуши овај јаук, али увек му се чннило да чује: Оче! Свом снигом лупао je о под и викао: — Буди мнран, иначе he те наћи људи! Али још увек му се чинило да чује зов: Оче! Сунце обасја источно обзорје. Тек тада напусти Џаганат храм и упути се отвореним пољем. Алн и ту наједаред неко викну: Оче! Престрављен окрете се и виде поред себе свог сина. — Оче, — рече Бриндабан — чуо сам да je мој мали скривен у твом дому. Мораш да ми га вратиш. Разрогачених очнју и разјалљених уста саже се старац и повика: — Твој мали!? Да, мој Гокун. Он се сад зове Нитај Пол, a и мени je име Дамодар Пол. Твоја се »слава« тако далеко прочула, да сам морао да сакријем наше порекло, да се људи не бн устручавалн да изгошре наше име. Полако поднже старац обе руке изнад главе. Прсти му се иочеше грчнти као да нсшто хватају no ваздуху. Затим се сруши иа зеМљу. Кад je дошао свести, повуче хина према напуштеном храму. Кад уђоше упита га: , — Чујеш ли нкакав јаук? — He чујем — рече Бриндабан. — Прислушнк добро. Чујеш ли да неко зазива оца? — He чујем. Изгледало je да ra je то умирнло. Од тога даиа имао je обпчај да лута около н заииткује људе: — Чујете ли да неко јауче? И сви су се смејалн подетињслом старцу. Четири године након тога, лежао je Џаганат на самртННЧ1СОЈ иостељи. Када светлост света поче да ишчезава испред аегових очију и када му дисаше поче бивати теже, изненада се усирави као у неком грозничиом лудилу. Пружи обе руке у ваздух као да нешто тражи и промрмља: — Нитај, ко ми то однесе лествице? He ногући да нађе лестве које бн ra извеле из његове страшне тамнице, у којој није било ни светлости ни ваздуха, паде na иостељу н ншчезиу у one регноис у којимн још никада жшшга ннеу- пашлц у вечној скривачи еветова. Преве-ia Наџида 0. Хаџић. КЊИЖЕВНОСТ. M uradbegovića „Haremska lirika" Naš stalni i mnogouvaženi saraclnik r. Ahmed Muradbepović, koji je u prošloj godini dobio Demetrovu nagradu za najbolju dramu u zagrebačkom kazalištu („Bijesno pseto") polučio je književne uspjehe i u inostranstvu. Nekoji njegovi književni radovi prevedeni su pred dvije godine na češki jezik a ubrzo zatim i na njemački. 0 njegovim djelima pisao je vrlo toplo u njemačkim časopisima poznati publi­ cista Herman Wendel. Međutim, kako su nedavno objavili nekoji zagrebački listovi, prva knjiga g. Muradbegovićevih pjesama „Haremska lirika" prevedena je sada i na talijanski jezik i o njoj su pisali nekoji talijanski književni listovi najpohvalnije. �Epoj 5, Г A JPET. Fakat, da su djela našeg zem ljaka g. Muradbegovića prevedena n a nekoliko zapadnih jezika, jest najbolji dokaz> d a je g. Muradbegović prešao granice naše otadžbine i da je sa svojim književnim djelima prodro u široki svijet, što je znak da je g. Muradbegović i u zapadnoj literaturi nesamo zapažen nego i priznat kao književnik i umjetnik. Uspjehe g. Muradbegovića sm atramo i našim uspje­ sima, jer kolikogod ti uspjesi podižu književnički renome sam oga g. Muradbegovića, toliko ti njegovi uspjesi dokazuju i stranom svijetu stvaralačku snagu naše sredine i naše rase iz koje je g. Muradbegović i ponikao. — I dok g. Murad­ begović požnjeva uspjehe za uspjesima kako u domaćoj tako i u stranim literaturam a, dotle uprava našeg Narodnog Pozorišta pored svih obećanja i ne pomišlja, nakon godinu i po dana, da stavi n a repertoir njegovu novu dramu iz m uslimanskog života. Izgleda da to nekome ne konvenira radi vlastitih reputacija! F a d i l K u r t a g i ć : .Intelektualni radnici i ra d ­ nički pok re t". Ovih dana izašla je iz štampe n a 40 stranica četvrtinskog form ata i uz cijenu od Din. 5 — po komadu u piščevoj vlastitoj nakladi 'Zagreb, Ilica 51. II.) brošura, -ц. kojoj je glavni sek retar Saveza Bankovnih Činovnika Fadil Kurtagić objelodanio svoje predavanje, koje je u gornjoj temi održano kao prvo predavanje u kulturno prosvjetnom odsjeku radničke kom ore zagrebački. Ф oVoj brošuri pri­ kazana je struktura modernog radničkog sindikalnog pokreta, podvrgnuti su tem eljitoj analizi uzroci ekonomskog stanja intelektualnih radnika i prikazuju gti putevi, kojim a se prem a piščevom nazoru im ade da sprovada proces u nji­ hovom socijalnom opredjeljivanju. Izlaganja piščeva su i_vrlo interesantna i zaslužuju pažnju tim više, što je njim a u našoj socijološkoj literaturi po prvi puta učinjen j a č i ; zahvat u iznošenju i prikazu jednog problem a, koji je naročito u sadanjim danima od velike i neosporne važnosti. P o ro d ičn o i nasljedno pravo m uslim ana od Hafiza A. Bušatlića, sudije šeriatskog suda u Sarajevu i nastavnika šeriatsko-sudskog postupka n a šeriatskoj sudačko i školi u Sarajevu. Izdanje piščevo. C ijena 60— Dinara. Ovo djelo gosp. Bušatlića jest nova pojava u našoj pravnoj literaturi. Još u prošloj godini nagovješteno je da će ovo djelo izaći iz štam pe i sad a kada je već gotovo i kada se raspačava želimo da se malo opširnije na nj osvrnemo. Pisac je djelo razdijelio n a Ženidbeno, Roditeljsko, Rodbinsko, Tutorsko, Starateljsko, Testam entalno i Nasljedno' pravo muslim ana sa predgovorom i uvodom. Tako je u ovoj zbirci dao iscrpno i pregledno sva ta na snazi stojeća naj­ intim nija prava muslimana, iznesavši pri tom e najglavnije propise i ustanove toga prava. Kako ovo pravo uopšte nije bilo dosada obrađeno na našem jeziku i kako je to pravo prem a tomu bilo i nepristupačno i širim slojevima, to je Страна 79. ovim djelom ta praznina uklonjena tako, da je sada ova v rsta islamskih pra v a postala pristupačna i stručnjaku i laiku. Ovo djelo je rezultat trideset godišnjeg uspješnog praktičnog rada gosp. Bušatlića i obrađeno je po prvoklas­ nim izvorim a islam ske pravne znanosti, te će vrlo zgodno poslužiti i kao priručnik, je r je pisano popularno, pa se ugodno čita. P isac je u predgovoru naveo koji su ga razlozi ponukali da objavi ovo djelo i kojih se ja izvora pridržavao pri njegovoj izradi, a u uvodu je ukratko izložio postanak i razvitak šeriatskog pra v a kao i njegove glavne osnove. U prvom dijelu obrađeno je Ženidbeno pravo musli­ m ana sa ovim poglavljim a: „Islamski brak uopše“, „Prošnja i zaruke", „Punomoćstvo kod sklapanja braka", „Dostojnost muža", „Sklapanje braka", ,,Mehr“, „Oprema zaručnice", „Mješoviti brak", „Mnogoženstvo", „Bračna prava i odnošaji po prelazu bračnih drugova n a Islam", „Pravno nevaljani i viseći brak", „Spor o postojanosti braka", „Prava i dužnosti bračnih drugova", „Vlast m uža nad ženom”, „Razvod braka i njegove vrste , Idet i uzdržavanje žene u idetu". U drugom dijelu obrađeno je roditeljsko i rodbinsko pravo sa poglavljima: Obitelj i porodica uopšte, Djeca i njihov pravnbpoložaj u obitelji, Pravni odnos vanbračne i u pravnovaljanom braku rođene djece, Ustanova liana, Pravni odnos djece rođene u pravnonevaljanom braku, Pravni odnos djece rođene po razvodu bra k a i smrti muža, Adopcija tuđe djece, Poočinstvo i pobratinstvo, P rava i dužnosti djece prem a roditeljim a i obratno, Vlast i pravo oca nad djecom. t i trećem dijelu izloženo je Tutorsko i Starateljsko pravo pod odnosnim poglavljima. .. Četvrti dio knjige obuhvaća Testamentalno, a peti dio Nasljedno pravo sa ovim poglavljima: Testam enat ili opo­ ruka i uslovi za oporučenje, Šta može biti predmetom opo­ ruke i sa kojom količinom može se testam entalno raspo­ lagati, Pravo oporučenog na testalni predmet, Raspolaganje bolesnih lica sa svojom imovinom, N estala lica, Pravo nasljedstva uopće. Uslovi za nasledivanje, Ostavinska prava, Zabrane i smetnje u nasljeđivanju, Kategorije nasljeđivanja u mulk-imovini, Nasljeđivanje mirije, nekretnina i idžaretejn Vakufa sa prim jerim a i tabelama. Kao dodatak uneseno je i nekoliko principijeinih pravnih pravila. Kod svakog dijela knjige, a u odnosnim poglavljima, pisac je svaku ustanovu opisao i definisao, a potom joj dodao glavne propise za olakšanje u primjeni i djelo raz­ radio tako zgodno da i laik može shvatiti o čemu se radi i kakve su posljedice pojedinih pravnih događaja, U pom anjkanju djela ovih v rsta i u pokušaju da se svakome omogući informisanje o najvažnijim propisima šeriatskog prava, pisac je učinio veliku uslugu, kako široj čitalačkoj publici, tako i našoj pravnoj literaturi. S toga djelo zaslužuje svaku pohvalu i treba ga svaki musliman da naruči. Djelo se može dobiti u knjižari Studničke u Sarajevu. �ОДОБРЕНА ГАЈРЕТО ВА ЛУТРИ ЈА. Ha молбу Главног Одбора. Гајрета Господин Мшшстар Поллпривреде и Вода решењем својим од 26. јануара 1927. Чкадине Број 2881/1, a на основу мишљења Унравног Одбора ц^Цржавне Класне Лутрије JI Бр. 609 од 20 . јалуара, одобрио ^ j e приредбу Гајротове добротворне лутрије ua дал l. јула 1927. годднне, с тим да се ова лутрнја пма извршити у лрисуству л под коптролом државле властл. Срећака биће 00.000 дијелих коиада ло цијели од 10 дилара no комаду иг 80.000 комада лоловипе срећака ио цлјенл од 5 днпара no комаду, у укуплој вредлостВ од 1,000.000 .— динара. , 9S0 вгодитака у укупној вредпостн од Дип 200 .000 .— Згодитцн су следећл: 1 главнл згодитак . . l згодптак . . Ј / . . . 1 з г о д л т а к ...................«. 2 згодитка no Дин 5.000.— 5 згодитака 20 згодптака 150 згоднтака 300 згодитака 500 згодитака no Дии l.OOOfno Дпн^бро.-^no Дпп 200.— по'Д ин 100.— no Д£н 50.— . Укупно згодитци Дин 200.000.- На дал вучења Лозова играју само продати лозови, a према томе сразмјерпо се омањују згодицп. Главнл Одбор Гајрета уступаће свима својнм пододборима и повјерепидлма одлоспо свпма распродаваоцима 10 % од прихода распродатпх срећака. Срећке биће стављене у промет одлосло отпосла-ће се на распродају најдаље до 10. марта'о. с. Г А ЈРЕ Т О ВА ЗАБАВА Врој 5. »Г A Ј Р Е Т. Страна 80 У СРЕБР ЕН И Ц А . Гајретов повјереник у Сребреници г. Хаклја Сиручпћ уз припомоћ некојих грађана приредио je на дал 2 . фебруара о. г. забаву у корист Гајрета и сиромашне школске дјеце. Дилетанти су извађали »Хасанагиницу« од A. Шантића. Морални успјех забаве je одличан, јер су дошли na забаву и оии који у животу ппкада нису присуствовали забавама. Око приредбе ове забаве уложиле су много труда гђице: Слава Јовановић и Зора Видаковић a у извађању »Хасанагилице« нарочито с усе истакле гђице: Данлца Беговић и Слава Јоваловпћ те г. Руде Вилкешевић. Приређивачима и дплстаптима ове забаве Главни одбор срдачло захваљује. Ч А ЈА Н К А Ж ЕН СКЕ ПОДРУЖ НИЦЕ ГАЈРЕТА. Гајретова желска подружпнца у Сарајеву приредиће велвку чајалку у сриједу, 2. марта о. г. у 4 cara послије подие у Гајретовпм просторијама. Подружпица умољава све пријатељиде, које из ua каi;ui^x разлога ле добише позиве да лзволе лрисуствовати овој чајалци. 0Ж ИВЛ >ЕЊ Е г а ј р е т о в а р а д а у јањ и . Рад за Гајрет у Јањи (срез Бијељина) био je замро још лред леколлко годнла. Taj рад je међутим у задње доба оживио повјерелик друштва г. Абдулах Грухоњпћ, свршени правлик. У петак 25. пр. мј. одржао je г. Грухоњић у заједпицп с тамошњом муслималском читаопицом врло усијелу забаву, чији je усрјех како моралпи тако и материјалли врло лијеп. Г. Грухошић у заједннцн с одбором читаолице чипп >сада прдпреме за Гајретово сијело уз рамазал и за Гајретову забаву ла бајрам. НОВИ П О ВЈЕРЕН И К з а д о њ и в а к у ф . Ha мјесто досадањег повјереника Гајрета у Доњем Вакуфу г. Владе Ивиде, Главли Одбор je именовао повјереллком Гајрета г. Хафиза Басару, тамошњег имама. ПРИЛОГ Г А Ј Р Е Т У ВЕЛИ КО Г Ж У П А Н А Т У ЗЛ А Н С К Е ОБЛАСТИ. Велики Жупал Тузланске Области г. Др. Јовал Зец као л прошле годиле приложио je ових дапа Гајреговом конвикту у Тузлл своту од Дин 2.000.— као своју прнпомоћ за uaбавку одјеће сиромашлим питомцима тузлансног конвикта. Господину Великом Жупалу Дру Зеду срдачна хвала ла овако лијепој пажљи према Гајрету! ПРИЛОЗИ Г Р А Д С К Е О П Ш Т И Н Е У ФОЧИ И ДОБОЈУ. Градска општина у Фочи даровала je Гајрету прско друштвеног конвикта у Фочи своту од Дин 500.—. Исто тако градска општила у Добоју послала je свој прилог Гајрету у износу од Дин 500.—. Управа Гајрета срдачно захваљује. štam parija »B osanske Pojte«, Sarajevo. — Vlasnik drultvo »GAJRET«. — Glavni I odgovorni urednik: Himld KUKlC. �Svaki musliman treba da kupuje samo ■И ш м » п ш в W нд ia. ■■ ■ к4 jer kvalitetom nadmašuje sve ostale ciprpapire a potpomaže i J a jre t" fjljin • Tunrnicp Cippapira S. D. Шка1ај, Sarajevo, ULUb. m o |S se naručiti i р ге к о društva ,Gairet‘ u larajevu *• j ■____ ' �Š a b a n a g ić i s in o v i Sarajevo, Kundurdžiluk ulica b roi 27 Ib r a h im И) Trgovina manufakturne robe i skladište gajtana ц T e le fo n : T r g o v in a b r o j 481 — S ta n 767 a a ив I I S I z a .5 iŽ 3 .x s L B raće B c iš c ig ić a и Sarajeco и trgovina muzikalija i materijala za pisanje i risanje. Bogato stoparlšfe hroatstiih i srpskih knjiga и :5 Н. Bajram aga Foča I DRUGOVI Trgovina manufakturnom i orijen­ talnom robom na veliko 4 SARAJEVO Gjulagina ul. 3. — Telefon 455 # Basme engleske, francuske, talijanske i češke u najvećem izboru.------■Bogato skladište bezova, Sifona, zefira, štofova, = šafnija, fesova, rubaca, čarapa i t. d. = = ш ш =т =ж ж з Čitajte ,Gajret‘! List -G ajret« jedini je list za našu porodicu, za našu djecu! Za to treba da ga svak čita i pretplaćuje se! Pojedini brojevi „Gajreta" kao i cijelo godište iz lanjske godine mogu se dobiti uz sniženu cijenu kod administracije lista. Svakom prilikom sjetite se GajretaJ т т т п т т т т т т т т т т т т / � https://kolekcije.nub.ba/files/original/696930978897ef0394e6ce3464388e56.pdf c37ce4443cc8fffb3ac15193a5f1ece8 PDF Text Text Поштар! ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУШТВА 8А КУЛТУРНО И ЕКОНОМСКО ПОДИЗАЊЕ МУСЛИМАНА Излази 1. и 16. у мјесецу. Година XI. Број 6. С а р а је в о , 16. м а р т а 1927. Ци)ена год. НО Д. Поједини број 4 Д Ђ аци добивају лнст у пола цијене код Главног О дбора или код Управа — Гајретових конвикта. — САДРЖАЈ: Хамза Хумо: Б абан ова беда. Владислав Тмуша: А ли Уфак. (Свршетак). Ахмед Мурадбеговић: ПОНОС (Роман из муслиманског аристократског живота). Др. Лазар Димитријевић: Л аф И Сввдах (триптихон). Веселин Брезнанац: Песма п р о лећ а (Пјесма). Осман Нури Хаџић: М ухам ед n К ур-ан. ф . Грилпарцер: М орски и љ у б ав н и вал п (Трагедија у 5 чинова) Превео Сулејмаа Мурсел. Гајретов Гласник Иреселење капцеларије Главног Одбора Гајрета. — Чнјанка жепске иодружнице Гајрета. — Нотрошња Гајретова цигирнашфа. — Једпа веоиа успјела Гајретова забава у ировпидији. — Забава културинх друштава у Чаиљиип. — Гајретова забава у Бнјел>наи. — Гајретова забава у Прибоју — Лијепа нажља преиа иреиииул^м другу. Уредник: Хамид Кукић. Нз уредннштва. �im m m a a a a a a a a a a a a a a a ia a a a a B B B B B B B a B B B B B B B i. з GDJ1EIB. i Ш Ш Ш I 3 a з a a a a a a a a a a a a a a a Potpuno uplaćena dionička glaDnica Din lo,ooo.ooo*— Rezerue Din 1,6оо.ооо'— 0 ^ Banka se bavi svim u bankovnu strnkn spadajnćim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredno ustanove. Osniva i podupire razne knlturne i humanitarne ustanove. Zavod je angažovau kod „Varde“ industrije drveta d. d. i Trgovačkog d. d. „Morkantilia" u Sarajevu. Od čiste dobiti daje 10°|о Kulturnom i Prosvjetnom Društvu ,,Gajret“. Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i najkulantnije. Uloške ukamaćuje najpovoljnije, i isplaćuje iste u svako doba. !в а а в в а в в в ® в в 1» ,в в в в 1 ввввввввввввввввв 0*0 o СЈГЈ • 0*0 • e*o • ceo • • 0 *0 0 g* o • ожо ojto • ежо o • oso • caro • o*o сжо • сжо • ожо• li ^ i •ожоожосао« ш 1 3 općine grada Sarajeva i •0*00*00*0« e i 1 3 • Temeljna glatmica 40,000.000— dinara § 9 v 9 £ 3 5 Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda, -filiale Sarajevo broj 2172 • јјЗ £ 3 ■ma i ш а i e a ! Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. Osim toga ima svoju Z A L A G A sa C koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale dragocjenosti uz najpovoljnije kamate. | • с*о • c»o • c*a • сжа • o*o • с*о • с*о • c*o • c*o o*o • c*o • г*о • c*o • с*о • o*o • e»o • • сжо c*o • i a �ЛИсГ lAjPfclA ДРуШГБА đA КУЛГУРНО И Е к и п и м с к о ПОДИбАЊЕ МУСЛИМАНА И злази 1. и 16 Година XI. у М|есецу. Број 6. С ар а је в о , 16. м а р т а 1927. Ци)сна год 80 Д liOieaiiHii број 4 Д. Ђ<шн до6ива|у лист у пола цијене кид Главнот Одбора или код Управа — Taipen ких конктгга. — Хамза Хумо: ВАБАН О ВА ВЕДА. ^ Дува бура и брије no •искривљеној улнци, а нахерени дућани, као по^апете ступице, стиснули се један до другога па чекају муштерије. На’ крају реда дућана, управо спрам ведике кафане »Бристола«, чучи Бабанова страпара — дућан. Кроз мала врата види се само проседа брада и сарук, а чибук вири и дими се пркосно у ветар. Цела се махала ч.уди како му б.ура ne однесе дућан. док он мирно седи и размишља о певољама, ceha се старих времена, ceha се својих синова. Прашнна пала no дућану, пала no Бабан.у, a м.уштерије ни »добро јутро«. Синове узело у во.јсцу, одвело у рат, a глад попала no сиротињи, na се свак о себи забавио. Ех, пусто некада: дођи Бајрам, a Бабан заодени синове као једап no један у паланци. Најстаријем, Омеру, купи фвс, средњем, Хасан.у, црвени појас, a најмлађем, Ибри, постуле, na момци као дветови. Тако поновљени, све један другом до уха, они улазе да оцу честитају бајрам, a он, Бабан, руку на чело na завичи: »За мила Бога, што хаљинка промени човека! Ама јеси ли то ти, Омере, ако Бога знаш! Их, их, na види Хасана, види Ибре! За мила Бога, што хаљинка промени чопека!« Е, na децо, да сте ми живи и здрави! Хајд! Тако je Бабан пазио своје синове, a сада му их ето одведоше у војску, и сами Бог зна хоће ли их вигае икада видети. Неко викну пред дућаном. Бабан се трже и умало му не испаде већ угаснуо чиб.ук из руке. Он се загледа преко реке, тамо у no прокислим баштама разасуте виле и кућице. Река Руна пожутела, надошла, na ваља дрвље и камење. Хучи страховито. Корито joj отешњало. По где која групица, у црне кабанице умотаних људи, окупи се као јато чавки, na бесмислено блене у Руну и ослушукје хуку paзуздане бујице. i A Бабанов чибук једнако дими кроз тесна врата и дућан м.у стоји na милости божјој. У љему ћути мир као притајен миш. Наједном затутља као да хиљаде људи заурла* ше; одозго, с врха улиде, као да пуче нека полудела демонстрација. Бура!'Бура! Саблажњиво звиждећи, налетеше плакати као рашчупане вештице, a рекламе као изоткидане руке. Хуу—фијуу—крахх! Шта je? Бабанов дућан врисну. Срце пуче у њему. Бабан се раскорачио, na држи и притеже к себи две греде пречниде. С њим се бори ирасак, џиновски засоптало хуктање, оштар фијук, крика и лупњава каната, na неки искидани гласови што пуни страха и очаја дозивљу у помоћ. Бура! Бура! Прасак још страшнији: јууу—кр—ахх! Врисну дућан, диже се као сива тичурина, избаци из кљуна облак прашине, са хиљадама папирића, крпа, шибица и безброј других ситница које разграбише некс невидљиве руке. A Бабан. као створен у тренутку тога хаоса. оста заваљен на земљи, сав уплашен, изврнут. Дућан пљусиу о зид апотеке, жалостиво зашкрипа и закокота као искрвављен, побеђен ko­ kot, a бура подругљиво зазвижда над њим, у ковитлац. Бабан се диже сав блатњав и промочен, окрећући и снебивајући се, угледа дућан, глупаво зину, диже руке и опет их здвојно спусти низа се. _Моћни Божс, моћни Бже! — прошапта Бабан са сузом у очима, na сметен, жалостан, као да je покопао своју жену Ајишу, запути се кући. A пљусак свеудиљ лева и бура фијуче кроз улице-као предзнак црним данима. Ова нгсрећа мал’ што ne крену Бабану у naмет. Иео остатак зиме прећутао je жалећи за дућаном. Ишао je погнуте главе, никому се не јављајући, na се прочу паланком ла je шенуо памећу. Чим он у сокаке, a деца у ругалицу: Бабан-Добабан, Домиши- Кобабан, Шукомиси-Б з бан, Шукондода-Бабан. Спочетка, ова ругалипа не деловаше на Бабана: али сада поче да га дражи и голица као обад вола. Смепшо га je било видети како се, висок и пле- �Страпа 82. »ГАЈРЕТ« ђат, у правим абукавемским папучама, жури да што пре уђе у своју кућицу и реши те паклене вике. Само значење ове ругалице није нико у паланци знао, na ни сам Бабан: али се за њезино *ејство ускоро проч.уло, јер Бабан отпоче и да туче децу и да се баца на њих својим тешким, оковаш ш и жицом исплетеним постулама. — Куку ти je нама, мој јадни Бабане! — говорила би му сваки дан његова жена Ајиша. Ако не прихватиш каква посла, помрећемо од глади. A Бабан једнако ћути, и кућа све то празнија. Жена све злбринутија, a Бабан све дужи __ све мпшавији. Тако лполази зима: али када oroanvme топлији дани и оживе чаршија, трже се и Бабан: набави двоколицу, na поче да хамали. E ho га! Tepa трошту двоколицу, повшен над њом као чудан opao. Предао се раду; кућа опет живнула, a на тгрне зимске дане још га једино потсећа.ла ona дечија ругалица. Ona га je нервипала, почела ла га рездоажуЈе до беснила. да га чак и у сну прогања. Тако je једном и у сну дохватио пос*улу и ударио жену no глави. Од тада Бабанови постоли стално ноћивају пред воатима, Али ero, откако му жепа извоси постоле он поче стално да сања неке чудне снове. Ево у чему je ствар. У н>еговој једипој собиди у којој спава са женом и својим малим МупГаном.’ једап je зид нешто избочен, као да je трудан. И Бабан снева како се сваке вечери нешто миче у *гој избочини као у живу трбуху. И сваког јутра- посматра Бабан тај трбух, чешући се иза уха. Да није какво закопаво благо? пита ср он. 4voје да je некада, у комшилуку, нека стара Кри.лупта нашла ћуп дуката, исто овако узидан у зиду; али када je углелала злат(Гпа узвикнула — наједном се св'' ттртвопило v угл>ер.л>е n њој се зглчпле ovne. Бабан одмахну руком и зовну жену да му придржи појас. И длк je његова мпшава и блела стопашпта дпжала појас, он се. погнут као над двоколицом, окпетао насвед собе и омотавао се њич као вито. После задттадаше кола преко авлије и Бабан оде у чаршију. Мали се Мугао пасплака. a мајка му даде коглцу јечменипе и он заћута, лижући je својич бледим уснама. Бог je свакако намепио да казни Бабапа. na му дао и овог прекобројпог сипа. Зашто je хтео да га казпи? To само он зна. Кала су сва три брата већ поодрасла и почела да запа^ују, ponn се овај Mvmo na заппепашћетве свих. И оста, жив и овако блед и подбухнуо, као без костију. У соби je воњало Ba устајао зној и na тежак, загушљив ваздух. Било je теено и тампо, a крај пећи се сушиле неке влажне поњаве. И тако Бабан отпоче живот хамалина, a синови у рату. Бог зна. jecv ли и живи. Веђ два месепа ни гласа од њих. Најпосле cs јавио Ибпо из болнкпе. Јавио ге да лежи ол неке болести којој Бабач 'није могао да разуме ни да запамти имена, na тако и то остало петтознпто. TI Бабпиотштта je пптала комшике. али joj свака каза другачије. Беда чучи у соби, за вратом. a Бабан се прекиде хамапећи за комад хл?ба. Ајиша сваку ноћ noстуле пред врата, a на Бабана и na љегово тело навале се снови као море. Hohac се појавише чудна слова на очом зидн^м трбуху: засветлише, засветлише, na угаснуше, Бабаи се престравио, na тек ка- Број 6 да се пробуди, сети се да ие вна ни чжтатж. Бабан поче да сања о ћупу злата, a жени ништа не говорапте. Када би уморан на вече дошао, опружио би се преко целе собе и, при пламсању свеће, посматрао би онај трб.ух на зиду. Дегао би с главом пуном мисли и брига, са жељом за бољим животом и са удовима пуним умора као тешког олова. И управо кад je ноћ прелазила из петка у суботу, он се кроза сан увери о узиданом благу. Слова опет засветлише. засветлише, na угаснуше. После се 8ачу глас. Није могао да схвати откуд долази. Глас, чудан и дубок као из бадња, говорио je неке неразумљиве речи, док Бабан јасно не зачу: Бабан-Добабан, Домиши-Кобабан, Шукомиси-Бабан. Шукондода-Вабан. И оно свако — »бан« — одјекнуло би на крају као да неко удара у огроман бубањ. Бабан се пробуди. У соби je било мрачно и загупгљиво као у трапу. Тежак задах ceo му на груди. Жепа и дете тешко дишу,.као да их мора мори. Бабана спопадогае необична размигаљања. Он тек сада поче да мисли озбиљније о овој ругалиди. Али колико je год превртао своје изанђале мисли није могао да се сети ни када ју je први пут чуо. Мучио га немир и страх и језиве слутње од тајанственог ћупа. Бих ли раскопао зид? плта се no стоти пут очајан Бабан. A ако ми се узму руке, ко ће храчити жену. ко Мушу? A дукати? Синови, жена, кућа с ћогаком п в°ликом авлијом? Онда би му се сви у чарпшји пријатно и с поштоваљем јављали и седео би v boxv кафане са Бећир-бегом Крвавцем. Их. 8а мк^а, Б огр! A ако ее све пр^твотж у угљел као код бабе Крилуше? Их, их! И Бабан отпухну na се стаде мучцп ттпевптати na рром твпдом лежају. све док зора забели у окнима. После се диже и, не чека* jvhn да му ср. жена пробуди, опрезно истерп двоколиду кт)оз капију. Сутоадап Бабап леже са страхом у души и vmopan v костима. na за дуго ne стпште ока. И v тами јр. чипило mv се. видео onv избочппу na зилу. Haiпосле га савлада сан. a слова опет засв ул ише, na угаспуше. Зачу опет onaj стратовиги глас и ne схвати откуд долази. Опет као из бадња. опет ono — бав-бап као да неко удара у 6v6an>. To потраја неколико часака, a после се појави стаоац, седе браде. у зелевој чалми и сав у белу. Изиђе из one избочине. цео се појави и проговори: — Чуј ме. о Бабане. сипе Хасапов! Ja сам Бабап Таслак. Ha вагаем свету био сам пре две стотине година. Везао сам узао на свакој пари, a под појасом носио абуљак да бих птто маље jeo. Bpar ми je био засео у мисли, a похлепа у тело. Jeo сам суху јечмевипу. a дукате сам скривао у hvn. Ћуп je зазидан у овом зиду. Ископај ra и спаси породицу беде и невоље! To гече и пестаде ra, a Бабав се лообуди и викну у страху. Био je сав у голу зноју. Неки мртвачки умор скппшо му сву снагу. Није могао пи руком да макне. Покуша да говори, a глас ra издаде. Нешто je обвладало њим, нешто страшно и несхватљвво. Нешто ra je тресло као грознида. �Б ројб. »Г A Ј Р Е Т« — Што ти Je, моЈ Бабане? Што си тако блед? — упита га жена сутрадан, a он само боио погледа и ћути. Не усуђује се ни да joj речи проговори. И Бабан постајаше све то ћутљивиН™ ° то забринутијом. И трговци у чаршији приметише његову забринутост. Не чује ни када га ко дозивље, a готово све поруке извргаује наопачке. Тако, прбкјуче, Јован Куна послао no н.ему три сеиета шљива свом муштерији Омеру Печанину, a Бабан их истоварио пред бакалнидом Симата Гребе, na отерао кола. И дечурлија се изненадила; када су подигнули грају за њим, Бобан ни да ухом макне. Погуно се над двоколицу, na јури као да нн сам не зна куда. Каткада му се догоди да прође своја сопствена врата. Eto, шта се догодило с Бабаном. Трговци му престадоше давати послове, сиоота жена залелека у гладној години, a компшнке ни да чују. Сваким даном то горе. Бабановица дочу да joj mvk са пгазчим колпма Јури кроз улипс n нептто говори у браду. Неки дан истерао двоколицу чак изван паланке, na ceo на неку стену и дуго плакао. Бидео га je касапин Урош. И тако Бабан, као прогнаник, поче лутати, све под сажалним или подсмешљивим погледима паланчана. Полудео Бабан! прочу се градом, a породида паде у бескрајну беду. Дво^олАца престаде дрндати, a Бабап no цео дан гледа у једно место na зиду као нем. Бабановица га болно логледа, ћути, и сузе joj у очима. И све тако. Дани су одуљили, a ноћи безизлазне. Невоља као тешка кврга у безизлагшом времену притиснула Бабанову породицу, na титти да крвљу пропишти. Жепа седне до њега na не сме ни речи да упита. Синоћ je чула како кроза сан дозивље неког деда Бабана, говори о ћупу злата, о синовима и углевљу. И Бабановица се узалуд домишљала шта бп му то могло да значи; домишљала се све до једнога дана када je, чешљајући малога Мушу под смоквом, очула тупе ударце у соби. Најпре je очула два- три ,а затим осуше брзи, нестрпљиви, као Kn­ ina. Бабановицу зазебе нека кобна слутња, a чешаљ запе у Мушиној чупавој коси. Стотина злих мисли суну joj главом. Она сину, јурну у собу и, сва запањена, укочи се на вратима. Бабан стао ура- Стпана 65. скок, нагнут напред као над двоколицом, na копа зид чекићем. Малтер фрца све бегање и бешље, a он сав дрхти и очи му горе као у побзснеле звери. — Бабане, забога, шта то радиш! — вриспу жена и полете к њему; угледа му побеснели поглед, na цикну, заламата рукама и одлете на авлију д.. дозивље у помоћ. — Јусуфе, Салко, Мујо! У помоћ, браћо, сругаи ми Бабан кућу! Помагајте, за мила Бога, сруши ми кров над главом! — викала je Бабановица, ломећи руке и дозивајући компшје. A ударци једнако тутње, и сва се кућа тресе из темеља. Комади стене фрцају на све стране, рањавају зидове и лупају стакла на прозорима. Слетише се комшије и све стрча у собу. Прихватише Бабана a сн, сав изван себе, отима ее, отима се, отима као да je у љему триста побеснелих снага. Разјарен као звер ,блед као мртвац. Очи му лудачке и крв му тече из слепочнице. Најпосле га савладаше и положише на сећију. Опопаде га дрхат, na малаксалост. Бабан клону. Рупа на зиду зјапи, a комтије се ne сналазе. Бабановида јеца, a мали Муши цичи да му се жиле напрежу на мршавом вратићу. После се комшије разиђогае. Мушо примири, a ona метну Бабану хладне облоге на главу. Тако се ето Бабан разболе. Лежао je у постељп пуни месец дана, a после се придиже и обиђе своју двоколицу у авлији. 'Гужна и оронула стајала je двоколида у једном углу и чекала, чекала да з&дрнда паланком. Бабан je кришом помилова руком и врати се у собу. Али му не би суђено да je вшпе вуче кривим паланачким улицама. Најстарији му син, Хасан, дође из војске, a када стиже и други, управо освапу Бајрам и они обукоше своја стара, грађанска одела и уђоше оцу на честитање. A Бабан диже руку на чело na завика: ■ — За мила Бога, што хаљинка промени човска! Ама јеси ли ти то, Омере, ако Бога знаш! Ии, их! Па види Хасана! За мила Бога, баш, што хаљинка промени човека! Е, na децо, да сте ми живи и здрави! Хајд! A када они изађоше, Бабан се сневесели, сети се старих дана, сети се најмлађег сина, Ибре, кому не беше ни трага ни гласа . Сети се оседели Бабап, и заплака као дете. Vladislav Tmuša: ALI UFAK. (Svršetak.) I dok su ga ljudi tako crnog slikali, zaodeli ga III. u odoru straha i jezovitosti, dotle je Ali Ufak živeo Ljudi načiniše od Ali Ufaka ćelo strašilo. Bio im osobitim duhovnim životom. Žice njegove duše tako je sav jezovit. Svaki njegov pokret, reč, pa i njegovo su se rastanjile i bile tako nežne da su rp rele jedan odelo. Sve je unosilo među ljude strah. Oni su pot­ fantastičan svet. On je osećao u sebi me’odiju nekog puno verovali da Ali Ufak živi s džinovima, da se nadzemaljskog života čije je bivstvovanje tamo toliko njih namnožilo u njegovoj kući da će oni ubrzo negde u nebeskom plavetnilu, tairo gde titraju zvezde. morati preći i u kuće ostalih. Strah obuze ćele Sehove Hrana je toga života samo u naj’.epšim osećajima čoDuganje pa se prenese i na Saraj-seher. vekovim a piće miris cveća. �Страна ) .rAJf»£t. Ali Ufak je proživljavao najlepše dane svoga života. Njegovo se srce topilo od zadovoljstva. On je bio najsrećniji čovek. Sa velikom radošću iščekivao je voće, da pođe kući i ponese pune ruke ponuda. Nosi i ostavlja sve u ćiler. On od toga skoro ništa ne troši, a jela ipak nestaje. I još do danas ni sam Ali Ufak ne vide to biće kome on donosi, a koje jede tu zahiru. On ne traži ni da ga vidi, šta više, kloni se da ne bi i video. Njemu je bilo dosta kad vidi da uzalud no donosi. No u mekoti svoje duše uvide Ali Ufak da je sve ono što on donosi u kuću malo prema onome koliko to tajanstveno biće zaslužuje. Ali Ufaku sad ne treba ni da tare podove, ni da praši i mete sobe. Ne treba više ni da plovi cveće, niti da pere avliju i čisti pro­ zore. Sve je to hteo da učini on, ali kad je trebao da se lati toga posla video je da je neka tajanstvena ruka sve to uradila. Sve je bilo čisto i uredno. Jedamput je hotimice ostavio svoju postelju neuređenu, a kad je došao u veče kući i hteo da legne video je da je sve pospremljeno. Kad je spustio glavu na jastuk onda ga je zapanuo miris đulslje, onaj isti miris koji ga je omamio onoga čudesnog jutra kada se njegova žudnja potpuno ispunila. Zaista se njena, Rasemina, duša uselila u njegov dom! U svojoj velikoj hežfiosti nakani se Ali Ufak da ode svojoj tetki. Umihani. On je njoj vrlo retko išao! Bilo je u nje dosta devojaka pa mu je bilo mrsko da se izlaže njihovih podsmešljivim pogledima. Stara Umihana se začudi kad ga ugleda, a ne bi joj ni osobito drago. — Ja došao, tetka, da te nešto zamolim. — A šta to, sinko? — Da mi skuhaš jedan sahan đunlara i tepsiju urmadžika. Tetka Umihana se tek sada začudi. — Šta je, Ali, da se nećeš ženiti? Ali Ufak se osmehnu. U tom malom osmehu bilo je toliko sreće, a ujedno i toliko želje i molitve. Dođe mu da zagrli tetku, da joj izljubi i noge i ruke, ali ipak osta pri onom jednom osmehu. Odmanu rukom i u prvi mah ne odgovori ništa. — A ko će mene, tetka, uzeti ovakvog?! reče on pa se vrati na svoju molbu. Sutradan ponesoše hizmećarice đunlare i urmadžike. Pred njima je išao Ali Ufak. Da je mogao leteo bi. Ne dozvoli devojkama ni u avliju da uđu, već sam u dve ruke unese sude, spusti na papučluk pa im dade dobar bakšiš i otpremi ih kući. Sav srećan unese oba suda sa slatkišima u ćiler pa ih uz glasno tepanje razredi po policama. Nije zaboravio da kupi đulsije i đulijaga. U halvedžije ј-з kupio najboljeg šerbeta i sve to ostavio onoj svojoj neviđenoj Rasemi. U odaju, u koju je još prvih dana &poj б. uneo postelju za tu svoju čudesnu dragu, nije od tada nikako ušao. Bojao se da je svojom pojavom i pri­ sustvom ne poplaši. Da ne uznemiri tu lepu dušu pa da ona ne utekne iz njegove kule i potpuno se iseli iz njegovog doma. Živeći tako Ali Ufak nije ni primetio sta se sve splelo oko njegove ličnosti. Čaršija ga je sad sma­ trala kao čoveka koga su džini i šejtani potpuno uzeli na svoju ruku, ali Sandžakbegova okolina počela je na stvar gledati sasvim drukčije. Robinja je utekla a da joj se nije mogao nigde uhvatiti trag. Sve su potere ostale uzaludne. P re­ tresli su i goru i vodu ali nju nisu našli ni živu ni mrtvu. Sad je Sandžakbegov ćehaja, čuvši za sve ono što se priča za Ali Ufaka, počeo ozbiljno sumnjati da se Rasema robinja nalazi u njegovoj kuli. Na taj način jedino je objašnjavao i Ali Ufakovo postupanje i nestanak robinje. On tu svoju sumnju saopšti Sandžakbegu, a ovaj naredi da se pretraži Ali Ufakova kula. Pošto je smestio u ćiler đunlare i urmadžike Ali Ufak je legao u svoju postelju. Sanjao je uvek o onoj duši koja boravi pod njegovim krovom. Osećao je u snu da ga miluju nečije ruke, da mu nešto mijiše , da ga neko ljubi. To nije bilo jedanput. To se često puta dešavalo i uvek se uveče molio Bogu da ona, Rasema, opet u snu dođe, da ga miluje, da mu tepa i da ga ljubi. I Bog mu je uvek ispunjavao tu molitvu. Tog jutra bio je u najboljem snu. Oko njegove kule čula se vika. On kao kroza san to ču, a onda jasno razabra nečiji vrisak pa ču kako lupiše neka vrata u njegovoj kuli. Ali Ufak se trže iz sna. Odjednom se otrezni i skoči. Sad je jasno čuo viku sejmena i glas ćehajin. Lupali su na njegova avlinska vrata. On otvori prozor i upita ko je. Odgovori mu će­ haja koji ga pozva da otvori vrata. Ali Ufak se iznenadi, prože ga jeza, ali se brzo pribra. Bilo mu je jasno šta ovi hoće. Došli su da iz njegove kule isteraju onu dušu. Brzo se odluči. Otvori vrata i stade na prag. — Šta hoćete? — upita odvažno. Ćehaja ga pogleda začuđeno. Iznenadio ga taj odvažni nastup tako malog čoveka. Došao sam po naredbi Sandžakbega da ti pre­ tresem kulu, — odgovori mu ćehaja. — Zašto? — Jedna je robinja utekla i mora biti kod tebe. Kaži nam i predaj nam je još dok nije došao Sandžakbeg, ako misliš da ti bude kazna oproštena. — A koja je kazna ako vas ne pustim u kulu? — Smrt! Odseći ćemo ti glavu. — Evo glave! Odsecite je sad ako možete, ali u kulu nećete dok sam ja živ! �Bpol 6 >ГА J P E T i Izreče Ali Ufak, ali tako odvažno i sa puno po­ uzdanja da se ćehaja zaprepasti. Nije mogao odmah da odgovori. U to stiže i Sandžakbeg. On je čuo ove reči. — Znači da je u kuli moja robinja! — reče mu oštro Sandžakbeg. — U mojoj kuli nema nikakvih robinja! A znajte da sam ja unuk Šeh Jusufa koji sa Sultan el Fatihom pokori Bosnu i postavi tebe ovde! I ako me vidite malena neću da pustim da se kalja prag kuće moga dede. Ni ubiti me ne smete, jer vam to zabranjuje carski ferman kojeg Sultan Fatih dade mome dedi i zaštiti njega i njegove potomke! Ćehaja se okrenu Sandžakbegu koji se sad nađe i u čudu i u neprilici. Ali Ufak je ponosito stajao na pragu svoje kuće. Ne dade nikom da zakorači, niti se ko usudi da to učini. — Junački zboriš, unuče Šeh Jusufa! Robinja je plemenitog porekla i ti zaslužuješ da bude tvoja. Ja ti ju poklanjam. Niko više ne sme dirati u tvoju kulji 1 Tako reče Sandžakbeg pa ode. Za njim krenuše i njegovi. Ali Ufak osta još neko vrejne inh pragu. Grudi su mu se burno disale. On je i ovoga časa osetio ve­ liku sreću: — Obranio je onu koju voli. Njenu dušu neće isterati iz njegovog dom«»J Kad se potpuno pribra vrati se u svoju odaju i obuče se. Glasno je pevao, a onda na glas govorio: — Odbranio sam te,-divna moja dušo! Ni San­ džakbeg mi te nije mogao oteti. Niko mi te neće uzeti samo jedan Alah! Sa ovim rečima on ode u čaršiju. Страна 85 džakbegove dok je sedeo u dućanu. Upredao je toga dana najlepše gajtane. Svila pod njegovim prstima izgledala mu je kao kose one njegove neviđene Raseme. On je tim svilenim koncima tepao kao da je imao u rukama Rasemine mirisave kose. I ceo dan su mu gajtani mirisali đulsijom i đulijagom. Zato mu je vreme prolazilo brzo. Sav srećan, više nego ikad, otišao je da otklanja akšam, pa onda uzeo voća i odskakutao kući. -Nije ni primetio kako mu se svet sa strahom sklanja. U onom zanosu zaboravio je i da kapiju zamandali, već je požurio s voćem u ćiler. Nije mu sad bilo toliko do toga da ga čas pre donose, već je hteo da se uveri da li je ona Neviđena jela štogod od onih slatkiša koje je on sinoć doneo. Jutros je u onoj uzrujanosti, pa u ushićenju, potpuno na to za­ boravio. Jeknu Ali Ufak kad uđe u ćiler kao da je ranjen. I đunlari i urmadžici bili su netaknuti. Dakle, ona nije okusila ništa od svega toga! Ona i nije više tu. Njenu su -Dužu preplašili jutros i ona je odbegla iz njegovog doma! Pade Ali Ufak po podu i zaplaka se kao malo dete. Prigušeno je jecao. Suze su ga sveg oblile. Prošla je, dakle, sva njegova sreća. Nestalo je svega onoga što mu je život ispunjavalo veseljem i radošc> 0dse,ila se ona koia )е u *!<*?» dom * " j f govu dušu unela po prvi put sreću i radost! Svega je nestalo. I njegov dom, i njegova duša ostaće opet pusti. Gore i više nego što su bili pre toga. Onda je bar nada sve to ispunjavala i održavala ga, a sad, — sada se i ona iselila, ili je uginula kao ptica u zim­ skoj ledenoj noći. Ali Ufak ostade tako dugo. Suze su još tekle. IV. Prestao je jecati jer se već umorilo njegovo ptičijc Puče glas po šeheru da je Ali Ufak, onako ma­ srce. . . A tada ču nešto Ali Ufak. Ustavi dah i na­ len i na oko nemoćan, bio u stanju da spreči i samog preže sluh. Iz susedne sobe, onde gde joj je on smeSandžakbega da mu pretraži kuću. Razume se da je stio postelju, ču kao da neko jeca. svak dovodio u vezu džinove s tim događajem, koji Jeste. Zaista je neko tiho plakao i jecao. Uzsu prijatelji i zaštitnici Ali Ufka. Nisu taj njegov drhta njegovo srce srećnim uzbuđenjem. . . Ona j*. uspeh pripisali njegovoj muškosti i zasluzi fermana ipak tu! Nije pobegla, već je njenu Dušicu samo ponjegovog dede Šeh Jusufa, a govorili su da je San­ plašila obest Sandžakbega. I žalost i rado't ovlada džakbeg pomenuo robinju samo da prikrije pravu toga časa Ali Ufakom. Žalio je Neviđenu što su je nameru. I mesto da ceo šeher oda poštovanje Ali rasplakali, veselio se neizmerno što je ona ipak \i Ufaku za njegovo dostojanstveno i muško držanje, njegovom domu. oni počeše još više zazirati od njega. Ovaj slučaj sa Oprezno, zadržavajući dah. bez šuma, prikrade Sandžakbegom ulio je građanima šehera još veći se vratima njene odaje. Cslušnu i umalo što ne zastrah. klikta od radosti. Jeste! Ona je još tu, u njegovom U svojoj velikoj sreći, svestan svoje pobede, Ali Ufak bi zagrlio sve ljude. Pa ipak njegove su oči bile domu! Njemu više nije trebalo. Zalio je što mora da slepe za taj svet i ljude. On kao da je leteo, pa je iz te visine samo video neke prilike kako puze po plače, ali je bio uveren da će se ona utešiti i smiriti. Kako je oprezno došao do tih vrata, tako se zemlji i međusobno se satiru. »Niko više ne sme darnuti u tvoju kulu!« — oprezno odmače i bez najmanjeg šuma sade u avliju pale su mu često puta na um ove zadnje reči San- među svoje cveće. �Страна 86. >ГАЈРЕТ. Noć je već bila ovladala. Bilo je vedro i tiho samo što se negde sa Vratnika čula devojačka pesma sevdalinka. Svež vetrić klizio je niz Trebevićske kose, omilovao čaire i voćnjake, pa se spustio u bo­ kore cveća Ah Ufakova. Tamo je zaigrao nestašno kolo, prosuo mirise iz čašica i poneo sa sobom da prostruji tako, valjda, celim svetom i da ispriča tajnu ove svečane noći. I zaista bila je ovo svečana noć. Ali Ufak nije nikad svečanije noći dočekao. U njegovoj duši je zavladao veliki praznik sreće. Onako ispružen pod jednim bokorom cveća on se zagledao u nebesko plavetnilo, udisao mirisom natopljeni vazduh, razgovarao sa nekim gore. Valjda sa zvozdama jer su one žurno treptale. Tamo je on hteo da vidi svoju Rasemu. Jedan šum . . . Ali Ufak ne ču n iš ta . . . Bio je u ekstazi. Sve se radovalo i sve je svetkovalo u. nje­ govoj duši, u ćelom njegovom biću, tamo gdo se use­ lila duša Neviđene. Još jedan šu m . . . Ni sad ga ne ču Ali Ufak, ali ugleda nešto što ga do kraja ushiti. Video je svoju Rgsemu. Lepa, nakićena, kosu rasplela pa pustila niz leđa, a natopila je đulsijom i đulijagom koje je on njoj doneo i ostavio na policu s voćem, slatkišima i šerbetom. Stas joj vitak. Mesec je ozario ćelu pa joj se vidi divno devojačko lice. Usta se razvila ц osmeh, kao pupoljak ružin. Obrazi joj gore rumenilom zore, a oči pričaju nešto divno, ono Neđokučeno. Ruke ra­ širila pa ide sve bliže njemu. Kroz usta i oči Ali Ufakove nasmeja se njegova presrećna duša. On se podiže pa sede i raširi ruke. Htede nešto da kaže, ali ga izdade grlo. Velika sreća koja ovlada njime nije mu dala da progovori, ali zato je vreperilo ćelo njegovo biće. — Alija moj! — ču jasno njen glas Ali Ufak. Uzdrhta sve u njemu. On ga poznade. — Rasema! — zaklikta on. Kolika sreća! Njena se duša, evo, javila njemu. Ona pade ničice prćd Ali Ufaka, obgrli ga, po­ ljubi pa klonu na njegovim grudima. Zamirisaše mu njene ko:e, zaplamsa neki oganj celim njegovim bi­ ćem, on je pritežc uza se, zagnjuri lice u njene koso i samo šaputaše: — Rasem a!. . . Rasem a!. . . Ostadoše dugo. Noć je disala nad njima, vetar ih je obletao i budio mirisima cveća. Ali Ufak nije više gledao u zvezde, — njegova je zvezda pala njemu u zagrljaj! — A lija!. . . — Čuo se njen srebrnast glasić. — Šta je, gondže moje? — Pusti me! — blago se otimala. — N eću. . . neću, jer ćeš mi sad uteći pa te više nikad neću videti. Rpnt б. — Neću bežatl. . . Ostaću večno uza te . . . Biću tvoja ako me nećeš oterati. . . _ Ja te volim, Rasema! Ja ne mogu životi bez tebe. Pusti me da sanjam ovako večno, beskrajnol Njegove ruke ipak malaksaše. Ona se izvi iz njegovog zagrljaja. Sede uza nj i obgrli ga. — Nećeš ti više sanjati, Alijal Ja ću biti uvok uza te. Sad neću da bežim jer vidim da me ti voleš. — Zar ovo nije san !?.. R asem a!... — zaklikta tek presrećan Ali Utak. Njemu je sad puklo nešto novo pred očima. — Nije san, Alija moj! — odgovori mu ona pa ga poljubi. — Ja sam ona Rasema iz Sandžakbegovog saraja. Hteli su me svesti u njegovu odaju one noći. Pošla sam da begam. Nisam znala kuda i kome, ali Samo nisam htela da se predam njemu. A tada sam kod ograde videla tebe, sami te je Alah spremio. Znala sam te. Pokazivali su mi te. Znala sam da si samac, znala sam gde ti je i kula i odlučila sam da se "kod tebe sakrijem, ali ne dugo već dok me p re­ stanu tražiti. »Uspelo mi je. Kad sam ušla u kulu čula. sam da je neko došao za mnom. Mislila sam da je potera i pala sam od straha. U jutru sam videla da sam pala upravo u tvoju postelju. Kad sam ustala bila sam gladna i pošla da tražim što da jedem. Našla sam četiri jabuke i mleka. Polu sam mleka popila i dve jabuke pojela, a onda se sakrila u jedan dušekluk. »Nisam ti poznavala dušu, ali sam je poznala kad sam videla da ti znaš da sam ja u tvome domu i kad si mi donosio hranu. Hranila sam se tvojim po­ nudama i htela svake noći da pobegnem, ali me je nešto zadržavalo. Nisam se mogla odlučiti. Zavolela sam te, Alija, jer si čuvao svetinju svoga praga i ču­ vao moju djevojačku čast.' Htela sam da ti se javim, ali sam se bojala nečega. Noću sam se prikradala tebi, milovala te, grlila i ljubila da opet odem u svoju postelju koju si mi ti svojom rukom namestio. »Čula sam tvoje reči kojima si mi tepao; jela sam ponude koje si mi donosio i moja se duša svaki dan srastala s tvojom. Zavolela sam te, Alija, onako kako si ti mene zavoleo i opet nisam smela da ti se javim. »I noćas sam došla k tebi. Spavao si nasrnejan. Znala sam da mene sanjaš. Ljubila sam te i milovala dok nisam uza te i ja zaspala. Trgla me je vika oko kule. Setila sam se da je potera. Ciknula sam i utekla u svoju odaju. Nisam pala u nesvest, jer sam osetila da se ne bojim više sebi i svome životu, već sam se prepala za tvoj život. Znala sam da će tebe teško kazniti kad me nađu. Begati nisam imala kud, niti sam htela, hoteći da s tobom zajedno umrem, ako to mora biti. �Еоој б. Стгача 87. •ГАЈРЕТ« »A tada ei izašao ti. Muški si se pokazao. Nisi dozvolio da moji krvnici prekorače prag tvoje kuće. Tek tada sam od sreće pala u nesvest da se probudim večeras. I kad sam se probudila opet sam od radosti plakala i jecala, i, evo, došla sam sad tebi, da ti se javim, da ti kažem da te volim, da sam tvoja. Hoćeš li me, Alija?« — Rasema, gondže, hoćeš li mi biti ljuba? — Hoću, Alija moj! San se rasplinuo. Ovo je bila java. Ali Ulak i Rasema dočekaše zagrljeni zoru. * Požive srećno Ali Ufak sa Rasemom više od četrdeset godina. Bi blagoslovljen njihov život. Do­ čekaše unuke i praunuke. . . A kad dođe vreme umre srećan Ali Ufak. Eno mu groba na vrh Alifakovca. Njegovim imenom ргоzvaše dve ulice. | A Im od Maiadbcgović PONOS. (Roman iz muslimanskog aristokratskog života.) (Nastavak). Ona osjeti čamotinju i užas od prostora, koji je nekada bio prepun čarobnih stvari, koje su za nju •bile određene i poče se bojati njegove praznine,. . . Morsko se dno pretvorilo u neke mračne podrume, u podzemne špilje i crne su vode počele oživljavati i preobražati se u nakaze i utvare . Sad joj se priči­ nilo, da je sva ona rika s površine sašla u dubine, a gore da se izvedrilo i sunce se prostrlo po ogledalu morskom, kao bijela, gusta i mekana trava . . . Htjede vikati kroz tamu i crninu, htjede bje: ali osjeti, da je neko uhvatio za ruku i da se dva velika zaljubljena oka^ zabodoše u njezinu dušu i zapališe u njoj neku čudnu, do sada nej vatru . . . Ona se prepade pred njim i predNsjC prepade se vatre, koja u njoj nastade i poče se oti­ mati, boriti, koprcati, ali ruka je držala njezinu ruku i nije ju puštala. . . Ona se borila i osjećala da nekamo putuje, da se diže i da ra s te . . . I najednom glava joj probi tanku površinu sunčanoga ogledala u vodi i ona se zagleda u život. . . Bilo joj je tako, kao kad one male skoro nopoznate ribice u peći­ nama i špiljama morskim iznesemo na sunce i one na mjestu oslijepe i pogibaju. . . Kriknula je i svom snagom istrgnula ruku i pala ponovno u dubine. . . Od toga krika se probudila. Zastori su bili spu­ šteni na prozorima. . . Digla se i otvorila prozore iza mušebaka i podigla zastore. Dan je bio u nekoj maglenoj kopreni i sunce se nije moglo vidjeti. Cijela je zemlja izgledala pospana, kao da je još uvijek noć i kao da je prostor prožet nekom dalekom, nevidlji­ vom mjesečinom, koja se širi odnekuda iz oblaka ili iza brda. Ona je osjećala umor u čitavom tijelu. Sve što je prosanjala, ostavilo je u njoj neku tegobu i ona 06jeti u krvi tupu bol i potpuni nehaj, da razmišlja o svemu tome što se malo prije porađalo u njezinoj duši. Otvorila je vratica na peći, zapalila vatru i pristavila vodu, da skuha ocu kahvu. . . Život joj se gotovo gadio. I kad je pogledala u kutiju, u kojoj je mjesto moke kave bio isprženi ječam, smrknu joj se pred očima i ona se sva prepusti nekom tamnom osjećaju, koje je naličilo na propadanje... U taj čas je oćutila da pada niz kosinu i da se potpuno pre­ daje svojoj strmoglavoj sudbini. . . Bilo joj je sve svejedno. . . vratima je neko zakucao i ona se odazva ', tupo, kao da i ne čuje više ništa: 4 Ko је?! Ja, Ibrica. — Ibrica? . . . Otvorila je vrata i u kuću bez podova sa nabi­ jenom zemljom na jednoj strani i crnom provalijom na drugoj, utrča veselo zdravo ulično čeljade i nešto slabog sunčanoga svjetla. — Gdje je beg? — Što će ti? — E to. . . govorilo je dijete usoptanim glasom i od neke zdrave igre krvi i živaca skakalo s jedne noge na drugu, mahalo objema ščipljenim ručicama i užarenim očima i mladošću, osvijetljenim licem gle­ dalo u Hatidžu. . . Došao neki čovjek iz Sarajeva. Kažu. . . plaho pametan čovjek . . . Može biti, da je i car, ja ne znam . . . Govore, da su samo carevi plaho pametni. Pa eto došao... — Pa šta onda? — Eh, bogati, nemoj me prekidati 1 — smijalo se veselo čeljade i unosilo svoje svježe raspoloženje u Hatidžinu sumorno9t kao da bi je htjelo učiniti sebi ravnom, vedrom, čilom, pa da onda s njome razgo­ vara . . . Hatidža je stajala ukočeno i nije ničim od­ govarala na taj proljetni dah mladog ljudskoga ži­ vota: — Govori 1 — šapnula je isto tako mrtvo prema djetetu, kao što je i sama izgledala. Dijete se ponešto zbuni i uozbilji se i nastavi. . . �V \ Страна 88 »ГА J P E T « . . — Pa eto, poručio Pinto po bega . . . Zovu ga ria nekakav zdogovor. . . Šta ja znam. — Zdogovor. . . u čaršiji. . . Čovjek iz Sara­ jeva . . . Hatidža se smrknu, kao noć i zamuknu. Pro­ mišljala je. — Bog zna, ko je to? Otac ne izlazi nikuda iz kuće. Ne može od starosti i od siromaštva. U kući nema ni prebijene pare, a ko zna, možda će ga otac pozvati i na ručak . . . naša kuća je to naučila . . . Oh, ta navika!. . . Zbog nje je sve to i propalo . . . Treba naći novaca . . . Prodali smo sve što smo imali i daske iz podova. . . — tako je razmišljala djevojka. — Če­ kaj malo. . . Ona skoči u svoju sobu i otvori seharu i zgrči se nad njom isto onako, kao malo prije u s n u . . . Na dnu njezina djevojačkog sanduka bilo je nešto rublja, nekoliko dimija i bluza i dvije pošljedne svilene ha­ ljine, koje joj je majka ostavila iza smrti, a ona ih prekrojila za s e . . . Još jedna njezina vlastita haljina iz polusvile i ništa više . . . Ona uze obje majčine ha­ ljine, zamota ih u krpu i iznese dječaku: — Odnesi to gazdi IMnti i donesi pare. Nikome ne kazuj čije je to i odmah se vrati. — Hoću! — odvrati bezbrižno dijete, skoči preko praga i odmagli dvorištem na cestu . . . — Tako! —. odahnu Hatidža. — I to je svršeno. A onda ćemo kuću prodavati. Kahva je bila gotova. Ona je preli u neke plehane sudove, koje cincaruše po kućama prodaju, nasu luga i nešto žara u stari rđom izgriženi sac, metnu ga u gvozdeni tronožni sadžak i ponese ocu. Nekada je od kahve mirisala cijela kuća i svjetlile se bakrene mangale, kahvenjaci i šećerluci, danas zau­ dara ječam i prosipa se lug iz rđom nagrižena saća, a Pinto pije iz negdanjog njihova posuđa i griska šećer iz srebrenih posuda. . . i . . . Stari je Omerbeg sjedio na dušeku u gaćama i u košulji, ogrnut jorganom i stenjao od starosti i od iznemoglosti. Šutio je, griskao uvele usnice i nije ni pogledao na kćer. Činilo mu se, da joj je mnogo krivice nanio te večeri i htio je to svojom šutnjom i mračnim licem da zabašuri. Ona sa neobičnom nje­ žnošću i toplinom sjede do njega, natoči mu kahvu u findžan, smota cigaretu i pripali je na žeravici. . . I započe razgovor: — Dolazio Ibrica. . . — Što će mi? — zareži starac nekako surovo i grubo, zakašljavši se i zagušivši i dah i riječi u tome k ašlju. . . — Zovu te na zdogovor. Neko je došao iz Sara­ jeva , . . Omerbegu se rasvijetli lice i on najedamput kao da se preobrazi. Број 6. — Iz S arajeva?.. To je o n . . . to je oni Donio je obligacije . . . Isplaćivaće se re n ta . . . Razdijelili su nas po razredima..., mi smo došli u prvi razred i dobićemo prvi oštetu za oduzetu zemlju. . . — Tako! — odvrati nehajno Hatidža, kao da je se i ne tiču te očine radosti. . . — Pa šta? Ti se tome ne raduješ . . . — Kako bih se radovala! Neka nam zemlju našu v ra te . . . begluke. . . a te oblagacije — ili kako se već zovu — neka sebi ostave . . . — Pa i za njih ćemo dobiti novaca . . . — Dobiti? I ti u to vjeruješ? — Nemoj tako kćeri! — prekori je starac i otpoče nekom djetinjskom logikom i naivnim tonom tješiti kćer. U toj utjehi pokaza se sva priroda toga čudnog i neobičnog starca, koji nije imao ni pojma 0 životu i čija je duša živjela samo u sanjama i o nekim velikim neslućenim događajima, koji će pre­ obraziti cijeli svijet i stvoriti njima, povrijeđenim i poništenim raj na zemlji i potpunu zadovoljštinu. — Nije sve crno, što u noći vid iš.. Doće sunce 1 pred naša vrata. A Bog, onaj naš veliki Alah, neće on napustiti svoga najboljega roba, da ga gaze i vri­ jeđaju. Naš je Bog i naš Bog upravlja svijetom, a ne njihov. Doće vrijeme kad ćemo i mi mirno odah­ nuti i kazati svima u oči: Htjeli ste, da nas uništite, htjeli sto da srušite naš ponos i naše gospostvo, ali niste mogli, niste. Onaj, koji daje, i koji je oduvijek davao nije stvoren da p ro si. . . Mi ne prosimo i mi nećemo te vaše milosti. . . eto vam sve, što ste nam ponudili, da nam oči zamažete i usta začepite. . . Eto vam i te obligacije i ta zemlja što ste nam je oduzeli i evo vam još od nas, pa se n asitite. . . evo, sve ćemo vam dati, što imamo, sv e. . . Mi imamo svoga Boga i ne treba nam ništa više osim njega. . . On nije za nas stvorio ovaj svijet, nego za vas. On ima za nas drugi, bolji svijet, tam o je naša zemlja i naš život i naša domovina. Ovo je v aše. . . vaše, da se među­ sobno mučite i otimate i nikada među vama, da ne bude mira ni zadovoljstva. . . Eto kćeri, tako će biti i to će vrijeme doći. . . Nešto će se dogoditi. Mora se dogoditi. I upamti što ti kažem. Ja sam star, ja neću, može biti, toga dočekati. Ali dočekaćeš ti. Moje će dijete to dočekati. . . I biće za sve patnje, odricanje i bolove stostruko nagrađeno. I zahvaljivaće Bogu, što mu je dao te patnje i to odricanje, da može sada tako slatko uživati, u rahatluku, u miru i u potpunoj sreći. I zahvaljivaće Bogu i na tome, što mu je dao snage da ostane ono što jest i da se ne preda pred tolikim napastima, koje su ga oblijetale . . . — Daj Bože, da bude tako! — uzdahnu Hatidža. — Ti ne vjeruješ? -— začudi se starac. — Vjerujem, babo, u sve vjerujem, što ti kažeš. — E, pa onda, ne brini se ni zašto! Sve će dobro biti. Ne plaši se ti toga, eto u našoj kući nestaje svega, �Број б. »ГА Ј Р Е Т « Страна 89. što smo imali. Opet će se to nama povratiti. Istina i dojakošnjem životu. Oni su nosili u sebi neki ljudski već su i temelji počeli ispod nje da bježe, ali napra- opći osjećaj, a taj osjećaj je bio povrijeđen i osa­ vićemo druge, bolje, jače. . . Samo treba izdržati. . . kaćen. Oni su ćutili u sebi nešto svoje naročito, što izdržati tre b a. . . i t i . . . i ja . . . i svaki od nas mora nije bilo zajedničko sa drugim, a štp je bilo ugro­ izdržati. Kičma je jaka, hvala Bogu i prkos je još ženo. I došli su eto, da brane to svoje originalno i ja či. . . Izdržali su naši stari malo težih stvari, pa su prirođeno i ne znajući šta brane i protiv čega se bore. opet ostali na životu i opet ostali ono, što je su . . . IzSkupština se imala održati pod otvorenim nebom. držaćemo i m i. . . I nije meni stalo za me, nego za te Pod starim kruškama, gdje su se od pamtivijeka i za druge. . . Hoćeš li ti i hoće li drugi moći izdr­ obdržavali ovakovi sastanci, bilo vjerski, bilo dru­ žati . . . 0 da sam ja sam, da sam ja, kamo pusta štveni, napravili su provizornu govornicu i masa se sreća — sam, ja bih znao šta bih radio. 0 ne bih se svijeta počela da skuplja. Na kruškama, na ogromnim ja dao ovako v rijeđati... ne b ih ..., ali šta ć u ... stupovima, koji su se širili paralelno sa zemljom pre­ moram šutjeti i čekati. . . čekati. . . i ti šuti i čekaj. . . ma istoku, visili su gvozdeni kotači, stare uspomene. I ne misli ni našto, što nije za te i za tvoju čast . . . Na tim su kotačima bili vješani djedovi i očevi ovih Znam, sinoć sam te izmučio. I sebe sam sama izmu­ ljudi, koji su oduvijek prkosili svemu što nije nji­ čio. Ali šta ću? Teško mi je i duša mi ne da, da nas hovo i što im je nametnuto. Neobična je to masa po slikovitosti i po česti­ tako ponizuju. . . Hatidža se ponešto uznemiri. Nije znala šta bi cama, od kojih je sastavljena. Svaki je pojedinac bio odgovorila. Jasno joj je bilo, o čemu to otac govori, neka svoja zasebna cjelina i opet svaka se ta cjelina a sinoćnja noć, jutrošnje sanjarenje i znakovi od nje— potpuno poklapala sa općim oblikom i disharmonigovih prsta gorili su još uvijek na njezinoj ruci kao rala u neznatnim i gotovo nezamjetljivim dijelovima u opekline. . . Podigla je nezamjetljivo ruku i vidjela vanjštini i u unutrašnjosti. Vanjština je bila mnogo četiri modrice na mekoj i bijeloj koži, kao četiri više disharmonična, nego li unutrašnjost. Turbani, krmezovi i bijele ahmedije oko glava, šareni pojasi, žiga, kao četiri slova, koja se ne daju ničim više u brisati. . . Osjećala je neku nerazjašnjivu krivicu pred čakšire sa tozlukama — stara narodna nošnja. Fesovi, ocem i slutila, da će se od .tih-znakova na njezinoj crveni, crn i/ša^ kTćankama. Kabanice i evropska ruci i njezinoj duši probuditi nešto novo, jako, nešto nošnja, sve se to isticalo i zasebno grupisalo. Na zelenu travu, u hladu pod kruškama, sjedoše što će je svu osvojiti, ubiti u njoj volju i učiniti je dva građanina, u crnim čakširama: Rizvanbeg Alajro b o m ... c: п— Šta ti je? — upita je. Qfac gledajući u nju sa begović i Lutfibeg Mahić. Jedan je imao fes na glavi starom sumnjom, koju je ona tako teško suzbijala u a drugi vezenu ahmediju oko glave. Građanin sa fesom bio je Lutfibeg Mahić. njemu, koja se svakim danom iznova rađala . . . — Eto šta bi! — uzdahnu Rizvanbeg. — Ništa!. . . — izmuca Hatidža. — Čini mi se, Nasta šutnja. Lutfibeg kao da je skupljao misli i da je došao Ibrica. . . Šta bih mu kazala? ... — Reci, da ću ja doskora sići u čaršiju.. A no­ tražio riječi, da odgovori na taj uzdah: vaca? Imamo li štogod novaca? . . . — Jah! Sve oduzeše ... — Ima nešto. . . ostalo j e . . . još od neki d an ... — Sve. . . — odvrati Rizvanbeg. — šlaga Hatidža. — Ko bi se tome nadao. Da smo znali, mogli — Dobro, kupićemo mesa i kahve. . . Možda smo na vrijeme sve prodati, ili se sporazumjeti s kme­ ćemo imati koga na ručku. Budi sprem na. . . tovima . . . Kmetovi su sami nudili. . . — Hoću. . . prirediću sofru u hladnjaku . . . U — Lahko je to reći prodati. . . sporazumjeti se . . . kuću više ne smijemo nikoga uvoditi. . . Nemamo A, kako? To je, brate, od pamtivijeka naše. Tako smo kuda. . . 1 ! živjeli i tako je bilo, pravo, i nama i kmetovima. . . — Nikoga v iše. . . — uzdahnu Omerbeg, obori 1 kako onda, da prodaš ono, što ti je najdraže, s ćime glavu preda se i utonu u more misli, koje je probu­ si odrastao? . . . Kako? Krv je to naša, k r v . . . A krv dila ta jednostavna i jasna spoznaja, da ne smiju više se ne prodaje. Pa ko bi mogao i slutiti, da će doći nikoga u kuću uvoditi. . . vrijeme, kad će to postati nepravdom ili još gore — bezakonjem. Ajde bogati, kao da smo mi krivi radi VI. U čaršiji se sakupljao svijet'. Došli su i seljaci. toga, što je neko izmislio neku novu pravdu i hoće Sve, što je doraslo za pušku i za bojna konja, sve je da nam po njoj sudi. . . a našu pravdu, da proglasi — došlo, da čuje poslanika iz Sarajeva. Ljudi su bili nasiljem. — Kakva pravda, pobogu brate! Zar može jedna potišteni radi neke nepravde, koju su osjećali, a koja ni njima samima nije bila jasna. Nešto se događa, što pravda drugoj pravdi suditi. . . Ne može. . . Jedna se ne slaže s njihovim potrebama i osjećajima, nešto, mora da je krivica i nasilje. . . — produživao je (Na'fetaviće se). sto ih vrijeđa i što se opire njihovoj zasebnoj prirodi Lutfibeg. �Страна 90- Б ро ) 6. »Г A J P Е Т« Др. Лазар Димитријевић: ЛАФ И СЕВДАХ. (Триптихов — Песма од некад.) Бир ме види, санћим се застиди, очи крије, мукајет ми није. Тако, мелеК, мине мимо мене, a мени се сафра преокрене; I. Крај мог ситног и чикма сокака на дан прођи no сто дјевојака, no дви, no три, ил no једна сама — у зарима и у шалварама; срце боли, колико je воли; још, да није ћуди иначије, баш бих, скоро, побудаљет моро! некој печа ређа, некој гушћа, a нека je никако не спушћа, ачик стоје образи и уста, и под грлом бисер-гужва густа; noja носи луке и читлуке, она има од гуме топуке; све лзводи цо стамболској моди; a фукара, како нејма napa, махом ходи no махали боса, и нануле у рукама носа. с Г* » и. У хладу се na ленџер навалим, све цигару на цигари палим, сеир чиним за цурама финим, мерак берем и- разгоним верем. Сваку цуру и no ходу знадем, и са сваком неки лаф имадем: ил се питам, о роду и малу, ил се шалим, ако зна за шалу; fjiHIUtfii hiimiLi ваздан нејмам на халвату скраса, истурим се на пенџер до nača, — сви се џами отварају сами, — довикујем сваку ашарију, a оне се обзиру и смију, na ми мани сви моји акрами. П1. A кад жега притисне испоне, na се склоне у магазе коне, ни шћенета на сокаку нема, ондар овдан наниђе Расема. пљунка ми се у врату присуши, na ме гуши, и не да ми Души селам дати, нит се накашљати; Веселин Брезнанац: ПЕСМ А ПРОЛЕЋА. Процветало je пролеће на обронцима сивим и на сочним уснама моје драге, na сада живим са више радости и смеха: јер ме заносе млада, страсна пролећа што бујају, у зорама распаљеног неба, на обронцима сивим. * l l i -г /V Танке облаке гледам ко нежну, растргану свилу, без жалбе тешке у оку, покрету и гласу; и на прашном крилу тананог, белог лептира оставило je пролеће свој невини осмех, Идемо друмовима no којима шапћу вити јабланови и плеше златно, искидано сунце. Вуку се умом заморени снови и траже нове, сунчане врхунце, у пролећу, што je процветало на обронцима сивим. 924 . �Врој 6. .ГА Ј Р Е Т . Страиа 91. Osman Nori Hadžić: MUHAMED I KUR-AN. (Nastavak.) Dragi halifa Omer bin el-Hatab. — Muhamed ga je prozao F a г u k o m, čovjekom koji strogo dijeli pravo od neprava, istinu od laži; istorija ga zove V e l i k i , jer bijaše velik duhom i umom, velik po srcu i vladarskim vrlinama, državnik kakvih je malo u istoriji naroda. Dobro je to znao i starac Ebu Bekr i prva mu je briga bila da u zadnjim časovima svoga života pre­ poruči pravovjernima Omera za svoga nasljednika, jer će tako poći smiren na drugi svijet, uvjeren da islamsku zajednicu ostavlja u rukama čovjeka, u svakom pogledu za to sposobna. Prikovan teškom bolešću za samrtničku postelju, Ebu Bekr je smogao toliko snage da je, odupirući se 0 ramena svoje žene Esme, prišao k prozoru i objavio sakupljenim vjernicima; »Muslimani, preporučan. \faui a svog nas'jodnika Omera sina Hatabova! U ovome izboru rukovodila me ja samo dobrobit i sreća islamske zajednice«. — Mi ga primamo! — bio je jednodušan odgovor. Našla se i slična i pismena oporuka, u zadnjim časovima Osman bin Afanu u pero kazivana: »U ime Boga najmilostivijega! Ovo je oporuka Ebu Bekira, prvog nasljednika Resululahova, pisana na zadnjem koraku ovog a prvom onog svijeta, — u času kada i najokoreliji vjeruju i najiskreniji se kaju. U tom času, a radi vaše sreće preporučam vam Omera sina Ha­ tabova za halifu. Bude li ustrpljiv i pravedan, to sam se od njega i nadao, ne uzradi li tako, nemojte mene prekoravati jer ja radim u najboljem uvjerenju za vaše dobro, a samo Bog zna ono što će se tek dogo­ diti. Svako će biti prema svojim djelima nagrađen. Oni koji čine nepravde i nasilja, pasti će u nevolju. To će brzo da se vidi...« Ebu Bekir umire a Omer, primajući halifska in­ signija, proglasi se za »E m i r-e 1-m u m i n i n a«, vladara vjejnika, a time kao da htjede svijetu ogla­ siti da mala islamska zajednica, zajednica vjerskog bratstva, želi postati svjetskom velikom državnom zajednicom. Treći dan po Ebu Bekirovoj smrti novi halifa odasla pod zapovjedništvom Ubejd bin Mes-uda poja­ čanja u Irak, odakle su stizale vijesti da je tamošnjoj islamskoj vojsci položaj ugrožen. Iza Halidova odlaska 1 nakon ugušenja revolucije, koja bijaše buknula u Persiji radi promjene na prijestolju, — Persijanci su prikupili sve svoje sile i spremili se da zaostatke islamske posade protjeraju iz osvojenih krajeva oko donjeg Eufraka. U isto vrijeme poslao je halifa i jednog glasnika u Siriju sa ukazom, kojim lišava Ha- lid bin Velida njegove časti glavnog zapovjednika i na njegovo mjesto postavlja Ebu Ubejdet bin-el-Džeraha. Halifa Omer nije mogao oprostiti Halidu što je bez opravdana povoda dao pogubiti vođu jednog ogranka plemena Benu Temim, Malik bin Nuvejra i onda se oženio njegovom udovicom. Halifa Omer sma­ trao je da se takav postupak protivi propisima Islama i da se ne slaže s čašću jednog vojskovođe te je još od Ebu Bekira zahtjevao da Halida kazni i svrgne sa njegova položaja. Kad -je Omerov glasnik stigao u glavni tabor, islamska je vojska od četrdeset hiljada ljudi stajala uz obalu rijeke Jarmuk (Шеготах) sučelice vizantijskoj vojsci. Halid jh mirno saslušao vijesti Omerova glasnika i o smrti Ebu Bekira i o odredbama novog halife, ali ne htjede uoči borbe oglasiti ni jedno ni drugo; bojao se da bi to moglo izazvati pometnju u vojsci i među vojskovođama. Naredi s toga glasniku da ukaz preda Ebu Ubejdi tek po svršetku bitke. Sutra dan ranom zorom otpoče bitka, strašna i krvava, kakvih je malo u istoriji Islama. Tek nakon trodnevnog boja podleže carska vojska. Halidu je uspjelo da grčku konjicu odsiječe od pješadije, a onda se svom žestinom vjerskog zanosa oborio na glavni grčki tabor, zbijen u uvalu do rijeke. Poraz Grka bio je strašan: preko četrdeset hiljada vojnika zaglavi što na bojnom polju što u rijeci Jarmuk. I Muslimani platiše ovaj boj sa nekoliko hiljada vojnika. Tu je poginuo i Ebu Džehelov sin Ikrime. Ovom je bitkom odlučena sudbina Sirije: od tada nisu prošla ni četiri mjeseca a Ebu Ubejda s jedne a Halid s druge strane uđoše pobjedonosno u glavni grad Sirije — Sam. »Zbogom lijepa Sirijol« tužno je uskliknuo car Heraklije, čuvši za tu vijest. I Sirija je za Vizant bila izgubljena. Poslije pada Šama — Damaska, islamska je vojska osvajala sirske gradove jedan za drugim. Što je više napredovalo arapsko oružje, to se je jače tresao truli Vizant, lju­ ljali se temelji carstva, a silni imperator i ratoborni gospodar Carigrada tužno gledao kako zapada sunce nekad moćne im perije. . . Upravo četrdeset dana nakon bitke na Jarmuku, dakle nekako u oktobru godine 634., pretrpje islam­ ska vojska u Iraku strašan poraz. — Poslije dva tri neznatna okršaja, sudare se dvije vojske kod Kus’senNatifa na obali Eufrata, gdje pade četiri hiljade Mu­ slimana, a preko dvije hiljade pobježe glavom bez obzira prema Medini. U ovoj je bitci poginulo neko­ �Страна 92. T A Ј Р ETi liko Muhamedovih uglednih drugova, heroja sa Uhuda, među njima i zapovjednik iračke vojske Ubejd bin Mes’ud. Ovaj poraz Muslimana poznat je pod imenom »Bit­ ka kod mosta«. Da u isto vrijeme nije buknula revolu­ cija u Persiji i građanski rat u glavnom gradu Ktesifonu, Persijancima bi bilo pošlo za rukom da poslije poraza Muslimana sasvim potisnu Arape iz onih kra­ jeva. To zadrža persijske vojskovođe a halifa se po­ žuri sa odašiljanjem novih pojačanja. Već koncem ramazana iste godine sukobi se Musena sa persijskim vojskovođom Mihranom na desnoj obali Eufrata na pritoku »Bu Vajb«, gdje bude persijska vojska do nogu potučena. Početak je godine 635. Na persijskom prijestolju opet sjedi potomak kraljevske porodice Kisra-Pervis, — mladi Jezdidžerd. Zemlja iranska bijaše se zata­ lasala od ushićenja a po Iraku na novo podignuti hramovi mozdejske vječne vatre. Musena, videći to­ liko oduševljenje i pripreme Persije, povuče se sa svojim četama na granicu pustinje u Zi Kar, gdje nakon kratkog vremena podlože ranama. Na vijesti iz Iraka Omer 'je svom brzinom sa­ kupljao vojsku i organizovao nova pojačanja. Već početkom marta mogao je halifa otpremiti SafđHinrr Ebi Vekasa sa četiri hiljade vojnika., odredivši ga za glavnog komandata iračkih četa. Do malo iza nje­ gova odlaska poslao mu je nova pojačanja od neko­ liko hiljada dobro opremljenih vojnika. Radi pro­ glašenja opšte amnestije za sve one koji su se bili pobunili a kasnije pomirili i vjeri vratili, — stizale su čete sa svih strana Arabije a halifa je otpremao jedne u Irak a druge u Siriju. Među vojnicima koji su došli iz Medine, bila su i dva poznata revolucionarca i na glasu junaka, za koje halifa piša Sa’du: »šaljem ti dvije hiljade ljudi: Tu !ejh bin Huveljda i Amr bin Madi-i Keriba«. Sad bin Ebi V§kas provede nekoliko mjeseci na granici Iraka, organizujući vojsku, dok mu stiže vijest od Omera da krene prema Kadesiji do Eufrata, gdje će se biti odlučna i za Persiju tako sudbonosna bitka kao što bijaše ona na Jarm uku za Vizantiju. Istodobno i persijska vojska dva puta jača od arapske pod zapovjedništvom Rustema, glasovitog ju­ naka i satrapa iz istočnog Horosana slegla se s lijeve strane rijeke Eufrata. Arapska konjica željna boja često se zalijetala u bogate krajeve pitome Kadesije i uznemirivala persijske podanike. Ovi su se požalili gospodaru u Ktesifonu i tražili njegovu zaštitu, prijeteći da će inače pribjeći pod okrilje Arapa. Kralju dodijaše tužbe a i sam željan puste slave, naredi Rustemu početkom februara godine 636. da prebaci vojsku preko Eufrata i »rastjera arapske skitnice«. )AU*-JfcLlA Број 6 Dan-dva iza toga otpoče boj na Kadesiji uz desnu obalu Eufrata, boj strašan i očajan. Obje su se* vojske junački borile i sreća bijaše sad na jednoj sad na drugoj strani. Treći dan nađe se na bojnom polju i Hašim bin Utbe, koji po Halifinoj zapovijedi pohita iz Sirije sa nekoliko hiljada konjanika. Nasta očajna borba. Mračna i tiha noć bila je već na zemlju pala a borba sve jednako traje. Zveket oružja, poklici po­ bjednika i jauk i lelek pobjeđenih, vrisak i rzanje konja, tužno su ozvanjali kroz mirnu noć, koju prozvaše »noć užasa i jauka«, L e j 1e-t-e 1-h e r i r e-t. Četvrti dan, ranim jutrom, kada je čisto arapsko sunce pozlatilo krvave poljane pitome Kadesije, vidio se sav užas poništene persijske vojske. Što ne izginu na bojnom polju, to pobježe prema Ktesifonu. I sam Rustem ostavi svoje kosti na krvavom razbojištu. Dok je trajala bitka na Kadesiji, dotle je jedan drugi arapski general, Utbe bin Gazvan oteo Persi­ jancima grad Obolla na ušću Tigrisa i Eufrata, glavno skladište persijske pomorske trgovine sa Kinom i Indijom. Utaborivši se četiri milje daleko od obale, sagradi po nalogu halife jednu džamiju i time po­ stavi temelj staroj Basri koja će docnije biti glavno uporište arapske trgovine i rasadnik znanosti. Nakon ponovnog zauzeća Hire islamska vojska krenu prema prestolnici persijskih kraljeva — Medaini — Ktesifonu, gdje su se razbijene persijske čete utaborile u tvrđavi Nahri-šir, pdniže Medama. Nekoliko dana morao je Sad opsjedati ovu utvrdu, dok su pojedini odjeli njegove vojske upokoravali ostala mjesta među Tigrisom i Eufratom. U martu pade Nahri-šir a zatim i Medain, odakle Jezdidžerd umače u iranske brdine. Silno blago nađoše pobjedioci u gradu i kra­ ljevskoj palati. Sad bin Ebi Vekas, zadivljen ljepo­ tom i bogatstvom grada i okolice mu, sav razdragan glasno je recitirao ove ajete iz Kur-ana: K e m t er e k u m i n d ž e n a t i n v e u j u n i n v e z u rn i n v e m e k a m i n K e r i m , v e h ’a m et i n k an u f i h a fa k i h i n , k e z a l i k e ; ve e v r e s n a h a k a v m e n a h a r i n : (»Koliko li bašta i izvora oni ne napustiše? Plodnih zemalja i prelijepih do­ mova? Mjesta punih uživanja u kojima «u provodili prijatne dane? Jest, to bi tako. A sad smo sve to dali u nasleđe tuđem narodu.«) [L XIV: 25—28.]. Sa’d je, po odbitku jedne petine za državnu kasu, mogao podijeliti svakome svome vojniku, njih šesdeset hiljada na broju, po dvanaest tisuća dirhema. U kraljevskoj palati nađe se između ostaloga blaga i jedan veliki ćilim tristotine lakata dug i šez­ deset širok. Ćilim, zeleno obrubljen, prikazivao je šareni perivoj — raj, s drvećem i cvijećem, s voćem od urezane zlatne žice, različitog dragog kamenja 1 zrna biserova. Sa’d je ovaj ćilim poslao halifi u Me­ dinu. i �Број 6 Страна 93. • ■ГАЈРЕТ, Jednakom brzinom i uspjehom napreduje arap­ sko oružje i u Siriji, Palestini i Mezopotamiji. Jerusalem, — K u d u s i - š e r i f , grad jednako svet hrišćanima i Muslimanima, najžešće se oduprije arapskoj navali. Muslimani su poklanjali veliku važ­ nost osvojenju Kudusi-šerifa, p r v e K r’b l e i na­ vala je bila žestoka; patrijarha Sofronius bodrio je hrišćane na odbranu Hristova groba i odbrana je bila očajna. Tek nakon četvero mjesečnog otpora, Sofro­ nius pristade na predaju, ali samo pod tim uslovom da ključe grada preda u ruke halifi Omeru. Početkom aprila 638. pošao je halifa Omer iz Medine bez ikakva sjaja i pratnje: u društvu jodnog sluge na svojoj devi sa nešto malo ječmena hljeba, pirinča i datulja i vode u mješini. Jahali su na izmjence i patrijarha Sofronius, koji je čekao halifu van zidova grada, nije mogao sebi doći, opazivši slugu na devi a halifu pješke, jer bijaše tako na red došlo. Primivši ključeve grada, halifa je s patrijarhom ispod ruke u prijateljskom razgovoru prošao kroz grad. Halifa je prvi dan svoga boravka izdao proglas na vojsku i narod, u kojem stanovnicima svetoga grada ostavlja na miru njihovu^vj^ru i običaje, nji­ hova dobra i imanja. Ko dragovoljno primi Islam, postaje pravi brat velike islamske zajednice, ko ostane u svojoj dotadanjoj vjeri, plaćaće neznatan go­ dišnji danak. Ovoga je puta halifa Omer pisao caru Herakliju: »U ime Boga milostivog i milosrdnog! Hvaljeno budi ime Boga, gospodara svijetova! Neka je božiji blago­ slov na njegova poslanika! Od Omera, sluge božijega, Herakliju caru Grka. Kad primite ovo pismo nepočasite ni časa, da mi opremite zarobljenog muslima­ na, koji se nalazi u zatočenju kod vas i kojem je ime Abdulah bin Hudafe. Učinite li to, nadam se da će vas Bog izvesti na pravi put, odbijete li to, pobrinuću se da na vas pošaljem ljude koji ne prestaju Bogu služiti. Neka je zdravlje i sreća na onoga koji hodi po pravoj stazi!. . . Imperator i gospodar Carigrada, izravni baštioik onih strašnih osvajača, koji zagospodariše svi­ jetom, nije ni trunka oklijevao da muslimanskog za­ robljenika mjsti na slobodu, davši mu bogate darove za halifu. (Nastaviće se). МОРСКИ И Љ УВАВН И вали . Жалосна игра у пет чинова од Фр. Грилпарцера. перево Сулејман Мурсел. ЧЕТВРТИ ЧИН. (Наставак). Хоро: Ти мене, стриче, превише мучиш. Ал’ баш да видит — , Je ли ноћ близу: Свештеник: • Скоро ће почет! Херо: Ево ja одох донети писмо, (с уљудним изразом) Д а видиш, како радо те служим. (одлази у кулу.) Свештеник: У мом се срцу кретати стане, Кад je погледам! Tako je кротка и тако мудра, Складна у свсму. Увек се мени потрсбпо чини, Да бих joj често мораО рећи: Припази добро! Зло на те зева, Понор je близу! Ал' ми се ипак Сигурна чини и доста јака. Ako joj само времена дадем. Да њен дух ведри ионово никне Из тих валова, који joj њега K’o тамна ноћца одасвуд крију, И ако стане смишљати средства, Како би само спасила њега, Одмакла кривца даље од уза Затвора нашег, тимс je тада Сигурна више љезина пропаст. Мора ли ona баш крива бити? Кад неко дрско, што бити не сме, Подузме смело — и било да je Кренуо буде, што младост чини, Зар мора свесно баш ona собом Знак дати њему и пружит’ средства Његову делу? (Ha прозору од куле покаже се светло) Што je то тамо. Лампа већ светли! Несретна дево, она ти светли Сад казни твојој, твојему греху (Чувар храма долази) ; Чувар хпама: Видиш ли светло? Свештеник: Видим га видим. — A дал’ си ти већ Рибар’ма рек’о? Чувар хпама: Да, господине, како си њима Заповед дао, веслати неће �Страна 94. Бро] 6. •ГА Ј Р Е Т . Hohac no мору, које и тако Од себе буји. Свештеник: To je тим боље. A сада хајд’мо, E to ње амо. (Али одлазе на леву страну) Херо: (се враћа са једним свитком) Ево твог писма. A зар га нећеш Узети? Е, — да! Где ми то само он оде сада? — Доћ’е он опет. (Метне писмо за појас) Како ми само ти лепо гориш Oj, лампо моја пријатељиде! Јоип-ноћи нема — ал’ ипак што год Светло указа около свуда, Све je то само од твога сјаја. Ти сунце моје и моје ноћи! Управо као мајчиних груди Држи се свако створење ето Твојега сјајног около круга Сшпућ’ му зраку. Ja ћу уза те седити овде, Једнако твоје чувати светло, Да ми га како завидни ветар Утр’но не би. - ■ Како je овде угодно, хладно, Горе у кули мени се дрема, Зрак спаран, плеснив, затвар •a очи. Али се сада сћавати не сме . Морам бит’ будна. (седне) »lltlHH Они су данас мучили мене Целога дана, отиђи, дођи. To залуд није! Али због чега? Зашто? J a не знам. (спуети главу на руку) Било шта било! — Када ми чело Престане тиштат’, ja ћу ве§ знатв. A тад’ће — тада — и нека само — (тргнувши сеУ Шта je? Ко иде? — To je сан био, A ветар јаче од мора пуше — К’ обали амо дотерат’ пре. ,Па то je боље, бар ће ми драгог Лампа jom гори. Их, ко би дрем’о? Ha ноге устај бистра и свежа! Слатко je чуват’ љубави стражу. (Опет подупре главу руком) Да право рекнем, он не би иш’о, Д а сам ja хтела. Већ сада на љег сви мржњом кипе, Вребају љега, уходе вешто, Да га сукобе — милосни бози! Стога свакако боље би било, Да он не дође. Ал’ што ћу сада? Кад je желео, заклиљ’о молећ’, Сам je то хтео! Ах, ипак пека, што буде, буде. Само ти дођи, младићу добри, Дођи ти, ja ћу чувати тебе, Kao што квочка пилдће чува! Нико се теби примаћи неће, Ту нико осим ja сама, — али — Сачувај боже! Сачувај! — Али Ja сам уморна, нога ме боли — A овде никог зар сада нема, Па да ми моју ципелу скине? (Повуче једну ногу на кл.упу) Овде, баш ев.о, овде ме тишти. Да ли ме какав озледи камен? . (Привлачи и другу ногу у положају на пола лежећи) Ох, што je слатко и што добро! — - Ветрићу ноћни, дођи ми амо, Расхлади око, образе вреле! Ти ми свакако долазиш с мора Од њега онуд. Пиркање твоје и шапат лишћа Kao да мени говоре речи: »Од њега, онуд — од њега ми смо«. Рашири крила и овиј мене Врат, главу, чело, уморне руке, Загрли, овиј! J a ћу ти ево Отворит’ груди — Па ако дође, Онда му реци — Леандре — ну? (Пауза) Чувар храма долази на прстима и прислуткује, a за њим свештеник и застане на улазу у кулу. Чувар: (приближујући се клупи са пригушеним ’ласом) Херо! — Она спава. фвЖштеникк Л* . • . С куле се шире зраке од светла, Буро богова, трни му пламен! (оде у кулу) Чувар хпама: Што он то смера. J a сам немиран, Нешто ми тешко. Д а нисам каз’о! — Ал’ ипак што сам Morao друго? Онамо ено с рибарском мрежом Пролазе људи. (Приближујући се десно.ј страииј Што се то тамо сад код вас спрема? Зар вама није заповед дата, Да ноћас к мору пико не иде, Beh у колеби остани својој? (враћајући се) Сви мисле, да he олуја бита A сада бози, ви нам помоз’те. (гледајући према кули) Лампа се креће. — To сам он чини! — Несретна дево! Хоће лл устат? — Hehe. Бар да те сада сан на то сети? (Херо се макне одахнувши и пада у дубљи сан. Глава joj се спусти низ руку, којом je била иодупрта и устави се на мишици, док други део виси млитаво доле. — Умрачило). Jeea ме хвата. Јаох! Д а имаш Халшну горњу! �Bpoi б- >г A Ј P E T« Свештеник: (ce враћа натраг) Ко то говори? Јеси ли ти то?_ Хајдемо скупа. Hoh ce већ спушта, У себи леже, што ce ту има Догодит’ још. (Лриступи к Хери) A сад ви бози вршите своје! Једнога кривца обујми море, Страна 95. A другог ево ту сан привеза, И тим je сада свештеног вашег Свршено дело. — Дрво ce сложи — Секира диже — ja ce одмичем. Ви бози сами згодите жртву! (Док ce он окреће да оде 3aBeica пада). (Наставиће ce.) jajsfiuiiobТлатик Првселење канцеларија Главног Одбора Гајрета. Крајем овога мјесеца Друштво Гајрет пресељава своје канцеларије нз Александрове ул. (Саломова палача) у вакуфску зграду у Симе Милутиновића ул. б р .,8 , привемно, одакле ce недавно иселно Радикални Клуб, a гдјр’ je раније бпла Цариградска ашчинвца. Ч ајанка ж енске подруж нице Гајрета. У сриједу, 2. о. мј. у лрбсторијама друштва Гајрета, одржала je женска подружница Гајрета у 4 сата no поди* врло успјелу чајанку. Чајанки су лрисуствовале најодличније госпође и госпођице града Сарајева, беа разлике на вјеру, a међу в н м а и госпођа Министра Дра Сршкнћа. Све канцел арије друш тва Гајрета биле су дупком пуне, те ce рачуна да je било око 300 присутних. Ha чајанки je свирао тамбураш ки збор Гајретових питомаца, те je чајанка продужена у најбољем расиоложењу до пола ноћн. Напоменути нам je, да je ово била најуспјелија чајанка, коју je наш а подружница приредила. Ha чајанки je пао приход у корист Гајрета близу Дин. 2.500.—. Потрош њ а Гајретова цигарпапира. Главни Одбор Гајрета je у неколико махова путем окруж ни ца молио све своје пододборе и повјеренике, да свим сВлама пораде н а што јачој потрошњи Гајретова цигарпапира, који no својој квалитети ниш га не заостаје за осталим врстама луксузног цигарпапира, a no својој цијенн није ииш та скупљи од осталих врста цигарпапира. Главни Одбор форснра што већу потрошн.у Гајретова цигарпапира ради To­ ra, што ce већом потрошњом повећава проценат користи самоме Гајрету. У прошлој години Гајрет je имао од свог цигарпапира близу 200 .000 .— динара прихода, те je то врело прихода уједно и највеће од свих других врела. При томе нам je примјетити, да има доста среских мјеста у којима ce Гајретов цигарпапир у опште не распачава, na када би сва бар среска мјеста трошила Гајретов цигарпапир, горња свота би ce скоро удвостручила, a када би сваки члан и пријатељ трошно искључиво Гајретов цигарпапир, онда би ce та свота и утростручила. Ha тај пачнн приходом од Гајретова цигарлапир а могла би ce издрасавати три конвикта са 150 питонаца. Ив овога he пријател>и друштва Гајрета најбол.е видјсти, како ce може инднрекшо помоћв Гајрет у извођељу његова ирограма — само ако ви а добре вол»е в рааумпјевааа 'о д стране оних, којв су дужнн да воде рачуна о овој вашој установи. Потрошачи треба да захтијевају увијек код малопродаваца Гајретов цигарпапвр, na ако ra ови немају, то вм друге врсте цигарпапира в е треба да примају. Ha тај начип биће * присиљени малопродаваоцв да наручују Гајретов днгарпапвр. Јед на веома успјела Гајретова забава у провинцији. Од Гајретова пододбора у Зениди достављен je Главном Одбору Гајрета о тамошљој Гајретовој забавв слиједећи извјештај: »Пододбор Гајрета у Зенидв одмах прВлпком свог оснутка пред 4 МЈесеца на првој одборској сједници донио je закљ учак, да ce имаде одржати Гајретова забава са комадом којв су бивш в повјереници изабрали в већ дјеломично улоге расподијелили. Ha другој пододборској сједници донешен je закл>учак да ce одређена забава имаде одржати на Рођендан Његова Величанства Краља А лвксандра I., на дан 17. децембра 1926. год., али услијед ненадне смрти нашег великог државника и највећег добротвора Гајрета пок. Николе Пашића пододбор je. у знак највећег пиетета према којнику, заказану забаву одгодио в одредио да ce одржи на дан 19. фебруара т. i. Пододбор уз првпомоћ грађана које ћемо нарочито встакнути, одржао je на ваказани дан своју забаву у просторијама новосаграђене Соколане, те je забава како у моралном тако в у материјалном погледу колосално успјела. Пред дупком пуном салом нашег најотмјенијег грађавства изведен je програм забаве на свеопште задовољство публике. Поздравнв говор одржао je школ. управитељ r. Мустафа Ш ишић којн je приказао хисторијат Гајрета в потребу да ce Гајрет што ввш е в боље подупире јер то тражи наша свромашна младеж. Говор je завршен и праћен бурним аплаузом, кличући Његовом Величанству Краљу Александру I. и Њ ег. Краљ. Височанству Престолонасљеднику Петру. највишем заштнтнику Гајрета. Послије поздравног говора ступвла je на по8орнвцу гђица Мујесира Сердаревић, која je декламирала Гајретову химну од Др. С. Башагића и декламадвју н а свеопште вадрвољство публике извела. У концертном дијелу 8абаве учествовла je муввка Муслвв. Оиладнве »Осман Ђиквћ« ив Сарајева, која je задввв- �Ст-рана 96 Пододбор noHOĐHo свима сарађнвачима, учесницима и прилагачима ове забаве најљепше се захваљује. Предсједннк пододбора: М ам ић, в. р. Т ајник пододбора: fcpoj б. ТАЈРЕТ« л а грађанство, чему je иајбољи доказ тај што je речеиа музика н а тражсњ с грађанства остала и другу вечер у -Зеницч да свира на Соколском сијелу. Позоришни комад »Исмет и Алмаса«, драма у 4 чина. нзвелн су чланови-це и пријатељи-це Гајрета, те се je од дилетаната у извађањ у своје улоге ванредно истако Зухдија М ујагић у улозн везира и гђа Мамић у улози Алмаее, a и сви остали дилетанти И8велн су своје улоге на свеопште задовол>ство. Овом приликом не смијемо да мимоиђемо све оне који се жртвоваш е и допринесоше да ова забава што боље услије. НароЧита и вели ка хвала нека je госпођи Јул к н Срднћ, супруги г. директора казненог завода као и љеном мужу, који нису жалили ни труда ни времена a ни новца, да ова забава што боље успије, јер они сем евих других жртава које су учинили нађоше коначиш те као и доручак музикантима »Осман 'Бнкић« тако д а друш тво није ни једне nape за то платнло. Нека је вели ка хвала г. Хусеину Куленовићу. норееком чииовипку н Н иколи Стојановићу чиновнику казненог завода na труду, којн уложиш е око декорације сале и бине. В елика хвала u г. М ухамеду Халнловићу к о ји .је својим неуморним радом покупио онако велике д ар о ве-за лул р н ју . Нека je велика и срдачна хвала ханумама Ш шпиђ. Салчиновић и Мутапчнћ, које иам међу овд атњ и м муслим анкама сакупиш е онако л и је п е. везовб за лутрију a п својн м учеш ћем на забави исту ув^личаш е. • Господину предсједннку \М нннстарског Савјета в ек а je велп ка хвала на прилогу од 1000 динара, који иам посла даи касније наш е забаве. Овај његов прилог несамо што je материјално помогао Гајрет. нрго*га je н морално уздпгао, јер грађанн без разлпке вјере и народпоотп, a нарочито муслимани, к а д су чули за овај прилог из д н а душ е кликнули су: »Жнвио предсједник Министарског С авјета г. Нвкбла Узуновнћ!« Ц јелокупан приход n a овој забавн бно je 16.093 динара док je издатак 6.398 дин и 60 napa, тако д а je преостало у готовом 8.694 дин и 40 n ap a што je Главном Одбору одмах одпремљено. 0. овој забави иедавно именованн повјереник Гајретов г. Алија Драче, апотекар у Чапљини. Чист приход ове забаве изноеи преко 8 .000 .— динара, тако да he сваком друш тву припасти no 2 .000 .— динара, no одбитку свих трошкова. Гајретова забава у Бијељ ини. Недавно je одржана Гајретова забава у Бијељини, no­ ja je успјела у сваком погледу врло добро. Приход износи око 5.000.— динара. Ова забава према извјештају предсједника пододбора г. Ибрахима Даутовнћа уопјела би још много боље, да тпх даиа, када je одржавана забава, није харала грипа у Бијељини. Због тога, да би се накнадило што се je изгубило у материјалном погледу приликом ове забаве, почео je пододбор Beh сад а чинити лрипремс за другу забаву са друтим програмом, noja би се имала одржати ндућег бајрама. Исто тако пододбор je ријешио да даде мевлуд петнаесту ноћ рамазана у корист Гајрета и то са бираним програмом. Гајретова забава у П рибо ју (Санџак). Новјереник Гајрета у Прћбоју г. Захирбег Прашо, уз дцнпомоћ тамошњих пријател>а Гајретових, приредио je Гајретову забаву од које je дозначио Главном Одбору чист.чх Д ин. l.ooo.— . Поред ове своте г. Прашо je дозначио Гл. Одбору Дпн. 220,— добрОвољних прилога за Гајрет. Г. Нраши наш а лијепа хвала. Л и је п а паж њ а према прем инулом другу. Ђ ацн н наставницн Ш ериатске Гимназије у Сарајеву сакупили су међу собом 500.— динара, с којом су свотом уписали за утемељачд Гајрета рахм. Ејуба Хафизовића, ђака VIII. разреда ове школе, д а би га тако задрж али у што бол>ој успомени. Гг. наставницима и ђацима Ш ериатске Гимназије захвал>Ј'јемо на овој пажњ и према Гајрету, a рахм. Ејубу Хафизовнћу нека je рајско насеље. М а сн ик, в. p.« Из Уредништва. Успјехом Гајретове забаве у Зениц и Главни Одбор je одушевљен и рад у је се од с р д а пожртвовном и патриотском раду прнјатеља Гајретових у Зениц и. Зато успјеси Гајретова пододбора у Зеници треба д а послуже као примјер оним мјестима, која се туж е д а се не може д а ради међу нашпм свијетом з а овакове установе. Добра вољ а и пожртвован рад може све постићи. Главни Одбор срдачно захваљ ује своме пододбору у Зеници, n a челу са г. Мамићем, као и свнма онима, који допринесош е свој удио за овако величанствен успјех Гајретове забаве у Зеници. Забава н у л т у р н и х д р у ш та в а у Ч апљ ини. Почетком о. м. ириређсна j e . заједничка забава lipoсвјете, Гајрета и Напретка у Чапљини, која je морално и материјално одличио успјела. Иснред Гајрета je сарађивао на S c m p a r l l . .B o sa n sk e S .ra|< v o . - У прошлом броју нашег листа, под књижевном рубриком, a под натписом »Мурадбеговићева харемска лирика<< изашла je у зад&ем пасуку напомена »Изгледа да то нвкомв не конвен и ра ради властитих репутација«. Ta напомена унишла je без знања нашег уредништва, na како би се она Mo­ m a евентуално односити, no својој садржини, na представнике нашег Народног Позоришта rr. Бранислава Нушића, управника Позоришта и Боривоја Јевтића, драматурга — жалимо да je та напомена изашла, тим прије што ни г. Нушић a ни г. Јсвтић нису нам никада далп повода у свомс раду да би »Гајрет« могао na љих ма шта зажалити. Шта више показали су се досада сваком прилнком као пријатељи и друштва ГаЈрет и листа »Гајрет«. Стога молимо гг. Бранислава Нушића и Боривоја Јевтића, да ово уваже. V la u lk I r u liv o »O A JRET«: — O lavai I odiiovornl и гсШ к : Н «ш |Ј KUKlC. �Svaki musliman treba da kupuje samo jep kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i J a jp e f' ijjliD. Tuornicp Gigarpapira S. D. ОДна1ај, багајеио, m oie se naruiiti i ргеко društva .Gajret* u Sarajevu ____________________ ^ Сарајввска Банка д. д. у С а р а је в у . Телеф он бр. 33. Бави се свим у банковну струку спадајућим пословима. Улошке на штедњу укамаћује најповољније. Од чисте добити 10% уступа културном и просвјетном друштву ,Г ајр ет“. jer je ona najbolje kvalitete i donosi lijepu korist GAJRETU. Naručuje se kod Milana Kovačevića Novi Sad, Dunavska ul. 10. Glavno zastupstvo za B. i H. Agentura Ruđolt Bolć, Sarajevo Bistrik, 25. Telef. 783. Post. pret. 75. �IbraiiimŠabanagići sinovi Sarajevo, K u n d u rd ž ilu k ulica b ro j 27 Trgovina manufakturne robe i skladište gajtana ga T e le f o n : T r g o v in a b r o j 481 — Stan 767 0 0 0 E ^ a a . j i ž a . 3 T S L и i Вж ? Bašcigićo § ! H. Зајгат aga Fočo 1 Sarajevo 0 „ I m ate rija ,la za trgovina m uzikalija p isan je 1 rlsa n je . B ogato slo n a rište h re a lsk lh I s rp sk ih k njig a и и 0 0 И 0 £J 0 РијРЗР5ЕР ^ Е Е ^ У Р5^1Р5Нг.јг!ј |^Ј''сЈ1ди !3г>|дгј|дв 1 Р З Е Е I DRUGOVI Trgovina manufakturnom i orijen­ talnom robom na veliko SARAJEVO Gjulagina ul. 3. — Telefon 455. Basme engleske, francuske, talijanske unske i ■ češke u najvećem izboru. : Bogato skladište bezova, šifona, zefira, štofova, - . šamija, fesova, rubaca, čarapa i t. d. ------- ^ ia ia iia š a ia Čitajte ,Gajret‘! List -G ajret« jedini je list za našu porodicu, za našu djecu! Za to treba da ga svak čita i pretplaćuje se! Pojedini brojevi „Gajreta" kao i cijelo godište iz lanjske godine mogu se dobiti uz sniženu cijenu kod administracije lista. Svakom prilikom sjetite se G ajreta! � https://kolekcije.nub.ba/files/original/0a292a7067316098c151359c2e371193.pdf 8cbed9484640da26abe59fd31a44981a PDF Text Text ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУШТВА ЗА КУЛТУРНО И ЕКОНОМСКО ПОДИЗАЊЕ МУСЛИМАНА Излази 1. и 16. у мјесецу. Година XI. Број 7. Сарајево, I. априла 1927. ЦиЈена год. 80 Д. Поједчни број 4 Д Ђаци добивају лист у пола цијене код Главног Одбора илп код Управа — Гајретових конвикта. — САДРЖАЈ: r Мустафа Аликалфић: С в етл и Л И И О см л п а TaiiKliha (Приликом 15'годиш њице н.егове смрти). Хамза Хумо: Д обрп (ПрРпсФијетка). Ахмед Мурадбеговић: И о н о с (Роман из муслиманског аристокра*ског живота). Осман Нури Хаџић: М ухпм ед п К у р -а н . Вера ОбревовиН: Н едоврШ ена н с с л а (Ш е с т ). Вера ОбреновиН: З л о б н а м е с с ч и п а (Пјесма). Ленка Сиремо: Ф а н т а з и ја (Пјесма). Ленка Спремо: Н е в е р у ј (Пјесма). Мелал Нури: Ф и ш ч к а и м о р ал н а декад с н ц а н а ш м х ж ен а . Гајретов Гласник Прослава Гајретовс 25-годишп.нце. — Гајретове забаве о Бајраиу. — Гијретов дан. — Ирнлог Гајрету уијесто впјепца uoic. Глшорпји ЈефтановнБу. Бајрами-шернф МЈбарок олеуи! Фељтон: A. Кадић, члан Улема Меџлиса: Гарајево ирнјс 270 годииа. Уредник: Хамнд Кукић. �gBB BB BBB BB g lij^ a S S E S S S E S S S S S S B S S B S S B B S B S S ® ® !" јцц Mi! »• i ИШШ Potpuno uplaćena dionička glaDnica Din lo.ooo.ooo’— Rezeroe Din l,6oo.ooo-— B a n k a s e b avi sv im u b a n k o v n u s tr n k n sp a d a jn đ lm p o s lo v im a . O v la šte n a j e tr g o v a n je sa v a lu ta m a i d e v iz a m a . Z avod j e ta k o đ e r i p u p ila r n o sig u r a n . O sn iv a , o r g a n iz u je i r u k o v o d i k r e d itn e i p r iv r e d n e u sta n o v e . r a z n e k n ltu r n e i h u m a n ita r n e u sta n o v e . Z avod j e H a n g a žo v a n kod nV a rd e“ in d u s tr ije d r v e ta „ J le rk a n tiH a “ u S a ra jev u . d. d. za O sn iva 1 p o d u p ir e i T rg o v a č k o g d. d. Od čiste dobiti daje IO°|0 Kulturnom i Prosvjetnom Društvu ,,Gajret“. S v e d o z n a k e u d o m o v in i i in o s tr a n s tv u o b a v lja B a n k a UJajret n a jb r že i n a jk u la n tn ije . L*j U lo š k e u k a m a ć u je n a jp o v o ljn ije , i is p la ć u je is te u sv a k o doba. . -J • .^1[и1[Ј1[а|1[а11¥![¥!!^[Ј1[»1[кј!11Гг11и1ГЈГ|[ј][ј]^[11[и|[ј]ГЈ]ј«јји1[Ј11и]1и(ГЈ|[Ј1[и1[¥1ГЈ1[Ј1[^[¥1ГЈГ?а1№^[«]П^ГЈ][и1Ги1111 . <ueo e сжа • c * o • cjtd e сЈГОe cizo e слго e сжо e евго e e с * з • e e a • сж з • с в з • c* d • сж> с л о e сгго e e c * d • c * a • сжо cutd• c * o • сж о • lonica •СЖОСЖОСЖО* d •сигасвасжо* općine g ra d a Sarajeva i _ — —— ------------------------! • Temeljna glaonica 40,000.000— dinara § d 8 s a i с а i e a ! e a f s a Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda, filiale Sarajevo broj 2172 Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. Osim toga ima svoju A G A O U I C U koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale dragocjenosti uz najpovoljnije kamate. •слг>*<аг>#смо*сжа#с»а#<иг>*сЈг>*с*з*<аг>с*о*сжз#гж>*сжа#<аг>*с*о#сжо**сжосжо# �ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУШТВА ВА КУЛТУРНО И ЕКОНОМСКО ПОДИЗАЊЕ МУСЛИМАНА Излази 1. и 16. у мјесецу. Година XI. Број 7. Сарајево, 1. априла 1927. Цијена год. 80 Д. ПоЈедини број 4 Д. Ђаци добивају лист у пола цијене код Главнот Одбора или код Управа — Гајретових конвикта. — Мустафа Аликалф ић: СВЕТЛИ ЛИК ОСМАНА ЂИКИЋА. (Петнаест-годишњица његове смрти 1879.— 1912.). Данас, 30. марта, навршује ее 15 година како je овај вредни син нафега Мостара, велики прегалац националнс мисли међу муслиманима своје очи за увек заклопио. Ишчезгш je са позорнидеживота у напону своје снаге, као човек од јопИсепуних 35 година живота и то*баш угчасу, кад га je му слимански елсменат: напГсга народа највећма требао. ^ r /.. • 1\ f w Писати о Осману Ђикићу, значи пратити његов рад и развитак већ од основне школе, a нарочдто. од гимназије, јер je већ у. трећем разреду гимназије отпочео певати. Из петог разреда био je истеран као националиста, те je био приморан, да иде у Цариград, где je довршио гимназију. После до' вршене гимназије долази у Београд, где наставља своје студије. Кад се je из Београда вратио у Мостар био je потпуно изграђен као социјални, културни и национални радник. Осман се je најпре јавио иесмом у мостарској »Зори« 1S96. од тада се јавља no свим листовима као »Бранкову Колу«, »Босанској Вили«, »Звезди« и др. Године 1900. почео je са издавањем књига и прву, коју je издао исте године, није издао сам него у друштву са Омер-бегом Сулејманпашићем п Авдом Карабеговићем под насловом »Побратимство«. Затим je издао једну књигу стихова религиозног карактера под насловом »Муслиманској Младежи«. Године 1 903. изашле су љегове најлепше песме »Ашиклије«. Кад je настала борба за верско-просветну аутопомију na челу са Џабићем, тада Оеман оставља neсму и прима се много тежег позива — познва naционално-политичког радпика. Његове су тада топле љубавне песме замоп.ивали оштрн чланци na-, т[ерени против Аустрије. Hajnpe je био сараднптс »Босанско-Херцеговачк.ог Глаепика«. затим главни .уредник »Мусавата«, којсга je on зајсдно са Смаилагом Т1емаловићем и Хусагом Ћишићем и покренуо у Мостар.у. Кад се je извојевала верско-просветна аутономија, он прелази 1909. године у »Гајрет« као пословођа и уредник часописа »Гајрет«, којега je уређивао до своје смрти. Осман Ђикић умро je 1912. године у месецу марту врло pano, јер би данас био стар 43 године, дакле муж у пуној снази стварања. Овако његово животно дело није довршено, остали су тек уломци његова рада и књижевнога и социјалнога и политичко-националног. Али и ако он није могао доживети завршетка и заокружења свога директног рада, његове идеје и инидијативе нису пропале, него се из тога развија дефинитивно дело у колу оних људи, који су узели себи за узор његов радни морал, његов смисао за друштвену еволуцију, његову љубав за рођену груду и његово настојање, да подигне на што виши морални и интелектуални ниво средину у којој je радио — средину ђачку. Прва констатација, коју бих можда требао да чиним на овом месту ова je: како je у време свога рада и живота био међу радикалним најрадикалнији, тако би Османова еволуција идући из правца чистога српства. прекр идеје српско-хрватског јединства. у правац југословенски, данас нашла свој израз онде, где га je нашла и иајмлађа југословенска интелигенција. Он би и данас био испред свога времена и испред доброг дела својих савременика, како je то био у напону свога прекраткога времена. Осман Ђикић je рођен мостарац са урођеном упорношћу малограђанске средине, поносне na своје старе традиције, утврђених и нимало еластичиих моралних погледа, радин, образовап са много иарочнто социјалног знања, створен из једнога комада, идући равно некомпромисном лпнијом, имао je пуну квалификацију. да буде вођа омладане овога времена, вођа, учитељ и пријатељ. On je то стварно и бно већ и раније. но што je са неколико својих ужих пријатеља. преузео редакциј.у листа »Гајрета«, постао му уредник и дао му један одређен изразито културно-нацпопални правац. Поставnin уредник »Гајрета«, од тог времена постао je он у пуној мери првак међу интелигенцијом муслиманског дела нашега народа. Само ће онај, ко зна колико je онда било скучено време и каква je без- �Страна 98- »Г A Ј Р £ Ti изразна, анационална и апатична средииа била разумети, колики напор енергије захтеваше у оно доба издавање и уређивање једног оваквог часописа. Онда je оно, што данас вреди као нормална ствар, која не упада у очи, било сензација. Осман je нарочиту лажњу посвећивао ђацима муслиманима, те je хтео, да их ослободи од иредрасуда и уведе у борбени национализам, да би од љих створио јединке дорасле за отпор и пожртвовање, како би, кад дође час, могли да својом моралном и интелектуалном снагом пркосе свим суровим прогонима народних непријатеља и да буду готови поднети за Отаџбину највеће жртве. Осман je проповедао ситни рад, који je имао у нсто времс послужити у изградњи личности иојединчеве као и користити ширим слојевима нашега муслиманског елемента. Да за све то ђак буде дорастао, требало je средити, разуме се, upe свега материјалне могућности његова живота. Тек би онда ђак могао да се посвети сав себи и да као такав постане корисни члан средине у којој je никао. Пролистамо ли »Гајрет«, када га je уређивао у главном Осман уз иомоћ неких пријатеља, напћи ћемо сваки час на његове чланке и биљешке у ко-' јима се оцртавају карак-тер и метрде његова рада, његових настојања и његових иницијатива. У јунским свескама »'Рајрета« које "je уредио, он je у чланку »Пред празнике«' ирепоручивао ћацима најдетаљније ствари, којима треба да cje баве на феријама. Био je дакле у 'иуном смислу ђачки учитељ. Он je препору^иваТ) ђацима све, шта ће да раде, почевши од раног устајања и купања na до лектире. Реално гледајући на ствари, он je брзо схватио, да ће ђа$ само онда моћи с вроменом бити Потпуно способан. члан нашег друштва, ако сам у себи буде готов noBeif. 4 И ако je Осман умро врло млад, он je иза себе оставио суму књижевног и ђачког рада, који заслужује, да се пише о сваком напосе. To би послужило не само утврђењу историјске истине, која тражи да људи и ствари буду постављени на места, која заслужују, него би ово оживљавање личности Османове у данашње време колебања моралних вреднота имало свој нарочити значај. Познавајући га више, несумњиво би и већи Део данашње омладине нашао свој узор за рад у Осману Ђикићу. Остављајући no страни карактеристику његова социјално-политичког рада и споМенувши ово што сам споменуо о његову пастојању око препорода муслимапске омладине, ja бих овде учинио још само неколике напомене о његовом књижевном раду, јер књижевност je била такођер једна страна живота, којој се хтео Осман посветити. Брај 7. Касиије je због различитих тешких ирилика лапустио ту мисао и сав сс посветио еоцијално-политичком раду. Прелиставајући ово што je лаиисао можемо мирне евести pehu да бн он евојим иесничким способностима могао доћи у ред наших најистакнутијих књижсвнмх раденика. Обрачунавши са раиијим утицајима разних пссника on се иомало еманциповао и иостајао оригиналан, имајући occhaja, д>’ха и идеја. Једна од карактеристика н.сгових иесама јссу с једнс страно недоисељне жудн.е, a с друге етране надање. Осмап није био од оних, који се нр усуђиваху pehu што мислс и у иесми. Тако у иесми »Нред освит« и на »Ulheiiaii граду« нада се бољему, a под бољим замишљао je елогу једнокрвне браће: »To je срнско коло, коло браће Што срушеи бедем свсте спаге дижу«. Оиман je велики севдалија и о севдаху највише пдва. Тако у песми »Ашик Деда«, na у песми »Ђела Фато« изразује своје чезнуће за својом драгом: »Ђсла Фато, ђсла злато 'Бел драгану свом v Ђела легни и прилегни Ha срдашцу mom.« У песмп^Милом Лану« он пева овако: »Бог^је хтио na je окитио Роба свога са тобом Османа Па к’о да je Алах хтио тако Ja ћу увек иослушан му бити И мирисним љеговим даром Увјек ћу се гиздати и китити.« Поред поезије он се je бавио и белетристричком ирозом ценећи у осталом своју прозу мање од појезије. У својим чланцима, штампаним no разним часописима и новинама, Осман je био јак, одлучан и искрен, пишући са много строгости, али и са много љубави. To би било нешто од онога што сам држао, да би требало нагласити и данас na дан петнаестогодишњице смрти Османове. Право схватити његов рад моћи ћс тек онај, ко се довољно уживи у скучена времена upe 20 годипа, у времена пуна реакције и пузавости. Томе ће јасно бити, да je Османов рад, херојски рад и да je Осман један од најспособнијих и најкарактернијих омладинаца наше недавнс историје. Онда се нећс ни чинити претеpana тврдња, да Осман спада међу прве културнонационалне раденике иашег елемента. Османа Ђикића више нема, али видимо пред собом још дугу пеузорану бразду, коју je он заорао, којом треба да крепе наша геперација, акомодирајући његову идеологију и методе њсгова рада na данашње време. Хамза Хумо: ДОВРИ. Попните се Ha највећи и вечитим сћегом покривени врхунац Жељуше планине, отвориће вам се видик na непрегледнс планинскс лапце, у недоглед као у магле небеске. Планине, кућс звериње, обрасле густом прашумом a врхови срасли с небом и голи, боје небеског плаветнила. Села, дубоко скривеиа у планипска недра и скутове, ретко су раштркана no заравњацима и висоравнима непрегледпим и испашним. И што год људско око може да назре, na целом том божјем простору, нема памстиијег и уваженијег човека од Еминаге Борића. To могу и ja да посведочим a исто ће вам посведочити и хоџа Ибро, човек беле браде и необичпе каријере у животу, који сс учио цео свој век. У самој �Број 7. >Г A Ј Р Е Т . Дрвенији медреси у шехер Сарајеву преседео je ои око десет година, na жељап света и знан»а joui више, отишао је ч а к у Цариград где се дружио са вајчувенијим шеховима л дервишима и учио хуктање с њима. Ишао je и међу факире и присуствовао извађању њихових необичних и јсзивих игара. Гледао je како се боду ножевима, лижу усијане мачеве, гутају пламенове као залаљепе стогове сена и богзна шта још све. Обогативши овако своје знаље, стечено у Дрвенији медреси, он се одлучи да пођс и на хаџилук пут Мске и Медине' Ha деви, у шурдуфу нопут сарајевског сенета, јахао je он шеснаест дана, хранећи се самим пилавом као папагај и презајући сваког часа лред бедуинским наџаком. Тако носећи главу у торби, обишао je света места, где je лоред осталих церемонија јахао на магарцу од Мерве до Сафе и ишао под свети Камен који стоји у ваздуху. Знањем хоџе Ибре, наше село Шумљани користило се у велико, a и друга околна села. Поред тога што je ноучавао децу у мектебу, хоџа Ибро иисао je записе и људима и стоци, лечио je од урока и уједа отровне змије. Све као руком, дако су причали и људи и жене. Разболе се Хајрија, најстарија муфтарова кћи, a хоџа Ибро' запише — na као руком. Награјнсала, Велц na- чини na се закоценула. Нек пије воду ta. Довог записа девег зора и девет акшама na ће оздравити као руком. Имширу Телебаку разболела cq крава a хоџа Ибро и iboj запис. ЈВели, урекла јај жена плавих очију и козичава лица. Уплетитс joj овај запис у го/Вшу половину pena na he оздравити. > селу Грдобици ујела змија Сабпта Крхапа a они куд hej na no хоџу Ибру. Вели, добјро, добро, знам. До1Ј ви вратите он hc оздравити. И иабит оздравио. . . A да je Емилага Борић наважлији и најпаметнији човек, лотврдиће вам и Мулабећир Радица, човек од оног света који увек гледа преда се као да се боји да не би згазио које нејако божје створење. Шалваре су му од зеленог сукна a и гуњ му преко рамена сукнен, ваљан у чувеним ступама у Ракитници. Опанке прави сам себи a* бели ћулах na глави обмотаје шареном марамом. Он важи као веома учен човек иако никад у свом животу лије крочио даље од села Пешевца. To су, поред Еминаге Борића, углавном знамените личности нашег села Шумљана, иначе надалеко чувеног поради масног сира и обиља лескова грмља. A у чему тек лежи Еминагина знаменитост, то je више ствар провидности и божјег давања лего ли људског знања и памети. Наимс, док je Еминага још био дететом, догодило се чудо с њим. Тада, пре неких шездесет годила, појавио се у наniCM крају Добри, који je усред бела дана, у трен ока прснео Емина са једног брда на друго, на очиглед целом селу. Узео га Добри испред куће, дигао сс с њим и опет га повратио. Причају да je дете мирисало пуних девет дана. Али Еминага није никад причао о овом случају. Само једног летљег поподнева, седећи са' својим лајстаријим сином у трави под храстом крај Мулагине воденице, отпоче да прича, посматрајући како се разлевена река блешти као злато у сунцу a планине трепере у дал.инама као неки чудни светови. Храст je побожно шумио, над њима као да се смеши од неке превслике среће, вода из дрвеног жлсба праскала о површину реке a он говорио: Страна 99. — Kora je Бог обдарио, он уме и са травком да разговара и она he га развеселити. A поглед у даљине диже ум човеку као крила сокола. Има људи које je Бог обдарио и дао им моћ и видовитост a зову их добрима. Њих има увек тринаесг na свету. Они ходају и лојављују се увек кад се народ оглуши Бога и кад ластану чудиа времена као ова nama што су. И попамти шта ти кажем, неће дуго потрајати, појавиће се и у нашем крају. Еминага заћута, дубоко се замисли na настави: — Добри су лагани као псро и у стању су да се у јсдно те исто време лојављују на више места. Тело им je мекано као памук, и миришљаво. A кад једу, јела се само дотичу a не мећу га у уста. Ово ми je причао мој рахметли отац, док сам још био дете, кад се у нашем селу лојављивао Добри. Тад Еминага ne рече ни речи више, a кроз неколико дана прочу се no Ш.умљанима да се појављује Добрр no оближњим селима. Виђаху га истоп дана у-вишс села. Појави се, кажу, na што би okom •тренуо, нестане га из села. Kao да нешто предсказујс и оиомиље народ na неке необичне, кијаметске знакове. ^ н а ш и м Шумљанима узбудише се духови. Чак се и торња лашчад узнемири. Посела учесташе до у касчгу ноћ a дугим разговорима никад крај. У сеоског муфтара Бешираге Гулића, у ве-лшкој одаји џамлији, распричао се хоџа Ибро о добрим и својим необичним доживљајима na Истоку. Све занемило слушајући га. Али кад, сав вал себе, Хасан Шербетовић бапу у оџаклију и отпоче да прича о свом доживљају, наста право запрепаштење. | | ; -4 E to, upe пола сата, — каже on, — управо кад хтедох да пређем ограду, лреда мном се појави човек сав у злату. Светло избија из њега на све стране a он се само насмеши и земља се отвори под нама. Ja чуда, за мила Бога! Најпре се све засветли na ништа од свстлости не могох да видим. Кад се указаше двори све-од суха злата и сребра, заиеваше славуји у баштама и то неки златни славуји na све ударају у очи као сунде na води. Драги Боже, кад хурије запеваше, запеваше a сва се врата на дворовима отворише, мени се учини да ћу умрети од cpehe. Али onaj човек у злату ne пусти ме да уђем у дворове. Стаде преда ме, насмеши се и ja се у трен ока створих на ледини крај ограде, сам у мрклој ноћи. Учени Мулабећир Радица заклима главом и све сс очи сакупише на њему. — Нека знате децо, — вели он, — да су настала пеобична времена. Ето, кажу, турска царевина пропада, a ђаури дођоше до под сам Стамбол. He може то тако. To nehe Бог дати. A ако су дотла она времена, како je писано, најпре he се појавити добри да опомињу свој народ да се клони добара овог света, да се моли Алаху и спомиње своје мртве. После њих појавиће се Дерџал и прогласиће се, Боже нас опрости- самим великим Богом. On he бити крупан као нико на свету a јахаћс на магарцу и ноге he му се вући no земљи. II дариваће сваког златом и обећаваће златна брда и долине. Али куку ти je оном ко пође за њим! Taj се никад неће курталисати џехенемске ватре. За љим he доћи Мехдија. Он he одвраћати свет од Дерџала и кога год одврати, удариће га мухуром. A благо оном кога удари! Taj ne занавек уживатн џенетске лепоте. A благо н теби, Хасапо, — заврпги Мулабсћир, �Страна 100. »ГА ЈРЕТ« — јер си ти видео џенет a тај човек у злату, то je бно Добри, главом он. Сви се зачудише. Како то да Хасан Шербетовић види Доброг и џенет кад су сви знали да je он у свим селима унаоколо познат као најопаснији крадљивац стоке. A сви су знали и то да се он дуго скптао no шехер Сарајеву, да je због неког човека и допао тамнице, одакле су га и дотерали жандари у село. Али ко ће то знати ко je у божјој милости. Са муфтарова посела све се живо разиђе са страхом у души, забринуто и покајнички. Te ноћи многнма се у сновима приказиваху чудне ствари. Тако je муфтар видео како му сами Дерџал однесе овна из појате a он се окаменио од страха na не сме ни да викне у помоћ. Хоџа Ибро опет сањао како га Мехдија гони преко њиве да га удари мухуром a он се нешто не да и бежи пут мектебске зграде. Хајрији муфтаревој опет сс приснило, Боже ме опрости, како je загрлио онај човек у злату, загрлио je na понео и ne дотич.ући се земље и спустио се с њом заједно na рудину иод Чимића башту. A њој некако мило и сва се топц од милина. И ко ће знати шта се сву ту ноћ није адњало. И та језива ноћ прошла je и сутрашњи дан освануо без и једног облачка na небу. Еминага Борић запутио се у Порлакушу пбдно шуме да пласти сено. Беше му од јуче^ос^ало још невдто мадоЈгик мргиња. Пролазећи поред куће стоком богатог Бешира Шакоте што се уздцзалалцшед села у мршаву гају, на самом ћувјЈку« очу Iженски плач и уђе унутра. — Куку Ти je нама, мој Еминага! Ибримша, Беширова жена спрам н>ш114 Ј Ево већ трећа ноћ да нам неко краде шиљеж. Hohac су нам украли треће. Да Б о гд а да им приседне! Зар и у ове дане да се нађе таквих људи! — чудио се Еминага. Добри обилази селима a они краду стоку. Кијамет na помолу a опи се ne боје Бога. Па ти изађи с њима на крај. Дан већ пригрејао кад Емииага стиже у Торлакушу. Њ ива пасмејана и окићена тичијим летом и криковима a шума некуд као зачуђена и притајена у јутарњој тишини. Еминага приону на посао a сунце припече. Око подне отешча тишина na нп даха ветра. Шума се још јаче притаји као да се притули, ослушкујући нечије необичне кораке. A Еминага, сав предан послу, завршаваше стог. И управо кад хтеде да баци последње виле и површи пласт, искрсну преда њ неки чудан човек. Еминаги испадоше виле из рука, лице му се забезекну и посекоше му се ноге. Kao да га нешто спопаде н прикова за њиву. Глас му се одузе и он тако оста у напетом очекивању као лебдећи између смрти и живота. Taj непознати човек беше у златпом руху и гораше у сунцу као живи пламен. Одједном, тај исти човек указа му се у зеленој хаљини, са високим белим ћулахом на глави и жутим мествама na погама. У исти треп указа се покрај њега огромна змијурина дугачка и дебела као балван a на глави joj велики ћитаб у коме Еминага, иако није знао читати, виде пописана имена свих људи из своје околине који ће у џехенему горети. Међу њима угледа првог хаџију Богиловића из села Дрена, најбогатијег сељака у целој Крајиии који je давао nape у зајам и узимао грдне камате. Мало ниже указаше се имена опих који ће у џенет. Међу њима Број 7. je био први он, Еминага главом, хоџа Ибро na Мулабећир Радица. Затим, Доброг очас нестаде као да се није ни појављивао a Еминага клону и наслони се на пласт сена. Сунце je било подобро превалило свој пут и свеж осен шуме пао на Емипагу кад се on дигао н тромим кораком пошао пут села. 0 овом догађају не рече Еминага ником ни речи, само су сви у селу приметили да je постао још замишљенији него што je био и да му je проседа брада преко ноћи побелила као опрана вуна. Прође неколико дана a да се ништа нарочита ne догоди у селу, све до кишпог дана, петка подне кад се људи сакупише пред џамијом и Хасан Шербетовић бану међу њих као да паде у киши. — Људи, видео сам га! Јесам, здравља ми! Видео сам" га својим рођсним очима. — Kora болан, кога? — Доброг. „ — Како? ' У— Где? — Чекајте, док се приберем! — одговара л асан, сав задуван и усплахирен. — Седим ja — наставља он — пред кућом 13ст» Тркље у Крушедолу. Позвао ме човек na ручак na сви заједно ручамо под храстом у авлији. Кад бану неки необичан човек. Није да дође, него као да се створи пред нама. Нас се доможе страх. Ама није ни страх. Не умем да ти речем ни шта je. •Ми ћутимо. Гледа on у иас, гледамо ми у њега, док се најпосле Тркља ne ослободи и позва га за софру. И човек седе. И узима јело и приноси устима a не једе. Ja му дотакох руку a она мекана као памук. Јест. Тако ja no сунцу не ходио ако све ово не буде истина! Ено питајте самог Бегу! — Ама, je ли истина, побогу си брат! Љ уди се узнемирише. Нски се чак усходаше no џамијској авлији. — Па то hc on и у нас доћи — вели муфтар. — Па ja шта he. — Их, људи моји, саветујте ми шта ћемо! — Ta има га ко дочекати. Ето, ту je хоџа Ибро. Он je видео света. Па ту je и Еминага Борић и Мулабећир Радица. — Тако je, тако — сагласише се сви остали и лакну им у души. A предвечерје паде na село, некуд тихо и опрезно као да се привуче. Људи ночеше да се разилазе кућама на вечеру na да се no позиву муфтареву поновно сви састану у његовој џамлији где ће се клањати јација и отворити посело. И људи вечераше na брзу руку, као да их чекају неки велики послови и кроз кратко време почеше се искупљати у шљивик под м.уфтаровом кућом. Светлуцање цигарета у тамној муфтаровој башти назирало се још издаљег и чуо тих, некуд забринут разговор. Домала све утиша и засветлише се прозори na џамлији. Приближила се јација и време молитви. Тихи, погнутих глава, људи су улазили у пространу муфтарову џамлију и ређали сс у редове. У врх одаје седео je хоџа Ибро, очекујући да се сви покупе na да се почне са молитвом. II молитва отпоче и сврши се. Људи лоседашс, извадише духанске кесе и у неком тајцу, очекиваљу, почеше одбијати димове. Скоро цело село искупило се код муфтара. Чак и Бешир ПТакота дошао еа свог ћувика. Муфтар отпоче први: �Bpo) 7. Г А Ј Р Е Т. — Ех, људи, бива, чули сте шта нам данас иред џамијом рече Хасан Шербетовић. Да чујемо Хасана! Нека овде исприча пред свима шта je видео својим рођеним очима na, бива, ето смо се састали. Ту je и Еминага и хоџа Ибро и Мулабећир na . . . Е, деде Хасане! И Хасан no други пут исприча шта je видео својим рођеним очима. После његова причања наста дубок тајац, a након станке први прозбори учени Мулабећир: — Људи, то je божје давање, a што je божје давање тога се не треба бојати. Само грешни и неверници треба да се боје. Па ако се и појави Добри међу нама, појавиће се само на добро свију нас no овај и no онај свет. A чим je Мулабећир отворио уста да рече своје учено мишљење, тик под прозорима просу нечи]а фрула необичне звукове какве до тада у нашем селу није нико чуо. Сви заћуташе у ослушкивању. Нека слутња увуче се људима у душе и сви ее згледаше na узпемирише. — Омере, — рече муфтар свом сину, — скочи до у шљивик и види ко оно свира у фрулу. Омер скочи a за њим се дигоше још два му друга и громко стрчаше низ дрвене степспице na замакоше у шљивик. Сви као да су* у мислима пратили сваки њихов покрет. Фрулд c'e јбш чула, али учас преста и људи се ioni виш$'узнемирише. Ни учени Мулабећир не пађс ни јодне у својој седој глави. И њега беше спопало не*) узбуђење na једва да се стиша. И Омер, очидо упбуђен^ појави се na вратима, окрену се преман5цу и рече: — Неки непознати човек ееди у сени под прозорима na свира. Кад нас угледа, престаде k*WWj да жели да разговара ‘с тобом. Муфтар, иако потежак- човек, диже се лагано као перце и стрча низ стспенице. И пре него што се и очекивало, зачепи врата неки исобичн.о великих сразмера човек и пусти поглед на присутне, мрк и страшан поглед којим као да их свих прикова за њихова седишта. Нешта заповеднички неодољивог било je у његову иогледу а> крупне му кости лица и строге црте одавале сучсамовољу и одлучност. Ни трага од Доброг каквог су они замишљали. И одело му je било упола некуд на грађанску. Али утисак који je он произвео својом иојавом и наступом био je толико јак да еу сви присутни остали сметени, не имајући времена да размишљају ма о чему. , Непознати прекрочи праг и израсте у соби управо до таванице. Љ уди почеше несвесно да се помичу, не усуђујући се отворено да му понуде место и кријући погледе пред њим, или га погледајући крадом. Само хоџа Ибро гледао je нетремице у њ. Ha лицу му се оцртавало најпре запрепаштено изненађење, затим мало поплатена радозналост, na сумња и на послетку очито неповерење. Њему се наједном учИни то лице однекуд познатим и сумњивим. Непозпати je једнако ћутећи стојао у дну џамлије и прикива свој строги поглед од једног на другог. Под његовнм погледом људима je постајало тескобно у души, одузимала им се моћ и хватало их покорно малодушје. Поглед паде на Еминагу и подуже се заустави na њему. Еминага издржа поглед мирно и отворено, очекујући реч непознатог. Али поглед сиђе с љега и паде на ученог Мулабећира. И он га издржа мирно и отворено Страна 101. очекујући реч непознатог. Напослетку, поглед паде на хоџу Ибру и најдуже се задржа на њему. Непознатом као да сину нешто у очима и као да му заиграше мишићи на лицу. Нешто зверско пробуди се у њему, али се стиша и претвори у презрив осмех. Наједном, као да се сети нечега, непознати загрми: — Почујте, људи! Овај je човек неверник. Ено, ђаво му седи на левом рамену и дошаптаје му сваку реч коју проговори. Ено, ено, гледајте! И заиста, нешто црно и црвено као да заигра на хоџину рамену и нестаде га. Непознати je говорио громким и жучним гласом упирући снажном руком и оштрим погледом на хоџа Ибрино раме. Људи се узнемирише, запрепастише, na заборавише на се. Пред њиховим очима стајао je само он, непознати, Добри no свој прилици, и владао je њима свима, њиховим вољама и животима. Непознати се упиљи у занемелог хоџу Иб; и опет загрме: — ’E ho га!'Кеси му се na рамену и руга се "овима вама, добри људи. Ha ногс! Ко учи езан, нека за!учи! ,Сди да клањамо! Људи*Се дигоше као омађијани, иако су већ били клањали јацију. Само je хоџа Ибро и надаље седео и запрепаштекп гледао у непознатог. Ненадно се трже na диже im ноге и сав дрхтећи повика. Људи моји, ово нијс ни добар човек a камо ли Добри. Клоните га се, ja вам то кажем, ваш хоџа Ибро, јер ћете злб проћк! Посл.ушајте ме људи што вам кажем! Али се нико не усуди ни да се с места помакне. Па ни Еминага који je веН вИдсо Доброг, ни ученн Мулабећир. Хоџа Ибро напусти џамлију a непознати погледа истштљиво око себс и сниженим глаеом отпоче: — Људи, видео сам како му je ове речи дошапнуо сами ђаво. . . Нсго да ми 'клањамо и сетамо се милостивог Алаха којн нам се смиловао и дао иам лепу веру Мухамедову. Јер благо оном ко се у њој родио. Сетите се само оних вечних страхота џехенемских и пролазности овог света. Овај свет бел je цвет. Ови људи бел су бехар. И бехар he опанути и људи he сви помрети. И no сваког смрт he доћ’: no инсана, no хајвана, no тичицу у горици, ситног мрава на земљици. При овим речима глас непознатог звучао je благо као струна na гуслама, као да то не говори он, него да свира она фрула доле под прозорима na све пристуне обузима неком умилном добротом и покајањем. Сефер Кањо хтеде да заучи езан, али му нешто застало у грлу, нешто му заиграло у грудима na да му сузе груну на очи. — Покајте се, добри људи!. . . — настављао je непознати. — Покајте се и сетите да je дошло оно време кад Бог узима себи све што je од наше вере. Јер скоро he Судњи дан. И npe него што звезда удари о звезду и npe него што се брда и долине пролију као млеко, нестаће нас на овом свету и неверници he лизати наше стопе од жалости за нама. И доћи he Јеџуђ и Меџуђ кад нас нестане и iionnhe сву воду. To су два чуда, две божје животиње које су затворене у брда.и планине откако je Бог створио овај свет. И они од тада лижу брда и планине и скоро he их пролизати. II onu су толико жедни да he попити сву воду на свету и нестаће воде. A �Страна 102. Г АЈРЕТ, неверници he лутати иољанама и угледаће светло на њима. И мислиће да се то вода сјаји у сунду на њивама a кад тамо: a оно сухо злато. И ћушкаће га ногама, јер благо тад неће вредити. И жеђ ће их свих поморити. Непознати заћута, погледа no свима и неки необичан смешак као да кресну под његовом грубом и сунцем опаљеном кожом. — Езан! — викну он a Сафер Кањо заучи и молитва се, мимо обичај, понови у муфтаревој џамлији. И док су људи клањали, сваки предан Богу и молитви, непознатог je нестало. Али je нестало с њим и Хасана Шербетовића. Из дубоке молитве, људе je тргнуо глас фруле под пенџерима који одлазаше у мрклу ноћ и биваше све тиши и тиши док се не изгуби. III. A сутра дан зором, састадоше се људи пред џамијом да се поразговоре о синоћњем необичном догађају. Првп отпоче хоџа Ибро: — Ja видим да je синоћ све вас onaj вама-дбпознати човек опсихирио и обенџијао. Ja itera знам. Он je сихирбаз и крадљивац. Он није нико други до главом Суљо Ч^мерџић из.Сарајева. Учио je са мном заједно у Дрвенији медреси и знао je боље у.чити него икакав хоџа. А ји? с,е одаде пићу na кад покра џамијске ћилиме. ухватишс га и затворише; Од тада je прошло више (о д петнаест година a ja до синоћ нити сам чур з% њ, н т т гс а м га видео. И знајте шта ћу вам -рбћи: откако оп\ ходКЈ^отЕом' нахијом, стока нам се немилице краде; To не краде нико други него Суљо Чемерџић. Ja бих се смео пред великим Богом заклети да говорим истин.у. To рече хоџа Ибро>иостали се замислише. Неки завртише и главама у знак да не. верују у хоџине речи a Еминага прозбори: — E to људи бива, ни мени onaj човек не личи на Доброг. Али зар се Добри не може да појави у руху и прилици каквој год хоће? Али има једна: хоџу Ибру назвао je невернш*омj»a ja знам да je хоџа Ибро прави џенетлија, јер сам се о том уверио својим рођеним очима. Мулабећир диже главу и погледа no свима: — Људи, не грешите душе и сетите се речи љегових. Говорио je као што никад у животу нисмо чули ни видели. Зар нам он не показа сву величин.у Алахову? Зар нас он не поучи добру и памети? Па како само уђе међу нас и какав му глас беше! Оиако говоре само добри a он je Добри заиста. • t — Добри, Добри — чуше се гласови попут шапата. — A што je хоџу Ибру назвао неверником, о том ми ништа не можемо рећи ни да јест ни да није. Добри je Добри a хоџа Ибро je хоџа Ибро, ми то сви знамо — заврши учени Мулабећир. И тако би. Нико од сељака ne поверова хоџа Ибриним речима. И седоше још пеко време пред џамијом и разговараше. A управо кад хтедоше да се разиђу кућама и na послове, иснаде пред љих Бешир Шакота са ћувика крај села. — Људи, — вели on, — ja не знам шта je ово. И синоћ ми je неко украо двоје брава. Ja идем жандарима у касарну na куд иукло да пукло. Бро) 7 — Срамота и за село и за нас све, Бешире, забога, не иди жандарима! — каже муфтар. — Жандарима, да кому! — каже хоџа Ибро. — Ко ће други лоповима да стане у крај? И није ту сам Чемерџић no среди. Има њих и више. И ja ћу с тобом жандарима. И људи ћутаху и разиђоше се кућама a хоџа Ибро и Бешир Шакота кренуше пут жандармске касарне. У селу, скривену у шљивицима, наста дан. Све се утишало, само ту и тамо очује се детињи плач na 'опет тишина запарана ретким гласовима. Тако нролази време као и пријашњих дана, само што су људи некуд замишљени и што жене погледају чешће кроз прозоре као да ће сваког часа неко необичан да се појави у селу. Страх се домогао душа na их не пушта из шака него их држи као преплашене и похватанс тице, попадале из гнезда. Тако прође цео дан и паде сумрак, и паде ноћ a виђенији људи опет се искупише у муфтареву џамлију. Само,не дође хоџа Ибро. Људи се забринуше. ' —г Вала брука, људи — отпоче муфтар — ако. ухвате Доброг. Куће нам образ и како ћемо пред Бога изаћи. ' -Емипага га строго погледа: — Добри се не може ухватити — каже он. — A ko га ухвате, онда хоџа Ибро има право, јер Добри не краду стоку, него лопови. — Тако je — потврди Мулабећир. — Само ja знам да лопови не поучају свет, нити умију говорити речи божје онако као Добри. Тако je. . ! /Тако je г— рекоше и остали. Али, иако je запињао, разговор није скретао у другу страну. И што се год удубље одмицала ноћ, упркос Мулабећирова и Еминагина мишљења, очекивање je расло у душама сељака: хоће ли жандари ухватити Доброг, или ће се догодити какво чудо. Али се не догоди ни једно ни друго. И људи се напослетку разиђоше својим кућама. Али негде пред зору, два пушчана пуцња разбудише и узнемирише село. Очуше се гласови и дозивања са ћувика од Шакотине,куће. Полуобучени људи истр. чаше пред куће a неки одважнији запутишс сс у правцу пуцњаве. Нешто доцније очу се још један, пуцањ na за њим други у кратком размаку. — Жандари пуцају na крадљивце. — .Пуцао na Доброг. — Ћути! Каква Доброг, прегризао језик! — Eno, неко виче у помоћ! — Није. Оно je јаук. Погодило га зрпо na, јауче. Све више и више њих приближавало се ћувик.у. Први су застајали да их достигну они за њима. — Људи, може нас убити које зрно. Да се сакријемо овде за ову стену na да причекамо зору — каже муфтар који се однекуд нађе мсђу осталим еељацима. Али га послушаше само њих иеколицина старијих a млађи се ис-крадоше у правцу Беширове куће. Вика и дозиван.е утишаше. Само се за њиховим леђима у селу чуо нејасан. жагор. Док je муфтар са осталим етарцима ћучао за стеном, na ћувику се већ одиграо лом чија je предигра трајала неколико сати. Наиме, чим je поћ пала, хоџа Ибро, Бешир Шакота и тројица жандара заузели су бусије и чекали лопове. Прошла и попоћ �Бро; 7, Г A ЈРЕТ. a они, распоређсни око нојате и тора, притајено су очекивали сваки шушањ. Напокон се очуше и тихи, тешки кораци и три прилике приближише се кроз таму торским вратима. Две уђоше у тор a једна оста пред вратима. — Стој! — заори кроз ноћ a она прилика пред вратима даде се у бег. — Стој! Стој! — опет се разлеже, na један пуцањ и други за љим згромињате се у тиху ноћ. Један од жандара потрчи за бегунцем a две друге прилике сукобише се са друга два жаидара на торским вратима. — Стојте! Ножеви на пушкама, прислоњени на њихова прса приковаше их за земљу и одузеше им сваки иокрет. Они се укочише a Бешир донесе запаљену цепку луча и њихове тамне фигуре расветлише се пред њима. — Ах, ти ли си то Добри! — ускликну први Бешир Шакота и унесе му луч у лице. У исти трен, доле подно шљивика, очу се један па други пуцањ, a за њима јаук. — И он je наш, — рече један од жандара. — Вежи ову двојицу! И ланци звекнуше и све се утиша. Хоџа Ибро посматрао je мирно свос некадањег, друга из Дрвеније медресе који je оборена погледа и.већ свезаних рука стајао пред њим. Оног дру^ог, није нико noзкавао. Забели и зора и ироиланци.се назреше у првом јутарњем сумраку. И муфтар jSa оним преосталим за стеном крену напред. ПоДно Шакотине куће чопор људи. И хоџа •Ибрин сарук назире се IIM Aliiued Muiadbegović Страна 103 њима. У сред чопора две снажне, мрке и злочиначке прилике: Добри и његов друг, Муфтар се запрепасти и диже руке у небо: — Ех, хоџа Ибро, посветила се свака коју ти изустиш! Види ти њега, људи моји! Зар да се он издаје за Доброг! A Добри je ћутао и мрко гледао преда се. Два сељака у пратњи жандара, одоздо из шљивика носили су неког међу собом. — Хасан Шербетовић! — ускликну неко. — Бешире, дај крпе да му свежемо рану! — Ево му и Доброг na могу сад заједно. — Чудим се ja што се њему предсказују добри. — И нестаде их обојице из муфтарове џамлије. Сељаци се ослободили na праве примедбе. — Разиђи се, народе! Разиђи се! — строго заиоведи жандар a чопор се раштрка. — Па и Хасан Шербетовић! Их, брука за село, моји људи! — хукће муфтар. — Ркзилази се, народе! Хоџа Ибро пође у правцу села a за њим муфтар и остали. Освета му није била ни на крај памети. "Шта више, он се некуд ражалостио na као да je сам кривап расејано гледа преда се и говори тихо, као сам сеои: — Људи, ви нисте ходали no свету; ви не знате каквих све људи има. Кажем вам: то није Добри ,то je Суљо Чемерџић, харамија и лопов, a ви сви као луди обесили главе na машете с њима као да вам je неко зобнице устако. — Вала, тако je, — каже муфтар. — Тако je, тако, — потврдише и остали, ‘ ilJUlllA 1 PONOS. (Roman iz muslimanskog aristokratskog života.) (Nastavak). U taj čas pod drugom kruškom nasta metež. Ljudi se uskomešaše. Neki mladić, studenat po vanj­ štini, sav crven od uzrujanja izmicao pred nekim mršavim čovuljkom u bijeloj ahmediji. Studenat je bio bez fesa, a čovuljak neki namjesni učitelj iz vjerske muslimanske škole. Mladić je bio Lutfibegov S a li h ... — Kamo ti fes? — vikao je čovuljak, a lice mu se zalilo krvlju i gnjevom . . . — Šta će mi uniforma! Nisam ja vojnik! — od­ govarao je prkosno mladić. — Hm, vojnik . . . Ti si . . . izmet! A kako će čovjek znati šta si ti? Da li si musliman, ili nisi . . . Kakav će ti pozdrav nazvati? Ah? Šta je? Što ne go­ voriš? Po čemu ćeš se razlikovati od drugih?! Po čemu, ako ne po fesu . .? — Po duši? — Hm, po duši? A zar se duša vidi! Zar se duša vidi? . . . — Ako je ima, onda se i vidi!.. ako je nema onda se i ne v id i. . . odgovarao je zbunjeno Salih . . . — Šta je to? — Šta je? — Zašto se svađaju? — dotrčaše ljudi sa svih strana i opkoliše i studenta i učitelja . . . — Eto napada me što idem bez kape! — odgo­ varao uzrujani studenat . . . Ja imam pravo, da idem, kako ja hoću . . . Ako me bude volja nataknuću šešir. — Jeste li ga čuli, ljudi? — vikao je učitelj i okretao se oko sebe kao zvrk i objema rukama mahao kao da želi pokupiti sve ljudske poglede i baciti ih na onoga studenta što je drhtao od gnjeva i izmicao se od straha pred masom . . . To je onaj isti što po gradu govori,-da treba otkriti naše žene i poslati ih u fabrike i u kancelarije, da rade . . . Eto i takav se izmet među nama rodio! . . — Nisam ja izmet! — protestirao je studenat. . . Treba spasiti naše kuće od propasti.. ! Zar hoćete da vam žene prose,.? �Стрд.на 104. ■Г A Ј Р Е Т . Број 7. — Eto, eto, čujte! Vikao je čovuljak povišenim urnebesno odobravanje svjetine, postaviše ga na go­ glasom. . . Udrite ga braćo! Ovakav gad nije vrijedan vornicu: — Braćo! — otpočeo je poslanik. Mi smo u ve­ rii da živi! Zar je to musliman? Zar taj, što je vjeru svoju izgubio i na koljeno svoje pljunuo, zar to da je likoj opasnosti! I naša vjera i naša kuća i naša slo­ m uslim an..? Ubite ga pa na smeće bacite! Bogu ćete boda. Mi smo do danas bili gospodari ove zem lje. . . A danas smo gore nego sluge. . . ugoditi. . . Masa se počela vrpoljiti. Ogorčenje je ra slo . . . I — Koga ubiti? — riknu Lutfibeg ispod prve kruške i umiješa se u masu! Najednom zastade u za­ trebalo ga je prema nekome okrenuti. Prema državi? okruženom prostoru i pogleda u mladića, pa u čo- Tamo je sjedio izaslanik državne vlasti i bilježio svaku vuljka i izusti zabezeknutim glasom: riječ. Dolje niz cestu šetalo se nekoliko žandara sa nataknutim bodovima. A govornik je držao u ruci — Salih, ti? Šta radiš ovdje? — Došao sam tebi! — odvrati mladić, a donja mu ljude kao lutke i mogao ih je okrenuti prema Bogu ili usnica zadrhta. Vidilo mu se na licu neko plačno uz- prema đavlu. . . Osjećao je svoju vlast nad ljudima rujanje, kao da traži zaštitu od oca i neki strah, da se i htio je da se njome okoristi..-. I okrenuo je dušu mase mjesto naprijed u budućnost, kud je teži put, i on ne razbjesni na njega. .. natrag u prošlost, kud i sama masa gleda . . . — Pa kakva je to galama? ’ — Gledajte ove gvozdene halke na ovim kruškama! — Ovaj. . . ovdje. . . viče. . . nagovara ljude da Tu nas je Austrija vješala. A gledajte tamo one be­ me ubiju . . . veli da ja pljujem na vjeru, što samr godeme i zidine one kule i karaule, tamo su nas Turci loglav. . . zatvarali. . . A gledajte sada ove žandare ovdje sa Otac se okrene prema čovuljku i zagleda mu se nataknutim bodovima, ovako nas danas susreću i gvozdenim pogledom u zjenice. vt Malko se poguri, prate u našoj rođenoj zem lji. . . Pa šta je to braćo . . . kao da će navaliti na njega* a onda procijedi kroz jesmo li mi neko prokleto koljeno, s kojega je i Bog zube: dignuo ruke, da patimo od kako postojimo..? Zar nije — I t i . . . ti si se našao da spašavaš vjeru, јеЛј, dosta palo krvi naše za ovu grudu zemlje, koju nam kukavice! Je si li ti taj- stup, na kome ta vjera stoji? otim aju. . ! Dosta je, braćo, dosta! I eto premda su Ponjavo si iz džamije krao, ponjave i tepihe, ništarijo naše žile bile otvorene kroz vijekove i stoljeća i krv ljudska. . . Gubi mi se ispred očiju, jer tako mi vjere, iz njih potocima curila, mi smo opet ostali. . . i evo nećeš kući donijeti ni jedne dlake u b ra d i. . . Lutfibeg nas tu na ovom mjestu, pod ovim vješalima svojih pra­ se primicao čovuljku. djedova, da kažemo u brk ovoj vlasti ovdje i onim — J a nisam . . . n iš ta . . . ja samo tako . . . buncao žandarima tamo, da je ovo naše i ničije više . . . je čovuljak . . . i nečujno s e povlačio iz njegove bli­ Tako je! zine . .. Rukama je otraga pipao onaj okrug ljudi koji Tako je! su ga opkolili i polagano natra|ke ulazio u m a su ..'. Tako je! Otac se okrene prema sinu i vikne zapovjedničkim Sa svih strana zaori masa i sve se onda pomi­ glasom: ješa i fesovi i saruci i kabanice i čakšire i nasta neki — A ti si magare! Gubi se kući! opći metež iz koga se čuo samo jedan snažan divov­ Mladić se bez i jedne riječi izgubi puteljkom u ski organ. . . varoš. . . Ispod kruške sa brežuljka vikao je u narod Alijin — Tu se radi o biti i ne biti, a ovakovi bijednici otac iz punih grudi i rezao, kao nožem viku i graju napadaju dječurliju. . . soptao je otac vraćajući se na uzavrele mase: svoje staro m jesto. . . . — Stanite, ljudi, braćo moja! Da ja vama kažem Masa se uzrujavala, premda nije otvoreno istu­ jednu vrijednu i pametnu . . . Svi me znate, ko sam pala ni protiv oca, a ni protiv sina. Ali u njezinim se i šta sam. Čujte me braćo! pokretima vidjelo, da odobrava hodži. . . i da se buni Ljudi se počeli stišavati i obraćati se prema protiv nečega što im vrijeđa Osjećaje . . . Negodovanje onoj strani odakle je dopirao starčev g las. . . i neraspoloženje počelo se javljati. Ali ga suzbije po­ — Ja ne umijem govoriti ni lcićeno, n i učeno. java poslanika iz Sarajeva i nekolicine uglednijih Kazaću vam ono što me je život naučio. . . Recite vi ljudi iz varoši. .. ovoj vlasti ovdje i onim tamo žandarima, da mi ho­ Sunce se počelo probijati kroz oblake i premda ćemo da oni nama — škole otvore! Hoćemo mi đrase njegova usijana kugla još nije mogla viditi, padale goviću moj, da oni nama ovdje bolnicu otvore i da su njegove zrake u gustim presmima po kruškama i nam željeznicu dovedu. Eto, braćo, mi smo ovdje, ljudim a. . . Masa je udarila u živo klicanje, a nekoli­ kao da smo u grob zakopani! Odrezani smo od čita­ cina mladića u fesovima i evropskoj nošnji potrčaše voga svijeta. I eto, dragoviću moj, kad nam hrana prema došljacima, uprtiše poslanika na ramena i uz prispije, ili šljive rode, ili marva dospije, mi nemamo �Број 7. ,Г A J P E T i kuda da izvezemo to blago . . . Propadamo kraj svoga rođenog imetka. . . To je, braćo, naše zlo. . . I to vi recite toj državi i tim žandarima . . . A okanite se naših djedova i pradjedova! Ne prevrćite' im kostiju po zemlji. . . — Šta ti znadeš? — Ko je tebe pitao? — javiše se glasovi iz mase. — On je kao i onaj, što hoda gologlav! — prodere se onaj isti čovuljak, što je napao na studenta .. Njegov sin veli, da bi trebalo sve sinije i kašike i sve ćase i dušeke i jorgane iznijeti na pijacu i javno zapaliti. . . Krevete on hoće i viljuške i noževe, kao u Švabe! Ne damo mi toga! Ne damo mi svojih obi­ čaja! Ne ćemo ga da slušamo!. . . — Mir, ljudi, mir! — zaori sa svih strana. —Omerbeg govori! Stanite! Da čujemo, Omerbeg go­ vori! Graja se poče stišavati i oni, koji su još govorili i vikali, stišavali su oni, što šute mašući rukama ikimajući glavama. . . Na sve te znakove i šutkanja nastade mir. Potpuna tišina. Omerbeg .se pope na govornjcu i dvojica mu starijih građana pomogoše, da uzađe. On stade, ogleda se oko sebe, a bijela brada mu-jse zacakli u suncu. Bio je visok, koštunjav i'suh. U njegovoj sta­ račkoj pojavi ostalo je nešto iskonskoga, pradjedov­ skog, što je izazivalo pokornost i strahopočitanje. U njegovim teškim, jednostavnim pokretima ruku osje­ ćala se snaga i premoć čovjeka, koji je naučio da upravlja i vlada. U očima neka tiha, čarobna moć, koja osvaja i zanosi i u kojoj i najneznatnije stvari dobivaju magičnu moć i neko uzvišeno i sudbonosno značenje. . . Glais mu je drhtao i tek u njemu st. mogla razabrati neka djetinjska naivnost, neka podjetinjena staračka iznemoglost, .koja nije više kadra, da probije stvar do srži i pronađe njezinu bitnost 1 iznese je pred svoje i pred svjetske oči: — Braćo moja, djeco draga! Evo ovo naše če­ ljade, ovaj naš gost iz Sarajeva lijepo je govorio. Ne može biti ljepše. Na nas su udarale i Osmanlije i Švabe. . . Moga je pradjeda posjekao turski valija po naredbi sultanovoj. Ali moj pradjed je bio junak, ka­ kvog nije bilo u Turaka. I zato je sultan naredio, da se njegovom krvlju ispod krvnikove sablje napise njegovoj djeci carski fermen sa turom, da se njego­ vim potomcima podijeli plemstvo i da im se zaokruži u jednom bosanskom vilajetu zemlje, koliko im jc potrebno. . . Tako se je sultan oduživao za dobra . djela i tako je kažnjavao buntovni duh najstarijih Страна 105. stanovnika ove zemlje. . . Mi se nismo dali, prkosili smo i sultanu i čuvali ponos i gospqdstvo. . . I eto moj djed je podijelio tu sultanovu zemlju kmetovima. Naselio ih iz sviju krajeva gdje se govorilo našim jezikom. I kad je Švabo navaljivao, mi smo se borili za tu zemlju. I braćo moja, dječice draga, ja sam sam za vrijeme ukopacije, ili okupacije, kako li se kaže, bio postavljen na streljanje od švapskih ulanera, uz ovu istu krušku, otkle sada govorim. Jest. Branio sam zemlju od tuđina. I eto suđeno je bilo, da me nisu strijeljali i da su me pomilovali, zbog junaštva mojih pradjedova i zbog moga koljena. . . I eto braćo, ja i danas imam taj sultanov ferman, krvlju ispisan. 1 velik je, mogao bi cijelu sobu s njim po­ kriti, a zemlje nemam. Nisam ja tu zemlju ni prodao, ni propio, čuvao sam je kao oko u glavi, jer na njoj jfe bila krv, ona ista krv od koje sam i ja potekao. . . meni su tu zemlju oduzeli i rekli su mi, da je oduzima­ ju uim: pravde i uime slobode i ja više ništa nemam... Ja sam star i ja više nemam snage, da se borim i ne­ mam više ništa osim toga fermana, koji vode ne pije... i ponosa, koji su mi djedovi ostavili. I nisam ja sam. Ima nas na stotine hiljada ovakih i danas se među nama ne zna, čija majka crnu vunu p red e. . . Pa eto to sam htio da vam kažem. Ne treba nama ni bolnica ni željeznica, ni njihovih škola. 1 dosada smo mi živjeli bez toga i bili smo sretni. Hoćemo mi, da ne diraju u ono, što je naše i da nam vrate, što nije njihovo. A drugo mi ništa ne tražimo. . . Šta će nama željeznice? Zar da se naš čestiti svijet miješa sa svim onim gadom, što će doći u tim mašinama? Šta će nama bolnice? Zar da se u naš zdravi svijet umi­ ješaju bolesnici i okuže naše zdravlje. I zar da se naši mladići utrkuju za kojekakvim bolničarkama i zapuste kuću, porodicu i ostave običaje i ogreznu u grijeh i sramotu?.. 0 ne, djeco moja. Imamo mi i drugih prečih potreba, koje su s vjerom i sa životom skopčane. . . Evo braćo! Prošao je ramazan, prošla je naša najveća svetinja, a mi topa nemamo. Imali smo neku malu prangiju, koja se ni u varoš nije čula, a kamo li u čitavu okolicu. . . A bez topa, braćo, nema ni posta, nema ramazana. . . Niti znamo, kad ćemo započeti, ni kad ćemo prekinuti p o st. . . Eto, sada ide drugi bajram, pa čim ćemo ga oglasiti. Top vi nama dajte, top, a ne željeznice! Pa kad rikne sa tabije naše, da se zemlja zaljulja i zastrepi i da svaki pravi musliman osjeti neku radost i milinu, što vje­ ruje i što živi u toj vjeri. . . Eto, to je moja riječ . . . (Nastavit će se.) �Страна 106 »Г A Ј Р Е Т . Број 7. Osman Nuri Hadžić: MUHAMED I KUR-AN. (Nastavak.) I dok je halifa Omer u Medini neumorno ra'dio na izrađivanju državnih temeljnih zakona, dotle arabljansko oružje zvekeće po zapadnim krajevima Persije i još neosvojenim dijelovima Mezopotamije, Palestine i Fenicije, a i u zemlji faraona grčkoj vla­ sti primiče se kraj. Nije prošla ni godina dana od osvojenja Jerusolima eto Ubeide i- Halida na domaku rijeke Oronta i čuvene Antiohije, a istodobno se druge arapske čete pod zapovjedništvom Abdulah bin Mašera i Ijaz bin Mimara pomiču prema palestinskoj Cezarei i vizantijskoj Mezopotamiji, pa ne prođe dugo a u nji­ hovim je rukama cijela Sirija i Palestina od Mrtvoga mora do Antiohije, a Mezopotamija od Sredozemnog Mora do Kurdistana. Arabljani ne oklijevaju, nego polaze i na Kilikiju gdje zauzimaju Tarse, a gomi­ laju se tako isto i u nilskoj dolini još prije osvojenja cijele Sirije. Tako yveć pod kona.c juna 638. godine provali u zemlju faraona poletni pjesnik i najobrazo­ vaniji Kurejšita Amr bin-el-As. Nakon jednomjese­ čnog otpora zauze Amr tvrđavu Peluziju, ključ ula­ ska u nilsko područje: JJač^ se i žešće oduprije drugo grčko utvrđenje na desnoj obali Nila. Vavilon i Amr bi loše prošao da mu za vremena ne stiže^panlod od dvanaest hiljada konjanika pod vodstvom Zubejr bin-el Avama, koji onda složnim silama zauzeše Va­ vilon, a zatim doskora i Memfis, drevni faraonski grad na lijevoj strani Nila. Gdje je Amr razapeo svoj šator, f u s t a t , nastade stara Kahira prema Memfisu čije je stanovništvo sve više privlačio novi grad i oni malo po malo ruševinama svoje stare postojbine sazidaše kuće u novome gradu i tako razvrgnuše i sa lica zemlje izbrisaše i zadnju uspomenu na drevni grad, kojemu temelje postavi osnivač egipatske dina­ stije Menes, tri četiri hiljade godina prije Muhamedova rođenja. Da zagospodari nilskom dolinom znao je Amr da mu treba osvojiti Aleksandriju, znameniti grčki grad na Sredozemnom moru na koji "je imperator Heraklije, poslije strašnih poraza u Siriji i Palestini, obra­ ćao naročitu pažnju i odašiljao mu izdašne pomoći. Amr se morao boriti s mnogim zaprekama i poteško­ ćama i tek je promjena na carigradskom prestolu po­ mogla Arabljanima. Pod konac mjeseca februara 641. godine, umre car Heraklije sa tužnim uvjerenjem da je izgubljeno i zadnje uporište Vizanta na istoku. Grčka odbrana malo po malo popusti i Amr nakon petnaestmjesečnog opsijedanja ude u grad u pratnji Halife Omera u mjesecu decembru 641. godine. Heraklijeva sreća prati i Persijance. Mladi Jezdidžerd prevari se misleći da će bar Iran, zaštićen vijencem visokih planina, sačuvati svojoj kraljevskoj vlasti. U nadi ga je utvrđivala i nedaća koja zadesi islamsku vojsku u Persiji godine 639.: te godine kuga pomori 25.000 arapskih ratnika. Time se okoristi Jezdidžerd i u gradu Roju prikupi blizu 150.000 bo­ raca, spremnih na borbu do zadnje kapi krvi. Ali sve uzalud. Ni oduševljenje tako brojnih Zaratustrinih vjernika ni neprolazni i tijesni klanci mazdejskom vjerom Maga opojene Medije, ne zaustaviše arabljansko prodiranje. U klancima brdovite Medije i po strmim obron­ cima Elbrus planine biju se teški i očajni bojevi je­ dnakom žestinom sa obje strane, ali se arabljanska bujica ipak neprestano pomiče prema sjeveru. Go­ dine 642. došlo je do odlučne bitke na Nihavendu. Brojna i junačka persijska vojska pod zapovjedni­ štvom kneza Firuzana iskusnog vojskovođe žestoko se odupre arabljanskoj navali koju je predvodio Huzejfe bin-el-Jeman. Ali i ovdje pobjedu odnese arab­ ljanska konjica: na Nihavendu je propalo hiljadugodišnje carstvo obožavalaca vječne v a tre . . . I sam starac Firuzan pade u arabljanske ruke da docnije u Medini primi Islam. Godine 643. Ukbebin Nafi zauze Tripolis u Africi, a 644. padoše u arabljanske ruke Hemedan i Isfahan, Kerman i jedan dio Sedžestana. I tako je na domaku Omerova života pod konac godine 644. arabljanska država obuhvatala svu A ra­ biju i Egipat, zapadnu polovicu Persije, svu Vaviloniju, Palestinu i Mezopotamiju. Proslavljenom halifi Omeru nije bilo suđeno da dugo upravlja prostranim carstvom i da do kraja sprovede unutrašnje uređenje islamske države. Za­ dnji dan mjeseca oktobra 644. godine nenadana ne­ sreća zadesi cijeli islamski svijet. Toga dana, ranim jutrom, upravo u času kada je halifa prošao u.Mihrab da pred vjernima obavi jutarnju molitvu, napadne ga iza leđa neki Persijanac Firuz ebu Lulu i oštrom kamom zadade mu šest rana. Halifu, u krv ogrezlog, prenesoše u privatni mu stan. Ebu Lulu izjavi da je htio osvetiti pobjeđenu svoju domovinu. Plemenitom i junačkom Omeru nisu smrtne rane zadavale toliko boli, koliko su ga mučile brige na kome će ostati carstvo. Bilo mu j e ‘jasno da su od­ brojeni dani njegova života i čisto se razveselio kad mu rekoše da njegov ubica nije musliman. Nepo­ sredno pred svoju smrt Omer pozva Aliju, Osmana, �Б £ 0 ј_ 7 _ »Г Д J P E T i Abderramhana ibni Avfa, Talhu, Zubjera i Sad bin ebi Vekasa i odredi ih da oni poslije njegove smrti između sebe izaberu halifu. Naredi da tome vijeću prisustvuje i njegov sin Abdulah, ali da se on ne bira, »jer, — reče, — dosta jedan iz naše kuće koji će Alahu odgovarati za svoja vladarska djela.« Tri dana poslije atentata, dakle treći dan mje­ seca novembra 644. godine podleže ranama i umrije slavan u peđesetpetoj godini života svoga, utvrdivši prije toga sa Aišom da će i on biti pokopan uz Mu­ hameda i oca joj Ebu Bekra. Treći halifa Osman bin Afam. Da je Omer i time kada je na samrtnom času za­ brinuto razmišljao na kome će ostanuti carstvo, po­ kazao svoju veliku državničku dalekovidnost, potvr­ dili su nemili događaji za vlade njegovog nasljednika Osman koga ona šestorica proglasiše halifom, a muslimani ostali priznaše, nije ni izdaleka imao opilr vladarskih i državničkih vrlina, kojima je raspolagao njegov slavni predhodnik i koje.su bile tako potrebne vladaru mlade, a ogromne islamske carevine. Nije on imao ni one velike pronicljivosti mudrog Ebu Bekra, ni onog samoopredjeljivanja i pravične odluč­ nosti velikog Omera. Nešto to, a nešto i poođmaklo doba i prirode mu povučenost učiniše te nije mogao u početku uočiti alasala a poslije spriječiti onu Strašnu buru što se talasala sa svih strana prostranog halifata. Istina i za njegove vlade napredovalo je arabljansko oružje silnom br­ zinom, naročito u sjevernoj Africi i istočnoj Persiji, ali unutrašnja politika halife k o ji'je radio više po uputama Lpod uplivom svoye nesavjesne okoline, nego li p(^vlastitim pobudama, prouzrokova domaće nemire i uzbune. Iz dana u dan rastao je broj neza­ dovoljnika i zaverenika koji su spremali i na koncu i izveli državni udar. Početkom druge godine svoga vladanja poče ha­ lifa Osman da smjenjuje namjesnike i vojskovođe. Najprije otpusti iz službe namjesnika Kufe, junačkog Sad bin Ebi Vekasa i na njegovo mjesto postavi svoga po materi brata Velid bin Ukbea. To među musli­ Bepa П. Обреновић: HE ДОВРШЕНА ПЕСМА. Понесох песму свих пролећа и кад je хтедох теби'дати , од песме поста јад. - r Д убраве наш е пуне цвећа и кад га хтедох у скут брати, Страна 1Q7. manima izaziva veliko nezadovoljstvo jer je Veliđov otac bio jedan od najžešćih Muhamedovih protivnika koji je poslije bitke na Bedru bio obješen. Nezado­ voljstvo je još više poraslo kad je Velid jednoga petka došao u džamiju pijan i pred vjernima klanjao džumu. Muslimanima se nije dopalo ni to što je Osman povećao platu svojim namjesnicima, otvoreno su go­ vorili i protiv njegove prevelike darežljivosti, tvrdeći da on to čini samo za to da dobrim djelima natkrili Omera. Prigovarali su mu i zamjerali što je neke Muhadžirine koji su stanovali u blizini Haremi-šerifa otstranio da proširi harem. Tu je potrebu uviđao i Omer, govorili su oni, ali nije htio da mirne i za­ služne muslimane na silu goni iz njihovih stanova. Koliko je Osman bio pobožan i uzoran u pri­ vatnom svom životu toliko je slab i popustljiv bio u javnom, državnom. Nije imao ni toliko energije da s© odupre nasrtljivosti svojih rođaka i ličnih prijatelja koji вџ se pohlepno otimali i preuzimali mjesta naj­ zaslužnijih Muhamedovih drugova i vojskovođa. Ve­ ćina novih namjesnika plijenili su državne blagajne nemilosrdno. — -Radi službenih zloupotreba pojedinih namje’ Snika, radi raskoši i raskalašenosti koja je počela prejovlađivati u pojedinim gradovima, stariji i pobožniji juđi počeše se otvoreno buniti. Već 30. godine po 'idžretu ustane u Kufi protivu toga javno sa mimj •a vrlo ugledan ashab i Muhamedov drug Ebu Zer ^ . namjes„ik Kufe zatvori a zatim ga prot..........м: m.,. -7_____________ tjera u Medinu. Ali Ebu Zer nije ni ovde prestao javno u džamiji da protestvuje protiv zla koje je za­ vladalo, a najviše je napadao Osmanova strica E1 Hakema i njegova sina Mervana njpouzdanijeg savjet­ nika halifina. E1 Hakem je radi svoje otpornosti i aversije prema Islamu bio još za Muhamedova ži­ vota zatočen u jednom malom selu sve do Omerove smrti, a sad se kad je Osman, njegov nećak, došao na рп stelje, počeo ponovno razmetati paganstvom. Naposletku E1 Zer otpoče propovedati i protiv samome halifi. Halifa ga radi toga osudi na zatočenje u seocu Rebeda, gdje je i umro u visokoj starosti. (Nastaviće se.) . круне им покида град . . . — Далеко негде у планини, када ме мајка чедом назва заволех звездин сјај; — нестало плаве васионе небом облаци сад се гоне . . . Кад ће им бити крај?! — �Страна 108. Врој 7. •Г A J P E T i Вера П. Обреновић: ЗЛОБНА МЕСЕЧИНА. Не чекај ме мајко, овце се разбегле и јагањцад бела . . . По цветној ливади месечина пала и заплела за грм моје русе косе; — зато целе ноћи ja не дођох мајко! — Месечина злобна заплела ми косе и расула стадо! — Ленка Спремо: ФАНТАЗИЈА. ПоИи ћу једнога дана да обиђем безимене земље — кроз које протичу реке боје младе траве — дубине његових очију; — гдје je све тако лепо и замамљиво, као што су његови осмеси, — ^ a драго, као његова близина. — > Тамо се у чашкама нежних цветова скрива љубавни напитак — што га кушах с усана његових, a подневна жега опомиње на његову страст. — Он je једини становник те земље, зато ћу поКи тамо, да други будем ja. — Ленка Спремо: HE ВЕРУЈ. В е веруј ми никад — савет да ти дам — нити кад ти кажем, да те лудо волим, јер кад душа пева, — ja илакати знам, — ни онда кад кажем, да те мрзим крвно, — јер кад душа плаче — ja се смејат знам !. . . Већ у срцу своме мржњу скупљај ти, да једнога дана, — док упознаш сам, да сам била варка, невера и лаж могнеш све претворит — и љубав и драж, у бол што га време односи ко’ сан . . . Dželal Nuri: FIZIČKA I MORALNA DEKADEN'OA NAŠIH ŽENA. (S turskog preveo: Salih Bakamović). Razni faktori, a osobito nosavremeni običaj po­ krivanja žene, te nasilje i tiranija muškaraca u po­ rodici, prouzrokovan su dekadencu kod naših žena. Stari muslimanski svijet danas skoro i ne po­ stoji. Danas ne vidimo više prijašnjeg muslimanskog odgoja i one finoće i reda u našem porodičnom ži­ votu. Prije je među nama postojalo, dobro ili loše, neko narodno obilježje. Kuće velikana i uglednih građana, pa i srednjih slojeva naroda, držale su se nekih striktnih metoda i pravila u pogledu života. Ako istražimo stare slike, napise i kronike, te sve one priče, bajke i poslovice, koje su predajom od usta do usta do nas doprle, vidjećemo, da je prije postojao jedan naročiti muslimanski sistem života. I u pogledu odjeće, jela, izleta i sastajanja postojala su neka pravila. Istina, i ova je metoda života imala nekih mana i nedostataka, ali svi ti običaji, sa svo­ jim dobrim i lošim stranama, imali su izraziti na­ rodni karakter. Na žalost, od nazad pola vijeka, ovi su običaji skoro iščezli i naše se društvo izopačilo. Dok s jedne strane nismo se mogli potpuno prila­ goditi metodama zapadnog života, s druge nam opet strane nije bilo moguće očuvati naše dobre stare običaje. Tako smo ostali na raskršću. Uz muškarce i žene nam počeše opadati# Od nazad četvrt stoljeća evropski je upliv nelo­ gično djelovao na naš ženski svijet. Zapadni je odgoj među nas ušao bez određenih pravila i postepene evolucije. I baš za to mi taj način života nismo mogli podnijeti i sisteme i metode Zapada kakjvtreba pri­ mijeniti. Posljedica svega toga je, da smo, napustivši posve stare običaje Istoka, postali neko čudo od za­ jednice. Ovo je stanje na naše karaktere porazno djelo­ valo, a umove naših žena i ljudi obuzela je neka neodlučnost i neodređenost. U našoj psihi nema još nikakve odlučnosti i mi zapravo ne znamo što da radimo. A žalibože, i što radimo nismo svjesni da li je to dobro ili loše . . . U ovakom je položaju naš viši sloj naroda. S jedne strane izrugava istočne običaje, a s druge ne prima zapadnih metoda u cijelosti i po određenim pravilima. Ukratko rečeno, naši su prvaci kao kakav »Clown«, koji je metnuo na glavu cilinder i omotao ga sa sarukom, a na leđa obukao frak, dok čakšira nije skinuo. . . Vrlo je smiješno stanje onih, koji su se malo asimilirali sa evropskim odgojem, samo za to, da se pokažu. I tako naši gospodičići i gospođice mogu biti izvrstan siže vrlo krasnih romana. Po svome socijalnom i intelektualnom položaju, žene su naših viših klasa, na žalost, mnogo naivnije �Број 7 Г A Ј Р Е Т« od muškaraca. Zato se nemoral u njihovom svijetu pravi sa više buke i mnogo brže. I ja držim, da briga i žalost, koja spopada naše žene i mlade djevojke, njih relativno više natjeruje na pokvarenost. Pošto je odgoj i vaspitanje površno i neiskreno, jedan dobar dio naših žena ne može da zdravo misli, dobro vidi i razumno prosuđuje, te se bacaju na pozornicu života, na žalost, sa velikom i ludom smjelošću. A ta pojava upropašćuje muslimane, a osobito njihove više slojeve. Страна 109, bace u vrtlog nedozvoljenog života. I pošto ova vrsta ženskih nema iskustva ni u toj razvratnosti, to je t njihova prostitucija čudnovata. Predočimo sebi kakav ružan primjer predstavljaju ovake ženske i kako će one djelovati na druge poštene žene i djevojke. Unišlo je u modu i neprirodno utišavanje strasti. A posljedica svega ovoga fizičkog i moralnog opa­ danja jest tuberkuloza. Također nerad i lijenost, prazni razgovori po sijelima, kasno lijeganje i tajni sastanci po slastičarnama, na nas poraznije djeluje od jedne izgubljene bitke. Življenje u zatvorenom prostoru prouzrokovalo je tjelesno opadanje muslimanskih žena. Vječito sa­ Nužno je, da sama država strožije pazi na mu­ krivanje i zatvaranje naših žena u malim kućama slimanke prostitutke i njihove tajne kuće, gdje se bez vrtova, ne da se dovesti u sklad ni sa higijenom, priređuju svakovrsne orgije. (Molimo naše poštovan^ ni znanošću, niti sa zdravim razumom. U velikim čitateljice i čitaoce, da uvaže, da se sve ovo, što smo gradovima Zapada i ako je življenje u apartmanima rekli, odnosi samo na neka pokvarena i niska stvo­ postalo jednom nuždom, tamo veliki parkovi, šume, renja). Fizičko propadanje dovodi do moralne dešetališta i zabavišta pod otvorenim nebom, a osobito ^kadence, a od ove se porađaju svemoguća nemoralna slobodno kretanje žena, donekle popravlja zatvoreni svojstva kao potvora, laž, pretvaranje, ogovaranje, život tih apartmana. A kod nas sve je tomu op­ zavist, prijevara i dr. rečno. Kuće nam se svakim danom sužuju a trgovi Ovo stanje onemogućuje red u kući i po­ u gradovima prodaju .. .^Nekretanje na čistom i otvo­ renom zraku i vječito sjedenje nqših žena, koje dra­ tresa porodični život. Jedna muslimanka, općenito uzevši, ne zna da vlada kućom kao jedna inovjerka. gocjeno vrijeme trate u nekorisnom brbljanju, sa" fiziološkog gledišta, u veliko koči razvitak njihovog Kod nas je život u trajnoj agoniji, o budućnosti se ne tijela. A toj njihovoj lijenosti f mlitavosti, krivi smo vodi računa, kao da će brzo nastupiti sudnji dan. U nas nema čistoće, reda, harmonije i želje za do­ mi neznalice i tirani.. Jedan dio naših žena, iz viših klasa, dao se na brim i lagodnim življenjem i niko ne nastoji, da ko­ debljanje, dok drugi dio pati od slabokrvnosti. I zato liko je moguće život učini ugodnijim i veselijim. Za se kod nas rijetko vidi dobro razvijenih L normalnih naše žene ne postoji niti kakvih ljepih zabava. individuuma krasnoga spola. Pošto nisam liječnik, ne mogu dalje govoriti o ovom predmetu, ali mi je upo­ zoriti, da tjelesno opadanje naših žena dosta dopri­ nosi našem miniranju. Većina naših žena u licu iz­ gledaju veoma bijedno i kad bi se to fiziološki ispi­ talo konstatovalo bi se, da je naša žena dobila ne­ pravilan oblik. Osobito starije žene izgledaju čudno­ vato. Usljed prikupljenog sala, naše stare nane kad idu, šepaju kao ugojene guske. A mlade djevojke — pogotovo ako im se što prije ne javi prosac — pate od velike dosade. Za to naše djevojke nemaju druge karijere nego tražiti muža. Čim jedna djevojka saznade za se, odmah počne maštati o budućem mužu; njena je misao i osjećaj neprestano zaoku­ pljen time, kako će joj izgledati taj budući drug ži­ vota. Ukratko, to joj je svrha života. Kada ove naše sestre dođu u sedamnaestu ili dvadesetu godinu ži­ vota, a ne pojavi im se prosac, padaju u veliki afekat i razočaranje. . . Zato mozak sa ovim razočaranjima i mislima prosto otupi a memorija im prestane raditi. U njihovom životu nestane reda i harmonije, slasti i veselja. A sve ovo opet u sebi kriju i tako bijednice grozno pate. Posljedica je toga, da im i nevinost svakim danom slabi i najzad svršavaju time, da se A pošto u nas društveni život još nije otpočeo, ni muškarci toliko ne paze na kuću, nego šta više zanemaruju i svoje poslove. U ovome pogledu postoji velika razlika između života jednog Istočnjaka i ži­ vota jednog Zapadnjaka, te između jedne musliman­ ske i jedne inovjerske kuće. Pravo rekuć, koristiti se razumno i pametno od života, kod nas se smatra kao nedozvoljena stvar. Zabrana ima velika sila. Međutim, čudnovato je, da nas te zabrane i harami nisu mogli usrećiti. Zabava se smatra grijehom. Sve ove degenerične pojave umanjuju personalitet naše žene. Kod nas je žena neznatna stvar (»quantite negligeable«). A koliko je to u opreci sa uzvišenim ustanovama Islama! Pa koji su glavni uzroci ovoga stanja i zašto je naša žena stavljena u taj niski stepen servilnosti i podređenosti? Ovo mo­ ramo ozbiljno i potanko istražiti. Ako naši intelek­ tualci žele dobra narodu, treba da se ovim pitanjem malo ozbiljnije pozabave. Ta će istraživanja doprini­ jeti našem osvješćenju i buđenju svijesti i dati pri­ rediti lijekove, koji će bolest potpuno izliječiti. Ova je dekadenca prouzrokovala i opadanje od­ goja. Žena se ne može valjano da odgoji i vaspita i �. Страна 110. Број 7. >ГА Ј Р ET i prema tomu ne može vršiti ni dužnosti dobre vaspitaćice. Za ovo očajno stanje žena nije odgovorna. Ja kod žena ne nalazim velike krivnje. Mi smo muškarci glavni uzročnici ove nesreće. Eto do šta dovodi naša tiranija, naša glupost i 'udaljivanje od ustanova islam­ skog šeriata. Za očajno stanje m'islimanskih žena, naši će mu­ škarci biti odgovorni pred tribunalom povijesti. Da­ kle, glavna je dužnost muških da ženske poslove urede i dovedu u stanje, koje odgovara zakonu i zdravom razumu. Njihova je dužnost da poprave ono što su pokvarili. FELJTO N A. Kadić, član Ulema Medžlisa: S a r a j e v o p r i j e 270 g o d in a . (P o E V1i j a Č e 1e b i j i). Pripomena. Veliki turski putopisac Evlija Čelebija rodio se u Carigradu u prvoj polovici 17. stoljeća. Kako vidimo iz njegovog ogromnog putopisa, ovo je bio čovjek vbseo i društven a morila ga silna želja, da vidi i opiše razne zemlje i narode i ostavio je putopis u deset velikih svezaka 0 Turskoj od Bagdada do Budima i Krjma, onda o Persiji, Rusiji, Austriji i Poljškoj do Švedske, Čelebija se zanimao o svemu) kuda je prošao. Po zanimanju je bivao imam kod-paša i uglednika, jer je imao divan glas, ali kako je bio mudra glava i zgodna narav a uz to prekaljen u životu, u kbjemu je preturio i vidio silne ozbiljne događaje, povjeravali su mu i druge delikatne zadaće, u kojima se je uvijek mudro snalazio. A i živio je u ozbiljnim vremenima i sam se našao u mnogim ozbiljnim događajima. To je ^ilo u drugoj polovici 17. stoljeća, kada je strahoviti vezir Cuprilić upropastio 36.000 života u Anadoliji, da uspostavi nutarnji mir i red u carevini. A s druge strane četiri velike države u ono vrijeme, i to: Rusija, Austrija, Poljska i Venecija polaze složno i kroz nekoliko decenija, da sruše silnog turskog ratnika. Ali dugo vremena uzaludno. Čelebija je dospio, da opiše mnoge krajeve svoje carevine prije nego je Kara Mustafa-paša zbog svoje pogreške doživio slom pod Bečom godine 1683. Iza toga se njegova carevina brzo osipa od Budima do Save i Une. To Čelebija već nije doživio. A njegov nam putopis i danas mirno i vjerno prikazuje tursku silu, kao da se i sad prostire do Budima i Krke. Nas naravno najviše zanima, šta piše o životu i mnogobrojnim mjestima današnje naše kraljevine S. H. S. A i o tom je mnogo napisao, počam od Niša i Bitolja pa do Čakovca. Nije izostavio ni našu Busovaču, ni Kiseljak, ni Kupres, pa ni Šujicu. U Čakovac ga je poslao njegov glavni protektor Melek Ahmed-paša iz Banja Luke, da otkupi zarobljenog bihaćkog kapetana, i tom je prilikom opisao Zrinjskog, njegov dvor, lov sa Zrinjskim i svoje roškanje sa Zrinskim o prilikama na granici. Čelebin se putopis Čita kao kakav zanimljiv roman i kad se općenito uzme, ovo je veličanstvena slika života i krajeva, koje je opisao. Ali kad Čelebija govori u brojevima 1 kad hoće da istakne neobičnost koje stvari, na mnogim mjestima izgleda, da mu računi nijesu pouzdani. Možda je učinio omašaka, jer nije potpuno poznavao prilika, a možda je nekoje stvari pogrešno zabilježio prema kazivanju drugih, jer ima mjesta, kad kaže: „neka jamči, tko je kazivao". Što se tiče opisa Sarajeva, potrebno je napomenuti, da je u vrijeme Čelebije sarajevska tvrđava bila samo na onom rukavu brda, koji se pruža od kule pred kahvama za gradom pa do utvrda, koje se nadnosc nad tunel i nad Miljacku. Ostali zidovi sa tabijama i kulama oko današnjeg шт Vratnika podignuti su iza upada Evgena Savojskog u Sara­ jevo na koncu 17. stoljeća, da bi se u slučaju ponovne opasnosti mogao narod smjestiti na sigurnije mjesto. U prvotnu tvrđavu nije spadala ni Bijela džamija više nove kasarne u gradu. Ovu je džamiju sagradio Hajdar ef., sekretar Husrev begov 'i ukopan je u turbetu uza svoju džamiju. Za Evgenova upada u Sarajevo odnešeni su nišani Hajder ef. kao znak, da je Evgen bio u Sarajevu. Ali tvrđave nije osvojio. Tvrđava. Mala kamena tvrđava stoji na jednom uzvišenom brdu i ima krasan izgled. Oko cijele tvrđave ima četiri stotine korakž. Sa sjevera ima jedan obični opkop, ali sa istoka i sa zapada prema Miljacki otvara se ispod tvrđave provalija za dvije munare, kao kakva paklena dolina. S ovu stranu tvrđave nadvisuju mnoga mjesta, ali joj od tog nema opas­ nosti. Samo prema onim mjestima, koja ju nadvisuju dola­ zeći od Mokroga i od mlinova, tvrđava je u ruševnom stanju i nikako ne bi mogla odoljeti udarcima topa. U tvrđavi živi dizdar ili komandant tvrđave i stalni vojnici tvrđave. Čvrsta željezna kapija stoji prema istoku. U tvrđavi je džamija Velikog osvojitelja Mehmed-hana, muzika, kuće imama i mujezina, hambar i nekolike kuće za vojnike. Ispod tvrđave počima krasan šeher i redaju se kuće razmaknute jedna od druge, da bi ih mogao brojiti. Moj gospodar Melek Ahmed paša obijelio je ovu tvrđavu, pa izgleda kao bijel biser. N apredovanje velikog bosan sk o g grada. Sjeverno i zapadno od ove visoke tvrđave nižu se s obje strane Miljacke po obraslim uzvisinama skladne i krasne kuće, jedna viša od druge, sa baščama i tekućim vodama, sa donjim i gornjim dijelovima i većinom pokri­ vene keramitom, a nekoje i šimlom i sa badžama ili otvo­ rima na krovu. Ovaki veliki grad i provincija daje se kojem odličnom veziru, koji je odlikovan sa tri tuga. Cijela pro­ vincija ima sedam sandžaka ili okruga. U provinciji ima 59 ziameta ili velikih timara i 1792 obična timara.') Has ili državno dobro, koje je izlučeno za uzdržavanje paše, donosi 600.050 akči godišnje.8) Sandžaci su ovi: Sarajevo, koje je sjedište bega za ovaj okrug, Klis, Hercegovina, Zvornik, Požega, Orahovci i Krka. Has šefa financija iznosi 56.000, pod-šefa 46.000; šefa uprave ziameta 15.330 akči. Za­ konito su još utvrđeni: šef ureda potonje uprave, vojnički starješina pašine čete i zamjenik i sekretar ovog starješine, povjerenik za grad i njegov zamjenik, alaj-beg nad spahijama, kapetan i niži časnik spahija. Vojska spahija i zaima u ovoj provinciji ukupno sa vojnicima, koje moraju voditi u rat broji 10.000 ljudi. Pašina vojska, koji je dužan voditi u rat i uzdržavati od svog hasa, broji 3.000 ljudi. U cijeloj ') Timar Je državno zemljišno dobro, od kojega mjealo države poblre deaclinu i pristojbe spahija I žalo Ide u ral I vodi odreden broj ralnlka. 5) Akče Je srebren novac I novčana Jedinica. �iSpoj 7. ■Г А J P E T , Страна 1Ц. provinciji u 173 tvrđave ima ukupno 12.000 ljudi stalne Ovaj umni vezir potječe od čiste kćerke Bajezida i vojske, koji primaju ustanovljene plaće od šefa financija. doživio je duboku starost, a Bosnom je upravljao 33 go­ Šerijatski sudija, koji je u rangu mulle, ima 500 akči mje­ dine i osvojio od Venecije 170 gradova. I sad ima od njega sečno, a uz to od .podređenih šerijatskili sudaca ima 20.000 po Bosni 41 veća džamija. Njegovih vakufa ima preko 300 groša godišnje. Paša ima (od pojedinih mjesta u provinciji) objekata. Bog mu budi milostiv! Uz njegovu kupulu nalazi se još jedna pokrivena 200.000 groša godišnje, a koji je kao Sejidija Ahmed paša, dvostruko toliko. Nadalje je u Sarajevu vrhovni vjerski olovom, a to je počivalište gazi Murad bega. Godina nje­ starješina, predstavnik carigradskog nekiba, komandant gove smrti (952) označena je ovako: tvrđave, komandant pašine straže, aga budimskih janičara; Kad beg Murad ode sa svijeta, serdar oklopnika, serdar topnika, povjerenik carina, šef Ko-god čuo reče, milost njegovoj duši. građevina, tržni nadzornik i nadzornik nad maltama. Po Crkve su male. Manastira sa zvonima nema. Srpski i riječima povjerenika za pobiranje glavarine od 72.000 ne- katolički samostani uređeni su. I Evropejci i Grci vrše muslimanskih osoba ovaj se porez troši na vojnike u 172 vjerske čine u ovim samostanima. tvrđave. Uplivan je kod naroda starješina sudskih stražara, U č i l i š t a . Muderisa i koji tumače Kur'an ima ve­ koji je službenik šerijata. Isto tako povjerenik grada i liki broj. Najljepša je i najopremljenija medresa Husrev njegov zamjenik. Po popisu ovog potonjeg u Sarajevu ima. pašina. Na njoj je ovako značena godina (944.), kada je 400 mahala (ulica?), od kojih je deset srpskih, bugarskih sagrađena: i vlaških i dvije jevrejske. Grci, Armenci i Evropejci do­ „Fejzullah izreče, kad je dovršeno laze i prolaze i nema njihovih mahala. U svemu ima 17.000 * Stjecište dobrih, kuća savršenih". zidanih, lijepo opravljenih kuća. Najsjajniji je pašin šaraj. Uzvišena knjiga Kur’an obučava se na osam mjesta. Druge izgrađenije kuće nijesu za jednog pašu, nego su ti­ jesni stanovi. Glasoviti su saraji Musalli ef., Musalli paše i 'Althariza malo ima. Osobito nema pri velikim vakufima većeg učilišta za to, nego to obučavaju pojedinci u većim Ale-paše. Većih i manjih džamija ima 177. U 77 većih obrfvlja džamijama, Jž^edavanja o hadisu ili tradiciji drže se na se petkom molitva.' Na prvom mjestu u Sultanovoj džamiji deset mjesta, kao u Carevoj džamiji, u Ferhad pašinoj, u u tvrđavi. Ovo je malena ali značajna džamija. Sjajna je Husrev begovoj i na drugim mjestima. Ova predavanja drže džamija dolje u šeheru ona Ferhad pašina. Nad vratima ljudi od dobre volje i u ime Boga. Posebnog većeg učilišta _za ovo nema. Mekteba ili početnih učilišta, u kojima se označena je ovako godina, kada je sagrađena: djeca odgajaju i obučavaju u vjeri ima 182, i to uza svaku Beg Ferhad podiže ovu gradevinuj: džamiju postoji mekteb. Svoju urednu i plemenitu djecu Stjecište skromnih, Jcućy pobožnih. odijevaju od vakufa. Datum na H. Sedždžahovu mektebu Nas Bog obdari da jof kažemo godinu : označen je ovim mjestom iz Kur’ana: „(anđeli) rekoše, mi U ime Boga, Gospoda svijeta. ne znamo, nego što si nas ti (Bože) naučio". Derviških te­ (Kad se saberu brojke, koje pojedina slova u zadnjem kija ima 47 v?)- Tekija mevlevijskog reda pokraj Miljacke stihu označuju, dobije se 9б9, a to je godina, kada je dža­ i u jednoj bašči izgleda, kao da je u raju. Ima prostoriju u mija podignuta). kojoj se obavlja molitva, 70 -80 sobica za siromahe i ku­ Husrev pašina džamija u sredini grada blizu sat-kule hinju za iste. Starješina je odlična i naobražena osoba i ima ovaki natpis za oznaku godine, kada je sagra­ pobožan čovjek. Još se spominju tekije Musafir Šejh, Abdul Kadir, Halveti, Šerifi. đena (937): Č e s m e i v o d e . Česama ima preko stotinu i deset, U srce mi Višnji postavio. koje se nikad ne zatvaraju, nego trajno teku, kao rajske Da označim, kad dovršeno vode. Mnogo ima i drugih živih voda, ali ona što izvire iz Mjesto onih, koji dobro rade, Crnog Vrha, to je prava voda života. Koji poznaju Sara­ Kuća onih, koji Boga hvale. Ova je džamija danom i noću puna pobožnog svijeta, jevo vele, da ima hiljadu i šesdeset izvora i voda. Ali ovo jer je na živahnom mjestu grada. Ovo je starinsko mjesto neka jamči, ko je kazivao. Miljacka teče sredinom grada, a molitve i snažno djeluje na dušu posjetioca. Ima jednu mu­ sabire se u brdima Mačkovca i Mokroga, protječe ispod naru, sva je pod kupolama i pokrivena je olovom. Sagradio Careve ćuprije i slijeva se niže grada na dva sata u Bosnu. ju je jedan od vojskovođa iz vremena Sulejman hana od Ova se sabire na jugu u hercegovačkim brdima Lipete, dobiti u ratovima. Budući da ima vrlo jake vakufe, to upra­ Konjica i Bjelemića (ovo je zamijenjeno sa Neretvom) i vitelj ovih dobara u dane žestoke bosanske zime daje gri­ slijeva se u Savu. Kućnih bunareva ili čatrnja ima oko jati vodu u kazanima, koja se kao rajska voda toči iz če- sedam stotina. S ovim se služe, kad se u zimi neke vode sama, na kojima pobožni svijet uzima abdest, a po svršetku zamrznu. Bošnjaci, koji su ljudi ukusa, vele, da je to zdravo. molitve moli i za dobrotvora Husrev pašu. Ovako tople U zimi meću led i snijeg u slamu pa ostavljaju u magaze vode ima i u nekolike džamije, tlza ovog Čelebija navodi i kašnje u julu vade led kao kristal i meću u višnjev hošaf natpise na Ali-pašinoj i Isa-pašinoj džamiji i spominje manje (varen i židak kompot). Vodenih mlinova ima 170. Vode, koje se više i niže grada slijevaju jedna u drugu, živo džamije, što se izostavlja). kreću mlinove, te čovjek za svoju potrebu samelje 50 kila U sredini grada uz džamiju u jednom sjajnom turbetu finoga mliva. Mlinova ima, kojim god putem kreneš. U ovom počiva dobrotvor Husrev-paša, a više.vrata na jednoj mra­ gradu ima pet divnih banja, a najljepša je Careva banja. mornoj ploči označena je ovako godina njegove sm rti: Ali ima i šest stotina kućnih banja, jer u svakoj kući ima U molitvi i godinu kažem: i banja, osobito u odličnijim kućama. I moja je malenkost Milost Božja na njeg svakog dana. u nekoliko odličnih kuća sa užitkom upotrebljavala ove banje. (Svršiće se). A to znači godinu 948. �Б ро ј 7. Г A ЈРЕТ. Страна 112. 7аЈрм ш )6 7лаонмЈ% Прослава Гајертове 25-годишн>ице. у фебруару идуће годнне навршиће се 25 година Гајретова културно-просвјетног рада. Тим поводом Главни Од-“ бор je расправљао на једној од задњпх својих сједнциа о прославн друштвене 25-годишн>ице, те je у иринципу ријешио, да се та прослава одржи у заједници са свнма бившим сарадницима и одборницпма Гајретовим. У ту сврху заказан je састанак бившнх и садаљнх чланова Управног Одбора Гајрета у суботу 26. марта о г. у просторијама Гајрета. Томе састанку присуствовалн су поред садањег Управиог Одбора слнједећа господа: Ибрахим Сарић, Ризабег Капетановић, Муетајбег Халилбашић, Шукрија Куртовић, Хајдар еф. Фазлагић. Хафпз A. Бушталић, Хилми еф. Хатибовић, Др. Мехме^ Зилџић. Хаеан Хзџић, Др. Запм Шарац и Салих Тафро. •>, Састанак je отворно предсједник р. др. Авдо Хасаибеговић, који се у свом говору осврнуо на нсторнјат Гајрета, на доеадањи рад његов, рекавши: »ако je било успјеха у раду овога друштва, онда су то успјеси свих нас, који смо до сада сарађивали у друштву; a ано je било и неуспјеха, то су неуспјоси свих нас«. При завршетку свога говора замо.тИо je присуг- не да изаберу предеједннка' ’који ђеводити ову конференцију, те je no жел>п свиХ ирцсутних ичабран Г4^в55«ас8нбеговпћ. . Иза тога je друштвени секретар г. ХамнД -Ку&ћЈЉшфо кратки реферат о 1$иљевима и програму прославе. Он je рекао да прослава ГајретовЈи^-годишн>ице треба дабуде једна нелика манифестацнја, која би имала карактер велике народне свечаности. Приликом one прославе треба у детаљпма пзиијети бнланс рада' нашпх прошлих генерацнја, да се културно-просвјетно лодигнемо и Ојачамо. Ta ирослава била бн један великп културни копгрес бос.-херцеговачких муслимана. Taj конгрес бн требао, након п?то гЈретресе свестрано питање просвјетног рада међу муслиманима, да створи и услове за што успјешнији даљњи културно-нросвјетни рад међу муслиманима. Иза реферата друштвеног секретара прешло се на диекусију no овом питању. У дискусији су судјеловали гг. Шукрија Куртовић, Др. Мехмед Зилџић, Хасан Хоџић и Салих Тафро. Сви су говорници заговарали потребу прпредбе ове прославе, na кад се видјело и расположење свију присутних, који су се изјаши.авали за прославу, прешло се на избор Pa;iног Одбора, који he према нотреби KoonTnjiaTii и друге чла- нове. подпјелити рад на секције и руководити свима припремама. У Радни Одбор бнше изабрана гг.: Мустајбег Халилбашић, Хафнз Ајни еф. Бушатлић, Др. Хамдија Карамехмедовпћ, Асимбег Мутевелић, Др. Заим Шарац, ГОукрпја КурTOBiih, Ахмед Борнћ, Др. Мехмед Зилџић, Хајдар Чекро, Др. Авдо Хасанбеговић и Салих Тафро. Овоме одбору ставља се у дужпост да отпочне припреме за прославу Гајретове 25годншњпце, како би та прослава била што усиешнија и величанственија. Гајретове забаве о Бајраму. Како смо обавијештени наступајућег Бајрама, многи пододбори Гајрета прирсђују забаве. Међу овима треба нароЗим пстаћи пододбор у Тешњу, затим подбдборе у Мзглају, Бије^пнн, Тузли и Добоју. Наломснути нам je да се сада у Добоју no првн пут приређује Гајсрстова забава. Гајрегов рад у Тузли био^је скоро замро, али се у задње доба почпње живо да ради на оживљењу Гајрста. Повјереник у Бос. Петровцу г. Мустафа Ибрахимпашпћ приређује такођер забаву о Бајраму.1р1 се надамо да he друштво н тамо оживјети. Порсд горњих в многи други друшгвени пододбори и повјереници чине припреме за одржаваље Гајретове забаве о Бајраму, али нас о тому посебно нијесу извнјестили. Гајретов Дан. Ha једној од задњих својих сједница Главни Одбор je ријешио, да се Гајретов Дан ове године одржи у цпјелој земљи где постоје пододбори и повјереници Гајрета, у петак 6. маја на 'Бурђевдан. Tora дана приредиће Главни Одбор Гајрета тефсрич у Сарајеву и то у Гају више Хрида или у Кошеву у Ћурчића вили. Овнх дана' Главни Одбор je упутио у том погледу окружницу свима својим пододборима и повјереницима. Прилог Гајрету умјесто вијенца пок. Глигоријн ЈеФгановиђу. Госп. Стево Мандић, кр. јавви бележник у Сомбору, приложио je друштву Гајрету своту од Дин. 500.— умјесто вијенца на одар великог националног борца и родољуба пок. Глнгорија Јефтаповићу. Главни Одпор л овим путем изражава r. Мандићу своју срдачну благодарност. Бајрами-шериф мубарек олсун! У недељу, 3. о. м. након једномјесечног носта Бајрам. Свима пријатељима друштва Гајрета као и ибадета наступа Рамазански и нашим читаоцима муслиманима честитамо Бајрам и кличемо им: Бајрами-шериф мубарек олсун! štamparija »Bosanske Poite«, Sarajevo. — Vlasaik dnA vo »OAJRET«. — Glavat | odgovorni arednlk: Haald KUKlC. �Svaki musliman treba da kupuje samo j e r k v a lite to m n a d m a š u je s v e o s ta l e c ig a r jia p ir e a p o tp o m a ž e i J a j r e t " Tvornico Ciprpopira S. Q. filnolaj, Sarajeuo, J- može se n a ru čiti i р г е к о d r u š t v a G a jre t' u Sarajevu _ GopopcKO Банна д. д. у С арајеву. Телеф он бр. 33. Бави се свим у банковну струку спадајућим пословима. Улошне на штедњу укамаћује најповољније. Од чисте добити lO°/0 уступа културном и просвјетном друштву ,Г ајрет‘ . KRE1II li CIPELE jer je ona najbolje kvalitete i donosi lijepu korist GAJRETU. N aručuje se kod Milana Kovačevića Novi Sad, Dunavska ul. 10. Glavno zastupstvo za B. i H. Agentura Kudolt Boić, Sarajevo Bistrik, 25. Telef. 783. Pošt. pret. 75. �јШ Ш т Ш § ш т i ш т т S a ra je v o , & o n d u r d ž ilu k ulica b r o i 27 Trgovina manufakturne robe i s kladište gajtana T e le f o n : T r g o v in a b r o j 481 — S ta n 7 S 7 0 0 0 i Rrciće Sarajevo ! trgovina muzlUalija I materijala za pisanje i risanje. Bogdlo slonarište hrvafskih I srpskih knjiga Е а ^ ж ш H. Bajram ago Fočo I DRUGOVI Trgovina manufakturnom i orijen­ talnom robom na veliko и а SARAJEVO Gjvhglna ul. 3. — Telefon 455 Basme engleske, francuske, talijanske i ===== češke u najvećem izboru.____ Bogato skladište bezova, Sifona, zefira, štofova, ===== šamija, fesova, rubaca, čarapa i t. d. —— G5J0toСДО» »јДГ • GSTD«СЖУ• СЈЕГОСЈГО• сжо e сдго • oaro • c * o • cara • i is s a s s a s a s a ш 0 0 0 0 AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA Čitajte ,Gajret‘ ! List -Oajret* jedini je list za našu porodicu, za našu djecu! Za to treba da ga svak čita i pretplaćuje se! . Pojedini brojevi „Gajreta" kao i djelo godište iz lanjske godine mogu se dobiti uz sniženu cijenu kod administracije lista. Svakom prilikom sjetite se G ajreta! тттттттттгггтттгттттттттттттттттттттттттттгТ � https://kolekcije.nub.ba/files/original/89572816d1e0876db94b74d0aa016c35.pdf 1c4bcc8a21e8f4138a540b23843f1dc8 PDF Text Text П ош тарина плаћена у готовом . ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУШ ТВА ЗА КУЛТУРНО И ЕКОНОМСКО ПОДИЗАЊЕ МУСЛИМДНА Излази 1. и 16. у мјесецу. Г одина XI. С а р а је в о , 16. а п р и л а 1927. Б рој 8. ЦиЈена год. wo Д. Поједини број 4 Д Ђаци добивају лнст у пола цијене код Главног Одбора вли код Управа — Гајретоних конвикта. — С А Д Р Ж AЈ : Владислав Тмуш а: О с к а н б е г о в а м а јс т о р и ја (Приповијетка). Ахмед М урадбеговић: ПОНОС (Роман из муслиманског аристократског. живота). Хамза Хумо: У х ар ем у . Х ам за Х умо: Х ам нм . Хамза Хумо: И есм а л л ад о стн . Гајретов Гласник Турнеја Гајретовнх питолаца н пвтоавца у IIoсавину. Новн повјерспицн Гајрета у Нениснњу в 1’ораждн. Бајраиска забава Гајрета у Тузлн. Доброволлш прилози за Гајрет. : Сулејдаи ГаппбеговцБ ј П авле Л агарић: Б е л а н о ћ . Павле Л агарић: В ече ш то о а и ја . Рабиндранат T a ro p e: Н о ћ н с н у њ е њ а (П вела Н аџида 0 Хаџић). чр. Грилпарцер: М о р ск и n љ у б а в н и в а л .. (Трагедија у б чинова) Превео Сулејман Мурсел. т Фељтон: Осман Нури Хаџић: „Нородпчио н паељедно прнво иЈ«лин;ит“ — написао Хафиз A. Бушатлић. A. КадиН, члан Улеиа Меџлиса: Сарајево прнје 270 година. Хилмо Карабеговић: Ha гробу Авдв X. Карабеговаћа. Уредник: Хамид Кукић. �GflJIETD.L SmSIEVO •1 ш a I I Potpuno uplaćena dionička glaonica Din lo,ooo.ooo*— Rezeroe Din l,6oo.ooo*— ■j Ш j] 5] H Banka se bavi svim u bankovnu struka spađajnćim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također 1 pupilarno siguran, Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podupire razne kulturne 1 humanitarne ustanove. Zavod je angažovan kod BTarde“ industrije drveta d. d. i Trgovačkog d. d. „SIerkantilia“ u Sarajevu. 3 Od ciste dobiti daje 10°|о Kulturnom i Prosvjetnom Društvu ,,Gajret“. ■j Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže t najkulautnije. Uloške ukamaćuje najpovoljnije, i isplaćuje iste u svako doba. „ »li»i ■ i[»i[iijsiјј1[Д1Ге]|ДјГЈ1[»1У|Г»1[Ж1[«1јг1Гјј1[г11»1[»iiiii¥iiiji«i№i«г«т«iшнжта Bifžiiair»|[iii[»ir»ifB;r ______________3 с*г>*ежовсЈго*слго®сжо*сжо»сЈ?o* cjk>#c*o t <сло*сжз•сжавслгзočara*сж зcara*сжговвсжа*crro*c*roапго*слга«сЈК>» •с* а с* о сж з* općine grada Sarajeva Temeljna glaonica 4 0 , 0 0 0 . 0 0 0 dinara f Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda, fijiale Sarajevo £>гој 2172 d i е з !i I Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. Osim toga ima svoju Z A L A G A O J f I C U -------------------------------------------------— ;— - — koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale dragocjenosti uz najpovoljnije kamate. • • I g 5# < ав> сж а^сж о> си о»см 8*см а< си аедр»< м рсм 8чар*ад)#еи «> < св> еси 8 * си р м си ае1 р >• d �) ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУШТВА ВА КУЛТУРНО И ЕКОНОМСКО ПОДИ8АЊЕ МУСЛИМАНА Излази 1. и 16. у мјесецу. Година XI. С ар а је в о , 16. а п р и л а 1927. Б рој 8. Цијена год. 80 Д. ПоЈеднни бро| 4 Д. Ђаци добнвају лист у пола цијене код Главнот Одбора нлн код Управа — Гајретовнх конвикта. — Владислав Тмуша. ОСМАНБЕГОВА МАЈСТОРИЈА. Од увек na све до Хуријета наш се крај одликовао тим да су Срби православии и Муслимани живели у слози. Није иикад било оних сукоба као у оним местима где су били измешани са Арнаутима — Колашинцима. Ови су били врло експанзивни. Сишавши из планина они су, користећи се ла* бавом турском управом, насртали на српска села. Нарочито су се били окомили на добру земљу чији су сопственици били Срби. Они су имали своју нарочиту тактику у TOiie која je потпуно успевала, тако да су за непуних двадесет година Срби православни изгубили своју земљу, постали чифчије, илн се раселили. Никаква против акција није успевала. Било je доста случајева да су се неки домаћини добровољно стављали под скут каквог упдивнијег бега домородца »продавајући« себе, тојест, своју би земљу прогласили читлуком тога и тога, само да би у томе бегу нашли моћног заштитника. Ово je таквим, ако ништа друго, бар мир доносило, јер Kbлашинци не би на такве више насртали. Но било je и других случајева. Било je упорних и жилавих домаћина који су кушали све могуће начине и да остану на својој земљи као сопственици a да се не стављају под скут. Па ипак су се овакви тешко могли одржати. Таквог би домаћина једноставно појела помрчина. Ако му се не би ио копала кућа, обезглављена породица, ако није имала новог достојног домаћина, морала се или раселити, или продати. 'Домаћи Муслимани штитили бн своје православне суграђане у колико су то могли учинити, било својим личним посредовањем, или преко власти. И поред најбоље воље ово би тешко успевало, једно стога што су власти биле немоћне, a друго што би Колашинци изигравали све могуће интервенције. Позитивних резултата je било ретко кад. Колашинске злице остајале би увек као победници a од раје бескућници. Но ипак je бжло случајева где je домаћим беговима успевало да сачувају многог православног домаћина. • Једпога дана дође Османбегу Селмановићу ие* ки Димитрије Јевтовић из једног села са доњег краја. Био je познат као добростојећи домаћип на својој земљи. — Koje добро, Димитрије? упита га нешто зачуђен Османбег, јер није свикао да га виђа у својој кући. — Далеко je од добра, честити беже, одговори овај н поклони му се. — Ајде сједи. — 'вала ти, беже; знао сам да ћеш ме лијепо примити. — Как’а je невоља? — Велика, беже, одговори Димитрије na се спусти на крај миндера и поћута неко време. — Де запали, пружи му Османбег кутију na нареди измећару да донесе кафу. Тфеба знати да je кафа у оно доба у тим крајевима била донекле луксуз. Сељаци су je ретко пили, већином грађани. Ко je имао потпун »кафени такум« сматрао се за врло богатог и угледног. Стога je ова част за Димитрија била велика, a no roтову кад један коленовић хоће с њпм да пије ка* фу. Он се подиже, поклони се бегу и захвали. — 'вала ти, беже. To није требало. — Де сједи, Димитрије,- na ми кажи шта те je поћерало ’вамо. Димитрије се спусти, одахну, na заузет тешким мислима поче причати: — Поједоше ме, беже, ynponaicmnie ме Колашинци. Ето их сваки дан, те на ручак, те на ужину. Hehe више цицваре; траже ражаљ. .. — Па? — J a даво, даво и дадох, вјере ми, скоро све. Ja ми вал>а бјежати отале, ja остати просјак. A како ћу, беже? Ти знаш да je наша кућа стара. Зпаш ми и оца и ђеда, a и твоји стари су ме знали. — Мука je с њима, мој Димитрије, одговори бег, очито дирнут његовом судбином. — Мука, беже!. . . Није пгго ми поједоше, јер, ето, дајем и шутим, већ чујем да ми пријете, сапре- �Страна l i j , Г A Ј Р Е Т« ' т их,-да Бог да, моја со.и љеб! Ударају ми и на Чељдд. Почедибу ми иђец у тучи. / 44 —;јАЗла, зар и*то?! ' ; ј> — Јес’ . . . Заграђујем’ ја ју ч е нешто око куће, кад чујем :д а ми дијете плаче. Имам једног.сина na, знаш, беже, како je tq. Потрчи£г, кад ђетету тече крћ и на нос и к а уста. Вришти, до неба се чује. Истрча ми домаћнца na тек онда настаде јаук и писка. Ja мишљах, Боже ме опрости, да му je неко џигерице одбио. Питам га шта му je биле. »Ja, вели, бир кед оваца na наиђе Јусуфага Мелрња na ми едвали шамар. J a падрх и једва сам се диг’е«. A што? питам га ја..»Ни зашто, бабр, рече, већ ми каза: »Хајде реци ћаћи нек лаврне три ражња сад he нас дваесторица дећи на -теферич. Дошли ćy ми, вели, мусафири«. I— Баш зулум! —- -рече -Османбег више прекр мисли, забрравивши један час и на кафу крја се пушила пред љим. — Зулум, беже, де Вега зулум, неге култарисавај ме оврга какр знаш. — J a бих ти, Димитрије, вјђре ми помог'0 да мргу. Е тр, рни мисле акр су наше вјере и ако je турскр царствр, да све мегу. A те не ваља. Турска ће батп ради ’нак’их кад-ли Тад-ли, пропасти. — Ja, честити беже, немам куд кући акр ми ти не прмегнеш. . . Ово се вхцпе^е. мрже прднрсити . . . — He знам какр, већ да се бијем с њима, одгО’ врри дрбррћуднр Османбег. — Беже сачувај, беж у J a ne мислим такр. • — Већ какр? — He знам, мере ли се шта преке 'ућумета__ — Аја, тр не прмаже. nn.'ii— Ja шта hy, но Богу брате?! — Ваља ти, Димитрије, трпити, a, ето, ja ћу рпет с кадијрм геверити, тек у то се слабо уздај. — Иш’р сам ја јрш лани. — Па? — Ишћераше ме. — Е тр видшп. Димитрије ућута. Осталр je још задље, али се аије мргар наканити. Срчући каф у'он прибираше и мисли и снагу. Најзад се реши. :— Знаш, беже, ртпрче овај рдугевлачећи. Рек’р би’ ти нешто и замрлир би’ те ако се не’ш наљутити___ — Де реци,, Димитрије. J a сам дриста рад да ти пемргнем. — Не’ш се наљутити, беже? — Нећу, де реци. — З н аш .. . " истИна,1 нису л и стари такр радили, a ниси ни ти, ама ако би мег’е мени учинити. . . Самр немрј да се наљутиш. . . — Да чујем,.Димитрије. — Е тр, . . . беже,. . . ти знаш да нам je старипска кућа. Јеш прађедрви су ми били на онрј земљи ђе сам ja. Тешкр ми се рд ње рдвејити. Чини ми се и главу би’. прије дар, негр се раздвејио са сврјрм грудрм: A, чини ми се, нема ми друге. Они ме једу и проврде зулум самр за тр да ме ећерају са земље. Знам ja тр. Таке су ени учинили са дрста наших доадаћана ркр Сјенице и Бијелрг Поља. . , To 'оће И.самдом. . V . ^ f . — Сва je прилика, Димитрије. Број 8 . _ jec’, ама да ми je да некако останем, a чпнм ми се мог’о би’ кад би ти шћео да пристанеш. • —‘Ha шта, Димитрије? упита Османбег. Де ре,ци, не дуљи. i __E to . . . да и ja и ти разгласиЛо да си ме ку; п и о ... • . < !' Димитрије хтедо још нешто да рекне али Османбег плану: — Нису ми ни стари отимали и на пријевару радили na нећу ни ja! Упамти то, Димитрије! Османбегове очи севаху. On се заиста наљутио. Био je увређен. • Димитрије се препаде. Покаја се што му je то ' и рекао na сад очекиваше још горе. ; — Опрости, честити беже, ja нисам шћео да те наљутим Већ ’нако. . . — Тражи ти другог за так’е ствари. J a не идем у пријевару. Рече још увек оштро Османбег и ако се,Дејаше нешто стшпао. Ja, беже, не би, другоме ни отиш’о, Боже сачувај. већ дођо’ теби ко чо’ек у . . . знам да си од честите лозб и да нећеш туђе муке, ама, кб вељу, само , кад би се то рашчуло не би ме нико смио ни дарнути^а оно, да речеш, и како ти 'оћеш, могло би остати како je и било. ■ : — Знам шта ’oheni, Димитрије, ама не иде. Неhy ja так’их лажвих послова. — Па шта ћу да чиним, беже? Дај, научи ме„ молим те! — Тешко je туј дати наук, већ хајде кући. Трпи још неки вакат, дако те оставе на миру. . — Неће, беже. . . :• — Xohe,.xohe. Виђећеш. Са овим речима Османбег заврши разговор с Димитријем na дозва свог субашу и нареди му да' сврши неке послове na се диже. Устаде и Димитри-' јв' сав снужден. Био je сигуран да му je остао сав посао узалудан. — Опрости, беже, што сам те наљутио! — Хајде у здрављу, Димитрије, рече му Осман-. бег и ту се раздвојише. > f Прошло je неколико.дана од овог догађаја. Димитрије се као убијен вратио кући. Оста.ло je, разуме се, све no старом. Колашинци опет и даље долазили. Димитрије их тешка срца частио и гостио. Тако je било и овога дана. ЈусуФ Мелоња довео њих осморицу. Бану изненада. — Ej бре, Влаше, кољи брзо два брава! .— ’Оћу,. ’оћу, Јусуфага! Сави се Димитрије, поклони -се na оде да учини што му je наређено. Колашинци засели на једној утрини. Пуше и чекају ражаге. Управо су под кућом. Наједном се, они тргоше. Чули су неко роктање. He прође много кад. се међу Колашинцима обрете нека гојазна кр-, мача. Они поскакаше. — Шта je ово, Влаше?! продера се Мелоња. Димитрије дотрча као без душе na тек се обезнани кад угледа крмачу. Нити je кад имао овакве, стоке, ;Вити je смео држати. Колашинци бејаху подивљали,- само hito нису скочили.да закољу Дими-. трнја. — Селам алејкуМ! чу се поздрав. �Г.рој 8. •ГАЈРЕТ« Страна 116. Колашинци се тргоше. Пред њима je био Ах- Изненади се кад не чу ништа. Ослушну, погледа; мет, субаша Османбега Селмановића. Дошао je са све je било како je оставио. »To he се они вратити na кад пане ноћ осветиједним чифчијом Османбеговим. — Ево, Димитрије, поче субаша. Спремио ти je ти ми се«, мишљаше у себи Димитрије. Османбег ову крмачу да му je товиш. Ти имаш доАли ипак не смеде ући у кућу. Замишљао je ста жира, a спремиће ово који дан још четворо ве- понекад да he тамо наћи или искасапљену чељад, или, ако не то, те се они буду бегством спасили, ликих крмади. Хајдемо, Стеване. Колашинди се згледаше. У Димитрију претрну да he тамо затећи побеснеле Колашинце како га чекају да му сами суде. срце. , Зато се он склони под један гајић ниже куће. »Ово се бег баш наљутио на ме!« рече он у себи. Хтеде нешто да упита субашу али овај већ бе- Реши се да причека док неко наиђе, било од његових укућана, или ко од сељана. Да зове није смео. јаше отишао. Димитрије отрча за њим и упита га зашто му Јавио би се Колашинцима. Иако тешка срца, дрхje Османбег спремио крмачу и натоварио му беду тећи цео од зле слутње он остаде дуго непомичан на томе месту. на врат кад и онако зна да он не може да живи. Најзад наиђе његова домаћица. — E to ти Османбега у Лучицама na га питај, — Јесте ли живи?! упита он сав престрашен, одговори му субаша. Ja ти ништа више не знам рећи. Он купио крмачу и наредио ми да ти je доћерам. пригушујући глас. Жена га/зачуђено погледа. Изненадио je његов Шта je после било с Колашинцима Димитрије није одмах знао. 0 нније смео ни остати више ме- преплашен глас. ђу њима. Рече само чељадима да се склоне na оде — A јесмо, није нам ништа било, одговори жекао без душе у Лучице. Затече бега на своме чпт- на. луку код Јововића. — ђе су^они? — Што учини ’нако од мене, чеотити 'беже, ако — Сиђеше na одоше. Крмача, к’о крмача, поче Бога знаш?! Завапи Димитрије и паде ничице пред ровити около. Они je ћераше, ћераше na одоше псу • њим. Нисам ja шћео ни да те врпјеђам, ни да те јући. Шћаху je и убити да би наша, ама се боје Осљутим. Дош’о сам теби у великој иевољи да те за^ манбега. молим да ми помогнеш, a ти ’вако. . . Тек тада Димитрије уђе у кућу но мир му се — A шта сам ти учинио,- Дцмитрије? ушт ,г џ > повратио. Напротив, подгризао га je потајнв Османбег прикривајући смех. ах. Прву ноћ није ока склопио. Очекивао je кад — Знаш да и ’нако не могу да живим од КолгL- . he Колашинци закуцати на врата, али се не деси шинаца na ми још и крмка спреми. Тек ћу се сад ' ништа. ископати. Аман, беже, култарисавај ме те биједе и Проживео je неколико дана у великом страху. недаће, ако Бога знаш! Непрестано je очекивао или да му Колашинци опет — Де, немој ђетиљити, Димитрије. Нисам ти дођу на част, или да га до краја ископају и раскунипгга рђаво учинио. ће. He дође нико. Прођоше две недеље, na месец a — A куд ћеш горе кад си ми крмка спремио они се потпуно отуђише од Димитријеве куће. тамо ђе ми и 'нако душу узеше колашинци? Није што нећу моћи лако жив остати већ што he и крмачу убити, na како ћу теби на очи? Опет дође Димитрије кући Османбега Селмано— Хајде кући, Димитрије и чувај ми крмачу. вића. — Koje добро, Димитрије? упита га бег са осСпремићу ти још да их товиш. Ово рече Османбег доста оштро и озбиљно. Зна- мехом. Димитрије се поклони. чило je да он неће више да говори с њим. Требало му je ићи и помирити се са судбином. Честити беже, ja тебе два пут и увриједих и на— Ао, мени кукавцу, ђе he ми се кућа ископа- љутих. Опрости и ’вала ти! Бог ти платио. ти! завапи Димитрије. Дај, честити беже, скидај ми — Бива, нема их више, a? смешка се бег. биједу с врата кумим те Богом! — Нема. Како она живина дође они се уки. — Хајде, хајде! Немам ja кад с тобом тако лу- доше, одговори Димнтрије. Опрости ми што нисам дим говорити. Сав си се избезумио од страха. Ха.ј- знао до сад да си ми добро учинио. де кући и гледај свога посла. — A како би их друкчије pauihep’o, Ди„ Димитрију не остаде ништа друго већ да се сав митрије, да нисам крмка међу њих спремио? одго.сатрвен врати. Ишао je кући тврдо верујући да he вори Османбег. тамо-на,ћи само згариште. Страх га je био свега обу— Велики мајсторлук изради, беже, ама да зео. Веровао je да му je све упропашћено. Ha домак ниси чо’ек не би ми ни помого. Вала ти к’о оцу и села очекивао je да he ћути лелек и писку чељади. брату! �Страна 116 ftpot 8. Г A ЈРЕТ. Alimed Muiadbegović PONOS. (Roman iz muslimanskog aristokratskog života.) (Nastavak). Na taj zadnji njegov glas masa se zaljulja ne­ kako neobično snažno, kao da Se sva ona uzavrela krv stotina i hiljada ljudi najednom razlila kroz eijeli prostor i ponijela na svojim uskipljelim bujicama sve i predmete i ljude i zemlju i z ra k . . . Pogođena je bila u živac, dirnut joj je bio najdublji i najjači instinkt, i ona je klicala. . . Neka radost, neka po­ sebna divlja razdraganost, pojavi se na svima licima i ljudi su u toj gomili ćutili neku nadnaravnu sreću, užitak, opojnost, premda je to bila samo riječ i premda je ta riječ označivala samo jednu jedinu po­ trebu u njihovom vjerskome životu. I čudno je bilo to, kako ta jedina riječ može da usreći toliku gomilu ljudi, koja strada do mučeništva, na svima drugim stranama u životu i kod k u će. . . U njoj je bila neka čarobna snaga, ona nije označavala više neku mrtvu stvar, neki predmet, koga možeš za par hiljada di­ nara kupiti i imati, ona je1 bila simbol i značila je sadržinu sviju htijenja, sviju želja i duševnih potreba te jednostavne i jedinstvene masćr / — Top! Top vi nama dajte! Ne\ dirajte, što je naše! Mi nećemo nikakvih promjena! Ni jedan karaen ne smije se- dignuti sa svog mjesta. Sve mora ostati po starom e!.. ^Т о je bio tenor sviju glasova, koji su se u duši mase budili i izbijali napolje. . . Omerbega su snijeli sa pozornice i ponijeli na ramenima kroz ljude i kroz metež. Izmučeni starac, kome je bijeda i siromaštvo ostavila duboke tragove na licu, bio je sav sretan gore na visini iznad sviju gla­ va i činilo mu se da plovi kroz neku rijeku nedoku­ čive, neizmjerne slasti. . . U taj čas dogodila se nova stvar. Alija, koji je mirno ospavao nekoliko sati i pridigao se iz postelje, još uvijek slab i s nekim neugodnim čuvstvom, kao da kamen nosi u grudima mjesto srca, dospio je na skupštinu nešto prije Omerbegova nastupa pred ma­ som. Stao je kraj oca i cijelo vrijeme slušao izne­ mogla starca, a lice mu se nekako čudno i bolno trzalo, kao da p a ti. . . Slabo i izmučeno srce, počelo se iznova uznemirivati, krv navaljivati u glavu a živci podrhtavati. Čuvstva su se javljala nedosljedno gotovo u neprestanoj opreci jedni prema drugima. I bilo je časova kad je htio da krikne od bola, da malo kasnije prasne u grohotan smijeh, a bilo je opet i takovih trenutaka, da bi najradije na glas zajecao pred čitavom masom, da opet iza toga pobjesni i na­ vali na nekoga ili na nešto, što se u toj masi rađalo i oživljavalo. . . U njegovoj se unutrašnjosti odigra­ vale sve značajke jedne osjećajne senzibilne priro­ d e . . . Kad je Omerbeg svršio i masa ga ponijela na ramenima skočio je on na govornicu i kriknuo grom­ kim, očajničkim glasom: — Propadajte! Ubijajte sami sebe, kad vam je to milo! Igračaka vama treba, igračaka, a ne sreće i života. I te će vas igračke i upropastiti! Hoćete top, da se igrate slave, kao djeca bubanj, kad se igraju vojnika. . . I nije meni žao, što će propasti tih šestohiljada ljudi! Neka ih đavo n o si. . . Žao mi je, što će s njima propasti i jedna duša, koje nema više na svijetu. . . I neće ona propasti zato, što joj prijeti opasnost s desne ili s lijeve strane, Vi ste njezina opasnost i propašće s vama i u vam a. . . I žao mi je, što će s njome propasti ponos i gospodstvo, jer tako je 'malo ponosnih na svijetu i tako malo gospode među ljudim a. . . A vi jadnici, sirotani, vi ste eto ponosni i kad propadate! Nestaće gospostva, ako ne­ stane vas. 0, ne glupo plemićsko gospostvo, nego ono cara zemaljskoga — čovječije gospostvo, a vi ga eto više nemate, jer se dragovoljno predajete ropstvu svoga pro p ad an ja... — Sta je to? Ko je to? — snebivala se masa od Suda. U prvi čas nije shvatila taj nenadani ton, koji Зе najedamput iznebuha razbio tok prirodnog razviЈапЈ3 °v‘~ cijele stvari i zapanjila se . . . — Gonite ga sa govornice!. . . istrča onaj isti čovuljak s bijelom ahmedijom oko glave i poneke masu sa sobom. To je taj izrod Alija, koji vrijeđa naše običaje!. . . Gonite ga! Napolje! Dolje! Uha! Aha-a! Iha-ha! Zvizga, treska, urn eb es. . . Komešanje mase, bježanje preko plotova . . . Žandari, policija. . . i svrše­ tak svega. . . VII. — Jesi li vidio? — Šta? — Onu dušu i ono srce. — Koju d u šu ?. . . — Dušu moga sina . . . — Da. Vidio sam. Hoće da razbije našu zaje­ dnicu . . . Niko ga nije vukao za jezik . . . Uostalom okanimo se to g a. . . Meni nije drago govoriti o mla­ dićima, koji zaboravljaju. . . — E moj beže. . . — Ne govori. . . Sam je pao, sam će se i ubiti. Meni nije do njega . . . Tako je započeo razgovor između Alijina oca, Osmana Šljivića i staroga Omerbega. Iza tih riječi �Bpoj 8 ГАЈРЕТ. Страна 117. Osmo sjede na svoj stari tronožac, obazrije se skrivale su se dvije daleke i duboke misli i tražile puta kroz njihove riječi, da se nađu i pogledaju jedna oko sebe, kao da se boji, da ga kogod ne vidi u tako drugoj u lice. I u tom susretu ili da se sjedine i podređenom položaju. Nikog nije bilo. Pinto je da­ stope jedna u drugu ili da se sukobe i planu. Oba­ leko tamo u magazi istovarao robu sa šegrtima L nije dva su starca oprezno baratala sa riječima, sa oru­ se na njih ni obazirao. . . — Pa šta misliš, beže, — otpoče on smjerni je i đem svojih tajnih prigušenih misli. Ali moglo se već Ima li pravo moj Alija, što je ono da­ u toj prvoj igri njihovih očiju, tonova i pokreta raza­ bojažljivije. brati oblike i svojstva onoga, što je bilo sakriveno nas rek ao . . . Velim ti beg, on je učen, on je dobar, u njihovim dušama. . . Ali njih obadvojica, kao da kao sunčan dan, i voli ovaj naš svijet, instinski ga su bježali od sukoba i vjerovali da će jedan dru­ cijeni. . . pa eto zato je i iskočio onako javno. goga osvojiti i predobiti, preiftda su se odmah u po­ otvoreno. . . — Zato mu je svijet i odgovorio, kako treb a., . četku ispoljavale dvije razlike, koje ne podnose spo­ razuma . . . 1 poslije toga početka oba se starca po- prekide ga Omerbeg. — Svijet? Ne pitam ja svijet, nego tebe pitam.. . vukoše u se, kao da sabiru snagu, jedan za novi uspješniji pothvat, a drugi za novu i snažniju obranu. Šta ti veliš o njem u?.. Evo molim te, zaboravi, da Osman htjede da zazine i progovori, ali u ist ičas je on moj s in . . . da reknemo eto, da je on stranac neki i da živi u našemu gradu. . . i eto među nama zaustavi ga rukom Omerbeg i presiječe mu riječ: — Naruči nam dvije kahve. Hajde časkom u Ra- da živi . i mi svi da ga poznamo, kao sami sebe, pa mića, pa ćemo da popijemo i porazgovorimo se. Reci, el° onda, šta ti misliš o tom e. da su kahve za Omerbega. ^ čemu? Uz Osmana udari plamen. Htjede da se protivi, — * a 0 mome 8*nu • •• da mu rekne, da on nije' njegov sluga, ali u duši Je Zašto ti svaki čas svrćeš razgovor na svoga osjetio da to neće moći izgovqriti^ pred Omerbegom sina? Da ga se može biti ne stidiš, pa ti neugodno i da bi već kod prve riječi — zamucao. . . Otišao je-—da svijet ne pomisli da si i ti kao o n . .. bez i jedne riječi osjećajući neko pritajeno čuvstvo — Ja da se stidim svoga sina! — skoči Osmo poniženja, koje nije smio sam sebi da prizna, a koje kao ofuren. Počeo je sav da dršće. . . ga ipak nesvjesno peklo i podbadalo. Omerbeg je — Ne boj se, čojče, viknu Omerbeg kao da issjedio zadovoljno u kancelariji Pinte Salamona i pravlja sam sebe. Pa poznamo mi tebe dobro. . . л lja sama čekao dostojanstveno svoga protivnika. Pokazaće on i sina tvoga znam o.. Y i y njemu sada ili nikada, ko je-on i za koga je nj — Ja volim svoje dijete više nego oči svoje, više kćerka rasla. . . Hehe, stuče on njemu rogove kao nego cijeli svijet. . . Omerbeže, znaš li više nego — spužu, pa mu nikad više neće pasti na pamet, da svijet! A ti nemoj misliti, da će meni ljudi zapovije­ svoje fukarske i balinske oči svrće na njegov ple­ dati i da će me zavađati sa mojom rođenom djecom. meniti ro d . . . — Pa ja to nisam ni pomislio. . . Sjedi čojče! Ja Kroz otvorene prozore Pintina dućana čuo se velim onako, a ti odmah planeš. . . Evo i kahve.. . suh i hrapav glas Osme Šljivića, kako viče nekud u Daj da popijemo, pa ćeš mi onda, molim te, kupiti visine sa sred gradske čaršije: mesa kući. Imam danas musafira. Znaš Sarajlija je — Ramiću, Ramiću! kod mene na večeri, a osim njega i Lutfibeg sa si­ — Hoj — hooj! odziva se drugi g la s... nom. Pa treba da mi dadu debela mesa, a ne žilava, — Dvije dobre kajmaklije za Omerbega... da se lijepi za ruke, kao smola. . . Šta je? Šta me — U Pintin dućan, je li? gledaš tako?. . . “* — J e s t. . . Osmo je gledao u Omerbega nekim pobijeljelim — Odmah! Odmah! očima. Zjenice mu se nemirno vrtile sad desno, sad Omerbeg se smiješio od nekog naročitog uživa­ lijevo, kao šetalice na zidnome satu. Kadkada bi ih nja u samom sebi. Kao da te dvije kahve, koje on digao u visine i one bi se izgubile ispod očnih ka­ plaća, a drugi ih poručuje, govore danas čitavoj čar- paka i sakrile se nekuda pod čelo. . . šiji, kako on još može da časti i plaća, kako su nje­ — Mesa? — šapnu tiho Osmo, kao da sam sa gova čest i njegov ponos još uvijek čitavi i nepovrisobom govori. On je jasno razabirao, da ga time želi jeđeni i kako njega, Omerbega, i najbogatiji ljudi iz još više poniziti i napraviti između sebe i njega toliki čaršije moraju da služe, jer je on jedan po jedan razmak, kao između gospodara i sluge. koljenović,1odžaković. I kad dođe Osmo natrag, on — Da, mesa! — odgovori Omerbeg. A što pitaš? mu reče nekim superioritetom, istina toplim i blagim, — Pa zar ja da ti kupujem kod toliko šegrta u ali takvim koji čak i drugim ljudima pokazuje, da Pinte i toliko besposličara po čaršiji. . . je on ipak nešto više, bolje i otmenije: — Pa ti se, čojče, bolje poznaš s mesarima i — Aferim sokole!. ., �Страна 118. ГАЈРЕТ« tebi če odrezati bolji komad nego njim a. . . Pa šta je to tako čudno? — Ništa, ništa nije čudno. . . buncao je Osmo ne­ kako nejasno i bojao se sama sebe, da ne istrči i ne pokvari svome sinu sreću. . . Na licu mu se vidilo kako sauzdava sama sebe i suspreže se sve to više natrag u se i u dubine svoje smirenosti i. ćutanja. . . Dobro, kupiću ti j a . . . — Evo ti n a . . . tu su novci. . . pa kad popiješ kahvu, živ bio, da me poslušaš to . . . Osmo uze novce. Cutio je sve jače i jače, kako se tlo izmiče ispod njega i on sve to više gubi pred tim čudnim čovjekom vlastitu odlučnost. Počeo se bojati. Spopadao ga strah zbog onoga glavnoga, koje još nije došlo, a koga se i bojao i opet ga želio. . . Znao je, da to mora doći i da je on već ogrezao u samu stvar i da je njegova dužnost da je dovede na čistac i do­ nese sinu jasno, odlučno i konačno riješenje. Tu ne smije.biti zavaravanja, uzdanja i nadanja, nego ili — il i. . . Otišao je iz dućana i vratio se natrag, a Omerbeg nije još ni cigarete popušio, ni kafive isp io . . . Sjedio je na Pintinoj stolici, .utoniio sav u misli i po njegovom uspravnom i ponositom držanju moglo se jasno primijetiti o čemu niisli i čime se bavi. Kad opazi Osmu trže se i malko začudi: — Tako hitro? . . . — Evo! — Ko bi rekao! Gledaj, to je meso. Ja pošaljem Ibricu ili kakvoga barabu sa čaršije i znaš kakvo mi meso donesu? Da ga p duvar udariš ostalo bi na njemu, kao prikovano. E nije valjda došlo, da ja sam idem pod svoje stare dane na kasapnicu?. . . E baš ti hvala! I zn a š. . . da ni tebi trud ne bude uzalu­ dan, polušao si m e . . . evo ti pa kupi štogod djeci, neka se zabavljaju . . . On mu pruži nešto sitnih dinara i spusti ih u ruku. Osmo je stajao kao ukopan. Držao je novce u ruci, blijedio i podrhtavao. Sav se izgubio u nešto nejasno, u neko neodređeno stanje i nije više mogao ni da misli, ni da shvaća. Bilo je previše. Osjećao je novac u ruci i počeo ga sasvim nesvjesno stiskati, gnječiti i gužvati. I taklf je mijesio onaj prljavi papir u rukama nekoliko trenutaka, kao da je slijep i kao da se opipom želi uvjeriti o tome, kakav je to predmet u rukama drži i šta znači taj predmet. Najednom, kao da je došao k sebi, zagleda se u ruku, rastvori šaku i pokaže novce Omerbegu upravo pred licem: — Šta je ovo? — Pa novci. . . — K akvi?. . . — To je tvoje. Uzmi! — Omerbeg ga još jednom uze za ruku, sklopi mu dlan i u njemu novce. . . — Slušaj beže! — otpoče Osmo, a sav se tresao od u v rede. . . — Ako si ti Omerbeg i ja sam Osmo Šljivić, I nikad Osmo Šljivić nije primao milostinju, Број 8. a najmanje od onoga, koji je i sam tre b a . . . Ako si ti toliko slijep, pa ne vidiš svoga stanja, nisam j a . . . Ti možeš sebe zavaravati, ali mene ne možeš. . . — Šta, šta? 0 čemu ti to govoriš? — usta Omer­ beg na noge i nadvisi Osmu za čitavu glavu. — Govorim o te b i. . . I evo slušaj šta ću ti ka­ zati . . . Pravi se ti nevješt, koliko ti drago, ali ti do­ bro znaš, zašto sam ja tebi došao i o čemu sam htio da govorim. I ti ako si mislio, da me poniženjem odbiješ i uvredama razoružaš, ljuto si se prev ario . . . Ja nijesam lola ni baraba, da se samnom tako raz­ govara. Ako nisam koljenović, a ono sam čovjek i vrjednije je moje čojstvo, nego tvoje koljeno. . . Jesi li me raizumio? — Ti vrijeđaš. . . 1 — Jest, vrijeđam . . . . , , — Ja ću te tužiti. . . — Tuži, ja mogu platiti za svoje riječi. Omerbeg je zadrhtao, kao i Osmo. Stajali su je'dan. prema drugom. . . — Sram te bilo! — planu Omerbeg. — Z ašto^Z ar zato, što sam ti kao čovjek došao da govorim o sreći i svoga i tvoga djeteta. . . Djeca nisu kriva, što smo mi ovakovi! — Kakva djeca? — Moj Alija i tvoja Hatidža! — Fukaro! — viknu Omerbeg. — Kako ti smi­ ješ uzimati u usta moju kćer! Znaš li ti, čija je o n a .. Ako prozijeviš još je d n u ... samo je d n u !... — Lakše beže, lakše!. . . — Evo ti! — riknu Omerbeg i udari Osmu ša­ kom preko cijelog lica. — To ti je da pamtiš, kad si uzeo begovsko čeljade u svoja pogana u s ta . i . Osmo ostade na mjestu kao ukopan. Problijedio je i zamro. Nastade kratka stanka, a da se ni jedan s mjesta se pomače. . . Pinto korači prema njima i stade. . . — Dobro beže! — otpoče Osmo tihim i smire­ nim glasom, u kome je bilo neko nadčovječno samozatajenje i pregaranje. — Ja ću otrpiti ovaj šam a r. . . Ništa, ništa neka ti b u d e. . . Udario si m e . . . i ja ti neću odgovarati. . . Samo jedno beže . . . Vjeruj mi, da mi je žao što si toliko slijep pa ne vidiš, kakvu si ludost počinio. . . Ti znaš dobro, da se naša djeca vole i da zato nije niko kriv, pa čak ni djeca sama. Pa eto ti si za ono, što daje Bog, a ne čovjek, uvri­ jedio mene, koji isto tako nisam želio da se oni vole, kao ni t i . . . Ali šta ja mogu, Ш šta ti možeš, što kiša pada kad ne treba i sunce šija u nevrijeme i djeca se vole, gdje im mjesto n ije . . . Svejedno. Ja ću pod­ nijeti tu tvoju nepravdu, jer ima i na meni krivice. Ja sam već unaprijed znao, da ne treba tražiti ondje čovjeka, gdje ga nema, pa sam ga opet pošao da tra­ žim . . . �Страна 119. »Г A Ј Р Е Т« Број 8. — Hahahat,— prasnu Omerbeg u smijeni. — č o ­ vjeka veliš. . . A ti si mislio, balijo, da sam ja pao na tako niske grane, ako su mi imetak oduzeli i da ..ćji radi toga iz kukavičluka, iz bijede; iz propadanja zaboraviti svoju krv i svoje koljeno i pomiješati ga s tvojim !... To si tražio, t o ! ... Ali upamti, balijo, da nema te bijede, koja će ubiti u meni ponos i pri­ siliti me, da zanijecem svoju krv. Pa čak ni sama smrt nema te snage i te moći, a kamo li tvoje balinsko bogatstvo... Ja znam, šta znači to iipati, a ti si to istom sada doznao i već si podigao glavu i uzvisio nos, kao da je imetak čojstvo i bogatstvo, a ne ono, što je t u . . . tu u prsima i u k rv i. . . ' t - — Govori beže, govori, šta te volja.'. . Ja znam i svi drugi znadu, da ja nisam takav čovjek. I evo ti se kunem, da ću svoje rođeno dijete priklati kao jare, ako mi spomene još jedamput koga bilo od tvoje strane. . . Odreću se svoga poroda, koga volim više nego sama sebe prije nego se pomiješa sa tvojim. . . Eto, to je moja zadnja riječ. . . — I moja. . . — Hej vala! — Hej sadile! v . Rastali su se. Omerbeg je izašao na jedna vrata, a Osmo je pošao na druga, ali ga Pinto zaustavi na izlazu: — Ne ljuti se, što se dogodilo u mome dućanu. Ja nisam htio da se miješam u vašu stv a r. . . Znaš brate, trgovina j e . . . a j a . . . ja sam stekao s njime. Evo vidiš hodi ovamo . 1. Gledaj, to je sve što sam od jijih dpbio u zalog... . 1 .već to stoji kod mene tri go­ dine . . . Rok je davno istekao. . . Pinto razastrije po kancelarijskom stolu tepihe, serđade, zlatne narukvice, prstenje, dragulje* srmom vezene puške, sablje, srebrene tabljice, tanjure, ka­ šike i sve ono što je nekad resilo Omerbegovu kuću i čime se dičila cijelo porodica od prvog svoga ko­ lje n a ... Cijela kancelarija primi drugi izgled, kao 'da zasja. Na stolici su stajale u krpi još nerazvezane ’ svilene haljine i Pinto uprije prstom u njih: — Evo, to su mi jutros poslali. . . Pa šta, ću ja s tim e?. . . To za 'moju trgovinu nema nikakve vri­ jednosti, a zlato, koje sam od' njih dobio već sam davno isplatio i unovčio... Ovo ihi je sve suvišno. A moram to kupovati, kad sam i dosada kupovao ono, što je bilo vrjednije. . . Znaš dužnost, a ta mi je dužnost davno dodijala. . . Eto vidiš, brate, i opet še dižu i opet im niko nije ravan .. . Pinto je upro svoje lukave oči u Osmu i čekao kakvo će biti djelovanje tih predmeta na njegovu uzburkanu M ušu... — Kupujem! — viknu glasno Osmo, kao da želi nekome prkositi, koga nema u blizini. Pinto je za­ dovoljno trljao ruke i onda počeo da slaže sve te predmete po vrsti i po veličini. . . U magazu kroz gvozdene rešetke upade crveno svjetlo večernjega sunca i osvijetli tamni prostor, kdo tamnicu. . . I tako se svršavao dan . . . (Nastaviće se.) iiu u iu Хамза Хумо: у ХАРЕМУ. онога дана када те однесоше, остадох иред jM зачуђен. И после корачах светом и тра: Њега, a Он je, рекоше ми, и у мени. И загледах у светове далеке и заплаках će од немоћи. A сада, смешим се само у конацима празним и чекам да крочим к теби и не мислим на живот. Јер ко на живот мисли, син je гомиле. A ни друмове бескрајне не измерише л>уди мерама својим. И ноћу, кад сумрак у конаке падне и бледо светло звезда, ja не жежем чираке, јер ни ти ниси волела да нам чираци горе над постељом миловања. Очуо сам joj ход и срце ми je Задрхтало. Сусрели су нам се погледи и обузео ме je понос пркоса. 0, то je била игра само! A трећега јутра, ,не издржа Сефима и прекрчи ми пут.: Груди joj се таласаху и очи joj беху ватрене. И не рекох joj ни речи. 0, то je била игра само! ' a................ тт И пролазили су дани и љубио сам жене друге, Хамза Х ум о: мислећи на њу. ПЕСМА МЛАДОСТИ. A једнога јутра, када joj загледах у очи, • у ' Кад паде сутон на оазу, заспаше крда и проњима не беше. ни страсти ни љубави. .r . буди се шедрван под палмама. И месец се појавд У дну њихову, тињаше само презир невере. иа обзорју и пробудише се миловања. A пред кућом Белада шејка, сеђаху многи на хасурама и Хамза Х умо: оекиваху да отпочне песму певач из Делифа. ХАМИМ. И певач изиђе из жуће Беладове* a звукови * . : уди задрхташе и шедрван заћута у ослушкивању. Нређоше облаци преко града као бела једраПритајише се миловања, a месец се и.здиже. пучином. Пређоше голубови преко кућа и падоше A он запева:. * под моје стрехе. Из јасне тишине у .граду .чујем »Иако мудри кажу: све што je пролазно изасваки. звук. Голубови гучу дод..стрехом и сећање зива бол .и вечни све на обожавање сили, младоет на те лебди у копацима.здпуфтеним. ‘ ___ • лева иеему оваку: :r. ■ . , �Стрипа 120. Г АЈРЕТ« Број 8. Шта су далеки крајеви, месец и звезде дрема тају птице љубави, чије перје беше беље од цвета ' бадема. лепотама иамихе! Месец се још увек сијао у царству плавих Шта je вечии живот и рај сам спрам загрљаја њезина, a шта звукови уди спрам гласа joj! снова. Полако je губио свој нежни, сребрнасти Шта je ноћ пролетња према оку joj, a шта сјај, док га сасвим није нестало у ружичастоме галебови на пучини плавој спрам груди њезиних- нлаветнилу јутарњег неба. Мерих светове погледом и пре их измерих од Са сребрнастих звездица полако се спуштао дражи њезиних. Јер дражи су њезине бездане, и на земљу бели дан. . . чије око падпе на њих, утоне у сласти без краја. Миловах Самиху и не пожелех ничега више на свету. Раставише ме од н>е, и сва блага земаљска Павле Лагарић: постадоше ми испразна.« A када невач заћута, пробуди се шедрван и ВЕЧЕ ШТО ОПИЈА. миловања клнктаља инкоше оазом. Палме задрхташе у крошњама. Са тешким пурпуром спушта се вече. Д ан Је И дуго размишљаху мудри о песми овој и уз- сллтко заспао као безбришно детенце, у чијем се дахнуше. > осмсху огледаху златни снови. Топли ветрић зауставио се у меким крунама Павле Лагармћ: младих бреза, што су се утопиле у нежном плаветВЕЛА ПОБ. нилу летље вечери. У мирној невиности кад и кад су задрхтале По маленом врту разлила се бела месечева светлост, где сањају јасмичи, на чије гране сле- зт^длдице као и наше слабачко и бедно срде. Рабиндранат Tarope: НОБ ИСПУЊЕЊА. Са Сурабаном сам ишао код исте старе госпођиде у љколу и играли смо се мужа и жене. Кад бнх je код пене куће походио њена мајка ме je мазпла и често 6ir нас метнула једно поред другог и сама себи зборила: »Диван пар!« Тада сам још био дете, али сам ипак врло добро разумео шта под тим мисли. И код мене се створило чврсто уверење да ja на Сурабану имам неко нарочито право. Тако се дешавало да сам je с гордим осећањем власннштва кажњавао понекад и мучио. A она je са своје стране драговољно за ме страдала и сва моја кажњавања подносила без приговора. Цело село хвалило je њену лепоту, али у очима једног варварина какав сам ja био, таква лепота није значила ништа нарочито; ja сам знао само то да je Сурабано рођена једино због тога да подноси мој јарам и да ja зато не треба од ње да правим велико питање. Отац мој био je управник имања Чаудира, je* дне богате поседничке породице. Његова je намера била да и мене, чим стечем леп рукопис, упути у послове око управљања имањем и да ми где било нађе место закупца. Један младић из нашега села, no имену Нирлатан, беше побегао од свог оца у Калкуту, тамо научио енглески и напослетку постао срески назир. To je био идеал мог живота; ja сам тајно у себи био решен да постанем најмањс главни судски секретар, ако баш не могнем доћи до назира. Видео сам да мој отац увек са највећим no* штовањем опходи са тим судским секретарима. Још од детињства знао сам да њих мора придобијати разним поклонима као рибама, поврпем, na чак и новцем. С тога сам у рвом срцу упразнио једно високо почасно место за! те ниже судске чиповнике свс до судбених извршитеља. To су богови који се поштују у нашој драгој Бенгалији — модерно миниатурно издање 330 милиона божанства Хинду-Пантеона. Где год се ради о постизању каквог материалног успеха, људи имају у њих више поверења него у доброг старог бога Ганеша дароваоца успеха и тако они сада тим људима приносе на жртву све ono што je раније Ганешу припадало. Подстакнут Нилратановим примером, уграбио сам и ja једну иовољну прилику и побегао у Калкуту. За прво време одсео сам у кући неког познаника са села, a затим ми je отац слао малу своту за моје школовање. Тако сам могао редовно да учим. При томе сам ушао у политичка и социална удружења. Наједаред ми je сада изгледало природно да под сваку цену морам жртвовати свој живот за отаџбину. Али нисам знао како, a нико ми није показивао пута. Али то није смањило моје одушевљење. Ми сеоска деца нисмо још научили да се свему исмевамо као pano сазрела калкутска младост и тако наша вера беше чврста. »Вођи« наших удружеља држали су говоре, a ми смо na врућем нодневном сунцу и празног стомака тумарали од врата До врата и скунљали потписе, или смо стајали no угловима улица и делили цедуље или стављали столице у дворани за предавање и ако би ико и пајмању ружну примедбу рекао на рачун наших вођа били смо одмах спремни да се с њим тучемо. Градски дечаци смејали су се тим »лудим дечацима са села«. Дошао сам у Калкуту с тим да будем назир или судски секретар али сад сам осећао да сам на путу да постанем Мацини или Гарибалди. У то време сложили су се мој и Сурабанип отац да се нас двоје венчамо. J a сам у Калкуту �TA Ј РЕТ« Број 8. дошао са петнаест' година, Сурабана je тада имала осам — сад сам ja био у осамнаестој, и no мишљењу мога оца скоро прекорачио доба женидбе. Али ja сам се сам у себи био заверио, да се нећу никац женити, него умрети за своју отаџбину и стога сам рекао оцу да нећу да се женим пре него што завршим студије. После два или три меседа дознао сам да he Сурабана да се уда за неког адвоката no имену Рам Лочана. У то доба био сам ja заокупљен прикупљањем потписа за припомоћ око подизања Инорије и тако ме та вест није ни мало дирнула. Био сам се уписао и хтео сам управо да полажем испит, кад ми умре отац. Нисам .био сам, него сам имао мајку и две сестре. Стога сам морао да напустим свеучилиште и да потражим какво намештење. Након много муке добијем место другог учитеља на препарандији неког малог града у срезу Ноакхали. Мислио сам да сам нашао баш право место. Хтео сам да сваког свог појединог ученика својим утицајем васпитам за вођу будуће Индије. Почео сам са својим радом, али сам убрзо опазио да je предстојећи испит био од много веће важности него будућност Индије. Директор се љутио кад би говорио ма о чему другом сем о граматици или алгебри. И за два месеца нестаде мог одушевљења. Нисам никакав геније. У тишини свога дома стварао сам смеле планове, али чим бих ступио на поље рада морао сам да кар;-инДиски бик погнем леђа под јармом плуга, да подносим бодљикави бич свог господара,,да цео дан стрпљиво и сагете главе разбацујем грумење и да увече будем задовољан ако имам шта да преживам. Тако биће није створено з а р да се пропиње и да прави скокове. Један учитељ ifopa ради опасности од пожара да спава у школи. Пошто сам био неожењен, тај задатак паде na мене. Настанио сам се у једну кровињару уз велитсо школско здање. Школа се налазила иако подаље од града поред једног великог рибњака. Около њега стајале су арекиме и кокосове палме и мадарова стабла a уз школску зграду дизала су се два велика стара патер-ностер дрвета и бацали на далеко свежу сенку. Заборавио сам нешто да кажем што ми досада није изгледало вредно спомена. Тамошњи државни тужилац Рам Лочак Сај становао je у близини Ha­ rne школе. Знао сам и то да његова жена, некадашња моја другарица у игри Сурабана с њим тамо станује. Упознао сам се са Рам Лочаном. He умем да вам Кажем je ли on знао да сам ja Сурабану познавао у њеном детиљству. Држао сам да није згодно да му то при нашем првом упознаваљу споменем. Да, морам још и то pehu, да сам се тада једва и сећао да je Сурабана била на неки начин везана за мој живот. Једног школског празника паправио сам посету Рам Лочану. He знам више о чему смо разговарали, вероватно о несрећном иоложају данашње Индије. He да му je она нарочито за срце прирасла, али о томе се предмету могло тако добра два сата пре/гричавати на дуго и широко пуштајући из луле димове. . Страна 121. Док смо се ми тако забављали, чуо сам у суседној соби кораке, шуштање хаљине и сасвим тих звекет наруквица и био сам сигуран да два љубопитљива ока вире кроз пукотину малог прозора. Наједаред ми у духу искрснуше два ока, два тамна ока из којих je зрачило поверење, невиност и девичанска љубав — црне зенице, дугачке, тамне трепавице — и очи су биле мирно и нетремице на ме управљене. Kao да ми je срце стегао неки гвоздени обруч и ono се грчило у ненаданом болу. Вратио сам се кући, али бол није попуштао. Или читао, или писао или шта било друго радио, нисам могао да скинем терет са свога срца; — он je падао као тешка мора и притискивао ми груди. Али глас je био истрајан: »Некоћ си могао да je имаш, само да си хтео. Данас можеш да чиниш шта хоћеш na немаш ни права да je видиш. Gypaбана из твог дечаштва може да ти буде још блиска; ти можеш Да чујеш звекет њених наруквица и да кроз ваздух осетиш мирис њене косе — na ипак ho-између вас увек бити зид.« Одговорио сам: »Па добро, нска буде тако. Шга -je мени-Сурабана? Moje срце je настављало: »Данас ти Сурабана /није ништа. Али шта je могла Да ти буде?« Ах, то je истина. Шта je могла да ми буде! Најмилије од свих бића — биће које би ми било ближе од делог света, које би са мном делило све туге моје и радости — то je могла да ми буде. A сад мп je тако далбка, тако туђа, да ми je забрањено да je видим, незгодно да с љом говорим, грешно да на њу мислим! — Док je тај Рам Лочан. који je наједаред ко зна одакле искрснуо, промрмљао две-три религиозне формуле и једним покретом зграбио Сурабану и одвео je као своје сопствено и неоспорно власништво. Нећу да проповедам никакве нове моралне законе нити да рушим друштвено уређење, a немам ни намсре да раскидам породичне везе. Хоћу само да изразим оно шта се у мени десило, na макар то и не било паметно. Нисам могао никако да се отресем осећања да Сурабана, која je ту под заштитом Рам Лочановог дома живела, далеко више припада мени него њему. Додајем да je престава била неразумна и на неместу, али неприродна није била. Од тог доба нисам могао ни на какав посао да усредсредим мисли. Кад би се у подие ђаци у мом разреду дошаптавали, кад би на пољу притискивала подневна жега и млак поветарац паносио у собу сладак мирис расцветалих патер-ностера, да сам ja желео — не знам шта, али сам сигуран да нисам желео да цео живот проведем поправљајући граматичке задатке тих будућих узданица Индије. Кад се часови заврше, нисам могао да издржим у свом усамљеном дому, a ипак ми je била досадиа свака посета. Седећи у „сумрак код рибњака и слушајући како поветарац уздишући струји кроз лишће арекиних и кокосових палми, мислио сам како je људско друштво само једно ткање погрешака; нико нема довољно разума да право у право време учиии, и кад ирилика умакне раздиремо себи срца у узалудним чежљама. Morao сам да оженим Сурабану и да целог живота будем срећан. Али ja сам ни мање ни више хтео да постанем Гарибалди — и постао сам копачно другп учитељ на сеоској школи! A државни тужилац �Страна 122 Број 8 Г A ЈРЕТ. Рам Лочан Рај, којиније имао ни мало права да постане Сурабанин муж, за кога пре венчања Сурабана није уопште ништа друго значило него nito стотину других девојака — оженио ју je сасвим мирно и као државни тужилац заелуживао гомиле новаца; ако му јело не прија, укори Сурабану, a ако je добре воље, поклони joj гривну! Он je избријан и округласт, добро одсвен и без икаквих брига; никада не проводи ноћ седећи крај рибњака и с уздахом гледајући звезде. Рам Лочан био je у неком важном правном олучају позван на дан-два у град. Сурабана je код своје куће била исто тако сама као ja у својој школи. Сећам се, био je понедеоник. Још рано изјутра небо je било покривено облацима. Око десет сати поче да шкропи фина киша. При овако претећем небу директору нашем изгледало je упутно да раније затвори школу. Целог дана пловили су тамни облаци небом, као да се спремају за неку величанствену игру. Идућег дана, после подне, подиже се бура и киша je пљуштала као из кабла. Што се више ноћ приближавала. то je све више растао бес олује и кише. Прво je бура дувала еа истока, a онда се окрете и поче да бесни према југу и југозападу. Било je безуспешно пбкугаавати да се заспи у оваковој ноћи. Мисдио ^сћм на то како je Сурабала на овом страшном времену сама у кући. Наша школа била je много јаче грађена него њен лаки летњиковац. Непрестано сам помшнљао на то да љу дозовем у школу. t тиме да ja проведем поћ напољу крај рибњака. Али никако нисам могао да скупим зато храбрости. Oko два caia изјутра зачух наједаред шум речних таласа — језероч набујало и јурило je према нама! Потрчим из собе према Бурабаниној кући. Између иас била je ограда, насип рибљака и кад сам загазио на њ дођеЧш вода до колена. Докј сам се пењао уз насип дође управо други талас и разб:т се о њега. Највиши део насипа био je више од седамнаест корачаја изнад бујице. Кад сам се попео на врх истовремено успео се и неко други с иротивне стране. Сваки нерв у мени знао je, ко je то и цела моја душа задрхта у том сазнању. Нисам сумњао да je и она мене препознала. Ha острву чија je површина износила од прилике три миље у четвероуглу стајали смо нас двоје; све остало око нас било je прекривено водом. Настаде прави потоп; звезде на небу беху угасле, a сва светла на земљи погашена. Да смо нас двоје тада проговирили, не би то било никаква неправичност. Али ии једно од нас није могло да нађе речи, ни једно од нас није ни упитало како нам je. Стајали смо и зурили у таму. Под ногама нам je ковитлала матица смрти. Данас je Сурабана оставила цео свет и дошла мени. Данас нема никог осим мене. Ова Сурабана дошла je у свом далеком детињству са неког другог света, из неког мрачног древног царства тајни и стала пбред мене у белој светлости ове земље пуне људи, и данас након дугог времена, оставила je она тај свет пун светлости и живота, оставила јс да буде сама крај мене у овој страшној неутеuiHoj тами у овој смртној борби природе. Некоћ je матица живота избацила пред моје ноге тај нежни нупоЈвак, и бујица смрти je сада тај исти цвет у нуном цвату уграбила и донела мени — мени и чптком другом! Још један талас и ми ћемо са овог земљиног руба на коме сад одвојени седимо, насти и сјединићемо.се у смрти. Нека никад не дође тај талас! Нека Сурабана дуго и срећно у своме дому живи, поред мужа, деце и родбине! У овој једној ноћи у којој сам стајао пред понором смрти осетио сам" вечно блазкенство. Ноћ прође, бура се стиша, бујица опаде; без и једне речи одс Оурабана кући, a и ja, не изустивши ни једно слово вратих се у своју крови* њару. Дуго сам седео и размишљао: Истина ja нисам постао ни назир ни први судсчси секретар, ни Гарибалди; једва што сам други учитељ бедне сеоске школе. Али једна кратка ноћ обсјала je целу моју /кивотну стазу. Од свих дана и ноћи које ми je удес доделио она једна ноћ била je највеће испуњење моје судбиие. Превела: Х аџида 0 . Х аџић. МОРСКИ И ЈБУБАВНИ ВАЛИ. Жалосна игра у пет чинова од Фр. Грилпарцера. перево Сулејман Мурсел. ПЕТИ ЧИН. (Наставак). НросЛор пред Херином кулом као ири крају пријашљег чииа. — Јутро je. Када се иодигне завеса, стоји Херо у средиии позорнице, оборепе главе подбочеие руком, буљећи преда се. Јанта долази: Јанта: Зар ти још овде укочке стојиш И буљиш само у једну тачку? Хајдемо мало шумицом ироћи! Беспи се ветар -слегао веће,. Море je мирно. — A реци, јеси л’ Ти ноћас чула урнебес онај? Херо: Јесам ли чула? Јанта: Дуго си овде напољу била. Ja сам додуше при крају чула �Bgo: 8 Кораке неке повише мене, Али у твојој соби не беше Никаква светла. Херо: Никаква светла! Никаква светла! Јанта: Тебе свеђ мори некаква тајна, _ Ako je али иовериш неком, Ти ћеш je онда лакше подносити! Херо: Да ти већ нешто начула ниси, Па опет хоћеш, да питаш мене? Ja сам ту будна требала бити, Ал’ заспах ето. Hoh je већ била, Када ме од сна олуја тргла. Около мене свуд црна тама, Лампа не гори. Ja тад онако Развитих коса, преданих ветру, Полетех амо. Ал’ светла нема! Утехе нема, помоћи откуд. Јаучућ’ свеђер и клечећ’ тако Дан ме затече. — Ал ипак, — инак! Јанта: Сиротна друго! Херо: Сиротна? Па нека! Ал’; гл&! Бозичсу добри, Тек lim ja застах, ош^ ми трну To светло моје. Чим се дан с првом помоли зраком, Одох да видим са мојпм врелим И сувим okom. — сОог.^едах лампу, Ал’ нити стотр део од уља Мањкао није, a стењ тек једва Почео црнит’; Тада ми јасно Све јасно беше. Тек што сам ваљда Заспала била, одмазГ ее моје Угасло светло. — Како cf, гледај, богови добри! Да je то само касније бидо, (одмиче се од ље и преда се гледајући) Beh би се био пријатељ пред’о Дивљему мору, a тад би њега Олуја стигла, мртав би био. Тако je барем код 'куће oct’o, Није га какав мамио знак, И он je спашен, сад је он жив! Јанта: Мислиш ли збиља, да je то тако? Херо: Мислим сигурно. — Бози су добри! Јер што ми грешком не пазећ’ добро Пустимо с вида, они то влажним Прстима трну не дају, да ту Ликује пропаст. Зато ћу њима ja сад и увек K’o дете мало захвална бити, И много нешто, што им ne годи, Што можда право ил’ добро није, Урадит’ боље. — Одлучно бар ћу Према том стати, јер бози јако Одлучна воле. A сада, дево, отиђи тамо, Где се од мора приступа амо, Стани, погледај, нећеш ли okom Обалу досећ’, блажеиу ону »Г A J P E T i Страна 123 Пречку -ми страну, где — ти погледај Према Абиду! Ja сам кушала то с моје куле, Ал’ магла беше. Сад je све ведро. Хоћеш ли, реци? (Оеда) Јанта: (идући према задњем делу) Погледај ено, баш онај шипраг Уз темељ куле pačao што je, Олуја скрши, ено сад лежи, Грање му не да приступит’ тамо. Херо: Подигни гране! Ta нћси ваљда Толико трома! Јанта: Још ено no њем каиљице стоје (Повлачи онуда ногом no земљи) Халуге ево и морскс траве, Што je ту море извади ето, Ах,#види, шкољки, шарених џиџа! — 'Олуја има обичај овај, Да проспе свуд својега беса Остатке ове — “Еогкту краја некаква платна! Како je тешко! HefliTO притеже Са дна отрага, то чврсто држи. — Зиста ево некаква вела! Исто je скоро к’о оно твоје; Ha оба краја свезане петље \K’o да je барјак. Погледај, приђи! Можда ћеш познат’. Да није мокро J a бих то сада к’о лопту тамо Бацила к теби. Мани се игре! Подигни гране! Јанта: Јест — али да знаш, како су тешке. 0, jao, моја хаљино леиа! Ха, ево сада, ево их држим Е — да! Измаче! Хајде ти ближе Приступи амо. Ja држим! — Гледај! (Она je приступила и придигла огранке, који су били окренути према земљи: Леандар лежи мртав на пристаништу) Херо: Ево ме, хоћу. — Ах, гле, човека! Леандар! — Jao! (устукнувши, жури се према предњој страни) Варава варко, о моје очи! Je ли то збиља? Истина je ли? Јанта: (осврће се с муком преко огранака натраг и гледа) Милосни бози! Свештеник: (долази са десне стране) Какав се јаук разлеже отуд Мирнијем зраком? Херо: (према Јанти) Нусти огранке, пусти! Јанта: (пусти огранке ,а они падну и иокрију леш. Херо пође свештенику у сусрет и труди се, да му сврати поглед натраг) Херо: Јеси л’ ти стричс? И тако рано Напољу већ, �Страна 124 Бро] 8. >Г A Ј Р Е Т« Ну, гледај овог лепога дана, Управо обје — хтједосно ето — Радосно — весе — (Клоне к земљи, a Јанта je придржи) Свештеник: Што je то било, што се догоди? Јанта: (забављена Хером показује на шипраг) Ох, господине, мој, господине! Свештеник: Подигни гране! Брзо! (Она то чнни) Праведни бози — он je пануо — Од ваше руке! Ви сте га дакле досегли ето. ® Јанта: (још увек држсћи гране) Зар никог нема, да се смилује? Има ли ико у помоћ стићи? Свештеник: ■ _ј To сад остави и амо дођи! (дотичући je) Ти шути! Чујеш? Јер, знај, ако се Реч једна о том једина чује Што си видела и знадеш ето — (Удаљујући се од ње) Taj човек овде, то je туђинац Непознат нама, којега море Избаци амо к обали нашој! A свештеница уз леш je пала Само no својој слабости људској. (Чувар храма и многе слуге дошли су са десне стране) (Наставиће се). FELJTON Osman Nuri Hadžić: Porodično i nasljedno pravo Muslimana. Napisao: Hafiz Abdulah Bušatlić. Kako je opznato u Bosni i Hercegovini, pored općih građanskih sudova postoje i zasebni šeriatski su­ dovi sa kadijom, Senatskim sudijom, na čelu. U kom­ petenciju sreskih šferiatskih sudova spadaju sva pitanja iz porodičnog i nasljednog prava muslimana, a ovo pravo na zasebne serijatske sudove zagarantovano je muslimanima i 109. članom Ustava. Druga i posljednja instancija po ovim pitanjima jeste vrhovni šeriatski sud za Bosnu i Hercegovinu čije je sjedište u Sarajevu. U Južnim krajevima naše kraljevine i u Sandžaku, gdje još nema šeriatskih sudova tu dužnost obavljaju muftijski uredi. Šerijatski sreski sudovi i vrhovni šerijatski sud za Bosnu i Hercegovinu sude po propisima šerijata čija su vrela i pozitivne norme pisane na arapskom jeziku, a ponešto i na turskom. Kako naši muslimani u Bosni i Hercegovini ne razumiju ni jedan ni drugi jezik, tako je šerijatsko pravo koje se toliko stoljeća primjenjuje u našim krajevima i koje tako duboko zadire u život muslimanima, ostalo nepristupačno ne samo širim slo­ jevima nego i samoj muslimanskoj inteligenciji. Austrijska uprava da bi svojim sudskim organima olakšala bar donekle poznavanje šerijata, izdala je joS prvih godina okupacije dvije knjige na njemačkom jezu ku: »Das Justizwesen Bosniens und der Hercegovina« i Eherecht, Famiflienrecbt und Erbrecht der Mohameо*апег nack der hanefitischen Ritus«. Prema tome poznavanje šerijata, u koliko se on primjenjivao u Bosni i Hercegovini, bilo je uslovljeno znanjem arapskog, odnosno turskog ili njemačkog je­ zika. S toga nije nikakvo čudo što se na sve strane osjećaja potreba za jednom takvom knjigom na našem jeziku. Ta osjetljiva praznina u našoj pravnoj literaturi, »dala je povoda (g. Bušatliću) da taj dio islamskog prava bar u njegovim glavnim potezima preradi za naš svijet.« ■ . . j I '! I" @т Gospodin Bušatlić pozna orapski jezik dobro, ima teorijsku spremu i dugu šerijatsko-sudsku praksu — dakle dovolnje uslove da nam dade valjanu knjigu u Šerijatskom porodičnom i nasljednom pravu. Ko pro­ čita njegovu knjigu uvjeriće se da je pisac u tome uspio i da njegova radnja zaslužuje svaku pažnju d prepotu b . —K , V Pišući svoju raspravu pisac se u glavnom držao knjige »Elahkamu šerijefil ahvali šahsije« koju je u Kairu izradila posebna komisija egipatskih pravnika pod predsjedništvom čuvenog islamskog teologa — 'pra­ vnika Kadri-paše. Pored toga pisac se poslužio i veli­ kim komentarom na ovu knjigu od Muhamed Zejd-elEbjanije i drugim priznatim arapskim autoritetima kao i drugim zakonima, naredbama i riješenjima vrhovnog šerijatskog suda z Bosnu i Hercegovinu. Knjiga o porodičnom i nasljednom pravu muslimana dijeli se na uvod i pet poglavlja. U uvodu koji je i suviše kratak i zbijen pisac se samo letimično osvrnuo na temeljne izvore šerijatskog prava, na glavne predstavnike ortodoksne musliman­ ske pravničke škole i na idžtihad. U prvom pogledu (ženidbeno pravo) pisac je naj­ prije u kratkim potezima iznio stanje bračnog života u Arabiji prije Islama, da onda na osnovu Kur’ana utvrdi kako je i koliko je Islam poboljšao položaj žene i osigurao neprikosnovenost braka. »Brak ie moj sunet i ko se toga ne drži, ne pripada meni«, — rekao je Muhamed, i brak se, na osnovu toga, smatra među muslimanima 'kao imperativna vjerska ■dužnost za onoga koji nije ai stanju da se sačuva nemo­ ralnog života a strogo je zabranjen onima koji su svje­ sni da neće moći udovoljiti bračnim dužnostima koje propisuje Islam. Među bračne dužnosti po šerijatu spada u prvom redu lijop i obazriv postupak prema ženi, lju­ bav i prirodan život u svakom pogledu. Radi što sretnijeg bračnog života i gdravijeg po­ roda. islamsko pravo propisuje izvjesne preduslove za ženidbu od kojih svaki dolazi u obzir prije sklapanja, a neki pri samom sklapanju braka i o kojima valjanost ženidbe ovisi: sloboda, duševno zdVavlje, punoljetnost, slobodna volja, nepostojanje izvjesnog srodstva, po �Број 8. T A J PET« krvi, mlijeku i tazbinj i vjerodspovjest vjerenika; zatim ponuda bračne veze i prihvat (idžab i kabul), očitova­ nje o bračnoj vezi u isto vrijeme i na istom sastanku uz osnovu pismenih očitovanja, ta očitovanja moraju biti legalizovana i u isto vrijeme pročitana u prisustvu sjedoka. Jedan od uslova braka jeste ,i ugovor o mehru, alh ako se to i propusti brak nije ništavan, jer taj uslov nadoknađuje zakonski mehri misi. Kufv i mehr reciplrani su u islamsko pravo iz paganskog običajnog prava Arapa prije Islama. . Kufv kod paganskih Arabljana znači plemensko po­ rijeklo muža: ženu iz Kuredševa plemena mogao je ože­ niti samo Kurejšija. Pozniji islamski pravnici raširili su pojam Kufva na muževo rodbinsko porijeklo i vjero­ ispovijest, na imovinsko stanje i moralne kvalitete, na plemenitost srca, profesiju i staleže; naobrazba i inteli­ gencija imaju predonst pred krvnim plemstvom. Mehr je jedna vrsta materijallne odštete i naknac-e ženi od’ strane muža za njen ulazak u bračni život Predmet je mehra gotov novac, nakit i svaka imovin­ ska stvar sa kojom je muslimanu dopušten promet. Mehr se dijeli u dvoje: u mehri mudžel koji muž daje ženi pri sklapanju braka odnosno odmah čim žena dođe u njegovu kuću i u mehri medžel, koji se daje ako nije ništa drugo ugovoreno, obično u slučaju rastave braka ili muževljeve, odnosno ženine smrti. Visina me­ hra se osniva ili na ugOvoru — mehri musena — ili na zakonu — mehri misi koji u slučaju spora utvrđuje na> dležan šerijatski sud po izvjesnim propisima. Što se tiče uslova vjeroispo'viiijesti, pn-se odnosi sa­ mo na muža: poturica nije to s to m rođene muslimanke. Islamsko sklapanje braka posve je jednostavno i ne podleži nikakvom vjerskom svečanom činu, niti ie ye-i zano za kakvo određeno mjesto: sklapanje se braka redovito vrši pred šerijatskim sudom, a može i na dru­ gom mjestu. Islamsko pravo poznaje i mješoviti brak muslima­ na muža i nemuslimanke žene, koja mora pripadati kršćanskoj ili jevrejskoj vjeri. Što se tiče poligamije islamsko pravo dopušta da jedan čovjek može imati istovremeno dvije do četiri žene, ali pod tako teškim uslovima da je to u praksi skoro nemogućno. Brak sklopljen po obredu kršćanske ili jevrejske vjere ostaje na snazi i ne treba ga obnavljati u slučaju da samo muž pređe na Islam Hi oba bračna druga, ako nema drugih zaprijeka po šerijatskom pravu. Prava i dužnosti između muža i žene tačno su od­ ređena i žena u mnogom slučaju uživa znatne povla­ stice. iRazvod braka islamsko pravo dopušta kao nužne zlo pod izvjesnim uslovima i smatra ga kao vrlo ružan čin: »Od svih stvari koje je dopustio Bog, najviše mrzi razvod braka« — veli Muhamed. Inače posljedice ra­ stave za muža su dosta teške naročito ako je brak sklo­ pljen uz visok mehr i ako su mala djeca koju, razve­ dena majka ima pravo sa sobom uzeti,, a otac je dužan da snosi troška oko njinog izdržavanja i još zasebno da plaća razvedenoj ženi vaspitni trošak za djecu i za njeno lično izdržavanje za vrijeme ideta (četiri mjeseca i deset dana od; dana rastave). U drugom dijelu pisac raspravlja o »roditeljskom I rodbinskom pravu«, o pravnom položaju zakonite i vanbračne djece, o položaje djece rođene nakon rastava braka, odnosno nakon očeve smrti, o nahodima i adop* Страна 125. čiji. Djeca rođena u braku uživaju sve pogodnosti koje im daje šerijatsko pravo. Za vanbračnu djecu otac nije dužan da se brine, ta dužnost pada na majku, a ako ona nije u stanju, onda na općinu odnosno na državu. Vanbračna djeca ne naslijeđuju oca, niti otac njih: ako im majka nije živa, nasljednik njihovog imanja je država. U izvjesnim slučajevima, ali pod vrlo teškim kauteđama i tek nakon razvoda što ga izreče nadležni sud u vanrednom — lian — postupku, otac može da ne pri­ zna svoje dijete kode je rođeno u pravoslavnom braku. Šerijatsko praivo ne priznaje adopciju i usvajanje djece čiji su roditelji poznati, kao što ne poznaje ni pozakonjanje van braka rođenog djeteta. Dužnost roditelja prema djeci ili su moralne ili za­ konske. Majka je moralno obavezna da svoju djecu doji i vaspitava tjelesno i duhovno. Otac je zakonski obave­ zan uzdržavati svoju djecu, ako su siromašna i nemaju sopstvenog imetka. Ako je otac siromašan i ne može da zaradi, ta dužnost prelazi na njegove srodnike po izvjesnom redu. Šerijatsko pravo predviđa ne samo uzajamno uzdržavanje d potpomaganje djece i rodite­ lja nego i jednih i drugih prema bližim i daljim srod-hicima. U _tre£em dijelu govori se o tutorskom i staratelj­ skom pravu, a u četvrtome o testamentarnom pravu, koje je u šerijatu usko vezano sa tutorskim i starateljskim pravom. Šerijatsko pravo pozna dvije vrste tutorstva: za­ konsko i testamentarno, a lica, koja su po zakonu ogra­ ničena da upravljaju sobom i svojom imovinom, dijeli u četiri grupe: sigar, maloljetnici, međanin, umobolni, uteha slaboumni, i sufeha rasipnici; lica koja su sprije­ čena da upravljaju svojim imanjem dijle se također u dvije vrste; gaib, odsutan i mekfud nestao. Sve tutore i staratellje postavlja j>o pravilu nadležni sud ali može i otac testamentom postaviti tutora koji će poslije nje­ gove smrti upravljati dječijom imovinom i biti im tutor do njihovog punoljetstva. »Zaista oni koji imovinu ma­ loljetnika protuzakonito jedu, gutaju vatru i oni su na rubu pakla« (Kur’an). Dakle po šerijatskom je pravu tutorska odgovoi nost dvostruka: prema Bogu i prema zakonu, za to sc se ovim pravom šerijatski pravnici-teolozi bavili na dugo i široko a imami se u mnogim pitanjima razišli. Prezaduženi, nad čijom je imovinom otvoren ste­ čaj, Mi čiji su prihodi sekvestri rani, uživaju po šerijat­ skom pravu izvjesnu zaštitu: ona imovina koja je neop­ hodno potrebna za izdržavanje prezaduženika i onih lica koja je on dužan uzdržavati ne spada pod stečaj i ne može se sekvestrovati. šerijatsko pravo dopuštai za­ branu na platu do izvjesne količine. Mal ljetnike šeriatsko pravo dijeli po dobi: do sed­ me godine je doba »djetinjstva i neshvatania« gajn mumeiz; od sedme do navršene devete (za žensku dje­ cu) odnosno do navršene dvanaeste (za mušku) sini temjiz, od navršene devete, odnosno dvanaeste godine su »skoro dorasla lica« — murahik ,a s navršenom pet­ naestom godinom (oba pola) sa punoljetna-balig. Baliglice može slobodno rukovati samo svojom ličnošću dok uprava imanja ostaje i dalje pod starateljstvom. Pot­ puna zrelost i u tom smislu nastupa navršenom dvade­ setom godinom. Ko nije prezadužen i nema nasljednika, može te­ stamentom ostaviti kome hoće oijelu svoju — mulk imovinu. Testamenat, kojim se nekom nasljedniku nešto �Страна 12б. Г A Ј Р ET. Број 8. zavješta, nema pravne valjanosti, ako na to ne pri­ Split daleko po tri ili dva dana, to u ovaj grad stiže na stanu ostali nasljednici. Ako testator nije prezadužen, konjim aiza diva dana neizmjerna i raznovrsna roba za a ima nasljednika, može testamentom ostaviti kome hode odjeću, raznovrsna platna i druge skupocjene i neobične samo jednu trećinu mulk imovine i za to nije potreban stvari. Trgovina čohom i sa stvarima, koje se izrađuju od svile, vune i pamuka, i sa stvarima, koje irzađuju kapristanak nasljednika. Raspolaganje imanjem vrste erazi mirije za slučaj zandžije, vrlo je živahna. Preko Miljacke vodi redom ćuprija, od kojih je Ca­ smrti nije dopušteno. U petom dijelu pisac raspravlja o nasljednom pra­ reva ćuprija niska, ali vrio duga, ima u duljinu 2500 ko­ vu musflimana. Nasljedno pravo mulk imanja, koje se raka. Naviše ćuprija blizu tekije postoji ogroman bend zasniva na Kur’anu, Hadisu i Jdžmai umetu vrlo je kom­ Mi rastava, 'pa koji isjeku drvo u brdima više Miljacke, plicirano dočim je nasljedovanje mirije nepokretnosti obaraju najveća stabla, zasijeku ih i obilježe na koji na­ koje je regulisano otomanskim zakonom od 17. mulia- čin i bacaju u vodu i sve ide do spomenute zastave, pa rerna 1284. (1867.) sasvim jednostavno. svak svoje poznaje, vadi i odnosi. Pisac je uložio mnogo truda i pažnje da i ovaj u U ovom mjestu malo ima miševa. Zato je i mačka istinu najteži dio šerijatskog prava izradi pregledno i rijetka stvar. BBudući je ovo svijet, koji računa, ili) se razgovjetno. bovi knjigom, ili se uzdržava od timara, neće da drži mačke jer, veli, jedna mačka troši jednu akču. A ako Pored jezičnih i stilskih krupnih grješaka i piščeva drži mačku, ne da joj k sofri (stolu), da joj ne bi bacio načina izražavanja koje je često puta i suviše naivno zalogaj kruha, nego je goni, udara i viče: marš, tebe je treba piscu zamjeriti što u uvodu ili posebnom pogla­ Bog stvorio, da loviš miševe«. U Banja Luci kazuju, da vlju nije progovorio opširnije o izvorima šerijatskog se svijet u Sarajevu zbog škrtosti i niskosti ne drži uz­ prava, o glavnim predstavnicima ortodoksne pravničke višene riječi Svečeve: »Milovati mačku, to je od vjere«. škole, a njihovim naučnim metodama i ražmimoilaže- I da trgovac u Sarajevu jede jedanput na dan. I da se njima. Osim toga trebao je bar ukratko izložiti evolu­ je hekt^Sarajlija, čija je žena bacila zalogaj kruha mački, ciju šerijatskog prava,^ postana ki izdavanje Kanuna, ra­ rastavio od žene. Ali prilika je, da ovo nije tačno. Jer ja zliku između miflk in*anja i eraizj mirije i njihovu pra­ sam našao, da svijet u Sarajevu časti dtugoga, da prima vnu prirodu, jer će bez toga neupućenima biti nejasno drugoga za svoju osfru i da voli tuđina. I z g l e d i ž i v o t n a r o d a . Budući je voda do­ zašto je različit i red i princip naslijeđa kod mulk i erazi bra, a isto tako i zrak, narod je rumen u licu. Mjesto je mirijske imovine. Na koncu treba prirajetiii da VI. odsjek n a^ ffifl okruženo sa svih strana višočmama, a vode su vrlo strani gdje se govori o'nadr ipisarima i nadriljekarima, obilne, koje su kao voda života. Zato je narod krepak vraćanju i gatarama nikako ne spada u ovu knjigu o i ima na hiljade ljudi, koji su doživili 70 godina i kotji su zašli u duboku starost i već prošli i opali i prestali lju­ šerijatskom pravu. Inače knjiga g. 6ušatlića zaslužuje svaku pažnju i biti. Svi su čista vjerovanja, pravi vjernici i obožava­ vrlo će d'obro poslužiti ne samo šerijatskim sudijama telji jedinog BoBga. Čuvaju se tuđeg i nema pri njima nego i građanskim, a i upravnim činovnicima, naročito spletkarenja, a sve, i staro i mlado, i bogato i soramšno, vrši vjersku dužnost namaz (klanjanje). U čaršiji, bro­ u našim južnim krajevima. jeći novac, kad čuju mujezina, uz riječi «odazivam ti se Bože« otsave novac, pa i ne (zatvorivši radnju po­ A. K adić, član Ulema Medžlisa: laze u grupama u džamiju, a kada svrše dolaze i trguju, jer svi su usvojili riječ: »BoBgu je mio, ko zarađuje«. Sarajevo prije 270 godina. Ljude trome i koji ne posjeduju koje bilo umjeće, nikako (P o E v 1i j a Č e 1e b i j i). ne vole. Samo one, koji se uzdržavaju vlastitim umjeĆ a r š i j a. Na tri mjesta postoje tri karavan-saraja, ćem, štuju. Čak i zekjat daju ljudima naučenim i savr­ u koje se prima putnik u ime Boga i besplatno. Uz to šenim. Odličnih i uglednim osoba ima vrlo mnogo. Odli­ ima 23 lijepo uređena i opravljena hana, kao kakvi gra­ čnici općenito nose od dobre čohe binjiše (dugi i iahak dovi, osobito Hadži Beširov i Hadži Tatarov han. Za kaput), dolame i ćurkove postavljene samurovinom. U bećare bez familije, koji nijesu iz mjesta a bave se ko­ zimi oblače ćurkove postavljene odličnom crvenkastom jim poslom, postoji osam prostorija, koje se drže u veli­ bosanskom lisicom i kaftane od satina. Obuću nose op­ kom zaptu. Kućepazitelj ne prima, ko nema jamca. Ko ćenito žutu, a oko glave »carske« vezene čalme. Sre­ jednu noć izostane bez dozvole, sutra se goni. Svaku dnji stalež nosi grublju čohu, a u zimi ćurkove postav­ noć iza jacjje vrata se zaključavaju i ne dozvoljava se ljene crnom janjećiijom kožom iz Dubrovenedika. I niži ulazak ni izlazak. Imareta, iz kojih še dijeli hrana oni­ odijevaju se čohom, a mnogi ima na glavi zeleni kraji­ ma, koji dođu i učenicima medresa i onima, koji se pri­ ški kalpak. klone uz ove imarete, ima redom, kao što je to Kodža Ženski je svijet po svojoj čistoći i povučenosti na Ferhadbv imaret, Husrev pašim imaret i Kodža Mehmed stepenu Rabije Adevijske, po ljepoti, finoći i skladnosti pašin. Ovaj potonji sagradio je Sinan aga, graditelj cara biser, kakav se ne može naći. Svaka im je riječ skladna Suilejmana. i po ljepoti jezika nema im primjera. Zubi kao biser. Dućana ima u svemu 1080. Caršija je prijatna i li- Njihove čiste djevojke na vrhuncu su čestitosti, kao bi­ јеро raspoređena, te je kao u Haflebu i Brusi dio po dio ser ili pupoljak, koji se nije rascvao. Osim riječi oca i prekrivena, ali ne da je nadzidana, nego sa jakom drve­ djeda nijesu čule druge riječi. Ženska su imena, Saliha, nom građom natkrivena. Putevi su čisrtd i kaldrmisaini. Saniha, Ražija, Merzija, Merjem, Huma i t. d. Služavke Krasan je i zidani bezistan. Robe ima u bescijene iz su većino odgojene Srpkinje, Bugarke, a ima mnogo i Indije, (Petovođa, Austrije, Persije, Poljske, Ceske. Po­ Hrvatica. Sve ženske nose razna odijela od' crvene ili što je Dubrovenedik, Veliki Venedik, Zadar, Šibenik i zeflene' čohe ili platna, na nogama žute papuče, a na �Bpoj 8. T A ЈРЕТ. Страна 127. Željezne rude ima vrlo mnogo i u brdima Foinice vadi se željezo bez granice i primjera. 0 j e z i k u . Narod govori bosanski, turski, srpski, jezikom latina, hrvatski, bugarski. Imena skraćuju, pa Mehmedu kažu Mcho, Ahmedu Ahmo, Šabaaiu Žabo i t. d. Prezimena su im: Ljubzade (Ljubović), Filibzad'e (Filipović), Koskizade (Koskić) i t. d. Jezik im je po­ sebni dijalekat i ima narodne izraze. Jelu, koje uzimaju izjutra, kažu: ručak. Paši kažu »čestiti« paša, što znači: pravedni paša. Jezik , Bošnjaka i Hrvata. Narodu vele Bošnjaci. Ali ako se kojemu kaže Bosnevi, to mu je milije. Zaista plemenit i jezik i narod, koji zna cijeniti vrijednost čovjeka. Jezik im je bliz jeziku latina. Evo nešto u prozi i vezanom govoru iz ovog jezika. Broje­ nje do deset: jedan, dva tri, četiri pet, šest, sedam, osam, devet, deset. Naučenjaci i pjesnici u Sarajevu sastavili su po primjeru knjige »Sahidlja« jednu knjigu kao niječnik na bosanskom jeziku, iz koje se donose primjeri u dvije vrste stiha: i Bog = tanzj, (jedno = bir dir, hem jedino = vahdetj. Duša = džan dir, čovjek = adem, dirlikji dir = ži­ vjeti. (Slijedi josTieset stihova, što se ispušta. Osim ovoga ispušteno je još nešto, što se ponavlja u opisu ili što nema značaja za opis mjesta. Prevod je na nekoliko mjesta drukčije poredan, nego što je tekst, da bi na je, inom mjestu stojalo, što se govori o jednoj stvari.) glavi skupocjene kape ili kapice od svile, preko kojih stavljaju bijel ovitak. Peče nose crne, ali se vrlo ri­ jetko nalaze izvan kuće, jer su poštene i umjetpe žene. Jedan je dio naroda ratnik, jedan dio služi, jedan je dio zjpiačija i mjenjač, jedan dio trgovac, a jedan se dio upisuje pašama i agama (spahijama) i pcbire daće. Pošto je mjesto brdovito i kamenito, to krupna šenica dolazi iz Vlaške i Hercegovine. Oko Sarajeva rodi proso, grah, ječam, zelenje, grašak, nohuđ, heljda. Kruh od prosa bude kao med sfladak, ali to je, dok je kruh vruć, inače postane kao kamen. Mnogo bude i zobi. Nema cipresa, pitomog bora, šimšira, masline, naranče i sličnoga, ali u Mostaru, bliže moru, može biti drugo osim palme. Na glasu je čisti bijeli samun, dalje jedna vrsta ko­ lača s maslom, koji se jede izjutra, pita sa kokošijim mesom, kajmiakbaklava, čorbe sa raznim zeljenjem, otvčitje i goveđije suho meso, kiseli kupus, surutka. Na glasu je grožđe, trešnja, višnja, kruška jeribasma, jabu­ ka i šljiva. Piće, koje prave od višanja i ono od grožđa, u koje se baci hardala ili goušice, i medovina daju ćejf i raspoloženje. A i ono, što ga zovu ramazansko i koje je od grožđa kao d muselles, uzima s nogu. Ovo je naj*» izvrsnije u imama, snaži kod molitve, fino piće. Ali ko pije pravo vino, to je nesreća i kod svijfeta prezren i mrzak. Mjesta, kuda se izlazi i bašča ima 26.000 (u ovo možda broji sva mjesta u okolici, kuda se iseljava). Ро/ njima su vode, ćoskovi, čardaci i kule. U ovo spada i bašča kraj Miljacke uz tekiju, a na više Korija uz malu Na grobu A. H. Karabegovića. tekiju. Ovde rodi grožđe kao rubin i tako je sočno i slatko, da. za se čovjek može nasittti. Koii ш к uživa« T j j 0mladinclfer. gimnazije b Sarajeva, aje udruže„je nopostave pokraj Bosne kolibe-1 čadore, pa se veseli |j;| ЈЦ|”ime 1 našega pjesnika i nacionaliste rahm. Avde Hasanuživaju loveći i pekući slasnu pasUmu od oko begova Karabegovića, na svome ramazanskom putova­ Ima još dosta gradova, koji se nazivaju Šaraj (na­ nju kroz Posavinu, nađoše za shodno, da posjete i Movode se ovi gradovi), ali je bosansko Sarajevo najna­ clrič, a naročito grob rahmetli Avdin. prednije i najljepše. Hvala Svevišnjem, grad1se iz dana Omladinci su stigli iz Bos. Samca pod vodstvom u dan talasa narodom, kao morem. U gradu se kolje po dvije hiljade ovaca, a na početku godine osuši se po svoga profesora gosp. Jovana Bratića, 12. marta, te su istu večer održali jednu zabavu sa biranim program četrdeset hiljada ovaca i po hiljadu goveda u pastrmu. Kupusa se pokiseli na hiljadu kaca. U proljeće kroz tri mom, koja je kako moralno tako i materijalno dobro mjeseca napravi se i proda na stotine hiljada suda su- uspjela. Na 13. marta omladinci su sa više građana posje­ rutke i sira. Po popisu nadzornika čaršije ispeče se po šeststo hiljada hljebova, a koliko se peče po kućama, tili grob rahmetli Avdin, a isti dan poslije podne nasta­ vili put sa kolima u Doboj, ostavljajući lijepe utiske sa nema ni računa. Toliko je blagostanje u ovom velikom i napučenom gradu. A ljudi su dostojanstveni, postojani svojom posjetom na naše Modričane, koji će ih i u bu­ duće rado primiti. i junačni, kao legendarni junaci Sam i Neriman. Cak u Moram istaknuti i to, što j© najpreče, da su omla­ Budimu, u Egri (sjeverna Madžarska) i Kaniži, pa po dinci i pokraj svega umora od putovanja i pripreme oko granicama Bosne, t. j. u sedam stotina i šesdeset tvr­ đava sve su gazije i ratnici Bošnjaci, koji su na sve zabave odazvali se vjerskoj dužnosti te posjetili dža­ mije, a među istima se istakao A. Abdurahmanović, koji strane dan i noć u borbi i bitci. Doživljuju veliku sta­ rost, a porod im je pomoću Božjom tako blagoslovljen, je u srednjoj džamiji poslije teravije proučio ašare, što je na džemat vrlo dobro djelovalo. da ne možeš od djece prolaziti, po gradovima i po se­ Nadoh za shodno, da se ovom prilikom najtoplije lima. Da ih Svevišnji Bog umnoži! Ruda ima u ovoj provinciji devet vrsta, kako ih zahvalim našim mladim i budućim vođama i da im za­ nema u drugim zemljama. Ima i zlata, ali je Ferhad želim mnogo sreće i napretka u životu, a ujedno ih paša zatvorio rudnik, jer se nijesu troškovi pokrivali. U molim neka se bar kada sjete da i zabitna mjesta kao gradu Srebrenici ima srebra, kakva nema ni u Novom što je naša Modriča misle na napredak naše omladine Brdu ni kod Selamka u Surkisu(?). Nalazi se i lazu- i naše uzdanice. Modrič, 2. aprila 1927. Za pododbor »Gajreta«: rit, koji se prelijeva u hiljadu boja. Olova također ima, a i samorodnog bakra, ali je ovaj uprskan sa zlatom. Hilmo Karabegović. �Страна 128. fepol 8. ■Г A U P E T « 'лаашп Турнеја Гајретоввх питомаца в питомнца у Носавнву. Главни Одбор расправљајући на једној од својих задњих сједница о евентуалној овогодишњој турнеји друштвених питомаца-ица, ријешио je да ове године учини посјету са питомцима и питомицама у Тузлу, гдје je рад за Гајрет 8адн>их година био успорен и минималан. У ту сврху упућени су у Тузлу у име Гл. Одбора гг. Ахмед Борић и Хамид Кукић, да с тамошњим пријатељима Гајрета виде могућност доласка Гајретових питомаца-ица у Тузлу и у позитивном случају да учине све што je потребно, како би долазак Гл. Одбора и његових питомица-аца у Тузлу заинтересовао не само Тузлу, него и сва ближња мјеста, нарочито из округа тузланског. Делегати Главног Одбора заинтересовали су за овај поход све опробане пријатеље Гајрета, који су одржали шири састанак грађанз и изабрали приређивачки одбор за дочек Гајрета, на челу с Просветним инспектором г. Дром Васом Глушцем. У приређивачки одбор ваабрани су представници Просвјете, Напретка, Кола Српских Сестара, Хрв. Жене, Срп. пјев. друштва „Његуш", Хрв. пјев. друштва „Мајевица", Јеврејског госпојинског друшува, Јевреј. нац. друштва, Удружења занатлија, те представници грађанских и војних власти и градске општине. Ha конференцији je закључено да Главни Одбор са питомцима-ицама дође у Тузлу 30. априла прије подне, a истог дана на вечер да се приреди свечана забава у Хотел Бристолу, на којој ће питомци и питомице Гајрета одигравати позоришни комад „Хаџи Лоју“ од Б. Нушића и „Он“ од Ђоровића и отпјевати неколике хорске пјесме. Сутрадан у недељу, ријешено je да гости разгледају Тузлу и један дио околице, a у понедјељак да прегледају солану, рудокоп у Креки 'и творницу соде у Лукавцу. Иетог дана на вечер повратили би се у Сарајево. Главни Одбор закључио je у принципу, да с питомцима-ицама пођу у Тузлу сви чланови и замјеници Гл. Одбора, no могућности са свијим госпођама. Женски пододбор Гајретов je закључио такођер, да са питомицама изашаље из своје средине неколико госпођа и госпођица. Питомце-ице вјежба у извађању позоришних комада и овог пута г. A. Ђурић, члан Нар. Позоришта, a у пјевању стални наставник пјевања у Гајретовим конвиктима r. проф. Ф. Маћејовски. Главни Одбор упутио je ових дана позиве многим пријатељима друштва на жељезничкој прузи Сарајево—Бос. •Брод, да се прикључе Гл. Одбору a исто тако замолио je све пододборе у тузланској области, да заинтетесују чланове и пријатеље Гајрета за овај долазак у Тузлу да их што више дође, како би овај долазак питомица-аца Гајретових као и његових пријатеља био једна велика манифестација Гајретове мисли. Нови повјереници Гајрета у Невесвљу ■ Горажду. Главни Одбор именовао je повјереником Гајрета у Невевињу г. Хасана Ђикића, тамошњег учитеља, a досадањег повјереника г. Дервиша Коркута разријешио je повјереничке дужности. Истодобно je разријешен повјереничке дужности у Горажди r. Хамидбег Херенда, a на његово мјесто постављен je повјереником Гајрета г. Мехмед Пилав, општински биљежник. Бајрамска забава Гајрета у Тузлв. Трећи дан прошлог бајрама, иницијативом управника Гајретова конвикта r. Мехмеда Салихспахића, приређена je забава Гајрета у Тузли у заједници с новооснованим друштвом „Мерхаметом", која je морално одлично успјела, док je материјални приход изнашао за свако друштво no Дин. 1000’— нето. Добровољни прилозв за Гајрет. У току прошлог мјесеца приспјели су Главном Одбору слиједећи д о б р о в о љ н и п р и л о з и : Г. Осман Бегановић, повјереник Гајрета из Кључа, Дин. 70’—; Градска општина у Чапљини Дин. 1000’—; Г. Садик Садиковић, Љубушки Дин. 1300’—; Дионичка пивара, Тузла Дин. 500’—; Г. Салихага Гасал, Гламоч Дин. 20*—; Пододбор Гајрета у Тузли сакупио приликом скупштине чланова Дин. 125’—; Пододбор у Тешњу Дин. 360’—; Пододбор у Коњицу Дин. 120*— и Пододбор у Брези Дин. 151.—; Југославенска Кредитна банка у Сарајеву Дин. 1000’—. Повјереник из Чапљине г. Алија Драче послао Je Дин. 2000’— као чисти приход од тамошње заједничке забаве културних друштава. Пододбор Гајрета из Високог дозначио je Дин, 5715’50 као чисти приход Гајретове забаве у Високом, a пододбор у Бијелини Дин. 2300"—. Дароваоцима и сакупљачима добровољних прилога срдачна хвала. SULEJMAN GANIBEGOVIĆ •U srijedu 23. marta, u 2 sata po ponoći, preminuo je iznenadnom smrću, nakon kratke bolesti naš nepre­ žaljeni drug i prijatelj Sulejman Ganibegović, obućar iz Modrića^ iRahmefcli Sulejman je uvijek radio za »Gajret«, na­ ročito oko priređivanja zabava i teferiča, pa u njemt* »Gajret« gubi svoga agilnog radnika. S osjećajem punim bola, mi cijeloj Suleimanovoj porodici izražavamo inaše najiskrenije saučcšće! Rahmetuiahi alejhi rahmeten vasiah! Pododbor »Gajreta« Modrlč. SumjMrila »Botanak« Poite«, Sarajevo. — Vlaaaft đrattvo »GAJRET«. — Olaval I adaovoral oredalk: Haiald KUKlC. �Svaki musliman treba da kupuje samo nn jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „Gajret" H i r Tuornica C p rp a p ira S. D. Шна1ај, Sarajeuo, HuIUUlIIu. moie Sb naručiti i ргеко Сарајввска Банка д. д. у Сарајеву. Т ел еф о н бр. 33. Бави cč свим у банковну струку спадајућим пословима. Улошке на штедњу укамаћује најповољније. Од чисте добити lO°/0 уступа културном и просвјетном друштву »Гајрет*. druitva .Gajret* u Sarajevu �© IbrahimŠabanagićisinovi D D Sarajevo, K u n d u rd žilu k ulica b ro i 27 Trtjovina manufakturne robe i skladište gajtana T e l e f o n : T r g o v in a b r o j 481 — S ta n 7 6 7 kb b b b b b b b b b b b e b b b b b b e b и g и g с с ј о © о в š š I Brgće B a š a g ić c i 1 ! H. Bajram aga Fočo I g И H и Sarajeuo trgovina muzikalija I materijala za pisanje I risanje. Bog to slovarište hrvatskih I srpsnin knjiga g Д gj 0 НЗВЕЗЈВВВВИЕЕВаВВЕЕВВВВ I IDRUGOVI јј Trgovina manufakturnom i orijen­ talnom robom na veliko SARAJEVO G|uUg*na ul. 3. - Te'efon 455 Basme engleske, francuske, talijanske i —- ■■ Ceske u najvećem izboru. ===== Bogato skladište bezova, Sifona, zefira, štofova, ===== šamija, fesova, rubaca, Čarapa i t. d. = = Čitajte ,Gajret‘! List »Gajret« jedini je list za našu porodicu, za našu djecu I Za to treba da ga svak čita i pretplaćuje se! Pojedini brojevi „Gajreta" kao i cijelo godište iz lanjske godine mogu se dobiti uz sniženu cijenu kod administracije lista. Svakom prilikom sjetite se G ajreta I fv v v v v v v v fm v m » v » n v v v v v u v v v v v v u v v m v f � https://kolekcije.nub.ba/files/original/b67249503838c3d7790ad602024a43e2.pdf 389695d7ca319edd58df471d08bdeb83 PDF Text Text r .V f •c X •* Oosp. - « jd L .R'izrf''.£U Muderizović, 7.еш. Muzej JF& ..... « ■ • ; ■ Sarajevo Поштарина плаћена у гбтовом. ЛИСТ ГАЈРЕТА Д Р УШ ТВ А И з л а з и 1. и 1 6 . у м је с е ц у . Г о д и н а X I. Б р о ј 9. ЗА КУЛТУРНО И ЕКОНОМ СКО С а р а је в о , I. м а ја 1927. ПОДИЗАЊ Е М УСЛИМ АНА Ц ијена год. но Д. Поједини број 4 Д Ђ .ш и добивају лнст у пола цијене код Гланног О дбора или код Управа — Гајретових конвикта. — САДРЖАЈ : Хамза Хумо: А ш иковањ е. Мирза Сафвет: Х ајјам ова задњ а н азд р аница (Пјесма). Мирза Сафвет: К рк-ханбар. Ахмед Мурадбеговић: П онос (Роман из муслиманског аристократбког живота). Павле Лагарић: К роз срем ску ракнп ф. Грилпарцер: М орскп и љ убавни (Трагедија у б чиновд) Превео Суле; Мурсел. Ата Нерћес: Х аџи В ејсилага. ЈЈелал 11ури: А ктуелно стањ е л у с л н х а н с к е ж ене. Гајретов Гласник Носјета Гајретове охладиис Тузлп. Гајретова забава у Тешњу. Гајретова забава у Гацку. Раиазанскн даровп Глјрвтових нонвнктпна. lOBO.bnii npn.io.in нз Барсша. оно.ђпн ијшлош из Бјелелвћа. Мерхул Хаџи Бајрадаги Фочо | Уредник: Хамид Кукић. L. ш ш 1 �sin u. srnu Potpuno uplaćena dionička glaonica Din lo,ooo.ooo*— Rezeroe Din l,6oo.ooo*— Biinka se bavi svim u bankovnu struku spadajućiin poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilaruo siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podupire razne knlturne i humanitarne ustanove. Zavod je augnžovan kod ,,Varđe“ industrije drveta d. d. i Trgovačkog d. d. „Merkautilia“ u Sarajevu. Od čiste dobiti daje I0°|„ Kulturnom i Prosvjetnom Društvu ,,Gajret“. Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Unjret najbrže i najkiilantnjje. Uloške ukamaćuje najpovoljnije, ii isplaćuje iste u svako doba. □ O D D O a iD iO евд • сх з • c s s • cjR>• сжо • ево • сл з • cjk>• сжд • • сжз • c s o • сш> • сжа • сјг>• сжа сжо • сјгз• • сжз • cst> • cjvs сжо • сжо • сжа • padsha Štedionica •сшзсжаежд* općine grada Sarajeva •сЈгоожгслга* T em eljna g lao n ica 40,000.000— d in a ra Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda, filiale Sarajevo broj 2172 I • Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. Osim toga ima svoju | koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale dragocjenosti uz najpovoljnije kamate. • i | • с * з е с » а е с ж в е с * 1> е с * з в с ж з » с ж о # с * а # с ж а с * о е с » о е 2* о е с * о е с * о е е * о е с * о е е с * о с » з е �ЛИСТ Г А ЈР Е Т А Д Р У Ш Т В А З А К У Л Т У Р Н О Излази 1. и 16. у мјесецу. Г о д и н а X I. Број 9. И ЕКОН О М СКО С ар а је во , 1. м а ја 1927. П О Д И З А Њ Е М У СЛ ИМ А НА Цијена год. 80 Д. ПоЈеднни број 4 Д. Ђ аци добивају лист у пола цијене код Главнот О дбора или код Управа — Гајретових конвпкта. — Хамза Хумо: АПШКОВАЊЕ. i. ирозору и^ТГђсматрам je крадомиде. Да je дозоВем, 'Гопли дах са планине пронссе ‘жадопојку кроз очуће ме мајка и потераће ме са прозора. Срамота нашу котлину и као пбгођено врдшебним штаии- је гледати туђе жене и девојке. Да je дозовем шаћем, наста пролеће и залепрЉаОћо' осојима. Град патом, поплашићу je. Зато ћутим и само гледам оживе, a ми сви као да се поболссмо од некакве уТБу^Руке joj певају на ђерђефу, груди joj пригунаслућене жалбе и лежње превеликр.рБели облаци шено кликте у недрима, a она се само смеши и високо су пловили испод^тЈлавог неба, вироки ja>»j ,ЈИ*зе. .£о она/ШЈ&^Г на ме na се смеши. И ja чујем бланови, окићени свежим ,-зеленилом исгфсавали како ми срце бије у грудима. Подне утишало у махали. Негде у башти пева па обзорју, потоци cd' јављали својим веселим гугутањем, a ми се свему радовали као деца: и со- кумрија. Тужно пева кумрија у тишини. Са ни■^ких, плочних кровова, разасутих no баштама, чном зеленилу врба и раном двећу. — Шемса, жао ми je штУ» не можеш да nfttllf дижу се плави праменови дима. Негде зује челе у са мном у Кљајин raj — кажем ja мојој комшинки. бехару. Нека неисказана cpeha лежи у мени и у — Брали би љубичице и перјрш би. Има и јагор- целој махали. — Шемса, Шемса! — шапћем једва чујно, a чевине и жутих тулипана. A она, као да ми погађа мислиј сневедфш се она подиже главу са ђерђефа. Збуни се, насмеши и метну прст на уста: пути! Али, Шемса не уме и постиђена обара главу: . • — Ко je то још видео- да дево$е'Зду саме са више да везе. Немир je ушао у њу. Немоћно меће мушкардима. A ни мајка ми не би дала, — каже руке на ђерђеф и престаје да везе. Збуњује се све више и више. Најпосле покрива лице рукама и ne она. Шемса се" недавно сакрила. Ненадно почела зна шта би чинила. — Шемса, убери ми један зумбул! — зовем je да се развија у девојку na очи младића налетеле на њу. A она се црвенела као ружа и обарала по- пригушено, a она устаје, дрхтавом руком трга зумглед преда се. Зашто се сакрила. Сад само кроз буле, плашљиво се окреће као срна и добацује мп одшкринута врата, или одозго са пенџера разговара их у прозор. A ja и не видим зумбуле. Ja гледам са мном. Кад je на вратима, провири само главу само њу, Шемсу и несвесно понављам: иза каната. — Још, још, Шемса! — Шемса, барем од мене не би требала да се A ona баца зумбуле, повија се у замаху, сва сакриваш, кажем joj сасвим тихо. — Откучи мало je усхићена и свака joj линија трепери једро, наврата! Хоћу да те сву видим. прегнуто. Груди joj поигравају и косе падају на Али, она упорно држи запет канат и не no- лице. Ja само несвесно понављам: пушта. ■ — Још, још, Шемса! — Шемса, расрдићу се на те. Расту пролетњи дани и омомљују ме причама — Нећеш. Ти не можеш да се расрдиш на ме, о Шемси. Лутам уз Радобољу, певам из свег грла, r—: каже она шапатом. док на ме нападају беле латице бехара. После ее Зумбули цветају no баштама, a мирис им ту- стишавам, седам под смокву и дуго слушам жубор гаљив као чежња. Onaja нас њихов мирис. Даи Радобоље. Мислим na Шемсу и затварам очи. Неко топал д бистар заиграо се са младим срцима. Негде ме зове и милује притајеним шапатом. To je њезин одјекне голицав кикот у комшилуку, негде песма глас; као из приче, као са неког другог света. Трзам у башти под расцветаном трешњом. Јабука се се, окрећем и гледам на све стране. Ах, то није бно осула руменим бехаром. Шемса седи под њом и њезин глас! To je шалутао ветар у грању и грунио везе златну чеврму. A ja се притајио на нашем крте латице бехара. �■ Г А Ј Р Е Т .€ Страна 130. Устајем. Хрлим иут града, пут иаше махало. A нешто расте у-мени, нешто светло и велико. io расте cpcha у мени. Ноћу, седим дуго крај прозора и гледам у башту њезину. Трза ме сваки шум одоздо и застано ми дах у очекивању. Не, није то Шомса, кажем сам себи. To се њихова мачка Белка игра иа месечини. i П. Настале рамазанске ноћи na наш град плива у мору кандиља. Сокаци no целу ноћ лумхшцадио у мору кандиља. Сокаци се распевали, a чаршија се мсшкољи no целу ноћ na никад доста разговора. Музејини са минарета дозивају се кроз плаву, тиху ноћ и њихови извијени гласови као треперљиве дуге падају no граду и замиру цептећи. Сва срца разиграна весељем, a na најоштрије минаре насадио се месец и клати се на вршку. По сеновитим баштама процвали јасмини; из њих се извијају уздаси као из груди девојачких, a месец се провлачи кроз грање и завирује у сваки скривеии кутак. — Шемса! Шемса! — дозивам прирушено са прозора. Hoh je ^убоко-'одмакла. / Очу се шум у башти, ja слетих на капиџик." — Не смем. Не зов^ ite,1 молим те! — шапће она дрхтавим гласом и држи канат од капиџика. — Па добро. Што. си дошла? Врати се кад не смеш, — кажем ja увређон, али она не/одлаз) капиџика. :> — Еса, не фути се, драги мој! Ти f3i глас joj се кида. — Ja ништа ее знам. Ja само видим да’ш тп не волиш. Стојимо једно спрам другог и гледамо Ш ’®ее* ћам да he ето сад ударити у плач. — Шемса! — кажем сасвим тихо и уносим joj се сав у лице. Она je занемела од страха. Губи снагу и рука joj дрхти на канату. Али се ja не мичем. Нека сила узела ми руке, Неки неразумп.ив и безразложан понос пење ми се уз груди. Тако стојимо још неколико часака. — Ja онда идем — оте ми се сасвим нсхотице и кренух низ башту, не осврћући се. M irza S afv et: BAJJAMOVA ZADNJA NAZDRAVICA. (Vjenčić rubaija) Sa lubanjom jedne glave sokrunjene Za zasluge sudbina nadari mene, Što sam cieli život naučno pratio Podmukle i zvijerske smicalice njene. I ja evo vino iz lubanje pijem — Gledajući u nju i ćorav i nijem; Ko kad pijan tumara držeći se plota Nešto tupo mislim i glupo se smijem. Број i). Постао сам иајнесрећпији човек na свету. Hu светле рамазапске ноћи нису биле у стаљу да одагнају моју несрсћу. Цсо се град веселио, a ja сам проводио дане тугујући. . — 'Зову те јарани, a ти не излазиш. Девојке ашикују, a ти седиш код куће. Шта ти je, забога? — пита ме мајка. — Шта ми je? Није ми ништа — ja се ишчуђавам. — Зар није корисније да читам у својој соби? A кљиге заборављене леже на столу. Ja no делу ноћ гледам у њезпну башту. Угледам je и бежим од прозора. После изједам своју сопствену душу и проклиљем самог себе. Каткад ми се учини да ме она зове. Потрчим прозору, али у башти нема никога. Само месечина залева лишће својим раскошним сјајем. Тако прође неколико дана. Али једне ноћи, баш о уштапу месеца, грана јасмина упаде у моју од&ју. Скочих на прозор. Она je! -у. Еса, немој да се љ утиш ,— каже она тихо и 'болећиво, — Еса, сама сам, a моји су отишли na посело. \ , Глас joj јетолико мио и топао. % »»^Хоћу ли доћи на капиџик? — питам. Она климну главом у знак пристанка. Слатки Еса, чувај ме! J a те волим и не дај ме ником, — каже она, очито не знајући ни сада шта. говори. \ — И никад више немој да се љутиш na ме! Убићу ое ако ме не будеш волео. . . Неко викну. на Радобољи и трже ме из прошлости. Све je као некад, само je прошлост минула као испевана песма. Шемса, ако има раја, о ком толико причају, кажем, ти се и сад у њему са радошћу сећаш нашег ашиковања и чекаш ме негде на његовим цвстним вратима. После се опет заносим и затварам очи. Неко ме зове и милује притајеним шапатом. To je њезин глас: као из приче, као са неког другог света. Трзам се, окрећем и гледам na све страпе. Ах, то није био њезин глас! To je шапутао ветар у гран.у и трунио крте латице бехара. Svoju sam misiju Osto na po puta Pokušah, da Okle boja i miris svršio na svietu, u visokom lietu. doznam, a doznat se ne d a : ubavome cvietu? Okle suncu svietlo? Okle zemlji voda? Što bez njih ne ima života ni ploda? Šta je svrha svemu ? — S tim pitanjem želja Od bešike do groba — sve nas za nos vćda! O drugovi moji iz veselih dana, Kojima je piće jedina mahana! Kad pod zemlju odem, sjetite se često Vašeg učitelja i puri — m ugana1). ‘) Pročelnik Hanib&ta, idealnog kluba perzijske mistike, gdje se roče slobodoumni pjesnici i učenjaci. �Број 9 .г А Ј Р Е Т , Mirza Safvet: Страна 131. Krčmarice, još znam za se, — Prazna čaša za me nije; Podaj svome pjanom oku Nek iz prazne čaše pije! KRK-HANBAR. О Hasane, putem žića ne idi nemarno, Megju dvoje ništa stoji tvoje biće stvarno; Dogji sebi, kakogod si prije bio ništa, Onako ćeš opet biti ništa suhoparno! S bogom brige, dajte pića amo! Neka bude sve, što biti mora. Ruj večernji, što na nebu gori — Hasani Dehleri. Krv je ljudska, što se diže gori Iznad brda i zelenih gora. Sviet nas goni i tako vako, Za početak i kraj svieta nećeš doznat - nemaj brige! Izgubljen je i početak i kraj od te stare knjige. Danas brzo, a sutra polako. Čovjek samo, koji živjet znade, Kelimi Hemedani. Neko pravo na sviet imade! Ibni Jemin. Znanje, koje Ijudim ne nosi koristi, Suvišno je ; s njime ne razbijaj glavu! Da postoji — Bog je objavom nam kazo. — Sta treba više zborit o tom stavu? Mearri. Slatke priče već je dosta; Hodi da se poljubimo! Sto — prlčajuć o ljubavi Džaba dane da gubimo? Život je i tako kratak, Dani su mu odbrojeni. Г tebi leć na grudi, ; ti dušo meni? O iskonska tajno vječne pojave! Uzvišenost Tvoja stoji iznad slave. Do izvora svietla pogled ne'dosiže, Iznad poimanja biće Ti se diže. Feizi Hindi. Od iskoni prosci se oko sreće lome, A niko se nikad nije vjenčo s njome. Ako tebi danas ljubezno se smije, Sutra će se smijati dušmaninu tvome. Na putu života, kog prati vrlina, Cieli je sviet njemu domovina! Slava je prolazna roba, Ne prati nikog do groba; Od roba pravi vladara, A od vladara roba. Kome je stalo do mira i sreće, Nikada dvoje učiniti neće: S rokom do mahšera neće uzet duga, Jerbo vjerovniku mora biti sluga. Niti će žrtvovat na slobodu pravo, Makar car mu svoju jedinicu đavo! Ibni Jemin. Nije ništa novo. Ne znam, šta se čude? Sudbina progoni samo dobre ljude! Akmeđ Murađbegović PONOS. (Roman iz muslimanskog aristokratskog života.) (Nastavak). VIII. Suton je davno pao na krovove i vrbike i sjenke se izgubile u ljubičastoj jednoličnosti akšama i noći. Večer i tišina. Ulicama promiču ljudi, kao duhovi: koraci se ne čuju, kao da gaze neki modri pamuk, što se s neba spušta, a ne tvrdu nabijenu zemlju. Mrak sve jače pritište krošnje, pokriva ih crnim jor­ ganima i uspavljuje ptičad u gnijezdima. Još malo, pa će izbrisati dugu bijelu cestu pod nogama zadocnjclih putnika, što odlaze po njoj. kao po nekom �>Г A Ј Р Е Т< Страна 132 Број 9. mračnom opustjelom hodniku bez konca. . . Po ku­ svijet. . . Ali neće to sve tako utaman p ro ći. . . Ja ćama se gase svijeće. Ovdje jedna, tamo druga. Do­ vjerujem, da mi nismo za ovaj svijet. Naše-je vrijeme movi se gube u san. Pogdjekad očuje se koja majka, prošlo i eto mi jedva čekamo da mu dođe k r a j. . kako lupa u dlanove i doziva kroz noć okasnilog sina, Ali ovi ovdje! — pokaže on rukom na gologlava sina što se negdje zadržao u igri. Noć je bila tako mekana, pokraj sebe. — Oni će već okrenuti život pravim pu­ da si u njoj mogao sjediti, kao u krznu. Oblaci su tem i neće se na raskršću vrtjeti kao zvrk, što ’no reko naš prijatelj S arajlija. . . Istinabog, ja kad vidim mirni kao janjad . . . U hladnjaku Omerbegovu sjede u mraku četiri ovo svoje dijete bez kape i puno nekog prkosa i sjene i tri Cigarete svjetlucaju, kao mačije oči u tami. neke prijetnje, meni je neugodno i da ti pravo ka­ Kasno su večerali, pa sad sjede i puše i čekaju, da žem m rsko. . . Ali opet ja u tome prkosu i u toj se razgovor otegne, da oživi utihnule duše i probudi prijetnji vidim nešto posve drugo, nego li ostali lju­ krv i život. . . Lutfibeg, njegov sin Salih, Sarajlija di . . . J a ne vidim, da on prijeti nama i buni se pro­ tiv nas, nego protiv smrti i našega propadanja. . . On gost i Omerbeg sjede, puše i šute. — Da donesem lampu? — upita tiho Omerbeg, a ćuti u sebi neku novu snagu i novu ljubav prema svi­ jetu i životu, koju smo mi već davno izgubili. . . I zato njegov glas zazvuča kao rog. — Nemoj, bolje je ovako. . . odgovori Lutfibeg. sam ja pustio sve na njegovu volju neka radi, kako znade i kako ćuti, da je p rav o . . . Mene ova njegova — I meni je ugodnije — javi se Sarajlija. gologlava glava nimalo ne vrijeđa. Ponešto mi je smi­ — Kakva ljepota! — uzdahnu Salih. ješna, kao što je i svaki prkos smiješan, ali to- je — D a. . . — odgovoriše tri glasa najedamput. valjda početak nečega, što ima da dođe i da obnovi — Eto sjedim nešto i mislim . . . Bože moj, -dragi, ove R^še zamrle i usamljene d u š e ...kako je to nekad bilo, a kako danas, — javi "se s ne­ — Ne velim ništa. — Primijeti sa sumnjom Sa­ kom rezignacijom u'■glasu Omerbeg. Nekada smo mi ovake noći znan pročgvrljati sve do zore, a da rajlija. — Može biti, da je tako, a može biti da i nije nismo znali ni kud nam vrijeme prolazi, ni jesnrerlt ta k o ... Ali meni se čini, da glava bez kape, ili šešir, živi ili mrtvi. Zaboravi čovjek na se i utone u božiju mjesto fesa ili žena bez pokrivača, ne mijenjaju čoljepotu, kao u neko duhok* mori) i ~šny s i r M l M « vieka’^ k0T 5 ° n ne promijeni tu u svojoj d u š i. . . njoj kao šećer u šertetu . . . A d a n a s ... Bože ntU S* \ / Promijeni? - iznenadi se Omerbeg. - Pa oprosti, kao da ni ta ljepota nije više naša, kao džf! iii šta vi hoćete? Da se mi promijenimo? Bože mi opro­ na nju čovjek mora da poreze plaća. . . Nema više sti i ne pokaraj me, zbog ovakovih riječi. . . Ja bih prije zaklao svoju Batidžu, nego što bi pustio, da se radosti na svijetu ni ljepdte za nas ona promijeni i da izađe gola pred tuđega čovjeka . . . — Jah! Hrđavo smo vrijeme dočekali se Sarajlija. — Eto mi u Sarajevu živimo u nekome Ma znate li vi, bolan, koliko je krvi proliveno i. ko­ dumanu, pa čovjek više ne zna, ni koje mu je desni, liko je pustih glava palo za naš obraz i za našu ni koje mu je lijevi put. Stao čovjek na raskršću i ča st. . . Nemojte, ljudi, o tome govoriti, nemojte . . . bezglavo se vrti oko sebe PhtTo bi da pođe, a ne obuzima me strah samo kad pomislim na t o . . . i mo­ zna kuda, kam o. . . već stoji, stoji i vrti se vrti, kao gao bih i na samu riječ plan u ti. . . Nastade neugodna šutnja i tišina. Iza svake trav­ zvrk — bože mi oprosti. — Tako je to brate i nikako ke i svakoga cvijeta javiše se šturci sa nekom dugom drugačije. . . — Nema, brate, drugog izlaza, produži Omerbeg, monotonom pjesmicom, punom sentimenta i melan­ već saberi sve svoje stvari na jednu kamaru i čuvaj, kolije. Izgledalo je tako kao da zemlja pjeva i podiže što je tvoje i umri pokraj toga, da bar nešto od ovoga se s pjesmom u Visine. . . U avliju se proli dašak svijeta čovjek spase od propasti. . . A eto, šta je naše vjetra i zaljulja grane. Djevojačko cvijeće i sutonske na tome svijetu? Ništa, nego uspomene i žalosna spo­ trave, što mirišu samo kad se večer spusti, napuniše minjanja . . . Pa čuvaćemo to, što nam je ostalo, a cijeli prostor nekom slašću i omamom . . . — A kad ćete naručiti top? -г- upita tiho Sa­ drugo je i onako tu đ e . . . Ovo je brate, konac svijeta i Bog nam je poslao pred taj konac zapovijed, da rajlija. — Htjeli smo s tobom da razgovaramo. . . Gdje osiromašimo i da se previše ne predamo zemaljskome dobru i da se za vremena spremimo za onaj drugi je najzgodnije? U Zenici iii u Sarajevu? — odgovori bolji svijet. . . Mi smo oduvijek volili više Boga i Omerbeg. — U Zenici nema tvornice topova . . . tamo je božiji svijet, nego li ovu varljivu i lažnu zemlju, pa sada treba da to i u ovakovo vrijeme potvrdimo i do­ samo ljevaonica željeza . . . A u Sarajevu isto ta k o .. k kažemo. Doduše tamo se salijevaju peke i sačevi, pa može biti — Okani se Omerbeže! — javi se zvonkim gla­ da bi i vama mogli iznimno napraviti kakvu veću som Lutfibeg. — Ti si ostario i sam si sa ženskim prangiju, da podmirite potrebu . . . — tumačio je gost. — U Sarajevu? čeljadetom u kući, pa znam, teško ti je, i zamrzo si 1 �Број 9. Г A JPET« — Da. — Pa onda ćemo tamo poručiti. . . — Istina, bolje bi bilo, da naručite iz Slovenije. Tamo su modernije tvornice . . . — Ah, šta u Sloveniji! Šta oni znaju, šta je to ramazanski to p . . . A u Sarajevu znadu, pa makar i više platili. — A novci? — upita gost. — Sutra je petak i oglasićemo po svim džami­ jama, da se kupe prinosi, sabraćemo i po gradu od građana i od trgovaca. . . Ko ne dadne za ovakovu stvar, neće se smjeti pojaviti na bijeli1dan!. . . — Ti svakako ostaješ sutra još da urediš tu našu organizaciju i da ostaviš sve upute? — upita Lutfibeg. — Ostajem . . . E, onda si sutra moj gost. Priredićemo teferič na palučku i pozvati nekoliko viđenijih ljudi sa ženskinjem. Zaklaćemo četvero janjadi, pa neka se ženskinje zabavlja na svojoj strani, a mi ćemd na svojoj. . . I ti ćeš Omerbeže doći sa svojom Hatidžom. Neka se djevojka obikne i sa тојџп ukućanima. . . A ti Salih, ti se pobi'ini za janjhd.1 pozovi cigane, da ih ogule. . . I vrijedan da se pokažeš pred Omerbegom . . . Jesi li razumio? — Dobro. . . — odvratKmlrno mladić, koga jc ovaj razgovor o teferiču trgnuo iz pritajene dosade i iz neke prikrivene m isli’i nervoze, koja se s časa na čas javljala na njegovom licu licu. . . — Jeste li za to? — up.ifa Lutfibeg. — Ne branimo, — odvrati Omerbeg, koji je znao kamo cilja njegov prijatelj i zašto poziva i njegovu Hatidžu, i nije mu bilo mrsko. — Vrlo dobro . . . — Tamo ćemo ti predati i novce za top, nastavi Omerbeg, kao da želi prikriti svoju radost radi Lutfibegova poziva. — Dobro. — Eh, taj top!. . . Kako će se narod obradovati kad on rikne sa tabije i potrese cijelu okolicu! Misliće: povratilo se staro naše vrijem e. . . Ma bolja je bogami ovaka jedna stvar za naše ljude, nego da nam dadu svu zemlju i sva blaga, što ga ima cijeli ovaj k r a j. . . I onako je ubijen svijet. . . Nema ništa svoga i nekako ga strah, što živi i što se pokazuje u svijetu i hoda po zem lji. . . Barem da malo progleda i vidi da još nije sve propalo. . . još nije sve. . . nije . . . I oni opet potonuše u razgovor o topu, o starim dobrim vremenima. . . Počeše se zagrijavati. . . Ula­ ziti jedan drugom u d ušu. . . Nađoše neku svoju za­ jedničku točku, u kojoj se složiše do u tančine i zaploviše rijekom misli, osjećaja i čuvstva, zaboraviše na se i na okolicu, kao da nije ničega ni bilo . . . Salih nije ni jednom jedinom riječju pokušao, da se' umiješa u razgovor. Pred njim su bili starci Страна 133. za dva njegova vijeka stariji i dijelilo ga od njih i vrijeme i naziranje. štovao ih i cijenio. Znao je, da će svaka njegova riječ izazvati otpor i srdžbu i zato je ostao miran, da ne povrijedi sam svoje čuvstvo poštovanja prema njima . . . Oni su opet bili toliko puni samosvijesti da ga nisu mogli ni srna • trati jednakim po iskustvu i po snazi mišljenja i shva­ ćanja i zato ga nisu ni povlačili u svoje razgovore. I on se osjećao suvišan i sam. Počeo je ćutiti dosadu i želju, da se izvuče iz njihova kruga i potraži nešto zanimljivije, nešto, što bi bilo za njega. Znao je da Hatidža čeka tamo u svojoj sobi, da je sama . . . i što je najljepše . . . znao je i to da možda baš njega čeka. U njegovoj se porodici već odavna govorilo o njemu i Hatfdži. Naročito otac. Njegova majka, epergična i znamenita žena po svojoj origi­ nalnosti i po svome nekom herojskom izgledu i dr»žanju, u početku se protivila i samoj pomisli da njezino dijete uzme djevojku, koja nema nigdje ništa i koje bi£se*gna morala da stid i. . . U njezinu kuću mora doći snaha, koja će njoj biti ravna, ne samo po koljenu i po krvi nego, i po bogatstvu. A Hatidža nije više imala nigdje ništa. Majka joj je umrla odmah iza rata. Kmetove su im oduzeli, a i svi begluci, koje su imali, ostali su ух prijeporu, jer Omerbeg nije imao muSke djece, da ih sami obrađuju, a on je i tako bio nemoćan i star i davao ih već više od deset godina seljacima u napolicu. . . Tako su po novim zakonima Bošli seljaci u posjed sviju njegovih zemalja, a on ostao go kao p rs t. . . Salihova majka, znala je da za tu nesreću nije Hatidža kriva, pa ipak nije joj bilo drago, da u svoju kuću prima djevojku, koja joj nije ravna. Ona je za vrijeme rata, kad su joj bili u vojsci i muž i sin, sama pazila na svoja im anja. . . I priča se za nju, da je u vrijeme žetve znala uzjašiti na konja i obići sama sve svoje usjeve i njive i natjerati kljuse čak i na samo gumno među seljake i muškar­ ce i jao onome, koga bi ona uhvatila, da ne radi ili da k rad e. . . U njoj je ostalo nekog tradicionalnog herojstva muslimanskih žena, koje su znale opasati oružje i jurnuti na golo isukano gvožđe i boriti se istom snagom i istom odlučnošću kao i njihovi mu­ ževi . . . I te značajke su i učinile to, da su njezini begluci ostali nedirnuti i da su oni i bez kmetova još uvijek bili najbogatijim posjednicima u čitavoj oko­ lici. I naravno da ovakva žena nije mogla imati obzi­ ra prema onima, koji nisu imali ni te mogućnosti ni tih uslova da održe svoj imetak na okupu. illU ltl Ali kasnije se pokajala i popustila. . . To popu­ štanje je došlo nenadano i nekako sasvim neobično.. Bilo je to tako. Razbolila se Lutfibegovica i pala u postelju. . . Svi su mislili, došlo vrijeme, da ostavi ovaj tužni i nesretni svijet i preseli se u bo lji. . . Dolaze joj žene, da je obiđu, dolazi rodbina, komšije, dolaze svi, samo Hatidže nem a. . . Svima se ukuca- �Страна 134. V A Ј PET« Број 9. nima dalo na čudo, zašto baš ona ne dolazi. . . Ta hod i on se teško i polagano primicao Hatidžinom svi znadu, kako je Lutfibegovica volila njezinu majku. prozoru. To je bio onaj isti prozor, na kojem je ona To su bile dvije druge, s kojima su pjesme pjevale, kazala noć prije Aliji, da ga voli i da neće biti nje­ a danas eto njezino dijete ne dolazi ni na smrtnu gova . . . Našao je otvoren prozor. U polumraku sjedila postelju majčinoj drugarici.... Nešto ima po srijedi. Nije to samo tako. Počeli su i pred bolesnicom o tome Hatidža. Naslonila glavu na dva gola i okrugla lakta. govoriti i ona se u onoj ognjici i vatruštini osjeti ne­ Gledala je u neodređenost i nije ni primjećivala p ri­ kako neobično žalosnom i gotovo osamljenom bez bližavanje muškarca. Salih je zastao pod prozorom i Hatidže i njezina posjeta. . . I najednom je počela i promatrao tu prekrasnu sliku bez i jedne riječi. Ona sama iščekivati taj posjet, koga nije više b ilo . . . I je bila toliko odsutna duhom, da je nekoliko puta čekaj danas, čekaj sutra, dodijalo joj čekanje, a ne­ pogledala Salihu ravno u oči i u lice i da ga ipak nije strpljivost sve to više rasla . . . Počela je pitati za Ha- primjećivala. tidžu, pa čak je i tražiti, pa na koncu poručivati i — Gospođice Hatidža! — zovnu tihim glasom kad nje nije bilo, ona zaplače kao da je napuštena Salih. U tim riječima nije više bilo onoga nečega i prezrena od cijeloga svijeta i u tom plaču i bolje­ iskrenog i neposrednoga, što je svojstveno svima tici pošalje Hatidži ovakovu poruku: mladićima isto kao i djevojkama iz ove sred in e. . . — Sad znadem i ja što je nesreća, kao i t i . . . Bil^ je neka naročita učtivost, koja se stiče tamo Prije, dok to nisam znala, bila sam i suviše ponosna, negdje u zapadnom društvu, s kojim se Salih od prve a sadia, kad znadem, sad sam se izmijenila. Ti si^eto svoje samosvijesti počeo da štapa i da se orijentira’ i u svojoj nesreći ostala ponosna i nisi mi došla, a prema njegovim manirama, nazorima i shvatanjima. ja u svojoj poručujem tebi i molim te, da mi se smi- ^ Gospođice Hatidža! — ponovi on još tiše, kao luješ i da dođeš. . . Eto, sad znadeš, kakav je moj da se boji, da ne povrijedi onaj izvjesni obžir prema ponos. . . ženskom spolu, koji zahtijeva njegov odgoj. I zbilja, Hatidža je znala^sta misli Lutfibegovica — Ah! — kriknu djevojka i uhvati se za grudi. o njoj i njezinoj nesreći, osjetila se povrijeđ€nonTT''\N — Oprostite, molim. . . Nisam ni slutio. . . eto, ponos joj nije dao, da ne o b iđ e .. . Ali poruka J e — Tako' si me uplašio. . . na nju djelovala i onai^e đtišla. Lutfibegovica se iza — Žao mi je, i pravo da vam kažem i neugodno. toga posjeta već kroz nekoliko dana digla iz postelje. Djevojka je na čas iščeznula. Salih je ostao besa njezino se mišljenje o Hatidži sasvim promijehflp!1 ćutan kao i p r ij e .. . Stajao je nepomično, kao da čeka Salihu je bila poznata cijela ova stvar, ali on se ogrtač, kojim će se odjenuti, a ne svoju — zaručnicu. nije puno zanimao za nju. 0 ženidbi njegovoj mislili Djevojka se iznova pojavi na prozoru. I u lakoj mje­ su samo roditelji. I on je tu stvar gotovo sasvim sečini mogao se razabrati na njezinom licu strah i njima prepustio. . . Poznavao je Hatidžu još od dje- neka neodlučnost. . . tinstva, vršnjaci su bili i ona mu se sviđala, i ako nije — Niste me iščekivali?. . . ćutio nikakva dubljeg озјееаја prema n jo j. . . Znao — Iznenadila sam se. je i to, da je Omerbeg pozvao na večeru njega i nje — Zbilja? govog oca i da njegov otac poziva sutra na teferič — Da. Jako sam plašljiva. . . — i ona se povuče Omerbega i Hatidžu upravo zato, da se otpočne s tim još dublje u polutamu svoje sobe . . . porodičnim zbližavanjem i da se ta stvar privede što — Nebojte se. Ja nisam kao drugi. Mogao bih prije k ra ju . . . I on je ćutio nešto upravo kao dužnost, sjediti s vama u istoj so b i. . . što više kraj v a s . . . da mora još večeras razgovarati sa Hatidžom, da se u blizini. . . 1 da opet budete sigurni, da vam se ne mora upoznati i zbližiti sa njezinom dušom i sa svoje će ništa dogoditi. Čak se ni ruke vaše ne bih dota­ strane učiniti sve, što treba i koliko se m ora. . . On knuo, naravno, dok ne bih dobio kakvo pravo na je bio jedan od onih za koje ljubav nije bila riikakav to . . . problem, nikakvo pitanje i koji su tu stvar rješavali Djevojka se zarumeni i zadrhta. Sjetila se sinoć­ tako, kao da odijelo nabavljaju ili udovoljavaju obi­ njega slučaja sa Alijom. . . i počela i nehotice ispočnoj i najjednostavnijoj potrebi života. ređSvati njegove riječi i postupke sa Salihovim. I u I Salih se polagano i neprimjetljivo izvuče iz tome ispoređivanju javi se u njoj neko dvostruko društva. Obiđe oko cijele kuće. Pod njegovim su no­ čuvstvo, jedno, koje je dolazilo ravno iz srca, a drugo gama pucketale grančice i neko skrhano stablo, ba­ odozgo iz razuma, iz neke misli, koja je godila nje­ čeno možda pred nekoliko godina, kad se prozor raz­ zinoj djevojačkoj sigurnosti i ženskome ponosu. . . bijao . . . Zapao je u sjenu od kuće i bilo mu je m ra­ čno i neugodno. . . Neka mu travurina zaustavljala (Nastaviće se.) �Страна 135. T A J PET« Bpoj 9. Павле Лагарић. КРОЗ СРЕМСКУ РАВНИЦУ. Увск сам сс врло радо возио кроз Срем, кроз мртног загрљаја ноћи, али опет зато нису се поту бЛагОсловену земљу, зсмљу илодности и обиља. вратили у живот. Ножно сам заволсо њсне сребриасте врбаке, меко Дуго, врло дуго, ировео сам у косматрању злато њеиих ливада, тајаиствено Иутаље љеиих предмета, што ми изгледаху нежни, несхватљиви, шума, lioMo величанство њених храстова, благо н чаробни и што су ме за време дапа пеобичпо весепежно илаветнило љеговог тихог нсба. Увск je та лили својом бојом, формом, снагом и иокретом. земља мојој души говорила слатком снагом. у ПОсматран.у дочекао сам и зору. Око три Дап je био и сувише тоиао, стога сам одлучио сата 110сле иоиоћи осетио сам у нрироди неки иемир. да иутујем колима ноћу. Када еам ceo у кола, бешс ijyл0 се 11ежио шуморење. Чули су ее тихи и neза црне шуме зашло огромно црвено сунцс. Иољаис јасни звуци, нејасни као лако уздисање лишћа и су се трселе од иесама итица и иопаца, a мочваре цВећа, као махањс нежних крилаца. Небо беше од крекетања жаба. Небо лене сентембарске вечери јасН0) цссело u осветљено сребрним звездама, што беше иежно, плаво, живо, пуно љубави и меланхо- су ц0’адрашвале сањиву земљу. лије. Бсли и ружичасти облачићи полако су клиHa истоку се небо заруменило. Млада роса, разили нреко веселог плаветнила. Прашињавим путем ,-Сута п6*тцави и цвећу, још се није претворила у губила су се кола у таму, у мирноћу, у дубоке да- цежаи.бисер. љние, у ненознате просторс, у тамјанске мирисс« Убрзо се 'Ди.-о исток запламтио дивном свегцвећа и утонулог сунца. Коп.и су иолако вуклн ‘ лошћу. ПојаВило се огромио и црвено сунце, што кола. Сребрнаста прашина дизала се ио tio.ii^ckhai јс рробу-дцло шуму, брда, долине, села и куће. нутевима. Кад и кад je приула у таму но која Свугде се ocehao мирис, оиажала се леиота боја, итица, што je залутала од свога гнезда. .Куће, др- 4y]I0 сс троштање, зујан.е, клицан.е и цвркутан.е, веће и остали предшЈТи изг^кодху >сасвим црни. чуле сс пссме љубавиЧг чежње. Хиљадама шева лсПољапе, небо и звезде иос^тр»хо ■сам као у сн^__и^ц1ало се j(0 ружичастоме зраку, што су дивну Hoh je била све дубља. Села, пољане, дрвеће и несму певале сунцу. Њихове трилс надале су доле цвеће све je дубље тонулб у Дчатки сан. Једино су да земљу карЈшжна и ситна зрнца бисера. У и.ибили будни понци. Чуло jM и-лгњо избијан>е сатова ховим несмама било je слатких хармонија и часа сеоских богомоља и тешко дисање црие земље. робних и божанствених мелодија, било je радости Oko пола ноћи ‘појавио qe месец, али није био и cpehc. кадар да унесе душ^ у цео иростор, у долине, у Када сс и иоследн»а шева спустила доле на дрвеће и цвеће. Сви су се предмети отимади >из та- земљу, сасвнм свеж стигао сам у мирно Кушшово, МОРСКИ И ЉУБАВНИ ВАЛИ. Жалосна игра у пет чинова од « Фр. Грилпарцера. перево Сулејман Мурсел. ПЕТИ ЧИН. (Свршетак). Свештеник: Ту један мртвац на жалу лежи, Идите, na га дигните горе,Пријатељ његов ко je, нек дође, Нека га види. (Слуге иду према шипрагу) Немојте овуд! Около куле, Десно ту, где je приступ за лађе. (Слуге одлазе на леву .страну. Иза тога сс види кроз лишће како су запослени. Наиокон се подигни шипраг и причврсти, a онда се укаже празно местоЈ Чувар храма: (тихо) - Зато дакле —? Свештеник: Шути! Чувар храма: Ал’ господине, да нешто кажем: Ти иознаш она оба младића, Оног старијег ми смо затекли, Иа жалу тужна видели, да он Жалостан тражи пријана свога. E ho га слуге уза се држе. Свештеник: Идите, na га довед’те амо. Премда je ето своју слободу Ila још и више nponrp’o тиме, Све he се ипак опростит’ њему, Само нек овог однесе кући. (Чувар храма одлази на десну страну) Свештеник: (према Хери, која се придигла Јантином помоћи и неколико пута коракнула напред) Херо! �Број 9. ГАЈРЕТ. Страна 136 Херо: lio аове? Свештенин: •Ja сам. Послушај мене! Херо: (плашљиво гледајући натраг према Јанти) Што je с Нјим било? Где je он Јанто? Јанта: Ох. jao мени! Свештеник: Кад већ тај случај — Херо: Случај? Huje! Свештеник: Јест! ' Тиме нам ето дадоше бозн Сведоџбу крвну, да ми видимо, Како се љуте и како велик Твој je тај грех. Зато нам ваља скрушено ову Иоднети казну н да светиште Не дели љагу. Шутња иан вечна Нека покрива. што се je збило. Херо: Ја.д а пррлцигим, свусвоју сроћу И иропаст своју, срефећи међу Грешнима да се ja 'овде крећем? To ћу развикат’ noj делом свету, Што ja претрпџх, *ипак, изгубих, Што ми се део«; ко ме уцвили, Тебе ћу клети, нек’ ветри чују. И нека клетву однесу бозим’ Чак до на чфесто; јер ти __ ги си она Подмукло којид/одметну мрежу. ИшШ a њу иовукох, и он ту бешо Изгубљен већ! Где га однеше? Ј*а иде ii(ip_Ili (Чувар храма и многс слуге дов1 вар затим одмах одлази на лцву страну) Херо: Ха. ти, младићу! Тражшп то je ли Иријана свога? Тамо je тамо Лежао мртав! Beh су одатлс Однели н>(.та. Науклер: Ох. жалости! Хсро: Домиш ти руке, кад је већ касно? Ти се камениш? Тугујеш? Да, да, Нријане лепи! Он се нредао бурноме мору, моћи чије ил’ кога бога Не беш<‘, да га na путу штити. Зато га мртва тамо на жалу Нађох да лежи. A да ли ииташ, Ко то уради? Гле, овај овде II ja свештена девица — Тако? Хере Мсандра, мој — нас двојсга lloc’o je то. •Чукаво свеђер варајућ’ мене, Он ме не хтеде пустит’ у миру, Beh ми уснрати починак сваки, Да се приберем. A и ja с њиме : У савез ступих и ону се предах. Онда иза тог олуја стиже, Утрну лампу и као немаи Раздражи свуда дубине морске, 'Баш када он je пливао амо, Кад му не беше водића светла. Облак се. црни савио к мору Оно узбуја, злурадо затим Уз облак попе. Тиме се свака Застрла звезда, около свуда Била je ноћ. A onaj тамо, Кој’ беше пливач љубави сретне, Љубав не нађе, нит’ смиловања Иод небом откуд — Својс je очи к бозима диз’о Узалуд! Они то нису чули, Како то, je ли —? Јесу ли можда сиавали тада? — A он je онда почео тонут’, Тонуо — toh’o! — Затим још једном ►Поврх валова, na опет једном — Жар његов беше толико снажан Ал’ премоћнији био je савез Противу њега оних, који су 4 Душман, пријатељ, љубав и мржња — Тад море своје развали ждрело, И on би мртав. — A ja ћу платсат’ — плачући себи Отворит н>их, док мс од суза И крви једно окружи море. — Дубоко тако, к’о што je њега, Ужасно тако, к’о што je њега, / Смртно онако, као што море Њега прогута! Науклер: Леандре, мили, мој нежни друже! Боље je, реци, on нам све беше, I Uto оста, то су све само сене, Кад се расплину и нема ништа. Његов дах беше мирисни ваздух, Љегово око сунашце жарко, Његово тело пролетња нарав, A његов живот гвој живот беше, Moj живот беше, целога света. Па кад ми њега и.устисмо мрети И ми са њиме исто умресмо. — Дођи сад мени, пријане дођи, Хајдемо с нашим властитим лешом Обоје поћи. У тебе ето Ох, два одела — a твој иријатељ Ни једног нема. Дај му то једпо — Ми ћемо њега знконат’ сами. (Науклер скида свој огртач. -Јанта ra прихваћа) Херо: •Још само једном, да се дотакнем Његова тела, тог и.1Ц‘менитог, IIIto б(!ше пуна живота топла, С његових усни да саћет узмем Утеху — онда — Да, a шта онда? — За њим . . . (Прома чувару, који се вратио) Да л’ ти то браниш? Ja пријатељу мојсму идем! Ко ми то смета? Ти? �Број 9 ■Г A Ј Р Е Т< .(Она учини један жесток иокрет, a онда joj клоне глава и малакшу руке. Ланта хоће да je придржи) Пусти ме! Јер je убојство тешко. Ja њега. убих (Одлази на леву страну) Свештеник: (према Јанти) Ти за њим пођи! (Јанта оде. — Према Иауклеру) Ти остај овде! Ти си свој живот Проитр’0, ал ja ти га праштам. Само ако ћеш онога мртвог Однети кући и шутет’ док си Животом жив. Можеш ли, реди? Науклер: За мном су пошли другови с oiie Обале амо. Свештеник: Држи их спремне: , A куд сте њега однели тамо? Чувар храма: У храм. госнодине! Свештеник: A зашто у храм?Товори! • Чувар храма: To je обцчај. Свештеник: Кад je обичај, онда^нен буде! Држат’ се ваља свшс обичаја, Они су добриА A сад к њој идем, Чим ее уклони Оно што смета, време ђе балзам Ha рану метнут’. Да,' — чувство оно У првој клици, каД се угуши Оно he чуват’ од свега другог. Њу заведу, a одсле свету. Хајдемо скупа — ви н ас\ : пратите. (Сви одлазе) Страна 137. Отад замукну њен јаук тужни. Ал’ ja се ипак бојим, да нову He скупља снагу за жалост дубљу. — Кад je овако ех ja не желим Да имам драгог ни сад ни икад. Лепо je имат — али изгубит —? (Свештеник долази са чуваром храма и Науклером, за којим иде више пријатеља са деоне стране) Свештеник: A где je она? Јанта: E ho je тамо. Свештеник: Дигните застор! Јанта: Рђрподине! Свештеник: ' Дигните 'copg — дигните, рекох! A народ тамо сузбијте даље. (Диже"^*> застор и укаже се цела ( = простор где стоји кип божанства). До ње воде горе многе степенице. Леандар лежн иопреко на ниским носилима. Херо у некој удаљености на степеницама леЖећд на пола и иодбочена на десну руку, знатижељно гледа према мртвацу) Ко зове? Свештеник: ‘ - Т-Ч Дођи овамо! Зашто? (Устаје и ступа до подножја носила непрестано проматрајући мртваца) Свештеник: Te je жалости већ доста било За оним странцем! Средњи je део затворен са једном завесом, која Шта тамо чиниш? виси између етупова. Ha десној je страни предњег Херо: дела. кип Аморов. 0 његовој руци виси венац од Господине, ja мислим, размишљам. цвећа. Долазе девојке. Запослене су поспремањем жртвених посуда и скидањем венаца од цвећа. Дв<* Свештеник: се од њих приближују застору. Размишљаш? Херо (долазећи напред): Јанта (долазећи) Размишљам нешто. вио je тај живот! Ви њ уоставте, дајте joj мира. . Iuiko он беше, леп, млад и мио •Да тужит’ може за милим, добрим. Живот му пренун еваког обиља, To место гдс су донели њега A сад ту хладан и мртав лежи. По свом je чувству пронашла слепо. Ja сам кушала узет му руку, Јер joj то нико казао није, Ha je на своје метнути груди, Ридајућ’ горко ничице паде Али осетих, да студен њена С уздахом болним са сузам’ евојим. Кроз цело моје тело проструја. Е би у живот Дозвала њега, Очи му стале, без искре жара. Без каква утраха свеђер се мучи, Гроза ме хвата. Ух, јаох. мени! Ал’ будућ’ да он не мари за то, Пошто je мртав, она je no њем Свештеннк: Бледоме иала покривши својим 0, јака моја девојко кршна Грудима миле његово грудн, Сада сн опет ти дете моје! Устима својим његова уста, (Према Науклеру) Држећ' му руку у својој руци. У Н У Т РА Ш Њ О СТ ХРА М А. �Страна 138 ГАЈРЕТ« Број 9. Ти овај венац — ja иојас скидам, Ти ириђи тамо! Кажи, да л’ иознаш Ево га тсби у раку мећем, Пријаиа свога? Ти лсиа слико, — свс што сам била, Науклер: 1!1то сам имала, тсби сам дала. Он je то, on je, мој иријан бивши ЈЗнак прими, да сам и бићем твоја, Свсштеник: JI iciihcn тако с богом и иођи! Е, олда дођи! (Некоји се примичу лешу) Херо: A.r стаитс мало! Зашто? 1Нто вам се лкури? — Ну, али ииак Овештеник: Немојте још! Сада ће оии одисти њега. (Пристуни к одру) Херо: Баш сада? Никада више не видет’ тебс, Никад док живим! — Своштеник: Тебе, којп си овамо иш’о Дакако. Одевсн nohy, који се меии Херо: Сијао свстлом у тамну душу, A куда? И онда с тобом у њој ироцвста, Свештеник: Све што год има мило и добро. У његов дом. > Ти сад одлазиш одавде чамит’ У тамном гробу — Херо: И никад вишс да тс ne видим, Ja hy га пратит’. Већ да ми око за тобом чезнс. — Свеједно што je он сада мртаи _< v И даи he доћи и ноћца тиха, Ипак je био при-јатељ мој, ПролЦће, јессн, дугачко лето * Ja ћу стаЛоват’ там она.ж алу Оа својим чаром, али ти никад Где он тУшва. Леандре, чујсш? — Никад! Свештеник: Иикад за векаг за вска никад! Не може бити. Тii ћеш т; (Баци^е доле na мртвачки одар и сакрије главу Хсро: :> * међу јастуке). Ту? — рвде? Науклер: Свештеник: Ах, господине имаш ли срца! СвештенИца — ту! ‘Свештеник: Херо: Имам ja срца и баш ja стога iiU lllL L • Онда нареди нек се покопа Опасавам љу Ha нашој етрани, где je лремиио (Прсма Хери) И мртав леж’о, ту на подножју Од моје куле. A руке нека Доста je више. ЈБиљани бели ^вашен^ росом Херо: (придиже се уз припомагање) Изничу тамо, где лежи он. Доста? Свештеник: Мислиш ли? Доста! Што да сад чиним, Ни то ne може никако бити. Њега he однет’, a ja с њим нс смем. Хсро: Идем у моје богиње сада Не може, велиш? Савет иотражит’. Прати ме, Јанто, К ирестолу њену. Свештеник: Ви дотле њега немојте такнут’. To ne сме бити! Херо: (Према Науклеру) He сме? To ми обећај. Дај руку амо! — Свештеник (јако): Ха, што сс тргну? ДедГ To ми учиии тај иријаи твој! — He! Ох што си тоиал, Херо: Како je ово угодио, добро! — Па нека, ja сам навикла да сс Човеку ипак живет’ се слади! Покорим јачем. Бози то ниеу Ну, али пусти! — Ivo би угриј’о Триети хтели, н.ихова стога Сад моју руку? Хајдемо, Јаито! — Освета стиже. Узмите онда. Ал’ иггак најире скини ми всо Па га одиес’те! С очију мојих. С богом ми iioui’o, младићу лепи, Јанта: Како бих радо још једиом твоју Исмаш иа глави никаква вела. Узела руку, али не могу, Јер си всћ ледеп. Херо: Kao знак само, као амапет Да, збил.а! — Е, па хајдсмо! При нашем иадњем растанку узми A вн ми љсга пемојте днрат’. �Број 9 >ГА Ј Р Е Т . Страна 139. Јанта, која je ирихватила Херу, према свештенику) Ходник се свуда застр’о тамом. — Већ га узсше. — Hoće ra eno — Ох, госнодине, њу je всћ смртни Е, он се никад вратити иеће. Cnoiiao лед. Свештеник: (Херо која je дослс била na пола сједећи naслољена na Јаитино колеио сваљује се доле и лежи .Ил’ смрт, ил’ живот, лекар то знадс. Јаита: na стененицама). (водећи Херу): Jam a: Херо! Овуд, прииази! — Ту дигии ногу! — 0, jao мени! Ко ћс сад овој Ал’ се лелијаш. — Овуда само! Убогој овдс у иомоћ’ стићи! (Jam a води Херу, која се ноииње уз стеиенице. Један део девоја1са идс за њом и уједно заузимају Свештеник (враћајући се) места постављајући се уз стененице у један ред Они ће собом однети њега озгор доле. Остале се наместе на леву страиу доле Одвсслат’ барком. Још мало, na he тако, да заклонс носила). Раставит’ море злокобии cnoj. Јанта (после једне паузе устајући и силазећи доле) Свештеник (иолугласно) Ту море више нотребно иије Ви дотле њсга уклон’те даље! Кад и смрт има ту исту моћ, Науклер: Рфставит’, здружит’. Дођи, да видиш! Промисли али! Cteaijo барем изгледа мртвац Свсштеник: бвак, у нас зна. Мора. CJsciUTcmrr;: Када се ona поврати амо, Да ли то лудост из тебе збори? Томе всћ неће ту бити трага. Не-вбори, всћ.ме будала слуша. Пази ти, да те не сташ^главе. Опрезна лудо! Погледај дело Науклер: Мудрости твоје. Ila добро, хајдеку Свештеник: (Његови пратиоци долазе отраТаЛк прихваћају ноДа je то њепа живота стане! сила). J I ja бих живот свој онда дао, Херо (коју je подупрла Jam a it која се скоро/i;ioНеправди да се запречи само. пела na горње степ ен и ^ зспшче у тајчас 1— Али то није. нута лицем према^ делн) се пожури уз степенице горе. Клечи нред Леандре! (Брзо се окрене ба^ивши се главом и pj: у зрак) ти само људима оним, Који младића мртвога носе, Леандре! 'Тека још вани чекају мало, Јанта (обухвати je. Прсма носиоцима иовиче) 'ош je потребна њихова служба Стојте! Два су мртваца — a једна pana Свештеник: Кека им буде. Носите само! . v л (Према свештенику, који силази низ стспенице) Jam a: Ево се она омиче, пада. Нудер, човече, где си то noui’o? Дај га спустите! Срце joj ево Зар тако сада остављаш њу? Двоструко куда. Остани овде! Олушкиња једна Свсштепик: Слободу тражи. — Ja ћу се својој Куцање срда што je но живот, Кући повратит’ — огњишту своме. A двострук куцај — двоструки живот; (Свештеник одлази сакривајући лице) Носте ви њега! Оде шутећи? — Ником. се лекар не може рећи, Ta шутња иека казиа ти буде! Kora год претње болесних плашс. A ja hy сада бринут’ се за њу (Изнесу лешину na врата лево према позадипи. Kao и досле. Свештеник оде за н>ом) He могу даљо сносити муке Jam a (na степенидама клечећи уз Херу) У вашој кући. Зар овде нема помоћи, спаса? (Узима венац са Аморова кипа) Она he умрет’ (гледајући за носачима) Ево тај венац с лешем однес’тс. Eno их где ее примичу своду, (Додајући венац скупини која je заиослеиа ono Са друге стране долазе, који Херс говори према кипу) Чекају њега. — Навала одсвуд, Много обећаш — a зар овако Буктиње иламте. — Неко већ вањска Ти држиш реч? отвори врата. Ох, jao нама! — Крај — Опет се eno склопише грмећ’. — rW ID a �Стпана 140. ►Г A Ј Р Е Т « Бро) 9 Ata Nerćes: HADŽI VEJS1LAGA. Kad dobro zađe u noć, minu jacijski ezani, re­ dovito se viđa ljudska prilika kako izlazi iz birtije Crnog Dimše i otalen niz Baščaršiju tetura pjevajući svoju omiljelu pjesmu: »Oj, Jusufe, car te zove...« , pa onda uvijek dodavši: »Slatko ime Jusufe ...« uleti u obližnju uličicu u Ćulhani. Tu je mala kafanica Mešina, koja po danu poslužuje bakale i trgovce na Baščaršiji, a donekle u noći tu sjede beskućnici i merakčije. Odmah po jaciji Mesa ide kući na počinak a beskućnici tu ostaju i na konaku. Redovito je tu i naš Jusuf. — Kako je, Jusufe? — upita ga koji od gradske čalaćurlije, plesnuvši ga po ramenu. — Šta ti je briga, paskoviću! — odgovara* irfu Jusuf. A da ga slučajno tada tako upita l$qja~ ozbilj­ nija osoba, on bi onda, nekako šepetski, odgovorio: »Suđeno. . . hadžija sa tespihom, Ibro sa šeširom, a Jusuf zaljeva sitan bosijok pa bi onda opet za­ pjevao: »0, Jusufe, slatko im e!.. « i, začas bizalirko na drvenoj k lu p i. . . Hadži Vejsilaga U^tafcć, što ’no mu dućfp^gjZS^ govkama a kuća, na Ploči, poznat je dobro u sara­ jevskoj čaršiji. Spočetka je on u tome istome dućanu bio terzija, šio čahširc, fermenove i džemadane, pa kako se u zadnje doba te robe potražuje manje on baci iglu, pa poče da naručuje kod nekih mlađih, si­ romašnih krojača, da mđ šiju muške košulje, gaće, »pazarija« kapute i pantole. Poslije se dosjeti, pa savjetova nekoliko siromašnih djevojaka u komšiluku, da mu i one šiju, naravno* uz tnalu zaradu i on tako proširi svoju radnju, da je naročito srijedom vazda bio na nogama, poslužujući svoju mušteriju. Hadži Vejsilaga je steko. Nakupovao je kuća i dućana, pa daje pod kiriju. Otišo je jedne godine i na Meku i bio je koliko radin, toliko i pobožan. U njega se s vremenom podgojilo četvero djece, dva sina i dvije kćeri. Pa k’o sudbina ljudska, što ’no mu rekao sin Jusuf, čim podrastoše, razletješe se kud k o ji. . . Jusuf je prvi ostavio svoga hadžiju i dok mu je bila živa majka, k njoj bi katkad dolazio kra­ dom i štogod od nje primio, a od hadžije je bježao. Jusuf se odao piću, hadžija ga zbog toga jedamput izmlatio, pa Jusuf kako je tad ostavio hadžiju, nije mu se više nikad javlj’o. U čaršiji bi nešto kazaniso pa što zaradio, to u veče u birtiji, redovito u Crnog Dimše, sve bi popio sa malo mezeta. Pošto je bio ve­ sele naravi i džumbuščija, voljeli su ga sve akšamlukčije u birtiji Crnog Dimše . . . Mlađi sin hadžijin, Ibro, kao dječak svršio je ruždiju, pa onda, najviše na nagovor njegova dajdže, kadije Osman efendije, ode u trgovačku školu a po­ slije nje i u akademiju. Sada je Ibro činovnik u No­ voj privrednoj banci. I on nije s ocem. On, mladić . novoga vremena, novih nazora, nije se mogao da slaže s ocem, konservativnim čovjekom. Ibro dođi bi malo pokasnije u noć kući, a hadžija sjutradan na njega tafru. Ibro je to donekle trpio, a kad mu je umrla majka, hadžija je bio još mučniji, on ostavi hadžiju ii nađe Sebi stan sa nekim kolegom u Ale­ ksandrovoj ulici. Hoće da živi u duhu svoga vremena, slobodno. Sestre im se poudale a hadžija uzeo sebi st'arijp svoju sestru udovicu i s njom živi. Jedne večeri, kao i obično, u kafani Centralu, sjedio Ibro sa svojim društvom, pa ćeretajući o ovo­ me,,^) onome, dođe red da mu neki drug Omer Kr­ tica predbaci, što on kakogod ne trpi oca i s njime ne živi. »Bolan ne bio, — veli mu Krtica, — otac je tvoj danas-sjutra čovjek imućan, mogao bi, da se s njime slažeš, biti sretan. Šta ti misliš sa svojom plaćom u banci? Nije banka vječna, osobito na ovakoj krizi. Oh, baš si budala!...« — Pa njima će ostati svakako, — dobaci drugi Im drug. — Jest, moj brate, ama živo se gvožđe kuje. Zar ne može hadžija u svojoj jarosti konservativna i do skrajnosti pobožna čovjeka, sve svoje da uvakufi, pa šta ćeš onda?! — Mani, duše ti, šta me briga, neka radi šta hoće! — dobaci nekako usilno Ibro. — Kajaćeš se, Ibro, д meni je sve jedno, — reče Krtica naglo otpuhujući dimove iz fine cigarete . . . Jedne večeri, poslije gornjega razgovora u ka­ fani, sretne Krtica Ibru na korsu, u Kralja Petra ulici. — Zdravo, Ibro! — Zdravo! — Znaš, šta je novog? — E? — Tvoj se hadžija oženio. Zdravlja mi, danas. Uzeo bolan, curu od dvadeset i pet godina. Dok je to Krtica govorio, Ibro stao ko ukopan. — E, jesam li ti govorio, Ibro? Ne znaš ti, bolan, našega čo’jeka. Ima onde u zdravog starca još snage. Biće konkurencije . . . A ti, Ibro? . . . Nego, braco, popravjaj, dok se ima šta da popravi. Idi mu čestitaj i smiri se, uvuci se, pa spašavaj situaciju. . . 0, ha­ džija, hadžija!.. . — i poče da se vraški smije Omer Krtica. �J 'гјг' ■f Број 9.____________________________________»Г A J P E T t __________________________ Страна 141. Dželal Nuri: AKTUELNO STANJE MUSLIMANSKE ŽENE. (S turskog preveo: Salih Bakaroović) Žalostan je fakat da so žena konvencionalno smatra nemoćnim bićem, a još je žalosnije da se i sama žena takovom smatra. Ovo se stanje kod nas muslimana pojavljuje u mnogo izrazitijoj formi. Ali općenito uzevši žena sebe drži sitnom i neznatnom. Krasni spol misli, da je njegova glavna uloga, koju mora vršiti u životu, zadovoljavanje strasti muška­ raca. Zato je žena uvjerena, da u općim poslovima na nju ne spada kakva velika dužnost, te radi toga poklanja osobitu pažnju gizdi i dotjerivanju i živi za uljepšavanje svoga tijela. Kod žena, koje se sa­ stoje od duše i tijela, tijelo se predpostavlja duši. Koliko je poniženje ljudskog individualiteta, žrtvo­ vati svoje biće i svoj život za udovoljavanje fizio­ loških potreba drugoga! Što je žena naprama mu škarcu, to je i muškarac naprama ženi. Pa kada je tako, zašto i muškarci ne 'posvećuju toliku pažnju na gizdu koliko i žene?!.. .Tstina, Jizibfoška je dužnost i potreba važna stvar, ali ne treba da žena samo tomu žrtvuje svoje biće i da u tom pogledu sebe za­ mišlja u mnogo nižem stepenu od muškarca. Ovo je, vjerovanje ženu veoma ponizilo. Brak i fiziološke potrebe u životu muških, nisu baš toliko važne stvari, dok bijedne žene neprestano o tom misle. I ovaj jo mentalitet prouzrokovao, da se je žena mnogo za­ ljubila u isticanje . Danas se od žene’ zahtijeVa, da se neprestano ukazuje i radi toga ona poklanja osobitu važnost odijelu, toaleti, plesu, šetnji i 'zabavama. A ovo pi­ tanje »isticanja« u životu muškarac! nš zaprema kakvo važno mjesto. Sve ovo, što smo rekli, odnosi se na sve žene, ali osobito se odnosi na muslimanke. Kod nas je glavna dužnost žene, da udovoljava fiziološkoj po­ trebi svoga muža. I ova činjenica našu ženu baca na najniži socijalni stepen i uništava njezin indivi­ dualitet, dostojanstvo i samoljublje. Ovome opasnom stanju naše žene uzrok je naše udaljivanje od osnovnih načela Islama. Uzrokom ne­ znanja i tiranije, kod nas se je pokrivanje i izolovanje žene vrlo krivo shvatilo. Koliko je ova na­ zadna metoda pokrivanja žene u opreci sa uzvišenim šeriatom, opisali smo u jednom drugom poglavlju ovoga djela. Pretjerano pokrivanje i nošenje vela u veliko pridonosi fizičkoj, moralnoj i psihičkoj dekadenci naših žena. Kod nas žene sačinjavaju jedan poseban svijet za se, a muškarci opet drugi za se. Ovi se svjetovi ne poznaju л ne stoje u međusobnim odnosima. I taj je kontrast jedan od najglavnijih uzroka naše dekadence. Naše su žene osuđene da žive neprirodnim životom, u pravom smislu te riječi. Otprije su u istočnom svijetu postojali veličanstveni i raskošni haremi sa više žena, čiji je socijalni niveau bio vrlo nizak. Moguće da su žene u tim pro­ storijama mogle biti sretne ili su držale, da se sreća sastoji od takvog života. Ali današnji socijalni i ži­ votni uvjeti, ovo stanje više ne dozvoljavaju i radi toga žene u muslimanskom svijetu preživljuju veliku krizu. Sadanje stanje naše žene je nesavremeno, štetno i opasno po muslimansko društvo. I ako bu­ demo toliko uporni i tvrdoglavi, da i dalje podrža vemo ove nazadne metode, biće nam nemoguće iskoriieniti rak-ranu koja hara naš ženska svijet. U eri slobode i civilizacije osuditi jednu polo­ vicu naroda, da lišena ljudskih prava živi u zatvoru, kosi se i sa uzvišenim načelima islamskog šeriata i sa zdravim razumom. U današnje doba napretka i civilizacije, nemo­ guće je podržavati zastarjele običaje i metode pri­ jašnjih vremena. Naša zajednica svakim danom sve više trune. I uz ovakove okolnosti naša žena ne može da vrši kako treba dužnosti majke, supruge, drugarice života i vaspitačice. Znajmo dobro, da bez ženina sudjelovanja nema rimjera progresu jednog naroda. Društvo bez žene sliči gluhoj i nijemoj osobi, druge podučaje i u raznim socijalnim pitanjima su­ djeluje. U nekim zemljama Zapada žene su tek nedavno postigle pravo, da mogu vršiti zastupničko zvanje. Po islamskom šeriatu je ženi dozvoljeno, da može zastupati i na svim sudovima svoja prava braniti. Ova je dozvola apsolutna i ne potpada ni pod kakve uvjete. A današnje stanje je muslimanske žene u potpunoj opreci sa islamskim propisima. Ako se danas jedna ženska sa pismenom zastupnicom obrati ma kojem sudu, sudija joj mora priznati njezino za­ stupstvo. Šta više, prema nekim tumačenjima, žena može biti 'izabrana i za imama, to jest vladaoca. I koja od žena jedanput zadobije . to zvanje ne može se više od toga lišiti. Njena pripadnost krasnom spolu ne može biti uzrok, da joj se to pravo uskrati. Razmislimo zdušno: dok islamski šeriat ženi daje tolika prava i olakšice, mi smo naš bijedni ženski spol — da se grubo izrazim — potpuno zarobili. �Страна 142- >Г A Ј Р Е Т« Kakvo god zvanje može da vrši jedan obrazo­ van muškarac, to isto zvanje, po Islamu, može da vrši i jedna inteligentna žena. Po svojoj pameti, zna­ nju i razumnom vladanju, velika Aiša je smatrana ravnom samom Ebu Bekir-Es-Siddiku. A Hazreti Hatidža i svečeva kćerka Hazreti Fatime Ez-Zehra, po njihovom znanju nisu smatrane na tom stepenu. 0 ovom trebamo dobro razmisliti i cijeneći Islamijjet, u okviru ustanova Islama, naše žene podići na takav stepen, da im moradnu zaviditi i žene sa Zapada. 0 sljedbenici Muhamedove vjere! Ne vidite li, da Šeriat ženama daje sva prava i uzvisuje njihov soci­ jalni položaj? Mi se od ovih svetih propisa udaljujemo i naše žene neprestano držimo u sužanjstvu! Ako se postepeno ne otresemo ovih nazadnih sredovječnih običaja, mi ćemo se totalno uništiti. U tom slučaju među nas će prodirati samo nevaljali običaji Zapada i tako nam neće biti spasa. Zato-primajmo i primjenjujmo sve one korisne metode Evro­ pe za emancipaciju žene, koje su pri hvati lb svi civili­ zirani narodi i asimilirajmo se Jša tim metodama pre­ ma izričitim propisima Islama. A strogo izbjegavajmo nemoral i nevaljaštine Zapada. J er krasni spol ne može ništa više poniziti koliko nemoral. I iđ'aržim , da ljudski rod najviše ponizuje pokvarenost žene.. Muslimanske žene'"u Rusiji krenule su pravim putem. Dok muslimanke u ovoj državi odavno ne poznaju pokrivanjem koprene, bez dvojbe su mnogo naprednije od naših žena. I mogu ustvrditi, da su od svih muslimanskih žena na cijelom svijetu, one u Rusiji najkulturnije. Moralna čvrstoća naših tamo­ šnjih sestara zaista je dostojna dubokog poštovanja. Za to ovu stvar ispitajmo iz bližega i sa više ozbilj­ nosti. ^ I. Istina i ruske se muslimanke ne mogu smatrati, da su na kulminaciji svoga savršenstva, ali u tom pogledu postignuti rezultati dostojni su velike hvale i divljenja. Pa da li su se ruske muslimanke degenerisale sa ovim metodama emancipacije? Apsolutno nikako! Ja sam tvrdo uvjeren, da ruske muslimanke koje ne poznaju što je pokrivanje, stoje na mnogo višem moralnom stepenu od nekih žena pod čaršafom trulog Bizanta. Ne oklijevajmo, dakle, da primimo sve one ko­ risne ustanove tehničke civilizacije, koje se tiču žene i njezine emancipacije! U Evropi i Americi po. stoje neke opće i zajedničke tačke načina življenja. I dokle god tamošnji socijalni položaj žene bude viši nego kod nas, naravno je, da će u našem dru­ štvu postojati mnoge nekorektnosti i ovo 6e stanje prouzrokovati veliku zbrku u našem životu. Zato iz­ bjegavajmo da budemo jedna »primitivna« zajednica. Ta naš je Šeriat ženu postavio ne u »primitivno« Бро) 9 nego u savršeno stanje. I koliko se god naši mu­ škarci usavrše, ako sa njima paralelno "i naše žene ne uznapreduju, posao će nam ostati samo na pola dovršen i nećemo se moć i potpuno civilizovati. N a s v i j e t u ne p o s t o j i ni j e d a n k u l t u r n i narod, gdj e su m u š k a r c i n a p r ed o v a l i , a ž e n s k e o s t a l e n e p r o s v i j e ć e n e . Ženske ne sačinjavaju jedan narod za sebe, a muški opet drugi za sebe i muška polovica jednoga naroda ne može zasebno živjeti od ženske polovice. Jer muško sa ženskom i žensko sa muškim sačinjavaju potpunu ličnost. Kako je u ovo napnedno doba nemoguće po­ državati tiraniju u politici, tako ju je isto nemoguće podržavati i u socijalnom životu. Dok se svagdje zbiljski nastoji, da se podigne kulturni stepen žene, ni mi ne smijemo naše žene ostaviti u sadanjem stanju; u protivnom slučaju one bi pale u još niži socijalni položaj. I zato što do sada nismo o ovom mislili, kod nas je istom sada nastala socijalna re­ volucija. Budimo uvjereni, da je istočno pitanje pro­ izišlo od muslimanskog ženskog pitanja. Jedan na­ rod, koji u neku ruku živi u agoniji, osuđen je na propast i rasulo. I u jednom ovakovom življenju ne treba tražiti- veselja i zadovoljstva, volje i deala, te želje za progresom i blagostanjem. Ovi su zastarjeli običaji ugušili mnoge skupocjene sposobnosti, vrline i plemenite osjećaje kod naših bijednih žena. A naš način življenja djelovao je i kvalitativno i kvantitavno na mozgove naših žena. Do Petra Velikog i u Rusiji su žene, kao kod nas, bile od svijeta izolovane i vječito živjele u za­ tvoru. U Kremlju u Moskvi sam vidio ostatke pro^ storija, zvanih »TEPEM «, to jest ruskih harema, koji su za njihove žene sačinjavali blagi pakao. Pe­ tar Veliki je sa nekim metodama i reformama, koje su se onda smatrale odveć tiranske, prije 200 go­ dina ovo stanje ukinuo. Istina ovo je prouzrokovalo dosta zbrke i nereda među ruskim narodom, ali kao kod svake revolucije ovo se je moralo tolerirati. Pa kako je Petar Veliki uspio da proizvede tu veličan­ stvenu revoluciju i da naprosto Rusiju prenese iz Azije u Evropu? Ovo je pitanje za nas muslimane vrlo koristonosno polje za istraživanje. Da Petar Veliki sa njegovim revolucionarnim i organizatorskim genijem nije ukinuo te ruske »tereme«, zar bi se u Rusiji ostvario ovaj veliki progres i civilizacija? Također, da su i u drugim zemljama žene bile izlovane i pokrivene, da li bi se ostvarila savremena svjetska civilizacija? Progres je nuždan i po Islamu »farz«. Ali progres i kultura ne mogu se rcalizovati u krotkom vremenu. Na primjer, Kinezi �Bpoj 9. Г A Ј Р ЕГТ< se u jednom momentu ne mogu asimilirati sa zapa­ dnom civilizacijom u onom stepenu u kojem se da* nas nalazi njemački harod. Zato i mi muslimani trebamo dobro paziti kako da ostvarimo taj postepeni napredak i kako da ukinemo postojeće metode u našem životu. Ako bez opreznosti i na brzu ruku na taj posao odredimo je­ dan pravac, nastupiće reakcija i umjesto da napre dujemo još ćemo više nazadovati. Страна НЗ. Ovo što smo istakli oasobito je vrlo važno za naše žensko pitanje. L. Biichner i Charles Letourneur uz mnoge druge sociologe, tvrde, d a će s e ž e n a m a u č i n i t i v e l i k a n e p r a v d a , ako i m s e s v a p r a v a o d j e d n o m d a d n u . Tre­ ba, da i prava žene dolaze evolucijom, paralelno sa razvojem njihova razuma. I ja sa moje strane skrom­ no predlažem i želim da i mi ovu teoriju primije­ nimo na naše muslimanske žene. Тлат ш г ра^о од посјетб забаве, пгто држимо овај пододбор није заслужиб. Гајретов пододбор не може и не смије пропустити a да и овом приликом не изрази своју дубоку захвалност госпођп Ајишехануми Галијашевић, која je не жалећи труда, no на—ннш ^кућама сакуппла богатог муслиманског веза и тиме помогла, да je преко % добитака на томболи било испуњено У Тузли даваће 30. о. мј. 'у 9- 'а т п ца-вечер у Хотел в&зфм наших ври једш и сестара н а чему им пододбор искрено Бристолу, уз судјеловање војижлгузисе, велику свечану j f a t благодариД / Оаву, за коју већ сада влада врло велико интересовање како даарочита пак хвала госпођама Руж и Предраговић и у Тузли тако и у.читавој области тузланској. У копцертном Ковиљки Хрљез, које су својом сарадњом на самој забавн дијелу програма питомци пзвађају »Хаџи Лоју« од Б.- ,Нумного допринијеле њезину сјајном успјеху. шића, a питомице »Он« од Ћоровића, у режији г. A. Ћурчића, Лијопа хвала овдашњој учитељици госпођици Миленп члана сарај. Нар. Позоришта. Порбд тога мјешовити п жснски Вокић и госпођицп Ш тефидн Мађаревић, које су поред свога хор Гајретових питомаца отпјеваће неколико пјесама под равеудјеловаи.а као дилетантице уложиле много труда и рада нањем проф. Ф. Маћејовског. Послиј^ концертног дијела прооко уређева томболе, декорисаља сале и позорнице. Тако исграма развиће се анимирана забава сач игранком и разннм то хвала и нашој младој дилетантици госпођнци Мелећи Ајаатракцијама. Нарочито биће богата томбола са окупоцјеним новић. нредметима. Како прошле тако и ове забаве наш срески школ. надСутрадан, у недељу, направиће излет у 'околицу, a у зорник г. Стево Предраговић примио je na себе дужност редатеља комада Ј. Ст. Поиовића »Чандрљив муж«, те му се подне приређује градска оиштина у Тузли водстбу Гајрета пододбор искрено захваљује н а уложеном труду, као n свој банкст у Хотел Бристолу. Поподне посјетпће Креку и Лукагг. дилетантима који су са пуно воље и труда посјећивалп вац, гдје им се такођер припрсма топао дочек, a на вечер око пробе и свој труд окрунили себи и пододбору на понос. 9 сати повраћају се у Сарајево. Нека je хвала одбору Хрв. Мусл. Читаонице која нам je уступила као и прошлнх година своје просторије, a тако исто Гајретова забава у Т е ш њ у. и овдашњем чиновннчком хслубу. Хвала свима који бпло својом посјетом било даром з абифе и томболу помогоше да овај Трећи дан бајрама (5. априла о. г.) одржао je Гајретов пододбор може у биланси својих материјалних успјеха у овој пододбор у Тешњу своју редовиту годишњу забаву, која je годиии уписати једну лијепу суму од Дин 7.000.— као чист како обзпром и а морални тако иа матерпјалнп успјех бпла ириход овогодишње забаве. једпа од најуспјелијих забава ове сезоне у нашем граду. Пододбор Гајрета. Иза програма,- којег су на опште задовољство извсле вриједне госпођице и господа пријатељи Гајрета, развила сс Гајретова забава у Г а ц ку . je интимпа и угодна забава до ране зоре. Пододбор Гајрета у Гацку одржао je своју годишњу Овом прпликом нарочито морамо истаћи једну радосну забаву 4. априла о. г., која je успјела морално и материјално. појаву a то je многобројан посјет од стране наших свјесних Чист прнход ове забаве, поред све биједе која влада тежака. Њ н х око 200 посјетиоца дало je најачп аргуменат у Гацку, износи Дин. 2247.—. свијести и разумијевања за велику Гајретову идеју међу нашом браћом са села. Забави су онп, пагаа браћа са села, даР ам азански дарови Гајретовим ко н в и н кт и м а . ли чисти карактер што нас особито весели, али уз то мораKao прилоге за побољшаље храпе пптомцпма-пцама у мо на жалост копстатоватп једну жалосиу чињснпцу и насарајспским кошшктима дароваше слиједећа гг.: Браћа Ахглаеитп да нам je жао гато сс je мпого грађанства апстппи* Посјета Гајретове ом ладине Т у зл и . Питомице и пнтомци Гајрета под водством чланопа Главпог Одбора те чланпца Гајретове женске иоЈфужнице, на челу с предсједником г. др. Хасанббгорићем, л утују крајем овог мјеееца у Тузлу, гдје им се n p iftp rf|a од стране друштав а и грађанства града Тузле врло срдачан дочек. �Страна 144. ТАЈРЕТс меташевић Дин. 1000—, X. Х асанага Незирхоџић Д и н UTO.— , Б раћ а Сулејмановић Дин. 100— , и »Дрина« Д ин loo.— Г. Ибрахпмага Демирџић даровао je у нарави 2 кг масла» noла стоље сухог меса, 25 кг пиринча и 50 кг граха. Гг. Бакшић, Ћатовић и Крилић дароваш е 15 метара штофа. Број 9. 2 — A h m ed Š u rk o v ić , O m e r H eb ib o v ić, H a jd a r T rn k a , НаШ P ila v , S a lk o k e rić i S a lk o G jo n k o . P o D in. 1 — A v d o T in ja k , F ejzo Im am o v ić, M eho S k o ru p a n i O m e r G luho. K ak o s a k u p lja č u ta k o i d a ro v a te ljim a u p r a v a s e G a jre ta o v im n a jlje p š e z a h v a lju je . У права Гајрета срдачно заваљ ује на овим прилозима. D o b ro v o ljn i p r i l o z i z a G a j r e t iz V a re š a . ХАЏИ БАЈРАМ АГA ФОЧО N aš p o v je re n ik iz V a re š a , p o slao n a m je s v o tu od D in. 2.251— o d k o je o tp a d a D in. 560-— k a o p r e tp la ta z a У понедељак 18. o. мј. преселио je н а ахирет у 81. тод. list z a g od. 1927. a D in. 1.691-— k a o s a k u p lje n i d o b ro v o ljn i живота једна од најугледнијих и најмаркантнијих личносги p rilo zi, k o je su d a r o v a li o v a gg.: R a d n ici iz ru d o k o p a P ržići, наш ега шехера Х а џ и В а ј р п м а г а Ф о ч о . Умро je велики p o v o d o m p o zitiv n o g r e š e n ja m o lb e z a m e re m a t D in. 100; добротвор нашега Гајрета н ецих хумаиих- лруш тава. НеH r v a ts k a B a n k a d. d. V a re š Din. 300; S m ajlh o d žić Ib ra h im стало je са позорницс живота човјека, који je чигав свој D in. 100; K a ra m u s ta fić M u sta ia D in. 100; H e rlje v ić Iv a n D in. жнвот провео у раду н ибадету, који je утро миогу сирогин.60; M u stafa H a s a n a g ić Din. 100; B ra ć a S a le to v ić i Din. 100; N a d a lje sa k u p ili s u n a s a b ir n e a r k e gg.: Š a ć ir H ad žih alilo v ić еку сузу, многе упутио .н а л р ави 1>ут и помогао кх. Снроu č ite lj iz B o ro v ic e D in 135; H u so O p e rta iz D a šta n sk o g D in. . тиња муслиманска пзгубила je у љему fiea сумље. свога нај72; Ib ra h im M uftić iz L ig a tić a D in. 85; O sm a n S iro ta n iz всћег доброчииптеља и заш титника. на га зато ona najiuntie T r to r ić a Din. 82; B r a ć a S a le to v ić i D in. 85; B a jro L ik ić Din. и (ЛТ^акује. 38; E m in B rk ić D in. 70; Š a b a n L ojo z v a n ič n ik iz V a re ša ^олико je рахметли Хаџи Б ајрамага ono опште вољен Din. 191; A lija Z u b a c a iz S tr ije ž e v a D in. 33; i Ib ra h im F azlić u поштован' међу сарајевскнм грађанством, најбол>е je воiz Č u n iš ta D in. 40- к азала њбгова џеназа. која je била јед н а величаногвело дирD a ro v a o c im a i s a k u p lja č im a d o b ro v o ljn ih p rilo g a n a š a љ и п а ^ т н и ф е с т а ц и ја љубави и поштована л рем а Vi.uy. b r a ts k a s r d a č n a h v a la . Џеназа je била еутрадан у уторак 19. апри-ча о. r.. који je освануо с п л у суморан. Ова суморност дана као н P r i l o z i G a jr e tu iz B je lim ić a туга грађанетва, i ; o j \ j e дошло д а искаж е ладњу лочаст мсрхуму. чпнило je утиеак као да су љ уди и прлрода плакали G osp. E d h em B e k ić , u č ite lj u B jelim iću, sa k u p io j e i 'Кад губитком једног ријегко'доброг и обљубљеног човјека, na p o sla o u p r a v i G a jr e ta sv o tu od D in. 147— , k o je su p rig o d o m ra m a z a n s k o g b a jr a m a d a r o v a li s lije d e ć a gg. о још - вилче »ојачавало опште раеполоа.-ење туге, болн 'учености у срцима људи. P o D in: 20- - Edhem ^B efćić i F e rh a d K urto v ić; po Друш тво Гајрет, чмји je био велики добротвор, зпдр15'— R a šid S irb u b a lo ; p o Din: 10'— R a šid T rn k a , Ć am ilb eg vlahe добра дјела м име рахм. Х аџи Б ајрамаге <1»оче у Вј С-чиŠ u rk o v ić M um in T u c a k o v ić i S e lm a n B ib er; p o D in. 5 — твј уепомепи, јер ra je ои много задуж ио. M ujo B o z a lija , H a s a n O sm a n k a d ić , D ž a fe rb e g Š u rk o v ić , Породицн рахм, Хаџи Б ајрамаге наш е иекрено еаH am id T a n o v ić , i D e d a g a Š upković; po Din: 4 — НаШ D a u t учеш ће a мерхуму нека je мјесто у џенету фидсровен ала! i A v d ija K a la jd ž ić ; p o D in. 3‘— M u ja g a B o stan d žić; po D in. Štamparija »Bosanske Pošte«, Sarajevo. — Vlasatk društvo »GAJRET«. — Gle val I odgovorni uredalk: Hamid KUKlC. �Svaki musliman treba da kupuje samo jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „Gajref [jHip. Tvornica Cigarpapira S. D. fliKalaj, Sarajevo, m aže se naruiiti i р ге к о d ru štva .G ajref u Sarajevu д. д. у С а р а је в у . Т ел еф о н б р . 33. Бави се свим у банковну струку спадајућим пословвма. Улошве на штедњу укамаћује најповољније. Од чисте добити 10% уступа културном и просвјетном друштву .Гајрет". li CIPELE jer je ona^ najbolje kvalitete i donosi lijepu korist GAJRETU. Naručuje se kod Milana Kovačevića Novi Sad, Dunavska ul. 10. Glavno zastupstvo za B. i H. Agentura Rudolt Bole, Sarajevo B istrik , 25. T elef. 783. P o št. p re t. 75. �V Ibrahim Šabanagić i sinovi Sarajevo, Kundurdžiluk ulica broi 27 Ш) Trqovina manufakturne robe i skladište gajtana T e le f o n : T r g o v in a b r o j 48 1 — S ta n 7 6 7 Н И Ш аН Н Н ааН ЈаВ Ш Е Г аН Ш Н В Ш Н § IS Ia a . j i ž а х а Braće Bašcigićci Sarajeoo trgovina muzikalija I materijala za pisanje I risanje. Bogalo slona* riSte hrnalsklh 1 srpskih knjiga H Bajram aga Foča I DRUGOVI Trgovina manufakturnom i orijen­ talnom robom na veliko SARAJEVO Gjulagina ul. 3. — Telefon 455. i i Basme engleske, francuske, talijansko i češke u najvećem izboru. Bogalo skladište bezova, šifona, zefira, štofova, ■ šamija, fesova, rubaca, čarapa i l. d. . Čitajte ,Gajret‘ ! List »Gajret« jedini je list za našu porodicu, za našu djecu! Za to treba da ga svak čita i pretplaćuje se! Pojedini brojevi „Gajreta" kao i cijelo godište iz lanjske godine mogu se dobiti h z sniženu cijenu kod administracije lista. Svakom prilikom sjetite se Gajreta! tttttv tttttttv tttttttttttv v ttttttttv v v tv v v v v � https://kolekcije.nub.ba/files/original/052da102cb944d101dce702689c56365.pdf 19e6243cb1386d343b66f192736fadc3 PDF Text Text Gosp. Riza ef. Muderizo-vić, Zem. ^ 'j7'e ' Saraiev0 Поштарина плаћена у готовом. ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУШТВА ЗА КУЛТУРНО И ЕКОНОМСКО ПОДИЗАЊЕ МУСЛИМАНА Излази 1. и 16. у мјесецу. Година XI. Број 10. Сарајево, 16. маја 1927. Цијена год. 80 Д. Поједини број 4 Д Ђаци добнвају лист у пола цшјене код Главног Одбора или код Управа — Гајретових конвикта. — САДРЖАЈ: Владислав Тмуш а: Уз мирис јоргована. Х ам за Хумо: Баштованова несма. Мих. Делибашић: 0 горо иоја зелена (Пјесма). Свет. М. Максимовић: Очи (Пјесма). Ахмед М урадбеговић: IlOHOC (Роман из слиманског аристократског живота). Ara Hephec: Из „Нових Листића*. Генерал Ж иван Ј. Ранковић: Бптка на Гајретов Гласник Величннствен дочев Гајрета у Тузли. — Гајретова аабава у Теслпћу. — Даљљи утеиељачн Гајрета у |'резу тешањскол. — Нови добротвор Гајрета. — iTBiia града Приттнпе за Гајрет. — Нажња upena иитолцила Гајрота. Шуматовцу. Народне Умотворине: Hazim Muftić: Pohlepa i skromnost (Priča). Fehim H Baščaušević: Seka Zuke Atlagića (Рјезгаа). Фељтон: Прослана 15-годншњнце Оснапа Ђивића у Мостару. Концертпо вече „Београдског Гајрета". Књижевност: Нове књнге. Уредник: Хамид Кукић. �д ! Г И В В В В В В В В В В В В В В В В В В В В В Г О В В В В в в т г Ј 1 в в в [ ј 1 В 1 Д 1 1 ¥ г а г 5 1 С Т 1 1 [ . 1 |ј ] li ■i sJ S в в в s в в ш в в Potpuno uplaćena dionička glaonica Din Rezeroe Din 1,600.000 — 10, 000 . 000 ’— Unuka se bavi svim u bankovnu struku spadajućiin poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilnrno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podupire razne knlturne i humanitarne ustanove. Zavod jc angažovan kod „Yarđe“ industrije drveta d. d. i Trgovačkog d. d. „Merkantilia" u Sarajevu. Od čiste dobiti daje iO°|0 Kulturnom i Prosvjetnom Društvu ,,Gajret“. I Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka tiajret najbrže i najkiilantnije. Uloške ukamaćuje najpovoljnije, i isplaćuje iste u svako doba. -.s h b b b i IBBBBBBBBBBBBBBBti ввввввввввввв ■IBB готда с ж о • сж о • сж о • сж о • с ж а • СЖ«>• СЈГО• слго • curo • • с ж а • CJTD • СЖ) • СЖ9 • C«D • СЖЗ C«D • СЈГО• • QK> • СЛГЗ • CVD СЈК>• слга • сж о • i i i • СЖОСЖОСЈГО# • СЖОСвПСЖО* općine g ra d a Sarajeva Temeljna glaonica 40,000.000— dinara Č ekovni račun kod P oštanskog čekovnog zavoda, filiale Sarajevo broj 2172 D • Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. O sim toga ima svoju I Z A U A G i t O N I C T J i ------------------------- -— ■ — ”— • s § • koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale dragocjenosti uz najpovoljnije kamate. | 9• СЈГ> • СЖО • СЖО • C * 0 • СЖО • СЖЗ • С ИО • СЖО • СМО CJfO • c » 0 • 2 J D • C * 0 • C*«> • c * 0 • e * D • • с ж о с м о •• �ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУШТВА ЗА КУЛТУРНО И ЕКОНОМСКО ПОДИЗАЊЕ МУСЛИМАНА И злази Г. и 16. у мјесецу. Година XI. Број 10. Сарајево, 16. маја 1927. Цијена год. 80 Д. Поједини број 4 Д. Ђаци добивају лист у пола цијене код Главнот Одбора или код Управа — Гајретових конникта. — Владислав Тмуша; УЗ МИРИС ЈОРГОВАНА. Ja не знам јесте ли ви осетили како нешто- особито лепо и заносно има у мирису јорговаиа. Ja kao да с његовим мирисом^ чујем и neko заносно шанутање. Кроз његов мирис~ка<£ Црича и иролећна ноћ, и њен свежи встрић, na n'puO небо које je осо-— бито лепо у ведрим пролећним ноћима. / Често сам пута поћу ce/ftJo уз мој јоргован. Ветар ми je сносио његов;мир]Јс и јаЈсам само за .то заволео и њега и пролећне иоћи. Сјпријатељио сам се с мојим јоргованом и једном, у саму.пуцвћ, испричао ми je ои једцу причу. Ja не знам, рече ми, имш ли и д шас таквих ј б у ди које изгледа да je БодТггворио само за то да их нечија охола и туђииска нога згази.. исто онако као што љ уд и , без икакве милобти, зна iy откинути какав леп цветак na га бацити. lipe двадесет година била je таква једна девојка, која je имала исто тако тужну историју. Она je била ирепаже^иг само ради иеке зле ћуди и охолости, a пре тога, сиремила je у гроб и онога кога je она волела и који je њу волео. . . »Почећу причу č њим. Ово су ми причали моји другови: »Био je онда један младић. Звао се Раде. Отац je хтео да му син буде трговац, зато га није ни иослао да даље учи иосле четири разреда гимназије. Раде се није ни' мало противио. Не зато што je заиста имао воље да постане трговац, нити ради тога што je мрзео школу, већ тако. Kao да je имао нешго боемског у себи, a биће да je имао и нешто иесничког. Заносио се увек нечим. Идеалисао je. »Клица песничке, чудесне биљке била се заметнула у Радовој души још у раном детињству. Прву je песму спевао још као дечак. Могло му je бити једва дванаест година. Није je никад бацио на хартију, већ лежсћи на ностељи, потиуно сам у соби, и глсдајући некуд нсодређено у таваницу, извила се та његова пссма као да ју je нечија свилепа рука испрела из његове душе. »После, у гимназији, радио je све друго само je најмање учио. Мислио je да има сликарског талента и непрестано цртао na онда покушао и да слика. Увеличавао je no безброј пута фотографију свога рођака, тмц! кад je мислио да je готов увидео je да je то неки други човек, ни налик на онога кога je сликао. Наков таквих многобројних, a неуспелих, покушаја вратио се песми. Занело га je Вождово доба. Опевао је.јуначке подвиге његових војвода, али није имао смелости да их прочита 'на скуну друштва »Пријатеља-књижевности« које су међу ђацима образовали професори. Давао je неке од тих својих песама друговима, Они су га хвалили и нодстицали да их прочита јавно, али он то ипак није учинио. »Тако занесен, сав нссређен и нсодређсн, ступио je у живот да тобож постане трговац. Отац га je слао мањим трговачким пословима у окружно место. Он je то свршавао како je знао и умео. Један пут се на путу. пред јесен, срео са својим друговима који су већ' ишли у учитељску школу. Честитали су му јер je у једном омладинском листу била штампана ирви пут једна његова песма. Тек онда je видео како je смешан: иде пешице, у опанцима, бави се сасвим прозаичним пословима a овамо носи душу песника. »>Дуго су му звониле у ушима речи његових другова и пала му на ум та његова песма која je певала, о лишћу што опада у јесен. Чинило му се да ће и његов живот бити сличан томе листу којега ће једном понети слана и вихор. Te се вечери у њему извршио потпун преврат. Погледао je чаши у дно, опио се и умало што није дошао у затвор, јер се усудио да на сред улице пуца из револвера. »После није више остављао пиће. Опијао се често, a песме као да су однекле навирале. Већ су два листа штампала његове радове. Уредници су га хвалили и подстрекивали, али се десило нешто ради чсга су престале да излазе његове песме. Није да je био прсстао певати. Напротив, певао je још више, али не природи, ни народу, већ својој драгој. Он се заљубио. »Била je једна девојка, ne тако лепа колико мила и љупка. Имала je црне велике и, што веле, загонетне очи. Огледала се у њима лепота и мекота њене душе. Била je црномањаста и тек што се задевојчила. �Страна 146 Г A Ј Р ЕТ. »Он je њој спевао безброј песама и написао још више писама. Отпевао joj ноћу са друговима толико пута, — али она није одговарала ни на једно писмо, није му никад послала ни ио коме ни један иоздрав и није се никад ни помолила на прозор. Шта више, није се никад ни насмејала на њега, али га je ипак волела. »Била je чудна и жалосна судбина њихове љубави. Она je имала једну родицу за десет година старију од себе. Није се још била удала нити се могла лако удати. Било je то самовољно и охоло чељаде које je мислило да њему свак мора служити. Всле да je много избирала и одмах с тим je изгубила све симпатијс. И баш та сигурна кандидаткиња за уседелицу била je главна сметња њиховој љубави. To je био нека врста тирана јер je као старија с неким правом тражила да се Рајка, као млађа,- не сме ни жива јавити док се она не уда. Рајка je била добро ваепитана, иначе сентиментална и болећива. Жалила je Милену и увек настојала да je ни чим не увреди, или да joj нанесе болове. A знала je да ће Милени бити и жао и тешко ако дозна да њу неко воли, као много млађу. Помишљала je да би се моглолп то догодити да се она уда пре Милене, a то, je -сматрала за неку врсту греха, јер je знала како би то тешко пало њеној родици. Једно то. a друго и сама Миленина прирођена охолост. р суровост која не трпи никаквих такмичења^ блли су главни разлог да Рајка није хдела да ма и најмањим гестом покаже да воли неког, a све за то да на_би дала повода да њена родица због тсга иати. »И колико je год Рајка патила што мора, бар за време, да пригуши своју младост, да обузда своје осећаје, и да ономе кога воли нанесе јголико болова, толико je Раде био очајнији. Онако млад, ионесен бујицом крви и осећаја, није знао за меру, нити за препреке. 0 каквом расуђивању, разуме се, да није могло бити ни говора. Њему je изгледало да га она не воли, шта више да неће ни да га види, али то није расхлађивало и убијало његову љубав. Она се напротив све више распламсавала. On се потпуно одао неуредном животу. ПиЈанчио je често. Родитељи се всћ забринуше. Отац je већ увидео да je иогрешио што га није дао да настави гимназију. Beh je јасно назирао да ће му син, ако овако ластави, коначно пропасти. Дознао je све: да je заљубљен, да се опија, али му je било најтеже да пева некакве песме које су чак и штамшане. Видео je да му од сина никад неће постати трговац, да он неће никад имати своје куће, a овако, не свршивши до краја школе, биће осуђен на тежак живот, јер није ништа постигао. Почео се стари озбиљно бавити мишљу да га да да настави гимназију, али je увидео да je то и тешко и немогуће. Прво: већ су прошле две године узалуд, a друго: он je био материјално пао да није био у стању да га издржава на школама. Био je na великој муци, али je на лослетку прибегао нади да ће се и Раде ипак једном нримирити. Зато га je мало јаче и притегао и почео водити надзор над њим. Забранио му да no ноћи излази, али je после два месеца дозпао да Раде тера no старом. II. »И Раде je био као ти, ластави јоргован. Највише je волео мирис јоргована. Дању би се искрао из Број 10. радње, сакрио се у башти na под једним јоргованом знао остати дуге часове. Мирис јоргована имао je неку силлу драж за њега na чак и моћ. Он се губио у томе наслађивању. У тим часовима није осећао ни горчине, ни болова због љубави. Мирис јоргована га je запајао, дизао му дух и крепио га. Навирале су му песме и он je опевао срећне часове будућности. Нада га je тако крепко дизала да више не би очајавао. »Па и у првим пролећним ноћима, кад би знах) да. je те вечери неће моћи видети, он je дуго и дуго остајао под јорговаиом. Једном га je тако и зора затекла. Био je сав мокар од poče кад се тргао, јер je напослетку тако и заспао. »Прошла су тако два пролећа, a његова Рајка још увек нема на сва његова љубавна дозиавања. Цела je паланка знада да je он воли, али није знала. као што ни он није знао, да и ona њега воли. »Он се потпуно променио. Од неуредног живота оронуло je његово здравље. Знао je да га једино Рајкина љубав може излечити. Пружао je руке њој и богорадио за њено срце. Трећег пролећа се осмелио да нађе једног поузданог посредника да дозиа једанпут истину: или га она заиста волП, или не воли. »Но ни то није помогло. Рајка je ћутала као сгена. Ни једна реч није прешла преко њених усана. Она je све своје ocehaje дубоко сакрила у срце и душу и није дала .да ико приступи тим вратима и однесе њену тајну. '»Сав очајан увиде Раде да се тако неможе више живети. Одлучи се на енергичан корак. Написа joj писмо и упути. У њему je позвао Рајку да те ноhn изађе у башту и да му каже само толико: воли ли га или не воли. Написао joj je и то да се они више никад неће видети ако се не хтедне одазвати још овај пут. »Била je ведра пролећна ноћ кад се Раде испод гробља, na онда преко туђих ограда и башта, упути њеиој башти. Бзлагао се опасностима јер je већ ноћ била дубоко овладала na га je неко могао дочекати и као лопова. Прозори њене куће били су још осветљени. Негде je неко псето залајало кад je већ хтео да се смести у сенку једне воћке. Он се утиша док се опет све смири. . »Боца кон.ака и револвер били су уза њ. Седе и загледа се у прозоре. Тамо се угаси 'видело. Сад су сви полегли. Треба ,дакле, причекати још само мало. »Раде се поуздано надао да његов позив неће остати неуслишан. Требало je, даклег још нешто времена док Рајка буде сигурна да су укућани поспали. »Раде поче искапљивати коњак. Мислио je да му je то потребно да би прикупио сиагу и умирио живде јер je све трептало у њему. Још мало, само неколико часака, na he се ona, љегова Рајка, јавити њему у овој дивној звезданој лоћи. Доћи he као вила. Она he једва једном, први пут сада, бити у љеговој близини, сама, потпуно сама с њим. Он he осетити њену близину, огрејаће га њена душа, чуће њену реч. A он je знао кад ona дође да he му рећи да га воли. Ona му не може друго ништа ни рећи, јер он oceha да га Рајка воли, али има нешто ради чега то ona ne сме да каже. »Раде се није бојао сметња. Предпостављао je да би и љеии и његови родитељи могли бити про- �Број 10 .Г A Ј Р Е Т . Страна 147. тинни да се њих двоје узму, али то je била мален-Ј кјкад им сс учинило да се смирила и да je заспала, кост. Њему je било главно да дозна да она њега во-8иотишли су и они да спавају. »Угасили су видело. Милена je опрезно испод ли, да то чује из њених уста, — a после би он лакојј® пребродио свотсшкоће и неприлике. Њему није тре-. ^ иокривача мотрила на Рајку, док je ona лежала небало више ништа него само да зна поуздано да га помично. Ona се кроз прозор загледала у звездано ona воли. ' ' небо. Изглсдало je да спава, али сан je био далеко »Он није могао ни слутити пгга се збива с Рај- од ње. Ona je знала да je сад њен Раде у башти, да ком, ни како je њеној души. Да je то знао Раде нс je очекује, да се поуздано нада да ће ona доћи. Све би joj никад упутио ни једног поздрава, не би je ју je нешто вукло да устане, да приђе прозору не никад ни погледао, нити би joj икад писао иједне би ли углодала бар љегову силуету. Да joj je да му речи. Она je била на мукама. Њена ie љубав, na и некако, каквим тајним зиаком, дојави ца га она вон>сн живот, изгледа, била проклета. Милена je леб- ли, али да je ne чека, јер ona ne може доћи. »И заиста није могла то учинити. Било je немодсла над љом као кобац над својом жртвом. Дозпала je да je Раде воли и прстпостављала да и ona гуће. Ona je неколико нута била одлучила да окуша да ли Милена спава ii ада се искраде из собе. И њега воли. Мржња и завист сс јавише у њој na je узе на око. Изменила je потпуно своје држањс upe; увек je њена родица знала дати зпака да je будна. Понекад би je Милева тобож болећиво упитала да ма Рајки и са завишћу једне уседелице лукаво пратила сваки љен покрет. Рајка je то приметила и у ли je боли. Време je пролазило a Рајкипи су покушаји оета,’1И Г»сз успеха. Напослетку je увидела да толико joj je то тежс пало. Заболсло je тпто je њена родица таква према њој код je ona управо. и само, je немогуНе крај такве родице и да изађе, све кад . би joj 'сс учинило да ona спава. Могло би се десити њој за љубав убила у себи ono што je најдраже и најсветије свакој младој девојци. Па ипак cg ради ;,Да je Милена порочито пусти да изађе, na да после пробу^и њепе родитеље и улути их тамо где ће они тога у Рајкиној души није извршио преокрет^ Ona je остала и даље опаква лрема Милени £аква je би- своју nhefr у глуво доба nohn nahn у башти са мушкарцем. Рајка je знала да би то Милена била у стала и датад. Угушила јеЛзве у себи n пустила да пати њу да учини и грозила се и при самој помисли на и ona ради тога и онаЈкоји je тако вбли. такав призор. Шта би њени родитељи после?! He, »To његово фатално задње писмо добила i©r- "нбНЗоље je и патити се и умрети него нанети жауграбила je прилику и да га ирочита. Задрхтала je лост својим родитељима и осрамотити их. над њим и заплакала јер je знала какве he после»Пролазила je noh тешко и споро, као што продице настати од свега тога. 5?нала je да ипак неће моћи учинити оно што би тако радо учипила кад лази noh најтежем болеснику. Она je већ била сва |У огњу. Све се тресло у љој. Нешта се кидало и лоби била иоле слободна. Овако зна да Милена будпим okom мотри над љом и да je никад не niurrti из мњло. Kao да се неки бесни вихор уселио у њену душу na тамо бесо.чучпо све ломи и кида, вида. »Beh изгреја месец. Њ у нешто лецну. Знала je »Писмо je спалила, као и сва дотадашња, да би да je већ давпо прошла поноћ. Сад je обли зној. Најуииштила сваки траг, али пије могла уништити onaj тпаг који je остао у н.еним очима и na њоном лицу. пре врућ na опда леден, na опет врућ. Сузе joj навреше na очи. Није гласно јецала али као да с.у joj Цео дан je била. Рајка тужна,, тужпија него икад доеад, a око очију није нестало onora црвенила. Ona се у души покидал есве животне нитн тако joj je било очајно тешко и пусто. je ваздан плакала у дну „своје душе, а^да сузе није »Она се трже na претрну. Kao да je чула неки више пустила. To се све купило око њених очију и тежак, a болан уздах. Са дкао да неко јекну доле у одразивало joj се на лицу. »Радила je тога дана као што je увек ра.дила башти, a онд асе чу шум. To су нечије поге тешко и и са великим страхом очекивала вече. Kao да je у уморпо газиле. . . »»Отишао j e . . . сав сломљен. . . Сад je све издуши наслућивала да he та noh бити судбоиосна. Све je цептило од неког потајног страха који се усе- губљено. . . Све сахрањено!...« лио у њу и почео je целу подгризати. »Бол преузе маха a сузе само што теку. »И што je нсћ више падала то je она била не»Наједном ноћну тишину проломи пуцањ. Рајмирнија. Већ се то јасно приметило на њопом лицу. ка гласно врисну, скочи и паде онесвешћена. Родитељи joj ое забринуше, a Милена je само подо»Све се узбуни у кући. Милена прва скочи и зриво гледала испод очију док joj je око усана леб- дотрча к њој. део злурад и иодругљив осмех. * — »Боли ме глава«. Толико je само рекла мајци »Tor су јутра у гробљу нашли мртвог Рада Пекад je требала да вечера иа одмах пала у ностељу. тровића. Метак из револвера прошао му je кроз op­ »Милена je спавала с њом у једној соби na je ite, док му je у рупи од капута, сва обливена у крви, те вечери и ona одмах легла. Рајкини родитсљи су била задевена гранчица расцветалог јоргована... седели неко време забринути уз њену постељу, na (Свршиће се). �Број 10. •Г A Ј Р Е Т« Страна 148. Хамза Хумо: БАШТОВАНОВА ПЕСМА. Скопчах судбину за Шемас, град лутајући, и као тида у гнезу. A песма му je неодољива, јер свимира не познава тело моје. Везах мисли за путеве ра на уди и звуци су му месечином проткани. бескрајне и луњах и спавах украј друмова. Ритко A пева овако: падаше сена на мене и сањиво лишће не ушушки— 0 Мерхамех, груди ти као голубови гучу исваше мој умор иретешки. A близу неког села, заурпод хаљине свилене, a бокови ти се љуљају кроз лах од жеђи и весеља и сељаци мишљаху да je лав баште као кајггци уз обалу морску. Ти си семла, залутали и позатвараше ое у куће. стабло са белим цветовима, што помлађује живот И само Залиф, удовица млада, не затвори врата, јер осети глас жеђи и жеље човека и обрадова се соковима својим. кад ме виде. И напоји ме и припитоми миловањем A моје се баште сасушиле и крв моја изгара. женским. 0 Мерхамех, прођи баштама нашим да нам се A каа ноћи азурне прикриваху лустару, оаза оаза не претвори у пустару жедну и сети се да je наша изгледаше као звезда пала на њу. путнику нада светло и на даљинама великим! И ja мојој Залиф певах песме из краја мог, a A мој je отац верни и лред неверника песмом иевах joj и »Баштованову песму« ову: »Он као ловац дрхтања слатких лролази башта- ■затвара канате на прозорима ма нашим. И ноћу, када му очујем песму, задрхтим €>; Леле мени!« Мих. Д ел и б а ш и ћ : Свет. М. М аксимовић: очи 0 ГОРО MOJA ЗЕЛЕНА! О го р о моја зелена са прамом м агле сиве, јутрос ни душ е ж иве не видех твојим врхом. О како очи ти беху пуне сјаја: Далеке пробуђене радости неке Kao кад се снива младост изгледа >лазак ж дралова с далеких мора. О го рска круно злаћана, јутрос те крило це дирну и летом својим не прхну из тебе птица до неба. О како оћи ти беху пуне сјаја, Бурне ко две слободне ноћи И лепе као јутарњ е ж ељ ењ е Уз’ снаж но девојачко жуђење. О горо, горо зелена, на твојој стази промаче стрелац са o k o m виленим, и крилом птице сломљеним, за поклон драгој спремљеним. О како само очи ти сјајне беху, До здравих с радош ћу снивањ е Када се питах: о има ли игде Л епш ега сунца од очију твојих? Ahmed Moradbegović' PONOS. (Roman iz muslimanskog aristokratskog života.) (Nastavak). — Hvala! To je lijepo od te b e . . . šapnu ona ne­ kako nesigurno, kao da joj riječi zastaju u g rlu . . . Nasta duga stanka . . . Djevojka je još uvijek uspore­ đivala. I činilo joj se, kao da čuje sinoćnji Alijin razgovor, pun neke vatre, odlučnosti i prkosa, kako se gubi u tim hladnim i jednostavnim riječima toga za nju ponešto stranog i neobičnog mladića. Srce joj poče igrati i obrazi se još jače rumeniti. Spopadao je neki stid . . . Na njezinoj ruci, kao da se probudiše modrice od sinoćnjih prsta njezinoga Alije, koga je ona ljubila i koga se odricala. . . I ruka joj poče goriti. A taj plamen poče najednom prelaziti u čitavo tijelo i ona se zapali od stida, od ljubavi ili od ka­ janja. Ni sama nije više znala od čega. . . Dođe joj nešto tako, kao da čini neki strašan grijeh protiv sebe i samoga Boga. I sada joj padoše majčine ri­ ječi u dušu, kao usijane kapi rastopljena olova. Ono njezino lice, koje je imalo na sebi toliko laži, da mu čovjek. ne bi vjerovao ni na smrtnom času, postade još lažljivije i ona se poče same sebe sram iti. . . — Kome ja to lažem? — kao da je samu sebe pitala. Da li sebe varam ili oca, ili onoga nesretnog �»Г A J P E T i Spoj 10. mladića, koga sam tako bezdušno odbila ili ovoga ovdje čovjeka, kome sam otvorila prozor i s kojim razgovaram i prolaz mu dajem do samoga srca svo­ g a . . . — Ta joj misao poče svrdlati cijelo biće. — Zašto ste tako čudno. . . tako najedamput zašutili? — upita je Salih, a ona se trže. Ćutila je da mora odgovarati, što više da mora srce nuditi i dušu svoju davati. . . I ćutila je, da mora isto tako i prozorom zalupiti i pobjeći, da mu nikad više ne izađe na oči. . . Ali u tom kolebanju javi se u njoj ono glavno čuvstvo, koje je pokretalo cijelim nje­ zinim bićem i upravljalo njezinom sudbinom — ja­ vio se ponos. . . I u tome času kao da je upoznala samu seb e. . . Nije ona nikada slušala svoje srce ni svoju dušu. I sve ono, što je dosada bilo, one muke, kojim je prebijala i sebe i oca i onoga nesretnoga mladića, sve je to bila laž. I majka je njezina imala pravo, kad je rekla da njezino lice naliči na prevaru i la ž. . . Ona je ljubila sebe i svoj ponos i kad god se javilo srce ili se oglasila duša, ona je sve to zaglušivala svojim ponosom i sijala oko sebe sjeme bola i propasti. . . I sad kacL je-^6 .uvidila i spoznala, sad joj se javi potreba povrijeđene duše, da bar"je^ dnom bude iskrena, da bude- onakvar kakva je uisti­ n u . . . Ubiti srce i ubiti dušn i živjeti samo z| ponos, to je bila njezina konačna odluka, oslobodila od nepotrebne borbe sa samom sobe umirivala savjest za kve dosadašnje grijehe. . . »Hva­ la Bogu, da nije veće nesfeće bilo i da nisam po­ vukla dublje u nesreću i sebe i one, za koje sam živjela i ikoje sam mučila«.1 To je bio glas utjehe, koji je izbrisao sve dotadanje njezine misli, osje­ ćaje i čuvstva i čistio puteve u njezinoj duši za novi ikreniji i istinskiji život. . . — Ako sam krivo učinio, što sam vam se pri­ bližio, ja ću otići. . . — javi se ponovno na njezinu šutnju Salih. Djevojka se trže i ugleda lijepa i sta­ sita mladića u noćnoj polutami. Na njegovom je licu sjao isti onaj ponos, kao i na njezinome. Bili su od iste vrste i istoga roda. . . I njoj se u isti čas pričini, da voli toga čovjeka i oči joj se zakrijestiše. . . Obračunala je, konačno, sa svojim srcem i svojom dosadanjom slabošću: — Ja volim šutjeti. . . Mogu te onda dulje gle­ dati, a to mi je draže od svakoga razgovora. . . Salih se primače bliže prozorima, obuhvati gvo­ zdene rešetke objema rukama i nasloni glavu ha njih. — Dobro, onda ćemo se gledati i ne ćemo go­ voriti . . . Salih je promatrao lijepu djevojačku glavu i u njegovim se očima vidila neka teška ozbiljnost, neko neobično gledanje, kao da nešto ispituje, pro­ učava, traži. . . Gledali su jedno u drugo nekoliko trenutaka, a onda djevojka najednom prasnu u gro­ hotan smijeh. . . j i Страна 149. — Hahaha! — Čemu se smijete? ... — Tako me čudno gledaš .. . — Hoću da nađem u vama n ešto ... neku mo. gućnost. . . — Kakvu? — Reći ću vam . . . Zašto mi veliš — v i... To mi je nekako ne­ obično . . . zbunjuje m e. . . Ja ne umijem tako raz­ govarati . . . — Dobro, neću v iše. . . — A sada? — Šta? — Kakva je to mogućnost? — Mislim nešto, kad bi ti bila moja žena i mi se zaputili nekuda daleko u svijet. . . tamo negdje u Italija ili u G rčku. . . znaš tako. . . na putovanje. . . kako bi izgledala među onim ljudima i njihovim ženama, ovako. . . bez pokrivača. . . kao što su i o n e. . . znaš . . . valjda me razumiješ. . . Čini mi se da bi bila neka nova vrsta žene u ljudskome društvu. — Bez pokrivača? — zapanji se djevojka. - X - Da. r- Nikada nisam na to m islila. . . Istina, čula ---- , da ima naših žena, koje idu — tako — sasvim slobodno, ali ja to ne bih smjela nipošto učiniti.. . Od koga? Pa od oca, od ljudi, od naših žena. . . Bože moj, kako si me iznenadio. . . gotovo me je strah i misliti o tome. . . — govorila je ona, kao da se is­ pričava. — Moja žena mora samo mene slušati i nikoga više. . . — To znam. . . I to bih ja od svega srca činila. . . ali ja ni sama ne znam, kako bih to izdržala. .. — Zašto? — Evo da ti kažem. . . Ja sam jednom usnila ovako nekakav čudan san, nešto nalik na tu stv ar. . . Ko ja izašla iz kuće i pošla ravno kroz grad, bez pokrivača, sasvim otvoreno. . . I idem ja tako, idem i sve mi se čini, da sam zaboravila hodati. . . noge mi se zapliću, ruke mi smetaju.... spotičem se na svaki kamenčić. . . ne umijem više ni gledati. . . sun­ ce mi smeta. . . i idem tako, idem i posrćem i p a­ dam i sve se oko mene vrti i okreće, kao da sam pijana ili da me nesvjestica hvata. . . I znam dobro, da je to samo stoga, što sam ostavila pokrivač. . . U njemu još nikada nisam posrnula i ništa me nije smetalo. Išla sam mirno svojim putem i niko se nije obazirao na me, ljudi su mi se uklanjali s puta i sve je bilo u najljepšem red u . . . Ali sada, sada se sve izmijenilo. Osjećala sam, kako svi ljudi upiru u me poglede, kako se svi zamnom obaziru, mlađićii se oko mene vrte, smiješe mi se i nekako mi čudno namiguju. Počeo me hvatati strah . .. a stid me bilo, H �Страна l50. Број lQ, ТАЈРЕТ« bože moj, tako stid, da u zemlju propadnem. A grad mi se pričinio nekakav velik, sa ogromnim kućurinam a. . . žene su pokraj mene prolazile. Bilo je ljeto— i ruke su im bile gole do ramena i vratovi goli i leđa otkrivena. . . a nitko se nije za njiima obazirao. . . svi su gledali samo u me, kao u kakvo čudo. . . I ja onda u tome strahu i u tome stidu počnem najednom bježati. . . i vidim da više ne umijem ni trčati. . . ljudi me gone i djeca dižu zamnom hajku, a ja bježim, bježim i molim Boga samo da me spase, da me skloni. . . i u tome času pričinja mi se, da mi rastu krila i da bivaju sve veće i veća . . . i ja tako bježim, a krila rastu i dižu me u visinu, gore daleko iznad njihovih glava, a oni trče ispod mene i pružaju ruke i ništa mi ne mogu. . . i postaje mi sve lakše i lakše, sve lagodnije i ja u tome lijetu spustim se pred svoju kuću i tako se spasem . . . — Zaista divan san! — uskliknu Salih gotovo oduševljeno. . . — Ja često snivam ovako neke neobične snove — To znači da. imaš bogatu d u šu . . . Po snima se najbolje vidi ono, što čovjek tu unutra im a. . . — Može b iti. . . Ali, Vje>uj' mi, da sam se toga sna toliko prepala, da mi je srce dugo lupalo iza toga, kad sam se probudila. . . I о«д s ča la. . . — Pa šta ti je rekao? — Veli, da sam morala negdje slušati, kako ima naših žena, koje idu po gradu bez pokrivača i onda, da mi se to prisnilo. . . Onda mi je kazao, da ne smijem ni misliti na te žene koje treba popljuvati, što su uvrijedile sebe i svoju slobodu. . . — Slobodu ili ropstvo? — upita s nekom ironi­ jom Salih. — Ne znam. Samo znam, da mi je rekao, da žena može jedino tako da zavlada svijetom, ako je u zatvoru ovako kao m i. . . Poslije toga mi je is­ pričao neku neobičnu priču o nekoj princezi i o ruži u njezinom v rtu . . . — Kakvu priču? — Kazaću ti je, ako se budem još sjećala. . . Bila tako neka princeza u istočnome carstvu davno prije mnogo stotina godina, pa imala vrt pun p re­ krasnih ruža. Njezine su ruže bile crvene kao krv i velike kao večernje sunčano k o lo . . . I ona je naj­ veću od tih ruža prozvala kraljicom cvijeća i po njoj se tako još i danas zove. . . Vrt, u kojem su živjele te ruže, bio je ograđen velikim kamenim zidovima i jedva je sunce dopiralo do njih i nalikovao je na neku ogromnu tamnicu, u kojoj čami — ljepota svi­ jeta . . . I princezu jednoga dana ganulo ropstvo tih njezinih ruža i ona odluči da ih pusti u slobodu, na sunce i u život. Naredi svojim đvorjanima, da sve te ruže presade izvan gradskih zidina na otvoreno po­ lje, na kome nema nikakve ograde i gdje sunce cio dan obasjava zemlju. . . I dvorjani učiniše tako i sve ruže presadiše u slobodi, na širokom otvorenom polju. . . I prošlo je tako nekoliko ljeta i princeza se opet saželi svojih ru ža. . . Sad je mislila, da su se njezine ruže tamo u slobodi još bujnije rascvjetale i postalo puno ljepše, nego p rije . . . I princeza se spremi da obiđe svoje ru ž e . . . Kad su joj pokazali ono mjesto, gdje su bile njezine ruže presađene, umalo se nije onesvijestila od prepasti i od saža­ ljenja . . . Mjesto divnih sunčanih kolutova na ružinim granama vidiila je neke blijede cvjetiće bez mi­ risa i bez b o je. . . Nestalo je više onoga mirisa, koji je opajao i od čije se snage i umrijeti moglo. Ruže su podivljale. Nestalo je s njihova lica one žarke i krvave boje, koja samo dolikuje kraljicama. Ostalo je samo ropstvo na njihovim laticama i nekakva b i­ jeda, od koje je princezi srce zamiralo. . . I sad je istom vidila princeza, kakvu je grjehotu učinila i da je namjesto slobode pribavila ropstvo i propast svo­ me najmilijem cvijeću. . . Eto to je priča moga oca. I on^fcaže, da bi ista sudbina dočekala i nas, kad bi i mi pošle u svijet i slobodu. . . — H m . . . zamisli se Salih i ućuta. . . A onda najednom kao da se prenu, pogleda u Hatidžu i osmjehnu se tiho: — Da, istina j e . . . ali zato ne treba nikuda po­ laziti bez k rila . . . Kako je to nebično! — uskliknu on najednom i neočekivano. — Šta? — Ovaj naš razgovor. Eto ja sam bio u svijetu. Pohađao sam sva društva, vidio mnogo žena i dje­ vojaka i to onih tamo u slobodi. . . ali vjeruj mi, n i­ sam nikada naišao na ovako tihu, skromnu i jedin­ stvenu ženu. U tvojoj skromnosti živi neka čista p ri­ tajena svjetlost i meni se čini, kad bi se ta svjetlost razbuktila, nastao bi dan u ljudskim dušama, toliko ima snage u njoj i toliko istin e. . . — Ne znam . . . šapnu tiho Hatidža, kao da se s tid i. . . Zaista, prvi put sam večeras govorila iz d u š e . . . I meni se čini, da sam istom sada stala na zemlju i počela da živim. . . Nikada se nisam ovako lijepo i ovako slatko razgovarala. . . kao ve­ čeras s tobom . . . Nije ni čudo. . . — Kako? — Ti si gospodsko d ijete!. . . — I t i . . . potvrdi Salih i izvadi neprimjetljivo sahat iz prsluka: — Ponoć. . . — Kasno j e . . . moram ocu spremiti postelju . . . uznemiri se djevojka. — Vidićemo se . . . — Kada? — Sutra. — Gdje? " # �Г А Ј Р Е Т< Bpoj 10. Страна 151. — Moj otac vas je pozvao na teferič. . . Do vi­ vrata i poveća sigurnost svoje osamljene k uće. . . đenja! — Salih se zaputi laganim korakom natrag I za nekoliko trenutaka pojavio se na kućnim vra­ oko kuće, a da se ni jednom ne okrenu prema onoj tima. Kći je izašla pred njega sa svijećom i oni se strani, na kojoj je malo prije bio. Hatidža je stajala pogledaše dugim radosnim pogledima . . . — Šta je ? . . . — upita Omerbeg kćer takvim na jednom mjestu, kao ukopana. Grudi joj se nadi­ male, srce lupalo. . . Onaj pređašnji plamen na nje­ glasom, kao da pozna neku njezinu veliku tajnu i zinoj ruci od Alijinih prsta sasvim se ugasio. . . Bila želi da je zbuni!... je kao preporođena, kao da se otela nekom ružnom — Babo moj! — kliknu postiđeno dijete, potrča snu i probudila se iza crnog mraka u sunčani d a n ... prema ocu i sakri svoju prekrasnu glavicu u nje­ Alija i njegova ljubav pričiniše joj se, kao nešto govom zagrljaju. Svijeća se ugasi i otac i kći ostaše ružno, nešto nisko i nedostojno, što vrijeđa i poni- još dugo u mraku zagrljeni, sretni i blaženi. . . Star­ zuje, pred ovim čuvstvom, koje sada ću ti. . . Činilo ca su oblile suze od radosti i njegove slomljene i joj se, da ga je ljubila samo zato, da se spase ove patnjom izmučene grudi nadimale se, kao da će bijede, a nipošto, što bi nešto osjećala prema njemu. puknuti. . . — Prestaće i naše patnje. . . prestati. . . pre­ I kao da se postidi svoje skore prošlosti. I kakva razlika, kakva samo razlika. . . Tamo neki seljak, stati .. <"г- šaptao je starac sve tišim i tišim glasom. - Neće tebe više tvoj otac mučiti ni progoniti noću grub i neotesan, ščepao je za ruku, čim je prvu p ri­ liku uhvatio. . . a ovdje tiho, smireno gospostvo... i d a n ju ... Kćeri moja sirotice moja! Kako sam te Njezino je zadovoljstvo bilo na vrhuncu. Napokon je izmučio i koliko sam te puta uvrijedio. . . Ne srdi •našla izražaja svome biću i svojoj naravi. I kliknula se raddsti'm oja. . . voli tebe babo tv o j. . . i nitko od njega neće biti sretniji, kad vidi svoju kćer ponosnu je kao u preobražemju: i sretnu . . . nitko k će ri. . . nitko dijete moje . . . — To je slika. . . to je moja prilika!. . . Starac je drhtao, jecao, glas mu se dušio, gubio Na dvorištu se razilazili ‘'gošti. . . Po njihovini— se nekuda u suzama i padao po Hatidžinom licu, vedrim glasovima i srdačnom raspoloženju moglo se jasno razabrati, da su sproveli neobično ugodnu ve­ vratu i rukam a. . . A kći ga je sve jače i jače grlila, čer i da su pojačali sva svđja čuvsta simpatije, oda­ kao da mu zahvaljuje za sve one muke, koje je od nosti i poštovanja jednoga prema drugome. Lutfibeg njega pretrpila i koje su je dovele do današnje sreje vikao odnekuda sa jilice punim glasom: ć e . . . Mrak je bio gust, taman, kao u rogu i u njemu — Sutra ću rano spremiti kola po tvoje. . . se ništa nije moglo razabrati. . . Samo se čule suze, — Dobro, dobro! — odgovarao je Omerbeg i i la- kako kapaju po podu i po hladnoj, izglodanoj cigli u tvarao vrata na dvorištu, vadio mandale i kolutao Omerbegovoj kući pred vratima djevojačkim. . . neki ogromni kamen kraj tarabe, da zavali još jače (Nastavit će se.) & Ata Nerćes: IZ „NOVIH LISTIĆA« Plus i minus. Jesi li ikad pokušao, da upoznaš samoga sebe. diš pred sobom silu jednu novih zgrada, lijepih tr­ Šteta, ako nijesi. Da ništa drugo, znao bi barem kako govina i t. d. Diviš se tome i čestitaš sretnim građa­ si ti neko vrlo interesantno biće. Danas pogotovo u nima. Oni ti simpatično blagodare na tvom prizna­ ovo naše doba kada »mudri mudruju, a ludi luduju«, nju. U tome mjestu imaš i nekog intimnijega prija­ kada se takmiče dvije teorije o postanju čovjeka ili telja pa ti ovaj priča drugu priču. — Ove su ti je »stvoren od suhe zemlje« ili je »potekao od maj­ zgrade u nas sagradili većinom zajmovi — počne ovaj — i naši su ti trgovci vezani sa bankama ko muna«. Sve na svijetu ima svoje lice i naličje, pa i čo­ karike u lancu. Onomadne se jedna karika »preki­ vjek. Samo što mi sve gledamo s lica, a na naličje nula« i čitav lanac poče da se driješi. . . Sve su banke se i ne obaziremo. Zato mi eto ni sami sebe ne po­ pretisle. . . Meni tada dođe jedna misao u glavu. Dok ono znajemo. Recimo naprimjer, da gledamo pred sobom lijepu i milu osobu. Promatraš je s lica i odmah se učih u školi onaj nesretni »plus i minus«, nikad ga zaljubljuješ. Tek kada su ti se oči napunile te lje­ nisam mogao da tako shvatim kao ovo danas. A onaj, koga se to nimalo ne tiče, taj hvala pote i miline, počeo si da toj miloj osobi zaviriš i u Bogu i ne zna što znači »viša matematika«. dušu. I vidio, da nije lice u skladu s naličjem. Nastale su opet naše ubave ljetne večeri. ZaDošao ti recimo u jedno naše provincijalno mje­ sto, gdje nijesi bio odavno i čim si stupio u njeg, vi­ hlađnjelo i lagan, dražestan vjetrić piri s naše Mi- �Број IO. Г А Ј Р Е Т« Страна 152. ljacke. Sav mlađi svijet izvrvio na »korso«. Sve to ti promatraš svojim očicama i topiš se od miline. Sve mlado, sve veselo, sve gizdavo. Ni Pariš, ni Ber­ lin, a kamo li naši Beograd i Zagreb, nisu ostali u miru. I čudiš se što se ovaj naš neki budalasti svi­ jet tuži na krizu. Pa recimo, ti si se sad na našemu »korsu« upo­ znao sa jednom ili ti sa jednim. Upoznali se i zavo­ ljeli se. I kad dođe doba rastanka, a to se ne može tačno da odredi, jer to ne ide po »rasporedu ča­ sova« kao u školi i ako je tu dobar broj naše na­ dobudne omladine obojega spola«, kada dođe dakle doba rastanka, onda ti pratiš svoje zlato kući. I kad si na njoj vidio skupocjenu toaletu, pa toliku »pa­ žnju« na licu, usnicama i noktićima, misliš, da ćeš sad pred neku vilu, gdje tu tvoje zlato čeka sjajna večera. A kad tamo jedan veliki m i n u s . . . Sinoć me žena veselo dočekala u kući, kada sam se pomolio, začudo prije ponoći. — I ja sam se upisala u klub — veli ona. — Šta, ako si? . . . — Jesam. Puno nas ima. Tu, šu sve otmenije hanume. Nećemo ni mi da budemb osamljene. — Pa to nije loše, — rekoh ja i zažmirih. I ovo ti je jedan veliki plus. J a ostajem do kasno u klubu, žena će takođe da počner djeca] se^i onako lijepo zabavljaju, jer toga u nas ima i previše. Šta rade djeca, šta vide u majke i oca, je li tako? I sve je napredno, sve ide »ljepšim danima, sjajnoj našoj budućnosti«. Samo kad ja onomadne počeh da pro­ matram naše kućne prilike s naličja, — vidjeh je­ dno strašno m i n u s . U nas u Sarajevu ima mnogo tako zvanih kul­ turnih društava. Ima ih naročito, gdje je sama omla­ dina. Starija su samo dali »inicijativu«, a mlađi sami onda dalje rade i »napreduju«. To je eto jedan »plus«. Ti za to čuo i eto te nenadno jedne noći u našu koju mahalu gdje tih omladinskih društava ima, uđeš svečano u prostorije društva i staneš na vra­ tima. Pred tobom naša draga omladina zasjela za stolove, pa se zabavlja. Tu su ti knjižnice bez knji­ ga, održavaju se predavanja bez slušaoca, krišom se kvaki ^rlo bez vode, igra se i džumbusa. I da ti pravo kažem, na vratima mnogih tih društava stoji jedan — » m in u s« . I nije ni čudo, kad razgledaš inače u našem životu opći kulturni rad našega oz- 4 biljnijbg svijeta, naći ćeš u prvi mah da toga ima mnogo koješta u teoriji, da kažem na papiru, ali u stvari i tu se pomalja jedan pokabast »minus«, izu­ zevši tri -četiri časne iznimke. I sve tako redom, jer je istom ljeto na pomolu i u njemu naši dragi tefe_j;iči. . ./ БИТКА HA ШУМАТОВЦУ.*) 11. августа 1876. Кад се паж љ иво расмбтре догађаји к о ји с у претходили сја јн и м борбама пре 50 год ин а на Ш у м а т о в ц у и око А п ек с и н ца a у непосредној б л изи ни северно од древнога Н и ш з и ју ж но од чувенога Делиграда, може се запазити, да je сав рад наш ег народа био је дн а велика и очајна борба за ЕГЗИ С ТЕН - ЦИЈУ И СЛОБОДУ. Ш Л О С Т И , којим а Се вазда поносио и јо ш се и сад сталио с њима поноси. Т и идеали: историске л ичн ости, ве л ики љ уди, велини в о јн и ц и , замци, ку л е макар и у развалинама, нрепили с у наободравали му д у х , 1842. год и од 1860.— 1868. год. Б и тк а на Ш у м а т о в ц у и око Ал е ксин ц а, Наш народ, као ретио ко ји народ на свету, неговао je и вазда je имао много идеала из своје т у ж н п али с ја јн е ПРО- род, Даље су пр од у ж ил и и ор ш или нарочите припреме за слободу и независност наш ег народа: Кнез А Л Е К С А Н Д А Р КА РАЂ О РЂ ЕВ И Ћ од 1842.— 1858. год. и нарочито Кнез М ИХ А И Л О ОБРЕН ОВИЋ , к о ји je владао у два маха од 1840. до одржавали и давали му отпорну као почетак борби за СЛОБОДУ И Н ЕЗАВИС Н О С Т, почета je 1876. год. за време владе Кнеза, д о ц н и је г Краља М И Л А Н А ОБ РЕН О В ИЋ А . И т а ј почетак, познат као П рви С рп ско-Т урски Рат почињ е од објаве рата Т у р ц и м а 18. ју н а 1876, год прокламацмјом са Делиграда. Он je био одјеи целог ја вн о г мишљења не само у С рб и ји , где се што пре желео рат, него и у Ц рној Гори a нарочито у Босни и Х ерцеговини, где се већ био поја вио сна гу, да не малакше и да се припрем а за свето дело ОСЛО- наордни устан ак у Невесињу 1874. год. и наставио 1875. год. БО ЂЕЊ Е и У Ј Е Д И Њ Е Њ Е , које je успело да оствари тек Ha­ rne покољење, na и то јо ш не по тпун о. П Р О К Л А М А Ц И Ј А Србије и Ц рне Горе нарочито истиче С рпском Н ароду, да се ступа у рат против Т ур ске ; у рат нај- Гуслари с у у з гусле идеале наш ег народа овеновечили, проносећи их свуда и на сваком месту с нолена на колено и ово што данас ч и н и д ру ш тво »Књ агињ а Љ у б иц а « и Одбор »Косовка Девојка« спада такође у т у вр сту. • ВОЖД КА РАЂ О РЂ Е бесмртни Т оп ол ски Хе ро ј отпочеа je Б У Ђ Е Њ Е и ОСЛОБОЂЕЊЕ на ш е г народа 1804. год. М И Л О Ш В Е Л И К И наставио je то велико дело 1815. год. *) Предапапе држано 20. марта 1927. год. у Нишу na матпнеу Друштпа »КљеГШћа Љубица« и Одбора »Кооовка Дсвојка«. све тији, н а јп р а в е д н и ји , за Слободу, Н езависност и Уједињ ење Н ашег Народа, к о ји je нечовечно гоњен од необуздане силе Т урске . 1. С Р П С К А ВО ЈС К А no и зврш еној кон ц е н тр а ц и ји дан 19. ју н а 1876. год била je подељена на 4 С А М О С Т А Л Н Е ВО ЈСКЕ, од к о ји х : М О Р А В С К А В О ЈС К А стављена под номанду р уско г reнерала М. Ч ерњ ајева имала je у свом саставу: Д у н а в с к у Ди в и з и ју под командом п у и о вн ика К. П ротића са 3 бригаде I класе, Ш у м а д и с и у Д и в и з и ју под комаИдом п у ко в н и ка Љ У з у н М ир но ви ка са 3 бригаде I. иласе и Јуж н о -М о р а в ску Див и з и ју под иомандом пун о в н и ка М. Јовановића са 3 бригаде на �Број 10. .Г Д Ј Р Е Т , Страна 153. I. класе. Она je имала задатак да цернира Н иш , no том да продуж и надирање у правцу Пирота. План Срба био je : главну снагу концентрисати на гпавно војиш те код Алексинца и предузети офанзиву ка Н иш у. Споредна снага да се концетрише под Зајечара, ка Д рини и на правцима жавор .Сјеница и Рашка, Нови Пазар, где држти се дефанзиве лредузимајући диверзије ка С јеници, H o­ dom Пазару и В и д ин у и то само у политичком циљу. ЛЕВО КРИЛО — Ћ упријска Бригада I .класе под командом мајора С. Хаџића сд Сечанице до Јуж не Мораве. ЦЕНТРУМ — Смедеревска Бригада са 1 пољском и 1 тешком батеријом под командом мајора Ј. Бркића од Сечанице до Богдан Чуке. . 2. Т У Р С К А ВОЈСКА била je концентрисана у 5 група, од но ји х Моравсна Војсна под командом Абдул Керим Паше састављена из: 3 Д ивизије Ахмет Е јуб Паше код Ниша и 3 Д ивизије Сајиб Паше код Пронупља које с у се гек пр икуп- КО Њ И Ц А под командом мајора Ц. Павловића упућена je ка Вукањ и, да ухвати везу са колоном пуковника К. Бучевића. љале. План Т урака био je : да се на главном в о ји ш ту код Ha­ ma концетрише главна снага и за први објект узета јз Српска Војска на правцу Н иш , Алексинац, Делиград. За операциски правац узета je десна обала Ју ж н е Мораве. Ha осталим зојиштима држати се дефанзиве, док се не добије победа на главном во ји ш ту, na тек онда прећи у офанзиву. СРПСКА ВОЈСКА на главном во ји ш ту код Алексинца, звано ЈУЖНО-М ОРАВСКО ВО ЈИ Ш Т Е , имала je честе промене у распореду и ја чи н и трупа, те тако у главном 3 важна момента: распоред no сврш етку нонцентрације, затим распоред ДЕСНО КРИЛО — Алексиначка Бригада са 1 пољском батеријом и 1 добровољачком четом под командом мајора Ј. Поповића на А јд у ч к о ј Глави. О П Ш Т А РЕ З ЕРВ А: Ћ уприска Бригада II. нпасе( 3 лаке батерије и 4 '/, есиадрона ноњице под комадном капетана A. Томића иза Сечанице. Главна колона из тог распореда имала je да нападне положаје код Мрамора. Т У Р С К А BO.'. C KA, нарочито делови на Мрамору кренули с у се са 3 табора и 2 батерије у сусрет нашим трупама ка Сечаници потпомагани из теш ких топова са Тумбе и тако се борба развила и наша лешадија наступајући против полож аја непријатеља Висока, Тумба, буде заустављена и натерана на одступање и то у тренутку кад су стигла 3 табора Турцима у помоћ. no сврш етку стратегиског развоја за офанзиву и најзад распоред за б итку код Алексинца. Српска Војска имала je план за офанзиву ка Н иш у и за напад на непријатеља: ДЕСНА КОЛОНА: 8 батаљона, 2 батерије, 1 ескадрон коњице и 1 чета пионира, да наступа путем Вуиања, Прокупл>е са задатком да д ив и зију од 16 табора Али Сајиб Паше задрж и око Прокупља и не дозволи да помогне Н иш у. ГЛ А В Н А КОЛОНА: 40 батаљона, сва артилерија, коњица, пионири и понтонири, да наступа од Алексинца обе. обалама Јуж не Мораве ка Н иш у, с тим да главни део иде д< сном обалом Ј. Мораве. * СРПСКА ВОЈСКА на Јужно-М оравском В о ји т т у после своје офанзиве отпочела je кон ц ен тра ци ју сво ји х трупа у 4 колоне с намером да опет пређе 26. ју н а у офанзиву. А ли, офанзива je обустављена услед догађаја на Тимочком Воји i Зајечара и Беле Паланке. РСКА ВОЈСКА на Јужно-М оравском В о ји ш ту, пошто je груписала, предузела je офанзиву из околине Н иш а дезм обалом Ју ж н е Мораве ка Алексинц у, док се дрђала де!нзиве на осталим војиштима. даш О П Ш Т А РЕЗЕРВА: 23 батаљона са градском артиш јом, да наступа друмом за главном колоном Алексинац— Ниш, десном обалом Јуж не Мораве. СРПСКА ВОЈСКА на Јужно-М оравском В о ји ш т у за заш ти ту утврђивања положаја код Алексинца, одржааање и извиђање непријатеља имала je код: Код Алексинца и Делиграда трупе III. класе Народне Војске имале су да уреде и бране положаје. 1. К А Т У Н А под командом мајора Ј. Петровића 6 батаљона и 1 лака батерија са задатком да осматра одсек од Ј. Мораве до с. Крупца. Г Л А В Н А КОЛОНА Моравске Војске требала je да прзђе границу 20. ју н а у зору на фронту Грамада, Вукањ а и да наступа ка Н и ш у и П рокупљ у. To ни је учињено, јер je Генерал М. Черњајев добио извештај, који се показао кзо лажан, да Т урц и наступају из Софије ка Н иш у са новим снагама< na je због тога променио план и распоред трупа и тиме je првог дана офанзиве било фаталности, које су учиниле да она брзо изгуби карактер офанзиве. Главна колона Моравсне Војске под командом пуковника М. Јовановића и поред промена у распореду трупа и колебљивости Генерала М. Черњајева прешла je ипак, ради здржања морала код трула у офанзиву. Он je депешом молио Генерала М. Черњајева да нареди и осталим колонама да пређу у наступање с Грамаде и Вукањ е, ради јединства операција, али на то му ни је одговорено и тако je главна колона прешла гра ни ц у 20. ју н а у 4.45 ч. у 2 колоне: ЛЕВА — 4 '/i ескадрона коњице, 7 батаљона пешадије, 2 пољске, 1 тешка и 2 лаке батерије, инж ињ ерија и 1 добровољачка чета — под командом мајора С. Х аџића, наступала je друмом Теш ица, Суповац, Мрамор, Ниш. ДЕС Н А — 2 '/. ескадрона коњице, 8 батаљока пешадије и 3 лаке батерије — под командом мајора Ј. Поповића наступала je путем Тешица, Суповац, Сечаница, Тумба. Главна колона при прелазу границе која je ишла грсбеном Јастрепца, брзо je савладала отпор ту рс к и х караула и no том образовала бојни поредак: 2. СВ. С Т Е В А Н А под командом потпуковника Малиновског 2 батаљона и 2 топа, да осматра од Г. Крупца дл планине Лесковика. 3. РЕСНИКА под командом капегана Ј . Прапорчетсвића 3 батаљона и 6 топова, да осмагра од Лесковика до С јко Бач>с. 4. ЈЕЗЕРА под командом мајора М. Павловића 1 батаљон и 2 брдска топа за заш т.иу правца Гојмоновац, Јсзеро, Соко Бања. 5. С Т А Н И Ц А под командом капетана С ировацкзг 3 батаљона и 2 топа као резерва од Ј. Мораве до с. Г. Крупца. 6. С КРО БНИЧКА КЛ И СУРА 1 одред за заш титу правца Књажевац, Соко Бања. СРПСКА ВОЈСКА продужила je и даље растурање своје снаге у мебто да je све груписала око Алексинца и на Делиграду. Т УР С К А ВОЈСКА на Јужно-Моравском В о ји ш ту 8. августа продужава офанзиву са обе крилне д ивизије: Ал и Саји б Паша од Мрамора левом обалом Ј. Мораве и Фазли Паша десном обалом Ј. Мораве и тако наилазећи на С рпску В о јску развила се ја ка борба и Т урци су заночили тога дана: Ал и Сајиб Паша са дивизијом код Тешице. Фазли Паша са дивизијом на фронту К атун( Рсовац. Ејуб Паша са корпусом код Дервена. Остатак Т урске Војске код Ниша. �Врој 10 ГАЈРЕТ« Страна 154. СРПСНА ВО ЈСКА на Јуж но-М оравском В о ји ш ту 9. августа припремала се и уређивала и њен командант Генерал М. Черњајев не познавајући довољно с и ту а ц и ју на б ојиш гу издао je и заповест за напад 10. августа на Турке, к о ји су били груп иса ни и већ уређени за оф анзивну битиу. Кад je отпочео напад Тура ка и борба се с обе стране све виш е и виш е ангажовала тада су бригаде: Београдска, обе Смедеревске, Ш абачка, Ћ у п р и јска и Комбинована као и батерије Ш аф арика, М. П авлови^а и Цветића, као и сва пози- Т У Р С К А ВО ЈСК А на Јуж но-М оравском В о ји ш ту продуж ава да протерује 10. августа наше истакнуте одреде на главну л и н и ју одбране местимично после врло великих губитака, на рочито на левој обали Ј . Мораве. С РП С КА ВО ЈСКА на Јуж но-М оравском В о ји ш т у решена je била још при огласу рата да бије главну б и тку код Алекси нц а . Она je д оцније 10. августа стицаје м разних околности и предузела све мере да се полож аји за одбрану ове вароши што боље утврде. П олож аји су иш ли од Смрдана на Ж итновац, преко мостобрана на Ј. Морави, на Гр и нчар ску Земљу, Угар и , Ш у м а товац, Св. Стеван, Језеро и били подељени на 3 одсека: ДЕСНО КРИЛО, под командом Раје вског: Смрдан, Ж итковац, мостобран на Ј. Морави. Ц Е Н Т Р У М , под комакдом мајора Ј. Петровића: Грнчарска Земља, У гар и , Ш ум атовац. ЛЕВО КРИЛО, под командом М алиновског и М. Павловића: Св. Стеван, Језеро. Т У Р С К А ВО ЈСК А на Јуж но-М оравском В о ји ш т у у очи При нападу Тура ка на Ш ум атовац у самом утврђоњу била je посада од 2 чете лепеничног батаљона под командом мајора Ј. М аркоеића, бео1радска градска чета под командом четника П. Хаџи-Јањ ића, 2 четири ф унташ а пољсиа олучна топа, 2 шесто ф унташ а глатка топа и 2 дванајест ф унташа напада на полож аје код А л е ксин ц а имала je распоред: ДЕСНО КРИЛО, 1 д ив и з и ја под командом Фазли Паше на ф ронту Г. Кр упа ц , Преконоге. Ц Е Н Т Р У М , главна снага под командом А б д ул Паше на ф ронту Б у ји м и р с к о Брдо, Б у ји м и р с к и Брег. Керим ЛЕВО КРИЛО, 1 д ив и з ц ја под командом Ал и С ајиб Паше на ф ронту Мрсољ, Б у ји м и р . Б И Т К А H A Ш У М АТ О ВЦ У , отпочела je нападом Т у р а ка обема обалама Ј у ж н е Мораве јо ш зором 11. августа. Kao и дотле са већом енергијом нападали с у на левој обали Ј. Мораве против десног к ри л а Срба a све у намери да п р и в у к ^ па ж њ у Срба на т у с тра ну и тиме ол а к ш ају извршење главног напада против центрум а Срба. Т У Р С К А ВО ЈС К А отпочиње зором налад: циска артилерија Кренцера ступи л е у јаче дејство. олучна мерзера. Утврђењем на Ш у м ато вц у командовао je капетан Ж. П ротић, који r аје и подигао a ко ји je при нападу Тураиа и ју н а ч к и погинуо. Одбрану шанца на Ш ум ато вц у потпомагале су и трупе, које су биле лево од шанца — одред мајора Ј. П етровипа и Ш абачка Бригада I. класе под командом капетана И ли је ц . Ж ивковића и десно од ш анца — Смедеревска Бригада I. кл., 3 батаљона Београдске Бригаде I, класе под командом поручника Мл. Н иколића и 2 комбинована батаљона мајора И лије Марковића. * Б И Т К А H A Ш У М А Т О В Ц У била je врло огорчена и Т у р - ’ ц и с у долазили до на 100 корака од ш а нц а ; али су дочекивани убитачном пешадиском и картечном ватром, те су били приморани да се врате опет на место одакле су на ју р и ш пош л и. И сва част и слава за победу Срба на Ш ум а то вц у прилада А Р Т И Л Е Р И ЈИ и нарочито Ш А Б А Ч К О Ј БР И ГА Д И I. К Л А С Е ^-— i Т У Р Ц И с у увидели, да нападом на положаје Срба десном обалом Ј. Мсраве не може да се успе, те с тога je А бдул Керим Паша пренео главне операције на леву обалу Ј у ж н е Мораве и тако с у се одиграле битке: код АДР О ВЦ А , на КРЕВ Е Т У и код В. Ш И Љ Е Г О В Ц А и Ђ УН И С А. Срби одушевљени успехом на Ш ум ато вц у показивали с у велико пожртвовањ е и храброст. А л и , како су били малоб ројни, м и л иц и ског система, са слабим наоружањем и са врло А л и С ајиб Паша са д ив и зијом енергично напада на левој обали Ј. Мораве против десног к ри л а Срба на по л ож ају Прћиловачко Лозје и д ејс тву је с ф ронта к . 340, Мрсољ. Како je ово крил о било појачано у то к у борбе са јо ш 2 батаљона ста- оскудном осталом спремом( радосно су доченали, кад je no­ ćne б итке код Ђ униса 18. октобра закљ учено прим ирје од 2 месеца, које je ви ш е пута пр одуж авано, док ни је закљ учен коначан мир+). јаће војске под иомандом мајора И. М арковића, то с у труп е Срба благодарећи с во јо ј храбрости и ум еш ности стареш ина успеле, да о д б и ју све нападе Т у ра к а и да обезбеде ово крило од обиласка. С лучај je хтео и ja благодарим, како вредном Д р уш тв у » К Њ А Г И Њ А Љ У Б И Ц А « и Одбору »КОСОВКА Д ЕВ О ЈКА «, Фазли Паша са д ив и з ијом предузима напад у цсто време и на десној обали Ј . Мораве с фронта Б у ји м и р с к о Брдо, Б уји м и р с и Брег и управљ а главно дејство против ц ентрума Срба на полож аје Н овина, У га р и . Т у р ц и с у н а ступа ли врло лолако, је р с у и х ар тил ерија и пе ш а ди ја Срба својо м ја ком ватром задржавале и приморале да се зауставе на левој обал и Глоговице Реке. А б д ул Керим Паша у ви д ев ш и да напад ф ронт добро утвр ђе ни х алексиначких полож аја не може успе ти продуж ава борбу с фронта Б у ји м и р с к о Брдо, к. 393 a no том напада преко Ш и р о к о га Поља на Ш ум ато вац , користећи се ш ум ом на овом правцу. Т у р ц и с у предузели неколико ен еги чн и х напада npoт и в ш анц а на Ш у м а т о в ц у . А л и , одбрана са стране Срба била * тако и нарочито љ убазности нашега цењеног Команданта Арм и је А р м и с к о г Генерала г. Б . Терзића, што ми je дата прил ик а , ма и у на јкр аћ им цртама да освежим успом ену на с ја јне борбе, које с у се одиграле пре 50 година недалеко Н иш а и да тиме упозорим нарочито млађа покољења како се с л уж и К Р А Љ У и О Т А Џ Б И Н И и кол и ко je стајало ж ртава стварање наш е СЛОБОДЕ и Н ЕЗАВ ИС Н О С ТИ . С лучај je можда, да падне у део баш мени та часна д у ж н о с т, да и ако од скора у Н и ш у и њему мало лознат извр ш и м и с ту ( ja , који сам у на јтеж и м моментима на ш и х скора ш њ и х историских догађаја несретне али часне 1915. год. водио крваве борбе са с војим одредом: на полож ајим а око П ирота, испред Свођа, око Беле П аланке и на М иџ ор у, око Н иш а на Грамади и М рамору и око Лесковца, где сам у пл ућа рањен. И ja , и оји гаји м на јлелш е успомене из н а јт е ж и х дана *) je ен ергична и с илна те с у сви ју р и ш и ју н а ч н и одбивени, С Р П С К А В О ЈС К А н и је се надала да ће 11. августа бити гла вн и напад Т у р с к е В о јске на алексиначке полож аје, к о ји су б или врло п р оте гн ути , раздвојени непрслазном препоном, ла и обилазни. *) Лектира: 1. П. Псшић — »Ham рат са Турцима 1870.«, ГЈеоград 1925., 2. В. Иорђспић — »Српско-Турски Рат 1870.«, Бооград 1907. и 3. Ж. Раииопић — »ВоЈПода Радомир Путннк«, Сарајецо 1920. �■Г A Ј Р ЕТ< Број 10. нашег ратовања био бих веома задовољан, ако сам макар најмање допринео овим предавањем племенитом задатку Д руш тва »Књагиња Љ убица« и Одбора »Косовка Девојка«. Завршавајући ово нарочито истичем: »Данас, нада с у се у један сплели венац три душманина раздвојена брата и када чине је д н у лозу и је д н у Краљевску Крв: СРБ, Х Р В А Т и С ЛОВЕНАЦ, иако певаше пе си ик1 A . Ш ан ти ћ . »Данас, када je довршен и већ остварен велини почстак ВОЖДА КАРАЂО РЂ А под мудром управом нашег вигеш ког Врховног Команданта К Р А Љ А А Л Е К С А Н Д Р А I. »Данас, када чине сва браћа, сем извесног дела, који оста под туђином1 СРБИ, Х Р В А Т И и СЛОВЕНЦИ — од Струме до Триглава и од Карпата до Јадранског Мора једну држ аву и је д н у моћну заједницу. Страна 155. »Данас, када се са сви ју брда и планина, као и у равници, хори глас на ш и х лобеда: Д УЖ Н ОС Т И ПИ ЈЕТЕТ С ВИЈУ НАС, НАРОЧИТО ОМЛ А Д И Н Е , Н А Ш Е С У Т Р А Ш Њ И Ц Е , Н А Л А Ж Е HAM, Д А ОДАМО Н А ЈВ Е Ћ У П О Ш Т У И Н А ЈБ О Љ У Х В А Л У : »Свима онима, који с у најв иш е учинипи својим УМСМ, НАП ОРИ М А и ТРУД О М , те je име нашег народа лостало ЗНАНО, П О Ш ТО ВА Н О и С ЛАВН О . »Свима онима, ко ји с у сво ју нрв лили и који су своје кости посејали no наш ој лепој и пространој земл>и од Сомуна до иза Триглава, иао и онима, но ји с у взн Отаџбине оставили свој живот. „С В И М А Њ И М А , нека je С Л А В А и вочна Х Б А Л А !« Н иш . Гснлрал Ж . Ранкови^. Народне Умотворине. * llazim Multić: POHLEPA I SKROMNOST Neki siromah, prekopavajući svoj vrt, nade je­ dnu izvanredno veliku rojkvu. Ne Vidjevši nikada dotada tako veliku rotkvu, odnose je da je pokaže ljudima kao veliku rijetkost. Rotkva je išla od ruke do ruke. NekL.su izraža­ vali divljenje i čuđenje, a nejđ- je' nakon promatranja povratiše vlasniku. Među posmatracima našao se i jedan bogataš, pa je i on trebao da kaže svoje mi­ šljenje. Kako je ovaj bogataš smatrao da za njega ne postoji ništa što bi bilo izvanredno i neviđeno, jer je živio u izobilju, to on iskoristi ovu priliku da se pakosno našali sa siromahom i da ga omalovaži: — Baš jest, ovolike rotkve nikada nijesam vidio. Ti bi dobro učinio, kad bi je odnio caru na dar, sigurno bi te nagradio, — reče bogataš, podsmjehu­ jući se. Siromah shvati ozbiljno podrugljivi savjet bo­ gataša i uputi se cđrskom dvoru. Dvorjani pokazaše caru ovu neobičnu biljku. Htijući da siromaha pot­ pomogne da svoj vrtlarski zanat proširi i uveća, na­ redi da se siromahu isplati stotinu dukata. Siromah, uzbuđen carskim darom, ode među ljude, kojima je ranije pokazivao ovu biljku i kaže im kako ga je car darivao. Medu tim ljudima nalazio se i onaj bogataš, koji je podrugljivo uputio siro­ maha na korak, koji je učinio. Bogataš se čudio i nije mogao da shvati ovaj carski čin. Razmišljajući o ovom slučaju dođe na misao, da bi i njega, odli­ čnika, mogao car darovati kudikamo više nego siro­ maha i odluči da caru pokloni iz svojih ahara naj­ boljeg ata. U velikoj svojoj gramzljivosti i pohlepi za zla­ tom, ne htjede ni malo oklijevati, nego se uputi svo­ joj kući. Tu se obuče, nagizda i namiriše, a zatim izvede iz ahara najboljeg ata, osedlana skupocjenom honnom, i do nekoliko časova bude predveden pred cara. Car se toplo zahvalio bogatašu i iskazao mu svoje zadovoljstvo i radost. Brzo zatim car se po­ vukao u pokrajnje prostorije, da se posavjetuje sa svojim dvorjanima za uzdarje, dok su drugi ostali da razgovaraju sa bogatašem. — Znam da nijesi u nuždi, bogati moj plemiću, otpoče car. Ali pošto si ti mene obradovao rijetkim darom, ni ja ne mogu da propustim priliku da ti se ne odužim jednim rijetkim uzdarjem. U ovoj je kutiji moj dar, koga sam mogao samo tako pleme­ nitom prijatelju pokloniti. Nije mnogo, ali ćeš imati mnoga užitka, kad se osvjedočiš, da si postao vlasnik ovako rijetkog predmeta. Sav blažen, bogataš primi carsku kutiju i udalji se. Požuri u svoje društvo da otvori kutiju i da se nauživa, razgledajući skupocjene darove. Njegovi pri­ jatelji, iznenađeni, polete k njemu da zajedno s nji­ me razgledaju dar. Konačno se kutija otvorila. Pri­ sutnima oči zabliještile i srca zaigrala, a najviše sretnom bogatašu. Tu se nalazio i onaj siromah sa stotinu dukata. Ali, gledaj iznenađenja! U kutiji se ukaza zaista rijetka stvar, kojoj su se isti ljudi već ranije čudili i divili. U njoj je bila ona velika i ri­ jetka rodakva siromahova. Zabilježio: Fehim H. Baščaušević. SEKA ZUKE ATLAG1ĆA Kulu gradi Atlagiću Zuko, Kulu gradi, vinograde sadi, Trista dana, trista neimara, I ipred njima Rade neimare. A u Zuke seka na zafalu, Kad pošeta po mermer-aviiji, Za njom šeta Rade neimare, Pa govori seki Atlagića: »A Boga ti, gospojice Mejro, Da ja tvoje bijelo lice ljubim.« �Страна 156. ■Г A Ј Р Е Ћ Za to Mejra liaje i ne haje, Već se šeće po mermer-avliji. Opet vefli Rade neimare: »O Boga ti, gospojice Mejro, Da ja tvoje bijelo lice ljubim.« Kad se veće Mejri dodijalo, Ona ode na visoku kulu. U ta doba Zuko iz planine, Pa on veli Mejri sestri svojoj: »Ah Mejrušo, draga sestro moja, Prostri meni mekane dušeke, Da ja legnem sanak boraviti; Evo danas tri bijela danka, Od kad nisam boravio sanka.«« Kad to čula Mejra ljepotica, Prostnije mu mekane dušeke, Leže Zulko sanak boraviti. Viš’ njeg’ sjede Mejra ljepotica, Ona poče suze proljevati. Nehote je suzu upustila Na bratova bijela obraza. Probudi se Zuko Atlagiću, Pa on pita milu seku svoju: »Ah Mejrušo, draga seko moja, Je Г to kiša iz vedroga neba, Te su-novi prokapalr dvori?« Njemu veli Mejhiša' djevojka: »Ah moj Zuko. moja desna ruko! Nije kiša iz vedroga neba, Već su $jlze obraza moga«. Nju mi -pita Zuko Atlagiću: »Šta je tebi sestro dodijalo, Te pfoljevaš suze niz obra*« Ili te je zaboljela glava? 1Г je tebi zlata nestanulo? Ili svile i tankoga beza? 1Г je tebi dodijalo Mejro, Dunderima jelo gotoviti?« Njemu veli Mejruša djevojka: »Nije mene zaboljela glava, Nit’ je meni zlata nestanulo, Niti svile, ni tankoga beza, Nit’ je meni brate dodijalo Dunderima ručak gotoviti, Već je meni brate dodijalo: Kad pošetam po mermer-avliji, Za mnom šeta Rade neimare, Pa mi veli Rade neimare: 1 „Ah čuješ li, gospojice Mejro, Da ja tebi bijelo lice ljubim.” Kad to čuo Zuko Atlagiću, U njemu je srce zadrhtalo, I na srcu burundžuk-košulja, Na košulji jelek od kadife, Na jeleku troje toke zlatne, Pa on veli miloj seki svojoj-: ’ tz sad i Bpoj 10. »Ah Mejrušo, draga sestro moja, ■Hajd’ se obuci, što god ljepše možeš, Pa pošetaj po mermer- avliji, Pa iti reci Radu neimaru: „Čuješ li me, Rade neimare, Dođi meni večer po akšamu,^ Kad mi nema brata Atlagića.”« To Mcjruši milo ne bijaše, АГ joj druge biti ne mogaše. Obuče se, što god ljepše more, Pa se šeće po mermer-avliji I govori Radu neimaru: »Čuješ li me, Rade neimare, Dodji meni večer po akšamu, Kad mi nema brata Atlagića.« To je Rade jedva dočekao. Danak mu je godinica bila, Do jacije četiri mjeseca. Kad je večer po akšamu bilo, A skoči se Mejra ljepotica, Ona stere mekane dušeke, Gdje će leći Rade neimare. Stade Mejra jaciju klanjati, Dok evo ti Rada neimara: »Klanjaj brzo ljepotice Mejro, Da ja tvoje bijelo lice ljubim.« Za to Mejra haje i ne haje, Veće klanja duga tehedžeta. Opet veli Rade neimare: »Ne ću .tebe više ni čekati.« On je uze po tanahnu pasu ?a je baci u mehke dušeke. Cičj Mejna, baš k’o ljuta guja: »Ah moj Zuko, moja desna ruko, Ne daj mene mladu obljubiti.« Dok odaji poletješe vrata, Pomoli se Zuko Atlagiću, Golu sablju u ruci nosaše, Pa on Radu osiječe glavu. Odnese ga do tihog Dunava, Pa ga baci u tiho Dunavo 1 vrati se svom bijelu dvoru. Kada svanu i sunce ogranu, Dok evo ti do trista majstora, Al’ im nema Rada neimara. Pitao ih Zuko Atlagiću: »A Boga vam do strista majstora, Kamo vama Rade neimare?« Govorilo do trista majstora: »Ah naš Zuko, mili gospodine, Nestalo nam Rada neimara, Omnknuo, a ne osvanuo. Nije mu majka pazila duvaka Od ujmuka i od vrašaluka; U subotu prediv’ i motanja, U utorak košulje rezanja I od onog hljeba poležaka, Stog’ nam nema Rada neimara.« �Број 10. Страпа 157. Г A ЈРЕТ. П РОСЛАВА 15-ГОДИШЊ ИЦЕ ОСМАНА Ђ ИКИЋ А У МОСТАРУ. годиш њ ицу рахметли Османа Ђ икића, увјерени да дијели ми- Пријатељи и поштоваоци рахм. Османа Ђикића у Мостару подузели су ак ц и ју да свечано прославе 15-годишњицу од дана смрти рахм, Османове, да би се на тај.на чи н одужили свије тлој успомени његовој. Главна сврха овој просла- радника. Тако и ми, његови пријатељи и лоштоватељи, да би смо се одуж или свијетлој успомени нашега Османа, одлучили смо, да прославимо његову 15-годишњ ицу у граду Мостару, ви je да се оснује »Фонд Османа Ђикића« из кога he се потломагати сиромашни ђаци града Мостара, те да се на тај на.ч и н овјековјечи име Османово. Одбор за прославу издао je ових дана проглас, кога у цијелости доносимо: увеличају. У т у с вр ху изабран je нарочити Одбор, који je створио програм и одредио, да се прослава одржи 12. и 13. П Р И ЈА Т Е Љ И М А И ПОШ ТИВАОЦ ИМ А рахм. ОСМАНА ЂИКИЂ А шљење сви х пријатеља и поштивалаца сваког националног позвавши све културно-просвјетне и нсти туц и је , да ову славу ју н а ове године и да у славу рахметли Османову изда нарочиту »Споменицу« са радовима његових пријатеља и поштиваоца. Сврха je овој лрослави да овјековјечимо име нашега слављенииа и да тога дана оснује мо »Фонд Османа Ђикића«, 30. марта ове године навршило се je 15 година, кано je умро понос нашега Мостара и главни борац за љепшу будуК- како би смо тиме што боље означили по ја ву и рад рахметли Османа. Зато апелујемо на све културно-просвјетне институц ије, као и све грађане без разлике вјере и племена, да ност нашега народа ОСМАН ЂИКИЋ. Име Османа Ђ икића познато je свему нашему народу a нарочито босанско-херцего- величанственија и достојнија имена Османа Ђ икића. вачким муслиманима, јер се je млад, полетан и борбен показао баш у часу, када су се почеле сукобљавати туђинско-по‘ литичке тенденције, са народном мишљу и огорченим повицима против угњетача нашега рода. Сам као Омладинац сматрао je , да млађи свијет мора да се оборужа и знањем и јединственом национално-лолитичком свијеш ћу, каио би спреман дочекао велике дане народне слободе. Зато je рахметли Осман, пјесмом њ ежних осјећаја, грија о срца младежи, чланцима пуним патриотизма, позивом .a борбу, говорима у друш тву и на скуповима дизао, крије пио, будио и окупљао Омлад и ну м услиманску. У накани, да уклони разне предрасуде о муслиманском елементу и да браћи других вјероисповијести покаже да смо добром вољом способни за заједнички рад, Осман je сматрао, да гајећи моралну снагу, подиж ући интелектуални ниво појединаца као и читавог народа, можемо тек онда да лркосимо свим прогонима непријатеља нашега рода нас у овом потхвату помогну, како би прослава испала што М о с т а р , 20. априла 1927. Прославни Одбор: Т а јн и к : Мустафа Аликаф ић, професор; Хусага Ћ иш ић, обл. посланик. П редсједник: Чланови Одбора: Салих БаљиК, народ. по сл ан ик; Х усеин Бркић, директор гим н.; Ибрахим Ребац, обл. ш кол. надзорник; Мехмед-бег Хаџиомеровић, банк. директор; Др. Мухамед Риђановић, љекар; Мемишага Гребо, трговац; Мустафа Н. Т1ишић, управ. град. даћа; Сулејман Крпо, обућар; Селим Колукчија, подузетник; Дерво Гребо, посје дн и к; Мехмед Јахић, школ. управитељ ; Асим Угљен, суд ац ; Салих Ћ иш ић, професор, Омер Угл>ен, трж ни надзорник; Х а к и ја "Ћемаловић, општ. благ.; Хамза Хум о, књ и ж е вн ик; Х усо Ш а р и ћ , рудар. чинов.; И нж . Ћазим Угљ ен; Х у с н и ја К ур т, професор; Фејзо Милавић, чин. бол. благ.; Хасан Хаџиоман, ч ин . бол. благ. и да у дано вријеме поднесемо највеће жртве за нашу Отаџби ну. У то велико вријеме појављује се рахметли Осман, пјесн и к, омладински В о ђ а и у ч и т е љ , национални борац, овје нчан вије нцем виле пјесникињ е, задојен славом отаца и славних пређа, препун планова и основа у служби велике народне мисли. Осман je био за нас и за свакога свијетао приијер благодати у мору опште себичности, јер no свом срцу бијаше савршен алтруиста, no карактеру идеал моралне чистоће, no д уш и пјесник и национални идеалиста. Његово пословање и његов прегалачки рад у муслимансном д руш тву »Гајрет« je израз и топлине и спремности, одлучности и енергије у раду за културно-еиономски напредак бос.-херцегов. муслимана. Османов живот je мукотрпан, јер je био с почетка везан на уж е пријатељске и Омладинске кругове, али je и п у н борбе КОНЦЕРТНО ВЕЧЕ БЕОГРАДСКОГ »ГАЈР ЕТА«. 5. о. м. београдска публика у препуној згради Народног Позоришта приредила je велике манифестације питомицама и питомцима београдског »Гајрета.<, који су поводом 15-годишњице смрти Османа Ђ икића приредили овом прилином концертно вече националног карактера. Програм je отпочео народном химном, ко ју je отпевао мешовити хор »Гајрета«, a после тога питомац г. А зис Султановић одржао je лепу конф еренцију, посвећену Осману, као човеку и великом националном борцу, који je цео свој живот жртвовао патриотском раду. После говора г. Султановића, женски збор дао je две и неустрашивости и увјерења за несебичне идеалне циљеве, што представља велиии наш народни капитал. босанске песме, a мешовити хор Мокрањчеве руковети дириговањем г. Зорка. под И тешно je могао један човјек, да под бременом љубави, патриотских ocjehaja, националног позива, нао што je био t У комаду »Златија« од Османа Ђикаћа суделовале су скоро све питомице београдског »Гајрета«. Сви су извођачи д ухои ја к, a тијелом слабашни Осман, да све преж иви и да били ванредно коректни. Улогу Златије играла je гђца Кола- д ож иви славље и триумф сво ји х и народних идеала, Наш Мостар осјећајући се поносним, да ra броји у своје ковић, ученица виш е занатске школе. Она je сво ју ул о гу из- синове, сматра својом патриотсном д уж н ош ћ у, да прослави 15- Многе финесе запазила je пажљиво. вела добро, пошто je сама ствар из м услиманског ж ивота. �Страна 158 Rnoj 10, »Г A J P E T. У комаду »Под маглом« од Алексе Ш а н ти ћ а ни је се могло ни no чему прим егити да с у приказивачи дилетанти, али се осетило да с у они стварно прсж ивели моменте из наше историје и може се рећи, и ако млади, и с ти н ски с у учествовали у догађајима, к о ји с у припремили наше народно ује ди њење. Аргум ен та ц ија овог одлично приказаног комада била je од стране пуб л ике поздрављена и пуб л и ка je обасипала цвећем младе студенте. Пред последњим делом једна уч ен иц а виш е занатске шхоле Ж енског Д руш тва поздравила je сестре муслиманке у дивном ш ум а ди јско м оделу, пред ајући им цвеће. Поздравила je прво Краља и покровитељ ицу Ж енсног Д руш тва, Краљицу М ар ију. Затим je поздравила гђ у М ару Триф ковић, председ- н и ц у »Гајрета«, к ојој je после овог поздрава сва публика громко аплаудирала. Ha к р а ју пуб л ика je искрено исказала своје симпатије за 6pahy муслимане својим френетичним поздравима. М услимани и муслиманне у својим националним ностимима са пуним рукама цвећа поздрављани су д уго са позорнице, на Ko­ jo j се завеса виш е пу та дизала и спуш тала. Поред многобројне отмене београдске пуб л ике свечаности с у присуствовали г. г. Марко Триф ковић, лредседник С купш ти не , М инистар А грарне Реформе др. Влада А н др и ћ, М инистар С оција лне П олитике др Александар М и јо в и к и други, затим представници страних држ ава г. Олсхаузен са госпођом, г. Бодреро и особље посланства. (»Време«) КЊИЖЕВНОСТ. u дјечију књнжсвиост треба радитп са озбнљпим књижевиим Н ове књиге. upet« нснјама, пнсац ове прераде гзнао je у једном доUredništvo je primilo slijedeće nove knjige: ку.\(ентованом предговору начолд no којпма je замиолио 1. Hazim Muftić, šer. sudac: „P et velikih poklon■ рад mi оваквим прерадама кипитадиих дјела iiauie и stav a“ (Koji su Božji poslanici koji vak a t i kojim po­ <;транс књпиеешгостн. Међу тим начелима најглавнија су ова: vodom klanjali). Cijene 4 d inara — Izdanje i n ak la d a: «(l^ ојлшвнн Јтисак од прераде мора битн на младог читаоца Prve m uslim anske nakladne knjižare (M. B. Kalajdžić) u исти lutb што je утисак од оригннала на одраелог читаоца; M ostaru 1927. ( 2 ) оригинални текст треба задржавати до крајљих могућно2. *,* „Sm rt M uham ed P e jp a m b e ra i S m rt H azreti сти: (з) прерада се мора писати стилом отмјено упрошћеним, F a tim e ' (u stihovim a) — Nakladu P rve Musi. nakladne али не наивно дјетињским, тако да кљига има врло широки knjižare (M. B. Kalajdžića) u Mostaru 1927. 3. Milutin Nikolić: „Негг Hom o A u striac u s“ — Izdanje \х р у г читалаца; (4) крајња тежња ових прерада била би у To­ ne да се од оригинала добије ново дјело које he младима из„Kniževne Revije" u B eogradu (Miloša Velikog ul. 56.) гледатн сасвим блиско a старијим ни мало удаљепо. 4. Vjekoslav G vetjšić: ' „Sa p lan in e i (zapisci planinara) sa 15 slika u tekstu — Tisak Tipografije Са таквим схватањима, пнсац je, благодарсћи племеu Zagrebu. нитом материјалу који je нашао код Његоша, одиста успио да да једну к њ и г у з а с в а к о г а , — књигу коју са уживаKao прва књига једне лове колејкције В е л т Г јГ П .и с њем могу читати и дјеца, и одрасли, и престарјели, као год и ц и з а О м л а д и н у , изишао je ових дана у издаау l.'iijiирапн књижсвни пробнрачи. Једлом ријечју, ппсац je успио жарннце С. Б. Цвијановића у Београду: да да једну добру кшижевну прераду у стилу енглеских дјела тв врсте, no чијим je узорима очсвидно и рађена. ЊЕГОШЕВ ГбРСКИ ВЕНАЦ,; upepabeH у приповијетку од прдф. Душана Богосављовића. Ова прерада Г о р с к о в В и ј е н ц а лредставља новину у нашој књижевности за омладпнуЛЗасУупајући начело да Техничка опрема кљиге врло je солидна и укуена a пасловну слику израдио je акад. сликар М. -Јосић. — Цнјена je врло умјерена Дин. 20.— Величанствен дочек «Гајрета« у Тузли кбм. Госте je од гтране града Тузле поздравио комесар ошитине r. Никола Хурђевић, заЈкеливши им добродошлицу. Одговорио му je предсједник Главног Одбора Гајрета г. Др. Авдо Хасанбеговић, који je у своме говору међу осталим peitao и ово: »Рад друштва Гајрета je отворена књига и његов правац ј<- одрсђен. 1’ади тога ми жалимо да нксмо могли примити поруку. Koja нам етиже из Тузле, да не доЈ)емо у Вагпу оредину. И^алимо због тога, јер не долазимо у Тузлу због ћеифова и ииада, него због iraиит културио-просвјетног рада. Руковођсии оваквим лационалним задатком, Гај|ит не можс да ирими приговор, који му с.е чини сличан ономе, који доби- У петак 29. априла, у 9 сати на вечер, кренуди су посебним возом из Сарајева за Тузлу 70 Гајретових питомаца и нитомица еа 10 чланова Главног Одбора, те са чланицама Женског Пододбора Гајрета, гђама: Шемге х. Ченгић, Хајрије х. Бисеровић, Ђул х, Лутво, гђица Ема Лутво, гђица Нафија Баљак, те са нрефктама женског конвикта, i:ao и нрефектом м.ушког конвикта. У Тузлу су донут01В.а.ли сутрадан у суботу у lo сати пријо подио. Tla станици их je дочекало око 2.000 д.уша, те представници свију туаланских друштава. Улазак воза у станицу дочекан je са одушвљним клииаљем и војном музи- �Ppoj 10 Страна 159. ■г A J P E T . r ° ™ , m y«3w ' .Завр1ветак ™opa, Др. Хасанбегови- ha п|Х>праћен je са бурним поклицима: »Живио!« оатим je питомице Гајретове поздравила Џемила Јаимовић, ученица стручне школе, која je између осталог рек.ла:« Ми, Ваше другарице из Т.узле, срећне смо што у Вама видимо претече првих му- заједпице радећи на пољу пародног наиретка и просвјете. Пружимо братску руку са узвиком: »Брат je мио које вјере био!« Послије тога поворка je кренула са станице кроз варош. Ha улицама je било са обје стране мноштво свијета, a нарочито je запажен велики број мусли- X Предсједник Главног Одбора Гајрета г. Др. Авдо Хасанбеговић говори при дочеку на жељ. ставвди у Тузли Један детаљ са дочека у Тузли слиманоких радница на нросвјећивању муслиман- манки, које су дошле да виде литомице Гајретове, еког жеискиња, које je досвора чамило у тмини и и поред агитације да се дочек Гајрета бојкотује. Цинезнаљу«. Од стране Гајретових питомаца одговорио јелим путем клицало ое одушевљено Гајрету. Поje Решад Лимић, који јс мођу осталим рскао: .Дола- ворка je стала пред гимназијом, одакле су питомци зимо да се сјстимо наших славних предака, који су отишли на ручак у Просвјетин конвикт, a питомице били свјесни своје родољубиве дужности и братске у Гајретов конвикт. Послије подне Коло Српских �Г A Ј Р ЕТ< Страна 160. Сестара приредило je иитомицама чајанку, a Ооколско друштво нитомцима. Ha вечер je била евечана представа у Хотел Бристолу. Сала за одржавање забава као и све ложе биле су дупком пуне, те се мноштво 1свијета морало повратити, не могавши добити мјеста, иако су имали купљене улазнице. Заиажен je већи број и муслиманског женскиња на балкону. Након свршетка концртног дијела про.грама питомиде с.у одмах уп.ућене у Гајретов конвикт, a питомци у Просвјетин, док je остала публика преостала у Бристолу и забављала се у најбољем расположењу све до јутра. Сутрадан 1. маја направљен je излет у околину Тузле, и у Крек.у. Ha подне приређен je гостима банкет у хотел Бристолу, гдје je било присутно око 130 особа. Међу овима био je Велики Жупан г. Др. Јован Зец, Командант Мјеста г. пуковник. Васић, Просвјетни Инс.пектор и председник Просвјете г. Др. Васо Глушац. лредсједник, Напретка, Сокола, предсједница Јеврејског Госпојинског Друштва и Кола Српских Сестара и многи руги одличници града Трзле. Ha банксту je поздравио Гајрет Др. Васо Глушац, a одговорио му je г. Др. Авдо Хасанбеговић. Затим je говорио предсједник Напретка, Сокола и Просвјоте;. Одушопљеним говором поздравио je нашу војску г. Мујага Сарајлић, члан Главног Одбора Јајрета, a одговорио je п.уковник Васић. -Затим се изредало још неколиво говорпика и гобти.Тсу»се иза тога разишли. Послије подне око 4 сата са члановпма приређивачког одбора питомци-iftfe су ртишли у Лукавац. гдје су разгледали твбрницу соде. Управа творнице приредила им је^срдачан дочек и дала вечеру. Ha вечер око 11 сати гости су ојели у свој воз и сутрадан' око 10 сати пријешодне повратили су се у Сарајево. Главни Одбор je веома задовољан са успјехом овог похода у Туз.лу, јер су Гајретови литомци. a нарочито питомице, оставили најљепше утиске, како својим држањем и својојм скромношћу тако и својим концертвим ириредб&ма. Након овог похода. увјерцлд су се и опи најокорелији протавници Гaјрета у Тузли о ттротивиом од онога што су они мислили о Гајрету и што им je било сугерисано од стране оних фактора, који би no своме положају и no својој дужности морали се залагати за културни и просвјетни преиорођај муслимана. Гајрет je, дакле, и овом приликом однио побједу. 9' Врој 10 Kao и прошле тако и ове године особита заслуга за овако сјајан успјех забаве иде у сваком погледу гђи Јованки Станивуковић, супруги директора г. Симе Станивуковића, Ko­ ja je бнла душа ове забаве, као и г. Сими Станивуковићу, директору Дестилације Дрва д. д. у Теслићу. Од најистакнутијих пријатеља Гајрета присуствовао je забави г. Др. Гаврило Божић, љскар из Теслића са својом гђом Вукосавом и r. Душаи Благојевић, велетрговац из Теслића, такођер са гђом Љепосавом, који и иначе увије Вомажу Гајрет. Главни Одбор Гајрета ердачпо захваљује како ириређивачнма тако н свнма оиима, којн увеличаше ову забаву и допринесоше за њеп овако сјајан морални и матсријалии успјех. Даљњи утемељачи из среза тешањ ског Прсдсјсднив нашег пододбора у Тешњу г. Сабит Чамнара упиеао je недавно даљљу четворицу члаиова утемељача, и-то гг.: Др. Касима Дилберовића, љекара у Бос Броду, Гавру Божи£а, свештеника из Тешња, Мирка Сенчевића из Теслића н Хасана Мулабећировнћа из Тешн-.а. Живили нови утемељачи! Нови добротвор Гајрета. Госп. A. еф.>^1. из Сарајева уписао се за члана добротвора Гајрета, уплатипши одмах у готором Дин 1000.— Наша срдачна хвала! О пш тина града П ри ш ти не за Гајрет. Суд оиштннс града Нриштипе одобрио je 1’ајрету Дии 250.— као своју прнномоН за оиогодишњу друштвену забаву. Срдачна хвала. Утемељач Гајрета. Госп. Хамдија Тахмишчија, кот. судац у Високом уплатио je Гајрету Дин 500.— u тиме иоетао члан утемељач нашег Гајрета. — Хвала му н живио! P rilo z i iz Konjica. Pododbor G ajreta u Konjicu poslao nam je svotu od Din 1130'— i to Din 113'— kao prilog od za b av e školske djece u K onjicu; Din 120-— koje je sakupio Derviš ef. Buturević. P reostatak novca je od pretplate n a list ,,Gajret“ i članarine. Pododboru kao i upravi osnovne škole i Derviš e!. B ureviću lijepa hvala. Гајретова забава у Теслићу. Срез тешањскн и ове године предњачи свима срсзовима у раду за Гајрет. Поред бајрамских забава у Тешљу и Добоју, које су одлично успјеле, на ЂЈрђевдан 6. маја о. г. одрзкана je Гајретова забава у Теслићу, која je како моралио tai.o н vaтеријално одлично успјела. Чист нриход ове забаве изноен око Дин 14.000.— P ažnja p re m a pitom cim a G ajreta. Gosp. B esaletbeg Rizvanbegović poklonio je pitom ­ cim a našeg konvikta u M ostaru za vrijem e prošlog R am a­ zana 20 kg spravljenog kadaifa. U prava konvikta u Mostaru kao i Glavni Odbor srdačno zahvaljuju našem prijatelju g. Besaletbegu. štamparija »Bosanske Poite«, Sarajevo. — Vlasnik druitvo »GAJRET«. — Glavni I odgovorni urednik: tlamld KUKIć. �mm m Svaki musliman treba da kupuje samo f i. jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „Gajref ijjhn. Tvornico ftiigarpapira S. Q. Шна1ај, Sarajevo, U L U b. m 0 2 e viC n a r u č i t i i р г е к о d ru š tv a .G a jr e t* u S a r a j e v u B B B B B B B B B B B B ;alBH; Сарајееска Банка д. д. у Сарајеву. Телефон бр. 33. Бави се свим у банковну струку спадајућим пословима. Улоип-е на штедњу укамаћује најповољније. Од чисте добити lO°/0 уступа културном и просвјетном друштву „Гајрет". je r je ona najbolje kvalitete i donosi lijepu korist GAJRETU. N aručuje se kod Milana Kovačevića Novi Sad, Dunavska ul. 10. Glavno zastup stvo z a B. i H. Agentura ltudolt Bole, Sarajevo Bistrik, 25. Telef. 783. Pošt. pret. 75. вввввввввввввввв �®D . Ibratiim Sabanagić i sinovi Sarajevo, K u n d u rd ž ilu k ulica b ro j 27 (D Trgovina manufakturne robe i skladište gajtana T e le fo n : T r g o v in a b r o i 481 — S ta n 767 a a B a ffiE B S S S S H H E S B H S H E E a Z E ^ ЗП. 5 i Ž SL X SL И И и и Е 1 Ж В В i i В™£* Bašagićfl | , Н. Bajram aga Foča 1 Sarajeoo frgopina muzikalija i materijala za pisanje i risanje. Bogato stoparišfe hrpatskih i srpskih knjiga . & r f f I DRUGOVI 5 Trgovina manufakturnom i orijen­ talnom robom na veliko SARAJEVO GJulagina ul. 3. — Telefon 455. # Basme engleske, francuske, talijanske i ===== češke u najvećem izboru. ____ Bogato skladište bezova, šifona, zefira, štofova, šamija, fesova, rubaca, čarapa i t. d. ■ Čitajte ,Gajret‘ ! List »Gajret« jedini je list za našu porodicu, za našu djecu! Za to treba da ga svak čita i pretplaćuje se! Pojedini brojevi „Gajreta" kao i cijelo godište iz lanjske godine mogu se dobiti uz sniženu cijenu kod administracije lista. Svakom prilikom sjetite se Gajreta! � https://kolekcije.nub.ba/files/original/6e8de2fb990a248675ccbf1b106345d2.pdf 0d7c288ffd613bbf8b20600646083817 PDF Text Text G°sp. ... Riza r . ■. e ' 7.6m. Muzej Sarajevo /67 -^т»т7» v; w Поштарина плаћена у готовом. ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУШТВА ЗА КУЛТУРНО И ЕКОНОМСКО ПОДИЗАЊЕ МУСЛИМАНА Излази 1. и 16. у мјесецу. Година XI. Број 11. С а р а је в о , 1. ју н а 1927. Цијена год. 80 Д. Поједини број 4 Д Ђаци добивају лист у пола цијене код Главног Одбора или код Улрава — Гајретових конвнкта. — САДРЖАЈ: И рип рсне за п р о сл а в у Г ајретове 2о-год и ш њ иц е. Ха.мза Хумо: Т рн самца. Ахмед Мурадбегопић: ПОНОС (Роман из муслиманског nvivui uj/nuiui.ji.' аристокрагског i vnui живота). Владвслав Тмуш а:.Уз MIipnc јор гов ап а. П. ЛагариН: И о сл ед љ и д ан и се љ а к а . џ№ М. Делибашић: Х ум ка (Пјесма). Вера Обреновић: З а и р л а песма (Пјесма). Вера Обреновић: Д ва ја б л а н а (Пјесммг Гајретов Гласник Заннсннк широ коифсренцн je садашљпх u бивших чланова управиог одбора Гајрета одржане 19/У. т. г. — Гајретов теферич у Сарајеву. — Нови утелељач Гајрета — Ололепе дужиицила Гајрета. — Иозив J viuj вододборвва u nonjcpcininiiita Гајрета. — Гајрогов Te'l,eI111'1 5 Дервептн. — Оемвање Гајретова всевског пододбора у Тузли. — Гајретов тефорпч у Новој Варошн. Гајретов тефернч у Itiicoi.o.v и у Брези. Народне Умотворине: Фехим X. Башчаушевић; „Харемске 11јесмв“. Фељтон: М. Т.: НпЕОла Кашпковик. Књижевност: Иово Kibure. — Листовп. Уредник: Хамид Кукић. �■М Г 1={ПГ lim јјв в в в т в в в в в в в в и в и в и в и и з и в а GAJHET D. L Ш 1 Ј Е Т 1 Potpuno uplaćena dionička glaDnica Din lo,ooo.ooo*Rezerue Din l,6oo.ooo-— Banka se bavi svim u bankovnu strnkn spadajnćim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilnrno siguran. Osniva, organizujo i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva 1 podupire razne knlturne i humanitarne ustanove. Zavod je angažovan kod „Varđe“ industrije drveta d. d. i Trgovačkog d. d. „Merkantilia“ u Sarajevn. Od čiste dobiti daje IO°f0 Kulturnom i Prosvjetnom Društvu „Gajret11. Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i najkniantnijc. Uloške ukamaćuje najpovoljnije, i isplaćuje iste u svako doba. •сжосЈгголго* općine grada Sarajeva Tem eljna g iaunica 40,000.000— d in a ra i s a • Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda, ffliale Sarajevo broj 2172 sa i sa Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. Osim toga ima svoju А О М Г I С Х Ј koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale dragocjenosti uz najpovoljnije kamate. i sa •сЕтесжоесж весж оесжаесж осчеж аесж аееж оежаесж аегеоесЈеаееж оесж гоесжаеесж аеж ае t/ 1 Sa&*4 :> ■ ■мш ш ш �ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУШТВА ЗА КУЛТУРНО И ЕКОНОМСКО ПОДИЗАЊЕ МУСЛИМАНА Излази 1. и 16. у мјесецу. Година XI. С а р а је в о , 1. ју н а 1927. Број 11. Цијена год. 80 Д. Поједини број 4 Д. Ђаци добнвају лист у пола цнјене код Главнот Одбора или код Управа — Гајретових конвшгта. — П р и п р е м е з а п р о с л а в у Г а јр е т о в е 2 5 -го д и ш њ и ц е . У фебруару идуће године навршиКе се 25 година, како је-друштво „Гајрет" основано и како je почело дс! Дјелује у муслиманском елементу на културно-просветном пољу. Раденици Гајретови од његовог оснутка до данас радили су у границама могућности и друштвених средстава да помогну муслиманском елементу, доји je још и дан-данас добрано заостао на просветно-културном noљу иза остале нам браКе суграђана других вјероисповијести. Али да je муслимански дио нашег народа кроз ових 25 година ипак покрочио бар донекле напред у овом погледу има свакако да се у првом реду захвали Гајрету, његовом дјеловању и његовим свим живим и умрлим раденицима од његовог оснутка до данас. Da би се то и јавно манифестовало — потребно je — обзиром како na досадањи рад Гајрета тако и за будући рад уопште свих Муслимана у нашој Отаџбини — тај период рада од 25 година обиљежити прославом тога рада, којом би се приликом изнијела и објавила биланса рада Гајретова, као и то да се том приликом нађу и друге могуНности за успјешнији рад међу муслиманима на свима пољима народног живота. Да би се — како рекосмо — овај мериод рада Гајретовог обиљежио, Главни Одбор друштва Гајрет ријешио je да прослави 25 годишњицу Гајретовог рада. Сматрајући да у досадашњим успјесима Гајретова рада имаду заслуге и удјеле сви досадањи чланови Управног Одбора овог друштва, од оспутка његова до данас, Главни Одбор je одлучио да замоли и позове на сарадњу за ову прославу и све бивше одборнике и одборничке замјенике, који се данас налазе у Сарајеву, да чује њихова мишљења и савјете о начину прославе и да их умоли да се и они ангажују и да испомогну Глав. Одбор у раду око припрема за ову прославу. Такођер je закључено да се замоле и позову сарадњу око ове прославе и сва ona муслимапска друштва из Сарајева, која раде на хуманом, културном и просветном пољу међу муслиманима. У ту сврху одржане су и двије шире конференције садањих и бивших чланова Управног Одбора Гајрета заједно са одборничким замјеницима. Ha тим конферепцијама присуствовали су поред чланова садањег Управног одбора Гајрета и одборпичких замјеника још слиједећа гг: Пресвијетли X. Мехмед Џемалудин еф. Чаушевић, Реис-УлУлема и предсједник „Мерхамета", Мустајбег Халилбашић, проф. Хасан ХоџиН, Ризабег КапетановиН, Хајдар еф. Фазлагић, Хилми еф. Хатибовић, Мустафа еф. Мујагић, Хафиз A. Бушатлић, Сејдалибег Филиповић, Ибрахимбег Ченгић, Ибрахим Сарић, Салих Тафро, Хусеин Турапчић, Мустафа Сердаревић, Махмут Љубовић, Др. Заим Шарац, Едхем Бичакчић, Салих Карахасановић, Сулејман Сариџић, Шукрија Куртовић, Хафиз М. Чиркинагић, Др. Мехмед Зилџић, Омербег Дрнда, Исмет Зилџић, Осман Касумагић, Мехага Абаџић, (испред „Ел-камера"), Н. Денишлић (испред „Трезвености") и Едхемага ЂулизаревиК (испред „Хуријета"). i �Страна 162. ГА ЈРЕТ. Ha споменутим коиферепцијама детаљно се дискутовало питање припрема око Гајретове прославе, те je коначно закључено: Г а јр е т о в а п р о с л а в а т р е б а д а и м а кар актер вели ке н ародн е свечаности. О н а т р е б а да б у д е је д н а в е л и к а маниф е с т а ц и ја н а ш е с в и је с т и и с н а г е , у к о јо ј т р е б а д а с у д је у у је с а в м у сл им а н с к и е л е м е н а т Б. и X. H a т о ј прос* л а в и и м а с е и з н и је т и б и л а н с доса* д ањ ег р а д а наш их п р о ш л и х ген ер ац и ја , д а с е к у л т у р н о - п р о с в је т н о noд и г н е м о и о ја ч а м о . П р и л и к о м про* с л а в е т р е б а да с е с т в о р е и у с л о в и з а ш то ја ч и р а д н а к у л т у р н о - п р о с в е т н о м , с о ц и ја л н о м и е к о н о м с к о м п о д и зањ у м услим ан а у б удућн ости . To je главни задатак ГајретОве прославе. У сврху припрема за извршење овог задатка изабране су двије секције. 1. Секција за израду Г а ј р е т о в е „Спо* м е н и ц е " , у коју ^су изабррна слиједећа гг. Шукрија Куртовић, Др. ..Мрхмед Зилџић, Др. Заим Шарац и Хамид Кукић. Овој секцији дате су слободне руке да може, према потреби, кооптирати jppi ■двојицу чланова. За штампање Спо^енице секција има да прикупи слиједећи материјал: 1. Попис свих Гајретових штићеника, које je Гајрет потпомагао стипен* дијом,рпотпором, зајмом, или подјелом мјеста у "конвиктима. 2. Попис свију Гајретових чланова: Великих добротвора, (легатора), no* часних чланова, добротвора и утемељача. 3. Попис свих Гајретових пододбора и повјереника као и чланова Главног Одбора Гајрета са назначењем какву je који функцију имао и за које вријеме. 4. Материјално развијање Гајрета са свим годишњим билансама друштвене имовине, те прегледом прихода и расхода у свакој години. 5. У Споменицу унијеће се и пригодни кљижевни прилози познатих наших јавних радника као и неке илустрације. 2. С е к ц и ј а з а р е ф е р а т е о б у д у Ке м к у л т у р н о - п р о с в ј е т н о м , с о ц и * ј а л н о м и е к о н о м с к о м п о д и з а њ у м услимана. Општа заосталост муслиманског елемента на свима пољима јавног живота понукала je Главни Одбор Гајрета, да узнастоји на том да се приликом Гајретове прославе састану у Сарајеву сви јавни раденици међу муслиманима из цијеле државе, a нарочито из Босне и Херцеговине, те да оии свестраио Број 11. претресу na једном митингу све недаће и узроке досадање заосталости муслиманског елемента и да створе односно нађу могуК* ности за будући заједнички што успјешнији рад. Расправљајући no овом питању на споменутим ширим конференцијама садањих и бивших одборника Гајретових ријешено je, да се образује нарочита секција, која ће имати задатак, да изради односно прикупи реферате о будућем културно-просвјетном, економском и социјалном придизању муслимана, те да те реферате доведе у једну хармоничну линију и изнесе их пред митинг, који he се одржати приликом Гајретове прославе. Taj скуп јавних раденика муслимана детаљно Ке претрести, невезано од рада Гајретовог, сва ова питања и на основу тога донијети ријешења што требада се ради у будуће. Тада се може да створи закључак, да се према потреби сав тај рад веже^с Гајретом. Какви ће се дефинитивни закључци донпјети ствар je, дакле, тога митинга. У ту сврху образована је секција у коју су унишла слиједећа гг: Један представник Реус-Ул-Улеме, Мустајбег Халилбашић, Асимбег Мутевелић, Др. Мехмед Зилџић и инж. Хајдар Чекро. До задње шире конференције, одржаие 19. маја о. г. привремено je функционисао и Р а д н и О д б о р ирославе, те je na споменутој конфереицији ријешено да тај одбор ликвидира, a његову функцију преузима Главни Одбор Гајрета. Главни Одбор Гајрета има да даје иницијативу за прославу у свима правцима и да учини све техничке припреме око прославе, те he споразумно с њиме радити и секције за Споменицу и Реферате. Прослава he се одржати у фебруару идуће године, те he се везати са годишњом забавом Главног Одбора Гајрета. Ha дан прославе обавиће се и вучење Гајретове лутрије, која je недавно образована. Прославе he се одржати и у мјестима свих Гајретових пододбора и повјереника. За те прославе израдиће се и умножити нарочита предавања о Гајрету. Пододбори и no* вјереништва отпослаће na прославу у Capaјеву своје делегате. Главни Одбор Гајрета, као Радни Одбор за прославу Гајретове 25*годишњице, као и секције за Споменицу и Реферате, отпочињу ових дана са интензивним радом, те he се доцније објавити и детал>ан програм прославе. �I Број 11 »Г A Ј Р Е Т « Страна 163. Hamza Humo: ТШ SAMCA. Siv dan zasjeo u brdu, mučan i naporan, pa drži. ognjištu puna kotlača pasulja, a na polici Hasan balvan razbija maljem kamenje na gorskoj nekolike boce mastike. I prije nego što započe gozba, cesti i željezni udarci prašte vriskom i slažu se u Balvan izvuče odnekud nekolika paketa svijeća, pre­ brda sa gnjevnom jekom krša. reza ih po polovce i pozva Japana da mu pomogne Napokon dan ustade, miče se, a Balvan za njim u »limunaciji«. Začas zapraštaše grane pod njima, kroz sumrak u svoju kulu. Mrk, željezan, kao div. a noć tiha, tiha, šjroka. Čuje se svaki šum i dah on ide s polugom na ramenu. Ruka mu snažna žu- čak odozdo iz varošice Grmalja što leži duboko dolje pod njima. Svijeće se počeše žeći. Sve ih to više, ljava, a prsa gola runjava. Kula mu potleušica, suhozidna krovinjara; bura to više, a siluete igraju oko šljive, oko kule, zaskaču joj se njiskom provlačj kroz zidove, kao da zmije se, plešu. Balvan metnu na prozor nekoliko svijeća. sikću, a Balvan se protegne, pa zapjeva: Najposlije i pod strehu nad vratima. — -Dosta se radilo — kaže on mjesto »bože po0, Balvane, kula ti se kreće. mozi« i gozba otpoče, uz smijeh svijeća i ples stNek se kreće, oborit’ se neće. Pred kulom velika šljiva, a u kuli ognjište, tri*^ lpeta. Pasulja sve manje u kotlači. Dvije mastike već zemljana lonca i gunjevi od kostreti, zbačeni u .jedan ugao. — To je cijelo pokućstvo. Sve čađavo kao na ispražnjene. Krca grca, Balvan melje, a Japan se zaduvao da ih dostigne. Mlackanje sa njihovih ma­ pantama. A Balvan podrani ranov iziđe pred kulu, pro­ snih usana halapljivo gmiže potleušicom i zavlači se tegne se i ruke mu strše povrh krova. Uzme m aljr -u. mračne kutove. — Dodaj još jednu, Japane, — kaže Krco, pa pa na posao. U kršu bezdana, šuplja trjšina. Pustoš. Iza sva­ i treću načeše, pokladajući se, od usta do usta kao kog mu koraka ostaje šum. A dolje se provlači ri­ iz ploške. Kotlača se isprazni, a oni se zavališe. Japan jeka ispod litica, kao zelena zmija podmuklo, ne­ čujno. I kad Balvan otisne stijenu, nastane prolom u zapjeva omiljenu i vječitu Balvanovu pjesmu: 0, Balvane, kula ti se kreće. vazduhu i u brdima. Tutnjava se stropošta u rijeku Nek se kreće, oborit’ se neće. i sve utiša u krševitoj pustoši. Japanov rakijaški glas kao pištaljka, prodrt i — Još danas, pa ću sei odmoriti — kaže sam sebi Balvan, a poluga zalaja u, kršu. Dan sjede u sipljiv, pa kao da stotine ćurlika breči, a oni ga prate brundajući kao medvedi. Pasulj ih pritegnuo zasjedu. Dođe podne, dan se prepolovj} a Lovra Perun, k zemlji, a mastika im zvrnda u glavama kao da zvani Japan, izbi pred Balvana. Japan zastade, a bumbari nasrću na kulu. Balvan prestade. Zgledaše se ćutke. Japan pođe, a 0, Balvane, kula ti se kreće. Balvan otpoče. Malj zavriska, pa presta i Japan se Nek se kreće, oborit’ se neće. okrete. Bumbara sve novi i novi, sve žešći i žešći ro— Reci Krči da sutra počivam! — doviknu mu jovi, a mastike samo još dvije boce. Kula se uistinu Balvan i malj opet zalaja i živac zavriska. kreće i poče odmicati od rasvijetljene šljive. Oni Poslije sjede kraj puta, izvadi iz torbe komad vide kroz rastvorena vrata kako šljiva gori, treperi i smije se grohotom. Čini im se da im u očima gore ječmenice j glavicu luka, pa poče uživati. sve svijeće i da ih zahvata plamen, bijesan, pomaJapan ode da asopšti Krči. Kroa je stari momak i kalajdžija u varošici Gr- man. Glas Japanov trešti i praska u trista različitih maljima. Japan je visok, crn, kozičav i krupnih, ze­ glasova, a brundanje sve jače, divljije, kao da su se lenih očiju. Od čega živi i zašto ga zovu Japanom medvedi prikučili Balvanovoj kuli, pa urlaju i tresu to nj sam Gospod Bog ne zna. Istina, zna se da ljeti je svojim snažnim šapama. — Hohohooo! — smije se Balvan, a sva se kula die za vojnicima na vježbu, da za njima na magarcu Jove opančara tjera vodu i prodaju im je. Ali to iz temelja ljulja i plamen se prituljuje na svijećama. I sve tako. Poče da se okreće, da se kreće i sve nije ništa. I tako, sutra naveče, otpoče Balvan počivati, a smije. U kuli sve bučnije, sve pijanije. Nešto planu, a neki glasovi pridolaze, nadolaze, rastu. Oču se gosti izbiše. huka pred kulom. Mjesto pozdrava reče Balvan: — Balvane, Japane, izgoriste, ej, grom vas po­ — Radilo se dosta — a oni se opružiše po rabio! — viču glasovi. zastrtim gunjevjma kao klade. �Страна 164. »ЈГ A Ј Р £ Т« A Japan pjeva da uši ogluhnu: 0, Balvane, kula ti se kreće. Nek se kreće, oborit’ se neće. Pred kulom masa svjetine: ljudi, žene, djeca. Graja raste. Povici kriče i sudaraju se s glasovima iz poludjele kule. To već nisu bili glasovi nego urli­ kanje pobjesnilih zvjerova. Pandur Bikonja raskroči se pred vratima i sve nadvika. Nasta kratak tajac, a plamen liznu po krovu i sa zebnjom u duši, ćutke, promatraše gomila požar. — Budala. Ko je još vidio da se pod slamnom strehom pale svijeće, — začu se nečiji glas. — To je jedna pala sa šljive — reče neko sta­ riji tiho i samouvjereno. U kuli zaurlikaše ponovno glasovi i zapišta Balvanova pjesma. Bpoj 11. — Bikonja,' za boga, spašavaj ih! Ispeće se kao ćurani! — viče knez. A Bikonja jurnu u kulu i ponovo sve utiša. Naj­ prije se Balvan sruši pred vrata kao težak džak, a nekolicina ga dohvatiše i odvukoše na ledinu. Za njim Krco isto tako, i najposlije izleti Japan kao du­ gačka prazna vreća i stropošta se pred gomilom. Iziđe i Bikonja, crven kao rak, visok i snažan kao bor. Svi ga posmatrahu kao čudo. — Baš je ljudina! — kaže neko od straijih i sve se poče razilaziti. Balvana, Krču i Japana ostaviše mrtve pijane na ledini. Ležali su kao trupine. A noć utiša, utiša. Zaspa varošica Grmalji, zga­ rište udunu i ćuk zaćuča negde u pustom kršu. .Noć. Ajinicđ Mmađbegović PONOS. (Roman iz muslimanskog aristokratskog života.) ^ '? ’ IX.^ (Nastavak). doći. . . J0tac'Је mislio, da će ih donijeti onaj poUjutro rano došla su Lutfibegova kola po Ha- slanik iz Sarajeva, ali on je — veli — odmahnuo tidžu. Lutfibegovica joj poručila, da joj odmah dođo .rukama i nije više ni jedne riječi o tome procije­ i pomogne kod spremanja za teferič. Taj je teferič d io ... Ali svejedno. Nada je bila tu i ona je uli­ trebao da bude izvanredno nešto, o čemu će se cijele jevala još nešto snage u njezino izmučeno i uvrije­ godine pričati, a možda i dulje, ako bude sreće i đeno src e . . . Hatidža je najprije spremila oca i poslala ga u božije volje, da se Salih i Hatidža poslije njega nađu zauvijek svoji, združeni i s re tn i. . . Hatidža se mno­ čaršiju, gdje će ga pričekati Lutfibeg i gdje će se go razumijevala u pripremi jela. Iz njezinih su ruku sa ostalim gostima zaputiti na palučak na teferič. . . izlazile poslastice sve slađe od slađih i u tome joj Kad je otac otišao, obukla se i ona, navukla na se nije bilo na daleko p a ra . . . I Lutfibegovica je htjela zar od crne polusvile, pokrila lice pečom i sjela u da se njezina buduća snaha proslavi na taj dan kao ko la. . . Lutfibegova je kuća bila na brdu u nekim silnim vrijedna domaćica. Istina ta ženidba još nije bila gotova stvar. Nije se govorilo čak ni o prosidbi. Tre­ baščama i na prekrasnom vidiku, odakle se moglo balo je najprije pripremiti darove za djevojku, a vidjeti daleko tamo u ravnu Posavinu i sva okolišna bogme i djevojki dati vremena, da i ona svoje dje­ sela, u kojima su nekada bosanski begovi imali svoje vojačko ruho uredi. Sve je to bilo još u zraku. Mo­ konake, kmetove i čardake. Na kući je bilo neo­ glo se samo naslućivati i pošaptavati gdjegod u pri­ bično mnogo prozora i to joj je davalo više izgled krajku onako u četiri oka, ali nitko nije o tomo ljetnikovca, nego li obične bosanske čardaklije, u javno govorio. Hatidža je bila presretna. I jedina14 kojima stanuju gospoda . . . stvar, koje se bojala i od koje joj strah milio kroz Kad se Hatidža dovezla u kolima i stupila u kosti, kadgod bi se sjetila, bješe baš ta djevojačka žensku avliju sve je bilo na nogama i sve se ne­ sprema, to njezino ruho. Otkle? Kako? Sve je pro­ kuda žurilo, nosilo neke stvari, čula se uzrujana vika, dala i založila kod Pinte, da spasi sebe i oca od zveka bakrenoga posuđa i trka sluškinja preko avlije gladi i sačuva svoj ponos od poniženja i od pro- u kuću i natrag. Lutfibegovica je imala neobično sjačenja. Imala je bogato ruho, kao ni jedna njezina mnogo sluškinja. To je bila njezina s tra s t. . . To drugarica u okolici, ali sad ga više nema. Sve je sluškinje nisu gotovo ništa radile, često puta nisu otišlo nibud pošto, a drugo se ne da više namaknuti. znale, a više puta nisu ni imale šta da ra d e . . . Iz­ Istina, otac se nadao nekim obligacijama, koje je gledalo je tako, kao da su tu za neku paradu, koje vlada obećavala za oduzetu zemlju, ali te obligacijo nije nikada bilo, a naročito danas u ovo jadno i nikad nisu došle i ko zna, možda, nikad neće ni kukavno vrijeme. No nije bilo tako. To je bila prosta �Бро) 11. ТАЈРЕТ, navika jedne stare i tradicionalne hanume, kojoj je u instinktu bilo to da nekome zapovijeda, pa ma­ kar i ne bilo ničega, što bi trebalo da se naređuje, samo da bude onaj, kome treba da se zapovijeda... I ona je po toj svojoj navici cio dan hodala po kući i naređivala tim svojim sluškinjama sad ovo sad ono, a sve to skupa nije bilo tako važno a katkada je bilo čak i štetno. Vikala je na njih od jutra do crnoga mraka, psovala ih, grdila, mučila sama sebe više nego njih i čovjek bi rekao, da se od te vike i neke škorpionske huje sasušila kao šibica, i jedva što se na nogama drži. Međutim ona je upravo baš od te svoje srdžbe živjela i podržavala svoje zdravlje. I čim bi jedan dan prošao, da se ona ne naljuti na koga, ili se pošteno ne izviče, ne bi mogla jesti ni spavati. A više takih dana spremili bi je bez sumnje u postelju . . . Eto takva je to bila žena. . . Страна 165. škinja sa sklopljenim dlanovima na prsima i čekala zapovijed. Na sredini sobe stajala je ogromna ba­ krena mangala sa napola ugašenom žeravicom, a ispod nje na širokim okruglim tasnama stakleni i srebrni šećerluci, kašičice, findžani i kutije za kahvu. I čim bi žene ispile kahvu, sluškinja sa sklopljenim dlanovima pustila bi ruke i okrenuta neprestano prsTma prema gospodarici točila iznova kahvu i dije­ lila s lijevom rukom na prsima, svuda unaokolo. . . To je bio neki ceremonijal, koji je ostao još od sta­ rih osmanlijskih vremena po begovskim haremima i kojega su se držale još samo te stare tradicionalne žene, kao što je bila i ta Lutfibegovica. . . Ona je bila, uza sve svoje mane, naduvenost i osornost i neku djetinjsku zapravo staračku hirovitost, koja je bila na časove upravo nesnosna i strašna, ipak'dobra žena. Zvaji su je sirotinjskom majkom, a u gospod­ Hatidža je odmah, još u donjem spratu, odložila skim krugovima je gotovo izrugivali baš zato što je svoj pokrivač i zaputila se stepenicama u Lutfibe- volila te svoje siromašne žene, njihovo društvo i govice sobu. Oim je došla u sobu zatekla je ti njoj njihovQi-4jecu, Više nego begovske i gospodske fami­ nekoliko siromašnih žpna, kako sjede unaokolo po lije . . . Hatidža i ne gledajući oko sebe potrča prema šiltetima ispod velike^ećije, koj^ 'se sterala u pro­ čelju preko cijele sobe. Ženć si) došle u posjetu sU_ pročelju i poljubi ruku sijedoj hanumi i metnu je ~nžt\čelo, kao znak poštivanja i odanosti. . . Lutfibe­ jeđoj hanumi, tako su zvale Lutfibegovicu, a pred svakom je bilo po jedno ПГ dvoje pdjece. Žene su govica sva radospa pritisnu nježno mlado, svježe lice podvile lijevu nogu poda še i sjedile na njoj, a ko­ na svoje usahle grudi i poče joj ljubiti obraze, kosu ljeno su desne uzdignule u vis i srkale iz šarenih i čelo... — Aa, mezimice moja . . . došla s i. . . došla. . . l'inđžana kahvu, po kojoj je cijela kuća mirisala. Djeca su sjedila upravo pred majkama, na dohvatu Bunjo jedna bunjava. . . Da te čovjek ne pozove i ne (poruči po t e . . . ne bi nikad došla. . . — poče je ko­ ruke i hrumala šećer- u zubićima. I ta djeca i te majke odavale su tužnu i zdrobljenu sliku. Bile Šu4o riti sijeda hanuma, a u glasu joj bješe toliko uzbu­ blijede rodilje majke, i svaka ie od njih imala tuce đenja i toliko nježne radosti, kao da će kroz čas pro­ djece, u lošim haljinama s natčklim trbuščićima od plakati . . . — Nije vala, harnima . . . došla bih ja i davno. . . slabe i neredovite hrane. Kućne bijige^često rađanje i nikakvo duševno zadovoljstvo, osim zadovoljstva ama ne može čovjek nikuda dospjeti na ovom vre­ supruge i majke, koje je bilo više bolno, nego menu od posla. . . — ispričala se Hatidža. — Vjerujem, kćeri, vjerujem! — milovala je li radosno, ostavile su teške i porazne tragove na nihovim licima i u njihovim dušama. . . Bile su bli­ starica i posadivala do sebe na šilte. . . jede, nijeme i nekako uplašene, kao da se boje sebe, — Kako si hanuma! — upita je djevojka sa ne­ života ili nečega, što ni same ne shvaćaju. . . Mala kom krotkošću u glasu . . . dječica sa dugim počešljanim kCkicama, u gaćicama — Ah kako dijete moje, kako? Nikako! Izludiše od zelenoga glota i u samim košuljicama od domaćeg me ove moje cure, izludiše. . . Bože mi oprosti, kao prozirnog beza sjedila su pred. njima kao male, po­ da su im povezane ruke i bantave noge, pa maknuti redane bačvice i nisu se micala! Katkada samo, kad ne mogu. Eto, jutres sam izgubila ključeve od ćirela, bi kome od njih ispala grudica šećera iz usta, raši­ obila sam kuću tražeći, pa nigdje ni za lijeka. E rilo bi dlanove i svih pet prsta na njima i onako ci­ prokleti ključevi izašli su mi na vrh glave i na koncu jelom ručicom, kao kakvim bijelim eksotičnim cvije- konca i polud'ću zbog njih. Svaki dan ih izgubim po tićem pokrilo razmočeni šećer na podu. a maji.a bi nekoliko puta pa satarem se tražeći, a njih nigdje, ga u tome času uzela za tur, kao za mačiji repić i kao da su u vatru propali. . . Jučer sam eto prevrpovukla n a tra g ... I to su bili sv': pokreti ovih tu­ nula cijelu kuću, digla sam posteljinu, htje’a sam čak žnih i izmučenih žena. . . Inače mir, tišina i neki i podove dizati, da nisu kamo u rupu zapali i onda umrtvljeni i ubijeni život... iza toliko muke, evo gdje sam ih našla! Tu za pa­ Sijeda je hanuma sjedila gore na sećijl u sa­ šom, za pašom su b ili. . . I nijedna od tih nesreća mome pročelju na svilenim šiltetima i u jastucima, u kući nije mi znala kazati, da su ključevi u mene. a poliraj nje je stajala bez prestanka po jedna slu­ E bogami došlo mi je da se selim iz kuće zbog tih �Страна 166 >Г A Ј Р Е Ti sluškinja i zbog tih ključeva. . . Da mi je samo jedno čestito čeljade, koje će mi paziti na te ključeve, pola bi mi brige palo s v ra ta . . . A one, mjesto da mi po­ mognu, znadeš šta rade? Smiju mi se, moja draga, smiju! I toliko su bezobrazne, da mi se čak i u lice smiju. . . — Ah, kako će to biti! — zgroziše se sve žene unaokolo u jednom glasu, kao da su se zdogovorile i pogledaše zabezeknutim očima jedna drugu, a onda onu sluškinju, sa sklopljenim rukama i ukočenim tijelom, kao da je od kamena i kao da je ona svemu kriva. Sluškinja se pomače s noge na nogu, zarumeni se od stida i obori pogled na pod. Kad hanuma go­ vori trebalo je šutjeti i slušati. . . — Jest, druge moje, takve su one. Nitko ne zna, koliku ja s njima muku mučim. . . Eto, draga Hatidža, htjela sam ovim svojim ženicama, da nakupim malo brašna, da im dadem malo masla, pa kako ću sada . . . Ostaće mi obraz crn zbog ovih ovdje. . . Ko­ ✓ bila . . . bože mi oprosti. . . — zgrozi se starica na td svoju riječ i prepade se od njezina zvuka.' — Eto, kako čovjek može da zgriješi. . . — Ih bogati, hanuma! — ujlariše sve žene jedna za drugom u neko ispričaVan^e, koje je naličilo na utjehu rasrđenoj hanumi. — Lahko je za t o . . . Ne moj se ti gristi radi nas... ..Im a jćs"uxboga darm^*.. — Neće to tako proći! Naće Hatidža u kući nešto i za v a s . . . Samo, hvala Bogu, kad je ona tu .. .'tjeg šila je starica svojejm jateljice i grlila lijepu djevo­ jačku glavu. Hatidža istom sada dospije, da se ispita sa ženama o zdravlju, o djeci i o životnim teretima, koji su svima zajednički. Žene su joj zahvaljivale, većinom se tužile i jadale, a ona ih slušala s bolom u očima i tugom u glasu, kao da se sve te patnje i nje same tiču . . . A kad se digoše redom jedna za drugom i uzeše svoju dječicu za ruku da pođu, na­ mignu sijeda hanuma Hatidži, da siđe dolje, gdje se spremalo za teferič i pripremi svakoj od njih po koji dar, s kojim će kuću obradovati. Hatidža izađe, a žene se započeše opraštati u dugim beskrajnim re ­ čenicama, obasipati hvalama čitavu kuću, Lutfibega, Saliha, nju sijedu hanumu, sirotinjsku majku, a na­ ročito Hatidžu, smjerajući svojim smjernim hvalama na Saliha i na n ju . . . — Hvala, draga hanuma! — govorile su žene. — Hvala i vama, dođite! — odgovarala je Lutfibegovica. — Doćemo! Imamo kom e. . . — udružiše se žene. Ovaka kuća, jedna po jedna, pa onda ovakav beg, kao što je Lutfibeg, pa onako učeno d ijete. . . to se bogme ne može svagdje naći. . . Hehe moja draga, to su koljenovići! — nabrajale su žene. — Pa Hatidžehanuma! — pridometale su druge nekako ispod glasa i sa strahom, da se ne bi zamje­ rile sijedoj hanumi. — E bogami, kao da je u ovoj Број 11. kući rasla! Sretna ona majka, koja imadne takvu snahu. . . vrijednu, pa mladu, pa lijepu, pa od roda. Nije šala Omerbegova krv! — Da Salihbeg samo hoće, ne bi daleko tražio! — pridometale su žene neprestance, a sijeda je ha­ numa slušala taj glas svoga odanoga puka, kao da ga ispituje, kao da želi doznati, šta bi taj puk uistinu mislio o tome, kad bi Hatidža postala njezinom sna­ hom i ženom njezinoga sina. Ona je mnogo držala do tih glasova i do toga svijeta, kao da se bojala, da ne izgubi njihovo poštovanje i svoje gospodsko zna­ čenje, koje ona ne bi dala ni za cio svijet. . . Ali žene su sve jednoglasno hvalile njezinu odabranicu i ona je upravo uživala u toj hvali i u tim prostim i je­ dnostavnim riječima. Ali ipak nije htjela da kaže ništa određena, nego je nekim vijugavim putevima i nekim dvosmislenim riječima, koje je njezin puk jako ddbro razumijevao i da se brani i da opet nugovještava: — Nije moj Salih još za ženidbu! — branila se ona. — Kad položi sve ispite i postane doktorom neka se onda ženi, od volje m u . . . A Hatidža je moja! Ja nju volim, kao svoje rođeno d ijete. . . I ništa je ne rastavljam od Saliha. . . — I pravo je! — upadale su žene. — To je čisto gospodsko čeljade. Pa da se njezina glava i po blatu valja, ona će opet biti jedna pa jedna koljenovićka T plem ićka. . . A Salihbegu, hvala Bogu, ne treba* bogatstvo. . . Hehe, ima on svoju materevinu, pa da svaki dan dukate baca u vatru, ne bi je potrošio, dokle god je živ. Njemu treba koljenovićka i kućenica. . . — Vidićemo još — vraćala je Lutfibegovica. — Ima vremena, a bogme ima i djevojaka! I na koju god. kuću moje dijete zakuca, otvoriće mu se vrata . . . — Kako ne! I još jedva dočekati! — potvrđi­ vale su žene i spremale se da konačno izađu. — E hvala, još jedamput, hanuma! — I vama hvala. . . pa dodite, kadgod uzmognete! — Doćemo! I žene su jedna po jedna izašle na vrata. Lutfibegovice sluškinja izašla je za njima, da im pomogne kod oblačenja pokrivača, jašmaka, feredža i starih otrcanih žarova. Sijeda je hanuma ostala sama. Raz­ mišljala je o Hatidži i Salihu. Svaku je svoju misao omjerila po nekoliko puta, ispitivala je, preokretala i tražila riješenje i konačnu odluku . . . Čula je dobro, šta govore žene, šta govori njezin narod, i ona će do te odluke to njihovo mišljenje još mnogo puta is­ pitati i progledati, dok se potpuno ne uvjeri, da bi takva ženidba za njezinu kuću i njezina sina bila u potpunome skladu sa njezinim ponosom i gospostvom. Ona taj ponos i to svoje gospostvo ne drži i ne 'njeguje radi same sebe. 0 ne! Ona to drži baš I �Број 11. Г A ЈРЕТ, Страна 167. radi tih žena i radi toga svijeta, koji je okružuje. . . i da nitko ne ostane ničeg željan! To ja hoću, kad ti Mišljenje njezinoga naroda, koga je ona i hranila i stupiš u moju kuću, a ne ovo. . . teferič! Šta jfe1 to odijevala, bilo je mnogo jače od njezina vlastitoga. teferič? To čovjek može svakim danom da p rire d i. . . I dok je ona rešetala po mozgu i ispitivala samu sebe i time ja ne mogu svoju mezimicu počastiti! da li je na pravom ili na krivom putu, ušla je Hatidža — Pa i ovo je previše! — branila se neprestance Hatidža. naglo u njezinu sobu i uskliknula u sav glas: — Šta previše! — vikala je na nju povišenim — Pa evo ključeva, hanuma! glasom Lutfibegovica. Kad sam ja čula od mog Lutfe, Ona se digla i zaprepastila: da i ti dolaziš na teferič, poslala sam odmah u, kom— Gdje? — Pa evo tu. Bili su u vratima od ćilera. Dje­ šiluk i sazvala sve djevojke iz boljih kuća i sve žene vojke kažu da je već od jutros bio otvoren i da su neka dođu. I sve će doći! 0 neće to proći samo one same uzimale sve što im treba, da pripreme jela tako! Sazvala sam i Osminicu Šljivića i njezinu Đulu i sve redom komšinice. za teferič. . . — Eto vidiš, eto v id iš... draga moja! — jadi— Osminicu? — trgnu se Hatidža i nekako kovala je Lutfibegovica. — Ključevi stoje u bravi, a zadrhta glasom, kao da se prepala, ali se brzo sa­ one mene puste, da se pobijam po kući i da ih tra­ vlada .... žim. I ja bi te ključeve mogla tražiti do sudnjega — P a jah Osminicu! — potvrdi Lutfibegovica dana, nikad se ne bih sjetila, da su u b ravi. . . Eto*, kao da se ponešto čudi. Njezina je Đula valjana dje­ zar ne uviđaš i sama koliko se ispije moje rođene vojka i tvoja je' parica. A nijedna od vas ne umije krvi radi tih prokletih ključeva i radi tih djevojču- tako lijepo zapjevati i kolo zaigrati kao ona. A ja rin a . . . hoću da bude pjesme. Veselja da bude, mezimice — Ne ljuti se ћапџта! tješila, *je Hatidža. — moja! — opravdavala se Lutfibegovica i milovala HaNisu one krive, što ih je Bog stvorio takvim . . . tidžu i po licu i po kosam a. . . — T i. . . ti ćeš to preuzeti sve u svoje r u k e ... — Hvala ti hanuma! — šaptala je djevojka i i ja ću odahnuti dušom. I jedva čekanMmaj čas, kad jSye se više pritiskala uz radosnu staricu. . . Ja to će jedna mlada i sigurnai-ruRa zavladati ovom ku­ zbilja nisam zaslužila . . . ćom! — jadikovala J e Lutfibegovica. — I eto taj — Hm, ptičice moja! — tepala joj sijeda hanuma. prokleti teferič. Moj Lutfo hoće, da i ja idem! Za­ Bože daj, da ti zauvijek budeš moja, ma ja ću tebi bio sebi u glavu, pa Vie bi ga ni sto volova iz toga s neba zvijezde skidati, ma. ti ćeš pokraj mene živjeti, izvuklo. Veli doće i Hatidžđ Omerbegova, pa neka kao sultan ija, kao carska k ć i. . . ljepotice moja, go­ sve bude, kako treba. A šta treba? Ništa! Ti si naša! lubice moja . . . Hodi ptičice, hodli! Pregledaj to šta I mi tvoji. . . se radi dalje u mutvaku i ne daj, da se osramotimo. — Radi mene ne treba ništa! — branila se Ha­ Ne žali ni masla, ni š e ć e ra ... Neka se znade čija tidža . . . kuća danas teferič pravi i ko s njome upravlja!.. — Šta ne treba! — planu na jednim sijeda ha­ — Hoću hanuma! — šapnu sa ushićenjem Hatidža. numa, kao da su je dirnuli u najosjetljiviji živac i Hanuma je još jednom zagrli i poljubi, a onda se pade u krajnost. Za tebe je i ovo premalo. Šta je to ponovno zavali u jastuke, zagleda se u jedno mjesto teferič i četvero janjadi? Ništa! Ništa je to? Kad ti i prestade da misli. Djevojka laganim koracima pređe meni dođeš, hoću ja da svirači tuku i kolo zatrese, preko sobe i izgubi se za vratim a. . . hoću da utovljene bikove gledam s pendžera kad (Nastaviće se). kolju, hoću da se heftu dana jede i pije u mojoj kući Владислав Тмуша: УЗ МИРИС ЈОРГОВАНА. (Свршетак). III. » И тако у исто врсме кад je Раде пао мртав ногођсм револверским motkom , тај истл je метак оборио и Рајку. Ona je пала да из нссвестицс падие у врућицу u да болује вшие од три мссеца. Па и кад се дигла ona као да са живима нијс имала вишс иикакве всзе. Један je метак у ствари оборпо њих обадвоје. »Дознала je паланка за ово и све je плакало na нлша иако цео догађај ни разлоге нису могли никако објасиити. To je остала дубока тајна. Њу je сакрила у своју душу сада сама Рајка. »И како je год дотле чувала своју љубав, тако je одсад више заволсла успомену свога Рада. Он пије вишс био мртав за њу, јер га je она оживела у својој души. На.јдражц су joj били часови самоћо. �Страна 168. , Г A Ј Р Е Т< Број 11, Тада je настајао њен живот. Пред очима joj се Ено поручила да она остаје при своме и да ће ona отварао нови свст, она je у њему живела и тај ју upe скочити у воду него што he пристати да се уда за једног пијанца. je живот одржавао. »Ова je порука била довољна да разбесни Сто»Вечно ћутљива и замишљена, и кад je изгледало да je иотиуно оздравила, она се нредавала јановог оца. Болееник, оиако стар и изпемогао, npoиослу у кући и радила га исто онако марљиво као плака. Рајка се уираво десила крај њега, na кад га виде да плаче, паде крај n>eva и иагрцну се у upe. »Милена je остала увек иста, Она није ничим, сузама. Жалила je свог јадног оца који je, ето, nona ни иосле својим држањем према Рајки, пока- стао мученик, као и ona, све ради зле ћуди Мизала ма и најмањег знака карања. Пре би се могло ленине. Једва некако умирише ово двоје. Стојапов рећи да негде у себи крије своју злурадоет. Рајку je напустила доцније сасвим, јер се уиознала еа отац кад угледа тај призор стиша се јер виде јасно једним учитељем na се већ почело говорити и о колико je то тешко пало његовом пријатељу. »Настаде једно дуго ћутање a онда Стојанов н.иховој веридби. »Напослетку се и то обави. За паланку je блла отац узе реч: » _ Пријатељу, ja ne могу ићи срамотан из то сензација. Никоме није била симпатична та давојка ради свога охолог држања и свак je већ уна- ове куће. Мени не остаје ништ a него да се под старе дане убијем ако овако остане. иред жалио будућег младожењу. »— Па шта ћемо да радимо, ако Бога знаш? — »Веридба je прослављена свечано. Рајкин отац je сматрао за дужност да за ту свечаност учини упита очајно старац. »—, Ma треба да останемо и даље иријатељи. све како би његова синовица била што задоволгнија. Рајка je свесрдно радила и ако се ичему Кад сам једном дошао у твоју кућу као просац, могла радовати, то се радовала Милениној будућђј ✓ хоћу да из ње изведем и девојку. »— He могу' je ja силом дати, драги пријасрећи. »Свадба je заказана за месец дана, лиш на тељу. л*цдиш и сам. »— 0 опој^више me говорим. Ону сад не бих ирође ни петнаест дана аг-Милели решто дуну у мозак, ссде написа пЛсмо веренИку -да њој не треба више ни примио у кућу, све 1ш.д би она и хтела. пијаница и врати му прстен. 1 »Старад се замисли na погледа у Рајку. У њој »Стојан дође као без душе. 'Тражио je објаш-- -дсао да се нешто откиде. Kao да се у њеној утроби њење, али га она сурово одби речима да je она однекле створи санта леда, она осети да je проже дознала да je он пијаница,- Међутим од свога тога, смртна студеж To je требало да буде нови ударап. није у то доба било ишита пстинито. Kao да joj тек сад постаде јасно да je њсн Раде »Рајкиног оцадсао да удари гром кад чу за ту давпо мртав, ona се савлада. Видела je да joj je самовољу своје синовице. Ипак се савлада na im-1 сад своједно. Могу да раде с њом шта год хоће. куша да je одвратицзд тог нечасног чина. Скрену »Дотле je био настао тајац. Стбјанов отац нуjoj пажњу да he ona тим цоступком нанети велику |CTđ пријатеља да размишља. Хтео je да зна какав срамоту, не само себи ,него и њему и родитељима he ефекат учинити та његова доста јасна алузија. Стојановим. Рече joj да he са тим највише ona из- Оад изврши још један напад: губити. Описа joj у детаљ^ма сву величину њеног »— To зпаш, пријатељу, рече, да je овај слулудог чина na je, шта више, јц замоли да тргне pi%* чај са раскинутом веридбом исто толико велика u поирави погрешку. срамота и за тебе, као и за мене. ИТта више, ja сам »Све оста узалуд. Huje хтрла* да >,зна ни зашта. уверен да je теби, као честитом човеку, још тсже, Потпуно своја, иначе тврдоглава, ftnje се Јткцао јер je напад дошао из твоје куће. J a знам да ти нико, нити ичија част. IIIto се њој дрпадало, то ниси тако хтео, да je то било иротив твојс воље и се морало свакоме допасти. • да ти je тешко, na и немогуће, да обуздаш само»Старац je био сав очајан. Овако што није ни- вољу и ћуд оие девојке. Наше he пријатељство кад доживсо, пити je могао замислити да би се то остати пепоколебиво и наша част нетакпута ако уопште могло десити. Човек старог кова зами- овде пађемо један згодан излаз. Ти и м ат другу шљао je, и то овде с пуним право.ч, дл ona не би девојку за удају na ми можсмо ипак остати присмела ни помислити да нанесе срамоту своме стри- јатељи. цу све и кад би био тај случај да je отишла за »Рајкин отац с.е усправи мало у постељи na другог по његовој вољи, без њеног питања. A овде седе. On ви.ше иије гледао у своју ћ«'рку, већ се je био сасвим др.уги случај. Она се упознала с њим, дубоко замисли. Ово je било тешко за љега. On itojn управо ona га je и увела у њсгову кућу. Она je кије иикад никога могао силити, требао je сад, дала пристанак, најире Стојану, a опда свечаио л ради те части, да жртвује своје рођено дете. Знао лред њим и пред његовим родитељима и осталим je on да толику жртву нс може тЈ)ажити од ље, јер пјшсутлим. Силе није било ни с чије стране a нај- je за брачну везу na првом месту потрсбна љубав, мањс с његовс. веза срца, a зиао je да таква веза и нс иостоји из»Разболе се од муке и срамоте старац. Паде међу Рајке и Стојапа. на постељу само ради тога, да je Отојаловог оца »— Зпам, иријатељу, рече on напослетку, у морао примити лежећи. Он je дошао да нокуша још колику je неприлику довела самовоља моје сипои задње прс пего што иукне јавно ерамота. виц(! и тебе и мснс ,али ja ne могу никога да терам, Понада се старац да ће његова сиповица ипак a најмање своје дете, да се ono жртвује ради другог. увидети да je иогрешила na ће попустити. Сажа»— J a држим, пријатељу, да у овом случају лиће се бар на њсга. Но то je свс било узалуд. Ми- о каквој сили ne можс бити ии говора. Можда he лена није хтела ни да уђе у собу већ je једноста- твоја hepna то радо учипити. л �Врој 11 >Г A Ј Р Е Ti »Стари ућута на то. Требао je нешта да каже али je iiajnpe требао да прикупи снагу. »PajiKa je знала' да je сад она та худа сламчипп која je силом ирилика, ни крива ни дужна, занала међу два вихора. »— A шта he рсћи младожења? — паде на ум њеном оцу да упита. — Овде je, истина, моја кћер, али није твој син. »— Ja ово говорим но његовом овлашћењу. Он воли Рајку. Рекао ми je. »— Шта шелиш, Рајка? — одважисе старац. Хоћеш ли пристати да пођеш за Стојана? Ти све знаш како je ,али ja те ипак не терам. Нећу да будем одговоран ни иред ЈЈовом, ни иред људима. »Рајка je међутим створила одлуку. У њој сс већ давно оцепило нешто. Она иначс није имала лишта више заЈедничко са овим животом. Било joj je већ свеједно. Она свакојако више не може волети никога, na зашто не би сад олакшала своме оцу који je тако јако увређен? »— Пристајем, оче. . . — Она хтеде још нсшто да каже, али joj оста рсч у грлу. Прибра се, пољуби оца у руку, који задрхта од узбуђења. Он je нољуби у чело.и прошапта: »— Хвала, кћери, Бог те бдагословио! »Сад Рајка пољ.уби руку свом будућек свекру. на онда и мајци, која јеЈгедела Нема и -слеђена. »Две стене надоше са груди^вошце стараца који уговорише свадбу за нсдељу дана. 1V .£ »И тако се деси да и Рајки једног дана [еваше: »Одби се бисер грава од јоргована. „ _. ........ »Никад нико пије приве<Ј.олтару бНеђу невесту icao што je девер привео Рајку. Изгледала je као бео љиљан који je неким бездуп(ним вотром био бачеи na снежпо поље. Па ииак, Шјка пије ни једпом задрхтала, нити je Стојан Осетио да je њепа 1>ука хладна. Све што ie требала да рекне на внгчаљу рекла je мирио и присебно. Речи cv joj биле без забуне, без дрхтаља. Пошла je окићена да као невеста уђе у нови дом и да почне нови жПвот. »Стојан je био срећан. Није имао речи којпма би се захвалио Богу, или својој судбини што je све тако удесила да овакав анђео буде његова жепа, a ne ona коју je био најпре заиолео. Рајка je бпла мирна и подложна. Њену тиху сету o6iamn.anao je промепом живота и nej^nao je да he то све irpohn и да he ona постати ведра и насмејана. Ваљда да заборави све, или подавајући се својој старој naвици, Рајка се сва посветила послу у i;yhn. Све je ona довела у ред. И свекар и свекрва били су ср’> hnn са својом невестом. »Ona je жипела неким особитим животом. Ono што се збинали у њој самој није иикад излазило на ловршину. Решила се да буде нека врста роба. Једино je пскусаи човек могао да у њеном оку лрочита дубоку сету. »Отојапу се највише допао њен племенити гест. Он ie зпао да je ona пошла за њега једино из noжртвован-а и л>убави према евоме оцу. Он je зато Рајку заиста волео и поуздано се падао да he ona времеиом иотиуно обикнути и њега. Само се чуди'о ссби како није могао да одмах уиозиа љену племепиту душу, иего му сс више допала Милена. Ono Страна 169. донекле нијс било ни мало чудно, јер je Милена била врло лепа. To га je занело да се у њу иотиуно заљубио. Кад je пак дознао да се ona баца онаквим клсветама у нрви мах je очајавао, јер je био лудо заљубљен. A кад je из њених уста чуо погрде ona му je иотпуно отпала од срца. Он би се тако радо мануо целе њене куће да je његов отац хтсо да понесе срамоту да му син буде одбијен и то na такав пачин да се нрекида веридба и враћа прстеп. Отац je, као зрео човек, naniao излаз и кад je Стојап.у предложио да запроси Рајку овај се замиелио. Предлог није био лош. Шта више, изгледао му je и симпатичан. Без сумње да je било мало незгодпо да иристане на размену као да се овде, ради о каквој бесловесној ствари. Донекле му je та размена била и смешна, али се овде радило, не само о сатисфакцији, него се тој надувеној девојци требало и осветити. Освета би била најбоља ако би он коиачно раскинуо с њом, a уз пркос узео Рајку. л »И tq je 'погодн.10 Мплену. Ona je видела да je CdMa себе ироиграла. Место да остане na новршини ттЈцТ' што раскида веридбу и тера из куће једпог v гадоасеу.у '[осило се обратно. Ona je остала иобеђзна и поттамљена. Паланка joj се светила к исмејавала je. Време je иоказало да je она то учинила само из своје ћуди и надувености, a да јс; Стојан na своме месту и да нема ништа на ствари од њених клевета. »Ono што се заметнуло у Милениној души треne само да изађе na попршину, него да ттостане и дело. Она je гризла себе, смишљала план и ч чскала време. Јоднога дана доби Стојан непотписано писмо. 'дтад га je прочитао као да му се свалила мрачиа планипа na душу У њему je im orio да га je Милена волела, да га ona н сад воли, a да je ону кловету изнела само no наговору свога стрица. Реклн су joj да бади клевету na љ, тобож, да га само пскуша. On ji‘ био малодушан и тиме je, вели, убио и себ;- u Милепу. Подпалио je и њој и њему њен рођени стриц, да би утрапио сноју кћер која je остала иод срамотом и не би се пикад могла удати. Даље je писмо било пупо гнусоба и клевета на Рајку. Нзнесена je цела њена љубавпа историја са пок. Радом. У ипсму je стајлло ; а je Pa ie н»у био обешчастио, ради тога jii ona била и болесна. Речепо je да je Раде nnje више хтео узети, a да со убио само за то што га je отац нагопио и хтео га отерати и одрсћи га се ако ne узме Рајку. On то није хтео na се за то и убио. »И пемој мислитп, учитељу. завршавало се писмо, да Рајка тебе воли. Ona се сад удала само из рачуна, a њени су родитељи то ове лепо удесили да би теби увалили своју обешчашћену кћер!« »Стојану се смрачи прод очима. Он je једно време остао као окамењсн. Поче у глави прибирата мисли. Сад му je била јасна и Рајкипа ћутљивост и она сета. Поста му ona цела одвратпа, и са својом мирноћом. н вредноћом, н са свим оним што му je дотле било симпатично код ње. Њему није пише ништа трсбало. »Три дана изоста Стојан од куће, a онда дође потиуно пијан. Чим уђе одмах диже руку на Рајку, истуче je да je крв обли. »Ona je тихо плакала. Huje се чудила Стојановој промени. Ona je то и очекирала да je то казна �Број U. »Г A Ј Р Е Т« Страна 170. божија. Њ у сад кажњава Бог за смрт њенога Рада. Она, само она, убила га je. Она није требала да буде онако слаба, онако лудо пожртвована ради своје родице. Ona je требала њему рећи, или му бар поручити, да га воли, a не да га нагони на онако очајнички корак. »И обистини се клевета Миленина. Стојан се показа да je пијаница. Пропио се очајно. Запустио je и своју дужност. Злостављао je Рајку из дана у дан. Она се ни једном не пожали својим родитељима. Не диже ни једном руку да се одбрани, не замоли га ни једном да се смилује и да je не злоставља. Трпело je њено тело, a у души као да je тињала нека потајна радост. Она je веровала да ће само тако моћи свршити са својим бедним животом. »Њени родитељи чуше шта се све догађа с њом. Отац je био очајан. Сад je увидео да je погрешио кад je ради неке части пристао да се жртвује његово рођено дете. »Било je све узалуд јадним родитељима да склоне своју кћер да се врати кући њиховој^Она je остала на истом мссту. Подносила je ударце и клевете. »Првог пролећа ona пропљура крв, na убрзо паде na иостсљу.-Кад je Стојан једном затече такву као да се ненГто преврну у шему..Изгледала je, не само као мученица, него и као светица. Дође му je жао и покајнички проплака. »И она je плакала. Не ради себе, већ ради њега. Сад je видела да je и овога другог упроиастила ради своје зле коби. »Промени ое Стојан и поче je неговати. Чииио je све да je излечи. Нудио je свачим и увек je молио да му опрости. Она би га правдала и не би му замсрала. To je њему било још теже. »Једнога јутра био je већ при крају њен живот. Ona погледа Стојана. »— Шта би хтела, Рајчице? — упита je он боно. »— Једну гранчицу расцветалог јоргована, — рече му тихо. »Стојан се зачуди тој жељи, али je изврши. Пружи joj јоргован. Ona најпре пољуби његову руку, док су joj у очима блистале сузе, a уједно огледала се и радост. ~ »— Хоћу да умрем уз мирис јоргована, рече ona, jep je и он тако умро. Опрости ми, Отојане! »Obo' рече, удахну боним плућима мирис јорговапа; осмехпу се na за навск заклопи очи. . . - -^ И тако једна груба нога згази два млада цвета, — a запцо?« упита ме јорговап и тиме заврши своју тужну причу. Ja му још^цосад нисам могао одговорити. П. Лагарић: ПОСЛЕДЊИ ДАНИ СЕЉАКА Јесен. Сунца.изглеДаше нл ашљишл i сиромашно. Но иољана^а je мјирно, тајаиствено и немо. У даљини се дижу стабла погнутадл ј Ш шљД. на и ћутљива. Сељак, стар, болвшллш, погурен, иреиланула лица излазио je свако noivie шодне na своје црне оранице, што je дуго, дрло дуго opao, што he му најмосле и гроб испунити.. > ч Сасвим je мирно посматрао сиве даљине. Све му je познато и беле кућице, и nptle шуме, и малене дрквице, и небо, и супце, и вечност; noja je саевим нечујно протицала иоред њега. Мих. Целибашић: ХУМКА. Запловиће румени облаци једног јутра изнад хумке мале, no пучини пролиће се зраци, да сестрице брата не зажале. Запловиће небо тога дана без облака и без магле сиве, a над хумком неКе душе живе заплакати од бола бездана. Облак румен на пучини зрака, небо плаво — земљица je лака; хумка мала, од цвећа шарена, драгом глава везом извезена. 1 Kano je то све некада другачије било. II on беше некада млад, здрав и тврд као челик. Тада је' спавао na црној/земљи. Умивао се свежом росом. Под љеговим рукама певао je плуг, звонила je коса и плакала je црна земља. Т^да се радовао сунцу, што je уиосило сока, и спаге у свете ораиице. A данас му сне изг.чеда црно, јесзовито, несхватљиво. Из црне земље диже се необична студен, од i«)je му je дрхтало тело. Изгледаше му као да око љега све илаче, пишти и цвили, као да му свс ирича о смрти. Вера Н. Обреновић: ЗАМРЛА ПЕСМА. Иза страсне иесме коју ти намених, остаде само бео прах на гуслама и ништа више. О, зашто су онда тако нежно моји прсти летели no жицама?! — О, зашто сам онда сама, због чудне туге плакала дуго, дуго, �Број 11- Г A ЈРЕТ. кад иза страсне песме, не оста ништа друго, — него само бео прах на гуслама?! В ера Н. О бреновић: ДВА ЈАБ.1АНА. С висова оронули тешки снегови, процвала поља, процвали брегови, — зашумеле реке уска им корита, — прозирно небо с облацима хита. — Под брегом расла Страна 171. два јаблана вита! — — Под брегом расла врх брега дорасла, no гранама им птице цвркутале, no ливади им густе сене пале. Под брегом расла два јаблана вита, Облаци, реке, na и време хита, — пролеће свуда сретне носи дане. Јаблани туже сломише им гране. Г]од брегом беху два јаблана вита. — Народне Умотворине Iz zbirke: »Haremske Pjesme«: Sabrao: Fehim H. Baščailsević. NAHOD MUSTAJ-BEZE Hasan-aga ljubu milowšef Kud hodaše za ruku'Vodaše, Đe sjedaše, na krilu držaše. Tome niko mani ne bijaše, Već njegova ostarjela majka, Pa govori sinu Hasanagi: »Zaludu ti tvoja vjerna ljuba, Kad ti nema od srca ovlada, ЈаГ je s’jeci, јаГ u vodu baci.« To se njemu na ino ne može, Pa on zove brata Muhameda: »Hajde vodi moju vjernu ljubit Pa pos’jeci u zelenoj bašči.« Muhamed se kahar učinio, Pa govori svojoj nevjestici: »Opremi se, što god ljepše moreš, A na glavu, što držat’ ne moreš, Da idemo u zelenu bašču.« Posluša ga mlada nevjestica, Opremi se, što god ljepše more, A na glavu, što držat ne more, Pa pođoše u zelenu bašču. Kad su bili niz bijelu kulu, Hasanaga lice zaklanjaše, A od svoje vjerenice ljube, Jer je njemu vrlo žao ljube. Ona ode u zelenu bašču Sa djeverom mladim Muhamedom. Dovodi je rumenoj ružici, Pa govori svojoj nevjestici: »Vid’ nevjesto, rumene ružice. Kako se je rodom okitila, Ko nevjesta skoro dovedena.« Dovodi je crnoj trnjinici: »Vid’ nevjesto, crne trnjinice, Kako se je rodom okitila, Ko nevjesta skoro dovedena.« Dovodi je crvenoj jabuci: »Vid’ nevjesto crvene jabuke, Kako se je rodom okitila, Ko nevjesta skoro dovedena.« »stru sablju bješe izvadio: »Vid’ nevjesto oštre posjeklice, Čije će se krvi napojiti.« »vori mu mlada navjestica: Bogme moje, djever Muhamede, Halal tebi, moja krvca bila. Ne udari me po bijelu vratu, Već me udri po svilenu pasu, Živo mi je čedo pod pojasom.« Tad zamahnu djever Muhamede, Pa udari po zelenoj travi. Dva put se je junak nagonio, Oba puta po travi udrio. Treći puta kad je zamahnuo, Pod nevjestom čedo zaplakalo. A da vidiš djever Muhameda, Oštru sablju u travu bacio, Pa za svoju nevu prihvatio. On otpasa traboloza, pasa, Preko pole njega posjekao. Jednom polom nevu utegnuo, Drugom polom to nejako čedo. Ljepo mu je ime nadjenuo, Ljepo ime : Nahod Mustaj-beže« I unose u bijele dvore. U ljepo su doba dolazili, Med' akšamom i jacijama, Nevu vodi u svoju odaju, Prostrije joj dušek po dušeku, I brusali jastuk po jastuku, Povali je na mehke dušeke. Još razmuti od meda šerbeta, Pa napoji to nejako čedo. Kad u jutru jutro osvanulo, Uranila Hasanage majka I šećerli kahvu ispijala, �Страна 172. Број 11. •Г A Ј Р ЕТ< Pa govori Hasanagi sinu: »Vidi našeg mladog Muhameda, Kako mu je žao nevjestice, Pa ga nema nama u odaju.« U ta doba zlato Mehamede, Sclam nazva bratu Hasanagi, A i svojoj ostarjeloj majci, АГ je vrlo sahtli i kaharli. Pitala ga ostarjela majka: »Što si Harno sahtli i kaharli, Zar za svojom mladom nevjesticom, Što će mlada, kad nema evlada?« Kad to čuo zlato Muhamede, Odmah skoči na noge lagane, Pa on ode u svoju odaju. Progovara ostarjela majka: »A moj sine, aga Hasanaga, Neko ima s njime u odaji.« U to ciknu to nejako čedo, Tad poletje aga Hasanaga, A za njime ostarjela majka. Na golemo čudo udarili: Neva leži u mehku dušeku, Pokrivena k u m a š li jorganom, A pokraj nje to nejako čedo, Pokriveno od zlata čatkijom. Tad priletje aga Hasanaga, Pa on pade po mehku dušeku, Stade ljubit svoju vjernu ljubu, On je ljubi među oči crne. Popustio svoju vjernu ljubu, Pa on ljubi brata Muhameda, Baš u lice i u oči crne. Stara ljubi to nejako čedo, Ljubeći ga tiho zapjevala: Bogu fala i današnjem danu, Kad ja stekoh od sina evlada, A evlada Nahod Mustajbcga.« у ч и т и у свом родном м је сту, он одо у Сомбор гдје сврш и учитељ ску ш ко лу, послије чега би изабран за учитеља на српсиој основној школи у С арајеву. Го ди н у дана касн и је полоЛегао je у гроб у и с ти н и велики човјек из предратне reнерације, к о ји je сав свој ж ивот утро ш ио у раду за ослобођење, за опште добро и напредак свога н а р о д а ^ умро je Никола Т. К аш иковић, тридесетгодиш њ и у ре д ни к »Босансле Виле« и велини пријатељ муслимана. и je с и Ж ивот Николе Каш и ковић а je јс д н а суморна епопеја борбе страдања, дубоке вјере и надања. Још нао млад човјек, кад улазио у неравну борбу за свој народ, он je био начисто тим, да je непријатељ далеко на д м оћ ни ји , да je безобзиран да ће он бити гањан и мучен. Љ у б а в овога човјека премз своме народу и мржња према А у с тр о у га р с к о ј и њ еној управи у ои улираним земљама била je тано керебански тврдоглава, да су га сами непријатељ и, носиоци власти у Босни и Херцеговини сматрали на јп ре за м ани ја ка, a послије за простог изд а јн и ка и нао таквога с у га с у д и л и . Још п р ви х дана, када je Аустро-угарска окуп и ра ла Бо сну и Х е рц е го ви н у ( она јс себи ставила у задатак да уб и је д у х Српства, да народ одиароди, да да ни ба раскине свс везе са прош лош К у и традиц ијам а, укра тко створи »босанску« народност. К а ш и ков ић je устао да брасвој народ и његове историске идеале и тра ди ц и је. Не трезаборавити да je у оно вријеме, осамдесетих н деведесетих година прошлога ви је ка врло теш но и ризично било борити се за свој народ и надати се скором у с п је х у . Каш ииовић га ни је ни очеиивао одмах. С трпсљ ив врло много, он je неуморан ишао трновитим путем, к о ји je јо ш у раној младости изабрао и најзад, псслије у ж а с н и х м ука и страдања, дож ивио да види Српство сслобођено и уједињ ено са Х рватим а и Словенцима. Никола Т , К аш иковић je рођен у С арајеву 1861. год. Основну ш ко лу и четвороразредну с р п с к у ги м н а з и ју , к о ју су окупаторске власти 1888. године затворили. Не м огући даље жи и спи т за наставника грађансне школе и добије мјесто у енглеском заводу Мис Ирбије ве у креће са д руговим а Н. Ш умоњ ом сан ску Ви л у«, к о ју наскоро узима влада н и је д опуш тала да народни Сараје ву. Године 1885. пои Б. Н икаш иновићем »Боу своје руке, је р босанска учитељи раде на издавању »Б. Виле«. О купаторске власти затраж е од срп. православне ц рквене шнолске опш тине да К а ш и ков ић у нареди да обустави излажење свог л иста или да га отпусти из службе. Кашикови ћ, иако у то вријем е, теш ко болестан сам оставља сл уж бу, али не на пуш та рад на народном просвјепивањ у и буђењ у сви је сти, »Б. Вила« и порсд сви х ш и кан а и сметњи наставља своје излажење до посљедњег часа — до поја ве свјетскога рата 1914. године. Ha сам Видов-дан т . г. изиш ао je посљедњи број њен — a четири дана пред објаву рата Кашиновић улази у назамат; њему суде џелати као и зд а јн и ку. Б и јссн а руља, к о ју су окупаторске власти напујдале на скромни дом овога ја вн о г радника, улетила je у његов стан и све ствари избацила на у л и ц у и изгазила; безбројни бројеви »Бос. Виле« и с п ун и л и су у л и ц у и недељама су их пролазници газили. Но то je био само почетак муна и страдања. Власт анексиона je истога дана ставила у затвор и ње гову ж ену С тоју и си на Предрага и извела пред суд за веле и зда ју. Тад настају строховите д уш евне патње за поиојнииа Истрага нађе да с у С тоја и син Предраг радили противу Moh не монархије и обоје ссуди на смрт, на вјеш ала. Интересан тан je озај детал. судске пресуде: »Смртна пресуда има прво бити извршена над др. Предрагом Каш иковићем у п р и суств у његове мајке, a лотом да С тоја буде објешена«, Ми ћемо на овом мјесту и зни је ти јо ш је д н у драм ску и дир љ и ву с л и к у : П ослије прочитано пресуде, над су у с уд н и ц и сви грц али у сузама и јецали у сред зграде овога грозног и монструозног �Врој ii. Страна 173 ,Г А Ј Р Е Ђ суђења мајка je приш ла сину, загрлила ra и без дрхтања, весело кл и кн ул а м у: »Сине, нек нам je срећна смрт за народну, за свету српсиу слободу!« — Благодарећи заузимању Њ . В. Краља, тада престолонасљедника и кр. владе на Крфу, посредовањем шпанскога Краља смртна казна буде замијењена доживотном робијом. — A Нинола би осуђен на вјечиту робију . Ошишаше га, метнуше на н> робијашко одијело и нум еру, он изгуби име и казаматска врата затворише се за њим. И тек кад су наши срчани борци на Солунском ф ронту-снрш или непријатеља и наставили гонити га, ослобађајући народ и земљу, во јн иц и , који отказаше послушност А у с т р и ји , враћају ћ и се кућама са народом развалише казаматске зидине и капије и пустиш е сужњ е на слободу. Но рад Николе Каш иковића je далеио опсеж нији, негз што могу изнијети ове овлашне биљешие. To je био подземни, невидљив, повјерљив рад о коме ће се касније и много говорити и много писати. Доћи ће вријеме када ће историска ис- тина и лравда одати признање овоме идалнеом борцу за његов рад. Засад, на заврш етку, јо ш једна рије ч. Научен да ради, a не могући даље издавати »Босанску Вилу« он отвара у Сара је ву малу к њ и ж а рн и цу и припрема своју велику збирку народних умотворина, к о ју je скупљ ао тридесет година и Ko­ ja има преко 250 хиљада стихова. П рије мјесец дана, почео je са издавањем своје збирке под именом »Народно благо«, од које су изиш ле д ви је свеске. Смрт га je спријечила да тај посао до нраја изведе. — К аш иковић je за свој несебичан рад добио признањ е: Њ . В. Краљ одликовао га je орденом Св. Саве III. ст. и Белим Орлом V. ст. Осим тога имао je ордене: Кн. Данила III . ст., ру с к и св. А н е III . ст., орден Меџедије и Крст милосрђа. Овога заслуж нога сина Отаџбина н и је заборавила: влада Н иколу К аш иковића сахранила je о државном тро ш ку. Ои je то безусловно заслуж ио. — М. П. КЊ ИЖ ЕВНОСТ. Nove knjige. Uredništvo je primilo na'prikaz slijedeće nove knjige: 1. Svetislav Predić: .č e t ir i kom ada" u izdanju knjižarnice Gece Kona — Beograd 1927. c 0 2. Nazif Resulović: .R odoljubive pjesm e". — Izdanje piščevo. — Cijena 6 dinara. 3. Hamza Humo: .G rozdam n. Kifeot". — Izdanje knji­ ža re S. B. Cvijanović — Beograd 1927. 4. Dr. Dragutin P rohaška: .T. G. M asarik". — P rire­ dila JugosIovensko-čehoslova£ka liga u Beogradu, sa pred­ govorom g. Miše Trifunovića, m inistra n. r. 5. Dr. Ljubomir Savković: .O ljepoti" (Odlomak jedne biološke filozofije). ->• Izdanje S. B. Cvijanovića — iBeograd 1927. дпнара, a 'тиЈВиццеђвиа je опако: прва награда l.ooo.— дииаpa, д ви је no 300.— д ипара и ДЕијв no 200.— динара. У р сд и и ш тво позпва сваког човјека, к о ји се ocjeha позван, д а одмах (најдаље до 20. ју н а ) п о ш а љ е ^ о је д н у п л и вн ш е пјесама na ^а д р в с у : »Кљиге за Народ«. Сарајево, п о ш тан ски ф ах 314. М ајска свеска »Јадранске Страже« д оиоси овај проорад ј: М п ш 1старј b o jc i;с и М орнарице генерал Х а џ п ћ : ИИТаЈребе наше иорнарпце« (вавадак нз експозеја у б уџ е тп ;о ј — ------ !И^- х . В . Кенард, on. м инпстар Вел. Б р и та н и је : »Моno.MOpciio ратоваље«; приф. др. Г р га И овак: »А устрока ратпа морнарица«; Др. Иво Б е л ин : »Слободне л у к с “ Ј И об°лие 30I" ''': —к°—: »Пред преокрстом у бродоградњи«; ДР- ф - a -: ■Проблем Tjict.'i« (економска драма једие луке); Иво Ј. Лахман: »За нашу поморску књижевност«; Др. Иво Рубић: »Фнруле«; Пук. Minom Ђ. Станкопић: »Буџет њемачке морпарпце«; Туризам na Прпморју: »У јеку сезоне«; Др. Листови. С.гСоцијалпо здравгтвене устаиопе na прнморју«. — Од слнка cupche пажњу велик број врло интересантних слпка из »Песме буд ућих«. Уредипштео »Кп.ига nn Народ« изживота наших морнаричких подофицирскнх питомаца na nj>даће под горљим насловом књигу пјесама, у којо? he иматц ириликс да се огледају сви млађн људп, одушовхспц 'за njei:- вом школском путоваљу крстаридс »Далмацпја«. слике разHHiiiTBo п којп у ссби осјгћају иотребу да сс каразс. Ha тај ’ noja ауотријекс морнарпце, еплнтског куиалишта »Фнруле«, качпп жели се помоћн н ноппм та.чентнма, који су досад 6itнслгоде паоукаља наробртда »Вардар« птд. итд. »Јадранска лп закопати и непознати, a н самом развоју иаше поезпјс. Стража« излази мјесечно прстплата годишн.с Дин 100.—, За пајбоље прилоге одређена јс паграда у износу од 2.000 иностранство Дин 150.—. Ђ Џ Јгш Ш Т л а с н ш г З А П И С Н И К Ш И Р Е КОНФЕРЕНЦИЈЕ Б И В Ш И Х И С А Д А Њ И Х Ч Л А Н О В А УП РА ВН О Г ОДБОРА ГА Ј Р Е Т А , ОДРЖАНЕ 19. M A JA 0 . Г. Предсједник Главног Одбора Гајрета Др. Х а с а н б е г о в и h: Главни Одбор д руш тва Гзјрета на једној од сво ји х недавних сједница закључио je да у идућ ој години изврши прзславу рада Гајретова нроз 25 година од како Гајрет постоји. Решавајући со на тај посао Главни Одбор je нашао за noтребно да се обрати свима бившим ф ункционерима Гајрета, да помогну Гајр ет у овоме раду било морално било директним учестоваљем у рзду око просаве, јер Главни Одбор сматра да успјеси не пр ипадају само раду дачашњ ег одбора, него у првоме реду бившим ж ив и м и умрлим члановима одбора од оснутка Гајрета до данас. Ради тога Главни Одбор je прије �2 мјесеца сазвао у ж у конф еренцију и замолио пријатеље, које je позвао, да се изјасне да ли се с л аж у да се изврши прослава. Ти пријатељ и сл ож или с у се с мишљењем Главог Одбора. Ha тој конф еренцији расправљало се у чему би се састоја ла та прослава. М и, к о ји смо у првоме реду д у ж н и и позвани да руиоводимо овим радом, предлож или смо да би се та прослава имала да састоји у академији , у ју б и ла рн ој свечаној забави, у изради Гајретове Споменице и у м итингу свих ја в н и х раденика муслимана у Босни и Херцеговини, на које би се Главни Одбор обратио да дођу на прославу, да измијенимо мисли што би требало да се ради на кул тур но економско-просвјетном пољу међу муслиманима, да би и х се могло привести у коло на ш и х суграђана како просветно тако и економски. Зато je занључено да се изабере једна секц и ја од наш их људи од пера( ко ји ће припремити материјал за Сломеницу, Taj je рад највећи, је р Споменица треба да буде огледало Га јретова рада од оснутка до данас. Надаље je изабрата једна секц и ја , к ојој je стављено у дуж н ост, да припреми реферате у разним гранама, те да те елаборате предлож и Главном Одбору, ко ји ће и х вратити с е к ц и ји , да их секција изнесе пред споменути м ити н г. Главни Одбор примио je на себе поред свог редовног no­ ćna и теж ак задатак да све ово изведе, у колико се тиче техничке ор ганизације око прославе, na je Радни Одбор претреса јућ и у 2— 3 сје дн и ц е питањ е припрема ри је ш и о, да се на данаш њ у ш и р у конф еренцију позову сви б и вш и ж и в и ф ункционери Гајретови као и наша к у л ту р н а и хум а на д руш тва у Сараје ву. T a j Радни Одбор заврш ио je сво ју ф у н к ц и ју и с данашњ им даном престаје његово дјеловање, a његове ф ункц и је као и све остале техн ич ке припреме преузима садањи Главни Одбор Гајр ета. Ми смо Вас позвали да Вас обавијестимо о нашем раду и да Вас замолимо за Ваше савјете и Ваше учествовање у раду како би впћ јсдном дош ло међу нама до братске слоге, и зајед ни ч ког рада на к у л гу р н о м и просвје тном пољ у. ћ Главни Одбор у в и ђ а ју ћ и ту потребу хти о je да у ч и н и овај задњи потез, је р радећи за на ш у ом ладину, у ви д и о je , да у томе раду сам не може у с п и је в а т и . Главни Одбор не може да даје и н и ц и ја т и в у на свим а пољима, која би требао да орбади м и ти н г, na би на јја ч а м аниф естација и у с п је х нас с в и ју требао да буде овај м и ти н г. Јер, ако се ми муслимани не побринемо да се ојачамо на к у л тур но м и просвје тном пол>у, онда немамо право ни од кога да траж им о да нас у томе пр ав ц у потпомогне, пр и је него ми сами преузмемо и н и ц и ја т и в у . И тек када се ви д и да ми сами хоћемо и да траж им о да се у наведеним правцима ојачамо, онда можемо и од д руг и х тра ж и ти да нас потпом огну. Зато je моје л ичн о убјеђење, да fce н а јја ч и потез на прослави бити овај м и ти н г, је р све остало што fce се маниф естовати, ствар je техничке организац ије, али ово je главна ствар да се питањ е нашега б уд уker рада расчлани, да се о њ ему поведе д и с к у с и ја и да се нађе излаз из ове теш ке с и туа ц и је. Базу за ово што смо ми досада ура д ил и за при пр ем у око прославе био je реферат друш тве но г т а јн и к а , к о ји je изнешен на првој конф еренцији. Д анас смо Вас позвали да Вас о овоме обавије стимо и да Вас замолимо да нас помогнете. X . М. Џ е м а л у д и н Број 11. ГАЈР ЕТ« Страна 174. Ч ауш евић: У ва њ ш тин и треба дати о д у ш к а и заинтересовати наш сви је т за овај л и је п и Ko­ pa«. Треба с в и је т у доказати да не стојим о добро, a то he се по стић и , ако се сви састанемо и кажеМо што нам мањка. У зр ок нашем на затку у просвје тном погледу је ст т а ј, што немамо лпбро у ч е в н и х в је р с к и х с л у ж б е н и к а no селима осим малог броја изнимака. To нам наноси много штете, и то нас баца у назадак, јер Вам je познато да вјерски служ беници највиш е долазе у дотицај с народом. Човјек, ко ји н и је научио читати и писати не може ни радити ни дјеловати на кул турном и просвјетном пољу у народу нити може народ васпитавати. Да смо ми радили до сада и у овоме погледу како треба, били бисмо кудикамо у бољем полож ају него смо сада. Вакуф je за то у првом реду позван и надлежан да noставља вјерске службенике, али то н и је могло ићи како треба. И ми бисмо требали с тога овакова хумана д руш тва као што je Гајрет и д руга, na да се сложе и да посвете паж њ у и овом раду. Вјера нас у п у ћ у је да морамо водити борбу тјелесну и д уш ев ну. А к о човјек н и је потпуно схватио вјеру, не може je ни тумачити како треба. Зато je потребно да се и о овом поведе рачуна, да се на овом м и ти н гу створе усло- ви , како би се вјер ски наш сталеж дигао на ви ш и ниво. А ко тај сталеж буде на вишем нво-у, онда fce бол>е упућ и ва ти з ајед ни ц у на плодан рад овог и оног свијета, Господин предс је д н и к je за то да се за буд ући рад међу муслиманима треба да заинтересује сав м услимански елеменат, na je стога потребно да овом приликом потражимо сви зајед ни чки и слож но лијека на ш о ј рак-рани. Х а ф и з A . Ф. Б у ш а т л и ћ : Мишљења сам да и н и ц и ја ти в а за рад о коме нам говори X . Реис-еф ендија треба да потекне у првоме реду од Вакуфа, a не од Гајрета. П р е д с ј е д н и к Др. Х а с а н б е г о в и ћ: Ja сам нагласио да би на јја ч и резултат Гајретове прославе могао дати мит и н г, је р ће тај м и ти н г расправљати о хал у нас муслимача на к ул тур но м , просвје тном, економском и социјалном пољу и ш то треба да се у ч и н и да се наше стање поправи, невсзано од рада Гајр етовог. Тада се може закљ учити да се евент у а л н о и сав тај рад веже за Гајрет или да се створи неки закљ учак на основу кога би се радило и на овоме пољу о коме je говорио наш многоуваж ени X . Реис-еф ендија. М у с т а ј б е г Х а л и л б а ш и ћ : Ово што je рекао Господ и н Реис-ул-улема врло je л ијеп а ствар, је р се овдје ради, како би се помогло м услиманима на кул тур но м , просвје тном и економском пољу и да се муслиманима побољша стање, у к оје с у пали. За ту побуду требало би израдити један план, да се с тим планом ви д и могућност тога рада, a то je за нас све прихватљ иво, да наше хоџе буд у што спо соб н и ји и да дођу до полож аја. Само зато треба један план, како ће се моћи да савлада тај рад. A м и ти н г може да донесе у глааноме см је рн и це рада у којем се има у б уд уће да дјел ује. Д ру ш тв о Га јр ет н и је стајало далеко од тога да наш елеменат добије добрих алима, је р je Га јр ет помагао и оне, ко ји и ш л и да се изобразе на теолош ким ф акултетим а у Цариграду и К а и ру. К а сни је н и је било ни молитеља, ко ји с у се обраћали на Гајрет, Га јр ет je пр и је рата сарађивао с Вакуфом и В акуф je кор и сти о Г а јр е ту. П р и је рата прим али су се Гајретови стип ен ди сти у вакуф ске кон ви кте. И данас има вакуф с к и х зграда, у којим а с у см је ш тен и Гајретови ко и в и кт и . Зато држ и м и ja , ако би се израдио план да и Га јр ет с у д је л у је у раду на овом п р ав ц у, да би то било добро. П р е д с ј е д н и к Д р. Х а с а н б е г о в и к : Ja сам нагласио да je изабрана сек ц и ја за м и ти н г. М и бисмо могли замол и ти наш ег пресвј. X . Реис-еф ендију да и он делегира у ову с е к ц и ју је д н о лице, ноје je верзирано у овим питањ им а, a Ko­ je би израдило је да н елаборат према упута м а и сав је ту X . X . Реис-еф ендије . T a j елабораг и зни о би се пред м и ти тнг. П р е с в је т л и X. Р е и с - е ф е н д и ја : Ми муслимани како требамо тјел е сни х исто тако требамо и д у ш е в н и х л ијеч - �Број 11. »Г A Ј Р Е Т« Страна 175. ника. Досада се уви је к приговарало да наша друштва више помажу тјелесне лијечнике. Зато мислим да je у интересу самог друштва Гајрет, да оно у будуће потпомаже, колико било оне, који желе да се усаврше у теолошким знаностима, јер би се онда избило оруж је из шака многима, који данас Гајрет неће да потпомажу, изговарајући се да Гајрет у вјерском погледу никога не потпомаже. je муслимаскни свијет, спонтано и без нарочите агитације, на мјесто теферича. Велика башта у »ТурћиЦа Вили« била je препуна најо тменије г муслиманског свијета, Публика je непрестано долазила и одлазила, јер je простор за више хиљада д уш а био и превише мален, да би све могао лримити. По признањ у с в и ју пр и сутн и х био je ово најпосјећенији теферич, што га je Сарајево досада лриредило. П р е д с ј е д н и к Др. Х а с а н б е г о в и ћ : С данашњим средствима друштво Гајрет једва лодмирује своје редовнг потребе. Зато бисмо ми сви жељели да искористимо ову прил и ку и да у прославу Гајретову унесемо и елаборат многоуваженог X . Реис-ефендије. Држим да се не би нико нашао међу нама) ко се не би сагласио са овим предлогом и ко би то одбио, али треба да то потпомогну и сви јавни радници му»слимани. Поред осталих атракц ија на теферичу су пјевали питомци и питомице Гајрета неколико хорских пјесама под равнањем проф. г. Маћејовског. Др. М е х м е д З и л џ и ћ : Сва она гг. која хоће да узму учешћа у овоме раду држим, да требају изније ти писмене предлоге односно елаборате односној секцији. Не би било практично да се изнесе један сасвим нов предлог на митинг о ком се предлогу раније није дискутовало. Зато све предлоге и планове треба у п у ти ти секц и ји , која ће их узети у озбиљно разматрање и довести их у једну хармоничну л ин и ју и тако их изније ти пред митинг. П р е д с ј е д н и к Др. Х а с а н б е г о в и ћ : Гајрет je cnpeман да поради не само у лравцу досадањег свог рада, него и у сваком другом правцу, који буде нористан no наш народ. Гајр ет je дуж ан да помогне муслиманима Б. и X , на свима пољима у колико буде могао и у колико буде имао помоћи од читавог исламског елемента. С лажући се потпуно са мишљен.ем м ногоуваж еног X. Реис-ефендије, држим да би било најбоље да нам X . Реис-ефендија делегира једно верзирано лице у д р у гу се кц и ју за реферате које ће ово питање у танчине обрадити, лретрести r a " y секцији и изнијети ra пред Теферич je почастио својом посјетом Велики Ж упан r. Милан Николић. Иначе je посјета од остале наше браће суграђана била минимална. Са моралним и материјалним успјехом теферича Главни Одбор je необично задовољан, јер je и ова Гајретова при-> редба доказала да Гајр етов рад ц ијени и симпатише скоро сав муслимански свијет у Сарајеву. Novi utem eljač G ajreta. Za člana utem eljača G ajreta javio se ovih dana g. Dr. Mustafa Hajdarović, specijalista zubni liječnik. G. Dr. Hajdarović, u popratnom pismu, upućenom Glavnom Odboru, među ostalim kaže: „Kao bivši pitomac G ajreta i iz zahval­ nosti što je G ajret potpomagao m oga m lađeg b ra ta Asima, ja sam spreman i dužan kao musliman ponuditi Gajretu, da ću njegovim pitomcima vaditi besplatno zube, bez injek­ cije; sa injekcijom uz 50% popusta, a sve ostale radove sa 40%-nim popustom". Gosp. Dru Hajdaroviću srdačno zahvaljujem o i želimo mu mnogo uspjeha u njegovom radu. Опомене дуж ницим а Гајрета. све оно, што се од њега буде тражило. Д руш тво Гајрег увиђа потребу и сл уш ајући невољу народа и удовољавајући Вашим жељама и савјетима, учиниће све, како би се муслиман- Прнје свјетског рата Друштво Гајрет je подјељивало зајмове ђацима впсоких школа с тнм да те зајмове поврате када доврше своје студиЈе. Нешто мањн број зајмова друштво je подвјелпло од 1919.—1922. годлнс како впсокошколцима тако и ђацима средњпх школа. Иако су ти зајмови моралн бити већ давно повраћени, многи се бивши штнћеннци Гајрета не одужите Гајрету, na je стога Главни Одбор ових дана упутио писма свима онима, чпја се џмена налазе у кљизи дужнпка, да своје дуговаље у року од мјесвц дана у цијелости иодмире. A како су ти зајмовп подјељивани у доба када je вриједноет новца била кудикамо већа5 то je Главни Одбор с правом апеловао na своје дужнике, да ту чшвеницу прнзнају и да даду поред дужиих свота и своје прилоге. У случају пеодзива Главни Одбор биће прпморан — иако му je то неугодно — да наплати своје тражбине судским путеи што he изазватп непотребне трошкове свакоме ко се оглуши о своју дужност. ском елементу што боље помогло. Оно неће да бјежи ни од какова народног посла, na ће зато узети јаког учешћа на ми- Позив пододборима и повјереницима Гајрета. конф еренцију (митинг). — (Прима се једногласно). Пошто се после овог нико више не јавља за ријеч, п р е д с ј е д н и к Др. Х а с а н б е г о в и ћ узима рије ч и каже: Држим да смо сложни сви у томе, да je потреба да се ради и у овом правцу о ком смо данас говорили. Д ржим да je данас деф инитивно закључено, да се пређе на рад и да je ова наша акц и ја са данашњим Вашим пристанком добила благослоа. Ja се надам да ћете В и, ксји сте данас посјетили овај састанак, не само сами лично помагати нас у раду, него да ћете и у ширем к р угу Ваш их пријатеља тражити помоћи за овај наш рад. Они, који су примили дуж ности да овај посао изведу, мораће рачунати и на Вас. Ja могу са своје стране у име Главног Одбора поновс да нагласим да je друштво Гајрет с данашњим одбором, увид јевш и потребу рада на свима пољима народног живота, спремно са своје стране да учини т и н гу, о којем смо данас говорили, и да прими на себе све дуж н ости , које буде тражио од њега муслимански елеменат. Благодарећи Вам на одзиву, молим Вас да нас потпомогнете, како би наш заједнички посао био успјешан и хајир л и. (Живио!) ГАЈРЕТО В ТЕФЕРИЧ У С АРА ЈЕВ У. У недељу, 15. маја о. r. одржан je теферич Главног Одбора Гајрета у »Ћурчића Вили« у Кошеву. Tora дана хрлио У смислу друштвеннх правила Главни Одбор je једном окружницом позвао све своје пододборс и ковјеренике, да најдаље до 16. јуна о. г. одрже своје годишље редовне скукштине и да заказани дневнн рсд тих скупштина саонште Гл. Одбору и својим члановима. Исто тако позвао je Главнн Одбор све пододборе и повјеренике, да пошаљу сав новац којн су скупили за Гајрет и то најдаље до 20. јуна о. г„ како би тај новац могао бити исказан у годишњем благајничком извјештају, који hc �Врој 11. Страна 176 се штампати na главпу скупштпну Главног Одбора у Capa-' јсву. Према впсшш убраних прихода na- Гајрет, удовољаваће се у пдућој години молбама из појединих мјеста. Дужноет je свих друштвеилх пододбора и повјереника, да још ово кратко врпјеме што бол.е нскорпете, како би покапалп т то већп уснјох у раду na Гајрет. манским кућама. Ту томболу оне су саме распродавале на _ дан теферича. Врпјсдпим ученпцама желимо сретан ночстак • у раду око иародиог напретка и да буду увпјек уаор својим сестрама у еваком хајирли послу. Пододбор Гајр ета у Дервенти. Оснивање Гајретова женског пододбора у Т узли. Гајр етов теферич у Д ервенти. Поред оеталих кориоти, које je доннјела поојета ГајУ недељу, 8 .маја о. г. одржан je Гајретов тефсрич рета Тузли, добилн смо још једну иову, a та je: оснутак у. Дервептп' с чнјим смо успјехом, како с моралнс тако и Гајретова женског пододбора у Тузли. 'с матерпјалне етране потпуно падовољин. Ha теферичу приУ петак) 13. маја о. г. пријатељице Гајрета у Тузли, мјетила се апппнснцпја од етраие једног дпјела грађана, одржале су састанак у Гајретовом Копвикту. Састаиак je међу којима je нажалос-т било u оних, који би требали да отворпла гђа Атифс х. Биее, обрапложпвши сврху тог са<у актпвннјн у раду око проевјећнвата и национализовања отаика н потребу рада oico придипап>а наше муелиманскс , нашег живл.а. Њиховом апстинепцијом погођени су донекле женоке омладнне — путем школе. општн иитсрееи. a na првом мјеету погођени <-у лптересп Ипа тога састанак je претворен у скупштину Гајрстових сампх апетиисната, јср <с муслимат кн квијет почео питати: члапица, те je иппбран женоки пододбор и то: прсдоједннца »a каква ли нам ови добра доносе, што се увпјек na проАтдфе х. Бнсо; подггрсдоједница Атифе х. Дукатар; еенретар чеља грабе?« гђпца? Санма Имширагнћ; благајница гђнца Џемила ЗаимоДруги пак дио апстннспата свЈестан je ваљда да и ми nHh. 9 i . апамо ону народну пословнцу: »Ко ми je брат — кв "МнДе ИаабДпн одбор je одмах прсшао на рад п на дал.но добру рад«. Господа апстииенти иијесу смје.да-ипгупптн' jw ^цпепва: впда да ми о томс водпмо рачуна, јер разметаље.о братетву 1 II«Говом пододбору желимо много усијсха у раду! и прпјатељству ништа не вриједн~пко.*се и дјелом не доказује. Ова пабава je, иначе, t i'>iiA ^одлнчно посјећена, a пајт Гајретов теферич у Н овој Вароши. бољп je докап na то њезин ма\еријални успјех крра-тптгчо^ Пододбор Гајрета у Новој Вароши (Санџак) одржао je моглн очекнвати у овим тешкјш временпма непдрице. ДужГајретов теферич у петак 0. маја о. r., који je врло добро успост нам je овдје иотакнутп да ej| Пас у великг” л— пио, Bftfco je тамошњи муслпмапски <вијот доота осиромашио. посјетила браћа ип Бо«\-*Т>р0да, на челу еа гг. Жао нам je да п nama fipnha нраноглавне вјрее ne iiocjepoBiiheM и Ацом Иетровићем, те гг. офнцирима Tinne гову Гајретову пабДву која би у том случају много богогпођама из Б. Брода, na чему mi од ер ма- nnx |љ е успјела. Нарочпто пахвлл.ујем<& предсјрдницп ir чланпшјIrt-H in,' Прп. Сестара« гђама Дуиј^.^ Ленн Гасовац, кој Гајретов теферич у Високом и у Брези. вољно судјеловпле у приреДбн овс пабаве. Ha крају истичемо да r»- три вриједне уЦиЈГце мјдаицке У пстак, б. маја о. г. иододбор Гајреуа у Брепи одржао гимнапије: гђице Адила Ибрул., l’aniijn TnpiiJi и Faniija 1Титп. je Гајретов тсфсрпч. У недел.у, s. маја о. г. одржао je тефсрич сакуппле Bobu број илроднпх гапића na томболу no. муглнii пододбор Гајрета у Бт-оком. “ЗШИ1 Štamparija »Bosanske Poite«, Sarajevo. — Vlataik drnfttvo »OAJRET«. — OlavaJ I odgovorni nredalk: H aaid KUKlC. �Svaki musliman treba da kupuje samo jer tonalitetom nadmašuje sue ostale cigorpopire a potpomaže i J a jr e t" Ijhp. Tucrnirs Cigarpapira S. D. Шка1ај, Sarajeuo, može se naruiiti i ргеко društva .Gajret* u Sarajevu Сарајевпка Банна д. д. у Сарајеву. Т ел еф о н бр . 33. Бави се свии у банковну струку спадајућим пословима. Улошве на штедњу укамаћује најповољније. Од чисте добити 10°/0 уступа културном и просвјетном друштву .Гајрет". li CIPELE jer je ona najbolje kvalitete i donosi lijepa korist GAJRETU. Naručuje se kod Milana Kovačevića Novi Sad, Dunavska ul. IO. Glavno zastupstvo za B. i H. Agentura Hudolt Ilolć, Sarajevo Bistrik, 25. Telef. 783. Po§t. pret. 75. �Preooručujemo Restauraciju i Kavanu „ROSNU" u Kraljevici, Hrv. Primorje V elik o m o rsk o k u p a lište. — Posebna kuhinja za muslimane. vatnih soba. — Cijene umjerene. — Posluga solidna. U Pensionu cijena 70—75 dinara dnevno. 45 pri- Za mnogobrojni posjet moli vlasnik M e h o H a lila g ić . S и ta g И H 0 в i• c* dtoсјгз ®сдгоe caro • с*о • с*о сжа • ceo e св а • cura e сжо • c* d• t G ra H H H H E S H H B aH H E H E B H H H H H јрјј B ra će Med. Univ. B a š a g ić a Sarajevo Df. trgovina muzikalija I materijala za pisanje i rlsanje. Bogato slona* rlšle hrvatskih i srpskih knjiga im specijalista zubni liječnik ^ SARAJEVO Jeftanovića ulica br. 1. Ordinira svakim danom od 9 — 12 sati prije podne i od 2 —6 sati poslije podne ш ш зш ш ш т а Čitajte .Gajret‘ 1 List -G ajret« jedini je liši za našu porodicu, za našu djecu! Za to treba da ga svak čita i pretplaćuje se! Pojedini brojevi „Gajreta" kao i cijela godišta iz prošlih godina mogu se dobiti uz sniženu cijenu kod administracije lista. Svakom prilikom sjetite se G ajreta! ттттттттттттттттттттгттттттттттттттттттттттт � https://kolekcije.nub.ba/files/original/b0d6e9a809033c8b38e9c0e4ebfd608d.pdf 0f8cc5ad8e8d9790b1116aff081297c9 PDF Text Text Oosp. i^ti^Vić, 7,em. Мцгр' i П оштарина плаћена у готовом. ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУШТВА ЗА КУЛТУРНО И ЕКОНОМСКО ПОДИЗАЊЕ МУСЛИМАНА Излази 1. и 16. у мјесецу. Година XI. Број 14. С а р а је в о , 16. ју л а 1927. ЦиЈена год. ао Д. Поједини број 4 Д Ђаци добивају лист у пола цијене код Главног Одбора или код Управа — Гајретових конвикта. — САДРЖ АЈ: Ахмед М урадбеговић: П онос (Роман из муслиманског аристократског живота). Осман Нури Хаџић: М ухамед и К ур-аи. Мих. ДелибашиН: 0 , Б ож е м илоспи, спасп 3ie к а ја њ а ! (Пјесма). Генерал Ж иван Ј. Ранковић: К а м е н п ч к и Bi Д р. Омер Бахтијаревић: H a m п р о г р е с . Гајретов Гласник Курбанске ко-л.ице h :i Чајнича. (шт Књ иж евност: Ч у' . Матервја и меиорпја о Анри Бергсона. 'Лаписи, часопнс за књижевпост u ваук' ~ .... ..........— N Запнсивц XXI. редовие главае годишље скупштпне Главпог Одбора Гајрета у Сарајеву. . h vif’ . V ;• ■ \ ■# I' m Уредник: Хамид Кукић. �VV • OAJREI I. L IIIIJ E V I Potpuno uplaćena dionička" glatmica Din 1о,ооо.ооо*— Rezeroe Din l,6oo.ooo-— Banka se bavi svim n bankovna struku spnđajnCiin poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutnmn i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podupire razne kulturne i humanitarne ustanove. Zavod je angažovnn kod „Varile*1 industrije drveta d. d. i Trgovačkog d. d. „Merkautilia** u Sarajevu. Od čiste dobiti daje IO°J0 Kulturnom i Prosvjetnom Društvu ,,Gajret“ . Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka (lajret najbrže i najkulantnijc. Uloške ukamaćuje najpovoljnije, i isplnCujc iste u svako doba. Д|ЗДГДјД[Д[Д[јЈЈДјДНДјДГД[Д[ДјДГД|Д|Д[1|[ДДД>1|Д[»11111»1¥1[Д1Д[Ј1[¥1|«1[ДГг1[Д[г1[Д[Д[ДГЈ1[¥1Пт csđ • caro • сжо • сж> • сжа • c *o • сжа • с * о • сжо • • сжз • cva • сжа • сжа • сжо • еша с *о • <ж> • • сжо • ежз • сжз с * а • сжо • cara • 'V ' ШВЋ •СЖОСЖгСЈГСв 6 Г haŠtedionica ■ ■ ■ ■ •CJDCKCKI* općine grad a Sarajeva T e m e ljn a g la tm ic a 40,000.000— d in a r a Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda, filiale Sarajevo broj 2172 1 3 s Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. Osim toga ima svoju 1 3 ! A G A O N I C U B ! koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale dragocjenosti uz najpovoljnije kamate. $ 3 i•СЈГз«аго«сжг«сж>*сжа*еап>счсжд«еа9»слк>саз«сжа«гжа*оа«сж>«сжа«сЈК>««сж>ежа<5 B 6 Т ......Г З •! ■Л/*> / \A / �ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУШТВА ЗА КУЛТУРНО И ЕКОНОМСКО ПОДИЗАЊЕ МУСЛИМАНА Излази 1. и 16. у мјесецу. Година XI. Број 14. С а р а је в о , 16. ју л а 1927. Цијена год. 80 Д. Поједини број 4 Д. Ђаци добивају лист у пола цијене код Главнот Одбора или код Управа — Гајретових конвикта. — Akmed Мui adbegović PONOS. (Roman iz muslimanskog aristokratskog života.) (Nastavak). Sijeda je Lutfibegovica još uvijek sjedila okru­ žena staricama, kad se iza bijelog platna pojaviše dvije žene, što dođoše da obave dužnost. . . Pozivu se mora odazvati. Ko se ne odazove, vrijeđa porodicu i s njegovom se kućom n ^ jaču n a više kao s prija­ teljima. Sluškinje pritrčaše, da im pomognu svući pokrivače, ali one ih odbiše: — Nećemo skidati!^— reče Đula. — Hoćete bogme! — javi-be Lutfibegovica. — Došle smo samo na čas! — ispričavala se Osminica. Eto samo da se javimo, da ne misli kogod — ne dao Bog — kao da nismo htjele doći... — Svejedno, valja skinuti! — odvraćala je Lu­ tfibegovica. Đula joj priđe ruci, poljubi je i metnu na čelo. — Kako si hanuma? — upita je Osminica i sve se žene s njome ispitaše za zdravlje. — Nije mi dobro! — odvrati Osminica, kao da joj na srcu leži teret i pritište joj cijelu d ušu. . . — A šta ti je sestro? — upita je zabriputo Lu­ tfibegovica. — Dijete mi je bolesno! — Alija? — Da! — odvrati tiho Osminica. — Pa šta mu je, ako Boga znadeš? — pitala je sijeda hanuma, kao da ni zašto ne zna. I sve su žene gledale u rastuženu majku, kao da prvi puta žele da čuju ono, što su sve već znale. U tome se društvu sve dozna prije nego što bi čovjek i pomislio i tuđa se sramota i žalost krije kao svoja vlastita, a ipak se o njoj govori nekako pritajeno, neodređeno tako, da se sve kaže i opet sve ostane, kao da nije kazano. — Ne znam! — odgovarala je sa uzdahom majka. — Prekjučer na večer otišao je zdrav i veseo, a vratio se u jutro sav izbezumljen i obespamećen. Mi­ slila sam, da nije nagazio na što, na kakve čarolije. Htjela sam mu saliti stravu i zapisati u hodže. Jest. Neće ni da čuje. yeli: šta će meni te vaše ludorije! A znaš i sama, kakva je današnja mladež. — Znadem sestro! — potvrđivala je Lutfibegoлпса. — Imam i ja takvoga kod kuće. Pa nekad mi se pričini — bože mi oprosti — kao da je iz vjere izašao. . . — Pa eto danas mu otac doveo doktora. Došao čovjek, pregledao ga i veli, da mu nije ništa . . . Treba samo da ode odavde nekuda na more ili u drugo mjesto. A kako ću, sestro moja, poslati od sebe bo­ lesno dijete? Ne mogu, srce mi moje otpade za njim! Bog mi dao njega jedinoga, pa zar da i njega izgubim. Eto na nesreću moju, jučer opet otišao na nekakvu skupštinu — vatra je da bog da popalila —, pa i tamo udario na gore jade. Vratio se sav izluđen. Hoda cijelu noć i dan, nigdje nema živa mira, ne može da spava, a kad je sam . . . onda . . . plače, kao malo dijete. . . Eto to me je i zapriječilo, da nisam ranije došla... — Ništa to nije! — tješila je Lutfibegovica. — Glavno je da doktor veli, da je zdrav. Smiriće se on, ne brini se za to. Nego daj odložite žarove, pa da malo sjednete i založite... — Hvala hanuma! Ne bi vala mogla ništa oku­ siti, kao da je sve otrovano, tako me je to u brigu bacilo. A za tvoju volju odložićemo malo i sjesti. . . Sluškinje ponovno pritrčaše i skinuše žarove sa obadviju žena. I sad nastade novo iznenađenje. Na objema došljakinjama bile su svilene haljine, koje smjesta privukoše oči sviju žena i zaustaviše ih dugo vremena na sebi. Oči su bile pune udivljenja, a gdje- �Страна 210. ■Г A J P E T i koje i zavisti pa čak i zapanjenja. Na Đulinom yratu sjao je biser nekim prigušenim plamenom, kao da se gasi, a na rukama laštile se dvije zlatne narukvice u obliku zmije ispunjene draguljima i biserom. — Ah! — kliknu prva žena poreznoga činovnika. — Šta se čudiš? — ukori je mlađa drugarica. — Nikad nisam vidila ovakove svile! — Prava talijanska. . . _ To je neka s ta rin a ... Danas toga nema! — javljale se žene jedna za drugom i ustajale na noge i radoznalo se sakupljale oko došljakinja, da bolje razgledaju haljine! — Đula! — viknu, gotovo u sav glas trgovčeva žena. — Pa ti imaš novi biser! — i sva se ta velika djeca u ženskim oblicima sjatiše oko onih sjajnih igračaka na djevojačkom vratu i rukama. — Gdje si kupila? — Babo mi kupio u čaršiji. — Jučer pred mrak donio nam ove haljine-i taj biser i još drugog n ak ita. . . — tumačila je naoko ne­ hajno Osmanovica, a jasno se moglo razabrati, da joj je mnogo stalo do joga da sve, to padne u oči. — A gdje li je kupio? — U Pinte. — Gotovo? — Da. — Pa to je netko dao Pinti, da mu proda. — Može b iti. . . — Čekaj, čel^aj... — javi se najedamput žena poreznoga činovnika i zagleda se oštro još jedamput u haljine i u nakit. Meni se čini da sam ja taj nakit vidila na nekome. Pomozite mi k azati. . . — I ja sam viđla! — javi se sada i trgovčeva žena. — Na kome? — pitale su druge. — Pa to je . . . to j e . . . nakit naše Hatidžahanume! — izlanu najedamput žena poreznoga činov­ nika. Sijeda Lutfibegovica sva pocrvenje, zadrhta i ustade: — Šta? — Jest bogme! — tvrdila je trgovčeva žena još sigurnijim glasom. — Da vidim! — procijedi Lutfibegovica kroz zube i približi se Đuli, gledajući u predmete na vratu i na rukama, kao da nju i ne zamjećuje. — Je li? — pitala je žena poreznog činovnika. — Rizvanbegovice! — viknu sijeda hanuma svo­ ju prijateljicu. — Šta veliš ti? — Rizvanbegovica se približi: — Istina je! Takav sam nakit vidla i u Hatidže. A ova svila? Zar je ne prepoznaješ? Pa to su ha­ ljine njezine majke, vidla sam ih na njoj dva mje­ seca prije sm rti. . . — To nije moguće! — vikala je sijeda hanuma. Ja u to ne mogu vjerovati! Ko je to još čuo, da go­ Број 14 spodsko dijete prodaje svoj nakit i haljine svoje m ajke. . . To nije Hatidžino ruho! Ni nakit nije nje­ zin . . . — Ko zna, sestro! — odgovarala je Rizvanbego­ vica. — U ovo nekoliko godina naše nesreće mnoge su prodale sve svoje dragocjenosti. Bile su u nuždi, pa eto, bolje i prodati, nego li umrijeti od gladi. Pa osim toga i sama si vidla ,da na današnjim svadbama i pohodama malo koja hanuma da nosi dukate na vratu ili ma kakav bilo. drugi nakit. Sve je to otišlo u Zalagaonicu nibud-pošto. — Ne, ne! Hatidža nije takva. Ja nju dobro po­ znam. Ona je ponosna i prije bi umrla, prije bi skapala od gladi, nego što bi prodala makar i najnevredniju svoju stvar. Ovo je tuđi nakit, tuđi, a ne njezin. * — Tuđi! A svi smo ga na njoj viđli i svi ga po­ znamo kao svoj vlastiti! — čudila se Rizvanbegovica. — Ima mnogo sličnih stvari na svijetu! Nije taj kujundžija kovao samo Hatidži, već svemu svijetu, ko je samo došao i naredio kod njega. . . Osim toga hvala Bogu i ona je ovdje, nije preko svijeta, pa ćemo je pitati i doznati iz njezinih vlastitih usta. Zovite je! — okrenu se ona prema sluškinjama na tren, a onda se opet obrnu prema Rizvanbegovici: — Ima ona otkle živjeti! Nije Hatidža sirota. )merbeg je još na svijetu, a svi znate, kakva je to kuća. Ovakovi se temelji ne ruše tako lahko! Da sa­ kupi stare prnje, od kojih nema nikakve koristi, pa da proda na telala, ovakva bi kuća mogla deset go­ dina živjeti bez ikakve b rig e. . . Svi su šutjeli, dok je starica govorila. Nitko se ni maknuo nije. Rizvanbegovica se vratila na svoje mjesto, a za njom i ona. Nastala je mučaljiva stanka i iščekivanje. Đula i njezina majka stajale su na sta­ rome mjestu, kao prikovane. Đula je bila sva u pla­ menu od prirođene stidljivosti i nekoga pritajenog straha. Bojala se nečega. Osmanovica je šutila sa hladnim izražajem na licu i čekala onu, radi koje je zapravo i došla. Na licu joj se vidile jasno urezane bore od nedavnih stradanja i neke pritajene srdžbe, koja se nagomilala u njezinom ojađenom materin­ skom srcu. Iza jednog platnenog krila pojavi se Hati Iža i ne sluteći, šta je čeka: — Zvala si me hanuma! — šapnu ona nekako pritajeno, kao da ćuti prisutnost dviju žena, kojih se negdje duboko u podsvijesti pobojavala. — Jesam! — odvrati starica ozbiljno i tvrdo. — Šta je? — začudi se djevojka na tu tvrdoću njezinoga glasa. — Evo Hatidža! Hoću da pravo kažeš, pred svi­ ma ovim ovdje hanumama, bez ikakvog okolišanja . . . -Š ta ? — Jesu li ovo haljine tvoje majke? Je U to tvoj �Број 14 T A ЈРЕТ. Страна 211. nakit? — Hatidža zadrhte i osjeti, da se gubi i da ne shvati cijelo to stanje, u koje je pala. . . I u tome joj svijesti nestaje: času pričini joj se, da sva njezina sudbina, njezin * — Koje? — izmuca jedva jedvice. život i njezina sreća vise o koncu i ako samo malo — Ovo tu na Osmanovici i njezinoj Đ uli?. . . takne u njeg, puknuće, i sva ona težina s njega soHatidža još jače zadrhta. Ćutila je kako joj ne­ riće se u bezdan. Ona zanijeka objema rukama, kao staje daha i kako se ono bijelo platno pretvara u da se brani od nenadane opasnosti, od zasjede, kao neke crne mrlje i lijepa ženska lica u nekakve utvare, da spasava samu sebe i zagrca neke nerazumne rinakaze i htjede da vrisne. Suzdrža se, jer je ćutila, ' ječi, pune besmislenosti, nevezanosti i neke naivne da ne smije ni vrisnuti, da mora zagušiti u sebi svaki laži, koja je bila čisto očajanje: i najmanji znak života, jer to je prvi trenutak, kad — Ja lažem . . . ja lažem! To nisu moje stvari!.. . se započinje umirati i padati sve niže i niže u neke Ja se samo šalim . . . Moj nakit. . . on je u sanduku.. . crne, neodređene strane budućeg života. . . Možete ga vidjeti. . . ako hoćete. . . Evo tu je sluški­ — Je li? — upita sada i Rizvanbegovica. Ona je n ja . . . Ona može otići do moje k uće. . . nije daleko. pogleda samo bespomoćno i ponovno zam rije... S kolima može i otići i doći prije pola sa ta .. . To je — Pogledaj slobodno! — javi se Lutfibegovica, odmah tu iza brijega. . . A što ti kažeš Pinto! Kakav kao da je sokoli__ Ja sam kazala da je to laž i da to Pinto? Hm, ja ne znam ni za kakvog Pintu. . . Je li to nije nikad bio tvoj n ak it. . . Zar nije tako, k će ri. . . onaj trgovac u čar š iji? . . . Pa on ne prodaje nakite. — Ne znam. . . — otkinu se opet jedna riječ sa 'Nije on kujundžija. . . Uostalom moj biser nije tako niračan... A svila moje m ajke. . . pa znate je hvala Hatidžinih usta kao vapaj. Bogu . . . Ona je mnogo ljepša i skuplja od ove svile. . — Pa eto razgledaj i sama se uv je ri... Ona podiže polagano oči, kao da ih nebu upra­ Budite uvjereni, da to nisu moje stvari! vlja i ugleda pred sobom dva strašna-, dva užasna — Eto, znala sam \ja!. . . — odahnu sijeda halica: Ugleda lice osvetničke i frasiMene majke i lice -num a i pogleda pobjedonosno sve žene oko sebe. uvrijeđene sestre. Na rukama i na vratu ukazaše joj — Ko zna, čiji je to nakit i od koga je Pinto s’e stari poznati predmeti i ona osjeti neku lakoću, dobio taj bispiT.. f — đodađe Rizvanbegovica. . . neku nepoznatu radost, što je u tom grozničavom tre­ — Pa ko ima ovakovu sličnu svilu i ovakav bi­ nutku našla nešto, štb je bilo njezino, nešto milo, ser?'-^- tmese radoznalo lice u Đuline haljine žena drago. . . poznato. . . I lješto joj pade sa srca, olakša poreznoga činovnika. joj grudi i ona se trže kao preporođena. Riječi ra­ — Hoćete li, da vam ja kažem, ko ima ovakovu dosne, kao klicaji, iskočiše joj iz usta, otrgnuše se svilu i čiji je ovo nakit? — javi se sada Osmanovica same ođ sebe, kao da ih ne izgovara ona, kao da ih iskrivljena lica od srdžbe i nekog unutrašnjeg po­ kliče neko mlado veselo čeljade, koje se susreće sa tresa, od koga se sva drmala. izgubljenim prijateljem, sa nađenim draganom ili vra­ — Ko? — upadoše sve žene najedamput. — Majka! — kriknu potmulo Đula i povuče ma­ ćenim roditeljem: ter za dimije, kao da je želi zapriječiti od daljnjega — Pa da, to su moje narukvice ... moj biser ... razgovora. to je svila moje m ajke. . . — Kako? — ču se rezak, oštar uzvik sijede ha— Pusti me! — otrese se ona na djevojku. nume, kao da presječe cijelo to mlado radosno i uz— Kaži! — javi se Rizvanbegovica. — Ovaj biser . . . ove narukvice. . . i ove halji­ drhtalo biće. n e ... to je ruho Omerbegove Hatidže, koje je ona — Moje!. . . — potvrđivala je Hatidža tiše, kao založila kod Pinte... da se čudi toj oštrini hanumina glasa... — To je laž! — kriknu bespomoćno Hatidža, — Prodala si ih! — kriknu starica i skoči pre­ zaboravljajući i sama, kako se naivnim sredstvom ma njoj. — Prodala?.. — odvrati kao daleki eho dje- služi u svojoj obrani i kako se time još više ponivojče, koje nije shvaćalo u tome času pravo zna­ zuje. . — Laž? — unese joj se Osmanovica u lice. — čenje te riječi. Njezin je glas zvučao kao odjek sta­ ričina krika, odjek od nekih dalekih nepristupačnih Biva ja lažem. Ja, udata žena, pa lažem, a ti djevojka, hridina, kojih se samo zvuk glasa i strijela pogleda pa ne lažeš... I nije te sram to izustiti pred ovoli­ kim svijetom? I nije te stid odreći se svoga vlastitoga mogu da dotaknu i ništa više. — Dala si Pinti, da ti ih preproda!... — na­ ruha i svoje materevine, koju si proputila nibuđpostavljala je starica još jačom oštrinom, kao da je želi što. . . I ti si mi djevojka i ti si hanuma i ti imaš gospodskoga ponosa! Eto to je vaš ponos, to! Nadmete prizvati k svijesti. To ime i staričin rezak ton, poče djevojku po­ se kao žabe i dok ne puknete, ne znate se izduhati!.. — Osmanovice! — viknu sva razjarena Lutfibe­ vraćati k svijesti i ona poče bacati grozničave po­ glede čas na stvari, čas opet na žene, dok najednom govica. �Страна 212 Врој l i »Г A Ј Р Е Т« — Tebi čast hanuma! Tebi ja ništa-ne kažem. Ali ova ovdje, ova mi je zaludila sina i bacila ga u postelju. A njezin otac, njezin ponosni beg, ponaša se sa mojim gospodarom, kao sa slugom. A sve bi mi vas za posije kupili! Za posije, jeste li čuli! Pa ako ne znate s nama ljudski živjeti, nemojte ni paski. Ljudi smo i mi, kao i vi, iako se ne naduvamo iako ne lažemo iz naduvenosti i pred Bogom i pred svi­ jetom, kao ova ovdje. I nije samo njezin nakit u našim rukama i njezino ruho! Kupili smo mi i na­ mještaj Omerbegov, nam ještaj. . . Iako ne vjerujete dođite u našu kuću, pa se u vjerite. . . — Nemoj majka, ako Boga znadeš! — za jeca najednom Đula. — A šta nemoj! — otrese se Osmanovica. — Ni­ sam ja nju vukla za jezik, nego ona mene. I nije moj sin kopile, pa da ga može vući za nos! On je jedan po jedan u ovome gradu, pribran, pametan, iako nije od gospodskog soja. I ja bih za svoje dijete caru bradu počupala, a kamo li ne bih ovoj ovdje hanumici stukla malo rogove . . . Ehe, moja draga, uhvatila se ona s kim treba. Ne perem ja kod hanuma po­ dove i ne metem avliju, pa da moram šutjeti pred njima za svoje pravo. . . Deder hanumice sada kaži, je li ovo tvoj nakit ili n ije ? . . . Ako si ga i prodala, to je tvoja stvar, ali ne smiješ mene u laž utjerivati, jer meni nije potrebno da lažem kao tebi. — Hatidža! — viknu prijekornim glasom Lutfibegovica i priđe obezumljenoj djevojci. Kaži istinu. Je li to tvoj nakit, ili nije? (Nastaviće se). Osman Nun Haužic: MUHAMED I KUR-AN. (Nastavak.) Misao Ebu Zerova da po pravu halifat pripada Muhamedovoj kući t. j. AJiji, iskrsnu još jače nakon njegove smrti. Na krajnjoj tački halifata u Egiptu, ta misao poprimi oblik dogme. Abdulah bin Sebe, poislamljeni Židov, izbi pod konac godine 652. u Egipat, i pozivajući se na*$5. ajet dvadesetosme sure Kur-ana, koji stvarno s tim поша nikakve veze, poče propa­ girati ideju, kako će Muhamed pod kraj sveta opet oživeti (uskršnuti), a međutim da će ga na zemlji zastupati onaj, koji mu je za života bio pravi poma­ gač, a to ne može bitii niko drugi osim Alija. Ova misao, iz koje je docnije ponikla sekta Šita, pade na plodno tlo, jer je u Egiptu i onakp bilo zavladalo opšte nezadovoljstvo protivu halife, naročito radi nje­ gova postupka sa junačkim i plemenitim Amr bin-elAsom. Čim je Osman seo na presto, lišio je Amr binel-Asa njegove časti namesnika Egipta i na njegovo mesto postavio svoga brata Ibni Ebi Sarha. U godini 646. osvanu pod Aleksandrijom vizantiska flota pod zapovedništvom Manuela, grčkog vojskovođe i zapreti Aleksandriji; uz to se i Kopti uzbuniše. Halifa Os­ man, u neprilici, opet pozva Amra, ali čim ovaj vaspostavi red i protera Vizantince, opet ga Osman resi njegove službe, odnosno izrazi mu želju, da ga ostavi na čelu vojske, ali da uprava i finansije ostanu u rukama Ebi Saraha. >To bi značilo«, reče Amr, :>da ja držim kravu za rogove, dok je Emir muze«, i otkloni to poniženje. Tako je ćela vlast, vojnička i građanska, prešla na Ebi Saraha ,a to je izazvalo veliko nezadovoljstvo u Egiptu. Osobito se u tome istakao Ebu Bekrov sin Muhamed, koji je javno i otvoreno, i protivu Ebu Saraha i protivu Osmana go­ vorio i propovedao. U isto se vreme uzbunio i Irak; ali ne iz verskih već iz ljudskih, građanskih razloga: besprimerna po­ žuda i pohlepa Omejada i njihovih štićenika za do­ bitkom i obogaćenjem; njihova gordost i oholost, ko­ jom su susretali slavne pobednike na Kudesiji i Nihavendu, do krajnosti razdražiše i onako jako osetljivi ponos Arapa. Kufa i Basra uzbuniše se protivu halife i protivu njegovih namesnika. Kad je halifa bio o tome obavešten, dade pozatvarati sve vođe. i posla ih u Siriju Muaviji. Muavija je postupao s njima vrlo strogo, i oni, tek kad su im muke dodijale, obe­ ćaše da će biti mirni i on ih pusti iz zatvora ali ih zadrža u Siriji. Nu ipak jednom od vođa uspe da pobegne, i to najopasnijem. Malik el. Eštar umakne najpre u Medinu a zatim u Kufu gde nastavi svoj pređašnji buntovnički rad. Halifin namesnik Said bin-el-As predviđao je kakva se opasnost bliži i po­ đe sam u Medinu, da lično informira halifu. Ovu od­ sutnost namesnikovu Malik dobro iskoristi i pobimi kufansku posadu, koja Saidu na njegovom povratku zapreči ulaz u grad i izjavi mu da ga više ne pri­ znaje namesnikom. U ovom buntovnom nastojanju Malika su iz Medine novčano podupirali Talha i Zubejr. Saidu nije preostajalo drugo nego da se vrati u Medinu, a slabi i neodlučni halifa umesto da buntov­ nike silom ućutka, sav zaplašen popusti im: Saida reši službe i na njegovo mesto imenuje Ebu Musael-Ešariju, koga su predložili buntovnici. Ešarija je doduše opomenuo svet na poslušnost prema halifi, ali nije pokušao da ih na to prisili, jer za to nije imao ni volje ni snage. �Bpoj 14. ГА JPEt. Страна 213. Ova slabost halife prouzroči pobune na sve stra­ privede kraju. Stvar je na oko bila izravnana i bun­ ne najvećom brzinom; sad se u Medini pokazaše naj­ tovnici se povratiše, ali samo privremeno, jer šestog stariji drugovi Muhamedovi koliko su protivnici ha­ dana opet osvanuše pred Medinom. Vesti i izvori o life, i njihovo držanje postajale iz dana u dan opa­ sudbonosnim događajima što su sledovali tome vrlo snije. Jednog dana dođe halifi Alija i oštro ga ukori su nepouzdani, protivrečni i — čini se — hotimice radi toga što ide na ruku samo svojim rođacima, falsifikovani. upozorivši ga da to izaziva veliko ogorčenje među Najstarije vesti o ovim događajima padaju u vla­ vernima. Uzalud se Osman sledećeg petka u džamiji danje Abasida, dakle u vreme kad su Omejevići kod sa mimbera pravdao, govoreći da ne radi ništa što\ svih omraženi bili i kad se sve verovalo a često i izrwvw,« ne ™ bi к: odobrio, -vin^rin Medinelije MpHinpliif» su en i nadalje nadalip bile' h ile '^ mišljalo samo da se što više krivice baci na Omejade. i; Omer protiv njega. Kad bi prolazio ulicama čuo bi bun­ U ovim su vestima predstavljali Osmana kao luda i tovničke glasove kako mu dovikuju: »Otpusti bez­ kao matoro dete, koje od straha pred pobunjenicima bolne namjesnike i odstrani Mervana iz svoje sre­ obećava, da posle pod uplivom zloglasnog Mernana dine!« Osman se ni tome ne htede odazvati, nego sve poreče, tako i u tolikoj meri, da je to već i strplji­ sazva sve namjesnike u Medinu da se s njima posa­ vom Aliji dodijalo, te je pustio neka stvar ide svojim vjetuje. Nu kako je svaki namesnik predlagao nešto tokom. Ali najnejasnija, do danas još nerazjašnjena drugo, nije mogao ni za što da odluči i postajao je stvar jeste ona sa jednim ukazom, koji je u tim su­ sve slabijim. Otkloni i predlog Muavijin da ili pođe dbonosnim događajima bio od najveće i najfatalnije s njim u Siriju, gde je bio mir ili da se u Medini važnosti. Evo u čemu se stvar sastoji i šta o tom pri­ opkoli pouzdanim četama; »jer« — govoraše hqlifa- čaju službeni izvori. — »to će i jedno i drugo dovesti do otvorene i oru­ Buntovnici, čuvši od Alije obećanje halife Osma­ žane pobune«. Nije se stđrao ni za rad svojih ličnih na da će izmeniti omejadske namesnike i da će iz neprijatelja — Amr-bin-el-Asa j ^jlše, koji su ver- temelja promeniti način vladanja, razidoše se svaki nike otvoreno sve više podbadali. svojim putem, zadovoljni i uvereni da je svaka opas­ Međutim početkom godine 656. dohije^ halifa pi­ nost otklonjena. Ali tek što su odmakli tri dana od smo od namesnika iz Egipta^da'se jedna četa neza­ Medine, sustignu Egipćani halifina kurira sa ukazom dovoljnika sprema iz EJgipta da pod izgovorom hadža na egipatskog namesnika Ibni ebi Saraha. Pošto im dođe u Medinu i prisili halifu da odstupi. Halifa mu se to učini sumnjivim, zastave kurira i raspečate naredi, da buntovnike s^reči. Namesnik pođe za nji- ukaz. Imali su šta i da vide: u ukazu se naređuje ma u poteru, (njih je bilo 500 pod vodstvom Ebu- Ibni ebi Šarahu, da vođe pobunjenika po njihovu poBekrova sina Muhameda) ali, međutim bukne u vratku pozatvara i da im ruke i noge odseče. Na Egiptu ustanak, kome se priključi i većina posade. ukazu je bio halifin pečat. Ibni ebi Šarah, vrativši se i ne mogavši uspostaviti Izvan sebe radi te nedostojne prevare i luka­ reda i sam pribegne u Siriju. Dok se Ebu Bekrov sin vosti i uvereni da se više ne smije pouzdavati u ha­ utaborio pred Medinom, prispeše nezadovoljnici iz lifina obećanja, povrate se natrag i energično zatraže Kufe pod vodstvom Malik-ef Eštara, te oni iz Basre od halife da abdicira. i utaboriše se nekoliko milja daleko od Medine. Oda­ Osman je poricao da išta znao o ukazu i zaista tle poslaše svoje vesnike: Egipćani Aliji, Kufanci Zu^ se dokazalo da je taj ukaz napisao i poslao Mervan, bejru a Basrani Talhi, moleći ih da im isposluju ula­ bez znanja i odobrenja halife Osmana. Nu i pored zak u grad, jer da imaju da predaju halifi predstavke svega toga, buntovnici su zahtevali da halifa abdici­ glede njegova načina vladanja i svrgnuća nekih na­ ra, jer makar da o tom nije ništa ni znao, jedan vla­ mesnika. v dar, koji je tako slab, da mu se iza leđa mogu do­ Makar da su sva trojica gledali kako se provin­ gađati takve stvari, nije vredan da i dalje bude ha­ cija buni protiv Osmana, nadajući se — svaki od njih lifa. Pošto je međutim halifa odlučno izjavio da on — da bi ga mogao naslediti, ipak ne mogoše dopustiti neće abdicirati, odlučili su da ga prisile, i u istinu, da buntovnici uđu u sveti grad jer su znali da među nekoliko nesavjesnih buntovnika provali u kuću i njima ima lica vrlo sumnjivih i da bi se iz toga moglo ubije halifu, koji je kao pejgamberov zet morao u sva­ poroditi nepredviđeno zlo. Oni su hteli da budu go­ kom slučaju da bude neprikosnoven za svakog po­ spodari situacije i nipošto nisu bili skloni da bun­ štenog muslimana. tovnike puste u sveti grad i da njima prepuste sud­ Toliko službeni izveštaj; očito je da mu je ten­ binu halifata. Radi toga pozvaše stanovnike Medine dencija to da medinelije opere od sumnje da su u na oružje, da zapreče buntovnicima ulaz u grad. uroti i ubistvu imali ikakva učešća, a s druge strane S druge strane, i sam Osman, uviđajući pogibelj, da pokaže kako ashabi stari Alej-hiselamovi drugovi, obrati se na starije ashabe radi posredovanja; Alija nisu ni prstom maknuli da zaštite i spasu svoga naj­ se ponudi za posrednika, da mirnim načinom stvar bližeg rođaka. Međutim uzalud: nepristrasnu histo­ �Страна 214. *Г A U P E T « ričaru svi ovi događaji izgledaju vrlo sumnjivi i vrlo tendenciozni, neispravni. U izveštaju se izričito veli, da je hazreti Alija bio uveren da Osman nije ništa znao o ukazu na Ebi Saraha, a ipak nije ništa učinio da zaštiti halifin ži­ vot, premda mu je to bila sveta dužnost. Da je Alija zanemario, propustio tu dužnost koju mu je nalagala i vera i savest i podanička vernost, ništa ga pred historijom ne može opravdati, te kako god okrutna bila osveta koja ga je stigla — potpuno je zaslužena. Ali još jače odskače njegova krivica kad se skoro sigurno može ustvrditi, da je on bio uveren i u to da za ukaz nije znao ni Mervan. Sami su buntovnici tvrdili, da su halifina glasnika uhvatili tri dana da­ leko od Medine, na putu koji vodi u Egipat; pa i tako nisu pod Medinom osvanuli samo Egipćani nego i oni iz Basre i iz Kufe, što ne bi bilo moguće bez predhodnog dogovora, jer im se odmah iz Medine putevi ukrštavaju; prema tome sasvim je jasno-, da su oni sporazumno ukaz smislili i falsifikovali. Makar da je to teško dokazati, ipak se vidi iz jednog doga­ đaja kako su mnoge različite prilikd doprinele brzoj katastrofi, i kako je samo egoizam nekih ashaba pospešio onako užasnu katastrofu' kao što je to bilo sa. h. Osmanom. Naime, za vreme pregovora između halife i buntovnika, nalazio §e je u [Medin i A m rb j^ e lAs, i Osman ga jeđno'g dana zamoli da opravda pred svetom njega i hjegovu vladu. Amr na to pristane, ali hvaleći Alejhiselama i Osmanove predhodnike, on njemu samom reče, da ga svet optužuje х da bi рд hteo da se opravda. »Stoga«, — reče — »imajte s njim strpljenja. Bolje je možda neko delo odlagati nego ga ubrzati.« Prirodno, da je to halifu silno ogorčilo, i on mu ljutito reče: »Ti još gore dražiš svetinu protivu mene«. Amr mu sasvim hladno odgovori: »Re­ kao sam o tebi najbolje, što sam znao«. — »Znao sam« — reče Osman još ogorčenije, — »da si ti ve­ liki nevaljalac, još od onog dana kad sam te digao iz Egipta«. I sad je dobri ali preslabi halifa imao da plati za sve pogreške svoga života. Katastrofa se pribli­ žavala. Kad halifa vođama buntovnika, koje je predveo h. Alija, odgovori, da on neće odbaciti sa sebe haljine, koje mu je Bog obukao, buntovne se vođe razidoše, otvoreno preteći da će upotrebiti silu da svoj cilj postignu. Alija, Talha i Zubejr ne učiniše ništa da bi grad postavili u odbranu i buntovnicima zaprečili ulaz. Biće da su se bili uverili da im je uzaludna nada da će mirnim putem Osmana potpuno podvrgnuti svojoj volji i svome uplivu. Zatim bun­ tovnici .provale u grad i počnu da teroriziraju mirne građane za otpor protivu halife. Osman potpuno uve­ ren o svom pravu i ispravnosti, odan do krajnosti Božjoj promisli, uza svu starost ne prestade da iz­ lazi među svet i da u džamiji pred vernima klanja, Врој 14. premda je svaki put nedostojna vika i buka podiv­ ljalih čopora njegovih neprijatelja bunila sveti mir molitve. Ni stvarni napadaji ne odvratiše ga odmah od njegove molitve. Ali najzad, kamenje i progoni protivu njega i svih njegovih, koji su mu verni ostali, prisiliše ga da se zatvori u svoj stan, gde ga je mala četa vernih čuvala i branila. Buntovnici opsednu kuću u nameri da glađu i žeđu prisile Osmana i njegove branitelje da popuste i da se Osman zahvali. Ma da su Alija i Zubejr poslali svaki svog sina, da paze da se ne bi što halifi dogodilo, ipak to ne dokazuje isprav­ nost njihova držanja. Da su hteli, oni su mogli sve da spreče i buntovnike da rasteraju. Treba da se spomene još i to da su, u najkritičnije vreme, Aiša i Amr bin-el-As, napustili Medinu, ne brinući se šta će biti s Osmanom, premda s a imali najveći uticaj i na -same buntovnike. Halifa je bio u najtežem položaju. Uzalud je pokušavao da sa krova svoje kuće progovori, uzalud je pozivao Aliju da posreduje. Letnje je sunce bilo pripeklo, a Osman je sa svojim vernima, opkoljen od buntovnika, od žeđi skapavao. Ni ta nevolja nije ga­ nula njegove protivnike. Sedamnaestog juna 656. g. — 18 zilhiđžeta 85 godine po hidžretu — buntovnici provale preko krovova susednih kuća u stan halife. Halifa je bio miran i niko se ne usudi da ga se do­ takne, dok u sobu rte upade Ebu Bekrov sin Muha­ med, uhvati ga za bradu i poviče: »Bog te napustio stara ludo!« — »Nisam luda nego Osman, gospodar vernih! Neka mi je Bog u pomoći!« bile su halifine zadnje reči. Naili, ženi Osmanovoj, koja se ovi oko svoga muža, odsekoše dva prsta. Kad su zaverenici dovršili svoje delo, provališe u druge prostorije stana i opljačkaše državnu kasu i privatnu halifinu imovinu. Ono nekoliko branioca halifinih umakoše smrti. Numan ben-el-Bešir, koji je bio očevidac groznog dela, uze Osmanovu krvavu ko­ šulju i Nailina dva odrezana prsta i odnese ih u Siriju Muaviji, kao corpora delicti strašnog zločina. Tri je dana ležalo halifino izmrcvareno telo, a da se niko nije maknuo, da mu iskaže poslednju počast i da ga u crnu zemlju sahrani. Tek se četvrti dan pod noć odvaži nekoliko plemenitih ljudi, među njima Hakim bin Hizam, Đubeir bin Mutim i Huvejt bin Abel-el-Ura, koji uz opasnost po svoj život poku­ šaše da sahrane mrtvo telo halifino. Makar da su to u najvećoj tišini i krišom učinili ipak ih je podivljala svetina napastovala i na dženazu se kamenjem ba­ cala. Ne dozvoliše da bude pokopan u groblje u koje se kopaju muslimani, nego izvan zidina groblja, na mestu gde su se pre Židovi kopali. Kad je Muavija postao halifom, proširio je zidine groblja tako da je i Osmanov mezar ušao u ogradu, naredivši ujedno, da se svi mrtvi kopaju oko Osmana dok se sva mesta Upotpune i sa ostalim grobnicama sastave. �■Г ДЈ РЕТ , Број 14. Страна 215. Мих. ДелибашиК. 0, Боже милосни, спаси ме кајања! О Боже, зашто ja зараним често у просторе твога мира вечитога, да тада од страха Величанства твога ja, роб твој понизни плашим се кајања. О Господе, не дај, да живот ми буде ко модре дубине мора ти бескрајних, нит путеви моји, да стреме у вечност плавих ти ведрина. Већ, кад муње севну и несвест ме схвати, нек за огањ сазнам вечитог трајања: О, Боже милосни, спаси ме кајања! О, Боже милосни, спаси ме кајања! КАМЕНИЧКИ BOJ*) 19. маја (i. јуна) 1805! Вашс Величанство, Поштовани Скупе, Историја нашег Народа. од додаска *у крајеве у који.ча данас живи, jia све hq сада у целини није ништа друго, него једна велина и очајна борба за Егзистенцију, Слободу и Развитак. Стога овог свечаног ^ м б ћ т а вадимо из очајне бохрбе нашег Народа један сјајан лист, дан светао пример. ■' ч Прадед нашег узвишеног Краља Александра I. бесмртни Тополски Херој, Вожд Карађорђе, после четирн-вековног ропства, повео. je 7. фебруарај iS04. годиие раскомадани и распрсли наш Народ у љути u свети бој за Слободу, Независност и Јединство. Прва година Устанка тако je отпочела, који се продужавао из године у годину и тфајаб скоро 10 година. II. Шеста година Устанка, годшга 1809. нарочито je интересантиа, јер je показала: да наш Народ хоће и жели Слободу, макар ir no цену свога живота. 1. су почели борбе те 1809. године са врло високим надама, јер je Руски Кнез A. Прозоровски преко посланика Русије К. Родофиникина поручио Српском Сенату: »Да ударе на Турке на све стране Срби и што скорије«. Српска Војска, na и њеи Врховни Вожд Карађорђе под утисцима тих иорука и обећања, иредузела je офанзиван рат. Ратни план Срба био je: 1. Офанзивне операције иредузети према Босни и Херцеговини и Старој Србији. *) Говор држао Генерал Живан Ј. РанковиК при откривању новог споменика „Стевану Синђелићу" на Чегоу у присуству Његовог Величанства Краља Александра I. и Краљевске Владе, нредставника Страних Држава и огромног броја света из свих краЈева наше Краљевине на дан 19. маја (1. ]уна) 1927. године. 2. У п ути ти 5 војсака и l оисервациони кор: а) Ka Н и ш у око 18000 војннка под командом Милоја Петровића-Трнавца. б) Ka Црној Гори око 10.000 војника под командом Вожда Карађорђа. в) Ha Дунав око 4—5000 војника под командом Миленка Стојковића за везу еа Рзгсима. ^ Ha Д рину око 8000 војника под командом Ненадовића. д) Опсервациони Kop да буде око ‘2000 војника под командом А нто ни ја Пљакића. ђ) Резерва око 2000 војника под командом Илије Барјактаровића да се скупи у Делиграду. Турци чим су углавили мир са Енглеском 24. децембра 1808. године предузели су одмах да своју војску групишу против Србиј(‘ и Руске Војске. Турска Војска имала je око половине маја 1809. године нод командом великог везира Јусуф Паше у Шумли око 40.000 војника. Ратни план Турака био je: l Пустити Руеког Кнеза A. Прозорског, да се ломи са својом војском око заузимања градова на Дунаву, док ударити у исто време од Ниша под командом Х урш ид Паше и из Босне иод комалдом Сулејман Скопљак Паше и то што снажније ira Србију. 2. Сломити на сваки начин Србе и тиме ослабити десно крило Руске Војске и Русима заћн с бока. 2. Срби још 21. фебруара 1809. године добиди су прокламацију из Београда, коју je иослао Српски Совјет: »Да буду сви сложни пјкугив неиријат(‘л>а и да у свему слушају и помажу Врховиог Вожда Ђорђа Петровића из Тополе, дику и одбрану Срба«. Мобилизација Српске Војске извршена je врло брзо, тајно и трајала je 3 дана. Концентрација Српске Војске изведена je и иоред ондашњих комуникација и саобраћајннх сред става за 10—12 дана. �Страна 216 Турци с пролећа 1809. годинс имали су нешто војскр само у: Новом Пазару, Сјеници, Новој Вароши, Адакалу, Кладову и Нишу. Мобилизација Турске Војске услед офанзиво Срба, није извршсна на време. Концентрација Турске Војеке изводила се врло полако н завршила со тск, кад су Срби већ вишс од месец дана водили бојеве. 3. Срби су с пролећа 1809. године ударили на Турке у један мах са више страна: 1. Прешли су нреко Дрине na Бијељину, ударили на Вишеград. 2. Вожд Карађорђе прсшао je преко Чемерна и Увца, освојио Сјеницу, Нови Пазар и ступио у возу са Црногорцима. 3. Прешли су Мироч и сишли на Тимок. 4. Милоје ПетровиК Трнавац наступао je дуж лике Мораве, груписао се 15. априла 1809. год. на Делиграду. Одатле je одмах продужио Нишу, Bfiiiie од Сврљига, јер се мислило да je Ниш с те стпане најслабији. Стигао je на Камсницу 21. априла--1809. гдд. и одмах распоредио трупе на положајимА.Т ур ци су у почетку били дзнонађепи том офанзивом Срба. Турска Bojcnei свуд^, jd била потиокивана, на и тучена нарочито на правцу према В ож ду Kapaђорђу. Т ур ц и у Нишу били' ту слабн, Њихов Koj дант Х ур ш и д Паша ;да # i добио у време1 врши прикупљафе трупа код Ниша, nape су вршсни испади на Opće код Каменице., Еши vl n . тако je отночео. II он се одиграо у главном на Ч-згру 19. маја (U. јуна) 'fsOfr. год. овако: Каменички Бој Српска В ојска Б р о | 14. »Г A Ј Р ЕТ< no доласку иа Каменицу била je јака: 1. Пешадија око 16000 војника. 2. Коњица око 2000 војника, али која није учаетвовала, јер ју je пре боја одвео нешто Хајдук Вељко a после њега на 2—3 дана остатак, од 600 коњаника, Петар Добрњац. 2. Артилерија: 2 пољска топа, 2 шестофунташа н 7 за шанац топа. Распоред трупа био je: 1. Десно крило на Репишту са једним малим више бочним закриљем на Попадики, под командом Илије Барјактаровића, војводе Параћинског. 2. Центар: 1. Ha Равништу код Каменице под личном командом главног команданта М илоја Петровића Трнавца. 2. Код Доњих Матејеваца испод Равништа били е.у у засебном шанцу бећари Милоја Петровића Трнавца. 3. Лево крило иод Белим Брегом близу Горљих Матејеваца под командом Петра Добрњца, a ту je био и Х ајдук Вељко. 4. Резерва на Теменом Врху под командом Пауљ а М атејића, војводе Млавског. 5. Предњи положај на вана Синђелића, војводе Чегру под командом СтеРесавског, који je имао како тврде 3000 пешака и 3 топа, док коњице није имао. • састављена највише из коњице, са нешто артилерије и пешадијс, могла je тада код Ниша бити јака око 30—35000 људи и то: 1. Стални гарнизон Ниша са 3 паше: што чинн 10—15000 људи. 2. Појачање, које je пред бој на Чегру довео од Ђустендила Исмаил Беј, 20000 људи. Распоред трупа je био: 1. Пешадија и артилерија у тврђави у Нишу. 2. Коњица ван тврђаве на простору између Ниша и Нишке Бање. Турска Војска 2. отпочела je 19. маја (l. јуна) 1809. ,год. рано у јутро да на*иада на Чегар. Извршила je пред почетак напада дову (молитву), избадила 2 топовска метка и кренула се у напад у распореду: ' ^чКоњица, коњи упарађени no боји: бели, за н>има зелепи, алати, доратасти и најзад вранци-. Пред први *ред коњице избацили су 2 коњичка топа. 2. Пешадија, наступала je са стране и иза коЈ^ице. 3. Артилерија, помагала je напад еа Виника. 'Ру-рска Војска напала je прво на лево крило, шанац Тетра- Добрн.ца, који je био npaean. Кад га je лако заузела, онда иретећи са крила и ослаљајући се при нападу на Виник, отпочела je да uaпада na шапац Стевана Синђелића, na Чегар, више са југозапада. Во- Турска В ојска * пошто je уредила и добро посела шанчеве, отпочела je одбијати испаде Турака из Ниша. Тако уљушкана лаким успесима није ни помишљала да напада, већ je више слала поједина одељења no околини Ниша ради пљачке. A под утицајем диверзија Турака на Књажевцу чак се иоцепала и ослабила. Командаит Чегра Стеван Синђелић одбио je 5 јуриша Турака, који су са силном својом коњицом бесно ударали и борба je трајала од јутра до мрака. Кад je Стеван Синђелић видео, да му нико не иритиче у помоћ, отворио je капију на шанцу и рекао својим војницима: »Спасавајмо се браћо, ко хоће и може«. Отишао je no том на средипу шанца где му je стајала џебана, извадио je пиштољ иза појаса и поново га потираши. Разгледа око себе, виде како се Срби и Турци гушају и кољу. Ногледа на горди Ниш, подиже очи к небу na их спусти. Погледа на оно мало својих другова, који су остали и који се још очајнички бораху, na оида скреса свој ништољ у џебану. Страховит се пуцањ разлеже и облак дима обузе сав шапац, a сви што беху у шанцу одлетеше заједно с њим у ваздух. Српска В ојска, �Број l i . ■Г Д Ј Р Е Т « з. __________ Срби су на Чегру но храбростп превазишли сами себе, нарочито Стеван Синђелић, који се истакао као неустрашими херој. Њсга су народ, a и песници овековечили и оневали: Змај Ј. Јовановић, Ј. Илић, С. Милутиновић, Д. Брзак, С. Стојковић. Т урци су na Чегар бесомучно наиадали. Коњица je силно јуришала, све алај за алајем и више пута одбијана. Турци су најзад преко ровова мртвих и рањених ускочили у шанац на Чегру. Гушање и клање било je страшно. Турци су победили и то тек кад je Стеван Синђелић дигао све у ваздух. Али, они су изгубили у овом страшном покољу најмање 10000 људи. 4. на Каменици, после ироиасти на Чегру, у коме су остали живи само иеторица, повукла се журио ка Делиграду, остављајући на бојишту топове и сву спрему, иа и ручно оружје. Српска Погибија на Чегру зауставила je свуда надирањс Срба и приморала их чак да се,врате. Вожд Карађорђе сазнао je за аву погибију тек (l. јуна, ири нападу na -Нови Пазар, ка‘д je, наредио: »Да се остави све, што je где *би$го учињено, na да се похита на Мораву — Делиграду.«’ Срби су изгубили, које на' Чегру гкоје у повлачењу ка Делиграду најмаЉс 4000 људи. Али тај губитак као и херојство Стевана Синђелића, вазда их je опомињао a и сада нарочито треба да нас учи: »Да само слога и јединство доноси победу и славу«. Српска Војска Турска Војска после Каменичког Боја тек после месец дана отпочела je гоњење; За то време Хуршид Паша наредио je нишким ћурчијама, те су са глава ногинулих на Чегру кожу одерали, наиунили иамуком и слали у Цариград, a од добаша направљена je близу Ниша Ђеле Кула. Страна 217. Т урци су na тај варварски начин хтели да заплаше Србе, да сс ne усуде никад више тражити свој горди Ниш. Али, грдно су се у томе преварили и то им се доцпије љуто осветило. IV. Прошлост, као што видимо показује, да je на овом иеториском месту upe 118 година Стеван Синђелић погинуо са својим друговима за Слободу. Данас, кад чинимо помен Светлим Сенима тих мученика узвикнимо: »Слава Чегарском Хероју Стевану Синђелићу и његовим друговима«. Садашњост, као што оссћамо налаже, да ако хоћемо да нам Будућност буде славна, сви ми не само скупљени овде, већ колико год нас има у нашој лепој и пространој Отаџбини треба да будемо вазда верни, сложни и поуздани своме Врховном Заповеднику Краљу Александру I., јер: »Александар славно je свршио, ЛНто je Ђорђе јуначки почео.« Заветујмо се, да ћемо увек бити верни и поуздапи jiaiu' m Врховном Заповеднику н нашем милом Аленсандру I. Краљу Срба, Хрвата и Словенаца са узвиком: »Да живи наш мили Краљ Александар I. и __ Његов Светли Дом.« * После говора Генерала г. Ж. Ранковића изведена je сцена Каменичког Боја са расноредом трупа, какав je заиста био. Смрт Стевана Синђелића и другова дивно je нзведена и свршетак Каменичког Боја представљен je пирамидом од сокола, пуштањем голубова и узвиком „Живео Краљ". Његово Величанство Краљ био je веома задовољан и честитао je Генералу г. Жив. Ранковићу како на Чегру, тако и у вече на банкету*). *) Одбор за подизање споменика на Чегру Војводи Стевану Синђелићу и његовим друговима одштампао je и књигу: Жив. Ј. Ранковић —„Каменички Boj", Ниш 1927. која се веома препоручује. Др. Омер БахтијаревиЈг: Н А Ш ИРОГРЕС*). Како год лежи темељ нашег напретка у снази данашње интелигенције, још више лежи у будућем нараштају који je све то више издожсн бурн свих штетних фактора нашег живота. Стицајем времена су паше нрилике врло слабе с обзиром na њихове смјерпице у смисл.у побољшаља, и потребна je cna резерва наше снаге, која има племепити ocjehaj међусобног потпомагања na свим пољима народног живота, да прилике крену својој бољој будућности. Ta снага репрезентирана у нашој интелигенцији с једне стране, и нашим честитим и племенитим суграђапима првенствено муслиманске вјере с друге отране, мора да нађе свога изражаја у заједничкој колабораццји наших појсдиначнпх и горпоративних сила на рјешавању свих наших питања, да би се тим започели радови у органнзоторском духу na *) Овнј чланак у вези je са чланком под истим насловом у прошлом броју „Гајрета“ — Писац. ноништавању непријатеља људског напретка и јачању муслиманског живља у ком било правцу’ Систем рада у том смислу треба да буде систем постављен на бази искреног разумијевања и промицања напријед свих оних раденика, који имају смисла и воље за споменуту акцију, a смисао je логичпа последида потребе нашег прогреса. Витални капацитет Б. X. мусллмана у оној мјерн у којој je он данас карактеристичан за њих, преставља суморну будућност и практичну деканденсу тог no својој природи вал>аног суграђанина наше Државе и у соција.чном, културном и привредном животу су они домена и плодно поље рада na њнховом придизању. У таковом пазивању, без сумње, пред нашим очима титрају тамне сјене из прошлости њнховог живота, који je испреплетен незнањем и маглом елементарних иотреба савременог живота. Te тампс сјене су у исто вријеме разлог заоста- �Страна 218 .Г A Ј Р Е Т . лости, и својим преношењем са кољена на кољено у својој прогредиенцији претвориле су се у облак, који заклања наш народ од благохотног дјеловања сунчаних зрака, na их ограђује од корисних и нрактичних тековина данашшњег времена. Како год су те тамне сјенке сметале сваћању времена оне су без сумње у неколико и користиле, фаворизирајући псеудокултуру, која се нажалост данас добрано појављује у нашим ширим слојевима без разлике вере. Ta псеудокултура je вјероватно разлог наших несимпатичних погледа на културу у правом смислу рпјечи, која у естетским границама a спонтаним нерасположењем спрам ње тешко пробија лед код нас. Сва тежина ситуације, коју осјећају сви слојеви муслимански, a која je добрим дијелом резултанта нездравих погледа на живот уопће, je мементо мори, ако не стигне задња помоћ јачих слабијхш. С тим би свака одговорност за последице пала на данашњу генерацију, која ево чини први покушај свесна своје одговорности и тежине наше заосталости у сваком погледу. Изношењем свих недостатака није ником ни на крај памети тангирати са тим ма чије било осјећаје, a најмање интересе муслимана у колико* -ти интереси нису у опреци са јачим, a у складу са опћим добром нашим. To je и разумљиво, имајући на уму уз наш рад и Боз&ју мођ давања, да муслимани у својој будућности буду равпи суграћани у културном и напредном смислу нашег троименог народа.. Рад око нашег nporpeda требада нађе изражаја* у главном у раду у три ćSiepa: питаље, које данас, једно од осталих, забрињује и читав цивилизовани свијет je дјечжје пнтање. Uho je најос јетљнвија тачка народног живота a no својој важности je оно питање живота народа na и pače уопће. Без обзира на то, оно je питање хуманости и милосрђа, a с обзиром на нас питање нашег опстанка. 1 За вријеме дјетињског'-pa?BOja у мајди ono прима сав исхрамбени материјал од мајчиног организма и с њим заједно и многа својства од мајке. Осим тога дијете прима насљедне компоненте и од оца што Бро) 14. јасно потврђује, да je заметна клица сваког поје> динца у главном и носиоц наследннх осебина. Према томе ne смије .се схватити, да продукат који je настао из мушког сјемена и женског jaja, представља суму свих оеоббина родитељевих. Изражај наследних својстава на дјетету je комплициранији него што се то мисли. 0 друге стране се показује читава лоза пређа, који су својим потомцима пре« дали и позитивне и негативне стране и с тим још више отешћали диференцнјацију да ли оцу или мајци, дједу или баби припада рецимо, наклоност за туберкулозу. Поред упутрашњих разлога, да се једно тијело с обзиром на извјесне осебине разликује од другог, _ дакле с обзиром на различност конститудије двају индивидуа ендогеног карактера (садржаног у особинама организма) постоји читав низ варијација конституције, које имају своју иолазну тачку и утјецању вањс.ког поријекла. Од природе добивена. накло ност према извјесној болести -je, дакле, другачија код једног индивидуа, него код другог, другим ријечима je једна особа слабије отпорна према једном те истом утједају истог интензитета и истог трајања. Има чланова фамилије, који сви доживљују вис^Лу старост, a исто тако има фамилија, чији чланови изумиру у раној младости. Само та чињеница, без двојбе, јасно илустрира, да су старци имали повољније увјете1за развој и живот од оних, који су у главном карактеристични за данашље вријеме. Кад je научењак Вестергард нагласио, да разлог различитог помора у двјема сусједним дрнгавама, које имају сличне климатске прилике, лежи у различитом начину живота, махом су се очитовали узроди помора и болежљивости и према томе и узроци заостајања и пропадања народа, који je трлио од свих неповољпих утјецаја у свом животу. Имајући у виду све добре, као и лоше особине, које представљају суму свих могућих утјецаја на наше тијело и душу tokom његова живота потребпо je раст.умачити у колико и како утјече социјални полож ај дјетста на његов живот и помор, и према томе на развој и напредак народа уопће. КЊ ИЖ ЕВНОСТ. Материја и меморија од Анри Бергсона у издању књижаре Геце Кона. Бергсона je тешко преводити на наш језик. Због његове богате и минуциозно тачне фразе, која сугестивно убеђује и дубином и ширином, нреводилац je имао да савлада многе стилске тешкоће, које човека код нревођења на наш језик врло лако доведу у забуну. Но, ипак, поред свих својих недостатака овај превод представља добит за нашу читалачку публику, која je лишена солиднијег познавања француског језика. Она сада са овим преводом може да озбиљније уђе у суптилна Бергсонова проматрања односа духа и материје. М. Записи, часош с за књижевност и науку. Изашла je прва свеска овога часониса на. Цетињу. По првим свескама једног часописа, у данашњим приликама, тешко je предвидети његову будућност, иа макар и најбоља нера писала за љегов опстанак. Ако ое уз то узму у обзир све негативне стране малих средина, онда ће прегалаштво господе иокретача овога часописа, изгледати више песничко, него реално, да не кажемо нереално. Па опет, судећи no методама, којима се прегаоци Записа служе, no везама и препремама, које су учињене за прву његову свеску носао добија озбиљнији и конкретнији изглед у своме почетку, бар и то више него што je то био случај са покушајима овакве врсте у многим другим покрајинама. Иза једног од идућих бројева овога часописа осврнућемо се опширнијим приказом истога. М. �Број 14. ■Г A J P E T « Страна 21$. Zapisnik XXI. redovne glavne godišnje skupštine Glavnog Odbora Gajreta u Sarajevu, održane 10. jula 1927. u prostorijama Gajretova muškog konvikta. Prisutno 150 članova iz Sarajeva i delegata dru­ štvenih pododbora i povjerenika iz provincije. Prisu­ tan je i izaslanik Njegovog Veličanstva Kralja, Ko­ mandant Bos. Divizijske Oblasti, divizijski general gosp. Jovan M. Jovanović. Ispred policijske vlasti pri­ sutan je g. Fehim Musakadić. Tačno u 9 sati počinje skupština, koju otvara predsjednik G. Dr. A v d o H a s a n b e g o v i ć : Otvaram 21. redovnu glavnu godišnju skupštinu Glavnog Odbora Gajreta. Konstatujem da je na osnovu društvenih pravila dovoljan broj prisutnih članova i da preipa tome ova skupština može stvarati pravovaljane za­ ključke. Zapisnik skupštine vodiče tajnik g. Hamid Kukić. Predlažem za verifikatorp gg. Saliha Tafru i Muhamedbega Bašagića. (Prima se). Gospodo, mi svi redenici Gajretovi manje više mijenjamo se u radu oko iiajrČta, ali ima jedan čovjek u našoj državi, koji vječno vodi hrigu o nama, koji je uvijek s nama, u svakom momentu, koji je naj­ veći i iskreni prijatelj našeg Gajreta. Naš Gospodar Njegovo Veličanstvo Kralj Aleksandar (burno: živio!) u svakom momentu vodi računa o nama. Gn je Svojom brigom postao najveći prijatelj Gajreta, a to je pokazao i ovom zgodom, izaslaVši na ovu našu skupštinu Svoga delegata u osobi Komandanta Bos. Div. Oblasti, Diviz. đenerala Gosp. Jovana M. Jovanovića (Živio!). Braćo, da bi nam ovaj današnji rad bio hajirli, ja vas molim da pozdravimo s depešom Njegovo Veli­ čanstvo Kralja Aleksandra i Njegov Svijetli Dom i zaželimo Mu dug i erećan život. (Živio Kralj!). G. H a m i d K u k i ć čita depešu: Kancelariji Njegova Veličanstva Kralja Aleksandra Bled. Otvarajući današnju godišnju skupštinu Glavnog Odbora Gajreta, mnogobrojni čla­ novi i delegati društva iz unutrašnjosti, sma­ traju za svoju svetu dužnost, da u prvom redu pozdrave svoga viteškog i herojskog Kralja Aleksandra Prvog, našeg sjajnog i živog simbola svekolike državne i nacionalne moći, te ljubljenu nam Kraljicu Mariju i našeg moćnog i dragog Protektora Prestolo­ nasljednika Petra. Da živi cio Kraljevski Dom! Predsjednik skupštine Dr. Avđo Hasanbegović. (Skupština jednoglasno i oduševljeno prima sa­ držaj gornje depeše i kliče trokratno stojeći svima članovima Kraljevskog Doma sa: živjeli!) P r e d s j ' e d n i k g. Dr. H a s a n b e g o v i ć : Riječ ima izaslanik Njegova Veličanstva Kralja divizijski đeneral g. Jovan Jovanović. Đ e n e r a l g. J o v a n J o v a n o v i ć : Gospodo, Njegovo Veličanstvo Kralj, ceneći Gajret, čiji ste vi članovi i delegati, naredio je da Ga zastupam na ovoj vašoj skupštini. Konstatujem manifestacije svih vas, koje" se odnose na dobro zdravlje, sreću i dug život Njegova Veličanstva Kralja, te ću biti vjeran tumač vaših želja i manifestacija. U ime Njegova Veličanstva Kralja želim Gajretu svako dobro i sreću. (Živio!) p r e d s j e d n i k g. Dr. H a s a n b e g o v i ć : Po­ slije ovoga smatram za dužnost iznijeti, da je KraIjevska Vlada izilazila društvu Gajretu uvijek na susret, u koliko se je društvo Gajret na nju obraćalo u svojim težnjama i u svome radu. Dužnost nam je da pozdravimo Kraljevsku Vladu i da joj izrazimo za­ hvalnost za sve ono što nam je dosada učinila i što će nam u buduće učiniti. T a j n i k g. K u k i ć čita depešu: Predsjedniku Ministarskog Savjeta Gospodinu Velji Vukićeviću Beograd. Članovi i delegati Gajreta iz unutrašnjosti smatraju za svoju ugodnu dužnost, da sa da­ našnje godišnje skupštine Glavnog Odbora Gajreta pozdrave Predsjednika Ministarskog Saveta kao i ostale članove Kraljevske Vlade, koji prate sa simpatijama djelovanje Gajreta kao kulturne i nacionalne matice muslimanskog dijela našeg naroda. Predsjednik skupštine Dr. Avdo Hasanbegović. (Skupština srdačno i jednoglasno prima). P r e d s j e d n i k g. Dr. H a s a n b e g o v i ć : Mi Muslimani B. i H. dužni smo da pri ovakoj zgodi da­ demo izražaja naše velike zahvalnosti jednoj majci, �Страна 220. »Г АЈ РЕТ . koja je u teškim momentima pritekla u pomoć našoj djeci i daje im mogućnosti da nastave visoke škole, a to je gđa Mara Trifković (Živilal). T a j n i k g. K u k i ć čita depešu: Gospođi Mari Trifković predsjednici Beogradskog Gajreta Beograd. Sa današnje godišnje skupštine Glavnog Odbora Gajreta srdačno pozdravljamo upravu bratskog nam Beogradskog Gajreta na čelu s njegovom dičnom predsjednicom. Predsjednik skupštine Dr. Avđo Hasanbegović. (Jednoglasno se prima uz poklike gđi Trifković). P r e d s j e d n i k g. Dr. H a s a n b e g o v i ć : Go­ spodo, Vi isti bili ste prisutni i na prošlim našim skupštinama. Vi ste čuli moja izlaganja o istorijatu, radu i potrebama Gajreta. Svima vama je poznat rad Gajreta u prošlosti i sadašnjosti. Ali vas" molim i ovoga puta da današnji naš rad shvatite najozbiljnije i da radu ovoga odbora dadete strogu i objektivnu kritiku. Ako je bilo nedostataka da nam te nedostatke kažete i istaknete. Ja vas molim da u idući odbor, ako smatrate za potrebno, pošaljete ljude, koji će još bolje raditi za društvo^Gajret. Sve što se je radilo u društvu prošle godine, čućete iz izvještaja pojedinih društvenih funkcionera. Sada ćete čuti izvještaj taj­ nika. T a j n i k g. K u k T ć : čita štampani izvještaj o radu Glavnog Odbora u društvenoj godini 1926./27. Nakon pročitanja izvještaja pita skupštinu P r e d s j e d n i k g. Dr. H a s a n b e g o v i ć : : Pri­ ma li skupština izvještaj tajnika? (Skupština jednoglasno prima izvještaj tajnika). P r e d s j e d n i k g. Dr. H a s a n b e g o v i ć : Na dnevnom je redu izvještaj blagajnika. Pošto je bla­ gajnik g. Aziz Sarić odsutan, pročitaće izvještaj g. Kukić. T a j n i k g. K u k i ć : (čita Štampani izvještaj blagajnika). Nakon pročitanja pita skupštinu P r e d s j e d n i k g. Dr. H a s a n b e g o v i ć : Pri­ ma li skupština izvještaj blagajnika? (Skupština jednoglasno prima izvještaj blagaj­ nika). P r e d s j e d n i k g. Dr. H a s a n b e g o v i ć : Na dnevnom je redu izvještaj revizora. Riječ ima g. Ahmed Borić. G. A h m e d B o r i ć : Gospodo skupštinari, ispred revizora Glavnog Odbora Gajreta čast mi je izvijestiti glavnu skupštinu, da smo pregledali cijelo poslovanje društva Gajreta tokom godine 1926./27. kao i druš­ tvenu blagajnu, te smo sve u redu pronašli. Бро) 14 Molim skupštinu, da ovaj izvještaj uzme do znanja i odobri. P r e d s j e d n i k g. Dr. H a s a n b e g o v i ć : Pri­ ma li skupština izvještaj revizora? (Skupština jednoglasno prima). P r e d s j e d n i k g. Dr. H a s a n b e g o v i ć : Na dnevnom redu su predloži društvenih pododbora i povjerenika, pa će tajnik pročitati predlog pododbora u Gacku. T a j n i k g. K u k i ć čita predlog: Glavnom Odboru Gajreta za Glavnu Skupštinu u Sarajevu. Članovi Gajreta u Gacku održali su redovnu glavnu skupštinu dne 15. VI. o. g. te među ostalim izvještajima pojedinih funkcionera Gajretova podod­ bora konstatovano je, da je blagajna tokom prošle godine oskudijevala tako, da se podijeljene stipen­ dije nisu mogle davati, pa ni najvećim siromasima, a najboljim đacima. Ova nedoskudica novčanih sti­ pendija išla je tako daleko da je bilo nekoliko slu­ čajeva da su siromašni i dobri đaci Gajretovi stipen­ disti na koncu godine pali iz jednog i više predmeta, radi toga što iz vlastitih sredstava nisu mogli da kupe knjige, a pododbor im nije mogao da isplaćuje odo­ brene stipendije. Za dokaz gornjega navodimo neko­ liko imena takvih đaka a to su: Džemo Kažinić, Husnija Dizdarević, Derviš Dizdarević i t. d. Ovaj postupak Gajreta dao je vrlo slab utisak na ovdašnji narod naročito na članove Gajreta. Radi gornjeg donesen je zaključak na glavnoj skupštini ovog Pododbora da se glavnoj skupštini Glavnog Od­ bora u Sarajevu podnese slijedeća PREDSTAVKA. 1. Prošlogodišnja glavna skupština glav. odbora u Sarajevu odobrila je ovom Pododboru za izdrža­ vanje konvikta u Gacku i za stipendije sav prihod ovog pododbora kao i 20.000 Dinara od Glavnog Od­ bora pomoći. Od ovih 20.000 Dinara doznačio je Gla­ vni Odbor samo 10.000 Dinara dok drugih 10.000 Di­ nara uopće nije doznačio. Da se ovaj slučaj ne bi dogodio slijedeće godine molimo glavnu skupštinu da nam za iduću godinu odobri istu sumu za ovdašnji konvikt. Osim toga mo­ limo skupštinu da naredi Glavnom Odboru, da se suma od 20.000 Dinara imade doznačiti i to 10.000 Din. 1. septembra 1927. a druga od 10.000 Din. 1 fe­ bruara 1928. godine. Prvi obrok od 10.000 Din. veoma je potreban da se odmah u jesen mogu nabaviti na­ mirnice za konvikt koje su svakako u jesen jeftinije za 20—30% nego zimi. Osim toga u Gacku u više slučajeva bude da se ni životnih namirnica ne može dobiti dok toga u jesen imade u obilju. �Број 14. »Г А Ј Р Е Т . G? S a b i t Č a m p a r a : Iz ovoga predloga kao i iz predloga proračuna za iduću godinu proizlazi kao da Glavni Odbor hoće da kazni jedino mjesto Gacko, pa bih predložio da skupština predvidi u budžetu jednu svotu i za Gacko. P r e d s j e d n i k g. Dr. H a s a n b e g o v i ć : Gla­ vni Odbor ne kani da kazni Gacko. Srez Gacko dužan je da radi za Gajret mnogo više nego mnogi drugi srezovi, jer je Gajret oduvijek činio velike usluge Gacku. Gacku je učinjena i ta usluga što je, pored onih đaka iz Gacka, koji se primaju u ostale društ. kon vikte, odobravana mu u društvenom proračunu sub­ vencija za izdržavanje đaka u gatačkoj gimnaziji, a uz to sav prihod pododbora je trošen na te đake u Gacku. Otkako smo počeli odobravati subvencije Gacku, otada je nastala nehajnost za rad Gajretov u Gacku. Gacko se u glavnom oslanjalo na cifre, pred­ viđene u našem proračunu i to od onda, otkako smo mi počeli stavljati u naš proračun subvenciju Gacku, pa nam otada nije poslalo ni jedne pare. Pored toga Gacko nam ne šalje ni izvještaja o gvome radu za Gajret, a naročito nam ne podnosi .izvještaja o radu svoga konvikta, o uspjehu đakaLi .ђ d., uslijed čega nije unešen ni u današnji izvještaj rad konvikta gatačkoga, a mi moramo ovoj skupštini o svemu da polažemo račune, pa i o radu gatačkoga konvikta. Mi ne kažnjavamo' Gacko, jer mu dozvoljavamo mimo svih ostalih mjest^, da sve Gajretove prihode iz Gacka može utrošiti na svoje đake pored onih đaka iz Gacka, koje primamo u naše konvikte kada svrše 4 razreda gimnazije u Gacku. Time mi, zapravo, Gacku dajemo prednost. G. Dr. M u s t a f a H a j d a r o v i ć : Ne mogu se složiti da se postupa prema Gacku teko *rezolutno. Gacko je mali srez i mali gradić; u njemu je mali broj muslimana, pa ne mogu doprinijeti potrebnu pomoć sirotinji da se školuje. Otkazati ovako pomoć Gacku, znači da će biti teško kažnjena djeca iz Gacka. Specijalno su djeca gatačkog sreza bistra i Gacko je dosada dalo lijep broj talentiranih ljudi. Zato pred­ lažem da se ostavi izvjesna svota za Gacko. G. S a l i h T a f r o : Izgleda da je najbolje riješenje donio Glavni Odbor, što je Gacku obustavio subvenciju. Stojimo na stanovištu, da treba ovako da se postupi, kako je predložio Glavni Odbor, ali skupštini stoji na uviđavnosti kako će definitivno ri­ ješiti. Ne prihvatiti predlog Glavnog Odbora, značilo bi u neku ruku nepovjerenje odboru. P r e d s j e d n i k g. Dr. H a s a n b e g o v i ć : Gacko je u prošlosti bilo na prvom mjestu u radu za Gajret. Glavni Odbor dužan je da odgaja pododbore kako će raditi. Po ovome što smo mi zadnjih godina činili Gacku, značilo bi da bi trebalo u svima mjestima da o tv o rim o konvikte. Na svoj konvikt u Foči Glavni Страна 221. Odbor Prosvjete ne troši ništa, nego taj konvikt uz­ država njezin pododbor u Foči. A kod nas, i ako se pododbor u Foči obvezao da će se brinuti za opskrbu đaka u tamošnjem zajedničkom konviktu — ne radi ništa. Kod nas je jedini slučaj danas, da od mjesta u kojima postoje društveni konvikti, jedini pododbor u Bihaću radi. U Foči, Gacku i Tuzli naši pododbori ne rade čak ni toliko koliko su radili kada tamo nijesu konvikti ni postojali. G. J a h i ć , u č i t e l j : Predlažem, u koliko se pododbor u Gacku tokom godine pokaže valjanim u radu, da mu se odobri subvencija. T. Č a m p a r a : Ne ide se za tim da poučavamo pododbore kako će da rade. U smislu predloga g. Dra Hajdarovića predlažem da se pododboru u Gacku dade lekcija, odnosno da se poradi da u pododbor u Gacku dođu dobri radenici, a da se odobri subven­ cija. P r e d s j e d n i k g. Dr. H a s a n b e g o v i ć : Gajret је' zajednička ustanova svih nas muslimana, pa prema tome je nezgodno i nepravo da se čine iz­ nimke. G. I b r a h i m b e g Č e n g i ć : Ja bih molio da ove godine iznimno doznačimo subvenciju Gacku, a da zamolimo našeg predsjednika, velikog župana g. Dra Hasanbegovića u Mostaru, kada prvi put pođe u Gacko, da po potrebi učini izmjene u pododboru. P r e d s j e d n i k g. Dr. H a s a n b e g o v i ć : Kako sam ranije naglasio, Glavni Odbor je dužan da pred vama polaže računa o rashodima, pa je isto tako dužan da polaže račune i o onom što je utrošeno u Gacku. U ime Glavnog Odbora slažem se s predlogom g. Čengića da se ovog puta odobri Gacku Din. 10.000 za iduću godinu, a skupština neka stavi u duž­ nost odboru, da traži od pododbora u Gacku, da po­ laže račune o utrošku. (Skupština usvaja, da se Gacku ove godine odobri Din 10.000.— pored onoga što će pododbor u Gacku ubrati na svom terenu). P r e d s je d n i k g. Dr. H a s a n b e g o v i ć . Na dnevnom redu je proračun za iduću društvenu go­ dinu. Taj proračun, kako ga je predvidio Glavni Od­ bor, a nakon zaključka ove skupštine da se doznači Gacku Din .10.000.— izgleda ovako: Proračun za društvenu godinu 1927.28. 1. P r i m i t a k Redovna članarina Dobrotvori i utemeljači Kamate i dividende Gajretov cigarpapir Zabave Darovi i dobrov. prilozi 50.000. 30.000. — 200.000.— 140.000. 200.000.— 380.000.— — — �Страна 222. Opskrbnine pitomaca Pretplate za list .Г A J P E T , 400.000.50.000.Ukupno Din. 1,450.000.— Бро] 14, nemo koga fakultetski obrazovana čovjeka, koji bi se želio specijalizirati. Na stavci »Kane. troškovi i plate namještenika^ mislimo uštediti ove godine Din. 30.000.— prema iz­ dacima na ovoj stavci u prošloj godini. 2. I z d a t a k Na stavci »Štampanje lista Gajreta« mislimo ta­ Muški konvikt Sarajevo Din. 320.000_____ kođer da uštedimo oko 20.000.— Din. i to na taj način Muški konvikt Mostar „ 125.000.— što ćemo smanjiti tiražu i otkazati list pretplatnicima, Muški konvikt Tuzla „ 120.000.— koji se ne odazivaju svojim dužnostima. Muški konvikt Bihać „ 130.000.— G. Dr. H a j đ a r o v i ć : Sa izlaganjem tajnika g. Muški konvikt Foča „ 50.000.— Kukića u pogledu stavke »stručno specijaliziranje« ne Ženski konvikt Sarajevo „ 200.000.— mogu se složiti, radi toga što Gajret ima slabe pri­ Konvikt u Gacku „ 10.000.— hode i muku muči dok dođe do novaca. Ja sam bio Stipendija srednjošk. i šegrtske „ 30.000.— shvatio da ova stavka spada na stručno obrazovanje Duhovne stipendije „ 15.000— kojeg Gajretovog šegrta, koji je ovdje izučio zanat, Potpore srednjošk. i šegrtima „ 5.000.— pa bi se htio usavršiti u Beču ili Pragu. Kredit za stručno specijalizovanje „ 15.000.— G. A h m e d S e f i ć : Glavni Odbor na svojoj Kane. troškovi i plate namješt. „ 190.000. Štampanje lista Gajret ^__S0.000.— sjednici, na kojoj se raspravljalo o specijaliziranju, im aoce u vidu da gospoda, kada svrše fakultet, niHonorari za list Gajret „ 40.000.— Adaptacioni troškovi „ 30.000.— jesu svršeni ljudi, jer kada ti ljude svrše fakultet, Višak „ 90.000.— kubure u životu. A ljudi, koji se specijaliziraju nađu mnogo prije zarade i imadu mnogo veći dohodak. Mi Ukupno Din. 1,450.000.— smo s ovim htjeli napraviti i jednu probu. Svakoga đaka smatramo kao kapital. A ova svota nije nikakav Molim skupštinu, da - dobro razmisli izdatak, jer se ona zamišlja na podlozi jednog kredita ovakav proračun .usvojiti. na dobroj podlozi. Svakako predlažem da se primi T a j n i k g. K u k i ć: U predloženom proračunu ova stavka. želio bih da obrazložim nekoje stavke. U proračunu G. Dr. O m e r B a h t i j a r e v i ć : Nalazim za po­ je stavljen primitak od članarine dobrotvora i ute- trebno da naglasim da kolega g. Dr. Hajđarović ne meljača Din. 30.000.—, i ako se mi nadamo da će ova stoji na zdravim principima razlaganja. Netačno je da svota biti prekoračena, jer će Glavni Odbor, prili­ će, kako kaže g. Dr. Hajđarović, specijaliziranje tra­ kom priprema za proslavu društvene 25-godišnjice, jati 5 godina. Jedan specijalista je živi kapital nesamo apelovati na naš svijet radi upisa članova dobrotvora Gajretu nego i cijelom narodu. Jedan specijalista sa i utemeljača. Prihod od našeg cigarpapira predvidjeli smo Din 140.000.—. U ovoj godini ova stavka nam je kreditom od 15.000.— Din. moći će u životu da prođe podbacila prema prošlogodišnjoj oko Din. 30.000.— mnogo bolje nego jedan šegrt i narod će od njega iako smo ove godine radili mnogo više na tome, da se imati mnogo više koristi. potrošnja našeg cigarpapira uveća. Ovu ćemo stavku P r e d s j e d n i k g. Dr. H a s a n b e g o v i ć : : Ninastojati u idućoj godini svakako da povećamo. jesam bio prisutan na odborskoj sjednici kada se ras­ pravljalo po ovoj stvari, pa se i ja slažem s mišlje­ U izdacima, pored dosadašnjih stavaka uveli smo jednu novu, a ta je jedna duhovna stipendija u njem g. Dra Hajdarovića. Mi imamo ovdje naših še­ iznosu od Din. 15.000.— za slušaoce teološkog islam­ grta, za koje se brinemo kada svrše zanat, i za koje skog fakulteta u Carigradu ili Kairu. Često puta čuli smo obvezani da se brinemo kada završe zanat, a u su se prigovori zašto Gajret ne potpomaže i one, koji prvom redu smo dužni da se brinemo za djecu u kon­ se usavršavaju u islamskim znanostima, pa da bi ti viktima. Zato se slažem s predlogom g. Dra Hajdaro­ prigovori bili odbijeni, i da bi i s te strane udovolja­ vića. vali potrebama narodnim, uveli smo podjelu duhovne (Skupština zaključuje, da se navedena svota u stipendije. — U ovaj proračun unijeli smo još jednu novu stavku u izdacima, a ta je »Kredit za stručno proračunu, pod stavkom »Kredit za stručno specijali­ specijalizovanje« u iznosu od Din. 15.000.—. Mi mu­ ziranje« p r e t v o r i u s t i p e n d i j u j e d n o m š e ­ slimani imamo vrlo mali broj stručno specijalizovanih g r t u , k o j i ć e s e u s a v r š a v a t i n a z a n a t u u ljudi, kao što su n. pr. ljekari, filozofi i t. d., pa smo i n o s t r a n s t v u , te se definitivna odluka prepušta htjeli sa ovom stavkom u obliku zaijna da potpomog- Glavnom Odboru.) �Број 14. ■Г A J P E T . P r e d s j e d n i k g. Dr. H a s a n b e g o v i ć : Da­ jem odmor od 15 minuta, da bi se Glavni Odbor mo­ gao posavjetovati, a onda ćemo nastaviti rad skup­ štine. (Glavni Odbor se povlači na dogovor, te se nakon 15 minuta pojavljuje pred skupštinom). Страна 223- G. S e f ić: Predlog g. Čengića ima i dobru i lošu stranu. Dobru stranu ima zato, što bi Gajret poput Prosvjete i Napretka došao do svog doma. Ali ako Gajret danas ima 2 milijona dinara, to može da primi godišnje 200.000.— Din. čistih kamata. Ja znam da nema ni jedne kuće u Sarajevu, koja nosi 10% ukamaćenja. ■ P r e d s j e d n i k g. Dr. H a s a n b e g o v i ć : G. Čengić predlaže, ako bi ispala prilika gdje bi odbor našao svoj račun da kupi kuću koja mu konvenira, da ova skupština dade odboru odriješene ruke u ovom pogledu. I ja sam za ovaj predlog, da skupština dade ovlašćenje odboru, ako nađe odbor svoj račun, da kupi kuću. P r e d s j e d . g. Dr. H a s a n b e g o v i ć : Funk­ cija ovoga Glavnog Odbora mogla bi da traje još go­ dinu dana. Ali kako je prošle godine učinjena u društvenim pravilima u pogledu nadzornog odbora izvjesna izmjena, te da bi se Glavni Odbor potpunio, to je Glavni Odbor ovog momenta zaključio, da pod­ nese ovoj skupštini ostavku, što ja evo ispred odbora i činim, te vas molim da prema vašoj najboljoj uviđavnosti izaberete 11 članova Upravnog Odbora, 5 članova Nadzornog Odbora i 7 zamjenika. G. S e f i ć: Ne treba se povađati za momentanim koristima, jer cijene kućama padaju. G. H a m i d F a z 1a gi ć: Predlažem da ova skupština izabere 3 lica, koja će sastaviti listu i predložiti je skupštini, i to gg. Saliha Tafru, Muratbega Čengića i Aliju Amautovića. (Skupština daje Glavnom Odboru odriješene rufce, ako nađe svoj račun, da kupi društvu koristonosnu zgradu). Kandidacioni odbor se povraća, te dobiva riječ (Skupština prima ovaj p re đ i« ,te gornji kandiG. S a l i h T a f r o : Kandidacioni odbor, vodeći daeioni odbor proširuje još sa gg. Ahmedom B o r i ć e n j ^ j ^ „ svima okolnostima, predlaže ovoj skupštini i Hamidom Kukicem, koji odlaze u pokrajne prostorije s ]j-ecje £u jjs t u . radi sastavljanja liste)! & t \ U tom vremenu dobiva riječ U pravni odbor: G. Č a m p a r a, koji predlaže da skupšl raži protest radi postupka Tuzlaka, prilikom dola Gajretovih pitomaca u Tuzlu. P r e d s j e d . g. Dr. H a s t a n b e g o v i ć : Sma­ tram da je neozbiljno da danas potežemo ta pitanja. Svađajući se nećemo probuditi rad Gajretov. Ako stu­ pimo u javnu svađu, to može izazvati'nepotrebne tr­ zavice, koje mogu nanijeti štete Gajretu, pa zato neću nikoga da izazivamo. Da Tuzlake ovako javno optu­ žujemo, držim da nije u interesu Gajreta, a pogotovonema smisla da ovu stvar rasplamsavamo, jer držim da nije toliko vrijedna, da nam vrijeme oduzima. Oni ljudi, koji su bili protiv nas, nijesu sada sposobni da nešto učine. Zato mislim da ovo moje obavještenje primite do znanja. G. Č a m p a r a: Ostajem pri svom predlogu i protestvujem protiv postupka Tuzlaka. G. I b r a h i m b e g č e n g i ć : Kako smo vidjeli iz blagajničkog izvještaja društvo Gajret ima lijepu go­ tovinu. Iz svojih tekućih prihoda držim da će društvo i u buduće moći pokrivati svoje izdatke, pa zato pred­ lažem da ova skupština dade ovlaštenje Glavnom Od­ boru, da kupi jednu pogodnu zgradu, jer u današnjim prilikama ne možemo očekivati da će koji od musli­ mana moći da pokloni Gajretu kakvu zgradu, a Vakuf neda Gajretu zemljišta za izgradnju Gajretova Doma. Dr. Avdo Hasanbegović, ned Borić, ihim Hadžiomerović, Asimbeg Mutevelić, Ibrahimbeg Čengić, Aziz Sarić, Hamid Kukić, Mujaga Sarajlić, Dr. Omer Bahtijarević, Asimaga Hadžišabanović, Inž. Hajdar Čekro. Zamjenici Upravnog Odbora: Salih Tafro, Fehim Musakadić, Muhidinbeg Fadilpašić, Bećir Mehmedbašić, Muhamedbeg Bašagić, Fehim Škaljić, Ali ef. Lutvo, Mujaga Hardaga. N a d z o r n i Odbor: Ahmed Sefić, Lutvija Šabanagić, �»Г A Ј Р Е Т . Страна 224. Mehaga Čomara, Neziraga Ahmetašević, Dr. Zaim Šarac. P r e d s j e d n i k g. Dr. H a s a n b e g o v i ć: P ri­ ma li skupština ovu listu? (Skupštinari: Prima se). P r e d s j e d n i k g. Dr. H a s a n b e g o v i ć : Mo­ lim g. Tafru da još jedamput pročita predloženu listu, da je svi dobro čujemo. G. T a f r o, po drugi put čita gornju listu. Nakon pročitanja P r e d s j e d n i k g. Dr. H a s a n b e g o v i ć : Da­ kle, prima li skupština ovu listu? (Skupština prima). P r e d s j e d n i k g. Dr. H a s a n b e g o v i ć : Pri­ ma li se ova lista jednoglasno? (Skupštinari: Prima jednoglasno). Број 14. je stavljen u dužnost jedan veliki teret, da sakupi jednu veliku svotu. Gospodo i braćo, Glavni Odbor neće sam moći ništa učiniti, ako mu vi svi ne budete na pomoći. Glavnom Odboru je žao što u našoj sre­ dini ne može da nađe b ar 30 primjera kao što je g. Čampara (Živio!). Ja vjerujem da će Glavni Odbor, uz saradnju svih njegovih prijatelja i uz pripomoć svih musli­ mana, uspjeti da društvo održi, da očuva ovu jedinu našu muslimansku ustanovu, koja pomaže nama mu­ slimanima. Apelujem na sve vas, da pomognete Gla­ vni Odbor. Dandanas nije lahko sakupiti VA milijon dinara; svi izvori bivaju iz dana u dan manji, pa će Gajret biti upućen samo na prihode od cigarpapira, Banku Gajret i svoje prijatelje i radenike. .. U to ime, zaključujući današnju skupštinu, ja vas pozdravljam i zahvaljujem vam na svemu što ste učinili za Gajret. Hvala vam i živili! (Živio g. Dr. Hasanbegović). Time je skupština bila zaključena, a skupštinari su se razišli s najboljim utiscima. P r e d s j e d n i k g. Dr. H'a s a n b e g o v i ć: Proglašujem da je odbor jednoglasno izabran.^A^sada^ Predsjednik skupštine: pošto se više niko ne javlja za riječ, smatram da smo Dr. Avdo Hasanbegović, v. r. završili rad ove naše- skupštine. Braćo! Kako i sami Verifikatori: znate, naše ekonomske prilike su vrlo teške. Rad za Gajret ovisi o njegovim radnicima. Glavnom Odboru Muhamedbeg Bašagić, v. r. Tajnik: Hamid Kukić, v. r. Salih Talro, v. r. ГА ЈРЕТО В ГЛАСНИК. Курбанске кожице из Чајнича. Хамшо Хаџиемајловић из Чајнича сакуиио je са Едхемом X. Смајловићем бившим питомцем Гајрета 9 комада курбанских кожица и добио за њих Дин. 220—, a дароваше слиједећа гг: štampari}* »Bosanske Pošte«, Sarajevo. — По 2 комада: Дервиш Р. Башчић; no 1 комад: Ахмед X. Смајловић, Резија Мемишевић, Вехбија Мемишевић, Сулејман Куленовић, Нурија Карахасановић, Мустафа Шаћирагић и Хамшо Хаџисмајловић. Сакупљачима и дароватељима топла лвала! Vlasnik društvo »GAJRET«. — Glavni I odgovorni urednik: H aald K UKlC. �Svaki musliman treba da kupuje samo nin 1 јвр kvalitetom nodmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i J a jre t" HjjHjijihp- T v o rn ic a C i p p a p i r a S. D . Ш к а 1а ј, S a ra je v o , llUlUulUb. knože se naručiti i р ге к о d ru štva .Gairet* u Sarajevu N a r u č u jte i k u p u jte s a m o Б а р а је в с и а Б о н и а д. д. у С а р а је в у . Т ел еф о н бр. 33. Бави се свим у банковну струку спадајућим пословима. Улошке на штедњу укамаћује најповољније. Од чисте добити lO°/0 уступа културном и просвјетном друштву „Гајрет". . 11CIPELE jer je ona najbolje kvalitete i donosi lijepu korist GAJRETU. Naručuje se kod M ilan a K o vačevića Novi Sad, Dunavska ul. 10. Glavno zastupstvo za B. i H. Agentura Rudolt Boić, Sarajevo Bistrik, 25. Tele!. 783. Pošt. pret. 75. �P re p o ru č u je m o Restauraciju i Kavanu „E O SH iT u Kraljevici, Hrv. Prim orje Veliko m o rsk o k u p alište. — Posebna kuhinja za muslimane. —• 45 pri­ vatnih soba. — Cijene umjerene. — Posluga solidna. U Pensionu cijena 70—75 dinara dnevno. Za mnogobrojni posjet moli ■ vlasnik M e h o H a l i l a g i ć . B H H S S H B a S S S H B iB S S B E S B H E S 0 § g 0 k n B raće j i ž a r a g B o š c ig ić f l I § Sarajevo g 0 0 trgovina muzikalija i materijala za pisanje I risanje. Bogato Stonarlšte hrvatskih 1 srpskih knjiga 0 0 0 S i i' 2 0 H 3 Med. Univ. !D r.HMHini 1 i specijalista zubni liječnik Š SA R A JEV O § i I Jeftanovića ulica br. 1. I | Ordinira svakim danom od 9 — 12 sati prije podne i od 2 —6 sati poslije podne Čitajte ,Gajret‘ ! List »Gajret« jedini je list za našu porodicu, za našu djecu! Za to treba da ga svak čita i pretplaćuje se! Pojedini brojevi „Gajreta" kao i cijela godišta iz prošlih godina mogu se dobiti uz sniženu cijenu kod adm inistracije lista. Svakom prilikom sjetite se G ajreta! Š | � https://kolekcije.nub.ba/files/original/011719d98841ef38b48a97b636c535fb.pdf c946d7990cd6d2ae11157ef5526304e0 PDF Text Text ;CI ' У /■ „ Јг f • ' • ■Sara^'" М + € A . č S r . Поштарина плаћена у готовом. ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУШТВА ЗА КУЛТУРНО И ЕКОНОМСКО ПОДИЗАЊЕ МУСЛИМАНА Излази 1. и 16. у мјесецу. Година XI. Број 17. Сарајево, 1. септембра 1927. ЦиЈена год. 80 Д. Поједини број 4 Д Ђацн добивају лист у пола цијене код Главног Одбора или код Управа — Гајретовнх конвикта. — САДРЖАЈ: Ч етвртн Р о ђ ен д ан Њ оговог К раљ евског В исочан етва Ц р п јесто л о н асљ едн и ка И етра, И ротектора „Р ајр ета". , * » В азовн је д н о г a.iin ia. В. Тмуша: Ј е д в а ноћ n a Горици. Џ елал Нури: П о т р е б а p e ^ o p jie м услнм ; ckoi ' б р а к а . Гајретов Гласник Гајретов Шегртскп Дом. — Број нрим.БРннх ђава у Гајретове конвнкте. — Нова Нододбор Гајрета ' у Брези. ода вучења Новипарске Добротворпе Лутрије. Јово Р. Бошковић: Р а зо ч а р а њ е . . . (Песв Јово Р. БошковиН: Суиор и сл у тњ а (Пе< Ђорђе Јефтановић: К расоте л етн ог ју т р а (Песма) '■ Edmond Demolins: Na čem u se te m e lji su ­ p e rio rn o s t A nglosasa (Преводи Хидајет Кулиноввћ). Фељтон: A . Мурадбеговић: Денунцијација и вњвжевност. Уредник: Хамид Кукнћ. �ЈВВЕВВВВВВВВВВВВВВЕВИВ Akcijski kapital Din 20,000.000'Rezerve. . . . Din 2,000.000'0 В пика se b av i sv im u b a n k o v n u s tr u k u s p a d a ju ć im p o slo v im a . O v la šte n a j e za trg o v a n je sa v a lu ta m a i d e v iz am a . Z avod j e ta k o đ e r i p u p ila rn o sig u ra n . O sniva, o rg a n iz u je i ru k o v o d i k re d itn e i p riv r e d n e u stan o v e . O sniva i p o d u p ire ra z n e k u ltu r n e i h u m a n ita r n e u sta n o v e . Qd čiste dobiti daje IO °|0 Ku lturnom i Prosvjetnom Društvu ,,G a j r e t “ Sve dozn ak e u d o m o v in i i in o s tra n s tv u o b a v lja B an k a lia jr e t najbrže; i n a jk n la n tn ije . U loške u k a m a ć u je n a jp o v o ljn ije , i is p la ć u je is te n sv ako doba. ■ || ■ II■ Ц ■ И ■ II■ |> ^ II■ Ц■ Ц■ j j ■ U к. II■ || ■ II■ || ■ U ■ II и ii■ 11■ II■ !! ■ II■ II■ Ц ■ П ■ 1 1 и |1 и Ј 1 [ ^ [^ [ ^ [ ^ 1 ^ 1 и 1 1 ^ |1 Ј 1 |1 Г ]П и 1 [ ^ Г и 1 |иПГ|ЈТ[иП * СД0»СЖЗ>СЖ)»(!ДР1(ЗК)«СЖЗЧДаЧЖ)»СД0>»<аГ)>СИ5>С»а»МГП»РЈај(>И1Р»п«р»аа*РИП*р»а»пиприл>РЖУРИпа •C *3C *D C *D * općine grada Sarajeva Temeljna gl a uni c a 40,000.000— di nara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda; filiale Sarajevo broj 2172 Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. Osim toga ima svoju koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale dragocjenosti uz najpovoljnije kamate. • СЈП5 • СЖО • СЖЗ • СЖО• с * 0 • CJD « СЖ О • СЖО • СЖО СЈГО• СЈГЈ • 2£П> • СЖО• СЈГО• СЛГО• GJfO• • C*D CSTD• �Л И СТ ГАЈРЕТА ДРУ Ш ТВА ЗА К У Л ТУ РН О И ЕКО Н О М СКО И з л а з и 1. и Г о д и н а XI. 16. у м јесецу. Б р о ј 17. Сарајево, 1. септембра 1927. П О Д И ЗА Њ Е МУСЛИМАНА Цијена год. 80 Д. Поједини број 4 Д. Ђаци добивају лист у пола цијене код Главнот Одбора или код Управа — Гајретоввх конвикта. — ПРОТЕКТОР ГА ЈР Е Т А Њег. Краљевско Височанство Престолонаследник Петар са Њ езиним Величанством Краљицом Маријом. �Страна 258. Г A Ј Р Е Т( Број 17. Четврти Рођендан Ш еговог Краљевског Висо чанства Пријестолонасљедника Петра, Протектора „Гајрета". Кад си први пут угледао свјетлост Божијег дана и удахнуо први пут дах са наших ријека и планина, о Ти Дивно Дијете Краљевских Родитеља, не само да Te je дочекала топла и ненадмашива љубав Твојих Краљевских Родитеља, веК су Te дочекали радосни усклици из срца цијелог Твога Народа! Сви смо Ти се обрадовали, и онога часа кад су у великој радости уздрхтала Њихова Срца, и кад су са сузним очима од радости, бдијући над Тобом, упирали погледе ка Пријестољу Свевишњег и шапутали молитве за Твоје здравље и дуг и срећан ж ивот/— нису онда били Они сами, веК смо се Богу молили за Твоју срећу и Твој напредак и ми вјерни синови Твојих Краљевских Родитеља и вјерни поданици и Њихови и Твоји! Прошли су ти птои дани радосног буђења, али није престајала молитва Свевишњем да Тебе одржи здрава и чила и да Ти Он подијели среКу и напредак, како би Ти растао на дику, славу и част Твојих Краљевских Родитеља и нас, Твога Народа. С а великом радошћу, a у молитвама Свевишњем очекивали смо Твој први Рођендан. И дочекали смо га и прославили смо га не заборављајући да се захвалимо Великом Богу на Њ еговом прекрасном Дару, и да га опет замолимо да Твоје Рођендане још за дуго и дуго прослављамо! И услиша Бог наше молитве и дочекасмо Твој други, na и трећи Рођендан! Нека je за то велика и слава и хвала Свевишњем! И, ево, поново наступа наш празник! Ми, нека je хвала Великом Богу, и no четврти пут славимо Твој Рођендан! Велика je то Свечаност кад се Твоме Рођендану са Твојим Краљевским Родитељима радује и цио наш Народ! У Њиховој paдости учествују сви Њихови одани и вјерни синови, a срећни су и пресрећни питомци нашега „Гајрета" јер они славе Рођепдан и Краљевског Сина и свога Заштитника! Молитвама нашим кад Си се родио предадосмо Te у зоштиту СвемогуКем, a да Ти искажемо своју велику Љ убав и Оданост, ми Te „Гајретови" питомци пригрлисмо као свога Заштитника, јер знамо: да Твојим жилама тече крв славних Kapaђорђевића; јер знамо да Си Син онога Краљевскога Дома, који није туђи, него je наш, јер je изникао из срца нашег Народа; јер знамо да Си, дошавши на свијет, допио у Своме Срцу сву жарку љубав Твојих Свијетлих Предака у Родитеља за Своју Отаџбину и свој Народ, чији смо саставни дио и ми Муслимани; јер знамо да Си са првим дахом којег Си удахнуо, — удахнуо све оне красне одлике које су красиле нашега Вожда и које красе све Њ егове Њему достојне Потомке; јер знамо да су Ти наше Ријеке и Планине удахнуле дах нашега витешког народа, чија je прошлост била тако мучна, али ипак славна, и чија je садашњост свијетла, a чија ће будућност бити златна; јер знамо да су Ти прву успаванку испјевале наше Виле које су Ти улиле сву пожртвованост за свој народ; јер знамо да Ти je Небо наше дало све своје љепоте, a Сунце Te с радошћу озарило да и Ти увијек ведро и весело гредиш животом и да с нама и са Својим Краљевским Родитељима дијелиш Радост и Срећу која Te чека у будућности! Ми знамо да ће Потомак Свијетлих Предака и Син Узвишених Родитеља са љубављу прихватити Свој Народ и да ће Своју Отаџбину водити оним стопама којим су je упућивали и водили Њ егови Претци! Увјерени смо да Кеш Ти, о племенито Дијете Краљевских Родитеља, кад једном буде Свевишњем драго, са радошћу и с пуно љубави прихватити тешко Владарско бреме и да ћеш наставити Велико Дјело својих Славних Предака и Узвишених Родитеља! Знамо да Кеш и нас босанско-херцеговачке Муслимане прихватити као Своје Синове исто онако како чине и Твоји Краљевски Родитељи! Знамо да ћеш нас и онда знати вољети, јер смо ми Твоји, a Ти си наш! �Број 17. Г A Ј Р ЕТ« Страна 259. Нека je за то велика слава и хвала ми с Тобом можемо поносити, a Ти с нама хвалити! Свевишњем, који нам Te даде! Да живе Твоји Узвишени Родитељи, наш Ми, вјерни и одани поданици Твојих дични Владар Њ егово Величанство Краљ Краљевских Родитеља и Твоји, ничице падаАлександар I. и Њ ено Величанство Краљица мо пред пријесто Свевишњег и молимо Му се: Марија! Нека нам Te, Дивно и Племенито Дијете Да живи Њихов Првјенац, Свијетли ПриКраљевских Родитеља, Свемогући поживи јестолонасљедник, Протектор „Гајрета" Његово Краљевско Височанство Петар! срећна и здрава за дуги низ година да се VAZOVI JEDNOG ALIMA*) >ra. — Prije nego pređemo na naš pravi zadatak da govorimo o Islamu i njegovoj nauci, posvetićemo nekoliko riječi vjeri uopće, njenom predmetu, za­ datku i svrsi. Svaki misleći čovjek upravlja svoje misli na sve što ga okružuje, a tako i na sebe -saipog. On hoće da svemu prodre u srž' i da svemu dokuči tajnu. Cijeli svijet mu je kao i on sam sebi jedna velik^ zagonetka koju nikako ne može da riješi, a nepre­ stano ga goni njegov duh, da a njoj zamišlja, da joj traži izvor i početak, svrhu i kraj. Na svakom ko­ raku njegov se duh susreće sa neizmjernostimaj sa beskrajnostima i na svakom se koraku njegov duh ponovno osvjedočava o svojoj nemoći i ograničenosti da pronikne u ta beskrajna i bezgranična čudesa, ali se on ipak ne može da s tim zadovolji i da pre­ stane tomu težiti. Otkako je čovjek počeo da misli on je upravljao svoje oči k nebu i promatrao njegova ona svijetla i bezbrojna tjelesa, koja se tamo u prostoru šeću ili izgledaju kao da nepomično na jednom mjestu stoje. On je to gledao i pitao se: otkuda ta bezbrojna svi­ jetla tjelesa tamo gore i zašto su ona tu? On je u toku od više hiljada godina mnogo što-šta naučio i razumio o tom zvijezdama, ali odgovara na pitanje, ot­ kuda? i čemh?‘nije još nikada dobio. On je proširio horizont svoga znanja, ali to znanje, mjesto da odgonetne tajnu koju on traži, dovelo ga je do otkrića mnogo većih i neslućenih čudesa, koja ostaju vječna tajna za njega. Kolika razlika između onoga što su ljudi prije mislili o nebu i zvijezdama i između zadnjih otkrića astronomije, koja nas upoznaju sa tako veličanstve­ nim i grandioznim stvarima, pred kojima blijede i najbujnije ljudske mašte! Kolika razlika između sta*) Ovaj članak važi kao uvod u seriju preda­ vanja (vazova) koja će održati jedan naš skromni i povučeni alim, a ta predavanja štampače se u našem listu. — U r e d n i š t v o . rih pojmova o vasioni i o zemlji kao središtu vasione i između današnjih pojmova o vasioni i o položaju naše planete u njoj! Dok se prije mislilo da je zemlja stalna i nepomična, pričvršćena na osnovi i na dnu vasione, a "da tu zemlju nebo nadsvođava, danas se zna, da je naša planeta jedna mala kugla, koja se okreće oko sebe, a za toga okretanja oko sebe plovi opet dalje u prostoru tako, da ona u isto doba ima više određenih kretanja razne vrste. Prvo je kre­ tanje zemlje oko sebe što proizvađa sljedovanje dana i noći (i što čini da ona stalno mijenja svoj vasionski pravac, pokazujući da u vasioni nema gore ni dolje. U jednom razdoblju od dvanaest sati gibanje se više ne predstavlja odozdo prema gore, nego odozgo prema dolje i svako to tobožnje uspi­ njanje prestavlja tada padanje prema bezdnu.) Drugo gibanje zemlje jest njeno godišnje okre­ tanje oko sunca (za kojega ona prevali 940 milijona kilometara sa jednom brzinom od 107.000 km za jedan sat) što nam donosi razna godišnja vremena. U isto doba sunce, oko kojega se mi okrećemo, nosi nas, kako astronomija uči, prema zviježđu Herkulu u brzini od 20 kilometara za sekundu tako, da otkako postoji naša zemlja, ona nije dva puta pro­ putovale istom stazom. Ali ovo opće gibanje i premještanje cijelog sun­ čanog sistema prema zviježđu Herkulu ne zaustavlja se samo na tome, jer naše sunce nije nego jedna zvijezda u onoj zvjezdanoj gomili, koja.se zove Mli­ ječni Put ili Kumovska Slama. I ta gomila zvijezda, koja se zove Mliječni Put, kreće se u beskrajnosti f. juri, kako astronomi kažu, jednom nepojmljivom brzinom od 600 kilometara za sekundu, upravljajući svoj pravac prema jednom drugom zviježđu, koje se zove Kozji Rog. I ova se druga hrpa zvijezda pokreće, jer svaka zvijezđa-sunce oživljena je vlastitim gi­ banjem i kretnjom. Ova zvjezdana aglomeracija, koja sačinjava naš zvjezdani univerzum, ima više od jedne milijarde su­ naca, ali se danas poznaje ne samo naš Mliječni Put �Страна 260. Г A Ј PET« nego mnoštvo drugih, dalekih vasiona, koje su tuđe našoj i koje gra viti raju i plove u beskrajnom pro­ storu sa brzinom, koja je slična gornjoj. Ove nebeske formacije izgledaju da su udaljene za 110 hiljada go­ dina svjetla, t. j. za 110.000 puta 9 trilijona i 407 milijarda kilometara. Tako mi imamo pred sobom zvijezda na milijone i na milijarde, zvijezda najrazličitijih veličina i najrazličitijih doba, jedne u punoj snazi, druge u prvoj mladosti ili skrajnjoj starosti, a i takvih, koje su već davno ugasle i to nam predstavlja vasionski život u svima njegovim razvojima. Objami ovih tjelesa nebeskih pružaju isto tako nova čudesa. Astronomi tvrde da priječnik ili - dijametar Antare, jedne lijepe zvijezde u Škorpiji pre­ mašuje za 460 puta priječnik našega sunca ili za 50.000 puta priječnik zemlje. Ako bismo zamislili ovo sunce na mjestu, na kojem se nalazi naše sunce, naša bi planeta, ostajući u istoj daljini, u kojoj je sada spadala u objam ovoga kolosalnog sunca« Sve ove -mase sunaca i svjptova plove u prostoru bez sukoba i sudara, u divnoj harmoniji i skladu, među sobom vezane i držahe jednom nevidljivom silom, koja se zove privlačnost ili atrakcija, pokre­ tane tom istom nevidljivom silom u jednom savršeno pravilnom gibanju, služeći u isto vrijeme bezbrojnim zadatcima i svrhama i ne remeteći bezbrojnim vje kovima rad i savršenstvo jednog utvrđenog i odre­ đenog plana. I čovjek gledajući i posmatrajući ta tjelesa, koja iz tako neizmjernih daljina sipaju na sve strane svoja svjetla, koja drže u svojim naručajima bezbrojne svjetove, koja su sa svojim svjetovima toliko teška da ljudski um ne može ni zamislithkolika bi ta cifra morala biti da označi tu težinu u kilogramima, koja se kreću i okreću sa nezamjemim i vrtoglavim brzi­ nama, posmatrajući kako se vjekovima pravilno i ne­ promjenljivo dani i noći, godišnja doba i godine, po­ smatrajući kako sva ta sunca i svjetove drži i po­ kreće jedna nevidljiva sila, koju ljudi nazivaju atrakcija, uviđajući da sve što čovjek poznaje o tom fizičkom svijetu, a s thn u vezi i o moralnom svijetu nije ipak ništa završno i krajnje, nego tek naziranje i maglovito naslućivanje onoga, što u istini i stvar­ nosti prestavlja taj fizički i moralni svijet — čovjek sve to gledajući i promatrajući misli i razmišlja. On i ako je svjestan toga, da ne može naći i pronaći ono što on traži, da je njegov um i mašta nemoćna da odgonetne ovu strahovitu zagonetku i da dokuči tajnu svih tajna i uzrok svih uzroka, on ipak traži i teži prema tome zadatku, prema toj tajni svih tajna i uzroka svih uzroka. Njemu je ta težnja urođena i prirođena. On sluti da je ta težnja prema krajnjem uzroku njegova krajnja sudbina, da bi se on samo tu mogao smiriti i zadovoljiti i kad bi to mogao po­ Број 17. stići, on bi žrtvovao hiljadu svojih života, sve što ima i što bi mogao imati, pa i cijelu vasionu kad bi ona bila njegova, jer osjeća da se on sa svim tim ne bi opet zadovoljao dok do cilja te svoje težnje ne bi došao. Obrati li se pogled na zemlju, opet se pružaju pred našim očima bezbrojna čudesa. Tu su zemlja i brda sa svom svojom historijom postanka i razvitka, zemlja kolijevka naša i hraniteljica svega života što se na njoj rađa, razvija i umire, zemlja sa svojim ledovima i vulkanima, sa svojim kopnom i vodama najrazličitijeg ukusa; tu je život u bezbrojnim obli­ cima i pod najrazličitijim uslovima, život koji se vječito obnavlja, rađa i umire, život koji se od najmanjeg do najvišeg, od zametne jezgre do pot­ punog organizma individualizuje, koji se, gonjen i ■ tjeran nevidljivom i neodoljivom silom gura i hrvc da se u svim svojim pojavama uspenje do najviše moguće mjere, koji, dakle, neodoljivom silom gonjen tčži "prema nekom savršenijem stupnju u svim svojim manifestacijama, u nagonu za svakovrsnim stvara­ njem i proizvađanjem, u želji za očuvanjem i osigu­ ranjem svoje ličnosti, u pohlepi za vlasti i bogatstvom, za znanjem i moći, ukratko jedna vitalna sila i ener­ gija nedokučiva u obilatoeti i u prirodi svojih svoj­ stava, koja se krve, muči i teži da se uspne na nešto uvijek-više, ljepše, bolje i savršenije; tu je svijest u svim mogućim gradacijama i stupnjevima, svijest ograničena i vezana za oblik i organizam, u kojem se ona pojavljuje, svijest koja se penje i proširuje svoje područje u koliko se ona prenosi iz jednog ži­ votnog oblika u drugi, iz jednog manjeg životnog organizma u drugi viši organizam; svijest koja se penje iz nizine jednog uskog i ograničenog shvatanja kao da je konačna svrha života zadovoljenje njegove fizičke strane i dolazi do toga da je konačna svrha života zadovoljenje njegove fizičke strane i dolazi do toga da iza materijalnog i fizičkog svijeta nazire i naslućuje jedan novi — moralni svijet, koji je ne­ vidljiv i zastrt i kojemu ona hoće da digne zavjesu i da jasno pogleda u njega. Iz naziranja i naslućivanja toga novog i moralnog svijeta rađaju se u toj svijesti i novi pojmovi,' moralni pojmovi o dobru i zlu, o pravdi i nepravdi, o moralno lijepom i moralno ruž­ nom. Čovjek, koji to posmatra, osjeća da je njegova sudbina usko vezana sa tim drugim svijetom, on osjeća da je odgovoran za svoja djela, da su djela, prema njihovoj moralnoj i unutrašnjoj vrijednosti činioci njegove sudbine, osjeća da je život i sve nje­ gove sudbine, osjeća da je život i sve njegove mani­ festacije jedna, veoima ozbiljna stvarnost i realnost, da ovoj realnosti ne može biti ovaj život i prva i završna faza, osjeća da je realnost vječna ma kako se ona mijenjala i preobražavala, on osjeća da je �Čpoj 17. >Г A J f r Č t i njegova sudbina prema nepromjenljivom redu stvari da uzroci stvaraju učinke one prirode kakvi su oni, ovisi o tom kako će se njegov život u ovim trenutcima manifestovati, kakva će volja, nagoni i težnje doći do izražaja u njegovim djelima. Tako će čovjek, kamo god gleda i posmatra, na nebu, na zemlji i u sebi, nailaziti na bezbrojna ču­ desa i istraživače njihovu tajnu. On će istraživanjem te tajne otkrivati uvijek nova čudesa, koja će mu tu tajnu prestavljati uvijek nerazumljivijom i privlačnijom. Ta tajna, za kojom se teži, sakrivena je za neku beskrajnost uzročnih veza i odnošaja, ali čije se odgonetanje nameće svemu i svačemu u jednoj pojavi sveopćega nagona, naklonosti ili poleta prema nečem višem i savršenijem. Ova sveopća naklonost i polet prema višem i prema savršenstvu, koja je najkarakternija crta svega života, predstavlja ljudskoj misli cijelu vasionu kao očajnu borbu da dostigne svoju nikad nedosežnu metu. Sav i fizički i cijeli moralni svijet što ga mi- na­ slućujemo, grozničavo s§ žuri i leti vrtoglavom br­ zinom da nađe i dostigne ono, za koje osjeća da neće nikad imati mira ni spokojstva dok to ne nađe. Iz­ gleda kao da je neka sila, rukovođena svojim razlo­ zima i svojim nedokučivim planom, stvorila svojom svemoći ovaj svijet i gurnula ga od sebe, a pri>jg-' stanku, u času kada započima nemir i nespokojstvo njegovo, prišaptala mu, da on neće zadobiti sreće ni mira za kojima će tako žudno težiti dok se ne vrati opet svom prvobitnom izvoru ili sili iz koje je po­ tekao. Ona je zadahnula vasionu životom, ljubavi i poletom za srećom i cijela vasiona, svi svjetovi, po­ znati i nepoznati, svjetovi koji ćsjećaju da postoje samostalno i izvan sile, koja ih je sjvorila i koja iz svoje tajnovitosti upravlja s njima, svi ti svjetovi i cijela vasiona jure nečemu nepoznatom. Sva čudesa što su u beskrajnom izobilju prosuta, predstavljaju, dakle, za ljudsku misao jednu živu knjigu, knjigu koja je pisana nevidljivom rukom, živim perom i živim riječima. Kad bi oceani bilo mastilo, mastilo bi se prije istrošilo, nego li riječi koje ta nevidljiva ruka piše, kako Kur’ani a. š. kaže: Ona ljudska misao, koja ima smisla za posmatranje tih čudesa, trudiće se da tu veliku knjigu čita i razumijeva, nastojaće da shvati jezik i značenje tih riječi, koje tako živo, stvarno i istinito govore u svi­ jetu i u nama, kako u Kur’ani a. š. stoj:i »Mi ćemo im brže pružiti naše dokaze u obzorjima i u njima samima.« Da se dakle razumije šta je vjera prvi je uslov obratiti pažnju i misao velikoj knjizi Prirodi, koja je uvijek otvorena, i svakomu više-manje pristupačna i čitljiva. Prva zapovjed i prvo objavljenje Muhamed a. s., prije dakle nego je on imao i dobio ovu knjigu, koja se zove Kur’ani a. š. bila je riječ »Čitajk Ćtpaaa 261. Muhamed a. s. sav zaplašen iJne znajući na šta se to odnosi zapitao je: »šta ću čitati?«, našto je ponovno i jače zagrmila ista zapovjed »čitaj!« Mu­ hamed a. s. još više uplašen od te neobične zapovjedi zapita opet šta će čitati. Na to mu bude odgovoreno: To znači: »Čitaj s imenom svoga Boga, koji je stvorio; stvorio je čovjeka iz plamička jezgre. Čitaj, i tvoj je Bog Preblagi onaj, koji je podučio sa perom, podučio je čovjeka o onom što on nije znao!« Ovaj prvi imperativ »Čitaj!«, koji je prije svega na Muhameda a. s. upravljen i više puta ponovljen, prvi je imperativ za svakoga ko traži istinu, ko traži tajnu svih tajna i uzrok svih uzroka, prvi je uslov za svakoga, koga interesuje njegova sudbina i ko hoće da se stepenicama vjere, i najkraćom stazom uspinje prema vječnom svom izvoru. Čitati dakle veliku svetu, živu i neiscrpivu - vječnu knjigu, u njoj i u njenom jeziku i riječima tra­ žiti vječnu Istinu i iskreno i dosledno težiti prema Njoj, to* je-^jera, to je osnov vjere. Tko to ima, taj ima pravu vjeru, pa ma ko on bio i ma kakvo iime on nosio ili ma kakvim se nazivam on označavao. Tko toga nema, on nema ni vjere, pa ma kojoj vjeri on pripadao, ma šta on inače znao ili ma kakvo ime on nosio. Takvo čitanje dovesti će ljudsku misao, da po­ vjeruje da se iza svega toga što ona posmatra ili na novo otkriva krije jedna velika Istina, koja je svuda i svagda prisutna, Istina živa i jedina samostalna, Istina, koja je svemu što postoji Prvi i Posljednji uzrok, osjetiće da postoji jedna beskrajna Sila i Energija kao izvor svih sila i energija što ih razvijaju svjetovi cijele vasione, jedna sila Lična, sudeći po tom, da sve što nosi znake života, čak i bezživotne stvari, od najmanjeg do naj­ višeg teže da se individualizuju i oliče; da se iza svega krije jedna Moć Sveznajuća, koja poznaje svaku tajnu i što je još skrivenije od tajne, koja upravlja i gospodari svjetovima po planu, koji je Njoj poznat i za svrhu, koja je opet samo Njoj po­ znata. Ljudska misao će uvidjeti, da je ta Sila jedini i apsolutni gospodar Neba i Zemlje, da Ona stvara Život i Smrt, Ljudska misao uvidiće i to da ona tu naziranu Istinu ne može obuhvatiti u Njenoj bitnosti, a tako ni Njezino znanje ni ostala svojstva, ali posmatranje i čitanje proširuje to poznavanje i pdstrekava na daljne produbljavanje i proučavanje toga predmeta. Od kolike je važnosti za vjersko vaspitanje čo­ vjeka ovo čitanje u živoj knjizi svijeta i u sebi vidi se i iz slijedećih ajeta: »Ne posmatraju li carstvo Nebesa i Zemlje!?« »Reci, posmatrajte ono što je na Nebu i na Zemlji!« »Ne posmatraju li devu kako je stvorena, nebo kako �Страна 262. >Г A Ј Р ЕТ< Број 17. tako se ne može reći ni čovjeku da ima izgrađenu svoju vjersku ličnost, ako je na tom pravcu, na kojem se nalazi, samo zbog toga što se je on slučajno tu našao. Tako slijepo imitiranfjje dovešće nas dalje do jedne fatalne bludnje, da ćemo vjeru shvatiti kao nešto što se dade stisnuti i ograničiti u riječi, forme i fraze, što je u najvišoj protivnosti sa duhom svake Ovi ajeti kao i mnoštvo drugih upućuju nas na vjere. Vjera nije i ne može biti riječ, fraza i forma, promatranje neba i njegovih tjelesa, na promatranje ona je, ili treba da bude, živa osobina duha, glavni zemlje, gora, voda, bilinstva i životinjstva, na pro­ pokretač života, glavna ideja vodilja u vođenju naše učavanje njihovog postanka i razvitka kao prvi uslov individualne sudbine. Mi ne smijemo suditi o vjeri vjere, kao jedini način zadobijanja i proširivanja ili nevjeri jednoga čovjeka po tom, da li on pripada spoznaje i svijesti o svijetu, o sebi i o Bogu. riječju, frazom ili formom jednoj specijalnoj vjeri, ili Muslimanski svijet zapao je iza onih prvih dana ne pripada ni jednoj od poznatih, uskim granicama sjaja i života u jedan mrak i mrtvilo otkako je pre­ ili neznanjem pripadnika njenih ograničenih i iskriv­ stao da svijet proučava u živom Božjem djelu, zado­ ljenih vjera. Glavno mjerilo za prosuđivanje o tom, voljivši se za svaki problem života, i praktički i mo­ da li čovjek ima vjere ili nema jesu težnje, nutarnje ralni, sa onim što su prije ljudi o tom mislili i rekli, težnje čovjeka, koje se rađaju iz njegovih shvatanja š ta je u opreci sa gornjim Kur’anskim' izrekama. 0 svijetu i o životu. Ako je svijet i život za njega Prema mnogim Kur’anskim izrekama mi se ne jedan vječni problem, čije riješen je on nazire u po­ smijemo zadovoljiti sa onim što su drugi prije nas stojaniju jedne vječne Istine, kojoj on, makar ona 0 svijetu i o svim njegovim,velikim problemima mi­ bila i neshvatljiva u svojoj prirodi, upravlja svoje slili i govorili, ne smijemo se ograničiti ntfTo~3a' težnje i dosljedno tim težnjama reguliše svoje misli svijet i probleme života pa takp i vjerski problem 1 svoja djela, taj čovjek ima vjere; bez tih shvatanja naučavamo i razumijevamo iz mrtvih knjiga i tuđih i bez tih težnja i djela nema ni vjere, pa makar on to otkrića, nego se moramo vratiti živoj Božijoj knjizi, svim mogućim formulama dokazivao da ima. koju su i prijašnji proučavali. Riječi i formule vrijede samo toliko, koliko one Ako je vjera glavni i najvažniji činilac lične sud­ tačno i istinito predstavljaju pravo stanje duše, t. j. bine svakoga čovjeka, ako joj se dapače pridaje njezina shvatanja i njezine ideale. uopće ikakva važnost u našem duhovnom životu, Rekli smo da čovjek mora sam svoju vjeru iz­ onda svaki pojedinac mora da ju sam izvojšti, da ju sam iznađe i obrazuje. Ako mi vjeru učimo iz for­ graditi i obrazovati i da se ne smije zadovoljiti sa mula i iz fraza, koje su nam naši roditelji ili naši imitiranjem i sa slijepim povođenjem za drugima. On vjeroučitelji kazali, onda naša vjera nije naša, nego mora, kako je rečeno, neprestano svijet i život posnaših roditelja ili naših vjeroučitelja, koji su nam matrati, mora za cijelog života učiti: to kazali, jer mi nismo sami proučavanjem i čitanjem ^Znanje je neophodna dužnost za svakoga musli­ žive knjige, na koju nas tako često potstrekavaju i mana i muslimanku«. To su riječi Muhamed, a. s., a potsjećuju kur’anske riječi došli do toga da sami šta znači neposmatranje i neučenje ili slijepo imiti­ sebi vjeru stvorimo i obrazujemo. Mi smo se slučajno ran je drugih, vidi se iz ovih ajeta Kur’ani a. š.: našli u jednoj određenoj vjerskoj zajednici i mi smo »Koliko je dokaza na Nebesima i na zemlji, pokraj slučajni muslimani sve dotle dok sami, pomoću pro­ kojih oni prolaze i svoje poglede od njih odvraćaju!« učavanja i razmišljanja, ne dođemo do toga, da »Oni imaju srca, ali ne shvataju, oni imaju oči, ali Islam uistinu predstavlja i označuje najbolji put ne vide s njima, oni imaju uši, ali ne čuju na njih; kojim treba da se kreće naš život. Ako toga nema, taki su kao marva, da još više su oni zabluđeli, oni mi nemamo svoje vjere nego vjeru svojih roditelja su oni nemarni!« je uzdignuto, gore kako su postavljene i zemlju kako je svedena? Potsjećaj, ti si jedino potsjetiock »Ne vide li oni koji ne vjeruje da su nebesa i zemlja bile epojene, te da smo ih ml odijelili i napravili iz vode svaku živu stvar? Zar neće dakle vjerovati?« »Ne vide li oni da mi Zemlju s njezinih strana uma­ njujemo, pa jesu li oni gospodari?« 1 djedova i da su ti naši roditelji i djedovi ispovjedali ne znam kakvu neznabožačku vjeru, tu bi vjeru i mi tako ispovjedali. Iz ovoga se jasno vidi da izgrađene vjere nema ni u koga, ko ju nije sam na vlastitim osnovima po­ digao i sagradio i kako se ne može za jednoga čo­ vjeka kazati da on ima kakvo bilo izrađeno i vla­ stito mišljenje, ako je on pristalica drugih ljudi u tim mišljenjima bez vlastitog razmatranja i ubjeđenja, Govoreći o nevjernima, navode se njihove riječi: »Mi smo našli svoje očeve na tom pravcu i mi sli­ jedimo njihove tragove«. »Mi ćemo slijediti ono, na čemu smo našli naše očeve!« »Mi smo našli naše očeve da tako rade«. Ovo je dokaz da se mora posmatrati i učiti, sam sebi izvojštiti vjeru i obrazovati ju, ukratko izgraditi sam svoju unutrašnju ličnost. �Број 17. Г А ЈР Е Т . Страна 263. Владислав Тмуша: ЈЕДНА НОЋ HA ГОРИЦИ. крило, да само једном омилујем љсгово златпо ii. перје. И заплаках a on ми не хтсде доћи. Ни главе Остала je Пембе-ханума дуго у нском чудиом не окрену. Гледао je некуд у небо, као да je вребао стаи>у ни спавања, ни јаве. Осташе тако и роби- неку птицу која je летсла нскуда. . . Ах!. . . њице. Не хтедоше отпочети нову песму, пити заСад ућута Псмбс-ханума и притиште груди руметнути своје несташне шале зачињене сочним ки- кама. Била je узбуђена да joj je требало да сс котом. Занеме на неко времс цела Горица, a као одмори и пршсупи снагу. да с н.ом запемешс и остале махале Шехер-Сара— У мојз сво уплакапо крило — пастави јева. Пембе-ханума пошто предахну — долсте однекуд Hoh je мирисала свсжином. Ни встар се није једна голубица. Била je беља од снега, a лсшна усудио да јаче омилује образе Пембе-хануме. Рас- Јд најлепшег датга у годипи. Како дође одмах ми noкошно звездано небо, без месеца, гледало je ira че гугутати. Никад нисам чула слађег гугута. ПомиГорицу. Само je кошевски поток ћућорио. Вал»да ловах годубицу и заборавих начас са.кола ирема je хтсо да отпсва до краја успаванку. Поклекле себи. Kao да сам и ja гугутала с њом тако ми се робнње устављалс су дах и чекале да се пробуди милина разли целим тслом. Ona ми својим перјем н.ихова несрећна госиодарица. ‘лосуши свс сузе, a гугутом однесе сав јад и измами Пембс-хапума je лако дисала. Лежала j e -још осмех. Миловасмо се и хтедосмо још да се милуувск раширепих руку. A тада, лагано, onaico како јемо. Бацттч^кехотице поглсд на сокола. Он се бссе пред зору постепено почиње руменити источно jame окренуо нама. Но није глсдао мене већ у голунебо, тако поче облевати румен лице Пембе-хануме, бицу. Упро je очи у голубицу, a поглед му није док сво не порумењс. "После Ссв6 'то озари. једач био леп, већ ружан. У његовим очима као да je блажени осмејак. Груди joj се Рочеше бурно ди>—-пламсао неки нрљави огаљ. Наједном се он устреми зати, a онда joj се у часу руке нађоше na гру- na моју голубицу, рашири канџе над њом и хтеде дима. Kao да je њима нешЈо* притезала. je зграбити и одиети. Цикну преплашена моја голу— О х !... чу се усклик који je одавао срећу бпца, узви се и одлете, a за њом се даде соко. и Пембе-ханума се са осмехом усправи н,а лежају Уздрхта све у мени, препадох се за своју голубицу, na погледа у савијене руке na :рудима. јер се тог часа јави јато гавранова. Onn се скленРаменила нестаде Stao га да нечија рука у таше око голубице и свију начас нестаде. часу избриса. Осмех среће претвори се у осмех Oncf ућута Пембе-ханума да након неколико часака настави: бола. Она тешко уздахну, растави руке и једва ча< — A тада се опет обрадовах. Долсте однекуд прозбори: неки голуб исто опако леп као што je била и го— В ај!. . . Сан je био! Видеше робињице шта би са њином господа- лубица. Не спусти се мени na крило већ на једпу рицом. Разабраше да joj je измакаоЈедап лсп сан. грану близу мспе. Није гледао у ме, a видела сам Могле су знати и какан je био. Срсћа се била на- да je био тужан. Очима je тражио нског. Помислих смејала на тужну пашиницу.-Сап ју je био пре- да није ону моју голубицу. Хтедох да му кажем варио, дочарао joj срећу, показао joj je, a онда нс- шта je било с њом, устадох и приђох му. A т а д а . . . милосрдно однео ту слику и отворио joj очи да ах, никад досад нисам видела лепшег створа! Остадох. запањена пред његовом лепотом. У мепи види сву своју беду и несрсћу. као да се све преврну, обузе мс пеки чудновати Дође тешко робињицама. Умало што не запла- огањ, крв nit удари у све жнле, ja осетпх иешто каше. што одавпо нисам осетила. Знала сам да ће ми Пембе-ханума погреда no љима и као да очима срце пући ако га нс привинем себи. Сва, устрсптала тражаше од њих и сажаљење и помоћ. пружих руке голубу, али он се прену, оштро ме — Шта си нам то сањала, светла ханумо? погледа и прхну. . . Прхну у сусрет голубици која Упита болећиво Умихана. опет долете прогоњена оним истим вранама. Залете Пембе-ханума je болно погледа, уздахну na се се тада међу љих голуб, ослободи голубицу na опст лагано узвали на своје лежиштс. затвори очи одлете с љом некуд. . . Куда? . . . To не видех. na пошто забачсних руку поћута нско време, отпочс —\ A послс — настави Псмбе-ханума дрхтавим лагпо причати: глаоом — ja падох ничице no трави и горко за— Угледах дивног сокола. Нијс му перје као плаках. Не знам како сам дуго плакала и јецала, што je псрје у других соколова, већ као да je по- a кад се препух угледах пред собом оног истог сосуто златном прашипом и прошарано драгим ка- кола. Слетсо je крај мене и гледао ме нетремице. меновима. Стајао je na грапи према мепи, a главу Поглед му није био опакав као малопре, кад je окрснуо од мене. Звах га, мамих га, тепах му, да глгдао голубицу, већ мио и болећив. Кад нам се бих га домамила себи јер га замиловах. Али мој сусретоше погледи он рашири крила и с њима ме соко остадс као груда снега, хладаи и нем. Подигох помилова no образу. Никад у животу нисам осећала руке и клекох- молећи га. ХтсдОх и срце да ишчупам онако како тада осетих. A кад соко сави оба своја да га њиме нахраним, a on још више окрепу главу крила око мога врата, ja крикнух од epohe и npoод мсне. Молих га, прсклињах га да ми слети у будих се. �Страна 264. »Г A Ј Р Е Т< Ућута Помбе-хапума, опот се узвали и зажмуро. Хтела je да опет домами onaj лени сан, иако je знала да се снови не враћају. — Ти знаш тумачити снове Умихана, — наједном се опет прену — де, реци ми шта значи овај мој сан! — Све ће бити онако како сан каже. Све ћега преживети, светла ханумо, само he све то много и много дуље трајати него што je сан. — Зар и они дрхтаји срца, и они болови, и она туга коју не могох описати?! — Све, светла ханумо, јер треба да буде онако какав je био крај твога сна. Велика je воља Алахова и човек своју срећу мора скупо да плати. — Само да сан не остане пусти сан! — уздахну Пембе-ханума. — To je у Алаховој руци, светла ханумо. Он може да учини да сан остане само сан који се расплин/з као облак, a може да пошаље сан као предсказивање. И то може да буде. Ако Алах хоће он може чуда стварати, само треба да не мислиш о сну. Он се расплинуо и нема га више. — Нема!. . . откиде се болно из груди Пембехануминих na једцо време н^стаде тајац. Сад Умихана приђе бЛиж^ и својој господарици пружи писмо. — Татар je малопре донео из Једрена, рече, предаде писмо и сави р.уКе на ,-нрсима. Пембе-ханума се трже. Нешто joj дође до у'грло, a крв навали у ^лаву. Срце joj задрхта na je целу проже леденЈа језа. Прође joj кроз мозак и саи. Она се препаде да то гшсмо није донело какве несрећне гласе. Дрхтавом руком дрихвати писмо ha неко време оста непомична. Кад се мало стиша, .дубоко уздахну na врати писмо Умихани: — Разломи печат na љбму и прочитај га. Ако носи несрећу баци га у огањ, a мени вечерас ништа не казуј. Хоћу да ову nohr мћслДм само о оном лепом сну. A ko писмо иоси какве ,друге хабере, онда га прочитај. Умихана учини како joj би наређено a затим отпоче читати. »У име Алаха Великог и Благог! Фикрат-ханума, верна робиња Изудинбега, беглербега од Уруменлије, својој ћерки Пембе-хануми, — нека joj велики Алах noćne путеве цветним саговима и натопи јутра и вечери својом великом милости и благословом! »Од твоје мајке са срца поздравље и благослов! »Чула сам, моја добра и јадна кћери, да у своме дому — нека Алах драги излије на њега своју доброту! — ниси пашла срећу. Moja златпа шћери, немој да ти се срце ради тога цвеља, ни да ти душа плаче. Уздај се у велик.у моћ благога Алаха који се у своме трпљењу може и разгневити na душмане своје, јер они који муче његовс створове то су његови душмани. J a чиним дову сваки дан за тебе и молим благог Алаха да се смилује •геби и да те погледа својим добростивим okom. Имам и једно прсдсказиваље да he Алах излитв na твоју главу псхар милости своЈе. A док то буде — велика je моћ Алахова, њој лам се треба поко- Број 17. рити и покоравати — буди стрпљива и сећај се Алаха мишљу и молитвом. »Знам да имаш доста верних робиња, чура сам да те све воле и пазе, — нека им Алах да срећу и здравље! — a да би се ти могла још боље разговорити и заборавити свој терет спремићу ту ти још једну робињу. »Чудан je тај божији створ! Жалосна je прича њен£)г живота. Још као лудо дете од девет година пошла je драговољно у ропство ради једног дечака који би узет у јањичаре. Њсгово узимање пропрати Алах са великим чудом. Мајци му препуче срце од жалости, a отац погибе кад хтеде да га избави. A онда прште печат na небесима. Изли се нечувени и невиђсни дажд и не престаде све док Јаничарбаша не увиде колики je грех учинио са ово двоје деце. Она пође за нејаким дечаком a Јаничар-баша се смилова на обадвоје и узе их под своје. Но уби га. ЈУста-баша да се дограби те красне робињице. Он je - продаде и тако раставише дечка и њу, који сб на велико чудо Алахово, волеше као да им je двадесеу година. »Зумрут га — тако се зове та робиња — и данас воли иако не зна где je он. Ona чврсто верује да ће се наћи с њим и да ће онда бити љегова, a тада, вели, наЧ^гаће светли дани за љих. »Велика je вера у срцу Зумрут робињв и ради 'те вере и лепоте њене спремићу ти je нека би драги Алах кроза ,њу улио и у твоје срце што већу всру и поуздање да ће и тебе Он погледати и смиловати »Знам да ће ти Зумрут бити драга као што ти може бити драг леп цветак; заволећсш je и ради њене лепотс и ради љепхзг гласа. Робиње твоје обрадоваће се кад добију такву другароцу, a теби ће ona бити мелем. »Једва чекам вакат да добијем од тебе хабер да je она стигла na сс молим милосном Алаху да ме обрадује веселим вестима од тебе. »Твоја те мајка у срцу носи и моли се Свевишњем Алаху да ти подари утеху, здравље и срећу! Амин!« Пембе-хануму бејашс потпуно зашсло ово писмо. Ona заборави и сан и своје јаде. Осети да joj je то писмо улило радости и утехе. Она се заиста обрадовала и већ сад жељно ишчскиваше долазак те чудне робиње. — Ох, како je једва чекам! узвикну као мало дете. — Она je лепа, мпого лспа! — рече лјекако значајно Умихана. — Нска je! Ja волим све што je лепо. — Да не буде горе no тебе, светла хапумо?! — Зашто?! Па ona ће ми бити мелем. — Али може да постаие иелен. — Зошто?. . . Ш та сумњаш? Реци!. . . Зар тако леп и мио створ може некомс да загорчи дане?! — Баш зато што je много лспа можо да се деси na да ona очара господар-лашу и да га до краја занесе. Пембе-ханума je поглода na прште у ф ех . Одавио се iraje ona тако пасмејала. — Зар има ишта na свету што би могло раскрварити и разнежити њсгово срце?!. . . Зар да �Bpo] 17. >ГА J P E T . њсга занссе једпа ж снакад он ужива само у слави коју само могдаии доносс?!..'. Ох, како си луда, моја Умихаио! Помбе-ханума. Она у машти састави свог пашу са замишљеном Зумрут робиљицом, na се поново засмеја. Умихана слеже раменима и невесело je погледа. Имала би она још да говори, али не хтеде. Но у срцу je осећала како се увукао неки страх. Страна 265. Пембе-ханума, паиротив, осети како се у њено cjme угнездише радост и поуздање на лепше и светлије данс, на отиоче сама иесму коју нрихватише све робиње. У часу се расиева цсла Горица и оживље све. Поветарац дохвати песму, несташно заигра с tlom кроз мирисну ноћ, поиесе je испод раскошног звсзданог неба na je просу као срмали бехар no сањивим махалама Шехер-Сарајева . . . DŽELALNURI: POTREBA REFORME MUSLIMANSKOG BRAKA. (5 turskog preveo: Salih Bakamović). U cijelom kulturnom svijetu jedino kod nas mu­ slimana postoji najčudnovatija i najnazadnija metoda zaključivanja braka. Ta paradoksalna metoda uslije­ dila je iz činjenice, što se mi ženimo sa » n e p o ­ z n a t i m«. Kod nas se brak smatra ne kao jedna socijalna institucija i kao jedna prirodna i fiziološka potreba, nego kao kakva zabava i igračka. U većini slučajeva, u nas muž ženu a žena muža i ne po­ znaje. I mi nikada ne ispitujemo, da li se kod bračnih parova slažu naravi, karakteri, ćudi i temperamenti. Ja se u čudu pitam, kako dtf sa ovakovim načinom ženidbe i udaje, kod nas uopće može da postoji srećnih i trajnih brakova. Ovdje ne želim opširno i po­ tanko izlagati i opisivati nedogledne štetne posljedice, koje proizlaze iz ovog našeg načina sklapanja braka. Ova neprirodnost naših brakova dovodi fcfif zloupotreba i u razvodu braka. A. od toga mnogo trpi institucija porodice i potresaju se temelji za­ jednice. Brak treba sklapati nakon dubokog razmišljanja i svestranog istraživanja. Jer, ako to istraživanje ne bude ozbiljno, nego površno, posao će biti uzaludan. Prije stupanja u brak potrebno je, da se muž i žena pobliže upoznaju. I do kojeg se stepena brak bude temeljio na što ozbiljnijem i dubljem istraživanju, do tog će stepena biti trajniji i čvršći. Islamski šeriat, ne samo da mužu naređuje, da mora vidjeti žensku, koju će uzeti za ženu, nego šta više zapovijeda mu, da je prije uzimanja dobro upozna. (Ovo smo dokazali u našem poglavlju »Po­ krivanje žene i koprena«). Ukratko rečeno, naša se današnja metoda sklapanja braka protivi zdravom razumu i islamskim propisima. Kao i svaki drugi naš posao, i naši se brakovi zaključuju bez promišljanja, a od toga stradaju naše generacije. U ovom važnom poslu kod nas posreduju ve­ ćinom stare žene ili obično stare osobe. Naime, one dolaze u jednu familiju, u kojoj se nalazi kandidat za ženidbu i u više slučajeva bez znanja samih ro­ ditelja počnu hvaliti jednu djevojku, dokazujući na sve moguće načine, da je ona lijepa kao vila, mlada kao pupoljak, da ima zube kao biser, usne kao rubin i f. d. I na taj način brak se sklapa na brzu ruku. Zato u ovim brakovima ne treba tražiti iskrene ljubavi, prirodnog nagona i zakonsko-vjerske pod­ loge. Nije dovoljno samo to, da obje stranke jedna drugu malo vide i upoznaju. Po mojem mišljenju, potrebno je ne samo to, da porodice obaju budućih supruga jedni druge upoznaju, nego osobito i to, da buduća žena kroz dulje vremena potanko ispituje svoga budućeg muža i obratno. Ovo će doprinijeti, da se porodični i društveni život provodi u najstriktnijim granicama poštenja, pristojnosti i ponosa. Ne­ postojanje i samog prava biranja supruga kod zaklju­ čivanja naših današnjih brakova, porodilo je metodu rastave braka. Ako se, dakle, budemo držali gore navedenih uslova i zakonite metode sklapanja braka, naravno da će i muški i ženski kandidati braka svim silama nastojati, da budu što više uljudni, če­ stiti i pristojni. A danas se kod nas na ovo toliko i ne pazi i ženi ne odaje dostojno poštovanje. Promotrimo li objektivno i nepristrano, uvidjećemo, da je naš način ženidbe vrlo smiješan. Kada ženi kupujemo i jedan prsten, biramo robu, i dokle taj prsten pokazujemo stručnjacima na ocjenu, samu ženu ne upoznajemo! Zapravo je kod nas logika bankrotirala! Naša je metoda zaključivanja braka, apsolutistična i nazadna. Mi se uopće ne držimo uvjeta, koje šeriat propisuje, za pravovaljanost braka. Šta više, uvjetovani brak, koji je i po mezhebu ImamiAzama dozvoljen, kod nas još nije uobičajen. U više slučajeva sudija bez promišljanja dva »mehra« od­ ređuje. I tako nemilosrdni muž, nakon što je pro­ živio trideset i više godina sa ženom i dobio više djece i unučadi, bez opravdanog razloga i zakonske norme (podloge) on je napušta, davši joj u ime hranarine neku neznatnu svotu. Mi se u našem bračnom pitanju ne držimo šeriatsko-pravnih i civilnih za­ kona i zato naši porođaji, a osobito razvodi braka dolaze u veliku zbrku. Neki imami-neznalice i šeri- �Страна 266. »ГА ЈР Е Т « atske sudije staroga kova — čast iznimkama — skla­ paju vjenčanje na vjenčanje. U tome nedoličnom poslu iznalaze se krivi svjedoci, koji, objedujući ženu, da je učinila preljub ili muža da je ženi grdio sve­ tinju, daju povoda razvodima i uništavaju cijele po­ rodice. Jedna zajednica i jedna država i nacija treba da se stide od ovakih skandala. Zbrka, nered i anarhija koje, žalibože, vidimo kod naših šeriatskih sudova, u stvari sklapanja i razvoda braka i uopće drugih pitanja, koja su u vezi sa brakom, u veliko doprinose kvarenju narodnih interesa i opadanju same nacije. Ja mislim, da nije tako teška stvar, jednom za uvijek dokrajčiti ove nazadne i štetonosne metode. Svaki musliman bez razlike narodnosti i državne pri­ padnosti, u onom mjestu, gdje se sklapa brak, treba da mogne pred civilnim sudom osobno i sa zvaničnim svjedocima svečano sklopiti brak, odredivši u spo­ razumu sa svojom budućom drugaricom života, vi­ sinu dvaju »mehra« i druge uvjete, koji,se na brak odnose. Ovo je jedina forma zaključivanja braka, koju naš uzvišeni' šeriat propisuje. Ako se pak ovi naeiiv>ustanovi, paragrafi našeg šeriatsko-civilnog zakona neće omogućivati, da se u bračnim pitanjima vode smiješni procesi odnosno ustanovljenja identiteta. Zvanična, pred sudijom le­ galizirana uknjižba potpisa, dovoljna je za sve. Kod nas se u jednom izmišljenom procesu radi ustanov­ ljenja identiteta, prakticira jedna metoda, koja hi­ perbolički omogućuje svemoguće zloupotrebe i mal­ verzacije. Šeriatske sudije! Otvoreno vam velim, da su te vaše metode oprečne šeriatu. Jer, Islam najstrožije zabranjuje svjedočanstva o identitetu u tim smiješnim tobožnjim parnicama. Vi sa takovim bi­ zarnim metodama vaše mahkjeme (šeriatske sudove) pretvarate u utočišta običnih laži i za to ste odgo­ vorni prema utemeljitelju šeriata, N a j v i š e m s u ­ d i j i na svijetu! Sada pređimo na naše svadbe. Svadba je kod nas uzrok i početak velikih tro­ škova, zbog čega se upropašćuju mnoga dobra i imanja. Osobito po selima mnogi zbog toga ostaju bez igdje ičega, prodavajući i zadnja dva vola i svoj plug; a povrh toga zalaze i u ogromne dugove. I sav se taj novac uništi i potroši za jednu noć. Kada se svadba svrši u ruci i kući nove porodice ne preostaje ništa. Pa da li ima smisla i logike, ugostivši i počastivši neke parazite, prijatelje i susjede, kroz jednu noć uništiti sve svoje imanje? Nije li korisnije, uredivši ceremonije svadbe, sa jednom pristojnom gozbom bez alkohola i svirke, proslaviti tu noć, a višak svote koja će se uštediti predati u ruke mladencima, kao potporu za početak njihove bolje budućnosti? Da Број 17. reknemo onima, koji nas ne poznaju, kako se kod nas muž i žena upoznavaju na prvi dan svadbe, zacijelo bi nam se nasmijali ili možda u to ne bi povjerovali. Kako su nevaljali naši običaji, kao »stidnja«, »knijenje«, izlaganje mladenaca hiljadama pogleda, napadaj kojekakvih individua sa bezobraznim i gru­ bim pogrdama na novooženjnoga, te nakon prve bra­ čne noći, ukazivanje nekih predmeta, koji pripadaju bračnom paru, prijateljima i strancima, onda pijanka i svirka svirača i čašćenje ovih svemogućim vrstama alkohola od strane razuzdanih djevojaka i t. d. i t. d. Iskorjenimo što prije ove nelijepe metode i uređujmo naše društvo malo više liberalnije prem a duhu vre­ mena, malo ozbiljnije prema ekonomskim i socijal­ nim potrebama, te malo više prilagođenije zahtjevima jednog ozbiljnog modernog života. Nesavremenost naših životnih metoda nas muslimane i Turke upropašćuje. I mi uzroke i faktore naše dekadence tra­ žimo u nesređenosti naše države. A u stvari, država opstoji sa narodom, narod sa porodicom, a porodica sa brakom. Ako se brak bude i dalje sklapao po do­ sadašnjoj smiješnoj i štetnoj metodi, n i država ne može biti na čvrstim fundamentima. Evolucija mora početi iz malih pitanja sređenosti porodice i odnošaja bračnih parova. Koliko god budemo jaki u državnom pogledu, ako nam naša socijalna zgrada, naša po­ rodica ne bude dovoljno čvrsta, prijeti nam opasnost rasula i propasti. Moćna Francuska h rli u vrtlog dekadence naj­ više zbog toga, što su tamo metode zaključivanja braka do skrajnosti nevaljale i toliko oslabile, da se svakim danom kod Francuza opaža sve viši manjak u porodu. Zato Francuska Republika ne može da izdrži u borbi i konkurenciji sa Njemačkom. Još mi je ovdje primijetiti, da se kod nas i muški i ženske vrlo rano i još u djetinjstvu vjenčavaju. Bračni parovi u ovim djetinjastim godinama nisu u stanju razabrati dobro od zla, a osobito nisu u stanju, da shvate teške i zamašne strane životnog pitanja. Osim toga i tje­ lesna je konstrukcija pojedinaca u ovim godinama vrlo slaba te od ovako ranih i brzih brakova, po­ javljuju se mnoge socijalne i higijenske nedaće . Ovaj predmet treba potanko ispitati, separatno sa medicinskog i separatno sa socijološkog gledišta. A ovom se dade lako pomoći: Kao što je to uvedeno u svakoj kulturnoj i civilizovanoj zemlji, i kod nas treba zakonom odrediti minimum godina, u kojim može i muškarac i ženska stupiti u brak. Po uzoru Napoleonova Codex-a, koji je prvi u Evropi fiksirao taj minimum godina, na Zapadu su i svi drugi evropski zakoni odredili granice tih godina, da svoje rase i narode donekle očuvaju od degenerisanja i propasti. �Број 17. T A J PET« Јово Р. БошковиК: Страна 267. Јово Р. БошковиК: РАЗОЧ А РА Њ Е... СУМОР И СЛУТЊА. Moja душа кроз смрт тражи мира ; Доста je било презреног живота, — Сада ме све вређа, жалости и дира — Другога света жељан сам лепота. Тихи сумор данас на душу ми пада, И док небо сиво плаче монотоно Срцем мојим амор страве влада, A његов ехо одјекује боно. Живота су мога жице искидане, Лепих идеала снови покопани, — Срца ми не могу залечит’ се ране О како су тужни ови бедни дани. Знам, да младост хуји брзо као река, И да je кратка овог’ света срећа, У целом животу, да нећу наћ’ лека, Ал’ нпак тражим све што ње ме ceha. Илузије пусте све су, све су наде; Надајућ’ се увек бољему животу, Доживјећу само бол’ јад ил’ срамоту. Незнаним путима с’ чежњом лутам ja, Тражећи њено биће или сен, Ал’ нигде срећа бар час да засја. О, Боже зашто мени патње даде, Јер отров јаднога живота у свету, У првом младости ja окусих цвету. Можда док живим бићу роб, И у машти ће ме морит’ поглед њен Све док не легнем у вечити гроб. Ђ орђе јефтановић: КРАСОТЕ ЛЕТНОГ ЈУ ТРА . јутрос, — У мирису планинске свежине Са осмехом благим, тихим Гледао сам у даљине Свих красота летног "јутра Са помисли: да ће сутра — Здрава, крепка душа моја Усред мира скромно бдити И бол срца уцвељеног У осмеху благом вечно крити. Гледао сам цвеће, — шуме густе И прерије љупке, красне, A у души жеље пусте \ аху ми слике јасне, — >03 светлост зоре рујне ,_i3 мис’о маште бујне ■ лепе иопут снова — 1евојчета једног чедног. . . . - пуно смеха — Тиха песма шума, гора, Бесна игра дивног мора; Цвркут птица, ехо звона, Громка вика чобанчади — Радост, срећа милиона живих бића земног света — Mojoj души годи, моме срцу слади!. Edmonđ Demolins: NA ČEMU SE TEM ELJI SUPERIORNOST ANGLOSASA. — Prevodi Hidajet K u l i n o v i ć . — Prvi čin: Sticanje nađmoćnosti Lasa nad Keltima. Lasi su se naselili u Veliku Britaniju u petom vijeku po Hristu i to na jugu rijeke Temze (Tamise), gdje se proširi njihovo ime Wessexa t. j. zapadnih Lasa, Lussexa t. j. Južnih Lasa i Essexa t. j. Istočnih Lasa. Oni potisnuše bretonske Kelte, koji su kao polupastirski narod slabo vezani za zemlju. Kelti, koji su više sanjalice nego rađeni, pokušaše da se utješe opijevajući svoj poraz koji su držali slavnim. Tako je postala epska legenda Kralja Artura i vitezova »Okruglog stola«: (njemački Tafebrunde). Las je oprečno Keltu u glavnom takav zemljo­ radnik, koji je zbog geografskog položaja svog prvo­ bitnog prebivališta jako upućen na kulturu zemlje. Kao takav on se čvrsto nastani na svojoj krčevini i sagradi svoj dom u sredini svoga posjeda. Njegov je ideal, da osnuje jedan zemljoradnički posjed, na kojem će jednostavni partikularista biti neovisan od �Страна 268. »Г A J P E f « svojih susjeda i političkih vođa. Čak ni Alfred Veliki nije bio u stanju da povede u rat Lase, dok to oni ne bi želili i procijenili, da se taj rat isplaćuje. Autoritet saskih vođa je ograničen, jer ih narod bira u čemu se može nazreti prva i pradavna klica ispostavljanja njihovog samoupravnog sistema. Može se također nazreti klica današnjeg parlamentarizma u njihovim tracionalnim sastancima puka (Folkmot) i zborovima pametnih i odabranih ljudi (Witenagomot), na kojima je mogao svatko prisustvovati. Ovaj ne daje ni vojničkog plemstva ni aristo­ kracija po rođenju. U ovoj se sredini stvaraju poje­ dinci, koji imaju jednaka prava i neovisne posjede, a koji nisu podređeni jedan drugom, obratno onom stanju, koje feudalni sistem stvara. Pravda je također od političke uprave neovisna. Pravosudna je uprava organizovana među susjednim posjednicima, u čemu se nazrijeva početak institucije porote, koja je čisto saskog porijekla. Sve se ovo u mnogo čemu razlikuje od .onoga, što su franačke vođe udruženi s Galo-komanima uveli na kontinentu Evrope. II. čin: Predominacija (pre\da!st) Sasa nad Anglima. U šestom vijeku po Hrištu Angli, koji doploviše s ističiiih padina Schleswl^a nastaniše se na sjever­ nijim obalama V elike'Britanije. Oni potisnuše Bre'otone i osnovaše veliku Kraljevinu Northumbriju. Po­ slije se spustiše prema jugu rijeke Temze, gdje obra­ zovaše drugu veliku državu Merciju. I ako su sposobniji od Kelta za poljoprivredu, Angli u tome izostaju iza Sasa. Dok sasi zauzimaju samo one površine zemlje, koje su u stanju obra­ đivati, Angli se šire u velikim dimenzijama, jer su oni naklonjeni da velikim prostorima iz daleka upravljaju, nego da male površine kao zemljoradnici eksploatišu. Gornja je okolnost prvi razlog njihove slabosti. Oni imaju još i drugi razlog u svojoj našljednoj ari­ stokraciji, Jazbina, Ethelima i Ethelingima. Socijalna nauka u detalje razjašnjava razlike Anglo od Sasa, ali se ja zadovoljavam običnom konstatacijom. Oko ovog plemstva okuplja se brojna okolina pouzdanih i vjernih drugova, koji obrazuju neku vrstu patriarkalnog plemena. Ova plemena su u isto doba izvor i moći i slabosti svojih vođa, jer da ih održi u pokornosti i da im mogu češće dijeliti pljačku, vođe moraju da nadalje prošire svoje pobjede i upravu. Kao pošljeđni razlog slabosti ovih vođa može se istaći okolnost, da ovo nasljedno plemstvo mora posjedovati ogromne prostore zemlje, da bi priho­ dima moglo uzdržati svoje privrženike. Na taj se način njihovi posjednici ne vežu i ne ustavljaju na svojim posjedima obradivajući ih kao Sasi. Oni po­ sjede smatraju monetom za nagrađivanje usluga 1 uzdržavanje u Ijenosti grupe pouzdanika. fepo] 17. Time se razjašnjava brza propast Nothumforlje: ona je kroz 250 godina uništena. Poznato je. kako je pod upravom Egberta pala država Heftorehija pod dominaciju Sasa. Alii on Angle ne podčiniše saskoj upravi i činovnicima iz prostog razloga, što i oni sami nisu imali dobro raz­ vijenu političku moć i što je njihova snaga ležala u njihovom privatnom životu a ne u javnom. Oni ne pokazaše volju da kao Francuzi i Špa­ njolci upravljaju pobijeđenim narodima. Njihov je ideal u upravi bio izostao federativni sistem. Na ovaj način Sasi stvoriše prve ujedinjene Engleske Države. Oni su tako malo težili da obrazuju državu tipa velikih imperija, da se njihov Kralj i dalje nazivao: »Kralj Zapadnih Sasa«, premda je bio gospodar cijelog ostrva. Premda Sasi ne naturiše svoju političku upravu Anglima, oni na njih uticaše u socijalnom pogledu i to pomoću svoje superiornosti u privatnom životu sposobnosti u radu i kolonizaciji. Oni po­ stepeno okupiraše široke prostore, koji su Angli po­ litički držali. Na ovaj način oni saksoniziraše Angle, kaošto njihovo potomstvo u Sjeernoj Americi danas asimiluje iseljenike iz kontinentalne Evrope. Sadaš­ njost nam razjašnjava prošlost. To je pretapanje, koje nam tačno tumači izraz »■Anglosasi« a koji je u svima jezicima usvojen. III. čin: Prevlast Sasa nam Dancima. Sasi ne ostadoše dugo vremena u miru; 867 go­ dine po Hristu pojaviše se gusari iz Danske. Oni zauzeše zemljište sve. do Temze, na koja su bili na­ stanjeni Angli, dok ih Sasi sedam godina zadržaše u prodiranju. Nije mi namjera, da ovim recima postavim pre­ ciznu socijalnu genezu ovih danaca, koju je g. Henri Trouville u navedenom djelu tačno prikazao. Do­ voljno je, da na ovom mjestu konstatujem, da su to bili obični gusari, koji nisu navikli, da se na jednom zemljištu stalno nastane i da ga obrađuju. Oni su se zadovoljili organizacijom vojničke okupacije i živjeli su od redovitih ili samovlasnih nameta, koje su nepob jeden om narodu nametnuli. Sasi su se, kao i ostalo stanovništvo Engleske, podvrgli Danskom militarizmu, jer se obični seljaci lako ne odupiru pravim ratnicima. Samo se Sasi ne povedoše za Bretonima i ne napustiše zemlju, koju su obrađivali. Na taj su način mogli čekati zgodnu priliku, koja se pod Alfredom pokaza. Onda Sasi preduzeše ofen­ zivu i oslobodiše od Danaca najprije svoje zemlje, pa onda i one, koje su Angli posjedovali. Danski gusari budu izbačeni iz Engleske. Saska je rasa još jedanput triumfirala na cijelom ostrvu pomoću su­ periornosti seljaka stalno naseljeni na svome po- �Број 17. Г A Ј Р ЕТ. Страна 269. sjedu, nad običnim ratnikom, koji vrši vojničko- običaja u potpunoj njihovoj čistoći. Ta je zbirka gla­ sovita »Covimon Saso-Opći zakon«. Ovaj zakonik političku upravu u pobijeđenoj zemlji. Međutim Šasi još nijesu bili na kraju svojih udara uske granice političkoj upravi sa ličnom slo­ muka. Nakon 50 godina u 994 godini po Hristu na­ bodom i porotom u sudstvu. Šasi još nisu bili na kraju svojih muka jer se stupa jedna druga najezda Danaca, koji nijesu bili u tolikoj mjeri pljačkaši kao prvi, ali koju su bilf je dizao novi vihor na horizontu. Sada je imala da politički bolje organizovani. Njih nazivaju »redovnim nastupi invazija Normana. Dancima«, čije je porijeklo i socijalna formacija u III. čin: Prevlast Sasa nad Normanima. detalje prikazana u spomenutom djelu g. Henrija de Normani su malo usavršeniji Danci. Oni su se Troavillea. usavršili feudalnim sistemom, koji su sa vojničkom Ovi Danci nijesu imali druge socijalne koncep­ hijerarhijom poprimili u Normandiji. cije, nego da se konstituišu kao vladajuća kasta i Oni iskoristiše odlazak Danaca da preplave da redovito žive na račun pobjeđenih i njihovog rada, Engleske pod vodstvom Viljema Osvajača. kako su to Turci sa svojim hrišćanskim podanicima Poslije kraćeg otpora Šasi priznadoše Normanradili. Dakle i ovo je bila jedna obična politička sku monarhiju, kao što su malo ranije priznali i pobjeda, a ne solidno useljavanje u pobjeđenu zem­ Dansku, tražeći jedino, nfjk ih puste da rade u miru. lju. Oni nastaviše postupati i prema Normanima kao Šasi su, kao ljudi od posla i dobri praktičari, ljudi od posla i dobri praktirači. Oni su uvijek pri­ u prvi mah bili u dobrim odnosima sa Dancima. Oni pravni da se odriču izvršne vlasti, dok im se zagapredpostaviše da pod imenom »Dancgelda« plaćaju rantuje nezavisnost privatnog života i javna sigur­ . kao porez izvjesznu sumu novaca, koju su utrošili, nost, što oni smatraju najvećim dobrom u životu. da su rat preduzeli. Princip Sasa je bio uvijek, pa Još i danas u Ujedinjenim Sjevernim Američkim i danas, da se bore, dok se ta ђрг]к* ne bude ispla­ Državama Anglosasi pokazuju želju, da političke i ćivala. Dok su im god zemlju ostavljali oni su uvijek-- upravne poslove gradova prepuste Nijemcima i Irci­ voljeli plaćati danak, nego da pjeduzimaju borbu. ma, a menuelne radove pridrže za se. Šasi u ostalom i inače ne žeji, da vrše kakvu poliNažalost Normani nisu dugo vremena poštivali tičku moć. , ?r£^kaV}SjOs]t Sasa. Bande avanturista regrutovane u Obrađujući svoje posjede u miru, Šasi su uvijek Francuskoj, a koje je Viljem za sobom povlačio, očekivali pogodnu prilikih Ta se. je prilika tako pri­ kratko rečeno ljudi s koca i konopca (danas je sastav rodno i fatalno pokazivala. Ta-še je prilika pojavila ove armije dovoljno poznat) imali su jedini cilj, da kao rezultanta današnje situacije tako brzo, da isto- sebi prisvoje što više zemlje kao leno, a ne da je rija čak ne poznaje detalje đdgađaja, nego samo obrađuju, nego da stanovništvo eksploatišu. Engleske konstatuje samu činjenicu. Istorija konstatuje da su nam gruntovne knjige jasno prikazuju kakom su se Šasi okupili oko nekog nepoznatog Howna i po­ pažljivošću Normani uredili gruntovnice u Engleskoj bunili se protiv Danaca, pa ih preifia ejeveru iz i kako su obradivo zemljište među sobom podijelili, grada u grad potjerivali, dok Danci nijesu najzad mo­ ostavljajući Sase kao obične radnike na zemlji. rali u smanjenom broju napustiti u lađama Englesku Onda je među Normanima i Šasima započela iz i vratiti se u svoju staru domovinu. Augustin Thierry dana u dan jedna neprekidna borba, koja je više opisujući ove događaje nadodaje: stoljeća trajala. Normani su se borili, da posjede za­ »Nažalost patriotski su podvizi ove armije, danas drže u svojim rukama te da i dalje eksploatišu saske toliki tumač, da se čak ni ime njihovog zapovjed­ seljake, a Šasi su se borili za nezavisnost privatnog nika ne zna.« života. To je ona karakteristična tamnost, koje obavija Šasi su u pet tačaka formulirali svoje temeljite gotovo uvijek sve ustanke pravih seljaka. Ovaj nam zahtjeve: brzi uspjeh Sasa pokazuje, da su Danci izvršili samo 1. Da mogu slobodno prenijeti svoja dobra na političku okupaciju u Engleskoj, a da se tamo nijesu svoje našljednike; 2. Da plaćaju samo onoliko po­ čvrsto nastanili. Nastaniti se čvrsto u jednoj zemlji reza, koliko po zdravom razumu mogu snositi; 3. znači, da se izvjesna površina te zemlje obrađuje. Da mogu međusobne odnose po starim saskim obi­ Dakle je Engleska, od sjevera do juga još je­ čajima uređivati; 5. Da mogu suditi onima, protiv danput u isključivom posjedu Sasa, jer su ti mali kojih se budu Normani žalili. Ne samo što nisu izašli u susret ovim zahtjevima, seljaci dobro radili. Šta oni uradiše, kada su postali gospodarima nego su normanski kraljevi nastojali, da u Engleskoj uvedu tip velike apsolutističke monarhije, te da pod situacije? Oni odmah svečano nanovo proklamovaše svoj zaštitom tako države opljačkaju dobra i saskih Se­ samoupravni sistem i razjasniše ga zbirkom saskih ljaka i normanskog plemstva. �Страна 270. Број 17. Г АЈРЕТ« Ovo se je plemstvo mnogo razlikovalo od aris­ posjeda i lične slobode te kazneno sudstvo čak i za tokracije u Francuskoj, jer dok je kralj u Francuskoj smrtnu kaznu po izabranicima , to jest po Saskoj poticao od tamošnjeg plemstva, u Engleskoj je ari­ poroti. Iz gornjih se redaka vidi, kolikom su ustrajnošću stokracija poticala od kralja. Jedan Francuski plemić samo je reći kapetinskom kralju ovo: »a ko Te je ►žilavošću ovi neukrotljivi seljaci ostali vjerni svo­ napravio Kraljem?« Engleski je Kralj naprotiv mogao jim tradicijama i doveli ih do pobjede. reći normanskom plemiću ovo: »Ko Te je napravio Ove su institucije morale pobijediti, jer su i sami grofom?«, a da taj skorojević i nikogović moradne Normanski plemići bili primorani, da zatraže pomoć oboriti glavu. od Sasa u svojoj borbi. Oni su jačinom privatnog U to istorijsko doba izgledalo je, tada i Engleska, života bili dakle opet najjači: oni su još jednom po­ prije Francuske i Španije, gredi tipu velikih cen- bijedili. Saski narod je nanovo zauzeo položaj koji mu pripada; on je opet uveo samopravni sistem u tralizovanih monarhija Luja XIV. i Filipa II. Englesku još jednom spasoše ovi grubi seljaci, državnu administraciju. Šta više, Šasi su malo po malo asimovali norkoji su nepomično čuvali svoju grudu zemlje i stalno branili svoj tradicionalni »Opći Zakonik«. Tada se manske plemiće, jer su ovi bili presretni, da se ožene dogodi jedan neobičan događaj. & kćerkama Sasa, koji su se zemljoradnjom obogatili, U svojim povlasticama ugroženo normansko bi pokorili sirotinju, koja ih je pritiskivala usljed plemstvo bi primorano, da se radi odbrane udruži ^neprekidnih građanski ratova. sa Šasima, koje su do tog vremena prezirali i eks-, Pređominacija Sasa u Engleskoj nad ostalim ploatisali. fl 'rasama, bila je tako potpuna, da je u Engleskoj za­ Ovaj savez prouzrokova, da se poprimi neka vladao isključivo jedan saski jezik, jedno sasko za­ konodavstvo i saski Opći Zakonik. mješavina: »Velika Povelja«, Sas je na svim linijama pobjeđivao, dokazujući Velika je Povelja istodobno priznavala Opći Za­ konik Sasa i nezavisnost normanskog plemstva. Ovo time, da je socijalna moć superiornija od političke. Otada su iz dana u dan keltski i normanski se je dogodilo 1215 gbđine, kada je Ivan Bez 5 demenat bili potiskivani i uzmacali pred anglosaskim potpisao »Veliku Povelju«. Elementom. ; : ТГ.!v i'T Sada je za Sgse bio jedan neprijatelj Na temelju gornjih razloga danas Anglosasi preUklonjena je Kraljevska samovolja. Velika Povelja je ustanovila sistem legalnih osi­ vlađuju, ne samo u Engleskoj, nego na cijelom svi­ 14 guranja proti kraljevske samovolje: savjet od 25 vla- jetu. Ovom djelu je cilj, da razjasni onu socijalnu po­ stelića bio je predobrana za plemiće a parlamenat ulog saske tradicije. Ali su Šasi nešto još dragoci- javu, te da odatle povuče potrebitu veliku pouku. jenije izvojevali: neprikosnovenost zemljoradničkog D e n u n cijac ija i k n již e v n o st. Ima u našoj lijepoj i nesretnoj Bosni jedna vrsta ljudi, koji su uzeli patenat na patriotizam i koji taj stvoj patenat izrabljuju do krajnjih granica moguć­ nosti i idu tako daleko da tim svojim uzurpiranim patentom kleveću, denunciraju i ocrnjuju svakoga u kome vide jednu aktivniju i pozitivniju snagu, nego li je njihova uzurpatorska i antipatriotska, u pravom smislu ove riječi. To denunciranje se počelo uvlačiti i u književnost, ondje gdje bi trebala da bude naša (Nastaviće se.) nacionalna elita, pobornici duha i kulture. Nekoji anemični i impotentni književnici u svom. bijesu, što ne daju sami, navaljuju na svoje drugove, koji daju i koji su svojim radom stekli priznanje, i u tome bijesu, podmeću im austrijanštinu, denunciraju ih i. rigaju iz sebe sav talog i svu bijedu svojih jadnih i nemoćnih duša, samo da oslabe njihove uspjehe. Osi mtoga, što je taj uobičajeni metod nekojih inte­ lektualaca u Bosni neukusan i nemoćan do očaja, jer ee njime ne može pobiti umjetnička vrijednost ni �Бро] 17. Г АЈРЕТ, jednoga djela ako je ono ima, taj metod je najintelektualniji dokumenat, kako je nisko pala ljudska vijest i čovječije dostojanstvo ovakovih inteligenata. Zar će se kulturan čovjek baviti stvarima, koje su čista denuncijacija? Djelima se treba boriti i onom plemenitom utakmicom, koja stvara progres i kul­ turu, a ne zlobom i podvalama. Ovdje se radi o jednoj stvari, koju su meni podmetnuli iz jednoga jedinoga razloga, što sam uspio kao književnik i što nekome, koji ne može da stvara, taj uspjeh ne prija ili ga čak i muči. Meni to ni malo ne bi smetalo, jer, ja sam toliko jak da ovakove podvale susrećem sa smiješkom prezrenja i sažaljenja, ali ne bi htio dia ovoj podvali nasjedne koja čistija i naivnija duša, koja nije kadra da prozre te jadne intrige i te bolesne izljeve anemičnih i nemoćnih duša. Jedino stoga razloga pišem ove retke. U jednom broju »Pregleda«, književnog lisja u Sarajevu napisao je neki gospodin povodom moje kritike o knjizi g. Veselima M. Vukićevića u zagre­ bačkim »Novostima« doslovce оур: , »G. Vukićević je, o tome govori njegova knjiga, patio i duševno i telesno, lebdeo između života i smrti u doba kada je njegov nepozvani kritičar pisao patriotske pesme o borbi oko Dardanella i o pdbedama udruženih snage^ Njemačke, Austrije i Bu­ garske, rukopise tih njegovih pesama ima i danas jedan sarajevski knjižar«. Taj goepodin, koji je to napisao dobro znade, da su te pjesme ispjevali vojnici na fronti i slali ih »Ratnome Albumu« u Peštu i da je onda pokojni Dr. Patsch zatražio te pjesme od »Ratnoga Albuma«, i da sam ja po naređenju bataljonkomande morao te stvari odnijeti g. Patsch-u. Taj isti g. znade i to, da sam ja u isto vrijeme nosio tajna pisma peštanske jugoslavenske organizacije, kojoj sam bio članom sve do oslobođenja, kad je njezin cilj bio ostvaren i da sam s tom misijom dolazio i k njemu u njegov stan, pa ipak ide, da denuncira. Eto dokle dovodi literarni jal i pizma. Ali meni je svejedno. Ja imam jaku kičmu, koja se ne savija ni pred kim osim pred jednim idealom, a taj je poštenje i rad. Ja sam probio malo deblji zid, pa ću probiti i ovaj, jer idem naprijed svojim radom i svojim sposobnostima. Страна 271. Nisam nikada tražio nezasluženo uhljebije niti bih ga htio primiti, toliko imam ljudske časti i ponosa. Što se tiče knjige g. Veselina Vukićevića: »Uspo­ mene đaka narednika«, ja sam o njoj rekao svoj sud i na to imam apsolutno pravo. Protiv samoga g. Vukićevića nemam potpuno ništa, jer ga ne po­ znam i moj sud nije nikakav napadaj, nego čista analiza dokumentirana citatima. Zašto da napadam čovjeka, koga ne poznam? Ako mene radi toga na­ padaju i denunciraju i ako mi prijete čak i analizom moje drame »Bijesno pseto«, molim, ja sam ovdje i biću toliko uslužan da ću čak i poslati tu stvar u rukopisu, budući da nije štampana i budući da je potpuno nepoznata gospodinu, koji prijeti analizom. Još nešto. Moj napadač veli i to »da sam ja Krležin epigon, koji je naslijedio u pozi priznatoga književnika i ofanzivni duh svoga učitelja i da sam dobio Demetrovu nagradu, pri čemu su verovatno _odlučivali i neumetnički razlozi. I za jedno i za drugo mu opraštam jer ne zna šta govori. Ja sa gospodinom Krležom, s kojim sam u životu progovorio jedva deset riječi, nemam ništa zajedničkoga ni u ideoJegijUni u formi. Ja ispovijedam rasnu ideologiju, gosp. Krleža jednu sasma oprečnu ideologiju, ja se formom približavam samorodnom našem ekspresio­ nizmu, g. Krleža je krajnji naturalista. Što se tiče Demetrove nagrade, neka bude uvjeren g. na­ padač, da ja u žiriu za Demetrovu nagradu nisam imao ni strica ni amidže i da nikada ni s jednim od tih ljudi nisam ni riječi progovorio, a drugi su imali i veza i govorili su i trčali, pa ipak sam ja dobio. Natjecalo se je petorica autora i to sve pri­ znatih književnika, moćnih i u štampi i u javnosti, pa ipak sam ja dobio. Kakvi su to onda neumjetnički razlozi? A što se tiče moga ofenzivnog duha, vjerujte da sam ja to naslijedio od svojih otaca, a nipošto od g. Krleže. Ja znam šta hoću i šta ispovi­ jedam i zato sam uvijek spreman na obranu onoga, što hoću. Toliko velim na napadaj gospodina iz »Pre­ gleda«. Dobro je, da se jedanput pokaže pravo lice, da čovjek zna s kime ima posla. Vjerujte nitko ne cijeni svoje protivnike, koliko ja, jer znam, što ih bude više, da će biti i moj rad intenzivniji i moja otpornost jača. Ne volim literarnih prijatelja. Bog poživi moje protivnike! A. Murađbegović. �Страна 272. »Г A Ј Р Е Т« Гајретов Ш егртски Дом. Давна je жеља Гајрета, његових радника и пријатеља, да се оснује у Сарајеву поред ностојећих Гајретових конвиката и посебан „Шегртски Дом“. Одмах након Ослобођења, једна од главних годишњих скуиштина Главног Одбора Гајрета донијела je закључак, да се у Сарајеву нодигне и тај Дом. Услијед велике навале муслиманске омладине, да се ирима у средњошколске конвикте, и услијед повећања расхода на уздржавање тих конвиката, друштво није било у могућности, да досада ту своју корисну намисао оствари. Међутим Главни Одбор Гајрета поред свих издатака на досадање друштвене интернате, водећи много рачуна о изобразби шегртског подмлатка, закључио je ових дана, да у најкраћем времену успостави посеба,н FajpeTOB „Шегртски Дом“, у који ће бити цримљен већи број муслиманске омладине,- У ту сврху нађене су и просторије, које he се ових дана адаптирати, како би одговарале свим иотребама једног моДервЂг интерната. Главни Одбор обратиће се ових дана некојим установама и пријатељима, да га у остварењу ове намисли материјално помогну. Б рој примљених ђака у Г ајретове конвикте. Главни Одбо|) Гајрета ријешио je све приспјеле молбе за мјеста у конвшстима и за подјелу стипендија. Према тим ријешењима иримљено je до сада више 116 нитомаца у Гајретове конвикте него их je било при крају нрошле школске годинс. 1. У мушки конвикт у Сарајеву примљено je 135 питомаца 2. У женски ,, у „ „ je 63 „ 3. У мушки у Бихаћу je 57 у Мостару je 45 4. У „ у Тузли 5. У „ je 40 у фочи 6. У „ je 22 У све Гајретове конвикте примљено je 362 питомца. Нови Пододбор Г ајрета у Брези . Дана 21. августа 1927. изабран je нови пододбор Гајрета у Брези, у који су изабрана слиједећа г. г.: Предсједник: г. Хамдија Мандић, Прдпредсједник: г. Ибрахим Недопек, Тајник: I. Омер Хердо, Тајник: II. Ибрахим Велић, Благајник: I. Ћамил Карахоџић, Влагајник: II. Ариф Херцо. Надзорни Одбор: Ииг. г. Ибрахим Шаћирагић, г. Осман Херцо. Број 17. Шири Одбор: г. X. Хамид Кабадаја, г. Мустафа Имамовић, г. Мехмед Силајџић, г. Мехо Мамела, г. Рамо Шабановић, г. Ахмед Кулаглић, г. Мехмед Нефић, и г. Јусуфага Хамидовић. Како су нам и лично позната лица у новоизабраном иоДодбору, надамо се да he рад за Гајрет у току године у Брези надмашити све досадање нриходе Гајрету из Брезе. Билхајир! Одгода вучења Новипарске Добротворне Лутрије. Због расниса избора за Народиу Скуиштину, који се имају провести баш у време кад je требало да буде вучење Новинарске Лутрије, настале су потешкоће у растурању лозова, те би и технички било отешчано и само вучење и обавештаваље о резултатима вучења. Стога je, no одобрењу Министарства Пољопривреде и Вода од 24. августа 1927. год. број 34718/1, вучење одго,ђено и извршиће се од 15. до 28. јанура 1928. год. За само 10 динара, колико стоји један лоз Новинарске Лутрије, може се добити премија 250.000 динара у новцу, вила у ма ком месту у Краљевини, много згодитака у новцу и скупоценим иредметима (ауто и др.). Новинарску Лутрију препоручило je свим својим подређеним властима и надлештвима Министарсво Унутрашњих Дела актом у бр. 16741 од 27. априла 1927., a свим наставним заводима Министарство Просвете актом П бр. 5283 од 27. априла 1927. Интересовање за Новинарску Лутрију je велико у свим крајевима и у свим слојевима. Многи новчани заводи откупили су no 1000 лозова, a многе школе no стотину и више. Тако je Државна Женска Гимназија у Скопљу заузимашем дирекције и ученица одмах распродала 150 комада. Наруџбе лозова и даље прима: Ј у г о с л о в е н с к о Новинарско Удружење, Д обротворна Лутрија, Сарајево. Извештај извучених згодитака објавиће се у своје вреие и у нашем листу. Štamparija »Bos. Pošte«, Sarajevo. — Vlasnik društvo »Gajret«. — Glavni 1 odgovorni urednik: Hamid Kukić. �Svaki musliman treba da kupuje samo Dl jer hualitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i J a j r e t " ). Tvornica Cigcirpopira S. D. illK O laj, Sarajevo, m ože se naručiti i р ге к о d ru štva .Gajret' u Sarajevu Сорајввска Банка д. д. у Сарајеву. Телефон бр. 33. Бави се свим у банковну струку спадајућим пословима. Улош*е на штедњу укамаћује најповољније. Од чисте добити lO°/0 уступа културном и просвјетном друштву „Гајрет". a �P r e p o r u č u je m o Restauraciju i Havanu „EOSNiT u Kraljevici, Hrv. P rim o rje V eliko m o rs k o ku p alište.. — Posebna kuhinja za muslimane. — 45 pri­ vatnih soba. — Cijene umjerene. — Posluga solidna. U Pensionu cijena 70—75 dinara dnevno. Za mnogobrojni posjet moli и g -„ I S I 3n . 5 i z s . x a a . И Rrflće Bcišcigića Sarajevo trgovina muzikalija I materijala za pisanje 1 rlsanle. Bogata slova* rišle hrvatskih I srpskih knjiga Med. Univ. i i if. specijalista zubni liječnik SARAJEVO Jeftanovića ulica br. 1. Ordinira svakim danom od 9—12 sati prije podne i od 2 —6 sati poslije podne )есжа*сжа#сж£есжаесжоесЈГ>ежоесжоесжоесжзесжоесжзе1 vlasnik M eho H alilag ić. ГТШ Ш Ш ЗШ Ш З Čitajte ,Gajret‘! List .Gajret* jedini je list za našu porodicu, za našu djecu! Za to treba da ga svak čita i pretplaćuje se! Pojedini brojevi ,,Gajreta“ kao i cijela godišta iz prošlih godina mogu se dobiti uz sniženu cijenu kod administracije lista. Svakom prilikom sjelite se Gajreta! VTTTTTTTTTTTTTTTT,»TT»TTTTTTT»VTTTTTTTTVTTTT � https://kolekcije.nub.ba/files/original/b7d39c42f444243cb210501d7ec6eb2d.pdf 22fc8860fb2842263a6af605a17392d5 PDF Text Text Поштарина плаћена у готовом. ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУШТВА 8А КУЛТУРНО И ЕКОНОМСКО ПОДИЗАЊЕ МУСЛИМАНА Излази 1. и 16. у мјесецу. Година XI. С арајево, 16. септембра 1927. БроЈ 18. Ци]ена год. 80 Д. Поједини број 4 Д Ђ ацп добивају лист у пола цијене код Главног О дбора или код Управа — Гајретових конвнкта. — САДРЖ АЈ : В. Тмуша; Т ри зе л е н а к р и н а (Драмска слика у једном чину из старије историје Босне). Хафиз A. Бушатлић: П р авн и п олож ај суп р у ге у брачном, имовинском и сљ едном п раву. М. Делибашић: H a п у ту (Пјесма). Разија Ханџић: Јесен ско бун цањ е (Пјесма). Вера Обреновић - Делибашић: Б ел и даш г (Пјесма). Вера Обреновић-Делибашић: '? (Пјесма). Војислав Гашић: Зн ам (Пјесма). Eđmond Demolins: Na čem u se te m e lji su ­ p e rio rn o s t A nglosasa (Преводи Хидајет Кулиновић). Ахмед МурадбеговиН: К ако се постаје д раи ату р г. Гајретов Гласник Нрослава рођендана Гајретова Иротектора Iber. Кра.в. Впсочанства Нрестолонаследника Петра у Гајретовим конвнктила. — Свечаносг у Гајретовом гушком Конвлвту. — Нрослава у Гајретовол копшкту у Тузли. — Нови Гајретови повјереницк. — Иододбор Гајрета у Зенпци. — Прплозн sa Гајрет у Бпхаћу. — 1’ајрегова забава у Бпхаћу. — Гај* ретов тефернч у Гацку. Псиравн! Књиге и листови. .„Европа и Васкрс Србије". — Вијенац. Уредник: Хамид Кукић. ... ... 1 1 ■ �шш i. ii simiičn fllicijsbi Kapital Din ZO.0OQ.0O0'RezervB. . . . Din Z.000.000 B nnka se b a v i sv im u b a n k o v n u s tr u k u s p a d a jn ć im p o slo v im a . O v la šte n a j e za trg o v a n je sa v a lu ta m a i d e v iz am a . Z av o d j e ta k o đ e r i p u p ila rn o s ig u ra n . O sniva, o rg a n iz n jo i ru k o v o d i k r e d itn e i p r iv r e d n e u stan o v e . O sniva i p o d u p ire ra z u e k u ltu r n e i h u m a n ita r n e u s ta n o v e . Gd čiste dobiti daje 10°ј, Kulturnom i Prosvjetnom Društvu ,,Gajret“ Sve d o z n ak e u d o m o v in i i in o s tra n s tv u o b a v lja B a n k a G a jre t n a jb rž e i n a jk u la n tn ije . U loške u k a m a ć u je n a jp o v o ljn ije , i is p la ć u je is te u sv ak o doba. g a a s B i j f i B B B B B B B B B B B B B E B i » п* јв е е и ј в в в в в в в в в в в в в в в в в саов(»оес*дестовслгз*етов(ШОвс2*ое(1ДГоеесгвгоесжо»<и»зесжавс*зес*зсеае<1вго«ес*ав<игоеслгосЈ8гзес*зесжае- dionica IШ i •СЖОСЖОСЈГ)* n ша •сж ас агсж о * općine grada Sarajeva Tem eljna g ia n n ic a 40,000.000— din a ra g a S ш Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda, [filiale Sarajevo broj 2172 шз i шаf ШЗ _i Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. Osim toga ima svoju Z A L A G A O N I C U koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale dragocjenosti uz najpovoljnije kamate. g • •сжо*сжо*сжг»елговсЈГ)#сигоосЈго*СЈгг)*сжоежо*сЈК)«г*го*елг5*с»о*сЈГО#сжо**сжослгг)* Q з �ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУШТВА ЗА КУЛТУРНО И ЕКОНОМСКО ПОДИЗАЊЕ МУСЛИМАНА Излази 1. и 16. у мјесецу. Година XI. Број 18. Сарајево, 16. септембра 1927. Цијена год. 80 Д. Поједини број 4 Д. Ђ аци добивају лист у пола цијене код Главнот О дбора или код Управа — Гајретових конвикта. — Владислав Тмуша: ТРИ ЗЕЛЕНА КРИНА. Драмска слика у једном чину из старије историје Босне. — ЛИЦА: Омербег Љубовић младић од 25 година. Салих РобијевиВ, пропалр прбедник у Мнхоњачи. Хатиџа, његова жена. Осман, њихов син, 22 године. Мејрина, њихова кћи; девојка. Јусуф, рођак Салихон.^ Муратбег, дефтердар Абаса Мехмед паше. Ђулса, циганка. Јаничари. с Догађа се у Михољачи код 1'ацког. Доба XVII. век. Соба на кули СалИха Робијсвића. Намоштај сиромашан, али казујс човвка који je неклд био силан и богат. У дну прозори са гвозденим демирима. Лево тсшка врата са бравом. Десно обичпа старинска врата noja воде ‘у сиоррдцу собу. Пред вечер je. С а л и х и" М урЈатб ег седс на миндеру испод ирозора и нију кафуг 1. Салих — Муратбег. М у р а т б е г : Више се нс може чекати, Салихага. Ти знаш да девлет мора да стане иогом « а врат сваком одметиику. С а л и х : Ама како ћеш?! Вјошти су. Знаду да се добро крнју. Ти знаш шта сам ja све чинио, али не да сс Мустајбсг. Мудар j e . . . М у р а т б е г : Ти си поч’о с’ најтежег зсраја. Не мора бити баш први Мустајбег. С a л и х: Свеједно ти je што ћеш другим дохакати, кад им je он глава. М у р а т б е г : Баш и није тако. Dno, мисли се да се Мустајбог иајвишс пита, a да Хаџи Сулејманбег и син му Омербег само њега слушају. С а л и х : Тако и jec’, on je најстарРји. И док се Мустајбегу нс дође главе ne мореш их сапладати. М у р а т б с г : Вараш ctv Jec’,. Мустајбег je пајстари’. On се први и одмстпуо. Он потуче Абаса пашу код Автовца, a било би још горе да ми ни- јесмо имали добре пишапџије, те оборише ватру управо у буснје ђе су ови били. И ко зна били се пзмакли да им ne irorn6e Осмап јаничар. Пошље ^е Мустајбег био рад да сс прсда na тврду вјеру да му буде све опрошКено, ама onaj пајмлађи, icpOtT, ne да.Д^ели, убиће ra, иако му je амиџа, w Асамо и науми. ' a л и х: Ко би то poit’o! Па млад je он да за1прв’|еда. М у р а т б е г : Баш за то што je млад. On се заноси неким лудим жел>ама и мислима. Свез’о се с Власима и Шокцима. Хоћс, вели, да ослободи Босну од Султана! О а л и х : Види ђаура! М у р а т б е г : И jec’ ђаур док се с ђаурпма удружио, a ти зпаш да би опда зло било ако би се још и раја здр.ужила са пашим беговима који баш пријеко гледају na Стамбол. Onu веле, башка Османлијс, a башка Вошњаци. О а л и х : Ha зло су насадили. Могло би доћи до велике буне. М у р а т б е г : И бићс тако ако им не станемо у крај што прије. Раја he сс побунити, a тешко je кад се дигне кука и мотика. A то ne смије бити. Много има раје у нашем царству na ће онда и onu други дићи рогове. С а л и х : A јок! Прије Немо ми сви изгинути! Ево мене првог! М у р а т б е г : Е, од тебе се сад тражи да учиниш ono што треба да учиниш к’о Турчин. С а л и х : Хоћу ja, само ме научи. М у р а т б е г : K’o да ти то ne знаш! С а л и х : Алаха ми нс зпам! М у р a т б е г: Чини ми се да ти врдаш, соколе мој, ама чувај сс! С а л и х (изненађепо): Ко врда??! Зар ja ? !... Видио сам ja да ме ти дапас нешто ружпо гледаш, a не знам зашто. М у р а т б е г : Свс ми се тако чинн. Ниси, зар, тако луд да не знаш оно што се у твојој кући ради! �Број 18. ГА ЈРЕТ. Страна 274. . С а л и х : Ja не знам, Муратбеже, шта збориш! Шта се то ради у мојој кући? М у р а т б е г : Тешко теби ако сс прствараш! С а л и х : Тако ми дина ja нс зиам шта je то! М у р а т б е г : Баш?! Е, ево да ти ja кажем. Погледај ме у очи. Твоја шћер ашикује с Омербе rOiM. С а л н х (скочи; сав je запрепашћен): К о?!. . . Зар моја шћер?! М у р а т б е г : Jec’, баш она. С a л и х (са страхом): Аох! М у р a т б с г: Jec’, jec’, и ако ти не учиниш ово што ти паша паређује, оида си им ти јатак! С а л и х : Ако Бога знаш, шта то говориш?!. . . Ja јатак?! И ja одметник од Султана к’о они?!. . . A знаш ли ти како сам ja послужио дину и деглету?! М у р a т б е г: И Мустајбег je чинио то, a сно га сад! С а л и х : Би в а . . . и ja сам к’о он?! М у р а т б е г : Море бити, ама још не знам до краја. Тек, виђеће се! Сад je прилика да ср^покажеш ко си. Ето то, што ти рекох, ЈтстштаГ.-^е. Твоја Bjhep ашикује с Омербегом. On јрј долазн ло поћи, a и вечерас ће^јој доћи. To знам. Нисам чуо од тебе већ одугвог комшПлура. A треб’о си ти да ми то први ка^еш . Тек^.река! Што je било —• било! Твоје je сад да г£ н&мамиш у кул у,да-- 1 а ухватиш и свежеш. Убити т а не смијеик/Т?ад би ми то шћели не би сад тражшда^тебе. Паша хоће да га има жива у рукдм» и дајга држи к’о таоца, да би и ону двојицу лакше ујхватио. (Ди^е^сО:).Ј Ja сад идем. С војском смо на Јовалшв^бгау. По акшаму ћемо n a q n под Михољачу. (Полази.) 1 С а л и х (заустави ra): Ама причекај још мало, дина ти! Ти Meiie'R’o да у главу удари. Дај, научи ме, реци како ћу! М у р а т б е г : To је*твоје како ћеш. Смисли. Уздуриши. Да видимо јссичли прави Турчии, или си муртат. Само знај ово: — или ћу ja ноћас имати живог Омербега, или ћу све твоје лобити. Так’а ми je заповијед. С a л и х: Нисам никад био ђаур, ни муртат, a ни хајдучки јатак иа нећу ии сад. М у р а т б с г : Е, виђећемо! Послужшп ли и сад девлету бићеш прави бег. Два’ест читлука у гатачком пољу биће твоји. A ти му можеш дохакати. Да видим јеси ли баш знао за тај ашиклук. С а л и х : A колико ми рока дајеш? М у р а т б е г : Ова ноћ ти je рок. У сабах или си бег са два’ест читлука, или ћеш висити о првој грани, и ти, и сви твоји! (Излази). С a л и х (за њим): Муратбеже!. . . 2. Салих — Хатиџа. С а л и х (застанс). Нећс ни да чује! (Стоји неко врсмс у нсдоумици na онда оде журно десним вратима): Хатиџа! Хатиџа! X a т и џ a (новири): Шта je, Салихага? О а л и х : Уђи, нсма нико. X a т и џ a (уђе): Зар je отиш’о? С а л и х (љутито; узрујано): A што ти мени ниси рекла да Мсјри долази onaj муртат, Омербег? Je ли? ft?J Х а т и џ а (претвара ce): Ко ти je то рек’о?! С a л и х: Не прстварај ce туј! Рек’о ми je onaj, ко. je сази’о нрије мсне. Муратбег ми je рек’о! X a т и џ a (престрашено): Аман! С а л и х : Ето видиш да си знала. Ти тамо са lnhcpicoM снујеш, a ’вамо меии глава у торби. Дефтсрдар ми je рек’о или да ухватим О мс^ега жива, или ће он нас свију нобити! Х а т и џ а (свали ce на миндср): Аман! Шта ћемо сад?! С а л и х : Шта ћсмо?! Нећу, зар, нуштити да нас убију ради једног муртата! X a т и џ a: Па да кажем Мејри нека га одбиј е. . . С a л и х: To си joj трсбала одмах рсћи, нрије нсго што су дознали пашини људи, a сад je доцно. To да ниси нипошто учинила. Х а т и џ а : Него? С a л и х: Сад ме питаш! J a ’вамо уговарам како да их памамим и похватам, a ви овде свезали %шиклук! Муртата ми пред кућом кријеш! И сад немам куд, или да погинем к’о јатак, и ja и ви сви, или д а ' освјетлам образ и свима кутаришем л^идот. Х а т и џ а : Узећеш гријех на душу ако убијеш Омербега. С а л и х (тђзесече): Шта гријех?!... Шта туј збориш?! Х а т и џ а : Па шта ћеш, Салихага, ако Бога Знаш?! \ О^Глих: J a знам шта ћ у . . . Мислиш да ћу сад -тсбе питати?!. . . Хајде, реци ђеци да ћете вечерас ићи иа сијело код Јусуфа. Звали су нас да мијешамо пекмез. Идите одмах. Нс чекајте акшама. Х а т и џ а : A ти, Салихага? С а л и х : За ме не води бригу. X a т и џ a: И баш хоћсш да учиниш што си наумио? С a л и х: To су моје ствари!. . . A виђсћу. . . Нс знам. . . Смислићу c e . . . Ама ни ријечи о овоме ни Осману, ни Мејрими. Јеси ли чула? X a т и џ a: Јесам. С a л и х: У памет ce. Речеш ли; поиграла си ce с главама нашим. Сад ce добро у памет! (Пође). X a т и џ a: Куд ћеш? С a л и х: Имам посла. Х - а т и џ а : Кад ћеш доћи? С а л и х : По акшаму, одмах. Нек има жара у мангали, a за друго iie бригај. Пошље ћу доћи и ja тамо да вас доведем. (Оде.) з. Хатиџа, затим Мејрима и Осман. Х а т и џ а (замишљспа; остане нско врсмс сто-. јећи): Аох! Шта he сад бити с пама?! (Поћути пско врсме na зове): Мејро! М с ј р и м a (уђе): Ево мс, Мајко! 0 с м a н (стуии): Je ли ко звао од амиџе? М е ј р a: Што си ме звала? Х а т и џ а : Јесте. Звала сам те то да ти кажем. Бабо нам je рек’о да одмах идемо тамо. М е ј р и м a: Зар пријс акшама? X a т и џ a: Jec’, тако je peic’o бабо. 0 с м a n : J a нсћу да идем. X a т и џ a: Него ђо ћеш? �Г A Ј Р Е Т< Број 18. О с м а н : Имам носла. М с ј р и м a: Нећу ни ja, Majico. X a т и џ a: A. што? . . . Шта вам je? М е ј р и м а : Па знаш. Вечерас јс његов вакат да дође. Х а т и џ а : Нећс он доћи всчсрас. Дозно je nama д а с у они сва тројица у овом крају. To знају и они na hc сс причувати. М с ј р a: Свс’дно ми je! Нећс они њега моћи ухватити, јел’де, Османе? 0 с м a н: Никад им онај coico нсће пасти шака! М с ј р и м a: Да зиаш, мајко, како се on зна вјешто прсобући. Неку вече ja га чекам, a наиђе један сељак и hepa товар дрва na магарету. Док сс устави пред нашом башчом. Тек сам га онда позпала, a магаре научено, na проћера само! X a т и џ a: Све je то лијепо, тек опет му се ваља причувати. М е ј р и м а : Зна он шта ради, мајко! 0 с м a н: Све ће им бити узалуд. Зна он и усрсд Гацког доћи na да га ne ухвате. М о ј р и м a: Ja ne могу ићи na сијело. Какосе on лаљутити. наљутити. , ћу?? Може Можс сс X a т и џ a: Нећс on ии доћи, кад ти кајббм, aбабо je наредио да сад одмах идомоч 1 М,с ј р и м a: Ja ш#1могу. Најбоље, Majico, рсци му да сам ja хаста. Х а т и џ а : To ти ne номажс. Видио je mv-'tnf здрава. ‘ Л , М е ј р и м a: Hc могуч,.. Жако hyл 4ч 0 с м a н: Пушти, Mcjpo. •Отићићемо li Js заједно с мајком. (Кришом joj намигне.) \ X a т и џ a: Е, тако! М е ј р и м a: Ето кад хоћ;с Осман оти1т X a т и џ a: Е добро, -ђс^цо! И ne ваља тите свога оца. Треба г<1 слушати. Ндсм lja, спремим, na ћу вас зовнути (Изађр.) Страна 275. ништа помоћи Абаса паши, с нама je цијела раја! М е ј р и м a: A je ли вам стигла џебхана? О с м а н : Само се још то чска. Доћи ће и то који дан. Добићсмо свега колико хоћемо, na и лушака, a и топ he нам стићи! М е ј р и м a: И менс ћетс оида повести. Ево, готова сам да пођем с вама куд год хоћете. 0 с м a н: Има нас доста. Виђећсш само шта he бити! Закукаће мајка Османлијама и њиховим чанколизима! М е ј р и м а : Како их само Омер не може да гледа! 0 с м a н: Он има добро срцо. Нимало ne дијели нас од раје. A нисмо ми Турци. Ако нам je вјера иста к’о и Османлијама друга смо крв. Башка вјера, али братство на сриједи! М е ј р и м a: Омер каже да треба да се сва браћа пложе. OcMft'H: A сад смо се доиста сложили. Цијела раја, 'без разлике, готова je да стане под барјак вмербега ЈБубовића. A онда, сестро, кад свршимо наш ттсЧ), онда ћеш му бити љуба! hfcT^HM аДстидљиво га погледа na онда naстави да забашури забуну): Како je само. лијепо слушати Омсра к а д \ 1рича о биткама. Ja прије нијссам пи знала да су Осмаплије друго, нсго ми, кли кад сам њега чула, онда ic’o да ми je нешго сшгуло пред очима, И зажалила сам за рајом ’лако je Омер Јкали. Сад пад i;ora од љих видим, мени се чини да си ти, брате. K’o да тебе гледам јадна н биједна. с м an: Тако и jcc’. Опи треба да су ти исто што и ja. Bpaha смо сви. Вјере су нас биле раздвојиле али од сад неће! Сал их и Јусуф.) Пређашњи, Салих и Јусуф. Осман — Мејрима. М е ј р и м a: Што ти ono рсче, Ормане, кад зпаш да he on доиста доћи? 0 с м a н: Смислио сам нешто. Отићи ћемо да се нико не сјоти na ћемо се искрасти. Мени ваља тамо што прије да га сачекаш. Није далеко одавле. М е ј р и м а : Како hem кад нс можсш сад попијети пушку? 0 с ма н: Вратићу се ja no њу, a можемо и за• једно довлс. Ти нас чекај овде, a бабо he отићи тамо, na можемо лијспо с њим разговарати баш овде у кули. Имам ja да уговорим иешто с њим. М е ј р и м a: Хоће ли бити шта од онога да ударитс na Гадко? 0 с м a н: Најприје ћемо на Автовац, док сс спрсмимо, онда na Гацко па остало редом. Показаћемо ми Османлијама шта су Босанди и Хердеговци. Hama je ово земља! М е ј р и м a: Омер кажс да je већ вакат. 0 с м a н: И jec’! Сви naum људи изгинуше no Маџарској, Московији и тамо no Анадолу. Hamu људи мисле да ратују за дип, a они ломе своје кости за Стамбол и Оултаиа. Куће нам се ископаше. Ама нећсмо вишс! Имамо и ми своју кућу! Омсрбег je приволио Мустајбега и свога оца да се спромамо na да свом силом ударимо. A овај пут неће С а л и х (смркнут je): Шта сте ви туј заграјали?! Хајте тамо; чека вас мајка. A ja ћу доћи но акшаму. Ј у с у ф : Па добро да мјешате пекмез! A биће весеља! Колико само има момака и ђевојака! Хајте, похитајте! О с м а н ^ а } Хоћемо, амиџа! Хоћемо! (изађу). С a л и х (сједнувши): Де, како ћемо? Ј у с у ф (такође): Тешко je то. Осим ако Мејриму не би iiahepo да га она намами. С а л и х : To не можс. Познаће no њој да нешто има. Ј у с у ф : Taico je! (Кратка пауза.) A, че!кај! Стани!. . . Ja сам сад нешто смислио! С а л и х : Реди брзо!.. Д а видимо ваља 1ли. Ј у ° У Ф : Ваљаће! Виђећеш! О а л и х : Е? Ј у с у ф : Ти велиш да ти je дефтердар рек’о да nama хоће жива Омербсга. С a л и х: To je ono! Да није тако ja бих уходио Мејру na га оида иза лсђа убио. He би се ни nar’o! Ј у с у ф : Ама ne можсмо га ухватити док га неђе не намамимо. Са сокака, или из баште, побјег’о би нам. �Страна 276. Г A Ј Р ЕТ. С а л и х : To je оно! Треба ra неђе у одају намамнти. Ј у с у ф : Па га онда изненада папасти и свезати. С а л и х : Jec’, ама како ћеш? Ј у с у ф : Лијено. Намамиће га неко. И он he доћи овде, у кулу. С а л и х : Мени се чини да га нико не би мог’о увести осим Мејре. Ј у с у ф: Па биће друга Мејра. Смислио сам ja! С а л и х : Како? Ј у с у ф : Колико he мени бити? С а л и х : Полу од оног што ja добијем. Ј у с у ф: Je ли саглан? , С а л и х : Дина ми нећу ти слагати! Ј у с у ф : Валахи?! Број 18. 0 a л н х: Валахи! Ј у ° у Ф : Е лијсно! Само ти сјсди туј; ja hy се одмах вратити. (Устаис): A јссу ли твојц отишли? С a л и х (дигне ce): Да видим. (Оде иа дссна врата). Ј у с у ф (ноглсда на ирозор): Салко', ено отишли су. Салих (врати ce иа гледа кроз прозор): Таман, у вакат. Ј у с у ф : Сад ти причскај. Ето мене. С a л и х: A шта си наумио? Ј у с у ф : Виђсћеш, и ако не речеш да сам добро смислио, онда, сво главе! (Оде.) 0 a л и х : . Е, 'лијепо! Хајде. Нохитај. Сад he акшам. (Свршиће ce.) PRAVNI POLOŽAJ SUPRUGE U BRAČNOM, IMOVINSKOM I NASLJEDNOM PRAVU.*) Po najboljim vrelima islamske pravne rrauke izradio: Hufiz A. Bušatlić, šerijatski sudac. Prema slovu postojećeg Ustava naša je zemlja demokratska. Načelo demokracije uslovljuju jedna­ kost svih građana pred ^a^ohom, dakle kako ljudi tako i žena. Uprkos tog načela, prema našenr pozi­ tivnom zakonodavstvu — дј koliko se ono odnosi na uređenje kako političkog* s jedne tiiko/ i bračnog, imovinskog i nasljednog prava s druge stt pravni položaj žene nije jednak pravnom položaju muškarca. Pored toga je položaj njihov, u koliko se odnosi na bračno, imovinsko i nasljedno pravo, sko­ ro u svakoj pokrajini naše države različito uređen, što je sve u protivnosti sa prihvaćenim načelom de mokratizma. Kakav je sadanji pravni položaj supruge u bračnom, imovinskom i nasljednom pravu u poje­ dinim pokrajinama i u koliko bi ga trebalo reformisati, izložiće u svojim referatima g. g. referenti1), a kako su propisi specijalno islamske vjere — čija je primjena za pripadnike te vjere Ustavom zagarantovana i za sudove obvezatna — malo poznati, to je meni u dio palo da svojim referatom razjasnim specijalno pravni položaj supruge muslimanke u pomenutim pravima po islamskoj pravnoj nauci. *) Kako je poznato u septembru o. g. održaće se treći Pravnički kongres u Sarajevu. Na tom kongresu raspravljaće se o nekoliko aktuelnih pravnih pitanja, a na prvom mjestu o gornjoj temi. Ovaj referat napisan je za Spomenicu tog kongresa. Pošto ta Spomenica ne dopire u šire slojeve našeg svijeta, a ovaj raferat po svojoj sadržini zaslužuje opću pažnju, g. pisac je bio ljubezan dopustiti, da se ovaj njegov referat objavi i u našem listu, kojeg naš svijet mnogo čita. Prim jedba redakcije. ‘) Referisanja o gornjoj temi primili su se ova g. g. uvaženi pravnici i to: g. Mihailo Jovanović, presjednik Kasacionog suda u penziji kao referent, a g. dr. Ivo Milić, profesor na pravnom fakultetu u Subotici, dr. Stanko Laajne, profesor Univerziteta u Ljubljani i pisac ovih redaka ao koreferenti. P isac. L" Pravni položaj supruge u bračnom pravu. Po islamskoj pravnoj znanosti već pri samom sklapanju braka žena uživa nesamo ravnopravnost spram supruga, nego i neki privilegij, koji se oči­ tuje naročito u tom, da muž po svom rodu i soci­ jalnom položaju u društvu mora biti dostojan svoje supruge, a ne i obratno, koja okolnost daje suprugi pravo tražiti i razvrgnuće braka u izvjesnim slu­ čajevima (kufv). Stupanjem u bračnu vezu žena ne gubi svoja individualna i građanska prava, nego joj se ona u braku još i pojačavaju. Ona u braku dolazi u polo­ žaj kućenice i odgojiteljice potomstva sa znatnim i jakim pravima. Njen je pravni položaj u obitelji više gospodujući nego li podložnički. U glavnom ona ravna sa nutarnjim dijelom kućanstva i u tom vodi glavnu riječ. Uz privolu i sporazum muža, kao kućedomaćina, supruga ima pravo i na zaradu. Nije joj zabranjeno voditi obrt i trgovinu, a može biti nastavnicom i učiteljicom, sudijsko zvanje zauzimati, pa i advoka­ tom biti, te uopće svaki posao dostojan ljudstva vršiti i u društvu se ravnopravno kretati. Šta više, žena može i mjenično biti obvezana i odgovorna i to bez privole muža. Supruga ima pravo — bez muževe dozvole — i na posjetu svojih roditelja i rodbine u ograničenom obimu, a nije joj dopušteno prim anje nerođačkih posjeta, niti pohađanje sumnjivih mjesta i lokala. Muž nad svojom ženom u glavnom ima nadzornu zadaću, a nipošto silu i neograničenu nadmoć. Što je njena vanjska društvena kretnja u najviše sluča­ jeva vezana za znanje i sporazum mužev, to ne �број i& .Г Д Ј Р Е Т , znači ograničenje njene slobode i prostu podložnost, nego očuvanje kućnog reda i poretka i ujamčenje čistoće bračne zajednice. Pitanje pokrivanja lica (hidžab) kod musli­ manki u društvenom životu i saobraćaju na vani, po islamskoj nauci nije onako strogo propisano, kako . je kod nas uobičajeno. Dovoljna je pokrivka slična onoj milosrdnih sestara. Na prvom mjestu je muževa dužnost biti ulju­ dan, Ijubezan i prijazan prema ženi (husni muašeret), a ne osoran i grub. U slučajevima prekršaja kućnog reda i eventualne neposlušnosti supruge, muž je može samo ukoriti, a nipošto mu nije dopu­ šten grub, ružan i bezobziran postupak sa ženom. Tjelesni napadaji i kazna nisu mu dopušteni ni onda, kada bi mu se žena iznevjerila ili kakav drugi pre­ kršaj počinila. Muž je dužan pristojno uzdržavati svoju ženu i to prema njenom društvenom položaju (nafaka) Г !bez prava traženja (od žene kakova doprinosi u kojem bilo obliku. Takvo uzdržavanje', ona ima pravo zahtijevati i sudh/nm? р & еж * Supruga ima pravo na takozvani »mehri-mua> đžel« od strane muža u bračnoj vezi, koji se sastoji uglavnom u nakitu dragocjenostima, [skupocijenom odijelu i sličnim stvarim a^rem a svom položaj) društvu, koji se može4! sudbeno realizirati. ( Ograničena Poligamija (teadudi zavdžat) u islam­ skom pravu istina u principi* je dopuštena, ali je vezana uz tako teške uslove za muža, da ih je skoro nemoguće ispunjavati, pa je ona u praksi vrlo rijetka kod nas. Poliandrija (mnogomuštvo) strogo je zabranjena. Vrijedno je ovdje napomenuti, cfaid našim kra­ jevima nijesu nikad postojali t. zv. »istočni, haremi«, koji ni na istoku nijesu bili produkat islamski, nego paganski. Mnogoženstvo kod nas nije ni vladalo u velikoj mjeri, pa je u najnovije doba postalo toliko rijetko da bi se moglo i zabraniti te eventualno dopustiti drugu ženu samo onda, kada prva toliko oboli, da je posve nesposobna za bračni život, a muž posje­ duje sve uslove za takovo dvobračje. Mješoviti brak (nikahul kitabijat) je dopušten i to samo brak muslimana sa nemuslimankom, koja pripada jednoj od po Bogu objavljenih vjera (kitabija-dini semavi), dočim je obratni brak strogo za­ branjen i kao takav ništetan. Prelaz ma kojeg od bračnih drugova na drugu vjeru (irtidad) povlači za sobom eo ipso presahnuće bračne veze, s tim, da žena, ako je to slučaj kod nje, gubi time ujedno pravo na uzdržavanje. A ako je slučaj kod muža, ženi ostaje pravo na uzdržava­ nje od muža kroz izvjesno vrijeme. Страна 211. Prelazom supruge na islamsku vjeru (ihtida) brak gubi svoju važnost, ako i muž ne pređe na islam, a prelazom muža na islam postojeći brak ostaje u važnosti. Široko pravo muža, da brak razvrgne bez ikakva razloga, skučeno je kod supruge, jer ona na razvrgnuće braka ima pravo tek tada, kada postoji koji od razloga za razvod braka, koji je prilikom skla­ panja braka fiksiran ili je uzakonjen. Kako to široko pravo muževo (pustiti ženu bez ikakva razloga) oni češće puta iskorišćuju, dapače i zlorabe, trebalo bi ga shodnim načinom suziti, ne dirajući u glavni temelj tog božanskog prava, kao što je ono suženo i kod supruga, koje na razvrgnuće braka imaju pravo tek tada, ako postoji koji od raz­ loga, bilo to zakonskih ili pri sklapanju braka pred­ viđenih i fiksiranih. <. Za razvrgnuće braka po supruzi zakonski su razlozi ovi i to: 1. м -svima slučajevima bračne ništetnosti i pravne nevaljanosti; 2. u slučaju pridržanja tog prava razvedenja svog braka; 3. u slučaju impotentnosti muža; ^4. V slučaju ^muževe slaboumnosti i izvjesnih i to u ova tri potonja slučaja samo onda, kada žena nije znala za te njegove mane prije vjen­ čanja, i 5. u izvjesnim slučajevima odsutnosti i nestalosti muža, te njegove izvjesne utamničenosti i posvemašne nesposobnosti uzdržavanja žene. Sporazumno razvjenčanje supruga dopušteno je pod slobodno uglavljenim uslovima i pogodbom. Preljub u braku (zina) s koje bilo strane bra­ čnog para, njihovu bračnu vezu ne rastrgava niti može biti povodom razvodobračnoj parnici, a ka­ zneno je progoniv. Zametne li se kazneno pravna parnica radi počinjenog preljuba i preljub bude do­ kazan, povlači to za sobom jako tešku kaznu za okrivljenog, koja se izvršuje zatrpavanjem okrivlje­ nog u kamen i time bračna veza prestaje. I u slučaju razvoda braka ženin je pravni po­ ložaj, makar i privremeno, osiguran time što je muž dužan kroz izvjesno propisano vrijeme, ako se dru­ gačije ne pogode, svoju razvedenu ženu uzdržavati. Žena može svoj brak po razvjenčanju i obnoviti sa istim mužem u granicama bračnog prava. Supruga ima isključivo pravo na uzgoj svoje bračne djece do njihove stanovite dobi života, kada za to posjeduje sposobnost i to na teret dječijeg oca, u braku i izvan braka, sve do preudaje za dječijeg tuđina. Muž je dužan obskrbiti svoju ženu i onim što joj je za toaletu i uljepšavanje potrebno, a u slučaju, smrti i njen pogreb podmiriti. �Страна 278. ГAJPET Бро) 18. Kada muž nema drugih nasljednika on može ci­ ii imovinskom pravu. jelu svoju imovinu ženi testirati. Bračni parovi mogu Pravni položaj supruge u ovom pravu još je sklapati i bračne imovinske ugovore za slučaj smrti više osiguran i zaštićen. Tako sve što supruga do­ u granicama oporučnog prava sa njihovom pravnom nese u bračnu zajednicu i žto u njoj na koji bilo valjanosti. način steče i zaimadne, sve je to njeno sopstvono Ovo sve što je gore rečeno odnosi se na odredbe vlasništvo s neograničenim pravom raspolaganja. Niko, ma to bio i njen muž, nema prava miješati se glede t. zv. mulk imovine u koju spadaju sve pokre­ u raspolaganje* ženine imovine bez njene privolo, tnine i one nepokretnine, koje po zakonu sačinjavaju kada je ona samosvojna i procesualno sposobna. Na­ pravnu narav mulka, kao što su placevi, zgrade, protiv, žena je ovlaštena muževu imovinu upotrijebiti bašče, vrtovi, voćnjaci i vinogradi. Glede darovanja za svoje primjereno uzdržavanje i bez muževe i sud­ ovako se može postupiti i sa mirie nekretninama (oranice, košnice, livade i pašnjaci), dočim su odredbe ske dozvole. Muž nije vlastan svoju suprugu zastupati bez nasljednog prava glede ovih mirie nekretnina je­ dnake za muške i ženske nasljednike, te nema raz­ njenog posebnog ovlašćenja ni pred kojom vlasti. Žena, a ne njen muž, odgovorna je za svoje obveze. like u spolu kod nasleđivanja. Svoju prćiju (džihaz) i opremu, koju donese u Pravni položaj supruge u sva tri predmetna pra­ bračnu vezu i zajednicu, supruga nije dužna u korist va 'ц glavnom sastoji se iz gore izloženog i ovo je te zajednice upotrebljavati, pa je ne može niko pri­ minimum od onog što im islamsko pravo priznaje. siliti na to. U cijelom civilizovanom svijetu, negdje više, Supruga u braku ima pravo i na poslugu u sI'uJ negdj^m anje, pravni položaj žene u opšte, a supruge čaju muževa dobra stanja i potrebe, pa je muž dužan napose, u smislu demokratskih načela, poboljšan je i i tu njenu služinčad uzdržavati. -A supruzi mogu me­ sređen, pa na to\treba preći i kod nas, jer je tomu đusobno sklapati i imovinske ugovore u pogledu za­ skrajnje vrijeme, a naše majke ga bezuvjetno zaslu­ rade i sličnih radnji. ž u j u , pa ga i predlažem. U ovim imovinskim pravima ni razlika u vjeri U kolikom obimu će trebati poboljšati pravni na strani žene ne dolazi u»obzir,[pa^je žena 'ložaj supruge kod nas u istaknutim pravima, biće manka i nemuslimanka u ovom pravu гау~ ^ zadaćom naše zakonodavne vlasti. Naravno da to poIjsanje iziskuje reformu bračnog prava, o čemu je 3. Pravni položaj^supruge u nasljednon bilo iscrpno referisano na prošlogodišnjem Pravni­ Nasljedno pravo muslimana vrlo je komplicirano. čkom kongresu u Ljubljani. Sa reformom bračnog To pravo u svom osnovu i suštini u glavnom ide za prava, treba usporedo reformisati i nasljedno pravo. tim, da ostavinsku imovinu što više zadrži u istoj Tim reformama ima biti poboljšan pravni položaj na­ porodičnoj zadruzi, gdje se je nalazila pri otvaranju ših žena na prvom mjestu nomuslimanske vjere, pri ostavinskog postupka. A budući da ženska čeljad čemu valja oprezno postupiti, te narodnu pravnu svi­ svojom udajom i preudajom prelaze* u druge poro­ jest, uvriježene običaje i navike u obzir uzeti. dice i zadruge, gdje im je pravni položaj dovoljno Specijalno što se tiče muslimana, pošto je našim osiguran i zaštićen, islamsko nasljedno pravo, s obzi­ rom na njihovu manju privredu u zadruzi i u cilju, Ustavom zajamčeno i zaštićeno njihovo postojeće po­ rodično i nasljedno pravo, držim, da se pri unifika­ da se prva zajednica što manje ošteti, njihov udio u ostavini obalilo je u glavnom na polovicu u omjeru ciji zakona mora to respektovati i u obzir uzeti iako sa muškim srodnicima, a supruzi u braku s istih je glede ovog na prošlom kongresu palo i protumirazloga priznalo je samo */„, odnosno У*. U ovom šljenja. Moj predlog ide samo za tim, da se zakonodav­ pravu je razlika u vjeri zaprekom za nasleđivanje, pa nasljednici nemuslimani uključivo i supruga, ne nim putem obično pušćanjc žene kod muslimana pod­ nasljeđuju ostavitelje muslimane. Nu muž može svo­ vrgne pod shodne razloge, a dopuštena poligamija, da joj supruzi za svog života darovati i na nju prenijeti se do skrajnosti ograniči. svu svoju imovinu, a žensku djecu na isti način izje­ (Opširnije o ovom vidi u mojoj knjizi: P o r o ­ dnačiti sa muškom. A može im i cijelu imovinu da­ d i č n o i n a s l j e d n o p r a v o m u s l i m a n a iz rovati i u tom čak i mušku lozu isključiti. g. 1926.) 2. Pravili položaj supruge �fcpoj 18 тајретг Мих. Делибашић: HA ПУТУ. Стисле се, стисле ласте под стрехом, док ниски облак лети над кровом; док киша лије на путу блатном ласте, ко мртве, стисле се, стисле. Још једна — друга, трећа и пета читаво јато покисло лета; нити цвркуКе, нити ћућори: збило се, збило — киша ромори. И облак јури долом манито, и киша лије и ветар брије: стисле се, стисле ласте покисле; збиле се, збиле под ниским кровом. Разија Ханџић: ЈЕСЕНСКО БУНЦАЊЕ. , Страна 279 као да je чеко, врелину суза бола мог. Гледах га дуго, na у чудном светлу свећа од прошлости ja видех опет један дан светао, ведар и обасјан пролетним сунцем, кад тај лист беше осуђен, да тихо, тихо умире. И цела прошлост, што се за њег’ веже оживе опет, само сад више са једним сазнањем, да од ње ништа остало ми није до бола и тога увенула листа. Колко само увек нежности и туге обузме ми душу, кад дочарам опет све те прошле дане! A дал’ je то вредно — и куда ме води . . ! ? Не, ja више нећу, да се ичег сећам што ме ТГуни болом! Живети би хтела слободно и ведро слободно, слободно, како je то много. Све црвено цвеће и опет се буди и из малих глава крв гримизна тече. И ja више немам оног светлог листа.. Он са ветром сада и са мојим смехом путује негде — путује у смрт . . . т Ja волем јесен, кад je у почетку и њене светло бледуњаве ноћи болесних снова и стишаних жудњи. Волем их много, i illlll и осећам тада, т - ш Вера Обреновић-Делибашић: да док крв ми бива све блеђа и блеђа све махните жеље смирују се тихо, БЕ.ТИ ДАНИ. ко црвено цвеће ноћу, кад се у сан уљуља и заспе. О, моји бели сунчани дани станите мало! И онда пуна неке нежне туге, ко мати децу успомене своје Куда вас je понела младост, ja скупљам, милујем и над њима плачем. куда вас je занела радост Па и синоћ тако пролећа?! Не, не хитајте: док je чудна жена, што се јесен зове Ha вашем je путу дугом, бледом руком миловала тихо ноћас девојче преплашено лишће. заспало. — И на свелом цвећу у вазама мојим, О, бели моји сунчани дани, док je дрхто смешак месечине снене, куда журите?! — ужегох поново све прошлости свеће. Станите мало! — И сваки цветак, што мирисом чува сећање на какав догађај ил’ дан, пол»убих нежно. Вера Обреновић-Делибашић: И свим хартијама, што садрже речи баналне ил’ лепе, ? искрене ил’ лажне насмеших се тужно. Без љубави ми ноКас срце љуби, И оста само један лист без жалости ми nohac сузе теку, мезимче драго некадањих снова, без грча ми се nohac грче прсти; свео и тужан,. a без рана ме чудне ране пеку. �Г АЈРЕТ. Страна 280. Без младости ми младост бежи луда! — О, да ли he je небо уставити? — Где ли ће пасти мртва звезда моја? О, бела ноћи, где ли ће се скрити?! — Војислав Гашић: ЗНАМ. Знам да ћу много патити, кад будеш далеко и да ћу те желети много, Број 18. a ти нећеш знати: ни да ко чека, ни да ко пати; о не врати се, не врати никад! Остави бол, да боли, не знај да те боли неко! далеко! да чека и пати . . . О, не врати се никад боловима мојим! Edmond Demolins: NA ČEMU SE TEMELJI SUPERIORNOST ANGLOSASA. — Prevodi Hidajet K u l j n o v i ć . — Knjiga I. — Francuzi i Anglosasi u školi. — Od škole započinje ogromna razlika između An­ glosasa i ostalih naroda cna^ Zapadu. Ova je razlika toliko upadna i dozvoljena, da se još u početku shvate duboki razlozi anglosaske,superiornosti. Svaki narod orgartizuje nastavu po svom ukusu i obzirom na svoje običaje i navike, a nastava opet sa svoje strane reagira na socijalno stanje toga na roda. ; im iri Ovo će se vidjeti iz prvih triju poglavlja ove knjige, koja su posvećena preglednom prikazu na­ stave u Francuskoj, Njemačkoj i Engleskoj. Četvrto poglavlje precizira savremene socijalne evolucije i upućuje nas, kako bismo morali vaspitati svoju djecu, da bismo ih podigli na visinu novih socijalnih uslova savremenog života, koji se mnogo razlikuju od pređašnjih. I. poglavlje. Da li francuski školski sistem stvara ljude? I. Upitajte stotine mladih Francuza, koji su svršili gimnaziju, kojem se zvanju misle posvetiti! Tri če­ tvrtine će Vam odgovoriti, da su kandidati za drža­ vne činovnike. Većina ih ima ambiciju, da se posvete vojništvu, višim činovničkim zvanjima, kakvom položaju kod ministarstva, političkoj upravi, financijalnoj struci, konzularnom pozivu, građevinskoj, rudarskoj, mono­ polskoj, šumskoj i t. d. upravi, ili profesorskom ili bibliotekarskom zvanju. U nezavisne profesije idu samo oni mladi ljudi, koji nisu uspjeli da uđu u jedno od gore navedenih zvanja. Jasno je, da država ne može primiti sve ove kan­ didate' u javna zvanja. Ona je primorana, da među njima vrši neki izbor i da primjenjuje sistem se­ lekcije. Ova se selekcija može vršiti jedino ili ispitom, "ili protekcijom, ili obzirom na porodicu izvjesnog kandidata. Selekcija pomoću protekcije i obzirom na ro­ đenje izvjesnog kandidata vrši se iznimno i sporedno. Ispiti su u glavnom velika vrata, kroz koja se ulazi u ta različita zvanja. Uspjeh na ispitu je dakle glavno zanimanje mla­ dog Francuza, jer mu cijela budućnost zavisi od tog prvog uspjeha. Porodice isto tako preduzimaju po­ trebne naročite mjere, da svojoj djeci osiguraju taj uspjeh. Zbog toga Francuz i daje veliku važnost školi, jer je jedina ona u stanju da otvori vrata najpoželj­ nijih zvanja i jer se preko nje vrši socijalna gru­ pacija. Škola je s druge strane opet nastojala, da se konstituiše u najpovoljnijim uslovima za uspjeh na ispi­ tima. Drukčije ne bi moglo ni biti, jer porodice ci­ jene škole prema broju njihovih pitomaca koji svake godine uspiju na raznim prijamnim ispitima. Škole, čiji učenici ne budu uspijevali na ovim natječajima, brzo će ostati bez đaka. Ovo je pitanje opstanka za jednu školu. Najsigurnije sredstvo pripremanja đaka za ove ispite jest brzina i površnost, ovu metodu primje­ njuju sticajem prilika, do skrajnjih granica i javne škole i privatni naukovni zavodi. Ova se metoda sastoji u tom, da se u što kraćem roku, makar i površno savlada momentano potrebni materijal, koji je određen za ove ispite. �Број 18. ГА ЈРЕТ, Страна 281. Ova se obuka daje u što kraćem roku iz dva II. razloga. Mora se priznati, da je ovaj školski sistem sa­ Prvo mora se žuriti iz razloga što sc između vršeno udešen prema cilju, koji slijedi, t. j. za for­ ograničenja za polaganje prijamnog ispita nalazi i miranje vojničkih i građanskih činovnika. uslov određenog doba starosti. Ovo dobno ograni­ Pravi činovnik se more odreći svoje volje: mora čenje postavljeno je zato, da se smanji broj kandi­ da je naviknut na poslušnost; mora da izvršuje na­ data, koji je iz dana u dan sve veći i da se polaganje ređenje svojih predpostavljenih ne uzimajući ih u ispita što više otešča. pretres. On je u stvari instrumenat u rukama jednog Pored gornjeg uslova kandidatima još i vlastiti drugog čovjeka. Pogledajte, kako su veliki školski internati udeinteres nalaže, da što ranije polože propisane ispite, da bi mogli što više napredovati u službi do onog šeni, da svojim pitomcima dadnu gornji mentalitet i formaciju. Oni na prvi mah izgledaju da su organivremena, koje je propisano za umirovljenje. Pod ovakvim uslovima nauka mora biti površna. zovani po uzoru vojničkih kasama: u njima se na Obuka iz dana u dan postaje površnijom iz razloga, glas zvona ili bubnja ustaje; u dvoredu se ide s jedne jer se ispitni materijal postepeno proširuje, da bi se vježbe na drugu; šetnje njihovih pitomaca više liče uspjeh na ispitu što više oteščao. Kako god se broj na defilovanje jednog puka nego na šetnju. Pitomci kandidata množi, tako se isto povećava ispitni ma­ se u tim internatima najviše odmaraju u unutrašnjim terijal u svrhu otešćavanja. Na ovaj način dolazi se dvorištima, koja su visokim kućama opkoljena, gdje do enciklopedijskih programa, čiju sadržinu teme- ' oni u grupama Šetaju, dočim se veoma rijetko igraju, ljito ne može savladati nikakav ljudski mir. K anđr Osim toga su ovi odmori vrlo kratki: pola sata iz­ dati mogu taj ogromni materijal tek da prelistaju. Ји*га> jedah sat iza ručka i pola sata pre’d večeru. . , . , „«•............... . . U njima se pitomcima vrlo rijetko dozvoljava izlazak Sami profesor, ко^, .sp.tuju kandidate na .spi- van de Шегпа1а. V prilike jedanput mjesečno, tuna, ne bi bili u stanju odgovoriti na neka pitanja Roditeljima je dozvoljeno da svoju djecu posjete iz programa. Kada bi se profesori natjecali sa kan­ u internatu nedjeljno samo dva puta i da s njima didatima, koje ispituju, bili bi I izvrgnuti opasnosti, sat razgovaraju u tijesnoj sobi za razgovor, da propanu na ispitu. gdje ih može svatko prisluškivati. Sada je potrebno razjasniti, zašto ovaj si: Sasvim je prirodno, da ovaj školski režim podaje samo privremeno^ manje ispitnog “ Ч И & ц ,,,«tlači .,* svaku originalnost i svaki .običaj slobodne i Kad bi ovom s is te m i obuke bio Ц1ј, da đacima sam0nikle akcije kod mladih ljudi, dadne duboko i realno znanje i da im vježbanjem 0vaj sistem nastojij da izbriš0 razlike među da_ razvija više umne sposobnosti, onda bi njegov uspjeh cimai koje bi moglc proistiCati od utjecaja porodice. bio trajan. Ali pošto se on u glavnom sastoji od bu- On sve i inteligencije, uniformiše i stapa ih u jedan banja napamet i naslanja se isključivo na moć pam­ kalup, praveći od njih obične i prave instrumente, ćenja, njegov je afekat sasvim površan i ne prodire koji će biti pripravni da se podvrgnu uticajima, koji u inteligenciju čovjeka, prolazi kao svježina uspo­ im se budnu nametnuli. mena. U ostalom, to za sobom ne povlači' nikakovu Koliko god sistem ispita ne bude razvio kod štetu, jer ovom pretrpavanju je jedini cilj, da se đaka naviku razmišljanja i prosuđivanja, toliko će i uspije na ispitu. Dovoljno je kad zatreba da se bude stvorena poslušnost biti veća. Pod tim se sistemom u stanju prebroditi ta ispitna poteškoća. Kad se na brzu ruku površno apsorbuje slabo ili dobro ogro­ uspije na ispitu, ostalo je sporedno, jer je kariera man materijal. U tom poslu funkcionira samo memo­ osigurana. rija. Kako se god bez pogovora podvrgava obuci, Evo na koji su način ispiti bili provedeni, da se koju izvjesni nastavni plan određuje, tako će se isto izgradi površni sistem obuke. Oni su povrh toga pro­ bez krzmanja pokoravati naređenjima birokratske uzrokovan jedan naročiti sistem škola t. j. velike in­ hijerarhije. Osim toga, zar i ta obuka i ta naređenja ne potiču s istog izvora, od države. Kao đacima, ternate. U jednoj zemlji, gdje ispiti uvode u najpovolj­ država Vam natura preko škola svoje doktrine, a nije karijere, roditelji su prisiljeni da pitanje obuke kao činovnicima ona Vam nameće svoje upute, dakle i vaspitanje svoje djece povjere isključivo školama. tu nema nikakve promjene. Napoleon I. najprije je uvidio i otkrio ulogu Površnost i brzina obuke sami po sebi iziskuju na­ ročito postupanje i specijalnu vrstu obuke, koje po­ škole u formiranju činovništva. U sedamnaestom i rodice niti znaju niti su u stanju primjenjivati. Po­ osamnaestom stoljeću veliki školski internati bili su rodice niti mogu same vršiti, niti nadzirati izvršenje jedna rijetkost; oni se razviše tek u doba Prvog Car­ tih metoda. Povrh toga, radi se i o tome, da se ne stva. Preustrojstvom sveučilišta Napoleon I. proširi izdangubi i ne bude zauzeto nepotrebnim stvarima. tip školskih internata. Zaista jedna centralizovana �Страна 282. »Г A J P E t država, kao što je Francuska bila pod Napoleonom I., nije mogla funkcionisati bez velikog broja činov­ nika. Država je dakle bila zainteresovana da sama formira i vaspita mlade ljude koje će kasnije u svo­ joj službi upotrebiti. Država je nastojala, da zarana omladini, još u godinama dok se kod njih ideje i karakteri nisu iskristalizirali naturi dekretine i obi­ čaje, koje od čovjeka prave dobrog činovnika. Dru­ gim riječima ona je išla zatim, da im uništi inicija­ tivu, privikne ih na slijepu pokornost, uniformiše njihove misli i osjećaje, jednom riječju, da im oduzme sve one osobine, koje čovjeku daju njegovu indi­ vidualnost. Usprkos različitih naziva ove uprave, koje su u Francuskoj iz »Prvog Carstva« vladale, zadržale su sve institucije Napoleona I. i njegovo državno ustroj­ stvo, na čemu se i današnja Francuska politička zgra­ da zasniva. Broj činovnika se je od početka devet­ naestog stoljeća do danas iz dana u dan množio. Zato ali se sistem površnosti i brzine u obuci, te Ve­ liki školski internati morali postepeno razvijati. fepoj 18. Činovnički je kandidat u neizvjesnoj nadi i oče­ kivanju do svoje dvadesete ili dvadesetpete godine, a kadkada i do tridesete. Kada kandidat izgubi pot­ puno nadu u uspjeh na ispitima, onda je veliki broj slobodnih zvanja za njega zatvoren, jer on nema do­ voljno vremena da ih preduzme, pošto uspjeh u njima iziskuje duljeg rada i velikih poteškoća. Osim toga prema godinama i ambicija raste, a što je čovjek ambicijozniji, to mu je teže naći kakav položaj. Tako vrijeme prolazi, godine se jedna za drugom gomilaju a poteškoće iz dana u dan rastu. Za uspjeh manuelnim radovima iz mladosti tra­ ži se još dar za taj posao, volja i tehničko pozna­ vanje. Ne može se omrknuti kao činovnički kandidat a osvanuti kao zemljoradnik, industrijalac i trgovac. Sva ta zvanja iziskuju jedno dugotrajno šegrtovanje, koje? se postiže dugom praksom i porodičnim tradi­ cijama! Prema tome školski sistem, koji smo gore opiва^ј^цесе biti u stanju da pripravi omladinu za takve položaje. Nasuprot on im ulijeva odumost prema slobodnim zvanjima i u dušu im usađuje uvje­ ° III. vL o renje, da su javna zvanja časnija i superiornija. Ko­ Ovo je dakle školski sistem, kojemu se/VećimT' liko se roditelja, čija se eksistencija zasniva na zem­ Francuza podvrgava u nadi, da uspije na ispitima, ljoradnji, industriji ili trgovini, iznenadilo kada su koji im otvaraju vrataJandVničkih položaja. Premda čuli, da njihovi sinovi, koji su svršili gimnaziju, iz­ se svi nadaju tome uspjehu, ipak svi ne mogu biti javljuju želju, da napuste očevo zanimanje. Škola ih primljeni. Oni, koji padnu na ispitima, moraju tra­ je zadahnula odvratnošću prema tim zvanjima. žiti druge položaje.c ' Ovaj uticaj gimnazija raste tolikom intenzivnošću, Sada se od sebe postavlja pitanje, da lijje škol­ da se je danas počelo žaliti udaljenje francuske oski sistem koji je u glavnom određen za formiranje mladine od manuelnih profesija, koje su međutim činovnika, isto toliko podesan da vaspita ljude koji najkorisnije i najčasnije. će biti u stanju, da sebi otvore nezavisne položaje, Stoga mladi ljudi, koji ne uspiju položiti propi­ t. j. da se vlastitom snagom spa^u. sane ispite, podmorani su da se protiv svoje volje Da bi jedno lice moglo sebi stvoriti nezavisan bace na ta slobodna zvanja, a da se za njih nisu položaj, u prvom redu mu je potrebna inicijativa, dovoljno pripremili, ukratko rečeno, da preduzmu ta zvanja uz najslabije uslove za uspjeh. volja i samopouzdanje. Osim činovništva imaju još dva zvanja, za koja Školski sistem, koji smo u gornjim recima opi­ sali, ne samo da ne razvija te sposobnosti, on ih na­ naš školski sistem priprema kandidate, a to su slo­ protiv zatire i guši. Šta više, ovaj sistem je privi­ bodne i samostalne administracije i slobodne pro­ knuo misao đaka na perspektivu već unaprijed prim­ fesije. ljenog položaja, koji za napredovanje ne traži ništa U pogledu slobodnih i samostalnih ureda stvar drugo nego ustrpljivost bez ikakvog truda. Cijeli se se može lahko razjasniti time, što su ti uredi slični posao sastoji u tome, da se kandidat domogne ka­ javnim uredima. Oni iziskuju iste sposobnosti, a ne kvog položaja. Kad to poluči, ne preostaje mu ništa traže ni više inicijative, ni više volje, niti više rada, drugo, nego da se prepusti redovitom i automatičnom a sa svoje strane osiguravaju jednaku sigurnost. U pokretu, koji će ga neodoljivo iz klase u klasu na- tim se zvanjima također napreduje lagano, ali si­ pred gurati. Jasno je, da slična perspektiva ne stvara gurno, silom samog položaja. junačke duše i srca pobjeditelja. Zbog toga mladi Francuzi, kojima ne pođe za Za pređuzimanje kakvog nezavisnog posla uz rukom da polože ispit, radije se upućuju prema tim ostale je uslove potrebno, da je preduzimač mlad. zvanjima. Poznato je da su isti položaji tako opsje­ Jedino je mladost u stanju, da bez krzmanja izađe u dnuti od tolikih kandidata, da im se svima ne mogu susret svima poteškoćama, koje se na početku sva­ dati ta mjesta. U ta zvanja možemo ubrojiti općinske kog preduzeća pojavljuju i da ih junački predvodi. urede, banke, bolesničke blagajne i t. d. �Број 18. »ГА Ј РЕ Т « Zanosenje francuske omladine za slobodne pro­ fesije također je direktna posljedica našeg školskog režima. Zbog neprestanog množenja ispitnog materi­ jala, karakterna crta ovog školskog režima sastoji se u tome, da od svojih pitomaca naprave cnciklopedite. Mladi Francuz izlazi iz škole s predubjeđenjem da sve zna i da o svemu može pisati i govo­ riti, jer je u školi od svega po malo čalabrknuo. Eto od nji'ga književnika, bilo pod kojom titulom. On je donekle primoran posvetiti se kojoj slobodnoj pro­ fesiji, jer ga je škola za koje drugo zvanje ili slabo pripremila, ili sasvim nesposobnim učinila. Pored toga što naš školski režim tako nepre­ kidno množi broj ljudi koji su naklonjeni slobodnim profesijama, može se konstatovati, da im daje i neku naročitu intelektualnu formaciju. Karakteristična crta ove naročite intelektualne formacije sastoji se u tome, da lica takve intelektualne formacije nisu u stanju da jedno pitanje temeljito prouče, a u najbo­ ljem slučaju velikim poteškoćama mogu to polučiti. Francuz se naročito odlikuje u poslovima fantazije,' u brzim i sumnjivim uopštavanjima. Џ ovom pogledu najpoučnija je lektira g la sn ik a Knjižara« koji iz­ daje nedjeljni izvještaj o književnim izdanjima u Francuskoj. Djela, koja su plod dugog i neprekidnog rada u Francuskoj su sve to rjeđa, a kad se i pojave, to su većina velike komplikacije više ili mataje /евдј£ klopedijskog karaktera, Ja ne djelo, 'koje iziskuje dugo lično razmišljanje. To su većinom opširni priručnici određeni, da prikažu jednu skupinu čitijenica u što probavljivoj iolKL Osim rijetkih iznimaka u Francuskoj nema više ni pisaca ni čitalaca koji su sposobni za duge lične radove. Zbog toga u Страна 283. Francuskoj se izdavači strašljivo ustežu od izdavanja djela od više svezaka. Ovu nesposobnost za preduzimanje dubljih pro­ učavanja ne možemo pripisati /rasnoj osobini«. 0 to­ me se možemo osvjedočiti ako usporedimo literarne proizvode iz sedamnaestog, osamnaestog i početka devetnaestog vijeka sa publikacijama zadnjih 40 go­ dina. Ovo je stanje prouzrokovano u glavnom povr­ šnom i brzom školskom nastavom, koja je prirodna posljedica ispita. Kada je intelekt đaka upućen i na­ viknut, da predusretne samo površno prelistava, da študira samo školske priručnike, da materijal krati bez prosuđivanja, da što više znanja absorbuje što brže pa makar ga dovoljno i ne prekuhao, onda je takvom đaku nemoguće da metodično preduzme kakav posao i da se u njega udubi. Takav je đak za to nespospban. Sasvim je prirodno, da je ta nesposobnost u to­ likoj mjeri sve to veća, u kolikoj sc je mjeri dulje vremena* i na intenzivan način pojedinac podvrgava režimu površnosti i ispitima. Đaci naših visokih škola najviše su privrženi sticaju gornjih okolnosti. Oni su u pamćenju, brzini koncepcije i za jedno razjašnje­ nje trkimice te superiorni nad ostalima, jer su samo te osobine kod njih razvijane i njima jedino imaju i svoj usijjeh na ispitima. Ali oni porazno ™staju, kada se bude radilo, da se te više sjajne neg0 soli(*ne osobine u djelo pretvore, Dakle na5 školski režim u g,avnom formira r">™ikei nesposoban je, da dadne koji drugi plod. NaroWto Је nePodesan za formiranje čovjeka, (Nastaviće se.) Ahmed Muradbegović: KAKO SE POSTAJE DRAMATIČAR. Uz razne sisteme i teoretsko-praktienu poduku: »Kako počinio i takav teški grijeh, da se ugovorom vezao, onda je to ne samo raritet, nego i unikum svoje vrsti, o kome treba ću postati milijunaš« i t. d., trebalo bi kod nas stvoriti i Jed­ raspravljati, kakve je metode rabio u tu svrhu, i koji je si­ nu zasebnu školu: »Kako ću postati dramatičar?« Ta je ško­ stem najzgodniji, da se postigne taj cilj. I ja bih, da učinim la potrebna — velim — naročito za nas, jer ii našim prili­ dobro djelo budućem čovječanstvu i njegovim dramatičarima kama lakše je hodati zaklan i bez glave zagrebačkim ulica­ htio, da sa svoje strane prineseni prilog k tome pitanju: »Ka­ ma, nego progurati jednu — makar i najbolju dramu. Inače, ko se postaje dramatičar« j koju sam metodu ja rabio u tu — kako se barem čuje — vani, po Njemačkoj i inim evropskim svrhu. Možda će neko tu metodu moći i sam upotrijebiti ili drža vama traže sa svijećom dramske talente pa čak i mediokri­ ako ništa, a ono barem analogijom stvoriti vlastitu metodu tetima omogućuju da postignu ono, što se zove u našem žargo­ i šopstveni sistem. Osim toga moga načina ima jedan drugi nu — s v j e t s k a s l a v a . Kad nama Južnim Slavenima mnogo praktičniji i jednostavniji. Treba dramu napisati i onda treba kakva reprezentacija domaće umjetnosti ilj kakova kul­ treba angažirati »vis major« da ona rekne svoju riječ, koja turna manifestacija, onda posegnemo za kakvim dobričinom prelazi u čisto naređenje i stvar je gotova. Ja se nažalost guslarom i otpremimo ga u Pariš o državnom trošku, da ta­ nisam mogao okoristiti ovakovom metodom, jer sam kao knji­ mo odgudi par epopeja o Kraljeviću Marku i Musi Kesedžiji i inim reprezentantima našega duha I naše rase. Ne daj bo­ ževnik politički neopredjeljen, a »vis major« voli samo poli­ tičke pitcmce i nikoga više. Ima i jedna druga metoda i ta že, da bi mi poslali nekoga književnika ili umjetnika, a po­ je vrlo uspješna i vrlo praktična. Treba biti stari dramati­ gotovo ne dramatičara. Ta ovakovlm individuama nema ni kod kuće mjesta, a kamo li u Evropama . . . čar, pa će ti se onda izvadati djelo, makar ono bilo i jelov­ nik iz koje glasovite gostione sa renomiranom kuhinjom. Ja Pa eto, ako koji od tih individua i prodre nekom ludom nažalost nisam ni stari dramatičar, jer uz najbolju volju nije srećom Ili neoprezom upravnika, koji je u svojoj neopreznosti �Страна 284. >f A Ј ft £ t« nii pošlo za rukom, da to postanem, pošto imam slovom dvadeset i osam godina. A jedan stari dramatičar mi je otvore­ no izjavio, da se samo u 50. godini mogu pisati dobre dra­ me. Ja naravno tvrdim, da je otac lakše postati sa 28 godina nego li sa 50, a naša djela po starom literarnom receptu nisu ništa drugo nego naša djeca, a mi njihovi očevi. I eto zato nisam mogao da se poslužim ni ovom metodom. Imao sam na raspolaganju samo još jednu jedinu, o ko­ joj ću vam pričati, a ta je moja. Ja sam sanjario, mnogo sa­ njario o svojim budućim djelima. (Molim, nisam sanjao svoja, buduća djela, nego o njima sanjario, to je velika razlika). Još u srednjoj školi pisao sam zadaće povišenim stilom I pje­ vuckao pjesmice po receptu estetike gosp. Bogdana Popov 1ća, a koji se sastoji u tri glavna principa, da pjesma mora biti: ---------------a) lijepa b) jasna c) emocionalna. To je bilo u gimnaziji. Kako sam kasnije čuo, gosp. se Bogdan Popović sa svojom estetikom užasna blamirao. Pre­ ma tome i moja poezija s njime. Poslije te blamaže počeo sam pisati novele. Tu sam bio bolje sreće. Novela je aristo­ kratska književna lorma i što je simfonija u muzici, to je' no­ vela u književnosti. A u mojoj je literarnoj simjonlji nešto stalno brundalo . . . brundalo Šta je to do đavola? Šta to kvari harmoniju u mojoj simfoniji? pitao sam se ja. A brun­ danje je bilo sve jače i sve izrazi,tije,-kao da se neki »ovi elemenat, javlja neka literarna demokracija. Eto, vidi vraga! U mojoj nutarnjoj aristokratskoj monarhiji, ustaju neki boljše­ vici, dižu revoltu i vape za svojim pravima. Šta je to? Na koncu konca doznao sam£,tor Svaka moja literarna simfo­ nija imala je u sebi tolitb tuđih — dramskih — elemenata, j da je upravo vikala za scenom ] dramatskom formom. Dobro. Ja kao napredan čovjek priznao sam nove glasove i predao se potpuno u njihovu^vlast. Ali sad se javila nova poteško­ ća. Drama je bila moj san, moj ideal, ali san i ideal nisu do­ voljni za tu stvar, jer dramu treba znati napisati. Treba, naj­ prije upoznati glumačku umjetnost i općenito cjelokupnu pozorišnu umjetnost. Bio sam potpuno svjestan te spoznaje. U ono sam vrijeme bio na univerzi i studirao filozofi­ ju. Novaca nisam imao a nemam ih» ni danas i kakve sam sreće, neću ih nikada ni imati, i nisam mogao pohađati ka­ zalište, pa čak ni đački parter. Jednom sam počeo onako na svoju ruku da razgledam scenu, možda ču nešto ipak nau­ čiti. Ušao sam na stražnji ulaz, kuda glumci ulaze, salutirao portiru, ali ništa nije pomoglo. Izbacio me bezdušnik sa tre­ će stepenice pred vrata. Ja nisam očajavao, premda sam ža­ lio, što onome bezdušniku nisam pokazao zube i tako doveo do izražaja svoj — dramski talenat. U to vrijeme izašao je proglas j po Zagrebu se kupili regruti za novootvorenu dramsku školu. Ja se odmah prija­ vim na regrutaciju i budem proglašen sposobnim možda zato, što sam imao na sebi pozajmljeno novo odijelo i zimski ka­ put a možda i iz kojih viših 1 Ozarovskome samo poznatih razloga. Tek ja sam bio primljen i pristup u kazalište bio mi je otvoren. U dramskoj školi upoznao me pokojni Ogrizović. Ja sam onda već bio štampao svoje dvije novele »Robijaša« i »Carsku noć« Možda će se kogod i začuditi ako mu reknem, ko me je uveo u literaturu? Ne smeta! Bio je to gosp. Milan Begovlć. Ogrlzovlća Interesirao moj rad i jednoga dana sretne me na hodniku Glazbenog Zavoda: — Čitao sam vašega »Robijaša«. — Pa? Spoj 18. — Imate jak talenat, ponešto surov i neizraden, ali da­ nas — sutra . . . i t. d. Drugi puta me zaustavi u školi, gdje nam je predavao tehniku drame: - — Čitao sam vašu »Carsku noć«. — Pa? — Slušajte! To je jako interesantna ideja: selenje du­ ša. I ja sam to obrađivao. Ali ta vaša novela bila bi prije aktovka. — Aktovka? — Da. —Dakle drama. Sad sam konačno bio na putu. Znao sam da Ogrizović važi kao naš najbolji dramski tehničar i ja sam eto po sudu toga rutinjera uspio, da napišem jedan čin. Smje­ sta sam počeo razmišljati i kopkati po tome problemu selenja dušu, kako bi od aktovke učinio dramu u tri čina. S tom novelom gnjavio sam se tri mjeseca, da od nje napravim dramu u tri čina, osvanjivao sam gotovo svaku noć i konač­ no sam nešto skrpario. Onda sam tu dramu čitao bivšem di­ rektoru drame gosp. Raiću, koji se takeder interesirao za moj rad i šta? Prvi čin izvrstan, druga dva ništa. Rekao ml je da pokušam i predam dramu gosp. Govelli, tadanjem direk­ toru drame. Pokušao sam i bio odbijen. Kasnije dodu ferije i ja se zaputim u Bosnu. U kupcu sam sjedio sam i bilo je veče . . . To je početak priče o na­ stajanju moje druge drame . . . Sunce krvavo i nebo krvavo. Suton oboje gasi, kao da gasi crvenu ljudsku krv. Nastaje pomrčina krvi . . . Katkada je dovoljna samo jedna izreka, jedan usklik, pa da se u čovjeku probudi čitav niz psiholoških zbivanja, do­ življaja, da se uzbuni mašta i otpočne materijalizirati na pa­ piru, platnu, u glini . . . ono, što je čovjek doživio. Tako je bilo i kod mene. Mašta je radila, krv se uzbunila i ja sam gledao pred sobom scenu za scenom, sa groznim sukobima i lomljavom raspaljenog ljudskog mesa, kojim teče crna, po­ mračena krv. Prešao sam Savu i došao u hotel, gdje ću pre­ noćiti a sutra nastaviti put. Kad je osvanuo dan imao sam nekoliko prizora svoje nove drame pod naslovom »Pomrčina krvi«. Radio sam na toj drami još pola godine i kad je bila gotova odnio sam je Ogrizoviću, da čujem njegov sud i vi­ dim dojam koji je proizvela. Iskreno da priznam, ja sam mi­ slio, da sam s tom dramom konačno postigao svoj san. Me­ đutim poslije tri dana došao je Ogrizović i pomalo se smješ­ kao: — Vidi se, da ste Bosanac. — Zašto? — Htjeli bi sve najedanput, pa navalite svom snagom bez ikakove ekonomije. A drama nije novela, ni roman, pa da imate odriješene ruke. Ostavite malo i za kasnije, nije ovo valjda jedina vaša drama. A to je kao kad voda provali bri­ jeg i ponese i zemlju sa sobom. Mislio sam, da mi se ruga, uzeo sam dramu pod pazuho i odnio je gosp. Bahu, koga sam istom upoznao. Gosp. Bah je tu stvar po poznatom svome sistemu u jednu noć pročitao I rezultat toga čitan’a bio je nepovoljan. Išao sam dalje. Oštampao sam dramu u »Vijencu« i predao je Gaveli. I Ga ve­ la ju je odbio . . . U to vrijeme sam stupio u redakciju »Vijenca« i tu štam­ pao knjigu novela »Vojemova lađa«. U toj zbirci novela iza­ šao je i »Mizantrop«, koji je prije bio štampan u »Suvreme­ niku««. O knjizi se mnogo pričalo, a naročito o »Mizantropu«. �Број 18. ■Г A Ј Р Е Т , Страна 285. Jedni su je proijlasili ekspresionizmom I pisali na dugo i ši­ sam svoju dramu graditi, da dade dovoljno materijala 1 za roko o toj »modernoj struji« u našoj poratnoj književnosti. režijsku 1 za glumačku umjetnost Izvan okvira moje knlžev-Jedan modernista je tvrdio, da je poslije te knjige naš rea­ ničke vrijednosti. Konačno sam svladao sav taj materijal I lizam došao na raskrsnicu 1 t. d. Hermann Wendel pišući o dao nužne 1 glavne konture svojoj budućoj drami. To je bila toj knjizi u»Prager Presse« veli: Was Expresslonismus, was prva moja redakcija i ja sam je u takvome obliku štampao Naturalismus! Da ist crn Most der guten \Vein vcrspricht! u prošlogodišnjem »Vijencu« pod naslovom »Bijesno pseto«. Međutim, ja nisam nikada svojini stvarima aprlori određivao Ali to su bile tek konture i trebalo je još dugo raditi, da se formu. Nisam nikada pretpostavljao relativno opsolutnome. te konture kondenziraju u čvrstu i opipljivu gradu. Tražio sam umjetnost, a forma je dolazila sama i bez nameU to sam vrijeme obolio od upale pluća i trebao da po­ tanja. đem s onu stranu života i stvarnosti. Molio sam Boga, da me Ono predašnje brundanje dramskih elemenata u mojim održi jaš samo toliko na životu, dok tu dramu konačno ne novelama pojačavalo se i kao da se u »Mizantropu« koncendovršim, da znadem da je moj život imao barem nekakvoga trisalo. Uvidio sam i sam, da je ta novela moja buduća dra­ smisla, pa onda da otputujem. Ozdravio sam 1 pošao na opo­ ma i da se moram ozbiljno baciti na rad, da to privedeni u ravak. Cio moj oporavak bio je rad na konačnoj redakciji te djelo što uspješnije 1 što cjelovitije. Međutim uređivao sam moje drame. jedan broj »Vijenca«, u kojem sam doneo reprezentante naše Kad sam je dovršio i predao Gavell, za par dana dobio takozvane moderne dramske generacije. U tome broju izašla sam laskav pozitivan odgovor i čestitku. Vele, da ne treba je i moja aktovka »Nevidljivi žrvanj«. Ta aktovka je bila zavjerovati čestitkama pozorišnih ljudi. Ne znam, ali ja sam pravo prvi čin drame u tri akta, koju ja u to vrijeme još ni­ osim čestitke dobio f ugovor, da će moja drama biti još ove sam bio obradio i dovršio konačnom redakcijom. »Nevidljivi sezone sigurno prikazivana i kasnije se ispostavilo, da je taj žrvanj« je uspio i kazališna se uprava zainteresovala i odlu­ uogovr mnogo važniji od laskave — čestitke. Jer po tome čila, da sve te reprezentante u tome broju »Vijenca« iznese’ ugovoru, kako smo se uvjerili, moja se drama uistinu prika­ na pozornicu. To je bilo u štampanom programu kazališne zivala prošle sezone i što je najglavnije, odnijela je demetrouprave i predviđeno, ali tako, kao neka manifestacija' jedne vu nagradu. jedinstvene grupe s jednakim ciljevima i jednakim metodama Eto, to je bila moja metoda i moj način, po kome sam umjetničkoga rada. Davano namjena raspolaganje jedno vedošao u tu laskavu situaciju, da budem prikazivan na prvom če, za zajednički nastup. Medutli]i, ovakova manifestacija i teatru našega naroda i naše države. Ja bih sve ostale metoreprezentacija našega rada pred javnošću nije odgovarala —de, koje sam spomenuo prije preporučio, nego li ovu, koja traži toliko živaca, izdržljivosti 1 borbe sa samim sobom. Na interesima ni jednoga od nas l tako je eto propala i ta jedina ■^jgvu sreću ostao sam prilično sačuvan, a naročito Kičma. mogućnost, da ja istupim na scenu. Lanjske godine pitao sam ruskoga atletu, koji je lomio Otada je prešlo dvije godine i ja sam za cijelo to vri­ brzojavni stup, kako je to moguće, i da li tu zbilja odlučuje jeme radio na dramatizaciji svoga »Mizantropa« naravski na njegova prirodna snaga ili tehnika. Atleta me je pogledao mahove i u više redakcija. Rad je bio naporan i težak. Mno­ razrogačenim očima i počeo tumačiti: go osoba (28 na broju), Veliki pokreti masa kao jedinstvene »Brat moj, to ti je ovaka stvar: . . . Imaš pred sobom individualnosti, oprečni karakteri, sve je to tražilo mnogo stup, pogljedaš ga, zgrabiš svom snagom, i onda je glavno vremena, rada i ozbiljnog studija. АИ ja sam se bacio svom eć izdržati . . . izdržat, brat moj, dok ne pukne ...!« snagom na taj teški posao i nisam popuštao. Sadai sam Eto, i meni se čini, da sam i ja po njegovoj metodi imao dosta rutine, da tehnički svladam materijal, upoznao sam scenu, pozorišnu, a napose glumačku umjetnost i mogao uspio da prelomim brzojavni stup . Књиге и листови. „Европа и Васкрс Србије." Др. Гргур Јакшић, проф. Беогр. Унив.: „Европа и Васкрс Србије“ (181)4. до 1834.). С предговором Е. Омана, професора Париског Универзитета. Наградила Француска Академија. С једном бојеном картом развитка наше државе до данас. — Београд, 1927. Страна 447 вел. осмине. Цијена 100 динара. Овај рад г. Јакшића штампан je, прво, г. 1907. на француском, с наградом Француске Академије. Овда je он имао још и један успјех више, који му je нарочито истакао г. Е. Оман, писац предговора у овом издању. Јакшићево дјело било je за Французе и Запад уопште „нолазна тачка новог духа“. Јер „Србија, почетком новог вијека, није уживала добар глас; европски писци познати и сматрани за надлежне нрорицали су joj најзлобнију судбину. З а борбу против те струје потребна су била нова обавјештења, озбиљне књиге. Рад г. Јакшића дошао je баш на време. Ми смо о Србији добили друкчије мишљеше од онога које нам je наметала хроника владе no- следња два Обреновића. Од тога’ je мишљења Србија имала извјесне користи, и могло би се готово рећи да дело, које je нрипремило то мишљење, заслужује једно мјесто и у историји и у историографији српској". Послије двадесет година добисмо и срнско издање ове одличне, научне књиге и то потпуније од ранијих, француских. Врло ирегледна карта у бојама, која приказује територијални развитак наше државе, од Карађорђеве Србије до данашње Краљевине С. X. С., врло je добро пристала уз ову књигу. Г л а в н у п р о д а ј у њ е н у и м а к њ и ж а р а С. Б. Ц в и ј а н о в и ћ а . „Vijenac". Primili smo novi 17. broj ove književne irevije. U ovom broju javljaju se svojim novim pjesmama pjesnički prvaci: Vladimir Nazor i Dragutin Domjanić. Nazor objavljuje jednu svoju najnoviju veliku simboličku legendu »Nedogradena la­ đa«, a Domjanić daje nakon dulje stanke opet dvije štokav­ ske pjesme. Od mladib pjesmama je zastupan u ovom broju �Страна 286 Г A ЈРЕТ, Број 18. Miroslav Feldman. U novelističkom dijelu zastupan je ijednom pričom naš najoriginalnijt novelista Momčilo Nastasijević, či­ ja je knjiga »Iz tamnog vilajeta« pobudila najveću pažnju i jednodušno priznanje kritike; dok se mladi pripovjedač Stje­ pan Mihalić javlja jednim svojim novim lirskim romanom »Za­ paljena krv«. Dr. Ivan Nevistić počinje u ovom broju objav­ ljivati svoju novu studija o Gjalskom, koja će biti i u poseb­ noj knjizi oštampana; a P. Šegota piše jedan esej o religi/oznoj umjetnosti kipara Studina, donoseći šest reprodukcija Studinovih najnovijih radova. Feljton je vrlo živ, aktuelan i šaren, a zaprema čitavu polovicu lista. U pozorišnoj rubrici I. Nevistić i N. Polić iznose bilancu rada zagrebačkog poža­ rišta u prošloj sezoni; u književnoj rubrici I. Nevistić piše o novoj knjizi pjesama M. Fcldmana, Spectator donosi svoj kri­ tički pregled revija, a V. Zaninović kritiku jedne studije. Od posebnog je interesa prikaz o najnovijoj danskoj književnosti. U slikarskoj rubrici Stanko Rac piše o najjačem norveškom slikaru Per Kroglui; a u naučnoj dr. Gjuro Šurmin opširno кгШкцје jedno novo djelo učenjaka Murke o našem naro­ du. S. Galogaža se u jednom pismu osvrće na poznati pro­ glas »Saveza ruskih književnika i novinara u SHS.« upućen našim književnicima i, novinarima o navodnim progonima rus­ kih književnika u Rusiji, osvjetljujući razloge i motive toga pro­ glasa; a na kraju je veliki polemički članak dr. I. Nevistića »Slu­ čaj Hanžeković-Krleža«. List završava brojnim bilješkama o našem književnom i pozonišnom životu. Cijena ovome broju Din 12.—. Mjesečna pretplata Din 20.—. Godišnja Din 240.—. Uredništvo i Uprava: Zagreb, Prilaz 9. Прослава рођендана Гајретова Протектора Њ ег. Краљ. Височанства Престолонаследника Петра у Гајретовим конвиктима. Гајретови раденици и пријатељи сматрају нревишњу одлуку о ступању Гајрета под заштиту Краљевског Првијенца Престолонасљедника Петра, као најважнији догађај у 25-годишњем раду Гајрета. У свом говору г. Чекро je подвукао да Гајрет, удостојен и почашћен пажњом са нчјвишег мјеста, мора остати на оној линији свога рада на којој се налазио у моменту стуиања код Узвишену заштиту. Коначно je г. Чекро ноздравио све чланове Краљевског Дома, a присутни су заједне с њиме бурно клицали: „Живјели!“ 6. септембар, о. r.^lcao четврти рођендан Гајретова Протектора Њег. Краљ. Вис. Престолонаследника Петра нрослављен je у свима Гајретовим интернатима најсвечаније. Tora дана упутио je Главип Одбор као и све уираве Гајретових конвиката поздравне депеше Кабинетској Канцеларији Њег. Величанства Краља. Поздравна депеша, која je упућена од стране Главног Одбора Гајрата гласи: „Данас када милијони родољубних срца упућују скрушене молбе Свевишњем за и срећан живот Његовог Краљевског Височанства Престолонаследника Петра Главни Одбор Гајрета са свима својим пододборима, повјереницима и члановима као и свеукунном Гајретовом омладином слободни су подастријети пред Пријесто Краљевског Дома своје најсрдачније честитке поводом рођендана свога будућег Владара, узданице народа и моћног Протектора Гајрета, кличући: „Живио Протектор Гајрета! Живио наш Краљевски Дом! Предсједник Главног Одбора Гајрета Инж. Х а ј д а р Ч е к р о в. р.“ Ha то je мјешовити хор Гајретових питомаца-ица отпјевао државну химну нод равнањем проф. г. Маћејовског, a за овим je нитомац Фазлагић одржао предавање о Династији Карађорђевића и о њеним херојским подвизима у борбама за Ослобођење и Уједињење нашега народа. Питомац Омер Чампара рецитовао je своју пјесму „Поздрав Гајретове омладине своме Протектору“. Иза тога су слиједиле декламације патриотских пјесама. a између ових тамбурагаки збор свирао je народне комаде. Званична прослава трајала je до иза 9 сати, када су угледни гости напустили Гајретове просторије и отишли на свечани бал у Официрски Дом, код je Гајретова омладина наставила са интимним забављањем до касно у ноћ. Ова национална манифестација оставила je иајљепше утиске на све присутне. Свечаност у Гајретовом мушком Конвикту. У просторијама овдашњег Гајретовог мушког интерната, које су биле дивно декорисане, свечаност je отпочела у 8 сати, a присуствовали су поред чланова управног и надзорног одбора, те питомица и питомаца Гајретових: пресвјетли г. М. Џемалудин Чаушевић, помоћник Команданта Армије ђенсрал г. Стојишић, Велики Ж упан г. Милан Николић, командант дивизије ђенерал г. Јован Јовановић и просвјетни инспектор г. Ђоко Ковачевић. Ha дан 6. сеитембра одржана je свечана Академија у част Протектора Гајрета Њег. Краљевског Височанства Престолонасљедника Петра. Академија je отпочела у 87, сати и трајала до 9 сати. Били су позвани, као и присутии, преставници војних и цивилних власти, многи угледни грађани и пријатељи „Гајрета“. Свечаност je отворио нредсједник Гајрета г. инг. Хајдар Черко, наглашивши нарочито у свом говору да Академију je отворио управник конвикта са прцгодиим иатриотским говором. Прослава у Гајретовом конвикту у Тузли. �Број 18. ГАЈРЕЋ Затим су декламовали питомци: Есад X. Јусуфовић пјесму: „Унуку Петра Мркоњића" од Д. Ј. Филиновића. — Нијаз Ресуловић пјесму: „Протектору Гајрета" од Асије Кавазовић. Мустафа Џинић одржао je предавање о славној владајућој нам Династији Карађорђевића, у којем je нстакао њену улогу у нашој националној историји при Ослобођењу и Уједињењу, као и важност Протектората за наш народ у Босни и Херцеговини. Академија je оставила лијеи патриотски утисак како код присутних, тако и код питомаца, који су са необичном вољом радили око припрема за академију као и при декорирању сале, na кићењем слика (цвијећем) свога „Протектора". Академија се завршила са пјевањем химне. Послије академије упућена je депеша Њ. В. Краљу. У подие су присуствовали сви питомци дови, која се одржала у главној овдашњој џамији — са управником. Страна 287. Бајрамски прилог у готовом дала су ова г. г.: no 30 динара г. Др. Салих Татаревић, no 10 динара г. г. Халилага Алагић и Сулејман Зјакић, a no 5 динара г. г. Бећир еф. Татлић, Хасан Нукић, Ибрахим Селимовић, Хдриз Бецић и Абдулах Ибрахимпашић. Одбор за народно просвјећивање у Вихаћу уручио je Пододбору Гајрета 321-50 Динара као дио прихода за Гајрет о Видов-дану 1927. године. Од стране Пододбора нека je свима најтонлија хвала. Предсједник: Осман Реџић Гајретова забава у Бихаћу. Овај Пододбор поред уобичајене годишње Гајретове забаве приредио je 6. и 7. августа о. г. Гајретову забаву, која je изнад сваког очекивања успјела у моралном и материјалном ногледу. Забава je одржана у вестибилу Медресе, који je декорисан са зеленилом одавао величанствену слику Ђулистана. Нови Гајретови повјереници. Грађанство навикло сјају и љеноти Гајретових Главни Одбор Гајрета именовао je иоред досадањег забава у Бихаћу похрлило je све без разлике и овога повјереника у Бањалуци г. Хамдије Увејиса још и госп. пута да^се разоноди и искаже своју љубав спрам Гајрета. Мухамеда Диздаревића судију. Овога пута нарочиту je пажњу грађанства изазвало то, Мјесто досадањег повјереника у Козарцу г. Атифа што су у изведби забаве no први пута у Бихаћу учеСитнице именован je-tfocn. Смајил Ситница. ствовале муслиманке-ученице, питомице Гајрета из Бос. Мјесто г. Ахмеда Шарића у Старом Мајдану име- Крајине. нован je г. Узеир Шарић. Програм забаве извела je сама муслиманска омла, Усљед слабог рада Гајретових пододбора у Eog^ дина,. који се састојао из концертног и забавног дијела, Крупи и у Бос. ГрадишциТ. 0 . Г. разријешио je те подПрва програмна тачка била je пјесма „Дижите одбор е и именовао својим повјереницима и т о : за Бос- школе“ од Змаја Јове Јовановића, коју je рецитовала Крупу г. Фетхибега Крунића, a за Бос. Градишку rocn. учитељска приправница Асија Кавазевић, што je на лицу Абдулкадира Софтићл. ПР1исутних изазвало дубоки дојам наше заосталости у Коначно je именовап Гајретовим повјереником у просвјети. По томе су. се појавиле на бини учитељске octv г. Мехмед Бајрам Baina.M Алагић. приправнице Ферида Пашалић са соло пјесмом „Тече Сан. M Мосту Пропуштени рад досадањих Пододбора и повјере- вода“ уз пратњу гласовира no Расеми Зјакић, a иза тога ника у горе означеним мјестима, свакако се надамо, да соло на виолини свирала je учитељска приправница he новоименована г. г. повјереници својим радом и на- Дервиша Капетановић, такођер уз пратњу гласовира no Расеми Зјакић. Складном и прецизном изведбом ових стојањем надокнадити. тачака ученице су биле награђене од публике са фре° . *о %нетичним анлаузом, који je трајао у бескрај, док се нијесу Пододбор Гајрета у Зеницн. све Гајретове питомице појавиле на бини са ванпрограмПриредио je на дан 21. августа о. г. у корист Гај- ном тачком „Ено барјак“, коју су отпјевале на опште рета В е л и к у Н а р о д н у С в е ч а н о с т са кољским задовољство нублике. Иза овога слиједио je забавни дио програма, који и бициклистичким утакмидама, те другим разним народним атракцијама. Ha овој народној свечаности учество- се састојао из позоришних комада „Мираска" од Едхем вала je маса свијета обојега пола, на je морални и ма- еф. Мулабдића и „Он“ од Светозара Ћоровића. Први еу теријални уснјех за Гајрет био изнад очекивања. — Нека комад изводили млади учитељи и учитељски прииравje и овом згодом нашем вриједном пододбору у Зеници ници — средњошколска омладина — будући пионери хвала и признање. културе и просвјете. У овоме комаду нарочито се истакао у улози слуге „Хасана“ Сулејман Делић, свршени учитељски приправник, затим Садик Ђехајић апсолвент Прилози за Гајрет у Бихаћу. шериатске гимназије као „Омерага" и учитељски приОвај Пододбор Гајрета обратио се je својим чла- правник Идриз Делић у улози „Муратбега" као и остали новима и пријатељима с молбом, да се приликом прошлог дилетанти јер су сви озбиљно схватили своје улоге и Курбан-бајрама сјете Гајрета са хурбанским кожицама читави комад извели на свеопште задовољство цублике. или бајрамским прилогом. Toj су се молби одазвала По завршетку ове тачке дошао je жељно очекивани слиједећа г. г.: Назиф еф. Салихоџић са 2 кожице, Др. позоришни комад „Он“, кога су одигравале питомице Хамдија Браво, Омербег Бишћевић, Ћамил еф. Миџић, Гајрета и то: Расема Зјакић, Асија Ковазовић, Фатимка Мухамедбег Бишћевић, Ибрахимага Хаџиабдић, Мустафа Џафербеговић, Џевахира Реџић, Ферида и Емина ПаХаџиабдић, Аган Пиралић, Мустава еф. Реџић, Џафер шалић и Самија Комић, те поред њих још Ћамила ЂонРеџић, Мухамед Реџић, Осман еф. Реџић, Хасан еф. лагић из Цазина и бишћанке Шаха Реџић, Салихоџић Чавкић, Мухамед еф. Захировић и Халид Зјакић no са и Зејна Реџић. Младе и симпатичне дилетантице, обучене 1 кожицом. Сабране кожице нродане су за 495 динара. у народну ношњу, подржавале су трајну пажњу публике �Страиа 288. Г A J P ET, за вријеме читавог комада, na су uo завршетку истога биле награђене урнебесним аилаузом. Ова последња нрограмна тачка била je новитет за Бихаћ баш стога, ш то су у ч и т а в о м к о м а д у и г р а л е с а м е му сл има нк е, na се и ст ога п о ре д љ еп о т е самог кома да оп а ж а л о na публ иц и велико од у ш ев љ е њ е , је р се тим п о к а з а л о како мл а ђ е г е н е р а ц и ј е о з б и љ н о с х в а ћ а ј у свој б у д у ћ и н о л о ж а ј и р ад у народу. Иза облигатног ирограма отпочела je игранка и интимно сијело еа угодним звуком тамбуре и пјесме, што je нотрајало до касно у ноћ. Док су се млађи забављали угодном игранкоч, дотле су старији забављајући се за столовима откупљивали томболу, коју je племенито грађанство поклонило Гајрету. Како je ова забава била једпа од најносјећенијих досада угодна нам je дужност истакнути од одличнијих посјетиоца следећу г. г.: Венијамина Таушановића бихаћког Епископа, Махмутбега Храсницу великог жупана, Фра Анту Шеремета р. к. жупника, Александра Јовановића жандармеријског мајора, Владимира Периновића, просвјетног ипспектора, Цвјетка Радовића предсј. окружног суда, Дра Мавру Хорна шефа санитетске уПраве, Стеву Крагуљца шефа грађевинске секцрје,- Еугена Молпара бившег жупана са госпођом, капетана Месића командарта места, Милутина Терзића, среског поглавара, Драгана Стојановића управника поште, Џафера Реџића градског комесара, Реџеп^еф') Селимовића предсј. котар. вакуф. повјеренства и још многе одличне грађане и представнике разних установа, a нарочито приличан број сељана из околине Бишћа,* a особито из Рипча под водством учитеља г. Петра Божића. Поред ових аапажена су сва са стране господа обласни посланици, који су били присутни у Бихаћу, осим г. г. Мухамедбега Ибрахимпашића предсједника, Ибрахрма Дурића члана обласног одбора и Суљаге Галића посланика. Нарочито je пало у очи, да овој забави није приеуствовао и муфтија г. Абдулах еф. Морањак. Ha свеопште тражење одржана je ова забава и no други пут дана 7. аугуста 1927. године н то искључиво за женску публику. Читави програм без икаквих недостатака био je и опет изведен на свеопће задовољство присутних. И ову вечер забава нимало није изостала с носјетом од прошле ноћи. Иослије изведеног програма слиједила je игранка и мехабет и опет до касно у ноћ. Љ епота je била погледати млађе женскиње испреплетене у колу са Гајретовим Број 18. питомицама, које су очаране с успјехом забаве и да надокнаде играпку од прошле ноћи, која им није била дозвољена, сада су као помамне играле народна кола и разне плесове, са осталим дјевојкама грађашсама без разлике вјероисповијести, које иосјетише ову забаву. Сав рад у припремама око ових забава као и у изведби протекао je у најбољем реду, a нарочито с обзиром што je у изведби и посјети забаве учествовало многобројне женскиње без разлике. Одбору то чипи највеће задовољство и најбоље јамство за његов будући рад. Ово свједочи и та чињеница, да je женски свијет изразио жељу да се и no други пут одржи забава за женску публику, n a што Пододбор није могао нристати због заморености дилетантица. З а јединствени усијех ове забаве поред истакнутих иде заслуга и агилним члановима Пододбора г. г. Дру Хамдији Брави, среском љекару, Сулејману Реџићу, управнику конвшста, Незиру Езићу, тајншсу финанц. дирекције и Сулејману Зјакићу, кројачу. Свима, који ма у ком погледу донринијеше како у моралном тако и материјалном погледу ове забаве, нека je усрдна хвала, a напосе нека je хвала родитељима дилетантица, који своју дјецу и из даљине не пожалише и повјертпе овом Пододбору, a да тиме докажу благодарност своме Гајрету за његов благотворан и хумани рад у нашем пароду. За Пододбор Гајрета Предсједиик: Осман Реџић Гајретов теферич у Гацку. Ha Илипдан приредио je Гајретов пододбор годишши Гајретов теферич нод Јасикама у Гатачком пољу. Теферич je био одлично носјећен, a чисти приход изнаша Дин 5.321-—. I Is p ra v i! U prošlom broju našeg lista, u članku „Denuncijacija i književnost", na strani 271., u prvom retku prvog stupca, mjesto riječi: najintelektualniji, treba da stoji: najeklatantniji. Molimo čitaoce da ovo uvaže. U redništvo. Štamparija »Bos. Pošte«. Sarajevo. — Vlasnik društvo »Oajret«. — Glavni i odgovorni urednik: Haniid Kukić. �® > (§ )© Svaki musliman treba da kupuje samo jer kvalitetom nedmošoje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „Gojref Tvornico Gigarpopira S. D. iHnolaj, Sarajevo, M a ž e se naručiti i р ге к о d ru štv a .Gajret* u Sarajevu �P re p o ru č u je m o Restauraciju i Kavanu „BOSNU" u Kraljevici, Hrv. Primorje V eliko m o rsk o k u p a lište. — Posebna kuhinja za muslimane..— 45 pri­ vatnih soba. — Cijene umjerene. — Posluga solidna. U Pensionu cijena 70—75 dinara dnevno. Za mnogobrojni posjet moli vlasnik M eho H alilag ić. и н а а н в н н н н н н н саедн н е з н н н н § I ^ z i j i ž a r a Med. Univ. § B ra ć e B c iš c ig ić c i | Sarajevo trgovina muzikalila i materijala za pisanje i risanje. Bogato stovarište hrvatskih i srpskih knjiga шп II. § i specijalista zubni liječnik i SARAJEVO Jeftan ovića u lica br. 1 . i IC 8 I Ordinira svakim danom od 9—12 sati prije podne i od 2—6 satj poslije podne/ 8 č ita jte ,G a jr e t‘ ! List »Gajret- jedini je list za našu porodicu, za našu djecu! Za to treba da ga svak čita i pretplaćuje se! Pojedini brojevi ,,Gajreta“ kao i cijela godišta iz prošlih godina mogu se dobiti uz sniženu cijenu kod administracije lista. Svakom prilikom sjetite se Gajreta! 8 y/ ' � https://kolekcije.nub.ba/files/original/339b9035cd578ed9cf231c0ccb9dd167.pdf 6c797c5ebe85ecf4d53f44021a99ddac PDF Text Text 1174 GosposJa Hite h.SaMn&gio ' Поштарина плаћена у готовом. ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУШТВА ЗА КУЛТУРНО И ЕКОНОМСКО ПОДИЗАЊЕ МУСЛИМАНА Излази 1. и 16. у мјесецу. Година XI. Број 19. Сарајево, 1. октобра 1927. Цијена год. 80 Д. Поједнни f>poj 4 Д Ђаци добивају лист у пола цијене код Главног Одбора или код Управа — Гајретовнх конвикта. — С A ДРЖ AЈ : Др. С. Башагић: Н отреба п важ н о ст у д р у звивањ а. Ахмед Мурадбеговић: П лаш г гр а д (Пјесма).. Михаило Мирон: H a С тени Смрти (Пјесма). М. Делибашић: И оноћ .(ПЈјесма). М. X. Грабчановић: Л»етно веч е (Пјеемг$5 М. X. Грабчановић: У З о р у (Пјесма). Мехмед X Пузић: * * * (Пјесма). Назиф Ресуловић: З а п к сп . ' В. Тмуша; Три зеленп к р и н а (Драмска слика у једном чину из старије историје Босне). Свет. М. Максимовмћ: ’А на. Џелал Нури: М услп м анска ж е н а у д р у ш тву и еко но м пјп . Edmond Demolins: Na čem u se te m e lji su ­ p e rio rn o s t A n g lo sasa (Преводи Хидајет Кулиновић). А та H ephec: В е л и ч и н а н ар о д а. Гајретов Гласник Добротворн Гајрета — лјес.то чеетитке г. снис. Хајдару Чекри. — Гајретов „Шегртскп Дол“ . — Гајретове богоштовие стииепдпје. — Гајретов терич у Бре;н(. — Забава Иододбора Гијрета ,у ервенти. — Сидик еф. СаднкоинК — Гајрету. j . V - U - .- — — Пз „Београдског Гајрета Ослаи Ћцкпћ“ . Уиапређење Гајретовпх прпјатоља н сарадиика. Уредник: Хамид Кукић. Ж 5ЕГК ; �umili mm 1. 1. M M ! Akcijski kapital Din ZO,000.000'Rezerue. . . . Din Z.000.000'- В ап ка se b a v i svim u b a n k o v n u s trn k n s p a d a jn ć im p o slo v im a. O v la šte n a j e za trg o v a n je sa v a lu ta m a i d e v iz am a . Z avod j e ta k o đ e r i p u p ila rn o s ig u ra n . O sniva, o rg a n iz u je i rn k o v o d i k re d itn e 1 p riv r e d n e u stan o v e . O sniva i p o d u p ire ra z n e k u ltu r n e t h u m a n i t a r n e u stan o v e . Qd čiste dobiti daje 10°|о Kulturnom i Prosvjetnom Društvu „Gajret“ . Sve d o z n ak e u d o m o v in i i in o s tra n s tv u o b a v lja B an k a O a jre t n a jb rž e i n a jk n la n tn ije . U loške u k a m a ć u je n a jp o v o ljn ije , i is p la ć u je is te u svako doba. ■iiiir i r a r g № [i«iM ® @ a ® ® s s s a s a [ B ceo • сжз • сжа e*o • сжо• • сжо • с*о • сжз сж>• с*о • сжз• сжо • сжо • свз • cara • c * o • сжз • сжо • omča općine grada Sarajeva •сж асж освз« •сЈГдавгсЈго* гасжас Temeljna gla on ic a 40,000.000— dinara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda, filiale Sarajevo broj 2172 Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. Osim toga ima svoju Z A L A O A O B f I C T J koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale dragocjenosti uz najpovoljnije kamate. •с*з*с»а*сжа*сж)*сжа»сжа(*(ип>*ешо*сжасжи.сж>#гж>*с!жо*сж>*с»о*(ж>.*сжзс*о* шз �Излази 1. и 16. у мјесецу. Година XI. Број 19. Сарајево, 1. октобра 1927. Цијена год. 80 Д. Поједини број 4 Д. Ђаци добивају лист у пола цијене код Главнот Одбора или код Управа — Гајретових конвикта. — Dr. S. Bašagić: POTREBA. I VAŽNOST UDRUŽIVANJA*). Svaki je čovjek stvoren da mu za opstanak, i usavršenje treba puno nešta, što on sam pe može svla­ dati. Treba mu ljudi, 'da mu svaki pojedini podmiri jedan dio potreba. Čovjek Rranjd čovjeku od iskona stoji u tome odnošaju. Pojedinac ne može se usavršiti sam po svojim prirođenim'sposobnostima; 1on je upućen na brojnu zadrtjgu^ u kojoj se zadrugari među se potpomažu. Svaki član u zadruzi nešto do­ prinosi za opstanak svakog pojedinog člana. Tako je nastala skupina ljudi*- koja namiruje sve potrebe po­ jedincu za opstanak i za- usavršenje — veli1 slavni filozof Farabija u svom djelu >Pi ara-id-devleti . Tako su postale: kućne, plemenske, narodne, dr­ žavne, vjerske i druge zadruge, koje se među se na­ dopunjuju, da čim bolje opskrbe pojedinca i usavrše ga na čast svojoj zadruzi, tako su postala udruženja istomišljenika, koja zajednički rade direktno za do­ brobit svoje zadruge svoga naroda, a indirektno za dobrobit cijelog čovječanstva, učena, dobrotvorna, zabavna i sva druga društva, da ljudi u zajednici olakšaju rad, rješavaju probleme, potpomažu se među se i pribavljaju zabave, da u dokolici zaslade ži­ votnu borbu. Svaka druga, pa bila ona najmanja ili najviša, razvija se sama po sebi prama svojim sposobnostima i duševnim silama. Gdje su zadrugari poduzetni, po­ žrtvovni i radišni, tu zadruga cvate u slobodi i bla­ gostanju na čast zavičaju i narodu; čim brojnija, tim joj je lakše napredovati, usavršavati se, podupirati kulturne težnje i talente svojih odabranih članova i na taj način služiti zajedničkoj civilizaciji čovječan­ stva. *) Ovaj članak je ranijeg datuma iz pera našeg Mirze, te ga radi njegove aktuelnosti donosimo u našem listu. ’ U re d n iš tv o . Sval^p je zadruga pozvana na rad, ali sve skupa ne vrše jednako svoje zvanje. Neke — kao n. рт. naša islamska zadruga u Bosni i Hercegovini — ne razu­ miju, da im treba raditi, da im treba s vremenom napredovati i usavršavati se, poglavito zajednički manje-više ne poduzimaju ništa, a to je baš ono, radi čega mnogo trpimo i svi oni, koji su kao mi. Šta treba obilaziti prosvijećene zemlje i prouča­ vati: šta sve može kultura i civilizacija; i na licu mjesta možemo se lahko osvjedočiti. Bacimo pogled oko sebe, promotrimo naše stanje i stanje naših prvih susjeda, pa ćemo se odmah uvjeriti, da je svaka za­ druga. koja ne vrši svoj čovječanski poziv, koja su­ vremeno ne napreduje, nego plete kotac kao i otac — u ropstvu civilizacije. Okolina naša posvećuje od neko doba mnogo pažnje organizaciji i zajedničkom radu, pa se stoga podigla iznad nas. Već puca pred očima svakom uvi­ đavnom muslimanu, da mi jako nisko stojimo, a onome, koji poznaje jednu evropsku prosvijećenu za­ drugu, činimo se nedostojni da obitavamo na jednom fleku Evrope. Od neko doba mislim da bi nas se i Azija stidila, jer se u njezinu području nalazi jedan komad zemlje, koji se zove Japan. Poznata je činjenica, da o zemlji ne zavisi kul­ turno stanje jednoga naroda, nego o njegovom radu i poduzetnosti. Opća narodna mlitavost, nemar, indolencija, fanatizam i praznovjerje od najplodnije zem­ lje načiniće pustaru, a opća narodna poduzetnost, rad, tolerancija i prosvjeta može pustaru pretvoriti u rodna polja. Eno vam primjer španija za gospod­ stva Arapa, koji su kao kulturan narod od pustih predjela načinili rajske vrtove. Ti su vrtovi s padom njihova gospodstva opet postali pusti predjeli. �С тр а н а 290. »Г A Ј Р Е Т« Što je naša gruda siromašna nije ona kriva, nego je krivo duševno siromaštvo i tjelesna mlitavost nje­ zina stanovništva, koje nema smisla za moderan rad. koji može od nje načiniti rajski vrt. Što je naša vjerska zadruga slaba, nije kriv Islam i njegove ustanove, koje naučavaju udruživanje, preporučuju međusobno potpomaganje, potiču na za­ jednički rad, nego smo krivi mi, koji smo okorjeli u konservatizmu, što ignoriramo svaki napredak prema sreći i blagostanju, a prihvaćamo sve što je protiv napretku, što nam vjera zabranjuje, što nas vodi do kajanja i očite propasti. Mi smo natražnjaci, koji sami sebe opsjenjujemo, očekujući da nam tuđa ш ка očeše svrab. Žalosna je sudbina svake zadruge, svakog na­ roda, svake države, u kojoj pojedinac za svoju korist žrtvuje opća Interes cijele zadruge L to mudrujući ovako: meni je dobro, a za druge istovjernike, suna­ rodnjake i državljane nek se drugi brinu, pa kako ihpane. Takovo mudrovanje dotjeralo je i nas u ovo stanje. Samoljublje vodL smrtnike do prolazne časti, sa­ moprijegor za opće dobro do .trajne slave. Ambicije rese prsa samoljublju među savremenicima, a prin­ cipi dižu spomenik samoprijegoru u budućim r ... nara­ štajima. Veli se, da je suđeno svakom naprednom podu­ m poduzeću u jednom zapuštenom narodu doživjeti poraz, jer da je svaki novi pokret revolucija protiv onome što postoji, što je s vremenom postalo običaj i zakon. To je istina. Stabilnom konservativnošću vlada zakon navike. Ona ne trpi ništa što je novo i slobodno, jer je uzgojena, da smatra svaki mladenački trzaj aten­ tatom na svoju lijenost i nerad. Stabilnoj konservativnosti najmanji korak napretku od stane mladeži zadaje strah, jer njezino nesavremeno mišljenje s njome propada navjeke, neostaviv iza sebe nikakova traga, da potomstvo podsjeti na lijepu uspomenu. Kad je se sjeti, s kletvom je se sjeti, jer ga je njezino natražnjaštvo u nazadak bacilo za cijelu dobu konservativne ere u njegovoj povjesnici kulturnog razvića. Nove, poletne, smjele misli produciraju bujni moždani, koji crpe sok iz žarkog mladenačkog srca. Veli se, da najslađe grožđe uspijeva u vulkanskim predjelima. Narod je srce jedne zemlje, a mladež je srce svakoga naroda. Evladuna ehbaduna« veli Božji po­ slanik. Ta pluća naroda, — kako vele te uzvišene ri­ ječi, treba lijepo njegovati i uzdajati prema vremenu, kako velti hazreti Alija, u kome će živjeti, da se znadu snaći u borbi za opstanak. Tu svetu dužnost svaki musliman dužan je vršiti i mladost poticati na rad. Б р о ј 19. Metoda je jako lahka. Ne treba mladež podučavati: kako da radi. Dosta je samo dotaknuti se toga na­ rodnog srca, pa će iz njega — ako nije pokvareno — zakvrcati blago ljubavi, odanosti i privrženosti, za sve što je dobro i korisno po narod i domovinu. Najbolje sredstvo, da se mladost na rad potakne jest udruženje, koje treba na svakom koraku, da na­ predni duhovi, pa makar ne pripadali mladeži, podu­ piru ne samo simpatijama nego također moralnim i materijalnim prilozima. Te simpatije od strane sta­ rijeg — naprednijeg naraštaja drže mladost u stalnom gibanju prema napretku, a to stalno gibanje jamči bolju budućnost narodu i domovini. Kome leži na srcu sreća, napredak i dobro nje­ gova naroda i domovine mora podupirati mladenačke težnje, mora se sprijateljiti s prilikama u kojima mladež živi i radi za opće dobro. Narodna sreća naše - je zajedničko dobro i sve mora biti dobro, što vodi do narodne sreće. Dakle i naše mladenačke težnje moraju'biti dobre, jer je mladež srce naroda, na njoj svijet ostaje. Omladina najbolje zna, što narodu treba za vremena, u kojima će ona voditi borbu za njegov opstanak. Dobro, koje vodi jedno društvo do sreće, leži u naravi članova toga društva, a izrazuje se u njegovoj volji: kad podupire i promiče napredne mi­ sli i težnje svojih članova; njemu je slobodno i zapovijedati — ako u njemu mladež sačinjava većinu, — mladež, kojoj jedan pjesnik ovako dovikuje: ; Ugledaj se u pticu laganu, Koja pada na visoku granu; Krhka grana pod nogom joj puca, Ali ona — i dalje pjevuca — Jerbo znade da krila imade.« Isto tako zlo, koje vodi jedno društvo do pro­ pasti, leži u naravi članova toga društva, i izrazuje se u njegovoj volji: kad priječi, otklanja i odgađa svaku naprednu misao, koja se rađa u mladeži. Dakle — po Berabinom opširnom razlaganju i filozofskoj disertaciji »Fis-sijaseti« d o b r o i z lo o d r a z u je se u v o lji i o b o je p r o i z l a z i iz č o v j e k a . Dobro, koje se izrazuje voljom postaje samo na jedan način, i to ovako: čovjek zna i poima sreću jedino teoretskom moću mišljenja, i nikakovom drugom moću. Ovo poimanje sreće događa se, ako čovjek shvaća početke i prve spoznaje, koje proiz­ laze iz stvarajućeg uma. Tada pak promatra sreću odanošću i razmišlja: što mu treba raditi, da prakti­ čnom moću mišljenja do nje dođe. Kad i to obavi, onda prelazi na rad, da ideale realizira. Rekao je Fridrich Veliki: »U mojoj državi svak po svojoj fazoni može sretan biti« i ta je država da­ nas od najprosvjećenijih i najsretnijih na svijetu. �S p o j 19. - f A JP Č T. Страва 2(h. Mi moramo odmah stvoriti jedno stalno pravilo, koje duboko zasijeca u život i razvoj svakog društva, a to je: da udesimo naše zahtjeve prema da­ našnjim sredstvima društva i da prilagodimo svoje ponašanje prama prilikama, u kojima je društvo po­ stalo. Makar kakav izgled imali s uspjehom, makar kakovo uvjerenje gojili o pobjedi, ne smijemo se odmah preveć ponijeti i uzobijestiti. Mirnim, tihim i solidnim radom idimo naprijed, pa ćemo postići što želimo, a naša je želja sreća i blagostanje islamskog elementa u ovim zemljama. U nama je nada i zdva­ janje, u nama je utjeha i očajanje, u nama je samo­ prijegor i samoljublje, kratko rečeno, u nama je do­ bro i zlo. Čistu i bistru oku čist je i bistar svijet, samo treba zapamtiti riječ velikog državnika barona Eotvosa, na ime: »Ništa nije za naš karakter tako pogibeljno kao općenje s ljudima, prama kojima go­ jimo antipatiju ili ih mrzimo radi prljavih djela, jer to nas priučava, da budemo nepravedni.« Ahmed Muradbegović: Zapalite lampijone nad krošnjama kestenova! Lampion je noćno sunce u plavome gradu Oni gore po granama, ko mjeseci i ko zvijezde! Zapalite noćno sunce! ietlo potopi modro •m, nebeske boje ice, kuće i n a s... PLAVI GRAD. Plavim gradom u sutonu umorna stabla putuju Povorke duge i crne, s Rrđjima stupamo i Prolaze cestama što šume Ko tihe srebrene rijeka I nestaju daleko, daleko, Na međama drugoga carstva: U sutonu plavoga g ra d a ... Na bijelom drhtavom bedru rumeni prsti mi gore Ko buke crvenih ruža 1 penju se nemirno, hitro Po tvome raskošnom tijelu I crvene jagode diraju 1 sviraju Ko lijepe radosne tipke Ko gudala I ko terzijani.. Negdje kasa kroz aleje Zadocnjela mjesečina I posrče u krošnjama Zaduvanih kestenova... Moji prsti Crvene jagode kljuju Ko kljunovi uzbuđenih ptica Ko kljunovi malih kolibrića Koji vole, Koji mnogo vole. 1 Kad su Rimljani razorili grad Kartago i poko­ rili Ahajce, senatori su držali, da više nikakova pogi­ belj ne prijeti rimskoj državi. Tome se protivio Scipio Našica govoreći: »Baš se mi sada nalazimo u najpogibljenijem položaju, kad smo se lišili svih, ko­ jih se moramo stiditi ili bojati«. Sapienti sat — pametnu dosta. Led je probijen; od sad se može trijezno ploviti naprijed. Mladost se budi, društva se osnivaju, kultura cvate. Ala je lijepo živjeti u preporodu, a još ljepše boriti se, pa makar i prosti vojnik, pod zastavom prosvjete proti obskurantima! ^ /г Михаило Мирон: HA СТЕНИ СМРТИ. O куда идеш, сестро моја? Што ти уморно колено клеца? Што плашиво тако у поноре гледзш, и од л>уди предаш? A рањено срце кида се и јеца? Што узвијаш скуте, стискаш недра бела, с греха сузе леваш? Сад he сунце на стене свету сузе да лије, росне сузе да пије, ти о смрти сневаш? Зар ти није жао овог света, да у бездан прснеш ко комета, од судбине вечито проклета? Врати се натраг, добра сестро моја, ja сам будни стражар ових смртних стена, искупитељ свијех суза и бремена. Нека je проста погрешка ма која, њу je окајала добра воља твоја, топла суза твоја, врати се натраг, добра сестро моја! �1 С тр а н а 292. Б р о ј 10. »Г A Ј р ЕТ« M ustafa H. G r a b č a n o v ić : М. Д елибаш ић: ПОНОЋ. Једне вечери, кад месец буде овит колутом жутих облака, a моје очи упрте у воду светле и неме површине реке и када се рубом густа лесковина у црним сенкама дубином сљубљује, ja ћу бео облак, небом што путује, гледати на води и слушати поноћ како свуда спава, — a када ни трава не осећа мрава, кроз беле одсеве јабланова витих дубинама сенки ja ћу стару песму проломити с болом аманета скритих. U ZORU. Zora se zaplavila . . . Mjesec na smiraju. Nebesa čista kao plava svila, Zvjezdice zadnje na njima sjaju. Sunašce jasno prvom Po zelenoj travi rosa Jutarnji vjetrić lagano U malenom selu poje zrakom šija se svjetli čarlija . budni pjetli. Svijet već se budi, oživljuje selo. Pjesma se čuje veselog pastira, Idući na polje, goneći svoje stado U frulicu tanku sav veseo svira Mehn ied H. Pužić: M ustafa Н. G rab čan o v ić: LJETNO VEĆE. Na zapadu zašla'su n ce . . . Već se spušto sumrak tavni; Obavio sve vrhunce, I u maglu skrio ravni. G ore nebom mjesec bledi Nebrojeno zvjezda jato Po nebeskom svodu sledi Sipajući svoje zlato. Povjetarac grane nija . . . Po travici rosa pada. Kroz grančice mesec šija, Šarajući sjenku hlada. Н азиф Ресуловић: ЗАПИСИ. Има људи који много важе: Ко je какав, дело ће да каже. * Ко другом трун у оку види, Огледала нека се не стиди. * Језик може кб сабља nocehn: Увек пази, што ћеш коме рећи. Čudno i strašno zažele nešto I ruku svoju podiže štedru I prosu širom . . . Zviznuše silno bičevi Njegovi ljuti I sve se krenu . . . Vek je za vekom pado i ljudski rodovi s njima. Vek je za vekom pado i lobanje prštile ljudske: Dokle . . . kuda . . . i zcšto Dremaju planine gorde, Vekovi promiču hladni I zvižde bičevi božji 1 beži, posrče, stenje Bedni Adamov Rod. Од мача Не pana зацелити, Ал’ од речи тешко ј’ излечити. * Немој сваком да верујеш „брату"; Трипут преброј, онда прими плату. * Многи вели: „Ми смо људи своји". Код рачуна увек новце броји. Кад ти криво „брат“ се слободно смеје: „Ми смо „браћа" — кесе нису.сеје!" �Т А ЈР Е Т ј Б р о ј 19. С трана 293. Владислав Тмуша: ТРИ ЗЕЛЕНА КРИНА. Драмска слика у једном чину из старије историје Босне. — (Свршиће се.) Салих, затим Јусуф и Ђулса С а л и х (сам): Да ja припремим оружје. Може iraM требати. Двије пушке за мене и Јусуфа. (Одлази у другу собу и брзо се враћа са две дугачке нушке које прегледа). Још да их напуним. (Оде поново у спорснду собу na доноси у две кесе барута и олова). Бољо je бити на олрезу. (Окушава кремење na пушкама.) Добро пали. (Затим пуни једну na др.угу пушку.) Нијосу ме ове п.ушке никад до сад превариле na неће зар ни сад. Ево, још ј олово! (Збија арбијом обе ттушке na их обеси међу пропоре о чивију.) Тако, a ако устрвба имам т jom. / Гад су све пуне. (Почиње се смркавати. Уђе Ј у с у ф 'са Ђ у ло о м.) t д С а л и х (кад види Ђулсу зачуди оемехне): Добро си смислио, Јусујјзе. Ј у с у ф: Сједи, Ђулсо. i Ђ у л с a (врти се к&о ченгија); Зар noMi?! Хоће ли то бити мало шсрбста? С a л и х : Хоће, хоћ& (Одс у спор< Ђ у л с а : Ш то си мс зв а о ,Ју су ф ага? С a л и х (уноси шербст у jodnoj лимепој чД^нЈТ Ево, Ђулсо! Пи’ колико хоћ(‘ш. Ђ у л с a (пије): Б а ш слат^о и тглахо. - ■ Е, Ју. суфага, реци ми, што си ме двао? > Ј у с у ф: Хоћеш ли да змрадиш дукат? Ђ у л с а : Д у к а т ! ... Ко ne би дукат зарадпо?,! Само je ли то тешко? Ј у с у ф : Б аш није тешко. Оамо д а памамиш јодног момка ’вамо у кулу. Ђ у л с а : A ђе je тај момак? С а л и х : Доћи he on одмах. Ево, већ сс почсло смркавати, a on доџс одмах no акшаму. Доћи he овде под м сју кулу. Ђ у л с a: A који je то момак? •Ту с у ф: Рећићемо ти ама да шутиш. Никоме ii и ријечи! Ђ у л с a: To ви хоћето да некоме завриетс шију. a? Ј у с у ф : Jok. 0 ’кл с to? Хоћсмо и да га искушамо и да начинимо маскару с љим. Знаш, има јсдан момак na аш икује еа Салихагином Мејром. Ђ у л с а : Jcc’, чула сам да joj долази неки Влах. Ј у с у ф: Јес\ доходи, ама то није Влах, всћ Турчин na сс тако преоблачи. Нсћс да га нозпаду. Ђ у л с a: Види, види! Ј у с у ф: Па хоћемо да видимо je ли on поштеи, или нијо. Знаш, да ли na добро с-мјера, или хоће да превари цуру. Ти ћеш га увести ’вамо na да видимо шта he ом тоби. Ако ти удари na. образ, ми ћемо те адбранити. a знаћемо каки je. Ђ у л с a: A ако он ne шћедне да доџе ’вамо? 'С a л и х : Доћи ћо. само га ти зовпи. Ти ее ™. си моја Мвјра n a реци да су отишлн и.к^ом ггш од нл гијело, a д,а ги ти сама остала. A >д i;yhn куће na онда гледај да га уведеш ’вамо. •Ј у с у ф : Богме. имаш добро да обиграш око хоћот да зарадит дукат. ^ и х : Тако^је. Волика je то napa. . л с а : A ko je само то. памамићу га ja, Доћи :они na макар мор’о и (преко поде газити. л и х: Ево знај да ћеш и од менс добити ду. кат ако га доведспг. Ђ у*л v л je с a: За два дуката све hy учипити. Нс1ајте бриго. Само. . . je ли саглам? 0 a л и х : Оаглам, валах! — Ј у с у ф : Саглам! Од нас двојице добићеш no дукат. Ђ у л с a? A kuko ћу ’вако. Ja немам лије.пе хаљшге K’o'Mejpa. С a л и х: Eno ти њсних. Иди тамо у собу na се обуди и доћера да макар у мраку личши na Мејру. Ђ у л с а : Таман смо јсдног раста. Виђећсте да he тс ме и ви једва позпати. Ј у с у ф: Е, хајде. Похитај. Ђ у л с а : Хоћу, xohy! (Оде у С110]>едпу собу.) 7. Салих. Јусуф. С а л и х (запали свећу); Е, ово ти je добро, Јусуфе. Ј у с у ф : Јеси ли видио?! Само га «вако можемо добити. ‘ С a л и х: Ама ако onaj лисац будс паметаи na ne иомисли na как’у превару? �С тр а н а 294 Б р о ј 19. Г A ЈР Е Т . Ј у с у ф : Да je то који старији чо’ск оида би могло. бити, ама он je млад; момак je; у најбољим годинама. Кад он види лијеиу ђевојк.у уза се па му јо шрекне да je сама и зовне ra на кулу, е, бнда — збогом ламети! Нема тога мајчиног сина ко he одољети. A онда, он неће ништа посумњати. Мислиће тврдо да je Мејра. С a л и х: И ja мислим. Ј у с у ф : Лов нам je еигураи. Ja, видиш, к’о да га гледам ев’ овде, свезана. С а л и х : Кад то учинимо ти хајде право иаши у Мостар на муштулук. Неће ти бити џабе. Боље да ти уграбиш него други. A ja hy да дам хабер М.уратбегу да дође с јаиичарима. Ј у с у ф: Таман паметно. Кад ra свежемо затворићемо га овде,' a ти ћеш.брзо довести дефтердара. Све ће то бити у часу. Пушка! нс треба да лукне, јер би могло бити да су она двојица неђе у . бли- ' С а л и х : To ja и xohy, a не д а г е 'oj:uapa бшт;а i io мојој кући. Х у л с а (yl25 пеобуаена иакиијурепа да je ова двојица са чуђсњсм ^Фцледају.) . ./ 8. Пређашњи. Ђу*лсЈ Ј у с у ф: <\ман, како си С a л и х: Дина ми де ja не бих Х у л с а (кокстно nonrpai a): • Е. пг)Оходам к]Х)з сскаке у овим онмда виђели ко je и iyfa je Хулеа! Ј у с у ф : Моћи ћеш и бол.е да купига кад добијеш од нас два дук^та. 0 a л и х: Да. не -б.уде доцђо?^ Ј У с у ф: Боље што прије. Е слушај, Х.улсо, — изиђи сад доље у башчу na чекај. Кад -чујеш да пеко полако зове Мејру a ти му ce јави. Х у л с а : A како ћу ja њега звати? С а л и х : Зови га Омсром, али м.у име што ређе помињи. С њим говори тихо. . . Ј у с у ф (пресече): Чекајдер мало! (Хулси) Реци ми како ћеш ти то учинити? Х у л с а : J a ћу љега најприје домамити у башчу. Ako шћедне да ме пољуби, испрва hy ce брапити, a пошље hy му ce пуштати. У башчи hy му рећи да сам сама у кули, да су сви оиш ли. . . Ј .у с у ф : A тако, тако! X у л с a: A опда ra више нећу звати да иде са мном у кулу. . . С а л и х : Како да ra lieheiu зв&ти?! Треба да ra доведеш ’вамо! Ј у с у ф : Лусти ти н»у! X у л с a: Доћи he oir и сам, не бој сс. Ja ћу се одједном нанравити к’о да ме јо нешто забољело. Занесвијестиће ми ce. A с/нда hy сс, к’о бајаги занијети да иаднем. II рећи ћу: »Носи. . . иоси ме у ода.у!. . . Јаој!« С а л и х : (смсући ce): Види ђавола! Јусуф Х у л с а : Он he ме узети за руку, a-ja-h y ce навалити на њега. A кад будемо тијело уз тијело, ићи ћс on k’q луд. Ako xoheiu и до.Гацког! • Ј у с у ф : Е, гора си него ђаво! Тебе, валах, не треба ништа учити. Иди иа' ради како си смислила. С а л и х : Е, 'знај, — да' ћ.у ти још -no 'врху куинти св.у робу за так’у хаљину! Х у л с а: Е, таман!. . . A сад. хадемо у ашикоisažje! (Оде брзкајући док сс њих двојица смеју.) Салих — Јусуф. Ј У с у ф: Сад дугау У ce. С а л и х : Добро треба’ да ce сакријсмо.Ју _ су ф : За то ћемо лако. A што ču ono објеу.ио^пушка? \ О а л и х : Нек су нам п р и 1).уци. ' склони na лоси Ј У о у ф: Нипошто. 'Брзо тамо у одају. С а л и х : A што? •1 у су ф : Зар да ор.ужје оставиш арслана? A, јок С а л и х : Праг.о je тако. Ja рск’охЛгек ce нађе ако нам буду требале. Т у с у ф : '.Пушке нам ништа ne требају. Имам ja једну малу кубуру за поасом. ако требадне! Ти само приправи два комада појаса да м.у можемо свезати ноге и руке, na ce пишта нс бој! С а л и х (Узима пушке и одпоси их у спореднУ собу): Eto кад велиш. Ј у с у ф (пошто ce Салих врати): Сад с п у ш т свијећу на под, a и мангалу носи тамо. Heita ce ничем ne досјети. С а л и х : И то ти je паметно! (Изврши.) Ј у с у ф (пошто ce Са.лих врати); Ти само ради ’нако како ти ja будем pcic’o. G a л и х: Ево ти лојасеви. (Пружи му их). Ј У с у ф (пошто их разгледа врати једаи); Овај ти држи na кад ти викнем само му хитро свежи ноге, a ja ћу ra притиснути уз под. Онда ћемо му заједпо сиетљати и руке. �Б р о ј 19. >Г A Ј Р Е Т< С a л и х: Хоћеш ли ти ирви ударити? Ј у с у ф : A што ти нс би? С a л и х : Знам. . . некако je невгодно. . . У Mo­ joj јо. иући. Ј у с у ф: Ти би со, чини ми ce, попипгапнио. . . Дс, добро, ja 'ћу. Само ти глсдај шта ja радим. С a л и х: Све се ja бојим да он нећо шћоти доћи за њом довле. Може сс on чему досјетити. Није oir баш тако луд. Ј у с у ф (замисли ce): A нијссмо баш ни ми. Нећемо га овде ни чокати! С а л и х : Него ђе? У авлији ho нас виђети. Ј у с .у ф (устане): Хајде ти за мном ама полако. Ha папучлуку ћемо их чекати, за вратима. С a л и х: Е, то ти јо памстно, видиш! Ј у с у ф : Није мспс још нико до сад прсварио na Hfthc ни сад! Тури кључ с друго страие, кад’ r*u. дограбимо свезана само ћемо га убацити ’шгмо у одају, закључаћемо врат na свак na своју страпу. Хаде ти поупри нечим^изпуУра oiiA оппмо врата. С а л и х : Е ондаАе бити^ккц у иравом хапсу. (Одс у споредну собу). с 0 Ј у с у ф : Хајдс, ама сам(| полако. (Иза друга врата). о 10. Осмгн — Мејрима. (Нсјсолико трепутака-гтфалс позоршша čM to i, затим м из спорсдис собс, куда јс отишао Салпх, опрезно извсри 0 с м a н.) О с м а н ‘(ступивши): ЧекУј Мејро. , (Пауза. Ослушкује). Ходи, отишли' су М е ј р и м а: Срећом ne виђе пас< бабо. О с м а н : У добри час стигосмо. Да нпсмо npoп ли кроз капиџик срола би ct с њпма М с јр а : Шта ли опи раде? О с м а н (замишљепо): Да опи тлато но смјерају? K’o да одоше некуд. М q ј р и м а: Да није бабо сазн’о да Омср долази к мени?! To би била несрећа. 0 с м а н (тргнс ce): Могло би то бити___Дапас je пеко долазио— Идем ја да кажем Омеру да не долази! М е ј р и м а (иреплашсно): Хајде... Похити! (Нагло застане). Четај... Нешта ce чује доље! О с м а н : Нска вика___ М с ј р и м а: K’o да ce бију... 0 см а н : Има их више... М е јр и м а : Јесте___ С трана 295. 0 с м a н: Бију ce!__ Ко ли je то?! М с јр и м а fca све већим страхом): Да иијо Омер дош’о?!... (Сва избезумл>сна потрчи ирсма излазу). 0 с м a н (задржи je): Не иди.. . . Не знам ко je. (Поново допирс шум одоздо. Они ослушкују). М е ј р и м a: Иде неко ’вамо. О с м а н : Јесто___Чује со тутањ уза стубе___ Бржо да сс сакријемо... (Обоје утрче у споредпу собу. Одмах за тим отворс ce врата na Салих и Јусуф снажно убаце свезаног О м е р б е г а Љ у б о n и h a који паднс na узнак). С а л и х (с врата): Е сад, бежс, ашикуј. Нећв ти нико смстати! (Оде na закључа врата споља). Омербег Љубовић, затим Мејрима и Осман. ОмепбсгЧПошто ce силом придигнс): ИздајпиЦик^Срђе*!. - • И ти?!. .. Зар бага ти, Мејро?! (М ејр и м а и О сМ аи утрчс). М е ј р и м a (очајиоУ. Омерс мој! 0 м с*р (гнсшго): Шути! Не зови мс тако!. . . Ето, посУигла си uiTO си шћелаГ 0 сма1Г1у^,чуду и Уапрвпашћењу): Шта je . Ти си свезап! ЈМ е ј р и м a : Омере мој. . . Што говориш тако?! О м с р б с г : И тп, Осмапе?! И ти с њима?' П да as ја у вама ррепарАм?!.;. У опим у које сам njepon'o ко’ у Бога!.. Ох, ироклета зомљо наша!... ,’аме издајиике рађаш! О с м а н : Нс збори тако, Омербсже!. . . Ми ништа ne знамо!. . . Шта je било c тобом? О м е р б с г: Нс знате, а сковали сто издају! Мејрима мс je навукла да дођем 'вамо, а тебе je бабо оставио да ме чуваш !... Е na чувај ме, ама чувај и себе, јер ако те стигнем, зубима ћу те заклати, и тебс и љу! М е ј р и м a: A што, Омере? . . . Ни ja ии Осман нијесмо били код куће. . . Ама ти ne верујеш, ви* дим. . . Османе, одријеши га, шта чекаш?! Одријеши га нека ме сад убије кад *нако збори! 0 с м a н (вади нож na хитро расече везе с ног.у и руву): Ево, Оме|)бежо, ако мислиш да смо те ми издали. Ево ти и нож na удри! Поби’ обадвоје, ама себо спасавај! М е јр и м а : Сиасавај ce, Омере! Видиш да xohe да ти дођу главе! О м е р б е г (застао je гледајући nx): Зар баш нистс ви издајници?!. . . Па ко je Mene довео?!. . . Нримакни ce, Мејро! (Ona ce иримакне a он joj ce �С тр а н а 296. Г A Ј P ET. загледа у очи). Јок, ниси ти била!. . . Сад тек видим . . . Биле с.у ноке црне очи. . . и коса нијс твојл. J a сам намамљен, прсварен. . . М е ј р и м a: Шта збориш, Омсрс?!. . . Ко je то био?! О м с р б е г (као кроза сан): У башти мс чскала једна k’o ти. Зовнула ме имсном. У пГо сам. Шапутала ми je тако лијеио. Рекла ми je да je сама код кућс. Онда je рекла да joj je ружно, зло. Пошла je да падне. Ja сам je прихватио и повео. Забринуо сам се, Мејро, шта ти je и шта ћу с тобом. Дошли смо до папучлука и кад сам укорачио ударио ме je неко у главу. Позн’о сам вашега оца. О с м а н : И он те свез’о, je ли? О м е р б е г : Обадвојица. Навалили су на ие k ’o рисови. О с м а н : 0, грдне срамоте! М е ј р и м a: И наш отац je то био?!. . . Qhi, бива. хоће да ти дође главс?!... О м е р б е г : ЈеО и то мц je тешко, Мејро, али MH je сад лакше кад еам taafto ’д а ти ниси бил М е јр а ; Довео нас.je сами Бог! OcMaiKje баш еад шћео да иде преда.те.^ош ’0 ’Р"јб"НО пушкјј 0 см a н: Не чеЛауви часа!. . Бјеж 1 Ј М е ј р и м a: Спасава јс брро, Ом> (Нагло застане и оелушкује). 0 м е р б е г : Већ je -дбцно! М е ј р и м а (опрезно приђе прозору на соага: макне): Вај, ен о. . . војск<т je., под кулом!. . . Eno и дефтердара! О с м а н : Сад смо пропали!^ О м е р б е г : Сиасавајте се ви. a ja не мичсм одавде! Дочекаћу их да освстим себе'/Само ми пушку дајте! Још једну д.угачку, ja двије малс имам за појасом сакривене! М с ј р и м a: Не морсш се одбранити, Омере. 0 е м an : Јаничари су оиколили цијелу к у л у ... О м е р б е г : Пушку ми брзо. a ви бјсж’те! 'М е ј р и м a: Бјежи и ти, Омсре! О с м а н : Омсрбеже, спасавај се ти! Шта ћемо ми без тебе?! Кад ти ногинеш пропашћо све! Шта he бити од наше слободс?! О м с р б е г : Кад не могу да се ј.уначки снассм, a ja hy јуначни да погинем! Бјежите ви! Снасавајте се ви! (Сноља доиире rpaja). О с м а и : Мејро, донсси нушкс. 0 м с р б е г: Само једну, a ви бјежите! Б р о ј 19. М с јр и м а : Јок, Омерс, Не бјежим ja (Оде у сиоредну собу). 0 с м a н: Не бјежимо ми, Омербеже! Мз нећемо да ова срамота остане иа нашем дому. Ако пам je отац пост’0 издајник, ми ћемо бити осветници! О м е р б е г : Е благо мени, соколови моји! Сад ми неће бити жао да погинем! (Напољу граја све јача). М о јр и м ја (носи чстири лушкс, преда их љима, на кључем којега je донела закључава врата изнутра): Овуда нећете ући, a и доље сам закључала! (Поново одЛази у споредну собу и допоси четири пушке). О м е р б е г : A сад да нас. двојица ухватимо б.УСИЈу. ^<Падну за два прозора). О с м а и : Нс чекај, беже, док они ударе! 0 м е р б е г : Нсћу док ие насриу. Хоћу да заслуицЈсмрт. (Чује се доле граја и како сс разбијај.у врата). 0 с м a н: Снд мореш. Удј>и први. Мејро, ти пуни пушке. (Омер и Осман иочну пуцати). М е ј р и м а : Свс су пуие. J a нећу да стојим •'спослена. П.уштитс мо к вама. 0 м е р б с г; Нећу да ти браним. Ходи уза мс. Оида he ми бити још лакше. (П.уца). Држи се, Bo­ rano робље Османлијско! О с м а н : Овако се брапи част и кућа своја! (Пуца). М е ј р a; Освета!. . . Освета! (Пуца).. (Сад настајо права битка. Пуцају с обе страно уз урцсбост? ноклике. Сиоља допиру и јауци рањеиих што ово троје с одушевл>ги>ем псздравља). О е м а н ; Ох! . . . (Клонс). Халалите мн!. . . Убише м е... М е ј р и м a: Слатки братс мој!. . . Благо теби! О м е р б с г : Moj Осмапе, зар ме остављаш?! 0 с.м a н: He дајте ce! (Умре). 0 м e p б o г: Бранићемо ce!. . . 0 да још могу да насрнем међу и»их!.. . Мало ми je ’вако! М е ј р и м a (заиссе ce): Омерс . . . Омере м о ј!. . . Освети ме! (Клоне мртва). О м е р б е г (нрихвати jc): Знр и ти, Мејро моја!. . . (Пољуби je na je снусти на иод). Слдтко jaribo моје! И тебе ми заклаше душмани иаши! (Поново нуца). Осветиће тсбе Омер! И тсбе и Осмача, a и ссбс. �Б р о ј 19. T A J PET« С трана 297. (Поново жестока лаљба уз поклике). Г л a с Му р a т б е г a: Прсдај се, Омербожс! 0 м е р бе г: Не предаје со ЈБубовић, рђс Османлијске. (Учсстала паљба). С а л и х <тек тада нримети своју децу мртву): Вај!. . . Ђецо моја, ко вас уби?! (Пада i;q тиима). О м е р б е г '(борсћи се душом): Ти издајице! Ти уби ђсцу своју! Мичи се са њих! Не логали љихова чиста тијела! Нису они к’о ти! Не! Ja мишљах 0 м е р б е г (Најсдном се за грудл прнми, j a ­ mica му испанс): Ево. . . и мепе. . . Осмаие. . . . да наша зомља саме издајиике рађа, .»ли пијо ■t М*‘Ј1К>! (Занесе се али настоји да ирикуии снагу. тако. . . М у р а т б о г (био je иошао пут п>ега с наперсПоукшава да.нуца, али нс можс. Сад се раскину врата a у собу уђе С а л и х , М у р а т б е г и иско- ном лушком али стукне на задње речи). лико јаличара). 0 м е р б с г (као upe): Ово вам двоје казујо да долазе мшади који he наставити лашо дјзло да 12. паша груда будс слободна! Још има овак’их л бићс Пређашњи. Салих. Муратбег. Јаничари. их, тек ее нови рађају! Долази Омладииа, a сна he М у р ат б е г: Сад си naur, муртатс јсдап! дов|)шити оно што смо ми иочели и осветићс i £c!.. О м ербег: Но!л. .. Ниеам, изродс! Слуго Босна he бити слободна!. Осмаллијска! Не, нисам ваш, него ов-јг двога... (Свихчпшсутни стојо као лриковали). Зајсдно смо со борили и погинули. Нали смо к’о три зелена крина. — Крај — С вет. М. М аксимовић: ’AHA. Лепа, косе, од дријадина Лепа, мала и црна 'ана^ носи чаробне којих je сваки прам као јесенд ружа. мала и црна; 'анб! ње je крв залила Једрину и страст. И њена прса одишу страшчу и носе к о песма у севдах, у заиос још пикад знан. ње je крв залила једрину и страст! MUSLIMANSKA ŽENA U DRUŠTVU I EKONOMIJI. (S’ turskog preveo: Salih Bakamović). Poštovane čitateljice i čitaoci, koji su dovde pa­ žljivo pratili naša opažanja i razmatranja o našem ženskcm pitanju, razumjeli su da žena u ljudskom društvu i svijetu rada i djelovanja, zauzimlje vrlo važno mjesto. Priroda je ženu opteretila velikom dužnošću. Radi toga žena ima svoja prirodna prava, koja tokom vremena ne smiju otpasti; naprotiv, ta prava poprimaju sve višu važnost. Dakle, ne dozvoliti ženi, da svoju čovječiju du­ žnost vrši i da se koristi svojim prirodnim pravima, nije drugo nego nasilje i tiranija, koja dolikuje starim trgovcima robija. Ali malo po malo to se sužanjstvo ublažuje; žena traži svoja prava i donekle ih je i izvojštila. Sa teoretskog stanovišta, prava su muslimanke šeriatskim zakonom zaštićena. Ali u praktičnom po­ gledu kod nas se žena podržaje u mnogo nižem stepenu nego na Zapadu. Naša je žena iz društva izbačena i radni i po­ slovni svijet ne prima je rado. Dužnost nam je, kao i u svim drugim poslovima, obratiti se na osnovna načela Islama i našu ženu uzdići na njezin prirodom i zakonom određeni stepen. Islam je ženi kao i mu­ škarcu dao svemoguća ljudska prava i odredio joj dužnosti, te ne postoji ni jedno čovječije pravo, a da ženi nije dato. Islam je prije hiljadu trista i to­ liko godina predvidio i prozreo sve današnje po­ trebe čovječanstva i zahtjeve savremenog ekonom­ skog svijeta. Po Islamu je žena zadužena, da participira u društvu i svojim radom, darovitošću i obrazovanjem sudjeluje u podizanju čovječanstva. Ali, na žalost, mi danas vidimo, da neki dio naroda, k o j i s e b e s r p r a v n o n a z i v a j u m u s l i m a n i m a , ženi ne daju, da zauzme njezin prirodno-juridički položaj u ljudskom društvu. Neki je dio naše uleme — velim neki dio, o pravim alimima nije riječ — ovom uobi­ čajenom tiraniziranju žene dao vjersku formu. Po mome vjerovanju ovim se Islamu čini najviša neva- �С тр а н а 298 Г A Ј Р ЕТ< Б р о ј 19, »Ne budite konzervativni kao katolički svešteljaština. I ne bi se smjelo i dalje ostati indolentnim nici prije Martina Luther-a! Ne sprječavajte vjerske prema ovolikom stepenu b e z v j e r s t v a . debate i rasprave kao crkvene poglavice! Islam stro­ Ovdje ću javno upraviti nekolike riječi okorje­ go zabranjuje intoleranciju i nasilje, ograničenje i lim fanaticima i starim trdoglavcima: »Moja razmatranja i opažanja, koja sam sa nepo­ uskratu »Idžtihada«. Sjetite se uzvišenih svečevih ri­ bitnim argumentima potkrijepio i izložio u ovoj knji­ ječi: » I h t i l a f u Um m e t i R a h m e t u n , Ra h zi*), ne samo da se ne protive Šeriati-lslamijji, nego m e t e n V S s i a « (Kritika mojih sljedbenika obilni što više, nisu niti hiljadi ti dio Muhammedovih istina. je Božiji blagoslov)!« Ne bi trebalo, da govorim o potrebi preporoda u Islam ne trpi dekadence i nazadovanja. I s l a m j e o b j a v l j e n k a o n a j s a v r š e n i j a v j e r o i s ­ islamskom svijetu. Ovu su dužnost, prije mene, mo­ p o v i j e s t , k a o n a j p r a v e d n i j i i n a j n a ­ rali izvršiti naši alimi. Isto tako je naša ulema tre­ bala odrediti šeriatsko-juridički i socijalno-ekonomp r e d n i j i zakon, k o j i , z a sva v r e m e n a o b u h v a ć a s v e p o t r e b e c i j e l o g č o v j e ­ ski položaj naših žena i davno im omogućiti, da se putem evolucije .emancipiraju i dobiju svoja prirodna čanstva. Judaizam, Kršćanstvo i religija takozvanih >Ha- prava. Nadam se, da će naše medrese i krugovi uleme nifija (arapskih zvijezdopoklonaca), u Hazreti Muhammedovom vijeku, nisu bili dostatni, da udovolje (Mphafili-Ulema), u buduće prednjačiti u ovoj stvari. potrebama čovječanstva. I s l a m j e d a k l e o b ­ A mi ćemo pomoću te njihove spasonosne akcije ostvariti veliki progres u ženskom svijetu. Slijedimo j avl j en, da u s v i m v r e m e n i m a , u s /iin p r e d j e l i m a s v i j e t a i u s v a k p m p o s l u „ djelo Velike Aiše-i-Siddike! Kao što naši muškarci o s i g u r a m o r a l n a ; ! m a t e r i j a l n o b l a g o ­ trelbaju oponašati Hazreti Ebu Bekra u poznavanju ljudske duše, tako isto i naše žene u znanju, mudrom s t a n j e l j u d s k o g roda. Da jedna religija, t čij^ je značaj ovako opsežan, vladanju i davanju glasa u državnim poslovima, tre­ mogne do skrajnog stepena ukazivati olaksfceTtreba, baju, da slijede djelo Hazreti Aiše, ove najodabrada njena osnovna načela, po mogućnosti, budu libe­ nije žen^, Niko ne može zanijekati činjenicu da je ralna i napredna. Jelafnski je Š e г i a j a ­ Velika Aiša u staroj islamskoj zajednici uživala ve­ s a n . V г a t a t.s u »I d ž t ih a d a« <s 1o b o d n o t u ­ liki ugled i zapremala visoki položaj. Dakle, Islam m a č e n j e š e r i a t s k i h t e k s t o v a ) , o t v j s l e - je dobro shvatio kakovu zamašnu ulogu ima da vrši na! I s l a m i j ' j e t z n a č i s l o b o d t h ' o p r o t u ­ žena u podizanju i evoluciji ljudskoga roda. A to je m a č e n a v j e r s k a ^ n a č e l a i p r o p i s i , p r e ­ Islam počeo naučavati prije hiljadu i toliko godina, m a d u h u v r e m e n a , t. j. p r e m a z a h t j e v i ­ dakle davno prije pojave feminista. m a s v a k o g v i j e lr a. A vi, konzervativna grupo U doba neznanja i idolatrije u Arabiji su žensku od uleme, ove istine ne možete ili ne želite da razu­ djecu živu zakopavali. Ali čvrsta ruka Muhammcdova mijete. Veliki Imam Ebu-Hanife, osjetio je potrebu, (a. s.) ženu izbavlja iz tog niskog stepena i uzdiže je da do malo vremena iza Hazreti-Muhammedova vi­ na najdostojnije mjesto. Žalosno je da ju je kasnije jeka, reformira mnoge vjerske ustanove! Pa kako je ruka tirana i ignoranata s’ tog časnog mjesta skinula to, da se vi nakon trinaest stoljeća zadovoljavate i i ponovno strpala u zatvor slabića i robova. služite starim komentarima? Zašto ite bi mogli malo Vrijeme će ženi povratiti njena prava i uzdići je više i slobodoumnije raditi kao i četiri Velika Ima­ na njezin položaj.. To je određeno! Do danas se nije ma? Vi dobro znadete šta znači sveta izreka: >E1- pojavio ni jedan Faraon, ni jedan Džengiz Han, koji U l e m a u v e r e s e t - u 1- Enbi j a . « (Učenjaci su je Vrijeme nadjačao. Zato svi oni, koji se suprostavnasljednici božijih poslanika). A »Enbija« (Božiji po­ Ijaju slobodi i napretku, sliče životinjama, što laju slanici), znači obnovitelji. Prema tomu treba, da i vi na mjesec. Moguće je, da tmina kroz nekoliko minula »alim k vršite dužnost obnovitelja. zasjeni sunčano svijetlo. Ali opet, sunce ostaje sunce. »Mi naše metode tiranije i neznanja uporno i tvrdoglavo slijedimo i za to svakim danom po jedan stepen u niže padamo i približujemo se vrtlogu ra­ sula i propasti. J e d a n o d n a j g l a v n i j i h u z ­ roka našega nazadovanja jest mizer­ ni i s e r v i l n i p o l o ž a j n a š i h žena. « »Govorite jezikom Šeriata islamskim narodima i upućujte ih na progres i obrazovanje.« Isto tako mogu i žene biti insultovane sa bezobra­ znim pogrdama od strane bijesnih fanatičara i podlih ili nesvjesnih nazadnjaka; ali najzad će ove nezna­ lice, koje nemaju pojma o pravim načelima uzviše­ nog Islama, ostati pokunjeni i zastiđeni. Ja sam na strani žene i zastupam mišljenje, da ju treba favorizirati i u slučaju, da pogriješi, služiti se olakotnim okolnostima. Žena je, kako sam to ria �Б р о ј 19. ■Г A Ј Р Е Т« С тран а 299. više mjesta istakao, — tiranizirana i ponižena. Ako Da tobože očuvamo opći moral i djevičanstvo, mi pak danas i žena čini kojekakve besmislice i greške, javno i pred mnogobrojnom publikom napastujemo tomu je više kriv socijlni milieu, u koji smo je mi one žene, koje se malo gizdavo nose i pravimo ve­ liku graju. muškarci stavili, nego li sama ona. Pitam: Da li se mi ozbiljno zauzimljemo za vasPitam: Da li je viša sramota, što jedna ležerna pitanje naše žene? Koliko smo qtvorili škola za od­ ženska nosi odveć kratku suknju za to, da pokaže gajanje i obrazovanje naših žena? Pa gdje da žena svoje prozirne (a jour) čarape i istakne crte nogu, provodi vrijeme i čime da se zanima? Gdje su te in­ ili pak buka i metež, koju jedan infamni neznalica stitucije i zavodi, koje smo davno morali ustanoviti uzvitla na javnim mjestima? Ovakav jedan zločin, koji se učini, da se tobože za usavršavanje bijednog krasnog spola? Pa ipak, najviša većina muslimanskih žena, stoji obezbijedi javni moral, sliči kao kad bi jedna žena, na vrlo časnom položaju u pogledu morala i ljudske da pokrije svoje lice, podrezala suknju i tako uka­ krijeposti. Među njima ima značajan broj liičnosti ve­ zala svoje sramne dijelove tijela! NekS naša državna nadleštva i neki organi po­ like erudicije. Još je viši broj muslimanki, koje od nas mnogo bolje pišu i misle. A naše žene, osobito licije, bez ikakvog prava i kompetencije, progone još one iz seoskog i srednjeg staleža, vrlo su moralne, i bračne parove, koji izlaze na šetnju, i time krše marljive i požrtvovane. I sa ovako važnim elemen­ ,-svoju dtižnost. Znadimo dobro da su ovi uobičajeni postupci, tom, mi naš narod, u dozvoljenim granicama Šeriata i zdravog razuma, možemo vrlo lako uzdići na ni- ' svakako gadniji od nekih nelijepih poslova žene. ^leđutim od ovih napadaja i terorizma nema ni­ veau civilizovanih naroda Zapada. Muslimanske su žene uopće od prirode talen­ kakve liasTte. Posao napreduje svojim tokom i, na­ tirane i vrlo sposobne, ^da shvate svakh znanost i protiv, svi oni, koji direktno ili indirektno vrše ove umjetnost. Premda većinh njih nijje, imala prilike, da zabrane i napadaje, ostaju poraženi i zastiđeni, pose sistematski vaspita i obrazuje,-^ieđu njima se ip^k——štonjihove zapovijedi više niko ne sluša. pojavljuju takove pjesnikinje i literate, takvi mislio­ Također i upravljač svemira, koji se zove >V r ici i umjetnice, da se time mi jnožemo s pravom đb j e m e? zagarantovao je slobodu žene. Naša je pak čiti. A da se njihova obuk&'bolje reguliše i da narod dužnost, da obrazovanje i vaspitanje naših žena rcmalo više poradi za si'eću i blagostanje krasnog spola, gulišemo tako, da tu slobodu one ne bi zloupotrekoliko bi mi sada iiqali velikih žena. znamenitih bile, kako ne bi urodila zlim i štetnim posljedicama. književnikinja, odličnih specjalista iz svih područja Mi smo po Šeriatu zaduženi, da ženski spol vasznanosti, tehnike i umjetnosti, dobrih i milosrdnih pitahio tako, da bude u svemu »K j u f u v« (ravan — majki i vrijednih odgojiteljica, i t. d,, i t. d.lL.fl prilika) muškima. Priučimo se, da u ovom vidimo Mi ne znamo i ne želimo, da se koristimo skupo­ sreću i prosperitet porodice i nacije. Dokažimo stvar­ cjenim rudama, koje posjedujemo. Mi još nismo otvo­ no svim civilizovanim narodima, da su i naši mu­ rili riznicu našeg ženskog blaga.. Naprotiv, mi zasti- škarci vrijedni i dostojni ovog vijeka. Nema više ni­ remo najvišu skupocjenost i ljepotu, št& ju je uopće kakve koristi od upornog i glupog podržavanja sre­ priroda stvorila, sa crnom koprenom, koja bi mogla dovječnih nazadnih »B i d a t-a« (novotarija), koje je naš Veliki Svetac strogo zabranio i svi kulturni na­ dolikovati jedino prvim vremenima Kršćanstva. Za to i podnosimo kaznu našeg zuluma i tira­ rodi svijeta odbacili. Red i zadovoljstvo tražimo u slobodi, a sreću, nije. Naše je propadanje jedna nesreća, koju nam je, radi naše nemarnosti i stagnacije fatum odredio. Da blagostanje i evoluciju u postepenom ali neprekid­ se ove kazne spasimo, trebamo od sebe odbaciti kon­ nom radu. I kao svaka stvar, kao svijet prirode i tinuitet ovog našeg zločina. Skrajnje je vrijeme da kao ljudski rod, stupimo već jednom u fazu evolu­ našu ženu oslobodimo zatvora, kojeg je Šeriat strcgo cije i borimo se za opstanak. U protivnom slučaju zabranio. Poznato nam je, da je protuzakonito hap­ bićemo izbačeni izvan granica čovječanstva. šenje osoba zabranjeno i po našem kaznenom za­ konu. Jeni Кбј — Stambol 1. Maja 1913. �С тр а н а 300. Б р о ј 19. >ГА J P E T i Etlmond Deinoliiis: NA ČEMU SE TEMELJI SUPERIORNOST ANGLOSASA. — Prevodi Hidajet K u l i n o v i ć . — II. Poglavlje. Da li njemački školski sistem stvara ljude? Moglo bi se reći, da neki zao duh osjeća zlu­ radost u postepenom rušenju svih naših idola, a da je sada došao red na školu. Škola! Jesmo li bili dovoljno uzgojeni, da ovu ustanovu poštujemo i njen kult podržavamo. Nijemci nas pobijediše zato, što su njihove škole bile bolje od naših. U tom uvjerenju na jedan mah razvismo školske programe i umnožismo školske zgrade. Ni­ jedna raskoš nije bila preskupa kada se je radilo o nastavi. Tada je kod nas zavladala era školskih palača. Nikada se nije tako rasipalo tolikim uživanjem. Tada je zavladao jedan opći zanos: nije bilo dovoljno, da škola bude besplatna, nego je trebalo da bude pohađanje ^škola obligatno'; svi su morali ići u školu, pa čak i seljačka djeca kao i građanska. Teško omnoe, koji se bude (usudio izraziti najmanju sumnju o suverenom djelovanju škole! Tada je izbačena leriratica da se oponašaju Ni­ jemci: kako su se oponašale nj Biove ustanove, tako su ae prenosile njihove školi ia, iglasovita Njemačka filologija, koja je bila tako ftaa i duboka! Doktori su neprestano ponavljali, kako će se zemlja preporoditi, ako dajte trećeg razreda gim­ nazije naučite dobre latinske tekstove, a udivljena Francuska je za njima ponavljala te magične for­ mule. Kako da ono, što je jučer bilo neoborivo istinom, danas postane jednom pogreškom? Jer se u tome ne treba više varati, to s onu i s ovu stranu Rajne svatko priznaje i ispovijeda. Kad nam se najprije pojavi kritika u obliku podmuklog mrmljanja neki se usudiše ustvrditi, da škola zaista ne daje one rezultate, koji su se od nje očekivali; da se je nauka paralelno smanjivala u doba kada su se školski nastavni programi razvi­ jali; da je sistem ispita osjetno snizio nivo nao­ brazbe, kao dokaz citirale su se cifre i činjenice. Šta više, neki su išli tako daleko, da su počeli tvrditi, kako razvitak škole dovodi do množenja poniženog i nesposobnog intelektualnog proletarijata, koji su velika opasnost za jedan narod. Neki su odbijali ove glasine kao pristrane i ne nadležne, jer su ih širila lica, koja nisu pripadala nastavničkom staležu i zvaničnim prosvjetnim orga­ nima. Međutim se pojavi, da najuticajniji članovi uni­ verziteta u Francuskoj, pa čak i šefovi nastavnih zavcda i bivši ministri prosvjete počeše kritikovati nastavni sistem i pripisivati mu iste mane. Usred Sorbone čuše se zjave, da bi trebalo odmah pristu­ piti reformi školskog sistema. Moglo bi se reći, da je gornja pojava obični za­ nos Francuza, koji su brži, da od jedne ideje iz kraj­ nosti pređu na drugu ideju iz krajnosti, ali se u isto doba čftše iste kritike i protesti u njemačkoj sredini, u Berlinu. Nastavni sistem u Njemačkoj podvrgao je kritict sam Kaiser. Na taj su način dvije zemlje, u kojima je zadnjih godina najglasnije proklamovana suverena i nenad­ mašna moć škole, počele sada istom energijom iz­ javljivati, da škola nije dala ono, što je obećavala, pravije rečeirf), što se je od nje očekivalo. U čemu su se nade njemačkog cara, u pogledu škola, SK O izjalovile! Šta on traži od škola? Bilo bi interesantno i poučno ovo ispitati. Isto tako je zanimЧ1 и će se stvoriti ono. što on očekuje, I. U prvom dijelu svoga govora njemački je car razvio slijedeću ideju: »Škola nije dala ono što smo od nje očekivali . Njemački car na prvom mjestu konstatuje da je škola podbacila čak i u obuci, u pogledu nauke, to jest u tehničkom pogledu. Car u svom govoru iz­ javljuje: « Ne bio bio prinuđen da izdam kabinetsko na­ ređenje, na koje me je gospodin ministar predhodno potsjetio, da je škola bila na visini, na kojoj morala, biti. Hoću da naglasim, da se moja strogost ne od- . nosi ni na koga lično, nego se tiče općeg stanja i samog sistema. Škola nije učinila ono, što smo bili u pravu da od nje očekujemo. »Odakle dolazi greška«, pita se car, pa nado­ daju: »Istina je, da se je u mnogim pravcima grešilo'". Njemački car na početku svoga govora prigovara obuci na nastavni materijal i metodama, koje se pri tom upotrebljavaju i započinje naročito s onom filo- �Б р о ј 19. T A J P E T« С тран а ŽOl. logijom, jkoja bi imala da obuku klasičnih jezika narod, uslijed nastalih promjena u Pruskoj i Nje­ podigne na visinu nauke i da moćno utiče na knji­ mačkoj »kao i u prošlosti morao ostati narod mi­ slioca i narod, koji svoje zadovoljstvo traži u sebi ževni odgoj mladih naraštaja. >:Osnovna tačka je, da su od 1870. godine za­ samome«. On opet sam odgovara da ne, te nastavlja, vladali prosvjetnim vlastima isključivo filolozi, koji da se po sebi razumije, »da pogledi njemačkog na­ su posvećivali svu svoju pažnju nastavnom gradivu, roda moraju biti upravljeni prema vani, pa čak i nastavi i samoj nauci, a ne formiranju karaktera prema kolonizaciji«. Evo to je jasno; radi se o pogodovanju njema­ kod mladih ljudi i potrebama savremenog života. Vi ste, gospodine tajni savjetniče Hinepeteru jedan fi­ čkoj rasi u ekspanziji i o tome, da se njemački na­ lolog idealista, ali je po mom mišljenju jedna ne­ rod osposobi za preuzimanje svoga djela u osvaja­ pobitna istina, da je ovo pitanje došlo do takvog nju svijeta, o što se evropski narodi bore. Ministar završuje svoj govor zaključkom, da stadiuma, koji se ne smije prekoračiti«. To je o nastavnoj metodi. Vidi se, da car prema valja smjesta zabaciti danas zastarjeli sistem, koji njoj nije milostiv, isto tako se car obara na neke je na snazi kod više nastave. U prvim riječima svoga govora njemački car sa predmete, koji su dosada sačinjavali temelj cijele nastave a u glavnom na latinskom jeziku. Poznato svoje strane naročito naglašuje nepraktičnost da­ je, da su Nijemci ponosni koliko sa svojim filozo­ našnje. nas'tave: »Najprije moram naglasiti, da se fima toliko isto i sa latinistima. Treba dakle još i ' ovdje radi isključivo o tehničkim i pedagoškim mje­ ovu predrasudu o latinskom jeziku napustiti. E\ lo rama, koje treba preduzeti, da se naša omlladina vaspita ii^način, koji će odgovarati savremenim po­ što nas u tom pogledu Njemački car podučava. »Ali, gospodo, govori se i primjećuje o mnogim trebama položaja, koji zauzima domovina u svijetu stvarima: tvrdi se tako'đer, da su latinski sastavci i da se postave na visinu životnih borbi«. Prednjim je riječima postavljena lijepa krilatica: veoma važni te da su izvanredni zgodni za p rip re ­ manje čovjeka u stadiju jednog stvarnog jezika i još mlade naraštaje treba pripremiti za »borbu u život«; ^treba od omladine stvoriti praktične ljude, koji će za mnoge stvari«. »Jest, gospodo, ja safn^to već lično sve iskusio. se u poslovima znati snaći i biti sposobni da pođu п U čemu se dakle saštoji taj latinski sastav a k T ^^e borbu i na vani sa emigrantima najsposobnijih rasa. Škola je u citiranom pogledu mnogo podbacila: sam puta vidio, da jedgn đak iz latinske kompozicije ocijenjen kao vrlo dobar a izvnjemačke kao dovoljan. ona proizvađa samo nesposobne i nepraktične ljude, Takvo je lice, mjesto čestitke zaslužilo kaznu, jer koji su promašili karijeru i novinare; gore nego to, je jasno da on svoju zadaću.nije sastavio korektno škola producira zamorene, duševno i tjelesno krat­ i bez tuđe pomoći. Od svih latinskih kompozicija, kovidne ljude, koji su nesposobni da u jedan posao koje smo mi izrađivali, nije se mogla naći ni jedna ulože energičnu akciju i primjernu snagu: sve ovo na dvanaest, koja ne bi bila izrađena na sličan na­ njemački car konstatuje vlastitim riječima. čin. Slične su se kompozicije ocjenjivale kao dobre. Njemački se car najprije osvrće na đačku zaTo su bile te latinske kompozicije. Kada smo mo­ morenost, koja ruinira tijelo i nije podesna za raz­ rali da izradimo - kompoziciju Minni Branhqlmskoj vijanje volje. ili o Leosingu, jedva smo se mogli provući. Zato i »Kad se osvrnem na poslovnu zamorenost naših kažem: »dolje latinska kompozicija. Ona nam dosa­ mladih ljudi, odmah konstatujem, da je prijeka po­ đuje i zbog nje gubimo vrijeme«. treba, da revidiram broj časova njihovog rada kod Na ovaj način podučavanje filologije i latinskog kuće. Tajni savjetnik g. Hinspeter će se sjetiti, da jezika nisu dali ono, što se je od njih očekivalo. su se još u doba, kada sam ja još bio đak gimna­ To je prva konstatacija koju je Njemački car zije u Kasselu, mogli čuti glasni protesti porodica učinio. . i roditelja protiv ovoj preopterećenosti đaka. Na Ima i druga konstatacija. • ove proteste vlada naredi, da se o ovom pitanju na­ Car izjavljuje, da je škola podbacila i u prakti­ pravi anketa: Školske uprave nam narediše, da čnom pogledu t. j. u formiranju čovjeka i njegovog svako jutro svojim direktorima podnesemo pismeni uspjeha u životu. izvještaj, o vrbmenu, koje smo morali kod kuće uOvo je glavni dio carevog govora; bar on se na trošiti u sastavljanje zadaća za sutrašnji dan. Ja sam, lično gospodo, i to pod nadzorom tajnog savjetnika ovaj nedostatak škole najviše osvrće. Tumačeći misao carsku u svom pristupnom go­ Hinspetera morao raditi sedam časova kod kuće. voru pred skupštinom sistem prosvjete i njene po­ Pridodajte tome još šest časova predavanja u školi sljedice, postavlja sam sebi pitanje, da li bi njemački i dva časa za ručak i večeru, pa ćete moći lahko �С тр а н а 302. ГАЈРЕТ. proračunati, koliko mi je još vremena ostajalo.« Njemački car priznaje da je ovu veliku opeterećenost mogao izdržati, zahvaljujući jedino iznimnoj okolnosti, koju ostali đaci nijesu u stanju upotrebiti: »Da nisam imao prilika, da jašem na konju i da se na drugi način slobodno krećem, ne bih znao, kao i ostali daći, šta se na svijetu događa.« Jahanje na konju je sigurno izvanredno sredstvo za ublažavanje posljedica školske preopterećenosti, ali se mora priznati, da ona nije dovoljna za upo­ znavanje svijeta i života.« Car se bar u tome slabo izrazio. On dalje nastavlja: »Po mome mišljenju treba odlučno liječiti ova­ kvo stanje stvari. Gospodo, luk se dalje ne može natezati, niti se dalje u tako zategnutom stanju smije ostaviti. Prešli smo već krajnju granicu. Škole su izvršile svoju nadčovječansku dužnost i po mom mi­ šljenju su dale prevelik broj učenih ljudi; taj broj učenih ljudi toliko je ogroman, da većeg ni pojedi­ nac ni narod ne mogu podnositi.« Šta će reći na оуо oni, којјллтеНсти i životnu snagu jednog naroda'm jere prema. broju pismenih ljudi? Njemački car dalje nastavlja: »U ovom je tačna izreka princa Bismarcka o proletarijatu maturanata, koje mir-inmmo./V ećina kandidata gladi (riječ -je' opora), naročito gospoda novinari regrutuju se među svršenim gimnazijalcima, koji su promašili karijeru (tvrdnja je opora ali isti­ nita). Oni su za nas v elila opasnost. Ova prekomjernost, koja je sada vec prevelika, daje našoj do­ movini izgled vodom zasićene njive, koja fiše ne može podnijeti navodnjavanja. Zbog toga u buduće neću dozvoliti, da se nove gimnazije otvaraju, dok mi se ne dokaže njihova potreba. Jmajno ih već do­ voljno«. Šta će reći oni, koji životnu snagu i veličinu jednog naroda sude prema broju škola! Onaj koji ih osuđuje, nije nekulturni barbar iz gora Germanije, nego plod najintenzivnijeg školskog razvitka, koji je na zemlji postojao; plod univerzitetske, brižljive i pedantne Njemačke. Na kraju svoga govora njemački se car ponovno osvrće na tjelesnu inferiornost, koju je današnji školski sistem prouzrokovao i nadoda je: »Šta hoćete od čovjeka, koji ne vidi svojim očima? Ima 74% kratkovidnih đaka u školama! Kad sam bio đak gim nazije u Kasselu, na naročitu želju moje matere, predavalo se je u jednoj zračnoj i vidnoj sali, pa ipak od nas 2l đaka, osamnaest ih je nosilo nao­ čale.« »Ovo stanje stvari ražalostilo me je silno i mogu Vas uvjeriti, da sam u ovom pogledu dobio masu predstavki, molbi i želja od strane roditelja.« Б р о ј 10. »To me se kao oca domovine mora ticati; dužan sam naglasiti, da se stvari u ovom pravcu neće više razvijati.« »Gospodo, ljudi ne bi smjeli da kroz naočale gledaju na svijet, negđ vlastitim očima. Obećajem da će se u školskom pitanju tim pravcem udariti.« Evo dakle careve druge konstatacije: Škola je podbacila i u praktičnom pogledu, kao što je pro­ mašila u tehničkom. Ali to nije sve: škola u svom, bilansu broji još •treći gubitak: Ona je podbacila u političkom pogledu. Ova je zamjerka najteža. Poznato je, koliko se je polagalo na školu kao sredstvo, kojim će se mlađim naraštajima nakalemiti političke ideje, »koje budu konvenirale«. Držalo se je, da je uzimanje škola u svoje ruke od strane jedne partije, a naročito od vlade, najsi­ gurnije sredstvo za uspjeh. To je bila neoboriva doktrina i istina. Zar se oko škole u Francuskoj i Njemačkoj nisu vodila najžešće borbe među stran­ kama? Škola je postala najvećim izbornim šlagerom: na ovom je pitanju najviše dolazilo do razmimoilaženja; borba oko ovog pitanja dovela je u Francu­ skoj do novog školskog zakona i njegovog glasovi­ tog 7. člana, a u Njemačkoj ovo pitanje ispunjava razdoblje Kulturkampfa. Njemački se je car igrao sa školom isto tako, kao što su se naše vlade s njome igrale, na pruski način, kao i mi na jakobinski, jer su oba načina u svojoj suštini identična. Međutim sam njemački car svečano izjavljuje, da mu škola u političkom pravcu nije dala ono, što je od nje očekivao, a on je na najboljem položaju, da to sazna. Izgleda mi, da i naši političari zapo­ činju iste izjave davati u pogledu škole u Francu­ skoj, jer izvjestan broj članova većine, i to najin­ teligentniji otvoreno govore o potrebi polaganja oru­ žja na terenu škole i njenog sistema; oni nadalje konstatuju, da su im škole otuđile više ljudi, nego što im je pošlo za rukom, da im dovedu pristaša. Šta je dakle njemački car očekivao od škole u političkom pogledu? On će nam to u slijedećim re ­ cima sam reći: »Da je škola postigla, ono, što se je u pravu od očekivalo — poznavajući razlog pa Vam o tome mogu govoriti, jer sam vaspitan u gimnaziji i poznajem kako se stvari tamo razvijaju, — ona je morala da preduzme dvoboj s demokratijom«. To je ono, što je današnja manjina govorila u Francuskoj, kada je bila na vladi, većina je govorila: .T reba preduzeti politički dvoboj s klerikalnim i monarhističkim partijama u školskom pitanju.« Ta je ista formula u raznim pravcima vladala u obe �Б р о ј 19. Страна 303. ■Г A Ј Р Е Т« zemlje; uvijek se je rukovodila istom idejom: na­ praviti od škole jedno sredstvo za političku domi­ naciju. Pratimo do kraja misao njemačkog cara o škol­ skom pitanju. Evo. kako on rezonuje: »Gimnazije i univerziteti morale bi ovo pitanje ozbiljno uzeti u pretres i buduće naraštaje vaspitati na taj način, da ljudi mojih godina budu u stanju pripremiti mi oruđe, sa kojim ću ja moći djelovati u državi, da bi pomoću toga čim prije postao gospodarem situacije i svih pokreta.« Bar je nemoguće / njemačkog cara osuditi, što on prikaziva ovu svoju ideju: on i očekuje da mu se u školi fabrikuju jednostavni zgoljni pomagači, koji će mu omogućiti da postane »gospodarem situa­ cije i sviju pokreta«. To mišljenje ima on o školi; tu ulogu on zadaje školi! Da li će se njemački pro­ fesori i porodice tim idejama pokloniti, to je njihova stvar. Nakon što je iskazao, šta očekuje od škole, nje­ mački car konstatuje, da mu škola to nije dala i to ovim riječima: »Ali ovaj rezultat nije postignut«. Njemački car nadalje nadodaje: »Posljedni mcmenat, kada su naše škole bile produktivne za cijeli naš patriotski život i za naš razvitak, bile su 1864., 1866. i 1870. godina. U to doba sy prusfee škole i gimnazije bile čuvarice ideja 'jedinstva, koje su se svukud predavale i širile«. »Cijeli svijet u pruskoj imao je samo jednu ideju: -restaurirati njemačko carstvo i nazad povra­ titi Alzaciju i Lotaringiju. Sve je ovo prestalo od 1870. godine. Konstituisanjem carstva mi smo dobili ono, što smo željeli i na tom se je ostalo. Sada se je radilo o tome, da se nauči omladina, da treba znati sačuvati ono, što se je zadobilo. U ovom po­ gledu se nije ništa učinilo, a od nekog doba već se i centrifugalne tendencije mogu osjetiti. Ja sam u sta­ nju i položaju, da ove stvari prosudim, jer sam na prvom položaju naže zajednice i dužnost mi je, da se ovim pitanjima bavim. Ovakvo stanje stvari pro­ izlazi od vaspitanja omladine.« Njemački se car tada pita: »gdje leži pogreška«, te tu stvar razjašnjava samom prirodom nastavnoga sistema i predavanih predmeta. Baš u toj stvari nje­ mački car navješćuje rat, na način kako smo to opi­ sali, protiv filologa i latinista. On direktno napada na profesore, koji se osuđuju ustvrditi, »da se misija škole sastoji u glavnom od intelektualne gimnasti­ ke«. On dalje nadodaje: »Po ovim se principima dalje ne može ijaditi.« JSigurno’ je, da »intelektualna 'gimnastika« mora izgledati jedno veoma slabo sredstvo dominacije za jednog pruskog, suverena, čija se je moć i sila konstituisala pomoću vojne sile. Prusija nije pomoću intelektualne gimnastike aferbovala cijelu Njemačku i konstituisala osjetno vojničku pomoć koja gospo'đarT'u Berlinu; ona neće biti u stanju, da pomoću intelektualne gimnastike održi ovaj položaj«. Eto na koji je način njemački car u pravu, što nalazi, da mu škola nije dala ono, što je od nje oče­ kivao ni u političkom, ni u tehničkom, a ni prak­ tičnom pogledu. Ovo je dakle znatan poraz školskog sistema u svima pravcima. (Nastaviće se.) Ata Nerćes. VELIČINA NARODA. Dvorjanici uvedoše vladaru gosta iz Delfura. Kad ude u carsku odaju, gost se smjerno pokloni čuve­ nom Omer el Asafu, caru države E1 Erdu-Širi. — Dobro nam došao, časni gostu iz Delfura! usklikne car i s dcetojanstvom pokaže mjesto kraj sebe svome gostu. — Pričajte mi kakve osobine u krvi nosi vaše pleme iz Delfura, — reče car. Gost nastavi: »U duši nam je uvriježeno pošto­ vanje prema učenijem i starijem. U srcu nam je ucijepljena ljubav prema svemu što nas okružuje, što je naše, pa i što nije n aše...« — Pa vi volite i tuđina i neprijatelja! Koliko vi­ dim iz vašega govora, — prekide ga car, a gost od­ lučno upade u riječ: — Jeste, jeste, veliki care! Strani narod ako je dobar nije neprijatelj, a ako je zao mi ga žalimo što je zao! Nastojimo svoji mduŠevnim prijateljstvom i da ga popravimo. I to sve iz ljubavi mi činimo prema čovjeku. Ne pokriva li nas jedno nebo; ne grije li nas jedno Sunce?. . . — Je li golema vaša država Defur? — upita car. —Uskih je granica, veliki care, skromna, mala državica! — odgovara gost, a car ga prekide: — Da, da, uskih je granica obične crne zemlje, a koliko su široke misli vašega naroda, koliko je ve­ liko srce... * I uzdahnu silni car velike države El Erdu-Širi.. I pomisli tada, da je veličina naroda ne,-u zemlji, nego u duši i u srcu . . . �С тран а зо4. Б р о ј 10 ■Г A J P Č T . jiijfUMtob Тмшш п Добротвори Гајрета — мјесто честитке г. инж. Хајдару Чекри. Поводом избора г. инж. Хајдара Чекре предсједниicom Главцог Одбора Гајрета, умјесто честитке г. Чекри, уписали су се добротворима Гајрета гг. Смаилага Ћемаловић, комесар ошптине града Мостара, Аврам Д. Салом, веленосједник, и Илија Ђ. Иванишевић, банковни директор, уплативши одмах у готовом сваки no 1.000 дипара. Главни Одбор Гајрета срдачно захваљује горњој господи на пажњи према Гајрету. Живјели! Гајретов „Шегртскн Дом“. Како смо објавили у иредпрошлом броју нашег листа, садањи Главни Одбор Гајрета, да би удовољио свима потребама Гајретовог рада и давној жел>и Гајретових пријатеља — закључио je да почетком oua школске гоДине оснује Гајретов „Шегртски Дом". "У ту сврху Главни Одбор je приступио темел>ној преправци велике вакуфске зграде у Џининој улици. у чијој je другој половици смјештен Гајретов ^кенски конвикт. Почетком овога мјесеца све he преправке бити дефинитивно завргаене, a и потребан инвентар прибављен, тако да he се у „Шегртски Дом“ смјестити засада око 40 1пегрта. Овај нови Гајротбв пнтернат — Гајретов „Шегртски Дом“ — no своме уређају одговараће свима потребама једног модерног интерната. Увјерени смо да he оснивање овог новог Гајретова интерната обрадовати с«е пријатеље нашег друштва, тим више када се знаде, да je Главни Одбор у овој шк. roдини нримио у Гајретове конвикте око 150 питомаца више него их je било крајем прошле школске године у свима конвиктима. Гајретове богоштовне стиаендијс. Главни [Одбор Гајрета на својој сједници од 27. о. м. подијелио je богоштовне стипендије за слушаоце теолошког исламског факултета (Азхар) у Каиру и то: Мухамеду Фочаку из Сарајева, абитуријенту Државне Шериатске Гимназије Дин. 1.000— мјесечно и Бесиму Коркуту из Травника, абитуријенту Шер. Судачке школе у Сарајеву Дин. 1.000 — мјесечно. Остали молиоци су одбијени. јер су скоро сви примљени за питомце Београдског Гајрета. Гајретов теферич у Брези. У недел>у, 18. септембра о. г. Гајретов пододбор у Брези ириредио je велики народни теферич са коњским тркама и разним другим атракцијама. Ha теферичу je свирала блех-музика из Сарајева. Теферичу je присуствовало мноштво народа из читавог среза височког. Морални и материјални успјех теферича je изнад сваког очекивања. Забава П ододбора Гајрета у Дервеити. Гајретов пододбор у Дервенти и Домаћинска школа у Добочцу приредили су у недељу, 25. септембра о. г. врло успјелу забаву у Бос. Добочцу, у чијсм су извођењу програма судјеловали чланови Гајрета из Дервенте и ученице Домаћинске школе Како смо приватно обавјештеии ona забава je одлично успјела. Садик еф . Садикови)> — Гајрету. Садик еф. Садиковић, народни љекар из Љубушког, иослао нам ja ових дана своту од Дин. 2 . 0 1 0 'коју je сакупио од оних, који траже од њега љекарски савјет. Главни Одбор срдачно захваљује како дароватељима тако и Садик еф. Садшсовићу, сакупљачу ових пршога. Из Београдског Гајрета Осман ЋикиИ“. Према обавјештењчма из управе „Београдског Гајрета“ прнмљено je ове године у женски иптерпат у Београду 17 н о в и х п и т о м и ц а ит о: Муневера Мехмедбашић, из Сгоца, Зејна Драче из Мостара, Рефија Казаз из Бања Луке, Фатима Џафербеговић из Бос. Новог, Фахра Милавић из Мостара, Бехија Хамидкадић из Бос. Градишке, Рефија Калесић из Тузле, Шерифа Колудер из Мостара, Ђамила Волић из Стоца, Нафа Бурић из Бања Луке, Разија Ханџић из Завидовића, Јефинка Палавестра из Мостара, Босил.ка Слијепчевић из 1’ацка, Џенка Пехливановић из Мостара, Емина Мухурдаревић из Бања Луке, Хатиџа ФазлагиБ из Чапљине и Макрена Ратковић из Мостара. Поред тога примљени су ове године слиједећи н о в и п и т о м ц и у мушки интернат Београдског Гајрета: Исмет Милавић из Мостара, Хајрудин ЋуриБ из Мостара, Хамдија Чемерлић из Јање, Садик Ћехајић из Бихаћа, Шемсудин Хасандедић из Сарајева, Мидхат ШамиБ из Сарајева, Мухамед Агановић из Језера, Бећир Омерсофтић из Маглаја, Смаил Селмановић из Плеваља, Мустафа КамариБ из Грачанице, Џемал Сердаревић из Љубиња, Шаћир Јајчанин из Чајнича, Ћазич Ножић из Мостара и Шефкија Каиичић из Билеће. Сви примљени питомци и питомице морају до!ш у Београд најкасније од 1. октобра о. г. Остали молитељи и молитељице за Београдске конвикте су одбијени. Унапређење Гајретових пријатеља и саоадника. Госи. Хилми еф. Хатибовић, досадањи шеф Шер. суда у Сарајеву и ранији предсједник Гајрета, именовап je врховним шериатским суцем код Врховног Шериатског Суда у Сарајеву. Госп. Хафиз Ајни еф. Бушатлић, шериатски судац и сарадник нашег листа, именован je шефом Шериатског суда у Сарајеву. Наше срдачне честитке! Š ta m p arija »Bos. P ošte«. S ara je v o . — Via snik d ru š tv o »G ajret«. — G lavni i o d g o v o rn i u re d n ik : H am id Kukič. �Svaki musliman treba da kupuje samo jer keolitetom nodmošuje sue ostale cigarpapire a potpomaže i J a jre f' i- Tuornica bigarpapira S. D. Шиа1ај, Sarajeuo, J* m ože se n a ru čiti i р ге к о d ru š tv a .G ajret' u Sarajevu 0 BBBBB0 BBBB0 BBBB 0 Сорпјевсио Еанка д. д. у С а р а је в у . Т елеф он бр. 33. Бави се свим у банковну струку спадајућим пословима. Улошне на штедњу укамаћује најповољније. Од чисте добити lO°/0 уступа културном и просвјетном друштву „Гајрет*. 0 0 0 0 0 0 0 0 I□ I 0 0 0 0 0 0 0 0 0 в в в в в в в в в в в в в в в в Naručuje se kod Milana Kovačevića Novi Sad, Dunavska ul. IO. Glavno zastupstvo za B. i H. Agentura Rudolf Bole, Sarajevo Bistrik, 25. Telef. 783. Post. pret. 75. �mm P re p o ru č u je m o Restauraciju i Havanu „BOSHiT u K ra lje v ic i, H rv . P r im o r je Veliko m o rsk o k u p alište. — Posebna kuhinja za muslimane. — 45 pri­ vatnih soba. — Cijene umjerene. — Posluga solidna. U Pensionu cijena 70—75 dinara dnevno. Za mnogobrojni posjet moli vlasnik M e h o H a lila g ić . н н н Е н н а а а н г а а т а н н н Е Н Н Bflšagića Med. Univ. Sarajevo trgovina muzikalija 1 materijala za pisanje i rlsanje. Bogato stoparišle hrvatskih I srpskih knjiga SARAJEVO Jeftanovića ulica br. 1 . Ordinira svakim danom od 9 — 12 sati prije podne i od 2 —6 sati poslije podne шшшштта Čitajte ,Gajret‘ ! List *Oajre(« jedini je list za našu porodicu, za našu djecu! Za to treba da ga svak čita i pretplaćuje se! Pojedini brojevi „Gajreta" kao i cijela godišta iz prošlih godina mogu se dobiti uz sniženu cijenu kod administracije lista. Svakom prilikom sjetite se G ajreta! г т т т т т п т т г т т т т т т т т г т т тттгггтт � https://kolekcije.nub.ba/files/original/7ee5f9d094b1e0bcd04378979b2035ac.pdf 42d97810ffa7ac6b9692613c84de58e6 PDF Text Text ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУШТВА ЗА КУЛТУРНО И ЕКОНОМСКО ПОДИЗАЊЕ МУСЛИМАНА Излази 1. и 16. у мјесецу. Година XI. Број 20. ЦиЈена год. »0 Д. Поједини број 4 Ј Ђаци добивају лист у пола цијсне коа Главног Одбора или код Упр <нв — Гајретових конвикта. С арајево, 16. октобра 1927. С А Д Р Ж А Ј: Хамза Хумо: Д сда Р њ ез. Хамза Хумо: Cft п ло ч а и сто чи и х . Данило Чутурило: И есма СбСтри (Пјесма). М. Делибашић: 0 очи н е с а н е ! (Пјесма)^Елиса Иерез: А р ап ска поћ у Т анџи. Синесио Дарнел: Малсвкости. i Edmond Demolins: Na čemu se teiiiel,ji su- II pcriornost Anglosasu (Преводи Хидајет Кулиновић). Гајретов Гласник ll.t Уредниш rmi. — Одгонор г. BiiuiiKiiiinja. — lipuслава рођепдапа Иротектора Г ајрета Љ еговог I*раљевоког Нисочапства Престолонашљедпика Нетра у Bnxaby. — Гнјретова забава у Дернемти. — Добровољнп ирплозн. Љ ф и з Бушатлић: И з ш ср и атске с; п раксе. Књиге и ревије. Позпв na претплату. — Српскн Књижевии Гласипк — Летопис Млтицо Срнске — „Јадранскн Стража“ Л онинарска лутрија. >редник: Х ам ид К у к и ћ . Ш (l �7 . L SfiilliV iUtcijsM hapitsl Oin ZO.OQO.OQQ'HBZBrue. . . . Din Z.000.000'- 0 0 0 00 0 0 0 0 0 0 @ 0 o* Biinka se bavi svim u bankovnu stru k u spadajnćim poslovim a. O vlaštena je za trgovanje sa valutam a i devizam a. Zavod je također i pupilaruo siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i p riv red n e ustanove. Osniva i pođupiro razne k n ltu rn e i h u m an itarn e ustanove. Od čiste dobiti daje 10°|о Kulturnom i Prosvjetnom Društvu ,,Gajret“. Sve doznake u dom ovini i inostranstvu obavlja Banka G ajret najbrže i nujknlantnijc. U loške.ukam aćuje najpovoljnije, i isplaćuje iste u svako doba. o p ć irte g r a d a S a r a je v a Tem eljna g la v n ica 40,000,000— din ara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda, filiale Sarajevo broj 2172 Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. Osim toga ima svoju Z ^ L A G A O M I C U koja daje zajmove na zlato, srebro.i ostale dragocjenosti uz najpovolH/e kamate. • смо • curo • c i 3 • c i 3 • o n • gbd e cjfo • сж д 9 сж> с*а • <**о• зво • cjvd• ar> • с * а • сжо • • саго• \ �J ЛИСТ ГАЈРЕТА ДРУШТВА ЗА КУЛТУРНО И ЕКОНОМСКО ПОДИЗАЊЕ МУСЛИМАНА Излази 1. и 16. у м|есецу. Година XI. Број 20. Сарајево, 16. октобра 1927. Цијена год. 80 Д. По|едини број 4 Д. Ђаци добивају лист у пола цијене код Главнот Одбора или код Управа — Гајретових конвикта. — Хамза Хумо: ДЕДА РЊЕЗ. Никад нс пазим на то да ли неко заузтша m - hum ЦЈ.удима и да сневаш рајске лепоте. Ко си ти, кав иоложај у друштву. БаиЈ ми свеједно. Не пада ретки пушиче, и која те .срећа нанесе и намера нами ,ни на иамет да повдравим неког m io зато што мери на наш град? Дође ли у прошљу девојачку јо богатуСрећан му ц>т! Зата, рдмах‘да напомоном или у куиовњу тргот^ачку? Јер наш je град ио. да дрда Рњез не припада нн јидшша ни другима. гласу надалеко. ДевоЈке су нам лепотицо, a роба Он je само човек богато душе и срца, небОЈ1шг1Г~~н^м. долази из прекоморја триста конака далеког. мудар. Такав је.он и зато.^а волсм, иако су му Трабблоое и бујднџуке да провучеш кроз прстен, рукави na гуњду ]10дср.ани,. a сарук богзна a ^ јјитом да окигиш х.урије. Ми јашемо најбоље премотан. Нахерена n о^г.ула nauii старк чав^јија коње у царемгни и невамо најлепше песме. Ми ћури на стенама и$над Неретве као подерана npo- шијемо чохане чакшире, a ферменове веземо гајгасјакиња, a деда Рн.ез седи pa ћефанку и i;ao иаук 'Шша свиленим. Ми кујемо срмали пусате, a позапуштсних мисли Лреде етаре усномене, крдаиг- столе ушивамо од кајсера црвеог и без издера. љиве и снене, тако слатЈ^-^угаљивс. A догодијфе A путник рече: да за њ(товог живота неко нсвидљив напе с-нажан. — Ни у зло ни у куповњу, већ у прошњу деволук и п.усти стрелу. И стрсјга нанеге ново доба на јачку. Момак сам прикладан и шехерлија, a на наш град, доба што иаврс и наб.уја чудом и нево- дому инокосан. Двори су ми на везене ћошкове, a љама, на као судбина немилице прегази стари ва- таванк на танкс камерије. Имам триста димова кат. ЈБуди се устремише Ha немоћни мадаксаше; кметова и камених девет воденица што ми мељу разочараии, занаљише се и ne -снЈђоШе многи међу белицу шеницу. Нека ми честита девојка уђе у дом њима. И време их прегази. Сви они данас живе у и нек Бог да берићет. —. Поштен си човек, странче шехерлијо. Благо сновима о прошлосги и личе на путникс који су давно изостали иза своје дружине, укодико ходе оној која пође за те. Кресни okom кроз махалске но сунцу. A с њима узмиче и старина и немоћна сокаке и cpeha ће те пратити. Тако се живсло некад у нашем граду. Ћошак купи се у буџаке и уљ.уљкује у заборав тајанствен и грозоморан. мог нокојног оца Алаге Рњеза надвисио саму џа— Помозбог, и да си ми здраво, деда Рњезе! мију, a вранац под њим просипао ватру као змај. A он стресе прашину са мисли, трже се из про- Читлуцима ни броја се није знало. У Мекама дванаест димова, у Стругама петиаест димова. _Opa­ шлости и дође к себи. li ице непреходне пешице, a водениде на Хучки — Дај нам кафу, Цш;ане! — викнух! — Бог ти помого и поживео те! — каже деда као cnaiiie с пратљачама уз воду. Ja се родих, a Рњсз. — Ево шта дочекасмо! A бели памтим, што весеље обузе цео град, јер мој отац беше као један оно кажу, и кусу врану и видех и зла и дббра на ио један у граду. Топови запуцаше горе на табији, овом белом свету. Џамије сиве и ионосне квочке; na цео дан; као да je нови султан засео на тахт. око њих на сттине пилића: град. Тако би се учи- Хоџа Омер-хоџа заучи ми езан над колеввком и нило сваком нутнику који би, некад давно одозго надснуше ми име Мехмед, a отад додаде nama и с брда угледао наш град. Али, виђени лутниче, ja постадох Мехмед-паша. И судбииа као да се добро опраши своју одећу. јер многа лепа девојка расрди на мој још нсзаслужени пашалук, псти дан ногледаће иа то кришом са џамли иенђера л срцс спржи ми пету и рану остави на њој да си могао hc joj нолетети за тобом. Сврати у хан Шаћира глету завући у њу. Била цича зима, a баба загр»‘ Трбоњс, слушаћеш песму уз гусле и крв ће ти со вуну на мангали na с њом мони под ноге. И no нераздрагати као у јунака. Не лпаљем те у џамију срећи, или no заповести божјој, угљен прицвркни јер си уморан, о путничс, алн то шаљем у крчму за вуну и управо мени за пету. Kao цврчак о Mape Прегачуше, да се напијеш вина крепка као Ивањдану вриштао ja сиромашак, али и то прође. сан и сиадша као страст; да се одмориш на Мари- Растао сам као из воде, алп у деветој години �Страна 306. ■Г A Ј Р Е Т« Бро) 20. ограјисах на чини и посекошс ми се ноге. Хоџе мс мири. У граду наста покољ над издајицама li хазкадише записима, бабе хукташе око мене, док нај- надарпма, ПТвабо долази. Ево td. у Бишпу под иосле не проходах у шкииу тоиле воде. Детињство градом. Неће м.у Бог датИ, каже моја баба. Жсне je златна јабука; крхка je na се разбије и детин>- заплакаше, људн се повратише кућама. Ево Швабе лролази испод пенџера. Hehe му Бог дати, каже ства нестане. Тако je, мој синак. Све ми ее чнни да ja из- моја баба. Али Бог ne иослуша.бабу. Швабо заузе мишљам оно што уистину би, јер тако шта лепо град, постави страже и мој дајо погину. Изишао може само да се измисли. A било je и тога, Имао ноћу, a Шшабо завпче »халт!«, завичи три пута na сам и ja мајку и волео сам je. И сад као да joj чу- опали, a мој дајо ничице, na на онај свет. Bor да јем глас из даљине, na као да ме милује, запоси и му душу прости! стеже срце неком давно мин.улом жалбом. To je A после, ja се опасах снатом, a кућа као у њена душа, кажем. што као бела тица лета врх једног no једног. Узјаши Вранца na кроз махале. мене у ттшгни. A тако и јест. Истина je увек ве- Девојке да поломе вратове na, као цветови, на лика за оне који je осете. A на оном свету биће врата, на пенџере. A у мени се разигра мерак, na друкчије него што се многи надају. Ево ти и то дрхтим сав од некакве јогунасте ударљивости. Шемса Сарачева као вила. Месец joj испод грла кажем. сија. Него да наставим: Плапу крв у мени и налетех као вихор на њих. — Паша душо, — каже — вод« ме себи! Сиђох ли с ума, или повилених, na се безочно за- Умрећу за тобом. летех као ветар. A Швабо диже бине и уводи своје марифет— Погинућеш, мајка ти жалосна! — повикаше луке. -Доће и Мицика na отвори некакву »Гои зазебе их у јаранским душама за мном, na и они стиону« п доведе некакве келнерице. Иснрва се навалише у одбрану. устручавасмо. A иосле. . . оаплакаше мајке и деE to какав сам био у младости. Ничег се нлсам ^ о јк е . ' о - 'o бојао. У кавгу ни зашто. Младост лудост. Онажан -r- ДЈаша. купиш мене једно наушница? — као јаблан, лаган као перо, a она. напупела ружа, шапће митЗтела на ухо, смеје се као хурија и покасочна као ујед у брескву,забреЈолу одсока и зује ми иразне рупице na ушима. једрине. j — Хоћу д.ушо! — кажем joj, na као омађијан Прогало je све, кажем тц, вшце се не поврати. _дома no рушпе, однеси их кујунџији Јови и одени Али сам je волео више него себе и због ње ми сеТГ” Стелу у сухо злато. A силна беше та Стела. Их! нав.уче на очи na онако жестркох налетех. Све бих димове^дао за њ.у. Али, мајка ми свис'ну од Овде деда Рњез махну руком на прошлост и туге, a Шемса допа бола непреболпа. заћута. Тешко му je билоГ Болело га да прича о И дадох све димово за )ву, — заврши деда овим стварима. Ota ое још, и скоро угаснуо, трзао Рњез нрсмукло. — После'је ona отворила хотел. a од помисли на њих. Али неможеодолети,na на- ja за пола литре ракије стајао na јвдној иози као етави: с рода. — Пођп низ сокаке, a нешто расте у теби. Расту И прозваше ме Паша Рода. ли то девојачки погледи у мени, питам се, или ми E to ти, шта пиће учини од човека. A нослс еам срце не да мира, гледајући мх. Ох, младости моја! га ce окањивао. Љ уди ме помози, отвори ми дућан Жалостан je напуштен дом, ‘a еећање na младост n све лено. Али, у моии ce пешто провали, сети ce још жалосније. 0 косидби прптегни опапке, na чио лрошлости na ми процвили душа да умрсм од као соко. Пут Влата као вилен. Отац преда мном бола и ja — за чашу. Овашта je бивало. Десет сам на коњу, миран и строг да ce скл&шгП и обориш пута пребацивао терезије преко рамена. A шта ћу главу испред њега, a коњ: дамар ли, жерава ли? • ти причати? Колико сам стида поднео, зар то? Идемо брдом усеченим друмом, a пољане до нла- Боље нек све згасне у менк, јер, опет, то сад све и вина пукле под нама и град притиснуо подножје мије ништа, Причам тако. Роје ми ce сећаља пред брда Стоца. Kao да je слетело јато сивих орлова очима, И после бола и после свега што сам проna њ. Брежуљци сочни као девојачке груди, ре- живео, то je све само један логлед иза леђа и ђају ce цространом котлином да подврисиеш од ништа више. Kao да ме неко домахнуо руком и редрагости и заждијеш из кубуре. A тамо, за леђима као ми ношто што нисам добро разумео. To ти je ти, у граду остало све мило и драго. Дође ти жао живот. Само кад човек ређа успомене, one ce нижу напустити ra. Нешто жалобно пецне те за срце; У чудну гривну: змија и цветова, плача и смеслутња ли, туга ли? Ех синак! Ha Блату нас чека хова. . . шатор, бео као голуб у зеленилу, a бркове субаше Деди Рњезу клон.у глава. Тишина полегла по Мухарема чини ми се да видим на пушкомет. старој чаршији. Само ce ч.ује, или ми ce то само Косци као да се утркују, a откоси прикривају поља причиња, крт и cnop шум. Или то мољац нсгде у недоглед. Ех, леле! И у свему, тако берићет. A подгриза стару греду, или паук раснлиће мрежу данас? — и деда Рњез опет одмахну руком. no празним конацима? — Швабо долази! — прочу се градом, a јунаци A деда Рњез прозбори сасвим тихо, тихо као се спремише за бојак. Барјактар Хамзић разви барјак, али неки устадоше против битке, јер таква из гроба: — Зар ти не чуеш ноћу како иопуцкују стари дође царска заповсот. Није царска већ муртатска, каже мој отац, и не може одолети јунаштву већ кровови, како стењу изнсмогле греде венчаницс и погибе, a коњ му се поврати сам и тужно зарза под клизе нахерене стрехе. A зидови сс лритајили као да he, ено сад! понуцати и с риком ce срушити на пенџерима. Швабо долази! Ено га na Буни, кажу. Не ће nama изнемогла тела. 0, ти ништа не чујеш. му Бог дати, каже моја баба. Све се живо узне— E to, дотле смо дошли! �Б рој 20. »Г A Ј Р Е Т « Страна 307. H em za Humo: SA PLOČA ISTOČNIH. Kahrim ova p esm a. Jašemo čile konje i pevamo pesme širokim dru­ movima adanskim. Žene nas gledaju kroz rešetke s prozora, a srca im biju i oči njihove pune su čežnje beskrajne. Pred nama na vrancu jaše Kahrim i kita od barjaka zelenog bije ga po belom burnusu. A srca su ham razigrana i pogledi puni veselja. Atovi njište pod nama. Kahrim zapeva i ljudi stadoše zadivljeni. Jer glas mu treperi visoko kao soko, a slađi je od raamske hurme i mekši od šuštanja ševara u limanima zaspalim. A on peva: »Brzonogi vranče, ljuta sam na te što mi odnese dragoga i ucvili mi srce moje. I mrzila bih te da nisi veran drug njegov. Kažu da je daleko grad Adan, kud je otišao on. Daleko, čak na onoj strani otkud sunce izlazi. Pričaju čuda o lepotama žena u tom gradu, у kažu da su kao hurije zavodne, a zvezde da im drhte u očima. Molim nebo da zvezde pokrije oblacima tmurnim, jer se bojim da ih moj dragi me spazi u očima ađanki i da ne zadrhti kao i one.« . A kada Kahrim zaćuta, klicahu mu adamci i, proti običajima, žene bacahu cveće na nas. P ism o. Kerameh, mnogo se sećam sutona jednog proletnjeg i slike tvoje u jezeru. Spevao sam ti pesmu najlepšu i napisao je na pesku vlažnom. I došli su ljudi bez srca i izbrisali je. Mnogo si volela naš kraj i rastavili su te s njim, o Kerameh! Sećaš li se još visoke ciprese kraj mošeje Ifham? Sećaš li se golubova pod visokim svodovima i gro­ bova mramornih na groblju Šehram? Mehla, vračara mi kaže danas: — Što ti je glas setan, o mladiću, i zašto ti je po­ gled tako zamagljen? — Glas mi je pesma iz prošlih dana, a u očima mi je slika njezina — odgovorih joj. Noću lutam i razgovaram s mestima milovanja naših. Klizim u čamou po jezeru i valovi mi šapću 0 noćima sreće. Beli oblaci lebde ispod zvezda i silaze u more. 0 Veliki, jesu li to labudovi s neba ili dolaze iz strana, u koje odvedoše Kerameh! — šapćem ja 1 spuštam glavu na vesla. Sviće zora. Hafiz peva na minaretu. Kome li se mole vemi i našto im molitva kad u duši ne nose bol? — mislim ulazeći u grad. Dok sam bio srećan, nisam mislio na Njegovu pomoć. A sada u nesreći zavidim i onima za koje držah da su nesrećni. Kerameh, poslao bih ti pismo ovo po karavani Lebbejda, trgovca što odlazi u krajeve daleke, ali zli zametoše glasove o tebi i puteve izbrisaše vetrovi. G unar. Poisećivah često Hanaru, čoveka iznad ljudi i slušah priče njegove i razgovore. Kraj reke Medžad, pred kolibom, obično seđaše on u seni palme vitke i, mreže pletući za ribu, govoraše mi: Iako neki rekoše — ne ubij!, — ponavljajući tobož reoi Njegove, mi svi živimo od smrti. A ima jedna tica, Gunar po imenu, i ona večno živi, jer ne živi od smrti. J er znaj, ko ne ubija, ni on neće biti ubijen! U mom detinjstvu ranom videh tiču Gunar, va­ trena repa i oka sto prodire u srce. A starac Kalfala pomilova me po glavi i reče: — Hanara, tebi će biti dano da osetiš večnost i bićeš zaustavljen na pola puta kao i svi u rodu našem. A kada odrastah, ispričaše mi priču o tici Gunar ovaku: Davno, davno nekada življaše u Šama zemlji igračica Gunar i bi čuvena na daleko. I beše tako lepa da krvi ljudske cvetovi nicahu za njom; i suze roniše majke i dragane. A Gunarino srce beše od mramora i pogled pun groze pred milovanjem. — Ona je devica s neba — govorahu mnogi, jer igra njezina beše nadzemaljska. I ko je se god dotače, dotače smrt se njega. Jer niko ne mogaše odoleti požudi svojoj. A Gunar iđaše od mesta do mesta i nigde ne zanoći, jer na krilima iđaše! I što god više igraše, to Šama više goraše, i što god više igraše, pokreti bliži vetru behu joj. I igraše pred Allakom, satrapom krvavim, i on zadrhta od igre njezine i zapoveđi da je zatvore u dvorane njegove. I zatvoriše je. A kada pade noć, uđe Allaka u dvorane i pre­ kide joj igru i steže joj pokrete i vide grozu devica u očima njezinim. A sutra dan, beše Allaka mrk i umoran i zapovedi da je muče glađu i skrše besove u njoj. I na zaprepaštenje svih, uvideše da Gunar i ne znadijaše za jelo ni za drage potrebe tela ljudskoga. �Страна 308 В ро ј 20. ГА ЈРЕТ. A kad pade mrak treći, uđe Allaka u dvorane i prekide joj igru i vide ponova grozu dev-ica u očima njezinim. I prolažahu dani i prolažahu noći, a u Allakinim očima goraše ludilo i svi drhtahu pred njim. A jed­ noga jutra, iziđe on sav izludeo iz dvorana svojih i zapovedi da se naloži lomača velika i spali igračica Gunar i besovi u njoj. Jer, govoraše on, ako besovi zavladaju krajevima mojim, oglušiće nas se bogovi naši i godine će nam biti nerodne. I naložiše lomaču i, na zaprepaštenje svih, zaigra Gunar na njoj. A kada je dohvati vatra, opojiše mi­ risi sve prisutne i zableštaše im oči od sjaja preve­ lika. I Gimar, tica repa plamena, vinu se pod nebo i nestade je u visinama. K ahm arov savet. Jednoga dana govoraše mi Hanara: Za vreme. dok nam se približavaše neprijatelj gradu, sastade se veće u kući šejka Zenuba, a Zenub prozbori: — Neprijatelj nam je'-vejh jednom ncgom u kući, a skrštene ruke donose obično iznenađenja žalosna. Građani, što pre da opremimo vojsku, makar i ne­ prijateljskoj brojem nedoraslu. Da ih dočekamo na farku, mestu pobede dedova naših, i da đelima pro­ šlosti spašavamo budućnost. I neka Ilanara, !fin Darubbadov, hrabri vojsku, jer reci su njegove kao so­ kolovi, a glas mu opaja kao slava. To reče Zenuba, a mir potišteni beše u većničama. Samo Kahmar. starac stoletni, pusti svoj glas proročanski i govoraše: . — Neka peva svak pesmu Svoju, je r tako hoće On! I znajte, građani, ko dostojanstvo oholo na pr­ sima nosi, ne razgovara s Njim! — Neka Hallaka uđe u naš grad, mi ćemo ga dočekati s pesmom. Neka Hallakini vojnici uđu u Kuće naše, darovaćemo ih ženama. J e r zlo pobeđuje samo gde je dobro bezglavo. I neka Hallaka uđe u grad naš i nek pođeli sva dobra naša s nama, mi ćemo ih opet isuviše imati. Pa neka uzme i sva, on će postati kao i mi i opet dobra će biti naša. — Jer znajte da se prava dobra ne odnose! Ona su svili koji ih razumeju. I građani ga poslušaše, a sutona trećega šuma od kopalja izraste oko našeg grada i opsede ga. A Kahmar posla glasnike i poruči Hallaki ovako: — Hallaka, junače zemlje, za opsadu se ne spremaj, jer svima velikim vrata su naša otvorena! U gradu u kom mudrost caruje ne ori se plač. Jer u gradu pravde, junaci su zvezde na bedemima nje­ govim. Uđi i zasjaj da nam se srca nasmeju srećom i ponosom! I kada Hallaka ču ove reči, začudi se veoma i reče: — Vaš grad je zaista grad mudrosti i biću sretan ako me primite za sugrađanina vašeg. A kad uđe u grad, ceo beše iskićen i pesme pevahu mladići i devojk u slavu njegovu. O gledalo H anarino. Hanara baci mrežu u vodu, mirno sede na stenu i dugo gledaše u dubine. »Svaki čovek misaoni, a i svaki plašljivac po­ štuje dubine, reče on, jer u dubinama je mir, a mir je početak svega. Kada su pitali Kanamu, mudraca iz Tajfa, otkada je on čovek, odgovorio im je: od prve misli. A J5re toga? Bio sam samo stvoren, reče Kanama. Svaki se čovek ogleda na površini, a retko u dubinama. J er ko se ogleda u dubinama, ogleda se ,i u ljudima. Promatrah ljude mnoge i bi mi sve ja sn o ^ e r gledah ih i duhom svojim. A oni, ako me i pogledaše, gledahu sami sebe. A pitahu me neki: da li oni što sami sebe vide, vide i tuđe bede i nevolje? Vide, odgovorih im, ako su one na telu čoveka. A /žnaj tla je sažaljenje odlika žena, jer čovek •ca, koji duhom prevaziđe srce svoje, ne žali. On se približuje večnosti. ■ Hanara zaćuta, a osen mu zadrhta u vodi. -Bojim se katkada misli kao riba mreže, na­ stavi Hanara. J er bolno je lutati bez cilja po prosto­ rima, bez druga vema. A dok bijah mlad imadoh ih dvojicu: mog konja Rahvu i Benata, sina Siddova. I jednom, kad Benat dcpade u ruke neprija­ teljske, pođoh mu u pomoć-. I kada po treći put zapevaše petli, ja dostigoh beduina Kallabu i probodoh ga i srce mu iznesoh na koplju. — Moj vem i druže, — rekoh — život mog konja spasao je tvoj. Nekog od moja dva druga najvemdja moradoh da žrtvujem. I meni bi žao konja mog i osećah mu smrt kao živu ranu na telu svom. A moj drug zaboravi i na me i na konja mog od sreće prevelike. — Benatu, — rekoh mu — zar se toliko radu­ ješ životu da zaboravljaš i na smrt onoga koji te spase? A on mi odgovori: — Bio sam na vratima smrti i razgovarah s njom. I pitaše me ona čega mi je najžalije u životu, ja joj rekoh: najžalije mi je dana provedenih sa prijate­ ljem mojim. — Prijatelju, — rekoh — to je bila nada. J er ko sa smrću razgovara, život mu je sitan. Otišao je tamo i on, završi Hanara mirno. Sum­ njam da li se više seća Hanare, prijatelja svog.« IПШ1Ш �ГАЈРЕТ« Б рој 20. Страна 309. Данило Чутурило: Мих. Д елибаш ић: 0 ОЧИ НЕСАНЕ! Не понирте у ноћ, о очи несане, и не тражте залуд, ви, зоре бескрајне среће, што сте жудно слутили до сада: Ни с’ ову, ни с’ ону страну гроба неће’ запевати часи неслућене среће — Зато не роните, о очи несане, у дубоких ноћи понор закопане! И петли ће певат и дани ће свитат, али ме у зору, зоро, видет нећеш . . . Не понирте залуд, о очи несане, у ноћи дубоких понор закопане! ПЕСМА СЕСТРИ. Сестро — не буди толико слепа, отвори боље очи . . . не веруј оном што ти се куне, да има жита хамбаре пуне и све да je његово. Не веруј, нити га воли. Увек je љубав и срећа боља, код оног који нема ништа. Ал’ не! Он има више, и, више него помислит можеш сестро; Он H^ta срце, он душу има, и он верује Бога. Њ его в о све je, што okom гледа и чеТ^се такне, то му je својина, он није, није сиротиња. ARARSKA NOĆ, U TANDŽi. (Preveo sa španjolskog M. A. Malić). Miluje nas blagi jesenji lahor. Sa mora što se pod terasom širi dopire do nas osvežujući vazđuh. Zvezde se u svom dalekom -sjaju izmenjuju sa svetlom lađa usidrenih u zalivu. Oslabljena daljinom do­ pire do nas jeka monotonog peva. Mislim da su to molitve iz Kurana. Iza ovih zgrada što sad leže u seni, prava Tandža spava snom začarane kraljevne. Samo neki čarobni san može da nam protumači da ovaj narod arapski živi još uvek upravo onako kao i onog dana, kad je Muhammed podigao glas: »Nema Boga do Allaha«. Prolazeći večeras ulicama krivim i vijugavim mišljah da sam otvorila knjigu Priča Arapskih. Činilo mi se da vidim samog Haran Alrašida, halifu pravovernih, gde među mnoštvom trese elegantnim naborima svojih carskih haljina. Ambijenat ovoga mesta razigrava mi maštu. Čini mi se da živim pre nekoliko vekova, premda svetlost električnih lampa daje terasi svetlost podneva. Abđusselam nam dolazi u dobar čas. Hoće da nam po­ kaže grad kakav je noću. Hodamo za njim ulicama i sokačićima. Na laganom svetlu lampe, prolaznici obučeni u džilbabe i sa svojim turbanima čine mi se noćnim sablastima. Idući za Abdusselamom dodosmo do pendžera odakle se čuo glas psalmodije. Nalazimo se u kafani. Zavaljeni po podu na dušecima ili prislonjeni o duvare Mavri u indolentnim položajima srču kahvu. Tik do širokog pendžera nalazi se obiteljski jedan sto. Za njim sedi jedan Arapin, naslonivši se laktom o udubinu pendžera i dremuckajući puši. Od vre­ mena na vreme ulazi grupa Mavara: ostavljaju pa­ puče na pragu, te skaču za sto sednuvši podvitih nogu. U jednom kutu salona orkestar čudnih instru­ menata ponavlja u beskonačnost svoj monotoni ritam i jeka mu odzvanja u dvorani kao jecaj. Oči glazbe­ nika zablistaju bez smeška: velike, tamne, sanjarske, čini se kanda neprestano posmatraju neki daleki, idealni predmet. Na rogožini od žučkaste slame čaše zelenog Čaja s grančicama miomirisne trave sliče гаhitičkim cvetovima, poredanim do kolena gostiju, koji ih kan'da zaboravljaju. Možda je verska zabrana Kurana odgovorna za ovu divnu tišinu arapskog kafešantana. Samo iz jednog kuta od grupe kartaša dopire od časa na čas po koja glasna reč. Zatim gluha tišiina, izuzevši orkestar i njegov hor psalmodije. Kušam da ispijem vrlo gustu kavu kojom me poslužiše; može se rezati. Puštam je, jer je nemoguće da je pijem i zabavljam se posmatrajući lica ovih Arapa. Njihova me pitoreskna nošnja očarava. Zavidim im na udobnom položaju. Ali više no išta zanimaju me oči njihove s dubokim pogledom, oči što govore iz du­ bine jedne noći vekova, te se čini da pozorno gle­ daju u neizmemo daleku tačku nepoznate buduć­ nosti. Abdusselam daje znak odlaska. Izađemo preko nasipa papuča na vratima iz toga mesta, gde se Mavri ozbiljno zabavljaju. Nastavlja se monotona, setna psalmodija. Glazbenici pevaju i pevaju, no reči im ne razumem. Abdusselam mi veli, da pevaju omi­ ljelu romansu. Pevaju ulazak hrišćana u Andalusiju. Laganim se koracima zaputismo prema našem stanu nad zalivom. Sa pendžera kafane siže do nas još jeka psalmodije, tog tužnog peva, što se gubi u moru, što se tamo daleko rasplinjuje u zalivu, u tome mora što s onu stranu ljubi obale oplakane Andalusije. �Страна 810. ГАЈРЕТ. Б р о ј 20. Из шпањолске сатире. МАЛЕНКОСТЕГ. Написао Синесио Дарнел (превео са шпањолског Мирза Абдурахман Малић). Најбоље оружје што га можете даровати својој деци, да се боре са својим ближњима у животној борби јесте лицемерје. Бити лицемер јесте према томе исто што и бити ласкавац, лажац и варалица. Али ласкање, претварање и лаж отварају сва врата и олакшавају човеку да се уздигнс на највиша места друштвена. Један хипокрит више вреди но двадесет учењака, јер једна ласкава реч речена у згрдно време, један подли доказ дивљења у згодан час ономе, кога у себи сматрамо будалом, може више но све знаности и све крепости. Немојте да мислите да je лицемер због^салге те чињенице неверан, кукаван, неискрел, дезахвалан и издајнички. Ако јо ш гледате на таке ситнице, онда нисте вредни да ете ре родили у овом веку, оцу свих мбралних невоЉа и покварености. Треба признати да je. лицемерје врло-^Тешка уметност; ну воља je кадра да постигне ,све, кад то збиља хоће. Има мноро Јљуди који и у смртној тескоби знаду да( се смешо, што je много теже. Борите се, борите се устрајно да постигнете то оружје и бићете ћепобедиви. Доказује то искуство. Погледајте на своју окблину, и видећете гдб. у сласти и ласти живе они, који поседују талисман лицемерја, док они који нс знадијаху да га задобију, сачињавају гомилу невољника. Прилагодити се доби или бити његова жртва. Ево овде алтерлативе, која се човеку приказује као последица напретка. И тој алтерлативи боље je припадати групи оних који побеђују. Ako на несрећу у вашем срцу остаје који здрави идеал; ако у њсму не умреше све илузије, ако налазите сласти у домаћем огњишту, ако верујете у љубав, у провидност, у децу, у милосрђе, у правду, нећете моћи да будете лицемери, али ћете бити изгубљени. Друштво ће Вам се изругивати називајући вас глулацима. Заслужићете његов презир; и оно што je хиљаду пута горе, сажаљење. Ироничко, лрсзриво, и поругљиво сажаљење. Бити сажаљеван од друштва јесте лајвећа несрећа што вас можо слаћи. Хиљаду je пута боље умрети. Мајмун je био будала кад се развио у човека. Бити слободан и претворити се у роба; уживати све погодности инстинкта и задобити све неприлике илтелигенције; поседовати сласт незнања и променити je у горчину знања, јесте напросто глупо. Кад je већ хтео да се развија, требао je да се претвори у твар, јер би то значило усавршити се. Најсаврлгеније je оно, што je најближе срећи. Пас je срећнијл од човека, a камен нејзмерно срећнији од псета. Бити твар и не живети врховна je срећа. Род човечији, који je најнечовечнији од свих родова није схватио да неће пикада моћи да noотигно' ерећу за којом жуди, док му не пође за рук^м да човека претвори у животињу; док не схвати да су мисао и цивилизал,ија његови највећи дул1мани. Ко мисли трпи, a ко трпи лесрећник je или будала. Цивилизација настоји да употпуни ланац неcpeha у које je спутано човечанство. Сваки изум лоси као неизбеживу последицу једну нову неприлику која га све то више удаљује од cpehe. Обућа je лроузрочила жуљеве, употреба лгелшра ћелавост. Свако мора да призна да су неприлике што лам их доносе жуљеви и ћелавост горе него ли користи, које нам лоси улотреба обуће и лшлшра. Последица л;ивилизал,ије јесу кравате и политика, две сасвим нелотребне ствари. Мајмун схвативши глупост лјто je лочинио претворивши се у човека, не развија се више. Посредни тип налази се јоште међу масама, ну примитивни још увек живи у пралгумама, не желећи да се претвори у човека. Кад се већ не можемо уклонити л,ивилизацији, настојмо барем да не задобијемо културу. Знати читати већ je једла запрека да се постане богатим, a богатство лам ипак прибавља једал део оне cpehe за којом човек.тежи откад дише. Настојмо такођер да лалг разум претворимо у инстинкт. Кад то постигнемо, избегаваћемо медицину, узрок свију болести, знапост, мајку свих погрешака. Бићемо мање (људи, Јну у исти мах и мање звери. �Б рој 20, Г A ЈРЕТ. Страна 311. Krimond Demolins: NA ČEMU SE TEMELJI SUPERIORNOST ANGLOSASA. — Prevodi Hidajet K u l i n o v i ć . — (Svršetak.) Ostavljajući latinski jezik samo za određene škole njemački car ne ide zaobilaznim putem nego otvoreno i direktno kaže: »Velim: dolje latinska kompozicija! Ona nam dosađuje i zbog nje tratimo svoje vrijeme. Trebamo napustiti osnovu — koja je stoljećima trajala — sredovjekovne skolastičke na­ stave, kada se je uz latinski jezik podučavalo još nešto grčkog jezika.« Ne ću ovdje ispitivati veliko pitanje latinskog jezika; naročito ne mislim braniti metodu, po kojoj se on predaje a koja ima tako slabe rezultate i nije*. mi namjera, da opravdam, što se toliko vremena tom jeziku psvećuje. Ne mogu se uzdržati, a da ne konstatujem, da se cijela reforma njemačkog cara u pogledu naučnom i čisto školskom, koji sam na­ zivam tehničkim pravcem, sastoji u ukidanju. Dakle u tehničkom pogledu'reforma njemačkog cara je negativna. Nasuprot tome njegove reforme _ u praktičnom pravcu nisu negativne. Vidjeli smo, da je ovo glavni predmet carevog govora: on želi da pomoću škole pripremi mlade ljude za »borbu u životu«; namjera mu je da istim sredstvom pogoduje fekspanziju njemačke rase na vani; on bi htio da se njemačka omladina vaspita na taj način, kako bi bila u stanju da preduzme borbu s drugim rasama, koje se danas bore za go­ spodstvo nad cijelim svijetom; jednom riječju, nje­ mački bi car želio, formirati ljude praktičnog duha, koji će biti u stanju, da se snađu u poslovima i da poznaju ovaj svijet i život na njehiu. Čitaoc će se sjetiti, da njemački car i sam žali, što je život i svijet upoznao na svojim šetnjama na konju. Kladio bih se, da ne ćete moći odgonetnuti una­ prijed, koje sredstvo predlaže njemački car za oživotvorenje ovog izvanrednog programa. Što bi ste rekli za jednog čovjeka, koji bi u želji da nauči dijete hodati, započeo svoj rad time, da mu noge čvrsto sveže ili za onoga, koji bi u želji da dje­ tetu otvori i da mu prikaže široke vidike, zatvori ga u jednu tijesnu ćeliju, a hermetično začepi sve rupe, kroz koje bi njegovi pogledi: mogli vanjski svijet promatrati. Takva je zaista i reforma školskog sistema, koju je njemački car zamislio. Ali ovdje moram citirati njegove vlastite riječi, jer mi ne biste mogli vje­ rovati, a imali bi ste pravo. Njemački car nastavlja: »Treba da se njemački jezik uzme kao temelj našoj nastavi. Njemačka kompozicija treba da po­ stane središnjom točkom naše nastave, oko koje će se svi ostali predmeti vrtiti. Kada jedan đak na ma­ turalnom ispitu podnese takav njemački sastav, ko­ jemu se nema šta primjetiti, prema tome se može ocijeniti stupanj njegove duševne kulture i po tome prosuditi, da li on čemu valja ili ne. Latinskom kom­ pozicijom gubimo vrijeme, koje bi se moglo posvetiti njemačkom jeziku«. Može se odmah primjetiti, da se ovdje ne radi o opravdanoj želji njemačkog cara, da Nijemci te­ meljito nauče svoj jezik, nego o jednom čistom osje­ ćaju odvratnosti i netrpeljivosti prema svemu onome, što nije njemačko. Ovo je otvorena želja, da se zapreći prenetacija svima stranima elementima i zna­ njima, koja sa strane dolaze. Sam govor njemačkog cara jasan je dokaz za ovu isključivost. Bilo bi mi drago, da se rasprave o školskom pi­ tanju nisu bile nazvale jednom francuskom riječi (Schulenengvete — Školska anketa), nego čisto nje­ mačkom .riječi »Schulfrage« je r 'je riječ .»Frager« stara njemačka riječ koja znači istraživanje. Služimo se dakle jednostavno riječju »Schulfrage« (Školsko pitanje). Možda će se ovo proganjanje stranih izraza sma­ trati kao dokaz vatrenog patriotizma. Ali navešću jednu novu okolnost, koja će bolje i jasnije naglasiti ■nove uslove, pod koje misli njemački car, da stavi, tamošnju nastavu. »Želio bih, da se nacionalni duh bolje razvija kod nas prilikom predavanja istorije, geografije i mitologije naše zemlje; započnimo najprije sa upo­ znavanjem sami svoje kuće«. Odložite još vašu presudu, jer ćete vidjeti, da »kuća« o čijem se upoznavanju govori, nije stara njemačka kuća, nego ona, koju su skorih dana sa­ zidali pruski vladari, a u koju je nešto milom nešto silom morao ući cijeli njemački narod. Ono što je trebalo naučiti, bila je najnovija savremena nje­ mačka istorija, koja isključuje razdoblje povjesti, u kojem je Pruska malo po malo pobijedila i podvrgla svojoj upravi ostalu Njemačku. To se je imalo iz­ ložiti novim naraštajima, da bi im se pravovremeno ulila, nakalemila ljubav i udivljenje prema režimu, koji danas vlada u Njemačkoj. »U doba kada sam ja bio đak gimnazije, Veliki Izbornik (Kurtiirst) nije bio ništa drugo, nego jedna uništena pojava; sedmogodišnji rat bio je još izvan područja historijskog predavanja, a istorija se je u pretprošlom stoljeću bavila francuskom revolucijom. Ratovi između 1813. i 1815. koji su od prevelike va­ žnosti za Mladu Njemačku, nisu još predavani. Samo specijalnim i interesantnim predavanjima mogu za­ hvaliti, da sam se s tim ratovima upoznao.« Odmah zatim njemački car daje naslutiti, šta mu je krajnji cilj od ovog govora, i to ovim riječima: »To je zaista najvažnija tačka; zašto dakle naša omladina ide krivim pravcem? Zašto se toliko kritikuje naša uprava i upravljaju čeznutljivi pogledi prema vani?« Čujete li ovo pitanje, koje je dovoljno jasno? Jest, želja njemačkog cara sastoji se u ovom: treba nastojati, da se pažnja omladine odvme od inostranstva i onoga, što se tamo dešava, kako bi se moglo isključivo skoncentrisati na novu Njemačku, �Страна 312. »Г A J PET« treba omladinu naučiti, da se divi događajima, koji su dcveli do hegemonije Prusije, jer je to »glavna i polazna tačkac Vještim smještavanjem njemačkog duha u ovaj uski okvir postignuće se, da se odstrani pravo »kritike protiv uprave u Njemačkoj«. Nje­ mačku car veli, »da će mladi ljudi drukčije prosuđi­ vati pitanje sadašnjeg vremena Kako se omladini i ne bi naturilo, da drukčije prosuđuje stvari, kada im se bude isključivo pre­ dočavala herojska razdoblja pruske istorije? Stara Njemačka im neće više dosađivati sa uspomenama svojih dugih a slatskih sloboda (sloboština pravica). Sada već znamo, što njemački car misli pod praktičnom nastavom, jer on bez ustezanja veli ovo: »Gospodo, potrebni su mi vojnici, potreban mi je jedan jak naraštaj, koji će biti sposoban,' da posluži zemlji. U naše više škole treba uvesti organizaciju naših instituta za vojničku obuku, to jest naših ka­ detskih škola«. U dobar čas! Ali je pitanje, da li će njemačka mladež ovakvom formacijom i vaspitanjem biti u stanju da se baci na realni i obični život svakida­ šnjice, u koje mse sredstva za život zarađuju, a 'ne ubijaju se? Da li će takav odgoj napraviti od njih praktične ljude, koji će biti sposobni za plodan rad i za svaku inicijativu, koju traži intenzivni razvitak savremene aktivnosti? Željelo bi se, da se kod nje­ mačke omladine razvije inicijativa, a ne predočava im se ništa drugo, nego primjeri pruske discipline; preporučuje se kao pedagoški ideal nastavni režim: instituta za vojnu obulpj«r Trebalo bi nastojati, da se omladini otvore duKovne oči, da im se raširi vi­ dokrug, da se privikne na sva korisna preduzeća, pomoću kojih će jedna rasa, raširiti svoju socijalnu supremaciju nad1 ostale rase, koje su slabije for­ mirane. Mjesto toga omladini se meću očnjaci, da ne bi mogli viditi i proučavati ni stari svijet, ni savremeno doba, jednom riječi sve ono. što bi izvan njih i njihovog okvira bilo. Od svih tih izvanrednih i poučnih prizora oni bi imali pravo, da promatraju jedino malu epizodu pruske istorije. Oni su imali da upoznaju samo one pobjede, koje se topovima postižu, a ne one, koje se polučuju radom, ustraj­ nošću, energijom, inicijativom i jakom voljom. Ima u Indiji jedna vrsta fakira, koji cijeli svoj život provode u promatranju svoga pupka, vjeru­ jući, da će time doći u jedno bolje duševno stanje i postići blaženstvo. Ovi nesretnici su čak i u Indiji rijedak izuzetak. Zar ne izgleda, da i njemački car nastoji podvrći cijeli narod tome režimu, natjerujući ga, da u cijeloj prirodi promatra i divi se samo jednoj točki, to jest da promatra i da se divi samo njemu! Na njemačkom je narodu, da li će se ta želja njihova cara i ostvariti. Ovo stanje nas stvari nagoni, da se malo i na sebe osvrnemo, jer je i nama Francuzima dobro po­ znata ona vješta procedura, koja se sastoji u tome, da se jedan narod zadovoljava u isključivom div­ ljenju samom sebi i u neprestanom ponavljanju, da se pripada »velikom narodu", a da su ostali narodi iza njega mnogo zaostali. Mi Francuzi smo istog takvog uvjerenja, a to vjerovanje i mlađim narašta­ jima kalemimo, da sve započinje od jedne novije epohe, to jest od Revolucije 1789. godine. Mi i no Б ро ј 20. primjećujemo, da kroz to vrijeme ostali svijet bez nas napreduje. Ako su po njemačkom caru dekretirane reforme negativne u tehničkom pogledu, a iluzorne i ap­ surdne u praktičnom pravcu, jesu li bar plodne u političkom pogledu? Žalosno bi bilo za njemačkog cara, kada bi nje­ gova školska reforma i u političkom pogledu pro­ mašila svoj cilj, jer je njegov projekat reforme u glavnom inspirisan političkim interesom, ili bar onim što on smatra za politički interes. On to u ostalom i naglašava: »Sada se radi o tome, da se omladina nauči, da treba znati sačuvati ono, što se je steklo. U tom se pravcu nije ništa učinilo, te se od nekog doba mogu osjetiti centrifu­ galne tendencije.. Dakle ova je školska zgrada i zasnovana jedino u toj namjeri, da suzbije uznemirujuće centrifugalne tendencije. Kad se shvati ovo gledište, govor nje­ mačkog cara postaje vrlo jasan, sve u njemu postaje prpžirrio i bistro i teče iz pravog izvora. Da bi -se želja njemačkog cara mogla ostvariti, trebalo bi da škola ima one osebine i vrline, koje sain qar zamišlja. Škola tih vrlina nema. Njemački je car projektovani školski sistem već sam iskusio, jer se njegov projekat reforme ne sa­ stoji ni u čemu drugom, nego da se u glavnom pojača nastavni sistem, koji je već i onako energično na­ stojao, da se omladini ulije velika ljubav i glorifi­ kacija prema pruskoj monarhiji, a koju su njemački carevi u stvari i inspirirali. Profesori gimnazija u Berlinu odmah su prote­ stirali protiv ovog govora njemačkog cara. Oni jednoglasno izraziše svoje žaljenje zbog ne­ opravdanih prigovora i protestiraše, navodeći »da su oni smatrali za svetu dužnost, da njemačkoj omla­ dini uliju ljubav prema ujedinjenoj'‘Njemačkoj i da pripreme sposobne branioce socijalnog poretka, koji će biti u stanju da se odupru revolucionarnim si­ lama«. Njemački nam car u ostalom sam izjavljuje, da je njihov školski sistem potpuno podbacio; usprkos neuspjeha toga sistema, on ipak pokušava, da ga još više pojača. Ne samo da njemački car time ne će postići re­ zultat, koji očekuje, nego čak riskira da poluči pro­ tivnu pošljedicu. Nastavni sistem koji njemački car namjerava uvući u škole, još će više oslabiti sposobnost sred­ njeg staleža u Njemačkoj, da svoj opstanak traže u slobodnim i nezavisnim zvanjima; jer u ogromnoj većini projektovana reforma, odnosi se na škole, koje djeca ovog staleža posjećuju; ovaj će program tu omladinu napraviti još nesposobnijom da s uspje­ hom preduzm u borbu za opstanak", da se proširi po cijelom svijetu i da mogu uspješno odoljevati na­ valama svojih konkurenata, koji su u socijalnom po­ gledu bolje formirani. G. Poinsard je lijepo okarakterisao ovu sposobnost njemačke imućnije klase i prikazao, kako se pojedinci istog staleža rade po­ svećuju vojničkim i upravnim zvanjima i slobodnim profesijama, odbijajući unosne manuelne radove, koji su i pojedincu i zajednici mnogo korisniji. Povisujući u ovom pogledu još više socijalnu inferiornost ovih klasa, novi će nastavni plan brzo �S poj 20. »ГAJ PET« Страна 313. stvoriti još veću bijedu i nezadovoljstvo. Njemačka ekspanziji na strani i o njenoj otpornoj snazi prema država neće biti u stanju da u svojim nadleštvima rasama, koje su danas zagospedovale svijetom, inte­ i vojsci — makar tih položaja neznam koliko bilo — resantno bi bilo saznati kakve su mjere preduzele izdržava sve nesposobne, koje će ovako nepraktičan te rase u vaspitanju mladih generacija za ovu tešku i sistematski ograničen sistem, producirati. Ovi ne­ i veličanstvenu borbu i za osiguranje pobjedonosne sposobni ljudi krivice državu zbog svojih neuspjeha superiornosti na svima stranama svijeta. Vidjet će u životu, jer se sve opozicije obično rekrutuju među se u koliko se i u kojim tačkama razlikuje njihov onima, koji su promašili karijeru. Onda će se znaci uzgojni sistem od metoda, koje njemački car pred­ nezadovoljstva, koje njemački car sada konstatuje, laže. još više povećati. III. Ništa više ne pokazuje organsku grešku onih vlada, u kojima svakom prilikom ličnost suverenova Pri pisanju ovih redaka posjeti me jedan od •preduzima nešto, što bi trebalo prepustiti lokalnoj mojih prijatelja, koji se također zanima i želi, da akciji i privatnoj inicijativi. Ako bi se i jedno pitanje svoga sina osposobi »za borbu u životu«; rijetka po­ moglo proglasiti čisto lokalnog karaktera i za stvar, java u Francuskoj, on ne želi od svoga sina napra­ koja ima da interesuje samo porodice, to bi bez viti kakvog činovnika, nego bi htio da ga tako vassumnje moglo biti pitanje uzgoja. U ovom je pitanju pita, kako bi se cslonom na samoga sebe mogao u u svakom pogledu svaka akcija države bila zlokobna. životu snaći i sebi opstanak osigurati. Također i on Njemački car izgleda da želi još jednom ovu stvar traži, ali jpnogo ozbiljnije nego njemački car, to gla­ prokušati. sovito praktično vaspitanje, o kojem cijeli svijet go­ Ako ove retke (pročita njemački car, .uvjeren vori. a koje se vrlo malo primjećuje. sam, da će ga silno začuditi kritike, koju oni sadrže, Rukcvođen gornjom mišlju, moj prijatelj naruči jer je on uvjerenja, — bar on tako kaže, — da ovaj program izvjesnog broja stranih škola. Jedan od školski program otvara nove puteve. kojima idu na­ prograrTa -лагоЗНв mu skrene pažnju, i dođe (na predni narodi; on tvrdi, da je njegov projekat pro­ dobru misao, da mi ga saopći. Mislim da će biti ko­ gram budućnosti. Ja ni ipalo ne pretjerujem, jer je risno. ako dadm ni jednu analizu toga programa, i sam njemački car završavaju^ s^oj govor, izrekao do koje sam došao pcmoću direktnih informacija, što ove riječi: .Gospodo, nalazimo sć na prekretnici L "sam-ih lično od samog zavoda dobio. početku novog stoljeća, a od uviiek je osobina moje Ovdje se radi o jednoj naročitoj engleskoj školi, kuće i mojih prethodnika bila, da osjetKpcziv Vre­ koja je osnovana za pripremanje i osposobijivanjc mena da predvide budućnosti cfa se postave na čelo mladih ljudi, da se sami sobom mogu na strani na­ pokretu, kojim su zaključili upravljati i voditi ga seliti i stvoriti sebi opstanak i da budu u stanju da novom cilju«. u raznim zemljama osnuju svoja zajednička predu»Mislim, da sam raspoznao smjer novog duha zeća, pomoću kojih je anglosaska rasa malo pomalo i cilj, kojemu novo stoljeće jptedi, pa sam odlučan, zagospodovala cijelim svijetom i isključila ostale kao što sam bio energičan pri riješavanju socijalnih rase od toga. Ovaj tip škole dakle se dovoljno po­ reformi, da isto tako energično uvedem nove puteve dudara sa onim, koji njemački car misli realizirati u sistem nastave i vaspitanja haše omladine, kojim svojim programom. Ali će se vidjeti, da se upotrcnam pravcem mora krenuti ili odmah dragovoljno, bljenje metoda u oba tipa diametralno razlikuje. ili poslije dvadeset godina silom prilika«. Ovaj program započinje sa dva karakteristična Čudnovato je, da se ovakove riječi čuju iz usta citata, koja su kac motto ispisana na vrhu programa. jednog suverena, koji hoće da svede cijeli nastavni Prvi je od John Stuart Milla i glasi: Može se bez sistem na udivljeno promatranje vojničkih događaja, kolebanja ustvrditi, da je u današnje doba koloni­ koje su njegovi preci izvršili; koji u isti mah heće da zacija najboje preduzeće. u kojem bi se s uspjehom ukine • tehničko vaspitanje i nastavu i da sve nove mogli ulagati kapitali jednog starog i begatog kraja«. naraštaje jedne velike zemlje napravi nesposobnim Drugi citat je od E. Forstera, koji glasi: . Iseljavanje za preduzimanje kakvog posla u famoznoj borbi za iz dana u dan postaje jednom potrebom ne samo za život«, s kojom se frazom voli često i sam razmetati. radnički stalež, nego i za sve ostale«. Program na prvom mjestu označuje cilj, prema Mora se priznati, da nas iluzije njemačkog cara nimalo ne čude; m e su sasvim prirodne kod jednog kojemu će se ići. Program svoj apel upravlja onim Prusa. Ovaj poluorijentalni mali narod sa sjevera mladim ljudima, koji bi željeli poprimiti jednu više Njemačke našao se je iznenada u zajednici evropskih specijalizovanu formaciju i dopuniti praznine na­ velikih država, kako bi se diplomate izrazile. Prusi stavnog sistema u gimnazijama. Imadnite u vidu, da še na areni svijeta pojaviše kao veliki narod mnogo su engleske gimnazije same po sebi vrlo praktične, kasnije od ostalih zapadnih naroda. Kako god jedan kako je to poznato. Jednom riječju ovoj je školi na­ čovjek, koji je četvrt sata kasnije radio i koji to za­ mjera, da svojim pitcmcima dadne potrebne osobine kašnjenje ne može da povrati, tako je isto i Pruska i sposobnost za uspješno preduzimanje ::berbe za ostala u zakašnjenju od dva stoljeća na časovniku ostanak«; program spomenute škole upotrebio je Zapada i Novog Svijeta. Na obalama rijeke Spree i istu riječ, kao i program njemačkog cara (the strugdanas se igraju Filipa II. i Luja XIV. i nepomišlja- gle for existence). jući, da su ti glasoviti mrtvaci i njihov režim već Upravitelji su škole u neprestanom pismenom odavno definitivno sahranjeni; a ti se planovi ukra- saobraćaju sa svima kolonijama, odakle Пп se šalju šuju nazivom budućnosti, premda pripadaju jednoj uputstva, keja omogućuju mladim ljudima da se upo­ znaju s nekim razlogom ili s nekim pravcem.. Na davnoj prošlosti. Pošto se ovdje radi o pitanju budućnosti nje­ ovaj se je način veliki broj svršenih đaka uspješno mačke rase, 6 njenoj borbi za opstanak, o njenoj naselio na strani. �Страна 3 l4 . Г A Ј Р Е Т. Iza toga slijede uputstva o geografskom polo­ žaju škole, a da bi se tačnije moglo ocjeniti, pridodat je jedan plan škole, koji dozvoljava, da se jasnije predoči materijalna organizacija samog in­ stituta. Na prvom mjestu se navodi, da je škola van grada; ne recite, da se to po sebi razumije, jer se naš agronomski institut nalazi u sredini Pariza. Zgrada te engleske škole sazidana je na jednom bre­ žuljku, koji s jedine strane graniči s morem i jednom plovnom rijekom, a s druge strane s jednim pretežno zemljoradničkim predjelom. Evo dva zgodna uslova, koji su stvoreni, da bolje pripreme iseljenike i ko­ loniste, nego li su to u stanju polučiti njemačke škole po gradovima, koje su pretrpane đacima. Plan pokazuje širinu-poljskog posjeda koji je tako uređen, da se na njemu mogu voditi razne vrsti zemljoradnje i proizvoditi različiti produkti. Povrh toga plan pokazuje razne eksploatacione zgrade ovog instituta i njihovo različito opredjeljenje. Poljodjel­ ske zgrade, kokošinjaci, radionice, spremišta lađa i t. d. Da se velika pažnja posvećuje i vjerskom mo­ mentu pokazuje često đačko posjećivanja dviju cr­ kava u susjedstvu. Poslije ovog uvoda program donosi spisak pred­ meta, koji se predaju, a u kojem se odrazuje emi­ nentno praktični karakter samog instituta. Jasno se vidi, da se ovdje ne nosi mišlju, da škola bude upotrebljena n neku političku svrhu, nego se naprotiv radi o tome, da se mladi ljudi naoružaju svima prak­ tičnim zvanjima, koja bi im mogla biti potrebna. Oprečno našem agronomnom institutu, u ovoj je školi glavno mjesto poklonjeno praktičnoj obuci; usmena predavanja imaju jedinu tu svrhu, da razjasne i te­ orijski pokažu poslove, koji su praktično izvršeni. Pored toga angažovana je cijela kolonija zemljorad­ nika i obrtnika u institutu u svrhu, da izvježbaju đake raznim poslovima, koji su potrebni za preduzimanje kolonizacije. U nastavnom planu ove škole po samoj prirodi prvo mjesto zauzima zemljoradnja. Đaci sami svrša­ vaju i najsitnije poljodjebke poslove. Daju im se na upotrebu najsavršenije zemljoradničke sprave, da se nauče, kako se njima radi i da im se omogući uspo­ redba njihovih relativnih vrijednosti. Stavljen im je na raspolaganje jedan vrt' od deset jutara zemlje, koji je određen za proučavanje najboljih vrsti vo­ ćaka i zelja i upoznavanje metoda, koje će omogućiti, da se najpovoljniji prihod postigne. Pčelarstvu je također posvećena naročita pažnja; ništa nije prak­ tično kao pčelarstvo, jer pčela daje tako dragocjeno sredstvo, koje je teško u novim krajevima pribaviti: slatku materiju u obliku meda, a rasvjetnu u obliku voska. Jedan dio posjeda, koji je zasađen drvećem, otvara mogućnost, da se đaci pozabave proučavanjem šumarstva,a program naročito naglašava, da je ovo proučavanje od osobite koristi za đake, koji će se morati naseliti u Kanadi i Australiji. Gajenje stoke je predmet naročitog staranja, što se razjašnjava njegovom velikom važnošću u većini kolonija; više se puta gajenjem stoke započinje stva­ ranje jednog zemljoradničkog posjeda. U programu se također naročito ističe, da na školskom posjedu ima više od 70 konja i žđrijebadi i da je škola na glasu sa lijepim rasama konja, koje Б ро ј 20. uzgaja. Prednost <se daje i odaberu se one ’Vrsti konja, koje su najpodesnije za radove u kolonijama. Program nas upozorava, da u školskom posjedu ima volova, ovaca, svinja i pernate životinje od ra­ zličitih rasa. Đaci se pažljivo podučavaju, da su u stanju upoznati njihove relativne vrijednosti i nji­ hove osobine. Đaci pomažu čobane u njihovom radu i kroz cijelu se godinu navikavaju na najsitnije po­ slove, koji zasijecaju ovu važnu granu težačke pri­ vrede. __ Školska mljekamica ima oko 50 krava, koje su pažljivo izabrane. U mljekarnici su uvedene najbolje i najmodernije sprave, a u njoj se upotrebljavaju metode koje će konvenirati bilo u toplim bilo u stu­ denim krajevima. Ali jedan kolonista mora biti sposoban, da svoju stoku sam njeguje, ako mu se ista poboli. Zbog toga se đaci svaki dan upućuju sa praktičnim demonstra­ cijama i obukom u veterinarski zanat. Đaci se svaki dan vježbaju u jahanju i ako im to, kao njemačkom caru, nije potrebno, da zadobiju praktična zvanja. Poznato je, da je još u većini novih krajeva, konj jedino sredstvo za saobraćaj; pored toga konj je jedino sredstvo za obilaženje i nadzi­ ranje širokih posjeda. Đaci se isto tako vježbaju svaki dan u prak­ tičnom mjerenju, nivelisanju, isušivanju i navodnja­ vanju zemlje-, jer boravak na osamljenim zemljorad­ ničkim posjedima zahtijeva ta razna znanja. Jednom kolonisti nije dovoljno, da je jedino u stanju eksploatisati svoj posjed, nego se još od njega traži, da i neke zanate poznaje, kako bi sam sebi u svakoj prilici bio dovoljan, jer nije isključena mo­ gućnost, da će gradovi, gdje bi on izmjene i popravke na svojim spravama dao napraviti, biti daleko od njegovog posjeda. Kratko rečeno, ovoj je školi svrha, da vaspita najneovisnijeg čovjeka, koji je ma gdje postojao. Ova izvanredna praktična razmatranja nam raz­ jašnjavaju drugi dio školskog programa, koji govori o radu u jednoj seriji specijalnih radionica: U radionici za konstrukciju i kovačnici uči se građene težačkih mašina, njihovo okivanje, popravak sprava, potkivanje konja i t. d. U stolarskoj i kolarskoj radionici, đaci se uče izrađivati drvo, praviti točkove, popravljati kola, po­ dizati zgrade i t. d. U sedlarskoj se radionici uče stvari, koje u tu struku spadaju. U vrsti života za koji se ovi mladi ljudi prip re­ maju, potrebna su još i druga znanja i druge spo­ sobnosti: treba znati plivati, veslati, upravljati la­ đom, podignuti plovni most, napraviti skelu i splav. Jedan lađar kome je povjerena uprava nad školskim lađama vježba đake u tim stvarima. »On ih podučava kako se vežu dva kraja jednog konopca bez uzla: veli program. Volim ovo preciziranje i najmanjih de­ talja, što označuje praktične ljude, koji vole jednu stvar temeljito ispitati, jer znaju, da je svaka stvar korisna. Đaci, osim ostalog, moraju još biti u stanju da sebe i druge, u slučaju nužde, njeguju. Zato program nadoda je: »U ovom pitanju, koje je toliko važno za koloniste, đaci se, po pravilima ambulance Udru­ ženja Svetog Ivana, podučavaju, kako će pružiti �Б р ој 20. ■ГАЈРЕТ, prvu pomoć jednom utopljeniku, kako će primijeniti razne načine zavoja, kakove će mjere upotrebiti pri liječenju jednog slomljenog ili iščašenog uda, kako će krv zaustaviti, kako će njegovati rane i otekline i kako će postupati u ostalim običnim nezgodama«. Program se dovde bavi samo poslovima na te­ renu i praktičnim vježbama: »ovo sačinjava njegov glavni dio, jer je ovoj školi glavna svrha, da formira ljude od posla, a ne kancelarijska piskarala. Pro­ gram se tek na kraju osvrće i na usmena predavanja teorije, i to sasvim kratko, jer, kao što i sam program veli, [»Predavanja ul školi 'nisu ništa drugo, nego razjašnjavanje stvari, koje su se vani naučile i predikovale«. Dnevno dva sata (vidi se da u ovoj školi nema pretrpavanja) su određena za teorijsku nastavu od strane direktora i ostalih profesora o zemljoradnji, geologiji, mineralogiji, botanici, šumarstvu, geodeziji, građevinstvu, veterinarskom umijeću i t. d. Osim toga se na tim časovima javno čitaju dopisi kolonijalnih vlasti o svima stvarima, koje bi mogle zanimati mlade koloniste. Programu je pridodato 25 fotografskih snimaka, koje prikazuju školske zgrade i u pokretu predoča­ vaju razne poslove, koje smo gore nabrojili. Žalim, što ne mogu na ovom mjestu reproducirati te foto­ grafije, jer ovaj tip mladih ljudi prikazan u fotogra­ fijama, daje impresiju jedne energične i praktične rase, koja se ne ustručava nikakvog posla i koja oz­ biljno svršava jedan ozbiljan posao, pri čemu se samo na Boga i na vlastitu snagu može osloniti. Stanje ovih mladića postaje naročito karakteri­ stično, kada se uzme u obzir, da oni nisu puki si­ romasi, koji pod uplivom oskudice moraju svoju sreću na strani tražiti. Ovi mladići pripadaju bogatim ili bar srednjim porodicama, odnosno srednjem sta­ ležu, na koji se i projektovane školske reforme nje­ mačkog cara odnose. To sam program svečano izja­ vljuje a i sama školarina dovoljan je dokaz za tu okolnost. Školarina i godišnje izdržavanje đaka do 17. godine iznosi 2.250 Franaka, do dvadesete godine 2.700 Franaka, a za starije 3.150 Franaka (zlatnih). Ovi bi đaci Imogli dakle misliti na stvaranje jedne male, mirne egzistencije i u svom rodnom mjestu; mjesto toga oni se trudoljubivim i praktič­ nim radom spremaju, da stanu na put svima poteš­ koćama, koje očekuju svakog kolonistu, koji bude bačen sam samcat usred novih krajeva. Malo prije sam rekao, da ovi mladi ljudi imaju jedino računati na vlastitu snagu u svojim poduze­ ćima. Kao dokaz tome prirodat je jedan dokumenat samom programu. Taj dokumenat su govori, koje su održali uvaženi ljudi prilikom dijeljenja nagrada pri svršetku školskih godina, koji su uzeli pod svoju zaštitu ovaj institut, koji je kao i ostale engleske ustanove plod privatne inicijative. Većina od ovih uvaženih ljudi provodili su, ili još i danas provode život kolonista, pa treba čuti, kakvim naglašavanjem govore ovi ljudi đacima, da će udariti na brojne poteškoće i da će ih morati vla­ stitom snagom savladati; ova perspektiva ne samo što ne obeshrabri ove mladiće, nego izgleda, da po­ staje novim sredstvom u njihovom radu; dok per­ Страна 316. spektiva poteškoća, koje se imaju savladati, zau­ stavlja slabiće, jake ljude naprotiv potiče još više na rad. Lord Knutsford u svom govoru veli ovo: »Treba da ste strogi i prema sebi samim: bićete u prilikama, da se moradnete boriti protiv zle sudbine, vaši usjevi mogu biti imišteni, a stoka vaša može uginuti, ali ne dozvolite, da vas nesreća pokoleba. Pridignite se, kao hrabar čovjek, stupite u borbu i naknadite svoje gubitke«. To je baš ona prava borba za opstanak! Zar se ove riječi ne bi mogle nazvati pohodnom pjesmom jedne rase, koja je pošla da osvoji svijet, ali ne pruskim načinom osvajanja. Drugi jedan govornik sa Graham Веггу, kra­ ljevski generalni agent, ovako se izražava: »U svim krajevima svijeta možete naći zemlje pod britanskom zastavom; možete putovati počam od ledenih p re­ djela Kanade do najtoplijih krajeva Afrike, ili do Australija, pa ćete svugdje susresti englesku za­ stavu, koja od deset stoljeća unazad prkosi ratovima i .bijesu vjetrova. Sada je vaš čas nastupio, dobro promislite pravac kojim ćete krenuti i zanimanje i posao, kojhćete preduzeti, a neka vam je životni put dobro trasiran. Nikada ne kolebajte; budite vrijedni, odlučni i ustrajni ne mislim, da bi i jedan integigentan Englez mogao biti u bijedi, kad ima pred "njuhN toliko otvorenih kolonija, u kojima može uspjeti. Već nisam premlad; prije četrdeset godina i sam sam otišao u jednu koloniju, a da nisam imao više prednosti, nego što ih vi danas imadete; nepo­ znat, sa malo kapitala i bez tehničkog znanja, na­ selio sam se u koloniju, gdje nisam imao ni jednog prijatelja; pored svega toga dotjerao sam dotle, da sam postao ministar predsjednik u toj koloniji, a tri puta sam predsjedao njezinoj zakonodavnoj skup­ štini«. Kad se promisli, da je cijeli jedan narod vaspitan u pogledu borbe za život pod ovim uzgojnim režimom, a ne samo đaci jedne škole; kad se još predoči, da se cijeli jedan narod na ovaj način, sa jednom tako moćnom i praktičnom formacijom širi na stranu, onda cijela stvar u mislima postaje vrlo jasna. Nakon svega ovoga, jasno se opaža kome pri­ pada budućnost i kome će pripasti cijeli svijet, pa će se sigurno doći da zaključka i ideje, da bi vlastitu djecu trebalo podvrći anglosaskom školskom režimu, a ne njemačkom, ako se hoće, da ne bude isključena i satrvena kao prosti Indijanci s Far Westa (Dale­ kog Zapada). Sami sebi predstavite zaista njemačkog nesre­ tnog đaka, koji je vaspitan u njemačkoj gimnaziji, da samo posmatra prusku monarhiju i pruski mili­ tarizam, čije temeljno znanje poznaje samo geogra­ fiju i istoriju Pruske, ili tačnije njenih suverena; koji nema pojma o stranom svijetu, koji mu je si­ stematski pokriven, i koji nema pojma o praktičnoj strani nezavisna života. Predstavite sebi, da se ova­ kav mladić, iznenada postavi zajedno, kojoj bilo tačci svijeta, sa jednim od ovih junaka, koji su pri­ mili praktičnu formaciju, koju smo malo prije opisali. �Г А Ј Р ЕТ< Страна 316. Koji je od ove dvojice zaista pripremljen za bu­ dućnost, koju novi kontinenti nameću danas naro­ dima Starog Svijeta? . Koji će od ove dvojice izgledati dresiran, za jake inicijative, koje danas ne mogu biti isključiva uloga samih suverena, nego se moraju ticati i cijele rase, kako to i sam njemački car proglašava? Б р о ј 20. Prikazao sam dva programa: jedan proističe od najmoćnijeg vladara u Evropi, a drugi od nekoliko lica. Možda veliki monarh nije razumio, da jedan su­ veren može tek na taj način prouzrokovati ličnu ini­ cijativu i energiju kod drugih ljudi, ako prestane sa svojom ličnom akcijom: privatna inicijativa započinje ondje, gdje prestane intervencija vlasti. IZ ŠERIJATSKE SUDSKE PRAKSE. §. §. 1635. i 1820. Medžele* 1), ti sporovima o srodstvu i pravu nasljedstva, ne mogu se doslovno primjeniti, jer se oni odnose na čisto imovinske prijeporne predmete, a ne na sporove o srodstvu (porijeklo, neseb) i pravu nasljedstva (tevarus), kod kojih se imovina dosuđuje po dcsuđenju srodničkog 5 nasljednog odnosa prema umrlom licu, a ne izravno, dakle u pozadini za dosuđenim . srodničkim odnosima u istom sporu spojeno. (Osuda kotarskog šerijatskog suda od 26. I. 1926. Р.Ч8/24-9, Rifešenje Vrhovnog šerijatskog suda za Bosj^ii i Hercegovinu u Sara­ jevu od 9. X. 1926. broj 204/26.) U ostavinskoj* štvari piza^umrlog H. V. godini 1918.: prijavljeni su kod suda k , njegovi nasljednici: 1. žena H. V ^ i 2. bratić nestali Alija V„ te je ostavinska rasprava iza , umrlog H. V. provedena u prisustvu skrbnice onog pod 2) sestre mu Almase M. i uručena, i to onoj pod ,1) sa 'Л, a onom pod 2) ga % po pravu nasljedstva. Međutim je u godini 1919. pomenuta žena H. podnijela prijavu sudu, da je gbre navedeni nasljed­ nik njena muža otsutni bratić Alija umro u godini 1915., dakle prije svog ostavitelja H. V. I pozivajući se na odnosni popis o gubitcima u ratu, te tvrdeći, da su njegovi (Alini) nasljednici: 1. majka Dž. V., 2. r. sestra: Almasa M. i 3. amidža (stric) H. V. t. j. njen muž, zahtijevala je, da se ostavinski postupak povede iza umrlog Alije H. V., i da se njegova ostavina uruči gornjim Aliniim nasljednicima, a preko onog pod 3) i njojzi kao H. V.-ovoj ženi. Nu sud prve ') §. 1635. Medžele, prva alineja, u prevodu glasi i Kod tužbe i spora za stvar (ajn) tuženik je (protivnik, hasum) samo držatelj (posjednik, zil jed) utužene stvari. A § 1820. prva alineja u prevodu glasi: Tuženik (mudea alejh) ako se ustegne (nukul) od ponuđene zakletve, sudac će ga na temelju otklona (zakletve) osuditi. Naime, temelj je i pravilo šerijatsko-sudskog postupka, da na tužioca (u sporu) pada dokaz, a na poricatelja za­ kletva. (E1 bejinetu lil mudei vel jeminu ala men enkere). Pa kada u jednom sporu tužitelj kojem je tužbovni predmet i zahtjev porečen (zanijekan, inkar) od strane tuženog, ne mogne svoje potraživanje dokazati, protivniku se može zakletva ponuditi, pa ako se on zakune, tužba otpada, a ako otkloni zakletvu, sudiće se u korist tužitelja, jer za­ kletva, a i otklon zakletve, spadaju u sredstva suđenja — esbabi hukum —, ali ne u svima pravnim pitanjima. molbe ovaj put nije udovoljio tom zahtjevu, nego ga je odbio odlukom od 20. XI. 1919. Os. 989/18-6°zbog pomanjkanja propisanog dokaza o Alijinoj smrti, i ova je odluka potvrđena rješitbom Vrhovnog šerijatskog suda od 21. II. 1920 broj 22. Nakon ovog svega, isti prvostepeni sud u S. usvoji<fje kasnije da je predmetni Alija V. p o g i n u o u godim, 1915., pa je sastavivši smrtovnicu na temelju pomenutcg popisa o gubitcima u ratu, ovaj put proveo i^pstavinski postupak iza Alije V. te njegovu ostavinu uručm' njegovim gornjim nasljednicima, i to: 1. majci Dž. V. sa r/24, 2. sestri Almasi M. sa 15/a4, i 3. H. V. ženi H. sa 1j24, a glede, njegovog nasljednog dijela, uručenog mu prvobitno od umrlog H. V. sud je do­ tičnu urudžbenicu ispravio onamo, da je Aliji uručenih % preuručio Alinoj sestri Almasi M. Nu kad su saznali za ovo sve daljnji rođaci um r­ log H. V.-ovi po debeloj krvi, i to M. V. i A. V., da je na opisani način rečena H. V.-ova bratična (rodica po tankoj krvi) Almasa M. naslijedila ga, podnijeli su tužbu protiv toga, u kojoj su tvrdili, da su oni po pravu nasljedstva preči, na nasljedstvo iza H. V-a od pomenute Almase M., jer da su oni i S. V. srod­ nici H. V.-i i sinovi od njegovih stričevića, dakle asaba-srodnici po debeloj krvi, pa da njima stanoviti dio ostavine H. V-e po pravu prečeg nasljedstva pri­ pada, a ne pomenutoj njegovoj bratični Almasi M., jer da se ona u srodničkom odnosu prema umrlom H. V.-u nalazi i spada među srodnike one vrste (zevil-erham), koji ne nasljeđuju kada ima srodnika njihove vrste (asabe), pa su zahtijevali, da se mjesto Almase oni uvrste među nasljednike H. V'n, i da se u tom smislu sudi, te da im se odnosni nasljedni dio iz već uručene ostavine H. V.-ove dosudi i preda. Na priznanje toga i na predaju ost. imovine oni su utužili Almasu. Na to je prvostepeni sud proveo raspravu, a bu­ dući, da Almasa nije priznala tužiocima tvrđenu srodničku vezu sa H. V.-om, oni su bili pozvani, da tu svoju srodničku vezu (neseb) prema umrlom H. V.-u dokažu. Nu oni nijesu mogli tu srodničku vezu do­ kazati, pa im je sud s toga predložio, da ponude Al­ masi zakletvu onamo, da se ona zakune, da joj nije poznato, da su tužitelji onaki srodnici H. V.-ovi kako su u tužbi naveli. Oni su taj predlog prihvatili, pa �Б рој 20. ,Г A J P E T . je Almasi taka zakletva i ponuđena, ali je Almasa lu zakletvu odbila. Sud je na to izdao gornju osudu P. 48, kojom je Almasu osudio na priznanje njihovog tužbenog zahtjeva, najme da su tužioci M. V., A. V. i S. V. istaknuti srodnici umrlog H. V.-a, i prema tomu, a po pravu prečeg prava nasljedstva prema H. V-u, da su njegovi preči nasljednici od Almase M., i da ona s toga mora to trpiti, te konzekventno tomu njihov nasljedni dio, u koliko ga je primila, njima predati, motivirajući tu osudu sa odnosnim zakon­ skim propisima, a naročito pozivom na §§. 1635 i 1820. Medžele. Sa ovom ovakovom osudom Almasa se nije za­ dovoljila, nego se je prizvala na Vrhovni šerijatski sud, i ističući izvjesnu nezakonitost osude, molila je, da se ova osuda ukine. Na ovo je Vrhovni šerijatski sud svojom napred navedenom rješidbom broj 204/26 preinačio gornju osudu prvostepenog suda i sudio, 1. da se tužitelji M. V. i drugovi odbijaju od zahtjevanog prava da­ si jedstva na ostavinu H. Vtf, i 2. da se^ođnosm prove­ deni ostavinski postupak iza Alije4\L d cjelosti ukida, te je odredio, da prvostepeni 'suđ' učini što treba za konačno izvršenje tog riješenja. Ovu svoju рге^ sudu Vrhovni šerijatski sud je ii glavnom motivisao za ono pod 1) time, da je prv&stepeni sud pogriješio u tom, što je odnosnim otklanjanjem zakletve od strane protivnika držao, da je ustegnuće te zakletve ravno priznanju činjenica i u sporovima ove vrste, pa prema tom pogrješnom i neosnovanom mišljenju protuzakonito sudiio, pozivajući se na odnosni §. 1820. Medžele, koji je neprimjenljiv u ovakvim neimovinskim sporovima. Prvostepeni je sud u ovom slučaju, čim je ustanovio, da odnosni tdžioci nijesu u stanju dokazati svog tvrđenog srodstva (neseba) prema umrlom ostavitelju H. V.-u, trebao ih je sa tužbom odbiti zbog pomanjkanja propisanog dokaza, a ne zakletvu im nuditi i po otklonu -iste neosnovano i protuzakonito suditi na temelju tog otklona, jer otklon zakletve (nukul anil jemin) u ovakom slučaju ne može biti sredstvom i podlogom suđenja ni kada bi se odnosna stranka ii zaklela. Naime srodnička veza i porijeklo (neseb, veraset) naspram jednom umrlom licu, mora se u svakom slučaju propisano' dokazati. A u slučaju neuspjeha u dokazu, smatra se nedoka­ zanom, pa se ona ne može utvrđivati sa zakletvom protivne strane — poricaočevom, a niti zakletvom tvrdiioca dotičnog srodstva, jer time samim niko ne može postati srodnikom odnosnom umrlom licu nego dokazom. U ovakim slučajevima nije svakad ni pri­ znanje (ikrar) uvaživo, pa je nekad i povrh priznanja srodstva dokaz potreban, jer i ako priznanje spada u sredstva suđenja (esbabi hukum), ono nije tvrdo Страна 317. sredstvo prelazne prirode (hudžeti muteadije), nego je (priznanje) ograničene prirode (hudžeti kasire), pa se ono odnosi samo na onog, u korist kojeg je upereno (izvjesnog srodnika), a ne i na onog, na koga se prenosi, — n. pr. na umrlo lice u ovom slu­ čaju. Dokaz je pak obratne prirode, jer je on naime tvrdo sredstvo za suđenje prelazne prirode (hudžeti mutedije), pa čim uspije, dokazane činjenice postaju uvaživim ne samo za protivnika, nego i za treća sva lica, pa i za odnosnog umrlog srodnika. Neuspjeh pak u dokazu znači nepostojnost srodstva (činjenica) pa se ono ne može samom zakletvom, ili otklonom zakletve od strane poricatelja odnosne srodničke veze (šedžere) utvrditi i perfektnim postati prema umrlom licu, niti ustegnuće dotične zakletve znači priznanje nedokazanih činjenica u ovakvim neimovinskim pravnim pitanjima neseba, veraseta i braka. „Prema svemu gore izloženom sud je trebao po­ stupiti ne po suhom §. 1820. Medžele, pa protivniku zakletvu‘nuditi i uslijed njegova otklona zakletve onako protuzakonito suditi, nego po §§. 78. i 79. Me­ džele, u vezi sa njenim Komentarom od Ali Hajđara Jcod §§. 1587., 1641. i 1819. i po Fetavaj Hamđiji, sv. L str. 337. i 338. i sve II. str. 313. i 316., pa ne upušШ м е и nuđenje zakletve protivnika nego suditi na temelju neuspjelog dokaza (izhari adžz oni 1 isbat) i odbiti tvrdioca odnosnog srodstva sa njegovim doti­ čnim zahtjevom u ovom i ovakom konkretnom slu­ čaju. Prvostepeni je sud u isto doba pogriješio i u tom, što je u ovom slučaju uzeo za tuženo lice držatelja (zil jeđ) odnosne ostavinske imovine pozivom na § 1635. Medžele, jer u ovakim sporovima (neseb, veraset) ne može biti protivnikom (hasm) odnosni »zil* jeđ«, ako on nije ujedno i jedno od niže nave­ denih lica. U sporovima ove prirode naime hasmom bivaju samo: vaši muhtar, nasljednik (variš) dužnik (dajin), vjerovnik (medjun), povjeritelj (mustevdi) i oporučeno lice (musa leh). A budući da je u ovom slučaju protivno postupljeno, postupak je bio neza­ konit. (Vidi Fetavaji Ali ef. sv. II. st. 57. i Komentar Medžele od Ali Hajđara kod §§. 1641. i 1819. Za ono pak pod 2) Vrhovni šerijatski sud je svoju pomenutu presudu obrazložio time, da je p r­ vostepeni sud pogriješio u tom, što je na temelju samog popisa gubitaka u ratu sastavio smrtovnicu Alije V. i ostavinski postupak na temelju take nesi­ gurne isprave protuzakonito proveo, i njegovu osta­ vinu uručio odnosn/im njegovim nasljednicima. (Vidi §. 16. Medžele i Komentar od Ali Hajđara kod §. 1838., te naredbu cd 8. I. 1918. broj 155. B. H. Zabilježio: Hafiz Bušatlić, šerijatski sudac. �Страна 318. ГАЈРЕТј Бро) 20. Књиге и ревије. Позив на претплату. У штампи je ново, XXX, коло, Српске Књижевне Задруге, које he изићи 1. новембра 1927. године. У колу ће бити ове књиге: Бр. 197. П е с м е и д р а м е Милутина Бојнћа, с предговором г. Дра Владимира Ћоровића; Бр. 198. Д у б р о в а ч к а т р и л о г и ј а од г. Иве Војновића, с предговором г. Дра Миодрага Ибровца; Бр. 199. С л и к е и з с е о с к о г ж и в о т а од Jamca М. Веселиновића, с предговором г. Бранислава МиљкоБр. 200. Ж е н а и ч о в е к , ириноветке г. Сиба Ми' личића, с предговором г. Милана В. Богдановића; Бр. 201. Ц в и ј и ћ е в а к њ и г а , изабрани чланцн Јована Цвијића, с нредговорима г. г. Дра Бор. Милојевића и Дра Јована Ердељановића; Бр. 202. О С л о в е н п и м а , мала енциклопедија, у редакцији г. г. Дра Милка Koca и Антона Мелика, a са чланцима одличних словеначких стручњака; Бр. 203. В и з а н т и с к е с л и к е од ИГарла, у преводу г-це Олге Косановић. Књиге he бити израђене на бољој хартији и са солидним повезом у платну. Цена je колу 100 динара, a за старе добротворе no 91 динар. Новереници добијају уобичајени попуст 12*/,. Српски Књижевнв Гласник од 1. октобра взвш ао je са следећим садржајем: Вељко Петровић: Сремска шала, приноветка; Татј. Шчепкин-Куперник: Прича о краљиди Изолди и верној Брангени, приповетка; Анида Савић-Ребац: Гете неру, песма; Божидар Ковачевић: Три песме (Песма леног цвета — Поноћ ума — Бледи вамнир); Мираш ћовић: Постанак Матице Српски; Милан Капшнин: Ср ска Уметност у Војводшга; Рад. Врховац: Стогодишњи Матнце Српске (Крај); Миклош Калан: Маџарска Кн>ижевност у XX веку (крај); Јован М. Јовановић: Враталомна владавина Виљема II. (Крај); НАУЧНИ ПРЕГЈ1ЕД: Др. Рад. Брашован: Tpehn југословенски састанак за оперативну медецину; ПОЗОРИШНИ ПРЕГЈ1ВД: Милан В. Богдановић: Господин Министар од Светислава Нредића; ПОЈ1ИТИЧКИ ПРЕГЈ1ЕД: Инострани. Спољна политика:— Тешкоће у ЈЈиги Народа. — Један говор Хинденбургов: Божидар Влајић: Унутрашња политика, — нреглед; ОЦЕНЕ И ПРИКАЗИ: Божидар Ковачевић: „Лектира Силвија Страхимира Крањчевића"; Др. Ксенија Атанасијевић: Жана Гази: Света Тереза из Авиле; БЕЈ1ЕШКЕ: Књижевност: .Европа под оружјем". — Један Америкаиац. — Гласник Скопског Научног Друштва. — „Вучићи*. — Мусолини. — Две историје савремене књижевности. — Јеврејски Алманах. — Музика: Деби Гђице Сфилигој. — „Аида“ Гђе Жалудове. — Деби Гђе Фроман. Изашао je вз штахпе Летоиис Матице Српске кв>. 314. св. 1. са оввм садржајем: Baca Стајић: Прослава „Просвете"; Момчило Милошевић: Бдења, песма; Др. Миодраг М. Аћимовић: Морална кри- за и њен економски и социјално-политички биланс у нашем друпггву од рата до данас; Д. М. Инкиости: О нашој архитектури; Др. М. Миланковић: Кроз васиону и векове; Десанка Максимовић: Писма из шуме, песма; Милета Јакшнћ: Нечиста кућа; Др. Свет. Стефановић: Вилјем Блек; Др. Свет. Стефановић: Венчање неба и пакла; Никола Марковић: Савремена бугарска лирика; ПРЕГЈ1ЕД: Др. Теодор Тарановски: Конференција историка источно европских држава и Словенства; A. Видаковић: Енглеска књижевност у 1926. год.; Мих. С. Петров, Бошко Токин: Две значајне уметничке изложбе у Н. Саду; Вук Р. Врховац: Музички живот у Загребу; Белетаке; Књиге и листови;; Страни листови; Библиографија. „јадравска Стража“. Свеска за октобар, изашла je с овим садржајем: Силвије Алфиревић: „Неколико узрока постанку Јадранске Страже“; Др. Грга Новак: „Старим путевима — новом свешћу“; — Др. Иво Белин: „Промет странаца — економски препород Приморја“; Kan. Иван Царић: .Тајна привлачивости поморског звања ( I I Р и к а р д КаталинићЈеретов: „Здраво, моје море!*; Густав Шрајбер: „Општи осврт на нагае морско рибарство (1I)“; Иво Кахман: „Три дана у Боки“; Др. Б. Н .: „Сликари мора“; Н. Г.: „Једром око средње Далмације"; Туризам на приморју; „Међународни Конгрес организације за туристичку пропаганду — и наш Јадран*; Проф. Др. В ајс: „Југословенска ривијера“; Иво Л ахм ан: „Један мртви капитал*. — Весги. — Белешке. — Листак. — Друштвене вести. — Доприноси 1адранској Стражи. Поред тога број доноси даљње слике зибарства, успеле слике из производства 2. класе ваше *орске Војне Академије, слике са једрилачких утакia, слике Соколског Слета у Корчули и оног у Преком итд. Лист излази једном месечно, под главним уредништвом г. С. Алфиревића. Годишња претплата Дин. 100*— Иностранство Дин. 150'—. Novinarska lutrija. Jugoslovensko Novinarsko Udruženje priređuje Veliku Dobrotvornu Lutriju, koja će se — pod kontrolom vlasti — neopozivo izvlačiti od 15. do 28. januara 1928. Svrha te Novinarske Lutrije je stvaranje fonda za potpomaganje bolesnih, nemoćnih i ostarjelih novinara i njihovih obitelji. Novinarsko Udruženje se nada, da će građanstvo u svim krajevima naše Države otkupom novinarskih lozova, kojima je cijena po komadu 10 dinara, pridonijeti što boljem uspjehu te lutrije. Udruženje se napose obraća molbom na sve one, koji u svome djelokrugu mogu rasprodati oveći broj lozova, da se izvole javiti na adresu: J u g o s l o v e n ­ sko N o v i n a r s k o Udr už en je, D o b r o t v o rn a L u t r i j a , S a r a j e v o , kamo treba slati i narudžbe za pojedinačne komade. Preprodavci imadu 10#/o provizije t. j. 1 dinar od komada. �Б ро ј 20. »Г A Ј Р Е Т« Страна 319. Иослије овога нохода свратила се je поворка на свечану академију у Вестибил Медресе, који je био нарочито окићен и расвјетљен за ову ријетку свечаност. Академију je отворио пресједник Пододбора г. Осман Од слиједећег броја нашег листа, уредништво Реџић са кратким и смишљеним Ватриотским говором Гајрета преузима иаш познати књижевник r. Хамза истакнувши покровитељствб хисторијском важности наХумО. СамР име beof нашбг иисиа довоЉна je lilera мезимчета Tajpeta. Коначно je позвао безбројну Гарантија да he наш лист tokom времена моКи да публику да поздраве све чланове Краљевског Дома са „Живио!“ што je публика са највећим одушевљењем . ступи у ред наших првих ревија. Сама управа старапе се пак да „Гајрет" и технички усаврши учинила. Иза овога je ВребједнИк прочитао честитку која се како би његова опрема одговарала бираном седр- je сутрадан на рођендан упутила Његовом Величанству жају. Краљу Александру, са садржајеМ i У ЛИСТУ ha сарађивати сви наши признати и „Кабинетској Канцеларији познати књижевници без обзира на вјерску и пле* Његова Величанства Крал>а Александра I. менску припадност. Уредништво he посветити наБлед. рочиту пажњу у првом реду писцима муслиманима Пододбор Гајрета на окупу са друштвеним чланои мотивима из муслиманског живота, разумије се, вима и својим пријатељима у присуству друштвених У толико, у колико они буду имали и потребну питомаца, војске и грађанства славећи четврту годишумјетничку и књижевну вриједност. њицу рођења свога Покровитеља Њег. Височанства „Гајрет“ he доносити разне илустрације из ПрестолонашљедникаПетранасвечаној академији срећан умјетничког и културног свијета као и^из наше отаџ- je, да поднесе најоданију честитку Краљевском Дому, бине, напосе из Босне и Херцеговине и њене изражујући жељу и молећи Бога за срећан и дуг живот свога Покровитеља и цијелог Краљевског Дома. прошлости. Живио Краљевски Дом! Апелујемо на све пријатеље Ј а јр е т а " да овом Пресједник: приликом пораде на проширењу ове овог правца О с м а н Р е џ и ћ “, једине ревије у Босни и Херцеговини како би што a потом су друпггвени питомци уз помоћ успјешније могла да врши своју културну мисију у омладвне под водством г. Душана Загорца гимназијске просвј. реф машем народу. с отпјевали народне химне. Сада je настала изведба других програмних тачака уз допуну пауза музиком гимназијске омладине овим Одговор г. Бианкинија. Приликом недавног јубилеја великог народног бор- редом: Најприје je одржао исцрпно предавање „0 Славној ца и предсједнпка „Јадранске Страже" r. Јурја Бианкинија Главни Одбо > Гајрета поздравио je јубилара са Династији Карађорђевића“ питомац Гајрета Ихсан Зукановић уч. VI. разр. гимн., a нотом се редале декламације: депешом, на коју je примио слиједећи одговор: „Гајретов поздрав Његовом Краљевском Височанству „Међу приЈатељским исказима приликом моје 80годишњице, врло ме je обрадовала и Ваша срдачна и Престолонашљеднику Петру“ — Енвер Реџић, уч: III. разр. гимн.; „Протектору Гајрета“ од Асије Кавазевић - Зејна братска честитка. Најтошшје Вам захваљујем и молим, да будете Реџић, уч. II. разр. гимн.; „Приношење дарова Његовом увјерени у моју трајну харност п дубоко поштовање. Краљ. Вис. Престолонашљеднику Петру“ од Војислава Ј. Илића Млађег - Хусејин Омерагић, уч. III. разр. гимн.; Ваш Ј у р а ј Б и а н к и н и “. „Српски opao1' од Стевана Влад. Каћанског — Хусреф Прослава рођендана Протектора Гајрета његовог Кра- Реџић уч. III. разр. основ. школе и „Моме сину* од Назифа љевског Височанства Престоионашљедника Петра у Ресуловића — питомац Ремзија Чамџић, уч. I. разр. гимн. Предавач као и сви млади декламатори били су Бихаћу. најиозорније саслушани и награђени бурним аплаузима! Четврту годишњицу рођења Гајретова Протектора По завршетку програмннх тачака настављеио je Његовог Краљевског Височанства Престолонашљедника интимно сијело уз глазбу и игранку омладине све до Петра прославио je ове године Пододбор Гајрета са 11 сати на вечер чиме je распоредни дио овога дана управом друштвеног конвикта заједнички на најсвечанији завршен. начин овим редом: Ова поворка и академија, која je обзиром на лепоту 1. септембра нарочитим позивима возвао je одбор и бројну носјету ријеткост за Бихаћ, показује висину своје чланове и пријатеље, преставнике војске и власти, патриотизма и оданости бишћана спрам славне нам влахумане установе и виђеније грађанство да узму учешћа дајуће Династије, a исто и љубав спрам нашега Гајрета, У овој ирослави. који постеиено али стално и прогресивно расвјетљује У очи рођендана, када je пред вечер оглашено таму сиротиње, дајући joj могућност за оишту и високу иуцњем топова да се оките куће народним заставама и наобразбу и сиремајући je за највише положаје у нашему расвјетом, похрлило je натриотско грађанство пред дру- троименом народу. штвени конвикт, одакле je тачно у 8 сати на вечер кре6. септембра изјутра послана je и од управе коннула свечана поворка кроз градске улице. Пред иоворком викта испред друпггвених питомаца честитка Његовом вијала се je државна застава коју je носио питомац, a Вел. Краљу Александру следећег садржаја: за овим je uo реду стунала почасна чета војске са бак„Кабинетској Канцеларији л>ама, друштвени питомци и питомице Просвјетина дома Његова Величанства Краља Александра I. са лампионима, друга гамназијска омладина, иредставници власти, чланови и пријатељи Гајрета и друго честито Блед. грађанство. За вријеме свечаног похода пјевала je ђачка Питомци Гајретова конвикта у Бихаћу славећи омладина родољубне пјесме и клицала Протевтору Iajчетврту годишњицу рођења свог Покровитеља чија рета, Краљу, Крал.ипи и Краљевском Дому у бескра]. Из Уредништва. �.Г A J P E T i Страна 320. звјезда освјетљује и загријава наша младеначка срца за будућу срећу и напредак нашега троименог народа, падају пред Узвишени и Славни Краљевски Дом честитајући Му родитељску радост са жељом, да дочекамо то срећно доба, када ћемо се моћп одужити своме Заштитнику и ставити му на располагање своје душевне и тјелесне моћи. Живило Његово Величанство Краљ Александар! Живило Њезино Величанство Краљица Марија! ИСивило Његово Височанство Престолонашљедник Петар наш Покровитељ! Управннк конвикта: С у л е ј м а н Р е џ и h“ У 9 сати кренуо je Нододбор заједнички са управом конвикта и друштвеним питомцима у богомоље и при- • суствовао свечаним благодарењима и тиме je ова прослава ; авршена. Ha 11. сентембра добио je Пододбор Гајрета преко пресједника г. Османа Реџића од Кабинетске Канделарије слиједећу захвалу: „Господине, Прнмивши лепе жеље Иододбора „Гајрета“, управе конвикта и питомаца у Бихаћу о Дану Рођења Њег. Краљ. Внсочанства Насљедника Престола, Њ. Њ. В. В. Краљ и Краљица благоволели су наредити да се изјави захвалност. lio овлаштењу Мшшстра Двора, Секретар: Kpc'THh- в. р.“ Гајретова забава у Дераенти. Пододбор Гајрета у Дерв^нтП заједно са Домаћинском школом у Дубочцу која je тамо дјеловала-Од назад 5 мјесепи и сада на 21. сентр>1бра закључена приредио je Гајретову забаву. Дан забаве je бно 26. септембра 1927. Ова je забава са еваког гледишта уснјела и може се уноредити са најуспјелијим забавама, које je овај нододбор до сада правио. Елита грађанства града Дервенте дошла je у Дубочац на дан забаве и ако смо пмали пех, да су тај дан били троји сватови и због тога превозна средства су била врло лдша и ограничена. За дилетанте и свираче морали смо хвататн сељачка кола и тако их отпремати у Дубочац, који je од Дервенте удаљен 10 километара. Са своја двоја цсола и с колима других мјсштана из Добочца органпзовао je уираво узорну саобраћајну линију наш врли родољуб и патриота госп. Мухамед Синановић из Дубочца без којега овај пододбор ue би био у онће у стању ову забаву ни прнредити. Овај пододбор врло цијени овога родољуба, јер он иуно чини на просвјетном пољу. Њему се има највише захвалити да je прије три године у Дубочцу отворена основна школа, a ове године Школа Домаћица, a и овај пододбор ево no трећи иут прави забаву у Дубочцу и то све уз издашну нотиору г. Мухамеда Синановић.а. Ha аабави je иоздравио госте предсједник овог пододбора Кадија Ибруљ, који je истакао благотворни рад Гајрета око просвјећивања и национализовања муслиманског подмлатка. Споменуо je и триумфалне турнеје Главног Одбора са Гајретовнм питомицама и питомцима у Београд и Војводину. У свом говору одао je достојну пошту сјени неумрлих раденика Османа Ђикића, Авде Сумбула, Бехџета Мутевелића и других. Рекао je да je дужност свих функционера Гајретових да сами раде, a и друге помажу у раду око народног просвјећнвања, na je и пододбор Гајрета у Дервенти no тој својој дужности са својим малим силама настојао да олакша рад Домаћинске школе у Дубочцу, која je ето са лијепим резултатима довршила свој благотворпи рад. Истакао je, да je био na завршном исииту ове школе на дан 21. септембра о. г. са тајником пододбора госп. Алијом Хусеџиновићем и након што су чули како 17 дјевојчица у доби од 14 до ћ р о ј 20. 18 година живота одговарају на сва постављена питања, како из хигијене тако и из других нредмета газдинства управ!> су били очараии и није им сада чудо што се чује, да je ова установа у сташу препородити село у којем буде дјеловала. Ha посљетку похвалио je мЗрљивост учитељица, које су na овој школи дјеловале, a нарочито je похвално референтицу домаћинских ш*ола за, Босну и Херцеговииу госпођипу Виду Ћубриловић, која je неуморна раденица и увијек без починка јури од школе до школе како би школе постигле бољи и за народ корнснији успјех. Прије говора г. Предсједника Нбруља, члан одбора г. Авдо Алијагић у врло лијепој поезији, што je он сам саставио — поздравио je Краљевски Дом и Њ. Височанство Престолонасљедника као нокровитеља Гајрета. Послије говора предсједника отпјевале су ученице Домаћинс е школе све три химне. Иза химни je једна ученица деклемовала „Савјет очевима". Затим ученице пјевају једну севдалинку; иза тога опет декламација, na пјесма н т. д. Четири ученице су имале декламације, што су на onhe задовољство и аплауз издекламале. Ha посљетку одиграна je шала у једном чину „Насамарио се“, a играли су гг. Авдо Алијагић, Сулејман Пашагић, Ирфаи Мулабеговић, Фадил Хаџић и Борко Голић, те госиођица Зехра Кемура, ученица више занатске школе, која je овдје случајно била на пропутовању за Београд. Чист приход забаве, no одбитку трошкова износи Дин. 4.850'-i-. Пододбор Гајрета у Дервенти. Добровољни прилози: Пододбор Гајрета у Дервенти послао нам je сакупљене добровољне прилоге приликом одржавања забаве у Бос. Дубочцу и то: У Б о с . К о б а ш у : дароваше no Дин. 50: Раде Максимовић; no Дин. 30: Браћа Алибеговић, Ђисаловићи и Н. Н.; no Дин. 20: Мехага Диздаревић; no Дин. 10: X. Хуремовић, Дедо Мујичић, Андријевић, X. Канетановић, Поштарица, Коста Ђекић, Вељко Васиљевић, Н. Н., Миливој Модић, Мухарем Будавица, Н. Н., Томо Жнванић, Ана Богосавац, Мирко Милановић, Браћа Ћосић, Н. Н., Н. Н., Глухак и Аита Маркељевић; no Дин. 5 Јозо Елеговић. У С л а в . Б р о д у : дароваше no Дин. 100: Срп. Кредитна Банка, Мијо Клусов и Цанко Илијев; no Дин. 50: Иванић и Вујић, A. Буковац, Прва Хрватска Штедионица, Медић Жмирић, Милан Мићић, Саво Ћерић, Уидл, Др. Пегрић, Меркадић и друг, Пахани д. д., Грађевно нодузеће Тил и Шимић, Мирбах и Н. Н.; no Дин. 40: Домбовић и Др. Милћић и Др. Бига; no Дин. 30: М. Петровачки, Бенчевић, Шренел, Капон, Н. Н., Томашић, Ж., Н. Н. и Ф. Влах; no Дин. 20: Готлиеб, Сентажић, Н. Н., Пенстер, Др. Вркљан, Коларевић, Н. Н., Лутфија Кочо и Л. Хонуљић; no Дин. 10: Директор Л. Ћелан, Н. Н., Маријан Алковић, Н. Н., Цветковић, Инж. Сикова, Н. Н., Мито Поповић, Хок, Фишер, Рено, Пихлер, Жунић, Д. Малер, П. К., Б. Ш., Н. Н., Н. Н., Осман Кавеџија Касим Бабовић, М. Цвијић и пуковник Беговић; no Дин. 6: Урбих; no Дин. 5: Осман Карић, Розенцвајг и Јефто Златовић. У Б о с . Б р о д у : дароваше no Дин. 200: Милан Вишшић, народни посланик и „Даница“ д. д.; no Дин 120: скупио Сарајлић код жељезничара; no Дин. 100: Богољуб Савић, Комесар града Брода; no Дин. 95: Сакупио г. Сабит Арслан; no Дин. 5 ј : Остоја Нандуровић, Др. Касим Дилберовић; no Дин. 3 : Милан Жировчић, Спахија Хустић и Ј. Соколовић; но Дин. 2о: Б. М., anoтекарица, Душан Ковачевић, спедитер, Шпедиција д. д., Смаилага X. и Светозар Чургуз; no Дин. 10: Леонолд Вајс, чиновник, Илија Рошер, гостионичар, Ћамил П. биљежник и Елазар Алберт. Сакупљачима и дароватељима нека je топла хвала! Štamparija »Bos. Pošte«. Sarajevo. — Vlasnik društvo »Gajret«. — Glavni i odgovorni urednik: Ilamid Kukie. �Svaki musliman treba da kupuje samo jer kvalitetom noimošuje sub ostale cigarpspire a potpomaže i „ОајгеГ i- ТиогпГса Gigarpapira S. D. Шкз!ој, багајвио, * može se naručiti i ргеко društva .Gajret' u Sarajevu N aru ću jte i k u p u jte sa m o ( liin iik i iaila i l 1 I j I | Ш I Sarajevo, Strossmaierova 12 dionička glavnica 020,000.000 Rezervni fond 04,300.000 §Ц Prima uloške na štednju, vrši dozUf ' znake u unutrašnjosti_i inozemstvu §= uz n ajp o v o ljn ije uvjete, finansira Ш industrijska i trgovačka poduzeća. p: Ц ц = |= I n te ru rb a n telefoni broj 605 . 865 * 555 1 C i I i i 91 n. Beograd, Zagreb, Novi | ■ l l l l j d l c . Sad, Tuzla, Split |Г № 111II tiPUE jer je ona najbolje kvalitete i donosi lijepu korist GAJHETU. Naručuje se kod ftlilana Kovačevića Novi Sad, Dunavska ul. IO. Glavno zastupstvo za B. i H. Agentura Rudolt Bolć, Sarajevo Bistrik, 25. Tele!. 7S3. Pošt. pret. 75. �Preporučujemo Restauraciju i Havanu „BOSUiT u Kraljevici, Hrv. Prim o rje Veliko m orsko kupalište. — Posebna kuhinja za muslimane. — 45 pri­ vatnih soba. — Cijene umjerene. — Posluga solidna. U Pensionu cijena 70—75 dinara dnevno. Za mnogobrojni posjet moli vlasnik M eho H alilag ić. н н н н н н н н б јн б м н н н н н н н н н н 3 ra Z x a . 3 i ž SL3TSL и и R raće Bcišcigićci 1 i Sarajevo _ 3 trgovina muzikalija 1 materijala za pisanje 1 rlsanje. Bogato stopa* rlšte hrvatskih I srpskih knjiga g и I i Med. Univ. | I 0I ||Г specijalista zubni liječnik S A R A JE V O Jettanovića ulica br. 1. Ordinira svakim danom od 9—12 sati prije podne i od 2—6 sati poslije podne g a o i c s s s Č ita jte ,G a j r e t ‘ ! List »Gajret* jedini je list za našu porodicu, za našu djecu! Za to treba da ga svak čita i pretplaćuje se I Pojedini brojevi „Gajreta" kao i cijela godišta iz prošlih godina mogu se dobiti uz sniženu cijenu kod administracije lista. Svakom prilikom sjetite se Gajreta! TTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTVTTTTTTT � https://kolekcije.nub.ba/files/original/043ec390ff5a47449f50afaaccaae677.pdf 120fd204127df81e4c0d550fb5dc5199 PDF Text Text здлш м у м ш зл к кт у ? т и ш ммске тедизлн* м уиитил j\m V V tb V O t im t N č A ? t . Х А М З А W M O Č P G J 2. 1* �СадрЈкај Боривоје Језти ћ: Духовна смрт Николе Опркањпа С. Ђокић : Стара писма Хамза Хумо: Опроштај с Мостаром Гласовн млађих Јакша Кушан: Ha чесми Мих. Делибашић: Тетребово гнездо Мухамед Тајиб Окић: Хасан Кјафи Прушчак Књнжевнн преглед Б. Јефтић: Један „роман“ из Херцеговине Јакша Кушан: Песме будућих Уметничкн преглед X. X.: Графичка изложба X. 'Х.: Исламска уметност у Индији Бора Станковић Ахмед Рефик: Соколовић Владислав Тмуша,: Омербег Срнски Књижевни Гласник Мисао Исељенички магазин Књижевна ревија Ратнички гласник Белешке Из уредништва Гајретов гласник Гајретови зајмови Гајретов цигар-папир Припреме за зимску Гајретову забаву у Дервенти Сезона зимских Гајретових забава Нови Гајретови повјереници Добровољни прилози из Тешња Гајрет, лист Гајрета друштва за културно и економско подизање муслимана, излази 1. и 16. сваког месеца, a цена му je за нашу Отаџбину 80 дин. на годину, a за све остале земље иреко границе 160 дин. Ђаци д^бивају лист у нола цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. Поједини број стоји 4 дин. Директор Хамид Кукић Уредник Хамза Хумо Štamparija »Bos. Pošte«, Sarajevo. — Vlasnik društvo »Ciajret«. — Glavni I odgovorni urednik: Haniza Huino. �TJ» a V L T Бориво/е ЈевшнН Духовна смрш Николе Оиркањца Д а je Рат одиста био свршен, и д а се отш е ништа није имало да каж е н а све те лобедничке усклике или побеђеничке јауке, иајочигледније je показала свету сама појава Николе Опркаљна. Јошјуче са две беле коштане звездице н а црвеном пољу (босанске регименте), са бакгузном медаљом на финој капларској блузи хамо-зелене <66je, 'са К. I. к а месингастој розети кадаете —- цмлозантан костим, без сумње — , Онркањац je данајр, лишен свих тих царских декорација, тако примамљивих, изгледоб' врло незнатан, толико незнау^н да се ни сам, са својом великом, чворновцгом. главобДЛЈшо ocehao материално међ.у разуралебом светином. Филозоф, човек који све ствари света посмагра иод скептичним углом. n e би из једноставне иромене одела в.укао тр^гичан потез: има нешто бит.није од мењања професија или пресвлачења еопствене коже. Али песник, као Олркањац, с а в Јр јг; темперамента и осећаја, видц у сваком новом спољњем изгледу и једно ново преобраћење душе; сн мисли, ако не вели: без одела се\лепе душе; тугујмо з а ишчезлим тоалетама! Посматрајући друштво к а о ск*уп 'разноврсчих костима који су у толико вреднији, у колико су. шаренији, Опркаљац није имао криво. Он je као ћесарско-краљевски каплар имао више него чин; у војној болници најдебљи комад говедине и пајмаснију супу; н а улици бескрајне поздраве џеприкосновене послупшости; a у д.уши осећање conствене вреднрсти, више од свега. Ако се једиом патио као манастирски искушеник, или као глумац, или као песник и љубавник — очајно je бити величш!а у сопственој средини! — , он je касније, униформисан, узваничен и одликован, имао задовољство да на све патње гледа с презриве виеине капларског господства. A кад преста обмана костима, он оста наг и бедан. Наг? Он je имао одело као и остали свет, али одело које ne изненађује, или не зауставља, или коме се не скида из даљине шешир. Бедап? Ако иостоји очајање за једну иесничку таштину ксја хоће да je свугде примећена, оида она треба д а je униформисана, или ма како друкче, спољње, титулисана, да би могла дуже живети. Опркањац ми- сли: треба битн генерал, и умети wa нешто писати д а би се'би51о величина. Од капларске торбе до маршалске л ал и ц е.. . . Одиста! Већ то трудољубиво натезање са састављаљем одбора^Цдшдиих Већа као револуционарних удруж ењ а без корена, иоказа Оиркањцу сву ташт.у пролазност спољњих изгледа. Док je имао, припијену о чело, розету једног Величанства, љему су се клањ али. Сад, иод сенком широког и похабаног црно^ шешира, са издул?еним лицем једног мртваца, под њим, он не нађе нигде никог који би га зауставио. Велики таленат, гениј, за ову средину ловаца у мутном — којешта! Али ствар живота није само ствар снова. Jeврејска м.удрост je само старозаветна, и само се у њој, за утеху богаташима, вели д а човек не живи једино од хлеба. 0 , да, једино од хлеба, мисли Олркаљац! Д а не посгоји пита1ве хлеба, не би постојало иитан>е карактера, ни толиких друштвених установа, пи лалчи, ни подлаштва, ни уби јства. . . — 0 , да, једино ради хлеба! прошапта Опркањац. Јесен je, лампе су мутие под требевићском маглом, руке зебу; кејови опустели, алеје пожутеле и орујале. 0, да, једино ради хлеба! T aj дан тих будних свечаности кад он, no диктату нових таблица, би присиљен да скине тошгу униформу, тај дан он осети колико je безначајло оно што човек осећа према ономе како човек изгледа. Личност — дете револуционарних дана —, ово тешко, трбушасто створење, које Опркањца прими у топлом фотеју општинском, вредело je некад као борац и н а леђима м.у je, место пакосног торнистера телећег, писало неприскосновено И. Д акле: борац за идеал; a мученици се познају. Не би се рекло д а Опркањац није био снисходљив; он, no природном покрету одређивача туђих судбина, узе из отворене кутије општинског функционара само једну специалну босанску цигарету (за репрезантацијуј, a једну стави у горњи џеп од прслука. И благо се насмешио. Општинар побледе. — Нема, узвикну on проповеднички, више пљачке у овој земљи! Треба штедеги! 321 �Олркањац седе сучелице уваженим образима (који су, од љутн.е, били бели). —' J a не делим та начела, рече Опркањац, намрштивши чело; ja не долазим да их застуиам. J a питам само, као горд интелектуалац, д а ли у овоме граду има места за оне који му отварају нове видике? Општипар je мислио д а не разуме. — Не прави се кењчина! (Онркањац je иостоjao сив у лиду). Ми нисмо убили једну бирократију да би другу добили. Сад се ради о чистим духовним вредностима: има ли о в д е з а њ их места? — Предајте молбу, рече опш тинар с досадом. Докажите квалификације! Бесан, Опркањац залуп и вратима. Таленат и квалификадије; они се узајамно подуниру само код глумада; у уметности, иначе, они нису зависни једни од других. Па ,ипак, предаде молбу. Човек ж и ви најпре од хлеба. Имао je, к а о гениј, основну школу. И доби за малтара; он, каплар; и иисац тезе о горчини оцта који je Христос пио о крсту; он, над којим je сенка ш ћућуреног О пркањ а лостала као облак, кад с е први пут побунио против овешталости једног ж ивота у иравој дунђерскрј линији: јер отаџбина, м а која, кинеска или немачка, не трпи пророка из сопственог. тла. Горе, на Баки јам а, н а домаку белог кугиног Гробља, где су мезари већ бледи бд древности, Опркањ ац дубоко удахн у свеж"' пЛаниниски в азд у х -у ^ н атрула плућа, Мислио ј е 'д а опет постаје господар; падина, њ ива, гробова, — г-ев£ једно; они еу. вернији. Али, разоурре,Л>е дође од светине, као обично. Раније, у униформи, он je осећао теж ину еолствене вредности.^ Овај нови костим има боју маслине, н а рукавим а je везен златним ширитима, a качкета je там на као. кам илавка. К ад се посматра у огледалу, Опркањац мисли: »Овој часној гардероби, која бди над држ&вним порезима, недостаје хладног и тихог ук.уса; д а човек буде ловац, треба да je шарен као детлић, као ш ума и кам ен нланиие«. Но, он то само резонује; јер, униформа je униформа. Д а ли одиста? Првог ггазарног д а н а пронесоше сељаци исиред његових љутих очију на оке ешкије и ракије, и не платише малтарије. Још се брекћу што их Опркањац заустављ а. Они веле: »Ово je слободна земља!« A он: »Ja сам држ авн и службеник, и закон ми вели то и то— «. A о н и ... И тако даље. И би битка. Сад О пркањац седи сам у мраку малтарнице, н а врхунцима Б аки ја, горак je, размишља о покварености света, и, готово несвесно, napa ш ирит no ш ирит с а м алтарске блузе маслинове боје, пшрит dio ш ирит угаш еног злата. Отпћи ћ е сутра! ,доле, у варош, опш тинарима, законодавцима___ Али, у свету, би хлеб најпре. Не издржа, ипак. Б ад ав а je хтети д а се буде филозоф кад je душ а песничка. A Опркањ, понеће га славна на плећима; обећао му je толико. И кад се си л ази у долине, онда се силази icao Голијат, са слободно изманутом ираћком. Kao Голијат? После шестонедељног л.утања, измучен и болестам, Оиркањац нађе, д.убоко усамљен, д а je нолитика као етвар друш твене потребе, слично као калодонт цивилизације, област која треба сејача (јер ж етаоца има превише). Преко иријатељских веза он уђе у уредништво једиог страначког листа: бићо репортер, радознали обавештавач светиие која je ж удна сензација. Љ у љ а му се глава од полицијских вести, од крађа и ироневера, од убијстава и силовања; бележи их, као кронометар време, и хтео би д а им д а нешто више од облика белешке; незнатни ^отез више вечног. ЈБуљ а му се глава од с.аагаћих маш ина, од тутњ а точкова, од задаха мокрих коректура; d е 1i t u r, и безброј знакова, a ништа од свега тога: мртво време; утучен живот. З а тим), умало што не поста славан, чак и без униформе. Напио се уредник, лежи н а канапе-у у својој соби, телсак као гроб. Опркањад једва д а т у ш т и око њ ега; креће се као пацов, тек удара репом покаткад; ш уљ а се тихотапачки. Излети з а час из уредништва, надвири у штамприји, паунски се ту накочопери: Он, тако еув као што je, блед као мртваЦј заступа уредника. A ш тампа се неки важ ан чланак, уредников, синтетичан поглед н а политичке прилике, из птичје перспективе. Кад, би о прелому, Опркањац избезумљено упро-чЈчи у ревизију прве стране. Теш ка, ц рн а слова, пуна претње, 'над првим ступцем где je уводшгк: Memento! — Memento! — Memento! Мисли Опркањац. И, одједном, одиста надахнут, он н ајури у машинарницу. — Заустављај! виче он првом маш инисти којн je већ захуктао судбоносно маш ину к о ја избацује доготовљен лист. Зауставиш е се теш ка пера и, већ иоцрнела, хартија се ови око ротационих точкова. Ћутањо. Победоносно измирен, Опркањац одбацује већ одш тампане листове и баци их н а прљ ав патос. Очи му се сијају, велике, разроке; теш ка глава као д а се надојила морске воде: чисто расте. Трагична, управо, пауза. Па, пошто je метерима дао зналс за неминовно чекање, он узлети уреднику у собу, накаш љ ује се најире, онда га буди, и глас му će радосно светли: — Реци, узви кује он, спасена ситуација! Спасено царство земаљско! Мамуран, уредник гледа у ову кр у п п у накострушен.у главу; ништа не појима; п рииадао je сад само земљи без снова. — Ф атална грешка, узвикује О пркањац екстатично. Зауставио сам маш ине и лоправио. Замислите: memento место momento. A д а би се увек cehao трен.утка кад je туђу лудост хтео д а исправи, Опркањац, с ноге на ногу, излете из уредништва. Јер, н е за а ш ш о с т je irajближ а срду људском, нарочито кад je реч о генију н а сопственом шкртом тлу. (И где he, молим вас, д а сиви Опркањ избаци н а повришну, ове туж не зем.ље најумније дело над делима!) Тако потрајаше дан и и месеци: и би малтарија, и би политика, и многе чудне ствари н а овоме свету, али Опркањад оста уиоран. Јеете хлеб најпре н а свету, али га р ађа мисао. Д у х над водама je onaj, који, у виду пламених јези ка, учи неразбо- 322 �рите. Повучен, Опркањац хвата четвероугао око Миљ адке: тротоарисани кеј, пун свсжсг «,вета; усамљене алеје платана; ведро јесење нсбо над водом у коме се месечина ломи. У његовој глави разраста се enoneja човечјих и људских патња, већа од патња ма којих националних. Па, кад опусте тротоари, он се испршава, као некад, у детињотву: — Чућеш ме, човечанство! шапће. Чуће га; хоће. Кад, потом, уђе у једну фабрику дувана — ваздух отрован,. прсти жути, лица као топљена у воску —, Оиркан.ац, сад опет кратки господар судбина, рече себи овако: — Ako човечанству треба служити ма на који начин, онда треба за оне који пате. — И блага роса духовности обли Николу Опркањца. Он гледаше — и беше надгледник, као што некад Јосип у Мисиру беше потифар —, он гледаше кроз нрсте кад би меки конци дувана ишчезли у нечији рукав, или се експортна цигарста неспретно завукла у теш ку кондуру са дрвеном основом. — Левају, мисли он, теш ка железа; за богате, не за робове. Затим пође од уха до уха. Говори овде; говори онде. <А мисли: »бити вођ; дићи барикаде, постати диктатор!« — Све из хуманости). Кад каж е неком да траж и повишицу, он то чини из доброг осећања према ономе који нема; кад вели онима који стварају да добро стварају без награде за оне који he бол>е уж ивати створено, он мисли да само врши један део мисијо коју Господ даје песницима и врачима. И отрпе, тако, бескрајне шиканације, бес roсподе, и ослушну бунтовни крик гомиле, све док га не затворише. Но, ко he у свету спутати мисао; она се ипак креће; и кроз тамничне решетке, мисли Опркањац. A свет капитала, злобан као што га je бог дао, вели д а je то кр ај једне заблуде: смешне или жалосне, све једно. II Опркањ нема свог успламтелог пророка. Тек, суморан зликовац, прилепивши челЈ о решетке, мисли како ствари света изгледају увек иакриво кад им гениј даје облик. визиј.у и сап. С. Ђокић Сшара писма Напољу je падала кигаа и магле умотавале далеке видике неодређеним провидним завесама. Провести уобичајено време у падимљеној каваници, која мирише на туцану кгфу ft стару хартију, место на широким клупама каванске баште, непријатно ме je такло и изазивало жељу да изађсм напоље на кти.у, да лутам хладном ветру и блатној улици. И за светлих ибрика за каву, укусно лостројених no долафу, висио je кишобран. Кавеџија ме добро познавао; био сам му редован и добар гост. — Д ај ми позајми кишобран — замолио сам га. — Бих, да имам. — A, онај у долафу? — Оно je туђи. Оставио га лани један офендија и никако га нема да дође. Он пође да претура no долафу још неке заборављене ствари и да ми казује кад а je која заборављена. — Ево ово, — он подиже у руци један свежањ избледеле хартије, повезане потамнелом траком, — не знам ни од кога je. Бојсе има му већ и десет година. J a га замолих да ми покаже и ево шта je било у њима. Док je киш а напољ.у иадала и капнице са крова уједноличено ударале у неки метални предмет пред кафаном, ja сам преписивао тешко читљиве избледеле редове: »Драги, како си отишао, чини ми се д а je протекло много времена, a то je било пре д ва дана. Јуче нисам могла одолети да не посетим мес/го нат и х састанака. После сам ее много кајала, јер то je сломило моје и онако јадно срце д а сам од бола једва до куће дошла. ■Мали продавач шећерлама у градској капији необично се изненадио када ме je видио саму. У његовим сам очима прочитала питање: где cn ти. Узела сам неколико шећерлама за децу која ме горе радосно дочекаше. II они су ме питали за тебе и чупави борови иоред п.ута и капије увек тихе. И сунце на белој цести и птице; сви су ме пигали за тебе. Бојала сам се д а he neico од непознатих прол азн и ка приметити да плачем. Зато сам отишла до старе оеоске воденице, где смо пролетос брали лоточнице и хладили угрејале дланове у бистрој води. Ту сам плакала дуго, a воденица je ердито клопарала: »Девојко, није само један момак у свету.« Тада сам се сетила н а то и, опрости, размишљала о томе, јер, опрости, опрости, ja држим да ћеш ме ти тамо у свету заборавити. Али ови, сви које нознам, и које сам у својој јадној памети замишљала, нису ми могли заменити тебе. Како сам се сасвим занела била и чинило ми се д а ме нена р.ужи, ja н а no гласа рекох: »He знам шта ми je, али не могу друкчије«. Кад више менс неко нроговори, осврнем се и познам старога Смају млинара, — ти знаш да je он код нас, док сам ja још м ала била, био субаша, — не знам како je чуо и разумио што сам рекла када je прилично глув, рече м и: »Хајде, хајде, ja знам шта ти je, проћи he то с новим бехаром«. J a сам постиђена устала и отишла. Драги мој, оставио си ме саму без потпоре у сред пустиње, јер све што ме окружује тако je далеко, ко далеки облаци на планини, ко гласови са далеке чаршије. A и остављају ме много сам.у. Чула сам нену где вели: »Пустите je нека се исплаче и и зјада дуваровима, кад нама неће«. Како je јес-зн топла видови, они за које си ти рекао д а им je боја мојих очију, опет су протшали 323 �и разгранали се; неколико ти их ево шаљем у писму. Морам завршити јер чу.јем да доле клањ ају ићиндију. Колико сам се занела ово пишућн, нисам ни опазила да се почело смркавати, нити сам чула мујезина када je учио. Воли те много Шемса.« he ми мисли бити слепе, празне као дуварови у соби, алн ja те волим и таковога без лика, без гласа. Осећам те у празном чардаку кад седим б.удна, кад а гледам цвеће у авлији или везем гранчицу од вида, Дош ла, ево, нена и р.ужи ме што нисам спремила постељу. Воли те твоја Шемса. Јутрос мп тетка донесе твоје писмо управо ка д су ме терали да одем хаџиницш ш м пурама, II то ми добро дође. да га на миру прочитам. Нисам могла чекати, него га отворим путем. Изненадило ме je што онако мало пишеш. Послови? Причала mu je Јакубефендиница како су науке тамо тешке, алп ћеш ми, надам се, други пут и пак више ппсати. Како нисам дуго била код Х аџинице сви су ме радознало гледали. Х аииница ме посади новед себе на гаиљте н стаде погледима исттитивати. Причала нам je неке смешне приче и нетгрестано нас терала да певамо. Певала сам и ja, јер сам осећала твоје писмо у недрима. Код њ их сам остала иео дан. али у вече, к а д а ме Б и б а натепа д а joj m>oчитам писмо, сневеселила еам се, јер те је Биба кудила што м и тако мало -numera. A к а д к Хаџиница нареди момку j a у баш ти.под доксатом удари у саз, ja се расплаЈ>ах. 0 . да зндтп колико сам се осетила лониж ена ради тогаЛ л ^ча, јер ме one стадоше тепгати тако да тебе руже. Ево сад, кад ти ово пишем. љутим се n a себе, јер нисам довољно ја к д uav браним и тебе u себе од злобнпх људи. Д а ми није нене, ко ја ме пстина највиш е ружи, али ja у њеним статшм очима впдим неку сету, често се v мене загледа и савије ме у крило и милује *ме. У век се после тога пал.ути н а себе и говори да je xma свему кри ва •— што ме je разм азила и љ ути се на тетку што нас je саставила. вели. J a везем једну махраму, кпијући од н.их у кући, поепочела сам je од Јакубеф енденипе: грана вида овила се око ступова тулбета. После сам се п окајала што сам то почела -Ee&rf: !јсве м и се чини да ћ у дослутити гробље. Знам д а ћеш се љутити ради ових ш ш их мисли, али се њих не могу никако да ослободим. Док ти ово пишем. из м ахале се чује саз и песма. Под наш им кровом гучу голубови и спрем ају се за почипак; починак, a мене чека несана ноћ и ослушкивањ е како далеко доље и збијају сахати на кули, как о се коњ и у ахару премештају с ноге на ногу u л уп ају у старе поднице. Нена спава са мном и к а д а joj се учини да сам будна, почне да љутито ш апуће: »Остави се, ж епска главо, лудих мисли. Бог je дао ноћ д а се човек одмара и почива«. J a се учиним д а спавам и ona се опет умири. Често се испитујем: заш то ja тебе волим, јер све што сам чула од нене и од врсница о тим стварима, све je другачије и у кљ игама што си мп дао, и у песмама што се певају, али о в о . . . ш та ће бити од мене? Драги мој, мили мој, je ли ово истина? Примећујем. да се често не могу да сетим твога обличја, твога гласа. Тада ме обузме страх, неизмераи, да може доћи време кад а те се нећу моћи сетити, да Са мајком сам јуче иш ла ткаљама. J a не знам што они толико хите ca спремом; страх ме je од тога. Прошле смо кроз шумице испод града. Сгари онај Арнаутин поставио витлове и ирепреда ж уту свилу. Ha сунцу, она изгледа као пламен и лелуја се н а ветру. Х тела сам с њим да говорим, али нисам смела од мајке. Њ егов мали у н ук Ри за помагао му ири послу. К ад смо мимо њ ега наиш ли, он дође no шећерлеме и љутито оде не добивши ништа. Код ткал>е смо се задрж али дуго. Н ави јал а je пређу ,у дугој стрмој авлији. М ајка je неирестано ж ури ла д а што пре сврши наруџбу. Н авијајући cBojjiM сувим израђеним рукама вратило, стара ткаљ а je у ме гледала и некако се чудпо смешила: »Све ћу ja ханумици мојој леио свршити д а ме не прекори спремајући рухо«. Све те великс и хитне наруубе биле с.у з а мене, девојка сам, али заш то хитају толико, кад ти нећеш још за дуго доћи. Бојим се, бојим се печега страшног. Спрема се зимница. Авлије су нам иуне кметова и њихових коња. Свуда сламе, сено и просуто зрневље, го ме мало растресе. Често одем криомице у м уш ку авлиј.у д а разговарам с кметовима. Дошао неки дан стари црноречки кнез, ради некога спора. Из своје црвене кабаннце извадн неколико лепих јабука и даде ми. Говорили смо о теби. Он те хвали много, само вели, да те не разумије што ти велиш д а си Србин као и он. J a сам хтела да м у објасним, али наиђе отац и потера ме. To ти зам ерају сеи моји, n a ево видига и они те n e раз.умију. Знаш , no мало и ja тако мислим, али кад ти к а ж е ш . . . Спремај.у кола, идемо данас n a теферич у Расно. Наредили су д а обучем све ново, ваљ да 'ће бити страних ж ена из других махала. Поздравља те и моли да je не заборавиш Шемса. Д раги мој, д а сам зн ала д а ће се ово догодити, о чему ти пишем, јуче не би иш ла ниношто н а теферич. Знаш заш то су ме водили? Д а ме види некак ав Пазарц, трговац из велико чарш ије. To ми je рекла криомице Јакубеф ендиница и прекдиљ ала ме да je не одам. J a га писам видела, јор их je било много. У колим а су се провезли, затезући вођице. Јакубеф ендиница ме издвоји, под изговвром д а идемо n a воду, и рече ми то. Драги мој, дођи одмах, м акар само n a један дан. J a ћ у n o h n с тобом у бели свет, оставић.у ку ћ у и махалу и заборавити све. Дођи, јер ja се бојим onu спремају пешта. Х аџиница често долази и здоговара се ca гаима у кући. 324 �Тетка чека да завршим писмо, na да га носи на иошту. Дођи, драги мој. Шемса. Говорила je тетка, али они код куће не дају ни проговорити о томе. Брат ми вели: »Зар за Влаха да.те дамо?« Јуче су ме натерали да са хаџишшиним иурама идем у чаршију. Знала сам ради чега и иш ла сам као овца na кланицу. Молила сам их да ме пусте да одем до тетке и да рекну д а сам с њима била. Не може, каже Рассма, јер je ово уговорено и он би одмах јавио Хаџиници да нисам долазила. Зар сам ja д.ужна овоме таксирагу? Болта м у je велика и пуна робе, a on rro и све старовлашке дуланџије, са дебелим златним лаицсм преко траболоса. One избирају пску басму, a он упиљио очи у мене. Почела ми колена да клец ају од неке страве и срамоте. Он сигурно мисли да сам ja пристала. По махали се већ прича чиме he ме даривати и гуркају се жене када ме сретн.у у сокаку. Само још што je нена no мало на мој.у страиу. J a сам je препала неку noh. Рекла сам joj д а ћу некога наћи да му упали болту и магазе, тамо му je сво имање, na ме ваљда не би дабш ?а погорелца без игде ишта. Бидиш на какве гадне мисли дол ази твоја јадна Шемса. Сутра дан. je говорила оцу док je он псијао каф у н а доксату: — Чујеш Нурага, jeck 'ли се ти добро itp< слио. Дете плаче, но спава, копни, неће га. за болтађију, чујеш. Ако и нисмо беговока кољеновићи см d, спахмје. Он само одбија димове и не рече шгшта него: »Гледај ти нено, свог посла«, и оде у чаршију. Тебе му није смела ни споменути, 1Јадница нена. Јуче сам прекинула писмо, gep je дошао отац да говори са мном. Д ок се пењао горе својим одмбрегаш теппшм кораком степенице с.у шкрипале. Кријући ово писмо дрхтала сам читавим телом, као ухваћена птица, јер сам предосећала да he се нешто догодити. Преда мном je био џерџеф и на љему започета махрама. Он се саже и поче срицати сурета која сам на њој извезла. Био je врло благ и готово тужан. Тепао ми je као некада када сам била м ала и миловао ме no коси. Онда се узнемири и поче шетати no соби крупним корацима. J a сам сгрелила и чскала да почпе читајући брзо сурета с а махраме. Ходао je готово пола сата, a онда ми се окрену, стојећи н а сред собе: — Дође време, са срећом, Сесо, тако ме je звао кад сам била дете — да оставиш моју кућу. Тако je Бог оставио, д а жене иђу. J a сам с в е . . . — н ту му се утањи глас и здрхта те брзо изађе из собе и пођс да шета no доксату. Драги мој, оии ме сви воле, a опет мн спремају смрт, јер ако не понусте, ona he доћи. Мало после отац се врати умирен и поче са: »Шта ћу ти дуљити, ти знаш?!« Наједаипут мени дође нека храброст и ja устадох и рекох му: »Ja нећу!: On једва дочека и расположи се: — To те нисам ни пито; хоћеш ли, нећеш ли, него се спремај — и оде. Нешто сам начула: «После Рамазана.« Дођи, драги мој, јер нећеш имати после коме. Воли те твоја несретна ТИемса. Како си ти дошао чувају ме непрестано; увек их je пуна. кућа. Б у л а има нарочиту дужност да пази на мене. Дођи сутра у Ризванагића башту да те бар из далека видим. Д ана ссам тетки д ала махраму да ти je пошаље. Ако си je добио, махни ми с њоме. Јутрос ме изненади снег. Нисам ни опазила к а д а je лиЈцће опало a ето већ зиме. П ош али ми no тетки нешта своје. A k o су ти јарани прави, лако he све бити. J a hy Були, ако ништа ne могнем, дати новаца, опазила с г п т о х л е п н а je на nape. Поздррављате и воли Шемса. \ * Ухватили су твоје писмо. Брат ми не излази из куће. Чува ме. He дај ме драги. Шемса. to их. Долазе. Рано моја, Нена и тетка плачу. ај, ако знаш за Бога. H a могу, умрећу. Што ij драги, макар кад не привих n a груди. Коме сам чувала образ? 0 што те се нисам наљ убила од жеље, д а могу рећи. д а мог.у напакостити. Грешна сам, ноге ми клецај.у .Ево их иду, чујем: Горам језде —* певају a ja, ja плачем. Тетки подај моја писма д а их читам, док ме не понесу на схаре мезаре. Збогом, драги мој. Шемса.« К авана je празна. Напољу сумрак и киш а. J a полазим и загледајући у густе дуваке тихих жена. слушан шапутан.е и тихи ход. У мезарима у полутами види се no гдекоји цвет, a у авлијам а и шембоји. И ова je јесен бнла топла. Танки димови се дшк.у право у небо. Тишпна под кубетом небеским, типш на у авлијама, као под бусеном д а лежи свет. У старој д.убокој шуми када закликће кобац, као да проговоре дрвета; говоре извори бистрином и цвеће мирисом. Све ж иви, и тиш ине имају своју немушту музику, свој израж ај, који траж и излаза. Под импресијом БЈемсиних јаука, говорило je умивено бело камење авлијских калдрма; натрули диреди доксата овијени лозом н ћутање и тихи ход ж епа. Ове je говорило једннм језнком, љ удским, разумљивим свакоме, ко може и уме д а воли. Можо бити, д а те одавно више нема, Шемсо, али твоја љубав ж иви свуда no тихим махалам а и башчама, у срцима која умеју д а воле. 325 �Хамза Хумо Оирошшај с Мостаром Опрост’те, лругови пробделих ноћи и дана! ТТрви су јесењи дани последњи оемеси неба. Тужну баладу пева надош ла Неретва из cTpatia. Први јесењи дани, коро белога хлеба, Девојко, дуњ о моја, девојко, д у н о рана! Злосутно гучу кумре no крововима плочним. Радост авл и ја вене и ц већа бокори свежи. Суморно везу жене и својим уснама сочним Ш апћу имена драга. У душам’ п.устош лежи. 0, збогом грлењ а летња у ш аптањ има ноћпим! Први јесењи дани, блистави, златни ђердани, Омеју се над нашим градом. кроз љих галеби круж е. Јеси ли туж ан друже? Скоро ће тмурни дани. J a идем у туђе земље где цвату беле руже. 0 , збогом и ви ноћи ко жене од ж ељ а п’јане! Збогом, алеје беле, пуне у зд ах а и страсти, Кад месец ко сањ ив паук жедно вас испијат' стаие И град наш ко прича источна почне у нобо расги, Збогом! Скоро ће ко страва хладиа језа д а iianc Ј('Р овде хлоба нема, a снови покопани. E ho већ фукара млати алеју ораха. Мостару гаде, гдо расту златни дани И зори смоква и црни кипарис потсећа на грчко гробљс, Где су ти сад мангупи насмејани, Зар' све у теби поста неимаш тине робље? 0 п.устој грани висе ти гладки дани. Д олазе јесење киш е весниии туж них дана, Црни облаци сносе стрепње прозеблог страха. Х ладан млаз брише маглину летњих сања. 0, како ли су теш ки путеви сиромаха! И тре^енке су престале. Нестало здравица. Нестало летњег' ж ар а што спржи и страот и сочие винограде. Пут далеког југа беже јата тица. Скоро ће воз д а крене. 0, збогом мој лепи граде! У теби остављам најлепш е пејоаже и многа мила .. _ , . ' лица. По баштама твојим неутешна ’сета. Тужно гучу кумре кроз тиху^махалу што вене. И од драгане своје скоро ћс, н а измак летаг'" Пут бела света — многи -младиН-да крене И оставиће све и т а н ^ мПнарега. • \ - г.у ■, \ Гласови млађих tpl Ha чесма u ilUlULL A Кикоћу се моме. и чесма ромори У м лазу биљура, прелева се^ г о р и . . . ■ *О V A што, селе, јутрос кроз бурунџук вире Устрептале груди, ко плодови зрели? Драги ти je ноћас долазио белк Ћ пољупце сипо ко златне талире. Ми би рекле, селе, да~су драгог зуби — Јер месеци скачу кад с’ грли и љ уб и !. . . К икоћу се моме, и чесма ромори У м лазу биљура, прелева се, го р и .. Јакша Кушан Тешребово гнездо Чуј! Јутрос крваво гнездо тетребово освануло, друж е, у ограш ју зоре, a тетреби леж е и д.ушом се боре Гором ловац језд и и сипа олово. Синоћ бабо стиже с а паш ина двора И сив соко с њиме. J a га јад н а пустих Па га лових дуго пспод грана густих — Издера бурунџук о коре од бора. И урличу вуци и кевћу торипе, док no бледом трагу месец тонс доле; хучу злосутнице и беже у тмине — у крвавом гнезду ране пеку, боле. Кикоћу се моме, и чесма ромори У млазу биљура, прелева се, го р и . . . Откуд теби, селе, немала игбала: Полумесец крвав н а седефли врату? И л’ д а ниси млада била у халвату, И л’ je на те с огња ж еравица na.ua? Повили се врси чемеровог грањ а н а јелове круне месец се наслањ а; румени се зора, ниж е, пут долова — друж е, зар не чујеш ропац тстребова? Bor убио, коне, сив-сокола п т и ц у __ К анџам а и ш ара но врат.у и лицу! Мих. Делибашић 326 �Мухамед Тајиб ОкиП Хасан Кјафи Прушћак — Наш највећи мислилац XVI. вијека — Хасан 'Кјафи Прушћак несумн.иво je једна од најбриљатнијих фигура . интелектуалне Босне XVI. вијека. Ми с ccjehajeM поноса исписујемо његово име и овим кратким освртом на њега, желимо да ново свратимо позорност нашега свијета, да поново освјежимо успомену на овог неумрлог нашег мислиоца. З а Кјафију знаде сваки посјетилац Ајватовице, јер je сваки том приликом свратио на гроб његов и помолио се за душу његову. Али. noмолио се, већином, као и над гробом сваког друтог доброг и нобожног човјека, несвјесно и н е . ехватај.ући сву величину и сву славу која je везивана уз његово име. Ma то било и несвјесно, ма било и успутно да се сваке године над његовим гробом за.устави огромно мноштво народа, то je нпак за сада још једина задовољштина љеговој великој сјени. Ако се и није помињало оно no чему je Кјафп баш познат у свијету, ono због чега би га морали да највише славимо, али се^— ако ништа друго — непрестано помиљало његово име rtao родољуба, побожног и доброг. И тако je Кјжри, што je риједак случај код наших давних учељ ака и књижевника, из године у годину сачувао евоје име и у нашим широким слојевима. К јаф ију f као учењака и слисатеља помиње вишр страни свијет. Кјафијев прадјед Јакуб — како то он у својој краткој утобиографијк тврди — рођен je негдје у околици Скадра, одакле ее доселио у село Вуково (изнад данашње жељезничке станице Бабино Село између Доњсг Вакуфа и Jajua). У вријеме освојења Босне no Султан.у Мехмеду Елгфатиху, прешао je на Ислам и живио до почетка владања Султана Оулејмана. Јакубов син je Давид, a унук (који je умро у Прусцу) Турхан, отац Хасана Кјафије. Хасан Кјафи се родио у Прусцу 1544. г. уз рамазан у петак, како му je то његова м ајка причала. Тек у дванаестој години почео je учити у домовини, a касније наставио у Дариграду код М.унла Ахмеда Енсарије и Б ал и еф. Сарајлије (учигеља великог Соколовића), те у Чаталџи код Ибни Кје малова Муида. Кад се je повратио у домовин.у, обнашаао je сад д.ужности учитсља, мудериеа у Пурсцу, сада опет кадије no разним мјестима Босне ,у Сријем.у и другдје no Балкану. Kao сријемски кадија, ходочастио je н а Меку и том приликом се много користно од чувеног индијског мислиоца Мири-Гаданфера, кога с пиететом помиље као својега учитеља. Године 1590., као награду Султана Мехмеда III. за дјело »Усулул-хикјем фи низамил алем«. добио je доживотни кадилук у Прусцу, ку д а се повратио да и даље уз то држи предавања. Ту je и умро 1616. године. Није још познато у којим je све варошима служио, a он то сам изричито не помиње у својој аутобиографији. Исто тако ne достају још многи податци о његову животу и многим дјелима која je on namicao, пеуморно радећи цијелог свог живота. До данас још најмање знамо о његовим пјесничким радовима. Кјафијев научни рад био je многостран и у тому се баш огледа сва јачина његовог духа. On се са толико поуздања и с толико успјеха упушта у третирања најтежих научних нроблема, 'он нам их излаже невјероватном лакоћом стила, љепотом и елеганцијом израж аја, остављајући имирееије великог позпаваоца арапског језика у танчине. У тому je Кјафи особито снажан и читајући његовр списе, тешко би се било сјетити да то не пише какав учен Арап, него син данас утихлог и маленог нашег Прусца. Он необично радо употребљава у својим дједима проз.у са сроком (»сеџ’«) и у тому нас кадкада иодсјећа n a Али Ел-Кари. r Коментарисању тежих теолошко-правних. филолошких, или филозофских дјела, нарочито оних noja с у у иећини случајева служила као уџбенпци, ми требамо тражити позадину у његовом особито развијеном осјећају ратриотизма. Он je ишао за што je могуће вишим упроштавањем стила, избјегавао je сувишне и непотребне детаље и ставио je себи у дужност да све потребне уџбенике удеси noсебице за наше^лрилике. У тој срећној и родољубивој замисли, on je имао много успјеха. Длвно je на rip. његово вјеЈ)онаучно дјело »Ревзатулџеннат фи усулил-и' тикадат« и као створено за наш милије. Он je нарочито т.у показао сву развијеносг своје расуђивалачке моћи. својега критичког духа и своје високе спреме. Ријетко je кога наћи д а je с толико вјештнне н с толико познавања предмета знао и умио да у неким подвојеним мишљењима онако строго лучи наше Матуридијско од Em ’apnjског учања, која други у већини случајева несвјесно мјешају. Међутим, због слијепог повођења за застарјелим пурским системом наставе, гдје се n a непотребне детаље грошило немилице вријеме, a што je проницави Кјафи уочио и icao штетно хтио да код нас избјегне, пишући савршене приручнике, због тога највише ова племенита реорганизаторска замисао нашег давнсг великапа није наишла na потпуно раз.умијевање код туђина. Иако je он писао дјела за наше ирилике, за нашу средину, она нксу дошла у употребу no нашим медресама. Можда би се тому могао тражити разлог и у помањклњу свијести о сопственој снази духа у нашем народу, кому се можда тешко Оило измирити са одиста великом чињеницом д а син наше груде може да даде нешто једнако вредно, или чак вредније; него један Арапин или Турчин. Благодарећи том помањ кањ у свијести, тој слабости, нериједак je случај д а сс које врсно дјело којег нашег човјека подметнуло каквом оријенталном писцу. ilu Кјафи у тому није био поштђеен. Н^егов »Ревзатул-џеннат« приписали су Мухам|ед.у Бергилији, a д а иронија буде што већа као таква ra je штампао књижар и издавач Босанац, Х ауи Мухарем еф. Биш ћак у Цариграду. Ну ако се може 327 �опростити једном књ ижару којп се je свакако из необавијештености огријепшо о засл.уге овојега земљака. шта да се каж е за ученог Махмуд Ес’ада који га je коментарисао и тај коментар посветио Бергиллји, као тобожњем аутор.у »Ревзата«, приликом посјете његовог гроба. A ми сви поуздано знамо, a и Кјафи нам na то јасно указ.ује у својој аутобиографији и гдје и када га je писао и коментарисао. Историја ће несумн.иво пружити на.јбољу сатисфакцију Кјафији за грдну неправду ко ја му je тиме нанееена. Писао je на.учна дјела. имајући при томе на уму само наше сопствене потребе, јер се као добар и побожан муслиман осјећао дужним, д а користи својему народу. A он je на добробнтн својега народа радио цио свој живот. Предавао je и подучавао и сам. Иако je, као човјек високе спреме, без сумње могао да дође н а највишо положаје, он je иајвеће уживањ е налазио у томе да у свом омнљеном Л русцу подучава евоју браћу, д а с а јавне роворннце шири нросвјету у народ, врш ећи тимо императивну дужност иеламску. Ако су — ш п к је било више пута — општи интерсси и иотребе лзискивалс, да тај рад, то своје најр.оће задрроЉе гво ирекине вршеИи нерадо дужност су^ије no многим варошима Босне, у Сријему и Др.усдје, он то сматра и н азива напашћу^(»убтули-ту бил казан«). Нико опет срећнији од њега к &дјО je- његов рад наршло na разумијевање и похвалу на највишем мјесту, n a кад je добио доживотни кадцдук у Прусцу у:з услов да настави са .а^кал ем јавннх предавањ а. Ми смо већ ^ломенулн д а je К јафијев научни рад био многостран. Д ок Атан тврди д а je пиоао самостална дјела ,£> многим. дотле Е вли ја Челеби (који у приказивањ у његова интелектуалпог рада није доста мјеродаван), £аж е, и то с рсзервом морамо д а примимо, да je о свим струкама писао. У колико с.у сријента^ни и западни литерарни исторпци, критици и биографи, a на основу љих и наш уваж ени оријенталиста Др. Сафветбег Баш агић у својој докторској тези »Сшцњаци и Херцеговци у нсламској кљижевности« набројали; у колико се из његове аутобиографије може видјеги иако многа и од побројаних дјела још нису пронађена (a тврди с, да je написао и безброј разних расправа) — ми смо у могућности да за сада тек овако прикажемо његове списе: I. Филолошко-стилистична грана: 1. као’ прво евоје дјло, он и сам у својој аугобиографији помиње расправицу о тумачењу ријечп »челеби-;. Дело h l je пронађено. 2. »Темхисут-телхис« и комеитар тога дјела: »Хуласатул-меани«, дјело о арапској стилистици и реториди. Отац ги сц а ових редака наиш ао je на један примјерак рукописа ових дјела у Кјупрулиној Библиотеци у Цариграду, a сам писац овог кратког приказа такођер n a један овај рукопие у »BibIiotheque Nationale« у Паризу. II. Исламско-правна грана: l. »Хадикатус-салат« комснтар и аК јсм ал задин »Мухтесар.ус-салат«, о пет дневних вјерских обреда (о памазу). II na ово дјело иаишао je отац писца овог п ридаза у Библиотеци Хам ида II. у Цариграду. 2. Комептар н а Кудуријево дјело о шериатском праву уопште. Д о сада није пронађено, али пр< ма једном тврђељу, рукопис овог дјела н алазио би će у некој Библиотеци у Бруси. 3. Пред полазак на Хаџ, почео je у Сријему, a у путу довршио дјело о изворима и филозофији исламског права. под написом: »Семтул-вус.ул ила илмилусул«. To се je дјело необичио свидјоло тадањим учсњацима Сирије, Палестинс и Х кџаза, нарочито гласовитом индијском учељ аку Мири Газанферу, кога К јаф и убраја у своје учитеље. Они су му савјетовали д а н а то дјело наппш е коментар, што je on и учинио боравећи у Прусцу. II на ово дјело у рукопис.у, наиш ао je отац писца оппх редака у Библиотеци Х ам ида II. у Цариграду. III. Теолошка грана: '* 1.#Коментар н а вјеронаучно дјело од Тахавије, ког он нузгредно иомиње у с-вом »Ревзатул-џеннату«, 2. »Ел-мунире«. -- .Зк*»Нурул-јакин« писано иод Остргоиом 1005. год. и 4. »Ревзатуд-џеннат ф и усулили’тшсадаг«, довршен ири обрани Оснјека 1590. год., једио још и данас од најљ ечш их вјеронаучних дјела, подијељено у осам поглавља. Т у je исте године почео са коментарисаљсм тога дјела. кога je у Прусцу доврnino, давши му напис »Езхар.ур-ревзат«. Рукописа овог дјела има више no нашим приватним и страним библиогекама, a ш тамиан je како то н а другом мјесту поменусмо (и то без коментара) у Цариграду. IV. Филозофска грана; l. »Мухтесарул-Кјафи«, дјело о својдм предавањима, о логици, a као 1садија, написао je ксмснтар тога дјела до конца иоглавља о »гесаввурату«. Путописац Е вли ја Челеби овдје п ада у заблуду идентиф икујући га са »Кјафијом« грамати .кнм дјелом Ибну Хаџиба. V. Списи разног садржаја: 1. »Низамул-улема«, гдје je и риказао чктав лаиац учитељ а преко којих je на.ука дош ла до њега, иочев од Посљедњег Бож јег Посланика. Т у je додао свој.у геиеологију до године .009. no X . Иако доста збијена, и кратка и п ак je п уи а драгоцјеиих података о Кјафији. Д а ли je когод од н.егових учен и ка описао ж ивот и д јел а посљедтвлх шеснаест година његова ж ивота није нам иознато. Ta могућност ип ак није искљ учсна. A баш o ia j лериод би нам био најваЈкнији, к а д а се К јаф и коначно смирио у зави чају и к а д а je без сумље Вајвише дејствовао. Рукопис овог дјела, чији препис моментано имамо нри руци, пронашао je отац писца ових редака у малој Библиотсци Мсдресе Килил Али Пашс, близу Топхане у Цариграду. H a насловиом листу тога рукописа (којих уосталом има неколико и у nanioj домовини), К јаф и с-з назива: Веџих.уддим Ел-Акхисари*). паш а л) Акхисаром су турци називали Нрусац. Иначе значи „БиЈели Град\ 328 �2. И пак je Кјафи у свијету иајвшпе познат no Поновни: превод '»Низамул-алема« n a ’турски својој политичко-социјалној расправи »Усулул(ирема Др. Баш агићу) приредио 'је у »Аср.у« Тевхикјем фи низамил-алем«, ког je написао 1589 г. фик, a no том je издат као посебна књ иж ица 1361. и исте године за вријеме опсадс Егре, гдје je уче- ГГреведћн je још n a француски, a 1919. год. превео ствовао и С.ултан Мехмед HL, нодпио Безпрлма. га je Др. 0 , Баш агић и на српски језш:. Како je о'н ту изнио све рђаве страпе у улрави, у Иако смо у току истраживањ а до сада непронавојсци, све иороке од;којих je патила тадањ а Турђених Кјафијевих дјела и уопште’ пркиупљања поска ,а како je по^азао пут и начин како ее то даде датака из његова живота, овај час, када ово изноотклонити; како je зрело, озбиљно и без устручасимо no жељи цијењене редакције »Гајрета« не вањ а изложио право стање ствари, везнри су му располажемо са већом документираном грађом о савјетовали да je с арапског преведе н а турски јетом одличном великану наше далеке националне зик, како би je могли изнијети и пред самог Сулпрошлости, за кога Basmadjian**), под нашТсом: тана. Он je то и учинио, превео je, протумачио, раз»Kiafi de Bosnie« вели: јаснио, a затим однио сам у Цариград. Министри »Kiali est un cćlfebre savant de i’ oulema de Г су дјело поднијели Султану Мехмеду III., за које je Кајфи био награђен са 100 дуката л лменозан до- epcque de Mourad IV.2) Pendant la campagne d’ Egri qu’entreprit ce sultan, Kiafi lui presenta son ouvrage • животним кадијом у Прусцу, уз услов д а ir даље држи јавна лредавања. Када je дакле Кјафијев intitulć: »L'Ordre du Monde«. Ce traild contient les principes. et les pensdes de ce personage ainsi que les рад наишао иа лризнање л а највиш-зм мјесту, on pieux molffs qui ont delerminć certaines circonstances се повртио у Прусац,- гдје je и умро ifiio. de sa vie. ЈпфгЈшб a Constantinople en 1285. ce traitć Рукописа овог дјела има највиш е и спуда и у иашој домовили и у Турској и ло великчм европ- porte le titre de: »Nisamoul-alćm rissalessi«. — Brochure sur Г ordre du monde«. ским'Библиотекама. Тако сам примјерице игшшао на један такав рукопис такођер у »Bibliothe^ye Слава"Н».рахмет наптем великом учењ аву XVI. Natoonale« у Паризу, a Др. Баш агић према, Pertšc!.i-y ви јек а!. . . тврди ,да их има у ЛипЛску, Дресдену. и Бечу. Кјафијев превод ш Игурски-издаС гје дерзхоџа ') Basmadjian: „Essai sur l’histoire de la littćrature Хаџи Али еф. Фочо у Царип^адф, у литографији ottomane“ (p. 122.). Constantinople 1910. Али еф. Цепића Приједорца, кљ иж ара у Цари^ г) Писац овдје замјењује Мехмеда III., кому je стварно поднесено Кјафијево дјелце, са Мурадом IV. граду. Нњижевни преглед Један из Херцеговине (Хамза Хумо: »Г р о з д a n и л к и к 0 т<<- Београд, 1927. У издањ.у »Модерне Библиотеке« 0 . Б. Цвијановића). Ноторна je чињеница да наши тФ ц и исмају много смисла, ни издјшљивости за ствари већег стила; они пате, како je то давно утврђено, од »Kpantoho духа«; ж иве н а махове, од унутарњв ватре, од наглог и пролазног »белог усијаља«. Одатле, у нас, много добрих приповедача, a готово никако романсиера; одатле ванредног приповедачког реализма, али никаквог реализма у роману који ce не пише запаљено. и који ce ne оснива само на простој констатацији и копији живота. Сви наши романсиерски покуш аји трис од невештог развијањ а »интриге«, од уске концепције, од незнатног »погледа н а свет <, односно никакве социалне психологије. »Нечиста крв«, »Чедомнр Илић«, »Врзино коло« Ђосићево, Машићев »Деда Јоксим« пмају ванредних страница: у целипи, међутим, ниједан овај роман није то у правом смисл.у речи; то je, najnpe, ошпирнији низ фрагмената, често добрих и врло добрих, али то толнко, и нимало више. Изузетак од ове гонералне констанције не чи ни »Грозданин кикот« Хамзе Хуме који би, но свом обиму, прелазио границе велике прхшоветке. Ко je пажљиво пратио досадашН)И књ иж евни рад Хумш1, и зн а све фазе његовог развића, неће нимало бити у нодоумици кад су у питању њсгове лите- рарле могућносги и њихови тш шчни изрази. Х.умо je еминснтно лирска ирирода, толико лирска и толико, често, чулна да je тегако веровати д а он, који никад није господар својих нагона и извесног npancKOHČKor, е.гсментарпог манифестовања, може, ма у тренутку, д а заборави своју праву природу. Од лирскс песме до лирске екиде у прози (»Са плоча источних«) и припосеткс, он je крајње личан н неумерено нсобуздан, са свим обележјима једне сладострасне, недисдиплиноване природе која ce одлично осећа у нагонском. Ириродно je, стога. да ce од њ ега није могао ишчекивати ромн који je, у основу, епских ознака, и који захтева мало више «патоса дистанције» у односу према свету, него што га може да има крајње индивидуална уметност Хумина. З а висину и оцену Хумнне уметничке делатности, овај н(;достатак не значи апсолутно ниш та и ни у колико нс умањује н.сгову умну књиж евну вредност; напротив, одређује joj изразито линију којом. треба д а иде д а би ce значајно потврдила. Посматран с те тачке гледишта, »Грозданин кикот« нема ии у колико карактеристика једног романа, нити je то са становишта чисто формалне теорије естетике. Посматран, међутим, као д е л о Х а м з е Х у м е , он има све битне ознаке његовог стварања, само у прочишћоној, финијој форми, a озиачава носумљиво, бар у овој фази његове делат- 329 �ности ,врхунац до кога je он, за сад, могао и умео да доспе. Треба нарочито подвући д а се Хумо у »Гроздинином кикоту« ослободио грубе еротичности, и д а je овде, ако не већ спиртуализује, ипак у знатној мери »филтрира«; његово младо вино није више тако мутно као раније. T ajne овог начина саопштавања лежи, мени изгледа, у овоме: у једн.у врло једноставн.у тему љубави једног лета у еивом херцеговачком селу. са тешким с.унцем или помамним олујама, Хумо je унео снаж ан дах лрочишћене еротичне поезије, заогрнуо je, после, магловитим велом једне исконске легенде тих крајева о Гроздану и Гроздани, и умео, најзад, да joj д а један потез надземаљског. »Грозданин кикот« не трпи mhoi’O од филозофских формула ни онда кад га проседа извесно пантеистичко осећање слично као код кнута Хамсуна, јер je у њега осећањ е једињ ења природе с човском и богом чисто инстинктивно, a известан дах меланхолије и с.увише поетски д а би дело ишло за једном теиденцијом филозофског и зл аза мало и сувише опоро. Писан у томе тону, »Грозданин кикот« има изванредних страиа које no својој топлини и осећању за спиритиализовано чулно подсећа на незаборавн»> стране извесних пригговедака Боре Станковића. Свакако je једно дело јаче кљ иж евне вредности које се и зд ваја из гомиле исконструисане лриповедачке књижевности у нас и no својој нспосредности, и no својој искрености, као и no томе меланхоличном осећањ.у »пролажења ствари« које, прикривено, ћути на дну сваког нашег срца. Б. Јевтић Песме будућих Сарајево 1927. — Издао Дамјан Ннколић У Сарајеву се иокуш авало на све могуће iraчине окупити интелектуалце и песнике ,око било неке ревије. Али, увек без успеха. Ово je исто тако јодан покугаај; хтеЛо се окуш гги све м лађе песнике, n a и оне који се joni hq_ ја^ћш е, и који осећај.у у себи песнички таленат. Како изгледа, у сп ело ^ јег. Николић.у да заинтересујс доста широки тсруг -'полетараца«; сем тога л^мора je била, такође, популаризовати модерно 'Песништво у народ.у у вези еа »Кљигом за Народ«. Ради тога, н аш а je дужност да се иозабар.имо^овим књигама, и као појавом у нашој средини, и да оценимо вредност збирке с обзиром на њ ену садржину. Kao појава, евакако, ова збирка заслуж ује паж њ у. Сем неколико кн.ипа пееама које су изаш ле код нае, те неколвко књ ижевних радова no нашим листовима, цео књ иж евни живот бепте потпуно замро. Наш и књ ижевпици сарађују no престоннчким ревијама, и то само они који су већ од пре стекли известал реноме, док je већина почетника присиљена д а чека боља времена, или д а траж и »покровитеља или кума« који h e их увести у књижевност. И ето, у таквим приликама, дочекан са доста скепсе и од С арајлија, издао je г. Н иколић ов.у збирку, окупивш и око четрдесет имена, што познатих, што непознатих. Како je већ код нас леп обичај да се новотарије не помаж.у, јер се противе постојећем реду, нико се пије н а ту књ игу ни осврнуо. Али, поред доста квалитатавних недостат а к а и ииског критерија, књ ига заслуж ује оцену. He само д а нам je открила иеколико нових даровитих песника, (A. Љ убовић), него нам пруж а очите доказе о напредовањ у досада познатих. Прон алази ти нове и давати прилике осталим д а се разви ја ју — у томе леж и вредпоет оваквих књига. Већина ових имена позната су нам из наших час<ц1иса. Неки су већ и издавали своје збирке, са мање или више успеха. Песме млађих, сем иеколико изузетака, само су пок.ушаји и наговештања. Код и еких опет опаж а се доста елементарни očev haj, а л и наиван, неизглађен. Неке песме јасно одударају од осталих л сндрж ином и јачнном и зр аза, као и израђеном формом. Ради малог П|К)Стора навеш ћу само неке: Срђе Ђокића: Бела ла^к; М. С. Матовића: Ha бдатним рекам а; А тиф а Љ уб овн ћа: Обмана: К. Н Милутиновића: Ж ивот; М илпвоја Ристића: Moja душ а, и неке друге. Све ове песме могле би да уђу .у наше најбоље naconniee, ш та више и у наш е антологије. Замерити се може овде то. што с.у те песме, бар већина, биле штампане.Оами песници нису их трсбали слати. Исто тако je уш ла песма једног човека, сп евана 1922., ш тампана 1925. T aj je госиодин спевао свега ту једну песму и on je уш ао међу будуће necHmceV? To не би смело д а се догађа. Ш то се тиче самог критерија4 при оцењиваљу који до сад а није потпуно задовољио, трсбало би више пазити. Песме се не цене no броју, већ no вредности. Како чујем намерава г. Николић да и зд а нову збирку: II е с a м a б у д у h и х. Саветовао бих му да овога п ута ne ради тако олако, већ да образује један ж ири који he д а оцени песме. Овакако je ова збирка јед н а лринова лашој лирици, и један докуменат који казу је д а сарајевске кљ иж евне амбиције нису потлуно изумрле. Време je д а и Сарајево обнови своју књ иж евиу делатност. 330 Јакша Кушан. �Уметнтки преглед Графинка пзложба г. П. Бпбпћа П. Бнбић Мотнв из Мостара Отвараљсм изложбе графиких радова г. Б и ^ 1 аШе1Ч11риморја, износећи лред нас непом.ућен дах бића. у уметничком салону Д.( Скочајића, С аД сањиве и запуштенс старине. Исто так лаганим јево je доживело малу умецш'у<у сензацију. 1Гаж- лотсзом отвара нам видике Јадрана да на љима њ а која je указана радовшГа г. Бибића није била питорескно васкрсне коју црквицу у чопору чеммала, a и материјални успех био je доста знатан. преса. Нарочити дах топлине. и смешка бије из Ова нојава свакако je утешљива за наш умеигачки ових минијатурних цртежа. Зато, богатсво ове живот, a и за уметникеЧсоји намеравају да изл&жу лирске линије изгледа ми једна од најсветлијих у Сарајеву. страна г. Бибићева талонта. Дочим радови са проСама личност излагача, иако • још мало ио- странијом плохом и тежом масом, у више махова, зната у нашим уметничким круговима и вам ^Са- код овог уметника, дају крући и хладнији израз. рајева, довољано je изразита и вредна пажње. По- Богатство објекта код њега изазива обично и ботребно je одмах подвучи да je, баре.м колнпо ови гатство унутрашњег расположења као што je то радови говоре, г. Бибић графичар од лерва и да случај и н а овом уметничком раду којег овде докао сликар далеко заостаје за графичаром. Сигу- носимо. ран цртач, он не прелази грубо преко својих објеОва изложба јасно доказује да je г. Бибић ката. Често пута до лирске утанчаности води топлу једна међу првим снагама наше младе графике и и лако покретну линију и даје joj своју личну ноту. техником којом он вла-да и богаством прирођеног Тоном мистике који сама графичка уметност до- уметничког осећања. X. X. некле у себи носи, он оживљава старе градовс Исламска умешност у Индији Кад човек осети чуда природе, задивљен тгаде ничице иред њом. Али с временом, у њему се несвесно породи нагон да je имитује, да joj даде нешто од себе, такмичећи се у исто време с њом. И векови су пролазили, векови настојања и напора и људи се такмичили са лриродом. И што je ирирода била бујнија и величанственија, и људска настојања била су све уздигнутија и замашнија. У земљи Индији, где бели лотос на месечини носи бајку, дивља џунгла језиву причу, a богатство природе буди осећања дивљења и необичне, егзалтиране иабожности. ноникли с.у религија и умегност исто тако фантастични као и сама земља Индија. Силни храмови будиста и браманаца задивљ ују цео свет. Њ ихов репрезентант будистички храм Боро-Будур у Таренбекену највеличанственије je дело архитектуре уопште. По бескрајннм плохама зидова извајани с.у догађаји из живота Буде, цео н.егов необични живот, a 3000 самих његових ликова седе нирвански мирно и са загонетним осмехом уз безбројене мраморне степенице. Ta нигде на др.угом крају света невиђеиа величина уздиж е се као титанско огледало хаотичнс индијске исихе, омамљене чудима индијске природо. У тој земљи све расте у зачуђеним зеницама човека, расте и лрирода и божанства и демони и страх, велик и црвен, пун најиеверојатнијих ирича л 331 �збитија. И све сс то огледа н а овим храмовима, у геин&и да сс иодвргио рслигији, д а се укроти љом. A.nr и та n.iixoBii ролигија пемоћиа je д а укроти чуда у земљи чудеса, јер je самЛ поникла пз љих-. Требало јо да дође нека друга javi Bruja, јаси п ја н смиреннја, која ho свссти жпвот у једну свесну и слутљ а и осећаљу страха, иостала je рафинисана и одуховљоиа Исламом, права песма гснија. ко ја се диж е јсдиом и једином Богу, бсз сумљс и лутања. Све je јасно и чисто. Сво je на свом правом мосту нсокаљано диехајш онијом и величаиствено. E to, ja добијам ту импресију ка д лосматрам - џамнјо .на оиим сликама. 1&Џ-П Џар-Мииар-џамнја у Хајдерабаду одређсну колотечнну, noja ћо спутатп оввиуздану Јумах-џамија у Серашапатаму ф антазију п разуларона ocekaiuv, дати нм одрсђени смисао у mflr псчгг в^ликог и свести их у Х з ona имепа џамија и градова која нам а тако оигурну и криста.Ч^зовалу колот*очину. Т аква једие необичнб з в у ч е ^ а м с грађевино. изгледају нам као религија која je продрлћ 0 Индију био je jitv n u a ^ приче нз lo o i ноћи као снови од мрамора. ЗаПоникао н а пешчаним пу.г гарама Хоџаза, с,\шон и чмислитс д а путујете пустаром са караваном и жедвелик, он je Сшо у стањ ујбар см -д м о м п чп о , дадш т ии и ум ом га угледате пред собом град који се узбеди ова чуда н љ ц Јв в у дубоко укорељоиу рели- ддиж е усред бескрајио нусларе као песма н а небу гију у душ е 1Цдуса. Исламов р а ж н и вал усудио вн проетору. И град je опкољен 'бедемом, a бедем се да стане насупрот сцуинним и јфпдјвдм^ ^ шјн- tu надвисују м и н а р с та Д палме. II град шуми, жагори ствима u и о б е д и ^ и х je, Послр те иобеде )јр|шл>е и повај.у м ујезини иесме н а н.еговим минаретима. --------1 уметност у Ннд^ји о којој je °Ту A r. iaeor.it им се и зв и јају и опојени п ад ају иа крошн.о јш лм и . И ви, напослетку улази те у та.1 град u ладивл.ени сте његовим леиотама. A лајвшне вам ее свиђа, рецимо, Џар-М инар-џамија у Џамија Шах-Алума у Лхмадабаду Исламска уметничка архитектура у Инднји није ништа друго до аутохтона и н д и јска умстиост, дсстилизована кроз Ислам и и.егове назоре n a ж ивот, свет ii трансцедсит. H uje се могло у кореи д а убије ono елементарно оеећаље Ннд.уса з а чудом. Г)но je избило n a иовршипу, али како. У мирној величаиетвености, кристалисано и до у ситиицо, до у иајтањ е нити осећан>а естетско и хармопи ino. Сваки потез им а своју еврху и свој одрсђснн иравац. I III трага од прсђашње разбаруш епости. 11>ихова прсисламска архнтектура, noja je и даиао у Иидији главн и лајмлогобројнија, рођена у хаосу Џамија Меџид у Делхију Х ајдерабаду и мирно језсро пред њом. И месец ллови иад градом и пламти у мирном језеру и ллови no н.ему као no хрпама злата. A мрамор блсштл и од u,era je иоћ сва бела и м лака д а вас опијс. Али, ви ио можстс вишо да издрж ите ту лоптгу. Л уш а вам заж ели мало иромено и одлазите у сред Ахмсдабада, у неку врсту 1сафешантапа да иозматрато страствене кпдијске играчице са змијама. 332 X . X. �Бора Станковић Песник страственог и оријентом прелевеног јо засенила све остале у његовој геперацији. Јер иашег Југа, Бора Станковић, иреминуо je 21. о. м. он je био песник, један од реткич код иас који ne У Београду. Фаталност живота, његову стегу, бол пишу само ради иисања, него који у својој рођеној и узбудљиви чар којс je он толико ocehao и изнсо форми дају своја ускипела осећања, n a макар их у својим делима, врестао je в т п е да оссћа. Њ им, она болела и као отворена pana. Бора Станковић наша књижсвпост губи свог ирвог представника и m ije ишао no Европама, није чсзнуо за европским једног од рстких, искрепих и непосредних тале- узорима, n a je опет пребацио белегу свима за иата. укоп. Његове лриповетке »Стари дани« то су бајке Књижевно дело Боре Станковића, иако није обимније. оно je велико уметничком вредпопФу и детињства и младости. »Коштаном« on улази дуб'снагом осећаља. Ono je сажето до у срчику. Њс- ље у хос разулареиих осећања старе врњачке срегова приповетка, писана још у младим годинама, дине, трзане севдахом ориента, жалбом за младост испољила je одмах писца од талента, емотивна и u драконским конвенционалистима старог врссочна. Његово Врање дато je са толико љубави, мена. Најпослс, у роману »Нечиста крв« дожив детињсклх успомена, страсти и севдаха и њега je л>ује кулминацију свега овог, доживљује наион бес и трагс-дију живота, сиутаног у вериге фаталсамог толико освојило да ra je формирало и као уметника. Његов пејсаж, иикад баналан, увск ре- ности. „ Своје нодиедње године, Бора Станковић прочит и фрапантан, осваја као несма. Зато je њему Врање и било довољно да да један цео свет, живео je тихо и првучено као да je све своје књисвет гледан кроз призму једне душе чије je било л.егше иадс и амбиције препустио млађима у руке. куцало само за тај свој уски завичај, не брииуФтг Ј ! о д 'своје последњо дане у Народпом Позоришту се много за остали свет. ГТа и у овом уском кругУ; у Боограду дш швео je приказивањо свог последснага талента Боре Стаиковића била. je толика да п>ег дела већ израније замиШл.ене »Tamane«. Нове књиге и часописи Ахмед Рефик: СоколовиК — Исцрпна студнја, новог турског историчара A. Рефика о нашем великану Соколовићу, штамнана tokom двогодишта у нашем листу, изашла je засе'но оштамдана у преводу М. Р. Делића. Предговор овој књизи написао je г. Влад. Скарић, директор Земаљског Музеја у Сарајеву. Сам тај кратки нредговор ког и овде доносимо може да нам нослужи као преглед овог великог дела, a он гл&си: Велике врлине, којима су се одликовали ирви турски освајачи, учиниле су их tokom 15. стољећа господарима Балканскога Полуострва. Малобројни у почетку свога стунања na позорницу хисторије Османлије су се доцније појачале својим селџучким сународницима у Малој Азији, који су кроз стотипе година стајали под утјецајем персијске, араиске и внзантијске културе. Па ипак ни овако појачани не бише били у стању организовати и одржати своју велику државу, да им нијесу прискочили у помоћ исламизоваии Балканци грчке, словенске и арбанаске народности. Ови су кроз вијекове девали турском царству одличие војсковође, мудре државнике и културне раднике свих струка. Наш народ je у томе допринио знатан дио. Од највишег до најннжег положаја у турској администрацији и војсци било je безброј наших људи, и то ne само муслимана, него у војсцн и хришћана. Изузевши дворске гарде и јењичаре бнло je хришћанских војника свију врста војске. Утјецају иаших људи на двору има се приписати, што се и у султановој околини чуо наш говор и што je код централне управе у Цариграду и код покрајинских намјеспика службена преписка са неколико сусједних држава, a поглавито с Дубровником, вођена на српском језику. Сам Мехмед Соколовић, о коме ова књига говори, поручује једном приликом ердељском војводи, да му (Соколовићу) ne пише фрушки (латински), него српски. Од наших сународиика, који су заузимали угледне положаје у турској држави, ни једна их породица није дала више од Соколовића. Потпун њихов број ни]е још утврђен. У другој ноли 16. вијека ова je породица поред великога везира Мехмеда дала знатан број великих освајача и покрајинских намјесиика, од којих их je неколико управљало Босном све до у другу десетину 17. стољећа. A кнда им се у 17. вијеку углед смањио, још и даље je лоза Ферхад иаше Соколовића спадала међу најзнатније беговске породице у Босни. Њихов зијамет, чији су дијелови били раштркани у неколико босанских санџака, доносио je још у 18. вијеку нриход од 25.01)0 акчи. Изумрли су у Босни, чини ми се, почетком 19. вијека. Но Соколовића, има и данас у Цариграду, гдје као мутевелије управљају вакуфима своје породице. Шта je и ко je био пајзнатнији члан њихове породице, велики везир Мехмед, садржано je у о oj књизн. 0 њему су се и његови савременици, ne само муслимани, uero и хрншћани пријатељских и непрнјатељских држава изражавали са великом похвалом и днвљешем. Његовом нроницавом духу није измакла чињеиица, да се турска администрација и војска већ налазнла у стаљу;кварсн>а. Исто je то опазио и његов земљак Хасан 'Бафи Прушчанин. Нознато je, да су и за живота султана Сулејмана турске државне финансије биле у нереду. Јењичари су и прије Сулејмана и за његова живота били толико моћан фактор, да су, свјеспп своје снаге, и буне дизали. Све се то још и погоршало за владања Селима II. и МуратаДН. Знајући то, Мехмед-наша се увјерио, да за Турску нијесу више даља освајања, na je његова спољна нолптика била мирољубива. / Своје огромне приходе трошио je великим дијелом на сваковрсне задужбине. Између Једрене и Цариграда већина џамија, школа, бања, безистапа, мостова, водо- 333 �вода и ханова његове су задужбине. При томе се сјетио и свога старога завичаја, у коме je саградио чувени мост на Дрини у Вигаеграду. Солидност грађе, достојна великога завјештача, пронијела je глас моста на далеко, ua je унишао и у пословицу („К’о на Дрини ћуприја" т. ј. чврсто, трајио). Произишавши из немуслнманске породице, али нримивши ислам у младим годинама, он je својој новој вјери остао искрено одан кроз цио живот. Но дјетињски утисци се нијесу носве избрисали из његове душе ни доцнијих времена. Остала je једна искра љубави за присталице његове старе, прародитељске вјере. Не наносећи штете државним ннтересима он je, како се озбиљно и с разлогом мисли, својом великом моћи и угледом помогао, да се укинута Пећка Патријаршија обнови. Колику je услугу тим учинио српском народу, који je у својој већини био православне вјере, ноказала су доцнија времена. Обновљена Пећка Патријаршија je била центар, око кога се српски народ купио. Њезини духовниди су иодржавали старе славне традиције, бодрили су народ у данима велпких невоља, које су наступиле у 17. и 18. вијеку. Жива народна свијест у Срба кроз сво вријеме до коначнога ослобођења има се највећим дијелом приписати црквеној организацији. Срби су у турском царству као пација третирани само као пршшдници Пећке Патријаршије и називани су с р б м и л л е т, за разлику од других прииадника православне пркве. Писац овога лјела А х м е д Р е ф и к припада официрском сталежу. При оснивању Д р у ш т в а з а о с м а н с к у х и с т о р и ј у постао jfe он његов сталан члан и сарађивао je на органу тога друштва T a r i h i - o s m a n i e n d ž u m e n i - m e d ž m u a s i . Између чланака, које je ту публиковао, неколико их се односи на иредмете из Соколовићева времена. Te су студије, по свој нрилици, и напутиле писца, да Мехмеда Соколовића и његово доба обради у једној пјелини. Ово дјело није права биографија Мехмедпашина, јер je ту обрађена оиширније и спољна и унутарња политика турскога царства, пошто се историја тога времена — чији je у главном творац био Соколовић — није ни могла одвајати од његове личности. Једна нарочита глава (друга) посвећена je провинцијама, раји, животу у Цариграду, царском дивану, медресама, царском двору, финансијама, трговини и занатима. Ту има драгоцјених података за оновремене прилнке no цијелом турском царству. Премда je писац понеко питање из Мехмеднашина живота оставио неријешено, дјело je његово ипак до сада најбоља обрада живота и рада овога великога државника. Уз многобројне слике ова кљига садржи шеснаест табака формата осмине. Оирема укусна. Цена Дин. 10. Ових дана Главни Одбор Гајрета распослаће ову књигу свим својим пододборима на раснродају. Омербег Љубовић — Издавачко предузеће „К њ ига з a н a р о д“ као трећу свеску Н а р о д н е Л о з о р н и ц е издало je „Омербега Љубовића, драмску слику у једном чину од Владислава Тмуше. Ми ово мало дело нарочито преноручујемо пододборима „Гајрета" као згодно за приказивање приликом „Гајретових" забава. Цена je књизи Дин. 8 — a поручује се код Управе „Књига за народ“, Сарајево, пошт. фах 314. Српски Књижевни Гласник од 16. октобра доноси следећи садржај: Хамза Хумо: Суљина судбина, приповетка; Густав Крклед: Бег у прашуму, песма; Бранко Ћукић: Витица, иесма; Д-р Душан Поновић: Психичке црте цинпара (Грка); Јован М. Јовановић: Париска Конференција мира 191 -1 19; Д р Душан Недељковић: Платоново схватање љубави; Иван Буљин: Успомене на Лава Толстоја; К њ и ж е в н и п р е г л е д : Јован М. Јовановић: Књиге о светском рату (Русија); Д р у ш т в е н и п р е г л ед : Слободан Јовановић: Харолд Ласки о комунизму; Д-р Светислав П.гедић: Крај закона о становима ; П о з о р и ш н и п р е г л е д : Д-р Исидора Секулић: Луиђи Пирандело: Хенрик IV.; М узи чки п р е г л е д : Д-р Милоје Милојевић: После пропасти „Манежа“; П о л и т и ч к и п р е г л е д : Инострани. Сиољна политика: Напредовање Немачке, Русија и Француска, За Лигу Народа; Божидар Влајић: Унутрашња политика. Преглед; О ц е н е и п р и к а з и : Д-р Првош Сланкаменац: Универзитет у 1 25 26 години; Божидар Ковачевић: Шумадија и Шумадинци; Д-р Ксенија Атанасијевић: Чечилиа Дентиче ди Акадиа: Религијска криза последњих деценија; Б е л е ш к е : Књижевност: Успомене на Толстоја - Југославија у слици и i ечи — .Marin Sabić“ — Један самодржавни удар — „Сеобе Срба у земље аустријских hecapa и њихове борбе за опстанак" — „Како се Шумадинци боре“ - „Пољска фортификација” — .Живи Буда“ — Календар „Будућност" - М у з и к a: Два концерта Артура Рубцнштајна — Балетски дивертисман у Опери — Д р уш т в а и у с т а н о в е : Београдски Универзитет - Пред прославу стогодишњипе Матице Српске. Мисао — Примили смо свеску за 1. и 16. септембар овог нашег угледног часописа са следећим садржајем: Ст. Живадиновић: Наполеонова легенда и романтизам; Десанка Максимовић: ЈБубавно бунило, нриповетка; Д. Гуелмино: Приче о луткама, ирииоветка; V. Massuka: Станида, драма; Сима Пандуровић: Post scriptum, песма; Даница Марковић: Боја гласа, песма; Радослав Драгутиновић: Пролетње јутро, песма; Јован Радуловић: Сплетени корали, песма; A. Р. Боглић: Јесен, песма; Вера П. Обреновић: Ледена јутра, песма; Душан У. Илић: Умрло je лето, песма; Др. A. Шмаус: Проблем романтизма ; Светислав Ваница: Проблем наше дневне штамде; М. Радовановић: Отровне змије; Т. Ђ укић: Годишњаци и књижевни листови у Црној Гори; Др. A. Погодин: Руска школа у С . X. С .;У м е т н и ч к и п р е г л е д : Сретен Стојановић: За објављивање личности; С. С.: Успех Мила Милуновића; С. П а н д у р о в и ћ :П о зо р и ш н и ц р е г л е д ; Др. В. Ћоровић: К њ и ж е в н и п р е г л е д ; Др. М. Радовановић; X р о н и к a. Исељенички магазин — Покретање овог Магацина може само да се одушевљено поздрави у нашој јавности. Одавна се јављала потреба за покретање сличног листа који би створио што тешње везе и учестао иначе занемарени контакт са нашим многобројним исељеницима у Америци. Лист he посветити нарочиту пажњу питањима која се тичу наших исељеника као и важним нашим унутарњим проблемима у вези са циљевима Магацина. Први број доноси следећи садржај: Јурај Бианкини: Нашим исељеницима; Др. Драг. Аранђеловић: Исељенички проблем; Др. Иван Черне: Из наших северно-америшких колониј; Иво Грисогоно: Једно наше болно питање; Др. рер. иол. Хамид X. Ефендић: Заштита улагача; Jacques Jonatan: Југословени у Бразилији; Рад на нашем законодавству; Општи услови успеха наших исељеника; * * џ Италија и Бугарска; » * * Осамдесетгодишњица Јураја Бианкиниа; Кааацитет 334 �нашег иоморства; Кобни покушаји заобилазног усељавања у Америку; Незадовољство наших колонија у Јужној Америци; Кроз Домовину. Лист уређује г. Боривоје Гавриловић, новинар. Ратнички Гласник орган удружења Резервних Официра и Ратника, изишао je са следећим садржајем: Рођендан Њ. В. Престолонаследника Петра (са сликом) — f Румунски краљ Фердинаид — Помен РуКњижевна ревија — Примили смо 7. свеску ове мунском Краљу Фердинанду — Ч л а н д и и р а с п р а в е : омладинске ревије са следећим садржајем: Велики губитак српске науке, од Ратимировића — Однос Јован Палавестра: Прикљученије Јамака Хафиза, народа и његове оружане снаге према ваздушном рату — прииоветка; V. Massuka: Зима на Сени, песма; Ђорђе Насилне патроле са бацачима пламена, пуков. М. Ђ. 1'лумац: Пролетња р.дост, песма; Ев. Захаров: Љубавни Станковића — Р а д н а ш е г У д р у ж е њ а : Рад пододсан, несма; Ст. Т. Митић: џ * џ песма; Сава В. Пантић: бора: — Зајечар — Крушевац — Прилеп — Обреновац — Данас, песма; К њ иж евни п р е гл е д : Илија Митровић: О б а в е ш т е њ а ч л а н о в и м а : Повећање кредита за Вл.Велмар Јанковић. П о з о р и ш н и и р е г л е д : Јован С. Ђорђевић: Једна буржоаска трилогија. О ц е н е и бањско лечење — Бесплатан подвоз — Члановима који п р и к a з и : Јован С. Ђорђевић: Хамза Хумо: Грозданин се лече у Дубровнику — Споменик на Гучеву — Унакикот; К. Н. Милутиновић: Ж. Милићевић: У постојбини пређења резервних официра — О ц е н е и п р и к а з и Н овости и Белеш ке. наших коианичара и зографа. X р о н и к a. Белешке Iz Uredništva Kupujte novinarske lozovel Time podupirete humanitarnu akciju Jugoslovenskog Novinarskog Udruženja za stvaranje potpornog fonda, a Vi dolazite u mogućnost da za Dinara 10- - (toliko stoji 1 loz) dobijete premiju od Dinara 250.000— u gotovu, vilu u ma kojem kraju naše države u vrijednosti od Dinara loO.OOO1—, put u Pariz i natrag ekspresnim vozom i 5.000-— franaka putnog troška, Dinara 50.000 —, 10.000-—, auto, pianino i još 13.870 drugih skupocjenih zgoditaka. Vučenje lozova od 15.-28. januara 1928. Preprodavci dobiju 10*/* provizije. Narudžbe se šalju na adresu: ,,Jug06lovensko Novinarsko Udruženje, Dobrotvorna Lutrija, Sarajevo". v f I Obraćamo pažnju kako .piscima, tako i čitaoci­ ma da će svi radovi u našem listu biti štam pani onim pismom, kakvim budu napisani poslati radovi; bilo ćirilicom, ili latinicom. U ovom broju našeg lista izvršili smo izvesne tehničke prom ene na korist izgledu lista, a od nove godine, ako se javi veći broj preplatnika, izvršićemo i daljne promene. ш - ш L i ЛАСНИК ГАЈРЕТОВ \y Гајретови зајмови Прије као и неколико година послнје Ослобођења, Главни Одбор Гајрета je подјељивао зајмове ђацима високих школа, с тим да те зајмове поврате, када заврше своје науке и ступе у службу. Међутим један већи број тих бивших Гајретових штићеника још до данас нијесу се одужили Гајрету, иако су позивати у више иаврата да своја дуговања подмвре. Према закључку једне од посљедњих сједница Главног Одбора, имаду се путем јавности изнијети имена свих оних Гајретових дужника који досада не подмирише своја дуговања Гајрету и налазе се у Гајретовим књигама уписани као дужнипи. Позивају се посљедњи иут сви Гајретови дужници, да у што краћем времену подмире своја дуговања, јер he ипаче бити објављена њихова имена путем штампеГајретов цигар-папир Главни Одбор Гајрета оштампао je ових дана нарочите летке у сврху што веће потрошње Гајретова цигар-папира, те летке отпослао je путем својих пододбора и повјереника да их ови разашаљу свима радњама како но градовима тако и поселима, гдје he ти летци бити излијепљени. Taj апел, упућен путем овог летка гласи: „Без сумње Вам je познато да друштво Гајрет има у иромету свој цигар-папир. Овај Гајретов цигар-панир најбоље je квалитете. Он je уједно и један од највећих врела Гајротових прихода. Приход од Гајретова цигарпапира растао je из године у годину - све до задње године, када je тај приход нрема ирошлогодишњим подбацио. Да je ириход Гајретовог цигар-папира растао у минулим годинама јест најбољи доказ да je Гајретов цигар-напир одличан квалитетом и да не постоји ни једна друга врста цигар-папира која би квалитетом надмашивала Гајретов цигар-папир. Али распродаја Гајретовог цигар-папира није још онолика, колика би могла и требала да буде, к a д a б и с в и м у с л и м а н и у Б о с н и и Х е р ц е г о в и н и зах т и је в а л и и трош и ли сам о о в а ј ц и гар -п ан и р . Када би сви муслимани — пушачи — трошили само Гајретов цигар-папир, то би приход Гајрету с ове стране изнашао најмање петероструко више, него je изнашао задње године. Приход у задњој години од паиира изнашао je око Дин. 140.000'-, a то значи, када бн сви муслимани пушачи трошили укључиво Гајретов цигар-папир’ да би гајрет годишње добивао с ове стране приход од најмање Дин. 500.000-—, тако да би се само с приходом 335 �од Гајретова цигар-папира могло уздржавати 200 сиро- Сезона зимских Гајретових забава Kao и досадањих година, настуиом јесенн у многим машних ђака и шегрта. To би за Гајрет значило једну веома велику номоћ за извршење Гајретова програма: мјестима отпочело се како смо извијештени с радом за помагање наше сиромашне учеће младежи и културно- око припрема за Гајретове зимске забаве. Некоји друштвени пододбори су се обратили Главном Одбору за нросвјетно подизање муслимана. Гајрет je у овој години примио на уздржавање позоришне комаде, које he приказивати на тим забавама. преко 400 ђака који похађају разне средње и стручне Разумије се, то су они друштвени пододбори, који озшколе, као и модерне занате. To значи да je у овој го- биљно схватају своје дужности и који сами, из властите дини усљед велике навале с молбама на Гајрет, прим- иницијативе, приређују Гајретове забаве сваке године. љено у Гајретове конвикте око 150 ђака више него их Усијеси рада тих пододбора као и досадањих година — je било у Гајретовим конвиктима крајем прошле године. сигурни су, на he и успјеси овогодишњих забава, које Поред тога, Гајрет у овој години оснива и засебан они приређују, бити осигурани. Међутим, из многих других мјеста не добисмо ни„Шегртски Дом“ у којем he бити смјештено око 40 шегрта. Тако he и издаци Гајретови у овој години бити каквих вијести о припремама за Гајретове забаве, иако већи барем за 300.000 динара него су били прошле се та мјеста користе Гајретом тиме што Гајрет издржава године. сиромашну дјецу из тих мјеста и даје тој дјеци могућГлавни Одбор Гајрета неће моћи сам подмирити ности да дођу до егзистенције и да постану људи. Кан ове трошкове и уздржавати овај велики број дјеце, ако да та мјеста, односно пододбори и повјереници у тим не имадне обилне помоћи од народа и од свију оних, мјестима, очекују од Главног Одбора, a они не морају ништа учиити за Гајрет. Криво мисле који тако рачунају, који схваћају данашњи положај и важност Гајрета. Ради тога Вас најучтивије молимо д а у с в а к о ј јер he Главни Одбор према резултату рада појединих п р и л и ц и , к о д с в а к о г н у ш а ч а , а у н р в о м ре- мјеста за Рајрет — помагати та мјеста. Увидили Главви д у к о д м у с л и м а н а , о с в ј е д о ч и т е с е д а л и Одбор, у току извјесног времена, да некоји пододбори и т р о ш и Г а ј р е т о в ц и га р -п a п и р . Ако кога нађете повјереници не могу да учине за Гајрет бар толико кода троши неки други цигар-напир, молимо Вас упозорите лико Гајрет донринаша за сиромашну дјецу из њихових га на дужност и лијопо замолите да у будуће-троши , мјеста, биће присиљен, иако нерадо, да једном броју те само Гајретов цигар-папир, ношто на тај начин, без дјец^откаже досадање помоћи. Стога се апелује на све нододборе и повјеренике икакве своје материјалне штете, .помаЉе Гајрету и сиромашној школској младежи и пошто je Гајретов цигар- да о.чравдају наде Главног Одбора које полажу у њихов рад, и да tokom наступајуће зиме одрже најмање но папир најбоље квалитете. ^ Још једном вас молимо. да помогнете Гајрету, како једну Гајретову забаву. Ако који пододбор или повјереби порастао приход од Гајретова цигар-папира, a шхо ник не имаде прикладна позоришног комада за забаву, he бити само у том сл^зају а к о с в а г д ј е , н а с в а - нека се обрбти што прије Главном Одбору и јави какав к о м м ј е с т у , п р е и о р у ч и т е н а ш е м с в и ј е т у комад жели. Све тражене упуте и позоришне комаде Главнн Одбор безодвлачно he послати. д а т р о ш и сам<Ј' Гај ретов цига р-п аи ир. И овим иутем умољавају се сви пододбори и поТрговци треб% да наручују Гајретов цигар-папир вјерепиди да, у колико досада нису приступили раду око од Творнипе Дигар-папира С. Д. Алкалај, Сарајево. Може принрема за Гајретове забаве, да на тај рад одмах се наручити и поузећем и то најмање 10 кутија, a но пређу и да о томе обавијесте што нрије Главни Одбор цијени као и на велико.“ - ' ' иисмено. Главни Одбор Гајрета. Нови Гајретови повјерениц i Припреме за зимску Гајретову забаву у Дег венти Посљедњих дана именовани су Гајретовим повјереницима: М и л и в о ј Ј е ф т и ћ у К н е ж и н и и М у х а А гилни пододбор Гајрета у Дервенти, који je недавно приредио забаву у Добочцу, отпочео je са при- м е д Ћ и ш и h у п р а в н и к п о ш т е у Н е в е с и њ у . премама за велику Гајретову забаву која he се одржати Досадањи повјереник у Невесињу г. Ђикић, усљед препочетком децембра о. г. Чланови пододбора су се анга- мјештаја, разријешен je дужности повјереника. жовали да ова забава буде једна од најуспјешнијих Добровољни прилог из Тешња Гајретових забава у провинцији. Срески поглавар у Тешњу Госп. Јоваи Лазаревић С друге стране пак, нододбор ради no селима на положио je код пододбора Гајрета у Тешњу своту од прикупљању животних намирница које he касније унов- 1 0 / - динара као добровољни прилог „Гајрету“ пригодом чити и новац дозначити Главном Одберу. смрти рахметли Ахмеда Шерића, министра н. р. у знак Овај вриједни пододбор треба да буде нримјером поштовања усиомене на рахметлију. многим нашим пододборима и повјереницима. Наша срдачна хвала Господину иоглавару. Да би лист „Гајрет" могли што успешније да уређујемо, у првом реду потребно je и да га материјално обезбедимо. Зато се обраћамо иа све пријатеље Гајрета да код својих пријатеља и познаника пораде на ширењу овог нашег јединог културног часописа* Исто тако молимо све дужне претплатнике да ~што пре подмире своје дугове. 336 �|QHHHBBBBBEBBHBHBHHHaHBHHHBHaBaHHEHHBBaBBBBaaBB е B A N K A G A J R E T D . D ., S A R A J E V O 1 Akcijski kapital Din 20,000.000'- — Rezerve Din 2,000.000'- ш Banka se bavi svim u bankovna stnlku sp&dajućim po­ slovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devi­ zama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne usta­ nove. Osniva i podupire razne kulturne i humanitarne ustanove. Б9 . . . . Od čiste dobiti daje 10"/о Kulturnom i Prosvjetnom Društvu „Gajret“. И Д И Sve'doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i najkulantnije. — Uloškeukamaćuje u najpovoljnije, i isplaćuje iste u svako doda. H и гудвгадддтввввивдввввгаввввннвннннавнвнвввинвавви Jllllllllllllllllllllllllllllllllli liDOvaiha nanio i. i. Sarajevo, Strossmaierova 12 d S r sPlavn"ca D 20,000.000 Rezervni fond 0 4 ,3 00.000 jer je ona najbolje kvalitete i donosi lijepu korist GAJRETU. P rim a ulo š ke na štednju, v rš i do zn ake u u n u tra š n jo sti i in o ze m stvu uz n a jp o v o l j n i je uvje te , fin a n s ira in d u s trijs k a i trg o va č ka p o d u z e ' Milana Kovacevica Interurban telefo n i broj Novi Sad, Dunavska ul. IO. 605. filijale: Naručuje se kod 865 i 555 Beograd, Zagreb, Novi g Sad, Tuzla, Split и Glavno zastupstvo za B. i H. A g en tu ra R udolt Boič, Sarajevo Bistrik, 25. Tele!. 783. Pošt. pret. 75. ^illlllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllinillllllinilllllllllllllllllllllNllinillllllllillllllllllillll.lllll^ ra Temeljna glavnica 40,000.000'- dinara |Ha | , općine građo Sarajeva Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda, filiale Sarajevo broj 2172 ra jgj Bavi se Svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. Osim toga ima svoju НЈЗ Z A L A G A O N I C U koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale dragocjenosti uz najpovoljnije kamate I �P re p o ru č u je m o Restauraciju i Kavanu „BOSHiT u Kraljevici, Hrv. Primorje Veliko morsko kupalište. — P o se b n a kuhinja za m uslim ane. — 45 p ri­ vatnih soba. — Cijene um jerene. — Posluga solidna. U Pen sio n u cijena 70—75 d in ara dnevno. Za mnogobrojni posjet moli vlasnik M e h o H a l ila g i ć . g a a g И 0 0 j i ž a r a ееа*слгг>*ежо*сжа**ожг>слго«1сжо*»ежо*сЈгг>#ееаежо* § g Br«će Bflšagico § Sarajevo trgovina muzikalija i materijala za pisanje i risanje. Bogato stovarište hrvatskih i srpskih knjiga Or. Med. Univ. •r 113101 specijalista zubni liječnik SARAJEVO g И Jeftanovića ulica br. 1. 0 0 Ordinira svakim danom od 9 — 12 sati prije podne i od 2 — 6 sati poslije podne н н н н н н н н н н н н н н н н н н н н '•с е о # с ж о * с е о * с # с е о * с е о с е о » . tB S H H H S H G H H H H H H H H H S H H H H ЕЗ и •c*o•ежзeсжаecea •ежаec» d• с*о •сжаec*a eсжа Švabi musliman treba da bupuje i jer bvalitetom nadmašuje sve ostale I cigarpapire a potpomaže i „Oajret" I Narudžbe: I Tvornica Cigarpapira i S. D. Alkalaj, Sarajevo I i može se naručiti i preko društva | I ,,Gajret“ u Sarajevu | \ � https://kolekcije.nub.ba/files/original/8b68a4c213630adb4c7a6b138ff44b53.pdf 17cb38ac94baad859e5c0a3e97b401e9 PDF Text Text л и с г з м г е г л Д Р Ж Т Ј 5А културнс И tK S N C M tK t T O 4 M3A lt> i M V U H I'U N A ч y?tbVJt im fc M £ A P iG. Х А М З А ,W M C # ? Ш ј гг. �СадрЖај Марко Марковић: Освета на Дршш Јакша Кушан: Грех Јешуе турмара Хасан Ђикић: Старац Гласови млађпх Срђа Ђокић: Камен Хамнд Диздар: Ноћи С. A. Бурина: Ha чардаку С. A. Бурнна: У ноћ раскошну Dr. Ivan Nevistić: Nepoznati Kranjčević Из стране лирике Ли-Тај-Пе: Бела_и црвена ружа X. Хумо: Мостарци Алекси Шантићу Књиукевнп ареглед X. Хумо: Чудне'силуете од Стевана Галогаже X. Хумо: Архииелаг снова од Мирослава Фелдмана Иове књиге н часопнсп с X. X.: Немири младости од Вере Обреновић-Делибашпћ Лвтопис Матице Српске Хамид Кукић: Шефкија Глухић Гајретов глаеник Предсједник Гајрета-Легатор (велшси добротвор) Гајрета Нрилог предсједника Гајрета Госп. Садик еф. Садиковић Гајрету Нови утемел>ач Гајрета из Пријепоља Васијет Гајрету Дар г. Хакије 'ћемаловића Акција за подизање Гајретова Дома Добротвори и уте.мељачи Гајрета Потреба проширења друштвене организације Нови повјереник Гајрета у Фојници Нови повјереник Гајрета у Олову Нови иовјереник у Бос. Градигаци Повјереништво Гајрета у Саници Горњој Гајрет, лист Гајрета друштва за културно и економско подизање муслимана, излази 1. и 16. сваког месеца, a цена му je за нашу Отаџбину 80 дин. на годину, a за све остале земље преко границе 1(50 дин. Ђаци д^бивају лист у нола цене код Главног Одбора или код уирава Гајретових конвиката. Поједини број стоји 4 дин. Директор Хамид Кукић Уредник Хамза Хумо Štamparija »Bos. Pošte«. Sarajevo. — Vlasnik društvo »Oajret«. — Glavni i odgovorni urednik: Haniza Humo. �Марко Марковић Освеша на Дрини Јутро je увелико осв&јало кад сплавари почеше да дреше копопце и д.ч се, помоћу дугачких чакља, одбијају од обале. Уз гласпе поздраве и довикивања они се, један no један, отискиваху низ Дрину док je, као ждралови, не прекрише у вел*иким и пеправилнвм размацима. Ha обали octa сам Мрша, најбољи предњак, кога задржа Омер Хајдаревић, звари бег-ефендкја, власник неколиких подривских шума и пилана. Њега он задрж.ч, као најонрезнијег, да се na његовом сплаву спусти до на Дриљачу-, ггдбДе имао друге пилане. Меши, који je бивао предњак и ka би се сви спланови, после Слапа, скерепили у једв не би ираво што оста последњи. — Mop’o je баш мене да узме; к’о узипапј, г.унђао je Меша, тромо удешавајући сплав и се-Г диште за бег-ефендију. — Хајде, гата с ту гнездиш, беслемаћу један; сретни су већ далеко одмакпи, чу Меша љутит глас и подиже главу. — Чек’о сам тебе, одгсвори он мпрно. ГОто ee одма’ дереш. Ако ти није поаво. ja одо’. — Добрс, добро; хајде крећи, спусти бегефендија глас јер je знао да Мешу не треба љутити и да ће одмах да оде другсм, a добрих и јевтинихсплавара као што je он, тешко се налази. Меша причвати за копопац, na се одједном усправи, и оста као укопан. Гледао je у газду као ia га први пут види. Никад му се он г е учиви тако мрзак, и толико крив за све што je било. Ona љегова леђа као да се још више погрбила; кожа му се на лицу згужвала к&о крпа; брада и брвови штрче каз у јежа. само му очи, у које je свл стало, дошле још влажније, још ситније, na играју као на зеитипу. Учини му се као да бсг-ефендпја и ни,е човек, него пијавица нека, или крпељ који се пртлепио негде у з његово тело, na га сише и живи од тога. Да га може да нађе na да га одлепи, одмах би пресвиснуо. Меша погледа у гаеду, г а низ Дрину; сети се Зејне, на Слапа, и онда своје снаге и вештине, na одлучно прихвати за крму, Кад се извезе и п.усти ни;. воду, његова одлука поста чвршћа. Шта ће поале бити, није га се тицало. Главио je с нечим сирњити. A сад се пру- жила згодна/прнлика. Удавиће га или, још боље, бациће га у воду; онда ће разбити сплав, na pehii да се пасукао na неку хридину, a ои да се једва пливац>ем спасао. Бег-ефендија и тако не зна да плива. 4 * •; ,f Док Меша тако размигаља и осећа неко чудно и непознато расположење, силав полако клизи пиз воду и носи вајкадашње непријатеље. A Меша je то од своје четрпаесте године, одонда кад му отац, стари сплавар и крманош, једпе је'еље вечери, некако надомак Васина-хана, зане10 же и паде. Меша, кога je отац стално водио уза ’e јер му жена рано умре, закопа оца no ноћи иза санај и исте вечери намаче завезак канолца на раме и повуче дереглију уз Дрину. Тако je он одрастао на води, и тако je он заволео Дрину. Њ у je познавао као други људи што познају свој.у кућу, коју Меша није никад ни имао. •За то би и бивао болестан кад би сврнуо у коју касабу. Љ уди му се чпнили уски и пакосни, и без икакве љубави. Кад се први пут појавио, они га исмејали. — Види бадван-аге! A из кога си ти гробља, беже? — питали га. Он ништа ne одговорио, a они узели маха па се све више шалили на његов рачун. К ад сс деси да, петком, оде којој девојци на кавију, они га зајме: — ’Ајде, ћафире сплаварски. Прове, ги, рољане; иије за те пилетипа. После сс он машао ножа n кода, и постао укољица коме се ни лепа није смела pehn. Али на води му није. било равна. Познавао je Дрину, њену ћуд и богазе, боље но себе. Нико није умео смелије да слети низа Слап, и нико није умео вештије да заобиђе оне сврдлове код Зловања, више Дивича, што их je јога Аустрија увукла у камеи кад je хтела да регулише Дрину,' na вода надошла, однела све справе, a, сврдлови остали у води као највсћа опасност за сплавове и дереглије. On то чини из задовољства. Погађао се није ни с ким, за то га и искориштавали и варали. Ипак заради доста. И, што заради, то и потроши. Чашћава другаре, нарочито оне млађе и неукије, и опија себе и �н.их. Кад га опомену да би требао да штеди и да мисли на свој дом, on бп олакб одговарао: — Huje га ни мој бабо им’о! Ни у з Дрину, вукући дсреглије које су иа Саву снлавилс подрипско благо лшјс umno без весоља. Низ воду, иут ic бно сама песма. Тражи обично чамовс балванс, јор више нли вају no води, реда их ои сам и причвршћива попреко јошиком или врбом. Треиицу или другу неку грађу слаже na радљи део сплава, иаправи себи огњшпте и подигне ладњак од младог прушћа, боцу с ракнјом добро зачспи и привежс за сплав да плпва за њим. Крећс обично изјутра. Док још звезде, као снсне, уморно светлуцај.у и мнр ноћни притиште као мора, a јутарња ведрина јежи кожу, on вичним покретлма дрсши коиопце и отискује сплав. Кад мало поодмакне, пушта задњака да крмани, a он се умива и моли Богу, na оида ложи ватру n upirставља кафу. Ватра полако пламса и разгони јутарњу ведрину, a Меша спотиче угарке и узима КРМУ У другу руку. Модрина бива ређа; помаљају се главс околних брда и прохладан ветар^ што увек иде уз Дрину, доноси кукурикање првнх пстлова, II док снопови светлих и тоилих зрака најав-. љ ују однекле излазак сунца. Меша се раздрагано обазире и упија у се видике као да je првп пут прогледао и опиб се њцма^Тада се примакне крми, окрепе се како вода тече n почиње песме о-Дрипн. »Oj, Дрнно водо ,'ладна, oj!. . . « певао би из пуних .вруди и одјек му се вр* да би га неко хтео да натпева. Тако се necj као у ђердан, a Меша стално захвата вод.у и љева буков.у »баб.у«, на кој.у je насађена ча>. крма, да би њепУ шкрипу удесио према гласу. И како крма шкрипи, он 'онако пеЕа, г.утне малко шљпве, na опет залије бабу, a Дрина сталпо хучи, пени се и брза. Ha станицама, код ханова, устави ce и поткрепљује. To обично бива тамо где he да заноћи. По дану промиче мимо касаба и села као мимо запуштених гробља. Покрај насел>ених обала пе пуштају га с миром. Бацају се ка^ њ ем , претс му и драже га: — Ку — ку — ри — к у !. . . — Твом ћаћи! Тако no два дана и две ноћи до Раче, a одатле no неколико њих сплавара погоде се д а врате пеку дсреглију- у касабу. По пет-шест дана и толико ноћи вуку они дереглију, скакудући с камена na камеп, или тискајући чакљама лађу поред стрмих обала no којима се не може да ’ иде. По равној обалн намакну опи na рамена завеске д.угачког и јаког конопца, за чији je другн крај завезапа дереглија, и онда се напорно љишу док нс покреиу лађу. После, с ноге na ногу, и кад искораче лсвом погом, опи упиру снагу и вуку, a конопац се упија у рам ен а... Тако Мешин отац, тако и on. Низ Дрину na сплаву, у з Дрину вукући дсреглију. У сва’ годишња доба, na и у зиму, само ако со Дрина није заледила. Тада мирује и живи n a бег-сфеидијин ралун да м.у то после поштено . одради.. . Научдли ce’ pnn један на другбс — и живетп ие. би моглк одвојено — и ако се мрзе. a мржња толика лоче јеренас. у " 7 • Заглсдао сс Меша у Зејиу, рироту и честиту дсвојку. Одлазио .joj кад би год могао и, опако неim'Uit, иричао joj увек о^Дршш, о 'силавовима, о мессчинн и о иекаквој всликој л.убавн. Слушала ona њега и смејала се пекада, али je сваки пут видела у љеговнм очима велнк.у, чисту љубав. II заволслп ’cc. Прсд крај јесени отишао on н.ој и, потто се дуго накањивао, проговорио: — Je ли, Зејно, хоћеш ти мене? — Ja хоћу — одговорила ona, Скрснуо on после у касабу и накуповао свгга што му je требало. Пун радости дошао on Зејпи — и ne нашао je. После сазнао како je однскуд искрспуо овај нсти бег-ефсидија, запазио Зејну и понудио joj и руку и nape. Она се прсмишљала и ломила a онда, na aanpenaniheibc Мешино, пристала. Одвраћао je елет н говорио joj како je бег ефендија, истина богат, (гли стар, и слаб као суво дрво, и како ona крај н.егћ. nehe видети никакве cpehe. — бведно, каж.у да je рекла, умреће on, na hy ja себи наћи и млађег и љепшсг. ^Меша спрва није веровао, али кад се и свадба убзо обави, л н занеме. Преста и да пева. И iinje само да се опије. A онда тражи свађу. Три месеца му овај исти оКг-сфепдија није смео на очи, После и време учинило своје. Меша се смирио и пристао да преко зиме живи na бег-ефендијин 4>ачун. A ља пролсћс прихватио опет за крму. Ha око je изгледао миран и помиреи са судбином, али je песма умукнула. И ne труди се више да сплави мајсторски проведс покрај опаспих места. ‘ Тако и сада, док бег-ефендија погурен и некако испијен седи под ладњаком, Меша гледа низ Дрину ii р.укама стеже крму само да му не иолете иут бега-сфендије. Наједном матица прихвати сплав и попесе ra тако да се сав наге na једну страну. Бег-ефендија врисну u ухвати се за Мешу. — Je си л’ ћорав, беслемаћу један. Што ne гледаш како крманиш! — Е, ’oin ме ти учити. Види мало како je и сплавар бити. Што си се одма’ npeii’o! — Ilpen’o, ne npen’o, тебе ce ne тиче. Кад те плаћам, онда вози. — Е, пећу да те возим. — Мораш. — He морам. — Крмак сплаварски. . . Причекај до касабе, na ћемо са џаидарима да говоримо. — Ама коме ти кажеш да je крмак, рикиу Мсша и скочи да ce сплав заклати. Бег-ефеидија пиде да ce заборавио где je и у чијим je рукама. Блед, он диж е руке као да ce од нечега заштити, али га једна снаж на рука шчепа за врат и одиже. Један тренутак висио je on Taico између пеба и воде, бсспомоћан и сав црн у лицу, a озго видела само једпа огромпа кошчата рука која као да je бивала све већа и већа. Гледајући избезумљепо у Мешине очи, пуне снаге и мржње, он већ внде себе рвсг смрскапог у ва.ловима Дрине,.;:. и зазипу кроз. сузе: 338 �—- .Меша, немој, даћу ти nape; даћу ти десет ое чува и како да се. држи, a онда сплав склизну хИљада, na cb копрцпу i;ao да хоће да се . rprne низа слап. лио со залетео и мпого обећао. Хука воде, која je с треском падала низа слап, — М — хмм___ мумлао je овај. заглуши свс. Потраја један часак и сплав се ис— Немој, пустићу je, na je ти узми. Ипттл шта правп иа заплови даље. Бега није било. Меша Tcohein, Мсша, сам о. . . викну и, кад се нико ne одазва, он заокрену сплав Држећи га опако у руцн, Меша му ухвати по- и скочи у воду. Кад изрони, ноеио je на леђима као рлед и видс да од one пакости, од оне злобе пема врећу пресавијсног бег-ефендију. Утопљеиип се im трага, — само.страх неки огроман зјапио му je био грчевито ухватио за Мешин врат тако да Меша, из очиих дупља. Па му се згади na ono беспомоћно кад налећс na неки вир, потону na опет брзо изклупко од човека што вапије за милост одричући рони. Борба je трајала неколико часова. Меша je ее п новца, и Зејне, и свега. Одбади га за то na тонуо и појављивао сс na површини са својим тетрепицс и пљулу. ретом, док су обале ћутале и Дрина ћудљиво бр- - Mor’o би да тс убијем к’о пиле, рсче, и опет зала. Кад дођо до снаге on разману слободном рупљупу, ама нећу. Нећу да упрљам руке. Пијсш ми ком и у нсколико хватова дочепа се сплави. II, кад моју крв, отео си ми моју Зејну и везао je у за се — свали терет na балване, он се о муком успе и одахето за то би треб’о да те убијем ама, кажем ти, исћу. ну. Бег-ефепдија отвори очи и тупо гледаше у МеШта имам ja од тога ако те убијем. Ja ћу тебе да шу, na кад му се поче враћати свест и сећан.е на убија полако. И тебе и њу. /Кивићеш ти, мораш да ono што со догодило, он заплака. живиш. И да копниш полако; и ти и она. Тебе неМеша прихвати за крму и притера сплав уз моћпа да спржи њепа младост, ona млада да вене Обалу. и свене уз старо дрво. Заслужили сте. —ИзлазИ, бег-ефендија, и не заборави на за.клетву. — Чујеш, бег-ефендија. — Чујем, младићу. . — Нећу, валахи! — Да ми се закуиеш да je нећеш п.устити — Неш’ je пустити, a неш’ joj ништа оставити докле год живиш, na ти нећу ништа. кад умр'еш? — Нећу валахи. — Валахи, н е ћ у . . . — И да joj неш’ ништа оставити дза себе. Меша одби сплав, -даведе ra на средипу, na — Нећу валахи. захвати воде. Кад зали »бабу«, он • помаче думен У то се Меша окрену и спази да се налазе неколико пута и удеси шкрипање, na пусти глас: управо пред Слапом. Он успе још да викне бегу да »Oj, Дрино, водо ’ладна, o j...!? Јакша Кушан (ГИ Грех Јешуе шурмара ilB . I. Сваке недеље једанпут, двадесет година. ишао je истим путем. Увек исто. Рогатица, дуго и пусто Глаоиначко-поље, Романија, Мокро, Булози, Сарајево. Иста лица, исти ханови ко-ав^ти^'исте шуме и дуге камене калдрме. Двадесет година, сваке недсље уочп среде појавио би се на Вратнику on, Јешуа турмар, са својим сивцем. Долазио je са голим самаром, или je доносио лптогод na оправак, a одлазно са п.уним товаром. И летн и зими увск једпако. Сивац je ишао напред, полако, одмерепо, оборене главе, као да je уши претеж.у. За њим je ступао Јешуа у дугом кафтапу, са старим турбаном, чпја се боја није могла лако одредити. Журав, погурен, дуго прогрушане браде, ћиелаве главе, клатио се у ходу: изглсдало je као да идс од постаика света и као да су та два створења делови једпог те истог тела. Под кафтаном, носио je турско одсло, са шарспом ткаипцом око nača, о којој je висила кита гајтана, дебела као рука,, разннх боја: од upвене до беле. Ha гајтанима, један до др.угог, пегде ређе, негде гушће, као у теспиха, ређаху се узлови. Сваки je вредио грош. To му je био рабош; чим би некоме дао нешта na вереенју, Јешуа би напраеио узао на његову гајтану. Лице му je било паборано, као изгњечено, спво i;ao од пергамента. Десно око беше му напола затворепо ii превучено белом мреном; као да шкпл>и, У правој ллнијн, јако косо према челу, шпле су дуге проседе обрве и давале лицу зачуђеи израз. Kao да се чуди свем.у и свачему. Кукаст и омашап, нос сс скоро губио у чекињастим брковпма. Ишао je тако и пребирао no своме шареном рабошу меклм и лепим прстима: бројао je грошеве. .Миели су скакале. од једног узла на други, бежале у прошлост, и увек су биле код појединог догађаја, као да сс све то истом јуче догодило. Некад je рабош висио са самара, али једном, за неке мећаве ,напише га па романијској караули и одрешише све чворове. Имао je муке док je саставио књнгу. Сада je опрезнији. Сам се назвао турмарем*). Говорио je; како je некада водио караване Сириојм и Палсстином, na да му je то остало у крви. Није био трговац, a iraje хтео да буде кириџија. Био je свој газда. Од Рогатице до Сарајева, све хапџије и кафеџије, are и бсгови, a и раја, постадоше no мало његови дужници. Ceaita je кућа имала своју боју na њем. Често, у свађи, кад би се људи поинадили, пребацивајући једни другима за прекршаје и зло- 339 *) Тумар = караванар. �дела, ценили су вредност човека према томе колико шкрипа, неугодно говори у души Јегауе. To шума има чворова на Јешуином рабошу. говори. — Сл.ушај ти, Кахвени, одрепш на.јпре узлове, Моли се Јешуа и одмахује штампом. никоговићу! Џада која води на седло брда пуна je кала и — Оха, Жути, још стоје чворови, као песница панесеног песка. Сивац једва што диже ноге. Виде велики, још од твога деда. Охо; ала ми славна сс само прва стабла на белој позадини магле. Стапотомка! • , ■-?; бла као ступови, a горе, више, пригушен шум у И слично. грању — падају капљице воде. Негде далеко хуОн je куповао само no наруџбама. Купио их луче хулавица, крешти промукло, чнни ое, неког je од Рогатице до Сарајева, свраћао у ханове у изазива. ханове и куће уз друм, памтио жеље и доносио У овој осами дође му тешко. Чује и лавеж робу: чеврме, јелеке, мушеме, фесове, кафу, шећер, nača, само нејасан, ваљда горе код карауле. Ветар и бришиме све што je сивац могао понети. Женама се негде у висини крену, грање се заталаса и киje куповао черества за бнљисан.е. Кад би видео тина поче да цури. Мокри задихани, веру се разда неко хоће тога пуно, on би говорио: рованом калдрмом: Јешуа и његов хранитељ. ГО>— Д оста.. . . не може вшпе. Где je шехер___ лако, са напором. Надимљу се слабине у сивца, сав Ее, још ваља обићи конаке, хехехе — a жути зуби се запенушио; из њега бије napa, a обешене уши крену напред као да he да поиспадају. час нестају, час се појавл>ују у очима Јешуе. Знало се кад on каже »доста«, да он заиста — Одоше накалуфљени фесови, просмоћиће неће да прими нар.уџбу. се — хоће, na труд узаман. И он, сиромах, неће Најбоље je радио са Обођашевима при крају издржати. Hehe, видећеш; je ли да хоћеш? Ej, ra ­ Романије. Носио им je и фесове да их калуфи, no­ je ли да хоћеш? ćno бакраче да. их калаише, na н дете, често за Ka­ За сивцем остају мали, али дубоки побоји у none -болесга, знао je снети у шехер. Уредно je кћо блату. Кад се оклизне о камен, Јешуа га прида с.у они собом пошли. држава. Бојали су га се скоро сви, јер им’ je био по■Код Днмитријине чесме, под самим седлом, ситребан и јер с.у веровали да носи судбину; na ипак, вац стаде, задрхта и паде. Товар се одреши и дознали су, достаЈјута, да га задиркују и вређају. пола неста у великој локви. Он би се онда'почео д а игра.рабошем и показивао Он зграби товар, баци га крај корита na суво, ругачу љегов гајтан, и то. -без речи. Само/бЈГгаПТо^ и поче да диже сивца. He иде. Седе на корито. надказао, помиловао и чворове пропустио кроз прсте лакти се и спуста главу међу дланове. Чује ее само као бројаницу. клокотање чесме и тешко роптање сивчево. По— Батали —* Јетуа. знам ja; ja to диже главу и поче шапутати: гости, динами. • Верујем ja теби, ти зши — Ајд, мали мој, ајд, није далеко, још мало. 'Хтео би још нешто да каже na за;, Убићеш и мене и децу. Грех je. Ајд.. Ето — Воже — заветујем ти се, ако устапе и дође жив кући: ј Д ]Г . продаћу га и новаи поделита сиротањи. Ibera, Било je три дана пред Бајрамом. Кренуо je са хранитеља, жртвоваћу. Ајд, доста je. Ах. што ли Вратника no акшаму itm ифтара. Предпостављао сам згрешио! je ноћ дану, a поготово сада у з рамазан. Љ удп су У хапу зарзаше коњи. Сивац подиже гла-в.у, били no ноћи мирнији, a што je пајглавније, ретко заколута очима и почо да се диже. Кад je устао, би сретао мензиле. Ради љих je морао да бежи у затресе неколико пута главом и заокупи њикати. страну, јер je татар волио ,/fa одалами и љега и — Хвала ти Боже, учинићу како сам рскао. сивца перастом канџијом, a неретко би му изврнуо Ех ти, могло je и без тога: нека. On види. и товар и начииио квар. Д а их не сретне, волио Пустио га мало да сс одмори. Нешто товара je и обилазити путеве, ићи стрампутицом, na макар натовари поновно, a нешто понесе сам. Почело се данити, кад je стагао до хана. Xauи дуље. џија и неколико војника дочекаше га са смехом. И атлије с.у му додијавале; да их удобровољи, — Куд си закрмио? Зар га замени? Ха-ха ха носио je локуме у дубоким џеповима кафтана и, — виче један војник. upe него би ОЕај пришао, он je пружао кољу на Јешуа шути и одлаже ствари на једну сечију. длану шећер и нудио: Сви се скупљај.у око њега, копају no стварима, — H a ... оди мој мили, даће теби Јешуа, о д и .. . устичу фесове, a on птуга. Није му се журило. Сивац, натоварен вшпе — Доста, одбиј! Није то за вас — забумбара no обично, ишао je врло лагано, одмерено и нажЈешуа и поче да се игра рабошем. љиво метао ногу за ногом. Пролеће je мирисало. — Шта чифуте, немој да брабоњчиш којешта, По где-где, у вртачама, беласао се заостали снег. добро би то дошло и нама. Je ли Ибро? Нека он Мирисала je влажна зсмља и зелен која je почела другс набавља. Има он nape, чифутан ниједан. да избија. — Остави те човјека — вели им ханџија. Минуо je Хрешу. Над њим се црнео Глог, — Аха, и га си му бели ортак. Све ћемо ми огромна цриа шубара под облачшш небом. По који ово подијелита, јакако. удар секире и no које светломрцаље лучи no куЈешуа извади стару скоро поцепану артију л ћама, као зажарено око болесника. Калдрма звоии’ показује je војнидима: Ha Сумбуловцу, у хану, отерети сивца, на— Берат. храни га и крену Пустопољем. Прешао je пеколнко • Берат? Д а није крив да видим — вели јсдан газова. Романија се пушила, магле пале и покриле стене. Дрвеће и ne миче, само иеки шум, потмула и прегледа. 340 �— Нека, пусти га и онако je шејтанов. Даде неке ствари ханџлји, направи неколико узлова na, када се и сивац мало опоравио, крен.уше према Гласинцу. Из јелове и борове шуме дизала се магла као из кадиопице, a све je мирисало na влагу и и ст ж отопљен снег. Сељаци су орали мрптву земљу, ралили паљеве и коров, сабирали камење no нашњацима. Црпи и натрули кровови димили се умсрно, и дим, плавичаст, вукао се no мокрој трави према шуми. Пољаве су се шарениле на огради пред кућама. Јешуа je ишао замишљен за сивцсм као да иде од постанка света. Само су му сс уснс мицалс са великим пакострушеним бркогима. — Знам олростиће Он, велик јс On. ПТта.ћу, роба се искварила, знам, ’ надокнадиће On. Може On; шта je то за њега. Велики Боже. знам ja, ниси нас залуд чувао и слао пророке. Хоће.. xohe. велик je грех, али хоће, ко каже да Heho — и on луппу налицом о земљу. Сивац стаде. — Ајд, још мало, биће тп лакше. Код Обођашева хана дочекаше га деца са весељем и виком. Све je ото лепо поделио и наплатио. само не могу да се погоде за накалуфљене фееове. Запазарио се Јешуа, a деца краду шећердамо из бисага. — Ама, не идс, Јешуа, no (£оду Орате, нс иде, грош за осам фесова, јок вала — вели ханчпја. — Доста, кажем доста. ефендпја, сишао силак аскер у Шехер, na калуфи, те тјшуфи. Добро тс икако сврших. И пашу сам л и /ео. — Ама, нс питам ј^. за пашу, покисли c.^i — Нисам ja крив, китина; опрости, алп грош. Свеза узао и замаче су шуму. Зна он, Ш1атиће му, него, хоће да нешто говори. — 0, Јегауа, — више ханџија за њим — камооо фрцулета, a? — Ево, ево, скоро сам се огрешио, ох, ох. ох, са’ hy, сада — да се враћа и даје фрцулета. Промпчу куће, гомиле камсља, Гласиначко поље, a Јешуа се бори са собом, као Јааов са Јеховом. Бори се, дошао нижи, поко|.пијн; гвакоме се склања, и не зна куда би се дзо, сакрио. Бадава, сви то виде. — Добро, људи, a Он: xohe, сигурно. А јд . . . III. — Видиш, Авраме, никада нисам пио — вели он своме рођаку трговцу у механи, a сузе му теку — a данас, стегло нешто, овде, унутри, ето, сагрешио сам. Гадно сам сагрешио. — Како, где? Да чујем; биће ти лакше, смирићеш се. 4 — Пао хранитељ под теретом, a ja се заветовао да ћу га продати и новац поделити сиротињи. Раз.умеш ли, н»ега, хранитеља. A деца? Жпвот je, ето, њихов у мојим рукама. Па шта сам урадио. — Завет je завет, na учини. — Продаћу, a ту je баш тај грех Ти то не_ paзумеш. — He видим греха, учипићеш своје, и то? — Je ли, Авраме, je ли да he бн опростити мени, Јешуи турмару; хоће? ти мислиш да uehe? Видићеш... — He знам у чему je___ Видећеш, велик je Он и казаће: ради потомства опростиће ти се, јер ће оно разнети славу моj y ... E to. Хоће. Ha његовом лицу био je печат страха, страха који подвостручује године и који види и онамо »Xohe« одзвањало je у н,еговој нутринп. IV. Идуће среде, без кафтапа, вас у знају, с tvdбаном на затиљку. Јетпуа je обилазио naaan. Загледао je људима у очи. огледао коње и говела. поrahao се за сватта и силно ее л .утио . Гајтанп су облетали око н.ега. плели mv се mp)w ноге. али заУзет некчм стпаним миглима. пије нитта пвпмрћивао. Никако није могао ла се реши. Бутса mv je годила. није мопао ла мисли vrpk тта ono јелчо. Чмм би ra та миеао епопала. окпетао би се. узалулпо нетпто тпажио у чактттипама и немирно се окпртпо Олједпом je стао. погледао у сунце и према Вратнику и нестао са пазапа. Вратио се са неоседланим сивцем, водећи га за улар: под пазухом леве руке носио je лепо натштаног гуска. Сииац. пенаучен na гулх-ву и вреву. непрестано е<Јзаустављао, ударао копитима na све стране и у.једао. — Доста. сад he то; полпко кад ти кажем. Он се, изгледа. nnie пуно оовртао na претње господаоа, него je и лаље настављао. •Тедан тпговап са Башчапшије, Јешуин поананик. пли^е и очако насуице упита: — Болан Јет у а . птта ти тоажита' овде: ja ли купу]епп ja ли поолајеш? ТНта има? — Батали. бегефепдија, није за тебе. Нужда. сиротиља, пропаст. — ^LMa оепи: шта je? — Пполајем хпанител.а. сивпа, и овог гуска. — Купио бих сивпа да ми волу носи, чесма ми -1 далеко: шта he ми пгсак. Него. ајде да пазапимо. — He иде. бегефрнлија, никако. Знаш гусак одрастао с њим, na јелан без дпугог никуда. не могу их лучити. Зајрдпо. ja — опет сам згпетпио — мисли Јешуа — иека рали љих, ради њега. Зна Он. Кад je ono. нека буде и оно. — Нећу. пгга he ми гусак, пуна их je авлија. Ako мо^е. добро: ако не. нека ти. — He иде, бегефендија. — Лобпо. A колико тражтп за обојр? A? — Четерес moma: пет са сивпа. a ттлесегипет за гуска — аабрза Јешуа, и некако се збуни, узнемири и погупи — јес, бегефендија. — Како? пет за сивца, a остало за гуска. Чу ли ja то добро, чифуте? — Аман, не питај, тако ти je. — Ово не видех, ту су нека чифггска посла: како ћеш ти, угурсузе, тако да продајеш? — Чувам рз и душу, бегефендија, ништа више. Него не питај даљс. — Ma људи — окреће се трговац неколицинч око себе — ма људи, чусте ли ви ово: продаје чифут гуска за триестпет гроша, a магарца за пет! Ха-ха-ха. Около наста смех и граја. — Врача сигурпо, несретник. — Сигурно — вичу са свих страна. 341 �* - Куиићу обоје за тридесетитри гроша, ама да ми кажеш зашто ти je овака цена. — To не ишти, не могу. Деца, ко деца. Немзј златни! Дај тридесетитри, na да се халалимо. — J ok, да ми кажеш. — Не могу, бегефендија. — Нећу купити. — Немој, да си ми ти здраво. — Ja чудна инсана! — велп један. — Дај, беже, — умеша се један — нек je хаирли. Има и он душу. — Аман, ч.удна пазара! Да умрех јутрос, не би ово впдео — чуди се један. — Ево Јешуа — даје трговац nape — нек ти није хатур на ме; ево тридесетитри, na да се у здрављу опет видимо. — Ејвала, бегефендијо, баш си крптан — iipeломи се Јеш.уа, — да ти љубим руке. Нек се зпа: три .за сивца, тридесет за г.уска. — Остави! Ј.ус.уфе, води сивпа и носи гуску; ваља ће за пилава. Љ уди се разиђоше машући главама. Јепгуа стоји, гледа новац својим зачуђеиим лнцем и умор- но се смешка. Kao да ho заилакати. Пође за сивцем, помилује га још једном и опет стаде са иовдем na длану. — Eto, и to би — мисли он. Грех je савршен, подлачки, грех да човек изгуби и десет душа. Али, On he то да опрости, ради Њега je ово, ради Његова имена. Ех, Јешуа, мири се док си ж и в .. . . Скоро je отрчао са пазара. Тражио je просјака да му да иовац, да се макар мало смири и растерети. Код Латинл.ука, на ћуприји, седела je жена. Познавао je он њу. Проси да би искупила своју кћер робињу. Годинама проси и чека. — Ha — гаапће Јешуа давајући три гроша — na стара, na моли и за мене. Узми — пуди joj он, као да се ona опире na кад откупиш њу, молите се за мене. Ja сам Јешуа, који je изгубио душу. Бољс две, него једна. Јели стара: Моли с е ... Просјакиња гледа и ne може да схвати. „ — Знај стара да ће Он опростити. Како и небм? Хоће. веруј ти мени. Je ли да хоће.. . . Првипут пошао je царским друмом сам, као сена, без снвда. Сам Јешуа турмар. Хасан Ђикић Старац Тамна je noh. Оштар крик бУт?е завеја градом као-паклен н сабласан смех. Густа енежна праишна гоњенн ве^ тром преметала се и мешала, летела к земл.п и опет се дизала f висику, завлатила се под цигле на крововима и . у днвљим ковртљајима ударала <> кућне зидове и прозоре. Негде у махшиг1нешто зашкрипе, пуче, резак звук помеша се са фијуком ветра и комади стакла зазвечапге no замрзлом камењу. To ветар на кући it e K e сироте статшце рнзлупа прозоре. A бура тг лаље наставља своје оргије. Иптао сам погуреп у з -скЛиегбу, стрму калдрму за млазом светлости што га je од себе бацала моја џепна лампа. Ветар ми je дувао у леђа и ja сам брзо истрчао до на врх улице. Ту, на врх улице, била je ниска стара кућица са малим четвртастим прозорима, из којих je избијала напоље бледа дрхтава светлост мале стеаринске свеће. Кров je био од дрвета местимицс закрпљен комадићима лима, којима се je ветар сада irrpao, лупајући љима no прокнслим и сагљилим дрним даскама. Отворио сам мали допола сагљили капат н впше се увукао него унишао у малу собиду, из које je допирала напоље светлост. Соба je била сиромашки, управо бедно намештена. У једном углу горела je мала лимсна пећ и тешко загрејавала собиду коју je ветар н бсз власникове- воље стално веитилирао. У дољем крај.у била je рутава иостеља. a под je местимиде иокривао подеради ћилим. Пека маса шароликих крпа лсжала je до прозора окропута узд.уж југоиотоку. Кад сам унишао та се маса лромешкољи, нротресе и исправи — и старац Ибро Шкарић седе. Обављао je молитву. Ja сам стојећи иочекао док он сврши и разгледао собу. Старац нато потра обадвема р.укама лице, шго je био знак да je завршио молитву. — Седи — рече on и понуди ми малу дрвену ш у п н ц у покрај. пећи. — A ja сам мислио да нећеш ии доћи — иродужн ои пошто сам скинуо са себс капут ir ceo iia клупицу. У соби je било прилично хладно. — Зар ти није овде зима дедо? — заиитах га. — Ех, мој синко — уздахну старац — мевоља свачему научи човека. Још си ти млад и луд, na ne знаш како се може жлвети. Ееех! II старац обори главу na се нешто тешко замисли. Изгледало ми je као ла га се моје питањс неугодпо дојмило, na сам одмах у себи зажалпо што еам га то запитао. Седео je погнуте главс и као занемсо. Преко лица би му no катпада прелетео грчевит трзај, a чело му сс у безброј ситних бора набрало. Одугачка седа брада подрхтаваше м у na обешзној доњој вилиди. Ко би знао na што je он тај час мислио! Може бити n a млади давно минули живот, или ваљда na тешке прилике садашњиде и na злу коб судбине. Хтео сам свакако да прекинем ову мртву залсмелост, na га, иезнајући што бих др.уго, запигах: — Јсси ли се дедо женио? К ад чу моје питање, густе обрвс му се набраше и опст раширише и on подиже главу, na je неко врсмо упорито гледао у мене, као да хоће да ми neinit) прочита ć чела, или из очију! ГГоглед му je био необично нродиран и тежак и ja поникиух. — Што je у својој сржи нокварено, пикад бе поправнти иеда. Што со скотом роди, скотом кроз цели живот остаје — изговори старац и зашути. 342 �Ono су ме две речепице пеобичпо изпенадиле. Оне су саме no себи бшге свакако умесне, али ja нисам никако мог-ао-да-прозрем њихову везу с мојим питањем. Видео ми je на лицу и na очгма да с.у ме његове речи изпенадиле, јер je непрестаио у меие гледао. Зато одмах надода: — Ч.удиш се може бити што овако говорим? Не чуди се; ово je жива истина. One ми je речн често говорио мој рахметли отац. a он ie био neпбично паметан и учен човек. Јест необичпо учен. И истииитр. су ове речи. Ja сам се увегто да су истините. Питапт ме јесам ли се женио. Хм! Јест, сипко. женио оам с е .а м о ж д а би боље било да и нисам. Ко зна? Ко зна? И ово — ко зна — злогуко je одјекцвало кроз ппазну собу и меигало се с ветром. A етарац je говорио: . — Оигурно ти тога синко ниси. зпао. алн мој je отап био и виловит човек, уверен буди ла јест. A ево ћеш еада чути зашто ти то волпм. Када ми се ролила к.ћи. рекао ми je: »Ибпо, ona ће те упропастити!« Ja сам му се смејао Ta како ће ме моје властито дете упропастити! Па |6m жонбко! А л и ___ ееех ___ Зашути, na преви руком бпаду. . a вргаатс joj завучо међу помодрсле. танке. уелје. ' na je псчо грискати и нешто се замислп. , • Ветар je напољу све јаче и-јачу дувао. Овоћа je у малом пинчаиом свећњаку подрхтавала_ и тшавила некакве сабласн е-čeTre no зидовима. тар наједном тако јако гоуну у кућне зидорр сам помислио сву ће je разнРти! Старац се трже, Чтекако пророчапски диж€ прст у вис и значајио про1шДу.та: . — Чуј! Знапега ли ти затито овако груха . у ово зидове? Ово je казна. Прст Божији! Ово !ми се увек4 догоди кад год говорим one речи. што ми их јо отац рскао, кад ми се кћи родила. Разумеш ли сада? — Разумем —; изговорпо сам више ^еханички, само да нешто рекием. У ствари иишта ннсам разумео. . Ветар je и даље тресао трошном кућицом. — Проклетство пада на људе — прошапута oir. — II сви ће пропасти, сви, сви. II треба да иропадну. Земља се грчи под теретом зла и стрели од страшних клетви. Иде враг no своје. Све je сагњило и све ће пропасти. Опет шутља. — Je ли ти жива кћи? — запитах га- након краће станке. — Moja, je ли? Јест жива je. Живи и ужива, али ће јо проклетство спаћи. Прокетство! Ха, ха, ха — западе ои наједиом у страгаан хистерпчан смех од кога ме спонаде језа. \ Гледао сам га разгорачених очију. Он се иајсдном -уозбиљи,-мрко мб-погледа, a онда рече, одмахиувши руком; :: ’ =•' - 1 ;i Ах, пустимо то! Што je било, више св-не поврати. Човек je створен само да се мучи и да греши. Кукавици je живот'тежак, a човек га се не штапти. Нала je синко. највећа cnefta на свету. Али ти и не зтшп загато сам те ja вечерас звао. - - Не знам — олговопих mv. Вио оам узрујам и тжствроен. ТБрговр. псппетпгане оеченитте. које нису пмале никакве унутарњв везе јелна с лпугом, збунлтвале cv ме. On се полтако лижр и оле до пострљр,. што je била у лон>ем Knaiv гобе. na селе покпај me и завуче пуку v полерани јастук. пз кога cv впочли збпјени комали поцпнеле пољаве b v h p . ТТое.копавао je прко впеме no jaefvKv. мумлајуђч непгго у орбп. лок најпосле не извуче из љега један мали папишЖ који мп ппужи и рече: — 1’во. вили to! Бпла je једна четвртииа срећке државпе класне лутрије. — Ло.1 ^екох му. — Јест лоз — олговори он. ГГа шта'ћу с љпм? — Вилттч^утпа лa ли je добио. na онда Иавече лођи да ми кажеш. Ето зато еам те звао. —■Одакле ти ово? — запитах га, jeo je ono била нека стара срећка, којој je пучење всћ, давно 'ТТРОШЛО. — Послао ми je један добар човек. У злу се, често и добра нађе. __'мишао сам да ли да му кажем да je ona ;ћ поорала. али ми je било тешко одлучити се на i. Отавио сам je у uen и од.тгучио чекати ло сутра, ;6к се 6ojbe промислим што бих му одговорио. Опростио сам се ć њим погато сам још мало доседио n отишао еам. О.утра на-вече пошао сам старцу много раније исго прошле вечепи.' Ветар се je био утишао, a круппс ii густе пахуљипе снега падале су на земљу. Одлучио гам био казати му да н.егов број није још извучеп. Мислио сам да га јот неко време подржнм у пади, јер сам се сетио сино1ш>их његових речи: да je нада највсћа срећа на свету. Дошао сам пред кућицу, али се из ње; није светлило. Зачудило ме где би он могао no оваквом впсмену отнћи. Упрсм у врата, била с.у отвооена. Упалим џепну лампу н униђем у собу. Ватра у nchii није горела. У први мах нисам никога опазио. Алн кад сам погледао на постељу, учинило -ми се као да неко у њој под јорганом лежи. Пос.умњао сам да je то стари Ибрахим, јер on сигурно без вечерљс молптве ne би нипошто легао да спава. Приступио сам постељи и одвратио јорган и заиста ,старац je полеђ.ушке лежао у њој. Очи су му биле отворенс, a укочеџ поглед . упирао je у строп. Ухватим га за раме и продрмам, јер- сам мис-лио да спава^ али он- ее није мидао. Тело му je било хладно и укочено — био је^мртав. Умро je с уверењем да ипак још.има. добрих л»уди. ........ • : ; 7 - 343 �Гласови млађчх Ha чардаку Камен Броји дукате и нестале дане. Кад се смирује дан на њему почива румен траг сунца, под њим плаче тиха вода. За њега нема ногледа мазна, Сва су срца за н>ега празна. Никад га не греје љубавни пламен. С&м тужан стоји n a води камен. Зато га заволех ja. Младос!.’ joj тече ко мла! о вече низ друмове тихе. Покрива белце, немирие are ћилимом ткане давнин з. Ha њега мислим у дане дуге. Остављен вечно сам био je слика безмерне туге самац студени кам. A мермер у двору шкрипи и npcKi белину раскош, осећањл свсла. Иротече многа јесен и мутна вода. Легоше дрвета стара у планини. Легоше радости моје све. Нико не жали тужан без цвета живот већ самац студени камен: на љему цвета бео цвет. Мир и туга сипи лепоточ узрела сна. 0 , бол ia су сећања и веч! a чекања на но) и' живот. Срђа Ђокић. Болна je радост утканч у мир свилеча п р олећа.. . и лчт смиреае чежње кроз ] lacKom, кроз звет. Ноћи Један се фењер негде у даљини њи 1 и ко крес светли у плавој ноћи. Гледам га дуго: кроз мрак црни чудло шаре и полако дрхти у самоћи. С. A. Бурина. У ноћ раскошну.. У нашим очима умиру бледе сенке, кроз ноћ се неки дивови хрву. У очима тјојим шуме песме зв !зда што ткају лепотом ведрину живота. У скривен<*ј слутњи дрхти вап-ij гнезда и јецај м о г а т в е ... и кликтај: 1 рехота. Никог нема у иоходе да ми дође! Сама ми je пуста соба, неког чека са песмом да прође из сна да je тргне ко из мртвог гроба. Hohac кроз твој живот кикотања ведра ко јесења гозба тече младост сочна, a ноћ пружа модра расп.упала недра попркскана крвљу злата нерасточна. У даљини негато лодно љива грца, низ брегове, махом, засветле се пути, и ко метеори, мукло, у болу, п а д а ј у ... п а д а ј.у ... крвави комади мога срца. 0 незнако лепа, скини с речи: cy'jpa нек се Hohac месец проспе седеф телзм и разалиј/ звезде руј јесељих зорг . . . Самује моја соба и ћути: чека неког са песмом да прође, у походе да joj дође. Нек 1 гроз( ори ноћас давни Брахмапу rpa, a ми ћемо тихо са тихам олелом опојати а.ивот уснулих понора. Авај. ноћи, ко ли he ми доћи?! Хамид Диздар. 1 344 С. A. Буонна. �Dr. Ivan Nevistić Nepoznati Kranjčević Nepoznati Kranjčević? To zvuči neobično, kad se zna, da je baš o Kranjčeviću pisano u našoj lite­ raturi više nego skoro i o jednom drugom hrvatskom pjesniku. Istina, pisano je mnogo, ali to još ne znači i da je mnogo kazano, a još manje, da je sve rečeno što se o Kranjčeviću može reć!. Dva najbolja, makar međusobno i mnogo različita, prikaza, Marjanovićev i Matošev, markirala su Kranjčevićevu književnu fizionomiju i ona je takvom ostala nesamo u publici već i u književnim krugovima. Drugi, kad su pisali o Kranjčeviću, ili su ga idejno napadali (klerikalei) ili su ponavljali sudove ove dvojice kritičara, ili su naprosto davali impresije i konstruisali proizvoljne zaključke. Pitanje je, da li je Kran'čević i kao pjesnik ono­ liko poznat publici, kako s-: to misli i tvrdi u knji­ ževnim krugovima. Po ško’skom šablonskom prika­ zivanju teško da se može i poznati pravi Kranjčević, jer pedagoški tumači rijetko da prelaze okvir filo­ logije i parafraze. A onda, već dugo godina Kranj­ čević nije ni izdavan, njegove knjige nestale su sa tržišta, i omladina k oja.ie izrasla poslije rata nije tako bila ničim potaknula, da se više zainteresuje za tog našeo najjačeg pje mika, koji bi, da je živio \\ drugom narodu, sigurno imao dosad već nekoliko kompletnih izdanja. Prošle godine je doduše »Hrvat­ ska Matica« pokazala dabru volju i odlučila se da među svojim blijedim prilično beznačajnim Zda­ njima izda i Kranjčevićevu antologiju. Ali, kako je poznato, u rukama slat ih urednika mogu da i dobri pjesnici propanu. Pjesnički urednik mora da kao esteta i kritičar bude kongenijalan pjesniku. Ovdje to nije bio slučaj. Uredništvo Kranjčevićevf antolo­ gije zapalo je Branim ra Vizner-Livadića i lo je bila dovoljna garancija, d i ta antologija — neće valjati. Mjesto da dade živ i potpun pjesnikov lik ta je »an­ tologija« dala samo jednu šablonsku sliku diletant­ ske školske čitanke, bez sistema i kriterija. Slično se je desilo i sa jednom takvom antologijom, koja je izašla na ćirilici. Piema tome pitanje izdanja Kranjčevićeve hrestomatije nije još riješeno. Tako je onaj pravi Kranjčević ostao stvarno slabo poznat publici. Ali ne samo v publici nego i u književnim kru­ govima Kranjčević nije dovoljno ni upoznat ni prostudiran. Da je drukčije, onda bi Kranjčević imao više i nasljedniku i nastavljače. Ovako osim Janka Pelić-Kamova jedva da je koji od boljih naših pjes­ nika savjesnije prošao kroz Kranjčevićevu školu. '.Nekoliko bosanskih drugova stihotvoraca, i to je sve. A naši mla li pjesnici mogli bi mnogo da nauče baš o '1 Kranjče vića. Vrlo mnogo, osobito u onome što je najslabija strai a naših mladih pisaca (osobito iz kajkavskih krajeve), a to je jezik. Ono što im gra­ matički daje Vuk, t*» im stilistički i pjesnički daje Kranjčević. Nitko o l naših pjesnika nije poznavao tako dobro jezik кло Kranjčević. Nitko ga nije tako marljivo studirao, niti je ušao tako duboko u njegovu psihološku i muzičku bit. A je li moguće zamisliti dobrog pjesnika, tog umjetnika riječi, bez dobrog poznavaoca je'.ika? Zato bi osobito za one pjesnike, koji nisu rođeni u krajevima našeg književnog jezika, Kra.ijčević morao biti jedan »vademecum«, jedan stalni jezični savjetnik, ako ne i više od toga. Osim ovog polupoznatog i napola upoznatog ima i još jrdan sasvim nepoznati Kranjčević. Nepoznat, i zato krivo shvaćan i krivo tumačen od kritičara i komentatora. Kranjčevićevi kritičari i tumači svi su se redom čudili, kako to, da taj mali bosanski učitelj i činovnik, što s e potuca po bosanskim i herc -govačkim varošicama počevši od Livna i Bijeljine pa do Mostara i Sarajeva, kako taj prosti provinci­ jalni učo dolazi u svojim pjesmama na teme, kojima se bave samo najveći intelektualci? Kako on na pr. dolazi do toga, da piše čisto socijalističke pjesme u vrijeme, kad se kod nas jedva nešto zna o socija­ lizmu, i kad su u čitavoj našoj poeziji glavne, ako ne i jedine teme, nacionalizam i patriotizam. Kako to, da taj provincijalac« govori o čisto filozofskim, (metafizičkim,, religijskim pitanjima (naime, on in­ terpretira te teme na pjesnički način) kad se tim pitanjima kod nas bavi vrlo mali broj ljudi osim zanatlija-profesora. Odakle tome pjesniku tako velik horizonat i tako daleke perspektive, odakle mu ta dubina, kad on na kraju nije ništa drugo nego jedan provincijalni učo? Sve je to začuđavalo Kranjčevićeve kritičare i tumače. Njegovi klerikalni napadači (prvi biskup Mahnić u staroj »Hrvatskoj Straži«) tražili su i nalazili u njegovim pjesmama tragove Schopenhauerove i Hartmannove filozofije. Drugi kritičari prihvatili su tu tezu i onda prilično nejasno i bojažljivo nagađali o Kranjčevićevoj lektiri nepre­ stano bugareći samo o njegovom pesimizmu. Svi iu skoro bili uvjereni, da je to lektira slučajna i neodabrana, sigurno kakave brošure po kojima da je i Kranjčević kao i drugi samouci ili »nesistematski naobraženi ljudi« saznavao za duševne i socijalne pokrete u Evropi. Niko nije vjerovao, da se taj prosti učitelj bavi i dubljim i svestranijim studijem, pa se je zato i njegova filozofija i njegova filozofska dubina tumačila osim površnom lektirom još i prirodnim darom kao i kod Njegoša. 345 . �Da navedem samo tri primjera i dokaza, kako je u Institut kao neke vrsti Kranjčevićev muzej. Ćoje pogrešno i krivo tumačen i shvaćan Kranjčević. roviću je bilo povjereno, da te stvari uredi i invenVladimir Dvorniković u svojoj maglovitoj studiji bez tariše. On je popisao sve što je tu našao, pretražio ikakve rezerve naprosto konstatuje kao gotovu či­ sve rukopise, prekopao sve njegove knjige i pobi­ njenicu, da »Kranjčević nije mnogo čitao«, a kad se lježio sve bilješke, što ih je Kranjčević bilježio po pita, da li je pjesnik čitao Schopenhauera, on odgo­ knjigama koje je čitao. Sad je ćorović sav taj mate­ vara komotno »nisam na čistu«. Kako je on površno rijal objavio u spomenutoj knjizi, i ko taj materijal studirao Kranjčevića vidi se po tom, što na široko pročita, upravo će se zadiviti kako je marljiv u stu­ priča kako ga je lično poznavao i kako je kod njega diju bio taj »neobrazovani« pjesnik i kako je nje­ vidio čak i veliku biblioteku, ali — eto nije osjetio gova načitanost bila kudikamo veća nego se i slutilo. znatiželje da malo dublje zaviri u njegovu biblioteku Tu ne može biti mistifikacije, jer kod proučavanja i da se uvjeri šta čita i koliko čita Kranjčević. Isto Kranjčevićeve lektire vodi se računa samo o onim tako i Branimir Vizner-Livadić u predgovoru spo­ knjigama, po kojima je Kranjčević vlastoručno pravio m enute antologije bez ikakva razmišljanja i raspiti­ svoja opažanja, bilješke i podcrtavanja, dakle o knji­ vanja jednostavno ponavlja tu krivu i iz prsta isi­ gama za koje se sasvim sigurno može tvrditi, da ih sanu tezu i veli: »Kranjčević nije mnogo čitao, nje­ je Kranjčević čitao i studirao, a ne uzimajući uopće gova lektira lako se mogla kontrolirati«. A eto taj u obzir one knjige po kojima on nije pravio nikakvih pisac nije ni prstom-makao, da pokuša »kontrolirati« bilježaka pa se ne može pozitivno ustvrditi da ih je tu lektiru, jer sigurno da je pokušao naišao bi na čitao, makar je vjerojatno, da je mnoge i od tih mnogo toga što bi ga odbilo da piše jedan tako po­ čitao. A i tih knjiga, za koje se sigurno zna, da ih je vršan i plitak prikaz o Kranjčeviću i njegovoj poe­ čita o ^ stu d ira o ima vrlo mnogo i iz najraznijih pod­ ziji. Povodom izdanja Livadićeve »Antologije« Lu- ručja: iz beletristike, filozofije, estetike, filologije, naček je u »Obzoru« napisao čitav napadaj, ne na istorije, sociologije, etnografije, pedagogije, ekono­ Livadića već na — Kranjčevića. 0 njemu on govori mije, prirodnih znanosti pa drugih raznih djela. superiorno kao o kakvom nedoučenom uči, i^prigo^ Iz njegovih bilježaka i podcrtavanja vidi se koje vara mu što pjeva o temama k p ie u o p ć e n e pozna on domaće i strane pisce čita s većom pažnjom. Od i t. d. kao, na p r i m j e r i Socijalizmu. I Lunaček na­ domaćih se najviše zadržavao na Šenoi. Njegova prosto onako na .vjeru i ne pokušavši da se uvjeri djela je Kranjčević upravo studirao, bilježio riječi 0 svojim pretpostavkama tvrdi: » 0 samoj ideji so­ i fraze te sve jezične i stilističke interesantnosfi. cijalizma, napose f)ak o radničkom pitanju Kranj­ Time postaje objašnjena činjenica — što je dobro čević nije nikada ni razmišljao«! opazio urednik ovog materijala — što je Kranjčević Sve je ovo napisano nedavno, dakle u vrijeme, posvetio svoju prvu zbirku pjesama upravo Šenoi. kad nas dijeli toliki razmak od pjesnikove smrti i Šenou kao da je on smatrao jednim od svojih prvih kada publika mnogo više vjčruje sudu komentatora učitelja književnih. Kod mnogih opet djela drugih 1 tumača, jer drži da su sve činjenice objektivno domaćih pisaca, koji su Kranjčeviću slali svoje knjige utvrđene. Tako je eto kod nas zavladalo m išljenje s kićenim posvetama, vidi se da pjesnik hije mnoge o Kranjčeviću kao o neobrazovanom ili jedva polu­ od njih naprosto ni razrezao. A po tome se može obrazovanom čovjeku. Međutim šta se desilo? Sada mnogo zaključivati o Kranjčevićevu ukusu i knji­ se dokazalo, da su sve te konstatacije pjesnikovih ževnom interesu. Od evropskih pisaca najpažljivije tumača samo puke i proizvoljne kom binacije bez je studirao (sudeći opet po njegovim bilješkama): ikakva temelja i da je Kranjčević bio uistinu i nao- Shakespearea, Goethea, Schillera, Dostojevskog, Ibbrazovaniji i načitaniji nego li njegovi tumači, koji sena, Tolstoja, Turgenjeva, Sienkiewicza, H einea, su •— kako se vidi iz gornjih citata tako odlučno Lessinga, Вугопа i t. d. u originalu ili u njemačkom, hrvatskom ili srpskom prevodu. Njihova su djela isticali njegovu neobrazovanost. Nedavno je naime Vladimir Ćorović (koji je još puna bilježaka i podcrtavanja, a interesantno je, da prije desetak godina u »Književnom Jugu« pisao o su djela Zolina, Puškinova, Cervantesova, Moliereova Kranjčevićevoj lektiri i njegovu studiju jezika) oh- i dr. bez ikakve primjedbe, Puškin je Čak i nerazrezan. Najviše je čitao njemačku literaturu, a u njoj javio u »Građi za povijest književnosti hrvatske« (knjiga X. Zgb 1927.) na čitavih 100 stranica mate­ je najpažljivije prostudirao Goethea. Tu činjenicu će kritičari sada moći uzeti kao putokaz u traganju za rijal koji se zove »Lektira S. S. Kranjčevića«. Kako se došlo do tog materijala? Godinu daha nakon Kranjčevićevim pjesničkim vezama. Isto tako i K ranjčevićeve smrti (1909.) otkupio je upravitelj H einea, koga je Kranjčević i prevodio u »Ilustro. »Instituta za proučavanje Balkana« dr. K. Patsch od vanom Vijencu«. U njegovoj su biblioteci inače djela, pjesn ikove udovice njegovu radnu sobu sa prepiskom, sa primjedbama ili bez njih, prvih pisaca i pjesnika dokumentim a, rukopisim a i bibliotekom i smjestio počevši od mnogo išaranog Homera pa do skoro svih 346 �glavnijih pisaca iz njemačke, francuske, ruske lite­ rature, pa neka iz talijanske, španjolske, švedske, norveške, češke, poljske, danske, bugarske i ma­ džarske (sve većinom u njemačkim prevodima). Od domaćih pisaca čitao je Kranjčević pažljivije osim Šenoe još i: Mažuranića, Demetra, Zmđja, Matavulja, Sremca, Stankovića. Ali domaće pisce^ nije Kranjčević studirao s nakanom da što od njih literarno nauči (izuzevši Šenou) nego najviše radi jezika, a i sam Šenoa ga najviše interesira radi jezika. Zato su u njegovoj bi­ blioteci najviše ispodcrtavane i išarane knjige koje se bave jezikom: rječnici, gramatike i folkloristički spisi. Vukov »Srpski Rječnik«, Broz-Ivekovićev »Rječnik« i »Pravopis«, Daničićevi »Oblici«,Divkovićeva i Vitanovićeva gramatika, pa zbirke narodnih pjesama i priča (Vuka Vrčevića i dr.) sve su te knjige naprosto išarane. Kranjčević je podvlačio in­ teresantnije i manje poznate riječi i oblike, dodavao’ svoje što ih je čuo u narodu i uopće sa najvećom pažnjom studirao jezik. Njegov interes, izgleda, naj­ više se zadržavao na -jeziku i tu je njegov studij sličan studiju najpedantnijeg filologa. Pokraj toga studira on pažljivo opću i ctomhću, staru 1 novu, istoriju i geografiju. A onda i ono što je njegovim tumačima bilo nejasno — filozofiju. Po ovom mate^ rijalu mi saznajemo, da je' Kranjčević vrlo pažljivo studirao filozofiju, osobito Kanta, pa Schopenhauera (zd koga Dvom iković j e č e , da nije na čistu!) i tada popularnog evanđelistu materijalizma Biichnera, pa filozofske klasike i Darvvina, po originalima ili struč­ nim prikazima. A da je poznavao socijalizam, i da je razmišljao o njemu (što mu je negirao Lunaček) vidi se po pažljivom studiju Radenhausenove knjige »Die Sozialdemokratie«. Odavle saznajemo, kako se je Kranjčević neobično mnogo interesovao za Jevreje i istočne narode, za budizam i dr. što je vrlo važno znati kod proučavanja Kranjčevića. I t. d., i t. d. Ne­ moguće je sve to ovdje nabrojiti i dovoljno je istak­ nuti, da taj sada objavljeni materijal dokazuje go­ lemu marljivost, načitanost i jednu upravo naučenajčku žicu u pjesniku Kranjčeviću. Nijedan naš pjesnik ne može se podičiti s tolikim studijem i s tolikom spremom. Ovaj materijal objašnjava sada potpuno pojavu ovoga velikog i smionog novotara u našoj poeziji i našoj literaturi. Ovi podaci obaraju mnoge teze i sudove ranijih Kranjčevićevih kritičara. Ko sada poduzme da o Kranjčeviću napiše jednu temeljitu, potpunu i definitivnu studiju, kakve do sada nažalost nemamo, taj će morati' zaći mnogo dublje pod ovaj talenat od svojih predšasnika. On će morati da komparativno prostudira glavnu Kranjčevićevu lektiru i da iz nje iskopa elemente i kom­ ponente koje su imale utjecaja pri izgrađivanju ovoga talenta. U ovom materijalu naći će svako novih poticaja i novih putokaza kod izrađivanja Kranjčevićeve književne fizionomije. Kranjčevićevi neob­ javljeni rukopisi i nacrti (osobito interesantni dram­ ski pokušaji i nacrti) daju novih i dosad nepoznatih podataka, ali i novih zadaća Kranjčevićevu kriti­ čaru. Po sebi je razumljivo da će se i ta nova studija o Kranjčeviću, koja ima istom da se napiše, vrlo mnogo razlikovati od svih ranijih prigodnih, površnih ili nepotpunih studija. Istom takva studija, građena na Kranjčevićevim djelima i' na ovom materijalu, -m oći će da nam potpuno objasni ne samo ovog već profanisanog pjesnika pesimizma, nego i pjesnika duha i proletarijata, autora one proročke »Vizijo« u kojoj Kranjčević još 1906. predviđa rusku revo­ luciju: . . . . To idu legije iz crnih podzemlja, Sve idu dugo... duže . .. duže U kolijevci im bog je zvijezde darovo, Car-otac: Sibir, zrno, uže!“ kada Dostpjevskijev Raskoljnikov kao predstavnik poniženih, kao predstavnik proletarijata ubija carizam pa se smješka: „I gleda dugi red i što su puknula Tolika srca u njih sviju, U vrisku viknu noć, u cijeli viknu svijet: „Sad ubih babu krvopiju". Eto, toga pjesnika treba da oživimo više nego pjesnika plača. Pjesnika duha i rada, Čovjeka i Radnika. Из стране лирике Лп-Тај-Пе ‘ Сузс падају no вез.у. Увезћу сузе концем и — оне ће бити бели бисери. - Бела ицрвеиа ружа --- " -V • ' : Наслањај.ући . с е на ■ прозор, преко ђерђефа, убоде ме-игла уЈгрст. В ед ар уж а, коју сам везла, поста.црвена, . . . . ; Ha далеком бојишту, са синрвима. домовине, пребива мој нријатељ; може бити Сад прблева своју крв? Чујем топот копита. Ах, je ли то љегов коњ? 0, није, ннје, то чјамо моје орце бије. • свилендм Једне месечеве ноћи, пре седам стољећа, onojert вином и лепотом пејсажа, утопио се највећи кинески несник Ј1и-Тај-Пе. Веслајући у лаком чамцу, no језеру, вараве слике у њему њега су примамиле у своје дубине. Његови обожаваоци верују да се. дигао у небо. И дан-данас, носле толико векова, no чајанкама, лепе гејше певају његове дивве песме уз свој звучни koto . Слава му неће помрчати док сунце обасјава земљу. 347 �Мосшарци Алексп ШанШићу Уместо речи иоводом откривања саомен-сшене над песниковнм гробом Миран и тих, ишао je улицама као да тражи Моћи волети нешто из дна душе, значи осећати изгубљене снове. Шетао je обронцима понад Мо- се песником. Toj љубави бити у стању дати узвистара, посматрајући плочни град минарета, окунан шенију форму значи бити изабраним међу оним, У сунцу, no ком се прелевао жагор и узвици. По- који се осећају песницима. Све оне који воле, не знавао je већ сваку башту и капиџике и прозоре можемо славити, али оних ретких. који су дали камених кућица што радознало вире у зелепило. достојно рухо нашој великој љубави, треба и мртЗамишљено je гледао низ зелену Неретву mro се вих да се с ниететом сећамо. губила тамо у плавим ширинама иза Јасенице. И Један ретки од тих између многих нас био je све то, залевао je једном великом љубављу, љуАлекса Шантић. II док ми, ioni живи, посматрамо бављу за свој родни град, за његову постичну све оно што je било предмет н.егова уметничког прошлост, за песму што се извила из љегових кастварања, све оно што м-у je било блиско као и мених ћошкова и севдах-сокака, за његове траге- нама свиМа, уместо њега лежи хумак земље пред дије и радости, na и за своје сопствене ране успонама. A да би се та хумка коју ми пошутјемо као мене и жалбом за њих. парче свете земље одупрла немилосрдном и Eto, ту je притајено и стидљиво рођена у брзом времену, ми постављамо на њу овај скромни белег, нама и познијим генерацијама у сећање на души, одрасла и однегована Шантићева поезија. највећег између нас. Не зовите ме у страни и далеки свет, јер за ме Ова цветна хумка што крије једну светлу нема топлине у њему. Не водиге ме непознатим људима, јер моје речи топле су само онда ако су^ прошлост нека нас храбри поносом у будуКности. Ова_ цветна хумка што крије једиу велику л>убав управљене мојима. Не изводите ме из овог зачанека нам буде утеха и у наишм тешким данпма, раног круга ког сте назвали Мостаром, јер je он за јер љубав je највеће богаство у животу и ona се, ме цео један свет, у ком сваког и сваку ствар како видите, не заборавља. могу да залијем валом топлог осећаља. Ето, проЗато, кад и нас свих нестане, na кад се и овај леће je. Цветају бадеми nd б&птама и нешто ту га ^ ^ белег заборави, дело Алексе Шантића остаће као љиво мило сочи у ваздуху. Емина пева негде у светло у заборављеној прошлости, као један тралак авлији у комшилуку. a кад њ е н г л а с нестане, и свих нас и онога што смо некад волели. огласи се кумрија н е г ^ у махали. И у то ти Слава му! благој и меканој као опојан мелем рађа X. Хумо . иесма Мостару. Нњижевнн преглед Сшеван Галогажа : Чудне силуеше 11рва ii најбоља страна ове књиге, no мом мишљељу, je та птто писап директно задире у ране свих нас и немислордно реже no њима. Огав са ког on то чини истина нсће бити многима довољко јасан, јер место да га прецизно нагласи, г. Галогажа се задовољио с тим да тај његов став чптаоци само наслућују. Кривња за ов.у нејасноћу могла би се свалнти и на ово наше ратом пол.уљано време, без довољно израђених смерница за будућност, али за писда који би хтео да изађе ваи граница уметничког хроничара свог времена, то не би била никаква исприка. Г. Галогажа, илуструјући кам овде на чисто уметнички начин многе своје дубље улечатке од 1915. године na овамо, довео нас je само, тако pehu, на неке болне рушевине, тек наговестивши, a и то замагљене, правце у будућност. Ова збирка почиље са две ратничке приче из којих на први мах упознајемо писца и његове na­ to p e као и његово уметничко осећање гледања на. свет и живот. Г. Галогажа je далеко од тог да само »литерарише«. Он има увек шта да каже и у том je у овој збирци кратак, рекао бих скоро нестрпљив, трудећи се да и својим описима даде и нов и лични тон, што лападарнији, који ће уједно одати пишчево лично мишљење о ствари којом се интересује. У првој прииоветци »Чудне силуете«, док описује расположење студента добровољца Крпана нред јуриш, упоређујући бојиште са позорницом, почиње овако: »Ha левој страни Јабланика 27 стабала у неглижеу: на овом аристократском снегу у бедној месечини могу се лако пребројити. У дну позорнице, тамо према северозападу где, кажу, расте нека чудновата трава која се у платно увезашш енциклопедијама зове западна култура, налази се непријатељ. . . . Или: Ђути сваки крај своје пушке и пажљиво проматра како из сваке цеви излази Досада иеторије. Не би се могло тачно одрсдити ко кога држи: 'војник пушку или пушка војпика.« И фантома, сатана прелази преко бојишта и својим избуљеним левим okom гласло се смеје и рату ii људима и свему. И нестаје га._ Ко je то био? Ta визија била je врхунац напона мисли добровољца Крпана, високо сазнање о животу где се мисао губи у дублнама без краја и где људски ум долази до сазнања о ншптавилу света. Али �г. Галогажа прелази ћутке ттреко тог високог моста. Кроз ову целу књигу r. Галогаже осећамо једног човека, који мисли и ког мучс сви сукоии n>eгове средине. Има нечег и уврзђоног и пониженог у сазнању тог човека. Разочаран je, титра сс својим сопственим огорчењем и све то прелева филозофским сазнањем о неминовности неправде и глупости у живот.у. »Вимана«, та je приповетка плод размшшвања велеградског иптелектуалца, уметника, који стоји на »опасном« рубу животног сазнања који се смеје људству и његовој глупој животној укалупљености. Он je толико превазишао ту своју срсдииу да je већ за њу »полудеох. Поред добре стране, писац ових новела, разуме се, има и слабих страна као и сви тшсци. Једна од тих најслабијих страиа то je да се у овим повелама осећају кафански разговорл и да иеке од л.их скоро и нису ништа друго до i-афанска духовита ћаскаља (Државотворциј. Ипаче и К°Д ДР.Угих приповедака осећају се понори исвезапости које често делују као недостатак даха, нли као да се и под цену прекида целине изнесе нека д.уховита опсервадија. Приповетка »Интелектуаци« дата у пајобичнијем дијалогу ипак довољно износи намеру писца. Илустрација кафанских интелектуалаца доста je успела и јасно се наелућује онај, може бити. јединн позитивии тип међу њима ког називају чудаком. Назире се пак да je и он немоћан пред неком вишом силом. Али ни г. Галогажа не иде нигде до крајље јасне линије, илн због евоје немоћи, или пак због немоћи пред неком вишом силом. X. Хумо. Мирослав „Фелдман : Архиаелаг Снова Читајући ов.у збирку стихова г. Фелдмала. стално ми искрсава пред очи лепушкасто, у бедо обучено дете. To je дете, како се обично каж^, из боље фамилије и добррг одгоја, поздравља све тетс са: љубим руке и слуша свој.у зДатну мамицу. Само што се том детету одмах и, на челу види iufa му je судбина забележила у своје дебеле књпгс. Наиме, њему неће бити досуђфта патња у животу, него ће му живот личити ira, шетњу кроз бехаро? окићену башту. Оно нећб пикад пасти у вртлог трагичног човечанства, нити ће му бити оуђено да сноси један део његова удеса и уделом и снагом јачег човека да му олакша бол. To ће дете <5ити срећан песник и певаће бдаго и мекано о животу као мајка уз колевку свом мезимчету. Јер само je јачим дато да осете горду величину хватања Јсоштац са злим удесом. ,v Ретке су данас збирке песама које су у стању да вас освоје, a поготово да вас за нешто одушев-л Од ослобођења на овамо, оне би сб м(Јгле на upere да изброје. Да будем искрен: на а:алост, ова збирка иесама г. Фелдмана, о којој je овдс реч, iie снада у те лепе реткости. Дубља песничка снага нигде да се заталаса. Прочитао сам цел.у књигу и тек у двс песме осегио сам мужевнијег u нешто снажнијег песника. Зачудо у ово наше тешко и хаотично доба нигде бола, беде, жуљаве борбе, глади ни револта. Kao да песник живи у срећно насмејаном салону, где се обичаје дивити ружчиастнм стварима и жалити сироте. Сем овог свега, што je, no мом мишљењу, всома важно за нашу поезију, осе' ћање расног код г. Фелдмапа, у овој збирпи, педостаје. За лаше нерве, за наше балканске нерве и инстинкте хоће се снага, na макар била она и сирово елементарна. У нас je лепота много емотивнија, a осећања много раз.узданија, иако често тако всшто лирски залевена. Eto, такви смо ми. A г. Фелдман и ne излази скоро из круга детињских расположења, лепо васпитаног и маженог дечака: У сред града зелени квадрати. Воћке цвату, високе и родне. Са већшше одбијају сати једно тихо, светло, божје подне. Двоје мале деце у белини играју се сватова и cpehe. Он je нежан. Прсти су му фини. Ова због њег бере жуто цвеће. Он joj стару причу приповеда. Ona једним ухом радо слуша. A с висока анђео их гледа — камсн анђео. Смерна му je душа. За лоезију песма »ЈЗече«: г. Фелдмана карактеристична je Топао пролетњи зрак. Трепере плаве.сене. Мекано тоне мрак, пролазе младе жене. Таман им дршће стас. Шумори снена трава. Тихо се љуља клас уз реку која сиава Путује месец чудо Што краљује у мраку. Да ли je живети лудо у месечевом траку? х Да ли je живети лудо у местчевом траку, то ja стварно и ne знам, али да овај ритам куца и сувише једнолико као чекичићи no стаклу, и да његова ситна и лепроменљива лупљава потсећа на лспразност свега као и ова песма, то je сигурно. Интересапт-на еу и љубавна расположеља г. Фелдмала. Несма »Њеној кћери« и сувише je сентимептална и бескрвна, скоро плачна. Да дитирам два стиха из те песме: 349 Ал’ ви сте тако млади и много ми je жао да пре пред десет лета још за вас нисам знао — онда сам волео слике и несме и часне драме и жене су радо и много са мном бивале саме. �• 0 да сам вас онда срео, ja бих вам не знам зашто, о овом животу с много љубави причо и маштб — тако вам уморан пишем несму у спомен и славу и молим да je не чувате у вечном забораву. Куда год крене Дон Кихоте, Жена прадавна, окрутна, славна' смеје се с ђаволом^сагласна. Жена сутоп Жена шуме Инак, како сам већ наломенуо, две песме у овој збирци јасно одскач.у од осталих ставом какав би се и могао очекивати од јсдног зрелијзг песпика. To су: »Балкапска лесма«, коју je г. Фелдмал, осећајући ваљда и сам да не спдда у круг ових осталих, na макар и бнла осамљена, одвојио у засебап циклус и песма »Ha овој нашој звезди земљи«. »Балканска песма«, лако мало na'тетична, делује вео.ма добро. У њој je умео г. фелдман да нас погоди у живац својим еланом, л донекле с е / али само у овом случају, приближио неким бољим песмама г. Црљанског. Може бити да га je за ову песму инспирисала и ona дивна Блокова лссма: »Скифи«. Песму »Ha овој нашој звезди земљи« лренослм у целости да би се уверили паши читаоци, поред свега горе паведеног, да г. Ф. може да буде и добар песник. Ona гласи: Ha овој нашој звезди Земљи има илавих брегова, мирисног цвећа, топлих пролећа и много славних стегова. Ha овој нашој сребрној звезди витези сребрног месеца лутају с чаробном Розинантом — туга им путеве пресеца. дршћв сабласна: je јутро најлешиег дана, мушкога стварања.' je последља зелена граиа након разарања. Она je прво чудо у свету ма којег било човека. Она je танка роса на цвету, a цвет je слутња до века. Жена je прича о дну мора, пуном бисера гаравог. Садржај најтежег разговора сусрета неког варавог. Она je воследња чежња свега, радост и туга збивања, узрок осмеха детињега, напетост очекивања. . Нико je никада видео није, Њу, тајну над свим тајнама; у гласу, у теду, у стасу крије смисао свим колајнама. Она вечно расте и иада у многим тешким грудима, Она која je увек млада на звеади Земљи, људима. Бриљаптаи лредговор »Архипелагу спова« наиисао je наш познати књижевнш; Боривоје Јевтић. Књига je укусно опремљена. X. Хумо. Нове књиге и часописи Вера Обреновић - Делнбашић - h 'мп\ Младосши Свакодневне ситне радости : жалости највер— су пратиоци нашег живота. Осећати их дубоко, 3i живети интензивније, али не и уздићи се над њих. З а __ иоследње, потребан je јачи дух и једно продубљеније осећање. Стихови гђе Вере Обреновић-Делибашић не излазе из уског круга свакидашњице, али зато обилују предностима које обичавају ређе имати многе последњих година обелодањене збирке песама. Па зар и свакидашњицу неби могла да уздигне поезија из њене обичне монотоније? Њ у која нам je најближа учинити што топлијом и блискијом. Гђа Вера Обреновић-Делибашић заиста je то постигла својим стиховима. Скоро свада песма одише топлином и за бол и за љубав. Скоро свака песма у овој скромној збирци жедна je живота и болна због хитре пролазности његове: Засмејало се чудним смехом и расцвало се слатким грехом • пролеће. ■Над реком воден коњиц круж и. . . Пружи ми вреле усне нружи, пружи; кратак je лет. — По трави пале с врба сене и цвеће цвате — и цвеће вене до века. Пружи ми вреле усне пружи: над реком воден кошиц кружи; кратак je лет! Жена нам изгледа најблискија и најприроднија кад пева о љубави. Код ње волимо лагану и болећиву осетљивост, преко које би ми мушкарци сурово прешли и због тога се осетили поноснијим и снажнијим. У овим стиховима има толико те болећиве лакоће да нас често освоји. При најмањем ветру задрхти осетљива харфа, na тужно или жалосно: нама je пријатан њен глас. Капају сузе. Ко ли их нагна? Какови јади? Касно je дошло кајање сиво: Шта да се ради. И управо ову лакоћу најволимо кад je добра рима нежно и прпошно баца као каскада и где je она савршенија и лакша, стихови су у овој збирци природаији и некуд блискији. Ова мала књижица скромна je и без великих претензија, a тим симпатичнија. Сва je жедска и топла, a што je главно без имало позе и намештености. XX. Летопис Матице Српске Изашла je 2 св. 31. кљиге у којој се налазе прилози др М. Петровића,*М. .Такшића, Миленка Гавриловнћа, др. Ротмилера, др. М. Миланковића, Ф. Мажуранића, Б. Ковачевића, С. Миличића, Љубице С. Јанковић, Н- Цанкара, др. Тарановског, др. 0. Хофмана, [Ф. Малина. — Белешке. Књиге и листови. - Страни листови. — Библиографија. 350 �Шефкија Глухић Ових дана преминуо je наглом смрћу у 50. години живота Шефкија Глухић, адвокат, министар на расположењу и најпопуларнија личност у Тузли. Рахметли Шефкија je рођен у Мостару. Правне науке завршио je у Бечу. Међу ондашњом нашом националном академском омладином у Бечу важио je као јак интелектуалац. Био je првак у својој ђачкој дружини, нарочито у Џабићевом покрету. Након завршених студија провео je праксу у судској и административној струци no цостојећим иронисима, a иза тога je отворио адвокатску канцеларију. У политици боо. херц. муслимана прије рата узима видног учешћа. У првом засиједању бившег босанског сабора једини међу посланицима био je Шефкија изабран на два мјеста, и то у Херцеговини и Крајини. За вријеме свога политичког дјеловања истицао се и на публицистичком пољу a највише на сарађивању политнчких листова »Земана“ и „Вакта“, који су били органи чланова муслимана у бос. сабору. За вријеме Свјетског рата био je официр у аусријској војсци и као такав помагао je многе наше људе, те су га сви војници, који су долазили у његову команду, веома хвалили, a нарочито војници лравославне вјере. Он je н>их као своју браћу на сваком кораку штитио и иомагао. И након Ослобођења Шефкија узима живог учешћа у нолитици. Кад je убрзо иза тога дошло до нартијскополитичког размимоилажења међ^ пок. Стојаном Проти- ћем и Светозаром Прибићевићем, Шефкија се опредијвт лио за линију Прибићевића и Демократску странку, која се тада формирала. Тада je и дошао у Привремено Народно Представништво и постао Министар. Приликом избора за конституанту кандидовао je као носилац листе у тузланском округу, али није ирошао. Тада се показало да je Шефкија имао присташа у читавом округу, a нарочито у срезу маглајском. Када je касније дошло до цијепања Демократске странке, Шефкија се апредијелио за линију Давидовића. Ноторно je познато да je Шефкија био врло добар нравник, добар говориик, идеалиста у схватању живота, у друштву веома обљубљен, чак и међу својим проту? партијским друговима. Био je дуже времена предсједник општине у Тузли и ту je оставио бриљантне усиомеие, јер je помагао свакоме, a нарочито сиротиши, до крајњих граница могућности. Судјеловао je у свим хуманим акцијама и био je дуже времена предсједник „Гајрета“ у Тузли. И његова адвокатска канцеларија била je onhe позната као уточиште биједника и сиротиње, од које никада нијр nape наплатио. Уопће био je алтруиста, каквих се у данашњем д^уштву ријетко налази. Зато je и био његов спровод такав, каквог Тузла није доживила и зато га познаници и пријатељн његови, a нарочито сиротиња, толико и оплакују. И наш „Гајрет“ у њему je изгубио свога најбољег сарадника и пријатеља. Нека je рахмет души његовој! "PO™ Хамчд Кукнћ. ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Предсједник Гајрета — Легатор (велики добротвор) Новв Утемељач Гајрета из Пријепоља Госи. Бећир Хаџихасановић, велетрговац из ПријеГајрета Предсједник Главног Одбора Гајрета Госп. X a ј д a р поља, уписао се ових дана за члана утемељача са своЧ е к р о, инжињер, уписао се 8. о. м. за члана Легатора том од Дин. 500'—. Главни Одбор Гајрета срдачно захваљује г. Хаџи(великог добротвора) Гајрета, уплативши одмах у готовом хасановићу. Друштву Гајрету Дин. 10.000 (десетхиљада). Истодобно je уписао г. Чекро своју ГђЈ* С a ф и ј у X. Ч е к р о за члана добротвора Гајрета, унлативши у Васијет Гајрету Рахм. Хаџи Наим еф. Кадић, кот. шер. судија у готовом Дин. 1.000' - (хиљаду). Ова нажња и љубав нашег предсједника г Чекре Сарајеву, син М. Енвери еф. Кадића, који je почетком ове године преселио на ахирет, одредио je у васијетнами, нрема Гајрету, обрадоваће без сумње сваког раденика и пријатеља нашег друштва, те се надамо да he ова пле- да се Мерхамету и Гајрету у Сарајеву преда no 500 дин. Рахметулахи алејхи! менита геста нашег предсједника, сада када се чине прииреме за прославу Гајретове 25-годишњице, одјекнути и у провинцији и да he дати подстрека многима, нарочито Дар г. Хакије Ћемаловића Господин Хакија Ћемаловић из Мостара послао je онима који су некада помагани од Гајрета, да слиједе Гајрету Дин. 103'- као изгубљену изборну окладу у примјеру његовом. корист Гајрета. Прилог предсједника Гајрета Госп. 'Лемаловићу срдачна хвала. Предсједник Гајрета г. инж. Х а ј д а р Ч е к р о нредао je друштву Гајрет Дин 1.000*— (хиљаду) као свој Акција за подизање Гајретова Дома добровољни прилог. Ha задњим својим сједницама Главни Одбор Гајреха третирао je питање подизања Гајретова Дома, велике Помоћ Обласног Одбора Гајретове палате у центру града Сарајева — да би се Обласни Одбор у Сарајеву одобрио je Гајрету своту једанпут остварила давна жеља Гајретових раденика и од Дин. 10000'- као своју иомоћ. пријатеља. У овом погледу констатована je једнодушност Госп. Садик еф. СадиковиК Гајрету и воља чланова Главног Одбора, те je закључено, да се Госп. Садик еф. Садиковић, народни љекар из Љубушког поново je иослао ових дана Гајрету своту од темељи Гајретова Дома имаду подигнути још идућег прољећа, приликом ирославе Гајретове 25-годишњице. У Дип 1.126 — 351 �ту сврху наћи he се убрзо погодно земљиште, израдити илан Дома и умножити разгледнице Гајретове палахе, које he се расначати no свима нашим крајевима, како би се за ову Гајретову акцију заинтересова ги сви слоје и нашег народа. Добротвори и утемељачи Гајрета Приликом прославе Гајретове 25-годипш>ице Главни Одбор Гајрета штампаће пригодну Споменицу, у којој he се изнијети укупан рад Гајретов у току минулих 25 година. У тој Споменици поред осталог изнијеће се имена свих Гајретових чланова добротвора и утемељача. Из књиге добротвора и утемељача, коју води канцеларија Главног Одбора, констатује се да су многи уписаии чланови добротвори и утемељачи уплатили чланарину само дјеломично, a некоји нијесу ништа уплатили. Ta маљкавост настала je отуда, што су некоји иододбори и повјереницн најавили Главном Одбору упис тих чланова, a чланарину не дозначише уписани чланови директио нити путем друштвених пододбора и иовјереника. Да бн се могао у нпо краћем времену средитп исказ члапова добротвора и утемељача, ових даиа обратиће се Главни Одбор на све своје пододборе и новјеренике, да од чланова, који никако или дјеломично подмирише своју претплату, наилате чланарину како би имена тих чланова могли унијети у Споменицу. Чланови, који не удовоље својој дужности, брисаће се из књиге Гајретових чланова, cevњихова имена неће унијети у Сноменицу. Моле се сви пододбори и повјереници да св^је-ТЈД^ говоре no овој ствари доставе Главном Одбору чим се овај на њих обрати. Нотреба прошврења друштцеве оргаввзацпје Приликом прославеГајретова25-годишн,егкултурнопросвјетног рада издаће се Гајретова Споменица у којој he се изнијети поред осталог градива и сва овогодишња друштвена организација, Гајретови пододбори и повјереници у свим мјестима. Како he Гајретова Спомеиица бити трајне вриједности, из које he се најбоље моћи видјети укупан рад Гајретов у току минулих 25 година, то je потребно да се у овој јубиларној години број Гајретових раденика појача; да број Гајретових пододбора и новјереника буде већи него и једне године досада. Ти пододбори и повјереници ове године треба да покажу и резултате свога рада боље но и једне године. С тога je потребно да се у провинцији проведе реорганизација Гајретова рада, да се многи нододбори помладе и освјеже с новим снагама и да у том правцу подузму већ сада потребну акцију. Повјереници Гајрета, који не показују активност у раду, треба да предложе друге личности, које he се примити повјеренипггва и у њиховоме мјесту оживјети рад Гајретов. Исто тако, пријатељи Гајрета треба да предложе Гл. Одбору, да се имеаују повјереници 1'ајрета у свима мјестима гдје досада та иовјереништва нијесу постојала, a постоји могућност да се у тим мјестима поради за Гајрет. У овом смислу Главни Одбор he упутити ових дана нарочите окружнпце свима својим раденицима у провинцији, и вјерујемо да he ова акција имати лијепих успјеха. Нови повјереник Гајрета у Фојници По препоруци Гајретових пријатеља именован je повјереником Гајрета у Фојници г. Салих Харачић, учител« у Фојниди. Досадањи повјереник у Фојници разријеше i je дужности новјереника. Новв повјеренвч Гајрета у Олову Главни Одбор именовао je повјереником Гајрета у Олову Шахбаза Дегирменџића, тамошљег држ. имама. Новв повјерен! к у Бос. Градвшцв Управник порезног уреда у Бос. Градишци госп. Салко ПекушиК писмено je саонштио Главном Одбору своју готовост да се прими повјереништва Гајрета у Boe. Градишци. Гл. Одбор Гајрета са задовољством je узеодо зиања ову иринравност г. Пекушића и именовао га Гајретовим повјереником. Госп. Пе cviniih требао би да послужи за иримјер многим нашим људима у провинцпји, који би својим радом могли н лпто учинити нашем Гајрету и допринијети ку-пуржш подизању муслимана. Повјсреввштво Гајрета у Санвцв Горњој 'лавни Одбор Гајрета именовао je повјереником г . » ета у Сапици Горљој (срез Кључ) госп. X a м д и ј у Чамџића, шк. управитеља. Белешке Antikvarna knjižara i papirnica »Pogled« za neznatne svote novaca stavlja na raspoloženje svoj bogati izbor antikvarnih knjiga kao i novih uz sni­ žene cene. Osobitu i retk.i vrednost sačinjavaju u ovoj knjižaii kompleti godišta naših listova kao Gajreta«, Nade«, »Behara: i t. d. Antikvj.rna knjižara »Pogled« posvećuje naro­ čitu pažnju knjigama namenjenim našim muslima­ nima i mi je toplo preporučujemo. Knjižara se nalazi u Mudželiti ul. hr. 8, kod Be­ gove džamije. Да би лист „Гајрет" могли што успешније да уређујемо, у првом реду потребио je и да га материјално обезбедим о. Зато се обраћамо иа све пријатеље Гајрета да код својих пријатеља и познаника пораде на ширењу овог нашег јединог културног часописаИсто тако молимо све дужне претплатнике Д 1 што пре подмире своје дугове. 352 �дннннвнвишанннндЕшннанавннв1иадвдннЕинчндшвиикив 1 B A N K A G A J R E T D . D ., S A R A J E V O S н a и Akcijski kapital Din 20,000.000'- — Rezerve Din 2,000.000'и Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim po­ Od čiste dobiti daje 10% Kulturnom i Prosvjet- gg и slovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devi­ nom Društvu „Gajret“. Ш п zama. Zavod je također i pupilarno siguran. ta .Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne usta­ Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka JŠ3 Gajret najbrže i najkulantnije. — Uloške ukamaćuje И nove. .Osniva i podupire razne kulturne i humanitarne и najpovoljnije, i isplaćuje iste u svako doda. и ustanove. и анннннннннннннннннннннннннннннднвндннндиннвнаи J IH illllllllllllllllllllll Li I Sarajevo, Strossmajsrova 12 | Ш dionička glavnica 0 20,000.000 I I Rezervni fond 0 4 ,3 0 0 .0 0 0 | ■Ш Prima uloške na štednju, vrši dozznake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n ajp o v o ljn ije uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća. Т |Ш g Ш Ш Ш ш Interurban telefoni broj 1 6 0 5 . 8 6 5 i 5 5 5 Beograd, Zagreb, Novi ( Sad, Tuzla, Sp it § jer je ona najbolje kvalitete i donosi lijepu korist GAJRETU. Naručuje se kod Milana Kovačevića Novi S ad , D unavska ul. 10. Glavno zastupstvo za B. i H. Agentura Rudolt Bole, Sarajevo Bistrik, 2S. Telef. 783. Pošt. pret. 75. IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIF Temeljna glavnica 40,000.000'- dinara. Č ekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filiale Sarajevo broj 2 1 7 2 Bavi se švim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku Osim toga ima svoju I pi općine građo Sarajeva ZALAGAONICU koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale dragocjenosti uz najpovoljnije kamate �Preporučujemo Restauraciju i Havanu „B O S N il" u Kraljevici, Hrv. Primorje V e lik o m o r s k o k u p a liš t e . — Posebna kuhinja za muslimane. — 45 pri­ vatnih soba. — Cijene umjerene. — Posluga solidna. U Pensionu cijena 70—75 dinara dnevno. Za mnogobrojni posjet moli vlasnik Meho Halilagić. H H S ta sH H B S H H S H ia H H H sa s s H — § и ta ta ta ta 0 ta ва сјго• I ^ 3 n . j i ž a - x s L Sarajevo \\шм i § R raće Bcišcigićci | trgovina muzikalija 1 materijala za pisanje i risanje. Bogufo sfoua« rišfe hrvatskih i srpskih knjiga сжз • сјго• сјго• • сжо e*D • сјп>• • c * o • сжа • сж з сјго• Med. Univ. и j specijalista zubni liječnik § S A R A JE V O 9 Jeftanovića ulica br. 1. 9 I Ordinira svakim danom od 9—12 sati prije podne i od 2—6 sati poslije podne • § •сж оесл гс• сж о• сж з• слго• еж о• с м з • слг, е с ж а е с * а е с ж 5 5 Svaki musliman treba da kupuje jer hualitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „Б а јге Г Narudžbe: Tvornica Cigarpapira S. D. Alkalaj, Sarajevo može se naručiti i preko društva „G a jre t" u Sarajevu | | - ^ © © © ов оовв в^ евв оеоодовв ееввв овеовов вв ^ З � https://kolekcije.nub.ba/files/original/e86ed4d800ecf0f6ff0ef9d204a09042.pdf 6941daf48773d005a4f98e6178c5da1b PDF Text Text / 1706 Урвдннвхау »ПРЕГ.ЧЕДА« (аамјлн.ч) C ap a JS B f ЛИСГ ХМ1ОД ДКУЈИШ ЗА КУАТУРНС И tK C N M tK ft ТО ДИЗАИ А MVUMMANA С ЈН > А < 7 ђ Л О - V fih V C it J L & U tl4 ft№ 1. х л м з л * У М С Дб ^ 6 PM 23. �СадрЖај Јован Палавестра: Страшна ноћ Пере Крњаића Срђа Ђокић: Освета госпође Магде Из кинеске лирике Ћан-Тиу-Ј1ин: Лист пролетње врбе Меи-Шенг: Млада Ли-Оеј: Месечева ноћ на мору Ли-Сонг-Флу: Жалосна пролетња ноћ Ли-Таи-По: У туђини Ли-Таи-По: Вечита слова Су-Танг-По: Сељак у зиму „ Милош Савковић: Пресек шумадинца Уметнички иреглед X. X .: Премијера Старине Новака Б. Ј . : Сарајевска Цвијета Зузорић Оцен$ ч ириказн .A. • »i X. Хумо: Велидар Глигорић — Лица и маске П. Б .: Просвета каленцар за 1928. год. X. X.: Ж. Милићевић — У постојбини наших копаничара и зографа Г \] т р З -И . 4Г . / Преглед најновије француске књижевности * l ič lim * ™ Часоша, Летопис Матице Српске Српски Књињевни Гласник Одговори Уредншптва Гајретов гласник Годишња забава Главног Одбора Гајрета Свечана академија у част рођендана Њег. Вел. Краља Прослава дана уједињењз у Гајретовиминтернатима Нови утемељач Гајрета Гајретова забава у Зеници Изванредиа скупштина иододбора Гајрета у Тешњу Оснивање пододбора Гајрета у Тузли Оснутак Гајретова пододбора у Љубушком Конференција у Гајрету Акција пододбора Гајрета у Стоцу Писма пододборима и повјереницима Садик еф. Садиковић Гајрету Добровољни ирилози из Зворника Прилози из Плава (Црна Гора) Гајрет, лист Гајрета друштва за културно и економско подизање муслимана, излази 1. и 16. сваког месеца, a цена му je за нашу Отаџбину 80 дин. на годину, a за све остале земље преко граниде 160 дин. Тзаци д^бивају лист у нола цене код Главног Одбора или код унрава Гајретових конвиката. Поједини број стоји 4 дин. Директор Уредник Хамид КукиК Хамза Хумо Štamparija »Bos. Pošte«, Sarajevo. — Vlasnik društvo »Gajret«. — Glavni i odgovorni urednik: Haniza Humo. �foBdH Палавестра Сшрашна ноћ Пере Крњаића Жагорила je пуна дворана за крупне претресе, у сарајевском Окружном Суду. Узал.уд je одаџија Митар упињао и надимао своју ревносну званичност, да надвиче радозналост светине; никО га није погледао са страхом; чак ни превејани и увек полупијани житељи прљавих изба у- Сарајвеском пољу. Гомила сељака мувада će1око закључаних великих врата суднице. ^ — Шта je? Куд си навро? Чича у лаком гуњцу, расАвашених опанака и умашћене мараме око врата, ћогледа га зазор] — Нисам навро„.но хоћу да уљегнем, јес’ Шта си ми се ту иснријечио... Хм! Што ciq р&јј фрчио... Е, ево, де, хрћу! Него, слаб чича, a Митар још у снази. чичу за раме и помери му старост у св( прште смех. — E to ти! Колико да виДипј шта je власт! Постиђен, чича сакри лице намештањем ловијуше око ш.убаре. У тај час деси се neuiTO неочекивано. Гомила сељака јурлу na одаџију. отури га од врата, док једна крупна, рутава ручурда прогута и згњечи кваку na кључапици. Заалакаше кроз смех беспосличари и ветропири из механа у пољу под Игмапом. — Ејвала ти, Марко! — Куку мајко, грдне ли власти! — Одлеће, вала, ко вузбал! — Улази, не питај! Жагор у дворанл би лрекинут уласком сената. Само je шкљоцала квака коју je чврсто држао сељак што се беше последњи угурао у судпицу. i— Хеј, ви, шта je то тамо! У тај час растворише се с треском тешка врага. To одаџији беше, споља, успело да, после мпого псовке, савлада своје беслпло и да na варку отвори врата; док je onaj унутра бленуо у строге физиономије сената, с мишљу и пажњом беше му се и снага издвојила од руке. A то Митру добро дошло. Но, чим je ушао, свестан озбиљности тишине, он се одрече званичности — Тако кавгаџије и укољице из Сарајевског поља преварише, на снагу, одаџију Митра, отуд из Сребренпце, мирне и убогарске. — Уведите оптужене! ' Сва се лица окренуше према средљим вратима крај којих je стајао жандарм, свечан као пресуда, не\гчсао њено испаштање. У дворани тишина, шум аката које листа леровођа и гдекоји дах неког пригњеченог у публици. Споља се чуе бат, праћен звекетом ланаца — ^ — Јеси ли ти Перо Крњаић, син пок. Лазе, из Трнова? — Јесам, господине! Јеси ли ти -Јока, лок. Спасоја Пугаоље, из јенице, и жена убијеног Стевана Мркајића! -i- иесам, али— — Перо, колико ти je година? — 24, господине! • -i- A теби, Јоко, колико je година? |- 28. — Тачно толико? — Пиши колико ти кажем!. . . Хм! Што да лажсм— Толико ми je ... и квит посла___ — Не говори мимо питање! — Хм! Што ми нећете да вјерујете? — Ћутн! — Их___зар сам нешто рекла! Монотоно, као чегртаљка досадно, падала су прва питања, м.укло, као тресак леша о патос, одјекивали су одговори. Погружен, измршавео, потамнео од страха, нзм.учен и исечен оштрицом којом га je изнурила мисао о казни, — Пера Крљаић je тупо бленуи у једну тачку под дугачком катедром сената... Како ће да почне дуго смишљану, у бесаним ноћима м.учном кнађењу исповест, вапај за милошћу, исцелење и спокојство души; да каже na да све буде јасно и њему и суду. И да не лаже; чини му се ако зазине на лаж, укинуће се с ногу. Настраховао се и најадовао у ћелији толико да му се савест нарогушила, те му мисли не да ока отворити; душа му се утањила, сво тело ископнело— И сад му na темењачи голем камен спремљене исповести, признања___ »__ суде славни___ ja, ето, не знам шта je то те не могу да вам кажем оно што треба и како треба__ Eto-, бива, овдје сам пред вама, и рећемо као некакав осуђеник и злочинац грешни— A �ja велим да ja тај нисам, свете ми вјере и људства увила њена женственост, како je јаокнула њезина м и... Ево, ова ж ена... сотона ова до може... једрина; неистрошена у раду, очувана у доколици, — Пусти њу! Сад говсри ти, за себе! очврсла и уиитомила се у прижељкивању, у жудњи Чује Перо Крњаић председников глас, но ни- ' за испуњеним мушким помишљајем. како да га узме као јаву, да се уразуми; све нешто Замирисало сено, рашириле им се ноздрве. • као кроза сан. Хвата га неко ружно и подмукло » ... сотона, славни суде, сами сотона нека то бунило; пробија га и пече поглед те жене, ту по- све разјасни, то што се самном збило___Бијах ли ■ ред њега. л у д ? ... Јес, јес, манит, мамен, луд, шта ли!...« Поново чује он опомену председника, али. ни Не чује (роморење своје исповести; говори, да зазине. Уместо судијских лица, њему се иред само говори Перо Крњаић, пок. Лазе, из Трнова — очима ковитлају неке црне и жућкасте тачкице; Повела га je кроз мрак једне одаје. Стегла га ноге му се — све мисли да ће се сад, на, тог трена, срозати на патос — утањиле као шибљике, те му за руке: »— Знаш шта?. шаттнула му. се чини као да не стоји на својој снази, но се по»— Шта?, загушио je он врелим дахом страха вија и помера у неком празном, шупљем простору. и страсти. Не осећа Иеро Крњаић како му се у устима »— Да га... знаш . . . гњусан ми je___ух . . . саме од себе гомилај.у нове речи; иду тако оне. иду, гадан___ куљају као бујида, мотају се, скоптишу му под »— Шта? грлац и јабучицу; na се помешају са пљувачком »— Имаш ли снаге? . . . Јеси ли мушко? и груну пред сенат и љубопитан народ. Зар он? Шта? Хоћу све, све! Захуктано, зацењено, као да бљује ијед и неки >. ђ— Сад он спава, рче, пијгш као прасе... A ja? отров, исповеда се Перо Крњаић, покојног Лазе, Зћр да тебе не буде уза ме? Зар да прилегн-зм уз из Трнова — ------onaj гадлук од човјека?. . . Не! Je ли, a? Оне ноћи, пре десет месеци, некако па.узмак >— Т т а ? A? пролећа, потерао он стоку, да je врати гЈући. Ис"1*Олицао женку мужјачки страх; у крви joj напаше у игманском ррибрежју заћутале под пролет- стала узбуначжоја коси сваку прибраност. Шалним сумраком. нула му још једаред и угризла га за уво. Ишао Перо Крњаић дутањом; и жао му било Крв му потекла низ шију; бол, тренутачан и што, посла ради, не може, 'да уврати до њеГНегбГ' страшан, погнао сву страст; уз кичмену мождину mije то само поводом сврје упослености; и др.уга као да му je неко шикнуо танак млаз вреле воде. брига беше no среди%ЈЗна он да га она чекд, али ^ ta ra o '" je крвнички, сумануто. није поуздану се, д а ^ е се лако обрачунати са до» _ Хоћу све! Све! И да га убијем, закољем! мапином joj. Грдан je и момак укољица тај Mpicajnh; ^ В(Ј, •’ •' •' ни људина трезан ни бестија пијан; него лодму„ као, ситан, ћоиав и ћосав; испотаје нож 1му датвоКад су се ушаљали са свећом у одају, застали ноћни поузданик; приАлаће, као да људи вЉђу су крај врата. Смрад од ракије и др.угог пијаначбожји но шугава штенад. ког гадлука испуњавао je одају. Ситан као убоги Зна то Перо, na, гонећи стоку уз прибрежје, ђаво ркао je Стеван Мркајић. све једнако тавори око једног помишљаја. Осврне »— Спава ли посигурно? се, прекрсти се, те настави мучну мисао. A кроз »— Мртав je од с н а ... Зар не видиш... Ух, трновиту помисао, као мкгла му заигра пред очима она, Ј о к а ... Сочна као дозрела смоква петровача; гледај гада, гн.усобе, гледај!.. Ајд’ сад, брзо, ево, бела и са неким гаравим маљама no лицу и рукама; овим... У главу— и онај младеж, крупан као зрно родна кукуруза, Рапшрених зеница, пијана погледа, буљећи у црни joj се одмах поред брадавице на левој сиси. нешто што je било одсев побркане мисли, померене E to, тај младеж — камо cpehe да je пуст и жало- савести, — Перо Крњаић није видео шта му je стан остб!, думанио je Перо у самотној ћелији — тутнула у шаку. Њ ен шапат je имао снагу дубине једнако га те ноћи био заокупио............. која в.уче малокрвну главу да се баци из висине... Гонио стоку, a све му тај младеж поигравао Нешто тешко, мучно и паклено тукло га je из тога пред очима. Цеити, разигра се уз Перин брк; као шапата. да му je усна дотакла баш оне нежне длачиде.. . . »— Шта je? Што си стао? . . . Не смеш!. . . Стид Било je добро заноћило кад joj je увратио у и срам! Зар ово да бапи и гризе она ругоба? појату. Крадом. Најпре код Јолета на љуту; оран, Раздрљила je кош.уњу и обнажила крупне и не због једне, нешто се љутнуо, кренуо низ једре дојке. Перо Крњаић са заклиње богом свеКурјукове њиве; застао у дубоком мргињу Пејо- мог.ућим и свима тајнама неба да je нечија туђа вићевих ливада, те право у појату Мркајића, бо- снага померила га из места, да га je нека невидљива али неодољива снажна рука м.унула и погатуна и џимрије. Путем му се везле no памети њене дражи. Зар макла; затим да je видео неко неиознато лице које само онај младеж? И Боже помози! Бокови joj се му се кезило. Мицало се то лице и смејало м.у се, повијају као у младе кобилице; слабине увијене, na се наједаред обрело на темењачи Стевана Мркајића. A он, Перо Крњаић, стегао секиру, издигао, топле, меканс као седло за opna бињеџију. Сунуо Перо Крљаић право са вратница, скоп- измануо из све снаге да сможди то одвратно лице. тисао je кобачки немилосно, ракијапиш сумануто, Измануо и спустио ударац... После je чуо један љубавнички мамено. Под руком осетио како се туп хропац, пригушен јаук и чудан кликтај. 354 �Док je глава Стевана Мркајића лежала у локви крви, он, Перо Крњаић, ceo je на троножац, поднимио се и зурио кроз прсте у леш — — »— a она, славни суде, да je Господ убије. . . узела, тада, двије свијеће те их уждила и ставила са обје стране смрскане лубање___Па онда... о, божји угодници, има ли опроштаја моме сагрешенију___«. Исповеда Перо Крњаић, a у дворани тишина, прекинута, с часа на час, гдекојим узвиком___ Кад je поставила две свеће, она.му je пршила и загледала се у н>. Пригла му се под браду, шчепала га за руке као клештима: — E to, сад можеш! Сад смо сами, ja и ти и леш! И, наједаред, као побеснела, она je скочила, здерала димије и јелече, и кошуљу, све, и блоснула пред њим нага, обасјана са две свеће око леша. Тупо, без мисли и жеље, нем и леден, отрован призором, Перо Крњаић je бацио још један поглед на њезину голотињу, на крваву лобању; затим je изишао и као.сенка преходао лединама. У свануће, премрзао од језе и страха, покуцао je Перо Крњаић на вратима иолицијскс карауле у Алипашину Мосту. Cpfa Ђокик Освеша госиође Магде После свечаности посвећене блаженом Грацијану опату, пре него што су умукла звона повечерја и поново пали na звоник поплашени голубови уз мумљање великога звона, госпођа Магда, жена сајџије из Оџанчарске улице, сабра својс ст, ромодне кринолиие и незадовољна остави цркву. Све су се наде гасиле у њеном срцу, ^аједно са сунцем које je златило ^амо врх црквеног торља n оштра крила зачараних голубова^ Hehe се догодити. Данас je после толико дугдзГ годипа била увеврена у то. A je она то заслужила? Носле толиких постова, суза и молитава.лосле толиких припаљениу'сж;ћа пред заборављеном сликом Блаженвг кога су се остали сећали свега једанпут у години. Зар се њој није могјг&, да испуни једна тако скрокна жеља, настала још онда када je као млада жена била први п.ут упућена послове свога мужа? 0, ona je тако мало тражил; од свога свеца; малу кућу у једној од градских улица која се не зове ни Онанчарска ни Месарска нити Башчованска; кућу у улиди кроз коју иролазе иристојни и чисти људи, у улигог која миршпе no ружама и јорговану. Двадесет joj je година прошло у истим надама и вероватно да би je у томе затекао и кбнац живота да joj данас светац ненадно не стави до знач>а да joj никад жељу неће ни испунити. Баш вечерас, када je no четврти пут пошла у дркву са молитвеником и великом свећом у р.уци, пресрете je плавокоса Катарина, жена дебелог Марка кожара из њихове улице, која joj се. увек подсмехивала ради њена побожна и скромна живота. Рече joj онако узгред, као да joj саопштава ствар без особите важности: »Госпођо Магдо! изволите нам доћи на весеље. Марку je много стало до тога да ви будете једна од првих која ће прећи праг нашег новог дома, јер сте ви једна побожна жена« — и окрону говорити о другим стварима: »Метнули сте нову траку na шешир. Врло паметно! Ha данашње време није никоме лако купити један нов шешир«. Међутим je на њсној глави стајао једап нов, потиуно нов шешир. разметљиво и злобно створоњс, na je госпођа Магда њене речи овако разумела: Ми смо купили гућу, лтако je* не пренрављам старе хаљине и шешире. 'Ofib he те јелда разжалостити, стара лицемерна богомољко, зато ти ja ово и говорим. Само зато. Магда ,ie направила врло весело лице, na пако joj je срце ударало и вилица иодрхтавала, ена исказа необично еабра\о своје весеље ради epohe суседа. . . Када су се растајале пред дрквеним вратима, пријазно се клањајући, јер je госпођа 1гатарчна .журила \у дарош ради куповања ствари за нови дом (a Бог ne може тражити да се пренеброгавају овако важни послови ради вечерње једпог блаженог Грацијана), једна je мислила: »Дакле купили fcy кућу и дошли да ми то саопште баш данас, na мога патрона«, a друга: »Пукнуће вештица »ja; ме je оговарала ради сваке нове хаљлне и кућнога весеља«. Да се хоће срушити та кућа, изгорети, до темеља изгорети, na да сутра види уплакану Катарину да joj може понудити своје перине и душеке коje чува ’за госте, те je желела госпођа Магда, стојећи те вечери прсд сликом свога невериог патрона. Знала je да ћо у то доба наћи мужа под старом одрином крчме »код Грозда«, која се налазила одмах испод цркве у Ладовитој улици. Она се одлучи потражити га и изјадати му се. Први пут у своме животу, ona прође испод довратка са лампионом у облику грозда и уђе у башту са зеленим клулама и столовима. Ту je била граја виша него она коју подиже стотина жена из дружбе малога Исуса када на погребу моле »Здраву Марију«. Пренлашена том буком и шаренилом, стаде се освртати, не усуђујући се да некога од послуге упвта за СВОга мужа. Он je примети иза једног стола, одакле je допирала највиша бука и дођу no њу. __ Помисли — роче му она усплахирено Марко je купио кућу.« — Шта, још једну?!« У улици код Великог трга — сметено je насле свдшене10м о Х Г и пр“ с°т с т а ^ а л а драгога Бога, јер je сусетка Катарипа била јсдно довања и зависти — и веп су прешли у .у 355 �— Зар си ти то истом сада дознала, мала моја? молила од блаженог Грацијана — пуст и невесеО Заборавио сам ти о томе нричати. — Он je ухвати са мирисом тамјана и вечитим страхом од греха. нежно и са самилоштом око паса и поведе столу. — Ви ћете се брзо навићи на ово друштво — — Милане, та шта ти je! — протествовала je говорио joj je црвенокоси сусед. — Весело живети она скидајући сметено његову руку са свога мрша- није никада касно. — Музика je свирала неки вог струка. Изгледала je онако зајапурених образа стари валцер. Он je понуди да играју испод кали сметена држања као девојчица када се о месо- дрме од ћеремите. јеђама об.уче у хаљине своје мајке. Она се јога снебивала, не уздај.ући се у своје За столом су je дочекали с поштовањем већи- знање у вештини играња, стечено на храпавом поду ном ненознати људи и жене.' Села je после no- манастирске трпезарије. Али се ипак одлучи кад здрављања и упознавања на сами крај стола, уко- je и муж поче да наговара. чена у корзет. Пили су пиво и грицкали ротквице. Играла je у неком чудном ритму који разголица Ненавикнута на буку, она није ч.ула никога. Из- и пијане физиономије дремљивих свирача и они гледали су joj сви као рибе у аквариуму када без- почеше да свирају iro такту њене мере. Са стотигласно отварају уста. Једино je чула свог суседа, ном пари погледа на својим узаним боковима и човека великих бркова и горопадна баса, шго je раменима, она je играла румена, али већ не од . својим гласом надвикивао музику. стида, већ од задовољства ради откривеног једног — Милан je весељак, весељак, весељак — ви- новог света у својој д.уши. као je он, куцао се с њом и терао je да пије. ГлаТолики погледи пио je гледају са жељом. Она еови су joj се чинили јаснији и оштрији. Мисли cg сети тужних очију свога младог станара, од косу joj брзо текле и зачуди се кад опази да. je за- јих fie стидела, јер joj се чинило да je разодевају. везла дуг разговор са својим суседом. Je ли то она Он je жалио у њој pano покопану младост и желео била upe онако оневесељена и жалосна? Молигве- je онакву, каква je била, занешена богомољка са ник који joj je лежао на крилу неприметно скли- молитвеником и патрицама у р.укама. зну у песак нод столом. Осећала je да ,<ie бставља *■''V i- Ja нисам навикла — рекла je мужу моњена стара страст и жалост. Одједном je све то рам ићи. изгледало тако даЛеко и глупо. Сусед joj je пиљио . Први пут у животу, он мало љубоморан нриу лице и покаткад се својим коленом дотицао њеча. стаде да оде. л — Па ви сте млада1; в^села ж.ена, a ja сам — Ти ниси навикла, драга моја, и могла би се мишљао неку намргођену... и застаде, бојећи се разболети од овога свега. брутална израза. — Зашто ниргепре долазили? Оиростивши се са свима, она je пошла и журно — Збиља, ви н«£лазите да још нисам стара? — * -a v i .-ferrr ___ корачајући заплетала се у дугачке сукње. Бојала A двадесет година брака, те бриге п послови зар се^ а h" јој в Л ш з ^ /р а с г е р а т и винске ма. нису оставили дубоке трагове? Ona се сећала сво- г ^ располо. ^ ње. јих малих радости, сећања на дане девоЈаштва upo\ . v ведене у једном сиро^ашном клостеру. Сети се ^ Ндвговој соби je горело светло. Она брже влажних, мрачних ходника манастира и тамно боље скиде корзет и њене груди нероткиње, ослообојене дрвенарије. Па њена кућа, тужна, са сли- бођене затрепарише у пшрокој кућној хаљини. Ha прагу љегове собе, она стаде и затворивши кама светаца и букетима сува цвећа. Дуге вечери које je проводила сама седећи у тој невееслој кући, очи, наслони се ш довратак. Требала je да изослушкујући ударање многих часовика и кораке мисли изговор ради чега долази к њему. Вода, ретких пролазника улицом. Оиа се стресе, када по- ручник, ностеља, све je било у реду. Срце joj je мисли да je тако могла постепеио да постане стара снажно кудало и ударао з.уб о зуб. Није ни осеи ружна, са сувим жилавим рукаица и погурена тила, како? ради чега? спопаде je грчевит плач и хода, да плете чарапе у полумраку своје собе и сад се ток сети да је то било ради нове cpehe. уморна од досаде чека да наступи ноћ. Такав би Тако се Магда осветила свему евету и своме живот био и у тој новој кући, коју je желела и блаженом Грацијану онату. Из кинеске лирике Лисш аролешње врбе Ах, не волим ja зато ону младу жен.у Ha њезин прозор сањарски наслоњену, Што на Жутој Реци високу палату има, — 0, не, ja je волим за то Што je мали листак пролетње врбе У воду испустила___ Одозго с бехаром осутих висина, — 0, не ja га волим зато што листак пролетње врбе Нанесе на чамац мој. Ах, не волим ja зато овај мали листић Што ми опојне радости пролећа носи, 0, не, ja га волим зато Што je млада жена нежно и са фином иглом Урезала моје име нањ. Ах, не волим ja зато овај северни ветар 1Нто ми доноои мириое крутпкиних ЦБетова Ћан-Тиу-Лин 356 �У шуђини Млада Лежах у туђој земљи. A месец Сипаше бео сјај пред моје лежиште. Подигох главу, — и учини ми се Да руди зора од беласања. Тада се сетих: ах, месец je то... Лице на земљу спустих, A мој завичај зваше ме из даљине. Ли-Таи-По Обалом се пружа зелено бусење. Над бујицу младе врбе се наднеле. Отвори се прозор. И најлепша жена Појави се на њем у блиставу р.уху. Она уздишући у валове гледа. Образи joj горе! Како ли се беле Две пребеле руке из свилен-рукава! Ах дивна je она! И некад Клицаше joj народ Кад ко певачица освајаше срца, A сад je жена неког богаташа И тугује што не сме да пева. Вечиша слова Док пишем стихове, посматрам С мог тихог иенџера како Бокоре бамбуса таласају ветри. Ко има злато нек га добро чува. 'Бувегијо, ваше има и две ноге; Пазите да вам оно не умакне. Изгледају ми ко немирне воде Док у лишћу њином сто шуштања звони Kao шуморења хитрих шедрвана. Мен-Шенг Месечева ноћ на мору Ja сејем слова no артији белој Што изгледају ко са шљиве цвети, Разбацани, полали no снегу. i (r' Нун месец излазии 1з мора, Ко ливада од сребра пру^ил! cfc вода. 0 дивна ноћи! И свежи мирис плодова мандарине не кад га у наборима тамним »ине своје предуго жена носи У чамцу леже млади луијатељи, Пију вино из тананих шоља И гледају у нежне облаке Мраз се отопи кад га обасја сунце, — Само моја слова која исписујем, Она су вечна, вечна! — To знам Ja, Ли-Таи-По. Ли-Таи-По Што преко гора као бела кола Лутају, месецом обасјани. Младићи шапћу: то je бало јато Краљевих жена што no небу шета; A један, сигурно песник прошапта: »To су лаб.удови са онога света«. Сељак у зиму U зима дође. И паде први снег Ко облак белих лептирова, Нечујно паде на тврду, хладну земљу. Ли-Оеј Жалосна аролетња ноћ Земљоделчев поглед изгубљен и тужан, Он тихо затвара у кућу оруђе Срце му je пуно безимене туге. Крика сребрних фазана Кроз ноћ озвањаше тужно. Свирах ти на моју фрулу Песму невеселу. Beh му je мртва земља хранитељка. Кад joj пролетос повери своју сетву, Даде joj и све своје чежње с њом. У муклој жалости лежаше земља, И ми не знадијасмо зашто Сузе нам оросише очи, — Живот ко олово беше у нама. A када дође жетва Испунише се све чежње И он весело певаше и би пресретан. Бејасмо преилашени као цветови, Ти супусти руке низа се, Погледа ме и тихо ирошапта: »Буди миран, проћи he то«. Лн-Сонг-Флу A оад je све прошло. Пао je први снег Ко облак белих лептирова, Нечујно пао na тврду, хладну земљу.. Су-Тонг-По 357 �Miloš Savković Presek Šumadinca Od Oslobođenja na ovamo, nastojanje za što jačim međusobnim upoznavanjem karaktera pojedinih naših pokrajina, raste iz dana u dan. Donedavna pocepani, a sad ujedinjeni, stali smo jedni pred druge više strani i nepoznati nego što smo se i nadali. Ni mi u Bosni i Hercegovini, po­ gotovo muslimani, nismo dovoljno jezgro­ vito upoznati sa karakterom Šumadinca komu je najviše, рге Oslobođenja, palo u deo žuljave i krvave borbe, a danas posle Oslobođenja, opet najveći udeo u vlasti i odgovornosti za napredak sviju nas. Zato i prenosimo ovaj članak g. M. Savkovića iz „Književnog Severa* da bi naše čitaoce što bolje upoznali sa tim va­ žnim faktorom naše zajednice. Uredništvo Jedno stalno mesto u sadanjoj oceni o Šumadiji, zlobno kad dolazi sa strane, gorko kad se pojavi iz nje same, jeste da se šumadiski čovek istrošio. Na­ ročito posle rata, kad je počelo ono cinično i razdra­ ženo merenje snaga, teoriskim i spekulativnim merilima, mesto Šumadije pomereno je u nazad, nekad samovoljno, nekad tendenciozno, nekad iz straha, a nekad iz skepticizma, onog • preteranog šumadiskog skepticizma. Bez ikakvog stida, kao po dogovoru i zaveri, noj nisu dali da se pomeri sa istoka: ona je u toj oceni, ostala na tiskom Balkanu, a njeni ljudi »Balkanci«. Ova mala nepravda naneta je Šumadiji zato što se kod nas ocene ne donose analizom već po impresiji. Posle rata, bez sumnje silom okolnosti da smo se spojili sa našim »kulturnim zapadom«, po­ javila se kod nas jedna kulturna i moralna rubrika: »Balkanac« i šumadija je morala da bude smeštena u nju jer nije mogla da nađe mesta u našem »kul­ turnom zapadu«. Dok je bila nosilac nacionalne ideje ona je bila naš »Pijemont«, kad je postala bauk od koga počinje da hvata jeza, ona je potisnuta ponovo na Balkan. Bilo je rentabilno da se veruje da jedan vek napora iscrpi sve snage; i zbilja, po tome uverenju, skovanom u naročitoj nameri samo za njen slučaj, Šumadija je sebi iskopala grob svojim poslednjim naporom, fantastičnim (jer ga uske fantazije ne mogu da sagledaju u njegovoj istini) i epskim (jer ga sitna srca ne mogu da prežive u svoj njegovoj komplikovanosti). A možda je ta ocena o Šumadiji pala i zato što se njena vrednost pre te ocene preterivala sa jednom drugom namerom: potrebom za oduševljenjem. Kon­ struktivni duh šumadiskog čoveka je precenjen. Pre ustanka od 1804 Šumadija u istoriji ne postoji. Okol­ nosti koje su taj ustanak pomogle do uspeha učinile su da je to jedini od naših pokreta čije je rezultate svako mogao da poštuje (Dok su na pr. vojvođanski i hrvatski pokret od 1848, i bosansko-hercegovački ustanci doneli naprotiv sasvim negativne rezultate. Međutim kad bi se liporedili svi ti pokreti našlo bi se prosto da je šumadija imala daleko više »puke sreće« nego ostali. Jer neosporno je da je hrvatski pokret od 1848 bio mnogo sistematičniji i više spremljen u svakom pogledu nego šumadiski ustanak, pa ipak je on za Bahov apsolutizam bio jedna uzgredna posla­ stica). Tim pre je izgledalo da Šumadija ima prava na vence, jer se javlja prvi put u istoriji. Najzad u doba Ilirizma, Slavjanstva i Omladine kad je goli li­ terarni nacionalizam trebao da se odupre m akar o jedan jedini realan uspeh, onda su u poetskom eksploatisanju šumadiskog ustanka naši romantičarski pesnici doveli do zloupotrebe. Kako su se s .jedne strane svi naši intelektualci 19. veka vaspitali u toj poeziji (jer mi im ništa drugo za vaspitanje nismo mogli pružiti) i kako su se s druge sva rešenja eko­ nomskih, kulturnih, socialnih i političkih pitanja svo­ dila na problem narodnog ujedinjenja, to je Šuma­ dija, čiji uspesi nisu mogli biti osporavani, dobijala prvo mesto. Tako je konstruktivni duh šumadiskog čoveka precenjivan. šumadiski ustanak, posmatran za sebe u momentu kada se javio i bez začina koji su docnije pridodavani, samo je jedan lokalan ekonomsko-politički pokret. Šumadiski čovek nema imaginacije da sagleda u daleku budućnost niti fantazije da evocira sjaj pro­ šlosti. On se oko 1800 godine našao ekonomski i po­ litički stegnut. Uviđavan i bistar, on je osetio nuž­ nosti i našao priliku da reguliše svoj socijalni i eko­ nomski položaj. Ovuda već dolazimo na prvu osobinu Šumadinca. Kod njega ne nalazimo nikakav konstruktivni duh ni u kom pravcu. Za takav duh pored imaginacije potrebno je strpljenje i hladnokrvnost, a kod njege, upravo toga nema. U istoriji i u običnom životu on je pokazao običnu analizatorsku veštinu, neposrednu i brzu inspiraciju, nestrpljenje, kratak proračun i okretnost. A to je u istini kritički i regulatorski duh. Šumadinac ne ume da pronađe ni da izmisli nepo­ sredno ono što je najbolje, ali ume neposredno da vidi i da pozna ono što je rđavo. On ima i nešto više: onu uzbudljivost koja u kritički duh unosi nepo­ srednu aktivnost. Samo ta njegova aktivnost nije spremljena naročito: nju stvara momenat. Pored ovog aktivnog regulatorskog duha, Šuma­ dinac neizlečivo nosi jednu čisto aristokratsku crtu: želja za originalnim, visokim, gospodskim. Seljak u Šumadiji je, m akar i u najmanjem, »veleposednik«. Biti gazda, biti »prvi gazda u selu«, je ideal. Šuma­ diski seljak ima svoj život sjaja i ponosnog raskoša. On ima svoju sovru i voli da vidi za njome bogatu 358 �gozbu. Na saborima i igrankama on se pokazuje u skupocenom odelu. Voli da se vozi samo na svojim kolima zapregnutim njegovim konjima. Njegova stalna briga je da ima svoj podrum iz koga on sa po­ nosom servira dobra vina i rakije. Kao što se članovi engleske aristokracije nadmeću, ko će bolju rasu konja iz svoje štale da izvede, tako se seljaci u Šumadiji naprežu da imaju »krave što niko nema«. U svemu tomu oseća se stalna potreba da se zadovolji ponos. Želja za bogatstvom i sjajem kod njega nije namera da se oseti klasno snažnim, već intimna po­ treba i zato neodoljiva — da mu se dive. Kad jedan Šumadinac »pravi svadbu«, to lici na epske pesme o ženidbama naše srednjevekovne vlastele. S te strane kao da blesak obilja pali u njegovoj krvi žiške siline i ponosa. Sav taj aristokratizam nije odnegovan; on se ne vidi u formi i vaspitanju, niti u principima i dogmama, već u intimnom moralu i ne­ posrednim primitivnim manifestacijama duha. Kad Šumadinac ne može da bude silan i ponosit, kad ne može da izaziva divljenje sjajem, on je ciničan i pod­ rugljiv, ili gorak i brutalan. On ne dopušta sebi ni­ kakvo poniženje. Originalnost se spasava po svaku cenu. U tome on ide po katkad do nesimpatičnog hva­ lisanja. Uzdizanje svoje ličnosti Ide kod njega dpsamoprecenjivanja. U toj gospostvenosti ima ona crta zajednička svakom aristokratizmu: samopoštovanje do sebičnosti. Međutim Šumadinac je u osnovi još primitivan, da bi se kod njega moglo naći više i komplikovanijih osobina. Posle ovoga kritičkog duha i trezvenosti i posle ove gospostvenosti, u Šumadincu dublje nala­ zimo oporu svežinu neizgrađene rase. Njegova ljutina i njegov bol su uvek prosti: oni stanu ćeli u vrisak ucveljene životinje. Njegova radost je jednostavna: po izrazu ona liči na zadovoljstvo. U sreći on nije od onih nenasitih duša koje pretovaraju utrobu. On uvek zna meru svojih sitnih strasti, čije razmere on prati sa instiktivnom oštrovidnošću. U mržnji je jak i prek. U iskrenosti je dvojak. Ko ume, bilo licemerno, bilo pravedno, da mu otvori dušu, on dobije ćelu. Šumadiski čovek, kad ima kome, voli da ispriča sve. Ali isto tako, pred grabljivim očima, on ume da se za­ tvara u neprobojne oklope. U prohtevima je slo­ bodan, čak i obestan. Potreba za pustolovinama pravi od njega i nehotice lopova. Iz obešenjaštva on će ukrasti najbolje jagnje, pa će zovnuti na večeru i onoga čije je ono bilo. U ljubavi je Šumadinac nese­ bičan i ni malo ljubomoran, čulan i ni malo senti­ mentalan. Ona ne zabavlja njegovu svest. Obična i svakodnevna, ona je za njega uzgredna. Ona mu je u krvi, plaha i puna oštrih varnica. trenutnih kao trenja dva kremena. Ali je zato nikako nema u nervima. Ona je sva zdrava u njemu i samo mu je radost mi­ šica i krvi. Šumadinac nikad ne pati od ljubavi. Takva neposrednost u svemu koja se provlači kroz ceo njegov karakter, stvorila je u njemu stalnu tendenciju da se opre svačemu čime nije zadovoljan. Šumadinski čovek o svačemu voli da misli sam. Takav stav i stvorio je u njemu opozicioni duh. Šumadija u svojoj istoriji nosi mnogobrojne bune. Iz nje su izašli liberali, socijalisti, radikali i komunisti. Nema razlike između onoga što su hajduci bili pod Turcima i onoga što su socijalni i politički nezadovoljnici bili u toku 19. veka. U tome čuvanju svojih prava, koja Šuma­ dinac shvata neograničeno prirodno, on hoće ne­ smetan da živi na svome domu. On teško shvata civi­ lizaciju sa strane i njene institucije. U svome hodu on je samostalan i razvija se iz sebe. Zato Šumadija ima pravilan razvitak. Da li je ona imala one velike kulturne skokove kao što je h r­ vatski nacionalizam i vojvođansko rodoljublje koji ■3U u svojoj, nervoznoj i nestrpljivoj akciji ostavljali za sobom rupe koje se docnije nisu dale zajaziti ni većim naporima? Šumadija je išla lagano, ona je imala i svoje omaške, ali joj je uvek ostajalo snage da ih uzgred u laganom tempu svoga razvoja po­ pravlja. Šumadija šire uzeta (Jasenica, Lepenica, Gruža, Rudnik, Kolubara. kako smo, u ostalom mi ovde i uzeli) jedina je od naših provincija koja ima uslova da razvije osobine velikog naroda: ona je na prvome koraku počela sama da se vaspitava, počela sama bez ičije pomoći da pravi svoje iskustvo. A to nije slučaj ni sa Dalmacijom koja se često ponosi što su je Talijani u svakom pogledu vaspitavali, ni sa polukatoličkom i polumusliraanskom Bosnom i Hercego­ vinom, ni sa Hrvatskom i Vojvodinom koje su po va­ spitanju ostale do skoro dve od mnogobrojnih austriskih provincija. Šumadija se, bar do skoro, srećno izvlačila iz opasnosti uticaja. Ta originalnost bila je do danas u malome, onoliko koliko je za njene lo­ kalne prilike to bilo nužno. Do danas je šumadiski čovek u velikom stilu mogao biti samo veliki vojnik i veliki demokrata. I jedno i drugo on je razvio svo­ jim iskustvom, svojim potrebama i svojim materi­ jalom. Što Šumadija nema velikih pesnika, znači da potreba velike literature još ne postoji. Ako u njoj nema velikih lekara to je znak da nema velikih bo­ lesti. Veliki lekari javljaju se tamo gde se krv pre­ tvara u crvotočinu. Što u njoj nema velikih sveštenika i moralnih učitelja znak je da duša tu još nije počela da truli. (Izgleda da početkom ovoga veka Boza Knežević otvara seriju moralista-pesimista, su­ bjektivnih moralista opservatora: znak da gnoj a nekog kuta čini pritisak na srce). Što u Šumadiji nema velikih filozofa znak je da je ona veoma mlada i da se potrebno iskustvo još nije nagomilalo. Filosofija po pravilu dolazi najzad da koristi čovečanstvu principima izvučenim iz preživljenoga: Šumadija nije 359 �još preživela, ona tek počinje. Ako u njoj nema ve­ likih umetnika znači da je velika umetnost potrebna tamo gde, posle dekadencije, čovek mora pomoću skrojenih simbola i formula veštački da se vraća pri­ rodi. Umetnička su dela, u jednom izvesnom smislu, ono što i nadražujuća sredstva u farmaciji: izazvati svežinu i snagu, tragiku i liriku, smeh i emociju po­ moću hemijskog proračunavanja i sinteziranja. Za filosofiju i umetnost treba biti star i nemoćan; Šumadija je još mlada. Ostaje na kraju svega, da šumadija može da da samo velikog vojnika i velikog demokratu. Priznanja su u tom pravcu već došla sa svih strana. Stoga ćemo mi pokušati samo nekoliko komentara. Vojnik se ne rađa, vojnik postaje. Šumadija se u ćelom 19. veku samo vojnički vaspitavala. Ona je sva svoja pitanja narodna, politička, socijalna (malo te ne i kulturna) rešavala sa puškom u ruci. U istoriji Šumadije 19. veka, od pre ustanka pa do velikoga rata nema va­ žnijeg događaja u kojem Šumadinac nije istupio čisto vojnički. Ne samo ratove, već i bune, i dinastijske i partijske borbe, Šumadija je vojnički vodila. Naš presto je pražnjen i popunjavan vojnički. Taj rato­ borni duh oseća se svuda. U Žirovnici na saboru, kad se momci podele zbog devojaka u dve grupe, ima po deset do dvadeset razbijenih glava i toliko isto izbodenih mišica. (To je veći broj žrtava nego na pr. u pojedinim bitkama koje su Talijani vodili sa Turcima u Tripolisu 1911.). U Zagrebu 1924. i 1925. u doba bratskih mržnja između Srba i Hrvata, jedan je stu­ dent iz Šumadije bto poznat sa svoga štapa koji je na jednom kraju imao tešku budžu. Bio je krupan i teških ramena kao od kamena. Njegova duga crna kosa imala je linije pasteiski meke. Njegove crne oči nosile su blagu senku punu ljupkog osmeha. Njegove usne pokazivale su uvek sočan osmeh, nežan i mek kao u deteta. Ali zato kad bi zamahnuo budžom preko gomile g’ava — a on je uvek samo na gomilu udarao — pokazivalo se da iz njegovih mišica vrcaju varnice kao ljuFm ocilom iskresane iz kremena. U Šumadiji se na izbore i na svadbe, na vašare i na sa­ bore i u ljubavne pustolovine i ne ide bez revolvera i noža. Naročito je karakterističan taj šumadiski nož: kratko sečivo, krivo, jako svedeno u šiljak, bez bra­ nika deluje gore u mesu nego dum-dum kuršum i; vrh je kriv zato da bi kao guja tražio put kroz meso; vrh šumadiskoga noža je živ: kad se on okrene u mesu, iza njega ostaje ponor. Pa ipak Šumadinac hvata rukom za g6 nož. I te okolnosti koje su šumadiskog čoveka prinu­ dile da se ratnički vaspita, napravile su od njega ve­ likog vojnika. Francuska je pod Napoleonom imala velikog vojnika jer ga je vreme vaspitalo. Turska je u 14., 15. i 16. veku ima’a velikog vojnika jer je rat­ nički živela. Huni su bili veliki vojnici jer drukce nisu živeli. Ko god Gordijev čvor odrešuje mačem, mora da bude samo veliki vojnik (mada se Gordijev čvor može i drukčije odrešiti). Šumadija je imala običaj da sve svoje čvorove odrešuje mačem i to joj je dalo velike vojnike. Pa ni danas, ako bude došlo do novih Gordijevih čvorova, Šumadija ih neće umeti drukčije da odreši. Čak ni sada, posle velikog rata, kad je zamor zahvatio duše, ovaj ratnički duh nije počeo da čami. I danas se u Šumadiji može iz se­ ljačkih usta da čuje ono njihovo uvek ponavljano: »More, šta oče ta Italija, dete li joj njeno. . . Samo dok joj ja odem«. I nije u ovim rečima samo ratnički ponos nego nešto više: srdžba što šumadiska krv ne dobija prilike da progovori i da se toči. Seljaku je već dosadno da deset godina sedi kod kuće, bez ikakve krupne emocije. A ima u tim rečima i jedno predosećanje. J e r Šumadinac je navikao da svakih deset godina doživi bilo po jednu bunu, bilo po jedan rat, bvlo inače po kakvo krupno uzbuđenje. Međutim poznato je u istoriji da države vojnički velike nisu bile nikad ni čvrste ni dugog veka. Snaga vojske ne može da služi kao osnova državi. I da je Šumadinac samo veliki vojnik, sudbina Šumadije bi već u nekoliko bila poznata. Ali on je i veliki demo­ krata. Kako je samovaspitanjem postao veliki vojnik, tako isto je samovaspitanjem postao i veliki demo­ krata. Od dve velike demokratske osobine on je iednu — smisao položaja jedinke u užem socijalnom životu — potpuno razvio a drugu — shvatanje države i njenih potreba već je na dobrom putu da razvije. Njegova mržnja na »gospodu« nikako nije klasni stav ugnjetenoga. U svom ponosu šumadiski seljak ne do­ pušta sebi slabost da se oseti ugnjetenim. On pravi dosta dobru razliku između ćifte, zelenaša, »džezvara«, »kaputaša« i »narodne pijavice« s jedne strane i siromašnog državnog činovnika s druge. Nije redak slučaj da se seljak sažalio nad bedom seoskih učitelja. Postoji u tom pravcu, kao po kakvom prećutnom dogovoru, čitav kolektivni napor od strane sela, da učitelj ne trpi glada. Preko ćele godine on kao po pravilu dobija jaja, piliće, sir, kajmak, mleko i voće. (Da nam kogod ne bi primetio da seljaci možda time mite učitelja, dodajemo da su najizdašniji oni seljaci čija su deca odlična i koji najmanje po­ trebe imaju da mite učitelja. Dalje dodajemo da učitelj najviše poklona dobije na dan kad se iz toga sela seli. Često mu seljaci na svojim kolima besplatno prenesu stvari, sve samo »da se učitelj ne troši«). To shvatanje socijalnih potreba šumadiski seljak širi i na ostale elemente. Nije retko da on kaže da je naša država luda što ne poveća porez seljaku. Poznata epizoda o osnivanju invalidske stranke u Šumadiji karakteriše dovoljno njegovo državno-političko vaspitanje. Na zboru 1920. u cilju osnivanja invalidske stranke i podupiranja svoje kandidacije za nar. po­ 360 �slanika, profesor obećava svakoj invalidskoj kući 30 din. dnevno. Pa ko će to da plati, gospodine? pita jedan seljak u sred profesorovog govora. Seljaci se nasrne jaše, a jedan odgovori profesoru: — To ne mož’ da bude, gospodine! Zar oni mrtvi i nas da umrtve. I tu u sred njegova govora pred celim zborom seljak mu objasni preciznom račun* skom analizom, da bi u njihovom selu, gde je trećina kuća invalidska, palo na svaku kuću po 15 dinara invalidskog poreza dnevno. »A to neće ni država, gospodine. I ona vodi svoje troškove iz naših dže­ pova«. Sa ovime ova epizoda nije svršena, jer ipak bilo je seljaka koji su profesoru iz seljačkog šeretluka obećavali kuglice. Kad je na izborima ipak u ćelom selu dobio samo jednu kuglicu, on se nije mo­ gao uzdržati, a da im ne uzvikne: — Ala ste vi seljaci lažovi! Na što mu je opet jedan odgovorio: — E pa, gospodine, tebe slagasmo, vi”š; a ima ih koje nismo slagali. Šta ćeš. Taki ti je seljak. Ima koji i njega lažu, a ima i koji mu istinu kažu, pa on ka veli po nekoga će i on da laže, a s ponekim će i po­ šteno da radi«. Dok je to shvatanje države, u ostalom, još m utnog dotle je svest o svome položaju iv društvenom životu kod Šumadinca demokratski -pofpuno razvijena. Оџ>> je samostalan do drskQSti i slobodan do razmaženosti. Za njega ne postoje nikakvi autoriteti: ni mo­ ralni, ni socijalni, ni politički. Šumadinajc svakog tre ­ nutka ima na usnama svoj veČiti ponos da on ima svoju dušu i svoju koru hleba i da prema tome on nikome ni za šta nije odgovoran. U svojoj nezavi­ snosti on se pokazuje ili naprasit -ili sarkastičan. U tome nepoštovanju autoriteta ogleda se ne samo želja za samostalnošću duha, nego i ponos, da ume da misli svojom glavom. Jedan đak sedmoga razreda gimnazije, Šumadinac i po krvi i po vaspitanju, rekao je svome profesoru prirodnih nauka, da on neće da se klanja Lamarku i Darvinu. I kad je profesor po­ kušao da mu prestavi svu važnost, veličinu i korist njihovih radova, mladi Šumadinac je mirno odgovorio da on ceni njihove napore, ali da ne može da dopusti da se ta uzgredna rešenja problema shvaćenih na jedan izvestan način umešaju u njegov ličan unutra­ šnji i duhovni život. To bi za njega značilo zaboraviti sebe, ne gledati ništa kroz svoju dušu; već tuđe kon­ strukcije duha, kao veštačke naočare, namaći na oči, i sva svoja posmatranja svoditi na gotove modele. I u istini ima u svakom Šumadincu prećutna tendencija da sve radi sam, da sve započne iz početka i naročito da ništa tuđe ne primi. Poznata je epizoda da su ma­ turanti u jednoj šumadiskoj gimnaziji demonstrativno napustili učionicu u znak protesta protiv latinskog jezika i prošli prkosno hodnikom pored samog mi­ nistra prosvete, koji je pokušavao da ih pozove na red i poslušnost. I to ne toliko iz dečačke plahosti, koliko na osnovi svoga zaključka da im latinski jezik nije potreban. A nećemo ni brojati niz slučajeva gde su đaci po šumadiskim gimnazijama iz nezadovoljstva izbacivali svoje nastavnike iz učionice. Najkarakterističnije je u toj samostalnosti što se ona ogleda samo u moralnom, socijalnom i poli­ tičkom životu Šumadinca; jer dok se u pogledu kul­ ture, ekonomije i tehnike šumadiski čovek još i po­ da je uticaju, dotle on neosvojivo čuva svoj duhovni i moralni život. Kad je u pitanju njegova moralna vrednost on ne dopušta nikakvo poniženje. Smatra za uvredu svaku pomoć koja mu se nameće kao milo­ stinja. Prima samo ono za što on veruje da je do­ stojan. Jednom profesoru, Hrvatu iz Zagreba, u vre­ menu kada je bio ministar socijalne politike, desilo se ovo u Beogradu: Neki šumadiski seljak koji je dugo u Beogradu čekao isplatu ratne štete unazad, dođe u ministarstvo socijalne politike da se požali. Kako je i t^d u g o uzalud čekao, desi se da ga i sam ministar u prolazu ugleda. Na njegovo pitanje šta čeka, seljak mu, već zlovoljan, odgovori: »Ta šta mi ti, gospodine, možeš pomoći, kad već ovi drugi neće«. Ministar, ne kazujući ko je, uvede seljaka u svoj ka­ binet i ovaj mu se požali: ne traži on svu oštetu, ali da mu je da izvadi bar za volove. Nema čime da poore. A u ratu mu je propalo i više nego volovi. Mi­ nistar, razumevši seljaka vrlo dobro, naredi da se seljaku odmah da neka hiljada za volove. Na seljakova zahvaljivanja, ministar se kaže ko je i doda da je Hrvat iz Zagreba. Seljak se nije zbunio: »E vala ti, gospodine, i neka ti je sad prosto što sam te oslo­ bodio! « Šumadiski čovek shvata svoj socijalni položaj tako da u svojim odnosima bude sa svakim na ravnoj nozi. I kad bi se ta psiha mogla vaspitanjem kristalisati u sistem ideja, onda, za Šumadinca, ne bi po­ stojale socijalne klase po privilegijama i po pravima, već po moralnim i socijalnim dužnostima. Ministri su za njega državni činovnici koji svršavaju izvestan niz poslova. Šumadinac ne ume da oseti poniženje. Tamo gde ne može da se pokaže silan i ponosit, on se po­ kazuje ironičan. U toj svojoj samostalnosti duha Šumadinac je svuda dosledan i isti. Ni pred svojim vladaocima on ne pokazuje onu snishodljivost poznatu aristokratski vaspitanim sredinama. Bez pompe, prost i siguran u sebe, šumadiski seljak hoće direktno da opšti sa svojim suverenima. Poznato je da su se seljaci nepo­ sredno obraćali knezu Milošu. Zato je on i mogao da vodi seljačku politiku, »narodsku« u punom smislu. U svome demokratizmu Šumadinci idu dotle da veruju da svoje vladaoce oni sami treba da vaspitavaju. Zato naša istorija pokazuje više primera gde je Šu- madinac sebi zadržao pravo da kažnjava neposlušne 361 [ �i nevaspitane suverene. Ima samo još jedan narod u Evropi koji je tako oštro kažnjavao svoje suverene: to je francuski, pariški. Pa ipak ima razlike u samouverenosti između pariškog i šumadiskog sveta. Seljak u šumadiji teško kaže kralju: »Vaše Veličanstvo!«, već uvek prosto: »Gospodaru!« On voli da razgovara sa njime, da mu stegne ruku, da ga pita o kraljičinom i prestolonaslednikovom zdravlju. Kad je kralj 1918. sišao sa automobila na širokoj kragujevačkoj pijaci kod »Gvozdene Ćuprije«, onda policija nije mogla da održi red svečanog dočeka. Seljaci su se progurali i svako je hteo da se rukuje sa kraljem. U Šumadiji se kraljevi dočekuju bez pompe i parade, već samo srdačnim stiskanjem ruke. Šumadinac ima svoju samostalnost u mišljenju i nju čuva. On ne dopušta da za njega misli ni crkva, ni država, ni škola, ni nauka. Šumadinac još pre pe­ deset godina nije znao šta je glasanje. Danas mu niko ni mrtvome neće izbiti glasačku kuglicu iz ruke. Nije kuglica došla da ga demokratski vaspita; do nje je on bio već veliki demokrata; ona je samo jedna u nizu forama, u kojima se njegov demokratski duh manifestira. Mi znamo da će nam ovde svako primetiti one ogromne zloupotrebe koje. se čine sa kugli­ com: ništa lakše nego kupith izvestan broj kuglica. To je samo jedan od efekata demokratskog morala šumadiskog seljaka. Danas kad više-jie postoje apso^ lutni principi morala air religiozne dogmatične mo­ ralne kvrge, kad je m akar i prećutno relativnost mo­ rala priznata sa svih strana, onda je čoveku prema vaspitanju i klimi, ''prema rasi i potrebama, prema momentu i sredini, dopušteno da na stovarištu mo­ ralnih principa, kao u dućanu, izabere onaj koji mu najbolje stoji. Danas, kako s e mešaju ukusi, tako se mešaju i shvatanja morala. Demokratski moral je da­ leko od morala savesti i od svakog sentimentalnog morala. Šumadiski seljak smatra da je sa pravom na kuglicu dobio i pravo najslobodnijeg rukovanja njome. Ima momenata koji pokazuju da ga je ta de­ mokratska kuglica oslobodila i od savesti. Tamo gde na pijaci postoji potražnja kuglica, mora da se stvori i ponuda. Tom demokratskom principu Šumadiski seljak se vrlo lako prilagođava. Ali ako je u Šumadiji još i moguće kupiti kuglicu, zato je nemoguće upotrebiti policiju na izborima. J er ako seljak po gde gde i ne smatra za poniženje da primi novac, jer to mu njegov demokratizam dopušta, za njega je ogromno poniženje da bude nateran silom. U Šumadiji se ku­ glica može kupiti, ali se ne može oteti. Šumadiski čovek ima svoju dušu i svoju koru hleba i ako mu se to ne prizna on je uvređen do tragičnosti. .. Danas Šumadija ćuti. U vrevi ovih dana kad su razjapili vilice oni koji posle rata nisu umorni i ko­ jima je ostalo snage da je prospu poplavom reči i uzvika, huke i svađe, ona ne može da dođe do reči. U- svemu je umela da bude velika: sad je velika u ćutanju. Šumadija nikad nije imala moraliste, ni te­ oretičare: ona je imala ljude od neposredne akcije i davala primere. Panas kad se na sve strane teoNriše, za nju nema posla. Primeri su odbačeni u poslednji red -i »ideje« kao zalepršane zastave bacile 5feu svoje senke šumađiskim dolinama. I Šumadinac, uobražavajući da su »ideje« preče od svega, zbunio se. Ali za trenutak. Muskule ćute tamo gde moždane vijuge govore . Šumadija ćuti, ponižena. U svemu je umela da bude velika; sad je velika u poniženju. Za sada ona teče novo iskustvo: kad bude vreme progovoriće. Уметнички преглед Премијера „Сшарине Новака“ Старнна Новак, драма у 5 чинова (8 слика). — Написао До. Михаило Мирон. — Музику дао Фрањо MahejoBcm — Редитељ Никола Хајдушковић. Диригент Белуш Јунгик. — Сликар О. Сватош Кад je г. М. Мирон почео да питпе свог »Старину Новака«, свакако je имао неки циљ пред очима. И сем уметничког. Брат je мио, које вере био. Ta лозинка круни у драми врхунац љегових напора. Али пут којим je дошао г. Мирон до тог врхунца, савршено je погрешаи и фаталан; толико фаталан да стропошта и уништи и сам врхунац na поји се попсо г. Мирон. Ako му je било немогуће да дође бољим нутем до тог врхунца, ми ое питамо: na каква je имао разлога и да се пење нањ. Јест. Али г. Мирон у свом иесничком заносу, мислио je да ho бити у стању да прелети све јендеке на Романији, али уместо да их прелети, он се стропоштао у један од најбезданијих. Пок.ушајмо да разјаснимо како се то стропоштао г. Мирон. Његова драма, ако je уопште можемо да назовемо именом драме, ослоњена je сва на народну поезију и толико ослоњена да je под њеним утицајем творац драме ■готово и изгубио своју индивидуалност. Али то миого и не смета једној драми чији je циљ да погоди у нерв само наше шире слојеве, оне слојеве који у драми тражс само »представу«, који не оеећају велику разлику измсђу окретнијег дилетанта и уметника, који не ооећају дубину уметничке ецене, ни њену психолошку. моћ, него се задовољавају сликама.и јефтипим ефектима. Код тих широких слојева не важи много пи ona 362 �изрека: Од смешног до трагичног само je један ко- г. Мирон схвата уметност чисто декоративно. To ^iecTO н а ^ т п а Х ш К It0paB и не посто-'и- нам ве°ма јасно доказује и његова збирка песама a комичну твагичном V ntnJ сматРаЈУ комичном, »Ромаиија«, као и сва лирски декоративна дивљедобар и ^ S ”47 М°Же Једино н,а Романи-’и у »Старини Новаку«. Може бити да равновесје и ла onaе е ^ Ј л п n тбарем донекле одржи г. Мирон и осећа поезију, али то што он нама даје . к д °Д очите пропасти. могло би се рећи ла je то само одећа поезије. Па пттп тгрттаттоИ^С vBOr GTaH0BHmTav ДРама г. М, Ми- ни та одећа поезије, у овом комаду није стплизор У .1- ххако рекосмо, ослоњена сва на на- вана. Својом разноликошћу изненађује вас слика оодву песму и традипију, она je блиска овим сло- иаа слике, и узалуд се ваш укус буни ч тпажи своје левима. a своита ватапским тарепилом. јо т ближа потребно задовољеп.е — љега неће наћи. Ту je само пошовим?| Н.ИХОВИМ 0 »ппедстави«. Али се патос који се упип.е да вам надокнади ове мањкаг м. мирон поеварио јбтк у једном. Сппам једног вости овог комада. Ту je само иатос no ком je већ дела narne пгироке тпгблике остао je посвема ne- пала ирашина заборава и који данас комично деооазпив. 1ак. изазвао револт и огорчење код ње. лује na човека развијенијег укуса, na макар му он Jen na његове наочапе кпоз које on гледа нае му- хтео да сугерише најозбиљнији, или најтрагичпији слимаке у Босни и Херпеговипи, изгледа да се моменат. прилеттала нека тпавена Фата мопгана са лалеког Под утицајем пиптчева патоса, неки глумци, истока. na уместо да г. Мипон види исппед ноеа, и уколико Morvhe ттатосу и ne ттоллежу. пали cv у он глела на гпдне даљине. Тако je он видео тамо љегове сфеое. Најочитије г. Б. Јовановић, поготово на истоку како буле Kvnvjv побове и неком помет- у VI. слици. љом. да ли времепа и.ли пвоотот (ваљда не својом), Да ком^д и за успех ове врсти има поред још опио се тамо Новаков сип Fnvjnua na се некако неких, -највише да захвали носиоцу насловпе том истом пометн.ом ролио Ђерзелез Алија у Capa- улоге. то je несумњиво. Импозантна појава г. С. ,1еву. lo тако некако изгледа г. Миропу, али на Или^а. топлшта његове дикције и иекреног уметжалоот ne и ледном делу опих широкпх олојрра. ничкбг огекања за сваку je похвалу. Његово настоК0 .1И глтедалу без наочара г. Миропа и на ^сторију и јање да се отме гаупл>ој патетици и да je прелије na сволу пропглост. у топлином свог ocehama. успевало му je скоро без Тако су ове наочавн криве дадсе није правим изузетка. Оста,ло улоге извофене су уз мале разлике путем доптло до опог впхупцаЛнего да се тај врху>-—-умбтничке снаге. Све подобро испод г. Нлића. оне нац још ветпе стропоттао и оделио још випге ове с.у у извесним момептима блеснуле потребним тослојеве једне од других. Тако бфва кад-ре нде no- ном и природношћу. Могли би да споменмо гђу и грепгпим путем и до опразданс* циља. г. Ђурчића чија дикција. поред доста спретне глу-. Дакле, очито нагдагаена тепденца која je у в ж ме>; носп у себи боју иооније и хумора и г. М. Вена штету уметничког дела. и у овом комаду за ричковића који nnie без глумачких особина. али шире слојеве промапшад je свој диљ. још довољно непрефињених. Са другог пак, уметндчПог становшпта, овај Декорација Новакове пећине издваја се бољим комад нити je драма, нити се може назвати дра- стилизован.ем од осталих мање успелих. Разуме се мом. To je неки »игроказ« разводњен у осам слика. далеко од модерног оценског декора. са безброј шарених изненађеља и немогућности. И Таква je ето најновија домаћа премијера у Саједино што je вредно у љему, то су моменти кад рајевеком Народном Позоригату која се мирне душе заблиста које чисто зрно народне поезије у хрпи и без икакве замерке могла са великим успехом да шупљег декора. Јер не треба изгубити из вида да одигра пегде на Соколцу на Романији. X. X. Сарајевска „Цвнјеша Зузорић“ Питање постојан.а ове установе пријатеља нирају, и да, осим привалчне фирме одбора, немају уметности, у једној средини која не показује наро- ништа друго заједничко са оним чему су намењена. Ми не мислимо да сарајевској »Цвијети -Зузочитих с.импатија према уметности и уметницима, врло je деликатно. Циљ »Цвијете Вузорић«, у рић« споримо извсснс заузимљивости око nponaпрвом реду, требао би да je управљеи на попула- ганде уметности, али морамо констатовати да су pncaibe уметиости уопште. a специалио na попула- оне готово увек биле случајне, и да су, и у таквим рисање оних уметника који живе и де.ттују у Сара- моментима, аранжпране од људи који стоје само јеву. За такав један напор није довољно израдити itao посматрачи према »Цвијети Зузорић«. Ми не само привлачан ирограм, него наћи и људо, с фино искључујемо добру вољу оних који оу сакупљени развијеним осећањем за толике и тако комплико- око овог удружења. али смо уверени да добра воља вано грапе уметиости, који he умети да га остваре, није све кад су у пптању деликатне ствари умету границама могућности и према приликама сре- иости. Оне, иеразумљиве често и онима који ужидине. To, природно, претпоставља једну активнхт вају реноме арбитера и иатрона уметности, пролазе 'која искључује многе приватне удобности и траже незапажено, ако им не претходи специално тумацелог човека na послу.. Код нас у Сарајев.у, међу- чење о ствараоцу који се предствља публици (слутим, изгледа да се друштва лако стварају, још чај с Фелдмановом »Вожн.ом» где je, поводом чи-. лакше имитују према другим срединама где по- тања, требало бележити појам драмске гротеске и стоје, али се исто тако и напуштају да благо стаг- драмског експресионизма, или случај с Перовиће- 363 I �вим »Господаром« где je публику требало увести у значење сатиричног). Морамо приговорити и самом начину на који су, у последње време, приређиване вечери овог удружеља. Недовољно рекламисане, можда и ради тога iuto сарајевски дневни листовп немају уопште места кад с.у у питању строго уметничке етварн. оне су остајале готово иусте. Али, и да су рекламисане, оне не би могле принући ширу публику no систему no коме су вођене. Није згодно дати само једном 1шсду да испуни цело вече, као неким драматнчарима, na ни онда кад je одличан читач. Te вечери, да употребимб један баналан излаз, треба »гарнирати«: не само књижевности, него И мало м.узике, или мало критичког прегледа последњег актуелног у уметности (слично ономе што кинематографи имају у Фоксовом журналу). Тако би ово удружење постало више привлачно. него што je сад. Јер, сама читаља, нарочито ако су монотона (a нашн писци нису нарочити ретори), постају досадна. У осталом, тема, коју смо дотакли, заслужује, несумњиво, оиширнији разговор. Tvln га остављамо за момепат кад ствар реорганизаиије овог, иначе симпатичног, удружеља буде сазрело. Б.Ј. Оцене и приказп Велнбор Глигорић: Лица и Маске Ma колико данашњој, у шнрем обиму, књижевно најпризнатијој генерадији ова књига била непоћудна, у њој има много искрене истине и добрих запажања. Има снажне и свесне младеначке истине која с прегалачким еланом крчи себи пут за свој лични израз и онравдање свог става. Неке од овде оцртанпх личности које на наш културни развитак врше видан утицај, у овој књизи, скинуте су са оног високог пост&меЛта на који их обичаје постављати наша шира читалачка нублика. Te личности изнесене су нам блиско, у овом случају могло би се рећи да су разоткривене. Писац тражи оно битно, лично снажно у човеку-уметнику. и уколико je тај уметник успео да да тај свој лични удео. Износи сочно и убедљиво снагу и дубину тог удела, као и љегову плиткоћу и падање под утицај снажнијих духова и средина. Г.г. Иво Војновић, Јован Дучић, Милан Ракић, Слободан Јовановић, те Бора Станковић и Љубомир Недић осветљени су са једне још довољно непризнате стране, али изразите. У овој књизи осећа се став млађе генерације која je свесна тога да се артизмом и начином уметничког давања позајмљеног из јачих културних зајед. ница не може уздићи међу те културне заједнице без снажне сопствене ноте, коју су опет у стаљу да дају само јачи духови и таленти. Међу овим горе наведеним нашим познатим именима, no мипгљењу писца ове књиге, тај снажни таленат могао би да буде једини Бора Станковић: „И no мотивима, начину изражавања, и но сировости и голотињи својих чула и no стилском разумевању књижевности уоппгге“. Који: „Чулник еротике, примитивне и непосредне, норед свеже поезије страсти има и тамних сладострашћа". У ког je чак и месечина: „судбоносно снажна еротичка акција“. Писац „Божјих људи“ који „припадају природи и свему“ јест, завршава г. Глигорић: „У стилском погледу несавремен, али je од свих наших цредратних писаца највише таленат и највише проблем". Многи читаоци који за остала звучна имена очекују још више речи признања, веома he се изненадити кад писац подигне маску, рецимо, са лица г. Јована Дучића, познатог иначе под именом кнеза песника na заврши: „Са данашњег артиског гледишта, поезија Дучићева припада већ историској архиви. Она je сувише клише, скучен оквир за послератне ироблеме душе и човечанства". До ове констатације писац je дошао аналишући г. Дучића као одбегла примитивца из своје сре- дине и фасцинираиог културом запада коју je слепо почео да подражава. Hn под подигнутом маском r. Иве Војновића не крије се никакав знатан трачак надања у боље: „Иво Војновић je више лирски несник него ли драмски писац. Патетични лиризам и живописни колорит, то су дра главна својства његовог драмског стварања и ми немамо правих драмских радова већ ефектних таблоа, узбудљивих својом дискретном лирском нотом. Њсгови драмски радови су без уметничке фабуле, материјал je или фељтон — сеизација као у „Госпођи са сунцокретом“, или једна врста божићне приче као „Машкарата иснод купља“. У првом случају јаке, плакатне боје једне авантуристичке љубави, у другом, поред сценарског ефекта, тихе, дискретне боје једног девојачког, грозничавог сна. Његове драме нису драме средине, ннти проблеми нсихологије, душевних немира и нерава. To су поетски штимунш, ревокације, реконструкције, чисто лирске поенте, натетичне екстазом и сумором умирања епоха. Његов лиризам није без афектациј« женске врсте, без н иморске разметл.ивости, нити његове боје без литературе и молераја. To je преко свегн литерата — артиста, умешан да идеји нађе ефекгну форму и да удешену екстазу пласира у најсудбоноснији моменат“. Говорећи о г. Милану Ракићу, писац га сврстаје у у исту групу са г. Дучићем, na завршава: „Један сав стабилан и медитативан дух, други блистав и рецитатативан, појавили су се у очима својих савременика интелектуалаца као велики песници. Данас je њихов значај, ближим познавањем француске књижевности, a и животом сложенијим и нервнијим, знатно умањен“. Дело г. Слободана Јовановића, за ког писац каже да je најеластичнији дух међу нашим академицима, осветљен je еамо „као личност наше средине, личност свога доба, његова духовитост, менталитет и улога у културном развитку наше земље“. „Слободан Јовановић има фини таленат писца комедија и зато што je козерски дух, нривлачив анекдотама, што будно прати интимитет личности, он увек yeдржава једну наклоност за исмејавањем и изругивањем. Слободан Јовановић није онај научњачки дух који схвата догађаје у прошлости као искуства и који од тих искустава ствара моралне, социјалне и филозофске принциие. Слободан Јовановић не рони у прошлост ради система већ највише ради хватања интеријера знамепитих људи и догађаја, ради комбинација политичких интрига, ради што обилнијег стварања текућег живота од прошлости чиме се не могу увредити познаници нити 364 �уплести у опасне полемике. Слободан Јовановић je из публику најбоље уме да пише готово полуписмен самокуће која je имала политичку улогу у прошлости. Ta ук, учипио je да je паша литсратура памењена пароду кућа има своје разгранате везе, своју физиономију, својс постала једна немогућа ствар. принпипе. Јовановић гледа политичку историју кроз проШирока публика дубоко oceha лепоту форме, иако зоре од те куће, иза завеса, очима задовољним кад угле- се сама увек не зна њоме да служи. A ако се узме у дају нешто од чега he се направити фина, скривеиа алу- обзир одгојни моменат, онда читаво то спуштањ^мерилн зија. Породичне гробнице имају велики утицај на рад нема никаква смнсла. За народ треба да пишу први њенаших јавних радника. Увек се неки завет или аманет гови људи. Tora су се држали уредници ове књиге, a та види у даљини кроз перо нашег интелектуалца или ако je уједно и највећа предност његовог начина уређивања не то, онда култ каквог нретка који je задужио својим оваквих књига. Просветин календар за годину 1928. јесте делима земљу. Слободан Јовановић није постао активан сигурно једна од најбољих књига своје врсте у нашој иолитичар, али je увек остао у прикривеној вези са поли- литаратури. тиком. Он није нн скоројевић ни самоук. Зато je могао Подела материја je учињена слично као и ирошле на тенане да испита политичку историју наше земље“. године, једино што je овај пут отворен један нов одсек Лик г. Слободана Јовановића у овој малој студији „Војводина“, посвећен у главном овогодишњој прослави оцртан je са топлим признањем његову делу, али ни: стогодишњице Матице Српске у Новом Саду. У овоме „Његов покушај да себе уврсти у европске јавне раднике одсеку су два врло занимљива и исцрпно рађепа чланка са студијом „Вођи Француске Револуције“ није успео г. Bace Стајића о Матици и Препороду Немањићских Ta студија не баца нову светлост на француску рево- Срба. Са овим чланцима има много везе чланак r. II. луцију нити се разликује у психолошком, артистичком Аршинов: „Сава Текелија“. И r. Др. Јеремић нас у овоме и иеториско филозофском смислу од многобројне фран- одсеку са -својим чланком исцрпно обавештава о конглоцуске латературе која се исцрпно бавила тим великим мерату становништва Војводине. историјским догађајем-. У „Општем Делу“ упада у очи топло писани члаСпочетка своје студије о Љубомиру Недићу, нисац нак г. Др. Ј. Голдберга о „Индивидуалитету Руђера Босе обара на генерацију која je створила „Српскп Кљи- шковића“ и г. Ч. Милића о улози Соколсва у послу на зкевни Гласник”, a која се образовала носле смрти' Не- васпитању Ј1арода. Део .Уметност" стоји на висини надићеве. Ta генерација, каже писац, да се користила ње- ших најпрвих лптерарних ревија a „Народна Читанка“ говим књижевтш судовима, a прогласила je за ima наше доказује да се за најшире слојеве може писати топло и критике г. Богдана Поповића". .Ta геКерација, ради свог књижевно. престижа, покушала je да изврши једну обману, да фвљ>Просвета je учиаила врло добро, поверивши и ове сификује историју“. „Недићизам je инпрегнирао са своје године уређивање ове нњиге Редакционом Одбору Задруестетске стране целу ту рефорчкторску и прогресис- ге Социјално Културног Рада и њеном главном уреднику тичку генерацију". „Главни; есте^гски принцип који je г. С. Ђокићу. Цена je календара 20 динара. Недић нримењивао на књижевна дела био je искреност U. Б. у књижтном д еп у...“ али „Књижевна мерила Недићева изгубила су се као што <jy се изгубила књижевна мерила Ж. Милићевић — У постојбини наших Скерлића и Поповића, познијих критичара наше књикопантара и зографа жевности. Остала je његова снажна фигура књижевног борца и високо карактерног и истинољубивог човека”. Наши јужни крајеви крију многе још нама непо„Творац књижевне критике код нас, Недић je нрва знате драгоцености духовне и материјалне културе као критичарска фигура у историји наше књижевности“. и лепоте и богаотва природе. У својој најновијој књизи Писац „Лица и Маска" још je млад човек који „Из постојбине нашпх копаничара и зографа“, г. Ж. нема иза себе толико дело које би спагом свог аутори- Милићевић износи нам низ живих посматрања из, до не тета могло да се стави касуврот онима које он разот- давна среског места a сад села, Галичника и његове крива. Шта више он данас ни издалека нема њихове околине. Овн тешко приступачни крајеви који крију најерудиције ни гласа. Али он износи мишљења која he карактеристичније особине наше старе културе, у којима tokom времена, преко новије књижевне генераиије, барем je још и данас усмено предање ииоана историја, привудонекле, ако не већим делом, да усвоји и читалачка пу- кли су пажњу овог уметника. Читајући ову књигу, добија блика, и тек he се тада моћи да види у колико су снажна се утисак да се овај Галичник чије дрвене кућице висе и оправдана излагања г. Глигорића. на подножју снежног Говедарника уздигао понад целог X . Х ум о. света и одвојио интересантношћу свог живота и обичаја својих становника. Књига г. Ж. Милићевића, сем фолклорне, има и Просвета календар за 1928. год. своју уметничку вредност, јер je дата топло и искрено. Својим мајсторским цртежима књигу je илустровао Овакве књиге обично дочекујемо са извесном скепг. Л>. Ивановић. сом. Календар? Може ли се у тој форми пружити читаХ.хоцима и корисна и занимљива лектира да се мерило оценивања не сиусти, бар не, испод просечности. Ми смо горе потцртали да критика са неповерењем прима под овим именим, штамнане књиге, међутим листајући ову књигу, изгледа да' he овога неповерања од стране публике нестати, ако се са истим критериумом буде и даље уређивао овај календар. За широке je слојеве најтеже писати, особито онда, ако се хоће да сачува форма од баналног „стила, за народ“. Овај „стил за народ,, и мишљење да за широку Читајте и претплаћујте се на „Гајрет“ 365 �Преглед најновнје француске књижевности „Revue Arab de Paris“ raspisala je literarnu nagradu za konac maja 1928. Od jednog francuskog i jednog arap­ skog pisca, najbolji roman iz muslimanskog života biće nagrađen sa 10.000 franaka. Kao pandan grupi nadrealista, u Parizu je osnovana grupa nadidealistica. One su istupile pred javnost sa pro­ gramom, u kom između ostalog kažu i ovo: „Naš vek, vek je mladosti. Ali je i vek žene. Čisto muška” civilizacija doživela je brodolom. Žena treba da dade ton, ali tim ne kažemo da će i čovek biti isključen iz naših pesama i naših sastanaka. Mi smo velikodušnije i strpljivije. U našoj grupi, pa čak i u našem odboru nalaze se i ljudi. Ali krstaški rat nadidealizma vodiče žena. Čisti je duh podbacio. Pomoć će od srca da dođe. Ne od divljeg, putena srca, nego od srca idejom oplođena. Od nadidealističkog srca. U meču duh — srce, nadidealizam se oslanja na srce“. Na kraju ovog manifesta napada se na duge kose, duge suknje, na velike šešire i volane, na kišobrane sa srebrenim drškom i na Karla Marksa, na ateizam i na materializam. Kao literarni savetnik ove novoosnovane grupe fungira Joseph Delteil, poznati romanopisac a podpredsednik je Kler Gol. «- ХГп na godinu, a tretiraće duhovni život Palestine i Jevreja uopšte. Posvetiće pažnju i odnosima njihovim spram Fran­ cuskom i internacionalnom duhovnom životu. Medu saradnicima pored ostalih nalaze se i zvučna imena kao: E. Benćs, H e r b e r t S a m u e l i C h a i m We iz ma nu . U francuskim literarnim krugovima pobudilo je interesovanje jedna neobjavljena i neprikazivana drama u verzovima od Guy de Maupassant-a koja u ono doba uza sve nade piščeve nije dospela na pozornicu. Sad je prvi put izdaje Pierre Borel, sa biografijom piščevom. Pierre Louys-ov nezavršeni roman, o kom se u svoje vreme mnogo govorilo, dovršio je Claude Farrčre. Za života P. Louys-a, C. Farrčre se mnogo družio s njim, pa se veruje da je poznavao njegove namere. Insel-Verlag izdaje sledeće jeseni prevod „Anabaze" francuskog pesnika Saint Leger-Leger-a koji piše vanrednu lirsko-epsku prozu, a u privatnom je životu šef kabineta ministra Briands-a. .faul Claudel koji je nastupio mesto francuskog posla­ nika u Washington-u, radi na drami Christophe Columbus koja je navodno određena za Мах-а Reinhardt-a. E r n e s t S e i l l i č r e s , u izdanju P a y o t , izdao je knjigu „ P a n g e r m a n i s t e s . d' a p r č s g u e r r e " kojom upoznaje francuske čitaoce sa T h o m a s M a n n - o m , S p e n g l e r - o m i K e ^ s e r l i n g - o m , kao i drugo delo o njemačkom duhovnom životu, pod naslovom : „М o r a 1e s e t R e l i g i o n s n a u v e l l e s e n A l l e m g n e“; Novi roman Paul-a Morands-a ,,Le Bouddha Vivant" koji važi kao veliki literarni uspeh ove godine, izaće sa predgovorom dvaju nemačkih pisaca: Stefan-a Zweig-a i Ernst-a Robert-a Curtius-a. Diskusiju o problemu Istok-Zapad koju je nedavno otpočeo Henri Massis svojom knjigom „Defense de 1’ occident" ponovno će da oživi ovo delo Paul-a Morands-a. Izdavačka knjižara R i e'd e r objavljuje kao svoje novo izdanje „ R e v u e P a l e s t i n e " koju će voditi, nekadanji ministar, senator Justin Godart. Revija će izlaziti deset puta Izdavačka knjižara Emile Paul izdaje ove jeseni briž­ ljivo sakupljena, celokupna dela Jean-a Giraudoux-a. Svaka pojedina sveska sadržavaće nešto dosad neobelodanjenog. Часописи Летопис Матице Српске — Књига 313, свеска 1—3t носвећена je стогодишњици Матице Српске у Новом Саду. У свом уводном чланку „Георгије Магарашевић", г. Никола Радојчић говори о овом оснивачу и првом уреднику Летописа, илуструјући нам уједно и тадање културне прилике војвођанских Срба, као и главне културне факторе. У свом чланку „Тихомир Остојић“, наш познати национални радник и публициста Baca Стајић, говори о овом најзаслужнијем и најпожртвовнијем раднику Матице Српске, убрајајући га на крају међу прве личности који су служили идеји југославенског културног и народног јединства. Надаље се редају чланци г.г. Радивоја Врховца, Милутина Јакшића, др. Лазе Поповића, Јана Чајака, Ивана Мештровића, Јосефа Шкултетиа, Миленка Гавриловића, Др. Јована Ердељановића и других. Од uecника су заступани г.г. Милета Јакшић, Свет. Стефановић, Тодор Манојловић, Анида Савић Ребац, Ненад Митров, Аница Ђукић, Јован Хрваћанин, Жарко Васиљевић, Младен Чаковац, Драг. М. Дамјанић, Мирко Королија, Густав Крклец, Синиша Кордић, Раде Драинац и Марко Врањешевић. Од приповедача: В. В. Јанковић, М. С. Јовановић, Иво Андрић, Десанка Максимовић, Стојан В. Живадиновић, Момчило Настасијевић, Хамза Хумо, Синиша Кордић, В. С. Зороваљев, Момчило Т. Селесковић и Станко Томашић. Овај број од 490 страна садржи преко 70 радова наших познатих научника, уметника и публициста, a украшен je одличним цртежииа. Српски Књижевни Гласник — У броју од 16. новембра истичу се радови г. М. Грола: О Стојану Протићу; г. М. Жујовића: О француском духу и карактеру; г. Јована Дучића: Писмо из Италије и г. A. Арнаутовића: Слављење Влеза Паскала. Г. Кашанин отпочиње једну од својих водњикавих прича (Грешници). Песнички прилози г.г. Назора и Крклеца; социјални н политички преглед, оцене, прикази, белешке. 366 �Одговорн уредништва Р. Ш., Брчко — Вашим осећањима требали би да дате и одговарајућу уметничку форму na да вам буду песме за публиковање. Продубите мало и усавршите ваша доста сирова осећања лектиром наших искрених песника. Нисте без талента. Б. М., Беране — „Млака склоност" и сувише млака. Пошли сте трагом артиста песника, a та поезија не одговара ни нашем темпераменту, ни правој уметничкој вредности. М. X. Г., Бијељина — Ваши многобројни стихови исувише су празни и иочетнички. Мање пишите, a више читајте добре песнике. Ове досад послате ваше радове немогуће je штампати. Д. Ч., Мостар — Израз још приличито празан, зато •и ове три песме не делују. Покушајте нешто топлије и сочније и не жртвујте песму ради срока. X. Д., Столац — Од послатих ваших радова, у једпом од следећих бројева уврстићемо „Девојку11. Остали су радови, иако не no мотивима, оно no изразу, прили- чито малокрвни и јефтини. Експресивни стихови вам најбоље успевају. Пошто им ми не знамо адресе, молимо вас да јавите и осталој осморици да нам пошаљу своје радове. К. Н. М., Београд — „Сазнање" je и сувише обично и дато још обичније. Пошаљите што боље. Ви сте то у стаљу барем судећи no збирци ваших стихова. A вашем пријатељу г. Ђ. Г. реците да приндипиелно не штампамо обелодањене ствари. Иначе, ступди „Гајрета* стоје му веома радо на расположењу. A. Ч., Мостар — Bani приказ на „Ритмове младости“ не можемо донети из тог разлога што нисте послали књигу. Питање je да ли се слажемо у мшпљењу с вама, a то би могли да видимо так кад би причитали нњигу. М. П., Мостар — Видимо да су ваша осећања искреио дана у песми, али им недостаје осећање снажнијег израза. Пошаљите још коју ствар. ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Годишња забава Главног Одбора Ггјрета Годишња забава Главног Одбора Гајрета одржаће се у суботу, 11. фебруара 1928. године. —Дмољавају се сва братска друштва, да овог дана не приређују н и ^ каквих забава. Главни Одбор Гајрета. Свечана Академија у част рођеидана Њег. Вел. Краља Пододбори наших културних друштава Гајрета, Просвете и Напретка у Тешњу, приређују заједничку прославу рођендана Њег. Величанства Краља са свечаном академијом. Прослава дана Уједињења у Гајретовим интернатима Дана Првог Децембра 'о. г. обавиће се у свима Гајретовим интернатима свечана прослава Дана Уједињења и то у ужем кругу Гајретових пријатеља са Гајретовом омладином. Нови утемељач Гајрета Госп. Мехмедалија Тарабар, бивши питомац Гајрета, a сада чиновник Банке Гајрет уписао се ових дана за члана утемељача Гајрета. Главни Одбор ордачно захваљује г. Тарабару. . Гајретова забава у Зеннци Ha рођендан Њ. Величанства Краља дана 17. децембра о. г. приређује наш пододбор у Зеници свечану Гајретову забаву са врло бираним програмом. У програму забаве судјеловаће и неколико питомица Гајретових из Сарајева. Изванредна скупштина пододбора Гајрета у Тешњу Дана 6. новембра о. г. одржана je изванредна скупштина пододбора Гајрета у Тешњу, да би се на тој скунштини понунила празпина у пододбору, која je настала премјештајем бившег предсједншса пододбора г. Чампаре, a уједно да би иододбор био састављен нрема прописима друштвених иравила. Ha скупштини je једногласно изабран за новог члана нододбора г. Зијад Галијашевић, трговац, a за замјеника су изабрани гг. Фуад Дервић, Хакија Херић и Хамдија Мехинагић. Иза одржане скупштине пододбор се реконституисао како слиједи: Предсједник г. Бећир Галијашевић, тајник г. Исхак Смаилбеговић, благајник г. Хамдија Кахвић, I. ревизор г. Смаил Еминагић, II. ревизор г. Зијад Галијашевић. Увјерени да he иододбор наставити рад за Гајрет истом агилношћу, коју je и прошлих година показивао, Главни Одбор поздравља свој ново реконституисани пододбор. Освивање пододбора Гајрета у Тузли Рад за Гајрет у Тузли у току задњих двију година био je скоро замро. Да би се рад за Гајрет поново оживио у Тузли, инцијативом гг. Осман еф. Селесковића, Мехмеда Салихспахића и Јусуфбега X. Јашарагића, сазвани су сви виђенији муслимани у Муслимански Дом на скупштину. Ha тој скупштини изражено je и једнодушно прихваћено мишљење, да je Гајрет друштво свих нас муслимана и да га треба сви да иотпомажу и да у томе не смије заостати Тузла — најбогатији центар наше Посавине — која je и раније предњачила својим радом за Гајрет. С тога су сви присутни били мишљења, да треба поново у Тузли изабрати Гајретов пододбор, који he руководити Гајретовим радом у том мјесту и пшрити његову спасоносну идеју. Посебни кандидациони одбор предложио je листу одборника, која je једногласно прихваћена. Изабрани одбор конституисао се 20./Х1. о. г. како слиједи: предсједник О с м а н е ф С е л е с к о в и ћ , директор банке, т а ј н и к : М е х м е д а л и ј а Џ и н и ћ , професор гимназије, благајник: Ф е р х а т А з а б а г и ћ , трговап,I. р е в и з о р М е х м е д К а х в е џ и ћ , пор. чиновник, II. ревизор: Х а с а н б е г С и ј е р ч и ћ , трговац, замјеници: Ахмед Џамбић, Салих Жунић и Ибрахим Пепић. Нови пододбор одмах je отиочео с радом. Засада je одбор мишљења, да треба прикупити најприје што �већи број чланова. Одбор je у накапи да Гајретов рад развије у што већем стилу, те he настојати, да се оснују пододбори Гајрета у оближњим мјестима, као у Креки, Горњој Тузли и Пурачићу. Главни Одбор весели се избору свога новог пододбора у Тузли, који he својим радом надокнадити све оно што се прошлих година запустило у Тузли. Досадањи повјереници Гајрета у Тузли разријешени су повјереничких дужности Оснутак Гајретова пододбора у Љубушком Повјереник Гајрета у Љубушком г. Али еф. Орман, вршилац дужности среског поглавара у Љубушком, сазвао je 23. октобра о. r. скупштину Гајретових чланова на којој je изабран пододбор Гајрета, који се конституисао како слиједи: предсједник Али еф. Орман, тајник Абдурахман Садиковић, благајник Мустафа Диздаревић, I. ревизор Салих Фазлинавић, II. ревизор Мустафа Јакић замјеншш: Сулејман Гујић, Илијас Карамехмедовић и Мухамед Селимић. Познавајући господу, која су ушла у пододбор, Главни Одбор je увјерен, да he рад за Гајрет и у Љубушком кренути сада бржим темпом. Конференција у Гајрету Ових дана Главни Одбор Гајрета отпочиње са интензивнијим радом да припремама око прослзве друштвене 25-годишњице. KaKQ је.раније објављено, једна од најважнијих тачака програма нрославе, биће реферати о актуелним муслиманским питањима, о чијем ријешењу овиси будућност муслимана. Управа Гајрета обратила се нашим виђеним јавним радницима као и неколицини угледних алима с молбом да се приме дужности да израде реферате о оним питањима, која су они проучавали и њима се бавилн. -Сви ти јавни радници извијестили су Управу Гајрета, да he се примити врло радо сваке дужности, коју од њих тражи наш Гајрет. Да би се утврдиле смјернице у којима he се обрадити сви реферати, Главни Одбор je сазвао за уторак, 6. децембра о. г. у 3 сата послије подне, у Гајретовој канцеларији, конферендију свију референата с Главним Одбором. Ова конфоренција била je сазвана за 1. децембар, али je морала бити одгођена, јер се некоји од позваних налазе ових дана изван Сарајева. Hd конференцији су позвана ова гг.: Пресвијетли Реис-Ул-Улема X. М. Џелалудин Чаушевић, Др. Сафветбег Башагић, Шукрија Куртовић, Сакиб еф. Коркут, Др. Јусуф Тановић, Салих еф. Башић, Хасан Хоџић, Шериф еф. Арнаутовић, Ахмед еф. Бурек, Др. Хамдија Карамехмедовић, Мустафа Спахо, Хафиз Ајни еф. Бушатлић, Др. Мехмед Зилџић, Џевадбег Сулејманпашић и Хамдија Мулић. Ha конференцију нијесу позвана она господа, чије je боравиште удаљеннје од Сарајева, али he се њима резултат ове конференције накнадно саопштити. Акцвја Пододбора Гајрета у Стоду Пододбор Гајрета у Стоцу па челу са нредсједником г. Хусејином Бркићем, директором тамошње гимназије, отпочео je живљу акцију за Гајрет у Стоцу и околини. Поред забаве, којој he одржати 17. децембра о. г. пододбор he у току ове зиме одржати неколико Гајрето- вих сијела, a no могућности организоваће Гајретове забаве и у Локвама и Речицама. Иододбор je израдио програм свога рада у току цијеле године и ми смо увјерени, да he овај наш пододбор убрзо стати у ред Гајретових најагилнијих иододбора. Писма пододборима и повјереницима Трошкови Гајрета у овој години, усљед знатно вишег броја примљених питомаца-ица у друштвене конвикте, као и усљед успостављања Гајретова Шегртског Дома, биће много већи него су били досадањих 'година. Претресајући питање изналажења средстава за нокриће ових трошкова, Главни Одбор je закључио, да cđ сваком друштвеном пододбору и свима повјереништвима достави списак примљених ђака из њихових мјеста у Гајретове копвикте, да им се предочи колико he Гајрет само у овој години утрошити иа школовање дјеце из њихових мјеста и да се затраже извјештаји од пододбора и повјереника, што мисле подузети и што су досада подузели, да оиравдају предусретљивост Главнога Одбора према њиховим мјестима. Канцеларија Главног Одбора удовољила je горњем закључку, те се сада очекују извјештаји из појединих мјеста, s . У колико некоја мјеста својим радом не потпомогну Гајрег, то he се та мјеста узети у обзир при пурификацији питомаца након првог тромјесечја у школама. У том случају нека сносе одговорност она мјеста, која су занемарила своју дужност према Гајрету. Садик еф. Садиковић Гајрету Народни љекар и добротвор у Љубушком г. Садик еф. Садиковић доставио je Управи Гајрета своту од Днн 1 . 4 0 Госп. Садиковићу срдачно захваљујемо. Добровољви прилози из Зворника Повјереник Гајрета у Зворниху г. Ибрахим еф. Шехић послао нам je своту од Дин 536 —као укупљене чланарине, сергије и пвилоге, a сакупише слиједећа гг.: Ахмед Халиловић, мухтар Дин 12, Џемал еф. Хулусин, имам Дин 24, Салих Алијагић, мухтар Дин 24, Сејфо Суљковић, имам Дин 24, Хасанага Шаканчић, трговац Дин 24, Ибрахим Пашић, тежак Дин 24, Хусејин Шабановић, мухтар Дин 24, Шаћир Шишић, имам Дин 24, Смајл Мехмедовић, имам Дин 12, Рамо Мумић, тежак Дин, 24, Јахија Вејзовић, мухтар Дин 12, Али Ризах Даутовић, Дин 24, Ибрахим Бечић, мухтар Дин 24, Адем Даутовић, трговац Дин 24, Мустафа Суљкановић, тежак Дин 24 Ибрахим Шехић, кадија Дин 12, Хасиб Харачевић, меџлис Дин 12, Мустафа еф. A. Садиковић, вјежбеник Дин 24, Осман Омеровић, мујезин Дин 25, Мулабдија Бањановић, имам Дин 95, Реџо Реџић, имам Дин 16 и основна школа у Зворнику, сакупила на Видовдан Дин 26. Сакупљачима и дароватељима нека je срдачна хвала. Прилози из Нлава (Црна Гора) Зуфер Мусић, ђак V. разр. гимн. сакупио je Дин 260-- , a дароваше слиједећа гг.: no Дин 100 Марко Пејовић, no Дин 60 Симо Ђорђевић, no Дин 50 Салих Мусић, no Дин 10 Мула Дико из Ћука (ПлавЈ, Хусо X. Мусић и Идриз Мусић. Сакупљачу и дароватељима иснред Гајрета топла хвала! 368 �I B A N K A G A J R E T D . D ., S A R Z z z m e v o Akcijski kapital Din 20,000.000 - — Rezerve Din 2,000.000 Banka se bavi svira u bankovnu struku spadaj učim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podupire razne kulturne i humanitarne ustanove. Od Čiste dobiti daje IO°/0 Kulturnom i PrOW \tb nom Društvu ,,G ajret“. . ... ” D Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i najkulantnije. — Uloške ukamaćuje najpovoljnije, i isplaćuje iste u svako doda. | I ^ И Z IO И Z Д Д Д Д Д Д ДД Д ДД Д ДД Д ДД Д ДД ДД Д ДД Д ДД ДДДДДДДДДДИДДДДДДВ1 z z Jllllllllllllllllllllillllllllllllllllllllllllin I Sarajevo, Strossmaierova 12 = dionička glavnica I Rezervni fond 0 4,300.000 je r je ona najbolje kvalitete i donosi lijepu korist GAJRETU. Т Ш Ш N aručuje se kod Ц Prima uloške na štednju, vrši dozznake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n ajp o v o ljn ije uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća. Ш Interurban telefoni broj Ш Ш 6 0 5 . | __ Filijale: 0 2 0 ,0 0 0 .0 0 0 8 6 5 i 5 5 5 Novi Sad, Dunavska ul. 10. Glavno zastupstvo za B. i H. Agentura Rudolt Bole, Sarajevo Bistrik, 2б. Telef. 783. Post. pret. 75. liiiiiiiiillF bd pi Milana Kovačevića Beograd, Zagreb, Novi § 1 Sad, Tuzla, Sp it % llllillBlllllillllllllllllllllllllllllllllIllli I | Temeljna glavnica 40,000.000'- dinara, g općine grada Sarajeva Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filiale Sarajevo broj 2172 g| Bavi se švim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku Osim toga ima svoju ЕЗ ® ZALAGAONICU i koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale dragocjenosti uz najpovoljnije kamate g| EB gfl �i t a n a i Komercijalna Banka za Bosnu i Hercegovinu Centrala: Sarajevo S je d ište Direkcije, Beograd F ilijale: Brčko i Novi Sad SH H SSSISSSSHHHHSHHHISHHEl sa g Papirnica sa g © i • c a a •с ж з ••ом п с ж о•с ж з• • с л з• с ж о• с ж з с ж оj a i Med. Univ. § |Ш 1 • Г I H a m d ija K ap čić | | Dr. specijalista zubni liječnik g Sarajevo Strosmajerova ul. -Tel. 619 g S3 preporučuje bogato skladište И И pisaćeg i risaćeg materijala И sa И н е н н н н н н к 1н н н н н н н н н н н н н ___ i £ I ! \S A R A J E V O J e fta n o v ić a u lic a b r. !. Ordinira svakim danom od 9 —12 sati prije podne i od 2—6 sati poslije podne I | • 9 сма •e v o •сжо •сио •еша»сшз*сж>»ешд«сшг м а п Svaki musliman treba do kupuje jer kvalitetom nadmašuje sveostale cigarpapire apotpomažei „Gajret" Narudžbe; Tvornica C igarpapira S. D. Alkalaj, Sarajevo može se naručiti i preko društva ,,Gajret“ u Sarajevu � https://kolekcije.nub.ba/files/original/7f512f21a9af2dc45c9c7450b150c49e.pdf 69d5d08f755d1d1533e699c2bf9a981b PDF Text Text лисг м г т д е т ш sa куатурнс ИfcKSNftMCKft ШДИЗЛНЛ мумимана ,g A S * t J t P A ilb n * v rtb v a t № № Ш Ј\Т 16. Х Л М З Л XVM O (5p e j �СадрЖај Хасан Кнкић: Јам аков Насељ ак V. M assuka: Л утати, лутати! V. M assuka: Са лепеничког ваш ара Ж. М илићевић: J e ли то живот? Х ам за Х умо: Вихор Гласовч млађих С рђа Ђ окић: — Хамид Д и зд ар: Д евојка V М ухарем Ж ери ћ: Ашиковање ' Ј ак ш а К уш ан : Случај госпођице Сене Из ческе лирнкс , 0 . Брж ези на: Осмеси времена w X . А бдурахман Џ амија: Из нерсиских прича Осман Нури Хаџић: М ухамед и Кур-ан Otjene н прикази Зизантш;ске слике Ђачкн радовн Ц Д Ш Ш l Асија К авазо:>вић: Први Децембар Часописи — Бпблиографија — Белеш ке — И з Уред- Гајрешов гласнПк Дан Уједињ ења у Гајретовим Интернатима К онф еренција муслиманске интелигенције у Гајрету Конгрес муслимана интелектуалац а приликом просл аве Гајретове 25-годишњице Га јр е т, лист Г ајрета друш тва з а културно~и економсксДподизаље муслимана, и злазн , ! . и 16. сваког месеиа, a цена му je з а наш у Отаџбину 80 дипЛна годину, a з а "све остале зем љ е иреко i ранице 100 дин. ’TiaiTu д ^б ивају лнст у н ола цене код Главног Одбора или код у и р ава Г ајретових конвиката. Појсдшш број стоји 4 дин. Директор Хамид КукиК Уредпик Хамза Хумо Štam parija »Bos. Pošte«, Sarajevo. — Vlasnik društvo »Gajret«. — Glavni i odgovorni urednik: Haniza Humo. �Хасан Кикић Јамаков Насељак Под Грањима дуида Дундак и дере лијевомобалом, na стари Јамак прислонио своју воденицу уз врбак. Ona му no цијеле дане и ноћи гргори n цагара, a кад год камснови застружу он донасила кош поново. Обијелио je Јамак и обрагањавПо na кад се помши na врата изгледа као какав староста потуљака. Подлаже од и прилаже у буџаку a љесковина попуцкује-и жарц. неволи без ватре, na да je напољу и љетње подНе. Постакне он m -ee подними, a у очима му ice огледа свака искрица из љосковаче. Под воденипом му кашике просипају Дундаков млаз n itč ’je налетио кроз славину, na м.у уз ступове циџају капљиде ко крупну росу. Кад Јамак хоће да у бадњу сикти он метне прстку na кашике хаће да попуцају. — Селам-алејкум Мемо — каже њему Беганов, a уноси набијену врећу. Не зове његг Јамаком ко му се не he да поспрдне — то му примењак. — Алејкјуму-селам, мерхаба Лато! A што си дошо? — гнијечи он из буџака a потиче огарке. Он никад не гледа у човјека кад говори. • — Мерхаба! Па знаш брате зашто се долази и жито доноси у воденицу — каже Латиф na спушта уз кош... Јамак подиже очи — он то ради кад му нешто није право. — Ти хаман ко да не знаш да je у мене сутра насељак, аа-а? — Па ако je, чуо сам. — Ех, какав си, ех! — Зашто? — Ja мељем ево два дана и двије ноћи себи, теби не ћу, ето зашто! — He ћеш? — He ћу теби, хоћу ссби.. ти знаш да he »се у мене сутра појссти пет осмака, a ja нисам самлио ни три, ето, ето знаш, ne ћу теби, хоћу себи. Латифу покриво. Мрско je њему одвалити још пола сата до Кесерове воденице, a ето Јамаж не he, a и . . . не може, не може, није ни да не he. Он запрти na се нагиње и излази. — Па хеј-вала, Јамаче. — Пасковаљу! To Латиф љега оприменчи, a он не може да прешути. ■_ ' i * — Иаековаљу! — викне он и понова. Латиф очује' na се искреће повише воденице. — Пасковаљ ти je Хушан твој, je си ли чуо!? . Јамак излети с главњом. Латиф шмугне кроз љескбви^па се прокриви, a Јамаку то прекриво na опет узвикује: — Вала, пасковаљу, в а л а ... једа, једа! — a кад сједе за ватру подврати брадицу na je гриска. Хујљив je као акреп. Сутра he се горе у Грањима проломити зтра. његовом башчом и авлијама од свијета. Направио ето једиом у толико година једну кућицу, na насељак одредио за сутра — нетак. ;мају се они већ иет пуних дана за сутрашњи ;К, na су им сво још и данас руке препуне. Ево он je обрашљавио и обијелио као сњеговић. Његови горе у селу настјеру нову кућу и преносе из зтаре да буде за сутра све готово. Он им je добро лрипријетио и разложио кад je пошао воденици. ЈЏ- Мелко — рекао он жени — твоје je ко и моје, a ja хоћу да све буде ко у цвату, je си ли ме добро чула? — Јесам, Мемо, јесам, јесам. — Ех, ето сад памет у главу... — он воли да врло миого продичи. Хушану и Бегици рекао опет: — Да сазовете све... све, јесте ли чули?! Они знају ко je то све што ето он мисли. Све. Све ето осим оних које он не трпи. To je ХаџиРашко и његови оздо из Поцјела. A њему — Х.ушану — старијем сину његову, баш би било у вољи ето да дође и Хаџи-Рашко са својим... са свима својим... са свима и са Хајријом. Ето гата би он хтјео, a отац његов стари Јамак то неће. Зазрли њих два негдје понедавно у Комићима, због некакве земље, na ето нису још ни попустити. Хаџи-Рашко рекао Јамаку: — Цмољо, хбћеш ли туђег, je ли мислиш да си у воденици na да цагараш, ха-а?! Јамак му опсовао све и натјерао га преко двије њиве с колчином. To се послије причало подуго, a они ето зазирали и зазирали. Све то зна Хутаан, Јамаков син, и волио би да није тако. Наговара он матер да пита ода, смије ли зовнути и ХаџиРашкине, a она га одговара: — Немој ме, драги Хушане, немој знам га да je ко акреп... 369 W �јам ак се, прије него што je отишао, огласио испод куће и опет их зовнуо. Pekao je Хушану и Бегици потихо: — Све зовните, све, само немојте Хаџи-Рашкиних! 1 Хушан готово зазинуо , a Мемо нагласио ш>ново: — Све осим његових... чујете ли?! A жад je Хушан отромбољио, протапшао га он и шапнуо му: — Па сутра бацај око и пробери/знаш! Само се оканп Хаџијине... разумијеш ли? — A што то бабо?! — Још питаш! Знаш ли tii, да je он твоме баби реко да je цмољо и лопов, хм?! У памет! — to ’ je било задње што je он рекао кад je пошао воденици на Дундак. Хушаном промутила несређеност као муљ. — Хаџи-Рашко Je eto некад реко моме оцу да je цмољо и лопов ла он хоће да ија зазирем, ех! A зашто?! Што je у томе ажо je и рекао? Рекао, na иишта! — Тако ето хтио Хушан да одмудрује и да помири, алп га умах грунула нека силина изнутра, na се он вјетровито ооовио и устубочио — Е, али он je то рекао моме оцу. Оду који ме je родио. Mesni Х ајрићу, којп има сина Хушана — мене! Ехее-'е! To се ne пропушта кроз рупе и решета, не! To треба упамтити! Отац je он м оЈп а нека je и Јамак, нека! Е, Хаџи-Рашко, там анда ти Хајрија златом говори... е! — он не може овде да рекђе оно што баш мисли и гато осјећа, прешуткује. Горе му je под кућом брат Бегица, na га све гледа, a онгее-ето прихват за шљиву и узмахује' погама као ждрије*— — Бегица ходи! Je л ’де да ниси ни ти Хаџи-Рашкине? — Нисам, драгв, нисам. — A rato? — Их, a што зар je теби свеједно гатр ; лани Хаџпја реко да je нага бабо... — Знам, знам, није ми с.веједно — побрзо Хушан, јер га некакав стид ето roim пред млађим братом. — —— :— — Болан, Хушане, знаш ■да* сам ja ко ти, ja бих њега и сада удавио, знапт?! Хугаану лросијва мождином и мозгом. Није он eto знао за све ово, a иако je чуо за то чим je догаао из војске. Чуо je na пречуо. Мислио је да и свијет мало лаже као и обично, na ето. И негдје јесенас кад су биле љуштине крај Асимагине хуџере, он се узајмао са Хаџи-Рашкином Хајријом цијелу убогу ноћ и одонда joj ишао све до јучер, до данас, под пенџере. A отишао би joj он и сутра навече и прекосутра и закосутра и увијек. . . али ето сад га промути и узмучи пешто изнутра, нека тежина, na он види само оца Мему, којега je Хаџи-Рашкз пазвао цмољом и лоповом. Види он само старога Јамака, ода свога, na га боли дубоко и сад би noлетио за њим да га пољуби, да га загрли и да му каже да je и он љут и да зазире. Пожали и оно што je приугштао. A како опет и да не ириупита... лијепо je дјевојче Хајрија, ех! Гаравка и куштравка, a позрела као карашлама, ех! Сутрадан кад су низ Лаз силазиле Гарачке, наговарала etapa Мелка сина Хушана: _ Добра je цура, сине, Фатаа Мркаљева, noгледај je, баш пристала... Хушан пробјере. Благо њему, eto хоће га н.егов бабо Мемо да жени! Па још у нову кућу, охо! Није to гаала! Низ Лаз залелекају двогласно: — Ј-у момака леле, ј-у момака, Нови’ ј-опанажа леле! — Погледај, сине, погледај Хаву Муминову, eno je вала ко бријег, зар није лијепа, ха-а? — Хава и Ђумшпа се обухватале око nača na лелечу. Оне најбоље пјевају од свију цура, na им момци увијек одцикују кад их чују: — Aojjjaej! Хушан њих све гледа и мјерка. Не зла он ни сам сада шта би ни како би. Одабери једну, оетадоше све друге! Ех! Кад би какогод могло na да ne буде tano. Аље Нашке Брдаљева издигао двоцвјевку na понад свију глава чеха. Он се увијек азгинлучи. Зове он Ђумишу na срокује: —'Ђумиша, дабогда се tu претворила у миша, a Ja у мачка, na te гањо од буџака до Оуџака... — Ихи-хиии! — Охо-хооо! — Уаха-хааааа! — A што се csrajete. што? Не знате ви ии ко он, не 3Hate! — Ихи-охо-уаха-хаааа. .. — Аље, чувај ћелу! — A rata би пушкаа?! —убхо-хоо! Аље чехне понад глава. Данас he они сви да се добро изиграју и m-njeвају. Ахмо с Брда већ сад мунђа: — Вшпе волим цуро te6e но краву и гелее-е! Јамак се je данас лжјепо обукао. Крмгз му je већи него и у једпога. Сејфага ее нашалио na реко: — Вала, Мемо, у te6e ta j крмез као у кпеза Ђорђије из Свињашнице... — Ехеее-е! — Дete, дјецо, flete мало tyirate! Их, их, кад смо оно ми, Mamo, били млади — то се ихкд Мујага Шибоња. — Дете, деге, хајде кеве на мерају, шта сте се побиле ty ко cteBOHe краве, хајде! — Кудукај,, Мушо, јаче, куцукај... лушш у даску! Тако почиње. — Ију-јуху-хуху! Кад се коло повеже онда се чује no з--мљи: tanatan, tanatan, taлaтaпataп. — Ију-јуху-хуху! Аље onet чеха. — Ђумиша, дабогда се tn npetBoputa у миша, a ja ... — Језик лрегризо... — Хиш! — Ђумиша, дабог... За кућом запрашта пло^ — Бјежи, Аље! — A пушкаа? Иза куће фијукну једна половица npointana,. — Убићу j a . .. хеј, ко je to?! 370 �* '!>н;:ууу! _ .... '■*'4 v Дјежхјке све завриттс. Ограх је .Јћих кад te момци побију и зацикну: . .. 'Чеебех!' ’ “ " — A o jjja e e j!r^ ? v .;' .. 'К ~ Ш жи; бјеж’ :•/: иххигош!. ’ ; • ’ • ••; “ .. ; %ље^ ojiot чеха,; Такб on; увлјек кад ; му .иригу-' сти:Муминовп га хоћс да'бију 'титоикг двра у сестру, a он се иначи пушком. Ехеее! Изнад куће заучи езан имам Мујило. Кад он. окујише поклопи објема рукама у ш и п а гледа у небо, a леђима пипа мунару. Данасгево учи око крушчића на Јамаковој мераји. To он зове дова. Вријеме je да се подне клања, na ће они послије намаза учинити дову и стари Јамак he са својим да нассли пову кућу. - <. — Аллаху-екјбер, Аллаху-екјбее-ер.. . . — Окујише Мујило, окујише, хајде да се узим а. абдест. — Гдје ,су бардаци? — Хајде, хајде! И они се сви ужурбавају. Желе нс клаљају' с њима, оне ће међу се, у кући; тако и д-јевојке. Момчадија или се измиче или кињи. — Хајде засукуј -v пригони .Машб, a они се постиђују na поклекују л уче, a бардаком заљевају. Мујило завршава: — . . . хајја-лесеалату, хајја-леесалах, хајјјалелфелаху, хајја-лелфелааах, Аллаху-екјбер, Аллаху-екјбер. . . лаилахе иллераа^ аах! — Похити, похити, докујиса. .. почепе пас! >Кад су и отклавфли и одови.ли, позв« амџи,Мујило Јамака: — Сахибија, je кЈи л’ .сахиии?! — Ja саххиии, шућур Дллаху драгоме r t — — J a од Аллаха џсллешануху теслим, na приђи! и' —. Хакка елхамдулиллах... — Амим, амшшн! ■Сад се сви купс пред нову 1$ ћ у Ј a Јамакови излазе из старе, na жене носе no чартаф, a Јамак и синови no два гуња. — Дабогда увијек no један дерали, a ио један нов имали — to им желе достови. — Акобогда, ашбогда!!! Хушан и Бегица излазе најпрви, a улазе најт посљедњи. Казку, да тако ваља. — Жени, Мемо, Хушана! — Нека изабере — драгости се Јамак. — Изабери, Хушане, изабери! — Ех, кад би било тако мени! — Ех, ех! Мушо закуцака. Сад треба да млађарија пгра и лјева док не поустају >све софре. _ Јуху-хуху! Тапатап, тапатап, талатапатап. — Јуху-хуху! Чеееех! — Спашће кеве гаћице. — E to се кошуља диже, Мевло! Јуху-хуху! Тапатап, тапатап, тапатапатап. ’ Чеееех! Кад год Аље чехне уз Лаз и низ Гран>а пролама. Дјевојке се бехају, a момчадија само узцикт и ... — Јуху-хуху! Софре се свршиле na сишли еви. И Хушан поиграва. Ех, ех, болан, како je њему сад срце порасло! E t o га отац наговара да изабере, na се on сав раскмезио. Ma није он ни с једном од њих што су овде никад озбиљно ни проашиково, na чисто не зна шта би ни како би. Ех, да je њшу Хајрија Хаџи-Рашкина, ех! Али не може, не! Ни његов отац то неће a кад je тако ето, не ће ни он. Како би он оду пркосио! И грехота и срамота, ех! — Оајјјаеј! — Хајд’, Хушане, до Фатке! Он потразки Фатку. Види да je и лијепа и ру. мена, и црнгараста, a погледа и na Хаву, na му чисто жао да њу остави. A друге све! Ех, болаи, капо je само здепаста, napa би ваљала! Ех, ех! Ma да га когод само наврати на једну, он би пристао! Овако, ,оам не зна, не може! Како heV! — Хајд’, Хушане, до Фатке! Он' je опет потражи. Она се постидила na гледа у>ноге. Хушан ћути уз њу. — Хоћемо ли je, сине? —. виче Јамак раздраган. — Хоћемо, хоћемо — извише сви момци. — Хоће . . . мо — каже и Хушан. Одлучи се ето и он. — Х ајд\ Фатка, хајд’! — Машшаллааа! ieex! Јуху-хуху! . 'з Фатку узлетило вруће. Ето шта би, a ни надала се, ни у сну. A и шта би сада!? He може pehu: 1не ћу, јер није никад нпједна дјевојка у њиховом хелу то урадила! A поготово на насељку! Mopam поћи na да те црни Циганин хоће, ех! — jpv Хајд’, Фатка, хајд’! Хушан je повуче из кола. Она се опусти и иође. — Машшаллааа! _Heeieex! — Тражи, Аље, тражи! Фатка гори. У Хушана срце големо као сепет. Уведоше Фатку у кућу и потпалише три машале. Taito се увијек ради кад се момак жени. — Заљевај казан шербета... попићемо! A под кућом гсоло још јаче проломи. Фатка љуби старе у руке. Мелка je одувачи, a Јамак joj даде дукат и помилова: — Тако, тако, жива ми била, кћери... И Хушан љуби старима руке, ех, ех! — Хајд’ Мркаљу no рухо, хајд’ . . . ехааа! Чееех. — Тзумиша, дабогда... Муминови не чују Аљета, a да га оћуте гдје дира, зајмили би га они опет уз Лаз. Мушо куцука, a коло тапака, тапака. Тако ће они .све до другог петка, јер je Јамакова кућа међу првим у селу, na би било срамота свадбовати на хићак. _, Ваља Хашпму Мујкићу изврнути фес... — Јах, јах, оде Фатка, ето. — Шта ћеш, могла je и твоја Хава онатео, само да Хушан баци око на њ у . . . 371 �— Ихиии, болан, ђипио бих j a ... — Па ђипио, na ништа. — Псбио бих ja, болан! ' — И тебе би, и тебе! — Макар, макар! Тако се момци послијз нагонили, a свадба већи пподавно прошла. Старн Јамк опет меље у воденици. — Мемооо! — викну га с ону отрану Дункада, a он хојхојкне. — Хој-хоој! — Можеш ли?! — Могу, драги, могу... понеси! Наже na опотакне у буџаку, a љесковина жари. Под њим дунда Дундак, a у бадњу сикти. To je он метнуо тропрстку na кашике хоће да попрскају. V. Massuka Ж. Милићевић Je лн шо живош? ЛуШати, лушашп! — Да нико не пође за твојим посртањем, да никога не заболи твоје дизаље, да см(!Ш да поникнеш, и опет да се исправиш, да пдеш слободан кроз свет, да волиш и мрзиш, и плачеш и кличеш и будеш геније и дете, откинут од свих душа, одлепљен од свих погледа, да будеш сам и свој; — Je ли то живот, животодапче, то посртање на дугу путу од зора детињства до вечери жеља и нада? „ ето шта ми говори мисао док остају пољане за мном, губе се вароши и^ ел а и мењају се световп; «. S 1. Je ли то живот: бујица хучна младих година свих/ завитланих према слободи, правди, поштењу и разбијених na оштром спруду судбине тужне, где илузије нам осташе мртве, где удави се младаст, још дубље од заборава? ето шта ми гпапуће срце. што дише слободно Bjjpe^o незнаних поднебаља вечито знану чеж неухођено ничијом љубављу ни мржњф!, . неустављано, у својим млговима, замкама веза људских^ ' Је^ш живот тај лов na сенку: љуабв која нам опије срце, с уживањем га вуче no блату и баци псима? p u n in i Како je широко небо! Како су добри дадпци! Лутати, лутати, и дисати ббжји вaз^ и залечити ране што их дарују кад мрзе и кад воле! Je ли то живот, тај дах пустоши, који се као мрак буре диже у празној души, да закотрља опалим лишћем младих година, пустих таштина, последње вере у сутонима прошлог живота? да Бол тишином заврши песму? . , . V. Massuka Са леаеннчког вашара Колачи, шећерламе, шатра и љутит бас, и боза, и пиво, и дечја трка... Ha пебу горе божја- летња ватра; на земљи доле сеоског кола збрка и Ти. — Проснули гипкошћу покрета твог, стоје и гледају те сви. Ко си? — Зар има лепота рода свог! Играј да гледамо ми! Хамза Хумо Вихор Не смета ти пи место ии тренутак лепоти — к’о ни сунцу што блиста кроз прашипу: Позлати ono, ти озари тај кутак; сјај оно даде, ти младост и топлину. И оста, гипка, у блеску ока мог, к’о да од увек у њему би. Ко си? — Зар пита то Бог, . ако си у вољи му ти! Крајином ветар, олуј и хук, Бесови пејсаже ломе, у срцу тичијем страх. A срце моје напет je лук и мисб стрелица гола; J a јурим, јурим божански друг Свладб сам јуначки крикове бола, A мишљу пробб волшебни круг. Ja Хамза Хумо друг јабланова витих, Вечити иешак и дугих друмова брат, J a син предака незнаних, Љубавник зора раних, Ja горких судбина сват. 372 �Ja Хамза Хумо ковач ветрова, санл И сејач у вечност проћерданих дапа, Јуришам на стварност, прелазим бојиште, .Искривих копља, изломих штите. Срце ми расте ко меснат цвет, Ко рана из које крв тече. Ja не знам где he ме оставит’ дан, A где затећи вече. Ура! Болови нека сад сви пропиште! Гле! Крв ми тече из тешких рана! И целу ноћ ja јездим тако Kao вилсњак, кб витез луда, Док олуј прашти, урлају чуда И пакб ужаса светом бежи, Зора се насмеши на вршку дана: — Гле, Хамза Хумо крај друма лежи! Носи ме олуј, носи ме хук, Бесови праште с грана. Гласовн млађих Beh сече реско ждрал оштрим крилима небо и хладног ветра вал иљуска наш стари кров. Лако je жалостан бити кад црни самотап вран и једна прозебла ружа зн&че сву радост и живот у нашем тихом врту. Па, с 1. ако he једном бити да се не видимо више нека то. буде од давашњег дана. Лако je лити t< сузе, кад ветар немило брише животне шаре оа шарена кафтана. Дана<с ћемо, зато, вечно збогом рећи кућама и дивљим ружама на цости, погледу с врхунца и лутању. Од данас, иећу ти више расуте косе плести златне од сунца У ћугању. Лахко je жалостан бити кад црн самотап вран и једна прозебла ружа значе сву радост и живот у нашем тихом врту. Или бар који цвет крвави срцем намењен мени? У мени ноћу оживе чудпни светови: девој^е, далеке и беле ко дрхтаве визије под прозором моле и миришу ко јунски цветови, ^ т ^ и х срца, врела срца воле. И, незнајући, ко неким чудом, скоро сваке ноћи: нађем се и ja на дну махале старе, под расцвалим дудом. / Ш И Ц У плавој сени дудова грања cTojiiM сАм. Ослушкујем. Ко да некога чекам. 0, увек, увек љезин прозор ћути и као зачаран сањ а. . . a кроз ноћ са звездама падају хладни минути. Хамид Диздар. Ашиковање Сииоћ виђех око пола ноћи Три ахбаба у нашем сокаку; Један мени до пенџера скочи, — To je Смајо, знадох no кораку. Љубио ми дуго чарне очи И дуго ми теп’о у тишини; Питао ме да л’ ћу за њег поћи Док je булбул пјев'о у даљини. Срђа Ђокић. Девојка Сан je само прича о њеним очима, јер њене очи још нико видео није! Но неколико људи тражи je ноћима, a она се ко тица за прозором крије. Растасмо се, рана зора сину; Смајо с пјесмом низ махалу мину, — Зазвонише сокаци нам стари. 0, име, моје име и мој бледи лик, златним и свилеким концима на белом платну свога ђерђефа хоће ли извести икад? И дуго се топли глас му чуо: »Аој моје девојачко рухо, Што ми трунеш у старој сехари!« Мухирем Жерић. 373 �Jakša Kušan Slučaj gospođice Sene oni mi zavide. Neka. I zavredila sam. Dugo čekam Pretrpaše je paketima i savetima. Kao tuča ka­ njega, pravog. A šta ću mu dati, ništa. Ne. Pđ i ono, menja padali su saveti. Svi govore. I mati i tetke i nemoguće. Namešta se; ćebeta skoro prokisla. ujne. Svi. — Sa’ ćemo, — veli Risto. — Čuvaj se muškaraca. Dobro se zamataj, hla­ Dole se, u dnu, beli stanica i kamare naslagane dno je. Kuku, skoro sam zaboravila kolače. — Ti, daske. Nekoliko zavijutaka i veiika drvena ćuprija. Risto, Čuvaj stvari, pare to košta. — Eto, živi i zdravi, — pomažući joj s kola, veli Ona sedi na kolima, a nekoliko je ruku zamata, Risto. — Pa da pozdravim, a? trpa seno pod noge, namešta. Sedi kao na iglama. — Možeš, pozdravi! Risto, kočijaš, oblazi taljige, teškim cipelama u— Hajd sad natrag,— okreće kola i nestaje iza pire o svaki točak i drma ga: izdržaće, jakako. Važno jednog crnog i glomaznog magazina. ;......... otpljudmje. Kiša m u . promočila šubaru pa se voda cedi niz lice i vrat. Prelazi rukom mokro lice i naII. kostrešene brkove, otresa vodu sa ruku i žmirka Tupa— tupa — ta — brekti voz. Kroz mokar sitnim očima. Smetaju kaplje na trepavicama i .rasi­ prozor padaju komadi krajine. Po neki se čardak paju svetio u šare. nadneo nad dolinu. — Hajde, u ime božje! ' > 6ć je četvrta godina što ovako ide u školu, u Risto skoči na kola, prihvati bič i potera. Kola preparandiju. Bolesna vazda, slabunjava, privatno je se zaljuljaše, blato obli točkove — krenuše. učila nižu gimnaziju, već u poodmakloj dobi. Onda — Zbogom! je, onako, na silu mati spremi, radi probe, u učitelj­ — Zbogom! sku školu. Ona oseća da to nije onaj pravi život, a Žene stoje ko pokisle vrane i (»tro odudaraju opet strepi od njega, budućeg. Od pravog. Nije za od beline kuće. Stojć i mašu rukama. Gdekoja prinjega stvorena. Uvek nešta osluškuje, čeka, nešta nela kecelju — šmrca. — Sediš li dobro, — pita Risto okrečući se, a predoseća. Veliko nešta, što će je baciti u stvarnije, određenije, nesvesno ćuti u njoj. Ali, neke slutnje, voda mu prska sa brkova. mračne, iz detinjih dana, kao da je opominju, drže — Dobro je, ne brini. je i koče joj volju. Promiču kuće i pendžeri okićeni glavama; uesta Mati njena, kao devojka, na glasu zbog svoje lesa kolobranima, kao blatan potok, otegla se u bes­ ш kraj. Po brdima polegle bele i guste magle i samo pote, proživela je strašnu tragediju. Momak, lep kao po koja crna kap preleti niskjm nebom — vrane. ikona, kršan i bogat, zamiluje je i isprosi. No, ona Drveće od kiše kao pougljeno; lišće visi pocrnilo i ga brzo odbaci. Bio je slabić. Kad bi ga napala ili mu zapretila, da će ga ostaviti, on bi plakao, klečao pred posivilo, leluja se. Šuštao jesenji dan. Idu ivicom brda. Jelova šuma do ceste, mračna, njim, i uopće, ponašao se kao dete komu su zapretili da će mu oduzeti igračku. Nije ga htela. Htela je bez zvuka. Zna ona taj put do stanice. Poznaje svaki putić nekog ko će je uzeti, oteti, podčiniti i na koga će se i okuku. Još dva puna sata po ovoj kiši. Konji mašu moći nasloniti. Prezrela ga. A on se izbezumi. Poče mokrim grivama, i zamršenom i slepljenom grivom. da pije i, kako to već biva u kasabi sa nekoliko pro­ — Opet isto. Škola i sive ulice grada. Barem da palih veličina, da bekrija. Dert ga đotuče. Propade ima kakova smisla. A, ovako se neće moći. Nisam lepota, oronuo, krvavih očiju, živio je zaradi uvesezato. Nemam ni dara, a oni hoće. Učiteljica? Da učim lenja rakijaša. Spavao je po poljima i ambarima, i blesavu đecu po zabačenim i istrulim kasabama. Pa često obilazio kuću svoje »zmije«. I k rv poče da šta, još je život preda mnom; možda ću i . . . pro-... baca, na ledene. Jedne lepe jesenje noći došao je pred njezinu kuću i svu noć kleo i zavijao. Pred zoru i odmahnu rukom kao da dovršuje tu misao. se smiri, i kad ukućani izađoše, nađoše ga u lokvi Prolaze kuće, česme sa koritima, promočena po­ krvi, bledog i iznemoglog, sa kletvom na usnama: lja i blatnjava gumna. Gumna kao bledi ožiljci na — Po najmilije njeno dete ću doći. . . da v idiš.. . čairskom zelenilu. Neko zastane da pozdravi, ogleda onda neka zn a d e... da vidim n je n u ... rospija. se ža kolima, i ide dalje teško vukući noge. — Da te Bog ubije! — zavikaše i on izdanu. — Bar da imam koga. Ni ovde, ni tamo. Tuđe. Devojka poče da vene, sneveseli se, san je ođNi njega nema. Ne bi mu dala da prođe, morao bi stati. Lep, zanesenjak, pun snage i znanja, prilazi. I beža. Tvrđaše ona da se on povampirio. P a kad sjuI. K iU h lhl 374 s �riše glogov kolac u još svezi .grob, ona se uda za nekog došlju. Za Jovana Perića, trgovca drvetom. Rodi se Sena. I mati i dete jedva ostase na ži­ votu. Mati je nad njom bdila i strepila, molila se pred ikonama, koje su ličile na pokojnog, išla peške do u čajniče. Nekako, uz pomoć babe Joke, travare, mala osta. Bleda, sa velikim ornim očima kao gloginje, tek u desetoj godini poče da se razvija i krupnja. Jovan, ubrzo iza toga, zaglavi negde u planini; vele: prignječili ga balvani kod nekog točila. I tako ona osta sama sa detetom, na koje je ne­ prestano i sa strahom visila, sa nešto kuće i par hi­ ljada u banci. Tavorila je, kuburila i živila za dete. Dala je da privatno uči gimnaziju, pa preparandiju, s namerom da joj, po svršenoj maturi, isposluje mesto u rodnom mestu. Stara se uvek sećala kletve, koja ju je pratila kao sena, i govorila kćeri da se čuva muškaraca. Bila bi se preselila u grad, ali joj ne dade Sena, bo­ jeći se nadzora, a ona, da se ne zameri kćeri, osta. Sena je za to sve znala pa, i ako nije bHa ргаznovema, ipak, nije mogla ,da sredi svoje račune sa prošlošću, — kako je ona govorila. Štogod je bivala starijom sve joj se više upijalo'to u svest. Mati je od nje krila, ali babe i žene nisu propuštale zgode, a da joj to ne spomenu. I čuvala se. — Šta, ako je to istina' šta vredi svo stojanje — sve. . . a voz je odgovarao — tupa— tupa-tupa-ta. III. — Čekam vas već nekoliko dana pa, jedva da­ nas — nakon običnog pozdrava pri prvom susretu, nagovori je student Milan Subbtić. — Kako, zašto, — jedva je mogla da promuca, a u grudima bi joj nekako toplo. Počeo je nešto da govori, ali buka svetine odno­ sila je reči i do nje je dopirao samo šum. Videla je samo micanje usnica. Ipak — mislila je — doći će ono. Svet se oko nje zatalasao; bunde, šeširi, parfem i buka obigra njome. Sine joj nešta u svesti, jasno i jezovito — ako to nije onaj. Trže se, pogleda u njega, udari nogom o vla­ žni asfalt i s mukom izusti: — Neću! — Okrene se, stisne jače knjige pod pazuho i, nervozno mašući slobodnom rukom, nesta u gomili ljudi iz modnih žurnala. IV. — Lepo od vas da ste došli. Ne znam zašto to ustručavanje, jedan put se živi — pevao je Subotić sedeći s njom iza plesa na foteljima do zida. Bila je obična zabava na kojoj se puno toga vidi i dogodi, i na kojoj se najmanje zabavi, šimi je bio u modi. Mazni akordi godili su rastrojenim živcima i budili želje u rasgolićenim telima. Nečeg iskrenog i toplog bilo je u pokretima i figurama, nalik na igre strasti. — Verujem da se jedanput živi, ali je i to dosta da covek oseti patnje. Ha-ha-ha-ha- — vidite ja umem i da filozofiram. Ne, verujte, nemam vremena, a i ne smem, slaba sam. Svako mi uzrujanje škodi. — Pa ne moramo plesati, razgovaraćemo o bilo čemu. — Kad sam već ovde, htela bi da plešem. Haj­ demo, sviraju. I opet je talas muzike odnosio tela i vraćao ih. Gdekad je izgledalo kao da to sve dolazi iz neku velike, neslućene daljine, i da odlazi, ulazi, u ono nerazgovetno, samo napomenuto. Plesali su. Nije ga više gledala sa uplašenim i nemirnim pogledima. Često, kad bi joj primakao usnice uhu da nešto kaže, ona bi uzdrhtala, očeku­ jući izjave, reči milošte i ljubavi. On je govorio samo o običnim stvarima, bežeći sa predmeta na predmet. Zaboravila je da se čuva, da preža: u svome srcu ona se mirila sasvim. I kad bi se setila onoga, osmeh na njegovom licu bio je dovoljan da bol zamiri. Vani je zima stezala. Od vremena na vreme čula se zvonjava praporaca pred Domom: odlaze parovi zamotani u tople ogrtače. Ćelu noć su ih nosili valovi plesa i, ovoga puta, umor kao da ih je hteo da poštedi. Pred zoru, kad su se grupe proredile. akordi kao da su postali gušći, zbijeniji, parovi su se vitlali. Zasićeni glazbom, laki, okretni, na njegov predlog, iziđoše njih dvoje na balkon. On je pušio. Že­ ravica je plamsala kao treće oko. Grad je spavao pod debelim pokrivačem snega i tišine. Stajali su i šutili. Ona se naslonila na ogradu i duboko disala, osećajući svežinu u ćelom telu. Iznenada ona se zasmeja. — Baš gluposti. Znate li šta sam mislila kad sam vas prviput videla? Ha-ha-ha, da ste vi došli po mene. Ih, dabome, vi to ne znate. — Možda sam i došao, zavisi od vas. — Kako od mene? Ne znate vi o čemu j a ... hajdemo. Učini joj se da je nešta u njoj palo, lupnulo. Nije je bolilo. Vratili su se u skoro praznu dvoranu. Rastali su se kad je zora ulicama šibala. Sena se razbole. Doktor sa razrokim očima, koji je iza svake rečenice uvlačio zrak u sebe i ponavljao »he-he-he, ko zna«, rekao je da je upala pluća ili tako nešto. Odmah je došla mati sa tetkama. Uz ku­ knjavu se ustajalo, jelo, davalo lekove i smirivalo. Sena je šutila, nije htela ni na što da odgovori i, kad bi je groznica tresla, kikotala je nekako n er­ vozno, neprirodno. 375 �Jednoga dana, kada se malo oporavila, rodbina je otišla nekuda u posete. Ležala je sama u svome stanu. Spavalo joj s e . . . Koraci je probudiše. On je došao. Znala je ona da će on doći, kako i ne bi. Smeši se, hvata je za vrele ruke i šuteći je gleda. Dugo, dugo. Neka pođe s njim, kao da je rekao, on će joj pokazati, dolje u bašti, drveće puno snega kao beli koralji. Iz kuhinje može da vidi. Tamo je toplo. Išla je polako, naslo­ njena na njegovo rame. Kako bi i mogla sama. Iz kuhinje, preko balkona, vidila je drveće umotano u sneg. Beli koralj. Talasaju se kao da ih valovi po­ kreću. Sela je na stolicu, do staklenih vrata i gledala uzbibane grane. Od toga, kao od uznemirena mora, zavrti joj se u glavi, svest poče da tone. — Otvori vrata, sparno je, vruće, otvori. Po njoj pade talas mrzline. Bi joj lakše. Drveće je šumilo. . . Nađoše je uveče, napola smrznutu, ukočenu, kraj otvorenih balkonskih vrata . . . Na stanici, kod velikog magazina, Risto je vezi­ vao crni sanduk na male saonice. Drmao sanduk da vidi da li dobro stoji i hrabrio konje. Kad je krenuo, druge saonice, iz kojih se čulo jecanje u crno ubrađenih žena, udariše uzastopce. — jSediš li dobro, — ali se brzo nečeg kao priseća, krsti i bez potrebe poteže i drma uzdama. — Hajd! Sa’ ćemo. Из ческе лирике 'К ** У f/ J)r~-, rf Осмеси времена °- Нема бола у дувш кога тихи гласови који храНајјачи живдт je живот c највећим мноштвом бре неће учинити тајним. Hei>1a у души таме v ко- нада. Чим су шире и моћније раишрене гране, \им јој не лете нечујним летом лептири тражећи своје 'ое више цветова хвата из висине. Али у руменилу цветове, само ноћу отворенв. Нема тако / тужног њихове лепоЈе трепти присуство безбројних пропута на ком се ne 65. могли изненада срести с лећа, задржаваних само законом тога живота, те не таквим облаком мириса да морамо стати опојени. могу да наједном узвикну: отварање безбројних Уморни од жИвота иијемо нову снагу из из- уста за јаким пићем светла ,облак златнога семења вора времсна. Јутро^ које се рађа из неизмерности које лети у б.удућиост за игру будућих векова. векова лечимо своје погледе. који су се разболели Чим већа снага у души, тим сталније уверење о од поларизованог светлагзвмље. Јер као светло има њезиној тајанственој слободи, тим славнија језа и и време своје рефлексе који бацају у душу слике неизмерност одговорноети. давнине, прва силна пролећа, хиљаде година удаЕвол.уција напгих нада je једна од најтежих љена, и буд.ућа поднева ко м ocBeTJbyjv свритеније које проживљавамо. Полазимо од најнижих, најсветове у даљини. Сваки поглсд, који гааљемо, спо- ближих земаља, завршавамо последњим, неизресобан je да се сретне са тим вазг.ушним крајевима других земљописиих положаја, у вечности. У часу цивим, које се дижу под плава небеса. иза свих наших видика. Низине душа су у непрестаној врекада време постане непрозирно за нага вид, замра- менској заветрини. Чим се више подижемо, тим чава се и наше земаљско светло, a очи се, за увзк, јаче дувају ветрови времена око нас. Тим je већа затварају својом соптсвеном тежином. наша жеља да обухватимо једним погледом сва Све што оцењујемо у животу, одењујемо тајно, према нади која je спојена са свима стварима. Ми- мора, горе, земље, милијоне браће, и као искричави сао je тим д.убља чим више има места за распета ирах на широкој светлој ирузи, звезде! Тим je већа крила сна, чим в и т е оних сумрака који могу бити опојноет што нам све припада! Али такође тим дубозарени светлом. Али све мисли граби и односи ље сазнање да више од свега волимо нерођене, оне струја онога истог покрета којим напред јуре сви који чекају. Hama пестрпљивост расте са јачином животи и светови. Погледи који су нам већ пове- нашег вида; отуд она т.уга с којом се враћамо из рили евоје тајие за. нас су мртви. To су цистерне, грмљавине временских вихора животу свакодневчије je воде дигла жарка мудрост супца да њима них тренутака, где све изгледа тако скамељено, без освежи незнане изворе у даљини. Ради тога љубав, покрета, где све безбројне струје снага тако лено чија je нада сазревала на најнижим, најприступач- теку. нијим гранама чудеспога дрвета спознања, иружа Али цео тај живот нада, који се развија, та толико изненађења онима који нису знали да су његове највише гране срасле са светлом и да баш жудња за покретом и радост од лета само je сведо-. на њима кроз векове зри воће које ради висине не чанство да се наш живот ие завршава сам у себи и може бити отргано, али he једном само спасти на да живимо ради тајанствене наде душе. пут изабраних. Пад je нада теже, a светло и песма 0 . Бржезина. нада етерпога дрхтања. 376 �Abdurahman Džamija Iz persiskih priča Sveta su prava gostoprimstva Ibrahim ibni Sulejraan ibn Abdulmelik ibni Mervan pripoveđa ovo: »U ono vreme kad halifat beše prenesen š Umejevića na Abasoviće, Abasovići pohvataše Umejeviće i poubijaše ih. Sedeo sam na krovu palate izvan Kufe što beše u blizini polja. Crni barjaci izađoše iz Kufe i ja se setih da ti ljudi idu u potragu za mnom. Sidoh s krova i preobučen uđoh u Kufu. Nisam po­ znavao nikog kod kog bih mogao da se skrijem. Do­ đoh pred vrata velike palete i uđoh u nju. I viđen čoveka lepa u licu gde sedi na konju. Mnoštvo robova i sluga stajaše oko njega. Nazvah mu selam, a on mi reče: — Ko si ti i šta želiš? . Odgovorih mu da bežim od straha pred nepri­ jateljem i da dođoh k njemu da tražim utočišta.'On me uvede u svoj stan i namesti u sobi Koja je bila upravo do njegova harema. Ostadoh više dana tamo, živeći u izobilju. Šta sam god zhželeoođ jela, pića i odeće donosilo se predame. Ništa me ne pitaše. A on bi svakog dana po jedan pyt iz ja M o ^ brzo se povratio. Jednog dana upitahfga: — Svakog dana te vidim gde uzjašeš i brzo ^ povratiš natrag. Reci m ^ pošto odlaziš? A on mi odgovori: — Ibrahim ibni Sulejman ubio mi je oca; čuo sam da je sakriven u ovom gradu, pa svaki dan ođlazim tamo, nadajući se da ću ga naći i osvetiti svog Kad to začuh, začudih se čudpimšta mi odredi sudbina koja me baci u stan nekog koji traži da me ubije. Beh sit života. Zapitah tog čoveka za ime nje­ govo i oca njegova i doznadoh da je kazao istinu. ' — 0, velikodušni čoveče, — rekoh mu, — mno­ ga prava imaš nada mnom zbog utočišta koje si mi dao. Treba da ti označim tvog dušmanina i da ti prištedim muku odlaženja i vraćanja uzaludnu. Ja sam Ibrahim ibni Sulejman. Od mene išti krv oca svoga. Ne htede da mi veruje i reče mi: — Čini se da ti je život dodijao i hoćeš da зе te muke oslobodiš. — Bogami, ja sam ga ubio, — rekoh mu i navedoh mu znakove po kojima uvide da istinu govorim. Lice mu se raspali od gneva. Neko vreme gle­ daše preda se i naposletku reče: — Može' biti da ćeš brzo stići oca mog (na dru­ gom svetu); on će zatražiti svoju krv od tebe. A ja ti veru dadoh i neću da je pogazim. Ustani i odlazi, jer ne odgovaram za se. Nedao Bog da ti kakvo zlo na­ neseni. Nato zapovedi da mi dadu hiljadu dirhema, a ja ih uzeh i napustih palatu.« Ko je velikodušniji Upitaše Hatima: — Jesi li ikad video nekog velikodušnijeg od sebe? A on im odgovori: — Video sam. Jednoga se dana svratih u kuću nekog mladića siročeta. On imađaše usvemu deset ovaca. Smesta, zakla jednu, skuha i iznese preda me. Meni se svide jedan komad od toga, te pojedoh i rekoh: —\Bogami, ovo je bilo izvrsno. ’aj mladić izađe i zakla ovce jednu po jednu, te skuha onaj deo koji mi se bio svideo i iznese preda me. Ja ništa ne opazih. Kad izađoh da uzjašem, videh da je pokraj kuće mnogo krvi proleveno, i zapitah: Šta ovo učini! . Rekoše mi: — On zakla sve svoje ovce. Ja ga nato ukorili, a on mi odgovori: — Neka je veliko ime božje, tebi se svide jedna stvar kojoj sam ja vlasnik, pa zar da budem škrt. To se ne pristoji Arapima. Zatim zapitaše Hatima: — Šta mu ti dade za nagradu? A on im odgovori: — Trista deva riđih i petstotina ovaca. — Pa ti si onda darežljiviji, — rekoše. — Nipošto, — odgovori Hatim. — On dade sve što imađaše, a ja dadoh samo veoma malo od onog što imadoh.« S persiskog M. A. Malić. 377 �Osman Nuri Hodžić Muhamed i Kur-an Kur-an i iz njega izvedeni principi j e z i n s munare je pozvao vjernike koji imaju na pisan Kur-an ili samo pojedine ajete neka donesu u džamiju i predadu komisiji. Sva sila vjernika, a na­ ročito žena koje su najpobožnije čuvale svaki ko­ L1X: 21. madić pisanog Kur-ana, donijeli su ogroman mate­ Muhamed je, kako smo vidili,punih dvadeset go dina sukcesivno objavljivao pojedine dijelove Kur­ rijal koji je komisija sredila i onda, — pošto je upoana. Svaki ajet čim je bio objavljen zapisali su pra­ ređenjem i saslušanjem hafiza utvrdila njihovu au­ vovjerni koji su bili pismeni, a mnogi drugi napamet tentičnost, prešla na rad. Omer je tražio za svaki naučili. Sam je Muhamed svome sekretaru uvijek ajet pismen dokaz i dvojicu svjedoka, kad je i kojim označio za svaki ajet kako da se napiše i u koju suru je povodom što objavljeno. Bedsin 129. ajet devete., da se stavi. Pisalo se na papirusu, komadima kože, sure našao se je samo kod Huzejmet bin Sabit-el-Enovčijim rebrima, na hurminu listu i jednoj vrsti bi­ sarije, ali pošto je to bio vjeran i ispravan Musliman, jelih pločica. Muhamed je svakom zgodom recitovao primljen je i ovaj ajet makar da se za nj nisu našla pojedine objave i tumačio njihovo značenje, a pored dva pismena dokaza. Nakon dugog i savjesnog rada komisija je .pretoga svaki dan pet puta za vrijeme molitve pred pravovjernicima naglas učio različite ajete pa i icijele daljf4)meru cijeli Kur-an napisan na zasebne tabake — s u h u f e. Komisija se nije upuštala u sređivanje kraće sure. I tako je pod konac Muhameđova života u samoj sura ni po hronološkom redu ni po mjestu objava. Pošto je Omer još jednom pročitao sve tabake u Medini bilo nekoliko stotina hafiza — ljudpdcojinnt znali cijeli Kur-an napamet, a svi koji su znali pi­ prisutnosti najstarijih Muhamedovih drugova i če­ sati imali su pojedinc^sure pa napisanu i cijelu ob­ tvorice gore spomenutih hafiza, cijeli je elaborat javu koju su najsavjesnije čuvali. Kolika je to sve­ predao Ebu Bekru. Ebu Bekr je ove suhufe čuvao tost za pravovjerne bila, vidili smo kod Omerova kod sebe sve dotle dok su Muslimani dan prije nje­ gove smrti izjavili da priznaju Omera za njegovog prelaza na Islam.1l i t i |1JU » Kad je Muhamed svoju misiju završio i na drugi nasljednika. Onda ih je tek Ebu Bekr predao Omeru. Svijet prešao, nije niko ni pomišljao na sređivanje Omer je ove suhufe čuvao kod sebe do posljednjeg Kur-ana u jednu zasebnu knjigu, tim manje što Mu­ časa svoga života i onda ih, pošto nije znao ko će hamed za života to nije učinio niti na samrti pre­ biti izabran za halifu, predao u amanet svojoj kćeri, poručio. Ali poslije bitke na Bemami gdje je izginulo Muhamedovoj udovici Hafsi koje je ona položila na preko sedam stotina hafiza, Onier je skrenuo pažnju Muhameđov grob u Revkimutaheru i tu ih čuvala. Međutim pod konac vlade halife Osmana po­ halifi Ebu Bekru da bi trebalo sve objave sakupiti, u jednu cjelinu srediti i na sigurno mjesto pohraniti. novno je pokrenuto pitanje redakcije Kur-ana. НцEbu Bekr je na početku oklijevao, govoreći: zejfet bin-el-Beman boraveći u Persiji godine 651. »Kako da preduzmem ovako važnu stvar o kojoj Re- zapazi da je među iračkim i sirskim četama došlo do sululah nije nikada ništa govorio«? Ali kad mu je oštrog sukoba radi čitanja Kur-ana. »Moje je čitanje Omer obrazložio da bi nestajanjem hafiza mogla doći pravilnije od tvoga!« — čuo je Huzejfet na više u pitanje i sama autentičnost Kur-ana jer papirusi mjesta kako se prepiru pojedinci i cijele grupe voj­ i komadi kože na kojima je pisana objava mogu se nika. Kako je poznato Kur-an je objavljen u dijalektu lahko zagubiti, — Ebu Bekr je pristao i pozvao biv­ šeg Muhameđova sekretara Zejd bin Sabita i po­ arapskog jezika kojim govori pleme Kurejš, ali je sam Muhamed dopustio da se može čitati još u šest vjerio mu taj posao. Zejd je najprije po Halifinu naređenju sastavio glavnih arapskih narječja. Hafizi koji su se razišli komisiju od najboljih poznavalaca Kur-ana među po gradovima Sirije i Persije pripadali su raznim kojima su bili Ubejd bin Kab, Alija bin Ebi Talib i arapskim plemenima te su Kur-an čitali u narječju četiri poznata Abdulaha ( a b a d i l i е г Б е а ) koji svoga plemena, a neki su imali i svoje napisane Kur-ane. Iraki-Arabi je pristajao uz Musa-el-Ešariju su bili poznati kao najbolji hafizi. Komisija je počela svoj rad pod ličnom kon­ koji je imao i svoj Kur-an poznat pod imenom trolom Omer bin-el-Hotoba. Sve papiruse, komade L u b a b - e l - K u l u b , a Sirija uz Migdad-el-Esvada. Huzejfet đošav u Medinu, predložio je halifi kože i t. d., na kojima je pisao objave Zejd je donio i predao komisiji. Osim toga Bilal, Mufiamedov m u- Osmanu, da sve M u s h a f e, listove Kur-ana, što se Ј 7Г Jc. j l ^illJft ^јл 1cx <£u U^U- С*\J �nalaze kod pojedinih hafiza pokupi i usporedi sa više — ako se uopšte mogu praviti poređenja — ova suhufima, koji se nalaze u Revdai-mutaheri, jer _ sura snažnije djeluje nego druge. govorio je Huzejfet — ako bude ovako pošlo dalje, Ne treba zaboraviti da su Arabljani pjesnička i o Kur-anu će nastati slični sporovi kakovi postoje nacija koja ima mnogo smisla za ljepotu stila i je­ među Židovima i hrišćanima u pogledu svetog zika i da su ti isti Arabljani ostali zapanjeni čuvši pisma«-. prve objave Kur-ana. Kur-an na više mjesta poziva Halifa Osman, po dogovoru sa najstarijim Munevjernike neka pokušaju donijeti ma i jedan ajet hamedovim drugovima, postavi komisiju u kojoj je sličan Kur-anu: »Ako ste u nedoumici o onome što bio i Zejd bin Sabit i stavi joj u dužnost da ponovno smo mi objavili našem slugi, onda pokušajte da i vi pregleda sve suhufe koji se nalaze u rukama poje­ donesete bar jednu sličnu suru«. (II. 23.) »Reci im: dinih hafiza i da ih usporedi sa originalnim tekstom kad bi se složili ljudi i duhovi da naprave nešto prve redakcije. slično Kur-anu, ne bi bili u stanju«. (XVII. 88). »Ako naiđete na bilo kakove jezične razlike ili Može se slobodno reći da nijedan osnivač vjere, varijante, onda pišite u Kurejš nariječju, jer je na nijedna vjerska knjiga nije tako snažno i ubjedljivo tom nariječju Kur-an i objavljen« — izdao je halifa uticala na slušaoce i pristalice kao Muhamed i naređenje komisiji. Zatim je Osman zamolio Hafsu Kur-an. da original Kur ana preda komisiji, obećavši joj da »Kuf-an je« — veli jedan zapadni naučnik — će joj listove nakon upotrebe opet povratiti da ih »najljepše zrno biserovo u arapskom jeziku, nešto pohrani na staro posvećeno mjesto. ' slično nisam vidio u istoriji svijeta: to je u isto vri­ Kad je komisija svoj posao dovršila predala je jeme himna i psalam, molitva i zakon, propovijed i halifi šest primjeraka Kur-ana. Kur-an je razdijeljen na 114 sura koje se dijele ratni bilten, polemika i istorija«. Radi te svoje specijalne osobine nije moguće na mekanske (94) Lmedinske, (24) prema tome gdje su objavljene. Sure su nazvane ili po nekoj riječL Kur-an prevesti ni na jedan jezik a da ne izgubi koja se u suri spominje ili naprosto po inicijalima mnogo, vrlo mnogo od ljepote i sadržaja. Ia za samo slobodno tumačenje Kur-ana pored za koje se ni danas nezna šta znače. Nazivi sura nisu opšte spreme i perfektnog znanja arapskog jezika, bitna sadržina Kur-ana jer nisu objavljeni. potrebno je znati kako je koja sura u Meki i Medini Svaka sura počinje »U ime Boga milostivog i mi­ losrdnog«, izuzevši ^evetu. Zašto je na početku ove objavljena, k o j i m r e d o m i k o j o m p r i l i k o m , sure to ispušteno, muslimanski naučnici nisu sa- šta je dva puta objavljeno i šta je opozvano, koji su glasni. Najvjerovatnije je da je Muhamedov sekretar ajeti derogirani; šta se odnosi na Meku a objavljeno prilikom objave propustio zapisati, a poslije Muha- je u Medini, a šta je objavljeno u Meki a ušlo je u medinske sure i obrnuto. medove smrti to se nije moglo ni smjelo učiniti. S toga oni koji čitaju Kur-an u prevodu pa i Sure su podijeljene na ajete kojih u cijelom najboljem nailaze tu i tamo na formalna neslaganja Kur-anu ima 6212. Od ovih šest primjeraka Kur-ana, Osman je po­ i iz toga izvode proizvoljne zaključke o kontradikci­ slao po jedan u Meku, Šam, Basru i Kufu, peti dao jama u Kur-anu kojih u istinu nema. Mi smo vidili u medinsku džamiju za opštu upotrebu a za sebe da su se u početku vjerni za vrijeme molitve okretali zadržao šesti sa kojim je u ruci i poginuo. Sve ostale prema Jerusalemu i da je to docnije izmijenjeno i primjerke i listove — suhufe, halifa je dao spaliti. naređeno da se okreću prema Kabi; da je u početku Kakvom se brzinom poslije Osmanove redakcije bio uređen rod nasljedstva među izvjesnim brojem umnožavalo prepisivanje Kur-ana. najbolje se vidi mekanskih doseljenika i medinskih muslimana i da po tome što je za vrijeme bitke na Sifinu preko pet je to docnije stavljeno van snage i uvedeno krvno stotina Muavinih vojnika izvjesilo Kur-ane na svoja nasljedstvo. koplja i time agitirali protiv Alije. Sve ove i slične promjene i izmjene imaju svoje Neki orijentalisti kušali su da pronađu izvjesne opravdane razloge: »Mi nijedan ajet nećemo staviti stilske razlike između mekanskih i medinskih sura van snage niti ćemo pustiti da se izgubi iz tvoga pam­ s obzirom na Muhamedove godine, ali uzalud, jer je. ćenja a da ga ne nadomjestimo boljim ili jednakim« svuda u Kur-anu jezik jednak po formi i ljepoti. Po (II: 106.). »Zar oni. idolopoklonici, nemaju Kur-an sudu svih objektivnih naučnika ljepota forme ravna pred sobom, zar oni o tome ne razmišljaju? Kad uzvišenoj sadržini i savršenost jezika, nisu nikad u Kur-an ne bi bio od Boga, oni bi u njemu našli mnogo protivrečnosti?« (IV. 80.). »Kad mi zamijenimo koji izrazima podbacili. Deveta sura koja je posljednja objavljena ni u ajet drugim (a Bog zna šta radi) idolopoklonici go­ čemu ne zaostaje ni što se tiče forme i dikcije, po­ vore da ti to činiš na svoju ruku, jer njih većina ne leta i jačine izraza iza ma koje druge sure. — Šta razumije prave razloge« (XVI. 101.). �V Konačno još da spomenem i jednu apokrifnu suru koju su falsifikovali Šite da dokažu Alijin prio­ ritet na halifat. Ovu je suru pod naslovom N u r e j n »dva svjetla« najprije iznio Muhsin Fani u svojoj knjizi o islamskim sektama, »D a b i s t a n i m e z ah i b u«, pisanoj na persijskom jeziku u Indiji polo­ vicom XII. stoljeća. Kad je ova knjiga izišla u Тгоgerovom prevodu, francuski orijentalista Garcin de Tassu objelodanio je ovu suru u arapskom originalu i francuskom prevodu (Journal Asiatiqu Mai 1842.). Mirza Abksander Kažem beg, profesor orijen­ talnih jezika na Kananskom universitetu posvetio je ovome pitanju cijelu jednu monografiju pod naslovom »L e C h a p i t r e i n c o n n u d u C o r a n « . Spremom jednog naučnika Kažem beg je doka­ zao da cijela sura nije ništa drugo nego prosti pla­ gijat pojedinih ajeta Kur-ana sa dodatcima koji bi imali da dokažu Alijino prvenstvo na halifat poslije Muhamedove smrti. Ajeti koji nisu prepisani iz Kur-ana nego ume­ tnuti od anonimnog autora, padaju u oči na prvi po­ gled i običnom laiku. Osim toga treba napomenuti da ajeti pojedinih sura nisu uneseni redom onako kako su objavljeni. Pazilo se samo na to da svi ajeti koje je Muhamed označio kojoj suri pripadaju, da u tu suru i uđu, bez obzira na njihov hronološki red. Isto tako neopravdan je u naučnom svijetu već davno oboren prigovor da je Muhamed svoj nauk naučio od hrišćanskih i židovskih sveštenika i da je Kur-an loša kopija Svetog pisma. Ko pozna život i rad Muhamedov, i ko zna kako su pojedini ajeti objavljivani, taj neće ni časak sum­ njati da je ovaj prigovor sasvim deplasiran. Semitolozi koji su do najmanje sitnice izučavali Kur-an i Bibliju našli su samo jedan ajet u Kur-anu (XXXI. 105) koji je tekstualno jednak jednom psalmu (XXXVIII. 29). Međutim kad bismo po istoj ovoj lo­ gici uporedili kinesku vejrsku zbirku » T r i p i tak a«, koja je mnogo starija od Biblije, sa Svetim pi­ smom starog i novog Zavjeta našli bismo ne samo frapantne sličnosti, nego posve istovjetne stavove, ali kako ovaj studij nije zadatak apologetičko-polemički, nisam se u to ni upuštao. «■ (i Оцене и приказн Песме будућих, — 'г^еска друга Изданл »Књига за народ«, Сарајево. Уреднпк Дамјан Николвћ. Стр. 70. Цеиа 15 динара. Прва свеска Песама булЈћвх оцељена je као попушаЈ врло благо. Међутим, взашста' je сваска друга," р | lojoj се не сме говорити као о покушају. Ona je много лошпја него прва и све оно' шта je крвтшш нашла да не ваља у npuoj, наћп he п у овој другој. Никаква реда у распоређењу грађе, никакав крптериј; ima вишс, овај пут изгледа да je књджсвно мерило саеввм одбачено. За неке се песме у овој збпрци не може више рећи ни да су плагијат и књижевна крађа, него једав обичан безобразлук, јер читаоцу сервирати једну најпознатију пссму најчитанијег југословенског песника, Бранка, под вмепом некаквог Неђељка Радвћа, заиста je безобразлук. Ta иесма гласи: »Ветрић пири, Липа мврв, Цвет опада— A ja млада Још в сада, У самоћв, Чекам драгог Хоће л’ доћи«. Много су боље песме са другим нееротичннм мотнввима. Песме Хамнда Диздара »Пред просјаком« и »Пролеће« и Алексе Димитријевнћа »Деца рада«, премда нису њвхове најбоље ствари, одударају зпатпо од осталвх, na и од пеС8Ма онпх К°ЈИ СУ већ стекли извеспу репутацију (Ј. Кулап, Н. К. Милутиноввћ, С. A. Бурина) и у ову књвгу дапи своје слабпје ствари. Диздар je написао нссумљиво добру песму потстакнут социалном неправом. Димптријеввћ je дао једду осредњу песму ради социалног ефекта са садржајем севтвменталне божићне причс: свромаха без nape пред сјајним трговачким излогом. Обојица, нвсу без талента, само што једноме помаже другоме смета. Код И. Грбвћа je социалви моменат натегвут и необвчно наглашен. може бвтв да в није намештен, алн тако делује. Све у свему ,да вије кеколико у последњем васусу цитвраних ствари в још две три које нвсмо споменули, ова бв се књига могла наовати антологијом лоших песама. С. Ђ, Цвијикева књига — издане Срлске Књижсвне Задруге. *<оло XXX., број 201. Замисао Српске Књвжевпе Задруге да взда једну Цвијићеву књигу в да тиме ода почаст иашем велвком научеплку за сваку je похвалу, a могло бв се рећв да je в пачвн na који je то урађено веома сретво взабрав Поред огромних и разноврсних Цвијићевих радова, тешко би «е могло у једној књизв од 131 страну взнетв макпр в најглавнијв део његовпх иаучнпх радова. Редактори озе књнге, иначе два врло добро позната стара ученвка Јована Цввјића, прибегли су објављивангзм мањих радова, односво чланака, који су после рата билв сакупљени под насловом »Говори в чланци« илв су неки радови извађени из дела »Балканско Полуострво«, »1’ласнвк географског друппва« и »Оснопе* за географију в геологвју МакедонијЈ в Oiape Србвје«. Оно што није украдено од Бранка, украдено je од песнвка »Сел>анчице«. (»Трв године јадна сама«.) Зар г. уреднвк ни оволико не познаје нашу лирвку? Наравно, и опет je еротика главна побуда песиицчма, готово увек десисратна в у старнм формама. Па в онда када се xohe да учипи препад na читдоца нсмогућим обртом и када се вели да »тече крв врела ко млеко« в када се мочв драга да joj се »на уснама взпезе песма«, на жалост, пеоппк успева cauo да вас насмије. 380 с �Поред кратке биографије Ј. Цвијића од Др. В Милојевића п веома интересантног чланка од Др. Ј. Ердељаловића о Цвијпћу и нагаоЈ науци о народу, ona књпга садржн 12 чланака о разним географским, егнографским, политлчким и историскпм појавама на Балканском Полуострву, спзцнјално код јужних Словена. 1’отово у свима овим чланцлма јасно се нспол.ава завпсносг догађаја к живота од главних географских фактора. Познато je свакпмс да je Цвијић један великв доо својпх путовања восветио Босни и Херцеговпни, гдо je нарочито студирао трагове леденог доба, оатим карспе иојазе, a поред овога и живот народа. Тако на лример, један члачак говори о утицају карста на жпвот људн, другп о значају Босне и Херцеговине за српеки иарод, ппсано још у доба анексије, a трећп о исељавању босанских муолимана. Два чланка говоре о Шумадији. и о њеним географским особлнама, као и о психичкпм особинаиа Шумадинаца. Из дела »Балканско Полуострво« извађен je члгшак о Далмацији, a од монгобројних Цвијићевих радова no Македонији издвојена су два члапка, један о централноЈ балканској области и о балканском територијалном језгру, a други о Охридском језеру. Од пајновијих Цвијпћевпх чланака публикованн су чланци о граници и склопу иаше зсмље, о сеоби и о етнич-' ким процесима у нашем аароду, затим о осиовама јужчословенске цивилпзације. Чланак о лациевално* раду ичашао je још 1907. год. и вредно га je прочитати да би се уверили како je здраве појмове ritoao овај великн човек о томе питању. Ђачкн радовн Ови су члаици пнсани изворио лепим jacmm, 'народ- “ИМ језнком, тако да су сваком приступачнн. М . М. — кздаве Срлске Књнжевне Задруге. Коло XXX., број 203. Шарл Дил: Визгнтисне слике Г. Дил не прнча испрагно ни о чему. Он реда догаIjaje повупљене из архивске rpahe, избегавајући да даје коначно мишљење о лицима које прлказује. Г. Дил гп:горичар прави врло мале уступке Двлу књижсвнику na ппак he свако са уживањем прочитати ову књигу портрета. Он ради свој поеао тако пажљиво да стварч које би пз невештих руку изашле као скандалозне кронике, не остапљају пза себе ни onaj познати задах »трулог Византа«. Ствар се ч т а од почетка до краја с највећим зани. мањем иако су неке ствари са ортодоксног становчшта можда неправо протумачене. У другој he књизи изаћи ствари које имају више везе са нашим средљим веком, за нас иптересантније и порадп тога што je љихов писац, ’.poучавајућц Визант, долазио у наше крајеве, у Сарајсво; негде око 1908. године. С. Ђ. ЗбоГ'надовол>иог простора, немогуае нам je да у овом ' броју допесемо прклаз иа остала дела садржана у обом последшем Колу Срп. Кљижевпе Задруде. To ћемо учииихи у следећем броју. ‘‘ Д Девето лето дочекасмо данас, Кад аакликта op’o са Авале плаве Кад аасија сунце моме милом роду И разви се барјак, победе и славе. Да причају пама, деци славнпх пређа љиховој лепој и јуначкој слави. LlUUll0 Г -Ч Славећи девето лето слободе, Cehauo се наших лајбољих хероја, Сећамо се белпх, крллатих орлова И њихова дугог мукотрпног боја. Ми смо сретна деца двадесехог века Јер не зпамо како ропскн стеже ланаи, Ни како пређи за слободу нашу Оросише крвљу и најмањи станац. Сећамо се нашпх дичнпх соколова, Веспика слободе са планила плавн; Сећамо се косовских јупачких хероја Што су за част рода иа Косову пали. Падоше најбољи синови наши, Тражећи спаса напаћеном роду; Без јаука падаху да тирани виде Како Србин умире за своју слободу. Ссћајућ’ се тако свих силова лашнх Што падоше славно за част свога рода, Кликнимо лм сада из дна срц& нашпх: »Слава херојпма! Да жпви слобода!« СЕаку стопу ове, миле земље моје Врелом крвљу својои натопише оии, И с толико снлпог див-јунаштва њиног Пропадоше многн владалачки двори. Спевала и декламовала на дан Уједиљеаа литомица Гајретовог Женског Интериата: Из земље ове крвљу натопљепе Никоше божури, цветови крвави, Асија Ковазовић. Часописи Српски Књижевни Гласник — у броју од 1. децембра доноси почетак прпповетке »Сеобе« од Милоша Црњанског, иесиичке прилоге Растка Нетровнћа и Душана Јерковића, чланке Милоша Савковнћа, Бранка Лазаревића, Момчила Настаспјевића, Светомира Ристића и Момчила Ђорђевића, као и кљижевни, научни, уметнички, музички и полнтички преглед, те белешке из књижевности. 381 �Летопис Матице Српсне — за Месед ноВембар Пзишло je са следећим садржајем: Др. М. Петросић: 3a нациоиалии карактер Војводине; Милета жакшпћ: Три necue; Миленко Гавриловић: 0 економској обновн земље: Индустрија (4); Danubiensis: Даиашња Луотрија; Др. Цвн Ротмилер- Антисемитизам, аснмилација и ционнзам; Др. М. Миланковнћ: Кроз васнону л векове (XIX., XX.); Фран Мажураиић: У средњој Африци; Божидар Ковачевић: Четири песме; Сибе Миличевић: Самоубица; Љубица 0. Јанковић: Иван Цанкар; Иван Цанкар: Десетина; Иван Цанкар: Побратим; Из мистичних поема В. Блека: Књпга о Тели, Песма Бнигармона над Лосом. Преглед: Др. Теодор Тарановски: Први кораци обл. самоуправе у Војподинп; Др. Cho Хофман: Пут Мађарске на море; Фрања Малин: Илнја Округић Сремац; Белешке; Кљигс н листови; Велешке; Страни листови; Библиографнја. Књижевни Север. — Изитла je из штампе 12. свеска, III. књ., са овим садржајем: *: Цар Јован Ненад; Д. Прокић: Цар Јовап Ненад; Ф. Мажуранић: У пуетињи; М. С. Маговић: Нанина прича; Бл. К. Ристић: Мртвичко звоно; *: Визија на Дал Мртвих; A. Еветовлћ-Мирољуб: Буњевка; В. Дулик: Буњевац; Р. В. Димитрнјепић: Дедпна прнча; Ст. 'Ворђевић: Девојчлца; Л. Стлплћ: Ппгмо са пооледљом надом; В. Jlahaрац: Наша песма; Д. Муждека: У светлој п лп м и ...; Др. Ф. Нлкић: Цар Јован Ненад; Др. A. Ивић: Дар Јовал Непад; М. Мандић: Откриће споменлка Јокана илп ИвашЈ Ненада; Л. 'Вурчић: Културли проблемн нашега севера; Е. Гајари: Велнкп прелозлт из Кал^че. Из старе Суботице. Оцене и прикази. Књлжевпе белешке и т. , Записи — часопис за науку и кн.вжевност. Излази на Цетињу под уреднлштвом ДушЈша Вуксана. Свеска за месац децембар доноси следећи 'сЈгдржај: Андрија Јовићевић: Св. Јован Владимир у народној уеломели; Мираш Кићовлћ;^Стогодлшњнца Матлце Српске (крај); Станвша Лабудовлћ: Љубав господпна МиодрДи Михољића; A. С. Рачета: Сусрет (песма); Никола Шоп: Молшва у горл (песма); Мих. Делчбашић; Јесен (песма); Рад. (Јамарџић: * (песма); Др Лазоо Томановпћ: Prim as Serbliae; Томо К. Поповнћ: Професор Јоснп 'Велчић; Boj. Гавро Вуковић; Књажев пут у Цариград (крај); Грађа за историју н фолк.лор; Научни преглед; Књижевнл преглед и Белешке. З а п и с и пзлазе једанпут месечно у свескама од четлрл табака. ПретплатИ: годишње 100 динара, полугодипље 50, тромесечно 25. Бнблиографнја К. Н. Милутлновлћ: Плаве Молптве (песме), Јово Р. Ботковић: Таласи Живота (песме). 'Борђе Глумац: Успули Немири (иесме). Момчило Настасијевић: Међурушко Благо (музичка драма). У следећим бројевима Гајрета Уредништво he приказати ове књиге. Цијепа je једном лозу само двнара IO.—. Дремија 256.000 длнара, a главпи згбднгпк вила у бнло .комс .крају државе, вриједла 150.000 динара. Осталлх скупоцјених згодитака има 13.S87. Траже се препродавцл, којина се na лмс лаграде при_ знаје 10%, т. ј. 1 днлар од сваког проданог лоза. Прлмају се и поједпначле ларуџбе. Адреса: Југосг.овенско Новинарско Удружење, Добротворна Лутрија, Сарајево. Нов лист Глас Народне Женске Заједнице — оточео je да из-, лазп у Веограду (годнтња претплата 40 длнара, редакција и ндмнинстрација Јованова 50). Први број лосвећен je у главном програму п циљевпма Нар. Женске Заједиице, поред, осталлх чланака. У фељтону излазићо у наставцима педагошка студија »Телеснп и душепни одгој детета«, неопходно нужна лектпра за све наше мајкс. Лпот пзлазл два лута месечно. Књижевни оглас Здрава и болесна жена. — Кроз најкраће време, у лздан.у кн нжарс Геце Кона (Београд), изаћи hc лз штампс треће издање ове позлате књиге од Др. С. Ј. Алкалаја лекара з;г женске болестп л порођаје. Са свлх страна, и од крип ке и пубшћв књига je прлмљена с оправданим одушевљењем и прпзнањем, iep je тодико корисна л noipečHa да ни једДа наша жена не би смела да буде без ове књлге. Из Уредтштва У колико »Гајрет« наиђе на одзив иод стручних сарадника, од нове године, сем бглетристичких радова, доносиће чланке, у којима ће бити третирана и сва национална, социална, економска и верска питања која засецају у живот босанско-херцеговачких муслимана. Зато се уредништво обраћа и апелује на све стручно писмене своје пријатеље да му у овом погледу изађу у сусрет. Уједно се моле сви ови стручни писци да уз послате радове нагласе да ли рефлектирају на хонорар од стране Уредништва, или не рефлектирају; или пак поклањају свој хонорар као прилог Гајрету о чему ће се известити преко Гајретовог Гласника. Радови ће бити штампани онаквим писмом каквим писци пошаљу своје радове; латиницом или ћирилицом. Читајте и Белешке претплаћујте се Новинарска лутрија За 10 динара 400.000. — По одлуци управе Велике Добротворне Лутрије Југословенског Новинарског Удружења, вучеље те лутрије обавиће се неодгодиво од 15.-28. јануара 1928. Будући да je циљ те лутрије хуманитаран — стварање фонда за иотпомагање обољелих, иемоћних и остарјелих новинара и њихове сирочади — то се надати да he свак no својој могућности откупиит одговарајућу количину лозова. 382 на „Гајрет“ �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Дан Уједнњења у Гајрешовим Иншернапшма Гајретови интернати, пгаром Босне и Херцеговине, свечано су ирославили Дан Уједињења, i. Децембар. УЈедињење, циљ вековних папора иашег народа, уједно je темељ камен наше будућности и нашст иапретка. Свесна тог, омладина no Гајретовим интернатима дала je израза свом полетном националном расположен.у, приредивши свечаности са предавањима о значају o bo i 1 великог дапа, полраћајући их патриотским декламацијама, музиком и песмом. Израз ових расположења уједно je зиак да омладдна no Гајретовим интернатима корача стопама једног здравог национализма, национализма који не учи само љубави и одушсвљењу, него и раду за своју. б.удућност и будућнос-т свог народа уједно. Ова наша омладина која креће иовим и савременим стазама у живот, захваљујући одгоју у Гајретовим интернатима, биће у сваком иогледу у стању да нас репрезентује и напшм. широким и још непросвећеним слојевпма да служи на корист и добро. с , i Културна заосталост која данас за собом по^ влачи уједно и економску и верску заосталост/код нас je муслимана у Боснд и ЈСерцеговини толика да пам прети општом iipWfamhy. Друштво Гајрет, свесно ове важне и судбоносне чињенице, настоји да у заосталост нашу унесе што више просвогаог светла како би и ми мбгли да станемо раме уз раме са нашом браћом других вероисповести. Јер то захтевју наше данашње лрилике, то зхатева од нас и ово ново доба у ком се налазимо. A први захтев тог новог доба je тај да ое национално васпитавамо и да националну свест ширимо и међу иаше шире слојеве. Није довољно да се, нажалост, јбш доста мален број муслимана назива 'Србима муслиманима. Није довољно да се и тај мали број само назива тим именом. Јер од самог назива нема се много. Потребно je одгајати и увећавати тај засад мали број људи који ће заћи међу наше шире слојеве и поред национализовања, учити их просвети, расветљавети њихово заостало стање и предочавати им нове потребе и реформе нашег заосталог живота у верском и просветном и националном погледу. Друштво Гајрет свесно ових неодложивих потреба муслиманског дела нашег народа, настоји да своју омладину одгоја у таквом духу и да je задоји идејама водиљама, без којих нам нема никаквог напретка. Ове наше омладинце чека тешка, али и света дужност, дужност прелородитеља свог народа. Али, да би се ти омладинди одгојили, иотребне су велике материјалне жртве које- треба придонети Гајрету. Нажалост, садање интересовање нас муслимана за ово наше друштво, од ког треба да очекујемо знак и инициативу за рад у нашем спасаваљу, није и поред његове проширене организације довољно. И није довољно поготово, сем ретких изникама, од оних које je »Гајрет« упутио у живот. Многи од тих људи данас су незахвално окренули леђа свом одгојитељу. Али овакви незахвалници не треба да нас много забрињавају. Гајрет je данас. сигуран, одгајајући свесно националних, преко четири стотине питомаца и питомица само у својим интернатима, да неће више одгајати незахвалнике него свесне и одане своје раднжке. Зато, на Дан -Уједињења, наша je жеља да се уједине све наше снаге на подизању »Гајрета«, што исто значи и на подизању свих муслимана у Bo­ čini и Херцеговини. Конференција муслнманске интелигенције у Гајрету Поводом ариаремања за прославу Гајретове 25-годишњице У прошлом броју нашег листа објавили смо да ће се одржати у Гајрету конференција јавних радника муслимана и наше угледне улеме да узму у претрес сва она питања, која задиру у животне потребе бос.-херв. муслимана и да се споразуме, која ће од тих питања бити изнешена, да се третирају приликом Гајретове прославе. Ta конференција пдржавана je 6. о. мј. у просторијама Гајрета и трајала je пуних 5 сати, a присуствовали су joj од стране Улеме: Реис.УлУлема пресвј. г. Џемалуддин еф. Чаушевић, Сакиб еф. Норкут, Хафиз Ајни еф. Бушатлић и Ахмет еф. Бурек; од стране Главног Одбора Гајрета: инж. Хајдар Чекро, Асимбег Мутевелић, Ахмет еф. Борић, Др. Омер Бахтијаровић, Ибрахимбег Ченгић, Салих Тафро, Мујага Сарајлић и Хамид Кукић; изван одбора Гајрета: Шукрија Куртовић, проф. Хасан Хоџић, проф. Салих Башић, Мустафа Спахо, Хамдија Мулић и Џевадбег Сулејманпашић. ------Конференцију je отворио и водио предсједник Гл. Одбора Гајрета инж. г. Хајдар Ч е к р о, поздравивши присутне и упознавши их са питањима, која je Гл, Одбор Гајрета замислио да се треткрају приликом прославе Гајретове 25-годишњице и изложивши им становиште Гл. Одбора Гајрета у тим питањима. Затим се развила дискусија у којој су узели учешћа поред чланова Гл. Одбора Гајрета и остала присутна господа, нарочито пресвј. r. Реис-Ул-Улема Чаушевић, Шукрија Куртовић, Сакиб еф. Коркут и др. Наш предсједник г. инж. Хајдар Чекро, узимајући чешће и сам ријеч и образлажући погледе Гл. Одбора Гајрзта на поједина наша актуелна питања, рекао je и ове значајне ријечи: » Г а ј р е т и м а д а н а с с в о ј у и з р а ђ е н у и д е о л о г и ј у и од те и д е о л о г и ј е он н е ћ е о д с т у п и т и . Правац Гајретова рада предстојећом прос л а в о м н е ћ е се п р о м и ј е н и т и . Ми у Г а ј р е т у х о ћ е м о д a н а ц и о н а л и з у ј е м о м у с л и м а н е Б. и X. М и х о ћ е м о д a о в а г р у д а б у д е м у с л и м а н и м а д р а жа , н е г о ма к о ј а д р у г а на с в и ј е т у и у т о м п р а в ц у м и ћ е м о н а с т а в и т и н а ш рад.« Претресајући питање нашег В a к у ф a и његовог рада један од присутне господе конференсиера je запитао: »Да ли сте размишљали о томе, да се неће Гајрету приговорити, што се мијеша у питања, која стоје ван програма његова досадањег рада, јер се ja бојим, да се тиме не би евентуално изазвало нерасположење према Гајрету.« Ha ту пријемдбу изговорио je Реас-Ул-Улема пресвј. г, Чаушевић за наш прогрес ове значајне ријечи: 383 i �» Бе з и з а з и в а њ а не м о ж е се н р ч и т и п у т н а ш е м н а п р е т к у и н с к о м о р а да о т п о ч н е с pa. дом . Г а ј р е т j e п о з в а н да се и н т е р е с у ј е за сва питања, која з а с и ј е ц а ј у у ж и в о т м у с л и м М в н и j e д р а г о , д а ј е' и н и ц и а т и в а у о в о м п р а в ц у п о т е к л а б а ш од н а ш е г Г а ј р е т а , н о ј и no м о « м и ш љ е њ у и м а п р а в а да се и а к т и в н о з а н р е су је за с ва в а ж н а м у с л и м а н с к а п и т а њ а в ан п р о г р а м а с в о г а д о с а д а њ е г р ада. Ми му с л и м а н и у Б. и X. н е м о ж е м о н р о ч и т и н а п р и ј е д а к о ие б у д е м о т е м е љ и т о п р е т р е с л и с в а н а ш актуелна л ит ања. Јер, а к о н е ћ е и н т е л е н т у алци муслимани да расправљају о нашим н а ј в а ж н и ј и м п и т а њ и м а — за ш т о с у о н и « з в a и и — и ако се ja не будем лотрудио, онда je с е 8 узалудно.« Говорећи о муслиманској интелигенцији и њеном раду у народу, пресвј. Реис-Ул-Улема je рекао: »Има муслимана који су обунли шешир. и мени би било драго, да ти муслимани дођу у џамију, да им ja направим саф и да им ja цржим ваз, na да и они са курса држе ваз.« У даљнсј дискусији о вакуфима и о палом приговору, да огромни иметак вакуфа не доноси нимало одговарајуке нористи, a могао би да буде средиште за вјерски и лросвјетни напредгк, истакао je пресвј. r. Реис-Ул-Улема да je тај приговор оправдан и да би се збиља вакуфски иматак могао много боље искористити, као што je то учињено у Турској. Пресвј. г. Реис-Ул-Улома изнио je, да je он недавно био у Турској и тамо видио на многим мјестима у Цариграду, Бруси, Смирни и другим градовима, да je вакуфски иметак искоришћеи до крајцости. Ha многим мјеси мјестима, гдје оставили наши претци, да их се сјекају потомци молитвјм . Да наведемо само један примјер: Неки оу зајвештавали своја добра у вакуф само да им се пале муиаве лред душу. A ja држим да данашње доба захтијева савршеније мукаве: да се умјесто тих мукава издржавају и одгајају способни муалчми и имами. Али, »шарти-вакиф« (опорука) стоји томе на луту. Ми имамо наше заједничке болести и морамо их сви заједнички и лијечити, na je зато и Гајрет позват. Наша гробља, којих има много на најбољим мјесгима, могпа би се искористити најљелше, a поједини вакуфи, чије су сврхе постале безвриједне, могли би се тако искористити, да доносе користи муслиманској заједници. Обзиром на конзервативност нашег муслиманског свијета тешко je рећи били се то могло данас провести и дужност je муслиманских интепектуалаца, који крче лут напретку без обзира на мишљеље маса, да то питање покрону и раде на опку добробит муслиманске заједнице, завршчо je своје излагање пресвј. г. Реис-Ул-Улема. Говор и излагања нашег врховног вјерског поглавице бурно су поздрављени од присутних. Након претреса и осталих изнешених питаља на дневни ред ове конференције, изабран je ужи одбор, који je редиговао слиједсћи коминике: Конгрес муслимана интелектуалаца приликом прославе Гајретове 25-годишњице Ha конференцији, одржаној 6. о. мј. у Гајретовим просторијама којој су присуствовали поред чланова Главног Одбора Гајрета, представници Улеме, на челу са пресвј. госп. Реис-Ул-Улемом Чаушсвикем и виђени јавни раденици му- слимани, закључено je: су некад била гробља, дижу школе и друге хумаке маке установе, . 1. Д а с с приликом прославе Гајретове ла и палаче. Једнано je запазио да се не придржгсају више 2 5 - о г д и ш њ и ц е о д р ж и к о н г р е с , на к о м е k е б и т и вакуфима, јер су сврхе, сдређене у вакуфнамама застаодискутовани најважнији муслимански кулјеле и да су намјере завјештача (легатора) исправљене према т у р н и п р о б л е м и и на к о м е м о г у о с и м рефеновим приликама, да што више нористе муслиманској заједрената у ч е с т во в ат и у д и с к у с и ј и сви јавни ници. р а д н и ц и , к о ј и с е и н т е р е с у ј у п о ј е д и н и м пиTo није уосталом ни у колико у противности са Ислат a њ и м a. мом и са прописима Шеријата, јер не треба схватити те ва. 2. H a к о н г р е с у fce с е д и с к у т о в а т и о в а п и . куфнаме тако ускогрудне, него широке, онако како их je прије неколико стотина година схватао и завјештач прзма прилинама у доба кад je живно. ’ Да) су завјештачи дзнас живи, њихове би вакуфнаме сигурно другачије изгледале и другачије би њихове одредбе биле. Тано би требало да се ради и иод нас, рекао je прес9ј. r. Реис-Ул-Улема, да би се огромни иметак вакуфа, који je данас у највише случајева већ изгубио сврху одрећону вануфнамом и не одговара данашњим приликама, могас лреудесити да одговара приликама и потребама муслимзна. Треба да се задовоље потпуно интеције и намјере завјештача, јер су њихове интенције ишле затим да се помогне муслиманској заједници. A ko бих ja казао да треба искористити неки кабристач (гробље) у исламске сврхе, устало би сво Сарајево против тога, na и све муфтије. Најбољи примјер за то јест случај са гробљем у Ферхадији улици, када je муфтија избјегавао да даде фетву да се код џамије изграде дућани. Поједини грађани долазили су мени и хтјели ме ради тога тужити. Ми чувамо један капитал, који je за нас мртав и кога fce с временом други искористити, можда и немуслимани, ако ra ми муслимани не умједнемо искористити — као што je то случај на стотине мјеста. Вакуфи су објекти, иојо су т a н» a: Ј. О П Ш ТА К У Л Т У Р Н А ПИ ТА Њ А : a) в ј е р с к а np o с в ј е т а , б) а н а л ф а б е т и з а м , ц) о с т а л и п р о с в ј е т н и р а д у н а р о д у и д) ж е н с к о п и т а њ е . II. В А К УФ С К О ПИ ТАЊ Е. О с и м т о г а п р о ч и т а к е се на к о н г р е с у о ви р е ф е р а т и б е з д и с к у с и ј е : a) т р г о в и н а и о б р т м е ђ у м у с л и м а н и м а , б) п о љ о п р и в р е д а , ц) д ј е ч и ј е п и т а њ е , д) ш е р и а т к и с у д о в и и е) з д р а в ствомеђумуслиманима. П р е м а з а к љ у ч к у г о р њ е к о н ф е р е н ц и ј е noзивају који се нису a желе овим лутем сви присуствовали да д е т а љ н о јавни овој обраде које раденици, конференцији, од г о р њ и х п и- т ања, да п о ш а љ у с в о ј е р а д о в е Г л а в н о м Одбор у Г а ј р е т а н а ј к а с н и ј е д о к о н ц а ј а н у а р а 1928. П о ч е т к о м ф е б р у а р а 1928. с а з в а к е с е н о в а к о н ференција, на којој се р е ф е р а т и у з е т и д ис к у с и ј у , a сви ности 384 отштампати fce с е одлучити, који fce на к о н г р е с у к а о п о д л о г а за fce с е р е ф е р а т и no м о г у к у листу »Гајрет«. �IBBBBBSSBBBBSBEĐBBBBSSBBBEa и и и и □ ta ca и и и и BANKA GAJRET Di Akcijski kapital Din 20,000.000'Banka se bavi svim u bankovnu struku spaclajućim po­ slovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devi­ zama. Zavod je također i pupilarno siguran Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne usta­ nove. Osniva i podupire razne kulturne i humanitarne ustanove. Od čiste Sve doznake u domovini i Gajret najbrže i najkulantnije. najpovoljnije, i isplaćuje iste u svakog a &JBBBBSBBBBBSSSĐBSBBHBBBĐBĐBBBBBBBBBBBSF.3BBBSHHS! T r im č k i iiiik a d 1 _ Sarajevo, Strossmajerova 12 dionička glavnica D 20,000.000 Rezervni fond D!4,300.000 | Prima uloške na štednju, vrši dozznake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a jp o v o ljn ije uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća. Interurban telefon i broj 605. 865 i jer je ona najbolje kvalitete i donosi lijepu korist GAJRETU. Ш Ш = 555 Beograd, Zagreb, Novi J Sad, Tuzla, Split I Naručuje se kod Milana Kovačevića Novi Sad, Dunavska ul. 10. G lavno zastupstvo z a B. i H. A g en tu ra Kudolf Boić, Sarajevo Bistrik, 2б. Telef. 783. Pošt. pret. 75. IIIIIIIIIIIIIIIIIF Temeljna glavnica 40,000.000'- dinara, j| E1 |5I općine grada Sarajeva Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filiale Sarajevo broj 2172 g] g] Bavi se švim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku Osim toga ima svoju EB Z A L A G A O M I Č U koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale dragocjenosti uz najpovoljnije kamate E9 | 0 [§] �NACIONALNA I UNIVERZITETSKA ' BIBLIOTEKA BIH ^ S , A sb 55/1927 »Б e з и з a з и в a њ a не м о ж е c e кр> н а ш е м н а п р е т к у и н с к о м о р а да о т п о дом. Г а ј р е т j e п о з в а н да c e и н т е р е с у п и т а њ а , к о ј а з а с и ј е ц а ј у у ж ии вв оотт мд М е н и je драго, да је ини ива у и ц у п о т е к л а б а ш о д н а ш е г Г а ј рр е т a, к a м и ш љ е њ у и м а п р а в а да ce р е с у ј е за с ва в а ж н а м v < ван п р о г р а м а с вог а г 4039436. iu u za Bosnu i Hercegovinu с л и м а н и у б . и х. aк о н е a к т у еn . pentrala: Sarajevo S j e d i š t e Di re kc ij e , Beograd Fi l ij al e: Brčko i Novi Sad BBBBĐBBEBBBBSBHBBBĐEBB 0 . g И И P a p ir n ic a I I !• • 0 “ ’ и H o m d ija и BS I _ v • r и И о р Ш | § Sarajevo Strosmajerova ul. - Tel. 619 § И И p reporučuje b ogato sk la d ište p isa ćeg i risa ćeg m aterijala 0 И 0 И НВНБВНВВВБВВВЕВВВВВЕ____ specijalista zubni liječnik SARAJEVO J e fta n o v ić a u lic a b r . 1. Ordinira svakim danom od 9 — 12 sati prije podne i od 2 —6 sati poslije podne Svaki musliman treba da kupuje jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „Gajret" Narudžbe: Tvornica Cigarpapira §S Ц 1 5 t(‘ I ii S. D. Alkaiaj, Sarajevo može se naručiti i preko društva ,,Gajret“ u Sarajevu *■ т � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama 1927 Description An account of the resource Br. 1-2; 4-11; 14; 17-24 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1927 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 27065862 IIIF Item Metadata UUID 57bfea31-a347-45d3-82a6-935239fc8859 https://kolekcije.nub.ba/files/original/0e21e85009028f05619a4c0d19c46c48.pdf de449d7bf8e3496d1dc612d8c50c09bc PDF Text Text s rlw « L Nacionalna j | univuf-iictskaI SA R A JEV O I TJ)JPČ1 ЛИСТ 7АЖТА Д Г Ш SA КУЛТУРМС И Ш МбМСКС ТТСЛИЗАНА MVUMMANA 1. ЈАНУАР CAPAJEBO- 1928. БРОЈ1. Уре-ђује: Х А М З А Х У М О �С а д р ж а ј: Х а м з а Х у м о : Северна тица. А х м е д М у р а д б е г о в и ћ: Матери земљи, Неповрат, Исповијест (песме). И с а к С а м о к о в л и ј a: Јеврејин који се с у б о том не моли Богу. Гласови м лађих: Ј а к ш а К у ш а н : Успомене у јесен. Х а м и д Д и з д а р : Кораци ноћи. В ел и бор О ценв Г л и г о р и ћ : Драме Л азе К остића. и принази: X. X. Песме и Драме од Милутина Бојића. X. X. Дубровачка Трилогија од Ива Војновића. X. X. Слике и з сеоског ж ивота од Јанка Веселиновића. X. X. Ж ена и Човек од С ибе Миличића. Поводом дела г. Х аф и за Буш атлића. Е н в е р М у ф т и к : Догађај. Ha изјаву Реис ел улеме Чаушевића. ГаЈрвтов гл а сн и н : Поводом прославе Рођендана Њег. Вел. Краља. Прослава Рођендана Њбг. Вел. Краља у Гајретовим Интернатима. Ванредна скупш тина пододбора Гајрета у Мркоњић-Граду. Нови пододбор Гајрета у Фочи. Садик еф. Садиковић Гајрету. Градске опш тине Гајрету. Прилози Гајрету. Јово Р. Бошковић. И з Управе. Из Администрације. Белешке — Библиографија — Одговори ур ед ништва. Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друштва за културно и економско подизање муслинана, излазн 1. и 16. сваког месеца, a цена му je за нашу Отаџбину 100 динара на годину, a за све остале земље преко границе 200 динара. Ђаци добивају лнст у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. Поједини број стојн 5 динара. Директор Х а м и д К ум иК Ш тампарија П росвета, Сарајево. Уредник х а м за Х ум о Власник друштво »Гајрет«. — Главни и одговорни уредник: Х а м за Х ум о. �ТЈз> J V t T Хамза Хумо Северна шица je оесан пљусак и обавиЈао у своју белу маглину цео град, са торњевима и минаретима. Потоци су јурили улицама, дрвље ,се повијало no баштама, а.си в е силуе^е високих брда око града једва се назирале. Такав je дан био кад je млади трговац Омер Кањо, враћајући се из трговачке куповње у Сарајеву, стигао у свој родни град. Из купеа, из ког je изаш ао, излетела je и једн^ лепа т и ^ ц а , у краткој сукњи и сивом мантлу, окрећући се на све стране и емешећи се непознатим и ужурбаним лицима. Kao д а je случајно излетела и з вагона да се види с неким добрим познаником. Т ако je барем изгледало. Али у ствари, она je са севера наше отаџбине допутовала у наш град, могло би се рећи no једном деликатном послу. Дошла je да буде касирица у кафани »Жилавки«. Теш ко je описати шта je то, али на њој је б и л о нечег ш то je привлачило пажњ у свих мушкараца зреле доби. T o није била само њ ези на лепота, него нешто и зазовн о и, чинило се, на лаку руку податно. Млади Кање уп озн ао се с њом у возу. Путовали су сами њ их двоје у купеу другог разреда, кроз многе тунеле, na после под шкртим светлом застрте плинске лампе у купеу. Он вран јуж њ ак, ватрена ока и високо узви нутих обрва, свидео се плавој тици са севера. П ознанство се с почетка склопило као и већина познанстава на путовањ у, али услед многих тунела и мистично осветљеног купеа, познанство je попримило и интимније сразмере. Нехотичан додир ногу, у з опојно струјањ е младе крви, самоћа и и зазовн ост плавке, све je то погодовало веома блиском познанству и ненаданом излеву бесне љубави. Зато je млади Кањо као омађијан сишао на станицу и, опростив се са лепом плавушом Аном, зап ути о се кући. Изгледало му да je неш то изгубио унеповрат. Улице су зјале пред њим, a њему се чинило као да однекуд као и з гроба чује неки глас. М оже бити да je то био глас њ егове савести, или глас њ ега пријаш њег, јер je он осећао да се нешто с њим догодило, нешто се преврнуло у њему na му све изгледа друкчије него пре. Његова ж ена, кућа, дућан као да je све то изгубило своју пређашњу топ лоту na сад чами, a она, Ана, смеје се зан осн о и као светло у тој целој тами мами га и обећаје му нов живот, вратоломан и опојан, пун среће и изненађења. Тако неодређено размишљаЈући, стиж е пред своја старинска врата, тешка и ћутљива. Ж ена му Ајиша дочека га на авлији сва светла и насмејана, али се њему учини ружнијом него икада. Истина, његова жена Ајиша није се никад ни могла да похвали каквом лепотом, али му се за т о чинила некуд слаткокрвна и сем тог донела му je толики мираз да je лако могао да отвори помодну и манифактурну радњу у главној улици. Узели су се тек пред два a и све до данас он je необично волео и пазио. : као да му неко диж е завесу са очију и њеж ена учини му се некуд исплавела и сувише обична. Kao да je нашто умрло на њој и стало између њих. Једва присили сам себе да je пољуби и помилује. — A моји минђуши! — ускликну Ајиша и Омер се тек сада сети да их je поклонио Ани и удари се руком no челу: — Их, види, богати1 И све сам мислио на њих, и ето ти. Заборавих. Јест, богами. Омер се сам зачуди свом вештом претварању, a Ајиши прелете туж ан, готово болан осмех преко лица. Па зар није мислио на њ у? З ар je мислио на друге, док je она сирота проводила време дубоко скривена у конацима да je ни комшинке нису виделе. Све да неби ко рекао: ено, отиш ао joj муж, na одмах полетела на пенџеру. З ато je она била дубоко спустила и завесе на прозоре, застрте честим, дрвеним, зелено обојеним решеткама. У конацима je била полутама и то je управо годило њеној самоћи и мислима на Омера. Кад би ноћу простирала душек насред собе, грлила je јорган и тепала свом драгом ђувегији тако слатке речи какве се никад није усудила да изговори у његовој присутности. — Злато моје! Душо моја! — заносила се Ајиша, док je спопадала нека слатка ватра и врело расла жеља у њој. A на извану je левала јесењ а киша, туцкала no прозорима, лупетала no неким рамама, шиштала и шкљоцала no дворишту и одводила je у снове и бескрајне Омерове загрљаје. A он заборавио минђуше! Ајиши се свртише две су з е и засветлиш е као два алмаса под очима. Од њ их постаде лепа и тако i �дерту и свирепости. Било je нечег лудачки здвојног и безнадеж ног у овој циганској музици. Барем je тако осећао Омер у овај час! Куда и заш то се отргла низа страну кола пренатоварена проваленим, сировим инстиктима, одговор на то д убоко je затрпан негде у нашим балканским душама ш то пате од ж албе и бола незнаног. Али — терај! У Омеру Кањи расла je дивовска снага. Кафана му постајала тесн а и чинило му се да би све столове, с гостима заједно, могао малим прстом да побаца кроз врата и све да претвори у прах и пепео. A она, Ана, за касом као ђаволица пламена и слатка смеши се младим официрима што звецкају сабљама око касе и фићфирићима ш то се врте око њ е као улизани мајмуни, умешношћу и хитрином звркова на глаткој подлози. Она се смешила, подавала се у смешку, нудила се и исмехавала све у исти час. Ништа чистог ни узвишенијег нема у њој, a опет влада свима око себе. Она je краљица ђаволица, она je утеловљ ена вратоломна поквареност. Омер би, ето сад, просуо на њу вихор беса и љубави. Он би je скршио да вришти од бола и ту вриску жедно би пило његово тело и срце би му расло од среће и опојило би га. Али, ш та je то што га спречава да то учшји ? Свет, срамота, чаршија, обзири. — Х ахаха! и њему се зал ете громак и горак смех и сва понапита лица окренуш е се њему са смешком ш упљ е симпатије којим се обично посматра _пијана будала. — Дај вина! Дај сваком вина! Свирачи! — викну Омер, a келнери се устрчаш е и на белим столовима зач ас се зазл ат и ш е литри белог вина. Негде наста узб у н а , негде куцање. |4- Ш та je ово ? — Ко то п оручује? — Не примамо! — Хајд’ у здрављ е! — чуло се са свих страна, a пут Омера као да се испружиш е неке невидљиве руке и притегоше га з а столицу. Нешто теш ко седе нањ, седе му у м озак na га вртоглаво повуче у патос. Све се покрену na пође з а касом. И она, заједно са касом, јури спрам њ ега и оп ет се удаљује. Бука поче да се ваља и да га запљ ускује, a он само тон е немоћан и малаксао. Али и то мину. Поврати му се снага и он поново прихвати за чашу. — Кафу! — заповеди он ош тро, a расположењ е поче д а расте у кафани. И што je год расположењ е више расло, он се осећао усамљенијим. Kao да му се срце отворило na крвари. З а све што je учинио последњ их дана поче да га узнемирује савест. И та савест поче да расте као црно проклетство, поче да га мучи до физичког бола и зверског урлика. Он се прихвати з а главу и пружи no столу. Њ егова ж ена Ајиша искрсну му у запаљеној машти, стаде да га грли и преклиње сва уплакана да не и злази више ноћу и да je не остављ а насамо. Затим навалише на II. њега протестиране менице и злобн о завијориш е Једног од наредних дана, негде око поноћи, бука змијским шуштањем око његове главе. Подругљиви у кафани »Ж илавки« пела се свом врхунцу. Звека погледи трговаца и з чаршије почеше да га пеку no чаш а, помеш ана са бучним гласовима разбијала се телу и од тог часа осети како се сви сконцентрипроф ано о к афанске зидове. Негде се кикотала ж ена саш е на њему. Продани ћаири и ливаде у Брзима раскалаш ено, негде се р азм етао хвалисав глас и почеше ж урно да одмичу од њ ега као од проклетиспадао и з вихора см еха и гласова, крештавих и ника, a ретка стабла р азасута no њ има као да имју узв и јор ен и х. A поврх свега тог, гудиле су виолине, љ удске руке почеше да лица покривају шакама. Јест. у зд и с а л е и ж ељ н о цијукале, пратећи неку разула- T o они плачу з а њим. И нестаде их тамо далеко у р еп у и н езаси ту севдалинку, незаситу у љубави, свијеним кланцима. A они подругљиви погледи Tpfo- блага, али то Омер не примети. После она бризну у плач. — Ама, бона, послови, знаш, na се заборави. Јеси ли луда, што плачеш ? Их, их, будало моја! — и он je ладном руком помилова no образу. После вечере, Ајиша je ћутке простирала душек, a он je седео на сећији и размишљао: Ето, изгубио je свој кућни мир. Са каквом je љ убављ у пре посматрао своју ж ену док би обављ ала исти посао. Ha њиховим лицима рађали би се срећни осмеси и погледи пуни љубави и миловања. Неш то као свето и у исто време мило обузимало би њ егову душу, и у тим часовима своју срећу неби дао з а цео свет. У том осећањ у као да je био циљ његова ж ивота, награда за сав труд и претрпљене невоље. A сад? Све je то прошло. Kao да се отрцало. Ето он сада, посматра своју ж ену и ништа привлачна не налази на њој. Пуста je некуд и проста. Јест, нешто мртво лежи на њој, na не можеш ни да je дотакнеш . A она, Ана? Жива, сочна и замамна; да полудиш. При помисли на њу, нешто се узбуди у Омеру, пренесе га у купе и о б у зе га онај бесни тр ен утак коме се он сав предаде, н езасито га оживљујући. — Што не леж еш ? — тр ж е га молећив глас; као да мачка мјаукну, тако му се учину. Он набра обрве: — Уморан сам рече и нехотице осорно. И зачас се угаси' светло у њ ихову конаку и они легоше Једно поред другог, *у и>то време далеко једн а од другог. Бож е мој, ш та ли му je ? питала се Ајиша. Да га није опчинила каква неваљалица, или je изгубио у трговини ? Тако почеше да je море најцрње слутње, али не смеде ни речи да проговори, јер joj његово садање опхођењ е беш е исувише непознато и строго. T a он je мушко и кућни домаћин. A ш та je знала она си рота? Нигде није и злази ла ван њена четири зида, сем у посете родбини и комшинкама. Чаршија, далеки свет, градови, трамваји, биоскопи, железнице, аероплани, аутомобили, она з а њ их тек ако je чула и од свег тог у њеним мислима стварала се нека испретурана и нејасна слика боја и звукова, преко које je она прелазила, живећи само з а своју куђу и свог Омера. И сад се напињао њен скучени ум да докучи неш то, али je остао бедан и немоћан и она je заплакала, гушећи јецаје у себи, јецаје пуне горчине и неизвесности. Ha извану je једнако левала киша, допирали неки чудни гласови и з тишине и и мешали се са њеним болом и сузам а, звали je негде и звиждали joj, a она се само скупљала у себе, у своју немоћ и свој чемер. Уморан од пута, Омер je хркао и пуш тао шиш таве гласове што се саблаж њ иво разбегавали no соби, док je к роз завесе и реш етке на прозорима допирала ш крта светлост од електричне лампе са улице. 2 �ваца искрснуше опет предањ, na се почеше да претварају у неку невиђену и страшну животињу, попут огромног пацова. И тај пацов глође му сву његову запаљ ену нутрину и боли га, боли, стеж е и реже. A једини лек том свему, то je она, Ана. Она je 1јаво и анђео у истој кожи. Она je волшебкиња и свирепа жена, са осмехом који мож е да усрећи и унесрећи. Њени загрљаји су опојни заборав свих мука и болова. Ено je, седи за касом и посматра га смешећи се. У погледу joj je и љубав, и мржња и понос на сопствену моћ. У њему je рафинисана поквареност и голубиња привлачност уједно. 0 , заш то га она мучи толико! Одваја га од целог света својим загрљајима да' га сутра презриво погледа, или да се на његове очи најраскалашеније забављ а са четом кавалира. Он се трж е. Пред касом није стајао нико. Кроз напола спуштене трепавице и са охолим смешком на уснама, посматрала га Ана. Kao д а је хтеларећи: »Ja сам прегорила све. Прегарај и ти, или цркни! Изеди сам своју душу и умри на мукама. Будало! и толико u iriiw nar _ Камо ти мушка снага ..и понос? Зар да тиш због једне изгубљ ене ж ене! Да joj легнеш под папучу као nac.« Али се и тај поглед претвори у други, посве другог изражаја и значења, na kao да хтеде рећи: »Волим те и за т о те,мучим. Хоћу да те срозам дубоко, na да^ будемо једнаки « Па опет: »Зар тебе, проста човека да волим код оволиких финих и образованих.« Он je погледа са страховитом мржњом, али само један благ и заљ убљ ен осмех, у трен ока избриса чемер из његове душ‘е[ — Вина! — и он rioffoBa отпоче да пије. Засвираше цигани бурно, весело. Кафан; плови као лађа пропасти, лађа лудака, весељака и љубавника. A у Омеру се расплив; бескрајна и недокучива л>убав и он запева bi крештаво, na уместо песме љубави, испад( очајно излевањ е боли и утрпљеничког вапаја у пп моћ. И као да му неко пресече песму, он npecn .ше Лице му поприми суров израз, очи му закрвавицл и он шкрипну зубима. Затим, као да скупи сву снагу, диж е се, дотетура до касе Ii хтеде да пољуби Ану. Али уместо пољупца, ненадно врисну као ван себе: — Марш! Марш кући! Музика преста и тајац испуни кафану. — Шта je ? Шта je т о ? — чу се са свих страна и круг-радозналих створи се око њих. Усправна и охола, Ана га презриво посматраше, без речи. A њега од тог погледа спопаде малодушје и немоћ, na само што прошапта: — . Ништа, ништа — и отетура сав утучен на своје место. III. И зелена река кроз град однела je вреле дане лета, и узорели су виногради no присојима и све му je прошло у грчевитим трзајима na се залило н еи змерном тугом и празнином у души. Јесен je. Јесен je у души Омера Кање. Све je то био један ружан сан, нека покора што му се сручила на главу — суђено. И ето он je остао го као прст, али осећа да му je олакшало. Нестало je ђавола у њему. Кад се само сети мука које je препатио, дође му чисто да побегне од сама себе. И он беж и у поља, лута, a мисли га гоне као ројеви, док сирота Ајиша, болом сломљена, седи у конацима и сузе joj блистају на бледим образима. Али ни ово не потраја дуго. Стиша се na за мири. Сада, кад он размишља о тим часовима дође му чисто криво на сама себе. Али шта je он опет тому свему крив? Зар га она није опчинила! Ко зна шта му je сипала у вино, a ш та давала у пољупцима. Ех, ех! -r- Омере, брате, фала Богу кад je њу ђавб однио ™вори му * al*e Će<P°> његов друг из детињства. — Млад си, здрав си. Радићеш и зарадићеш. И на Омерову душу падају пријатељске речи као мелем на рану. О, како je он ж елео да га неко утеши и осоколи. Ж еднео je з а овим речима још откако je ње нестало. A ње je нестало изненада као што се и појавила. Одлетела je као тица незнано куда. М оже бити пут севера, у своје родне стране. Сад Омер више и не мисли на њу. Он мисли на своју кућу и срећан je да и она није отишла на телала. Тако у сутон, он седи на авлијској софи и посматра своју кућицу, na му нека милина залије душу и дође му да се залети и изљуби све бојали пенџере на њој. Јест, истина, он се никад није осећао срећнијим као данас. Сад он тек види каква га je несрећа могла да за Ci lecn na je срећан да je прохујала као ружан сан. Тојави се и његова ж ена Ајиша, a он joj се насмеши П| некуд и болно и мило у исти час, насмеши joj се чудно као иза неког сна, и за необичних путовања. Он je то соколи и повраћа у стари њихов живот. A она још плашљива. З н а она све и боли je у срцу. Још не може да прегори. Седне до њега, загледа се некуд преко авлије и узд ахн е. A он, њен Омер, дигне руку, na као да се боји да je не увреди, спусти je на њено раме и благо je привуче к себи. И ћуте тако, осећајући била својих живота у свечаном сутону. И сви преживели боли прохује кроз њих, прекале их у њиховој љубави и они све тешње и тешње спајају се у једно. A после се трзају, насмеше једно на друго и прошаптају скоро у исти час: — Хвала Богу кад je прошло! з �Ahmed Muradbegović Nesretnice! — Mjesto tebe — Majčinu sram otu Na obrazu svom e morat će da nosi Tvoj rodjeni sin. Materi zemlji 0 zemljo! Začetnice zala podlosti i varke! Zadrla si slatk o sv e otrovne zube U jabuku meku pod grudim a mojim 1 sa sm iješkom gadnim na podm uklom licu Pohlepno se gostiš sa životom mojim Do posljednje mrve! Ahmed Muradbegović Nepovrat Grudi su mi vasiona, Kojom kruže zvijezde svjetovi i carstva G randioznim ritm om harm onije stvari I k roz prostor vječni sa suncem n a čelu I žezlom u ruci Idem ja, sirom ak — Car nad carevima. 0 rodiljo jadna! Ti, što dijete svoje u postelji jedeš 1 srce mu griskaš kao krušku sočnu, Zar te nije stid ? Tu kraj tvojih grudi, punih topla mlijeka, Jedno-pojedno umiru ti djeca Od gladi i strave pred pandžam a tvojim 1 pohlepom gadnom. Podam nom je vatren konj ! topoće kopitam a, bije mliječni put, Za nama je krvav trag, M^kom rukom kao krilom upravljam mu hod Tražim — Nepovrat. 0 kukavna majko! Što zatireš tako svoj najbolji porod, Koji ništa nema, Do jabuke bolne^u gru d im a,svojim ? Pa zar da i ong>tvoj zalogaj b.Ude, Kraj toliko gozbi i raskošnih slava, Plesova i svadbi i vašara pjanih, Kojim tebe č a s t e . . . 0 kako si ružna ti naduta ženo, Bludnice sa ugla, Što prodaješ seb e svoj ponos i čast Ugojenom stadu sn obova b ez duše, 1 prepuštaš kćeri i sltiove svoje Djavolu, što plaća. Nepovrat je novo carstvo u svem iru grudi, Ja ostavljam vasionu, Kojom kruže stare zvijezde i svjetovi zli, Srce ćutim u grudima, kao oštar nož Zaboden u svemir. и Prokletnice staral Pljusnut ću te danas po obra Prezirom i mržnjom, 1 ostavit na njem svoj vječiti pečat, Da u krugu žena rodilja i majki Tvoje lice nikad ne ugleda božjeg! Kukavice! Imal veće kletve od sram ote ove, Kad na obraz majčin, kao malj se spusti Krvava i teška, očajnička pljuska Rodjenoga s in a ? ! Ne, ja poznam tebe! T voj vještački obraz, pun sram a i blata, Ne će pocrvenit, Već pakosnim sm ijehom poruge i zlobe Iscerit se na me, ko razjaren krvnik Na nedužan stvor. G rješnice stara! Ko će se postidit za udarac ovaj. Za sv e grijehe tvoje, Za uvrijedjen p onos rodjenoga sina, Mjesto tebe — K o? 4 I;! ИШШ; U starom e carstvu ja sam tužan kralj. Konj topoće kopitam a, Uzde su mu moje ruke A bič — crna bol. Pred urankom ja ću naći Zatvoreni grad. Ključevi su moje misli, a grad — Nepovrat. Ahmed Muradbegović Ispovijest Danas tečem kroz sve stvari Kao opći bol. Kako srce bolno pada U bezdani k r u g ! Srce moje, to je ptiče, koje traži Dan, Bez zalaska sunca. S vite grane, što ga nebu diže Pada — U zlokobnu noć. Ja znam , da će opet podignut se sutra U svoje gnijezdo 1 znam , kada umre, proživit će sam nom Prvi rođen dan. �Исак Самаковлија Јеврејин који се суботом не моли Богу Југо je шпањолски Јеврејин. Можда су му стари били у XV. стољећу финансијери Краљице Изабеле и Краља Фердинанда или знаменити љекари високих државннка, a можда само очајни Марани1) који су no дану живјели no црквама и манастирима, носили велике крстове око врата, облачили се у испосничка одијела, a ноћу Силазили криомице у подруме, огртали се пожутјелим талетима na се молили старом Богу Јехови бацајући се на земљу, тукући се до избезумљ ености у прса и закљињући се: адонај елоену, адонај ехад!8) Јусо je једва што знао о тим фамилијарним традицијама. Једва je знао шта му je био отац и гдје се сам родио. Био je дуго у касаби. To je знао. У касаби je одрастао, оженио се и изродио дјецу. Из исте те варошице преселио се у Сарајево. Био je тада у напону своје снаге кад човјек вјерује у се више него што би требало. Оставио je касабу да постане трговац. И овдје у касаби био je трговац, али тамо у ш ехеру надао се да ће постати велики, прави трговац. Заиста, није био крив што га je нада преварила и покорио се je ф дбини без бунта. Исте je зиме омотао шал од плаве вунице око врата и стао з а округлу пеђ«.на>ћошку у Чемалуши, близу Старе Бање. Продавао je печене кестење. Поскакујући на мјесту (да 0и раскравио замрзле ноге) дизао je поклопац са усијана решета у коме су се пушили велики врући кестени na их превртао пржећи врхове прстију »као што ће грјешне људе пржити на оном свијету у паклу.« Од тог доба стшЈао je Јусо увјерење да он већ на овом свијету испашта гријехе na je вјеровао да ће му послије смрти душа отићи равно у Ган Ееден8) гдје се налазе душ е свих праведника »како je то записано у тори4) крупним и светим писменима. Али кад би Јусо, подигавши поклопац, угледао како се из распукнуте и поцрњеле коре румени печена слатка језгра, заборавио би замрзле ноге, изгорјеле прсте и свету тору. Истресајући мирисно, печено кестење у сандучић подјастук викао je радостан и сав занешен (као да пјева какову стару молитву): — Марони, марони, марооони . . . — Марони, марони, марооони . . . Покушавао je свашта. Напокон се снађе и удари у неку ситну трговину. Вуче се и з касабе у касабу, и з варошице у варошицу и продаје ситнарије. У свакој касаби има Јусо своје »дућане«: два три сандучића и no која кутија од тврдог папира. Оставља их no хановима и ханџијама једва да каже: — E ho нек остане док опет дођем. Не смета, у крају je. Неће нико дирати, — и онако сувишно додаје — буди мукајет ако ти није мрско. Јусо се не боји да ће ко дирати. Па и ако дира? КолИко je пута Јусо нашао обијене своје сандучиће na ником ништа. Јусо није водио о њима строго рачуна. Са собом je увијек носио нешто нове робе, a нису му ни крали свега:* ‘) а) *ј «) Марани су били силом прилика покрштени Јевреји. Moj Господ Б ог je један Једини. Ган Еден, хебр. = рај. Topa, хебр. = божји закон, Свето писмо. — E to све je вредније остало. Кажем ja да су дјеца дирала, играла се. A ко ће други? Тако Јусо прилази одваљеним каицима, истреса испретурану робу на комад цераде na ствар no ствар слаж е опет сандуке, озбиљ ан и весео као некад кад je слагао басму и кадифу у рафове у магази покрај старог Безистана. Кад сврши посао зак ује их, ћучнувши сједне на пете: — Ma није ништа однио, велим вам, ништа, — говори и тресе рукама na наставља као да прича неком ове згоде и з свога ж ивота. — Ништа, неколико ниски бобака, црвених кораља, али, вјерујте, све сама имитација, обична роба, срча, стакло, џам. Није вриједно да се каже. Јест, јест и то су nape у ова тешка времена, право ви каж ете, а л и . . . Бож е мој! Па и ми смо били д јец а . . . . . . Е, е . . . лијепо je то б и л о . . . лијеп о. . . Познају га сви no овим малим варошицама. УвијеХ доноси нешто. Ето га са стотинама кутија мазе з а ципеле. Мало je покварена, али су за т о три кутије за динар. И цијела се варош снабдије, све се ципеле сутрадан за ц р н е. . . Сред јесени избије са врећом сламнатих шешира: — Три динара шешир — три динара! Није панама, али je права слама. Бечки шешири и з Италије. Три динара комад! виче и смије се заједно са свијетом. A свијет се смије и људи na купује. Купују и трговци беспослени, узимају na их натичу чаршијским будалама. И тако: снијег пада a Зајко пролази чаршијом, на глави му сламнати ћулах. Јеја, гл ухонијема падавичарка игра пред пекаром на залеђеној калдрми, клања се и скида жирарди шешир с главе, изврне га na показује руком да joj баце бакшиш. Ha љ ето изађу и остали сламнати шешири, све један no један као лепири кад се у рано прољеће јаве. Ж ути, бијели, све један no један. Први се усуди да га изнесе Фрањета, пензионисани ж андар, a онда заредају други. Са Јусом се свијет шали. Виде га малена, зап уштена, у издераним панталонама, одваљ ених ђонова, у масном и улупљеном фесу, необријана, na свак осјећа да je судбина прошла крај т ога човјека, гурнувши га мало ћошкасто у ребра. Па ето, тр еб а се с њиме мало нашалити, потегнути га мало з а капут. Не мисли му нико зло бо ж е сачувај1 Оваком се човјечуљку не може ни мислити зло. Има већ коме. Њ ему сигурно не. Али Јуси тр еба к азати : »добро га дошо, локезе с т о 1)!« Сипа неки шаљивчина искварено шпањолским ријечима, a свијет се окупљ а око њега и Јусе. Кикоћу, смију се. И Јусо се смије, na се претвара као да je далеко да осјети да je предмет завитљавања ових учмалих и мемљивих људи који збијају комедију с њим да би се насмијали и нашли радост овдје у његовим издераним панталонама (јер их je живот отупио з а њу на другој страни). T o je Јусо, тај шпањолски Јеврејин. 0 пазарним данима сједи з а својим сандуцима на којима je начичкао своју робу, a око његова дућанчета ту украј ‘) Локе ес есто, шпжн. = шта je то? 5 �цесте ћуче сељанке држећи димије у једној руци, док другом чепркају no стварима као кокоши no буњишту. Узимају огледалца, башлије са црвеним, или црним стакленим главама, мећу и скидају прстење. Крај њих се дјеца муче отварајући зарђале чакије. Сељаци преврћу у рукама чешљеве, кефице з а бркове, помаде . . . Пробају, задијевају башлије, брошеве, чешљају се, пиште на орозове од тенећета, облаче капе, рукавице, шалове и погађају се. Јусо гледа и говори: — Јефтино, јефтино, само нек се прода! Муштерије се погађају, цјенкају свеједно што Јусо даје све у пола цијене. Јусо се претворио у један пљусак од ријечи, куне се да не мож е јефтиније дати, хвали р обу, набраја ствари: — Огледала од бруш ена ст а к л а . . . сејлани из Перзије цариградске шамије . . . рукавице од енглеске в у н е. . . бритве и з Г ер м а н и је ... јефтино, јефтино, само да се п р о д а . . . Р азн е ствари . . . ствариии . . . Јусо меће папирнате динаре у један џеп у постави од капута, a у вечер, послије пазара стрпа непродану р обу у сандучиђе, уђе у дућан каквог трговца na ћучне у крају, разастире згуж ван е динаре, слаж е их у хрпице и нешто веж е у рубац, нешто зам ота у папир и метне у џеп. — Како би пазар? — пита га трговац, — Е . . . ето, na добро je, добро. Ш та ћеш, дакас je динар велик. Има- у Сарајеву трговаца, дуплих трговаца, драги мој,- 'na, нећеш вјеровати, не пазаре ни з а кирију. A ево ja no ctemit касабицама пазарујем no нешто. — М ож е ли изаћи фртаљ меке? — Е . . . е . . . — смијешка се Јусо и баца главу амо тамо — na мож е, м ож е| Дигне се, сврати у пекару na одатле равно у биртију »Код Голуба« ту наручи ракију и чека трљајући узнемирено руке. Кад дохвати боцу, нагне je и искапи у кап. ТекуБина зак лок оће у стакленом грлу и нестане je. Јусо отаре рукавом уста, плати, преда боцу na сједне з а сто. Из џепа извади главицу лука a испод капута сомун, заи ш те мало соли и вечерава. Паслије зам етну с њим говор и часте ra: неко ракијом, неко мезетом. Ш аде се с њим, он им прича, na кад крене љуљајући се настане смијех »да просто цркнеш. Тако je смијешан кад се загега.« Сутрадан нема више Јусе. Отиш ао je пјешице, или у теретним колима. Ко води о том е бригу? Само на вечер »Код Голуба« сјети ће се неко кад настане шутња: »нема данас Јусе, сигурно je оти ш а о ...« * * * Једне вечери — био je мјесец март — сретнем се с њим у хану на пола пута међу двије касабице. Стајао je на миндерлуку са рукама на прсима, окренут зиду. Молио je вечерњу молитву — арвит. Кад je свршио молитву приђе ми тихо: — Добар вече — скоро шапну у шпањолском је зи к у . — Куда ви у то доба? Понудих му кутију са цигаретама и одговорим: — Ja, Јусо, идем кући, a ти куда no овом блату и киши? Јусо се скупи, те з а fcac постаде мањи него je био, протрљ а руке, преврну очима, осмијехну се, обор и главу, и неш то стидљиво нешто важно, рече: — Ja нити идем кући, нити од куће. Ha путу сам, господине, на путу. Ето, овдје ћу ноћити, a сутра идем у Бусовачу. 6 Ханџија иринесе машицама ж еру и Јусо ирипали цигару, држсћи лијеву руку на прсима. Кад припали учини темена и сједе, прекрстивши ноге на голи миндер. Напољу je падала још киша. Чекао сам на кафу. У великом ибрику кључала je вода. Мала лампа са чађавим стаклом једва je горјела, док je ж ер а згрн ута пред пећ давала више свјетла и угодно гријала. Ja сам час гледао у ханџију, час у ж еру. Ослушкивао сам како пада киша са озбиљ нош ћу човјека који вјерује да ће сазнати no њеном падањ у хоћ е ли бр зо престати или не, док ми мисао лутала мојима код куће, кад ми се укочи поглед на таваници са нагнутом главом према п розору. Не знам колико je то потрајало, али одједном осјетим да je Јусо упро своје мале очи у ме и да ме посматра. О кренувши се нагло и увјерим се. Јусо бр зо обори поглед и, као да je хтио да се исприча, да објасни, рече: — И ваш je посао тежак. Ja сам се мало насмијао. Би ми чудно д а чујем баш о д њ ега ову примједбу. И Јусо се насмија (можда да би тако потврдио да имам и право што сам се насмијао) na додаде: — Киша je напољу, блато . . . мрак — na п оказа на „свше босе ноге. — Ето, ja сам морао скинути и чарапе да ми се мало осуше. Гледао сам га: фес му мокар, na се скупио и испузо до на вр* чела, a чело му ко пољевено црвеним вином, мале очи, неправилан широк нос, спуштени бркови, необријано лице, и уши клемпаве и ок ренуте напријед. Би ми некако неугодно. Нешто се тугаљиво просу у мени. Т еж ак се осјећај плео у једно нер азрјешиво клупко, na ми се учини као да ми je стало негдје у грлу na дави. Све one туж н е слике које сам видио на путу под теретом теш ких облака и з којих je цурила киша ук азаш е ми се: блатњ ава разрована цеста са локвама мутне воде, остаци пожутјелог снијега, мокрина, сумрак и тугаљива ш утњ а голог дрвећа чије су гране, сухе и црне стршиле у вис као какве немоћне танке и мршаве руке са, стотину дугачких поцрњелих прстију, и она страш на тишина са неоглашеним криковима у даљини гдје се магла додиравала зем љ е, преваљени п лотови . . . све се то стапаш е са овим ш то ми овај паћеник у том смрдљивом хан у престави. О пазих гдје виси пар издераних мокрих чарапа, пажљиво објеш ених да се крај пећи суш е и у исти трен удари ми знојав, кисео смрад у нос. Учини ми се да видим Јусин ж ивот који он бриж љ иво чува као да вири, смјешка се и гледа у ме и з оних рупа на чарапама. Механички д охватих тор бу и и звадих боцу. Због стида да сам попијем чашицу ракије упитам Јусу да ли je попио данас своју гиду. Би ми одмах ж ао, јер осјетих како се Јусо узнемири. Обли ме румен. Учини ми се да сађох на дно оних што га чашћавају no биртијама да измаме и з њ ега неш то з а своју шалу и да му се насмију. Moje je кајање било касно. Јусо (пошто се окренуо амо тамо) примакну јаче ноге, затур и фес на једну страну na вели: — Срамота je да ja пред вама овако говорим. З н ате, ja сам сиромашак један, обичан човек, a ви сте учен, господин и д о к т о р . . . али, верујте, о пићу има свако своју мудрост. Зар није так о? Ви велите на примјер: пиће не ваља. Или ви к аж ете: пиће без �Mjepe не ваља. И то je сасвим лијепо и паметно. Вјерујте то je пам етн о. . . Хвала, хвала — рече и прихвати опрезно чашицу. — Видите, господине, кад човјек овако прокисне. . . е . . . е . . онда треба и нешто преко гиде спремити у стомак. Стомак вам je једно проклетство, то je гал ут1) . . . ...Ж и в јел и , живјели! Јусо ме погледа, дигну чашу до висине уста, затвори очи, рече кратку молитву и искапи. Лагано спусти чашу преда ме и стресе се: — Уз оваку ракију требало би да je прописано да се каж у двије молитве, или да се у з рђаву не казује никаква. Али то би био гријех. A гријех je и пити рђаву ракију. Вјерујте ми, господине, ja овако на путу много гријешим. Шта ћу! T o je на концу конца живот. Не може бити све у реду. Али, ова je ракија баш нешто! Оваква je ракија само за Песах. Јусо ме погледа, na настави опет мирно као да говори сам са собом: — Ви сигурно зн ате да je Песах близу. Опростите, ви не треба да знате да je Песах близу, али ви, ето, зн ате да je свега још . . . понедељак — понедељ ак. . . уторак . . . петак . . . ето, још десетак дана до П есаха... Живјели, живјели! знате, господине, ja вас још познајем кад сте били дијете. Ишли сте у школу. Живјели! Болило ме je нешто у дробу, али још ова чаша na ће проћи. Јусо опет спусти лагано и опрезно чашу, мљацну језиком na настави: — Није чудо, није чудо да je као права медицина! Ханџија je дријемао и пухао на десни кут устију. Џезве са финџанима биле ćy крај нас и свјетлуцале према жери. Напољу се чуо вјетар. Изгледало je да киша престаје. — Huje чудо, госгтодине! оваквом сам се ракијом научио пити. Ja га случајно погледам. Он обори очи: — Huje истина; није, господине! Пити се нисам научио. Зар није тако? Ово како ja пијем не значи да сам се научио пити. A зн ате ли како сам почео пити? E to , na нема много. Једно десет година. . . Знате, ja сам једном банкротиро. Не знам ни сам како то дође. Једног сам дана видио — јасно и бистро — да није као што je било иприје и понио сам кључе на суд. Не, не, господине, све то није истина. Није. Eto , и to ми je највише жао. Вјерујте, ж ао ми je што немогу да кажем: однио сам кључе на суд. Знате, онда би се видјело како je то дошло. Али, господине кључеви се нису требали носити на суд. Зашто? E to , просто стога што нисам ником био ништа дужан. Купово сам све за готово. Moj брат, Бињо казао je да je то била сва несрећа. Тада сам отишао у биртију и кад сам дошао кући био сам пијан. Од тога дана, чини ми се, почео je велики живот. Био сам преселио у Сарајево да постанем велик трговац и просто се ствари измијениле. Почео je живот. Шта ћете, господине, све иде својим tokom. Живјели, живјели и весео да проведем Песах са својом дјецом и својом сењором! Видите, господине, и ja имам дјецу. Шта ћете, то je обична ствар, a вјерујте то je корисна ствар. Ja имам двије дјевојке и једног сина. Син ми иде у школу. Не учи најбоље — али je паметно дијете. Дјевојке иду у »шнајдерај.« И жена ради у некој фабрици. И живи се лијепо. Ja ходам около продајем ситнарије донесем који пут и ‘) галут, хебреј. = Изгнанство, (несрећа, извор патње). нашто napa кући. Није то много. Али je данас диНар голема ствар. Зар није тако? — И моје кћери, roсподине, лијепе. Знате, на улици кад их сретнем ja бјежим у крај. Зар није то паметно. Ja сам пун закрпа, нисам увијек ни обријан, ципеле су ми искривљене. A зн ате, моје су кћери као да су изаш ле из бање, управо тако. Фризура вам je ту, na шешир, na пудер, na »пелц«. Јусо je метнуо руку на моје кољено и дрмнуо ме. Његове мале очи свијетлиле су се и биле су изашле нешто и з капака. Радост се рађала у грубим цртама његова лица. — Јест, господине, не лажем вам. Обје моје кћерке имају каиут с »пелцом«. И моја жена има капут с »пелцом«. Додуше, њен je капут стар. Видите, живи се добро. A вјерујте, ja знам како je било тешко док je дошло вријеме да се обуче и »пелц«. — Вјерујте, да je требало мало и пити. Полић, два, три na и више. Бож е мој, већ према потребама. И данас има потреба. Дјеца веле: твоја je дужност да нас храниш док се не удамо. И зар немају право? Доста да се оне саме одијевају. Доста. Па још одијевају и мајку. Дају joj старе блузе, и рекле, дали су joj ове зиме и мантиљ са »пелцом«. Купили су joj и шешир. Не вјерујете? Па молим вас, зар није у реду да и она носи шешир? Мантиљ, »пелс«, шешир1 To je тако једноставно. И вјерујте, господине, да ja видим да моја жена данас иде у оном дугачком шалу и с капутом са дукатима, вјерујте, било би му као да гледам мајку — на оном свијету имала добро — a не своју жену. Истина, било би ми драго — не велим — јер би се сјетио добрих дана, и ja бих joj пришао и питао: куда то драга жено? Бих, вјерујте господине. Али она je овако љепша. Заиста она никад 'у животу није била тако лијепа као сад. Сад има и зубе. A вјерујте ми, ни дјевојком није имала зуба. И ja je поштујем. Поштујем много. И драго ми je кад изађе из куће. Стојим и за црвене завјесе у својој соби и гледам за њом. — Знате, господине, баш ми ова ваша ракија прија. Тако ми je топло око црца. Живјели, живјели! A што ви тако мало пијете? — Дакле, зн ате господине, ja станујем у својој кући одијељено. Имам собу з а се. Не волим спавати у кревету na и немам кревета у соби. Мени каже жена да сам ракијаш. Има право. Зар није тако? Ja пијем мало — али суботом пијем много. Суботом пијем, пијем, господине мој! Јусо устаде, дохвати троножац и сједе. Опружи ноге, руке метну у џепове од пантолона, care главу да му се брада дотакну прсију na заж мири — Суботом пијем р ум . . . р у м . . . W откад имам собу за се, спавам цијеле суботе. Tora дана једем мало, мало, велим вам, али пијем зато. И не пијем ракију него рум. Рум, господине мој! Ви мислите да ja гријешим. Ето, ви сте паметан човјек, учен. A реците ви мени, зар не гријеше и други ? Хе, х е! Ja се молим цијеле недеље Богу — благословено буди име његово — a суботом се одмарам. Цијеле се недеље молим Богу за све што ми даје, з а све што ме у животу срета, за здравље, з а срећу, з а добру жену, за девојке, з а сина, з а ципеле од лака, за »пелц«, за моја путовања з а оне ситне игле, сафуне, огледалца, ножиће, играчке, кутијице, зарђале бриЈаче, пантлике, шешире, чешљеве и све друго што овуда no касабама продајем. З а све то ja хвалим Bora, молим му се з а милост цијеле нелеље, шест 7 �ииних дана. Молим се?у јутро, у подне, молим се у вечер. Па, ето, кад се сви други Јевреји моле Богу лијепо подшишани, умивени, обучени у суботњ а одијела, ja се одмарам. Ja се суботом не молим Богу. Суботом се одмарам, лежим на душеку и пијем рум. Субота je светац. Немојте се љ утити, господине, ви сте разуман човјек и ви зн ате ш то je светац. Ето Песах je светац. И то велики светац. Ha Песах се не смије пити рум. Ha Песах се пије вино. Бијело, црвено или црно. Вино »шел П есах«1). Моше Рабену нас je спасао и з Египта. З ато je Песах. И за т о што славимо Песах, спасићемо се и осталог зла. Т а к о је. И треба да се спасимо, јер зл о je зло. Стога се у мојој кући слави Песах од срца. Прије ми je било тешко да дочекам Песах. Морао сам све да зарадим: и брашно з а пасквалне хљ ебове и брашно з а мацу2), и jaja, и зејтин, и месо, и коју кокош, и једну лијеп у рибу. И зељ е, прасу, датуљ е, бадеме, сухо грожђе, вино, шећер, наранџе. И опет jaja, и опет зејтин, и опет кокош и опет рибу и опет месо. Да, мој господине! To je био један трошак, a други je био: дјеца су требала одијела, кошуље, чарапе, ципеле. И ж ен а je требала свашта. Ja сам то добро знао. Али, Бож е мој, човјек затвори једно око, да не види шта све треба. Па и ja смам требао, једном фес, други пут ципеле. Само дијете, мушко дцјете — ах, дјеца су мушка, велим вам господине, сретни дарови бож ји. Син није требао ништа. Он je добивао од друш тва сваког П есаха и одијело, и ципеле, и чарапе, и фес. T o je милина видјети. Дође дијете и носи. Распореди све no соби na скаче од радости. Лупа ногама no кући као мало ждријебе. To je прва радост коју доноси Песах у моју кућу. — Да, да. Све сам ja то морао набављати и доносити кући. И зн ајте да je било теш ко. Данас je другачије. Данас ja једноставно ja донесем у - не, ja не носим данас ништа, ja шаљем поштом: одавде двадесет динара, оданде педесет, тридесет, колико се нађе и пишем на упутници: з а Песах. И ja путујем. Био сам у Земуну, био у Маглају, идем и з мјеста у мјесто, и з касабе у касабу, продајем игле, огледала, конац, викскрему, поткове, клинце, напршњаке, лончиће, б о б к е . . . све неке ситнарије, господине, ситнарије што ми трговци у Сарајеву дају м ож да онако, мож да на кредит, да, да, на кредит. Ja продајем и шаљем новац з а Песах. Али дођите у Сарајево на Песах na да видите! С оба гдје ми je фамилија врло je лијепо намјештена. Кревети су од тврдог дрвета, орммри исто тако. Столице су са сједалом од коже. Има и ћилим. Кажем вам, господине, имате гдје уђи. Дођите, реците да сам вас ja позвао. Ja ћу бити у својој соби. — Код нас je на Песах лијепо. Ha вечер кад дођем и з храма кући једва се усудим да уђем. Имам и ja чисте ципеле и добар фес na носим и кравату. И обријан сам, али, знате, моје су дјевојке тако лијеп е, имају црвене усне, лијепо црвено обојене. Око очију имају црне колутове и много пудера у лицу. О не су фине као богаташке кћери. A ж ена м оја? Ja видим то вас интересира да знате. Е, али вјерујте, ja се не усуђујем да je погледам. Узмем књигу и молим кидуш**8), na кад свршим молитву, ето, за боравим се na искапим цијелу чашу, не оставим Ј) шел Песах, хебр. — за Песах, што je слободно јести пити на тај празник. *) маца, хебр. = љебови без кваса и соли. 8) кидуш, хебр. — благослов. 8 њима ништа да би и они окусили од благословског вина. Заборавим се. Они ме грде погледима. Ja гледам испод ока. Ж ена je моја мала, али je крупна. О брази су joj остарили. У боковима je широка и има обле руке. Гледам испод ока na сједнем з а сто и, како зн а те, на Песах тр еба сјести и наслонити се. Ja сједнем, уздахнем д убоко, наслоним се и почнем да пјевам х а г о д у 1). — Хагада je лијепа. Сјећате се како се у њој пјева: тор а говори о четри сина, о мудром, о рђавом, о малоумном и о сину који не зн а да пита. Видите, з а свога вам сина могу рећи: он спада у мудре. Ja то кажем, његов отац. A некад ме мучи: Б ож е мој, што ли je мој отац мислио о мени, кад je читао хагаду. У коју ме je врсту стрпао ? Ш та ви велите, господине? Уосталом, то je сад свеједно ? Т ако ми славимо Песах. Ja пјевам хагаду и полажем велику важ ност да и ж ен а и дјевојке к аж у: П есах, маца и горко зељ е. T o мора бити. Нек зн ају: П е с а х је о с л о бођењ е; маца су љебови, погаче које су наши стари јели на путу кад су бјежали и з Египта. A горко з е љ е - значи! овако je горак ж ивот, то јест, овако je горак био њ ихов ж ивот у ропству. Т ако je то. Ж ен а и дјевојке говоре те ријечи и ja пазим да нагласе свако слово. Онда им дијелим љ еб и горко зељ е, пелин, нек једу, нек ж вачу, нек сазнају како je ж ивот горак. Онда пијемо вино. Пијемо прописно. T o јест, ja пијем прописно, a они га мијешају с водом. Мислим да се на Песах несмије вино мијешати с водом. З ар није так о? — Онда једемо рибу, чорбу са кнедлама, пјевамо пјесму »о јар ету« и идемо спавати. Ja идем у своју собу. Јези к ми заплиће од вина и ja сањам леж ећи на леђима на душ еку. Сањам и просто видим: преда мном сједи на златној столици фараон. Њ егова je брада црвена као и зр езан духан. Очи су му зелен е као трава. У руци држ и сребрени штап са златн ом круном. Крај њ ега стоје официри са медаљама на прсима и зеленим перјаницама на глави. Ha сред велике дворане мангала, на мангали један црвен камен, сјајан као биљ ур, a до њ ега права ж ива ж еравица. Једна лијепа дјевојка голих мишица са бр иљантима у коси води дијете. И мећу дијете пред мангалу да виде ш та ћ е у зе т и : драги камен или жеравицу. З н ат е господине, то je наш Моше Рабену. И вјерујте ми, ja сав задрхтим . Знам ако у зм е камен одмах ће му одсјећи главу. И дрхтим, знојим се, и ено паметно дијете хоћ е да д охвати баш камен, јер види ж еравица je жеравица. Паметно дијете, a не зн а ш та га чека, не зн а д а je то искуш ењ е, зам ка. И вјерујте ми, господине, ja видим одједном анђела, лети с неба, лети na узи м а дјетињ у ручицу и носи je ка жеравици. И замислите, т а то je дивно, спашен je, узи м а ж еравицу и носи je у уста. Дивно, ja се р азбудим , пруж им руку, тр аж и м да се рукујем, да се радујем с неким, да, да, тр аж и м неког.... А х Песах je диван. Т реба зн ати и забрати и вино. Некад je бијело бољ е од црнога, и од црвеног. И моја ж ен а воли бијело вино. Она к аж е, не мрљају се чаршафи. Moja ж ен а има широке бокове. — З ар х о ћ ет е да идете ? — Није вас ст р ах у то д о б а ? Пробудио сам ханџију. Упрегао ми je коњ а. Киша je била већ престала. Облаци су се цијепали. По њиховим густим рубовима ук ази в ао се сребрнаст Ј) хагада, хебр. = прича о ослобођењу из египатског ропства. �cjaj. Мјесец je био још потпуно застрт. Велики комади неба били су ведри и звијезде су се цаклиле. Свјеж и хладан ваздух удари ми у лице и чело. Дихао сам дубоко. Јусо je изаш ао пред хан. Причао je к акоје лијепа ноћ и трљао руке. Kao какав болесник увлачио je у се ваздух. Дихао je сад на нос, сад на уста и исправљао се, продуживао, издизао на ирстнма. Сјео сам у кола, огрнуо се ћебетом и прихватио узде: — Е, Јусо, дај руку, лаку ноћ! — Баш идете-? — рече прилазећи ми. — Шта ћете, мора се. Ж ивот je то. A можда вас сењора чека. Како се оно зове, ja, Симха, Симха — радост. Па тако je то. Ж алост — радост. Свега мора да има. Зар не господине? Лаку ноћ. Ja сам лричао много. Некад се развеж е језик — ракија, што ли, na се говори, говори. Угријс се срце. A реците ми... ви... ето кад дођете кући с пута... ви... ви спавате са вашом сењором... како да кажем... ви немате посебне собе... е... сигурно немате... тако je то... то je, шта ћете живот... просто живот... лаку ноћ... срећан вам пут... поздравите сењору... сењору... моја се зове Луна... Луна.,. Ошинуо сам коња док je Јусо говорио последње ријечи готово стидљиво и предишући. Видио сам још како му се мале очи сјаје. Одмичући за окуку чуо сам звиждук на прсте. Сложно али испрекидано разлијегао се звиждук у ноћ. Мали, бијели облаци путовали су небом, за стирали и откривали звијезде. ГЛАСОВИ МЛАЂИХ Усиомене у јесен Ноћас je туж но у моме стану, док јесен тихо, слеђених суза, брдима корача, и немир но<|и градом. *■ r t Кораци ноћи Лежим у тишини заспале собе ■и 1»утећи слушам кораке ноћи, што под прозорима нејасно шуште и расипљу се даљинама. 7 Под мојим пенџером: ветар уморно путује с наручјем лишћа удела, ljpi кораком сусталап утни к а. Ноћас je туж но у моме стј Ко робијаши, сивих одела, увела лица, за столом седе успомене. Покорно, с болом, сагнути причају, моле и прете. Негде у скривеном куту преде паук своје свилене нити, у срцу цветају чежње ко пролетњи катмери у девојачким авлијама и пеку. Слушам, не дишем скоро: немир продрхта кроз млечна стакла и пригушен смех на блатним цестама одјекну језиво у мраку. Ко птице, с усана мртвих, дани прошлости одајом лете. Робијаши, покорно, с болом, причају, моле и прете. Хај — залуд je било што више није; лицима вашим заборав се цери — у животу само поштују се мртви. Сам, са лицем ноћи на џаму, слушам — одлазе. 0 , ко то куца сву ноћ касну у прозоре моје, ко ми буди успомену јасну на вечерње мртве боје и дезојке младе што у пролетњим ноћима са горућим, расцвалим очима лутају улицама с а м е ? -------- — Гледам дуго кроз затворен прозор, a на вани, преко прљавих градских плочника, преко сивих, мртвих кровова и кроз подеране крошње старих стабала у црвеном јесењем парку — шуште осамљено дубоки кораци ноћи и крхко се расипљу даљинама, ко глас чобанчетове фруле у раним свитањима с прољећа. Под пенџером мојим: кораци калдрму кљују — то ветар уморан путује, с наручјем лишћа увела, ко неки путник'сустао. Јесен корача брдима, немире носи градом. јакша Кушаи Хамид Диздар. 9 �Велибор Глигорик Драме Лазе Косшића »Максим Црнојевић« Л азе Костића пре свега je драмски спев. Грађен je у реминисценцијама лектире Шекспира и искоришћен je у њему један збиљ а добар драмски мотив наше народне поезије. Цела je драмска конструкција у њему шекспирска, са рефлексивним, космичним, хамлетовским мотивима, драмским елементима Ричарда 111., јагоовским злим духом и метежима маса. Све те реминисценције су збирка епизода з а ону дирљиву песму »два се тића побратила«, лирски препеван народни еп, епизодб које су конструисале не драму него један драмски спев, више лирског него епског карактера. Централни лирски проблем je љубав Максима и Анђелије са трагедијом изгубљ ене лепоте, витештво побратимства са сукобима страсти; епски проблем владарска личност Иванова у метежима незадовољних маса; и драмски лаж но представљање Милоша з а Максима, једна свадба која сва виси о концу откривања заблуде у младожењи. Сва три проблема које je Л аза Костић добро поставио није извео у њиховој уметничкој укупности. Анђелија инстиктивно осећа да у Мидошу није Максим, иде з а инстиктом али у сусрету са Максимом не осећа пророчка откривења своје прве љубави. Нити њена љубав не одбија своју величину када je превара откривена и кадА je проблем и згубљене лепоте дотакао проблем ж ртве и велике душевне кризе разочарањ а и с а м и л о с т Ј П р е д смртно рањеним Милошем и пред, фрапантном ружноћом Максимовом она улива одвратност на превару као да je то био главни проблем њене љубави и беж и не као трагична љубавница која je доведена у положај страшних искушења срца и плоти већ као обманута невеста којој je подметнут младожења. Проблем изгубљ ене лепоте који je основни проблем овог драмског спева решаван je само унутраш њим борбама Максимовим и то више метафизичког и к о змичког карактера, у његовом болу пред огледалом и у самоосећању постиђеног мужјаштва и сруш ених витешких особина. Taj проблем je решен хамлетовским монолозима Миксимовим, монолозима који су управљени више проблему побратимства, него ли проблему љубави. Па и то je побратимство израж ено пре у ефектима него у чинима. Побратимство два млада витеза помућено je страстима према млетачкој лепотици Анђелији, те се страсти рву са витешким пожртвовањем али je несмислено да Максим убија Милоша у V. чину, када je у IV. чину после убиства Надановог као опроштен своје зле осветничке крви. Taj Надан, Jaro у »Максиму Црнојевићу«, сплеткар и провокатор, има највише драмских елемената у себи a и израж ај je Костићевих филозофских способности. Надан, сем свога импулса драмских заплета које није тако мајсторско да би сачинило драму, оваплоћењ е je злог нагона у човеку. Он то често и изјављује да je он у Иву све док коб влада у Иви. Он живи све док Иво фаталистички срља у пропаст свесно у себи али и инстиктивно у њему гура ra у пропаст и кад Иво у једном одсудном преокрету драме уби ја Надана, он то осећа као своје ослобођење a Максим као олакшање своје судбине. Убиством Надановим као д а je скинута змија са Максимовог срца и да je Л аза Костић од те епизоде створио 10 врховни драмски проблем наша књ ижевност би имала једну велику уметничку творевину. V. чин je деманти тог лепог драмског проблема јер Максим у једном ж естоком наступу мржњ е уби ја Милоша. Анђелија беж и, Милош умире праштајући, мати Максимова луди, отац гине и све се свршава у епском ређању истребљ ењ а личности. V. чин je просто позориш но отресањ е драме б е з дубљ их уметничких претензија. Ни проблем оца и мајке у питањ у синовљеве трагедије није ни уметнички ни етички израђен. О тац осећа више љ ути ну што je пао у једну н езгодну ситуацију зб о г синовљеве несреће него ли ш то осећа душевни потрес. Мати није велика у т е ш итељка душевног слома свога сина већ je утучена промашеном свадбом и страхом од Ивине љутине. Цео конац нема великих етичких особина na je остављен највише својој драмској фабули. У »Максиму Црнојевићу« има једна еп и зода и звађена из Ш експировог »Ричарда VII.« Ф илета, удовица Дуждевог сина Марка, хоћ е д а освети смрт свога м уж а, -али- у тренутку изврш ењ а освете побеђена je мужјаш твом и дрскош ћу Милошевом и мржњ а се претвара у тајну љ убав. Исту ту еп и зоду ричардовску употребио je Костић и у балади »Самсон и Далила« у драмском објаш њ ењ у како се Далила заљ уби л а у Самсона. T a балада, најимпресивнија у нашој књиж евности, поред своје на моменте снаж не артистичке стране има лаких еф ектно драмских сцена, као што je милије храм а Дагона при договору о савлађивању Самсона и епилог гњева Самсоновог. Утисак од Ш експировске лектире je од прворедне важ ности и у драмском раду Л азе К остића поред националног романтизма војвођанске врсте. »Максим Црнојевић«, ако нема драмске радње има драмске речитости. Ma да је зи к Костићев није чист ипак у овом драмском спеву теж и лапидарном и зр азу. »Пера Сегединац« спада у родољ убиве радове и не разликује се много од сличних у нашој историској драмској књ ижевности. И ту je драма више у препричавањ у догађаја него ли у самим догађајима. Пера Сегединац к роз неизврш ено сам оубиство прилази пож ртвовањ у своме народу и хришћански се предаје најтежим мукама ради отк ајањ а свога греха. И нквизиторске поступке на зем љ и сматра з а визи ју пакла на коју je осуђен а њ егова душ а због р азорене среће свога детета. Овом драмском раду била je п отребна класична »кривица« да би постао трагедија. Пера Сегединац je уби о заручника своје кћери и он испашта своју кривицу. Он постаје мученик народа јер je упропастио срећу своме детету. У овоме je пострадала величина мотива п ож р твовања з а народ али тр еба имати на уму д а je овај драмски рад више пригодног него епског карактера. »Пера Сегединац« je драмски рад пригодне сврхе са много слабијим драмским елементима и уметнички je далеко нижи него »Максим Црнојевић«. (Г. Јер емија Ж ивановић међутим je потпуно неумесно у Српској Књижевној З адрузи истакао »Перу Сегединца« на рачун »Максима Црнојевића«). Овај рад Костићев спада у патриотске декламације војвођанске књижевности и има прилевака Пелагићског духа (ми- �+рополит Вићентије). Композиција личносги нем& стварне линије већ je рађена према мостигнутим моментима драмског рада. »Ускокова љуба« je најслабији драмски рад Л азе Костића и требао je бити покушај грађења једне бурлеске. Добија се утисак усменог предања у књишкој тенденцији. Најефектнија je сцена са змијоглавима али je то тек зачетак једне смеле композиције. Лаза Костић кога су прошле генерације оптужиле з а сувишак маште, немоћ контроле ума над распојасаношћу маште, у драмским радовима показао je баш отсуство маште. »Максим Црнојевић« je јачи својом рефлексивношћу него ли својом драмском фабулом a »Пера Сегединац« својом дикцијом него ли драмским догађајима. Л аза Костић није имао та- ленат композиције великих дела нити душевну кристалност која je потребна драмском раду. Он je био песник на инспирације, инпровизатор, и његово песничко биће дејствовало je док je перо држ ао у рукама. Мада необично културан и свестрано образован, пробијао je и кроз њега његов занатлијски менталитет и дух његовог доба. Обични, свакодневни, текући реализам, кога je надвишавао својим особењачким приватним животом мешао се и у његов таленат, a меки, сладуњави и расплинути језик његове покрајине тешко се приањао з а његове епске и филозофске тенденције. Он je квалитет и експанзивност свога талента замишљао генијалношћу и зато je прилично олако приступао великим животним проблемима. ОЦЕНЕ И ПРИКАЗИ Милушин Бојић: П е с м е и д р а м е . Издање Српске Књижевне Задруге, коло XXX., број 197. 0 десетогодишњици смрти песника Милутина Бојића, Српска Књижевна Задруга издала je избор његових најкарактеристичнијих радова: Песме u драме. Kao песник, М. Бојић унео je једну осетну новину у нашу млађу, прератну књижевност, унео je кључање крви и стр^сти,' потенциран крик младости и све то давао у таквој форми као ниједан други пре њега. Оштрина и отвореност израза, богатство речи, све je чФ фасцинирало прератну генерацију и М. Бојића учинило маркан'гно& и снажним нагласком обележеном фигуром. Али и њега, као и све тадање песнике, као и данашње многе, кочила je строго укована и строго подељена рима, због чага његов песнички елан у више махова делује натегнуто и патетички, a каткад зазвони чак и шупљом празнином. Па и уз овај недостатак, Бојић je најјачи песник поменуте генерације. Могли би у његовом делу да видимо и неки прелаз из наше прератне песничке генерације у поратну. Најбурније доба наше историје у ком je Бојић, изгледа, био у напону свог песничког стварања, оставила je јак упечатак на његову поезију, a то je снажна патриотска нота. Али сем ове, он у свом делу остаје као најјачи у малобројном циклусу песама Приче. To je ужарени библијски Ориенат у ком je он могао да даде најјачег израза свом потенцираном песничком темпераменту. Заљубљени Давид, Давидова аесма u Салома, остаће задуго. незаборављене песме у нашој литератури и указиваће да je постојала и једна песничка генерација и један велик песник у доба наших великих историјских догађаја. Зато, издање, његових Песама u драма од стране Српске Књижевне Задруге заслужује пуну похвалу. X. X. Иво BojHOBuh: Д у б р о в а ч м а Т р и л о г и ј а . Издање Српске Књижевне Задруге, коло XXX., број 198. A k o je ико у нашу књижевкост унео дах романске лакоће и вербализма цифрастог, често пута речи поради речи и њихове лепоте и звонкости, то je песник Иво Војновић. To je његова главна особина, и ако мотивима често залази дубље у Балкан. И сами одјеци наше народне поезије у његовој уметности, начином своје стилизације и израза> не задиру дубоко у душу човека, колико очаравају око a и ухо својом мелодиозношћу. Такав je Иво Војновић, иначе велики ерудит, плодан и надалеко чувен наш писац Изградњом и сталожењем наше сопствене уметности, која ће потећи из горовитих центара отаџбине, a никако на њеним, таласима разних култура запљускиваним периферијама, уметност Иве ВојноБића изгубиће много од садање своје признате вредности. У овом свом издању, Српска Књижевна Задруга пружа нам једно од најбољих песникових дела „Дубровачку Трилогију" која садржи пропаст Слободе Дубровника, са доласком Ларистонове војске у град (Allons enfants!); затим пропадање дубровачке властеле (Сушон) и успомене на негдашње господство Дубровника и болну жалбу за бољим временима (Ha шараци). Ово дело имало je великог успеха при приказивању на нашим и страним позориицама. X . X. Јанко М. Веселиновић: С л и и е и з о е о с к о г ж и в о т а , свеска прва. Издање Српске Књижевне Задруге, коло XXX., број 199. Јанко Веселиновић не спада у one приповедаче уметтнике који своје сижее оживљују својом личношћу и дају им нарочите дражи, тонове и продубљења. Он прича и разводи ситуације, доводи их у сокобе и расплиће једноставним препричавањем живота. Али код тог, овај наш популарни приповедач, све те своје испричане догађаје обавија љубављу и за причање и за предмете тог свог причања: људе и пејсаже. Приповедач свог краја, он се не издваја из њега, него, срастао с њим, гледа на живот у њему исто као и његови јунаци. Зато je тако примитиван, a и посредан и близак у исто доба сложенијим и још равним духовима. Његове приче одушевљавају сву нашу младеж у почетцима свог образовања. Његове приче најближа су лектира нашим ширим слојевима. Сликама из сеоског живота Веселиновић je стекао широки број читалаца којимаје будио смисао и љубав за живот, књигу и књижевност у опште. Он je почетак наших духовних развоја и дуго затим кроз наш живот, израђен, компликован и оптерећен разним знањима и тегобама, звоне нам у души сећања на овог приповедача као топао глас фруле у даљини. E t o , такав je Јанко Веселиновић. X . X. Сибе Миличић: Ж е н а и Ч о в е н . Издање Српске Књижевне Задруге, коло XXX., бр. 200. Кроз ове приповетке г. Миличића иако не осећамо пулс његове личности, јер он бије тако слабо, осећамо вешта композитора. Он не уноси жарке ни снажне тонове у своје приповетке, na и кад их наоко и има, они делују мирно и неузбудљиво. И сама импулзивност његових примитивних јунака, у овој књизи, дата je једном јасном мирноћом која прелази скоро у анализу и зато много губи од своје посредности. Па ипак, кроз сва ова вешто вођена причања, на крају избија један нагласак особености писца, иако не јак и прилично мукло наглашен. Он избија из љубави спрам оних људи и крајева о којима он пише. Својим приповеткама, г. Миличић веома ретко одушевљава, али зато уме да заинтересује пажњу читаоца и да je води до краја. X. X. 11 �Povodom dela g. Hafiza Bušatlića {Hafiz A. Bušatlić: Šerijatsko-sudski postupnik. Sarajevo, 1927). Inalahe jemurukum en tuedulemanati ila ehliha ve iza hakemtum bejnenasi еп tahkum a bil adli! K uran. Bog Vam zapovijeda, da javne poslove povjerite sposobnim licima, a kada sudite među svijetom, da sudite pravedno! P re vod . Institucija šeriatskih sudova u Bosni i Hercegovini postoji od onih vremena od kad se je u ovim zem ­ ljama pojavila islam ska vjera. Njihova je zadaća pri­ mjena islam skog prava u konkretnim slučajevima u okviru njihove kompetencije. Kako je poznato islam sko je pravo pisano na arapskom jeziku, pa se ono preko tog jezika m ože i naučiti. A kako je ovaj jezik teško naučiti, jer iziskuje puno vremena i truda, u nas je uvijek malo bilo onih, koji bi dobro naučili taj jezik i koji bi pomoću pozna­ vanja tog jezika mogli s vrela upoznati i islam sko pravo. Za ogromnu većinu našeg svijeta islam sko pravo je bila zatvorena knjigi, a pojedine njegove norme m ogle su se doznati usm eno samo od onih rijetkih poznavaoca arapskog ili turskog jezika. U prošlosti se nije niko odvažio, da na srpski jezik prevede barem onaj dio islam skog prava, koji najviše zasijeca u društveni 'život muslim ana, a to je porodično i nasljedno, pravo, i ako se on o stoljećim a u ovoj zemlji primjenjuje kao pozitivno islam sko pravo. Ta oskudica prevoda «ije vladala sam o u pravnoj islam skoj znanosti, nego što je za čudo, čak i u vjer­ skoj obuci, pa do nedavna nijesmo skoro ništa imali prevedeno na naš jezik ni o islam skoj vjeri i njenim obredima kao ni o pravu. Živilo se je eto bez toga svega stolječima, pa čudo božje kako se je m oglo tako životariti. Tom stanju uzrokom je bio pretjerani fana­ tizam našeg svijeta. Do skora, naime, grijehotom se je smatralo prevesti i na papir staviti koji ajet iz Kurana ili Hadisa, tobože, da ne dođe pod noge. Naravno ovako nazadno i islamskoj nauci oprečno shvatanje dalo je povoda postojećoj kulturnoj zaostalosti m uslim ana u ovim krajevima, pa stoga i s pravom zaslužuje oštru osudu današnjeg naraštaja. Ovu ogromnu pogrešku skoro je prvi uočio dana­ šnji naš Reis ululema g. Čaušević, pa čim je počeo među nama aktivno djelovati, odmah je otpočeo sa prevodom i izdanjem vjerskih knjiga na svom m ate­ rinjem jeziku. Tako je eto na ovom polju istom prije dva decenija nastupio preokret i ovdje koristan rad na vjerskom prosvjećivanju našeg islam skog svijeta. Istina, taj je rad do sada bio sitan i malobrojan, ali je i ovoliki koliki je ipak bio vrlo koristan, osobito po našu djecu i m ladež, jer se sada ovi ne moraju kao oni prije patiti da nauče arapski jezik radi upoznavanja najelementarnijih, početnih i najnužnijih vjerskih propisa za početno upoznavanje svoje vjere i njenih obreda. Za naš mladi naraštaj istaknutim radom g. Čauševića i njegovih mladih saradnika na ovom polju postignut je jedan znatan i pozitivan uspjeh i pružen je jasan d okaz, da se i islam ska vjerska nauka može pisati i postići na srpskom jeziku pomoću valjanih prevoda u 12 potpunoj mjeri, b ez bojazni griješenja za prevod nje­ nih sp ason osn ih zasad a i nikad zastarjelih propisa. Željeti je sam o, da se intenzivnije n astavi sa tim k o­ risnim radom, pa da se izrade ne sam o udžbenici za šk olsk u vjersku početnu i sredn jošk olsk u nastavu, nego, da se izrade i za narod i više šk o lsk o obrazovanje popularno i naučno barem jo š dvije knjige i to jedna 0 itikadatu (vjerovanju) a druga o ibadetu (obredima) 1 to oboje u vezi sa savrem enim razvitkom opće nauke, b ez natrune harafata i k akvog praznovjerja, koje se je i u islam sku nauku tečajem stoljeća, k ao tuđi paganski elem enat bilo u vuklo i njom obilno zavladalo, pa naš svijet ovoliko unazadilo. Nam a treba čisto, bistro vjer­ sk o obrazovanje, kako se je u svojim tem eljim a poja­ vilo na početku razvitka islam a, a ne onakvo, kakvo se je k ašnje natrunom m itologije i sofizm a izvrnulo u m nogo 'čemu u sm iješan i nerazum an elem enat, koji se sa zdravim razum om ne slaže. S a pisanjem ovakih knjiga treba i pohititi, dok jo š među nam a im a dobro učenih ljudi, koji arapski jezik poznaju u tančine, pa bi bilo potrebno, da s e ti sposobni ljudi sk up e na jednu anketu kod Ulem a m edžlisa u Sarajevu, pa da rad m eđusobno razdijele i da čas prije izrade sve vjersk e udžbe­ nike, počevši od osn ovne šk o le uključivo do svršetka srednjih šk ola i to za svaku šk olu napose razmjerno i p ostepeno, prem a m ogućnosti shvaćanja 1n aše m ladeži pridržavajući se pri tom strogo peda­ gogije i m etodičkih načela. Uporedo bi se trebale izra­ diti i gore pom enute vjerske knjige za narod lakim, razumljivim stilom , a po tom i naučne knjige za više obrazovanje. Ovim knjigam a trebalo bi dodati jo š jednu knjigu o kulturnoj istoriji Islama, pa bi tim bio upo­ tpunjen najpotrebniji dio priručnika o upoznavanju islam ske vjere. Što se pak tiče onog dijela islam sk og prava, koji najviše zasijeca u društveni život nas m uslim ana — porodično i nasljedno pravo — imali sm o sreću, da nam ga je dao naš vrijedni kadija g. Bušatlić u svom djelu izdatom pri koncu prošle godine. Zahvaljući g. Bušatliću mi sm o sada u stanju upoznati to pravo izravno na materinjem jeziku, pa je to velik a dobit za nas. Ova njegova knjiga sadržaje u sebi glavne propise ženidbenog, roditeljskog i rodbinskog, starateljskog i tutorskog, te nasljednog, materijalnog prava m uslim ana i mi sm o u jednom od prošlih brojeva donijeli prikaz o njoj. Ponavljam o da ona zaslu žu je veliku preporuku. Form alna strana materijalnog prava sastoji se u načinu njegove primjene u konkretnim slučajevim a, pa pošto nem am o na našem jeziku ni p isan og postupnika za primjenu gornjeg porodičnog i nasljednog prava, g. Bušatlić nam je napisao i evo ove god in e izdao i Šariatsko su dsk i p ostupnik, te tim e upotpunio kod nas postojeću prazninu i na polju te islam ske pravne nauke. Pisac je ovu svoju drugu knjigu razdijelio u tri dijela i to 1.) u ustrojstvo šeriatskih sudova; 2.) u njihovu nadležnost i 3.) u postupak pred tim sudovim a, a na kraju je dodao formulare. U predgovoru je istakao pobudu, koja mu je dala povoda da izradi ovu knjigu (oskudica), a u uvodu je naveo razvitak postupka pred �šeriatskim sudovima, načela na kojima je osnovan te izvore iz kojih je crpio te propise. U pogledu rasporeda ove svoje knjige pisac se je držao sličnog djela g. Kruszenlickog, koji se u prometu više ne nalazi, a koje je bilo manjkavo i na nekoliko mjesta-pogrešno, pa iziskivalo temeljitu preradu i dopunu, koju je pisac dobro izveo. Pri njenoj izradi pisac se je poslužio najpriznatijim izvorima islam ske pravne lite­ rature i ostalim vrelima pa nam je dao u njoj jednu pouzdanu ručnu knjigu o šeriatsko sudskom postupku koju do sada nijesmo imali. U prvom dijelu izloženo je Ustrojstvo šerijat. sudova onako kako ono sada postoji u Bosni i Hercegovini, a u drugom dijelu njihova nadlež­ n ost u detalju i vrlo razgovijetno. Treći dio obuhvaća postupak pred svim sudovima, pa je ovaj dio vrlo opširno i razumno obrađen. Parnični i vanparbeni dio postupka izložen je u svim njegovim detaljima i to kako onaj dio postupka koji se vodi pred prvostepenim šerijatskim sudovima u svim spornim i nespornim dodijeljenim im poslovima, tako i onaj dio postupka, koji se vrši kod vrhovnog šerijatskog suda kao suda druge i konačne molbe. Kako se vidi iz vjerna sadržaja i gornjeg izlaganja ova knjiga obuzima skoro sve ono što je potrebno osobito za neupućena lica i orijentaciji prava, pa je ona dobro došla, naročito našem svijetu, jer će se pomoću nje moći upoznati sa formalnim propisima šerijatskog prava i sa našim radom pred šerijatskim sudovima, pa će pri potrebi pred tim sudovima svoju stvar izravno zastupati. Enver Muftić Događaj Prije par mjeseci pisao sam pod istim naslovom 0 riječima »hajrihi ve šerrihi« u amentu — bi^ahi. Sad ću da ispričam jedan događaj iz nedavnog doba za rahmetli H usejn-kapetana. Kad je H u s e jn ^ io bosanski -vezir u Travniku, sazvao je jedan kongres ulem e i vukele na dogovor. Povod kongresu je bio jedna irada su ltanova^ d a' se uvede u b osansku vojsku nizam sko odijelo. Nizamsk o odijelo je bilo vojnjčka .setra i patitple, a na glavu da se m etne kobna crvena, a puna krvi kapa »fes«! Dotle su se nosili »kauči«, »ćullasi«, »čalme«, »kaljaci« 1 Bog zna kakvih još šara i boja. Po vojničku to nije onda odgovaralo svrhi, jer se je vojska prema vremenu i reformirala. Svijetla boja, golem a kapa neprijatelju turske vojske bila je pogodan nišan i moralo se je to pojednostaviti, da se kod okršaja prođe sa što manje gubitaka. T o se u ostalom radi kod svih država, da se slabo svlači, a praktičnije oblači. Dakle i Turska je na tom principu razvijala i usavršavala vojsku. Ali, u Bosni je sultan udrio’ r»Sj Husejnov otpor. Husejn je na pomenutom kongresu prinudio ulemu, da izda svoj glas protiv naredbe, a sam o visočki kadija i tešanjski muftija Hasan ef. pristanu na sultanovu iradu. Oni su opravdali svoje stanovište sa šerijatske strane od prilike ovako: »Musliman m ože nositi svako odijelo osim zunara i šapke.« (Zunar je svećenički pojas dru­ gih vjera, a pod šapkom se ima razumjeti kapa, koja odaje čisto vjersko obilježje druge vjere, kao što k amilavka, ili ona kapica franjevačka, ili kakva bilo kapa koja je znak vjerski i koja se u tu svrhu nosi.) Svaka čast svim tumačenjima, samo ja do danas znam, da u kapi nije ničija vjera. Po kuranu se ne može o kapi ni govoriti, jer je skoro svakom poznato, da mu­ ško m ože u nuždi na namaz obukavši samo čiste gaće koje ga pokrivaju od pupka do koljena. Dakle može od pasa gore, pa i gologlav, pa i onda kad ma šta metne na glavu — propisa nema. Husejn kapetan je onda sa svojim pristašama i podanicima poveo vojnu protiv sultana. Visočkog ka­ diju i tešanjskog muftiju je osudio na smrt radi nepo­ sluha. Kadija je n ek a k o . umakao i ne zna se zanj, a Hasan ef. je nekako preko prijatelja bio također na putu da um akne prema granici u namjeri da se potuži sultanu, ali su ga Husejinovi kavazi stigli kod Cajniča i na boriku objesili. Ovaj Hasan ef. bio je moj prađed (m oga oca đed). Povodom sadašnje nesuglasice medu braćom muslima­ nima pišem ove retke i molim braću, da razmisle šta rade i govore, da se ne bune i ne rješavaju ništa na brzo. Neka prepuste ovu stvar stručno obrazovanim ljudima. Pitanje nošnje nije toliko ni vjerska stvar, koliko običaj, koji se u vremenima prama prilikama mijenja i poprima drugi oblik, a ne silom ljudi i pojedinaca. Naglašavam, da sam ovih dana čuo mnogo »gibeta« i od uleme. Gibet je gori i od pića. Imam pravo da sudjelujem u borbi za istinu, kao sin odnosno potomak onoga, koji je primio fes od sultana, i da kažem kako sm o ga primili, da ga m ožem o i brisati s površine, ali nekim logičnim slijedom i kulturnim razvojem, a ne preko noći. 1 fes je privremena nošnja kao i sva ostala odjeća na svim ljudima svih zemalja. ( Nakon što je Husejn u dva okršaja bio potučen, morala je b osanska vojska obući fes, a za vojskom se poveo i narod koji je mnogo krvi dao zanj. Doduše Husejina su vodili drugi motivi na ustanak, ali narod je bio tobože stoga razloga podignut na bunu, uprav kao što se to i danas čini u politici protiv naših veli­ kana i naprednih prijatelja islama. Uprav m e veseli vaz moga šejha, koji upućuje narod, kako da dođe do sporazuma sa svojim vjerskim poglavicom, a da ne govorka koješta okolo i ne sluša svakoga i da gibet ne čini. Ja se u to ime svom šejhu putem javnosti od srca zahvaljujem što se je potrudio i iz Visokog došao da uputi svoj narod koji je osjetljiv kao m ezimče i k og boli kad mu se običaji mijenjaju. Ali sa dobrim tuma­ čem on se pokorava pametnim ljudima. Ima ljudi koji iz običaja stvaraju vjeru neznajući je razlikovati od propisa, pa u tom slučaju i nehotice podignu svijet na zlo. Takve ljude valja dozvati u pa­ met. Samo je žalosno da ima i takvih — kojih je fala Bogu malo — pa hotimično izbijaju kapital iz vjerskih običaja, a ne iz osvjedočenja o vjerskim propisima. Za to, narode, budi spreman i pazi u koju svrhu te ko iskorišćuje. Vjera nije politika, a danas je mnogi u tu svrhu upotrebljavaju. Svako »Ja« ima na nešto nišan, pa gdje pogodi. 13 �Ha изјаву Peuc ел улеме Чаушевића У »Политици« од 23. децембра 1927. изиш ао je напис под горњим насловом од Сулејман Сири еф. Козарћанина у коме тешко оптуж ује Реис ел Улему да je »своје гледиште о исламским верским прописима примио у турској у којој данас влада насилна влада Кемал паше.« Чудна иронија: Кемал паша, Реис ел Улема и хоџа Козарћанин! Нама није намера ни да бранимо Реис ел Улему, ни да узимамо у заш титу председника турске републике. Реис ел Улема ће знати бранити и одбранити своје гледиште ако се з а то ук аж е потреба, a Кемал паша — si licet parva com ponere m agnis — сигурно je толики муслиман колики и један провинциски мудерис. Овим редовима je циљ да покажемо нашим читаоцима какав je и колики верски ауторитет г. К озарћанина з а д оказ својој пресмелој тврдњи да je Реис ел Улема »своје гледиште о исламским верским питањима примио у Турској«. Г. Козарћанин je напросто пренео три ајета (ефендија Козарћанин каже »члана«) и з Љ убибратићева превода Кур-ана. Покојни Љ убибратић није К ур-ан преводио с оригинала него no једном руском преводу од К азимирског који га je оп ет преводио са француског. Овај превод пок. Љ убибратића не само да није поуздан, него и нетачан, a мјестимице и сасвим погрешан. Г. К озерћанин преписујући поменута ајета, зад р ж ао je ријечи »пророк« што je no прописима Ислама права бласфемија, јер М ухамед није био никакав пророк него Ресулулах, Бож ји посланик, како га и К ур-ан назива. ГАЈРЕ70В ГЛАСНИК Поводом прославе Рођендана Њ ег. Вел. Краља с > Омладина у Гајретовим интернантима и овом приликом показала je своја искрено патриотска осећањ а, прослављајући Дан Рођењ а Њ‘е'г. Вел. Краља. Гајретова омладина, слављењем овог свечаног дана, показала je колико цени ,и воли свог Владара и у њему оличену љубав спрам Отаџбине. Полетом својих младих душа које су се уздигле до идеалних висина, у свим Гајретовим интернантима кроз овај узвишени моменат омладина je прекалила своје духове великим осећањима спрам Њег. Вел. и уједно тим самим спрам својим народом. Ретко код које младе генерације муслимана буђена je у толикој мери национална свест као код данаш ње у Гајретовим интернатима. Предочавањем циљева и њихових великих дужности у ж ивоту, у прошлости великим борбама з а наше ослобођење и именима великана чијим je напором оно остварено, у зд и ж у се и челиче духови ове наше омладине која ће, тако спремна з а живот, бити у стању да даде и т е ж ивоте з а националне идеале. Дугогодишњи напори које чини Гајрет и Гајретови раденици у овом правцу знак су великих патриотских прегнућа као и оних свих који потпомаж у Гајрет и осећају сву важност њ егових великих стремљења. Радници Гајрета, одгајајући ове младе генерације у чисто националном духу, свесни су да чине једно велико патриотско дело и то им je највећа награда з а њихов труд. Добар део наших широких слојева већ увиђа у Гајрету свог премца у напретку и Гајретова идеја сваким даном, и поред многих ометања од стране непријатељски расположених спрам овог јединог нашег културног друштва, узима све више и више маха. A начин којим Гајрет одгаја своје питом це и њ егове напредне и спасоносне идеје које сеје међу муслиманске широке слојеве широм Босне и Херцеговине, најбоља су гарантија за његов плодоносни рад како у садашњ ости, тако и у будућности. З а циљевима Гајрета не крију се никакве прикривене памере. Њ егов рад je сваком отворан, јасан и при- 14 ступачан и он, придржајући се строго свог правца врши своју велику мисију. Његови су радници убеђени да раде на добро свог народа и правац којим они иду м ож е само да доведе до корисних и позитивних р езултата које je већ добрим делом и постигао. To доказује његов снаж ни напредак у пркос теш ких поратних прилика у којима се налазимо. Служећи својој великој сврси, Гајрет ће и у будуће наставити рад у овом правцу који све муслимане Босне и Херцеговине води у бољ у и светију будућност, Прослава Рођепдана Њег. Вел. Краља у Гајретовим Иншерштшма Окитивши свечано просторије, питомци Гајретових интерната прославили су Рођендан Њег. Вел. Краља. Програм je почињао предавањем о животу и делу Њег. Величанства, о славној генеалогији Карађорђевића и њиховим великим напорима за уједињење нашег народа, после чега се клицало Краљу и његову славном Дому. Затим су зборови Гајретових питомаца отпевали Химну, после чега je поновно настало одушевљено клицање. После химне, поједини чланови Гајретовх одбора одржали су реч питомцима о овом великом дану, помињући их уз то и њихових дужности и идеала. Затим су заређале декламације патриотских песама и напослетку ђачко весеље, уз суделовање њихова тамбурашког збора. Ванредна скуашшина аододбора Гајрета у Мркоњић-граду. Дне 27. новембра 1927. године одржана je ванредна главна годишња скупштина пододбора муслиманског потпорног друштва »Гајрет« у Мркоњић-Граду, у просторијама »Муслиманског Дома«. Мотив сазивању ове скупштине био je: обнављање пододбора Гајрета у Мркоњић-граду. Скупштину je сазвао и отворио г. Хифзо Муфтић. По предлогу скупштине, за предсједника je изабран г. Ахмедага Дедић, трг., за перовођу Хасан Бешлић, пис. официјал у м., за верификаторе записника гг. Зухдија Борић, званичник и Ибрахим Шеховић, прив. чиновник. Предсједник скупштине констатује да се je за чланове овога пододбора пријавило 51 лице, на овој скупштини да �их je присутно 36, na према тому да je скупштина способна да доноси правоваљане закључкеПредсједник излаже скупштини како je у МркоњићГраду прије био основан пододбор »Гајрета«, што je и како je радио, те истиче како je овај пододбор — на жалост — због политичких прилика морао да ликвидира, na да je сада погодан моменат да се опет оживотвори његов рад. Предсједник ааелује на присушне da међу својим знанцима u иријашељима аораде на аромицању идеје Гајреша који je једина наша нада за културно васаишање наше сиромашне омладине. Иза тога узима ријеч r. Ахмед еф. Хоџић, бивши повјереник Гајрета, који такођер апелује за потпомагање Гајрета, истичући уједно како ни он није могао скоро ништа за Гајрет учинити због растрованих политичких прилика. Он чита посљедни извјештај Гајрета који јавља да у Сарајеву издржаје наших 6 ученика, na ако му се не помогне да ће овима морати устегнути стипендије, што би било на велику штету ове сиромашне дјечице. — Иза тога развила се жива дебата о потреби обнављања »Пододбора Гајрета« у Мркоњић-Граду и о оживотворењу његова рада, у којој je учествовало много скупштинара. Сви су се изјаснили за то као за важну и хитну потребу. По предлогу предеједника скупштине једногласно je примљен и изабран слиједећи одбор: Предсједник: Ахмед еф. Хоџић, грунтовничар; тајник: Хифзи еф. Муфтић, учитељ; благајник: Зухди еф. Борић, званичник; I. ревизор: Расим еф. Арнаутовић, званичник; II. ревизор: Тахир еф. Барјактаревић, вваничник. За замјенике гг. Асим еф. Церић, званичник, Ибрахим Кошмић и Енвер Верем, ципелар. Затим предсједник апелира на новоизабрат »Пододбора« да се својски заузму за оживотвор! »Пододбора« и промицању моралних и материјалних инте peca Гајрета, како би-се нашој сиромашној младежи и даљ« осигурала материјална потпора овог друштва. Након тога je скупштина закључена, пошто се ријешио предмет за који je била скупштина сазвана. Нови aододбор Гајрета у Фочи Иницијативом Гајретових пријатеља, ових дана основан je пододбор Гајрета у Фочи у који су ушла следећа г. г. Предсједник: г. Салих еф. Хасић; Тајник: г. Омербег Ченгић; Благајник: г. Ариф Арсланагић; Ревизори: г. г. Мухамедбег Абдагић и Исмет еф. Трхуљ, a као замјеници г. г. Халим Селимовић, Гавро Вуковић и Смаилбег Ченгић. Новом нашем пододбору желимо много срећс у његовом хајирли раду. Садик еф. Садиковић Гајрешу Чувени народни љекар и добротвор, господин Садик еф. Садиковић у Љубушком, и овом приликом сјетио се нашега Гајрета и послао прилог од Дин 1250'—. Искрена хвала и живио! Градске оаштине Гајрету Градска општина у Тузли поновно je даровала Гајрету Дин 1 0 0 0 -. Градска општииа у Јајцу даровала je Гајрету Дин 500 — на чему им се искрено захваљујемо. ГЈрилози ГајреШу Градска општина у Градачцу даровала je Гајрету Дин 300'—. Мурадбег Ченгић, Вишеград, сакупио je добровољних прилога Дин 250 —. Дароватељима најискренија хвала! Апел на пододборе u повјеренике ГајреШа И овом приликом апелујемо на наше пододборе и повјеренике да покрену иницијативу и одрже у својим мјестима бар no једну зимску забаву и на тај начин помогну Гајрету у његовим великим циљевима. Гајретове зимске забаве Агилни повјереници Гајрета г. г. Хамдија Чамџић у Гор Самици и Мехмед Хромић у Љубињу приправљају ових дана у својим мјестима Гајретове зимске забаве које ће надамо се како моралним тако и материјалним успјесима бити окруњене. |Јово Р. Бошковић I У двадесетој години свог живота преминуо je у Мостару млади журналиста Јово Р. Бошковић. Покојни Бошковић имао je и литерарних амбиција, na иако још млад, дао je две књиге стихова. Сем тога, настојао je да оживи некадањи мостарски књижевни часопис Зору која je у неколика броја под његовим уредништвом угледала светло. Спремао je и један роман, али ra je покосила тешка болест и спречила у његовом књижевном развоју. Вечни му мир. ИЗ УПРАВЕ Техничким лобољшањем нашег иста, повини су и материјални издаци, због чега смо присиљени повисити и цвну листу од Дин 80.— на Дин 100'— годишње. Ђачка претплата остајв и надаље у пола цене, a поједини број у распродаји KouJTafce Дин 5 — . И З АДМИНИСЈ РАЦИЈЕ Молимо све наше претплатнике да при промени адресе назначе и своју стару адресу. БЕЛЕШКЕ Н њ и ж е в н и о г л а с . Izišao je iz štampe: Š e r i j a t s k o - s u d s k i p o s t u p n i k od Hafiza A. Bušatlića, šerijatskog sudije u Sarajevu. Od istog pisca izašlo je i P o r o d i č n o i n a s l j e d n o p r a v o m u ­ s l i m a n a . Oba su djela jedinstvena u našoj prav­ noj literaturi, a izrađena su dokumentarno. Mi ih pre­ poručujemo poradi njihove iscrpne i tačne obrade svim pravim stručnjacima, kao i lajicima radi ravnanja i tačnog informisanja u stvarima šerijatskog prava. — Svakoj ovoj knjizi napose cijena je Din. 60'— a obadve zajedno dobiju se kod pisca za Din. 100'— bez po­ štarine. Novinarska Lutrija Nova godina moći će za Vas imati dobar početak, ako nekoliko srećaka Velike Dobrotvornne Lutrije sloven skog Novinarskog Udruženja, u kom e su ženi novinari iz svih krajeva naše države Jedna kupite Jugoudru­ srećka 15 �staie samo 10 — dinara, a m ožete dobiti premiju od Dinara 250'000'.— , glavni zgoditak u vrijednosti od Dinara 150000 — (vila u m jestu po Vašem izboru), put simplonom u Pariš i 5000 franaka putnog troška i preko 13.000 drugih zgoditaka. — Požurite, jer do vučenja im ate sam o n ekoliko dana vremena. Vučenje će se obaviti pod državnom kontrolom u Sara­ jevu od 15.— 28. januara 1928. Adresa: J u g o s l a v e n ­ s k o N o v in a r s k o U d r u ž e n je , S a r a je v o . Dvanaesti je čas! ВИБЛИОГ РАФИЈА Карел Чапек: Макроаулосова тајна, Издање Унчверзалне Бчблчотеке, с чешког превео М илутин И гњ ачевић Д ве одличне нове књиге — Д р. Г р. Ј a к ш и ћ, Европа u Васкрс Србије (1804—1834). С предговором Г. Ам. Омана, проф. париског Универзитета. Наградила Француска Академија. Са једном картом у боји. Београд, 1927. 4. 446 стр. Дин. 100—. Сраске Народне Приаоветке — Критички уредио проф. Веселин Чајкановић. Дивот издање Српске Краљ- Академије Наука. и Београд, 1927. 14 638 стр. Дин. 80-—. Ha продају у Академ Књижарници С. Б. Цвијановића у Београду, Палата Академије Наука. Актуелна питања — Под уредништвом младог књижевника и нашег сарадника Срђе Ђокића покренута je у Сарајеву библиотека под овим именом. Изашла je 6. свеска од Тодора Крушевца: О задужењу земљорадника. Za nekoliko dana ili tačnije: 15. januara, počinje u Sarajevu, pod državnom kontrolom , vučenje Velike Dobrotvorne Lutrije Ju goslovensk og N ovinarskog Udru­ ženja, u kom e su udruženi novinari iz svih krajeva naše države. Vučenje će trajati 14 dana, jer ima da se izvuče blizu 14.000 zgoditaka, što u novcu, što u ne­ ОДГОВОРИ УРЕДНИШ7 ВА kretninam a i vrijednim predmetima. Premija te Lutrije П. JI., Земун — »Старе тополе« прилично су слаба iznosi u gotovu novcu Dinara 250.000'— , a glavni je. стварчица. Покушајте исти сиже оснажити дубљим осећањем zgoditak vila u bilo kom e kraju u državi vrijedna ‘и пунијом садржином. В е ч е р њ е з в о н о нешто je боље Dinara 150.000'— (m jesto po izboru dobitnika). Ako se и мислим да би у стиху деловало јаче на читаоца. Али и požurite m ožete još naručiti. Ne propustite priliku. оно je још недовољно израђено као и П у с т а р а с ј е с е н и . JI. О., Мркоњчћ Град — Изгледа да сами не посвекуJer kupivši loz, koji staje sam o lO-- ^ dinara, vi ne јете довољно пажње вашим сопственим радовима. Кад већ samo da m ožete dobiti vrlo vrijedan i velik zgoditak нисте без лирског осећања, зашто не настојите да га више nego time doprinosite i stvaranju fonda za potpoma­ пробудите. Б е л и д р у м о в и изаће у једном од следећих ganje nemoćnih, ostarjelih i oboljelih novinara i nji­ |0 1 е в \ — hove siročadi. Pojedinci, kao i 'preprodava, kojii Г. П., Мостар — Стрпите се, изаћи ће у једном од -..-„..оих бројева. priznaje 10% provizije, neka se jave na adresu: J X . К., Хајдаровићи — У следећем броју донекемо обадве s l o v e n s k o U d r u ž e n j e , S ;a r a je v o . ствари. Пошаљите још коју приповетку. Хонорисаћемо. Ne oklijevajte! X . Д., Столац — Хвала. Уврстићемо обадве ствари. Vučenje Velike Dobrotvorne Lutrije Ju gosleven sk og п ° ч ™ ј т е кешто у прози X. Ђ., Мосшар — Зашто ce не јавите? Зар са смрћу Novinarskog Udruženja, u kom e su udruženi novinari једног С т a р ц a да вам усахне перо! iz svih krajeva naše države, izvršiće se neodgodivo О. Ч., Сарајево — Мање патоса и фразе, a више скроod 15.— 28. januara 1928. pod kontrolom državne vlasti мности у осећању. Не поводите ce за оним што je већ давно u Sarajevu. Svrha ostarjelih i nembćnih novinara i прошло. Отворите очи у садашњицу, na ћете могуће и успети, јер нисте без песничких осећања, иако још довољно njihove siročadi, a cijena Dinara 2 5 0 .0 0 0 — , glavni неразвијених. zgoditak Dinara 150.000'— (vila u m jestu po vašem X . М., Сарајево — Пошаљите још који рад! Видећемо. izboru), pianino, auto i preko 13.000'— drugih vrije­ В. К., Сарајево — Ваша песма 3 a ш т о још je исувише dnih zgoditaka. — Podupirite akciju novinara, jer time почетничка и не одаје још ништа нарочита што би ce могло m ožete i samome sebi koristiti. Ne oklijevajte, nego да запази. Изгледа да довољно не читате наше модерније песнике. Читајте, a за писање имате још времена, та ви odmah naručite nekoliko lozova. Adresa: J u g o s l a v e n ­ сте још тако млад. sko N ovin arsk o Udruženje, Sarajevo. В. Б., Сарајево — Уврстићемо у следећи број. Udovoljite svojoj dužnosti! Ako Vam je Jugoslavensko Novinarsko Udruženje povjerilo na prodaju svoje lozove, a Vi ih jo š nijeste obračunali, onda ne zaboravite, da je krajni čas, da doznačite novac za prodane lozove, i da povratite neprodate. Obračuni moraju biti u Sarajevu najkasnije do 10. januara, jer 15. počinje vučedje. Do istoga roka mogu se vršiti i nove narudžbe. Jedna srećka staje samo 10'— dinara, a m ožete u najsrećnijem slučaju dobiti 400.000'— Dinara. Adresa Jugoslavensko Novinarsko Udruženje u Sarajevu. Читајте и претплаћујте ce на „Гајрет“ ШТАМПАРИЈА ПРОСВЕТА, САРАЈЕВО. 16 �U ZA BOSNU I HERCEOOVINU C e n tra la : Sarajevo S je d iš te D ire k c ije , Beograd F ilija le : Brčko i Novi Sad Med. Univ. Papirnica Hamdija Kopiić specijalista zubni liječnik Sarajevo, Štrosmajerova 01. — Telefon 619 S A R A J E V O , Jeftanovića ulica broj 1. preporučuje bogato skladište Ordinira s v a k i m d a n o m pisaćeg od 9— 12 sati prije podne i risaćeg materijala i od 2—6 sati poslije podne if ШТАМПАРИЈА ПРОСВЕТА Ш Т А М П А Р С К О - И З Д АВА Ч КИ ЗАВОД И з р ai) у ј е разноврсне банковне, трговачке и индустријске тисканице у бојама као: дионице, уложне књижице, чекове, дипломе и т. д., те разна стручна дела, календаре и остала издања солидно, брзо и no умереној цени. Властита књиговезница иЗрађује све врсте трговачких књига и протокола, као и разне галантеријске и картонашке послове no мери и нацрту. SVAKI MUSLIM AN TREBA ОА KUPUJE SAMO G A JR E T O V C IG A R P A P IR jer kvatitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „Gajret" Narudžbe: ^ TVORNICA CIGARPAPIRA САРАЈЕВО Александрова бр. 6 - Телефон бр. 356 i К њ и г о в е з н и ц а -- С т е р е о т и п и ј а S. D. Alkalaj, Sarajevo može se n a ru č iti i preko društva Gajret u Sarajevu �B A N K U G f l J R E T D. D„ S A R A J E V O A kcijski kapita l Din 2 0 ,0 0 0 .0 0 0 4 Rezerve Din 2 ,0 0 0 .0 0 0 'Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovalštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne I privredne ustanove. Osniva i podupire razne kulturne 1 hu­ manitarne ustanove. Od tište dobiti daje 10»/o Kulturnom i Prosvjetnom društvu „Gajret". Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja BankfcOdjtfet rtajbrže I hajkulantrtlje. - Uloške uka­ maćuje najpovoljnije, i isplaćuje iste u svao drba. ,11».Jll ...........lili... lili.,... ili..,, i D. t I BOSANSKA INDUSTRIJALKA I S TRG O VA ČK A BANKA 0 . i SARAJEVO, J l Dinara I ' III U I \ j poduzeća. j f т t Interurban t e l e f o n i broj 605, 865 i 555 f f i i S i 1 - miflu w i l jer je ona najbolje kvalitete i donosi lijepu korist GAJRETU. 4 ,3 0 0 .0 0 0 - - n d u s tr ijsk a i tr g o v a č k a i kremu za cipele 2о,ооо.ооо' d l i GAJRETOVU Strosmajerova ul. br. 12 • Rezervni fond i i N aručujte i kupujte samo Potpuno u p la ćen i dionička glavnica I Dinara i i Filijale: t « Naručuje še kod Milana Kovačevim a Novi Sad, Dunavska ulica 10. Olavno zastupstvo za B. i H. Agentura RUDOLF BOIĆ, SARAJEVO Bistrik, 25. Telef. 783. Po5t. pret 75. . }Beograd, Zagreb, Novi Sad,Tuzla, Split } općine grada Sarajeva . Gradska M i n Č ekovni račun kod P oštan skog čekovnog zavod a filijale Sarajevo broj 2172. Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju Z A L A G A O N I C U koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. . i .. Temeljna glavnica 40,000.000'- dinara. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/8b5842d52aa2568e8f8bd38c4b48e5cf.pdf 6a57ec09cd26d90c0f39a692b6d2de6c PDF Text Text л и ст з м г т д р з т е л з а и ш н б м с к б т о м 16. Ј А Н У А Р С АРА ЈЕВО д и з а к у а т у р т о л м у и и т н л 1928. Б Р О Ј2. Уређује: Х А М З А Х У М О �* С а д р ж а ј: И л и ј а Г р б и ћ : Милкан. Гла с о в и м лађих: Х а м и д Д и з д а р : Први снег. Х а с а н К и к и ћ : З а доброту пути. Х а с а н К и к и ћ : За ведар дан. М е х м е д A. П у з и ћ : Још ноћас. Ђ о р ђ е Л о п и ч и ћ : Ван града. Л у т в о О с м а н о в : Бели друмови. В л а ј к о Б л а г о ј е в и ћ : Јауци. В л ај к о Б л a r o ј ев ић: * * * С р ђ а Ђ о к и ћ : Господин са чистим ципелама. П ј е р В а л д а њ : Добричина. О цене и прикази: X. X.: Уснули Немири од TSoptja Глумца. X, X.: Плаве Молитве од К. Н. МилутижшЈка. П о зо р и ш те ; Г.: Једна успела премијера. Г.: Злочин и Казна. Г.: Звонар Богородичине Цркве у Паризу. Џ е в а д С у л е ј м а н п а ш и ћ : З а реформу вакуфа. Х а м д и ј а М у л и ћ : Проблем аналфабетизмж. Га Јр е то в гл а с н и н : Поводом успеха Гајретове Ж енске Зан атске Школе з а Ћилимарство у Новом Пазару. Извештај Гајретове Ж енске Зан атске Школе за Ћилимарство у Новом Пазару. Захвала Њег. Вел. Краља. Овогодишња велика свечана заб ава Главног Одбора Гајрета. Упутство пододборима и повјереницима з а прославу Гајретове 25-годишњице у провинцији. Гајретове забаве у: Зеници, Стоцу и Дервенти. Забаве у Високом и Љубушком. Гајретове забаве у провинцији. Реферати о актуелним муслиманским питањима. Дарови за Гајрет. Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друштва за културно и економско подизање муслимана, излази 1. и 16. сваког месеца, a цена му je за нашу Отаџбину 100 динара на годину, a за све остале земље преко границе 200 динара. Ђаци добиаају лист у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. Поједини број стоји 5 динара. Директор Х а м и д К ун и К Уредник Х а м зо Х ум о Штампарија Просвета, Сарајево. — Власник друштво »Гајрет«. — Главни и одговорни уредник: Хамза Хумо. �TJ>> 3 V t T Ilija Grbić Milkan Umrije gazda Niko. Bog da mu dušu prosti. Osta nešto mala na Rudini, pa se i to proćerda. Od svega još samo 'dve oranice u Kalarima i kuća u gradu. Oranice već dugo neuzOTatfe leže zaparložene, obrasle u korov i travu, a kuća posivela, onako mračna i hladna, izdiže se nasred grada kao nadgrobni spo­ menik. To je sve što o ^ - od negdašnjeg bogatstva i slave Kneževića. Sve otišlo, sve propalo, sve\proćerdano. Jedini on u sivoj dvokatnoj zgradurini. On — Milkan, poslednji potomak izuvene patricijske porodice. Bled, anemičan i suv kao senka. A bolje bi bilo da ni njega nije. Zapeo pa pije I Prohuja leto i izumreše jarke boje sunca, iščezoše stogovi sa oranica. Zaseo baš za onaj sto u uglu u Perinoj krčmi, nakrivio kačket, ispod kod mu se ne­ uredno rasipa gusta, crna kosa, a bledo lice ozareno svetlošću sa škiljave svetiljke postalo još bleđe. Pred njim je šiša rakije i komad suha mesa. Mezi on i pije. Zauzeo je jednu nemarnu nepomičnu pozu, a pogled još uvek vatren upiljio je u jedan mračan ugao prljave krčme, i — misli. Misli a bogzna šta misli. Možda o svetlim prohujalim letima, kada je život jurio besnom, vrtoglavom brzinom, kada se jurilo iz radosti u radost, iz pijanke u pijanku, od žene ka ženi. Ili možda o svom propalom bogatstvu? O mladosti koja je tako rano otišla? Ili se to možda sve meša i prepliće u nje­ govoj glavi u jedan tužan haos? Misli on dugo, dugo, a onda se tek prene i pogleda oko sebe kao da se pribire. Trgne se iz daleke prošlosti koja je bila tako svetla i nasmejana i ugleda pred sobom prljavi neravni sto, do pola ispito staklo s rakijom i čikove dogorelih cigareta kao jedinu stvarnost, kao jedinu radost života. 1 ruka mu se polako, leno diže, prihvaća staklo i sipa u čašu. Ispija je i oseća kako mu se razleva po telu, pali ga i razgaljuje. I opet ga uljuljkuje u sanje daleko od stvarnosti. 1 opet njegova misao luta 1 Možda u ono doba kad ga je volela mala, crnooka Nina koja je umela da ljubi vatrenije nego ijedna žena. 1 on se za­ nosi daleko, daleko, da oseti njene vrele, mirisne polubce, njene zanosne zagrljaje. Ili mu možda iziđe pred oči kojagod od mnogih žena koje su tako vrtoglavo raznele njegovu nezasitnu mladost. Seti se neke od njih i ako joj se imena ne seća. Oseti njen vreo za­ grljaj i mlado, mirisno telo kako se previja u toploj letnjoj noći. Ili će mu sve izići pred oči u isti mah? Tako uspomene niču i oživljuju, dok se bleda košćata t ruka leno podiže, leva rakiju i prinosi, žednim osu­ šenim ustima. A rakija pali, sagoreva i razliva se po telu kao omama. A napolju lagano prokapljuju kapi je­ senje kiše i psi se leno vuku ispod prokapalih streha. 1 kad i poslednji gostinapuste krčmu, i on se tad leno diže nabaci kaput preko ramena i izlazi na ulicu. Vetar ga besno šiba u lice, a kiša mu kvasi užareno čelo. Tu je raskršće. On popostoji čas, dva, nemoćan da se reši kuda bi. Tamo kod »Gavrana« još je veselo. Čuje se tresak čaša i pijani razdrti glasovi. Ciganka Kaja izvija iznemoglo, pospano: »Da znaješ, more mome, kolka je žalba za mladost..!« Akordi mukli i zazbiti umiru u vlažnoj jesenjoj noći i ječe kao rezonansa nečeg prohujalog, nečeg odletelog i rasplinutog. A on stoji na raskršću bled, razbarušen i neodlučan, dok kiša rominja i curi po metalnim olucima i bledo svetio gradskih svetiljaka šturo obasjava kaljavu ulicu. A pesma promukla i iz­ nemogla umire u n oći: »....Aman, žalba za mladost!« ■ Upada u krčmu. Sve naka nejasna, bleda, rasplinuta lica. Prostor zadimljen, zaudara na rakiju. On seda poručuje pesmu u rakiju, pije i nestaje u ma­ glovitom prostoru. Sve postaje jedan bezobličan haos.... 1 budi se u kasno popodne, zgužvan ispijen i isceđen, ispravi se na postelji, sedi i — čeka. Šta čeka? Dok se opet ne spusti gusta jesenja noć, sa šturim jesenjim nebom i prokislim ulicama. Čeka da se izvuče iz kuće, onako siv i koščat kao senka, da sedne kod Pere za onaj isti sto u uglu i da se uljulja u san, u — prošlost. 1 da se opet posle toga nađe kod »Gavrana« i da se dalje opija, da se opija do besvesti, ili da odlunja čak tamo na kraj grada u »Dragojinu Mehanu« i da u prljavoj sobi prostitutke provede ostatak noći, i da u bledo, prljavo svitanje izađe na ulicu praznu i 17 �nemu i osluškuje kako Vrbas buči i gubi se među usevi u ambare, i gusti oblaci nadvili nad gradom. Dolazila bi sa svojom grupom i donosila svoju opojnu rakitama. pesmu i još opojnije telo, o koje su se mnogi otimali, Tako on. Tako mu prolaze jesenji dani, oblačni, šturi i rad kojeg se često puta proli rum ena uzbesnela krv. natmureni. A i kako bi drugče moglo da bude? Ta Zbog nje poleteše toliki imetci, zbog nje padoše mnoge nije on kriv što je takav. Nije on kriv što ga još krvave glave. Ali retki su bili oni, koji su mogli poizmalena naučiše da mrzi rad i sve one koji rade. sedovati ovo crnooko ciganče. Ali ipak Milkan je dobi. »Ta bogat si šta ti treba raditi. Nek rade fukare i Privukoše je jedne večeri njegove vrele užarene oči, fuklići, oni koji moraju, a mi smo bogati, nama to njegovo bledo, m uškaračko lice i njegove jake košćate netreba.« Tako se govorilo u njegovoj kući, dok je ruke, koje umeju tako snažno, tako muški da zagrle. još pokojni gazda Niko, otac njegov, bio živ. 1 dok 1 njegov prepuni buđelar, iz koga su letele šarene bank­ su pred njihovom kućom svake jeseni svakodnevno note. I od tad je bila sam o njegova. Dolazila je svake škripala natovarena kola koja su kmetovi dogonili, jeseni, odlazila opet u proljeće. Ali jedne jeseni se ne dok su bile pune žitnice i ambari, a koni besno vri­ povrati. Neki rekoše da je umrla, drugi da su je ubili, skali u pojatama, iz jogunastog, svojeglavog dečaka treći da se udala, ali niko zapravo nije znao šta je odrasla u bogatstvu i raskoši isčaurio se lep crnook s njom. Tek ona ne dođe više, a priča o njoj i njezi­ mladić, svestan svoje lepote i bogatslva i željan i ne- noj pesmi uvek živi u našem gradu. nasit uživanja. Proklijaše strasti, divlje i neobuzdane, — Bila je lepa i um ela je da voli. Ne sam o rečju. zaređaše pijanke i orgije, neumorna jurnjava za že­ Volela je celim bićem, telom, duhom, rukam a, i svaki nama. Život bez predaha i odmora. Pun orgija, žena i najmanji nerv bio je ispunjen ljubavlju . . . pričaše mi kupljenih i za ljubav dobivenih, pijanki, raskoša, bleska Milkan jedne noći, dok su gasnule umorne, škiljave i rasipanja novca. svetiljke gradske i sivo prozirno ju tro šunjalo se uli­ Ali kad posle rata nove ideje i reforme stupiše u cama. život. Gazda Niki od svega bleska i bogatstva ostaŠe Tako prolaze dani jesenji bezbojni i prazni u nekolike zaparložene oranice, nešto mala na Rudini i sećanjii iF nostalgiji, u rakiji. Odavno je ona za njega kuća u gradu. 1 tada kao da neka nesreća udari u jedini fakat, jedina stvarnost, jedina radost života. kuću. Stariji sin idiot od rođenja, polude sasvim, dve A oranice leže zaparložene obrasle u korov i travu. kćeri se poudaše i odole za »nepriliku«, a sad, eto Jedna po jedna prelaze u ruke drugih. Snažne ruke umrije i gazga Niko. Osta jedini t?n *— Milkan. S a rrm — zariju plug duboko u zemlju željnu ploda a s jeseni sivoj zgradurini, opusteloj i nemoj, koja se izdizala se na njim a zažute stogovi i naviljci. T ako jedna po nasred grada onako zamračena i sura—kao nadgrobni ЈВДђаЛ spomenik jedne utrnule s&ve. 'Osta on sam u su& j Jo š samo osta kuća u gradu. Posivela, sa odrtim zamračenoj kućerini bled, anemičan i sit života. 1 oseti da se nešto prelomilo, da je nečega nestalo, da je nešto zidovima i prošupljenim krovom. Već odavna niko u iščeznulo. I na čas pokisli da bi se sve još dalo po­ njoj ne stanuje. Jedini on I A jednoga dana i kuća ode na bubanj. Bilo je to praviti. Ostalo je toliko da bi se mogao početi jedan odmah s proleća. Snegovi se otopili i počele pristizati nov, skroman i miran građSnski život. — Ali ne, ne! To bi bilo nisko za jednog Kne­ laste. Blag vetrić pirka sa Šuljage, a Vrbas m utan dere ževića. Propasti treba, propasti do kraja. Jer ono što od obale. Skupila se grupa ljudi pred telalnicom, a je bilo povratiti se ne može, a živeti običnim životom, telal Meho razvikao se koliko ga grlo nosi. Služben je ne, to je nemoguće. Ovako je lepše.... Rakije još daj! i važan kao i uvek. — Čuj narode, čuj! Prodaje se kuća Milkana Kne­ razderao bi se zatim iza glasa. — Kajo, pesmu! Onu ževića, ako je ko m ušterija neka dođe . . . moju, znaš! »Kad Alibeg mladi beg bijaše....« Tako od ćošeta do ćošeta ide telal Meho, a svet 1 pesma tad odjekne tužna i neobična kao tužaljka, kao rezonansa jedne ugušene misli, kao krik za dav­ se okuplja i raspituje. Neko iz znatiželje, neko kao mušterija. Začas se skupi čitava grupa oko telalnice. nim prohujalim vremenima. — Kad je sve pošlo neka ide, misli Milkan, po- Neki se čak sa zadovoljstvom sm eškaju i došaptavaju, slednji član velike porodice koja je samo gospodovala a ovde, onde čuo se po koji glas protesta. — Sram ga bilo, pa onoliko dobro da upropasti. i ništa ne radila, čijom su se slavom i bogatstvom — E, gde je G azda Niko, pa da vidi šta se radi! opajale tolike generacije i kojoj su bedni seljaci dono­ — The. Nova vremena. Tako m ora da bude. sili svake godine trećinu svoga znoja. 1 licitacija poče. Uzeše se pregoniti trgovac Terzić Tako on misli i pije. A opojna zelenkasta tekućina i Aco Stojković. Dok naposletku kuća ne osta u bespali ga i razgaljuje i odnosi daleko od stvarnosti u cenje n a Stojkoviću, a svet se raz iđ e . . . prošlost radosnu i nasmejanu. A tu veče vazduh zamirisa na otopljene snegove i A ako ga kadgod zapitate zašto pije. I T h e ; ■• odgovoriće, lagano podići leno obešenu opupelo drveće. A kod »Gavrana« sve pijano, sve ve­ selo. Ciganka Kaja zavitlava defom i raspaljuje. Frcaju ruku, ispiti jednu, dve, a onda će nasuti vama i ponu­ čaše, a toči se vino i rakija. diti mesto odgovora. A ako ga kadgod sam a sretnete gde lunja noću, A on — Milkan seo u kut, razbarušio kosu i pije. zagrliće vas kao brata i pričati, pričati vam o svojoj Lice mu je mračno i ukučeno i nikakva traga tugi i mladosti i o neprospanim noćima, koje su tako ludo pogruženosti. Ponosan je on. Ponosan je i kad pro­ proćerdane. pada. Noćas je njegova noć. Sve on plaća. A najvoli da priča o Nini. Jednoj razbludnoj, crno— Neka, nek još jednom oseti ova raja da sam okoj Ciganki, koja je u svoje vreme svojom pesmom koljenović! Hoću da ih vidim kako požudno i lakomo raspaljivala ceo grad, a svojim zamamnim telom opi­ žderu i osećaju silu moju.... Pevaj, Kajol... Pevajl jala više nego svojom pesmom. Dolazila je u grad 1 On zam ahnu čašom, zavitla je i čaša tresnu od svake jeseni, čim bi se sa pokošenih oranica uneli zid iznad glave sviračice i rasu se u komadiće. Ona 18 �vrisnu. Pesma umuknu. Sve nemo zaćuta. Sve obuze se može gaditi. Zažele da ih još više popljuje i ponizi, hladan strah. Jer on je besan. Niko mu ništa ne srne. pa izvadi iz đepa snop šarenih banknota i zaviori ih — Pevaj.... dere se on iz sveg glasa. Šta ste se kroz vazduh. Polupijani pogledi lakomo zakresiše u njih i prepali hulje. Ločite, ločite skotovi. Ja plaćam, ne bojte počeše požudno gutati banknote koje su se vijorile u se... Hej, vina još! Pet, deset litara. Bure vina... Nek u njegovoj ruci. On ih je gledao i učiniše mu se se opiju neka loču — dere se on iz sve snage, a ljudi neizmerno gadni i odvratni. prestravljeni strepe. — Gadovi, životinje, evo vam sve, podvrisnu i Gostioničar mu prilazi bojažljivo sa strahom. baci gomilu šarenih banknota na gomilu užagrenih — Nemoj gazda, molim t e ! — tapše ga bojažljivo očiju i požudno pruženih ruku. Zavitla i banknote se po ramenu. zalepršaše vazduhom kao crveno-belo-plavi barjačiči. I — Nisam ja gazda, zlikovče. Gazde su umrle. rasuše se šarene banknote po patosu prljave, poplju­ Njih više nema. Ja sam hulja i nitkov kao i ti. Ništa vane krčme. Gomila se baci na njih divlje, s požudom, ja nemam.... Nego podaj ovoj raji neka pije, neka sa strašću, i za čas od njih nasta gomila ispreturanih ždere šta ko hoće.... telesa. A on je vadio iz đepa sve nove i nove snopove I vino se donosi, proleva se i penuša kao divlja i s nekom divljom nasladom bacao ih u ralje gomile neobuzdana krv. Pesma počinje isprva bojažljivo i tiho, koja se mizerno koprcala po prljavom podu, otimala a posle slobodnije i sve jače, i opet zaglušna buka se i krvarila, rasplinjujući se u dim, u alkohol, u divlju, ispuni prostor. neutaživu požudu za novcem ... — Tako, tako — gunđa on zadovoljan — Buku A kad bledo, jutarnje svitanje preli masu opijenih hoću, vrisak, da se sve zagluši. telesa, koia su ležala na prljavom patosu, on se diže A pijana m asa pohlepno ždere i sasipa vino. Bez i podje. Još jednom njegov pogled pun osvete i mržnje pade na gadnu gomilu izgaženih i iskrvavljenih i izađe mere, bez reda. A on seo, zavalio se nemarno, sa izrazom neke na ulicu. Pogleda oko sebe na sve strane kao da se nadmoćnosti na licu. On zna da mu se svi oni smeju, pozdravlja, a onda krenu i uputi se kroz sivu jutarnju da mu se svet i podruguje, ali on ih je kupio. Dao maglu, kroz svitanje drumom izvan grada. Mirisalo je na plavu proletnju zoru i procvetale im je da žderu koliko hoće i svi mu sad laskaju, svi ga sa strahom gledaju. Da, on ih je kupio! Ponizio ljubičice. ih je 1 I on je zadovoljan. On j2 uživao u tom d^-i h— 1 nikad se više ne povrati. ГЛАСОВИ МЛАЂИХ Први снег Пао je, синоћ, први снег висок, бео, модар у засењеним и извезб беле приче no крововима градских кућа и no замрзлим путевима. Све заћути у сиромашним колибама кад се земљом проспу беле пахуље небеског цвећа, јер тада, више него икад пре, треба: топла, зимска одећа и много дрва, и много хлеба! Ј Сиромасима широм дугих друмова први снег тугу и болове сеје, топло обученој деци богаташа насмејано и радосно веје. Хамид Диздар З а доброшу иуши Увијек ми дјевојко сједрала пробудиш големе крвине, да пружиш драго првине због твојих путених доброта прогарам вријеме далеко. Јутро ми срцем прокликти што ћу ти с очима предобрим ако ми се кадгод пожалиш. — Ђутим у соби и гледам. Гледам бела поља и брегове, a у исто време у срцу, дубоко, осећам црне, тешке снегове, како падају, падају . . . топе се и прште, ко латице шебоја и ружа и нашим скривеним баштама што ћуте иза ниских кућица у дну старих махала у јесен. Снагом промилиш обноћи цептала ти њедра широка na да те.м ало продрагам свиснућеш прелијепом добротом откад си ко цвијет сњежана. Пада, пада снег и веје, бео, крхак и чист и сеје, сеје, сеје све, сребрен, лист и лист. због твоје путене доброте лазе ме велике милоте. Путеном се пронеси милином да крило оруји рујином и да опупиш бујином — Хасан Кикић 19 �Под брегом спава шума, Дубоко кб трудна жена дише; Широко стабло се њише, — ...А ј, умрећу ноћас под њим на дну друма. З а ведар дан Брдима широки мрмори топоти румених неба да прођемо циком кроз њиве девојкама са драгим очима просипа светост трудноћа . . . Ђорђе Лошчић Бели друмови Да ријечи оголе снагом прогорићемо крвином нагом јајок нам воде пробуде и прхак вјетар низ гране — широким нам се широм ведрине шире, душом се промиле гргори кроз очи стазе цвјетане. Путујемо шумама широким друмовима сипљу снегови беле се брегови жалимо з а лунама песме наше бесне грана бела о белу грану се тресне смејемо се смртним шумовима снежни су шумови Л далеки друмови. Помилуј драгости помилуј листају руке мирином и добро срце ширином. Хасаи RuKuh Још ноћас Дођи . . . ! > Раскини велове л а ж р е .. Још ноћас само С очију Твојих Кевсер ћу пити. Још ноћас само Нек бесни дефови груну Уз ону песму нашу Кад нас зане^у далге. . . , A сутра, Кад хладни завију ветри И стресем мајмунске окове ове, Далеко з а међе оних сивих брда Заћићу Ти као месец, драга! Путујемо широким шумама далеким друмовима и још увек сипљу снегови и беле се брегови и жалимо за лунама и још увек песме наше бесне и грана бела о белу грану се тресне и смејемо се смртним шумовима. ilUllllA i чОР Мехмсд A. Пузић. Ван Уморни су наши коњи из ноздрва њихових napa сипље ^ a раскршћу je хан. града J a сам ноћас сишао с ума, О, ja сам ноћас л у д . . . Шуморе брезе крај друма, Шуморе брезе; И жуте молитве падају врх вода. Ноћас умирем над градом, Ночас јаучем са брега; Л утам .. A друм бежи — Једно ме стабло чека на дну њега. О, ja не знам ноћас где ме моји пути воде; Прогнаше ме из града, Мене лудака и скитача старог. — И сад јаучем са брега, Јер ja сам ноћу луд Од свега што ме боли. Дивље патке купају се у водама. Лушво Османов Јауци Напољу ветар бесни, и ломи младе гране . . . јауци јоргована дирнуше моје ране. И настаде мук . . . Па опет јаук. To ветар бесни једном јорговану — сломи задњ у грану. Влајко Благојсвић. 0 , мајко моја, што ме остави, a да не познах љубави твоје ? како ме гане кад неко прича о нежној љубави драге мајке своје, na ми тада, мајко, болна суза кане, јер никад љубави не познадох твоје. Влајко Благојевић. �Срђа Ђокић Госиодин са чисшим цииелама Највеће блато на улици — у њега чисте ципеле. Он je знао да оде и на сајмиште, на блатни пазарни дан и да се врати обуће тако чисте као да се само прошетао чистим плочником Амстердама. Неко je то приметио, рекао другом и замало то je постало познато целом граду. Сви су, мимоилазећи га на блатној цссти, са смешком гледали на његове чисте ципеле, што je необично одударало, не од каљаве улице, него од његове запуштене појаве. Облачио се врло оскудно, бријао ретко, a резао косу тако ретко, да би га после тога тешко препознавали. И саме ципеле биле су му изношене и деформисане, али чисте, увек савршено чисте. Он je знао да направи и петстотина корака сувише, да улицу пређе на сувљем месту, стрпљиво истражујући рељеф изроване цесте. У даигубним друштвима често се тражио узрок тој његовој чудној особини. Познато je да Италијани и уопште медитеранци дотерују главу ,па изгледају често као џентелмени о месојеђама, преобучени у апаше, морнаре и факине. Глава се прво уљуди и споља и изнутра 'и , онда лагано остало, међутим код њега je било наопако: ноге једног чистунца-европејца носиле су неког неблагородног балканца боема. Једни су говорилд злобно, да га градска општина плаћа да би доказала да су улице у доброме стању и д а 'је само непажња грађана крива што им je обућа нечиста. Тврдица, манијак, позер и глупак биле су титуле којим су га коментатори обасипали, али ипак, ja знам да нико није имао право. Ствар je била сасвим друге природе. Ja сам га зауставио на улици, и љубазно репортерски упитао: — Како ви, молим вас, на оволикој љапавици да тако очувате ципеле? Он ме преплашено погледа. У погледу му je заблистало неко болно сећање. — Не, не, то вам нећу рећи. Мислите шта хоћете. У осталом мене се не тиче шта ћете о мени мислити. Ja сам већ хтео да одем од овог неприступачног господина, али ми поново пред очи изађе наслов замишљене козерије, крупним словима преко два ступца: »Тајна господина чистих ципела« и сензација коју би изазвала. Позвао сам га пријатељски у кафану на пиће — он није пио; нудио сам му фине миришљиве цигарете — он није пушио. Почео сам да му причам најновије новости из града, он се смешио снисходљиво и баш тиме показивао да га не интересују. Ja сам постао груб. Био je месец мај. Багреми су цвали у дугим редовима у з цесту и мирисали слатко. — Па ви ми нећете ништа рећи. Лепо. Чувајте своје ципеле и даље, може бити да то ипак има неки велики смисао кога ми обични смртници не можемо да докучимо. Били смо већ изашли из вароши. Багреми су мирисали, у зраку су светлуцале бубице и лептири. Да би му показао како ме не интересује више, ja сам певао. Имао сам двадесет лета и месец мај. Певао сам о љубави. Али он сада није хтео да оде. Ишао je замном, гледајући где ће стати и постаде ми сасвим несносан. — Ja сам јучер био са једно.м женом — рекох ja. — Тако — одговори он снисходљиво. — Молио сам je нешто. — 'Гако — рече он опет снисходљиво. — И када ми молбу није хтела да услиша ja сам почео певати и звиждати. — Звиждати? — упита он. — Да почео сам да звиждим и да штапом одсецам, ево овако, главице цвећа поред пута. — Па? •7* Окренула се на пети и отишла. — Отишла? Али ja нећу отићи. Верујте да читаво врегле мислим о томе да ли да вам саопштим ''тајну која вас интересује. Испричаћу вам. Идући влажном цестом испод багремова, он ми je испричао тајну. Био je несвршениђ ак не сећам се какве струке. Сиротиња га je натерала да прекине школу и да се упосли у некаквом надлештву. Живео je прилично ''оекудно, станујући на периферији као подстанар код удовице некога малог чиновника; али га беда није могла да одвоји од књига и студија које je суа спонте наставио, испуњавајући тиме сво своје слободно време. Ништа друго за њега није постојало на свету. Волео je да гледа no ноћи небо и његове чудне облаке чију висину није никако могао да одмери. Ни у астрономији није био лаик, али му се често пута учинило да ће облак проћи изнад месеца, или да ће се сударити са стрмом планином што се уздизала више града. To би га увалило у големе мисли и жалосно би констатовао да je човек способан само да барата са кратким одстојањима и видокрузима, затворен у досадну перспективу само трију димензија које му не дозвољавају да се без страха спотицања прошета тамним плаветнилом ноћнога неба. Увек далеко од садашњице и у опште од матерајалног света. Далеко од голе истине, како се сам изражавао, он није примећивао много штошта што би свакоме другоме пало у очи. Ради тога би долазио кући тако блатних и прашних ципела да се једва распознавала њихова првашња боја. У јутро би мршава рука једне девојчице убацила у собу његове ципеле очишћене и усветљане. Једног пролетњег јутра он je устао врло pano. С поља се чуо неки француски диалог испресецан уздасима и плачем. Он уста и лагано отшкрину врата. У ходнику пред малом клупицом клечала je девојчица са његовим ципелама у крилу и учила на памет једну француску песмицу, чистећи ципеле од блата. Дуги и тешки курјуци клизили су joj са плећа и падали пред њу, прашећи коврђаве завршетке с машнама. — La petite hirondelle Etait au bord du nid. — 21 �Шапутала je гледајући у растворену читанку на клупици. — Ај, гдје их je овако накаљао. — Courage! dit sa тбге Ouvre ton aile au vent, — Мршаве мале руке једва су држале четку. Она je плакала: — Mon aile est trop petite — Уска рамена су се тресла и плетенице са машницама, сузе су капале на његове ципеле и квариле joj посао: — Le bon Die m ’a portće Petite, comme toi. — Он ce повукао нечујно у своју собу и дуго мислио о крупним уплаканим очима. Сутра дан je дошао чистих ципела кући. Минило му ce да ce на њима блистају сузе девојчице. — Она je имала тако чудне туж не очи — за вршио je, правдајући ce. — Даље, ш та je било даље? — питао сам ja. — Даље? tla, тако сам ce научио Да ^ућаМ ципеле од блата. — A, девојчицаЗ — Расла je, постала девојка. — И сада je ваша жена? — Ж ена! — зачуди ce он. — Па наравно, ви сте je волели. — J a сам je волео? питао ме je он запрепаштено. — Ви сте je волели. — Видите, то нисам знао, a тако je много времена прошло од тога. Мајка joj je умрла и она je заменила њу код млађе брађе. Сваки дан je истом кретњом убацивала у собу чисте ципеле и одлазила. Али то, на то нисам нукада мислио. Узнемирено je корачао и неколико стотина корака, већ му ce ципеле нису виделе од блата. Хтео je да ce врати у град. Брзо ce опростио и отрчао крупним корацима. Густо блато врцало му je чак и на шешир. Мора да je дошао кући, први пут после толико година, упрскан до з а врат. — J a сам ш аптао: »Courage! ouvre ton aile au vent'e . . . « —< Пјер В алдањ Добричина Адолф Першер, син Ж ила Першера, власника велике помодне куће за. господу у улици Турбиго, и госпођица Алиса Миноа, љупка ћерка госпође и господина Миноа видели су ce први пут код госпође Блудон. Двоје млади^с остадоше сами у салону поред клавира отвореног, али немог. Пред њиховим очима у пространој дворани око три мала стола дванаест лица, подељених no четворо играли су бриџ. — Дакле господин je песник? Адолф Першер плашљиво одговори: — Песник, госпођице, то je заи ста превелик захтев. Објавио сам једну збирку стихова »Излеви«. — Диван наслов! — Увек ce почиње штампајући књигу песама — наставио je Адолф — a после ce више не проговори. — Зар нећете продужити да пишете? — Ох, госпођице, кад ce почне писати онда ce тешко престаје. Сад пишем роман. — Хоћу ли моћи да ra читам? — Сигурно госпођице. — О х !. . . моји родитељи дозвољавају ми да све читам. — Ваша госпођа мајка изгледа тако добра. — Она ми оставља пуну слободу. Баш бих хтела да читам ваше песме. — Бићу слободан да вам пошаљем један свезак. To су љубавне песме. — Мислила сам . . . — Заш то? — Зато . . . стихови . . . зар не ? Да, љубљене песме. O x l... али писао сам их кад сам био сувише млад. — Сувише млад? У том тренутку Адолф Першер осетно ce приближи госпођици Алиси и — глас му je постајао нежнији — рече: 22 ч — Хоћу да кажем да у једном извесном тренутку ж ивота човек осећа велику потребу да воли, обузима га ж ељ а да вапије. . . — Дивно je то што ви говорите! — И тај вапај долази из срца, узима ce перо, траж и ce начин да ce преведу наша осећања и међутим преведу ce рђаво. — Рђаво? — Разуме ce. To je, као што рекох само потреба за љубави, потреба без предмета, нејасна и неодређена... — З ар ви, пишући, не мислите ни на ко га? — упита Алиса, поткрепљујући своје питање продирућим погледом — Ни на ко га? Али кад бих данас писао стихове, уверен сам да би били бољи јер бих мислио на некога, госпођице Алиса, на некога с ким ми je било довољно да говорим неколико тренутака, као вечерас. . . Алиса спусти главу, порумене јак о и рече: — Требало би да пишете те стихове, господине Адолфе и да их покаж ете томе неком. Од тога тренутка разговор je постао живљи и личнији. Алиса рече: — Ваши родитељи не спречавају вас да пишете? — Не. Али не верују у мој позив. Moj отац хође да га наследим у трговини. И већ ме запошљава својом фирмом. . . Ako з а две три године стечем књижевну славу, схватиће да ми мора наћи заменика. У противном. . . добро! бићу добар трговац као и он. — Ви ћете бити академик, господине Адолфе, видићете. — A ваши родитељи госпођице Алиса не би ce противили кад би ce ви удали з а . . . — Моји родитељи пристаће на све ш та ja будем хтела — одговори Алиса и порумени још јаче. Адолф ce усуди да joj стегне руку. �— Ja нећу да идем — изјасни се Алиса cy&6. — Ах! Хвала госпођице! — Заш то? Алиса подиже главу: — Зато што у тој кући сви играју бриџ. — A сад идите брзо да играте бриџа. — Дивна игра — најзанимљивија — објави Али Адолф учини један покрет противљења. Першер. — Бриџа? Не умем ни да држим карте у руци. — Заклео си се пре венчањ а. . . — Не умете, je ли могуће? — Грешио сам, као што грешиш и ти што не— Не умем да разликујем мак од пика. — Ни ja. A да знате колико ме моји родитељи ћеш да покушаш. — Никада! прекоравају ради тога. Свако картање ми je досадно. — Поред свега тога пођи вечерас код Брези— Мене умара. Не разумем ништа. нових. Знам да онај глупави Фарлен . . . — Карте значе смрт разговора. — Он има духа: уметник je од вредности. — За мене су безгранично досадне. — Знам да си опијена његовим кубизмом. Он — Како сам задовољан што тако мислите госпо- ће бити тамо и моћи ћете да разговарате о естеђице! тици. Тамо ћеш да се забављаш за време моје мале — Ах, никад не би могла да се удам за човека партије. који воли карте. — Будите сигурни да нећу никад играти. Међутим около три стола чуле су се мистериозне Алиса je изгледала врло лепо. речи: У* салону Брезинових била су три столића около — Sans ato u t!. . . Grand sc h ele n !... Pardle! којих су четворо no четворо, дванаест лица играли Алиса Миноа љупко се насмеја: бриџа. — Како су смешни. Једина ствар ради које опраАдолф Першер, врло узбуђен, добио je већ осамштам тај проклети бриџ јесте та, што се забављаш исмевајући оне који играју! Ви нећете никада играти наест лира. Поред клавира отвореног и немог ћаска Алиса са младим сликаром Фарленом, дубоких очију господине Адолфе? t и ироничних усана. — Кунем вам cg^— рече. Фарлен, који марљиво удвара Алиси показује И распита се у који дан fce његов отац, госпоJpj играче: дин Першер, моћи, с пуно церемоније доћи до оца — Шта се дешава у главамаовог сиротог света? госпођице Алисе да потражи њену руку. има je туђе сво наше интересовање за љепоту. :о морате бити несрећни, јадна госпођо, са муПрошле су три године од како je ta>< м који након посла мисли само на: Duvist и на Миноа постала госпођа Першер. Од романа госродина Адолфа Першера — Ах, није увек весело — исповедала се уздипродало ни педесет примерака. Читајући његове стишући Алиса. хове Алиса се јако разочарала у таленту свога мужа. — Дођите дакле сутра у мој атеље. Показаћу Данас се тај исти иуж чврсто укоренио у конфекционој радњи свога оца. Он саопштава својој жени вам моје слике, читаћу вам стихове a ви ћете свир а ти !. . . успех трговине: Алиса препусти своју малу руку јакој руци слика— Две апотине чар и одело за Мадагаскар — ревој док je Адолф Першер мирно изговарао чудне причао je о ручку. речи a онда почео да објашњава убедљивим гласом: Алиса слеже раменима. — Што ми говориш о оном што ме се не т и ч е ! — Збунио ме je овај мали п и к . . . — Ех, ех, одличан je то посао. Не допада ми се Алиса се усуди и погледа Фарлена шапнувши у што те не интересује. Проводиш дане утонула у једном даху: романе. Ja сам их оставио. . . и честитам сам себи — Чекајте ме сутра у четири. на томе. — Знаш ли да ћемо вечерас ићи код БрезиС талијанског Неџида Хаџић. нових. *М ОЦЕНЕ И ПРИКАЗИ Ђорђе Глумац: У с н у л и Н е м и р и , издање Умешничке Библиошеке, Београд 1928. Таленат г. Глумца je очит. Стих му je у главном звучан, чист и јасан, a главна и најдубља његова одлика да истински воли и oceha. Срастао с природом до у танчине. он говори кроз њу. Она му je легла у душу, сва засејана добротом и одушевљењем, живо проткана и динамична. Па иако спутавана једним мирнијим темпераментом, уснулим немирима, лирика г. Глумца видно кликти и трепери, заноси и одушевљава. »Светла сећања« и »Идиле« без сумње су два најтоплија циклуса у овој збирци и износе на површину све одлике r. Глумчева талента. Оба циклуса делују непосредно и освајају. Сећање на детињство дато je са толико љубави и осећања као ретко у нашој лирици. 0 личном код г. Глумца нема шта нарочито да се каже. Утицаји свих наших бољих песника загушили су то његово лично. Оно, једва приметно, само као топла и чаробна сенка трепери кроз све песме које нас често потсећају на Војислава, Шантића и друге. Али овај недостатак личног акцента, т а мањкавост новине, не убија много вредност ових песама, јер су оне снажне и непосредне. Данас, у мору лирике, разне вредности квалитета, a најчешће лоше лирике, овакав таленат треба поздравити. X. X. 23 �№. H. Милушиновић: П л а в в м о л и т в в . Издање Књижевне Ревије, Београд 1928. Овај млади песник, као мало који из његове генерације, одушевљава се бујицама речи, сувишно засипајуки њима прсдмете својих чежњи и одушевљења. Он се опија тим речима, да ли искрено или не, то je уосталом нама свеједно, али једно je јасно, да он тим речима не успева да опаја и читаоца. Он, сем ретких изузетака, бежи од једноставног na се тим самим удаљује и од предмета свог осећања; барем га отуђује читаоцу, уместо да му га стави у душу. Пренатрпаношћу, он убија у себи и оно нешто искреиог осећања што га има. Поезија не подноси оно без чега она може да буде. Поезија je гола и дубока једноставност, јер се она таквом и рађа у души, na ни на артији не трпи промена. A г. К. Н. Милутиновић нијс тог свестан и зато je промашио циљ. Ова велика и отворена једноставно^т у rtecMii, она може да буде плод и нашег компликованијег душевног осећања, али т а осећања у песми, ако су дата спонтано, она делују опет јасно и непосредно, неокаљана намаштеношћу. Читајући стихове г. К. Н. Милутиновића, човек готово и да посумња у таленат њихова аутора. Али на махове ипак блесне no који стих оживљен искреношћу у мору речи што шупље звоне. Уосталом, писац П лавих Молишва још je млад човек и млад таленат који ће, ако буде имао потребну снагу, моћи и да преброди ову ф азу вербализма и да осети величину оне праве мере и једноставности која извире само из великих и искрених осећања. Младост ретко осећа и спознаје т у праву меру, али јачи таленти њу осете и у почетцима свог развоја. X . X. П0 3 0 РИШ1Е ЈЕДНА УСПЕЛА ПРЕШЈЕРА. НАСРУДИН ХОЏИНА ЧУДЕСА Комедија у 5 чинова — З а позорницу удесио Милан Ћурчић. — Музику комаоновао Алфред Пордес. После трагикомичног свршетка »Старине Новака«, са пуно више среће и успеха, дошао je n i сарајевску позорницу комад г. Милана Ћурчића »Насрудин хоџина чудеса«. Ишчекиван са великим интересовањем (на репертоар je био стављен још прошле сезоне) комад je забележио најлепши успех. Са причом Шехерезаде која уместо ропстр^доно Огромну улогу Насрудина, захвалну, али после пуно напора, г. Д. Величковић савладао je изванредно и велики део успеха лежи на њему. Г. Сима Илић (хамал који надмудри Насрудина) као екстеријер, незаменљив. Г. Хајдушковић одлично израдио Грка и Мушана. A, Циганину г. М. Величковића нема шта да се примети. Остали, мање више, добри. Говор сасвим неједнак. Епизодиста г. Џиновић најбољи, затим гг. Величковић и Хајдушковић, Режија г. Бека добра. Г. RIM I султанову милост и љубав, почињу чудеса филозофа и подвалаџије, необичног источњака Насрудин хоџе. Хиљаду и једну ноћ причала je она силном падишаху a прекида да би публика угледала Насрудина како, за опкладу, целу ноћ, no снегу, трчи бос око једног коца. Чудеса, једно за другим, одигравају се онако како их забележише много пре нашег доба, са хоџиним надмудривањем, све док у петом чину не надмудри и њега један — Сарајлија. Писан са тенденцијом да се искористи материјал везан за једну од најпопуларнијих личности, своје врсте, код нас као и на истоку и на западу, са хумором који мора да насмеје, a што je најважније везан и за Сарајево, комад je сасвим успео. У њему не треба тражити ништа више од оногашто je: источњачка прича пуна волшебног и шаренила, прошарана и мудрим речима. Цео комад je у речи. Радње нема, нема љубави. A без ових елемената тешко je и смело радити. Комад je везан и за Сарајево. Насрудин, тражећи себи заменика, »паметнију луду од себе« долази и у Сарајево и чудне ствари дознаје. Необична варош a још необичнији људи. Остао би он у њој дуже да не наилази на онога кога тражи, и који помаже да се представа сврши. Сарајево je дато у пола у садашњици са Миљацком, привредном кризом, фокстротом и бадаваџијама и са Мушаном, да не помињем менажерију: магарца, овна, папагаја. Овако шарен, комад je добро насмејао и насмејаће ширу публику, свакако још дуже. Четири представе дате су пред дупке пуном кућом и извесно je да ће се одржати на репертоару. Музику комаду дао je r. Алфред Пордес, са извесним деловима врло добрим. Што се тиче игре глумаца, о њој би се могло pehn доста лепог. „ЗЛОЧИН И №АЗНА“ Крајем прошлог месеца, приказан je драматизовани роман Достојевског »Злочин и казна«. Премијера je промашила, захваљујући понајвише разбијеној игри глумаца. Неубедљиви Раскољников r. Бека давао je линију готово свима које je то вече окупило око њега и тешко да je приказ могао да потсети на бесмртно дело. »Зеленашица« гђе Хајдушковић мала али не без психолошког значаја улога, извитоперена. Г. Хајдушковић у почетку личи на писара Вићу из »Сумњивог лица«, доцније, успешно узима на себе лик Порфирија Петровића. Дуња гђе Лукателе и Соња гце Коретић израђене добро. Г. Сима Илић, у улози Свидригајлова снашао се. Г. Д. Величковић, као Мармеладов, највише je свратио на себе пажњу. Руске психологије, коју je, уосталом, и драматизација однела, није било. Језик неизрађен. Већином се говорило слабо. „ЗВОНАР БОГОРОДИЧИНЕ ЦРКВЕ У ПАРИ ЗУ“ Глумци, т. ј. месни одбор њиховог удружења, сваке године приреде no једну представу, у корист свог пензионог фонда. Ово им пружа прилику да измисле некакав комад, који попут свршених аката лежи у позоришној архиви. Прошле године измислили су очајну Нестројеву лимунаду »Лумпациус Вагабундус«, a овога пута Игова »Звонара Богородичине Цркве у Паризу«. Ваљда им се прохтело да се врате у доба када je публика кроз сузе и без даха пратила болну историју љубави једног племића и трагично лепе играчице; архиђакона који убија кад љуби и бедног, ладног и племенитог Квазимода. Комад je сазрео за — ад акта, али, судећи no одличној посети, ако се ствар боље уигра, без оних страшних пауза, моћи ће, можда, још један-два пута да привуче публику. �D zeva d Sulejmanpašic Za reformu vakufa Pred nama, muslimanima Bosne i Hercegovine, leži, tako reći na ulici, milijarda dinara i nudi se već decenijama, da je čitavu uzmemo i upotrijebimo na veliko dobro svih nas, a mi je nećemo, nego uzimamo s hrpe dinar po dinar i trošimo ih bez promišljene i dobre svrhe, ma da nas na hiljade umire od bijede i gladi i ma da nas na stotine hiljada čami u potpunoj nespremi za život, za koji smo rođeni. Ta milijarda leži u našim vakufima. Zašto je nećemo ? Odgovora na to pitanje ne zna gotovo niko od naše inteligencije, ma da svaki stalno tvrdi, da je ta milijarda tu. Upravo je tragično, da se mi, napredni muslimani, živo interesujemo svim mogućim pitanjima, čak i onima koja nas često puta ni indirektno ne tan­ giraju, a ovo naše najvažnije životno pitanje potpuno bagatelišemo. Taj grijeh sam i ja osjećao već odavno na duši i zato sam se odlučio, da malo proučim to pitanje, tek toliko, kako bi svojim izvodima mogao dati podstreka našoj inteligenciji, da se zainteresuje za sudbinu vakufa i time ubrza njegovo'srećno riješenje. Zahvaljujući visokoj preporuci-Presvijetloga Reisul-uleme g. Džemaludina (saijševića, predsjednika va­ kufskog sabora i ljubaznoj susretljivosti vakufskog direktora g. Adila Smailbegovića i uredskog činovništva, dobio sam pristupa ц .saborski i5red4 uvida u neka akta i tako činio svojžt 'opažanja, iz kojih sam sastavio ovaj napis, za čije izvode jedino ja odgovaram. Glavni uslov za liječenje svake bolesti je tačno postavljanje dijagno'že. Tako sam i ja nastojao, da toj bolesti, zašto mi nećemo da uzmemo tu na ulici ležeću milijardu i korisno je upotrijebimo, postavim najprije dijagnozu i onda potražim lijeka to jest načina, kako ćemo tu milijardu najbrže i najlakše uzeti i upotrijebiti na dobro svih nas. Vakufi boluju prije svega n^opštim ratnim poslje­ dicama: na umanjenju moralnih, umnih i materijalnih sposobnosti velikog broja od onih 6000 raznih vakuf­ skih službenika i lica koja uživaju vakufska dobra. Zatim on pati od specijalnih bolesti naše države, od prevelike demokracije, sporosti vlasti i sudova, stanbenog zakona, komplikovanja državnih i samoupravnih poreza i t. d., i od specijalne bosansko-hercegovačke bolesti: agrarne reforme. To su teške opšte bolesti, nu one se kao takove ne mogu liječiti zasebno na vakufima., Vlastite Vakufske bolesti su po mome nalaženju ove: Prevelika i direktna odvisnost svih vakufskih organa, po njihovom službenom položaju, od duševnog stanja vakufskih biračkih masa, koje je sputano čvrstim vje­ kovnim okovima raznih strahovito štetnih predrasuda i običaja, koji su poprimili značenje vjerskih dogmi. Svaki vakufski izborni organ vjerovatno poznaje gotovo sva lica, koja su ga izabrala, on živi u njihovoj sredini i naravno se prilagođava njihovim željama: džematbaša džematlijama, povjerenstva i njihovi predsjednici džematbašama i džematskim zastupnicima, okružni izborni odbor izbornim kotarskim biračima i napokon članovi sabora njihovim okružnim izbornim odborima. Kako su dakle ti organi, s jedne strane, pristupačni direktnom uticaju, većinom nenaprednom i nekulturnom, oni su opet, s druge strane, prilično sigurni, da im nadležni pretpostavljeni ne mogu ništa na žao učiniti. Naročito je kotarsko povjerenstvo, čije je poslovanje od presudne važnosti za cjelokupno stanje svih vakufa — jer džematbaše vrše u glavnom vjersko-prosvjetne funkcije — gotovo neodvisno od sabora i saborskog odbora, pošto ono (§ 56 st. 2 Statuta) odlučuje u prvoj i posljednoj instanciji o prigovorima na izbore džematmedžlisa, iz kojih ono biva birano, i pošto predsjednik povjerenstva, i u slučaju kada je svrgnut po § 33, vodi opet izbor novog povjerenstva i može biti ponovno izabran. To se u jednom povjerenstvu zaista i desilo i stari predsjednik, svrgnut radi nemarnog vršenja dužnosti, je ponovno izabran za predsjednika i izbor je morao biti potvrđen!! Pored toga Statuti nisu nigdje izrično predvidjeli, da saborski odbor može nadzirati provođenje izbora kotarskih povjerenstava (u § 96 tačka 2 stoji samo: nadzirati i ravnati poslovanjem kotarskih povjerenstava) i tako se desilo, kada je organ saborskog odbora u jednom^srezu htio da izvrši nadzor kod izbora povje­ renstva, da ga stari predsjednik povjerenstva naprosto nije pripustio izboru!! Naravno da kotarska povjerenstva osjećaju tu svoju moć prema saborskom odboru i onda, prepušteni samo 'буојој savjesti i spremi, totalno zanemaruju pravilno vršenje syoje„ dužnosti, na što mnogi misle da imaju i pravo, jer je to zvanje besplatno i počasno. Usljed toga potražuje ured saborskog odbora od 1918. g. do danas oko 6000 neprimljenih završnih računa mutevelijskih, do kojih može da dođe samo putem povje­ renstava, jer ova bdiju nad cjelokupnim poslovanjem mutevelija, ispituju i predlažu njihove sve račune te sastavljaju proračun i završni račun za cijeli kotar (§ 73 tačka 5, 23, 24). Sabor ima doduše pravo (§ 86 tačka 1), da nadzire poslovanje svih namještenika pa i mutevelija, ali ured saborskog odbora radi potpune pretrpanosti poslom ne može da dospije pregledati, u ime redovnog pregleda, niti jedno povjerenstvo, a kamo li mutevelije. Daljna posljedica toga je, da je nemoguće udovoljiti § 103, koji kaže, da u dužnosti ureda sabor­ skog odbora spada »uknjiživati i voditi u evidenciji pojedine vakufe, njihov imetak i njihove zakladne svrhe« i prema tome je nemoguće imati mjernički kataster i kataster po procjeni za sve vakufe. Ta dva katastra su od ogromne važnosti, jer se bez njih ne bi mogla preduzimati nikakva velika finansijska preduzeća u ime svih vakufa, koji bi imali služiti kao zalog. Odvisnost sabora i saborskog odbora od njihovih izbornih birača ogleda se najbolje u potpuno zanema­ renom vršenju onih svojih dužnosti, koje proizlaze iz propisa § 33, jer evo već deseta godina da ured ne može da sastavi završnog računa za sve vakufe, pošto mu fali 6000 završnih računa pojedinih vakufa, te us­ prkos te porazne činjenice od 52 povjerenstva je samo jedno svrgnuto, da bude izabran opet stari predsjednik, i od 1500 mutevelija ih je svega oko 30 svrgnuto radi nemarnog vršenja službe! Vakufski sabor pruža nam također žalosnu sliku. U njegova dva posljedna zasijedanja, 1924. i 1925. g., pokaznje se stagnacija svakog principijelnog, zakono­ davnog rada, velika površnost debate, predlaganja i donošenja zaključaka, pomanjkanje inicijative, oskudica temeljnog poznavanja vakufskog stanja, gubljenje u 25 �sitnicama I I d D l navadem nekoliko markantnih Na »jednlti od 2? decembra 1024 predlaže jedan vrlo inteligentan i ugledan dlan Sabora. valjda revoltiran beznačajnom pritužbom na sabor neko« poJuretnika radi neisplaćene zasluge za popravak jedno« turbeta, •da se »arno najvažnije »tvari iznose na »abor. a ostalo da rjetava odbor* Predio« *e usvaja jedno«la»no i bez ijedne njedt o tome. koje »u to najvažnije »tvari Dakle Jedan principijelno najvažniji predio«, predložen najpovrtmje, primljen najbezbnžnije i zaboravljen najbrže! Na »jrdnlcl od 27 decembra 1024 Izabire »e odbor za izradu nacrta za revtnju Itatuta U taj odbor biraju »r «« dr Spaho, M Beftlić, M Buktć i A. Dautbe«ovid Također bez ijedne direktive aabora, po kojim bi se principima imao izraditi taj nacrt Tako u 192S «odml na tjednici »abortkoj od 27. decembra predsjednik Javlja, da taj odbor nije »vrtio po*la. jer »u »e mili jenja mijenjala Sabor i to prima na manje, ne interesujući »e ni najmanje za ta u m i milljcnja Sabor u 1021 godini je donio zaključak o tako­ zvano) decentralizaciji, »a »vrhom rasterećenja ureda ■aborsko« odbora od preveliko« poda I centralnog tonđa od prevelikih troškova Po tome zaključktlT kuji je imao »amo pokutni karakter, jer bi kao definitivan bto protivan tj on tadka lb Matula, proračuni I zavrtni ražom samostalnih vil(j)fa ispod JOQOO dinara »u oclobodem od odobrenja saborskog odbora I imaju »c »amo u prrpltu da predlože na uvid saborskom odboru. U»prko» l»ku»tva ranijih godina,- v nemarnosti u pola«anju dužnih računa od strgnc -povjerenstava I mutcj velija, i onda kad »u ih morali polagati, Mbpr zaključuje taj pokušaj,- koji traje Još i dana* Zaista nije bila potrebna osobita dalekovidnost, pa unaprijed znati, da će ti ljudi »Kvatiti slanje računa tamo na uvid kao jednu besposlicu i Jako »e još vite zabatalitl, tto se i dogodilo Dalekosežnost toga pokušaja može »e omjeriti najbolje po tome. Чо tu samostalni vakufi sa proračunom od ispod 50 000 dinara činili dosada uS'i« »vih samostalnih vakufa Sabor je mogao da donese taj zaključak o pokusnoj decentralizaciji, a nije mogao da dospije izraditi jedin­ stvenu uputu mutevelijaina za sastavljanje računa. Dodute ne bi mu to mnogo ni koristilo, jer kad mutevrlije nemaju dobre volje, kad ih Je ogromna većina nepismenih i kad ih se mazi, onda su sve upute badava. Slabe kvalifikacije predsjednika povjerenstava one­ mogućuju dobre i brze rezultate I onih rijetkih prin­ cipijelnih I korisnih zaključaka sabora i odbora lako je na primjer vrlo dobra okružnica odbora od 13. de­ cembra 1‘)23. god, da se u budučc na mutevelijska mjesta imaju postavljati predsjednici povjerenstava, koji sebi imenuju pomoćnike, to jest stvarno mutevelije, koji se mogu svrgnuti jednostavnim oduzimanjem punomoći Ali ta okružnica bi svuda imala dobrih re­ zultata samo onda. kada bi predsjednici povjerenstava bili uredni i sposobni ljudi i ako je također nastojanje odbora, da se i inaće mutevelijska mjesta konccntrtlu u manje ruku. imalo slabih rezultata Od 1S00 samo­ stalnih vakufa svega ih je oko stotinu ujedinjeno. Koliko bi se na pnmjer u samom Sarajevu pri potpuno centralizovanoj upravi samostalnih vakufa dalo uštediti. vidi se po tome, što sarajevske mutevelije primaju godišnje 400 000 dinara, dok bi jedna kancelarija od 1 upravnika, 1 mlinjera, 1 računskog stručnjaka. 1 bla­ gajnika I 2 majstora koštala polovicu manje i dopri­ nosila svakako više prihoda Da *e dovoljno prikaže gubljenje sabora u sitnicama, koje mu uzima I vremena i radne snage i košta mnogo novaca, treba u prvom redu istači propis štatuta u § Hz, učka 4. po kome svaka i najmanja prodaja ne­ kretnina mora doći pred sabor Kako je posljednjih godina bilo vrlo mnogo prodaja, to je veliki dio sabor­ skih sjednica bio apsorbovan odobravanjem tih prodaja. Jedna vrlo karakteristična sitnica, kojom se bavio sabor, jeste rasprava u sjednici od 1 jaouara 1925. g . da li da se kitabi Stare Medrese u Banjaluci prenesu iz muftijskog ureda u kotarsko povjerenstvo Mogao bih navesti još mnogo tih primjera, ali bi se otišlo predaleko Prema »vemu tome nije nikakvo čudo, što sve­ ukupno gospodarenje » vakufima počiva u glavnom na potrošno) a vrlo malo na produktivnoj bazi Vakufski prihodi idu ogromnom većinom na plaćanje 6000 raznih službenika i uživalaca vakufskih, koji opet u ogromnoj većini vrše zvanja, od kojih nema nikakva napretka muslimanima Bosne i Hercegovine Preko polovice toga o$oblJa„»u mUallmi, nesposobni za obučavanje vjere odgovarajuće duhu vremena i pedagoškim principima, nepisrrfenc mutevelije, koji kao pacovi glođu vakufska dzibra. vaizi. muderiž), šehovi it d. Ti ljudi jedu preko tri petine vakufskih prihoda K akohaši nicktebi ne odgovaraju svojim svrhama I kako bi ih trebalo posve ukinuti i vjeronauku obu­ čavati od početka пл građanskim osnovnim školama, to je i ona) sav kapital, koji je utrošen oko podizanja I izdržavanja ISO mekteba otvorenih poslije 1920. god, neracionalno uim icn Nad tim mektebiina vrše kontrolu I odredujii plaču službenicima nadležna kotarska po(VjS0nsiva. te se može zaključiti, da i taj posao vrše onako, kao i druge svoje poslove, radi čega jc i plaća inunlimima vrlo nejednaka i vrlo mizerna Za kotarske medrese postoji zaključak, da se dokinu u svim kotar­ skim mjestima, ali ih i danas životari još 13, jer je vjerovatno i tu na smetnji bio džehalet biračkih masa. Mnogi samostalni vakufi idu čak tako daleko, da iskazuju i deficite, iako to nebi smjelo biti. Kontrolu od sirane ureda saborskog odbora nad tim, da li samo­ stalni vakufi zaista upotrebljavaju prihode u iskazane svrhe, nije kod sadašnje administracije uopšte rnoguče vršiti. Isto tako je decentralizacijom zapravo ukinut § 107 stav 3. koji kaže, da o upotrebi suvtšaka pojedinih vakuia odlučuje sabor na predlog dotičnog mutevelije, jer vakufi koji iskažu suficit — a tih doduše gutovo i nema — nisu dužni tražiti odobrenje za upotrebu suficita, ako zajedno sa rashodom ne prelaze 30 000 dinara. Za napredovanje cjelokupnih vakufa je od velike važnosti jako i zdravo (inansijsko stanje centralnog fonda, preko kojega bi se, po štatutima, imale vršiti sve vanjske finansijske operacije samostalnih vakufa. Međutim je na centralu natovareno mnogo velikih rashoda, koje bi po pravu imali snositi proporcionalno svi vakufi To je uzdržavanje sabora i njegovog odbora i ureda saborske kancelarije. Osim toga je centrala imala i neke velike izvanredne rashode, koji su išli na korist svih vakufa Posljedice su deficiti, zaduživanja i i oslabljivanje toga fonda, koji bi naprotiv morao, u interesu svih vakufa, da sve više jača i raste. Ovo do sada izloženo bilo bi otprilike postavljanje diagnoze vakufskih bolesti, koja nas sama sobom upu­ ćuje na odgovarajuće lijekove. Lijekovi bi bili po mom nalaženju sadržani u proveđenju ova tri principa �I r e fo r m a b i ra ć k t h m i n , II. r e f o r m a I t a t u t a . III. r e f o r m a u n u t a r n j e g v a k u f s k o g poslovanja I IV J e d a n v e l i k i r a j a m u s r a l o g v a k u f • ki h dobara. /. Reforme birath h masu. Demokratsko uređenje vakufa nije najbolje, jer ni mi kao ni »vi na.li sugrađani drugih vjera uoplte nismo dorreli ха demokraciju Vakufski ttatuti »u u tome pogledu, u pogledu direktnog i odlučnoga uticaja ma»a na upravu vakufa, prevriill mjeru Nu oni imaju u danalnjem drlavnom nutarnje-polilićkorn »tanju i tvojih vrlo dobrih tirana, » obzirom na punu auto­ nomiju. koju nam uzakonjuju l.ola svojstva svih demokratskih uređenja otstranjuju se Jedino moralnim i prosvjetnim osposobljavanjem bira'kih masa Među vakufske bira'ke mase. bez iije volje nema ni reforme unutarnje organiiacije ni jednog velikog zajma, potrebno je zaći sa jednom lirokom I »milljenorn propagandom Ta bi propaganda morala bili snabdjevena ćinjenivap a i konkretnim primjerima. Ona bi narodu morala JflDio predočiti sve njegove materijalne koristi, fcojr bi proizatle iz temeljite reforme vjikufa Morala bi mu doka­ zati realnu mogućnost podizanja poljoprivrede, indus­ trije, zanata i cjelokupne narodne -privrede, kad bi se milijarda narodnog novca produktivno unijela u narod Treba mu najprije ukazati na najbrle mogućnosttostva-' renja te raspoložive milijarde To su u prvom redu nala mrtva gradska groblja, vtasniltvo vakufa, koja po približnoj procjeni vaV;i'-.nh pcJznavačcaf j | " i njihovoj vrijednosti kao gradihltJ nisu rijkad Z.anlćno ni procjenjivana — predstavljaju vrijedno Л o j najmanje 300 milijona dinarfc Da bi »e savladao lk$|ilcb*otpor narodne konzervativnog treba mu navoditi one primjere, gdje »u groblja već iskdnlćena I dala velike prihode vakufima Tako Je na primjer zgrada vakufske centrale u Sarajevu sagrađena na groblju I dlamijvkom zernljiltu, dućani u f'crhadiji dini, neki najamni objekti u Sahtijanuli ulici, na Mejtatu je od napultene džamije napravljena pekara, u Banjaluci jfc jedan mezar zamije­ njen za dućan, u Poći na groblju dućani, u Jajcu od džamtjskih sofa napravljen kino, u Tetnju isto dućani I t d. Sve je to imalo dobrih rezultata i nikog nije sigurno stigla božija kazna, jer se time nije nlko ni najmanje ognjelio o vjeru a ućinio je dobra svojo) braći Treba narodu govoriti, da sc mrtvi mnogo vite pottuju, kad se ne pulta da njihovi potomci propadaju od siromaltva, dotle dok im se lako može naći sigurna ekzistencija premjettajem kosti tih mrtvih na mirnija i Ijepla mjesta Treba mu govoriti, da se mnogo vile mrtvi pottuju, kada se njihovim premjcltanjcm omogući obrazovati sposobne muti ime, koji će njihove potomke u(iti pravoj vjeri a ne pothranjivati neka strahovito Itetna i kriva tumaćenja islama i narodne predrasude I praznovjence. U tome smislu je potreban jedan vrlo opsežan, žilav i slobodan rad. da bi jednoć vakufske biraćke mase mogle slati u sabor ljude, koji će ih dostojno i na njihovo veliko dobro moći zastupati. II. Reforma itatuta Tu ću nabaciti samo glavne princip«, sebi zamitljam. U pogledu i z b o r a v a k u f s k i h t i j e l a treba dati saborskom odboru veću U posljednoj instanciji o prigovorima na kako >a to izbornih ingerenciju džrmatske izbore treba da odluluje saborski odbor a ne kotarsko povjerenstvo, i ti prigovori moraju odmah njemu NU dostavljeni Svrgnuti predsjednik povjerenstva ne N sm-o moći sarrvati novu kotarsku skupi!.nu niti ime­ novati povjerenike ra izbore džem jiisih međtUsa Povjerenik ra irbore dfematskih medliiM morao N biti pismen, ali ne samo areNcom U pogledu l i č n o s t i p r e d s j e d n i k a k o t a r ­ s k o g p o v j e r e n s t v a treba se vratiti na uređenje prije autonom.je, to jest da virllnl predsjednik tog povjerenstva bude kotarski ler.jatski sudac, koji N za tu svoju dužnost odgovarao isto onako kao i ra vrienje svoje »udaćk« dužnosti Ako on ipak nju ne N uredno vrtio. Ito bi se imalo utvrditi istragom saborskog odbora, ova) bi ga smijenio i na njegovo mjesto posta«>0 drugu koju bilo sposobnu osobu šefijatski suci posjeduju dobru svjetsku naobrazbu, sol dno vjersko znanje i kao (inovnki najbolje osjećaju i znaju sve posljedke ne­ marnog vrtenja dužnosti /4Ј pogledu b r o j a s a b o r s k i h ( l a n o v a tre­ bale bi otpasti muftije kao virtlni (lanovi, ratim redu­ cirati 12 (lanova, tako da svaki okrug bira po dvojku član sabora ne bi mogao Nti (lanom povjerenstva jef дц ta rvanja inkompatiNtna povjerenstvo može NU tulemb^sahoru. Tih 12 (lanova bi Nrall jol h sa naj­ ma”)« »rednjotkolskom spremom Tako bi se. s jedne strane, umanjili tfolkovt i. s druge strane, rad sabora bi sa tim koopt.ranim (lanovima dobio na kvalifikaciji U odlukama sabora. koje N tangirale konrervativnu osjetljivost masa. mult.je bi mogle Nti na smetnji S a b 6 r s k i o d b o r se mole ti sa 6 lica i » vakufskim direktorom, bez sarajevskog muftije Samo sabor morao sebi pndržati pravo, da taj odbor može U svako doba promijeniti, po svome nahođenju i bez Uslovj predviđenih u \ 3) za tvrgnućr svakog organa vakufskog Dj e l o k r u g s a b o r a j e p r e l i r o k a n j e g o v o g o d b o r a p r e u z a k O kupovanju, prodaji, zamjeni I opterećenju vakufskih nekretnina mogao bi odlučivati odbor za svote do 24)000 đmara Također o zajmo­ vima i koristonosnoni ulaganju do 24)000 dinara, naroćito o Iznajmljivanju pod zakup, jer su to »tvari hitne a sabor zasijeđa samo jednom godilnje Mutrvelije bi imale potpasti pod djelokrug odbora ne samo u disciplinarnom pogledu, nego i u pogledu otpultanja, kao Ito I po sadanjim ttalutima njemu pripada pravo postavljanja rmitrvrlija U pogledu u p o t r e b e g o s p o d a r s t v e n i h »iz­ v i I a k a p o j e d i n i h v a k u f a nije potrebno imati predlog đotićnog mulevelije. jer lo onemogućava koncentnianje i upotrebu kapitala vakufskih na sigurna mjesta III. Reforma unutarnje organiiacije vakufa. Prije svega treba p o v i s i t i b r o j o s o b l j a ureda s a b o r s k o g o d b o r a za toliko, da se sav posao mogne otpravljati bez zastoja I da propisi Itatuta o nadziranju cjelokupnog vakufskog osobita ne budu samo mrtvo slovo, nego da se tlo efikasnije IZvriavaju Zatim treba Ito je moguće vrle ujediniti upravu pojedinih vakufa I to u rukama predsjednika kot povjerenstava, dakle lenjatskih sudaca, kojima, ako oni sami ne mogu obavljati taj posao, imenuje saborski odbor pomoćnika kao pristojno plaćenog poslovođu Zato ne bi trebalo (rkati na prirodno upražnjivanje mutrvclijskih mjesta, nego ih smjenjivati jedino po potrebi ujedinjenja uprave pojedinih vakufa 27 �(te b« i* omogućilo izvođenje velik.h građevina j osnivanje raznih humanih, socijalnih i privrednih tn»t»tuota. trebalo bi imali lačan pregled o vrijednosti imanja svih vakufa Zala je prvi preduslov u » p o• ta v i j a n j e g e o m e t a r s k o * ka l a v i r a I kal a i l f a po n o v č a n o j v r i j e d n o s t i za sve va­ kufe kod centrale liez lih kalavlcfa ne N %r moglo ni pristupiti oalvarenju jednoć veliko* zajin*. IV V oku/tki vrtlki zajam Svi ćore navedeni predloži ne mogu se Izvesti bez velikih novčanih sred »lava. lo Jesi bez jedno* veliko* ia,ma uz zato* vakufskih nekretnina Saboru »u već Činjene vrlo povoljne ponude /а taj zajam On se moje vrlo lako ostvarili na bazi vrijednih i sigurnih zaloga K ao ž a l o * m o * l a bi u p r v o m r e d u da p o ­ s l u ž e m r t v a * r a d s k a * r o b i ja. z a k o j a bi u lom »l utaju morao odbor doni j et i jedan * e n e r a l n i z a k l j u č a k , da se, p o l t o i m j e u t r n u l a » v r h a i ne s l u ž e v i l e v j e r s k i m o b r e d i ma . I maj u u z a p l i l i u k o r i t i c e n t r a l n o * f o n d a , e k s h u m i r a t i i p r e t v o r i t i u * г ad e v n a z r m l j i l t a (’o leruatu tu nema nikakvih zapreka Na koncu bih htio da podvučem, da za prvu polu*u, kojom se mogu pokrenuti vakufi u pravcu napretka, smatram reformu biračkih masa na *ore iz­ loženi način. A prije sve*a treba da nestane ono* ubitačno* i sramotno* nehaja ra le inteligencije za vakufe, to snažno ali začcpljeno vrelo nale* blagostanja Homilija Mulić Problem analfabetizma Kado se odazivljem pozivu Gl Odbora nalega kul- -težnja i odziv naloga naroda uopće za Ikolu bili slabi, turnog drultva •Gajreta«, da pred nalom jav»o*Ču iz- onda se istom mogu da pojme tadanje lole nale pro­ nosom »tanie pismenosti I svoje skromno mišljenje o »vjetne'jirЛТкс. Mi smo muslimani i u tome pogledu problemu analfabetizma uk llosnl i Mtrvcgđvmi uopče, proill najilabite. Sprečavali su nas dva ncprijatelia: a »pecialno među nama muslimanima,. u koliko se perfidna prosvjetna politika okupatorska i na! kruti može o tome da posebno di»kulirqS konscrvallzam. Od god 1 0 i8 . to jest od Oslobođenja Problem analfabetizma jol ie danas u nadim br°i narodnih osnovnih Ikola u nas na 022. Iikama uopče problem narodne -prosvjećeriostl, tuldučl Danas jedna Ikola dolazi na 82 kvadratna kilometra .('80 stanovnika. Kako je otprije ostao nesrazmjer veliki broj analfabeta jol donpmra u naloj tnasr »ređuju osnovnih ikola po oblastima, on jol i Pismenost je početka I glavna osnova рГо* »■postoji i ako nrito manji. nostl I glavni uslov opče kulture, a nepismenost glavi To nam najbolje predoćujc ova slika. smetnja prosvjetnom гаДр O poraznim poslj«0|qjdt analfabetizma, ne treba vile da reknem, nego sto За v« з i > _ to nal narod rekao u svojoj,'poslovici »Ćorav je kod 0 — m t očiju ko čitati nezna* Drugim riječima ne bi mi se c o 3 £ ° 3i 3 43 •»ti o Ž, “ : • nlko čudio, kad bi rekao, mjesfo u nas u U i h . da _ c o -■ ~o 2 > o > = ima toliko analfabeta, u nas ima toliko slijepih ljudi, G. -* a e a c a a £ koji čame u tami. I ako mi svaki Čas osječamo, da-ogtoman dio nalega B ih a ć k a . 54 5 603 2 1 7 '2 3 119 7.365 naroda živi u mraku, ipak najočitiju slifcu nepisme­ M ostarska . 9 139 265.330 14o no 12673 nosti pružaju statistički podan Po statistifl iz god. Sa ra je vska . 8 405 24b 040 45 243 15223 1423 24 u li IM ima 1.410.090 stanovnika Medu ovima Ima oko 380 000 koji znaju čitati I pisati, a T ra v n ič k a . . 1011b 241 822 7b 130 8.150 ostali su svi analfabeti. U procentima izraženo u B ih . T u z la n s k a . . 8.418 124 422 541 23‘) 12 587 ima 80* • analfabeta a samo 20% pismenih. S obzirom posebno na muslimane taj je procenat za mulke nclto V rh a sk a . . . . 4018 220 423 240 133 13 4 V , večl, a za nade ženske Iznosi preko 95* «. 51.144 1.416.04b Ukupno . . b22 1 Ib7 64.4 >4 Glavni faktor koji najsigurnije i najuspjelnije rijelava problem nepismenosti jest — narodna osnovna U te 622 ikole zaposleno je 1 1о7 učitelja, ito na Ikola Noj treba da ovdje posvetimo I najveću pažnju. svaku osnovnu ikolu ne otpada poprečno ni po 2 uči­ Po broiu osnovnih Ikola zapravo se mjeri stanje pi­ telja, a na jednog učitelja otpada poprečno 54 učenika. smenosti i opće prosvjcćenosti u narodu I Ito koji Osim toga malog broja ikola i učitelja, neugodno narod »razmjerno prema broju »lanovntltva ima veći se konstatujc jol i danas slab polazak djece u ikolu broj osnovnih Ikola i ito su te Ikolc bolie i naprednije, uopće, pa i muslimanske, naroćito po selima. Ovdje ne taj je narod sve kulturno jači i veći. »toje razlozi u samome neznanju i nehaju nalega na­ Neka nam se dozvoli poći malo iz vremena tu­ roda prema ikoli, nego treba uvažiti i druge razloge, đinske okupacije. God 1413. bijaJe u nas 384 narod kao siromadtvo. rđavc seoske putevc do Ikole i dr. osnovne Ikole. to jest na 133 kvadratna kilometra zbog Čega je danas utjelljivo Ito će Ikolski odbori otpadale samo jedna državna ikola. Pa i taj mali broj prema U r e d b i o ( k o l s k i m s r t s k i m i o b l a s ­ da bi)aie pravedno i srazmjerno raspoređen! Okupa­ n i m o d b o r i m a i tim okolnostima posvećivati veću torska vlada otvarala je ikole ponajviie u lakim mje­ pažnju. stima, koja su na dogtcđu strancima kao na željez­ Iz službenih statističkih podataka u god. 1423 24. ničkim prugama i drumovima u nada istonćka i zna­ vidi se da je te godine od Зо.бОб musi. djece polazilo menita mjesta Pa kad se joi u#me u obzir, da su ikolu samo 14 318, dakle jedna polovina i ako su �IVol* bile u njihovim općinama. To bi bio jot »iralmji broj, da nije razlog tome nemaru к»1 i »at. Ito po z a k o n u o o h a v r i n o j n i H i v i n « moraju musi im Ženska djeca prisilno upsivali se u Ikolu Ovako irdan ogroman broj nate m uti ženske đ ;«r nalom vlastitom krivicom u mraku I inače mi uno Bosanci vrlo nehajni prema Ikotovanju ženskima. F.vo na pr o»e Ikol godine u Šaraj OblatO pohađa Ikolu 2 3 000 djeve aviju vjeroispovijesti i »o. 70* • dječaka a »amo 30* * djevojčica. A koliko tek jol i danas u B H. nale djece bei razlike vjeroispovijesti i »pola po nalim »elima live u neznanju, jer nemaju Ikole u svojoj općini! U radnje vrijeme pojavile »e u na» dvije uljetljive pojave Zauzimanjem videnijih mutlimana nali »eljani pretvaraju tvoje mektebe u osnovne Ikole Naravno, da lm te ostavi u Ikoli t «v ih ti j a t » u n u f (pri­ pravni rarredi ra učenje vjeronauke. To je I mu* »limanska vjerska prosvjetna anketa godine 1*>2l. odobrila. Već ove godme na pr u jednom nalem »rezu tako tu otnovane četiri Ikole Također te ovdje dana* ugodno konttatuje I rad nalih oblasnih осГ -ita tvoj K. i M. Kod podizanja Ikole u narq(Žu. ttebato je odmah po O»lobodenju u/<> jedan' stalan, pnnclp. po kome treba pnje podvali potrebcc -^osnovne Ikole. a onda trednje. pa vile Međutim radilo te ber tih uetfTopa'' Počelo »e jednim nesra/rnje/j.m. I ovaj nesrazmjer Ima »voj rarlog u plemen»kpi?i jn;efiri£~7H, *e držalr grclnog načela »tvakom *сЛ>је-, umjesto vv ttvarnoi potrebi u okladu »a opllun potrrbpnllap&fml,, (-Učitelj- br 2 god VIII) ;s 5 druge strani govonlo se i o h i ---------učitelja i to u na loj zemlj+;Ncoja broji analfabeta ovako 1. U Sloveniji 8 8Sk *. 2. . Vojvodini 2132*4. 3. „ Hrvatskoj, Slavoniji Л Mrdumurju 32111* 4. .. Dalmaciji 4‘MK* *. 5. „ Srbiji i C Gori 71 ;s* ,, 6 . B i II 80 55*V J Pokraj tako malog broja ocn ovu lvlk ola naroičto u Bosni i H i pokraj tako etrainog broja analfabeta i opet najvećeg u B • H 1 nali »u narodni poslanici bez razlike partija makar i nehotice učinili jednu grciku po osnovnu nastavu u zapultenoj naloj pokrajini Mjesto da »u »vi nastojali, da »e podigne prvo lio vile osnovnih Ikola u nalim selima, gdje vlada tama I neznanje, oni mahom udovoljile željama nekih nalih građana, da »e u njihovim varolicama podignu »redne Ikole. Međutim znamo, da i narodna Prosvjeta podiže »e s' temelja, ozdA, a ne ozgA. JISBP Kolikogod je velika važnost osnovne nastave za opću narodnu prosvijećenost, to ne znači da njome treba i zavrliti naobrazbu omladine uopće u masi. Kada se misli na stalnost naobrazbe, to jest. da ono znanje Ito ga je omladina stekla u Ikoli, postane i njenom stalnom svojinom, onda ni »ama ćelverorazređna osnovna (kola ne znači mnogo ili, kako N u <ol u mUttiu narodu htjelo. ne znači t t# i skutU om je deVezano. a to avaki čat u nat tvrđi i l a b a v a p i t m e n o i l onih mladca koji tu ta omornom Iko'.om xatrl.li nauke ili ottatill kn gu »auvijek Tako postaje i tav trud otrovne Ikole uzaiuden Otnotna Ikrla ta 4 rarređa (kao lavflno tko!®van e) ne odgovara dakle cilju, koji te od nic trati ni u pogledu pt^hololkog razvtća, ni u pogledu potrebi naroda Zato к otrovna natUva treba da traje raj* manje B godma u dta tečaja u nilem u 4 I vilem ta 4 godme Produženje Ikole postepeno će te uvađati To bi bila najbolja i jed no t-gurna garancija ra tu* »bijanje ncpumenottl i u na lem u narodu P e l i t n e Da N otrovna Ikota mogla ifveatl tvoj dio dutnottl ха t-renje pismenosti i opće protvječenotl! u narodu, rajeđno ta tv.m ostalim kulturnim druttvima u B i H. (Srpsko kulturno đruktto -Prosvjeta- već je to učinila) predlažemo ove mjere /■4 Ubrzati raivoj osnovne nastave Jonnlenjem jediiritdenog Zakona o narodmm oanovnim Ikolama. otvaranjem .novih Ikola i odjeljenja tako. da ni teđan kutak ugle domovine ne bude ber toga prosvjetnog pg^jjlla i^Posilinti mjere u Zakonu o obatemo) rastavi tako. da >va ra Iko'u dorat a djeca, raista pohađahi ntnovnu Ikolu, Da narodni poslanici muslimani zatraže u Narodnoj Skuplb.it. da se u Zakoru o obaveinoj nastavi (u Uredbi 0 'kolskim odbortmal vrč :м na* rrd'ui »kolsku godmu, dokme tmretak ra muslimansku žensku djecu, te da te t na njih u cijelosti protegne Zakon I Uredba o obave<rsoj rattavt kao I ra ostalu djecu 3 U državni budžet Uvesti traimjerno na iidalke za vilu. srednju i otrovnu nastavu 4 Zakonom o otrovnim Ikolama U već postepeno ха narednu Ikolsku godinu u Prosvjetni Program Mini­ starstva Prosvjete) uvesti obavezno osnivanje I j>oha* danje p r o d u ? n i h ( k o l a ra svu mlade!, koja po* aiijc avrlenc osnovne Ikole ne nastave nauke u drugim Ikolama U vilom tečaju jod <> - 8 razreda) da te nastava održaje »amo u zimskim mjesecima. naroč<to po »elima S, S obzirom na to. da je uč-telj đula u Ikoli# Ireba da se lio vite ilkoluje dobro obrazovanih uči* trlja-ca Da »e učiteljima osigura stalnost mjesta u kome na zadovoljstvo Ikole i naroda služe i da t e i Ikol a i učitelji o s l o b o d e pol itičko-parl i)» k o g u t i c a j a , da mogu mirno provadali tvoju pro­ svjetnu misiju u narodu 6 Da te prema Uredbi o Ikoltkim tretkim I oblasnim odborima toplo nattojl, da za tifomalnu Ikoltku djecu bude i nastava besplatna i da te tirornalna Ikoltka djeca iz blagajni »reskih i oblasnih Ikoltkih odbora kao i Oblasnih Skupltma I organiziranih općina pomognu odjećom i obućom 7 školske knjige a naročito Bukvar, da budu lio je moguće jeftinije 8 Da se u tvima »kolskim udžbenicima najpafljtvlje pazi na otječaje svega nalega naroda bez razlike vjeroispovijedanja i plemena. — Nastaviće »e. — 29 �ГЛЈРЕТОВ ГЛАСНИК Поаодом )rarxa ГаЈргтовг Женекг Занатске Шко.хс м Ћилимарашш у Иовсм Памру )txM» ол реЈултата плодо11(х мог Гајретова рала 6«д ( у к м je о«а шмода koji м о*г дд саужи као p o p м прммер иашеи j i o a i i o n жемскшку као <ре*тво у борбм за дамвс тако тешак опстамак. Наша. у агћини случаЈева. беслоиокна и смроиашна жеиа. у дамаш»*е доба. миЈе могда да нађе погоднмје замимаи>е noje би одговарало м њемој скроииој повучемоети и покиро^у са традицмЈои. Ilo свии иашии иестима, у беду залале стотмие и стотиме машик лородица чамг дамас у игсмалажсњу како би зарадиле кору ждгба. Падањс у <ве achy и већу беду мз даиа у дан Je све очиглсдмије. Ila зар дл се сгди (крштених руха у овако страшмии приликама и да се дозволи да пропадају маше лородице. Me! Треба тражити лска и иачима оаои очвју, треба сидама да Je делласира својии радон. Ади његов з»датак К0.1 НК0 Je год пдеиемит, ом Je ммого више тежак Дд би се напори преаеди у дедо, потребиа je ј о ш шира, Јача и саеснија оргаммзациЈВ, оргамизација далеко од полмтмке, чисто са кудтурмон и еконоиском тежњои na машим напретком. Саакм мас поједииац. лридонеаши Јгдам и мсзматан orto.i ГаЈрету, чини једно велмко дело И сааки иас noj^димац треба само да je саестам тог caor деда м да ra изаршааа, слроаедеиа je та лотребма шмрожа и сагсиа организација. Нто у тои дежи саа та маоко силна потешкоКа, у ствари тако иезматна и сићуших Бити члам Гајргта, суделоаати на Гајретоами забаВЈча. преплатити се ма iteroa лист. трошитн његоа цигар-лапир, зар су то тешке обааезс за сааког иас појгдимиа A у тои, ето. дежн маш мапретак, у том лежи впело из ког може да лотекме саака корисна Питониис ГаЈрсТове Ћилимар^ае Школе у Моаом Памру тражити ноас путеае и сиас у раду. Зато, нека нам ова шкода ободри наше иницијатмвс за што већим осмиаањем оваквих и овима сличних Гајретових школа Зато нека се удруже снаге на раду око Га)рета и у овом правцу, јер поиоћи можемо ми саио (ами ссбм. Имало свгстам члам нашс заједмице дужан je да тражм начина машем сласењу, дужан Je да потпомаже сваку нашу акцију у културном и екомомскоч правцу. Лруштво Гајрет које je најпозвамије да иуслимане наше крви и језика води npeпороду у нашој Отаџбиш!, чнни, захвал>ујућн својим реткнм, али вредннм радннцима, ведике напоре у овоч правцу. Помањкање смисда за економску и кудтурну оргамизацију код нашег иврода толмко je да наи се ■сћ и ддпас та ндша ма»а увелкко свети, a шта нас чеаа Тех у буАуШпоУТи *»о ту маму ме lioiipaauMot ГајреТ. ib m Tbm ове маш« вс.лицс tune, мастојм i Bhm 30 иницнјатива, у том лежи могућмост остварења те корисне иннцијативе. Јер, сааки nocao који je Гајрет преузео ма корист нас мусличана у Босни и Херцеговини, као и ваи њсних граница ма корист иуслимана наше браће no крви и језику/уродио je кориснин плодом. To noтврћује и успех ГаЈретоае Женске Занатске Школе за Тжлимарстао у Моаом Пазару. НмјешШај Гајретом Женске ЗанаШске Школе м ЋилимарсШво у Нолом Памру. Главном одбору лруштва »ГаЈрет« Ha трджен^ 1Ч>7. год, Управа мзаелтај о раду 15 новембра 1427 Capajeso Главиог одбора Г»р.: 1^03 од 28 ватобра школс има част подметм Главном Одбару своч у времену од И јума 1425. год до год у слсдеКеи: �VII / f* .» * y - i /. ПршглАв ma Л л » » и aimct fy»a 1«2V r o j д « кпм аа 2 Oj ■»?**<-■« U u m ■ n « u i oj m o j ■»ТГ?«Ј*«» ........................................... 2 Од U u m ■ Ttfuna oj -р«ват • n w - 1 C a ijo u U • • • IT f f« 1 U 4 П о«-1 o«p ojbopa o ip P i « i y M 1**23 Г. 5 П оаок о л и т к ш Н И а ч р е а г М 1«Л. ■ ЈАСГ? 6 OTO - • в ? « (ч ј . о »ab a ty 7 000 — • UTM . 470 - » ?ов ■ Д в а n 670 W Увупмо 4 М И и и фарба м к т и о г »a | а р « 1 >м 5 Н а А а м а •>«» b H abaaaa вамчгаарајеаог ааггр вјала 7. H ab a a ia дрва ta orp*a a. О лраваа a aab a a ia аиа/нт (т а а р а Д р а аа T a t t r . п о в т а р а а * a ( ч т (атм ацг 10 C a t a jb a B i e « as Јодао у J f у гу **1 KM i i S c b u i m , t p r V i i i i U a n p a jr* .« t y * r . • • vcn > 2W> ■ 2 4UV1 Дам *" У^упао Г.р ro j III. / ftp e t/ ^ i p«A«ir a) ■ a a 4 im a < a o J a S, 1 мааа тгпаа > rcp< a t p a ja • устр а tConokaaa« . . . 2 C n Г.р 40, 1 t a t a , » jr nape » t p a j a 1 р Х 2 2 I C n Г>р 43, 1 Змдии Trnaa napo 15X2 4 Cn Г.р . Г ц 4b, 1 »иди* тгпнч n apor 1х 1 5 Cn. Г.р Ч ), I Kb j m n n apor џ .I a » p a ;a I r >‘ упио в) п р а а а т а а 1 Cn Бр lb и 32 S J a ) p a jy 2 K a .iu a l . ма да с« иапдатм 2 Cn Б р : 4в sa азрад у I кмдима и ча да се маплатв ...................................... ........ Уаупио . . IV . llrujfH ilftH a poćti 5СП0V »- УП . V’. Ннш гнш арскс сш кири 1. По аиагитару C T B Jp a: pasboja и остали хадат .............................................................. У a упмо Цслокуггаа аргдипст в а о л с а е имоаииг . . . t f * # До^ро К°*(М ц| Н " » ! '• ’ »■ fiM J 4 A t » } t P f y r « i Utapa;« uo I C o j t a i a a »(•♦» 5 М га а ув а К ц м а А.-увгвака ’ V * • ?« « aobap yii»*a A t a je n o t i i j B * o t y ao р > м ш o j i t j u » « л .м дигаиу потоору . k f b a ra ja o ама llp o ia r i U U o l i t a njbop aa o»»«t успаа, одбор »a У '» t o ti.** r o j . a ja l i t i « » rp a jr у aoja k* p a t a o tB o ta o фоид ta p o j a t i ib o r овртмог a a n a t* ) <"У < т»т Поргд Tota obp atao <r )» a»o«< aa ojbop a a j a e a t a n a , ов.аасипм одбору ofta atra 1‘а а х a Ma»«<rap<тау Tproaao* чЛо« да a оиа <а <bo,* <тра-а дода^аа а | а « (а у no»«»4t naa) фоад Tr МО‘ &С ■»■*« «у e j ta »a. »ep J* e f lc t a a a o jo b p a ta 4C**» Л**« a obtaeaa ajbop io n « ? Даа у вуu rr a a a ia 1‘»27. r o j во)и » u . ; j <n b t p a a u a a caa <y Mirar.it« да t.r n p r ja n jr r a n c o o l a у ta 1Ч.Д roдаиу Од М ниасгарегаа Т р го м ш « a Н ад у.гр а « ojbop )• « Ммi* ковмо M t t 't s ia j rte оаоЈ «ot<U. aaa су caa a t r a a ja ja ka м од Гуда C m « n<ta k a ОдАор порад »o/a м м ; ш , j a у To«y оа* ro jaa a рд раи игаодаао lab aaa, од t o p u k« t » ( т n p a to j употрабити sa n o ja t a t u s/ p a jt. Упрдвма одбор ш аа«« <а сагураоавку рачуаа, да ka a Гдавиа Одбор прмхваТмта a o jo b p a ra еау »^агоау вд«у»у. na ке у (Д учају n orprb« a (а а ;у noaok y i a ia r a 1 Упрадгна у р о ^ и а за рад аума у аргдмоета 2 Ф а р б « у аргдаости ...................................... Ј . Ћ г за п а у вргдиоста ........................ ......... Укупи о A j» » w » U H A I А ,-ш » A ? » .t Ч « » . * - ! • »•*.*: opao ja b a p > ( • « X l i h * ara* мртЛа ГаЈргТоаа Ж га< аа Л»«ат<»а Ш ао а а »a ? .а « а в а р .т » о vOroiTraa јт у пра ваГа ; i r p t j a • *a o jc .» 0 | »4 oaaj n * t» * H a * a « aap a.r n «»*a Д аа W ) - м < и м ПошТо оГачв« » / f t « в»<у * * « ( ■ * ta a i e t f в a ItoH T t - ( f чам« a t t a t a a i j a . a »a a»4 a i a i t a « • * f ■;f »a »граду, a ia a jc t a e jb o p од«у-<ао j« ja ц п а jr ja a n ta « у i a ta na a t r o a м » а ' а t--pajy >a в а о а у ao.e 1 lllIT t р атгаац а 1 Cn 1 V » t t , ■» U i m h 2 ЗуЛс.ла II f t j f i A 'n ao i l M M i i r i i K r 1 Kap a a M n o i ( i y к г и у 2. Хоморар учгмацаоа м p a j у ш»о.1 в мовгввра Ф а > * «1 A »a a i o * y 1*ЈЛ r o j 7 У ч а т » v * 4 « a p a ra ta паату, notar > >t ta ro.taao jo b a a a поваж ацу од jp a a a r • H a rrp a t од ш»о» мовца датог м в т « д » у Готоааиа иа даи IS 4 * 0 » •** Owr4«r*tai, r « * 4 'f *•«/ У и ш м м и /ДГ ) « '• « « < to## ry w r * i » 1*2*» ro j h Пад-ojAop ГвЈр ста I 1 p « j(fj» » O o»f K t U M l l r f . l '* * Ф 1»ор*»ма Даи /,/,7>У> Даи 6b72S0 Л * и 31 Н77 63 XI. О p a đ j a.a 0 .1/ Kao в т о jr n o taaro , оад n o jo jb o p Г ајр гта м » в м в (« ■ io « y од job poa oЈ-маа n p ato ra < « y n w a a « ta о т а а р а м aa« ■ «o tr, од noaoka I ш а в г O jb opa, оад on airaaa a оаруамог ojbopa оаруга Р а в * о г C a a a ( r no caba раауи«, j a <• j« M opajo утр о ш ата jo e r a аоааца, до« <у j ' u a o rn o tra a рад, a ta дамае, a a j дгча аогу <аао<та«мо д/ита добро j a p a jr , aor.ta ба в а о а а o j <М|аа n p a io j t додаоата noa к a Гдаамоа Одбору Га.р ата, j a т * ч ааа t«.<aa» a ij a r n o aa naakaio« ва р а /r ><n»* к« b a ra )о * а»»а. t a j ш*о»* буд« pa дааа у taojoj t r p a ja »bor Tora. j/p k« cao уч/ авч « у а/ ja a o ) t a t a b a ra n o j (т а а и а а a a jt o p o a уаатг« .ач « , ч*г a t a je a r a a , )«p (гдма у ч » т / \ а ц » m a o a r j a j» jao ap *a» ao a a jta p « рад ta a jy учсмаца, aa)« <y раетур«в» no a ra o a a io <oba VI. Ш к о лс к и \о р о п н и oOf-op Пргдсгдмиа: T i j h m j b rr Ej>bb«roa«tt, мудгррас Упр авиак Ју с у ф М елајац, члам Суда. Чданоаа Е ф Р а м и | lU .v r a t i. аиам Х ус гји ПгКааам, p « rra f« p Ш гф ао Ж у и и К , ципсдар М ахауд Ед ф аК, ааауф nacap Ахигд Даца, тргоаац Г.дага.инх Х а л и « :к ј ж д о а « к , часоаммчар (lo e r o a o lj Асмм М . Д урачаоаак, рач>моао4^ jt Упрааа вао % « ( a » a jo a o v t r o o a aopa aoat т а т о м т а . j a Tajpor дао a г у к а о (т а o a j <»гту. j a ja*«at b/k у a » t дааa в у к а p a jr к ад аа« a o j Tora n paao ja а и р а а м . у to a ааж> aoja r o ja a a n p o Ja ta , t b r r (« ta« t a a l • атгр/.у.« ta oaaj noeao Н ар оча то а а т гр / (о о а » а noia> y:r ay< *a«aea aoja t y y t a t j удара Агрармо ргфорвг. »<тада jo t r a pVaao a aoja ранв.г a a t y basa a a a a i.ta aa в а о а о о а в « (IM » « IM и / в a a а у в а с Д(цг 31 �Ul* o t e t a «д4«р « • вР*1Г B *a*«Tt>t »i i j r i M t f , Л» >•«>.•« ГваВи« <*Д*»Г. Д* »У "Г*ЈГ" oto« » > •• '» * •> • ооТарДВ в Ј»Л»оар»в«»в » i u M M <•«>>• "Р*** m ti'-r в а r * j R i o i t M , to j* <••••■0 могу б в т в од м ВуЈуИа м - 1 | х ; м * « o t* llo d to M У прав- n t A М ^ p a n o K t Ј Mm i Jm . 4j i »ii u! Н*п>ма Hrличанешм h’p a+a Ha вр*>Јва*«у чг< ?вт»у прв*«»о« p o i m a n a Н ч г п м |1# w >m (T h Kpaa-a. М ивветар Д*©ра улу л *« )е зах в ал у ta a o СВвЈеДа •П р ам ваш а (a зад о а о ж е т а о « ro n a a в е с т в т ае Гаааиог ОдЛ^ра Г а/рата »ао a ом ладаие * г в с » о г и в у ш .о г Гајр^Тоac r H a t » р вата у С арај*»у о Даиу С в«г P o> / h. i , Н хгово (W«a->aa<таа Крал. влагоаолео )<■ иаредвтм да <е и>)а«и ■каргма заааалм ост • OecnUiuitni ше.тка свсчана лабаиа Глашчог Одбора I ii/paaa Ла овогодиш ity Гв:ретову аелику свечану забаву. која hc се одржатм у суботу 11. фебруара у Народном Полормшту. чиме се аеликг прмпргмг Ових дама одржам je у Гајрету шнри састанак rpah«»*a прмјате*а onor друштва. коЈм су са чланоаима y**pnnr Гајрета утамачиди потребме припреме, како би* -оаогодшшва забава овог друштва. које c'e малази у caojol јубилврно) годнмМ, била yc,'iJcuMnja ол саиУ до» адањих. Ha овој лабавн ирнказнваће се нови по.шришни хочад из мусдиманског живота ■Мрбтианнцм- ког^ )с namicao мозматн маш к1ВИжтник г. Ахмед Мурад«гго.и» e • j ‘~ \ м 7~* Улалммце се иогу |f h сада рсиервисати Га) тоао) канцеларнји (Симг МдлУТи,,0>и^> УЛ. бр, 8, Уаутсшво иобоОборима u nošftрпшцчми mi п рославу Гајраирк 'JS-гоОчшн-ицс у ировчицијп ПоОодбор Гajprm ii у Саоцу в р и р ед -о i* у t y * o ry a t >7 д np гоа>ие Г ајрет о в у »абаау у n fo< T or» » * • И в а е Гмшмавај«. Ha ваб ав а ja e ta p a * « ГдаУ>а a s М оетара. Глаамс тач *е n p o rp a a a <«.»» еу 1 М атЈаовсаа •Х асаибег« ■орачнаца e ta p a Х рват саа Г л а зб а . .• Н арод ва n;«£*a *Јар«о сумце* .. n jeaa двогаасмо sAop п од м аатв а Д Ц К р с т а . i. П евиаа Ф е с т а да в а а п а м ^ . у а е р т в р а , са а р а Хрв Гха> 4а. 4. И ародма n je c a a *3opa »opa# n jra a д вогхасио лбор п од м хатв а Д. Ц К р с т а . V Ф учи« •Под аасл авоа** корачиаца. e ta p a Хра. T ia ift a . 6 M r»yа у р с ■a пуеса« »Сејахи <*о б ах уж « а« пјва подааадаа Ц. К р с т а , 7 М а * г « » Jyro< л а а г м о а и»п;»ва* и Ш гО е* »Весгха глазба« e ta p a Х р а Г в а » б а , R. С о л о продухцаја * P f r p y r М иКа од Т р аи к а* аааоди rocn Х а а а д Д а)д ар. »Иаборма T>6ep«yxosa« ш аха у 1 ч в и у од ДевмКа. в ј в о д * дад етаати. О ва je забааа услјгд а каво морахмо таво a матгра* јалио. С в а м а помагачима у прир**,наачивв а о р е и а захвад* иост Пододбор Гajpenui у Дгрпснти праргдио je годишм.у ааб аву дие \ децеабра у д«му K o s a С р псвнх С е с та р а . Програм je б а в сваједгка- I » С в в ј г т очевич'а« о л С Паш агиКа, декхаму|е Ш а х з и ја Т а р и К , II »Сумн.мво дица* иад а у 2 чина од Г>р Н уш иК а, изаоде дихеTSMI H, III. Тпмбода. г.афе. пдес. — Ч а с т праход ове saftaae ијносио Ј^Двм. 2 W ‘ Пабава у Нисоком u Ј1»)Иушком Пододбори Га јр е т а у Вмсохом a Л>убушхом прирсдиди ~су-Та)ретоау аабаау иа Н . Јаи уар а, т е fceeo о и .н аа у другом ftpo)y детал.ми)е н Јв а је с т а т м Гајретопе Лабпве у провинцији пјглија Гвјггтов* >*бава ове годмие у провмнцијм je у Згниц и , к о ју jr приредио там ош ж м наш вриједии •додбор на дам P o l^ n .a Њ е г В е л а ч а и с т в а К р а > а Алексаидра I« дсцгмбра Бруто праход ове забаве изиио je охо Д ара Прмједмом пододбору и свмма гра!>аиима гржда Зем нце искв je топла хвала. Кахо je мознато, прослаае Гафетовс 25*годиш- Рсфсраши о актуслним муслиманским тмшн-има* Конгрес мусличана интелсктуалжца ма коифеiBMije, одржаће с* у мјестнма PajpeVoBrtx пододбора рснцнји одржлној 6. дсиембра 1<>28. уГајрету, донео и повјереимштааа У ту свр.чу обратнли су се некоји пододбори Главмом Одбору за упутства у поглсду зе закл.учдк дл сви јавни рждници муслимани који прнпрсна за прослоау. Главнн Одбор на задњоЈ сво- желс да поднесу рефсрате о актуелиим мусдимаијој сЈеднмци закд.учмо je, тим поводом да сс npo- ским иитањнма, модмесу најкасмије до конца јануара 1928. год. слава друштвсне 25-годншњмцс мма одржати нај Како je према горњем позиау задњи рок за npeп р и ј е у Са р в Ј е в у , a макон ирославе у Сарајсву, да отпочну прослдве у провимцијм. Ha прославу у дају рсферата комац овог мјесеца, то се умол>авају Сврајеву Главнн Одбор ће позввти делсгатс свих саи они Јаами радници, који су вол.ни да судјелују на конгресу муслнмана нмтелсктуалаца it да на том с в о ји х пододбора и пов]ерен«штава. na услсд тога не би било згодно. да се у исто доба одржаваЈу конгресу третирају које од горњнх питања, да своје проелапе у унутрашн.остм. Оснм тога, намјера je рсфсрате што npme доставс Главмом Одбору Гајрета. Главног Одбора, да њсговп делегатн присуствују npo- Дароки ja Г aј peta славдма иододбора, те je и ради тога потребно да Госпкдим Салмхага СердарсвнК, суаласник Кафане се тс саечаности одржавају накои ове у Сра еву, • Шадрван« свупиа je на блок мс^у зманцима и прнЈате.з>има која има да буде веднка кудтурна нанпфестација. Гвјрета своту од Дмн. S2» . Исврема хввла и живно! Саопштдва|ућн овнм путем горњи закључак Гд. Градско Иоглааарство у Брчкои послало je и ове гоОдбора извјешћуЈемо истодобно све пододборе и noдмие свој прнлог Гајрету од Дви. УХУ—, a Градско Погдаајереинштва, да ће нм Глжвин Одбор благовремено варство у Гораждм Дмн. ЗСХ> . Искрена хаала. n o iлатн ina уиутстад у ппгдсду прмпрема за npo(даву у »«^<f»i»aa ШТАМПАРИЈА ПРОСВВТА, CAPAJtBO. 32 �ZA BOSNU I HLRCCGOVINU C e n tra la : Sarajevo S je d iš te D ire k c ije . Beograd F ilija le : Brčko i Novi Sad Papimica Hamdija Kopčić 1 S araievo, S t ro s m a iiro v i uf. - Telefon 619 preporučuje bogato skladište U \ I pisaćeg i risaćeg materijala ШТАМПАРИ1А ПРОСВЕТА Ш ТА М П А Р С Н О - И ЗДА ВА Ч К И ЗЛ ВО Д C IG A R P A P IR И з р a t) у ј е р а ш оар о«« бамаоаме, тргоедча* и м и у CTpNjca* тнсааммце у б о .ш а »ао диоипц«, улопме ам.мжицг, чспом, дипдоме и т. д , j t r k v itite to m n a d m a iu ie s v i o s ta l i T t раЈма стручиа деда, аадгидар« м астада и )д а * а соаидио, бр>о ■ no уисреиој ц*и*. c lg a r p ip lr t i Вдастмта aianroae Јм-уа шра^уј« с м »рсте тргоеачких впига и проТоаода, аао и Р*>н« гадамтеријске м аартоиамие посјом na ntpM и иадрту. p o t p o m i l t I „G a jre t" la m u « : TVORNICA CIGARPAPIRA CAPAJEBO А лвнсандрова б р 6 -Т е л еф о м б р 3 5 6 . К њ и г о в е з н и ц а - С т с р е о т и п и јо _ ! ! ! t S. D. Alkalaj, Sarajevo može se n a ru č iti i preko društva Gajret u Sarajevu �B A N K A G flJ R E T D. D. , S B R B J E V O Akcijski kapital Din 20,000.0i'9-, Rezerve Din 2,000.000'Вдгка м »vim a bankovnu »'niku t?ada;uZi:n poslovima (H illlffli j* *» trgovanje »a valutama i devtiama. Zavod /» također i мрНагао uguran Otn ча. orgarlruje i rukovodi kreditne » p»tv redna uiUcovf Oaniva I podapi’r галм kulturne i hu­ manitarne eiUnovr. BOSANSKA INDUSTRIJALNA I i TRGOVAČKA BANKA 0. D.i SARAJEVO, Strosmajerova ul. br. 12 i i Potpuno uplaćen« dlonifra glavnica « D inara 2o.ooo.ooo — . & f Rezervni lond \ i J Prima u lo lk e r.a ite d n ju , vrli «kL znake u unutralnJo»t \ inozemstvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, (mansira I n d u s tr ijs k a i tr g o v a č k a poduzeća 1 7 ? ,т а if-Л-tĆjSt v iti Narućujto i kupujte samo GAJRETOVU kremu za cipele Naručuje и luvđ Milana Kovačevića Novi Sad, Dunavska ulica 10. Intenirtan tilafonl broj 60S, 865 i SSS{J Filijale: ć } Beograd, Zagreb, Novi Sad,Tuzla, Split) i - v , « • ^ 1» najpovoljnija. 1 lapUvUj« >*t« u »vao d«ba jer je ona najbolje kvalitete i donosi lijepu korist OAJRCTU D in a r a c4,3oo.ooofi* w Od tište dobiti daje 10 , КиНигада I »sivtets IrvittU Sve doznake u domev-nt i tnoatranatvu obav’ia Ba-»a Oajret n ajbrtr ■ra;kulantni)*. - U ioU eu K « * Glavno zastupstvo za B. i li. (tutora tuooiF lOlC. SUMVO Bumk, ZS. Т < м 7М Poli pr.v 75 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/1ba59d4fb033833c5673e08d685bcfb8.pdf 9ca47aa4e92a3b9d38e0539324c7ed6a PDF Text Text лнст улјгш дишш зл кулгурнс ишшмскс ттсдизамл mvuimmana 1. Ф Е Б Р У А Р С А РА ЈЕВО 1928. Б Р О Ј 3. Уређује: Х А М З А ХУМ О �Садрж ај Хасам Кик ић Оигрдићи, прмпоаетка. Гласо ви м лађ и х: С A. П у р и н д Утеха ноаог жиаота, necna С. A. b у р и н л Девојчим плач, песма А т и ф Љ у б о в м ћ Песма Ни к . М. Л о п и ч и ћ Сасмци, пгсма М и л a м С Ш a м т и ћ Удес Луке Гашпара, приповетка. Б Ј е в т м ћ : Скица о Цанкару. О ц о н о и прим аииX. X Благо Можчило Маста<и)г»мћ — Међулушко р р зо р и ш тв : Г ; П рем ијерг Луцифера. Портргти Гајрвтовм* раднмка. Мустафа Спахо Гајрстовнм пододборимл и поајсреницмма ма знањ е Крал.гв доброво.гми прилог за забаве мододбора. Акција за упмс чламова великмх добротаора, добротвора м утгме.гачд Га|рста Успс* Га)р«тове забдве у Зеиици. Ддров«« Гдјрсту. Пигомии би.чачког Гајретовог конаикта за Гајрет. ГдЈретовд забдвд у Гор. Саницн. Један хумди ге<т. Вјсрски васммтачм у Гајрстовим конвнктимд. Молбе за опрош тсње од такса na улазнице забава културнмх друштава. Бслсшкс. — Из Улраве. Г А Ј Р Е Т , ддст Гајр*та друштм ja кудтурмо и евоноиско подијдњ« мусдичаиа, ијлдјм 1. и 16. сддког нссецд, a ц«ма иу j t за ндшу Отаубииу ICO дмнвра на годину, в »a caf остаде jcm.v« пр«ко граммце 200 дииара. Ђаци добммју лмст у полд цене код Гхавмог Одбора нлм код управа Гајретових конвичата. Поједмми број стојм 5 динара. Днреатор Х а м и д Н униК Урсдиик Х ам за Х умо Штдмнарија Прсхвггл, Cipajcao, — Вдасник друштво -Гајрет«. — Гдавни и одговорни уредник: Хамза Хуио. �Х а с а м h'uKuh О м ерди1т Омерда )• MMio сачо l i m — (M jt na у имргнц^момачхм Омгрда чује na одд.агскти n»ra мосмо као мало водс иа ддаму Дијете расдо игрдаа no шидтегу ко дјетеши« Ha м аад <• вмше из годиме у годину по^педа*, a f '«fpaa се no три ие чуЈс, њемуу >uinna боЛуи.а;у ■ лице м терамЈаи npoif jao од пусте драгости. t ^ 1 Ноли ом caor јгдммив г.а му ja eto пустмо (•« ма — Де бабнн смме, дех, бабо ће да r t жгнм још ad.vy. И да пробере ду»о<*у ко;у год aole у само за три n r a .v a ...! ___ / десет села, a u# свмо о*де у Омердмћииа' Сједм Прошлг годинс а Cya*f <t замомчулмо и поч#4 Пцгрда подуго кра) пмпкђка ra ослушнуј« и хамоси магомити фесић иа дгсиу обрву Омгрда иу наидхао <г У страни помг»о obojane. a ои порасте » уши и шаргмјмцу у Шоке тамвурумЈе na он не идс нипрошири Лкопушаа очнн« у ш<«у проигра и nj>oкуда без tif. Подмгтие ом »*.у под пазухо, a лалупи бубца аао да му <г <i>«# откммудо A а»о брдои аратницама — то ето саахо асче он идс no сијгПрошаргмја, он од драгости поиграаа дииа да потражи себи цуру и да n; оашикуј* Чује Сул.с сс apafta кад други хорозоаи отпјеааЈу ra Омерда из собарка na се магне иа демире Саеједно што удазм и бо< и опет иа прстима. Омгрда — Je си д' тм то. бабмн спме, хаа? ra очује na се арти — Jeca«, бабо, jeca« —1одговорв он и позастаие — Je си ли тм то. смме. хаа> KP зна да ће иу »veroa бабо још штогод да ири— Јесач, бабо, Јссам' рекие. — Je л' те когод дирмуо, хаа > * - Оде д’ тм то. оде д'. хаа? — НиЈе, имЈе, бабо * швпућс Су.ге да не про— Јах, бабо' буди маЈку Она je добра и прпошма жеиица, једаа Омгрда зна и raje ће и докде ће. јер ra он и чека да ct п.гзин момчпћ ожекн мли да бар рекме подговара, вди опет то ом пропитку)е као ради обмкада ћс и коју ће, и лакше бнло чгкати и поглеча^. A и Једииац Je то његов na треба м да сс прид1ти. Чује ома и види кад год Су.ге долази са смјела. бо;ааа за *e ra . — Дамас je и оаа момчади)а, и оаај и причи^а сс само хао да cnaaa Нх, колико je »аој сав саи-ет нвопак и мамен Шта ja знам ко се иожг стало до тога да једанпут и ом« ниадмс снаху. na налстити и нахорозити на мојс ди;ете. Ma нисио ми да je има ко и послушатм и у руку по.губити, ах, мн. аада. бидн другачији, a ето опет се чини да je ето. ето' дамас rope, roppe. . . Хамаи и Јест, хаман ' Кеее' — Je см ж' машо шта. смие, х а а ) — приупит* Роди мушко. страхоааћеш да ra не убију, a роди жемско.. na ако je когод штипне, ...е х , ех, ие кује Омерда, a Cy.ve се ки *и , стид ra je да > a«r — Je см a’. je см a', кажи тм бабм’ > — мааазнаш шта je rope! A дај ме роди ни једио ни друго. Аује Омерда да испита, jrp амди да иешто јест. ругдо и срамота пред саијетом, a гријех пред Аллахои — џедаешануху — тако размиш.га Оиерда, a иагне се иа демире na призоас nocae тихо — Сиие, припази се! Je си ли понио иож, хаа!> — Jeca*. Јесам. бабо' — Лобро. сине. добро, тако ва.га, na се припази! Суд»е се попипа na закрене низ сокак a кучи — Ma ето . ето! — Добро, добро смме. жиа тм иеми био — одоćpoao.vaaa се Омерда, a аолмо би скочмти na цик* мути иек саако чу)е. И Хамијв. матм Суа.етоаа. марасла под Јоргамои од драгости. Саа ct преммједа, na ао да :азм мском �големом, бескрајном ширином, a свјежина je подиже ко кр и л а ту . . . — Момчићу мој, жив ти мени б и о ! — Зар не спаваш м ајк о ? ! — Ехеее, сад ћеш бити свекрва, сад! — дира je Омерда. — Нека ћу, ja то и хоћу! Суље се одрагостио. Довешће он њу вала, na макар се небо извратило. Не ће њу Захомарци очувати, неће! Биће она, болан, Омердина снаха, na таман кад би они поцркали чувајући je! Загањивали се они з а њим ево три ноћи, a он ништа не казује оцу своме Омерди. Не ће, воли овако! Синоћ je ето Мујдану Мушину испарао сав гуњ и прићеро га преко Лошића шљивика, a све подвикивао з а њим. Криво Захомарцима што он ашикује с њиховом дјевојком. — Нека се шигица no Омердићима, — кажу они — не дамо ми наших цура. A он ето бацио око на Дуду Голаћеву, na хоћ£> њу узинад. Свеједно што се и она нећка ti нерадо га наговара! Није њему још никад отворила пенџер да проашикују, a он je покуцкавао двадесетак пута. — Не смије, кобајаги!^Хе):хееј! Kao да ja то_не_ знам ! Не пасем ни ja с Мујариним овцама no Присоју. Дражи je њој Мујда^, дражи, знам ja ti видим добро а л и . . . н б ^ е м о ми то тако Дј дице, не! Ти ћеш се бона мени око врата1._... na ja не био Омердино Суље, ихххиии! ! ! j i i l l l l L Синоћ кад су комили код Касимовића, он joj протурио црвењак трипут. Она све трипут приузела, na шест пута узвратила. Тако и треба. Дјевојка je она na je подједнако свачија. Мујдан се ждеро ко протуха, a кад му je нагрлило, он зафрљио највећи патурац Суљету у потиљак. Суље процикнуо и све изгужво. Мујдан клиснуо на врата ко пала, a Суље га притјеро и испаро. Кад je Касимов гиган други пута припјево, он се спремио и наговорио Дуду. — Хоћеш ли ми отворити п ен џ ер ... да дођем?! — Не смијем, не смијем од б а б е .., Чуће! — пропетљала му она. Њему било посве криво na кад je зазинуо башчом, низ Захомар проламало. — Чуће Мујданови јарани, Суље, чуће na ће засјести да чекају — присрео га Касим, a он одбрусио. — J a то и хоћу, и х о ћ у . . . a чујеш ? Реци Дуди да се ja не бојим ни њезиног бабе ни Захомараца, знаш ?! — Добро, драги, добро! Кад се момчадија процикује, низ ноћ просијеца реско. Кад се који ближи дјевојчиним пенџерима пси се буне и дозивају. Како су само дјевојке предраге кад се крте под јорганима. Кад момак наиђе на 34 отворен дјевојчин пенџер, протура обје руке да je додирне. Зато оне и спавају крај пенџера. * У петак обишо Омерда своје добре јаране na сваком пришапнуо. — Понеси пушку и двадесетак пуних! А л и ... тајац, језик з а з у б е . . . гроб, гроб, знаш не ћу да се зна! — Хоћемо ли то довести Суљету — приупито га Назифага још тише, a он потврдио главом и допунио. — Знаш, не ћу да с е зн а 1 Ибраки Мехијином припријетио за звоно. — Хоћу да метнеш оно велико клапило, je си ли чуо!? — Нек се препану Захомарци, х а а ? — одсмехнуо се Ибрака, a Омерда опет узмахнуо главом и дометнуо. — Знаш, не ћу да се зн а! Суље напипнуо да ће Захомарке с вечера у Брда Алихоџиним на комиље, na одредио да засретне Дуду у Потоцима na да je и скрене у Омердиће. Рекао он то оцу Омерди и приупито: — Хоћеш ли, бабо!? \ — Хоћу, хоћу, драги мој, хоћу, моје Суље, хоћу сине, х о ћ у ... — Омерда се толико продрагостио. И Ханија пролетила кроз све собе од пустине. Ее, сад ће и она бити свекрва, a снаха ће je и слушати и љубити у руке, ее! Huje то ш ала имати сина на женидбу! Натезала je она свог момчића и навлачила ко златан конац. Сад joj je ето драго, ни сама не зн а колико. Волила би она, истина, да je то могло какогод другачије и мирнијим путем, али кад не може, не може, ш та ћ е м о . . . и то je суђено — мисли она. Отети, na отети! A што она не би драге воље na je не би ни отимали већ би je испросили и ником н и ш та?! A најпослије. . . свеједно, свеједно. Кад већ једанпут над њом викну и потпале машалу готово je! Таман да никад није ни хтјела, мора na готово! A и ко би ш та могао сватовима!? Ејхеееј! Сватовска je свака крвава, крвава! — Тако се и драгостила и притјеш авала Ханија, мати Суљетова, a изм едбла вече ко на и м ам а. Козна, ко-зна, ех! Селом се није ништа говорило јер нико није ни слутио. Знали су они сви да Омердино Суље трчкара no Захомару и да облијеће Голаћеву Дуду, a знали су и да га она неће, али нису м о м и помислити да ће се то тако и убрзо придесити. Омерда je и волио да се то не сазна све док Ибрака не зачагрта сватовску у бакрено звоно. A онда,* онда ће се он, Омерда, први прогулити селом маш аллакнути, na нека сви поскачу и нека се зачуде. Ееее, зн а он добро ш та ради ! Хоће он да се знаде кад и он ожени своје Суље! Јединак je јединак na ваља ваљ а — протуро Омерда no соби цијели дан и све �до под вече. A кад je Суље рекао да се иде, он се уширио и претрчао десет пута авлију. Рекао Анији кад je пошао: — Eto ти Када и Абидовица na да дочекате! Чуће се и звоно, и пуш ке. . . и машалла! У Присоју их причекали јарани, сваки с пушком. Ибрака и са звоном. — Je ли велико клапило, Ибрака, хаа? — Јест, јест, драги, чуће се цијелом страном. — И нек се чује, н е к а ! Суље и Осмо сишли у Потоке. Они ће засјести и ослушкивати кад цуре запјевају низ Захомар, na ће прићи и присрести. У Суљета се срце откидало од напетости. . . или, или. Ma моћи ће Осмо, моћи, ако он не може. Није, вала, ни у њој триста ока! Оне се огласиле. Кад год прилазе из села у село оне пјевуше no двије на измјенце. Двије пјевуше, двије кикоћу. Нека знају момци na нека дођу з а њима. Јер не би оне ни ишле да неће бити мом ака. . . Суље и Осмо ћутну. Оне .се ббхну и зациче. Дуда завришти. Са Присоја одговоре три пушке, a Осмо ехејкне. Потоцима cfe оЈбије и принесе n a jc o да се неко одзива. Дуду изнесоше на Присој. Она сва уздрхтава ко затечена ^птица. Омерда упали све три машалле, a ИбраиГа ^ачагрта. У 3; очуше и рекоше: — Оде кева, оде. . . чија ли je ! ? A кад су чули Омерду гдје ехејче п| су се. — To оде Голаћева Дуда! — Оде, оде! — Мујданеее! — По репу, no репуцу! — Изврите му фес, ејхеееј! Омердини грабе у Присој. Назифага издигне пушку, a три му одговоре. Странама одзива ко да пуцају осморица. — Клатарај, клатарај, Ибрака! — пригушћује Омерда na ејхејкне. Они му сви одговарају: — Ејххееее-еј! — Е јхеј. . . — Ејхеј, ејхеј, ејхеј! — Ејххееее-еј! — Прижежи, прижежи! — Де Назифага први! — Дех, дех, свеједно! Динн-н! Дин, дин, данн, дуннн! Клапа-клипа, клипа-клапа, клапа-клипа! — Клапарај, клапарај! — Зачагртај 1 Чангрррр, чангррр-гр-гр-грррр. . . — Мааашшаллааа-ааа! — Ејххееее-еј! Збор одговара свагдје. У Омердићима очули још из далека na зајездили сокаке, a прижегли na се селом осуло ко ведрим небом. Пушке прогрохтале као зачуђене вранеОмерду омаглило и продрагостило na му се чини да гази no неком зачаралом свијету, кроз звијезде, кроз небо, кроз ведрине. Суље се потпурио и прогорио, a Ибрака и клапара и чагрта. Дуда се никако није прибјерала. Па и кад су je Омердини грлили на вратима она je била као ван себе. Навалило je толико тога у њу, na она као да не осјећа саму себе. Види само много жена и цура, чује и гдје машаллају и гдје пушкарају и много тога, али у свему je она као бијела врана међу црним . . . Види стотине очију на себи, a и метли je управо у буџак, на видно мјесто, да je се нагледају. Не зна ни што би ни куда би, ехеее! Од поноћи се розили сватови, na њу затворили у собарак, заједно са Суљетом. — Нек се мало дјеца проиграју — реко Омерда драгостан посве. — Зар одмах, прву ноћ!? — Еее, боље je боље одмах! Кад овцу обиљежиш лахко ју je познати у крду, знам ja, знам! Ето он хоће да je посве сигуран. Ко-зна шта све може да буде! Huje се оно дешавало никад да цура побјегла кад je већ једанпут уведу у кућу, али ко-зна, ко-зна! Воли Омерда насигурно. Јер, крај сваког човјека има no један шејтан, na не д’о Бог драги, ах, axl Ко-зна. И пушкарало се и пјевало и пило и тамбурало дуго, na се приближио петак поново. Омерда поручио no цигане зурлаше, a припријетио и за бубањ. Хоће он да проломи Омердиће. Кад буде највише свијета пред џамијом он ће довести своје Суље na нек му бубњају и зурлају два сата. Тако ваља! Једанпут Омерда жени своје Суље, једанпут! Па нека село упамти добро како се он провео — то хоће ето Омерда. Захомарци нису дошли џамији. Не ће они јер знају да je Омерда добавио цигане и да ће се проводити. A то je њима и зазорно — није шала отети цуру на сред њиве na пркати цијелом Захомару. Они се изједали и изједали. Голаћу није било баш посве ни криво, али волио je да су je запросили. Он би je дао na хтјела она или не хтјела, ко би je још питао! Зар се још и женскиње пита з а нешто!? — тако je мислио Голаћ, a тако je исто рекао и својој жени. Кад су у џамији оџумили, Омерда узео своје Суље за руку a подвикнуо, na Цигани проломили бубњем. — A зурле!? Они зазурлаше. Искренули према Суљету a он се сбенавио na извалио очи. — Аммааан! — Машшаллаа! 35 �— Ејх-хееееј! Думба, думба думбара-думба — думба дум ба. . . Тарлииии-и ијјјиии-и, тартлии-лии . . . Динн, диннн, дуннн . . . — Пражжии! Цијело се село усчирачило. Сокацима урља ко у з вашар. Е људи и не памти се, вала, овакав п и р . . . И не памти, вала! — Ама турћијат, т у р ћ и ја т ... еее! Под круш кама потпаљене три ватре ко три ломаче. To ће они данас приклати три јунице и подијелити. Стари Бајдо још од јутра дијели шербе no селу. Разносиће он и халву са сомунима. Послије сви пришли у авлију и свезали два кола a упренули у зурле na се продерало далеко, далеко... Дуда већ читаву хефту обдан пристојава у буџаку. Обноћ je затварају у собарак са С уљ етом ... ево већ седам ноћи. Сјутра она сваки дан помало отплаће. Осјећа да je боли сва њена понутрина, сва! Не може она овако, не! Насилу je ето' довели, насилу хоће да она буде'снаха и- да wx воли све редо м . . . не може то она не! с 0 Кад год се послије киша јави брдима дан бива широк, неизмјерно. Село се осунча! иза купања. Кроз Хумове ваљ а Гаравац и носи ване из Планине. Te воде придођу увијек к; , падају предуго. Омердини пошли још за рана кадији да вјенчају. Не воде они Дуде собом јер знају да она не би пристала на све то. Овако ће кадија и б ез ње. Она je јутрос проплакала горче него икад. — Eto и to ће учинити! A све насилу! Аллаху драги, ja што ли сам ja то згријешила толи ко!? — Не плаћи, драга Дудо, не плачи — тјешила je Ханија свекрва — суђено je, драга, т а к о . . . суђен о! Дудом била нека тјескоба ко у гробу. И овај joj je собарак тако мален и узак, чини joj се да ће je дуварови притиснути. Не може она овако, не! Мора траж ити ваздуха, ширине, ширине! Угушиће се! Ханије није било кад je Дуда изишла на авлију. У њој се прош ирило. . . аххааа! Она клисила низ башче na на Присоје. Бјежати, б јеж а ти . . . — то je просијевало цијелом њом. И она je ето побјегла. . . To селом пронијели ко теж ак камен. Никад се то, никад, није десило у Омердићима. To или je бож ја к азн а или су шејтански прсти, само се то ето никад још није у селу придесило. Не памти то ни стари Мујага Бећић, ни Миралимага, ни Абид Хоџић, нико. A сви су они и Швабу дочекивали на преслици и толико тога претурили, али овако ш та нису доживили. Еее, јесу, јесу, ту прсти или божји или 36 шејтанови. — Тако су селом умовали, a све одмахивали главама. Омерда заручо ко во кад се je вратио. Излетила му јабучица у грлу na се обенавио. Потрчао и у з село и';низ"село. Зовнули м ухтара Меху и цијело село na се дигли ко на хајку. — Наћи ћемо ми њу, курву јед н у . . . ja рабумтобе-естагфируллах . . . курва јаш та, курва! — Зар наш х р з и образ да се к аљ а?! — Бештија, бештија! — Хајд’ Голаћу! Maca ко црн облак ваљ ала се низ Присоје. Kao да ће на покољ. И све je то заливено неким мучним оловилом, na ко прокуне то je све. Омерда je први — он се запртио мотиком, као да ће на копање. Свако je понешто упртио. Мухтар најчешће прок л и њ е :.. Ваља се тај меснати облак низ Присоје и закреће потоцима у з Захомар. Голаћ их присрете, a они гракнуше ко хајкачи: — Удри, он je крив, удри! — Л>уди, није код мене! — Удри, не питај! — Јест, јест, курва! — Нисмо ми без образа, нисмо! Нисмо ми Захомарци1 Људи, з а б о г а . . . Удриии .. курвиног оца! Љ уди. . . Буббб! Голаћ наж е селу. З а њим проломи. Омерда je ко крилат. Захомарци примрли. Голаћеви побјегли из куђе. Руљ а налетила Захомаром и нагнала с Голаћаву кућу. Неко облетио, a неко пролети о. . . — Побјегла, курва, побјегла! — Беш тијааа: — Запалите, запалитеее! — Немојте, људи, ако Бога знате! Тако вам великог Аллаха! Није код мене, није људи, кунем вам с е . . . — завајко Голаћ више села a они нагели — Гони, курвиног оца, гони! — Удриии! — Уббиии! Голаћ наже даље. Руљ а зау р л а и отисну се низ село. З а њом остаде Голаћева кућа у ватри. Голаћ јаукну на брду и опет н а ж е . . . Није Дуда побјегла оцу. Не би то она смјела учинити за живу главу. З н а да би je Голаћ заклао ко овцу. Прибјегла je она у Подборике старој тетки Хафизи, не ће се — мисли она — нико ни присјетити. Промрзла je од стр ах а сва, ко леденица. Очула се горе с Брд& урљ ава na Х аф иза извирила. — To Гаравац тутњ и, дуага тето — рекла снезвјерена Дуда — није ништа, није! To je она себе тјешила. С л у ти л а]је она [црно још откако су je отели у Потоцима. A ево сад чује урљ аву na промрзава. Чује она добро да то није �Гаравац, али се толико устрашује, na само тако каже да се притјеши. — Није, драга тето, н иш та. . . није! У Брду проломи. Неко се продера ко арслан: — Гори, горри Захомар! — Горрее Голаћевии! Руља проурља. Чује то и Дуда добро и осјећа све иако не види. Не смије ни да погледа. Хафиза се напињ е. . . — Дудо, кћери, Омердићи се дигли! — Теттоо! — Јесу, јесу драга кћери, јесу . . . шта ћу с тобом, ето их1? Дуда зацичи ко гуја у процјепу и груне у џамове. Пенџер засикну и она испаде ко сноп na наже. — Уууххх! Руља се разведри и расу низ брдо ко камење. Омерда je опет први. — Eho јеее! — Гониии! — Уббиии! — Припазззиии! Maca je ко олујан облак . . . и густа на' час и широка — како ко пристигне. Дуду носе вјетрови. Руљу носи урљава. Саравац ваља ,Н пробија кроз Хумове. — Не може на воду стигниии! — Прискочи, прискоччиии! Омерда je опет први. Хоће да joj почупа плетенице. Она зацичи и запљусне у Гаравац. Омерда п о ср н е... Омердиђи захаллачу: — Халла, халла! — Аммаанн! Голаћ јаукну у Брду. Над Гаравцем провијори Дудин чаршаф и леже no води. — Халла, халла! Нико од њих не рече друго. Закаменили се они сви с реда na или халачу или буље. Не осјећају они нико ништа, ко просјечени пањеви, ко суманути и тешко погођени. — Халла, халла! Гаравац ваља балване с Планине и дере под Омердићима ко под пањевима. Ниже Мостова ојочу момци с цапинима и дочекују балване. Они ће дочекати и Дуду, na ће je мртву повући за плетенице. -к- Qjj оо-ооо! — Оооо-ор-рук! — Ojjoo-oool jp . . Цапин цапне. ГЛАСОВИ МЛАЂИХ Утеха новог живот. (Из цикцуса „Смрш Менасима роба Даћемо му ате гиздаве у лету нек их веже уздом за рамена наша, нек растрга срећан два неверна роба. Када сиђем с ата пегава, уморна ___ _____:........ —.................. пред сарајем новим новога....ми бабе робињо Аземо Чц. о сестро нове среће 0 несретна жено, буди моја сестра у истоме болу низ живот уморан наћићемо срећу. проспи низ друм ђердан. И можда у смрти скривенога гласа кад с мунаре распе молитве Алаху, дознаћемо тајну недокућних стаза . . . У сузама сјајом попрскане гривне одблеснуће прошлост и минула срећа a судбина нова затитраће болом и прекрити живот сеном блага светла. Робињо Аземо, сестро мирна бола кад зазвечи синџир на шареном ату и захрж е вранац из ахара новог просућемо рухо из сехара друмом нек пропева срећа сироту и ббну. A ако нас стигне до чардака бабо, бацићемо њему све рухо младости и ђердан и гривну и џефердар срмен. Кад клањамо акшам на трави крај луга далеки и моћни спремиће нам срећу и спас од рођења и утеху моћну. Робињо Аземо кад бол затрепери кроз надања наша, Спознаћемо чежње ко младост, ко живот и доћемо двору нових измирења. С. A. Бурина. 37 �Слепци Депојчин илач Мирише пролеће у баштама цветним ко љубав наша. Процвали бехари у раскошу сунца свечана и тиха. 0 незнанче где си[? прође моја младост у чекању дугом и болном севдаху. Капиџик ороно, пева болну песму грешних испосника. 0 неверни знанче, пропевај још једном песму свеле среће крај прозора ноћас под кафезом нашим проспи задњи смирај греха изморена. i fr' A сутра у свитај-' сабах-зорског сунца у харем под цвеће изгажене траве понеће ме с плаћем растопљена срца. Ти ћеш бити срећан у сузама бола и увеле сете расплакане душе. 0 , запевај ноћас песму задњег смеха саткану из среће давних светлих снова. Запевај ми песму пролетњег бехара заспалу у души несталих грехова. С. A. Бурина. Воде ли вас ваше штаке стазам а наших авлија? Воде' ли вас ваше ш таке у пјаним пустим башчама! Воде ли вас ваше ш таке под затвореним прозорима? Воде ли вас ваше ш таке хладним тротоарима пустих улица града? Зн ате: пролеће je слепци — д о с т Ј ^ с јјн ц а преко кровова, .сцвале булке, шебоји, зумбули, јасмини, пусти јасмини — цветају багрени, катмери зепени, ачпије беле наше зумбу ли мавени! A ви сте пусти и ништа не даје радост вашој души, a ви сите пусти убоги слепци града. Дођите! Дођите мени пролеће je миришу беле гране! Дођите мени убоги слепци авлије наше пуне сунца, дођите мени слепи. Песма Ко облак од дима ил ко жива стена, увек je топла и фина, опојна и снена. срца je ко капља крви истекла тече, тече и те ч е . . . срца до срца их дира, мази и пече. Пуна je љубави, некад je a некад Неће вас занети љ епота женског ока не знате з а радост очију, утваре пусте градских ноћију убоги слепци града! A већ цвату багреми бели, јасмини пусти зелени — јесу ли вас мириси занели убоги слепци града? Однеше живот неповратни часи у недрима ветра. Из да од да Сви ви немате очију молитва вам je увек господња лутате ко ноћне утваре пустим улицама града. живота, речи, сете и страсти; сама бол и горчина, саме животне сласти. Атиф Љ убовић Све блешти у пролетњему сјају сви су прозори златни и сва затворена врата! Дођите мени, миришу вишње ja хоћу да лутате са мном и да осетите сви радост сунца пролећа, великог пролећа што шуми широком улицом града. H uk. М. Лоиичић �Милан С. Шантик Удес Луке Гашиара Лука Гашпар, син Мартина, родом из Вргоца, из постојбине оних људи који три четвртине дана проведу у просјачењу, a на вечер ћете их видети како безбрижно седе у крчми уз литру беванде (вина) и парче хлеба што су преко дана испросили. Шкутори, тако се зову људи из овога краја и они су посебан свет. Нема цркве пред којом нису молнли милостињу, нема града у који нису допрли, ни врата на која нису закуцали. To су, неће бити претерано када се каже, професионални просјаци и дангубе. Чим дете подрасте, no старом обичају и закону, упути се у бели свет; трбухом за крухом, како се то већ каже. Има их и таквих који посеку себи прсте, осакате се и унаказе ма како, само да би могли no свету несметано просјачити. Свако дете на изуст зн а просјачке јадиковке и молитве којима ће пробудити милосрђе код пролазника. Лука Гашпар није био обичан. Он je био просјак своје врсте. Док су други понизно молили и јадиковали, дотле je он искао, боље рећ^ захтевао с неким правом. Мањим и слабијим оД cet5e претио je и увек их приморао да му даду оно upro тражи. Зато je он и могао, мимо све остале просјаке, да~че одржи у свом родном селу, где c y 'rđ сви тако добро познавали и где je, ваљда, најтеже на овом свету бити Онизак и дежмекаст, снажних руку врата на коме се вешто окретала његова мала глава са увек рашчупаном косом, плавих очију које су често добивале израз и сјај мачјих очију, он je остављао слику веома снажна и издржљива човека. Када би му дошао бес, бацао je све што je стизао око себе, псовао и викао, витлајући стене са невероватном лакоћом. Сви су га суседи држали за луда, и док се он пред њима упињао да такво мишљење о себи сачува, дотле им се из потаје страховито потсмевао и сматрао их з а будале. Није се одавао ни пред самим оцем. Напротив, пред њим се правио луђи него пред осталима. Отац Мате га се бојао, јер je овај нањ често подизао сикиру ради луле духана. И отац je увек попуштао пружајући му духанкесу коју je Лука редовно повраћао празну. Сеоска деца стрепила су пред њим. Свако дете, које je хтело да с миром прође испред Гашпара, морало му je сваке недеље доносити no неколико кременова шећера, духана, вина и маслинки. Не донесу ли — деца су знала шта их ч е к а : имао je Лука иглу којом их je боцкао у стражњицу тако грозно, да, догађало се, no недељу дана дете не би могло сести. Kora je једном убо тај се није више усудио нашалити са њим. Једне недеље пошао мали Тадија Лончарев на мису. Ha једном и за бусије предањ искочи Гашпар; исколачи његове зелене мачје очи, уоштри Глас И извуче иглу иза капе. — Je ли ти, дртино лончарска, камо порез? Мислиш ти да се може џаба ‘живити у мојој царевини, a ? Дођ’ амо ! Знаш ли ти ко сам ja, Госпу ти милосницу I Тадија сав претрну, ноге му почеше клецати, a детињи врисак разлеже се низ улицу. — Липи Лукица, немој ме 1 Липи и драги, одма’ ћу ти донити, ево одма’, одма’ I ! — A што ниси донио јуче, a ? — Нисам мога украсти. Стипа био цили дан дома. Немој ме, липи ! — Добар сам ja опет, али то нека ти je усвисна. Упамти: последњи пут ти праштам. Видиш ли ову иглу? Сву ћу ти je забости na ћеш умрити од ње I A сад, ћа 1 И одма’ да си ми донио. Па реци и ономе мрцу Луцину, да ћу му главу одврнути ка репцу ако. ми на вечер не донесе ону беванду. Нема шале у мене, разумиш ли. Сад иди ћа ! Тадија гледа уњ пун страха и стрепње од његова погледа. Када му рече да иде, сав срећан потрча низ улицу, заборављајући на мису и на цркву. Гашпар гледа за њим као курјак за својим пленом, na наједном придосети се и повика: — И дви-три луле духана, чујеш ли? I Госпу ти блажену, да ниси доша без духане ! .. Види je колика j e . . . сву ћу ти je забости . . . И Гашпар поново извуче иглу и за капе да je покаже Тадији, који завришти и у сну када му пред очи изађе Лукица са иглом. — Оћу, Лукица, одма’ ћу ти донити, ево одма’ . . . И дете пресрећно што je прошло некажњено отрча кући, a Гашпар, као да истога часа заборави све што je било, окрете се и пође низ улицу према цркви. A ди си био Дуја Када je грмило, Када je грмило И Мату здим ило. . . Затурио Гашпар капу на потиљак, запевао и пошао да се прошета no својој царевини. Нико му раван није. Сав тај свет што се слегао око цркве носи он у малом прсту. Ни з а чију се памет npoменуо не би. И самога фра Лују, који му сваке године о Великој Госпи дарује no једно ново одело и опанке, и њега он вуче з а нос и од срца се смеје његовој глупости. Узме он Ф ра Лујина коњ а и одјури на њему чак у друго село. Муку мучи Ф ра Лујо док коњ а поврати. Неда га Лука без о т к у п а . . . — Дви оке беванде и мало сира, Ф ра Лујо, n a ево шарина. Не даш ли порез — врућа ћу ти га 39 �напојити, na га онда води Блаженој Дивици нека ти га она исцили. Фра Лујо се згражава, хвата се з а косе и моли Господина да се смилује на роба и грешника Гашпара, и најзад отвара конобу и износи Луки вино и сирац. Лука подозриво гледа фра Лују и никада му се не примиче ближе од педесет корака. Никоме он не верује. — Eto, метни ту, на дувар, na се онда одмакни, довикује Гашпар фра Луји. — Зар ми не вирујеш, Лукица? — Ma знаш фра Лујо, вирујем ja теби, ама одмакни се т и . . . — A што, Лукица? — Приварићеш ме . . . — Нећу, кажем ти . . . — ’Оћеш, ’оћеш, фра Лујо, јер ти си најумнији човик у овом селу. Сав ови свит ти вараш баш ка и ja тебе. — 0 Исусе, о Исусе, подиже очи фра Лујо, опрости му јер не зна ш та збори. — Зато ти знаш ш та чиниш — одговара Гашпар љутито. — Биж’ ^отале, кад /ги велим. Биж’ сад ћу ти осовати Исуса^ и цркву ти ноћас срушити. Ф ра Лујо препаднут оћим' речима удаљава се*. шапћући тихо молитве з а спас душе грешнота Гашпара, a Лукица узима вино' и сир са дувара, га je оставио »присвитли« фра Лујо. Гашпар се трж е и погледа око себе. Иза богуна угледа наредника Перу са још двојицом жандарма; упутили се право њему. Ha пушкама им голи исукани*бајонети, a ход им некакав отресит и сигуран. Хтеде Лука побећи, али се побоја да не изазове сумњу на себе и остаде на месту. Руку инстиктивно подиже и извуче иглу иза капе, као да je хтео ступити у борбу са њима. У истом часу, ваљда, да би одагнао сумњу са себе, једним лудим гестом затури капу на потиљак и запева иза све с н а ге : И Мату здимило . . . Кад му се жандарми примакоше, наредник Пера стаде пред Гашпара и проговори гласом строгим и одмереним који Лукици не беше познат до т а д а : — Лука Гашпаре, у име закона, устани и пођи са н а м а 1 Дука први пут збуњен, погледа у наредника и оста непомичан. — Устани и иди са нама ! — A ди, госпар Перо? — ^Наређење je код нас и ти мораш бити спроведен у команду, јер се ниси на време јавио. — Ma, Госпе ти, гошпар Перо, немој да се шалиш. У какву команду да се јавим и ш та сам ja то учинио? — Ниси ништа учинио, но мораш војску слуи. Другови су ти отишли има већ два месеца. Лука се насмеја и хтеде све окренути на шалу. — Ma иди ђа, ке са мном збијаш шалу. A, Госпе ти, ди си видио да ’ваки на војску иду? — Устани кад ти велим, дрекну наредник Пера, jep ћу те иначе везати у ланце као псето. Бајонети блеснуше на сунцу, и виде Гашпар да се није шалити са жандармима na устаде и пође пред њима. — ’Оћете ли ме пустити да се сврнем дома нек ми отац зн а ди сам. И да узмем мало круха и духана. — ’Оћемо, Лукица, да како. A Мати смо ми већ казали. — Па ш та вам je р ека? — Драго му што идеш. — 0 , јарц а му његова, кзд се врнем тираћу га баш ка ви мене сада. Хтеде Лука још нешто да каж е, али строги глас наредника прекиде га и он заћута. Бајонети блескају са сваке стране, a Лука иде и не зн а ш та се са њим догађа. Покуша ли да побегне — убиће га. Не зн а ш та да ради, и то беше прва прилика у којој се Лука Гашпар није зн ао снађи. З а трен о ка сва се сеоска деца сакупила и надреше чудну вику и ларму з а Лукицом. Т о је б и л о њихово ослобођење. Он довати иглу и за капе и очима прети дечурлији, али они вичу из свег гласа, сигурни да им се не може ништа да догоди. -JsB k i Пролазе дани и године, времена се Mei се мења, a Лука Гашпар увек исти. Једнако купи . порез no CB Ojoj царевини, боцка децу иглом и јаше » „ . „ фра Лујина шарина. З а њега време као и да не постоји. З а последњих пет година није се променуо н и .з а длаку. Од свега пстао му je на челу један ожиљак од копите фра Лујина шајзина, што га преклане удари кад je пошао да се провуче испод њега. И то je било све. * * * Једног априлског јутра седео je Лука на огради фра Лујина винограда. Априлско сунце просуло се no његову руменом лицу na га милује и мази, a Гашпар зажмурио очима и тихо, кроза зубе, певуши своју омиљену песму : A ди си Када je Када je И Мату био Дуја грмило, грмило, здимило. . . Добро му je и овако и ни за кога се променуо не би. Расцветани виногради миришу и причају му о плоду; Лукица већ замишља септембарске дане, прескаче ограду и шуља се no фра Лујину винограду. Наједаред се улицом зачуше кораци и пореметише ову тиш ину која je, као сан, лебдела у ваздуху. 40 �Најзад стигоше Лукичиној кући. Отац Мато пред вратима цепаше дрва, и кад угледа сина под бајонетима повика сав срећан : Тако ! Нека, нека ! Није ти то дизати сикиру на оца и красти фра Лујина шарина. Лука га прострели очима исто онако као кад му je дизао духан. — Не дајте му амо, гошпар Перо, покрашће ме. Водите га без т р а г а ! Бог да na се никад не врат и ја ! — 0, Криста ти распетог и присвитлу Дивицу, врнућу се ja и смрвићу те ка репца. Нећу оставит кости у теби, na ћеш ка пуж доћи. . . — Води га, гошпар Перо, води молим т е ! — 0, Криста ти рас . . . — Напред, без речи I — дрекну наредник и груну га кундаком у леђа, a Лука Гашпар први пут у животу осети се немоћан и ништаван. Све док није замакао освртао се на оца Мату и руком стежући грло претио му да ће га удавити. Гашпар хтеде још причати и млатарати рукама око себе, али командир ra прекиде гласом^од кога зајеча сва касар н а: — ’Ћеш ми још да причаш. Ћут, ни речи више! Законом си кажњен на дупли рок службе ради избегавања војној обавези. Води га нареднику нека му изда следовање, a теби нека да потврду о пријему na се губи. — Разумем, господине капетане, — одговори као свећа укочен жандарм и поведе Луку Господину нареднику Момчилу Бекићу који je био страх и трепет целој чети. — И мало круха, госпаре, мало круха нека ми даду, a ? — Марш на поље, ђубре сељ ачко! — раздера се капетан, a жандарм гурну Лукицу и притвори в р ата.за собом. О, Исусе блажени, не би ме овако тирали да сам из темеља срушио фра Лујину ц р кву . . . Пред наредником je Лука имао исто држање као и пред капетаном. Ни помена о неком страху. Звера HL* он наоколо no четној канцеларији док га наредник Лука Гашпар први пут видео .je железницу и испитује. Одвео га после у магацин, дао му једно ушао о овеће место кад га je жандарм дотерао у__ прилично очувано одело, два нова ћебета, no два Мостар на одслужење војног рока код Јадранске napa веша, порцију и кашику, шињел, опасач и баДивизије у 32. пешад. пук. Гашпара су зачудиле Јонет. Да липа ножа, помисли Лука, да ми je сад Мату високе зграде, светина која je непрестано врвила улицама, шаренило и сјај дућанских излога, јурњава припасти са њим, д£ би ми и лулу a камо ли дуаутомобила и безброј нових, непознатих ствари које в а н . . . Паде му поглед на ону ћебад, и он већ проje он први пут сада угледао. Све je то њега зачу- рачуна колико ће узети за оно новије, пошто му je дило, али га ништа није" збунило и запрепастило. једно сасвим довољно за покривање. Чим то уновчи To ли je тај шарени свет о коме се прича, мисли купиће лулу, духанкесу и кремењачу. Даде му наредник и пушку коју Лука прихвати Лука и лагано се сналази. Жандарм га води a он се прави невешт као да je одрастао на тим ули~ као да je сто година носио на рамену. Најзад му показаше кревет на коме ће спавати, одведоше га цама. Истина, испод ока зверао je свуд око себе, на купање и пресвукоше у чист веш и војничко примећујући све што му беше непознато. Кад га je жандарм довео у чету, он je стао пред одело. Гледа Лука у за се и низа се, осмехује се и диви командира Господина капетана I. кл. Марка Станишића a да се није ни мало збунио, без страха, шта самоме себи, загледа овијаче и цокуле што се сијају као зрцало, вади бајонет и о прст му проба оштрицу, више, и без поштовања. — A ти ли си тај заб у ш ан т! — дрекну коман- a бајонет блеска баш ко онај ономад на пушки надир на Гашпара. — Куда си бежао, a ? Зашто се редника Пере. Ma није ни ђава црн како га причају, помисли ниси на време јавио ? — Ja, гошпаре липи, — неда се Лука збунити, Гашпар, али у истом часу, као да му неко нож за боде у прси, срце му се згрчи од туге з а његовим — нигди ja нисам бижа. Мене су на правди Бога Вргорцем. Изађоше му пред очи све лепе слкке и уватили и потирали . . . драга места. Виде он себе на улици што води фра — Ha правди Бога, a ? ! Ти си један лопов, хтео Лујиној цркви, виде винограде што се модре умивени си да се извучеш . . . росом и јутарњим сунцем; зачу звекет мотика и — Нисам ja лопов. Ha правди Бога су ме поти- глас субаше Ивана, сети се малог Лончарева Тадије, рали. Ономад ja сио на фра Лујину ограду, a ето a рука му се подиже прама капи у којој више не ти њих, na баш ка да би ja сад тебе прихватио и беше игле. Чињаше му се да je узјахао на фра Луокренио пушку пут тебе. И од прикјуче, гошпаре јина шарина, и нека луда радост понесе га и Лука мој, од прикјуче нисам ништа ио, na сам ти црка завриска и потрча . . . од глади. Они ножеви на пушкама свитле се ка — Хеј, ти, куд трчиш, сто ти гром ова! — р а зкрижеви, na не смиш ни макац. Ди се год окрени, леже се глас каплара Јуре, a Лука се прену и виде a он оће да боде; ти проговори опет оће да боде. о бедру бајонет који га опомену да je и он војник . . . 41 �Ме знајући заш то, он нехајно остави касарну iv. Кроз пар дана Луку су у чети сви познавали. и изађе у круг. Јулско сунце запрло na ж еж е и рекао би да сипље ж ар на земљу. Небо бледо и Војници су са њим збијали шалу, терали ra, на његов рачун правили масне вицеве и у вече му пода- замагљено светлуца од ватре и притиска свет омопињали кревет као мишоловку. Лука je све мирно рином. Лука прође неколико пута no кругу, a онда, сносио и гледао свога посла. Када су војници одла- уморан и измрцварен, спусти се у хлад крај једног зили на занимање и он je морао са њима. Истина магацина. Личио je на неку ствар коју сте могли није се много журио и увек je долазио међу послед- турати и бацити куда вам драго. Без искре снаге и њима. Ваљда из навике. A каплари су га немило- капи крви у себи, он заспа оним немирним сном у срдно гонили и терали, кажњавали на све могуће који падају сирота испрепадана деца. Срце му неначине и нечовечно мучили. Ако je ма ш та нестало мирно куцаше, a на уснама му заигра један осмех у чети, Лука je био крив ; за сваку ситницу, сваку безазлен и леп, a затим на једном, као да га неко божју ствар он je одговарао и издржавао казну. опече, лице му се згрчи и доби страховито болан Између пет стотина војника, колико их je било у израз. Кроза сан се он пренесе у свој лепи Bproчети, сваку другу вечер Лука je пожарчио и дежу- р а ц ; зачу познате миле гласове и звон мотика, и рао, свако јутро чистио нужнике, рибао степенице за час беше срећан као раздрагано дете. 0 , када и ходнике, мео собе и тројице каплара намештао би сан могао вечно да траје ! АлИ,' окрутна судбино, Луку трж е један теж ак кревете и чистио ципеле. Када je једном дошао пред наредника да се ударац и он у бунилу скочи. Хтеде побећи али га жали, овај га погледа испод ока и, не саслушавши ноге издадоше, a невидљива рука спусти на његово га, удари му један тако страшан шамар да се Јдоси чело и други ударац, страшнији и јачи од кога се замрачи пред очима. Крв му поцури из носа, a срце Луки ухва^и вртоглавица, и он се сруши малаксао му се згрчи од муке и^сузе му као бујица поте- и онесвештен. — Тако, цркни, псето ш ку то р ско ! — дерао се коше низ лице. У души му се. нешто големо сруши и у неповрат стропошта a он се осети болно осџиР вИш њега каплар Јуре, држећи у рукама кожни љен и ништаван. Ништа више није т(ражио, ништа опасач с којим бејаше пошао да пробуди Луку желео. Изгледао je као онај'К«јји изгуби све и пође Гашпара. да се скита, без циља и наде. Ништа више он није ^ мислио ни осећао, и у очима се његовим читаше један туп бол који му~не допушташе да слободно Исту вече однеше Луку у обласну болницу где , j Ш 1 1 Јс после неколико дана, умро од запалењ а мозга. Б. Јевшић Скица о Цанкару 11. децембра 1918, рано у јутро, неколико дана после великих манифестација народног јединства, умро je у Љубљани, измучен патњама no аустромађарским тамницама и фронтовима, један између највећих духова наше савремене књижевности, Иван Цанкар. Имао je, тада, четрдесет и две године, доба у којем таленти његовог типа стварају, у сређенијим и више културним приликама него што су наше, дела од праве, пуне и изузетне вредности. Па ипак, Цанкар je већ тада био дао — ако се тако може рећи — своју пуну меру; он je био прешао све ф азе ствараоца, и ушао у своје сунчано подне. Ова констатација не умањује књижевну вредност Цанкареву; она не претпоставља да je Цанкар, давши свој највиши и зраз, био исцрпео и целог себе. Напротив, случај његовог талента не да се никако супсумирати под онај појам који je постао свакодневно и тривиално место у нашој литератури: да наши таленти рано сазревају и, одатле, рано постају неак- 42 тивни. Видело се, no линији његовог уметничког р азвића, да он иде некуд сулудо високо; да je то тип књижевника који не само ствара, него увек ствара све боље, све сложније, све дубље. Човек почиње веровати да то није крхка, ломљива и ломна словенска природа. И пита се, одмах: Заш то? Каква огромна дистанција, no квалитету ум етничке вредности, између »Еротике«, сензуалне књиге стихова коју мрзовољни бискупи спаљују с нарочитим задовољством, и визионарских »Подоб из сањ« у којима je Цанкар дао, бесконачно разгр ађену, историју својих духовних страдања, својих »хрепнења« према постављеном идеалу уметности. Треба само узети у обзир да je овај расни писац, у току непуних двадесет година писања, дао тридесет оригиналних дела од којих je свако израз његове наново узрасле набујале песничке снаге, — да се и не говори о његовим чудесним преводима Шекспира (»Хамлета« и »Ромеа и Јулије«), као �Ми о његовом фељтонистичком раду и његовим горким полемикама у којим једна отворена и импулзивна душа диже узбуну против вредности свог времена, и у којима један карактер, са мало социалистичким диспозицијама једног Антола Франса, обрће ауторитете читаве једне генерације и даје критику целог духовног стања у Словеначкој. Син обичног сеоског кројача, рођен у Врхники 1876, он je свој живот и своје студије провео у опорој борби за егзистенцију. Правилан je случај да у таквим приликама талент пропада. Што Цанкара није ништа смело на путу стварања; што су његови многи болови били само подстрек његовом уметничком делотворству, и што су препреке, овом сањалици необичног типа, дале снагу и веру једног оптимисте, — знак je да je он био изузетан таленат, не само no својој борбености, него и no моћи своје експресије која je у толико више расла у колико je видик пред њим био тамнији, политичке и социалне прилике теже, да се и не говори о његовој индивидуалној борби за мало материалног благо^тања. Ja мислим да се сме рећи да je Цанкар био савест свог времена. И ако у његовом целокупном делу нема ништа уско моралисЦчко, и ако није верски »моралан«, a најмање моралан у знакуједне позитивне религије, ипак у његовом делу превладава борба о добро, чежња за добрим. Али, утицај социалистичких студија, учинио je да овај чезнутљивац з а добрим не постане песимиста, после критичног испитивања стварног-стањ а садашњице. Он се, као Ниче, не троши у јадиковању над несавршеном људском природом; он се не увлачи у пасивност будхизма; нема у њега ни сенке метафизичких прокупација. Противно. Анализа друштвеног уређења, с којим je у колизији, диже у њему отпор. Место скептицизма, место трагичног гледања с висине, ево где се човек са дна диже да пледира з а бољи тип чов ека; да, извргавајући руглу један тип лицемера и фарисеја, иде у потрагу за новим човеком кога, визионарском снагом израза, у бесконачној светлости вере у живот, налази међу патницима; и оправдано; налази га као што га je нашао Достојевски у мртвом дому и оној целој плејади несрећних бораца за истину. Да говоримо конкретним језиком, језиком филистара које je овај писац толико волео: националне и социалне прилике у Цанкарево време биле су, од прилике, онакве какве су, релативно, владале у свим нашим крајевима под Аустро-Мађарском. Човек, од осећања з а правицу, садељан од карактера, револуционар no чежњама свог интелекта, морао се одлучити з а један, ма какав, начин борбе. Било je јасно: м о р а л о с е б о р и т и . С киме? Како? У Словачкој je, у з зло креликализма који je антинационалан, јер je интернационалан, било и зло непријатељске, немачке најезде. Словеначки родољуби саградили су фронт према Иемцима. Цанкар, дубљи и сложенији дух, нашао je — аплицирајте на наше прилике! — да треба најпре раскрстити с домаћим злом, да кукавичлук у сопственој земљи треба изврћи руглу; да треба рашчистити терен у самој »честитој земљи шент-флоријанској»: скинути маске с лажних родољуба, злочинце жигосати као злочинце, да би се успешно могло борити с правим узурпатором, са спољњим узурпатором националне слододе. Eto, ту je Цанкар! Ту je Цанкар — борац против отачественог зла — који je, дубоко уметнички интуитиван, могао да устане, у једној ублаженој форми, у једној форми која тенденцијом не штети уметничко дело, протов т. зв. позитивних вредности једног, и то свог, друштва, — na и no цену апостате. Цанкар je стално ишао од критике критици: од драме »За народов благор«, где je он критичар лажног родољубља, бунтовнији и дивљији од Стеријеу»Родољупцима«, он je пришао критици социалног зла у »Хлапцима« и »Убогарјима« да се попне до »попотнишког оуверенитета«, да постане путник и разбојник као Петар у »Напасти шент-флоријанске долине«. Колико, ту свурде, у овим делима јединственог стилитисте, сатиричног погледа на социално уређење, na ипак, колико осећања, кроз горчину, за човека! Можда je Цанкар, наш најхуманији писац, и зато највише вечан. Он сам вели, у делу тешких духовних трзаја, у делу где се тако очајно боре светла и сенке, у другом издању »Еротике«. »Сувишејесве распарчано и разбијено у мојој души да би гласови, који долазе из ње, могли бити потпуни и чисти: усред најлепше песме, ви ћете чути грубе дисакорде; усред најлепше мелодије одјекнуће тежак и злочест смех«. Велики писац се извесно вара! Сва његова растрзаност, то »хватање утисака на дохват«, синтетисано je у једном одређеном погледу на свет под чијом je пројекцијом Цанкар ухватио све оно што се код нас, с опсерваторским талентом његовог кова, могло ухватити. Веће и болније скале осећања у нашој литератури нема. У оквиру ове конференције није могуће дати целу анализу Цанкарева књижевног дела, јер би, онда, било потребно поступно праћење једне фразе до друге у његовом стварању. Ми смо, овде, подвукли најглавније]: његову срџбу, његов социални револт, његов антиклерикализам, и нагласили м ов е н с његовог све пунијег и све усхићенијег стваралачког елана: хрепнење, чежњу. Треба само још једно нагласити: ма колико Цанкар био социални критичар, често с претераним акцентом социалисте, он je ипак индивидуалиста. Можда je то његов трагичан случај, али од њега нису изузети ни један Ромен Ролан, или Франс, или Горки. Ma колико да je он уоквирен једним философским системом, он je, ипак, пре свега, свој: и кад je зло нешто, зло je, ма не ишло у оквир социалистичке идеологије. (Наставиће се.) 43 �ОЦЕНЕ И ПРИКАЗИ Момчило Насшасијеви/,: М е ђ у л у ш н о Б л а г о , музичка дрзма. Музика од Светомира Настасијевића. Издање С. Б. Цвијановића, Београд, 1927. Имати један личан тон, прва je од добрих страна једног уметника. Бити свој, то своје осећати у пуној мери и бити у стању друге увести у богатство тих својих осећања, није свакидање. Г. М. Настасијевић поседује ове обадве особине. Он их поседује у једну руку чак и у толикој мери да се бојимо да напослетку не западне у манир и не поврати се потпуно сам себи, или боље рећи: да се не отуђи још више од нас. Г. М. Настасијевић има и свој засебан свет; свет сплина бајке и уснуле прошлости. Па такав je и кад би вам причао о садашњици. Он je својом уметношћу толико утонуо, тако да речем, у царство мртвог и већ бестелесног да се веома тешко буди из тог сна. Али зато je у тој својој области и ненадмашан сновидљивац и чудак. И могло би се рећи, да он више занима област наше свести, него ли да узбуђује наша осећања. Ито, он на један нама необичан начин заокупљује свест и све што нам он прича, то се опет нама причиња као да долази из неког царства снова и подсвести. Па иако страно и некуд посредно, опет привлачно. Г. М. Настасијевић неће освојити нашу ширу читалачку публику, a да о најширој и не говорим. Њега fce, још дуг-о времена, ценити и радо читати редак кружок искрених поштовалаца уметности, све док и с њега не спане чар новине. Тад ће он и за њих, no свуј прилици, постати сасвим обичан. И зато што г. Настасијевић Heiie моћи да освоји ту ширу публику, његово деловање као уметника остаће окрњеној na у скрајњој линији и безначајно. Чисти артиста, он je далеко од свих социалних момената и од стварности данашњице. Хоће да нас лтн&у своје волшебне сфере, преплављене тамним сенкама слутњи и фаталности и да нас потпуно одели од свагдањег живота. Разуме се да се он тим самим својим ставом Иного удаљује од нас. Ми, гово* рећи са становишта шире читалачке публике, ми тражимо више стварности на коју смо свикли, више живота и више крви. Тражимо више посредности u освајања осећаја. Напослетку, тражимо донекле и себе у лптератури. Оруђе којим, у главном, г. М. НастасијевиК постиже свој ефекат, то je нарочито компонован језик, баратање с његовом формом и подешавањем. Све то оживљује он својом уметничком интуицијом и попраћа својим манама и предностима које сам већ летимично поменуо. Напослетку, уметност г. М. Настасијевића далеко je од тог да теши и бодри у животу; да диже дух и снажи полет. Она нас оставља некуд зачуђене као да нас je довела до врата мрачног трансцедента да осетимо његов дах, a затим пред нама затвогила сав тај свет у који je хтела да нас уведе. Отуд, цела његова уметност делује још као покушај. Овакав утисак при читању чини и Међулушко Благо. И оно je једно тешко и пуно коби сновиђење као мора у сновима. Оживљено музиком и добро изведено, оно би, може бити, било у стању да учини фрапантну импресију, али опет могуће да гледаоци, при овом тешком сновиђењу не буду свесни одакле струји та моћ и чему заправо она служи. Да ли да побуди у нама покајања, или да нас баци на колена пред непознатим у животу и пред фаталним. Да нам избије из ceecTfi наш ослонац који се зове самоуверено ja и да нас разаспе,по беспућу без воље и поуздања у се? Али свакако на Међулушко Благо, чисто као на либрето музици, мислим да би ипак требало гледати другим очима. Оно je и no мишл>ењу самог писца само покушај, покушај који продире у тајну речи и мелоса уједно. »Реч и мелос су једно и недељиво.« »Тежиште проблема je обелоданити из речи мелодију (што je можда само рођеном песнпку дано) и тачно до степена њене силе, јер и за длаку даље лаж je и иука mapa, Кључ нам, да се продре у тајну, дају народне попевке, и што примитивније то с већом сигурношћу (примитивност им и јесте у томе што код њих реч и мелос чине нераздвојну целину).« И т. д. Нарочито и са задовол.ством треба истаћи да су ова два аутора пошли са правог места, налазећи у души народне попевке основу свог стварања. Њихови почетци кад би успели, били 6и датум стварања наше националне и чисто уметничке музике. Заиста, пажње вредан покушај. X. X. П О ЗО Р И Ш 7Е ПРЕМИЕРА „ЛУЦИФЕРА" Последња премиера која je дазана у нашем Позоришту, драма италијанског писца Е н р и к а Б у тн и -а, имала je лепог успеха. Ma да припада категорији старијих драма, оних драма које смо ми сами живели и проживели, и које на нас данас не остављају нарочит утисак, она има могућности да загреје ону публику која од позоркице тражи узбудљивих сцена и специалних соло-интерпретација. Некада, у време т. зв. »култур-кампфа^ »Луцифер« je био цела сензација за све људе слободне мисли. Данас je ова драма застарела, и ми се, с извесном дозом чуђења, обрапамо проблему »Луцифера« који je, у своје време, заузимао једно крупно и велико место у репертоару предратне драме. Морамо признати да je извођење »Луцифера« на нашој позорнили било врло пристојно, ма да смо осећали да наши глумци нису више за ствари у овом, нешто подигнутом, тону. Режију »Луцифера« водио je r. A. В. Бек.тлавни редитељ нашег Позоришта. Он je дао једну одличну реалистичну студију и у главној улози професора Алберинија. Госп. Б. Јовановић je био закимљив, ма да без довољно убеђења. Г-ђа Шетинска, као гост, имала je неједнаких момената. Њен je орган сувише монотон за улоге у овом стилу. Претенциозна, она често уме да од улоге чисто драмског карактера направи неку сентименталну лимонаду која вређа људе од укуса. Уз г. Бека били су врло добри г-ђа Хајдушковић (као Гвидова мајка) и Г. Г. Д. Величковић, Д. Кременовић и М. Величковић. Једна лепа представа, али - и једна старинска драма. 44 „ЦАРСКЕ КОХОРТЕKao иаредна домаћа премијера долази драма г. Бор. Јевтића »Царске кохорте«. Критичар и приповедач г. Јевтић се прошле године јавио и као драмски писац. По ономе што je обЈавио, из овог књижевног рода, скренуо je на себе пажњу, уношењем елемента који je код наших драматичара редак. Експресионизам и симболика дају тон његовим драмама. Драма »Царске кохорте«, делимично штампана прошле године, рађена je бински смело. Радећи више година на стварању драме у Сарајевском Народном Позоришту, и као његов главни режисер, г. Јевтић je, нема сумње, продро у тајне бинске технике. A његове »Царске кохорте«, гледане са техничке стране, представљају смелост, која захтева најмодернија техничка средства. Писана сасвим литерарно, уплићући оштру сатиру, у осврту на наше друштво у години 1910., када се радња и одиграва, драма обухвата један снажан сценски моменат: Плаву Гробницу, нашу. У режији, овај моменат биће и најтежи, a ако буде повољно решен, уједно, биће и најјачи. Премијера драме биће почетком идућег месеца. Подела улога извршена je и ових дана почиње са спремањем. Главне улоге пале су на гг. Бека, Илића и Д. Величковића и г-цу Коретић. Режију споразумно са аутором води г A. В. Бек. Г. �j - S Hamdija Mulić Problem analfabetizma (Svršetak) Organizacija rada na suzbijanju analfabeta. S obzirom na to neka se uz ženske Učiteljske Za suzbijanje nepismenosti među odraslim održa­ Škole pored vježbaonice u nastavi osnivaju i domavaju se a n a l f a b e t s k i t 'e č a je v i . To su specialni ćičke vježbaonice u održavanu analf. tečajeva, u kutečajevi za nepismene, koji su se kod nas dosada odr­ čanstvu i t. d. 4. Učitelji (ce) za taj rad u tečajevima da se po­ žavali najviše incijativom Ministarstva Prosvjete (Osjeka za narod, prosvjećivanje) po školama, a nekoliko se sebno i primjerno honorišu. 5. Nadzor nad svim tečajevima i domačičkim ško­ održalo takvih tečajeva i privatnom incijativom po ra­ znim kulturnim društvima. Sama inicijativa od musli­ lama da vrše organi Ministarstva Prosvjete. 6. U mjestima gdje nema škola ni učitelja da se m anske strane ovdje je učinila najmanje. I za analfabetske tečajeve potreban je stalan red kao n. pr. pri­ postavljaju p u t u ju ć i u č i t e l j i , koji će u takvim silan i redovan polazak, vrijeme i mjesto održavanja mjestima otvoriti tečajeve za nepismene u pogodnim i t. d. zbog čega ovaj posao kod nas nije postigao kućama. dobar uspjeh. Neredovan polazak i kratko trajanje ome­ R a d na prosvjećivanju. taju taj rad. A to je i razumljivo. Stalan i kontinuiran Na problemu pismenosti osniva se problem opće škol. rad jedina je garancija za dobar uspjeh. Treba tražiti prilično dug period vremena kad se nepismeni narodne^rosvećenosti. Kad se prvi problem rješava, odmah na red dolazi drugi. Zato je potreban i daljnji nađu obavezno okupljeni, a to j e j e c T i n o z a v r i ­ sistematski rad na tome polju. Pokraj najboljih škola, j e m’e v o j n e s l u ž b e . To s e ^ sada čini, ali ni tu a kamo li tečajeva, potrebna je i daljnja naobrazba se nije pokazao posve povolj&n (nspSjeh. Taj rad u ка$1ш~ t>sZv. n a o b r a ž a v a n j e s a m o g a s e b e . Zato je ometa kratko trajanje tečaja, neredovito pohađanje sviju potrebno 1. da se čovjek nauči i navikne čitati knjigu nepismenih vojnika u isto vrijeme, što opet nema stal­ dati /mu u ruke pravu knjigu, koja će ga oplemenog učitelja i što više puta nema potpuno potr i pružiti mu i koju drugu korist. I za ovaj rad škol. pribora. valja naročito organizirati u narodu n a r o d n e k n j i ž ­ Zato mi predlažemo: n i c e . Poznato je, da i živa riječ doprinosi mnogo raz­ 1. Da se u prvom redu osnivaju s t a l n vijanju zvanja, jako pobuđuje čuvstva i osjećaje, zato z a n e p i s m e n e p r i s t a l n o m k a d r u u vjbJ su potrebna za narod i n a r o d n a p r e d a v a n j a . Za iste da se postavljaju s t,a 1n i u č i t e l j i i odredi Zato predlažemo: za to vrijeme nauke u trajanju od 6 mjeseci. Troškove 1. U svim mjestima gdje ima pismenih ljudi da oko tečaja da snose Ministarstva Prosvjete J 1Vojske i se otvaraju n a r o d n e k n j i ž n i c e . U početku, da se Mornarice. Da se istom Uredbom pređi, da ni jedan ta akcija uvodi u narod dobrom propagandom dobro­ nepismeni vojnik ne može islužiti vojni rok, dok ne voljno, a onda i prisilno ali tako, da se na posjećivane nauči čitati i pisati. 2. Za nepismene izvan stalnog kadra, da se pro­ knjižnica navikne kao na obaveznu dužnost. Ovaj se vede reforma u tome, što će prisilno morati svi nepi­ rad može da organizira i narod mobiliše putem raznih smeni građani od*k14 — 40 godina pohađati analfa- organizacija (političko-partiskih, trgovačkih, zanatskih betske tečajeve pri osnovnim školama. Ovi tečajevi da radničkih udruženja, ženskih klubova i t. d.) 2. U svim mjestima gdje ima pismenih ljudi treba traju najmanje 6 mjeseci. Tečajeve da osniva u prvom redu Ministarstvo Prosvjete (Odsjek za narod, prosvje­ da postoji i č i t a o n i c a . Samo te čitaonice ne bi ćivanje) a da ih pomaže i privatna incijativa, naročito smjelo da budu onake kao mnoge dosada u nas, koje naša kulturna društva. O vdje'treba naročito da i mo­ su samo po imenu čitaonice, pa u nekim ili apsolutno ralno pmognu narodni prvaci i ugledni.ljudi, da narodu nema čestitih stručnih listova i knjiga ili par takvih knjiga koje stoje godinam a pod prašinom i po jedan protumače potrebu'pism enosti. 3. Za nepismene ženske od 15 — 40 godina, da list stoji nerazrezan. se odvojeno održavaju analf. tečajevi, gdje god ima učiteljica. Osim to ga'još je pogodnija [prilika za[7ženske u d o m a ć i č k i m š k o l am a,'[koje treba što više otva­ rati naročito po manjim mjestima. (U'god. 1927. u B. i Н. stvoreno je'sa m o 8 domaćičkih" škola). Njihova^je misija naročito potrebom, jer postizava i općenitije us­ pjehe na narodnom prosvjećivanju. 3. Knjige valja birati iz svih grana nauke, naročito prema staležu čitaoca. Valja narod privikavati da znade cijeniti i valjane naše listove kao i uopće domaću knji­ ževnost. 4. Vlast da svim sredstvim a uznastoji, da se u narod ne unose t. zv. s e n z a c i o n a l n i , k r i m i n a l n i i j e f t i n i r o m a n i koji samo razdražuju živce i čine rdav uticaj na život naročito omladine. P o r n o g r a f ­ 45 �Prosvjećivati narod znači osvijestiti ga, da vidi u čemu je njegova sreća i napredak, da materijalna dobra sebi osigurava lakšim racionalnim načinom i štednjom, 5. N a r o d n i u n i v e r z i t e t i (popularna preda­ da ne rasipa svoju fizičku snagu, i da očuva svoj za­ vanja za narod) vrlo je korisna institucija. Samo ovaki družni moral. Budući taj divni posao traži mnogo truda, univerziteti ne smiju da budu samo za inteligenciju mnogo inicijative i žrtava, zato često spominjemo d a nego i za široke redove mase. Ovi se mogu održavati p a d a d u ž n o s t z a t a j r a d n a d u ž a v u i p r i ­ gdjegod ima škola. Predavači mogu da budu nastavnici, v a t n u i n i c i j a t i v u . Dok su uspjesi privatne inicija­ liječnici, pravnici ekonomi i t. d. i da svnaki poučaje tive u tom radu spori i više puta sumnjivi, zato pritiče narod iz svoje struke. Ako se narod, predavanjima po­ i država svojim jačim autoritetom, jačom moralnom i godi i pobudi interes u narodu, nastojanje neće nikad materijalnom potporom. 1 država i svi svjesni ljudi u biti bez dobra ploda. narodu dužni su uporedo zajedničkim silama pregnuti na rad u općem narodnom prosvjećivanju, da nam narod što prije sagradi dobar i zdrav temelj svome Pri svršetku molim da mi se dozvoli naglasiti još kulturnom napretku i sreći svojoj i svoje Otadžbine* s k a k n j i g a da se strogo zabrani. I ovome nastojanju treba da pomaže i privatna inicijativa. i ovo: U S a r a j e v u , koncem decembra 1927. ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Сосп. Мустафа Спахо je рођен у Сарајеву 13. маја 1888. год. од оца Хаџи Хасан. еф., бившег диРадити з а једну културну и напредну инсти- ректора Шериатске Судачке школе, који je, док туцију значи уздићи се над своју средину, бити ван су његови другови са ћурса проклињали пантосваког ниског егоизма и човек>племенита духа. To -лаш е, слао своју децу на науке. Гимназију je значи уједно имати један виши правац у ж ивоту^и поред оног неопходног што нам га сам ж ивот намеће свршио у Сарајеву 1908. год., a абсолвирао je високу школу з а културу тла у Бечу у години 1912. З а у борби за опстанак. Радник. на културном и ej номском подизању свог народа стваралац je конс тивних вреднота скоро исто толики као и њ ј иницијатор, духовни стваралац. Јер само допу! једни друге, започетб дело почиње да ујс срећно греди својој сврси. Гајретови радници широм наше о та џ б и н е ,^ радећи заГ ајрет, једино наше културно и хумано друштј Јуштво, свешћу о потреби нашег напретка, уздигли су се многи међу њима и истакли прегалаштвом на подизањ у нашег друштва. Друштво дугује тим својим радницима велику захвалност и поносна je на њихове оадове у којима види најјачу гарантију з а свој успех како у садашњости, тако и у будућности. Зато, да би се и јавно одала признања овим радницима, Уредништво покреће галерију портрета Гајретових радника. Поршреши Гајретових радника Мусшафа Спахо Предсједник Гајретова пододбора у Високом r. М устафа Спахо je један од највреднијих и најистрајнијих Гајретових раденика у провинцији. To je док азао својим 8-годишњим радом и успјесима тога рада у Високом. Његова приврженост и љубав према Гајрету не датира истом од Ослобођења него доста раније, још када je дошао у Гајрет наш неуморни неумрли вођа Осман Ђикић, око кога се окупљала сва ондашњ а национално освештена муслиманска омладина како средњошколска тако и она на високим ш колама. Са рахм. Др. X. Хамидом Сврзом, Авдом Сумбулом и осталим својим школским друговима r. М устафа Спахо je био најбољи помагач нашег Османа у ширењу националне мисли међу муслиманима и у припремању ондашње омладине за конструктиван рад у народу. 46 вријеме Свјетског рата, као национално освјештени омладинац, био je тадашњ им властим а сумњив, те je и њ ега као и многе наше другове пратило з а цијело то вријеме фамозно »P.V.« (политички сумњив). Ha студијама у Бечу сарађивао je у свима националним друштвима наших академичара, у »Зори«, »Раду« »Звијезди« и »Срби Агрономи«. Од ослобођења je у државној служби и бави се ситним али корисним �радом на подизању културног и привредног стања нашег народа. Још прије рата, као студент, писао je чланке у »Мусавату«, a касније и у Османовој »Самоуправи« и то највише о народној привреди. Његови радови штампани су и у »Гајрету« з а време уредниковања рахм. Авде Сумбула. Послије Ослобођења сарађивао je у »Радени«, гдје je држао предавања из струке за коју се и спремао, из народне привреде. Разумјевајући велики значај Гајрета на културном, просвјетном и националном подизању муслимана и свесрдно сурађујући на процвату овог друштва, овај одлични патриота стекао je својим досадањим радом признање и благодарност нас свију, a нарочито Гајретове омладине, з а коју je досада велике жртве допринио. Наш Мустафа налази се у најбољој снази, те смо увјерени, да ће муслиманском елементу још много добра учинити. Да живи велики пријатељ и раденик нашег Гајрета г. Мустафа Спахо! Главни Одбор je увјерен да ће се око Гајретових вриједних пододбора и повјереника и овога пута скупити сви они, који желе да се муслиманима помогне и да се тај елеменат подигне на културнопросветни ниво, на коме се налазе наша браћа других вјера. Краљев добровољни ирилог за заоаве Гајретових иододбора. Приликом приређених Гајретових забава у Зеници и Високом, Њ. В. Краљ послао je путем Маршалата Двора, са попратним писмом, поменутим пододборима no Динара 3000’— као добровољни прилог за забаве. И овом приликом, пажња са највишег мјеста доказује оправдање и велике циљеве нашег друштва, a уједно и бодрење на даљни успешан рад. Акција за упис чланова великих добротвора, добротвора u ушемељача Гајрета Велики доброшвори (легатори) Гајреша. Како се наше друштво налази у својој јубиларној години, када се навршава 25 година његова благотворног рада и када ће се обавити и прослава тога рада, Главни Одбор подувео je ^ а упис чланова са већим чланским доприносима. Гајрешовим иододборима u иовјереницима акцију Kao први члан легатор (велики добротвор) уписао се предна знање сједник Главног Одбора госп. инж. Хајдар Чекро, уплативши Како Вам je познато ^ајрбт се налази у својој одмах у готову 10.000'— динара. Цијенећи рад и заслуге друштва Гајрета, на културном јубиларној години, када се навршава че тв р ти н а "!? ^ и просвјетном придизању нашег народа, Госп. С. Д. Алкалај јека његова благотворног културно-просвјетног дје- власник творнице цигар-папира, уписао се такођер за великог ротвора Гајрета, уплативши износ од 10.000'— динара. ловања и када ће се изрршити прослава тога Главни Одбор Гајрета и овим путем срдачно захваљује како у Сарајеву тако и у свима осталим 'осп. Алкалају, те се нада да ће се и други у њега угледати. у којима постоје Гајретовц пододбори и повје Добротвори Гајрета. Задњих дана уплатио je Гајрету штва. Тим поводом >>Главни Одбор je ријешио, ј г. Хасанага Зубчевић своту од 1.000'— динара, којом се je ново умоли све своје вриједне пододборе и повјере- уписао за члана утемељача Гајрета. — Најљепша му хвала нике да се у овој јубиларној години заложе се свим и живио! Госп. Мехмедалија Тарабар, чиновчик Банке Гајрет и силама, како би рад з а ово друштво у њиховим бивши питомац Гајрета, сакупио je и уписао за чланове утемјестима био што јачи и што успјешнији. мељаче слиједећу господу: Главни Одбор Гајрета у овој години нарочито Исмета Чомару, чиновника Државне Хипотекарне Бннке, много важности полаже на ириређивање Гајретових Абдулаха Хаџиалића, чиновника Државне Хипотекарне Банке, забава и теферича у провинцији. Све Гајретове за- Алију Хаџибегића, чиновника Земаљске Банке, Ибрахима баве као и остале његове приредбе, ове године треба Арнаута, управника »Југославије« осигуравајућег друштва, да буду кулминација Гајретових напора и успјеха у Даниела Самоковлића, чиновника Народне Банке Краљевине С. X. С , Мидхата Мудеризовића, чиновника »Херцег-Босне«, првој четвртини века опстанка његова, да би се на тај осигуравајућег друштва. Сви су се ови уписалн са износом начин дало подстрека на још јачи-и интензивнији од Дин. 500'—. Сакупљачу и новим утемељачима Гајрета нека je топла рад у идућој четвртини вијека Гајретова дјеловања. хвала! H a т и м з а б а в а м а т р е б а да се с к о н ц е н т р и ш у с в е Г а ј р е т о в е с н а г е , њ е г о в и р а д е - У сајех Гајретове забаве у Зеници ници и п р и ј а т е љ и и да у раду око т и х з а Свјесни грађани Зенице, приредбом добро успјеле Гајб а в а п о к а ж у Г ајр ету своју приврженост ретове забаве, достојно су се одужили овом нашем културном друштву. Патриотска свијест зеничана могла би да послужи и захвалост. Главни Одбор хоће и жели, да у овој јубилар- као узор многим грађанима других градова. Морални, као и материјални успјех забаве био je у сваком погледу одличан, ној години омјери снагу и успјехе своје организана чему Гајрет, овом приликом, нарочито захваљује грађације, својих пододбора и повјереника, сарадника и нима Зенице. пријатеља, те je управо ради тога и з а к љ у ч и о , За овако сјајан успјех ове забаве. својим пожртвовним д a о в е г о д и н е Г а ј р е т о в и п о д о д б о р и и по- радом, нарочито су допринијели: Акиф еф. Бисеровић, одвјетник, Хасан еф. Беширевић, в ј е р е н и ц и ни у к о ј е м с лу ч а ј у не п р и р е шер. судија, Богдан Стојановић, срески поглавар, Вељко ђ у ј у з а ј е д н и ч к и х з а б а в а ни с к о ј и м д р у Гргуревић, народни посланик, Др. Максимиљан Бохачек, ш т в и м а , м а к а р т о и не б и л о у м а т е р и ј а л директор казнионе, Бохумил Цихелка, директор рудника, ном и н т е р е с у ти х з а ба ва . Фехим еф. Ханџић, шер. вјежбеник, Абдага Хармандић, 47 �трговац, Хусејнбег Куленовић, порески пристав, Исметага Салчиновнћ, трговац, Енисага Мутапчић, трговац, Ахмед еф. Мутапчић, комесар градске општине. Осим поменутих учествовали су у приређивању г. г. и то: Алијага Рамадановић, трговац, Енисага Шестић, трговац, Ибрахим Бихорац, трг. путник, Мустафа еф. Шишић, школски управитељ, Абдулах еф. Сердаревић, имам казнионе, Омерага Мутапчић, трговац, Зајим Авдић, радник, Сабри еф. Чаршимамовић, чиновник жељезне творнице, Асим еф. Шестић, трговац, Ахмедага Узуновик, трговац, Мехмедали еф. Хусика, учитељ, Салих Узуновић, ципелар, Ибрахимага и Салихага Кратине, трговци, Јусуф Башић, судски гласник, Џемал еф. Тафро, сахаћија, Салихага Војводић, трговац. Осим поменуте г г. за добар успјех забаве много су допринијеле госпође и госпођице и то: Савка удова Стајић, Зора Мамић, Ајишаханума Салчиновић, Сејдаханума Масник, Адила Талић, Фатима Башић, Зејнеба Кратина, госпођице учитељице Цесарија Милишић, Даница Сајко, Емилија Хајне, Савета Мариновик, Наталија Ковачевић, Добрила Попадић и Зора Петронић. Како Главни Одбор, и Зенички Пододбор срдачно се захваљује поменутој господи и госпођама,a нарочито питомицама Гајретова Женског Интерната у Сарајеву које су највише допринијеле моралном успјеху ове забаве. Дарови Гајрету Народни љекар г. Садик еф. Садиковић у Љубушком дозначио je Гајрету Дин. 1d45‘— добровољних прилога. Поред тога дозначила ie Гајрету Обласцв Скупштина у Травнику Дин. 1000— и Градска општинл у Бањалуци Динара 1000--. Српска Привредна Банка ,у Вишеграду даровала je Гајрету Дин. 2500' Главни Одбор свима дароватељима срдачно захваљује. Питомци бихаћког Гајретова конвикта за Гајрет. О божићним празнииима ове шк. год. сабрали су томци бихаћког Гајретова конвикта у својим родним мјестима 1.079*— Дин добровољног прилога за Гајрет и то: 150*— Дин Химзо Незиревић v С. Мосту, 140 — Дин Адем Алагић и Раде Црнобрња у С. Мосту, 110’— Дин Бесим Табаковић и Касим Селман v Котор-Вароши, 101'— Дин Касим Кршлак у Јајцу, 100 — Дин Адем и Шефик Херцеговац у Бос. Отоци, 91'— Дин Риза ХаџиагиК и Халис Нурикић у Дервенти, 83'— Дин Сулејман Ајановић и Ћазим Ћејвач у Тешњу, 76'— Дин Ћерим Филиповић у Кључу, 70*— Дин Ремзија Чамџић у Саници Гор., 31'— Дин Бурхан Хасановић у Бос. Крупи, 181— Дин Алија Репичић у Бос. Шамцу, 5’— Дин ЏаЛер Мујагић у Дубовику и 4 — Дин Сулејман Османчевић у Цазину. Младе сараднике поздравља Гајрет и нада се од њих још већој пожртвовности, јер сваким радом помажу само себе и своје. — Даривачима, који изиЈјоше усусрет овим сарадницима нека je од Гајрета најљепша хвала. Гајрешова забава у Гор. Саници (Кључ) Агилни Повјереник Гајрета у Гор. Саници, госп. Хамдија Чамџић, приредио je, уз припомоћ Гајретових пријател>а, на дан 8. јануара о. г. забаву у корист Гајрета, која je успјела како морално исто тако и материјално. Између дароватеља нарочито су се истакли са добр. прилозима г. г. Јосип Јохун са Дин 100 —, Рафаел Атијас са Дин 50’— и Јово Шипрага са Дин 25 —. Хвала и живели! Један х ум ан vecm Мулага Казић, Гајретов пријатељ и угледан грађанин из Високог, оденуо je Гајретова питомца Енвера Капетановића који се на последњој Гајретовој забави истакао својим декламацијама. Испред Одбора најлспша хвала. 48 Вјерски васаитачи у Гајретовим конвиктима За Гајретове конвикте у Сарајеву (мушки и женски), Мостару, Тузли и Бихаћу потребни су вјерски васпитачи, који ће питомцима-ицама одржавати предавања о исламском вјеровању као и водити питомце у џамију ради вршења вјерских обреда. Taj рад биће хонорисан. Рефлектанти нека се одмах писмено јаве Главном Одбору Гајрета и саопште своје услове. М олбе за оирошшење od такса на улазнице забава култ урних друшшава. Генерална Дирекција Пореза у Београду својим расписом од 29. децембра 1927. број 143.050/27. објавила je, да fce забаве културно-просвјетних друштава бити опроштене од плаћања такса о таксама на улазнице забава тих друштава, с тим ако се та друштва благовремено обрате с молбом на Генералну Дирекцију Пореза и ако приложе молби друштвена правила. Главни Одбор скреће пажњу свима Гајретовим пододборима и повјереницима, да се користе горњим ријешењем Генералне Дирекције Пореза и да у будуће, кадгод приређују Гајретове забаве и тефериче, упуте молбу снабдјевену друштвеним правилима за опрост од плаћања такса на улазнице мјесец дана прије забаве, позвавши се на горње ријешење. Друштво Гајрет je већ раније ослобођено од такса на све молбе држазним надлештвима, само je потребно на свакој таковој молби стаЕити ознаку у горњем десном углу молбе: Ослобођено само од плаћања такса из Т. број 1. решењем Господина Министра Финансија од 4./Х. 1924. Бр. 27.853. Према томе на све молбе које се упућују државним властима од стране пододбора и повјереника, треба ставити горњу ознаку, како не би плаћали такса на молбе. Препоручује се пододборима и повјереништвима, који се чешће обраћају с молбама државним властима, да наруче штамбиљ са горњим садржајем о опросту од плаћања такса на молбе, јер je то затражила надлежна власт прије 2 године. У противном случају морају се молбе прописно биљеговати. БЕЛЕШ КЕ К оло С. T. М. „Јован Ц вијића у П ла ву (Ц. Г.) Ha иницијативу неколицине омладинаца основано je у Плаву друштво под горњим насловом. Циљ овог друш тва je борба против алкохола, отклањ ање верске мржње међу браћом no крви и језику као и ширење писмености у тим крајевима. Друштво je основало и своју књижницу која je још незнатна и у првим својим почетцима. Располажући са веома мршавим материјалним средствима, друштво није у стањ у да прошири своју књижницу те се из тог разлога обраћа свима људима патриотских осећања да га помогну, било новчаним прилозима, било слањем књ ига на његову адресу. Акција омладинаца у Плаву заслуж ује сваку похвалу и ми joj желимо много успеха. И З УП РАВЕ U prošlom broju našeg lista priložili smo čekovnu položnicu svim pretplatnicima koji du­ guju pretplatu za god. 1927. p a se umoljavaju ovi pretplatnici da tu zaostalu pretplatu u što kraćem roku podmire. ШТАМПАРИЈА ПРОСВЕТА, CAPAJEBO. �Z A BOSNU 1 HERCEG O VINU C entrala: Sarajevo S jedište D irekcije, Beograd F ilijale : Brčko i Novi Sad M e d . U n iv . i P a p irn ic a 1Hamdija Kopcšć I Sarajevo, Strosrnajerova ul. — Telefon 619 1 p r e p o r u č u je b o g a to s k la d iš te | p isa ć e g i r is a ć e g 1 . Ш Ш l A J D D M I i s p e c i j a l i s t a z u b n i l ij e č n i k S A R A J E V O , J e f t a n o v i ć a u l i c a b r o j 1. Ordinira s v a k i m d a n o m od 9— 12 sati prije podne m a te rija la i od 2—6 sati poslije podne X г - ч ^ ? ш д а и Ш j Ш Т А М П А Р И Ј А S V A K I M U S LIM A N T R E B A DA K U P U JE | ПРОСВЕТА Ш ТА М П А РСКО - И ЗД А ВА ЧКИ GAJRETOV ЗА В О Д ! ј И з р a tj у ј е • разноврсне банковне, трговачке и индустријске тисканице у бојама као: дионице, уложне књижице, чекове, дипломе и т. д., те разна стручна дела, календаре и остала издања солидно, брзо и no умереној цени. Властита књиговезница израђује све врсте трговачких књига и протокола, као и разне галантеријске и картонашке послове no мери и нацрту. 1 • 4 ј i ■f i • CIGARPAPIR 1 jer kvatitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i ,,Gajret“ Narudžbe: ^ TVORNICA CIGARPAPIRA ЈСАРАЈЕВО ; А л е к с а н д р о в а б р . 6 - Т е л е ф о н б р .3 5 6 i К њ и го в езн и ц а -- С тер еоти п и ја S. D. Alkalaj, Sarajevo može se n aru č iti i preko društva Gajret u Sarajevu �■Illlir..IIP" ..Illlll ‘3}вшв>| 3f|uf|0A0dfBu zn ijsouafp -оЗвар 9| bjso i ojqais ‘ojbjz bu злоиПвг зГвр вГо>( n:iNOV9V1VZ ваз[вјв$ врвЈб aundo nfoAs вшј вЗ ој ш р о — Tujm^s nuAO>{UBq п nfB33fiSBZ ifo^ BUijAOjsod uiias as јлвд 'ZLIZ fojq OAafBJBS o j po>| SouAOjjaj S o^ sub^ вролвг шлоЈЈзр u h jbj 'Ejeuip -.OOO'OOO'Ofr езјиле|В еицаша! .Ilira aiiiiiiii.iiii )i|ds ‘B|zni ‘pej јдоц ‘qaj6ez ‘рвЈбоад : з | е Гц !Ј 'Si v i i »SOJ csi W 1 ’SZ V v h олзгоак ‘3108 лоола uniuseg 'H ! '9 EZ OA)Sdn}SEZ OUAE|Q 'OL ЕЛ|П E)j5ABUnQ 'pes 1Л0Ц взјлазело)! вивјдо po>j 3S зГпгшвм & '( U a a r v o ?su°>( ,в * ( ! | isouop ! ajaj!iBA>| afioqfBU вио af Jdf a|3di3 bz лшзј^ ПЛ0ШП19 o lu b s 9 )[n d n > | i a jfn g n jB M SSS ! S98 ‘S09 !« jq j u o ) 3 | 3 | u eq jn j3 )U | •B?aznpod јвао З ј j i B ^sfijjsn p u ! BJjsuBUj] ‘зрГлп afiu fiO A o d fB u zn nAjsiuazoui j i;sofu§BJ}nun n a>fBuz -op 1§јл ‘nfupaj§ ви a>i§oin buiijj o o o 'o o e V B J B u ia puoj шлЈзгзу O O d ’ O O O 'O S взшлвјЗ' вјцјшојр B J B U jQ Bua?B[dn oundjoj 2i -jq *|п BAOja[Buisoj)$ ‘OAHftfdtfS ufl нша H^HflODbi i UNitfrmisnaNi UMSNtrsoa ■Illlll.................... IIP".. III................... ........................... «111.. ""li1 / т Bqjp obas n 3}sr 3fnjB|ds! i ‘#!uf|OAOdfBU sfnjiftu -в>(п 3>isoin -1 •з[шЈив|п>|[ви i BZJqfBui3ifBOB>|UBg Bf|ABqO nA)SUBJ}SOUI i јтло&ор n 3>|BUZ0p 3AS ‘3A0UBJSn зшвцивш тпц i зшпцпч 3 uzbj ajidnpod i ba iu so 'злоивЈвп liu p sjA ijd i зи^рзЈЈЈ ipoAomj i зГпгшвЗЈО ' baiuso m in 3 i’s oujBiidnd i Јзро>|ВЈ 3f ролв^ вшвгрчзр i •,43j Ibd“ плцјПЈр mou;a!Asojd | шошпцп)| o/0ql a[ep uiqop ajsjj po ВШВЈПЈВЛ BS 3fUBA03jJ BZ 3f ВПЗ}§|ВЛО ‘BUJIAOlSOd ^ p n fB p ed s ri>|'njjs nuAO>juBq n uijas iABq bs в>јивд -.000 000*2 U!Qanjazea ‘-.000 000*03uja \2\\Иц !>js[!3>jtf 0ЛЗМ Ш ‘ fl G 1 3 d f U 9 tniNtfG illlll »lili. V � https://kolekcije.nub.ba/files/original/e2fac730ee6cbb176a6ee5691cb107b7.pdf 2eaf164a90d5fa3e1796277473c138af PDF Text Text ■ r . Knrtait m iiftij • Ш РШ Ш Л А A3 К У Л Т У Р 11С И Ш Н б М С К Л Т Г С Д И З А Н А МУСИР 1МАМЛ ЈШ 16. ФЕБРУАР CAPAJEBO 1 9 2 8 . БРОЈ 4 . У ређује: Х А М З А Х У М О �Садржај: Р а д о в а н Ј о в а н о в и ћ : Сумња. Гла со в и м лађих: Х а с а н К и к и ћ : Софте. Х а м и д Д и з д а р : Осамљеник. А л е к с а н д а р М а р т и н о в и ћ : Лето. Ђ о р ђ е Л о п и ч и ћ : Свитање. Х у с н и ј а Ч е н г и ћ : Вечерња песма. Д а н и л о Ч у т у р и л о : Moja Галија. Л у ј з а К у з м и ћ - М и ј и ћ : У махали (дрворез)* Х а с а н Ђ и к и ћ : Под старим кровом. Б о р и в о је Ј е в т и ћ : Скица о Цанкару (свршетак) П о зо р и ш те ; ^ \ ' ; 4 "•V .' X. X.: Премиера »Царских Кохорти«. ^ Часописи. Библиографија. Х а с а н Х о џ и ћ : Гајретова популарна преда: вањ а. 'c j r .* , i i i t l t ' i ’ 4 ^ С а л и х С а ф в е т Б а ш и ћ : Једна горућа потреба. Г а јр е т о в г л а с н и к : Свечана Гајретова Годишња Забава у Сарајеву. Вјерски васпитачи у Гајретовим конвиктима. Гајретова кућна забава у друштвеном конвикту у Бихаћу. Гајретови питомци на теолошком факултету у Каиру. Рамазан у Гајретовим конвиктима. / _ Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друштва за културно и економско подизање муслимана, излази 1. и 16. сваког месеца, a цена му je за нашу Отаџбину 100 динара на годину, a За све остале земл>е преко границе 200 динара. Ђаци добивају лист у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. Поједини број стоји 5 динара. Директор Х ам и д К уки*. Уредник Х а м за Х умо Штампарија Просвета, Сарајево. — Власник друштво »Гајрет«. — Главни и одговорни уредник: Хамза Хумо. �T J»JV tT Радован Јовановић Сумња Шклецну брава на собним вратима и трже Рају из тешких мисли. Ha прагу се појави Павле и засу га новошћу: Вестибил и хипостил стигли мало пре. Вечера код »Златне Гуске«. Павле и Раја су гтуденти и другови још из гимназије. Павле je имао у џепу, а.Раја у глави, и тако Паја плус Раја — пун човек. Зато си их, ваљда, и виђао увек заједно. Гуто и Мато, говорила je за њима паланка. Тако су дошли и на исти Универзитет, и ту се поделили. Павле, добричина, али носећи у себи трговачке традиције, уписао се на право, да утерује, вели, очева потраживања. Раја, дунђерски син, сиротиња и сентименталац, одабрао je класицизам, да њим, могуће, још једном препороди учмалу Европу! Само je Павлов отац, богати провинцијалац, био ћивта. Тешко се растајао са динарима. Од тога je Павле патио. Ту, неки дан поне<!тало му трошка, али остала Рајина памет. — Седи — вели он Павлу — седи и пиши! Слуша га Павле к’о какво послушно дете, седа за сто и пише: Драги оче, — наставља Раја — добро сам и здраво иначе, него ћеш ми, првом поштом, морати послати 300 динара за в е с т и б и л и 400 динара опет за х и п о с т и л . To су ти, драги тата, књиге без којих не могу бити, ако хоћу да и теби и себи будем од користи. Ради се, наиме, у њима о rpaђанским дуговима. Мислим, да ти не требам два пута рећи шта те књиге значе за будућност наше трговачке куће, већ те поздравља твој јединац Павле. Трећи дан стигле Павлу nape са кратком поруком на полеђини упутнице, да поменуте књиге добро проучи и чува, не дао Бог, за сваки случај. Смехуљи се Раја јетко и вели Павлу: — После ћеш му послати рачун на још 200 динара за коричење тако кабастих књижурина. — A овако додаје у себи: — Блажена глупост! Међутим, вечера, свакако, неће бити на одмет. Отргнута из раља глупости она ће, шта више бити и слађа. Јер, то јутро се Paja пробудио без динара у џепу. Кад ће још и то, нестало му и шпирита, на којем je свако јутро кувао себи липов чај. До подне се гријао Демостеновим беседама, од подне до један одходао je ручак, и кад се потом вратио у стан, попио je, no господском реду, код газдарице, финџан црне каве ради лакше пробаве. Око три сата примио je писмо од мајке, старије удовице, у којем му се i јадала на тежак живот. To ra je још више смутило. — Писаћу joj — говорио je у себи после дугог размишљања — писаћу joj све јасно и отворено. Рећи ћу joj овако: Сама си свему крива што ме ниси учила красти. Сећаш ли се, давно je било, како сам једнога дана нашао у дворишту шивачу иглу и донео je теби. Био сам онда шест година стар, али цео догађај стоји ми пред очима к’о на длану. Ти се смрче, докопа ме за руку, изведе у двориште, na ме водиш од коне до коне и питаш сваку: — Да није овај мој копилан, не д’о Бог, у з’о вашу иглу? — Није, сестро, не удри дете за пра Бога — одговарају оне, a ти ме мериш неким немилим погледом и велиш: — Овако ћу те, ако будеш такав! Па ме хваташ за гушу као да ћеш да ме удавиш. И после, увек сам ja осећао ту твоју руку на свом врату. Видиш, сама си крива што ме ниси учили красти, na би имали и ти и ja, и опет би у очима света били поштени. Ту Paja застаде. Беше се некуд препао с&м од својих мисли. Тешка сумња у вредност поштења изгледала му je довољно непоткрепљена. Корачајући узнемирен no соби, он се приближи прозору, стаде и загледа се на трг који му je пуцао пред очима. Хладноћа стакла годила je усијаној глави, и он тако постаја неко време. У то, с једног краја трга указаше се сељак и сељанка. — Он постарији, она, види се, јучерашња млада. Свекар и снаха? 49 �x_ Нзему fce сигурно, оном зеленашу — помисли одмах Раја. И не превари се. Сељак и сељанка, пошто мало плашљиво разгледаше дућанска врата, изгубише се унутра. Није ово Раји први пут да гледа како се мухе хватају у паукову мрежу. Зна он добро шта се сад доле под њим догађа. Kao да гледа кроз дебели таван: Скрушено прићи ће оно двоје руци газде Мрмка. Пошто седну, питаће их он, испод наочара, шта би хтели. — Мало napa. Син ми je у кадру, na знате већ — процедиће једва стари, док ће млада поцрвенити од неког стида. Онда ће се отворити врата и видећеш сељака како одмиче тргом и скреће на десно, у улицу где je грунтовница. Опрезно, за њим, већ je преврнут кључ у дућанској брави. Снебиваће се снашица шта то хоће њихов газда, али ће навала бити тако изненадна, да се нападнути неће имати кад од чуда снаћи. A кад се снађе, све ће бити готово, јер je Мрмак стари практичар. Чак, док се свекар врати, исправиће се и снашина погужвана кошуља. Онда ће млада жена изићи пред дућан, док мушкарци уреде своје послове. Газда Мрмак разгледаће дуго грунтовно,_уверење о посбду, нећкаће се, тобоже, да за три стотине нотнише сељаку меницу на хиљаду динара. Тражиће да му плати и замуку око уверења, јер ће он, вели, морати нештб пасти. и господину грунтовнику' што им иде на руку. И погодиће се за 350 динара, a за два месеца опет толико за продуљење. Трећи пут ускратиће Мрмак сељаку потпис, меница ће се протестирати, газј ће je платити и утужити сељака преко адвс Полако! полако, и кад видиш, газда Мрмак купио, на бубњу, у бесцење оптерећено сељаково имање. И тако данас, тако сутра. Жртве се множе, њиве се газде Мрмка продуљују. И, никц не пита, могу ли се стицати куће пазаром од оно неколико воштаних свећа што их он уваљује члановима Градског пограбног друштва. Нико1 A, преко пута седи власт и гледа све и не види, ћорава, ништа. Не види чак ни то, да je његов дућан Једини у граду без фирме и да je отворен и свецем и недељом. Не види ? Ђавола не види! Види, али шути као омађијана. Партијска посла! A, кад, не дао Бог, тај исти Мрмак данас, сутра умре, најавиће сва звона, да je нестало великог добротвора нашега села. Најмање десет посмртница огласиће граду тај тешки губитак. Почасна чета југословенског »Сокола« носиће га на раменима, наравно, у з звуке војне музике и певачког друшва, које ће тај дан, мимо обичаја, складно певати. И попови ће бити при гласу. Опело ће се отегнути као и посмртна беседа шефа партије. И кад се, у сумрак, пратња буде враћала кући, у вароши ће се осећати велика празнина, коју нису могли испунити, ето, ни они силни потоци прољевених суза. Све то види студент Раја као у некој пророч- 50 кој екстази. И руке му се стежу у песнице и отпуштају. — A, ту скоро — почиње поново разиграна машта, почиње да се обраћа огорченом студенту као некој другој особи — ту скоро седио си ти, гладни Рајо, подно гробљанске капеле свога места, кад су се одоздо помолила нека рабаџијска кола. Кад дођоше ближе, ти виђе кочијаша Циганина и Тота, укопника све сиротиње, како с доње стране стрмога пута подупире неке сандуке, да не слете са отворених кола. Сандуци кратки и ти мислиш, наивчино, вуку мермер за нечији крст. Уто и они до тебе. Стигоше ту, на окуку, да се коњ мало издува. Питаш ти њих шта вуку. — Сељака и сељанку — одговарају они у један глас. — Умрли у болници и сахрањују се на општински трошак. т— деца? — питаш ти даље. — J ok, море, људи. Човек и жена — одговара Цигцнцн. — Па, како тако мали сандуци? — Шта ћу им ja? — брани се Тот. — Дали ми толико даске. Нема, кажу, кредита. Исцрпљен. Пре1 и о сам им ноге. Тешко je ишло, било je и пуцања костију. Али, шта ћу? Видио сам то у прошлом рату. Само, тамо су то радили лопови. Од уштеђене даске правили се кофери за рекруте, и зарађивало се добро. Било je дана, када их je умирало и no двадесетак. — A, поп? Где вам je поп? — Попала га вода — одмахује руком Циганин. — Нема napa, na скрену кући. A, ето, то у нашем закону не би могло бити. Чудиш се ти свему, срце ти се стеже, Рајо будало, грдиш у себи и попа и општинаре, устајеш и полазиш с њима. И добро си урадио! Једва сте људе у земљу спустили! A, ето, они су, без сумње, поштено живели заљевајући знојем родну грудуI A, Рајо? Па, опет никога да их спусти у њено крило. Je ли то та плата поштењу, глупане? И таман Раја зазину да нешто одговори својој машти, a шкљоцну брава на собним вратима и Павле уђе. Сваки други пут електризирала би младог студента, жељна живота и провођења, вест о боговској вечери код »Златне Гуске«, али овога пута остави га хладна. Неколико речи и то je све. To не измаче из вида ни самоме Павлу. — Ти си, изгледа ми, данас нешто покиснуо? — прекиде Павле тишину која je наступила после измењених првих речи. Раја му се загледа право у учи, као да у њима нешто тражи, некакав одговор, неку потврду или разуверење у оно што je њега дотле мучило. �— Да ли си, Бога ти, икад мислио шта je то поштење? — одважи се Раја, пошто je у очима свога друга сагледао одраз искрености. — Право да ти кажем — одговара нешто зачуђено Павле — проблем ми се није никад наметао. Долази ми из неба na у ребра. — A, да ли знаш шта je поштење за нашу чаршију? — наставља Раја. — Ни то — кратко ће Павле. — Е, кад не знаш, ja ћу ти.рећи. За чаршију je поштење један кутак женског тела, којега се мора добро крити.^Такнут, кутак^постаје непоштење. To je морал 'улице, a ево шта веле паметнији људи. Ту се Раја наже и из скупа књига на своме столу издвоји једну танку, модрих корица. Пребацивши неколико листова, устави се на двадесет и деветој страни, и поче читати: — Говоре да се трудом добива поштење. A, шта je то поштење? Једни веле да je благо скупоцјено, и величају га, a други кажу, да je таштина, и не цијене га. Данас на свијету поштење je празна ријеч. Безобразници владају свијетом, и свијет их почитује. Шта ће, дакле, човјеку поштење ? Да живи потиштен, да га његова браћа tad?, да му се безобразници ругају, да угине од јада, од глади, na да потомци (ако се спомену) рекну, упишу, усијеку о њему: »Умрије од глади али поштено!« Својом бј£“ гућом сјеном човјек себи истину крије. И унесавши се ПавлЈ у очи, настави повишеним гласом: — Мудраче, читај у облаке, у воду; гатај ми овдје у длан од руке, тумачи ми ово! A, кад овај, посве забезекнут, ништа не одговори, он пометну књигу и чисто љутито настави: — Нас су у кући и школи учиди, да постоји неко поштење и да je оно нада — све. Сећаш ли се само онога нашег лудога професора Епаминонде? Ишао je одрпан, a плакао je говорећи нам о неподмитљивости онога другога Епаминонде из Тебе. Ja не знам, да ли je и он седио код куће, као и онај његов имењак, док му се опере једна, једина одећа што ју je имао. Не знам, али знам то, да ме je тај луди професор завео, преварио, кад ме je упутио да један Хомеров хексаметар ма он имао и шест правих стопа, претпоставим, рецимо једном километру бурека, и да данас, као безуман, лутам овим безосећајним градом с прљавом кошуљом под пазухом тражећи кога да ми je опере. — Али ти остаје ретко уживање, да си достигао свој узвишени узор — иронично му упада у реч Павле. — Узор? Кад си већ поменуо узор, моје je мишљење, да су узори недокучиви. У свему je био један Буда, један Исус, na и један Епаминонда. Други сви могу бити само следбеници који се ограничавају на извршивање формалних страна своје ^животне религије. Ниче je рекао, да je трагика хришћанИна у томе што je поставио себи тако узвишен, тако недокучив узор као што je био Христос. Има ли, дакле. неког вишег смисла, да мали човек буде, рецимо, поштен, кад ће време бацити заборав на његово име? Колико je милиона таквих поштењака легло под земљу, na ко данас о њима говори? Тек ту и тамо no који појединац, no који одабраник, као тај Епаминонда Тебанац, отели су се забораву. Али, не треба сметнути с ума, да je он био војвода, a не војник. A то je велика разлика! Од висине положаја, с кога говоримо и деламо, зависи успех наше речи и нашег дела. Кад, драги мој, силници ригају, чанколизи преврћу њихову бљувотињу и налазе у њој божанске састојке. A, реци, на пример, ти најпаметније нешто, нико се на то неће ни осврнути. Но, узмимо и тај случај, да ja грешим, да сам у заблуди. Али, није ли давно речено, да je највеће право највећа неправда? Није ли исто тако највеће поштење почетак непоштења? Крајности се додирују. — Како-? — зинуо Павле. — Ево како! Ради поштено, никад двије јаке за вратом. A живети се мора. Откуд? Даће ми људи на поштење. И дадоше. Али ти, уз најбољу вољу, не можеш да одговараш својим обавезама. Тонеш све дубље у дугове, но не верују ти. — Лопов, батакџија — чујеш са свих страна. Ти се гризеш, стид те, na заобилазиш своје веровнике, док се коначно добровољно не затвориш међу четири зида. Али и ту те открива порески оврховодитељ. — Како то, за Бога? — гунђа ти жена. — Зар си нас дотле довео, да нас још и плене? Најзад, нема твоје ништа у кући. Она je све донела од маме. Она je домаћин. И, полако почне у вече изостајати. Мало, na постаје туђа љубазница, a ти њена стара чарапа, јер си непоштен, јер немаш у џепу. Ha крају, чује се, да си се обесио. Црква ти не д& у земљу, a људи се тек тада сете да ти je требало помоћи. Ето, видиш ли сад, како се крајности додирују? — Видим, брате, видим — брани се Павле — али који ти je данас ђаво, да преврћеш no крви јунаке ?, За ово време све си ствари тумбе окренуо. — Не тумбе. Напротив! Све сам на право место поставио. Чик, пореци! —%испрсио се Раја славодобитно. — Него, тражи се човек који ћ е . . . — Који ће вечерас појести пб гуске — заврши Павле разговор и повуче друга за рукав. Немарно, оба пријатеља спустише се на улицу. Али, кад ће случај, ту виђоше ову сцену: Ред дућана. Ha вратима једнога стоји газда Мрмак. Ha плочнику, пред њим гладно псето пиљи у његове задригле образе. И дере се газда Мрмак: — Марш, џукело, марш, лопове, немаш napa, нема ни хлеба! Смију се околни трговци, a газда Мрмак охрабрен продужује: (Наставиће се.) 51 �ГЛАСОВИ МЛАЂИХ Свишање Софше Уткали су ко бијелим срмама у душе чистине — небо над раним орањима, очи су им пуне страна из Курана. Пролазе редом дан на дан свијетом с ону страну, велике ће им засјати милости кад послије недужни умру — наћи ће се с хуријама у џенету no башчама, Ja јаучем између четири зида И пропињем се у з хладни криж светла јутарњег. Кроз моје очи и слепоочнице Свиће у мом мозгу. благо њима кад вјерују. Очи су им пуне страна из Курана, откали су душе концима од срме да постану чисти, no пет ће пута свакога дана кољенима и челом дотакнути земљу да се помоле. Хасан Кикић Осамљеник Да ли има негде срце, које би разумело мају бол|? ti> l 41U 11LL У ноћима ми срце увек топлије закуца и ja га прстима притиштем, притиштем, да ми не препукне младо. 0, ко би ми знао рећи, има ли игде једно једино срце, које би истински разумело моју бол ? Хамид Диздар Лето Небеса сва у сјају сунчаног летњег дана, блескави попут сања осмеси расцветају. Таласи мирне реке инсекти снено зује, растачу смолу смреке, борови тихо брује. Засипа сунце прахом, откоси легли долом, нечујним дишу дахом, проткани смрти болом. Александар Мартиновић 52 Ha тротоару зазвонише кораци, Улица заурла од дана ; A кад последња капља светла кану у мрак, — O ko мојих очију бејаше црни колут мрака, Што сам га сву ноћ пио. Ђорђе Лоаичић Вечерња песма Они Бога из Курана заволе. 0 женама, топлим, младим no целе сате мислим с много туп и најпосле знам : све жеље младости крећу се према руменим телима ж онако, потихо, кад цветају брескве ил’ руде зоре румене у плавим јутрима, с пролећа. Oko постеље ми црне покајничке поворке сенки плешу, Ha крову чујем топоте јануарског јутра. Moje су руке згрчене, Ha њима црни барјак мрака вијори ; Са мојих прстију, као са жутих воштаница, Капље мрак Што сам га сву ноћ сисао и пио. Кроз жуту таваницу вијори барјак светла. Синоћ у сумрак црвени Чежње су моје плакале, И крв je бесно певала Оргије крвавих боја. Синоћ су цесте тонуле У простор неки далеки И нешто тешко потмуло Синоћ je сву ноћ звонило. Синоћ je и наш сунцокрет Просуо зрна презрела — И свете беле тичице Синоћ су с’ гнезда слетиле И дуго у ноћ певале 0 зори некој далекој. Синоћ су руке незнане Палиле свеће шарене И сву ноћ, сву ноћ грлиле Колуте жуте, пламене. Хуснија Ченгић Moja галија Далеко моја путује галија и очи кроз сан je воде, певају, жуборе, воде, руке пуне слободе — галија далеко оде . . . Обала пуста за мном остаде, човека глас ме звати престаде. И свуда чудесан мир. Далеко моја путује галија к’о чунић на морској пучини, к’о шкољка у мора дубини, к’о лист у горе планини. Сребром je месеца посута, звезданим сјајем осута, галија моја — златна галија. Данило Чутурило �Гђа ЈЈујва Кувмић-Мијић У м ахаш �Хасан Ђикић Под сшарим кровом у кући Авдаге Прокића све се дигло на ноге и ускомешало; трче сад горе у горње конаке, сад опет доле на авлију, свак je у неком послу. Из старог дома који je стотине лета ту стајао на бури и олуји, мичу се сада све ствари од вредности. Из малих одаја, у којима шкрипе подови када се no њима иде, као да цвиле за оним што од сада за навек губе, дижу се ћилими, миндерлуци, сећије и јастуци од црвене чохе. Остају само шупље црне стржеве даске, кроз које се може видети доле у избу, гдје су некада били житни хамбарови. И даске тужно цвиле, али домаћи као да их и не чују, немилосрдно све дижу, све што се год може макнути с места. И све су дигли и снели на авлију и оно из горњих одаја, у које се залазило само за време лета, a које су преко зиме замрзле и оголеле, као и оне храстове гране пред прозорима, немо ћутале, и оно из доњих соба доле над избом, у којима су сви стално пребивали. И док су носачи, погурени, прљави и прашљиви преносили у шареним ћилимима замотане завежљаје и вуном набијене јастуке, широј<е''Душеке и шиљте од црвеног брогеа доле у нову »под план« кућу на дну њиве, повика Мејра најмлађа Авдагина кћи: — A заборовили смо бабину собу! Чим je она то изрекла сви су застали држећи у рукама што je ко имао, na и они хамали којих се то ништа није тицало. Некако су се плашљиво погледали као да je испражњивање те собе могао бити no њих фаталан посао, посао који им je могао донети пропаст. Зачас су се опет погледали тако као да се с чуђењем питају како су могли на њу заборавити, кад су толико пута од јутрос покрај те прошли. Али није да су они заборавили на њу, нису, него нико није имао храбрости да први уђе у ту собу и да подигне оно тешко шиљте, што ту лежи неколика људска века, a здраво je да би може бити могло још толико издржати. За ту je шиљту била свезанм цела прошлост, или правије, она je била сведок свим згодама, које je преживео ма који члан породице скоро од како je кућа сазидана. Она je имала пуну своју историју. Али они се нису устручавали да испразне ту собу само толико ради њезине неке историјске важности, колико и ради тога што je то била »бабина соба«, a знали су или бар предмљивали да Авдага неће ни под коју цену дозволити да се испразни соба, у којој je живео његов отац, дед, прадед, и ко зна колико његових предака од како се зна и не зн а за њих. Сви су се они ту у тој истој соби родили живели и умирали, и сви су je без разлике волели, a млађи њихови je поштовали. Тако je и Авдага 54 волео своју собу и тражио од својих да je поштују и они су je поштовали. Eto зато су они цело јутро избегавали Авдагину собу и правили се као да су заборавили на њу. И сада су се погледима нуткали ко ће да пође, док некако спонтано пођоше заједно Мејра и брат joj да још и њу отворе и испразне. Али*су врата била изнутра закључана приворницом. Покуцали су али Авдага није хтео никога пустити унутра. — Овамо немате посла — одговорио им je кад су га звали да им отвори. Знали су да би им било узалудно сво наваљивање и мољакање, na су се мало снуждени вратили и за навек оставили ове старе трошне конаке, који су очекивали сваки час када ће да се оборе. A Авдага? Остао je везан тим старим сивим з'идбђима, што на човека навлаче сету када их погледа, остао им je веран и није их напуштао. Он сину није ништа замерао што сели и што му сву породицу одводи, a њега сама оставља, јер je он увек и живео сам за себе, одељен од своје породице и најволео самотињу, само се je чудио како je могао и помислити, да би се ова кућа која je толико времена стајала, могла сада наједном оборити. To му никако није ишло у Главу. »Ta нису стари били таке будале, na да зидају нешто што не ваља и што се лако квари. Знали су они, болан, шта раде и шта зидају. Опростићеш ти! Ta ено je сва као саливена, све сам живац камен, a кров ако je мало и напукао, na, Боже мој, ко je томе крив. Да није било прољетос оних великих потреса, не би joj кров никад пукао. Стара je ово градња, синко, стара! Јест«, говорио je он сину, кад му je он рекао да je више опасно становати у тој кући, јер да би се могла оборити. Када су његови одселили »доле«, Авдага je био равнодушан и то га испочетка није ни мало узнемиравало. Али наједном je почео осећати неко незадовољство. Ова пустош и празнина у кући навраћала му je тугу на срце. По њој се сваки дан све више ширио задах лешине и трулежи, те je почела сличити више на гробницу него на кућу у којој станује живи створ. Када би се накашљао, ужасан одјек празнине потресао му je душу и он би тада јурнуо из куће напоље, на авлију, у њиву, где било, само да што пре истера из ушију ону страшну, јеку, што дрхти у небо као посмртна мелодија, или као тужна песма пустоши. Ceo би тада под’ смокву онако разголичен, у танким гаћама и кошуљи и пуштао тешке уздахе из тврдих старачких прсију. И док je вруће, спарно лето притискавало изгорела поља и црне кровове �и док je ваздух загрејан дрхтао као у грешној гроз- савијао укочене гране храста и са зебњом у души ници, он je no цели дан седео ту у хдаду, главу на- опипавао тврде замрле пупове, које пролеће својом слонио на руку, a дугачки јасминов чибук, што му благошћу није могло да умекша и да из њих истисне je — како се говори — још од рахметли оца остао, ни једне капље животног сока. И што се год положио крај себе на траву и гледао у »ону« кућу, више около будио живот, Авдага се све више почео што joj се зидови на сунцу беле и блеште, a њихов прибојавати нечега. Предосећао je страшну пропаст, одблесак удара у очи, те их замара и веђе навлачи али само није смео да то себи призна. Сам je себе на њих. Посматрао je унучиће како се испред ње заваравао мислима да »храст и онако касније листа, играју и слушао je њихове танке детиње гласиће касније него друго дрвеће, na има времена«, и зракако весело кличу врелом суцу и шареним птицама чак наде просевао му je душом, нарочито када би и њему се душа разнежи, нешто му вољко постане се случајно намерио на који пуп на храсту, који je, око срца и он би најволео скочити и у један за- сагњио од дугих киша, био сада мекан. Појурио би грљај обухватити сву ону милу дечицу. Али то му он тада к његовом стаблу, na ra — у колико je Mo­ се није никако дало. Није могао да приступи тој rao — обујмио и тепао му најнежније речи, какве кући, која raje раставила са свим његовим што je се могу говорити само драгој и размаженој деци. волео и он није знао да ли да je мрзи или да остане »Пролистај ми храстићу снаго моја, пролистај роравнодушан према њој, јер je волети није никако ђени м ој! Сав ћу комшилук сазвати и пет ћу брава могао. Била му je сама неприступачна као да je заклати и 'биће под тобом теферич какав још каограђена неким омађијаним кругом, преко којега саба не памти. Ђулсијом ћу ти жиле натопнти, да миришеш, златане мој, лепше него к ружа румена. он није никако могао да пређе. Нешто би ra почело стезати у гуши и голицати Пролистај^ми храстићу, голубе мој, пролистај 1« Тако за срце и он би устао,'- na онако стар, с^рван неком ra je Авдага драгао, a храст je ћутао и кроз његорчином која му je ^ знутра сагоревала груди и гове гране развигорац звиждао, a Авдаги се срце погурен, дизао се и одлазио" и« 1оД смокве. И увеј^ све више ледило. кад би се тако растужен дизао и ишао с рукама Најпосле je све пролистало, a храст се и даље скрштеним на леђима, окречујш механички дугачки црнио — јер лист неће више никада окитити њејасминов чибук у њима, tKopo несвесно долазио je гових грана. Авдагу je морила тешка патња, али се до под стари столетни храст горе над кућом, што je касније примирио и као постао сасвим други. Није ширио своје квргаве ,_гране и вековима, као Про- ra више убијала самотиња, нити плашила пустош у видност, штитио кућни кров. Кад je год дошао пода њ кући, a нису ra веселили ни дечији гласови доле и његово широко шупље дебло, зацрнило му се пред пред кућом. Према свему je постао равнодушан. По очима, он je застајао на месту, полагано дизао главу, цели je дан као суманут лутао no њивама гологлав као да му о врату виси тежак терет, који ra к земљи и разголичених прсију. Сунце гајепржило no обривуче, и погледао rope у густе оголеле гране, што јаној лубањи, али он тога није осећао. Син ra je стрше у небо као страшни симбол црне смрти и као неколико пута звао да иде доле к њима, a он je увек бежао од њега, одмахујући рукама и вичући : бадна слика вечног пропадања живота.... Традицијом се преноси прича да je тај храст »Никад, никад!« засадио најстарији познати Авдагин прадед неки Мула-Јусуф, који je дошао у наше стране као досеДошла je и друга јесен одкако су Авдагини љеник од некуда из удаљених села, na ту у присоју на пристранку подигао ову садашњу Прокића отишли »доле«, a он остао сам и једино друштво, кућу и засадио у исто време и храст и то, вели се> што ra je у кући имао, биле су сове и слепи мибаш онда, када je ударен први камен темељац кућни. шеви, али су и они напуштали те зидине баш онда, И храст се примио и два пута пролистао док je када je он у њих долазио. Дане je проводио обилакућа дошла под кров. И говоре да je онда тај стари зећи њиве и воћњаке, na je често пута и без Мула-Јусуф предсказао, да ће кућа бити узгор све ручка остајао. Комшије су ra гледале и подсмехидотле док и храст буде живео, a »чим храст цркне вале му се. Кад би кадгод пролазио испред њих и кућа ће се исте године оборити«. И сви су ње- оборене главе, правећи се као да их и не види, чуо гови потомци веровали у то пророштво и сваке го- би иза себе како шапућу : »Полудео je, полудео«, дине, када je храст пупчио и листао, они су сазивали али се он није на њих обазирао, a њихове je речи своју родбину и правили под њим теферич, славилн слушао равнодушно, као што му je било равноново рођење живота и певали песме вечној мла- душно звиждање ветра и лајање сеоских паса. дости. И дугачке јесење кише почеле су падати a тешки Први благ дан пролећа оживљавао je замрли сиви облаци висили су над касабом и нико жив живот и притајене снаге почеле се излевати. Авдага није се могао видети где no њивама или у пољу je свако јутро зором устајао, силазио пред кућу, сем Авдаге. Њему ни киша није сметала баш као 55 �што ни летошња врућина ни врело сунце, које му je пржило лубању. Скоро сваку вечер долазио je кући до коже прокисао и онако мокар легао на тврду шил>ту и спавао. Мејра му je неколико пута доносила рубље и наговара га да се преобуче, a он je само тупо гледао и није се хтео преоблачити. Једно вече нашла га je где лежи на шиљти. Био je мокар, да му се кошуља уз тело лепила. Због честог налевања најпосле се нахладио и вечерас, када je no обичају дошао из поља наливен, легао je и запао одмах у ватрушину. Мејра га je звала, али он није ништа чуо. Бунцао je нешто. Спомињао je храст, a лице му се при том увек болно грчило. Оно, што je свесно у себи заташкавао, сада се у бунилу испољавало. Бол за оним што je ценио као какову светињу напатила га je толико, да je отупио према свему што je споља долазило и живео само у самом себи и у својој боли. И у сну и на јави најистакнутија мисао била je храст и ова кућа, a исто тако ево и у грозници. Његови искористе ову прилику, те ra заједно са шиљтом пренесу доле и сместе у собу, која je била одмах за њега одређена. Авдага: за све то није ништа знао. с ? Te je вечери киша левала као да су се облаци проломили. Наједном касно у ноћ почела се орити страшна грмљавина и громови су праскали као да се такмиче који ће пре да пукне и чија tief грмљавина бити јача. Свет се чудио, a громови праштили. Б. Јевшић O ko пола ноћи Авдага се пробуди. Вручица je била попустила и он je дошао к себи. Лампа je жмурила у соби. Авдага се огледа око себе — није знао да се снађе, где je. Видео je само да ова соба није она његова. Пришао je прозору. Стакла су на њему звечала од јаке грмљавине. Муње су севале и у њиховој светлости Авдага опази своју кућу горе у припристранку како дрхти и њему се учини, као да ra она мами да дође rope и да je саму не оставља. Њега нешто у утроби прекојаси, груди му задрхташе и као да у њима нешто пуче, нешто се откиде, тако му би тешко. Муње севају, кућа дрхти, a Авдага сав цепти од неке тежине у души. Муња опет засветли, кућа заигра и пропаде у црну пустош. — Ууу-ух I — врисну Авдага, отвори прозор и скочи. Севну, гром пуче, ветар заурлика и пљусак бесно провали у собу и угаси лампу. Авдага се прогура кроз овај дивљи метеж, доспе rope у кућу и затвори се у своју собу. Одмах му облакша. Али наједном снага му клону, ноге клецнуше, заљуља се и паде на под онесвештен. Јака грмљавина потресе кућу, na се све стиша. И као потмули ехо замрлих громова зашкрипаше и запуцаше греде над Авдагином главом, a сагњиле даске и тешке црне плоче прекрише његово клонуло, промрзло тело. Последњи je умро на оном месту где помреше сви Прокићи до њега. illU llL l • Скица о Цанкару (Свршетак.) »Шент-флоријанска долина« je у центруму Цанкаревог литерарног стварања — изишла je 1908 — и није једино од оних дела у којима се он репрезентује као сатиричар, већ су снажне »Вињете«, с оштрим карактеристикама савести, далеко изван уобичајених литерарних струја, одлично акцентовале Цанкаревљев пут у изобличивање, подвукле његов презриви осмех којим он, сит до дна и пијан до бесвесности знања о животу, посматра појаве у животу. Али, док »За народов благор« или »Хлапци« имају нешто ужи, локални карактер, као полемичне реакције на опредељену стварност, дотле je већ »Шент -флоријанска долина« с проблемом општечовечанског значења. Она je карактеристична и no томе што у њој Цанкар износи, преко Петра, своје уметничко К р е д о , што он ту оштро наглашава разлике између духовног и материалног, што одређено и јасно каже шта мисли и шта тражи од уметности, и куда хита својим снажним осећањем. Стога je довољно да се подвуче само оно најбитније што се диже изнад сатиричног приказа лажи, лице- 56 мерства и фарисејства »надалеко знане долине шентфлорјанске«. Ja мислим на други чин, на кратку љубавну сцену између Петра, тог чудесног путника, који je сексуалну љубав дигао до култа, али у коме још нису праснуле све страсне спиритуалне чежње, и Јацинте, његове животне сапутнице, која живи од жудње за звездама, сва топла, дрхтава, сенсуална до изнемоглости, na опет инкарнација идеала коме тежи дух једног песника. У тој сцени дао je писац »Белих хризантема« своје мишљење о потицању стваралачке енергије, о чежњи: »Докле чезнем,« вели он, »дотле сам уметник.« Цанкар je у овој категоричној изјави означио стимуланс свог стварања. Ви видите како он no чежњи иде у висине, до грађења својих тврђава, како стварност формише да би се прелио преко ње, и дошао до оног нарочитог сањалачког, визионарског расположења које je ударило посебан печат његовом стилистичком изражавању. To дизање над стварност карактеристично je �no свако његово дело, оно je наглашено и у његовим списима од еминентно-реалистичног начина израза, као у роману »Ha кланцу«. Ta потреба за свлађавањем стварности, једна од најјачих потреба његовог интелектуалног живота, нешто мало љубави за трансцендентално, разлог су да он не аналише до краја, да се свака његова анализа једне личности или једне средине не проводи до консеквенција, не иде до горких закључака, и да joj и сваки груби сатирични потез служи само као позадина, или, боље речено, основ за дизање до симбола. Одатле у Цанкара, као што ћете видети и у »Шент-флоријанској долини« — кроз стварност, уз оштру карактеристику и добар опсерваторски потез, нестварности; у з целу легију бедника шент-флоријанских, и Злодух, као симболисана фигура зла. Овакав начин Цанкарева изражавања дао му je посебно и изузетно место у нашој књижевности; он не припада ниједној струји, и онда кад изгледа да припада свима, и он je, одатле, no оргиналности свог писања, имао релативно право да у полемици с Франом Говекаром, на пример, устане против натурализма као што je устајао и против свих других »изама« у нашој књижевноЛи.' Разуме се, то je разлог да Цанкар, ма колико био мислилац, није мислилац до краја, чак можда мислилац без проблема, да он нема довољно филозофског система и да његове психолошке анализе, тако, остају често на површини. Али он je зато сувише велики песник, човек који непосредно реагира на осећање, писац који je изнад струја и система no својој великој песничкој уобразиљи, побуњеник против сваког литерарног калупа, једнако тако као што je противник друштвеног филистарства, сваке равне линије, свега млаког и уједначеног. Одатле он стоји у нашој књижевности постранце, и стварно je усамљеник јер je, у једном бар, no песничкој експресији, отишао до врха, постао сам себи »циљ, закон и параграф« како вели Петар у »Шент-флоријанској долини«. Мећи, одатле, изгледа да je и његов начин живота симболичан no његово стварање; и у животу je он, ма с колико страсти суделовао у дневним и сувише дневним питањима, постранце. Он живи на Рожнику покрај Љубљане, посвећен сновима и својој љубави за све слабије, за жене и децу, и ту, у сеоској крчмици, у једном лепом и топлом пејсажу, 1же своју тврђаву, и везе живот »Подоб ин сањ«. П0 3 0 РИИПЕ Премиера „Царских Кохорши“ Трагикомедија у шесш слика, с иншермецом, od Б о р и в о ј а Ј е в ш и ћ а . — Музика od Ilo p d e c a . Нервом и осећањем сав у предратној генерацији, пуној националног полета и прегарања, г, Јевтић, као и многи од нас, претрпео je много разочарења у остварењу својих, ако не идеала, a оно надања у плодове тих идеала. Данашњим приликама никад није могао да се нада један борац из Јевтићеве генерације. Зато, преломљен у току својих стремљења, он губи као идеалиста жељени континуитет и пита се: »Па шта ће да буде кроз двадесет година, a шта тек доцније, кад je сад овако?« Овде лежи идеја Ц а р с к и х К о х о р т и , идеја о континуитету историје. Писац се није обзирао на то да све у животу има своју плиму и осеку, то јест: суште противности. Писац није водио рачуна ни о посвема оправданој поратној психози, о разумљивој жељи за уживањима, за нечим новим и супротним оному што се препатило. A то све, no свој прилици, из тог разлога што je њему идеал највише близак, јер je добар део свог века проживео у њему и живео искључиво зањ. Посматрајући даиашњи живот, за крв и идеалне жртве стечене тековине, он je похитао да жигоше ту генерацију н е д о с т о ј н и х , али ипак не сувише оштро, него само из једне филозофске сумње у чијој се клици већ крије мисао о пролазности и неизвесности свега (интермецо). Дакле, може се рећи да je у стварању ове трагикомедије писац пошао са личног становишта, a не са једне шире животне подлоге. У овом случају, у својој средини, изгледа да je он екстериторијалан, јер не проповеда нов и савремен идеал, него тражи онај закопани на морском дну. Обично у историји, стари идеали иако се обнове, након векова, они претрпе извесне промене прогреса. Какве je промене могао да претрпи идеал Милана Милушића, главног јунака, у времену од двадесет година, то није донесено, a тешко да би се могао и изнети, и кад би главни јунак био снажна личност, дорастао икакву великом задатку. A да je, нешто, писац дошао са оне шире животне подлоге која се зове » ч о в е к и ж и в о т п о с м а т р а н к р о з с в а вр е м ен а« , драма би више успела и била боље примљена од публике, јер би joj дала један савремен идеал који би њој легао у душу. Отуд, поради несавремености идеала, овој драми и недостатак убедљивости и природнијег схватања од стране публике. Истина, поставити у једној драми нов идеал генерацијама, то није мала ствар и могуће да тај задатак и превазилази снаге аутора Ц а р с к и х К о х о р т и , особито у том случају кад аутор вуче све конце свог литерарног рада из предратне младе генерације, јер je у њој формиран, чему се у осталом не може учинити никаква замерка. И отуд би се баш могла да назре тежња за историјским котинуитетом чију бурну и племениту прошлост писац жели да накалеми једној безглавој генерацији. Док je, како рекосмо, у идеји стварања своје трагикомедије писац сав у прошлости, одлучио je да joj даде за нас сасвим нову форму: експресионистичку. Могли би се претпоставити и разлози зашто je писац и то учинио. Први би био тај што се сама радња догађа у будућности; други: да je сама могућност извођења радње навела писца на ту замисао (на морском дну и у просектури). Иако једна експесионистичка драма није везана за природне немогућности, како их ми обично схватамо, писцу се, ето, учинило најзгодније да je даде у тој форми која се уосталом не одржаје као целовита кроз цео комад. Напослетку, могуће и из тог разлога што ова трагикомедија прелази оквир укалупљене драмске форме и њених захтева. З а што јачу илустрацију постанка идеје у овој траги- 57 �комедији, да још једном нагласимо, не треба на крају заборавити ни то да je аутор, жељом судбине, на судару предратне и поратне епохе, na отуд код њега борба између новог и традиције, отуд у овој драми контраст двају светова и отуд су напослетку изашле Ц а р с к е К о х о р т е као стара идеја у новој форми. Оволико предпоставл>амо о постанку саме идеје и њене данашње могућности, пре поласка на сам садржај трагикомедије. Јер зашто баш да писац уважава ове и евентуалне наше даљње претпоставке? Он je дело замислио на свој начин и оно je ту. Дакле, 1940 год. на броду »Мажестик«, путници, ове, no писцу, безбрижне генерације веселе се увелико. Љубав, пиће, игра, џез, картање. Нема ништа идеалног у њихову животу. Све плива у хедонистичком весељу. И управо пред улаз у теснац крај острва Вида, кад један од сапутника, немачки професор, читајуКи бедекер, констатује да je од 1916.—17. у овом теснацу трунула најбоља српска војска, пароброд се насуче на спруд у теснацу и потоне. Сад настаје једна (II.) контрастна првој и најефектнија слика у целом комаду. П л а в а Г р о б н и ц а у којој се главни јунак састаје са царским кохортама. Ту његов дух, потресен трагедијом оних који су дали своје животе за будућност његове генерације, преображава се у поборника за историјски континуитет и ток даљње радње лежи у његовој борби против недостојне средине, све до последње слике Последња сиика догађа се тамо у трансцеденту у Koioj писац наслуfcyje спочеткатрзаје за животом, a после вечити мир и мрак. Али у свим овим сликама до последње, главни je јунак немоћан да се бори против генерације која плива у валовима хедонизма и у часовима очајања, због^своје немоћи, и сам гине од љубави. Ово би у најглавнијим потезима био садржај Ц а р с к и х К о х о р ти. Замисао у главном добраи срећно изведена. Потешкоће су свладане и дело je ту. Карактери су доста живо оцртани, иако je комад више радња' маса (како би се што боље окарактерисао миље и менталитет генерације из 1940. r) , поједине фигуре дате су изразито. Али за извођење драме ове врсти, С а р а ј е в с к о Н а р о д н о П о з о р и ш т е не располаже ни издалека тим техничким могуКностима. A Ц а р с к е К о х о р т е , no самој природи свог склопа, везане су управо фатално за те техничке могућности. Везане су за сценски раскош, блесак и мистику, кроз icoje би кудикамо деловали потпуније и живот 1940., трагедија јунака и мистериј живота и трансцедента. Немоћ главног јунака као идеолога, у овом случају, не би иза себе остављала оволику празнину, крик за хедонистичким животом и за животом уопште, (боље je прећи преко хиљаде мртвих, него уцвилити једно живо срце) био би очитији и сав тај контраст двају светова нашао би једно јасније измирење тамо где су »и вечити мир, и вечити мрак«. Сам начин на који je дат конац не би толико збунио ни публику ни критичаре, него би их пренео, да тако кажем, у немогућу стварност коју би ипак донекле схватили. Овако, изгледа, збуњени су и публика и критичари. И једни и други навикли да кооз живот иду, придржавајући се у њему једног реалног ослонца, нису схватили човека уметника ког море сумње о свему и кгг тишти бол и за оним што њима не пада ни на паает. И зато што су Ц а р с к е К о х о р т е зарониле дубоко изнад њихове свакидашњице, остале су им донекле туђе. Поред свега поменутог, Ц а р с к е К о х о р т е су на једној уметничкој висини и спадају у наше боље драмске радове, a свакако својом снагом и уметничком нотом, стоје високо над досадањим, чисто сарајевским премијерама. Критике о овој премијери, писане no нашим дневним листовима, не треба да застраше нашу публику. Она ће у овој трагикомедијн. моћи увек да осети дах једног уметника, na, и поред техничких мањкавости, осетиће један живот у човеку који je прекрочио свакидашњост у тежњи за вишим животом. A права уметност води увек у те сфере. Игра глумаца, узета строжије, и за сарајевске прилике осредња. Г. Бек je показао културу глумца од схватања како комада, тако и своје улоге. Извесне моменте дао je одлично. Г. Илић најбољи у U. слици, као и r Величковић, млађи. Гђица Коретић у V. слици издигла се над просечну глумицу, a гђа Лукатела играла са много настојања да се уживи у своју улогу. Г. Величковић, старији, као Чтец живахан и покретан. Тон одличан. Дикција уопште боља него обично. У II. слици боја гласова довљно не изражена (сем Величковића, млађег, који од природе има промукао глас кад настоји да говори дебље и пригушеније). Г. Хајдушковић добар. Улога гђе Шетинске, иако мала, вредна je помена. Нарочито добра гђа Ј. Кешељевић као распуштена Мими. Г. (чика) Вучићевић, у свом жанру, одличан као и увек. Декорације r. Карла Мијића заслужују похвалу, иако уметник није имао средстава да даде довољно израза својој замисли. X . X. ЧАСОПИСИ L e t o p is M a t ic e S r p s k e , — Novi Sad, — bez sumnja je naš sadržinom najbogatiji i tehničkom opremom najukusniji časopis. Uredništvo se trudi da ga još više digne i razvije, te je rešilo da od 1. januara 1928. god. svakog drugog meseca daje priloge L e t o p i s u M. S. od 3 tabaka. Letopis, pored beletristike, donosi članke o svim pitanjima koja zasecaju u naš kulturni, privredni i politički život, kao i u glavnim linijama i van naše otadžbine. Februarska sveska između ostalog gonosi priloge: Pravni Fakultet u Subotici, Dr. Fedor Nikić; Antropologija i Jugosla­ veni, Branimir M aleš; Živa Crkva u Rusiji, S. Trocki; Liga Naroda i državna suverenost, Aleksandar B. Zvekić; Kroz vasionu i vekove (XXIII)., Dr. M. Milanković; Redukcija Trivuna Rosića, Mladen St. Đuričić; Karlo Čapek, Dr. Jelena Holaček; Stopa, Karlo Čapek; Pripovetku Mladena St. Đurića; pesničke priloge Anice Savić-Rebac; Dušana Jerkovića, ocene, prikaze i beleške. S r p s k i K n j i ž e v n i G l a s n i k — ovaj naš časopis najboljeg renomea, pored svojih u većini slučajeva odličnih 58 članaka, izgleda da u poslednje vreme u čisto književnom pravcu postaje sve mršaviji, tim samim čineći i svoj natpis iluzornim. U broju od 1. februara donosi ovaj s ad ržaj: Seobe, (Pripovetka V.), Miloš Crnjanski; Pustinja (Pesma), Vladimir Čerina; Nesvestica zvukova (Pesma), Ranko Mladenović; Mlečni put (Pesma), Desanka Maksimović; Nagrada romansiranih biografija, Dr. Isidora Sakulić; Betoven (kraj), Branko Lazarević; O samoposmatranju kod književnog kriti­ čara, Slobodan Popović; 0 liberalizmu, Dr. Drag. Aranđelović; Vojno-političke pripreme pred napad na Srbiju 1915. godine, Milutin D. Lazarević; Književni pregled; Naučni predm et; Politički pregled; Beleške. M i s a o — Lep broj starijih i mlađih talenata okupljen oko ovog časopisa, pod uredništvom g. V. Živojnovića i g. Ž. Miličevića, čini M i s a o živom i privlačnom. Broj za januar prošle godine donosi: Kulturna izoliranost Slovenstva u Evropi, Vlad. Dvorinković; Pesnikova m ladost i ljubav (Odlomak iz romana), Radoslav Dragutinović; U seoskoj sudnici, Vukoslav Miličević; Jedna noć na maćedonskom �bojištu, Flora S endes; Carske kohote, šest slika jedne tragi­ komedije, s intermecom, B. Jevtić; Proletnja elegija, V. Massuka; Poslednje pitanje, T. Đukić; Samosvest, Živko Jevtić; Smrt modrokosa, Ante Cetineo; U tmini, Vita; Sinfonija jeseni, Ra­ dovan Lazarević; Homo, Dr. Lubiša M. Olišić; Prva decenija XX. Veka, pogled na psihologiju jedne književne generacije, V. Živojnović; Stevan Luković, Ž. Miličevnć; Knjiga jedne žene vojnika, Jelena Ćorović ; Književni pregled ; Ocene i prikazi; Strane Književnosti; Pozorišni Pregled; Hronika — BeleškeŽ i v o t i R a d . — Od 1. januara počeo je da izlazi u Beo­ gradu časopis pod ovim imenom. Urednik mu je g. Milan Rajić, a članovi redakcije gg. Bož. S. Brzaković, Dim. D. Živaljević, M. M. Pešić, Voj. S. Radovanović. Časopis je moderno i ukusno opremljen. Izlazi mesečno na pet štampanih tabaka (80 strana). Svojom sadržinom i njenom aktuelnošću, već prvim brojevima stupa među naše prve časopise. Februarski broj donosi radove : Milana Grola, Dr. Milana Đ. Milojevića, Dr. Božidara Vlajića, Dr. H. Škerovića, Dr. Pavla Jeftića, Milana V. Bogdanovića. Dr. Julke Hlapec-Đorđević, Dim. D. Živaljevića, Petra M. Božovića, Svet. Stefanovića, Ranka Mladenovića, Gustava Krkleca, Trifuna Đukića, Boži­ dara Kovačevića, Dore Pfanove, Radoslava Dragutinovića, Nenada Mitrova, Rade Drainca, A. R. Boglića, Ž. A. Spasića, Živka Jeftića, Dušana Jerkovića, Jovana Palavestre, A. Martinovića, Janka D. Tufegđića, L. Ristića, Nikole V. Drenovca, Đ. R. Radovića, Slobodana Popovića, Boška Novakovića, M. S. Lalevića, M. Jovanovića, Jovana Dimitrijevića. V i je n a c , list za književnost i umjetnost; Zagreb. — Već je šesta godina kako se оуај časopis svetio bori za svoj opstanak u današnjim teškirn. poratnim prilikama, kako i odoleva i iz dana u dan-stremi što višem nivou, gledan i zanimljiv, -raznovrstan i tehnički ukusno on okuplja sve veći broj saradnika od imena i vredn Februarski brof* donosi priloge : Rudoslava lsaka Samokovlije, Rikarda Katalinić-Jeretova, Nikole Polića, Šibe Miličića, Ante Cettinea, Vjekoslava Majera, Ahmeda Muradbegovića, Petra Skoka, J. Poppvića, Panaita Istratia, Iz naj­ mlađe lirike, Iz najmlađe novelistike, Književnost, Nauka, Književna pisma, Kazalište, Bilješke, Prilog : Slika 0 . Župančića. Z a p is i, Cetinje, — časopis za naukii i knjiženost. Među pokrajinskim časopisima, Z a p i s i su uspeli da zauzmu istak­ nuto mesto. Raznovrsnošću svojih članaka kao i biranim beletrističkim sadržajem, ovaj časopis stremi nivou naših prestoničkih časopisa. Februarska sveska donosi priloge : Petra 1. Popovića, Jov M. Jovanovića, Sergija Vaščenceva, Aleksandra Martinovića, Nikole I., Vaša Tomanovića, Đura Mrvaljevića, Građa za istoriju i folklor, Naučni pregled, Književni pregled i Beleške. K n j i ž e v n i S e v e r , Subotica, — o kom smo već u jednom od prošlih brojeva referisali kao o našoj kulturnoj za­ stavi na severu, u februarskom broju donosi priloge: P. S. Petrovića, M. Čedomirovića, V. Pavlovića, N. Lopičića, J. Đonovića, B. Lalića, V. Breznanca, P. Simića, P. S. Petrovića, Ž. Miličevića, M. Delibašića, R. G. Boglića, V. Massuke, J. Kasprovića, J. Demela, E. Adia, Dr. M. Aćimovića, P. Karalića, D. Z. Milačića, Iz bunjevačkih knjiga, Pozorišni pregled, Umetnički pregled, Ocene i prikazi, Knjige i listovi, Hronika, Đački radovi. M u z ik a — Početkom ove godine počeo je u Beogradu da izlazi časopis pod ovim naslovom, a svrha mu je da goji i razvija muzičku kulturu kod nas. Časopis, pored stručnih članaka 1 prikaza, donosi i birane muzičke priloge. Sveska za februar donosi: Anketa o nacionalnom mu­ zičkom stilu. — Pitanja o radu i planovima naših muzičara. Dr. Miioje Milojević: Umetnička solo pesma kod Čeha. — Iz Muzičkog života: I. Jugoslavija i Slovenske zemlje. — II. Inostranstvo. — Kratke vesti. — Pregled muzičkih izdanja. — Saopštenja muzičkih društava i ustanova. — Prilog: Mihailo Vukdragović — »Oblaci« VI. Nazora. S r e d i n a — Sem G a j r e t a , jedini časopis u Bosni i Hercegovini, ovim poslednjim brojem od 31. decembra 1927. prestao je da izlazi. I ako sadržajno dosta siromašan, on je ipak vršio izvesnu misiju, okupljajući oko sebe uglavnom mlađe pesnike i davajući im poleta i vere u rad. Verujemo da će se njegovi saradnici priključiti saradnji u G a j r e t u koji će im izlaziti u susret, ukoliko njihovi radovi budu odgovarali umetničkoj vrednosti. Ovaj broj doneo je priloge — Dr. J. Šlebinger: G o s p o d i n F г-а тЦ ј ) v p r o g n a n s t v u ; Dušan Vučkovački: Iz b e I ež a k a p r i v r e m e n o s l e p o g , zatim pesničke priloge naših mlađih liričara. Časopis je uređivao g. Radovan Jovanović, književnik ВИБЛИОТРАФИЈА СибеМиличић: M o p e - Т а ј н а ј е д н о г з л о ч и н а . 1здање издавачке књижарнице Напредак, Београд, 1928. Иван HeBucaiuh: С т у д и Ј а о Т > а л с к о м . Књига опсеже око 100 страиица октав формата, a цена joj je Дин. 15‘— no комаду. Ко прода девет комада, десету добива бадава Наручује се изравно код писца: Др. И. Невистић, Загреб, улица »Ц« 13, a шаље се поузећем, или за унапред послати новац. Свеш. Сшефановић: Г р а н и ц е . Издање С. Б. Цвијановића, Београд, 1928. Лена Поа Хрисшић: Ж е н и о д ж е н е . Издање С. Б. Цвијановића, Београд, 1928. Ј. В. Геше: Ф а у с т , први део трагедије. Превео Р. Ј. Одавић, Београд, 1928. Рисшо Рашковић: Ћ у т а к » а о к њ и ж е в н о с т и (скица), Београд 1928. Хафиз A. Бушашлић: П и т а њ е м у с л и м а н с н о г н а п р е т м а у Б о с н и и Х е р ц е г о в и н и , Сарајево 1928. год. Шаћир Дедић-Лушвица: М е ђ у с о б н а в је р о и а б о р б а м у с л и м а н а у Б о с н и , Бања Лука 1928. Назиф Ресуловић: Р о д о љ у б и в е п в с м в . Цена Дин. 6'—, издање пишчево, Зворник. Назиф Оручевић-Јадрољуб: Т > е р д а н , песме. Мостар. 1927. Читајте и претплаћујте се на „Гајрет 59 �H a sa n H o d iić Gajretova popularna predavanja Glavni odbor Gajreta zaključio je, da se u spo­ menici prilikom proslave 25-godišnjeg opstanka Gaj­ reta štampa osim ostalih još i referat, bolje projekat za popularna predavanja, da se o tom povede diskusija i da društvo na temelju toga organizuje popularna pre­ davanja za prosvjećivanje naroda. Za tim je Glavni odbor Gajreta pismeno izrazio želju, da bih ja o tom pitanju stavio na papir svoje misli i svoje predloge, napominjući, da bi taj projekat mogao poslužiti kao podloga za pomenutu diskusiju. Ja sam rado pristao na taj predlog, te sam slo­ bodan, da istaknem — razumije se — samo n a j v a ž ­ n i j e m o m e n t e i g l a v n e l i n i j e , iz kojih će se s vremenom, na temelju novih iskustava, razviti s t a ­ l a n p l a n i p r o g r a m za ta predavanja. I. Potreba Gajretovih popularnih predavanja Tu potrebu uviđali su ) prvašnji Gajretovi odbori, te su u novoosnovanom Omladinskom Klubu održa­ vana takva predavanja s nakanom, da se prošire na sva veća i manja mjesta Bosne i Hercegovine. Zbog nedostatka radnih snaga i financijskih sredstava, a na­ ročito zbog političkih smetnja, i historijskih događaja, nije se sve do danas moglo pristupiti realizovanju te misli. Sada, makar i пакбп 25 godina, mi možemo, pozdravljajući pregaralački rad Glavnog Odbora, otvoriti diskusiju ponajprije o potrebi popularnih predavanja. Govoriti o potrebi Gajretovih popularnih preda­ vanja bilo bi zaista izlišno, kad bismo svi znali, da narodi daleko napredniji, kulturniji, prosvjećeniji imaju mnogobrojne institucije, koje predavanjima«! j. živom riječju, dižu široke narodne mase na sve viši i viši stupanj etičko-moralnog, estetskog, intelektualnog, so­ cijalnog i ekonomskog života. Na žalostcmi smo prisiljeni, da temeljito proučimo — najprije proučimo — s t a n j e svoga naroda, pa istom onda da mu pomognemo, koliko možemo, a n a j v e ć a p o m o ć n a r o d u d a j e se n j e g o v i m p r o s v j e ć i v a n j e m . Za sada mi možemo samo osmo­ triti — ne i proučiti — to stanje i to ne samo našeg naroda u Bosni i Hercegovini, nego i u ostalim dijelovima naše države. Ima ih, koji vjeruju u opstanak t. zv. v j e š t i c a (ubistvo jedne starice u selu blizu Zvornika u Srbiji); ima ih, koji vjeruju u mogućnost » p o v a m ­ p i r e n ja « mrtva čovjeka; ima ih, koji strahuju, kad im ćflk svojim piukanjem » n a v j e š t a s m r t « isto tako, kao kad im »žaba prebroji zube«; ima ih, koji sv e zmije smatraju otrovnicama, pa ubijaju sve, a povrh toga i eminentno korisne guštere; ima ih, koji vjeruju, da zmija ili Žaba može živjeti i u stomaku i t. d. Istrijebiti takve p r a z n o v j e r i c e , koje često vuku 60 teške posljedice, bila bi jedna zadaća Gajretova preda­ vača, ali ne i jedina i najviša, jer je taj rad u neku ruku n e g a t i v a n , t j. trijebljenje onoga, što smeta p o z i t i v n o m radu ili progresu. Slobodan sam, da istaknem (isto tako) malen broj primjera ne praznovjerstva već nepoznavanja realnosti, koje se često plaća životom. Mnogi su poginuli pri spavanju u zatvorenom prostoru s toga. što je tu ti» njala žeravica na mangali, ili u peći zatverena solunara, ili je vatra gorila u peći od gvozdena lima tako živahno, da se je taj lim užario, a uz to je peć imala pukotina. (Ugljični monoksid pri udisanju spojen sa hemoglobinom tvori žestok, smrtonosan otrov). Mnogi su radnici svoje neznanje platili glavom čisteći gradske kanale (jer ih je otrovao sumporovodik, koji smrdi kao gnjila jaja i brzo otupi mirisni živac, što neuka radnika za­ vede, da posao nastavi). Da je opasno silažinje u du­ boke špilje, bunare, podrume i t. d., gdje se plamen gasi, ni to mnogi ne znaju i životom plaćaju (jer ih uguši ugljični dioksid). A što da kažem o izrezivanju žulja, o upotrebi nesvježih riba, školjaka, rakova ili o zanemarenju uboda muhe strvinarke? (Trovanje Iješinskim alkaloidom, ptomeinom). Mnogi ne znaju: da se zapaljena kapljevita goriva, lakša od vode (petrolej, bensin, benzol, alkohol, etar, zejtin, maslo i t. d.) ne smiju vodom gasiti. Mnogi vjeruju, da je kapavac po­ sljedica nazebe i ne znaju, da uzročnici te bolesti pre­ neseni u oči zapale očnu sluznicu i da se taj proces svršava gubitkom vida! A kakve pojmove imaju o kvalitetu hrane, o infekciji i zaraznim bolestima uopće (ljubljenje ikona, i t. d. 1) Mislim, da nije potrebno daljnje ocrtavanje stanja našega naroda i da dalje pot­ krepljujem tezu o potrebi Gajretovih popularnih pre­ davanja, kad svi vidimo, da bi to morao biti i m p e ­ rativ d a l e k o v e ć e g značaja, ne g o drugdje u svijetu. Svrha Gajretovih popularnih predavanja U pitanju svrhe (mete) tih predavanja moramo uočiti dva momenta: f o r m a l n i i m a t e r i j a l n i . Kad pedagog (uzgajajelj, vaspitač) govori o formal­ noj strani svoga rada, onda on ima u vidu unapređi­ vanje slušateljevih (uzgajanikovih) duševnih sila (razuma, čuvstva i volje), a kad govori o materijalnoj strani, onda on misli o praktičnom efektu svoga rada t. j. što i koliko će slušatelj (uzgajnik) dobiti od znanja po­ trebna za praktičan život. Popularni predavač morao bi d r ž a t i u v i d u p o d j e d n a k o i f o r m a l n u i m a t e r i j a l n u stra ­ nu svoga rada. Razumije se, da u tom radu ne bi �smjelo biti nikakve propagandističke tendencije, koja bi slušatelje eventualno odbila od tih predavanja, ili koja uopće nije dopuštena. III. Gradivo (temata) za popularna predavanja U pogledu na gradivo odnosno na teme popularnih predavanja ne može biti govora o kakvom uokvirenju gradiva podesna za popularna predavanja, kako je ono uokvireno u naučnim osnovama raznih škola. U tom izboru popularni predavač mora biti potpuno slobodan. Ne bi dakle imalo smisla, kad bih ja u ovaj projekat uvrstio, recimo, milijune tema. No to ne znači, da je za podularna predavanja nepotreban plan i pro­ gram. P l a n i p r o g r a m za ta predavanja ne mogu se baš tačno projektovati, ali se mogu s vremenom ustaliti na temelju iskustava stečenih u tijesnom kon­ taktu s narodom. Za ovaj projekat dostaju dakle i sami p r i m j e r i ili u z o r c i . Slobodan sam, da istaknem nekoliko uzoraka iz veoma velikih oblasti, ljudskog saznanja, osjećanja i htijenja i to ne kao primjere za pojedina predavanja, već kao c i k l u s e od manjeg ili većeg broja predavanja, koji idejno ili pojmovno čine neku cjelinu užeg ili višeg opsega: Na temelju popularno protumačene o r g a n i z ač i j e ljudskog, životinjskog'i bilinskog tijela, te načina života ludi, pčela, mrava, termita i t. d. može se zgodno objasniti ogromna važnost p o d j e l e r a d a u pogledu ekonomisanja sa vremenom, usavršivanja produkcije, opskrbe i t. d.; isto tako pojave a k o m o d a c i j e , s i m b i o z e , d e g e n e r a c i j e i t. d.; ljudske i pri­ rodne uredbe protiv degeneracije i t. d.; udruživanje u borbi za opstanak i p r i n c i p s o l i d a r n o s t i (fami­ lija, općina, nacija, država, »države« pčela, mrava, ter­ mita i t. d.); naknada za učinjene usluge (cvjetnim bilinama omogućuju oplodnju insekti i dobivaju nagradu u obliku hrane, stana i t. d.; razne o s i g u r a č i j e u životu bilina, životinja i ljudi u modernim državnma i solidnost u borbi protiv raznih štetonoša, bilinskih, životinjskih i ljudskih parazita, naročito protiv uzroč­ nika zaraznih bolesti i trijebljenje običaja, koji tu borbu onemogućuju i t. d.; pogled na današnje narode i rase ljudi, te na izumrle upoređujući taj životni proces ljudi sa životom u bilinskom i životinjskom svijetu (m 1ad e n a č k o , m u ž e v n o i s t a r a č k o doba života individua, rase, naroda i koljena) i približno utvrđenje stupnja, na kojem je sada Slovenstvo i naš Narod kao njegov d io ; markantne teme odabrane iz naše nacinalne historije i ekonomije (da je u nacionalnom pogledu zločin uništavanje egzistencije brata po krvi i jeziku; isto tako seksualne zablude; isto tako uništavanje šuma i ostalih narodnih dobara) i t. d. što znači o p l e m e ­ n j i v a n j e bilina (voćaka, vinove loze, ružica) i živo­ tinja (»miješanje krvi«); kako je čovjeku pošlo za rukom, da namjesto svoje ili životinjske snage upregne p r i ­ r o d n e s i l e (potencijalnu, kinetičnu, termičnu, mag­ netičnu, kemijsku i električnu energiju) i t. d. Te i takve teme može da izloži spreman, iskusan i okretan predavač popularno, do očiglednosti jasno i lako shvatljivo slušateljima i uspjeh je osiguran, ako je svrsishodan metod pogođen. IV. Metod popularnih predavača Razumije se, da se predavačev metod mora p r i ­ l a g o d i t i (akomodirati) slušačevoj o b r a z o v a n o s t i odnosno aperceptivnosti t. j. sposobnosti za pojimanje ili bar za primanje novih duševnih predstava, pa nji­ hovom zanimanju i interesovanju. Isto tako metod se mora p r i l a g o d i t i g r a d i v u odnosno temi n. pr. da li se govori o apstraktnim ili o konkretnim proble­ mima kao što su n. pr.: pitanje solidarnosti, pravičnosti, humanosti i t. d.; pitanje unapređivanja i unazadivanja neke rase »miješanjem krvi« t. j. sklapanjem braka sa članom čile ili kržljave neke druge rase ili nacije ili familije iste krvi, koja je u fizičkom i duhovnom stanju čila ili je kržljava (degenerisana); pitanje racionalizovanja narodne privrede i t. d. Osim toga prilagođivanja metoda slušačevoj spo­ sobnosti i gradivnoj prirodi uspjeh predavanja ili pouča­ vanja ovisan je i o tom, da li predavač umije pogoditi svrsishodan d i d a k t i č n i p u t (induktivni, deduktivni ili mješoviti); da li umije primijeniti i sva ostala d i­ d a k t i č k a n a č e l a kao što su n. pr.: izvodi novih pojmova, nazora i t. d. iz onih, koje svi slušaoci već imaju, koji su lako shvatljivi (aksiomi), koji su bliski u pogledu na prostor ili vrijeme, koji su jednostavni (prosti) i t. d. Uspjeh predavača uslovljen je i o b l i k o m p r e ­ d a v a n j a t. j. tim, da li predavač govori sam, a slu­ šaoci samo pasivno slušaju; da li predavaoc stavlja pitanja, a slušaoci prema svom shvatanju na njih daju odgovore, te su i oni aktivni; te da li je oblik aktivnopasivni t. j. predavač najprije povede (temi), da na temelju tako stečene informacije o intelektualnom, mo­ ralnom i t. d. stanju slušaoca može govoreći sam uspje­ šno da privede kraju svoju zadaću. Izbor didaktičnog puta i oblika ovisan je o pred­ metu predavanja. Tako na pr. ako su u pitanju etičkomoralni problemi, onda se može uspješno primijeniti S o k r a t o v oblik poučavanja t. j. oblik razgovora, pri kojem zapitkivač pretpostavlja, da istine, koje treba istaknuti, tinjaju u svijesti svakog čovjeka. Za Sokratov način poučavanja mora predavač imati ne samo dar, već i veliko iskustvo. ' Ako je tema predavanja uzeta iz prirodnih nauka, onda predavaoc mora svoj rad udesiti po principu o č i g l e d n o s t i ( z o r n o s t i ) i s u s l j e d n o s t i . Za tu svrhu — svrhu sigurna uspjeha — Gajret bi morao investirati potrebnu sumu novaca za nabavu objekata 61 �kao što su na'pr.: modeli, slike, diapozitivi, projekcij­ ski aparati i t. d. To investiranje može se provoditi sukcezivno-i ne bi bilo baš velika žrtva. V. Ličnost Gajretova predavača. Ne pita se, koje lice, koju personu Gajret šalje, da održava popularna predavanja u njegovo ime, već se pita, koji stupanj predstavlja taj predavač u etičkomoralnom i kulturno-civilizatorskom pogledu t. j. da li se on može ubrojiti u ličnosti. Da je pitanje preda­ vačeve ličnosti za uspjeh predavanja najodlučnije, to je jedan aksiom. VI. Organizacija tih predavanja. U odsječcima I.—V. istaknuti su najvažniji momenti i glavne linije kao putokazi za udešavanje Gajretovih uspješnih predavanja. Time je i nagoviještena i zamisao njihove organizacije, koju bi se mogla provesti ovako: 1. Glavni Odbor Gajreta raspisuje natječaj za neki broj predavača uslovljući poglavito ove k v a 1 i f i k a čije: a) odanost narodu, njegovom prosvjećivanju i pro­ speritetu; b) temeljito poznavanje naučnog (poučnog) gradiva, na kojem je bazirano popularno poučavanje, metodičarska spretnost i dovoljan govornički dar. 2. Sastaju se imenovani predavači i uglavljuju provizorni plan i program predavanja, te u vezi s tim predlažu nabavu prijeko potrebnih objekata. 3. Ciklusi predavanja održavaju se u raznim mje­ stima po planu i programu u najzgodnije doba go­ dine. 4. Njihov sadržaj odštampava se za narodnu biblio­ teku. 5. Glavni odbor Gajreta plaća uglavljene honorare predavačima, te troškove putovanja i t. d. Ako bi se od izloženih načela odstupilo, onda je nehspjeh tih predavanja neminovan! Salih Safvet Bašić Jedna goruća potreba Nema, sigurno, ni jednog Muslimana rodoljuba u Bosni i Hercegovini, komu .np upada u oči i ne boli« ga u duši naša zaostalost u vjerskom obrazovanju i naše sve više zanemarivanje vjerske obuke svudaituj porodici, mektebu, školi i4a širokim narodnim masama. U mnogim mjestima djeca su n a š a — taj naraštaj, na kome će sutra ostati sve naše — upravo sama sebi prepuštena, niko o njima ne vodi nikakve brige. Onaj mali broj dušobrižnika ne može, ni jz daleka, savladati onaj ogromni posao, koji bi padao na njega, kada bi se htjelo učiniti sve što treba, a- pđred' toga nema među njima veze ni jedinstvenog i sporazumnog rada, nema nikakve organizacije u radu, pa im najveći trud i nastojanje ne donosi željenog uspjeha. U prilikama, koje danas vladaju u vjerskoj nastavi i obuci ne može, naravno, ni biti govora o kakvom vjerskom odgoju, a kamo li o njegovoj jednakosti. Onaj m a l i broj radenika na tom polju ne imajući ni sam jednakog i dovoljnog obrazovanja — čast iznimkama! — ne imajući jedinstvenog pravca ni sistema, radi na svoju ruku, kako misli da je najbolje. Baš ova nejednakost i nesistematski rad rađa nejednak vjerski odgoj i vjersko obrazovanje, koji opet daju nejednak pogled na svijet i život, što najposlije odvodi do različitih mišljenja o striktnom držanju pojedinih vjerskih propisa, pa dok ih jedni smatraju običajima, drugi vjerskim propisima i tako se podijele u razne frakcije, da bi neko sa strane mogao tvrditi, da među nama ima i raznih mezheba. Islam, kao vjera, opstoji na tri temelja: itikad (vjerovanje), flmal (izvršavanje vjerskih obreda) i ahlak 62 (moral). Svaki musliman mora imati ovo troje, da bude musliman u pravom smislu riječi. Manjka li mu jedno od spomenutih svojstava ne može se smatrati lijepo odgojenim po islamskoj nauci. Kod nas je, upravo, obratno. Vidimo ljude, koji vjeruju, a ne vrše vjerskih obreda; vidimo druge, koji vjeruju i vrše vjerske obrede ali se ne drže vjerskih propisa o moralu. Mnogi misle, ako redovito klanjaju, poste r t. d., da su potpuni muslimani, a ne znaju da griješe, jer ne izvršuju druge farzove (dužnosti) ili čine ono, što im nije dozvoljeno. Ovaka osoba, ne zna da je griješnik, jer ne zna, da ima još dužnosti, koje mora izvršavati; ne zna da mu je zabranjeno ono, što on čini. Ljubiti svoju domovinu, potpomagati svoga brata, priteći u pomoć siromašnom i stradalom, podizati palog i onoga, koji je posrnuo, spašavati onoga, koji se osjetio propalim, ovaka i ovomu slična djela spadaju također u vjerske dužnosti (farz), kao i ostale. Neshvaćanje Islama i islamskih propisa, kao i krivo shvaćanje tih propisa dovelo nas je do današnjeg strašnog stanja; stanja koje je sudbonosno, koje može biti i fatalno po nas, kao muslimane i islamijjet. Ako se u poslednjem času ne prenemo, sigurno smo kao muslimani izgubljeni. Ova naša rak-rana rastače nam naše tijelo, ništi naš organizam tako brzo i tako ne milosrdno, da moramo s v i , o d m a h , s v i m s i l a m a i s v e poduzeti i spriječiti njeno daljnje širenje; pro­ pustimo li i jedan čas i ne istupimo li svi zajedno i svim silama, podleći ćemo udarcu sudbine i sve će biti izgubljeno. Mi smo davno uočili ovu našu rak-ranu, nastojali �smo, da je izliječimo i do sada nekoliko puta sastavljali razne ankete, u kojima je sudjelovala najbolja ulema i najjača inteligencija. Ovo je pitanje na dugo i široko pretresano i donešeni razni zaključci, ali na našu veliku nesreću, svi su ostali na papiru. Ni jedan zaključak ankete nije izvsden potpuno, a neki nikako. Pomanjkanje sredstava nije dalo da se to izvede, veli se uvijek i misli samo na materijalna sredstva. Istina, materijalna sredstva su na prvom mjestu, ali je isto tako važno sredstvo, bez koga se ni jedan zaključak ankete ne može izvesti, a to je dobro i valjano obrazovani nastavnici za vjersku obuku, muallimi i vjero-učitelji. Bez njih se ne može ništa. A da njih dobijemo, da ih obrazujemo treba imati dobru i savršenu školu za njih, gdje će se učiti i valjano odgojiti. Bez ovake škole uzaludno je trošiti novac na drugu stranu, na stvaranju škole na udžbenike i slično, jer bez valjana nastavnika ne može ni najbolja škola, ni najidealniji udžbenik naučiti nikoga. Školu za vjerske nastavnike treba osnovati odmah, sredstva za izdržavanje tih nastavnika pribaviti makar malo kasnije i učinili smo, što je najpotrebnije. Sve ostalo krenuće na bolje. Inače rasprave, diskusije, ankete, odbori i slično sve je uzaludno i izlišno. ГАЈРЕ 7 0 В ГЛАСНИК Свечана Гајрешова Годишња Забава у Сарајеву обраде-композиције и гласовном прецизношћу. Трећу тачку »Руковет пјесама из Босне и Херцеговине«, пјевао je мушки и женски хор питомаца-ица. Нарочито се примјетио одличан гласовни материјал међу Ова забава свакако je једна од највећих дру- тенорима. дтвених сензација за муслимански свијет у Сарајеву. ПјевГГчи су бурно поздрављени са композитором Својом помпом и интересантношћу, као и добром на челу. организацијом, она превазилази иначе и све сличне Други дио програма попуњен je »Противницима«, приредбе у Сарајеву. Већ одназад мјесец дана међу актовком с пјевањем из муслиманског живота, од овдашњим муслиманским гра^анством владало јеин— Ахмета Мурадбеговића. Идеја комада, идеја je самог тересовање за ову забаву што се видјело no раном Гајрета и популарисање овог нашег друштва међу резервисању ложа и осталих мјеста. Примакло се муслиманским ширим слојевима. Пјесмом и играњем вријеме и забави. Ha сдфанђима, no нашим првим нарочито се истакла у улози главне јунакиње Атикућама, говорило се о припремању бифеа и о то- ф е, питомица, гђица Мевлида Гребо. Својим угодним алетама, док je иницијативом Приређивачког Одбора, мецо-сопраном и природном игром, учинила je најанадвадана пред забаву, сакупљен лијеп број при- љепши дојам на слушаоце. јатеља Гајрета у друштвени.ч просторијама. Ha овом Режија комада као и вјежбање питомица и писастанку пријатеља Гајрета, заједнички са његовим томаца у њиховим улогама било je повјерено r. Андри функционерима, распоредили су међусубно функције Ћурчићу, члану Сарајевског Народног Позоришта. око рада на забави. Дан уочи забаве, под водством Извођењу овог комада, присуствовао je и сам инж. r. Макала, приступило се декорисању сале и аутор, r. Мурадбеговић који je no свршетку игре просторија фоајеа, дивним ћилимима, зеленилом и изазван на бину и бурно поздрављен. лустерима. Високи плафони, да би се умањио простор Послије програма настала je игранка коју су отвои учинио што интимнијим, прекривени су љубичастим рили : предсједник Гајрета инж. r. Чекро и гђа Др. платном у облику шатора, постављени столови, по- Халка Хасанбеговић. Игранка народних и модерних дигнут бифе и мали павиљон за шаролику томболу. игара трајала je до у касне сахате, док су се rope Ha дан забаве, још прије подне, почео je да стиже у ложама забављали породични и интимни крубифе. Генерална проба концерта и комада одржа- жоци, сеирећи остале ложе и доле играче. Исто тако вала се цијело послије подне. владала je стална живахност и забава у ходницима Одмах иза шест часова навече, почела je да ложа и просторијама фоајеа скоро до пред зору. стиже прва, знатижељна публика, и то понајвише Циганска пјесма и хармонике, жагор и весеље проона у заровима, a за њом остала. Зарови се ретко дужили се такође до пред зору. Забаву je посетила елита сарајевског друштва одлагали у гардероби, док су друге даме, и муслиманке, одлагале своје капуте и ове посљедње сједале која je за цело време програма била окупљена у на своја мјеста, обично са веловима на лицу. Неке ложама. Упадале су у очи богате и модерне тоалете од њих дизале су вела и могла се видјети многа дама. Од истакнутих личности, забаву су посјетили: лијепа и симпатична лица, као и неколико муслиманских жена и дјевојака, са бубикопфом и пот- Велики жупан r. Николић; жупан Мостарске Области г. Др. Авдо Хасанбеговић; дивиз. генерал r. пуно европски обучених. У 9 часова на вече почело je извођење програма, Стојишић; дивиз. генерал r. Јовановић; командант композицијама Ф. Маћејовског, под дириговањем са- мјеста бригад. генерал, r. Симовић; надбискуп r. мог композитора, а у з пратњу оркестара војне музике. Шарић; владика дабробосански, г. Зимоњић ; надраПрво je наступио женски хор Гајретова Женског бинери г. r. Др. Леви и Др. Весели; шеријатски суИнтерната у својим белим костимима, буно поздра- дац, r. Хафиз A. Бушатлић; r. Тзока Ковачевић са вљен од стране публике, и отпочео руковет »Маке- госпођом; r. Васо Ристић, генерални Директор Српдонске песме«. Другу тачку програма »Ha мјесечини« ске Централне Привредне Банке; госп. Васић, reи »Moj дилбере«, извео je квартет и октет истог нерални директор Министарства Шума и Руда, у хора. Нарочито се je истакао квартет солидношћу у пенз.; председник Мостарске Општине, r. Смаи- 63 �лага 'Немаловић; чланови Вакуфског Сабора; представници културних друштава; r. Фехим Спахо, председник Обласног Одбора; г. Ибрахим еф. Шахинагић председник Обласне Скупштине; г. Едхем еф. Бичакчић, комесар Општине; г. Др. Махмуд Бехмен, народни посланик; г. Аврам Мајер Алтарац са госпођом; г. X. Хаџић, професор; г. Шукрија Куртовић; г. Васиљ Грђић; председник Напретка, г. Алауповић: Др. Саво Љубибратић; председник Удружења Резервних Официра, потп. у р., г. Павле Милојевић; Др. Ј. KajOH; инж. г. Жакула, са госпођом; г. Мато Шнелер, дир. Жељезничке Дирекције, са госпођом; затим из провинције, нарочито су дошли на Гајретову забаву, пријатељи нашег друштва: г. Едхем еф. Шеховић, из Рогатице; Др. A. Томић, из Горажда; обојица са госпођама и родбином; г. Дервиш Плевл>ак, управник Испоставе у Варешу; г. Мехмед еф. Ђикић, из Мостара; г. Др. Сулејман Хафизадић, предсједник Гајретова Пододбора у Травнику; г. г. Хамзага Хусеџиновић, трговац и г. Бешлагић, из Бање Луке. Нарочито je на забави упало одсуство муслиманског свештенства, a на првом мјесту, нашег вјерског поглавице, Реис-ел-Улеме, г. Чаушевића, што се различито коментарисало од стране публи^е.Док су свештеници и вјерске поглавице других вјероисповјести посјетили нашу забаву, од наших смо могли да видимо само, пријатеља Гајрета и прогреса нас муслимана, г. Ајин еф. БушаТлиИа. Ова успјела, и морално и материјално, забава није само једна од обичних приредаба хуманитарних друштава; она je и национална манифестација и подстрек на буђење муслимана у њихову националном, социјалном и друштвеном напретку. Друштво je под протектнратом Њ. Вис. Пријестолонашљедника Петра, a као знак тога и као симбол нашег пута у будућност, за вријеме концертног дијела програма, висила je на бини Пријестолонашљедњикова слика, окићена цвијећем и националном тробојком. Напосљетку, испред Друштва Гајрета, Главни Одбор захваљује се свима посетиоцима који су својим присуством увеличали ову забаву, a нарочито се захваљује грађанству и пријатељима Гајрета који су многим пожртвовањем и својим материјалним доприносима придонијели много успјеху ове забаве, као инж. г. Макале и другима. Нарочито пак Главни Одбор захваљује се за обилати бифе, a особито г. Едхему Бичакчићу, који je руководио сакупљањем дарова за томболу, гг. Сеиду Мемишевићу, Мух. еф. Брави, Мујаги Сарајлићу и Гајретову питомцу Сулејману Туралићу. Вјерски васаитачи у Гајретовим конвиктима За Гајретове конвикте у Сарајеву (мушки и женски), Мостару, Тузли и Бихаћу потребни су вјерски васпитачи, који he питомцима-ицама одржавати предавања о исламском вјеровању као и водити питомце у џамију ради вршења вјерских обреда. Taj рад биће хонорисан. Рефлектанти нека се одмах писмено јаве Главном Одбору Гајрета и саопште своје услове. За Гајретов Шегртски Дом већ je именован Рагиб еф. Мулић. Он свако вече држи шегртима предавања из вјеронауке. Гајрешова кућна забава у друштвеном конвикту у Бихаћу У сврху покретања акције за Гајретову идеју међу муслиманима у Бихаћу овај Пододбор приредио je већ другу кућну забаву ове сезоне у просторијама друштвеног кон■икта, дана 4. фебруара о. г. са овим програмом : 1. »Сироче« од Др. Сафет-бега Башагића декламовао je питомац 64 Шефик Херцеговац, уч. I. разр., 2. »Плевна марш« извео je тамбурашки збор питомаца, 3. »0 друштвеном положају муслиманске жене у прошлости и садашњости* одржао je предавање питомац Нурија Фехимовић, матурант, 4. »Ибрахимбега...« пјевао je соло питомац Енвер Крупић, уч. IV. разр. уз пратњу бугарије no питомцу Ахмету Пиркићу, уч. 5. разр. и 5. »Сироче« позоришни комад у једном чину од Назифа Ресуловића извели су друштвени питомци. Програм je изведен у нарочито за то декорисаној сали пред дупком пуне публике на свеопће задовољство. По свршеном програму слиједила je игранка и сијело до иза пола ноћи. Ова забава, коју je поред муслимана посјетио и лијеп број муслиманки успјела je у моралном и материјалном погледу, na je публика изразила жељу, да се о Рамазану приреди опет овако сијело са забавом. Нашим ханумама-цама као и осталим нека je овим путем најљепша хвала на указаној пожртвованости и љубави спрам Гајрета. Пододбор. Гајрешови иитомци на шеолошком факултету у Каиру Гавни Одбор Гајрета, на основу закључка његове прошле годишње скупштине, школоваће у овој школској roдини двојицу ђака, који ће студирати исламске теолошке знаности у Каиру. Kao најбоље кандидате за своје питомце Главни Одбор Гајрета изабрао ј е Б е с и м а К о р к у т а и з Травника, абсолвента шер. судачке школе и М у х а м е д а Ф о ч a к a из Сарајева, абсолвента шериатске гимназије. Ова двојица Гајретових питомаца крећу на пут у Каиро за неколико дана, предходно добивши овлаштење од стране Египатских власти, да им се изда виза за путовање. Из Гајретове благајне добили су обојица као прву рату на име одобрених им стипендија сваки no 6.000 — (шест хиљада) динара. Рамазан у Гајретовим конвикшима Главни Одбор Гајрета упутио je управама својих конвиката, ову окружницу : У сриједу 22. т. мј. започиње мјесец Рамазан. Тим поводом Главни Одбор je ријешио дасеуправам а друштвених конвиката достави следеће: 1. Сви питомци, који су према вјерским прописима дужни да посте, имаду да обављају ту дужност најтачније. 2. Ифтар и ручак у конвикту има се припремати према вактији, коју управе конвиката треба да прибаве. 3. Најмлађи питомци, који нису дужни да посте могу постити, ако зато изразе нарочиту жељу. Али ако то не могу, онда се за њих може припремати јело као и обичним данима изузев до ручка. Управе конвиката имаду водити најстрожије рачуна да ови питомци не би јели јавно и изван конвикта. 4. Сваку вечер питомци морају ићи у џамију на теравију под водством вјерских васпитача у конвиктима. Сви ти питомци, када иду у џамију, имају носити фес на глави. Управе конвиката дужне су да воде рачуна о владању питомаца за вријеме излажења из конвикта при поласку на теравију, те за вријеме саме теравије и повратка из џамије у конвикт. 5. Има се водити најстрожије рачуна да се питомци за вријеме цијелог Рамазана, како у конвикту, тако и изван конвикта не би огријешили ни најмање о прописе Ислама и осјећаје нашега свијета. З а евентуални прекршај у овоме погледу питомци се имаду најстрожије казнити, односно одстранити из конвикта. 6. Ни у којем случају питомцима није дозвољено да на вечер излазе у град, него имаду стићи корпоративно из конвикта на теравију пред сами почетак клањања и након тога вјерског обреда имаду се одмах повратити у конвикт. Питомац који би то прекршио има се смјеста искључити. Питомцима који желе да уче између ифтара и теравије треба да управе конвикта одреде за то нарочиту учиону. Управама конвикта ставља се на срце и у дужност да са овим упутствима и наређењима имаду упознати све питомце, упозоривши их на пошљедице, ако се не би придржавали ових наређсња, a управе су одговорне за извршавање свих наведених тачака. З а Главни Одбор Гајрета : Предсједник: Чекро. Тајник: Кукић. ШТАМПАРИЈА ПРОСВЕТА, САРАЈЕВО. �* ZA BOSNU I .HERCEGOVINU C e n t r a la : Sarajevo Sje d iš te Dire kcije , Beograd Filija le : Brčko i Novi Sad i Med. Univ. Papirnica « iHAFO »AJlAROVlE Hamdija Kopčić Ш. I Sarajevo, Strosmajerova >;!. — Telefon 619 SA R A JE V O , Jeftanovića ulica broj 1. X preporučuje bogato skladište __pisaćeg i risaćeg materijala Ordinira s v a k i m d a n o m | i od 2—6 sati poslije podne ј ПРОСВЕТА ! ЗАВОД И зр а ђ у ј е : ♦ od 9—12 sati prije podne ШТАМПАРИЈА Ш ТА М П А Р С К О - ИЗДАВАЧ КИ ♦ Ј specijalista zubni liječnik разноврсне банковне, трговачке и индустријске тисканице у бојама као: дионице, ' уложне књижице, чекове, дипломе и т. д., те разна стручна дела, календаре и остала издања солидно, брзо и no умереној цени. S V A K I M USLIM AN TREBA DA KUPUJE SAMO 1 G A JR E TO V j C IG A R P A P IR j j jer kvatitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „Gajret" j TVO RN IC A C IGARPAPIRA Властита књиговезница израђује све врсте трговачких књига и протокола, као и разне галантеријске и картонашке послове no мери и нацрту. САРАЈЕВО I Александрова бр. 6 - Телефон бр. 356 I Књиговезница - Стереотипија I S. D. Alkalaj, Sarajevo može se n a ru čiti i preko društva Gajret u Sarajevu �■ III...."lili.. " li1" ..Illl...... Ilir....n it "IIP11" B flH K fl G f l J R E T D. D., S A R A J E V O Akcijski kapital Din 20,000.000 -, Rezerve Din 2,000.000'Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovalštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podupire razne kulturne i hu­ manitarne ustanove. Od lis te dobiti daje 10«/о Kulturnom i Prosvjetnom društvu ,,G a ]re t“ . Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i najkulantnije. - Uloške uka­ maćuje najpovoljnije, i isplaćuje iste u svao drb Illlll.. BOSANSKA INDUSTRIJALNA i TR G O VAČKA BANKA 0. 0. SARAJEVO, Strosmajerova ul. br. 12 Potpuno uplaćena dionička glavnica Dinara 20,000.000Rezervni fond ’ Dinara ilH Interurban t e le f o n i broj 605, 865 i 555 .... GAJRET0VU kremu za cipele jer je ona najbolje kvalitete i donosi lijepu korist GAJRETU. г, 4 ,зоо.ооо- Prima u lo šk e na šte d n ju , vrši do­ znake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, finansira in d u s tr ijsk a i trg o v a č k a poduzeća. Naručujte i kupujte samo Filijale: Naručuje se kod Milana Kovačevića Novi Sad, Dunavska ulica 10. Glavno zastupstvo za B. i H. Agentura R U D O LF B O IĆ , S ARAJEVO Bistrik, 25. Telef. 783. Pošt. p re t 75. Beograd, Zagreb, Novi Sad.Tuzla, Split III"......................Ilir" ..ni "IIP"" Temeljna glavnica 40,000.000'- dinara. U općine grada Sarajeva Illlll.. Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172. Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju Z A L A G A O N I C U koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. ............. . l i l i ... . illllB � https://kolekcije.nub.ba/files/original/054e211f9e68aae46c0dbf7758c0436b.pdf 0f46ea7c00de2e7fd57e1f99f1be19e6 PDF Text Text лисг здпод детпвл s a к у а т у р т о и ш т м ш & TTMUSAhbt m v u m m a n a 1 . МАРТА CAPAJEBO 1928. Уре-ђује: Х А М З А БРОЈ 5. ХУМО �Садрннај Р а д о в а н Ј о в а н о в и ћ : Сумња (свршетак). М и р з а С а ф в е т : Хајјамове Рубаије. Л е ф к а д и о Х ер н : О-Теј. Х у с е и н С. Б р к и ћ : Наше женско питање. Др. Т е о д о р а К р а ј е в с к а : Утицај обичаја на здравствене прилике муслимана у Босни и Херцеговини. Х а м д и ја М улић: Пред културним покретом муслимана у Босни и Херцеговини. Г а јр е т о в с гл а с н и н : Представка Гајрета ради преузимања Вакуфског сиротишта. Најуспјелија Гајретова забава у провинцији. В^лика Гајретова забава у Тешњу. Припреме у провинцији за Гајретове бајрамске забаве. Припреме за Гајретову забаву у Мостару. Дарови из Кладња. Ослобођење од такса приликом приређивања Гајретових забава. Постављање вјерских одгојитеља у Гајретовим конвиктима. Инспектор Гајретових конвиката. Одобрено играње Гајретове томболе. Забаза Гајрета у Маглају. Пред оснутком Гајретова пододбора у Варешу. Нови повјереници Гајрета у Завидовићу и Хајдаровићима. Нови директор Вакуфа. Белешке. Из Уредништва. Изван свих рубрика. Г А ЈР Е Т , лист Гајрета друштва за културно и економско подизање муслимана, излази 1. и 16. сваког месеца, a цена му je за нашу Отаџбину 100 динара на годину, a за све остале земље преко границе 200 динара. Ђаци добивају лист у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. Поједини број стоји 5 динара. Директор Х а м и д Н укиК Уредник Х а м за Х умо Штампарија Просвета, Сарајево. — Власник друштво »Гајрет«. — Главни и одговорни уредник: Хамза Хумо. �tj »a v t r Радован Јовановип Сумња (Свршетак) — Марш, мрцино! Да имаш nape, свеједно што си псето, ja бих те поштено послужио к’о и човека! Марш, стрвино крепана! — и \у н у псето у ребра. Цикну псето и побеже Раји под ноге. Он га noмилова, узајми од Павла динар, купи хлеба и раскомада га псетету. — Чу ли, мајку му лоповску, шта вели? — пита Раја друга пошхо мало одмакоше. - Да имаш nape, a свеједно што си псето, ja бих те к’о човека поштено послужио.... Он и поштење! И ja сам, према томе, пас, кад су ми изврнути џепови... И они се још свему томе слатко смију, a морали би плакати! Odi profanum vulgus.... — Шта ћеш?, — флегматично одговара Павле. — Такав je свет. Сваки од нас има своју филозофију. Ти своју, они своју. И, није вредно ради тога се узрујавати.... Шта му je Раја на то одговорио, није се могло разабрати од буке једнога тешкога Форда који je проЈурио крај њих. Тек, касно у ноћ, кад су се пријатељи растајали, чуло се где Раја искидано и испреплетено вели: — Не мисли, да je пјанска! Рећи hyl Сама си свему крива што ме ниси учила красти.... A и оном Епаминонди, кад je већ скапао к’о псето, изручићу, кад — тад, стомак на гроб.... II. И овај данашњи сукоб између мајке и сина био je, бар донекле, природе свих оних сукоба који настају под притиском беде и њених ближих и даљних последица. Прилично давно такнулајеона њихов дом. Раја и не памти, била му je година и пб, кад му je отац, дунђер, пао са џамијског крова и остао на месту мртав. Кад je сазнао за се, био je већ у вароши, у малој (Јосанској касаби, али опет у вароши. Мати МУ се беше преудала за једног обућара, честита човека, али одана пићу. Рајина се мајка разочарала. Продали су им све на телалу. Обућар, до тад свој газда, ступи као калфа у туђу радњу. Од тада отпоче беда лагано, али што даље све гласније куцати на њихова врата... Ту je Раја свршио основну школу, na како се десио одличан ђак, посла га држава у гимназију. Његовом очуху тешко паде тај растанак. Он се с Рајом дичио као са рођеним сином, јер није имао своје деце. И, једнога дана продаде добри тај човек све што je још имао и са Рајином мајком пресели се у окружно место, где je била гимназија и где je и он некад изучио обућарски занат. Ту, у новој средини, није се стање сиромашног човека ништа на боље изменило. Радио je дан и ноћ, a поготово кад држава, ради те селидбе, ускрати Раји даљну помоћ. Па ипак, живело се некако све до онога Божића, кад очух би отпуштен из посла ради потписивања неког прогласа, у којем су радници тражили веће наднице. Тих дана искусио je Раја све ударце неимаштине: и глад и студен. Али и још нешто више. Њему, петошколцу, није могао избећи из вида очај што га je, из дана у дан, читао на лицу свога честитога хранитеља. Све би он лако подносио, само да на том лицу угледа бар трачак среће. Но, узалуд!.. Дани су пролазили, убоги човек није се могао упослити. И, једно јутро, опази Раја, како очух изнесе из куће, под капутом, тепсију, друго опет тенцеру, док не дођоше и јастуци на ред. Смркла се Рајина мати, тек што не провали из ње јед. Кад би ту ноћ, мисле они да Раја Спава, отпоче свађа, no којој je Раја рано дошао до спознања, да жене умију с мужевима делити добро, али не и зло... У јутро, спрема се Раја у школу и види, у очуха | 65 �неиспавано, потамнело лице и црвене, уплакане очи. Раја није познао оца, али и да јест, не би му био бољи од овога скоро туђега човека. И би му тешко, na кад му се мати некуд изгуби из куће, он приступи његовој руци, пољуби je жилаву и гараву и прислони главу на његова прса, na поче и с&м јецати. И, тад се десила она страшна ствар! Раја осети, како му се очух поче трести у конвулзивном плачу, a онда се ухвати руком за срце, занесе се, и да Раја не подметну руке, пао би на под... »Рајо, дете!«, било je све што je још могао рећи... И, тако Раја са својих петнаест година виђе смрт на својим рукама. И, једна нова бразда раседе му се на челу... Отуђи се Раја од рођене мајке, a поготово кад га она, мало иза тога, узе за руку и поведе у комшилук. Домишља се дете путем куд га то води, кад она скрену у дућан мануфактуристе Рота. И, како дође, поче: — Ево, газда, ово je то дете... — Раја пребледе, али ошуће. Њега су учили да шути кад старији говоре. Стари Жидов метну наочаре, премери Рају, na ће климајући главом: — A, имате ли Ви, млади господине, вољу за овај посао ? Ви сте у петом разреду, a ту je већ уложен леп капитал.... Раја погледа у мајку, a. она ће брже б< — Има, газда, има. Рек’о je мени да има. Паметан Жидов, види он, да Раја није за шегрта, na ће њој насузврат: — Па добро. Наврат^те се ви мени опет кроз један месец док се промислимо и ви и ja. Отуђи се Раја, после овога, још више од матере и замоли професора математике, да му нађе какву инструкцију, бар за храну. И доби je убрзо. A, после ње ређаху се друга, трећа, четврта. Раја сад једе у туђој кући, одева се од ceoje зараде, na чак и матери плаћа стан. Прима она од њега кирију и чисто се променила. Расте joj срце, откад он привређује. — Беда je свему крива1 — говорио je у себи Раја чешће пута, и било му je криво што то није пре опажао.... Тако, и то no подне, сутрадан no доласку на ферије. Седи Раја и мучи се да уђе у тајне Хорацијеве метрике, кад неко покуца на врата. Стара скочи и отвори, али и устукну назад. Сави руке и сва се пресамити као пред владиком. Мало, na у собу уђе онај исти послодавац који беше, пре четири године, отпустио из посла његова очуха. Задувао се, a преко прса до трбуха пао му дебео, златан ланац као у арнаутина. Читав капитал! — Чујем од света — окрену се он Рајиној матери, која се беше нешто исправила и пришла му руци, — да ти je стиг’о син, професур, ако Бог да, na дођох послом... Имам и ja, како знате, једнога у трећем 66 разреду гимназије. Него мати к’о мати, размазила га. Не учи, a рад сам да ми не потвори разред. Ко’ велим, нека сврши четири, na ћу га себи у радњу. Није њему нужда да даље лупа главу... — Јест, газда, стиг’о je — збуњено одговара удовица. Ево, ово je... Раја седи како седи и не диже главе. Појава овога човека пресели га нагло у прошлост. Он угледа смрт на својим рукама и задрхта. — Међер ти, дете, џаба учиш те школе! — буктиса стара на Рају. — Не знаш газда Стеву ни у руку пољубити ! Догоре Раји до ноката и он изгуби осећај гостопримства. ■ — Напоље, господине!« — издера се ван себе. — Напоље из ове куће коју сте у црно завили! — И лака пена изби му на уста. -^»Дете! — заусти стара. — Али... — промуца гост. — Ништа али — још јаче подвикну Раја и устреми се на дошљака. Старица јаукну, лупи се у прса, a гост устукну. — И он се још усуђује да прекорачи праг куће коју je уцвилио! — понавља у себи, полугласно, не зна се већ no који пут суплент Раја, пењућиЈсе, још увек у јарости, кривудавим гробљанским путем, a и водећи рачуна куд иде. Нека се само креће, нека :ије код куће. И, зато, да га убијете, он вам не би умио казати, како се обрео на гробљу, крај дрвене крстаче, на којој се могао још лепо прочитати напис: Професор Трнинић. — Епаминонда! — изненади се Раја. Шта га још више зачуди, гроб беше уређен. Шароликост цвећа и оцветали бокор ружа на гробу и зимзелен первазом гроба привукоше његову пажњу. Ту je, у трави, и клупа, на коју се Раја несвесно спусти и загледа у гроб. — Ту се, дакле, смирио?! — мишљаше Раја и покушаваше и нехотично да оживи слику свога учитеља. И, како нам се, веле, у свест враћају најјачи утисци, и њему изиђе пред очи катедра, мршаво лице и отворена уста која као да још говораху: — И тако, филозоф посланик са силним благом умаче ноћу из Тебе не оправивши ништа. 0 Епаминондино поштење сломи се краљева вера, no којој би могао магарац натоварен златом прескочити највећи зид. Позивам вас, будите као овај врли Тебанац! Земљи овој треба много, много поштења! — Он и његови другови нису то ни онда схваћали. Шта више, на предлог једног од њих, они га прозваше Епаминондом. Тако онда, a тако и сад. — Где je он то само, рад сам знати, могао да види то поштење у свету — питао се Раја јетко — кад je затворених очију ишао њим? Или je то само био »блеф« да се опсени простота? �И, ко зна, докле би Раја тражио одговор на постављена питања, да се мало подаље, не диже из траве човек са косом у руци и лулом у зубима, и не пристуии Раји, да га замоли за мало ватре. Беше то гробар Јеврам. Веле за њега, да je, у своје доба, био ожењен сестром некога владике Дионисша. С пропашћу грчке хијерархије у нашим крајевима и раном смрћу жене посрнуо je и он имовно, али никад опет тако дубоко, да би живео од туђе милости. Чак je одбио и синову понуду да се пресели њему, доле негде у Грчку. — Походили и ви мало професора? — започе Јеврем разговор палећи лулу. Раја нагло поцрвени. Паде му на памет заклетва, коју je оне ноћи дао Павлу после вечере код »Златне Гуске«. Постиђе се и једва процеди нешто. — Ta и треба — наставља гробар — учитељ вам je био, a и да није, поштењачина je био. Голуб. Мало je данас онаквих људи! Ради своје доброте и главом je платио. — A, шта му, Бога вам, би ? — пресече га Раја. — Прегази га ауто, Хтеочда ćnace дете и cnac’o га, али га захвате точкови*. су.тра дан умрије. Ишло je пб вароши да га обиђе, молио се Bofy~ многи, али ra не одмоли нико-. <Оде чоаек на пречац, na ето ... • — Чије je било дете? — Јединац синчић једне *ry удовице. Ост га мати сама код куЂе, a она отишла за посл Дете, к’о дете, лудо, избауљало на улицу да се игра у прашини. И тако ето сколи се несрећа... — Па, шта мислите, чика Јевреме, има ли то све смисла? За дете дати човека? И, ко зна, какав ће човек данас, сутра бити то дете? — Смисла, смисла, — понавља упитани. — Кад би се, да тако кажем, све метало на кантар, нема смисла ни да се човек роди, кад мора кад тад мрети. За нас то, може бити, и нема смисла, ала знам да je за њега имало. И, те како имало! Не чекајући да га Раја о томе испитује, гробар продужи: — Ту, неки дан затекох овде и једну часну сестру, католкињу. Клекла у траву, склопила руке и no свом се закону моли Богу. Кад очита оно своје, вели мени: — Пригледајте, чико, овај гроб, овде je лег’о божји човек. — Мислим ja, да 'прости Бог, њој са нешто помело у глави, na заврљала на ово наше српско гробље, и питам je, какав божји човек. — Божји, божји — вели она. — Он je живот свој дао за ближњега свога, не питајући коме га даје ни зашто га даје. Божји човек, јер тако учи Господин Бог наш. Ja сам га дворила и знам, да je био божји човек. Видим, мучи се, али шути, не ропће. Боли ли вас? питам га. A он гледа некуд у даљину, неодређено, благо се смије и вели: Одавно мене боли, сестро, a сад je свему крај. Болови света мучили су мене, a сад je свему крај. Читавога живота свога желио сам да убришем коју сузу, да залечим коју рану. И све je остало на тој жељи. Утешитеља благог требао сам и cSm. Несрећан зато ходио сам светом, док ми се данас не смилова небо... Ту, господине, жена заплака к’о за својим најмилијим, пружи ми унапред nape за труд, али ja одбих. Ко велим, кад je баш био таки човек, ајде да му се и ja одужим. — Женска посла... Слабост... — прекиде га Раја. — И, најзад, да ли га je она право разумела? Негде давно рекао je на самрти један велики Немац: Више светла! Мрак му je био у соби, a они око њега, место да су отворили човеку прозоре, они то свету растумачише тако, да je покој.чик желио човечанству више духовне светлости. — Враг га знао, господине, шта je, — уозбиљио се' Јеврем — али има ту и нешто друго, a шта, ja вам не знам ниЧ&м. Ето, ту недавно, за балканскога рат^, побегао ja у Србију, na кад оно Турци предадоше златне кључеве царскога Скопља, ja и неколико мојих другова опијемо се до ићиндије, да опростите, к’о ћускије. Пошли ми у ићиндију у касарну, кад на једној џамији учи хоџа. Док ти један између нас поте^ке пушку и опали, и ми лепо виђосмо, како се хоџа скљока к’о врећа и нестаде га у мунари. Кад, к’о из рукавице, бану наша патрола. Похапси нас све и одмах на испит. Биће, видим ja, белаја. Наређено нам je било, да никоме од грађана не сме полетети ни длака с главе. Преп’о се и ja, ђе ћу и ja срамотно изгубити главу, кад нас испустише из хапса. Хоџа нас cnac’o! Читаво доба одбијао je, веле, да га лекари превију. A војном судији са смртне постеље рекао je само ово: »Нисам никоме давуџија. Драги je Алах управио аскерозу руку наме, да умрем у часу службе Њему. Нисам ником давуџија и молим вас, ето, пустите људе из хапса.« И, умрије хоџа, и да сте видели тога чуда! Пратило га je све Скопље. Један одред турске редифе, дозволом наше команде, пуцао му je на гробу као каквом ђенералу. A онај момак погибе мало иза тога и то баш од пушке. Има ту нешто, господине, што вам ja не могу да разумем. Ту Јеврем сподби косу и хтеде да се крене, кад се нечега присети. — A причао ми je човек још и ово. Дошли ми, вели, у Фочу, на Дрину. Испрегнемо коње и одведемо да их напојимо. Кад одонуд кугла, na једнога мога земљака у пб чела. Сручи се он у воду, али га брже боље извадимо и однесемо. Жао мени шта би и куд баш њега да погоди. Кад не би мало, не знам јесу ли прошла три дана од тога догађаја, a покојнику стиже писмо. Знатижељан ja, ко му то пише и отворим писмо. Кад пише му мајстор код кога je био у послу. И, колико се сећам, вели: Није ти било доста што си на поласку покрао моју сиротињу него 67 �си ми и кћер једину упропастио. Бог ти, ако га има за то ускоро платио! Ето, видите, господине, велим ja вама, није то без нечега. Има ту нешто, само вам ja то не могу никако да разумем, na шутим, да не грешим. И оде Јеврем. »Има ту нешто што вам ja никако не могу да разумем« урезало се Раји у мозак, na га прогони и намеће му се као покварена жена. — Није ли то — сину му одједном у глави — није ли то оно фамозно неопирање злу да победиш зло ? Није ли то оно предавање себе у руке неумитне Правде, која je, дакле, ипак ту међу нама или која ће доћи и рећи и ономе газди Мрмку и ономе газди Стеви и свима силницима: Стојте, ja сам ту!? Не рече ли ми и мати данас, после оног сукоба: Неваљасто си радио, ма да си школе учио. Знала сам ja и памтим то добро, да je газда Стево згрешио према нашој кући. Али, ниси опет треб’о онако. Свакога ће стићи његова плата на време? — Али — буни се Раја — ко да ми рекне, откуд ономе хоџи онолика вера, откуд она томе гробару, откуд, најзад, овоме овде Епаминонди та снага духа, то сазнање, да за вечност нема смрти ? Ко ће ми то да објасни, na да се још вечерас скрушено покајем и запалим свећу овоме ту предамном, и да му довикнем: Хвала ти, учитељу благи! Ко? Или je то, могуће, код њих погрешно конструисан мозак ? Јер, зло je ту. Оно те изазивачки мери, насрће дрско на те, a ти скрстио руке и блажено се смијеш! Лудост или генијалност?! Село сунце... Кроз летњи сумрак назиру се оштре косе брега Трновца, у чијим падинама живе мртви и живи умртвљени чекају свој ред... Ha рубу човек. Загледао се у звезде и с часа на час млатара рукама као да од себе нешто одбија. Сумњу шта ли ? Причају рудари, који су га видели, враћајући се, касно у ноћ, својим кућама, да су чули где вели: — Право ти кажеш, Јевреме! Има ту нешто што нећу никад разумети! M irza Safvet A Hajjamove rubaije Čovjek, koji znade; ^cako svijet se kreće, Ni u sreći, ni nesreći ponijet se neće. Kada sve prolazi: svjetsko zlo i dob Saki, nek se vino na trpezu meće! 1 1 Jedan pogan stranac meni se došulja, Od paklenog dima na njemu košulja, Pa mi razbi bokal. I mene čovjeka Ostavi bez vina — fanatična hulja! illllllL l LJa 68 Dokle ćeš još boju i miris slaviti? Dokle ćeš se s ružnimt i lijepim bavi Bio Abuhajat ili Zemzem-česma, — Vrijeme će te najpošlje u zemlju spraviti. nikako ne znam, kako sam tu pao; 11’ me raj opremi, ii’ ružni pakao? Da mi danas dadu vina, pjesmu dragu Kraj potoka, ja bih sutra raj im daol Danas, kada cvatu i mirišu ruže, Toči sok od loze, da uživam druže! Ne kudi, pa i ako bude malo gorak, Gorak je i život moj, jer ga brige kruže. Jedne zgode sad ću se dotaći, Ali hoću da što budem kraći: S ljubavi ću pod zemlju otići — 1 s ljubavi iz zemlje izaći. Da tajnu života naš razum shvati, Mog6 bi nam nešto o smrti kazati. Kad danas pri sebi o tom ništa ne znaš, Kako ćeš, kad budeš izvan sebe, znati? U današnje vrijeme pamet ne vrijedi; Kako hoće budale ovo vrijeme gredi. Nađi kakvo sredstvo što uzima pamet, Da varamo vrijeme — nek i na nas gledi! Gledaj, da te brigom vrijeme ne ucvili. Ne spominji briga onih što su bili. Ne provodi život bez rujnoga vina, Srce podaj lijepoj i dražesnoj vili I Kad mene najprije meni predstavi, Što me najposlije od mene rastavi ? Kad me u iskoni napustio nisi, Što me na svijetu budalom napravi ? I dobro i zlo s čovjekom se rađa. Udes nas veseljem i brigom pogađa. Ne krivi prirodu, jer ljubav čak i nju Više nego tebe vara i zavada. Kažu teolozi opće — za sve ljude: Da s’ u svjetskoj slici no mahšeru bude. Zato se ja družim s vinom i draganom; Hotio bih tamo bit’, kao što sam tuđe. Bajram ide; eto dana veselja i slave, Krčmarica natočiće bokal loze prave. Bajram jular od molitve i brnjicu posta Na svečani način skida magarcima s glave. Ko more grijeha na vratu imade, U milost Tvoju ne gubi nade. Veliš: »U pomoć me zov’te, ozvaću se«. Pomozi mil ja te evo zovem sade. �Kad se »počeo gibati ovaj zlatni svod?1 Kad će jednom propasti ovaj lijepi brod? To ni metrom razuma ni vagam’ nauke Izmjeriti neće nikad ljudski rod. Nebesa, koja nas u brige bacaju, Dok što ne rastvore, ništa ne stvaraju. Oni, koji nisu još na svijet došli Nebi došli, šta mi trpimo da znaju. Kad u ruku uzmem čašu vina, Opijem se od više milina. Stfi čudesa u zanosu stvaram, Da se divi cijela družina. Ne sudi čovjeka po njegovu zrtanju, Već po tvrdoj vjeri u ljudskom držanju. Ako ti obeća, pa riječ održi, Vrijednost mu odredit’ ti nisi u stanju! Kada mi je piće utjeha jedina, Kad mi radost prave naj i violina, Ako od mog praha neko vrč izradi, Neka taj vrč bude uvijek pun vina! Na putu razuma — samo razum slijedi, Pokraj dobra druga — hrđava ne giedi; Ako hoćeš, da se dopaneš svjetini, — Sve joj daji, od nje ti ništa ne štedi! Kad stvoritelj djela gradi i stvara, Za što ih opet ruši i obara? Ako je dobro, što ga uništava? A za loše djelo — ko da odgovara? Nebo, ti lopovu nešto daješ vazda, On je od palača i tvornica gazda. Od poštena tražiš za komadić hljeba Zalog; t — nek te pljune — to ti je odmazda. Mani se pričanja, djevojčice fina! Danas mi je hrana s usne od rubina. Ko tvoj soluf moja toba se rasipa Kao tvoje lice donesi mi vina! Oko tebe skup se mojih misli jati, TrudLse, nastoji, da te spozna, shvati. Nu sve za badava! Naš je um nemoćan* Osim tebe niko ne može te znati. Miris tvoje duše u ružici tfažflh, Kad duh klonuli hoću da osnažim; Stog je ružin miris moj balzam i snaga, A njen cvijet nakit, s ico'jirn cure dražim. 0 kako bi bilo lijepo, da znamo — imade mjesto — i da gremo tamo, Okle'poslije više hiljada godina ko biljke opet iz zemlje klijamo! Meni vrijeme brige nikad ne zadava, Ko imade ručak, što da večerava? Ko pečenje dobiva iz Kuhinje ljubavi, Može i bez večere da mirno prospava! 1 i Mi smo danas pijani, zaljubljeni, ludi, U selu idola; vino u nam budi Nešto, što nas dijeli od zbilji života, Pa u vječnost gledamo ko bezumni ljudi. Od kako znam za se, nebo um mi draži, Da raj vječnu ploču i pakao traži. Nedavno mi učitelj jednu mudru reče: »Sve to ti, Hajjame, sam u sebi traži.« Onaj, koji zemlju i nebesa stvori — 1 jadno nam srce sa brigama mori, Mnoge rubin usne i mirisne kose Na svjetskoj trpezi u sude pretvori. Mi dajemo carsku krunu od rubina I svileni turban za glas violina; Tespih, što filistru kao vodić služi, Prodajemo evo za dva vrča vina. 0 drugovi, kad se na vrelu veselja Sastanete, spomente često prijatelja. Kad zareda čaša po veselu društvu, Popite i za me. — To je moja želja. Mudrac po srcu brigS ne sije, Uvijek knjige vesele stije, Znade, da dugo živiti neće Ugađa srcu i vino pije! Od kako se nebom sjajni mjesec kreće, Niko nije našao blagodati veće Od vina; čudim se: za što ga prodaju? Kad od vina ništa bolje kupit neće. Novo i staro vino kupujem ja, — I prodajem svijet za ječma zrna dva. Ko zna, nakon smrti kud će ko otići ? Vino amo, nek ide, kuda god ko zna! Pram toj čaši čovjek uprav pamet gubi, Kotiko je voli, st6 put je poljubi. Kako udes — lončar tako lijepu čašu Načini, pa onda s njom o zemlju lupi. Nek na mojoj duši grijeha imade, — U božiju milost — ja ne gubim nade; I kad kucne časak, da mrem, ja ću reći: Šta je raj? Šta pako? — »Saki bijar bade!« Pij! jer valja dugo pod zemljom ležati, Ni brat, ni drug, ni žena — tamo te ne prati. Ovu tajnu nemoj nikad nikom reći: Cvijet koji uvene više ne procvati. 69 �Pod starost me ljubav ii zamke naćera, Gdje je moja ruka, a gdje je vinska mjera? Draga me prisili, da prekršim zavjet Odjelo strpljenja vrijeme mi razdera. Uvijek se Hajjani sartl sa sobom bori> Što grijehe čini, savjest njega mori. I Svemilost Tvoju kada pretpostavlja, Što mu ti znaš grijehe, — sama sebe kori. Pijl jer rujno vino vječni život dava 1 sermiju mladosti stalno povećava. Ono prži ko vatra; ali jad i brigu Kao Abuhajat gasi, — uništava. U džamiju otić — i ja katkad znadem, A1 ne da se molim i mir duši dadem. Neki dan sam iz nje ukrao serdžadu Staru, a sad dođoh, da novu ukradem. Pij vino, jer ono veselje ti rađa Tvom ranjenom srcu godi i ugađa. Makar potop briga tebe okruživo, Vino će te spasit’ kao Nuha lađa. Vjeru od bezvjerja samo časak dijeli, Spoznaju od dvojbe isto tako — veli Mudrac; zato dobro taj časak cijeni, Za me časak traje naš život cijeli! Prije nego vrijeme čovjeka ubije, Prije nego čašu samrti ispije, — Nek’ pribavi tuđe nešto od sermije; Prazne ruke ni tamo niko pristo nijel Vidio sam starca, gdje u krčmi pije, .Pa mu rekoh: kaži nam štogod od mrtvije’. Na to će: »Pij vino! Svi su mrtvi redom Otišli — i niko vratio se nije«. Novac ako nije mudracu glavnica, Ovaj mu je svijet bez novca tamnica. Prazne ruke gleda u zemlju ljubica, Dok u zlatnoj ^aši smješi se tfižica. «- п • Putem, koji vodi u Harabat, gredi, Dragu, rujno vino i glas pjesme slijedi! Držeć’ čašu ii^jucj? o ramenu plošku Pij — ta to je život — drugi ne vrij Pet šest zlikovaca obsjenjuju mase, 1 s četom kenjaca dr|e je uza se “ itlM fel 1 Ti svog posla gledaj — neka nž vaju! Kao što uživa za koritom prase. ■ i. Ruka kao moja, koja čašu drži, S ćursom i s ćitabom nikad^ ne trži. Ti pobožnjak suhi, ja bezbožnjak mokri; Gdje si čuo vatra da mokroga prži? S poslovima našim kada udes vlada, Šta je korist od našeg mišljenja i rada? — Što dođosmo kasno, što idemo rano Sa svijeta — to je uzrok naših jada! Slušaj sad šta tebi Omer Hajjam zbori: Koliko si u stanju dobre p’jance dvori. Za post i molitvu ništa ti ne mari Pij vino i robi, ali dobro tvori 1 Što se ovo vrijeme s neljudima brati, Dok s hiljadu briga meni život krati? Teško mi je srcu кб pupoljku ruže, Kad u bašči svijeta hoće da procvati. Ustaj, brižnom srcu lijek mi donesi, Ono vino, što se u čaši krijesi! Od vina i muzike nema ništa bolje, Na njima se tope brige i grijesi. 70 Vjeruj, da će jednom Nenadno isčeznut’ za Pij vino! Kad ne Ni knd ideš — to je tvoja duša vajna zastorom tajna! znaš ni otklen si došo, zagonetka trajna! Zemaljsko carstvo kad ti je zapalo, Mani se brige, šta ti je stalo. Kao što si bio — sutra bićeš ništa! Živi, kad je nebo življenje ti dalo. i W ('/■ I tajne nema P nikom puta; Za zastor Ko kuša za nj proći, taj uzalud luta. 0 tom se na dugo i široko priča, A zemlja sve jednog po jednoga guta. Tjelesa, što se po plavom nebu roje, Za koje misle neki, da ljudim’ sudbu kroje. Ti ih ne pitaj ništa, nego se razuma drži, I ona izvan sebe kreću se ili stoje. Ljubav je uvod knjizi — više znanosti. Ljubav je prva strofa — pjesme mladosti. Ti, koji nemaš pojma o čuvstvu ljubavi, Znaj, da je ljubav izvor — ljudske radosti. Dok se još na suncu mladosti grijemo, Dok se još u lice sudbini smijemo, — Kada nam se pružila zgoda ’vako lijepa, Daj da čašu — dvije skupa popijemo! Kob ne znade kud ide — ona je slijepa. Jer, kad nam se sunce života ohladi, Nećemo bit’ više ni zdravi ni mladi; Tad ćemo se svaki o sebi baviti. Mjeeto pjesme, vina doće boli, jadi, A pred sudbom šija mora se saviti. �Lafcadio Hearn O -Tej (lz zbirke japanskih priča). — To ne mogu učiniti. Jedino Bogovi i Bude znaju Davno, davno, u gradu Niigata, u pokrajini Ečikako i gdje ćemo se sresti, ali ja sam sigurna, jako, zen, živio je čovjek koji se zvao Nagao Čosej. jako sigurna, ako ti nije krivo da me primiš ja ću Nagao bijaše sin jednoga ljekara, i odgajaše se za očevo zvanje. U ranim godinama vjeriše ga za djevoj­ se moči vratiti k tebi. . . Sjećaj se ovih mojih riječi! Ona zašuti i zatvori oči. Bješe mrtva. čicu imenom O-Tej, kćerku jednog od prijatelja nje­ Nagao bješe iskreno odan O-Teji, i njegov jad govog oca. Obe porodice se sporazumješe da vjenčanje bude odmah čim Nagao svrši svoje nauke; ali djevoj­ bijaše dubok. On uzme mrtvačku pločicu, napiše na čino zdravlje se poremeti, i u petnaestoj godini spo- njoj O-Tejino posmrtno ime (zo k u m y o ), postavi je pade je kobna sušica. Kada se potpunoma uvjeri da u svoj b u t s u d a n (kućni oltarić) i svakoga dana primora umrijeti, pozva mladića da se oprosti od njega. nosaše žrtve pred njim. Mnogo je mislio o čudnim Kad on dođe i kleknu uz njezin krevet, ona mu stvarima o kojima mu je ona govorila upravo pred svoju 's’mrt, i u nadi da će ugoditi duhu njezinom, na­ reče : — Nagao-Sama, vjereniče moj, mi smo bili obe­ pisa svečano obećanje da će je vjenčati, ako se ikako ćani jedno drugom još iz vremena našeg djetinjstva, i vrati k njemu u drugom tijelu. Ovo pismeno obećanje krajem ove godine trebali smo se vjenčati; ali sada ja zapečati svojim pečatom, i metne ga u butsudan po­ moram umrijeti. Bogovi znaju što je najbolje za nas. kraj mrtvačke pločice O-Tejine. Kad bi ja mogla živjeti' još koju godinu, ja ne bih Ali, kako Nagao bješe jedinac, trebalo je da se mogla drugo nego da Y nadalje budem drugima uzrok ženi. Za kratko vrijeme morao je udovoljiti željama smetnje i jada. Sa ovako krhkim tijelom ne bih mogla svoje porodice i uzeti ženu koju mu je otac izabrao, biti dobra žena. Zato, kad bjb i zaželjela da živim | nadalje je doprinosio žrtve pred O-Tejinom pločicom, zbog tebe, to bi bila vrla^ebična želja. Ja sarn^gć čuvajući odano i nježno njezinu uspomenu. Ali postepomirena s time da moram umrijeti, i hoću da mi реп0 njezjn ]јк postajaše sve mutniji u njegovom sjeobećaš da nećeš tugovati. . . Osim toga, imam da ti ka- ćanju, kao san kojega se teško sjetiti. I godine ргоžem kako ja mislim da ćemo se mi opet sresti. lažahu U istinu, ozbiljni odgovori Nagao, mi Za ovih godina snađe ga dosta nesreća. Pomriješe ćemo se opet sresti u onoj Čistoj Zemlji, i tamo neće mu roditelji, pa žena, pa jedino dijete, i naposljetku biti bolnoga rastajanja. nađe se sam samcat u svijetu. Napusti svoj opustjeli — Ne, ne, — blago odvrati O-Tej, — ja ne mi­ dom, i ode na dugo putovanje, u nadi da će zabora­ slim na Čistu Zemlju. Ja vjerujem daje nama suđeno viti na svoje tjeskobe. sresti se opet na ovom svijetu, prehida ću sutra biti Jednog dana, na tom putovanju, stiže u Ikao, sahranjena. gorsko selo koje je i sada na glasu sa svojih izvora Nagao je začuđeno pogleda, i opazi da se ona toplih voda i krasne slikovite okolice. U seoskoj go­ smiješi njegovom čuđenju. Ona produži svojim umi­ stioni, u koju se bješe svratio, dođe mlada djevojka ljato sanjivim glasom : da ga podvori, i na prvi pogled njezinoga lica, osjeti — Jest, ja mislim na ovom svijetu, upravo u tvo­ da mu srce skače kao nikada dotle. Tako čudnovato jem sadašnjem životu, Nagao Sama,... dakako, uz je sličila O-Teji da je štipnuo samoga sebe, da bude pretpostavku da ti želiš tako. No, da se ovo zbude, ja siguran da ne sanja. Dok je ona odlazila i dolazila, se opet moram roditi djevojčicom i odrasti; a dotle ti donoseći gostu vatre i hrane, ili uređujući mu sobu, moraš čekati petnaest, šesnaest godina. Ovo je, bome, oživljavaše opet u njemu neko prijatno sjećanje na dugo ; ali ti, obećani mužu moj, nemaš sada više od djevojku s kojom ga vjeriše u mladosti njegovoj. On devetnaest godina. se upusti u razgovor s njom, i ona govoraše mekim Želeći joj olakšati samrtne časove, on nježno od­ jasnim glasom, čija slatkoća ga žalostijaše žalošću mi­ govori : nulih dana. — Čekati te, vjerenice moja, bila bi za me ne Onda, u velikom čudu, on je upita: samo radost nego i dužnost Mi smo obećani jedno — Sestro Starija, ti tako jako sličiš jednoj osobi drugom kroz vrijeme od sedam opstanaka. koju sam nekada, pred dugo vremena, poznavao, da — Ti sumnjaš, je li? — upita ona, gledajući ga sam se preplašio kad si prvi put ušla ovu sobu. Zato u lice. — Draga moja, ja sumnjam hoću li moći da te oprosti, ako te pitam odakle si rodom i kako se zoveš? Odmah, i s nezaboravljenim pokojničinim glasom prepoznam u drugom tijelu i pod drugim imenom, ona odgovori: ako mi ne daš kakav znak ili spomen. 71 �— Ja se zovem O-Tej, a ti si Nagao Čosej iz Ečizena, moj obećani muž. Prije sedamnaest godina, ja sam umrla u Niigato. Onda si ti napravio pismeno obećanje da ćes me vjenčati, ako se ikada vratim na ovaj svijet u ženskom tijelu. To pismeno obećanje za­ pečatio si sa svojim pečatom i postavio ga u b u t s udan, pokraj pločice sa mojim imenom. 1 zato sam se vratila. Čim je progovorila ove posljednje riječi, pade u nesvijest. Nagao se vjenča s njom, i brak bijaše sretan, ali kasnije ona se nije nikada mogla sjetiti onoga što je odgovorila na njegovo pitanje u Ikao, niti se je ikako mogla sjetiti nekadašnjeg svojeg prvog života. Sjećanje na njezino prvo rođenje, što se nekako tajanstveno razbudilo u času ovoga susreta, opet se zamutilo i tako ostalo. S engleskog preveo Arsen Wenzelides. Husein S. Brkić Naše žensko pitanje Ljetos se provezla kroz našu domovinu jedna oveća grupa švedskih učitelja i učiteljica. Vozio sam se sa ovim civilizovanim prosvjetiteljima svoga naroda do Tarčina. Na jednoj manjoj stanici, gdje je voz kratko stajao, žurila se jedna naša postarija žena da^ uđe u voz, noseći u naramku jednog mališana i vukući za ruku jednu djevojčici^ Za njom se . tromo i nehajno vukao jedan muškarac, sudeći p.b odnosu svakako muž one bijednice. Žena je naravno bila posve uvijena kao egipatska mumija, a muž, kak'o sam-na4slijedećoj sta­ nici konstatovao, malo prP'piću. Ova žalosna slika naše familije privukla je, posve razumljivo, posvemašnu paž­ nju stranaca, a mene je neobično interesovao dojam, koji je izazvala slika nesumrmvo najneslobodnije evrop­ ske žene kod najslobodnijih predstavnica evropske žen­ ske civilizacije. Predstavio sam se vođi ekskurzije, a po tom se upoznao i sa ostalim društvom. Dame su me odmah obasule nizom pitanja koja se U nosila na našu ženu i njezin društveni položaj. Kad sam im po­ čeo objašnjavati da je pokrivanje žene običaj koji je došao s istoka zajedno sa islamom i tako dobio zna­ čaj vjerske dogme, primjetila je jedna dama da je ona na svom putu vidjela mnogo muslimana kako piju alkoholna pića koja su po Kur-anu zabranjena, pa se čudila: kako se i sa odredbom pokrivanja žene koja još, kako sam ja objašnjavao, nije dogmatska nego običajna,' ne nađe kompromis kao sa uživanjem alko­ holnih pića. Na tu primjedbu odgovorila joj je jedna njena drugarica, koja je do tada samo slušala i posmatrala, da taj kompromis nećemo mi muškarci, a kao dokaz svoje tvrdnje navela je za primjer nelijepo držanje muža one žene, koja je morala da uvijena sa dvoje djece ulazi u voz, dok je njen muž za njom nehajno i besposleno išao. »Gospodine, muž, koji onako po­ stupa, bio bi kod nas linčovan,« rekla mi je gotovo uzbuđeno ona plemenita dama i udaljila se kao u znak protesta. Ovaj karakteristični doživljaj naveo sam da poka­ žem kako stranac koji po prvi put putuje kroz našu domovinu, sudi o našim najvažnijim pitanjima i brzo 72 nalazi uzroke zaostalosti, jer ja se slažem sa mišlje­ njem one Šveđanke da smo mi muškarci, ako ne je­ dini uzročnici, a ono sigurno još jedini podržavaoci društvene zapostavljenosti i zarobljenosti naše žene. Mi ^idimo danas da je među stručnjacima i našim teolozima sporno pitanje : da li je pokrivanje žene pro­ pisano Kur-anom, ili je uslijedilo odredbom halifa, ili je naprosto jedan običaj. Međutim, nimalo nije sporno ^pitanje kamata ili uživanje alkoholnih pića, jer je i jedno i drugo izričito Kur-anom zabranjeno. Pa kako smo se mi držali tih dviju zabrana ? Alkoholna se pića uvijek i na žalost u velikoj mjeri trošila, a naročito u »pravovjernoj« Bosni, a kamate i bankarstvo primljeno je po nuždi još u austrijsko doba, i danas se došlo dotle da vakuf kao jedna vjerska ustanova ima svoju banku. Karakteristično je da se nijesmo nikada držali najkorisnije i najsocialnije islamske zabrane, a da smo se vrlo lahko snašli u izigravanju zabrane kamata. Nadalje je vrlo važno pogledati kako se vrše osnovne islamske obaveze, ko i koliko protiv njih griješi, a ko se i koliko brine za njihovo izvršavanje. Od pet vjer­ skih osnovnih obaveza: propisane molitve, posta, mi­ lostinje, hodočašća i vjerovanja u jednoga Boga i po­ slanstvo Muhamedovo, jedva se može reći za posljednju da je uvijek i u ogromnoj većini izvršavana, dok su ostale u mnogom propuštane i to baš mnogo više od muškaraca nego li od žena. Utočište se uvijek nalazilo u božjem milosrđu. Tu gipkost koja proizlazi dijelom iz manjkavosti vjerskoga vaspitanja, dijelom iz ljudske slabosti, a dijelom iz životne nužde, nijesu protivnici oslobođenja žene nikada toliko naglašavali ni podvrga­ vali kritici, niti uopće pokazivali za nju toliko interesa koliko danas pokazuju za pokrenuto žensko pitanje. Posve je jasno da se naša ortodoksija lahko i brzo snalazi i miri sa svim promjenama koje joj obećaju kakav vidljivi i opipljivi prosperitet, a ne okrnjuju joj prava i ne nameću veće i nove dužnosti. Oslobođenje žene nije naravno jedna promjena koja nosi i lični prosperitet muškarcu, nego nosi jednu opću društvenu korist, a muškarcu povećaje dužnost, pa zato naši �konzervativni muževi i ne mogu da posmatraju ova pitanja sa objektivnog, nego samo sa subjektivnog sta­ novišta. Posve je tačno da se oslobođenjem žene mu­ škarcu a naročito mužu nameću veće dužnosti. On se mora da brine za dobro vaspitanje žene, on mora da je sprema za život i za samostalno privređivanje, on mora da s njom dijeli dobro i zlo ne samo unutar kapije nego i izvan nje, on mora da bude njezin drug i u poslu i u zabavi, u veselju i u tuzi. U pitanju je dakle društvena ravnopravnost muža i žene, odnosno muškarca i žene. Po prikazu jednoga našeg odličnog stručnjaka u islamskoj pravnoj nauci koji je nedavno objelodanjen, muslimanka je po nače­ lima islamskoga prava toliko nagrađena slobodom da bi joj na tom mogle zavidjeti mnoge evropske gra­ đanke, — kad bi ona tu slobodu stvarno uživala. Kako stvar u praksi stoji, svi dobro znamo. Muslimanka ima pravo na slobodno raspolaganje svojom imovinom, kaže spomenuti stručnjak, a ja pitam : koliko ih stvarnp raspolaže svojom imovinom i koliko ih je pod presijom muža žrtvovalo svoju imovinu, samo d a, ostane pod muževim krovom i izbjegne sramoji i poniženju koje joj nosi ime puštenice. Muslimanka ima pravo tra­ žiti razvod braka ako to ргауо ^pfijikom vjenčanja za­ traži i pridrži, veli se, a ja pitam : koliko ih иОр2е zna za to svoje pravo i koliko ih seuopće od nad­ ležnih upozna i upozori ttf svoje pravo. Muslim; ima pravo na mehr^ t. j. na otpremninu, u sluč; voda braka po muževoj volji, ali se taj mehr u slučajeva još i danas Histanovljuje u — grošima i do 1001 groš! Zašto se civilni karakter braka i u ovom dijelu nije ispoljio? Više od jedne žene dozvolio je islam vjenčavati, ali je to vdzao uz take uslove da ni­ jedan smrtnik nije u stanju te uslove ispunjavati, a naši šeriatski sudovi još i danas nađu načina da po­ jedincima vjenčaju drugu ili čak i Većh ženu. Tako u praksi izgleda ravnopravnost naše žene 1, »Pravovjerni« konzervativci vrlo dobro znaju da vlast, koju oni danas imadu nad ženom, ne pripada njima ni po kojem pravu. Oni vide da je to uzurpirana vlast koja će oslobođenjem žene doći u pitanje, radi toga se oni i bune protiv pokretanja toga pitanja. Ta iz istoga su se razloga oni do u najnovije doba bunili i protiv širenja pismenosti među našim ženama 1 Kako je posve tačno da oslobođenjem žene muž dobiva veće dužnosti, još je tačnije da to oslobođenje nosi i moralnu i materijalnu korist, ne samo ženi nego i mužu i cijeloj našoj zajednici. Slobodna je žena u mogućnosti da se spremi za dobru i savremenu majku i razboritu kućanicu, a u slučaju potrebe da i sama privređuje za se i za svoje bližnje. Slobodna je žena u stanju da bolje upozna i ljude i život kao i sve ži­ votne okolnosti, da steče životno iskustvo koje je od velike potrebe i za nju i za njezinu porodicu, a koje je u odgoju djece primarni vaspitni elemenat. Da se uoče i priznaju sve napomenute velike i opće koristi koje nosi oslobođenje žene našoj porodici i našoj i vjerskoj i nacionalnoj zajednici, potrebno je imati jedan veći smisao za opće dobro i opću korist, potrebno je zaboraviti na sve eventualne i momentalne lične gu­ bitke. Naši konzervativci teško se dižu na potrebnu visinu, da objektivno posmatraju ovo pitanje. Oni se grčevito drže postojećeg stanja koje brane samim so­ fizmima. Osim oslonca navodne Kur-anske zabrane, da se žena otkriva i slobodno djeluje u društvu, oni re­ dovno deklamuju da žena, po svojoj prirodi slaba, ne može biti samostalna i da treba muške potrebe i vod­ stva. Predpostavljajući da je sve to tako i tačno, ti se navodi ne mogu nikako uzeti kao dokaz da je potrebno da žena bude pokrivena i isključena iz društvene saradnje. Kad bi te njihove navode uzeli kao opravdane, onda bi ih još više imali pravo da optužimo da se u vršenju jedne tako važne dužnosti daju zastupati po — žaru i feređi. Po svemu što smo do sada izložili, vidi se, da razlog opozicije za oslobođenje naše žene leži pogla­ vito u sebičnosti muškaraca, u njihovoj nespremnosti •za žrtvovanje, u pomanjkanju smisla za opće dobro i u pomanjkanju shvatanja duha i zahtjeva vremena. Vrlo je važno napomenuti da položaj naše žene na selu nije unižen kao položaj žene u gradu, imade jsta sela gdje'se žena nije pokrila, jer joj to nije /oljavao njen poziv radnice i domaćice. Ona ide za joslom slobodna kao i njenje sugrađanke druge vjeroispovjesti i vrši sve dužnosti koje i njena druga nemuslimanka. Dalje je još karakterističan fakat da je žena iz t. zv. boljih krugova ograničenija u svojoj slo­ bodi nego žena iz t. zv. nižega staleža. Ovaj nas fakat upućuje na okolnosti pod kojima je došlo do ograni­ čenja ženske slobode, a u isto nam vrijeme potkrep­ ljuje potrebu oslobođenja naše žene. Po svemu se vidi da je ograničenje ženine slobode u uskoj vezi sa ekonomskim i društvenim položajem domaćina. Društveno i ekonomski bolje stojeći stalež bio je u stanju da se odreče svake ženske pomoći van kućnjega praga, dok drugima to nije bilo moguće, pa makar to i navodni vjerski propisi tražili. Pa i oni ekonomski slabiji, koji su pokrivanje žene poprimili, nikad ga ne sprovode u onoj mjeri i s onom skrupuloznošću, kako to čine ekonomski jači. Međutim danas je naš društveni i ekonomski položaj posve izmijenjen. Demokratskim ustrojstvom naše države i socialnim reformama, koje su jako pogodile naš elemenat, zave­ den je jedan novi društveni i ekonomski poredak koji bezuslovno traži da se privredna sposobnost i djelatnost naše familije pojača. U koliko budemo spremni da udovoljimo tome neodloživom zahtjevu vremena, u to­ liko ćemo bolje i prije uspjeti da sa što manje žrtve izvedemo našu familiju iz teške krize u kojoj ona danas grca. Privredna sposobnost kako pojedinca tako i poje- 73 �dinih skupina pojačaje se samo kulturnim napredkom svoj nakit i svoje ruho da bi pomogla svoga muža u traženju novoga načina za privređivanje. Međutim malo koji se postizava samo u slobodi i kroz slobodu. Na ekonomskom poredku bazira se i socialni i se muževa pokazalo doraslim i spremnim da se odrvu moralnoetički poredak, od ekonomske snage i socialne navali vremena, ponajviše iz razloga što im je manjkala normalnosti zavisi i moralnoetička visina. Zato imamo aktivna potpora žene u radu. Danas, kad je ekonomska najjačih primjera i u našoj prošlosti i u našoj sadaš­ kriza pokosila i zatrpala ogromni broj onih koji su njosti. Da se je naše ekonomsko stanje posve izmije­ pokušali da se promjenom zanimanja i privređivanja nilo u pravcu opadanja a da je tim, a i drugim okol­ u životnoj utakmici održe, a mnogome već oduzela nostima, naš društveni položaj znatno unižen, suvišno nadu na sretan izlaz iz ove krize, danas i naša žena je dokazivati, tim prije, što smo sami svjedoci svako­ osjeća da mora dići nešto novo, nešto, što će tražiti i dnevnih primjera moralnoetičke dekadense naše familije od nje nove žrtve. Ona to novo očekuje, spremna na koja je prouzrokovana prvenstveno materijalnim padom. sve žrtve. Njoj je potrebno samo objasniti njezin po­ Da se energično i uspješno suzbije zlo, koje je na po­ ložaj, a njezina toliko dokazana plemenitost i požrtvovmolu i koje već razara našu familiju, potrebno je tra­ nost lahko će shvatiti što se od nje traži i prihvatiće žiti sredstva da se naknadi ono što je izgubljeno, a to slobodu ne kao cilj nego kao sredstvo u borbi sa no­ je moguće samo pojačanjem privredne snage. To poja­ vim životnim okolnostima. Da rekapituliramo nekoliko naših glavnih tvrdnja. čanje naše privredne snage izvešće naša žena, čim se i ako se muškarac dragovoljno odreče nad njom uzur­ Naša jć' jtena obespravljena uzurpacijom od strane pirane vlasti i da joj slobodu da može kulturno i^ muža ; povoljan ekonomski i društveni položaj muža privredno djelovati, te je na tom putu potpomogne sa ^tolerirao je to stanje ; demokratizam i ekonomsko i društvenc^opadanje doveli su nas u opasnu krizu ; iz svakom žrtvom koja se od njega bude tražila. Vrlo je važno pitanje, znati što misli naša žena o te krize moguć je samo izlaz samo privrednim poja­ svom položaju. Mi se naravno ovdje ne možemo ogra­ čanjem ; privredno pojačavanje predpostavlja kulturni i ničiti na izjave i mišljenja, na .žalost onoga vrlo malog prosvjetni napredak koji je uslovljen slobodom ; naša broja naših obrazovanih žena, ako hoćemo da prika- Tužena spremna, da primi slobodu. Nakon ovih^ konstatacija, mi prelazimo na kon­ žemo mišljenje većine, i to baš dne većmekoja je ovdje u pitanju. Ogromna većinamašTh žena tako je vaspi- kretne predloge. Prvo moramo istaći da se pri rješa­ tana da svoj položaj smatra kao neki božji dar koji vanju ovoga važnog pitanja težište imade da zadrži na se često osjeća kao neko božje prokletstvo, na kojem našem ženskom podmlatku i da on treba da bude se Bogu zahvaljuje — sa rezignacijom u duši. Naša glavna briga svih onih koji na tom budu radili. Po­ žena i uvida i osjeća svoju" zapostavljenost, ali se s trebno je da se po mogućnosti uz sudjelovanje svih njom izmiruje s jedne strane, jer joj je ona prikazana nadležnih i kompetentnih faktora donese jedno autori­ kao navodni vjerski propis, a 's druge strane je mora tativno riješenje, po kojem se ženski podmladak ne priznati i primiti, jer pred njom stoje kruti) propisi treba pokrivati. Istim riješenjem treba roditeljima sta­ islamskog bračnog prava koji daju mužu mogućnost viti u dužnost da se moraju brinuti za savremeno da je svakim časom odbaci i unizi. Naša žena nije ni­ vaspitanje i spremanje svoje ženske djece. Nadalje se kada za drugo vaspitavana nego da bude pokorni i imade tražiti od nadležnih da se odredbe 16. člana nezaštičeni objekat vlasti muževe, premda tako vaspi- našega ustava koje govore o obaveznosti niže nastave tanje nije nimalo u duhu islamskih propisa i islamskih striktno provode i nad našom ženskom djecom. Naša tradicija. Kraj ovakvoga stanja, ne bi nimalo bilo čudo vakufska uprava trebala bi da uzme u svoju službu da se danas sama žena diže protiv svoga oslobođenja, najmanje deset muslimanki učiteljica i da ih kao pu­ a ja vjerujem da ima podosta i takovih primjera, a tujuće učiteljice razašalje po srezovima i selima za sasma je vjerojatno da bi prevladavao broj takvih da suzbijanje analfabetizma i na održavanje poučnih saovom našem stanju nije predhodio svjetski rat koji je vremenih predavanja koja bi se za tu svrhu naročito i na našu ženu stavljao velike zahtjeve i dovodio je u imala prirediti. Ista uprava imala bi da čim prije osnuje velika iskušenja, ali joj je u isto vrijeme bacio zračak u najpotrebnijim oblasnim mjestima moderne stručne svjetla na njezin tamni položaj. Ona je imala prilike škole za žensku djecu, a da u isto vrijeme započne da upozna svoju snagu i svoju sposobnost za samo­ po selima održavati domaćičske tečajeve. Društvo Gajret stalno obezbjeđivanje svoje kuće i svoje djece i da se trebalo bi da donese zaključak da će za jedan izvjesni pobrine i za muža koji je bio na frontu. Ta spoznaja period trošiti najmanje 50% svojih prihoda na obra­ nije mogla ostati bez učinka i djelovanja, tim prije što zovanje i spremanje našega ženskog podmlatka. Po­ je naša porodica odmah poslije svršenog rata agrarnom kriće za financijski efekat ovoga posla Vakufska uprava reformom dovedena u tako težak ekonomski položaj može naći, ako samo bude dovoljno shvatila važnost da je žena osjetila i dužnost i pokazala spremnost da ovoga pitanja i u duhu rješavanja ovoga pitanja saobrapomogne spašavati svoju porodicu. Ona je dala sve zila način iskorišćavanja vakufske imovine. svoje materijalne zalihe, vas svoj imetak i konačno Što se pak tiče onih koje su već pokrivene, naro­ 74 �čito onih starijih, njima treba prepustiti otkrivanje na volju i preporučiti im autoritativnim putem da1;, se u svakom slučaju otkriju, ako to od njih traže životne okolnosti. Naposljetku, vrlo je važno da se nađe način i put kojim će se našoj ženi osigurati one povlastice koje joj daje islamsko bračno pravo. U tu svrhu tre­ balo bi da*‘nadležni izrade jedno savremeno tumačenje islamskog ženidbenog prava i da se prema tome izradi jedan jedinstveni postupnik koji će stati na put dosadanjoj zloj praksi, po kojoj je muž lakše mijenjao ženu nego kapu. Za vjenčavanje druge žene trebao bi da daje privolu samo Vrhovni Šeriatski Sud, nakon svestranog ispitivanja pojedinih slučajeva. Mi smo u ovom referatu bacili jedan pogled na genezu našega ženskog pitanja te prikazali teško stanje u koje je zapala naša porodica sticajem prilika i po­ kušali da potražimo izlaz iz ovoga stanja, ne reflekti­ rajući nikako na potpunost i iscrpnost. Najveća nam je želja svakako da se u ovom pitanju skrene -sa područja ispraznog teoretisanja i dialekticizma na pod­ ručje konkretnoga rada. Na koncu moramo još nešto da rečemo. Neumo­ ljivi točak istorije satire i uništava sve ono što koči napredak i smeta progresu. To iskustvo imamo naro­ čito mi muslimani. Neka se samo svaki od nas zamisli i podsjeti na sve one promjene koje je sam u svom kratkom životu doživio i proživio, pa će se dovoljno uvjeriti o snazi i neumoljivosti vremena. Taj fakat je svakom na umu kad misli ma o kojem pitanju, a naročito kad misli o našem ženskom pitanju, jer pred nama stoji nesumnjivo pitanje koje se može riješiti evolucijom, ako budemo dovoljno razboriti i trezveni ; a ako u ovom pitanju kod nas prevlada neuviđavnost, otpornost i nepopustljivost, te ne pokažemo spremnost da pitanje riješimo odozgor, riješiće se ono odozdo, riješiće se revolucijom koja će se platiti ogromnim i ne­ nadoknadivim žrtvama. Neka se svaki dobro promisli hoće li i može li za to ponijeti odgovornost! Dr. Teodora Кгајеш ка Uticaj običaja na zdravstvene prilike muslimana u Bosni i Hercegovini Kod muslimana u Bosni'i Hercegovini razni propisi i naredbe nalaze se u tijesnoj vezi sa pojedinaca i socijalnih skupina i imaju upliva na cje kupni individualni г porodični život musliman na njihove običaje. Suština ovih propisa shvaćala se i tumačila na razne načine. Običaj da se žena pokriva pred muškarcem, koji nije njezin rođak, smatrao se obično kao vjerski propis. Kad sam došla u Bosnu, u D. Tuzlu 1893. god., ovaj običaj bio je tako strogo čuvan, da je dao po­ sebno obilježje svim pojavama porodičnog, društvenog i socijalnog života muslimana. Propis, da se žena po­ kriva, pretvorio se u običaj, da se žena krije. Musli­ manka živjela je zatvorena u svojem stanu ili u jednoj mračnoj sobi; nije smjela, da ide na trg, ili u dućan, da kupi potrebne za kuću stvari, sve je donosio muž, muško dijete ili sluga. Nije smjela, da iziđe s djecom na vazduh, na sunce u gradsku Bašću. Kad bi musli­ manka oboljela nije smjela ni da dopusti, da je pre­ gleda muški ljekar. Muž stare žene i hodže čuvali su, da muslimanska kuća ostane zatvorena za vanjski svijet. Mušepci na prozorima kuće, čaršaf i jašmak na glavi čuvali su starinski običaj i navodno moral. Kad je muslimanka oboljela, zvala je neke žene, koje su namještale matericu, a davale pritom trave i mehleme. Jako slabunjave žene sjedile su na podu u mračnoj sobi, rađale su i dojile djecu, bolovale, potpuno uvje­ rene, da »žena ne može da bude zdrava, jer rađa«. Prva moja djelatnost sastojala se u poučavanju ženskog muslimanskog svijeta o potrebi i koristi lije- ‘пја. Posjećivala sam sreske varošice i zvala sam eko muktara žene, da se pregledaju i da se liječe, ne su se javljale, no ispočetka nisu htjele, da dođu na određeno mjesto sastanka; morala sam da hodam od kuće do kuće. Prilikm takovih putovanja pronašla sam u Žepču, Srebrenici i Zvorniku puerperalnu osteomalaciju.1) Budući da ni jedna od ovih bolesnica nije bila prije od ljekara pregledavana i liječena, bolest je poprimila najjaču formu sa teškim bolovima, grčevima i anatomskim promjenama svih kostiju trupa, a svrša­ vala se marazmom, (svega 50 slučajeva u tuzi. okr.) Kad sam bila premještena u Sarajevo pronašla sam: 1900. g. u Sarajevu 21 slučaj osteomalacije; 30 slučajeva u sarajevskom i travničkom kotaru. 1901. g. u Sarajevu 38 slučajeva osteomalacije; 49 slučajeva u sarajevskom i travničkom kotaru. 1902. g. u Sarajevu 55 slučajeva osteomalacije; 14 slučajeva u sarajevskom kotaru. Sve su bolesne od osteomalacije žene pripadale najsiromašnijem i najkonservativnijem staležu; sve su bile muslimanske vjere. U Sarajevu su sve gotovo stanovale na prema sjeveru okrenutim obroncima Тгеbevića, (Berkuša, Balibegovica, Berkuša). Što se tiče srezova, tamo sam konstatovala osteomalaciju (puer­ peralnu i senilnu) u brdovitim predjelima, i to u uskim mračnim, vlažnim dolinama i gudurama. *) Osteomalacia in Bosnien (Kreis D. Tuzla). Dr. Teodora Krajevvska in Sarajevo. Wiener Medicin. Wochenschrift Nr. 38 u. Fortsetzung 1900. 75 �kod istraživanja etioloških momenata osteomalacije kuha crna kava na mangali, na podu se razvija tijesto došla sam do zaključka, da zatvoreni život musliman­ za pitu i suše se gotove jufke tijesta: iako je pod za skih žena u mračnim sobama bez zraka, bez kretanja sušenje tijesta zastrt, ipak nije dosta čist za ovaj po­ i bez sunca, česti porođaji, dojenje djece po 2 godine, sao. nedostatna hrana, kao i što vlažni stanovi u kućama, Osim gore navedenih običaja, koji se mogu sma­ koje se nastanjuju na vapneno porozno kamenje obronka trati kao etiološki momenti uspjevanja tuberkuloze, još brda, jesu uzroci osteomalacije. se mora da istakne prodaja ili dijelenje s ir o m a š n o m U mojem izvještaju рге 25 god. kazala sam: s v j e t u starih stvari iza smrti jednog člana porodice »Nadam se, da će takve bolesnice, koje u najvećem bez prethodne dezinfekcije. stepenu marazma provode cijele godine u jednom čošku Kako sam to u mojem radu »O tuberkulozi u mračne sobe i svoje stanje karakterizuju riječima: Sarajevu« istakla1), kod muslimana je najveći broj »nisam ni živa ni mrtva« doskora postati rijetkost«. smrtnih slučajeva od tuberkuloze, kod jevreja je morIsti etiološki momenti pripravljaju tlo i za drugu latitet najmanji; kod pravoslavnih nešto manji nego endemičnu bolest u Bosni, t. j. tuberkulozu, kojoj sam kod katolika. Razmjerno cijelokupnom broju svake grupe stanov­ u samom početku moje službe u Bosni obratila osobitu pažnju. Kod muslimanskih porodica racionalna, diete- ništva smrtnost od tuberkuloze iznosila je u Sarajevu kod: tična terapija ili promjena vazduha rijetko se davala m uslimana Pravoslavnih Katolika Jevreja 21.000 15.000 18.000 7.000 provesti; profilaktične mjere (izolacija bolesnika, dezin­ 1923. g. 6б1п 29 4®/oee 24 ili 14-5e/eoo29 ili 149e/0„o 3 ili4 fekcija stana) nisu se prije davale provesti nikada. 1924. > 93 » 41-3«/ooo 36 »22'4e/ooo 38 » 197e/„oo 8 » 1V4°/e«o Starinsko uređenje muslimanskih stanova i namje­ 1925. » 69 » З0'7°/О00 23 »139%»,, 39 » 20'0°/О1|О 2 » 2-8%„ štaj, koji ne odgovara zahtjevima higijene, ostao- je ■ ^22^ 83 106 13 većinom isti; stola, stolica, kreveta nema. Od starinskih običaja korisnih za zdravlje ostala Kod konservativnih -muslimana -stari je običaj ostao je kod muslimana skidanje cipela pred vratima sobe da svi članovi porodice spavaju ^ u je'dnoj ili u dvije ili stana. Također sačuvao se lijep i u mnogom higi­ prizemne sobe, a cijeli gornji kat, da stoji prazan—r~ jenskom i socialnom pogledu pohvaljen običaj, da služi za primanje posjeta u svečanim prilikama. Sobe početkom ljeta .čitava porodica ide na ljetovalište na su pretrpane još radi patriarhalnog običaja, da o§im selo, gdje ostane do kasne jeseni. članova porodice i služinčadi u muslimanskim kućama Trideset i pet godina je prošlo odkad slijedim ima često nekih starih žena i djevojaka sirot^ koje život i napredak muslimanskog stanovništva. Mnogo nešto rade u kući, a dobivaju za to prenoćište i hranu. je od onda starog propalo, a novog se stvorilo. Kod Posteljina se u jutru nedaći, ne iznosi na prozore, muslimana također zapadna kultura probija sebi put na sunce, nego sve: dušeci, jastuci, jorgani zatvaraju preko starog konservatizma. Kod mnogih porodica se u ormar t. j. u (zagrađeno odijelenje sa jedne strane inteligentnih muslimanskih krugova opažaju se reforme peći.) Ovaj običaj, da se posteljina u jutru ne zrači i u mnogome pogledu. Najvažnija je činjenica, da je ne iznosi na dvorište na sunce, veoma je pogibeljan muslimanska žena izišla iz kućnjeg zatvora na vazduh, za cijelu porodicu pri oboljenju jednog člana porodice na sunce. od tuberkuloze. Često sam konstatovala, da u slučaju Nadam se i želim, da će tako isto, kako je u toku oboljenja od tuberkuloze jednog člana porodice obole od 25 godina gotovo nestalo osteomalacije, sa vremenom ne samo oni članovi iste porodice, koji usljed nasle- nestati i svih onih osobina, koje se još opažaju kod đene konstitucije imaju sklonost ovoj bolesti, no i one muslimanskih konservativaca, a koji sprećavaju fizički, osobe, koje su rodom iz druge potpuno zdrave poro­ intelektualni i ekonomski razvoj muslimanskog stanov­ dice, i ne stanuju zajedno s bolesnikom u ovoj oku- ništva Bosne i Hercegovine. ženoj sredini. >) O Tuberkulozi u Sarajevu (prilog proučavanju tuber­ Od starih nehigijenskih običaja sačuvao se kod kuloze kao socijalne bolesti), Dr. Teodora Krajcwska. siromašnog svijeta običaj da se pod upotrebljava ne Glasnik Centralnog Higijenskog Zavoda knj. III. br. 1—3, samo mjesto kreveta nego i mjesto stola. Na podu se 1927. god. Beograd. Читајте и претплаћујте ce на „Гајрет 76 �Hamdija Mulić Pred kulturnim pokretom Muslimana u Bosni i Hercegovini Danas se u našem javnom životu osjeća dosta Islama, kako da se racionalno shvati islamska nauka. burna borba. Razumljiva pojava, jer dolazi na pragu Naše su hodže naučile narod da uvijek i za svaku novog vremena. Mi smo danas na prelazu iz starih stvar, pa spadala ili ne spadala u vjeru, pita: je li običaja u nove, modernije, što ih donosi novo vrijeme. »džaiz«, ili nije. Tako su narodu dati mnogi krivi, ili Starima je dakako neobično. U čemu su gotovo svoj čak pogrešni, protuislamski pojmovi. Zato je u nas i vijek proživjeli, teško im je sad mijenjati; teško im se nastao čitav haos u različitim tumačenjima vjerskih rastati sa životom i običajima koji su duboko ogrezli »mes’ela«, tako da o tome danas raspravlja i pozvani, u krvi, usađeni u dušu. a još više nepozvani. Zato mi danas bosansko-herceTe je borbe bilo u svim vijekovima i u svih na­ govački muslimani odajemo sliku imitacije (taklida) roda. Vrijeme ne stoji, pa ne miruje ni čovjek. Prirodno pravih muslimana. je da se sve kreće, pa i čovječji um se razvija i nastoji A što je još najgore, v iš e p u ta m i š l je n j a da se kreće naprijed, ka progresu. Ko ne ide uporedo i n a j v e ć i h v j e r s k i h k a p a c i t e t a , n a r o č i t o s vremenom, taj ostaje, nazaduje. Druga vremena, pa a k o ’j i e š t o t u m a č e u n o v o m d u h u v r e m e n a , i drugi način borbe za život. nij-esu m j e r o d a v n a z a n a š e n a j o b i č n i j e Nije čudo što se i u nas nastoji da se mnogo p a l a n a č k e i s e o s k e hodž e . I zato nije čudo štošta prilagođava duhu vremena. Mnogo je štošta u da je naša masa ovoliko zaostala. Ovake »hodže«, nas nesavremeno, neproduktivno, potreba da se to koje ubijaju zdrav razum, čine štetu i vjeri Islamu i zamijeni novim, savremenim i korisnijim. Još je manje nas muslimane ostavljaju u mraku. čudo što se u ovome nastojanju angažuje naročito i Danas kad ljudski um kulturno napreduje, treba svjesnija omladina. Mlada duši lakše nazire novi-dah— i islamsko vjersko tumačenje da bude na istoj visini. vremena, lakše kapira i prima. Naposljetku, ko da joj Г ako i jedna vjera, ono zaista Islam, može da ide i zamjeri kad želi da se brjne zadvoje^vrijeme u kome uporedo s napretkom i kulturom, jer izvori Islama će da živi. To je, eto^prifodno i ne može se omesti: nose u sebi svu garanciju za to. To se i laiku po-* s a m o s e m o ž e to m e p o m o ć i, tim e z r e l i j e svjedočava ko poznaje islamsku prošlost, a i sama sadašnjica, pogledom na razvitak kulture, očito do­ i b o lj e u p r a v l j a t i . Međutim, u toj našoj/ borbi starih i mladih, osjeća kazuje mnogo koješta što je u Islamu predviđeno i se silno međusobno nerazumijevanje, tako veliko raz- muslimanima dato prije 1400 god. mimoilaženje i protivnost. A to ne znači dobro. Ovake I dok s jedne strane krivimo našu ulemu, dotle pojave mogu da ometu najnaprednije podvige, ako s druge strane odmah mislimo i na našu inteligenciju. ništa, ono da protivnički tabori dugo zaostane u praznom U nas je, poprečno uzevši, malo i dobre, savjesne in­ prepiranju. Nama su, naime dragi i inače dugi i prazni teligencije. Pa i taj mali broj te inteligencije nije svagda razgovori, pa makar i u zavađenom tonu. 1 bosanski na svome mjestu. Ogriješila se i ona o našu masu. je muslim »tvrde glave, tvrda srca«. Ali tako se utaman Ako iko treba da je svjestan našeg slabog položaja i gubi mnogo dragocjenog vremena, a izgubljeno vrijeme slabog prosvjetnog stanja, to je inteligencija. A ona nas u radu teško se nadoknađuje. često zaboravlja, šta više zanemaruje, da u tome po­ Pa gdje leži uzrok ovom našemu nerazumijevanju ? mogne svom narodu. I ne samo da dobar dio naše Masa našega naroda neprosvijećena je. Nije u svoje inteligencije ne radi za narod, nego se čak i otuđuje vrijeme upućivana i pripremana, da pametno preturi od njega. Nije po srijedi tu krivnja današnjeg mate­ promjene, što ih donosi novi duh vremena. Oni čija rijalizma, nego i nehaj. Ima čak slučajeva i nezahval­ je to bila zadaća da narodu postepeno otvaraju oči nosti prema svome narodu. To su vrlo nemile pojave. kako bi zdravije pogledao na svijet, nijesu činili svoju Začudo, kad zatreba povjerenje naroda, n. pr. za dužnost. I u ovom pogledu, svi smo krivi. U prvome neki dobar položaj, onda i još kako cijeni se narodno redu kriva je naša ulema, hodže. Naš je narod uopće povjerenje, narodni glasovi i kuglice. Upravo izgleda silno pobožan. On mnogo vjeruje; on često sve spaja kao da je taj narod stvoren zbog inteligencije, a ne s vjerom. da narodna inteligencija služi narodu i otadžbini. Koliko Vjera mu je usađena u dušu. I u tome se, mjesto bi se moglo pomoći narodu i usput, a kamo li da se dobrog vjerskog odgoja, učinilo mnogo grešaka. U nas svojski pregne na rad, to u nas svjedoče do sada samo je mali broj dobrih hodža, prave uleme, koja poznaje neke časne iznimke. Islam. Jedna čitava masa poluhodža, rasijana je po Da je bilo u nas ljubavi za neuki narod, samonašim krajevima i tumačeći vjeru Islam, a ne pozna­ pregaranja i prosvjećivanja masa narodnih, ne bi sada vajući dovoljno ni temelje Islama. Pričalo se o svačemu, ni bilo ovolikog nerazumijevanja. Sada dolaze na red a najmanje se tumačili pravi i glavni principi vjere djeca, naša omladina. Dašto, i naše je omladine najviše 77 �neprosvijećene i neuzgojene. Pa ko se je za nju brinuo',? štovanje kućnog praga. Život je školovane omladine Pripuštena sama sebi, baš u ovome haotičnom previ­ pun iluzija. Iluzija je kod mladeži ono što joj daje ranju u kome se danas nalazi naše društvo, otišla je krila i snagu. Zato je ovako sad hitro i uzela »revo­ nevaspitana omladina daleko i od makar i primitivnog lucionaran stav«. Navala mladosti izgleda uvijek ko uzgoja svojih konzervativnih i nehajnih roditelja, kao ratni napad, okršaj. Mladež uvijek misli da će pobije­ i od pravog savremenog kulturnog života. Došla ne­ diti, pa tu valja pobjedu i i s k o r i s t i t i . A tu mladež pripravna među dva svijeta: među tminu i svijetlo, pa najviše i posrne. Mlada je krv kao nabujala rijeka, se naravno neupućena priklonula mraku, jer ne umije bukne, ruši, razara. Hoće da primi novo. Sad valja da da prima prave zasade kulture. Zato joj imponiraju se to novo mudro gradi i prilagođava. Nije dosta samog formalnosti, goli podražaji, pa sve prima iz novog života plamena, treba i žara. Zalud i najbolje početi, ako se ono što je po vrhu, što za nju predstavlja tobože ne umjedne pametno i sopstvenom snagom raditi na modernost i civilizaciju. Najlakše se prima otrov ismetlje izgradnji boljeg života. Sve novo ulazi u život postepeno, što donosi lažna civilizacija. Pa što je najgore, naša evolucijom. muška omladina postepeno prenosi tu zarazu među Pred nama su dakle različiti problemi koji hitno naše još neokaljano ženskinje koje je barem dosada čekaju svoje riješavanje, ne samo u goloj riječi, nego sačuvalo naš porodični moral. Pođe li ovako dalje i u živom, sistematskom radu. Tu je pitanje reorgani­ tu će nam se izrovati ljuta rana koja se najteže liječi. zacije funapređenja našega hodžinskog staleža i njenog O tome mi malo razmišljamo, pa bojati se da nam to naprednog tumačenja Islama; tu je riješavanje problema ne ocrni i budućnost nepismenosti te organizacije rada na prosvjećivanju S druge strane ima u nas nešto i školovane masa; uzgoj i zaposlenje obospolne omladine, podizanje omladine. To bi nam bio još najbolji kapital, kad bi narodne privrede i t. d. ga znali da održimo na visini i u porodici i u školi. Pođemo li složno i ozbiljno na taj rad, svi mi Bojati se zbog naše nemarnosti da i na ovaj dio naše najpreče uzdanice ne pređe ’rđa.~ Omladina je neiskusna, stari i mladi, o č e v i i d j e c a , onda ćemo mirne duše treba joj pomoći savjetom starijih i pametnijih, a i ona moći nazvati ovaj današnji naš pokret: k u l t u r n i m treba da se navikava na ppsliišnost, upravljanje i na p o k r e t o m m u s l i m a n a u Bos ni i He r c e govi ni . • -F, Г А Ј Р Е 7 0 В ГЛАСНИК \ n& z ?f\W Предсшавка Гајреша padu иреузимања Вакуфског Сирошишта Прошлих 25 година Гајретова опстојања, испуњено je радом око културног и просвјетног придизања муслимана. Једна од највећих Гајретових заслуга у његовом досадањем дјеловању јесте та, што муслимани имају данашњи број своје интелигенције и школованих људи. Данас, након четвртину вијека Гајретова рада, слободно можемо устврдити, да je он помогао и ишколовао 70 —80e/0 од свеукупног броја муслиманске интелигенције. Баш зато се данас опћенито међу муслиманима и тврди, да je Гајрет постао носилац идеја културе и просвјете међу муслиманима. Према заснованом плану, идућих 25 година свога рада Гајрет ће употпунити и са радом на социјалном пољу, a специјално на збрињавању сиротне и неопскрбљене муслиманске дјеце, мушке и женске. Taj рад међу муслиманима досада, уопште није био ни организован. У колико се у том правцу нешто и подузимало, није се ни из далека удо■ољавало насталим потребама, поготову данас када je тај рад постао скоро важнији и потребнији од сваког другог рада међу муслиманима, јер муслиманске породице западају даномице у све већу економску биједу, a природна je посљедица да се из таквог стања срља ка моралној пропасти. Ове околности су утицале да се Главни Одбор Гајрета одлучио са свом збиљом, да у будуће поради и у овоме правцу, поуздавајући се у потпору и свијест нашег елемента. Приликом задњег засиједања Вакуфског Сабора.Главни Одбор Гајрета je упутио Сабору представку у овоме погледу. У тој представци Главни je Одбор изразио своју спремност да преузме постојеће вакуфско сиротиште с тим да ra потпуно реорганизује, како би одговарало свима no* 78 M 1 $ ", требама и захтјевима. Уз то je Главни Одбор у тој представци изјавио се спремним да и овога пута — када.се Вакуф налази у хаотичним финансијским приликама — притекне му у помоћ, не тражеКи зато никаквих финансијских протууслуга, исто онако као када je Гајрет прије 8 година преузео од стране Вакуфа распуштене средњошколске вакуфске конвикте у Сарајеву, Мостару, Тузли, Бихаћу и Бањојлуци. У представци je Вакуфском Сабору речено, да ће Гајрет, у случају ако му се уступи то сиротиште, потпуно га реорганизовати. У том сиротишту Гајрет би годишње издржавао no 100 дјеце мјесто што их je смјештено данас око 60. У сиротишту би била два одЈелења и то једно за мушку a друго за женску дјецу. Упоредо са т а два одјелења, Гајрет би успоставио и муслиманско обданиште за смјештај, преко дана, сиромашне дјеце за вријеме док њихови родитељи зарађују свагдањи хљеб. Устројство рада и науковања разликовало би се од досадањег у томе, што би Гајрет уздржавао у сиротиштима сиротну и неопскрбљену дјецу само до завршетка основне школе. Након тога, женска дјеца би била примљена из сиротишта у Гајретов женски средњошколски конвикт, a мушка дјеца премјештала би се у поједине мушке Гајретове средњошколске конвиктс, гдје би похађала разне средње и стручне школе или пак у Гајретов Шегртски Дом, гдје би изучавали разне модерне занате. У које би школе била упућивана та дјеца, овисило би о њиховом интелектуалном развитку. О дјеци, коју би Гајрет примао и издржавжо у сиротиштима, друштво би преузело сву бригу све до њиховог потпуног оспособљења за живот. З а читаво вријеме, док су дјеца у сиротиштима, a и касније у средњошколским �конвиктима, васпитала би се у лијепом ахлаку и исламијету, биле дупком пуне, тако да се морало повратити иного свипод иадзором и према директивама Улема-Меџлиса или јета, не нашавши мјеста. којег другог форума, кога зато одреди Вакуфски Сабор. Ha овој забави присуствовао je и велики број тежака Ha овај начин Гајрет je хтио, с једне стране да пот- из околице, a нарочито из села Шија, те je само из овог помогне Вакуф и растерети га за дуги низ година, a с друге села било присутно око 70 домаћина. Забаву je посјетило стране да потпомогне милет, којем Гајрет тако корисно скоро цијело грађанство града Тешња, a присуствовало je служи. Природно je да би Гајрет у том случају био опте- и много врло угледних гостију, пријатеља Гајретових из рећен и да би према томе морао тражити даљње изворе Теслића. Било je и појединачних гостију из Добоја, Усоре, својих прихода, јер би његови трошкови на само сиротиште Грачанице, и из Бањалуке. изнашали годишње око пола милијуна динара. Kao протуПрограм забаве изведен je на опште задовољство приуслугу Гајрет je тражио од Вакуфа једино то, да му пре- сутних. Подутисцимаодличног извођења програма, присутни пусти у власништво постојећу зграду сиротишта са ин- су остали на анимираној забави све до сванућа. За овако сјајан успјех Гајретове забаве у Тешњу вентаром. Из opora се јасно види колике би биле користи од тога, много су допринијеле учитељице и то: гђа Софија Стопа, да je Вакуфски Сабор исправно схватио ову понуду Гајретову Милана Вокић и Шемса Масло, na им се и овим путем и да je удовољио његовој представци. Али нажалост, и овог изриче најтоплија хвала и признање за њихов пожртвован рад. пута, као и увијек послије Ослобођења, превладале су у Како смо извијештени, након ове успјеле забаве, успјеси Гајретова рада у Тешњу су осигурани, јер je коначно Вакуфском Сабору друге тенденцже, које no својим посљедицама, како смо се могли сви да увјеримо, нама муслима- увидио и тамошњи наш свијет, да je једини Гајрет у стању, нима врло мало користе. Гајрет je и овога пута одбијен, да муслимански дио нашег народа изведе на прааи пут и и тако je Сабор ријешио да и у будуће тече све како je- и уведе га у коло осталих културних народа. Главни Одбор Гајрета се овим путем захваљује како досада текло, сматрајући да je то корисније no елеменат, коме треба и Вакуф да послужи. Гајрет je дакле, иМао своме пододбору у Тешњу, тако и свима оним, који доприприлику да се још једанпут разочара у нашем Вакуфу, у- несоше овако лијепом успјеху забаве. мјесто да те двије наше установе у свему иду>руку под Праареме у ировинцији за Гајрешове бајрамске руку, јер су им циљеви истовјетни. заб^ве Најуспјелија Гајрешова забава у рровинц:ј'< Дана 5. јануара о. г. пододЉр, Гајрета у Љубушком приредио je врло успјелу Гајретову забаву са чистивГпфиходом од Дин 13.11925. Од како je дошао у Љубушки вршиоц поглавара среза г. Али еф. Орман, отБда^је Љубушки опет оживио и почео успјешно радити за Гајрет. Горе споменута забава успјела je изнад сваког очекивања, a и морални успјех био je изванредан. Забава je била врло добро посјећена од најугледнијиЈ^грађана без разлике вјере и партије, тако да су просторије тамошњег хотела биле дупком пуне. Програм забаве изведен je на свеопште задовољство публике, која je нарочито била усхићена пјевањем гђе Божене Лазари и свирањем на виолини г. Тодора Шенице којима се свесрдно захваљујемо као и гђама Драгици Шеници, Сабири Крехић и Рабији и Разији Махић на њиховом раду и добровољном судјеловању у извођењу npdrpaiua и осталим дужностима. Иза програма весело je текла игранка, шаљива пошта све до зоре, те су сви присутни отишли са најљепшим утисцима, a од многих се je могло чути, да Љубушки не памти овакове забаве. Уједно требамо споменути агилне сакупљаче, који no граду сакупише лијепу свотицу у корист забаве, a то су: Г. Алија Орман Дин 1.650; г. Абдурахман Садиковић Дин 1.300 50; г. Шериф Садиковић Дин 1 180; г. Зијах Махић Дин 1.060; г. A. Орман, гђа Сабира Крехић и г. Зијах Махић Дин 855; г. Салих Фазлиновић Дин 207; г. Мустафа Јакић Дин 129; г. Сулејман Гујић Дин 55; г. Паво Ковач Дин 300 и г. Хазим Крехић Дин 35. Прилози са стране износили су Дин 1.739. Агилном пододбору и његовом Бриједном предсједнику, као и свима осталим помагачима и сакупљачима, нека je испред Гл. Одбора искрена хвалл и живили! Велика Гајретова забава у Тешњу Вриједни пододбор Гајрета у Тешњу, приредио je велику годишњу Гајретову забаву у суботу, 11. фебруара о. r., која je — као и забаве из прошлих година — одскочила од свих других забава у овом мјесту, како у моралном тако и у материјалном погледу. Њен бруто приход изнио je преко Дин 8.000—, Просторије »Хрв. муслиман. читаонице« су Многи пододбори и повјереници Гајрета отпочели су са припремама за вријеме Рамазана ради одржавања Гајретових забаза идућег бајрама. Досада смо извијештени, да ће се уз бајрам одржавати Гајретове забаве у. овим мјестима: Коњицу, Гацку, Билећи, Љубињу, Вишеграду, Власеници, Сребреници, Грачаници, Кључу, Рогатици и др. Надамо се, да су отпочели са припремама за Гајретове бајрамске забаве и многи други пододбори, и ако нас о тому не извијестише. Тако ће идући бајрам попунити се Гајретовим забавама у већини срезова у Б. и X., na ће тиме овај бајрам донијети и највише користи Гајрету, како материјалне тако и моралне. Приареме за Гшрешову забаву у Мосшару Припреме за Гајретову забаву у Мостару, која ће се одржати у суботу 31. марта, већ су отпочеле. Нарочито je пробудило интересовање учествовање Гајрстових питомица-аца као и лијеп број гостију из Сарајева који се спремају да посјете ову забаву. Уз концертни дио програма, у ком ће судјеловати мостарска пјевачка друштва, Гајретове питомице из Сарајева одиграће актовку »Противници« од Ахмета Мурадбеговића. Овај комад даван je с великим успјехом на Гајретовој забави у Сарајеву, na се je надати да ће и у Мостару постићи велики успјех. Комад je с пјевањем, a гласови дилетаната су на завидној висини. Дарови из l<~адњ'1 Повјереник Гајрета у Кладњу сакупио je за Гајрет своту од Дин 100, a дароваше Дин 48 г. Мустафа Јахић, учитељ, Дин 18 Мехмед еф. Смајловић, пол. пристав и Дин 34 Хасан еф. Мулабећировић, шум. референт. Ослобођење od шакса ариликом приређивања забава У смислу задњег расписа Генералне Дирекције Пореза у Београду, Главни Одбор Гајрета упутио je молбу Генер. Дир. Пореза, у којој je тражио, да се изда генерално ослобођење од плаћања такса за све Гајретове забаве, како за оне у Сарајеву, тако и за оне у провинцији, које приређују Гајретови пододбори и повјереници. Ha ову молбу стигло je ријешење Генер. Дир. Пореза од 25./1. 1928. бр. 7238./28., према коме с е н е м о ж е и з д а т и 79 �г е н е р а л н о о с л о б о ђ е њ е , в е ћ да се з а свакик о н к р е т а н с л у ч а ј п р и р е ђ и в а њ а з а б а в а обрат е п о ј е д и н и п о д о д б о р и и п о в ј е р е н и ц и молб о м Д и р е к ц и ј и П о р е з а , na ће се о с в а к о м к о н к р е т н о м с л у ч а ј у д о н о с и т и од лука . Скреће се пажња друштвеним пододборима и повјереницима на ово ријешење, те им се препоручује, да сваки пут — када приређују забаве и тефериче — упуте правовремено молбу, прописно таксирано и уз прилог друштвених правила, Генералној Дир. Пореза у Београду, ради ослобођења од плаћања такса no тар. бр. 99 a. ; Постављање вјерских одгојитеља у Гајрешовим конвиктима Почетком септембра прошле године упутио je Главни Одбор Гајрета писмену представку пресвијетлом Реис-улулеми Господину Чаушевићу молећи га, да препоручи личности, које би требало поставити као вјерске одгојитеље у Гајретовим конвиктима. Како све до сада није дошао на ту представку никакав одговор, то je Главни Одбор no властитом нахођењу поста-,. вио за вјерске одгојитеље и то: за Гајретове конвикте у Сарајеву (мушки и женски) гг. Дервиш еф. Коркута и Хасан еф. Херемића; a за Гајретов Шегртски Дом г. Рагиб еф. Мулића. Поред тога Главни Одбор je путем брзојава ставио у дужност управама Гајретових конвиката у Тузли, Бихаћу и Мостару да безодвлачно ступе у конт^кт са мјесним муфтијама и да их замоле да споразумно.Ч њима изаберу у тим мјестима вјерске одгојитеље. Вјерски одгојитељи поред предавања о исламском вјеровању бдиће над вршењем вјерских обреда (намаза) од стране питомаца. Рад вјерских одгојитеља биће хонорисан према погодби. Инсаектор Г ajpem oBU g конвикаша Главни Одбор Гајрета на својој сједници од 22. фебруара т. г. поставио je инспектором свих Гајретових интерната госп. Алију Хромића, досадашњег управника Гајретова мушког конвикта и Гајретова Шегртског Дома у Сарајеву. Г. Хромић, поред досадање дужности управника споменутих двају интерната, вршиће и ову нову дужност инспектората свих интерната. Одобрено играње Гајрешове томболе Министарство Пољопривреде и Вода својим ријешењем од 22. фебруара о. г. број 5717 одобрило je свима пододборима и повјереницима Гајрета играње томболе за вријеме Рамазана са no 100 карата дневно уз цијену од 1 дин no карти. Моле се сви пододбори и повјереници Гајрета, у колико до сада нису организовали играње томболе, да то свакако учине, јер и овим путем моћи ће се Гајрет врло лијепо потпомоћи. Забава Гајрета у Маглају Пододбор Гајрета у Маглају приредио je у јануару Гајретову забаву, која je обзиром на материјалне прилике там. нашег свијета врло добро успјела. Чист приход ове забаве износи Дин. 2824'— Пред оснушком Гајрешова пододбора у Варешу Вриједни Гајретов радник повјереник друштвени у Варешу г. Дервиш Плевљак, управитељ среске испоставе, отпочео je у задње доба са интезивнијим радом око ширења мисли Гајретове у Варешу и околини. У току Рамазана, како смо извјешћени, г. Плевљак ће основати пододбор Гајрета, a подузео je припреме и за Гајретову забаву о идућем бајраму. 80 Нови аовјереници Гајреша у Завидовићу u Хајдаровићима Главни Одбор Гајрета разрјешио je дужности досадањег повјереника Гајрета у Завидовићу г. Хусејна Ханџића, a на његово мјесто именовао je повјереником г. Пашагу Дедића. Истодобно je Главни Одбор именовао повјереником Гајрета у Хајдаровићима г. Хасана Кикића, учитеља. Нови дирекшор Вакуфа Приликом посљедњег засиједања ново изабраног Вакуфског £аб ора, изабран je за вакуфско-меарифског директора, досадањи котарски предстојник и бивши радник и повјереник Г a ј р е т a, г. Хусеин Кадић. Овим именовањем увјерени смо да добива како Вакуф, тако и наш Гајрет. Познавајући рад и способности г. Кадића у раду за Г а ј р е т , увјерени смо да ће он знати и умјети да у хаотично стање које je прије њега владало у Вакуфу уопште, унијети ред и рад. Главни Одбор Гајрета чим je дознао за његово именовање, честитао му je брзојавно, na и овом приликом не може a да и преко јавности, у свом листу, не истакне важност тог именовања. БЕЛ ЕШ КЕ Соба Алексе Шантића Угледна госпођа Перса С. Ћоровића из Мостара, сестра нашега великога лјесника покојног Алексе Шантића, поклонила je Земаљском Музеју у Сарајеву цјелокупни намјештај пјесникове радне собе, његову библиотеку и коресподенцију. Музеј je тим стекао једну одличну аквизмцију, која ће му служити на дику и бит he јака атракција за посјетиоце Музеја. Вршећи једну пријатну дужност музејска се Дирекција овим најтоплије захваљује госпођи Ћоровић на њеном племенитом дару. И З У Р Е Д Н И Ш TBA . Д а 6u се за време рамазанских седељки могло шшо више da дискушује о нашим акшуелним пишањима, доносимо у овом броју, на штешучисшо белешрисшичког дела, чланке о нашим актуелним ароблемима. Надамо се da ћемо овим da иодсшрекнемо наше муслиманске читаоце da се јаче заинтересују за аишања чије нас остварење Bodu у бољу будућносш. У бајрамском броју нашег лисша, аоред уметничког прилога, doHeheMO богашији u биранији белешрисшички deo. И ЗВ А Н СВИ Х РУБРИИА Поводом исаравке i. X. ХВџића Г. X. Хаџић био je духовит да нам с&м исправи једну штампарску грешку у »Вечерњој Пошти« од25. о. мј Уистину ради се само о једном слову. Умјесто X. Хоџић, изашло je X. Хаџић. Тако само з а једно фатално слово no г. Хаџића, унесен ie он у списак посјетилаца Гајретове забаве.умјесто г. ХоџиКа, бившег предсједника и пријатеља Гајрета који се, узгред буди речено, не бави политиком. Осим ове услуге коју нам je учинио г. Хаџић, учинно нам je услугу и својим недоласком на забаву, као што нам чини услугу и својим загул>еним ставом спрам Г а ј р е т а , јер, уистину, његова присутност у нашој средини, сличила би плашилу за тице у прохи. Напосљетку, нас не чуди исправка г. X. Хаџића, али би могла да зачуди, може бити, кога другог ко га поближе не позна. ШТАМПАРИЈА ПРОСВЕТА,;САРАЈЕВО. �ZA BOSNU I HERCEGOVINU C e n t r a la : Sarajevo Sje d iš te Direkcije, Beograd Filija le : Brčko i Novi Sad Med. Univ. Papirnica Hamdija Kopeić specijalista zubni liječnik Sarajevo, Strosmaierova ul. — Telefon 619 S A R A J E V O , Jeftanovića ulica broj 1. preporučuje bogato skladište Ordinira s v a k i m danom od 9—12 sati prije podne i od 2—6 sati poslije podne pisaćeg i rteačeg materijala \ ШТАМПАРИЈА SVAKI MUSLIMAN T R E 8 A DA KUPUJE SAMO ПРОСВЕТА ШТАМПАРСКО - ИЗДАВАЧКИ З А В О Д G A JR ET O V И з p a tj у j e C IG A R P A P IR разноврсне банковне, трговачке и индустријске тисканице у бојама као: дионице, уложне књижице, чекове, дипломе и т. д., те разна стручна дела, календаре и остала издања солидно, брзо и no умереној цени. Властита књиговезница израђује све врсте трговачких књига и протокола, као и разне галантеријске и картонашке послове no мери и нацрту. jer kvatitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i ,,Gajret“ Narudžbe: TVO RN ICA CIGARPAPIRA САРАЈЕВО Александрова бр. 6 - Телефон бр. 356 Књиговезница •- Стереотипија S. D. Alkalaj, Sarajevo može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu �Jlllll1""...I I P ..."III........1 Г ..... IIP1".....Illllll.......g r ...lllllll.........III1.....I H ...■'■'Ulili........lllllll.........111....... I P ...... III.......... B A N K A G A J R E T D. D.. S A R A J E V O i Akcijski kapital Din 20,000.000 -, Rezerve Din 2,000.000'Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovalštena je za trgovanje sa valutam a i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podupire razne kulturne i humanitarne ustanove. Od čiste dobiti daje 1 0 % Kulturnom i j-n lh iii fia irp t'* u r u s iv u „ u n j i e i . Prosvjetnom Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Oajret najbrže i najkulantnije. - Uloške ukamaćuje najpovoljnije, i isplaćuje iste u svao drba. lllllll;....Illlllllllll...............................................illllll,:...illllll...llllllllllllllliiiilllllllllllllllliiiillllllllllllllllllilllllllllllllllllllllllllllllllllllinilJ^ i BOSANSKA INDUSTRIJALNA I i ! T R G O V A Č K A BANKA 0. O J i SARAJEVO, i GAJRETOVU Strosmajerova ui br. 12 * Potpuno uplaćena dionička glavnica џ Naručujte i kupujte samo ) џ kremu za cipele i Dinara 20,000.000 - •) ♦ ^ Rezervni fond J Dinara t Prima uloške na šteti nj u, vrši doznake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, finansira i ndus t r i j s ka i trg o v a čk a poduzeća. f t f ^ 4,300.000-—| T T T f Interurban t el e f o n i broj 605, 865 i 555 £ Filijale: ^ | jer je ona najbolje kvalitete i donosi lijepu korist GAJRETU. Naručuje se kod Milana Kovačevića Novi Sad, Dunavska ulica 10. Glavno zastupstvo za B. i H. Agentura RUDOLF BOIĆ, SARAJEVO Bistrik, 25. Telef. 783. Pošt. pret. 75. Beograd, Zagreb, Novi Sad,Tuzla, Split Temeljna glavnica 40,000.000'- dinara. 1 I Usta Slila Č ekovni ra ču n kod P o šta n sk o g če k ovnog zavoda filijale S arajevo broj 2172. Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju općine grada Sarajeva koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. ZALAGAONICU � https://kolekcije.nub.ba/files/original/99ace25516a3ed0de9965b51b364d85b.pdf 7d2059ae48c746c2e2fc07d6a5775e41 PDF Text Text $ g C,JSD. Ri/a er. Muderizović. лист зд лод д о т ш s a к у л т у р т о И Ш Н6МСКЛ ТТСДИЗАНА МУСЛИМАМА 16. M APTA C A P A J E B O 1928. Б Р О Ј 6. У ређУ Је: Х А М 0А ХУМО �С а д р ж а ј : Х а м з а Х у м о : Бајрам и ja. Гл асов и м л ађ и х: С а ф е т A. Б у р и н а : Окована младост. Х а м и д Д и з д а р : Вечер. Х у с н и ј а Ч е н г и ћ : Нрошлост у сну. X a с a н К и к и ћ : Капетанче. М и р з а С а ф в е т : Хајјамове Рубаије. Х а м и д Д и з д а р : Врисак једне младости. '• _ ~ X. X.: Нашто све миелим прегледајући европске илустроване ревије. Поводом 16. године no смрти Османа ТЗикића. Г а јр е т о в гл а с н и н : с ф м а н Бегановић. Резултати Гајретова рада у цифрама. Пред оснивањем Гајретова Жрнског Шегртског гД ом а. у ; Предсједник Гајрета приређује ифтар питомцима и питомицама Гајрета. Мевлуд у Гајретовом Женском Конвикту. Лијепа пажња према питомцима уХарајевском Мушком Гајретову Интернату. Прилози из Љубушког. - '■ Прилози из Грачанице. Опорука угледног Јевреја нашем Гајрету. Директор Вакуфа — утемељач Гајрета. Т1озив иододборима и повјереницима Гајрета. . Нови пододбор Гајрета у Бијељини. Многобројне забаве Гајрета у провинцији. Предавање о Гајрету у Невесињу. Играње Гајретове томболе. Оснивање Гајретова женског пододбора у Стоцу. Положио испит. Предаја дела о »Соколовићу« његову преводиоцу. ‘ Белешке. . _ -- Из Уредништва. '<К-- Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друштва за културно и економско подизањ* муслимана, излазн 1. и 16. сваког месеца, a цена му je за нашу Отаџбину 100 диндра на годину, a за све остале земље преко границе 200 динара. Ђаци добивају лист у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. Поједини број стоји 5 динара. Директор Х ам ид К унић Уредник Х ам за Х умо Штампарија Просвета, Сарајево. — Власник друштво »Гајрет«. — Главни и одговорни уредник: Х ам за Хумо. �Хамза Хумо Бајрам u ja *■ Л / u Пао je снег на кровове и торњеве. Мир je у душама, a мисао отворена у тишини. Осмех вечности лебди над животима као нада. Беле се друмови, беле се брегови и душе су чисте на празнички дан. Срећни су који верују, a још срећнији који сазнадоше. Тако мислим, стојећи крај прозора. Гледам у снег и осмех ми трепери у души и у мислима, иако су земаљска добра далеко од мене. И живот je, кажем, осмех вечности, али з а ретке. A чија душа није насмејана, живот га само мрко погледа. Ето, ja ништа не желим, a у животу зажалим за много којечим што ми се прелепо учинило у њему. Сетим се неког пролетњег дана и испружим руке за њим. Сетим се неке лепе жене и буде ми жао што je увенула. Снег се бели у добрим душама. Ja милујем сам себе од неког неисказаног задовољства и комшије мисле да сам полудео. Јест, шапћем, боље и изгледати луд, него ли с глупим разговарати. A ja имам благо које ми нико не може да одузме, јер оно je тако велико да ra нико не може да понесе. Стекох га још у раном детињству. Оно je з а вас бајка, a и рођено je у бајци, у мом детињству. Кроз живот, оно ми je постало невидљив ослонац и штап у најтежим часовима поклецања. To благо je осмех у мојој души и у мислима. Не знам да ли сте га кад приметили на мени, a не знам заправо ни кад се ни како оно родило. Да ли под погледом моје мајке, или у ветру на њивама. Али свакако, оно je уско везано з а моје детињство и з а осећање детиње радости у претпразничко вече. Једном давно, у дубоко закопаним успоменама, уочи Бајрама, мајка ми je шила кошуљу до у касну ноЂ. Она и кошуља биле су моје две највеће радости. Расла ми je душа од превелике среће, a после, сан ми je обукао ту белу кошуљу и ту ноћ слушао сам песме какве после у животу никад нисам чуо. A сутра дан, осванула je бела кошуља поврх моје главе. Ta давна срећа много je лепша од моје данашње среће. Раним јутром, у џамији, чуо сам заносан тегбир из стотину радосних и побожних грла. Било je ту гласова тешких и меких као кадифа и танких и лаганих као фрула. Али, то не беше она сневана песма; то не би она ни кад топови запуцаше, ни кад кроз прозоре сунце обасја џамију као милост божја, ни кад свима очи осузише радошћу. И ja се заплаках од среће, али се сетих и радости коју други не осетише. Могуће, да се тад родило моје 'благо, и из дана у дан губило свој сјај, док, напослетку, не угасне са мојим очима. И сад, оно као златна нит дрхти кроз мој живот и тањи, тањи до прекида. 0 , далеко су те лепе успомене, негде дубоко, гомилама доживљаја, затрпане у души. Па ипак, њихово светло пробија и кроз хумке. Тек кад овако забеле кровови и свети мир падне на махалу у бајрамске дане, оне оживе у тишини душа и трепере као бледи и добри осмеси. Заш то ми je осмех у души и мислима? Могуће и зато што још сањам и живем као дете. 81 �ГЛАСОВИ МЛАЂИХ Гласови су муклм, безбојни: падају no засењеним зидовима и остају у црним собама тихи, суморни . . . Окована младост Процвале баште посуте бехаром разбуђени снови отопљени заре, a махале старе пробуђују младост низ непеван акорд исцветале среће. Чекајте, чекајте, уморни путници, на прашним друмовима, са штапом у руци, с’ немиром у души! Кафези се светли распевали градом и уморни страхом затворена сјаја расипају кикот, смех радосна госта и неверу грешна пробуђена маја. Чекајте! Станите! Спустите тешка, уморна тела: ноћ ће вас бескрајно прекрити тамним сенама Вечерњег Смирења. Хамид Диздар Девојко, што венеш за застором белим и раскошу сненом изађи у баште и окупај тело шадрваном сунца и пролетњом сеном. ПрошлосШ у сну Снеси оковане снове, чежње, сање уткане у младост безбојна живота. Незнана, кад везеш на џерџефу лаком на чардаку чежњу кафезове песме, распи смирај душом м пролеће вбзом и сан старе мајке седовласе Есме. Нек зазвечи гривн^ саткана од зл ата и запева песму уморна весеља и рзањ а ата, a скривена сл^тњ а и дозрела жељ; I миловања жедних, нек пронесе младост кроз срећу и живот. i IJIUIIU ... ' A |едра Незнанко, што кријеш з а к процвала у снегу седефнога тела проспи кроз пенџере миловања ведра и заборав скрхан и сећања свела. Процвали бехари у баштама тихим, отопљени снови лепоту ти заре a далеко негде, кроз подне у светло расцветава песма с високе мунаре. Сафеш A. Бурина Вечер Последњи осмех сунца тужно задрхта на шиљатом врху јаблана и, без гласа, умрије. Звона у даљини и шум молитава. Шапатом зборе плаве шуме у тишини, загрљене с мирним вечерњим сенама. У маглама нестају даљине и напуштена обала спава, уморна. 82 Како теш ко дишем; Огромна сјена сунца пригњечила прса; Стењем, стењем, стењем; Дах бива све краћи. Душа се грчи у епилептичним нападима Док тијело остаје мирно З а све катастрофе у души. Сви се разбјегли као да ми je боље, 1ико да погледа на отворена врата, и да се јави. Друже отвори тајне претинце на моме срцу, Извади мој лик Што сам га пред својим очима заклонио Да гледам, да не видим. Што никад нисам дубље загледао у своје очи И себи био добар друг? У мојој души умире витез У одрицању свега што би ме з а прошлост везало. Црни хати истркују кроз мој сан K6 нешто што никад није ни било. Пролазим дворима својим; Пењем се на врх куле. Шума још није пролистала. Дворишта празна. Силазим на капију. Вичем из свег грла Надносим руке над очи, Нико се не одзива. Лупам на прва врата; Добро су затворена. Мјесец обасјава старе зидине И мој на бедему грдно искривљен сјен Ко страж ар што гледа на друм. Лупам још јаче, Одзвук се враћа И бива ми још теже. У месу заривеним ноктима У јутру ме налазе помодрелог од ћутањ а. Хуснија Ченгић �Хасан Кикић Каиеш анче I. Било je управо уочи понедељка кад Пашинци отеше старом Маши мухур и дадоше га Ибрици Капетановићу. To чули Машини синови na узлетили уз Лаз са сјекирама. Машо их присрео na запомаго: — Не, синови, ако Бога знате, горе je о н . . . побиће вас, побити! — Ко, коо, не бојимо се ми 1? — викнуо му старији na оба просунули крај њега. A неко утрчо у Арнаутову кахву и реко то Ибрици. Он изашо на мерају na се искренуо. — Дјецо-о. . . што сте се ви то запјенили ? Бего из десет корака завитлао сјекиру, a она звизнула ко пал&. Фехдо зацичо na и он своју за витло. Ибрица се само насмијао na једну дочекао у руке о другу одбио ногом. — Ехе-е, дјец о о ... колико ћете сада отр ага!... Бего хтио да сви^не од једа na зафрљио први камен што му je пао у руку^.. .^Ибрица им подвикнуо na нагео на њих a они оба стуштили низ Л4зХ7~ — Ехе-е, дјец о о ...! м 'X / Код Мује Седле на чардаклији сједи Мехмед терзија, Аљо Хусанов и Нашко Мешкин. . . Седлб им дијели с табаклије, a све цвате: — Е вала људи, е ваш Л 1.. баш нека се зна кад и Пашинци промијенише мухтара! To он дијели џабицу јер му je нови мухтар у вољи. — Ma вала, људи, срамота je говорити на сва ова уста, али ко није заш та, није. . 1 V то говори Мехмед. — Зар није било, срамота je ово говорити, ругло и Богу и људима да Mamo носа м у х у р ... na да je макар наочит ако ништа друго I . . . — Објесим му ja и памет његову кад се он боји викнути на човјека, a камо л и . . . их, богати, није он низашта! Објесим му ja памет! — Де, људи, још no један, де — нуди Седло no трећи пута. Рећи ће он већ то Ибрици и зн а да ће му се то двоструко п латити. . . — Објесим му ja и памет кад je ку к а в и ц а ... Мехо Бурдо улази са шаргијом и с врата извија — Ej, Капетаа-аа-аннеее-ех над-глас-суј јун-наа... Код Арнаута je он, код Арнаута! — Скокни, скокни, доћи ће! Ибрицу зовнули. — Ово je з а те, ово je за те, драги наш мухтарага, ово je з а те — умиљава се Мехо Бурдо, a десним okom шашијочи ко стара гаровина. — И ххх. . . око ти твоје! Печеш ли Седлб, хах?! Ибрица je силовит. Поигравају они сви од тога и драго им je до неба. — Ham je он, болан, наш — похвалио се Мехемед. — Пашинац je то, е х ее. . . a није ни шала, болан, толико јунаштво! Ово je наш Ђерзелез, хеј! Разгони и он no тридесет Влаха, разгони! Сјећаш ли се лањ ског Илина кад no Друму наста трка Влахадије, ха, a он, болан, болан, само цикне na пражи ко арслан. Хеј, Ђерзелезе, хеј пусто турско! Срамота je говорити пред свијетом, a ово смо ми одавно требали урадитиI — Објесим му ja памет кад je ку к ави ца. . . треба бити јунак, јах! Кад год се овако говори, Ибрица ушири na десну руку ујумручи и звекне no прсима a она јече, јече . . . — Хај меддеет, меддеет . . . — Б^аферим, аферим! — Капетанче je ово, Капетанче хеј, Пашинац! Некад je овде nama пашовао, a ево сад Капетанче капетанује! Нисам ja само мухтар, ja сам ваше Капетанче! Реци ти њима Седлб, реци! Де Бурдо мени ону моју! Мехо Бурдо ошашијочи na приметне терзијан, a средњим прстом куцне у даску. Ибрица дерне ногом испод стола, a он запршти до под шише. — Ej, Капетааа-аннееегех. . . - f Аммаан !! I — Ех, гдје су Власи!? — Гдје je Mamo! з - Објесим му ja памет! — Људи, срамота je говорити пред свијетом, a ово je требало давно, д ав н о ... — Иххх! Под џамијом ж еже Бришо прангије, a оне разносе далеко, далеко. To они хоће да чују сва села у страни да се ето збило нешто што je њима у вољи. Прижеже Бришо a прангија дахне na рикне. — Што то, Бришо, ш то ? — питају га и придолазе у з њиве, na испод џамије крај прангија. Бришо ће им најбоље казати. — Отели смо мухур Маши! — Je ли у К апетанчета?! — Јест, јест, ja у кога je !? — Оххррр-ој! — Ујјјујуујуј i Бришо упали три заједно. Седло дијели џабицу a све поиграва. To Бурдо шашијочи и лупка средњим прстом, a Капентанче се разваљује и одбацује столове под шише. — Хај, меддеет! Таридири-диридири тиридиридири таридиридиридири трититиридиридам 83 �— — — — — — Ej, Капетааа-аннеее-ех! Пеци, Седлб, пеци! Објесим му ja памет! Ваља бити јунак! Хеј, болан, болан! Капетанче сам ja ваше, Капетанче! II. Пашиновац je под Пашинцем na кад год њихове дјевојке лупају пратљачама, Пашиновац се узмути као да су у Брдима кише. Подвече момци засиједају Мемишов Јошик na извирују и задиркују. Кад дјевојке загажају у дубоко, онда затичу кошуље за пас a гаће устежу високо понад кољен&. Кољена су им као млијеко. Момци се притајају — стишћу се они сваки за своју јошику. Кад дјевојке загазе јошике им се у врху пољуљају. Горе сами собом ко борове лучи. Ко не отрпи врисне, a низ Пашиновац проломи. Оне усплаше ко птице, na поклекну у дубље и спуштају гаће. Боље je, да се и смокре него да им се виде кољена, ех, ех. — Умија, волио 'бих те уштинути за ногу него све на свијету. — Ојхахојооој! Девојке се купе једна уЏ другу na се стиде. — Загази, Умија, аагази! Нама je драго кад се ви засукујете — то њу дира Авдука Капетанчетов. Умија je Машина кћи, na joj није ни мало драго што je баш он дкфа. Зна и она да су њезину оцу отели мухур na га дали оцу Авдукином, Капетанчету. Сви се њезини код куће љуте. Браћа joj хоће да свисну. Фехдо се и у сну пријети. Разбиће он макар његовом Авдуки главурду, na нека се похвали да je Капетанчетов. To би било драго и Умији na ће она зато њему и казати кг!ко н>ој Авдука безобразно горори на Пашиновцу из Мемишова Јошика. — Умија, де дина ти, засучи с е . .. мало само. .. макар до кољена, дех! Њ у je стид, хоће да у земњу пропадне. A и мука joj je. Волила би она да бане отклегод њезин Фехдо, na да га намеца ко вола. — Умија, дех, дех! — Ојаххоххооој 1 Она купи рубље да иде. — Хоћеш ли да те само мало уштинем na ћу ти помоћи, хоћеш ли!? Она одлази. Одлазе мало-по-мало и друге. Момци послије њих запјевају уз Јошик na страном низ Пашиновац одјекује. Обноћ бобуња вода под Јошиком као да се претаче. У вировима су звијезде ко бијеличасти каменчићи, a мјесечина ко пшенично брашно. Тада се не чује ниједна п ратљ ача. . . Фехдо ноћас чека у Јошику Авдуку да га избуба. Чуо je гдје пропјева свечера више Јошика na зна да ће се туда и повратити. Кад je пошао, Машо га 84 опомињао да буде миран пред свијетом. Он га увјерио: — Не ћу ja, бабо, нигдје далеко, идем Ахми дајџином да попрелим . . . Машо тако и мислио. Умија je знала гдје ће Фехдо, јер му je она испричала све с Пашиновца. Он шкргутну ко камењем: — Пас му мајку лоповску! Ja ћу њему показати да у Машиних има образа и поштења! Платиће мени пасковаљ један з а с в е ... платити! A кад je причекивао, држао je колац крај себе. — Ех, јадна мајка заједно с тим твојим Капетанчетом, ех, алај ћеш ми кукавче платити! Истјераћу ja вама бабин мухур на нос, истјерати! Па макар no теби главоња све п у кл о . . . тебе бели могу na и ако ти je отац капетанче! Мало Капетанче, хаххааа! Ох, што ћеш ми ноћас окапетанчити! — Тако се прикраћује Фехдо a све поглед£ у колац. Авдука процикне у з потоке. Капетанчетово je оно јединче, na ко би га и прстом, теш ко њему! Али ето Ф е х д о ^ е с е опет истрести на њему, јер воли он све него претрпити и остати у срамоти. A ш то je он неки дан побјегао низ Л&з пред Капетанчетом, то je нешто друго. Сви кажу да je Капетанче рођени јунак. Па вала и нека je хиљаду пута и Ђерзелез и Муса и не знам ко, не бих na опет да није брат први! — Не може Фехдо ето то ни сам себи да призна. Овако се притјеши. Авдука поцикне опет, a кроз тишине се чини да узмути потоке. Фехдо се прикрпи за колац. Буубб! — Ујјооој I Буубб I — Ујјооој I Буубб ! — Ујјооој! Бубб-бууб! Ааааххх! Авдука je теш ко јојокно и ахкнуо кад год je Фехдо бубнуо. A кад се одробио низ Јошик, Фехдо je шмугнуо Пашиновцем Ахми дајџином. Чуло се то све сутрадан na Машине хтјели да попале. Капетанче се разуларио и распојасао na отпухнуо горштачки. Ее, јбда згоде, једа, он ће опет показати њима да се Капетанче само једанпут рађа! Нека, нека! Бог je спор али достижан! Бог je овде први и најсилнији, a ja сам само послије њега, јаа, Капетанче! Нека, нека — тако се Ибрица Капетановић горштачио и распојасавао, a Фехдо Машин и прибјегавао и драгостио се што je искавио макар на некоме. Црко би он упопријеко да се није осветио, na колико-толико. Ни Маши није било криво што га je макар мало његов Фехдо одужио. Душа њега његова, болан, боли за мухуром! A није ни шала на онако срамотан начин отети му га na дати другоме! To се ето није нигдје и никад упамтило, a �Пашиновци и то урадише! Није ни Машо крив што му Бог драги није дао снагу као Капетанчету! Јест он истина паметан човјек, паметнији je од свију у Пашинцу али не користи то, не! Не траж е они да мухтар буде паметан. . . хоће они нека се о њему и о његовој снази прича, a памет. . . памет. . . паметни су они што у књиге и ћитабе гледају и што знају записати кад je ко болестан, јајјах ...! Не треба њима Машо не, хоће они капетана Ибрицу јер се о њему прича и пред њим се страхује, a Машу нико и не зарезује. . . — Ее, na не ћемо ми да нам je старјешина кукавица и шушумија, na да je не знам како паметан, не ћемо! Нек je, брате, снажна људина na да га се и бојимо, јајах! Објесим му ja памет кад je он кукавица! Хоће се јунаштво, јајах! Бољи смо ми Турци били кад je био Муса и Ђерзелез, бољи! Ее-ех, пусто турско! — Тако Пашинци воле Ибрицу Капетановића. Не дају они проговорити о њему ружне ни за главу. A и нећб другачије него како он хоће na било како било. Не питају се они ни je ли то тако добро, ни није ли, главно je да мухтар Ибрица хоће тако. A он се уширио na капетанује V Пашинцу и дрма да се далеко чује. Они се драгосте ас^Луче. . . драги Бог им je ето сам рад na имају Капетана Ибрицу да им мухтарује — мисле Пашинци и пркају се њиме свакоме живом. — Ej, гдје су Власи, гдје ! ? Џ — Што сад не пројашу кроз Пашинац?! — Ваља сти снуп с... fipl — Јајјах! j — Ее-ејх пусто турско! — Ама јунаштво! — Туркалук, туркалук, јајјцх! Ибрица чује na се дерлучи у cbi стране И није, вала, до сад нико ни био оваки —*мисли он, a noпријечи се посред Седлине чардаклије и припријети Бурди. Бурдо ошашијочи na угоди шаргију и прочвалиће. Ибрици морају поднијети окањачу да се залије. — Кучи, куччиии! Мехо Бурдо се ухерује и прикуцкује. Кад лупне средњим прстом, Ибрица дерне ногом испод стола a сто узлети под шише. — Хај меддеет, хаај меддееет. . . — Аммаан, амаан . . . Бурдо укриви и нагне na упочне: — Џехва ђердан из-губ-бил-ла-а Џехва ђер . . . — Ону моју, мојјууу! — Ej, Капетаа-аа-аннеее-ех . . . — Ујјјааа-ауух! — Хај, хаај меддеет. . . ! Ибрица се развали. Удерлучи га његова пустина na би и вришто и цичо и разбијао и и јак о . . . Нека му се само они меддечу нека, то њега и пали. И '51 т није вала, до сад нико није био оваки — мисли Ибрица, a дерлук га обузима ко бујица. Они подносе окањаче a он избацује столове ко сепете. Седло се разлијеће. Треба увијек поправити нека Ибрица има ш та узбацити. Ее, једно je Капетанче, једно! И нису они џаба и шенлучили и испијали Седлину кад су га омухтарили, еее! Далеко je Пашинац убачен у Планине далеко, na Пашинци не виде града годинама. Ко би жив и превалио Хајдучију Главу, прешао Топалозе Koce! Цесте су негдје далеко у Бошурама, na треба прејахати цијели Гребен до њих a то Пашинци и неће. Лијепо je и у Пашинцу, лијепо. Да je Бог драги хтио да буде боље не би само овако ни оставио — знају то Пашинци na тако и кажу. И не би они дали да неко диргде у то њихово ни труна. Овако je било и кад су њихови дједови и прадједови живили, na ни они неће другачије. Баш исто овако! Ето и њихови стаци су имали мухтара Зајку, надалеко чувена, na ни они не хтједоше Маше. A и што би кад je Капетан и приличнији и чувенији!? Неће се они никада покајати, њихов je он човјек na не ће ни другачије него они. Хоће им ето они оздо, из града, да праве цесту кроз косе и кроз њиве, a њима није право. Није право ни Капетанчету. Еее, не кају се они не кају — право су се они на њега надесили, право! Што ће њима цеста, ш то !? Не треба, јер нису ни њихови стари ишли no цести na су били г|П>уди, јајјах! И бољи људи, бољи! A боље су и жи... вили Не ћемо ми тога, нех! Џаба им то њихово! — Ово je овде наше, ово! — И јест и је с т . . . — Не треба нама њихова цеста! — И не треба, не т р е б а ... Живили су и наши шукундједи без ње na можемо и ми! — Тако, тако, јајјах! — И бољи су људи били . . . — Бољи су Турци били од нас, бољи! — Ее-ејх пусто њ ихово. . . Тако су рекли сви с реда, a Капетанче je предњачило: — Зар ћемо бити бољи с цестом, х аа?! Не треба нама ништа њихово! Објесим им ja то, џаба и м . . . можемо ми и преко њива. Живили су и наши стари na су ево и нас народили, a зар би и ваљало другачије него како су и они радили. . . и живили, жи-ви-ли, јајјах! Просјекли им и обиљежили њивама пошироко, a они одмах за њима почупали и затрли све биљешке. Па ето, ако им се усуде још једанпут биљежити кроз њихово село и no њиховим земљама, они ће их погнијечити ко мраве у мравињаку. Неће 85 �IV. они њихове цесте na готово! Нека je саграде кроз царске земље na џаба им. Они je неће ни погледати. Воле они преко својих њива na таман да се цестом злати. Шта ће и м !? Није то до сада било na што ће и сад! Зар да они некако другачије живе него што су њихови стари I ? Не, не, не! Не може њих нико на то присилити! Неће они другачије na свршена ствар. . . — Еее, болап, болан, још они немају толико снаге да нас на то присиле, нех! Још смо ми јачи, јајјах! — закључио пред свима Пашинцима мухтар Ибрица, a они широко повладили. — Шућур Аллаху џеллешаанухуу . . . Прољеће било удаљило na се небо понад брда олучило превисоко. To ће ето ово ново љето имати много сунчевина. Радују се Пашинци родним житима и сјенокошама. A подјесен ће имати нашто да и младеж ижене. Кеве ће преко љ ета наједрати и за рудити, na треба да под зиму свака занесе, треба. Јер и заш то дозријевају већ да зачињ у и заносе. Таман Пашинци подбрнавали a једног им се дана појавише с моткама и мјерилима да поново засијеку и обиљеже куда ће провести цесту. Они се најезили. Мислили су ето да je и то прошло и да им се никад више не ће појавити послије што су им почупали и исјекли биљешке. A ево им они опет — Хакка елхамдулиллаах . . . засјекоше њивама и косама и чини им се и да шире — Ја-рабби, теби шућур . . . и немају, немају ... усијецају и да дубље би љ еж е. . . Састајали се Паја-раби! шинци na се нијемо поглед&ли и пропитивали. РаИ било je у томе њиховом отуђивању толико ђала ‘се у њима нека горш тачка гњевност која je укорјењене тврдоглавости и толико устаљености да најизразитија у муку и најстраш нијау р у к у ... Зглеje не би ни топом макнуо. Не знају они ништа друго дали се они ко прегладњели вуци и отпухивали низ него то да им не треба та њ ихова цеста, a и ништа стране ко титани пред крвопуст. И није нико ништа друго. Чини им се и готово знају да не ће више ни рекао, ни Капетанче, a село рукнуло медвједски. бити ко прије; a ето њихови су дједови, прадједови, И подигло се ко вихор, ко о р љ а в а . . . све куке и шукундједи и сви otfn прије гаик хгивили овако, na мотике! Пашинци дишу једнодушно, не мисле никако, су и њима исти тај живот оставили у аманет. 1^-они—- a урљају ко орљава. Кад се небо наоблачи падају сада заједно са својим Капетанчетом неће другачије. кише, a кад je земљом облачно онда пане крв. Да Јер, кажу они, не ваља да млади не раде онако се*у људи не шире ноздрве кад крв замирише, не су стари радили. To каже и Капетанче, na се ушири. би много личили на животиње. Пашинац je стоглава каж у једн и Ја! |и двјестонога аж даха na топоће и дахће теш ко и — Бацио се на старе, бацио тронтаво . . . Очошоћи. Страшна je у руку . . . други допуне: с — Бацио се на Ђ ерзел еза. . . — Бацио се на М усу... k lM U l L L ... r Па, ех, колико су они Богу драгом у вољи их ето и тиме обдарио. Хаџи-Ђерзо каж е да je то с&м драги Алах тако хтио. — Јах, јах, хакка елхамдулиллах. . . no сто хиљада п у т а . . . — Јер ако им ето направе цесту, никад више не ће бити ко прије, никад. A они хоће да остане баш ко и прије, na нека ни њихова дјеца другачије не р а д е ... добро je и овако! И Аллаха су они свог били заборавили. Јер, не е они окрвили од страха пред џехенемом. Тако су се Пашинци о б р а н и л и ... Еее, и немају ето они оздо још толико снаге да их присиле na да им саграде цесту! Капетанче je опет потврдило: — Е х -ето . . . Кажем ja да смо још ми јачи, јајах! A Пашинци живе исто као што су и њихови дједови и прадједови и шукундједи. . . и сви они прије њих. Баш исто. Ч и т а јт е и п р е т п л а Ч у јт е с е н а „Га јр е т" 86 �Mirza Safvet Hajjamove rubaije Dođoh-svezan za soluf jedne bajadere — Slobodan od zbilje ko i od chimere; Čudnovato 1 Ljudi vraćaju se s Ćabe S vjerom, a ja evo vraćam se bez vjere! Rešavajuć svjetsku tajnu život će ti proć, Ni mišljenje svojih pređa shvatit nećeš moć. Srce moje, ti od vina tu načini raji Tamo, gdje raj kažu — ja doć — ja ne doć. Gle, vrijeme Hajjame, od tebe se stidi, Jer te vazda u tuzi i u brizi vidi; Pij iz bilur-čaše uz veselu pjesmu Prije već se čaša razbije o hridi! Ako prosjak vino pije, gospodin će biti; Od lisice vino može lava načiniti. Ako vino starac pije, postaje mladićem, A ako ga mladić pije dugo će živiti. Hoćeš svijet pred tobom da savije šiju — I da stigneš ono, što ti želje viju, Onda vjeruj i dogmu, koju ti ja kažem: Pij i ne daj, da te svjetske brige bijul Ako pođeš za požude i za strasti tragom, Unapred ti kažem, pošo si za vragom. Gledaj, ko si; okle ideš i kud ćeš otići, Znaj, što radiš, bilo umom, ili bilo snagom! 1 ako nam je divan miris, boja i glas, Lice rumeno ko lala, ko jela vitak stas, — Ostade nepoznato: za što umjetnik vječni Tu u izložbi svijeta naslika tako nas. Bilo dyjesta, bilo trista, bilo tisuć ljeta Da poživiš najposlije otićeš sa svijeta. Bio vladar ii’ siromah, što od prošnje živi, — Jednaka će vrijednost biti njihovih skeleta. Ko i dosad iz svjet§ke kuhinje-ćeš piti Dim, za to se ne &rini za bi{ i ne biti. Za svoje je građane ovaj* svijet šteta; Pusti ga ko štetu! Na ćaru ćeš biti. Budi veso, jer su brige bez kraja ko more, Po nebu se od zvijezda nove grupe tvore. Sa ciglama načinjenim od tvoga tijela '''•Za buduće velikaše valja pravit dvore. Obala je rijeke, cvatu, rumen-ruže, Livade se zelene, djevojčice služe. Amo čaše! Ljudi, koji rano piju, U džamiju ne idu^u crkvi ne služe. 0 srce! od vremena ne^bčakuj dara, Ni promjena neće ti donijeti ćara. Ako tražiš lijek, povććaćpš jade; Ko od lijeka zdravlje čeka, taj se vara. fvjeće/'ćvate^ krčmarice, rujna vina pijmo; Za što više da klanjamo i da se molimo? Prije već nam pusta sam rt u busiju sjede, Da se ćaša nakucamo, dragih naljubimo. illUllLL Care! društvo, vino dobro, ugodno se svira, Ruže cvatu. — To sve mene ko čovjeka dira. E je ljepše od Kevsera, raja i hurije, Lijepa bašća, čaša vina i ugodna lira! 0 ti, — koji svačije tajne misli,znadeš, Koji svakom u muci tvoju pomoć dadeš, — Bože primi ispriku i pokoru moju, Ako zeru milosti za mene imadeš! Danas dobar glas čovjeka u svijetu ruži, Sramota je da se čovjek i na zulum tuži! Bolje ti je i p’jan biti već nadri-pobožnjak, Kad pobožnost, da cilj stigne, danas mnogom služi. Piti vino u draštvu krasnih djevojaka, E je bolje nego glumit’ pobožnjaka; Ako odu u pako, koji ljube, piju — Onda će raj biti prazan kao šaka. Do istine i spoznaje ne možemo doći; Gojeći u dvojbi nadu život će nam proći. Kad je tako, pijmo vazda, jer doznati ništa Bili pjani ii trijezni — mi nećemo moći! Pijuć oživit’ krčmu meni je u zanatu, Krv od tisuć pokora visi o mome vratu. Ko nikad griješio nije, za što mu milost treba? Mjeri se prema grijehu milost u Harabatu. U raju će biti vina — hodža propovjeda Pa zašto nam na svijetu vino piti ne da? Što Hamzinu devu ubi, pjanom Arapinu Naš pejgamber, da ne pije vina, — zapovjeda. Pobožnjak Tvoju dobrotu ne shvaća Bože; Gdje stranac ko znanac razum it’ Te može? Veliš: »Ako griješiš u pako češ doći!« To Ti kaži hodžam’, što se za Te glože. Da ću jednom umrijeti, — ja o tom ne dvojim, Eto za to ni najmanje smrti se ne bojim. Na svijetu ko amanet duša mi je data. Kad god hoće, da je vratim, — ja pripravan stojiml Pijuć vino međn ružam’ vrijeme mi prođe, A još crce na svijetu do cilja ne dođe; Ma da s vinom ne ispunih niti jedne želje, Pravi putnik ne vraća se, već ide, kud pođe. Dakle još ću raspravljati o neznanju mome? Dakle još će rastrešenost srcu nesretnome Na teret bit’ ? Magski zunar sviću oko pasa, Muslimanstvo moje nema ništa proti tomel 87 �Хамид Диздар Врисак једне младосши Хилмо Муминагић je још млад човек. Момак од неких 26 година. Пропутовао je он много света, много видео и много тога он зн а што би волеле махалске девојке, али девојке и то знају да je он чудак. Ретко када да прође махалом. Па и кад прође, не гледа на дуварове и на девојке. A оне све луде за њим. Како би оне волеле да им он прича о свету: о другим женама, туђим и лепим, о обичајима у свету и о другим стварима. Али, рекао сам, он je чудак. Хилмо je студент. Био je неко време, после свршене матуре, у великим градовима света, на студијама. To су, заправо, биле неке бледе, сиромашне полустудије, јер Хилмо није волео да учи -и да се мучи. Он je рађе лумповао, беспосличио и скитао се из града у град, тражећи увек нове сензације и нова изненађења. Па и могао je. Брат му je слао из Америке много новаца и управо га je то и упропастило. Трошио je, расипао, не штедећи и не мислећи где и колико у^ што троши. циркуса, и захтевали, под сваку цену, да их окреће на »рингишпилу«. — Ma, еее, касно, луди, касно — бранио се стари Словенац, власник циркуса, a на лицу му се видело да би желео спавати. — Хајде не заврзивај, како касно! Ама, ко ти, болан не био, рече да je касно, a?, они наваљивали. — Не можем, не можем! Не, не. Как сте ви песопрасни! — викао je чико, a они опет ко пчеле прихваћали: — Иди збогом, шта не можеш! — Ja, ja! Хоћеш, чико, хоћеш. Немој нас, унцуте један задржавати! — Говори, и л и ... шта мислите: да ми сами окренемо? — завикао Хилмо и прихватио з а једну греду. С јГЧвих га страна обасули питањима, молбама и претњама. Неки се куцнули no џепу и рекли: — Ево сл у ш а)... Ej, чико, чико, послушајдер! — Биће napa, биће, али младости неће! У ж и в ај~ ''''^ р не ^УЈеш> *ак0 звече? Хахаха! хахаха! док можеш и док си млад, говорио je увек, кад би И он je напослетку пристао. Подигао се, прому неко приговарао и саветовао га. Уосталом, то су ао поспане очи и завикао: моји новци, то су моје ствари, да ли ћу ja пити или не, a другог се ништа не тичем ja ни мој живОТ, ~ Алзо, улазите. Бум вас возил, врак вам хижу тако би одмах надовезао и окренуо леђа своме са- пРехитил1 Они се смејали његовом кајкавском нарјечју и ветнику и доброжелитељу. кричали у сав глас. И ето тог момка заволела Ремза. Увек га чекала — Ијјууууј! Трак! терај, бре! да прође сокаком, да га само види, a после и да се — Вози, чико, мадону ти бистричку! Аххаај! разговори с њиме. Он je то спочетка мрзио, клонуо — Ох, бистаха, бистаха, чико! се, али после — и он се сам често навратио под — Ојјухаб! Х а х а х а х а ... е-хехехе, е -х а х а х а ... Ремзин дувар. Онако пијани и разбрбљани, увалили се у сјеХилмин живот у граду био je расипан и р а о дала »Рингишпила« и то све на једну страну. Друга калашен. Студије je сасвин напустио. Откад je доje страна остаа потпуно празна. Узалуд je чича шао у касабу, непрестано пије. Завуче се са друговорио да неки од њих пређу на другу страну, говима у крчму na никуд! По целе дане и ноћи само они нису хтели. што пију и певају. Разбијају чаше, туку се, и плаћају. И наједном je она пуна страна претегнула, Некад немају ни да плате. Крчмар им да и без аутомат се тешко зањихао, праснуо и у з ш тропот новаца. Платиће други пут. Ta они су сталне мушсе преврнуо: љоснуо на ширину блатне улице. терије! Тишином се разлегао врисак, клетве и јаук. Често ноћу, онако пијани и растресени, направе Они се зачас нашли на земљи, у блату. Стари чудне шетње касабом. Једном згодом су дошли у je Словенац гласно залелекао за својим »рингинеку стару кафану на периферији и истерали, са шпилом« којим je, од места до места, зарађивао no коцима у рукама, све .поспане сељаке, који су били комадић свакидањег хлеба. ту на преноћишту. Замало није дошло и до тучњаве. Замолио их да му накнаде штету, или да му Прошле опет године, некако у прољеће, дошао бар нешто плате, a они се грубо испрсили на њ и у касабу један путујући циркус. Баш у то време наружили га: Хилмо и његови другови »мало дубље загазили«, Магарче један, ceo си нас у трулу љуљачку! како се то код нас згодно каже. Два су пуна дана Хтео си то ти да нас преврнеш, јеси I To je пили. И тада, некако око поноћи, извукли се из могло и без тога бити. крчме. Дошли на чаршију, и пробудили власника — И хоће човек napa. 88 �овде. Сем тога, Ремзин отац неће да чује за Хилму. Мрзи га ИЗ дна душе. — Само их, их! што ће joj она мала — каже Хилмо, кад je опазио да са ремзом иде и једна девојчица. Приближили су се. Хилмо још у даљини виде како joj се црвене образи: хтео je снажно подвриснути. Устао je, прекорачио плот на винограду и додао Ремзи руку, да лакше пређе преко плота. Униђе и насмејавши се, кријући, намигну на Хилму. Х телаје рећи: овде je ова мала, пази ш та говориш, јер би могла казати мојима код куће. Сели су под смокву. Причала je о поласку у виноград и била веома нежна. Гласно се смејала, a глас joj одзвањао виноградом крхко и дрхтаво. Сребрно су шумили лозови трсови и шум je треперио у ваздуху над њима и у њиховим срцима. Нешто им светло заигра у дуБио je петак, no подне. Хилмо Муминагић je шама, a крв само да не врисне кроз тело. — Рекла сам мајци: идем у виноград да видим оставио своје другове у гостиони, a он дошао у Каликуке. Лепо je у Каликушама, то свак каже. шара лм грожђе; хоће ли га убрзо бити зрела. И Виногради се нижу један до другога кб узрели гроз- одмах ме je пустила. Само je рекла да и Шемса иде дови, или ко смрекови грмови просути no Вињаги ко са мном, јер, вели, не ваља да идеш сама. Сама! пшенично зрње. Куцају врел<3 Дамари. Сунце јц ш =. Хахаха. Хахаха . . . Малој je Шемси Хилмо дао два динара и послао пекло na никако да попусти. Листови се превисили о гране, ћуте. Врућина убија, зноји, омамљује. A ^JteJe да оде поновно у град. Да купи шећерлема. По крошњама гранатих оскОруша распевао се хор цвр- Ремзу ће доћи до један сат, тако су joj рекли, a чака и no цео дан не престаје да цичи. она je весело отскакутала, гледајући непрестано у Хилмо се шћућурио под ограду за виноградском стечену дводинарку. Били су сами. По први пут потпуно сами. Лозе кућицом и чека. У души се смеје. Над њим се раширила млада петровача и просула no њему зелен- су шаптале у винограду. Хилмо je први пут, после каст хлад. Угодно je на овој врућини, кад човек доласка из школе, причао о свету једној муслиманској склони главу негде у хладовину. Непрестано гледа девојци. низ мргиње, према друму. Нестрпљив је^ Запали — Велик je свет, каже Хилмо, велик и леп, a цигару и пуши. Шета виноградом између једрих, што je главно — живот je то! Облакодери, куће, небујалих трсова и опет седа под петровачу. Тишина трамваји позоришта и све je то велико и лепо. Ремза дубоко уздахну и мислима се пренесе се разлила бреговима и мирује, слути. Подно винограда, доле накрај Каликуша, бели негде далеко. З а горе и брегове, у нешто магловито, се прашњави друм. Сунце се расточило на њему, нејасно и непознато. na ништа што није плануо. Рекао би, не сме нико — Па жене, жене у свету1 Ох, да знаш, Ремзо, ни да прође преко њега на овој жеги. Одмах уз то je најљепши бисер туђинске гривме! друм, нарасле купине у плотовима, na га не оставКод тих речи Хилмо тихо спусти руку на љају кроз сву његову дуљину. Црне се купине у Ремзина рамена, a она задрхта, задрхта тихо ко лишћу ко очи девојачке, a доле дубоко у пољу грана на води, na заћута. Ни okom да трене. Осећала шћућурила се Хамзина млиница на реци, међу старим je, да joj je драга његова близина, a његове речи врбама. Стари Хамза no цео дан тера кокоши са мелем. Управо их je гутала. крова, a млиница стење као пригњечена. — Хај, хај! — уздахну опет Ремза, a Хилму Хилмо се наједном тргнуо. Постао je узбуђенији. врело пошкакља њезин дах и он осети да гори. — Што je главно, Ремзо je настављао брзо и У даљини je опазио две прилике, цестом. Једна je већа, a друга мања. Познао je ону већу. задихано, туђинка зна да живи! Живот je и онако — Јест то je Ремза — шапну тихо и осети како кратак, a младост треба да се манифестује, да слави! Ми, људи, видиш, не знамо да живимо! Слушај, му нешто топло проструја кроз све жиле. Синоћ се договорили да се састану овдје, у Ремзо! Слушај, како ми немирно бије срце. Лупа винограду Ремзина оца. И она je ево одржала реч. ко да ће искочити! 0 Ремзо, Ремзо! Овако уза те, Он je њу дуго, дуго молио да дође овано, јер под уз младост, радостан сам Ремзо. Морам кликнути у дуваром и на вратима у махали нису слободни као славу ж и в о та !... — Пара! Хахахаха! — Мало ти што смо онако срамно пољубили мокру земљу. — . . . И још хоћеш . . . О ооо. . . Ах, што би те сад... — Старо зврндало! Нема џабе фијакера. Нема! Одјурили су, a смех им je, дрзак и пригушен, нестао низ заспале улице старе касабе која je тешко дисала у сну. Eto , таквих су ствари они чинили скоро сваки дан. Старији их замрзили, одбијали се од њих све више и често говорили: »Кад су пошли оним путевима, нек их ђаво носи! Нама онаки не требају!« A увек код сличних речи грчила им се туга у срцима, јер они знају да су то њихова рођена деца, њихова узданица. 89 �Загрли je вруће, пун заноса, и први joj пут усиса један дуг, врео пољубац. Она je била изненађена, сметена. Није знала шта да ради, није ништа разумевала. Хтела je да виче, да моли, да бежи, али узалуд. Није се могла ни да макне. Бесвесно je зурила низ винограде и чинило joj се да изнад ње, негде у висинама, певају неки чудни певачи, циче неки чудни гласови. Све je шумило, играло, окретало се пред њезиним очима. У свему томе чула je само његов глас, дрхтав и узбуђен. Ухватила je грчевито његове руке и држала их дуго и чврсто. — Како чудно шуме лозови трсови! — бунцала je као у сну, тек да нешто рекне. — Причају о твојим лепим очима. — Плаве се горе, брда. — To шапући о твојим грудима. — Чуј река у даљини . . . — 0 , то река прича да те љубим, да те волим. Ох, Ремзо, Ремзо, Ремзо! И глас се губио под смоквом у тишини. Ухватио joj бела недра и стискао, љубио, миловао. Очи им се замутиле, a он je, n e знајући, гризао њезину црну косу. Крв се ицутцла, пламсала, врела као у врчу. У њој се нешто преломи, пуче, заблеш та искра у очима и као омамљена паде му на р у к е ... Над Каликушама скупљале се вечерњ! У даљинама се бледеле сунчане зраке и je опадала. Цврчци еу певали посљедње виногради су јаче зашумели низ брегове. Акшам се заплавио над касабом. бег je страствен играч тавле. Играли, викали, дерали се и срећом Јово добио. Скочио Идризбег, љ ут и расрђен, дохватио нож иза силаха и завикао: »Кољи влаше«! Јово се само насмејао и рекао: »Нећу. Опраштам ти«! — »Да сам ja добио, ja би тебе, влаше, одмах ко пиле преклао«, завикао Идризбег и надометнуо: »Марш сви из дућана; не требају ми кукавице у близини«. Такав je он. Ремза те ноћи побегла од куће. Отишла у неких познаника у другу махалу. По деци поручивала Хилми да дође, да му нешто важно каже, a он ни да чује. Засео у крчми na пије! Његови другови су одмах приметили да није никад био тако весео. Певао je, викао, дерао се и плаћао з а пиће колико je ко хтео. Ремза je очајавала. У њој се пробудило нешто отровно, нешто ко гнев повређене жене. Ш та да ради? Ha све je помишљала. Долазило joj да узме нож и да улети у крчму, међу пијане мушкарце, na да га једноме цела сјури у прљава прса. Први пут у жцво^у спознала je бол и патње оних хиљада прегажених сиромашних девојака, остављених и упропаштених. Плакала je. Хасан Фурунџија идући кући покрај реке наедном je чуо неки тешки пад, врисак и пљусак на валовима. Била je ноћ. Пошао je у з реку, ino и на велико изненађење ухватио je тело младе девојке. — Утопљеница — завикао je Хасан у страху и тешком муком изнио девојку под бледо светло .ера на обали. Девојка je теш ко дисала, мукло хроптила, и Хасан je једва привео свести. illlUlL Te ноћи била je сва махала узнемирена. Ремзин отац, стари Идризбег, дознао за састанак у винограду. Надигао вику, псовао и га^амио. Увео Ремзу После се све смирило. У одају, узео штап na je на мртво име испребијао. Лето прегазило нашу камену котлину, засме— Нећеш ти мени за онаким дангалацима. Волим јало с последњи пут доле удно поља, подно замрзлих да си ми мртва1 Јеси ли чула, ааа? винограда и одјурило низ воде. Преко пустих бре— Ах, бабо, мили бабо . . . гова спустиле се јесење кише и сиве јутарњ е магле, — Ох, не требају мени они власи! Лопови! a живот у нашој касаби, под замрзлим плочним — Немој! пусти, б а б о ... крововима, заћутао и замро. Ветар пролази белим — Па и шешир! Шешир! Ох, јаднице, сад ђу те сокацима и полако брише сиве успомене. заклати, заклати . . . или нећеш како ти хоћеш . . . Идризбег давно Ремзи опростио з а све оно што Чујеш ли? je летос починала. A она се чисто као променула. — Јалла, мили бабо, бабоо . . . И не излази скоро из куће. По целе дане седи под Читав низ погрда и псовки истресао на њу, a лозом у авлији и плете, везе на старинском ђерђефу, она као мртва јецала у буџаку одаје. што joj je остао иза рахметли Џенке, старије joj Идризбег je плах, напрасит човјек, како каж у сестре. Помаже и мајци у мутваку. Постала блиједа у чаршији. Више пута ради неке маленкости испсује и некако тужна. невина човека, a кад се што наљути све људе, Испочетка je мислила да ће je Хилмо ипак узети беспослене и муштерије, истера из свог дућана. Он за жену, али су то за увек остале пусте мисли. потомак старе племићске породице, na у њему још Често joj излети теж ак уздах из груди кад je гори онај стари понос. Једном се окладио са Јовом с мајком у башти, под шипцима, na кад joj се поглед Чапкуном, играјући тавле, да онај ко победи и до- отме и одлута доле низ реку, подно Каликуша, у бије игру закољ е оног другог, побеђеног. A Идриз- винограде. 90 �Једном замолила комшију јусу да joj преда селам Хилми, ако га где само потрефи. И замолила га да о том ником ништа не говори. Јусо послушао. Нашао га сутра дан око ићиндије у Гајића крчми, пије. Дошао Јусо у кут за његов стол и рекао му, шапћући, Ремзину поруку: — Поздравља те Ремза. Пита: како си? Хилмо преврнуо закрвављеним очима, искашљао се и у сав глас завикао: — Ш тааа? Зар та будала и сада мисли на ме? — и засмејао се тупо, пијано и обешењачки, a смех се просуо крчмом и мукло одјекнуо у винским чашама на тезги. И други гости погледали на Јусу и зацерекали се. Јуси нешто тешко дошло. Ж ао му сироте Ремзе. Хтео je у онај мах Хилму бубнути столицом no пијаној глави, пакуд пукло да пукло. Али се некако суздржао и тешком муком спустио песницу. Оборио поглед предасе и изишао тихо ко м у х а. . . * Ja и сад често пролазим сокацима. Зауставим се увек код старе чесме на раскршћу. Гледам на Ремзин дувар, под одрњу, a дувар увек празан. Нема на њему више Ремзе, девојке у које су груди као голубови, усне две узреле трешње, a очи два дубока понора у којима горе васелене. 0 , пусти су сокаци у јесен, шапћем ja тихо, и крваво су замрле наше старе махале. X. X. НашШо све мислим прегледајући евроиске илустроване ревије Нама муслиманима прети опасност само од наше непросвећености. би хре^али на време да поведемо рачуна. Он ће захтевати много више животне способности, много Довољно je загледати богато садржајне без- више умешности и довитљивости, културе, интелибројне новине и луксузно^опремљене илустроване генције и способности за разне модерне зан ате и часописе осталих европских народа и сравнити их вештине. A сви они који не буду одговарали том с нашим, na да одмах увидимо велику заосталост времену, то јест који не буду поседовали поменуте нашег народа. Док се там а издања распачавају на способности, ти неће бити дорасли зањ. Како данас стотине хиљада и на милионе, ми тек ако, у сраз- изгледа, међу овим последњим опет ће највише бити мери спрам њима, достигнемо коју незнатну цифру. муслимана. И преживећемо, ако се одмах не тргнемо, Из наше устојалости- ми њих посматрамо као каква опет један ударац, може бити тежи од и једног дочудеса и задовољни смо чак и они у нашим кул- садањег. турним центрима, кад нас запљусну гласови радиа Загледамо ли у новине, часописе и илустрације са емисионих станица Париза, Берлина, или ког дру- које излазе у нашој отаџбини, a које се упињу да гог велеграда. Срећни смо кад на кинематографском у нас припреме терен за тај живот, опет ћемо наплатну, или у илустрованим листовима угледамо ићи веома ретко на имена муслимана којих би речи жустро и величанствено пулсирање живота у тим и мисли текле у овом правцу, у правцу приближавеликим градовима којим нас заносе својим вртлогом вања својој средини и угледања на запад и који би и гломазношћу. И у овом случају, ми се осећамо као припремали и своју средину за достојног члана тих нека бедна, дубока, европска провинција и ми многи заједница. Па и ова ретка имена, поникла у заостасањамо о том животу ког задуго нећемо достићи, лој средини која нема, у већини случајева, ни смисла сањамо о лутријама и милионима само да би једном ни осећања з а њихова стремљења, јер су далеко у животу имали прилику да се бацимо у тај при- напред отишла. Па и ако се ова ретка имена промамљиви вртлог. чују каткад и ван граница наше отаџбине и њихов Тако, може се рећи, веома ретки међу нама, глас допре и до тих бучних европских градова, тај упоредивши огроман број оних полуписних, или још се глас веома мало чује у њиховим рођеним средивећи број неписмених међу нама. A ш та тек ови нама из којих стварају. Дакле, и њихова сопствена последњи међу којима се налази највећи број нас средина неприправна je чак и зато да их разуме, муслимана, који чак и не слутимо о том животу, a na и њихова сопствена породица, има случајева, не који се ипак постепено буди и код нас и који ће поима њихова занимања. Ко ће им дати подстрека? нас затећи неприправне као и сви догађаји које je Ко полета? У њиховим душама, уистину, може да забележила наша историја последњих пет-шест де- буде највише жалости. ценија. A то наше културно напредовање иде тако споро Сви ми сад увиђамо последице те фаталне наше и толико препрека, још и данас, ставља му се нанеприправности. пут са разних страна, било свесно или несвесно, да Taj живот који наступа, тражиће од нас много je већ и жалосно. Једино друштво »Гајрет«, чији су раштошта о чему ми сад не водимо бригу, a о чему дници свесни временау ком живимо и оног који долази, 91 �раде свим силама око спремања генерација за живот, na и ако налази одзива у ширим размерима, нарочито ове године, ипак његова акција није још тако јака да би заталасала шире масе. Потребна му je јача акција, више помоћи и рада на његову циљу. Потребна му je издашнија сусретљивост свих културних институција, потребна му je јача материјална потпора да би извео своје велико дело. Јер у раду »»Гајрета« који je наумио да национално, културно и економски препороди муслимане у Босни и Херцеговини, једино лежи спас муслимана. Потребна je највише свест оних за које он ради, њихова вера и убеђење да им »Гајретова« идеја указује пут у нову будућност, a рад за »Гајрет« да им доноси cnac. Па колико год наше масе биле непросвећене, међу њима може да се ради, мислим више него међу другима. Јер, муслимански шири слојеви, уколико су и били заслепљени политиком, и улагањем нада у cnac од њене стране, увиђају да им она у ствари ништа не помаже, увиђају да им je потребан један други ослонац, ослонац много стварнији, који je дао већ толико јасних доказа својим делом и племенитим намерама. A тај ослонац je једино »Гајрет«. Зато, дужност je свих свесних муслимана да раде на јачању »Гајрета«, a напосе оних које je »Гајрет« помогао у стварању њихових егзистенција. Поводом 16. тодине ио смрши Османа Ђикића Рад народа за Гајрет a Гајрета за народ. Да се сва генерација муслиманских интелигената за живота рахметли Османа Ђикића ставила под његов бајрак и прихватила његову идеју као једино спасоносну no нас муслимане у Босни и Херцеговини, ми би данас били и политички и културно зрелији, a што je главно и много способнији' з а данашње вријеме у ком живимо. Али не само да они нису прихватили њ^гову идеју, него су и радили против н>е И ометали joj н аврв.ак н асвакои к о р ш ц Колико су ти интелигенти фатални no наш елеменат, сувишно je и истицати. Па и данас, након шеснаест година, добрим дијелом остварених Османових пде; свак може да увиди оправдање његових тежн опет се, нажалост, налази таквих, и ако, хвала Богу, немоћних и тврдоглавих, који настоје да омету рад у правцу Османових идеја. Немоћних, кажемо, из тог разлога што су прегажени баш том Османовом идејом, a тврдоглави, осим изнимака, што ни данас неће да увиде своју заблуду и неће да крену правим путевима. Овдје лежи разлика између рахметли Османа и његових противника з а његова живота, na ево и данас послије његове смрти. Док je рахметли Осман исповиједао идеју једино могућу, природну и спасоносну no муслимане у Босни и Херцеговини, они су ометали његов рад. Кад данас Османова идеја триумфује, и кад je најзрелије доба да je прихвати сва наша интелигенција и пропагује у широким слојевима, они опет настоје барем да успоре њезино продирање. Османов рад који се, како je опште познато, састојао у културном подизању муслимана, ширењу српске националне свијести међу тадањом муслиманском омладином као и савремених демократских начела, оставила je ипак дубоког корјена у редовима наше најагилније интелигенције у којој je још тада Османова идеја пробудила дотле прикривене снаге. T okom ратних прогона и патња, та се идеја искристалисала и очврснула тако да je данас способна да свим махом развије своју акцију у широким слојевима. Тим прије што су сви услови з а успјешан 92 рад ту, као и свијест о пропаговању и остварењу нових потреба које изискују данашња времеиа од нас. Ж ариш те Османова дјеловања и ретких његових пријатеља и истомишљеника био je рад у Г а јр е т у , преко ког je он, као и преко листа »Г ај р е т а « , настојао да посије своје плодно сјеме у омладинске редове. Ж ариш те Османове идеје Г а ј р е т je остао све до данашњег дана. Муслиманска омладина и данас се окупила око Г а ј р е т а , гледајући у старијим г ^ свјесним Г а ј р е т о в и м радниц,,„ а св„је вође a старију браћу. Свјесни ш та чини Г а ј р е т за њих, тим и з а будућност нашег елемента, они виде у иу свој путоказ који им осветљује путеве буду|ћ и х стремљења. Данас, кад су опште познати резултати Г а јр е т о в а рада, не може нико да оспори чињеницу да je неминовна потреба да се сва наша омладина окупи под Г а ј р е т о в у заставу, да, гледајући у њему наш cnac, упрегне све своје силе на подизању његове моћи и угледа. Јер, ако икада, данас најузвишенији циљ наше омладине треба да буде рад за Г а ј р е т и проповједање његове идеје у свакој прилици, као и рада на њој у најзабитнијим нашим крајевима. Гесло: »Рад народа за Г а ј р е т , a Г а јр е т а за народ« треба да буде реч водиља на овим путевима. Тридесетог овог мјесеца навршава се шеснаест година no смрти Османа Ђикића. У овом кратком времену стишао се бес судбине над нашим народом и напосљетку сванула права и слободна могућност з а рад у народу. Час који je рахметли Осман тако жељно очекивао и о ком je толико сањао, дошао je оног дана кад смо се ослободили туђина. Његова идеја, за коју je дао и свој живот, остварена je, a на нама остаје само да његово дјело развијемо и да га приведемо крају и да наш елеменат оспособимо з а савремен и напредан живот. Тридесетог овог мјесеца навршава се шеснаест година no смрти једног великог човјека из наше средине који je у души носио свој праведни идеал и био свјестан његова значаја. Зато je био велик. Њ егова сјен и његова идеја нека нам буде вођ у нашем раду. �ГАЈРЕ70В ГЛАСНИк Осман Бегановић Рад за Гајрет и промицање Гајретове идеје у Кључу није се готово ни опажао све до септембра 1920. год., кад je Главни Одбор именовао за свог повјереника у Кључу г. Османа Беговића. Избор његове особе повјереником био je врло сретан, јер je он као дијете овог краја, познавајући душу на- правни факултет загребачког универзитета, гдје остаје као слушач двије године. 1918. биоје именован шер. вјежбеникому Цазину, a 1919. премјештен у Кључ, гдје након двије године постане шер. судијом. У години 1920. био je изабран з а члана вакуфскомеарифског сабора и за тај период вршио je ту функцију. Свака друштвена манифестација у Кључу, везана je за његово име и тај расно чисти народ и крај, треба да има у својој средини оваког подстрекача и инциатора за сваку напредну акцију, какав je наш вриједни повјереник г. Осман Бегановић. Резултати Гајретова pada у цифрама рода, могао најбоље да прокрчи пут идеји и да овај крај буде забиљежен у Гајрета. Великом љубављу хвата се посла, не зази рући ни од каквих запрека и одмах успијева да заинтересује и најнеприступачнија лица за Гајрет и његову спасоносну идеју. Kao шериатски судија, долазећи у додир с народом, не пропушта ни једне згоде, a да не иступи за ствар Гајрета, што je слиједило као неминовна посљедица морална и материјална корист за Гајрет. З а опћу народну просвјету, међу овдашњим муслиманима, има нарочиту заслугу, јер његовим заузимањем село Крипаоци ове године добило je школу и већ прво коло наших сеоских малишана ужива прве зраке просвјете, које њихови старији ни под кудикамо бољим економским околностима нису имали. Његовим заузимањем, већ je на разним средњим школама око десет ђака који су искључиво његовом бригом и настојањем отишли на школовање. Г. Осман Бегановић рођен je у селу Доњем Будељу овог среза. Основну школу (руждију) свршио je 1908. г. у Бањој Луци. Након тога je походио годину дана предавања у медреси бањалучкој, a онда 1909. и1910. предавања у Куршумлији у Сарајеву, одакле уједно походи и Дар-ул муаллимин. По том се уписује у шериатско-судачку школу и абсолвира je 1916. год. По свршетку шер. судачке школе одлази на Да би читаоцима нашег листа изнели у цифрама летимичан преглед рада, доносимо овај ккатки извјештај о целокупним примицима и издатцима од оснутка Г ај р е т а 1903. до 1. марта 1928. год. 1. Цјелокупни приходи од оснутка друштва до школско год. 1913/14. изнашајуу златним крунама К 56470379 Од те своте издато je на стипендије и потпоре........................ К 247.294 44 на зајмове................. .... К 25.449 47 Укупно . . К 273.743-91 Остали издациизнашају К 204.700-37 Укупни издали....................................... К 478.444 28 2. Цјелокупни прнходи од 1919. до1.марта 1928. изнашају....................................... Д 11,833.767 88 Од те своте издато je на стипендије и п о т п о р е .............. Дин. 435.308 89 Ha зајмове . . . . » 13.361*17 Ha конвикте . . . » 7,411.220-10 Укупно . . Дин. 7,859.890-16 Остали издаци изнашају » 2,765.76776 Укупни и з д а т ц и ...................................Д 10,625.657*92 Стипендије за 21 годину (одбивши ратне године) подијелене су овако: а) прије рата примало je стипендију . 545 ђака б) послије рата примало je стипендију 458 1јака Укупно . .1003 ђака Потпоре за 21 годину (одбивши ратне године) подијелене су овако: а) прије рата добило je потпору . . 200 ђака б) послије рата добило je потпору . 299 ђака Укупно . . 499 ђака Потпоре у облику зајма добило je у свему, прије и послије рата, 113 ђака, Стипендије, потпоре, као и зајмови дијељени су ђацима високих, средњих и стручних школа. У конвиктима послије рата издржавано je у свему 1257 ђака, средњих и стручних школа, са шегртима заједно. У свему je дакле Гајрет потпомогао и издржао 2972 ђака. Пред оснивањем Гајретова Жснског Шегртског Дома Поратне материјалне неприлике у које су запале наше муслиманске породице нагнале су Гајретове раднике да размишљају и траже начина како да и њима помогну и да њихове поједине чланове што npe оспособе за данашњи живот. 93 �и чистоћом у Гајретовом интернату, јер многе од њих нијесу прије долазиле у овај интернат, нити су знале да се питомице у интернату онако лијепо одгајају. Најљепши утисак учиниле су на присутне младе питомице Гајретове, својом скромношћу при послуживању. Након што су гошће биле почашћене прешле су млађе од њих у салу за забављање, гдје се у колу играло све до иза поноћи заједно са питомицама и гдје се иначе угодно забављало. По овом Мевлуду и одличној посјети Гајретова женског конвикта, најбоље се види колико сарајевске хануме држе до Гајрета и колико га цијене, те да су произвољне и непромишљене тврдње некојих људи, који су тврдили да су најугледније сарајевске хануме против Гајрета. Присутне хануме сакупиле су међу собом лијепу своту прилога за Гајретов женски конвикт. Дароваше no 100 Дин: Сафије ханума Чекро, г. Ахметашевић; no 60 Дин: X. еф. Бехмен; no 50 Дин: Шерифе ханума Кобић, г. Реповац, Кадрибевић; no Дин 40: Селманпашић, Гавран Капетановић, Мујагић, Фетиме х. Ватрењак; no Дин 30: Карахасановић-Тафро, Н. Н., Мутевелић, Васве ханума Шкаљић, Хабибе ханума Бушатлић, A. Зилђић; no Дин 28: JI. Хасибовић; no Дин 20: Есма ханума Спахић, Шахиновић, X. х. Бакаревић, Нафије х. Сарајлић, Сарић, Кешо, Туњић, Есма х. Дубравић, Дајић, Бахтијаревић, Хајрије х. Ченгић, Шерифе х. Фадилпашић, X. Абаџић, Ђ. Хасибовић, Ш. х. Смајлакадић; no Дин 13: Мемишевић; no 10: Хабибе х. Мудеризовић, Фатме х. Јаловчић, ХаџиПредсједник Гајрета ариређује^ ифтар иишомцима- Дин омеровић, Сочо, Селма х. Салихбеговић, X. У., Ш. Косовић. ицама Гајреша — Укупно Динара 1.18V—. Предсједник Главног Одбора Гајрета r. инж. Хајдар Главни Од5ор честита своме женском пододбору на Чекро приредио je у Субато 2S» фебруара о. г. из својих овако лијепо приређеномМевлуду и успјеху, којега je и овом средстава богат и укусан ифтар' питомцима овд. Гај приликом получио, те му жели, да му овај успјех даде подмушког конвикта и Шегртског Дома. Наредне С у б с ... стрека и за даљни успјешни рад за наш Гајрет. тога, приредио je наш предсједник ифтар и свима mrroMi цама Гајретовог Женског конвикта. Ha оба ифтара присус- Jlujeaa аажња ирема иитомцима у Сарајевском Мушком Гајретову Иншернашу твовали су и сви чланови Главног Одбора Гајрета, те на првом вјерски васпитач г. Хасан еф. Херемић a на другом Генерални директор Хипотекарне Банке, госп. Војин вјерски васпитач г. Дервиш еф. Коркут. Ha ифтару у Ђорђевић посјетио je прије три мјесеца Гајретов Мушки мушком конвикту захвалио се предсједнику испред свих Интернат у Сарајеву, којом je приликом изразио своје запитомаца, питомац Фазлија Фазл^гић, a у женском кон- довољство и дивљење уредности у Интернату, чистоћи и викту питомица Ферида Пашалић. дисциплини. Интересовао се такође како уче и шта читају У свему je присуствовало ифтарима које je приредио питомци. наш предсједник, око 230 особа заједно са члановима ГлавПре неколико дана, г. Ђорђевић послао je из Париза ног Одбора. питомцима поменутог Интерната књига у вриједности од 10.000 динара. Садржај je књига поучан, a опрема скупоУвјерени смо, да ће Гајретова омладина знати цијенити ову пажњу предсједника Гајрета, коју joj je указао прили- цена, са дивним илустрацијама. Ова лијепа пажња пријатеља нашег Гајрета обрадовала ком ових светих дана Рамазана, na ово и јавно износимо, да би се нашао још когод, ко je у материјалној могућности, je све питомце. Главни Одбор Гајрета у име своје и испред питомаца захваљује се г. Ђорђевићу на овом скупоценом да ову пажњу укаже нашој омладини. поклону. Нарочито пак увидјела се иотреба да се оспособе за живот наше жене чије привређивање и у нашој породици постаје већ неодложивом потребом. Зато, ових дана претреса се у Гајретовој управи питање оснивања Г а ј р е т о в а Ж е н с к о г Ш е г р т с к о г И н т е р н а т а , а у вези с тим оснивање Г а јр е т о в а М о д н о г С а л о н а з а кројење и шивање женских модерних хаљина, за израду хаљина, за израду рубља и народних везива. Управа Гајрета намјерава да с временом проширује свој модни салон, a да одмах набави најспремније кројачице као учитељице младом нараштају, уједно се надајући да ће све муслиманке бити муштерије Гајретова Модног Салона. Један други занат ког би лако могле да изучају питомице поменутог дома, то je фризерски. Бубикопф продире и у наше породице, али раденица од тог заната немамо. Зато управа Гајрета намјерава да оснује један Г а ј р е т о в Ф р и з е р с к и С а л о н у ком ће питомице изучавати овај занат и све његове гране. Ученице, које су свршиле женску стручну школу првенствено би се примале у модни салон, док би се у фризерски салон примале на занат муслиманске дјевојчице, које су свршиле најмање основну школу. Оснивањем овог Дома и ових модерних занатских салона, Гајрет je уверења да чини добро дјело нашем елементу као што га je учинио оснивањем своје Ћилимарске Школе у Новом Пазару која je досад показала ванредан напредак и стварне резултате. Мевлуд у Гајрешовом женском конвикту Уочи'петка, 8. о мј. послије теравије — намаза приредила je гђа Штефа Хромић, управница Гајретова женског конвикта, уз припомоћ Гајретова женског пододбора у Сарајеву, на челу са својом агилном предсједницом Шемсеи ханумом Ченгић, учење Мевлуди-шерифа у Гајретовом женском конвикту. Учење Мевлуда обављено je у великој сали (учиони) конвикта, која je била украшена дивним ћилимима и серџадама и претворена у »ала турка« салу. Мевлуд je учила једна од најпознатијих була у Сарајеву. При свршетку Мевлуда почашћене су присутне хануме укусним мевлудским шербетом, a каснте црном кафом, рахатлокумима и осталим посластицама. Овом Мевлуду присуствовало je око 120 ханума и младих госпођица муслиманки и то из најотменијих кука сарајевских. Све присутне гошће угодно су изненађене редом 94 Прилози из Љубушког Чувени народни љекар у Љубушком г. Садик еф. Садиковић послао нам je ових дана своту од Дин. 1584'— које je сакупио од својих пацијената. Г. Садик еф. Садиковићу, нашем великом пријатељу и добротвору нека je срдачна хвала! Припози из Грачанице Госп. Хусејн еф. Кадић, директор Вакуфа, за вријеме свога ранијег службовања у својству среског поглавара у Грачаници, настојао je да оживи рад за Гајрет у овом мјесту, те су на његову иницијативу, сакупљене од некојих чланова Гајрета заостале чланарине у износу од Дин. 744’— Уз то су на његову иницијативу сакупили прилоге за Гајрет и то: Гђица Даница Жировић Дин. 328 — и г. Мехмедалија Алић Дин. 340*—. Господин директор Кадић предао нам je ових дана горњи новац у укупном износу од Дин. 1412'—. Дароватељима и сакупљачима срдачно захваљујемо1 �Опорука угледиог Јевреја нашем Гајриту Угледни сарајевски грађанин и велетржац Јозеф 3. Данон, који je недавно преселио на други свијет, сјетио се у посљедњој вољи својој и Гајрета и опоручио му из свог иметка своту од 5.000'— (пет хиљада) динара. Ову своту предао je ових дана Гајрету угледни сарајевски адвокат Госп. Др. Израел Барух, као извршиоц тестамента благопочившег Јозефа 3. Данона. Главни Одбор Гајрета веома угодно je дирнут овом племенитом пажњом према Гајрету и прогресу нас муслимана, те ће име овог великог покојника вјечито сачувати у аналима својим као једног од највећих добротвора нашег Гајрета. Указујући на горње племенито дјело, не можемо пропустити, да овом приликом не скренемо пажњу имућнијим муслиманима, до које je мјере развијен ocjehaj хуманости код наше браће суграђана друге вјероисповијести и колико они цијене све хумане и културно-просвјетне установе. Врло лијеп примјер за размишљање и поуку... Ta активност за Гајрет у провинцији јест најбвља гаранција за културни и просвјетни прогрес мислимана a и најбоља сатисфикација Гајретовим раденицима за сва она корисна дјела која су учинили муслиманском елементу, ради којих су дјела много пута били неоправдано нападани. Ове године су оживјела у раду за Гајрет скоро сва она мјеста, која задњих година нијесу ништа радила или ако су и радила, резултати су били минимални. Тако je преостао још врло мали број мјеста, која су неактивна за Гајрет. Главни Одбор Гајрета узнастојаће, да и тај мали број неактивних мјеста у што краћем времену оживи, тако да не остане ни једно eehe мјесто у Б. и X. a да не ради за Гајрет. Предавање о Гајрету у Невесињу Пре неколико дана одржао je у Невесињу, у Муслиманској Читаоници, предавање о Г а јр е т у г. Мустафа Ћиunih, повјереник Г а ј р е т а . Ha том предавању, г. Ћишић, истакао je све благодати рада Гајретова у току минулих 25 година. Овом приликом од присутних сакупљена je лепа свота Дирекшор Вакуфа — утемељач Гајреша Госп. Хусејн еф. Кадић, поводом његовог постављања новацћ за Гајрет, на чему се Главни Одбор топло захвај л ј / за Вакуфско-меарифског директора, уписао се за члана уте- ' љује. У току Рамазана, у Невесињу, инж. г. Омановић одрмељача Гајрета са свотом од Дин. 500'—. Главни Одбор Гајрета срдачно захваљује Господину жа!*е неколико предавања о значају Гајрета и његову деловању на прогресу муслимана у Босни и Херцеговини. Директору на његовој пажњи према Гајрету. Овај рад у Невесињу истичемо са похвалом и стављамо Позив иододборима u иовјереницима Гајреша га као узор и пример другој нашој интелигенцији у осталим Позивају се овим путем' сви Гајретови пододбори и мјестима, нарочито пак: професорима, учитељима ишериатповјереници, да пошаљу Главном Одбору сав прикупљени ским судијама. новац од чланарина, забава, прихода од томбола, прилога, претплата на лист »Гајрет« и т. д. — најдаље до 1. иарта Играње Гајретове томболе Како смо објавили у прошлом броју нашег листа, о. г. Моле се уљудно сви пододбори и повјереници, да означе од чега потјече послани новац Главном Одбору, јер je то Министарство Пољопривреде и Вода својим ријешењем од потребно друштвеној канцеларији ради књижења. 22. фебруара о. г. број 5717. одобрено je играње томболе у корист Гајрета свима пододборима и повјереницима Гајрета. Нови Пододбор Гајбеша у Бијељини 0 овом ријешењу Главни Одбор je хитно обавијестио све У Бијељини je основан нови Гајретов пододбор који своје организације и лозвао их да организују играње томje развио своју дјелатност, свјестан великог задатка који боле. Досада су приспјели извјештаји, да се игра томбола Гајрет има да изврши. Beh се отпочело са прикупљањем у корист Гајрета у слиједећим мјестима: Дервенти, Љубињу, нових чланова, са припремама око забаве, a одмах затим Прибоју, Пријепољу, Новој Вароши, Невесињу, Стоцу, отпочеће се и са радовима око прославе Гајретове 25-годи- Љубушком, Модричу, Бос. Крупи, Тузли, Власеници, Bnxahy, шњице. Брези, Прњавору, Фочи, Јањи, Кл>учу и Старом Мајдану. Скупштину за оснивање новог пододбора сазвао je Играње томболе донијеће лијеп приход Гајрету, na се предјседник бившег пододбора г. Ибрахим Даутовић. Одмах моле сви пододбори и повјереници, да no свршеном игрању je за чланове уписано 89 лица, међу којима има и добро- пошаљу Главном Одбору извјештај са обрачуном томболе. твора и утемељача, a одбор, састављен из чланова трију муслиманских друштава: »Читаонице«, »Слоге« и »Зоре«. Оснивање Гајрешова женског иододбора у Сшоцу Запредсједника пододбора изабран je једногласно г. Ибрахим При завршетку листа примили смо из Стоца овај изДаутовић, за перовођу r. Хамза Прошић, a за верификаторе вјештај: гг. Јусуф X. Гробчановић и Изетбег Салихбеговић. 10. ов. мјесеца у просторијама мушког мектеба у Стоцу Новом пододбору желимо успјешан рад на подизању одржано je Гајретово женско сијело, са чисто пропагандиснашег Гајрета. тичким циљем. Програм je био овај: Многобројне забаве Гајреша у ировинцији 1. предавање о васпитању дјеце, одржао je предсједник У прошлом броју нашег листа, објавили смо у којима Гајретова пододбора, г. Хусејин BpKnh, директор гимназије. he се мјестима одржати Гајретове забаве идућег бајрама. Предавање je обухватило тјелесно, морално и социално Поред тих забава, накнадно je извијештен Главни Одбор васпитање, те je саслушано са највећим интересовањем. да he се одржати Гајретове забаве још у слиједећим мјестима: Г. предавач позвао je присутне даме да и оне пораде за Бијељини, Брези, Фочи, Прњавору, Приједору, Мркоњић- Гајрет. граду, Старом Мајдану, Варешу и Травнику. 2. Рецитовање сопствених пјесама младих пјесника гг. Према досада приспјелим извјештајима, држимо да he Сафета Бурине и Хамида Диздара. се идућег бајрама одржати око тридесет забава у корист 3. Двије властите шаљиве продукције, извео je г.Хамид Гајрета, које приређују његови пододбори и повјереници, Диздар, уз велику веселост присутних. што значи врло много, јер досада никада није одржан толики Предавање je морално толико успјело, да je предлог број муслиманских забава у опште за један дан. гђице Џенке Сарајлић једногласно прихваћен да се оснује У задње доба рад за Гајрет скоро у свима мјестима Гајретов женски пододбор у Стоцу. Одмах je изабран тече врло лијепо и ми можемо бити поносни тим радом. акциони одбор за оснивање пододбора у који су ушле го- | 95 �спође: Бркић, Агановић, Букић, Хаџиомеровић, и госпођице: Џенка Сарајлић, Разија Омерагић, Зарифа Мехмедбашић, Хасиба Ризванбеговић, Хатиџа Шехић и Фатима Баљић. Положио испиш Члан Главног Одбора Гајрета rocn. Фехим Мусакадић, бивши срески поглавар a сада на служби код Полицијске Дирекције у Сарајеву, положио je ових дана задњи испит на правном факултету у Загребу са одличним успјехом. Срдачно честитамо! Предаја дела о СоколовиНу његову иреводиоцу »Соколовић« дело A. Рефика турског историчара које je већ оштампано у листу Гајрету, a послије тога у засебној књизи, Гајрет je у споразуму са преводиоцем г. М. Р. Делићем, предао истом дело на распродају. Цена коју je Гајрет одредио за распродају дела износила je Дин. 10'—, док ће г. М. Р. Делић дело распродавати уз цену од Дин. — 25. БЕЛЕШКЕ Analfabetski tečaj u Tarevcima. 19. februara završen je analfabetski tečaj u Tarev­ cima (kod JVJodriće) koji je održao gosp. I. mualim Ibraliim ef. Topčagić iz Tarevaca, a inicijativom g. upravitelja narodne osnovne škole iz Gradačc^. Gosp. Topčagić otpočeo je sa tečajem 11. novembra 1927. god., a u isti je usisao 50cana)fAbeta od kojih je odu­ stalo samo njih 6, a ostalih 44 svršili su tečaj sa vrlo dobrim uspjehom. Učenika je bilo između 14—37 god. starosti, a gosp. Topčagić ih je za vrijeme poučavanja po ocjenama razdijelio u tri grupe i to: vrlo dobre, dobre i dovoljne, ali je općeniti uspjeh kod ispita bio neočekivano vrlo dobar i hvale vrijedan. Između ostale g. g., prilikom ispita sudjelovao je i direktor agrarne direkcije g. Vladimir Stojić i nakon završenog ispiti­ vanja srdačno je čestitao na uspjehu g. Tomčagiću. • Treba napomenuti da ovo nije prvi tečaj g. Topčagiću, nego je ovaki tečaj održao u god. 1920. u Seoni srez Tuzla, a ispit obavio 11. marta 1920. Isti tečaj završila su 54 učenika sa dobrim uspjehom, a ispitu su prisustvovali: gg. stručnjak Salih ef. Serdarević školski upravitelj iz Tuzle, te M. ef. Zahirović i Ahmedaga Kovačević kao izaslanici. Neka je najljepša hvala g. Topčagiću na ovolikoj požrtvo­ vanosti. Neka mu Bog da dug život, dobro zdravlje i mnogo sreće i napretka u budućem radu kojega nam obećaje. jevu, gdje će se jedino i raspačavati uz cijenu od 20 dinara po komadu. Kako je u ovoj cijeni sadržan čisti doprinos za autorska prava bolesnog pjesnika, umoljavaju se najtoplije svi prijatelji dra Safvetbega Bašagića, da u svom krugu porade što više, da se ovo novo izdanje » T r o fa n d e« čim prije ra­ sturi u narodu, kako bi od nje i nova generacija dobila po­ leta u svom duševnom napretku. Bilo bi požeijno — ako je to moguće — da se ovi prijatelji kroz osam dana jave knji­ žari »Pog 1ed« makar sa jednom dopisnicom: koliko misle da će u njihovom krugu raspačati » T r o fa n d e«, da bi ova knjižara mogla prema tome prosuditi, koliku nakladu najviše smije uzeti u obzir za ovo izdanje. S v a d j e l a d r a S a f v e t b e g a B a š a g ić a , koja se još mogu dobiti, raspačavaju se od sada jedino u knjižari » P o g led « Mudželiti ul. 8, kod Begove džamije. Ova djela i njihove cijene biće označene na koricama nove »T r o f a n d e«. Konkurs Jadranske Straže za popularna predavanja U svrhu propagande za naš Jadran Izvršni Odbor Jadran­ ske Straže u Splitu odlučio je da raspiše konkurs za 5 pre­ davanja, popularno napisanih, i svako popraćeno sa najmanje 30 diapozitiva. Teme predavanja su ove: 1. Važnost jadranskih luka i njihov kapacitet; 2. Važnost ratne mornarice; 3. Trgovačka mornarica i privreda; 4. Jadran i željeznički spoj sa našom državom; 5. Ljetovališta i kupališta na našem Jadranu. Natjecat se mogu svi jugoslovenski kulturno-prosvjetni radenici uz ove uvjete: 1. Predavanje mora biti originalno i dosada nigdje štampano. 2. Radnje ne smiju obuhvatititi preko 12 strana daktilografiranih. 3. Uz radnju treba priložiti ime piščevo sa naslovom predavanja u zatvorenoj oklopnici, dok treba da bude pseudonim, koji je istodobno i na koncu pre­ davanja. 4. Uz predavanje treba pisac da priloži i trideset slika tačno numerisanih prema brojevima u predavanju sa tačnim natpisom na pozadini slika. Ako natjecatelj nema slika treba tačno da označi, gdje se mogu nabaviti. 5. Prihvaćene radnje honorišu se sa 500’— Din., a postaju vlasništvo Izvrš­ nog Odbora Jadranske Straže u Splitu. Odšteta za 30 origi­ nalnih fotografija isplaćuje se u iznosu od 300 — Din., a za neorginalne 150 — Din. 6. Rok konkursa traje do konca marta 1928. 7. Radnje, koje ne budu odgovarale postavljenim uvje­ tima vratiće se odmah piscu. I. Potpredsjednik: Dr. 1v o T a r t a g li j a s. r. I. Sekretar: S. A 1f i r e v i ć s. г. Bašagića „ Trofanda“ И З УРЕДНИШТВА. za koju se sada plaća 100 dinara i ne može da se do­ bije, data je u štampu i izaći će kroz mjesec dana u II. izda­ nju, samo djelomično upotpunjenja. Koliko je ova knjiga pje­ sama našeg književnog prvaka omiljena u narodu najbolji je dokaz to, što su je ranije genfracije na pamet učile i što se mnoge pjesme iz nje 1 danas s nasladom u narodu pripijevaju. Ovo drugo izdanje »T r o f a п d e« od 200 stranica izlazi u nakladi knjižare »P o g led « kraj Begove džamije u Sara­ Padu закашњења клишеа, у овом броју нисмо могли da doHeceMo умешнички прилог који смо били обећали за бајрамски број. Уметнички прилог doneћемо у jednoM od cnedehux бројева. ШТАМПАРИЈА ПРОСВЕТА, САРАЈЕВО. Умољавају се сви претплаШници da за 1927. годину подмире дужну претплату. 96 �в ZA BOSNU I HERCEOOVINU C e n tra la : Sarajevo Sjedište Direkcije, Beograd Filijale: Brčko i Novi Sad Med. Univ. Papirnica Hamdija Kopčić specijalista zubni liječnik Sarajevo, Strosmajerova ut. — Telefon 619 S A R A J E V O , Jeftanovića ulica broji. preporučuje bogato skladište pisaćeg i-risačeg materijala Ordinira s v a k i m d a n o m od 9—12 sati prije podne i od 2—6 sati poslije podne — * ШТАМПАРИЈА ПРОСВЕТА Ц ЈТ А М П А Р С Н О - И З Д А В А Ч Н И ЗА В О Д И 3 р at) у ј е разноврсне банковне, ттЈГОвачке и индустријске тисканице у бојама као: дионице, уложне књижице, чекове, дипломе и т. д., те разна стручна дела, календаре и остала издања солидно, брзо и no умереној цени. Властита књиговезница израђује све врсте трговачких књига и протокола, као и разне галантеријске и картонашке послове no мери и нацрту. SVAKI MUSLIMAN TREBA DA KUPUJE SAMO GAJRETOV CIGARPAPIR jer kvatitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „Gajret" Narudžbe: T V O R N IC A CIGARPAPIRA САРАЈЕВО Александрова бр. 6 - Телефон бр. 356 Књиговезница - Стереотипија S. D. Alkalaj, Sarajevo može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu �w и г " ч г | B A N K A " i p ...ц G f l J R E T D. D., г ..ч ц г S A R f l l E V O Akcijski kapital Din 20,000.000 -, Rezerve Din 2,000.000’Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim oslovima. Ovalštena je za trgovanje sa valutama devizama. Zavod je također i pupilamo siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podupire razne kulturne i hu­ manitarne ustanove. . P Od liste dobiti daje 1 0 % Kulturnom i Prosvjetnom društvu ,,G airet“ . Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Oajret najbrže i najkulantnije. - Uloške uka­ maćuje najpovoljnije, 1 isplaćuje iste u svao drba. ■ n i ...... i i .... „ iii. 1 BOSANSKA INDUSTRIJALNA I i f T R G O V A Č K A BANKA D. D. i i SARAJEVO, Strosmajerova ( Naručujte i kupujte samo GAJRETOVU uL br. 1 2 j Potpuno uplaćena dionička glavnica ( kremu za cipele ) D in a r a 2 o .o o o .o o o — i t o r \ jer je ona najbolje kvalitete i donosi lijepu korist GAJRETU. I D i n a r a , 4,3oo.oooj^ yB t \ T T Prim a u l o š k a n a š te d n ju , vrši do.znake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, finansira i n d u s t r i j s k a I t r g o v a č k a poduzeća. Naručuje s.e kod Milana Kovačevića ' f Interurban t e l e f o n i broj 605, 865 i 555 - \ .ulih., Novi Sad, Dunavska ulica 10 . Glavno zastupstvo za B. i H. k Agentura BUOOLF BOIĆ, SARAJEVO Bistrik, 25. Telef. 783. Pošt. pret 75. i Filijale: ) Beograd, Zagreb, Novi Sad,Tuzla, Split \ ppp>igpnp..W ”W m W K 4llli,l,‘^lP.""Hi. Temeljna slavniia 40,0 0 0 .0 0 0 '- dinara. if II općine grada Sarajeva ... „јј||»„,1,||11||....|1а1„.....in ih Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172. Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju ZALAGAONICU koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale dragocjjenoati uz najpovoljnije kamate. *>ч � https://kolekcije.nub.ba/files/original/e6c893487919baaf44adbf3e015ea5ee.pdf 0742b4cb054955bbff52f33946f701e4 PDF Text Text ЈШ З Д П Ш ЈЗУШШ SA КУАТУРНС И ШН6МСК& ТТСДИЗАНА МУСЛИМАМА 1. АПРИЛА С А Р А Ј Е В О 1928. БР Уре-ђује: Х А М З А Х У М О �V; Садржај: Б о р и в о ј е Ј е в т и ћ : Сократова смрт. Г л а с о в и м ла ђ и х : Д а н и л о Ч у т у р и л о : Рано пролеће. Х а с а н Ђ и к и ћ : Козар. М и р з а С а ф в е т : Хајјамове Рубаије. Н нзи ж е в н и п р е гл е д : С а л к о Н а з е ч и ћ : Југославенски писци. Р е ф е р а т и з а н аш н о н гр е с : Инж. Ш е р и ф Б у б м ћ : Реферат из пољопривреде. Др. О м e p Б а х т и ј а р е в и ћ : Проблем заштите fc /Јунаше .(j деце. . Уређење наш^вјерске наставе. Г а јр е то в гл а с н и н : Гајретови питомци у Каиру, уписани у Ел-Езхер. .. Оснивање нових пододбора. Пододбор Гајрета у Плевљу. ' х ’ Гајретова скупштина у Вишеграду. .Скупштина пододбора Гајрета у Требињу. Пододбор Гајрета у Бијељини. Бајрамска честитања. Прилог Градског поглаварства у Тешњу. Племенита пажња спрам Гајретових питомаца " у Тузли. Нови добротвори и утемељачи Гајрета у Вишеграду. Прилог Муслиманског женског друштва. Лијепа пажња. Неочекивано успјела Гајретова забава у Варешу. Књижевни оглас. . ^ Одговори Уредништва. Р ■■■- ‘ , P /r ■ V-- Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друштва за културно и економско подизањ« муслимана, и злази 1. и 16. сваког месеца, a цена му je за нашу Отаџбину 100 динара на годину, a за све остале земљ е преко границе 200 динара. Ђаци добивају лист у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. Поједини број стоји 5 динара. , • • i ' Директор Х ам ид Н уни* ' - " , / Уредник 1 Х ам за Х ум о ■ Штампарија Просвета, Сарајево. — Власник друштво »Гајрет«. — Главни и одговорни уредник: Хамза Хумо. �TJ*>JVL1 Боривоје Јевтић Сокрашова смрш У јутро, око сиве и ниске тамнице са железним решеткама из којих je ударао мрак, Клотило се гурао међу првима. Пред капијом се сунчао стражар, с копљем преко крила/ у кациги с репом као састављена рибља пераја. Покрај њега се одмарао крупан штит, дуг подруг лакта, окован низом модрих клинаца; у средини његовој исиупИавао се ред слика, жетеоци са срповима, ниже Ахилеј, са заманутим мачем изнад Патроклове лешине. Стражарево je лице било опаљено. и изгорело, озбиљно и студено. Очи се нису виделе цедОд кациге. Деца су се скупљала у гомиле и гледала 1ујУ на штиту. Жене, у сандалама, мотале су се no прашној .LUHoi цести и поверљиво ћућориле. 0 прстима су имале ниске мртвих риба. Клотило приђе стражару: — Када ће Сократ умрети? Стражар поспано зевну: — Носи се, барбаре! Удараш на покварено уље. И он га џарну копљем. Али из гомиле стиснутих људи и жена одлучно повикаше: — Кажи нам, јуначе! Стражару je годило ласкање светине: — За час — два, грађани! Али, шта вас се тиче ова атенска будала? — Кажу да je паметан, рече неко. — Али je ружан као Хефаист, додаде други сурово. — Зато се и бацао блатом на богове, додаде трећи. Стешњен у гомили, Клотило je ћутао намрштених обрва. — Стара џукела! Његова ружноћа позавидела je лепоти богова! Ради тога ђе и умрети! A неко узвикну одсечено: .— Нека умре, одвратно псето! Сви се смејали. Стражар je радознало слушао ово јутарње чаврљање, и осећао се над гомилом. Неко му викну: . — Би ли могли видети Сократа, јуначе? — Зар да провалите решетке, грађани? Онда би извесно побегао; ни старцу смрт не прија. Клотило re изгура из гомиле и опет се приближи стражару. — A зар je већ хтео да побегне? упита он. — A зар ти то не знаш, голишавче? У гомили заграјаше, светина се претвори у једно №Ше, издужено од радозналости и ишчуђавања: лиЦ' — Причај нам, јуначе! Не знамо! Тако нам богова, појма немамо! Стражар их je гледао подругљиво: — Ко би онда пио у луци, с бахантицама, кад би се ви бринули за велике ствари у свету? Не знате ни то? A дошли сте да видите како ће Сократ да умре? — Причај нам, викали су, богови те обвеселили! Дали ти младу робињу! Постао леп као Аполо! Стражар се смешкао. — Наше су ноћас Сократови пријатељи хтели да изопијају. Увукли му се у ћелију, спремили одело и стару грдобу наговорили на бегство. Али он се премишљао. Рече: Волим више умрети. И, замислите лудака, обечао je Асклепију петла, ако до подне буде мртав. Да ли сте чули тако што, грађани? Светина je слушала разјапљених уста. Затим се, кад je стражар довршио, стаде комешати; последњи редови гурали су предње према стражару. Стиска поста мучна. Неко je јаукнуо.Чули су се гласови: — Покажи нам Сократа! Гласови су бујали спреда и одостраг; постајали су узбуђенији, немирнији, јачи. Викало се уопште: 97 �— Покажи нам Сократа! И како се светина све више гомилала и правила стиску, њени узвици постајали су једнодушнији, и хорили се као тамна претња. Стражар се дохвати штита. — Грађани, не прилазите ми, велим! Али први су били немоћни да се одупру таласу оних који су стајали иза њих и које су други ryрали. Почеше се збијати око стражара. Он напе штит. Затим, показа копљем изнад њихових глава: — Eho, погледајте онамо, на решетку. Први који су чули, потрчаше. Између њих се провера Клотило као веверица, и први прихвати за порђалу пречку. За њим се свет нашушта као невреме, и Клотило подржаван одоздо, оста готово висећи у ваздуху. У први мах, он ослепљен од сунчаног блеска, није ништа видео у помрчини. Тек доцније поче да распознаје предмете. Ружан и мршав старац, зарастао у седу чекињу седео je на купу сламе. У руци je чврсто стезао врч и као да му се невесело смешио. O k o њега су се лачетили уценици и пријатељи, Критон, Ехекрат, Федон, Ксбес? Симијас и Аполодор. Критон je ћучао одмах^уз учитеља, с главом обореном међу руке и пригушено [јецаа Очи свију биле су управљене на Сократа, сузне и помућене, a лица неиспавана и посивела као задимљени ћилибар. t — Зашто плачете, пријатељи, чу Клотило где Сократ рече благим и сигурним гласом. Зашто плачете, зар ja умирем? Е шта je смрт, пријатељи? Једна ноћ, једна једина ноћ. Него, о праведни људи, не треба да се тако мало поуздајете у смрт доброг човека који je часно живео. Њему Бог ни после смрти неће учинити зла. Он припи усне у з врч. Његове су се очи грозничаво светлиле и шириле као да их неко растеже. У тај час Клотила повукоше за ноге. Он не могаше да одоли притиску, пусти железо и раширених руку паде на гомилу. Други се узвераше иза њега. Да се извуче из гомиле, он напе лакте и поче да око себе удара ногама. Поклецавао je, посртао, тучен у слабине, у ребра. Ha ударце добивао je сурове одговоре; на дрскост безобразлук. , Олободивши се, трчао je прашним, сунчаним друмом према дому. Глава му je врела од примљених утисака; тело га je жуљало од удараца. Трчао je бојећи се да му се господар није повратио с Тимотејеве гозбе. По подне' je отпочињало преписивање Стерепсијадова епоса. Било je наређено да цео дом још у зору поздрави песника. Већ из даљине угледа Скит како се друмом^ савија реп поворке. Ишла je с угашеним буктињама, полагано, мртвачким кораком, љуљушкајући у својој средини носиљку са Стерепсијадом, певајући полугласно. Гласови су звонили мелан"хрлично и сањиво; подсећали су, у овом светлосном таласу, на испрекидане јауке нарикача. Клотило савину у једну покрајну уличицу, пуиу влаге и сенки, да, тако, обиђе поворку и избије у дом пре ње. У атрију, сав прашан и знојан, скрха се на мермерни патос и одану дубоко као изненада испухани мех. Лежао je, измучен као живинче, ожалошћен бескрајно. Његове тешке усне, дебеле и набубрене, отварале су се саме од себе. Изговарале су, нечујно, једно једино име: — Сократ! ГЛАСОВИ МЛАЂИХ Рано иролеће. Насмејало се, na се јавило весело прољеће; небом се je чудно заплавило, земљом просуло цвеће. У срцима се свима}јавило, na су’ лудо весела; свукуда се показало мило, цвећем одело села. Ливаде je чудно ишарало, рекеЗнапунило^водом; одавно се негде одмарало: под земљом, ил’ под сводом. 98 Опет je дошло . . . стижу прве ласте, сунце божје пржи . . . Другови мили, сви здраво да сте, које још живот држи. Пођимо у поља, данас бих хтео: брат’ првих љубичица и да ме пржи зрак сунца врео, да слушам песму птица. Насмејало се, na се јавило весело пролеће; небом се чудно заплавило, земљом просуло цвеће. Данило Чутурило. �Hasan Đikič Kozar Gore u strani pod Čolakovim vrhom crni se gusta borova šumica. Iz nje, kao gljiva iz trave, viri mala kućica sa crvenim krovom i smeje se na plavo nebo. Svanjiva. Sa istoka se dan probija kroz jutarnje rume­ nilo preko brda, a beli pramenovi zore obavijaju ćeli grad u jedan nevidljiv zagrljaj. Plav oblačić dima trepti nad krovom, a njegov zadah odudara od jutarnje svežine i meša se sa mirisom borove smole i vonjem sagnjile trave. Više kuće na malom proplanku žuti se pojata sa novim slamnim krovom. Iz nje se čuje na­ polje zveket zvona i škropac mleka u dižvu. Pred po­ jatom na niskom drvenom tronošcu sedi Mujkan nenin. — Njega svi pod ovim imenom u kasabi znadu, a inače se on zove Mujkan Orebić. — Mujkan, dakle, sedi i oputi opanke, pa pošto se spremi i naturi na glavu pljesnjiv fes ugasito crvene boje, poviri u pojatu, pa zapita : — Štrknu li mamo? — Saću, saću, Mujkane sih e^ tf ozva se Mujkanova majka iz pojate. — Ajc ti»Vrfzajmi ozdo druge dok ja naše pomuzem. Ama, znaš, počni sa dna mahale pa sve redom. Izaćuja pod Dolac preda te. Ajde, sinak, ajde. Tako govori stara, a Mujkan se diže, spodbija štap i torbu i nestaje ga gustiku. Đomalo pa sej čuje kako Mujkan kroz mahalu podvikuje od vrata do vrata: — Jeste li pomuzli? Istirajte 1 Mujkan viče i gde god dođe, vrata se otvaraju, a koze izlaze. — Kojk Bela, kojk Bora ls — I kojkaJMujkan i udara tvrdim drenovim štapom po ^estL jer on, kune se svačim na svetu, još nikad do sada nije zlonamerno pustio štapa kozi na leđa, a eto odkad ih" čuva jedva može i pamtiti. Kroz pola sata vremena Mujkan tako vičući obi­ šao mahalu pa sada goni pred sobom čitavo stado koza. A sve ga one slušaju. On samo treba da pod­ vikne na koju, pa ako je ona »u šteti« odmah beži i vraća se na put među druge. I one su njemu sve drage. Tepa im on po kadgod od neke milošte pa odmah i čaršijom. Ljudi mu se smeju, ali se on ne obazire na njih. Navrh mahale, pod kaldrmom, čeka ga majka sa njihovim kozama. Ona je više stara žena u čistoj beloj košulji, a glavu povezala crvenom šamijom. Nosi ona kadgod i belu povezaču, a onda joj ispod nje viri mali crveni fesić. — Svrati uz Dolac, majko — veli joj Mujkan i prikupi ujkati na koze i strugati štapom za njima. One trče odmahuju glavama, a vimena im pletu noge. Tako se polako izmiču i hvataju brda. Kad iziđu navrh Doca, Mujkan zastane da predahne, a koze se raspu po plo­ ■• tovima i šiprazima On se okrene pa pogleda na grad, pa osećajući se valjda u višoj slobodi nego oni dole pod njim, zapeva koliko ga grlo nosi: Oj djevojko moje janje malo. Glas mu čežnjivo drhti, a ljudi govore: — Mujkan izišao na Dolac, vreme je na posao. Otpeva on samo svoj jedan stih, ojokne koji put, a onda se okrene, kjokne koze i zaputi se prema Brijestači u grmlje. Tako svaki dan. I jutros Mujkan podranio, kao obično, pre sunca, seo pred pojatu na tronožac, oputi opanke, pa posle pita majku je li štrknula, a ona ga šalje da prizajmi druge koze i govori mu, i to svaki put, da počne »sa dna mahale, pa sv,e redom«. Mujkan ustaje, uzima štap i torbu, iščezava u četinama, viče kroz mahalu, struže štapom z£t kozama, kojka ih i otpeva uvek istu pesmu navrh Doca. Zapratio on kozeSp brestovinu, pa se vratio i le­ gao na stenu. Sunce već izašlo i uveliko greje. Vetrić pirka, a grad u dolji vre u šarenilu života. Ševa, kao crna tačka u pM oj beskonačnosti, leprši na jednom mestu. Mujkan leži poleđačke na pločastoj steni, abelom maramicom prošaranom crvenim nitima zaklonio oči od sunca. Motri ševu i sluša joj veselu pesmu, što se odbija od krševitih pristranaka uvale. Gleda je on i divi joj se i drago mu bi, što je može tako sam da sluša, a da ga niko ne smeta. On najednom zaželi da se vine gore u one plave visine za ševom i još više, više, što bliže suncu, da tamo zapeva iz svega glasa, onu svoju pesmu: »Oj devojko moje janje malo«. Za­ želi da dospe gore do one beličaste magle okolo sunca, pa da vikne Muntu i pokaže joj se ozgo okupan u sunčevu žaru i ponosan da je veći od nje i da ga ona nikada ne može dostići i popeti se do te visine. 1 on sav poče da igra od neke dragosti, ne može živ da se skrasi na jednom mestu. Sav razdragan protezao se i kršio prste. Osećao se punim nečega, što ni sam ne zna da kaže, a i da znade on toga ne bi ni pod koju cenu kazao. Nešto mu sve drago, Bože, i ovo sunce i ovaj suri usijan kamen i ševa, što ono strelimicd pade dole među kamenje i tamo se izgubi, pa najposle skoči i podvikne: — Oj, oooj I — Oj, o o o j; oj, oooj — odbijao se povik i razlegala jeka. Oj, oooj! Oj, oooj I Ova jeka kao da ga malo stiša i on se smiri. Izvali se opet na stenu pa poče dremati. Najednom se trgne, izvuče iz džepa dvojnice pa zasvira. Pesma se prosu po kamenu, spusti se na grad, zadrhti nad njim ..... ’ ‘ ............... 99 �puna života, snage i čežnje i nežno ga obgrli pa se izvi gore nad oštre litice i nestada je u divnom pla­ vetnilu neba. I jedva on malo stade da odahne, kad se začu ozgor ispod Šinderova okrajka tanki glas svi­ rale : — Trliiii-li I — E, haao! — podviknu Mujkan kad to ču. Skoči na noge i kao perce lagan odskaka gore pod okrajak. Zaboravi i na koze i na svoj pastirski štap, što ga je davno jednom čitava dva dana doterivao i rezao dok ga nije našarao. Koze zastale, podigle glave i naćulile uši, pa gledaju za Mujkanom. A on zahvatio pa grabi uz breg kao zec, a sve jednako podcikuje. — Polako, Mujkane sinak mamin, polako, umorićeš se! — dovikuje ga Munta sa ograde ispod starog visokog bresta. — Ko, je li ja? — zastaje Mujkan pred njom i zasenjuje oči rukama da je bolje vidi. — Ti, da ko, nego ti! — smeje mu se Munta.— Mujkan stao pa je gleda, a sav se zajapurio.' — Da si, vala, još toliko daleko, ne bih. se ja umorio. Obadvoje sedaju^ Mujkan se naslonio uz Чзге^, 'ра samo što gleda u Muntu, a ništa ne govori. Ona ga gleda, gleda, ра' prasne u smeh. Mujkajj, se zbuni, zacrveni se i pdgleda u krilo. A sve kao da izgori oko njega. On bi sada najvoleo zagrliti je, pa je spustiti, spustiti, oh! ali ne nešto nesme. Boji se onog njezinog smeha i onog pogleda, kojega on. nikako ne može da izdrži. — Ma, Boga ti, šta se tako smiješ? — fbvoi п J°J on, a sav se zarumenio i gleda u krilo. — Ha, ha, ha! — trese s& Munta od smeha. 51 Hoćeš li mi Mujkane nešto pravo kazati? — pita ga ona. — Ja, tebi? — Mujkan je pogleda. — Hoću vala, što god znam. — E, kaži mi Mujkane živa ti mama, voliš li me i malo! — He, he! Ja tebe, je li? — češe se Mujkan po glavi. — To baš nećeš znati! — A što, bolan? — smeje se Munta šeretski. — Kako ću ja tebe voliti, kad neznam voliš li ti mene. — Ti mene? Hi, hi, hi — smeje se Mujkan, a sve mu nešto drago. Zapao leđima o brest pa se ćeše. — Šta veliš, Mujkane? — saleće ga Munta i ne da mu mira. — Je li ja? Ništa — veli Mujkan pa skoči na noge i otrči niz breg kozama. Za njim se osu zvonak smeh i sve se stiša. Mujkan legao opet na svoje staro mesto, ruke savio pod glavu i ništa ne misli. Gleda kako se sunce spu­ šta za breg, uživa. Ševa se vijori i peva, iz grada do­ pire buka, zvona klepeću, a Mujkan se proteže. Do malo, pa on skoči, pregrnu gunj, puhnu u dvojnice i podvikne. 100 — Haj, haaaj! — Haj, haaaj! — zdrave se bregovi, a koze se jate. Sunce već seda. Mujkan peva i spušta se niz Dolac. Prošlo je nekoliko dana odkako je Mujkan sedeo s Muntom pod brestom ispod Šinderova okrajka i nikako da više vidi ni nje niti da sagleda njezinih ovaca, a ni pesma joj se ne čuje. Mujkan nemiran. Ne veseli ga i ne zanosi ni ševina pesma. Koza Bara, njegova ljubimica, došla da mu oliže ruku, ali je on i ne vidi. Ona stala pa ga bezazleno gleda i kao da se čudi, što joj ne pruža ruke. — Me-e-e- mekeće ona, pita ga može biti što mu je. Kad vide da se on neobazire na nju, lupne prednjim nogama o zemlju, pa se propne na prvi brestov grm i počne brstiti. A on ništa toga ne vidi. Pretvorio se sav u uho, pa osluš­ kuje, neće li odakle čuti Muntinu pesmu, ali ništa, pa ništa. Sneveselio se. Srce mu bije, bije, tek što ne pukne. Osluškuje, napreže oči ne bi li je gde ugledo, ali sve uzalud. Leži Mujkan a kamen vreo, pa ga nešto ugodno podilazi s leđa i svega ga obavi kao neka koprena i on poče da podrhtava. Ono ga nešto steže, steže, hvata ga oko prsiju, a slepoočice mu tuku. Pogled mu se muti, a telo se samo izvija i proteže. Sav bi se izlomio. Najednom obesno vrisnu, skoči na noge i pojuri da traži Muntu. išao je ispod brestova gaja i došao nad bore s drugog kraja brda. Zaboravio Mujkan na koze i na dvojnice. Zapeo pogledom pa zvera na sve strane ne bi li je gde video. Neizvesnost ga ubijala. Gleda dole na bore. Žuta borska trava viri iz lokava. Mujkanu se učini kao da vidi nekoga na prezidi lbre Grge sa Malog Brda. Zastane da bolje vidi i jest oko ga ne vara. Ona je to, ona. Samo koji je ono s njom? I Mujkan poče prebirati po pameti ne bi li se prisetio ko bi to mogao biti s Muntom. Posumnjao je odmah na Isfina Salmana. Čelo mu se smrče. I — Jest on je — veli Mujkan — on je! E čekaj, beli nečešl I Mujkan se strašno namrgođen teško zakle, da će ona »beli videti«, pa se vrati i potera koze kući. Drugi dan poterao Mujkan koze, ali je bio teško zamišljen. To kao da su i one primećivale, jer su mirno išle pred njim i nisu nigde svraćale s puta. Izišao je na vrh Doca, a koze po običaju, zastale, ali im on ne dade da brste nego ih potera uz brdo. Zaboravi je bio, ili namerno nije htio da otpeva svoju omiljenu pesmu. Istom on zašao u stranu i pustio koze u brestovo grmlje, kad se ispod Šinderova okrajka začu svirala i Munta zapeva: — A oj Salko, moje sunce žarko. Mujkana kao da ga nešto probode, tako rnu bi teško kad začu to ime u njezinoj pesmi. Pusti koze da idu kud im je volja, a on se pođe oprezno penjati �između grmlja prema okrajku. Kad je došao blizu Munte skoči i uhvati je za mišku, pa je poče tresti. — Gde si bila jučer? Govori! Gde si bila? — tresao je Mujkan i sve se više žestio. — Šta ti je bolan? — gurala ga od sebe, a on jedno te jedno. - - Nečeš da kažeš I ha, ha, ha! ali ja znadem, znadem ja! — vikao je Mujkan, a lice mu se izobličilo. Bio je strašan. — Ha, ha, ha! Znadem ja gde si ti bila. Misliš da ja ne znam? Ha, ha, ha! Znadem, znadem, ali nećeš više, ha, ha, ha! Nećeš, nećeš, ne! Glas mu je postajao sve jači i sve hrapaviji. Oči mu iskočile iz očnih šupljina i pokrvavile. Usta mu se sva zapenila. Poludeo je. Munta sva pretrnu i poče se tresti kao prut navodi kad oseti, kako je njegove tvrde šake sve više i više stežu. Pokuša da se otme, ali se on još više razbesni. — Ha, ha, ha! Nećeš više, ne! — trgao je on oko.nje i urlikao kao zver. Najednom je spopadne u naručje i pojuri s njom. prema Brijestači. Munti bi jasno šta je čeka, pa pokuša svom snagom da se oslobodi njegova luđačkog zagr­ ljaja. Videći da joj je sve uzalud, prepusti se sudbini. Klonu sasvim i izgubi svest A Mujkan je preskakao s njom grmlje i kamenje, užasno se cerio i vikao: — Nećeš više, nećeš više 1 Duboka vraška jama Brijestača zjaptila je u nebo i poput gladne nemani čekala plen. Mujkan zaskače do nje. Divlji smeh zeljulja zrakom i Munte nestade u neznanim dubinama Brijestače. Mujkan je skakao oko jame, cerekao se i uzviki­ vao. Nećeš više, ne 1 Snaga ga najposle izdade i on se sruši onesvešten pokraj jame. Sunce je već bilo zašlo, kad je on došao k sebi. Ustao je polagano i dopuzao na sredinu brestova debla, što se je preprečilo iznad jame i tako je sedeo nad strašnom provalijom. Izvadio je dvojnice i zasvirao na njih neku nepoznatu tužaljku, što ju je znala stvoriti jedino njegova luđačka duša, koja čćTzne za nečim navek izgubljenim. svako jutro tako Mujkan dolazi nad jamu, pa najprije besomučno oko nje skače, a onda tužno svira i plače po ćeli dan. Mirza Safvet Hajjamove rubaije Drugovi! Kad se jedar] pt^t skuplfe^na sijelo, Kad jedan u drugog ^ e d a šenli i veselo Dignite čaš6 vina i nazdravite meni. Sjetit’ se umurlog^ druga — plemenito je djelo 1 Onaj idd, ržfdi koga evo jadim jade, Ostavi me, ode drugom, pa u jade pade. Eto, kada moj liječnik boluje od jada, Kako da ja od njeg tražim, dami lijek dade. Ja se dičim s Harabatom, jer su rindi ljudi, Njihov grijeh malenkost je, kada se prosudi. Šta hoćete sa medresom? Nek je đavo nosil U njoj čoviek uči sam o: kako da poludi Ovo nebo svoje tajne još nikom ne kaza; Nepravedno ubi tisuć Mahmuda Ajazi. Vina amo! Niko nije dva puta živio, Ko isčeznu sa svijeta više s’ ne pokaza. Kad o svijetu ne razmišljam dana ne imade, — I taj svijet jedan čas odmora mi ne dade. Ko mučenik dosta pusta vremena utroših, A svjetina učiteljem još me ne priznade. Od vode i blata mene si sazdao — šta ću ja? Ovo sukno i atlas, — sve si ti otkao — šta ću ja? 1 dobro i zlo, što od mene dođe, besvjesno dođe. Sve si ti na mome čelu napisao — šta ću ja? Krčmarice, kad vrijeme oboje nas gazi, Kada svijet ni tebe, ni mene ne pazi, — Dok nas veže čaša rumenike vina, Vjeruj, da se nalazimo na istine stazi! Šta ti hoćeš od svjetine kada je magare? Što ljudima mudrost nudiš, kad za nju ne mare? Čašu vode ne dadu ti u godini dana, A na dan ti po sto puta u obraz udare! Ko te večeras dovede meni tako pjanu? Ko diže zastor, da se pokažeš na divanu — Čovjeku, koji gazi u ljubavnome žaru? Vjetar te donese, a žar u njemu jače planu! Tjelesa, koja se po plavom nebu roje, Iz kojih mudraci buduće zgode kroje; Ne mogu kazat’ ništa. Ne daj date obmanu! Jedna se besvjesno kreću, druga se čude i stoje. Ko je vrijedan moga društva, dušu ću mu dati, 1 s njime ću — dičeći se — usporedo stati. Želiš znati: šta je pako na ovome svijetu? Pakao je nečovjeka k6 gruga imatj, Večeras ću iz pokala rujno vino piti. — 1 najmanje dvije čaše na ćaru ću biti. Prvo razum i vjeru ću pustit s tri talaka, Za tim ću se s ćerkom loze svečano vjeriti. Moja narav s lijepima hoće da se Moja ruka prama čaši vina da se Prije nego dijelovi s cjelinom Hoću da me ovaj svijet sa svačim Vrijeme je, skut kajanja da polahko svijam, 1 okićen sijedom bradom da pjesme izvijam. Vrč života napuni se sedamdeset puta Ako neću sad, ja kad ću, čaše da ispijam? druži, pruži; se spoje, posluži. 101 �Želiš li životu postavit* Čvrste temelje, Zabaci brige, ograniči želje. Nemoj džaba sjedit’ već pij rujno vino Svaki čas ćeš osjetiti života veselje. Zvijezde, što svijet krasi i nebom se kreće Dođe, prođe i opet na obzor došeće. U nebeskim skutovima na leđima zemlje Ima narod, dok Bog živi, koga nestat neće. Svako jutro, kad biserom rosa lalu šara, A ljubica zemlji niče svoj cvijet obara, Dozvolite — to se meni izvanredno sviđa, Kraj trpeze obilate i pune pehara. Da budem u ljubavi sretan, ako mi Bog nalaže, Protiv njegove volje, šta ima ko da kaže? Kad sve i zlo i dobro dolazi od Boga, Zašto na sudnjem danu da se račun polaže ? Hajjame 1 Čadoru sliči tvoje meso i kosti, A duša vladaru u kući vječnosti; Kada vladar hoće, da mjenja mjesto, Sluga smrti ruši čador bez milosti. i (r . Hotio bih da Bog stvori ХЈ^ај svijet drugačije, Da ja vidim, kad ga sfcforpnek ovome sličan nije. Hotio bih u obilju, da mi dade, što mi treba, П’ nek moje ime briše iž ' popiserživućijeh 1 1 ako je vino haram, treba znati kome ni' ’ Koliko se popit može, s kijem čovjek Ko uslove tfer ispuni, a piti mu zakon Kažite m i: Ja ko onda' tu blagodat piti smije. Iz mog društva sve jednog po jednog nestaje, Smrt ih kosi — i zemlji na pohranu daje, Jedno vino pili smo u društvu života, A život nam jednako na zemlji ne traje. Jedni su za slavom težeć na visoko mjesto stali, Drugi s’ opet na hurije i na rajske bašče d a li; Kada zastor podigne se, onda će se istom znati, Kako su od tvoga sela daleko — daleko p a li! Kada u tom samostanu naš boravak vječan nije, Grehota je proživiti, a ne imat’ stvari dvije: Rujna vina i draganu, već o svijetu raspravljati Je li posto, hoće 1’ nestat? Saki, toči da se pije! Lijepo je dobro činit protivniku i prijanu, Hrđav čovjek, da zlo čini, od naravi ima m&nu. Ti zlo čini, pa ćeš steći dušmana u prijatelju, Dobro čini, pa ćeš naći prijatelja u dušmanu. Mnogoga je ko nas nebo posijalo i poželo, Vodit brigu o tom — nije pametnije ljudi djelo. Toči čašu, pa mi dodaj, da je pijem, da s’ opijem, — Sve je bilo, što će biti — bilo tužno ii’ v eselo ! 102 Navika je moja piti i veseo vazda biti, Vjera mi je sa bezvjerjem i vjerom se ne baviti. Rekoh mladi svog vrem ena: »Dar vjenčani šta je«. Reče : »Veselo ću tvoje srce ko vjenčani dar primiti«. Na površini zemlje da Vidim i pod zemliu da Kad pogledam niz Kao bilje propadaju, ili se neki smiju, se neki kriju. pustaru, vidim ljudi u nju iz nje kliju. Oni, što su na sv’jet došli i tu burno proživili, To su ljudi od zabave i veselja bili. Popili su po vrč vina, opili se do besvjesti I zagrliv jedan drugog, u snu su se izgubili. Od kako sam postanuo, ja nijesam trijezan bio, 1 za svete Kader-noći ja sam rujno vino pio. ^ Usne metno na rub čaše, grudima sam bure stisko Dok sam rukom sve do zore bokal držo i grlio. .Оцј. što no žalibože umom rade do vijeka, Muzu vola misleć da će namusti mlijeka. Na svijetu danas bolje suludima ide, Jer pametnu šaku sijena ne daju za lijeka! Slušaj, moj stari druže, ovo je nauka najviša; Pohlepa za tim svijetom nek se u tebi stiša. Privezi lađu kraju, pa skromno i veselo živi — Gledajuć kako se nebo igra slijepog miša. Sretan ti je onaj čovjek, što u svijetu nema glasa, Sto ne nosi odijelo ni od vune, ni atlasa. Kao Simurg uzdiže se nad obadva svijeta, On ko Hajjam kroz pustinju na silu ne kasa. Z T ono, što nije bilo, nemoj se u brigu metat’ Kogod misli unapried, vazda će ga muka sretat’. Budi ves’o! Ne daj svijet, da ti srcu tijesan bude. Briga neće tvoju muku ni smanjiti ni povećat’. Zora je, vakat je ustati, moje drago dijete, Napuni bilur-čašu lozove krvi svete I U ovom zabitnom kutu u naruč zgoda se daje, Zalud ćeš tražiti drugu, ak’ ovu kob omete. Želiš carstvo Mahmudovo, sjedi pokraj čaše vina, Želiš psalme Davidove, slušaj glase violina! Ne spominji, što je bilo, ne nagađaj, što će biti, Već uživaj! To je žića zadaća jedina. Умољавају ce сви претплашници da за 1927. годину подмире дужну прешПлату. �КЊИЖЕВНИ ПРЕГЛЕД Jugoslavenski pisci Umberto Urbanaz-Urbani: Scrittori Jugoslavi, Collezione Di Letterature Slave II. Prefazione di Pavle Povović. Trieste 1927. Poezija g. Milana Rakića je pesimistična. Samo njegov pesimizam nije frivolan i konvencionalan. On konstatuje egzistenciju zla i njegov bol je bez suza i očajanja, koji, više nego u ambijentu, leži u životu, Gosp. Umberto Urbanac-Urbani dao nam je ne­ svetu i beskonačnosti, više u misli nego u srcu. Pesnik, davno na talijanskom jeziku jednu knjigu o našoj lite­ koji je po svojim putovanjima kao i g. Dučić ostavljao raturi. Zapravo on je dao jednu zbirku kraćih studija svuda po nešto svoga srca i koga je inspirisala srpska iz srpske i hrvatske moderne književnosti. 1 to su više prošlost kao Rim Kardučia, moderan je u pravom skice i slike nego išta drugo. Ali, kako kaže g. Pavle smislu reči. Svaka njegova pesma je misao, slika i Popović u odličnom predgovoru što ga je napisao pred savršenstvo. I dok je g. Rakić takav g. Dučić ima ovom knjigom, »bez sumnje je g. Urbanac-Urbani u možda više ljupkosti on je više zapadnjak i učenik ovim njegovim kratkim studijama dao vrlo mnogo« parnasovaca i simbolista. Pesnik divnih pisama iz Alpa (moltissimo). Kod svih pisaca o kojima govori — a on i s Jonskoga mora, koga je u lepoti forme dostigao govori o njih 15 — devet sa srpske, a 6 sa hrvatske jedino možda g. Rakić. strane, dao je g. Urbanac kratke biografije, rekao neštp G. Svetislav Stefanović je prevodilac Šekspira o njihovim delima, dao kratak izvod, citirao karakte- Biblije. Kao originalan pesnik zauzima posebno mesto. ristična mesta i napokon rekao svoj sud. Jer dok su g. g. Dučić i Rakić bliži Francuzima, BegoPodelivši knjigu u dva dela g. Urbanac počinje sa vić, Lovrić i Korolija nalaze prve svoje inspiracije u srpskim piscima i be^-sumnje' ima p/amo da Njegoša talijanskoj obnovi i danuncijanizmu, dotle se g. Stefa­ prvoga predstavi talijanskoj publici. Rekavši sve važ­ nović okreće modernoj engleskoj lirici i Vitmanu. On nije momente iz Njegoševog života, g. Urbanac govori je neke vrste umetnički ponteista sa velikom ljubavlju o njemu kao najvećem srpskom pejsmjai, o pesniku ^ a čoveka i čovečanstvo. najjačeg dela napisanog hir našem jeziku. »Gorski vi­ Sa Borisavom Stankovićem, koji nikad nije mogao jenac« je preveden ne samo na sve slavenske nego i :ati evropejac, ulazi u srpsku književnost Vranje i ostale evropske jezike i doživeo je [veći broj izd£ irednja Srbija. Pisac »Nečiste krvi« i »Koštane« je dao no ijedna druga knjiga u jugoslovenskoj knjiže’ ljude u kojima ključaju strasti, u kojima se meša krv To genijalno delo Njegoševo, epsko-dramskgjl •psko-grčko-turska, on je dao jedan najčistiji balkanpesma, sadrži u sebi ono najesencialnije srpsko ima ski ambijenat, aristokratiju i patrijarhalni despotizam za Srbe značenje Danteove »Komedije«. »Sa devičanskoi соШШ 'nešto najinteresantnije u srpskoj književnosti. G. Milan lepotom narodnih pesama« opevano je tu herojstvi stvo Ogriz Ogrizović, veli g. Urbanac, pružajući »Nečistu krv« Crne Gore i izneti njeni najsvetiji i najdublji osećaji. hrvatskoj publici, kazao je: »U »Nečistoj krvi« Hrvati Posle Njegoša g. Urbanac govori o Branku Radi- će upoznati najbolje delo najjačeg srpskog pisca. Mi čeviću, pesniku životne radosti i melanholije u isto imamo i romana i novela, da i ne govorim o dramama, vreme, pesniku koji se sav sastoji u onoj njegovoj sa boljom koncepcijom i umetničkom konstrukcijom, poslednjoj pesmi (citira) u kojoj trepti mladost i drhte ali nemamo ništa ovako jako i duboko kao »Nečista snovi — žalost što ostavlja pesme kojima beše toliko krv«. dobra namenio. Branko Radičević od koga upravo da­ tira srpska moderna lirika, koji je kao mladić umro od »klasične bolesti srp-hrv. pesnika« (g. Urbanac spominje teškoće naših književnih radenika) iako nije nadmašio Bajrona, kako se beše nadao, ipak je učinio ogroman uticaj. Ćele generacije su na njemu napajale svoj duh. On je tipičan prestavnik srpskog romantizma, za Srbe isto što Preradović za Hrvate ili Prešern za Slovence. 0 g. Nušiću g. Urbanac govori opširno. Prešavši detaljnije »Opštinsko dete« i »Narodnog poslanika« g. Urbanac daje uspelu karakteristiku rada g. Nušića čiji je ceo program sintetiziran u rečima: »smejmo se, to nam je jedina uteha« kako je jednom prilikom rekao sam g. Nušić. Najposle u odeljku o srpskoj književnosti g. Urba­ nac govori i o dvema ženama. O g-ci Milici Janković i g-ci Jeli Spiridonović Savić. Svakako da među najpopularnije pisce — žene u savremenoj srpskoj književnosti spadaju g-đa I. Sekulić i g-ca M. Janković. Samo dok je g-đa I. Sekulić sva preokupirana Golgotom moderne žene, socijalnom ne­ pravdom i brutalnim ogoizmom muškarca, to kanda kod g-ce Janković dolazi na drugo mesto. Kroz sva njena dela oseća se jaka pesma ljubavi. »Za lepe i ružne žene — završava g. Urbanac svoj simpatični članak o M Jankovićevoj — za srećne i nesrećne, za device i zabludele, Milica Janković ima ugodnu reč i svaka njena reč je inspirisana velikom i jakom pesmom, pesmom što je svi pevaju: pesmom života«. 103 �Poezija g-đe Spiridonović-Savić se sva sastoji iz dve velike ljubavi. Ljubav prema Bogu i ljubav prema ljudima. U njoj ne vlada Bodler — tu vlada Dostojevski. Ona, koja je tako dobro razumela Srednji Vek, piše slobodnim stihom — i da se on nije javio pre nje, kaže g. Urbanac, »on bi sigurno došao s njom«. Kao što je g. Urbanac počeo prvi deo svoje knjige sa Njegošem, najmisaonijim srpskim pesnikom, tako i drugi deo počinje sa Silvijem Strahimirom Kranjčevićem. Kranjčević »Hrvatski brat đakona Leopardija« inspirisao se u Rimu baš kao što tu tako i u celoj Italiji nađoše inspiracije Bajron i Šatobrijan, Flober i Gotie, Šelej i Bjbrnson, Goethe i mnogi drugi veliki duhovi sve do Gorkoga. Tako se tu inspirisao i Kranj­ čević, najizrazitiji, najoriginalniji i najrevolucionarniji reprezentant jugoslavenskog pesimizma. Ruševine imperatorskoga Rima nisu govorile Kranjčeviću samo o ispraznosti svega i o nemilosrdnom zubu vremena, nego i o despotiji imperatora, bedi robova, pobuni po-1" tlačenih i slobodi koju su tirani uništili. Pesnik divn$ pesme »Resurectio« u kojoj je prikazan Hrist kao vod revolucije, Hristos na barikadama gde se bori »za jed­ nakost, bratstvo i slobodu«, kad će da se poruše gra­ nice sitnih domovina i postane samo jedna domovina. Kranjčević je revolucionar. O n.se.bori protiv svih ne­ pravda : društva i Boga. Kranjčevićev »Zadnji Agan« je najpotpuniji izraz njegovog pfesimizma. To je pesma koja svojom dramatičnošćuJnadtnašuje »Ginestru« Leopardijevu. \| G. Ivo Vojnović, po majci Talijan, uspeo -p. bolje da opeva Srbiju i Italiju, Istok i Zapad, Dufcrbvnik i Veneciju — grad večito mrtav i grad večito 2јм Dao je nekolike vanredne figure majke. Njegova »Dubro­ vačka trilogija« spada u red dela kao »Osman«, »Gor­ ski Vijenac«, »Smrt Smailage Čengića«. Dalje g. Urbanac govori 6 Vladimiru Nazoru, pesniku vere i snage narodne. VI. Nazo« je u svome »Medvedu Brundi« simbolički prikazao Hrvatski narod. Nazor je pesnik hrvatske prošlosti i tragične sudbine hrvatskih kraljeva. On peva i o Srbima. Pesnik oseća bol, ali je on kao i Rakićev produkt misli a ne senti­ menta. Za g. Milana Begovića g. Urbanac ističe da je pod talijanskim duhovnim uticajem — što je sam g. Begović jednom priznao. Govoreći o g. Ivi Andriću, g. Urbanac se zaustavlja na omladinskom pokretu u »Mladoj Bosni«. Spominjući 104 one teške dane'g. Urbanac ističe koliko je knjiga »Ех Ponto« od g. Ive Andrića impresivna — te bi se mogla uporediti sa Turgenjevljevim memoarima, Nietscheovim aforizmima, Paskalovim, Ruseauovim i Augustinovim mislima: Još veli za Andrića da je odličan pesnik bo­ sanske čaršije i kasabe. Naposljetku g. Urbanac govori i o jednom kriti­ čaru, o g. Anti Petroviću. On je jedan od najpoznatijih jugoslavenskih kritičara — veli uglavnom g. Urbanac — ono što treba naročito istaći to je da on ne piše samo o jugoslavenskoj književnosti nego i o talijanskoj. Tako njegova studija o Kardučiju prestavlja besumnje »najbolje što Jugoslaveni imaju o pesniku treće Italije«. A. Petrović je pored toga još i najbolji interpretator ideje italo-jugoslavenskog duhovnog zbliženja. G. Umberto Urbanac-Urbani bio je svakako vođen istom idejom — idejom talijansko-jugoslavenskog zbli­ ženja — kad je pisao ovo svoje delo. On je zato — naročito kod Hrvata — tražio ljude koji imaju neo­ sporno talijansku kulturu. Pored ostaloga on se tim vodio i pri izboru pesnika. Mi mu to mnogo i ne zam eram o«^. Urbanac je svakako i kod Srba mogao dati bolji izbor. Srpska pripovetka nije reprezentovana bez Lazarevića. Srpsku komediju bi najbolje prikazao preko Sterije. On je znatno jači, bolji i misaoniji od g. Nušića, koji nije uspeo da ode mnogo dalje od in­ trige i vica. Možda je g. Urbanac govoreći o Njegošu i suviše istakao herojski momenat u »Gorskom Vijen­ cu« na štetu filosofskoga. Možda je on — i svakako jest — pogrešio što nije spomenuo ostala dela Njegoševa. A srpska kritika i njeni predstavnici? Napokon mi se možda ne slažemo ni sa svim ovim njegovim sudovima. Ali — ćela ova knjiga ima karakter upozna­ vanja. Zato i jest velika sličnost ove zbirke studija g. Urbanca i kakve antologije. »Jedna zbirka studija — rađena sposobnošću kao ova Urbanijeva — može une­ koliko nadomestiti antologiju« — veli g. Pavle Popović. Naše literarne veze sa Italijom su neosporne. Po­ znavanje međusobnih književnosti i jezika više je nego potrebno. Iako knjiga g. Urbanca daje utisak fragmentarnosti, jer pojedini članci kao da su pisani posebno, ipak kroz nju provejava jedan topal akcenat. Svuda se vidi i oseća ljubav g. Urbanca za dela i ljude o kojima govori. Pisana sa velikim poznavanjem i pesničkim oduševljenjem knjiga g. Urbanca zaslužuje punu po­ hvalu i zaželeti je da ne bude usamljena. Salko Nazečić �РЕФЕРАТИ 3 A НАШ КОНГРЕС Инж. Шериф Бубић, Пожаревац Рефераш из иољоиривреде Услови развишка сеоске привреде у Еосни u Херцеговини начин искоришћавати прородне силе за потребе човјека. Стање комуникација, удаљеност од локалног и свјетског тржишта, тржишне прилике — цијене Наша сеоска привреда, и ако доста касно, по- срестава производње и цијене земљорадничких простала je задњих година предметом многих и многих извода, густоћа и пораст сеоског становништва, јадискусија. И они народни слојеви, који су мислили чина његових потреба, финансијска оптерећења, радда немају никакве везе са нашом сеоском приврене околности, каквоћа и снага срестава производње дом — са њезиним стањем и са њезиним развитком — и многи други социјално-економски моменти, једни почели су у задње доба увиђати да je код нас, бар јаче други слабије, одређују границе и начине ексза сада, сеоска привреда главна грана народне при- плоатације природних енергија за потребе човјека. вреде, и, као таква — јаче или слабије — утиче на И треће, чинећи само једну нарочиту карику у ланцу просперитет сваке друге народно-привредне гране социјално-економских околности, опште и стручно код нас. образовање сеоских маса има такођер утицаја на Није ни мало чудо што се je и наша пробуђена развитак сеоске привреде. муслиманска интелигенциЈа почела да интересује за Видиће се из слиједећих излагања да су овдје нашу сеоску привреду. To je, мислим, прије свега, no сриједи многобројни фактори, у чије испитивање посљедица садашњег општег назирања код нас, a, не може сам да уђе ни најшколованији појединац. поред тога, и продирања демократских идеја међу Треба да то постане брига свих нас. Резултате тога нама муслиманима, na се <jee ^више увиђа да духовна испитивања треба уносити на наше село, не страи материјална наша снага не зависи од привредно шећи се првих неуспјеха на томе послу. јаких и образованих поједипаца, него од културно Ми ћемо проматрати овдје најприје природне, и материјално јаких народних маса. чза тога социјално-економске околности под којим И наше су најјаче, најздравије, најкре! се налази пољопривреда у Босни и Херцеговини и родне масе на селу. Ако међу пољопривредн* на основу тога упозорићемо на наше најнужније јимо још и оне варошане, којима je пољоп| занчмање главно врело за одржање, онда можемо рећи да огромна већкна бос.-хврц. муслимана живи од пољопривреде. Зато треба да интересује наше јавне културне раднике привредни и културни проблем нашег села више него и један други проблем. Али ми не налазимо један пбтпуно ријешен проблем, једну утрту стазу, на коју само треба да изведемо наше тежаке. Требаће још много и много свестраног научењачког испитивања, да се означи један потпун, прави карактер наше сеоске привреде. Али, ипак, од аустро-угарске окупације до данас, учињен je велики корак ка томе циљу. И ми ћемо се морати са тим за сада задовољити. Сви они многобројни фактори, који условљавају развитак сеоске привреде, могу се свести на ове двије скупине: на природне и социјално-економске околности. Природне околности условљавају на првом мјесту сваки привредни рад, пошто привреда, у својој суштини, и није ништа друго него искоришћавање природних енергија за потребе човјека. Пољопривреда, више него и једна друга привреда, зависи од природних прилика, које често пута ни на једној ужој земаљској површини, ни у једном краћем временском периоду нису исте. Социјално-економске . околности одређују да ли ће се, у колико и накоји еконожке и културне потребе. Учинићемо то само У најваж ниЈИм потезима, толико колико јв потребно да се открије суштина нашег пољопривредног проблема. Природни услови економије села у Босни u Херцеговини. За пољопривредну производњу од природних прилика имају највећег значења геолошко-орографске прилике и поднебље. Захваљујући ангажовању већег броја страних и домаћих научењака најбољег гласа, од аустро-угарске окупације до данас проведена je детаљна г е о л о ш к о - о р о г р а ф с к а и кл има т о л о ш к а к л а с и ф и к а ц и ј а Босне и Херцегонине. Испитана je у танчине флора наших крајева и тако je положен основ за подјелу земље на пољопривредне рајоне. Геолошко-орографски подијељена je Босна и Херцеговина на ова подручја: 1. Посавину 2. Брежуљасти терен 3. Средње бос. горје 4. Источно-бос. кречњак 5. Херцеговачки терасасти крас и западно-бос. крас. 105 �Босанска Посавина простире се на десној обали ријеке Саве, све до ушћа Дрине, као наставак Славонске равнице. Са брежуљастим узвисинама, које на више мјеста продиру у равницу све до Саве, то je најплоднији дио Босне и Херцеговине. Само што je већи дио равнице изложен честим поплавама Саве и њезиних притока, што много смањује вриједност овога подручја. Регулисање тока ових ријека било би од великог привредног значења за ове крајеве. У Посавини има највише оранице (51%), иза оранице шумског земљишта (36%), док на ливаде и пашњаке одпада само 4%. З е м љ и ш т е Посавине састоји се из ријечнога алувија, na je врло родно и ради свога равнога терена врло згодно за ратарство. Посавска равница заузима 5% цјелокупне површине Босне и Херцеговине. Клима овога предјела умјерено je континентална. Годишња средња сума о б о р и н а износила je у деценију 1900/1910 просјечно годишње 831/л//п, и доста je правилно расподјељена на поједине мјесеце. Највише оборина пада од јуна до октобра, даклеу мјесецима који су за биљну производњу од пресуднога значења. За карактеристику оборина у Посавини навешћемо вишегодишње средњаке једнога предјела у горњој Посавини (Б. Градишке) и једнога предјела у доњој Посавини (Бијељина)Ј Б. Градишка јануар фебруар март април мај јуни јули август септембар октобар новембар децембар Све гa 14 40 m/m 42 » 48 » 82 » 68 » 90 » 75 » 67 » 75 » 97 » 84 » 63 » 831 m/m Бијељин 47 m/m 41 i 44 м 66 » 71 1» 97 » 57 » 43 » 55 » 71 » 60 » 59 » 711 m/m К Ни т е м п е р а т у р е нису у Посавини екстремне, као што je то случај у земљама са изразитом континенталном климом. Средња љетња температура не прелази 20° С, док je средња зимска температура шта више изнац 0«С, од 0 20° С до 1‘60®C. М р а з е в и у Посавини се појављују сваке roдине од новембра до априла, a такођер и у октобру изузимајући Модрич. С обзиром на богато алувијално земљиште, повољне климатске прилике и раван терен, ово je најбољи ратарски предјел Босне и Херцеговине, предјел свих врста житарица. У Посавску равницу на многим мјестима засијеца све до Саве брежуљасти терен, који веже По- 106 савину са бос. централним горјем. Овај б р е ж у љ ас т и т е р е н састављеп je од иловастих, пјешчано лапорастих шкриљеваца из крединог и еоценског доба. Према томе темељном камењу из којег je постало, земљиште овога предјела разнолико je; овдје налазимо: пјескуље, иловаче, глинуше, лапораче и разне њихове комбинације. И no своме физикалном саставу и no своме благом нагибу, и то je земљиште врло способно за земљорадњу. Али овај предјел има још и ту предност пред равницом, што није изложен поплавама. Климатске прилике у главном исте су као и у Посавској равници, пошто се читав терен не издиже више од 100—600 м н. м. в. Подјела земљишта у брежуљастом предјелу на поједине културе од прилике je оваква: оранице и баштз заузимају 38%, косанице (ливаде) 3%, пашњаци 7%, шумско тло 49%. Чиста ораница, овдје, дакле, заостаје, шљива и остале врсте воћа заузимају једно видно мјесто, проценат шумског тла’ већи je, сточарство добија на значењу. Ово je један воћарски предјел првога реда, a међу воћем највидније мјесто заузима наша бос. шљива. Ш љ и в a (бос. шљива, пожегача, мађаруша, мађарка, мрка шљива) има велико значење за овај предјел, пошто овдје постоје најбољи земљишни и климатски усдови за њу, a нарочито у порјечју *“ :не и Спрече, гдје цма доста пјешчаника, на коуспијева најбоља шљива. Наша бос. шљива има нека природна својства, која joj могу дати глас најбоље шљиве на свијету. »Нигдје на свијету не произвађа се шљива са толико сласти и укуса, какав има наша шљива пожегача. Додуше, француске и американске шљиве крупније су* од наше, али им месо не одпада од коштице, имају веома дебелу кожу, осим тога мањка им мирис, угодна киселина и лијепи укус наше сухе шљиве. Наша суха шљива и љековита je, na се много троши у љетње доба no болницама и опоравилиштима«. (Из једнога предавања г. A. Хавелке). Према г. Љ. Стјепановићу хемијска анализа бос. сирове шљиве, проведена r. 1923. из шљива убратих 2. септембра, дала je слиједећи садржај: »Специфична тежина била je 1*096, докје однос коштице према месу био као 4'1 :95'9. У сировој шљиви било je садржано: Воде 7944 % Киселине 0603% Инвертног шећера 7 42% Сахарозе 423 % Према томе je било свеукупног шећера 1 1 '65% . Толико за сада о шљиви. И за бстале врсте воћа овде су услови врло повоњни. Овдје постоје такођер повољни природни услови и за житарице као и за остале ратарске културе, пошто je земљиште већином добре плодности. (Наставиће се.) �Проблем зашшише наше деце У историји муслимана Босне и Херцеговине, као Једног ДЈела нашег народа, не памти се тежих часова с обзиром на њихову заосталост како у економском, тако и у привредном погледу, од оних које ми данас преживљујемо. Ta заосталост није можда моментано од толико одсудне важности за њихов живот, колико она неминовно за собом повлачи све штетне конзеквенце које слиједе у бидућности. Њихова економска криза, слаба привредна снага и слабо културно напредовање далеко подбацују оним вриједностима које су потребне за могућ самосталан живот босанско-херцеговачких муслимана. Проблем социалних, економских, привредних и културних питања стварно je један од најтежих проблема нашег народа. Taj проблем je истом онда компликован, ако се уоче све оне потешкоће које чине препреке правилном развоју. Ако се зна, да je код нас слабо развијена свијест потребе нашег ирогреса, ако се зна да je тешко интелигенцији придобити наш народ за ову или ону промјену, ма како она била аргументирана и корисна, ако се зна да je иста интелигенција одаљен^ ojj наше масе и ако се рачуна са религиозним схватањима наших широких слојева, na се предпостави фактично духовно и свјетско васпитање њихово, тек онда се свјесно осјети шта значи рад на рјешавању било којег питања муслиманског. Наш будући народ има да се рекрутује из данашњег нашег подмлатка, из генерација које слиједе и тај народ ће бити онакав какав je данашњи подмладак, другим ријечима о снази данашњег нашег подмлатка овиси и животна енергија будуће наше генерације. У доброј или слабој квалитети данашњег подмлатка лежи једна или друга екстремност наших будућих поколења. У крајњој конзеквенцији пак, питање нашег подмлатка опште je питање наше егзистенције и самоодржања муслимана као таквих и као такво оно je еминентно важно и витално питање наше. Полазећи са тога становишта, нама свјесним одговорности за живот и напредак будућих генерација намеће се питање у каквим приликама и под којим увјетима живи наш подмладак. Социалне невоље које бију наш народ, са својим штетним дјеловањем на све слојеве, остављају трагове свога утицаја можда највише на нашој дјеци. Утицајем различитих фактора у нашем свагдањем животу, стотине у хиљаде чланова наше заједнице подлијежу биједи и невољи, безброј егзистенција не налазе нигдје заклона у свом сиромаштву. И све то скупа не само да баца лошу сјену на наш данашњи културни ниво, него je озбиљна опасност за наш народ у будућности. Болести које се огледају на нашем подмлатку и оне болести које. налазе свој зачетак у протоплазми родитељској, даље алкохолизам,туберкулоза,слаба исхрана инездрави станови главни су непријатељи човјечанства који сукцесивно и систематски подгризају и упропашћују наш народ. Стога разлога ћу укратко изнијети неке занимљиве појаве које су од важности за увиђај наших општих прилика и које на темељу социално-медицинских принципа, аплицирајући их на наше прилике, једним дијелом доприносе и појачавају наше невоље у здравственом погледу, и које у скрајњој конзеквенци формирају квалитет наших будућих генерације. •5 Према таквом стању ствари и на темељу статистичких података о помору нашег подмлатка, ми сваке године све горе стојимо, т. ј. ми сваке године бројчано све то више опадамо под предпоставком да су живбтне прилике у којима живимо стално једнаке. Другим ријечима ако постоји уравнотеженост између броја смртних случајева нашег подмлатка с једне стране, и броја порођаја с друге стране, још не значи да процес вегетације б. х. муслимана одговара својој норми. Напротив најновија статистика склапања бракова и њиховог развођења међу муслиманима пружа неповољне резултате који не гарантирају уравнотеженост између броја смртних случајева нашег подмлатка и броја порођаја у једном извјесном раздобљу. У граду Сарајеву се годишње склопи око 750 бракова. Од тих 750 брачних веза се у исто вријеме изврши око 170 брачних развода т. ј. нешто преко V* од свих бракова склопљених у једној години, разреши се брачних обавеза. Од округло 25.000 становника муслиманске вјере у граду Сарајеву долазе у обзир кандидати за женидбу они у старости између 20—40 година a тих има око 2/i т. ј. округло 1.780. Према горњој статистици ожени се годишње око 580 мјесто 1.780, који би се број кандидата могао оженити да су иначе повољне животне прилике. Конзеквентно тому 580 брачних парова требају да издрже баласт оних 1780 кандидата који се сви нису оженили, ди би се одржала стара пропорција у броју становништва. Другим ријечима, сваки брачни пар морао би, да продуцира најмање троје дјеце способних за живот, a да та иста дјеца живе у повољним животним приликама. Ako се сада представи да животне прилике из дана у дан бивају слабије (економско стање као и привредно), да читав низ фактора неповољно утиче на живот новорођене дјеце, онда се питамо какве прилике повољно утјечу, односно какве штете животу нашег подмлатка уопће? A ko ми проматрамо комплекс разноврсних утицаја који штетно дјелују на помор народа, онда видимо једно правило које се мање више свугдје 107 �очитује. У првој години живота помор je највећи и у другој иредставља округло '/о, у трећој */ао, и тако све мање до 12. године живота. Око 15. године помор je нешто већи него у 12. години, али ускоро почиње опадати, тако да се опет око 40. године почиње дизати. У 80. години живота поморјескоро једнак оном у првој години, но та једнакост, што се тиче узрока смрти, нема ништа заједничко, јер узроци помора дјеце и новорођенчади леже у сасвим посебном подручју у којем се огледају разноврсни утицаји свакидашњег нашег живота. Који су то узроци? Свако дијете при породу мора да издржи неке промјене како у свом амбијенту, тако исто на своме организму. Саму храну коју je за живота у мајци примало готову прерађену, мора оно послије порода само да прима, прерађује, мора да регулира топлину свога тијела према топлини околине. Тим самимфактом сваком новорођенчету се намеће тежак баласт у његовом животу, непосредно иза порођаја који je скопчан са извјесним болесницима, a у вези са дојењем. И највећи број наше дјеце у првој години живота подлијеже од поремећена исправне исхране и болести које су в^зн са исхраном. A то су болести стомака и цријева. Знатно мањи _6рој~ смртних случајева у вези je са инфектициозним болестима дјеце исто као .и .с ^ сифилистичним o6ft|#Ž њима родитеља. Укратко, у првој години дјеца подлијежу нерационалној исхрани и болестима, које имају свој зачетак у родитељима као на пр. сифилис, дјеломично и туберкулоза, у другој заразним болестима исто тако у трећој, четвртој, na све до девете, када се почињу јављати и други узроци помора нашег подмлатка. Туберкулоза пак sapa најмлађе као и старије чланове наше заједнице, данас можда више него икада. У најмлађим годинама’ живота na све до осме године, туберкулоза у којој било форми често je узрок смрти нашег подмлатка нешто мање него у доба зрелијих година живота почевши од 18. na све до 40. године. Ну одговорност за инфекцију са туберкулозним бацилима носи у главном подмладак, јер je таква зараза најчешћа у дјечијим годинама живота када се та дјеца крећу међу узрочницима туберкулозе, наилазећи на њих и турајући у уста предмете на којима се туберкулозни бацили налазе. Упознавши тако у главном болести од којих пријети опасност нашој дјеци, јасно нам je да узроци свих болести леже у нашој средини и у нашем свагдањем приватном животу. Ради тога je поље борбе против свих непријатеља нашег друштва, a нарочито нашег подмлатка, пренешено и треба да буде у нашем приватном животу, у нашој фамилији и у нашој друштвеној заједници. Једино ту, познавајући прилике и пратећи свагдањи живот наш, проучавајући детаљно живот у фамилији и његове 108 недостатке који леже било у незмању, било у узгоју наше дјеце, наћи ћемо разлоге нашег назатка. Да се у главном рекапитулирају све оне мјере, које су потребне за очување дјетета чим се роди, a које се дјеломично познају, потребно je прослиједити, живот његов од првог дана ради расвјетлења оних фактора који много доприносе напретку новорођенчади у првим данима живота. To je потребно ради тога што се тада дешавају грубе грешке од стране околине које се могу са мало пажње избјећи, ако се о њима води рачуна. У свим културним земљама, у Француској, Њемачкој, води се читава борба на реконструкцији подмлатка. Ta борба сконцентрисана je у првим данима живота новорођене дјеце у рационалној њези. Како треба његовати новорођену дјецу? Чим се дијете роди потребно je да се окупа. У води која je угријана на тјелесну топлину оперу се сви дијелови дјетињег тијела, најприје лице и глава a онда остали дијелови, не испирајући са, час прије запрљаном водом уста. Показало се наиме да један дио новорођенчади у првим недељама живота болује од неких промјена стомака и цријева, које се своде на заразу са прљавом водом за вријеме купања, у којој се вјероватно налазе узрочници тих промјена, a које често новорођену дјецу стоје главе. Новорођено дијето нека се чисти и пере сваки дан, но није потребно да се више купа све док му пупковина не отпане. Како смо прије споменули, свако новорођенче претрпи нагле промјене у температури, која се мијења у средини у којој дијете борави прије порода и послије порода. Разлика између температуре мајчиног организма и средине у којој се дијете иза порода нађе износи гдјекад до 20°. Ради тога je важно, да се оно одмах иза купања утопли. Према топлини средине требају се и хаљине удешавати, у љети лако одјевање, a у зими топлије. Највећу бригу пак треба посветити дјечијем пупку иза порода. Како je већ сигурно познато дјечија пупковина je онај дио дјечијег организма преко којег дијете прима исхранбени материјал од мајке, a за вријеме свога живота у њој. Иза порода сврха пупковине престаје, чак настаје пријека потреба, да се иста непосредно на дјечијем крају пререже прије чега треба да буде подвезана са чистом и скуханом крпом. To подвезивање je врло важно, јер без тога би дјете могло искрварити и тако из незнања подлећи. Према томе je потребно подвезану пупковину завити са чистим завојем и пустити je на миру неколико дана док се иста не сасуши и сама отпадне. Кад je пупковина отпала онда се може несметано наставити са свакодневним купањем дјетета. Код неких слојева нашег народа, напосе код бољих кругова, увријежило се мишљење да од дојења мајка слаби, шта више да она у неку руку са тим губи своју снагу. Ради тога често се дешава да �младе мајке избјегавају дојење којим било изговором, препуштајући своју дјецу исхрани са којекаквим умјетним препаратима. Ако се пак мирне душе може устврдити да такове мајке и са таковим схватањем чине тежак злочин према своме чеду, онда je то безувјетно потребно спријечити. И како je год још пре 130 година Јох. Петер Франк у свом дјелу »Sistem einer vollstandigen medizinischen Polizei« заговарао обвезатно дојење дјеце са стране мајке, тако je исто тешко упозорити наше мајке колико значења садржи за напредак и живот наше дјеце знанствена спознаја, да je најприроднија и најкориснија храна за дјецу при сиси, материно млијеко. Имајући ту важну спознају пред очима, потребно je навести неколико савјета у погледу дојења: Ha први дан иза порода није потребно дијете дојити. Тада оно лако заспи и непотребно je у том сметати га, a с друге стране постоји једна теорија према којој зараз с цријева и стомака, која je може бити услиједила, теже зацјељује, ако се дјетету већ први дан пружи материно млијеко. Други дан je довољно ако се дијете три пут подоји у једнаким размацима времена. У кдснијим дјечијим данима живота, a и у првом мјесецу, може се шест пута дијете подојити не привикавајући га на то преко ноћи. У другом мјесецу пак 5 пута дневно. У—Z. и 8. мјесецу треба дијете почети по£?еп£но одбијати од сисе. Тада му се може дати мало прокухана гриза у млијеку, лаке текуће млијечне хране, a касније у мал личинама добро исфсану пилећу супу са искуханим дијеловима пилећег меса. Туберкулоза или сушица мало у којој фамилији није нанијела жртава. Ради тога постоји опасност за дјецу да се заразе na je и у том погледу потребна пажња. Постоји ли такова опасност, a она постоји ако неко од сушице у фамилији болује, онда je потребно новорођено дијете одијелити, a ако je сама мајка болесна онда се дјетету мора прибавити дојиља. Ta дојиља мора се најприје прегледати ради сигурности, да иста не болује од заразних болести као што су сифилис (фрењак). Истом када су искључене такве опасности, може се дијете предати својој дојиљи. У Берлину, у Бечу, у Дрездену и још неким градовима постоје дјечији домови у које се примају дјеца, која услијед болести или смрти мајке оскудијевају на природној исхрани. Но често дојиља рефлектира на плату за њезин труд којег она улаже за исхрану дјетета. У сиромашним слојевима зато не преостаје у помањкању материна млијека, из којег било разлога друго него да се дијете храни са умјетно приправљеном храном у краћем или дужем времену. У ТУ сврху треба умјетну храну приправити онако како he она no својој садржини храњивог материјала одговарати потребама дјечијег организма. Да ти увјети буду испуњени и да умјетно приправ- љена храна садржи бар приближно оне елементе који се налазе у материном млијеку, потребно je приправљати такву храну како слиједи: Одмјери се у једној посуди no прилици 330 гр. крављег млијека, које се смијеша са 2 једнака дијела чисте воде. Toj смјесу дода се мало пшенична или рижина брашна. У другој посуди прелију се 3 кафене кашике пшенична или рижина брашна са 660 гр. вруће, час прије прокухане воде. Обе смјесе се смијешају и добро промућкају и дода им се око 50 гр. шећера. Тако приправљена храна метне се на ватру док не прокуха a иза тог се брзо охлади. У првих 14 дана даје се тако начињена умјетна храна у количини од 400—500 гр. на дан у 5 једнаких оброка. Толика количина je мања од оне, која je потребна дјетету за одржање његовог равнотежја, у исхрани и тежини, али околности, да дјеца, која се хране са већом количином тако приправљене хране, тешко подносе нагомилавање хране у свом оргаризму, упозорују нас на чињеницу, да таква дјеца и^ади тако нерационалне исхране често то плате својом главом. У другој половини првог мјесеца и у другом мјесецу може се дјетету дати до 900 гр. умјетно приправљене хране у једноме дану. У трећем мјесецу се може приправљати умјетна храна како ће се ниже навести, јер у то доба и дјечији организам захтјева други омјер хранивих елемената у храни. У једној посуди се смијеша један дио крављег млијека са једнаким дијелом чисте воде тако да то скупно износи 330 rp. У другој посуди се три кавене кашике пшенична или пиринчева брашна прелију са 660 гр. прокухане воде и тому се дода око 50 гр. шећера. Ова прва као и друга смјеса смијешају се скупа и тако се од те умјетно приправљене хране може дјетету дати no прилици нешто више од горе споменуте количине. Од 5 мјесеца je и дијете постало јаче na према томе и његов организам захтијева други и ако мало другојачији омјер исхранбеног материјала, који се може и треба овако приправити: Дваједнака дијела крављег млијека са једним дијелом воде смијеша се и тому дода око 650 гр. начињене слузи, која се приправи тако, да се три кашике брашна прелију са 650 гр. искухане воде чему се дода још око 40 гр. шећера. Од те смјесе даје се дијетету у једнаким размацима времена такођер нешто већа количина него je то назначено у другој половини првог мјесеца као и у другом мјесецу, те у трећем мјесецу. У осмом мјесецу, када je већ дијете сазрело и за другу храну, даје се дјетету читаво, неразријеђено кравље млијеко прокухано са гризом и шећером. У том времену се може почети давати и онаква храна, која je споменута у пасусу, којн говори о исхрани дјетета за вријеме одбијања од сис$. (Наставиће се.) Др. Омер Бахтијаревић. 109 �Uređenje naše vjerske nastave Prihvaćena nova uredba o nastavi u muslimanskim vjerskim zavodim a i uspostava fo n d a za izrađivanje i štam panje vjerskih udžbenika Vakufsko-mearifski sabor je u ovom svom zasijedanju — svestrano pretresao i pitanje vjerske nastave u autonom nim i državnim zavodim a pa je d onesena ova UREDBA o nastavi u m uslim anskim vjerskim zavodim a I. S ej ja r m u a l i m i 1. Sejjar m ualim i m ogu vrSiti svoju d u žnost sam o u onim m jestim a, gdje ne postoji m ektebi ibtidaija, sibjan m ekteb ili osnovna šk ola sa vjeroučiteljem . 2. Sejjar m ualim i trebaju im ati pism enu dozvolu od U lem a-m ed žlisa ili nadležnog Muftije, kojom dozvolom se trebaju najprije prijaviti kod dotičnog vakufskog povjerenstva u čijem području hoće da vrše Sejjar-m ualim sku dužnost. 3. T a pism ena dozvola ne m ože se smatrati kao dekret i Vakufska uprava prema tim sejjar m ualim im a ne stoji ni u kakvoj obvezi. II. Sibjan-mualimi B) U m jestim a gdje osnovne škole rade čitav dan, rodi­ telji i staratelji m ogu slati djecu u m ektebi ibtidaiju kad ona navrše 6-tu godinu života, ako su ta djeca tjelesno razvijena. U dane kad škola ne radi, m ualim ibtidaije održaće vje­ ronauku za učenike osnovnih šk ola u zgradi osnovne škole ili ibtidaijeC ) U onim m jestim a, gdje je u osnovnim školam a uve­ dena prekodnevna nastava, školska m uslim anska su djeca obvezana dolaziti na predavanje vjeronauke u m ektebi ibtidaiji u onim danim a kad u osnovnoj školi nem a nastave. D) U onim m jestim a gdje im a osnovna škola a nema m ektebi ibtidaije ili kojeg drugog m ekteba, dotični vjeroučitelj je dužan, svakim radnim danom dolaziti na vjeronauku u osnovnu školu i to prije počimanja školske nastave na 1 sat prema različitim godišnjim vremenima. E) " lk -m je stim a gdje ima m ektebi ibtidaija, a nema osnovne škole, dotični su m ualim i dužni dotičnu djecu uputiti da nauče čitati i pisati čirilicom i latinicom te da znaju četiri glavne vrste računa. Nastavnici 1. Sibjan m ualim i m ogu vršiti dužnost u posebnoj vakuf­ Svako upražnjeno m ualim sko m jesto, ima se popuniti za skoj zgradi, a m ogu i u jiriv a tn im stanovim a dotičnih džeto potpuno kvalifikovanom osobom . m atlija. c, Ч , IV. 2. Za vršenje sibjan-m ualim ske dužnosti oni trebaju im ati Me d r e s e dekret od U lem a-m edžlisa. 3. Sibjan m ualim i su dužni jiastavljatT'po propisanom A) M e d r е-^е^ k'ko p o t p u n e s r e d n j e a u t o n o m n e nastavnom programu i služiti-se učilim a, koja budu propisana š k o le sa 8 razreda za sibjan m ektebe. t» One se osnivaju i otvaraju postepeno u onim m jestim a, N astavni program im a biti u dešen tako, da učenici sibjangdje se pokaže najveća potreba, gdje su najpovoljnije m ateri­ m ekteba znaju uz ostalu'-vjeronauku čitati i pisati arapsko jalne prilike za to i gdje se najlakše m ogu dobiti potrebne pism o. Iraistavne sile. 5. U onim m jestim a gdje im a poseban im am i poseban Svaka ta medresa mora biti uređena i organizovana po sibjan m ualim , jedan od njih dvojice im a se reducirati i te jednom tipu i mora imati istu nastavnu osnovu. obje slu žb e povjeriti sposobnijem od njih dvojice. To je bezuvjetno potrebno radi toga, da ne budem o im ali 6. U onim m jestim a gdje postoji ibtidaija ne smije u po­ vjerski službenika sa različitom svjetskom i vjerskom nao­ dručju te ibtidaie biti sibjan mekteb. brazbom i sa različitim odgojem što sm eta našem vjerskoPodručje m ektebi ibtidaije prostire"*se 3i do 4 kilometra prosvjetnom napretku. naokolo. B) M e d r e s e k a o n i ž e a u t o n o m n e š k o l e 7. Do potpunog sređenja vjeronauke u osnovnim školam a sa 4 razreda. u m jestim a gdje im a osnovna škola, m ože da bude i sibjan m ekteb, sam o vjeroučiteljsku dužnost u osnovnoj školi treba Nastavna osnova u ovim m edresam a je ista kao u niža da vrši dotični sibjan mualim. 4 razreda osmorazredne reformirane m edrese te njeni svršenici 8. Sibjan m ualim i trebaju im ati iste kvalifikacije, koje se m ogu nastaviti u V. razredu osm orazredne m edrese, a m ogu traže od im am a i hatiba. i prije toga u početku ili tijekom godine preći n. pr. u 2., 3., 4. razred druge niže ili potpune osm orazredne m edrese, prema III. tom e već koji razred s uspjehom budu svršili. Mektebi ibtidaije One niže m edrese mogu se osnivati u onim kotarskim A) U onim m jestim a gdje je u osnoviim školam a polu­ m jestim a, gdje se dotična vakufska povjdrenstva obvežu, da dnevna n astava, m uslim anska m uška i ženska djeca ne mo­ će osigurati uzdržavanje take jedne m edrese kako bi se pro­ raju do 7-m e godine pohađati m ektebi ibtidaiju, a navršenjem pisana nastavna osnova za niže m edrese m ogla potpuno i 7 -m e godine imaju se upisati u osnovnu školu. trajno provoditi. U takvoj osnovnoj šk oli i m ektebi ibtidaiji vjeronauka se S ve postojeće Kotarske m edrese gdje m aterijalne prilike im ad e sp ojiti na ovaj način: ne dopuštaju da s e propisana osn ova m ože izvađati ili gdje V jeroučitelj osn ovn e šk o le predaje sedm ično obligatna 2 nema zato potrebnih nastavnih sila, im adu s e u interesu n ašeg sa ta vjeronauke u osnovnoj školi. vjersko-prosvjetnog napretka zatvoriti, a njihov prihod upotri­ Z a vrijem e kada djeca nijesu zaposlena u osnovnoj školi, jebiti za druge reformirane m edrese d otičnog okružja ako iz­ ob a v eza n a su da tada d olaze na vjeronauku u mektebi ibti­ državanje tih m edresa nije osigurano drugim prihodima. Inače daiju u kojoj u ovakom slučaju ta vjeronauka traje dva sata se prihod zatvorenih m edresa upotrebljuje za druge prosvjetne na dan i to z a I. razred 2 sata sedm ično, za II. razred 3 sata, svrhe dotičnog kotara. Izuzimaju se m edrese koje su vlasništvo III. razred 4 sata, IV. razred 4 sata. Centralne zaklade. V jeroučitelj u takvoj osnovnoj školi i m ualim u mektebi ibtidaiji m ora biti ista osoba. 110 (N astaviće se.) �Г А ЈР Е 70В ГЛАСНИК Гајретови аитомци у ftaupv, уаисани у Ел-Езхер Како je познато, Главни Одбор Гајрета подијелио je стипендије за студирање на исламском теолошком факултетУ гг. Бесиму Коркуту и Мухамеду Фочаку. Ова двојица Гајретових питомаца отпутовали су и уписали се на универзитет »Ел-Езхер« у Каиру. Главни Одбор je добио од свога питомца г. Бесима Коркута писмо овог садржаја: »Молим Вас, да ми не замјерите, што Вам још нисам послао увјерење о свом упису у Ел-Езхер, јер ми je то било немогуће. Овде je пропис, да свако увјерење, које се издаје страном држављанину, мора ићи на Министарство Спољних Послова, и чим се ова процедура, у ствари мога уписа, сврши, ja ћу Вам увјерење одмах послати: Користим се овом приликом, да Вам изразим сввју најдубљ у захвалност, што сте ми омогућили, те ми се je ево остварила моја највећа жеља.« Мухамед еф. Пашића, које je скупштина и усвојила. Прешло се затим на бирање новог одбора, те je изабран слиједећи пододбор: предсједних г. Хасан еф. Хаџихалиловић, шер. судац; тајник г. Абдуселам Абдулаховић, учитељ; благајник г. Љубомир Николић, банк. чиновник; I. ревизор г. Махмут Бехмен, директор »Варде«; II. ревизор Хусејн еф Мезилџић, трговац; замјеници гг: Махмуд ЛукачевиК, службеник код »Варде«; Омер Јукић, влаковођа и г. Хасиб Мулахасић, професиониста. Затим се прешло на упис нових чланова и рјешавање других питања, те je скупштину закључио г. Хаџихалиловић. Познавајући г. Хасан еф. Хаџихалиловића као и осталу господу к£ја су изабрана у нови одбор, увјерени смо, да ће се и Вишеград убројити убрзо у Гајретова најбоља мјеста, као што je то било и ранијих година. Скутитина пододбора Гајреша у Требињу Оснивање нових иододбора У недјељу 19. фебруара о. г. одржана je скупштина пододбора Гајрета у Требињ у у просторијама »Будућности«. 5. марта о. г. одржана je скупштина чланова и пријаСкупштину je отворио у замјени предсједника г. Л. Баратељ а Гајрета у Старом Мајдану. Учитељ г. Алија Миџић ковић предложивши за верификаторе гг. Адема Капетаноотворио je збор те je изложио циљеве Гајрета као и конвића и Ибрахима Зубчевића, које je скупштина и усвојила. кретне примјере што je до данас Гајрет учинио за муслиЗатим ј е Ј 1редсједател> дао ријеч тајнику пододбора г. Јусуфу Шеховићу, да извјести скупштину о раду пододбора. мане у Б. и X. У свом говору г. Миџић истдкао je и потешкоће с којима се Гајрет мора борити, адасет етеш к оћ е одГ. Шеховић je поднио опширан извјештај о раду пододбора стране потребно je Гајрет потпомагати свим силама. Будући у прошлој години. Након извјештаја тајника, који je узет се пријавило у Старом Мајдану 53 чЛана, предложио je ^ v — до знања, прешло се на избор новог одбора, те су изабрана слиједећа гг: Јусуф Мурсел, Едхем Мулалић, Едхем Бекић, Миџић, да се одмах приступи оснивању Гајретова пододбора. Хусејн Капић и Јусуф Шаховић; замјеници: Јунуз Ф етаПредлог je једнодушно прихваћен, те се прешло на избор хагић, Сулејман Зубчевић и Ахмет Кабил. пододбора. Скупштина je изабрала слиједећи пододбор: Затимг. Хусејн Капић предлаже да се изаберу повјерепредсједник г. Узеир Шарић, тајник г. Осман Церић, бланици no селима, који ће стајати у непосредној вези са гајник г. Алија Миџић, I. ревизор гђица Јелица Глишик, учиуправним одбором у Требињу, од њега добивати иницијативу тељица, II. ревизор Мидан Дмитрашиновић, управник поште; за рад и полагати му рачуне о раду. Истодобно предлаже замјеници: Јунуз Крњић, Мухамед Курузовић и Хилмија r. Капић да одбор поради око уписа и женских у чланство Абдагић. Гајрета, преко женских повјереника, што je скупштина Изабрани предсједник г. Шарић, захваливши се на примила. Потом je скупштина закључила, да се одржи Гајреисказаном му повјерењу, закључио je скупштину, замоливши това забава други дан бајрама. присутне, да свим силама пораде за Гајрет, једино муслиТиме je скупштина закључена. манско друштво које je досада показало стварне резултате Ha сједници изабраног одбора, одржаној истог дана у раду за наш народ. одбор се конституисао како слиједи: Предсједник г. Јусуф Пододбор Гајреша у Плевљу Мурсел, тајник г. Едхем Мулалић, благајник г. Едхем Бекић, одржао je на 14. марта ванредну скупштину Гајрета, I. ревизор г. Хусејн Капић, II. ревизор г. Јусуф Шаховић. на којој je благајник r. Хамза X. Хамзић нзвијестио да je Пододбор Гајрета у Бијељини пододбор у времену од 14. јуна1927. до 14. марта 1928. имао Ha посљедњој одржаној главној годишњој скупштини у свему 17.995 50 Дин прихода. О д то г а је издато Дин 14.278'— изабрао je слиједећу господу у пододбор: предсједник: на неке штипендије и уздржавање Гајретова Дома у Плевљу. Ибрахим Даутовић; тајник: Сеид Али Бајрактаревић; блаПододбор je преко Рамазана играо томболу од које je гајник: Ибрахимага Хусагић; I. ревизор: Муратбег Пашић; имао лијепих прихода. II. ревизор: Асим еф. X. Мехмедагић; замјеници: Абдулах Ha скупштини су у пододбор изабрана слиједећа господа: еф. Берберовић и Хамза Грошић. Председник : Саит С ерулис; секретар: Ћамил Селма- Оснушак аододбора Гајрета у Старом Мајдану новић; благајник: Ферид X. Атлагић; домаћин: Хамза X. Хамзић; књижничар: Тахир Шибалић; одборници: Мустафа Мисирлић, Вехбија Катана, Мујо Керекош и Риза Мушовић. У надзорни одбор су унишли господа: Мухамед X. Смаиловић иШ ућро Музуровић; њихови замјеници: Сејфо Шећеркадић и Авдо Трхуљ. Гајрешова скуашшина у Вишеграду Како je у Вишеграду пододбор Гајрета унеколико био занемарио рад за Гајрет. то je на иницијативу и позив предсједника Гајретова пододбора из ранијих година г. Хасан еф. Хаџихалиловића, шер. суца, одржана скупштина чланова Гајрета дана 15. III. о. г. у 9 сати на вече. Скупштину je отворио г. ХаџихалиловиК предложивши за перовђу г. Абдуселама Абдулаховића, a за верификаторе Ибрагу Сараћа и Бајрамска честитања Предсједнику Главног Одбора Гајрета, инж. г. Хајдару Чекри, питомице Гајретова Женског Интерната упутиле су бајрамску честитку, a г. Чекро ч еститаоје лично питомицама и питомцима мубарек Бајрам. Бивши дугогодишњи предсједник Гајрета, велики жупан Мостарске Области, г. Др. Авдо Хасанбеговић честитао je брзојавно бајрамске празнике питомицама Гајретова Женског као и питомцима Мушког Интерната. Испред питомица и питомаца одговориле су честитком Управе обадвају интерната г. Хасанбеговићу. Градско Поглаварсшво у Тешњу даровало je Гајрету свој годишњи прилог у износу од Дин. 200.—. Срдачна хвала! �Племенита пажња спрам Гајретових аитомаца у 7 'узли Г. Кадрага К ун ооА , приредио je и ове године Гајретовим питомцима обилну вечеру (ифтар) уочи Рамазан- с к о м М у ш к о м Г а ј р е т о в у И н т е р н а т у « подкрала нам се једна омашна грешка у имену генералног директора Државне Хипотекарне Банке г. Војина Ђуричића. У место г. Војин Ђуричић, испало je г. Војин Ђорђевић. Бајрама. Велики жупан Тузланске О бласти г. Др. Јован З ец даровао je конвикту Дин 500 у сврху набавке рубља сиромашним питомцима. Просветни инспектор за Тузланску Област, г. Шукрија Алагић, приликом Рамазан-Бајрама, подијелиоје сиромашним питомцима садакаи-фитру за ce и за своју породицу. Искрена хвала на племенитој пажњи! Književni oglas Нови добротвори u ушемељачи Гајрета у Вшиараду dinari"a^van* ^ et§lateР50*—'d in a r a * ' Sta^a ie U pretplati 40,— '" ^ N o v a c ^ a ^ r e tp la tu tr7ba slati'U redništvu Oajreta u Sarajevu sa oznakom : pretplata za knjigu »Muhamed i Kur-an«. Beograd, 15. marta 1928. god. Ha скупштини чланова Гајрета у Вишеграду поред редовних чланова, уписао ce за члана добротвора ^ајрета r. Махмуд Бехмен, директор »Варде« индустрије дрвета, a за члана утемељ ача Гајрета уписао je своју Госпођу Љ убу r. Љубомир Николић, ранији члан добротвор Гајрета. Главни Одбор срдачно захваљује на овако лијепој пажњи према Гајрету како r. Бехмену тако и r. Николићу. П рим г Муслиманског женскоr друшШва „ 7 U ■ Odlučio sam da izdam u zasebnoj knjizi svoju dugogodišnju studiju „ Muhamed i Kur-an Sadržaj je knjizi u glavnom ovaj: Arabija i arapski narod pre M uhameda; M uhamedov život, rad i nauka: prva četiri Muhamedova naslednika, postanak Arapske teokratske države; Kur-an i iz njega izvedeni principi, žensko pitanje i brak. Osman Nuri Hadžić. П П ГП П П РМ V P P П Н Ш П 7 PA у л ј у ј г г ! ј ' г п .ц п у и ј л i d h П. С. — Косшајник-Круиањ. — Боље вам пристаје бунт " ."f™ ли СЈ,абУњЈм «нти»е„т«иост. Песм. .Другу. изаке у Једном од следећих 6pojeea. х Б _ с је ш _ , Песма оса„ љеког. има више Муслиманско жепско друштво у СараЈеву одржало je у току „рошдог Рамазана друштвен« си,ело о„ Koraje одбор л еф „ та п к „е 3 О б а д .е још друштва дозначио Г а т е т у као cboj прилог своту -о д ж .. . Дин 500 1 1 v у и исувише одчетничке да би их могли оштампати. ЧитаЈте д ’ ,, ’ „ . . више. Биће времена и за штампање. то „ л ~ ха»У“ а“ а ™ Глав"“ ОД.0Р Н>Јс Б _ Сшола11 _ , Бабин гријех, исувише наиван. топлиЈе захваљуЈе. Изведба и композиција немогућа. Покушајте дати нешто Лијеаа пажња с a'' > ------ стварније, с јачим упечатком свакидањег живота. Ви сте П ознати сарајевски велетрговац и добротвор многих то у стањ у, и ми ускоро очекујемо бољи рад. муслиманских хуманих и културних институција госп. МуX. П. — Орашје н/С. — Мислимо да je Ваш велики хамед-Хамди Мешиновић даровао je крајем прошлог Рамазана грех што сте написали »Грешника«, јер сте ce тим огрешили 220 рубаца питомцима и питомицама Гајретових Конвиката о литературу. те Гајретова Ш егртског Дома. I# - Af. — Београд. — По вашој песми »Чекање«, изгледа Ha овој пажњи пцема Гајретовој омладини Главни да fce т е дуго чекати на музу. Кад вам ce напослетку јави, Одбор топло захваљује г. Мешиновићу. јавите ce и ви нама. Дарови из Олова х• ~ Бихаћ. — Какав ли je то вас јад задесио na Повјереник ГаЈрета у Олову г. Ш аабаз Д еГИр«енЏић, »»а“ *У Ј° процвилесте sa лрошлошку. У »есто да певате, ________ .___ r im . . боље ће бити да вашу »бшелу руку на Јуначком путу« уп осакупио je за Га,рет 1 5 0 - , a дар о.аш е слиЈедека гг.: no т бите за и0риси„ЈиУрад је р будукност инје тако црна Дин 20: Фехим еф. Јамаковић; no Дин 10: Браћа Хасић, к што ви мислите. Рустем Хаџиабдић, Осман Јамаковик, Емин Церић и Рамиз Ђ. П. — Мосшар. — Није све песма што има риму, Имамовић; no Дин 9: Реџеп Хаџиабдић; no Дин 5: Ћамил na ни ово што сте ви написали. Угледајте ce на ону двоПашалић, Џемалудин Турк, Ахмед Фочић, Хабил Мујкић, јицу из родног места и питајте их за савете, na ћ ете могуке и успети. Ибро Дегирменџик, С алих Ахметагић, Авдо Машић, Јулиус Љ. Л. — Ужице. — Фел.тонске ствари не доносимо, a Форстингер, Симо Руделић, Илија Бонић и Перо Сучић; поготово кад je аутор непознат. Пробајте превести нешто no Дин 4: Авдо Љ уца; no Дин 2: Зехрид Хоџић, Назиф од вредности. Церић, Атиф Пашалић, Јусуф Љуца, Нефија Мухаремовић К. X. — Тузла. — Видимо да стихови нису под туђим и Омер МедериК утицајем, na и ако нису б ез сваке вредности, не можемо да Сакупљачу и дароватељима нека je топла хвала и их оштампамо јер су исувише почетнички. Читајте добре живјели! писце и не бојте ce утицаја, na нам ce оп ет јавите. Неочекивано успјела ГајреШова забава у Варешу 3. В. — Травник. — Изгледа да још стојите под ути Повјереник Гајрета у Варешу уз помоћ чланова Муцајем песама из уџбеника за основну школу и нижу гимнаслиманске Читаонице у истом мјесту, приредио je у суботу зију. Читајте и радите, т о je једино што би вам могли да 24. марта о . г. одлично успјелу Гајретову забаву, како мопоручимо. X. Ч. — Бихач. — Нисте, изгледа, б ез талента, али рално тако и материјално, од које je дозначено Главном бољ е ће бити да још не обелодањ ујемо ваше ствари. Читајте О дбору чистих Дин. 15.000 (петнаест хиљада). више. Ви сте још млад и прерано вам je да ce штампате. Сутрадан, послије забаве, одржана je скупштина члаС. Д. — Власеница. — Д а, младост пролази, али ипак нова и пријатеља Гајрета, на којој je изабран сталан Гајгледајте да вам не пролази у размишљанима б ез окаквих ретов пододбор. стварних резултата. Забави као и оснутку пододбора присуствовали су испред Ш. Б. — Сарајево. — Пробајте нешто у прози. ЧитаГлавног О дбора Гајрета rr. Мујага Сарајлић и Алија Хромић. јући ове ваше ствари. изгледа нам да ћ ете више успети у У идућем броју нашег листа осврнућемо ce опширније том правцу. на ову најуспјелију Гајретову забаву. Ј. Ђ. — Цетиње. — Не дајте да вас спутаје ритам »Пролећу« има неколика лепа стиха, али песма као целина Исправка није добра и не можемо je уврстити. У прошлом броју нашег листа у тексту под насловом: »Лијепа паж њ а према питомцима уС арајевШТАМПАРИЈА ПРОСВЕТА, САРАЈЕВО. 112 �u ZA BOSNU I HERCEGOVINU C e n tra la : Sarajevo S je d iš te D ire k c ije , Beograd F ilija le : Brčko i Novi Sad ШТАМПАРИЈА ПРОСВЕТА ШТАМПАРСКО - ИЗДАВАЧКИ З А В О Д G A JR E TO V И 3 р a tj у ј е CIGARPAPIR разноврсне банковне, трговачке и индустријске тисканице у бојама као: дионице, уложне књижице, чекове, дипломе и т. д., т е разна стручна дела, календаре и остала издања солидно, бр зо и no умереној цени. Властита књиговезница израђује све врсте трговачких књига и протокола, као и разне галантеријске и картонашке послове no мери и нацрту. jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „Gajret" Narudžbe ЗЈС TVORNICA CIGARPAPIRA CAPAJEBO Алвксандрова бр. 6 - Т елефон'бр. 356 Књиговезница -- Стереотипија S. D. Alkalaj, Sarajevo može se n a ru č iti i preko društva Gajret u Sarajevu �■ BflHKfl Gf l J RE T D. D„ S A R A J E V O Akcijski kapital Din 20,000.000Od-,listeRezerve Din 2,000.000'dobiti daje 10% Kulturnom i Prosvjetnom Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovim a. O valštena je za trgovanje sa valutam a i devizam a. Zavod je također i pupilarno siguran. O sniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. O sniva i podupire razne kulturne i hu­ manitarne ustanove. društvu ,,Gajret“. S ve doznake u dom ovini i inostranstvu obavlja Banka G ajret najbrže i najkulantnije. - U loške uka­ m aćuje najpovoljnije, I isplaćuje iste u svao drba. Jllliii,, ...............U l i l i � https://kolekcije.nub.ba/files/original/f9e4550118c8297f64a3f304edfc8440.pdf b345ad93e103cf3f7ac34fe46587a7d3 PDF Text Text Diteij^iji' Ženske Gimnazije Sarajevo ли с т з га ж тл Н m C H M L K ft 16. А П Р И Л А л г ж т л з а Т О Д И З А М А С А Р А Ј Е В О У р е -ђ у је : k v a t v p n c M VCHH M AN A 1928. Х А М З А Б Р О Ј Х У М О 8. �С а д р ж а ј: Р е ф е р а ти з а наш н о н гр е с : - ; Инж. Ш ери ф Б у б и ћ : Реферат из пољопривреде. . ,, 7 Др. О м ep Б а х т и ј а р е в и ћ : Проблем заштите, наше деце. К њ и ж е в н и преглед: Д р а г о м и р П р о к и ћ : .Муслимани у Босни и ,Херцеговини. Х а с а н М. Р е б а ц : Гајрет као духовни национални покрет код наших муслимана.. Уређење наше вјерске наставе. Га Јр е то в гл а с н и к :. Свечана Гајретова забава у Мостару. Велика Гајретова забава у Травнику. Велика Гајретова забава у Бијељини. Забава у Требињу. л \Забава у Кључу. Забава у Фочи. Г*гу|7 '/$<’ ;} Забава у Рогаш јјг| f,1Iv'/I _,}{' Остале забаве. . 1 O ko Гајретове забаве у Бихаћу. Господин Мустафа Маунић, велетржац из Травника — велики добротвор (легатор) Гајрета. Добротвори Гајрета у Травнику. Један велики добротвор у Бихаћу. -Садик еф. Садиковић Гајрету. Муратбег Пашић — Гајрету. Рад пододбора Гајрета у Тузли. Одговор Вакуфа у погледу преузимања Вакуфског Сиротишта. У знаку »равноправности«. . Свима пододборима и повјереницима »Гајрета«* Припомоћ Гајрету. Књижевни огласи. —1, Мерхум Др. Мухамед Бакаревић. ' - Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друштва за културно и економско подизање муслимана, излази 1 .и 16. сваког месеца a цена му je за нашу Отаџбину 100 динара на годину, a за све остале земље преко границе 200 динара. Ђаци добивају лист у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. - '•'' / Поједини број стоји 5 динара. . . , • : Г '- ' ' Директор Х ам и д Н уки* , Уредник Х ам за Х ум о ' Штампарија Просвета, Сарајево. — Власник друштво »Гајрет«. — Главни и одговорни уредник: Хамза Хумо. - Л: �РЕФЕРАТИ ЗА НАШ КОНГРЕС Инж. Шериф Бубић, Пожаревац Рефераш из пољопривреде (Наставак.) Оно што највећу вриједност даје овоме предјелу јесу добри природни услови за све три најважније пољопривредне гране: за ратгЈро-?во; сточарство воћарство. Брежуљасто подручје заузјпиа 2'4Р/о^цјелокупне површине Босне и ХерцеговЈше, a простире се у овим срезовима: Бихаћ, Крупа, Б. Градишка, Приједор, Бања Лука, Тешањ, Д^рвента, Маглај, Грачаница, Градачац, Д. Тузла, Брчко, Бијељина и Зворник. Јужно од брежуљастог подручја простире се Б о с а н с к о С р е д о г о р је , к,оје ограничује Сана, Плива, долина Врбаса и Рама. Ha југу сеже ово подручје до Неретве и Трешанице, с оне стране Ивана граница иде преко Тарчина и Сарајева на Дрињачу према Кладњу, na уздуж ове ријеке до њезина ушћа У Дрину. To je изразито шумско и брдовито подручје, састављено од шкриљеваца из карболске формације с примјесом еруптивног камења, a наставак je хрватског палеозојског горја. Планине овога горског појаса припадају средњем горју, na имају благо сведене и заокружене облике. To су најпитомији горски крајеви у Босни: доље су обрасли густим шумама, a горе све до највиших врхунаца покривени су бујним зеленилом пространих планинских пашњака. Уз то су биле Римљанима још познате са свога рудног богатства. (Миховил Мандић, Земљопис Босне и Херцеговине.) Ово je, свакако, најшумовитији предјел Босне и Херцеговине: 52°/о цјелокупне површине налази се под шумама. Иза шума највише има пашњака и ливада, док оранице долазе истом на трећем мјесту. Ради близине медитеранског климатског појаса, клима ових изразито брдских крајева није превише оштра. Медитерански утицај задире далеко у унутрашњост. Ha осоју je средња љетња температура изнад 20° Ц, a на другим странама изнад 19° Ц. Мразеви јављају се сваке године од мјесеца новембра до марта, a изнад'600м м. в. и у априлу. Захваљу"Зући тој околности, у многим предјелима средње Босне култура кукуруза, те најосјетљивије наше житарице, прелази 600 м. надморске висине. Централно бос. подручје има оборина довољно, и равномјерно расподјељених на поједина годишња доба. Према необјављеним подацима завода за метеорологију у СараЈеву, у околини Сарајева износио je 28-годишњи средњак (1895/1924) 906 m/rti. Од тих 28 година највише je оборина пало у 1915. години, и то 1620 m/m, a најмање у 1907 години и то 533m/m^ Са оборинама изнад 800 m/m било je 20 roдина. За поједине мјесеце овакав je 28-годишњи средњак: јануар 68 mjm јули 76 mjm август 57 » фебруар 61 » 77 » септембар 74 » март 78 » октобар 98 » април мај 77 » новембар 79 » јуни 86 » децембар 75 » Види се да су оборине веће него у Посавини и да су у овом подручју равномјерно расподјељене на поједине мјесеце, што je за вегетацију и за обраду земљишта од највеће важности. Велика множина шума и висински положај има великог утицаја на климу ових крајева. Шуме ломе вјетар и тиме забрањују испаравање земље, осим тога задржају воду и резервишу je земљи; поред тога шума црпе влагу из великих дубина и на површини je чува. Задржавајући падавине на 113 �многобројним гранама и лишћу, чине и зрак у својој околини влажнијим. Такођер, шума не дозвољава роњење земље на стрмом терену. Ha основу изложеног можемо рећи, д а Б о с а н ско С р ед о г о р је н а ј ви ш е к а р а к т е р и ш е : п р е в л а с т ш у м е и в е л и к а м н о ж и н а природних и с п а ш и ш т а и п р и р о д н и х косаница. Оранице и баште потпуно заостају за овим културама. Шу ме се налазе no свим положајима и у толикој множини да чине Босну једном од најшумовитијих земаља у Европи. Пораст шума тако je јак, да се пред њима губи свака пољопривредна култура. Примитивна људска насеља, каква су наша, чим се на час напусте, потпуно пропадају у шумској бујици. Овдје-ондје, дубоко у многим шумама, наћи ћете трагове давно ишчезлог пољопривредног рада. Шуме представљају велико богатство за нашу земљу, a шумска индустрија једну добро-дошлу нузгредну зараду за наш сиромашни сеоски свијет. Али не само ради великог богатства које шуме представљају, не само ради свих других користи које смо набројили, шуме треба да чувамо и ради то^а, јер су оне најљепши и највеличанственијиукрас наше земље. Рјеђи шумски порасти и многобројно гола мјеста могу се пољопривредно упртребити само испашу стоке a гдје гЈце if за косанице. Ови природни травњаци хране стоку врело сеоске привреде у овом подручју. Стоп i<|-] требно опширније^проговорити о средњо-бос пашњацима и ливадама. Најприје ћу да учиним једну констатацију. Пашњаци су, на име до недавна сматрани за најпримитивнију пољопривредну културу, која je само за крајеве који су много забачени од тржишта. Сматрани су као заостатак примитивног господарења, na су их наши домаћи и страни »култур-трегери« и њихови епигони потпуно омаловажавали. Али, у новије доба, у земљама са најнапреднијом пољопривредом, гдје су заједнички опћински пашњаци давно уступили пред ораницама, настала je велика промјена и то у корист пашњака, настао je један велики »травњачки покрет«, да га тако назовемо. Искуством и силом прилика дошло се je до освједочења, да се пашњаци могу рентабилно оснивати и на најплоднијим земљиштима и у близини највећих тржишта — у близини великих градова, ако су тамо иначе услови за држање стоке повољни и ако земљиштне и климатске прилике то колико толико дозвољавају. Дошло са je до освједочења да се без пашњака и ливада не може провађати нарочито рентабилан и рационалан одгој стоке. Истина крумпир и сточна репа дају са 1 ха храњиве масе, али je та храњива маса једнострана, то су само угљенохидрати, али не дају довољно бјеланчевина, које су такођер од велике важности за исхрану стоке, на114 рочито за исхрану младих недораслих грла. Такви храњиви састојци могу се прибавити само сијањем дјетелине, подизањем травњака или испашом на природним пашњацима односно исхраном са сијеном са косаница. Показало се je да су трајни пашњаци најзгоднији за тај циљ, пошто дају и најсигурније и најбоље приносе, који су тим већи и квалитативно тим бољи што се више бриге посвећује њиховој њези и ђубрењу. Пашњацима у прилог долази и то, што je употреба радне снаге минимална. To je од великог значења, јер се данас не исплати већем сељаку који примитивно иначе господари да узима под надницу туђу радну снагу, a мали земљорадник који ради са својом кућном радном снагом може ову употребити обилатије тамо гдје се више тражи. Пашњаци и ливаде Централне Босне, премда немају^ оне вредности т. зв. масних пашњака и ливада на обалама сјеверо-западне Европе, ипак ради велике пространости и ради квалитета биљки које на њима расту, имају огромно значење за сеоску привреду^осне. У свој Босни и Херцеговини све до субалпинског појаса ботаничари су нашли самих дјетелина до 42 сорте, од којих се многе појављују и у неколико варијација. Исто тако и најпознатије траве, траве у ужем смислу налазимо у великом мноштву. Све ове сточне биљке имају своје положаје и своја јеста на којим се редовно и највише јављају, што нам може најзгодније послужити за лучење пашњака од косаница и за њихово култивисање. Прилична и правилно раздијељена количина оборина и влажан |рак омогућују успјешан пораст пашњачких и ливадских трава у овом предјелу. Али, разумије се, да има много и много корова no нашим природним пашњацима и косаницама, и то највише ради тога, што су све културе потпуно остављене саме себи, na у животној борби корова са корисним биљкама, корову помаже и сама стока, која у првом реду узимље боље биљке, a корове оставља. Л и в а д е (косанице) налазе се веђином на бољим, равнијим, али обично на подводним земљиштима, која се ради тога нису могла употребити за ратарску културу. Ja сам у многим и многим предјелима наишао на најповољније услове за ливаде. To су мјеста у близини потока или поточића, каквих има на све стране. Ту се налазе већином мочварне ливаде. Где je приступ влаге умјерен, на таквим ливадама роди најбоље сијено; али гдје je приступ влаге јачи, прекомјеран, тамо дају ливаде најгоре сијено. Без већег труда, без икаквих издатака, са мало више размишљања и заузимљивости, ова би мјеста сељаци могли да одводне, да регулишу те живе воде и правилно натапају своје ливаде. Само рационалним натапањем могу коснице дати најбоље и највеће приносе. A таквих мјеста која би се од себе дала натапати има у Босни доста. Свакако тре- �баЛо би, упоредо са тим изводити и друге корисне мјере: чишћење од корова, од камења, од маховине, ђубрење, дрљање и т. д. Појава многобројних природних пашњака и косаница у средњој Босни одређују, сточарство као централну пољопривредну грану ових крајева. Проблем исхране стоке није овдје проблем рационалног подизања вјештачких пашњака и вјештачких ливада, него je проблем рационалног одржавања, обраде и његе постојећих природних пашњака и ливада у вези са рационалном обрадом и искоришћавањем ораница које стоје на расположењу. To je природна категорија за пољопривреду Централне Босне. Ми ћемо послије видјети да je то и једна економска категорија. Поред тога постоје у средњој Босни прилично повољни климатски услови за гојење свих р а т а р с к и х усјева умјереног климатског појаса, na се, како смо навели и кукуруз гаји до 600 м. м. в. Ha средњим положајима успјевају одлично сви t јари усјеви, na су јечам, зоб и крумпир no своме квалитету надалеко позна'ти. Али мале површине оранице и превласт травњака цумских испашишта упућују сву ратарску производњу да се посвети, no задовољењу кућне исхране цсхрани стоке у вези са искоришћавањем травњака. У погледу природних услова за в о ћ а р с т в о , ово je у главном предјел језгричавог воћа јабука и крушака. У порјечју Неретве од Коњица до Острошца, на граници овога подручја 4i краса успјевају најбоље и најљепше врсте воћа. Премда воћарство средње Босне заостаје за воћарством сјеверо-истоЧ чнога кута Босне, ипак може бар да послужи као једна нузгредна зарада, да комплетира главну привреду и за кућну исхрану. И с т о ч н о - б о с а н с к о в а п н е н а ч к о горје састављено je од вапненца, припада Красу, али нема краских феномена. Простире се југо-источно од линије Дрињача-Коњиц, прелази источно преко Дрине a јужно граничи са Красом. И овдје се простиру многобројне шуме и висоравни, које су такођер од великог значења за сточарство. Клима je у главном као и у централном горју. Долина Дрине од Фоче до Вишеграда слична je no своме значењу за воћарство долини Неретве од Коњица до Острошца. Иначе, за источно-босанско вапненачко горје важи све оно што смо рекли за босанско средо-горје. Босанско централно горје и источно-босански кречњак састављени су no културама овако: ораница и башта 16%, ливада 10%, пашњака 14%, шуме 58%. К р а с к о п о д р у ч ј е настапл>а се на хрватски и далматински крас, na допире на исток до Саве, горњег Врбаса, Раше и горње Неретве. To je низ вапненачких равнака кредине, тријасне и јурске формације, који се простиру југо-источним смјером. Већином су то голе, до 2000 м. високе краске пустоши, међу којима леже родна поља са својим неправилним ријечним системом (М. Мандић, Земљопис Босне и Херцеговине). К р а с заузима 29% цјелокупне површине Босне и Херцеговине, од које површине одпада од прилике V» на поља. П о љ a нису сва једнака с обзиром на њихову пољопривредну важност. Нека су изложена периодичној инундацији (поплави), a друга су дјеломично мочварна или су суха. Суха поља и она која су изложена дуготрајним и редовним ноплавама добијају сваке године наслагу муља, и ако се никада не ђубре дају трајно приносе. Међутим, трајно суха поља и таква мјеста на имундованим пољима, морају се редовно ђубрити ради обнављања храњивих материјала. И земљиште поља није свуда једнако. Налазимо све врсте земљишта, од хулуса до шљунка. О^т^ли краски терен није ништа друго у већини него море од камења, са биједном травном вегетацијом, коју још само овца може да искористи. Према Х о л у (Fetd. Holi, die Karstanffortstung. Sarajevo 1901.) испашишта у Красу могу се подијелити у четири категорије. У прву категорију ставља најмршавија испашишта, на којим се налази само no гдје-гдје травни бусен или, већином, коров. Обично подаље од насеља налазе се испашишта друге категорије, која показују већ компактне површине бусена, али су ипак једном трећином до половином гужривена камењем. Разно оједињело шибље подсјећа на некадашњу шуму. У трећу категорију убраја она испашишта на којим само no гдје-гдје налазимо дрвље, a иначе имају добар биљни пораст. У четврту категорију спадају испашишта изнад зоне дрвећа, на највећим висинама, на којим стока nače преко читавог љета. И с п а ш и ш т а п р в е к а т е г о р и ј е има највише, заузимају готово читав Крас. Нису то никакви травњаци, никаква испашишта у правом смислу ријечи; то je један велики каменити предјел. Само међу камењем наиђе се на коју биљку, ријетко на траву, више на шибље (јасен, глог, смреч, замовијет и сл.). Ово je шибље карактеристично за медитерански климатски појас, у којем су љета сушна. Многи биолози мисле да кршна голијет није посљедица шумске сјече, него тих климатских прилика, под којим не може шума да се развија. (Наставиће се.) Умољавају се сви преШилашници da за 1927. годину иодмире дужну претплату. 115 �Др. Омер Бахтијаревип: Проблем зашшише наше дјеце (Свршетак.) Како смо горе споменули највећи број младих живота пада жртвом нерационалне исхране за вријеме дојења. У другом реду су прелазне болести оне, које појачавају помор нашег подмлатка као у првој тако исто у каснијим гонинама живота. Под прелазним болестима разумјевамо ми све оне болести, које се могу пренијети са болесног човјека на здравог, који након извјесног времена сам оболи од дотичне болести. И свака заразна болест проузрокована je са узрочником одређене болести, који на који било начин, продре или доспије у организам и на мјесту продирања произвађа отрове, који шкоде нашем тијелу и чине га болесним. У шаренилу и цјелокупном броју тих болести огледају се и сви узрочници заразних обољена, као и оне социјалне невоље нашег народа, које погодују развоЈУ и ширењу прилепчивих болести. Предалеко би отишао описивајући удетаље начин заразе појединачно код св&ке^болести али ћемо спо^ менути бар ону болест од које добар дио нашег народа, око 50.000 душа гадишњеЈ умире било старијим годинама или млађим. Ta je белест туберкулоза. Сушица, јектик^ или туберкулоза наилази већ у првој години дјетињској живота на своје жртве, она хара и уништава читав кадер нашег народ^, она се шири како на селу тако и у граду. И данас више нема сумње да je она у уској вези са социјалним положајем народним што je признато и од лијечника и од националних економа, na и од званичних санитетских установа. Према томе свако побољшање господарствених прилика једног народа одразује се и на броју смртних случајева од туберкулозе, другим ријечима, што боље економско стање једног народа, то мањи проценат помора од сушице и обратно. Са таковом претпоставком, a под утисцима нашег економско здравственог положајадали јемогуће изнаћи узроке који доприносе ширењу заразних болести код нашег народа, a напосе код наше дјеце. Да се било који организам уздржи на становитој висини отпорности према свим штетним утицајима извана или изнутра, потребно му je прискрбити све оне потребе које он за свој живот безувјетно треба. Најелементарнија потреба која у сиромаштву трпи јест добра исхрана. У сиромашним слојевима нашег народа ради недостатности исхране трпи наше тијело у толико више у колико je оскудица јача, a та je оскудица интензивнија у колико je веће сиромаштво појединца или једне извјесне народне класе. Ради тога што je добар дио нашег ne народа сиромашан, према чему оскудијева и на доброј исхрани, и свака станица од којих je наше тијело изграђено знатно трпи, тим више чим je сиромаштво веће. Ако пак организам, тако рекућ, гладује дуже времена он тим све више губи своју отпорну снагу према штетним утицајима, дакле он све више подлијеже штетним утицајима који кроз дуже времена на њег утјечу. Опћа глад, (под тим се разумјема мањкава исхрана једне извјесне групе људи) наступа према аутору Кискалту у земљама у којим се усљед помањкања капитала слабо развија трговина и привреда као што je то било у средњем вијеку у Западној Европи и као што je то данас у Источној Европи и у неевропским земљама, na и код нас. Добрим дијелом мало не у свим муслиманским кућама у Босни и Херцеговини изузевши спорадичне случајеве у задње вријеме, женски свијет живи само за кућу. Женске раде у кући и тако користе својој заједнипи но њихов рад није више пута потребан у тбЈГИком интензитету за кућу у колико га се има на расположењу. Ради тога оне нису приправљене за ванкућне јавне послове изузев мали број њих и природно a ради тога тешко им je намакнути све оне животне потребе које су за правилан развој и напредан живот потребне. И данас je доста велик број оних кућестарјешина који се морају да брину за фамилију од 7—8 чланова носећи тако на себи тежак баласт у свом животу. Ha тај начин ствара се оскудица која се очитује на сваком кораку, a највише на доброј исхрани. Глад je истом онда опасна за народ односно за извјесну групу људи ако je кронична т.ј. ако од ње извјесна класа трпи дуже времена. Тада од глади додуше неугибају станице нашег тијела од којих je оно изграђено но њихова се величина смањује сучим оне знатно губе своју отпорну снагу и недовољно обављају своју животну функцију. Извјесни људи који дуже времена гладују постепено губе и ocjefcaj глади и још више им организам слаби пошто они обично пију много црне кафе или алкохола заваравајући сами себе да им то користи као што то чине већим дијелом наше жене (пијући кафу) и радници (пијући алкохол). Тим начином се троше знатне суме новаца и проузрокује се још веће сиромаштво настојећи на један и други начин заборавити на биједу и невољу која се баш тако претвара у један циркулус код чега може бити само у том сумње да ли je алкохолизам узрок сиромаштву или je обратно. Осим недовољне хигијенске исхране сиромашних �слојева нашег народа трпе они такођер од оскудице здравих просторних и чистих станова. Ту опет сиромаштво игра главну улогу и усљед помањкања материјалних средстава нарочито су у већим мјестима нехигијенски станови легло најразличитијих болести. Тако je описан случај у Берлину да je у једној кући за 9 година умрло 174 особе међу њима 57 дјеце. Влажни станови су врло нездрави и њима обично оболе станари од прехладе, јер су такови станови у зими јако хладни a у љети топли, na се у њима чује и нарочити задах усљед вишка угљичне киселине, која се у таковим просторијама ствара. Ради тјескобе у таковим становима се пружа врло често добра прилика разним узрочницима прелазних болести као и гамадима да још више харају наш народ. * исхрана и хигијенска њега дојенчади све до потпуног развоја када би се та дјеца могла предати на дањне збрињавање у проширено и наново уређено Вакуфско сиротиште. Осим хуманог осјечаја при таковом раду и доброга дјела бавила би се организација рада на реконструкцији нашег подмлатка и са јавним упутама у рационалну његу дојенчади и наше дјеце уопће. Дјечији дом у Босни и Херцеговини којег ми имамо у Рељеву a који je удешен за одраслу дјецу није no свом обиму у стању да задовољи наше потребе a приватна иицијатива за тако хуману и корисну установу изостала je до дан данас. И како je год потреба муслиманског дјечијег дома већ одавна ту, који би био успостављен no свим модерним условима хигијене тако je исто потребно нагласити да je остварење истог увјетовано и са приватном инцијативом. Зато ће она сретна Ha темељу горњих разматрања шта све шкоди група добрих људи наићи на особито признање чинапретку и правилном развоју нашег подмлатка и таве ехалије у Босни и Херцеговини, која са плена темељу искуства из живота бос.-херцег. мусли- - Јченитим осјећајем нађе начина и срестава да успомана, мора се нажалост констатирати заостатдк на стави муслимански дјечији дом који je јасно за наше свим линијама јавног и приватног живота напрама данашње прилике врло потребан. Баш ради слабог нашој браћи других вјера. Испитујући -узрок таковог економског стања дјеца наших познатих и племестања и конзеквентно томе тражећи лијека нашој нитих синова ове груде гуше се у биједи a без икаболести потребно je нагласити да се данашња/Гб^ кове помоћи, којима се безувјетно мора што прије нерација има да бори са много јачим противницима притећи у помоћ, јер ће их немилосрдне непогоде људског друштва него je jro 'било потребно прије. редом покосити. Ко je само једанпут имао прилике Ради тога и у тој борби безувјетно je потребна ме- видјети чедо остало иза мртвих родитеља a пређусобна потпора и разумјевање у раду на реконстру- пуштено само себи, тај истом зна шта значи рад кцији нашег подмлаткк како би се обезбједила наша на збрињавању нејаке и сироиашне дјеце. Средства дјеца у будућности a најглавније како би им се дао за оснутак муслиманског дјечијег дома муслимански правац у будуће у њиховом приватном и јавном народ са субвенцијом осталих племенитих синова животу. Искуство je показало да се до сада доста нашег народа може намакнути само треба отпоћети гријешило na je без сумње потребно све недостатке са радом. Одраслији сиромашни подмладак мање више одбацити a све корисно прикупити да би се нашим генерацијама осигурала боља будућнокт и љепши болује од промјена на плућима и трпи добрим дијелом од свих штетних утицаја који су у вези са живот од оног којег ми проживљујемо. сиромаштвом. Ради тога би било потребно креирати Говорећи о исхрани дјетета непосредно иза подјечија опоравилишта камо би се могла смјестити рода споменули смо да мајке више пута нису у одраслија сиромашна дјеца која оскудјевају на доброј стању да доје своје дијете са властитим млијеком исхрани, на чистом зраку и на сунчаном свјетлу. из којег било разлога. Таковој дјеци потребно je Таково једно опоравилиште имамо ми на Палама прибавити дојиљу. И само богате фамилије могу код Сарајева но оно je такођер недостатно за наше платити дојиље док сиромашни у својој оскудици прилике. Друго опоравилиште се налази на отоку нису у стању то учинити — значи дијете се мора Локруму крај Дубровника али je и оно одређено за хранити умјетно приправљеном храном на горњи школску дјецу и уређено за ограничен број дјеце. начин или мора угинути. Ради тога се je држава Ради тога и усљед јаке потребе за таковим устапобринула na je основала установе у које се таква новама су културни народи успоставили дјечија опоравилишта преко љета, која се обично смјештају у дјеца примају. Како je потреба такових установа много већа, подесним предјелима a у којим се болежљива дјеца за читаво вријеме свога боравка крећу no шумоa нарочито за муслиманску дјецу, која у задње витим предјелима и тако појачаваЈу своју отпорну вријеме много трпе од свих штетних утицаја у свом снагу према разним болестима. животу најбољи je начин рада на реконструкцији Такова опоравилишта би требала нарочито наша нашег подмлатка оснутак такових установа. У дје- дјеца гдје би се за извјесно вријеме сиромашни слочијим домовима у које би се примала дјеца у првом јеви нашег подмкатка опоравили и ојачали за борбу реду која су препуштена на немилост a иза смрти у свом животу против свих непријатеља људског својих родитеља могла би се извести рационална друштва, a на корист свога народа. 117 �Dragomir Prokić Muslimani u Bosni i Hercegovini Poslednja sveska »Književnog Severa« za m art i april posvećena je u celosti savremenoj Bosni i Hercegovini. Iz te sveske prenosimo ova dva članka, nadajući se da će obadva naići na veliko interesovanje kod naših čitaoca. Prvi članak gosp. Dragomira Prokića »Muslimani u Bosni i Hercegovini« prenosimo da bi mi sami muslimani mogli da vidimo šta danas braća druge veroispovesti misle o nam a i šta oče­ kuju od nas, a drugi članak g. Hasana M. Repca »Oajret kao duhovni nacio­ nalni pokret kod naših muslimana« prenosimo radi njegove važnosti po ideologiju našeg »Gajreta«. Bosna i Hercegovina su naše najnenivelisanije i najheterogenije pokrajine, sa velikom verskom podvojenošću i nacionalnom nejednodušnošću. One, u tom pogledu, prestavljaju najnepogodniju građu za izgrađi­ vanje moderne društvene strukture. Pored mnogih drugih izukrštenih uticaja — njihovo stanovništvo, kao mimoišlo od novog vremena, i danas je poprište starog boja između istoka i zapada, gde ,su religija i feudalstvo, kao i u srednjem veku, po\tod\a razmirice i borbm O i triju verskih sekti uBosni ,Г Hercegovini muslimani, i ako deo našep naroda, jesu naročitinacionalni i socijalni problem ne santo 6osne i Hercegovine, nego i celog našeg društva. I Muslimani u Bosni i Hercegovini prestavljaju islamizirani deo našeg naroda, koji se, naročito od pada bosanske države (1453) pod Turke, formirao sa doseljeničkim prilivima muslimana iz drugih naših pokrajina. Islamiziranje je izvršeno nenđsilno. Rđave verske i društvene prilike, zatrovanost tadašnjih verskih sekta: pravoslavnih, bogumila i katolika, kao i plemićska oligarhija — glavni su uzrok, da je jedan dobar deo našeg verski proganjanog naroda, u novoj otomanskoj upravi, pre zavojevanja, video svoju zaštitu. Islam je izjednačio do tada ljuto zakrvljene verske sekte, pa i društvene razlike, dajući svakome svom i proverenom pripadniku povlašćen položaj. Za gramžljivo, sebično i prevrtljivo bosansko plemstvo preveravanje, i ranije uobičajavano, imalo je u glavnom značaj društvene razmene: mesto »vlastelina« »beg«, s tom raziikom, što je ovaj sadanji njihov položaj, ranije nesiguran, štitila i favorizirala i sama turska država. Prema ovome, uzrok islamiziranja, sem ličnog inadžiskog i versko-psihološkog momenta, bio je najviše društveno obezbeđivanje. Tako su, uz favoriziranje turske uprave, naši mu­ slimani u Bosni I Hercegovini, ubrzo postali oslon i oruđe otomanske carevine u borbi sa zapadom — na jednoj strani — društveno povlašćen stalež u turskoj carevini, na drugoj strani. Pod takvim prilikama oni su, izdvojeni islamom od svoje narodne matice, od­ 118 bacili njene narodne ideale, da bi se fanatički saživeli sa turskom državnom idejom, boreći se za nju protiv otomanskih neprijatelja pa i protiv svojih sunarodnika. Za nacionalnim saživljavanjem sa Turcima došlo je kao posledica i saživljavanje sa turskim društvenim životom. Muslimani su vremenom postali nacionalno odrođeni, društveno, u turskom smislu, asimilovani, ali, kao parodoks tome svemu, na sreću našu, rasno sasvim očuvani. Blagodareći nekulturnosti tur­ skih islamizatora, zatim propovedanju islama na arap­ skom jeziku, kao i činjenici: da islam nema svoga sveštenstva — islam je kod naših muslimana, imao spoljašnje društveno delovanje, ne stapanje u Turke, nego neki naročiti tip poturčenjaka, koji ispod turskog ruha i ispovedanja islamske vere, čuvaju i jezik i tradicije i sve rasne osobine naroda iz koga su potekii. Te od­ like on je i danas u najsvježijoj snazi očuvao, ali, na drugoj^strani, on je postao nacionalno odrođen i zastranjen i, što je najgore, mentalno bolestan. Nacionalno odrođavanje naših muslimana u Bosni i Hercegoviui došlo je najviše kao posledica njihova povlaštena položaja u turskoj carevini. U zamenu za t0 muslimani, su bili najfanatičniji borci za islam, ^to Је značilo za turske ideale za tursku državu, Islam se vremenom identifikovao sa turskim narodnim idealima, sa turskom narodnošću, i ako se, i zbog saočuvanih rasnih osobina, razlika između muslimana i pravih Turaka »turkuša«, uvek osećala. Austrijska okupacija Bosne i Hercegovine nanela je najveći udar muslimanima. Ona je za njih, u prvom redu, značila versku vladu daura, zatim kraj svog povlašćenog položaja i najzad, kao najštetnije po njih, promenu starog feudalnog poretka u korist demokrat­ skog društvenog uređenja. Ovaj ovakav čitav društveni vrlo nagli preokret, kod nepripravnih muslimana, izaz­ vao je, u mesto prilagođavanja, očajnu depresiju i pasi­ van otpor. Posle neuspele oružane odbrane starog po­ retka, oni su se utučeni povukli u sebe, bojkotujući tvrdoglavo istrajno novo vreme i nov poredak. Ali posledice takvog njihovog držanja ubrzo su se počele sa svom silinom da osećaju u velikim gubitcima na njihovoj nesavremenoj i preživeloj feudalnoj društ­ venoj organizaciji. Ekonomska posrnulost, iseljavanje u Tursku, bojkotovanje prosvećivanja, sve su to zla koja će u prvom redu najviše pogađati muslimansku porodicu. Novo stanje stvari najštetnije je delovalo na musliman­ ski mentalitet. Tokom vremena, kao rezultat saživelosti muslimana sa načinom turskog života, muslimani su, na svoj prvo­ bitan slavenski mentalitet, nakalemili sve najizvikanije karakteristike orijentalskog mentaliteta. To su, da na- �vedemo samo najupadljivije: orijentalski »javašluk« sa rđavih antinacionalnih postupaka, prema svojim sunarodnavikom na lak i neradan život, nesmisao za praktičan, nicima, još i danas u živoj uspomeni. sistematski rad i društveno privređivanje; duhovnaindolentnost, fanatična samouverenost u svoje prevashodU svojoj slobodnoj državi, zastranjeni, nepripravljeni stvo, slavoljubiva samohvalisavost, podavanje maštarenju i neemancipovani, muslimani se nisu mogli odmah snaći. i preterana senzualnost. Ni idejno, ni psihološki njihove mase nisu imale za­ Te takve osobine okupacija je samo još pojačala u jednički život sa ostalim svojim sunarodnicima. Oni su, negativnom smislu kao sklonosti ka raspikućstvu, al­ kao zasebna skupina, ograđena verom, i dalje nastavili da koholu i prostituciji. Dotadanja duhovna indolentnost žive svoj tradicionalan život. Samo sada njihov društ­ još se više zacarila u svim oblastima njihova života. veni i nacionalni položaj došao je u još oštriji sukob, Bojkotuju se nove društvene potrebe (rad, privređivanje, no što je to bio slučaj pod okupacijom. Rđava nasledstva školovanje i t. d.) — neprilagođavanjem na svoju štetu. iz njena vremena: ekonomska posrnulost, propadanje po­ Seli se u turske krajeve. Zaborav ovakvom stanju traži rodice, raspikućstvo i alkoholičarstvo, prostitucija i se u alkoholu, u satiranju sebe. Fizička i duhovna dege­ kriminalitet — naročito je uvećalo rešenje agrarnog neracija oseća se u porodici, u prosvetnoj zaostalosti, u pitanja u njihovu štetu. Njihov zastranjen mentalitet depopulizaciji, u muhadžirstvu, u stvaranju muslimanskog ostao je i dalje neprijateljski raspoložen, ne samo re­ proletarijata, u opštoj društvenoj zaostalosti. Musli­ formama- ili emancipaciji, nego i najpotrebnijem primani postaju bezidealni ljudi, podajući se bolu za tur­ lagođavanju neminovnim društvenim potrebama, na pr. skim »zemanom« svim svojim slovenskim beznađem. • kultu rada. Muslimani su i daije, na svoju štetu, rato­ Ali posle ovakvih udara muslimani su počeli da se vali sa novim poretkom stvari, satirući sebe u svakom osvešćuju. Ekonomska posrnulost i prosvetna zaostalost pogledu. I što je najfatalnije: u svem ovom svom pro­ nisu se mogli popraviti tvrdoglavim pasivnjm otporom. padanju muslimani nisu videli njegov pravi uzrok, nego Sa velikom tromošću muslimani su & ipak, posle veli­ su, i sada, posle oslobođenja i ujedinjenja, pre svojih najkih gubitaka, počeli snalaziti. Vgra,^njihov najpresudniji __yitalniji interesa, stvarali, na verskoj osnovi, svoju pokretač, bila je i ovoga puta važna po njihovo drušH" političku organizaciju, da preko nje brane svoj »din« u veno pokretanje. Jedan slučaj nasilnog preveravanja jedne opasnosti — i svoje,''novim državnim uređenjem zagrožene male muslimanke od strane^ezuita bio je povod njihov^ ekonomske interese. A to je isto što i braniti stari organizovanja, koje je kasnije dobilo i statut za prosvetno poredak iz turskog »zemana«. Tako su muslimani mesto versku organizaciju, kao ranije i Srbi. rešavanja svog krupnog socijalnog pitanja — pitanja svoje Iz tih vremena, preko njihove školovane inteligen­ dništvpnp ppvistpnriip — otišli н rp.šavanip nitania cije potiče i muslimansko nacionalno opredeljivanje, u ITT * T J" _ . " r J~ , .. .. . „ ,. \ , svoga položaia prema državi — prepustivši brigu o svom prvom redu njihovo ornentisanje prema Srbima i srpstvu. . , . , ,. .. spašavanju od opšte društvene zaostolosti svojim poli­ Ali kako ovako opredeljivanje nije išlo u račun austrij­ tičkim vođama. skoj upravi, naročito njeno muslimansko činovništvo Da se takvo teško i žalosno stanje muslimana po­ počelo se nazivati Hrvatima. Sama uprava otvarala je pravi do sada je najviše doprinelo muslimansko kulturnospecijalne konvikte u Beču i Pešti za Stvaranje ovakve prosvetno društvo »Gajret«, koje sa lepim rezultatima orijentacije kod muslimanskih studenata, austrijskih sti­ mnogo radi na širenju pismenosti i na školovanju žen­ pendista. Muslimani su tako pridobijani, ali ne i priske muslimanske dece. Njihova pak školovana inteligen­ dobijeni za okupatorski režim, jer su uvek bili gotovi cija, sem nekoliko pojedinaca, u ovom pogledu, i zbog svog da se rukovode svojim posebnim separatističkim težnjama. malog broja, nije dala one rezultate koje od nje očekujemo. To se najbolje videlo onda, kada je okupacija postala akt Ali na nju se mora računati kao na prvog i najvažnijeg aneksije, na koju su muslimanske mase, još održavane u radnika na regeneraciji naših muslimana. Muslimanske nadi da će se Turci ma kad povratiti, odgovorile očaj­ mase, koje su turskoj državi dale i ugledne državnike i nom nemoći i seljenjem u masama za turske krajeve (muvelike vojskovođe i značajne pisce, nisu impotentno nego hadžirstvo). Stara uvrežena ljubav za turskim »zemanom« indolentno neproduktivne. Od njih i naš narod i naša čuvana je verno i silno u dušama ovih konzervativaca država očekuju svoj vredan prinos. A da je tako i da tako par exellence. Nada da će se tursko vreme povratiti njih treba da bude - r njihova najnovija književnost sa g. g. nije nikad napuštala. Kada je Srbija sa ostalim hrišHumom i Muradbegovićem; zatim nekoliko naučnika sa ćanskim balkanskim saveznicima ušla u rat protivu Turske njihova nada nikada nije bila bliža stvarnosti. g. g. Bašagićem i V. Ćurčićem, kao i dobar niz njihovih intelektualnih radnika (g. g. H. Rebac, H. Bjelavec, O. Kao reakcija na ishod Balkanskog Rata u prilog Srbije kod njih se javlja silna mržnja protiv Srbije i pribli­ Hadžić i drugi) — daju nam prava na ta očekivanja. žavanje Austriji. Sarajevski Atentat i naročito ulaženje Turske u rat na strani Trojnog Saveza — kao nada da je došao čas povratka Turske u Bosnu i Hercegovinu — za­ vodi toliko muslimanske mase, da su tragovi njihovih IV Da svedemo. Iz svega gore izloženog muslimani, u našoj društ­ venoj zajednici, — po već učinjenoj konstataciji — рге119 �stavljaju »najzaostaliji, najneprosvećeniji i najslabije osvešćeni deo našega naroda«. I ne samo to Njihova nesavremena društvena organizacija u otvorenom je su­ kobu sa novim društvenim poretkom, od koje je ovaj stvorio čitav socijalan pokolj, dok muslimani, zabarika­ dirani islamom, ginu očajnički tvrdoglavo, istrajno i svojom krivicom, bez hrabrosti da učine kraj ovakvom stanju, koje treba lečiti. Ko, kako i čime ? U prvom redu tu je nujpozvanija napredna musli­ manska inteligencija. Ona ima najdužniji zadatak, da svojim silama povede akciju za reforme ovako štetnog stanja po naše muslimane. Jedan od glavnih uslova za to je raskid sa prošlošću i njenim tradicijama, u pravcu verske emancipacije. Islam, kao muslimanski najviši zakon, srne li da bude i smetnja njihovoj društvenoj evoluciji?! Društvena dezislamizacija, emancipovanje od vere u korist prilagođavanja novom životu i učešća u njemu — kako za muslimana tako i za muslimanku — osnov je njihove obnove. Na taj način bi se izvršila čitava regeneracija muslimana u svim manifestacijama njihova života, na korist i našeg društva i naše narodnosti. Kako izgleda ovaj posao, koji je ranije započinjan najviše od muslimanskih inteligentnih pojedinaca, ne­ davno je počeo da, u većoj snazi i širim razmerama, interesuje i same muslimanske mase — najpozvanije za rešenje ovog svog pitanja. Što je u ovoj najnovijoj reformi­ stičkoj akciji naših muslimana najpohvalnije jesu fakta, daje inicijativu za nju, svojim poznatim izjavama, dao sam njihov vrhovni verski poglavica, Reis ul Ulema, i da je njeno dejstvo preneto na najšire muslimanske slojeve. Muslimanska napredna inteligencija ovoga puta jerešena na neposrednu i široku akciju radi društvenog ozdrav­ ljenja naših muslimana. Samo nju treba da pomogne i sva ostala naša napredna inteligencija. Tako samo, i pored svih konzervativnih protesta, moći će ovaj pokret naših muslimana imati pozitivnih rezultata u rešavanju ovoga i našeg narodnog problema, čijim bi rešenjem pale sve štetne ukorenjene verske zablude i društvene zastranje' nosti, otvarajući našim muslimanima put novom životu i obnovi. Na taj bi se način, u isti mah, znatno podigao i kulturni nivo Bosne i Hercegovine. Hasan M. Rebac: Gajret kao duhovni nacionalni pokret kod naših muslimana Jedan dosta velik deo današnjfe Bosne i Hercego­ vine sačinjavaju Srbi muslimanske vere. lako su oni po rasi, po jeziku i po običajima potpuno Srbi, ipak kad mi medusobom govorimo, oni imaju toliko mnogo niansa svojih specijalnih, da je potrebno o njima da pišemo odvojeno, kako bismo^ se tako upoznali što bolje s tim delom našeg naroda, koji je primio i ispoveda islamsku veru, a preko toga* da 'se upoznamo sa jednim dobrim delom naše najčišće rasno i nacionalno pokrajine, u kojoj se najlepše i najpravilnije govori naš jezik, da se upoznamo sa našom Bosnom i Her­ cegovinom. ■Nadiranje Osmanlija-Turaka u naše zemlje palo je u doba našeg srednjevekovnog državnog rasula i već samim tim bilo je olakšano to nadiranje. Ko po­ znaje i malo tadanji visoki moral Osmanlija, njihovu disciplinovanost i smišljenost u radu, a na našoj strani rastrovanost i rasulo, a naročito u našoj Bosni, koja je bila u to vreme ozbiljan objekt osvajanja Mađara i katoličke crkve, neće se ni malo čuditi što su Osmanlije onako olako zauzele Bosnu i Hercegovinu gotovo bez ijedne značajnije bitke i što se u njoj onako brzo raširio islam i njegova nauka, bez ikakve sile. Lep po­ stupak Osmanlija-Turaka u našim krajevima, uvođenje novog ekonomskog poretka, kojim je nekadanji ropski sebar postao čovek sa dužnostima, ali i s pravima, primanje u vojsku i državnu službu meštana novih muslimana, davši im svu mogućnost natjecanja s dru­ 120 gima, gdje je naša rasa i naš narod došao do vrlo ve­ likih državnih vojnih i civilnih položaja u turskoj dr­ žavi, u kojoj je i srpski jezik ne samo tolerisan nego i bio jedan od diplomatskih jezika, učinilo je da su mnogi naši sinovi Bosne i Hercegovine primili Islam i to u tolikom broju da Osmanlije nisu imale potrebe nikakva naseljavanja u toj našoj pokrajini, niti održa­ vanja svojih turskih vojnika, jer su novi muslimani kao rođeni ratnici i u dovoljnom broju bili dovolni ne samo za obezbeđenje te nove turske pokrajine, nego i dosta jaki za napadanje i uznemirivanje ugarskih i mletačkih zemalja. Od primanja muslimanske vere jednog dela našeg naroda, ovaj deo se razvija u jednom posebnom pravcu, koji se razlikuje od onog pravca u kome su se vrstali Srbi pravoslavne vere i oni naši sunarodnici Srbi, Hr­ vati i Slovenci katoličke vere u pravcu, koji je pro­ izveo današnji mentalitet i posebne karakteristike, koje imaju naši muslimani u našoj narodnoj zajednici Srba, Hrvata i Slovenaca. Do ovog vremena naš se narod delio na onaj deo koji pripada u sferu katoličke crkve i u sferu pravoslavne crkve njezinih varijanata, raznih hrišćanskih sekti, koje su poznate pod imenom bogu­ milstva. Od ovog vremena imamo i treći deo, koji čini da se naš narod deli na one koji služe nekrstu, pa imamo prvi deo muslimana, a drugi deo hrišćana, a ovaj drugi deli na dva pravca i to katoličkog i pra­ voslavnog pravca, dok bogumila potpuno nestaje. Ka- �tolici i pravoslavni čilili su dva međusobna zavađena fronta, ali oni su činili jedinstven front prema musli­ manima. Ovako razjedinjeni i na frontove podeljeni, tukli smo se svi međusobno služeći tuđinu i idealu svoje vere. U toj službi tuđinu i svojoj veri dolazile su do izraza sve naše intelektualne i ratničke spo­ sobnosti, koje su od tuđina iskorišćavane, ali su vrlo malo od njega priznavate. Krvlju i naporom i najvećim žrtvama plaćali smo svi, što smo god od tuđina imali ili pravo da se izrazimo što smo od tuđina sačuvali. Nama današnjim generacijama, školovanim i spre­ manim u evropskom pravcu i na svom materinjem jeziku, pristupačna je istorija i sve peripetije kroz koje je naš narodni hrišćanski deo prolazio, kakve je na­ pore činio pa nam je manje više poznat udeo, koji je on uneo u očuvanju naše rase i naše nacije što je učinilo i pomoglo da dođe do današnje naše slobode i slobodne nacionalne države Srba, Hrvata i Slovenaca. Međutim rad, napori, žrtve i način učešća u očuvanju rase i nacije naše, koje su činili naši muslimani, fo nam je manje pristupačno i u velikom delu nepoznato, jer su izvori bar za sada u vrlo velikoj meri današnjim generacijama nepristupačni. Veliko je pitanje šta bi bilo.^a našom nacijom], slobodom i kako bi i kad bi o/ia došla do izraza, da nisu Srbi muslimani služeći u' turskoj vojsci i carevini suzbili ugarsko-katoličke^đržavne i verske pretenzije na našem Balkanu s jedne strane i s druge pretenzije mletačko-talijanske-katoličke, kao što je isto tako ve­ liko pitanje šta bi bilo od svega ovoga da nisu naši dedovi katolici i pravoslavni onako uporni kao grani­ čari u austrijskim i ugarskim vojskama pokazali onaj otpor turskim najezdama. Jedino je što je neosporno, da su i naši musli­ mani odigrali vrlo veliku ulogu u npšoj istoriji, da su u tom vremenu dali u službi tuđinu mnogobrojne umne radnike: filozofe, pesnike, pravnike, prve drža­ vnike i vojskovođe, koji su upravljali Turskom, borili se za nju, ali očuvavši uvek svoje rasno obeležje, svoje narodne običaje i svoj jezik na našoj nacionalnoj teri­ toriji do naših dena i uneli sve to kao pozitivan deo u našu slobodnu današnju nacionalnu državu. Oslobo­ đeni i svoji imaćemo prilike da se i naučno razvijemo i istina će se pojaviti, pa kako već sada istorija kaže da je krunisane kralja Tomislava na Duvanjskom Polju ili izdajstvo Brankovića na Kosovu plod narodne fantazije, tako će i mnoge predrasude otpasti i neis­ tine o našim muslimanima ispraviti se, kada stignu da i to ispitaju naši slobodni naučnici na našim uni­ verzitetima. Do okupacije Bosne i Hercegovine od strane austro­ ugarske naši muslimani su bili potpuno istočno orijentisani. Sve naučno i literarno obrazovanje dobijali su od udžbenika na turskom, arapskom i perziskom jeziku. Instiktivno branili su se od turciziranja i u tome su potpuno uspeli, ali su bili vaspitani, da samo muslimani treba da vladaju i kao takovi muslimani nisu imali niti hteli da imaju nikakvih duhovnih veza sa svojim sunarodnicima pravoslavne i katoličke vere. Pojam pripadanja islamu i turskoj-muslimanskoj državi izražavali su rečju turčin, a razlikovanje od Turaka rečju od Bosne Bošnjak i »naš« a Turke su nazivali Turkušama. Ime Hrvat u Bosni je bilo potpuno nepo­ znato čak i među katolicima sve do posle austrijske okupacije, a ime Srbin im je označivalo pripadanje pravoslavlju, pa su ga u upotrebi potpuno izbegavali. Okupacijom Bosne i Hercegovine menja se položaj naših muslimana. Dotle silni, moćni i jedini gospodari Bosne, za koju su bezbrojeno puta krv lili, postaju podanici hrišćanske države i građani drugog reda. Menja se ceo život i to se od njih zahteva. Ali oni ne vetuju stvarnosti, oni veruju da je Austrija došla pri­ vremeno, samo da umiri duhove u zemlji pa će se povući, a oni će ostati opet pod suverenitetom turskog cara jedini i pravi gospodari Bosne. Zato se i ne žure da se prilagođuju novom vremenu i novoj nauci i novirrr školama, koje oni čak preziru. Svoju madež, u koliko je školuju, šalju u Tursku, gd se ova školuje i biće u skladu s potrebama domovine, kad se Austrija povuče. Ovako je gledanje na prilike i stanje stvari u Bosni posle okupacije bilo kod 98% našeg musli­ manskog sveta s naročito je u tome uporno plemstvo, age i begovi i bogati ljudi. Bilo ih je tako tvrdoglavih da su se zatvorili u svoje kule i čardake zaklevši se da će iz njih izaći tek kada Švaba ode, pa nisu ni poreznika hteli upuštati u kuću nego bi mu poslali na kapiju kesu s novcima, neka odbroji, koliko je potrebno, .ali neka mu ne ide u kulu na oči. Sve su dakle sma­ trali privremenim, pa se nisu upuštali ni u kakve kombinacije niti i u kakav rad i prilagodavanje novom vremenu. U početku je samo puka sirotinja išla u nove švapske škole i tek oko aneksije i iza nje otvaraju se oči svima i ugledaju bolju stvarnost. Od okupacije do aneksije dunovni život kod naših muslimana prosto je bio stao. Po uzoru pravoslavnih sugragjana ovde onde su osnovali koju čitaonicu, s tom razlikom što je kod pravoslavnih bila čitaonica du­ hovni centar u pojedinim varošima, za sve kulturne i napredne akcije sa najjačom nacionalnom notom, a kod muslimana je to bilo mesto za isjeđavanja, gde se bistrilo pitanje odlaska Švabe, a ovo se očekivalo da će nastupiti posle kakvog rata među velesilama. Da bi se mogli pratiti događaji, čitaonice su sve imale po jedan turski list iz Stambola, iz koga se crpila sva nauka, i ako se dešavalo da ga u varoši samo jedan ili vrlo mali broj znaju čitati. Ove čitaonice i društva zvale su se obično arapskim imenom kao što je kiraethana, itihad, merhamed i tome slično. Jedini pokret u u tome vremenu, što je malo više zatalasao te naše muslimanske mase, bio je odbrana vere od austrijske katoličke propagande, pokret za versko-prosvetnu auto­ nomiju, koji je nastao usled agresivnosti katoličke, a 121 �i iz imitacije sličnog pokreta kod naših pravoslavnih, koji je tada nastao. Indentičnost ciljeva, pravoslavnih i muslimana u ovim pokretima približilo je naše mu­ slimane pravoslavnim i to je prvo duhovno bliženje Srba obe ove vere u širim razmerima. U ovom po­ kretu osetilo se da muslimani nemaju svoje savremene školovane mladeži i nastaje pokret školovanja, makar i u švapskim školama. Da bi se omogućilo školovanje i siromašnih talentovanih mladića, osniva se u Sara­ jevu 1903. god. društvo Gajret, ali bezbojno, i ana­ cionalno kao što su bila sva tadanja društva bosanskohercegovačkih muslimana. Nešto ranije poslao je Avdaga Đikić iz Mostara svoga sina u Carigrad na nauke, na način kako smo to ranije izneli. Avdagin sin mladi Osman u Cari­ gradu se i ne okrenu valjano, jer je ubrzo uvideo*da su mu Turci potpuno tuđini i da on s njima nema ništa zajedničko sem vere. Zato on pobegne iz C a ri­ grada a na putu kući zadrži se u Beogradu, gde i ostane na naukama. Tu u Beogradu se mladom Osmanu otvaraju oči, on se tu oseti kod kuće među svojima, tu mu se formira ono što je kod kuće p Mostaru to'liko osećao da je jedno s našim pravoslavnima, da je Srbin samo muslimanske verg. ijšmanovo bavljenje u Beogradu i školovanje pada u doba burno i bujnp^kad se Srbija preporađala i spremala za veliku nacionalnu misiju, koju je docnije j -izvela i nas sve oka okupila slobodne i ^svoje u zajeduičku sloboi našnju domovinu Srba Hrvata i Slovenaca. Osrpj bio od prirode bistar *г vrlo vredan brđanin što je to sve na njega delovalo i što se i on Svjrfi tim oduševio. Po školovanju onako spreman, silan i odu­ ševljen on dolazi u Bosnu gde počinje da radi i da stvara. Odmah je uvideo, da mu nema pravih saradnika, da mu ih treba stvarati i to razume se od noviif naraštaja, a da bi to mogao da postigpe on se prima mesta u jednom skromnom društvu u Gajretu da mu bude sekretarom i da odatle deluje na mladež. On odmah društvu daje nacionalnu srpsku podlogu i po­ činje buđenje nacionalne svesti kod naših muslimana i spremanje mladih revolucionara, koji će biti revolu­ cionari i kulturni i političko-nacionalni. Pokret Gajretov u Osmanovom pravcu naglo raste i dobija svu mlađu inteligenciju i polupismenu čaršiiu. Starija inteligencija je već bila izgubljena, jer je sva bila u austrofilsko-hrvatskom duhu školovana. Svuda niču odbori i pododbori Gajretovi, sve se okreće oko Osmana i njegova Gajreta, sve buji i sve se sprema. Od tada Gajret je postao jedan veliki nacionalni srpski pokret među našim muslimanima, koji otvoreno stremi prema Beogradu i prema Srbiji i bez ikakvih ograda saraduje sa drugim nacionalnim srpskim društvima kod naših pravoslavnih. Pokretu je na čelu Osman Đikić, središte mu je društvo Gajret, a organ mu je list Gajret, koji Osman uređuje. Posle ovog pokreta sva muslimanska školska mladež jatimice ide u srpski 122 soko, sva posećuje srpske čitaonice i čitaju se sve srpske knjige. Pokret se održava i posle Osmanove smrti i polazi kroz sve najmučuije peripetije i,.izlazi pojačan i očeličen. U mladoj revolucionarnojIBosni od Žerajićeva atentata u svim omladinskim tajnim i javnim srpskim pokretima svuda najaktivnije učestvuju i mu­ slimani, Gajretovi pitomci i saradnici, za to opet i snose sve terete i sve patnje, od austrijskog režima, kao i Srbi pravoslavne vere. U Balkanskom ratu ima učesnika u srpskim komitama i u srpskim puko­ vima Srba muslimana. Među atentatorima u Sarajevu bio je jedan Srbin musliman. U Svetskom ratu Gajret i njegovi radnici trpe naročite pogome i progone. Mnogi biše odvedeni u Arad u tamnice i tamo kosti ostaviše, mnogi pomreše po bosanskim austrijskim apsanama, a mnogi na frontu se predadoše Srbiji i Rusiji, gde stupiše odmah u dobrovoljce i boriše se protiv Austromađafjje. Može se reći da nema nijedne značajnije bitke- u kojoj nisu uzeli učešća i Srbi muslimani, gaj^retovi i Osmanovi pitomci. Svuda su bili junaci i pouzdani^borci. Čak među prvim srpskim vojnicima, koji su izbili na neprijateljske položaje na vrh Kajmakčalana bio je i jedan Srbin musliman, koji je kao redov odlikovan Karadorđevom zvezdom. Svuda su dakle Istaknuti i najaktivniji i mnogi od njih imaju na junačkim grudima sva srpska vojnička odličja kako ona anja tako i najviša, a ima ih dosta i sa visokim im, češkim i rumunskim ordenjem. Gajret i njegov pokret je ometan i otežavan pored konzervativnosti širih muslimauskih masa, naročito od Austrije i Madžara davanjem muslimanskoj mladeži raznih pomoći iz raznih austrijskih poverljivih fondova i fondova madžarskog julijanskog društva i širenjem frankovačkog hrvatstva, koje u Bosni među našim muslimanima nije imalo u sebi ništa hrvatsko i koje se sastojalo samo u mržnji na srpstvo. Ovaj rad austromadžarske uprave zasecao je duboko u naše bosanske prilike, pa je i posle rata taj momenat igrao dosta jaku ulogu u političkom orijentisanju muslimanskih masa, pored drugih momenata i netaktičnosti mnogih odgovornih činilaca. Ali ipak Gajret je posle rata, već uspeo da postane duhovni vod naših muslimana u kulturnom, prosvetnom i ekonomskom pravcu. Politički nije postao još vođ, jer je za politiku potrebno demagogisati, trebalo je trčati za brzim i lakim uspesima, a Gajret je kao pokret vrlo solidan i smišljeno radi pa makar i dulje čekao na plodove svoga rada. Pa ipak i u politici uspelo se mnogo, jer kulturno-prosvetnim radom Gajretovim mase su same počele delovati na svoje političke vođe i ove sve više okreću u pravcu, kojim ide Gajret. Oslobođenjem i ujedinjenjem našeg naroda naši muslimani su izašli potpuno iz stava nekog iščekivanja starih vremena, prišli su da aktivno sarađuju sa drugim delovima našeg naroda u svim mogućim pravcima. Naravno da ima još poteškoća, a naročito je poteškoća potpuno osiromašenje naših mu­ �slimana usled nezgodno po tnjih rešenog agrarnog pi­ tanja, nagli preokret i dugovremeno ekonomsko ranije mrtvilo. Ali i u tome pogledu naši muslimani se sna­ laze i ozbiljno se predaju poslu. Mnogo je ometao progres dosadanji porodični način života, gde su žene zabuljene i van narodnih pokreta, ali u ovome pitanju otišlo se toliko daleko, da možemo biti potpuno zado­ voljni, jer se nova ženska mladež razvija potpuno u skladu s novim vremenom, a starija je ostavljena da sama odluči, prema prilikama i potrebama da se ot­ krije i da radi. Glavno je niko, pa čak ni najviši verski naučnici, nisu više protivni emancipovanju musli­ manskih žena. U prosvetnom pogledu naši muslimani nastavljaju u našim državnim školama tradiciju naše narodne duše izražene preko gusala u narodnim pesmama i u sevdalinkama, pa u tome pogledu ne postoje nikakve na­ cionalne poteškoće. U ekonomskom pogledu nemaju ništa naročito svoje, nego opšte naše nacionalno obeležje zajedno sa drugim našim sugrađanima. U državnom pogledu nema više nikakva ni pomena o naslonu na kakvu stranu državu, pa čak ni u verskom pogledu, otkako je ukinut carigradski kalifat. Naši su muslimani danas elemenat mira i rada kao i ostali naš narod i rade da što više unesu u veličinu naše nacionalne državne zajednice svih Srba Hrvata i Slovenaca. U svoje vreme dali su tuđinu prve državnike i prve vojskovođe naši muslimani. Danas u našoj na­ cionalnoj državi uvereni smo, ako se usudi kogod da nas uznemiri, da će ti isti naši muslimani, kako su nekada znali da odbiju svojim grudima sve mletačkotalijanske ambicije i kako su nekada pred turskim ordijama uništili mađarsku vojsku na Mohaču i došli u Budim i u njemu se zadržali gotovo dva veka kao potpuni gospodari, onako isto znati da pogode puteve svojih dedova ka Budimu i Mletcima udruženi sa sinovima junaka sa Vilova, Perleza, Cera, Jadra i Kajmakčalana. Uređenje naše vjerske nastave Prihvaćena nova uredba o nastupi.u muslimanskim vjerskim zavodima i uspostava fonda za izrađivanje i štampanje vjerskih udžbenika •' (Svršetak) Sadanji muderisi tih medresa mogli bi se zaposliti u re­ formiranim medresama u koliko oni svojim kvalifikacijama odgovaraju za nastavnike Reformiranih medresa, čije će kvali­ fikacije Ulema-medžlis propisati i odrediti. U prvi razred niže ili potpune medrese mogu biti prim­ ljena samo ona djeca, koja su svršila osnovnu školu i to ako im na svjedodžbama stoji, da su iz vjeronauka .dobili po^ voljnu ocjenu. Djeca, koja su pohađala mektebi ibtidaiju, a nijesu svr­ šila osnovnu žkolu, trebaju ako Žele da budu primljena u tu medresu, položiti ispit za 4 razreda osnovne škole i za to imati svjedodžbu narodne osnovne škole. To je potrebno: 1. da nastavnici medrese ne moraju gubiti vremena oko posebnog pripremanja djece bez osnovne škole za nastavu svjetovnih predmeta i 2. da državna vlast nebi imala razloga prigovarati kva­ lifikacijama učenika medrese u pogledu vojnih pogodnosti, koje uživaju učenici srednjih škola, a koje i za učenike refor­ miranih medresa treba tražiti. V i š a m e d r e s a ( A I lija ) . Oazi Husrevbegova medresa osnovana je na 12 godina. U prvih 8 godina je nastavna osnova ista, kao i u dru­ gim srednjim potpunim medresama, te nije potrebno u Sara­ jevu drugu medresu istog tipa osnivati. Viša 4 razreda te medrese smatra se kao Univerza sa potrebnim šubama (fakultetima), u kojoj imaju pravo nastaviti i studirati svršenici 8.-og razreda Oasi Husrevbegove ili koje druge osmorazredne reformirane medrese. Postojeća nastavna osnove Oazi Husrevbegove medrese ima se uzeti za podlogu pri izrađivanju nove osnove za prvih osam razreda rečene medrese i druge osmorazredne i niža reformirane medrese. Ta se osnova ima preraditi i dopuniti tako, da se počam od 5. razreda Oazi Husrevbegove medrese odnosno koje druge osmorazredne reformirane medrese imaju uvesti i pedagoški predmeti koji se produljuju do uključivo osmog razreda tih medresa. Svršenici bivšeg Darul-mualimina i bivše Okružne me­ drese u Sarajevu i osmorazredne potpune medrese smatraju se kao potpuno kvalifikovane osobe za vršenje imamsko hatibske, mualimske i vjeroučiteljske službe, te se u buduće ne smije popuniti ni jedno takvo upražnjeno mjesto drugom osobom izim u slučaju da od gore navedenih svršenika niko ne reflektira na to mjesto. Viša medresa (Allija) daje vjerske službenike više kate­ gorije. Nastavnu osnovu za sve gore navedene medrese imade izraditi Saborski odbor u sporazumu sa Ulema-medžlisom i tu osnovu podnijeti na odobrenje Vakufsko-mearifskom saboru na prvom idućem zasijedanju. Imami. Svi kandidati za imamsko mjesto, koji ne spadaju pod § 61. Aut. Statuta, moraju imati ove kvalifikacije: 1. svjedodžbu bivše Okružne medrese u Sarajevu, 3. svjedodžbu potpune reform. medrese ili 4. idžaretnamu u koliko odgovaraju propisima najnovije uredbe o polaganju imamskog ispita. Ako nema takovih kandidata, mogu se postaviti kandi­ dati i sa nižim kvalifikacijama. Svršenici gore spomenutih zavoda imaju pravo prvenstva osobito na ona imamska mjesta, s kojim je spojeno vođenje matice. Imami, koji nijesu ujedno mualimi, moraju se primiti mualimskog mjesta. Sarajevo 12. februara 1928. Za Prosvjetni odbor: Predsjedatelj: Mesihović s. r. 123 �ГАЈРЕ7 0 В ГЛАСНИк хоровођи збора, г. A. Матишићу, проф. овдашње Учитељске Школе, на чему се и овом приликом Одбор најлепше заИ овог пута, Мостар je показао да није у њему утр- хваљује. Хвала и гђци Коцановај на њезином извађању нула жижа родољубиве свести. Он, и у данашњим тешким соло-певања. Хвала свим госпођама и госпођицама из Моприликама, држао се своје светле традиције, традиције борца стара, које су се заузеле око прикупљања дарова з а томза народни напредак. Свест којом су били прожети извесни болу и за бифе, као и онима који послаше. Нарочито пак грађани Мостара, манифестовала се успехом на овој Гајре- Одбор се захваљује овдашњим учитељицама. Хвала свој товој забави, успелијој него ли и једна досад у граду на господи и свим братским друштвима, који нас се пригоНеретви. И муслимани и православни, сложно су иступили дом ове забаве сетише добровољним прилозима. и придонели материјалне жртве, знајући да напредак једних, Следећа господа дароваше: no 10.000 — Дин: Мостарска значи уједно и напредак других. Градска Општина; no 1000'— Дин: Херцеговачка Банка; no Већ неколико дана пред саму забаву, у Мостару je 300— Дин: Српска ЦентралнаБанка, инжињер Хајдар Чекро; владало велико интересовање за њу, a нарочито међу му- no 200 — Дин: Др. Авдо Хасанбеговић, Смајилага Ћемаловић, слиманским женским светом. Забава je била скоро једини Црвени Крст, Др. Зајим Шарац, Ахметага Ефица, Синови предмет разговора no нашим кућама без разлике сталежа. Ристе Шајна; no 100-— Дин: Др. Јован Илић, еписког, Искупљали се дарови за томболу, говорило се о бифеу и Петар Шотрић, Чедо Милић, Коло Српских Сестара, Пронема куће у целом граду у којој се није говорило о света, Напредак, Шпиро Докић, Ахмет Ђикић, Мујага АрГајретовој забави. Приређивачки одбор, помоћу девојака, паџић, Џевад Сулејманпашић, Др. Мехмедбашић, Илија Иванрадио je неуморно око аранжмана забаве. ковић, Мустафа Џабић, Мехмедбег Хаџиомеровић, Ђенерал Миливоје Чађевић, Шаћир еф. Месиховић муфтија, БајраУ суботу, 31. марта, сала »Хрвоја« китила се безбројним ћилимима и зеленилом, импровизирале се ложе, мага Биједић, Јеф то Кнежић, Јово Радуловић, Фатиме х. приспеле Гајретове питомице одржале пробу комада и кон- Сулејманпашић, Хусо Капетановић, Мехмед Ножић, Шаћир Авдић, Ахмет Авдић, Јусуф Рајковић; no Дин 50*— прилоцертног дела, док je интересовање за забаву расло у граду до максимума, a нарочито за Гајретове питомице и за њи- жили су: Учитељско Удружење, Душан Таминџић, директор Васојевић, Исо Банић, Младен Милутиновић, Марко Поповић, хову игру и песму. Гости и гошће из Сарајева приспеди су аутомобилима свештеник, Вукан Каблар, Др. Р. Риђановић, Павао Шегвић, и одсели у хотелима»Бристолу« и »Неретви«. Навече, пред- Омер еф. Џабић, Ибрахимбег Ченгић, Ибрахим еф. Фејић, седник Градске Општине г. Смаилага Ћемаловић, приредио Алија Фазлагић, Ковачина, Салихага Поповац, Али еф. je гостима банкет, након чега су сви корпоративно отишли Алајбеговић, Тахир Јашарбеговић, Хасан Вргора, Трговачка на забаву. У богато декорцсандј сали, нарочито што j e j n a Кредитна Банка; no 40—Дин: Хасан Бајровић; no 30'— Дин: дало у очи биле су без зарова и потпуно европски обучене Драгутин Захрадник, Радоје Вукчевић, Урош Мариновић, муслиманке које су изненађивале својим сналажењем у друмајор Михајловић, Микачић, Сулејман Мурсел, Мухамед штву и својим лепим опхођењем. Муслибеговић, Хамид Фазлагић, Ахметага Хиндо; no 20'— Ова забава, скопЧана са прославом 25-годишн.ице Гај- Дин: Милан Билић, Мустафа Хрвић, Др. Коцан, Омер Сефић, рета, успела je како у моралном тако и у материјалном по- Хашим Омановић, Ахмет Бехлиловић, Владо Гвозденовић, гледу изнад сваког очекивања. Опћенито се сматра да до свештеник, мајор Стимаковић, Др. Бирчанин, Рајко Ћупина, данас Мостар није запамтио оваке забаве и оваке славе, Др. Тодоровић, Др. Вујичић, Алага Куртовић, Сава Каблар, ни с обзиром на моралну a и материјалну страну. Забава Ребац Ибрахим еф. je биле посећена и потпомогнута обилно и свестрано без Ову забаву почастили су својом посетом Велики Жупан разлике вере и партије, a нарочито je била пуна наше г. Др. Авдо Хасанбеговић.ђенералМиливоје Чађевић, епископ браће Срба православне вере и најо+менијег муслиманског Др. Јован Илић, Шакир еф. Месиховић, муфтија, Смаилага света. Ова забава јасно je доказала да Гајрет цени и сим- Ћемаловић, Председник Општине, Хусеин Бркић, дир. С топатише не само сав муслимански свет у Мостару, него je лачке Гимназије, те сви представници овдашњих културних нарочито запажена симатија од стране Срба православне и хуманих установа. вере. To je овогодишње забаве главни и највећи успех. Да je ова забава овако сјајно успела, треба у првом Да je ова забава успела овако величанствено, има да реду приписати у заслугу агилним мостарцима и мостарсе захвали нашим Гајретовим питомицама из Сарајева које кама, a нарочито господи која нису жалили труда око сасу један део програма испуниле и то са комадом »Проти- владавања техничких потешкоћа, a та господа која су се вници« од A. Мурадбеговића и песмама »Moj дилбере и нарочито истакла јесу: Мустафа Аликалфић, проф.; Сумоја дика« под равнањем проф. г. Фрање Маћејовског. лејман Крпо, обућар; Сулејман Кулукчија, столар; Февзија Комад je успео изнад сваког очекивања, нарочито je успела Милавић, чиновник; Мустафа 0 . Ћишић и други. својим дивним гласом гђца Мевлида Гребо, ради чега je Чист приход ове забаве изнаша 32.000'— динара. публика неколико пута акламирала. Сутра дан, вел. жупан г. Авдо Хасанбеговић приредио Нарочито je Одбор захвалан председнику Главног Од- je гостима из Сарајева успео теферич на Буни. бора инжињеру г. Хајдару Чекри који je лично присуствовао Гости су понели најлепше успомене на Мостар и сузабави и чијим je заузимањем посетило забаву 20 најуглесретљиве и гостољубиве мостарце. Питома иипресија коју днијих Сарајлија са својим госпођама. Хвала и г. Д. Та- je учинио на њих град са својим живахним и приступачним минџићу, директору Учитељске Школе и Обласном Програђанима дуго ће им остати у успомени. светном Инспектору, који нам je добровољно уступио збор Учитељске школе који je својим певањем оставио код при- Велика Гајрешова забава у Травнику сутних најбољи утисак. До танчина израђен, збор je дао Ha 7. априла о. г. приредио je овдашњи пододбор, проједну компактну целину, ритам и снагу која je оставила све ширен са још неким пријатељима Гајрета, велику Гајретову слушаоце у једном ванредном расположењу и тиме оправ- забаву са бираним концертним програмом, који су извели дао глас најбољег певачког збора у Херцеговини. Заслуга питомци и питомице Гајретових интерната у Сарајеву. за овако певање пада свакако нашем пријатељу Гајрета, Забава je одлично успјела, како у моралном, тако и Свечана Гајретова забава у Мостару 124 �у материјалном погледу, na се може поуздано рећи, да je најуспјелија приредба посљедних неколико година. • Посјећена je нарочито од нашег муслиманског свијета млађег и старијег, као и браће срба-православних. Међу посјетиоцима су се нашли и Велики Жупан травничке области, г. М. ИванишевиК са госпођом, Командант Мјеста пуковник г. Мартиновић такођер са госпођом, градски комесар г. С. Сулојџић са госпођом, командант жандармерије г. В. Наранчић са госпођом, М. Маунић велетржац такођер са госпођом и многи други угледни грађани нашега мјеста. Прије прелаза на извођење програма, предсједник пододбора г. Др. С. Хафизадић, изнио je у једном лијепом roвору рад и циљеве Гајрета. Затим je поздравио Протектора Гајрета, Његово Kp. Вис. Престолонасљедника Петра, што je изазвало одушевљене поклике »Живио« и интонацију државне химне. Поздравио je затим госте са стране и из Сарајева са предсједником Главног Одбора г. инж. X. Чекром на челу, питомце и литомице — узданицу народа, који ће данас сутра заћи међу народ, подучавати га и сачувати га од зла и порока. Иза тога je изведен програм управо умјетнички. Лијепа народна пјесма дјеловала je одлично, особито пак комад »Противници« изведен je управо умјетнички, такођер пун лијепе народне пјесме. Садржај комада, и лијепо пјевење Атифе и Султаније произвели су снажан и дубоки утисак на све присутне, тако, да je у многим очима засјала суза, да се одмах иза тога у лиЈепоЛ расплету комада претвори у истинску сузу радосницу. Одмах иза тога развила се интимна забава, која je потрајала дуго у најљепшем расположењу. Ha самој забави уписали су се за добротворе гг. М. Маунић и X. Арнаутовић. Нарочито захвално- констатујемо међу прилозима са стране и прилог г. Министра трговине и индустрије г. Др. Мехмеда Спахе, na му се пододбор и овом приликом топло захваљује. Пододбор сматра надаље за дужност, да се нарочито захвали гг. Градском комесару С. Сујолџићу, затим A. Диздаревику, поджупану у миру, Јусуфу Печенковићу, наставнику, И. Београдлији, благајнику Прве Хрватске Штедионице, a особито г. Саћиру Херићу, секретару пододбора, који су пожртвовно и приправно дјеловали у приређивачком одбору и који су највећим дијелом придонијели одличном моралном и материјалном успјеху забаве. Забава je била манифестација Гајрета. Лијеп дочек, срдачан пријем гостију на станици и дводневни боравак у нашем иначе мртвом везирском мјесту, унијели су живота и веселости. Taj срдачни пријем, велика гостољубивост и приправност, којом je Гајретова омладина примљена од наших грађана, те материнска пажња наших грађанки домаћица, најбољи су доказ неподјељених симпатија за Гајрет. Сви и данас подједнако лијепо говоре о узорном и лијепом владању и држању питомица и питомаца, њиховој скромности и чедности, na желе да их што скорије опет виде у нашој средини. У недељу су гости прошетали и упознали град, na су у 5Va часова пред вече отпутовали, срдачно испраћени од великог броја грађана, који су се спонтано окупили на станици. Предсједник: Секретар: Д р . Х а ф иза дић . Ш . Херо. Велика Гајретова забава у Бијељини Наш нриједни пододбор у Бвје.тни на чслу са предсједником гое. Ибрахом еф. Даутовпћем одржао je 24. марта о. г. у нросторијама Градске опћвне велику Гајретову забаву, која je у сваком погеду одлвчно успјела. Ова забава бпла je врло добро посјећена, a оообито су je у великом броју посјетиле муслвманке. Комесар Опћипе г. Хвфзвбег Ђумпшић, да сачува Гајрет од материјалних вздатака, саи je уступио пододбору просторије за одржање забаве у опћинв, a поред тога je уступио моге ствари од вриједности вз своје куће, којвма je декорвсана бина н сала, гдје се забава одржала, на чему нека му je најсрдачнија хвала. Исто тако иде в велвка хвала в ширем забавном одбору, у којм спадају гг.: Јусуфага X. Грабчановић, Абдулах еф. Бербероввћ, Мујага X. Бегановвћ, Асвм еф. Мехиедагвћ, X. Мухарембег Пашић, Зајвмбег Зечеввћ, Хвлиибег ЗечевиК, Хусевнага X. Грабчавоввћ, Халпл еф. Хујдуровић, Али еф. Алвефендвћ, Сул.ага Скокић, Мехмед Муслвмоввћ, Хвфсо Ефендпћ, Хусеин Липнвчеввћ в Смавл еф. Соко. Ова су господа оав посао првје забаве в око забаве међу се раздијелвли и савјесно га взвршилв. Особвта хвала спада гђв Шевке хануми Пашвћ, кћеркв лредсједнвце Гајретова женског пододбора вз Сарајева гђе Uleuce. х. Ченгвћ, која je сама сакупвла врло лвјепога незвва в других врвједннх стварв за томболу no кућама. Тако!)вр вде велика хвала гђаиа: Неврес х. в Ханумвцв Османбеговвћ и гђиди Кани Ћервмагвћ, које су сакупвле врло обвлан бвфе и са гђом Шевке х. Пашић саме га продаиале на забави. Њег. Величаиство Краљ послао je свој првлог за ову забаву од 3.000 Двнара a за тај се je прилог пододбор Гајрета и писнено захвалво. Осви тога и градска опћвна дала je свој прилог за ову вабаву од Двн. l.OOO' - на чему се такођер срдачно захваљујемо. Чвст првход забаве износи Двн. 10.000 — која je свота већ дозначена Главном Одбору. Ha вабави je приказиван поред осталог ■ комад „Домовв од Намвк Кемала. Сам овај позорвшнв комад no оеби je предуг, a и не одговара нашвм прилвкама. Ha слпједећвм Гајретовим забавама пододбор ће приказвватв краће комаде из нашег народног живота. Забава у Требињу. Недавно основанв пододбор Гајрета у Требвњу жвво je отпочео са радои за Гајрет како у граду Требвн.у тако в no читавом требвњском срезу. Поред тога овај пододбор je подуаео и акцију за оснввање Гајретова женског пододбора у Требвњу. Агнлност оввх пододбора ввди се најбоље no успјеху Гајретове забаве, коју je пододбор одржао 24. прошлог мјесеца, чвјв првход взноси Дин 7.952'50. Ова забава je уједно и најуспјелвја ове сезоне у Требвњу. Забава у Кључу Врвједни Гајретов новјеренвк у Кључу г. Осман еф. Бегановвћ првредво je првлвков Бајрама забаву у корвст Гајрета, која je за ово мало мјесто успјела взнад сваког очекввања. Чвст приход ове забаве износв Двн 7.1401— Забава у Фочи Прошлог Бајрама првредво je забаву наш пододбор у Фочв, чпјв првход взносв око Двн 6.000'—. Забава je одржана н посебно за муслпманско женскиње, које je дупком вспунвло просторвје Хотел „Герстл“ 125 �Забава у Рогаашци Kao сваког тако в овог Бајрама иаш нододбор у Рогатвцв одржао je Гајретову забаву, чајв чвст ирвход взносн Двн 1.388- Остале забаве Прошлог Бајрама одржане су Гајретове забаве у још десетак мјеста, алв нам не првспјеше до овог броја извјештајв о њвховом успјеху. У ндућем броју моћв ћемо се осврнутв и на забаве у оввм мјествма. Oko Гајрешове забаве у Бихаћу зију, 2. да je за минулих 8 година Гајрет уздржавао у овом конвикту годишње попречно толики број ђака, 3. да Гајрет школује no разним својим конвиктима 32 муслиманске дјеце из Бихаћке Области, 4) да ће Гајрет у овој шк. години утрошити на уздржавање конвикта у Бихаћу најмање Дин 100.000' и да je за минулих 8 година утрошио на тај конвикт најмање милијун динара — најбоље се може оцијенити поступак наведених према Гајрету. Горње износимо на оцјену и размишљање свима истинским пријатељима муслиманског напретка, ие упуштајући се засада ни у какво коментарисање. Госаодин Мустафа Мауник, велетржац из Травника Међу најагилније пододборе Гајрета свакако спада и — велики добротвор (легатор) Гајрета пододбор у Бихаћу. Поред осталог рада којег овај пододбор Приликом Гајретове забаве, одржане у Травнику, којој подузима, нарочито je он активан у приредбама Гајретових су присуствовали и неколвцвна чланова Главног' Одбора забава. Гајретове забаве у Бихаћу односиле су рекорд у Гајрета, саопштено нам je, да се je освгурао на жввот госи. овом мјесту како у моралном тако и у материјалном погледу. Мустафа Маунвћ. велетржац вз Травнвка са свотом од Двн. Елита грађанства града Бихаћа и представници свију власти 100.000'— у корвст Гајрета. Истодобно нам je саопштено, да нашли су се увијек на Гајретовим забавама и указали по- hejce овај рвјеткв родољуб, прилвком одржавања прославе част и пажњу Гајрету, несамо као друштву које неуморно Гајретове 25-годвшњвце у Сарвјеву, упвсатв за велвког дјелује на културно-просвјетном прогресу муслимана и које добротвора (легатора) Гајрета са свотом од Двв 10.000'—. je у том правцу врло много учинило, него и као друштву Ова нлеменвта пажња Гооп. Маунвћа према Гајрету, које je за тај свој рад добило и признање с Највишег Мјеста, обрадоваће без сумње сваког првјатеља нашег друштва в ступањем под заштиту Њзг. Краљ. Височанства Престо.лонашег. напретка. Ta пажња улвће нам вјеровања в наде, насљедника Петра. да код нас муслвмана нвсу замрлв осјећајв родољубља в Међутим, овога пута, дана 24. марта ». г. забава Гајхуманости и да со још може наћв међу нама људв пожрретова у Бихаћу није угпјела како су то успијевале доса„ . . n i твовних, којв схватају исправио иотребе иаше и улогу дање ГаЈретове забаве у БихаКу и то с разлога тога, што „ . 4 Ј п r __ u . . . , Гашета т проггесту нас муслвмана. 11ажња 1 осп Maj нппа :oiH гпавани .<a6anv. као кап н. пр. nn. Ј»гТГ: Рг-т • 1 v су некоји грађани апстинипали апстинирали obv ову забаву, према Гајрету ти.ч нам je дража, што je она уједно в взраз Велики Жупан М. Храсница, Муфтија Морањак, Комесар захвалноств б в в ш е г п в т о м ц а Гајротова, према овом Општине Јусуфхоџић, предсједник Обласне Скупштине М. друштву, које га je потпомагало за вријеме његова школоИбрахимпашић, те њихова најближа околина. Поред тога вања. Ово велвко дјело г. Маунвћа треба да послужв првовој забави нијесу присуствовали у већини грађани Жидови мјером како сввма вмућнвјвм муслвманвма тако в сввма онвм, и Хрвати — осим часних изузетака — те извјестан број мукоје je Гајрет у мпнулвх 25 годвна школовао п потпомагао, слиманске интелигенције. чвји број изнаша близу трв хвљаде, a нажалост, врло малон Иако je бојкотована забава од споменуте господе, ипак вх je број, којв су се одужилв Гајрету. е запажена и једна лијепа појава код ове забаве, јер je Име Господвна Мустафе Маунвћа бвће запвсано у забава посјећена највећим дијелом од млађег муслиманског свијета, илмије, a запажен je и лијеп број тежака из среза, аналвма Гајрета златнам словвма, a на ово љегово патрвотско дјело мв ћемо се каонвје в детаљнвје осврнутв. те посјетиоца из Цазина. Пододбор Гајрета на својој сједници од 26. марта о. г. Добротвори Гајрста у Травнику констатовао je да je укупан приход забаве износио Дин 3.169 Првлвком Гајретове забане, одржане 7. о. мј. у Трав* a расход Дин 1.055; према томе чист приход Дин 2.114. нвку, на којој су извађале концертнв дло ирограма пвтоHa тој сједници пододбор je закључио поред осталог мвце Гајротова женског конввкта из Сарајева, госп. Мустафа 1. да се изрази писмена захвала родитењима омладине, која Маунвћ, велетржац вз Травнвка упвсао je свога оца, мерхум je учествовала у овој забави. 2. Да се пошаље писмена за- Х а џ в М у х а р е м а г у М a у н в h a за добротвора Гајрета хвала бившем бихаћком Вел- Жупану г. Исидору Витасу, са свотом од Двн. 1000.—, уплатввшв одмах цијелу своту у сада Вел. Жупану у Врањи на пажњи према Гајрету у обилном готову. прилогу за забаву. 3. Да читав пододбор оде корпоративно Надаље се упвсаше встом првлвком аа чланове добробихаћком Епископу високопреосвештеном госп. Др. Вени- творе са спотом од Двн. 1000'— још слвједећа гг.: X у д a ј е т јамину Таушановићу и захвали му се на његовој особитој А р н а у т о в в ћ , посједнвк вз Травника в Велвкв Жупан редовној пажњи према Гајрету, јер исти допринесе свакој травнвчке областв М в л в с а в И в а н и ш е в в ћ . Гајретовој забави обилан прилог у новцу, a поред тога je Главнв Одбор Гајрета тоило захваљује горњој господв и редован члан Гајрета са свотом од 50'— Дин мјесечно, на племенвтој пажњи, коју указаше нашем Гајрету. чиме се исказао као најбољи помагач и пријатељ Гајрета Jedan наш велики доброшвор у Бихаћу у Бихаћу. Ha истој сједници je констатовано, да je Обласни Одбор Пододбор Гајрета у Бихаћу доставио je Главном Одбору Бихаћке Области раздијелио из буџета ове Области редовну Гајрета препис писма, којегје добио од високопреосвештеног припомоћ културно-просвјетним друштвима у Бихаћкој г. Дра Венијамина Таушановића, Епископа Бихаћког, слијеОбласти у износу од Дин 12.000*-, и то: »Просвјети« Дин дећег садржаја: 5.000—, Колу Срп. Сестара 1.000*—, Напретку Дин 2.000'— »Пододбору Гајрета — Б и х а ћ . и »Узданици« Дин 4.000'—. и тиме мимоишао наш Гајрет. Цијенећи особито напредни рад »Гајрета« на културно T om приликом je констатовано да je подијељена припомоћ хуманом пољу, као и усађивање у душу питомаца мусли»Узданици« од Дин 4.000.— иако »Узданица« као организована манске вјероисповијести осјећаје љубави према браћи њиној у овој области уопће не постоји. других вјероисповијести, налазим се побуђеним да и ja A ko се овоме дода 1. да Гајрет уздржава ове године у уложим ма и најмању за сада лепту своју, те молим Подбихаћком конвикту 44 ђака, који похађају тамошњу гимна- одбор да изабере једног сиромаЦЈНОГ ученика из Бихаћке 126 �Области, чије бих издржавање ja сносио. — Др. В е н и ј a м и н, в. р. Епископ Бихаћки«. Главни Одбор Гајрета високо цијенећи ову племениту пажњу и пожртвовност високолреосвештеног Господина Епископа, коју указује према Гајрету и муслиманској сиромашној школској омладини, срдачно му захваљује за сва доброчинства, која je досада учинио и која ће и у будуће чинити Гајрету и муслиманској шк. омладини. тило je молбу истог садржаја као што je и Гајретова молба к о ј о ј j e у ц и ј е л о с т и у д о в о љ е н о . Ријешење на молбу »Напретка« гласи: Садик еф. Садиковић Гајрету Министарство Финансија Краљевине Срба, Хрвата и Словенаца Генерална.Дирекција пореза Број: 34918 21. Марта 1928. године Београд. Чувени народни љекар из Љубушког, госп. Садик еф. Садиковић, као прилог, послао je Гајрету Дин 930'—, на чему му најсрдачније захваљујемо. Свима Финансијским Дирекцијама и Порезним уредима у Босни и Херцеговини и Обласном инспекторату Финансијске Контроле у Сарајеву. Муратбег Пашик — Гајрету Пододбор Гајрета у Тузли, одржао je други дан Бајрама Гајретово сијело, чпји су програм извели питомци Ha основу чл. 89. одељка VIII. Тач. 7. Финансијског закона за 1927/28. годину ослобођавају се од плаћања Таксе Т број 99 a Закона о Таксама сви концерти и забаве, које приређују Средишна Управа Хрватског Културног Друштва »Напредак« у Сарајеву, и његове подружнице и повереништва у Босни и Херцеговини у корист друштвених циљева. Ha основу изложеног није потребно да се за сваки концерат или забаву овог друштва и његових подружница и повереништава тражи посебно одобрење наведено у Тач. 3-ћој објашњења ове Дирекције од 29. Децембра 1927. године Гајретова конвпвта у Т уала, к о ј о . л р иликоа je пал о ч в ста 6рој: 1430ф , прихода Дин. 1200 —, Овај пододбор je отпочво са припремама за одржавање забаве на дан 5. маја о: г. у звједнвди са мјеснвм потпорним друштвом „Добротвор". Након ове забаве наш пододбор ће првредити самостално велику Рајретову забаву и том првлвком упрвлвчити прославу Гајретове 25-годпшњиде у Тузли. Поред тога, пододбор јо развио акдвју у околвни Тузле и то: у Креки, Лукакду ЈгПурачићу. време известе о сваком концерту или забави, која се приређује. 0 овоме известити и подручне органе ради знања и управљања. Генерална Дирекција начелник, С. Г а ш п а р о в и ћ . поступак Ген. Дир. Пореза Мин. Финансија до- Гоеп. Муратбег Пашић из Рогатице иоклонио je Гајрету једну акдију Уједвњених Баиака односно Прве Хрв. Штедиоие, на чему се Гл. Одбор Госп. Пашићу топло захваљује. Pad пододбора Гајрета у Тузли. Одговор Вакуфа у иогледу иреузшања Вакуфскт r j r j j Сирошишша У једном од прошлвх бројева нашег лвста обја смо садржај представке Главног Одбора Гајрета, j Вакуфском Сабору у погледу преузвмања постојећег I ског Свротишта у Сарајеву од стране Гајрета. Том приЈ ком рекли смо, да je Вакуфски Сабор одбво ову предстам Главног Одбора. Послије тога добили смо о томе и пвсмено обавјештење под бр. 500/28. од 22./II. 1928. које гласв: „Вакуфеко-меарвфоки Сабор у својој сједнвдв од 13. фебруара 1928. узео je у претрес Вашу представку од 28. јануара 1928. број 243/28. али нвје могао удовољвти тој представди у погледу предаје Вакуфског Сиротвшта управв Гајрета из разлога што je првје тога закључено, да ће вакуфско-меарвфека дентрала и даље то свротвште издржаватв, што се циј. наолову до знања ставља.* У знаку „равноправносши“ Крајем јануара мјесеца о. г. Генерална Дирекција Пореза Министарства Финансија у Београду објавила je распис, према коме ће бити опроштена сва културно-просвјетна друштва од плаћања државних такса приликом приредаба њихових забава и концерата, ако правовремено упуте молбу Генер. Дир. Пореза Мин. Финансија и тој молби приложе друштвена правила. Ha основу овог расписа Главни Одбор Гајрета упутио je молбу Генер. Дир. Пореза у Београду за генерално ослобођење од плаћања такса, које приређују сви друштвени пододбори и повјереници. Ha ту молбу упућено je ријешење од 25. јануара 1928. Главном Одбору путем Порезног Уреда у Сарајеву, према коме се н е м о ж е удовољити молби Гајрета. Међутим, послије горњег ријешења Ген. Дир. Пореза Мин. Финансија, Хрв. културно друштво »Напредак« упу- Ka3yie' да се морају надлежн„ п0резн1| урељ Д1 „ а \ овгом. слУчају "Р“ * ГаЈР "У хински ie Гатрт рнрп Дир. Пип М ин. Шинангша кки и ла да je Гајрет кпл код ГГенер. Мин. Финансија u у шлости. Гајрет нема ништа против тога, да се помажу и друге културне установе и да им се чине услуге, шта више Гајрет е радује добру свих тих установа, na и добру »Напретка«. овај поступак према Гајрету доказује нам да се не 13имо у знаку равноправности. CbUMO пОдодборима U ПОВЈереницима „Гпјрешп"! На конференцији, одржаној 6./ХИ. 1927. у Гајретовим просторијама којој су присуствовали поред чланова Гл. О. Гајрета, представници Улеме, на челу са пресвј. госп. РеисУл-Улемом Чаушевићем и виђени разни раденици муслимани, закључено je: 1. Да се приликом прославе Гајретове 25-годишн>ице одржи конгрес, на коме fee бити дискутовани најважнији муслимански културни проблеми и на коме могу осим рефераната учествовати у дискусији сви јавни радници, који се интересују појединим питањима. 2. Ha конгресу ће се дискутовати ова питања: I. О п ш т а к у л т у р н а п и т а њ а : a) вјерска просвјета б) аналфабетизам ц) остали просвјетни рад у народу и д) женско питање. II. В а к у ф с к о п и т а њ е . Осим тога прочита ће се на конгресу ови реферати без дискусије: a) трговина и обрт међу муслиманима б) пољопривреда ц) дјећије питање д) шериатски судови и е) здравство међу муслиманима. Према закључку горње конференције позвани су путем листа »Гајрет« као и путем сарајевских дневних листова »Југ. Листа« и »Веч. Поште« сви јавни радници муслимани, који желе да обраде које од горњих питања, да пошаљу своје радове Главном Одбору Гајрета. Како су no свима горњим питањима приспјели реферати Гл. О. из пера наших угледних јавних радника, то ће 127 �ce према томе и моћи одржати споменути конгрес. У интересу je свих нас муслимана, да ce наша горућа питања свестрано претресу и да ce након претреса тих питжња створе закључци и директиве за будући успјешнији рад на свима пољима. A да би ce то могло учинити потребно je да на овом конгресу узму учешћа сви интелектуалци и јавни радници муслимани, без обзира на њихову партијску и националну припадност. У ту сврху обраћамо Вам ce с молбом, да нам што прије отпошаљете списак интелектуалаца и јавних радника муслимана из Вашег мјеста, који 6и могли судјеловати овом конгресу. Када нам Ви отпошаљете тај списак, ми ћемо ce посебно писмено обратити на сву господу, које ћете навести у том списку и замолити их да дођу на конгрес приликом прославе. Истодобно Вас молимо да нам пошаљете списак свију Ваших грађана као и појединих установа у Вашем мјесту, којима би требало упутити нарочите позиве ради судјеловања на прослави Гајрета у Сарајеву. Горње нам je потребно већ сада, да бисмо ce могли благовремено побринути за повластицу на жел>езници свима учесницима прославе као и рада других примпрема. Дан прославе још није фиксиран, али ћете о томе бити на вријеме обавијештени. З а Главни Одбор Гајрета: Инж. Хајдар Чекро с. р. • Хамид Кукић с. р. Приаомоћ Гајрету .. Обласни Одбор Травничке Области припомоћ у износу од Дин -1000. „ КЊИЖЕВНИ ОГЛАСИ Хајјамове Рубаије Ових дана изашла je II. књига Хајјамових рубаија у преводу нашег познатог књижевника Сафетбега Башагића. Ове рубаије, обелодањене у нашем листу, Гајрет je издао у засебној књизи, у корист преводиоца, уз цену од Дин 6. Умољавају ce сви пододбори и повереници Гајрета да сакупе преплатнике за ову књигу, и њихов број да јаве Уредништву Гајрета како би им благовремено могли да доставимо број тражених књига. Odlučio sam da izdam u zasebnoj knjizi svoju dugogo­ dišnju studiju „Muhamed i Kur-an“. Sadržaj je knjizi u glavnom ovaj: Arabija i arapski narod pre Muhameda; Muhamedov život, rad i nauka: prva četiri Muhamedova naslednika, postanak Arapske teokratske države; Kur-an i iz njega izvedeni principi, žensko pitanje i brak. Knjiga će se štam pati latinicom i stajaće u pretplati 40.— dinara, a van pretplate 50.— dinara. Novac za pretplatu treba slati Uredništvu Gajreta u Sa­ rajevu sa ^znakom : pretplata za knjigu »Muhamed i Kur-an«. Beograd, 15. m arta 1928. god. Мерхум Др. Мухамед Бакаревић Л а ^ З . прошлога мјесеца преселио je на онај свијет и тако напустио свој прегалачки рад на јавноме пољу добар раденик и истрајни борбеник на пољу трезвености, сарајевски лијечник Др. Мухамед Бакаревић. Његов губитак осјећају без сумње јавни радници трезвењачког покрета као и његови пријатељи и познаваоци, који ће о њему задржати најљепше успомене. Рахметулахи алејхи рахметен васиа! г ШТАМПАРИЈА ПРОСВЕТА, САРАЈЕВО. 128 �u ZA BOSNU I HERCEOOVINU C entrala : Sarajevo Sjedište D irekcije, Beograd Filija le: Brčko i Novi Sad GAJRETOV разноврсне банковне, трговачке и индустријске тисканице у бојама као: дионице, уложне књижице, чекове, дипломе и т. д., те разна стручна дела, календаре и остала издања солидно, брзо и no умереној цени. Властита књиговезница израђује све врсте трговачких књига и протокола, као и разне галантеријске и картонашке послове no мери и нацрту. - САРАЈЕВО Александрова бр. 6 - Телефон бр. 356 ^ Књиговезница -- Стереотипија CIGARPAPIR jer kvatitetom nadmašuie sve ostale cigarpapire a potpomaže i „Gajret" Narudžbe: ^ TVORNICA CIGARPAPIRA S. D. Alkalaj, Sarajevo može se n a ru č iti i preko društva Gajret u Sarajevu �"IIP..""IIP11’ ............ ЈУШ1 iniii.,.JU !.. .lili«.. .......... I P ■ III.. B A N K A G f l J R E T D. D„ S A R A J E V O Akcijski kapital Din 20,000.000'-, Rezerve Din 2,000.000'Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovalstena je za trgovanje sa valutam a i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. . Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podupire razne kulturne i humanitarne ustanove. ..........lili« Od liste dobiti dale 10% Kulturnom i Prusuletnom . r*. r • flruSIUU „uajret . Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i najkulantnije. - Uloške ukam aćuje najpovoljnije, i isplaćuje iste u svao drba. lllllll« i BOSANSKA INDUSTRIJALNA I I BANKA D. D. '-Ф T R G O V A Č K A i SARAJEVO, Strosmajerova ul. br. 12 ф Naručujte i kupujte samo , •’ ■. i Potpuno uplaćena-dionička glavnica i D in a ra 2 o ,o o o .o o o '- < Rezžrvm fond ^ ' \ i . s D in a r a 4 ,3 o o .o o t| p t Prima uloške, n a šted n ju , vrši do-" i znake u unutrašnjosti i "inozemstvu - 1 uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, finansi.ra t i n d u s t r i j s k a i trg o v a č k a poduzeća;^ 1 ф ф ф ф i interurban telefoni broj 605, 865 I 555 i ) •: . GAJRET0VU kremu za cipele jer je ona najbolje kvalitete i^ donosi lijepu korist GAJRETU. v Naručuje se kod : Milana Kovačevića Novi Sad, Dunavska ulica 10. Glavno zastupstvo za B. i H. Agentura AUDOLF BOIĆ, SARAJEVO Bistrik, 25. Telef. 783. Pošt. pret.75. Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split " lili.. .. ..... Illlll............ .............. 1||Г"1|||| ... Temeljna glavnica 40,000.000*- dinara. Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172. Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju općine grada Sarajeva 1111111.« ,« ZALAG AONICU koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. ' . ф ■lili,.. lili .... ili,«,« . ....... lile * I ф � https://kolekcije.nub.ba/files/original/d886ed8e33b07f78567f68cf7beecf27.pdf 7e13cc17d2e5bdb86e7ab62f1add0295 PDF Text Text лист т г т л т т м sa куатурмс ИfcKSHCMCKft ТТСДИЗАНЛ МУСЛИМАКА 1. M A J A С А Р А Ј Е В О 1928, У р е -ђ у је : Х А М З А Б Р О Ј 9. Х У М О �С адржај С а ф е т A. Б у р и н а : Велијин беглук. Гласови м лађих: Х а м и д Д и з д а р : П есма усам љ ен ог младића. Р а з и ј а Х а н џ и ћ е в а : И сповест х р и зан т ем а . И л и ј а с Д о б а р џ и ћ : У седелице у п рољ еће. A. Ј. К у п р и н : Психеја. Р еф ерати за наш ко н гр е с : И нж . Ш е р и ф Б у б и ћ : вреде. Р еф ер а т и з п ољ оп ри- ГаЈретов гл а с н и н : Пред прославу 25-годиш њ ице Г ајр ет а у С арајеву. О д л и ковањ е Госп. Ахмед еф. Борића. И брахим Д аутовић, јед ан од н ајстари ји х и н аји страјн и ји х Г ајр ет о ви х радени ка. Г ајр ет о ва з а б а в а и о сн у т ак Г ајр ет о ва п ододбора У В ареш у. Г ајретова з а б а в а у К љ учу. С к у п ш ти н а и и зб о р пододбора у Грачаници. Пред осн утком Г ајр ет о ва Ж ен ског К о н ви к та у Бањ алуц и. А кција з а осн ив ањ е Г ајр ет о ве ћи ли м арск е ш коле у Плевљу. П овјереник Г ајр ет а^ у Зворн и к у. Дарови Г ајрету. П росл ава Г ајр ето ве 25-годиш њ ице. Г ајретова споменица. Н ове Г ајретове п ростори је и о сн и в ањ е »Г ајрет о в а Клуба«. Нови Г ајр ето в п овјереник. Г ајретове з а б а в е о Ђ урђевдан у. Г ајретов годиш њ и теф ери ч. П а ж њ а п ододборим а и повјереницим а. С ек ц и ја з а привредни програм. Акција з а п о д и зањ е Г ајр ет о в а Дома. Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друштва за културно и економско подизање муслимана, излази 1. и 16. сваког месеца a цена му je за нашу Отаџбину 100 динара на годину, a за све остале земље преко границе 200 динара. Ђаци добиаају лист у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. Поједини број стоји 5 динара. Директор Уредник Х а м и д H yM H ts Х ам за Х ум о Штампарија Просвета, Сарајево. — Власник друштво »Гајрет«. — Главни и одговорни уредник: Х ам за Хумо. �TJs>J V t T Сафст A. Бурина Велијин беглук И зл ази В елија сваки дан и з свог ч а ђ а в а к у ћерк а. Иде он да обиђе виноград, ш то njy га je оставио рахм етл и С алихбег. Онај виш е^бе^лука у Опинићима. И он, ћел ав и н ахерен, о б и л ази око града да га деца не дирају. Јер з н а он, к ад би пош ао градом, д а би стоти н у деце з а њим." A он им не би могао н и ш та. Он још неће д а п ређе на беглук С алихбегов. Не верује д а je он сад^ прави бег. Има и вел ик а к у ћ а н а беглуку, где je" л ет о в а о С алихбег. Не м ож е он сам на ово велико имањ е. П а у ону кућетин у. Он, сам сам ц ат. Да б ар има још неко с њим. С тр а х га у овој кући и у дану. З во н е му корац и к р о з ар а л у к е , a он вас д рхти. С ве се боји, ево н екога з а њим. Ко п уста к у ћ а, ш и р о ка и п ростран а. О ставио му ово бег, јер није имао деце. A он га сл уш ао и ж и вео с њ им добро. »Њ ем у поклонио главно«. A оно ш то je остало, поклонио оп ш ти ни з а сиротињ у. И В елија чув а своје стеч ен о имањ е. Б р ж е ћ е и тргањ е. В иноград пун јед ри х гроздова. С ве се црни од наб рек л и х црни х јаго д а. Он сваки дан седи и пуши у ш и праж ју. Неће ни јаго д е д а уб ере. Ж а о му. »С лађе ће бити послије«, к а ж е он. »Ох, ш то ћу се насути napa. Ама, сад сам т и прави бего. О бућу се фино. И неће ме виш е д р аж и т и . С ад ћу з а л а з и т и и међу a re и бегове. С ад ће ме и п ази ти . Јер , ja зенђ ил , ко и они. С вега имам. M a од сам а гр о ж ђ а ћу добити б укад ар napa. Ш т а ћу с њ и м а? Т р еб а ћ у се мало окрен ути «. С ве т а к о прем иш љ а В елија, седећи под оградом у винограду. A девојке и з ш ехера д олазе у своје винограде. З н а ју оне з а ск рови ш те Велијино. С куп е се и д о л азе д а r a пецкају. A он, поносан и висок, не одговара. Само одбацује к олуте дим а с луле и смеши се. Драго њ ему ш то су и зен ђ и л е девојке почеле с њим д а разго ва р ају . »Ех — ех...« смеши се он. »Све ће оне сад ок о мене. Ко ja зенђил. О влики ајилук. Нека нека«. И Велија расте. Радује се свему. A девојке дош ле у суседни виноград и смеју се, ћаскају. Весељу нема краја. ' — Е, a он je сад прави бег. Ш та мислиш? Онај, он акав беглук. Види чардака. Ко од седефа да je н аправљ ен — добацује јед н а девојка. — И на мјесту. Бона, ва љ а му само мјесто napa. Зам исли, п оток сједне стран е тече. Све миллише од њ ега. A испод б еглука све беговске куће. — Све сами бегови му комшије. — П а и он je бег. J e ли де Велија? В елија се само см еш ка. Радује се. — Б она, знаш ш т а je ? Т ребо би се он женити. Онолики мал. ТЗе ће он сам да води бригу о њему. — Има он сад ђе во јак а колико год хоће. Да их б и р а ко Ђ ул а круш ак а. Ето, која од нас не би пошла з а њ ? Па и он je још момак. — Све, све. И девојке се скупљ ају. Неш то ш апућу. A онда з а час н астаје ти ш и н а. Чује се само цврчак како цврчи негде у см реки. И у даљ ини млинско коло вечито окреће. A он да се тихо, na све јасније разлеж е виноградима з в е к стр ас н е песме. М узика светлих то н о ва треп ери в р х врш к а лозе. A гроздови једре и д рхте од њ и хове песме. Т и х а д ал ека треперењ а приближ ују се и звон е. И девојке престају. И понављ ају испеване зв у к о в е: Да л’ болује оф аман ja д а л ’ болује дерту ми дерт д а л ’ болује или аш икује... П рестају. Г р охот се р азл еж е над њима и нестаје негде у даљ ини. И знад Б р езо в а потока крај беглука. Велији се неш то чудно приздире. У њему срце јако туче. Он п риж ељ к ује да добро види ове девојке, беговице ш то ц ркају з а њим. Он им чује весело брек- 129 �т а њ е груди и одјек з в е к а с д у ка т а. И радосни смех. A не види их. С ак р и л е се з а густиш и њему певају. И см еју се. Гледају га к а к о пуши и см еш ка се, к ак о се сав р а с та п а у н еком нечуЈном огњ у. И к ао д а га и за з и в а ју . Он уст аје , р азд р аж е и и весео, a девојке у још јасни ји смех. — Ч ек ајт е, че ка јте . Све ћ е т е ви доћи на моју удицу. А ллах бир све, кричи им Велија. О не се још р азу зд а н и је смеју и к ао д а просипљ у сву једри ну груди у т а ј зв о н а к , сладак смех. — Х а -х а - х а ! — одлеж е присојем. И девојке и зл а з е и з а густи ш а. A Велији срц е д а пукне, д а искочи. С ад би прескочио к лан ац и н апао з а њ има. Ама му н ек а к о угодно д а их о ва к о гледа. П а и оне се не к рију од њ ега. T o му н арочи то драго. — И заб и рај Велијо коју ћеш ђ е в о јк у ! — смеју се девојке. — Нека, н ека. Има времена. — И он од н еке драгости , кб д а их о тер а, з о в е М ехача и з чадора. О -о-о-ој М ехаче! — О -о ј! — о д зи ва се М ехак и и зл а з и Лз чадора. — Болан, ево ти ђевојке ^ ве погази ш е. О браш е ти грож ђе. — Нека, н ека. Нек сеЧилЈдеж за б а в љ а . A вал ахи, ко д а ок о т еб е облијећу. — Е х-ех — И В елија радосно з асу к у је брчиће и смеши се. A девојк е 'опет певају. П ролази време. Он и х све п осм атра. П рескочио би к ланац, ам а нек ак о и не сме. A и ж а о му да р ас те р а девојке. Воле он св ак и дан no м ало протеф еричити. И м ож да и за б р а ти девојку. Ш т а он зн а . О вако je бољ е. A м ож е бити д а ћ е оне н екад и у његов виноград. П а ћ е он б ити слободнији и смеће им св аш то говори ти . A о ва ко ћ е оне одмах у бегство. — И баш т и не бираш б его? ш ал е се девојке. — Ч екајте, ч е кајте. Има земана. С унце се н агињ е Б аш ни ку. Б р зо ћ е сутон. Акшам ћ е уск оро з ап л а в и т и над виноградима и све обави ти у н еку светло-слепу модрину. И лозове т р ск е и н а б рек л е гроздове, М ехаков чадор и см ех и песме, п росуте над виноградим а и no дубокој модрини л оз о в а мора. — Акшам ће. Хајдемо. Нек В елија остан е сам, к ад неће ниједне — И девојке одлазе, a з в у к њ и хове песме зам и р е са сунчаним зрац и м а над Б аш ником . К и к о т им се просипа над потоком и над душ ом оча р ан о г и разд р аж е н о г Велије. И з а н еког врем ен а прешо он у нови ч а р д ак н а б егл ук у. Н аш ао н еког мом ка да му je обичније, a богм е и да ради. И он сам ради. П обира воће и з в о ћ њ а к а . По н еш то о став љ а , a неш то продаје. Ш то м о ж е о ст ат и до зим е, т о он чува. A остал о продаје. Г р о ж ђ е je продао јо ш у винограду. »Н ека га ове јесен и «, к а ж е он. »До године, ак о Аллах да, сам ћу га и рад и ти и б рати са женом, ак о ми милосник буде н а помоћи. Па биће нас и више. О нда ћем о ми 130 т р гат и . Ево мени оДрње. Д оста ми он а«. И он само побира новац з а готово. И с а к р и в а их негде. Ш теди их. Јер к о зн а , ш т а се м о ж е догодити. И он je сав радостан. Плива у зад о во љ ст ву и срећи. О б у к ао се no беговски n a иде често м ахал ам а. A девојк е му се см еш кају. И он je поносан. С ваки дан ок о подне, чује к р ај б егл у к а н и з п о то к н еки смех. Н ека голиц аво рад осна ћ ас к а њ а. П љ уск ањ е воде и од јек н ед у ж н а ври ска, б л и с та ва и св еж а. И он си л ази н и з п о то к к р о з своје баш те, иде, иде, a гласови све јаснији. П љ уск ањ а све зво н к и ја и к ао ст р ас т в ен а, м ладеначка. П рислуш кује. — Не прскај у очи. И скапаће ми. — И за т о г а се чује још јач и , сн аж н ији м л а з п љ уска. — Зо вн у ћ у м^му, С ам и ја — чује он ж ен ск и глас. — Х а - х а - х а ... Зовн и, зо в н и ! — И пљ усак д вос т р у к , тр о ст р у к . Јач и , звучн и ји . Б р ч к а њ е no води, постаЈе му јасно. П ри б лиж ује се њему. Он се пење на зид који га дели од другог бегл ук а. К р и је се у грањ у см окава ш то су полегле no огради. И не дише. П ред^собом види диван призор, о к ак во м би само м огао са њ ати . Б р ч к а ју у води девојк е с а суседног бегл ук а. П љ ускају се и смеју. A он д р х ти . Гледа им пуне миш ице и у води сн еж и е об л и к е бед ара. Гледа час једну, другу, т р е ћ у . .. и све. И од т о г а не види ни једну, к ак о т р еб а. Не м ож е д а се устав и н а једној. Погледи му к л и зе п реко свих. С ц рни х и вран и х коса, до н а дно п е с к о в и т а -п о т о к а . Њ и х о в сребри см ех се меш а са бисерним кап и м а воде и н естаје н а ал аб астерн им тел и м а њ и хови м и н а бледој површ ини воде. Њ и х о ве сене, р а з б а ц а н е н а све ст р ан е п о то к а, буде у њ ему к р и к јас ан к ао к р е п к а з в о њ а в а пљ уска. Он ћути. Не диш е. A њ и м а д осадило п љ у ск ањ е и брчкањ е. Зам о р и л е се n a м ал ак сал е од л азе, к л и зају ћ и се н и з песак. О твар ају к ап и џ и к и све б еж е. K ao д а су се нечег п реплаш иле. Kao д а и х je В елија п о тк аз ао . A он јад ан не з н а ш т а д а ради. С ам о му се врти у глави. Kao д а ћ е у воду стрм огл ав. Х в а т а се з а см окву и ск а ч е с а зид а. К о л ен а му п од р х т ају . Несигурно корац а. — »Нису оне з а м е н е ... мисли он. Нису, б р ат е. Сведно, ш то j a имам. J a не би з н а о ш њ ом п р о зб о рити. J a би, б рате, од сти да ум ро. П рије в а к т а . J a ћу т р а ж и т и свога ак рам а. A ет о њ и м а њ и хови х. Е-е. Т а к о je то , Велијо. Не би ми н и к ак о годило. J a свога, a оне свога«. И иде он у з п оток, у з б а ш т е и њ иве. Ч ард аку. Испод к у ћ е мом ак С ејф о седи и к а о д а г а чека. К рај њ е га п оток ж уб ори, a с г р а њ а оп адне no гдекоји ли ст, поцрвенео од јес ењ е болести. Ех, б еж е — к а ж е он велији, к оји je н еси гурно дол азио — Т р еб а л о би му ову ћу п р и ју м ало утврд ити . И струхла. Па н ек а к о л а б а в а и н еси гурна. M oro би се н еко недо Бог с а њ ом з а је д к о со р ги њ а ти У воду. Не би му н ико помого. Па а к о би још у он у купину. У х, А ллаху, сачувај нас. �— Хоћемо, хоћемо. Утврдићемо je ми — соколи га В елија — У оваком беглуку, n a д а ћуп рија буде т а к о слаба. Зн аћ у ja т о уредити — поноси се он. — Т реб ало би, требало. — A зн аш т и д а ћемо, ак о милосник да, б рзо У Алиниће. Мало н а теф ерич. И ради још многочега. М орамо, морамо — см еш ка се он. — Пеке, пеке. J a сам в а зд а кајил. A и није дал еко. С ве у з п оток, n a гори, код М емића ви ра мало у десно и к р о з ш и карје оним п утићем . T o je пријеки п ут у Алиниће. — Е -е .. . Т ам ан туда. — A к ад ћем о? Б ога ми има ф исних ђевоја — В елија слегну рам енима. Kao д а не з н а к ад му je н ајзгодн ије. Чуо он д а там о им а л еп а девојка. Он joj з н а и оца. Мемиш Нурић. Били су ахб аб и. З н а га он, зн а . Ч уо je д а je ради на и вредна. Он и хоће т а к у . Види д а не би могао бити ср е та н с беговицом к аквом он ако, к а к о би се својим ак ран ом . Он се* уверио о том. T o му д уш а говори и ж и во т налаж е. A б еговска кћи би пуно и т р а ж и л а од њ ега. Никад зад овољ н а. Е х-ех. З н а т о он све. Јер je видео у рахм етл и С ал и хбега цјто су б его в с к а1 деца. Ј е р т а д ец а су ж р т в а необузданих*- грсљ а и породичног раскош а. * О ти ш а о он у село cđ £ејф ом . У з п оток . С ве путем, к а к о му je говори о С ејф о. Испросио и одвео М емиш ову Р ухи ју. Б е з м уке. О н а му се учи ни ла нек а к о д о б р а д уш а. И леп а, »ко н ајл еп ш а беговска«. Л епш а, н его je он т о мислио. Он В елија Х усак рав и топ о«, n a д а добије о в а к у д евојку. Он не вер;>ује сам себи. У оваком б ер и ћ ету н икад није помисли' пио ж и вети . П а у о ва к о м аји л уку, ни у сну. П а он нен ек а к о чи сто ван себе, не верује својим очи м а n a благоси љ а судбину к о ја му je ненадно д онел а о ва к ву срећу. И д вострук у. К ад би он пре годину — две помислио д а ћ е у оваквом б ери чету ж и вети , р ек о би сам себи д а j e луд. Да je пом атуш ио. A сад ? С ве гола стварн ост. Он п реко ноћ п остао бег. О ж ени о се к а к о му je било no ћеи ф у. Е, куд ћеш б ољ е? П а св ак га сад п ош тује и цени, к а о и ост ал е бегове. Т а к о мисли он и ж и ви пресрећан с а својом Р ухијом . З ад о в о љ а н je. О б рад и о н еш то зем љ е, a н еш то богме о ст ал о и н еоб рађено. У зео je Р ухи ји u ст а н д а т ка . О н а му сам а т р а ж и л а . Н аучи л а п ри вређи в ати кући, n a и сада. О н а т к а леп е б езо ве. С куп оцене. И т о они продају добро. С ве no ск у п е nape. О н а увек т к а к ад je слободна. A он често седи у б аш ти и сл у ш а лупу ст а н а . Годи му н екако. М илозвучн о. И т у много р а з м и ш љ а о њ и ховој срећи к о ја je п реко ноћ васк рсл а. Седи и мисли о њ ој, о Р ухији. Види je веселу, з д р а в у и р азд р ага н у . A и он je х в а л а Богу д о ст а зд р а в . О, Р у х и ја ! — з о в е je on. Не чује се н и ш та. С ам о к л е п е та љ е с т а н а и п рем е та њ е чун ка. — О . . . о . . oj, Р у х и ја! — виче он мало јаче. Х оће да се мало с њ ом п оразговара. Да мало зајед но п роћаскају н а трави . Крај потока.. — О . . . о .. о . . . oj 1 — чује се глас и з одаје. To се Р ухија одзи ва, a глас joj зам и ре над п отоком. — Ходи мало а м о ! Одмори се. Нећеш ми, богами, в а зд а радити. Није т и баш ни потребно. У бићеш се. Ходидер ја њ е моје. Ходи. — E to ме, ет о — Он чека, a он а долази. В едра лица, са очима пуним д уб ока ж и вота. М ладост из њ е бије. Јед ри на сн аж н и х миш ића. Врео д ах просипа снагу no тр ави . A он je само гледа. Дрхти. Не зн а, ш т а ће. — Одмори се мало, од м ори .. . И звјетри л а ми je пам ет у овој мераји. A т еб и ? Богами сам чисто отупио. .M a ш т а мислиш м оја беговице. Није ш ала бити бег. И на оваком беглуку. A и ти си ми ваљ ана. Ко рахм етли т и мајка. З н ам je ja, знам . Пуста, расЈЈлела би косе и з ав р н у л а рук аве на п оток у к ад би гуњ е мла^ила. Е х-ех. И он грли Р ухију, љ уби je свукуд. И гра се с њом. A њ ој т о к о није драго. »Море ко проћи, срам ота je од Б о га и иксана«. И за т р и месеца В елија добио дете. Мушко. Надио дМУ име С алцх. По бегу, који му je донео ову срећу. Љ уди му д о л азе н а мубарећ, a он задовољ ан ко ико. — Е, В ели беж е! Ти б р зо ш ућуриш своју радост. Б р зо , брзо. — Т р еб а да ш енлучимо ефендум. — Х е -х е! — см еш ка се В елија и засук ује мале ЧРне брчиће. ' A к а к о т в о ја хан ум а т а к о б рзо. A? Ко зд р а ва војка. Дев°Јк — М а ш а л л а х ... м а ш а л л а х ... — Е х-ех. Аллах je н а моју стран у. З а ноћ ми донео аји л ук. П а сад ево и други. Нико, ко он, милости в и велик. С иром аку увек н а помћи. — Б аш , ефендум. — Б а ш , б а ш . . . одвраћа весео Велија. — Њ егова д ел а н ико не м о ж е ни зам и сл ити , a камо ли врш ити. — J a , ja. — A к а к о м у он о нади име? —- С ал и х , С ал и х. — А х а ! По С ал и хбегу. J e л и ? Е баш ће му д уш а д а се радује. А ллах му рахм етиле. Пусто, биjain e н ек а к а в д о б ар , к о доб ар дан. A и паметан ти бјеш е. Илумли. H a д ал е к о му није било акрам а. Нека си му, б р ат е, н ека, н ад ео име њ егово. Т о т и је је д а н велики севаб — A В ел и ја хр ам а и нуди госте цигари м а, к аф ом и лим унадом . Не може сам Сејфо да савлада. — A х ал в а, х а л в а ? — ш али се неко. — Б и ће, б иће — озби љ но маш е рукам а Велија. С ве ћ е бити , сам о кад je драги Аллах на нашој стран и . К ад ми je уделио илум и овај хајир И ЈЗ Ј �он и зн оси гости м а сухи х см окава и р еџ ел а од дуњ а. A С ејф о носи ш уруп и п екм ез. — Д ете љ уди! Бујрум , бујрум! — Весео и оп р ав љ е н разн о с и пред госте р ах а тл о к у м е и ш еч ерлеме. С в ет стал н о п ридолази. Д олазе и бегови, њ егове ком ш ије. Х оће и они да му увел и чају ш енлук. A он и х прима. С та р и је љ уби у р ук у и нуди им м еста у в р х н а м и ндерлуку. П остављ ају се соф ре. Јед н а з а бегове a две з а о стал е, осим ж ен ских к оје у другој одаји п о сл у ж у је Умија, Р ухи ји н а сестра. Доносе се сјајне, огром н е дем ирлије, напуњ ен е б аклавом , ш то je п р ав и л а н е к а б еговица-удовица. И односе се са в а тл и ћасе, св ет л е и чисте. О д ајам а воњ а мирис печењ а, см еш ан с а н еки м сл атк и м мирисом с демирлија. В есељ у н ем а к р а ја . М омчадија и зл а з и пред к ућу и р а з и гр а је се. Дошо и циганин Бећо с там б уром n a куца. A д ево јк е и з а к а ф е з а грохоћу. И оне би радо доле, ам а н е могу. С та р и ји се запуш и ли у одаји, na еглениш у о В елијиној срећи. Ко и зави д е м у; Ама, ш т а ћеш . Р е т к а je о в а к в а срећа. Ама не пада сваком пред ноге. — Алејкумусселам бсж е! К ако си ? К ак о хан ум а и м али? — Ф ал а ефендија. Зд рави су. Ш т а je т о ново. J a дошо . . . __ д јеси ли уредио б егл ук ? — п и та г а кадија. — Још к ак о ефендија. Да видиш. С ве пјева. Ш ућур Алаху, кад се море. _ Е-хе. Мало си се ти там о и растром б ољ и о. Лијепо — — — — ти. A? Ш ућур Алаху милоснику. Ех, слуш ај ш то ћу ти рећи. Пеке ефендум. З н аш , онај твој беглук, ш то т и ради ш , бива, није твој. Велија раствори крупн е вилице. П о к а з а ш е му се поремећени зуби . — Т ако, т а к о . Оно и м ањ е п ри п ад а другом. Велији Ахбабовићу. Зн аш ли г а ? Б р а т и ћ у С ал и х бегову. — T o нико т ак о н е к а ж е — п о д р х т аје В елија и држ и се з а вр а та , да не падне. Ево нам б аш пише А хбабовић и з Јед рена д а ћ е доћи. A ево у тап ији пиш е д а онај беглук п рипада ст в а р н о њ ем у, ак о се и кад ж ив врати . A све дотле, т и и м а да обрађујеш зем љ у и м ањ а и да се к ор и ст и ш њиме. A њ ему ађо није оставио виш е, јер н ије з н а о д а ли je ж и в или мртав. Вели: »Ето, ак о н ек а д ж и в дође, н ек а ми им а ђ е доћи« A Умијеш ли ч и т а т и ? • П f Tf . * — Не умијем еф ендија — д р х ти он. — Е, д а умијеш све би т и т о видио лијепо. П р о л а зе дани a В елија у век рад остан. У зме — A ш . . . ш т а ћ е м оја бегови ц а р ећ и ? си н ч и ћ а на р у к е, n a га њ и ха. Љ уби га у чело и п ева — Ш ућети и отићи неђе. Или не, з а ш т о би иш ли? му песме. К ад д ет е проплаче, он му т еп а, мази га и н а св ак и начин у ћ у т к у је. Р у х и ја се оп орави л а. И М ож да ће вам В елија д ати к о ју собу, или н ап р а ви ти к а к а в к у ћ е р а к на бегл уку к р ај Б р е зо в а п о то к а. Па о н а много воли малог. Ама je неш то пече у срцу код њ е га ради те. И пош тено ж и ви те. к ад га види у Велијиним р у к ам а. A и п ак ж и ве сретно О творен и су п р о зо р и н а одаји. К роз њ и х се види л еп р ш ањ е п рвог п ролетњ бг н аговеш таја. Виде се ти ц е к а к о т р е п т е у вазд у х у , к а о д а и ^ о н е-п о зд р а в љ ају Велију и њ егово н оворођенче. Весело маш у к р и л и м а и слећу н ад појок , даГчУју песму н; б егову б егл у к у и д а понесу у к љ ун ови м а с н ости рад ости , д а je проспу над м ахалам а ш ехера. с tiil и у љ уб ави , к а к в а je р е т к а н а свету. Н ико им не м о ж е н и ш т а с т ав и т и к а о з а п р е к у д а се беспрекорн о сл а ж у . Н и ко не м о ж е и зм еђу њ и х и скоп ати ј а з м р ж њ е и н еп ов ерењ а. Они су два идеална ж и в о т а, с р а с л а у јед ан јединствени. П рош л а су д ва м есец а од оне свечаности н а В елијином б егл ук у. Од р о ђ е њ а малог С ал и ха. В елија д об и о п о зи в од кад ије. З о в е га неш то у к аса б у . Он се спрем ио и иде. С унч ан je дан. Бег з а п а л и о чи б у к , n a н и з п оток. С ве до к асаб е. С вет г а н ек а к о с п о ш то в а њ е м гледа. С елами га. A он поносно одп о зд р а в љ а , см еш к ајући се. — С ел ам уналејкум . М ехраба еф ендија — l он кадију. 132 п о з- I В елија не з н а ш т а д а к а ж е . С ам о д р х т и . С лепоочнице горе. Пред њим се зам а гљ у је. И он не р ас п о зн а је н иш та. М озак му вре. С к о ч и о би н а к а дију, отео му т е ст а м ен ат и р азд ер а о , али н ем а сн аге з а то . Он je само јед н а сл а б а т и ц а , п р ем а овом горостасу. О т в а р а в р а т а и н агло и з л а з и и з суднице. Б е ж и б еглуку, к ао да га п рогоне. A з а њ и м се смије свет, је р се већ чуло з а ово погдегде. — Хеј б е ж е . . . б еж е! О д м ота т и се т р а б о л о с ! — д р аж и га неколи ко љ уди. A он не чује н и ш та. Н е види. С ве му je п усто пред очима. М агла. М ож дани п лам ете. И он б еж и , само б еж и свом н есуђеном к р а т к о в е к о м б егл у к у , ж а р и ш т у т р о ст р у к е њ егове среће �ГЛ АСО ВИ М Л АЂИ Х Песма усамљеног младића Плаве рам азан с к е ноћи пуне м и ловањ а! Песме н из п робуђене м ахале и лелек, грчевит, н и з сребрне сок ак е пуне топ л оте, к и к ота, ш ап утањ а и ж ељ н и х, врелих у з д а х а испод зелен ог грањ а. С ве je ш то ми т р еб а: од девојке в е зен а кош уљ а, весела, другарска песма у з чаше и топли, ж ен ски загр љ ај I Беле се и стрш е т ан ан е мунаре п росуте ш иром н аш ега град а ко бели надгробни споменици. 0 с в ак а je б ел а мунара, с в ак а je т а н а н а мунара, јед ан бели, т ан ан и споменик над гробовима мојих м ртви х сн ова! Авај I С ве моје ж ељ е осташЦ пусте ж ељ е, сви моји снови осташ е з а увек снови, ко м р т в а новорођенчад. O ' f . l Драга, сам сам у п устим одајам а Месец се см еје к р о з авлије наш е и в е зе црвене саб ласн е приче под виновом лозом , a j a т е у з а л у д ч е к а м .. . \ ,1 мојим ! Усред срц а т о п л а ми се рас ц в ет ал а песма, a ja немам коме да je дам. 0 , к а к о je теш к о б ити сам ! < С ве je ш то ми т р еб а: од девојк е в е зе н а к ош уљ а, весела, д р у гар с к а песм а у з чаш е и топли, ж ен ск и з а гр љ а ј I О п лаве р ам азан с к е ноћи, к ад а ћ ете, насм ејане, доћи? П усте су све т и х е одаје моје, у њ и м а сам ац самујем и ч е к а м ; гледам у скривен е б аш т е з а к ућ ам а нашим, слуш ам т и х о ш ап у т ањ е гр ањ а и певам: О, ноћи, моје пусте ноћи, ж ељ ан сам, ж ељ ан м и л овањ а! Хам ид Диздар. Исиовесш хризаншема. Милујем очима Т воје хри зан тем е, ш то мру no в а за м а мојим. И док се je ок о мене свуда р а з а с у л а месечина бела, драги, х т е л а бих, хт ел а да ми причају о Теби. — A оне се само загон етн о смеш е — Ал’ ш то више гледам њ ихову мирну смрт дубљ е разум ем т а ј чудни осмех и осећам у њ ему прекор: ш то сам расула срце и ш то нисам з н а л а н и заш т о остати нема ко -чедна, бела х ри зан тем а, na д а могнем умрети так о, смешећи се мирно, на месечини п олако, п о л а к о . . . Разија Ханџићева. Уседелице у пролеће И зломила сам старе сехаре д уњ ам а ш то миришу п лачна сам и гледам бехаре к ак о се крај пенџера њишу. Ч еврме т еш к е везене од з л а т а н атопи х сузам а no целе дане гледам на вр а та и чекам драгана. И сада, када пролеће вири у моје баш ће к ад з у је лептири ja п уна р&н& чекам драгана. 0 , успомене, о, моје т еш к е ране, о, увен ул а цвећа, не певајте ми више прош лост младих дана, је р моје срце хоће д а плаче чекајућ п ролећа и м ога д рагана. Илијас Добарџић. Ч и т а јт е и п р е тп л а Ч у јте с е н а „Гајрет" 133 �A. 1. Kuprin Psiheja 23. n o v e m b r a . S v ak bi mi m ogao d a zada vrlo p rosto p ita n je : z a što sam se opet prih v atio d n e­ v n ik a koji sam započeo i nap u stio pre p et g o d in a? 1 u sam oj stvari, n em a n iš ta sm ešnije od m isli d a se p išu dnevnici i autobiografije. P rvo, već je to sm ešno što je u svih tih je d n a k p očetak : sastav ljač sm atra prvom dužnošću da se k u n e svim što m u je sveto d a ne piše za p u bliku već isključivo radi sv o g ličnog zadovoljstva. Radi toga što bi ja, jednom , k ad već bu­ dem uvažena starina, pod belom kosom , o k ru ž en h r­ pom rum enih m ališana, m ogao o p et d a preživim i o setim ono što sam osećao u cvetu m ladosti, i d a o s a ­ m ljena s u z a u s p o m e n e ..........ili k ak o to obično pišu u tim slučajevim a? I sta n e se istrk iv ati i kočiti, p a jo š na pu tu k tim časnim sed in am a n abraja po trid ese t p u ta te svoje u sp om ene koje n isu nikom e, osim njem u zanim ljive, a n ab raja ih začelo k ak v o m stidljivom v az dušnom provincijalnom s tv o re n ja koje će d a strep i i d rh ti od navale osečaja, kojp nijfe isk u sio i kradom ice da suzi, d a zeva u rubac. ЈСаЦр' je* to, bogm e, gadno, d a su najpam etniji ljudi gotovi d a slad e s v o j e - s i t u e ^ intim ne osećaje i d a nalaze u njim a o so b it u k u s i sm isao 1 г Š to se tiče n\ene, to je taj d n e v n ik m eni izv a n ­ re d n o v až an , i dabogm e, čitati g a neću nikom e. D anas mi je r£ k a o d o k to r d a pri takom frorcfnu života, k ak v o g je provodim posljednje tri godine, f j j j pri s taln o m gladovanju, nesp a v an ju , neizdržljivom , g o to v o ko n jsk o m ra d u , koji p te la z i m o ju sn agu, ko d m ene m ože d a n a s ta n e p re m o ren o st nerv n o g siste m a. M ak ak o d a je taj m oderni d o k to r za m ojih k rv a v ih p et ru b a lja uvijao i sladio (čak mi je s^vetovao d a idem u Krim radi ra zo n o đ en ja , a j a nem am za što d a kupim k alo ša) o p et sam s h v atio vrlo do b ro d a m i preti lu­ dilo. T im više, što s u mi svi časni pređi bili strasn i alkoholičari i luđaci. U ovu ću beležnicu d a beležim sve svoje ja d n e sitn e m isli dotle , do k već ne prim etim suviše o tvorene ro g o b a tn o sti. A t a d a . . . . A ta d a ili u bolnicu, ili, ak o d o stan e volje, kuglu u čelo. 26. n o v e m b r a . Č ija je to n ep rav ed n o st? U m ene je b ez u slo v n o sila n i originalan ta le n a t; nem am ra š ta d a se hvališem sam pred sobom . U tom u v eren ju m e u tv rd ju je, dabogm e, ne z la tn a m edalja, ko ju mi je do­ su d ilo ak a d em sk o veće, s kojim im am ra z lo g a d a se n e slažem u pogledim a n a um etnost, a n e ni odzivi n o v in a rs k ih kritičara. J a već nisam dete i u m em sve to d a ocenim d o sto jn o zato što je » lju d sk a č a s t b es­ m isle n a k ao san « . Ali ja osećam u sebi p risu stv o sil­ n o g n a p e to g stv ara n ja, m oj pogled brzo i tač n o h v a ta n a js itn ije d eta lje p redm eta, n aposletku m eni jo š nik ad n ije tre b a lo d a p rim o ra v am svoje uobraženje, od čega p a te u m etn ici u p o teri za tem am a, lsp o lin sk e m i­ 134 sli, sm elija i o riginalnija je d n a od dru g e , ta k o m i p re p u n ju ju g lavu d a se k a d k a d a poplašim z a nju. Ali, š to je najvažnije, ja sam z a v re m e p ro c e sa stv ara n ja, k a o u religioznoj ekstazi, opipljivo p o zn a jem u sebi p risu stv o m o g n e z n an o g boga. G lav a m i g ori, po ledjim a m i p ro laz e h ladni talasi, k o s a m i se diže na glavi, du h m i likuje. A po d sm ešljiv a su d b in a k ao d a m e je naro čito p o stav ila u ž a lo sn u n e m o g u ć n o st da o stv arim do k ra ja b a r je d n u od tih d ra g ih te š k ih slik a. Ž u rb a z a kom adićem n a s u š n o g h leb a ne m o že d a se složi s a slo b o d n im s tv a ra n je m ! M ora se s op asn o šć u z a ž iv o t i ra zu m d a lavira izm eđu s n o v a i sla v e i p e r­ sp ek tiv e d a u m rem od gladi. G la d -n a jg o ra h ra n a za oduševljenje. T a n em o g u ja s a m o jim neu z d ržljiv im poletom fantazije, s stim u n u ta rn jim v re n je m k o je m e izn u ra v a, b iti p is a r ili čizm ar. 27. n o v e m b r a . B aš u p ra v o d a n a s s a m dovršio d v a n a e s to g P u š k in a . T a k o s a m s e u v e ž b a o d a m ode­ liram , d a m ogu žm ireći d a ra d im , i svi s u n a lik jed a n n a d ru g o g k ao blizanci. S ad P u š k in e ra d o k u p u ju zbog n e k a k v e p ed e seto g o d išn jic e, ali d u ća n d žija, g d je j a po­ stav ljam s ta tu ic e , n ije zad o v o lja n m ojim p o slo m . »U v as, veli on s u ro v o , n e m a n ik a k v e ra z n o lik o s ti, n a m a su p o treb n e ra z n e serije. U p u b lik e su ša re n i ukusi.« K atk ad a m i se zgadi pri pom isli d a se m o ra cepk ati z a tu p ro s tu sv a g d a n ju ra b o tu . J a v idim s a s tra hom k ak o posle neđelja ra d a n a n ek o m n ad g ro b n o m b isto m u profilu m ojih a n tičk ih b o ra c a počinju d a se p o k a z u ju te š k e , h e m o ro id a ln e crte , k o je n ap o m in ju lice n a č eln ik a d e p a rta m e n ta ili trg o v ca p rv e trg o v ač k e za d ru g e. Ali š ta d a se radi, z a r m i d e s e t d v a d e s e t ru ­ balja d o p u štaju d a z a ceo m esec b u d em g o s p o d a r m og o d u šev ljen ja? 28. n o v e m b r a . Z ašto je to u sv o jen o od svih d a je pijan čovek b lizak idio tsk o m stan ju . U ž asn o netačan zak lju č ak I M oram , u o stalo m , p rizn a ti d a sam nav ik a o d a pijem ra k iju , b a š u ovom p ro k le to m s ta n u koji g a z d aric a radi šted n je i zb o g m oje n eto č n o sti g o ­ tovo n ik ak o n e greje. Isp o č etk a s a m se bio ograničio n a dve ili tri čašice, d a bi se u g re ja o , ali p o sle m e ta k oličina nije m o g la da zadovolji. S a d pišem gotovo pijan. M isao radi strašn o ja k o i u z to č u d n o m tačnošću po im a ta k o fine pojedinosti svojih o seć aja k o je će tre z n a pam e t začelo d a isp u sti iz vida. S am o jez ik i noge eto n e s lu š a ju , i oči sla b o slu ­ šaju , b aš svi predm eti g u b e o š tre k o n tu re i k a o da su p o su ti peskom . Ali to n e znači n iš ta ; p o z n a to je d a s u m nogi veliki m ajsto ri s tv a ra li s v o ja b e s m rtn a d ela b aš u tom istom s ta n ju u k o m s a m sad ja. Hteo sam d a n a s d a radim , pre d očim a m i je v a ž n a s tv a r, ali s a m preležao n a toj pasjoj lozi, ko ju g a z d a ric a zove div an o m , i san jao sam o slavi. �29. n o v e m b r a . Probudio sam se u p ravo u po­ d n e s a s tra š n o m glavoboljom . S anjao sam ove noći. Video sam sebe gdje stojim negde n a k ra ju varoši. P o svoj v ero v atn o sti b ila je jesen. V etar je hu jao u teleg rafsk im stu p o v im a ; sitna, ali neobično g u s ta i h la d n a k iš a z a s tira la je sve predm ete sum ornim , vla­ žnim pokrovom . S talo se d a sm rkava, a srce mi se stezalo očekujući n e s r e ć u .......... naivno u svoj svojoj n ag o ti? I za što je to u p ra v o P si­ heja, a nije D afna ni F lora? Z an in a m e psihologija sn a, p a sam m nogo čitao o tom predm etu. J a do b ro znam , d a nije m oguće n iš ta u sn u ti š ta se nije m a k a d videlo u stvari. M ora d a sam i j a m oju P siheju m orao videti. Ali g d e ? P rebiram u pam eti sve k la sik e i ne m ogu d a se setim ja s n o i određeno. Lice čudno p o znato, ali g a opisati n ik ak o nije m o g u ć e ; nešto divno u najvišem N ajednom se iza m ene začuo to p o t od nekoliko stu p n ju , a u isto vrem e p rosto d a ne m ože biti p ro ­ d ese tin a k o n jsk ih nogu. O bazro sam se i video čudan stije. Kad hoću d a g a izazovem u pam eti ono neće da p riz o r: d ese t ili d v adeset konjanika, odevenih od glave se pojavi, ali, zam islim li se m a z a trn u ta k o čem u do p ete u crn u odeću, jurili s u u p arovim a strašn o m drugom , ono najednom izbije pre d oči. b rz in o m ; n a njihovim golem im konjim a navučeni su 2. d e c e m b r a . J a d v a im a vre m e n a d a operem bili crni pokrivači s okruglim ru p a m a za oči. Konjanici ruke, uprljane glinom , i d a nabacim n ekoliko re d ak a su jurili brzo, ne obzirući se ni naz ad ni desno ni levo. u tu ludu beležnicu. Evo je već treći d an k ak o ne S vaki je od njih d ržao u ruci s m o ln a tu b a k lju koja odm ičući, m odeliram Psiheju. Nervi s u m i oživeli, rad je g o re la crvenim jak o čađavim plam enom . J a sam n ap red u je, lako i brzo, 1 s v a k u veče ležući u postelji razum eo d a nek o g a sah ran ju ju , i zbilja taj čas s u se osećam stan je p o tp u n e rav n o te že u m a i srca, s tan je, iza u g la p o k az ala m rtv ač k a k o la koja su vozila tri Jco je se približuje blaženstvu. p ara u crno odevenih k o n ja tak o brzo d a nisu zaostali Neki vajari izobražavaju P siheju kao ženu fizički iza jah a ča. C rni m rtvački sa n d u k bio je zatrpan jasno s a v rš e n o -ra z y ije n u ; nesh v a tljiv a z a b lu d a! P siheja je crvenim ru ž am a. P otrčao sam za to m strašn o m p ra t­ sk o ro devojče, o n a je ra sto m m alen a i m o ra d a čini njom i brz o sam se našao š a njom e zajedno n a groblju. dojam jo š nedorasle, ali neobično lepe šiparice, koja T o je bilo v an red n o ža losno m e s tp ; .golo drveće se jedva počinje neja sn o i stidljivo d a saz n aje svoj p re ljuljalo i šk rip alo , roneći n a zem lju h lad n u v o d u ; raK " T a z " d d d ete ta devojčetu. Ali, osim toga, učinio s a m još risalo je m o k ro m zem ljom i po- /njoj gnjijućim žutim veći p ro n a la z a k ; n ikakvo telo, osim nevinog, devilišćem . čanstvenog, nem a pra v a d a se izvaja ili iseče m a od Konjanici su skim jli m rtvački san d u k i stali da k o g bilo m aterijala, za to što je v aja rstv o najčistija, g a s p u štaju u grob, ali gornji poklopac nije bio z a ­ najuzvišenija i n a svaki način najnevinija od svih tvoren, i ja sam video u S ije m u m ram o rn u s ta tu u koja drugih um etnosti. je p re d sta v lja la devojče neobičhe b ožanstvene lepote. Ove beleške neće čitati niko osim m ene, i zato L ežala je n a postelji od ja s n o zelene trave, i potpuno ću d a govorim do kra ja . I Fidija i K anova i T orvaldsen ćela b ila od ev en a rem enim ru ž a m a i kam elijam a. Ni ne gledajući na svu noć genija, nisu m ogli da se reše sam n e znam k ak o , ali ja sam je poznao odm ah bila grubih, svagdanjih osećaja u svom ličnom životu. T e k ta d a je vajar u s ta n ju d a stvori nešto veliko, a k o je je to u s p a v a n a P siheja! P ojurio sam ljudim a koji su spuštali san d u k , vri­ sam čist i nevin. J a hoću d a predstavim P siheju u snu. Vele d a štao s a m i p lak a o , uveravajući d a je ta što leži u s a n d u k u - ž iv a ; oni s u se nasm ijali i grubo me odgur- figure ležeći gube, ali m ene to ne sm eta. 4. d e c e m b r a . Bože m oj, koliko m uke, koliko nuli. Ali ja sam se o p et do g u ra o do san d u k a , obuhvata sam ru k a m a divno hlad n o telo i naša o se s a njim za­ m uke, koliko pak le n o k tru d a, i ništa, n išta I Ne m ogu nikako d a se setim P siheje ko ju sam snivao. R adim jed n o u grobu. Odozgo je za sip a n a zem lja . . . sve više od ju tra do večera do ludila, do iznem oglosti, p a ni­ i više . . . N aposletku nisam m ogao dihati, hteo sam d a vri­ šta! Predam nom nije P siheja u snu, već p ik an tn o m alo snem , ali nisam m ogao d a p u stim g lasa. Očajno sam stvorenje u s latk o j iznem oglosti. Ne! J a m o ra d a sam se suviše n a p re g a o ; ne se trg ao i probudio se. 30. n v e m b r a. D anas m i je o p et dan propao v alja zbilja, še s t d a n a u zastopce ne skidati radničku uzalud. Moji su mi »Borci« najednom om rznuli, ni haljinu. P okušaću d a odahnem . sam ne zn a m z a š to ; ne m ogu d a gledam te zdrave, g rube m u sk u le l P ita n je je, p a z a što sam ih s takom ljubavlju ćele m esece doterivao, za što sam išao u fa­ briku leda, gdje sam fabričnim m om cim a davao po d v a grivenika d a se h rv u ? Ali zato sam ceo dan m i­ slio o onoj divnoj statu i, s kojom sam ležao zajedno u grobu. T a gde li sam pre video to divno, m irno, lice, to telo, nežno k a o u devojčeta s te k m alo ozna­ čenim oblikom grudi, gipko i graciozno, a u isto doba 6. d e c e m b r a . E, p a k akav je to vražji od m o r? Dva d an a ne u stajem s divana, i guše m e n ajg rđ a priviđenja. U pam eti m i se najneshvatljivijim načinom izm ešali događaji svih vrem ena. K adkad n e m ogu ni­ kako d a rešim d a li se neki izvesni fa k a t dogodio jutros ili večeras, ili naposletku pre ćele nedelje, ili sam o njem u čitao u knjizi, ili sam sanjao. U opšte, opazio sam n a jednom d a m i pam e t brzo slabi. O sobito od o n d a od kak o sam napustio s v a p o - 135 �zn anstva i gotovo pre sta o d a govorim g la sn o . O n a je upravo kao u starca, sveža je što se tiče o d n o š a ja s lu ­ čajeva iz m og detinjstva, alim čim bliže sa d a š n jo s ti, tim više postaje zab o rav n a i m aglovita. Veći deo d a n a spavam i sanjam n a hiljade sn ova, i u tim sn o v im a vidim i sebe gde ležim n a div an u i p o n av ljam po hi­ ljadu p u ta jednu te istu , obično g lu p u reč, i n e zn a m k u d ću od dosade. T i g adni snovi prepleću s e ta k o usko s g adnom stv arn o šć u d a k a tk a d ra z m išlja m du­ go i m učno: gde se sv rša v a jed n o , a g d e počinje dru g o ? K atkada kao d a se otrez n im i očajno ho ću d a s e o trgnem iz te vražje obam rlosti. Hoću d a s e m alo tre h nem , d a se m alo ra stresem , ali z a n e k o v re m e kolo što uspavljuje počinje d a m e opčinjava. Noć je z a m e u ž a s n a 1 Ne sp av a m do ra s v ita n ja i sad s a strah o m , s a d s a divljenjem u d uši p o sm atra m najogrom niji lan a c slik a , s ta tu a , životinja, p o z n a tih i nepoznatih lica, k o ja m i se p o ja v lju ju pre d očim a bez su delovanja m oje volje i odlaze p ro tiv m oje želje. N eka su lica p ro sto nak a ze . K revelje se, beče oči, plaze je ­ zike, i k ad m i se koje od njih približi biva m i od­ v ra tn o k a o od dže lato v a dodira. D a bi se izbavio od tih halucinacija, popijem n ek o lik o ča ša ra k ije i la k š e m i je. D a li d a odem d o k to ru ? 8. d e c e m b r a . D a n as sam se s lu čajn o ogledao u ogledalu. N isam se ogledao im a već tri nedelje i p ro sto sam se up lašio , k a d . m e je pogledalo lice o te­ gn u to , zeleno, s tra š n o m ršavo, s okorelim o b ra zim a k ao u m rtvaca, s upalim , z a o k ru že n im crnim offm a. P ro sto m rzim svoju isp o lja šn o st. Vele d a je čo v e k -k ru n a stv o ren ja . D a m i je vjdeti tu k ru n u koju sad pred­ stav lja m oja ličn o sti u d u šu sv a k o g čoveka od d a n a n jeg o v a ro đ e n ja , a k o ju je čovečanstvo k rstilo o trca n im im en o m »ideal«. N am a, u m etnicim a, u su d daje n ač in a d a g a p o stig n e m o ali do ove velike noći svi sm o se m u čn o i b e sp lo d n o natjecali te k z a njegovom sen k o m . A ja, ja, ja d a n , ru ­ ža n , m alak sa li v aja r, ja s a m p o s tig a o on o što s e do s a d a činilo nem oguće, ja s a m u h v a tio o n o nem oguće i u čv rstio g a u čvrste, opipljive oblike. 0 1 J a sh v ać am v rlo do b ro d a ovde m oj ta le n a t nije im ao n ik a k v a po sla, i d a m i je ru k u vodio slučaj. Ali u p ra v o baš zb o k toga, nik o osim m ene i n e srn e videti P sih e ju , je r, iak o k adgod dođe čovečija u m e tn o s t do ta k o g s a ­ v rše n o g step en a , to će te k m o žd a z a d e s e ta k stoleća. P re će čovek poznati i podčiniti sv e o n e p riro d n e sili, k o jim a d a n a s robuje on sam , i k a d n a k ra ju k ra je v a do seg n e do poslednje, do one večne is tin e i v eč n e le­ p o te, to će ta d a već d a p re s ta n e biti čovekom . A o nda, s a m ' Bog zna, k a k v e posledice m o že d a izazove ja v n a p ojava m oje P siheje. Njoj v alja s to le ća d a p roleži u zem lji, slično tv o rev in a m a s ta rih G rk a, d o k n e dođe njen o vrem e i do k je sa m a su d b in a n e izdigne, k ao v i d e l o ^ o j e tre b a d a svetli n a v iso k o m b rd u . N i j e s t a v l j e n d a t u m . N isam p isao n ek o lik o d a n a zb o g neizdržljive glavobolje. P o n e k o lik o m inuti .mi se čini d a mi n ek o lu b an ju čepa n a k o m ad e , i svaki m i p o k re t p ričinjava g rd n e bolove. Z b ilja d a n a s s a m poslednju p aru dao za gips. N e m a d a t u m a . T e k što se s m rač ilo u sobi, pažljivo sam sp u stio zavese, za p alio la m p u i dugo, dugo sam stajao i š u tk e gledao n a d z e m a ljs k u le p o tu svoje tvorevine. D a v ažno je to ; sv e čim s e čovek od nezapam ćenih vre m e n a za n o sio do lu d ila ; sla v a o d u 10. d e c e m b r a . D a li ću um eti sve d a kažem ševlenje, p atrio tizam , d u žn o st, čast, sv e s v e ts k e n a­ što m i se dogodilo n a ć a s ? Sve do sad ne m ogu da slad e sve to m ože d a se ogadi i d o sadi, ali ovo u s h i­ se ra zaberem od te m ase o sećaja koje sam m orao d a ćenje koje sad osećam , ne dosadi n ik a d a 1 P ita m sam preživim . Rečim a s e n e m o ž e - izfcizitl ni stoti deo, ali s e b e : što bi bilo, k ad bi ona b ila ž iv a ? Č ini m i se, ću se ipak potruditi d a ispričam redom . P robudio sam nju bi m o rao nek o d a ubije, u p ra v o ta k o , k ao š to ću se u sre d ponoći, k ao d a m e je neko zovnuo po im enu. je ja za n ekoliko d a n a d a zak o p am u zem lju. Ali do­ tle je o n a sam o m oja, a njena lep o ta p rip a d a sa m o m eni. T o mi se često događa, a k o m e m esec obasja jak o po M oja I Ah k a d ta riječ n e bi b ila o k a lja n a h ilja ­ licu. S va je soba b ila kao prelevena s re b rn asto m zele­ d a m a lju d sk ih želja i p o žu d a 1 M oja je s u d b in a neo­ no m sv etlo šću i činila se sasvim n epoznata, duvarovi bično čudna. Meni je sad trid ese t i p et g o d in a, a ja k ao d a su izrasli i razm akli se n a s tra n u , svi s u pre d ­ sam p o tp u n o izm oren životom . Ali č a k i z a m oje prve m eti izgledali čudno i sum njivo. J a sam n ekim u n u ­ m ladosti, z a m e nisu postojale čari že n s k o g m ilovanja. trašn jim osećajem razum eo d a će se taj čas, b aš u tom M ožda, zbog osobite boležljivosti o rg a n iz m a, nije m i tre n u tk u , deseti događaj od golem e v ažnosti. P ogled n ik a d ni b ila potrebna. Kad su ž e n e izb e g av ale svaki m i je pao n a P siheju. O na je ležala n a podu, telo joj su sre ta j sam nom , je r sam s e odlik o v ao ista k n u to m ob lo že n o m okrim k rp a m a prožm ano bledom svetlošću rugobom , to ne sam o d a nije vređalo m o g sam o lju b lja , činilo se prozračno. M ašinalno sam do k o p ao s te k e i već sam se pre radovao tom e. N ikad n isam zn a o za p riš a o jo j, čisto pokoravajući se tuđem uticaju, p o p ra ­ ženu, nisam znao z a poljupce, ni s tis k iv a n je ru k u , ni vim n e k o lik e lin ije . . . i n a jednom sam v risn u o i z a ­ z a zaljubljene poglede. I eto, s u d b in a , k ao z a d o v o lja­ vajući osećaj pravednosti, p o slala m i je n ajč istiju , n e d r h t a o ; p redam nom je ležala ona ista P sih e ja ko ju vero v atn o veliku sreću, kojoj, d ab o g m e , n išta , slično s a m sa n ja o i div n a slik a koje sam tak o brižljivo n a ­ ne osećaju svi oni koji su s e ok aljali n ečisto m lju b a ­ s to ja o d a se s e tim l Z ar im a u čovečjem jez ik u reči, vlju p re m a ženi. Ali nije to s v e ; ja zn a m , ja oseć am n a č in a d a izrazi o n u b u rn u radost koja se po d ig la u u n ap red da se ovde k riju za m e jo š veće n aslad e , ali m ojoj d u ši I S ad sam sh v atio zašto mi se njeno lice do vrem ena tajnom odevena. Ah 1 S ad s a m sv ršio oblik činilo ta k o p ro sto i poznato. Baš ona je pro to tip bo­ gipsa, i o n a leži bela p re d am n o m d a oči zasene. ža n s tv e n e lep o te i harm onije, kojoj je tež n ja u sađ e n a (Nastaviće se.) 136 �Р Е Ф Е Р А Т И S A Н А Ш КОНГРЕС Инж. Ш ериф Бубић, Пожарсвац Рефераш из иољоиривреде (Н аставак.) С то к а к о ја овдје ж иви потрош и много времена верући се no врлетим а и тр аж е ћ и себи no који з а л огај. И наче je необично скром на; у зи м а з а храну, и з н уж де, и оне б иљ ке, којим се неби ни приближ и л а с т о к а одгојена под бољим животним приликам а. И сто так о , чудна je и и зд рж љ ивост биљ ки к о је овдје расту, к ад су и он ако и зл ож ен е похлепи ст о к е к о ја овдје nače. Ипак су најраш иреније неке аром атич не б и љ к е к оје с т о к а изб јегава, к ао на пр. гљ иве, пелин, кадуљ а. Многе од ових сточари д рж е з а љ ек ови те, n a у случају болести тје р ају стоку на паш у, у којој се о ва кве б иљ ке највиш е п ојављ ују.. И с п а ш и ш т а д р у г е к а т е г о р и ј е п оказују бољ и п ораст биљ ки, a н ал азе се у вишим долинама. У највиш е случајева сл уж е као косанице. Али се и овд је прекине вегетаЦија у љ етн о доба ради суше. И спаш иш та треће к атегр р ц је п оказују већ комп ак т н е површ ине бусена, медитеранске б иљ ке г-убег се, a н а њ и хово мјесто д од азе брдске б иљ ке, оне исте б иљ ке које налазиадо -no брдим а ц ентралне и источне Босне. О во су и спаш иш та у бољем смислу ријечи. З а т о би т р еб ал о њ и м а посветити највећу naw тп , пппије гвега. у стан ови ти тип ове појеnoieп ажH.v њ у, и то ри јеч:вега, диних т р авн и х предјела с об зи ром н а специ* појаву биљ н их скупина; за т и м проводити куЈ покусе с а бољ им травам а, na одабрати и проширити оне к о је се н ајб ољ е п рилагођују там ош њ им зем љ ишним и кли м атски м приликам а. У ч е т в р т у к а т е г о р и ј у , 'к а з а л и смо, у б р аја ју се висински паш њ аци, на којим je биљ на вегет а ц и ја љ ети з ел ен а, али т р аје само к р атко вријеме ради т о г а је р се н ал ази на највећим висинама, изнад п ојаса д рвећа, у субалпинском појасу. Али je и овдје б и љ н а вегетац и ја и зм и јеш ан а са стијенама. И овдје п рема т в р ђ е њ у п о зн ав а о ц а ови х предјела, нерацион ално провођењ е испаш е дало je м а х а многим коровима, који см ањ ују вриједност испаш е. Ипак, пред осталим к атего р и јам а испаш иш та, ал п ск а испаш иш та имају т у в а ж н ост, ш то су љ ети з ел ен а, у доба кад на другим испаш иш ти м а влада биљ н о мртвило. Осим т о г а чисти љ етњ и з р а к п р у ж а угодно боравиш те • стаду. Овој великој голијети, н есташ ици плодне земље, п ридруж ује се још једна р ђ а в а о к олн ост з а пољопривреду херц еговачког и запад но-б ос. К раса: неповољ не кли м атске п рилике — неравно — мјерна разд и о б а об орин а на поједина годиш њ а доба, велике љ етне ж еге. Просјечна годиш њ а м н ож ин а оборина з а 12 метеоролош ких стан и ца овога предјела изно- сила je у деценијуму 1900/1910 1511 mlm, a н ајмањ е С толац 1126 m/m. Дакле ап сол утна м н ож ин а об ори на огромна je, али су оборине н ајвеће у јесењ им и зимским мјесецима, од септем бра до априла, a н ајмањ е у љ етњ е доба, кад а су оборине уп раво од важ ности . И зим ске киш е падају у облику пљ уска, na се велики дио воде и згуби потоцим а и понорима, a и пропустни терен прож дере много воде. И оно влаге ш то з ем љ а з а вријеме киш е упије и зад рж и , б р зо се изгуби, чим наступ е велике жеге. Т а к в а расподјела об орин а об иљ еж је je медитеран ског кли м атског ти п а, децембар добија уви јек виш е оборина, a јуни уви јек м ањ е него ш то би им припдло^при равно — мјерној раздиоби оборина на поједине мјесеце. Дакле, и з овог и зл ага њ а херцеговачког К раса, видимо: природних прилика 1. Да се зем љ и ш т а з а обраду н ал азе у пољима, малим доловима и мјестимице no пристранцима. Да највећи дио херц еговачког К раса з а у з и iajy т. зв. испаш иш та прве к атегори је са м изерном ма^у т ' з в ' |јом међу морем к ам ењ а, гдје je на мјесту 1 једино овца и коза. *3. Испаш иш та и уоп ш те предјели с а бољ ом брдском вегетацијом могу још да и зд р ж е и ск ром није говече. Х е р ц е г о в и н а je п р ем а т о м е у првом реду у п у ћ е н а п р и р о д н и м п р и л и к а м а на с т о ч а р с т в о . С обзи ром на оно ш то смо напријед излож или можемо даљ е закљ у ч и т и д а овдје м ож е још да опстане само оне необично скром н е н аш е домаће ж и вотињ е; с в ак а друга б ољ а p ač a б р зо ће да и зм акне пред њима, да се изроди. Нешто о р а т а р с к о јп р о и з в о д њ и у Х е р ц е г о в и н и . Ми смо к аза л и да je зем љ иш ни п росстор з а р а т ар с к у производњ у врло ограничен. Али ни з а р ат ар с к у производњ у нису у Херцеговини прилике свуда јед н аке. К укуруз з ау зи м а прво мјесто у топлијем медитеранском предјелу, н арочи то у срезовим а љ убуш ком , љ убињ ском и требињ ском . У вишим п олож ајим а јечам долази на п рво мјесто. Зоб се к у л т и ви р а у срезови м а невесињ ском и коњичком. О зи м а р а ж у срезу невесињ ском и љ уб и њ ском. Приноси ж и т а р и ц а минимални су, a том е je свакако у з р о к н е само нерационална к ултура, него и неповољ не кли м атске прилике з а њ ихову в е гет ацнју. 137 �З а херцеговачки К рас имају нарочи то з н ач ењ е оне биљ ке које могу да поднесу већу сушу. З а исхран у стоке к оја je к ак о смо рекли з а највећи дио К раса главно врело сеоске привреде, a к о ја зими ради несташ ице пиће формално гладује, т р е б а к у л тивисати оне пићне биљ ке које подносе сушу. Једн а од так ви х биљ ки јес т л у ц е р н а , a им а још и д ругих бољ их дјетелина, које могу подносити већу сушу. К р у м п и р , који т ак о ђ е подноси суш у доста добро, од највећег je з н а ч е њ а з а исхран у љ удску. Често п ута крумпир je у овим к р ајеви м а врло јеф тин , так о да би могао одлично врло рен таб ил н о послуж и ти и з а исхрану сток е преко зиме. С вак ак о највидније мјесто у биједној биљ ној производњи ниж их к р ајев а Х ерцеговине зау зи м а ју духан и винова лоза. Духан се к улти вира у ср езо ви м а м остарском , љ убуш ком, столачком , љ убињ ском и т реб и њ ск ом . Обради зем љ иш та, ђ уб рењ у и њ ези п освећује се код духан а неш то виш е п аж њ е, али све т о није довољ но. Н арочито не п освећује се н и к а к в а п а ж њ а избору сјемена. П ош то и зб ор сјемена т р а ж и и виш е з н а њ а и виш е п аж њ е , т р е б а л а би д р ж а в а или о б ласн а сам оуп рава д а гф еу зм у Јгу ^ З ад а ћ у н а себе, д а се оснује б ар јед н а сел екунон а 'стан и ца з а д у х а н -у ' Херцеговини. И збором сјем ен а.м огу се постићи к в а ли тати вн о и к в ан ти т ат и в н р највећи и најсигурнији п рин оси,ако се још поред т о г а врш и и зб ор зем љ и ш та, рац ион ал н а об р ад а зем љ и ш т а, ђуб рењ е, њ ега и чувањ е од б олести к оје ш есто п у та наносе веће ш т ете култури духан а. В и н о в а л о з а к у лти ви р а се највиш е у сре: мостарском , зат и м у љ убуш ком , столачком , требињ ском, коњ ич ком и љ убињ ском . Х ерцеговачка вина много су тр аж е н а, али зад њ и х година з ад ес и л а je херц егов ачк е винограде ст р аш н а несрећа: ф ил ок сера у з е л а je т ак в о га м а х а да помоћи нема друге, него тем ељ и то об н ављ ањ е винограда на подлози ам ери кан ск е л о зе . Али т а ј посао тр аж и огромне и зд а т к е и виш е времена, ш то сиромашни херц еговачки виноградар не м ож е д а издрж и. (Ако je игдје на мјесту јеф ти н и дугорочан кредит, т о je овдје). З а н иж е, топл и је к рајеве Херцеговине п р о и з в о д њ а р а н о г в о ћ а и п о в р ћ а т ак о ђер je од ва ж н о с ти , a н арочи то поред ри јека гдје се н а т ап ањ е м о ж е и звести . Т р еб а нарочи то истаћи п роизводњ у а р п аџ и к а, који je ст ек ао и звјестан добар глас и к ао сјем е и к ао производ з а турш ију, која се много ц и јен и у ан гл ик ан ск им зем љ ам а. З а т о тр еб а п осветити н ајв ећ у п аж њ у п роизводњ и арпаџика. и овдје т р е б а п р и сту п и ти и зб о р у сјемена, рационалном ђ уб рењ у и н а т а п а њ у . Р азум н ом употребом умјетних гнојива м ож е се т а к о ђ е р много утиц ати на к в а л и те т и к ва н ти т а т и в н о п овећањ е п рииоса арпаџика, ак о се други услови и спуњ авају. П ош то се арп аџ ик про- 138 изводи с н ајб ољ и м усп јехом поред р и је к а , гдје се м о ж е н ат ап ат и , од з н а ч е њ а je и начи н н ат а п а њ а . H a к р ају , з а с е б н у к р а с к у ск уп и н у с а ч и њ а в а зап ад н о-б осан ск и Крас. З а п а д н о - б о с а н с к и К р а с п р о сти р е се у з д у ж цијеле зап а д н е Б осне и зап а д н е Х ерцеговин е, n a за п р а в о о б у х в а т а т е р и то р и ју з а п а д н о од п р авц а Б. Г р ад и ш ка-Јајц е, идући од Ј а јц а ју го -и ст о ч н о у з д у ж В р б аск е долине п р еко сед л а М ак љ ен п рем а долини Н еретве и н а с т а в љ а се за п а д н о од Н еретве до И мотског. У у ж е м см ислу ријечи з а п а д н о -б о с а н ски К рас не п р ел ази и сточно од п р ав ц а Б и х а ћ -Б у гојно, п ростирући се у гл авном од б и х а ћ ск о г п ољ а Д инарским п л а н и н ам а у з д у ж д ал м а т и н ск е и бос. х ерц . гран и ц е до И м отског. О ва у ж а гр ан и ц а ви ш е о д говара з а к а р а к т е р и сти к у п ољ оп ри вред н и х п ри л и к а. П равац Б и х а ћ Бугојно-ЈУ 1акљен-Неретва дијели м ед и т ер а н ск у к л и м а тс к у сф еру од к он т и н ен та л н е . З а п а д н о од т о г а п р авц а д ец ем бар п о к а з у је већу р ел а ти в н у м н ож и н у об ори н а (м ед итерански у т и ц ај); и сточно од т о г а п р авц а р ел а ти в н а м н о ж и н а об о р и н а редовн о je в ећа У ЈУНУ- Ј у ж н о м едитерански у ти ц ај п о к а з у је се и с об је с т р ан е ри је к е Неретве. П р е м ат о м е зап ад н о-б осан ск и К рас чини јед н у п риродну ц јелину са херц егов ачк и м К расом . С т о г а све он о ш то смо рекли о херц егов. К расу в а ж и и з а зап ад н о-б осан ск и Крас. H a крају, споменућем о још и то , д а м н огобројн о р азн ород о дрвеће и ш ибљ е, мн огобројн е р аз н о -р о д н е ^ и љ к е no свој Босни и Х ерцеговини, д ају одличне >дне услове з а п ч е л а р с т в о у свим н апри јед :нутим подручјима. Социјално-економски услови развитка сеоске привреде у Босни u Херцеговини. Ha п о ч етку овога р е ф е р а т а ми смо к а з а л и да р а з в и т а к пољ опривреде зави си не сам о од п р и р о д н и х него од соц и јалн о-екон ом ски х о к олн ости . T o су р а з н а д руш твен а уређ ењ а, од ко ји х зави си и ско р и ш ћ ав ањ е дан и х природних ен ерги ја з а п о тр е б е човјек а. До недавно наш сељ ак не само ш то je све своје п о требш ти н е производио сам, него je и све своје о б а в е зе п рем а другим м ахом д ава о у н ату р и . А устроУ гарска у п р ав а одвојила нас je од т о г а н ач и н а п роизвод њ е, и звел а нас и з т а к о з в . н ат у р ал н о г госп од ар с тв а у новчано, гдје се не п р о и зв ађ а ју п о тр е б е непосредно, него се производи роб а, п рои звод и се з а т р ж и ш т е, з а новац. Али н ије т о ви ш е он о н аш е ст ар о т р ж и ш т е, т а н аш а чарш и ја, о н а к о ја одређује циЈене наш им п роизводима. Цијене од ређују ве л и к е св јетске пијаце, гдје се з а дан п а за р и виш е, пуно виш е него н а наш им п ијац ам а з а д ес ет година. Н астави ће се. �Г А ЈР Е Т О В ГЛАСНИк Пред арославу 25-годишњице Гајреша у Сарајеву П од и зањ е Г ајрета и ш ирењ е њ егове идеје у Босни и Х ерцеговини, личи на снаж но младињ ањ е једне гран е остарел ог х р а с т а који je већ почео да се суши и труне. T aj х р ас т, негда зелен и сн аж ан, т о je наш ел ем ен ат у Босни и Херлеговини, a т а гр ан а т о je Г ајрет, једино још здраво место на њ егову o p ra н изм у к о је je у стањ у д а га регенериш е и даде му п о л е т а и сн аге з а њ егову будућност. H a наш у срећу, о в а гран а у зи м а све виш е и виш е м аха у регенерацији застар ел о г х р аста. Г ајрет у зи м а све виш е м а х а у народу који, и з дан а у дан, уви ђа д а му он једини м ож е да буде ослонац у њ егову н ап р е тку и сп асењ у. Већ je посвема пропало м иш љ ењ е многих н ерасполож ених према Г ајрету, к ак о у учм ало конзервати вн им , т а к о и у начелн о противничким редовима, д а ће својим радом против Г ајр ета онемогућити д аљ њ е проди рањ е њ егове идеје ' у народу, к ао и њ егова успеш ног деловањ а. Настојан>а ових нерасполож ених спрам Г ајрета п о казу ју из крви и је з и к а и ш то мисли само на њ и хове добро и њ ихов напредак. О ва три главна р азл о га д овољ на су да разви ју код сваког веру у Г ајретов н апредак и да сваком муслиману, свесну т е ш к а п олож аја у ком се н ал азим о, пробуди ж ељ у з а рад и ш и рењ е друш твен е идеје. З а см отру Г ајретова рад а з а народ и н арода з а Г ајрет п руж иће се п рилика прославом 25-тогодиш њ ице Г а јр е т а у С арајеву. Том приликом, муслимани Босне и Херцеговине од рж аће своју велику м анифестацију к ао з н а к свог колтурног ж и в о т а и способности з а савремен ж и во т и њ егове захтеве. Ha х р асту je д акле, н а послетку, ипак п роклијало н ајздравије место и тр еб ал о je д а прође много времена да се увиди да je баш т о место једино н а ком можемо д а обновимо наш е снаге и сачувам о наш оп станак. Одликовање Госа. Ахмед еф. Борића Подпредсједник Главног О дбора Г ајрета, Г. Ахмед еф . Борић, начелник М инистарства Трг. и Индустрије, дан а у дан об рнуте р е з у л та т е шт.о иде у к орист 0дликован je орденом С в. С аве III. степена. овог наш ег јединог ж у л турн ог друШ тва које стрш и Нашем драгом подпредсједнику, заслуж ном и неунад свим ш то смо ми муслимани у Босну и Х ерце— морном раденику Гајретову, срдачно честитам о ово говини дугогодиш њ им напори м а били у стањ у д а високо одликовањ е. створимо, на ч а ст и поуос цаш . ПБосЛава 25- га — ш њ ице Г ајр ета у С арајеву 'к оја ћ е се од ж ати 6., и 8. септем бра, a з а к оју се већ сада чине прип, надамо се д а ће својим величанственим успехом сва ком и зб и ти и з главе ^огуЂ ност д а посумња*« деф инитивно аф и рм исањ е Г ајр ета у наш ем народу, к ао и њ егова даљ њ ег н апред овањ а у свом великом делу н а п о ди зањ у н аш ег елемента. З а ш т о je, и против извесн их горе наведених н ер асп о л о ж ењ а спрам њ егова деловањ а, Г ајрет ипак могао не само да се одрж и, него и д а овако сјајно успе, у з р о к л еж и у свести и вољ и свих Гајретових радн ика, к ао и у п атри отск ом и трезвен ом схватањ у свих он их који Г ајрет п отп ом аж у. У зрок његова у сп ех а л еж и и у времену које з а х т е в а од нас да се повијемо Гајретовим идејам а и да их узмемо као н аш е гесло, и самим тим , ш то су се оне у ствари п о к а з а л е к ао победнице н а свим странам а. Прво, н ац и он ал н а идеја Г ајр ета к оју je рахм етли Осман Ђ и ки ћ постави о к ао п о кретач идеју осталом Гајрет о в у раду међу муслиманима, a које се радници Г ајр ета и дан ас строго п рид рж авају, п остала je Ослобођењ ем идејом победницом. Друго, д а ситније р азл о ге сад и не узим ам о у о б зи р , н ека буде то ш то je већ народ свесрдно п рихвати о т у идеју и ш то je у својим редовима р азв и о рад н а подизањ у Г ајрета, јер сваки други рад био би му бесплодан, a с в ак а д руга н ад ањ а у т о п и ст и ч к а и безнадна. Треће и н ајваж н ије je т о ш то се очи то д о к а за л о да Гајрет свесрдно ради na п оди зањ у свих муслимана наше Ибрахим Даушовић ђ ајсшаријих u најисшрајнијих Гајрешових раденика св ак ак о je г. И брахим Даутовиђ, шк. у п р ави тељ и предсједник Г ајретова пододбора у Би јељ ини, чију ф о то граф ију доносимо у данаш њ ем броју. Рођен je у Би јељ ини 1884. г. Основну и т рговач ку ш колу сирш ио je у родном мјесту, a учи т ељ ск у ш колу у С арајеву. По сврш ет к у учи тељ ск е ш коле, и м ен ован је 1908. учитељ ем при народ. осн. ш коли у В ласеници, гје je остао све до јесени 1919. год., к а д а je премјештен у Kopaj, a након двогодиш љ ег сл у ж б о ва њ а у Корају, био je премјеш тен у родно мјесто Бјељ ину, гдје се и данас к ао учи тељ н ал ази. Kao ђа к у ч и тељ ск е ш коле писао je к р аћ е ствари у облику ц ртица, п рича и т . д. у н еки м дневним и недјелним листовим а, a и у ондаш њ ем листу »Б ехару«. У тим ц рти цам а износио je з а о с т а л о с т м услимана у просвјети. К ад je дош ао к ао уч и т ељ у В ласеницу, 139 �одмах je увидио, да je т у народ б истар и пош тен и да прихваћа радо све ш то je добро, n a je окупи о ом ладину око себе и с њом основао муслиманско омладинско друш тво »Химмет«, сада »Зора« са там бураш ки м збором и књ иж ницом. Ово je омладинско д руш тво касније постало ц ентар, око к о је га се окупило и старо и младо, из чије je средине п о те ка о многи ли јепи подхват. До њ егова дол аска у Власеницу није било у о б и чајно, да муслиманке п охођају ш колу, али к ад je он дош ао и почео тум ач и ти ври једност ш коле, похрлиле су м услиманске дјевојчи це у ш колу к ао пчеле у кош ницу и т о у толикој мјери, д а се je зб о г т о га пораста морао отвори ти још јед ан разр ед . Да би било и сиромаш ним м услим анкам а омогућено, д а п охађају ш колу, и зн ал ази о je средства, да се и њ и м а омогући ш коловањ е. Да се писм еност раш и ри међу стари јим а, одрж ав ао je многе течајеве з а неписмене, n a многи с т а рац има само њ ему да за х в а л и ш то д ан ас ч и т а н о -' вине и пише писма. О собито се з а л а г а о з а ш и рењ е идеје »О свитањ а« добр. д р у ш тва м услим анки у С арајеву, т е je, гдје год се*-пружила п рил ика, ради о з а т о друш тво. О вај њ егов рад у народу н ије о с т а о н еза п а ж ен од ви ш их ш к олски х власти, з ^ т о je већ no тр ећ о ј години сл уж б е именован уп р ави те љ е м ш к о л е у В д а н ј сеници. 0 Ч , \ По О слобођењ у биран je ч л а н а н аро, је ћ а у Власеници, т е ‘j e у д р у ш тву са т а д а | власеничким кадијом Смаил Ф. Ју су ф х о џ и ћ е м , к ао чланом народног ви јећа у В ласеници много учи ни о на слози и б ратству једн окрвн е б раће С р б а п равославних и муслимана. З а »Гајрет« ради г. Даутовић ,о д 1908. године, н екад у својству повјерен ика, a некад у св ојств у предсједника пододбора. У Бијељини je п редсједником пододбора од 1923. године. Од к ад а je учи тељ ради и з а с т у п а то , д а наш ој м услиманки т р еб а дати ш колу. З а т о је о н а к о и н агони о у В ласеници м услиманке у школу. Кад je д о ш ао у Бијељ ину, први je дао своју кћер у ги м нази ју, a к ад сврш и гим назију, мислио je да je даде н а д аљ њ е н ау к е , д а није судбина другачије одредила, т е при св р ш е т к у ш ес то га р а з р е д а гимназије оде у срећу, у д ад е се. Г. Д аутовић je ти х и народни раденик, к оји н ем а о б и ч а ја д а свој рад реклам иш е и д а га истиче, ал и су з а т о , к а д а се све сабере, резу л та т и њ е го ва р а д а в ел и к и . У св ак ом послу je миран, савјестан и у с т р а ја н и об ав љ а га с највећом љ убављ у. Јо ш у ви јек j e у д об ром з д р а в љ у и сн ази, na ће моћи и н ад аљ е р а з в и ја т и рад з а д обро свога н арода и н аш ег Г ајр ета. Г. Д аутовић м о ж е д а послужи примјером многим својим к олегам а, јер кад а би се сви к ао он 140 одуж ивали своме роду, гледали бисмо ведра чела у наш у будућнот. Овом вриједном н ародном рад ен и ку, ж ели м о д обро здрављ е, a њ егов плем енити рад з н а ћ е се цијенити и п ош товати . Гајретова забава u оснутак Гајрешова иододбора у Варешу Како je у прошлом броју »Гајрета« споменуто, Повјереник Гајрета у Варешу узео je иницијативу, да се о Рамазан-Бајраму приреди у Варешу Гајретова забава. Овај потхват прихватили су објеручке сва гг. одборници и остали чланови Муслиманске читаонице, na je сав рад око забаве био сконцентрисан у овој нашој културној установи. Припремање и извођење позоришног комада Нушићевог »Хаџи Лоје«, сакупљање ствари за томболу, сакупљање прилога за Бифе и сав остали рад био je у рукама чланова споменуте читаонице. Сви су се натјецали, да припомогну што бољем успјеху ове прве Гајретове јавне приредбе у Варешу. Добро организована, ова забава je испала као једна од најуспјелијих у Варешу и у норалном и у материјалном погледу. Програм je изведен врло лијепо и публика je задовољена. Посјета je била одлична, a нарочито ваља истаћи, да су ову забаву посјетили сви варешки муслимани, многи тежаци из окалице, a дошао je и лијеп број гостију из Сарајева, Високог и Брезе Главни одбор Гајрета заступали су гг. Мујага Сарајлић и Алија Хромић из Сарајева. Kao чист приход ове забаве предата je Гајрету сума од 15.000 Дин. -Међу прилозима истиче се нарочито дар Његовог Величанства Краља Александра у суми од 3000 Дин. Сутрадан no забави, на позив Гајретова повјереника сакупил купили су се пријатељи Гајрета у Муслиманској читаоосновали Гајретов Пододбор у који улазе ова rr.: предсједник: Дервиш Плевљак; тајник: Шаћир Хаџихалиловић; благајник: Хамдија Карамехић; 1. ревизор и као подпредсједник: Мухамед Салетовић; II. ревизор: Адем еф. Имамовић.* Одборници без функције гг. Узеир Хоџић, Алијага Мулић, Рагиб еф. Казаферовић и Мујага Хасаги^. Нови Пододбор Гајрета везан je дужношћу, да изрази нарочиту благодарност свима онима, који припомогоше онако одличном моралном и материјалном успјеху горње забаве. Понаособ je благодаран Муслиманској читаоници и свим њезиним члановима на пуној потпори; цијењеним породицама и појединцима који дароваше прилоге за томболу и бифе, a нарочито муслиманским дјевојкама, које су прилозима својих ручних радова обогатиле томболу; госпођама и господи који су уложили много труда радом код касе и смјештају гостију; око распродаје бифе-а, коријандола, карти за томболу и шаљиву пошту; Српској читаоници и књижници на бесплатно уступљеним простаријама з а ову забаву; Хрватском пјевачком друштву »Звијезди« на уступљеном тамбурашком збору, столицама и осталим стварима све бесплатно и Хрватском католичком »Орлу« на бесплатно уступљеној глазби. Ha концу нека je хвала свима посјетиоцима ове забаве и дароватељима прилога у новцу, који су били обилни, Послије Гајретове забаве у Мостару, забава Гајретова уВарешу јест најуспјелија Гајретова забава ове године у провинцији. Успјех ове забаве тим je већи, што je она приређена у једном малом мјесту и што je ово прва Гајретова забава у овом мјесту. Идеја Гајретова почела je, како се види, да крчи путеве и у најмања и најзабитнија мјеста широм Босне и Херцеговине. T a идеја, полако али сигурно, освојила je градове и вароши, a сада осваја и она најмања мјеста. A Гајрет и нетражи друго. To je и најбоља сатисфакција његовом рзду. �Нашем новом пододбору у Варешу, на челу са њсговим пожртвовним и агилним предсједником, Главни одбор топло захваљује на успјешном раду и честита му овако вглики успјех Главни одбор je увјерен у плодан рад новооснованог пододбора, јер личности, које су изабране, пружају најбољу гаранцију за то. Гајретова забава у Кљ учу Повјереништво »Гајрета« у Кључу са својим сарадницима и члановима Гајрета, припремило je Гајретову забаву, која je одржана на 24. марта други дан Бајрама, a 25. марта читав je програм поновљен на женској забави, чији смо успјех регистровали и у прошлом броју нашег листа»Гајрета«. И ако није било нимало сумње у успјех забаве ипак je он како у моралном, тако и у материјалном поглсду пријатеље »Гајрета« угодно изненадио. Забава je дала чист приход 5.120'50 Дин те je то највиши приход, који je од Ослобођења до данас једна забава у Кључу показала. У моралном погледу, што нас je највише задовољило, забава je чисто бриљирала. Обје просторије основне школе биле су дупком пуне нашег свијета из мјеста и сел&. Нема села у овом срезу, a да није било заступано на овој забави, na бидо je из једних села и no 30 особа. Дивно je било погледати оно шаренило нашег свијета^а нарочито je то годило пријатељима »Гајрета«, ј е р ј а ј с в'и ј е .т » к у п и л а и д ej a, к о ј у » Г а ј р е т « с т а л н о и *-ср!гу.рно о с т в а р у ј е . Иза поздравног говора, повјереник Гајрета je одржао предавање о раду Гајрета од од^утка његова до данас, те о раду у будуће, које je пртпуцо задовољило, јер се je no свршетку програма у пој&кним скупинама нашег свијета претресао рад Гајрета и његове добре стране. Шалу из народног живота »Орден« пратили су наши тежаци са великим интересовањем и врло су били задовољни. Приређивачи су нарочито ради наших тежака ту шалу одабрали, знајући, да ће их то задовољити, јер обрађује догађај из сеоског живота. Дилетанти су приказали комад на свеопће задовољство. Овдје истичемо нарочито сусретљивост гђа: Спахалић и Милић, те госпођице Мајданџић, коју су се истакле примањем улога, a гђа Спахалић и у распродаји бифеа, те им се овим путем нарочито захваљујемо, као и господину Светозару Мишићу, економу у овд. срес. болници, те господину Ивану Томасу, учитељу, који je на нашу молбу најприправније увјежбао и на забави равнао са тамбурашким збором Муслиманске читаонице. Не можемо пропустити, a да не истакнемо велику пожртвовност и агилност у приредби ове забаве нашег у сваком погледу хвале в р и ј е д н о г у ч и т е љ а г. С у л е ј м а н а Б a д и ћ a. Он je потпуно схватио свој позив као учитељ, не ограничивши се само на просвјетни рад с малишанима, већ се баца и на културни рад у народу. Чим je овдје дошао као учител>, интересирао се je за сва наша културна друштва, a нарочито за Гајрет и одмах се je одазвао молби повјереника за приредбу забаве, те неуморно сво вријеме око приређивања забаве радио, пробама равнао и младеж бодрио на рад. Нарочито нам je упало у очи, да старјешина основне школе г. Балорда не дође на забаву, и ако му je стан у школи, у чијим просторијама се je забава приређивала. Забава би још успјелија била, да су нам биле просторије мало згодније. У нашем мјесту имају наша браћа суграђани православне вјере свој »Дом«, власништво Црквене општине, гдје имају салу и бину само за забаве. Ми смо писмено замолили те просторије само за дан забаве, али нас je одбор те општине одбио, мотивишући да je у њих црквени пост, и да се у њиховом дому ne смнју у том времсну никакве забаве давати, да се то коси са »Црквеним Каноном«. Али на молбу дозволио нам je Просвјетни Инспекторат у Бихаћу просторије у овдашњој Нар. основној школи, на чсм му се овом приликом најл>епше захваљујемо. Ми смо организовали и играње томбопе за вријеме рамазана у овдашњој кавани г. Ахмеда Ранка, na и ако смо већ 11. дан рамазана почели тим, ипак je био чист приход у корист Гајрета 2.019‘50 Дин. Тако je Гајрет из ове наше касабице примио чистих 7.140—-Дин. Истичемо, да се ми трудимо и да ћемо се трудити да се Гајретова акција пренесе у најшире народне слојеве, a да je то оствариво, показује се овдје код нас, a п о к а з а ћ е с е ј о ш б о љ е у б у д у ћ е , ј е р ми д о б р о з н а м о , д а оно шт о се мора, н иј е т ешк о , a да се з а Г а ј р е т м о р а р а д ит и , т о ј е у в ј е р е њ е к од нас ве ћ потпуно сазрело. У раду за наш напредак и спас не познајемо више: »Не могу и не треба«. Весела срца прихвитили смо нашу ријеч водиљу: » Р а д н а р о д а з а Г а ј р е т , a Г а ј р е т а 3 a н a р о д 1« Повјереник Гајрета, Осман Бегановић, шер. судац. Најбољи примјер за успјешан рад Гајретов и у мањим срезовима као и међу нашим сељаштвом, пружа нам Кључ и људи из тога мјеста. И ако je неродица и суша прошлог љета веома осјетно дјеловала на привредни живот тамошњег нашег свијета, ипак су се са добром вољом и истрајним радом нашег повјереника и људи, који схваћају и увиђају благодати Гајретова рада, морали показати овако велики успјеси Гајретове забаве у Кључу, како морални тако и материјални. Главни одбор Гајрета срдачно захваљује како своме повјеренику, тако и свима онима који га потпомогоше и ову забаву својим присуством увеличаше. Скуаштина u избор пододбора Гајреша у Грачаници Исламска Читаоница у Грачаници, no овлаштењу Главног Одбора Гајрета, сазвала je на дан 8. априла о. г. скупштину чланова и пријатеља Гајрета у сврху избора Гајретова пододбора. Скупштину je отворио предсједник читаонице г. Ибрахим Мехинагић, те je у духу дописа Главног Одбора одржао поздравни говор, образложивши идеје Гајрета. Ha предлог г. Мехинагића, да неко састави и предложи листу пододбора, јавља се за ријеч r. Абдурахман Мулабећировић, који предлаже слиједећу листу: # з а о д б о р н и к е гг.: Хасан еф. Кадић, Хифзага Хифзефендић, Ибрахим Мехинагић, Фадил Рустемовић, Лутво Муфтић; з а з а м ј е н и к е rr.: Ибрахимага Халилбеговић, Ћакилага Хаџисулејмановић и Абдурахман Мулабећировић. Након краће дискусије предња листа примљена je једногласно. Прочитан je, затим допис Гл. Одбора, који je затражио, да му се доставе извјесни извјештаји и пошто je ријешено да се томе удовољи, скупштину je предсједник закључио. Дана 11. априла о. г. новоизабрани пододбор одржао je своју прву сједницу, на којој се конституисао како слиједи: предсједник г. Ибрахим Мехинагић, шер. вјежб.; тајник г. Хифзо Хифзиефендић, трговац; благајник г. Фадил Рустемовић, грунтовничар; I. ревизор г. Хасан еф. Кадић, шер. судац; 11. ревизор г. Лутво Муфтић, апотекар. Надајући се да .ће нови пододбор уложити све силе како би рад Гајретов што јаче развио и што боље резултате получио, Главни Одбор поздразља свој пододбор. 141 �Друштво Гајрет, од почетка свога дјеловања, сматрало je најнужнијим у своме раду, да школује нашу омладину, да спреми интелигенцију, без које се ниједан народ не може Друштво Гајрет, како Jt позиато узлржаје своје интер- назвати савремсним нити спремним за модерну утакмицу у нате и то у С араје.у: мушки и женски, те Шегртски До»; жиЕоту. Данас, након 25 година Гајретова рада и опстанка, затим ивтервате у Тузли, Мостару, Вихаку и Фони. Од ми имамо довољан број интелигенције и ми би могли бити шест бос. херц. области, у четири од њих лостоје Гајратови с тим бројем потпуно задовољни, само ако би т а интелиинтерватв. Још преостаје да се отворв ГаЈретов ивтерват генција схваћала исправно своје дужности. Зато je потребно у Бањалуци и Травнику na да свака област буде задово- да Гајрет свој будући рад усмјери и у правцу привредног и социјалног придизања муслимана и да тај рад врши са љена. у Бањалуии постајао je Гајрстов мушки интернат, који истим успјесима као што je досада припрсмао интелигенцију je прије 4 године укинут из више разлога који су тада по- муслиманску. стојали. Питомци тога интерната примљени су том прилиГајретове женске школе за ћилимарство, модни салони ком у остале постојеће Гајретове интернате. за шивање, кројење и вез, јесу најприкладније установе за Главни Одбор Гајрета, водећи рачуна о насталом рас- оспособљење незбринутог нашег женскиња и материјалио положењу за Гајрет у читавој бањалучкој области као и обезбеђење његово. о резултатима рада за Гајрет у појединим мјестима ове Раденици Гајретови у пододбору Гајрета у Плевљу, области. који су се показали у задње доба, вољан je да видећи резултате рада Гајретове занатске школе з а ћилиприступи идућих школских ферија и отварању Г а ј р е т о в а марство у Новом Пазару и схваћајући интенције Главног ж е н с к о г конвикта у Бањалуци. Одбора Гајрета, дошли су такође на идеју оснивања исте Има још један моменат, који je утицао на одлуку Гл. школе у Плевљу. Раденици Гајретови у Плевљу, већ су израОдбора, да васпостави идуће шк. године у Бгњалуци Гај- дили план за остварење женске Гајретове ћилимарске школе ретов женски Конвикт. Питомцн Гајретови a нарочито у свом мјесту. Нашли су врло прикладне просторије, подупитомце из бањалучке и бихаћке области убрајају^се у зели су акцију и у народу за популарисање ове школе и најбољу и најталентованију Гајретову омладкну. To ^наЧи за њено материјално обезбјеђење. Према саопштењу, које да се у овим областима може наћи још нових талената, смо добили из Плеваља, у ову школу биће уписано 100 само им треба омогу^ити, ч: материјалне СЈране, њихово муслиманске женске дјеце. Многи богатији тежаци муслиобразовање. мани из околине Плеваља, обећали су издашну помоћ школи Гл. Одбор ступио je, у сврху бве. 'своје намисли, у везу__ у вуни, a околина плеваљска позната je у сточарству. са својим пријатељима и раденицима из наше Крајине. ЗаГлавни Одбор Гајрета у принципу je одобрио отварање сада се ради о томе, да се у Бањалуци припреми Гајретова ове школе и спреман je, за почетак рада њеног, и материзабава, на коју би отишли и делегати Гл. Одбора. Том јШ*-:" јално je помоћи. Предсједник Главног Одбора r. инж. Хајдар ликом нашле би се просторије за интернат и утаначиле Чекро отпутоваће у ову сврху, no позиву пододбора, у би се остале припреме за отварање интерната са пододбо:вл>е, гдје ће утаначити с тамошњим радгницима Гајрета ром Гајрета, који би се т^да. основао. Јтребне припреме, јер се школа има отворити у што Гл. Одбор je увјерен, да ће ову намисао његову поду- краћем времену. пријети и са одушевљењем прихватити csa Крајина, која Како се види, рад нашег друштва развија се убрзано ће се за то знати достојно одужити нашем Гајрету. у свима правцима рада за народ, na зато и народ, схваТако ће Гајрет ускоро остварити и ову своју намисао ћајући улогу Гајрета у прогресу муслимана и цијенећи na ће остати још једино Травник, гдј^ ће се такође морати његову племениту улогу, и прилази с љубављу Гајрету, јер од стране Гајрета нешто учинити. Већ je сазрела намисао само од Гајретова рада, ишчекује свој спас. ито ће Гајрет и тамо учинити, али о томе ће бити говора другом приликом. Повјереник Гајрета у Зворнику Пред оснушком Гајрстова Ж е н с т К от ит а у Бањалуци Акција за оснивање Гајретове ћилимарске ш коле у П левљ у У једном од прошлих бројева нашег листа било je говора о раду и успјесима Гајретове занатске Школе за Ћилимарство, основане прије 4 године у Новом Пазару. T om приликом указали смо на резултате плодоносног и корисног Гајретова рада путем ове школе, која може да послужи нашем сиромашном и заосталом женскињу као једно од средстава у данашњој тешкој борби за опстанак. Исто тако указали смо тада на потребу оснивања што већег броја овакових и сличних школа и радионица у свима крајевима наше Отаџбине, гдје живе муслимани наше крви и језика, да бисмо на тај начин дали могућности привређивања и оном дијелу муслимана, који je досада био потпуно неактиван у народној привреди - нашем женскињу. A тај рад, упослење и упућивање на поштено привређивање досада неактивних и потпуно пасивних радних снага у народној привреди, чија je егзистенција потпуно угрожена, тај рад постао je данас важнијим и хитнијим од сваког другог рада. Економска биједа, којаје захватила задњих година у главном све слојеве, пријети да збрише с лица земље у првом реду онај незбринути дио нашег народа и оне који су неспремни и неупућени да узму учешћа у тешкој борби за опстанак. 142 Г. Ибрахим еф. Шехић послао je Гајрету своту од Дин 918'— као сакупљене чланарине и сергије, Ове сергије сакупише слиједећи: Исмет Шехић и Алија Гемић, ђаци Дин 72'—; Шефкија Мујезиновић и Хаџић Ахмет, ђаци Дин 60’—; Шемсудин Љубовић и Ахмед Мулалић, ђаци Дин 22 — ; Абдулах Чакловица, ђак Дин 27' —; Ибрахим Насуповић, имам из Калесија Дин30‘—; СејфоСуљкановић, имам Рајинци Дин 60— ; Салих Хоџић, имам Булатовци Дин 15’—; Мула Смајил Мехмедовић, имам Кусоње Дин 15*—; X. Мумин Ахметовић, имам Међиђа Днн 10*—; Сафет Софтић, имам Скочић Дин 30 —; X. Сулејман Икановић, имам Теочак Дин 25*—; Али Ризах Даутовић, тргов. Витиница Дин 30’—; Мула Решид Решидовић, имам Теочак Дин 30-—; Мула Реџо Реџић, имам Каменица Дин 30 — и МулаРеџо Мехмедовић, имам Кула Град Дин 15*—. Повјеренику, сакупљачима као и дароватељима нека je топла хвала и живјели. Д арови Гајрета Од пријатеља и раденика Гајретових који, за вријеме прошлог Рамазана, обећаше да ће међу својим знанцима и пријатељима сакупити прилоге за питомице и питомце Гајрета, дароваше: »Дрина« д. д. Дин. 300; г. Мурат Шеховић Дин. 500; г. Хасанага Зубчевић Дин.2165. Укупно Дин. 2965. �Г. Ранко МиловаковиК, трговац Cap„jt .„ , , 00 кг. купуса иушком и женском интернату. 3 у Главнн Одбор Гајрета захваљује како даро.аошша тако и сакупљачу ових прилога г. Алији Хромику, инспектору ГаЈретових интерната. У Г, Садик Садиковић Гајрету Чувени народни лекар г. Садик еф. Садиковић послао je и овом приликом Гајрету своту од Дин 580 - , на чему му се најсрдачније захваљује. П рослава Гајретове 25-годишњице Главни Одбор Гајрета упутио je свима друштвеним пододборима и повјереницима циркулар следећег садржајаИзвјештавају се сви друштвени пододбори и повјереници, да ће се одржати прослава Гајретове 25-годишњице У Сарајеву на дане 6., 7. и 8. септембра ове године. Програм Гајретове прославе у Сарајеву накнадно ће се саопштити, a и о току самих припрема Главни Одбор ће извјештавати све своје пододборе и повјеренике. Гајретове прославе у провинцији, које ће приређивати пододбори и повјереници, према закључку сједнице Главног Одбора од 16. о. мј. могу се одржавати прије као и послиј*. прославе у Сарајеву, с тим да те прославе буду велике културне манифестације, доличне Гајоету и резу^татима његова досадањег рада. Како су неколика ^друштвена рододб'ора фиксирали датуме прослава у њцховим мјесрима и затражили мишљење Гл. Одбора у погледу само|> програма тих прослава и реда, којим ће се поједине тачке програма изврд гги Главни Одбор Гајрета на сједнијш од 16. о. мј. претресајући ово питање, закључио je да.се рвима друштвеним пододборима и повјереницима достађи слиједећи програм прослава: 1. Свечана сједница пододбора у доличним прортбрвјама, на којој предсједник поздравља госте, предлаже и чита поздравну депешу Његћвом Величанству Краљу тору Гајрета Њег. Краљ. Височанству Престолонасљеднику Петру, a затим наставља говор (предавањг) о Гајрету и о успјесима његова досадањег рада. 2. Послије свечане сједнице манифестације (опходња) no граду у поворци, према утврђеном програму. У поворци судјелују no могућности најприје коњаници у старинској ношњи, затим приређивачки одбор и представници војних, грађанских и духовних власти, музика, соколи и гости са стране, мјесна друштва, те сељаштво и грађанство. Обходња градом завршиће се на згодном мјесту, гдје ће се одржати краћи говор о Гајрету и тиме ће се ова тачка програма завршити. 3. Иза поднс намаза у највећој мјесној џамији, дова умрлим члановима Гајрета као и другим заслужним умрлим културним раденицима муслиманима. 4 Послије подне: Народна свечаност (теферич) на отвореном простору, a евентуално још која тачка, која одговара мјесним приликама као на np. откривање споменплоче којем заслужнои културном раденику, трке и томе слично. 5. У колико која од тачака под 4. не би се предвидјела, онда приредите на вечер свечану забаву. У већим мјестима може се предвидјети и банкет, с тим да трошкови око банкета не падају на Гајрет. Ово су у главном тачке, које треба да се предвиде у програму Гајретових прослава у провинцији. Пододбори, међутим, могу овом програму, према локалним приликама, додати још коју тачку, с тим да те тачке не би крњиле карактер Г а ј р е т о в е п р о с л а в е . Да би се горњи програм могао извести, потребно je упутити писмене позиве свима мјесним установама и угледним грађанима без разлике на вјеру и личностима у оближњим 1 7 МЈестима, a у првом реду треба упутити позив Протектору Гајрета Њ. Kp. Вис. Престолонасљеднику Петру. Позиви се могу слати и другим установама и личностима, које са симпатијама прате рад Гајрета и уопште културни рад међу муслиманима. Сви друштвени пододбори и повјереници треба да штампају у врху позива на прославу: Под Највишом Зашшишом Његовог Краљ. Височансшва Пресшолонасљедника Пешра Гај рет, друштво за културно и економско подизање муслимана Пододбор (повјереник) у_________________________________ Пододборима и повјереницима се ставља на срце да строго воде рачуна d томе да ири извођењу саме прославе не би дошле до изражаја ма какве политичке или друге тенденције, које би окрњиле интересе Гајретаи његовеидеје. Све Гајретове прославе треба да буду праве културне манифестације, којима треба да се манифестује наша воља и способност за културна стварања. Поред моралне користи, које се ишчекују од прослава, пододбори,Сповјереници) ће без сумње настојати да оне донесу и материјалне користи Гајрету. У мањим и забитнијим мјестима, гдје није могуће извести и припремити овакав програм Гајретове прославе, може се приредити само свечана Гајретова забава, на којој ће се као прва тачка програма одржати предавање о раду Гајрета у току првих 25 година његова опстанка. To предавање je Главни Одбор већ упутио многим пододборимв и повјереницима, a који га нису добили, могу га затражити од Главног Одбора. Али у мањим мјестима треба подузети .^веће припреме и ангажовати што више људи из њихових мјеста за саме припреме. И ова мјеста треба да упуте позив Протектору Гајрета Њег. Краљ. Вис. Престолонасљеднику етру. Коначно се умољавају сви пододбори и повјереници, да приликом приредбе сваке Гајретове забаве упуте позив и Протектору Гајрета и да то ни у којем случају не изоставе. З а Главни Одбор Гајрета: Предсједник: Тајник: Инс. Хајдар Чекро, с. р. Хамид Кукић, с. р. И Гајретова саоменица Према закључку сједнице Гл. 0 . Г. прослава Гајретове 25-год. у Сарајеву одржаће се на дане 6., 7. и 8. септембра о. г. Приликом ове прославе изаћи ће из штампе »Споменица« о Гајретовом 25-год. раду. T a Споменица штампаће се у више хиљада примјерака, a садржаваће преко стотину страница, гдје ће се исцрпно изнијети сав досадањи рад Гајретов, a паралелно с тиме и сва остала културна настојања муслимана назад од стотину година. У тој Споменици изаћи ће према закључку Гл. 0 . поред осталих и фотографије свих данашњих Гајретових пододбора и повјереника као и заслужних чланова Гајрета. Ha основу горњег закључка, умољавају се сви друштвени пододбори и повјереници, да пошаљу Главном Одбору што прије, a најдаље до 15. маја о. г. своје фотографије и то пододбори заједнички (у групи) као и да доставе фотографије врло заслужних чланова Гајрета, који су то заслужили својим дугогодишњим радом и приврженошћу према Гајрету. Поред фотографија, умољавају се сви пододбори и повјереници, да доставе Гл. Одбору историјат оснутка првог пододбора и повјереништва у свом мјесту, рад садањег пододбора односно повјереништва као и његов будући програм Гајретова рада. У истом извјештају треба обиљежити у колико je пододбор (повјереник) утјецао и на остали културни рад међу муслиманима (аналфабетски и други 143 �течајеви и т. д.). У том извјсштају може се унијети уопће све што пододбори (повјереници) нађу за сходно. Када приспију сни ти извјештаји и фотографије Главни Одбор he приступити дефинитивној редакцији тих извјештаја и приредити их за штампање у »Споменици«. Жеља je Главног Одбора, да »Споменица* Гајретова буде исцрпан преглед несамо рада Гајретова него и свих културних акција међу муслиманима и да та »Споменицас буде огледало нас муслимана, с којим ћемо се моћи подичити и које ћемо оставити нашим познијим покољењима за примјер и њихов будући рад. Поред тога жеља je Главног Одбора, да се у тој »Споменици« заслужним Гајретовим раденицима даде достојно мјесто у историји културног рада међу муслиманима, које су они заслужили. Овом приликом апелујемо на све пододборе и повјеренике Гајрета, да настоје у што краћем времену несамо још јаче оживјети рад свој за Гајрет него и оживјети рад за Гајрет у оближњим мјестима, како би се и раденицима из тих мјеста дало мјеста у Гајретовој Споменици. Моле се сви пододбори и повјереници да горњем раду одмах приступе, како би нам могли благовремено доставити све наведено. З а Главни Одбор Гајрета: Предсједник: Тајник: , Инг. Хајдар Чскро, с. р. Хамид Џукић, с. р. Нове Гајрстове простОријс и^осш вањ е „Гајретова К луба“ Теферич ће се одржати у недељу 13. маја ове године. У сврху припремања овог теферича, за који век сад влада велико кнтерссовање ксд нашег грађанства, одржакс се шири састанак радника и пријатеља Гајрета у новим Гајретовим просторијама, у Деспића ул. бр. 8, II. кат, насупрот »Хотел Европе«. Паж ња аододборима u повјереиицима Умољавају се сви пододбори и повјереници којима су у току овог мјесеца отпослане окружнице којима je Главни Одбор тражио да му се доставе разни извјештаји, у погледу Гајретове прославе у Сарајеву, да доставе поменуте извјештаје. Истодобно се умољавају пододбори и повјереници да пошаљу сав новац, који се код њих налази, као и обрачун 0 приходима и расходима, с тим да се наведе за сваку поједину своту од чег она потјече. како би се правилно могла да прокњижи у књигама Главног Одбора. Сскција за аривредни програм Ha једној од посљедњих сједница, Главни Одбор изабрао je између својих чланова нарочиту секцију којој je стављена у дужност да изради привредни програм буду^ег Гајретова рада. 0 раду и правцу рада ове секције, извијестићемо пријатељ е Ј а јд е т а у једном од слиједећих бројева. Истој секцији стављено je у дужност да у што краћем времену учини све потребне припреме за отварање Гајретова модног, као и фризерског салона. А кција за иодизање Гајретова Д ома Од 1. м аја о. r., Гајрет п р е с з љ а в а у св о је нове просторије, Д еспића ул. бр, 8 , IL кат, н асупрот »Хотел Европи«. Нове Гајретове прбсторије одговараће потпуно потребама друштва и Гајрет, овом приликом, биће у могућносги да оствари једну своју давну жељу, a та je да оснује »Гајретов Клуб«. З а оснивање овог клуба осећала се одавно потреба, из разлога што јачегучешћаГајретових пријатеља у раду и напретку друштва. Оснивањем »Гајретова Клуба« у веома укусним и удобним просторијама, омогућиће се чести састанци ових Гајретових пријатеља који ће у питањима давања инцијативе у даљњем друштвеном раду имати своју реч и тим помоћи Гајретове раднике, као и Главни Одбор, који су једини водили бригу о овим питањима. Посљедњу годину дана, много се говорило међу пријатељима Гајрета, као и међу самим члановима Главног Одбора, о акцији око подизања Гајретова Дома. Најпре се претпостављало да ће Вакуф изаћи у сусрет Гајрету и уступити му погодно земљиште, у центру града, за изградњу његова Дома. Међутим, не наилазећи на разумевање и сусрет од стране Вакуфа, Главни Одбор се дефинитивно одлучио да сам Гајрет купи земљиште у центру Сарајева, или пак једну готову пилату. У ту сврху изабрана je нарочита секција и на једној од прошлих седница поверен joj je рад око куповања земљишта, или палате. Нови Гајрешов аовјереник Pod gornjim naslovom sarajevski književnici osnovali su društvo sa svrhom d a omoguće izdavanje i rasturanje svojih dela. Društvo je ovih dana primilo pravila i izabralo odbor. Odbor je sastavljen ovako: predsednik Milan Čurčić; potpredsednik Borivoje Jevtić; sekretar Jakša Kušan; blagajnik Marko Marković; arhivar Verka Škurla-Ilijić. Kao svoju prvu ediciju društvo će izdati knjigu pripovedaka savremenih pripovedača iz Bosne, uz pomoć kulturnog društva Prosvete. Radi te pomoći društvo je, na svojoj posljednjoj sjednici, izabralo Prosvetu za svoga dobrotvora. U ovoj prvoj knjizi biće štam pane pripovetke: Andrića, Ćurćića, Đokića, Hume, Ilijićeve, R. Jovanovića, Jevtića, Kikića, Kušana, Markovića, Muradbegovića, Nevesinjskog, Palavestre 1 Samokovlije. Knjiga će biti lepo opremljena krokijima autora koje će izraditi naši slikari. Г. Теовфик Шехић, учитељ примио се дужности Гајретова повјереника у Бос. Пгтровцу. Желимо му много успеха у његову раду. Гајрстове забаве о Ђурђев-дану У последњем часу смо извјештени да ће се Гајретове забаве о Ђурђевдану одржати и то: У знак прославе 25-годишњице Гајретова рада, пододбор Гајрета у Дервенти приредиће велики народни теферич. Осим тог, пододбор Гајрета у Тузли одржаће истог дана заједничку забаву са мјесним друштвом »Добротвор«. У Вишеграду, откако се реорганизовао стари пододбор a изабран за предсједника г. Хасан еф. Хаџихалиловић, шериатски судац, рад Гајрета кренуо je пуном паром. И овај наш пододбор приредиће забаву на Ђурђевдан. Гајрет ов годишњи шеферич Гајретови годишњи теферичи познати су као најуспјелији у Сарајеву. Они су увијек односили рекорд с обзиром на посјету и весело забављање. Зато смо увјерења да ће и овогодишњи Гајретов теферич бити најуспјелији. Ha програму су разне атракције и народне игре. Свираће војна музика. 144 К Њ И Ж Е В Н И О ГЛАСИ Grupa K njiževnika Sarajevo H O BE КЊ И ГЕ V. Massuka: Одблесци у води. Мићун М. Павичевић: Црногорци у аричама u анегдошама, издање књижаре С. Б. Цвијановића. Милан Шевић: О нашим људима великим ималим. Иво Хорват: Ријечи Срца. Мирза Сафвет: Трофанда, II. издање. Издање Књижаре »Поглед«, Сарајево.____________ ШТАМПАРИЈА ПРОСВЕТА, САРАЈЕВО. �ZA BOSNU 1 HERCEGOVINU C entrala: Sarajevo S jedište Direkcije, Beograd F ilijale: Brčko i Novi Sad Med. Univ. Papirnica | Hamdija Kopeić j Sarajevo, Strosmajerova ul. — Telefon 619 preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala i | 1 $ I Ш Т А М П А Р И ЈА И з р ађ уј е разноврсне банковне, трговачке и индустријске тисканице у бојама као: дионице, уложне књижице, чекове, дипломе и т. д., те разна стручна дела, календаре и остала издања солидно, брзо и no умерено} цени. Властита књиговезница израђује све врсте трговачких књига и протокола, као и разне галантеријске и картонашке послове no мери и нацрту. specijalista zubni liječnik SA R A JEV O , Jeftanovića ulica broji. O rdinira s v a k i m d a n o 'm j o d 9— 12 sati prije podne | i o d 2—6 sati poslije podne i 1 ПРОСВЕТА, ШТАМПАРСКО - ИЗДАВАЧКИ ЗАВОД I №ТШ llllllfflt S V A K I M U S L IM A N T R E B A O A K U P U JE 1 I SAMO i G A JR E T O V C IG A R P A P ffl jer kvalitetom nadmaiuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „бзјгеГ Hanidžbe: ^ TVORNICA CIGARPAPIRA С А РА ЈЕ В О Александрова бр. 6 - Телефон бр. 356 К њ иговезница -- С тереотипија S. D. A lk a la j, Sarajevo može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu �<11..."IIP" lllir w ' B A N K A G f l J R E T D. D., S A R A J E V O Akcijski kapital Din 20,000.000'-, Rezama Din 2,000.000'Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovalštena je za trgovanje sa valutam a i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne 1 privredne ustanove. Osniva 1 podupire razne kulturne i hu­ m anitarne ustanove. Od {iste dobiti dale 10»/о Kulturnom I Prosvjetnom društvu „Gajret". Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka O ajret najbrže i najkulantnije. - Uloške uka­ m aćuje najpovoljnije, i isplaćuje iste u svao drba. iil!llllll!iiil!lll!li i BOSANSKA IHDUSTRIJALHA l i l l i i l i i l B Naručujte i kupujte i TRGOVAČKA BARKA D. D .i i SARAJEVO, Strosmajerova ul. br. 12 ! ) џ ) P o tp u n o uplać en a d io n ičk a g lav n ica + } D in a r a 2 o .o o o .o o o '— f f R ezervni fond I D in a r a ? f J T 4 ,3 o o .o o o -— § P rim a u l o š k e n a Š te d n j u , v rš i d o z n a k e u u n u tra š n jo s ti i in o ze m stv u u z n a j p o v o l j n i j e uvjete, fin a n s ira i n d u s t r i j s k a i t r g o v a č k a poduzeća. f Interurban te le fo n i broj 605, 865 i 555 f Filijale: f f J f i } } Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split } I i i samo GAJRETOVU kremu za apele je r je o n a n ajbolje k v a lite te i d o n o si lijepu k o ris t GAJR ETU . Naručuje se kod Milana Kovačevića Novi Sad, Dunavska ulica 10. Glavno zastupstvo za B. i H. Agentura RUDOLF BOIĆ, SARAJEVO Bistrik, 25. Telef. 783. PoSt. p re t 75. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/0245a6baa82bb412bf91f36fe835f3b8.pdf 7d689ee9a77cc870d95be61323ea5d9c PDF Text Text лисг д о гв д д о т т зл к у л т у р 1чс И ШН4МСКС ТТСДИЗАНЛ MVUUMANA 16. M A J A С А Р А Ј Е В О 1928. У р е ђ у је : Х А М З А Б Р О Ј 10. Х У М О * -/.jM �С а д р ж а ј Х а с а н Ђ и к и ћ : Ha прелазу. Џ е в а д С у л е ј м а н п а ш и ћ : Препеви из Хафизовог Дивана. A. Ј. К у п р и н : Психеја. Џ е в а д С у л е ј м а н п а ш и ћ : Lux in tenebris lucet Р е ф е р а т и з а н а ш к о н г р е с : Х а ф и з А . Б у ш а т л и ћ , шер. судац: Шеријатски судови. Инж. Ш е р и ф Б у б и ћ : Реферат из пољопривреде. Г а јр е т о в гл а сн и н : Прослава »Гајретове« 25-годишњице у Тешњу. Скупштине Гајретових повјереника. Пододборима и повјереницима Гајрета. Основан нови Гајретов женски пододбор. Нови повјереник Гајрета у Рудом. Гајретовим дужницима. Пажња према Гајрету угледне јеврејске породице. Т ■ Нови Утемељачи Гајрета. Скупштина Гајретових пододбора. Курбанске кожице за Гајрет. Дарови Гајрету. Добровољни прилози. Потрошња Гајретова цигарпапира. Н њ и ж е в н е в и Је сти : »Рубаије II.« Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друштва за културно и економско подизање муслимана, излаз 1.и 16. сваког месеца a цена му je за нашу Отаџбину 100 динара на годину, a за све остале земље преко границе 200 динара. Ђаци добивају лист у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. Поједини број стоји 5 динара. Директор Х а м и д Н уииХ Уредник Х ам за Х умо Штампарија Просвета, Сарајево. — Власник друштво »Гајрет«. — Главни и одговорки уредник: Хамза Хумо. �ТЈз>J V t T Хасан Ђикић Ha ирелазу Ноћ je била ведра и лепа — пролетна. Месец се дигао са Чолова врха, na заронуо у реку <и за дрхтао у њој. Река тихо шуми и пева, a он се смеши и све блешти и светли у сребреном сјају. Сишли смо низ брег и дошли до прелаза. Лађа на пречкој страни, дебелим ланцима везана о греду, љуљушка се на речним валовима. Лађара не беше на њој. — Л ађарууу! —г викну мој пратиоц, a вода јаче зашуми и пренесе му глас на другу страну. — Е - хеееј, одм£хах! — озва се он и његова се мрна силхуета појави и за стене и закорачи на лађу. Пребаци кормило, жељезна ужад зашкрипаше и лађа заплови преко реке према нама. Укрцали смо се. Беше врло лепо. Месец се високо дигао, a река шуми и мирише на свежу рибу. Кормило засече у брзицу и ми се кренусмо. Жељезни бруч потихо je шкрипао, a напето уже подрхтавало и мукло јечало. Пречка страна све се више примицала к нама. Бејасмо управо на средини реке, у матици, кад се са оне стране, испред нас, зачу најпре неко тихано, потмуло запевање, као плач или каква тужаљка. Најпре то беше сасвим полагано, a онда све јаче и јаче. Kao да je неко заронио главу у реку, na плаче и дозивље. — A, ено г а ! — извикну лађар, кад чу оно завејање и пребаци кормило на другу страну. Лађа се тргну, река јаче заструји, a жељезни обруч шкљоцну о десни бок лађе. Враћали смо се назад. A онај глас постајаше све јачи, na као да нам je претио или нас молио, да се вратимо и дођемо к њему. Лађар je стајао крај кормила. Рука му подрхтаваше, наслоњена на дрвену ручку. Изгледао je на месечини сасвим блед, a усне му се мицаху. Укочено je гледао у воду и чуо сам како молећиво шапће: »Брже, Брже!« као да преклиње речну струју да јаче запре и што пре поврати лађу назад. Нисмо били лепо пристали уз обалу, a он скочи на скелу и привеза д а ђ / о велику железну куку, што je била забијена у греду на обали. Онај његов страх и ужурбаност деловали су у неколико и на нас двојицу, na смо више инстиктивно искочили за њим на обалу. Оно чудновато за помагање већ беше престало. — Зашто смо се вратили? — запитах лађара пошто je привезао лађу. _ Погледај тамо!' — показа он преко реке. Ру- ^ му je дрхтала и брзо je дисао као да je обака вљао какав тежак посао. Месец je између два бела комадића облака гледао даље на земљу и на нас. Тамо на оној страни на пећини наднешеној над реку кочила се дугачка црна прилика. Чинила се на месечини необично велика. Сви смо ћутали и пажљиво je мотрили. Славуј je негде у грму певао, a река з а њим припевала. Нешто je у плоту шушкало, a црна приказа непомично je стајала на пећини. Око нас се у бескрај стерала сура јежева љут. Оно се привиђење с друге стране најпосле помаче, месец се сакри за прозиран бели облачић, a прилика се преви и дубоко поклони реци, као хучном симболу неког давног божанства. Тако она мало постаја, na се онда диже и нестаде je у дугачкој тесној улици што се пробијала између њива. Лађар дубоко уздахну и потра се рупцем преко чела. Био се од неке тегобе ознојио. Полагано се спусти на једну лепу отесану четвртасту стену, начињену као клупица. — Ко je оно? — запитах га кад сам видео да се мало смирио од узбуђењ а и одморио. — Оно, je ли? Дуго je то казивати пријатељу! — рече он мотајући цигару. И поче приповедати. 145 �— Ех, давно je то било пријатељу — давно. Мени je сада превалило четрдесет, a знам, био сам онда млад, ех како, истом из војске изишао. О вује исту лађу превозио мој покојни отац. Ех! — уздахну он и зашути na опет поче. Горе повиш овога Чолова врха што сте сада низа њ сишли има лепа раван, a насред ње види се још и данас згариште једне мале колибице. — Јест, видео сам рекох. — Е, ту je било онда, како ти почех причати, чобанска колиба и у њој станосала једна чобаница. Maja Вршиђева. A била je млада и лепа, да ми се и сада сврте сузе у очима кад год се сетим ове приче. Maja je сама свакога лета изгонила одавде горе своје овце. Пасла их и остајала све док не би зима зацрнила. A онај што сте га сада видели тамо на висини, онај je био доста богат трговац доле из касабе. И не знам како je то било, али on се загледао у Мају na као д а је био опсједнут, стално je ишао за њом, облијећао око ње. Али, хм, што je несрећа! Једну вечер бијаше олуја. Падалћ je ј а к а к и и страшно je грмило и сјевало. Око, поноћи неко поче дозивати са дру^е стране. »Оно je Васко« — a то je, овај што ти о њему причам — вели мени отац »хајде ти Иване ско преведи га, ja сам мало некако поте^|<ак. И ja сам га превео; «Невријеме, Васко« велим му ja, кад сам привео крају. »Јест,« каже oi^ na искоћи из мађе и одграби у з бријег. № 1 1 Ja свезао лађу и унишао у кућу оцу. »Јели Васко?« — упита отац. »Јест Васко. A бијесан кад море на овом времену изићи горе — велим ja и спустих се на клупу да мало заспим. »Ех свакаквих људи на свијету синко!« вели мој отац. И заспасмо обадва. Кад би некако у зору, изашао ja да обиђем замке да се није ухватила која риба, или да ми није скинула са удице. Бијах управо ено доле ниже грла, кад чух неко викање, запомагање, што ли, a онда смех na опет викање и све тако. Погледам ja кад низ скелу трчи Васко. Хаљине на њему све издеране. Трчи, трчи, na онако одмах у ријеку, пљус! »ДржЧ« викнем ja, не знам ни сам заш то, na потрчим на лађу. Васко већ пливаше преко реке. »Чекај, чекај! викнем, a on плива, окренуо главу мени na се некако страшно с.мије и виче: »Живи човјек, живи човјек«. »Пусти ra,« вели ми отац, »видим да je луд«. Препливаће он и сам. И заиста, Вагко у часу преплива на другу страну. Па, велим што je луд човјек. A никад се жив 146 при овој памсти усудио не бих да препливам ову ширину na још у хаљинама. A ето! — Ш та му je било? — зап и тах га и понудим му још једну цигару да запали. Он одби иеколико димова na настави. — Одмах онај час нисам ни ja знао ш та му je заправо било. Ко мислио сам човјек полудио и ниш та више. Било се већ сасвим свануло, кад поче свијет озгор силазити na прелаз. Сишао и један Марин комшија na ми он исприча све што се Васку десило. Ноћас каже, бмла велика киша и грмљавина да те Бог учува. Изишао Васко и баш кад je прешао малу камену ограду и хтјео пред колибу јако je сјевнуло, пукло и колиба се запалила. Васко на пола луд отрчао к њему, овоме Марину комшији, и зазв ао га у помоћ, али све би доцкан. Изгори колиба и Maja у њој. Оста он сам код оне мокре изгоревине и лужине. Није хтјео нпкако да оде. И и е то .то л и к о je то дјеловало на њега, страх ли зар, илп може бити жалост за Мајом, што ли, na сиромах^појЈуди. Када je оно препливао ријеку и отишао није се јављао, било је-тотово пола године, a онда на једном освану овдје на прелазу. Сваки он дан ишао горе на згариште, na гјекад прелазио лађом, a гдјекад препливавао одмах онако у хаљинама. Мало na и тога оканио. Сталан се настанпо овдје међу нама. Вазда миран и разговорљив; шише пута je изгледало да и није луд. Називао je себе »живи човјек« na смо га и ми тако звали. Није волио да га се зове Васко. Али Maje није никада спомињао. Говорио je само како ће му једна велика »Жива птица« донијети писмо од некакве »Крилате дјевојке«. И о овоме je најволио разговарати. Иначе се највише за бављао с дјецом. Носиоје необичну дугу косу. Била je чиста и падала му no раменима. И нокти су му били велики и чисти. Никад их није резао. Био je сав врло чист и лијепо je живио с нама. Тако je Васко провео овдје двје, три године na ништа. Била je чини ми се управо четврта година ja се бијах већ и оженио — откако се оно догоди Васку кад у једнога мога комшије дође из пријека са Пијесака једна дјевојка, нека Ружа. Бијаше баш и подоста лијепа али цура жива, оно још нисам видио — прави враг. Свакоме je знала no нешто рећи, да би се од другога нашао и увријеђен, али од ње ништа. Све joj je пристајало. Њ езина и погрда бијаш е лијепа. Таква je била. Упознала она и Васка и почела се и с њим шалити na готово повише него и с једним од нас. Васку то с почетка драго. Смијао се сњом и мило би му било кад би она онака објешењачки намигнула на њега оним црним okom што вазда игра, игра, брате, и никад не битише. A вјеруј ми, срамота je говорити јер сам био ожењен, ни мени није било свеједно кад би ме онако боље погледала и насмијала се. �Васко наједном постаде озбиљан. Ружу поче избјегавати, a и кад je био с њом мрко je гледао. Скупили се ми једном пријеко на ледини покрај B o ­ fle. Бијаше негдје о Илијину дне. Играло се и пјевало до касно у ноћ. Дошао ту Васко a и Ружа je била. Момци се купили највише око ње. Васко окупио дјецу око себе na им прича о »Крилатом сунцу«, Како ће он летјети горе до њега и све тако, a дјеца зинула na га служају и не мичу се. Ружа одједном скочи између момака и каже Васку : — Живи човјек, мени крилата птица донијела писмо од живе Mape. — Он се загледа у њу. »Донијела писмо од живе Mape,« рече, na се одмах диже и негде оде. Нико о њему више није водио рачуна. Ноћ била увелике сав се свијет разишао. Сећам се баш била je месечина, a ноћ лепша него вечерас, ведра и тиха. Врућине бјеху прижегле na ријека спласнула^ По крајевима жамори преко камена, na све као да му нешто шапће и милује ra. Зрикавци около пјевају. Ja сам на овом истом'мјесту т у . сједио. Руж а била остала сама са неким пречким момцима, na отац отишао no њу да je превезе. ^ад наједном нешто као и вечерас поче оно здпрмагање. Ух, страшно то било чути у оној тишини! Лађа се отисл обале, a на њој бијаху само Ружа и мој отац. запомагање све јаче и. јаче. Мени коса узрасла страха. Никад тако што ндрам чуо. Река тихг лађа слабо напредује. Онај плач најпосле прест Били су они баш у матици, кад видим неко се ухватио за ограду лађе и пење се на њу. Био je Васко. Ja протрнух. Kao да сам слутио што ће се догодити. Ухватио он одмах мога оца, a Руж а повика: »У помоћ«! Потрчим низ скелу, кад видим оца ми нестаде у реци. Васко га бацио. Ох да знадеш како ми je било. Збацим са себе кошуљу те скочим у воду. Али оца не могох нигдје да нађсм. Погледам, a лађа прилази крају; на њој никога нема. Нестало je Васка и Руже. Ех, теш ка je била за мене она ноћ! — уздахне он и зашути. — A шта je било сњима? — упитах. — Истом седми дан нађоше Ружу доље кад ју je ријека пронијела, a мога оца нигдје не би. Одмах те вечери одјекивао je онај страшни глас и одбијао се о ријечне обале и нестајао у мрачним дубоким печинама. Дошао зар Васко да их ожали. Мени се тај глас тако засјекао у дужу и у свест да га никада не t>y заборавити. Сурова je била и страшна fteropa освета. — ‘А л^ заш то си вратио лађу назад, кад си чуо Васка — запитах ra. Бојиш ли ra се? — Не знам. Само кад год он почне овако за помагати Увек се код нас догодити неко зло. Лањске године овако исто заплака Васко, a сјутра мени се прекиде уже на лађи кад сам био ено 10ме брзатку и једва се жив спасих. Ето зато сам се и сада и нехотице вратио. Када су други дан рибари распињали мрежу и зили рибу, извадили су Васка из реке утопљена. Dževad Sulejmanpašić Prepevi iz Hafizovog Divana (Rimski brojevi pod naslovima označuju prvi ili drugi deo Divana, a dodani latinski broj, pesme toga dela. U orginalu pesme su bez naslova.) Beskonačna sreća (II, 136) Nemoj reć’ za život, da je samo lažna, tužna gatka, i da sreća srca traje kol’ko jedna sanja kratkal Kad kroz ovo zlatno vlasje moja srećna ruka luta, kroz mekano to talasje spušta se do u dno skuta; drhti, klizi, tiho, tiše, nikad da se namiluje — ah, ta šta bi hteo višel Beskonačna sreća tu jel Ne kunite! (II, 108) Ne ku n ’te me dragi ljudi, s neuredne moje ćudi! Kol’ko god vas ona vređa, oprošteno m ’ ipak budi! Jer da nešto nema međa i virnete u ’ve grudi, slepilo vam pane s veđa, kad se srce srcu nudi, nit’ bi bilo ćudoređa nit’ bi hteo ko da sudi. 147 �Sećaš li se? Oaza (I, 67) 0,129) Sećaš li se jošte, moja slatka hrano, kako je sve divno kod nas odigrano? Tam ne noći, tvrdi drume, strašni jazil Jedva stiže trudna noga ka oazi, Jedva jednom pod ljubavnom šatrom da dao gutljaj slatkog pića žednoj snazi, eno! već se karavansko zvono glasi, da po tužnoj stazi život dalje plazi. Da od jednom poče da mi srce gori, kad tvoj prvi pogled na meni je plan’o ? Da je usna tvoja kušala da kori i da onda ipak celov s nje je kan’o? Bedna svetiljčica Da su one noći slatki razgovori tekli ćele noći, slatki neprestano? (I, 48) Da je, o čem sofi pobožni ne zbori, živovanje rajsko onde nama dano? Ja sam bedna svetiljčica, što kroz tam nu noć tek tinja, dok od zore tvoga lica zasjaju nebesa sinja. I da sve to pesmu Hafizovu stvori, lepšu nego dan, što j’ prebrzo svan’o? 0 sjaj, svetli silnim sjajem, svetiljčica nek zaslepi, — za poslednjim tim treptajem i svu noć žudno strepi. Sećaš li se jošte, moja slatka h rano? kako je sve divno kod nas odigrano? Prvi put ' (Н, < Kad sam ono prvi put zaprepašten ugled’o te, drhtao sa,m kao prut rad’ neznane te lepote. Gordost ti, 31) \ ^ Pa ipak mi tako bi, kao da je od vajkada uprav takva kao ti bila moja svetla nada. ћ ilJ U llL t \ L Т" 1 ГР Dve sun (II, 31} л Što o raju ta prelepa i čudesna sura priča, to je pesma, koja tepa 0 lepoti tvoga bića. ? . A što u ’voj strašnoj suri kaže sudnjeg dana slika, kad sav život u smrt juri, to je begstvo od tvog lika. Vihori crne noći (I, 27) Oj vihori crne noći, 1 valovi besne moći I Zar vas pozna onaj, koji na sigurnom kopnu stoji!? Znat’ vas mogu samo oni, koje silno more goni u kojim se sva moć mora kaže, tek kad svane zora. i i 1 dok bezbrojna zla su tvoja dela. АГ ti samo kolji, pij krv našu, naša duša s tog te nije klela. Nit ćeš Bogu za to odgovarat’ jer ne štediš, grešna, ni anđela, te ne piše greha, otkada si sirom ašku svu pamet odnela. Plina zbilja (u, i i ) Čini mi se, da s tvog lica struji miris rajskog bilja, da tu sama duša cvate iz eterno nežnog žilja. Pa ipak to zemni život ružicama obraz kiti, i žilica najnežnija preslatka je puna zbilja. �Proleće je (II, 12) Kad kraj mene Selma stupa, pa nek mi se samo smeje, kao ružin pupolj pupa srce moje: Proleće jel Slatko ropstvo (II, 58) Pitao sam staroga krčmara, kome nema u mudrosti para, što Selmini uvojci mi sliče na okove, zamke, teške biče. »0 Hafize, to je stoga tako, da ti ludo srce spozna lako, dokle može na slobodi ići, a gde će ga slatko ropstvo stići.« Dobra dela (I, 243) Skidaj, sofi, crno ruho,*-trejaj jiiti prljavog pauka prede; i sofiske table lažju ispisane neka m okra х и к а 'pređe. Bež, jadniče, 'tz čelije mračne, puste! Mesto njenog prašnog daha nek nam u krv vatra vina i ljubavna pesma milog zvuka pređe. Mlada bića, sramežljiva i plašljiva od ljubavne slatke strasti, povežimo sve po dvoje ružicama, nek ih tajna m uka pređe. Mi činimo dobra ali ne srne ružičnoga našeg pobožnoga dela, Bogu mila, da granicu kruga drska noga puka pređe. Zapalimo zublju na tom svetom plamu, osvetlimo tužna srca, nek kolibe k ’o palate ista radost valom silnog huka pređe. Ponor (I, 44) Ovaki smo ja i moja mila, ’vaki ponor među nama zeva: Njen čin svaki mene srećnim čini, na moj svaki ona gnevom ševa. Nju vređa kad odevam je dušom utkalom u ruho mojih speva. Ja, k ’o i za njen milostiv smešak blagodarim i za izljev gneva. Duše i uvojci (I, 14) Nemoj mekih plest’ uvoja ruse kose, Selmo mojal S njima gusto su spletene nežne duše, bez prebroja. Ostavi i moja mene, da tu nađe upokoja. Svojom rukom krhke sene nemoj lomit’, sudbo mojal Noćni leptir Da ne Ta što (i, n e ) ne diram u tvoj mir, koračim u tvoj k raj!? ja sam noćni leptir, slepo srne u tvoj sjaj. Dosta, dosta! 0, n o) Čemu sve to krasno cveće? Tvoje usne cvat je dosta. Čemu milje sve zemaljsko? Tebe milovat’ je dosta. Što će rajska sva širina kod sobice tvoje tesne ? Mesta našem slatkom grešku u njoj jedan hvat je dosta. Večni život prevečan je mojoj slaboj fantaziji. Na nedrima tvojim belim sanjat’ kratak sat je dosta. Moj duh ne zna vel’kih stvari, ta mu sreća nije data, tek mejhani naći vrata, njemu tol’ko znat’ je dosta. Kuda smera život ’vaki ? Da se prignem pokajnički? Pod nožicu tvoju snežnu priget smerno vrat je dosta. Sigurna ruina (I. 94) Dva su rubina sigurna ruina rubin tvoje usne i ovoga vina. �f A. I. Kuprin Psiheja (Svršetak.) 15. d e c e m b r a . Zaboravio sam da pišem datum u dnevnik, uostalom, zar mi je bilo do toga. Danas mi je gazdarica javila tužnim glasom, da je danas 15. decembar, te iz toga sledi, da ravno tri meseca nisam platio stana. Sirota žena, čini se, da ne žali, a donekle se i pribojava. Uostalom, pa šta je tu teško: nisu uzalud na jeziku prostog naroda imena veštak i umetnik postala sinonimi za lude, ili varalice. J a pišem, a uznemiruje me veoma čudna stvar: zaboravljam neka slova, i stoji me velikog truda, da ih se setim. Zašto je to? A1 to nije važno I Pala mi je na pamet jedna vrlo bogata misao. Ako poslovica do­ pušta svakom ovnu, da ima svoju fantaziju, ko može da zabrani slobodnom um etniku, da se jednom u ži­ votu njom ne zabavi, ne prom azi? Evo šta sam smislio: ...N e sećam se, da li sam pisao u dnevniku'ili ne o onom snu, kad sam »je« video prvi putAi.m rtvač­ kom sanduku? Čini mi se, pisao sami Hoću potpuno da povratim — obpovim dej,stvo dnog prvog utiska, t. j. da je položim u lep smrč&v sanduk obložen zagasitomrkom kadifom i prestrt zelenilom. Sam o gde da nađem novaca? 16. d e c e m b r a . I>žnas mi se svratio Slivinski, moj kolega iz akademije. To je vrlo čudan čovek. Na prvi pogled izgleda^kao luda: kosa mu je stalno zakušljana, pogled mu sad ^ludi bez cilja, sad se najed­ nom ustavi nepomičnq'T uporno na licu onoga, skim govori, koga ipak Slivinski u to vreme ne vidi i ne čuje, zabavljen svojim mislima. Katkad vam naprasno upada u reč m akakvim pitanjfem, koje nema ništa za­ jedničko sa razgovorom koji se, vodi, već se pokaže kao rezultat samo njegovog razmišljanja. Užasno je rastrešen, strasno voli žene, zbog čega mi je često mrzak i svagde traži avantura. U životu je savršeno dete, i, ako u njegovoj prisutnosti pođe razgovor o prozi ži­ vota Slivinski griska nokte i šuti. Njegova je strast psihologija uopšte, a osobito psihologija ženskog srca. Katkada volim da porazgovaram sa njim, jer mi k at­ kada padaju na pamet tako čudne misli, koje bi se svakome, osim Slivinskog, pokazale budalaste. Ali on mene razum e s nedorečicama, čak zna unapred šta ću da rečem, — ime neki neobičan dar. Katkada, kad se osobito često viđamo, mi se tako udubimo jedan u drugog u najskrovitije kutice duše i iščeprkavamo otuda takve tričarije, da postanemo najljući neprija­ telji. Čuo sam mu glas na stepenicama i hteo sam poslati da mu se kaže, da nisam kod kuće, ali je bilo već dockan: jedva sam uspeo da svučem čaršaf s kre­ veta i pokrijem Psiheju. Neće je videti nijedan čovek, dok sam ja živi — Što si taki ? — pitao je Slivinski, i pre po­ zdrava posmatrajući bezobzirno moju figuru. 150 — Pa, kakav sam to ? Jesu li mi narasli rogovi na glavi, što li, pitao sam grubo, da svratim pažnju od škakljivoga pravca. — Ne, nisu rogovi. Rogovi — to bi ti kud i kamo bolje pristajalo, već eto ti je lice postalo kao isceđen limun, a ispod očiju modrice. — J a sam šutao. — A znaš ti šta, b rate? — zapitao je najednom Slivinski uzrujano, — tebi i ne pada na pamet da ćeš morati brzo da um reš? — Prestani molim te. — Ne veruješ? Ali ja vidim jasno n a tvom licu osobite crte duhovne lepote. Razumeš li ? J a sam često posm atrao, kad sam ležao u klinici: u nervoznih ljudi na nekoliko nedelja pred sm rt vidi se, kako duh, oslo­ bađajući se ruši svoju tamnicu. U ostalom prođimo se toga. ,£im se ti sad baviš ? Radiš li ? Ahal Valja biti lukavi Uostalom, znao sam i pre, da će tako da bude. 1 odgovorio sam tako ravnodušno, da sam se čak i sam začudio: nijedan darovit glumac ne bi tako prirodno vladao glasom : \ — Evo Ježim na divanu, mislim pomalo o be­ sm rtnosti, posle večere razgovaram s zgazdaricom; uopšte provodim vreme zanimljivo i ne beskorisno. SlivinsKi je upro svoj teški pogled u moje lice. — Sve ti to lažeš braco — završio je naglo — sad vri u tebi. No, pa lepo, neću ti se nam etati, da mi se iskreno ispovediš. Evo zašto sam ti došao: za­ misli, spiritizam, ako se sa njim pobliže upoznaš, po­ kazuje se, da to nije posve šarlatanstvo, kako su o njemu rastrubili I I on je o njemu svojstvenom zagrejanošću i krasnorečivošću stao da izlaže svoju neverovatno smelu, ali u isto doba ne bez oštroum lja, teoriju mediumizma. Koristeći se njegovim kratkim zastajanjem , upi­ tao sam: — A šta si to ti radio za ovo vrem e? — Nisam ni prstom makao, odgovorio je Slivinski, neobično brzo ostavivši svoje duhove što kucaju. — A znaš li zašto? Prvo, zato, što se pokazuje, d a moj poziv nikako nije vajarstvo, već žene, ljubav ženskom e telu, valjda me i nagnala, da se bavim na­ šom umetnošću. A drugo, i to govorim već sasvim ozbiljno, moja i tvoja um etnost — sasvim je jadna: ona je hladna kao m ram or s kojim ona m ora da ima posla, a tako isto je i čista. Može biti, d a se i varam , ali po mom mišljenju, vajar, koji ima da stvori nešto be­ smrtno, mora da bude takav pustinjak i psihopat, kao što si t i . . . Vanredna čudnovatost: taj čovek uvek iskazuje ono, o čemu ja mislim, ali se ne usuđujem , da izgo­ vorim rečima, te ga ne zovem uzalud svojom savešću. �Samo je interesantno, kakovim različitim putevima mi gigantskih razmera, da za nas ne bude u svetu ništa dolazimo do istih zaključaka. ništa nemoguće! — A znaš li — nastavio je međutim Slivinski, i Izlazi, po mišljenju Slivinskog, da je moguće raz­ ja sam odmah po njegovu glasu, koji je bio nežan, viti volju postojanom upornom gimnastikom, koja se poznao, da će da govori o svom omiljenom predmetu, sastoji u tom, raditi svake minute protivu svoje želje. — od mene bi, molim te, i moglo što da bude ranije, Ako mi se hoće u tom trenutku da jedem — ja moram al sada sam moralno pao tako, da sam propao za trpeti do krajnosti, hoće li mi se da ležim — treba da u m etnost Mene ne zadovoljava ova stroga čistota linija, hodam, volim li da spavam na mekoti — valja se priuovaj gips bez života. Hajd, mogao bi postati slikar, čavati spavati na kamenu i t. d. Zatim, kad čovek sa­ zato što slikar raspolaže šarama, bojama, senom. Sli­ vršeno podčini takim redom svoju volju, to će sve što karstvo je osetnije. Ali ja neću da se upisujem u nika­ ga okružava, ne samo ljudi, no čak i životinje, neho­ kav ceh. Mladost se daje čoveku samo jedan jedini put, tice i neprimetno početi da se podčinjavaju sili njego­ dabogme, ne zato, da je upropasti, zaronivši se, kao vih želja. Tada za čoveka nema ništa nemoguće, osim što si eto ti učinio, i nogama i rukama u samu umet­ smetnji vremenskih. nost. A mnogo ih je, koji vole da mešaju ta dva za­ — Razumeš li ti, — zagrejavao se Slivinski — nata, — samo ja nisam u tom broju. Ja ne znam šta da sledeći jednu ideju uporno i neumorno, mogu se da uradim sa samim sobom, ali se mudro naslađivani učiniti ne samo rimskim papom ili kitajskim carem, svim darovima, koja daje čoveku blaga priroda i nje­ već čak i najvećim genijem ili učenjakom. Jesi li ti gova izoštrena pamet pri čemu na prvo mesto postav­ ' čuo o tom kako je neki crnac, nepismeni rob doterao ljam, dobome, žene i žene. šVoje pamćenje do takve oštrine, da je mogao izgovo­ — I ti misliš, da ti taj »zanat« neće dosaditi'? riti na paritet oko pet stotina izdiktiranih mu brojeva — Nikadal Vidiš li, ..dragi moj, ja spafdam u broj od osam cifara? Ali nije ni to ništa! Navešću ti bolje onih izabranika, koji su u sebi razvjli tako finu i oset- primere. Šta ti misliš, zašto se Napoleon od prostog Ijivu primčivost, da se naslađiiju -^iše tako reći deta­ poručnika učinio najvećim carem u istoriji? ljima, priborima, ljubavi, nego li samom ljubavlju u Misliš — samo sreća? Da, dabogme, donekle i grubom smislu. A pošto su ti pribori isto tako bes­ sreća, jer s u -s e s njegovim preduzećima neretko stikrajno različiti, kao što su različiti i ljudski karakteri, cale povoljne kombinacije slučajnosti, ali ponajviše — izlazi: za mene će uvek postojati milina novosti. snaga želje. Tamo, gde ja i ti hiljadu puta upustimo Eh I Šteta, što si ti neki izrod, pa ne možeš ni naš slučaj iz ruke, čovek čvste odlučnosti će se njim pojmiti. Znaš li ti, na primer, koliko sadrži u sebi ne- da koristi, ne zadržavajući se ni pred rizikom, ni pred postižive miline postepeno zbližavanje muškarca i žene: svetinjom tradicije, ni pred stotinam a krvavih žrtava! ona plašljiva nagoveštanja u vreme, kad su oči već Snaga želje i pouzdanje! To je sve, to je znamenita rekle sve, te svađe i prigušeno buktanje ljubomore, Arhimedova poluga. Kazano je u svetom pismu, da ona isprvašnja zbunjenost. . . E, al ti ništa ne razumeš. onaj, koji ima vere kolik gorušično zrno, može da po­ — Razumem odlično, da je to s^mo^ sladostrasni krene brdo s mesta, \ to je dostižno svakoj neobično napregnutoj želji. Ta fakiri leće bolesnike i uskršavaju razvratl — prekinuo sam ga nezadovoljno. Slivinski me pogledao čudno. Kao da nije računao, u m rle. . . Nisam mogao da poznam Slivinskog: on kao da da sam kadar odgovoriti tako. — Može biti, da imaš pravo, — otegao je zamiš­ je ceo porastao i polepšao se, oči su mu gorele ognjem nadahnuća, a glas je zvonio surovo i uporno, čvrsto. ljeno, ali je taj čas nanovo oživeo. — Pa zašto ti, kad je to tako, sa svojom čudnom — Da! Ali koliko je u tom razvratu borbe, koliko puta valja napregnuti svu sposobnost pameti, svu snagu teorijom ostaješ sve dosada prosta skitnica i levanta? volje! Čujl Znaš li ti, dokle može da dođe čovečija — upitao sam posle nekog vremena. — Zašto? Zato, što neću, ali ja sam oprobao moju volja? Da li si ti o tom kadgod razm išljao? Tada sam opazio, da Slivinski očekuje moj odgo­ volju nad ženama, čemu naročito i naginjem razgovor. Zapamti ovu veliku izreku, po vremenu, kad budeš vor sa zanimanjem. — Ne jamčim, da li sam potpuno shvatio tvoje pisao svoje uspomene o meni, one će ti trebati: Nema pitanje, — odgovorio sam — ali ako ti, isto tako, kao muškarca, koji ima gipku i jak u volju, koji ne bi i ja, pod pojmom volje podrazumevaš svako htenje osvojio ma koju ženu. 1 ne samo ženu s bolesnim života, to bi trebao da znaš, da sam ja uvek smatrao uobraženjem ili s onim, što se zove tem peram ent, već za ljudsku zaslugu što je više moguće odricanje te volje. i nepristupnu, kao boginju i hladnu kao statua. — Ah, ostavi ti smirom prah tvoga Šopenhauera! — uskliknuo je Slivinski dosadno. — Ja te pitam za volju u svetskom, zemaljskom smislu t. j. u smislu snage najprozaičnijih želja. Po mom mišljenju tu snagu želja svaki čovek, čak ja i ti, možemo dovesti do takih — Po tvome se, brate, može čak i prava statua hipnotizirati. Stavljajući to pitanje, osečao sam, kako sam pobledeo. Kao da sam pogledao u crn bezdan: i mučno mi i drago mi! 151 �— Može — odgovorio je Slivinski ozbiljno. — vom podu, kako sam pažljivo podigao krajičak čašafa Sećaš li se išta o Galateji, a poznato je, da nema ni Kako sam približio svoje usne k njenoj n o z i.. . Ali ne­ jednog nita bez osnova. Pa već sam ti jednom rekao, kad sam dodirnuo usnama njeno hladno tolo, da nema ništa nemoguće za jaku volju. Naposletku, izdržljivi bol na srcu najednom je trenutno planuo, kao plamen poliven špiritom. Trenutno mi je sinula ako i ne oživiš statuu, to ćeš ti sam, r a z u m e š , s a m misao, da je to s m rt Mora da sam se obeznanio, jer p o v e r o v a t i, d a s i to u č in io . Slivinski se stao brzo da oprašta i, odlazeći upita : kad sam progledao, već je kroz zastore svanjivalo. Šta znači to sve? Ili je Slivinski imao pravo, kad — A šta ti je ono pokriveno čaršafom? Može li je govorio, da moram brzo umrijeti? E, pa šta? J a sam da se vidi? Da sam poletio na njeg i uhvatio ga za grlo, kako gotov da dočekam smrt, kao milu gošću, jer posle sam to hteo u prvi čas, to bi taj divljak, molim vas, onog trenutka naslade, koju mi je dala prošla noć, silom saznao tajnu. Ali ja se nisam ni m akao s mesta, zar me može život sna ičim zaneti? Ah! Kako ja blagopružio sam mu ruku i odgovorio, skupivši svu prisu­ siljam to, što mi se u detinjstvu učinilo takvom uža­ snom nesrećom, što je nagonilo moje drugove d a se tnost duha : uvek sa prezrenjem odvraćaju od menel Jedino to me — Onako, bačene razne prnje. Ipak nisam nikad ni pomišljao, da sam tako snab- i sačuvalo od moralnog kvareža i, lišivši me najglavdeven lukavošću i samosavladivanjem ! Odmah po od­ nije ljudske radosti, dalo je mogućnost sudbini, da lasku Slivinskog, napravio sam od čaršafa zaklon i za­ me s’ dobitkom nagradi. N e m a d a t u m a . Danas sam prvi put nakon dva klonio njim onaj ugao. N e m a d a t u m a . Okreće mi se nesvest, ruke mi meseca izišao na ulicu. Mora da sam učinio na pro­ laznike vrlo čudan utisak, jer su me svi začuđeno drhću i otkazuju pokornost. Ne znam, hoću li biti u stanju da saberem misli, da kažem sve u svezi, što posmaf?aii od glave do pete. Hladan, m razovit vazduh opio me sasvim, žmirkao sam očima od beline na sun­ se sa mnom dogodilo. Kad je nastala noć, spustio sam zavese i zapalio cu blistavog snega,' a noge, odvikle od hodanja, klelampu. U sobi je nastalo odm ah nekako stro g o ^ H a— ^ a l i su mi i moje slabo telo navodilo se na sve strane. janstveno. Nisam mogao očiju da odvojim od belog Osim toga, valjda je i moje odelo, s prionulim perjem njemu i s vatom, koja je ozbiljno provirivala iz zaklona, koji je zagrađivao ugao: činilo mi se, •a, dovršivalo opšti utisak. Išao sam ceo dan uza­ njim postaje, rađa se neki nečujni, nevidljivi život. lud i nisam dobio ni kopejke. "Moraću odgoditi misao Mene je neodoljivo vuklo za zaklon, ali ja sa 0 mrtvačkom sanduku. vao i, obuzet groznicom, nastojao sam, da Gospodel Šta to biva sa mnom? to očekivanje, koje me je .sažizalo, što je moguće dalje. I s t o . Zašto mi ne silaze s um a vatrene reči Sli­ Naposletku moje je uzbuđenje doseglo do neizvinskog? Ceo dan sam mislio o njem a i dolazim do držljivosti, i ja sam se rešio. Duboko zadržavši dihanje^ pažljivo, nečujnim ko­ takvih zaključaka, koji me samog plaše. Slivinski je racima prišao sam do čaršafa, koji su se spuštali od govorio, da za volju nema nemogućnosti. Po tome, tavana i drhtavom rukom razm akao sam ih. U toj samo valja umeti napregnuti volju, umeti želeti uporno maloj unutarnjoj sobici od tri koraka u kvadratu, bila neumorno! Svestan sam potpuno, da stvar, načinjena je neka osetna tišina, kakva može da bude samo u od kamena, ne može sam a, po svom sopstvenom po­ svetištu. O n a je ležala na širokom grubom platnu, ticaju ustati s mesta i prići k meni. Al’ eto po mori­ pokrivena čaršafom od nogu do glave, koji je slabo ma i šumam a zar ne lutaju hipnotizirana stvorenja? ocrtavao njene čudne oblike. Glava joj, naklonjena Pa valjda ljudi i okušavaju to, čega u stvari i nema malo na stranu, ležala je na levoj ruci, a desna je 1 što se i ne može okušati. U ostalom tom je pitanju nem arno spuštena na zamlju. sam vrag slomio nogu! Neću reći da mi je bilo strašno; kad bi ona taj Isto. Opet sam se probudio u ponoći od neočeki­ čas ustala na svoje kamene postelje i progovorila mi, vanog poticaja i brzo sam seo na postelji. Mesec je ja se ne bi prepao: šta više, ja sam to kao očekivao. svetlio neobično jasno, i činilo se, d a u njegovim zra­ Ali sam s mukom vladao svojim udovima; ona su mi cima zuji jednoličan šapat. otežala, kao da ih je ko nasuo peskom, u očima mi Da li sam nešto sanjao, ili sam ranije, još danju, je sevalo vanredno brzo m nožina sitnih blistavih tačaka. mislio o nekoj važnoj stvari, ali mi se činilo, d a sam 1 gle, mada sam ćelo vreme strogo pazio na svo­ ja osetila, opazio sam, da se čašaf, koji pokriva uzdignutost grudi, polako podiže i spušta uskoleban ti­ him dihanjem. Srce mi je lupalo u grudima, kao do­ boš, i ćelo vreme me tištalo nekom teškom , slatkom b o li.. . Posle sam izgubio kraj. Samo se sećam, kako sam se polako spustio na kolena, preklanjajući se gla- 152 zaboravio nešto vrlo važno, i neprestano sam se sta­ rao da se toga setim. I najednom mi je kao m unja sinula u mozgu čudna m isao: »valja um eti želiti«. Te­ ško mukom sam se podigao s kreveta i opet sa istom strepnjom u srcu prikrao sam se za pregradak. Telo mi se navodilo i drhtalo od zime, slabosti i uzbuđe­ nja, čeljusti su brzo i neprijatno cvokotale jedna o �drugu. Oprezno i polako, bojeći se, da ne uzbunim osetljivi san Psihejin, svukao sam čašaf sa nje; ona nije mrdnula ni jednim mišićem, a samo su joj se grudi jedva primetno dizale i spuštale. 0, koliko je svemoćne lepote bilo u njenom nom licu u nežnom, napola prozračnom nogom telu 1 Sabrao sam svu rezervu moći volje i stegavši pesnice tako jako, da su nokti ušli u meso dlana, stisnuo sam zube da pucaju i rekao zapovednički i puzdano : »Probudi se I« I najednom, usred tišine što bruji začuo se dubok isprekidan uzdah. Nepomično lice oživelo je smeškom, oči su se otvorile i nežno se susrele s mojim očima! Blažen i jak osećaj otrgao mi se sa srca i pojurio po svemu mom biću čudnom bujicom. Vrisnuo sam i grohnuo na zemlju; ali pre nego sam se obeznanio, osetio sam, kako su mi se obna­ žene hladne ruke sklopile oko vrata. I s t e . Ne mogu da shvatim, šta znači ta m račna soba s rešetkom, iza koje proviruju nekakvi brkati ljudi I Ili je to ona ista tamica, iz koje treba, kako je mir­ govorio Slivinski, da mi se oslobodi duh? I s t o . Bože moj! Kako je mučna pobeda! Pone­ kad lupam glavom o duvar moje tamnice, čupam kose čupam s lica parčeta mesa. Ta kad će to sve to da svrši? N i j e n a z n a č e n d a t u m . Pobeda! Ruke mi se više ne pokoravaju, pluća svakim dahom hvataju sve manje vazduha. Ali u nedosežnoj visini, kroz valove sjajne svetlošti, vidim već tvoj nežni osmejak, moje božanstvo! M O JA P S I H E J A ! S ruskog preveo: N. Vidaković. Dzevad SulejmanpaŠić Lux in tenebris lucet Ovaj članak iz 7. broja »Reforme«, od 12. raaj»i ove god., koji je napisao naš poznati publicista, javni radnik i višegodišnji urednik »Pravde«, Dževad SulejmanpaŠić, prenosimo da vide na­ ši prijatelji, a i oni koji nisu najbolje naklonjeni ovoj našoj jedinoj kultur­ noj ustanovi, sa koliko oduševljenja piše o Oajretu jedan javni radnik, "sliman, koji se ne ubraja u 0 radenike. U gustoj tami na svim kulturnim poljima, u joj lutamo mi muslimani, krvavo se spotičući r ne na­ lazeći izlaza, sja se danas ipak, i ako još dosta daleko od nas, jedna žarko rasplamsana buktinja. Pri svojoj pojavi, pred 25 godina, samo sitna'svijetla tačka, koju su nazrijevale tek najoštrije oči, danas ta buktinja raz­ bija već tamu toliko, da svi vidimo jasno poći prema njoj. Pojavljivale su se pored nje i male, varljive kri­ jesnice, koja kraće koja duže, sad na jednoj sad na drugoj strani, ali kad bi se pošlo k njima, gasile su se. Nekoje svjetlucaju još, ali uzalud: svjetlucanje zvijezdica iščezava u blizini punog mjeseca. I mi danas svi polazimo, još dosta nesigurnim korakom, ali tek polazimo, prema žarkoj buktinji. Buktinja ima svoje ime. Svi ga znamo. Ime joj je Gajret. Počinjući o njemu pisati, nisam mogao drukčije početi nego što sam počeo. Jer kako bi se drugim ri­ ječima i moglo početi govoriti o našoj jedinoj kulturnoj ustanovi, koja se održava, širi i snaži dvadeset i pet godina, dok se sve druge ili mrtve rađaju ili u naj­ bolju ruku par godina kržljivo životare! Zar da čovje­ kom potpuno ne ovladaju osjećaji radosti, kad pogle­ da na rad Gajretov, koji iz godine u godinu niže dje­ lo za djelom, koji svake godine par stotina naše sirotine mladeži prehrani, istovremeno ih osposoblja­ vajući školom za život svoj i pomoć u životu svoje braće. 0 čudesima se neda govoriti drukčije nego s ushićenjem, a zar nije čudo, neviđeno čudo, da Gajret baš u vremenima teške materijalne bijede, koja pritis­ kuje muslimane teže nego ikog drugog u državi, us­ pijeva da povisuje stalno broj svojih sirotana! Zar to nije majstorsko djelo dobiti od naroda, kroz ovih de­ set poslijeratnih godina dva puta veću pomoć nego je lobivena u deset predratnih godina, kad je taj narod bio deset puta imućniji! Kako to čudo postaje čudesno tek onda, kad se pored n a š e g G ajreta stave n a š i vakufi sa svojim imetkorrf vrijednim milijardu dinara i sa svojim milijonskim deficitima, potrošenim gotovo isključivo na ljude, koji ne samo što ne će d a pođu ni za kakvim svijetlom kulture, nego čak svojim ru­ kama zakljanjaju ta svijetla, d a ih ni drugi ne ugledaju. Neko je rekao, da je govor cifara najljepša pjes­ ma. To kažem, da bih magao sada uklopiti u ovaj moj zanos za Gajret i ova suha fakta, koja zaista sa­ ma za se bolje govore od svih riječi. Evo nekoliko činjenica: 1. Od Gajreta su primali pomoć 3000 đaka. 2. Više od pola današnje muslim anske inteligen­ cije Gajret je odškolovao. — 3. Najbolji muslimani ljekari, pravnici, profesori, činovnici, književnici i javni radnici, Gajretovi su pitomci. 4. Jedini Gajret radi djelotvorno na školovanju muslimanke. Ove godine ima 75 pitomica. 5. Gajretovi prihodi su ove godine za 200,000 veći nego prihodi u istom vremenu prošle godine. 6. Gajret radi i na drugim poljima narodnog na­ pretka. On obrazuje mladež za moderne zanate i ot­ vara svoje obrtne škole. Itd. itd. Sada ovdje, baš u ovom zanosu, da nešto i pri­ govorim Gajretu, bez imalo bajazni, da će radi tog 153 �prigovora moći iko posumnjati u iskrenost moje lju­ bavi za Gajret, jer je prigovor takve prirode, da se gubi pored dobrih r e z u l t a t a Gajretovog rada. Ne mogu dati nikakve težine svome prigovoru, da Gajret svoj kulturni rad nacionalno obilježava srpski, umjesto čisto jugoslavenski. Vidim, naime, da baš takav rad narod s v e ‘više odobrava, radi čega i ima tako veli­ kog uspjeha. Zatim znam, da će uskoro nestati ovog vremena, u kome su pravoslavna braća većim dijelom politički predstavljeni od ljudi, koji ne vole Hrvatstvo toliko koliko i Srpstvo. Uočivši, dalje, nepobitnu či­ njenicu, da je kulturni rad onih inteligentnih musli­ mana, koji svome nacionalizmu daju srpsko ime, da­ leko žilaviji, korjenitiji, istrajniji, smišljeniji i plodniji od rada onih, koji se nazivaju Hrvatima, moj se pri­ govor rasplinjuje. Dakle neka se plamen buktinje oboji bojama srpske trikolore, kad tako ona najbolje plamti! Samo da narod već jedam put složno i svjesno pođe putevima kulture! O ostalim prigovorima Gajretu nije vrijedno ni govoriti, ne zato što nisu moji, već što su b&z ika­ kvog osnova. Čuo se prigovor, da G ajret ne polaže dosta brige oko vjerske obuke svojih đaka. Prigovor skroz netačan, ali kad Oajret toj obuci ne bi posve­ ćivao apsolutno nikakvu brigu,?to bi opet bila bolja obuka od one, koju daju narodu 90% njegovih hodža. Prigovaralo se Oajretu, da previše forsira školo­ vanje naših djevojaka. Za taj prigovor, na ovom mje­ stu, ne mogu imati ništa drugo nego prezir bez ijedne riječi Ove godina u jesen slavi Gajret u Sarajevu 25godišnjicu svoga osnutka. Mi muslimani Bosne i Her­ cegovine nismo dosada imali nikada svečanijeg kultur­ nog događaja. Stoga mogu slobodno ustvrditi, da bi se teško ikoja dužnost prema narodu mogla usporediti sa tom dužnošću svakoga, da sve svoje uloži, da ta pro­ slava bude zaista prava i veličanstvena svetkovina naša. Svačija je dužnost u ovoj godini raditi što je moguće više za Gajret: upisivati nove'članove, prikupljati do­ brovoljne priloge, priređivati zabave,*konferencije, pre­ davanja itd. i onda po mogućnosti lično prisustvovati proslavi u Sarajevu. Jednom riječju, doprinjeti, što je m oguće^iše, da se od buktinje razgori jedna vatra, koja bi mogla za kratko vrijeme]prosvijetliti i zagrijati i najskrovitije mračne kute. (IH РЕФ ЕРАТИ ЗА НАШ КОНГЈРЕС Hafiz A. Bušatlić, šer. sudac Š e m itsk i sudovi I. O šerijatskom sudstvu ^iopšte umu Pojavom islam ske vjere, pojavilo se i suđenje po islamskoj nauci. Prvi takav ^glavni sudac bio je objavitelj islam a naš h. pejgamber Muhamed a. s. u svojoj prestonici Medinei muneveri. Za druga u islam preve­ dena mjesta postavljao je sudijama svoje odabranike. U početku islama, na taj način se razvilo sudstvo i islamsko suđenje u svim krajevima gdje se je islamska vjera ukorjenila, a tom sudstvu je bila zadaća i svrha da primjenom šerijatskih propisa održaje red i poredak u islamskoj državi, izricanjem pravde i izvršenjem pre­ sude u prijavljenim sporovima i događajima kao i u društvenom životu. Sve do u najnovije doba sudovi su bili u islamskim državam a općenito, redovni za sve građane države bez razlike vjere i nacije, a suđenje je u privatno pravnim imovinskim poslovima vršeno isključivo po šerijatskim propisima — po islamskoj pravnoj nauci koja se tečajem stoljeća bila razvila do vrlo visokog stepena. Ti su se sudovi zvali »Mehakim« (jednina je M ehkeme — m jesto suđenja) na čelu kojih je bio hakim -kadi — sudac, postavljen od vladara. S početka se sudilo u džamijama. Zborno suđenje je kasnijeg datum a, kao i apelacija i kasacija, ali je postojala i žalba vladaru protiv sudskih riješenja još u začetku sam og ustrojstva. 154 U pogledu nemuslimana vrijedilo je pravilo: Ma leun fe lehum — kakvo mi imamo pravo, takvo i njima pripada. Suđenje je vršeno usmeno i javno, a sudije su bile neovisne i slobodne od svakog^uticaja. Osude i riješenja morala se osnivati na odnosnim še­ rijatskim propisima koji su se morali naročito isticati u tim riješenjima. Jednakost i ravnopravnost stran ak a vladala je u tolikoj mjeri da je i sam vladar potpadao pod građansko suđenje. T ako je to trajalo u onim sretnim vrem enim a reda i napretka muslim ana dok su se oni čvrsto dr­ žali čistih zasada islamske pravne nauke Kurana i hadisa. Kasnije, kad su muslimani oslabili u toj privrže­ nosti tim čistim zasadama Islama, počeli su nazadovati u svemu, pa je i u sudstvu nastala m lohavost i pravda se pokolebala. Skrenula je sa svog pravog puta, pa je zato pravna sigurnost počela opadati i sudstvo je zapalo u nedoličan položaj, te dalo povoda nazadku u svemu. Nestalo je ljudi sposobnih za idžtihad, pa se je sve dalo mukalidluku. Ti mukalidi fanatizirali su m asu i popeli je sebi za vrat, pa je fanatizirana čaršija da­ vala pravac svemu i, uglavnom , ona je odlučivala, jer je sebi bila potčinila i vladu i vladare. Nastao je zastoj u napretku baš onda, kada se zapadni svijet počeo �buditi. Tedžlid je uzeo m aha i zavladala je sila, a biti pretvoreni u dvije vrste sudova: u mehakimi nipravo i pravica su stavljene u pozadinu. Korupcija je zamiju — sudove, koji sude po općem grad. zakonu zavladala na sve strane, a sudstvo je počivalo na mitu. građanima«sviju vjera — i u mehakimi Seriju — su­ Što je najgore, zakoni nisu izrađivani ni izdavani dove, koji sude po čisto islamskom pravu samo m u­ uopće, nego su kao zakoni primjenjivana mišljenja slimanima u okviru svojih kompetencija. Tako je došlo pojedine fukahe, koja se u mnogim i premnogim pi­ do posebne institucije šerijatskih sudova u turskom tanjima razilazila, pa su suci imali preširoko polje i carstvu pa i kod nas. pretjeranu slobodu u suđenju pri izboru odnosnih meDjelokrug ovih šerijatskih sudova sastojao se iz sala pojedinih pravnika za primjenu i u konkretnim pravnih poslova koji se odnose na muslimansko žeslučajevima. Tim je i nehotice stvoren način suđenja nidbeno, porodično, tutorsko i starateljsko, te nasljedno prema simpatijama i antipatijama, pa je zavladao pravi i vakufsko pravo, a ostala sva pravna pitanja predata haos u najtankoćutnijem osnovu za pravi red i po­ su u rješavanje mehakimi nizamije, pa je pred ove redak u društvu. sudove mogao pristupiti i svoja prava iznositi na rješavanje Računa se nije vodilo o tom da pojedina pravila svaki građanin bez obzira kojoj vjeri pripadao, a pred i pravna mišljenja pojedinaca mogu zastariti i neodgo- šerijatske sudove samo muslimani. varati duhu vremena, i ako je i za to u temeljnim Do take podjele sudske kompetencije moralo je propisima islama bilo izobila podloge, nego su se, ne doći stoga, što se muslimani u porodičnim i nasljednim stvarima kao sljedbenici Islama moraju da vladaju mičući dalje držala, svetim i ne promjenljivim i ona što su se mogla i morala mijenjati i zato je nastalo po Kuranu i hadisu u kojem su ta prava u detalju zaledenje i jedna užasna nepoičnost, učmalost i tap­ 'navedena, a u principu ne promjenljiva, dočim su druga kanje na jednom te istom mjestu. Šta više ni Bđžija p rivatna^ javna prava podvržena promjeni vremena, prava istina nije se više propovijedala kako treba, okolnosti i prilika, pa nemaju karakter vječnosti u svim nego se i ona zatajivala. Puštane su kao krilatice naj- detaljima, kao ona prva. Na pr. ustanove koje se od­ nazadnije misli, mjesto da sg prptpraju one najnapred­ nose na brak, a koje su u Kuranu precizirane, take su nije. Nije skoro niko bio na čistu čega da se/ đržTT' prirode da i ne iziskuje kakve promjene, a one usta­ kako da udesi svoj društveni (život prema duhu vre­ nove, koje se tjču običnog društvenog i saobraćajnog mena. A m asa je čvrsto dj^aita u neukosti i fanatizmu, života građana u imovinsko pravnim poslovima, ovisne da bude zaleđe svakog nazadka i ljudske nestabilnosti. su o duhu vremena, pa se mogu mijenjati i njemu Nauka se ni malo nije popularizirala niti za pu­ prilagodavati. bliku pristupačnom činila, nego je oteščavana do ne II. Ustrojstvo šerijatskih sudova kod nas izmjernosti, pa je stoga neukost vladala u pretjeranoj •Postojeći šerijatski sudovi u Bosni i Hercegovini mjeri. U tom su najgore prolazili oni narodi ne arapske starog su datuma. Oni su postojali i prije okupacije Bosne narodnosti, jer su morali svd nauku primati i učiti na i Hercegovine po Austro-ugarskoj Monarhiji, pa su pri­ teškom arapskom jeziku. Ni početna nastava nije se držani i kasnije, te ih je zateklo i Oslobođenje. Njihov dopuštala na materinskom jeziku, pa se teško posti­ je život u istom obimu produžen i našim državnim zavalo i primitivno obrazovanje. Visoko pak obrazo­ temeljnim zakonom — Ustavom (čl. 109.). Okupaciona vanje bilo je malo kome suđeno, pa su neznanje i vlada sužila im je djelokrug i dodijelila ih godine 1883. džehalet, sa veoma malim izuzetcima, poklapali cio kotarskim sudovima, te im posebnom odredbom u islamski svijet i ostavljali ga u fanatizmu i fatalizmu. pomenutoj godini propisala i zaseban neovisan djelo­ 0 kaku napretku i izučavanju nije bilo ni riječi, pa je krug, a u godini 1885. i proširila njihovu nadležnost evropska civilizacija i kultura u takom stanju, nepri­ u nekim pravnim poslovima. Tako je šerijatsko-sudska pravnosti i dezorganizaciji zatekla i iznenadila musli­ djelatnost nastavljena i u okupaciono doba i po Oslo­ manski svijet Valjalo je s evropejskim svijetom dola­ bođenju, pa se kod svakog kotarskog suda u zemlji ziti u dodir, pa se i evropskoj civilizaciji podvrgavati, nalazi i šerijatski sud, kao njegovo odjelenje sa po­ a pošto zato nisu bili stvoreni temelji morali se sukobi sebnom funkcijom, samostalno i neovisno u svom po­ dešavati koji se uvijek završavali na štetu muslimana. slovanju, i to kao prva instancija. U isto doba je ustrojen i Vrhovni šerijatski sud u Kad više nije mogla, do tada stvorena i izučavana a sad zamrla, islamska državna i pravna nauka da Sarajevu, kao odio Vrhovnog suda, također sa zase­ zadovolji, moralo se posegnuti za evropejskim uzorima bnom zadaćom i kompetencijom, sam ostalan i neovi­ 1 zakonima, pa su se morali izdavati propisi i zakoni san u svom djelovanju kao druga i završna instancija po evropskoj pravnoj znanosti, sa obvezatnom snagom, u šerijatsko pravnim poslovima. Kotarski šerijatski sudovi su inokosni sudovi na t. zv. Kanuni a za njihovo provođenje morale se stvo­ čelu kojih stoji šerijatski sudac a zato ima više šeri­ riti i odgovarajuće institucije. Stoga je i sa još nekih razloga moralo doći do jatskih sudija kod jednog šerijatskog suda gdje u še­ dvostrukih ustanova u građansko pravnim poslovima, rijatsko pravnim poslovima odlučuje najstariji među pa su morali opći mehakim — građanski sudovi — njima pa i on potpisuje otpravke za stranke. 155 �Dočim je Vrh. šer. sud zborni sud, gdje se rješa­ vijanje smrtovnice, inventarisanje ostavine, ustanovlje­ vaju prizivi i utoci u zboru od trojice vrh. šer. sudaca nje nasljednika likvidiranje o s t dugova, ustanovljenje od kojih najstariji po činu potpisuje otpravke odnosnih vasijeta, dioba ostavštine, sporovi o nasljedstvu, pravu nasljedstva, o vasijetu i konačno uručenje nasljedni­ riješenja. U ovom zboru u sjednicama sudjeluje i jedan član cima čiste ostavinske imovine. 4. Vakufski poslovi i to raspravljanje i riješavanje Vrhovnog suda, ali samo sa savjetujućim glasom i to u pitanjima interkonfesionalne i međunarodne prirode. pravnih stvari u parnicama privatno pravne naravi Podmladak šerijatskog sudstva sačinjavaju vjež­ koje se osnivaju na vakufskom svojstvu, a za koje benici koje liferuje za to još u g. 1887. ustrojena бе- nema sumnje o svojstvu vakufa. U ove poslove spada: rijatsko Sudačka Škola u Sarajevu. Oni su ujedno i sastavljanje vakfije i svi sporovi koji potječu u posto­ pomočnici šerijat. sudaca u njihovom djelovanju kao jećem vakufu i osnivaju se na vakufsko svojstvo. Ova­ mo spadaju sporovi između centralne i vakufske upra­ i njihovi zamjenici. Šerijatsko sudačko zvanje podvrženo je šerijatsko ve i pojedinih vakufa, između vakufa i mutevelija, o sudskom ispitu, koji se nakon stanovite prakse, po vrsti vakufa, o pravu tevlijeta, o prinadleštvim a m ursvršenoj šerijatsko sudačkoj školi, po posebnim pro­ terike, o šuruti vakifu, raspravljanje i riješavanje o du­ pisima i pravilniku, polaže kod Ulema medžlisa u Sa­ žnosti polaganja računa po muteveliji, o otuđenju, za­ rajevu pred ispitnim povjereništvom koje se opet sa­ mjeni i zaduženju vakufskih dobara itd. stoji od Reisululeme kao predsjednika, članova Ulema 5. Tutorski i starateljski poslovi m uslim ana uopmedžlisa, jednog Vrhovnog šerijatskog sudije i jednog šte dok je ostavinska rasprava u tečaju, a i poslije člana Vrhovnog suda u Sarajevu. 4д koliko se tiče ličnih prava pod kuratelom stojećih Administrativni nadzor na šerijatsko sudačkim osoba jslajTiske vjere. osobljem vrši kod prvostepenog suda kotarski sudac a 6. Ovjerovljenje i vidiranje m uslim anskih isprava. kod drugostepenog suda' predsjednik Vrhovnog suda. U ovom se, u glavnom, sastoji dosadanji djelokrug Ima pravo i tog nadzora i pre^sjejjlfuk okružnog suda, i konpetencija ovih sudova, a svi drugi pravni poslovi a Vrhovni nadzor spada Ministarstvu Pravde. "spadaju u nadležnost t. z. redovnih građanskih sudova. Odnos šerijatskih sudova .prema grad. sudovima Po već samom gore izloženom djelokrugu šeri­ sastoji se samo u tom, što- ;su meki poslovi ovih dru­ jatskih sudova, vidi se da je njima povjereno rešavagih prenešeni u konpetenciju šerijatskih sudova glede nje čisto intimnih familijarnih m uslimanskih pravnih m uslim ana i predani ovima na rješavanje. stvari po njihovim vjerskim propisima, što je i naj­ Šerijatski sudovi dodijeljene im pravne poslove prirodnije bilo da se tako učini. Nezgodno bi bilo, a rješavaju po šerijatskom pravu, uz primjer nekih dr­ ne bi se moglo ni u sklad dovesti sa islamskom vje­ žavnih zakona, uredaba i naredaba. rom, da se i gornji pravni poslovi predaju na riješa­ vanje redovnim građanskim sudovima u našoj državi. III. Djelokrug šerijatskih sudova Dok se islamska vjera i njena puna eksistencija Po postojećim propisima, u nadležnost šerijat. su­ dova u Bosni Hercegovini spadaju ovi pravni poslovi i to: priznaje u ovoj našoj državi, dotle valja tolerisati i 1. Ženidbeni poslovi muslim ana i to ne samo oni šerijatske sudove kao spoljne znakove te tolerancije. koji se tiču sklapanja i razvoda islamskoga braka, Na tom temeljnom stanovištu stoji i naša vrhovna nego i svi imovinsko pravni poslovi koji su u vezi s državna uprava, pa je stoga dala i projektovati potre­ brakom, a potiču iz bračnih odnošaja, kao što su spo­ ban poseban zakon za šerijatske sudije i sudove i ti­ rovi o nafaci, mehru, i prćiji. U kompetenciju ovih su­ me se odlučila da zakonom zajamči njihovu postojeću dova spada i sklapanje mješovitog braka između mu­ eksistenciju. Prigovori da nije oportuno u modernoj i slim ana i nemuslimanke kitabije, kao i svi sporovi demokratskoj državi dopuštati i podržavati izvanredne koji se pojave iz ovakvog braka, a odnose se na bra­ sudove, nemaju svog pravog i opravdanog temelja, pa su neozbiljni i neprihvatljivi jer dokle god se respek­ čne posljedice i potiču iz bračnog odnošaja. 2. Roditeljski i rodbinski poslovi muslimana koji tiraju zasade jedne priznate vjere u državi, koje nijesu se tiču prava i dužnosti muslimanskih roditelja (rod­ u opreci sa državnim interesima, dotle ne može biti bine) i djece, bez obzira na to da li su oni imovinske m jesta sličnim prigovorima. Vjera i vjerska hijerarhija ili ne imovinske pravne naravi, ako potječu iz zakon­ smišljeno tolerantno i pametno vodeno ne može nikad skog roditeljskog i rodbinskog odnosa. U ove poslove biti na štetu državnim općenitim interesima, nego joj spadaju sporovi o pravu odgoja djece, o uzdržavanju bivaju od velike koristi i potpore u njenom radu za djece, roditelja i rodbina. Glede vanbračno rođene dje­ koristan i dobar razvitak države. ce od muslimanke, šerijatski sudovi su nadležni takom Islamska vjera koja cijeni i lsata i Musata, i s djetetu sam o postaviti tutora, a daljni postupak o nji­ Muhamedom ih ravnim drži, take je prirode da ne m a spada u kompetenciju građanskih sudova. može biti ni govora da ona nije velikom potporom 3. Ostavinski poslovi muslimana u svima fazama svakom liudskom napredku, radu i poretku u svakoj ostavinskog postupka. U ove poslove spadaju sasta- državi. 156 �Šerijatski sudovi su i onako u svojoj suštini gra­ Sadanji oblik šerijatskih sudova ne vidim da iziskuje đanski sudovi, samo stom razlikom što oni primjenju­ kakvu osobitu reformu, ali bi trebalo odabrati sprem ­ ju familjarno pravo muslimana, koje ima karakter nji­ niji sposobniji podmladak. hova građanskog zakona, a redoviti građanski sudovi Što se tiče reforme šerijatskih propisa materijal­ što primjenjuju javno i privatno građansko pravo svim nog i formalnog prava, držim da bi trebalo izraditi za građanima bez razlike vjere, sa izuzimanjem primjene šerijatske sudove jedan zakon o porodičnom i naslje­ porodičnog i naslijednog prava u pogledu muslimana, dnom pravu muslimana, shodan duhu vremena, a u pa se tako upravo nadopunjuju u radu za rad i po­ okviru šerijatskih temelja, bez obzira na mezheb i ne redak u državi. Sa tim su šerijatski sudovi njihova jednaka mišljenja pojedinaca pravnika filozofija, i nje­ jedna velika potpora u tom korisnom radu na dobro mu priključiti isto tako shodan i savremen postupnik i naroda i države. u tim pravima i to sve na našem jeziku. Nema nikakva opravdana razloga da se stvar mi­ Ovo je nužno izraditi i uzakoniti radi toga d a še, jenja samo radi toga da u državi ne buda izvanrednih neki pravni propisi nehanefista, koji su savremeniji sudova, i građana kojima se kod jednog suda sudi u uzakone i za nas hanefiste, pa da se time postigne istom pitanju malo drugačije ne go li kod drugog su­ bolja svrha u krojenju pravde i da zavlada jedno­ da, usljed nejednakosti odnosnih normi i propisa. Tim obraznost i u postupku, a naročito radi toga da svak više ti razlozi ne postoje kada građani vole i kada može upoznati to svoje intimno pravo i odnosne duž­ imaju pravo da im se na taj malo izuzetan način od nosti; a da p njima i država može voditi čist račun. drugih građana kroji pravda u njihovom intimnom To ne bi bilo ništa nova i zazorna, pa ni nedo­ familijarnom životu, koji nije ni malo po općenitost i pustiva, izaći iz odnosnog silnog ihtilafata u uzakoniti državni interes štetan. Šerijatske sudove treba pod .svakd cijenu održa­ jednoličan pravac, jer su to činili muslimani i prije, a vati i njihov djelokrug proširltkt^ko da se njima pre­ i sada čine u islamskim državama, kao što je Egipat, daju i starateljski poslovi rfmsilmana na neovisnoru=. kad prilike i okolnosti, te duh vrem ena iziskuje da kovanje, te tim oterati građanske sudove ovog za njih se nešto mora učiniti. ne važnog posla. Ve ninhuP hidajetu ve ttevfik! Инж. Шериф Бубик, Пожаревац' Рефераш Напредни подузетни народи учинили су и чине све да своје производе што боље продају; зато настоје да производњу своју удешавају према захтјевима тржишта. Настаје бој, жестоки бој о муштерије, познат под именом »конкуренција«. To немилосрдно отимање о муштерије имало je за посљедииу'да се саобраћај међу многим пијацама и производним крајевима све више усавршава, да би постао што јефтинији, што лакши и што сигурнији. Саобраћајни трошкови много одлучују да ли ће се један производ изнијети на неку пијацу или неће, на коју ће се пијацу изнијети и чији ће производи моћи доћи на пијацу. To су све околности, које потичу из међусобног додира, из међусобног односа људи и њихових скупина. Зато ми те и такве околности н ази в ам о д р у ш т в е н и м или с о ц и ја л н и м о к о л н о с т и м а . Али како се све те друштвене појаве тичу разних материјалних, привредних интереса, ми њих, с правом, називамо с о ц и ј а л н о - е к о н о м с к и м о к о л н о с т и м а за разлику од природних околности, којествара природа. оиривреде Само то што смо изложили довољно je да се увиди од каквог су значења, од каквог су утицаја на развитак пољопривреде социјално-економске околости. Производити оне производе, којим најбоље погодују природне околности мјеста гдје се производе, a од ових оне којим најбоље погодује социјално-економска култура, први je и најважнији предуслов сваког господара. Међутим, пређи из једнога примитивног натуралног газдовања у развијено новчано газдовање није ни мало лак посао. Taj прелаз не може се извршити без већих жртава. Али je неминован, мора се извршити. Taj прелаз биће тим тежи сада кад се општа свјетска привреда налази у тешкој кризи. До недавна сељак je производио само оно што му je потребно за непосредну потражњу. Али данас мора да се подешава према тржишту, чији се захтјеви мијењају сваког часа. To подешавање тражи нових срестава за производњу — новог оруђа, нових инсталација, нову уопште организацију сеоског газдинства и за све то пуно више спреме, више и окретности. Како je наш сељак мали сиромашни теж ак, /57 �који je осим тога убијен ратом, свакако je онда једно од најтежих питања, како да се изведе тај прелаз из натуралног у новчано газдинство. Свјетска пољопривредна производња се све више усавршава све више повећава, што ће имати з а посљедицу даљи пад цијена пољопривредних производа. Онај који се не буде према томе процесу свјетске производње равнао, наићи ће на још веће разочарање. У слиједећем покушаћемо да у најглавнијим потезима објаснимо солијално-економске услове развитка сеоске привреде у Босни и Херцеговини. Најприје ћемо се позабавити са т р ж и ш н и м п р и л и к a м a. Најлакше je издржати конкуренцију на тржиш ту са оним производима који су специјалитет једнога краја његова земљишта и његове климе, ако ти производи иначе имају велику важност з а подмирење људских потреба. Један од таквих специјалитета код нас јест свакако б о с. ш љ и в a. Ш љ и в а п о ж е г а ч а , како смо рекли, има своје природно подручје у бос. брежуљастом терену, у Посавини и неким крајевима централне и источне Босне. fc Л ? Просјечни род шљива пожегача износи 12.000 вагона годишње, a у родним годинама пење се до 30.000 вагона. Од тога се, од прилике потроип јело 10% , прерађује се у суху шљиву и пекме: a осцатак употребљује се за прављење ракије шљивовице. Ми смо већ истакли да je квалитет наше шљиве пожегаче од природе првокласан. Ради свога специјалног квалитета, наша шљива могла би да освоји сва свјетска трж иш та, нарочито суха. Прије рата извозила се je суха шљива само у Њемачку и бившу Аустро-угарску. Послије рата показале су интересовање за нашу суху шљиву готове све европске земље и то no вриједности и звоза читаве државе од 1924 до 1926, овим редом: Њ емачка, Чехословачка, Аустрија, Италија, Мађарска, Швајцарска, Француска, Холандија Пољска, Данска, Румунија. Из читаве државе највише ј ј у томе времену извезено у Немачку у вриједности око 100 мил. дин., a најмање у Румунију у вриједности око 1 мил. динара. Према извјештају трговачке и обртничке коморе у Сарајеву за 1926 год., извоз са брчанске пијаце у год. 1926. био je овакав: Њ емачка Италија Аустрија Краљ. С. X. С. Чехословачка Пољска Швицарска Остале државе У ку пно 158 22.487.33 мтр. 18.889.90 13.055.31 10.494.77 15.480.10 5.206.19 4.864.90 10.430.80 100.019.09 мтр. Брчко je главно мјесто шљиварске трговине у Босни, a за њим долазе Тузла, Тешањ, Шамац, Модрића. и Грачаница. Али, на ж алост ми нисмо знали да се на тим пијацама трајно и добро пласирамо, јер онај природни квалитет наше шљиве све више кваримо нерацијоналном и никаквом његом шљивика, рђавим сушењем и уопште рђавом цјелокупном манипулацијом. Страие шљиве, француске и американске, све више потискују нашу шљиву, премда немају оног природног квалитета наше шљиве (не одпадају од кошпице и немају оног карактеристичног мириса, укуса и сласти наше шљиве). To постижу тиме што произвађају крупнију шљиву, што je рацијоналније и према захтјевима тржница суше, пакују и експеДУЈУУ диљу пласирања наше шљиве треба настојати да се производи што крупнија шљива. Треба бирати стабла од којих хоћемо да узмемо изданке односџо калеме, садити шљиве са што крупнијим плодом. ^ и т н о ћ а шљива последица je и никакве његе шљивика. Шљиве се саде код нас у неспремљеној земљи, без икакве пажње и густо једна до до друге, na се послије тога оставе саме себи. Посљедица те запуштености јест прерод, који даје врло род. Осим тога, послије прерода обично наступа неродица, ради чега имамо неправилност у |ду шљивика, и то врло много смета њиховој рентабилности. Само са довољно крупним материјалом може се изаћи на страна тржиш та. Истина крупноћом не можемо достићи американску шљиву, јер њихова најкрупнија роба почиње са 30/40 у */а кг, a наша са 60/65. Али наша шљива добро спремљена ипак боље се плаћа од других шљива. Али овако како ми радимо, туку нашу шљиву и шљиве из земаља које иначе нису шљиварске земље. Из извјештаја са трж иш та Grossmarkthalle у Минхену1) (Њ емачка) за 1927 годину видимо то: 8. IX. 17. IX 24. IX. ШЉИВЕ Марке no 1 килограму србијанске ................. босанске ..................... тиролске ..................... мађарске ...................... о-зо 0-37 0-29 0 25 032 - 027 025 0-44 0-39 0*40 0*38 Тиролске шљиве које су из почетка стајале за 8 поена за бос. шљивом, у року од двије недјеље престигле су je за 1 поен; мађарске шљиве које су су у почетку стајале за 13 поена за нашом, за тих неколико дана поправиле су свој положај према нашој шљиви тако да су заостале за њом само за 1 поен. (Наставиће се.) ‘) Ова таблица узета je из чланка И. Добржанског у »Узорном вртлару« год. 1927. стр. 134, бр. XII. �ГАЈРЕ 7 0 В ГЛАСНИк Прослава ,Гајретове“ 25-годишњице у Тешњу У ређењ е гр о б а и о тк р и вањ е сп ом еника п је с н и к у М уса Ћ а з и м у Ћ а т и ћ у . Како смо обавјештени »Гајретов« Пододбор у Тешњу закључио je да на дан 1. јуна о. г. на свечан начин прослави 2 5 -го д и ш њ и ц у Г а јр е т а . У вези са том културном прославом »Гајретова« јубилеја пододбор ће уредити гроб пјесника Муса Ћазима Ћати^а. У ту сврху чине се велике припреме да би се на дан прославе поред осталог програма могао на гробу пјесника открити споменик достојан рахметли Муса Ћазима. Према до сада стигнутим пријавама ову he »Гајретову« јубиларну свечаност у Тешњу посјетити много угледних гостију и делегата разних културних просвјетних институција са стране, na je пододбор замолио од Министра Саобраћаја 50% попуст на жељезници да би свима пријатељима Гајрета и славитељима рахметли Муса Ћазима омогућио што јефтинији посјет ове свечаности. ПРОГРАМ ПРОСЛАВЕ. Под н ајв и ш ом за ш т и т о м Њ е го в о г К р аљ ев ског Височ а н с т в а П р е сто ло насљ едн ика П*ет-ра »Гајрет«, друштво за ктлтурно и економско подизање муслимана пододбор Т еш ањ , приређује' 1. јула о. г. у петак на Курбан Бајрам С ве ч а н у Пр <*Славу 25 годиш њице Г а јр е т а на коју се роштовано грађанство најуљудније позива. Улазнина добровољни прилог. Програм свечанссши: I. Свечана сједница »Гајретева« Пододбора у 10 сати прије подне у Градској вијећници. II. Заједничка хатменска дова (помен) пјеснику ра»метли Муса Ћазиму Ћатићу и умрлим члановима »Гајрета« »Мусали« a случају неврђмена у чаршијској »Гази- Фе| беговој Џамији«. III. Откривање споменика нагробупјесникаМусаЋазима Ћатића у 1 сат no подне (послије дове). 0 пјеснику и његову раду држи предавање г. Ахмед Муратбеговић, књижевник из Загреба. IV. Народни теферич, на градском вашаришту са разним народним играма и коњским тркама уз обилне награде. Почетак у 2 сата no подне. V. Илуминација, са концертом Соколске Глазбе у 8 сати на вечер под конаком. VI. Гајретово сијело са предавањем о »Гајрету« и његовом културном дјеловању кроз 25 година са игранком у просторијама Хрватске Муслиманске читаонице. Почетак у 9 сати на-'вечер. Свира Соколска глазба. За посјетиоце са стране замољен 50% попуст на Државним жељезницамаП р и р е ђ и в а ч к и Одбор. Скупшшине Гајрешових повјереника Гајретови повјереници дужни су такође на основу чл. 62. друштвених правила да одрже у јуну мјесецу редовну годишњу скупштину на коју се позивају сви Гајретови чланови из мјеста повјереника. Ha овим скупштинама повјереник Гајрета je дужан поднијети члановима реферат о своме раду, a скупштина ће изабрата два члана, који ће у току скупштине прегледати повјереничко благајничко стање. Записник скупштине мора се доставити Главном Одбору најдаље 15 дана иза скупштине. Скупштина je овлаштена, на основу правила, бирати новог повјереника за наредну друштвену годину — разумије се у колико досадањи друштЕени повјереник не би вршио своју дужност како то захтијеваЈу интереси Гајрета и у колико не би показивао успјеха у раду. Према локалним приликама и у колико je то у интересу Гајрета, ако буде присутан на скупштини повјереништва довољан број чланова, може се умјесто повјереника изабрати пододбор Гајрета, с тим ако се констатује да повјереништво броји најмање 50 чланова. Некоји друштвени повјереници досадањих година нијесу удовољавали у овом случају друштвеним правилима. Како се Гајрет налази у својој јубиларној години, када треба, више но икада, да дође до изражаја снага и успјеси Гајретове акције у нашем народу, то се и овим путем позивају сви друштвени повјереници, да овог пута, у јуну мјесецу, свакако закажу и одрже скупштине чланова Гајретових у свом мјесту. To Ise бити и најбоља прилика, да се претресе рад Гајретов и његови успјеси и да се чланови што више заинтересују за друштво за које допринашају свој обол. Пододборима u иовјереницима Гајрета Како нам некоји пододбори и повјереници још не послашелск^зе и приходе посљедњих Гајретових забава, томбола, чланарина, претплата и др., то их и овим путем позививамо да то што прије учине, јер je штета да новац од друштвених прихода лежи код њих неплодоносан, као што je то случај код неколицине пододбора и повјереника. Пошто су некоји друштвени пододбори новац од Гајретових прихода улагали привремено у банкама њихових мјеста, то се овим упозоравају ти пододбори да у будуке то не чине, него да новац шаљу изравно Главном Одбору тем чека Поштанске Штедионице. кнован нови Гајретов женски пододбор Прије неколико дана добили смо из Бихаћа депешу слиједећег садржаја: »Сретна сам што Вас могу обрадовати да je на 6. маја уз сарадњу овдашњег мушког пододбора основан и женски пододбор у Бихаћу, који се јучер конституисао. Писмени извјештај слиједи. П р е д с ј е д н и ц а Е зи ћ « . Нови иовјереник Гајреша у Рудом Главни Одбор Гајрета именовао je повјереником Гајрета у Рудом г. Садика Смајовића, док je досадањег повјереника у истом мјесту г. Ахмеда Керкена разријешио повјереничке дужности. Гајретовим дужницима Друштво Гајрет je подјељивало прије као и неколико година послије Свјетског рата зајмове ђацима средњих и високих школа. Многим од тих ђака, потпомогнутих зајмом од Гајрета, омогућено je, да су с успјехом завршили науке и добили намјештења a некоји и уносне положаје. Па и ако je протекло више година откада су ти Гајретови ђаци дошли до егзистенције, некоји се од њих ни до данас не сјетише свога доброчинитеља Гајрета и неповратише му дужног зајма, и ако су вишекратно опомињани да то учине. Овим уиозоравамо no посљедњи пут Гајретове дужнике, да на своје обавезе не заборављају, и да дужне своте уплате најдаље до краја овог мјесеиа, јер ћемо у противном случају изнијети њихова имена и ради наплате дуга предати тужбу суду. Главном Одбору je дужност датако учини, a срамота пада на оне који се оглуше и забораве на своје обавезе и дужности. 159 i �Пажња према Гајрешу угледне јеврејске породицс Недавно je преселио на онај свијет надрабин Др. С. Весел, који je са великим снмпатијака пратио рад Гајрета и сваком му приликом указивао пажњу. Благопочивши Др. С. Весел као вјерски представних наших суграђана Јевреја, никада није пропустио прилику да не посјети сваку Гајретову забаву у Сарајеву и да том приликом не приложи овом друштву свој обилни прилог. Ожалошћена породица благопоч.надрабинаДраС. Весела пригодом његове смрти, даровала je Гајрету Дин. 100"—. Ова пажња угледне јеврејске породице према Гајрету — и ако са скромним прилогом — угодно се дојмила Главног Одбора, јер je та пажња од срца и јер je она израз симпатија и признања Гајрету као културној и хуманој установи. Истичући ову племениту гесту угледне јеврејске породице, ке можемо да не истакнемо, и овом приликом, с болом у души, нехат и непажњу муслимана, нарочито оних богатијих, према нашем Гајрету, као једној муслиманској установи, која успјешно развија своју дјелатност за добро и срећу свих муслимана. Нови Утемељитељи Гајрета Госп. Салко Хаџихасановић, чиновник Банке Рајрет и г. Мехмед Исић, трговац из Орашја, уписаше се овбх дана за чланове утемељаче Гајрета. Главни Одбор топло захваљује горњој господи на пажњи према нашем Гајрету. t Скуиштина Гајретових иододбора Према чл. 57. друштвених правила, пододбори Гајрета дужни су у јуну мјесецу одржати редовну годишњу екупштину и о заказаној скупштини извијестити Главни Одбор и чланове Гајрета у мјесту 15 дана раније. Позивају се сви друштвени пододбори да удовоље горњем члану друштвених правида. Курбанске кожице за Гајрет Главни Одбор Гајрета упутиће ових дана окружницу свима својим пододборима и повјереницима, да се ови заузму, да би наша браћа приликом предстојећег Курбанбајрама, поклонила своје курбанске кожице Гајрету и тиме потпомагала ову корисну народну установу. Главни Одбор Гајрета и овим путем позива све друштвене пододборе и поверенике као и осталу браћу муслимане и сестре муслиманке, да кожице од својих курбана поклоне Гајрету, чиме ће учинити добро дјело, a Гајрет припомоћи у његовом раду за добро и напредак муслимана. Главни Одбор се нада, да ће друштвени пододбори и повјереници, као и други родољуби и доброжелитељи нашег добра овај апел срдачно прихватити и порадити на сакупљању што већег броја курбанских кожица за Гајрет. Имена дароватеља биће објављена у нашем листу. Дарови Гајрету Г. Хафиз СалихЂозић изПрњавора сакупио je за Гајрет своту од Дин. 70'—, a дароваше гг.: Мустафа Клакић, мухтар Дин. 30'—, Сеад Ђозић из Прњавора Дин. 20'-- и Раде Максимовић, учитељ из Кобаша Дин. 20’—. Дароватељима као и сакупљачу најтоплија хвала. Добровољни ирилози Главном Одбору ГаЈрета приспјели су задњихдана слиједећи добровољни прилози: Градска општина у Тузли Дин' 3.000'—, Обласна скупштина у Бањалуци Дин. 5.000'—, Обласни Одбор Тузланске Области Дин. 2.000 —, Народна Банка Дин. 3.000'—, Босанска 160 Инд. и Трг. банка Дин. 2.500 - , Прва Хрватска Штедиона, филијала Сарајево Дин. 1.000'—. Надаље je послао свој прилог г. Др. Р е ш и д Курт a г и ћ, краљ. јавни биљежник у Кутини у износу од Дин. ■|00'—j затим послаше сакупљене прилоге гг.: Ибрахим еф. Шехић Дин. 190'—, Алија Карамехић Дин. 32'— и Салко Пекушић Дин. 320'—. Дароватељима и сакупљачима топло захваљујемо. ПоШрошња Гајретова цигарастира Једно од највећих врела друштвених приходајест Гајретов цигарпапир. Тако je било барем посљедних година. Да би се што више трошио Гајретов цигарпапир, Главни Одбор je како сваке тако и ове године апеловао писмено, путем окружница на све друштвене пододборе и повјеренике као и путем друштвеног листа, како би муслимани што више трошили Гајретов цигарпапир, јер ће трошећи овај папир, потпомоћи неосјетно Гајрет a преко Гајрета и муслиманску заједницу. Поред тога, Главни Одбор je прошле јесени штампао и нарочите летке у оба писма и разаслао их свима пододборима и повјереницима, да их у својој околини раздијеле. У тим летцима доказивао je Главни Одбор, да би се од прихода Гајретова цигарпапира могло издржавати сваке године најмање no 200 питомаца у Гајретовим Конвиктима — само када би сви пушачи муслимани трошили искључиво Гајретов цигарпапир. Стога je Главни Одбор апеловао на све своје раденике и пријатеље, да пропагирају међу муслиманима што јачу потрошњу нашег папира. -И^заиста, потрошња Гајретова цигарпапира до конца децембра прошле године била се je почела увећавати — како смо то констатовали у књигама творнице — тако, да je изгледало, да ће се приход с ове стране увећати према прошлој години за око 50°/0. Међутим, од нове године потрошња нашег папира за ова неколика мјесеца наједанпут je знатно опала. To je дало повода Гл. Одбору да ово питање узме у претрес, те je поред осталог ријешено, да се опетовно умоле сви друштвени пододбори и повјереници, да у својим мјестима пропагирају и контролишу потрошњу Гајретова цигарпапира и да захтијевају од трафика и великопродаваоца, да набављају Гајретов цигарпапир. Овој молби и апелу Гл. Одбора лахко je одговорити. Трафиканти се могу и присилити да наручују Гајретов папир, тиме што пушачи неће узети ни духана нити шибице код трафиканта, који не држи Гајретов цигарпапир. Патриотска дужност налаже сваком муслиману, да Гајретов цигарпапир предпоставља свима другим папирима, тим прије штоје Гајретов папир, ако не бољи и јефтинији, a оно свакако барем квалитетом и цијеном раван другим врстама цигарпапира. Гл. Одбор моли сву браћу и пријатеље народног нам напретка, да се што топлије заузму око популарисања и потрошње Гајретова цигарпапира. Нарочито молимо трговце, који би у том правцу могли много учинити. KNJIŽEVNE VIJESTI „ R u b a i j e II.". U pretprošlom broju javili smo, da je »Oajret« izdao Hajamove »Rubaije« drugi dio (u prevodu Mirze Safveta) u korist bolesnog Mirze 1 pozvali sve pododbore i povjerenike, a to i ovom zgodom činimo, da ovo djelo rasture u narodu. Knjizi je cijena 6 — dinara, a pojedinačno se dobije samo u knjižari »Pogled« (Sarajevo, Mudželiti br. 8), gdje se dobije i prvi dio »Rubaija«, u kojem se nalazi opSiran pred­ govor o Omer Hajjamu. ШТАМПАРИЈА ПРОСВЕТА, CAPAJEBO. �ZA BOSNU 1 HERCEOOVINU C e n tra la : Sarajevo S je d iš te D ire k c ije , Beograd F ilija le : Brčko i Novi Sad Med. Univ. Papirnica Hamdija Кс;шс specijalista zubni liječnik Sarajevo, Strosmajerova ul. — Telefon 619 S A R A J E V O , Jeftanovića ulica b ro ji. preporučuje bogato skladište Ordinira s v a k i m d a n o m pisaćeg i risaćeg materijala od 9—12 sati prije podne i od 2—6 sati poslije podne Ш ТАМПАРИЈА ji S V A K I M U S L IM A N T R E B A О А K U P U JE ПРОСВЕТА Ш ТА М П А РС К О - ИЗД АВАЧКИ З А В О Д И з р ађ уј е разноврсне банковне, трговачке и индустријске тисканице у бојама као: дионице, уложне књижице, чекове, дипломе и т. д., те разна стручна дела, календаре и остала издања солидно, брзо и no умереној цени. Властита књиговезница израђује све врсте трговачких књига и протокола, као и разне галантеријске и картонашке послове no мери и нацрту. SAM O G A JR E TO V CIGARPAPIR jer kvatitetom nadmaluie sve ostale clgarpapire a potpomaže i „Gajret" Narudžbe: ^ TVORNICA CIGARPAPIRA САРАЈЕВО Александрова бр. 6 - Телефон бр. 3 5 6 Књиговезница -- Стереотипија S. D. Alkalaj, Sarajevo može se n a ru č iti i preko društva Gajret u Sarajevu �""•IIIIIIP" ..l i " "lili.."IIP1"..IP"’ .lila ВННКД Gf l JRET D. D., SARAJEVO Akcijski kapital Din 20,000.000 -, Rezerve Din 2,000.000'Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama Г devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne I privredne ustanove. Osniva i podupire razne kulturne i hu­ manitarne ustanove. Od {iste dobiti daje 10% Kulturnom i Prosvjetnom društvu „G ajret". Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i najkulantnije. - Uloške uka­ maćuje najpovoljnije, i isplaćuje iste u svako doba. .III... iiiiilllllllllliiiiiiiiiiilllll. i BOSANSKA INDUSTRIJALKA I i i TRGOVAČKA BANKA 0. 0 J i SARAJEVO, Strosmajerova ul. br. 12 f f Naručujte i kupujte samo GAJRET0VU Potpuno uplaćena dionička glavnica kremu za cipele } D i n a r a 2 0 ,0 0 0 .0 0 0 J f jer je ona najbolje kvalitete i * donosi lijepu korist GAJRETU. Rezervni fond ^ D in a r a t 4 ,3 o o .o o < jjff Prima u lo š k e n a š te d n ju , vrši doznake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, finansira i n d u s t r i j s k a i trg o v a č k a poduzeća. f T f Naručuje se kod Milana Kovačevima Novi Sad, Dunavska ulita 10. Glavno zastupstvo za B. i H. f Interurban telefoni broj 605, 865 i 555 £ i Filijale: Agentura RUDOLF BOIĆ, SARAJEVO Bistrik, 25. Telef. 783. PoSt. pret 75. ^ 1 Beograd,Zagreb,NoviSad,Tuzla,Split } ■Ilillll."IIP . llllir ......... Temeljna glavnica 40,000.000*- dinara. Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172. Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju općine grada Sarajeva ■Illlllli.. Z A U G A O N IC U koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/7250ae38ff71402a630d17ea633abc71.pdf b12fa03ebb26f5a51b768f51562bedd1 PDF Text Text л т зм т л jw m u за kvat ^pnc ИШНбМСКС ТТСДИЗАМЛ МУСИИМАМА 1. Ј У Н А С А Р А Ј Е В О 1928. У р е ђ у је : Х А М З А Б Р О Ј 11. Х У М О �С а д р ж а ј Х а с а н К и к и ћ : Бајрамлук великој дјеци. Гла со в и м лађи х: Х а м и д Д и з д а р : У Бајрамско предвечерје. Х у с н и ј а Ч е н г и ћ : Плаве планине. Х а с а н К и к и ћ : Претпрољетна. И л и ј а с Д о б а р џ и ћ : Њ езин а жал. С а ф е т A. Б у р и н а : Ф ехдин Бајрам. Џ е в а д С у л е ј м а н п а ш и ћ : Препеви и з Х аф изовог Дивана. Џ е в а д С у л е ј м а н п а ш и ћ : Карл К раус о Србији и Србима. Р е ф е р а ти з а наш н о н гр е с: Инж. Ш е р и ф вреде. Б убић: Реф ерат и з пољ опри- с Оедно писмо. Апел Главног О дбора. > Г а јр е т о в г л а с н и к : Бајрам мубарек олсун. Оснивање Ж енског П ододбора Гајрета у Бихаћу. Велики Ж упан 'Гузланске области — Гајретовим питомцима. Добровољни прилози. Нови утемељач Гајрета. Гајретово повјереништво у Сјетлини. Интензиван рад Главног О дбора на припремама з а прославу Гајрета. Подаци друш твених пододбора и повјереништава з а Гајретову споменицу. Гајретове јубиларне значке. Нове Гајретове дипломе. Допис и з Добочца. Махмут Алихоџић. Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друштва за културно и економско подизање муслимана, излази t. и 16. сваког месеца, a цена му je за нашу Отаџбину 100 динара на годину, a за све остале земље преко границе 200 динара. Ђаци добивају лист у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. Поједини број стоји 5 динара. Директор Уредник Хам ид Н укић Х ам за Х ум о Ш тампарија Просвета, Сарајево. — Власник друш тво »Гајрет«. — Главни и одговорни уредник: Х ам за Хумо. �T J i> J V t T Хасан Кикић Бајрамлук великој дјеци Их хај! Ј, Потрчи ми да ти потрчим п аћем о скакати мајПотпалимо наше добро Хајд^нче топ, четири мунски. Xej капе, капице ко птице! Завитлај драги пута. д р уж и ћ у. . . Их-хај1 И х-хај! Хајд да се пољубимо, ^ ј д / л & јј* * * ^ * \ * Их-хај! 0 Сутра je драги моји, Курбан Бајрам. Ее, благо Пеку наше слатке мајчице реханије и гурабије вама добродушни, лијепо je ваше вјеровање! Закла" Де, п0 да no пЛп,.ч,..ип ћете сваки по једнога курбана да вас пренесе преко пеку. оближемо прстиће. IP« Их-хај! ватре. Благо вама, кажем, драги моји. Три хиљаде Имам нове шалварице година није шала — na хиљаду у з брдо, хиљаду т ~ Имам лахур имам низ брдо, хиљаду no равни. Лијепо je ваше вјероИмам фесић и кићанку вање, кажем вам ja то. Имам кундурице Сва дјеца, сви старци, и сви они што вјерују, Их-хај1 сви се они радују — их-ха! Де драги бабо да те пољубим у обје руке, де, Имам и ja голему дружину. И идемо ми идемо, a дуг je наш пут и теж ак — теж и него што je дуг, Де слатка нано да те загрлим де теж и него што je ваш, драги моји. Г1а треба на Знам ja ево знам даћете ви мени no динар овоме моме путу помиловати доброту душе своје ко Знам знам Их-хај! дјечије очице. Де, дружино, испружи голему руку да нам не попуцају сљепочнице. Де да и нама буде Потпалило je наше добро Хајдинче топ једанпут Бајрам. Бар једанпут у вијеку. Де, добре Дим — један мајке, старе наше мајке, сашијте нам нове кошуље Дим — два да се преобућемо, де. Де драги наши очеви да вас Дим — три топло пољубимо у руке, у обје ууке — дјеца смо Дим — четири и ми дјеца, велика дјеца. Па да нам подијелите још Дим, дим, дим, иххиии! мало, бар мало благослова з а теж ак пут. Пуцаће топови до акшама, пуцати Имам и ja голему дружину. И идемо ми идемо, Ај, ај, ај! добротом се наше големе душе радујемо. Једа и нама Их-хај! дође Бајрам. Витлам прашину сокаком 'Заклаћу и ja з а се курбан, драги моји, na да Ваљам се радостан низ стазу ме принесе, их-хај1 Вриштим обијестан, вриштим A лијено je ваше вјеровање, прелијепо — кажем Ај, ај, ај, заглушићу вас другарчићи, заглушићу вам ja то, драги моји: вас ко звиждењак Све дјеце, свију стараца и свију вас што вјерујете. Их-хај! [ш w i �ГЛАСОВИ МЛАЂИХ У Бајрамско иредвечерје Ноћас, ко радост се и сунчане на куполи бело свилено ткиво, ти ха махалама шири боје у последњем вриску злата разигране зр у. Ноћас се снови повраћају у ме, и ко бледе, већ у сутону првом детињства тиха пролазе кроз мене, уснуле сене полагано мру. Здраво ми будите браћо широм света, који с радошћу чекате сутраш њи дан! Не заборавите ближ њ ега свога и делите, делите сиромасима Курбан! Гле, у души се свакој расцветало цвеће, у срцу сваком распевале птице. Дрхтим у сени наслућене среће и крадом гледам младе комшинице. Вајрам je сутра,'бајрам je еутра! Зар не чујеш пуцањ цсп&вена топа? Кад кликне низ сокак први поздрав јутр а биће насмејан сваки к зуен , стабло и стопа. Зелен ће бајрак пев&тГна м ун ар и А / луда детињ а радост срцима се лити. 0 , моја комшинице, лепа З ин ето, хоћеш ли сутра на пенџеру бити ? ! Хам ид Диздар Плаве планине 0 , ви, моје планине плаве, ш то се високе гордо кочите к небу и што вам вечито оловни облаци обавијају плаве главе — a бисерном росом и долом и косом просипате су з е з а прошлошћу давном. .. . У вама су некад дедови моји цареви били и чували ваше врхове кланце и путе и кости се њ ихове још и сада у сени вашег дебелог хлада н алазе расуте. И сада кад у вама забесни олуја и бели покривач преплави врхове ваше, к р оз хук у бесних ветрова и тутањ громова ja чујем пуцањ кубура врисак коња и сабаљ а њихових звек. Хуснија Ченгић 162 ПреШирољешна З астала дјевојка у страни очује момачку цику, душ ом joj гргори милина вриснуће да чују низ њиве и да joj одјаве ојоком. Развигора љ уљ а у крошњи, иве се маце н из поток — излучићемо стада и з тор а — лединама пупе травине и каћун пробија к роз грме . . . Првим ће цвијећем дјевојке њ едра посути j i иву затак н ути у косе — прољ еће се у брду јави младим сунцем и бијелом дјевојачком кошуљом . . . Хасан Кикић Њ езина жал \ Да ж ал жалујем нане з а младост моја рана; Да боЈГј^олујем нане з а лета моја рана; Да су з е лијем н&не у пусте одаје з а мог јарана, драгана? Све моје ж ељ е бацих атима под ноге ахари вриште од ата; Да ж ал жалујем н£не продаде бабо читлуке многе, нестаде н&не злата. Кад месечина порасте ширином друма ja сузе пролевам у јаглац; кад јутр а пројезде ширином шума вриштим од бола: до дола, до гора, до витог бора до сињег мора моја се ж ал чује нане кад плачем: у густе одаје no тенане. Да имам руке н&не ко дуге небеске дуге све бих вратила дане, што језде, језде, и све бих загрлила зв езде, што слећу крај друма зелених шума. И лијас Добарџић �Сафет A. Бурина Фехдин Бајрам Фехдо Велић воли Авдагину Фахру. Они се често — Ништа joj не каже. Само се надуо, na мрко састају и разговарају о оном што неминовно има да гледа. Сувише строго. Ко да хоћ е да joj каже : »Шути дође после њ ихових искрених саопштења и исказа жено, ти немаш права да говориш. Ja нијесам каил, која се савршено поклапају. Ф ахра воли Фехду ето na ни ти не смијеш да будеш«. Ето, видиш, таки чисто због његове душе. Он није леп ко многи други, сте ви сви. A би ли ти био так и? али je његова душа лепа ко ни једног другог. Ње— Je ли ja ? Н икад! гова искреност саткана je и з савршеног душевног ра— Би, би, знам ja добро. T a мој бабо прије зумевања свега што мож е да веж е њих д в о је; ње- него je у зе о маму тако joj je исто зборио. И клео гова урођена непоколебљивост, спојена са профињеним се, мећо руке на мусаф. A данас? Е, све се промиосећајима у односу према жени, две су ноте које јенило. To ми je мајка причала. вечно веж у њих двоје. Домен њихове љубави je — Ти знаш мене. Знаш моју душу, Фахро. Ja бескрај нових видика. Крај њихове среће није ни по- никад не би могао бити такав. Вјерујеш ли ми ? четак загробног живота кад они неће више знати — Вјерујем, вјерујем. з а овај с в е т ; кад неће више сносити страха од стаИ они дуго ћуте. Месечина иросипље сребрне рог Авдаге и, кријући, разговарати негде у дну баште cgojc косе на зелен мушебак и милује белину Ф ахњегове. Она и за мушебака, a Ф ехдо доле под пен- рпна лица. Милује га и љуби место Ф ехде што чезне џером. Јер страх од јачег, забрана с претњом, у^ек з а њим доле^под пенџером. Он опаж а месечину како више учвршћују нити заљ убљ еиих, учвршћују ду- će провлачи кроз квадратиће кафезне. Види како ховну везу међу младим koja остаје неразорива за joj блешти као сребро у очима. И завиди месецу. навек. Може се догодити да се ^пр^ч^ спајање двају Ж елео би да се претвори у један његов зрак и да оваквих живота, али духовна веза, веза која te-"'сеПтрочуче кроз грање и пенџер до Фахре. П а да сткала две душе у једну, остаје неразорива з а сва joj милује груди, да joj смрси бујне косе и изљуби времена. врано теме. Он чезне, a месечина и даље виси у Фахра воли и Фехдин севдах. Он je пече и ствара грању и као нечим превлачи преко сребрних жица у њој одблесак свој, блистав и раскошан. Фехдо joj и свира његовој Фахри серенаду поноћне тишине. много пева. Долази чест» под пенџер што гледа у »Да, месец je најјачи севдалија света. Он пјева сваку башту. Прескаче плот и ту остаје дуго испод брескве ноћ кад прелази преко чиста неба и свакој девојци што ш ири своје грање до пенџера њеног. A она му сниже безброј зв е зд а у звектав златан ђердан и долази иза мушебака. Па сад кад je очева лаж њ а поклони им га. A он сиромах под пенџером једне још јача, они се чешће састају. И страхују увек да девојке коју воли, na страхује и дрхти пред визиих стари Авдага не би нашао. И вечерас je он до- јом седога Авдаге, Ф ахрина оца«. И он занесен не шао no обичају и чека je. Она долази. чује њ езино алахеманет, кад она одлази јер je зову. — A je ли ти бабо дом а? Не чује га јер у њему превиру мисли, кипе чежње — Чувај се Фехдо. и лете кликтања нечујна према одаји његове у зб у ђене Фахре. — Чега злато да се чувам? З аш то? — Бојим се з а те. Знаш , вечерас je он нешто особито ненаклоњен према мени. — Ш то? — Ф ахро, шћери моја — зов е седи Авдага. — Не знам, али ми се чини да има нешто. Него — Eto ме, бабо. И она улази у бабину одају знаш ваљало би да ти сутра отац дође, ja не могу што мирише на старост и ж ивот који вене. З а пенвише овако. џером на старом ор аху гуче кумра и проноси кроз — Хоће, хоће, доће он — теши je Фехдо. одају неку тајанственост. — Бојим се да бабо није што друго намислио. — Е, шћери моја. Знаш сутра ћемо Дедуки у Него, нека он дође што прије. Љубинград. Да т е мало дајо види. Знаш, одавно ниси ни дајинице виђела. — A чуо сам да ће он сутра у Љубинград. Да нема no несрећи у х . . — Па сјутра je Бајрам. — Казала ми мајка да ће ићи. Ама нек опет он — Ништа зато. До подне ћемо бити овђе. Нашендође. И мајка je с моје стране. К а ж е : »Па кад се лучићемо се овђе, na мало и тамо. Боље ће бити. ђеца воле, нека их. Нек се забављају«. Знаш , море — Ja не би, бабо. Некаква сам канитна, na не могу ићи. нам и она помоћи. — Хоћеш , хоћеш , шћери. Ти ћеш фино са мном. — Добро, добро. A шта он к аж е кад ти мама У фијакеру ћемо. Знаш да наши атови могу за три тако говори. 163 �сахат а стићи. A ево ти и мајке. Ja идем мало у чаршију, a ви к ухајте зијафет. Ф ахра бледи и дрхти на ногама. Не зн а ш та да каже. Да се противи неугодно joj, a да пристане још теж е. Ф ехдо joj рекао сутра доћи, a и отац му пред вече. Па не зн а како д а прегне. Ко зн а ш то je отац води. — Eto и Ф ахра ће са мном у даје. — Па нека je, Аллах вас пратио. И Авдага одлази расположен, што му кћи није одала ни најмањег геста протеста. Он je њу дао Севди Алибегову. Венчао je пред кадијом, a да она то није ни знала. Па да се не би она противила, кад би дошли сватови, он je води саму, na ће тамо да прославе. Севдо и отац му Алибег добро се слаж у са Дедуком, Фахриним даиџом. Они су je преко њега и запросили. Свидела се Севди na je одмах пожелео. 0 јадна д ев о јк а ! Не зн а д а je могуће д а се никад више не врати у ову рођену кућу своје мајке *као девојка. Њ ено девојаш тво ће отпрхнути у прошлост од неког незнанца. Па д а з н а вечерас з а то« Убила би се прије. Скочила би у Брегаву и утопила се под хуком пенушава водопада. Или би побзд*ла Ф ехдиној кули na му све искрено саопштилв, a он би je зад р ж ао и после све готово. Нико их ие би могао раставити. Дао je бабо њ у б е з њ ези ^а зн ањ а. Обичај пренет традицијом, да се дећојка мора покорити судбини додељ еној од родитељ а, да мора лепа сретна будућн ост пропасти, упечатио се као зли знамен на ж и воту Ф ахрину. И" м ож да ће бити касно кад тек после она са зн а з а намере очеве. И сувише касно. Т ада ће она бити немоћна. У рукама незнана делије, кога никад очима ни видела није. A јадна мајка ће д а пресвисне од јада. Срце ће joj препући од напора угаш авањ а бола з а несрећом кћери. — Шћери, што ти je. Ш то си поблиједила? — Ништа ми није мајко, ништа. — Има неш то, има. Реци ми. — Има, да. Не могу ja сјутра даји ићи. Сјутра ми Ф ехдо долази и Ф ехдин бабо. Не могу, мајко. Хоћеш ли ме дати, реци ми. — Ja сам каил одмах. Ама бабо ти некакав за т е ж е. Он ко да не би. Не знам о шћери како ће бити. Па и коме т е он другом да, биће ти добро. З н а он да нађе теби срећу. — Мени не м ож е наћи среће него у Фехдиној кући, ниђе. — Немој зл ато тако. — Не могу друкчије. — Јами шћери из бауна они запис na га метни. Он од сваш та инсану помаже. — Не тр еба ми, мајко. — Не збор и тако шћери. Не гријеши душе. Знаш ли ти з а низам тер ези је? Знаш ли з а ахи р ет? Не гријеши се јер знаш да ти га je деди зап исо још стари хоџ а Шемић. Он je био евлија. Прије педесет 164 година. Ех, док су још била добра времена, онда je било и евлија. A д ан ас? Х е-хе. Хаш а већелла. Не кажем да их нема никако, ама мало. — Не тр еба ми запис, мајко. — Треба, злато. И баби ти je помого. И она о Фахрин врат веша запис сав запраш ен и поцрнео. — Тако, шћери, сад се не бој ничега. Аллах ће ти бити на помоћи. A сад хајмо мало у кућу. Сјутра je бајрам, na тр еба да се мало спремимо. Море бити да ћемо зовн ути на ручак и Ф ехду. Ja ћу збор ити баби ти. Хај ти расучи ђ узлем у, a ja fty пријеснац. Док ти бабо дође нек смо готове. Па ти се богме тр еба мало спремити и з а пут, јер сјутра читав дан нећеш имати мира. Нећеш моћи наћи ни мало времена да се спремиш. Па тр еба и даиџи нештр понијети. — Свршићемо мајко. Све ме нечега страх. Све се неш то плашим да ће ми се зло догодити. — Баци, зл ато, и з главе такве мисли. Аллах je с тобом, небој се. Ућуташ е з а час. Нека тајанствена је за прострујала je к роз њих. Мистика религиозног зан оса узвиш ена и ти ха просула je њиховим душама страх, смешан са мирном радош ћу верних. К роз ноћ je зв о нио глас мујезина што je правоверне звао на молитву. Свечана предбајрамска ноћ пуна звездан и х треперењ а на чистом небеском сатину мирисала je пролећем. Висока бела мунара што je стршила у ноћи високо над касабом, би л аје начичкана светлим канндиљима. Езан je струјао махалама и завијао касабу у неки тајинствени шапат дубоког религијског заноса. — Јација je, шћери. Хајдемо клањати, na ћемо онда наставити са спремањем. — Хајдемо, мајко. * Освануло je јутро свеж е и чисто ко су за с девојачког ока. Далеки исток je златио врхове планина наговештајем блистава и раскошна сунца. Освануо je бајрам. Дан узвиш еног штовања, дан исткан молитвама и радош ћу правоверних. Мајско јутро je кликнуло и бајрам je закуцао на прозоре верника. Све се разбудило. И птице no баштама и река кроз касабу. Цвеће у белим авлијама умивеним пролећем. Са безбројн и х мунара касабе прскају акорди молитава топлих и неж них, расипају бројанице бескрајних захвалности и среће далеком Богу. Смирења немоћних одзвањ ају у висинама, a лабудов смех веселих пролазника звечи махалама. Шарени свет поновио изглед вањштине упоредо са отвореном физиономијом душа. Данас се све предаје Вечном и све му се даје. Препорођен свет силази пред џамије да чује вЗз мудериза и да клања бајрам. Ни села нису изостала. Безброј сељака меша се са касабалијама и весело се домахују и рукују, мубарећлеји- �шући једни другим бајрамске празнике. Све се креће у тону најсвечанијих човечјих расположења. Ни један човјек у оволиким масама, ни један покрет човека, не може дат ода ма и најмањи трачак подозривости, сете или бола. Све je узнела религијска атмосфера до високог расположења среће и задовољства. — Бајрам мубарек олсум — чује се на све стране. — Аллах рази — одјекује чаршијом. И све то тако кружи као шапат; као мир исткан срећом међу људима. Седи Авдага, Фехрин отац, сишао пред џамију. Свет му се уклања и честита празнике. Све га поштује. Све поштује његову старост и неокаљано поштење. — Частан je то старац, частан — чује се у гомили. — Е, на далеко- му нема napa. — A знаш ли ти да му се удаје Ф ахра? — З а кога болан? — З а Ф ахду, je ли? — Каква Фехду. Неће он за ,њ ег а 'н и да чује. Eto данас je он води у Љубињгрдд, a отален ће je Севдо Алибега Хамзића одвес^и *у Требиње. — Зар Фехди да се изврне фес ? Хахаха. Ево га, ево га. И млађарија дочекује Ф ехду који долази. — Да ти изврнемо фес' младићу. Хеј! — Треба, треба. — Ама шта je ва^а, људи ? — Треба да ти изврнемо фес. Данас се у Љ убињ град води Фахра. Знаш л и Т З а Севду Алибегова. Ф ехдо стиска зубе. Све му се окрену у глави. Слепочнице затитраш е, a колена задрхташ е. Пред очима му се замагли и он каб да се занесвести. Теш ко се протури између светине, и уђе у џамију. Кроз његову главу пројури безброј намера; безброј идеја са сликама нејасних предела. Он није слушао ни ваз хоџин, ни тегбире мујезинове. Само кад се клањало, клањао je и отишао. A стари Авдага je из џамије отиш ао кући. Било je још рано. Посете су већ почеле. Необично расположен, старац je примао срдачно свакога ко je дошао на честитање. A бива, он je најзиђенија ли чн осту касаби. Па сад на Курбаибајрам њему долази све најотменији свет и з шехера. Све што je ученијег и богатијег света. A богме, ни сиротињ а не заостаје. Јер свак зн а да Авдага никад не заборављ а не фукару. Кољу се курбани. Сиротињ а се отима ко ће да добије, a Авдага сваком право дели. — Чекајте, чекајте. Сви ћете ви добити. — И б едни људи су бескрајно захвални старом добричини који их никад не заборављ а. Он и њима простро једну софру. — Нека зн а и фукара з а бајрам. Нека, нека. Све се измењује. Једни долазе, други иду. To дуго траје. A Ф ахра послужује. Не може сама ни момкиња Зулејха. Звече демирлије и саватли сахани, звоне сребрни ибрици са шербетом као да je мевлуд. Стари Авдага се радује na само извлачи дммове и з огромме наргиле што клокиња пред њим. — Ехе, људи. Данас ми ваља мало путовати. — A ђе? Ђе то Авдага? — Па мало у зета, у Љубињград. — Ко мало на бајрам, a? — Ja, ja! — Хеј, ваља, ваља. Требо би вала мало и Ф ахру повести. Уморила се данас овим досадним послом, na нек се освјежи мало. — Хоће она, хоће. Ићи ће сз мном ако Аллах да. — Е, баш ће joj ови бајрам донијети задовољ ства. И проходати се мало. Виђети и дају и Љ убињград и што je најглавније младежи. — У Љубињграду? Х а-ха-ха. И Ибрија Џанкић, друг Фехдин, иронише смело и отворено. T a Љ убињград je село, болан, нема ти ни једног момка з а ње тамо. — *,Не**до Бог да je судбина тамо баци. Ja не знам шта би било од ње. — Што би било? Ниђе љепше, — добацује стари Авдага. — Да видимо, да видимо. Подне je. Свет се разилази кућама, a Авдага и Ф ахра се спремају. Мајско сунце упекло na точи огњ ене ватре на дремљиву касабу. Улице пусте. Свет се збегао у баш те, no хладовини, na се забавља. Ћаска се о свему и свачему. Фахра обукла најљепше хаљ ине. Џамфезне димије блеш те на њој a свилена кошуља за т е ж е од забреклих груди. Гривна почешњака блеска, na се прелева и звекеће над уздрхталом једрином девојке. Фијакер je бећ спреман и чека их пред вратима. Фахра љуби мајку у руку и седа у фијакер, a з а њом улази Авдага. — Селам ћеш даји и дајиници, злато — каже мајка. Звизну канџија кочијаша, два ата појурише према Љ убињграду, a Ф ахра неосетно западе v неки дремљеви очај који joj je потајно претсказивао нешто ш то би у њој могло убити човека достојна свих виших дарова добивених од сила јачих, стечених од природе која je човека уздигла над све страсти понижене од њ ега самог. Ф ехдо je био давно у Љубињграду. Још рано јутрос кад je чуо з а Ф ахру оседло Ђосагина вранца и отишо према Љубињграду. Отац га устављао a он ни да чује. И ту отсео, код неких рођака. Ka­ s a o им ш та je на ствари, a они му сви одобравали поступак. Казали му да ће Севдо Алибегов довести сватове и з Т ребињ а и да ће je одавле одвести. Јер су његови прешли у Требиње. Само je Алибег још остао у Љ убињграду, јер му се некако тешко растати са крајем где се родио и где je одрастао. Он 165 �и онако воли бројати последње дане у свом месту, у кућу. Прашта се са свима na узи м а коњ а з а узд е и води га до Скораве. З астаје. Неко крај бар е из na и мањем него у лепшем туђем. Већ се давно смркло. Ф ехдо спремио Сејфу, ма- бун ара налева воду. И односи. Па се оп ет враћа. — О х, кад ћеш престати д а Бог да се утопила лог рођака, да к аж е Ф ахри з а њега. И да буде спремна na да у поноћи пођу на његову коњ у на- у њему — мрмља нервозно Ф ехдо. И бледа ж ена, као да га чује смилује му се и траг његовој кући. Сејфо зн а добро Ф ахру. Он je неће да му смета. T o му годи. Погледа на сат. Поноћ видео кад je са Фехдином мајком ишао на предану прошла a њ е нема. Већ га je страх да je нису спреу Авдаге и кад му je она давала свашта да се за чили. Да je нису зауставили у задњ ем часу. Али не, бавља. Дала му je и једну чевру. З н а je он добро. Ево j e ! Он сав р аздраж ен у зд и ж е руке. Н ажалост Па Фахрин дајиџа je њ ихов комшија. Игра се вазда он тамо са Мидом, дајиџићем Фехриним. И он оти- то не беш е она. T o je она иста ж ен а дошла на воду и иде према њему. шао. Видео je. Она га познала и јавила му се. — Сад ће она одмах — шапће ona. — Ш та ми ти радиш, Сејфица, a? — Ко? — Па ето. Играмо се ja и Мидо вазда. — Па Ф ахр а! — Како ти бабо и мама? — Здраво су фала Богу. Знаш ш та je Ф ахро? — A ко си ти добра ж ено? — блажим тоном Брзо, имам ти неш то рећи. Ходи! пита он. — Шта je то тако важ но? — шали се она. ’ — Ja сам момкиња у њих. — Ф ехдо je овди. Реко je да у поноћи будеш ' — Па ja сам и чувала да je не виде. Аллах ће код Скораве. Он ће т е чекати, сјести на коња и вас од сад чувати. Небој т е се децо ничега. Ja нопобјећете н атрак .— УФ ахре залуп а срце сна,гомудара сим Јзоду само онако ето да имам р азлога ш то сам гвоздених чекића. Чисто не верује. до касно остала. Ко заљ евам башчу. — Заш то? — Сметено пита она. — Фала ти, добра ж ено. Ево на, помози се. И - - Данас je мој бајр^м ц^же Ф ехдо. Ф ехдо joj вади двадесет динара и пруж а joj. — »Хоће Севдо Алибегов да je сјутра х В 0 д и ~ у \, — Рекла сам joj да си ту. Да чекаш. Ево je Т ребињ е. Сјутра ће no њу доћи. Бабо Де дао без већ долази. њ ези на знањ а«, кажвЈЈии -Фехдо. И заи ста кроз мрачну улицу испод крош натих Ф ахра задр хт а. Очи joj блеснуш е стр; :естенова долазила je она. Ha њој данаш ње бајшаним са очајем и трачком радости који je рамске џамфезне димије и свилена антерија. Па грињ езину душ у. »Дае je бабо. Да. Али неће, н( вна и све што je однела. вдо ће je одвести«. — Ф ахро. Ти с и .. . О х, ово je само наш бајрам. — Фала ти мали. Ево ти муштулук. Дан вјечите среће! она није даљ е говорила. Н&гло се окренула и отишла. — Да. Не чекајмо, не оклијевајмо! Сејфо сав радостан, истрчао ван. Била je поИ он je пусти да она прва узјаш е na онда он. мрчина. Ноћ б е з месеца. Лаки облаци су превлачили — Аллахеманет, Зејно. небо прозирном структуром своје, белине. Фењери — Аллахеманте, ђецо. Аллах вас чуво! — И они су слабо расветљавали улице које су више личиле одлазе, a девојка насипа још један ђугум воде и одсеоским друмовина него улицама касабе. Ф ехдо je лази док млади нестају у мраку. До ње још допиру већ спремио коња. Подиго узенгије мало на више звуци коњског топота ш то наруш ава поноћни мир. да и она могне бар моло закачити ноге. Чека по— Бог их чувао — шапће ти хо она, улазећи ноћ. Сејфо му све к азао како je било, a он сав рак роз баш тена врата у кућу Дедуке, Ф ахрина даиџе. достан и сретан. Топи се у усп еху свога смиш љеног подвига и наклоности среће која га ни з а час није напуштала. Бар у ишчекивању т е среће. И он Свануо je други дан бајрама. Некако некићен и награђује добро малишана што му je помого. Бес- невесео. Над Љ убињградом се наднео облак и хоће крајно му драго што и Фахра осећа у овом часу да се пролије. Све оживело. З ором дошли сватови оно исто што и он. Што мисли само о том како ће и з Требињ а. Ко Севдини. Дошло много фијакера срећно умачи. Накривио фес на чело, na певуши окићених зеленилом. Много коњаника. И све се сленеку песму. Само да му прође време. Чакшире са гло пред кућу Дедукину. Све се ускомешало na неферменом везеним, дају му неку особи ту лепоту. како немирно. Чуло се д а нема Ф ахре. Нестало je. Ех, само да je одведем. Више се не тр ебају н аКо да je пропала у земљ у. Сватови то ко још не ведати. Радије ћемо и умријети заједно него се растарују. Мисле да се хоћ е мало шале. »Па и тр еба се вити, каж е он. мало озбиљ није шалити на оваквим свечаностима«. Време одмиче. Приближава се поноћ. Месечина обасјава само један далеки врхунац неке планине ш то се поносно узд и ж е више касабе. Ф ехдо улази 166 — Х ахаха. Смију се неки. — A ђе je стари сват. Да га видимо. — Јели младожења овде. Je ли? �— ТЗе су јенђије? Види, види. Ниђе никог. — И он зове виђеније људе из сватова. К аж е им Добацује некб у шали. да je најбоље ако се они одмах врате у Требињ е. — Нема ђевојке, Аллаха ми. Нема, — куну се Било, прошло. Знао je он з а Ф ехду na посумњао. у кући. — Слушајте шта причају. Виле je однијеле, И одмах охладио. Стари Омерага га теши. шта ли? — Не узнемируј се. Наћеш ти себи ђевојку стопут — Деде, причај нам Хусаче. љепшу од ове. Бићеш хаирнији.рахатније ћеш живјети. К ажу да je синоћ легла. Дали joj самој одају. — Јест, јест, тако je. Одмах д о Дедукине. Кад јутро свануло, a они се сви Стари Авдага се затворио са Дедуком у одају пробудили na зови Фахру, зо™ , a ње ниђе. Мислиna већају. Мрк и нерасположен, чупка он седу браду, ли да није у башчи и пребрали — a ње ниђе. Нема, дрхти, готово муца кад говори. na нема. Сва башћа заливена na пјева, a ниђе мла— A ђе je Авдага? Да га видимо — иронише неко де Фахре. Дедука прича да je ко кроз сан чуо неку шкрипу, у њезиној одаји, отварање пенђерд и шкри- пред кулом. — Eho га гори. Ж ући je јадник од лимуна. Вјепање басамака. руј да je њему горе него Севди. Није лахко. Онака — Да je није ко одвео? људина и поштењачина, na да му јединица шћер — A ко ће je одвести ? Да je то у њезиној каокаља обр аз под старе дане. Кад му je коса оснисаби хајде, хајде. Ама одовуд брате никако. Немере у главу. Могла je недај Бож е у бунар. A за ш то ? јежила, a лице се намрежгало од година. Ej, јадни Какав je разлог имала? Ж ивјела бољ е него царска Авдага. — A ш то joj није припријетио. A? султанија. A давали je з а момка каква нема до Стамбола. — Ј<ажу да му je била добра ко добар дан. Младожења Севдо ceo у прикрајак. Оборио главу Слушала га ко право дијете. и мисли о ненадној несрећи којој се не би никад ни — Е, баш га ови Бајрам упропасти. Сиромах ће у сну надао. Ж ао му онаке девојке. A Бога ми и страдати. мука. Да му нанесе оваку срамоту на кућу. — Па шта ћемо људи ? Вријеме je да идемо. Ево — Ех, Севдо, Севдо I Лоше ли си среће. Буд нас давно прошло подне. Требало би ићи. Брајко, далеко цаба замучи три к он ак ^ хода, што нас одмах не je Требиње. враћаш. Неки фијакери су већ давно отишли. Свет се — Севдиши ти само Севдо, севдиши. T o je за полако разилази. Коњаници збацили зеленило с коња тебе. Кад ти тако учини прва ђевојка, е онда брате na кроз свјетину најурили. Одлазе. Нестаје и з вида ништа од тебе, — задиркују га другови. и задњ их сватова. Свет се разилази у з весео жамор. — Него хајдемо ми брате натраг, na ако се не Јер се гомиле често радују оваквим незгодама понађе, фала Богу, није сама на свијету. Ж енићемо те јединаца. Уживају у неприликама, a често и патњама другом, бољом ђевојком — теши га један друг. других. T o je природа њихова. И сватови певају Севди чудну п есм у : Севдо je отиш ао кући. Замислио се na с проEj шта пред двором жамор стоји зор а гледа дуго кроз прашину што су je узвитлали шта оно веле последњи коњаници. Очи су му упрте у једну тачку оно мајка Севду жени, ж ена га неће. где нестаје и последњи његов сват. A мисли стреме — Ех Севдо, Севдо 1 Овај Бајрам je огрно срењему и прате га свим својим напорима. . ћом неког другог, a тебе брате несрећом. — Нека их, нека иду и прославе весело остале — A Ф ахра га није вољела. Боље му je овако дане Бајрама. — каж е мали Сејфо. Севдо улази у кућу да каж е Авдаги своју одлуку И он силази у ахар, седла бабина ата да појури која му je синула у глави: з а њима и да их стигне. Јер не сме да остане сам. Боји се самоће и тишине. Убила би га шутња. Јаше — Нећу je кад ми je обрукала част имена, ма се и нашла. Да je била султанија царска и овако ми белца Алибегова и кЗсом га тера да достигне друнешто учинила, оставио бих je. Идем у Требињ е и гове своје и да с њима скупа заборави на увреду коју му je нанела Авдагина Фахра. Ат јури царским више не траж и те Севде, јер Севдо не каља част племена поступцима оваквих ђевојака. Овај Бајрам друмом и з а собом оставља облаке прашине што се светлуцају кроз полусветао дан као бледи снопови би мене упропастио да није срећа просула кишу зрака немоћног, насмешеног сунца. своје доброте на мој живот. Ч и тајте и пре тплаЧ ујте се на „Гајрет" 167 �D ževad Sulejmanpašić Prepevi iz H afizovog Divana (Rimski brojevi pod naslovima označuju prvi ili drugi deo Divana, a dodani latinski broj, pesme toga dela. U orginalu pesme su bez naslova.) Koliko ljubim Zaludu ti! (II, 28) (I, 43) Zalud sve te oporosti, nikada me ne će bosti tvoje reći, srdo mala! Sve te tvoje zluradosti, kroz ta rujna dva korala brodeć’, skrše redom kosti. Jer taj tesnac, tak vog vala, još gusaru ne oprosti! Koliko te ljubim, mila, to ti ne znaš, i kakva je ljubav sila, to ti ne znaš, S vaka radost, što ne dođe iz tvog krila, da je puka tlapnja bila, to ti ne zn ašl Da je m oja duša k nebu vila krila, Kad je usna u snu pila to ti ne znaš! КоГко srećan bejah, kad bi s ’ na m e slila fvoje k o se bujna svila, to ti ne znaš! Strela koja se vraća Da je p esm a m og života kruna bila, a ti pesm e divna vila, to ti ne znaš! (И, 42) Ma da strela odapeta nikada se ne će vratit’, ma da p rošlost nikad ne će naše stafe sreće^ vratit’, \J bi svetio (I, 7) Tvoj zagrljaj, slatko dete, ćelu zlatnu m lad ost davnu, atit’. U gluhoj noćIL I (I, 60) 1 Na te u gluhoj noći mišljah — o te moći odjednom nesta tame. Dan bi u svoj jasnoći' Tad mora da su sam e bdele i tvoje oči i da si, m isleć’ na me, odlučila mi doći. Tvoje usne (II, 37) Duh mi sk lizn e na rub u sne moje, koja k tvojoj drhteć’ primiče se. Prim’ ga brzo, sam tu propao je, lahor će ga hitar da odnese. Kraljica i ropkinjice (М, 18) 0 kraljice, ceo sv et je poput tam ne ropkinjice, ogledalo što ti drži, dok ogledaš divno lice. 168 ; $ S m. i illliliu L ГЖ 1 Nek bude svetio! strašan glas svem irom jeknu u gluh i čas l svetio bi, prsnu crni mrak jer posta tvoga ok a kras. M ilosrđa! (I, 92) Šta m e sm ori, pitaš, plaha srno. Pitaj za to svoje oko crno I Opak Arapi Britkom sabljom seče, k og dohvati, sm rtno je posrn’o. Njemu razum ne zn a protivljenja, jer sv e blago, što je ikad zgrn’o, spram blaženstva, ta što sm rt ga daje sitno je k ’o najsitnije zrno. Milosrđe, krasna si vrlinal Ko dariva, nije s e oskvrn’o. Ali tvoje ok o uvek tvrdol Ah, daruj me, pre no sam utrn’o. Moja pesma 0 , 91) Ako čuješ u svanuće s neba glazb a da zabruji, znaj, to moju pesm u uče edenski slavuji I �Dževad Sulejmanpašić Karl Kraus o Srbiji i Srbima Zlodjela, koja je njemačka soldateska počinila u odvratnosti i gađenja prama tom e žalosnom Veličanstvu, vrijeme svjetskog rata nad srpskim narodom, iskopala koje bi patologija s pravom m ogla osporiti kaznenom su između njemačkoga i srpskoga naroda dubok jaz zak on u ...« trajne sumnje i nevjerice, koja je u jednu ruku ko­ »Nema nikakva područja podlosti ili zločina na risna i opravdana molalna zaštita, ali u drugu isto­ kom e se taj čovjek nije okušao, i svaki puta sa savr­ dobno i jedna žalosna stvar, jer ograđuje zemlje srpsko- šenom bestidnošću i majstorlukom. On je krao, on je hrvatskog jezika i od djela onih njemačkih duhova, u igri varao, on je ubice najimao on je zatvorene žene od kojih je viljem ovska Njemačka udaljenija nego ikoja u državnim zatvorima trovao, on je kupovao kriva druga civilizovana država. Među te duhove, u isti rang svedočanstva, on je čivutario sa pravdom vladara, člana sa već čitavo stoljeće mrtvim Kantom i Goetheom kraljevske kuće, kao i s a očinskim pravima, on je spada živi — K a r l K r a u s . I napraviti m ost srpsko- licitirao interese svoje dom ovine, on je iskorišćavao hrvatskoga jezika do njegovih besmrtnih djela, prožetih religijozne osjećaje svoje žene, koju je otjerao, prijeteći najtoplijim i najplemenitijim internacijonalnim osjećajem, joj sam oubijstvom i time iznuđivao od nje novaca. U nužno je geografskim susjedima njemačkih zemalja, moralnom pogledu nem oguće je zam isliti nešto p odlije... na koje se svakidnevno izlijeva more njem ačkog žur- KoruptKmi uticaj kralja Milana djelovao je stalno u nalističkog crnila. Ko dobro prouči Krausova djela, -sv im a političkim frakcijama, kao i kod pojedinaca, koji moraće izvesti cijelu revoluciju u svojim školskim o c je ­ su u različitim dobima uživali njegovo naročito prija­ nama vrijednosti mnogih njemačkih književnih velikana, teljstvo. 1 to je najglavnije, ako ne i jedino razjašnjenje koji su jako maleni, kao' što će \ jasrto vidjeti duhovnu potpune propasti srpske naprednjačke partije, na čijem mizeriju gotovo svih njemačkih gjod p n ih literata. Ovdje su vrhu stojali ipak ljudi kao Piroćanac, Garašanin i se dakle pokušava položiti jedan kamen u temelj m osta" Novaković, dok je radikalna partija, koja je, sva vođena između srpsko-hrvatskog jezika preko onog jaza do od Pašića, konačno na se navukla mržnju i progone Krausovih djela, i za tu će, svrhu, bez sumnje, od strane kralja Milana, okupila u svoje redove kako najprikladnije one njegove riječi, koje je m uški izrekao široke m ase našeg zemljoradničkog pučanstva, tako i u odbranu srpskoga naroda u najsudbonosnijim mo­ svu drugu moralnu i duševnu snagu, što je ima u mentim a njegove političke prošlosti posljednjih 25 godina, mladoj generaciji n aše zemlje, i koja je tako postala jer se iz njih, naročito iz jm ih rečenih u doba rata, opunom oćena predstavnica srpskoga n arod a.-------« često glasno čuje plač jedne velike sapatničke duše i Par mjeseci prije toga Kraus je ovako (die Fackel, jer će stoga one biti srpskom narodu i najrazumljivije. br. 28) prikazao politiku Austro-Ugarske prema Srbiji: Od njih treba početi, da mognemQ približno odmjeriti »Napori n ašeg G oluchow skoga za blagostanje veličinu ljudstva toga Nijemca, kao prvi utisak njegove beogradskog debelog svinjogojca izgleda da sada izlaze riječi. na javu u sprkos svim a oficielnim demantima, i Docsi-eve U njegovoj 26. godini, a u drugoj izlaženja njegovog žurnalističke sluge moraju sada glasno da rastelaljuju časopisa »die Fackel«, bio se već širom cijele austro­ slavu naše spoljne politike, da bi zaglušili indignaciju ugarske monarhije proneo glas Krausov, kao najsmje- srednjeevropskih vlada radi ponašanja Austrije prema lijeg i najnepomirljivijeg protivnika austro-ugarske srpskim događajima. Milanov sin — jačeg izraza ne politike na Balkanu. G las je dopro i u Beograd, i nalazim — primljen je na bečkom dvoru, kao teško Milovan Milovanović, docniji poznati Srbijin ministar koji reprezentant jedne sa habsburškim carstvom savez­ spoljnih poslova, objelodanio je u časopisu »die Fackel«, ničke velesile. Otac Milanova sina — jače oznake ne broj 30, 1900. god., pod pseudonim om »austrijskog nalazim — nakon što se nalovio srpskog naroda, smije prijatelja na srpskom dvoru«, jedno opširno pism o, iz u Mađarskoj, kao g o st jednog magnata, da se i drugim k oga citiramo slijedeći pasus: lovom naslađuje. Štampa svih država daje izraza udiv»Ali istina je da će historija naprtiti na Austro­ ljenju što je monarhija baš u času, kada se na vrhunac u garsku jedan dobar dio odgovornosti za to, jer je ona popelo uzrujanje radi srpskih događaja, našla za shodno, u svojoj srpskoj i u opšte istočnoj politici išla uporedo da gostoljubivo otvara vrata vinovnicima tolikog grdila. sa kraljem Milanom; sam o se Austro-Ugarskoj i njenoj Naš Goluchovcski, čiji se najistaknutiji talenat sastoji moralnoj potpori ima zahvaliti, što taj zločinački indi­ u tom e što se »ne miješa u tuđe stvari«, ide svojim viduum jo š boravi i ostaje u Srbiji«. putevima. Najprije je, da bi pripremio nezgodni prijem »Vi me ne pitate, poštovani gospodine, za moje mnijenje o kralju Milanu, jer dobro znate, da ne sam o svi dobri Srbi već svi pravični ljudi cijeloga svijeta m ogu imati sam o jedno mnijenje, sam o jedan osjećaj Aleksandrov u Beču, dao u cio svijet razglasiti preko svoga ličnoga lista, da mu je uspjelo preokrenuti ras­ položenje ruske vlade, čak da je Rusija »izrazila svoju pripravnost«, da uspostavi »normalne odnose« sa Mi- 169 �Friedjung, profesor historije na bečkoj um verzi, na osn ovu falsifikovanih dokum enata, koje mu je pokazalo m inistarstvo spoljnih p oslova, optužio u »Neue Freie P resse« vođe srp sko-hrvatsk e koalicije, da su od srpske vlade primali novce za veieizdajničku propagandu. O kle­ vetani su tužili Friedjunga u Beču. Kraus je lično pri­ su stvovao raspravi i povodom , toga napisao spom enuti članak, iz k oga treba citirati ovo: »Ne p edeset srpsko-hrvatsk ih tužilaca, od kojih je svaki po pam eti, čak i uljuđenosti viši od prosječnosti, koja s e razm eće u njem ačkoj Austriji; jedan cijeli, od kulture ne sasvim napušteni narod, koji je decenijam a m učen a koji ipak svojoj vladi ne će da učini tu ljubav, da počini veleizdaju, stojao je pred bečkim porotnicima. Kako su slabašna markiranja, kojim a se služi su dsk a pravda, kada im a da obavi jedan svjetskoh istorijsk i proces! Na optuženičkoj klupi ne sjedi m inistarski zavo­ dnik 'učene nevinosti, k om e bi zaista m n ogo bolje pri­ stajalo, da prisvoji sebi taj d olu s, nego li čovjeku zna­ nosti izvinjenje radi povjerovanja. Na optuženičkoj klupi ne sjede odgovorni, koji su iz skupih falzifikata izgradili jedan skupocjeni ratni plan, nego sam o jedan redakcijski sluga, koji je zanem ario svoju službu. Kad pored njega ne bi gospodin Friedjung reprezentovao svjetskoistoriski m om en at a bečki porotnici svjetski sud, odgovornosti bi pokazale i preoštar kontrast. 1 predsjednik su da se također savjesno trudi, d a ga izgladi k ako najbolje zna. G ospodin W ach im a šk a k ljivu zadaću. Jer ovaj puta se ne radi o tom e, osuditi k akvog ubicu, nego sv e Srbe raskrinkati k ao ubice. Svi im se delikti imaju dokazati osim da su falzifikatori dokum enata. T o je te šk a situacija. Kako da se postupa s a srpskim svjedocim a k oje zaštrašavaju i kojim a s e groze, prije nego u Beč dođu, i koji su ipak došli i n isu s e čak ni krivo zakljinjali? Kad su s e to­ liko zaboravljali, te istim govorili glasnije nego je nu­ žn o, isprsivali su se nanjih: Budite umjereni I . . . Stojte m ir n o l. . . Mi sm o u B e č u !. . . (Ako to n isu d osada znali, sad vjeruju u to.) ! tonom učitelja osn ovn e šk ole opom inje se jedan beogradski svjedok, čija živah nost postaje opasna lošoj stvari da ne zaboravlja da je gim nazijski profesor. T o je teška situacija. Sebi se hoće da pom ogn e tim e, što s e sum nju hrvatsk e vele­ izdaje neum orno nastoji utvrditi d okazom da je Srbija bila na rat sprem na. P r ilik o m F rie dj u n g o v o g p rocesa u B e č u 1909. g o d i n e b r a n i o j e K r a u s (Die Fackel, Prave bom be su bile punjene krivim doku m enti­ № 292, Prozess Friedjung) t u ž i o c e F r i e d j u n g o v e m a; sve teža biva isvjesnost; sa krivih se dukum enata i u o p š t e S rb e i H r v a te ta k o s m j e lo i u b jed okreće pažnja na prave bom be. Srpski načelnik m ini­ l j iv o , d a m u je p r o f e s o r M a s a r y k , s a d a š n j i starstva, čiji nenakićeni izkaz za čas zadavljuje sv e iz­ p r e d s j e d n i k č e š k o s l o v a č k e r e p u b l i k e , i like lijepom besjednićkom patriotizm u au strisk og h is­ p i s m e n o n a r o č i t o z a h v a l i o . Kraus je to pism o toričara, nakon što je k azao što je morao kazati, biva objavio u maju 1921. (Die Fackel, № 568— 571) i u pitanjim a dovođen do ruba uredovne tajne, da go sp o ­ njemu k aže Masaryk: »— ja osjećam k ao i Vi, da su da odžačani na porotičnoj klupi reknu »aha« I i da »m ala« Srbija i Hrvati u ovoj stvari za toliko više imadnu utisak, k ao da taj ne će d a k aže, što ne mora stojali n ego »velika« Austrija, i ja cijenim tu oficijelnu d a kaže. Austriju sasvim tako kao i Vi«. Pozn ato je, da je (Nastaviće se.) lanom. I tada se događa ono, Što bi zapravo moralo onemogućiti Aleksandrov prijem i zato odmah om ogu­ ćiti i ostvariti otpust G oluchowskoga. »Novoje Vremja«, poluzvanlčni list ruskog m inistarstva spoljnih poslova, list koji je grofu Muravjevu gotovo tako blizu kao »Neue Freie Presse« grofu G oluchow skom e, označuje sve za laž i izmišljotinu, izjavljuje sa uništavajućom izvjesnošću, da ruska vlada čvrsto stoji kod svoga prvašnjeg shvatanja položaja u Srbiji, da o kakvom nasljedniku poslanika u Beogradu, Š adovskoga, »uz postojeće okolnosti ne m ože biti ni govora«, te tom e dodaje porugljivo uvjerenje, da se rusko staln o n em i j e š a n j e u nutarnje prilike Srbije » n e m o ž e n ip o š t o s m a t r a t i k a o d o k a z s a n k c ij e s v e g a o n o g a š to s e u S r b ij i d o g o d ilo u p o s lj e d n j e v r i j e m e « ; da je radi toga Rusija u s v o j e v r i j e m e u č in ila u B e o g ra d u ča k i n e k e p r e d sta v k e . Tako grof Muravjev; uljudnost svih pjevača G oluchow skijeve slave šutila je na to. Ministru je od toga hladnoS tuša postalo tjeskobno pri duši, ali k ako je Aleksandar bio već na putu u Beč i kako je bilo već sve - uči­ njeno za njegov doček, ne preosta našem G oluchow skom ništa drugo, osim da pohiti na stanicu i da drhtanjem koljena kod iskazivanja počasti m arkira razum ijevanje ruske politike na Balkanu. Još nije očajavao. Imao je i jedno izvinjenje za besprimjernu sm jelost, da izvrgne cara tako nemiloj posjeti.. Brzo je naredio da njegovi novinski prijatelji u Beču i P ešti otkriju velik u svrhu toga viđenja. Ako ta nije postignuta, bila je :аг namjera plem enita, i- ako b lam aža veća. Alek: lar da će, tako se reklo, odm ah p o povratku izraditi amnestiju žrtvama M ilanove osvetljivosti, u tamnici skapavajućim. 1 nato se mirna srca m oglo voditi mladog gospodina sa cvikerom u Burgtheater i tam o ga uz povišene cijene izlagati!« ■, »Da, »Aleksandar da će«,- ali Milan ne će. Bez otkupnine od više milijona mi ne ćem o m oći osloboditi bijedne »veleizdajnike«, niti Srbiju od n jenog eks-k ralja. Za toliko brže ćemo mi biti oslobođeni gosp odin a G olu chovvskoga. On je Austriju ruglu izvrgao, dobivši naj­ oštriju pouku od ruske vlade. On je, ak o u najskorije vrijeme boravak Aleksandrov u Beču ne bude razjašnjen raskivanjem stotina lanaca, eksponirao v i š e nego sebe i ugled države.« 170 �РЕФЕРАТИ ЗА НАШ КОНГРЕС Инж. Шериф Бубић, Пожаревац Рефераш из пољопривреде (Наставак.) Ako тако наставимо, не само што нећемо поправити свој положај, него ћемо се потпуно онемогућити на страном тржишту. Други je наш специјалитет д у х а н . Д у х а н je, како смо казали, биљка топлијих крајева Херцеговине. Али духан има, као ни једна друга наша биљка, и нарочито социјално-економско обиљежје, што je д р ж а в н и м о н о п о л . З ато ћу најприје рећи о томе неколико ријечи. Многи сматрају да се чини велика неправда сиромашној Херцеговини, што je промет са духаном монополизован од државе. Добро, али када би постојали само државни монополи! Не видите да сва свјетска привреда циља монополизовању 1? ЦЈта су друго картели!? Зар ништа не казује наш картел шећерана, који одређ^је цијену шећерној репи, како хоће. Треба свакако инсистирати на већим цијенама, пошто цијене духану ни сада a ни прије рата нису биле размјерне добити коју-држ ава има од духана. Прије рата држ ава je исплаћивала годишње од прилике на 21.000 садиоца духана 4 до 6 милиона Круна, док je сама од тога^ монопола имала 17 до 18 милиона Круна, насупрот издатцима у износу од 8 до 9 милиона Круна, тако да je остајало годишње 9 милијона Круна чистог прихода. Сама и н д у с т р и ј а д у х ча н а код нас уређена je потпуно модерно, тако да њ езини производи могу да задовољ е најосјетљивије потрошаче у иностранству. Творница духана у Сарајеву спада међу најуређеније творнице своје врсте. Оно што наши тежаци који саде духан не могу постићи са цијенама д ухана не тр еба да узим ају у калкулацију. Т реба калкулирати са чињеницама, a не са претпоставкама. Сваки појединац према својим приликама тр еба да обрати пажњ у на то, да његова производња духана буде ш то рентабилнија, з а даних цијена духану. Овдје упозоравам прије свега на важ ност и збора сјемена, на обраду, ђ убрењ е и његу духана з а вријеме вегетације, на рационално сушење, сортирањ е и слагање. Ja нећу овдје улазити у обраду ти х техничких питањ а, али ћу напоменути да овим путем мож емо много још постићи. Према статистичким податцима Министарства Пољопривреде и Вода, ако je овим вјеровати, од 1922. до 1925. год. био je просјечан принос духана са 1 х а 9’37 мтр., a такав je принос заби љ еж ен у главном одмах првога деценија послије аустроугарске окупације. Значи да ми з а прошлих педесет година нисмо отишли у култури духана ни корака напријед. Међутим још много прије рата државна духанска угледна добра (плантаже) производила су до 17 мтр. духана no 1 ху, што значи двоструко већи принос него што je постигнут на нашим сељачким имањима. Свакако, можемо рећи, да се приноси духана могу повећати ако не з а 100% , a оно з а 30 до 50% просјечно, што би значило већу добит за ове сиромашне крајеве. Ш љ и в а и д у х а н т о су два наша специјалитета, којим треба посветити највећу пажњ у тамо гдје су природни услови з а њ их повољни. Ипак главна улога у привреди Босне и Херцеговине припада сточарству, јер му природни услови готово свуда ту улогу одређују. С обзиром на поједине врсте стоке, можемо Босну и Херцеговину раздијелити на два предјела: н а г о в е д а р с к о - о в ч а р с к и и на чисто о в ч а р с к и . Говедарско-овчарски предјел јест сав предјел сјеверне, средње и источне Босне и донекле онај дио Краса, у којем вегетација стоји под утицајем горске климе. Овдје морамо утврдити слиједеће: Гдје то земљине и економске прилике дозвољавају колико толико, тр еба дати предност говечету пред овцом. Циљ држ ањ а стоке уопш те јест да се мање вриједни, мање трж но курантни, волуминозни производи претворе у концентриране, вриједније тржно курантније производе. Наше никакве комуникације и велика удаљ еност од пута не дозвољавају производњу волуминозних производа з а продају на тржишту. Стога je улога стоке као трансформатора волумин озни х бивших производа у кродестриране сточне производе (месо, сир, масло) од највећег значењ а за забач ен е предјеле какви су наши. Тамо гдје има бољ е сточне хране, говече je више на мјесту него овца, јер такву храну искоришћује бољ е од овце. Осим тога говеће даје више млијека, чији су производи — сир и масло — бољег квалитета и имају бољ у прођу, јер се више траже. Говече даје и радну снагу, без које се не може Ha­ ma земљ орадњ а обићи. У свим предјелима средње Босне има ораница и утрина, a од њихове обраде зависи де ли ће се, колико и какве стоке држати. З а њихову обраду најзгодније je говече. Којега говедарског смјера тр еба да се држимо: да ли ћемо се дати на производњу млијека, сира или меса? 171 �млада и способна грла. Ja сам имао прилике да на нашем Гласинцу опазим тај примитивни нагон према таквом сточарењ у. Тамо je држава, у згради бивше ж андармеријске станице, инсталирала једну сирару (која je погрешно названа »сточном станицом«). И ако у околини љ ети, кад je станица радила, има доста, врло много овчијег и крављег млијека, сирара je могла радити само на тај начин, што je млијеко земљи. плаћала више него ш то су му била д етаљ н е цијене Ha другој страни недовољне комуникације и веу Сарајеву. Разумије се да се станица није могла лика удаљеност од већих вароши, не дозвољ авају дуго одрж авати под таквим условима. Свакако, два производњу ради продаје м и ј е к а . важ на у зр о к а ш то нису приступили овој устанози , Производња т в р д и х с и р е в а била би на мјесту и с обзиром на природне и с обзиром на тр ж и - јесу м еђусобно неповерењ е и ненаклоност према савршенијем послу. Наш сељ ак, чим штне и комуникационе прилике, јер тврди сиреви, таквом нарочито они првокласни, имају добру цијену, a и се осјети д а je економски мало јачи, воли да се поноси са газдалуком, који мјери према броју крупне њихов транспорт врло je лак. К том е иде у прилог и ситне стоке, и то не колико му ова даје млијека, и држ ањ е оваца, које су у бољој могућности да него према том е колико комада*ко [м ож е да истјера искористе не само многобројна рђава испашишта, на п азар. Н апоменућу још и то: к ад.сам оби лази о него и р азие отпадке и за говеда. Овчије млијеко у комбинацији са крављим мож е се такођер искорисељ ачка имања и тр аж и о од домаћинаЈда ми поха ж е своју мљекару, сваки ме je, са извјесним омалостити прерадом у сир. Има једна велика запрека развитку нашег сиваж авањ ем тога посла, упутио на женскињ е. рарства. З а производњу сира, нарочито з а п роизСтога сам мишљења да ће држ ањ е стоке ради водњу првокласних тврдих сирева, 6 којима само продаје з а клањ е дуго код нас остати од важ ности, мож е бити ријечи код нас, т р Л а ју веће к о л и ^ н е — з а т о не тр еб а омаловаж авати ову грану сточарењ а, млијека. З а производњу једногр трапистичког сира него се тр еба трудити да у њ у унесемо ш то више од 2— 3 кг треба 20— 30 л крављег м ли јека./Н аш а кориснога. Овдје међутим, тр еба бити на чисто са мала домаћинства немају толиких количина млкјека, тим да сељ ак не м ож е производити гојазна говеда, na би могла само удруж ена д а врше тај посао. З а јер нема з а то ни природпих ни приватно-економских удруж ивањ е нема к одш ас свијести, за т о сви такви услова. М ож е производити мршаву и полу-гојазну покушаји бр зо пропадају. ^Али ипак тр еба на том е стоку, з а коју тр еба траж ити тр ж и ш та у оним крарадити и не тр еба се бојати првих неуспеха. јевима гдје се сток а дотовљ ава, a таквих трж иш та Са напредним м а с л а р с т в о м стоји исто так о. биће све више у оним плоднијим низинским предјеДли производња масла има код нас всче зи ачењ е лима, који су све више присиљени да се ориентишу и з а домаћу потрошњу. Осим тога ук ус напредних са ж и тарск е производњ е у сточарску. европских народа све се више одвр^ћа од масти з а Ш то се тиче pače говеда коју тр еба да држимо, масло. Ипак бољ а трж иш та тр аж е масло друкчије, било би најидеалније када би замијенили наше добољ е него што ми произвађамо. Т реба и ради намаће говече са којом продуктивнијом расом. Држава шег трж иш та производити бољ е масло. нема још свога програма з а то, вјероватно ћ е га Производња масла код нас не само ш то je неизрадити. З а Босну и Херцеговину постојао je и зваљала, него je и неекономска, нерентабилна. Начивјестан програм, према којем je предвиђено з а сјеном којим ми произвађамо масло остаје велики проверну Босну ечталско, з а средњ у и источну Босну ценат масла у т. зв. млаћеници. Модерном прерадом пинцгавско, a з а травније крајеве краса виптанско млијека у масло помоћу сепаратора извади се готово говече. З а оскудне крајеве краса није се могло наћи сво масло и з млијека. Оваква прерада има и т у предникакво бољ е говече, које би овдашње прилике могло ност, што даје производе: изједначену, егализовану, да поднесе; свако друго говече овдје се б р зо изроди. узоркову робу, какву тражи трговачка техника. Иначе ради недовољ не и несистематске акције и Премда природни услови не погодују најбољ е за многих покуш аја укрш тањ а настала je код нас једна п р о и з в о д њ у м е с а , премда постоје и бољи тр ж и мјешавина страних pača са домаћом. штни услови з а добре сточне прерађевине него з а (Наставиће се.) месо, ипак наш сељак догони редовно много стоке на пијацу, на продају з а клање. T o je посљедица њ егове недовољне економске развијености, наше индолентности, што нарочито п оказује догон на паза р не грла неспособних и издвојених з а даљу уп отр еб у , иего се догоне грла б ез икаква избора, још Казали смо гдје су природми услови за држ ањ е говеда повољни, али наши пашњаци, наши травњаци нису такви да би се на њима наша стока могла изтовљавати. Осим тога наш сељак нема угодних стаја, a у колико и има, испашишта су од њ их далеко. Нема ни других производа који су потребни за дотовљавање, ни на нашим селима ни у нашој Умољавају се сви претплашници da за 1 9 2 7 . годину подмире дужну преШплаШу. 172 �Jedno pismo Na okružnicu, koju je Glavni Odbor Gajreta upu­ tio svim svojim pododborima i povjerenicima da pošalju spiskove iz svojih djelokruga svih tamošnjih inteligenata m uslim ana i prijatelja Gajreta, dobili sm o m noge odgo­ vore, između kojih objelodanjujemo ovaj kao najkarakterističniji, u istoj formi kakva sm o ga i dobili: Vrnograč, 15. aprija 1928. nosti i vjeru tumači na razne načine i narod dovodi do sum nje u otoj vjeri, jer ne zn a kojem u će imamu vjerovati i to je najviše naš narod bacilo u nazadak, jer sve ono što će ga moralno i materijalno podići, smatra vazovim a da je kufur i da će ga iz Dina istje­ rati kao da je Din zvijere koje se isćerava iz šum e. Jadni narod ne zna, da on ako sam ne išćera Din sam da mu ga niko i nikakav posao ne m ože išćerati. G lavnom Odboru Gajreta u Sarajevu. Jako sam radostan sa brojem 582 od 5. aprila 1928. (broj okružnice) toga naslova, jer vidim da je u njemu sjem e za diiševnu hranu našega naroda, koji će se (in šael-lahu) za kratko vrijeme umiješati u prosvjećeni narod i živjeti onako kako je to čovječanstvu propi­ sano. Žao mi je da iz ovoga budžaka nejmam nikoga od m uslim ana za koga bi mogao javiti osim g. uči­ telja Hasana Mušića, da bi mogao i umijo podupriti vaš pokret Ja kao seoski imam dozvolile da reknem svoje mišljenje, pa ako što valja ‘n eka se primi, a ako ne valja neka mi se ne zamjeri, jer sam rekao sa dobrom namjerom. Ovo što ću reći j e s t : 3. Da naša inteligencija zauzm e ćursove i da drži narodu predavanja dok ne dobijemo sposobne im am e iz jedne škole, koji će biti sposobni jedno m isliti, a i jedno raditi u narodu. Kada bi оуо inteligencija učinila narod bi uvidio da je šk ola dobra i privolio bi je. Namik Kemal je re­ kao : »Turski narod neće napredovati sve dotle dok ne vidi svoju'inteligenciju pred sobom u Aja Sofiji«. 4. U gradovima đaci koji su napustili šk olu m a iz kojega r&zloga, da se pokupe u medrese i da se po­ m ognu sa sadakom fitrama i zekatom pa da je svrše. Na koncu pozdravljam kongres sa željom, da zaključci budu na diku i ponos čovječanstva. Mahsuz selam S. T o p i ć Naš narod je z a o s t a o u prosvjeti kako i a da se što prije podigne nužno je ovo : 1. Reviziju Statuta svih institucija u toj u odbore dođu kao virilni članovi svi muslii noga m jesta koji su na položajima glavnil državne službe. Uzmimo na primjer naša povjerenstva. Ona su u prvom redu dužna prosvjećivati naš narod, a ko u njima sjedi ? Na primjer u našem povjerenstvu u Cazinu, kojem u je povjereno oko 40.000 m uslim ana što je učinilo i šta će u buduće učiniti? Ništa. ivo pism o iskren je odraz osjećanja ovog seosk og mualima, koji uviđa potrebe n ašeg elem enta i više mu, izgleda, leži na srcu narodni napredak nego li mnogom intelektualcu k og je sam narod svojim prilozima išk olovao. Neka ove riječi budu u prvom redu namijenjene onim a kojih se tiču. A p e l G la v n o g O d b o ra Da se um etne u autonomi štatut da su kadija, predsjednik i ostali na položaju muslim ani virilni čla­ novi, sada bi sjedili u povjerenstvu u C a z in u : kadija, poglavar sreza, sudac, gruntovničar, kontrolor poreznog ureda, šef pošte, načelnik, bilježnik i učitelj. Ovo povje­ renstvo šta bi god u narod (kraišnike) iznilo oni bi to primili, jer bi rekli: ne m ože se protiv toga raditi i valja pomoći tu akciju, jer mi je sutra sa poslom pred kadiju, poglavara, sudca, šefa pošte, gruntovničara, uči­ telja radi djeteta i t d. i t. d. O vako ti je za svaku instituciju u Bosni i Hercegovini. Koliko bi sam o ovaj način prosvjetu podigao u narodu. P rillk o m p r o s la v e G a jr e t o v e d v a d e s e t p e t o g o d lš n jic e , G la v n i O d b o r je z a ­ k lju č io n a s v o jo j p o s lje d n jo j s je d n ic i d a p u te m s v o g lista a p e lu je n a m u s lim a n e š ir o m B o s n e I H e r c e g o v in e d a s e u g le ­ d a ju n a n a š u b r a ć u p r a v o s la v n e v je re te d a s e o v o m p rilik o m u što v e ć e m b ro ju u p is u ju k a o č la n o v i le gatorl Csvoto m o d D in . 1 0 .0 0 0 — p a n a v iš e , ili im a ­ n je m u tolikoj v rije d n o s ti}, k a o č la n o v i d o b r o t v o r i CDIn. 1 0 0 0 -— } I k a o č la n o v i 2. Naše imame i »bjan muallim e primorati, da uče u te m e lja č i CDIn. 5 0 0 — }. i čitaju i rok im staviti da se osp osob e u svom zvanju O v e s v e tri č la n a rin e m o g u s e otpla­ i zabraniti im vazove sa ćursa bez dozvole za oto, jer ć iv a ti I u m je s e č n im ratam a. mi imami neki sm o učili 15, 10, 5 godina u medre­ sam a i svaki nas u narodu kazuje po svojoj sp osob- 173 �ГАЈРЕТОВ гллснт Bajram mubarek olsum Glavni Odbor Gajreta već je otpočeo sa velikim pripremama ok o Proslave Gajretove d vadesetpetogodišnjice. Proslava je zasnovana na tako velikoj osnovici da će to biti jedna od najvećih i najznačajnijih m ani­ festacija koje su se ikad održale u Bosni i Hercegovini. Na dane proslave 6. 7. i 8. septem bra ove godine, slegnuće se na hiljade gostiju iz svih krajeva naše Otadžbine da prisustvuju ovoj velikoj našoj svečanosti. Da bi ova manifestacija bila što sjajnija, potrebno je da svaki m uslim an B osne i H ercegovine, Sandžaka i Crne Gore, kom u sredstva dopuštaju, posjeti Sarajevo u ove svečane dane, jer svjest o sopstvenoj snazi pola je uspjeha u životu. Ova proslava treba da bude sm otra naših snaga, treba da bude znak n ašeg kretanja unapred i prekid s a učmalom prošlošću koja je m irisala na, propadanje. Proslava Gajretove dvadesetpetogodišnjice treba da bude nova era od koje će b osan sk o-јдегсеgovački muslim ani da računaju dane sv o g preporoda, dane kad su se trgnuli, prvi put sazn avši svoje prave puteve i svoje pravo mjesto. N aša. istorija, sv e do dana ove Proslave, nije zabilježila svjesnijeg i svjetlijeg лтК?menta u našem životu. Vjekovim a smoJUrili slavu dru­ gim a, boreći se za njih, vjefcovifna sm o bili slijepi na svojoj rođenoj grudi, ne znajući sv o g p ravog m jesta i ne poznavajući svoje prave braće s kojim a življasm o u neprijateljstvu. Rijetki su, u ona prohujala vrem ena, bili naši duhovi koji su uviđali ovu našu zabludu, ali njihov glas ostao je n ažalost n euslišan, sv e d o nedav­ nih dana kad su radenici Gajreta prvi otpočeli d a pale luču svjetla, šireći svjest o nacionalnoj pripadnosti bosansko-hercegovačkih m u slim ana.-D ani G ajretove Pro­ slave raznijeće ovu jedino sp ason osn u m isao širom naše Otadžbine, raznijeće g las naših sn aga i svjesti da i mi imamo jo š poleta za kulturne podvige k ao i naša braća drugih vjeroispovjesti, a m ože biti jo š i više. T ešk i dani, dani materijalne k lonulosti koje ovog vrem en a p roživljuju muslim ani B osne i Hercegovine, n isu n eotklonjivi. Više svjesti i pouzdanja i nevolja će biti pobjeđena! A ta svjest m ože da se razvije voljom i ubjeđenjem da nism o klonuli duhom, da sm o još živi i borbeni. Manifestacija te svjesti neka budu dani P roslave G ajretove dvadesetpetogodišnjice. Kako rekosm o, Glavni Odbor Gajreta otpočeo je rad ok o Proslave na širokoj osnovici. Ali sva ta njegova nastojanja m ogu da ne urode dobrim p lodom , ak o ne naiđu na odziv kod Gajretovih radnika u širem obim u. Gajretovi radnici u narodu to su ruke ove n aše jedine velik e u stanove, bez kojih se nikakav uspjeh društva neda zabilježiti. Za ovaku jednu manifestaciju, kao što je G ajretova Proslava, treba te ruke da rade neum orno u širok im 174 našim slojevim a, treba da budu slo žn e i jedinstvene u podizanju ove n aše nove ere koja pred nam a lebdi kao nada u napredak. Ovaj Kurban Bajram živa je prilika za razvijanje agitacije za jesenju proslavu. 1 naša ulem a i sva naša inteligenlija treba da im a na um u ovu m isao, treba da je glasn o izgovori na svak om m jestu i toplom riječi da osok oli srca koja su zam rla u skepticizm u i ugašena usljed tešk og materijalnog stanja. Njihova riječ treba da prodre i u n aša najzabitnija sela, treba da probudi nade u dušam a i uz svečan ost bajrama da im da i svečan ost svjesnih i uzdignutih glava građana. Neka po džamijam a im am i ne zaborave na Gajret, neka inteligencija ne prešuti riječi koje se od nje očekuju. Riječ uglednih građana koja god padne u prilog Gajretu, neće pasti na neplodno tlo. Svaki sakupljeni dinar Gajretu dpnosi v iše koristi nego što se to obično i m isli. S vak a bajram ska kožica, ukupljena za Gajret čini veliki sevab. Z gto^ p rvo svjest, propaganda za Gajret, pa dobra volja, tri su stu ba na kojim a ćem o da podignem o našu najjaču zgradu, zgradu n ašeg op šteg napretka, a ta je zgrada: Naš Gajret. U to ime, u im e Gajreta i n ašeg op šteg napretka, kličem o svim a m uslim anim a: B a jr a m m u b a r e k o ls u n l Оснивање Ж енског Пододбора Гајрета у Б и ха ћ у Дана 1. априла основан je женски пододбор Гајрета у Бихаћу, a своју прву сједницу одржао je деветог маја ове године на којој je подјелио часништва у одбору како слиједи: предсједница гђа Агана Езић, тајница гђица Ђула Миџић, благајница гђица Хафија Крупић, I. ревизорица гђа Сејида Реџић, II. ревизорица гђа Фатима Сарачевић, замјенице гђа Ајиша Реџић и A. Браво Истовремено одбор je закључио да замоли Главни Одбор Гајрета да им пошаље чланску књигу. чланске карте и друге штампанице које су пододборима потребне. Записник конституирајуће скупштине, одржане шестог маја навече, гласи: П рисутни: 1. Изасланик власти r Хасан Чавкић. 2. Мушки Пододбор Гајрета: rr. Осман Реџић, Незир Езић и Сулејман Реџић. 3. Гђе-ђице скупштинарке чланице Гајрета: Агана Езић, Фатима Сарачевић, Ајиша Реџић, Ћамил ефендиница Миџић, Сејида Реџић, Хасановица Сарачевић, Ђула Миџић, Омерагиница Делић, Мехмед ефендиница Хаџић, Назифа Реџић, Османагиница Делић, Ајиша Шехић, Ћама Пиралић, Назифефендиница Салихоџић, Ђулса Миџић, Сулејмановица Ијакић, Фатима-Хаџихасановић, Шаха Реџић, Расид ефендиница Миџић, Сафија Дедић, Гђа Браво, Мухаремагиница Реџић, Миралем ефендиница Агић, Хусејинагиница Хаџихасановић, Сафија Бишћевић, Зорка Адамовић, Омербеговица Бишћевић, rtja Л. Адамовић, Хусејинагиница Чачкић, Мехмед ефендиница Реџић, Хафија Крупић, Ахминица Пашагић, Ибрахимагиница Раџић, Хава Чавкић, Ђула Чавкић, Мухамедбеговица Куленовић, Мина Беговић, Хусниница Пиралић, Агановица Пиралић, Фејза Делић, Гђа Бурзић, Ферида Реџић, Ахминица Сарачевић, Халидагиница Ијакић, Зејна X. X. Реџић, Наја Селимбеговић и Зејна 0 . Реџић. �ГАЈРЕТОВ ЖЕНСКИ ПОДОДБОР У БИХАЋУ Скупштину отвара предсједник Мушког Пододбора Гајрета г. Осман Реџић. Износи како се je Мушки Пододбор на више својих сједница које су у овој години одржане бавио са идејом о потреби оснутка »Женског Пододбора Гајрета у Бихаћу« и да je то питање већ више пута покретано на прошлим оваким састанцима како у конвикту тако и у Кину приликом женске Гајретове забаве. Изатога предлаже скупштини да сада оснује тај Пододбор. Скупштина усваја предлог г. Османа Реџића једногласно, a за тим иста одабире за предсједницу ове скупштине гђу Агану Езић. Гђа Езић заузимајући мјесто предсједнице захваљује се скупштини на исказаном повјерењу, a за тим узима себи за перовођу гђицу Хафију Крупић, a за верификаторице гђе Сејиду Реџић и Фатиму Сарачевић, a no томо подјељује ријеч предсједнику Мушког Пододбора г. Осману Реџићу. Г. 0 . Реџић узима поново ријеч na исцрпно износи рад Гајрета у ирошлости као и онај који га у будућности чека. Осврће се на предстојеКу прославу Гајретове 25- годишњице те учешћа у истој Женског Пододбора. За тим исказује радост испред Мушког Пододбора што je дошло до остварења ове идеје na жели Првом Женском Пододбору Гајрета у Бихаћу који вечерас буде изабран најуспјешнији рад. Након овога предлаже скупштини, да због лакшег и бржег избора одаберу 4 скупштинарке које би се имале повући и споразумно донијети пред скупштину листу одборница за Женски Пододбор од 7 лица. Скупштина овај предлогг. 0 . Реџића усваја и одабире за речене 4 скупштинарке: гђа Фатиму Сарачевић, Сејиду Реџић и Агану Езић, те гђицу Хафију Крупић тражећи од њих да оне и себе узму на листу. Ове 4 скупштинарке повлачесе и након краћег времена враћају се са следећом листом: 1. гђа Ајиша Реџић, 2. гђа A. Браво, 3. Фатима Сарачевић, 4. гђица Ђула Миџић, 5. Хафија Крупић, 6. гђа Сејида Реџић, 7. гђа Агана Езић Скупштина ову листу једногласно прима изузев гђе Омерагинице Делић, која предложеној листи стави неки приговор шале ради. Ha ово свака од предложених одборница изјавише поменутој гђи, да joj радо уступају свака своје мјесто, нашто иста такођер изјави да не рефлектира на мјесто у одбору. Иза тога предсједница гђа Агана Езић прогласи предложену листу једногласно изабраном, те испред изабраница изрази скупштини најљепшу хвалу на изказаном им повјерењу истакнувши да ће изабране одборнице на првој својој сједници међусобно подиЈелити часништва у одбору. При концу скупштина даде овлаштење изабраним одборницама да у случају оставке које одборнице могу на њезино мјесто оптирати другу из чланица. Како није било више других предлога то предсједница закључи скупштину. П ер овођа: П р е д с је д н и ц а : Хафија Крупић в. р. Агана Езић в. р. В ер и ф и к атор и ц е: Фатима Сарачевић в. р. Сејида Рецић в. р. Поред женских пододбора у Сарајеву и Стоцу, ово je наш трећи женски пододбор кому желимо успех у његову раду, надајући се да he ова три пододбора дати повода и другим местима целе Босне и Херцеговине да пораде око оснивања женских пододбора. Гајретовој идеји, да би се што чвршће укоренили у нашем народу, потребна je сарадња и од стране жена, тог важног друштвеног фактора у животу сваког народа који данас жели да напредује културно и економски. Зато Главни Одбор апелује на све своје пододборе, нарочито пак у нашим већим местима, да пораде око оснивања женских пододбора. 175 �Велики Ж уаан Тузланске О блаапи — Гајретовам пишомцима Ha молбу управе друштвеног Конвикта у Тузли, Велики Жупан Тузланске области Госп. Др. Јован Зец даровао je своту од Дин. 5 0 0 '- као своју припомоћ за одјећу питомцима овог Конвикта. Није ово no први пут, да Вел. Жупан Г, Др. Зец указује пажњу према Гајрету и уопште према муслиманској омладини, јер je он и досада, сваком згодом издашно подпомагао Гајрет. И не само да je Госп. Велики Жупан материјално потпомагао Гајрет, када се на њ обраћало, него je он и активно радио за Гајрет, нарочито послије Ослобођења када je био на положају среског поглавара у Тузли, сакупл>ајући no селима живежне прилоге приликом издавања оружних листова. Главни Одбор Гајрета и овим путем топло благодари Великом Жупану Госп. Дру. Јовану Зецу, доброчинитељу Гајрета и муслиманске сиромашне омладине. Добровољни прилози Народни лекар г. Садик еф. Садиковић из Љубушког дозначио нам je прије неколико дана своту од Дин. 920‘—. Босанско дионичко друштво за искоришћавање дрвета и погон парних пилана у Бањалуци дозначило je Гајрету, посредством повјереника у Бањалуци г. Хамдије* Увејса, финансијског савјетника, своту од Дин. 400:—. Нови утемељач Гајрета Некадањи питомац Гајретов а'сада чиновник Радничке Коморе у Сарајеву Госп. Хусејин Хаџић уписао се из захвалности према овом друштвуза чланаутемељача Гајрета. Главни Одбор топло бЛагодари Г. Хаџићу. Гајрешово иовјеренишШво у Сјешлини Главни Одбор име^овао je ових дана Гајретовим реником у Сјетлини г. Фадила Добрачу, индустријал! Интензиван pad Г лавног Одбора на приаремама ирославу Гајрета Како je дефинитивно утврђен датум Гајретове npoon ве у Сарајеву на дане 6., 7. и 8. септембра о. г. Главни Одбор je закључио на својој сједниц»1 оа 16. о. мј. да се приступи интензивном раду на припремању, те да се сваке суботе одржавају сједнице одбора на којима fce се сваки пут узимати у претрес рад око прославе. Да би се за ову прославу заинтересовали сви грађани града Сарајева, и да би се некоји од њих ангажовали у раду на извјесним техничким припремама, закључио je Главни Одборј да се ових дана закаже шира конференција грађана у Гајретовим просторијама. Подаци друшшвених аододбора u повјереништава за Гајретову спомсницу Посебном окружницом затражио je Главни Одбор од својих пододбора и повјереника да му доставе све податке о њиховом раду од Оснутка Гајрета до данас. Toj окружници удовољила су до данас слиједећа мјеста: Кладаљ, Кључ, Kopaj, МркониК-град, Бихаћ, Бос. Петровац, Столац, Бреза Бугојно, Подзвизд, Високо, Напљина, Коњиц и Устиколина. Надаље су достављени Главном Одбору спискови интелектуалаца муслимана који ће се позвати на конгрес приликом Гајретове прославе, као и спискови грађана, којима he се упутити позиви на прославу из слиједећих мјеста: Мркоњић-град, Требиње, Бијељина, Кладањ, Бос. Градишка, Власеница, Љубушки, Бихаћ, Завидовић, Кључ, Бос. Петровац, Коњиц, Љубиње, Градачац, Маглај, Бугојно, Високо, 176 Теслић, Бањалука, Чапљина, Грачаница, Зворник, Ливно, Стари Мајдан, Б. Брод, Чајниче, Тузла, Олово, Фојница и Билећа. Умољавају се пододбори и повјереници, који још ^не доставише горњих података, да то учине чим прије. Исто тако треба доставити и раније затражене фотографије. Гајретове јуб и ла р не значке Ha недавно одржоној сједници Главног Одбора закључено je да се израде Гајретове јубиларне значке. У ту сврху изабрао je Главни Одбор нацрт значке академ. сликара г. П. Шахина. Значке ће бити веоме укусне, a израдиће се у иноземству у више хиљада комада. Главни Одбор je већ ступио у везу са иностраним творницама ради израде Гајретових значака, које би имале да буду готове најдаље до краја мјесеца јуна о. г. Нове Гајретове дипломе Наше друштво служило се досада дипломаиа чланова добротвора и утемељача у врло скромној изради. Главни Одбор je ријешио да се приликом друштвене прославе израде нове друштвене дипломе за чланове легаторе, добротворе и утемењаче. Нацрт дипломе препустио je Главни Одбор да изради акад. сликар г. Шахин. Доаис из Дубочца Главном Одбору Гајрета упућен je из Дубочца сљедећи допис: Бос. Дубочац, дне 20. маја 1928. »Желећи се одужити Пододбору >Гајрета« у Дервенти молимо Главни Одбор, да изнесе јавно у своме гласилу пашу дубоку захвалност на бризи пододбора »Гајрета« у Дервенти, коју нам исти сваком згодом посвећује. Пододбор je сваком приликом до саза нама прискочио у помоћ добрим савјетом тако и у материјалном погледу, дркод нас забаве и сакупљајући добровољне прилоге. Све што нама треба обраћамо се најпрво пододбору »Гајрета« односно његовом предсједнику или тајнику и увјек примимо добре савјете и упуте за рад. Помоћу њиховом ми имадемо данас основну школу, одржали смо течај Школе домаћица, a сада ће мо имати и своју општину и ималат, na и што год нам буде напреднога требало, увјерени смо да ће мо уз помоћ пододбора добити. Ми смо свјесни свега учињеног нам, na смо им од срца захвални. Живили! Живио »Гајрет«, наша једина нада и уздање«. Слиједи мухур кнеза општине Дубочац и осталих виђеник општинара. М ахм уш Алихоџић Редови преданих муслимана националиста, још и з бурни х и тегобн и х предратних дана, проредили су се и смрћу М ахм ута (М аше) Алихоџића. Теш ка бољ ети ц а, сушица, као и многе друге, подривала je одавно његов организам , док joj напослетку није подлегао. Рахметли Машо, пре и з а време рата прогањан, д р ж ао je своја национална убеђ ењ а на висини религије и неустраш иво их исповедао. Па и после О слобођењ а, унеколико разочаран као сви чисти и деалисти, он je чврсто веровао у бољ а и светлија времена. Њ еговом смрћу губимо једну светлу душ у и великог Гајретова пријатеља. Нека je вечити мир његову пепелу, a души џенетск о н есељ е!____________________________________ ШТАМПАРИЈА ПРОСВЕТА, САРАЈЕВО �ZA BOSNU I HERCEOOVINU Ce n tr al a : Sarajevo Sj edi št e Di rekcije, Beograd Filijale: Brčko i Novi Sad | Papirnica 1 Hamdija Kopžić I Sarajevo, Strosmajerova ul, — Telefon 619 5 preporučuje bogato skladište 1 pisaćeg i risaćeg materijala | Med. Univ. { i HBsiiFi i m u n i t specijalista zubni liječnik j f S A R A J E V O , Jeftanovića ulica broj 1. $ | I fi i Ordinira s v a k i m , i od 2— 6 sati poslije podne ШТАНПАРИЈА П Р О С В Е Т А J ШТАМПАРСКО - ИЗДАВАЧКИ З А В О Д !| j ! ! , Израђује разноврсне банковне, трговачке и индустријске тисканице у бојама као: дионице, уложне књижице, чекове, дипломе и т. д., те разна стручна дела, календаре и остала издања солидно, брзо и no умереној цени. j | iJ j ♦C Властита књиговезница израђује све врсте трговачких књига и протокола, као и разне галантеријске и картонашке послове no мери и нацрту. С А Р А Ј Е В О бр.6-Телефон бр.356 Александрова К њ и го в езн и ц а -- С т ер ео т и п и ја danom od 9 — 12 sati prije podne S V A K I M U S L IM A N TR E S A D A K U PU JE SAMO G AJR ETO V IG A R P A P IR jer kvatitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „Gajret" ^ TVORNICA CIGARPAPIRA Narudžbe: S. D. Alkalaj, Sarajevo može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu �'""IIIIIIB II!..."lili!.... IIP" BflHKfl GflJRET D. D., SARAJEVO Akcijski kapital Din 20,000.000 -, Rezerve Din 2,000.000'Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podupire razne kulturne i humanitarne ustanove. Od {iste dobiti daje 10% Kulturnom i Prosvjetnom Hrirttuii Galrpt" uru>ivu „uajrei . Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i najkulantnije. - Uloške ukamaćuje najpovoljnije, i isplaćuje iste u svako doba. ..... ili. BOSANSKA INDUSTRIJALKA I TRGOVAČKA BANKA D. D. i i Naručujte i kupujte samo 3 A JR E T 0 VU SARAJEVO, Strosmajerova ul. br. 12 ; Potpuno uplaćena dionička glavnica kremu za cipele D i n a r a 2 o .o o o . o o o - jer je ona najbolje kvalitete i donosi lijepu korist GAJRETU. Rezervni 'fond D in a ra 7 ,5 оо.о<' o ’— ? 'š' Prima u lo š k e n a ^ š te d n ju , vrši do­ znake u unutrašnjosti i inozem stvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, finansira i n d u s t r i j s k a i t r g o v a č k a poduzeća. Naručuje se kod T f Interurban tel ef oni broj 60S, 865 i 555 £ Filijale: ^ Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split } ■ ilir ...lili.. |fjf|| Milana Kovačevića Novi Sad, Dunavska ulica 10. Glavno zastupstvo za B. i H. Agentura RUDOLF BOIĆ, SARAJEVO Bistrik, 25. Telef. 783. Pošt. pret. 75. IIIHIII...'"‘Hlll.. Temeljna glavnica 40,000.000'- dinara. Čekovni račun kod P oštan sk og čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172. Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju Z ALAGAONICU koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/63c3edc4811d2c417b8944ec798b63d2.pdf 34d9e4260b62283b4240a3e2fa59d5f2 PDF Text Text лист жмгетл алушш за kvat^pnc H fc K «N 4 M tK «s Т Т С Д И З А Н Л M V U I H M A N A s ЛV r\t 16. ЈУ Н А С А Р А Ј Е В О 1928. БР О Ј 12. Уре-ђује: Х А М З А Х У М О �Садрж ај A. М у р а д б е г о в и ћ : Муса Ћазим Ћатић. Џ е в а д С у л е ј м а н п а ш и ћ : Карл Краус о Србији и Србима. Апел Главног Одбора. Р еф е р ати з а н аш н онгре с: Инж. Ш ер и ф Б у б и ћ : Реферат из пољогтривреде. Г а јр е т о в г л а с н и н : ;> Ужурбане припреме за Гајретову прославу у Сарајеву. Делегати Главног Одбора у прбђинцији. Есадбег Алибеговић. Прослава 25-годишњице »Гајрета« у Тешњу. £околи Ћазиму Ђатићу. Прослава Гајретове 25-годишњице у Лијевну. Главна Годишња Скупштина Главног Одбора \ Гајрета. \ i Нови добротвори и утемељачи Гајрета. Поклон курбана Гајрету. Прилози Гајрету од Бајрамских кожица. Добровољни прилози Гајрету. Повјереништво Гајрета у Подлипнику. Промоција члана Главног Одбора Гајрета. i Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друштва за културно и економско подизање муслимана, излази 1. и 16. сваког месеца, a цена му je за нашу Отаџбину 100 динара на годину, a за све остале земље преко границе 200 динара. Ђаци добивају лист у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. Поједини број стоји 5 динара. Директор Х ам и д К уми* Уредник Х ам за Х умо Штампарија Просвета, Сарајево. — Власник друштво »Гајрет«. — Главни и одговорни уредник: Хамза Хумо. �TJ* J V tT A. Muradbegović Musa Ćazim Ćatić Povodom otkrivanja njegova spomenika na dan Gajretove Proslave u Tešnju, 1. ju n a 1928. god. Duhovni svijet Muse Ćazima Ćatića, musliman­ skog liričara iz Bosne sagrađen je, kao i onaj Dra Safvetbega Bašagića i đr., od dvBa oprećnih kultura, i od dviju civilizacija, koje su se i po svom unutar­ njem i po svom vanjskom načinu života ne samo razlikovale nego i medusobno.isključivale. To je kul­ tura i civilizacija Okcidenta i kultura i civilizacija Orijenta. Bosna po svom geografskom položaju, po svojoj istoriji i po svojoj ulozi, koju je imala u odnosima tih dvaju oprečnih svijetova jedina je mogla da dade ovako složen i kombinovan literarni tip. Taj tip je istina novijega datuma i njegova se eksistencija zapaža tek iza okupacije pa ovamo prema našoj današnjici, koja ga sve to više produbljuje, izgrađuje i pretvara u nov, samoradan i originalan umjetnički lik. Njegova originalnost je rezultat baš toga križanja dvaju svjetova i dviju raznovrsnih kultura i civili­ zacija. Taj tip u vremena prije okupacije bio je također kombinovan i složen. Složenica toga predokupacionog tipa nije u sebi sadržavala mješavine okcidentalne kulture, nije se neposredno križala sa Zapadom, bila je upućena isključivo na duhovna stvaranja Istoka. Ali ona je to križanje sa orijentom bazirala na elementima svoje rasne, narodne kulture, koja je bila tim jača, što je živjela u krvi toga tipa, što se rađala neposredno iz njegova bića i iz njegova duha. Tako se stvorio taj predokupacioni literarni tip, koji je turskoj državi i turskoj kulturi davao prve državnike u službi i klasike u književnosti. Tako je hipoteza, da se križanjem stvaraju viši i savršeniji tipovi kako u fiziološkom tako i u kul­ turnom pogledu, našla još jedno jako i očevidno potvrđenje. Onaj drugi izaokupacioni tip, u koji ubrajamo i Musu Ćazima Ćatića, još uvijek je u nastajanju, u razvijanju. Iz njegove se sredine još nije podigao genije, koji bi zaustavio njegov razvoj i uključio u sebe sve njegove pozitivne vrijednosti davši im za­ okružen, savršen i definitivan oblik. Ali on je dao nekoliko jakih talenata, koji naviještaju očito i jasno njegov dolazak, dao je nekoliko jakih erudicija, koje dokazuju, da njegov put u život neće voditi samo iz elementa iz rudimentarne rasne snage, nego da će se pojaviti iz jednog izrađenog i tradicijama utvr­ đenog duhovnog svijeta, koji danas eksistira nepo­ vezan, nesistematizovan i rasut. .Jedan od najjačih talenata toga tipa je liričar Musa Ćazim Ćatić. Njegov talenat je sagrađen od tri glavna ljudska osjećanja: religioznog, ljubavnog i humanog. On je sve tri ove pokretne snage unio u svoju poeziju davši im savremenu formu. Njegov religiozni osjećaj nije bazirao na formal­ noj strani religije. Naprotiv on se redovito ogriješio e religijske forme. Radi toga se vrlo često kajao i ispjevao nebrojeno pjesama „pokajnica", ali je uza sve to i dalje griješio. To pokajanje nije dolazilo iz slabosti prema samom sebi, niti iz straha pred božijom kaznom, to pokajanje je opravdanje pred sre­ dinom, u kojoj je živio i koja ga je radi takvih „grijeha" — često puta — prezirala. Čak i vlastiti prijatelji njegovi. To je obična pjesnička finta, kojom je htio, da ublaži žalac svoje sredine, o kojoj je pot­ puno ovisio i živio upravo od njezine male, sitne i sitničave milosti. Zato su mu te pjesme pokajnico mnogo slabije od onih, u kojima je on pjevao iz punoga srca i iz pune duše. Njegov je religiozni osjećaj čisti produkat izra­ zite pjesničke nature, to je sveopći, vaselenski osjećaj, koji u svakoj stvari gleda prisustvo svepokretne snage, što se zove Bog: 177 �Erotska je ljubav kod njega u početku trubadurska, daleko od prave erotike, to je tek klanjanje Izvor toga religioznog čuvstva je kod njega vjera ženskoj ljepoti, kojoj se može samo služiti; .......U carstvu ljubavnome muslimanska, u kojoj on vidi oslobođenje čovječan­ Ti carica moja bu d i! stva i izvor njegova cijelog savremenog n apretka: Prijesto sam ti sagradio „S njenog čarnog sinuo je plama Usred srca, usred grudi. Sav kulturni novovjeki kras. I ja ću ti sluga biti, I što dublje u vjekove tone Služit ću te, dok me tra je ....... Sve sjajniji postaje joj plod; Kasnije ta ljubav postaje vizuelnija, oslobađa se i Što napretku svijet više hrli, postaje ponešto i „protuzakonita" : Više joj se divi — ljudski rod.“ Kad otkriješ čember s lica Prateći razvoj islama, njegove pobjede i djela njegove Zasinu me tvoje čari kulture on kliče zanesen tim rezultatima: Kao sunce iza magle, Jest, na stiegu pobjedničkom Božje ime pronoseći Tamni svijet, kad ozari. Od kineskog tvrdog zida do francuskih tamnih gora, Poslije ovoga skidanja čembera, još uvijek pjesnik Muslimani prosvjetom su put krčili općoj sreći izriče svoju ljubav u stihovima, pretvara je u pjesme, Preko divljih vrućih stepa i valova burna mora. ali je ona ipak agresivnija i sm jelija: Interesantno je u njegovom muslimanstvu to, da on ....Ž e ljn a je, da na tvoje uvijek svoje duhovne oči upire u islam za vrijeme Ružičaste usne pad n e; Arapa, a nipošto za vrijeme Turaka. Pa pusti je, zlato moje, U svojim sonetima pod zajedničkim naslovom Ljubeći te nek izdahne! — „Religiozne pjesme" slavi arapske velikane za vri­ Sad se već razvija sve dalje i dolaze prvi sastanci: jeme stvaranja islama, njihove Oorbe, patnje i pobjede, Tebi idem pod pendžere; osim toga slavi sve velike proroke od četiri glavne Gazim nogom lišće svelo religije, opjevava njihove osebine i njihovu veliči; Mraz mi ljuti ljubi čelo slaveći Muhameda nakdh pobjede kod I po kosi inje stere. — ga Nazarovom lapidarnošću: (Prvi sevdah). A Resul stao u sred svoje čete z ovoga se jasno vidi, kako je Ćezim Ćatić bio Svjetao. Sunce ljubi ga vrh čela •en i neposredan i kako svoje pjesme nije tražio I pobjede mu oreolu plete. nego vodio ravno iz semoga sebe, iz svoga srca i iz (Pjesme 1900—1908.) svoje duše. Njegova religioznost potiče iz onoga duhovnog Sevdalija je uvijek nesretan u ljubavi, pa čak i islama, koji je arapsku pješčaru pretvorio u oazu, a onda kad je ljubljen i kad ljubi. Ali većinom baš španjolsku pustinju u najljepši vrt. Ta religioznost usljed toga svoga tragičnoga nastrojenja, gubi ljubav je aktivna, stvaralačka, nije pasivna, kao formali- ili je sam nasilnim putem upropaštava. Tako je bilo stička religioznost njegove sredine, koja tome stva­ i kod Ćazima Ćatića. Draga mu se za drugog udala: ralačkom čuvstvu predpostavlja puki obred. Pričala mi kona tv o ja : Kao ljubavni pjesnik je Musa Ćazim Ćatić sevProscima te kad su dali, dalija, čovjek, koji unosi u žensku ljepotu najljepša, Da si draga zadrhtala najprofinjenija čuvstva, i u kome ta ljepota izaziva Ko na grani listak mali. čistu prekaljenu erotiku bez banalne i profane pri­ Kanula ti suza s oka misli. Osim te erotičke ljubavi ima i druga sveopća Niz obraze prerumene. ljubav, koja znači život i njegovu manifestaciju. 0 da li si, da 1’ si tada Njegova ljubav ide duboko u život, u njegovo Sjetila se tužnog mene? biće i posvećuje samu sebe: Sad dolaze uspomene, tužne, bolne i krvave. One Ljubavi, ti si prva meni se zasijecaju u čitav život, razaraju ga i razdiru, a U životu hraniteljka bila!__ prebijeno srce utaplja se u vinu, u očaju, uništava Ti si sunce na obzorju mome, sama sebe, bezobzirno i okrutno samo, da što prije Ti si melem mojih rana ljuti’ — doživi svoj konačni slom. To je ta tragična crta u Tvojim cvijećem, tvojim blagim sjajem karakteru svakoga sevdalije, koja potiče iz njegova Svi su moji obasuti puti...... bića, iz njegovo prirode. Tu tragediju je nosio i Musa 0 ljubavi, ti si vječni azil Ćazim Ćatić. Kako se je kod njega razvijala ljubav Moje pjesme i moga života! od trubadurstva do erotike, tako se sada razvija i Pred najmanjom travčicom i listom Zanešen mi slabi razum stoji. 178 �njegova tragedija od prvoga bola do konačne kata­ strofe. U prvome bolu se javljaju sjećanja, prebiraju se predmeti, koji vrijede kao uspomena: Ali sada svenuo je Taj karanfll cvijetak u b av i... Da Г je draga tako sada Uvenula tvoja ljubav?! Osim predmeta traže se uspomene i u pismima: Pa ih pratim zamagljenim umom Ko svjedoke naših prošlih dana; Ali slova— slova su im nijema, Jer su mojom suzom izbrisana. Moja je ljubav lađa, bolesna i zapuštena, Viš nje leprša jedro: mirisavi rupčić mali, Sto nekoć mi ga dala jedna koketna žena — Ja znam, o lijepa ženo, da ovog mora žali, Skrivaju grebenje oštro, pa o njeg jedne će noći Trošna se razbiti lađa; — a jedro tvoj rupčić mali, Što dršće ko krilo ptice, kad s rana krv joj se toči, Divlja će rastrgat bura i krpe njegove tada Po tom će moru p asti... Ah, tad će zaklopit oči, I moja ljiljanska pjesma i čežnja i mir i nada — Tako svršavaju sevdalije, inače desperateri sa stanovišta zdrave, istinske ljubavi, koja ide ravno do pobjede a ne zaustavlja se na vratima hrama, koga je sazidala čežnja za ženom i ženskom ljepotom. I onda dolazi spoznaja, strašna grozna spoznaja: Takav je bio i Musa-Ćazim-Ćatić, tako se razvijao, Ti više nisi moja. takve je faze prošao i tako je završio. Njegov se — Usud je tako htio! život iž’ dana u dan sve to više lomio, duševno stanje Oko tvoga vitog tijela postajalo sve ugroženije, fizička snaga sve to rapidDrugi je ruke svio.... nije, opadala, životne prilike postajale sve to nesnoSada si tuđa žena. snije, dok na koncu nije nastupila totalna katastrofa. A ja te silno žudim Umro je u naponu snage od tuberkuloze. Žudim te svakog tre n a ... U takvim prilikama postao je Ćazim-Ćatić, pravi Sada se javljaju druge žene, on ih odbija, jer patnik bez ikoga, bez ičega svoga, bez kuće, bez nema one prave, odbija čak i bogatašice, koje ne djece, bez rodbine i konačno bez žene, za kojom je znaju šta je to bol, ni šta je to jad, odbija ih, jer je toliko čeznuo. Ostala mu samo pjesma, gorka i čeon bolan i jer kao takav ne odgovara njezinom životu: merna utjeha. Na koncu se i ona pretvorila u čisti posao i profesionalan rad, koji oduzima sreću zanosa A h ! Ja nemam nigdje ništa svoga, ’ ist stvaranja: U svijetu sam kao gola grana: Tužni se pjesnik sam na sebi grije Sve mi blago — uzdasi i suze, poput mrava radi, radi, radi, — A tuga mi — svagdanja je hrana. L llllllL t * 1Trošeći krvcu — snagu svoga duha, Šta onda? Onda treba tražiti nešto, čem će se utoDa steče samo tvrdu koru kruha piti bol. To je alkohol: Nema više ni mladenačke vatre, ni sunčanih U mejhani, dim se sivi raspoloženja, ostao je tužan i tragičan čovječiji lik: Ko jesenska magla vije, Gle, moje lice — to je mrtva knjiga, A uz pjesmu jasno dršću, A slova su joj — nevolja i briga. Sitni zvuci sa šarkije Ćazim Ćatić je i kao pjesnik i kao čovjek žrtva Kroz oblake gustog dima sama sebe i svoje sredine. Kao senzibilna priroda Čađav žižak sa trpeze, nije mogao plasirati svoje težnje u svojoj sredini, Po mračnijem zidinama koja je zaostala toliko, da nije mogla shvaćati potrebu Griješne slike tiho veze... duhovne produkcije, a sam nije imao snage, da se Pjana lica krvca žari, otme od nje i potraži drugi sretniji milje, u kome Zacakljene trepte oči; bi njegov razvitak bio sigurniji i stalniji. Kad je Već se ne da razabrati, trebao da najviše stvara, kad je trebao da radi stvari Ko li pije, ko li toči. od dubljega značenja i trajnije vrijednosti, on je U alkoholu se na trenutak zaboravlja bol, da počeo da pada, dok se nije potpuno ugasio. kasnije još jače izbije, kad prestane opojnost i onda Sav njegov rad je plod istinskog proživljavanja opet da se pićem zatomi i tako bez prestanka. Samo daleko od namještenosti. Potekao je neposredno iz se jednom u životu čovjek opije, a dalje kroz čitav njegova života i napisan je čistom krvlju i potpunom život razbija mamurluk, glasi rečenica, koja takvo iskrenošću. U tome je njegovo značenje i njegova stanje najbolje karakterizira. U takovom raspoloženju prava vrijednost. svi se dosadanji ideali počinju izobličivati, čovjek Treća crta njegova talenta osjećaj humanosti ro­ postaje ciničniji, ljubav dobiva sasvim druge forme, dila se opet s njime i razvijala se s njegovim sopa uspomene se protvaraju u bolesne vizije, a duša stvenim životom. Humani osjećaj je znak višega du­ rezignira; hovnog tipa, dublje unutarnje kulture i širega du- T m 179 �ševnog horizonta. Ali humanost može biti i rođena, kao elemenat blagorodne duše, koja jednako ljubi čovjeka, njegove patnje i njegovu sreću, kao svoju vlastitu, kao samu sebe. U pjesmi „Zimska slika", koja je spjevana na način naših starih romantičara, prisluškuje on stra­ danjima sirotinje simbolizirane u jednoj sirotinjskoj familiji, u kojoj m ajka sa djecom skapava od gladi i zime, a svijet je ne čuje: Samo on, pjesnik on je čuje i dovikuje joj: Sirotinjo hodi k meni, na mom srcu ogrij ruke, Jer toplo je srce moje. vatrena je moja duša. U ovom dijelu njegove poezije osjeća se jak uticaj Kranjćevićeve poezije, dok se u drugim dije­ lovima ćute razni uticaji i srpskih i hrvatskih knji­ ževnika i onih starijih: Arnolda, Nazora: onih mladih iz hrvatske „moderne", Matoša i Galovića. Od srpskih se pjesnika osjeća uticaj Ilića, a naročito Jakšića. No ti se uticaji vide u samoj formi i u načinu izra­ žavanja, dok je sadržina potpuno njegova. Naravno da on nije mogao u prilikama, u kojima je živio i u dobi, u kojoj j e t najviše stvarao doći do svoje vlastite originalne furme i đo, ^voga sopstvenoga na­ čina izražavanja. U ovom1- dijelu svoje poezije, on stoji pod jakim uticaj em Kranjčevića i poput njega u pjesmi „Težaku", pjeva: Daj pruži mem^zuljnu ruku, na nju, Da spustim cjelov poštovanja svoga! Jasno je da njggova poezija zaostaje za poezijom jednoga Kranjčevića i da on možo biti njezin imi­ tator, ali po utjecajim aj po stvarima, koje su uticale najbolje se vidi, za čim se je zanašao, šta ga je osvajalo, i šta ga je impresioniralo. U vrijednosti toga, vidi se i pozitivna strana pjesnikova. Taj ga osjećaj sili da prezire tvrdice, koji imaju svega preko mjere samo milovanja nemaju: Hej, tvrdice pruži ruku, Trgni s duše mračni veo, Da ti blago uzdah siromaški Ne pretvori u pepeo. Ne samo ljudi ove vrsti, nego i elementi su zatornici sirotinje i oni nemaju smilovanja prema cvilenju sitne djece i leleku sirotinjskih žena. Tako u pjesmi „Jangija" opjevao je požar, koji je harao u Tešnju glavnom pjesnikovom prebivalištu: A zgarište — užas slika — poslije vatre crnilo se, Kao što je i taj danak sirotinji precrn bio. I taj se osjećaj rodio iz njegova života, jer je i on isto takav siromah, kao i oni jadnici u ime kojih pjeva i plače: A ja pjesnik gola sam sirota, Za me radost tek je pusta bajka U kolibi pod čađavim krovom Rodila me siromašna majka. To je eto u glavnom ličnost toga patnika pjes­ nika, koji je sav život prelio u pjesmu i koji naip 180 služi kao najjasniji dokumenat naših jadnih socijalnih prilika. Na žalost ovaj kratak pregled njegova rada nije potpun, jer nemamo sviju njegovih radova, koji su razasuti po svima našim revijama u Bosni i Hrvat­ skoj. Ali mislimo da je i ovo dovoljno da bar za sada ilustriramo i zaokružimo njegovu ličnost i nje­ govu poeziju. Osim ovog originalnog rada Ćazim se bavio i prevađanjem, te je sa orijentalnih jezika, a poznavao je turski, arapski i ponešto perzijski jezik, preveo mnogo naučnih stvari, u kojima su zastupani mu­ slimanski socijalni i vjerski problemi. Naročito je mnogo prevađao sa turskog jezika. Bio je i neko vrijeme urednikom Behara, a uređivao je i musli­ manski list „Biser" koji je izlazio u Mostaru. Sarađivao je u „Bosanskoj vili", „Prosvjeti", „Beharu", „Domaćem Ognjištu" zatim u „Savremeniku", „Hrvat­ skoj misli", „Hrvatskoj smotri", Vijencu" i „Mladoj Hrvatskoj". Njegov je rad obilan, ali razasut, jezik mu je bio tečan, gladak i slikovit. Bio je prožet đuhofl^istog narodnog jezika, koga je on usisao iz narodne poezije i iz svoga kraja, gdje se govori čisti književni jezik. Forma mu je bila dotjerana ali nije forme podvrgavao sadržini. Naročito je u kasnija vremena, poslije dodira sa hrvatskim književnicima,' „hrvatske moderne", s kojima je probavio dvije me godine, kao student prava, dotjerivao formu i pazio na stil. U povoljnijim prilikama popunićemo ovaj prikaz i tom periodom njegovoga rada. *** Musa Ćazim Ćatić rodio se u Ođaku kraj Dervente g. 1878. baš u vrijeme okupacije, a umro je u Tešnju 6. aprila 1915. Osnovnu je školu svršio u svom rodnom mjestu, a medresu je pohađao u Tešnju kod glasovitog muftije Smailbegovića, koji ga je kasnije poslao na daljne nauke u Carigrad. Tu je ostao dvije godine. Na putu iz Carigrada nađu ga dvojica srpskih pjesnika A. Karabegović i 0 Đikić i upoznaju sa Skerlićem. Odavde je otišao u vojništvo, gdje je služio 4 godine. Poslije vojske odlazi u šeriatsku sudačku školu, a kad ovu svrši odlazi u Zagreb na pravni fakultet. Tu se i upoznao sa hrvat­ skim književnicima, s kojima se družio cijelo ovo vrijeme i ne misleći na nauke Godine 1911. vraća se u Tešanj. Početkom 1913. odilazi u Mostar, kao urednik „Bisera", a godine 1914. nakon mobilizacije u Tuzlu u vojsku. U vojsci se prehladio, obolio na plućima i nakon H mjeseci umro od tuberkuloze u Tešnju, gdje mu 1. Juna o. g. diže gajretov pododbor spomenik prigodom proslave svoje 25-godišnjice. Умољавају ce сви претплатници da за 1927. годину иодмире дужну претилату. �bževad Sulejmanpašić Karl Kraus o Srbiji i Srbima (Nastavak.) Hoće od njega bar to da čuju, da je Srbija bila protiv Austrije, kad se je već na žalost morao zakleti, da su dokumenti falsifikovani. A iskazi, koji telegrafski javljaju, da iz Srbije u Austriju nisu nikad dolazile pare za veleizdajnike, već naprotiv iz Austrije u Srbiju za falsifikatore dokumenata, koji su sebi stvar predstavili i odviše lakom, te iskaze predsjednik bez­ glasno odmotava; jer za protivnike koji će optužene i inače osloboditi radi očiglednog patriotizma, suvišni su takovi indiciji za nevinost tužitelja. Što su morali čuti, to su čuli već ti narodni suci. Njima još zvoni u ušima jeka jerihonskih trubalja, kojom je predsjednik optužio tužitelja Šupila radi prekršaja časne riječi, izbacio ga kao šugavu ovcu iz reda drugova i korupciju u službidomovine pretvorio u dokaz veleizdaje. Štampine zvijeri, čije hranjenje košta više nego pregršt kruna, koje se predbacuju hrvatskome žurnalisti, smjele su zaurlati: »Danas je u sudbenoj sali slomljena kičma poslanika Šupite«, i »Neues Wiener Journal« čije su makaze čiste i koji još nikad za novac nije ukrao tugjeg članka, smio nas je uvjeravati, da nam »gađenje od ovakve Jčoruftcije zabranjuje daljnje zanimanje za gospodina Šupila«. Mnogo ih je u bečkoj publicistici, kojima u sudbenoj sali nije još slomljena kičma i koji toj opasnosti samo tako izbjegavaju, što je nisu nikad ni imali: Predsjednik ih poznaje, ne uredovnim putem: kao literarni diletant često puta im poklanja svoju saradnju. On stoji možda sa lošom žurnalistikom na predobroj nozi, da bi mogao dati nepristrasan sud o odnosima u kojima je djelovao gospodin Šupilo. Tok procesa je dokazao, da gospodinu Supilu još ni sada nije nužda, da se upiše u »Concordiu« (bečki žurnalistički klub. Prim. prevodioca). Ali čak da mu to ad personam i pristoji, da je onom austrijskom glupaku i uspjelo, da ga korumpira, mje­ rena židovsko-njemačko-austrijskim mjerama, ko­ rupcija jugoslavenske štampe zaslužuje još uvijek svako poštovanje. I za takovu sramotu ne bi ona bila sposobna da sudbenoj pravdi poslije takovih ekscesa pristranosti iskazuje časti uvodnih članaka i da po­ stupanje austrijske pravde opjeva kao svijetlu stranu svjetskoistorijske blamaže.« Taj se esej ovako završava: »Ali mi smo pri tome saznali, u kakove se zabitne krajeve ove otadžbine kultura drhteći zavukla. Ona živi tamo, gdje živi u strahu od konfidenata. Ne ovdje gdje konfidenti žive u strahu od kulture. Saznali smo, gdje je Balkan. Austrija je zadnja, u kojoj se ne povlače konzekvencije. Neka pazi da se ne povuku protiv nje. Nikakva huka i buka ne će obmanuti svijet za pravi svršetak ovoga procesa. »Tim dokumentima trebalo je dokazati pred Evropom, d a ...« Evropa će primiti na znanje, da se protivno dokazalo. A i historija u koliko nije lako­ vjerna zabilježiće taj datum.« Kad je Friedjung u 1918. godini u svojstvu hi­ storičara predlagao u njemačkim novinama uništenje srpske državne samostalnosti, očitao mu je Kraus jednu tako smjelu lekciju, (u maju 1918.1) kakova se tada nije čula ni iz čijih usta u dosegu vojne sile austro­ ugarske monarhije. On u članku »Der darbende Biirger« (u zbirci »Weltgericht II.«, str. 124) ovako potsjeća Friedjunga: »Osnovna misao, da je Austrija zemlja u kojoj se ne povlače konsekvencije, ostala je netaknuta: inače se nebi povukla konsekvencija svjetskog rata. Neizreciva njemačko-austrijska banalnost koju sam čuo kako se u glasu našeg čestitog starine mobilizuje protiv'kulture i prava, gazila je otada po životu sred­ stvima razvijenije tehnike i triumfovalo je načelo, da je jedan narod, čije su pjesme oduševljavale Goethe-a, Wilhelma Humboldta, Jakova Grimma, Puškina, Scotta i Merimćea, zločinačka banda. Ali gospodin Friedjung, historičar beogradskih bombi punjenih lažnim doku­ mentima, djeluje i dalje nesmanjenom duševnom svje­ žinom i nije se dao zastrašiti svojom srpskom prošlošću, da ne pravi misli za »Vossische Zeitung« o budućnosti Srbije. Samo posvemašnja bezhumornost u stanju ga je sačuvati, da ne preblijedi pred pomisli da srpski narod »pripada ratnim dobitnicima«; da se njegova ratna dobit sastoji u tome, »da će u buduće biti skop­ čan sa više gospodarskih i političkih veza sa carstvom Habsburgovaca...« Kad bi se gospodinu Friedjungu, kome samo zato neće uspjeti da izlije ulje svoga besjedništva u svjetski požar jer bi se i plamenovi ugasili od smrtne dosade, kad bi mu se dakle udijelila samo mrvica mašte, kad bi svojim osjećajem mogao obuhvatiti samo milijontinu tragične sadašnjice srpskog naroda, dosjetka, kojom ga ubraja u ratne dobitnike, zadahnula bi ga dahom ledenog groba, koji jedna bijedna duša mora sama sebi da kopa...« Ali tek u »Die letzten Tage der Menschheit«, u svome najvećem djelu, u kome je izrastao u duhovnog gorostasa čije će se ime pronositi kroz vijekove, za­ dužio je Kraus srpski narod za vječitu blagodarnost. U petom činu toga djela, u posljednjoj sceni, u opisu strašnog orgijanja jedne više austrijske ratne komande, nalazimo ovaj dialog: » R it m a j s t e r : Znaš, Roda Roda, taj ti je razumeo, da sa jednom rečenicom vojničku situaciju — na primjer, to mi je još tačno u pameti, kako je pisao: »Teško da ćete Vi više trebati vašu kabanicu«, rekao je oberlajtant.kad je svezao popa za uzendžiju ulanovu.« 181 �»Mi stojasmo svi kod pustoga ognjišta, O b e r l a j t a n t : Vrlo dobro, ali како si to za­ kad od cijelog doma ne preosta ništa. pamtio? I prije bijasmo goli sirotani, R i t m a j s t e r : No kenjče — zar ne pogađaš, ko te nemasmo ziata, da nam život brani. je bio taj oberlajtant? Ja! Stog mi djecu redom staviše do zida. O b e r l a j t a n t : Idi molim te — Sta je taj bio Slušah kad se ropac iz tjelesa kida. uradio? Ah, što nemah ništa! Al’ g le o p e t t r a ž e l R i t m a j s t e r : No, potucao se okolo i tako. Da grob sebi kopam, sad mi se nalažel Crven nos je imao — dakle čisti signal. To ti je bio Sahraniše kuću, sništiše svo stanje, jedan pravi!« pa neka sasjeku i ’vo suho granje I Na koncu te scene neprijatelj provaljuje čak do Čuj, to djeca zovu — eto mene o ’mal u mjesto komande. Bježanje, teturanje pijanih i padanje Gospode pomoz’ mi doć do tvoga doma!« pod sto, panika i tumult, sav horizont je jedan vatreni 1 kao treća vizija, koju valja na ovome mjestu zid, na kome je visila slika »Veliko doba«, a na kojoj istaći, »austrijski pukovnik, čiji vojnici hvataju jednu se sada pojavljuju vizije ratnih strahota, jedna užasnija Dalmatinku sa dvanaestogodišnjim plavim dječkom. od druge. Dok majku odvlače, on zapovjeda, da se dječak strijelja Prva vizija je ova: »Uska brdska staza prema u glavu, i dok vojnici, klečeći na dječkovim rukama, Mitrovici. Mećava. Između tisuću kola nepregledni narod, izvršavaju egzekuciju, pukovnik stoji pokraj njih i starci i žene, djeca polugola, o ruci majci, od kojih puši. Na to majka kune: mnoga nosi i dojenče u naručju. Jedan mališan pored »Nek kroz sve dane koje s krnavite, jedne seljakinje iz doline Morave, ispruža svoju ručicu s^očiju nikad to ne izgubite 1 i veli: Nek nevinoga čela pukle kosti Čiča, daj mi hljeba — ne prestaju vam tvrdo srce bosti: Slika iščezava i mjesto lije se vidi druga, koja 1 kad prokleti stignete pred pako, pokazuje balkanski brzi voz, kako usporava vožnju. da ugledate isto tu sve ’vako! Kroz prozore vagona sa trpezarijom naginju se dva Živite dugo, samo da vas goni ratna izvjestitelja i izgleda da nazdravljaju onij u svakoj noći majčin jauk boni!« leže u sali. Jedan viče: Rat ima u sebi jiečeg tako lijepog — Odmah zatim druga slika. Iscrpeni gotovo pre- A p e l G l a v n o g O d b o r a mrzli begunci bježe po kamenju snijegom pokrivenom. P rilik o m p r o s la v e G a jr e t o v e d v a d e Zora osvijetljuje upala, blijeda lica, u kojima se još vidi groza provedene noći. Jedan krikl konj se neki s e t p e t o g o d iš n jic e , G la v n i O d b o r Je z a ­ srušio u ponore. Opet krik, još očajniji: i njegov se k lju č io n a s v o jo j p o s lje d n jo j s je d n ic i d a vodić srušio za njim. Ukraj puta crkavaju konji, tamo p u te m s v o g lista a p e lu je n a m u s lim a n e leži vo sa razmrskanom lubanjom. Povorka se jedva š ir o m B o s n e I H e r c e g o v i n e d a s e u g le ­ miče. Smalaksale životinje zastaju. Nepomično se ukoče d a ju n a n a š u b r a ć u p r a v o s la v n e v je r e i njihov žalosni pogled ide za povorkom. Sa mrtvački te d a s e o v o m p rilik o m u š to v e ć e m blijedim licem, oslonjena o jelovo stablo sjedi jedna b ro ju u p is u ju k a o č la n o v i le g a to ri C s v o seljakinja — ona iz doline Morave — a na rukama t o m o d D in . 1 0 .0 0 0 — p a n a v iš e , Ili im a ­ joj mrtvo malo tijelo i više te male glave drhti svijetlo n je m u to lik o j v rije d n o s ti}, k a o č la n o v i male voštane svijeće. d o b r o t v o r i CDIn. 1 0 0 0 ’— } i k a o č la n o v i Zatim se redaju vizije strijeljanja i vješanja vojnika, u te m e lja č l CDIn. 6 0 0 — } . bjegunaca zarobljenika žena i djece, rušenje crkava, O v e s v e tri č la n a rin e m o g u s e o tp la ­ škola i bolnica, umiranje od plina i od smrzavanja i ć iv a ti I u m je s e č n im ra ta m a . onda vizija jednog starog srpskog seljaka, koji kopajući svoj grob ovako nariče (slobodno prevedeno): Ч и т а јт е и п р е т п л а Ч у јт е c e н а „Га јр е т" 182 �РЕФ ЕРАТИ SA НАШ КОНГРЕС Инж. Ш ериф Бубић, Пожаревац Рефераш из пољопривреде (Наставак.) ' ли оно што je идеално, ниЈе увиЈек и могућно. Импортирање страних pača стоји много новаца, a треба, осим тога и прије тога, многе друге отпоре савладати, треба створити прилике за опстанак бољих pača. Старо je правило да су pače производ прилика под којима живе. To je прије свега довољна производња сточне хране, добре здраве стаје, рационална исхрана и њега стоке и уопште пуно више разумијевања и више пажње према стоци. Када то створимо, тек тада видиће се шта нам je даље потребно. За све те многобројне мјере, када би требало да их наједном извађамо, потребна су многа срества, a тих данас сељак нема нити има изгледа да ћему бити стављена у облику јефтиног и,дугорочног кредита. Зато треба увијек почињати са оним шта je најнужниЈ*е, са оним што сељак може сам са својим срествима извђсти, ради тих идеала не треба занемарити наше домаће говече. С и т н а с т о к а — овце и козе — имају велико значење за нашу сеоску привреду, нарочито за наше сиромашне крајеве. Према попису стоке у 1910. години од 5,949.301 комада, колико je тада било све стоке у Босни и Херцеговини, било je оваца 2,498.854 ком., a коза 1,392.575 ком. Према извјештају Министарства Пољопривреде и Вода, било je у год. 1926. 1,483.259 оваца, a 518.214 коза. Ако су ови извјештаји тачни, колико je то страшан мањак! Од предратних 100оваца билоје, према томе, у год. 1916, дакле 8 година послије рата, само 60 оваца и само 37 коза. Ето једнога узрока привредне депресије код нас. Овце су нарочито распрострањене у кршу, гдје су оне заједно са козама главном привредном животињом. Али и за предјеле средње и источне Босне, гдје има такођер много кржљавих и голих пашњака овца je од великог значења. Како je овца животиња многих сиромашних крајева и огромног броја сеоске сиротиње, треба joj зато посветити много бриге, не треба се водити доктринарством, које се je код многих наших пољопривредних стручњака, на жалост, удомаћило, према којим наша овца треба да узмакне пред говечетом. Хтјели ми не хтјели, овца ће дуго и дуго остати апсолутним господаром наших оскудних крајева, a нарочито нашег голог крша. Да се наше овчарство може учинити рентабилнијим, без нарочитих срестава само са више заузимљивости и разумијевања, не треба о томе сумњати, треба подучити сељака на избор приплодних грла, у модерној преради млијека и у њези и рацио- налној употреби испашишта. У »Економату« (ГоД. VII., бр. 1) износи писац чланка »количина у Југославији потрошених животних намирница и т. д. и једно тачно опажање управника пољопривредне станице на Главници код Книна о нерационалном овчарењу на граници далматинско-босанској. Између осталога тамо се навађа ово: »Ha Рисовцу (на босанској страни границе) у љетњим мјесецима скупи се око 10-15.000 оваца и то у кругу од 7*-1 сата удаљености од центра, то јест од бивше жандармеријске касарне. Од тих оваца дневно се музе 10 хл млијека (са просјечно б1/«% масти, 9°/о у јУтро a 8% у вечер). To млијеко оставе у дрвеним судовима (званим шкип«); побере се нешто врхње, да би се из остатка направио т. зв. »сир у мјешини« (громаде сирнине мећу у мијехове спремљене од јарећих кожа). Цијели поступак при сирењу веома ~je брз и неспретан, тако да je и појединим »стругама« (пастирска удружења) било могуће наћи у сурутци још no 3—4о/о масти! Ова сурутка, у рационалном мљекарењу, даде се још даље обрађивати, вадећи из ње’остатке »бјеланчевине«, које онда зовемо »шкута« или »пуина« (na и даље за добијање нузпродуката — али то само у специјалним мљекарама — док се обично употребљава за товљење свиња). Овдје ријетко који власник и закупник струге поведе са собом и свињу, да би je хранио са том сирутком, које иначе има веома много. Ha 100 лит. млијека може се рачунати највише 15 кг. сира, a остатак je сурутка. И шта раде они са том сурутком ? Камо среће да би je употребљавали за исхрану свиња1 Hel Оскудијевајући јако на питкој води, и за се и за овце, они с том сурутком напајају горњачке магарце, који онуда пролазе у Книн или из Книна! Поје, дакле, магарце са сурутком у којој има још 3—4% масти! Од 10 hl млијека остаје, дакле, као сурутка 8 V* hl, a то пропада сасвим. A из 100 л сурутке могло би се још добити no 3—4 кг маслаца, и то маслаца најодличније врсте, са укусом планинске паше. Из 8 V2 hl сурутке могло би се добити дневно 24—32 кг маслаца, и то представља вриједност од 1440'— до 1920’— Дин (no цијени 60 Дин кг). To je дневни губитак, за оно 20 посједника. To износи мјесечно 43.200-57.600 Дин, или скупа за три мјесеца испаше 129.600 до 172.800 Дин, a то je огромна сума!« Толико извјеститељ. Ми се сада запитајмо, колико таквог блага пропане у цијелој нашој Босни и Херцеговини, na ћемо наћи још једну компоненту привредне депресије код нас. (Наставиће се.) 183 �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Ужурбане ирипреме за Гајрешову прославу у Сарајеву Велика конференција муслимана у Гајрешу Главни Одбор Гајрета подузео je свестране припреме за прославу Гајретове 25-годишњице, која се одржава, како je познато, 6 ., 7. и 8 септембра о. г. Да би се што већи број грађанства града Сарајева заинтересовао за припреме око прославе као и да би грађанство узело и активног учешћа у припремама за ту прославу, одржан je у неђељу 10 . о. мј. no позиву Главног Одбора Гајрета у просторијама Гајрета шири састанак грађана. По многобројном одзиву — било je присутно око 100 особа — и нарочито no друштвеном положају узваника видјело се да су они правилно схватили велику културно-историјску важност тога момента у животу муслимана Б. и X. Поред чланова Улема-меџлиса, врховног и котарског шериатског суда, грађанских судова, адвоката, професора, љекара, учитеља, разних државних функционера, присуствовали су конференцији и многи сарајевски угледни индустријалци, обртници и трговци. Био je присутан и вакуфски директор, док су. писмено испричали свој изостанак предсједник Обласног Одбора и предсједник Обласне Скупштине, који се ових дана налазе на великој изложби у Скопљу. Конференцијује отворио предсјед^икТлавног Одбора Гајрета г.И нг.Х ајдарЧекро,захваливш и се на одзиву узваника, који су овај састанак својим присуством увеличали. Каже да je в§ћ у самом нашем позиву за ову конференцију наглашена важност овога састанка, јер се ради о прослави Гајретове 25-годишњице. Ми сви знамо што je Гајрет ичинио на културно-просвјетном пољу од 1903. na до почетка Свјетског рата. Знамо и све перипетије кроз које je Гајрет морао да пролази, познате су нам и све борбе око Гајрета, али Гајрет je увијек носио високо своју заставу, да међу муслиманима Б. и X. увријежи смисао за културу и просвјету. Гајретови радници били су у томе раду осамљени, јер нису нашли у оно доба упоришта, као што je био случај код Просвјете и Напретка. Док je Просвјету подупирала Шумадија и док je Напредак подупирала Хрватска и Славонија, дотле су Гајретови раденици били усамљени, али никада нису малаксали, него су настојали да увријеже идеју Гајрета у народу, a истодобно и смисао за просвјету. Али у то доба муслимански елеменат економски je врло добро стајао и могао je да школује своју омладину. Али ни тада није било, на жалост, развијене свијести код нашега народа, да би Гајрет подигао на висину према економском стању народа. Потребно je нагласити да je у првим данима Свјетског рата задесила Гајрет иста судбина као и многе друге културне и националне установе и у Гајрету je уведен комесаријат, док je управа његова распуштена. Послије Ослобођења народна влада предала je Гајрет у руке легалној управи изабраној прије рата, али тада су Гајретове касе биле потпуно празне. Гајретови радници преузимајући тада Гајрет, осјетили су сву тежину свога положаја. Усљед неспретно ријешеног аграрног питања и ратних непогода муслимански елеменат je јако осиромашио. Гајретови радници гледали су с највећом зебњом како ће Гајрет моћи у оваквим приликама оживјети и подићи. 184 Вакуфско-меарифска заклада лишена финансијских средстава била je присиљена да распусти све дотадање своје средњошколске интернате. Сматрајући то нашом општом срамотом Гајретови радници с највећом упорношћу и жилавошћу преузимају све средњошколске интернате и у кратком времену показали су у своме раду такве успјехе, да су несамо одржали преузете интернате од Вакуфа, него су број тих интерната и повећали са два нова мушка и једним женским интернатом. Овај напорни рад Гајретових радника налази и признање с Највишег Мјеста, те Гајрет ступа под заштиту Њег. Краљ. Вис. Престолонасљ. Петра, ступа дакле под ову високу заштиту као ни једно културно друштво ове врсте. Taj премилостиви акт даје свима Гајретовим раденицима највећу утјеху и подстрек за даљни Гајретов рад. Taj догађај Гајретови радници сматрају најзначајнијим даном у развијању Гајретова рада. Данашњи Главни Одбор Гајрета високо цијенећи ову превишњу одлуку закључио je да изврши прославу свога 25-годишњег рада на рођендан свога високог Протектора, на дан 6. септембра о. г. Већ од назад двије године уприличују се састанци да се одреди дан и начин прославе Гајретове, те je Гл. 0. дошао до закључкада je потребно свечано прославити Гајретову прославу, јер хоћемо да том прославом афирмишемо Гајрет и да докажемо да je Гајрет била најјача културна институција бос. херц. муслимана. Ha ту прославу позивамо све муслимане и јавне раднике, како у Сарајеву тако и у читавој Б. и X. да je на достојан начин прославимо и том приликом да дамо смјернице за даљни Гајретов рад. Досада je Гајрет радио једино на културно-просвјетном подизању муслимана и националном освјешћивању муслиманске омладине, дочим у статутима Гајретовим стоји да je ово друштво за културно и економско подизање муслимана (аплауз). Сви морамо признати да je Гајрет досада учинио међу муслиманима врло много на културно-просвјетном пољу. У овим тешким економским приликама оснива се наша најјача економска институција Банка Гајрет, која je дјело Гајретових радника. Има људи који данас сматрају Банку Гајрет као нешто туђе, али ja тврдим да je то једина велика економска институција муслимана. Ta Банка уступа Гајрету 10% од своје зараде. Што значи једна привредна институција овакве врсте види се најбоље no томе, што ће она моћи са својим акцијским капиталом од 20 милијона динара осигуравати друштву Гајрет сталан годишњи доходак од 200.000 динара. To je највеће врело сталних Гајретових прихода. Овај факат даје подстрека Гајретовим раденицима да се са идејом Гајрета може учинити у исламском елементу врло много. Гајрет хоће послије своје прославе да упути свој рад у још једном новом смјеру, у смјеру привредног јачања муслимана. Ми смо имали досада јаких појединаца муслимана али нисмо имали јаких наших заједничких установа. У будуће хоћемо да стварамо јаке привредне јединице, које ће бити осовина нашем привредном јачању. Поред привредног правца Гајрет je већ досада нарочиту пажњу посвећивао образовању муслиман- �ског женскиња, те je Гајрет основао и свој женски интернат у Сарајеву, a иа овогодишњу главну скупштину треба да похрле сви Гајретови радпици да бисмо заједнички створили услове за што успјешнији рад У будућности, a нарочито да бисмо се поразговорили како бисмо што већу пажњу посветили образовању муслиманки. Ми хоћемо да се образује муслиманка, да она буде јака привредна јединица у исламском елементу. Ми хоћемо да муслиманку школујемо и изображавамо не само у школи, него и у разним Гајретовим привредним институцијама, у коју сврху намјеравамо да оснујемо посебан женски Шегртски Дом. Ми хоћемо да учинимо муслиманку привредним фактором, бар у оној мјери у којој je то њена суграђанка других вјера. Тиме ће се у муслиманску породицу a преко ње и у цијели муслимански друштвени склоп унијети онај данас необходни потребни социјални и привредни смисао без које никакове друштвене јединице не могу данас одржати корака са брзим темпом времена у коме живимо. Привредно подижући наше женскиње с једне стране, те васпитајући га с друге стране, нестаће оне досада постојеће разлике између мушкараца и женскиња. Осим тога ми хоћемо и радимо на томе да ова груда' на којој смо се родили ми и наши прадједови,'да нам та груда буде најдража и најсветија и ако Гајрет то постигне, постићи ‘ће оно што му je и задаћа. Захваљујући Вам господо што сте ме пажљиво саслушали, што сте саслушали ријечи које нијесу^ само моје него и осталих чланова Главног Одбора и захваљујући Вам у име свих осталих Гајретових радника, који су дјеловали на овој велебној која je успјех свих-досадашњих Гајретових радника и Гајретових радница, ja Вас молим да Ви с Ваше стране допринесете ^да ова прослава буде достојна нас муслимана. Хвала Вам и живили. Секретар Главног Одбора Гајрета Хамид Кукић добива ријеч и реферише што je све Главни Одбор подузео за ову прославу и какав je предвидио програм ове свечаности. У првом реду Главни Одбор je сматрао за потребно да се овом приликом изради Споменица Гајрета. Ta Гајретова Споменица уз Гајретов рад и његово дјеловање у народу обухватиће у главним линијама цио живот нас муслимана у Б. и X. од доласка Османлија до данашњих дана. Споменица ће бити укусно опремљена, богато илустрована и износиће око 300 страницаквартформата. Садржај Споменице биће у главном раздијељен no поглављима како слиједи: Главни наслов који уједно обухвата цио садржај гласи: »Од исламизације до нових видика«. Поглавља у епохи за вријеме турске владавине гласе: 1. Традиција и њене посљедице у вези са исламизацијом; 2. Величине источног парнаса; 3. Домаћи писци, који су писали на српском језику; 4. Стубови Османлијског царства; 5. Међусобне борбе и борбе са Османлијама; 6. Културни споменици. Окупација означена као прелазно доба садржи слиједећа поглавља: 1. Једна карактеристична страна окупације и њене посљедице; 2. Окупација и отпор аустријским трупама; 3. Војна власт; 4. Прелаз власти у цивилне руке и њена политика; 5. Херцеговачки устанак; 6. Мухаџирство; 7. Џабића покрет и борба за вјерско-просвјетну аутономију; 8. Босански сабор; 9. Културне прилике; 10. Оснивање Гајрета и његово дјеловање. У овоме задњем поглављу изнијеће се сви статистички подаци о 25-год. раду Гајрета. Споменица завршава освртом на прошлост и перспективама рада у ослобођеној Отаџбини, дотичући се у колико се покаже потреба послијератних политичких и културних прилика међу нама муслиманима. Затим je Гајрет овом приликом no први пут наручио Гајретове значке у иностранству у емаилу и бронзу и те ће значке бити израђене за 3 недјеље. Овом приликом наручили смо и дипломе за чланове Гајрета: легаторе, добротворе и утемељаче и то у бојама, јер су досадање биле у врло скромноЈ изради. Прије прославе израдиће се Гајретове разгледнице са Гајретовим интернатима и Гајретовим заслужним раденицима. Приликом прославе Главни Одбор ће изходити повластицу насвима жељезничким пругама, како би се могао одазвати што већи број гостију са свију страна. Већ раније су затражени спискови преко свих друштвених пододбора и повјереника муслиманске интелигенције као и свих оних, којима треба упутити посебне позиве за нашу прославу. Већина наших органцзација већ je доставила те спискове. У позивима тражиће се од свокога одговор да ли долази на прославу a о томе ће водити нарочиту бригу друштвени пододбори и повјереници. Главни Одбор je предвидио да се пред прославу штампају прогласи, који -ће *е упутити у сва мјеста Б. и X. као и Санџака. Прије прослеве упутиће се у провинцију штампани програми прославе за два три дана. Главни Одбор подузео je већ кораке код надлежних власти за пренос костију из Арада друштвеног секретара рахм. Авде Сумбула и Бехџета Мутевелића, тако да њихови посмртни остаци буду на дан прославе у Сарајеву. Делегати Гл. 0. позваће лично на прославу Њег. Величанство Краља, Краљевску Владу, Народну Скупштину, a писмено ће се позвати све културне установе у нашој земљи. Програм прославе већ je фиксиран само није фиксиран ред, којим ће се поједине тачке програма изводити, што ће се учинити ових дана. Међу тачкама програма налазе се ове: 1. Свечана сједницау Нар. Позоришту; 2. Поворка и манифестације no граду; 3. Откривање биста првом предсједнику Гајрета Др. Сафветбегу Башагићу и секретару рахм. Осману Ђикићу; 4. Свечана сахрана посмртних остатака рахм. Авде Сумбула и Бехџета Мутевелића; 5. Конгрес интелектуалаца муслимана, на коме ће се дискутовати ова питања: I. Општа културна питања: a) вјерска просвјета, б) аналфабетизам, ц) остали просвјетни рад у народу и д) женско питање; II. Вакуфско питање. Осим тога прочитаће се на конгресу ови реферати без дискусије: a) Трговина и обрт међу муслиманима, б) пољопривреда, ц) дјечије питање, д) шериатски судови и е) здравство међу муслиманима. 6. Велика народна свечаност на отвореном простору и 7. Банкет. To су главне тачке програма Гајретове прославе у Сарајеву. Предсједник Инг. Чекро саопштава да друштво Напредак приређује прославу своје 25-годишњице на 8. септембра т. ј. на 3. дан наше прославе, na каже да Гл. О. стоји на становишту и ако je друштво Напредак молило да ми одгодимо Гајретову прославу да се прослава не одгађа и наводи разлоге којима се je Гл. Одбор руководио при доношењу овог закључка, што једнодушно одобравају. Како претече прослави у Сарајеву Главни Одбор je већ раније затражио од својих пододбора и повјереника да и они приреде прославе 25-год. Гајрета у својим мјестима и то прије наше прославе 185 �У Сарајеву. To смо учИнили за то Да би će на тиМ прославама упутио народ у важност Гајрета и да би се том приликом Гајретов рад што више популарисао и коначно да би што више свијета дошло на прославу у Сарајеву. Стојећи Гл. Одбор на становишту да je Гајрет културно- просвјетни центар муслимана, то je дао упутства својим пододборима и повјереницима да могу у својим прославама дати видан знак признања и осталим културним радницима муслиманима и ако нису учествали у раду Гајретовом. Тако je на 1. о. мј. извршена прослава Гајрета у Тешњу, којом je приликом друштвени пододбор на рачун Гајрета израдио споменик нашем пјеснику рахм. Муса Ћазиму Ћатићу. Дервиш еф. Коркут: узима ријеч и каже да би ова прослава Гајретова испала као штотреба, потребно je извршити предходну радњу. Ми имамо двије културне институције за помагање ђака, a то не смије бити. Ja би апеловао на Главни Одбор и на присутне чланове да се ове двије културне институције фузионишу, јер нема смисла да постоје два друштва. Како ће се то ировести, то остављам овим двама одборима, али држим да ни једни ни други нису против и ja молим да се ово свакако проведе, како ова два одбора нађу за сходно. Затим г. Коркут предлаже да се одуже Гајрету они које je Гајрет задужио, као Што je то било и код Просвете. Предсједник г. Черко одговара г. Коркуту и износи становиште Гл. Одбора у погледу постојања новооснованог муслиманског културног друштва. Послије Ослобођења муслимани који су се купили око Гајрета, желећи да ову установу обезбиједе за будућност, мислили су да ће то моћи учинити помоћу политике. Тадањи раденици Гајретови тражили су повјерење народа за уставотворну скупштину. Кад je на тим изборима однијела огромну већину муслиманских гласова Југ. Мусл. Организација, Гајретови раденици повукли су се са политичког попришта. Главни Одбор Гајрета никада није стајао на ексклузивистичком становишту. Он je потпомагао свакога без обзира чији je син, само ако je потребан помоћи. И сте стране није се правила никаква разлика. Међутим с друге стране схваћало се да ће се Гајретови раденици и надаље бацати на политичко поље, што je било погрешно схваћено. Наше je становиште да се не може просперирати у оваквој установи бавећи се дневном политиком, јер Гајрет има своју културно-просвјетну политику. Ј. М. 0. сматрајући првих година након Ослобођења да ће се Гајретови радници бавити политиком и да ће и надаље тражити повјерење од народа, сматрало je за потребно да прије неколико година оснује ново муслиманско културно друштво, које би својим радом имало у цијелости да замијени Гајрет. Тада je Гајрет и нападан. Може бити да je било појединаца који нису заступали данашње схваћање Гл. Одбора, али ja држим да се за то није смјело нападати на Гајрет као културну установу, него се je могло нападати евентуално на људе. Гајрет има своју прошлост, има своју традицију; он има своју имовину, да може бити од хајра свима муслиманима. Држим да би значај Гајрета био оскврњен, кад би се фузионисо са другим друштвом, коме није успјело да ухвати корјена у народу. Иначе данашњи Гл. Одбор прима свачију сарадњу. Он није 186 против заједничке сарадње на културном пољу, na je и из техничких разлога немогуће то извести за кратко вријеме. Зато Вас молим да ово питање не третирамо и уносимо трзавице, које би могле усљед дискусије умањити значај предстојеће наше велике културне манифестације. Криво je схваћање да смо ми против новооснованог муслиманског културног друштва. Свак je имао довољно прилике да се о томе освједочи, јер ми за неколике године опстајања овога друштва никада га нисмо нападали, нити радили против његових интереса. Ми смо за оснивање разних друштава међу нама муслиманима, јер се тим код нас развија смисао за друштвеност, али нисмо за оснивање друштава са истим циљем ког има Гајрет, јер то може да штети интересима нас муслимана. Како Вам je познато приликом прославе одржаће се конгрес интелектуалаца муслимана, на коме ће се претрести поред осталог рада и Гајретов рад међу муслиманима a том приликом створиће се смјернице за будући рад како Гајретов тако и остали. Затобраћо пустимо времену, оно ће само те опреке изгладити и слабије афирмисано друштво ће подлећи јачему и тако ће се то питање и само од себе ријешити. Гајретјекако вам je познато у јавности нападан и као антимуслиманска установа. Ми ако хоћемода национално освјешћујемо муслимане ми хоћемо истодобно да они буду уједно и добри муслимани, јер једно друго не искључује, него их потпунује. Овим национализирањем хоћемо да апланирамо постојеће разлике иђмеђу муслимана и браће наше других вјера. Како рекох, Гајрет хоће да посвећује пажњу и вјерском одгоју муслимана. Главни Одбор je замислио да преузме у ту сврху вакуфску медресу у Травнику, да преуреди каставни план у тој медреси, у коју би се долазило са средњом школом. Свршени теолози из те медресе били би уједно и национални радници. У народним масама као што и код осталих конфесија теолози ће получивати у раду за народ и за популарисање Гајретових идеја много бољеуспјехе, него ли једнострано образовани свјетовњаци. До данас je Гајрет потпомагао и ишколовао око 3000 муслимана. Наравна ствар да ћемо настојати да се ти одуже Гајрету, у колико се већ нијесу одужили. Ми смо видјели у досадањем Гајретовом раду да je одзив за Гајрет био најбољи у свим мјестима, која су од стране Гајрета подупирана. Гајрет je досадањих година највише потпомагао Херцеговину, a и Херцеговина je доста давала Гајрету. To je дало повода многима да су стављани приговори што je било у неколико и умјесно. У будуће међутим треба потпомагати мјеста, која су најпотребнија помоћи, na макар та мјеста и не радила за Гајрет. Ha пр. у Бањалуци настао je застој у Гајретовом раду из извјесних разлога, a тому je још допринијела врло много и економска пропаст там. нашег свијета. Ради тога смо ми закључили да предложимо овогодишњој нашој скупштини да се у Бањалуци оснује женски Гајретов интернат. Како видите ми се стављамо на најшире поље рада међу муслиманима, не само као националисти него и као муслимани. Зато апелујем на Вас да осјетимо сви заједничку потребу нашега рада и да сви настојимо да прослава Гајретова буде највећа наша манифестација, достојна наше свијести и снаге. Присутни једнодушно и бурно поздрављају излагања предсједника. �Г. Дервиш еф. КоркуТ предлаже да се искорист^ Присутни једнодушно примају избор горњих једна околност a та je да Гл. Одбор пошаље дописе секција, č тим да се оне могу проширити са агилсвима муслимапским друштвима у Сарајеву да му ним члановима из муслиманских друштава, који ће ставе на расположење своје најагилније чланове за се у ту сврху делегирати. пропаганду око прославе и за њен рад, што се таПошто се нико више није јавио за ријеч предкођер једнодушно усваја с тим, да се ови коопти- сједник се поново захваљује испред Гл. Одбора на рају у секције, које ће се касније изабрати. овако лијепом одзиву, искреном и братском разгоГ. Мустафа еф. Буквица, шер. судија, предлаже вору, закључивши овај састанак. да се на прославе Гајретове и остале приредбе шаљу Сви присутни понијели су најљепше утиске са и чланови Гл. Одбора у провинцију, a исто тако да ове конференције и увјеравали да ће свим силама се моле и остали пријатељи да се њима прикључе, порадити на томе да подузето дјело испане онако, јер то побуђује већи интерес. У психи je нашега на- како je то замишљено. рода да дочекива госте, na му то и ласка, na то лијепо својство нашега свијета треба на корист на рода и Гајрета и искористити. Делегати Главног Одбора у аровинцији Предсједник г. Черко одговара да се je то и Приликом прославе Гајретове 25-годишн»ице у досада чинило и да ће се и у будуће чинити, na предлаже да се изаберу неколицина присутних, који Тешњу, на дан 1. јуна о. r., отишли су на ову проће саставити листу за избор у поједине секције око славу испред Главног Одбора Гајрета: предсједник г. инж. Хајдар Чекро, секретар г. Хамид Кукић, члан организовања Гајретове прославе. Повјерава се Др. Шарцу, Дервиш еф. Коркуту и одбора г. Ибрахимбег Ченгић, инспектор Гајретових Хамиду Кукићу да ту листу за вријеме паузе израде конвиката »г. Алија Хромић, те пријатељ Гајрета г. Џевад Сулејманпашић. и предложе je на прихват овој конференцији. Горња гг. присуствовали су у Тешњу свечаној Послије паузе секретар Кукић чита састављену сједници, која се одржала у 10 сати прије подне уз листу за избор секција и то: представника власти и најугледнијих грађана. Послије 1) С е к ц и ј а з а о р г а н и з о в а њ е к о н г р е с а подне-намаза присуствовали су хатме-дови рахм. Муса интелејктуалаца Ћазима Ћатића, a иза тога су присуствовали откриРеис-Ул-Улема г. Чаушевцћ, ^Др. Хамдија Кара- вању споменика рахм. Муса Ђазиму Ћатићу. мехмедовић, Комесар општине г Едхем Бичакчић, '-~'v3a вријеме свога боравка у Тешњу наши делеДервиш еф. Коркут, Хафиз A. еф. Бушатлић, Др. Ју- гати су дошли у контакт како са члановима подсуф Тановић, Шукрија Куртовиђ, Џевад Селејман- одбора и приређивачког одбора прославе тако и са пашић, Хамдија Мулић, Др^Омер Бахтијаревић, Инг, осталим угледним грађанима града Тешња, с којима Хајдар Чекро. су се братски поразговарали и измјењали мисли о 2 ) С е к ц и ј а з а д о ч е к и с м ј е ш т а ј г о с ти ју Гајрету. Позната сусретљивост и гостољубивост граIU13 Директор Вакуфа г. Хусеин еф. Кадић, Др. Мах- ђана града Тешња угодно je дирнула делегате Главног мут Мехмедбашић, Ибрахимбег Ченгић, Алија Кур- Одбора, који су из Тешња однијели угодна сјећања. Како je отпочела да пада јака киша, наши делетовић, Ешреф еф. Рашидагић. Асимбег Мутевелић, Јакуб Филиповић, Мустафа еф. Софтић, Мехмед Би- гати су се одлучили, да поподне крену одмах у Прњавор, a одатле у Бањалуку, те су брзојавно заказали чакчић, предсједник Обласне Скупштине г. Ибрахи.м Шахинагић, Али еф. Дутво, Мухјундинбег Фадилпа- састанак чланова и пријатеља Гајрета у Прњавору у 4 сата послије подне, a у 8 сати на вечер у шић, Хасан Пилав и Али Риза еф. Дубравић. Бањалуци. 3) С е к ц и ј а з а о т к р и в а њ е б и с т а Д р . Б а ш а Послије 4 сата наши делегати су већ били у г и ћ у и ра хм. 0 . Ђ и к и ћ у . Прњавору, гдје су се састали са предсједником подШукрија Куртовић, Проф. Хасан Хоџић, Др. Ах- одбора и осталим члановима и пријатељима нашег медбег Ризванбеговић, Азиз Сарић, Насих Реповац, друштва. У присуству око 30 грађана наш предсједСинан Бранковић. ник г. инж. Чекро изложио je досадањи рад Гајретов 4 ) С е к ц и ј а з а п р е н о с к о с т и ј у и с в е ч а н у и перспективе тога рада у будућности. Присутни су с а х р а н у р а х м е т л и Авде С у м б у л а и Бех- пажљиво саслушали излагања нашег предсједника, те су изјавили да ће у будуће интензивније радити џ е т а Му т е в е л и ћ а . Др. Мехмед Зилџић, Мустафа Спахо, Инг. Салих у свом мјесту на промицању интереса Гајрета, као Цицо, Др. Ибрахим Хаџиомеровић, Проф. Дервиш и порадити на томе да се и у Прњавору одржи проТафро, Мустафа еф. Буквица и Ејуб еф. Адемовић. слава Гајретове 25-годишњице. O ko 6 сати наши делегати кренули су у Бања5) С е к ц и ј а з а о р г а н и з о в а њ е с в е ч а н о с т и луку, гдје су приспјели око 8 сати. У Хотелу »Босна« на о т в о р е н о м простору. одржали су око 9 сати конференцнју са повјереником Мухамедбег Башагић, Едхем М. Бичакчић, Му- Гајрета г. Хамдијом Увејсом, затим са гг. инж. Сујага Хардага, Салих Тафро, Мујага Шахинагић, Ед- љагом Салихагићем, судским савјетником Хуснијом хемага Ђулизаревић, Дир. Ахмет Сефиђ, Лутвија Ђумрукчићем, Хасанбегом Џинићем, Дром Џинићем, Шабанагић, Мујага Сарајлић и Хамдија Потуровић. Хасибегом Имамовићем и другим угледним грађанима. 6) С е к ц и ј а з а п р о п а г а н д у . Наш предсједник изложио je присутнима Гајретов Џевад Сулејманпашић, Шукрија Куртовић, Алберт рад, кога су помно саслушали, a затим се наставила Коен, Хамза Хумо и Хамид Кукић. дискусија о досадањем раду за Гајрет у Бањалуци По прочитању предсједник г. Чекро пита да ли и о узроцима застоја у томе раду. Коначно су присе примају присутна гг. рада у овим секцијама и да сутни закључили, да се сутрадан 2. о. м. одржи шири Ј!И присутни примају ову листу. састанак пријатеља Гајрета. 187 �Сутрадан у 2 сата послије подне одржана je конферемција, којој je присуствовала сва бањалучка интелигенција и многи угледни грађани. Други повјереник Гајрета за град Бањалуку г. Махмуд Диздаревић, судија, отворио je састанак, и представивши делегате Главног Одбора, даоје ријеч г. инж. Чекри. Г. Чекро je у подужем говору изнио досадањи рад Гајретов и саопштио присутнима одлуку Главног Одбора, да се идуће шк. године отвори у Бањалуци Гајретов женски конвикт, да би се и на тај начин дало доказа да Главни Одбор жели помоћи Бањалуку и читаву Крајину. Ha крају свога говора апеловао je на присутне да приступе Гајрету и да пораде за њ. Затим je узео ријеч г. Шаћир Дедић, учитељ, који je у свом говору изнио мишљење, да Главни Одбор Гајрета не би требао национално освјешћивати Гајретову омладину у једном правцу, него да би требало у интересу Гајрета дати потпуну слободу Гајретовој омладини у погледу националног освјешћивања. Г. Дедић je мишљења, да би на тај начин много више муслимана приступило Гајрету. Ha то je узео ријеч г. Др. Решид Куртагић, јадри биљежник и адвокат у Кутини (који се случајно налазио тих дана у Бањалуци). Госп. Др. Куртагић у своме темпераментном говору изложио je послератне економске пр^лике муслимана, a специјално економске прилике Бањалучана мусДимана. У општем економском и социјалном пропадању нашег свијета, ми имамо, каже г. Др. Куртагић, једну једину установу, која успијева и напредује, a то je наш Гајрет. Гајрет je, каже, успио да за 8 послератних година, када су муслимани у пропадању, учини два пута више користи муслиманском елементу него je то учинио за првих 11 предратних година. To значи врло много, и ми са не смијемо задржавати Ш сиТницама и на тим ситницама темељити своју неактивност за Гајрет. Муслимани се морају национално освијестити, — ми смо сви свјесни тога. Да ли ће се освијестити као Срби или Хрвати, од тога -не смијемо правити питање, јер су нам оба имена драга. Данас, када имамо једну овакову установу као што je Гајрет, која придиже муслимане, која je око 3.000 муслимана ишколовала и потпомогла, која je од свеукупног броја муслиманске данашње интелигенције помогла и школовала око 60—70°/о када та установа из године у годину показује све већу активност на корист муслиманског елемента, — ми морамо ову установу пригрлити, ми je морамо вољети и за њу радити, јер je та установа — Гајрет, данас једина свјетла тачка у животу нас бос. херц. муслимана. Говор г. Дра Куртагића, направио je такав утисак на присутне, да се више нико није јавио за ријеч, na се затим прешло на невезан разговор о Гајрету. Како je повјереник г. Увејс већ подузео акцију за поновно успостављање пододбора у Бањалуци, то се препустило присутнима да у што краћем времену сазову скупштину чланова и пријатеља, да оснују сталан пододбор. Наши делегати били су за вријеме свога боравка у Бањалуци гости код познатог народног борца и бившег народног посланика г. инж. Суљаге Салихагића. У 4 сата послије подне делегати су наставили пут у Јајце, гдје су приспјели око 7 сати. Ту су се састали са члановима пододбора Гајрета, претресли с њима рад Гајретов у Јајцу и споразумили се, да 188 се у mto краћем времену сазове скупштина чланова иододбора a одмах послије тога, да се приступи припремама за одржавање Гајретове прославе у Јајцу. Иза тога наши су делегати наставили пут за Сарајево. Овај директни контакт чланова Главног Одбора са раденицима и пријатељима Гајретовим у провинцији, оставио je најлепше утиске на делегате Главног Одбора. Есадбег Алибеговић Галерију портрета Гајретових радника продужујемо личношћу г. Есадбега Алибеговића, нашег агилног радника и поборника Гајретове идеје. Послије Ослобођења, упркос материалним неприликама нашег елемента, упркос политичким трзавицама, г. Алибеговић развија у Дервенти акцију на подизању Гајрета и успијева да je популарише и за њу заинтересује наш свијет у толикој мјери да Дервента у свом раду за Гајрет долази на друго мјесто у Босни и Херцеговини. Поред овог рада, са својим пријатељима, он покреће акцију за уписивање муслиманске дјеце у средње школе, нарочито у дервентску гимназију, у чему и успијева. Госп. Есадбег Алибеговић рођенјеу Дервенти 1890. год. у угледној трговачкој породици. Kao дугогодишњи радник Гајретов и бивши предсједник пододбора »Гајрета« у Дервенти, иза Ослобођења основао je поновно први пододбор »Гајрета« у Дервенти и подигао га на достојну висину, те му као предсједник на челу био све до пред двије године. Госп. Есадбег Алибеговић у свим муслиманским акцијама живо судјелује и увјек je за сваки муслимански напредак приправан дати издашну како моралну тако и материјалну потпору. Г. Есадбег Алибеговић сваком приликом помаже свако муслиманско друштво које иде за тим да муслимане било то у којем правцу придигне. �Есадбег Алибеговић као привредник и велетрговац игра улогу најјачег трговца-порезовника и привредника у Врбаској Жупанији, a у трговачком и привредном животу муслимана у Босни и Херцеговини заузима једно од првих мјеста. Ужива углед у трговачком и привредном свијету како наше проширене Отаџбине, тако и у иностранству, са којим подржаје живе трговачке везе. Трговачка радња рахметли оца му, Узеирбега Алибеговића, коју Есадбег води са братом Асимбегом, основана je још год. 1856. и од тога дана све до данас ова трговачка кућа, коју су садањи власници знатно проширили, броји се међу прве' у Босни и Херцеговини и даје свијетао примјер и понуку нашем свијету: до какве висине може да се солидношћу и устрајним радом подигне један посао. У пододбору je био неколико година предсједником пододбора Гајрета чија је*[идеја заувијек популарисана у Дервенти. Нека му je хвала! У 10 сати одржана je свечана сједница Пододбора на којој су присуствовали поред представника цивилних власти, делегата Главног Одбора, представници Вакуфско Меарифског Повјеренства, Српско Православне Црквене Општине и свих корпорација и друштава у Тешњу, сви гости са стране и велик број угледних грађана Тешња. Сједницу je отворио предсједник пододбора г. Бећир Галијашевић и одмах no отворењу прочитани су поздравни брзојави Његову Величанству Краљу и Његову Височанству Престолонасљеднику, Покровитељу Гајрета, које су присутни саслушали стојећи и попратили са једнодушним поклицима Његову Величанству Краљу и Његову Височанству Престолонасљеднику; иза чега je глазба Соколског Друштва из Теслића интонирала Народну Химну. Послије овога предсједник je захвалио присутним на одзиву и са неколико бираних ријечи нагласио да je нас свих једна од императивних потреба да уједињеним снагама приступимо раду на културно просвјетном подизању наше заостале браће и сестара, a да тај наш животни услов можемо извршити једино и само радом занаш Гајрет, радом преко нашег Гајрета. Подигнути споменик пјеснику Муса Ћазиму Ћатићу. Прослава 25-годишњице „Гајреша* у Тешњу У петак 1. јуна 1928. год. Пододбор »Гајрета« у Тешњу прославио je 25 годишњицу нашег »Гајрета« на начин како je требало и морало да се прослави први културни јубилеј, не само нашег »Гајрета«, него јубилеј свих нас бос. херц, муслимана. Рано у петак почели су стизати гости из Травника, Грачанице, Дервенте, Теслића, и осталих оближњих мјеста. Тачно у 9 сати приспјели су делегати Главног Одбора гг. Хамид Кукић, тајник, Ибрахимбег Ченгић на челу са предсједником Главног Одбора г. Инж. Чекром заједно са гг. Џевадом Сулејманпашићем и Алијом Хромићом инспектором Гајретових конвиката. У часу када je требало започети са извађењем програма почела je сипити тиха кишица, која као уз пркос није престала цијели дан и све до у касну ноћ. Али опет то није омело »Гајретове« раднике у Тешњу, да изврше бар онај дио програма, за који je било предвиђено да ће се извршити у затвореним просторијама. Иза поздрава предсједника, тајник Пододбора г. Исхак Смаилбеговић прочитао je свој реферат о раду Тешња за наш Гајрет, од оснутка Гајрета до данас, истакнувши све важније моменте, који су били потребни, да се створи јасна слика о четвртвјековном раду једног мјеста за ову нашу једину активну институцију. Завршетак тајникова реферата попраћен je са бурним покликом »живио Гајрет«! након чега je предсједник закључио сједницу умоливши присутне да присуствују хатменској дови која ће се проучити пјеснику Муса Ћазиму и умрлим члановима Гајрета. Послије дове, која je усљед кише проучена у Гази Ферхад беговој џамији, свијет je — иако no највећем пљуску — похрлио на гроб пјесника Муса Ћазима Ћатића, да присуствује откривању споменика. Споменик je израђен према нашем традиционалном обичају, али врло укусно. Све и да нису на прочелном камену уклесане ријечи: »Пригодом прославе 25 годишњице Друштва »Гајрет« 1. VI. 1928.« са овим je спомеником Гајретов Пододбор у Тешњу овјековјечио ову своју у истину успјелу прославу нашег културног јубилеја. Свечаност откривања споменика извршио je 189 �предсједник Пододбора г. Галијашевић, те je са неколико пригодних ријечи предао гроб нашим будућим покољенима зажеливши да им он буде подстрек на рад за добро своје браће, да им он буде доказ да ће сваки користан рад бити достојно награђен. Остали дио програма »Народни Теферич« и »Илуминација« морао се je одгодити до другог петка 8. јуна о. г. Ha вечер je у просторијама Хрватске Муслиманске Читаонице одржано je сијело на којем je предсједник пододбора одржао предавање о раду нашег »Гајрета« кроз минулу четвртину стољећа, a иза тога je прочитано предавање нашег књижевника г. Ахмеда Мурадбеговића, о пјесничком и културном раду рахметли Муса Ћазима. По свршетку предавања развила се je на сијелу угодна забава и плес, која je потрајала све док није нови дан посјетиоце опоменуо да ваља поћи на свој свагдањи посао. IV. програмна тачка прославе »Народни теферич« са коњским, бициклистичким и пјешачким тркама изведена je слиједећег петка 8. јуна уз огромно учешће грађана и непрегледне масе наше браће са се”а, који су забављени бираним распоредом остали на прослави све до првог сутона. Поред великог моралног успјеха ове Гајретове свечаности која je била права слика сложног рада свих пријатељ а нашег културног напретка и материјални успјех je надмашио све досадање приредбе у Тешњу, a износи око Дин 16.000*— чистих. Не можемо, a да овом приликом — у знак искрене благодарности — не истакнемо велику пажњу, коју je овоме Пододбору поклонило Његово В епчанство Краљ са својим прилогом од Дин 2.000'—, као и својом Високом захвалом на наше поздравне брзојаве, коју je предсједник Пододбора од Кабинетске Канцеларије гр^мио одмах други дан иза прославе, a која гласи: »Господине! Пријатно дирнут изразима оданости поднесеним приликом прославе 25 годишњице културног и националног рада Пододбора Гајрета у Тешњу, Његово Величанство Краљ благоизволео je наредити да се изјави срдачна захвалност. Министар Двора Јанковић.« Осјећамо се дужни да ивразимо своју захвалност roстима и дароватељима са стране, a нарочито да истакнемо: Средишњу Управу Резервних Официра и Ратника из Београда, која нас je поред топлог поздрава и искрених жеља помогла са прилогом од Дин 300'—. Надаље Равнатељство Земаљске Банке за Б. и X. Дин 300.—, Муслим. занатлијско Удружење »Хуријетс у Сарајеву Дин 100.—, г. Садик еф Садиковић народни љекар из Љубушког Дин 220 —, г. Суљо Смаилбегови1\ цивил. геометар из Ђакова Дин 100'—. Остале прилоге дали су поштовани посјетиоци са стране и наши драги Тешњаци. Морамо истакнути своју захвалност Управи Муслиманске Трговачке и Пољодјелске Банке у Тешњу која нам je указала много сусретљивости и материјалне помоћи као и Мјесном Одбору »Народне Узданице« која je одустала од сакупљања прилога пред џамијама пригодом Бајрам-намаза као и од сакупљања курбанских кожица са жељом дж нам омогући што бољи материјални успјех ове прославе. Успјеху ове наше свечаности придонијели су много и највише п о ч а с н и ч л а н о в и приређивачког одбора гг. Смаил еф. Мешић, Аширага Мујичић, Бећирбег Ђонлагић, Хасан еф. Миџић, Рифатбег Феризбеговић, Мухамед Мулалић, Мустафа Дервић те им изриче нарочиту захвалу Пододбор Гајрета u Тешњу. Соколи Ћазиму Ћашићу 10. овог мјесеца бво je у Тешн.у сокол. слет II. округа туаланске соколске жупе. Том прлликом, изасланвк поменуте жупе на овои слету, г. Дојчин ПетронвК положво je један лвјеп букет цввјећа на Ћазвмов гроб, пригодом пролааа со- 190 колске поворке иокрај гроба. Том првлвком, г. ПетроввК одржао je кратак и топао говор, слнједећег садржаја: Браћо в сестре! Прллвком овоје соколске славе, дођоомо да се поклонвмо сјени неумрлог пјеснвка ■ нацвоналног раднвка брата Ћазнма Ћ атвћа. Соколство je одуввјек цвјенвло и поштовало нацвоналан рад сввх нашвх народнвх великана. Брате Ћазвме! Соколи долазе да се поклоне твојој благој сјенв в да на ову гробну хумку, која крије тјелесне остатке твоје идеалне душе проспу клту мврисног цввјећа вз наших градвна. Соколство, које на своју заставу вснвсује идеале човјечанства: слободу, братство, :вубав в .'вепоту врло je блвско пјесничком бвћу, које се усхвћује твм вствм племенвтви тежњама. Поздравл,ајућв у твби свога вдеолног сараднвка, оно с пвјететом клвче твојој усноменв: слава! Послвје говора г. Петроввћа одсвврана je наша хвмна, a затим се предсједнвк пододбора Гајрета у Тешњу, г. Бећвр Галвјашеввћ захвалво са оввм ријечвма: Драге сестре в драга браћо! Гајретов пододбор у Тешњу првгодои нрославе 25 годишњвце културвог и нацвоналног дјеловања друштва „Гајрет“ иодвгао je овај скромнв споменвк, да даде видан знак прнзнања и да взразв свој дубоки пветет пјеснвку и књпжевнвку који je дјеловао на културном подизању и нацвоналном освјештању муслвманског двјела нас Југославенске браће, n a ето соколство наше Жупе Петар Велвки Ослободвлац, првзнајући нашем Гајрету његов велвкл културнн и нацпоналнн рад, положи квту цввјећа, да взразв своје иопгговање часном пепелу нашег Муса Ћазима И атвћа, a уједно, да покаже колико наша велика соколска заједнвца цвјенв рад нашега Гајрета. У ине Одбора дубоко потресен овом пажњом соколства Жупе Петар Велвкв Ослободвлац, коју сано може н умвје н?ше велвко соколско братство, да вскаже, захвал>ујем се Теби драгв брате Жупски представнвче в молвм те, да братском старешвнству изразвш дубоку захвалност. A вама сестре в браћо, којв особно првсутвујете овоме племенвтом чвну, у вме пскреног взраза захвалноств, клвчеи братско соколско — Здраво!!! Прослава Гајретове 25-годишњице у ЈЈијевну Зааисник седнице месног aододбора „Гајрета", рађен у Лијевну, дне 7. 1928. Присутни потписани. Предмет: Закључак рада и извештај о проведеној двадесетпет годишњој прослави Гајрета. Пододбор Гајрета прославио je двадесетпетогодишњицу на трећи дан Бајрама дне 1. јуна 1928. Председник пододбора отвара седницу читајући акт Министарства Двора, који Гласи: »Господине! Пријатно дирнут изразима оданости, поднесеним са прославе двадесетипетогодишњице националног и културног рада Гајрета у Ливну, Њ. В. Краљ благоизволео je наредити, да се изјави срдачна захвалност. Министар Двора: Јанковић в. p.« Након прочитаног акта, присутни устају и у знаку топле захвалности и оданости, кличу трократно Живео наш народни Краљ! По том председник позива секретара г. Мулалића, да извести о успеху прославе у техничком, уметничком и моралном погледу. �Секретар пододбора г. Мустафа Мулалић извсштава следеКе: Гајретова прослава у Лијевну проведена je на врло свечан начин, као што се до данас у Лијевну није ни једна прослава свечаније и успешније провела. Иста прослава, те њен одлични успех донео je Гајрету много новог популаритета, како међу муслиманским масама, тако и код наших суплемењака других вера, те су се побила сва мишљења, која су муслимане сматрала, немоћним неорганизованим и културно назадним елементом. Ha прослави наши су муслимани, премда живе у врло лошем амбијенту, показали своју и националну свест и патриотска пожртвовања. Одличан морални и материјалниуспехпрославеможе се захвалити такођер одлично проведеној организацији пододбора за припреме. Прослава je проведена no следећем програму: У девет сати пре подне обдржао je пододбор у просторијама Слоге своју свечану седницу, са које je упућен телеграфски поздрав Њег. Вел. Краљу и Њ. Вис. Престолонаследнику као протектору Гајрета, следећег садржаја: Његовом Величанству А л е кс а нд ру Првом крал>у Срба, Хрвата и Словенаца Б е о r р a д. У највећој оданости и верности прама Вашем Краљевском Величанству муслимани града и околице Лијевна у виду свечаних националних уанцфестација прослављују двадесетпетогодишњицу Гајрета. Благотворни двадесет и пет годишњи рад Гајрета повратио je муслимане њиховој етмичкој заједници од које их je туђе господство и туђа куЛтура давно откинула. Данас су сви муслимани и душом и срцем под заставом славе Вашег узвишеног Краљевског дома, те у неизмернои одушевљењу упућују скрушене молитве Богу за дуг живот Вашег Величанства и Вашег узвишеног Дома. Пододбор Гајрета прослеђује из срдаца свих муслимана одушевљени поклик: »Да живи Ваше Величанство и Ваш узвишени Краљ. Дом«! Секретар: Председник: Мустафа Мулдлић Хасан Ћефо Његовом Височанству П рестолонаследнику Петру Б е о г р a д. Са данашње прославе двадесетпетогодишњице Гајрета, која се претворила у најодушевљеније националне манифестације муслимани града и околице Лијевна носећи у срцима и у мислима узвишени Лик свога протектора, своје наде и узданице, Вашег Краљ. Височанства, шаљу свој одушевљени поклик: да живи Ваше Краљевско Височанство много љета на срећу, дику и понос Ваших верних муслимана и читавог нашег троименог народа. Секретар: Председник: Мустафа Мулалић Хасан Ћефо После одржане свечане седнице приређена je у десет сати с в е ч а н а а к а д е м и ј а у дворишту муслиманског певачког друштва »Слоге«. Двориште je свечано декорисано прекрасним ћилимима и народним везовима, no којима су извешене слике Њихових Величанстава и наших националних бораца лијевњака: Алибега Фирдуса, Косте Кујунџића, Хаџи Салихаге Латифића. У врху дворишта саграђена je позорница која je украшена сликом Османа Ђикића, a на позорници у жирландама од ружа постављена je слика Њег. Вис. Престолонаследника Петра, Гајретова Протектора. Свечану академију отворио je председник пододбора г.Хасан Ћефо говором у ком je изнео двадесетпетгодишњи рад Гајретов изражен у цифри и статистици. Осврнуо се je на потешкоће на које je наилазио Гајрет у борби са својим противницима. Пошто говор није конвенирао комесару општине г. Омер еф. Ћехићу, јер се алудирало на незрелост у погледу културног рада некојих муслиманских политичара, демонстративно je напустио академију. Одмах je отишао у чаршију, зашао међу конзервативне муслимане и агитирао je против Гајрета, одвраћајући муслимане, да Гајрету не дају милодара и не посете вечерњу забаву. Остали присутни представници месних културних и хуманих друштава, те корпорација, саслушали су пажљиво говор, попраћујући га са највећим симпатијама спрам Гајрета. После говора клицало се Краљу и Протектору, прочитани су брзојавни поздрави Њ. В. и Протектору, после чега су ђаци основне школе отпевали народне химне. После отпеваних химна декламовао je Хајрудин Мустафе Латифића химну Гајрета од Др. Сафета Башагића, после које je мушки хор »Слоге« отпевао »Гајретову Химну«. Ha академији су присуствовали: одбор Напредка, Просвете и српског пев. др. СундечиК, те хрв. гл. др. »Динаре«. Од других одличнијих присутника били су: Велики Жупан травничке области г. Др. Милисав Иванишевић, поглавар среза лијев. г. Ћетко Дедић. ЗапаЈа у очи, да академији није присуствовала овдашња гимназија и градска општина, јер je њен комесар Ћехић демонстративно напустио академију. Са академије je свак понео најлепше дојмове и о Гајрету и о свести лијевањских муслимана. У дванаест сати после ђуме-намаза приређена je у Милошњик џамији Х а т м е - Д о в а , на којој je наш уважени старац Хафиз Ејуб Фехимовић проучио хатме, које je намењено у помен умрлим Гајретовим члановимаи поборницима. После дове проговорио je са ћурса овдашњи кадија господин Хафиз Абдулах еф. Ласић о раду као највећој крепости и о назорима Ислама прама просвети a no том прам Гајрету. Из џамије je сваки муслиман понео најбол>е утиске и осетио свак бољу приврженонт прама Гајрету, те нису помогленикакве протуакције,дасеГајретова прослава бојкотује. Читав дан су продаване Гајретове Значке, које су у паровима продавали муслиманске девојке обучене у народну ношњу и агилни омладинци муслимани. У три сата после подне приређена je забава и предавање за муслиманске жене. Забава je била добро посећена, na je кадија Хафиз Абдулах еф. Ласић многобројним муслиманкама протумачио, какви су задаци муслиманке као одгојител>ице подмлатка. Муслиманске су жене у Лијевну први пут чуле, што je Гајрет и какве су његове велике задаће у подизању Муслимана и осигурању његова опстанка у данашњем времену. Ha вечер у девет сати приређена je свечана јубиларна забава у просторијама српског певачког друшт. »Сундечић«. Програм забаве којим je дириговао секретар Мустафа Мулалић отворен je говором Мустафе Мулалића. Мулалић je са великим патосом саопштио многобројиој публици, да je Његово Величанство послало Гајрету велики дар од 2.000 Дин. По том je читава дворана устала и дуготрајно клицала Високом Краљевском Дому. По том je изведен концертни и позоришни део програма. Песме: Гајретова химна, — Словенац, Србин и Хрват, — Падајте браћо, — и Народни Збор, отпеване су преко сваког очекивања врло добро, да се je и музичка публика јако задовољила, a комад »Противници« у ком су наступиле муслиманске девојке не само као дилетантице него и као певачице, запањио je сваког гледаоца са својим одличним успехом. 191 �После свршеног програма завладало je опште расположење и весеље. Изврстан бифе, добра музика и успех званичног програма развеселио je сваког посетиоца, те се je коло распојасало све до зоре. Ha забави je владао одличан ред и нико се ни у ком погледу није притужио. Још и данас се говори о великом моралном успеху Гајретове прославе. После саслушаног извештаја секретарова извештава благајник о мателијалном успеху следеће: Како je год био морални успех одличан, тако je исто и материјални. Кад се зна, да je у лијевну само 380 муслиманских домова од 916, те кад се узме, да су муслимани у Лијевну у материјалном погледу најлошије стали од читаве Босне и Херцеговине, материјални je успех нада све био велик и без икаква очекивања. Приходи прославе били су следећи: Приходи од распроданих значака . 1.492' Дин Приходи од женске забаве . . . Приходи од вечерње забаде . . . 4.672 Дар Његова Вел. К р а љ а ............2.000 Приход б и ф е а ................................1.221 Курбанске кожицс .............................1,100 - Дин ' Укупно . 11.337 - Дин Kao нарочиту захвалност упутиће пододбор Гајрета писменим путем одбору муслиманског певачког друштва »Слоге«,јерје пожртвовно на прослави учествовала и својим певачким хором извела на опште задовољство читав програм забаве. Главна Годишња Скупштина Гл. Одбора Гајреша Р ед овн а Годишња главна скупш тина Главног Одб о р а Г ајрета о д р ж аћ е с е у недељ у 8. јул а о. г. у 9 сати прије подне у просторијам а Г ајретова мушког конвикта с а уобичајеним дневним редом. П озивају с е сви пододбори и повјереници, који ж ел е стављ ати важ не предлоге овој снупштини, д а те п редлогв д о ст ав е Главном Одбору н ајмањ е 5 д а н а раније скупштине. Нови добротвори u утемељачи Гајрета Kp. јавни бил.ежник и адвокат у Кутини госп. Др. Р е ш и д К у р т а г в ћ , поводом предстојеће Гајретове прославе уписао се оввх дана за плана добротвора нашег друштва са свотон од Дин 1.000*— (хиљаду). Госн. Б е г о Ч е л и к , иовјереникГајретау Подлишшку, уппсао се за члана утемељача Гајрета са свотом од Днн 500.- (шугстотина). . Нцал>е се јавио за члана утенел>ача Гајрета са свотом од 500' p i r . Х у с е ј н Ћ о р а л и ћ , грунтовничар из Цазвна. Гланни Одбор тбпло захвал.ује горњој господа на н>иховој; племенптој пажњи прсма Гајрету. Осим ових прихода, као приход прославе сматра се и уписивање утемељача пригодом Прославе. Kao утемељитељи уписали су се: Муслиманско певачко друштво »Слога« у Лијевну, Хасан_ Ћефо, Мустафа Шеремет, Салих Џенџо, Сулејман Џепар, Поклон курбана Гајрету X. Абдулах Ласић, Сулејман М. Диздар, Мустафа Мулалић. Приликом прошлог бајрама поклонише Гајреру својс Мухарем Никшић, Мехмед; БалгЛ, Хакија Љубунчи) >бане слиједећа rr.: Др. Махмуд Мехмедбашић Дин 300'— Чизмић, Мустафа Хоџић. на име курбана за рахм. Бакирбега ТузлиКа; no једног Њихова чланарина износи.................. 6.500' курбана: Инж. Хајдар Чекро и Ибрахимбег Ченгић, a два Расходи Прославе- били су следећи: курбана je даровао госп. Џевадбег Сулејманпашић за евлаШтампање програма . • • . Дин дијет вакуф Фадил-паше Шерифовића. Чашћење представника месних корНека je дароватељима и овим путем срдачна хвала. порација на акад ем ији ................... Јрилози Гајрешу od Бајрам ских кожица Декорирање двориштаи »Сундечића« Од продатих бајрамсквх кожица даровше Гајрету: Пододбор Гајрета Дервонта Днн 408, г. А‘спм Аликанфић Укупно . 897*— Дин Дин 50, г. Мустафа Ћерпмагић Дин 50. Прама тому чист успех забава био je: Добровољни арилози Гајрешу Приходи . . 11.337'- Дин Добровољне прилоге дароваше Гајрету следећо устаРасходи . . 897 - Дин нове и господа: Бихаћски Гајретов Конвикт Дин 602; Срнска Чисто . . 10.440'— Дин Трговачка Банка, Брчко, Дин 250; Пододбор Гајрета Мркоњић к тому чланарине утемељача . . 6.500 — Дин Град Дин 310; г. Петар Гаковвћ, Сарајево, Дин 100; г. СуУкупно . 16-940 - Дин лејиан Сабљак, Подзввзд, Днн 20. Дароватељима најискренвја хвала! Прилози са страна нису уврштени, јер се још очекују, » na ће се накнадно саопштити и прибројити приходу прославе. Чланарина утемељача ће се у месечним оброцима уплаћивати и централном одбору дозначивати. Завршујуки свој извештај благајник напомиње, да би приходи прославе»били много већи, да није било против агитације општинског комесара, опште познатог деструктивног радника г. Омера Ћехића и да није било бојкотовања од стране самих Хрвата, који сачињавају гро становништва. Много je помело и лоше време. Седница прима на знање обадва извештаја и закључује да се нарочитом писменом захвалницом захвали срп. др. »Сундечић« који je Гајрету у сваком погледу братски излазио у сусрет и допринео, да се получи овако одличан морални и материјални успех. Закључује, да се препис записника упути Централном Одбору и да се новац одмах пошаље чеком. 192 Повјереништво Гајрета у П одлит ику Госп. Бего Челик, управитељ пословаља у Подлвинвку вменован je повјереником Гајрета. Промоција члана Главног Одбора Гајрета Члан Главног Одбора Гајрета Госп. Н б р а х и м X a џ иомероввћ проиоввсан je у четхртак 31. маја о. г. на загребачком унвверзитету на част доктора права. Госп. инж. Хајдар Чекро, као предсједнвк Главног Одбора чествтао je брзојавно г. Дру Хаџвомеровићу и noздравво га вспред Главног Одбора Гајрета. Овај број није могао да изађе на право време јер су касно приспели клишеи. ШТАМПАРИЈА ПРОСВЕТА, САРАЈЕВО �ZA BOSNU I HERCEOOVINU C e n tra la : Sarajevo S je d iš te D ire k c ije , Beograd F ilija le : Brčko i Novi Sad I f | I Med. Univ. Papirnica H a m d ija K o p č ić < specijalista zubni liječnik S A R A J E V O , Jeftanovića ulica broj 1. Sarajevo, Strosrr.ajerova ul. — Telefon 619 preporučuje bogato skladište ш. i i n i f i u iiD o e o vii Ordinira s v a k i m d a n o m od 9—12 sati prije podne i od 2— 6 sati poslije podne , pisaćeg i risaćeg materijala ШТАМПАРИЈА ПРОСВЕТА SVAKI MUSLIMAN TRESA DA KUPUJE SAMO Ш ТАМ ПАРСКО - ИЗДАВАЧКИ З А В О Д GAJRETOV И зр а ђ у ј е CIGARPAPIR разноврсне банковне, трговачке и индустријске тисканице у бојама као: дионице, уложне књижице, чекове, дипломе и т. д., те разна стручна дела, календаре и остала издања солидно, брзо и no умереној цени. Властита књиговезница израђује све врсте трговачких књига и протокола, као и разне галантеријске и картонашке послове no мери и нацрту. jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i ,,Gajret“ Narudžbe: ^ TVORNICA CIGARPAPIRA САРАЈЕВО А лександрова бр. 6 - Телефон бр. 3 5 6 Кљиговезница -- Стереотипија , S. D. Alkalaj, Sarajevo može se n a ru č iti i preko društva Gajret u Sarajevu �B A N K A G A J R E T D. D., S A R A J E V O ш Akcijski kapital Din 20,000.000 -, Rezerve Din 2,000.000'- u т [ Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutam a 1 devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podupire razne kulturne i humanitarne ustanove. Od liste dobiti daje lO^/o Kulturnom 1Prosvjetnom Hmltun Kalrot" aruauu „udjrei . Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka O ajret najbrže i najkulantnije. - Uloške ukamaćuje najpovoljnije, i isplaćuje iste u svako doba. в 1 д J � https://kolekcije.nub.ba/files/original/dc38034347092d94d41d8ee923975758.pdf b3c9ce213477c4a5821b432883e049c3 PDF Text Text ЛИСТ ЗДПОД МУШШ ЗА КЧЛТУРМС иmmMtKft ттсдизлмл муслимаил 1. ЈУЛА С А Р А Ј Е В О 1928. Уре-ђује: Х А М З А БРОЈ 13. Х У М О �Садрж ај Х ам и д Д и з д а р : Зејнин Џувегија. Џ е в ад С у л е јм а н п а ш и ћ : Препеви из Хафизовог Дивана. М у х а м е д З а х и р о в и ћ : Апел Хоџинској Курији. Н а зи ф Р е с у л о в и ћ : Промицање Гајретових идеја у народу. Апел Главног Одбора. Р е ф е р а ти за наш н о н гр е с: Проф. Ш е ф к и ја Б уб и ћ':’ Реферат о трговини Босне и Херцеговине. Инж. Ш ери ф Б у б и ћ : Реферат из пољопривреде. Г а јр е т о в гл а с н и н : Рад секције за конгрес муслимана интелектуа' лаца. Оживљавање рада за Гајрет у Скопљу. Бајрамски дарови Гајрету у Бихаћу. Дарови Гајрета из Рогатице. Прилози Гајрету из Олова. Пододбор Гајрета у Љубушком. Оснивање акционог одбора за прославу Гајретове 25-годишњице у Коњицу. Оснивање пододбора Гајрета у Ст. Бару. Новоосновани пододбор у Бос. Градишки. Захвала матураната питомаца. Главна скупштина Мушког Пододбора уБихаћу. Годишња скупштина пододбора Гајрета у Високом. Израда биста Дра Башагића и мерхум Османа ТЗикића Дарови Гајрету. Исправка. Скупштина пододбора Гајрата у Јајцу. Мерхум Фехим Кафадаревић. Нове књиге. — Главна Годишња Скупштина Гл. Одбора Гајрета. Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друштва за културно и економско подизање муслимана, излази 1. и 16. сваког месеца, a цена му je за нашу Отаџбину 100 динара на годину, a за све остале земље преко границе 200 динара. Ђаци добивају лист у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. Поједини број стоји 5 динара. Директор Х ам ид Н унић Уредник Х ам за Х умо Штампарија Просвета, Сарајево. — Власник друштво »Гајрет«. — Главни и одговорни уредник: Хамза Хумо. �Hamid Dizdar Zejnin Đuvegija U selu se vać dvije nedjelje samo o tom govori. A Zejni i zavide. Sve seoske djevojke proklinju ^voju sudbinu i žale, što one ostadoše. Njih ni jednu Alija ne vide i ne zaprosi. Još^ eto, sve im je u redul Imaju oca i majku, i lijepe su, a i vjijedrfe... Pa opet, za­ prosi baš nju — Zejnu Bajraktairevu. Majke seoskih djevojaka gledaju poprijeko na .Bajraktarevu kuću što se šćućurila na dnu sela,, u širokoj, zelenoj ogradi. Krivo im, što je Zejna ugrabila sreću njihovih kćeri. Da nije bilo nje, može biti, da bi Alija zaprosio baš njihovu kćerku! Tako^misle sve seoske žene, koje imaju kćerku na udaji, a za Zejnom gdje je god sretnu mumljaju i ogovaraju. A u Bajraktarevoj kući sve u poslu, na nogama od jutra do mraka. Uređuje se kuća, bijeli, mete, riba; čiste se pojate, avlije i hajati, a cigani kalaisali bak­ rene sahane i tepsije, pa se prelijevaju' na rafima u odaji, ko da su od najčišćeg srebra. — Kad će svati, кбпо? — zapitkuje koja komšinica staru Hatu, udovicu, Zejninu majku, iako je to možda stotinu puta do sada čula. Ta kako ne bi čula, zaboga, kad selo o svadbi buba punih petnaest danal Ama eto, ko drago joj onako pri putu priupitati, da čuje šta Hata kaže. A stara Hata uvijek spremna na takve upite od­ mah odgovara: — U četvrtak, sestro, u četvrtak! — Ih! Pa baš u četvrtak? — U ovi prvi što će doći! — odgovara veselo Hata i ponosno ispravlja glavu. Koči se ko razljućena ćurka i vadi iz dimija, iz džepa, nov, zlatnim koncima vezen rubac, da obriše nos. Ima ona, ima! Neka vide seoske ženetine, da stara Hata zlatom vezenim mendilima briše nos! Tako to ona hoće! Nek se priča! Nek se zna! Hata je davno ostala udovica. Pred jedno jeda­ naest godina, tako će biti negdje o Ilindanu, uzeli joj Memišagu u soldačiju. Vojska ko vojska. Nije se više nikad povratio. Dobila nekakvu »crnu tufulu« umjesto njega! Javili joj ukratko: »Borio se hrabro i u časnoj borbi za sv$ju Otadžbinu junački poginuo. Slava mu!« Tako je stajalo upisano u toj »tufuli«. Žandari su joj “firma glas pročitali, a njoj od tuge bilo došlo da po­ ludi, da presvisne. Ljudi je umirivali, a žandari joj od tada uvijek išli na ruku. Pa i trebalo je, tako su na­ ređenje dobili, jer je njezin muž junački poginuo u borbi s neprijateljem. Iza rahmetli Memišage ostalo joj, hvala Bogu, svega! I zemlje i hajvana, a i lijepa, dobra kuća u ogradi. Radila i živila pošteno i zado­ voljno. Najveća radost i jedina utjeha u plimi uzbur­ kanih misli i uspomena bila joj uvijek Zejna. Kad je Memišaga poginuo Zejna bila tek mala curica, a poslije rasla, rasla, a majčina radost iz dana u dan bivala sve viša i viša. A eto vidiš sad, Zejna narasla i razlila se u dje­ vojku ko zlatnu jabuku. Nema joj nadaleko slične: zdrava, jedra, uvijek vesela i raspoložena, svuda je s radošću dočekivana, a seoskim momcima uvijek srce jače zakucalo, kad su je ugledali kako pred sobom tjera ovce niz mrginje, prema Lokvama u Podlugovima. Staroj Hati nekoliko puta govorili, onako u raz­ govoru, da je više Zejni vakat da se udaje, da nađe sebi kuću, koju joj je sudbina zauvijek odredila. A ona se uvijek branila i odgovarala: — Ah, sestro, rano je njoj, rano. Dijete je to još, dijete 1 — Ama... pa i nije dijete... Znaš što ranije, po nju bolje — nadovezala bi vazda baba Ruha i onako spomenula kog seoskog momka. — Jes’, draga, jes’l A nije baš ni da je kakve preše. Kad bude vakat samo će to doći. Samo od sebe... I eto je jednoga dana i došlo, samo od sebe, kako reče stara Hata. 193 �Nekoliko puta kroz selo prošao Alija Jaganjac, iz šehera ili, kako bi rekao rahmetli dedo Džindo, kupovao kokoši i jaja. Alija je iz kasabe, udaljene od luduje seljački opanak za šeherlijskim kundurama. njihova sela jedva pet kilometara. On to kupuje i Rahmet mu lijepoj duši! Zejni je bilo jasno da one preprodaje u kasabi pod skupe pare. Bio u Hate na nju preziru i muče je samo zato, što sumnjaju da će kahvi jednom ljetos uz grožđe, pod oskorušom u se udati za kasabliju — »za kunduru« — premda bi vinogradu. Vidio i Zejnu, svidjela mu se djevojka. A one raširenih ruka pošle u kasabu pa i za stoput čuo i od drugih da je poštena, radina i — da ima. goreg i siromašnijeg čovjeka od Alije. I premda ona do tada nije sa АПјот o tim stvarima nikad ni riječi Ima svega! I Aliji pnklo u srcu — de se oženi! Od tada često pohađao Borojeviće i uvijek mu bilo progovorila, šta više nije nikad trpjela ni njegove bli­ prvo, da ode u Hate na razgovor. Sprijateljili se u zine ni njegovih darova, slatkiša i nakita, koje joj je veliko. Zejna spočetka nije nikako mogla u njegovoj iz šehera donosio, sada najednom dogodi se nešto blizini; nešto je od njega odbijalo, ni sama nezna šta. neočekivano, čudnovato. Pod čitavim pljuskom bockaIli onaj opori, grubi govor, ili onaj hladni, sniježni vih, pošprdnih riječi njezinih drugarica ona tiho uzdrhpogled njegovih krupnih očiju? Često se je tako u tala; obrazi joj se zažarili, plamtili, gorili, crne, lijepe sebi pitala i prekoravala samu sebe, ali nije nikad oči čudno sijevale, podbradak podrhtavao, a žila ku­ cavica, na bijelom, labuđem vratu, nabrekla joj, pomonalazila pravog odgovora. U selu se već govorilo o njihovoj svadbi. Pričalo drila, pa kao da se trza, odskače. Neka joj toplina se da je već isprošena i da je Hata već dala Aliji. udari u glavu i kao da joj se nad oči nadvukoše Njoj govorile drugarice, kod ovaca, pitale je, a ona teški dimovi iz Ibrahimhodžina čibuka, nešto kao da samo slijegala ramenima i uvijek tužno odgovarala: poče rasti, uzavirati u njoj, i silna, divlja snaga kao — Ne znam. da.je^ienadano poče raspinjati, dizati, goriti... — Ih! Ih! Ne zna! Čobanice u strahu opazile, da su je svojim rije­ — Hihihi! .*■ ^ . čima pogodile i potresle. Slutile su, da će Zejna sada — Čuj nezna! nešto učiniti, ali nisu znale šta. Čekale su. — Ih, sestro rođena, kako nećeš znati? Misliš da Zejna je još kratko vrijeme stajala, šutila, borila mi ne znamo sve! se sama sobom, a onda je priprtila torbicu na rame, — Hihihi! okrenula se čobanicama i puna prkosa i divlje snage — Pa što nam kriješ? Što nam kriješ? zavikala: — ih, vala, ko kanom. Ko da mi, bčna, ne znamo 1 — Jest, volim ga I Voli i on mene! U šeher će — Ama šta znate, recite! Šta znate? Recite! Sve, me voditi, u šeher... da budem hanum a... gospoja! mi recite! — navaljivala bi Zejna na njih, a one bi Odmah 1 Odmah! A vi? Šta ćete vi? Jadnice 1 Taman, počele da pričaju cijele priče o njoj i o Aliji. Mejra vala, da sve pocrkate od muke, opet ćete ostati tu u Zulfina bi prva počela: selu, za kozama... Za jaradima vam je mjesto. Selja— Ja! Ja! Pod oskorušom u vinogradu su vas kačel Seljakače 1... onomadne viđeli.., Izgovorila je ono što je mislila da neće i ne može — U noći! U noći! — prihvaćala bi Zulka Ra- nikada učiniti. Dotle je dotjerala zavist drugarica. mina, a ostale čobanice bi brzo odložile igle i pletivo, Čobanice su ostale zabezeknute. Sve su drugo primakle se savim do Zejne i zagraknule u jedan glas: očekivale osim toga. Ni jedna da progovori. Gledale su — Ja, ja! Tako je, tako je! Znamo mi I je, u daljini, gdje ide pognuta i zamišljena za svojim — Bila pala mjesečina ko dan, pa vas Bajro muk- kao snijeg bijelim stadom. * tarov vidio — nastavlja opet Mejra. — Zagrlila ti njega a on tebe! — zaciktala po­ Selo s nestrpljenjem očekuje svatove. Udaje se novo Zulka Ramina, a sve pobjedonosno prihvaćale Zejna Bajraktareva 1 Hej, hej! U kasabu se udaje dje­ jer su vidjele da je Zejni teško, da se koleba, da sva vojka sa sela! Hej, haj! Sve što može na noge izišlo dršće od ljutine. na put, kud će proći. U selu se to nije do danas nikad — Znamo mi, vidiš, sve, znamo! vidjelo! Šeherlija uzimlje seosku djevojku! Heeej! Znaju — Hihihi I sada i seljaci da i oni nešto vrijede! Počele se šeher— Hihihi I lije i od njih ženiti. Znaju oni da ovo neće biti ni prvi — Znamoo 111 ni zadnji put Samo nek se otpočne, a onda je više U Zejni se nešto razbuktilo, raspirila se neka lahko. HmmlTa moda ti je danas takva! Nek jedan vatra, prkos. Krivo joj da tako bezobrazno lažu. Lažu čovjek učini nešto danas, pa taman da je to i nao­ njoj u oči! »Šta tek govore iza mojih leda?«, pomi­ pako, sjutra je odmah to isto za njim na stotine njih slila odmah Zejna i sva protrnula od nečega što se učinilo! u njoj razgorijevalo. Ona je još odavno opazila, da je Seoske djevojke se načičkale po plotovima oko njima mrsko što će može biti Zejna otići u šeher, za puta, k’o ose po osinjaku. Obukle se, doćerale i svaka Aliju. Skoro sve seoske djevojke ldde za muškarcima se široko, slatko smije. Tako su ljepše! Znaju one, da 194 �će u svatovima biti i šeherlija, momaka, pa ako koja zapne kome od njih za oko — eto ti sreće! Znaju to one, znaju, pa su stoga tako i nasmijane. Majke su im rekle sve, podučile ih kako će stajati, šta će raditi i kako će se smijati. Sad sve znaju I Upeklo sunce iznad plotova, pa vrije u mozgu. Nebo čisto i modro, a niz njive se prosula pjesma ševa. Sve je u očekivanju. Ozgor sa Brestovaca, sa vrha Lindine pećine, neko se razderao, zviznuo i zavikao: — Eto ih I Eto ih! — Eto šeherlija! — Hej, hajl Eto Zejninih svatovaa! Lahak drhtaj prošao kroz sva srca, ispod svilenih, bijelih seoskih košulja. Djevojke se natisnule jedna na drugu, guraju se, znoje; svaka bi htjela da što bolje vidi svatove i da što bolje nju vide momci iz šehera. A onda pucanj iz lovačke puške. Jedan, dva, tri... deset... Odjekivalo niz prisoje sve do pod Mačkov kamen. Nekoliko razigranih konja protrča u ludom, bijesnom kasu. — Pucaj! Pucaj! — Haaaj! — Maššallah... — Drmaj, Osmane, drmaj 1 — Drž’ se djevojko da te šAro ne pogazi! — Hej, stan’te s v a ti ..^ - f Burni Bum! Bum-bumm! A djevojke sočne, crvene, nasmijane, vrište, pocikuju i hvataju se jače za plotove. Momci namiguju i bacaju, rasipaju po djevojkama zrnje kukuruza i po koju slatku, obojenu šećerlemu, žto su ih kupili u šeheru, u dućanu Avdage Orahe. — Pucaj 1 — Drrmaj! — Pritegni uzde, Alija, pritegnii! Bum. — Udrii I — Stan’te, svati! Stan’te, svati... Heejl I tako sve do pod Bajraktareve kuće. Hata obu­ čena i nagizdana, sa smiješkom na licu i raširenih ruka, istrčala pred njih. Poljubila se sa jendjijom, a Alija nju, Hatu Memišaginu, udovicu, Zejninu majku i svoju pu­ nicu, poljubio na sred avlije u ruku. U ruku, jest, u ruku! Pred cijelim svijetom, u avliji, Alija Šeherlija po­ ljubio staru Hatu Bajraktarevu u ruku! Svak je to vidio, svaki Svojim očima su to vidjele stare borojevićanke i nešto ih zapeklo, saboljelo ih nešto od zlobe i zavisti. A stara Hata uzrasla za dva pedlja! Raširila se, raši­ rila k'o japanska lepeza i srce hoće da joj izleti od neke puste radosti. Znala jd to stara Hata, da je Alija valjan momak, znalal Malo, istina, zašao u godine, pogurio se, ali ne mari. Muško je to od glave do petel Sad joj je obraz osvijetlio. Muško je to, muško! Kod Bajrića guvna, pod košćelom, zametnuo se živ razgovor. Sastale se seoske djevojke pa ćeretaju. — Ah, sestro, kakav je ono Zejnin đuvegija! — Duše mi, tobe jarabbi, kao kakav đed; zgurio se nekakav, pa k’o Miće Pikulin... ne budi primi­ jenjeno ... — Pa ne zna se ni nasmijati... — A na konju ga uhvatio nekakav strah, pa ništa što ne vrišti od muke. Stulio se k’o jazavac u rupi. — Ej, jadna joj mladost! Jadna joj mladost! — Kod onolikih naših momaka, sestro... — 1 to kakvih momakal Sve, bogme, k’o gradovi I — Jazuk. Jazuk! Puste li sudbine... — Pa za onako starog kenjcal — Hahaha! — Slušaj, slušajder, Zibo! — Oj I — Čula sam nešto, malo prije. Znaš, oni naši ojbješenjaci... — Ama šta, bfina? — Momci se dogovaraju da privežu jarčeve rogove na avlijska vrata Omera muktareva... — Hahaha! — Hihihi! — 1 to nije sve 1 Slušaj 1 Još nešto I ... - - Pričaj, bAna, pričaj 1 Koji ti je đavo, pa si se ušutila 1 1 ' Ne mogu od smijeha... Hahaha! Puknuću, jadna! — Vela havle! Vela havle 1 — Znaš... hoće da mu sjutra pred džumu, taman pred džamijom, izvrate fes na glavi. Udala mu se đevojka 1 — Hahaha! Hahaal — E, jadnik 1 Baš mi ga žao 1 Ne bi mu suđena 1... A u čardaku stare Hate postavljale se sofre. Razne pite, halva, ičija i ostali zijafeti. Sve bilo na svom mje­ stu. Sve lijepo i u redu! Takve gozbe ni veselja nije odavno u selu bilo. Drugarice Zejnine sad, prvi put, zažalile za njom. Kad su svati sa djevojkom odlazili nazad, u šeher, u njima se nešto čudnovato događalo. Na jednoj strani zavist i želja za šeherom, a na drugoj opet strani srce im ispunila neka tiha radost, što one nijesu postale žene tako starog i mlitavog mladoženje. Bile su zadovoljne. To je svak tek danas opazio, da je on iznemogao, pa iako nema možda više ni od tri­ deset i pet godina izgleda sasvim ostario. One su tek danas opazile da se Zejna grdno nasakatila. A mogle su i one! Sreća ih je spasila I Pa baš Zejna, žalosna joj majka! Ta ona je, vala, imala momaka koliko je htjela. Da izabira, k’o jedna po jedna! Kad su svati prolazili pored najzadnje seoske po­ jate susreli su dva momka. Bio to Omer muktarev i Dervo Zilić, komšija mu. Zastali kod jednoga grma i propustili svatove, da prođu upravo pokraj njih. Kad je Zejna prolazila pored njega, Omer nije mogao a da 195 �joj za posljednji put ne mahne rukom na pozdrav. Bio je blijed k’o krpa. To je Zejna opazila i zadrhtala je na konju, a oko srca joj se savio ladan kolut tuge. Suza joj kliznula niz lice, a jedna noga ispala iz uzendžije. Teško joj, teško bilo. Omer ne bi nikad dozvolio, da neko odvede nje­ govu Zejnu, pa ga to taman i glave stalo. On bi sa drugovima s noževima i biljama u rukama navalio na svatove, oteo djevojku, odveo je svojoj kući — i mirna Bosna I Ali, ovako... Ne, to ne može 1 Otac mu tako rekao! Da su to neki seoski svatovi, drukčije bi sve bilo. Oni to ne bi ni dozvolili. 1 moglo bi se nekako raskinuti, ali ovako... Šeherlije su to, pa ih treba pu­ stiti na miru 1 Drukčije ne bi ni valjalo 1 Oca je trebalo poslušati. I tako se sve svršilo. Selo, toga dana, umorno od vike i pjevanja rano pozaspalo. Večer se zaljuljala nad Grabovicom, sočna i plava, i prosula se po selu, među zelenim kokuruzima, k’o krupna jesenja kiša. Kad god je dan vruć, u mahalama hercegovačkih kasaba po akšamu je sparno l ’znojavo. Odžaci nad sokacima objese se^k’o mrki,Niznemogli starci, a čovjek kao za lijeka uzalud žeh jSnajmanji drhtaj hladna vjetra. Svatovi Alije Jaganjca, zaprašeni i zatnoreni, pre­ vrnuli se ko mrtvi po^avlijama i baštama u hladovini. Izmorio ih put do sela i jahanje na konjima^ Odmah po jaciji spratili Zejnu i Aliju u jednu staru, nisku sobu. 1 odmah iza toga otišli. Otišli svi, a njih dvoje ostalo samo! Nigdje ni glasa. Sve ko mr­ tvo. Beživotno. Zejna se šćućurila u jednom ćošetu, kraj musandere, pa ni da progovori, a Alija se pola sata češao i pipao po leđima. Pri ulazu u sobu, eto samo radi adeta, prišili mu nekpliko jakih udaraca u leđa. Zna Alija, da je to njegove majke maslo, pa se stoga i srdi na nju. Ona ih je sigurno nagovorila, da ga izlemaju, da ga upozore da je pred njim žena. Alija i nema nikog drugog nego staru majku. Imao je prije i ženu, pa umrla, a on ostao udovac. To je Zej­ na istom noćas saznala. On joj sad rekaol Alija je bio prije, u mladosti, velik đavo. Dosta mu je bilo da ugleda napupčale djevojačke grudi kako se tresu u zraku. Odmah ko lud. Krv mu navre kroz tijelo, zubi zacvokoću, na oči se navuče gust, crn mrak. I on trči oblijeće oko djevojaka, oko žena, svuda, svndal Hoće da svakoj pokloni komad srca, komad sebe, da na sva lijepa usta utisne po jedan vreo pečat, po jedan poljubac. Takav je on prije bio. Aa sad? Hml Zejna se prestrašila od njega ko nejako ptiče. Strah je od njegova govora, njegova pogleda, njegova iskrivljena tijela. Izgleda bijedan, satrven, istrošen. Ej, pusta mla­ dost! Pusta mladosti Nju ne bi bilo ni malo strah da je on gord, ponosit, snažan. Ona ne bi ni zadrhtala pred njegovom silom i bijesom, nego bi se još i raz­ igrala ko vučica, pa bi se oborila, ujedala do krvi, 196 premda bi unaprijed znala, da će on brzo pobijediti. 0 jadnica! Sad tek, kad je sasvim u njegovoj blizini, kod njega, sve zna i zve vidi! 0 kako se ljuto pre­ varila! Majka je svemu kriva! Eto joj sad Alijel Eto joj Alije-šeherlije, koji je svoju raskošnu mladost, strast, krv i svu snagu dao drugim ženama, a njoj, njezinoj jedinici Zejni, ostao ko kostur, tijelo bez života 1 Da je hoće bar pomilovati, utješiti u tuzi! 0 kako bi joj bilo lakše. Možda bi se i smirila. A ovako? Sjedi 1 gledaj kako se on uvija i piplje po leđima, na koja su mu spustili nekoliko lahkih udaraca! Sad joj sve pred oči izlazilo. 1 selo i kuća i ograda. 1 ovce na njivama. . . jedna večer pod Bajrića košćelom, kad joj je Omer muktarov spustio na lice dug, drhtav polju­ bac. .. Ona onda gorila, plamsala, a srce vriskalo u raspjevanim grudim a... Ej, pusto, pusto! — Zejno, — zovnuo napokon Alija. Ona je šutila. Gledala ga poluotvorenih oćiju. — Ja sam se baš umorio. Oni nesretni konji, pa vrućina, znoj... Ubili me sasvim. I ti si se namučila. Pa eto odmori se. Nasloni se malo, zaspi... Ja ću ovako, kod pendžera... U njoj se sve prevrnulo. Zacičala mladost, snaga, pa bi sad skočila i zadavila tog varoškog klipana. Suze joj potekle niz lice, a u očima bolno zadrhtao i zamro jedan plamen, jedan vrisak. Hej, slušajder, Zejnol Koliko ono imate koza i ovaca u janjilu? Prsti joj se grčili, a mišice podrhtavaie kao prut na vodi. — Ama šta je tebi? Što ne zboriš? Nijesam te tu doveo da sjediš ko panj. Jesi li čula? Govori brže što te pitam 1 Koliko ti u majke ima dukata? Koliko čilima? koliko... Hej, šta je to noćas s tobom? Zar već jeddnom nećeš govoriti? — Neću! — Nečeš! — Neću! — Nikad ga ti ne hjela, svojom glavom. Znaću ja to i bez tebe, znaću! Hehe... Pa hajvan prećerat ovamo... Dukate razmjenuti. . . pare metnuti u ban­ ku . . . pa kamate, kamate, kamate... Ne znaš ti to kako ide! A ako Hata hoće s nama, dobro i jest, a ako neće. . . pa nek ide. Nek traži đe joj le bolje! Tako će ti to biti, draga moja, tako! Neće kako ti mislišl U Zejni prekipjelo. Sad je tek vidjela, da Alija nije išao za tim da dobije nju, nego njezino imanje. Hehel Nećeš lopove tako, ne... U očima joj bljesnula tiha iskra, obrazi ioj dobili neku crvenkastu, bakrenastu boju, a usne se grčile od jeda. Skočila je sa šilte, potrčala do sobnih vrata, zgrabila svom snagom zar­ đalu erezu i potpuno je izvalila. Bacila mu je pred nege. Istrčala kroz vrata na avliju, pa kroz sokak, preko drvene ćuprije na Rikuši i okrenula niz polje, �Pretrpaše polje pa se prihvatiti seoske putanje i sve Niko nije vjerovao. Stari sumnjivo klimali glavarria a mlađarija se šejtanski smijala i pravila obješenjačke tako do u Borojeviće... Alija ostao ko zgranut. Nezna šta bi, ni kako bil viceve na račun šeherlija. Da trči za njom ne može. Zna on da je ona mlada, — Jest’, braćo, pobjegla Zejna od Alije, pobjegla! zdrava i da trči ko srna, a njega izmorilo današnje — priča Salkan Zukić i trči po selu, od kuće do kuće jahanje. Bio je ko izvan sebe. Što će sad? Ko će svi­ da ugrabi muštuluk. jetu pred očil Ta gori mu je svijet nego sve ostalo! — Ih, pobogu brate, šta bi?! 0, Alija, Alija, budalasta glavo! — govorio sam sebi i — Pa baš prvu noć! — ibrete se borojevićani. grizao se za usnu. Ih, pobogu si brat, šta će reći Hata? — Taman, vala, tako! A moja stara? A svijetl A svijet! A svijet jalla menil — Pričaj, bolan, kako je bilo! Što si se uzmuho Pamagajtel Zna on, da će mu sjutra večer doći mako zundulja na mazgi! halski momci pod pendžere i iz svega grla zapjevati — Ama šta ću vam pričati, ja Boga mi ne znaml onu pjesmu: sinoć mi je pobjegla djevojka, sa jastuka, sa bijele rukel Huul Braćo, pomagajtel Ko će još tu O Aliji? 0 Zejni? Hahaha! Pobjegla braćo, pobjegla... pa eto ti... bruku podnijeti! Ovo se više ne može ovako... A poslije se sve saznalo. Ispričala sama Zejna. Jutro ga našlo izbezumljena i gotovo luda, u ga­ ćama i košulji, na pendžeru čardaka, sav pomodrio Sve kako. je bjlo i zašto je ostavila Aliju. 1 svi joj odobravali. od straha i zime. * Onako bosa i gola, u tankoj noćnoj kašulji, preSjutra jedna nova, još čudnovatija vijest ponovno trčala je pet punih kilometara. Dugi seoski put između potresla začuđene Borojeviće. U sami cik zore, kad su njiva i Vinograda, iz kasabe do u selo. Nije se smjela čobani ispraćali iz torova i ograda svoje1 blago рго- nigdje ni okrenuti. Sva drhtala od studeni i od straha nijela se selom vijest: v' / o i činiio joj se, da je još uvijek progoni onaj mrtvi, — Vratila se Zejna Bajraktareva iz kasabe! ^__hladni pogled Alije Jaganjca, nesuđenog joj duvegije. Dževad Sulejmanpašić f Prepevi iz Hafizovog Divana (Rimski brojevi pod naslovima označuju prvi ili drugi deo Divana, a dodani latinski broj, pesme toga dela. U originalu pesme su bez naslova.) Kruna slasti (I, 194) Zemaljske nizine svakoga su milja pune izobilja: kroz mirisne cvate večeri se zlate; gori žar pokala, a je Г noćca pala, pesma se slavuja baštama leluja. Bezbroj devojaka, od kojih ti svaka slatki izbor buni, sve te slasti kruni. Zar bi, mašto, htela jošte slađa vrela! Nebeske visine tebi ne trebaju; sve ti, sve ti daju — kad je duša vedra — naše zemlje njedra. Moje spasenje (U, 99) Ništa mekše od ležaja zelenoga klasa nema. Ništa slađe neg se sviti tebi oko pasa nema. Sigurnije strele nema od pogleda tvoga oka, niti sablje tako britke ko’ zvuk tvoga glasa nema. Od rumene tvoje usne opojnijeg pića nema, od drhtaja dojke tvoje snažnijeg talasa nema. Dok je toga, ništa nema slabijeg od srca moga; ono više ne zna za se, mira ciglog časa nema, — dok na klasu zelenome ne celiva usnu tvoju, ne oseti drhtaj dojke, dotle njemu spasa nemal 197 �Počast dobrim Ne veruj im! ( 11, (I, 168) Tek što ruža, k’o iz ništa na proletnji dan išeta, slavuj nađe konačišta sebi posle kratkog leta. 4) Počast dobrim nek se vršil 'AP za me je samo jedno srce, koje ljubav skrši, milijone dobrih vredno. Ne odbijaj čašu vina do poslednjeg svoga daha pij uz ciku violina, srči slasti ovog sveta! U plavo proleće Nađi kakvo lepo dete i izmoli s usne meda! Smej im se, kad s toga prete Strašnom vatrom onog svetal (I, 80) Proleće granulo plavo! U celoj prirodi slava! 1 ja za vino i ruže svu svoju platu izdava’. Ti baš budi vernik vatre, koja nek ti bude sveta; ne daj, da te mlada šatre čama samotnog asketal Mantija, žedna k ’o sunđer, pita za najbolje vino. To joj se kratiti ne srne, nek joj je zdrava glava! !r у Ne veruj im lažne bajke sa prašljivog crnog smeta, slušaj glase zemlje majke, večno mladoga profeta! Ali u pitanju ruža, pada mi na um ovo: S rumenih usana tvojih najlepše berem badava. Ona diše mirisima, daje snagu živog kreta; ona ljubav daje'svima; proleće joj svima cveta! Jedino zbog tebe Hafiz živi. Stog ’vamo te usne! Brzo! jer skoro će poći, večiti sanak da spava! Мухамед Захировић Ј рЛЛ Ha 7. јула o. г. састаје ce Хоџинска Изборна Курија, која треба, овајпут, да, поред осталог, бира двојцу чланова Улема Меџлиса. По нашем вјерскопросвјетном Статуту Хоџинска Изборна Курија нема ширек дјелокруга осим избора упражњених мјеста у Улема Меџлису и испитивања дисциплинских прекршаја чланова Улема Меџлиса, na ce од ње не може з а х т и ј е в а т и , да на том свом састанку претреса и многа друга питања, која дубоко засијецају у наш вјерско-социјални живот и која чекају на ријешење овако једног високог и ауторитативног хејет-а. Ну, ако за то није ф о р м а л н о , Хоџинска je Курија то дужна м о р а л н о , na ми сви, сви, с сте стране, очекујемо њене важне одлуке. Исламски дио нашег народа у Босни и Херцеговини стоји на врло ниском ступњу вјерске образованости. До сада ce тој страни нашег живота није указивала, скоро, никаква пажња, нарочито са мјеродавног мјеста. Било je амо-тамо, појединачних покушаја, али организованог и заједничког радајош никада и зато и стојимо, скоро на истом мјесту, на којем нас je затекла тешком муком добивена вјерско-просвјетна аутономија. Хоџинска би Курија, на овом свом састанку, требала да свестрано и најозбиљније претресе наш х&п и потражи чару и лијек нашим болестима. Очекујемо, у најгорем случају иницијативу за даљни рад на овом пољу. Хоџе су, ту скора, са свих страна и јавно прекораване за своју пасивност и неспособност у одгајању мусли- 198 манског свијета, na би те приговоре требало, не ријечима него дјелом, демантовати. To je једно. Друго: Ми смо, морамо с болом у души признати, врло мало фајде видјели од досадањих Улема Меџлиса, чији ce je рад сконцентрисао само на уски канцеларијски посао. Никаквих ширих и замашнијих потхвата у ово 19 година нашег аутономног живота Улема Меџлис није подузео. Чак ни иницијативе за каве опсежније потхвате не знамо.У избору чланова улема Меџлиса, изгледа нијесмо били спретне руке. Не оспоравамо спрему, честитост и добру жељу досадашњим члановима Улема Меџлиса, али то још није све, што треба да посједује члан тако високог тијела, какво je за нас улема Меџиса, треба да je активан, продуктиван, да изналази средства и начине з а р а д у н а р о д у и да сам предњачи организујући тај рад. Таквих људи треба наш Улема Меџлис, ако нам je стало до нашег вјерско-просвјетног препорода. Хоџинска ce Курија налази у тешком положају. Тешко je погодити на најбољег алима, и кад не би било никаквих обзира, a поготово гдје, у већини случајева, одлучују код избора партијски, ахбабски и лични обзири. Досадање искуство нека буде опомена и водић члановима Хоџинсе Курије у њезину избору, na ce je надати, да ћемо овај пут бити сретнији у избору. У то име нека им je рад срећан и благословен! �Хафиз Ресуловић, школски надзорник Промицање Гајретових идеја у народу Поводо« арославе 25-годишњице Гајретова иросветно-културног pada Како je Гајрет, после оснутка, у почетку свога племенитога културно-просветнога рада наилазио на многе тешкоће и неразумевање код нашег доста конзервативног и у просвети заосталог исламског света, морала je наша свесна омладина и интелигенција с нарочитим тактом и напорима да пробија лед и у народ разноси идеје исписане на Гајретовој застави: »Културно и економско подизање босанскохерцеговачких муслимана«. Попут многих других поборника и писац ових редака радећи као ђак и, доцније, као народни учитељ на запарложеној просветној њиви народној и сејући no њој Гајретове спасоносне и no наш народ благотворне тежње и идеје, имао je врло често прилику да сву тегобу тога настојања осети лично на својој кожи. Ваљало je примати и издржавати ударце и разне приговоре са стране неуког и неупућеног a иначе дубродушног човека нашег. »Ви нас школари ћете да из вјере истјерате!« »Ваше новотарије узроком су неродици и сушним годинама!« »Пантолаши и школци примораће нас на хиџрет (сеобу) у Турску!« Ти и такви прекори падали су почесто у провинцији од појединих »телегентних« и »учевних« шехерлија и касабалија, с тенденцијом да омету и омаловаже мукотрпан и трудбенички национални и просветни рад људи који -су право и добро схватили дух и потребе времена у коме живимо и у коме морамо живети. Али није се смело клонути ни у том корисном послу народном, ма и час застати, јер су време и живот везан за њега императивно и категорички захтевали да се макнемо с мртве тачке и да што брже кренемо напред. Сваки ма и најмањи успех у томе правцу одушевљавао je и бодрио на нове подвиге, те су крила расла и јачала се за веће и снажније замахе и смелији и трајнији лет. Стопу за стопом ишло се стално и сигурно напретку. Почеше ницати повереници и пододбори Гајретови; војска чланова и присталица Гајретових, лепих и корисних националних идеја расла je с дана на дан све то више; приређују се забаве и концерти у корист Гајрета; подмладак обају полова похрли у школе на науке и разне модерне занате; омладина, та најбоља залога народна, херојски прокрчи пут просвети и напредним идејама и разноси их no народу; у исламском делу југословенског народа нашег поче се осећати атмосфера напретка и прогреса и живот заструја и потече бржим и савременијим темпом. У томе настојању, ево, прослављамо 25-годишњицу Гајретова благотворнога рада на економском и културно-просветном придизању наших муслимана. Нека нам ова прослава улије у душе нову и свежију снагу за што интензивнији и ширих размера национални и културни рад у непросвећеним слојевима народа нашега. З в о р н и к , 29. маја 1928. год. Apel Glavnog Odbora P rilik o m p r o s la v e G a jr e t o v e d v a d e s e tp e to g o d iš n jic e , G la v n i O d b o r je z a ­ k lju č io n a s v o jo j p o s lje d n jo j s je d n ic i d a p u te m s v o g lista a p e lu je n a m u s lim a n e š iro m B o s n e i H e r c e g o v in e d a s e u g le ­ d a ju n a n a š u b r a ć u p r a v o s la v n e v je re te d a s e o v o m p rilik o m u š to v e ć e m b ro ju u p is u ju k a o č la n o v i le gatori C s v o t o m o d D in . 1 0 .0 0 0 — p a n a v iš e , ili im a ­ n je m u to lik o j v rije d n o s ti), k a o č la n o v i d o b r o t v o r i CDIn. 1 0 0 0 ‘— ) I k a o č la n o v i u te m e lja č i CDin. 5 0 0 — ) . O v e s v e tri č la n a rin e m o g u s e o tp la ­ ć iv a ti I u m je s e č n im ratam a. Ч итајте и претплаЧ ујте ce на „Гајрет �РЕФЕРАТИ ЗА НАШ КОНГРЕС Prof. Šefkija Bubić Referat o trgovini Bosne i Hercegovine Uvod Bosna i Hercegovina, po svome prirodnom bogat­ stvu, centralnom položaju u državi i prirodnim izlazom na more, imaju potpunu mogućnost da zauzmu vidna mjesta u trgovini našega naroda. Ove su zemlje, zahva­ ljujući takvom geografskom položaju, učestvovale od davnina aktivno u trgovini balkanskih naroda. Bosan­ ska željezna ruda stvorila je željeznu industriju u-Varešu, Fojnici i Kreševu, gdje je bio centar trgovine noževa, pušaka i raznih drugih izrada od željeza, — bakrena ruda i njeno preradivanje potpomogli su raz­ vitak trgovine kazanima, dževzama i raznim kuhinj­ skim posuđem, — obilnost u stoci i ruju omogućivala je stvaranje kožne industrije, a s ovim u vezi razvila se živa trgovina kožom u Visokom, Sarajevu,, Mostaru i t. d. — bogatstvo šuma omogućilo je živu eksportnu trgovinu drvetom — 1 razna druga prirodna bogatstva dala su jednu objektivnu podlogu, da se na ovome teritoriju postepeno formiraju svi činioci jedne, za naše prilike savremene, trgovine. Tako mi danas od tih objektivnih činioca savremene trgovine nalazimo u našoj sredini sve vrste trgovačkih radnja (veliku množinu inokosnih firmi, priličan broj javnih, komanditnih i akcionarnih društava), moderne registre, banke i t. d. Trgo­ vina Bosne j Hercegovine nije samo provincijsko-lokalna, ona zauzima vidno mjesto i na svjetskim pijacama. Sa subjektivne strane formirao se niži i srednji trgovački stalež koji se u praksi već stoljećima izgrađivao, a teo­ rijski se pomalo školuje od konca prošloga stoljeća. Premda je u našoj zemlji najviše zastupljen seljački stalež (86.37%), ipak po našim gradovima živi jedan dobar dio stanovništva od trgovine, pogotovu kad se uzmu u obzir oni stanovnici koji se bave trgovinom kao sporednim zanimanjem. Tako je prema posljednjoj tačnoj statistici od 1910. godine od 278.203 stanovnika po gradovima (14'66%) živilo od trgovine i novčarstva 36.911 duša, a bilo je 11.421 onih, što u trgovini pri­ vređuju. Prema statistici Trgovačke i Obrtničke Komore u Sarajevu, postojalo je u Bosni i Hercegovini koncem 1927. godine 23097 trgovačkih radnja i 195 banaka. Na razvitak naše trgovine čeka sva ostala naša privreda: treba naći najpovoljniji plasman našim poljo­ privrednim, rudarskim, zanatskim i industrijskim proiz­ vodima, a naše kulturne veze sa ostalim narodima u prvom će redu ovisiti o našim trgovinskim dodirima sa svim svjetskim pijacama. Naša trgovina treba da postane jedan od najmoć­ nijih faktora našeg privrednog i kulturnog razvitka, te nas njezino današnje slabo stanje, pogotovu među nama mu­ slimanima, mora da zabrinjuje. Pitanje njezina popravka i razvitka mora postati naš svakidanji razgovor, mo­ ramo u tu svrhu proučavati trgovačke prilike i sposob­ nost za razvitak trgovine, kako u našoj užoj domovini tako i u pokrajinama i državama koje se javljaju kao naši konkurenti. Da bi se trgovački ojačali, potrebno je da u naš državni život uđemo sa tako izgrađenom trgovinskom politikom pomoću koje bi se naš rad i kapital uputili u one grane i forme zemaljske proiz­ vodnje za koje Bosna i Hercegovina ima relativno naj­ povoljnije uslove. Na taj ćemo način s jedne strane pojačati proizvodnju već postojećih privrednih grana (drvarske industrije, rudarstva, domaćeg obrta i t. d.) a s druge strane dati mogućnost za osnivanje novih pri­ vrednih grana za koje imamo povoljne uslove (poljo­ privredna industrija). Moramo, dakle, imati svoj trgovinsko^politički sistem izgrađen, koga mi još i danas nemamo, nego se u našoj trgovini ukrštavaju razni sistemi, koji idu samo na štetu naše trgovine. Do oslo­ bođenja bio je austrijski trgovinski sistem, a poslije oslobođenja protegnut je na teritorij Bosne i Hercego­ vine, kao što i na cijelu državu, stari srbijanski sistem. I sa organizacijom trgovine stojimo vrlo slabo: nesposobnosti trgovanja, slabo uređenje poslovnice, ne­ racionalna upotreba vlastitog i tuđeg kapitala, ргеоvlađivanje ličnog momenta u akcionarskim preduzećima, — sve su to znaci naše bolesne trgovine. Osobitu pažnju pri rešavanju ovoga pitanja treba posvetiti našoj eksportnoj trgovini, koja je danas, u doba međunarodne razmjene dobara i sveopće podjele rada, jedina u stanju da stanovništvu Bosne i Hercego­ vine zagarantuje kulturnu i materijalnu egzistenciju. Ovdje treba naravno da se istakne kao glavno pitanje način financiranja novih eksportnih preduzeća, kao i tehnika njihova plasiranja na stranim pijacama, uzevši u obzir naše bosanske specialitete kao, na primer, šljivu i drvo. /. Dio Trgovinsko-politički sistemi u Bosni i Hercegovini Današnje stanje naše trgovine je samo jedan njen stupanj na koji se popela na umjetan način, voljom Austro-Ugarske, što znači, da je današnja bosanskohercegovačka trgovina neprirodna, prema tome i privre­ mena, jer se iz nje mora razviti u najbližoj budućnosti jedna normalna trgovina koja će odgovarati stvarnim kulturnim i ekonomskim potrebama našeg naroda. Bosna i Hercegovina imala je na stupnju svoga patriarhalnoga razvitka trgovinu koja je odgovarala njezinim tadanjim potrebama i kao takva se normalno razvijala. (Nastaviće se.) �Инж. Шериф Бубић, Пожаревац Рефераш из пољопривреде (Наставак.) Још неколико ријечи о нашем к о њ а р с т в у . те своје тезе проф. Франгеш навађа и то, што су Ako je наша пољопривреда ишта кориснога насли- велики произвађачи жита који одређују цијену житу једила из времена турске управе, то су добри коњи, задњих година много појефтинили своју производњу љубав и разумијевање за добар одгој коња. Ми и повећали земљиштне приносе, што ми нити смо имамо, заправо, два типа коња: један многобројнији постигли нити има изгледа да ћемо постићи, јер je и мањи брдски коњ, са мањом примјесом арапске наша техника најпримитивнија. крви и други нешто већи са већом примјесом арапИпак ми морамо житарицама да посветимо тоске крви. Наш коњ одговара потпуно нашим прили- лико пажње колико су потребни за кућну исхрану. кама: издржљив je и отпоран, као створен за брдски Али овдје треба сељак да се клони оних житарица штрапац. У прошлом великом рату показао се je које за исхрану његову нису рационални и да њихову необично издржљивим. Зато ће се вјероватно још потрошњу ограничи на најмању мјеру, сијући и оне дуго и много тражити за војничке потребе. биљке које су такођер од велике важности за кућну Али овдје je најзначајније то што ми бос.-херц. исхрану (крумпир, поврће). муслимани имамо нарочиту наклоност према јахаћем П р о б л е м и с х р а н е с т а н о в н и ш т в a јест, коњу и извјесно више разумијевање у одгоју коња. Ми смо као љубитељи јахаћих коња на далеко по- свакако-најважнији привредни проблем. Ми ту страшно стојимо. Из приложене табеле види се да наша знати. Ha жалост, ми се из дана у дан све више одвраћамо од тога најљепшег шпорта. И оно мате- производња житарица у год. 1923/1925. нијезадњих ријала што још имамо не чува се и не обнавља, na тридесет година порасла ни за 1%, док je становсе je бојати да ћемо изгубити и оно што су наши ништво порасло за 30—40%. Има сигурно много несталности у овим статистикама приноса, али je стари стекли. В а ж н о с т р а т а в а з а Б о с н у и Хе р ц е - тачно толико да je наша посљератна производња г о в и н у. Од житарица казали смо да се највише иа једнога становника пуно и пуно мања него што гаји к у к у р у з . Од цјелокупне производње житарица je била прије рата, нарочито кад се узме у обзир једна половина отпада на кукуруз. Али приноси да je и наша стока рисполовљена. које даје кукуруз код нас врло су слаби и то не само ради нерационалне културе, него и ради тога што наше земљиште и климатске прилике не погодују кукурузу, изузимајући Посавину. И у Посавини земљорадња ће морати све више да се еманципује од укочености и једностраности и да се прилагођава тржишним приликама. Пад цијена житарицама задњих година није једна прелазна појава. Треба прије очекивати даље падање него поправак цијена. Што су ове године цијене поскочиле, не доказује то ништа, пошто je то посљедица овогодишње неродице. Проф. Франгеш бавећи се узроцима кризе пољопривреде навађа да се je свјетска производња много више повећала, него што се je повећало становништво. To je зато, што »земље које су до сада снабдјевале Енглеску и један дио европског континента са месом, силом прилика ради опадајућег конзума и падајућих цијена меса редуцирају сточарство, a увећавају производњу жита. Даље знадемо да je транспорт меса куд и камо скупљи и рискантнији од транспорта жита, ипак да нам ови трошкови остављају један размак до коначне цијене, у којем можемо да нађемо накнаду за наше производне трошкове плус транспортни трошак до континенталних ближих тржишта (сјев. Италија, Аустрија, Ческа, Швицарска, Њемачка). У прилог Није потреано да се упуштамо у детаље и у обраду техничког питања. Из и з л о ж е н о г види се ј а с н о да j e г л а в н и м о т и в н а ше пољоп р и в р е д н е к р и з е , ш т о ј е н а ша ц ј е л о к у пна с е о с ка п ри вреда дошла у п ро ту сл овљ е се т р ж и ш т н и м п р и л и к а м а . И са с в о ј и м п о т р е б а м а и са с в о ј и м п р о и з в о д и м а наш с е љ а к с в е в и ш е у л а з и у с ф е ру н о в ч ан ог г а з д и н с т в а , на с а в р е м е н а т р ж и ш т а и под њ и х о в у т и ц а ј , а л и с в о ј и м н а ч и н о м газдов а њ а и са с в о ј о м т е х н и к о м о с т а о j e на с т а р о м . Високе цијене пољопривредним производима, које су трајале пар година послије свјетског рата били су посљедица посљератне неорганизованости и неориентисаности свјетске привреде. Чим je свјетска пољопривреда дошла у своју колотечину и настала на свима странама већа и замашнија производња, пад цијена био je неминован. Ко прати развој пољопривредне технике и начина газдовања, могао je да опази да су се задњих година у великим културним земљама и техника и економија много усавршиле. Што ми нисмо ишли упоредо са тим прогресом, није нам нико крив што спас свој видимо у немогућим цијенама наших производа. Такојенаш сељак запао у један ћор-сокак, из којег мора да изађе или да пропане. (Наставиће се.) 201 �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИк Pad секције за конгрес муслимана интелектуалаца У прошлом броју »Гајрета« донешен je опширан взвештај о току велвке конференцвје, одржане у гајретовим просторијама у сврху организовања сарадње сарајевског грађанства са Гајретовим Главнвм Одбором у првпремама прославе 25-годишњвце Гајрета. Изабране су разне оекцвје са нарочитим функционерима. Једна од твх je секцвја за конгрес муслвмаиа внтелектуалаца. Ta je секцвја одржала досада дввје сједнвце. Ha првој се конотвтувсала овако: Предсједник Пресвјтлв Ревс-ел-Улема X. М. Џемалудвн Чаушеввћ, потпредсједницв гг. Ш укрвја Куртоввћ в X. Абдулах Бушатлвћ, тајнвк г. Хамдвја Мулвћ. Ha обје сједнвце су претресевв рефератв, којв су досада првспјелв. Taj ће пооао заузетв још неколвко сједнвца, пошто су рефератв опшврнв в обрађују питања од највеће важноств за будућноот муслвмана Босне и Херцеговвне, те као такви заслужују нарочвту пажњу. Оживљавање pada за Гајреш у Скопљу Ради малобројне наше колоније у Скопљу, рад за Гајрет, може се рећи, био je минималан. Придоласком вишег броја наших ужих земљака у Скопље, наша колонија појачала je своје редове и изабрала свој нови пододбор Гајрета. Главни Одбор жели свом новом Пододбору сваки напредак у његовом раду, полажући уједно и велике наде у његову снагу и могућност развоја Гајретове идеје на југу наше Отаџбине. Да би нашим читаоцима била што јаснија слика о ново изабраном пододбору и његовим лепим намерама, доносимо препис записника, састављена на редовној скупштини Гајретова Пододбора у Скопљу, одржаној на дан 13. маја тек. год. у просторијама кафане »Солун« у 16 часова no подне, са дневним редом: 1. Извештај о досадањем раду; 2. Избор новог пододбора; 3. Евентуалије. Након обичних формалности председник предлаже, да се упути поздравна депеша покровитељу Гајрета Престолонаследнику Петру, што скупштина једногласно прима са устајањем кличући: »живео!«, затим председник пододбора r. Јусуф Зи ја Смаилагић са једним говором оцртава рад досадањег пододбора износећи све потешкоће и препреке због којих се ни главна скупштина у прошлим годинама није могла одржати, који и сам констатује врло слаб успех у досадањем раду, али пошто je наша колонија и са бројем наше интелигенције доста повећана, то се нада и верује, да fce нови пододбор у будуће боље радити и у сваком погледу и бољи успех получити. Заменик благајника и секретара г. М устафа Ново није дошао, али се je писмено извинио, да je дежурни и због тога не може скупштини присуствовати. Г. Пашо Халимић критикује рад досадањег пододбора, наводећи, да je сада наша колонија у знатном броју увећана, т е да имаде ко радити. Тражи да нова управа што интензивније поради на скупљању чланарине и добровољних прилога, и тражи, да се оснује Гајретов Клуб. Председник г. Смаилагић поново оцртава потешкоће, на које je досадања управа наилазила, иначе рад пододбора мора да се креће у границама друштвених правила. Затим г. Смаилагић предлаже, да би с обзиром на месне прилике требао Гајретов Пододбор да се прошири у који би ушло и неколико овдашњих грађана, који су показивали и показују највеће симпатије према Гајрету и који су га волели и у будућеће морално иматеријално помагати, 202 a пошто се с тим прекораћује чл. 38. друштвених правила, то моли да нова управа за ово издејствује одобрење Главног Одбора, што се једногласно и прима. Затим се читају писма Главног Одбора Бр. 646, 656 и 582, која се односе на будућу прославу Гајретову. У дискусији изражена je жеља да и овдашњи пододбор са својим делегатима учествује на Гајретовој прослави, као да се и у Скопљу на одређени дан најсвечаније прослави 25-годишњика Гајретова Оснутка и Рада, што се једногласно прима и ставља новој управи у дужност, да се о том постара и удеси како нађе за сходно. Председник г. Смаилагић предлаже да се Салих-бег Хаџи Рустем, из Скопља, изабере за почасног председника пододбора Гајрета с тиме, да се за овај избор тражи одобрење Главног Одбора, што Скупштина једногласно прима. Пошто je прва тачка дневнога реда исцрпљена г. Смаилагић предлаже, да у нову управу уђу следећи: 1. Председник Јусуф Зи ја Смаилагић, адвокат; 2. Подпредседник Хафиз Азиз Исхак, трговац; 3. Секретар Хафиз Хасан Шабић, војни имам; 4. Заменик секретара Хафиз Ирфан Мехмед, државни имам; 5. Благајник Адем Јусуфовић, обућар; *6. ^аменик благајника Зеко Дурак, трговац. О д б о р н и ц и : Др. Пера Слепчевић, професор; Мухамед Пашић, професор; Мехмед Хашимић, војни имам у пензији и Пашо Халимић, трговац. Н а д з о р н и О д б о р : Др. Бећир Ново, лекар; Хасан Зукаревић, бријач и Омерага Халимић, шамиџија; који избор скупштина једногласно прима. Након избора Нове Управе Мухамед Диздаревић предлаже да нова управа што боље поради на уписивању нових чланова, сакупљању заостале и неуплаћене чланарине, као и ширењу друштвеног листа Гајрета. Председник г. Смаилагић предлаже, да нови одбор испита могућности, да би се приликом Бајрама одржао један теферич уз суделовање питомаца овдашње Велике Медресе Краља Александра I., затим исти предлаже да нова управа ступи у додир са вакуфом, који би бесплатно уступио једне просторије за отварање Муслиманске Занатлијске Школе, у којој би сиромашне Муслиманке могле наћи зараду. Војни имам Хафиз Хасан Шабић предлаже, да нови одбор упути једну представку овдашњем Муфтијству, које да преко државних и вакуфских имама и мутевелија грађанима обрати пажњу на предстојећу Скопску Изложбу у којој би и Муслиманке учествовале у свом домаћем обрту, који je овде доста развијен, што се прима. Пошто je дневни ред већ исцрпљен, то се данашња скупштина закључује са опћенитом жељом за што бољи и успешнији рад. С к о п љ е, 13. маја 1928. Секретар: Председник: Хафиз Хасан Шабић, с. р. Јусуф Зи ја Смаилагић, с. р. Чланови: Алија Трхуљ, с. р. Мехмед Хашимић, с. р. Бајрамски dapoBU Гајрету у Бихаћу 0 курбан бајраму сабрао je Мушки Пододбор Гајрета у Бихаћу у кожицама и у готову своту од 1.174'— Дин, a даровали су: a) у кожицама: no 2 кожице гг. Назиф еф. Салихоџић, Ћамил еф. Миџић и Мухамедбег Бишћевић, no 1 кожицу гг. Хасан еф. Чавкић, Смаил еф. Делић, М устафа еф. Реџић, Осман еф. Реџић, Мухамед Реџић, Мухамед еф. Захировић, Халилага Алагић, Браћа Делић-Ибукић, Зејнил еф. Делић, �Хасан еф. Дедић и Ибрахим Селмановик, које су ко>кице продане no комаду 40'— Дин; б) у готову: no 100*— Дин. rr. Јако Леви (бајрамски прилог Гајрету) и Ахмед еф. Реџић (сабрали прилог Гајрету У селу Виница), no 5 0 '- Дин г. Др. Хамдија Браво, no 40 — Дин г. Аган еф. Фелић имам из Клокота, no 10— Дин гг. Мехмед Арнаутовић, Мустафа Хаџиабдић, Абдулах еф. Морањак, Рашид еф. Миџић, Сулејман еф. Реџић, Хасан A. Сараћевић, Јусо Зјакић, Емин Касумовић, Хасан Б. Сараћевић, Браћа Бурзић, Ахмед Камберовић, Јусуф Хауиомеровић, Бећо Делић, Абдулах еф. Вехабовић и ШерифМусић; no 5 — Дин гг. Ферид Чаушевић, Хасанбег Ибрахимпашић, Суљо Сахаџић, Омер еф. Руждијић, Мустафа Абдихоџић и Сулејман Мухамедагић; no 4 — Дин г. Хусо ЧавкиК из Заложја. Свој гг. даривачима нека je од стране Гајрета нај љепша хвала! Дарови Гајреша из Росатице Пододбор Гајрета у Рогатици упутво je Главном Одбору исказ следећвх дароватеља бајранских кожвца. Дароваше следећв: Галиб еф. Хафизовић 2, Зами ефX. Дедић 1, Едхем еф. Сеховић 2, Мухамед еф. Арнаутоввћ 1, Омербег Сијерчић 1, Хакија Шахинпашвћ 1, Ахмед-Риза Пашић 1, Муратбег Пашвћ 1, Јусуф еф. Горушаапн,1. Едхем Бранковвћ 1, Мустаф еф. Хафпзовић 1, Дернага Чохедар 1. Абдулах ДајџиК 1, Исмвтбег Ферхатбеговић 1. Укупно 16 комада у износу од 464 Дин. k Исказ добровољних прилога сакупљених о Курбан Бајраму: Галиб Чапљић Дин. 100, Ахмед-Рнза Пашић 20, no 10 Двн. Мухамед Давџвћ, Галиб еф. Хафвзоввћ, Абдулах X. Мулвћ, Мустафа Емвнагић. Ахмед С. Пашаћ. Мустафа X. Ахметоввћ, Исмвтбег Свјерчвћ, Хасанбег Шахвнбашвћ; no б Двм Зајко Ајановвћ, Сулејман Коро, Мухамед еф. Ајановвћ, Мухамед еф. X. Ахметоввћ, Јакуб еф. X. Ахметоввћ, Сулејман еф. Муфтвћ в Јакуб Акшамвја 2 Дин. Свега Двн. 696. Сввн дароватељвма најтоплвја хвала! Секретар; А х м е д - Р в з а П а ш в ћ . Прилози Гајрешу из Олова Господ. Шахбаз Дегирменџић повјереник Гајрета у Олову, сакупио je на Курбан бајрам, и послао своту од Дин 120, који су даровали слиједећа гг. и To: По Дин 50: Фехим еф. Јамаковић; na Дин 10: Зухдијага Јамаковић, Сукија X. Дегирменџић и Салих Ахмедагић; no Дин 5: Мустафа еф. Дегирменџић, Хамид Мујкић, Ахмед Фочић и Алија Салихагић; no Дии 4. Суље Балић, Рашид Јамаковић; no Дин 2: гђица Зимета Дегирменџић, Зилђо Пашалић, Вехбија Хаџидедић, Вејсил Пашалић, Алијага Механовић, Јусуф Љуџа. Како сакупљачу, тако и дароватељима наша искрена хвала. Пододбор Гајрета у Љубушком Послао je Главном Одбору Гајрета своту од Дин. 464-— као утржак сакупљених курбанских кожица, a дароваше слиједећа rr.: Алија Орман 2 комада; no 1 комад: гђа Фахра Коњхоџић, Касим еф. Садиковић, Абдулах еф. Садиковић, Мулага Дауповић, Мехмед Ћеримовић, Мехмед Крехић, Хасанага Гујић, Махмутага Лалић и гђа Алагиница Махић. У готовом дароваше no Дин 100: Смајил Мушић; no Дин. 50: Садик еф. Садиковић и Мујо Делалић; no Дин 10: Хасан Билић. Сакупљачима и дароватељима топла хвала и живили. Оснивање акционог одбора за ирославу Гајрешове 25-годишњице у Коњицу У везв са упућеном нам окружнвцом, у стварв прославе Гајретове двадесетвпетогодвшњвце, взвјешћујемо, да смо одржалв један састанак, на којем смо взабралв акцвонв одбор, којв се вмаде бринутв за прославу. Кад кемо нн овде проолаву првредвтв, нвје дан одлучен. У одбор су взабранв: Дерввш еф. Бутуроввћ, Сулејман еф. Соколовић, Јусуф еф. Мутевелвћ, Садудвн Нвкшвћ, Мехмед Алвја Хаџвћ, Смавл бег Љубовић, Расвм еф. Гашевић, Ибрахии Хаџвзуквћ, Хамвд еф. Џумхур, Смавл бег Косовац, Мустајбег X. Хусејноввћ, Идрвз бег X. Хусејноввћ, Мвлан Брквћ, Атвф еф. Двздареввћ в Алв еф. Ћвшвћ в Рагвб Љубушвћ. Оснивање иододбора Гајреша у Ст. Бару. Ново конституисани пододбор Гајрета у Ст. Бару (Црна Гора) упутио je Главном Одбору следећи извештај: Част нам je извјестити Вас, да je на данашњем збору муслимана из Ст. Бара и околине конституисан Пододбор Друштва Гајрет са сједиштем у Ст. Бару — Црна Гора. Једногласно су на збору за управу Пододбора изабрана сл>едећа господа: З а предсједника Исмаил Омербашић, чиновник Црногорске Банке; тајник Јашар Карађузовић, адвокатски чиновник; благајник Јусуф Кацила, трговац; I. ревизор Дервиш Омербашић, пензионер; II. ревизор Мехмед Крчиковић, државни имам; замјеник Махмуд Салаковић, тежак; замјеник Хасан Шлаковић, државни имам; и замјеник Реџеп Шеховић, пензионер. Прилаже се списак до сад уписаних чланова. Моли се Д руттво'за одговор no овом акту. Уз братски махсус селам Пододбор Друштва Гајрет. Тајник, Предсједник, Јашар Карађузовић. Смаил Омербашић Новоосновани иододбор у Бос. Градишки Дне 24. јуна 1928. одржана je у Бос. Градишки конституирајућа скупштина за бирање пододбора. Скупштину je отворио досадањи Гајретов повјереник г. Салко Пекушић, управник пор. уреда, који je уједно изабран и за привременог предсједника скупштнне. Ha овој скупштини једногласно je закључено, да се у Бос. Градишки оснује пододбор Гајрета, у који су једногласно изабрана слиједећа rr.: Предсједник: Салко Пекушић, управних пор. уреда; секретар: Мехмед Сокол, званичник пор. уреда; благајник: Абдул Кадир Софтић, трговац; ревизори: Азиз Бошњак, градски комесар и Мустафа Зухди Ходжић, трговац. Замјеници: Ибрахим Февзи Алагић, градски биљежник, Осман Татаровић и Хасиб Топић, трговац. Овај ће пододбор наскоро приредити теферич под ведрим небом у корист »Гајрета«. Новом пододбору и његовим одборницима желимо добар успјех у започетом раду и живјели. Захвала машуранаШа питомаца Питомац Омер Чампара захвалио се Главном Одбору следећим говором: Поштована Господо! Дубоко осећајући тежину вашега рада, који je само на нашу добробит управљен, ценимо ваша доброчинства што сте их мени и мојим друговима за време школовања чинили. Ja не говорим сам са свога срца, него je мој говор у исти час говор мојих другова, у чије се име данас Вама захвал>ујем. Господо, оставл>ени на милост и немилост времену које никако није пролазило у нашу корист, него нам je хтело да спута младеначка крила и да место просветних радника и ваших наследника будемо туђе слуге, у Вама нађосмо свој ослонац. Многима од нас несретни ратни случајеви узеше драге нам родитеље, али у Вама нађосмо и родитеље и хранитеље. Ви нас неговасте и хранисте, Ви 203 �нам науком и очинским одгојем бкрбнусте младост на праве стазе људског позива. Нисте често ни помишњали на најближе своје када су били у питању наши интереси, него сте свој живот ставили на општи жртвеник да тамо буде жтрва за будућност. И нема светије жртве од оне што je велика срца приносе на жртвеник народне’будућности, јер та fce жртва бити пример будућим генерацијама које fce се дичити својим претцима и које ће ићи њиховим стазама. Ваша je жеља да ми, ваша омладина, дограђујемо огромни храм што сте га Ви започели, a наша je најсветија дужност да остваримо ваше жеље. Ви, Господо, не тражите награде за свој труд, него све што тражите — то je: да ми ваша омладина започнемо онде где Ви станете и да својим младеначким снагама подупремо храм општег народног напретка. To ћемо чинити! И наше су једине жеље да будемо достојни синови свога великог народа, и да на сваком кораку радимо за његову корист. Зато ћемо отварати очи онима који духовно не виде, a будићемо снаге оних који су успавани. Нашега човека нећемо световати како да постане »ara«, него ћемо му говорити како да постане радник. Наш ће рад, уверавамо Вас, следити Ваш рад, јер fce нам такво животно деловање доносити највеће животне радости. Много смо Вама дужни, a одужићемо Вам се ако своја срца дадемо своме народу који још и данас много ^трада заточен у тамници незнања. У име својих колега и у име свбје, најсрдачније Вам се захваљујем. с C'OiBep Ч a м п а р а сврш. матур. Учит Школе. Ове године, положили су Јиатуру на Учитељској Школи питомци: Омер Чампара, Абдулах Даиџић, Алија Крајишник, Омер Хајрић, Ибрахим Догладовић, Сафет Пашић; a на Гимназији: Фазлија Фазлагић и Абдулселам Балагија. Школујући ове питомце, ГајрСт je утрошио на њихово уздржавање око Дин 200.000, али имајући племснити циљ пред очима и добро нашег народа, важност ове материјалне жртве од стране Гајрета тако je малена према овом делу, нарочито ако ови омладинци радили за добро оних који много допринеше њихову извођењу на прави пут. Ми верујемо да fce се они, радећи за Гајрет, одужити својим доброчинитељима. Нек им je сретно! Гајрешова забава у Теслићу. Пододбор Гајрета у Теслику као сваке тако и ове године, на дан 5. јуна, приредио je врло успјелу Гајретову забаву, од које je чист приход био Дин. 7.245. Да je и ове године постигнут овако лијеп успјех и поред велике кампање против Гајрету и Гајретовој забави са стране неких лица, треба захвалити срдачном и пожртвовном заузимању милостиве госпође Јованке Станивуковић, супруге госп. Симе Станивуковића; милостиве r-ije Вукосаве Божић, супруге r. Др. Гаврила Божића; милостиве госпође Финци, супруге r. Задига Финциа и симпатичне госпођице Десанке Станивуковић, ккерке г. Симе Станивуковића. Главни Одбор Гајрета и овом приликом заслужним сестрама које, уважавајуки племенити циљ Гајрета, не пожалише свога труда да ова забава што боље успије, одаје своје дубоко поштовање и признање, те се уједно како члановима пододбора, тако и свима који допринеше свој обол и учествоваше на овој забави, најсрдачније захваљује. Главна скупштина Мушког Пододбора Гајрета у Бихаћу. 17. јуна 1928., тачно у 3 сата предсЈедник г. 0 . Реуић отвара скупштину. Затвм узниа ва перовоћу r. Сулејмана Реџвћа, a за вервфвкаторе г. г. Абдулаха Вехабоввћа в Су- 204 лејмана Зјаквћа. Иза тога преставља скупштини изасланиКа властв г. Мвлутвна Терзпћа, среског поглавара, к о јв je у]едно u члан Гајретов в којега скупштина поздравља са: жввво ! Након овога подсјећа скупштвну на умрлог члана в првјатеља Гајрета пок. Луку Опанчвну бив обл. школ. надзорнвка Бвхаћске Областв, којему скупштпнари у внак поштовања в захвалноств спрам Гајрета клвчу: Слава му! Како je ова скупштвна у јубвларној годвнв, жали да се нвјеоу члановв одазвалв у већем броју. Нотвче, како се члановв мијењају у раду ea Гајрет no својвм способноствма в осјећајвма, алв један да je уввјек сталан као вајвећв пријатељ исламског двјела нашега народа и Гајрета, a тај je наш Владар Његово Велич. Краљ Александар I., којему скупштвна клвче: Жввво! Предлаже ea твм поздравну депешу том највећем пријатељу в доброжелвоцу Гајрета са слвједећвм садржајем: „Кабвнетској Канцеларвјв Његова Велвчанства Краља Александра Београд. у јубвларној годвнв Гајрета одржавајући овај Пододбор своју годвшњу скупштвну, сакупљенв члановв друштва сматрају својом светом дужношћу, да првенствено поздраве свог јуначког Краља Александра Првог, сввјетлу нан Краљицу Марвју, свог драгог Протектора Ирестолонашљедника Петра, те најмлађег члана Крал>евске Породвце Краљеввћа Томвслава в цвјели Краљевскв Дон. Живели! Жввели! Живелв! З а Пододбор Гајрета предсједнвк О см ан Р еџ в ћ ". Скупштвнарв клвчућв Краљу в Краљанском Дому, Жввилв! □рвхваћајућв ову поздравну депешу. (Захвалуна ову депешу од Кабвнетске Канцеларвје Њег. Велвчанства добво je пододбор доцније са следећвм садржајем: „Београд, 18. јуна 1928. Господвне, Првјатно дирнут топлим поздравом послатвм са скупштине Пододбора Гајрета у Бихаћу, Њ. В. Краљ благоизволео je наредитв, да се учесницвма скупштине взјави срдачна захвала. Мшшстар Двора Јанковић.“) Нза овога баца свој поглед на рад в пожртвовање Г-О.Г. за наш псламскв напредак у културно просвјетном погледу, na предлаже, да се са ове скупштине поздрави и Г. 0 . са депешом следећег садржаја: „Госп. Инжинијеру Хајдару Чекрв предсједнвку Гајрета Сарајево. Сакупљенв члановв Пододбора иа својој годвшњој главиоЈ скупштввп радујућв се што Вас могу поздравати у Јубвларној годвнв Гајрета скупа са цијелим Главнвм Одбором као пстннске патрвоте нашег народа, којв с много труда в пожртвовања успјешно воде бригу око промвцања културнопросвјетног напретка Муслимана мила наи Отаџбвне. Предсједнвк О см ан Р е џ в ћ .“ Скупштинарв првхваћају в ову депешу ys поклвк: Жввео I Г1о овоне подуже говорв спецвјално о напретку Гајрета у Бвхаћу и иствче, да je у мвнулој др. год. в поред тешквх економсквх прнлика овога краја Гајрет впак у овој годвнв напредовао у Бвхаћу бол>е него в једне од прошлвх. Затим наглашује, како Je овај Пододбор са својвм радом отекао знатан број својих првјатеља, a међу овим најбољега, Бвхаћоког Епвскопа ввсоко преосв. г. Др. Венијампна Таушановвћа, којв je поред своје редовне знативје мјесечне члана- �рине сваком првгодом указао Гајрату још обилну матерпјалну помоћ a у8 то још затражво да му се од Пододбора предложи једно муслиманско сиромашно двјете, које би било његов питомац у Гајретову Конвику. Пододбор je у знак захвалности овоме великоме пријатељу Гајрета корпоратввно усмено изразио своју благодарност, a no томе га предложио Г. 0. да му он и ввдним знаком докаже своје првзнање, за што ће те в вв господо скупштвнарв бвтв свЈедоцв тога чвна. Ha ово скупштвна срдачно поздравља г. Епвскопа са Жввио! Затвм конотатује жалосну чвњенвцу, како je муслвм. внтелвгенцвја освм часна взузетка апсолутнвм двјелом вндолентна спрам Гајрета, a нарочвто рођенв Бвшћанв, којв ћв будућем времену морално одговаратв за овај свој нехај, јер кад би в свв бвлв једнодушнв за Гајрет потребе су тако велике, да бв вм л опет једва вадовољавалв. Но в поред свега тога Гајрет свгурнвм кораком напредује, онако свлно) као што буја в напредује његов Протектор Њег. Ввсочанство Нрестелонаследнвк Петар n a у то вме клвче: Да Жввв Гајрет в његов Протектор! што одушевљено попраћају свв скупштвнарв са Жввво! Иза тога молв скупштвнаре да буду пажљввв саслушатв тајнвково взвјешће тв позвва г. С. Реџвћа тајнвка да поднесе свој взвјештај. С. Реџвћ, тајник подносв слиједећв взвјеттај: „Поштована скупштвно! Прошла годвшња скупштвна одржана je 12. јуна 1927. год., која je дала в даље повјерење старом Иододбору, a тај je ево овај којв je пред вама. Према томе овај Пододбор вма се сматратв взабранвм прпје годвну дана в ова скупштпна вма да га у смвслу чл. 38. др. Праввла попунв са 2 нова члана умјесто оннх којв кодоои одступе. Како лањска скупштин^- нвјс вмала за Пододбор иикакввх нарочвтвх закључака исти je в без тога био свјестан своје дужноств, n a je у мвнулој цруштвеној год. одржао 19 сједнвца, на којвма су донашани закључцв, којв су за наш Гајрет поред моралног донијелл в првмј( ран материјални успјехHa основу оввх закључака Пододбора одржане су у прошлој 27 /28. год. ове забаве в спјела: 1. Забава са Гајретоввм пвтомвцама вз Бос. Крајвне дне 6. в 7. аугуста 1927. 2. Прослава рођен-дана Њег. Ввсоч. Престолонаследнвка Петра — Покроввтел>а Гајрета дне 6-/1Х. 1927. 3. Прослава Дана Уједвњења дне 1. децембра 1927. 4. Прослава рођен-дана Његова Велвчанства Краља Александра — са женеком публвком. 5. Женска Гајретова забава у ковнвкту дне 4. фебр. 1928. 6. Годвшња Гајретова забава са пвтомцвма дне 24/111.1928. 7. Женска Гајретова забава са пвтомцвма дне 31./11. 1928. 8. Женско свјело у конввкту дне 6. маја 1928. на ком je основан Женскв Пододбор Гајрета у Бвхаћу. 9. Женскв Гајретов Тефервч на Сокоцу одржан дне 8. јуна 1928. Господо, како ввдвте Пододбор je велвквм трудом в самопрвјегором одржао овај низ забава и свјела имајући у ввду првенствено култ. вросвјетнв, a не материјалнп успјех, што ће те в ввдјетв вз благ. взвјештаја, да ове првредбе нвјесу према уложеном труду донвјеле матер. успјех онакав, какав бв сте према овоме моглв вшчеквватв. Овдје Вам морам нарочвто встакнути, д а је већвна сввх првредаба одржавана у ужем кругу публвке, a нарочито у цил.у просвјећввања муол. жене, na cuo у томе погледу са задовољством поствглв моралнв успјех, основавшв Женскв Пододбор Гајрета в тако до данас стојвмо поред Сарајнва в Стоца на трећем мјесту у Б. в X., na Вао молим, да са овога мјеота поздраввмо овај значајнв покрет нашег женског сввјета, што скупштвна попраћа са Жввео! Што се твче бројног стања чланства, могу Вас да взвјествм, да се у 1927./28. год, број чланова кретао взмеђу 80 — 100, a чланарвну су подмврввали према свом вмуч* ственом стању в расположењу спрам Гајрета са редовнвм мјесеч. првносом 2, 5, 10 в 50 Двн. Број чланова као в ввсвна чланарвна могао бв бвти в већв, кад бв се норед Пододбора за то заузелв в другв члановв Гајрета. Како je свакој установв чланство односно чланарвна темељни првход то бв требало да je в код нао, алв на жалост уз помањкање сввјеотв, a норочвто код муслвманског двјела нашег народа. вста взносв једва ,/i укупног првхода. Поред чланарвне могао бв в лвст „Гајрет", односно претплата датв Гајрету no ввсвнв другв првход, алв нв то код нас не постојв, него протввно тому код нас je у заостатку доета велвкв взноо претплате, a многвма je в обустављено слање лвста с встога разлога. Изложввшв горе завршенв рад Пододбора, сматрам за дужност, да овдје ввнесем в онај којв je у току, a то je онај око предстојеће Гајретове прославе, којв je отпочео са 25. мартом о. г. У предмету ове прославе већ je одржано ввше одборских сједнвца, a и једна конферендвја сввх култ. просвјетнвх друштава у Бвхаћу. Ha твм сједнвцама в конферевцвјв утврђен je у главнпм тачкама програм ове прославе в већ су скоро свв радовв за всту отпочели. Жалосно je, a в за осудвтв je, да се код взвјеснвх лвца и установа развво антагонвзам у толвкој мјерв спрам нашег Гајрета, да му у сваком правцу коче напредак, a нарочпто у нзведбв предстојеће прославе. Али ив члановв Гајрета, сввјеснв његова задатка в цвља пред твме ввмало не узмвчемо него обратно своје свле удвостручујемо, в с тиме смо потпуно освгуранв за највећв сјај в успјех ове проолаве коју в заслужује наше мезвмче Гајрет са својим заввднвм успјесвма у своме култ. просвјетном в надвоналном раду. Дозволвте нв, господо, да Вас овдје подсјетвмо в на констатацвју овог Пододбора од 26. и.арта 1928. која je случајно објелодањена в у 8. броју Гајрета од ов. год., a та се састојв у томе, да je Обласнв Одбор Бвхаћке Областв раздвјелво вз буџета ове Областв првпоноћ култ. просвјетнвм друштввма у Бвхаћу 18.000 Двн. од које своте Гајрет није добво нв nape, в ако вздржава вз наше Областв 33 мусл. дјеце, a напротвв, да je од те своте дао Узданвцв 4.000 Двн. која у нашој Области у опште в не постојв, в не може всказатв да у цвјелој нашој областв помаже ма в једно свромашно двјете. Овај, како бв га назвао нехуманв поступак Обласног Одбора ма с чвјом внвцвјатввом настао ваља са овога мјеста с највећвм презвром осудвтв. Прена изложеном, рад овога Пододбора бво je у мвнулој др- год. доста опсежан, a мврне савјеств могу ре!>и в успјешан, нарочвто кад се узму у обзир околноств под којима се радвло, na молвм поштовану скупштвну, да овај мој взвјештај првми до знања. — Поднешенв взвјештај скувштвна једногласно првма на знање. Послвје тога предсједнвк ставља на дневнв рец Благајнвчкв взвјештај в саопштује скупштвнарима, да je друштв. тајннк уједно водво в благајнвчке агенде у мвнулој др. год, na као таквог молв, да в овај взвјсштвј скупштвнв поднесе. С. Реџвћ уводно вствче, да ће скупштвна како je првје речено бвтв изненађена матервјалнвм успјехом пододбора с прам лањске др. год. кад се зна да je ова годвна економскв много тежа од мвнуле, a в кад се уоче првлвке под којвма je овај Пододбор вршво свој тешкв рад у мвнулој годвнв, na молв да буду стрпљввв в пажљвво саслушају поједвне ставке др. биланде са образложењем: »Господо скуптптинари, благајнвчки взвештај за поол. год. 1927./28. гласв овако; — . 205 �A) П р н м и д и : Салдо из 26/27. год...................................Дав 65890 Првход од ч л а н а р и н е .......................... „ 3.943'— Прнходи од забава ■с в је л а ............................... „ 7.569 — Првходв од разнихд а р о в а ............................ „ 2.085 50 Првходв увешени у конв. благ. дневнвк . „ 2.68Г— Претплата за лвст » Г а јр е т « ................................ 1.335 — Укупно . . . Двн 18.172-40 Б) П з д а т ц в : 1. Канцеларвјскв т р о ш к о в в ................... .... . Двн 80’— 2. Трошковв У п р а в е .................................................п 134-_ 3. Разнв т р о ш к о в в ........................................... ....... 717'— 4. Послано Г. О. Г. чеком од Пододбора . . „ 13.925 40 5. Пославо Г. О. Г. преко Конв. (претп. »Гајр е т а « ) ................................................................. „ 1.335 — 6. Унешено у конв. благ. дневник . . . . „ 2 681'— Укупно . . . —Двн 18Л72Ч0 Са овнме je 0 моје отране блад. извјеттај завршен«. Послије поднешеног благ. извештаја рвјоч добвва г. Др. X. Браво, да у вме ревизора поднесе свој извјештај. Др. Браво : »Славна Скупштвно !« J a и г. Назвр Езвћ, као в др. ревизори прегледалв смо благ. км иге у минулој др. годвнв у неколвко пута, a н иредложену др. бвланцу за год. 1927./28. орашшлн смо о главнвм в помоћнвн књигама, испвталв све рачуне и констаовалв, да je све у всправном сгању, n a Вас молимо, да овај закл>. рачун, којв Ra« je поднесен у вне благајнвка изволвте одобрвтв в примвтв на знањв, што скупштвнари једногласно одобравају в првмају na знање са поклвком: Жввво Пододбор! Иза овога поново добвва рвјеч г Др. Браво, који у краћем говору взносн једну жалосну чвњенвцу, коју je он лвчно констатовао у стварв одиагања Гајрстова рада. Он велв, да je првје краћег времена лвчно обавјестио о тоие Иододбор прије, пошао за твм, да всппта неха] взвјеснпх лвца опрам Гајрета, n a се освједочво да приговорв за рад Гајретовога Пододбора нијвсу лвчне наравв, како се ro знало наглашаватв, већ да оу онв вдејне првроде, јер да Гајрет радв у српском ваивоналном духу. Међутвм он ввдп, да тв всто људи одалечујућв се од Гајрета потпомажу Узданвцу, која опет радв у хрватскои над. духу, умјесто да вду у Гајрет и корвгу]у оно пгго се н.има нв допада. Уз то још позитивно зна, д а с е У з д а н в д а п р о т с ж в р а в с а з в а н ч н е с т р а н е од М у с л и м а н а у о в о јО б л а с т в . У осталом он вЈерује у велвку идеју Гајрета и нвмало не сумња, да ће га вкако у његову раду оместв. јер je Гајрет ухватво рани коријен у народнвм масама, na ће свако друго друштво у томе правцу у заметку своме пропаств, као што се то в сада видјело. По овоме говорв г. 0- Раџвћ предсједнвк в велв да су рвјечв г. Др. Браве падопуна поднешенвх већ взвјештаја, алв с похвалом вствче н>егону агвлност у Гајретову раду, n a je овај корак предузео у цвл>у, само, да корвстн Гајрету. Уважујући вскрено рад за Гајрет г. Др. Браве, као в велике устрајноств у томе правцу друштвеног тајника г. С. Реџића, предлаже скупштвнн, да се обојицв поменуте господе нзрази пвсмеиа захвала за патрвотскв рад око Друштва ГаЈрет. Овај првједлог г. предсједнвка скупштинарн једногласно првмају са поклвком: Жввјелв 1 Предсједннк најавл>ује, да се прелазв no дневнон реду на нзбор Одбора у смвслу друштвеввх праввла, в стога вајављује пауву од деоет часова, да се скупштвварв о тоие споразуме. Послвје паузе ваставља се скупштина и предсједнвк взвјешчује, да je Пододбор овог часа аакључво, да поднесе оставкуЈ те молв скупшрвнаре, да взволе биратв одбор у цијелости. По томе скупштвма првхваћа оставку Одбора ■ 1. 2. 3. 4. 5. 6. 206 уједво встпче да встоме једвогласво даје повјерење за идући первод са вствм функцвјама, удопуњујући Пододбор са г. Рвзахом Водопнћеи као завјевиков; a то су: гг. предсједннк Осмав Реџвћ и тајнвк Сулејмав Реџић. * Председнвк одбора Гајрета у Бвхаћу, првликом редовве годвшње главне скупштвве Гајрета у Бихаћу, упутио je Главвом Одбору поздравву депешу следећег садржаја: Сакупљени члавови пододбора на својој скупштини радују се, пгго вао могу поздраввтв у јубвларној годвви Гајрета скупа са делнм Главнвм Одбором као нствнске патрвоте вашег варода којв о много труда в поисртвовања уепјешно воде брвгу око промвцања културно просветвог напретка муслвмама мвле нам Отаџбвне. Предсједввк Одбора: Осман Реџвћ. Ha ову депешу, Главнн Одбор упутио je бихаћском одбору депешу следећег садржаја: Потврђујућв првмвтак поздравве депеше са скупштиве члавова Гајрета у Бвхаћу, упућеве вашем председввку г. ввж. Хајдару Чекрв a преко њега в сввма члановима из Главног Одбора, сматрамо за дужност да одбору ■ свима члановима ввразвмо срдачву захвалвост ва пажн.в в поздравт, желећа вајљепше успјехе у Вашем будућем раду ва корвст Гајрета в цнјелог варода. Поздравл.аио Вас за Главви Одбор Гајрета: К у к в ћ. Годишња скуишшина аододбора Гајрета у Високом 10. јуна 1928. у 3 сата no подне, у отсутности предсједника, скупштину отвара Хамдија Тахмишчија, 1. ревизор као подпредсједник у 2 сата и пошто није присутан довољан број чланова, скупштину одгађа за један сат касније. Наставља се са истим бројем присутних у 3 сата. Предсједавајући отвара скупштину, поздравља присутне чланове и заједно са њима-сјећа се умрлих чланова Гајрета. З а верификаторе скуп. записника предлаже Хуснију Хрустемовића и Шемсију Дураковића, што скупштина прима. Тајник Абид Фртуна извјештава, да je на лањској год. скупштини изабран oeaj пододбор: Мустафа Спахо, Абид Фртуна, Шемсија Дураковић, Наил Радаслић, Хамдија Тахмишчија и Сабрија Лимић. У току друштвене године ријешен je 31 акт. Пододбор je одржао 7 сједница и једну конференцију за одржавање Гајретове забаве. Забава je у сваком погледу успјела. Извјештај тајника скупштина једчогласно прима. Благајник Шемсија Дураковић извјештава: Цјелокупни приход у овој години био je 10.043 Дин. Од тога: добротворске чланарине 100 Дин., помагачке 1756 Дин., добровољних прихода 561 Дин. у које се рачуна и једна обвезница држ. зајма од 100 динара и других прихода од 7.626 динара и то: приход од Гајретова теферића 300 Дин., приход од подод. Гајретове забаве 6511 Дин., од камата 60 Дин. и од претплате за лист »Гајрет« 755 динара. Од тога послато je главном одбору Гајрета 10.009 Дин. и то: 4. новембра 1927. у готову 1183 Дин. и 1 обвез. држ. зајма 100 Дин. у препорученом писму. — 8. фебруара 1928. 6.801 Дин. и 8. јуна 1828. 925 Дин. Свота од 34 динара утрошена je у канц. потребе пододбора. Ревизор Хамдија Тахмишчија извјештава да je све благајничке књиге прегледао и са белегама сравнио и у потпуном их реду пронашао. И извјештај благајника и извјештај ревизора скупштина прима на знање. Хуснија Хрустемовић предлаже да се у пододбор изаберу ова лица: З а предсједника Хамдија Тахмишчија, за тајника Абид Фртуна, за благајника Шемсија Дураковић, 1. ревизора Муло �Казић, 2. ревизора Сирија Ахић и за замјенике Хасан Сарчевић, Хашим X. Ахметовић и Хамид Мркоњић. Предлог Хрустемовића скупштина једногласно прима. Код евентуалија нико се не јавља за ријеч, na предсједавајући закључује скупштину. Ha тамошњи допис од 14/6. 1928. бр. 1028 шаљемо Вам 1. фотографију новог пододбора, 2. списак интелигенције муслиманске из Јајца и околице, 3. списак угледних мјештана којима би се имали упутити позиви за прославу у Сарајеву и 4. кратак историјат рада Гајретова у Јајцу. У погледу тачке 5. није овај пододбор могао ради краткоће времена дати података, него ће то no могућности накнадно учинити. Уједно вас овом приликом молимо, да нам чим прије изволите наручити потребне друштвене штамбиље, јер их овај пододбор нема. Коначно нам je дужност примјетити, да je нови пододбор наумио свим силама порадити за Гајрет, јер јеу Јајц у у задње доба тај рад био посве занемарен ради индоленције појединих чланова одбора и ради несугласица, које су владале међу самим члановима одбора. К ретањ е чланова: З а вријеме од 13./VI. 1927. до 10./VI. 1928. јесу уписаии за нове чланове помагаче и то: Абдулах X. Мехмедагић, Авдо Мудеризовић, Марко Гогић, Драгутин Бујић, Хасан Гекић, Владимир Скулић, Др. Богдан Страхинић и Мехмед Хакиревић З а исто вријеме исписани су и то: Сима Вавра и Субхија Мфтић умрли, Др. Владимир Арко, Ахмед Раља одселили, Незар Бечаревић и Сулејман Хакиревић захвлили се ради наступа војне дужности и Мехо Авдичевић брише се ради неплатежа чланарине. Израда бисШа Дра Башагића u мерхум Османа Ђикића Поред осталих тачака у програму друштвене прославе у Сарајеву, предвиђено je и откривање биста наше двојице великана и то: првог предсједника и оснивача Гајрета iv Дра Сефетбега Башагика и бившег секретара нашег друштва и уредника његовог листа, који je дао национални правац Гајрету, рахм. Османа Ђикића. Бисте ових наших заслужних људи већ су у изради и биће довршене најдаље до краја јула мјесеца. Дарови Гајрешу Пододбор Гајрета у Љубуцрсом поелаг је управи Гајрета сакупљених добровол>них прилога Дин 464 које су даровала следећа г. г. и т о : Смајил Мутић Динара 100, Садик еф. Садиковић 50, Мујо Делалић 50 и Хасан Билић 10. Надање су даровали 11 комада курбанских кожица за које je, на лицитацији узето Дин 254 и то: Алија Орман 2, гђа Фахра Коњхоџић 1, Касим еф. Садиковић 1, Абдулах еф. Садиковић 1, Мулага Дауповић 1, Мехмед Черимовић 1, Мехмед Крехић 1, Хасанага Гујић 1 и Алагинца Лалић 1. Хвала и живили! Исиравка. Пододбор Гајрета у Мркоњић-Граду послао нам je следећу исправку: У листу »Гајрет« од 16. јуна о. г. број 12 изишло je као да je овај Пододбор даровао друштву 310. Дин. To не стоји. Овај Пододбор послао je чеком осим чланарине још 310 Дин. sa продане курбанске кожице, a које су даровали слиједећа господа: Мустафа Борић, Мехмед Херић, Шаћир Борић и браћа Шаћир и Мухарем Жерић које су продате за 310 Дин. и новац спремљен. Скуашшина Пододбора Гајрета у Јајцу. У петак дне 22. ов. мјес. одржана je скупштина овога пододбора na je на истој изабран слиједећи одбор: Мустафа Вехабовић судија, Мехмедалија Капетановић шеријатски судија, Дервиш Мулаомеровић пошт. чиновник, Ибрахим Кршлак суд. званичник, Сајд Кршлак званичник, Акиф Музур суд. званичник, Џемал Музур електричар и Салихага Сарач посједник. Одбор се je конституисао те je за предсједника изабран М. Вехабовић, за тајника И. Кршлак, за благајника Д. Мулаомеровић, за првог ревизора М. A. Капетановић, за другог ревизора С. Сарач, a остали су чланови одборници без функције. Savez kulturnih društava u Mariboru uputio je Glavnom Odboru sledeći dopis: Vaše blagorođe! V dneh ,28. in 29. decembra 1927. se je ob proslavi »Ma­ tice Srpske« v Novem Sadu sprožila misel, da di se osnovala Zveza.vseji kulturnih društev v državi; sestavil se je že tuđi načrt pravi! Opčega saveza Prosvjetnih udruženja, ki se je razposlal vsem važnejšim kulturnim osrednjim ustanovam v državi. Da bi tako važna misel ne ostala le na papirju in da bi se s časom našel najboljši načrt, kako ustanoviti prosvetno organizacijo pri nas kakor je napr. Masarikov prosvetni zavod v Pragi, se vidi Zvezi kulturnih društev v Mariboru potrebno, da pošilja vsem važnejšim osrednjim kulturnim organizacijam svoje glasilo Prosaetni glasnik s prošnjo, da nam i ona pošiIjajo svoje glasilo v zameno, ako jih imajo, in tuđi sicer pošiljajo za Prosvetni glasnik informativne članke o svojem delovanju in razvoju. Na ta način z medsebojnim izmenjavanjam glasil in s priobče: vanjem informativnih člankov v njih, borno najbolje pripravljali pot za enotno skupno prosvetno organizacijo, do katere bo moralo priti. Brez prethodnega medsebojnega spo­ znavanja v delu za narodno prosvečivanje pa bo težko prišlo do plodovite opče prosvetne ustanove. Zelo bi nas veselilo Vaše mnenje o tem predlogu. Pro­ simo, pošljite svoje mnenje Zvezi kulturnih društev v Mari­ boru, Cankarjeva 11. Z odličnim poštovanjem! Predsednik: A n to n T k a le . I | Мерхум Фехим Кафадаревић | У суботу, 16. јуна о. r. умро je инг. форест. Фехим Кафадаревић, шумарски савјетник у пензији у 5 сати прије подне. Истог дана била му je и џеназа, на којој се скупило много његових пријатеља и другова, који су ra испратили до његове вјечне куће. Мерхум Фехим рођен je 1887. године у Сарајеву и no свршеној основној школи уписао се у гимназију, коју je свршио 1908. године. Исте године наставио je своје штудије на високој школи за културу тла у Бечу и ту je изабрао шумарски одјел. У roдини 1912. дипломирао je за инжињера форестике и од тога доба служио je код Дирекције шума, шумске управе у Немилој и као шумарски референт. 207 �Прије годину дана je пензионисан ради болести, којој јатељи већ на џенази одлучили су да га упишу за »Гајретова« легатора. je и подлегао. Још у гихназији истакао се мерхум Фехим као Смрћу Фехимовом осјетио je наш народ велики национални радник, те je судјеловао у свима оним губитак, a нарочито муслимански дио народа. Увијек тајним удружењима ђачким, забаченим no перифе- агилан, за сваки посао спреман и вољан радо се рији Сарајева под разним именима. Ту je у тим дру- истицао међу нашом омладином. штвима са својим друговима очеличен и добио онај Нека му je лака земља његове Отаџбине, коју чврсти карактер, који га je пратио кроз цијели ње- je изнад свега љубио. гов живот. Касније на високој школи развио се у * националног и културног радника и борца у академским друштвима »Зори«, »Раду«, »Звијезди« и Главни Одбор Гајрета закључио je да му подигне »Друштву Срба агронома«, којих je био члан кроз надгробни споменик, a његови пријатељи и колеге, сво вријеме својих штудија на високој школи. Па и нарочито из Дирекције Шума, обавезали су се да послије завршетка својих штудија наставио свој на- ће га уписати за члана легатора. Међу овима јавили ционални рад међу средњошколском омладином у су се досад г. г.: Инг. Хајдар Чекро, Др. М. Зилџић, друштву својих колега ширећи ниционалну свијест Инг. С. Цицо, Ш. Куртовић, Др. 3. Шарац, Дир. A. међу омладином, a нарочито међу муслиманском. Сефић, Инг. Мустафа Спахо и Др. Хауиомеровић. r > НОВЕ КЊИГЕ Примили смо следеће књиге на приказ: Милан Шевић: О. н а ш и м љ удима,* малим и великим. Књига се добија у Књижари С. Б. Цвијановића, Београд. Мићун М. Повићевић: Ц р н о г о р ц и у причама и анегдотама. Издање књижаре С. Б. Цвијановића. Марко Ристић: Б е з М ер е . Издање С. Б. Цвијановића. Раде Драинац: Б а н д и т и л и п е с н и к . Издање С. Б. Цвијановића. Густав Кркнец: И з н е т у н е б о . Издање С. Б. Цвијановића. Абдулах Ш. Алијагић: Н о в и В и д и ц и . Издање писчево. Дервента. С. М. Палежански: О п о р у к а , роман, II. издање књижаре »Јадран«, Дубровник. Пера Тодоровић: Ц е л о к у п н а д е л а , почеће ускоро да излазе у редакцији Душана С. Николајевића. Његовом раду као и раду других сарадника рахм. Османа Ђикића оног доба има се захвалити, да je и онда био замјеран број муслиманске омладине, која je била национално освјештена. Ради свога национализма мерхум Фехим био je за вријеме рата и прогањан заједно са другим националним радницима. Одмах иза почетка рата баца га туђинска управа за шумарског референта у Прозор са бољег положаја, његови га предпостављени сваког часа шиканирају и денунцирају и не дају му оно, што je својом спремом и радом био заслужио. Након ослобођења наставља свој започети рад од прије рата, те га одмах видимо првих дана на послу и дјелу. Одмах je започео на оживотворењу нашег »Гајрета« на ширењу друштвене идеје. У доба корупције, када су многи поклекнули и када се многи карактери не могу задржати на својој висини мерхум Фехим остаје чврст карактер и умире као сиромах. Ради свога поштенога рада оставио je вјечну успомену на себе, na ради тога његови при- 208 Главна Годчшња Скупштина Гл. Одбора Гајрета Редовна Годишња главна скупштина Главног Одбора Гајрета одржаће се у недељу 8. јула о. r. у 9 сати прије подне у просторијама Гајретова мушког конвикта са уобичајеним дневним редом. Поаивају се сви пододбори и повјереници, који желе стављати важне предлогв овој скупштини, да те предлоге доставе Главном Одбору најмање 5 дана раније скупштине. Умољавају се сви преШилашници da за 1927. тодину подмире дужну ирешилаШу. ШТАМПАРИЈА ПРОСВЕТА, САРАЈЕВО �ZA BOSNU I HERCEGOVINU C e n t r a l a : Sarajevo S j e d i š t e D ire k c ije , Beograd F i l i j a l e : Brčko i Novi Sad | | | 4 ! Hamdija Kopčić j ш.№Ш1nsimii Med. Univ. Papirnica specijalista zubni liječnik SA R A JE V O , Jeftanovića ulica broj 1. Sarajevo, Strosmajerova ul. - Telefon 619 2 preporučuje bogato skladište pisaćeg i nsaćeg materijala д O rdinira s v a k i m d a n o m od 9— 12 sati prije podne 4 i od 2 — 6 sati poslije podne - Ш Т А М П А Р И ЈА i П РО С В ЕТА j Ш ТА М П А Р С К О - ИЗДАВАЧКИ \ З А В О Д Из р aђ уј е Ј разноврсне банковне, трговачке и индустријске тисканице у бојама као: дионице, уложне књижице, чекове, дипломе и т. д., те разна стручна дела, календаре и остала издања солидно, брзо и no умереној цени. ♦ i • 1 j Властита књиговезница израђује све врсте трговачких књига и протокола, као и разне галантеријске и картонашке послове no мери и нацрту. * 11 1 G AJR ETO V S V A K I M U S L IM A N TR E B A D A K U P U JE C IG A R P A P IR jer kvatitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i ,,Gajret“ 1 ! • I Narudžbe: T V O R N IC A CIGARPAPIRA 1С А Р А ј Е В О 1 S. D. Alkalaj, Sarajevo i ; Александровабр.6-Телефон бр.356 ; i К њ и г о в е з н и ц а -- С т е р е о т и п и ја može se n a ru č iti i preko društva Gajret u Sarajevu �.....................'""III""" B A N K A G A J R E T D. D., S A R A J E V O Akcijski kapital Din 20,000.000 -, Rezerve Din 2,000.000*Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podupire razne kulturne i hu­ m anitarne ustanove. mili!.. Od liste dobiti daje 10<>/o Kulturnom i Prosvjetnom društvu „G ajret". Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i najkulantnije. - Uloške uka­ maćuje najpovoljnije, i isplaćuje iste u svako doba. ili..din.. Illiiiiiiiilllllllllllliiiiiiiillll i BOSANSKA INDUSTRIJALNA I i i TRGOVAČKA BANKA D. D .' i SARAJEVO, Strosmajerova ul. br. 12 * f џ „lili... Naručujte i kupujte samo GAJRETOVU Л • Potpuno uplaćena dionička glavnica } Dinara 2o.ooo.ooo-- kremu za cipele iI Dinara jer je ona najbolje kvalitete i donosi lijepu korist GAJRETU. • ? f T f i i Rezervni fond 7,5oo.ooo Ђ Prima ul oške na šted n ju , vrši doznake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, finansira i ndus t r i j s ka i trg o v a č k a poduzeća. Naručuje se kod Milana Kovačevića Novi Sad, Dunavska ulica 10. Glavno zastupstvo za B. i H. Interurban t e le fo n i broj 605, 865 i 555 f Filijale: Agentura R U D O L F B O IĆ , SARAJEVO Bistrik, 25. Telef. 783. Pošt. p re t 75. f j Beograd, Zagreb, Novi Sad,Tuzla, Split } Jllllllll..Ilir ..........11................... "Ilir.. IIIIIFlli1 ........... Temeljna glavnica 40,000.000'- dinara. Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172. Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju općine grada Sarajeva ZALAGAONICU koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. nlllllllllllllllliiiilllllinillllllMmillllllllllllllllliliniilllllllllllllla HllllllllllllliiMllllllliilllllliiuilllllllllllliii,i � https://kolekcije.nub.ba/files/original/bdb609b9cf5a3ce71a1b6782a39654aa.pdf 44ea8ff6eb592e1d46ffdc96047fd344 PDF Text Text Ženske Gimnazije Sarajevo јш з д л о д д д а го л зл кзд гу р н е И Ш И б М С К б T I M M 3AI 4>i M V U M M A PJA 16. ЈУЛА САРАЈЕВО 1928, У р е -ђ у је : Х А М З А БРОЈ 14. Х У М О �С адрж ај А х м е д М у р а д б е г о в ић: Противници, драма у једном чину с пјевањем. Џ е в а д С у л е ј м а н п а ш и ћ : Препеви из Хафизовог Дивана. Р е ф е р а ти за на ш к о н гр е с ; Проф. Ш е ф к и ј а Б у б и ћ : Реферат о трговини Босне и Херцеговине. Инж. Ш е р и ф Б у б и ћ : Реферат, из пољопривреде. Апел Главног Одбора. Г а јр е т о з гл а с н и к : ЗаписнДк XII. редовне главне годишње штине Главног Одбора у Сарајеву. V Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друштва за културно и економско подизање муслнмана, нзлази t. и 16. сваког месеца, a цена му ј* за нашу Отаџбину 100 динара на годину, a за све остале земл»е преко границе 200 динара. Ђаци добнвају лист у пола цене код Главног Одбора или код упржва Гајретових конвиката. Поједини број стоји 5 динара. Директор Х ам и д К укић Уредник Х ам за Х ум о Штампарија Просвета, Сарајево. — Власник друштво »Гајрет«. — Главни и одговорни уредник: Хамза Хумо �T J tJ V tT Ahmed Muradbegović Protivnici Drama u jednom činu s pjevanjem A tiffc: Kao da je i m rtav... Babo neće ni da čuje za njeg. . . A on od kako je čuo, da ga otac mrzi, kao da je od mene odustao. . . Nikad više ne dolazi. (Pjeva) I. PRIZOR. Moj Dilbere kud se šećeš Šttf i mene ne povedeš... A tifa : (Sama kraj prozo/a. Sjedi tužna zamiš­ S u l t a n i j a : Ko zna, što on sprema. Možda će te ljena... Pred njom džerdžef s razapetim platnom, na zaprositi. kom veze zlatne ornamente. Pjeva tužno i р ш а ^ И ' A t ifa : (Smije se bolno.) Zar ti babu ne poznaš? Ej vezak vezla Adem Kada mlada nevjesm||j| Prije bi me zaklao, nego što bi me njemu dao. On Sav je džerdžef pokapala rosnim suzama kaže, da je Fuad ćafir, da nije musliman. Hoće veli, da muslimanke budu kao i sve žene. Da budu slo­ (Pogleda kroz prozor.) Nema ga. Ko zna hoće H bodne, da smiju same sebe izdržavati, ići u školu, a ikada doći? A ja ovde sam a... Uvijek sama. Pjevam babo veli da je to g rijeh... Tako eto nikad neće biti i plačem ... Ni sama ne znam, da li je to što pjevam, — m o j... pjesma ili p lač... Tako mi je gork o ... (Iz druge se S u l t a n i j a : A ti, bona, pobjegni. sobe čuje pjesma sestre sultanije: A t ifa : Volila bih mrtva biti. Zar da babu uvri­ Truni veni, moj svilen jagluče, jedim, koji me je odhranio... Šta ću? Snosit ću sud­ Trunu ruke, koje su te vezle...) b in u ... Uvjek mi je pred očima on. (Pjeva) I ona pjeva. Svu noć ja legoh ne zaspa Kad je čujem srce mi se cijepa... Već tri godine Od svoga derta golem a... od kako joj umro dragi, a ona neće za drugog da S u l t a n i j a : Danas su nam pjesme tužne, ko da ču je... Samo kuka sinja kukavica. (Ustane i vikne na same jecaju... Kao da i one imadu dušu rastrganu lijevim vratima) Sultanija sestro, hodi malo ovam o... bolnu, kao i m i. . . I govore mjesto nas. Ko zna, koliko je patio onaj, koji ih je spjevao? II. PRIZOR. A t ifa : Da zaboravimo tugu. Je si li ti završila S u l t a n i j a : Zvala si me seko. svoj jagluk? A t ifa : Sjedi malo da se razgovaramo, možda će S u l t a n i j a : Nisam još (nadviri se nad sestrin nam biti lakše... džerdžef) A ti? S u l t a n i j a : Nikad meni neće biti lakše. . . Onoga, A t ifa : Ja sam skoro. Kako će se Fuad veseliti, koji bi mi olakšao, pokrila je zem lja... (Pjeva) kad čuje, da smo i mi poslale darove na Gajretovu Zar za mene više nade nema zabavu! Sav će sjati od ponosa... On kaže, da će nas Zar je moja nada izgubljena... (Plače) jedini »Gajret« spasiti iz bijede, u koju smo zapali... A t ifa : Ne plaći sestro. Naš je Bog, on će nama S u l t a n i j a : Tiho. Da te babo ne čuje... On veli, olakšati. šta će nam »Gajret« kad naša djeca mogu i bez škole S u l t a n i j a : Lako tebi, tvoj je ž iv ... da živ e... (Bosanska muslimanska soba. Naokolo sećije. U pro­ čelju 2 prozora s mušebcima. Lijevo vrata sa stepeni­ cama i divanhana, desno vrata u očevu sobu.) J 209 �A tifa : Kad dođu naše drugarice na zdogovor, kako ćemo potpomoći Gajretovu zabavu, kazaćemo im nek pred babom ne govore o tom. S u l t a n ij a: Hoćemo. On se ne ljuti kad one dođu, jer su mu drage naše pjesme i tako ćemo reći, da su došle samo zato da malo posjede... A tifa : Čekaj, eto ih !... čuješ kako pjevaju kroz bašću. S u l t a n i ja: Ah dina mi, to su one. (Čuje se pjesma) Ko t’ potrga sa grla đerdane, Ko ti prosu biser i merđane? (ulaze). III. PRIZOR. (Prijašnje i djevojke.) A t ifa : Još, još! Dajte bone, zapevajte još. D j e v o j k e : Kad hoćete onda ćemo nastaviti.. (pjevaju) Sarajevo na visoku gledu, haj! (prasnu u grohot) S u l t a n i j a : Pst. U sobi je babo. Ni riječi o »Gajretu«. Ako vas upita, recite, da ste ’nako došle. D j e v o j k e : Hoćemo. A tifa : Kako ste^sestre! I. D j e v o j k a : Dobro, afcti$l A t ifa : Dobro, fala B ogu ... II. D j e v o j k a : (Sultaniji) A tipbcuja, štd' si se_Jj skaharila? Uh sestro, Re'da su ti sve lađe Daj, bona, r a z v ese lile malo i ti. S u l t a n i j a (Pjeva) Sve sam dert^i, sve kaharli Pa se razgovaram. A t ifa : A h ... B o ž e ... Kako divno p jeva... Čini mi se, da se gubim, da me n esta je... Sestre, šta da radim, šta da radim ... I. D j e v o j k a : Odgovori mu pjesmom b o n a ... A t ifa : Hoću, zapjevaću mu, ukoriću ga, što me pušta, da izgaram od bola. Čekaj, koju? Ah, da! Sad znam (pjeva). Gdje si dušo, gdje si rano, Gdje si sunce ogrijano. Već neđelja dana prođe, Kako mi ne dođe; Sunce zađe, pade tama, A ja osta sa m a ... F u a d : (Pod prozorom iza scene). Ne varaj me >, ne paraj mi srca. . . Danas će se dogoditi ono, što mora da bude ... A t if a : (Izvan sebe od radosti). Fuade, moj, srce, što ti to govoriš 1 F u a d : Danas, ili si moja, ili nisi ničija! A t ifa : Pst, ne govori glasno, babo mi je u kući. F u a d : Doću ja i u kuću i ravno njemu u s o b u ... A t ifa : (Vrisne) Ah! F u a d : Šta se plašiš? Dok u mene gledaš, ničega se ne boj. Ja sam tvoja zaštita. A ko ti je to tamo (gleda kroz mušepke)? Gle Gajretove pitom ice! Hanumice, zdravo! S v e : Zdravo doktore... F u a d : Kad bi vas žedan ili gladan zamolio, da mu date vode ili kruha, da li bi mu ponudile? S v e : Bi, doktore. I F u a d : A zaljubljen čovjek, kad bi vas zamolio da mu zapjevate, da li bi mu zapjevale...? S v e : Bi, doktore! F u a d : E ako je: »bi doktore«, a vi onda zapje­ vajte . .. S v e : Koju ćemo? F u a d : Koja vam je na srcu. Šta ja znadem, šta vas boli. Ajde da vas čujem. D j e v o j k e : (šapotom se sporazumijevaju) ilU llili; III. D j e v o j k a : Eh, da, umro ti je dragi, Ražumijem sestro. Teško tj je. S u l t a n i j a : Lako je vama. Vi ste uvijek u dru­ štvu, uvijek zajedno idete u školu,- a Gajretov je inter­ nat, ko dženet na zemlji. A ja uvijek sama sa svojom tugom i sa svojim bolom . . . I. D j e v o j k a : Ne tuguj sestro, tebi će se smilovati Bog. (Drugim tonom) A šta ste nam priredili za zabavu ? A t ifa : Ja mahramu i baklavu. S u l t a n i j a : A ja jaglu k ... , II. D j e v o j k a : Kako je to lijepo od vas. A t ifa : Makar i kradom od oca, ali od srca j e . .. III. D j e v o j k a : Kad bi vaš babo znao, kakva je to korist za naše ženskinje i za njihov napredak, ne bi se protivio. Ali svejedno. Uvidiće i on, pa će se pokajati. . . 1. D j e v o j k a : Ajde, sestro, da razveselimo Sultan iju ... Zapjevaćemo joj štogod veseloga... D j e v o j k e : Šta? I. Dj e v o j ka: (Pjeva) Kiša ide trava raste, gora zeleni I gora se s listom sasta, a ja nemam s kim. Oj devojko, đavole. 210 Oči sam ti vidio Bjelo lice ljubio. S v e : (Poslije pjesme sve graknu u grohotan smijeh). A t ifa : Stanitel S v e : Šta je? A t ifa : Zar ne čujete? To je on. To je njegova pjesma. Dragi mi se vraća pod pendžere. .. F u a d : (pjeva iz vana). Zora zori, pjetli poje; Pusti me draga, da idem. Nije zora, već je mjesec; Ostani dragi kraj mene. Svi dilberi, of, svi dilberi dertu mi dert Svi dilberi samo moga n em a ... F u a d : Eh, tako treb a ... Baš vam fa la ... A sad, da i ja vas nečim počastim. Ponio sam Atifi bonbona, �pa ćemo podijeliti... Čekaj malo, odmah ću vam do­ nijeti . .. IV. D j e v o j k a : Ah, eto ga, sad će u k u ću... S v e : (skamene se) Šta? Eto ga, dina mi. 4. PRIZOR. (Pređašnji i Fuad). F u a d : (uđe i pruži fišek sa bonbonima) Izvolite? S v e : (vrisnu i pobjegnu u kuteve) Ah ! ... F u ad : Šta vam je? Jesam li ja valjda gubav, ili šta? Mi se od prije dobro poznamo. Toliko puta smo razgovarali, izmjenjivali misli, izgrađivali osjećaje, pa šta vam je sad na jednom. S u l t a n i j a : To je bilo na drugom mjestu, ali nije u kući. F u a d : Pa zar prijatelj s prijateljem i u kući ne može razgovarati. To je još časnije, još ljudskije... Tim se samo veze pojačavaju i prijateljstvo biva čvršće. I. D j e v o j k a : Vi muškarci međusobno smijete razgovarati i posjećivati jedni druge, kao i mi ženske, ali sve međusobno. Razdijeljeni jedni od drugih. F u a d : Razdijeljeni? Ja to ne razumijem. Zar rrieđu muškarcem i među ženom ne može.biti prijateljstva. Pa vi znate, da ja volim samo jec\nu, • samo Atifu i nikoga više. 1 ja to otvoreno kažerrft A sve druge žene, u koliko ih poznam, ili su mi prijateljice, ili su mi ravnodušne... Zar nije tak o... II. D j e v o j k a : Tako јв-.<'ali mi... mi ne smijemo. F u a d : Ne smijete? II. D j e v o j k a : Ne smijemo. F u ad : Pa zar ni vi, pobornice ženske pros^ ženskoga napretka... ^ v D j e v o j ke: Ni m i... F u a d : Zar ni ti Sultanija...?-Ti, koja si mi to­ liko puta pomogla u mojoj ljubavi) ti, kojoj sam za­ hvalan za svoju sreću sa Atifom... Zar ne smiješ ni ti samnom razgovarati...? S u l t a n i j a : Na drugom mjestu, gdjegod hoćeš, pa makar bilo pola noći, makar bili u prašumi sami, svagdje ću s tobom razgovarati... Toliko te cijenim i toliko ti vjerujem... Samo ovdje, u kući, to ne mogu i ne smijem... F u ad : Atifa... R eci... k a ž i... hoćeš li me se i ti odreći. .. Gledaj, kako su me napustili s v i... Ja znam, ti me nećeš napustiti... Ti znaš koliko ja tebe ljubim i koliko bi me to zaboljelo, kad bi me se i ti odrekla. A tifa : Fuade, ako me ljubiš, onda... onda idi iz kuće... F u a d : (krikne) Atifal A tifa : (kroz plač) J a ... ja nisam kriva... 1 F u a d : Ko je kriv..? A t ifa : O tac..! On je u kućil Ako dozna, da je muškarac došao u kuću, bez njegova znanja, j a ... ja ne znam, što će biti. .. dogodiće se nešto strašno. .. (klone i zajeca). Ubiće nas obadvoje. F u a d : (plane) Gdje je taj otac, da ja s njime razgovaram. .. S u l t a n i j a : (sva izvan sebe od straha) Fuade, šta si naumio? F u a d : Dozvaću ga ovamo. D j e v o j k e : (vrisnu) Ahl Šta će s nama biti. F u a d : Nek bude jedanput, što mora da bude. Alijagal Alijagal Alijagal A lij a g a : (iz sobe) Ko viče? F u a d : Ja. Hoću s tobom, da govorim ... S v e : (u očajnom strahu) Bože, spasi nasl 5. PRIZOR. (Alijaga i pređašji). A li j a g a : (izlazi iz sobe) Ko je to, što viče. F u a d : Jal A li j a g a : (zapanjen) Šta je to? Ti I Ušao si u kuću. Sam. Bez moga znanja. A tu! Tu su moje kćeri, moja žena... moja svetinjal Kako si se usudio, da po­ vrijediš moju kuću i moj prag... Govori! F u a d : Ja poštujem tvoju kuću i tvoj prag. I samo zato što je tako cijenim i toliko poštujem, samo zato ušao sam Uspju ... A l i j a g a : Zar je to poštovanje? Zar kao lopov uvući se u kuću bez mog znanja i bez moje privole i to onda, kad su moje kćeri u njoj. . . (djevojkama) Šta je ? Šta ste se ukočile ? Vi ste još ovdje. . . Vi još pu­ štate, da vam gleda u oči taj bezobraznik. Napoljel D j e v o j k e : (bježe) M i... mi se nismo nadale... 6. PRIZOR. (Alijaga i Fuad). A l ij a g a : Sad ćemo mi da obračunamol Znaš li ti čim se plaća ova stvar. F u a d : Znam. Cigarom duhana. Molim te imaš li ti, ja sam svoje popušio... A l i j a g a : Š ta ... Ti još imaš obraza... F u a d : Ako se budemo oba ljutili i vikali jedan na drugoga, ne ćemo se nikada izmiriti. A meni je glavno, da mi u ljubavi, a ne u svađi živim o... A l i j a g a : Č u ješ... To j e ... to je bezobrazluk. .. F u a d : Reci, šta ti je volja, ja se neću uvrijediti... Ja znam da si ti pošten čovjek, pa šta vraga, kako može plemenit i pošten čovjek nekoga uvrijediti. To ti govoriš samo onako, jer si sr d it... Pa kad si ti srdit, zašto onda da se srdim ja, koji tražim tvoju ljubav. Neću I A l i j a g a : To još nisam č u o ... F u a d : Eh da! Svašta se događa u svijetu. Mogu li sjesti? Otpadoše mi noge od stajanja... A l i j a g a : Napolje, bezobrazničel F u a d : Takol Ako ja odem napolje, a čim ćeš mi platiti onu stv a r... A l i j a g a : Ovo... ovo je... da čovjek s uma sleti... 1 Ovakove drskosti. .. ovakove smjelosti. .. t o ... to još nije bilo u našoj krvi. .. ni u našoj vjeri. F u a d : Baš nam je to falilo. Imali smo svega u izobilju. Poštenja i hrabrosti i novaca i zemalja i vla- 211 �dara, samo toga nismo imali. Da smo još toga imali, ne bi se nikoga bojali... osvojili bi cijeli svijet. A l ij a g a : Ja ne trebam tvoga znanja. Ja hoću da znam šta te je ovamo dovelo! Šta? F u a d : Ljubav, brate, ljubav i poštovanje. Znaš Alijaga, dina mi, ovo ti kažem ozbiljno, zaljubljen sam do ušiju, ma još više do preko glave. Pa Alijaga, brate, i ti si nekad sevdisao, znadeš, šta je b o l... A ja sam mlad, šteta je, da uvehnem. Smiluj mi se, daj mi svoju kćerku Atifu! A lij a g a : (klikne) Pseto, ubiću Te! F u ad : (skoči odvažno i raširi ruke) Onda ubi, ako mi je ne dašl A l i j a g a : I hoćul (skine kuburu sa zida) Ovako ja plaćam za uvredu... F u a d : Stani! Najprije me saslušaj, pa onda učini! Zašto hoćeš, da me ubiješ ? Zar je grijeh voliti djevojku pošteno i iskreno, kao što ja volim tvoju Atifu... Reci, zar je to grijeh ? Ja sam momak, a ona djevojka. Zar je grijeh doći ocu u kuću i zaprositi od njega kćer^ bez koje ne mogu da živim. Šta je, što si ušutio, što mi ne odgovaraš? Alijaga, ti znaš dobro, da ja nisam lola ni baraba. Ja imam svoje zyanje i uživam najbolji glas među svojim drugovirtia/'pa zašto onda d a p o ^ , digneš na me ruku? Ako sam te uvrijedio i ako sam učinio grijeh po tvom suduj' onda рисш. Ja se sr ne bojim. Ali, ako nisam, ti ćeš Bogu odgovara** A l i j a g a : Takova bezvjernika, i takova . božca treba ubiti, kao pseto. 1 Bogu će biti drag te sa svijeta nestane. F u a d : Alijaga, promisli, šta činiš! Ako ubij ubit ćeš i sebe! A l i j a g a : Ne bojim se ja za se, kao ti što se bojiš za se. F u a d : Alijaga, ti imaš, porodicu, a ja je još nemam. Uništićeš djecu, ako sebe upropastiš. A l i j a g a : Nek propadne sve, samo obraz nek ostane! A ti, ti si mi dirnuo u obraz, čast moje kuće i zato treba da pogineš! F u a d : Čast tvoje porodice i meni je sveta, kao i tebi. I, ako me ubiješ, ubit ćeš i njezinu čast! A l i j a g a : Tako zbore samo kukavice, što se smti boje. F u a d : Ti si kukavica, a ne ja! Ti naoružan ubijaš goloruka čovjeka, koji ti ništa nije kriv. A l i j a g a : Šta reče? Ja da sam kukavica! F u a d : Je sil Zar ne vidiš, da su moje ruke gole i da nemam čime, da se branim. A ti, uperio pušku, kao Musa Kesedžija i misliš, da si najveći junak na svijetu. (Razdrlji košulju). Pa dobro, evo pucaj, kad si takav! Ubi me mučke, kao hajduk, kad ti je moja krv tako mrska. Pucaj, šta si stao! A l i j a g a : (osvijesti se. Ruka mu klone) Bože, kuda sam ja to zabludio I On goloruk, a ja naoružan! Ne, to je grijeh, to mi ne radimo! F u a d : Pucaj sada, šta kolebaš! 212 A lij a g a : Oprosti mi, sagriješio sam. Ja starac, a ti mladić i ja da se o te ogriješim. Kud sam ja to zabludio bio? F u a d : Zabludio si, Alijaga, kuda i svi drugi. Po­ digli ste ruke na svoju vlastitu mladost, na svoju rođenu krv. Hoćete, da nas pobijete, što vas ljubimo, što vas od propasti branimo i što smo spremni da za vaš ponos, za vašu čast i za vaš spas i krv svoju položimo. Eto zato ste se pobunili protiv nas. A l i j a g a : Ne, ja nisam takav! Ja volim svoju mladost i ja ljubim svoju k r v ... To je ponos moj, moja nada i moje uzdanjel (zaplače) Fuade sine, dijete moje, hodi čedo, da te otac zagrli. F u a d : (klikne sav sretan) Alijaga, oče moj! (za­ grljaj dug i ganutljiv). A l i j a g a : Sine moj, ti imaš srca, imaš duše, a to je glavno, da ti mi starci vjerujemo, to je ono pravo. .. Sad ja vidim, dn si ti moj, da smo od istoga korijena i od iste krvi, i da jedan drugome možemo samo dobro zaželiti... Sad ti mirne duše mogu dati kćer. Ti si moj, nek- i ona bude tvoja. Jesi li sada zadovoljan ? F u a d : (klikne) Hvala, Alijaga! Stoput hvala! Ja sam sada najsrećniji sin, na čitavom svijetu! (čuje se Atifina turobna pjesma). A l i j a g a : (osluškuje) Šta je to ? F u a d : To Atifa p je v a ... Sirotica misli, da je iziljena... A t ifa : (pjeva iz vana) Djevojka junaku prsten povraćala. Naj ti prsten momče, moj te rod ne ljubi Ni otac, ni majka, bratac ni sestrica. АГ me nemoj momče na glas iznositi, Jer sam ja sirota nesretna djevojka; Ja bosiljak šijem, meni pelin niče. Oj pelen, pelenče, moje rosno cvijeće Tobom će se moji svati okititi, Kada mene mladu do groba ponesu. F u a d : (vrisne) Neće Atifa, dok je Fuad ž iv ... A l i j a g a : (otvara vrata i viče) Ovamo djeco, o v a m o ...! Ta šta vam je, ne bojte se ničeg... Dođite ovam o. .. (svi ulaze oprezno i bojažljivo). 7, PRIZOR. (pređašnji i djevojke). A t ifa : (bojažljivo) Zvao si me babo. A l i j a g a : (uzme Fuada za ruku i otisne ga k njoj) Eto ti ga! Sad je tvoj! Što mi nisi prije kazala, da je to delija, a da nije neki doktorčić, što miriše po pomadi i po mlijeku materinu. . . A t ifa : (radosno) Fuade! Moj Fuade! Je Ii to istina? F u a d : (sretan) Istina je Atifa! (Hoće da je zagrli). A l i j a g a : Pstl Ne dirajte jedno u drugo... Još niste sasvim svoji. I zato će doći vrijeme. (Opazi Sultaniju iza vrata) Sultanija, šta je s tobom, što ne u la z iš... A šta ti je to u rukama. Šta se plašiš? Šta to kriješ od mene? Govori, što si zanijemila! �S u l t a n i ja : Ovaj... ovaj... To nije moje... (po­ kazuje jagluk) To je ... nisam imala vremena da ga ostavim... A lij a g a : Šta ti je to? Jaglu k ... Za koga?Kaži! Istinu recil S u l t a n i ja: Za Gajretovu zabavu... a nisam znala, to je za volju ovih prijateljica... A lij a g a : Sta je ? Šta mucaš ? Čega si se uplašila ? Doktore, jesi li i ti svršio škole na Gajretov trošak...? F u a d : Jesam. 1 ne samo ja, nego svi ovakovi, kao ja. A l i j a g a : E kad »Gajret« ovakove odgaja, onda ću ja da se za njeg zauzm em ... Daću mu u zadužbinu pola svog imetka. Ne bojte se djeco i vama će ostati... Eh, sad je Alijaga najsretniji čovjek na svijetu. Djeco, ako znate poigrati i zapjevati, onda dajte... Ako ne znate, ne lomite nogu ... S v e : Znamo Alijaga, zn a m o ... (Uhvate se u kolo i igraju i pjevaju Gajretovo kolo). Zapjevajmo mile sestre Jednu pjesmu novu U divnome našem ovom Kolu Gajretovu. Nek odjeknu na sve strane Zvuci naše pjesme Nek poteku, kao voda S divne biser česme. Neka čuje cio svijet Za proslavu ovu Što podiže do vrhunca Slavu Gajretovu. (Ovo je Gajretovo kolo spjevala Gajretova pitomica Asija Kavazović). л (Zastor). Dževad Sulejmanpašić Prepevi iz H afizovog Divana (Rimski brojevi pod naslovila označuju prvi ili drugi deo Divana, a dodani latinski broj, pesme toga dela. U originalu pesme su bez naslova.) Moj put Nađite se kod mog groba! * (I, 210) , Dalje s vašim poukama, uzalud vam trbdl Preko praga vašeg hrama ne vodi moj pUt. »I I I p H l l l L t ! i, И тЧ н Za vaš život ćudoredni ne ću ni da znam. '•* Tu se stere pustoš sama, tamo nemam kud. Ova čaša rujnog vina moj je mali raj. Njoj, na užas svih imama, verna mi je grud. Vaše srce, dušu, mozak, vaše misli znam. Svud pokriva gusta tama i najmanji kut Samo psujte i besnitel U naš lepi kraj sva pakosna ta galama ne će se ni ćuti Još i šlep ću na mejhani vrata znati nać’. Pa neka se svet prolama, ja ću na taj puti (II, 152) Vi što slatkim zalogajem svetkujete mlado doba, s mesečevim tihim sjajem nađite se kod mog grobal Ne brin’te se za dušmane, što progone život pravi; mladost nek vam žarko plane I kad šuštaj zašumi vam ne bojte se, to j’ poseta tajnih krila oko uha, deco mila, moga duha. Ne srdi se! (I, 114) Kad se kradem iz džamije — ne srdi sel Kad sam tamo, gde se pije — ne srdi sel Jer vaz hodžin tako suh je, tako dug je, da mu prosto kraja nije — ne srdi sel Kad se, draga, na tvom suncu moje žiće poput sitnog trunka vije — ne srdi sel Što bih hteo bit’ papagaj, koji zoblje, s tvoje usne lebleblije — ne srdi sel Ah, lepa si, prelepa si: kad se bednik u blizini tvojoj krije — ne srdi sel Slavuj ruži bez prestanka jade jadi, te i meni jaditi je — ne srdi sel A gavrani graknu 1’ na te, o Hafize, tu raspravi mesta nije — ne srdi sel 213 �od čelije k’o postaše dvori i tu jedna prikaza se stvori: u rukama dva puna pehara, obrazi joj ruže rujnog žara; razigranog alčačkoga oka, nasmejane usne pune soka. Pristupi mi i k uhu se sage, da joj zgledah mlade dojke nage. Pa mi tiho poče da divani: »Spavaš već, moj starčiću pospani ? Nemaš volje sa mnom malo piti i celovom mojim mezetiti ? Dede srkni iz ovog pehara, ako nećeš da te zlato kara I Opet iznova (I, 211) Ako bude suđeno mi kao čovek rasti opet, poleteću pokorit’ se mejhanđinoj vlasti opet. Ako kod njeg nađem staru ili novu dobru braću, srce moje s njihovim će srcima se srasti opet. Ako budu tu na zemlji još rumene usne cvale, o začelo, revnosno ću s njih celove krasti opet. H afiz na sudnjem danu Ali ako i mantije budu jošte svet varale, o svakako, mrziće me crne te sablasti opet. (II, 85) Kad stupimo pred Allaha, sudnjeg dana, on će reći: »Ti, Hafize, bud’ bez straha, slušaj mirno moje reči. Ubije 1’ me opet ljubav, upropasti opet vino, sve živote, što bih.im ’o, daću toj propasti 4)pfet. Nemam tebe radšta krivit’, sja se knjiga od beline. Kako treba život živit’, ti si znao u tančine. Ljubavna škola Sav si bio usna žedna, vazda vino žeđ ti gasi, celivajuć’ usta medna, od smrtnog se greha spasi. U ružino cvetno doba ljubav drži školu. U njoj‘-slavuj propoveda na doktorskom stolu. Uđi, uđi, robe verni, zaslužene primi časti, kraj đenetski neizmerni pružiće ti večne slasti!« Mudre reči sluša HafL k’o marljivo đače, one verno tumače mu životnu busolu. Šta nauči, zar bi mog’o Hafiz od vas tajit’? — Pod ružicom piti vino, ljubit dojku golu. Bekrija * Svi su drugi ljudski puti samo pustoš tužna, kud sablasti nagone se u vrzinom kolu. Stoga dižem u nebesa ovu žarku molbu: ostavi me sve do smrti u tom grešnom dolu I (I, 229) Ko sa merom vino pije, nek mu bez zamere prija, ali ko bez mere pije, nek mu i bez mere prija! Naš šejh mudri, čiča sedi, još je stalno čaši veran! Bože, daj, da mu za navek takav izvor vere prija! (I, 136) Gde se ceni med sa usne, u palati ii’ kolibi, Bože, daj, da taj med samo, kad ga ljubav bere, prija! 0 ponoći, doba gluho tavno, u čeliji — ja već zasp’o davno — odjednom se poče prikazivat’ i, što nisam mog’o niti snivat’, Razjapi li gladna ždrela naša zemlja — mantije joj! Bože, daj, o svemoćan si, da joj, dok ih ždere, prija! Zdravica o ponoći �РЕФЕРАТИ ЗА НАШ КОНГРЕС P ro f Šefkija Bubić Referat o trgovini Bosne i Hercegovine Kada je Austro-Ugarska ušla, ona je našu trgovinu uvela u svoj trgovačko-politički sistem, koji je bio krunisan poznatom formulom: »Was kann Bosnien-Herzegovina der Monarchie liefern und was konnen Handel und Industrie dort umsetzen?« (Šta može Bo­ sna i Hercegovina da pribavi monarhiji i šta mogu trgovina i industrija čitave monarhije da plasiraju u Bosni i Hercegovini?). Na temelju ovake politike prema našoj trgovini gledalo se, da se iznimnim tarifama i trgovinskim povoljštinama, pomogne samo onim industrijama koje su po svojoj prirodi vezane za našu zemlju (rudarska i šumska preduzeća), a ne čine konkurenciju austrij­ skoj ili ugarskoj industriji. Stim u vezi naravno mogla se kod nas uvriježiti eksportna trgovina samo nekih' artikala, kao n. pr. neprerađenog drveta, sirove rude, šljiva i još malog broja nekih artikala, a potpuno je bilo onemogućeno drugim našim dobfima, kao n. pr. poljoprivrednim artiklima sviju vrsta, da postanu predmet eksportne trgovine. Ti poljoprivredni i poljoprivredno-industrijski artikli nisu moglf^opstati ni na domaćoj pijaci, jer se na sve moguće trgovinske poli­ tičke načine olakšavalo ugarskoj poljoprivredgpjfT0|C. da preplavi naše tržište i s njega potisne domaću za konkurenciju nesposobnu грђи. K tome je još vođena povlaštena tarifna politika u pravcu preko Bosanskog Broda za austrijske stanice, dok su bile zadržane normalne tarife za unutrašnji saobraćaj. Kod nas se pod uticajem ovakve kolonijalne po­ litike počinju eksportirati na prvom mjestu zemaljski proizvodi, kao što su drva, šljiva, rude, i t. d., na isti način kako Engleska crpe iz Indije rižu, kalaj i t. d., umjesto da je eksport ove agrarne zemlje krunisan čisto agrarnim proizvodima (žitom, stokom i t. d.), a ti ostali zemaljski proizvodi neka se ne izvoze kao takovi, nego kao fabrikati. To bi bio prirodan tok ekonom­ skog razvitka svakog samostalnog naroda, a to što nam je Austrija u trgovini počela i mi danas nastavili, jest za nas neprirodno ili bolje rečeno, ovaj kolonijalni način vođenja trgovinske politike ne dolikuje nam kao politički samostalnom narodu. Oslobođenje je došlo i kao politički samostalan narod, trebali smo da svoju trgovinsku politiku udesimo prema potrebama cijele zemlje. Mi to nismo učinili, nego smo jednostavno za austro-ugarske zemlje, dakle i za Bosnu i Hercegovinu, ostavili staru austrijsku tarifu, a za Srbiju i Crnu Goru srbijansku pradratnu carinsku tarifu. S drugim riječima nastavljena je za čitave četiri godine (do 1922.) u Bosni i Hercegovini stara austrijska trgovinska politika. I to ne i ona u pravom smislu, nego unakažena nekim nacionalizaci­ jama: naprosto su protjerani iz Bosne i Hercegovine sposobni njemački i mađarski trgovci, a s njima i nji­ hov kapital, riješenjem agrarnog pitanja mnogi su mu­ slimani trgovci morali konzumisati svoj trgovački ka­ pital, usljed državne centralizacije odselila su se sva veća državna nadleštva iz Sarajeva, a za njima bolji trgovci sa svojim kapitalom. Jedino što je ostalo za trgovinu Bosne i Hecegovine jesu stari austrijski »zer maljski« proizvodi, a i dalje je importirano žito, bolja stoka, brašno, mjesto da se počelo ekspotirati. Poslije 1922. godine bila je protegnuta na sve -prečanske krajeve stara srbijanska tarifa koja je u svoje vrijeme (prije rata još od carinskog rata Srbije sa Austrijom) znala da u Srbiji podigne stočarstvo i mlinarstvo, a sada iste te grane zajedno sa hrvatskim i vojvođanskim firmama totalno ubijaju u Bosni i Her­ cegovini svaku međunarodnu trgovinu agrarnim pro­ izvodima. Ostali su nam još i dalje kao naš monopol za eksport drvo, rude i šljive — dakle isto kao i za vrijeme Austrije u spoljnoj trgovini, a potpuno uni­ štenje domaće bosansko-hercegovačke trgovine. Nova carinska tarifa od 1925. nije ništa novo, nego u ciframa preudešena stara srbijanska tarifa. Na nama sada, kada smo se 10 godina nakon oslobođenja riješili da o tome raspravljamo, leži da trgovinu Bosne i Hercegovine izvedemo na pravi put, t. j. da stupimo na svjetsko tržište kao e k s p o r t e r . Za ovu je svrhu pojedinačna akcija isključena, naša se eksportna trgovina može jedino političkim putem t. j. uticajem na trgovinsku politiku naše države, izvojevati. Naši političari moraju nastojati da se izgrade onakve carinske tarife i trgovački ugovori, koji garantuju ne samo osnutak nego i stalan opstanak onih preduzeća koja imaju prirodne uslove da se razviju u Bosni i Hercegovini, pogotovo da se pri tom obrati Pažnja na poljoprivrednu industriju (mlinarstva, prerada voća i povrća, prerada stoke, sirarstva i t. d.). A kako bi se za izvjesno vrijeme obranila ovakva bosansko-hercegovačka preduzeća od ostalih domaćih, koja rade sa nižim troškovima proizvodnje, neka se privremeno na­ šim producentima daju povlastice, kao n. pr. popust na poslovnom porezu1), davanje premija za proizvodnju i za izvoz. T r e b a d a k l e p r i v r e d n o p o l i t i č k i p r o g r a m s v i j u b o s a n s k i h p a r t ij a i z r a d i t i u o v o m e d u h u , inače je svaki drugi rad na tome polju ništetan. *) Kao što su n. pr. eksporteri oslobođeni ovog 1%*og poslovnog poreza. 215 �Na taj bi način mogli dosadanje trgovinsko poli­ tičke sisteme zamjeniti jednim novim, koji bi odgova­ rao normalnim potrebama spoljne trgovine svih naših pokrajina, pa i Bosne i Hercegovine. U tom smislu vodili bi strogo računa o još jačem razvitku trgovine sa gore spomenutim zemaljskim proizvodima, a uz to bi stalno nastojali da od države izvojujemo protekci­ onizam sa carinama, premijama, niskim željezničkim i brodskim tarifama na poljoprivredne i poljoprivrednoindustrijske artikle. Na prvom mjestu potrebna je viša briga o trgo­ vini našeg najglavnijeg eksportnog artikla d r v e t a . Pravac kretanja izvoza ovog artikla je u prvom redu Južna Amerika (Boinos-Aires), a zatim Italija i Grčka. Trgovina nije prije svega u stanju da izveze sve koli­ čine drveta te na raspoloženju stoje bar 10 puta veće količine drveta nego što se izvozi, jer su naše granice daleko od mjesta produkcije, a podvoz je i suviše velik za ovako jeftinu robu. Još veće teškoće postoje za izvoz građevnog drveta kao što su a) oskudice vagona na bosansko hercegovačkim prugama, b) vrlo ograničen prostor za ^tovarište u južno dalmatinskim lukama,V c) previsoke željezničke ^tarife za neke jeftinije vrste drveta, d) velika kirija za lučka stovarišta koja je 1. ja^* nuara 1928. iznosila Din 6^25 na 1 m2 godišnje, a sada iznosi Din. 25.— za'1 m2 godišnje. e) isprekidano računanje vozarine kod pfevoza roba s vicinalnih na državne željeznice i obratno (ispunjanje više tovarnih listova, drugi načini obračunavanja podvozne tarife, više vagiranja i t. d.) f) velika uvozna carina na materijal neophodno potreban drvarskoj industriji (mašine i sastavni dijelovi). Nije bolje ni sa trgovinom ostalih eksportnih arti­ kala. Tako bi po svom kapacitetu fabrika celuloze u Drvaru mogla izvesti dva puta toliko, ali su teškoće u plasmanu radi zaoštrene konkurencije. U našim trgovinskim ugovorima sa Čehoslovačkom i Francuskom treba naročitu pažnju posvetiti trgovini vina. Čehoslovačka se u ovom artiklu javlja kao naše vinsko tržište, a Francuska sa svojim boljim vinina kao opasan konkurent na domaćoj pijaci. Čehoslovaci traže za plasman našeg vina u njihovoj zemlji kao protuuslugu što slobodniji uvoz njihovog piva u našu državu. Pivarski fabrikanti potpomognuti od beograd­ ske čaršije neće da čuju za tu protuuslugu i ne kriju svoju težnju, da je prešnije za narodnu privredu zašti­ titi pivarsku industriju, nego na hiljade egzistencija naših vinogradara. Trgovina je vinom ugrožena s Fran­ cuske strana u toliko što se pri zaključku trgovinskog ugovora sa Francuskom s naše strane namjeravalo izaći u susret francuskim zahtjevima i sniziti carinu na vino. Iz ovih je razloga potrebno da se o vinskoj spoljnjoj trgovini povede naročita pažnja, pogotovu 216 danas kada postoji akutna kriza i vinogradarstva i naše trgovine vina. Ponavljam bojati se da se ne bi žrtvovalo naše vinarstvo u korist pivarske industrije kojoj se može na druge načine pomoći. Veliku budućnost u eksportnoj industriji Bosne i Hercegovine imalo bi ljekovito bilje, kad bi državne vlasti uklonile sve zapreke, koje se bez opravdanog razloga postavljaju. Izvoz ovog artikla onemogućuje šumska taksa, koja je kod nekih biljki povišena za 100%, te sama taksa prelazi prodajnu cijenu. Veliki dio ljekovitog bilja ne može podnijeti veliku željezničku tarifu. Izvoz je sada posve prestao, a mogao bi se povećati uklanjanjem goh zaprekrnjia. Primjera radi Tr­ govačka i Obrtnička komora u Sarajevu navodi da imade oko 40.000 kg korijena čemerike, koji je kopan 1924 go­ dine, a koji se ne može izvesti radi toga što je taksa veća nego cijena robe. Ukidanjem šumskih taksa mogla bi se proizvodnja pedesetorostručiti, jer ne samo da taksa smeta sabiranju, nego i šumski organi, koji sekiranjem i proganjanjem sabirača iste od posla otuđuju. Monopol prerade i prodaje duhana je naša trgo­ vačka propast. Ovaj naš pokrajinski artikal, kao što je u Vojvodini žito, mogao bi sam da aktivizira bo­ sansko hercegovačku trgovinu. Slobodna trgovina du­ hanom stvorila bi u Mostaru njegovu burzu, banke bi oživile i jedan čitav »pasivan« kraj postao bi aktivniji od bilo koje naše pokrajine. U trgovini poljoprivrednim i poljoprivredno-industrijskim artiklima stojimo vrlo slabo, jer i proizvodnja poljoprivrednih artikala nije uopće prilagođena prili­ kama domaćeg i svjetskog tržišta, a poljoprivredna industrija skoro i ne postoji. Intenzivan i tržištu prilagođen rad u poljoprivredi, pokrajinski i međuna­ rodni protekcionizam u poljoprivrednoj industriji (mlje­ karska, mesnata, voćarska i t d.) jedini su u stanju da uspostave i razviju trgovinu poljoprivrednim artik­ lima u Bosni i Hercegovini. Dok to ne postignemo, sve će bosanske pijace poljoprivrednom robom ostati kržljave kao što je kržljavo i naše goveće. Na rogatički, visočki i t. d., pa ni na sarajevski nedeljni pazar skoro i ne dolaze eksporteri, osim ono malo slavonskih i hrvatsđih eksportera svinja koji se vrlo rijetko pojave na sarajevskoj pijaci. II. Dio. Organizacija trgovačkog obrta u Bosni i Hercegovini. Za posljednih 50 godina broj se osoba, kojima je trgovina redovno zanimanje, sve više i više na terito­ riji Bosne i Hercegovine povećavao. Tako se prema statistici Trgovačke i Obrtničke komore u Sarajevu broj radnja na teritoriju Bosne i Hercegovine posljedne 24 godine (1904.—1927.) gotovo podvostručio i to od 32.675 radnja koliko ih je bilo u godini 1904., na 62.945 koliko ih je bilo koncem prošle godine. Prije rata (1904.— 1914.) je godišnji porast prosječno 2.500, �za vrijeme.rata (1914.— 1919.) opadao je broj obrtnica svake godine za 1.500, a poslije oslobođenja (1919—1925) rastao je svake godine za 1.200. Za vrijeme Turske pod uticajem veće zemaljske proizvodnje nastalo je diferenciranje: uz zanatlije i od zanatlija razvila su se samostalna trgovačka zanimanja. Još i danas ima ostataka da zanatlije uz svoje pro­ dukte unose tuđu robu i prodaju je kao takvu. To je privredno najniži kapitalistički stupanj trgovine, koja danas nalazi dosta predstavnika među nama musli­ manima. Prema statistici Trgovačke i Obrtničk komore za Bosnu i Hercegovinu tjeralo je u Bosni i Hercego­ vini god. 1927. više vrsta obrta 1.411 radnja, više vrsta trgovine 810 radnja, trgovina i obrt 1.017 radnja. Kao primjer mogu nam zato poslužiti sarajevski sarači, kazandžije, jorgandžije i t. d. Posao bi im mnogo bolje išao, kad bi se isključivo odali ili produkciji ili trgo­ vini, jer to zahtjeva princip podjele rada u narodnoj privredi. Ovaj bi se proces mogao ubrzati, kad bi dr­ žavne, pogotovu vojničke, nabavke postale našim mu­ slimanskim sitnim poluzanatlijama i trgovcima pristu­ pačne. To bi se moglo postići bilo z a d r u g a m a za z a j e d n i č k u p r o i z v o d n j u , bnlo. z a z a j e d ­ n ič k u p r o d a j u z a n a t s k £ h \p lr o i z v o d a . Slaba organizacija našeg trgovačkog obrta u Bosni i Hercegovini najbolje se ogleda a) u odnosu između produkcije i trgovine b) u razvitku trgovačkog рогш)££ nog obrta (komisionarskog, mešetarskog, agentskog) c) u razvitku i sadašnjem stanju naših m jm j6č|j|i| banaka. a) O dnos iz m e đ u p r o d u k c ije i tr g o v in e . Polaznu tačku za razvitak trgovine kod svih na­ roda čini proizvodnja dobara: ako se malo proizvodi, onda se i sa malim trguje i obratno. Kako sam napo­ menuo u prošlom odeljku, naši bosa’hsko-hecegovački poljoprivredni artikli dolaze u vrlo malim količinama na pijacu, naši industrijski artikli također vio malo, a tek nešto produkti naših zanatlija. Promet je u glav­ nom ispunjen stranim fabrikatima i našim domaćim sirovinama. Na naša 504 industrijska preduzeća, među kojima nalazimo veliku količinu malih, otpada 23.097 trgovačkih radnja. Dakle jedan čisto abnormalan srazmjer između produkcije i trgovine, jer se naše zanatske radnje ne mogu uzeti u obzir u ovom pogledu, pošto kod nas zanatlija većinom plasira svoje produkte. Ako se još k tome uzme u obzir da imamo na teritoriju Bosne i Hercegovine 194 banke onda dolazimo do još žalosnije činjenice da su i banke u glavnom kod nas radi potpomaganja trgovine, a ne industrije. To je na­ ravno zato, jer industrija još ne obećava bankama one zarade koje im daje spekulativna trgovina. Ovako se loše stanje tiče naročito nas muslimana, pošto je sav naš rad i kapital većinom upućen u tr­ govinu, a vrlo malo u industriju. Zato je potrebno da se ovako stanje stvari pročisti na taj način, što ćemo naše ljude upućivati da upotrebe svoj kapital u pro­ duktivne svrhe, a to ćemo moći, po mome mišljenju, postići na tri načina 1. propagandom stručno dokaza­ nom 2. odgajajući produktivni podmladak u stručnim produktivnim školama i tečajevima (mašinskim, građe­ vinskim, poljoprivrednim, kožarskim, pivarskim, drvarskm i t. d.) i 3. protežirajući pri podijeli kapitala od strane naših novčanih preduzeća one privrednike koji imaju sposobnosti smisla i stvarne volje, da se posvete produkciji. Inače dok ne postignemo pravi razmjer između ovih privrednih grana, ne možemo misliti na nikakvu drugu reorganizaciju trgovačkog obrta. b) T r g o v a č k i p o m o ć n i o b r t. Kao najvažnija reorgauizacija trgovačkog obrta u modernim državama bilo je postepeno odbacivanje od strane trgovaca svih onih poslova i uređaja, koja je na nižetp trgovačkom stupnju morao obavljati sam trgovac. Tako je sam trgovac morao robu prenositi s jednoga mjesta na drugo, robu otpremati, sklapati po­ slove bez mešetara, komisionara, agenta, slao je robu na svoj riziko, dakle bez osiguranja i t. d. Takav niži stupanj trgovine u velikoj većini slučajeva nalazimo i kod nas, i ovdje je dakle potrebno da se ubrza taj proces reorganizacije, jer taj posao ne ovisi o našoj volji koliko o samoj trgovačkoj praksi. U nas se vrlo malo ili nikako, ne služe trgovci trgovačkim mešetarima, komisionarima i špediterima, a burzovna institucija sa svim modernim vođenjem trgovačkih poslova skoro je našem trgovačkom staležu nepoznata. 1 u koliko smo imali ovih trgovačkih pomoćnih osoba, njih iz godine u godinu sve više nestaje. Tako smo imali koncem 1919. godine 343 agenturne i komisione radnje, a koncem prošle 1927. godine ovaj je broj opao na 180, dakle skoro za jednu polovinu. Stim opadanjem ko­ misionog posla lišila se naša trgovina za polovicu mnogih važnih komisionskih usluga kao što su: preduzimanje poslova na stranim tržištima, komisionarev lični kredit kod fabrikanata, direktna nabavka robe iz fabrike, prikriveno sklapanje trgovačkih poslova i t. d. Od ostalih pomoćnih trgovačkih obrta nalazimo koncem 1927. godine svega 14 mešetara 36 špeditera 2 informaciona biroa i zavoda za reklamu, t. j. od 23.907 trgovačkih radnja imamo, ako uzmemo i gore pomenuti broj komisionara u obzir, 232 radnje koje imaju isključivo cilj da idu na ruku našim trgov­ cima pri sklapanju trgovačkih poslova. A da njih mnogo više treba našoj trgovini, vidi se iz činjenice da u ogromnoj većini u našoj spoljnoj trgovini posre­ duju strani komisionari i mešetari. Ovome se zlu po mome mišljenju dade pomoći jedino na taj način, što bi se n a š i lju d i, k o j i su p red h o d n o o v d je s t e k l i dobru t eo r i j sk u I p r a k t i č n u t r g o v a č k u s p r e m u , s l a l i na 217 �s tr anu kao v o l o n t e r i kod v e ć ih s v j e t s k i h t r g o v a č k i h f i r mi , p o g o t o v u k o m i s i o n i h , m e š e t a r s k i h i š p e d i t e r s k i h . O v a k o bi o n i u p o z n a l i s v j e t s k u p i j a c u i o n d a bi n a s s t r u č n o z n a l i na nj o j z a s t u p a t i . c) Ba n k e . Naročitu organizacionu ulogu u trgovini imaju banke. One su središte moderne trgovine. Ako se hoće da reorganizira trgovački obrt i njegovi poslovi, onda se istovremeno moraju regulisati i reorganizirati ban­ kovne operacije. Današnje su se banke tako tijesno i nerazdvojno srasle sa trgovinom i industtrijom, da se ne može ništa ozbiljno preduzeti, ako se ne obrati najprije pažnja na banke. Zbog toga se i kod nas, kad je u pitanju razvitak trgovine, mora pitanje banaka istaći kao odlučujuće. (Nastaviće se.) Инж. Шериф Бубић, Пожаревац Рефераш из иољоиривреде (Наставак.) Многи наши пољопривредни стручњаци то не тежацима многобројни сићушни сусједи, од којих су увиђају, јер сву пажњу посвећују техничким пита- многи изгубили сваки карактер пољопривредног њима, заборављајући на социјално-економску дина- имања. Разумије се под данашњим приликама такви мику, која je пресудна за опстанак и развитак сео- посједи тешко ће се одржати, нарочито у оним кра-јевима гдје нема индустрије или које друге нузгредне ске привреде, као и сваке друге привреде. Овдје треба да будемо потпунојасни: Наш сељак з^раде. дошао je преко нашег домаћег тржишта на свјетско Опште и ст р у ч н о о бр аз ов ање. тржиште. Ми смо истакли све те захтјеве тржишта; Из онога што смо изложили, јасно je да су даостаје сада да ријешимо напријед посГављени проблем. Свако ново уређење, нова организација једнога нашње прилике наше сеоске привреде и тешке и привредног организма траж^ нова срества. Мјесто много компликоване. Готово није у питању привстаринске прераде шљива ирећи у модерну, мјесто редни напредак нашега села, него je у питању оппатријархалног сточарења завести прераду млијека станак нашег најмногобројнијег становништва, a у према захтјевима свјетског тржишта, за већу и јеф- вези са сељаком и многих варошких слојева чија тинију сточарску производњу потјребио ј^јоргани- зарада зависи од куповне снаге сељака. Наша сеоска зовати савршенију земљорадњу и т. д. — све то привреда треба да изврши прелаз од једнога вишетражи нових средстава производње, без којих нема мање натуралнога, примитивног начина газдовања у веће и јефтиније производње. један савршенији начин производње и то у вријеме Али наша сеоска привреда, боље наши ситни најнезгодније за такав велики и тешки преокрет, сељаци, убијени великим ратом и сиромашни од прије, послије великог свјетског рата, који je нашу иначе немају тих средстава, јер немају никакве резерве. сиромашну сеоску привреду потпуно девастирао и Напротив многи и многи су се задужили са високим онеспособио за веће задатке. Под таквим околноинтересом. Шта онда да се ради ? Јефтини и дуго- стима не можемо стварати велике и замашне пророчни земљораднички кредит могао би најприје, граме. Овако сиромашни као што смо, ми морамо најбоље да помогне и да се сељак ријеши скупих бити скромни и подузимати само оно што можемо дугова и да своју производњу организује према са- извршити. временим захтјевима тржишта. Тако морамо поступати и у просвјећивању села. Наш з е м љ о р а д н и ч к и к р е д и т мртав je, Не треба да се слијепо поводимо за народима са навећ je покопан и нема изгледа да ће сељак ускоро преднијим, савршенијим културним животом. нешто добити. Тако не остаје ништа друго него да Ми смо сиромашан народ, na као и привредни се сачувају сами бар они мало јачи тежаци, да ови тако и наш просвјетни програм треба да полази од према својим могућностима реорганизују своју про- онога што нам je најпотребније и што можемо сами изводњу. У томе их треба помоћи поуком, зато ћу до краја извести. неколико ријечи рећи, у вези са тим, и о ширењу Прије свега да сељак могне ући у суштину саопште и стручне образованости на нашем селу. Прије временог, бољег начина рада, да води рачуна о свотога споменућу једну околност, која се само мусли- јој економији, о својој кући, о потребама сарајевског манских сељака тиче: тржишта, да буде приступачан разним поукама ит.д., Процес наслијеђа no шеријату има за посљедицу потребна м у ј е о с н о в н а п и с м е н о с т као комад разједињавање, раскомадавање већих привредних хљеба. организама ua мање, јачих привредних организама Ha тај посао треба да се сви дадемо, да се мона слабијо. Тако су се створили међу муслиманским билишемо да ra извучемо из тога основног незнања. 218 �»Гајрет« треба да узме иницијативу и да највећи дио својих срестава посвети ширењу основне писмености. Држање течајева за одрасле неписмене јест наша највећа савремена просвјетна потреба. Не осјећам се позваним да о томе питању roворим — о томе ће конгресу бити поднешен засебан и стручан реферат, — али сматрам за потребно да овдје толико примјетим, да je највећа погрешка наше обавезне и необавезне основне наставе, што дјецу имају под пажњом само док похађају течај односно школу. Послије свршене школе односно течаја треба одржавати са дјецом односно са одраслим сталан контакт, a то се може постићи ширењем популарних забавних и поучних часописа и књига међу народ. И овдје »Гајрет« може много да учини, ако ништа друго, a оно да нађе начина да свој лист »Гајрет« уређује и за потребе широких народних слојева. Упоредо са одржавањем течајева за неписмене, треба посветити пажњу образовању нашег сеоског женскиња, поучавању у кућанству, хигијени и најнужнијим ситним радњама на имању. Оснивање д о м а ћ и н с к и х ш к о л а треба да постане сталан програм нашег »Гајрета«, у чему може послужити за први примјер рад друштва »Просвјета«. И стручна настава треба да се ограничи на-оно што je могуће и што мож$ да донесе стварне користи селу. Наше п о љ.ап рл в р е£1Г$чш к о л ништа допринијеле образовању сељака. Они кој свршавали ове школе нису се враћали кућ? тамо искористе своје знање стечено у школ1 су ишли у разне спуу$6е. Више користи доносе п р а к т и ч н и т е ч а ј е в и из п о љ о п р и в р е д е , који се могу држати и неписменим; зато препоручујем овакав начин ширења стручне образованости међу сеоским свијетом. Од о п ш т е - и с т р у ч н о - п р о с в ј е т н и х з а д а т а к а д р у ш т в о »Гајрет« н е т р е б а да у з и м а м н о г о на с е б е , а л и о н о ш т о у з м е , т р е б а с и с т е м а т с к и д а и з в р ш а в а . П р о шл и х 25 г о д и н а б и л о j e п о с в е ћ е н о с т в а - р а њ у и н т б л и г е н ц и ј е , чиновника, идућиХ 25 г о д и н а » Г а ј р е т « т р е б а д а п о с в е т и нар о д у , ш и р о к и м в а р о ш к и м и с е о с к и м с лој е в и м а . A k o на т о м е п о с л у б у д е р а д и о о н а к о п р е д а н о к а о д о с а д а на д о с а д а ш ње м п о с л у , ми ћ е м о 5 0 - г о д и ш њ и ц у пр о с л а в и т и са пун о више р а д о с т и , али ако с е о д м а х и с в о ј с к и не д а м о на т а ј п о с а о , ми ћ е м о т а д а ј о ш в и ш е о п л а к и в а т и н а ш у м о р а л н у и е к о н о м с к у п р о п а с т . Н е ћ е на м п о м о ћ и и н т е л е к т у а л н о и е к о н о м с к и ј аки п о ј е д и н ц и , а к о не б у д е м о и м а л и е к о н о м с к и и к у л т у р н о ј а к е ма с е . (Крај.) Apel Glavnog Odbora P r il ik o m p r o s la v e G a jre to v e d v a d e - s e t p e t o g o d lš n jic e , G la v n i O d b o r je z a ­ k lju č io n a s v o j o j p o s lje d n jo j s je d n ic i d a p u te m s v o g lis t a a p e lu je n a m u s lim a n e š i r o m B o s n e I H e r c e g o v in e d a s e u g le ­ d a ju n a n a š u b ra ć u p ra v o s la v n e v je re te d a s e o v o m p rilik o m u š t o v e ć e m b ro ju u p is u ju k a o č la n o v i le g a to ri C svot o m o d D in . 1 0 . 0 0 0 '— p a n a v iš e , ili Im a ­ n je m u to lik o j v r ij e d n o s t i) , k a o č la n o v i d o b r o t v o r i C D in . 1 0 0 0 —) i k a o č la n o v i u te m e lja č i C D in. 5 0 0 ' —) . O v e s v e t r i č la n a rin e m o g u s e o tp la ­ ć iv a ti i u m je s e č n im ra ta m a . Ч и т а јт е и п р е тп л а Ч у јте ce на „Гајрет" 219 �Г А ЈР Е Т О В ГМ А С Н И к Записник XXII. редовне главне годишње скупштине Главног Одбора Гајрета у Сарајеву, одржане 8. јула 1923. у просторијама Гајретова мушког конвикта. Присутно око 150 чланова и делегата друштвених пододбора и повјереништва. Пред отворење скупштине ступа у просторије конвикта изасланик Њ. В. Краља, пјешадијски пуковник господин Илија Димитријевић, кога Одбор и сви присутни скупштинари дочекују стојећи са бурним покликом: Живио Краљ! Тачно у 9 сати отвара скупштину предсједник Главног Одбора г. Инж. Хајдар Чекро слиједећим говором: Поштована господо, Отварајући XXII. редовну главну годишњу скупштину Главног Одбора Гајрета констатујем да je на основу друштвених правила довољан број присутних чланова за стварање правоваљаних закључака. Протокол данашње скупштине водиће главни тајник г. Хамид Кукић, a за верификаторе предлажем гг. Азиза Султановића и Јусуфбега Пашића (Прима се). Прије него пређемо на дневни ред данашње главне скупштине сматрам за дужност да се на првом мјесту сјетимо највећег заштитника нашега Гајрета, a то je Њ. В. Краљ Александар (Бурно: Живио) Њ. В. Краљ указар је и указивао сваком згодом пажњу према нашему друштву, a та висока пажња нашег милостивог Владара нашла je изражаја највише, кад je наше друштво ступило под Протекторат Њ. К. Вис. ПрестолонасљеДник& Петра (Бурно: Живио). Ова свагдања пажња од стране Њ . Величанства нашла je свога изражаја и данас на данашњој скупштини у присуству изасланика Њ. & £,у особи пеш. пук. г. Илцје Димитријевића (Живио). Господо, ми ћемо се са своје стране одужити Њег. Величанству, ако докажемо са својим свјесним радом да ћемо Гајрет уздржати на оној линији, на којој je био у мо•менту, када je услиједила одлука о превишњем Протекторату. Taj наш рад ми ћемо најеклатантније доказати, ако у срцима омладине пробудимо ону у исламском народу и онако дубоко укорјењену свијест и освједочење да ће све своје и у свако доба жртвовати за народ, Краља и Отаџбину. Hama je дужност да са ове наше скупштине поздравимо Њ. В. Краља и молим тајника да прочита поздравну депешу: Тајник Хамид Кукић чита депешу: »Кабинетској Канцеларији Његова Величанства Краља — Београд. »Прожети искреним осећајима синовске оданости спрам Њ. Вел. Краља и Његовог славног Дома, прва je мисао чланова и делегата Гајретових пододбора и повереништава да са данашње годишње скупштине Главног Одбора Гајрета поздраве свога витешког Краља и Његовог првијенца Гајретова Протектора Њ. Kp. Вис. Престолонаследника Петра као и цео Краљевски Дом. Да живи Краљевски Дом славне Династије Карађорђевића! Предсједник скупштине, инжињер Хајдар Чекро.« Скупштинари су саслушали стојећи читање депеше и завршетак пропратили са бурним поклицима: Живио Краљ! Живио Гајретов Протектор! Живио цио Краљевски Дом! Предсједник наставља свој говор: Ми се налазимо у јубиларној Гајретовој години. Гајрет je основан прије 25 година. Повод оснивању Гајрета дала je крута аустријска сила. У оно доба Аустрија je потпомагала на школама муслиманску омладину, али je хтјела да ту омладину учини сервилном, a то je у оно доба значило исто што и непријатељ народни. To je дало повода ондашњим нашим првацима 220 да се оснује друштво Гајрет, које ће потпомагати муслиманску омладину на средњим и високим школама. У томе правцу Гајрет je радио од 1903. год. до доласка у Гајрет рахм. Османа Ђикића 1909. год. Осман je дошао у Гајрет у једно револуцронарно доба, те je он увео и револуционарни дух у Гајрет и у националном смислу револуционисао омладину коју je Гајрет помагао. Од тога доба Гајрет дјелује и на националном освешћивању муслимана. Taj правац Гајретова рада одржан je све до данас, само je тај рад био прекинут за вријеме Свјетског рата, када je управа Гајрета распуштена, a друштво предано на управу комесаријата аустријских власти, као што je иста судбина задесила и остала национална друштва. Ми треба да се поносимо да je Гајрет задесила иста судбина као и друга национална друштва. З а вријеме комесаријата Гајрет je много изгубио и с материјалне стране, јер комесаријат није се руководио интенцијама друштва. Послије Ослобођења нашег народа Народна влада предаје Гајрет у руке предратне управе. Први Гајретови раденици послије Ослобођења гледали су усљед поратниХ незгода, које су владале no читавом свијету, с највећом зебњом на будућност друштва. Празне Гајретове касе и сиромаштво у народу дали су подстрека Гајретовим радницима да приступе раду с највећим прегалаштвом. Ти Гајретови раденици показали су у Гајрету од Ослобођења до данас тако велике резултате да су га не само подигли и ојачали, него да су од Гајрета створили једну прворазредну културну организацију. Борећи се с разним непогодама у току минулих 10 година Гајретови радници нису никада малаксали, a овај Гајретов рад нашао je и признања и с Највишег Мјеста, када je Гајрет ступио под заштиту и протекторат Краљевског првијенца Престолонаследника Петра. Ми сви Гајретови радници дужни смо да задржимо Гајрет на оној линији, на којој je био када га je затекла првашња одлука о протекторату. Свјесни високог значаја ступања Гајрета под протекторат Њ. Kp. Вис. Престол. Петра свједочи нам и то, што су на данашњу нашу скупштину дошли и чланови и делегати из најудаљенијих мјеста, које испред Гл. 0 . поздрављам и то: Мудерис еф. Соколовића из Коњица, Муратбега Пашића и Галиб еф. Хафизовића из Рогатице.Фехима Јамаковића из Олова, судију Тахмишчију из Високог, Дервиша Плевљака из Вареша, Османа Реџића из Бихаћа, Смаилагу Ћемаловића из Мостара, Мехмеда Салихспахића изТ узле, Салихеф. Софтића из Радовља, Хасан еф. X. Халиловића из Вишеграда, X. Хамдију Кабудају из Брезе, Бегу Челика из Подлипника, Мијата Курају и Хафиз еф. Екића из Илијаша. Сву ову rr. срдачно поздрављам заједно са њиховим друговима, с којима су дошли на ову скупштину не жалећи труда нити материјалних средстава. Поред тога дужност нам je да поздравимо и да се сјетимо јецне заслужне Гајретове раденице, која je наставила наше дјело у Београду, a то je гђа Mapa Трифковић (Живила), na предлажем да joj се упути нарочита депеша (Прима се са поклицима живила). Изасланик Њ. Величанства пук. г. Илија Димитријевић: Њ. Величанство Краљ, ценећи велике заслуге Гајрета благоволео je наредити да присуствујем данашњој Вашој скупштини. Ja вам носим поздраве Краљеве и Његове високе жеље да с много воље и пожртвовања продужите рад на просвећивању народа, на показивању правог пута у здравственом погледу, иа јачању економском и културно просветном, на стварању великих грађана ове државе, који ће бити у стању да за њу даду, ако буде од потребе, и саме своје животе. Колико Њ. В. Краљ цени и воли Гајрет видите no томе.што јеодредио свога првијенца Покровите- �љем Гајрета. Заиста je Ваш рад велик и ништа није светије него радити за свој народ, учинити да се здравствено подигне, да се економски ојача и створити грађане који fce високо да носе заставу наше народне државе. Овога момента мислим да ћу погодити жеље свих Вас, ако Њ. В. Краљу Александру, који нам je указао највећу пажњу, сви громогласно кликнемо: Живео!« Присутни скупштинари стојећи бурно кличу: Живио Краљ! Живио Покровитељ Гајрета и Живио Славни Дом Карађорђевића! Председник Инж. Хајдар Чекро: Ове красне патриотске ријечи јесу најљепша утјеха Гајретовим раденицима и оне ће им бити најбољим путоказом у њиховом будућем раду. Ове патриотске ријечи изасланика Њ. В. Краља задржаћемо у најљепшој успомени, a ми ћемо наставити наше дјело у досадањем правцу. Ha дневном реду je извјештај тајника г. Кукића, na га позивам да поднесе извјештај. Мустафа Спахо: Пошто имамо сви у рукама оштампан извјештај тајника, то држим да није потребно да сечита. Г. Дервиш Плевљак: Ми имамо извјештај у рукама, али га нисмо могли проучити заовако кратко ввијеме. Требало je извјештај штампати раније на 8 дана и разаслати га пододборима и повјереницима да га проуче. Предсједник Инж. Хајдар Чекро: Овај би предлог био веома практичан, јер биГајретови раденици имали прилике да раније проуче извјецггај, али нам овога пута није било то могуће, јер се ми налазимо upe/* нашом јубиларном прославом, нашто смо сконцентрисали све снаге. Поред-тога књиге се према правилима закључују код нас са задњим даном мјесеца јуна, na док се ј$ саставила биланса и док се je штампао извјештај требало je 8 дана. Ми смо међутим журили да скупштину раније одржимо, како бисмо се могли иза тога предати искључиво раду око прославе. Зато нам није било могуће разаслати извјештаје раније. Али ћемо у будуће настојати да примједби г. Плевљака удовољимо. Мустафа Спахо: Извјештај у погледу купње xyfce за Гајретов Дом no мом мишљењу je мршав, обзиром на то што je прошла скупштина закључила да се купи кућа, na je Главни Одбор требао тај закључак да и изврши. Мишљења сам да у овој јубиларној години треба Гајрет да има неку кућу и молим за обавјештење зашто се томе закључку није удовољио. Предсједник Инж. Чекро: Идеја за градњу и куповање Гајретова Дома не потјече од овог Главног Одбора, него још из предратног доба. У свима одборима третирало се ово питање, na и ове године у нашем одбору расправљало се no том питању на свима сједницама. Да Гајрету задњих година није успјело да подигне свој Дом кривња je на Вакуфу. Гајретови раденици морали су највећу бригу да посвећују школовању и оспособљавању муслиманске омладине за живот, нарочите послије Свјетског рата, када je наш свијет осиромашио. Гајретови раденици нису могли дозволити да се у слободи и слободној држави наша омладина не може васпитати. To су разлози да се није још раније успјело да купимо Гајретов Дом. Данашњи Гајретов одбор имао je увиду да у овој години удари темеље Гајретова Дома и ако je преузео на себе тешко бреме, преузимајући све вакуфске интернате веровали смо да fce вакуф испунити своје обећање и да ће нам уступити земљиште, али Вакуф нажалост није нам удовољио. Признајем да се може критиковати зашто се није у прошлој години купила зграда, али Гајрет није могао да имобилише своју готовину; међутим може се лахко десити да до прославе имадемо своју зграду na молим да се ово узме до знања. Смаилага Ћемаловић: Предлаже да Главии Одбор, како нађе најсходније апелује на народ да се прикупе добровољни припози, како бисе могла подићи Гајретовапалата. (Прима се). Предсједник Инж. Чекро: Прима ли скупштина извјештај тајника. Скупштина једногласно прима извјештај тајника. Предсједник Инж. Чекро: Ha дневном реду je извјештај благајника. Позивам благајника да прочита извјештај. (Скупштина закључује да се не чита ни благајнички извјештај, пошто га сви скупштинари имају у рукама, na се прелази на дискусију благајничког извјештаја). Дервиш Плевљак: Пита какав je то приход од шуме, којега je друштво имало ове године у износу од 400.000 Д. Предсједник: објашњава откуда потиче овај приход, na каже: ми смб добили 10.000 m8 шуме бесплатно. Шуму смо нудили разним предузимачима na пошто се није нашао ни један купац, који би нам шуму платио више од 40 Дин. no кубику, то смо ми апеловали на »Варду« индустрију дрва, да она изради ово дрво и получи максималну добит. Од те шуме Варда je израдила 5.000 кубика, те нам je eefe одобрила за ту шуму 400.000 Дин. З а даљних 5.000 кубика предвиђено je у буџету за ову годину само Дин. 200.000 и то ради опрезности, ма да смо увјерени да fce ова свота бити и већа. Дервиш Плевљак: Пита какав je то конвикт у Гацку, на који се троши само 4.000 Дин. годишње. Предсједник Инж. Чекро: објашњава да je прошла скупштина вотирала пододбору Гајрета у Гацку Дин. 10.000 за уздржавање тамошњег конвикта, који je раније био у заједници са Просвјетом. Пододбор Гајрета утрошио je ове године на тај конвикт све своје приходе као и своту од Дин. 4.000-—. коју je Гл. Одбор дозначио a конто одобрене суме. Будући тај интернат не одговара својој сврси, нити интенцијама Гајрета, то разлика у износу од Дин. 6.000-— није дозначена пододбору, нити je Главни Одбор за идућу годину предвидио субвенцију за овај конвикт. Осман Реџић: Из ових извјаштаја ми видимо многа мјеста чији су успјеси у раду минимални, док je број дјеце из тих мјеста у Гајретовим интернатима безразмјеран. Гл. Одбор често пута наглашавао je у својим окружницама, које шаље пододборима и повјереницима, као и у листу »Гајрет«, да ће помагати поједина мјеста према њиховим успјесима. Ja молим Гл. Одбор да се у будуће држи стриктно својих расписа. Предсједник Инж. Чекро: Ha ову примједбу одговориће се касније у једној тачцидневног реда, те пошто je примљен до знања и одобрен извјештај благајника, то се прелази на даљну тачку дневног реда: Извјештај Надзорног Одбора. Др. Заим Шарац: Надзорни Одбор прегледао je све благајничке књиге као и друштвене књиге, те имовно стање у благајничком дневнику нашао сагласно и исправно са главном књигом. Молим скупштину да ово узме до знања. Скупштина узима до знања извјештај Надзорног Одбора. Предједник Инж. Чекро: Ha дневном реду je прорачун за идућу годину, које га je Гл. Одбор предвидио, како слиједи: (Види табелу на страни 222). Након образложења појединих ставака у предложеном буџету за идућу годину добива ријеч Осман Реџић: Ha апеле Главног Одбора у ствари што јаче потрошње Гајретова цигар-папира, пододбор Гајрета у Бихаћу интересовао се no овој ствари, na je видио да Гајретов цигар-папир no квалитети својој не одговара квалитети цигар-папира Просвете и Напретка. С тога je на Главном Одбору да он извиди у чему je ствар, те да се побрине да се у довољним количинама може наручивати Гајретов цигар-папир. 221 �И зд а ц и П римици Динара ПРЕДМЕТ 1 2 Редовна чланарина ................................. Добротвори и утемељачи....................... 5 6 7 8 9 10 11 12 Гајретов цигар-папир ............................ Банка Гајрет, д. д...................................... Дарови и прилози ................................. Камате и дивиденда . * ....................... Обскрбнине ............................................... Претплате за лист ................................. Приход од ш у м е ................................. • Приход од прославе ................................. Одобрава се из готовин е........................ ------------ 50.000 50.000 250.000 150.000 250.002 250.000 120.000 450.000 60.000 200.000 300 000 149.000 | 1 Мушки конвикт, Сарајево........................ 2 Мушки Шегрт. Дом, Сарајево . . . . 3 Женски конвикт, С а р а ј е в о ................... 4 Женски Шегрт. Дом, Сарајево . . . . 5 Конвикт Тузла ........................................... „ М о с т а р ...................................... 6 „ Бихаћ ........................................... 7 „ Фоча 1 ) ...................................... 8 „ Плевље 2 ) ................................. 9 10 Женски конвикт, Б а њ а л у к а................... 11 Мушки конвикт Травник 3 ) ................... 12 Аналфабетски течајеви............................. 13 Средњошколске сти пенд ије................... 14 Духовне стипендије ................................. 15 Потпоре ........................................................ Канц. трошкови и п л а т е ........................ 16 17 Лист » Г а јр е т « ........................................... 18 Хонорари з а лист ...................................... 19 Издаци око прославе ............................. Асимбег Косовац: такођер се притужује на распродају Гајретова цигар-папира и каже да се у Коњицу уопште не може ни добити папир друштва Гајрета. Предсједник Инж. Чекро: Објашњава да je велепродаја за провинцијска мјеста код Земаљске Банке у Сарајеву, na je ствар чиновника, коме je повјерена управа велепродаје, да ли fee да фаворизира потрошњу чијег цигар-папира. Глаi Одбор fee подузети кораке да се данас чули приговори у погледу распачавања друштвеног цигар-папира у будуће не понављају, na ћемо настојати или да повећамо његову потрошњу премз нашој бројчаној снази или да кидамо уговор. Дервиш Плевљак: Какав je предвиђен конвикт у Травнику на чије се уздржавање предвиђа 150.000 Дин. Предсједник Чекро: Објашњава на који начин je замишљено да се отвори интернат у Травнику. Тамо постоји Февзије-медреса, na ако би Вакуф уступио Гајрету ту медресу на употребу, могли бисмо ту основати Гајретову медресу. Тамо постоји трг. школа и ми би настојали да се у тој школи за ђаке муслимане укину некоји спореднији предмети, да би ти ђаци могли уједно похађати медресу, гдје би и становали. Kao код свих осталих народа тако и код нас теолози fee получивати у раду за народ боље успјехе него ли свјетовњаци поготову, ако сути теолози савремено и свјетски образовани. Ахмед Кресо: Садање медресе нису ништа друго него ли дембелхане и ja молим Главни Одбор да се о вјерском савременом образовању интересује. Предсједник Чекро: Приватна иницијатива за културни и национални рад међу муслиманима треба да дође од стране Гајрета. Гајрет xofee да даде иницијативу за савремено образовање и нашег илмијанског сталежа. М устафа Спахо: Сматрам, ако би Гајрет почео и у том правцу да ради да je то враћање унатраг мјесто да идемо напред. Плевљак предлаже: да се брише ставка предвиђена у буџету з а медресу у Травнику, јер je Вакуф дужан да у том правцу дјелује a не Гајрет. 260.000 120.000 225.000 105.000 125.000 140.000 50.000 100.000 150.000 150.000 30.000 40.000 24.000 10.000 200.000 90.000 40.000 300.000 I 2,279.000 — 222 Динара П Р ЕДМЕТ £ н S t 2,279.000 1 Директор Вакуфа г. Хусеин Кадић: Ja би се сложио с г. Плевљаком да Гајрет не би требао да ради у овом погледу, ако то већ Вакуф мора да ради. Да су медресе наше у овако лошем стању то није крив Вакуф, него они који њиме управљају, ну потребно je да се свак упути у lipn­ лике, које постоје у Вакуфу. Тамо су Вакуфнаме и статути, који су нажалост врло скучени и не дозвољавају да се иде напред. Сада се ради на ревизији статута и људи који су сада у Вакуфу желе да се крене другим правцем, како би установе вакуфске одговарале духу времена. Вакуф fee радити на првоме мјесту да се одгајају вјерски службеници, na се сада ради на томе, да се успоставе нове окружне медресе према новом плану. Kao члан Гајрета не 6и се ни ja сложио с тим да Гајрет отвара медресу. Галиб еф. Хафизовић: Не слажем се са излагањем rr. предговорника. Треба завирити у наша села и видјети какво je тамо стање. Ми немамо хоџа, који би народ одгајали и свјетски и вјерски. Весели ме да je никла ова идеја у Гајрету за отварање медресе и ja ту идеју поздрављам. (Аплауз). Др. Авдо Хасанбеговић: Ми xofeeMO и желимо да се изврши реорганизација Вакуфа. И хокемо да потакнемо Вакуф да поради на томе, како би се медресе реорганизовале, т ако да би одговарале савременим потребама. Вјерујем да fee увидјети и Вакуфска Управа да je вријеме да се једанпут у овом погледу пође напријед. Осман Peijnfe: Приговара зашто није предвиђена која свота за отварање Гајретових салона, јер предложени прорачун показује да није у сагласности са оним што се у листу »Гајрет« о тим салонима писало. Предсједник Инж. Чекро: одговара на то д асе јеГлавни Одбор ове године много бавио питањем економског подизањ а муслимана путем посебних привредних институција. Ми имамо сада да израдимо детаљан програм економског подизања народа, na feeMO с временом, кад се прилика укаже, стварати разне радионе, гдје ћемо упослити наше сиромашно женскиње и обезбиједити му егзистенцију. Ако и није стављена у буџету нарочита ставка за остварање при- �вредних салона, то не значи да се неће, гдје се укаже прилика, приступити оснивању. Пошто се више нико није јавио за ријеч у дебати о буџету, предсједник пита да ли скупштина прима предложени прорачун за идућу 1928./1929. годину Скупштина на то прима предложени прорачун. Предсједник Инж. Чекро: По нашим статутима данашњи Главни Одбор имао би право да остане још три roдине на управи друштва. Ну пошто се ми налазимо у јубиларној години, Данашњи Главни Одбор жели да се изабере нови Главни Одбор, како би се могло дати могућности онима, који су највише радили у Гајрету, да дођу у Управу његову и да они прославу изведу. Зато ja подносим оставку цјелокупне управе и молим скупштину да изабере нови Одбор. Дервиш Плевљак: Ja се не слажем с тим да се мијења данашњи Одбор, ради тога што je до прославе свега 2 мјесеца и што je досадањи Одбор радио на припреми за прославу, na би било незгодно да дођу други људи, који нису упућени у припреме и детаљнији план прославе. Предсједник Инж. Чекро: Данашњи Главни Одбор не сматра да je он једини који мора извести прославу, јер има и заслужнијих људи, него су можда ови у данашњој управи. Рад у Гајрету није никаква синекура, него жртва, коју мора да допринесе сваки онај, који дође у његову управу.'. Хамид Фазлагић: Предлажем да изабере скупштина кандидациони одбор од *3 лица и то: Муратбега Пашића, Џевадбега Сулејманпашића и Салиха Тафру. Предсједник Инж. Чекро: ћ р и ^а ли скупштина овај кандидациони одбор? Скупштина једногласно прима. Изасланик Њ. В. Краља узима ријеч у каже: Прије него напустим ову Вашу импозантну скупштину, могу Вам саопћити да ћу о раду Гајрета и његовим успјесима извијестити на Највишем Мјесту. Ja сам видио да се сви BSlfiul говори слажу у једном: Сваки од Вас, ja видим да тежи како би што више подигао свој народ, na Њ. В. Краљ може бити радостан што се Гајрет налази у рукама најбољих муслимана и што сви Ви тежите да свој народ подигнете на достојну висину. Овога тренутка сматрам за дужност да кликнем да живи Гајрет и да живе сви они, који раде у Гајрету! (Бурно клицање: Живио Краљ). Ha то изасланик Њег. Вел. Краља напушта скупштину, a скупштинари га испраћују стојећи са поклицима: Живио! Предсједник Инж. Чекро: дајем паузу од 10 минута док кандидациони одбор састави листу новог одбора. Након паузе Г. Мурадбег Пашић чита листу новог Управног Одбора: Инж. Хајдар Чекро, Ибрахимбег Ченгић, Ахмед Борић, Мустафа Спахо, Др. Авдо Хасанбеговић, Хамид Кукић, Др. Мехмед Зилџић, Др. Ибрахим Хаџиомеровић, Мујага Сарајлић, Др. Заим Шарац, Салих Тафро. Замјеници Управнога Одбора: Мухјудинбег Фадилпашић, Џевад Сулејманпашић, Др. Сафет Кучукалић, Али еф. Лутво, Фехим Мусакадић, Мујага Хардага, Мухамедбег Башагић. Надзорни Одбор: Ахмет Сефић, Ејуб Адемовић, Незирага Ахметашевић, Мехага Чомара и Лутвија ШабанагиК. Предсједник Инж. Чекро: Прима ли скупштина предложену листу? Скупштина једногласно прима предложену листу. Предсједник Инж. Чекро: Расправљајући о будућем Гајретовом раду, специално о предстојећој нашој прослави у Сарајеву, Главни Одбор je закључио на својој задњој сједници да Вам предложи да се ове године попуни Главни Одбор и са заслужним Гајретовим људима из провинције и то из Сарајевске области rr.: Муратбег Пашић из Рогатице и Хамдија Тахмишчија из Високог; из мостарске области: Смаилага Ћемаловић из Мостара и Хусеин Бркић из Стоца; из травничке области: Др. Сулејман Хафизадић из Травни- ка и Мустафа Мулалић из Ливна; из бањалучке области: Хамдија Увејс из Бањалуке и Есадбег Алибеговић из Дервенте; из бихаћке области: Осман Реџић из Бихака и Осман Бегановић из Кључа; из ужичке области: Саит Сурулис из Плеваља; из скопске области: Јусуф Зија Смаилагић из Скопља. Прима ли скупштина предложену листу за попуњење Одбора са овим раденицима? Скупштина једногласно прима. Предсједник Инж. Чекро: Испред Главног Одбора ja молим ову скупштину да одбору дадне овлаштење да може кооптирати и друге заслужне људе из провинције у колико би то било у интересу прославе и Гајретова рада. Скупштина одобрава да се Одбор може попунити и још са другим вриједним Гајретовим радницима из провинције. Предсједник: Ha дневном реду су предлози друштвених пододбора и повјереника. Молим тајника да те предлоге прочита. Тајник Кукић: чита предлоге и то: 1. Пододбор Гајрета у Тузли предлаже а) Измјену правила, у смислу бирања Главног Одбора и то тако, да и чланови изван Сарајева имају преко својих делегата право гласа на Главној скупштини и то тако, да делегат има онолико гласова, колико пута од 50—100 чла'нова има његов пододбор (повјереник). Т ак о ^ и требао чл. 16. Правила да гласи: >На скупштини Главног Одбора имаду право предлоге стављати, гласати и о њима расправљати само делегати пододбора (повјереника), у име својих чланова, који су постали најмање годину дана прије скупштине члановима друштва, и да друштву ништа не дугују од својих чланских доприноса. Чланови имаду активно и пасивно право избора за Главни Одбор, без обзира јесу ли настањени у Сарајеву или нијесу. Делегат има онолико гласова, колико пута no 50 чланова има његов пододбор (повјереник)«. б) Предлажемо надаље, да главна скупштина стави у дужност Главном Одбору, да се лист »Гајрет« уређује више у исламском духу и да стилом и садржајем буде приступачнији ширим слојевима. Предсједник Инж. Чекро: 1. тачка предлога пододбора у Тузли јест врло умјесна, али како ми стојимо пред нашом прославом то Одбор стоји на становишту да скупштина овласти Главни Одбор да у детаље проучи и разради овај предлог, na да идуће године могнемо изићи са детаљним образложењем, што молчм да скупштина ово становиште Главног Одбора и усвоји. (Прима се). У погледу 2. предлога односно уређивања листа »Гајрет« ми смо апеловали више пута, na апелујемо и овим путем на све муслимане од пера, да сарађују у листу »Гајрет«. Ако то учине, онда ће се удовољити на тај начин и овоме предлогу. (Прима се). 2. Пододбор Гајрета у Тешњу предлаже: а) Да главна скупштина закључи да je сваки пододбор Гајрета дужан у свом дјелокругу одржати у свакој пословној години бар no један аналфабетски течај за одрасле, било то мушки или женски. Главни Одбор у свом прорачуну за сваку годину дужан je према приходима унијети за сваки аналфабетски течај један извјесни кредит и ставити сваком пододбору, који буде одржавао тај течај, на располагање потребне уџбенике уз минималну оштету ученика. б) Главна скупштина да закључи да се подјељивање стипендија односно мјеста у друштвеним интернатима даје у првом реду свим пододборима и повјереницима, који својим радом доносе највише материјалних помоћи Гајрету. Предсједник Инж Чекро: Осврће се на i. предлог у погледу аналфабетских течајева и каже да je овоме предлогу у главном удовољено, тиме што смо у буџету за идућу годину предвидјели Дин 30.000 за одржавање аналфа- 223 �бетских течајева. Што се тиче 2. предлога предсједник објашњава да се je то и досада чинило, да се подјељују помоћи мјестима према њиховом раду и о томе се водило рачуна. У осталом ни једно мјесто не даје Гајрету материјалних помоћи толико, колико Гајрет чини за та мјеста. Дервиш ГТлевљак: Каже да се не може сложити са оваквим предлогом пододбора у Тешњу, јер ако je дијете сиромашно треба наћи некога у друштву, ко fce се за њ старати. Сматра да би био злочин запуштати сиромашну и запуштену дјецу ради несвјесности њихових родитеља, који се не одзивају Гајрету. Најефикаснију помоћ учиниће Гајрет ако користи једноме сиромаху у мјесту, гдје нема Гајрет својих чланова ни присталица. Осман Реџић: Солидаришем се с предлогом пододбора у Тешњу и ja сам за то да се првенствено помажу дјеца из оних мјеста у којима се ради за Гајрет Предсједник Инж. Чекро: Како сам раније нагласио ни једно мјесто не даје Гајрету онолико, колико Гајрет њему даје. Главни Одбор ће и у будуће највише потпомагати она мјеста, која су најзаслужнија. Главни Одбор својим досадањим радом није се руководио никаквим другим интересима, него ли интересима потребе. Наравно водиће се рачуна о расположењу дотичног мјеста и људи који раде за Гајрет. Осман Ређић: Указује на поступак Обласног Одбора у Бихаћу, који je подијелио ове године веће припомоћи свима друштвина изузев Гајрета иако Гајрет уздржава конвикт у Бихаћу и школује 33 дјецб из бихаћке области. Предсједник Инж. Чекро: ИЈгкоме поступак према Ггу=_ рету Обласног Одбора у Бихаћу за осуду, ипак Главни Одбор не смије запоставити б и хаћку!об ласт^^ Мулага Казија: Ja вјерујем да Главни Одбор даје већини мјеста више него ли т а мјеста доприносе Гајрету. Али ми у Високом не добивамо од Гајрета ни једну половицу од онога износа, колико Високо доприноси. Има људи чија се дјеца потпомажу иако они за Гајрет ништа не доприносе. 3. Пододбор Гајрета у Бихаћу предлаже: У Бихаћу има сада већ преко 20 свршених ученица стручне школе Кола Срп. Сестара у Бихаћу, које су изучиле разне женске ручне радове, a дјеломично и кројење. Истина не дозвољавају породичне прилике, a ни мјесни обичаји да се у кројењу специализирају no јавним кројачницама, a ни материјалне прилике не дозвољавају им, да се стручно усаврше гдјегод на страни. Женски муслимански свијет у Бихаћу за своју одјећу потражује много модерне кројачице, na сигурно држимо да би овакав посао уз јамство пододбора просперирао у Бихаћу. Машински стројеви за ову школу добили би се код фирме Сингер на отплату, о чему je већ са мјесним заступством те фирме вођен преговор. Извјесни број ових ученица плаћао би толику школарину, којом би се могла плаћати кирија за просторије a осталу режију имао би сносити женски пододбор Гајрета уз извјесну субвенцију Главног Одбора. Главни Одбор као друштвена централа руководио би ту школу као што води и уздржаје своје интернате, a у колико je потребно могао би узети у обвезу и оба своја пододбора у Бихаћу. Предсједник Инж. Чекро: Ове године предвидјели смо у буџету отварање једног женског Шегртског Дома у Сарајеву. Главни Одбор je дошао до закључка, расправљајући овај предлог, да предложи скупштини да овај предлог пододбора у Бихаћу проучи у току ове године, како би у овом правцу будућег Гајретова рада створиојединствен план. (Скупштина даје одбору за овај рад одријешене руке.) 4. Пододбор Гајрета у Стоцу предлаже: Да Главни Одбор понуди друштва Просвјету и Напредак да би у заједници у Стоцу основали свој конвикт или ђачку трпезарију. У Стоцу има нижа гимназија и ђаци са стране смјештени су no свакаковим кућама. Да би се још са стране привукло ђака, то би било од велике потребе да се оснује конвикт. Тиме би се избјегло залажење ђака no каванама и другим неприкладним свратиштима. Што се тиче просторија, оне би биле можда и у гимназији, a ако не могле би се наћи уз врло малу најамнину. Предсједник Инж. Чекро: Главни Одбор није могао да прихвати овај предлог пододбора у С тоцу,јер je тамо нижа четвероразредна гимназија. По раду пододбора у Стоцу у овој години, којему стоји на челу агилни предсједик и директор там. гимназије Хусеин Бркић, Главни Одбор би удовољио предлогу пододбора, али обзиром на то, да постоји тенденција да се укидају ниже гимназије у малим мјестима, Главни Одбор није могао да предвиди у прорачуну отварање тога интерната. 5. Пододбор Гајрета у Гацку предлаже: а) Да Главна скупштина одреди своту од Дин 20.000 за овај пододбор, како би се могао одржати конвикт у којем би се издржавало неколико најсиромашнијих ђака у овој години.. б) Скупштина пододбора апелује на главну скупштину Главног Одбора да у овој години свота, која би се одредила 'дозначи 1. септ. о. r., да се не би направило, као прошле двије године, да Главни Одбор није удовољио закључцима прошлих скупштина тиме, што нам није дозначио нити половицу одобреног нам новца, na je тиме пододбор доведен у неприлику. Предеједник Инж. Чекро: Главни Одбор није могао ове године уопште да предвиди у буџету никакве своте за конвикт у Гацку, јер Гацко сав приход што га пододбор прибере за Гајрет, утроши на свој локални конвикт. Поред тога у Гајретовим осталим интернатима имаде велики број ђака из Гацка и на н»вх се годишње утроши велика свота, n a би неправо чинпли свима осталнм мјестима, ако бвсмо поред свега овога, дозначевали новац за ђаке у гатачком конвикту, који броји и онако свега неколико питомаца. Пододбор вз Гадка закаснио je и са подношвњем извјештаја о раду конкикта у овој годвнн, na се нвје могао ни уврствтв у штампанв извјештај о раду у минулој години. (Скупштина усваја становвште Главног Одбора). Пошто се нико ввше нвје јавво за рвјеч предсједник инж Чекро захваљује се првсутнвм члановвма и делегатима, што су у овако лвјепом броју посјетвли ову скупштину, не жалећв труда нвтв жртава в што су достојанствено на овој скупштвни расправвли сва пнтања, na закључује скупштину у 11Vs сати првје подне, када су се скупштинари с најљепшвм утисцвма о раду Гајрета развшли. Предсједник: Инж. Хајдар Чекро в. р. Секретар: Хамвд Кукић в. р. Верификатори: Азиз Султановвћ в. р. Јусуф-бег Пашић в. р. Одговор канцеларије Њ. В. Краља на поздравну депешу Управв Главног Одбора Друштва Гајрет, Сарајево. Првјатно дврнут взразвма оданости поднесенви са годвшње скупштине Друштва Гајрет у Сарајеву, Њ. В. Краљ благоволео je наредвти да се изјави срдачна захвалност. Мввистар Двора, Јанковпћ с. р. ШТАМПАРИЈА ПРОСВЕТА, САРАЈЕВО �ZA BOSNU I HERCEGOVINU C e n tra la : Sarajevo S je d iš te D ire k c ije , Beograd F ilija le : Brčko i Novi Sad Med. Univ. Papirnica Hamdija šCopčić ј Sarajevo, Strosmajerova ul. - Telefon 619 I S A R A J E V O , Jeftanovića ulica broj 1. c P specijalista zubni liječnik preporučuje bogato skladište Ordinira s v a k i m d a n o m pisaćeg i 'Pisaćeg materijala od 9—12 sati prije podne i od 2—6 sati poslije podne Ш ТА Н П А РИ јА S V A K I M U S L IM A N T R E B A DA K U PU JE ПРОСВЕТА Ш ТА М П АРСК О - И ЗДА ВА ЧК И SAMO ЗАВОД Изp aђ уje разноврсне банковне, трговачке и индустријске тисканице у бојама као: дионице, уложне књижице, чекове, днпломе и т. д., те разна стручна дела, календжре и встала издања солидно, брзо и no умереној цени. Властита књиговезница израђује све врсте трговачких књига и протокола, као и разне галантеријске и картонашке послове no мери и нацрту. jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i ,,Gajret“ Narudžbe: TVORNICA CIGARPAPIRA i САРАЈЕВО j Александровабр.б-Телефон б р .3 56 | Књиговезница -- Стереотипија S. D. Alkalaj, Sarajevo može se n a ru č iti i preko društva Gajret u Sarajevu �m ir..iip»,,i'iiipi,i"^iipm 'im iip,^#>p.......i i i i ^ ..ilir.. B flH K fl G f l J R E T D. D., S A R A J E V O Akcijski kapital Din 20,000.000'-, Rezerve Din 2,000.000'Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutam a i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva,, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podupire razne kulturne i hu­ manitarne ustanove. ■ili......... i SARAJEVO, f Strosmajerova ul. br. 12 * - Potpuno uplaćena dionička glavnica i iџ ) Dinara 20 ,000.000 fi Rezervni fond i Dinara" 5? f f f 7,5oo.ooo -j H 'iL Prima u lo šk e na šted n ju , vrši doznake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o l j n i j e "uvjete, finansira in d u s tr ijsk a i trg o v a č k a poduzeća. m Interurban t e l e f o n i broj 605, 865 i 555 £ m društvu „Gajret'*. .uli i,...illlllL, i BOSANSKA INDUSTRIJALKA I + f TRGOVAČKA BANKA Г, £ ф Od {iste dobiti daje 1 0 % Kulturnom i Prosvjetnom Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i najkulantnije. - Uloške uka­ maćuje najpovoljnije, i isplaćuje iste u svako doba. Filijale: ^ Naručujte i kupujte samo 6 A JR E T 0 VU kremu za cipele jer je ona najbolje kvalitete i donosi lijepu korist GAJRETU. Naručuje se kod Milana Kovačevima Novi Sad, Dunavska ulica 10. Glavno zastupstvo za B. i H. Agentura RUOOLF BOIĆ, SARAJEVO Bistrik, 25. Telef. 783. Pošt. p ra t 75. } Beograd,Zagreb,NoviSad,Tuzla,Split f В Г Т Т .4iar'l!Iiri' lir .11Г,11Г"111Р.."li"."Ili... ili..HIP".. Ч!1|1Р’“'|1!11|’ЛЧ11И Temeljna glavnica 40,000.000‘- dinara. Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172. • Bavi se *vim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju općine greda Sarajeva 1§1К!!!!|||.ш1111!11!У!1||||...11||111;|1ш.1111|Н№ Z A L A G A O NI ČU koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. iiiiiillllIlllhiHiiiillUIIIIIlliiiiiiiilllffitlllliuiFiililiillfii � https://kolekcije.nub.ba/files/original/3cb5bfd979e2c257d6a93c0b6385cc1c.pdf e1b561a92dad3537595d4f8937aae5bd PDF Text Text ЛИСТ Ш Г « А Д Ш Т О А S A К У Л Т У Р Н С И Ш Н б М С К Л Т О Д И З А Н А М УСЛИМ АМ А 1. АВГУСТА САРАЈЕВО 1928, У р е ђ у ј е : Х А М З А БРОЈ 15, Х У М О �С а д р ж а ј: Х а с а н К и к и ћ : З а тарабама. Џ е в а д С у л е ј м а н п а ш и ћ : Препеви из Хафизовог Дивана. Две врсте цивилизација и култура, с турског превео Хидајет Кулиновић. Р е ф е р а ти з а н а ш к о н гр е с : Х а ф и з A. Б у ш а т л и ћ - Надлежност ш ериатских судова у Босни и Херцеговини. Проф. Ш е ф к и ј а Б у б и ћ : Реферат о трговини Босне и Херцеговине. ГаЈрето в гл а с н и к : Гђа Mapa Трифковић Главном Одбору. Поздравна депеша Б. Г. »Осман Ћикић«. Поздравна депеша из Фоче. Поздравна депеша г. Др. Хафизадића. Онај који никад не заборављ а Гајрет. Најмлађи добротвор Гајрета. Нови члан утемељач. Нови утемељачи Гајрета у Рогатици. Једна похвална акција. Дарови Гајрету. Помоћ пододбору Гајрета у Плевљу. Главна скупштина Гајретова пододбора у Љ убушком. Приход од томболе у Љубушком. Главна скупштина пододбора Гајрета у Рога"ТИЦИ. Скупштина пододбора Гајрета у Тешњу. Конституисање пододбора. Циркулар пододборима и повјереницима. Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друштва за културно и економско подизањ« муслимана, излази \. и 16. сваког месеца, a цена му je за нашу Отаџбину 100 динара на годину, a за све остале земље преко границе 200 динара. Ђаци добивају лист у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. Поједини број стоји 5 динара. Директор Х ам ид Н уки* Уредник Х ам за Х умо Ш тампарија Просвета, Сарајево. — Власник друштво »Гајрет«. — Главни и одговорни уредник: Х ам за Хумо. �T j » a r t r Хасан Кикић За шарабама Кад су Свилцем пропуцале пушке и протутњали фијакери, свак je знао да се жени Ахмо рећин. Махалама се жене оглашавале. Алијиница Кадићка зове преко тараба комшиницу: — Рабија, Рабија, ено воде младу, ено пушке пуцају!... — Јами, јадна, виде ли се сватови1? — Не виде, не виде,- али- чује се ето драга откле п у ц а ју ... чује-е! А х ... јест в а л ах и ... драга, д р ага... To je Рабији мало зачудо. Причало се, истина, још чим су се шљиве почеле сушити да ће Ахмо привести Ђонлагићку, али нико није то посве вјеровао. Рабија најмање. Свак je добро знао да je Ахмет највише ашиковао са Мином Хаџагића na се посве сигурно држало да ће он, ако се икада хтједне женити, одвести Мину. A ево данас će oft жени a Мина ништа и не з н а ... Ha Бегића сокаку се скупиле дјевојке na слушају како тутњ е фијакери и како момци поцикују и пушкарају. Ајка Османова каже Абиди Мехмедагиној: — Eto , драга, како се обистини оно што je свијет говорио, е т о ... — Јах, драга, ј а х . . . баш јест. — Их, цурА, na ш та je в а м а ... Мина je и постарија богме — уплеће се Атифа Бегића. — Шта je постарија, драга, ш та ? ... нема joj више него њему, a богме je и л и јеп а... има ли де у Кадић-махали љепша од њ е!... — Јест јах, баш je ли јеп а... изјео joj пудер лице, na се све виде рупе no образи м а... — Х ах-ха-хах-ха-хааа . .. хихођу оне све редом на ово. To се буни мала Ифета. Она je истом почела провиривати кроз капије и гледати петком за момцима кад пролазе махалом. И Дуда Беширова потврђује. -— И јест, и јест, драга, с т а р а ... има joj више од трудесет, и м а ... — Па ако има, na шта je то, данас и момци чекају да остаре na се истом онда жене! Ено наш Фајко, na Хусо Омеров, na Алосман Тевтишов, na толики д р у ги ... — Ајка кад се упали говорила би пола дана да je не смирују. И она je постарија дјевојка али je здрава и једра ко црвена дренина, свака joj кошуља на прсима попуцкује. — Их, де драга Ајко, — каже joj Мехмедагина Абида — де драга, испашће зар и Мини срећа, не ће ни она до смрти чек ати ... Тако у свакој махали и у свачијој авлији осим у Мининој. И она je додуше истрчала на капију кад je чула пушке, али чим je угледала први фијакер познала je Бећине зекане. Kao да je какав громовит запах ударио она je таком силином устукнула и треснула капијом да су се тарабе заљуљале. Понекад ненадност удари и обузме ко јак вјетар. Ко олуј. И огрозничи. Па промрзне, протрне и душа. Ко проорана леденилом. Минином je душом фијакерски тутањ и момачка цика заједно с пушчаним чехањем проорала поморску дубину. Чинило joj се као да под њом земље расту, a тарабе некуд лагано пропадају, урастају ко у воде. Постаје joj некако танко и уско између неба и земље, na ко да зараста побијеном главом у висину. Она се скупља, стишће, грби, a с ногу joj ударе тврди трнци na у з цијело тијело и остају у врх главе. A глава нараста ко огроман циркуски бубањ и звони, звони, као да неко no њој млатара ж ељ езним чекићима. Руке joj махиналном укоченошћу стишћу час главу, a час груди. Она се пољуљује. Чује као кроз тврд сан да под њезином тарабом тутњ е његови фијакери и да пушке пуцају. Чује то 225 �она као из далеке даљине, као из далеких облачина, a 'опет зн а да иду с њиме no дјевојку. Зна ето, видла je и Бећине зекане прве. И за к и ћ е н е ... Прсима joj се хоће да отме резак цик, na да се небом проломи, a не може — срце joj се угрчило na као да je у усијаним клијештима. Она се опет noљуљује. Хоће да искоченим прстима продере тарабу, себе, земљу, све. Руке joj крваре тарабом и она се вјеша, вјеша, a земље joj нема под ногама. Сад небо силази на земл^у na опет бива тијесно, тјеш ње него икад. Она се заквача за врх тарабе, a под н>ом пуца широка цеста и низ црних окићених фијакера. To je њој живој дугачки спровод, a пушке пуцају зато што ће она неудата умријети. Очима joj се рађа укоченост, na joj je поглед ко двије танке ж ељезне шипке и прелама се на цести гдје тутњ и дугачак низ фијакера, дугачак ко спровод. Главом joj просијава кончаном танчином: то ето Ахмет иде no другу дјевојку, a њу оставља. И бива joj тупо и савршено свеједно. To je бол навалила прекомјерном силином. Види она све што се доле дешава и зна да je судбина немилосрдно ошинула no души и да више никад нимало среће не може ни зажелити, јер нема откле. Зна и види да из дана у дан стари и пролази ко цвијет кад процвјета. Зна да су e jo з а њу прошла сва она дјевојачка ишчекивања и надања, зн а да joj ето овај ф^јакерски тутањ и ова момачка цика и дерњава v. то последње од срца откида — ко од тврда камена. Откида и чупа, a у ње се срце ето само угрчило na je и не б о л и ... Тијелом joj муне onef нека ледена трновитост и она зацичи. Ко гуја. Тараба joj у рукама запуца ко крхар лед и она полети ко у дубоку урвину. Ко да joj се земља у једну страну угиба. Такав joj осећај струји цијелом кичмом и до врх главе. A главом joj пробубњава посљедњи фијакер и, посљедња пушка. Њој се чини ко да je то Ахмет пуцао у њу, na се она сада губи . . . Кад дјевојка остари каж е се да je усиђелица. Хафа Бајрамомбашина je стара дјевојка. Кућа joj je одмах близу Минине и Ајкуне — у Авдагића Сокаку. Изродили Хафини акрани толику дјецу, упамтили и унучад a Хафа још увјек погледа из своје чардаклије низ Кадићку. И кити се сваког петка. Па приђе заједно с цурама у Минину авлију кад год очује Шухру Хаџинице у з хармонике. И види она, подрасла толика дјеца na почела провиривати и кроз тарабе. Види малу Ифету Хаџијусуфову, a сјећа се чини joj се да се je то дијете прошле године родило. Па пригнијечи у себи бол ко опака црва. Ее, сад она истом види колико je пуста времена пронијела вода кооз Хацибегову Луку. Па ево види она и Лулића Хаџиру, a добро памти кад joj je Хасо с’ Пож арика заједно са Суљом Лулићкиним посијецао 226 милодухе и куцко у џамове. И отупљује она ко старо олишавјело дрво, na joj te сва ова младеж око ње чини ко лаган и сањив вјетрић што пирка. Еех, дјецо, дјецо! Види ево сада и Мину и Ајку и некако joj лакне, зн а ето и оне су нешто постарије цуре na joj се чини да мора и тога бити — старих дјевојака. Ja како би то најпослије и изгледало да се све дјевојке п оудају... Сједи Хафа и овог петка na поглед^ низ Кадићку са своје чардаклије. Требала je Шухра и данас да донесе хармонике у Минину авлију да нису у Ахмета Бећина били сватови. Ево чују се њезине хармонике чак са Свилачког Брда. Како само у мом ака шобоње срца кад провирују кроз тарабе. A како се и дјевојке потпурују, ко зародци. Зна то стара ДЈевојка Хафа na се преноси... еех године, године! Чује Шухру и Мина иза својих мушебака. Чује и момке/ чује. И цуре. Зна да je отишла и Ајка, na joj je у души болно, преболно. Да се je бар когод други о ж ен и о ... али А хм ет... А хм ет... Ах-ме-ет! Оо, колико je она пустих вечери пробдила и просањала овако баш и за овог мушебка, кад joj je Ахмет долазио. Долазио joj je крадом, уз с о к а к ... полако, полако. Па увијек кврцнуо каменчићем у џам. A она се јављ ала још тише. И ослушкивала како он шапће, ш ап ћ е... Она се завози. Напада joj на очи нешто ко паучинаста копрена. И ниче пред њом нов свијет, њена недавна прошлост: Куцка Ахмет у џам a она јавља. Полако, пол а к о ... — Јеси ли ти то Ахмо? — Јесам, драго моје. Ох, како он слатко и меко тепа. Сад ће га она помиловати. Па пружа руке. — Хоћеш ли, Мино, да те водим ? — Питај мајку. — Нећу, хајде ако хоћеш одмах, о в а к о ... хајде 1 И она се диже и бјежи с њим кроз башће na сједа у фијакер a пушке пуцају. Ее, какав ли je тај нови живот што je чека у Ахметовој кући! A онда je одуваче Ахметови и пољубе — свако no једнапут, na je одведу у буџак да двори. У авлији свира Шухра Хаџинице a цуре хоће да пробију земљу. И скачу на дасци. Лупи даска, лупи na она добро чује и провири. Скаче Ајка с Абидом и малом Ифетом. A око тараба се момци нагуравају и сваки проширује рупу на тараби да боље види. Па чује она свакога напосе. Ено Ибрица из Виде дира Ајку, a Галиб протура штап кроз рупу и смије се. Широко, ш и р о ко ... Оо, како joj je свако драг, ool Само нема њеног Ахмета нигдје, нема га. И сви питају за њега, сви. Треба да он дочека сваког и да даде шербе свакоме. A њега нема. Чује и М инадапитају �за њега. И траж е га ено. Сви. Па престају и играти. Гдје je он ? Гдјее-е? Ахмете! Ахмоо! Нема га na нема. Викне и она. Једанпут. Двапут. Трипут. Па цикне... Утрчи стара Хаџиница и дрмне у сва врата. — М ино... к ћ е р и ... хо-ди! Мина се тргне. Оо, Божжее! Помилује je мати ко мало дјетешце и покваси студеном водом. Бризне Мина ко киша. Како joj je теш ка душа! Ко заливена оловилом. Па боли, боли... — Мино, кћери, не дам ja тебе. — Мајко! — Де проћи ће то, кћери, проћи ... Осјећа и стара Хаџагинца са својом јединицом. И плаче с њом. Пролази вријеме од петка до петка na наниже мјесеце редом. A цуре се купе no авлијама, заредом у свакој гдје имају другу. Тако преко цијелог љ ета до подјесен, a онда се једна no једна удају. Загледа сваки момак кроз тарабе no једну na je зарроси. A ko je не дадну он и м Ј е отме или украде. . . v Једног петка дошли старој Хаџагинци да просе .. _ , Мину з а некаког Оцачанина. Она се отимала, жао . . . joj дати Једино диЈете у туђи град. A кад je стара Хафа навалила на њу, она рекла. - Па ено нека ra она види a проговори с ЊИм, ,а не могу сама, не ћу без њ е ... — Ух, бих ja босме пошла да ми га никад очи ни не виде — извила се„ стара дјевојка Хафа fiajрамомбашина. Еех, е х .. . И видила Мина момка иза тараба и говорила с њиме, na joj он рекао доћи и обнођ под пенџер. — Де, драга Мино, де, јазу к ти je, сестро, да овако останеш као ja, де — нукала je опет стара Хафа. Није она била пакосна као остале усиђелице, нипошто. Све joj се ове дјевојке чиниле као њена д јец а... na ето кад je њој суђено да овако остане, нека се бар друге удају, нека. И не кити се она више петком да гледа момке, већ да се само наприча с цурама, с дјецом својом. И да им лијепо говори... и срећу жели. Ето тако. Дошао обноћ и нови момак Мини и покуцко. Она се јавила. Па прислушкивала. Шапуће и он нешто тихо и меко, лијепо ш апуће... Баш као и Ахмет. A она слуша, сл у ш а ... Миле joj врели трнци од ногу до главе, миле na je уљуљкују. И она спава, спава a шапор joj под пенџером капа као м ед ... Па и не зн а ona ш та joj се то говори, већ само осјећа да се уљуљкује. И није то више нико страни, није то Оџачанин којег je довео Мехмедалија Ибрин, н е ... то je опет њвзин дРаги Ахмет- Па шапуће, слатко и меко. ^ не чУЈе она’ а види У мРакУ сјену, једва. Па напада мРак све ГУШ^ И. ка0 ГУСТ Дим- A Ахмет у том мРакУ све мањи и мањи — и види она да га нестаје, као да je од дима, од паучине. A кроз тај дим, кроз . ■*_ паучину, далеко преко башча шире се Ђонлагића _ _ Ражљеви ко м о р е... Зато je њу Ахмет ето оставио. ^ . . . . нице ТрзТе0 « " ' ' У“ Т “ У °Д " ‘" C h A ^ p e p o M joj шапори. _ Па хоћеш ли, х а злато? _ n a реци, реци1 _ Па je си ли се смислила? — Па дС) де к а ж и ... Трзне се она опет. И стропошта. — Не, не, н ем о гу ... Пусти-их1 Бјежи-их! З а нечијим тарабама запјеваше први хорозови. Dževad Sulejmanpašić Prepevi iz H afizovog Divana (Rimski brojevi pod naslovima označuju prvi ili drugi deo Divana, a dodani arapski broj, pesme toga dela. U originalu pesme su bez naslova.) Kad sam bio živ (I, 120) Znadoh, da sam bio živ, svih svetlosti sliv, kad sam radi usta jedni* bio svakom kriv. A ostali čaši bedni? — Jad i čemer siv. Ogledala Selmine duše (I, 143) Prštao bi led svakog metala, kad bi na nj mog srca vatra pala. Ali evo čuda neviđena — moje Selme duše ogledala: dahnem n a njih, i ne zamagljena, vazda bistra svetla tih kristalal Ч и т а јт е и п р е т п л а Ч у јт е c e н а „ГаЈРе^“ 227 �Povijam se (I, 128) Njene kose mrsi vetar drski, a ja bednik, sličan tužnoj trski, povijam se. Ni k ’o lahor blagi ne dotičem Selmin obraz dragi. Moja mudrost (П, 47) »Kod tebe, kažu ljudi, m udrost se može čuti, i da su znani ti čak i Svevišnji nekoji puti.« Tako će Selma, a ja n jo j: »Mila, to ne veruj ti! Ne daj, da bezbožna laža mir tvoje duše pomuti! Što znadem, m udrost je mala, i ta na dobro ne slutu Prašinu zftam, štp je pala, da ti se zapraše^ skjiti. ‘ (L Našg. Meka (I, 200) Gledaj, kako^za tim malim vragom čitava će karavana-'•poći pobožnjaka. Za njegovim tragom čitava će kao pjana poći. I perzijski kandel sad im nudi, badava je: nema za njih slasti! svi k ’o jedan za šećerom ludi medenih će tih usgna poći. S njim a i mi! Nek se Meke maše oni koje pustinja veseli! S pjanim skupa — za spas duše naše — mi ćemo put tvojih strana poći! To se kudi (Н, 148) Ton vežete, tih s olujnim, uzdižuć’ se simfonijom; cvet kitite, beo s rujnim, sladeći se harmonijom. A ljubavlju kad s’ priklanja srce k srcu — to se kudi; takva veza, i najtanja, ruglo vam je grešnih ljudi. Novu pesmu, prijatelju! (II, 63) Novom pesmom prijatelju, nek ti zvuči lira, koja u dno, u najdublje, ljndska srca dira! Pevaj pesmu mlade krvi i rujnoga vina, da se mudre glave maše punoga kondira! Pevaj, neka ćelom svetu istina se kaže i ledena puca spona vekovnih sinđiral Pevaj, neka lepa srca samo ljubav svodi, J proteraj iz tog kraja zlatnoga kumira! Pevaj, da s ’ i oni što se ponajduže mrze, celivaju, bratski grle u znak trajnog mira! Pevaj, pesmom smami ’vamo i mesec i zvezde, da priroda ćela slavi slavu našeg pira! Tako pevaj, prijatelju, jer sve druge kajde ne vrede ti, veruj meni, ni ciglog filira! A p e l G la v n o g O d b o r a P rilik o m p r o s la v e G a jr e to v e d v a d e s e tp e to g o d iš n jlc e , G la v n i O d b o r je z a ­ k lju č io n a je d n o j o d s v o jih s je d n ic a d a p u te m s v o g lista a p e lu je n a m u s lim a n e š iro m B o s n e I H e r c e g o v in e d a s e u g le ­ d a ju n a n a š u b r a ć u p r a v o s la v n e v je r e te d a s e o v o m p rilik o m u š to v e ć e m b ro ju up is u ju k a o č la n o v i le g a to ri Csvoto m o d D in. 1 0 .0 0 0 — p a n a v iš e , ili Im a ­ n je m u to lik o j v rije d n o s ti}, k a o č la n o v i d o b ro tv o ri CDin. 1 0 0 0 —} i k a o č la n o v i u te m e lja č i CDin. 5 0 0 —}. O v e s v e tri č la n a r in e m o g u s e o tp la ­ ć iv a ti I u m je s e č n im ra ta m a . �tiidajet Kulinović, prevodi s turskog Dvije vrste civilizacija i kultura (Kultura srca i duše, tehnička kultura) Potrebno je da se civilizacija razdijeli na dvije vrste: na tehničku civilizaciju i kulturu i na pravu civilizaciju, odnosno na kulturu srca i duše. Kineski prvaci smatraju, da je njihov narod najcivilizovaniji. Kada jedan od kineskih m andarina razgo­ vara sa kojim Evropejcem, na prvom će mjestu ustvr­ diti, da su Kinezi najcivilizovaniji narod. Čak i Kinezi, koji su proputovali Ameriku i Evropu, dobro proučili te krajeve i oženili se Evropejkama, neće priznati, da je njihov narod manje civilizovan od Evropejaca. Isto mišljenje imaju i narodi, koji pripadaju Is­ lamskoj vjerskoj zajednici, a koji bez obzira na njihov geografski položaj, na temelju njihovog mentaliteta mo­ žemo ubrojiti u istočne narode. Naročito Japan je u^ ovom pogledu najgordiji. Brahmanski prvaci u Indiji gotovo ismijavaju evropsku civilizaciju. Da li su sve teorije i shvatanja ispravna, ili su pogrešna? Da li je evropska civilizacija ozbiljna, ili nije? Da li zaista narodi van Evrope ј, Amerike nisu civilizovani? Da li su zaista divljaci i barbari, kako ihEvTS^ pejci sm atraju? Ako civilizaciju svrstapio- u gore navedene dvije grupe, onda ćemo moći na gornja pitanja lako odgovoriti. Ako nam ne pođe za rukom gornja kvalifikacija, onda nećemo biti u stanju odgovoriti na postavljena pitanja, a i sam će se problem još više komplicirati i biti uzrokom pogrešnom shvatanju, praktičnim i teo­ rijskim štetama. Po mome mišljenju ima dvjje vrste kultura: teh­ nička kultura, kultura duše i srca, odnosna prava i istinska civilizacija. Prem a tome Evropa i Amerika se nalaze na naj­ višem stupnju tehničke kulture, dok je Istok i Azija u tom pogledu u potpunom barbarstvu. Što se tiče is­ tinske kulture i civilizacije ne ustručavam se ustvrditi, da sam mišljenja, da Evropa i hriščanski svijet ne po­ sjeduje pravu kulturu srca i duše. Da analizujemo ova pitanja: Tehnička su zvanja na Zapadu silno napredovala. Praktičnom primjenom nauke i znanosti Evropa se je mnogo okoristila. Tehnika danas upravlja i reguliše cjelokupan život Evrope. Tehnika je postala temeljem čak i filozofiji. Na Zapadu je m atem atika zauzela mjesto osjećaja i morala. Nakon uzastopnih različitih prevrata u zapadnim zemljama su rad, ekonomija, pa čak i književnost zadobile materijalistički oblik, pa su bili uzrokom, da se pojavi jedan novi industrijalizirani svijet. U ovom je pogledu Evropa civilizirana. Evropa je u tom pravcu civilizaciju najviše unaprijedila. Opaža se zaista ogromna razlika između svijeta u današnjem stoljeću i svijeta u prošlim stoljećima. Azija i Afrika su prošlost, a Evropa i Amerika budućnost. Tehnika je Evropu i Ameriku potpuno obnovila. Pošto ova vrsta civilizacije, koju nazivamo tehničkom, počiva na znanosti i matematičkoj tačnosti, to se drukčije civilizacija ove vrste ne može ni zamisliti. Dok se ne prihvati i usvoji nemogućno je napredovati. Umom se ne može dokučiti, da bi se na drugi način moglo napredovati i usavršiti. Nema nikakve zapreke, da se poprimi ova vrsta civi­ lizacije. Ona nema nikakve veze sa dušom, osjećanjem i moralom jednog naroda. Ako jedan zaostali narod želi napredovati, nema mu drugog izlaza, nego da u cjelini sebi prisvoji teh­ ničku civilizaciju. Ova se vrsta civilizacije ne usvaja djeliitiično; ona je nerazdjeliva. Pošto nije nikada bilo, niti će biti, da postoje dvije vrste, n^ttematika, različite hernije, istočna fizika i zapadni prirodopis, evropska i azijska logika, to nema drugog načina, nego da se te tehničke znanosti prime u svome današnjem stanju. Pošto su Japanci još prije pedeset godina uvidili, da ne mogu izdržati borbu sa svojim starim tehničkim znanjem, to su oni u potpunosti usvojili evropsku tehničku civilizaciju. Japanci su imali hrabrosti, da u potpunosti usvoje evropske znanosti. Pošto se tehnička ivilizacija ne mijenja prema geografskom položaju, vre­ menu, klimi i narodu, to japanski prvaci i ne poku­ šaše da je izmijene. Oni poslaše svoje ljude u Evropu n a studije, a dobaviše stručnjake iz Evrope, te time ozbiljno ispitaše od čega se sastoji ova tehnička civi­ lizacija i pod kojim bi se uslovima mogla u zemlji uvesti. Oni energično i nepokolebivo ustrajaše u ovom podhvatu, te su se danas gotovo izjednačili u tehničkoj civilizaciji sa Evropom. Njihovi produkti, ne samo na Tihom Oceanu i Skrajnjem Istoku, nego čak i na ev­ ropskim tržištim a konkurišu Zapadu. Japanska brodo­ gradilišta su u stanju da sagrade najveće i najsavršenije lađe. Za rat je potreban materijal i moderno oružje. Ako jedna od stranaka bude naoružana kopljem, a druga m anliherkom, onda nije teško proreći ishod borbe. Isto tako će se završiti životna borba između dva pro­ tivnika, od kojih jedan naoružan najsavršenijom teh­ nikom, a drugi starovrem skim običajima i metodama. Japanci su, prije nego što su Evropejci prodrli u njihovu zemlju, ovu okolnost shvatili, pa nisu pogri­ ješili u prihvaćanju i usvajanju evropske tehničke ci­ vilizacije. Ovim su oni učvrstili svoj položaj na Skraj­ njem Istoku. Na žalost prvaci muslimanskih naroda nisu shva­ tili ovu istinu. Oni su mislili, da je prava civilizacija identična sa tehničkom, pa je zbog toga Evropa izašla 229 �kao pobjediteij u borbi za život Hrišćanski narodi po­ češe lagano prodirati u muslim anske zemlje. Eto na koji su nizak stupanj spali muslimanski narodi jedino zbog toga, što nisu htjeli usvojiti evropsku tehniku. Turska nije imala dovoljno hrabrosti u pokušaju, da usvoji zapadnu tehničku civilizaciju. Pravije rečeno nije bila u stanju, da procjeni njezinu v až n o st Na ža­ lost gotovo općenito svi velikani turskog preporoda, kao Selim III, Mahmud II, Abdulmedžid i Mustafa Rešid paša nisu shvatili kako treba ovaj posao započeti i dokrajčiti. Perziji nije nikako ni na um pao ovaj pokus na preporodu. Afganistan misli da sada poprimi ovaku civiliza­ ciju, a mislim da u tome i uspjeva. Andaluzija, Sje­ verna Afrika, Egipat su na žalost propali prije, nego što su došli na ovu ideju. Arapska država je počela propadati pod uticajem raznih uzroka i istorijskih činjenica prije nego se je evropska tehnička civilizacija i pojavila. Turci užasno griješe, što ne pokazuju dovoljno ustrajnosti, hrabrosti i sm isla u poprim anju evropske tehničke civilizacije. Program i raznih stran ak a o tome ništa ne govore. Ova i njin\_a slična pitanja nisu još ni teorijski pretresana, a kamo li da se radi o.Jtjffib-^ voj praktičnoj primjeni. Prođimo sada na drugu vrstu civilizacije, civiliza­ ciju srca i duše. Pod ovom civilizacijom mislimo pročišćavanje ljud­ skog m orala, oplemenjivanje njegovih osobina i srca, te usavršivanje i dizanje njegovog umnog nivoa. Na žalost u ovom pogledu Evropu ne možemo smatrati baš tako civilizovanom. Danas u Evropi pravda važi jedino u privatno-pravnim odnosima, dočim se za javno pravo to ne može reći. Javno se pravo temelji na prin­ cipu prava jačega. Rat, otimačina i pustošenje je da­ nas najviše razvijeno u Evropi. Evropa najvećom grubošću podjarmljuje narode, koji su u tehnici iza nje zaostali. Ova ih ostavlja u bijedi, bespravne i u takom stanju, u kojem ne mogu razviti svoje sposobnosti. Zapad ljubomorno, zavidno i lakomo čuva tajne svoje znanosti. Ona drži u ropstvu važan dio čovječanstva, s kojim postupa kao robljem i životinjama. Među za­ padnim narodima postoji također velika om raza i surevnjivost Narav Evropejaca je osiona i tvrda. Osjećaj m ilosrđa je kod njih potpuno zatupio u životnoj borbi, odnosno ako ga i ima, on se prostire sam o na čla­ nove njihove nacionalne zajednice. Čak i međunarodni se odnošaji kod njih zasnivaju na farizeistvu i laži. Kapitalisti su u Evropi gospodari situacije. Na primjer u Francuskoj je i štam pa, i država, pa čak i književ­ nost u bankarskim rukam a. Bankokrate putem štampe razdražuju i huckaju m ase na rad i šalju ih kao krdo ovaca na klaonicu u Maroko. Nizozemskom gospodare eksploatatori Jave. Sudbinom Engleske upravljaju industrijalci iz Bir- 230 m ingana i njihov vođa Ćemberlen uticali su, da se na­ vijesti ra t republikam a u Oranžu i Transilvaniji, da se u Južnu Afriku pošalju armije, da tamo plati gla­ vom sedam deset i pet hiljada ljudi, i da se potroši dvije stotine i dvadeset i dva miliona engleskih funti. Imperijalisti su uzburkali Njemačku i Englesku i me­ đusobno ih zavadili. Špekulanti su uputili Rusiju na Daleki Istok i Centralnu Aziju. Kratko rečeno, m a s koje strane proučavali pravu civilizaciju, odnosno kulturu srca i duše u Evropi, opazićemo da se ona tim imenom zapravo ne može ni nazvati. Kada bi se sastrugao Evropejac, onda bi se ispod njegove lijepe vanjštine pojavio starovremski križarski ratnik. U ratovima, kolonijama, kolonijalnim borbama, političkim sukobim a i ekonomskim trvenjima savremenih civilizovanih Evropejaca opaža se velika doza divljaštva. U moralnom i duševnom pogledu Evropejac se nije civilizovao. Etika i moral, koji su osnova svake civilizacije, nisu tamo napredovali kako se misli. Današnje evropsko društvo zasnivano je na lažnim ^temeljima i hipokrizi. Sebičnost je tam o na vrhuncu. U prirodi Evropejca nema altruizm a. On ne voli ljudski rod. Muslimana i Brahmanca ne sm atra čovje­ kom. Kada se objektivno prouči i razmotri postupak muslim ana i brahm anaca prem a hrišćanima u stara neznalačka doba i uoče nepravde i zločini, koje Evro­ pejci u današnje prosvijećeno vrijeme čine prem a nji­ ma, onda će se napraviti prava i temeljita kom para­ cija među tim narodima i njihovim civilizacijama. Nesumnjivo je da je Istok, odnosno Muslimani, Kinezi i Japanci u ovom pogledu bolje stali od Evrope. Mišljenja istočnih učenjaka su u ovom pogledu oprav­ dana. Blagost, milosrđe, čovječnost i skrom nost Istoka je pohvalna. Prema tome ne samo da ne bi trebali napustiti svoju duševnu civilizaciju asimilujući duho­ vnu kulturu Evrope, nego naprotiv moram o je u cje­ lini sačuvati, gladajući da je još više unaprijedimo i usavršimo. Da ovo gledište objasnimo jodnim primjerom: Pored toga što je Japan poprimio u cjelini teh­ ničku kulturu Zapada, kako smo to gore naveli, ipak nije pokazao nikakvu naklonost, d a usvoji i njihovu kulturu srca i duše. Moral i narodni običaji su u Ja­ panu pažljivo sačuvani. Čak je velika pažnja posve­ ćena, da se uz tehničku kulturu ne nvuče i duhovna kultura Zapada, prema kojoj je narod pokazivao ve­ liku mržnju. U Japanu su om raženi ljudi, koji hvale evropsku duševnu civilizaciju. Tamo svijet istom gorIjivošću poprima tehničku kulturu Evrope i čuva na­ rodne običaje. Moramo napomenuti, da se duhovna kultura, to jest etika i običaji jednog naroda ne mogu u cijelosti usvojiti. Pojedinci to donekle i mogu poprimiti, ali je­ dan cijeli narod ne može poprimiti etiku i običaje dru­ gog naroda. Ova je civilizacija vanjska manifestacija �duše jednog naroda. Duša, a naročito duša jednog na­ roda ne može se lako i kroz kratko vrijeme izmije­ niti. Za to je potrebno da više generacija izmijene svoj m entalitet i običaje. Predmetna duhovna civilizacija je rezultanta uticaja vjekovnih običaja, istorije, klime i drugih mnogih neposrednih ili posrednih uzroka. Zbog toga je isključeno da se ona napusti i odmah nado­ mjesti drugom duhovnom civilizacijom. Ostavimo na stranu razliku, koja postoji između Istoka i Zapada, muslimanskog i hrišćanskog svijeta, nego čak postoji velika diferencija i u samoj Evropi između francuske i engleske civilizacije, abstrahujući njihove opće i zajedničke crte. Kada bi se u Englesku prenijeli francuski zakoni, običaji i način uprave, onda bi tu nastao društveni poremećaj i zastoj, kao što bi se desilo i s Francuskom, kada bi se u njoj naprečac zaveli engleski upravni sistem i njihovi običaji. Kratko rečeno narod, koji želi napredovati, neka odmah usvoji tehničku civilizaciju naprednih naroda, a neka svoju vlastitu duhovnu civilizaciju kao i svoj jezik fanatično čuva. Urođenici iz Azije i Afrike, koji su na engleski ili francuski način uzgojeni nisu poprimili vrline tih naprednih naroda i u cjelosti asimilovali njihove obi­ čaje, nego su prisvojili samo pjihoVe zle strane. Njihov m entalitet ne može asimilovati potpuno evropejštinu. Njima se dopada evropski razvrat i _njihovi nastrani užitci. Na koncu oni izgube svoj nacionalni karakter, koji se veoma sporo afirmiše, ali brzo gubi. Ova stvorenja ostajući među dvjema suprotnim civilizacijama i sami lično ne postižu Jcakvu sreću. Najpouzdaniji doušnici ^Engleske i Francuske, a i ostalih okupatorskih država, su ovakvi asimilanti, pa je sasvim razumljivo i opravdano, da zaostali narodi mrze ova lica, koja su se prebrzo »civilizovala«. Kršćanski misionari u tome pravcu udaljuju svijet od moralnih propisa. Katolički i protestantski svešte- nici, koji su sa strane importirani u Siriju zaveli su mnogo svijeta sa pravog puta, a naročito Arapa hrišćanske vjere. Jezuite su od Bejruta napravile leglo protudržavnog rada. Da još nema solidne privrženosti Arapa muslimanske vjere, ta bi se pokrajina već davno pobunila. Ako se objektivno prouči opaziće te, da se od različitih arapskih hrišćanskih crkava ne mogu oče­ kivati nikakva dobra za nas. Zadaća evropskih misionara u Kini sastoji se u tome, da tamošnji narod zavade i priometu narodno jedinstvo. Isto tako u • Egiptu su različite misije od Kopta napravili najnemoralniji narod na svijetu. Protestantski su misionari u Indiji i Kini pronašli Koptima slične elemente, kojima se služe pri ugnjeta­ vanju potlačenih naroda. Interesantni su opisi Gustava Lebona i Pavla Adama, u kojima prikazuje američke crnce, -koji su svoju društvenu boju promijenili i tobože se civilizovali. U manjem omjeru i kod nas se mogu ovakva čudovišta opaziti. Iz svega gornjeg možemo izvesti ove zaključke: U istoriji se ne može ustanoviti kao primjer ni jedan narod, koji se je podigao napuštajući svoju du­ hovnu civilizaciju i usvajajući tuđu. Isto tako nema ni jednog naroda, koji bi uspio u borbi sa drukčijom i slabijom tehnikom, a da nije usvojio najsavršeniju teh­ ničku civilizaciju. Glavni razlog opadanju muslimanskih naroda leži u tome, što nisu mogli razlikovati ove dvije vrste civilizacija, što su mislili da se može uspjeti starom tehnikom, odnosno što nisu znali i proučavali tajnu uspjeha onih naroda, koji su u tehničkoj civilizaciji najviše napredovali. Prema tomu po mome mišljenju glavni uslov preporoda m uslimanskih naroda leži u tome, da odmah poprime tehničku civilizaciju Zapada u cjelini. • РЕФЕРАТИ ЗА НАШ КОНГРЕС Hafiz A. Bušatlić. Nadležnost šerijatskih sudova u Bosni i Hercegovini U vakufskim (zadužbinskim , zakladnim) pravnim poslovima. Pod vakufima1) se razumjevaju m uslim anske zadužbine (zaklade), koje su pojedinci kroz stoljeća osnivali i osnivaju za vjersko-prosvjetne i razne hum anitarne svrhe. Tih vakufa ima kod nas veliki broj i oni sači­ njavaju jednu veliku imovinu m uslim anske zajednice u Bosni i Hercegovini. S tim vakufima, izuzevši cen*) Riječ »vakf« arapskog je korijena i prvobitno znači: uhapsiti, ustaviti, ograničiti u prometu, a u prenesenom smi­ slu (istilah): jednu stvar (ajn), izlučivši je iz svog vlasništva, uhapsiti, ograničiti u svojstvu božijeg vlasništva od svakog otuđenja i uvlašćenja, odredivši ujedno njeno iskorišćavanje za ljudstvo. (§ 1 Ahkami evkafa.) tralnu vakufsku zakladu2) upravljaju takozvane mutevelije dotičnih vakufa prem a odredbama pojedinih vakifa (zakladatelja) u smislu njihovih zadužbinskih is­ prava (vakfijja, vakufnama) ili po »teamuli-kadimu«, (vječnom, uvriježenom, uobičajenom postupku) (§§ 8, 168 i 287 ahkam i evkafa). Vakuf se može pravovaljano osnovati samo uz propisanu sudsku funkciju, a mogu ga osnovati samo procesualno sposobna lica za života, i testamentalno a) Pod upravu centralne vakufske zaklade spadaju svi oni vakufi, čije su svrhe na izvjestan propisani način prestale. 231 �poslije smrti, u smislu odnosnih Šerijatskih propisa. Prema tome zakladnu ispravu (vakfijju) nadležni su sastaviti samo šerijatski sudovi, a predmetom uvakufljenja može biti samo pokretna i nepokretna m u 1k imovina (§§ 53, 58, 110 i 113 ahkam i evkafa). M i r i e nekretnine mogu se uvakufiti sam o nakon »temlikname« (državne dozvole), (§ 4 erazi-kanuname). Do nazad 70 godina, vrhovni nadzor nad vakuf­ skim dobrima imali su šerijatski sudovi i oni su bili nadležni voditi kontrolu naročito nad upravom vakuf­ ske imovine, te su mogli pozivati mutevelije pojedinih vakufa na polaganje računa o rashodu i prihodu va­ kufskog dobra sa kojim upravljaju. Te njihove nadležnosti trajale su sve do godine 1280. po hidžri. Te godine, 19. džum adel-ahara stvar se predrugojačuje, jer turska država izdaje tada zakon o uređenju uprave sa vakufima, te ta nadležnost i vrhovni nadzor nad vakufskom imovinom prelazi sa šerijatskih sudova na novoosnovane vakufske upravne ustanove. Ovaj zakon o uređenju uprave sa vakufim a turska je država dopunila sa uredbom od '9. džu­ m adel-ahara 1287. o načinu postupka sa prihodima od vakufskih dobara, te uredbom od 8. zilkadeta 1286. o podjeljivanju vakufskih slhžbl, uredbom od 19^ s a fera 1272. o podjeli dužnosti u 6 načinu uprave sa va­ kufskim blagovalištima, te zakonom pđ-44). safera 1290. o postavljanju vakufskih službenika sa odnosnim pro­ vedbenim naredbama. Tako je tursk a država stvorila posebnu vakufsku hierarhiju i potčinila je pod novo­ osnovano m inistarstvo vakufa sa zasebnom kompe­ tencijom pa je tako oduzela šerijatskim sudovima funk­ ciju vrhovnog nadzora nad upravom vakufa, stvaranjem posebne administrativne ustanove za to. (Vidi Dustur II i III svezak.) Prema tome u kompetenciji šerijatskih sudova ostali su, od vakufsko pravnih poslova, samo razni vakufski sporovi i sastavljanje vakfijja. Pošto je tada Bosna i Hercegovina spadala u tur­ sko carstvo, gornja promjena u administraciji vakufa izvršena je i u ovim zemljama i trajala je sve do nji­ hove okupacije od Austro-Ugarske monarhije. Monar­ hija je, po okupaciji, zadržala sve postojeće vakufske ustanove te je, sa nekim preinakama, produžila nji­ hov život i usavršavala ih sve do godine 1909. Ona je zadržala i šerijatske sudove te ih je 1883. godine carskom naredbom od 30. oktobra, suživši im znatno djelokrug i nadležnost, preustrojila i dodala im pose­ bnu nadležnost u pogledu vakufskih poslova. (Vidi Zbornik z. i n. iz god. 1883. str. 538). Ali pošto u toj naredbi nije bio detaljno naveden obim nadležnosti šerijatskih sudova u vakufskim poslovima, dolazilo je do sukoba o nadležnosti između njih i vakufske uprave te između njih i građanskih sudova u pojedinim vakuf­ skim poslovima i sporovima. Stoga je bivša Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu morala iz­ dati godine 1885. naredbu od 8. maja broj 3127/III, kojom je konačno regulisala i ta sporna pitanja. (Vidi 232 Zbornik z. i n. iz godine 1885.) Po toj naredbi su ta pitanja sporne nadležnosti ovako regulisana: »1) Pred vakufske komisije idu stvari, koje se tiču samo uprave vakufa; 2) Šerijatski sudovi raspravljaju i riješavaju pra­ vne stvari i privatno-pravne parnice, koje se temelje na vakufskom svojstvu, kojima ipak nije predmetom samo vakufsko svojstvo, takove dakle kod kojih o ovome (vakufskom svojstvu) nikakve dvojbe nema; 3) Redoviti sudovi raspravljaju i riješavaju sve ostale vakufa se tičuće pravne poslove i parnice pri­ vatno-pravne pri kojima se dakle imaju upotrijebiti opći zakoni, te vakuf kao juristička osoba dolazi u obzir jednako svim drugim privatno-pravnim imovnim subjektima. U slučaju pod 2) označenom ide pravni pu t od šerijatskog sudišta prve molbe na šerijatski Vrhovni Sud, a u slučaju pod 3) spomenutom od suda koji u prvoj molbi odlučuje na viši sud, kako je to propisano građanskim parničnim postupnikom za pr.vatno-pravne parnice. Djelokrug vakufskih komisija za kotare ustanov­ ljen je naredbom Zemaljske vlade od 5. septembra 1884. broj 18837/1. Djelokrug središnje (centralne) vakufske komisije u Sarajevu sastoji se: u sračunavanju vakufskih pri­ stojba, u izdavanju odredaba glede uprave (admini­ stracije), za koje nijesu nadležni mutevelije, odnosno vakufske komisije za kotare, u podjeljivanju i oduzi­ manju vakufskih služba, te u upravljanju vlastitim prihodima.« Tako je ovom naredbom definitivno i precizno određena nadležnost šerijatskih sudova u Bosni i Her­ cegovini i u vakufskim pravnim poslovima, kojom pri­ likom su u njihovoj kompetenciji zadržani samo oni vakufski sporovi, koji se ne tiču vakufskog svojstva a potječu iz vakufskog pravnog i spornog pitanja. Tu treba primjetiti da je ovom naredbom oduzeto iz nad­ ležnosti šerijatskih sudova njihovo najglavnije pravo, a to je raspravljanje i riješavanje baš o svojstvu va­ kufa, to jest da li je nešto vakuf ili nije. Kad je, naime, spor o svojstvu vakufa, pravilnije bi bilo, da o tom raspravljaju šerijatski sudovi, jer ta­ kav spor treba rješavati po šerijatskim propisima, na temelju kojih se vakufi i zasnivaju, a ne, kako se to radi, po građanskom zakonu, jer građanski sudije po­ znaju slabo ili nikako šerijatske propise. Stoga bi sada trebalo uzeti u obzir ovu anomaliju, kada se radi o donošenju zakona za šerijatske sudije i sudove, te bi trebalo u njihovu nadležnost staviti raspravljanje i rje­ šavanje i onih vakufskih sporova, u kojima se radi o tome, da li je jedna stvar vakuf ili nije. To se pravilno može prosuditi samo po postojećim propisima šerijat­ skog prava, na temelju kojeg se vakufi i osnivaju a koje građanski sudije obično ne poznaju. �I V Godine 1909 , poslije teške borbe sa okupator­ skom upravom uspjelo je muslimanima sebi ishoditi »Štatut o autonomnoj upravi islamskih vjerskih, va­ kufskih i mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini«. Vidi Glasnik z. i n. iz godine 1909.) Ovim štatutom su, konačno, autonomno uređeni svi poslovi, koji se od­ nose na vakufsko-mearifsku upravukao i nadležnost pojedinih organa te autonomne uprave. Gore označena, dotada postojeća kompetencija šerijatskih sudova u vakufskim pravnim pitanjima, ovim štatutom nije nimalo povrijeđena niti umanjena, nego je ostala bez promjene u istom obimu, te su šerijatski sudovi uredovali i rješavali i dalje sva vakuf­ ska pravna pitanja kao i do tada, u okviru svoje od­ ređene konpetencije. U tu kompetenciju nedvojbeno spadaju i rješava­ nja oko izdavanja dozvola otuđenja i opterećenja va­ kufskih dobara, pa su šerijatski sudovi te pravne po­ slove vršili i poslije donošenja Statuta kao i prije, do u najnovije doba. Nu, u posljednjih nekoliko godina, bez obzira na ove propise, vakufska uprava otuđuje i opterećuje vakufska imanja, bez traženja dozvole od šerijatskih sudova, a i-gruntovne vlasti primaju i proknjižavaju ta otuđenja i opterećenja vakufske imovine, takođe ne tražeći dozvole od nadležnih šerijatskih-su— dova. Takav postupak, držim da nije u saglasnosti sa postojećim propisima. Vakufska uprava, talco postupajući, poziva se na § 86/4 Statuta, u kojem da izričito ne stoji, da je ta sudska dozvola propisana. A osim toga, da »uj |a k u fskom saboru sudjeluju i muftije i tim sudjelovanjem dopunjuju potrebnu sudsku funkciju. Takova mišljenja vakufske uprave, držim da. nisu osnovana na posto­ jećim pozitivnim propisima vakufskog prava, te su stoga neuvaživa. Kao razloge za ovakvo držanje na­ vodim ovo: 1) Vakufi se pravno valjano i za vječnost osni­ vaju sam o posebnom propisanom funkcijom šerijatskih sudova. (Vidi §§ 88 i 111 ahkami evkafa.) 2) Vakufski im etak je u principu neotuđiv i neopteretiv («La jubau ve la jurhenu«), bez posebne sudske funkcije i dozvole (Vidi §§ 165, 326, 346,416, 419 i 420 ahkam i evkafa.) 3) Vakuf kao juridička osoba, po šerijatskom pravu, uživa pravnu zaštitu kao i m aloljetna djeca. (Vidi §§ 308 i 309 ahkami evkafa.) 4) »Etesarufu fil evkafi m enutun bil m aslahati«, glasi jedno uvaženo pravilo kod ravnanja sa vakufom, koje u bukvalnom prevodu glasi: Postupak i ravnanje s vakufom vezan je uz korisnost po vakuf. (Vidi §§ 165 ahkam i evkafa.) 5) Sav postupak i rad sa vakufom treba da od­ govara šerijatskim propisima, napose otuđenje vakuf­ skog imanja. (Vidi § 86/4 Štatuta iz god. 1909.) 6) Isključivo šerijatski sudovi su nadležni raspra­ vljati i rješavati sve pravne vakufske poslove, gdje svojstvo vakufa nije u pitanju, te pferrta torbe i ро^ slove otuđenja i opterećenja vakufske imovine. (Vidi naredbu od 8. maja 1885. broj 3127/III.) 7) Cijela kutubi fikhijja, kao pozitivno pravo u vakufskim pravnim poslovima, stoji isključivo na gor­ njem stanovištu. Prema svemu izloženom proizlazi; a) da se pra­ vno valjan vakuf može osnovati samo sudskom funk­ cijom; b) da je vakufski imetak neotuđiv i neopteretiv bez funkcije i dozvole nadležnog suda; c) da vakuf, kao juridička osoba, uživa zaštitu zakona, koju zaštitu mu može pružiti samo sudska vlast; d) da je samo sud u stanju utvrditi korisnost po vakuf pri otuđenju ili opterećenju vakufskog dobra; e) da svako ravnanje s vakufom mora odgovarati šerijatskim propisima, a da se ovo može samo pred sudom pravilno i nepri­ strano utvrditi; f) da je samo šerijatski sud nadležan v ršiti" fimkciju oko otuđenja i opterećenja vakufskih dobara, dozvoljavati ih ili odbijati te konačno g) da po slovu pozitivnog vakufskog prava nije pravno va­ ljano niti uvaživo nikakvo otuđenje ni opterećenje va­ kufske imovine bez dozvole nadležnog šerijatskog suda. Iz ovih zakonskih razloga su dotična protumišljenja vakufske uprave pogrješna i protivni postupak je nezakonit, pa bi naročito trebalo d a gruntovne vlasti kao državne ustanove ne provode takove transakcije bez propisanih sudskih dozvola. Zakljanjati se za dotični malo nejasni § 86/4 Štatu ta i obilaziti sudsku dozvolu kod tih transakcija, znači kršiti jasne i pozitivne propise šerijatskog prava čega bi se, n a prvom mjestu, vakufska nprava trebala kloniti. Neopravdano je misliti, da je štatutodavac sa gornjim § 86/4 imao namjeru rušiti te propise šeriatskog prava. Njemu to sigurno nije bila namjera, nego je on dotičnim paragrafom htio još više utvrditi dje­ latnost tih propisa, p a je tome paragrafu stoga i do­ dao riječi: »u k o l i k o o d g o v a r a š e r i j a t s k i m p r o p i s i m a « i time odredio, da taj rad mora biti u potpunom skladu s njima po sadržaju i formi. Inače bi m orao dati drukčiju stilizaciju. Da je štatutodavac imao drugu nam jeru, on bi se zaista o tom preciznije i izrazio. Pošto to nije učinio i pošto ni iz duha či­ tavog štatu ta ne proizlazi, da je imao namjeru to uči­ niti, to su protivna mišljenja posve neosnovana i po­ grješna i prem a tome i neuvaživa. Prisutnost muftija u vakufskoj upravi ne mijenja ništa na stvari jer oni nijesu sudije niti posjeduju po­ trebnu sudsku v last ni konpetenciju, koja je propisana za ovakove vakufske poslove, pa njihova prisutnost i sudjelovanje ne može nadoknaditi dotičnu sudsku funkciju — u pitanjim a otuđenja i opterećenja vakuf­ skih dobara. Prigovor, jednom prilikom nabačen, da bi pri ovim poslovim a šerijatski sudac, kao državni službeni organ, mogao biti pristran, kada se radi o kakovom pravnom poslu vakufa sa državom, posve je neopravdan i ne- I 233 �osnovan, a i uvredljiv je, pa ga treba smjesta odbaciti. Takav prigovor dovodi jedan državni sud u vrlo ru­ žnu sumnju — pristranosti, koje nema i ne smije biti, jer je glavno načelo svake sudbenosti pa i šerijatske — nepristranost Sud ovakove pravne poslove rješava pomoću slobodno izabranih vještaka i svestranih izviđa pa je zato isključena svaka pristrano st Osim toga po ­ stoje u ovom i dvije sudske instancije i tim e je pra­ vedno riješenje posve osigurano. Ta pristranost se prije može dogoditi, kada to rade upravni vakufski organi po svojim funkcionerima, koji mogu da pripadaju vladajućoj partiji i, prema tome, da budu popustljivi prem a državi, a na štetu vakufa. Kod sudova se to može najmanje desiti, jer su sudovi, po tradiciji i po zakonu, najnepristraniji u či­ tavom svome djelovanju. Međutim se, na žalost, dogodilo i događa, da se ovakove transakcije rješavaju često puta po sim patija­ ma i antipatijam a pojedinaca, a na štetu zakonom za­ štićenog vakufa, pa da su takova rješavanja od suda i poništavana. Prigovor, da šerijatski sudovi često puta odugo­ vlače postupak u ovim stvarim a i da to katkad ispane, usljed gubljenja vremena, štetno po vakuf, može se otkloniti tim, što bi u svakom konkretnom slučaju vakufska uprava nogla pripravljeni materijal ustupiti na završni postupak šerijatskom sudu, čime bi se po­ stupak mogao skratiti i ubrzati, bez štete po sudsku funkciju. Da bi se otklonio i ovaj propuštaj vakufske uprave, koji ona u najnovije doba provodi pri otuđivanju va­ kufskih dobara bez šerijatske dozvole, držim da bi trebalo pri reviziji štatuta, koja je na dnevnom redu, ovu anomaliju uzeti u obzir i u štatut unijeti posve jasne propise u ovom pitanju. Što se tiče revizije štatuta i racionalizacije sa va­ kufskom, naročito mrtvom, imovinom, te opsega геspektovanja š a r t i - v a k i f a i drugih stvari, koje se odnose na to, da se naši vakufi mognu bolje i napre­ dnije iskoristiti, to je stvar posebne Studije, pa se stoga i jer to ne spada u ovu radnju, na ta vrlo važna i potrebna pitanja ovaj put i ne osvrćem. Želio bih, da to ko drugi učini. Tome je i onako krajnje vri­ jeme. Prof Šefkija Bubić Referat o trgovini Bosne i Hercegovine \ I .л / ^Nastavak.) Bankarstvo nalazt svoj početak n Bosni i Hercegovini dolaskom Austro-Ugarske monarhije. Za vrijeme T uraka nalazili smo u našoj čaršiji po koga m jenjača ili sarafa čija je uloga više bila lokalna i sastojala se u kupo-orodaji metalnog novca i nakita. Naš domaći kapital počinje se prvi put samostalno formirati osnivanjem prvih srpskih novčanih zavoda i to 1906 u Prijedoru, Banjaluci i Brčkom. Iste godine osnovan je i prvi hrvatski zavod u Livnu, dok se prva m uslim anska banka osniva 1908 u Brčkom. Do sloma Austrije poslovalo je u Bosni i Hercegovini samo 39 novčanih zavoda, od toga 9 u Sarajevu, a 30 u provinciji, ali se broj za posljednjih 10 godina znatno povećao. Tako je koncem 1927 stanje novčarstva u Bosni i Hercegovini izgledalo ovako: . . . . . . . . „„ P... . . . ... . . ribale, ispostave novčanih zavoda i zadruge . . 42 Bankarske zadruge o 7ala nnire б .................................................... I Novčjmi"zavodi kao zadruge ' ! 40 --------------Ukupno . . 167 Sa izrazito konfesionalno plemenskim obilježjem u nazivu firme poslovalo je koncem 1926. na teritoriji Bosne i Hercegovine 61 novčanih zavoda, od toga 38 srpskih, 11 m uslimanskih, 11 hrvatskih i 1 jevrejski zavod. Ostali novčani zavodi ispuštaju iz firme 234 plemensko obilježje, ali dosta ih ima koji su svoj radni djelokrug teritorijalno urezali u muhur. Crpljenje kredita od strane trgovaca nije ipak raspodeljeno na profesionalno plemenskoj podlozi. Isti pravoslavni zavodi gledaju da privuku što više pravoslavne trgovace, muslimanski m uslim anske, katolički katoličke, ali kapital nema konfesije, on se daje onome ko daje najbolju podlogu uz najveći kam atnjak i proviziju. Donekle su naravno lični, pogotovu politički, momenti imali odlučujuću ulogu pri davanju kredita, Јег se n*su 'mab kod tih banaka u vidu interesi akcionara* nego partijski interes kakvog visokog pokrovite^ a’ . Naše mujs l,manske banke raspolagale su koncem pomenute godine (1926) sa ca 22 miliona vlastitog kapitala, što iznosi za jednu osminu vlastitog kapitala sviju novčanih zavoda koji posluju na teritoriji Bosne : н ___ • . ..... , Herce6ovme- Ako se od <>va 22 miliona oduzme Din. 6,550.000— kapitala Muslimanske Trgovačke i Obrtnf e ba"ke u likvidaciji, onda u našim bankam a пеша više od 16 miliona dinara vlastitog kapitala, od čega otpada na sam u Oajret Banku 10 miliona dinara. P o većanje kap itala naših novčanih zavoda j es t , d a k l e , j e d n a n e o d l o ž i v a p o t r e b a naše potrebe. Ta je potreba u toliko hitnija, kad se zna, da je tuđi kapital, osobito reeskont kod Narodne Banke, kod �m uslim anskih novčanih zavoda veoma velik. Tako je n. pr. reeskont Gajret Banke iznosio 1926. godine Din. 16,601.655'95, dok isti nije ni kod jednog ostalog nov­ čanog zavoda sa naše teritorije bio veći od 4*/г miliona dinara. K tomu se mora naročito istaći s l a b a k o n c e n ­ tracija kapitala u našim m uslim anskim b a n k a m a . T ako na 10 naših muslimanskih novča­ nih zavoda otpada samo 16 miliona dinara vlastitog kapitala, a nijedan od tih zavoda, izuzevši Gajret Banku, nema veći kapitat od 11/* milion dinara, dok ih ima i sa kapitalom od 250.000 dinara. Ovako raštrkan ka­ pital nanosi nam ogromne štete: zasebne dućanske kirije, veliki broj skupo plaćenih direktora i ostalih činovnika, veliki režijski troškovi i t. d. Sve bi se to moglo izbjeći sa malo međusobnog povjerenja i volje da se našem trgovačkom elementu pomogne sa jefti­ nim kreditom. Kako je neophodno potrebna jaka akcija za k o n c e n t r a c i j u t o g a k a p i t a l a u j e d n u * veliku centralnu m uslimansku banku k o j a bi z n a l a d a d i r i g i r a č i t a v i m n a š i m p r i v r e d n i m ž i v o t o m . Tako bi i naši ljudi iz čaršije imali više povjerenja u naše ustanove, služeći se njima ne samo u ne volji,'•nego i onda kad treba kapital ulagati. Zapostavljanle ličnog momenta kod naših musli­ m anskih bankara nemilosrdno' nam se sveti. Dovode se u upravni i nadzorni odbor, kao i na direktorska mjesta, ljudi propalih egzistencija osim nekoliko časnih iznimaka. Ovi opet, da bi se na tom rentabilnom po­ ložaju održali, špekuliraju sa vlastitim akcijama, kako bi na glavnim skupštinam a mogii imati svoje prija­ telje koji, ako ništa drugo, troše kapital našeg siro­ mašnog življa. Imamo mi dosta žalosnih primjera, gdje taj kapital nije uopće banki ni vraćen, o čemu nam svjedoče velike dubioze nekih naših muslimanskih likvidiranih novčanih zavoda. Od ove se napasti mo­ žemo jedino spasti strogom objektivnošću pri postav­ ljanju ljudi na ovakva važna mjesta, ako hoćemo da se kapital osjeća sigurnim u našim rukama. III. dio. Tehnika bosansko-hercegovačke trgovine. Uspjeh i razvitak trgovine jednoga naroda ne ovisi danas samo o njegovoj trgovinskoj politici, proizvo­ dnji i prometu dobara. Trgovina je danas mnogo uvje­ tovana v o đ e n j e m t r g o v a č k i h p r e d u z e ć a (imo­ vina, kapital, vlastita i tuđa sredstva, troškovi, riziko, tehnika, finansiranja, tehnika saniranja, rad u preduzeću, kjigovodstvo, politika preduzimača) i tehni­ kom vođenja pojedinih trgovačkih poslova gdje dolazi n. рг. kod nas u obzir trgovanje šljivama, drvetom, žitom, mlječnim proizvodima, jajima i t d. Nije, naime, svejedno hoće li roba za eksport biti spakovana ovako ili onako, kakvog će tipa trebati dotična pijaca našu robu i t. d. a) V o đ e n j e t r g o v a č k i h p r e d u z e ć a . Na tome tehničkom polju mi stojimo u trgovini vrlo slabo, naš današnji direktni dodir sa svjetskim pijacama neodložno zahtjeva reorganizaciju u tom pravcu. Sa preduzećem se m ora početi. Imovina u na­ šim trgovačkim preduzoćima vrlo je slabo iskorišćena: jedan veliki dio te imovine otuđen je od zarade, kao što su gotovi novci koji se čuvaju po čekmeđama i ne puštaju u promet, metalni zlatni i srebreni novci (dukati i t. d. ), biser i razni ženski nakiti. Ta bi imovina, kad bi se pustila u promet, ne samo donijela koristi njihovom vlasniku, nego bi in­ direktno imala vidnog uticaja na razvitak cjelokupne narodne privrede. U ovako neproduktivnu imovinu možemo ubrajati i agrarne obveznice, koje se kod nas čuvaju po kućama, a kad bi se pustile u promet, tr­ govina bi povećala njihovu vrijednost. Naši musliman­ ski trgovci iskorišćuju gore pomenutu imovinu samo u nuždi, kad im nož dođe pod grlo, prodaju je u bescjene ili zalažu u zalagaonicama, plaćajući 50—60°/oni kamatnjak. Iskorišćavanje tuđeg kapitala kod naših je trgo­ vaca samo stvar nevolje, a nipošto redovite trgovačke prakse. »Svezati se s bankom« kod nas znači »pro­ pao«. Kod takvog pojma banke i njezinih usluga tr­ govini ne može se razviti savrem ena trgovina. Toliko nepovjerenje u poslovanje s bankom dolazi odatle, što se kod nas banka sm atra samo kao jedna ustanova koja daje kredit, a ne kao jedno preduzeće koje čini usluge trgovini na svakom koraku. Da bi se naš svi­ jet znao služiti bankom, treba ga upućivati na njezine usluge, kao na pr. tekuće račune, depozitne poslove, finansiranje pojedinih trgovačkih poslova i t. d. Nara­ vno i same bi banke trebale da sa više susretljivosti, dalaze u dodir sa našim elementom i da svoje mušte­ rije upućuju n a sve ono što će im biti pri vođenju poslova od stvarne koristi. Zaostalost ili bolje rečeno tvrdoglavost u vođenju trgovačkih preduzeća najviše se skoro kod nas osjeća u brzini promećanja robe. Kod nas se jedino jevrejski trgovci drže principa »veći je promet sa malom zara­ dom bolji, nego manji promet sa manjom zaradom« Ovaj princip ima svoje veliko privatno-ekonom sko značenje a) za sticanje kapitala putem zarade1) Uko­ liko je veći promet, u toliko veća zarada, — u koliko veća zarada, u toliko se brže stvara kapital u predu­ zeću — u koliko je veći promet, u toliko relativno manje treba i samog kapitala za vođenje preduzeća, i) N. pr. 100 Din sa 10°/o koristi prometnuto: l |;ui uajt 2 » » » 21-10 » » 3 » » » 3310 4 » » * 46-40 » » » 61-10 5 » » 6 » » » 77-70 * (Seitner, Privatvvirtschafslehre der Unternehmung, Berlin und Leipzig 1921 str. 83). 235 �pogotovo onoga koji se uzima na kredit, b) za prora­ čun troškova; radi stalnih troškova (svjetlo, posluga činovničke plate, kirija i t. d.) smanjiće brže odnosno veći promet troškove drodukcije odnosno nabavljanja, pa prema tome biće i cijena pojedinim artiklim a ma­ nja, a sam trgovac sposobniji za konkurenciju na pi­ jaci. Na ovo treba stalno upućivati naše ljude, n e k a j e d n o m u vi de da se t r g o v i n a ne s a s t o j i s amo u t o m e d a se r o b a ku pi i s k u p l j e p ro­ da , n e g o u j e d n o m i n t e n z i v n o m p r i v a t n o p r i v r e d n o m radu. Stvar ne stoji bolje ni sa vođenjem računa o ri­ ziku pri sklapanju trgovačkih poslova koji je, kako znamo, danas dostigao kulminaciju u našoj trgovini. Težina se ovog pitanja kod nas još više osjeća, kad se zna, da u ovoj zemlji ima godišnje 60 stečajeva (1926.) i da se protestiralo 1926. 27.564, a 1927.26.594 mjenica. Treba čim prije nastojati da se od ovoga zla po­ čnemo liječiti bilo samopomoći samih trgovaca, bilo organiziranom zajedničkom zaštitom. Kao samopomoć trgovaca da odvrate od sebe rizik navađam: davanje premija pri sklapanju većih ugovora, provizije u delkredere garantijskom i jamčevnom poslu, mjesnu, stva­ rnu, osobnu, i vrem ensku raspodjelu rizika, osiguranje itd., dakle sve sredstva kojima se služi savrem ena trgovina Konorucije, karteli, udruženja vjerovnika za zaštitu ve­ resije bila bi sredstva zajedničke naravi. Kao dobar primjer, ovog kolektivnog odbijanja rizika mogu da nam posluže naši karteli špirita, šećera i najnovija k onbinacija kartela naših '"drvnih preduzeća (Šipad, Krivaja, Ugar, Jela, Vardar i t. s a rumunjskim firmama iste branše. Samim tim karteliranjem moće postići veću i stalnu zaradu, smanjiti reklamne i transportne tro­ škove i t d. Prema svemu se gornjem vidi da u ovom pogledu našim trgovcima m anjka stručna sprem a u poznavanju osnovnih činioca i pravila savremene trgovine. Još se kod nas mjesto trgovačkih knjga vode tefteri, a gdje se vode knjige one su samo poreza radi, a ne radi nekog privatno-ekonom skog cilja. Jedina bi, po mome mišljenju, pomoć za ovo bila o t v a r a n j e n o ć n i h t e č a j e v a k o j i bi i m a l i i s k l j u č i v o z a d a ć u da u p u t e t r g o v c e u sve ono što t r a ž i da­ n a š n ja s a v re m e n a trgovina. b) T e h n i k a vođenja trgovačkih poslova. Do oslobođenja mi nismo ni imali eksportera u pravom smislu, roba je bila eksportovana posredstvom banaka i raznih bečkih komisionara. Oni su i dola­ zili tada sa stranim kupcima u dodir i naravno gle­ dali da udovolje njihovoj pijačnoj potrebi. Poslije oslo­ bođenja do danas naša trgovina krči sama sebi put na svjetsku pijacu. Mi imamo danas naših eksportera naših zemaljskih proizvoda koji imaju svoje vlastite agente na bečkoj, berlinskoj i londonskoj pijaci. Taj dodir našeg eksportera sa svjetskom pijacom traži te­ 236 meljnu reorganizaciju tehnike pri otpravljanju pojedi­ nih poslova. Svaki artikal ima svoje određene svjetske pijace na kojima su mjerodavni već određeni trgovački obi­ čaji i uzance. Ovi se odnose n a način zaključka po­ slova, uvjete prodaje, liferovanje, plaćanje i kupovnu cijenu, dalje na načine mjerenja i računanja, kao i na razne načine u pogledu kvalitete, forme, izrade i di­ menzija. Osim toga potrebno je poznavanje opštega stanja pijace, kako stoji sa ponudom i potražnjom, koliki su troškovi proizvodnje kod konkurenata, ko­ liki je prevoz, kakve su carinske prilike i t. d. T ako­ đer je važno dobro poznavati pogreške i prednosti pojedinog artikla. N. pr. kod našeg drveta treba znati glavne osobine sviju njegovih sortimenata. Može da se desi da se kvalitativni nedostaci jednog sortim enta daju vrlo dobro upotrebiti u druge svrhe, a za opet nešto drugo nemaju nikakve praktične važnosti. I to bi, dakle, bila jedna važna zadaća našeg trgovca, da za svaki sortim enat nekog artikla nađe najkorisniju upo­ trebu- za. koju upravo odgovaraju njegove dobre osebine a nedostaci ne smetaju ništa dotičnoj upotrebi. Trgovina sa pojedinim našim artiklim a izgrađivala se sa dosta muke, prolazeći kroz razne faze svojih kra­ hova. Ni u jednom artiklu nije se radilo sa nekim u naprijed izgrađenim sistemom, pa prem a tome mi i danas ne možemo da odredimo pravce kretanja trgo­ vine ne samo raznim trgovačkim artiklima, nego ni specialitama bosansko-hercegovačke trgovine, kao što su drvo i šljiva. Već je davno trebalo ovim artiklima omogućiti što bolji plasman, ako ne i gospodstvo na svjetskoj pijaci, jednim stručno izrađenim planom o tehnici njihova poslovanja. Kako toga do danas nismo imali, ja ćp ovdje pokušati da se posebno osvrnem na tehniku poslovanja drvetom i šljivom. K o d t r g o v i n e d r v e t o m kod nas je potpuno zapostavljen osobni momenat, jer se ne namještaju ljudi koji poznaju potrebe svjetske pijace, koji znaju ophoditi sa mušterijama, koji su stručno spremni u procjeni šum skih kompleksa, i koji znaju d a otpreme robu na onaj način kako se ona traži na strani. I dobrom direktoru jedne pilane ne ostaje ništa drugo, nego da veliki broj dana u godini provede n a željez­ nici, često i na slabim šumskim putevima, i to ne samo šef jedne naše male ili srednje pilane nego i veleindustrijalac ili veletrgovac. Kod nas se uvriježilo uzimanje političkih i spekulativnih elemenata, koji ne samo da nanose štetu svome preduzimaču, nego su unijeli zabunu u čitavu našu drvarsku trgovinu. Mnoge strane firme kao i naše banke imale su sa ovim ele­ mentom dosta iskustva. T r g o v i n a š l j i v o m ima kod nas svoj posebni istorijat koji će imati vidnog uticaja na današnju sta­ bilizaciju trgovine ovog artikla. Prvi počeci modernog načina trgovanja šljivom padaju u konac prošloga sto­ ljeća. Poslove su tada na našoj pijaci imale neke naše �poznatije trgovačke kuće koje su u glavnom trgovale sa peštanskim komisionarima. Ovi komisionari imali su u neku ruku monopol naše eksportne šljivarske trgovine, te su o njima naravno mnogo ovisili i sami tadašnji naši eksporteri. Peštanski komisionari nago­ milavaju našu šljivu na svojim skladištima u cilju spe­ kulacije, usljed čega je naravno dolazilo do periodičnih krahova naših šljivarskih eksportera. Kako tada nije bilo nikakve planske organizacije u razvitku ovog po­ sla, dolazi do stalnih zabuna na našim pijacama šlji­ vom. Ovo je doba poznato u našoj trgovačkoj praksi kao d o b a k r a h o v a . Prvi korak u organizaciji ovog posla unosi Zemaljska Banka za B. i H. stvaranjem svoga robnog i šljivarskog odjeljenja. Ona počinje zavađati savremenu tehniku u obavljanju ovog posla, finansira naše trgovce pri kupovanju robe od seljaka, upoznaje ih sa uzancama i dnevnim notiranjem i re­ gulira uopće ovu trgovinu centrališući je u svojim ru­ kama. Naša se šljiva tako počinje dovoditi u direktan dodir sa svjetskom pijacom i na njoj brzo stiče dobar glas. Brzo postaju kao konzumenti naše šljive Austro­ ugarska i Njemačka. Glavno importno mjesto postaje Hamburg koji kupuje naše šljive u džakovima i etivira ih u svojim zato naročito urešenim etivažama. Tako u Hamburgu prerađene šljive, u mnogo slučajeva i kvarene, puštaju se u njemački promet. Kako tada nije postojala konkurencija od ^strane kalifornijske šljive, a i cijena naših šljiva bila je relativno jeftina, velik dio eksporta upućivan je u Njemačku. Pekmez se tada također mnogo uvozio'-u Njemačku, jer nije toliko' pcW stojala konkurencija od strane tvornica marmelade’ Tako je stanje šljivarske trgovine bilo do svjetskog rata. Za vrijeme rata eksportna trgovina šljivom potpuno prestaje, jer se šljiva sm atra životnom namirnicom i njena se trgovina centralizira u rukam a tadašnje Ze­ maljske Vlade za Bosnu i Hercegovinu. Nakon oslo­ bođenja izvjesno vrijeme ova centralizacija ostaje u ru­ kam a naše nacionalne vlade, gdje se potpuno uništava djeljenjem poznatih izvoznica. Ukidanjem centralizacije trgovina Slivom dolazi većinom u ruke sumnjivih elemenata. Počinje t. zv. d o b a a n a r h i j e na šljivarskoj pijaci koja donekle još i danas traje. Ujedno ulazi još jedan novi momenat u ovu trgovinu: srbijanska se šliva počinje bacati u jedan kazan sa našom, kojoj je prije bilo zagarantovano barem austro-ugarsko tržište. Svako se počinje baviti ovom trgovinom. Nesolidne firme potiskuju one predratne stručne (povlačenje Zemaljske Banke sa tr­ žišta šljivom) roba se kvasi i kvari, šliva postaje pre­ dmetom nesolidne trgovine. Posao sada kao takav po­ staje rizikontan, bilo je puno gubitaka i za naše eksportere i za strane importere. Ko je god sa šljivom radio, izgubio je novac i mušterije i trebaće danas mnogo smišljenog i organizovanog rada da se opet povratimo na staru predratnu visinu i da sa ovim ar­ tiklom opet počnemo dominirati na svjetskoj pijaci. Posljeratna trgovina šljivom pomjerila se prilično i teritorijalno. Njemačkoj kao našem najboljem pred­ ratnom kupcu, usljed valutne inflacije, postaje skupa naša šljiva. Bosanska šliva počinje sada dolaziti i na predratna tržišta srbijanske šljive.Bilo je dosta izgleda da se uvriježimo i na engleskoj pijaci, jer je uvoz na­ ših šljiva u Englesku bio u prvim godinama poslije rata prilično veliki. Međutim se molo vodilo čačuna o visokoj engleskoj kulturnoj publici, koja plaća dobro, ali i traži da je roba dobra, ne samo po svom kvali­ tetu, koju ima nesumnjivo naša šljiva nego po svojoj lijepoj i higijenskoj savršenoj obradi. Prema statistici iz 1927. godine Engleska se uopće ne notira zasebno kao eksporter sa naše brčanske pijace. Mnogi misle da se na engleskoj pijaci nismo mogli održati radi engleske klime. Međutim nije tome kriva klima, jer je toj istoj klimi podvrgnuta i kalifornijska šliva, pa i ako je ona po svojim kvalitetama kud i kamo slabija od naše, ipak ona izdrži do konca ljeta druge godine u jednako odličnom stanju. Za vrijeme ove t. zv. anarhije u trgovini našom Sli­ vom stekli smo dragocjenih iskustava, zadržali smo se danas (koncem 1927, godine) na sljedećim pijacama: na češkoj s a ................................28% uvoza n a njem ačlćoj................................ 23% » na ta lja n s k o j................................17% » па a u strijsk o j................................ 16% » na ostalim pijacama . . . . 1бо/о » Ovaj se posao prema prijeratnom stanju, po mišljenju stručnjaka, popravio za 50% i da danas treba smi­ šljeno o r g a n i z a t o r s k i d j e l o v a t i n a o v o m p o ­ l j u. Treba obratiti naročitu pažnju na način pakovanja, na kvalitet na sezonu uvoza i potrošnje pojedinih dr­ žava, na notiranja, na način plaćanja, na carinu i dru­ ge troškove. To nam je danas pogotovu potrebno, jer moramo na svjetskoj pijaci izdržati konkurenciju kali­ fornijske, rumunjske, djelomično čehoslovačke i južno njemačke, a donekle i francuske šljive. Kalifornija je naš najveći k o n k u ren at Njezina šljiva ima krupan plod (20/30, 30/40 i 40/50 komada u pola kilograma) a ima inače suhe šljive. Posljednih godina Kalifornija sve više osvaja našu najbolju pijacu Njemačku, nara­ vno na štetu našeg uvoza. Tako dok je Njemačka 1926. god. stajala sa 22,487'33 m tr uvoza sa brćanske pijace, n a prvom mjestu, njen je uvoz prošle godine pao na 19.66771 mtr. Razlog je ovome u kvaliteti i krupnoći kalifornijskog roda. a zatim u politici cijena koju vodi Amerika, a kojom ima da obezbjedi plas­ man rastućoj proizvodnji kalifornijske šljive na evro­ pskim tržištima. Mi naravno treba da odolimo ovoj konkurenciji sredstvima koja će nas moći na pijaci stalno uzdržavati. 1 o eksportu pekmeza koji se skoro potpuno iz gubio sa svjetske pijace treba povesti računa. U pek- И 237 �mezu nam konkurišu mnoge postojeće i odlično us­ trojene njemačke fabrike marmelade. Ovu ćemo kon­ kurenciju moći suzbiti liferovanjem dobrog u polučvrstom stanju ukuvanog pekmeza. On ne smije biti ni čorbast, a ni suviše gust i tvrd. Boje treba, da je zatvoreno mrke, a ne crven ili crvenkast. Pekmez ove boje znatno se teže prodaje. Zatim pekmez treba da je čist, od primjesa u koščicama ili peteljkama. Tako se strani potrošači tuže da u našem pekmezu nalaze često odpadaka od drveta, kam ičaka i, drugih tijela. Valja naročito izbjegavati da pekmez pri kuhanju za­ gori; treba naročito paziti da pri miješanju pekmeza i pri njegovom vađenju iz kazana zagorjele čestice po zidovima kazana ne prenesu u m asu pekmeza, jer se one inače u pekmezu pojavljuju u vidu zagorjelih če­ stica koje škripe pod zubim a i imaju ukus zagoretine. Takav se pekmez na strani teško prodaje ili se inače prodaje po znatno nižoj cijeni. Za suhe šljive i za pekmez važe u trgovini u glavnom isti uslovi. Ti su uslovi slanje njegovane i čiste robe. Suhe šljive treba da su dobro etivirane. Roba ne treba da je vlažna; treba d a je izdržljiva. Ovo su preduslovi za konkurentnu sposobnost naše suhe šljve na svjetskim pijacama. fosjjOVi se moraju obaviti pouzdano i korektno. Na kvalitet robe i na splidnu isporuku treba naročito obratiti pažnju, jer naša šljiva ima da ponovo zadobije v^ć djelomično izgubljei jace sa kojih ju je potisla kalifornijska šljiva. ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК U našoj eksportnoj trgovini uopšte treba naročito podvući jedan fakat. Nije dovoljno da bude naša roba određena za izvoz, dobro uređena u stručno organizovanim preduzećima. Roba se na pijaci prodaje po provenijesi. Nije dovoljno samo izvjesna fabrička marka, koja treba da je utisnuta na svakom n. pr. sanduku šljiva, jaja i t d. Ako dvadeset naših eksportera plasira na svjetskoj pijaci dobru robu a dvadeset i prvi pla­ sira pokvarenu, sva će naša roba, pa i ona najbolja, trpjeti od toga i njen će glas gubiti sam o zbog toga jednog slučaja. Na svim je svjetskim pijacama oštra korba između konkurencije. Naša će konkurencija jedva dočekati takav naš jedan m aler da ga kao odlično organizovana dobro iskoristi. Ona će svojom moćnom organizacijom taj slučaj tako razglasiti, da će ga po­ trošačka publika uočiti i okrenuti glavu od naše, pa i dobre robe, što je ona već počela donekle i d a čini. Zakon' kolektivnosti, o kom mi ni malo ne vodimo računa, ovdje nam se strašno sveti. Sva naša produk­ c i j a cijeni se u stranom svijetu kao i svaka tuđa, kao jedna^ cjelina, i da stečemo glas mi moram o biti apso­ lutno svi Ispravni i korektni, a ne samo jedan pa ni devet desetina nas, jer će sam o onaj jedan nesvjestan ubiti glas sviju ostalih pa m akar bili savjesni. Samo u unutrašnjoj trgovini mi odgovaramo svaki za se, a u m eđunarodnoj rđav glas samo jednog od pada na svu pijacu i teško pogađa njom dobar ubija povjerenje bez koga nema pravog rada. 1Ш (lili lllil U U i II L A П Гђа Mapa Трифковић Главном Одбору Поздравна депеша г. Др. Хафизадића Позната Гајретова пријатељица и радница гђа Mapa Трифковић, у Београду, упутила je, приликом главне скупштине у Сарајеву, Глав. Одбору депешу следећег садржаја: Главном Одбору Гајрета, Сарајево. Срдачно захваљујем Главном Одбору Гајрета на указаној ми пажњи, жалим да немогу присуствовати данашњој скупштини. Честитам рад и желим најлепши успех. Молим скупштину да верује да и поред онемогуКеног ми рада у Београдском Гајрету, идеја Гајрета ће ми бити света и увек ћу свом душом помагати рад на културном и економском подизању муслиманске омладине. Са сестринским поздравом учесницима скупштине. Mapa Трифковић. Хамид Кукић, секретар Гајрета, Сарајево. Ради посла у Београду не могу присуствовати скупштини, молим, извините ме код председника. Поздрављам рад, и стављам се на располагање. Др. Хафизадић. Поздравна депеша Беогр. Гајрета Председник Београдског Гајрета »Осман Ђикић«, генерал r. Ђуро Јосиповић, поводом главне годишње скупштине Гајрета, упутио je Главном Одбору ову депешу: Приликом главне скупштине, шаљемо братски поздрав, са жељом за добар успех. Ђуро Јосиповић. Поздравна деаеша из Фоче Са данашње годишње скупштине овога пододбора, испред 169 чланова, поздрављамо Главну годишњу скупштину. Изражујемо пуно поверање старом одбору са председником инжињером r. Хајдаром Чекром на челу. Председник: Салих Хасић. Секретар: Ченгић. 238 Онај коju никад не заборавља Гајрет Госп. Садик еф. Садиковић, народни лекар у Љубушком, спада у ред оних наших ретких родољуба и пријатеља нашег општег напретка. Велике материјалне потпоре које он сваког мјесеца шаље Гајрету као и знатне свакодневне своте којима потпомаже љубушку сиротињу, доказ су племенитости и честитог филантропства. Шта овакав човек, осим на пољу лечења, вреди за општу заједницу, a нарочито за свој град, сувишно je и истицати кад се зна да Љубушки има да захвали своју живахност једино овом родољубу, a Гајрет на издашним потпорама од стране његове. И посљедња два месеца дозначио je Гајрету своту од Дин 2501, на чему му Главни Одбор нарочито захваљује. Госп. Садик еф. Садиковићу желимо дуг живот који je тако драгоцен no наше опште добро. Најмлађи добротвор Гајреша Инж, r. Суљага Салихагић, познати национални радник из Бање Луке, уписао je свог најмлађег сина, Бекира, за добротвора Гајрета. Овај млади добротвор на први дан Прославе Гајретове 25-годишњице навршава тек трећу roдину живота. Желећи му дуг живот, желимо уједно да у свом животу, у будуће, постане вредан Гајретов радник. �Нови члан ушемељач Госп. Али Риза Дубравић, професор II. Гимназије у Сарајеву уписао се за члана утемељача Гајрета. Уписивање г. Дубравића за члана утемељача тим je значајније што je он из редова културних радника, na као пример овим може да послужи да се поред моралне може да поднесе и материјална жртва за своје најближе. Живио! Нови утемељачи Гајрета у Рогатици Пријатељи Гајрета и родољуби у Рогатици уписаше се за чланове учемељаче и то r. r.: Мурат A. Пашић, Тајиб A. Пашић, Мухамедбег Павица, Мухарем Шуљак, Мустафа X. Ахметовић, Хилмија Арнаутлија и Галиб еф. Хафизовић. Живели свесни рогатичани и служили на дику и пример осталим! Скупштина je прошла у реду, те су присутни чланови са задовољством примили на знање извештаје о раду старог одбора. У нови су одбор ушли намјесто двојице изжребаних одборника: Абдурахман Садиковић и Ћамил Хаџић, a као замјеници: Зијах Махић, Сулејман Гујић и Мустафа Јакић. Одбор се конституисао на својој I. сједници дне 6. јула 0. г. на сљедећи начин: предсједник: Алија Орман, тајник: Абдурахман Садиковић, благајник: Мустафа Диздаревић, 1. ревизор: Ћамил Хаџић, II. ревизор: Илијас Карамехмедзић те замјеници: Зијах Махић, Сулејман Гујић иМустафа Јакић. Приход од шомболе у Љубушком Пододбор Гајрета у Љубушком упутиоје Главном Одбору своту од Дин 2950 као приход од томболе. Једна похвална акција Главна скуаитшна аододбора Гајреша у Рогашици Муслиманско друштво »Трезвеност« у Травнику упутило je Глав. Одбору допис следећег садржаја: Слободни смо приступити Вама, као раденицима при ширењу просвјете у нашем народу, a нарочито међу нама муслиманима са замолбом да би нам изволили уступити мало мјеста у Вашем цј., листу, гдје би ми давали своје извјештаје о раду и напредку овога друштва, a можда и разне чланке. Ваш лист, т. ј. наш лист који допире и у најзабитнија мјеста Босне и Херцеговине, у сврху ширења просвјете, имати ће читатељи да упознају нешто и р трезвености, те раду и успјеху њеном, при чему Jie да иде у прилог исте. У нади да fce нам управа изаћи у сусрет, т. ј., дати нам мало мјеста у цј. листу, ми Вас поздрављамо. Предсједник: X. Куркут. Тајник: Чатић. Главни Одбор поздравио je ову лијепу акцију Tpai омладине. Ова скупштина одржана je 1. јула 1926. у просторијама Омладинског Клуба у 17 сати. Присутни одборници: Мухамед еф. X. Ахметовић, предсједник,. Ахмет Ферхатбеговић тајник, Ахмед Риза Пашић I. ревизор, те Мустафа X. Ахметовић замјеник II. ревизора отсутног Теуфика Јесенковућа. Дарови Гајрету Сакупили су и послали управн Гајрета добровољне прилоге и то: 11ододбор Гајрета у Стоцу Дин. 1.713 90. Гг. Садик Смајоввћ повјереник Гајрета у Рудом Дин. 355'— и Мустафа Јахић повјеренвк Гајрета у Кладжу Дин. 142'—, Градска Општина у Зеници даровала je Гајрету Дин. 1000'—. Гооп. Завм Хаџндедвћ, орескв ветервнар вз Рогатвце даровао je Гајрету Двн. 176'—. Дароватељвма највскренија хвала. Помоћ иододбору Гајрета у Плевљу Пододбор Гајрета вз Плевља обавештава нас: Данао смо добили взвештај да je обласнв одбор у Ужицу доделво овдашњем пододбору Гајрета, a на његову нолбу, помоћ од Дин. ЗСОО.—. Надаље, суд општине плеваљоке унео je, на вме помоћн овдашњем пододбору Гајрета, еуму од Двн. 6.000'— и решво да се ова сума повећа еа још Дин. 5.000’—, ако се успе да се у Плевљу оснује Ћвлвмарска Школа што je наглашено и у молбв упућеној за помоћ. У прошлој години, обласнв одбор доделио нам je поиоћ од Дин. З.ООО-—, a општвна плеваљска помогла нас са Двн. 6.000’—. Обласном одбору, као ■ плеваљокој општвни Гајрет се најтоплије захваљује на указаној му помоћв. Главна скуашшина Гајрешова иододбора у Љубушком Допис Главном Одбору гласи: Част нам je овијем извијестити Вас, да je редовна главна скупштина овог Пододбора одржата дана 1. јула 1928. пошто на 24. јуна није могла бити одржата ради недовољног броја чланова. Дневни ред: 1. Извјештај председника. 2. Извјештај тајника. 3. Извјештај благајника. 4. Извјештај ревизора. 5. Избор новог одбора. ■6. Евентуалије. Пошто je установљено да je довољан број присутних ,_„1ова да 6и се no правилима скупштина могла одржати, то предсједних X. Ахметовић отвара исту извјешћујући да je рад Гајретова Пододбора у прошлој години био прилично слаб, na су отуда и материјални приходи подбацили, за тим подјељује ријеч друштвеном тајнику A. Ферхатбеговићу, a овај извјештава да су у прошлој години одржане три одборске сједнице и да je одржана једна забава, од које je получен чист приход од 1378’50 Дин., затим извјештава да друштво данас имаде 44 члана приносника и 10 утемељитеља. За тим чита писмени извјештај благајника 3. Ајановића,којиизвјештава да je у прошлој години билоприхода и то: од чл ан ар и н а..................... 554’— Дин од забаве................................................ 1.388’— „ од курбанскихкожица............................ 1.208.— „ и од претплате за лист Гајрет . . . 460’— „ Укупно Дин . . 3610'— Ревизори за тим извјешћују да су прегледали књиге и исте као исправне нашли. Узима ријеч Галиб еф. Хафизовић и констатује да je рад Одбора слаб, али да се ствар не мијења ни у колико ако се сад буду износили разлози. Стога предлаже да се бира нови одбор и то такви чланови који имају и воље и смисла за Гајретов рад, a да се старом одбору даде разрешница. Бирање нека се изврши акламацијом. Предлог Г. Хафизовића скупштина прихваћа једногласно, подјељује старом одбору разрешницу, a за тим такођер једногласно буду изабрани и то: замјеник предсједника: Муратбег Пашић; за тајника: Тајиб Пашић; за благајника: Мухарем Шуљак; за I. ревизора: Галиб еф. Хафизовић; за II. ревизора: Галиб Чапљић; за замјенике: Мустафа X. Ахметовић, Хакија Шахинпашић и Хилмија Арнаутлија. 239 �Нови повјереник Гајрета у Дубочцу Изабрани се захваљују скупштини на избору и изјављују да се примају наметнуте им дужности. При концу изабиру се тројица изасланика на скупштину Главног Одбора и то: Мухамед еф. X. Ахметовић, Ахмет Пашић и Муратбег Пашић. Тиме се скупштина завршава у 18 сати. Предсједник: Тајник: X. Ахметовић с. р. A. Ферхатбеговић с. р. Главни Одбор Гајрета именовао je друштвеним повјереником за Дубочац и околицу г. Агана Синановића. Желимо му добар успјех у раду за нашу заједницу. Нови иовјереник Гајрета у Прњавору Главни Одбор, на својој посљедној сједници закључио je да се разреши дужности пододбор Гајрета у Прњавору, a на место његово да се именује повјереником г. Хафиз Салих еф. Ђозић, шеријатски судац. Ова одлука Глав. 0дбора донесена je у сврху реорганизовања Гајретова рада у Прњавору, a Гл. се Одбор нада да fce чланови бившег пододбора потпомагати повјереника у његову раду. Пододбор Гајрета у Требињу Одржао на 24. јуна т. г. своју редовну главну годишњу скупштину на ксјој je взабран слвједећи одбор: Предсједнвк: Јусуф Мурсел, тајник: Едхем Беквћ, благајник: Ајдвн Рокољ, надзорни одбор: Мустафа Чустоввћ в Јуоуф Шаховпћ, замјенпци: Илвјас Ресулбеговвћ и Хасан Робоввћ. Пододбор je у годвнв 1927./28. получио чвст приход од Дин. 9.444.-. Нововзабраном одбору желимо много успјеха у раду за Гајрет! Циркулари аододборима u повјереницима Консшитуисања иододбора Пододбор Гајрета у Стоцу на својој седници одржаној 27. VI. 1928. конствтупсао се како следи: Председнвк г. Хусевн еф. Бркпћ, тајнвк г. Едхем Bntкало, благајнвк Мухамед Шехвћ, I. ренвзор Мухамед Шарвћ, II. реввзор г. Авдо Шарац. Пододбор Гајрета у- Гацку, на својој седнвци од 2. VII. ов. год. конствтувсао се овако: Председнпк г. Ћамил Сарвћ, тајнвк г. Смајо Куртоввћ, благајнвк r. Хасан Шаковић, 1. рсвизор г. Мехо Дураковвк, II. реввзор г. Ахмет Чампара. Скуашшина аододбора Гајрета у Тешњу Редоввту главну скупштвну овај Пододбор ji дне 28. јуна о. г. са дневнви редом којег смо саопштвлв. Одбор взабран на тој скупштвнн конститупсао се je како слвједи: Предсједнвк: Бећир Галвјашевић, тајнвк: Исак Смавлбеговвћ, благајнвк: Хаквја Херпћ, 1. реввзор: Звјад Галијашеввћ, II. реввзор: Дерввш Картал, одборнвци: Хаидвја КахввК, Смавл Хаџи Смавловвћ, замјенвцв: Аширага Мујвчвћ, Хамдвја Мехвнагвћ. Одмах no конституисању одбор јо закључио да на дан 16. ов. мј. сазовв све питомце Гајрета из Тешња, као и остале средњошколске ученике и да им саопшти да ће овај пододбор, код рашавања молби за Гајретову помоћ узети у обзир само оне молбе, чији je молитељ за вријеме ових ферија највише придонио користи Гајрету. | Глапнв Одбор Гајрета распослао je цвркуларе сввма пододборпма ■ повјеренпцвма Гајрета сљедећег садржаја: Ставља ее до внвнл сввма Гајретовим пододборвма в повјеренвцвма, да пвтомцв Гајретовв вз прошле шк. год. не требају упућивати Главном Одбору своје молбе нвтв документе за ирпјем у конввкте. Умјесто тога потребно je да пододборв и повјереници доставе Главном Одбору списак досадањих питомаца пз њвховвх мјеста в околвне и то најд а љ е до 1. а в г у с т а о. г. У том списку треба навеотв пме п презвме ђака, родно мјесто, мјесто у којем je конввкту бпо ђак.прошле годнне в предлог да лв да се поједвнв пвтомац лрпмв бесплатно влв уз плаћаље обокрбнвне, те колвку обскрбнпну предлаже иододбор. За ђаке, којв рефлектврају да буду no првв пут ирвмл>енв у Гајретове внтернате као и за стипендвсте треба доставвти њвхове молбе најдал»е до 1. авдуста о. г. са задњом шк. свједоџбом, роднвм лвстом в увјерењем о ввсвни плаћања >еза Ha свакој овој молби нека изволе пододбори и по1еници ставвтв сноје предлоге. Умол>анају се пододбори и повјереници да о овом обаввјесте како досадање Гајретове пвтомце из њвховпх мјеота, који овога пута неће управљати Главном Одбору своје молбе, тако в оне ученвке, који се обраћају Гајрету no први пут за KOiiBBicT влв стипендвју, како бв нам до 1. ангуста првспје.ле све иолбе а в предлози за првјем досадањвх питомаца. Гајретове значке Обавештавамо све пододборе и повјеренике да број наведених значака у посљедњем отпослатом циркулару, не одговара броју отпослатих значака, пошто су нам се потражње значака из неких већих места показале Behe, него што смо мислили. A ko се покаже сигурнија јача потражња, Гл. Одбор.ће исте поново да поручи из Њемачке. У м о љ а в а ју с е с в и п р е т п л а т н и ц и д а з а 1928. го д и н у п о д м и р е д у ж н у п р е т п л а ту . ШТАМПАРИЈА ПРОСВЕТА, САРАЈЕВО �ZA BOSNU I HERCEOOV1NU C e n tra la : Sarajevo S je d iš te D ire k c ije , Beograd F ilija le : Brčko i Novi Sad Med. Univ. Papirnica Hamdija Kopčić specijalista zubni liječnik Sarajevo, Strosmajerova ul - Telefon 619 SA R A JE V O , Jeftanovića ulica broji. preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala Ordinira s v a k i m d a n o m od 9— 12 sati prije podne i od 2—6 sati poslije podne --- ------ ШТАМПАРИЈА ПРОСВЕТА S V A K I M U S L IM A N T R E B A D A K U P U JE SAMO ШТАМПАРСКО - ИЗДАВАЧКИ З А В О Д GAJRETOV Из р aђ уј е C lG lilP lP ii разноврсне банковне, трговачке и индустријске тисканице у бојама као: дионице, уложне књижице, чекове, дипломе и т. д., те разна стручна дела, календаре и остала издања солидно, брзо и no умереној цени. Властита књиговезница израђује све врсте трговачких књига и протокола, као и разне галантеријске и картонашке послове no мери и нацрту. jer kvatitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „Gajret" Narudžba: TVORNICA CIGARPAPIRA САРАЈЕВО Александрова бр. 6 - Телефон бр. 356 Књиговезница -- Стереотипија S. D. Alkalaj, Sarajevo može se n a ru č iti i preko društva Gajret u Sarajevu �"11.. "ilir ....................................................i i ......i i ...................... .............................i n i B A N K U G f l J R E T D. D., S A R A J E V O Akcijski kapital Din 20,000.000 - , Rezerve Din 2,000.000'Banka se bavi svim u bankovnu struku epadajućim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje i ćukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva I podupire razne kulturne i hu­ manitarne ustanove. JIIII.... Od lis te dobiti daje 10% Kulturnom i Prosvjetnom društvu „G a jre t". Sve doznake u domovini i inostranstvu obavija Banka Gajret najbrže i najkulantnije. - Uloške uka­ maćuje najpovoljnije, i isplaćuje iste u svako doba. ...Illlllllll... BOSANSKA INDUSTRIJALNA I T R G O V A Č K A BANKA D. D. Naručujte i kupujte samo SARAJEVO, Strosmajerova ul. br. 12 GAJRET0VU Potpuno uplaćena dionička glavnica D i n a r a 2 o ,o o o .o o o o Rezervni fond D in a ra 7 ,5 o o .o o o Prim a u lo š k e n a š t e d n j u , vrši do­ znake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, finansira i n d u s t r i j s k a i tr g o v a č k a poduzeća. Interurban t e l e f o n i broj 605, 865 i 555 kremu za cipele jer je ona najbolje k valitete. i donosi lijepu korist GAJRETU. Naručuje se kod Milana Kovačevića Novi Sad, Dunavska ulica 10. Glavno zastupstvo za B. i H. Agentura RUDOLF BOIĆ, SARAJEVO Bistrik, 25. Telef. 783. Pošt. pret 75. Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split .HIIIP"."III1 " Temeljna glavnica 40,000.000'- dinara. lf II općine grada Sarajeva Illllllllliiiiillllinillllliiiiiillllllllllilliuiiilllllli^llbiiiillllllllllli Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172. Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju ZALAGAONICU koja daje zajmove na zlato, srebro I ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/94fcde8f5ba2df22559b5969409d2b2e.pdf a661fe925e726703baa59856ecfc0a8a PDF Text Text ' ЛИСГ ЖМГ4ТА Д О Т Ш ЗА КУЛТУРМС И tK«N4MtKft TTC4H3Ali>t MVUIMMANA 16. А В Г У С Т А С А Р А Ј Е В О 1928. У ређуЈе: Х А М З А Б Р О Ј 16. Х У М О �С адрж ај А х м ед Му р а д б е г о в ић: Циник (Прво поглавље.) Гласови м лађих: С а и т О р а х о в а ц : С Касиндолских ханова. И л и ја с Д о б а р џ и ћ : Жетелице. Х а м и д Д и з д а р : Врисак из махале. Л у т в о О с м а н о в : Исповест за утеху мајке. С а ф в е т С. З е ч е л и ћ : Ходочашће на Ајватовицу. Ф а д и л К у р т а г и ћ : Гајретова мисија. Величине источног парнаса. (Одломак из Споменице 25-годишњице Гајрета.) X.: Уочи Гајретове Прославе. с Ц З е т П е р б е в : Неколико епизода у прилог историји Гајрета^^" Ћ а м и л 0. С е л м а н о в и ћ : Муслимани у Санf макуЈ ГаЈретов гл асн и к: Депеша Њ. Вел. Краља. Прослава 25-годишњице Гајрета у Модричи. Гајретова велика забава у Тузли. Главна скупштина пододбора Гајрета у Зеници. Гајретов теферич у Цазину. Главна скупштина пододбора Гајрета у Новој Вароши. Добровољни прилози из Бос. Крупе. Приходи од теферича. Приходи од курбанских кожица. Приходи из Скопља. Приходи од трке у Зеници. Нови утемељитељи Гајрета. Из Уредништва. Г А ЈР Е Т , лист Гајрета друшти за културно и економско подизањ* иуслимана, излази t. и 16. сваког месеца, a цена му je за нашу Отаџбину 100 динара на годину, a за све остале земл>е преко границе 200 динара. Ђаци добивају лист у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајрвтових конвиката. Поједини број стоји 5 динара. Директор Уредник Х а м и д К ун и К Х а м а а Х ум о Штампарија Просвета, Сарајево. — Власник друштво »Гајрет«. — Главни и одговорни уредник: Хамза Хумо. �TJ>>3VtT Ahmed Muradbegović Cinik (Prvo poglavlje) Nekoliko koračaja od korita Bosne na maloj uz­ visini stoji — ona. Krvava kuća. Zovu je tako. Sazi­ dana je od cigle, koju drže gvozdeni stupovi. Jeziva i hladna. Oko nje je šljivik, bujan, snažan. Pred njom ledina, na kojoj se nikada ne igraju djeca. 1 ljudi ne prolaze kraj nje. Ako se nađu-u njezinoj blizini podi­ lazi ih neka gadost, kao s? zgražaju. Po danu je krv jia crvenoj kući mnogo pitomija i mekša. Sance je obljeva bogatim svjetlom i upija u se svu grozotu sa njezina lica. Ali po noći. Tad izađe krupan mjesec iza gorskog - bila i prospe se po njezi­ nim zidinama. U ledenoj svjetlosti ukočene mjesečine kao da se rastapaju grude usftene krvi i u mlazovima cure niz crveni trup. Na mjestima se vidi živo meso, kako krvari. U rupama, koje slijepo zure, kao puškarnice ne stanuju golubovi. Ni brbljave čavke, crne kao Ciganke ne upravljaju prema njima let. Još ni jedna lastavica nije pokušala, da savije gnijezdo pod njezinim krovom. Kad je dan onda je u kući takva tišina, kao u grobnici. Ne otvaraju se prozori. Staklo na njima ni­ kada ne cikne. Nema šuma, jer ne hoda niko. Nema glasnog razgovora, jer sve u njoj šuti. Tek predvečer zajauknu očajno i resko gvozdena vrata, jedamput, dvaput i prostor se zatrese. To izlazi stari, Orhan iz kuće, kao netopir, i sjeda u svoj čardačić pokraj Bosne, da probdije večer; gdjekada i noć. Niko ne zna kad je došao u ovaj kraj, ni oda­ kle. Jedni vele da je Čerkez, a drugi da je Ermenin. 0 njemu se svašta priča. Kažu da je još kao mladić ostao iza turske vojske, kad se povlačila da omogući austrijsku okupaciju. Drugi vele da je pobjegao iz Ermenske pred progonima T uraka i ovdje se nastanio. 1 sad živi već pedeset ljeta u tom kraju, kao uklet. Pa ipak govorio je jezikom toga kraja, kao da je nje­ gov rođeni sin. Malo je zanosio na am autsku ali go­ vorio je -ispravno i tačno. Žena mu je umrla prije dva­ deset godina odmah iza poroda. U kuću je dovodio samo stare žene, ružne kao da su oglodane i bezgla­ sne, kao da su nijeme. One su ga služile. Njegovo je lice imalo oblik neke ptice, kojoj ni­ kad imena ne znate. Na tom ptičijem licu visile su sa strana niz podbradak lične kesice, pune neke materije, koju uvijek zvače. Glas mu je bio piskutljiv rezak, kao u stare iznemogle žene, koja sliči lješini više, nego čovjeku. Rijetko je govorio, ali svaka njegova riječ je bila neugodna. Stvarala je jezu. Kad bi izlazio u va­ roš — a to se rijetko dešavalo — prekrstio bi ruke na na leđima i odmjerenim sporim koracima, kao da spro­ vod prati, išao bi ulicama. Male životinjske oči letile se čas na jednu, čas na drugu stranu. U leđima je bio malo poguren, pa ipak se pričinjalo tako, kao da ima ponosan hod. Lijevi dlan u desnoj ruci držao bi na leđima i pucketao suhim i dugim prstima, kao olovkama. Imao je dijete, koje je odmah poslije ženine smrti poslao nekuda na stranu i više ga nije bilo. Znali su da je muško i da mu je ime Kado, ali gdje se nalazi to još nitko nije znao. U gradu ga niko nije trpio. Kad bi ga ljudi su­ sreli okretali bi od njega glave; on se pravio, kao da to ne vidi; prošao bi kroz grad nekoliko puta i pred svakim se dućanom nakašljao. Zalazio je samo u jedan dućan. I to rijetko. Bio je to dućan trgovca Đeme, krcat svakovrsnom robom. Po danu bi u njemu elek­ triku palili. Kod njega je Orhan kupovao živežne na­ mirnice. S njime je jedinim razgovarao... Ali kako? Bio je to razgovor, da čovjeka oblije znoj od užasa i jeze. Neugodan, dosadan, izazovan i strašan. A bilo je zato i razloga. Kad je Orhanu umrla žena prosio je od Đeme njegovn kćer Hasu. On bi mu je možda i dao, ali djevojka je još iste večeri pobjegla za drugoga. To je najviše djelovalo na Orhana, da je posto takav 241 �— A ti? pitao je dalje Orhan. Đemi se mračilo prema njemu. Stari je Đemo bio strpljiv čovjek. On je jedini mogao da izdrži s njime. Ne zato, što je bio pred očima. — Ja prodajem, odgovorio je potmulo, kao da se ovisan o njemu i što ga se bojao. On naprosto nije imao snage da mu se opre i da ga ućutka. Tolika guši. Oči su m u bile izgubljene. Gledale su u tog stJašnog čovjeka, kao u neku sablast i nisu ga vidjele... je sila izbijala iz Orhanovih riječi... — Prodaješ? nastavila je sablast. A pošto prodaješ? Pa ipak jednoga dana i Đemi je dodijalo. Bilo — Kako, pošto? zgražao se Đemo. je to onda, kad je imao pun dućan svijeta i kad se — Mislim, je li je danas roba skupa, ili je jeftina? od posla nije mogao da makne. Navalio svijet, kao da je sudnji dan. Kao da iz zemlje niče. Đemo ne vidi tumačio je sa nekim pokusnim uživanjem Orhan svoje pred sobom ni jednoga lica. Vidi samo stotine ispru­ pitanje. — Zašto me to pitaš? Čudio se nemoćno trgovac... ženih ruku i na njima prste, kako gamižu, kao crvi. U polumraku pri električnom svijetlu pričinja se ta — Tako. Možda bih i ja danas nešto kupio. Vi­ ljudska gužva sa ispruženim rukam a, kao neke čaro­ dim kod tebe toliko svijeta, pa velim, zašto ne bih bne grablje, koje kupe sve što stignu. Sa pultova ne­ danas i ja nešto kupio? Možda bi se baš i za me ne­ staje robe, kao da je hala guta. Pretinci i rafi počinju što našlo. da zijevaju od praznine. U dućanu sve to više svanjiva. — Pa šta želiš? — upitao je uslužno Đemo. Spu­ Ona grabljasta neman samo nosi. stio je malo glavu i u leđima se pogurio sam o da iz­ Đemo stoji u sredini tog meteža kao utopljenik". gleda što uslužniji. Možda će se tako prije riješit napasti. Pod očima mu se magli. To je odlučan trenutak. III — Pravo ni sam ne znam. Još se nisam odlučio. će postati preko dana bogat, vrlo bogat, ili će pasti Znadeš da ovo nije dan, kad ja kupujem. Već dvade­ na prosjački štap. Sve o njemu ovisi. To je b^rba na set godtna nosim od tebe robu, pa valjda si to i sam život i smrt. Njegovo oko mora da- krofi neman, koja prim ijetio... hara njegovim imetkom. Ako. samo na trenutak po­ — Da primijetio sam! odvrati žalosno Đemo ne pusti, raznije će mu cijeli dućan^ bez j jednog krajera. Srozat će se u ciglome času. Đemo osjeća, d a je^nje-^ -znajući šta da radi. Orhan mu je stara mušterija, tu je svijet, pred kojim m u se ne bi htio zamjeriti, a osim gova snaga na vrhuncu. Svaki čas bLjnogla popustiti. ;a on jrfiaTiešto u glasu tako jetko i strašno, da ga Katkada se utopi u onome metežu. Njegov podilaze. Kako da ga se riješi... Počeo je opet sa zanese i opije, pa ne zna više da li kupuje ili uslužnošću: Pa evo pogledaj... možda ćeš nešto iza­ Dođe mu katkad tako, kao da je i on m ušt b rati... Tu ima svakakve robe. pruži ruku za vlastitih! robom. A onda se opet .. Da zbilja, mogao bih pogledati, odvrati ravnoi upre zadnju snagu, da održi svijest. A om ušno cinik i pođe po dućanu. Svijet je gledao u njega vidi njegova ruka, kako prima pare i odmahuje kao u čudo. Svi su se zgranjivali. Nisu znali, otkle — A sad idi, a sad idi! Glas mu je ohrapavio i prom ukao.. 1 jedva čeka njemu tolika moć, da zaustavi cijeli posao. Počeli su ga promatrati sa udivljenjem. Počeli mu se ukljanjati da koga posluži i isprati: ' i praviti prolaz. On je mirno šetao po dućanu razgle­ — A sad vidi! Ali jedni izlaze, a drugi ulaze. Njemu sve to više dao sad štofove, sad gvožđe. Zaustavljao se kod sva­ ponestaje snage. Pogleda časom na vrata i vidi mra­ koga artikla. Otvarao načete boce. Mirisao sadržinu u vinjak. Jedni idu gore, drugi dolje. Napolje — unu­ njima. Otvarao kutije sa raznim prašcima i bonbonama. tra ... 1 dođe mu na trenutak tako, da se ispravi na Skidao s rafa poredane sapune i kutije od kolomaza. Presipavao šakam a u vrečama kafu, rižu, so. Kušao pultu i podvikne: iz kanti pekmez, ulje i mast. A onda prešao na pamuk, — Nema više ništa, ne prodajem ništa. Izlazite iz na razne svile, pa na konopce, bičeve i dječije igračke. dućana! — Ali on je trgovac. Ne da mu ponos. Treba Najednom je zastao kod petrolejske svjetiljke i zapitao borbu izdržati. Treba neman pobijediti i postat bogat... Đemu tihim gotovo nedužnim glasom: Napolje — unutra. Neprestano tako. U glavi se — Pošto ti je ta svjetiljka? komeša. Mozak se muti. Svijesti nestaje. I u tome — Trideset dinara! uskliknuo je radosno Đemo času pojavi se na vratima — on. Orhan. Zaustavi ru­ misleći da su m uke svršene. kom cijelu gužvu. Imao je u sebi neku strahovitu snagu — Trideset dinara. Nije skupo. Daj izvadi svjetiljku: kojom je zaustavljao svaki ljudski pokret. Činilo se — Evo izvoli. da bi njome zaustavio i rijeku da ne teče. M aknuo je — Da lijepa je. Ali sad sam se sjetio, da ja imam prstom i Đemo se, kao očaran zaputio prema njemu: kod kuće električno svjetlo i da je ne bih mogao trebati. — Trebaš li mene? upitao je, a krv mu se ledila. Pod Đemom se poče prolamati zemlja. Jedva je — Šta radi ovaj svijet ovdje? — upitao je on va­ još mogao da izgovori: žno, kao da zapovijeda. — Možda nešto drugo? — Kupuje, odgovori zabezeknuto Đemo. — Štogod drugo? upitao je nedužno cinik. Dobro, 242 �pogledat ću. A šta je ono na najgornjoj rafi u onoj šarenoj kutiji? Čokolada ili griz? — Onoje...marmelaba...odgovaraojekrozzubeĐemo. — A marmelada bi mi trebala... Daj molim te pokaži mi, kakva je tvoja marmelada. Ja silno volim da jedem m arm eladu... Đemo prisloni ljestve i poče se penjati uz njih, kao Krist na raspelo. Dohvati ogromnu kutiju, i sa očajnom mukom, crven kao rak, snese je niz ljestve, Još i onda, kad, ju je postavljao na pult i onda je stenjao kao da će izdušiti... — Evo marmelada., reče teškim zagušljivim glasom. — Da o k u ša m ... odvrati Orhan, otvori kapak na posudi, zagnjuri oba prsta u marmeladu i metnu ih na jezik. Namršti lice, kao da jede nešto strašno ki­ selo, propusti kroz grlo i kroz nos neki čudan glas i poklopi posudu: — Nije kao moja, reče režući onim istim čudnim glasom. Moji su šljivici prema suncu i zato je i moja marmelada mnogo slađa. Zar ne? Je si li kadgod ku­ šao kod mene marmeladu? To je nešto posebr>Q. Ta­ kva se marmelada ne može naći u čitavom k raju ... Osim toga ona je takn gusta, da "bi je mogao rezati nožem kao meso. A ova je rijetka kao k aša... — Pa šta hoćeš onda, ako Boga znadeš! uzviknu trgovac očajnim glasom. Orhan ga .pogleda mirno i odvrati nekim reskim pti&Jhn *glasom... — Zar sam ti tveć dosadio. Eh, kakav si* trgovac! Sa mušterijom treba biti strpljiv i poslužiti ga, kako treba. — Pobogu brate, zar nev vidiš, da cio svijet samo I na te čeka. — Doće svatko na red. Л yi, ako se vami žuri, možete otići, pa svršiti kakav drugi posao, da ne dan­ gubite, pa se opet povratiti, okrenu se on prema svje­ tini, koja je za cijelo to vrijeme sa čiidenjem buljila u njega. Svijet se samo na trenutak maknu s noge na nogu i nitko ne ode. Ćutali su kao i prije. — Šta hoćeš onda kaži? upita trgovac očajnim glasom. — Imaš li možda prepečenice rakije? — Imam dolje u podrumu. Ovdje mi je nestalo... — Bi 1’ mogao skoknuti do nje? — Zar da idem sada u podrum, a da ostavim toliki svijet u dućanu.. ? — E pa onda, šta da kupim danas kod tebe? — Ne trebaš ništa. — Čekaj našao sam ipak nešto. Dolje na mostu, sam pušio, opazio sam, da bih to trebao... — Šta? — Š-i-b-i-c-u, odvrati Orhari polagano izgovarajući slovo po slovo, kao da mu se ruga. Đemo još jače pocrveni. Usne mu se zgrčiše. Oči planuše. Desna mu se ruka, poče penjati uz tijelo, kao željezni malj. Ipak je ne podiže visoko. Samo se jače isprsi. Grudi mu se naduše. Iz njih provali težak, ргоmukao glasi — Ne dam! — Ne daš? — upita tobože preneraženo Ohran. — Ne dam! ponovi istim glasom trgovac. — Hm, progunđa ironički Đemo i okrenu se pre­ ma svjetini. Jeste li to igdje čuli ili vidjeli. Trgovac, pa ne će da posluži svog najboljeg m ušteriju... A vi­ dite, ja sam mu najbolji m ušterija... Već dvadeset go­ dina samo od njega kupujem ... A sad mi ne će ni jednu šubicu da proda... — Ne ću I — ponavljao je razjareni trgovac i nije više imao glasa da opravda samo sebe... — Ne ćeš sada, a prije si htjeo... Prije, kad nisi imao u dućanu ni deset kila soli, onda si skakao predamnom na noge... Priznaj i sam Zar nije bilo ta k o ? .. Ehe, dragi moj, to nije lijepo od tebe! Ja, kakav sam da sam, ipak si ti zaradio sa mnom. —^.Šta sam zaradio? vikao je iskrivljenim glasom trgovac. — Ja ne velim da je moje, ali na meni si zaradio. — Ako sam ne tebi zaradio, onda evo n o s i...s v e je tvoje. .^ O n zgrabi vreću soli, pa onda vreću kafe i prevali je na dućan. Sol i kafa prosuše se i pomješaše. — Đemo! Kriknu neko iz svjetine. — Šta to radiš? prokrivi se drugi. — Jesi li poludio? Čudio se treći... Đemo se na- te glasove još više raspalio i počeo »dreda da baca; po dućanu, na ulicu, kroz ргоkud je prije stigao. Svaki njegov pokret pratio uvijek isti urlik. — Evo nosi! *— Evo i ovo I — Evo i ovo! — Evo i ovo! Za tren oka se ispunio cijeli dućan razbacanom robom. Po stepenicama se kotrljale kutije čokolada, bonbona kolomaza i svakakvih boja. Na ulice su letile bale pamuka, topovi štofova, presna svile, zlata i kudjelje. Kroz prozore su jurile petrolejske-kante, kukinjsko posuđe, i željezne peći. — Nosite! vikao je razjareni Đemo. Nosite to đu­ bre, kad nije moje! Šta čekate? Grabite! Masa se na trenutak pokoleba, kao da će navaliti da grabi’ ali ih Orhan zaustavi: — Stanite! viknu reskim glasom. Svjetina se ukoči. On nastavi istim tonom. Ako je to moje, onda nitko nema prava da dira u to osim mene. Jeste li razu­ mjeli? A onda se okrenu prema Đemi i smiješeći se, reče: Uzmi te stvari i metni ih opet na njihovo mesto. Ja ti ih poklanjam ... Ja sam takav čovjek. Kad jed­ nom nešto dadem, ne ću više natrag. Đemo zamrije, kao da u njemu kapi krvi nema. i sruši se bez svijesti na stolac. Orhan se nasmija, tiho, cinički bez ikakvog zvuka i odmjerenim kora­ cima, kao da prati sprovod izađe preko razbacanih stvari iz Đemina dućana. (Konac.) LI 243 �ГЛ АС О ВИ М Л А Ђ И Х С Касиндолских ханова Врисак из махале Под прозор ми вода кикоће, У шумарку тичји жагор ври; Под бријегом бујни шљивак зри Хај, под прозор вода кикоће! Катмер je врисак — младоста цветме на пенџеру високу младе дјевојке. Труне се снено латице сетне испод реш етака старих пенџера у подне, у подне свакога дана са тихих грана ко с љ утих рана. У »Јахорин« пева делија: »Oj девојко муко велика, A заш то ме злато презиреш. Заш то моју младост раздиреш И везујеш ужем чели ка...« У башти ми буја јабука, И док зефир гране савија, У »Јахорин« плаче делија: »Oj девојко муко велика«. Саит Ораховац Жешелице У рано јутро девојке раниле да жању пшеницу младр у њима кликћу наде лета ће бити фодна јесен ће бити г\лодна друмови ће запевати рбесну песму м Цијукала, цијукала низ друм удаћу се у јесен селе кад прелију се равни белб песмом мојих сватова. Захрзали ати низ доле прижњимо жуте њиве нек момци брже стигну да ати жита не дигну копитама тешким. З а снопом, сноп се веже за гором момци фрулом дижу песма се долом разлеже девојке крају њиве стижу. Цијукала, цијукала низ друм теш ка кола удаћу се у јесен селе. Ha зреле њиве Бог просуо песме (у гори жуборе чесме) уморни момак ка чесми хита да вреба жетелице младе. Илијас Добарџић 0 махале, махале, како сте ми драге, о махале, махале, како сте ми тужне, махале, махале, беле махале! Синоћ je неко туж но певао. срце ми je napao тај тихи глас; Синоћ се просуо јецај хармонике кроз пребеле, камене сокаке, зашумео низ поља сазрели клас. Врисак je радост млада живота, врисак je јаук затворене драге, у старим чардацима камених двора, махале, махале, беле махале! Синоћ^е доле, на дну сокака, Ha руци црној поноћног мрака, умрла млада Мејрема девојка; синоћ су срца грцала у тузи, јецале баште, дубраве и л у з и ... Хамид Диздар ИсповесШ за ушеху мајке Добро je мени, о мајко, добра м ајко ... — сваки дан no један велик бол и радости велике две. Испих многе чаше. na разбих замахом чудака, изорах многе брегове посијах све с&ме долове, искитах се широм света, размрсих чвор васељење. Утањих образе, једре, румене образе дечака, осуших се ко грана танка, разделих чардаке и винограде јер добар je, мајко, твој син. Све je што ми оста на свету широком: лудо детиње срце, хаос болова и радости великих и скитање светом. 0 добро je мени, добра мајко... Лутво Османов Ч и т а јт е и п р е т п л а Ч у јт е с е н а „Гајрет" 244 �Šafvet Š. Zečevid: Hodočašće na Ajvatovicu I. sivi oblaci, koji nagovještavaju kišu što nama ni naj­ manje ne godi, jer nam se kvari teferič. U Donjem Vakufu izlazimo iz vagona gdje nas dočekuje mnogo svijeta. Za stanicom stoje osedlani konji, koji su dovedeni da prenesu hodočasnike od stanice do u Prusac. Budući da smo imali stvari i mi se pogodimo i pojašemo prema Pruscu. Smiješno je bilo naše jahanje, jer smo svaki možda samo nekoliko puta sjedili na konjskim leđima. Pa to ne bi bilo, Bog zna, sto neobično, da nije padala kiša i da mi nismo primorani bili obući kabnice pa na konjima izgledati kao kakve noćne utvare. Naravno da nam se je put udvostručio, jer smo svi bili »dobri jahači«/4Jz plotove kuda smo prolazili već su bili seljaci postavili ođžake za kafu i donijeli pune bukare kisela Krenusmo u subotu na večer s vozom u 11 sati i slatka mlijeka, da prodaju mnogim prolaznicima. Lica i 50 minuta, koji je naravno bio prepun. Ovo je prva šu im bila sm rknuta valjda radi toga, što kiša ne­ neprilika, koja gotovo svakoga putnika ,sreta čim je prestano ^Sda a roba stoji ne prodana. I kod nas se krenuo na dulji ili kraći pjat. Do »Lašve« smo doputovali je raspršilo ono raspoloženje s kojim smo krenuli, u ugodnom razgovoru." Prelazt u ^ rtig i voz u stanici računajući ako kiša i 4 u tra uspada na dan Ajvatovice, »Lašvi« bio je malo komičan, jer su mnogi žurećL-'SSp- -da nam se ne će naša želja ispuniti moći, radi koje da ujagme mjesto, bili sjeli u voz koji kje za Sarajevo, smo i krenuli na ovaj put. Prešavši omalenu rijeku blizu samoga Prusca sjapa kako su se istom iznenadili* kad su vidjeli,/ sva'm jesta zauzeta u našem vozu. Sad se manje raz­ šemo i posjedamo po klupam a kafane, koju je jedan seljak na brzu ruku napravio. Ovo je najjednostavnija govara i mnogi pokušava da zaspi ali svaki Veći šum diže dremovne glave. ЧЈ pet sati izjutra ulazimo u kafana što se može zamisliti. Ali ipak imala je tu pred­ Travnik. Prolazeći kraj Fevzije medrese vidimo mnoge nost, jer je bila natkrivena daskama, pa se je moglo sanjive glave đaka ovoga zavoda kako nas radoznalo sklonuti od kiše u suho a od sunca u hlad. Kako je promatraju. U stanici je veliki svijet, sve sami hodo­ sam a kafana bila priprosta, tako joj je i inventar bio časnici, pa je uprava stanice primorana da prikopča gotovo nikakav. Na odžaku, koji je bio iskopan u nekoliko otvorenih »telešnjaka«, koji su za čas bili zemlji, stajala je obična kanta s vodom, na kojoj je puni i zelenilom okićeni. Idemo kroz* brdovit kraj, na bilo pet-šest dževzi i pokraj seljaka, koji je sjedio na obe strane su raštrkana sela, oko kojih su zasijane koljenime na prostrtoj žaci, bilo je nekoliko finžana i njive i prilično isječene šume. Kod stanice Goleš dolazi suđe s kahvom i šećerom. Bilo je sve jednostavno i nam u vagon neki Osman Beharić, jadan, odrpan, veoma priprosto, ali ipak je čovjek osjećao neku ugodnost, slabo vidi, pocrnio potucajući se od nemila do nedraga. promatrajući kuhanje kahve i posluživanje gostiju. Čim I opet su ti naši ljudi toliko nemilostivi, da za onaj dinar bi koja dževza kafe bila skuhana, seljak bi dohvatio što će mu ga dati natjeraše jadnika, da im pjeva. Istina jedan findžan, potrao ga krpom i stavio mu na dno bili su pri piću pa im se nije toliko ni čuditi, jer znamo jednu kocku šećera, zatim bi kriomice namignuo dje­ šta piće od čovjeka pravi. A on, veoma ponizan, s čaku, koga ima poslužiti. Pa i dževza je bar dva puta ispruženom rukom odbi ponuđenu mu čašicu rakije i veča od gradske, a i samoj kafi se ne može prigovo­ zapjeva jednu sevdalinku. Razliježe se pjesma po va­ riti i to sve skupa stoji samo jedan dinar. Sjedeći tu gonu, podciknuše bekrije i češće se čaša poče prazniti. i pijući kafu čujem: kako je neke godine jedan seljak Zaista Božije čudo, onakav jadnik i bezkućnik a ovamo digao i sakrio m ost preko rijeke i sam se stavio svi­ tako divan i uglađen glas, da bi mu i mnogi pjevač jetu na raspolaganje te bi svakog pješaka prenio na pozavidjeti mogao. Pa i ariju znadel? Sigurno živi leđima, što mu je nosilo lijepu zaradu samo da ga pjevajući svijetu i kad mu se pjeva i kad ne pjeva. nisu žandari natjerali, da opet postavi sakrivenu dasku Otpjeva jednu pa drugu pjesmu, pokupi što mu je ko preko vode. htio dati i ode u drugi kupe vagona. Penjemo se zup­ Pred prvom kućom u Pruscu dočeka nas domačin čanom prugom a pet minuta puta kroz tunel učini i zaželi nam dobrodošlicu. Plativši za konje uniđemo nam se kao vječnost i poče nas gušiti dim premda su u veoma vidnu i čistu sobu. Vidjelo se na domačinu, svi prozori bili zatvoreni. Na okolna brda navlače se da nas želi dočekati bar iz interesa ali mnoge njegove Već iz mladih dana bile su mi pune uši o velikom i svečanom hodočašću na Ajvatovicu. Pričalo se i pre­ pričavalo mnogo koješta, dokazivala se čudesa, te da se mogu i ljudske želje postići samo ako ode čovjek i sa sveg srca se pomoli Svemogućem na grobovima prusačkih velikana, Ćafi-efendije i Ajvaz-dede, te u »Ajvaz-dedinoj« stijeni. I ja sam odavno namjeravao hodočastiti ova narodu sveta mjesta i Bog dade te mi se ove godine pruži zgodna prilika, da i ja svojom nogom prođem kroz tu poznatu stijenu i da vidim čuvene grobove. Ali da to ne bude samo u mjim očima odlučih, koliko sam u stanju, da i onim poštovanim čitaocima, koje interesuje ovo svakogodišnje hodočašće, opišem što vjernije i bez ikakvog objektivnog mišljenja. 245 �riječi i kretnje odavahu neku nastranost i divljinu iz čega se moglo zaključiti, da ovi ljudi imaju slabo kon­ takta s daljnom okolinom i da su vični sami na se. Odmorismo se i izađosmo iz kuće, da razgledamo Prusac. Najprije se uspesmo na ruševine starinskog rimskog grada odakle se pruža veličanstven pogled na sve strane. Najzačudnije je, što ima bunar u samom gradu i na toj velikoj visini ima i u sred ljeta vode. Kraj grada nalazi se i stara sahat-kula, bijelo okre­ čena, koja nema ni sata ni kazaljki nego označava vrijeme jedino kucanjem. Odavde siđemo u čaršiju koju sačinjavaju tri-četiri dućana, jedna-dvije kafane i dvije čitaonice. Primorala nas je velika kiša, da unidemo u novu, skora sagrađenu »Narodnu čitaonicu« u kojoj nema ni traga o kakvim knjigama ni prosvjeti, jedino se može vidjeti jedna novina od prošlog mjeseca i to je sve. Soba u kojoj je ujedno i odžak za kafu pri­ lično je čista. Ovdje se kupi bolji svijet a predsjednik je prusački kadija. Nama je dobro došla, jer smo mogli s prozora vidjeti sve što se događa u čaršiji. Osim stalnih dućana ima i nekoliko čergi u ko jim a,se-p ro ­ daje pečeno meso, sir, kahva, hljeb i drugo a koje su otvorene samo danas 1 sutra dok prolaze hodočasnici. Već od jutros pucaju s .grada prangije, koje nago­ vještavaju veliku narodnu svečanost Sačekasmo dok mato prestade kiša pa krenusmi dalje glavnom ulicom i z i . malo vremena dođosmo dt ograđenog groblja Hl čijoj se sredini bijeli omaleno, daskom pokriveno, vegma lijepo okrećeno »Ajvaz-dedii turbe. Pred vratima turbeta poredalo se je desetak siro­ maha, koji smjerno i u рб glasa uče ilahije, čim žele kazati, da im se udijeli mijostinja. Unutra u turbetu odmah do vrata sjedi ostarjela, pogrbljena, siromašna žena učeći uz tespih. 1 pred njom je prostrt rubac na kojem se vidi nekoliko sitnijih novaca. Dva m etra na lijevo nalaze se druga vrata koja vode grobu Ajvazdedinu. Kubura na grobu je od drveta, velika i obla, pokrivena starom, isplavljelom i moljcima izjedenom, zelenom čohom. Začudo da grob nema nišana niti kakvog drugog natpisa. U jednom uglu stoji zeleni, veoma isplavljeli bajrak Ajvaz-dedin. Budući da je ve­ ćina prostora zauzeta grobom i da ulazi malo svjet­ losti u turbe, čovjek osjeća neko žalobno, van svjetko nadahnuće, koje pritište dušu i sjeća nas neizbježive smrti. Proučivši fatihu i razgledavši oba odjelenja tur­ beta, koja su rastavljena drvenom pregradom, izađosmo na polje. Ko je zapravo Ajvaz-dedo, pod kojim je imenom poznat našem svijetu, nisam znao, pa sam se obratio g. Riza ef. Muderizoviću, arhivaru Zemaljskog Muzeja u Sarajevu. Gosp. Muderizović mi je najljubeznije izišao u susret i dao mi niže navedene podatke o ovome velikom čovjeku, a koje je izvadio iz Kronike Muvekkita Salih-ef. na rubu 25. stranice. I ovom prilikom najljepše se zahvaljujem g. Muderizoviću. 246 Uvejs-dede (a ne Ajvaz-dede) iza osvoienja Bosnć (1463.), koji je po porijeklu iz Anadolije, doselio je u Bosnu te je odsjeo u jednu od većih varoši Prusac. On je tu godinama predavao vjerske znanosti i trudio se na širenju islamskih djela tako, da je bio povo­ dom, da tam ošnje pučanstvo pređe na Isl?m. Čak u u istom kotaru (srezu) stanovništvo sela Vesela bilo je svo hrišćansko, nu sa njegovim zauzimanjem i na­ stojanjem svo je primilo islamsku vjeru a njihov pop, imenom Pandža, učio je pred njim te budući da je kroz jednu godinu dana postao hafizi-Kur’anom, postavljen je od strane Uvejs-dede za m ektebskog učitelja. Uvejsdedo se je zamolio Bogu, da dok teče loze Pandžine, djece i unučadi, da svi budu učitelji. I dan-danas (za vladanja sultana Mehmeda 11.) svo je stanovništvo pre­ šlo na Islam i među njima živi jedan hodža pod ime­ nom Pandža. Budući da se je zauzimanjem Uvejs-dedinim po­ množilo muslimansko stanovništvo a i grad se pove­ ćao u pomenutoj varoši (Pruscu) usljed nestašice pitke vode bile su velike poteškoće. Nije bilo u blizini ni jed n o g v re la , koje bi se moglo u grad dovesti. A da se dovede voda s vrela Ajvatovice, koje je udaljeno od varoši jedno pet četvrtina sata, bila je zapreka jedna velika stijena. Prema predaji koja dopire iz usta u usta ova po:ba z a v o d o m potresla je dušu pomenutog šejha te nivši se u Božiji spas, uobičajio je svako jutro .rije izlaza sunca otići na vrhunac stijene, koja je od prirode na vrhu udubljena, gdje se je Svemogućem Bogu molio, da se s Božijom moći ta stijena raspukne. 1 tačno je pohađao stijenu četrdeset dana. Četrdesete noći u snu je vidio, da je stijena raspukla i voda pro­ tekla. Ranom zorom ustane sa svima svojim muridima (sljedbenicima) i đacima te se uputi do pom enute sti­ jene. Tu uistinu vidi da je stijena po sred sredine ras­ pukla i voda protekla, na što se Bogu pokloni i izrazi svoju zahvalu a da se pokaže znak radosti puške zapucaju te se tim izrazi narodno veselje i tako zado­ voljni povrate se u varoš. Odmah iza toga postave se tomruci (vodovodne cijevi) i voda proteče. Pomenuti Šejh kad je bio obdaren ovom Božijom milošću imao je četrdeset godina i poslije toga živio je još trideset i sedam godina. Za uzvrat, što mu je dragi Alah njegovu dovu kabul učinio, da stijena raspukne i vodu dovede do u grad Prusac s vrela Ajvatovice, on je dok je god živio pohađao pom enutu stijenu sa svojim muridima, đa­ cima i mnoštvom m uslimana gdje se je molio Sveviš­ njem Bogu i to u ponedeljak sedme hefte (sedmice) po Đurđev-danu. Kiša opet počinje da pada ali to nas ni najmanje ne sprečava da dalje nastavimo put po starinskoj, iz­ dubljenoj i izrovljenoj kaldrmi, probirajući kamen po kamen i šetajući s jednoga kraja ceste na drugi, da bi na što suhlje tlo spustili napola ukaljanu cipelu. Pre­ �valivši dobar komad puta stignemo na drugi kraj Prusca zvani Srt. Ovde klanjasmo ićindiju u velikoj đamiji kraj koje raste ogromni, stogodišnji bor, pod čijim granam a može naći hlada koja stotina ljudi. U đamiji upada u oči prekrasna levha (arapski natpis) izrezana na drvetu, za koju vele, da ju je sam Ćafiefendija pravio. Dvadesetak m etara od đamije nalazi se znamenito turbe Ćafi-efendino. Sa strane od đamije ulazi se niz nekoliko stepenica u veoma mračnu pro­ storiju gdje pobožni svijet klanja i moli se Svevišnjem Stvoritelju, da mu ispuni želje, sav skrušen i ponizan. Iz ove mračne sobe vode stepenice na »gornji boj«, koji je mnogo vidniji a kao i prizemlje je zastrt bravljim kožicama. S protivne strane nalazi se grob ograđen drvenim letvama. Grob je jedan m etar izdignut iznad zemlje. Na grobu je kameni sanduk s veoma lijepim, uglovitim nišanima bez natpisa. Na grobu se nalazi komad zelene ćoha ispod koje pobožni svijet uzima kamenčiće i raznosi ih na sve strane vjerujući, da ćg mu biti sredstvo, kojim će postignuti pomoć od Sve­ mogućeg Boga u životnim nezgodama. Odmah yz grob nalazi se i drvena kasa u koju skorg svaki hodo­ časnik metne po nešto novaca. Na drvenoj polici (»peštahti«)nalazi se Kur’an a. $• u^kojem sam i ja proučio »Jasini-šerif«. Oko groba su prostrte kožice na kojtfnase klanja. Uza zid, koji dijeli-grob o d o s ta lih prosto­ rija turbeta nalazi se prislopjerra kamena ploća s divnim arapskim natpisom. ^ Ćafija se rodio u Pruscu mjeseca ram azana u u petak 951. (1544.). ЧЈ dvanaestoj godini pošao je -u školu. Pripravne nauke svršio je u domovini. U po­ četku vlade Selima II. otišao je u Carigrad na visoke nauke. Predavanja je slušao kod Mu’ida Ibni Ćemalova u Čataldži, kod mula Ahmeda Ensarije i Bali ef. Sa­ rajlije u Carigradu i kod glasovitog indijskog učenjaka Miri Gadanfera Husejnije u Medini. Godine 983. (1575.) vratio se u Prusac, gdje je otpočeo držati javna predavanja i pisati djela o raznim znanostima. Kasnije je bio kadija u Pruscu i nekim okolišnjim mjestima. Godine 996. (1587.) bio je sri­ jemski kadija, 1000. (1591.) išao je na Meku. 1004. (1595.) napisao je djelce »Temelje mutrosti i t. d.« koje je iste godine donio na dar sultanu Mehmedu III., kad je obsjedao Egru (Erlau). Na želju nekih dostojanstve­ nika preveo ga je na turski i sobom odnio u Carigrad s još nekim djelima i proturio ga do sultana. Za na­ gradu dobio je sultanovim ručnim potpisom doživotno kadiluk u Pruscu pod uslovom da držijavna predavanja. Eto, tako materijalno, osiguran, posvetio se širenju nauke, i u društvu s još dvojicom zemljaka Ali-ef Šehovićem i Mehmed-ef. Agićem mnogo doprinio slavi ponosne Bosne, koja je tada bila na glasu u turskoj carevini kao leglo junaka i učenjaka. Umro je 1025. (1616.) poštovan od naroda i velikaša.1) ') Ovu kratku biografiju uzeo sam iz predgovora prije­ voda Dr. Safvet-bega B ašagiča: »Nizam ul alem« (Uredba svijeta). Oko cijelog turbeta posjedali su siromasi i cigani i svi mole i kume da im se udijeli milostinja: — Udijeli mi sadaku1) Bog ti dao što od srca želio 1 — Da Bog da ti sadaka kabul2) kod Boga bila! — Smiluj mi se nemoćnikul — Pogledaj me sakata, nevoljnika I — Darujte me braćo ćorava I Ovakim i sličnim riječima cigani pune hodočasnicima uši, da se čovjek i navikne na sva ta jadikovanja, priviknu mu se oči gledati sakate, ćorave, nijeme, sgrbljene i ko bi znao kakvih sve nema, zato ako ni radi čega a ono radi ovih nevoljnika potrebno je po­ sjetiti ova mjesta, pa da se vidi šta sve ima na bijelu svijetu. Povratak nam je na drugi kraj Prusca bio mnogo teži, jer smo krenuli drugim još gorim i kaljavijim putem. Kjša s časa na čas prestaje, dok se opet ne navrdti s manjim ili većim pljuskom. Opet odsjedamo u čitaonici, jer je iz nje najbolji pogled na čaršiju, koja je §ad neobično oživjela od pridošlih hodočasnika i od vike prodavača: — Hljeba i sira I — Mesa кб sira! — Halveee 1 — razliježe se na sve strane po čaršiji. Na dva sata prije zalaza sunca oču se iz daljine puškaranje i otegnuto vikanje amin. Svijet se uskomeša po čaršiji. Ljudi sa svih strana pridolaze. I Čitaonica se dupkom napuni, jer svako želi promatrati svečano dolaženje bajraka iz raznih bližih i daljih sela i gra­ dova, vidjeti, koji je bajrak najljepši te uz kojeg je pratnja veća i kićenija. Nakon nekog vremena pomoli se na dnu Prusca pedesetak pješaka pred kojim stasit momak nosaše veliki, zlatom izvezeni, zelen bajrak. Ne sjećam se odakle rekoše da je. Ta ko bi se i sjetio u onoj vrevi i stisci a i ja sam svu pažnju posvetio bajraku i pratnji. Kako se ova grupa približavaše čar­ šiji sve češće odjekivahu metci iz pušaka i samokresa dok ne grune s grada prangija kao odgovor na mnogo puškaranje. Bajrakova pratnja ide u divnom redu. Napred je bajraktar s bajrakom, za njim nekoliko dje­ čaka koji uče ilahije, te kad svrše stih ili distih baj­ raktar vikne amin a zatim zagromi iz svih prisutnih usta otegnuto amin. Ovo se neprestano ponavlja. Ostala pratnja sastoji se od starijih ljudi, među koiima se opaža mnogo staraca s bijelom bradom ali krepkim korakom. Pred čaršijskom se džamijom zaustavi po­ vorka, gdje se još prouči nekoliko ilahija uvijek pračenim s amin, zatim bajraktar unese bajrak u dvo­ rište te ga prisloni uza zid džamije, odakle će ga sutra rano još svečanije ponijeti »Ajvaz-dedinoj« stijeni. Dok je prvi bajrak smješten uz džamijski zid dotle su se pojavila tri u jednoj grupi s još većom pratnjom ‘) milostinju. a) primljena kod Boga bila. 247 �pješaka i konjanika. Jedan je bajrak bijel sa širokim čište, uniđe imam u čitaonicu gdje ga s osobitim po­ crvenim pašom izokola, cijeli ispisan arapskim natpi­ štovanjem prisutni dočekaše i veoma mu lijepo otposima. Druga su dva zelena sa zlatnim alemima iski­ zdraviše. A on ponosan, što je voda najljepšeg bajraka ćenim cvijećem. Još se ovi bajraci nisu bili ni unijeli i najljepše pratnje prvi dade dobrovoljni prilog za či­ u džamiju a već se opazi treća povorka, još veća i taonicu, da se i tim nadvisi nad druge. Pridolaženje bajraka nije prestajalo sve do samog oboružanija nego predhodnica joj s četiri bajraka. I ovi se bajraci na isti način uniješe u dvorište džamijsko. mraka. Ni travnički bajrak nije mnogo izostao za karaulskim. Naročito je upadao u oči travnički bajraktar Prođe i četvrt sata a da ne bi više ni jednog bajraka, pa se ljudi počeše čuditi te izražavati mišljenje, svojom lijepom pojavom u našem narodnom bosans­ da ove godine neće biti veliki broj bajraka a ni ho­ kom odijelu s trezvenjačkom značkom na fermenu. dočasnika, jer je kiša svijet omela od puta. U to iz Ovaj šovjek i ako je samo prosti zanatlija, učinio je velike daljine počeše dopirati pucnji kremenjača a neko na me neobično lijep dojam iz čega sam mogao za­ reče, da ovo ide »Karaula«. Mislim ja šta je »Karaula«, ključiti, da je putovao i imao više doticaja sa svijetom. dok mi jedan prisutni ne rastumači, da je to jedno Pred sami m rak izađem iz čitaonice da se malo proveliko, m uslimansko, planinsko selo, koje je veoma šetam po čaršiji i da vidim koga ima od Sarajlija i složno i koje svake godine pošalje najviše hodočasnika šta je sa sarajevskim bajrakom, što već ne dolazi? ito samoga konjanika. Na ulazu u Prusac zacrni se Neobično ti se svaki slatko javlja i za zdravlje te pita cesta i neobično jako dugo odjekivaše amin. Povorka kao de je ne znam u kakvoj tuđini i da se neće već se lagano približavala, već joj se može vidjeti bi­ sutra pobratiti kući. Iz čaršije se zaputim kroz mahalu, da vidim šta jela ahmedija, to im je imam, koji ih već nekoliko godina uzastopce predvodi i karSulsku dovu uči. Pod se i tamo radi. U svakoj kući skupilo se po nekoliko njim je lijep osedlan konj, a preko sedla o p e t'je pre­ djevđjafta a naravno da ni m omaka nije m anjkalo, pa bačena serdžada. Sam j$ imam veorjia jak i lijep čovjek se uveliko raspreda na sve strane. Među svim djevoj­ te mu se s lica može^čitati neki ponos i samopouz- kam a koje sam vidio ne zapazih kakve ljepotice, danje u se i u svoje. 1 bajrakta? je izabran. A bajrakl2-_sarajke su se krile od nas Sarajlija, sigurno radi toga On je najljepši, najnoviji i najizvezeniji od svih i što što su tu stajali seljaci, koji su upravo bezobrazni, pa su došli i što će kasnije doći. Na bajraku velikir im se i ja kao m uškarac stidio od onoga što govore »jkama na koje one, bar kako je meni izgledalo zlatnim slovima piše: »Nasrum m inallah ve iju ravnodušne i nijedna se ne udalji s prozora ili karib, ve bešširil muHminin!« (Pomoć je od Svemog pobjeda je tu (blizu);cobraduj vjernike!) vrata u znak, da ih ne žele slušati. Po natpisu je bajrak više ratnički nego vjerski, Počelo se je smrkavati i ja se zaputim čaršijskoj koji je nošen možda prije trista godina u krvavi boj džamiji gdje klanjam akšam. Ova je džamija veoma i čiji je natpis trebao da bo,dri vjernike u rici topova prostrana s kamenom munarom i veoma umjetno sa iz­ i smradu lješeva. rađenim kubetom iznutra. Bila je prepuna hodoča­ Nakon što je i ovaj bajrak unešen u džamijsko snika. Iza toga odemo na večeru našem domačinu. dvorište te pošto mu se raziđe pratnja,^da traži kona(Nastaviće se.) Fadil Kurtagić Gajretova misija Akcija za ispoljavanje jačih poteza u propagiranju kulturno prosvjetnih ciljeva medju masama musliman­ skog dijela našega naroda u Bosni Hercegovini, a osni­ vanjem i radom kulturnog društva Gajret, pala je prije četvrtinu stoljeća, u vremenu označenom sa vrlo malo efikasnijih uslova za prosperitet ove akcije. Naprama tačno đefinisanim kulturno prosvjetnim, ekonomskim i socijalnim potrebama muslimana stajale su — i da­ nas su ua žalost jake — legije nosioca reakcije, koji su sa pogrešnim i griješnim interpretacijama islamskih temeljnih zasada sa m nogo uspjela paralizovali kul­ turne napore istinskih intelektualaca. Broj obrazovanih ljudi među muslimanima prije dvadesetipet godina u uporedenju sa današnjim brojem i upoređenje opšteg 248 gledanja na kulturno prosvjetne potrebe, koje involvira u sebi i shvatanje tih potreba, sve to odaje jednu go­ tovo revolucionarnu razliku na bolje, a za koju može se sa pozitivnim argum entim a tvrditi pripada lavovski dio zaslužnim pionirima Gajretove misije. Neka je za to čast i priznanje osnivačima Gajreta, neka je za to čast i priznanje svima njegovim prija­ teljima, a naročito svim a njegovim funkcionerima, koji su u neravnoj borbi sa reakcijom sa bakljom i baj­ rakom progresa do dana današnjega uspjeli u pravcu konstruktivnog društvenog izgrađivanja i unapređivanja dajući tako sa Gajretom i preko G ajreta muslimanskom dijelu našega naroda akcentuiranu oznaku kulturne skupine. �Величине исшочног иарнаса Одломак из Саомепице 25-годшињице Гајрета Турској царевини наш народ није само дао нај- живота и без духовног стварања. Kao органски једна врсније војсковође, државнике и хероје, он joj je дао, цјелина са православним дијелом нашег народа, он нажалост, и велике умне величине, чијим именима je стварао исто шта и тај његов братски дио: нами и данас можемо да се подичимо, али та хвала родну епску и лирску пјесму, напосе нашу севдаостаје ипак празнгг у нашим душама, јер н е наилази линку. на ехо рођене материње ријечи, не наилази на топПрви од тих духовних великана Истока, наше лину домаће груде, не наилази на топао удар нашег крви, био je пјесник под псеудонимом А д н и , Махсрца. Зато што су те наше умне величине писале мут-паша Абоговић, родом из Крушевца, брат Мина туђем језику. Па иако њихово срце у много слу- хајла Абоговића. Он je, како историја биљежи, чајева јако бије за рођену груду, иако се они њом уграбљен као дјечак на путу од Новог Брда у Смеу том туђем свијету поносе и о њој пјевају, далеки дерево. Његов брат Михајло Абоговић био je намјеси страни звукови тих пјесама не допиру до нас. ник у Смедереву. Адии je смакнут на денунцијацију Потпуно je јасно заш то су се сви наши умни рад- његових непријатеља код султана Мехмеда II., Елници јављали искључиво на источним језнцима. У Фатиха; ког je поучавао у филозофији, дана 27. авгуоно доба, кад су они као дјеца, или младићи, одла- ста 14.74. З а Аднијем се реда цијели низ пјесника и зили у Цариград, Исток je био на врхунцу свог ду- учењака, од којих ћемо да споменемо само истакнуховног стварања. Док у то вријеме, Босна разрована 'Тије, у толико да би одржали извјесни континуитет вјерском свађом, у почетцима новог живота, није у вреЛ ен^ Пјесник Ш и р и (Лавски) унук je Стјепана Вукимала ни једног свог културног центра. Тек у XVII. вијеку, na нздаље, јавЉају се извјески писци мусли- чића-Косаче, херцега св. Саве, господара Хума, Подмани који пишу на српском је^ику, као и остади—_р4Ш>а, Приморја, и тако даље, који je свог младог оскудни културни центри. За/јаче духовне подвиге, сина Стјепана послао као таоца на цариградски двор. Стјепан je npeulao на Ислам и добио име Ахмед, атмосфера у Босни и ХеррегоЈзини б[ила^је кроз јело вријеме турске владбвине и сувише тешка и поПео се до везирске части и оженио се са Султаскучена, што због 'Иесрећних политичких прилика, лзрјом Фатимом, кћерком Бајазида II. Kao плод тог што из свог несрећ^ог географског положаја на брака јест Шири. По својој природи болешљив, умро ударцу. Зато Босна не даје цолета ни једном таленту J e у раној младости. Поезија му je чулна и интелекда се развије на свом језику, иако се у њој многи туалистичка. Изгледа да je, поред источњачких књиталенти рађају и појављују, na потражив источњачке жевности, добро познавао грчку филозофију и митоцентре, потпуно западају у њИхове снажне атмос- логију. Он сам пјева: фере. Али, између њих многе ипак мори ностаглија Од мог тијела слабуњавог шта уради јада бреме — за родним странама у које се повраћају да ту про- Погледајте, у што ме je претворило пусто време. Или се тјеши: веду своје последње дане. Пошто ови наши писци који су својим дјелима уклесали велика имена у те- Чујеш срце, не варај се на прћију нисха света! ковине источне културе биљеже најстарије датуме, Шта Каруну1) хазие вреде када му je спомен клета.*) Интересантна je појава кривовјерник Ш е ј х почећемо од њих да укратко развијамо ток културних тековина муслимана у Босни и Херцеговини. Х а м з а О р л о в и ћ , родом из околице Зворника. Живио je за ере Соколовића, a био je веома попуСафветбег Башагић у свом дјелу »Босанци и херцеговци у исламској књижевности« набраја око неких ларан у народу и међу јањичарима. Његова наука осамдесет и пет имена, попраћајући их примједбама нашла je бројне присталице у Босни, a сузбијена je о њиховом значају и доносећи no који примјер, или силом. Он je смакнут у Хиподрому. Науку je своју уломак, из њихових дјела. Ови сви наши писци, примио од перзијских шехова и дервиша који су, како како смо већ напоменули, пишу на источним јези- изгледа, од старе персијске религије и грчких орфика, цима, попут наших извјесних дубровачких писаца у оквиру Ислама, стварали неке необичне секте. З и ј а и (Свијетли), савременик Хамзин, родом који су писали на западним. Начин њихова пјевања као и одабирање мотива чисто je источњачки. Да- Мостарац, оставио je и за себе комплетну збирку ПЈесама. Он пјева: леко су од наших душа na их не можемо скоро ни »Зијаи je свијетли и сјајни друг друштва у Ђулида препознамо. Њих су познавали само ријетки у нашем народу којима су били приступачни источни стану; ако ти je до весеља, дођи и ти, о свјетиљко друштВене душе. језици. Али у за све то што су наши најјачи таленти ‘) Карун = Крез. били далеко од своје средине, шири слојеви босанско’) Сви преводи ових пјесама као и напомене о писцима херцеговачких муслимана нису остали без духовног нађени су no горе споменутом дјелу Сафветбега Башагића. 249 �»Ha посљедњем часу немој мислити Да сам узео за пребивалиште подземље; да сам се застидио од множине гријеха na се сакрио под земљу. »Прије мене je опчаравао један чаробњак као Фараон; колико годје био у пјесми и прози умјетник (свог) времена. »И ja сам до савршенства дотјерао чисту поезију, дођи да видиш (шга je): или je Мусаова муџиза (чудотворство) или je Самирина чаролија!« А х м е д Ш е м с у д и н С а р а ј л и ј а , приправне науке слушао je у завичају, a више у Цариграду. Професор и риједак стилиста у источној литератури. Његови радови као на примјер »О перу« могу да се назову споменицима арапског стила. Да наведемо један уломак из тог рада: »To je једно стабло које излази из брда Синај; корјен му чврсто стоји (у земљи), a огранци су му на небу. Кад падне на њега вода, макне се, a кад год дође на род донесе нове плодове. To je Јусуф ког су загрлила браћа загрљајем љубави и сложила се да ra метну на дно чатрње. Кошуља му je раздрта без да je заведен, бачен je у тамницу, a нико му није непријатељ. Сад га видиш гдје пружа руке води да допре до врела, сад га ооет затечеш гдје као птица лети на крилима стрмоглавце. Лијеп je: усна му je тамно црвена, a он je кестењасто 'бмеђ. Голопут je који се не може- tn ac u rn од клеветнкка, a мора увијек шутјети;-иредњи з.. би су му ријетки, прсти окмевени, племенитог je састава, руке су му пружене. Каткада сједи на обали ријеке na опружи у њу ноге, a кад устане, говори и крв му тече из уста.« Ахмрд Шемсудин СајЗаЈлија умро je, изгледа од туберкулозе, у цвијету своје младостл 1574. године. С у д и je најпопуларнији наш писац у турској литератури. Највећи je коментатор у тумач персијских класика кроз све вјекове у турској литератури. Родио се у Рудићима, у селу крај Сарајева. Почео се да образује у Сарајеву, na пошто му je то изгледао узак хоризонат, запутио се no свијету, од града до града, да га прошири. Живио je за вријеме ере Соколовића, a предавао je свима познатим босанцима из раније ере Босие. Муали.чи-Хаџи, турски пјесник новијег датума, предбацује му тврдоглавост као босанцу који лако не попуштаод свог мишљења. За вријеме ере Соколовића славна су на источном парнасу још два мостарца: А л и д е д е е л Б о с неви и Д е р в и ш п а ш а Б о ј а з и д а г и ћ , први филозоф, a други пјесник. »Спознаја Бога, образовање зн ачаја за узорно употребљавање, затим навика: бити с малим задовољан, у з велике душевне способности и високо образовањ е — то je основа на којој се развија савремени људски живот. Сва та и многа друга земна добра, која су урес људске савршености, посједовао je Алидеде« и то су била његова животна начела Послије студија у домовини, Алидеде одлази у Цариград, гдје послије свршених 250 студија ступа у дервишки ред »Халвети«. Много je путовао да се напосљетку смири у Сигету. Значај Алидеде карактеристичан je за епоху тог доба у толико што се у њему одразују живнтни и морални принципи тог доба, доба великог напретка турског царства кому су, како ћемо и касније видјети, поисламљени Срби дали највише елана. Приликом ратног неуспјеха неког сердара, карактеристична je Алидедина примједба: »У тог се човјека састале четири мане: охолост, испразност, самовоља и самољубљ е; a ко робује тим особинама, никад неће имати успјеха.« Године 1590. издао je у Сигету, након дугогодишњих студија, своје дјело »Први догађаји«. To je нека врста енциклопедије изума и историчних догађаја. Друго му je дјело »Свршетци мудрости« у ком опширно разлаж е о крају и пропасти свијета. Затим остала мања дјела и многе расправе. Умро^је 1598. год., молећи се Богу, a сахрањен je у Сигету. Д е р в и ш - п а ш а Б о ј а з и д а г и ћ , лични савјетник султана М урата III., пјесник и најупливнија личносч^на двору. Почео je каријеру као дворски мештар лова, о чему пјева: »Соко среће спаде на моју руку, a мој посао постаде надзор над соколовима. »Немој мислити да je сунце што се na небу јутром рађа; то ie соко мога достојанства развио златн а крила. »Мени je било суђено да уловим птицу А нкада не рекну противници да нисам у стању ни полетјети.« Године 1598. постаје намјесником у Босни, a слиједеће године, са босанском војском, придружује се великом везиру Ибрахим-паши Бошњаку и с њим војује no Угарској. Погинуо je 1603. год. при једном вратоломном потхвату no заповиједи сердар Лале Мехмед Паше Соколовића. И он и сердер били су свјесни те очите грешке, али je сердар морао да направи тај потез из страха пред побуном јањичара. Ha сердареву примједбу, да ли га je страх и да не оде ако то држи несрећом, Дервиш-паша je одговорио: »Тако ми Бога, мени je умријети као воде се напити. Нека се не мисли да ja бјежам од смрти, или да се за ж ивотбринем. Мени на срцу лежи понос државе и част Ислама«. Тако je трагично заврш ио овај велики мостарац који je иначе у ж ивоту имао толико среће и талента. Свом родном мјесту одужио се тим што му je у славу спјевао један газел из ког ћемо цитирати пар строфа: Ко би мого опјевати редом Све љепоте дивнога Мостара; Зар се чудиш, срце, што га љубиш Са љубављу синовскога жара? Цио свијет да обиђеш редом Не би нашо онаква свијета; Он je мајдан даровитих људи, Шехер Мостар урес je свијета. �To je гњездо Славнијих јунака И на перу и на бојном мачу; Ко одвазда и сада из њега С дана на дан великани скачу. »У страху да t a сузе мојих очију не cartepy, скинуо сам га с њих и метнуо у душу.« Преко пута Шарића џамије у Мостару и данас стоји усправан камени маузолеј, у ком каткад поНаписао je двије збирка пјесама, једну на тур- божни грађани, у нарочито удешен фењер, запале ском, a другу на персијском језику. Ево једне пје- no коју мукаву. Ту je сахрањен један од великих сме из његових дјела: синова овог града » Ше х ј у ј о « . Држећи се, као наПо сребреном твом образу ил je црни солуф пао, чела, лозинке »Да није љубави према отаџбини, опуИл je на лист дивље руже сумбул своју сјену дао? стјеле би рђаве покрајине«, он je жртвовао своју сјајну каријеру само да би могао да живи у свом Или с твојих јагодица на устима одраз стоји, родннм мјеесту. Ређен je у Мостару 1650., a рођено Ил ти усне рујно вино руменилом својим боји? му je име Мустафа. Већ као ђак пише коментар Што мирисни амбер сипа, je ли младеж на твом лицу на институције исламског права које дјело бива Ил у жарком огњу гледам једну црну трњилицу? одмах запажено. Кад га мостарци изаберу за муфХ а с а н К а ф и П р у ш ч а к , кадија и аскета, тију, он напушта Цариград и катедру на једној од који je тридесет година постио редовито. Умјесто првих медреса да би могао само да се посвети свокошуље, носиоје џак одкострети, а б о јао се свирке јој средини и пропагује своја гесла у њој као: »Учите да будете образовани људи, a и пјесме да му не раздражи не учите да црпите из науке нерве. Љути непријатељ приматеријалну корист«. Сав труд сташа кривјерног Хамзе. Кадија његових пријатељада га задрже je на служби no разним мјесу Цариграду остао je безуспјетима. Прадјед му богумил Јаков шан. »Ja осјећам да вјетар Свебио je настањен у certy Вукову, милостивог Бога долази из Херa прешао je на ИслДм за црицеговине«, одговарао им je. Зато јеме султан Фатиха, у стотој и дјелује у Мостару и својим години свог живота. Јаков je суграђадима буди интересовање умро у стодвадесетиседмрј fo за науку. Сам je написао неких дини живота, a иза себе остадвадесетпет дјела, коментара на виоје синове Давуда и Турхана. извјесна гласовита дјела. Иако Хасан Кафија син јв-Турханов. данас његови суграђани нису Написао je [десет дјела, аЛнајсвјесниШехјујина значаја.остало познатије му je: »Темељи муje у традицији да му на гроб дрости и уређењу свијета«. У доводе тупу дјецу, не би ли потом се дјелу јасно види какво стала оштроумнија. je било тадање стање у турској држави која je још онда почела С а б и т je најоригиналнији да губи од своје моћи и сјаја. пјесник на турском парнасу. Родом je из Ужица, a близак роПод старе дане живио je у Шехјуино турбе у Мостару ђак породици Пашића. Код њега Прусцу, тада живахној, a сад угаслој варошици. у тој оригиналности опажа се једна нарочита црта: Н е р к е с и Е с - С а р а ј и , модерниста свог доба, мјесто да се угледа на перзијску поезију, он се у родио се у Сарајеву 1592. године. Најприје je био ствари угледа на нашу народну поезију, дајући свокадеја и Габели, a затим у Мостару и Бањој Луци. јим пјесмама само источњачку форму. Ових трагова Ha нарочиту жељу Султана Мурата IV., идући с вој- има и код других наших пјесника на источном Парском на Реван, као државни хисториограф, посрне насу, али код њега су најизразитији. Гласовит je му коњ у једној мочвари, a он падне с њега и на његов »Нат«, пјесма у славу Мухамеду пејгамберу: мјесту остане мртав 1632. године. Најгласовитије му »Гледаоц изађе на мејдан сирског обзорја да je дјело, које je доживило више издања. »Петеројци«, посматра; небески мјерник постави уже од тракова a састоји се из пет књига. Најпознатија и најљепша звијезда што падају да no њему иде«. његова касида спјевана je у славу Сарајеву из које Да би јасније нагласили његову оригиналност, можемо да разаберемо дах ондашњег сарајевског цитираћемо; живота. Једна његова перзијска касида гласи: Kao сабља демискија зима цича »Дође ми од тебе писмо што душу разгаљује; Наста; бура поче шибат попут бича. кад га прочитах, метнуо сам га на горуће срце. Под небом се ухватише облаци за косу, »Бојећи се да га уздах мог срка не спржи, — Док с лица им сами бијес на земљу се проси одмах сам га узео и метнуо на плачне очи. Умро je 1712. године. 251 �Именом М е х м е д Ш а к и р К у р т ћ е х а ј и ћ а приближујемо се новијим судбоносним догађајима no Босни и Херцеговини. Већ смо на вратима окупације. Он je »прва ластавица која навјештава духовни препород у Босни и Херцеговини« и први човјек који жели да се обрати Европи и да од ње тражи знање и образовање. Али материјално неопскрбљен, он не може да испуни својих жеља: да путује у Европу и да научи француски језик. Од страних језика влада само турским. Он je власник и уредник првог листа у Босни: »Ђулшени Сараја« у ком je писао политичке, економске и поучне чланке. Био je касније уредник и службеног листа »Босне« и фунгирао je уједно као начелник Сарајева. Умроје од туберкулозе на бечкој клиници 1870. године. Посљедни од значајнијих ког би требали још да споменемо био би А р и ф б е г Р и з в а н б е г о в и ћ С т о ч е в и ћ , познат на турском парнасу под именом Хрсекли Ариф Хикмет, унук гласовитог везира Али- паше Ризванбеговића. Школујући се у, Цариграду, потроши сав свој иметак у Херцеговини, a за султан Хамидова 'времена испрва настају поњ тешки дани. A све из тог Јзаз,лога што je управо фанатично мрзио неправду и залагао се за напреДне^ идеје. Волио je необично севДалиНку и цијенио je као велику умјетничку творевину. 0 њему постоји сва сила анегдода, као и ова: »Једном у друштву највише турске аристокрације пало je питање: да свак рече чим се највише поноси. Било je различитих мишљења, a кад je дошао ред на Хикмета, одговорио je: тим што сам херцеговац«. »У свом књижевном раду, вели Сафетбег Башагић, истакао се нарочито као филозоф мистик Бројне пјесме и друга књижевна дјела трајна су свједочанства да je далеко дотјерао на том пољу, може бити даље него и један од његовил предшасника«. Осим дивана пјесама и мистично филозофских дјела, Хикмет je написао и дјело »Турска зла«, као одговор на дјело »Рефлексија о усташама« у ком се славе недјела ОмерЛатаса, a осуђује отпор Босанаца и Херцеговаца. Умро je 1903. године. Ово^неколико имена споменусмо у кратким потезима ради опште илусрације културног дјеловања муслимана Босне и Херцеговине. Прешли смо преко многџх.јзажних и одличних детаља који каткад потсјећају на наше савремено пјесништво као рецимо овај стих: »Мјесец, растрешено истичући чело у свечаном опходу, ноћу je отишао у змклон њезина ~~села да гледа у њено лице«. Уочи Гајрешове Прославе Нека широм наиУе Отаџбине одјекне глас о прослави Гајретове двадесетипетогодишњице, јер тај ће глас да наговијести нове наде и нова расположења међу муслиманима Босне и Х.ерцеговине. Taj глас нека пробуди међу нама свијест о потреби нашег препорода у културном и економском правцу. Taj глас нека нас упути на право мјесто у заједници наше браће других вјера, тај глас нека докаже да из једнога стабла поникла грана још има снаге и моћи за развитак и процват на опште добро цијеле нам Отаџбине. Овој грани, муслиманима Босне и Херцеговине, пријетила je донедавна опасност да не закржљ а и не увене, али трудом оних који je изнад свега воле, почела je изнова да листа и младиња. Прославом Гајретове двадесетипетогодишњице ова ће грана показати сву своју снагу и доласком хиљада муслимана у Сарајево на дане 5 , 6. и 7. септембра настаће нови полет у њеном развоју. Примичу се дани ове Прославе. Ужурбане припреме у Управи Гајрета достижу свој врхунац. Ha хиљаде писама, позива, прогласа, циркулара и уверења шаљу се сваки дан на све стране наше Отаџбине. Сваки скоро дан у просторијама Гајрета засједа no нека секција образована из редова грађана, пријатеља Гајрета. Ради се пуном паром и на Споменици и на првој књ изи Гајретове библиотеке, приповеткама од Хамзе 252 Хуме које носе наслов »Под жрвњем времена«. Ове приповетке обрађују, у главном, актуелне проблеме из живота босанско-херцеговачких муслимана чији положај, на прелазу из источњачког начина ж ивота у западни, наилази на многе сударе и компликације. Књига садржи трпнаест приповедака из села, касабе и града. Сама споменица, попуњена илустрацијама, штампа се на око двестотине страница формата листа »Гајрета« и доноси у главним потезима историјски преглед живота и настојања босанско-херцеговачких муслимана као и детаљан приказ о оснутку Гајрета, о његову дјеловању и личностима које су допринијеле подизању ове велике културне тековине. Гајретови радници нису жалили труда и напора да ова прослава испане што величанственија што се види и no замашитости и no опширности програма саме Прославе, a на муслиманима наше крви у целој нашој краљевини лежи да je увеличају својим присуством. И што буде јачи одзив на ову прославу, њен je циљ ближи коначном остварењу — процвату напретка свију нас. Главни Одбор Гајрета издејствовао je све могуће олакшице посјетиоцима прославе, ка о 7 5 % п о д воз на жељезницама, допусте чиновницима и т. д. И заиста, ко буде у стању, a не увелича својим присуством ову нашу ријетку свечаност, значи да му не лежи на души добро и напредак елемента. X . �lzet Perbev Nekoliko epizoda u prilog istoriji Gajreta 3. Gajretova sijela i klipovi na odbor ( „Stammtisch" u podrumu društvenog doma) stvari. »Klub muslimanske omladine«, u kome su se počeli razvijati i ostvarivati daljni planovi kulturnoga rada, bude osnovan. Svaka dobra ideja i ustanova ima svojih pristaša, U tom društvu se počelo i sa sakupljanjem knjiga nu tako isto ima razbijača i neprijatelja, pa je tako imao i Oajret u obilnoj mjeri jednih i drugih. za »Gajretovu biblioteku« u koju su svrhu gg Safvetbeg — Već u početku, — na samoj glavnoj konstituirajućoj Bašagić i Hf. Ajim ef. Bušatlija darovali dosti lijepih skupštini pojavili su se ljudi koji nisu mogli da shvate knjiga poučnih i zabavnih koje su, valjda za vrijeme ideju »Gajreta« i kad su vidjeli da tu ideju ne mogu komesarijata, nekud netragom iščezle. uništiti okrenuše posve leđa Gajretu i demonstrativno Prvi klipovi na Gajret, bačeni su — kako smo ostaviše skupštinu da se nikad ne upišu među Gajretlije, već spomenuli — na konstituirajućoj skupštini, a drugi a nekolicina ostadoše i upisaše se za članove društva, i daljnji, bacani su skorom danomice. Ja ću spomenuti da valjda — prema eventualnoj uputi — da one klipove jedan od najžešćih u ono doba. što budu bacane sa strane na društvo, podmeću pod Kada su u najbolji jek izbijale i pokretane lijepe noge članovima odbora. Tako se je i zbivalo pri raznirfi i korlšn%' ideje na sijelima Gajretovim u Podrumu zgodama i prilikama. Društvenog Doma, pade iznenada jedan klip na Gajret, Odmah poslije konstituisanja Gajretova odbora, kao g r o m iz vedra neba. Neko donese u društvo prihvatili su članovi upravnog i nadzornog odbora za neugoda« i kompromitirajući havadis iz naše čaršije posao podjednako svi, osim malih iznimaka ne obazirući Naime ljudi u čaršiji po ćefencima, a žene po mahalama se na funkcije koje sp vršili pa su $e međusobno po­ rasturile su kompromitirajuću vijest »da Gajretlije kupe magali i međusobno se upućivali.. Tako su revizori i pare od svijeta za obdržavanje orgija u Podrumu i da odbornici bez funkcija pomagali odbornike sa funkcijama se tuđi samo ispija »haram« piće, a jede »još haramnije kao tajnike i blagajnike i t. d ; te je posao tekao glatko frjelo«. I još Bog sami zna — kakovih se smradova i svojim tokom kako valjan trfcba. A kad su se naradili, laži dodavalo. To je nas sviju pogodilo žestoko i ranilo pošli bi zajednički na odmor u šetnju ili male izlete tako osjetljivo, da se je počelo društvo sa »Stammtischa« u okolicu grada, ili pak u Kiraethanu, na Bendbašu, u osipati, te je do skora nakon kratkog opstanka i kafanu i t. d. Pa i гТа tijem odmorima, pri razgali i prestalo. zakusci, vodio bi se — haman ponajviše — razgovor Eto, to nam je jedna epizoda sa lijepim početkom, o Gajretu i njegovom unapređivanju. a žalosnim svršetkom. Osim toga zaključeno je obdržavanje Gajretovih sijela i to redovno svakog četvrtka na večer (uči petka) 4. Gajretova antikali kasa u Podrumu Društvenog Doma (sada Pozorišni podrum). Osim rahmetli H. Mujage Semiza imali smo još Tuđi u tom podrumu zauzeli smo jedan oveći sto u desnom kutu lokala i rezervisali kao »Stammtisch« jednog p o d u p i r a č a Gajretova, koji nije htio, da se (stalni sto) za naša sijela, gdje je moglo rahat sjediti njegovo ime objavljuje, ali sada neka mi oprosti g. H. preko trideset lica, a kako je tada bila tišina u podrumu Mujaga Merhemić ovu indiskreciju, što ću je ovde is­ jer nije bilo dnevnih i redovitih koncerata, bilo je za pričati. nas, kao solidno društvo i sijelo i ugodni mehabet, kao stvoreno. Na ova sijela imali su pristup osim odbornika i drugi članovi i prijatelji Gajreta. Sastanci su bili urečeni od 7 pa do 10-11 a gdje kad i dalje. Na tijem sijelima bili su razgovori udešeni tako, da se od 81/« do 10 sati govorilo isključivo o temama: »Gajret« i »Za Gajret«, dočim do 8‘/a i poslije 10 i dalje razgovaralo se slobodno o čemu ko hoće. Još nešto: piti alkoholna pića umjereno tko je htio, mogao je, ali se opiti ili već napit doći nije smio niko. Tako je, na tim sijelima, niklo puno lijepih ideja. Između ostalih dobrih, zaključeno je: »održavanje javnih poučnih predavanja«; »održavanjeanalfabetskih kurseva; »osnutak diletantskog i pjevačkog tečaja«; »održavanje Gajretovih zabava«; »osnutak Gajretove biblioteke« i »Muslimanskog omladinskog kluba« i još drugih lijepih Na jednoj odborskoj sjednici istaknuta je potreba je­ dne ateštenenim (od vatre sigurne) kase. Odbor je zaklju­ čio, da se prvom prilikom nabavi. Kako smo na sijelima obično nastavljali razgovore o nekim zaključcima odbora, tako smo i ovaj puta o nabavi kase nastavili. To smo učinili zbog toga, ne bili se ko našao te nam pre­ poručio gdjegod prigodnu kupnju ispod ruke ili kod telala, kako bi smo jeftinije prošli. Tada bješe na sijelu i rahmetli Omerbeg Sulejmanpašić. On nam tu izjavi, da se ne trebamo brinuti zbog toga i trošiti pare. Dalje reče, da njegov kain g H. Mujaga Merhemić posjeduje jednu starinsku ali tvrdu i ateštenemin kasu iz porodice uglednih aga Merhemića, te je pripravan dobrohotno je darovati Gajretu, što je i bilo, te sutridan posredstvom rahm Omerbegovim bi i donešena u društvo. 253 �Kad je tadašnji blagajnik gosp. Hajdar ef. Fazlagić zadovoljno trljao ruke i pofalno govoreći kako o H. Mujagi tako i o rahm. Omerbegu, te uzeo ključ da kasu otvori, na jednoć zastade i sumnjivo vrteći glavom i glačajući brčiće kaži-prstom, poče prigovarati: »hem je antika, hem izgleda da je tvrda i zaista atešemin, ali ja bih rekao, da jc pokvarena, jer evo ne mogu da je otvorim«. — pa onda — »pa onda kad su je već darovali Gajretu, onaj mogli su vala i popraviti je, da se može otvoriti« — pa dalje: onda molim lijepo ovaj — ovo nije ključ, već je ovo oružje i izgleda — ovaj — baš kao Đerzelez Alijin Topuz, pa biva da ga ja ovaj nosim!« i t. d. Mi smo se Hajdar ef. i njegovim primjedbama smijali i đumbusali i koješta dodavali, dok neko iz društva predbaci Hajdaru — na­ ravno u šali — »Ala si mi ti nakav blagajnik i neka m ustra od kasira, kad ne znaš jadan, da u svake ovake kase postoji i može biti jedan tajni tetik, koji se mora znati pritisnuti ili pomaknuti i tek onda ključem otva­ rati!« Svi se grohotom nasmijasmo, a i Hajdar se na­ smija — bez beli — opet kažiprstom ‘ jedne ruke glačajući brčiće, a u drugoj drži ključ i jednako ga prom atra i mjeri. Je li ta kasa i danas u životu neznam, tek je vrijedna i ako nije za današnje prilike praktična, ali je zaista a n t i k a 1i Kasa. Ћамил O. Селмановић Муслимани у Санџаку Положај нас муслимана у нашој државн /гежак е у опште, iep смо на свима пољима рародног живота изостали иза наше браће других вера. У овој заосталости нас муслимана особито предњачимо ми, муслимани у Санџаку, јер, упоређујући нас са нашом браћом муслиманима у Босни и Херцеговини, увидећемо да смо иза њих tq/jhk<J изостали да je сразмера те наше заосталости много већа него што je сразмера наше опште заосталости, упоређују^и нас као целину са браћол^ других вера. Узроци заосталости нас муслимана у Санџаку многобројни су. У главном ми сви видимо и осећамо да смо у назадку. Ми смо остављени сами себи, a хоће ли нам бити боље, кад и у колико зависи само од нас самих. Ми немамо модерног заначију, немамо пољопривредника, ми немамо културно-просветних радника, a народ који нема њих, нема будућности и осуђен je на пропаст. Ako и даље останемо у ставу равнодушног посматрача ових наших невоља и потреба, оне ће се све више низати a време ће пролазити. Ми можемо то наше стање поправити, још није касно. само за то треба воље, труда na и жртава, јер без тога нема прогреса. Наши очеви нису толико багати, бар мало их има таквих који би своје синове могли осигурати материјално да се наоружају знањем и постану корисни како њима тако и читавој нашој заједници, a без таквих синова нема опстанка нама свима. З ато будимо ми сви очеви оскудној деци, скупимо се сви и учинимо оно што нам je појединцима немогуће, помогнимо их да се усаврше у занату и школи, na ће мо онда постићи циљ-отворићемо извор среће. 254 Т а ^ е ц а , наша будућа срећа, она ће помагати после нас и из захвалности према нама, помагаће млађе генерације спремајући их з а живот бољи и угоднији него што je наш. Венац ће се тај плести, помагаће генерација генерацију и м и ће се спасу, a ми данаш ња генерација место проклества, заузећемо у историји за спас нашег народа светло место, јер смо венац среће започели плести. Ta наша радионаца, гдје ће мо улагати према границама могућности морални и материјални капитал, нека буде Гајрет. Гајрет je друштво које 25. година неуморно ради за добро и спас свога народа и на томе пољу пожњело je велике успехе, na отуда je и дошло да су наша браћа муслимани у Босни и Херцеговини далеко напреднији у сваком погледу од нас. Ступимо и ми сви под заставу Гајрета, ширимо његову плодоносну идеју и помажимо идеју и помажимо ra свесрдно јер ће мо на тај начин најбрже и најпоузданије доћи жељеном циљу. Нама je у толико лакше, јер ће мо наићи и наилазимо на братску и свесрдну потпору браће муслимана у Босни и Херцеговини, сакупљених око Гајрета који осећају наше невоље, које срце за нама боли и који су готови учинити све за нас и наш спас. Сложимо се сви na на поље рада и то стварног рада, a оставимо и раставимо се за увек са досадањим некорисним начином рада и живота. Пригрлимо рођену груду и љубимо je као што сваки сретан син љуби мајку своју која ra нежно одгаја на топлим грудима својим и даје му материнску храну. Не тражимо спаса у туђину, јер за туђина смо ми само туђи-и последњи. �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИк Деаеша Њ. Вел. Краља Ha поздравни телеграм Пододбора Гајрета у Фочи, упућен са годишње скулнпине Кабинетској канцсларији Њ. В. Краља у Всоград, дошао je овај одговор: Господину Салиху Хасићу Преседнику Гајрета Фоча. Београд 3./V R 1928. Господи>е! Пријатно дирнут топлим поздравом упућеним Њ. Kp. Вис. Наследнику Пгестола са скупштине Одбора друштва Гајрет у Фочи, Њ. В. Краљ благоволео je наредити, да се изјави срдачна захвалност. Министар ДЕора Јанковић Прослава 25-годишњице „ Гajpcma “ у Модричи У недељу 5. августа одржана je у Модричи прослава 25.-годишњице »Гајрета« друштва за културно и економско подизање муслимана. Тачно у 3 сата послије подне кренула je велика по^ворка народаиспред Муслиманске читаонице на мјесто прославе. Тамо гдје се je имала одржати прослава било je све спремно, како би ова ријетка свечаност што боље успјела. Трибина за говорницу била je окићена врло лијепим вијенцима ко;е су израдиле вриједне модри1 анке. Ha че iy трибине постављена je слика Њ. Вел. Краља, a са стране смештене су двије државне- заставе. Остала одјелења која су служила за окрепу rocj*ijy била су у најбољем реду. Cavo мјесто прославе je веома пгиклаш б за овачве приреабе. У једној пространој ували у з обалу Босне Kojv je са страназаштиКавала шумица где се je могло наћи доста хлада, слегло се je мноштво народа мушког и женског, да нађе себи разоноде и да увелића ову, манифеоацију. Када je поворка стигл1^ на одређено мјесто, стулио je на трибину предсједник Пододбора Хилчо Карабеговић који je отворио ову свечаност и са неколико топлих ријечи noздравио присутне, a нарочито оне из сусједних мјеста као из Тареваца, Оџака и т. д. који су дошли не жалећи труда, да присуствују нашој прослави. Предгједник je завршио кличући Краљу, Краљици и Великом Покровитељу Гајрета Престолонасљеднику Петру, у з бурно акламовање народа. Затим je предао ријеч Гајретову питомцу Абдуселаму Балагији који се je случајно задесио у нашем мјесту. Овај je говорио о Гајрету, истакао његову улогу у нашем народном просвећивању t o k o m 25. година напогног рада. Споменуо je историју Гајрета и његове најистакнутије раднике, који су поднијели много жртава, да би идеја Гајрета продрла што више у народ. Затим je рекао о ycnjexy Га*рета послије ослобођења и његовог појачавања рада у свима правцима и напокон потребу помагања Гајрета који je толико сиромашних ђака помагао, да се ишколује или изучи занат и тако оспособи за самосталан живот. Послије тога настала je народна свечаност, која je потрајала до касно у ноћи у највећем весељу и расположењу. Успјех морални и материјални je преко очекивања. З а ово има много да захвалимо вриједним грађанима, који су добровољно и са много пожртвовања радили око припремања и за вријеме трајања прославе. Секретар: Мурадиф Ганибеговић Гајретова велика забава у Тузли Ha 5. маја о. г. одржао je Гајретов пододбор своју roдишњу забаву уз судјеловање овдашњег друштва »Добротвор«. Забава je одржана у свима просторијама хотел »Бристола«. Програм забаве изведен je на потпуно задовољство публике. Гогољева комедија » Ж е н и д б а « уз одлично режирање госп. сскретара Обласног Одбора Расима Кршлака и најсавјесније извађање својих улога свих гг. дилетаната нарочито гђице учитељице стручне шчоле Милице Милићевић и г. Хусније Шеховића, учинила je врло добар ефекат. Остале тачке програма изведене су такођер на потпуно задовољство. Томбола je била богата и i*ного je допри1вела материјалном успје.чу забаве Морални и малеријална yvn:ex забаве je н.очекивано велик. Забаву су посјетили Муслимани у о г р о м н ј м брпју, a балкон и ложе су биле искл>учиво запосједнуте муслимачским женскињем И сугрч1)ачи других вјерабилису достојно заступљени. Све т узл ан ^ е корпорације показале су, да цијене рад и значај Гајре^а. Тако je дакле морални успјех забаве потпуно постигнут. У погледу материјал-ior у^пјеха оба друштва су њим потпуно задовољна. Свеукупни приход забаве изражен je у суми од 2 2 0 'b — Динара, трошкова око забаве било je 5.92350 — Динара. Тако чист приход износи 16.19250 Дин, која се свота дијели подјед>ако са друштвом »Добротвор«. Појединци и све привредне институције својим новчаним прилозима и разним пок"онима за томболу, те јак посјет муслимана a и браће других вјера доприњели су оволиком материјалноч успјеху забаве у иначе оваком тешком врдмену и новчаној кризи. Свима, који су било својим трудом и настојањем око забаве,било новчаним доприносима и поклонима затомболу доприњели оваком моралчоч успјеху забаве пододбор се овим путем најљепше захваљује. ' Главна скуашшина аододбора Гajpema у Зеници Гладра скчпштина пододбора Гајоета у Зеници одржана je 29. јула 1928. г о д ^ е у простори;ама Исламске Заједнице у 9 сати пријг подне. Због недовољног броја чланова скупштина се о гађа један сат касније према друштвеним правилима. Тачно у 10 сати председник г. Махмуд Мамић отвара скупштину и поздравља присутне, захваљујући се на одазиву скупштвну отвара са следећим дневним редом: Извештај тајника, ИзвеиЈтај благајника, Извештај ревизора, Разрешница старог одбора и Евентуалије. Након што je тајник, благајник и ревизор поднео скупштини извештај исте скупштина једногласно прима и захваљује се старом одбору на његовоч досадањем пожртвовном раду. После тога прелази се на бирање новог одбора те скупштина једногласно акламацијом бира у нови пододбор следеће: Председник: Махмуд Мамић, Тајник: Осман Масник, Благајник: Сабрија Чаршимамовић, l. Релизор који je уједно и подпредседн ik: Ахмет ефф. Мутапчић, II. Ревизор Мустафа Шишић. Замјеници: Абдулах ефф. Сердаревић, Заим Авдић и Бахтија Арнаут. Г. Махмуд Мамић предлаже скупштини да се одржи Прослава 25 (двадегет пет) годишњице Гајрета на што свечанији начин. Овај предлог скупштина прима једногласно и ставља у дужност новом одбору да се за Прославу побрине. Пошто je дневни ред исцрпљен скупштина се закључује. И зв еш т а ј т а јн и к а п ододбор а гласи: Поштована скупштино и пријатељи Гајрета! Kao тајник досадањег пододбора Гајрета у Зеници дужност ми je да дадем Главној скупштини следећи извештај о нашему раду у друштвеној години 1927./1928. Ha лањској Главној скупштини изабран je овај пододбор: Председник: Махмуд Мамић, тајник: Осман Масник, благајник: Ахмет Херцегозац, I. Ревизор Едхем Исламбеговић, II. Ревизор Даница Сајко. замјеници: Сабрија Чаршимамовић, Ђемал Тафро и Салим Тарабар. У току друштвене године 1927./1928. споменути пододбор je одржао 19 седчица a решено je 68 актова. Целокупни приход нашега рада изнаша 20.071 динара. Одбор je приредио два тефери^а <Трке) и то једну 21. аугуста 1927. год. a једну 8. јула 1928. год. које су ванредно успеле како у моралном тако и у материјалном погледу. Затим je одржа^а Велика Гајретова забава на Рођендан Његова Величанства К рага Александра I. на 17. децембра 1927. год. која je донијела неочекиван и завидан успех. Томе су допринеле много Гајретове питомице из Сарајева, Koje су са својим лијепим владањем и држањем 255 �привукле многобројно грађанство. Успех те забаве био je морално и материјално задовољавајући. Пригодом те забаве пододбор je био толико сретан, да je од Његова Величанства Краља Александра I. добио дар од 3000 динаоа, те смо сматралч дужношћу да се и писмено захвалимо Њ. Величанству v то име хвала му и овдје пред скупштином, да нам га драги lor поживи много и много л е т а на дику и понос читавог нашег троименог народа. Затим je пододбор добио од месне индустрије гвожђа 1000 динара као прилог a такођер од Градског поглаварства 1000 динара као прилог. Пригодом Курбан-Бајрама пододбор je послао свима грађанима честитке и молбе да своје курбанске кожице поклоне Гајрету али на ж алост у томе je пододбор наишао на слаб одазив јер смо добили свега 6 комада курбанских кожица које je уновчио пододбор за своту од 280 динара. T o k o m ове друштвене године пододбор je сместио у Гајретове конвикте 9 питомаца. Пошто се Гајрет налази у јубиларној години то новом одбору тр еба у дужност ставити да свечано приреди двадесетпетгодишњицу Гајретовог просветног и културног рада, како би удостојио и одржао свети позив нашега Гајрета. Дакле ово би био у главном рад досадањ ег пододббра Гајрета у Зеници a новом пододбору који ће бити изабран зажелимо још бољ у срећу у будућности, како би удостојио и одржао високи положај друштва Гајрет, којему je Покровитељ наш мили и драги Престолонаследник Његово Височанство Краљевић Петар, т е у то име да нам ra драги Бог много година поживи као и њ егове узвишене родите.ге и цели прејасни Краљевски Дом. Б л а г а јн и ч к и и з в е ш т а ј з а 1927./1928. д р у и * т в е н у г о д и н у. I. П-р и м и т ц и .: Убрани чланарина-4а 1927. r . y 4 Курбанске кожице 1927. г.«- .,S . Чист приход теф. 24./8. 1927. г. Исто од забаве 17./12. 1927. г. . Исто од теферича 8 /7 . 1928.' г. Претплате на лист Гајтет ?а 1927. (Е. ИсламбеговиК) ........................... Добровољни прилог ж ељ езар е и градске опћине . ........................... Дин 2.000‘— ^ Укупно Дин 20.Q71|jf| II. И з и: Послато Глав. О дбору у Сарајево путем чек. пошт. штед. 1. августа 1927. год.............................. Дин 305'— 24. августа 1927. год. 2.65375 3. јануара 1928. год. . * 12.202-50 3. фебруара 1928. год. » 1.000 -— 19. јуна 1928. год. . . » 1.000 13 јула 1928. год. Дии 2.245.-Укупно Дин 19.407* — III. Н а ш и и з д а т ц и : Побирачу чланарине ............................. Днн 8690 Ф отографије ................................................. » 50"— Поштарина и д р у г о ...................................... » 308 — Потписано no одобрењ у глав, одбора Дин 21910 a нарочито муслиманског елемента, због кога се није могло очекивати великих плодова с његове стране. Иза тога на предлог скупштине изнет je извештај благајника за прошлу годину. Из извештаја се такође види да бедно стањ е нашег грађанства као што рекосмо допринело je највише да и благајничка каса била je потпуно и зпражњена јер сви приходи једва су заклапали расходе. З а тим се прешло на бирањ е нове управе. Након мале дебате изабран je једногласно за председника г. Теуфик Ибишбеговић, a за подпредседника г. Шукрија Хаџибеговић, за тајника г. Хајрудин Хаџибрахимовић, за благајника г. Ибрахим Бегић, за књижара г. М устафа Хаџибрахимовић, за чланове надзорног одбора г. г. Ћамил Крџовић, Ћамил Салихбеговић, Адем Туркменовић, Мехмед БеКирагић и Мухарем Бајровић. Са овим je скупштина закључена. Добровољни ирило.и из Бос. Крупе Повјереник Гајрета из Бос. Крупе г. Ф етах Крупић дозначио нам je своту од Дин. 237, коју дароваше слиједећи: no Дин 50, Српска Банка д. д.; no Дин 30, Боривој Алексић, поглавар среза; no Дин 20: Епископ Таушановић, Ф етах Крупић, банк. чик. и Н. Н.; no Дин 10: Заји и Челебија Мусић, трговци, Мр. Славко Флегер, Др. Бранко Косановић лијечнџк, Милан Петровић. велетрговац, Алекса Петровић, трговац и Душан Умичевић, ветеринар; no Дин 5: Ворачекова, канцел., Хасан Месић, трговац, Мехмед Омеровић, бузаџија, Емин Тирић, шер. приправник и Јосип Качаровски; no Дин 6: Н. Н.; no Дин 2: X. Арнаутовић, званич., Агбаба лугар и Илија Недимовић, трговац. Сакупљачу и дароватељима нека je срдачна хвала! Приходи од теферича Пододбор Гајрета у Коњицу послао нам je приход од приређеног теферича у износу од Дин 412’50 Приходи od курбанских кожица Г. Хилмо Тафро, повјереник Гајрета у Устиколини io нам je своту од Дин 150 као утржак од сакупљених »анских кожица. Кожице су сакупљене у з припомоћ вриједног пријате,а Гајрета г. Мухамедбега Чездића, a дароваше их следећа ‘бсггода: М ухамедбег Ченгић, Дервишбег Ченгић и Ш ућрибег Ченгић посједници из Оџака, Салих еф. Дреца имам из Цвилина, Смаилага Барјактаревић посједник из Паунаца, Мујага Омербашић трговац и Хилмо Тафро школски управ. из Устиколине. Приходи из Скоаља Поводом прославе 25-годишњице Гајрета, скопљански имами г. г. Ариф Сејди, Ирфан Мехмед и Махмуд Баки послали су Гајрету принос у износу од Дин 150. Приходи od трке у Зеници Пододбор Гајрета у Зеници приредио je успеле трке од којих je био чист приход у корист Гајрета сума од Дин 2.245-75. Укупни наши издатци Дин 664 — Гајретов теферич у Цазину Пододбор Гајрета у Цазину приредио je у недељу 22. јула ове год. теферич у опћинском (болничком) парку, у знак прославе 25-годишњице Гајретова културно просветнога рада међу Муслиманима. Ha програму су биле ове тачке: 1. Реч о Гајрету, 2. Школске вежбе, 3. Пешачка трка I. награда 50 Дин II. 30 Дин, 4. Трке у врећама награда 20 Дин. Ha теферичу je свирао тамбурашки збор овдашње »Муслиманске читаонице« и »Југославенског сокола«. Чист приход теферича изнео je Дин 1.341. Осим овог цазинска градска општина дала je добровољни прилог у и зн осу од Дин 250. Главна скуаштина nododdopa Гајреша у Новој Вароши Према правилима пододбора друштва »Гајрет«, одржана je годишња скупштина овог пододбора 17. јула 1928. год. у просторијама друштвеним у 9 сати после подне. Бивши председник г. М уртезан Хаџи М уртезић у свом кратком говору изнео je очајно стањ е нашега грађанства, 256 Нови ушемељитељи Гајреша Г. Хасан Рабовић из Требињ а уписао je за члана у темеЛ)ача свога брата рахметли Хифзију Робовића. Рахмет му души. Господ. Галиб Чапљић у Рогатици уписао се je за члана Гајретова утемељ итељ а. Живио! И З У РЕ ДН И Ш ТВ А . Следећи, 17. број »Гајрета» од 1. септембра изаћи ће у јубиларном двоброју послије Прославе Гајрвтове двадесетпетогодишњицв У овом двоброју изнеће се детаљан опис целог тока прославе, као и фотографсчи снимци појединих тачака програма. Двоброј ћв бити оштампан на нарочитој хартији, a изаћи ће 16. септембра. ШТАМПАРИЈА ПРОСВЕТА, САРАЈЕВО �ZA BO SN U I H E RCEOOV INU Centrala: Sarajevo Sjedište Direkcije, Beograd Filijale: Brčko i Novi Sad M e d . U n iv. I Papirnica ? Sarajevo, Strosmajerova ul. — Telefon 619 j Hamdija Kopčić < №№Ш1DDllAIOVIi s p e c i j a l i s t a z u b n i lij e č n ik 'I f p r e p o r u č u j e b o g a t o s k la d iš t e « p is a ć e g i r is a ć e g m a te r ija la & I S A R A J E V O , < od 9—12 sati prije podne i i i od 2—6 sati poslije podne Ш Т А М П А Р И ЈА ЈПРОСВЕТА Ш ТАМ ПАРСКО -ИЗДАВАЧКИ З А В О Д И з р ађ уј е разноврсне банковне, трговачке и индустријске тисканице у бојама као: дионице, уложне књижице, чекове, дипломе и т. д., те разна стручна дела, календаре и встала издања солидно, брзо и no умереној цени. Властита књнговезница израђује све врсте трговачких књига и протокола, као и разне галантеријске и картонашке послове no мери и нацрту. САРАЈЕВО А л е к с ан д р о в а бр. 6 - Телеф он бр. 3 5 6 Књиговезница - - Стереотипија J e f t a n o v ić a u lic a b r o j i . Ordinira s v a k i m d a n o m S V A K I M U S L IM A N T R E 1A D A KUPU JE i SAM O GAJRETOV C IG A R P A P IR jer kvatitetom nadmašuie sve ostale cigarpapire a potpomaže i ,,Gajret“ Narudžbe: T V / f lD Id lO Д 1 V U n f llU A P IO Л D D A D ID A b lu M n r n r in M S. D. A lka laj, Sarajevo može s o naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu �. ■lili.."li"1 "Ilir lili.. m i .. B A N K A G f l J R E T D. D., S A R A J E V O Akcijski kapital Din 20,000.000 -, Rezerve Din 2,000.000'Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devlzafna. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva 1 podupire razne kulturne i hu­ manitarne ustanove. Od Ciste dobiti daje 1 0 % Kulturnom I Prosvjetnom društvu „Gajret". Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Oajret najbrže i najkulantnije. - Uloške uka­ maćuje najpovoljnije, i isplaćuje iste u svako doba. .iifllllH ■Illllliii,.iillllllliii i BOSANSKA INDUSTRIJAMA H { i t r g o v a č k a banka d . d . { SARAJEVO, Strosmajerova ul. br. 12 { *џ - , Potpuno uplaćena dionička glavnica 1D in a r a i f N a ru č u jte sa m o GAJRETOVU t* kremu za cipele 2 o .o o o .o o o -— jer je ona najbolje kvalitete i donosi lijepu korist GAJRETU. Rezervni fond f D in a r a i k u p u jte 7 ,5 o o ,o o ђ ^ » f Prima u lo š k e n a š te d n ju , vrši doznake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o l j n i j e , uvjete, finansira i n d u s t r i j s k a i tr g o v a č k a poduzeća. • Narućuje se kod Milana Kovačevima \ T Novi Sad, Dunavska ulica 10. I Interurban telefoni broj 605, 865 i 555 £ O l a v n o z a s t u p s t v o z a B . i H. Agentura AUDOLF BOIĆ, SARAJEVO ф Bistrik, 25. Telet. 783. PoSt. pret 75. F ilija le : t } Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split } IIP1 "lili.. '"lllllll.... IIIIIIIIII..."Ulili....»Hir... ...............lilllirillllllB Temeljna glavnica 40,000.000’- dinara. SD » I općine grada Sarajeva Illlii. .ili....illlii,,, Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172. Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju ZALAGAONICU koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. l;l::i„ min... . - � https://kolekcije.nub.ba/files/original/ff875ad2c12fac80fd18aa72e6cbaf9c.pdf 2ea30c94455db345e171fff70b385d9d PDF Text Text ЛИСТ tMPfcTA А № Ш SA КУАТУРНС И Ш НбМ СК^ т е д и з л н л м у с л и м а и а ПРО СЛАВА - C',V' |ј-^kl l I i i ( ] /1'|В \ ДВАДЕСЕТПЕТГОДИШЊИЦЕ ГА ЈРЕ Т А 16. СЕПТЕМБРА - САРАЈЕВО 1928. - БРОЈ 17., 18. У pet>yje: Х А М З А ХУМО �Садржај Реч о Прослави Гајретове Двадесетпетгодишњице. T ok Прославе Гајретове Двадесетпетгодишњице. Поздравни телеграми и честитке о Прослави Двадесетпетгодишњице. Нови Гајретови легатори. Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друштва за културно и економско подизање мусдимана, излази 1. и 16. сваког месеца, a цена му je з а нашу Отаџбину 100 динара на годину, a за све остале земље преко границе 200 динара. Ђацн добивају лист у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајратових конвиката. Поједини број стоји 5 динара. Директор Х ам и д Н уки*. Уредник Х а м за Х умо Ш тампарија Просвета, Сарајево. — Власник друштво »Гајрет«. — Главни и одговорни уредник: Хамза Хумо. �TJ» J VLT Реч o Прослави Гајрешове Двадесешиешогодишњице Бацимо ли поглед у нашу историју, она tse нам се учинити као тежак и напоран пут. Проценимо ли резултате тог напора, учиниће, нам се да смо остали празних шака. Зато, јер много крварисмо за другог, јер много радисмо за другог. Данас, кад Прославом Двадесетпетогодишњице свог просветног и националног рада, са јасно доказаним позитивним резултатима, св^тла лица, Гајрет излази пред јавност, поносан са своје снаге и свестан њеног још јачег развоја у будућности, муслимани Босне и Херцегођине, no први пут, виде један стваран резултат својих напора, за своје сопствено добро и на^сар^ огњишту. Данас кад Гајрет светли у наши1у#ушам!Гхкао топао зрак и прибежиште напуштених, кад улева наду и креће .ндпред, треба ла му поклонимо много пажње и труда око развијања његове идоје и његова материалног напретка. Јер његов напредак, напредак je свих нас, a његов назадак повлачи нас у провалију пропасти и ништавила. Зато, све свесне снаге дужне су да пробуде несвесне и устајале, да се крене велико коло наше будућности у гфавцу рада и препорода. Муслимани Босне И Херцеговине и осталих наших покрајина, Прославом Двадесетпетогодишњице Гајрета, ступају у нову еру, остављајући иза себе историју као искуство за своје будуће развијање. И пре ове Прославе осећала се потреба кретања из, несретним приликама настале, устајалости, осећало се у 'нашим ширим слојевима да je време да се пренемо и да прогледамо шта се око нас дешава, na да заузмемо став спрам тог дешавања и сами узмемо што достојнијег учешћа у њему. Од Ослобођења до данас, све наше снаге бачене искључиво на политичко поље, све наше наде положене у варљиве политичке резултате, нису донеле никаква плода, осим завађања и губљења времена узалуд. Прославом Гајретове Двадесетпетогодишњице, како рекосмо, угледали смо први стварни резултат наших напора, увидели смо многе наше недостатке, као и неке предности, и напослетку: још смо се боље сами упознали. Огромно учеш ће муслимана на овој Прослави, разнеће широм Отаџбине гласове о резултатима Прославе. Муслимани fce сазнати да у Гајрету имају један чврст ослонац, a то fce их испунити вером у се, полетом за рад и јачом љубављу спрам својом Отаџбином; a то je темељ даљњем напретку. Ha напорима Гајретових радника и доприносима његових пријатеља, сазидан je овај наш чврсти ослонац. Колико труда, колико борбе док се он сазидао! Колико je свесних противника, уз помоћ несвесних, настојало да сруше овај наш једини ослонац! Па ипак, ево, он je остао, чвршћи и снажнији него ли икад до сада. И сад, кад се он довољно учврстио, наћи fce се још тих свесних и несвесних противника који ће јури шати да сруше овај наш једини ослонац, али, верујте, у својој бесомучној мржњи, полупаће главе одањ, јер je љубав за праведност и за свог ближњег јача од свих зависти и мрачних намера. У ово име, уђимо у срећан рад у друге и дуге низове година и остављајмо светао пример нашим покољењима! Уредништво 257 �1 T ok Прославе Гајрешове Двадесешиешогодишњице Уочи Прославе Дани 5., 6. и 7. септембра, дани триумфа Гајретовог културног и националног рада међу нама муслиманима, минули су достојанствено и оставили дојам родољубиве снаге и жеље за наш напредак на све присутне. Ови дани остаће у пријатној успомени хиљада посетиоца ове Прославе и могу да буду са поносом уписани у њиховим душама. Јер, заиста, ова Прослава je и њихово дело и њихова заслуга. Важност саме Прославе no нас муслимане од непроцењиве je важности и резултат њена учинка несумњиво ће се кроз кратко време осетити међу нама. Цео њен ток, од првог до последњег дана, носио je једно расположење које je, светла лица, гледало у нашу бољу будућност. Бујица гостију из свих крајева наше Отаџбине била je преплавила шехер Сарајево својим живописним ношњама и шаренилом. Јуж на Србија, a нарочито Ббска, предњачиле су у овим живописним костимима. Предмет нарочитог интересовања биле су босанске ношње, златом и сребром везени^копарани и чакшире, златне токе и траболози, бенсилахи, сребрене мале пушке и ханџари. Цело време док je Прослава трајала, улице су биле препуне. народа. Још уочи дана Прославе извешен je безброј застава што je, као и многи већ придошли гости с нашег Југа, било увод у ове свечане дане. Свн. гости из Јуж не Србије приспели су у Сарајево у понедељак, 3. сепрембра, у 7 часова увече, са г. Јусуф Зија Смаилагићем на челу, адвокатом и председником Гајретова Пододбора у Скопљу. У уторак, у 4 часа после подне, огласили су топови са Ж уте Табије почетак свечаности. Густе поворке света промицале су Обалом Војводе Степе, док je поврх њих један авион бучно кружио и за сипао их веселим и шареним летцима, на којима су биле написане добродошлице гостима и Гајретова гесла. У исто време појавила се поворка коњаника сељака на Вратничкој Капији. Коњанике je дочекало мноштво света, на челу са члановима Главног Одбора Гајрета који су их поздравили топлом добродошлицом. Коњанике из срезова кладањског, власеничког и једног дела сарајевског, предводио je г. Фехим Јамаковић, индустријалац из Олова и велики пријатељ Гајрета, заједно са својим братом Зухдијом и г. Авдагом Хасићем, обласним послаником из Кладња. Овог истог дана, почели су да стижу специални возови од Вишеграда, Брода и Чапљине, са гостима које су предводили председници и повереници нашег Г ајрета, a дочекивала их на станици секција за дочек гостију која je имала своју специјалну канцеларију у станичним просторијама, као и другу, за смеш тај гостију, у Краља Петра улици. Све просто- 258 рије, одређене за смештај гостију, већ првог дана Прославе, биле се попуњене. Из бојазни да сви гости не би могли да буду смештени, Главни Одбор Гајрета замолио je Полициску Дирекцију за дозволу да сви ноћни локали з а време Прославе буду кроз целу ноћ отворени, што je Дир*екција и дозволила. Тако je овај дан уочи Прославе прошао у очекивању и придолажењу гостију, као и у очекивању сутрашњих свечаности које су се отвориле свечаном академијом у 10 часова пре подне у Народном Позоришту. Први дан Прославе Већ 'раним јутром, у среду, 5. септембра, осетила се живахност и извесно узбуђењ е no сарајевским улицама. »Југославенски Лист«, у свом уводном чланку »25 година културног рада«, први поздравља £ајђетову Прославу, истичући његов напорни и пожртвовни рад и његове успехе, са жељом у бољи напредак Гајретових настојања. Дневник доноси крокие дра Сафетбега Башагића и дра Авде Хасанбеговића, означујући их најзаслужнијим председницима Гајрета, a чланак заврш ава овим речима: »Пожељно je да идеје Гајрега, сада о 25-годишњици његова оснивања и рада, плану двоструком снагом на хоризонту наше Будућности и Среће, јер je »Гајрет« као такав свијетла тачка на обзорју живота наших муслимана. To je једина свјетла страна културне историје нашег троименог народа, a звијезда водиља босангко-херцеговачких муслимана на њиховом путу прогреса, напретка и процвата«. Већ око 8V2 часова пре подне почео се пред зградом Народног Позоришта да окупља свет. У самој згради још je било тихо; само аранжери свечане академије били су узнемирени, очекујући скори свечани моменат и довршујући последње’припреме/ Око 9 часова почели се да пуне сала и ходници. Дворана се осветлила, искићена ћилимима. Ha позорници у народној тробојци слика Њ. В. Краљ а и Њ. Вис. Престолонаследника Петра, Протектора Гајрета. Сала одаје свечани изглед и очекивањ е почетка свечаности расте све више. Поред многих делегација, представника корпорација и угледних личности, академији je присуствовао, као изасланик Њ ег. Вел. Краљ а, ђенерал г. Јован Јовановић, испред Краљ евске Владе министар, г. Влада Андрић, испред Народне Скупштине, народни посланик, г. Димитрије Он. Поповић, секретар Нар. Скупштине, a испред цивилних власти Велики Жупан, г. Милан Николић, као и верске врховне поглавице: Реис-ул-Улема, г. Џемалудин Чаушевић; сарајевски митрополит, г. Петар Зимоњић; надрабинер r. Др. Леви. �Академија заказана за 10 часова, могла je от- нистре, господо народни посланици, поштоване гопочети тек у 11 сати, јер je воз, којим je требао спође и господо, браћо и сестре! Гајрет je сретан и пресретан што je доживео да стигне изасланик Краљевске Владе, г. В. Андрић, стигао тек нешто пре 11 часова, кад су г. г. Инж. да ову своју 25-годишњицу прослави у Уједињеној Хајдар Чекро и Хамид Кукић, секретар Гајрета, на и Ослобођеној Отаџбини. Ову слободу и Уједињење позорницу увели испод руке г. Сафетбега Башагића, Отаџбине извојевао je Њег. Величанство наш мили првог председника Гајрета, и на овој академијм Краљ, стојећи на челу у јунаштву ненаткриљиве члана почасног председништва и поставили га на храбре српске војске. (Живио Краљ! — Војна муњегово место. При појави г. Башагића, заорило се зика свира химну). кроз дупке пуну салу: Живио Башагић1 Сафетбег, 25- годишњица рада за Гајрет могла би се наочито дирнут овом срдачном овацијом, отпоздравља звати борбом за културни напредак међу бос. херц. са свог места. За њим улазе делегати разних уста- муслиманима, борбом за њихово оспособљење за нова и седају у полукруг. При улазу на позорницу, савремени живот, борбом за њихово национално гђа Mapa Трифковић поздрављена je бурним аплаузом. освештење, и, на послетку, борбом за њихов екоHa позорници су већ искупљени делегати: г. Спасоје номски препород. Прославом ове 25-годишњице, ми Пилетић, мин. на рас., делегат Ср. Одбора »Народне остављамо за собом, трудом извојштене, драгоцене Одбране«; г. Мирко Поповић, делегат Одбора Београд- резултате који могу да нас испуне полетом за рад ског Гајрета »Осман у будућности. ПроЂикић«; г. Др. М. Стославом 25-годишњице јадиновић, секретар Гајрета, ми уносимо Занатске Коморе; гђа један нов и светао тон Олга Богдановић исмеђунаше слојевекоји пред »Београд. Ж ензвучи полетом и проског Друштва«; Инж. буђеном снагом у нова г. Тома Живановић, стремљења, у нове испред »Друштва за видике. Чување Народ. ЗдравИ на послетку, проља«; г. Коста Крсмаславом ове 25-годиновић, испред »Прошњице, ми ево на најсвете«; проф. г. БабиЈг, еклетантнији начин испред »Напретка«; г. показујемо да нисмо Др. Јакоб Кајон, исзаморени свим непопред »Беневоленције«; годама којима нас je гђа Јованка Шиљак, историја запљускивала, већ да су наше испред »Задруге Српкиња«; гђица Хаснија Одред румунске војске испраћа^иосмршне осташке арадских мученика уједињене снаге упраБерберовић, испред Авде Сумбула u Бехџеша Мушевелића на сшаници у Араду (у Румунији) вљене правим путевима нашем препоромуслиманских женских друштава, гђа Крсмановић, испред »Кола Срп- ду, путевима Гајретове идеологије. Гајретовим радом, ских Сестара« г. Др. Абдурахман Бегић, испред му- муслимани Босне и Херцеговине крећу правцем ван слиманских друштава; г. Др. М. Јојкић, испред »Срп. свог историског засебног става у нашој националНац. Омладине«; Пуковник г. Новоселцов, испред руске ној заједници. Гајретовим настојањем, муслимани колоније; г. Саво Барош, испред »Савеза Доброво- Б. и X. дигнуше ограду подвојености и сепарисања у љаца«; г. Јошо Иванишевић, испред »Новинарског раду за опћи наш папредак. Удружења«, г. A. Вуковић, испред сарајевских друОвом својом прославом, Гајрет удара шире тештава, и други. У исто време у салу улазе арм. ђен. меље својим настојањима и његови циљеви биће г. К. Смиљанић, са ђенералима г. г. Стојшићем и остварењу у толико ближи, у колико они буду наЛивадиновићем. илазили на одзив, како код муслимана, тако и код У 1 1 часова улази у почасну ложу изасланик браће других вероисповести. Његовог Величанства Краља, дивизиски ђенерал, Почетак Гајретова рада пада у најкритичније г. Јован Јовановић. Његов долазак поздравља пу- доба no муслимане у Б. и X., кад je туђин настојао блика аплаузом, a музика државном химном коју да их, избачене из њихове историјске улоге и још од сви стојећи слушају, a после које узима реч пред- тог ударца неосвештене, пољуља у њихову ставу седник Главног Одбора Гајрета, Инж. г. Х а ј д а р и придобије за се и за своје завојевачке циљеве. Ч е к р о и издигнутим гласом каже: Аустрија материално излазећи у сусрет одгајању »Господине Краљев изасланиче, Господине Ми- муслиманске интелигенције, траж ила je од ње и оба- 259 �везу за протууслуге, које нису одговарале правим народним интересима. Свеснији муслимани интелигенти, да би омели ову намеру аустриских власти, почели су пре којих 27 година да раде на оснивању једног друштва за помагање ђака на високим и средњим школама. Аустријске власти, преко многих реакционера, настојале су да омету овај потхват муслиманских интелигената, који ипак под водством Др. Сафветбега Баш агића (велики аплауз Др. Баш агићу) успевају да на 20. фебруара 1003. оснују »Гајрет«, као једино друштво з а пропагисање културно-просветних циљева међу муслиманима Б. и X. Први Гајретови раденици неуморним својим радом са бакљом и барјаком прогреса у руци испевају да рашире идеју Гајретову међу муслиманима Б. и X. Гајрет je на овом циљу радио искључиво све до год. 1909., кад Осман Ђикић (слава му l) ступа у активне редове Гајретових радника и даје им, поред дотадањег правца, један нов и куд и камо замашнији од овог, a то je национални правац. Овај национални правац ствара први стварни преобрат у животу муслимана Б. и X. и,. после вековног засебног става, стављ а их, no први пут, на њихово право место, удружује и х-у националну заједницу са осталом својом браћом. Овим смерницама, које je поставио Гајрету ра^м. Осман Ђикић, Гајретов рад креће се и данас, a кретаће се и у будуђе. Ово семе националне идеје посејано неколико година пре рат^, из редова Гајретових радника, створило je омладину која je, у данима наших патњи и борби за ослобођење, играла видну улогу, a која и данас, у з помоћ млађих снага, наставља рад на коначном остварењу овог Гајретовог циља. Ова идеја муслиманима Б. и X. крчи пут у бољу будућност, a тиме уједно и осталој истокрвној браћи целе нам Отаџбине. Поред овог резултата, Гајретов рад на стварању муслиманске интелигенције од свог почетка до данас постигао je, и поред неприлика са којима се морао стално да бори, видне резултате. Данас, Гајрет броји на хиљаду муслиманских интелигената које je ишколовао и потпомагао. Овај рад на стварању интелигенције, Гајретова идеологија чврсто je јемство за праву ориентацију бос. херц. муслимана у будућности као и јемство за њихох здрав културни и економски напредак. Да се не би остало на једностраном одгоју омладине, Гајрет je себи ставио у дужност да одгаја муслиманску жену у духу данашњице и њених захтева, на ком пољу мисли да у будуће прошири још јаче свој делокруг. Исто тако, Гајрет посвећује велику пажњу одгоју занатског подмлатка и оспособљује и у овој грани привреде муслимане з а напредне и способне чланове наше заједнице. З ато je Гајрет на путу да пробуди и развије све духовне снаге муслимана Б. и X., na да их упо- 260 треби з а добро свих нас. Јер, муслимани Б. и X., иако истокрвни са осталом браћом, ипак с е за је д н у ниансу разликују од њих, ниансу коју им je дала историја, упућујући их донекле духовно Истоку. Тако je, у овоме случају, наша истоветна славенска психа п роткана више источњачким радом. И ту управо лежи оно оригинално и сопствено бос. херц. муслиманима. Они у вековима, живећи строго за се оделеним животом, остали су од туђинских крвних мешавина најсачуванији део нашег народа, сачували су у себи драгоцености традиције из давнина које, култивисане и пробуђене, могу да даду нашој заједници нове и вредне резултате. Па зато поред националне и еконономске Гајретове мисије, тежиште његова рада треба да лежи у развијањ у бос. херц. муслимана. Зато je жеља свих нас радника и пријатељ а Гајрета да ова прослава буде, како видна манифестација досадањег Гајретовог рада, тако и свестан и трајан пострек за рад у будућности. Јер, рад з а Гајрет, рад je за наше опште добро и ко ради на његовој идеологији, тај ради на нашем за једничком напретку. Зато, нека je срећан рад у будућности и нека живи Гајрет.« После говора председника Инж. г. X. Чекре, музика свира »Гајрету«, композицију проф. Маћејовског, no речима Хамзе Хуме. Иза одсвиране композиције, изабира се почасно председништво академије, у које улазе гг. Сафетбег Башагић, изасланик Народне Одбране, г. Пилетић и изасланик Београдског Гајрета, г. Поповић. Г. Чекро поново узима реч и каже: Са ове свечане сједнице Гајрет прву своју ријеч упућује Њег. Вел. Краљу, поздрављајући нашег у звишеног Владара из нашег великог и славом овјенчаног Дома Карађорђевића, Дома који je први на Словенском Југу уздигао нашу националну свест до титанске борбе, побједе и коначног остварењ а наших идеала. И ми бос. херц. муслимани дијелимо горду радост да смо чланови једног народа и једне заједнице. Ми се поносимо тиме да рука, рођена у славном Дому, бдије над нама и срећно равна нашом данашњицом и будућношћу. Њег. Величанство Краљ увијек je најиздашније помагао друштво »Гајрет« и ми сви Гајретови радници поносимо се тиме што je наш рад нашао признањ а код нашег љубљеног Владара, те Гајрет одликовао највећим одликовањем, дозволивши да наше друштво ступи под протекторат Његова Првијенца, нашег милог Престолонасљедника Петра. Превишња пажња Њег. Вел. Краља према нашему друштву у казата je и овом приликом што je Њег. Величанство за ову нашу прославу одредило и свога изасланика у особи великог Гајретовог пријатеља Див. 'Бен. г. Јована Јовановића. Господине Ћенерале, Гајрет �Bac испред свих својих организација, a смјело смијем тврдити и испред свих муслимана Б. и X., моли да код. Њег. Вел. Краља будете тумачем наше непоколебиве вјерности и оданости, a Bac, госпође и rocподо, молим да ту нашу свагдању приврженост манифестујемо и овом дриликом кличући: Да живи Његово Величанство Краљ Александар 1. (френетично клицање Краљу — војна музика свира народну химну) Да живи Њено Величанство наша премилостива Краљица Марија (Живила!) Да живи наш мили Протектор, Краљ будућих покољења свих Срба, Хрвата и Словенаца (Бурно клицање Престолонасљеднику!) Да живи цио славни Дом Карађорђевића (урнебесно клицање Краљевском Дому — војна музика поновно свира народну химну). После одсвиране народне химне, госп. Чекро узима реч: чанство Престолонаследник Петар, одгајаће омладину у духу и тежњи правих народних идеала. Нека живи Ваше Величанство и ^славна 'л о за Карађорђева! Изе прочитане депеше Њег. Вел. Краљу, Краљев изасланик, ђенерал г. Јовановић, одговара: »Наш љубљени Господар, Њ. В. Краљ (бурни поклици живио) ценећи важност ове данашње свечаности, благоизволео je наредити да Га при свечаности заступам. И збиља друштво Гајрет заслужује ту високу пажњу Њег. Величанства Краља, јер je за пуних 25 година друштво Гајрет свесно и савесно и са самопрегором вршило задатак културног, просветног и економског напретка наше браће муслимана, a нарочито одгајањем омладине. Свагдашња пажња Њ. В. према Гајрету јасан je доказ за Гајрет, да може у својој историји запи- Изношење из вагона иосмртних осшашака Гајрешових радника умрлих у Араду Са ове наше свечане сједнице Гајрет ће упутити депешу Њег. Величанству Краљу, a која гласи: Кабинетској Канцеларији Њег. Величанства Краља — Београд. Муслимани из свих крајева велике нам Отаџбине, сакупљени на прослави 25-годишњице Гајретова културно националног рада, шаљу поздраве Вашем Величанству, унуку славног Карађорђа који први на Словенском Југу запали лучу слободе, a његов Дом разви je до титанског зам аха борбе и победе. Сви Муслимани дају полета свом гордом осећању да, после вековног историјског ћутањ а, могу да поздраве Краља своје крви у витешкој особи Вашег Величанства. Гајрет, чији je највећи пријатељ и заш титник Ваше Величанство, стоји и стајаће на бранику културе, националне свести и општег нам напретка Гајрет, чији je протектор Његово Краљевско Висо- сати, да je збиља Њ. В. Краљ искрени пријатељ Гајрета. To документујем и тиме, што je Њ . В. Краљ дозволео да Његов Син, Њ. К. Вис. Престолонасљедник Петар буде протектор Гајрета. Друштво Гајрет имајући један такав хумани принцип и радећи на јачањ у у националној свести заслуж ује ову велику пажњу. И приликом ове свечаности Њег. Величанство Краљ показао je паж њ у према Гајрету одликујући га орденом св. Саве 11. реда, са убеђењем да ће друштво Гајрет и у будуће само потенцирати и појачати рад на свом општем задатку. Ове манифестације, браће муслимана дају ми доказ о њиховој непоколебивој верности и оданости прама Њ. В. Краљу и Његовом светлом Дому (Живио!) У име Њ. В. Краља друштву Гајрет дајем отпоздрав: Да живи Гајрет, да живи његова омладина.« Говор Краљевог посланика попраћен je одобравањем и аплаузима. 261 �Председник Гајрета одлази у ЛОжу Изасланика Њ. В. Краља којему Ђен. г. Јовановић предаје одликовање с ријечима: »Господине председниче, предавајући Вам ово одликовање, желим да друштво Гајрет и у будућем свом раду получи оне резултате које je получило у досадашњем своме патриотском раду.« Предсједник Гл. 0 . Гајрета: »Господине Краљев Изасланиче! Ово високо одликовање даће свим Гајретовим раденицима највећег подстрека да без даха и предаха устрају у своме раду за Гајрет.« Иза тога председник Гајрета поздравља К р а љ е в с к у В л а д у , са речима: »Гајрет поздравља Краљевску Владу, која сву своју бригу посвећује напретку Отаџбине и чувању крвљу стечених народних тековина. Весели ме, да испред Гајрета на овој свечаној сједници могу поздравити и Изасланика Краљ. Владе у особи г. Министра Др. Владе Андрића.« Ha ове речи, изасланик Владе, Министар г. В л ад о А н д р и ћ , одговара из ложе, испрва тихим na после уздигнутијим гласом: »Господине рредседниче, господо чланови, госпође и господо! Пала ми je у део част да у име Краљ. Владе на коме прослављамо 25-год. напОрног Гајретовог рада на култури наших муслимана. Значајан сам no себи, еби, no големости свршеног задатка, овај садањи тренутак постаје још значајнији кад се удубимо у давну и скору нашу npom aocf и када бацимо један ретроспективан поглед на црне и тешке стране наше историје. Само 25 година дели нас од тренутка који je јасно означио и поставио границу између два доба и два схватања. Једним напором који je за дивљење и једном смелошћу коју треба у песмама опевати, једним полетом какав можемо наћи само код једне младе жилаве pače, створен je тада Гајрет, чије само име свједочи јасно о висини његове мисије. Одлучно, смело, са једним свесним циљем, организована je иза наше »Просвете« једна одлична просветна институција која je ставила себи у задаћу највећу циљ: васпитање омладине, њено просвећивање и школовање до најширих димензија. »Ha млађима свет остаје« каж е се код нас. Свестан те девизе Гајрет je конзекветно спроводи како у данима мира, тако и у данима патње и искушења. Са колико среће и унутарњ ег задовољства je народ у Босни и Херцеговини дочекао час, кад су се први Гајретови питомци појавили да с пуним правом започну своју функцију у нашем тада још младом и неразвијеном друштвеном животу. Гледали смо на њих са поносом и са најдубљим уверењем да сада почиње нови живот, бујан, свечан и плодан. И они су оправдали све наше наде: радећи увек за добро народа и целине, за добро 262 бних, који су им личним напорима омогућили шкбловање. Они су постали савесни просветитељи, управљачи, чиновници. За свој рад трунули су^по арадским и осталим казаматима, умирали су са песмом на устима на Мачковом камену, Добром пољу и македонским гудурама. Ha стотине Гајретових питомаца з а ових 25 година, сви до једног, оправдали су ону дубоку веру, која je у њих полагана. Господине председниче, господо чланови! Мисија Гајретова није била само у томе. У часу, када je Гајрет основан, на хоризонту Балкана јављали су се нови покрети. Божјом промишљу и историјском нужношћу, наш целокупни народ налазио се пред дефинитивним формирањем своје велике, властите државе. Дубоко смо уверени, да су оснивачи Гајрета свесни ове важности, тренутка, осетили да се невољама приближује крај и прегли да, са своје стране у-чине последњи напор. Историјске заслуге »Гајрета« нису само у томе што je Гајрет великим напорима формирао муслиманску интелигенцију која je била способна да по■веде нашу муслиманску браћу, него и у томе, што je целом Гајретовом покрету дат народни правац. Заставу слободе, како смо je у давним данима и дубокој прошлости замишљали, дигао je Гајрет високо, више него што je икада стајала, почевши од н Хусеинбега Градашчевића, тога великог »Змаја од Босне«. Рашчлањене у појединости заслуге друштва Гај- рета се нижу Једна за другом и наша уста морају бити пуна хвале. Уједно оне Гајрет стављају на најдостојније место међу првима, које ће наша културна историја забележити као своје најзаслужније. Данашња прослава има да обележи успех једне значајне 25-годишњице. Зар треба већег успеха од овог, који ћемо забележити у историји и од овог импозантног скупа, на коме видимо измешане хиљаде и хиљаде синова врле Босне и кршне Херцеговине и свих осталих крајева велике Краљевине без разлике на веру и определење. Ако ико Гајрет je збиљски доказао да je брат мио, које вере био, да у нама свима бије једно срце и једна крв, да смо сви једнаки, да смо сви једна недељива целина, коју нису могли да униште ни векови ни сви непријатељи, којих je било много, можда и сувише. Искупили смо наш дуг историји, сада остаје да се искупи наш дуг према народној култури и цивилизацији. Услови да то постигнемо испуњени су радом прошлих поколења, na и овог које je Гајрет оснивао и у њему четврт века дејствовао. Створена je слободна народна држ ава и постигнута потпуна државна самосталност. З а развитак сопствене народне културе то je no мишљењу свих великих умова главна предпоставка и битни услов. Без државне самосталности нема слободног полета �народном духу, нема могућности за развитак свих оних скривених енергија и неоткривених етичких, моралних и умних способности, које у једном народу леже. Да на овој необрађеној њиви велике Отаџбине постигнемо што веће успехе у великој културној мисији, коју наш народ имаде несамо ради свога добра, него и добра свих народа на Балкану и целога Словенства и човечанства с пуним правом можемо да захтевамо да у нашим редовима влада слога, братство и јединство. Учинићемо огромне услуге добру своје Отаџбине, ако у овоме раду будемо један другог љубили као брат брата и у сваком од нас гледали другога себе и ако будемо спремни да један другог помогнемо свим оним начинима, којима се људи служе када хоће један другога да помогне. Наши драги муслимани, крв наше крви и наша браћа no свему, нека буду уверени да су сва насто- хоће и цео наш народ, и наш узвишени Краљ, то хоће и историја и наша будућност о којој морамо водити рачуна. Господине председниче, данашње славље je збиљ ски велико; њиме можемо да се поносимо, a не би се морали стидети да сте овамо позвали и представнике оних великих култура и цивилизација, које су већ данас постале класичне. У име Краљ. Владе, коју имам овде част да заступам, молим Вас да примите најтоплије и најсрдачније честитање Ви и сви чланови и пријатељи Гајрета.« После говора г. министра Андрића, председник поздравља нашу војску, нашто, командант армије, ђенерал г. К р с т о С м и љ а н и ћ , одговара: »Поштоване госпође, драга браћо! У овом свечаном тренутку, кад друштво »Гајрет« прославља Џеназа Гајрешовим радницима преминулим у Араду јањ а и Краљевске Владе упућена у том правцу, na несамо Владе, него и целог троименог народа нашег од Триглава до Ђевђелије и од Јадрана до Дунава. У расности, у чојству и јунаштву, доброти, заједнички налазимо гарантије за пун наш интегритет. У доброти и севапу тражимо и налазимо савршеки наш душевни мир. Оно дубоко осећање свести и мира, које je свакоме потребно, ако хоће да се осети као човек и да ради као човек. У нашем народу je и чојство и јунаштво и часност; у њему je севап и она велика милост Божја, коју могу да окусе само они, који су добри no срцу и no делима. У Гајрету сви ми имамо најпуније гарантије да ће се сви ти елементи неговати, a пошто je Гајрет никао овде, у Сарајеву, срцу наше велике Краљевине, нека се куцаји његова срца осете у свим крајевима земље, нека се пренесу и приме, јер оно што Гајрет хоће, 25 годишњицу свога великог и напорног рада, својих великих борба и тешкоћа, кад прославља своје добивене пожртвовне резултате, с којима се можемо и ми поносити, у овом часу председник »Гајрета« упутио je неколико топлих и лепих ричи војсци, нашој узданици (Поклици: »Живила војска!«). Војска je ове топле поздраве примила срцу са таквим осећајима, да их упоредим, као што осећа данас стари ветеран, борац који je основао пре 25 roдина »Гајрет« високопоштовани г. Др. Сафветбег Башагић. Војска то осећа, a осетиће то не само они који су овде у овом кругу, већ и они одавде удаљени због тога што je војска добијала, добија и добијаће сутра из средине »Гајрета« војнике предане, верне домовини, задахнуте љубави према слободи, за коју су увек готови да своје животе положе. За то, драга браћо и сестре, кад ми je већ пало у 263 �дио да у име војске, коју овде заступам, кажем коју реч, ja изјављујем »Гајрету« топле жеље, да »Гајрет« рашири своја витешка крила, да прикупља нова' јата под свој барјак, да они силином свога духа искресавају искре од ума и срца и да се те искре претворе у светло и да греју и светле своме народу на путу напретка целог народа у слободи и у култури. З а то, драгом и милом »Гајрету« захваљујем топло и харно на његову раду од стране војске и кличем: »да живи »Гајрет« и његови чланови!« После говора госп. Смиљанића, председник поздравља Народну Скупштину, испред које одговара секретар Скупштине, г. Д и м и т р и ј е О н. П о п о в и ћ : »Поштоване госпође и господо! Необично сам сретан што ми се дала прилика да присуствујем овој данашњој великој и лепој прослави, прослави 25-годишњице рада »Гајретова«. Рад »Гајрета« у прошлости и садашњости je велик и замашан, a уверен сам дубоко да ће »Гајрет« са таковим радом наставити и у будућности. - Из тих разлога био сам слободан да учиним »Гајрету« у име Народне Скунштине мали прилог од 10.000 динара. Скромна је' сумица, али ће ипак придонети великом задатку »Гајрета«. Молим чланове Главног Одбора »Гајрета« за ову светковину да приме нарочиту благодарност целог председништва Нар. Скупштине, што су се сетили да и Народну Скупштину удостоје својим позивом. Захваљујем »Гајрету« на том позиву и од моје стране и кличем »Живео Гајрет!« Послије говора г. Поповића, узео je реч Р е и с у л - У л е м а , г. Џемалудин Чаушевић. Бурно поздрављен, Хаџи Реис-ефендија изрекао je овај говор: »Драга браћо и сестре1 J a сам веома сретан, пресретан што сам доживио овај час да присуствујем овако сјајној прослави 25-годишњег рада нашег хуманог и културног друштва »Гајрета«. Мене јако весели и немам ријечи с којом бих изразио то весеље, -што видим да не само муслимани из разних крајева наше уже и шире Отаџбине присуствују овој велебној прослави, него видим да и наша браћа других вјера ценећи рад »Гајрета« нису жалили ни труда ни трошка, већ су дошли да присуствују и увеличају сјај ове прославе. Нарочито ме je задивио Изасланик Њ. В. Краља, "нашег љубљеног Владара, који je тако лијепо описао наклоност Њ. Величанства према »Гајрету« и муслиманима, о чему сам се ja као Реис-ул-Улема много пута освједочио (Поклици: »Живео краљ!«). Мене веома весели да je Краљевска Влада обратила такву високу пажњу према »Гајрету« и и заслала једног свог члана, једног Министра који no крви и no роду припада нама, који je наш. (Поклици: »Живео Др. Андрић«). 264 Нарочито ми пада у очи, да je и наша Народна Скупштина послала свог изасланика и тиме задивила нас све овде. Taj поздрав није празан, него нам пружа наде, да ће у будуће бити још пуније кесе. Испред муслимана захваљујем свима присутним и кличем: Да их Бог поживи у здрављу и потпуном задовољству! Поздрављам наш »Гајрет«, поздрављам га, јер он позна моје циљеве, моје теж њ е и моја настојања да му помогнем, a ja са своје стране кличем, да ћу сваком пољубити и чело и руку, који »Гајрету« помогне. »Гајрет« друштво са својим радом досада исказао je толико велике помоћи нашем народу да ja могу само да им изразим моју најдубљу захвалност. Ж еље моје, које сам ja ставио друштву »Гајрет« на знање, ja се надам да ће се и у будуће испуњавати. Желио бих да »Гајрет« преузме одгајањ ^ нашег подмлатка и оплемењивање наших како нижих тако и виших верских службеника. Честитајући »Гајрету« на досада постигнутим усп&сима желим му од Свевишњег Алаха. да му омогући да двоструко више постигне боље успјехе у овим нашим заиста заосталим крајевима. Ja се надам, да ће »Гајрет«, ако Бог да, кад буде славио своју 50-годишњицу, све то постићи и да ћу ja моје жеље видјети остварене. Ово je двострука дова моја нашем драгом Гајрету. (»Живио!«).« ‘'"Испред »Народне Одбране«, Гајрет je поздравио њен делегат министар н. р. г. О л а с о ј е П и л е т и ћ , овим речима: »Нек ми буде дозвољено, да у име Средишњег Одбора Народне Одбране на указаној ми пажњи данас овде, где сам почаствован почасним председником да топло од срца к срцу проговорим неколико речи и заблагодарим »Гајрету« на овако срдачном дочеку са жељом да »Гајрет« настави свој патриотски рад у интенцијама рахметли Османа Ђикића. Ja од срца желим да »Гајрет« и у будуће корисно делује на културном и просветном препорођају омладине и да и даље буде расадник вере и љубави и слоге међу браћом без разлике вере јер Његош каж е: »Брат je мио које вере био«. Јер ако икад, оно Вама je потребна љубав и слога ради општег напретка и просперитета наше државе, ради среће свих нас, a на корист Краља и Отаџбине. У то име, у тој жељи ja испред Народне Обране, уиме Средишњег Одбора захваљујем се »Гајрету« и желим »Гајрету« највећи напредак у његову раду у будућности!« { Проф., г. Ј о в а н Д р а г и ћ , поздравио je Гајрет испред Београдске Општине: »Поштоване госпође и господо! У име наше Престонице, нашег славом окруњеног Београда, поздрави и част јубилеју 25-годишњег просветног, културног и патриотског рада друштва »Гајрета«. Београд се �од свега срца весели овој данашњој дивној манифестацији слоге и љубави. Кад je пре 50 година завладао опак господар у овим земљама, почео je да трује душе овога народа, одржавајући га у највећем мраку и незнању, недајући му ни просвете ни културе, распирујући верску мржњу, мислећи да ће на тај начин спречити заједничку акцију на ослобођењу. »Завади na владај« било je увек средство за подјармљивање народа. У тако тешким околностима пада и оснивање »Гајрета«, који je себи поставио циљ да подигне културни ниво муслиманског народа. Ha том пољу показао je »Гајрет« велике успехе и Београд му најискреније честита. »Живео Гајрет!« Изасланица »Женског Друштва« из Београда, гђа Б о с а Ђ у р и ћ , поздравила je Гајрет овим речима: »Османа Ђикића«, београдске жене прихватиле су то објеручке. И кад су их проводиле no питомим крајевима наше лепе Војводине, чиниле су све да упознаду и заволе те крајеве; да осет« да je и то њихова земља, да их и ту примају у загрљај. Кад су у Београд дошла ослобођена браћа, златног југа деца Битоља и Скопља, београдско Женско Друштво прихватило их je, дочекало и погостило у свом Дому. T om приликом скупила се омладина Шумадије, поносне Босне и Херцеговине, деца нашег златног југа састала су се, познала и заволела. Београдско Женско Друштво с поносом може рећи да су његове чланице биле међу првим оснивачима београдског »Гајрета«. Захваљујући оснивачима сарадницима и свим пријатељима Гајрета на стварању и обезбеђењу идеала, желим да тај рад буде крунисан успехом, на срећу и добро наше ве- Др. Мехмед Зилџић говори над гробовима својих другова Авде Сумбула u Бехџета Мушевелића »Господине изасланиче Његовог Величанства лике и моћне Домовине. Да живи »Гајрет«! — Испред Краља, драга браћо и сестре! Имам пријатну дуж- Српске Националне Омладине, Гајрет je поздравио ност да као делегат најстаријег Женског Друштва: г. Др. Јојкић: Београдског Женског Друштва и његових подруж»Испред Врховне Управе Српске Националне ница, које стоје под Највишом Заштитом нашег Организације из Београда, сретан сам, да Вам могу доброг Краља Њег. Вел. Александра и наше љуб- честитати и поздравити 25-годишњицу рада Вашега љене Краљице Њ. Вел. Марије, поздравим овај све- друштва. Гајрет je веома много учинио и допринео, чани моменат прославе 25-годишњице рада, просвет- да се муслимански део нашега јединственог народа ног, културног и националног рада друштва Гајрет. културно и просветно подигне на замерну висину. Доносим Вам поздраве Београдског Женског Чинећи то и радећи на томе, Гајрет je и са ceoje Друштва које je у почетку свог оснивања године стране припремао и ударао чврсте темеље наше 1875. упирало своје погледе неослобођеној својој националне државе, у којој и наша браћа муслибраћи у Херцег Босни. Кад je омладина муслиманска манске вере треба да заузму видан положај, који долазила у Београд да ту код своје ослобођене браће им припада. Желећи Вам и у будућности још већи нађе потпоре за свој душевни рад, београдске жене успех и напредак, дајем израза жељама свију нас, прихватиле су и дочекале муслимане као своју браћу. да са нашом браћом муслиманима уједињени у праКад je покренуто у Београду питање о оснивању вима и дужностима будемо и останемо чврст и не- 265 �разрушив бедем на одбрани државног и народног сам да поздравим 25-годишњицу хуманог и патриотјединства наше велике Отацбине. У то име нек Вам ског рада Гајретова. Дошао сам у име друштва које je сретно!« ради у истом правцу. Хигијена босанске муслиманИспред Београдског Гајрета »Осман Ђикић«, ске куће показује да ми одавно идемо у истом г. М и р к о П о п о в и ћ поздравио je Гајрет овим правцу. У име Главног Одбора Друштва за чување речима: Народног Здравља и у име више хиљада његових »Пре четири године долетивши испод крила чланова ja изјављујем најтоплију благодарност Гајсвог старијег брата »Гајрета«, београдски »Осман рету на његовом хуманом и патриотском раду и Ћикић« поздравља овај дични дан, овај свечани скуп желим да са још већим успехом дочека и 50-годишњицу свога плодног рада. У то име кличем Управи најлепшим начином и најискренијим жељама. Ми који смо искупљени у Београду око »Османа Гајрета »Живела!« ГђаМара Трифковић: Ђикића«, задахнути истим идејама, којим je загрејан »Господине изасланиче Њег. Вел. Краља, браћо, Гајрет поносне Босне и јуначке Херцеговине, ми незаборављ амо кроз какве je теш ке дане, тренутке, сестре драге! Захваљујући Вам на поздраву мени и лепој пажперипетије, прилике и неприлике пролазио Гајрет, да дође до овог свечаног часа. Ми не заборављамо њи и љубави браће муслимана за оно мало лепог ш то je морало значити пре 25 година развити и доброг што сам за децу муслимана учинила, мозаставу идеје »Гајрета«. Ми не заборављамо оне лим Вас да ми верујете, да ми je та паж њ а и љубав теш ке прилике у којима се тада живело. Ми не браће мила и да ће учинити да ћу са још више воље заборављамо да je Босна тада сиротица клета, -како и љубави служити идеји Османовој, која ми je била je то рекао велики песник, живела у врло тешким драга још од оних дана младости, када сам са Осмаприликама: била je предмет израбљивања народних КОМ'и друговима заједнички сањала о слободи поснага и народног блага, a била je пасторче о ком носне Босне и кршне Херцеговине. Сретна сам данас, нико није водио рачуна. Ш та више, њој се отеж а- што присуствујем 25-годишњем слављу браће радника вало сваки живот. Потр£бн<Ј je да изразимо_Ј^оје и сарадника »Гајретових« да, прослављајући заједдивљење свим оним прегаоцима који су радили на \н и ч к и са браћом и сестрама целе Отаџбине, заједнички освежимо успомене лепе и мучне, на дане наоживотворењу великих идеја Гајрета, као и lopne, пуног самопрегоревања и ж ртава, доба прошлокоји подржавају Гајрет и дају му подстре! сти успешног рада и оствареног заједничког нам изводити своЈ програм. Ми се дубоко клањамо пред светлим именима Ј:на: уједињења васколиког народа. оних свих трудбеника Гајрета и у прошлости — и. у Мајке и жене некада малене Србије неће никад садашњости и кличемо им: заборавити оне дане, када су пољане и лузи, горе i d il i и планине Херцег-Босне уздисале заједно са својим Слава и хвала им!«, Г. М и л а н Ћ у к о в и ћ , директор I. гимназије у синовима истим уздахом чежње слободи, Србији [и Сарајеву: »Kao представник уједињеног Професорског великој уједињеној Отаџбини, нити ће сестре Србије Друштва Срба, Хрвата и Словенаца, a no одлуци заборавити икада све борбе и сав покрет троимене Главне Управе у Београду, друштво чији чланови no браће стварањем разних удружења, да светлошћу свом позиву, раду и идејном схватањ у стоје близу наука, чувањем вере, материњег језика и својих наГајрету и у најужој су вези и сарадњи са друштвом родних идеала сачувају своју децу, своју омладину Гајрет од оснутка до данас, поздрављају најсрдачније од туђинског утицаја. 25-годишњицу плодног, корисног и без сумње епоУ тој борби и подхвату браће Босне и Херцехалног рада друш тва Гајрета, у друштвеном животу говине, наша браћа муслимани окупљени око »Гаји културном развитку муслиманске браће у Босни рета« са незаборављеним Османом спремили су тада »Гајретову« војску муслиманских синова з а борбу и Херцеговини. Овом приликом изразујем у име Друштва Професора најтоплију благодарност свим слободе и народних права. И та војска »Гајретова« трудбеницима, свим сарадницима и свим раденицима није знала за препреке, рушила je све предрасуде, тога нашег заједничког друштва, a у исто време све ланце и окове туђинског господара и тада je клањ ам се оним невољама, незгодама, прогонствима судба хтела да 1912. год. изгубе замореног радом и ж ртвам а које су прво борци Гајрета морали пре- за добро народа пок. Османа. Аманет његов: борити трпети. Они нису попустили у борби, већ су истра- се просветним и свим другим средствима за слободу јали у њој и схватили узвишени национални циљ Босне и Херцеговине и уједињењу са Србијом, чували свога друш тва и остали на бранику својих друш т- су војници »Гајретови« као највећу светињу и још вених циљева и општег нашег националног идеала. исте године нашли пута и начина да своје жеље доставе србијанској браћи с надом за слободу Косова Ж ивио Гајрет! Инж. г. Т о м о Ж и в а н о в и ћ : »У име Главног и златног Југа. A те године деца Херцег-Босне оставОдбора Друштва за чување народног здрављ а дошао љају родну груду да се са браћом Србијанцима боре Т' 26в �За слободу народа. Колико их je било знају мајке Херцег-Босне, знају жене, сестре муслиманке, са чијих груди су соколи одлетели и које су узаман чекале да се дому врате. A кад je засјала слобода Косову и Србија јасном радости поздравила синове ослободиоце, тамо у лепом белом Београду на споменику Карађорђевом сијао je најлепшим сјајем сребрен венац: »Вожду Ослободитељу синови муслиманске вере«. Сјај се прелевао Савом и Дунавом и допирао у тамнице и казамате аустријске, пуне 1914. год. растурене »Гајретове« просвете, деце Херцег-Босне и улевао им наду на остварење њихових идеала. To су моја чиститања Вашем данашњем слављу, Вама браћо, и моје жеље да и будуће генерације »Гајретове« војске увек буду јак и непробојан бедем народним идеалима.« •••'ч , Л -Л — •О '-' 1i Ј t. je покушао да гази традиције и обичаје нашег народа; ja вам носим селаме и поздраве од високе Шар Планине, Вардара и Кајмакчалана, који скрива у себи славу, скрива у себи кости коњске и јуначке. Ја морам овом приликом нагласити и подвући, да je ово први пут после оне битке на Косову код Липлана и да je ово нарочито први пут после ослобођења и уједињења, после остварења народних идеала и стварања наше данашње моћне државе Краљевине Срба, Хрва и Словенаца, да се ми састајемо, ми Муслимани из Босне са онима из Југа на једном те истом путу, на путу нашега економског, културног и просветног рада з а бољу и сигурнију будућност нас свију, na се ja са обзиром на то надам, да ће овај моменат, данашњи дан ..V .------------------------• У * \ - 4 S -.V VA Ш Ш м 1Ш Ш Ш ; ‘ ' * i i '' ■ ^ Т ' <; v ', М Поворка коњаника сељака на улазу у Сарајево Г. Др. Ј у с у ф З и ј а С м а и л а г и ћ : »Величанствени зборе! браћо и пријатељи! Мени je данас пала у део једна необична и велика част, да Вас све, који сте се нашли на овоме величанственом збору, поздравим у име свих муслимана Јужне Србије и да овде будем тумач њихових братских осећаја и њихових симпатија и наклоности. Ja Вам, браћо, сем тога доносим искрене и братске поздраве и селаме од све оне наше браће из Јужне Србије, који не могоше доћи, да присуствују физички овоме нашем слављу и весељу, али који су свакако духом и мислима са нама; ja вам доносим селаме и братске поздраве са Црвене Јабуке и Рогозна, старе Босанске границе, са равна косова и царског Скопља, где су пре пет векова два цара живот изгубила и где су пре стотину година Босанци и Арнаути са Змајем од Босне потукли војску Решид-паше, који значити почетак једне нове епохе, епохе ренесансе и препорода међу муслиманима у овој држави, благодарећи нашем мудром широко-грудном и храброме Краљу Александру I. којему нека буде благодарност и наклоност. Живио Краљ! Сем тогаја сматрам својом најсветијом дужношћу, да се са овога места у овоме свечаном моменту сетим и онога, без чије генијалности и провидности, без чијег патриотизма и пожртвовања не би било свега овога и не би било свих оних благодати, које даје култура и просвета, које даје школа и књига, да није било Њега, нашега Великог Песника, патриоте, генија и пророка. Он се je издигао изнад људи своје добе, он кличе као вила са високих планина, он као пророк прориче ново доба позивајући свој народ, да се припрема за тај нови живот. Он као да je од Бога послат и надахнут, вели нам ово: 267 �»Деца без школа, сирочад гола; A народ без дјеце образоване, Јесте народ без будућности!« Браћо! Ово су з а оно доба na и за данас биле тако значајне речи, да би требале не само бити дубоко уклесане у нашим срцима, но би требале, да у виду левхе красе зидове и најзабитније и најмање наше колибице. Taj велики човек, тај геније јесте Др. Мирза Сафвет, коме због свега тога дугујемо благодарност и зато ja позивам све присутне да кликнемо: Живио Др. Мирза Сафвет! Наш песник међутим није остао само при речима, он није остао при нарицању и при порицању, као други песници. Напротив он je уложио све своје силе, да своје мисли и своје идеје оствари и да тако било на који начин спаси своју генерацију од очите пропасти и страшне будућности. Њему je било познато, да су највећи познати генији целога света у највише случаје^а изашли испод крова сиромашних колибица, na да се свакако и код нас крију ипропадају народни таленти ваљајући се no лугу и пр^шЦн^ сиромашних сеоских колибица. Он се je з а оствареџ»е своје велике замисли и своје велике идеје, да оомогне својој околини, служио са филозофијом нашега народа, са оном нама свима добро познатом народном умотворином: Да je зрно до зрна погача, камен до камена палача. Ha томе принципу и на томе темељу почео je он да зида своју зграду, коју ми данас познамо под именом »Друштво Гајр^т«, које je у своме крилу одхранило, ишколовало и васпитало стотине наше сиротиње, који данас заузимају битне положаје у друштву, који су данас народни, морални капитал и без којих заједница босанских муслимана не би била оно што јесте. Он радећи тако испио je до дна до сада горку чашу народног неразумевања, непознавања, као што се je то догодило свима генијама, као што се je догодило и свима пејгамберима, na и самом Мухамеду, али je он ипак доживео овај Хаџи Екбер своје врсте, доживео je да му ми данас после двадесет и пет година одамо пошту и признање. Наглашујем и подвлачим браћо и пријатељи, да се je и овога пута у својој истинитости и величини показао сир-ру-хикмет онога ајета: лејсе ли инсан . . . ! Он je заиста испио чашу горког отрова једну за другом, пратио га je кобни удес на свакоме кораку, он није дошао до оних материјалних добара, до којих je требао доћи, али je ево ипак доживео, да се виде плодови његова рада и да се њему изрази опште народно признање и благодарност. 268 Због тога je потребно, да ми и наша омладина не клоне духом чим наиђе на прву запреку или чим наиђе на прво неразумевање, јер све оно, што се у племенитој и поштеној намири, са хулуси нијетом почима, мора испасти добро, мора наићи на признање и коначно мора победити. После тога нека ми буде допуштено, да се са неколико речи обратим нашем седом Реис-Ул-Улеми, нашем великом учењаку и јунаку какове само Крајина може дати, који се никад није плашио ступити у борбу за народна права и з а дин и намус. Он je и овом приликом показао се достојним свога положаја, достојним асра у коме живи, он je са својом дружином са људима, који раде пуну годину дана на томе, да нам приреде ово славље, овај братски састанак и овај Хаџи Екбер. J a се дивим величини ове замисли и величини ових њихових напора и овога дивног успеха, стога сматрам, да ћу погодити мисли Вас свију, ако се и са овога места у име свих нас, који се налазимо на овоме данашњем великом збору, изразим захвалност и б71агодарност приређивачком одбору и кликнем: Живио наш пресветли Реис-Ул-Улема и приређивачки одбор! Како рекох,ја сматрам и желим, да овај данашњи дан буде почетак једнога новог доба у нашем економском и културном животу и да од овога дана почне међу нама у много већој мери и јакости братска љубав и слога са радом за бољу и сигурнију будућност, a тога господо, нема без школе и без наобразбе и према томе ће успех свега тога зависити о броју ваљано образованих и школованих људи у нашој верској заједници. Да би се пак то могло постићи једини и искључиви je пут овај, којим je пошао наш велики песник и гениј са својим друштвом, a којим ми идемо данас, a то je идеја нашег »Гајрета«. Због тога ja апелујем на Вас све присутне овде, да no повратку каж ете свој браћи, својим комшијама, старим и младим људима и женама, да je ф арз и да je света дужност сваког муслимана и муслиманке, да помаже материјално и идејно настојање нас, који се боримо, да остваримо замисао нашега великог песника, да наиме ишколујемо и васпитамо што већи број наше сиромашне деце, a то ће бити могуће на тај начин, ако примерице нас милион и no муслимана дамо макар no два динара годишње као прилог з а ово наше заједничко душтво, услед чега би се скупило годишње три милиона динара само на*тај начин. Ako се овако популарише ова идеја у народу и ако се не буде слушало којекакве смутљивце и народне паразите, онда ће бити свакако решен један од највећих наших проблема. Ja се поуздавам у милост Великога Алаха, ja се поуздавам у свест и поштење нашега света и ве- �рујем, да ће ова замисао од данас потпуно успевати, и да у име занатлија изразим захвалност онима a Богу се молим да нас на овоме хајирли путу који су радили на унапређењу Гајрета. Живели.« помогне и напути. Гђа В е р а К р с м а н о в и ћ : »Драга браћо и сестре! Ja Вас у то име свију поздрављам и желим У име Кола Српских Сестара част ми je поздравити Вам добру забаву као и то, да сви са овога вели- братско друштво Гајрет приликом 25-годишњице чанственог братског састанка понесемо најлепше његова културног и националног рада. У средини успомене својим кућама и својим комшијама.« где je поникао, у народу где je сарађивао и најбоље Г. Др. М и л о с л а в С т о ј а д и н о в и ћ , секретар успехе постизавао, Гајрет са својим радом може да Занатске Коморе у Београду: »Кад ме je Занатска буде потпуно задовољан. Ми се поносимо Гајретом, Комора која заступа Занатлијство Србије овластила зато што се кроз сав његов рад од оснивања до да je заступам овде, ja нисам предпостављао да ћу данас назирала велика идеја, a то je заједнички рад осјетити оволико задовољбраће без разлике вере. Ова ство. Нисам предпостављао лепа идеја која je у кулда ћу наићи на оваку велитурном и националном разчанствену манифестацију витку српског народа у Бохуманих настојања друсни и Херцеговини забелештва Гајрет. Ова манифежила светлим словима име стација показује и вашу великог народног борца решеност да ћете и у буАлибега Фирдуса, нашла je дуће устрајати на путу највећег свог поборника остварења великих циљева у особи Гајретова осниГајрета. Желим да подвучем вача рахметли Османа Ђисрећну околност да je Гајкића. рет, уочивши велики знаЖ ељ а je Кола Српских чај просвећивања муслиСестара да будући рад Гајманских маса, захваљујући рета у ослобођеној домоњеговим творцима који су вини буде још плодонодали импулс,тежиште свога снији и активнији за добро рада пренео и на друго и срећу народа и државе. поље, a то je, да оживи^« Нека je срећан нарочито идеју рада и да тежиште рад женског пододбора Гајборбе пренесе на то поље. рета. Нека je хвала ГајреA ko славимо велике идеје товим неуморним радениГајрета не смемо губити из цима на свему што су учивида овај велики значај нили.« » који у себи садржи идеја Г. К о с т а К р с м а н о Гајрета. Данас народи пров и ћ, председник главног сперирају само онолико коодбора »Просвете«: »Братлико имају способности да ском Гајрету честита »Просе развијају на чисто екосвета« 25-годишњицу кулномском пољу. И просвећени турног и националног рада. народи били су у великим »Просвета« je дубоко свеГ. Мустафа Скејевић, један od учесника у аоворци, кризама, али су се систесна колико je напора, ко' у босанској народној ношњи матским радом решили тих криза. Самим тим улога Гајрета je велика. Стварајући могућност да се муслиманске масе оспособе за рад и напредак, Гајрет ствара нову базу з а културно подизање муслимана. Управо, његови високи циљеви оствариће се ако постоји чврста економска подлога. A ko посматрамо сплет проблема које je имао Гајрет, ако посматрамо рад који je исписан крвљу, ми ћемо видети да je то велика и сјајна епопеја Гајрета. Обзиром на сродност идеје које су оличене у институцији коју репрезантирам, морам да подвучем ову страну економског подизања наших муслимана лико je љубави и колико пожртвовања изискивао рад који je Гајрет од оснивања (jpora вршио. • Тешко je било поћи путем којим je Гајрет требао да иде. Тежак и трновит био je пут, a понајтеже на том путу било je повући прву бразду. За то je требало много воље и јаког замаха, нарочито онда када je туђин овуда газио. Данас после 25 година рада Гајрета од прве бразде, постао je широк и утрвен пут, којим млађи нараштаји могу лакше ићи. »Просвета« ће настојати да се рад на овом путу врши сложно и споразумно, јер само братским и сложним радом браће, овај 269 �у доба када je на мутни Балкан допирао тек no који трачак свјетла, Гајрет je у заједници са ос»Просвета« одаје дубоку пошту умрлим Гајре- талим просвјетним друштвима вршио теш ку и наровим трудбеницима; исказује хвалу и пуно при- порну задаћу да свој народ просвјетли и придигне знањ е живим радницима Гајрета, жели од срца Гај- на онај степен, који га иде у реду осталих народа. рету успех у будућем раду и жели од срца пуно Гајрет, који се нашао на истој линији са »Напретком« схватањ е и разумевање од стране широких на- наићи ће увијек на његову пуну потпору. Живио »Гајрет!« родних маса за Гајретов труд и напоре. Само у Г. Др. Ј a к о в К a ј о н, председник Беневоленције: таквом раду лежи напредак. »Kao председнику јеврејског културног друштва Ж ивео Гајрет!« Ла Беневоленције пала ми je у део част да братском Гђа Ј о в а н к а Ш и љ а к , предсједница Нар. Ж ендруштву Гајрет изразим најискреније честитке како скеЗаједнице: »Господине председниче, браћо и сестре! испред Средишњег Одбора друштва, тако и испред Векови су морали прохујати, кроз велике невоље и читавог јеврејског живља у Босни и Херцеговини. борбе je требало проћи, кроз крв je требало газити Гајретово славље je и наше славље, јер сва наша да се дође до дана данашњега, када Босна и Херкултурна и просветна друштва која су деценијама цеговина слави једну свечаност која je no свом знарадила у з бок нашем данашњем свечару, знаду кочају најважнија и најзнаменитија. Знаменита je за лико»је требало труда и самоодрицања док су се то што je славите Ви браћо Муслимани, који сте постигли овако обилни плодови. Задовољство наше no свом карактеру, no својој крви, најчистији Слокоје сад осећамо je неизмерно, јер су идеје и навенски елеменат. Знаменита je зато што je Гајрету чела-^које заступа Гајрет продрла у најшире слојеве успело да у том најчистијем Словенском елементу нашег народа и народ их je пригрлио. пробуди љубав просвети и науци. Знаменита je зато Ми смо сви сведоци да се културно подизање што je Гајрет распретао запретану жеравицу у којој муслимана имаде захвалити Гајрету и ако култура, je деценијама тињ ала национална свест и љубав просвета и напредак постану својина читавог мупрема слободи. Знаменита je зато што je Гајрет слиманског елемента, то ће бити заслуга нашег први указао бригу пгуслшианској жени, да je стави иГајрета. Ла Беневолеиција je уверена, да ће Гајрет у рад њених сестара друге вере. Али, знаменита je на идућој јубиларној прослави моћи да оствари и и зато, што je Гајрету успело први пута после тоове наше жеље. лико деценија да хе код муслимана манифестује веУ то име поздрављам Гајрет и кличем Ж ивео !« лика национална свест. Гђа Ј о в а н к а Ч у б р и л о в и ћ : »Испред Женског J a долазим браћо, браћо no крви, no осјећајима Народ. Савеза« у коме je удружено 280 женских друи no менталитету, испред Народне Женске Заједнице штава у Краљевини, поздрављам 25-годишњицу Гајгде je организовано 150 братских женских друштава ретовог рада на културном и националном подизању и цспред добротворне Задруге Српкиња која je никла муслиманског дела нашег народа. Ова прослава доонда кад сте и ви почели са радоаи, да Вам честитам казује да je наш народ увек давао и данас даје људе данашњу прославу и да Вам зажелим да Ваш будући који несебичним и преданим радом културно подижу рад буде упућен на просвећивање жене и сељака: своју средину. Нарочито хоћу да подвучем и истакжене за то, што je жена најглавнији фактор у изнем Гајретов рад на просвећивању муслиманске женрађивању здраве, моралне и јаке омладине; сељака ске омладине. Гајрет je врло добро схватио да би зато што je сељак вечити извор који својом прироцели његов рад без тога био неплодан и непотпун, дом побољшава дегенерацију града. јер зла вила била би непросвећена жена. Муслиманског сељ ака чекају теш ка времена и Завршујем с топлим жељама да Гајрет постигне Бог зн а хоће ли у овој општој борби издржати, ако оне резултате и циљеве, које je себи ставио у за га зато не приправите. Треба гледати историји у даћу. Живео Гајрет!« очи и треба се борити против оног времена које Ha пољском језику, Гајрет je поздравио муфтија долази. Оно пролази читавом куглом земаљском и пољских муслимана, г. Др. Ј а к о б Ш и н к и ј е в и ћ , сатрће свакога онога ко га неприправан дочека. бурно поздрављен од присутних. Зато стварајте чврсте редове да заједно с нама ствоГ.П у к о в н и к Н о в о с е л ц е в испредРускеколоније -'рите јак бедем од кога ће се одбити сви нападаји у Сарајеву: »Част ми je господо, у име руске колома долазили они од људи, времена или ма са које није, у име руског кадетског корпуса и свих руских стране. Живели!« културних друштава и организација, да поздравим Г. Проф. Б а б и ћ : »Запала ме je велика част да ваш 25-годишњи јубилеј. Најпре исказујем велику у име Средишње Управе хрватског културног друштва оданост Вашем Краљу и вашој краљевској Влади, »Напредка« изјавим овдје честитања братском Гај- који су изашли у сусрет нама Русима. Ми руски рету: да му честитам 25 годишњицу успјешног рада. емигранти не ћемо никад заборавити да смо од вас културни и национални рад даће резултате велике вредности. 270 �били примљени са великом гостољубивошћу. Поздрављајући сваку културну акцију која иде на корист државе и народа, ja кличем вама пријатељи Гајрета Живели«. Гђица Х а с н и ј а Б е р б е р о в и ћ , председница »Освитања«: »Сретна сам да могу испред културног друштва »Освитања« и других женских муслиманских друштава, овом приликом, кад се слави 25-годишњица Гајрета, рећи д а је ова слава за нас муслимане, муслиманске жене, највећа слава, јер ми славимо 25годишњицу од кад смо очима прогледали, од кад смо заменили тмину са светлом, од кад се почела муслиманска жена културно, просветно и економски придизати. Женски део муслиманског елемента дуго je чамио у тмини, али je Гајрет доброчинитељ наше жене, народном добру и напретку може да оцени само онај који познаје тешке прилике под којима се радило под туђинском управом. Ha тај притисак туђинске управе пре 25 година одговорило je неколико интелектуалаца, оснивача Гајрета. Од тог времена Гајрет не напушта свој народ. Он га културно подиже, васпитава, национално га освешћује. И зато су данас Гајрету захвалне читаве генерације његових питомаца. Гајрету je зато захвалан цео народ. Желећи и у будућности Гајрету сваки успех у његовом народном раду, ja му честитам ову данашњу јубиларну свечаност.« Г. Др. А б д у р а х м а н Б е г и ћ : »Испред »Једилера« и осталих муслиманских друштава у Сарајеву, поздрављам Гајрет братско друштво и честитам му велебну прославу 25-годишњице културног, нацио- Поворка коњаника Обалом Војводе Сшеае јер joj je он дао прилику и учинио све да рођеним очима прогледа, да буде добра и ваљана домаћица и одгојитељица и да као такова може одгајати и оспособљавати децу за поштен рад и поштен живот. Најзад истичем да се у нашем муслиманском свету пуно грешило кад се нашем муслиманском женскињу није дало да учи. Ишло се против правила педагогике које гласи: Неваспитан и неодгојен не може одгојити друге. Томе je стао на путГајрет. Он je отворио врата нама женама и ми смо прихватиле његову лучу, ми ћемо je носити да и другима светла дамо. Испред свих својих сестара захваљујем на том племенитом настојању Гајрету и клићем Живио!« Г. Др. А н т о н и ј е В у к о в и ћ : »Испред Савеза Трезвености наше државе и свих такових сарајевских друштава поздрављам Гајрет и честитам му лепу данашњу прославу. Четврт века напорног рада на налног и хуманог рада. Гајрет je у прошлости учинио много за овај народ и он може бити задовољан са својим успесима. Ми смо тврдо уверени да ће његови успеси бити у будућности још већи. Изразујући ову жељу ja кличем нека живи, цвета и напредује наш Гајрет!« После ових изречених поздравних говора, г. Инж. Хајдар Чекро, председник Главрог Одбора, захваливши присутним, закључио je свечану академију. Пренос аосмртних осшашака арадских мученика a Гајретових радника рахмеш ли Авде Сумбула u Бехџета М ут евелиМ аред А л и иашину џамију. Иза одржане свечане зоришту, учесници су се да ту дочекају вагон са јице арадских мученика академије у Народном Поупутили на Маријин Двор посмртним останцима дворахметли Авде Сумбуле, 271 �секретара »Гајрета«, и Бехџета Мутевелића. Маријин Двор као и околне улице биле су пуне публике. Ha Маријином Двору скупило се, поред представЊег. Вел. Краља, Владе, Скупштине, војних и цивилних власти, неколико хиљада душа. Тачно у 1.25 у Илиџанску станицу ушла je локомотива са два вагона, једним особним и другим теретним, у ком су налазили посмртни остатци рахметли Авде Сумбула и Бехџета Мутевелића. Вагон je био сав у црним драперијама, са два полумесеца у зеленом пољу. Вагон je отворен и пред њим се појавио кадија госп. Мујачић који je снажним својим гласом позвао присутне да за душе ове двојице врлих рахметлија npoуче једну »фатиху« што су присутни муслимани и и учинили. Ha то су чланови »Џерзелеза« и »Једилера« изнели лесове. Оба леса су од метала, зелено обојени и покривени зеленом ћохом. Пред вагоном узео je ријеч пријатељ и друг у интернацији обојице рахметлија, добровољац, госп. Р и ф а т М е х и н а г и ћ из Грачанице: »Браћо! Ево оних великих потомака Зм аја од Босне. Ево оних који под крвавом аустромађарском мамузом бише ф^зички скрхани да свој дух унесу у свој народ. To су оне-прве ласте, које свом._.потомству оставише у аманет оно што je најсветије и најузвишеније. Они бпјаху у колу оних људи који су почели отварати очи Hai манском свијету. Ово je, браћо, њихов трећи спровод. Први je био онај када смо се састали у Добоју и братски изљубили под ударцима крвавих аустријских кундака. Други им je спровод био у клетом Араду, a трећи ево данас у нашем шехер Сарајеву. Овај посљедни je и најмучнији, али у исто вријеме и највеличанственији. Ово je спровод који поздравља читава ослобођена Отаџбина, спровод кога прати десетине хиљада душа. Погибоше за идеју, која се до краја остварила. Дадоше примјер свима будућим покољењима како се умире за свој народ. To je баш оно што данас велича ову велику данашњу »Гајретову« свечаност. Другови моји, велики бијасте када умирасте за слободу и срећу свога народа, a данас сте већи него и један змај. Сретни сте и пресретни, Вас двојица, брате Авдо и Бехџете, јер вас поздравља несамо наш муслимански свијет, него Вас поздравља читав наш уједињени народ. Поздравља Вас читава наша Отаџбина. Kao Ваш друг и сапатник поздрављам Вас са овог мјеста, одакле Вас кундацима отпратише на вјечни починак. Ипак будите задовољни, јер Вас не притискује туђа земља, јер Вас не залијева хучни Мориш. Данас ће Вас примити у своја слободна њедра наш а слободна земља, за коју Ваше младе животе дадосте. Аллах рахметејле!« После г. Мехинагића, поздравља прах рахметлија г. Р е п о в а ц , судија, са овим речима: 272 »Уиме друштва »Терзелез« дужност ми je поздравити прах Авде Сумбула и Бехџета Мутевелића наших добрих другова м пријатеља. У туђини и туђинском силом скрхана су њихова тијела, али дух им je остао да га сви ми слиједимо. Њихов прах примамо ми ево данас у Сарајеву да га закопамо на рођену им груду, за коју су живјели и умрли. Нека им je та груда лака. Аллах рахметејле!« Затим je огромна поворка, у којој je учествовало неколико хиљада људи, кренула према Алипашиној џамији, недалеко велике жупаније. Пред поворком неколико младића, одевених у шаролику босанску народну ношњу, носило je венце и цвеће. У дворишту Алипашине џамије лесови су положени у већ ископану гробницу, ограђену зидом од цемента. Пошто су лесови спуштени у гробницу, тројица познаУих сарајевских хаф иза проучили су молитве. После тог узео je реч г. др. Мехмед Зилџић, секретар Трговачког Удружења и друг обојице рахMeivtoja, с којима je тамновао као таоц у арадским казаматима. Са највећом пажњом саслушан je говор г. др. З и л џ и ћ а , који гласи: »Браћо! Пред отвореном раком морамо искрени бити и признати да има међу нама једно сретно покољење, које je доживило три велика догађаја у историји наше уже домовине и то: окупацију, анексију и ослобођење. Босански се муслиман, вјеран традицији дједова борио увијек с поносом против туђина, a нарочито против заклетог душманина Аустрије, што најбоље доказују наше херојске борбе при окупацији. Ниједна вјера, ниједно се племе не може поносити оним, чим се муслиман Босне и Херцеговине може поносити. Eho их, ено их осамнаесторица, гдје леже једни до других на Горици, које мушкета Аустриска солдатеска, јер су храбро бранили своју домовину при дочеку Аустро-Угарских завојевача. Они се борише као војници, a ови овдје Авдо и Бехџет као револуционари. Имама Каукчију, Јамаковића и друге мушкеташе и покопаше тамо на брежуљку као војнике, a ми овдје покапамо управо пред бившу владу, пред резиденцију Аустро-Угарске силе, коју они минираше, и погибоше изгонећи те душмане из домовине. Авдо Сумбул, тајник Гајрета, типични je борац з а слободу домовине. Познајући га као таквог посла га Академско друштво »Звијезда« 1908. у Цариград, да код тадашњег турског парламента протестира против анексије Босне. Приликом балканског рата затвара га Аустријска власт као велеиздајника a при објави рата Србији затвар а се одмах међу првима. Бехџет Мутевелић представља динамику омладине задојену идејом борбе з а ослобођење. �Браћо! нема ништа болнијег и тежег него говорити над гробовима другова, са којима се проживило најљепше и најтеже часове и нема ништа свечаније, него одати признање људима, који су то заслужили, одати признање мученицима — шехитима, који дадоше животе бранећи праведну ствар српскога народа, дадоше животе у борби с тим душманима за част и слободу своје отаџбине. Авдо! Бехџете! другови у добру и злу, другови из Арадског сужањства знајте, да Вас je жалосни мађарски Арад дочекао псовком, погрдом, кундаком и тамницом и да Вас je ослобођени румуњски Арад испратио као хероје са свим војничким почастима и парадом. Знајте, да су Вас Срби арађани и дочекали и испратили са сузама у очима. Знајте, да сте главе окренули на десну страну с погледом на Босну. Арадска земља и ако земља савезничка, била Вам^је&тешка, a наша ослобођена и сретна Босна, коју стеЈж арко љубили, прима Вас радосно у своје крило. Град Сарајево, родно Вам мјесто даје Вам у свом крилу најљепше мјесто, у зн ак да Bac једнако воли и грли. Другови,' почивајте у миру у сред Сарајева, у срцу Босне ослобођене! Лахка Вам наша земља и Рахмет Вам души1 Другови, поселамите нам другаa Османа и реците му, да Гајрет приликом своје про-славе 25-годишњице рада плови истим водама, којимаa je пловио за његова и Твога живота, Авдо! Испред Главног Одбора Гајрета, испред Удру-ж ењ а интернираца и таоца, чији сте другови били,i, и испред удружења добровољаца, нека вам je лахкаа земља, Ваша родна груда, коју сте изнад свега љубили и за коју сте своје животе дали1« После говора г. др. Зилџића, присутни су се pas­ m in a у 2.30 час. после подне. Свечана поворка градом У 4 сата после подне, пред Градском Већницом сврстала се поворка учесника на Прослави. Ha челу су јашила 4 трубљ ача у одорама друштва »Осман ТЗикић«, a за овима je ишао бандериј од 8 коњаника, у традиционалној ношњи, којега je следила сеоска коњица од 80 вештих коњаника. Под заставама у красним редовима су ступале опет Гајретове питомице, за њима војна музика, одел од 25 униформисаних руских ђака, питомци и стипендисти Гајрета, муслиманско женско друштво »Освитање«, те већи број грађана из Санџака и Македоније. Даљни део поворке je почео са Српском Нац. Омладином у униформи са заставом и глазбом, друштво »Џерзелез«, жељезничарска глазба, радници и раднице, те Гајретови функционери и непрегледча поворка учесника. л Поворка je прошла обалом Војводе Степе, Алипашином улицом, Александровом до трга на Башчаршиј^, посред којега je подигнута укусна трибина. Ha том тргу je поворку очекивала маса света. Ha подигнутој говорничкој трибини налазили су се, поредпредставникаГајрета.изасланикЊег.Вел.Краља, арм. ђен. г. Јован Јовановић, изасланик Краљевске Владе, министар, г. Др. Вл. Андрић, гђа Mapa Трифковић и изасланик Београдског Гајрета г. Поповић. Кад су учесници поворке заузели одређена места, дугогодишњи Гајретов председник, велики жупан, Ав д о Х а с а н б е г о в и ћ , у свом темпераментном и заокруженом говору поздравља све живуће Гајретове раднике, a споменуо се и мртвих. Осврчући се на рад »Гајрета«, рекао je др. Хасанбеговић следеће: »Обзиром на времена и прилике под којима je Гајрет основан и у којима je радио, његово бивство- 273 �вање можемо поделити у главном у две периоде. Прва периода од његовог оснутка na све до кобне 1914. године, a друга од ослобођења na до данас. Обзиром на прилике под којима je друштво радило, времена под којима je радило и карактер потешкоћа са којима се je у своме раду и деловању морало борити — ова два периода Гајретовог рада знатно се разликују. Бивши туђински режим — одлучан да под сваку цену управља нашим крајевима и нашом отаџбином — мислио je да ће му управа бити много лакш а и једноставнија ако најшире масе нашег елемента остави у мраку и тами, стварајући ту и тамо no кога мамелука, који je сервилно и покорно одобравао окупатору тај систем мрачњаштва. Гајретови раденици, његови пријатељи, пријатељи и доброжелитељи нашег народа у опште у коме су се колу налазили тадањи сви наши јавни раденици, са врло незнатним изузетцима, морали су према томе у овоме ^аду да издржавају борбу са једним и те како добро opraнизованим системом. И за то je браћо предратни рад Гајрета и те како^значајан, ,јер се je у та времена требало борити са оним^који није желео Гајретовог рада, са оним. квји није желео да се наш елеменат изводи из мрака на светло, сги'1жилГ'|?ојм није желео да муслимани освештени културним, просветним и национал'ним радом осете да je ово њихово огњиште за које ће доцније бити спремни и да животе дају и да су они истокрвна браћа са елементом с којим живе у заједници. Ето у томе je била браћо главна потешкоћа на коју je Гајрет у она времена наилазио. Гајретов рад je у она времена могао да успева једино за то што с е ј е у т о м е колу налазио читав елеменат и што су сви јавни раденици са пожртвовањем и прегалаштвом водили бригу о народу из кога с ун и к^ и . Нестанком тога режима, ослобођењем и уједињењем нашега народа, свиће ослобођење и нашем Гајрету. Историјском 1918. годином нестаје Гајретовог опасног душманина и Гајрет отпочиње са радом као свој у своме. Taj период рада Гајретовог од 1918. до данас протекао je може се рећи у знаку настојањ а свих нас да сваки на свој начин помогнемо елементу из кога смо никли, да се што пре подигне културно, просветно, економски и привредно у колико су то уопште дозвољавале опште нам прилике кроз ово десет година, кад се стварала и подизала једна млада држава. Ja бих рекао браћо да je овај период Гајретовог рада протекао у знаку настојањ а свих нас да се натјечемо како би ко и на који начин помогао народу. У томе и само у томе смо се разликовали, јер смо ишли разним путевима у овоме раду, али увек једном циљу: наиме да свој народ подигнемо и да га оспособимо за данашњицу. Дозвољавам, да je међу јавним раденицима нашег елемента од 1918. до данас било размимо- 274 илажења и неслагања, али то je потицало можда отуда, што се несмо слагали у начинима, методама и путевима којима треба ићи да се народу помогне. J a држим да ће те се самном сложити у томе, да га није било међу нама и на једној и на другој страни — да се овако моментано назовемо — ко није од нас желео и ко не жели добро своме роду( своме народу и својој Отаџбини. Ha том путу ц у томе раду ишли смо понекад разним и одвојеним стазама, али увек једном циљу. Ишли смо као пријатељи и доброжелитељи нашег елемента, како би се коначно ево данас сви наши путеви састали и како би смо се ево на овај наш данашњи празник нашли сви на окупу, јер смо сви и тежили једном циљу. Поље на коме je Гајрет радио било je и одвише широко и оно je требало много раденика. To поље на коме je Гајрет радио — културно-просветно подизање народа — дозвољавало je no својој природи да се на њему може радити разним методама и да . c $ v том раду може ићи разним путевима. Гајрет je имао међутим један јединствен метод, један начин, један пут и на томе се задржао неодступно кроз читаво време свога деловања. Раденици око Гајрета од његовог оснутка na до данас стајали су на становишту да Гајрет треба увек да високо изнад свих нас држи своју заставу и да у свом раду недозвољава компромиса. Ta главна линија Гајргтова — помоћи народу кад му je помоћ најпреча — без обзира на десно и лево и без обзира шта ће ко рећи — омогућила му je ево данас да нас он окупи све око себе и да данас овако братски и сложно прослављамо двадесетпетгодишњицу његовог успешног рада и деловања. Гајрет je браћо са овом прославом на путу да коначно сведе све досадање наше путеве којима смо на овом послу ишли у један главни, на путу je да збрише међу нама и сва разилаж ења, на путу je да нас коначно окупи око себе и да тако сједињеном вољом и енергијом наставимо рад на добро и срећу народа и наше Отаџбине. И када браћо Гајрет коначно успе да окупи око себе и у себи све позитивне снаге нашег елемента, онда ja верујем да ћемо се тада наћи сједињени и на свим другим пољима народног и друштвеног живота и да ћемо тада моћи погледати лепшим очима у нашу будућност. Гајрет je браћо јединствена установа међу муслиманима око које се можемо сви окупити и на коју сви са поносом можемо указивати, да je константно у свим приликама и неприликама пружала издашну помоћ нашем елементу без разлике. Преживљавао je Гајрет како сам то већ напоменуо у своме раду поред лепих и светлих момената и тешке моменте, који га баш зато чине великим и његов рад значајним. З ато и хоћу у овом �моменту баш и да укажем на те значајније и светлије моменте Гајрета у његовом деловању. Први значајнији моменат Гајретов je браћо од његовог оснутка онај, који се одиграо године 1914. У тој години je заклети душманин својим актом признао јавно пред читавим светом да je друштво Гајрет својим радом и деловањем било опасно no његов даљњи опстанак у овим земљама. За то га затвара, његову имовину конфисцира, a његове функционере баца у арадске казамате у којима остављају и своје кости, које захвални Гајрет незаборавља него данас кад слави свој празник преноси кости својих мученика и похрањује *их у нашем шехер Сарајеву. Други светао моменат у аналима Гајрета заузима часно место година 1924. Узвишеног Владара Његово Величанство Краља Александра I., Њезино Величанство Краљицу Марију и нашег моћног Протектора Његово Краљевско Височанство Престолонасљедника Петра. (Бурно клицање »Живио!«)« Коначно г. др. Хасанбеговић позива све присутне да сваки према својим приликама помогну Гајрет у његовој културној мисији. Овај говор дра Хасанбеговића примљен je од сакупљене огромне масе света бурним клицањем. После говора г. Др. Хасанбеговића, узео je реч г. Др. Р е ш и д К у р т а г и ћ . У свом темпараментном говору изрекао je следеће: »Посљедњи je пута прије 50 година закликтала Требевићка вила, кад je позивала are сарајлије и остале босанске ајане, да се дижу на обрану поносне Поворка учесника Обалом Војводе Стеае У тој години, браћо, наш узвишени Владар Његово Краљевско Величанство Краљ Александар I., — да би показао и доказао читавоме свету, колико je отаџбеничко деловање Гајрета, да би доказао колико лично цени и уваж ава рад друштва, да би показао своју очинску, своју Краљевску љубав према нашем елементу, одобрава да Насљедник нашег узвишеног престола Његово Краљевско Височанство Петар прими протекторат над Гајретом. Овај Краљевски а кт je довољан з а свакога да се види, колико се Гајрет и његов рад цени и уваж ава са највишег места и колика му се паж њ а указује. Ово je за Гајрет признање са највишег и са најмјеродавнијег места за његов рад не само онај после ослобођења него и за његов рад до рата. J a верујем да ћу погодити Ваше осећаје ако са овог места једнодушно и из пуног срца поздравимо нашег Босне и кршне Херцеговине, преко чијих je граница 1878. године надирала Аустријска солдатеска, носећи нам културу и цивилизацију на својим крвавим бајонетима. У оно доба дигла се je Босна листом са својим шехер Сарајевом на челу. Са ове исте Башчаршије кретали су буљуци наших дједова и отаца на крвави сусрет много јачем и организованијем душманину. Препуштени сами себи од стране Цариградске Порте и остале своје кршћанске и хришћанске браће, који тада нису разумјели, ш та то значи пустити душманина у властиту кућу — бранили су наши дједови и очеви, попут својих славних пређа, корак no корак своју рођену груду и росили су сваки бусен својом, a натопили душманском крвљу. Изгледало je, да су се наши дједови заклели, да изгину листом и да још једноћ пруже примјер, a оставе 275 �потомству аманет, како се љуби и како се гине за отаџбину. Они силни гробови са бијелим нишанима у долини валовите Босне, Врбаса и зелене Дрине, na око Бања Луке, Добоја, Тузле и нашега Сарајева, још су и данас видни знаци њихове велике и огорчене борбе. Гинули су не само јунаци, јер они су и рођени, да на бојишту умиру, него су крвавом душманском руком окрутне аустријске солдатеске убијани и изнемогли старци, невине жене, ситна дјеца, na и тешки рањеници. Пред оваком бруталношћу морала je коначно и Босна поносна да поклекне и да падне. Посљедњи топовски хитац са оне ж уте табије прекинуо je дотадашњи ток славне босанске хисторије, a под зидинама њезиним покопана je и она стара Босна поносна. Окупацијом наше рођене груде настало je ново доба, a земљом заструјио нови дух живота. Муслимани, третирани са стране аустријске управе као непријатељи, нијесу с.е одмах могли у новим приликама снаћи, него ćy се повукли, као што то обичнб^код њ и х ' биба иза свих великих догађаја, у се и у своје тарабе, гледајуђи с неповјерењем на све оно, што je од Швабе долазило, na макар то и добро ,и здо било. Црни су се облаци тада вијали над главама наших отаца и изгледало je, као да ће их ново доба покосити ^са њихове властите рођене груде. Но хвала Богу, то с£ није догодило, јер старосједилачки елеменат остао je тамо, где je никнуо и где се je родио на пркос својим душманима. Требало je пуних двадесет и више година, да наши муслимани стекну увјерење, да у школи и просвјети налазе највећег пријатеља и најјачег заштитника. У то доба прегнула je једна шака младих људи, да пробуди народ из тога летаргачног и трагичног сна — основала je друштво »Гајрет« и преко њега ево кроз 25 година створила је-м л ад у Гајретову Босну. Из ове младе националне и револуционарне Гајретове Босне гинули су наша браћа и синови, наша нада и наш понос, наши мили омладинци, на свим бојиштима свјетскога рата, борећи се са својом браћом Хрватима, Србима и Словенцима за слободу своје Отаџбине. Гајретов рад у почетку као и данас б и о је в р л о те ж а к , јер треба браћо, да знате, да се je и прекјучер и јучер нашло ситних и подлих душа, које су no селима, путевима и сарајевским хановима одвраћали наше честите, али неуке сељаке, да не присуствују овој свечаној слави нашег Гајрета, да не дођу међу своју свјесну браћу и да не чују истину, јер Гајретови радници неће да им лажу, као 276 што су други кроз 40 година лагали и држали их у Тами, него хоће и увјек ke настојати, да народу говоре истину и само истину, јер je Гајрет ту, да пропагује ту велику ријеч: Истина и искреност. Све им то није помогло, јер ова велика и noносна кита наше омладине и нашег сељака, која се je слегла данас овде у Сарајеву, најбољи je доказ Да њихове лажи у будућности неће успјети. Свако данас знаде да ми муслимани Босне и Херцеговине, ако нешто у нашој културној заједници значимо, да смо то постигли само преко Гајрета и кроз Гајрет и да je Гајрет данас у овој нашој економској пропасти и расулу једина свијетла тачка, која сјаји попут сунца на нашем хоризонту и која цијелсм свијету довикује, да нас јоште има ту и да ће нас кроз вијекове увијек бити. Данас у нашој слободној и ако не још потпуно 'сређеној и уређеној Отаџбини, стоје чврсти редови Гајретове војске која je ријешила, да са својом браћом Србима и Хрватима сарађује у братскбј љубави на културном и просвјетном подизању нашег трђименог народа, a која je исто тако приправна, да се на позив, када устреба под бајраком свога Протектора нашег милог Краљевића и Његовог Високог родитеља нашег јуначког Краља бори no примјеру својих пређа за своју Отаџбину, која данас с и ж е ^ Триглава до Солуна, од Јадрана до Дунава. Гледајући ове дивне родове младе Гајретове Босне, вјерујем у нашу сретнију будућност, na могу мирне душе и ведра чела да се окренем кршовитом Требевићу, na да кликнем: Не рони сузе више требевићка вило Него гледај данас шехер Сарајево И у њему ову киту наше омладине Па запјевај пјесму будућности нашој Кликни с нама с Требевића Вило, Нек се чује широм наше домовине. Да нам живи наш протектор наш Престолонасљедник Петар, да нам живи наш јуначки, Краљ Александар I., да нам живи наш Краљевски Дом.« После говора г. Др. Куртагића, председник Гајрета завршава програм првог дана Прославе овим говором: »Браћо! Братска Вам хвала на овако величанственом одзиву. По саслушању двају најзначајнијих говорова великих Гајретових раденика и пријатеља, ja Вас испред Гајрета свију братски поздрављам и молим да се лијепо и у реду разиђемо, како то и доликује Гајретовим раденицима и пријатељима. С овим je први дан наше прославе заврш ен a сјутра други дан прославе, који пада на рођендан нашег милог Протектора, треба да тај дан посветимо и Њему тиме, што ћемо сви да похрлимо у џамије и друге богомоље, да се помолимо Свевишњем Богу за дуг живот и здравље нашег Протектора. Послије подне у 6 сати похрлимо сви у бакљаду, коју при- �ређујемо у почаст нашег Протектора, a у међувре- Протектора нашег Гајрета, као и цео Краљевски мену, што je изван програма, моћићете на стре- Дом, поживе дуго времена на понос и добро љишту да проведете народне обичаје и гађање ни- свију нас. шана, гдје ће бити и ручак Вам приређен, док ће Навече, у 61/« часова свечана бакљада, у част интелигенција да судјелује на конгресу муслимана Престолонаследника Петра, сврстала се пред Мариителектуалаца. јиним двором, a одатле продефиловала кроз варош. Захваљујући још једном на оваком силном У Бакљади су учествовали гости, пријатељи и члаодзиву ja Вас молим да при разлазу кликнемо: Да нови Гајрета. живи Њ. В. Краљ I (Живио!) Да живи наш мили Трећег дана Прославе, у 10 часова пре подне, Протектор (Живио1) Да живи цио Краљевски Дом у башти Гајретова Женског Интерната, откривене (Ж ивио!)« су бисте првом председнику, Дру Сафетбегу БашаПосле завршног говора г. Инж. Хајдара Чекре, гићу и ствараоцу Гајретове идеологије, рахм. Осману окупљена множина света напушта трг, разилазећи Ђикићу. Отварању биста присуствовао je изасланик се околним улицама. Њег. Вел. Краља, дивиз. ђенер. г. Јован Јовановић, Г. Др. Авдо Хасанбеговић говори са трибине на Башчаршији гђа Mapa Трифковић, функционери Гајрета и многи учесници на Прослави. Др. Заим Шарац отворио je ову свечаност следећим говором. »Клета судбина нашег рода хтјела je, да je његов дио мање a други више кроз вјекове служио слави и величини иностраних великих центара Риму, Стамболу, Бечу и Пешти, и ова околност, занаш ањ е једног дијела за један центар a другог за други, или Други u тpehu дан прославе треће средиште, створиле су вјерске, друштвене и Другог дана прославе, 6. септембра, проучена je културне подвојености које нам и данас у сређењу дова Престолонаследнику Петру у Беговој џамији. Уједињене Отаџбине сметају. Нарочито јак утицај извршио je кроз 4—5 вјеРеис-ул-Улема г. Џемалудин Чаушевић, на крају свог говора зажелео je да Бог Престолонаследника Петра, кова Стамбол на исламски дио нашег народа у Босни Овог дана »Вечерња Пошта« донела je некролог извештаја Прославе до 21/* часа после подне, a »Време« исцрпан чланак о значају Гајрета и Прослави његове 25-годишњице, осврчући се уједно на његове најзначајније раднике. Ha вече у 81/* часова био je на Илиџи банкет са преко 400 узваница, на ком су пале многе значајне здравице и изречене жеље за напредак Гајрета. Овим je завршен први дан Прославе. 277 �и Херцеговини тако д а -је муслимански свијет са дјетињом љубављу и страхом пратио кретање турског територијалног господства. Сваки неуспјех царства сматрали су својим и обратно неуспјеси царске војске изазивали су потиштеност и бригу за опстанак вјере. Овим идеалима запајала се душа б.-х. муслимана и није чудо, да je аустријска окупација Босне и Херцеговине болно дјеловала на душевно расположење њихово. Њихов одговор био je код једног дијела, који није или вјеровао или није хтјео чекати престанак те привремености, пут и остављање рођене груде за вазда селећи у непознате туђе крајеве, a код оног дијела који остаде на топраку чекајући престанак привремене окупације настаје једно повлачење у домове, општа апатичност, багателисање школе и сваког духовног прогреса. Тек у трећем деценију овог окупационог живота јављ а се први трубач новог доба који успавани ум средине своје буди пјевајући joj: Устај омладино мила Узданицо рода свог, Дижи на високо крила Ш титит ћете свевид Бог. Гајрет te будц_ —^ Младост се креће, Да траж и право, да брани част. Са шачицом својих/ пријахеља удара наш Мирза — Др. Сафветбег^јЈаиЈагић темеље нашем Гајрету носећи он удијек у том раду заставу напријед у доста тешкој борби и према доље и према горе, jed не само да се je овом покрету успротивила конзервативна муслиманска средина него и тадањи властодршци ометали су ову племениту и културну приватну иницијативу. Рачунало се je с тим да они не смију дозволити барем међу муслиманима овдашњих крајева самосталан народни одгој школске омладине. По природи својој борбен и отпорни Невесињац, М ирза je неустрашиво и предано наставио свој благотворни рад кушајући најприје пробудити у заспалој маси смисао за школу: Народ без дјеце образоване Народ je који будућности нема, Народ je ком су одбројени дани K om се више главе кобни удес спрема да га утамани. Мирза je духовни отац нашег Гајрета и зато му сви пријатељи друштва, сви пријатељи културног и друштвеног напретка бос.-херцег. муслимана дугују благодарност. Читав културни живот бос.херц. муслимана у задњ а три деценија испреплетен je радом Др. Сафвета Башагића и стога га и сматрамо најјачим, најпопуларнијим културним радником у досадашњем животу б.-х. муслимана. Kao књ ижевника не можемо га истина убројити међу нарочите великане али његова дјела су општа народна одраз, читава бића околице којој су и на- 2 /8 мијењена тако да су та дјела освојила муслиманску публику и била joj душевном насладом и храном кроз ових тридесет година. Башаги* je имао све душевне квалификације да његови и књижевни и хисторички радови постану и већи и дубљи, али љубав према далеко заосталој средини гонила га je и на ситни народни рад na и на политичко поље које би вријеме у просвећенијим нацијама могао употребити у научна своја истраживања. Башагић je своју средину задужио прегалачким несебичним радом кроз читав живот давши joj све своје велике вриједности тако, да ову 25-годишн>у билансу и величанствену смотру пријатељ а и радника око љубљеног Гајрета дочекује схрваних живаца, оронула здравља и скршене енергије али пун још увијек младеначке вјере у свијетлију будућност свога рода. Година 1909. значајна je у историји благотворhoV рада друштва Гајрет јер у овој години постајс његовим секретаром рахм. Осман Ђикић, пун младеначког заноса, пун иницијативе, љубави према рођешЈј груди, велики национални прегалац, посвећује све своје силе Гајрету и тај несебичнк рад одабире као своје звање гдје остаје све до своје преране смрти. Он je сматрао да ваља млађи муслимански свијет национално васпитати, духовно оборужати и морално одгојити, који ће касније у широким масама побијати све предрасуде које буду сметале кутурном и националном васпитању. Разлика вјере, историска подвојеност отежавали су тај рад, као што га и данас отежавају у слободној и уједињеној отаџбини, премда су муслимани ових крајева задржали све етничке особине јуж но славенске pače. Колико год je био идеалиста свјестан je био потеш коћа са којима се ваља борити и према средини у којој ће он дјеловати и нарочито против интенција властодржаца које су се сукобљавале са народним интересима, али je увијек вјеровао у своју прирођену херцеговачку отпорност и издржљ ивост у раду. Водила га je идеална слика будућности, на којој je гледао историјом створену празнину у муслиманским душама испуњену и замијењену новим идеалима, и идеалима за стварањ е слободне уједињене отаџбине при ком раду ће судјеловати не појединци муслимани него масе и да ће као један сви сарађивати у ослобођеној отаџбини на сређењу њ езину и помоћи joj да постане културно велика и економски јака и неовисна. Прегалачки je Осман радио жртвујући читаво биће своје за Гајрет, имајући непрестано већу вољу за рад него je то његово њ ежно тијело издржати могло и овом раду je подлегао 1912. год. Крута судба je хтјела да не доживи данашњу славу свог љубљеног Гајрета и то у слободној и пространијој отаџбини него што je сам замишљао. Главни Одбор Друштва Гајрет високо цијеиећи �црегалачки и несебични рад на културном и националном пољу нашег Османа и Мирзе чини приликом своје данашње славе једно скромно признање отварајући у овом дому њихове бисте које нека буду свјетионици при листању напорног културног рада кроз ова три деценија и нека буду свијетлим примЈерима нарочито питомцима овог дома јер нам нове Мирзе и Османи требају. Слава Осману, a Бог нека поживи нашег Мирзу! После говора г. Шарца, студ. фил. г. Сафет Бурина говорио je испред питомаца студената Београдског Гајрета »Осман Ђикић«. Његове речи биле су следеће: »Узвишена сени, светла успомено! Данас на овај свечан дан, кад безброј наших срдаца удара челичним звонким ударцима о прошлост нејасну и сумрачну, кад безброј наших по- и запаљују нове бакље искрености самопоуздања, ево се академска омладина којој си Ти дао предуслове стварања, рођена и окупана у Твојим широким непоколебљивим чврстинама реалних планова — клања пред јасноћом Твоје сени. У младеначком одушевљењу које je буктало у нутрини туђином потиснуте душе, излио си сав жар и топлину срца на папир и оросио га севдахом безимених расположења. Своја песничка изживаљавања проткао си религијом, јер си био дубоко уверен да оно чврсто веже душе индивидуа и маса са дахом рођене прегажене груде. Унео си дубок огорчен револт на богохулника — прегазивача, и оштрим замахом српа неразориве крепости васкрсао си данас чежње и идеје безбројних поколења. Дубоко учмалу националну свест, која je замирала у дубини скривених кутева душа знаних и После молишве у Бесовој џамији за здравље Протекшора Гајрешовог клика и молби лети кроз успомене живота до далеког незнаног престоља, данас се сећамо Тебе и с болним уздасима генерације, коју си Ти одгајао и стварао, предајемо будућности у аманет овај мали спомен — дарак. Предајемо будућим поколењима, која ће тек у потпуности разумети Тебе и Твоја висока стремљења, једну малу ситну успомену. Трагедија људских нарави лежи у болном поклику живота за нечим прошлим што je као светионик среће засветљ авало сумрак невремене савремености. Данас смо се ево скупили пред свечаним чином, кад дозреле Твоје идеје и стремљења кулминирају и као звездана светла вибрирају на врхунцима савршенства својих, кад младеначки поклици Твоји и Твојих свесних претензија триумфују над замрлим и порушеним запрекама, данас кад твоје чежње и ван поносне Херцег Босне светле сунчаним сјајем и незнаних хероја наших, распирио си и пробудио из дремежа и летаргије у којој je дуго гаснула непотпиривана ниодакле. Дошао je и онај судбоносни, катастрофални час, дошла je и она фатална 1908. година, дошла je анексија Босне. И под импресијом ове дубоке трагедије народне, разочаран у подрмани култ самопоуздања својих, отишао си у туђ свет да тамо нађеш утехе болу свом, рођеном у кобном завршетку историје најчишће, најјасније и најславенскије наше покрајине. И ниси могао у туђем свету да мирујеш. Kao моћ сунчеве теж е у теби je пламсала чеж њ а за домаћим огњиштем. И приближио си му се. Дошао си у братски Београд међу пионире слободе, међу апостоле борбе за национално освештење, где си одушевљено примљен. Нестало je Тебе, али они свесни мученици, који 279 �ćy ма и пОд цену смрти наставили идеје Твоје и Твоје генерације, замјењивали су твоју отсутност, штитили и помагали бедне и изводили их на пут светлости и јаве. Драги Османе! Да знаш , сестре и браћа наше исте крви племена, али друге вере, с ону страну Београдски Гајрет са Твојим светлим именом у наслову, као и наш ројени, данас триумфује „ слави и васкрсава успомену Твојих високих идеја. И ево данас свесна академска омладина која се васпитава у овом Твом Храму Културе предаје скромни дарак сећања светлој сени Твоје велачине, Ошкривање биста рахм. Осману Ђикићу u Др. Сафетбегу Башагићу Jedan детаљ са Гајрешовог теферича Дрине, у оном истом дивном Београду у коме си Ти скупа с њима сањао о слободи и ковао вјечно нове подвиге, створили су тамо оно исто што си и Ти стварао међу нама да помогнеш и подигнеш оне који ће помоћи Теби и будућим поколењима у борби з а опште народно васкресење! 280 предаје спомен и своју реч лучи Твоје високе мисли! Предаје у аманет историји и будућности спомен вечности и незаборава. Слава Ти I« Свечаност откривањ а биста заврш ио je председник Гајрета Инж. госп. Хајдар Чекро овим говором: �»Господине Краљев изасланиче, Госпође и господо! Ове чедне споменике подиже Гајрет својој двојици најзаслужнијих људи и ево их предаје у аманет и чување својој омладини у овом омладинском дому. Вама омладино, ови велики Гајретови људи треба да буду узором и примјером у Вашем настојању и Вашем свагдањем животу тако, да данас-сутра, кад дођете у народ, да наставите рад на овом правцу који су они ударили, a no којем и ми данас радимо. Ми данашње поколење, na можда ни Ви нећете доживјети остварење свију идеала, које су нам они поставили и у аманет предали, јер je то један процес који се понавља од искона свијета да једно покољење не може да доживи и да се користи тековинама свога рада, напрезања и настојања. Ми смо ево ипак доживили остварење једног идеала, којем нас je упутио наш рахм. Осман, a то je слобода и јединство нашег народа и Отаџбине, коју нам je слободу и јединство извојевао наш љубљени Краљ, херој Свјетског Рата, стојећи на челу своје храбре и јунаштвом ненаткриљиве српске војске. Зато као знак наше најдубље захвалности и оданости кликнимо сви громким гласом: Да живи Њег. Величанство наш љубљени господар Александар I. (Ж ивио! Ж иви о! Живио!) Да живи Њено Величанство наша премилостива Краљица Марија (Ж ивила! Ж ивила! Ж ивила!) Да живи наш мили протектор Њег. Краљ. Вис. Престол. Петар (Живио ! Ж ивио! Живио!); Да живи цео светли Дом Карађорђевића (Живио! Ж ивио! Ж ивио!)« Истог дана, у 2 часа после подне проучена je хатме-дова у Беговој џамији свим умрлим гајретовим радницима и члановима. Групе учесника почеле су одмах после подне да се скупљају на игралишту Р. С. К. »Хајдука« где се одржавао .народни теферич. У најлепшем расположењу теферич je трајао до поноћи, којом су тачком и завршене свечаности Прославе Гајретове Двадесетпетгодишњице. Čestitke i pozdravni telegrami c proslavi 25-godišnjice Gajreta Uoči Proslave, kao i za dane njenofe trajanja, stizale su ČAČAK. — Čestitam proslavljanje 25 godina uspešnog Glavnom Odboru Gajreta depeše sledećeg sadršaja: "kulturnoga rada braće muslimana, želeći stalan uspeh i na­ BEOGRAD. — Gajretu čestita slavljenje, uvenčano za­ predak. Zbog bolesti ne mogu lično učestvovati, ali srcem i slugam a za kulturno i ekonomsko uzdfzanje muslimana i dušom biću s Vama. — V o j v o d a S t e p a n o v i ć . njihovo skladno učešće u jugoslavenskoj zajednici. — Mini­ NOVI SAD. — Predsednik iznenadno sprečen, veoma žali što ne može lično da pozdravi zasluženu slavu i u ime star Prosvete, Mi l a n G r o l . ' BEOGRAD. — Žaleći da, zbog neodgodivih poslova, ne Matice Srpske da izrazi priznanje za rodoljubivi i požrtvovni mogu prisustvovati svečanostima" vaše dvadesetpetogodišnjice, rad Gajreta na prosvećivanju naše braće muslimana. S vama šaljem Vam svima, ovim putem, najsrdačnije čestitke, sa to­ smo u duhu danao i vazda i želimo da udruženim snagama plom željom da današnja proslava dadne mnogobrojnim uče­ dovedemo naš narod jednim pouzdanim putem koji obasjava nauka i prosveta u njegovu veliku budućnost. Slava i hvala snicima podstreka za intenzivniji rad oko ostvarenja velikih ideja, radi kojih je Gajret prije 25 godina osnovan — svima trudbenicima Gajreta, Slava Osmanu Đikiću! — U p r a v a M a t i c e ‘S r p s k e . D r. M e h m e d S p a h o . BEOGRAD. — Srdačno pozdravlja današnju svetkovinu BEOGRAD. — Diveći se rezultatima dvadesetpetgodišnjeg rada Gajretovog, na nacionalnom i kulturnom polju, bratskog Gajreta, ceneći njegov veliki kulturni značaj među muslimanima i poštujući lica i dela u prošlosti toga dru­ pozdravljam današnju svečanost i želim još bolji uspjeh u štva. — S r p s k a K n j i ž e v n a Z a d r u g a . budućnosti. — Ministar Pošta, K u j u n d ž i ć. ZAGREB. — Naš delegat zaprečen ne dolazi. Slavimo ŠTIP. — Žalim što, sprečen službenim putem, ne mogu prisustvovati proslavi. Pozdravljajući dvadesetpet godina uspe- s Vama dosadanje uspehe, želimo za buduće jošte uspešnije delovanje u korist braće muslimana. — J u g o s l a v e n s k a šnog rada G ajreta u prošlosti, želim da i u buduće napreduje Ma t i c a . na dobro i korist Kralja i Otadžbine. — Ministar Vera, D ra BEOGRAD. — Srpska Kraljevska Akademija pozdravlja g iš a C v e tk o v ić . BEOGRAD. — Pridružujući se današnjoj proslavi, radi­ dvadesetpetgodišnjicu Oajreta, punu patriotskog, kulturnog i vaspitnog rada. Ona želi da se taj rad u budućnosti još kalni poslanički klub čestita Gajretu dvadesetpet godina plo­ dnog i korisnog rada i želi najlepše uspehe u budućnosti u umnogostruči, na slavu naših vrednih muslimana, a na ponos naše celokupne Otadžbine. Slava onima koji su svoj život duhu progresa i sreće narodne. — Predsednik Kluba, V udali za taj predani rad narodu, a hvala onima, koji ga ргоk i č e v i ć. dužavaju. — Predsednik Srpske Kraljevske Akademije S 1oBEOGRAD. — Vaš poziv za proslavu Oajretovu dobio sam pred pet dana. Kako sam bio bolestan, to sam ja za­ b o d a n J o v a n o v i ć , sekretar A. B e 1i Ć. BEOGRAD. — Beogradski Univerzitet, sa iskrenim pri­ kasnio sa odgovorom. Žao mi je što ne mogu doći na proslavu Vašega kulturnog i korisnog društva, čiju akciju pratim i sa znanjem, srdačno čestita Proslavu i želi u budućnosti put uspeha naporima Gajreta na kulturno-nacionalnom podizanju interesovanjem i sa simpatijama. Jedno samo molim: pro­ dužite. Vaši dosadašnji uspesi neminovno Vam nalažu ovu Otadžbine. — Prorektor, P o p o v i ć. SUBOTICA. — Subotički pravni fakultet duhovno uče­ dužnost. Uz najljepše želje za dalje i još sjajnije uspehe Oajreta, molim da primite uverenje o mome iskrenom pošto­ stvuje u Proslavi dvadesetpetgodišnjice plodnog rada na prosveti i narodnom jedinstvu. — Dekan, M a r k o v i ć. vanju. — L j u b . M. D a v i d o v i ć , narodni poslanik. LJUBLJANA. — Ob pet in dvajest letnici plodonosnega BEOGRAD. — Čestitam lepu proslavu 25 godišnjice rada delovanja najiskreneje čestitam v imenu Ljubljanske Univerze Gajreta, sa iskrenom zahvalnošću svima saradnicima na tom in želiem nadaljni procvit. — Rektor, N a h t i g a I. korisnom nacionalnom poslu. — M a r k o T r i f k o v i ć . 281 �BEOGRAD. — Glavni Odbor Crvenog Krsta Srba, Hrvata i Slovenaca primio je Vaš poziv za učešće na svečanoj pro­ slavi 25-godišnjice delovanja Gajreta, koja će se obaviti na dane 5, 6 i 7 septem bra o. g. Kako je Glavni Odbor sprečen da bude prestavljen na svečanosti od koga člana Glavnog Odbora, umolio je svoj Sarajevski Oblasni Odbor Crvenog Krsta da odredi delegata koji će uzeti učešća na proslavi u ime Gla­ vnog Odbora. Izveštavajući Vas o prednjem, srdačno česti­ tamo i pozdravljamo uspešan nacionalan, kulturno — prosvetni rad Gajreta, sa željom da svoju korisnu delatrjost nastavi još za dugi niz godina. — Predsednik, M a r k o T. L e k o. CET1NJE. — Sa puno bratskih osjećaja, Cetinje se pri­ družuje vašoj kulturno prosvetnoj proslavi, želeći da dugo cvetate i napredujete. — Predsjednik Opštine, T o m o M i I oš e v i ć. BEOGRAD. — Društvo Svetoga Save najsrdačnije uče­ stvuje u simpatijama za Gajret, pozdravlja njegovu Proslavu i šalje najljepše želje. — Predsednik, T i h o m i r Đ o r đ e v i ć . BEOGRAD. — Najsrdačnije čestitam o Vaš dvadesetpetgodišnji rad na polju prosvete i bratske zajednice koji je u prošlosti dao sjajne uspehe. Neka bi Vaš požrtvovni rad vazda i u budućnosti služio generacijama kao švetao primer nacio­ nalne svesti i ljubavi prema rodu svome. Sestrinski pozdrav. — K o lo S r p s k i h S e s t a r a . BEOGRAD. — 0 25-godišnjici Gajreta, Materinsko Udru­ ženje divi se njegovome uspehu na kulturnom i ekonomskom snaženju naše m ušlimanske braće kao i na razvijanju svesti osećanja za našu opštu rfaciotaalnu zajednicu. Upravi i živim saradnicim a hvala, a pokojnom Osmanu Đikiću slava! — Predsednica, Z o r k a V 1-ajj i ć. BEOGRAD. — Najsrdačnije čestitamo dvadesetpetgodišnjicu Vašeg kulturnog, prosvetnog i nacionalnog rada u našem narodu. Želimo srećan i plodonosan rad kongresa i kličemo živeo Bašagić, neka je slava Osmanu Đikiću. — Beogradska Trgovačka Omladina, predsednik, B 1 a g o j e A n t o n i j e v i ć . NOVI SAD. — Najsrdačnije čestita dvadesetpetgodišnju proslavu kulturnog, prosvetnog i nacionalnog rada Gajreta i želi i dalje uspeha na kdrist mile nam domovine. — Z o r a S t e f a n o v i ć - V u č e t i ć , predsednica Dobrotvore Zadruge Srpkinja Novosatkinja. BEOGRAD. — Vaš svetli >put prosvećivanja vodio je slobodi i želji da on u daljem svom sledovanju bude i put ka punom bratskom sporazumu. — Čestitamo svečani jubilej, živeli! — M a t i c a Ž i v i h i M r t v i h S. H. S. kolektivna članica Narodne Odbrane. ZAGREB. — Pozdravljamo današnju Proslavu, želeći naj­ bolji uspeh budućem radu za dobro naroda i otadžbine. — D o b r o tv o r n a Z a d r u g a S rp k in ja . BEOGRAD. Narodni Ženski Savez primio je Vaše pismo Br. 1927. od 11. avgusta i, blagodareći Vam na pozivu, Uprava Vas izveštava da je za svoga delegata na Proslavi Gajretovoj odredila gđu Jovanku Čubrilović, upravnu nlanicu N. Ž. S. Ceneći velike ciljeve Vaše Organizacije, N. Ž. S. je sretan da može na proslavi učestvovati preko svoga delegata, samo Vas moli da izvinete što Vas do 25. ov. m. nismo mogli izvestiti, pošto je Uprava imala jednomesečni raspust. — Predsednica, L e p o s a v a P e t k o v i ć . BEOGRAD. — Uprava Jevrejskog Ženskog Društva ima čast izvestiti Vas da će na Vašoj velikoj svečanoj proslavi zastupati naše Društvo naša Upravna članica Gđa. Loti de Leon. Ona će odsesti u Sarajevu kod gđe like Bern, predsednice »La Humanidad«. — Predsednica, J e l e n a S. d e M ajo. SARAJEVO. — Čestitajući 25-godišnjicu uspešnog rada, želi Gajretu najljepšu budućnost. — Dr. Š im i ć, predsednik Vrh. Suda. 282 SKOPLJE. — U ime građana Skoplja čestitam proslavu dvadesetpetgodišnjice uspešnog rada na kulturnom i nacional­ nom polju i želim i dalje plodonosan rad. - Preds. £lan suda, R ad. K re m e n a c . , . SARAJEVO. - Čast mi je izvestiti Vas, da je Upravni Odbor Narodne Banke u Beogradu rešio, da Banku na proslavi 25-godišnjice Vašega društva zastupa upravnik ovoga filijala. Pošto je upravnik filijala odsutan, to će Banku zastupati na proslavi dole potpisani, što izvolite primit, k znanju. Ujedno Vam saopštavam, da je bančina Uprava tom prilikom odredila da Vam isplatimo na ime dobrovoljnog priloga Dm. 2000 (dvije hiljade) koju će Vam sumu predati potpisani prilikom proslave - D u š a n R. K o s t i ć . pomoćnik upravnika. OSIJEK. — Komori je čast uglednom i zaslužnom Gaj­ retu najsrdačnije čestitati na njegovom zaista plodonosnom i općekorisnom 25-godišnjem zaslužnom radu i zaželiti mu, da i u buduće istim pregnućem i oduševljenjem sije svoje plo­ dove među muslimanski dio našega naroda i time doprinese svoj obol za sreću i blagostanje naše velike i lijepe otažbine. — Dr. B e I j e n, tajnik. DUBROVNIK. — Zahvaljujući na učtivom pozivu da pri­ sustvujemo svečanoj proslavi 25-godišnjice djelovanja toga uglednoga Društva, žalimo što nam nije moguće poslati na nju svoga delegata. Budite uvjereni da ova Komora prati naj­ većom pažnjom kulturni rad »Gajreta« i da se od srca veseli napretku muslimanskog dijela našega naroda, u čvrstoj nadi da će se prosvjetom još više učvrstiti stare tradicionalne trgo­ vačke i kulturne sveze između Dubrovnika i Bosne i Herce­ govine. Izvolite primiti naše najsrdačnije čestitke. — T a j n i k . BANJALUKA. — Prilikom proslave 25-godišnjice uspješ­ noga rada toga društva, primite naše srdačne čestitke i bratski sokolski zdravo. — Sokolsko društvo Banjaluka, Starješina V u j i ć. TOMISLAV GRAD. — Pridružujući se opštem veselju, želimo i u buduće mnogo sreće i napretka. — S o k o l s k o D ru štv o . ZVORNIK. — Čestita proslavu dvadesetpetgodišnjice i. želi napiedak u budućem radu. — S o k o l s k o D r u š t v o , Zvornik. NOVI PAZAR. — 25-godišnjicu intenzivnog i mučnog rada na kulturnom podizanju muslimanskog dela našeg naroda, najtoplije čestita Sud Opštine Novo Pazarske sa najlepšim željama da se ovaj rad nastavi za dobro Kralja i Otadžbine. — Predsednik, P e t r o v i ć. PODGORICA. — Povodom proslave dvadesetpetgodišnjice Vašeg korisnog i plodnog rada u ime moje i grada Podgorice primite najsrdačnije čestitke sa toplim željam a da i u buduće nastavite svoj prosvetni i kulturni rad i da Vaši napori budu krunisani najboljim uspehom. — Predsednik opštine Š ć e p o v i ć. CETINJE. — Čestitam značajnu proslavu 25-godišnjice Gajretova rada, sa pozdravom': Vivat, crescat, floreat! — M i I a n R a m a d a n o v i ć , referent Zetske Oblasti. TRAVNIK. — Oblasni Odbor travničke oblasti pozdravlja Vaš kulturni i prosvjetni rad na podizanju m uslim ana i veseli se Vašem napretku, stog kao priznanje Vašem radu votirali smo Vam deset hiljada dinara. — O b l a s n i O d b o r . TUZLA. — Oblasni Odbor čestita dvadesetpet-godišnjicu plodnog rada oko kulturnog i ekonomskog podizanja i nacio­ nalnog osvještavanja m uslim anskog dela našeg naroda. Ispred ove oblasti određeni su delegati: predsjednik oblasne skupštine, Topčić i član odbora Ahmedbegović. Odobrena pomoć od četiri hiljade dinara. — Predsjednik Oblasnog Odbora, S v e to z a r L a z a re v ić . ZAGREB. — Muslimanska Akademska Omladina poz­ dravlja učesnike kongresa. — S i n a n M u š a n o v i ć , medi­ cinar. �L1VN0. Oajret među muslimanskim elementom je i da ostajem veliki prijatelj »Gajreta«. »Jugoslavensku Maticu« sredstvo koje krči put iz tame u svjetlo te mu rastvara hori­ čiji sam ja predsednik izdao sam nalog da se umoli G. Vasilj zont i daje mogućnost spoznaje visokih ciljeva. Kao alem Grđić da je zastupa u mesto mene. — General, Ž iv. J. R a n ­ kamen njegov kulturni rad blistao je kroz punih 25 godina, k o v i ć. te kao luč u tami svijetlio je među nama i sipao svjetlo na SARAJEVO. — Proslavi 25-godišnjice društva Gajreta, jubilej 25-godišnjeg kulturnog djelovanja. Okitio je trijeznu toga dičnog i najzaslužnijeg prosvjetnog faktora naše m usli­ upravu lovor vijencem, a mi kličemo iz dna srca da Bog po- manske braće, pridružujem se duhom i svojim najiskrenijim živi protektora Oajreta, njegovog prvog predsjednika i nje­ čestitkama. Bilo sretno! Samo veoma žalim, što mi zbog govu trijeznu upravu, želeći joj i u buduće svaku sreću i na­ otsustva iz Sarajeva na dane proslave i banketa nije moguće predak. — Muslimansko Pjevačko i Tamburaško Društvo prisustvovati. Na Ijubeznom pozivu primite najodaniju zahvalu. » S lo g a « . — Dr. N i k o l a M a n d i ć. N. PAZAR. — Pridružujući se izjavi našeg celog naroda, BEOGRAD. — Suzom radosnicom pozdravljam proslavu i ovaj Pododbor šalje Vam iz dna duše tople čestitke prilikom slavom uvenčanog Gajreta. Veselite se duše Đikića i Sumbula proslave 25-godišnjice neumornog i napornog rada na prosve- jer Gajret još ima lica koji će poslužiti Otađbini narodu i ćivanju i kulturnom vaspitanju našeg naroda i stvaranju naše Kralju u miru sa istim požrtvovanjem, poštenjem i čojstvom inteligencije uz najljepše želje da se i dalje ovaj blagotvorni kao što su to činili njihovi drugovi u dugoj i teškoj borbi za rad Oajretov nastavi za dobro Kralja i Otadžbine. Pozdravlja oslobođenje i ujedinjenje. — D u l e D i m i t r i j e v i ć , advokat Vas za pododbor i školski odbor — Ž. D a ć a . i bivši četnički vojvoda. SARAJEVO. — Zahvaljujući p. t. Glavnom Odboru GajTEŠANJ. — Prije dvadeset pet godina imadoh sreću da reta na primljenom pozivu za proslavu 25-godišnjice najtop­ budem i ja sudionik kod osnutka našeg Gajreta i ne znam lije, imam čast saopštiti, da odlazim ove dane na službeno da li sam imao sretnijeg časa od onog, kada je Gajret osno­ putovanje i radi toga ne mogu žalibože učestvovati na ovoj van. Stog evo doživih i dvadesetpetgodišnju proslavu Gajrerijetkoj svečanosti. Moleći, da izvolite moju neprisutnost iz tova opstanka, pa sa najvišom radošću želih da i ja taj dan gore navedenih razloga ljubazno izviniti, slobodan sam p. t. budem sudionikom ovog velikog islamskog veselja, ali neGajretu prilikom ovog jubileja najsrdačuije na njegovom plo­ jiadho oboljeh i žalim što ne mogu osobno današnjoj proslavi donosnom, zaslužnom i odličnom kulturnom radu čestitati sa prisustvovati, stog duhom i prisustvujem i šaljem moju naj­ iskrenom željom, da društvo raste, napreduje i u požrtvovnom topliju čestitku, u nadi da će i nadalje Gajret velik broj m u­ radu doživi najsjajnijih uspjeha za dobro i fcolju' budućnost slimana odgajati kulturno i nacionalno, kako u hrvatskom čitavog muslimanskog naroda. — K o n 2^u 12 Č * e h o s lo v a č k e tako i u srpskom duhu, po njihovom slobodnom uvjerenju, a R e p u b lik e . ^kojrnfe— h|ti od velike koristi narodu i državi.— A dem M ešić. SARAJEVO. — Fur die freundliche Einladung zu deiT" STOLAC. — Proslavu 25-godišnjice uzvišenog plemeniFeierlichkeiten anlasslich des 25. Jubilaums nteskVereins ;ornog rada Gajreta sa oduševljenjem pozdravlja — »Gajret« spreche ich meinen verbinđlithslen Dank aus. Ich bii P e t r o v i ć. jedoch zu meinem Bedauern durch andervveitige dienstlich« BEOGRAD. — Srdačno čestita današnju proslavu i raduje Verpflichtungen an der Teilnahme verhindert. — D er D e u ts c h e se uspjehu u toliko većem što osnivanje pada u doba vlade K o n z u l. tuđina. Neka bi Gajret razmahnuo još jače svojim plemenitim SARAJEVO. — Osobito se smatram počašćenim Vašim krilima, te pružio što više znanja i pouke svojoj braći i se­ pozivom na svečanosti 25-godišnjice na kojoj Vam srdačno strama muslimanske vere. To zahteva interes naše domovine. čestitam i molim Vas za izvinjenje što zbog slabog zdravlja — S v e t o z a r K. Đ o r đ e v i ć . ne mogu učestvovati na banketu na lliđži. — J e 1a v i ć, po­ BANJALUKA. — Službom zapriječen prisustvovati pro­ časni Konzul Belgije. slavi, čestitajući molim za izvinjenje. — U v e j s , financijski BIHAĆ. — Iskreno čestitam 25 godina neumornoga rada direktor. na kulturno ekonomskom napretku braće muslimana i želim TRAVNIK. — Prilikom Vaše značajne svečanosti dvadesetda dugo godina na tome poslu istrajete. — Episkop bihaćki petgodišnjeg Jubileja ozbiljnoga, uspješnog društvenog rada, V e n j a m i n. najsrdačnije čestitam odboru na čelu sa zaslužnim predsjed­ BEOGRAD. — Sa najljepšim željama čestitam dvadeset- nikom Dr. Avdom Hasanbegovićem. — Dr. B ra c o P o ljo k a n . petgodišnjicu napornog rada Gajreta. — I l i j a Š u m e n k o v i ć . SANSKI MOST. — Srdačno pozdravljajući prvu veliku BEOGRAD. — Žaleći što ne mogoh lično uzeti učešća svečanost muslimanskog naroda naše Otadžbine, gledajući u na današnjoj proslavi velikog nacionalnog dela našeg Gajreta, njoj manifestaciju Gajretove misli kao bitnog uslova našeg čestitam proslavu i kličem živeli na dobro Otadžbine i na­ preporoda, pridružujem se slavlju i želim svaku sreću za naš roda. — M i l o d r a g S t a m e n k o v i ć , Gen. Dir. šuma. napredak, Njeg. Vel. Kralju i njegovoj porodici. — K a d i j a KRAGUJEVAC. — Čestitam današnju proslavu. — K ra - J a k i ć. s o j e v i ć, Vel. Župan. BIHAĆ. — Žaleći da ne možemo prisustvovati našoj naj­ BEOGRAD. — Srdačno čestita 25-godišnjicu. — Upravnik većoj nacionalnoj prosvjetnoj manifestaciji, šaljem o Vam tople General, P e t k o v i ć. pozdrave sa željom, da proslava bude izraz G ajretova dvaMURSKA SUBOTA (Prekomurje). — Proslavu 25-godiš­ desetpetgodišnjeg rada, a naročito da Kongres dadne stalan njice humanog »Gajreta« društva za kulturno i ekonomsko po­ putokaz budućim .generacijam a bosansko-hercegovačkih m u­ dizanje meni uvek diagih i simpatičnih braće muslimana če­ slimana, kako u nacionalnom prosvetnom tako i u privrednom stitam sa najviše simpatije i želja, da »Gajret« produži i dalje i socialnom pravcu, u duhu vremena koji nas čeka. Živio ići pravcem kojim ide, a sve za dobro Domovine i ponos svoga Gajret sa svojim uzvišanim pokroviteljem Njeg. Visočanstvom prestolonaslednikom Petrom i cijelim Kraljevskim Domom! Visokog Zaštitnika Njeg. Kr. Visočanstva Prestolonaslednika Petra. Po adresi na drugoj strani pisma može cenjeni Glavrfi Živili Gajretovi radnici i prijatelji! — S u l e j m a n R e d ž i ć , Odbor, koji je imao ljubaznost pozvati me na proslavu, biti N e z i r E z i ć , S u l e j m a n Z j a k i ć , B e ć i r a g a Č e t i ć , uveren da samo državne i službene potrebe mene mogu spre- M u s t a f a R e d ž i ć , M u h a m e d b e g B i š č e v i ć , N u r i j a M i d ž i ć , B e ć i r T a t l i ć , S m a j i l D e l i ć , D ž a f e r Re ­ čiti, te zaista ne mogu prisustvovati proslavi. Žalim što usled džić, H u s e i n b e g I b r a h i m p a š i ć , H i l m i j a M u h a jakih državnih razloga ne mogu tamo doći. Ali, zato molim m edag ić, Nazif S al i h o d ži ć, O m e r M us taf ić, cenjeni Glavni Odbor da veruje da sam ja uvek bio, da jesam 283 �A h m e t Delić, H a s a n Redžić, S u lj o SaraČević. M u s. t a f a M i d ž i ć , H a s a n A b d i h o d ž i ć , Ć a m i l De ­ l i ć, S u l e j m a n B u r z i ć, M u h o D ž i n i ć, K e č a l o v i ć , M u h a m e d R e d ž i ć , M e h a g a Č e h a j ’ ić. ČAPLJINA. — Dijeleći uzajam nu radost današnjeg dana s našom vilom prosvetiteljkom, našim Oajretom, srdačno po­ zdravljaju braća muslimani Čapljine dvadesetpetgodišnjicu svoga Oajreta i njegove dične pobornike, želeći im svaki uspeh u krčenju puteva kulturnoga prosvjećivanja našega naroda. Uz selam — povjerenik M r. D r a č e , Š a l i m M eti lj e vi ć , H a s a n Mahić, M u s t a f a M al eh o d ž ić, O s m a n H a d ž i ć , A g a n B r a t a n č i ć , B u r z i ć, J u s u f Ć e m a l o v i ć , M u s t a f a Ć iš i ć, M u h a m e d Muft ić, Nurija Šuljak, Obrad Trklja. PRNJAVOR. — Žaleći odsutnost pozdravljam našu ve­ lebnu proslavu i kulturne radenike, priključujući se mani­ festaciji islam ske zajednice. Kličemo: živeli svečari! Selam, — K a p i ć M u s t a f a Prnjavor, S u l j a g a D e r v i š i ć Lišnja. DUBROVNIK. — Ovu slavu zaslužnog Oajreta, potporu nam sirom ašnog svijeta, procvat, sreću i napredak silan i blagoslov i plod mu obilan čestita — A l i j a Š u l j a k , pro­ fesor. SARAJEVO. — Žaleći što sam službenim odsustvom sprečen da prisustvujem proslavi, ja molim da primite ovim putem svesrdno čestitanje i najtoplije želje moje za najbolju sreću i sjajnu, veliku budućnost našeg — tako blagotvornog i dičnog — Gajreta. Kao skroman izraz dobre volje sm atrajte moj mali prilog od'- 100 Di|i. — J o v a n K u k a v i č i ć , pu­ kovnik. BEOGRAD. — Čestitam1 proslavu sa najljepšim željama za napredak Oajreta. — B c r ž i d a r M i l o š e v l c , major u p. Prijedor. — Duhom prisustvujem proslavi Gajreta, sm atrajuć važnost proslaje^našeg mezimčeta. Nemam riječi, već mogu da kličem: da Živi Kralj, da živi Prestolonasljednik pokrovitelj mezimčeta. — Atifaga Sitnica, iz Kozarca. BIHAĆ. — Usljed bolesti jednog djeteta ne mogu doći, ali prisustvujući duhom, čestitam 25-godišnjicu, velebnu pro­ slavu Gajreta. — M o r a n j a k , muftija. BIHAĆ. — Velika kulturna tekoviria neka bude podstrek m lađem narastaju za dalnji rad. — D r. I l i š e v i ć . BUGOJNO. — Srdačno čestitam današnju proslavu našeg m ezimčeta sa željom, da i u buduće nastavi rad na kulturnom i nacionalnom polju vaskolikog naroda. — M e h m e d Mut e v e I i ć. OLOVO. — Zbog zapreke u službi, osobno proslavi pri­ sustvovati ne mogu, ali svaku sreću i napredak želim i javljam se za Člana utem eljača. — H a l i l O s m a n o v i ć , podšumar. LIVNO. — Žaleći radi bolesti što nijesam došao, pro­ slavu srdačno čestitam. — S m a i l Ž i š k o . PODGORICA. — Duboko ceneći prosvetno kulturni rad G ajreta za kojim smo uvek težili i težimo svestrano sarađivati, ceneći i zavidne uspehe na svim poljima njegove delatnosti, m uslim ansko prosvetno i kulturno društvo »Napredak« iz Podgorice moli Vas, da prigodom proslave 25-godišnjice budete tum ač njegovih najtoplijih i najiskrenijih želja za budući plodan i napredan rad. — Ispred muftije, sekretar S elm an Ibručević. SKOPLJF. — Sprečen poslovima prisustvujem duhom proslavi dvadesetpetgodišnjeg prosvetnog rada Primite srdačne čestitke iz Carskog Skoplja. — R e s u l o v i ć . ČAPLJINA. — Čestitam dičnu proslavu Oajretu željom svijetla puta, koja je osvetlila, prije 25 godina, sve više svetli kroz vek'ove našem potom stvu na sreću, napredak i diku cijele naše otadžbine. — O pštinska Uprava, 0 u z i n a. SKOPLJE. — Pozdravljamo proslavu 25-godišnjice na­ šega O ajreta: — M e h m e d H a š i m i ć , M u h a m e d Di z - 284 d a r e v i ć , B e ć i г a g a T a s l a v a n , P a š o H a I m u k, H a s a n V u k a l o v i ć , A d e m J u s u f o v i c , Hi f z o Ho d ž i ć . ČAPLJINA. - Čestitara 25-godišnjicu punu Časnih napora i uspeha oko kulturnoga rada podizanja našega naroda. Želim još bolji uspeh u budućnosti. Prilažemo 500 Din. S a k o t a, Šotra, Đurković. BIJELO POLJE. — Najiskrenije učestvujem u triumfu Oajretove misli. Da Bog dadne da Oajretova proslava bude najveličanstvenija smotra naše sloge i snage, živio Gajret, živio protektor Oajretov! Živjeli Oajretovi radenici. Ilijas Dobardžić. . ROGATICA. — Zapriječen doći, kao osnivač Gajreta u Rogatici prije dvadesetpet godina, priključujem se proslavi, koju danas slavite, prošavši kroz zapreke koje su m u stavljene na put prosvjete muslimana, želeći da dočeka viših proslava u tako jakim i agilnim rukama, vodeći prosvjeti i napretku muslimana. — H a s a n b e g Š a h i n p a š i ć . NEVESINJE. — Prisustvujući duhom rijetkoj svečanosti, želimo pokretačima svaku sreću, našem zemljaku Mirzi Bašagiću, osnivaću društava, neka je hvala i dug život. Živilo Njeg. Vis. Protektor Gajreta Petar. — N e v e s i n j e . TUZLA. — Prilikom proslave 25-godišnjice Gajretovog opstanka izvolite primiti naše najsrdačnije čestitke sa željom, da Vaš rad na kulturno prosvjetnom podizanju muslim ana bude od sada krunisan još većim uspjehom. — P o d o d b o r . STARI BAR. — Pododbor se sm atra sretnim, što m u je prvi put sa Jugoslavensko-crnogorskog Primorja palo u dio, da srdačno pozoravi 25-godišnjicu Gajretova plodonosnoga rada na kulturnom i ekonomskom podizanju m uslim ana. Iz dubine duše kličemo, da Gajret i u buduće imadne zavidnoga uspjeha u čiji rad mi svi oči upiremo Neka Bog poživi našeg uzvišenoga pokrovitelja, Njeg. Vis. Prestolonaslednika Petra! — Pododbor. GACKO. — Gajretovu proslavu čestita i želi uspjeh u budućem radu. — P o d o d b o r G a j r e t a . MAGLAJ. — Duhom učestvujemo proslavi našeg dragog Gajreta i jedinog nam uzdanja. Živio i napredovao Gajret! — P o d o d b o r Gajreta. TOMISLAV GRAD. — Pridružujemo se današnjoj našoj kulturnoj i prosvjetnoj proslavi time, da smo i mi duhom istoj prisutni i želimo najbolji uspjeh. — M u s l i m a n s k a Čitaonica i pododbor Gajreta. FOČA. — Proslavu 25-godišnjega plodnog rada najsrdač­ nije čestitamo. — Pododbor »P r o s v e t e«. LIVNO. — Dičnim sinovima Bosne ponosne sakupljenim oko Gajreta činimo priznanje, izričemo duboku zahvalnost i visoko cijenimo njihov rad za Gajret. Molimo ih d a ne klonu, nego da sa istom ljubavi, sa dosadašnjom izdržljivošću i pre­ danošću nastave započeti rad na prosvjetnom, ekonomskom i nacionalnom podizanju nas m uslimana. Želimo, da ih na tom putu prati svaka sreća, zadovoljstvo i napredak. Od srca kli­ čemo živeo Pokrovitelj Gajreta, živio njegov prvi predsednik Safetbeg! Slava našem Osmanu, Avdi i Behdžetu! Živeli rade­ nici i poštovaoci Gajretove proslave! — Kadija L a s i ć , M u ­ s t a f a Š e r e m e t , M a h m u t Brki ć, M u s t a fa Latifić, I b r a h i m I., M e h m e d L j u b u n č i ć , M e h m e d N. I z a D i z d a r , D e r v i š M a s l i ć i N. M a.s I i ć. HAN PIJESAK. — Čestitam 25-godišnjicu plodnog, kul­ turnog, prosvjetnog rada, želeći Gajretu još jači rad na zbliženju našeg naroda do potpunog Jugoslavenskog shvaćanja i nacionalizma. — Povjerenik Gajreta, T o d o r o vi ć, sveštenik, MAGLAJ. — Povodom dvadesetpetgodišnjice G ajreta pri­ mite naše iskrene čestitke. Živio Gajret! — M u s l i m a n s k i Kl u b . FOČA. — S najljepšim željam a čestitam o Vam proslavu 25-godišnjice plodnog rada, želeći Vam i u buduće velike �uspjehe i vidne rezultate u prosvjetnom i kulturnom radu. O d b o r P r o s v j e t i n a i O a j r e t o v a Konvi kt a. ČAPLJINA. — Duhom učestvujući, srdačno čestitamo 25godišnjicu plodnog rada. Želimo dalji napredak u prosvećivanju narodne misli. Bratski pozdrav. — O d b o r P r e s v e t e . BIHAĆ. — Srdačno se radujemo uspjehu bratskog Gajreta, sa najljepšim željama za Sto sjajniju budućnost naše jednokrvne braće Živio Gajret! — Bihaćki Odbor P r o s v j e t e . SARAJEVO. — Ja Vam se najljepše zahvaljujem na po­ zivnicama koje ste mi poslali, prigodom proslave 25-godišnjice Vašega društva, a kojima se nažalost zbog moje otsutnosti nisam mogao odazvati. Povrativši se sa mog dopusta, molim Vas da primite naknadno moju najsrdačniju čestitku i najbolju želju za pro­ cvat i napredak Vašeg društva. — N i k o l a B e r k o v i ć , ge­ neralni direktor Zemaljske Banke. Нови Гајрешови Легашори Госп. Адемага Мешић упутио нам je писмо следећег садржаја: Г AЈ Р Е Т Српска Централна Привредна Банка д. д. у Сарајеву упутила нам je писмо следећег садржаја: »Г A Ј Р Е Т У« друштво за културно, просвјетно и економско подизање муслимана С a р a ј е в о. друштву за културно и економско подизање муслимана у Босни и Херцеговини, „ Сарајево. Ha дан прославе двадесетпетогодишњице »ГајПоводом прославе Ваше 25-годишњице ријешила рета« друштва за културно, просвјетно и економско је наша Управа да упише наш завод за легатора подизање муслимана у Босни и Херцеговини, пола- _тога'цијењеног друштва са улогом од жем износ од Дин. 10.000’— (десетхиљада динара) са Дин. VfrOOO'— (Динара десетхиљада) жељом, да се овај новац укамаћује све до+ле, док na Вам je у ту сврху положио наш генерални дииз камата узмогне изаћи чДтипендија за једног ђака ректор r. Васо Ристић у готову Дин. 5000'— дочим муслимана на свеучилишту. /^1гемб~~Вам другу половину исплатити у даље двије Камате се имају употријебити тако, да 80% рате no Дин. 2500 —, у 1929. и 1930. год. истих иду на штипендију, a ,20%. има сГ~пр1Ц5ија/гии Извјешћујући Вас о овом, остајемо главници. с особитим поштовањем У колико с временом усљед прибијања 20% каСрпска Централна Привредна Банка д. д. мата главници, камати уаећане главнице буду већи него je потребно за једну штлпендију, имају се из Ову велику и патриотску пажњу од стране истих дијелити двије na и више штипендија. гг. Адемаге Мешића и Ахмета Сефића, као и од Код подјељивања штипендија имају се у првом Српске Централне Привредне Банке у Сарајеву, реду уважити молбе ђака из Тешња. Гајрет високо цени и жели да у овим данима његова славља засветле имена ових легатора истом свеУ Т е ш њ у , 3. септембра 1928. тлошћу поноса и пожртвовности. Ад е м Ме ши ћ . Хвала им у име Гајрета. Господин Ахмед Сефић директор »Банке Гајрет« Нови чланови доброшвори у Сарајеву послао нам je писмо следећег садржаја: Пригодом Прославе Гајретове ДвадесетипетогодиПозивом на мој разговор са вашим секретаром господином Кукићем, част ми je извијестити Вас, да шњице, уписали су се за чланове Гајретових добросам одлучио цијенећи важност рада друштва »Гај- творе следећа господа: Хајдар еф. Фазлагић, школ. надзорник у пензији, рета« да се упишем за легатора, те ћу no Вашим штатутима прописани износ од Дин. 10.000'— у обро- из Сарајева; Драго Стевановић из Вишеграда, уплативши одмах своту од Дин 1.000. Г. Осман Нури цима и према могућностима уп^атити. Хаџић уписао je своју кћерку рахм. Шемсу за доДанас Вам дозначујем путем БанкеГајрет износ бротворку, као и r. Др. Заим Ш арац своја два сина, од Дин. 1000 — na Вас молим, да исти, као и све Џемила и Недима, за добротворе. оне, које ћу у будуће дозначивати сматрате као уплату износа, који je Вашим штатутима прописан Нови чланови ушемељитељи за легатора. Пригодом Прославе Гајретове ДвадесетипетогодиЖелећи друштву »Гајрет« најбољи успјех у ње- шњице, уписали су се за чланове утемељитеље слеговом тешком и значајном раду, биљежим се дећа господа: с одличним поштовањем Хазим еф. Муфтић, шеријат. судија, из Жепча, А х м е д С е ф и ћ в. р. Директор »Банке Гајрет«. уплативши одмах Дин 500; Хивзија Робовић, из Требиња. Из Рогатице: Ахмед-Риза Пашић, банк. 285 �чиновник; Сејдалија Карахмет, трговац; Алија Хасанбеговић, војни референт. Гђа Јела В. Остојић из Сарајева, уписала je з а члана утемељ ача рахм. Сулејмана Чечу, бившег радника Гајретовог и нац. радника; Сабит Пашалић из Бањ елуке; Др. A. Буквица, народ. посланик, из Брчког. Г. Хафиз Али- Риза еф. Дукатар уписао je своју кћер гђицу Самију за члана Гајретова утемељача, као и г. Хасан Робовић свог брата рахметли Хивзију. Свима, и добротворима и утемељачима, најлепша хвала, a мртвим рахмет души. ГАЈРЕ ТО В ГЛАСН И к Ошаоздрав Њег. Вел. Краља Нови аовјереник Гајрета у Ораховој Ha упућену поздравну депешу Њег. Вел. Краљу, приликом Прославе Двадесетпетгодишњице Гајрета, отигао je Гл. Одбору следећи одговор: Пријатно дирнут топлим поздравом друштва Гајрет у Сарајеву, Њег. Вел. Краљ благоволео je наредити да се изјави срдачна зах валност. Министар Двора Ј a н к о в и ћ' в. р. Главни Одбор Гајрета именовао je повјереником Гајрета у Ораховој, срез Бос. Градишка, госп. Сејфудин еф. Кулаглића. Познавајући господина Кулаглића као агилна и вредна човјека, надамо се да ће он оживити идеју Гајрета у свом мјесту и бити тумач Гајретове задаће и његовог узвишеног задатка. Одлшовање Гајреша »Народно Јединство« од 25. септембра доноси: Указом Њ еговог Величанства Краља од 4. септембра 1928. год., a приликом прославе даадесетпетгодишњице рада, одликован je орденом Светог Саве другог реда Гајрет, друштво з а културно и економско подизање муслимана у Сарајеву. Прослава Гајрецгове 25-годишњице у Тузли Ha 2. септембра о, г. пододбор je приредио прославу 25-годишњице према прописаном програму no Главном Одбору. T om приликом откривена je спомен плоча најстаријем и најзаслужнијем Гајретову раденику рахм. Неџибаги Зекићу. Ha самој академији, у поворци и при откривању плоче судјеловала су сва тузланска друбЈтва и корпорације, соколи, коњаници и грађанство, тако да je цијели пријеподневни дио прославе изведен тако, да потпуно одговара значају овакве културно-просвјетне манифестације. При крају програма на Вилзонову тргу огроман број грађанства позорно je саслушао темпераментни говор Др. Алије Мехмедбашића, који je свијету на врло згодан начин растумачио значај Гајрета и важност његову за муслимане. Поподневни теферич у парку био je добро посјећен и тим je завршена ова прослава. Нарочиту захвалност дугујемо члановима приређивачког одбора ове прославе с госп. Осман еф. ВиловиКем на челу, који je уложио сав свој труд и уз познату своју савјесност у послу учинио веома много, да je прослава овако добро успјела. Захвални смо свима тузланским друштвима, која су изаславши своје делегације увеличала, како академију, тако и манифестациону поворку у којој су судјеловали са униформама Соколи и добровољна ватрогасна чета. Са моралне стране ова je прослава успјела као ријетко која слична приредба, a и с материјалне стране није подбацила, јер je заједно са проданим значкама приход 7414 Динара, расход 345350 Динара, према томе чист приход ове прославе био je 3961 '50 Динара. 286 Оснутак иододбора Гајрета у Гор. Вакуфу Управа Гајрета добила je од повјереника Гајрета у Гор. Вакуфу допис следећег садржаја: 3 a п и сн и к Састављен на Главној скупштини друштва »Гајрет« у Гор. Вакуфу, 9./1Х. 1928. коју сазива досадањи повјереник госп. Мехмед Чалкић, ради избора пододбора Гајрета. Устаје повјереник М. Чалкић те изјављује да je до сада сабрао 66 чланова за ово друштво, те предлаже да се у смислу правила бира 5 особа за пододбор, те након што констатује да je довољан број чланова присутан, прелази се на бирање скупштинског предсједника и перовође и то: за предсједниаа скупштине госп. Мустафа Чалкић, a за перовођу госп. Салим еф. Бајрактаревић. Госп. предсједник скупштине узима своје мјесто, отвара скупштину и чита члан правила 38, у којем се вели да треба бирати предсједника, тајника и благајника r e још I. и II. ревизора, као и три замјеника. Прелази се на бирање, те се бира за предсједника г. Сулејман Гаврановић, за тајника г. Едхем Мишић, за благајника Мехмед Чалкић, за I. ревизора г. Хусејинага Ш. X. Абдић, за II. ревизора Халилбег Тескереџић, a за замјенике: Мустафа Гекић, Ахмедбег Харачић и Решид Кирлић. Пошто je дневни ред исцрпљен, предсједник скупштину закључује. Перовођа: Предсједник: С. Бајрактаревић в. р. Мустафа Чалкић в. р. Прослава 25-годишњице Гајрета у Рахићу (Брчко) Дана 25. августа т. г. приредила je рахићка омладина забаву у знак прославе 25 год. са 50% у корист Гајрета, a 50°/о у корист сиромашних сред. школ. ђака. Чист приход забаве износи 2000 динара, према томе као повереник прилажем 50°/0 од чистог прихода 1000 дин. Локо Херцеговац учит. кандидат и бивши Ваш питомац у Мостару, уз припомоћ омладинаца, одиграли су комад и све остало припремили. Захвалити се имаде између осталих г. г. Омеру Чеври учитељу, Салиху Хасанбеговићу, Салки Ахмедбеговићу и Менсуру ИмамовиКу, a нарочиту захвалност ученицама тузланске гимназије који су се добровољно заузели; г.г. Зекеријаху Шећербеговићу и Алији Селимбеговићу. У нашем забитном селу забава. односно п р о сл ава у спела je како морално тако и материјално преко очекивања, што се има горе наведеним захвалити. Хасан Хасанбеговић �! f Јрослава 25-годишњице fajpema у Фочи Ha 19/8. 1928. прославио je овај пододбор на врло свечан начин 25-годишњицу благотворног дјеловања кашега »Гајрета«. у 11 сати прије подне одржана je свечана сједница пододбора у просторијама културног и националног друштва »Ђикић«. — СЈедници су присуствовали чланови пододбора, чланови пријатељи »Гајрета«, представници братског друштва »Просвјете«, представник власти, вјерски функционери и т. д. Пренос . . Дин. 1250 11. Сам теферич имао je приход од . . » 8.658 Укупно . . Дин. 9.90850 Одбив разне трошкове (види пасиву у б и л а н ц и ).................................................. ,» 2.476 Остаје чисти приход . . Дин. 7 432 — Овом приликом морамо истакнути свест браће Срба православних, који су како обилно давали дарове за луку среће, тако куповали Гајретове значке, а ш т а је најупадније сам Гајретов теферич посетио je цвет српско-православне интелигенције обају сполова и присуствовао до касно у ноћ. Морамо истакнути услуге Гајретовог старог дебротвора т. ј. наше опћине, која je пригодом теферича бесплатно послужила својим теретним колима, електрично осветлила парк (мјесто теферича) цијелу ноћ прославе. Данас смо Вам послали путем пошт. чек. уреда Динара 7.250’ т. ј. од теферича Дин. 6000 —, те од значака 1.250, a остатак од Дин. 182 50 задржао je пододбор код себе да има за сваку потребу. Предсједник госп. Салих Xacnh отворио je свечану сједницу у препуној сали друштва »Ђикић* лијепим говором, те je предложио, да се са ове свечане сједнице брзојавно поздрави Његово Величанство Краљ, Њезино Величанство Краљица и наш узвишени протектор Његово Краљевско Висонанство Престолонасљедник Петар, што сви присутни једнодушно примају кличући: Живјели! Затим предсједник предлаже, да се са ове сједнице брзојавно поздрави Главни Одбор »Гајрета«, што се усваја. Завршујући свечану сједницу предсједник моли при- Усаео Гајрешв теферич у Гацку сутне, да данас 19/8. 1928. присуствују свечаној дови у Како сваке тако и ове године Пододбор Гајретау Гацку Царевој Џамији свима умрлим члановима »Гајрета«. приредијо je свој уобичајени теферич, 2. августа о. г. на Послије намаза одржана je свечана дова у Царевој Илии^дан. Џамији, коју je проучио наш члан и пријатељ »Гајретал Становништво овог среза посјетило je и овај теферич Мухамед (ф. Бјелан, имам из Фоче. врло добро и ако je овај срез ове године услед велике суше Истога дана у 3 сата одржана je заб&ва у градском страдао. парку, која je успјела преко сваког очекивања. Чист приход био je 4390 - Динара. Забаву je отворио члан одбора госп. Халим И. Селимовић, порески пристав из Фоче опширним предавањем о Добравољни npuAOdU »Гајрету« и његовом раду у прошлост:: и будуКдости. а о с л а ш и u a p e d a m u , а р и г о д о м п р о с л а в е Г а јр е т о в е 2 5 Послије предавања и зведене'су друге тачке, 4 > о £ £ Р г о ђ т Д р и ц е у С а р а ј е в у 5 ., 6 . u 7. с е ш п с м б р а 192 8 . грама као: Декламација »Гајрету« од М. Ћ. Ћатића, шаљиви монолог »Трајче травар«, a затим je виолинско и тамбурашки збор култ. и нац. друштва »ЂикиЛ« одсвирао неколико концертних тачака као: »Селам алејкум«, »Плевна Марш«, »Триглав Марш«, »Бановац« и др. —-Ha концу извели Су дилетанти комад »Противници« од г. Ахмеда Мурадбеговића, који je учинио јак дојам на све присутне. Овом приликом морамо истакнути нарочито признање члану адбора г. Алији И. Селимовићу, учитељу, који je уложио' много труда око вјежбања улога и око комада. Одбор je са радошћу констатовао, да je прослава како у моралном тако исто и у материјалном погледу испала преко сваког очекивања. Нарочито одбор весели, да je забаву посјетио врло велики број муслиманки, које су овога пута показале много разумијевања з а наш »Гајрет« a одбор се нада да he и у будуКности успјети, да за »Гајрет« заинтересује и оне, који су према »Гајрету« данас равнодушни, јер нам je једини спас у раду за »Гајрет«. Секретар: * Председник: 0 . Ченгић. Хасић. По д ин 25.000: Градска Општина у Сарајеву; no Дин 10000: ГГрг. и Обрт. Комора у Сарајеву, Адемага Мешић Тешањ и Народна Скупштина Београд; no Дин. 5.000 : 06ласни Одбор Мостар, Српска Централна Привредна Банка Сарајево и Градска Општина Београд; no Дин 3.000: Министарство Спољних Послова Београд; no Дин 2.000: Филиала Народне Банке Сарајево; no Дин 1.500: Пододбор Гајрета Градачац; no Дин 1.000: Извозна Банка Београд, Српско Пољопривредно Друштво Београд, Дионичка Пивара Сарајево, Армијски Ђенерал госп. Крста Смиљанић Сарајево, Трговачка Комора Београд, Суд Општине Подгорица, госп. Аврам Д. Салом Сарајево, Есадбег Алибеговић Дервента, Обласни Одбор Сарајево и Браћа Ахметашевић Сарајево; no Дин 900: сакупио Исламага Вранић Сарајево; no Дин 716: Садик Садиковић Љубушки; no Дин 500: Градска Општина Прњавор, Шакота Шотра Ђуровић Чапљина, Београдско Женско Друштво Београд; no Дин 450: Пододбор Гајрета Требиње; no Дин 430: Сулејман Челик Оџак; no Дин 300: Општински уред Прача, Мухамед Мујић Косовска Митровица, X Хасан Незирхоџић Сарајево, Средишњи Одбор Народне Одбране Београд, Госпођа Mapa Трифковић Београд, Женски Нар. В. Београд, Неџибег Прашо Чајниче и Општина Олово. По Дин 250: Ахмед еф. Kopah Сарајево, Јусуф Зија Прослава 25-1одишњицс Гајрста у Бос. Градишци Смајилагић Скопље; no Дин 237: Фетах Крупић Бос. Крупа; no Дин 230: Мухамед Мудеризовић Скопље; no Дин 200: Дне 5. августа о. г. одржао je потписани пододбор Бранко Стакић Бањалука, Дестилација Дрва Теслић, Друпрославу 25-годишњице и позвао народ среза Бос. Градиш- штво »Кнегиња Љубица« Београл, Добротворна Задруга ког, да истој присуствује. Прослава je успјела морално и Српкиња Сарајево, Јеврејска Општина Сарајево, Фехим еф. материјално врло добро. Спахо Сарајево, Учитељско Друштво Сарајево, Др. Мили•Из прилежеће билансе одржатог теферича види се воје Васић Београд, »Освитање« Сарајево, »Слога« Сараматеријални успех његов, тако да je приход био како јево, Савез Добровољаца Саоајево, Директор Иванишевић, следи: Јалранска Стража Сарајево, Душан Васиљевић Сарајево; 1.1. Продате значке на дан прославе . . Дин. 1250 — no Дин 165: Мевлида Гребо Сарајево; no Дин 150: Хазим 287 �% Чохаџић Фојница, М устафа Латифић Ливно; no Дин 132: Хасан Ганрић Кладањ; no Дин 130: Хасан Захировић Острожац; no Дин 100: Исмет Драче Скопље, Иододбор Гајрета Грачаница, Зеко Дурак Скопље, Мухамед еф. Мујагић Сарајево, Хилмо еф. Хатибовић Сарајево, Сејид Алиспахић Нови Шехер, Муслиманско друштво »Добротвор« Столац, Алибег Тескереџић Вишеград, Бећир Машић Сарајево, Муло ИСруљевић Сарајсво, Атиф еф. Сочо, Јован Кукавчић Сарајево, Мухамед еф. Чурчић Сарајево, Симо СтанивуковиК Теслић, Хусеин Шева Суботица, М устафа О. Скикић Радовиште, Епископ Венијамин Бихаћ, Васиљ Грђић Сарајево, Привредна Банка Јајце, Стрељачка Дружина Сарајево, Пуковник Никола Спасојевић Сарајево, Осман Даиџић Доњи Вакуф, Махмутага Бркић Ливно, Дервиш Мадић Ливно, Народни посланик Поповић, Др. Леви надрабинер Сарајево, Др. Праштало Сарајево, Асимбег Дугалић Сарајево, Покрајчић Бећир, Мехмедбашић, Аустријски конзул, Удружење Инжињера, Стево Марковић, Др. Душан Петровић, Хрватски Радиша, Хаџихасановић, Мешић, Саид Сурилис, Исламска Штампарија, Творница папирнатих врећица, X. Миџић, Ђоко Ковачевић, Дервиш еф. Коркут, Директор Прокић, Проф. Н. Н., Хамдија Коркут, Рашид Рашидагић, сви из Сарајева, Инж. Суљага Салихагић Бањалука, Др. Решид Куртагић Кутина, Шаћирагић Велес, Шериф Бубић Пожаревац, Грковац Гостивар и Директор С. Сарајево; no Дин 70: Н. Н.; no Дин 60; Н. Н.; no Дин 50: Тодор Томановић Невесиње, Муфтија Штипски, М. Сердаревић Љубиње, Смајо Жишко, Махмут Ћ ато Ливно, Ибрахим Чадорџић-Б. Градишка, Перо Хамовић Оточац, Алибег КулеДовић Бос. Петровац, Ћамилбег Дрнда Плевље, Вишна Гвозденовић Бугојно, Мустафа Пашановић, Кадрија Крештеловић, Мухамед Хашимбеговић Пријепоље, Муслимански Клуб Маглај, Бањановић, Творница четака Петровац (Бачка), Хаџи Хасановић, Салих Хасић Фоча, Мехмед Кучикалић, Ајни еф. Бушатли^, Душан Костић, Адем Прекић, Проф. Кантарџић, Милан Поповић, Н. Муфтић, Шукрија Сикирић, Салихага Поповац, Н. Арифовић; no Дин40: Хаф. Азиз X. Исхак, Али еф. Диздаревић, Осман еф. Омерхоџић; no Дин 35: Расема Зјакић; no Дин 30: Нађија Карахасан, Јово Крш, Џафер Галијаш, Нурија Дугалић, Сулејман еф. Соколовић, Бранислав Вучковић, Мустафа Дегирменџић, Абдулах Хаџиабдић, Мушан Гаран, Н. Арсланагић, Н. Антуновић, Мухамед Салихтахић, Н. Н., Н. Н., Н. Н., и Н. Н.; no Дин 20: Осман Витешкић, Шаћир Пала, Мустафа Премиловац, М устафа Луца, Н. Хаџиалић, Салихага Поповац, Омер Мехић, Н. Гајић, Шефкија Рамић, Абдулах Рушид, Сабри Мустафа, Рефик Шефки, Абдулах Шкаљић, Н. Хаџимусић, Н. Н., Н. Абдагић, Н. Мујагић; no Дин 10: Емин Шаковић и Бркановић. По Дин 300: A. Агановић; no Дин 200: Др. Мустајбег Мутевелић, X . Хасановић, Шехић Хасан; no Дин 150: Орман Али еф.; no Дин 100: Шериф Бухурдаревић, Миралем Дервишбег, Авдо Шарац, Букић, Мехмед Лалић, Манововић, Хашимбеговић, Ченгић, Хаџиахметовић, Крилић, Шерић, Јакуб Бихлиновић, Јакуб Јусуф, Н. Н., Мујић, Браћа Кортор, С. X. Јусуфовић; no Дин 70: Чатовић; no Дин 50: Бутуровић, Мустаф а Јакић, Мустафа Пузић, Махмуд еф. Мехмедбашић, Др. Кадић Мустафа, Пезић, Хаџић, Халиловић, Хаџиефендић, Халиловић, Ахметбеговић, Џумрукчић, Црналић, Калабић, Ботић, Садиковић, Др. Агановић, С. ВаЈЗОвић; no Дин 40: Скадрак, Абдић, Пашић, Срна, Др. Алечковић, Мехмедагић, Хоџић; no Дин 30: Скокић, Сендијар, Лако, Хоџић, Заимовић, Грба, Сараћ Мустафа, Алберт Романо; no Дин 20: Бешировић, Хрустанбеговић, Мустафа Диздаревић, Ћамил Хаџић, Меркадо, Сајдовић, Сејдић, Иашалић, Муратбеговић, Муратбеговић, Петровић, Приморац, Влаховљак, Јездовић, ДаутчехајиК, Алагић, Јахић, Костић, Рифат, Хасанефендић, Мујезиновић, Ескић, Грахић, Дервић, CeMnh, Бушатлија, 288 Таљић, Таљић, Абдић, Рекик, Мујичић, Миралем, Чалљић, Герзак, Медић, Богдановик, Хасан Чефо; no Дин 10: Расим Бајрик, Хаки Јунуз, Че»ердик, Грухоњик, Горак, Омер Халимик, И.амовик, Шехсадик, ДавЈановик, Узеир Куртовик, Агик Мухаремовик, Ахик, Сарајлик. Кривошик, Липничевпк, Хасиб Јусуф, Козомарик, Џепар, Радуловик, ДеЈановик, Хасечик, Јуновић, Налбантик, Џелал, Мулаоиеровик Мутевелић. Машић, Скопљаковик, Селинковик, X. Салиховик, Танић, Таљић, Заимовић, Муслибеговић, Ћамил Јакуб, Ибрахим Абдулах, Чехајић, Јово Гига, Црница, Муфтић, Шаћирагић, Алтарац, Аврамовић, Ахметовић, Ахметашевић, Зечевић, X. Смајловић, Јунузовић, X. Смајловић; no Дин 5: Захир Зебир, Салих Хасирић, Мехмед Зебир,, Н. Н.; no Дин 4: Ефендић. Добровољни арилози из Сијековца Ha теферичу који се одржао 2. септембра у Сијековцу, приликом прославе двадесетпетгодишњице, »Гајрета« дароваше добровољне прилоге следећа господа: По Дин 250: Милош Д. Вишњић; no Дин 200: Новица Мрковић, Тил и Шимић, Српска Банка; no Дин 150: Милан Жировчић; no Дин 100: Др. Миле Кубовић, »Даница« д. д., Мато Јокић, Др. Касим Дилберовић, Медић и Жмирић, Алфред Голдбергер; Дин 350: Особље станице Б. Брод; Дин 240: Особље ложионице Б. Брод; Дин 105: Покопно друштво »Рахмет«; Дин 70: Јохан Ивански; no Дин 50: Полда Голоб, Јосип Свете, Марко Шимић, Др. Бертхолд Хаас, Илија Бујак, Јово Лужајић, Директор Мичић, Др. Влатко Хабијанац, Ахмет Ристовац; no Дин 30: Регина Финци, Браћа Сисери, Мато Папеш, Мијо Ерговић, Јакша Соколовић, Мехага X. Сејдић, Иван Марган; Дин 25: Васиљ Шуригин; no Дин 20: Стево Бајчетић, Никола Шаравања, Шимо Млинарић; Мустафа Тирић, Иво Милушић, Асим Аликалфић, Омерага Уђварлић, Мартин Дуспара; Дин 10: Шперлинг. Добровољни прилози из Доња Вакуфа Господин Хафиз Мустафа Басара, повјереник Гајрета у Доњем Вакуфу сакупио je од учесника Гајретове прославе своту од Дин 407-— коју дароваше слиједећа господа: no Дин 50: Муло X. Ахметовић; no Дин 25: Ћамил Омерагић; no Дин 20: Осман И. Трто, Владо Ивица; no Дин 10: Омер Паричанин, Хф. Салих Путарић, Фахрија Миралем, Омер X. Омерагић, Јакуб OMeparnh, Алибег Миралем, Мухамед Трто, Хасанбег Рустенпашић, Шемсудин Имширпашић, Хамид Балагија, Ибрахим Хоџић, Расим Агић, Салаћ, Салих Ћемер, Мехмед Хрвачић, Бего Мустафица, Хасан Хаљато, Алија и Чепка Кулаш, Осман Имширпашић, Мијо Верен, Салих Абдибеговић; no Дин 8: Наим Сарач, Абдулах Абдагић; no Дин 7: Расим Ћавак; no Дин 6: Ахмет Абдагић, Мухарем Сијанија; no Дин 5: Мехмед Паричанин, Ахмед Церо, Фехмо Паричанин, Зулка Паричанин, X. Адем X. Араповић, Ружа Ђерек, Фаника Ђерек, Хусеин Вучић, Тахир Ковач; no Дин 2: Хусеин Калтак. Сакупљачу као и дароватељима испред Гајрета нека je хвала. И з разлога што Уредништву на време нису достављени дешифровани стенограми о конгресу интелекшуалаца, то су изосшали из овог двоброја за следећи двоброј који ће изаћи 16. окшобра. Исшо тако, padu преобилног градива изостао je добар део Гајретова Г ласиика ког ћемо донеши у следећем двоброју. ШТАМПАРИЈА ПРОСВЕТА, САРАЈЕВО �M H 1H B ill S li 1 C entrala: Sarajevo Sjedište Direkcije, Beograd Filijale: Brčko i Novi Sad | Med. Univ. i Papirnica | i Hamdija Kopčić I Sarajevo, Strosmajerova ul. - Telefon 619 | т\тuiiunit specijalista zubni liječnik S A R A J E V O , Jeftanovića ulica broj 1. I preporučuje bogato skladište I pisaćeg i risaćeg materijala O rdinira s v a k i m 1 i danom od 9— 12 sati prije podne 4 . f ,, ,___ L r ':Ј I - JU- -----ШТАМПАРИЈА ПРОСВЕТА 1 G A JRETO V 1 : iG A R P A P IR ----------------------------------- Ш ТАМ ПАРСКО - И ЗД АВ А ЧКИ ЗАВОД Израђује разноврсне банковне, трговачке и индустријске тисканице у бојама као: дионице, уложне књижице, чекове, дипломе и т. д., те разна стручна дела, календаре и встала издања солидно, брзо и no умереној цени. i od 2—6 sati poslije podne , t S V A K I M U S L IM A N TR E B A D A K U P U JE SAM O ^ jer kvalitetom nadmašuie sve ostale cigarpapire a potpomaže i „G ajref Властита књиговезница израђује све врсте трговачких књига и протокола, као и разне галантеријске и картонашке послове no мери и нацрту. Narudžbe: TVORNICA CIGARPAPIRA ^САРАЈЕВО А л ексан др ова бр. 6 - Т е л е ф о н бр. 3 5 6 Књиговезница -- Стереотипија | i S. D. Alkalaj, Sarajevo može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu | | �■ li 1.."Ilir..Uli'1........ llllllir ......................Ulili"............ Akcijski kapital Din20,000.000-, RazervaDin2,000.000'Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podupire razne kulturne i hu­ manitarne ustanove. ■ lili. i SARAJEVO, Shosmajerava ul. br. 12 i Potpuno uplaćena dionička glavnica џi i D i n a r a 2o .oo o. ooo -— i t J f Rezervni fond vf, I D i n a r a 7,5 o o .o o o -— | T f \ f Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i najkulantnije. - Uloške uka­ maćuje najpovoljnije, i isplaćuje iste u svako doba. ...... i BOSANSKA INDUSTRIJALKA I i i TRGOVAČKA BANKA D. S .i I« Od liste dobiti daje 10% Kulturnom i Prosvjetnom društvu ,,Gajret“ . Prima u lo š k e n a š te d n ju , vrši doznake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, finansira i n d u s t r i j s k a i t r g o v a č k a poduzeća. t f T f '•iiiiilllllliiiiiiiiiiillllllliii BflHKfi GflJRET D. D. .iiiiifllUI Niiiiiiliiiiiii Qr. Omer Bahtijarević dugogodišnji liječnik Drž Bolnice, operater i spe­ cijalista za operativne boesti, asistent chirurškog odelenia Državne Bolnice n e d a v n o Je o t v o r io Ordinira od 1-3 poslije podne t Interurban t e le f o n i broi 605. 865 i 555 Ф ^ Filijale: jj Beograd, Zagreb, Novi Sad,Tuzla, Split ■IliP u Prestolonasljednika Petra ф } ulici broj 20 u ll.-om katu. " lili"1..IIP ....Ilir ..IIIIIIIB Temeljna glavnica 40,000.000*- dinara. Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172. Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju ZALAGfflONICSJ koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. ||||111к,,и||Д � https://kolekcije.nub.ba/files/original/b631b662bea12486702eca013d5729a7.pdf 05cbfeabbebfd38b5f4ae3f5a2931958 PDF Text Text ЛИС? Ш РШ Д Ш Ш ЗА КЧЛТУРМС И£КШМСК& ШЛИЗЛЊ1 MVUHMANA М УСЛ И М АН А И Н ТЕЛЕКТУАЛАЦА 16. О К Т О Б Р А - C A P A J E В О 1928. - Б Р О Ј 19., 20. Уре-ђује: Х А М З А Х У М О �Садржај Нонгрвс муслиманаинтелентуалаца ГаЈрвтов гласнин. Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друштвж зж културнв и економско подизања иуслимана, излази 1. и 16. сваког месеца, a цена му ja з а нашу Отжџбину 100 динара на гадину, a за све остале зем ле прека границе 200 динара. Ђаци добиаају лист у пала цене код Глааног Одбора или код упрааа Гајратових конвиката. Поједини број стоји 5 динжра. Директор Уредник Х ам и д Н унм * Х ам аа Х ум о Штампарија Просвета, Саржјево. — Влвсник друштво »Гвјрет«. — Главни и одговорни уредник: Хамза Хумо. �Kongres muslimana intelektualaca održan 6. i 7. septembra, prilikom proslave Gajretove dvadesetpetogodišnjice U okviru programa Gajretove proslave održan je Draga braćo i sestre! u Sarajevu na 6. i 7. septembra Kongres muslimana Palo mi je u dužnost da otvorim zasijeintelektualaca iz svih krajeva naše države gdje žive dartje ovoga kongresa, što evo i činim. Svima muslimani. Ideja za taj Kongres nikla je prije dvije godine dana u krugovima Gajretovih aktivnih radnika vam kličem^clobro nam došli, a odmah zatim, zahvaljujem na trudu i ovako lijepom odzivu iz njegovog Glavnog odbora.' Glavni Odbor u toku prošle vgojiine prikupio je u čemu vidim da ste potpuno shvatili važ­ nekoje referate za taj Kongres, te je u junu mjesecu nost stvari o kojoj se radi. Vidim da nijeste ove godine, kada je održana šira žalili truda ni troška, vidim konferencija u Gajretu u svrhuda ste došli sa čistom lju­ raspodjele rada oko definitivnih bavi, da pomognete našoj priprema za proslavu, pored osta­ islamskoj zajednici, na čemu lih sekcija izabrana i sekcija za Vam najsrdačnije zahvalju­ organizovanje Kongresa musli-^ mana intelektualaca. U tu sekciju jem i molim Svevišnjeg bili su izabrani nekoji članovi iz Alaha da nas sviju obilno Glavnog Odbora Gajreta kao i nagradi. nekoja gg. van toga odbora. Običaj je da prigodom Prvog dana, 6. septembra, ovakovih ozbiljnih sastanaka Kongres je zasijedao u Apolo-Kinu a drugoga u maloj dvorani grad­ učesnici biraju sebi pročel­ ske opštine. Učestvovanje u Kon­ nika, koji će rukovoditi zagresu bilo je mnogobrojno. Dvo­ sijedanje, pa zato molim Vas rane su bile dupkom pune. Dne­ da izaberete predsjednika i vni red Kongresa obuhvaćao je potpredsjednika. ova pitanja: vjersku prosvjetu, vakufe, analfabetizam, popularna G. prof. Husejn Brkić pred­ laže za predsjednika gospodina predavanja, zadrugarstvo među muslimanima i muslimansko žen- PresvijetliReis-ul-ulemag. H.M. Džemaludin Ćaušević Reisa, za potpredsjednike gg. Husejna Kadića i Šukriju Kurtovića sko pitanje, sve sa diskusijom; za­ a za perovođe gg. inž. Šerifa Bubića i Hamdiju Mulića, tim poljoprivredu i trgovinu, bez diskusije. Ovdje donosimo stenografski zapisnik Kongresa u što se aklamacijom usvaja. cijelosti. Samo, na vrlo malo mjesta, ispuštane su neke Zahvaljujući na povjerenju, čast mi je riječi koje, radi svoga preoštrog i neukusnog tona, ne izložiti slijedeće: mogu da se održe na nivou Kongresa koji je, u cije­ Naše kulturno i potporno društvo Oajret, losti, bio ozbiljan, stvaran i dokumentovan. Kongresu je predsjedavao Presvijetli Reis-ul-ulema slaveći dvadeset i pet godišnjicu svoga na­ g. H. M. Džemaludin Ćaušević, koji je otvorio sjednicu pornog rada, htjelo je da i prigodom ove svoje slave učini nešto s čim bi se potaklo ovim riječima: 289 �na razmišljanje o svemu onome što smeta napretku naše islamske zajednice. Htjelo je da se ispita i poduzme sve ono što bi moglo pokrenuti naprijed islamski dio našega naroda. Zato je i prihvatilo ideju o sazivu i sastanku ovoga kongresa intelektualaca. Društvo Oajret, računajući da će u kongresu intelektualaca biti najučeniji alimi, najbolji prosvjetitelji i naj­ bolji poznavaoci naših zajedničkih potreba, pobrinulo se je da preko naročitog odbora u glavnim linijama izradi i izloži sve ono što bi nužno bilo da se poduzme za napredak naše zajednice. Izrađeni su naročiti referati za ovaj kongres, i oni će se čitati, pa ćemo zajednički raspravljati. Poznato je da više očiju bolje vidi a više ušiju da više čuje, a bogme i više ljudi doprinosi i više znanja. Ja se na­ dam da nam je svima na srcu da pomog-, nemo — zaista u mnogo čemu zaostalom islamskom dijejh našeg naroda, a u isto doba uvjeravam Vas da će nam svaka plemenita misao dobro doći. Čvrsto vjerujući da ćete sa svojim znanjem pomoći, hoću da čitam svoj referat i njegov dodatak. (<tita.)\ | Vjersko-prosvjetne prilike muslimana u Bosni i Hercegovini. Prije nego što bih prešao na izlaganje prosvjetnih prilika kod nas u Bosni i Hercegovini, hoću u kratko da istaknem šta govori glavni islamski izvor — Kuran, 0 prosvjeti i znanju uopće. Najveći učenjaci i komen­ tatori Kurana utvrdili su, da u Kuranu ima 750 ajeta, koji upućuju ljude na prosvjetu i znanost Ovi učenjaci tvrde, da je sveopća Božija Vjera Islam, vjera znanja 1 rada i prema tome, da svaki sljedbenik Kurana treba učiti svaku znanost i umjetnost Ako svi članovi islam­ ske zajednice ne mogu postizavati sve vrste znanosti, dužnost je cijele zajednice, da za svaku vrstu tih zna­ nosti odredi po jednu grupu svojih članova, koji će to učiti. Po Kuranskim propisima islamska zajednica dužna je, da omogući svojim pojedinim članovima, da nauči svaki izum, svaki zanat, pa da se tako omogući op­ stanak cijeloj zajednici. Ovo je dužnost, koja ako se ne izvrši, svi muslimani postaju griješni i to griješni prema Bogu, jer nijesu izvršili njegovu zapovijest, gri­ ješni prema ljudskoj zajednici, jer neće biti sposobni za život Svevišnji Allah u Kuranu na više mjesta kaže: »Ja sam vam dao oči da vidite, uši da čujete, a dao sam vam Moje božansko svjetlo, um i razum, da raz­ likujete dobro od zla, korisno od štetna. Poslao sam vam Moje poslanike, naročite učitelje, pejgambere, da vas izvedu iz tmine u svjetlo«. Dalje veli: »Nije jednak 290 znan i neznan, ćorav, gluh i onaj koji vidi i čuje, ne mogu biti jednaki. Može li biti jednak onaj koji vidi i onaj koji ne vidi? Može li biti jednako svjetlo i tmina? — Ko je ćorav na ovome svijetu (koji ne posjeduje znanje o Božijim odredbama), on je ćorav i na onom svijetu (jer neće vidjeti puta, koji vodi spasu).« Sve­ višnji Allah u Kuranu podigao je čast znanja na najviši stepen. On veli, da se najviše Boga boje, da najviše 0 Bogu misle najznaniji ljudi. On znane naziva živim a neznane mrtvim, pa veli: »Živi i mrtvi nijesu jednaki«, (»Fatir« 19). Zato se u glavnom izvoru islamske vjere, u Kuranu, upućuju ljudi na proučavanje svega oko sebe. Stavlja se u dužnost proučavanje zemlje, zemaljske utrobe, proučavanje životinjstva, naročito pčele, mrava i pauka, proučavanje nebeskih tjelesa, proučavanje kretanja dana 1 noći, u kratko cijele vasione. Proučavanje Božijih zakona, koje je on uspostavio i po kojima se sve kreće u određenom pravcu. »Oblak, vjetar, sunce, mjesec i ostalo, sve je u poslu po određenim pravilima zato, d a ti dobiješ hranu i da o tom promisliš — veli jedan perzijski mudrac. U Kuranu se na više mjesta veli: »Putujte, proučavajte i one narode, koji su prije vas bili i crpite pouku«. Svevišnji Allah u Kuranu na mnogo mjesta spominje Svoju, krupnim slovima pisanu knjigu, ''cijeli svemij, pa veli: »Tu ima mnogo, mnogo znakova Moje moći, za pametne ljude«. Na razmišljanje, istra­ živanje i proučavanje Kuran upućuje, a kudi one, koji ne razmišljaju, ne istražuju i ne proučavaju. Allah veli: »Ja sam vam zemlju učinio podložnom, a tako isto i ono što iz nje proizlazi. Moje su blagodati za svakog, i u tom ima velikih znakova za one koji razmišljaju — « U prvim stoljećima muslimani su dobro shvaćali ove Božanske upute, pa su i napredovali u svakoj znanosti. Nastojali su da postignu ono, što je do tada ljudski um pronašao. Trudili su se, da pronađu nešto novoga i da tako budu kao učitelji drugima. U trećem stoljeću po hidžri, već se vide sjajni uspjesi toga rada i truda na znanstvenom polju. Razna djela za razne znanosti pišu se i prepisuju i novi znanstveni izumi lete od istoka na zapad, od Bagdada prema Kurtubi. Pravnici, filozofi, geografi, kemičari, liječ­ nici, astronomi, prirodoslovci i predstavnici drugih zna­ nosti pišu svoja različna djela i tako šire svjetlo među muslimanskim svijetom. Sve znanosti toga doba dolaze u nastavni plan učevnih zavoda. Učenjaci su se množili među muslimanima i bilo je za svaku znanost po ne­ koliko učenjaka specijalista, kao što to danas ima u Evropi i u drugim kulturnim zemljama. Ali na žalost, to nije dugo potrajalo i već u petom stoljeću po hidžri vidimo gdje se progoni slavni učenjak i filozof ibni Rušd i spaljuju se njegova djela u Kordovi. Preokreće se nastavni plan kod muslimana tako, da se iz naukovnih zavoda izbacuje nauka o prirodi, šira povijest, filozofija i strani jezici. Sa ovim nastavnim planom daje �se velika važnost šeriatskom pravu i u tom pogledu prave se razna cjepidlačarenja i raspravlja se o pita­ njima, koja nikako ne dolaze u životu. Dok Ibni Rušd tvrdi, da je glavni temelj za razumijevanje Božijeg jedinstva poznavanje prirodnih nauka i nauke o kre­ tanju nebeskih tjelesa te reda i poretka u vasioni, počeli su novi učenjaci tvrditi, da to nije baš tako, nego da treba na ovaj svijet gledati kao na kakvu krepalu mrcinu, i da su oni, koji ovu mrcinu traže slični paščadi. Dok Svevišnji Allah u Kuranu kaže: »Ne zabo­ ravljaj svoga udjela na ovom svijetu« i »Pripremite za borbu sve što treba«, dotle ovi učenjaci zaprečuju uvo­ đenje štampe u islamski svijet dugi niz godina tako, da su muslimani, u zdravlju tih učenjaka, nakon dvije stotine godina otpočeli sa štampom. Imami Gazalija, koji se u svemu ne slaže sa Ibni Rušdom, kudi ove učenjake, jer su, veli, ispuštali iz nastavnog plana najvažnije znanosti, koje su također »farzi-kifaje« kao i fikh. Ibni Rušdova djela prelaze u Evropu i služe kao podloga za razvitak Evrope. Muslimani počinju da spa­ vaju jedan dugi san, iz kojega sna se nijesu mogli probuditi sve dotle, dok nije Evropa, naoružana znanjem i raznim izumima, došla na vrata njihove kuće i doka­ zala Božansku Istinu, da: Znan i neznan ne može biti jednak, da znaniji uvijek potlačuje neznanijeg. Prosvjetne prilike kod nas u Bosni i Hercegovini. Za vrijeme turske uprave u nas su bili prosvjetni zavodi medrese i mektebi.^ Obe vrste ovih škola uz­ državale su se od strane vakufa i dobrovoljnim prino­ sima islamske ehalije. U mektebima se većinom učilo bez ikakva reda po nekoliko godina. Nastavne su knjige bile vrlo nesređene i na turskom jeziku. Zato se u većini tih mekteba učilo samo napamet. 0 kakvom čitanju, pisanju nije bilo ni govora. U medresama se učilo više godina, a učilo se arapski jezik, retorika, stilistika, metrika, logika, fikh, sve iz djela pisanih na arapskom jeziku. Ni u medresama nije bilo kakvog reda ni rasporeda. Učio je dokle je ko htio. Državnog nadzora nije bilo. Istom četrdeset godina pred okupaciju, Turska poče otvarati osnovne škole, takozvane ruždije, sa redom i rasporedom i sa novim nastavnim planom. Kako naš svijet nije bio naučen na kakav red i ras­ pored, poče mrziti te škole, i usljed toga se vrlo mali broj svijeta okoristi tim zavodima. Turska u zadnje doba otvorila je bila i neke zanatlijske škole kao i gimnazije, ali i to je naš svijet s prezirom gledao i govorio : »Nedam moga djeteta tamo, da mi se povlaši.« Tako smo prošli do okupacije Bosne i Hercegovine po Austrougarskoj. Nakon okupacije nijesmo razmišljali, šta treba da radimo. Neki su govorili: Švabo će ići do tri ili sedam godina, a mi ćemo opet nastaviti svoje. Drugi su opet, mrzeći svaku novost, govorili da treba seliti i selili su. U švabine škole je išao vrlo mali broj naših đaka. Mektebi i medrese ostale su u istom stanju. 0 čitanju i pisanju nije se vodilo računa. Austrougarska uprava u Bosni i Hercegovini, videći da nema koristi od postojećih medresa, 1984. godine otvorila je Mektebi-nuvab u svrhu odgajanja šeriatskih sudaca, a vakufska uprava iza toga uspostavila je re­ formirane mektebe takozvane ibtidaijje sa naukovnim vremenom od tri godiue. Osim toga otvorila je Darulmuallimin, u svrhu odgajanja nastavnika za te mektebe. Želja je bila, da djeca što brže nauče potrebno iz vje­ ronauke. Na početku, ovi su zavodi, kao novotarija, bili prezreni od našeg svijeta. Medrese su ostale po starom kalufu, da odgajaju nepismene vjerske službenike. U tom je došao i svjetski rat. Za vrijeme rata vakufska je uprava otvorila tako­ zvanu okružnu medresu sa osam razreda. Namjera je bila dobiti što bolje vjerske službenike. Otvaranjem okružne medrese zatvoren je Darul-muallimin, a usljed pomanjkanja sredstava, nakon sedam godina, zatvorena je i okružna medresa. Rat i poratne prilike oduzeše л а т mnoge sposobne mualime, i tako velik broj mektebi-ibtidaljh se zatvori, a neke su se u osnovne škole pretvorile. Sadanje stanje. Prije trideset godina počeli smo osnivati reformi­ rane muslimanske vjerske škole — ibtidaijje, a prije toga imali smo samo takozvane mektebi-sibjanijje, u kojima nije bilo označeno nastavno gradivo niti je bilo odmjereno vrijeme. Šta je koji hoda htio, to je u svom mektebu i poučavao, a s druge strane, ko je želio, mogao je taj mekteb koliko hoće da pohađa. Reformi­ rani mektebi s početka otvarali su se u gradovima, a kasnije, kad se je uvidjela korist od njih, i po selima, tako, da smo prije dvadeset godina imali 90 uređenih mekteba i to u sarajevskom okružju 22, u travničkom 7, u banjalučkom 10, u bihaćkom 21, u mostarskom 13 i u tuzlanskom 17. Ove je mektebe pohađalo 7534 djece, a trošila je vakufska centrala na njih godišnje: 122.547 Kruna. Poslije je došla autonomna uprava i broj ovih mekteba narastao je na 260, ali je kasnije, kako je gore rečeno, spao na 120. Usljed zatvaranja Darul-mualimina, većinom na ove mektebe dolaze ljudi kao nastavnici, koji nemaju potrebne spreme za nastavu, pa je većina ovih mekteba postala slična sibjan mektebima. Sibjan mekteba smo imali prije preko 1200, a i sad ih ima nešto preko 700, jer je većina muslimanskih sela bez osnovne škole, pa se služe sa sibjan mekte­ bima, gdje se većinom uči na pamet, a vrlo malo iz knjige. U ovim mektebima o kakvom pismu nema ni govora. Krajevi i sela, gdje nema sibjan mekteba ni sibjan mualima, služe se tako, da preko zime tri ili četiri mjeseca pogode nekoga, koji će hodajući po kur 291 �ćama, poučavati njihovu djecu. I ovakovih mjesta imamo nešto preko stotinu. Prije dvadeset godina imali smo 43 medrese, gdje je bilo — 1766 đaka. U okružju sarajevskom bilo je 12 medresa, u banjalučkom 6, bihačkom 2, tuzlanskom 12, travničkom 5, mostarskom 6. Sad je spao broj me­ dresa na 18 i to: u sarajevskoj oblasti 6, u banjaluč­ koj 2, u bihaćkoj 1, u tuzlanskoj 5, u travničkoj 2, u mostarskoj 2 medrese. Ove su sve medrese ostale po starom kalufu, u svemu, osim Gazi Husrevbegovih medresa u Sarajevu, te Behrambegove medrese u Tuzli, Fejzije medrese u Travniku i bihaćke medrese. U Gazi Husrevbegovim medresama nastavni plan za svjetske predmete udešen je tako, da odgovara šestrazrednom nastavnom planu srednjih škola. U travničkoj, bihaćkoj i tuzlanskoj medresi uče se i svjetski predmeti, ali još nije dotjeran nastavni plan prema Gazi Husrevbegovim medresama. Premda autonomni Statut daje pravo, da možemo otvarati i konfesionalne osnovne škole, gdje bi se i vjerska obuka mogla u dovoljnoj mjeri učiti, to nijesmo ni pokušali. Mnogi su roditelji počeli davati svoju djecu izravno u komunalne osnovne škole zato, da im djeca ne zakasne u srednje škole. Tako je nastao jedan veliki nered glede vjerske obuke. Vjeroučitelji na' osnovnim školama nijesu bili nikad u dovoljnoj mjeri nagrađeni, pa su za to oso­ bito na selima, postavljeni takovi ljudi, koji nisu bili u stanju da nađu načina, kako bi muslimansku škol­ sku mladež u jednakoj mjeri uputili u vjerske propise i Kuran, jer je ta mladež sa nejednakom i bez ikakve spreme dolazila u osnovnu školu. Radi toga nije bilo moguće sastaviti ni vjeronaučni nastavni plan u jed­ nom pravcu. Za vjeroučitelje određeni honorari bili su 200, 400 i vrlo rijetko 600 Kruna godišnje. Ministarstvo Pro­ svjete prije 2 godine dokinulo' je i ovaj mizerni hono­ rar za Bosnu i Hercegovinu i sada naši vjeroučitelji na osnovnim školama rade upravo besplatno, jer ono što im se daje na koncu godine iz vakufa, ne može se nazvati nikakvom nagradom. Đak, koji slabom vjer­ skom obukom dođe u srednju školu, ne može se usa­ vršavati kako treba. Prema tome veoma je pojmljivo da je vjerska prosvjeta kod muslimana u Bosni i Hercegovini vrlo slaba. Glede opće prosvjete, stojimo također mnogo slabije nego naši sugrađani i to iz slijedećih razloga: I. Kako je gore naglašeno, većina muslimanskih sela je bez osnovnih škola, jer oni škole i ne traže, a kad im se daje, oni to odbijaju. II. Školska politika odbija muslimane od osnovnih škola, jer su udžbenici sastavljeni u duhu pravoslavne vjere i sadrže netačne istorijske članke, koji vrijeđaju vjersko čuvstvo muslimana. Sile se muslimanska škol­ ska djeca, da na pravoslavne vjerom protkane dane: Svetog Save, Čirila i Metoda te Vidovdana prisustvuju vjerskim pravoslavnim svečanostima. 292 111. Većina vjerskih službenika kod muslimana, nije na onoj potrebnoj visini naobrazbe, da bi mogli prosvjećivati muslimane u svom džematu. Zato bi trebalo tražiti načina, da naše ibtidaije postanu ravne osnovnim školama. Trebalo bi tražiti od Ministarstva Prosvjete, da se školski udžbenici sa­ stavljaju tako, da se u njima ničim ne vrijeđaju pri­ padnici pojedinih vjera. Dalje, da se ne tjera musli­ manska školska mladež, da prisustvuje Vidovdanskim i Svetosavskim svečanostima vjerskog karaktera. U dvadesetom vijeku nije potrebno širiti nacionalizam u vjerskom duhu. Nije potrebno pozivati muslimane, da pređu na diedovsku ili pradjedovsku vjeru, kada islam zauzima i djedovsku i pradjedovsku pa i šukundjedovsku vjeru, jer je Islam sveopća Božija vjera. Trebalo bi tražiti načina da se osigura bolja nao­ brazba muslimanskih službenika, kao i to, da im se Osigura primjerna plaća u službi. Ovo bi jedino moglo proširiti prosvjetu kod muslimana u Bosni i Hercego­ vini i ko mi u ovome pomogne, ja ga ljubim u čelo, pa čak i u ruku. Dodatak referatu. I. Za savremeno vaspitanje budućih vjerskih službenika nužno je, da se uspostave srednji i viši zavodi za odgajanje tih službenika. U ovim zavodima treba udesiti nastavni plan tako, da uz potrebne vjersko-orijentalne predmete zauzima i neke svjetske predmete srednjih i viših škola, po uzoru bogoslo­ vija i fakulteta. Šeriatska sudačka gimnazija, sa prvobitnim na­ stavnim planom, bila je namijenjena, da pripravlja muslimansku mladež za visoku vjersku i pravnu školu, ali na žalost, Ministarstvo Vera je reduciralo i smanjilo najvažnije predmete u toj gimnaziji, pa bi trebalo nastojati da se to popravi. Prema novom planu Gazi Husrevbegove Medrese reformirane su kao srednja škola. Još bi trebala jedna viša škola, i ta bi se mogla postići, kada bi Kraljevska Vlada pristala da se šeriatska Sudačka Škola podigne na stepen više škole, koja bi odgajala osim šeriatskih sudaca i više vjerske službenike. II. Reforma vjerske nastave bi se dovela u red, čim bi naobrazba vjerskih službenika bila podignuta na bolji i viši stepen. Sa naobraženim vjerskim služ­ benicima bi se reformirale i Sibjanije, je r bi se mo­ gao nastavni plan Ibtidaijja uvesti u iste. III. Gdje nema osnovnih škola a ima Ibtidaija trebalo bi raditi na tome, da ista postane ravna osnovnoj školi. IV. U svim osnovnim školama trebalo bi osi­ gurati vjersku obuku u dovoljnoj mjeri. V. Trebalo bi otkloniti iz škola i školskih udž­ benika sve čime se vrijeđa vjersko čuvstvo muslimana. Pojedine svece i svetkovine neka slavi svaka kon- �fesija za se, a muslimani i muslimanska djeca neka je vrlo važno za savjestan i plodan rad za islamsku se ne sile, da prisustvuju tim svečanostima. prosvjetu. VI. Pošto svaka reforma zahtijeva više izdatke, Pripominjem, da bi predhodno trebalo ustanoviti, treba naći načina kako će se to pokrivati i kako da li je ono, što Kraljevska Vlada izdaje kao plaću će se osigurati primjerna plaća vjerskim službenicima. pojedinim muslimanskim autonomnim višim vjerskim Da se poveća prihod islamske zajedničke imo­ službenicima, ravno onome, što izdaje sličnim služ­ vine (Vakufa) i da se što više uštedi na izdacima, benicima drugih konfesija. nužno je da se postojeći Vjersko-prosvjetni Auto­ (Čitavo vrijeme čitanja svoga referata, Prosvi­ nomni štatut preinači u ovom pravcu: jetli Reis-el-ulema je bio na mnogo mjesta prekidan 1. Da svim Vakufsko-mearifskim povjerenstvima burnim odobravanjem, koje se na koncu pretvorilo kao zakoniti predsjednici budu šeriatski suci. u frenetičan aplauz i jednoglasne poklike: Živio!) 2. Da se Vakufsko Mearifski Sabor sastoji od D e rv iš eff. K a ra b e g : Molim riječ. 12 biranih članova i da u Sabor dolaze kao stalni R e is eff.: Riječ ima g. Derviš eff. Karabeg članovi Ulema medžlisa. D e r v iš eff. K a ra b e g : 3. Da Saborski Odbor sačinjava Ulema-medžlis, Neću dugo govoriti, ja ću obratiti pažnju na ovo. koji ne bi imao prava na naknadu svoga truda od Prosvjeta nama muslimanima treba, mi moramo cije­ strane vakufa. niti na svaki način kako vjersku tako i svjetsku knjigu. 4. Da se propišu kvalifikacije, i to za članove U prvom redu je vjerska knjiga. Ali nema na svjetu povjerenstva najmanje svršena osnovna škola, za potpune stvari. Dobar filozof neće naći nijednu stvar članove Sabora svršena srednja škola, a za članove potpunu, isto tako kao što će doktor i najboljem ži­ Ulema medžlisa i Reisul-ulemu te muftije svršena votu naći da nešto fali. Neka ostanu naše medrese šeriatska sudačka škola i fakultet ili svršena jedna dok se nove škole ne osnuju, jer bolja je koliba nego viša škola, koja zauzima ovo obadvoje. li ništa. Medresama ne fali ni dostojanstva ni sposob­ 5. Da se Izborna Kurija sastoji od 12 biranih nosti, ne valja ih ukinuti, dok se ne osnuju druge. članova Sabora i trojice sudija iz Vrhovnog Šeriatskog Ne nijekam intelektualcima sposobnosti za napredak, suda. ali o ovim pitanjima trebalo bi raspravljati s hođama, 6. Da svi predloži o imenovanju, premještanju je trebalo pozvati na jedan nezvaničan dogovor, muslimanskih vjerskih službenika idu preko njiho- Ako mi kao muslimani izgubimo vjersku podlogu, što vih glavnih nadzornika — muftija, i da muftijo ocje- nam onda ostaje? (Prigovaranja.) njuju njihov rad. Š u k r i j a K u r to v ić : Ovaj smo kongres sazvali № radi toga, da se čuje ne jedno mišljenje nego mišljenje 7. Da se izbor članova povjerenstva i Sabora provede u jedan dan u cijeloj Bosni i Hercegovini i sviju. (Odobravanje). Ovdje ustaje sa svojim pravom to na taj način, da se svi muslimani jednog sreza, jedan čovjek i brani vjersku prosvjetu prema svojim koji imaju pravo glasa, sastaju na poziv starog Va­ pogledima, a ja pred svima Vama mogu odgovoriti kufskog Povjerenstva i biraju članove novog povje­ onima koji misle kao i on, neka budu ubjedeni da renstva, a sva izabrana povjerenstva u jednoj Oblasti će se i oni ubjediti da smo na pravom putu. Ako ho­ biraju po dva člana za Sabor. Saborski Odbor progla- ćete da čujete i mene, i one koji imadu odgovoriti, šuje za člana Sabora onu dvojicu, koji su najviše budite mirni i slušajte. S a k ib eff. K o rk u t: glasova dobili, a svi ostali ostaju kao zamjenici nji­ Počinjem s ovom riječi: u svakom društvu ima neki hovi. Da se ovaj izbor provodi svake pete godine. 8. Da se pri upravljanju islamskim (vakufskim) red. U društvu intelektualaca, koji su se sastali da zajedničkim imetkom ima za glavni cilj vjersko-pro- prodiskutuju teške probleme, nije potrebno ni rikati ni svjetne potrebe muslimana a ne kojekakove teamule pljeskati, nama treba hladna i trijezna razbora, treba bratstva i sloge, treba pogleda u budućnost, stoga ape­ i običaje. 9. Da se svi vakufi jednog mjesta ujedine pod liramo na mlade i starije da ne unose ovamo disojednom upravom i da se tako broj mutevellija smanji. nansu, tko ima što reći neka rekne, ali idimo redom. 10. Da se vakufski prirez povisi na dvanaest Vi ste aplauzom smeli nas, koji smo htjeli da Vam puta, tako da svaki član islamske zajednice plaća referiramo. Apeliramo na Vas, da se ne uzrujavate, jer ako se budete uzrujavali, biće onemogućen cijeli sa­ godišnje najmanje dvanaest dinara. 11. Da se zatraži od Kraljevske Vlade da sve stanak. Stoga, ko ima što da kaže neka kaže, svačije što ona izdaje, bilo kao plaće bilo kao doplatke ili mišljenje treba poštovati. Poštujte trud onih koji su kakve subvencije pojedinim muslimanskim auto­ radili referate, da bar oni prvi progovore. R e is -u l-u le m a : nomnim vjerskim službenicima izdaje to najvišem Ja ne mogu što neću odgovoriti efendiji Karabegu. autonomnom vjerskom i nadzornom organu, Vakufskomearifskom Saboru, koji će onda potpuno preuzeti Koliko sam ga razumio iz njegovih riječi, on misli da pl-ćanje i nagrađivanje tih vjerskih službenika. Ovo sav referat bazira na svjetskoj prosvjeti, i on ističe 293 �prvenstvo vjerske prosvjete i traži da se vjerska pro­ svjeta na prvo mjesto stavi, te kaže da postojeće naše zavode, kakvi su, moramo ostaviti. Niko nije razumio iz referata da se postojeći zavodi imadu odmah uki­ nuti, nego je želja da ih po mogućnosti i prema snazi dotjeramo prema duhu vremena. (Odobravanje). A vara se efendija Karabeg, ako misli da je vjerska naobrazba dovoljna, da može čovjek razumjeti božje jedinstvo. (Odobravanje). Vara se on, jer u samom uzvišenom kuranu 150 ajeta govori o onom što treba duši a 750 što treba duši i tijelu. Treba da smo na čistu, ne treba davati lijeka namjesto hrane, treba ljude hraniti s hranom, a kad zatreba lijek se daje. Ako kažemo: ti ne smiješ ništa drugo znati nego šarte, moraš učiti kuran dan i noć, ne smiješ znati geografije i historije, ne smiješ proučavati nikakav izum, ne smiješ ništa od toga ra­ diti, onda bi uspavali islamske mase. (Odbravanje). Molim da nastavimo rad. Oni koji su saslušali re­ ferat i žele govoriti, neka se prijave, ako misle kakvo razjašnjenje dati, neka ga dadu, ali u kratkim i pozi­ tivnim potezima i s argumentima. K u r to v ić : Mislim da ću- biti tumač mišljenja svih Vas, ako se ispred Vas zđhvalim^ReU'ul-ulemi na tako divnom referatu, koji je izrekao. On je čovjek naprednih misli i uvijek vodi računa o dpbru naroda i muslimana. 1 mi imamo slijediti njegovim stopama. Reis-ul-ulema traži da se izbace iz škole vjerske ceremonije jer onamo ne spadaju. Crkva i škola treba da budu odvojene a vjerske ceremonije, koje nemaju nikakve veze sa nacionalnošću i s nacionalnim radom, ne treba da se vrše u školi i uz učešće drugih vjera, koje ne pripadaju toj vjeri. Tim se neće umanjiti vri­ jednost pojedinih nacionalnih blagdana, koje škola treba da slavi i koji treba da uniđu i među nas a ne da se otuđuju. Naprotiv, njihova se Vrijednost na taj način diže jer tako postaju opšti nacionalni zajednički praz­ nici. Dozvolite mi još nekoliko riječi u ovom pitanju, kao jednom od inicijatora kongresa, koji je izabirao tačke dnevnog reda: kako su te tačke postavljene i radi čega. Vjerska prosvjeta, bolje nazvana vjerska obuka, i autonomna škola, nije samo vjerska, kaošto je opšta prosvjeta i po Kuranu i po Hadisu opšta — također islamska prosvjeta. U Kuranu se kaže da Boga i nje­ gove uzvišene riječi ne može shvatiti onaj ko nije svjetski dovoljno obrazovan. Kad smo postavili ovo na dnevni red, nijesmo mislili širiti bigotizam i klerika­ lizam medu muslimanima, jer islam toga ne poznaje. U njega ima rečenica: najbolji je onaj ko najbolje koristi narodu. Kad smo istakli ovo pitanje, istakli smo ga samo radi toga jer smo dobro uočili što smeta našem razvoju na kulturnom, ekonomskom i socialnom polju. Smeta što nismo vjerski dovoljno obrazovani, što ne poznajemo uzvišene propise našeg islama, nego 294 smo našu vjersku prosvjetu postavili na krive temelje koji ponekad dovode do toga apsurduma kao da islam zabranjuje opštu prosvjetu. Stoga, nakon ovog divnog referata, svako će otići sa kongresa s najboljim uvje­ renjem da islam traži u tom samo naprednost. Završujući s još jednom zahvalom reisu, molim Vas da saslušate referat, koji ima g. Hazim eff. Muftić. M u ftić : Moram biti kratak, jer je vrijeme kratko. Žao mi je, da se kongres održava tako malo vremena i želim da se obnovi. Ja bi htio pojačati jednu crtu u referatu reis eff. U glavnom nebi trebalo ništa govoriti, već bi trebali da se raziđemo pod dojmom ovog lijepog pre­ davanja. Ja bi dakle htio samo pojačati jednu crtu. Slučajno sam služio u dva mjesta s preko 40.000 muslimana, pa imam jedno iskustvo u kolikoj su mjeri zaostali u znanju, baš u vjerskom, i predložio bih jedan lijek kojim bi mogli da predusretnemo ovu manjkavost. U mjestima gdje sam služio, običaj je kod šerijatskih sudova, kod sklapanja brakova, ispitati glavna načela vjere. U tim se mjestima u godini dana sklopi 600— 700 brakova i u tom se broju izmijene bogati i siro­ mašni, sa sela i grada, neki su učili a neki nisu. Tu sam slušao i viđao mnogo osnovnog neznanja. Uvidio sam da bi trebalo moliti državu da naš svijet sa žan­ darima i bajonetima goni u mektebe. Razmišljao sam o tom, razgovarao sam s drugima i ispitivao sam kako bi se neznanje moglo umanjiti. Štampa je vrlo praktično sredstvo za širenje prosvjete, ali vrlo mali procenat hoće da se koristi tim sredstvima, jer ne samo što je malo onih koji znadu čitati, nego i oni koji su išli u škole, pa ne nastave na srednjim ili višim školama, silom prilika ili radi borbe za op­ stanak zanemare se, pa ni sebi ni drugima ne koriste. Što da radimo da se pismenost općenito raširi ? Dosjetili smo se da i Pejgamberovo vrelo nije bila štampa, a ipak on i njegovo društvo učinili su velika djela. Njihov se rad osnivao na upućivanje na dobro i odvraćanje od zla ž iv o m riječju. Riječ v a z , kod nas je popularna, ali nema koristi od vaiza. Jer vaizi su nesposobni. Važiti dužan je svaki učen i pametan čovjek. Va­ žiti se može u džamiji i drugim pristojnim mjestima. Kod nas se u masama misli da smije važiti samo ko ima hodžinsko odijelo i da mora upotrebljavati ne­ razumljive riječi, i to samo u džamiji. Osim toga svijet se priviknuo na to da vazovi moraju biti nejasni i nerazumljivi, i za onoga koji zamotano vazi kaže se da valja i da je učen hodža, a ko nešto razgovjetno kaže da nije hodža, »jer i sam to znade«. To su po­ sljedice važenja i što to pitanje nije temeljito uređeno. Obično se rekne: hodža svašta kaziva, ali o čemu, niko nije u stanju ponoviti, jer taj vaz uspava sluša­ telje radi previše predmeta i pitanja tako ispremetanih da se nije nikako moguće snaći. �Kako su kod nas nevješti vaizi, jer nijesu za to osposobljeni, tako se i sa strane onih koji nadziru vjerske ustanove malo posvećuje pažnje važenju. Kad uz ramazan prispije putnik i zatraži da mu se dade kakvog posla, onda se takovom čovjeku povjeri funk­ cija važenja u džamiji, a da se ne ustanovi da li je neznanac za to spreman. U Begovoj džamiji imao sam ih prilike slušati gdje govore na arapskom i turskom, jer našeg jezika nijesu poznavali. Čim treba štititi islamske interese, naiđeš na stotinu neprilika, jer ne možeš naći pomagača, nema iskrenosti, nema požrtvovnosti, neko hramlje u ovu a neko u onu nogu. Tome je djelomično uzrok i u malom interesovanju inteligencije i u relativnom zaoštravanju dnevne borbe za opstanak. Kako da se tome doskoči, ima li izlaza iz toga ćorsokaka? Ima. Potrebno je u medrese zavesti vjež­ banje mladeži, da umije narod prosvjećivati živom riječju. Ne samo za vrijeme ramazana, nego i drugim danima moramo dati prilike svijetu da se upućiva na pravi put. Islam je svagda živ, on je neprocjenjivo blago i vrelo znanja i umijeća, treba ga bez prestanka pro­ povijedati, učiti i širiti. Naše džamije, koje su nekada bile rasadnice znanja i napretka, danas su postale mrtve zgrade, nijema bića i hladni hramovi, u kojimaza svijet nema ništa privlačivo. Zatq džamiju u glavnom ne pohađa niko osim nekoliko.nemoćnih staraca, dok mlađi naraštaj provodi vrijeme po kafanama, klubovima, kabaretima i čitaonicama. Među tom družinom veliki je broj pismenih ljudi, ali zalud, kad svima manjka nešto zajedničko, nema utvrđenog programa za život (Čita referat koji sadrži, u glavnom, iste misli, samo opširnije obrađene, koje je izrekao u govoru.) (Na kraju referata odobravanje). P r e d s j e d n i k : Riječ ima ,g. Zahirović. Z a h ir o v ić : Ja neću čitati svoga referata, da se prije svrši rad, nego ću prijeći samo na one prijedloge koji su jezgra onoga što je u referatu iznešeno. Znao sam otprilike što će presvijetli reis-ul-nlema u vjerskoj prosvjeti na­ glasiti, a čuo sam i od g. Muftića, koji je predmet on obradio, pa sam dao u svom referatu najveću važnost prosvjećivanju u narodu van škole. Mislio sam kod toga da se prosvjeta širi štampanjem knjiga za narod, kako to imadu druge vjere, katolici i pravoslavni. Govoriću o tom kako i na koji način i odakle da se sredstva nabave. Svoj sam prijedlog obrazložio i dokazao potrebu takovih knjiga. Vjersko prosvjećivanje trebalo bi ići u dva pravca: 1. za nepismene i 2. za obrazovane. Kod prvoga vjerska prosvjeta spojena je s analfabetskim tečajevima. Čim se nauči čitati, treba mu pružiti knjige vjerskog sadr­ žaja, pisane lakim narodnim stilom. Radi jednoobraznog i sigurnog polučivanja uspjeha trebalo bi obraditi iz područja vjere najvažnije teme. Trebalo bi u većim gradovima sabrati ljude koji bi se htjeli primiti toga posla. U tim temama bio bi uglavnom izražen program na tom polju. Vazovi i predavači ne moraju se doslovno držati tih tema. Ovo bi bilo učinjeno radi olakšanja a nipošto radi ograničenja tih tema. Putujući autoriteti dobro bi došli, kad bi bili ljudi s velikim ličnim i naučnim autoritetom. Lokalnim bi radnicima mnogo pomagali, jer bi oduhovljavali započeti rad. Za ovaj rad trebalo bi izabrati zimsko vrijeme, jer je tada te­ žački svijet najmanje zaposlen. Za drugu grupu muslimana trebalo bi osnovati posebnu biblioteku, koja bi donosila vjerske naučne rasprave, kao ona u Mostaru. Ona bi obrađivala razna pitanja s obzirom na islam, kako bi se inteligenciji, koja nije imala prilike da se pozabavi ovim pitanjima, otvorio vidik u ljepotu i neprolaznu kulturu islama. U koliko nema originalnih radova, trebalo bi prevoditi sa turskog i arapskog. Sredstva bi imala biti redoviti članski priiozj i zavještaji, nešto slično kao Srpska Književna Zadruga ili Matica Hrvatska. Ako ovo ne bi bilo dovoljno, mogla bi se obrazovati liga hiljade: hi­ ljadu ljudi (j^lo bi po hiljadu dinara. To bi bio temelj biblioteke, samo kamati bi se trošili. Akcionari bi do­ bivali knjige ili besplatno ili uz sniženu cijenu. Prime li se posla najugledniji ljudi, ovo će poduzeće sigurno biti ostvareno. Predsjedavajući g. Š. K u rto v ić : Zahvaljujem gg. Zahiroviću i Muftiću na koreferatima, u kojima su is­ takli nove momente koji su u referatu Reis eff. ostali netaknuti. Prelazi se na diskusiju. Riječ imade g. Hidajet Kulenović. K ul e n o vić: Premda nisam po zanimanju hodža, ipak me vjerska pitanja silno interesiraju, jer sam islamski svrzimantija. Vjerska obuka vrlo je delikatno pitanje, koje nas sve treba da zainteresuje, kako čovjeka u fesu i čakširama tako i onoga inteligentnog u šeširu. Na tom pitanju zasniva se naš opstanak u ovoj zemlji kao muslimana. Ako se želi da u jugoslavenskom mozaiku i muslimani sačuvaju svoje karakteristične strane, treba da svi iz petnih žila nastojimo da se vjerski uzgoj, vjerska obuka po našim školama što temeljitije i savremenije reformiše. U tom je jedini spas, u tom leži budućnost. Moje je mišljenje da nije pravilno shvaćanje mlađih intelektualaca muslimana da za ljubav naci­ onalne zajednice treba žrtvovati sve od svojih osobina, pa i vjersko naziranje, da bi se tim pomoglo amalgamisanju i nivelisanju postojećih razlika plemena našeg jugoslavenskog naroda. Razlog takvom neshvaćanju ili je neiskustvo ili se pomoću ovakovih šlagera žele nekome dodvoriti. Ovakovi su intelektualci prema tome ili neiskusni ili nemaju legitimacije predvoditi narodni preporodni pokret. Ne treba se zavaravati da mi živimo u sredini koja je nacionalno prekaljena i prečišćena i iz koje su sve plemenske zasukanosti iščezle, a jedino da smo ostali mi muslimani da tu našu vjersku zatu­ canost razblažimo i da sačuvamo od islama kao us- 295 �pomenu da su nekada naši stari nosili fesove pa čak propovjednici i pjevci. Naša inteligencija neće ništa na i čalme. Naša braća drugih vjera isto tako su vjerski svojoj veličini izgubiti, ako se m alo'snishodljivo svom gorljivi kao mi, pa ipak samo mi nosimo ime vjerskih narodu približi i bude saradnikom naše ilmije pri pre­ fanatika. Samo s tom razlikom, da naša braća drugih porodu muslimana. Vjerska inteligencija treba da sa vjera katolici, i pravoslavni, maskiraju svoj pseudona- svjetovnom iskreno sarađuje, svjetska inteligencija treba da se prođe besposlica i reforama, koje nemaju temelja cionalizam. Kazaćete: navedi primjer, to su sve priće. Navešću među nama i nijesu potrebne, jer mi možemo što je Vam živih primjera. U početku 1919. bio sam činovnik korisno za naš svijet i preporod i u islamu naći. Pošto sam postavio tezu uže saradnje ilmije i in­ Ministarstva Vjera u muslimanskom odjeljenju. Ostao sam ondje gotovo dvije godine. Imao sam na stotinu teligencije, treba ta dva staleža analizirati. Kaka je primjera, da zasnujem svoje uvjerenje da naša lijepa naša ilmija? Ima je starog kova, a ima i nove, koja narodna izreka »Brat je mio koje vjere bio« nije pro­ je emancipovana i moderna. Starija ilmija sve teše drla u dušu zvaničnih krugova. Vi ćete kazati: na jednako i drži se one: pleti kotac kao otac. To nije čemu ti to temeljiš, kamo ti primjeri? Ti si konzer- uvijek dobro. Ima vrlo lijepih stvari koje moramo čuvati, ali starija ilmija insistira na pogreškama naših vativac, pa tako govoriš. Potpredsjednik g. Š. K u r to v ić (kao predsjeda­ otaca, a to je pogrešno. S tom starijom ilmijom ne vajući): Htio bih da se pređe na konkretno, na stvar. možemo računati. Oni se drže ovih principa: pridržati Jer ako se bude ovako dalje raspravljalo, nećemo kon­ se šerijata, što više gledati svoga posla, u tuđe se postove ne miješati. To su životni principi naše sta­ gres svršiti ni za dva dana. K u le n o v ić : Ja sam znao da ću na žuljeve stati. rije ilmije: što se više uščuvati i dodvoriti. Ostalo se Predsjedavajući Š. K u r to v ić : Upozorujem Vas njih ništa ne tiče. S ovakovom ilmijom ne može se da se takvom riječju ne služite. Ja sam iza reis-ova “računati. Stariji begovi, kad su vodili narod, nisu vo­ referata kazao da pravo shvaćeni nacionalizam nema ljeli hodže, koji nije za begovski hambar privezan. nikakve veze nL^s kakvom vjerom i rekao sam da I sada je isti princip, samo je hambar sahibiju protreba iz škole izbaciti sVe Vjerske ceremonije, ier_sme- mjenio. Sada kažu: ili za vladine jasle ili za jasle va­ kufskih vlasti. I siromah hodža uvijek je ovisan. Što taju nacionalnom nivelisanju. K u le n o v ić : Primam na znanje opomenu. Da bih će hodža, ne zna ni on, kojem će se privoljeti carstvu: skratio debatu, neću s ovim primjerima duljiti. Samo zemaljskome ili nebeskome. Naši hodže uvijek gledaju ću kazati da smo u tom svi jednaki, i Turci i Kauri, da se zemaljskome privole. Samo ima babušaka koji ne možemo jedn^ druge koriti, jveć bi trebalo da i jedni vole i jednom i drugome, umiljato janje dvije majke i drugi nastojimo kako da se svaki što više i što sisa. To su vrlo vješti pehlivani. ljepše u svom mentalitetu razvijemo. (Prigovaranje.) Mlađe hodže počeli su kaskati za inteligencijom R e is e f f: Molim pristojnosti! Da čujem govornika. u dobrim i rđavim stvarima. U modu je došlo da je Budimo hladnokrvni. čovjek što više liberalan. Nije ga stid da hodžinski Dr. J u s u f T a n o v i ć : Ja bih htio staviti jedan hljeb jede, a saruk i ahmedija mu je teška. To su si­ prijedlog. Meni se čini da je opravdana bojazan da će ćušni ljudi. se ljudi kraj takove debate početi razilaziti. Stoga mi Sada ću preći na inteligenciju (žamor). Molim se čini zgodno da se zaključi da se referati najprije strpljenja. Naša inteligencija svjetovna ima mnogo mapročitaju, a onda da se kongres podijeli u sekcije koje hana, pogrešaka. Čitmena je, usmena, pismena, ali od će voditi diskusiju. njihove čitmenosti, usmenosti, pismenosti našem mu­ R e is e ff: Ovaj prijedlog u praksi izgleda vrlo slimanskom svijetu slabo hajreta. Oni su muslimanska teško izvedljiv. Kad bi se sekcije obrazovale, u njima inteligencija dok im dadnemo ovlaštenje da dođu do bi bili stručnjaci, a naša je želja da svak čuje referat položaja, a za iskreni i pravi rad u narodu nijesu. i koreferat, a nakon toga, ko od gospode ima što reći Većina je takova, čast iznimkama. Ima iznimaka. Juče neka progovori. Osim toga, ono sve o čemu se ovdje smo slavili u pozorištu Đikića i Bašagića! raspravlja, štampače se u posebnoj knjizi i svako će Ja sam imao prilike slušati prigodom bosanskog moći staviti svoje prigovore. Zato molim neka se sa- sabora, kad su intelektualci govorili o narodu. Batali šluša govornika. besposlice, što je narod? Narod, to Ti je kamenje po K u le n o v i ć : Meni nije namjera, da rasplamsujem blatu. Dok čovjek prođe po blatu treba ga, inače, nema vjerski fanatizam, hoću samo da konstatujem da smo važnosti. Ima takovih doktora koji kažu svom seoskom u toj mani svi jednaki: katolici, pravoslavni i musli­ Muji: Ne boj se Mujo, dok je mene nemaš u selu mani. Naša inteligencija trebala bi da priđe k svome osnovne škole. Ima intelektualaca koji, kad svrše fa­ narodu, da ga malo duhovno islamizira. Ne samo kod kultet, mjesto da dođu među muslimane, idu na stranu, braće katoličke i pravoslavne vjere u našoj Jugoslaviji a o muslimanskom hljebu žive. Ja svakoga kefam, pa nego mi vidimo i čujemo da su profesori univerziteta kome na žulj stanem onaj se buni. Braćo, niti nam čak u kulturnih naroda, Francuza i Engleza, crkveni valja kadija niti nam valja muftija niti inteligencija I 296 �niti sudija (Glas: Samo ti valjaš 1). Ja kažem i za sebe: ne valja niko. Ovo što imamo treba iskoristiti i svi gledajmo bratski i ljudski, jedni druge tešući a ne jedan drugome laskajući, da popravljamo jedni druge i kad se mi, okaljeni i prečišćeni, pred narodom poja­ vimo, imaćemo obraza svijetu pravo kazivati, jer što govoriš inom, to pokaži činom. A jedini je spas: umje­ rena ilmija, umjerena inteligencija, neka što bolje jedni drugima ruke dadu, da zajedno i bratski rade na pre­ porodu muslimanskog naroda, da ne budemo na ruglo i sramotu nacionalnoj zajednici, a ipak da u jugosla­ venskom mozaiku sačuvamo nešto muslimansko. R e is eff: Diskusiju o vjerskim pitanjima, o pro­ svjeti svršili smo, čuli smo što je ko imao primjetiti. Sada dolazi na dnevni red referat o uređenju vakuf­ skog pitanja, i ako nema o prosvjeti i vjerskom pitanju niko da govori, ja bih stavio na dnevni red da se čita referat o vakufu. Pošto je blizu podne, a moga muftije nema da mu povjerim dovu, moram osobno i lično da odem u Begovu džamiju da obavim dovu, a zastupaće me gg. podpredsjenici, a u dva ćemo nastaviti. Riječ ima Sakib eff. Korkut. (G. Reis eff. napušta kongres.) K u r t o v i ć (kao predsjedavajući)^: Reis eff. nije naznačio jednu stvar, a to je da je odbor za pripremu kongresa bio promjenio onaj dnevni red, koji je štampan. Štampan ^^pesporazumno. Vjerska prosvjeta i vakufsko pitanje u najtješnjoj su vezi i smo zaključili da, bez obzira na to kako je štampano, jedno iza drugoga slijedi, c Molim Vas da to primite-na znanje, a sada da pređemo na vakufsko pitanje. Š e f k i j a B u b ić : G. Sulejmanpašić predao je meni koreferat i za­ molio me, da ga pročitam, jer je on danas bolestan. (Čita koreferat Dž. Sulejmanpašića u kotne su u glav­ nom iznesene misli iz njegovog članka u »Gajretu« br. 2 od ove god. »Za reformu vakufa.) Podnosim referat g. Dževada Sulejmanpašića i molim da diskutirate po referatu, samo ne znam ko će dobiti završnu riječ, jer ja nijesam od njega ovla­ šten da tu riječ dadnem. P r e d s je d n i k : Odgađam kongres do 2 sata po­ slije podne. (Iza podne.) R e is eff: Draga braćol Otvaram opet kongres i dajem riječ podpredsjedniku direktoru Vakufa Husein eff. Kadiću. K ad ić: Poštovana gospodo! Ja ću da pročitam jedan koreferat iz koga će se vidjeti sadanje stanje vakufa i kojim putem treba da se dalje krene. Koliko­ god se govori o tom statutu kao skučenom, nije toliko greška samoga Statuta koliko je uvriježena praksa da se vakufski organi, kad zauzmu svoj položaj, učvrste tako da je opće mišljenje da su oni organi nepo­ kretni. (Čita.) Vakufsko pitanje. Jedan iscrpan referat o vakufskom pitanju, naro­ čito s obzirom na imovinu i proračun vakufa za ovaj put ne mogu da podnesem zbog kratkoće vremena koje mi je bilo na raspolaganju za ovaj koreferat. Ograničio sam se s toga samo na to da u kratkim crtama izložim svoja opažanja koja sam stekao tokom dosadašnjeg službovanja u svojstvu vakufskog di­ rektora. Koliko god je naš autonomni Statut manjkav i skučen, ipak se ne može reći da je ta manjkavost glavni uzrok stagnaciji i nazatku vakufa. Viša je krivnja na uvedenoj praksi da su vakufski organi kada su već jednom zauzeli položaj učvrstili se toliko da je opće mišljenje, kako ehalije tako i ovih služ­ benika, da su ovi organi nepokretni. Ova praksa dovela je Vakufe do sadanjeg lošeg materijalnog stanja. I ako ovaj loši Statut predviđa da se vakufski organi migu kazniti, pa i razriješiti svoga zvanja .ako se .dokaže nemarnost dotičnog organa, uvukla se praksa baš'kod saborskog odbora odnosno direkcije da se ovi organi nemogu razriješiti i svrgnuti. Tako n. pr. Vakufsko-mearifski saborski odbor, i ako po­ stavlja pojedine mutevelije, dosadanjem praksom sam sebe je onemogućavao da razriješi onog muteveliju vrši ili čalt zloupotrebljuje svoje zvanje, n praksom prestalo se je već, pa je u izgledu će u buduće zauzeti mutevelijska mjesta ljudi koji ne samo da će valjano vršiti svoju dužnost nego koji će pružiti i materijalnu garanciju za eventualne štete. Glede povjerenstava naglasiti mi je da se i tu upotrebljavao i iskorišćavao autonomni štatut samo na štetu vakufa. I ako stari predsjednik provodi izbore ipak nije sve u njegovim rukama, jer štatut predviđa sve što se pri izborima mora učiniti. Da su pojedini predsjednici povjerenstva iskorišćavali svoj položaj i pri izborima samovoljno postupali i tako u povjeren­ stva dovodili ljude ne od povjerenja naroda nego po svojoj volji, kriv je naš svijet koji se neće da brine onda kada je vrijeme, nego tek onda kada stvar bude gotova. Tako se događa da pojedinci samovoljno upravljaju vakufom Baš ovako, iz narodnog nehaja, samovoljni organi vakufskih povjerenstava oslanjajući se i dalje na nehaj ehalije zlorabe i rđavo gospodare vakufima, a kada se još k tome doda da su ta po­ vjerenstva ostajala bez ikakve kontrole i Statutom predviđenih organa, onda nije čudo što su ti ljudi rđavo i gospodarili u današnjim teškim ekonomskim prilikama. Usljed poratnih neprilika, ostala je vakufska uprava bez spremnih organa i teško se je snalazila u vlastitim poslovima, a pogotovu u kontroli podre­ đenih organa. Da bi se pomoglo slabom materijalnom stanju vakufa i olakšao rad centrale, Sabor je zaključio 297 �u godini 1923. decentralizaciju vakufa. Tom odlukom mnogo se je zgriješilo da su vakufi ostali bez kon trole i onda dovedeni u sadanje stanje da se je kod centrale našlo oko 7000 neriješenih mutevelijskih računa. A to, gospodo, za to je r je vakufsko-mearifska uprava pogrješno shvaćala decentralizaciju kao i po­ jedina povjerenstva. Povjerenstva su, sa jedne strane, oslanjajući se na svoj dobiveni djelokrug zanemarila i svoje duž­ nosti a s druge strane, Vakufska direkcija oslanjajući se na gornji zaključak sabora, potpuno je zapustila kontrolu pa i evidenciju pojedinih vakufa. Radi toga je došlo da neka povjerenstva od god. 1918 nijesu predložila zaključnih računa, a opet vakufska direk­ cija nije od tog vremena ispitala ni one račune koji su prispjeli. Kako rekoh, vakufski organi oslanjajući se jedni na druge, doveli su, mora se priznati, upravljanje vakufima u jedno veoma loše stanje, iz kojeg će se ipak vremenom moći izvući. Svakako je potrebna revizija Statuta, au, kako sam rekao, nije sva krivica na Statutu, je r svaki zakon je mrtvo slovo i ljudi koji ga izvršuju odgo­ vorni su za sve Nije kriv Statut da su propali vakufski milijuni u Muslimanskoj Trgovačkoj i Obrtničkoj banci, nego ljudi kuji su vakufom upravljali, a mora se spomenuti da j§.kriya vlaST'feoja se jp. onako držala baš povodom ovog slučaja. Ali mnogi se varaju kad misle o nekakvim ogromnim milijonitna vakuf, prihoda. Lahko je bilo vakufskim imanjem pomagati muslimana Bosne i Hercegovine kada su ovi bili u normalnim prilikama, kada je dobar dio muslimana pomagao i materijalno vakuf. Nu danas, kada su svi muslimani usljed slabog materijalnog stanja uprli oči u vakuf da ih pomogne, nije ovaj u stanju sve to snositi bez materijalne pomoći muslimana i to svakog pojedinca prema svome materijalnom stanju. Nije jednostavna stvar i sa današnjim stanjem vakufa udariti nekim Spekulativnim pravcem, jer po samoj naravi vakufa mora se u svemu temeljito i sa sigurnošću ići. Svakako je lijepa pojava da se je po­ čelo više računa voditi kako o iskorišćivanju vakufskih prihoda tako i o iskorišćivanju vakufskog mrtvog kapitala, i držim da nikada, a pogotovo danas, ne bi vakufski organi mimoišli ni jedan koristan predlog koji bi bilo od pojedinca bilo od skupine bio predložen. Još od prije rata uvidjelo se je da je Statut manjkav, i često puta sU pojedinci u razgovoru o tom raspravljali, pa i na saborima se debatiralo, te čak i zaključci donošeni da se mijenja Statut ali, gospodo, ni pozvani ni nepozvani kritičari do danas nikad nijesu izradili jednu pa makar i goru osnovu toga Statuta, kako bi se moglo o njoj bar u nadlež­ nom saboru diskutirati. Gospođo, kada se govori o vakufu, onda obično se govori o krupnim svotama vrijednosti vakufa. U 2 98 istinu vakufi u Bosni i Hercegovini predstavljaju veliku vrijednost, ali prihodi vakufa i ako bi se mogli i povećati, njegovi izdaci koji iscrpljuju sve te prihode, ne mogu se smanjiti niti mijenjati sve dotle dok se mora postupati po volji zakladatelja. A ta volja mora se poštivati, jer mijenjati volju zaklada­ telja i trošiti prihode pojedinih vakufa u druge svrhe nego u one kojima su namijenjene, ne samo da bi se to protivilo volji zakladatelja nego bi se udarilo i na pravne principe, koji se u čitavom pravnom svijetu poštuju. Mi imademo primjera gdje se i kod vakufa nijesu podržavale ili su utrnule svrhe zak­ lade, pa su onda pojedini saborski odbori kao izvršni organi raspolagali tim imanjem i, gospodo, baš špe­ kulacijom upropastili na milijune vakufskog imanja. Prema đosadanjem iskustvu u upravi vakufa neop­ hodno je potrebna što veća kontrola naroda i što -bolja uprava, pa da se u prvom redu očuvaju već . poštojeća vakufska dobra, a u drugom redu da se povećaju,J time prihodi osiguraju. Ne može se reći da su ciljevi pojedinih zakladaThlja prema današnjem vremenu nesavremeni, za­ starjeli, jer kada bi se islamski svijet držao propisa uzvišenog ishma, po njemu se odgajao i prilagođivao vremenu u kojem živi, onda bi i svi zakladni izdaci odgovarali svojim svrhama. Prema tome nijesu za­ kladne vakufske svrhe krive da je islamski narod u neznanju ogrezao, pa time i vakufske ustanove рго mašuju u bitnosti svoje ciljeve. U administraciji vakufa uvriježio se je jedan štetan običaj i shvatanje da su sve mutevelije bez razlike neka privilegovana vakufska lica, ali u istinu nema niti je bilo zapreke da se dokinu pojedini muteveliluci, pa se je i u praksi pokazala bolja uprava ondje gdje su se vakufi sjedinili i kojima upravljaju povjerenstva izravno bez posrednika mutevelija. U tom pravcu već je zauzeo svoj stav Vakufski sabor i vakufski saborski odbor. Gospodo, lijepo je da se ovom zgodom raspravi i o ovom pitanju, ali nije dosta jednostavno i jedno­ strano ovo raspravljati, nego treba da se pozvani dobro i svestrano udube u vakufsko pitanje i da se onda postepeno od jedne k drugoj točci kreće prema duhu islamskih propisa i sadanjih prilika. J a držim da u prvom redu treba da se donese odnosno izradi jedan novi zakon o vakufima i da se izmijeni ono što je potrebno Prema tome novom zakonu mogle bi se dosadanje vakufname upotpuniti a nove u duhu toga zakona donositi. Za tu promjenu potrebne su temeljite studije, pa bi trebalo da ovaj kongres donese svoj zaključak u tom pravcu i da apeluje na ljude koji su kadri svojom spremom da na tome porade i stvore zakonske predloge koji bi se raspravili u prvom redu u jednoj anketi i u Vakufskom saboru, a onda predložili na­ rodnoj skupštini na odobrenje. �Vakufska uprava kao takova ne samo da ne može mijenjati temeljne postojeće propise vakufa, nego se mora istih pridržavati po zvaničnoj dužnosti. (Na kraju govora odobravanje.) P r e d s j e d n i k : Ima riječ Sakib eff. Korkut. S a k ib eff. K o rk u t: (čita referat). cilj došao je do jasna izražaja i u našem aut. Štatutu, kojim se v. m. upravi stavlja u zadatak, da proširi i učvrsti poznavanje vjere u islamskom narodu i da u islamskom duhu odgoji njegovu omladinu. Za posti­ gnuće tog cilja Vakufsko-mearifska uprava ima duž­ nost, da odgoji i uzdržaje potrebni broj vjerskih službenika i muallima te da osniva i uzdržaje džamije 0 vakufsko-mearifskoj upravi. i druge islamske vjerske, prosvjetne i humanitarne Mubesmilen, ve muhamdilen, ve musalvila! zavode. Prihvaćajući se referata o v. m. upravi, ja sam Taj se cilj nemože i ne smije mijenjati i, kad svijestan, da se laćam tretiranja jednog težkog i tretiramo pitanje v. m. uprave, samo dotle smiju ići osjetljivog problema, ali uza sve to ja ne bježim od naše pretenzije. Ne može se taj cilj mijenjati stoga, te dužnosti iz prostog razloga, što je ovaj svečani što ima sankciju vjere a ne smije stoga što bi bez sastanak našeg dosad najsnažnijeg skupa još jedina njeg takovog islamska zajednica prestala bitisati. Time prilika, da se pokuša učiniti kraj opasnom duševnom je istaknuta potreba, da se nipošto ne dira u § 1. stanju u kojem se nalazi naša islamska zajednica. U autonomnog Štatuta, kojim je propisano, da se va­ prvi mah će možda nekom izgledati da upotrebljujem kufska uprava ima rukovati po šeriatskim propisima. preljutu travu pa stoga molim, da se ne hiti pri Druga je stv(ar, kad se nabaci pitanje i z v o đ e n j a donošenju suda i da se pri ocjeni ovog izlaganja t o g c i l j a . Na tom polju ne samo d aše smiju pro­ imadne i dosta strpljenja i dosta građanske kuraži, vesti najradikalnije promjene, nego se one — u je r se radi o rakrani koja je gotovo sasvim rasto­ grdnicama Seriata — ne samo mogu već i moraju čila naš organizam. Toliko kao uvod, a sad da pre­ provesti. Da, moraju, jer sadanja Vakufsko-mearifska đemo na stvar. uprava nije ništa drugo, nego li jedno očajno stag­ Šta je i kakva je naša autonomna v'. m. uprava? niranje, da ne kažem potpuno mrtvilo. Toj stagnaVakufsko-meariiska uprava rtije i nemože bUi- —čiji mora se učiniti kraj i brzo i odlučno. ništa drugo, nego li trijezno i smišljeno staranje o Jer šta je zapravo naša današnja islamska za­ što mudrijoj i što savjesnijoj upravi imetka islamske jednica ? zajednice, kojim se imaju osigurati njene vjerske, Ruku na srce pa tek onda zabacite naoko smjelu kulturno-prosvjetne i humanitarne potreb'. Taj i tvrdnju, da je to skupina bez jasna vjerskog ideala, takav zadatak nametnut je vakufskoj npravi kako bez jasna pogleda i na vrlo tužnu vjersku sadašnjost, glasovitim memorandumom merhum Džabića (Lillahil a kamo li da bi imala zdrav pogled na svoju bolju fatiha!), kojim je svojevremeno ustalasan cjelokupan budućnost; skupina bez gotovo ikakove, a kamo li islamski elemenat ovih pokrajina, tako i našim auto­ jake kolektivne tradicije; živ mrtvac kojem bi već nomnim Statutom, o kojem ćemo da se ovde poraz- sad trebalo klanjati dženazu. govorimo. Nijesu to dakle nikakve milijarde, ostav­ Strašna je ova konstatacija, ali.... ljene od časnih mrtvih, da posluže Bog zna kakvim Ali je skrajnji čas, da se činjenicama smjelo sve prohtjevima njihovih potomaka. Vakuf je z ad u ž- pogleda u oči 1 da se bez prenemaganja odgovori na b i n s k i imetak, pri čijoj se upravi mora voditi ra­ pitanje: kakva je vjerska naobrazba i islamska svijest čuna o želji onih koji su ga ostavili. Bezbeli, da se naše inteligencije u saruku i bez saruka; kakav je pri tom može i mora voditi računa i o potrebama vjerski odgoj nesamo našeg težaka, već i njegovog živih pa volju zavještaća što bolje uskladiti sa tim vajnog vodiča sa gradskog ćefenka? Rumeniće se potrebama. Ovaj i ovakav zadatak te uprave došao obraz, ali se već jednom mora dati tačan i iskren je do izražaja merhum muftije Džabića. odgovor na pitanje: šta je ovo čudovište, što ga u Razmatrajući i udubivši se u prljave nakano svojoj zamrlosti srni- no nazivamo reformiranim mekaustrijske okupatorske uprave, merhum Džabić je tebom i medresom? Na sva ta pitanja treba dati tačno uočio da je još tadanja naša omladina bila tačan odgovor i, ako ćemo biti iskreni i pošteni, nije „lišena vjerske obuke, i s l a m s k e s v i j e s t i i po­ druge nego li se saglasiti sa poodavnom tvrdnjom n o s a " pa da kao takova „mora postati plijen kato­ našeg Reis efendije, da je naš vakuf herdžu-merdž ličke propagande." Brigu za žive postavio je dakle ili kako bi se naški reklo: jedna podrtotina, jedna na prvo mjesto. Da bi spriječio tu austrijsku ten­ zbrka i — b e s c i l j n o s t . Ja tu tačnu konstataciju denciju, Džabić je onergično stavio zahtjev o auto­ moram još i nadopuniti pa bez uvijanja kažem: herdžunomnoj upravi vjerskih i v. m. poslova, čvrsto uvjeren, merdž je i u našoj vakufsko-mearifskoj i u n a š o j da će narod povesti ozbiljna računa o svojoj buduć­ v j e r s k o j u p r a v i . Da, zbrka je i rasulo na svima nosti i — „reformom svojih vjerskih i drugih uči­ linijama naše autonomne uprave a njeni su sadanji lišta obezbijediti s v o j u i s l a m s k u s v i j e s t i rezultati daleko crnji od onih, što su došli pod nesmi­ s v o j k u l t u r n i r a z v i t a k ." Taj njegov i narodni ljenu kritiku merhum Džabića. 299 �Morhuin Džabić udario je na nesavremene me­ čija nije ni pera zamočila, a kamo li svestrano osvi­ drese koje su „u tako neredovnom stanju, da se na jetlila manjkavosti tog Štatuta. Izdajemo nekakve njih ne može apsolutno reflektirati44 i oštro osudio revije, imamo i imali smo razne listove, ali brige, darul-muallimin, sakatu i nesavremenu muslimansku intenzivne i kolektivne brige o kulturno-prosvjetnom p r e p a r a n d i j u , na kojoj predaju učitelji osnovnih našem razvitku nema pa nema. Prije su naši inteliškola i to samo tri godine i po dva tri sata dnevno genti imali svoje akademske klubove i od vremena A šta imamo sad? Sad su te medrese većinom za­ do vremena objavljivali svoje rezolucije Sad nema tvorene a u zdravlju kratkovidne vakufske uprave ni toga. M u d ru d o s t a i ja se, mjesto daljnjeg ostali smo čak i bez kakva takva zavoda, u kojem crtanja ovog skandaloznog mrtvila, zadovoljavam bi se odgajali naši muallimi i vjeroučitelji! 0 troraz- apelom na vašu akademsku, ako nećete islamsku rednim ibtidaijjama bivše vakufske uprave Džabić svijest i s a v j e s t , pa ovako otvoreno dovikujem: reče da im je „obuka bolje organizovana, ali nastava preni se, uljuljana inteligencijo! Ona s fesom i bez mehanička a naukovna osnova vrlo hrđava44. Stoga fesa, kao i ona pod sarukom. 2. Mnogo je kriv i sam narod, je r iako je džahii je u svom memorandumu stavio zahtjev, da se ti zavodi koji ne odgovaraju duhu vremena „ p re ­ i zaostao, ipak nije toliko slijep, da ne bi mogao u s t r o j e i p o s t a v e n a n o v u o s n o v u , koja se vidjeti sadanji svoj očajni položaj. Nizbrdica, kojom može lahko složiti sa ustanovama naše svete vjere44. juri sve većom i većom brzinom, vidljiva je i pošveOn u svom memorandumu napominje bez uvijanja, rp,išnjem slijepcu. Ima ih koji se snebivaju i čemere, da je Treitschke izrekao veliku istinu, kad je kazao -ali nema onih koji ozbiljno traže ćaru i koji se vrte da komunalne škole nijesu podržavale vjerski mir, makar oko sebe. To je veliko zlo i opasna pojava, nego ga naprotiv rušile. On je stoga zahtijevao u za koju će, to naglašavam u prvom redu odgovarati svom memorandumu, da seoska škola „mora biti "naša ulema. U ulemu, ne varajmo se, spada i t. zv. vjerska44. Htio je dakle r e f o r m i s a n u i b t i a d i j j u , svjetovna inteligencija. 3. Za ovu nesreću krivi su, mnogo krivi i poli­ r a v n u o s n o v n o j š jto li', a mi smo i od stare napravili herdžu-merdž pa se sad ne zna^itTioltko. tički prestavnici milleta. Pređašnji imaju jednu olahjoj je sunufa, je r negdje imamo trorazrednu, negdje kotnu okolnost: nijesu znali i stoga im se ne može dvorazrednu, a negdjp čak i jednorazrednu ibtidaijju! ta k o 'o štro suditi. Ali čim da se pravda indiferentZa hiljadu sibj^n mekteba merhum Džabić kažo „da nost sađanjeg vodstva, koje je sastavljeno gotovo od p o s to j samo po imenu41, a mi danas ne možemo reći samo inteligencije? Zašto u njihovim glasilima ne ni to, je r su istinu ogromnoj većini razvaljeni ili pak bijaše i nema ni površnih a kamo li dubokih rasprava 0 našim kulturno-prosvjetnim problemima i zašto je posve zapušteni. Šta je uzrok ovoj užasnoj stagnaciji jji i zaparlo- rad njihovih pouzdanika u vakufu donio — katastrofalr.ije pošljedice, nego li rad njihovih predšasnika? ženosti? Ko je kriv za oVo žalosno stanje? Valja biti pošten pa odgovoriti bez mrdanja i bez Kad se bajo u oči se gleda i stoga po mom mišljenju uvijanja. Valja konstatovati čistu i bistru istinu da ovaj nehaj političkog vodstva našeg iziskuje naročitu su krivi dosadanji vjerski i miletski kormilari a da 1 osobitu pažnju jednog ovako brojnog intelektualnog je kriv i narod sa svojom inteligencijom. Valja na­ skupa. Ja ovdje neću i ne mogu duljiti o ovoj, prak­ tički ponajzamašnijoj temi, ali moram nabaciti pitanje: glasiti bez uvijanja: 1. Ponajglavniji uzrok ove stagnacije leži u može po­ Ii se i smije li se i dalje vakuf prepustiti ovoj svemašnjoj indolenciji naše u le m e i i n t e l i g e n ­ zloj sudbini i dozvoliti da se od članstva u njegovim c i je . J a ne znam ima li igdje ovake i ovolike organima i dalje prave partizanske špekulacije? Vri­ nesavjesnosti i gotovo apsolutne ravnodušnosti znanih jeme se je jednom duboko zamisliti o žalosnoj činje­ prema sudbini onih, kojima su ti znani dužni priteći nici, da su mjesta u upravnim organima v. m. uprave u pomoć. Naša ulema ili šuti ili samo stenje, a svje­ postala poprištem za udovoljenje neprirodnih ambicija tovnoj je inteligenciji kanda ispod dostojanstva, da pojedinih uplivnih džahila, a mutevelliluci korteškim se imalo, a kamo li intenzivno i predano bavi našim stepenicama. Skrajnje je vrijeme, da se vakufski vakufsko-mearifskim i vjerskim pitanjima. Katolički izbori počnu voditi s više obzira prema našem kultur­ i pravoslavni inteligenti učestvuju u svima svojim nom napretku i da se na članstvo u vakufskim orga­ institucijama. Oni se dapače ne stide biti ni crkveni nima stanu propuštati samo ljudi, koji znaju posao pojci dok se naša inteligencija ne otimlje ni o časno i koji mogu osjetiti važnost zadataka jedne iole članstvo u vakufskom saboru, a kamo Ii da bi svojim sređene vakufske uprave. Vakuf se, kratko rečeno, izdašnim radom u džematskim medžlisima i vakufskim mora potpuno odijeliti od politike, a kamo li parti­ povjerenstvima pokrenula zaglibljena kulturno-pro- zanstva, pa u njegova nadleštva birati samo sposobni, svjetna kola islamske zajednice. Vakufski sabori stalno pošteni i radini ljudi, bez ikakva obzira na njihovo su jedan za drugim ponavljali svoje zaključke o re­ političko i stranačko opredjeljenje. viziji našeg autonomnog Statuta, a da naša inteligenToliko o vanjskim uzrocima koji ponajznatnije ilUllilA 300 �djeluju na zastoj i herdžu-merdž našeg vakufa, a sad da koju progovorimo o tehničkim zapr. kama i usta­ novimo ponajkrupnije manjkavosti našeg autonomnog Statuta Štatut ne valja i stoga se mora podvrgnuti i prešnoj i temeljitoj reviziji Od mnogobrojnih njegovih nedostataka ističem ove ponajkrupnije. 1. Glavna mu je greška u tom, što je z a v e o d v o j n i s i s t e m u našoj autonomnoj upravi pa uz vakufsko-mearifsku postavio još i zasebnu vjersku upravu. Islam ne poznaje klera, niti se u njem može zamisliti nešto nalik na crkvu i njenu hierarhiju. Uza sve to naš je Statut zadržao Švabinu instituc ju ulema-međžlisa, a što je još gore, on je toj institu­ ciji priznao i čudno pravo — p o t p u n e n e o d g o ­ v o r n o s t i ! Zavedena je čak i institucija hodžinske izborne kurije, kako bi se vjersko prosvjetna admini­ stracija slobodnog i neklerikalnog Islama i u tom pogledu utešpihila hrišćanskoj. Sve su to tuđe i Islamu strane pritruhe pa ih treba čim prije odstraniti. Instituciju sadanjeg ulema-medžlisa treba doki­ nuti i nadomjestiti je ilmijjenskom i mearifskom sekcijom ureda centralne' v. m. uprave Te bi sek­ cije za svoj rad i djelovanje t^eb^ć da budu odgo­ vorne mudro i savremeno biranom v. m. saboru, kao' glavnom i jedinom predstavniku islamske zajednice. Pri uređenju djelokruga ovilj,sekcija trebalo bi ogarantovati princip, d a s\i v j e r s k a p i t a n j a iz v a n d o m a š a ja k a k v o g g l a s a n j a i n a d g la s a v a n ja , bilo u sekcijama bilo u saboru, dok bi se mearifska pitanja, a naročito izrada vjeronaučnih udžbenika imala smatrati čisto pedagoškim pitanjem pa u tom pravcu ilmijjenskoj sekciji osigurati samo uticaj na sadržinu, a nipošto konstrukciju i formu udžbenika. I kontrola nad radom muallima i vjeroučitelja tre­ bala bi biti peđagoško-stručna, a nipošto kao što je sad samo staleška. 2. Temeljna greška Štatuta u pitanju s a s t a v a v. m s a b o r a leži u tom, što su u njem pojedini okruži zastupljeni podjednako, mjesto da je zavedeno proporcionalno zastupstvo. Druga je štetnost u tom, što za članstvo u saboru, osim pismenosti, nije pro­ pisana nikakva a kamo li jaka kvalifikacija, a treća je u tom, što je izbor saborskih članova ograničen pa se u njeg može birati samo iz uskog broja čla­ nova okružnih izbornih odbora. Greška je u preop­ širnom djelokrugu sabora, pa stoga taj djelokrug treba svesti samo na vrhovnu kontrolu te rešavanje principijelnih i krupnijih pitanja, a sitnije njegove nadležnosti prenijeti na saborski odbor, je r sadanja opsežnost saborskog djelokruga silno koči rad va­ kufske uprave. A i skupa je. 3. Mnogo smeta i upravo d r a k o n s k a cen­ t r a l i z a c i j a v. m. uprave. Dobro je i vrlo potrebno puno pravo kontrole centralne uprave, ali bi njenu sadanju preširoku nadležnost trebalo dekoncentrisati, pa nižim instancijama omogućiti veći i snažniji za­ mah u njihovom i^du. To naročito vrijedi za nad­ ležnost džematskih medžlisa kojima bi kao, najneposr-dnijim poznavaocima nan.dnih želja i potreba, trebalo dati ponajglavniju riječ. Time bi se najsigur­ nije postigla d e m o k r a t i z a c i j a v. m. uprave i suzbio sadanji njen vrlo štetni — birokratizam. Pri­ pomenuti mi je da je Štatut u ovom pogledu pri­ lično na svom mjestu, ali je žalost u tom. što su propisi §-fa 39., 57., 58. i 74 ostali puko mrtvo slovo 4. Jedan je od vrlo krupnih nedostataka auto­ nomnog Štatuta njegov i z b o r n i re d . Princip posrednosti, spojen sa uvažavanjem samo obične većine pri izboru članova v. m organa nesamo da omogu­ ćuje s movolju većine, nego sprečava i svaku mo­ gućnost kontrole nad njenim radom. Taj posredni i većinski izborni sistem treba zamijeniti proporcio­ nalnim pravom izbora, jer je samo tako moguće unijeti Smisao za osjećaj odgovornosti u radu viših i nižih organa naše v. m. uprave Kontrolu tog rada trebalojn p o j a č a t i i time, što bi se doki­ nula sadanja tfjnost rada tih organa i zavela javnost njihovih vijećanja. Bez tog će se potpuno dotući in­ teres javnosti za sudbinu vakufske uprave, a tajnost 'vijećanja daje silna maha protekcionizmu i korupciji. 5. Velik je nedostatak Štatuta i u tom, što za članstvo u v. m. organima nije propisana nikakva kvalifikacija U tom nedostatku leži jedan od glavnih uzroka štetnog i naopakog rada tih organa. U tom pogledu ja ću da skrenem pažnju na ovu anomaliju: zaSižbor u povjerenstvo traži se samo to, da član zna čitati i pisati u zemaljskom ili turskom jeziku, dok mu se uz tu i takvu kvalifikaciju daje pravo, da bdije nad tim, da se obdržaje — plan predavanja u medresama, mektebima i drugim v. m. zavodima. Sa tom i takvom kvalifikacijom članovi povjerenstva imaju čak i pravo, da ravnopravno s muftijom i ka­ dijom prisustvuju kao članovi ispitnog povjerenstva nesamo u medresama, već i pri ocjeni imamskih i mualimskih kandidata! 6 Vrlo su mršavi i manjkavi propisi Štatuta o i n t e n z i v n o j k o n t r o l i rada naročito nižih or­ gana v. m. uprave Na inspekcione troškove muftija koji nadziru samo vjerske i prosvjetne službenike svog područja, troše se znatne svote pa je upravo jedna lakoumna rasipnost, što im se nije stavilo u dužnost, da usput kontrolišu i rad v m. povjerenstava, te džematskih medžlisa To bi donijelo nesamo ve­ liku korist i pomoć saborskom odboru, već bi zna­ čilo jaku uštedu za vakufsku kasu. Bez ovog prava i dužnosti muftija ja ne vidim nikakve praktično svrhe u tom, što su oni virilni članovi sabora 7. Osobitu bi pažnju trebalo posvetiti korekturi propisa o d i s c i p l i n s k o m i k o n t r o l n o m p r a ­ vu n a d v j e r s k i m i p r o s v j e t n i m s l u ž b e ­ n i c i m a Rad imama i prosvjetnih službenika ne smije 301 �se, kao dosad, propustiti nekvalifikovanoj i hirovitoj kotroli sela i čaršije, nego mora biti cijenjen samo po stručnjacima. Prijeko je potrebno zavesti red i disciplinu među ovim službenicima, ali je isto tako potrebna i njihova puna zaštita od sadanjeg, često vrlo nepravednog i silno štetnog šikaniranja. Bez samostalnog i od šikane obezbijeđenog vjerskog i prosvjetnog službenika nema brzog i sigurnog našeg kulturnog preporoda. To je danas najčedniji a mogao bi biti i najkorisniji činilac u kulturnom našem pre­ porodu pa je prijeka potreba, da ga osovimo i što više osamostalimo. Danas je sužanj i, hoćemo li na­ prijed, onda mu se moraju skinuti negve i bukagije. 8. Mnogo šteti našem razvoju i sadanji sistem o d m j e r i v a n j a i u b i r a n j a v. m. p r i r e z a . To pravo treba prenijeti na džematske i druge vakufskomearifske skupštine, a centrali ostaviti samo pravo na izvjestan postotak. Sadanji sistem izaziva nesamo često puta nepravedne prigovore širokih masa-, nego im daje i mogućnost, da se izvlače od svojih obaveza. Decentralizacija pri odmjerivanju i ubiranju vakufskomearifskog prireza ojačat će se i ustaliti narodna svijest, da taj prirez nije u omjeru sa njegovim za­ htjevima i njegovim potrebama, pa će s dražeg srca pristupiti njegovom povećanju. A vala i nije pravo, da jedni bez ikakve nužde vuku terete drugih. Prečanski vakufi iz dana u dan postaju plijenom nekorektnih i nezasitnih mutevelija i njihovih „dobro­ namjernih" zaštitnika. Sandžak i ostali tamošnji kraj vi čame u užasnoj tmini džehaleta, a mi ni mukajet. Smijemo li nastaviti ovu nebrigu, možemo li izbjeći odgovornosti ako i dalje ne uzvodimo računa o sud­ bini Islama u tamošnjim krajevima? Ne. Sto puta ne. Ni trebamo i m o r a m o voditi računa, o tom teškom i s odgovornošću skopćanom problemu pa kako sebi, isto tako pomoći i njima. Naši su politički prestavnici dužni pripremiti teren za vjersko ujedinjenje svih muslimana Jugoslavije, « naš vakufski sabor, sprovodeći reviziju Štatuta, treba i mora imati u vidu ovu našu i svoju dužnost. Ističući potrebu ovog ujedinjenja ja sam daleko i od pomisli, da bi trebalo poraditi o tom, da se naši krajevi čim bilo okoriste srestvima tamošnjih vakufa ili v. m. prirezom prečanskih krajeva. Bože sačuvaj! Nama naš a njima Pjihov imetak, ali se ne može i nesmije trpiti da naš reis-ul-ulema i njihov vrhovni muftija i dalje pst^nu nepovezani, a mi radi toga vjerski razjedinjeni. To je i naša sramota i naš grijeh pa je stoga naše političko predstavništvo dužno, da tome čim prije stane na put. Ve minellahit tevfik. (Na kjaju govora odobravanje.) Na ostale manjkavosti Štatuta nade reviziji gore istaknutih ponajkrupnijih nj dostataka pa stoga mislim da mogu p relje kad i kako treba proyesti reviziju Štatuta? Š tatut treba odmah revidirati, a pri reviziji treba voditi naročitog računa o tom da smo d u ž n i po­ m o ć i n e s a m o s e b i ve,ć i s v o j o j i s l a m s k o j b r a ć i iz b i v š e k r a l j e v i n e S r b i j e i C r n e G o r e . Naravno i Hrvatske £a Slovenijom i Dalma­ cijom. Kakvi smo da smo, mi smo u ovim pitanjima kudikamo pred njima. Kod njih danas nema samo­ stalna vjerskog prosvjetnog predstavništva. Sadanje naše vjersko razjedinjenje nije dobar znak, a naša nebriga za njihovu sudbinu — sve kad s onu stranu starih medža nebi ni bilo vrlo znatna broja naših istovjernih saplemenika — samo je crna ljaga na našem obrazu. Oni u vjersko prosvjetnom pogledu čame pod vrlo štetnim i opasnim tutorstvom Mini­ starstva Vjera i naša je dužnost, da im pružimo svoju ruku pomoćnicu. Ne može se i ne smije dalje trpjeti da su u našoj kraljevini u j e d i n j e n e s v e v j e r e o s im i s l a m s k e i da svak živ samostalno upravlja do­ brima svoje vjerske zajednice, o s im m u s l i m a n a u p r i j e č k i m k r a j e v i m a . Mi smo i kao ljudi i kao muslimani strogo zaduženi, da svim silama pomo­ gnemo dokinuti ovu anomaliju. Dužni smo to naro­ čito stoga, što se ne smije trpjeti dvojstvo među pristalicama jednog te istog mezheba. R e is e ff: Draga braćo! Ovdje ima jedan predsjed­ nik Vaše braće iz Sandžaka, a mi smo već u rezolu­ cijama i u referatima držali u vidu nesamo Sandžak nego sve muslimane u Južnoj Srbiji i Crnoj Gori i u svim rezolucijama tražili smo svagda zajedno za sve muslimane u našoj Kraljevini. Stoga mislim da je suvišno čitati ove zahtjeve (misli na podnesak). Evo g. Smailagić, advokat, progovoriće u kratkim potezima o svim potrebama. S m a ila g ić : Gospodo! Ja neću ovdje čitati refe­ rata, koji sam napisao i donio ovamo, neću zbog toga jer je vrijeme prekratko a mnogo bismo se zadržali. U najkraćim potezima iznijeću ovdje ideje koje sam ja u svom referatu napomenuo, kao nadopuna svega onoga što su predgovornici iznijeli u referatu. Ovdje su iznesene sve neprilike u vakufu zajedno s konkretnim predlozima sa strane g. SulejmanpašićaNaš uvaženi prijatelj direktor vakufa g. Kadić dopunio je to, a moj uvaženi stari prijatelj Sakib Korkut muftija travnički, iznio je sve žalosne strane naše vakufske autonomne uprave, s predlozima kako da se tome na put stane. Ja ću iznijeti drugo. Pored najbolje, najsjajnije, najbriljantnije uprave vakufske mi ne možemo od vakufa postići ono što je muslimanskom elementu potrebno u današnjoj bijedi i nevolji. Mi smo sticajem prilika lišeni svega onoga što smo imali, u najviše slučajeva osiro­ mašen je i onaj ko je do juče pomagao sirotinju. Tako i vakuf. 302 �Imaju dva načina da se vakufski prihodi umnože, da s tim kreditom obrazuje banku, a preko te banke a vakufska imovina učini korisna svim muslimanima sagradi tvornice, dućane na vakufskoj imovini, a ujedno bez razlike staleža i zanimanja. Ta su dva načina: ili da tim pomogne našim trgovcima i obrtnicima da raz­ smanjenje vakufskih izdataka, tako da čisti prihod bude viju svoje poslove. Ja sam uzeo za bazu ovoga ono što veći, da se može upotrijebiti za kulturno i ekonom­ što je moj drug g. Salihagić napisao u Reformi. Govorio sko podizanje svih muslimana, ili da se povise prihodi je o placevima u Banjoj Luci i kao stručnjak predviđa vakufa. da bi se izgradnjom postigao prihod od 15—20%. Gospoda su iznijela prijedloge s kojima bi se Uzevši ovo za bazu i predpostavivši, da bi se taj kapi­ rashodi vakufa znatno smanjili, pošto bi se uprava tal mogao plasirati sa 15%, mi bi prema današnjoj pojednostavnila. Međutim, taj sav višak koji će se poka­ vrijednosti kapitala, prema interesima koji vrijede na zati nakon reorganizacije vakufsko-mearifske uprave, stranoj pijaci od prilike mogli dobiti hipotekarni zajam neznatan je prema onome što mi očekujemo u ovom sa 6% interesa. Znači da bismo mi uloživši taj kapital momentu od vakufske imovine. Zbog toga ja mislim, imali 9% čistog profita, znači da bismo za 40 godina da bi trebalo tražiti mogućnosti da se rentabilitet vakuf­ ovu glavnicu povratili našem zajmodavcu od prihoda. ske imovine povisi i umnože prihodi vakufa. Ja sam Poslije 40 godina glavnica bi ostala vakufu i vakuf bi ovu stranu imao u vidu ispitujući kao pravnik moguć­ se obogatio za današnjih 500,000.000 dinara. Od ovog nost pozitivno-pravnu i šerijatsko pravnu. Mi imamo brutto-prihoda uzmimo 2% neka se troši na porez, kakvu takvu upravu, jednu organizaciju vakufske uprave, prirez i slično, to znači mi bismo zajam osigurali pored koja je povezala sve vakufske zadužbine na teritoriji glavnice još 5—6 milijuna čistog prihoda, što bi izno­ Bosne i Hercegovini. Svaka zadužbina sa svojim zakon­ silo 30,000.000 godišnje. Ja smatram da je naš razvitak skim predsjednikom predstavlja u pravnom sm islu. kulturni, ekonomski i prosvjetni skopčan s tim da se jednu juridičku osobu, jedan pravni subjekt, koji sam rentalibitet vakufa podigne što više i da je to jedini sobom postoji i svojom imovinom upravlja. Po vakuf- način kako da se u materijalnom pogledu pomognemo. sko-mearifskom statutu ti pojedini vakufi kao pojedine Smatram da nema zapreke da se ovaj prijedlog primi osobe vezani su jedan s drugim u' jednu cjelinu u _-4-t2vri>i. vrhovnu upravu, na čelu koje stoji vakufski sabor, koji Što se tiče političke strane, smatram da je dužnost je zakonodavno tijelo, i vakufsko-piearifski odbor kao političkog votstva da ono u tom pogledu ukloni sve izvršni odbor. S obzirom na Wu okolnost smatram da zapreke i da se pobrine i nade mogućnosti da se ova postoji kako pravna tako i šerijatsko-pravna mogućnost, ideja realizuje. da vakufsko-saborski odbqr raspolaže u izvjesnoj formi To sam imao primjetiti u pogledu vakufa u Bosni sa cjelokupnom imovinom svih vakufa, da je učini i Hercegovini kao nadopunu onoga što su predgovormobilnom, da ona koristi cijeloj muslimanskoj zajednici nici iznijeli, a sada moram ispred naše braće iz Južne za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana u cijeloj Srbije, u čije ime imam čast govoriti i čiji treba da Jugoslaviji. Po mom skromnom shvaćanju jedini je budem tumač pred Vašim licem, naglasiti daje stanje, način taj da se iskoriste prazni placevi, zapuštena kako vakufske tako i vjersko-prosvjetne uprave, u groblja i neizvlačene šume. Nema zapteke ni pravne Južnoj Srbiji strašno, tako da se ja prosto sramim da ni pravno-šerijatske da vrhovna uprava potraži moguć­ govorim o toj stvari. Vakufski prihodi mogli bi iznašati nosti i načina da dođe gdje bilo do glavnice, da nađe preko 5,000.000 dinara. Te prihode jedu mutevelije, kapitala, da učini koristonosnom ovu vakufsku imovinu korteši pojedinih partija, da niko tome u kraj ne može i da na taj način nesamo podigne rentabilitet vakufske stati. Ono malo prihoda s kojim raspolažu okružni imovine nego i omogući mnogom zanatliji uhljebljenje muftije i krnji medžlis, troši se tako da se ne zna ko i zaposlenje. pije a ko plaća, kad se troši i zašto. Da bi slika svega Vi ste čitali — skoro je to bilo na dnevnom redu bila jasnija i da budem što kraći, navešću da se u — daje općina skopska zaključila zajam od 200,000.000 blizini Tetova nalazi tekija koja ima preko 3,000 dudinara. Skopska općina je jedna juristička osoba. Nji­ numa beglučke zemlje. Ja sam sada advokat i zastupnik hovo čitavo nepokretno imanje sastoji se od 20,000.000 te tekije i konstatovao sam da je cijelo imanje raspljačdinara, a na tu vrijednost imadu 150,000.000 dinara kano i to raspljačkali su ga većim dijelom muslimani, duga od Hipotekarne banke. I pored svega toga, s obzi­ nazovi potomci bivšeg vakufa, uz pomoć onih koji su rom na investicije, našlo se jedno društvo koje je pri­ pozvani da štite vakufsku imovinu, tako da zgrada pravno, da dade zajam uz 7% interesa za 60 godina, tekijska dolazi u pitanje. I nju su probali da prodaju. da oni izgrade u Skoplju što treba, a zajam da se Ovaj je primjer dovoljan da rasvjetli kako je stanje u postepeno povrati. Kad je mogla opština skopljanska, Južnoj Srbiji. Što se tiče prosvjetnog polja, ima u Skoplju čija je uprava vrlo loša i s kojom sam imao sukoba, nekoliko mješovitih osnovnih škola, gdje se pored naći u inozemstvu kredit od 200,000.000 dinara, onda abecede, ćirilice, predaje vjeronauka itd. Po selima ne­ naša vakufska uprava, čiji imetak vrijedi 2 milijarde, mate ništa. Ja sam imao prilike da govorim s pokojnim svakako će naći kredit od 500 do 600 milijuna dinara, Pašićem o toj stvari i da iznesem potrebe muslimana 303 �u Južnoj Srbiji. Tom prilikom predlagao sam da bi i s političkog gledišta bilo dobro, da se dopusti otvaranje sibjan mekteba ondje gdje nema osnovnih škola. Ako se misli na ovaj način nacionalizirati muslimane, uvje­ ravam Vas, kazao sam g. Pašiću, da to ovim načinom postići nećete. Vi postizavate to da dobijete novi tip komunizma. G. Pašić me je razumio i obećao da će sve pogreške popraviti, ali kako su poslije toga nastale razne trzavice u vladi, ostalo je sve kako je bilo. Danas je stanje u Srbiji očajno. I sve su oči uprte u Vas, oni očekuju, da im mi iz Bosne pružimo ne luč prosvjete, nego da im omogućimo da dobiju u svoje ruke ono što im pripada po pravu božjem i ljudskom. S ovo nekoliko primjera prikazao sam Vam prilike u Južnoj Srbiji, a pošto je kratko vrijeme ja završavam. (Odobravanje). R e is eff: Hvala Vam lijepa na izvještaju, samo ja Vas pitam da li muslimani po selima oko Skoplja imaju početnih vjerskih škola. Iz Vašeg sam izvještaja razumio da nemaju. Jesu li tražili? S m a i l a g i ć : Ja sam tražio. R e is eff: Ko ne dozvoljava? S m a i la g i ć .1’ Vlada. R e is eff: To treb^ konstatirati Riječ ima inž. g. Hajdar Čekro. Č e k r o : Gospodo! Nijedno pitanje, bilo kulturno ili socijalno, ne može. se* nazvati čisto muslimanskim pitanjem, kaošto je vakufsko. Vakufsko pitanje je čisto muslimansko pitanje i ono je kao takovo uvijek tre­ tirano od strane ^muslimana bez obzira da li su iz redova inteligencije ili-iz redova ilmije. Zato je prire­ đivački odbor kongresa dao važnosti tome pitanju, sa željom da se u njemu vodi diskusija. Koliko god nijesam pozvan da govorim o tom pitanju, smatrajući da je namijenjen svrsi da budi vjersku izobrazbu među muslimanima, pošto nijesam tćolog, ipak ću o njemu progovoriti nekolike riječi, jer se danas prije podne u ovom pitanju htjela izbaciti neka zla namjera. Držaču se onih direktiva koje je g. Sulejmanpašić u svom koreferatu iznio. Do danas svi muslimani, kad smo god to pitanje promatrali kao muslimani, uvijek smo ga kritikovali, ali nikada nije iznesen put i način kako će se krenuti na bolji put. Tek danas se iznosi neki pravac kako treba zavesti konstruktivni rad u vakufu. Ne slažem se s referentom da je najkardinalnije pitanje izborni sistem. Izborni sistem, bilo posredno bilo neposredno glasanje, ne može uplivisati na tok i rad institucije, nego ljudi koji upravljaju. Glavno je da se izaberu ljudi koji su sposobni, bez obzira da li su izabrani na ovaj ili onaj način. (Odobravanje). Mi svi znamo, koliko su žrtava muslimani doprinijeli, dok su sebi izvojštili tu instituciju. I današnji izborni sistem, i ako omogu­ ćuje da dođu na sva vrhovna mjesta neobrazovani ljudi, ipak ne isključuje da dođu najobrazovaniji. Osim toga mi svi znamo, a potvrdio je to i g. Korkut da od 3 04 oslobođenja do danas, svi su sabori zaključili reviziju, ali dodanas reviziji nijesu pristupili, i ako je za nas posmatrače pitanje za reviziju dozrelo. Da nijesu pri­ stupili reviziji, imadu dublji razlozi. Ne upuštajući se u te razloge hoću naglasiti da sama revizija autonomnog statuta ne može da bude zapreka da vakufsko pitanje bude pokrenuto s mrtve tačke. U čemu je vakufsko pitanje? To je čisto šerijatsko pitanje i u tome je direktiva rada onima kojima je to pitanje namijenjeno. (Glas: Ne da statut!) Pri reviziji Statuta — u koliko treba revizije — treba ovom pitanju dati najvidnije mjesto, jer kraj te revizije i glavne osobine vakufa, vjerskog obrazovanja muslimana, sva ostala pitanja su sporedna. Donošenje ovog statuta stvoreno je za čaršiju a ne za vjersko obrazovanje muslimana. Nemojte me krivo shvatiti, ali svaka institucija ide naopako ako ne dođu pravi ljudi na pravo mjesto. Ako se Inžinir miješa u pedagogiju a pedagog u inžinirstvo - - ne valja. Svaki čovjek treba da bude na svom mjestu, pa će svaka institucija ići pravim tokom. Muslimanska inte­ ligencija svjesna je toga da moral svakog naroda počiva na'vjeri, i nikada ne možemo u jednom narodu, a u prvom redu u našem, provesti socijalni i kulturni ргеporođaj, ako narod ne bude na moralnom temelju. Mi hoćemo pod islamskom zastavom stupati naprijed. I vakufsko-mearifski statut treba da ovo ima pred očima prilikom revizije. Danas se po vakufsko-mearifskom statutu izabire takovo tijelo koje je slično ne­ kom konglomeratu. Najneznačajnije pitanje, nagrada jednom mualimu, treba da prođe kroz sva autonomna tijela. Na jednoj strani vlada čaršija, a na drugoj vjer­ ska neobrazovanost, a prepušta se čaršiji da bira. Stvara se birokratska hierarhija. To je bilo još i za austrijske vlasti. Ne može se kazati da statut onemogućuje rad. Ja bih dao da se na temelju današnjeg statuta izaberu najbolji ljudi i oni da reviziju provedu. Do danas, ni­ jedno tijelo nije išlo za tim programom nego mu je glavno bilo da se bira. Nijedni izbori nijesu se pro­ vodili da se traži program i rad na programu. S druge strane, varamo se kad mislimo da je to hermetički zatvoreno blago. Vakuf ne predstavlja miljarde, on predstavlja oko 300 milijuna; džamije, medrese i dr. to su inventarski predmeti i pasivne stavke u vakuf­ skoj bilanci. Radi toga mi ubijamo vjeru u svijetu kad kažemo da to prestavlja miljarde, mi gubimo vjeru našeg elementa da ćemo kadri biti da to podignemo. Pogledajmo na ovo pitanje, procijenimo tačno koliko vrijedi, izaberimo ljude da to iskoriste koliko se može, a ne varajmo se da ćemo na temelju te imovine na­ šem narodu zagarantovati budućnost. Mi treba da bu­ demo svjesni toga da je dužnost vakufsko-mearifskog tijela da prodajom imovine omogući vjersko obrazo­ vanje muslimana. (Odobravanje.) K a ra b e g : Prvo moram naglasiti da na današnjoj upravi vakufa nijesu umjesni ljudi, nijesu ljudi pro­ �brani. Najprije bi se morao naći način da se uprava preda ljudima koji vrijede, koji umiju nešto skrojiti, a onda da se dadu na izvođenje. R e is eff.: Sada ima riječ Hamdi eff. Mulić. ni stalan plan za ta predavanja. Predavaće se gdje je potrebno i nastojaće se da se na najlakši način dođe do uspjeha. Ja mislim da kongres pristaje na to i po­ zdravlja tu ideju koju je Gajretov glavni odbor iznio, a koja je danas ostvarena u daleko prosvećenijim na­ Analfabetizam među muslimanima. rodima. 1 kod nas imamo Prosvjetu, da već ove godine H. M u lić: šalje predavače u narod. Ja mislim da Vi pozdravljate Draga braćo i sestre I Rado se odazivljem pozivu ovu ideju, koju Gajret hoće poslije 25. godine svoga našeg kulturnog društva Gajret, da pred ovim foru­ opstanka da ostvari. (Odobravanje.) mom progovorim o problemima analfabetizma u Bosni, R e is eff.: Sada ima riječ Derviš eff. Korkut, da a specialno među nama muslimanima, u koliko se govori o vrlo važnoj temi za nas, a u vezi s narod­ može o tom posebno da diskutira. Problem analfabe­ nom prosvjetom. tizma u našim je prilikama problem narodne prosvjeAlkoholizam među muslimanima. ćenosti. (Čita referat, koji je štampan s malim izmje­ nama u Gajretovom listu br. 2 i 3 od ove godine pod D e rv iš K o rk u t: naslovom: Problem analfabetizma.) Ja ću u vrlo kratkim potezima istaknuti nešto o (Na kraju govora odobravanje.) pitanju alkohola. Alkohol nije odavno u upotrebi kod R e is eff.: Zahvaljujem našem vrijednom učitelju nas, nego od novijeg vremena, došao je pred okupa­ g. Muliću na ovako iscrpnom isticanju i izlaganju cijom i iza okupacije. Nažalost, austrijska je vlast uvi­ onoga, što jo toliko važno za prosvjetno napredovanje djela da joj je alkohol najbolji saveznik i da je to naj­ naroda. kraći put jcojhn će domaći elemenat upropastiti. Alko­ Sada dajem riječ g. Hasanu Hodžiću. holizam se razvio kod nas neobično brzo, i mi u našoj slobodnoj državi ubrajamo produkciju alkohola kao Gajretova popularna predavanja. našu treću industrijsku granu. Prva je grana produk­ H a s a n H o d ž ić : cija drva i ugljena, druga brašna, a na trećem mjestu U mjesecu decembru prošle godine stavio je Gaj- dolazi alkohol. Alkohol je toliko jak da drži štampu retov Glavni Odbor prijedlog i. ^akfjučeno je da se na­ u svojim rukama, a prema tome javno mišljenje. Zato piše projekt o popularnim predavanjima, o predava­ je dužnost prosvjetnih radnika da u ovom pogledu njima za narod, tako razumljivim da svaki učesnik nadopune ono što država još ne čini. Kod nas piše u može sve razumjeti, ali da ^se prije toga ispita što na­ Ustavu da alkoholizam treba suzbijati, međutim na­ rodu treba, u čemu zaostaje, kako se tome zaostatku rodna skupština na zadnjem zasjedanju izglasala je, može pomoći i da se organizuju za narod predavanja, da ukida trošarinu na alkohol. Mjesto da bi uvela višu kako su narodni univerziteti u velikim gradovima, trošarinu, ona je ukida i tako će se omogućiti svijetu u Sarajevu i drugdje. Zaključeno je da društvo Gajret da pije jeftinije i više alkohola. Naša starija inteligen­ organizuje taka predavanja, na taj način da posebne cija nije se bavila alkohologijom, a mlađa je već u svoje predavače šalje iz mjesta u mjesto i da oni pou­ tom dalje pošla. Naša prosvjetna udruženja treba da čavaju narod. Tu se ne misli poučavati narod u tom dadu moralnu i materijalnu potporu pokretima protiv da li će koji naučiti čitati i pisati nego da se uzme alkoholizma, jer samo tako sačuvaćemo narod koji ima iz života što je osobito važno, što narod treba, gdje mnogo nasljeđene energije, ali pijući postaje od krep­ narod strada, a to znači ogromna oblast ljudskoga kog naroda degenerisan. Radi toga apelujemo na našu znanja. Ja sam o tome sastavio jedan referat: (Vidi omladinu, na predstavnike Gajreta i Prosvjete, koja je članak g. Hodžića u Gajretovom listu br. 4 od ove ovdje predstavljena po g. Vasilju Grđiću i koji je i god pod naslovom »Gajretova popularna predavanja:)« prije rata radio u tom pravcu, da zajedno s Napretkom Ja taj napis neću ovdje čitati, jer nema dovoljno i svim kulturnim društvima porade da se to zlo ot­ vremena, a i ne radi se niti o tom, kakva će se rezo­ kloni. Ako toga ne bi bilo, za vrlo kratko vrijeme polucija ovdje usvojiti, već jednostavno treba Gajretov javiće se kod nas daroviti pisci, koji će Zolinim perom Odbor tu stvar da uzme u svoje ruke i po mogućnosti crtati naše bijedno stanje. što prije organizuje takva predavanja. Radi se o tom Mi smo se prije 2 godine silno ljutili što je izašlo da kongres prihvati, da se ovlasti Gajretov odbor, a u štampi nekoliko članaka kojima su među nama po­ ja bih predložio da kongres upravo zamoli Gajretov kazivali znakove degeneracije. To se ne može otkloniti, odbor neka to čim prije izvede, a mi svi da se pobri­ to svak vidi. Vidite očeve kojima su u kući degenerinemo za to da idemo na ruku predavačima Gajreto- sana djeca. Oni su kao pijanice još zadržali snagu, ali vog odbora, da bi što bolji uspjeh imali. Potreban je su im se rodila djeca živčano slaba, padavičava, luda. skup od više predavača, iz Sarajeva, iz Mostara i dru­ Vidite na svakom koraku gdje se naš svijet sprda jad­ gih mjesta. Kako će to Gajretov odbor organizirati, to nicima koji nijesu krivi svojoj nesreći. To treba da se ne može predvidjeti, kao što se ne može napraviti prestane, treba da se ukloni uzrok, pa će nestati i 305 �posljedice. Treba izbaciti alkohol. Kod muslimana rad je lakši, jer islamski propisi idu rado na ruku oko suzbijanja alkohola. Naši običaji nijesu protkani pijan­ kama kao kod katolika i pravoslavnih i prema tome alkohol kod nas ne spada u društvo, kao što ne spada ni u kulturu. Često puta kod poluinteligentnih ljudi vlada mišljenje da alkohol spada u kulturu. To ne stoji. Tako isto kod muslimana ne spada u društveni život. Kod nas ženskinje nije pilo i popravljalo je krv što je preko očeva prešla nasljedstvom na djecu. Završujući, zamoliću prisutnu gospodu da za po­ kus izvedemo plebiscit Molim svakoga ko je zato da se kod nas održi mokri režim, neka se javi, nećemo ga popljuvati. (Niko ne ustaje.) — Hvala. Ja ću biti lojalan, pa da izvršimo plebiscit. Neka ustanu gospoda, koja su za potpunu zabranu alkohola u cijeloj Jugoslaviji. (Ustaje ogromna većina.) — To je 95%. Ja sam potpuno postigao svrhu za kojom idem, samo molim Glavni odbor Gajretov da nas podupre u ovom radu i molim inteligenciju da se* obrati ili na muslimansko društvo Trezvenost ili na brata Vukovića ili Pobratimstvu. Л da užine pravila, pa da ovu ideju raznese, jer bez nje nema spasa nama muslimanima, a i Jugoslavenima uopšte. R e i s s eff.: Premda je kratko vrijeme, ipak ću još podijeliti riječ Šukriji Kurtoviću. б. K u r to v ić : Radi kratkog vremena biću kraći. Molim predstavnika Prosvjete g. Vasilja Grđića, koji je ovdje, da uzme riječ, jer oni oko Prosvjete u ovom su pitanju iskusni, više su radili i mogu nam biti putokaz, kao što su u mnogim pitanjima do­ sada bili. V as ii j G rđ ić : Gospodo! Vrijeme je kratko i moram biti kratak. Sve ovo,što ste popodne govorili o narodnom prosvjećivanju, Prosvjeta je diskutovala na dugo i široko, u raznim anketama a i prilikom 25godišnjice Prosvjete. Čitav ovaj problem kulturnog pro­ svjećivanja sličan je vrsti beočuga, a sve te beočuge, kao u lancu, nastavljaju se na druge beočuge, to su knjižnice, listovi i razne škole za zemljoradnike, škole za seoske domaćice i t d. Ja bih mogao o svakom od ovih pitanja po čitavo predavanje održati. Mi smo lomili glavu n. pr. o prvom pitanju o suzbijanju nepismenosti. Mislili smo da možemo su­ zbijati tečajevima. Poslije smo vidjeli iza iskustva da je to kap vode u more, da to vrlo malo znači. Nepismenost se može suzbijati pomoću podizanja osnovnih škola. Čak ni osnovnim školama, ako nema produžnih, neće biti ne­ pismenost u narodu uništena. Radi toga država treba, u prvom redu, da suzbija nepismenost pomoću otva­ ranja osnovnih škola. U tom smo pitanju izjednačeni svi i oni daleko kulturniji i mi koji smo zaostali. Vidjeli ste kako ovdje izgleda, na kojoj smo skali, a gdje su 3 06 Slovenci, gdje Hrvati, a gdje su u Srbiji. Mi i Južna Srbija na zadnjem smo mjestu. Ja sam uvijek govorio u tom pravcu da treba da imamo prosvjećenu cjelinu, jer ako je cjelina prosvjeCena, onda Се biti dobro svima nama. 0 ovim pitanjima imao bi govoriti dosta. Osnovna će škola suzbijati analfabetizam. Što su drugo tečajevi za nepismene nego tečajevi za one koje ne možemo tjerati u osnovne škole. Lijek za ono što ih nijesmo prije tjerali. Međutim i tu treba veliko iskustvo i velik rad, da se makar ono malo postigne. Dobro znate da su se na svim stranama pravili razni bukvari. Samo bukvar koji je načinjen tako da je najjeftiniji, može prodrijeti u masu. Radi toga Prosvjeta je jedina bila u stanju, to sam već rekao a to se može i danas reći, — da za svakoga ima knjigu koju, kad je prouči, progledaće. Ona šalje bukvar za svakoga, ne samo za Srbe pravoslavne, ona šalje bukvar latinicom i ćirilicom. Ona ne pravi razlike u kulturno-prosvjetnom poslu između svih državljana naše kraljevine, jer u prvom paragrafu svojih pravila kaže da pomaže državljane. U'onom lancu narodnog prosvjećivanja, to je prva karika. Mnogo smo tečajeva održali, ali u onom moru anal­ fabetizma utoh^li su i opet zaboravili čitati i pisati. Ako se ondje gdje se održaju tečajevi za nepismene, ne osnuju knjižnice i ako učitelj nije u isto vrijeme povjerenik Prosvjete i ako ne uzimlju knjige, oni za­ boravljaju i čitati i pisati. Radi toga, Prosvjeta uz tečajeve naj­ za nepismene osniva knjižnice. Ima ih oko 160 sa 60.000 knjiga, koje takođe opet nijesu osnovane ni za pleme ni za vjeru, nego za one koji se prijave. Međutim ni to nije dovoljno. Potrebno je ako ne svake nedelje a ono barem svakih mjesec dana, primati po jedan list. Radi toga, Prosvjeta ima list »Narodno Zdravlje», tako da kad nekoga nauči čitati i pisati, nastoji ga držati u kulturnom svijetu, jer inače otrgoše pa prilike. Treća je etapa izdavanje knjiga. Četvrta etapa u narod­ nom prosvjećivanju jesu popularna predavanja, preda­ vanja pomoću kina, i to je Prosvjeta mnogo radila i imala je velikih uspjeha. I u tom je pravcu spoznala naše mane, koje su priječile one energije koje su kod Prosvjete bile. Mi smo imali oko stotinu predavanja. Ta su predavanja za svakoga, ne samo za Srbe nego i za Hrvate i muslimane. To su predavanja o sušici, 0 tuberkulozi, o lijepim krajevima naše kraljevine, to su predavanja iz socijalnog i kulturnog života našega 1drugih nacija. Mi smo tih predavanja imali oko stotinu, predavanja s projekcijama i s projekcijskim aparatom. Pa što se dogodilo? Nemar naš, najstrašniji nemar i aljkavost slavenska suzbila je najveće energije kod Prosvjete i, ako je bilo da smo klonuli, klonuli smo pred tim. Poslali smo čovjeku projekcijski aparat, pro­ jekcije i predavanja i držao niz predavanja, a nije nam vratio ni aparat ni projekcije. Ja bih sve to oprostio da se radilo, ali oni niti šalju izvještaj niti rade, nego je sve ostalo u budžaku, a i kad su se vratili aparati �bili su polupani. U tom pravcu imamo rđavo iskustvo, ali mi taj rad namjeravamo opet pokrenuti s izvjesnim garancijama da će povratiti sprave na vrijeme i u redu. To je četvrta vrsta Prosvjednog rada u narodnom pro­ svjećivanju. Zadnja vrsta bile su škole, kurzevi za poslovođe zemljoradničkih zadruga ili škole za seoske domaćice. To je, uz popularna predavanja, najbolji način prosvje­ ćivanja. Ovim svojim radom Prosvjeta je prešla granice plemenske i vjerske i njom se može koristiti svaki državljanin. Zahvaljujem Vam što ste mi dozvolili da progovorim nekoliko riječi o prosvjeti. K u r to v ić : Naročito htio sam da prije nego ja uzmem riječ, uzme riječ g. Vasilj Grđić ispred Prosvjete, jer sam znao što je radila Prosvjeta, pa da vidite što nas čeka na tom putu i od kolike je teškoće ovaj rad, a raditi se mora, jer procenat nepismenih je užasan prema re­ feratu koji je danas dao g. Hamdija Mulić. I stoga mi je drago da je Vasilj Grđić istakao činjenicu da niprivatna inicijativa ni analfabetski tečajevi ni predavanja ništa ne mogu učiniti bez državne pomoći, bez osnivanja osnovnih škola i otvaranja tečajeva za nepismene u vojsci, jer kroz vojsku prolazi skoro sva naša mladež. Ističući to, htio sam da kažem i ono š to je V. Grđić rekao, da smo mi u Bosni, sye -od oslobođenja, radi nekakvih proporcija a ne onako gdje treba da se daje, postali pastorčad u ovoj državi. Dok u Sloveniji pada na 32 učenika po jedan učitelj, u nas na 90, i to samo u gradu Sarajevu. U njih ima 80% pismenih, a u nas 80% nepismenih. Država treba da se kani proporcija i da pomaže ondje gdje treba. Nivelisanjem prosvjetnim i kulturnim može se doći do nivelizacije opće narodne, to vrijedi za cio narod, zvao se on srpski, hrvatski ili slovenački, a to vrijedi i za muslimane kao dio naroda. Ako država misli da muslimani prestanu biti nešto posebno u našem narodu, treba da ih podigne, da toga diferenciranja nestane i da nestane onoga, na što se uvijek prstom upire a to je tobožnja anacionalnost. Jer mi smo najzaostaliji. U nekim se mjestima penje pro­ cenat nepismenosti na 95%, a tome je razlog, kako smo to i iz referata g. Mulića i iz govora reis-eff. vidjeli, što je Austrija sistematski na izvjesne načine onemo­ gućavala otvaranje škola u muslimanskim selima. Naša država treba da pođe protivnim pravcem i da ispravi greške koje je pravila Austrija, ako neće da se kod muslimana stekne uvjerenje da se to sistematski i danas provodi. A nažalost ima i drugih razloga radi čega se muslimani otuđuju od škole. Što se u udžbenike unose stvari, koje ne spadaju u školu i gdje se vrijeđaju vjerski osjećaji. Reis eff. je dao za to tačno obrazlo­ ženje, a ja Vas uvjeravam, koliko poznajem ljude i prilike, ni govora ne može da bude o sistemu, nego se učinilo radi toga što su u Prosvjetnom Savjetu sjedili ljudi koji ne poznaju prilike u našim krajevima i ne znaju čim nas mogu uvrijediti, pa su jednostavno uzeli one knjige koje su bile protežirane u Ministarstvu Pro­ svjete. Dakle razlozi su čisto protekcionaško-materijalni. To treba da prestane i najenergičnije zahtijevamo da to prestane, ako hoćemo da omogućimo — do čega mora doći — da dođe do općeg nivelisanja, a napose do nivelisanja muslimana. S ovim završujem, jer smo iscrpli ovaj predmet s ovim predavanjem. U tom ne može biti diskusije, u tom se svi slažemo. Nego jedino s ovog mjesta uputio bih apel našoj inteligenciji, koja je ovdje okupljena, a žao mi je što nije u onom broju kao jutros, da se vjerska prosvjeta, koja ne samo da čuva islam, nego je podloga za opšti kulturni napredak, podigne. Ovisi 0 Vama koje ćete stanovište zauzeti, koliko ćete biti aktivni kad odete u narod i počnete u njemu raditi. Ako počnete u tom pravcu, sigurno ćete uspjeti. Stoga, u ime kongresa, a ako hoćete i u ime Gajreta koji će poduzeti rad na tom pitanju u zajednici s bratskim ostalim društvima, pozivam Vas na taj rad, da se vjerska 1 svjetovna inteligencija ujedini i odbaci nehaj, koji je dosada vladao. (Odobravanje). Ali eff. Kapi d ži ć: Ja ću govoriti iz duše naroda Presvjetlom hadžireis-eff. hvala mnogo puta na vazu. Sjećam se dobro vaza gdje se kaže da Svemogući Allah čuva sebe i svoje podređene od vatre. Dragi hadži efendija 1Mi smo Vaše Presvijedlosti ehalija. Vi ste, presvjetli, most iz­ među duhovne i svjetovne inteligencije i gledajte, kako znate, da smirite uznemirene duhove. Nadalje Vi upozoriste u Vašem vazu nasihatu na uzvišene hadise: svi ste čobani i svi ćete biti pitani za svoje stado. Vi ste naš najveći čoban kao što su i svi predstavnici narodni čobani naroda. Ja mislim da nikada predstav­ nici narodni neće dozvoliti da im se kaže da ne čuvaju ovce od vukova. Ispred narodne duše želim da Vas Svemogući Bog poživi na ponos i diku svih b.-h. mu­ slimana kao i čitave naše države. R e i s eff.: G. Muftić, uvaženi naš profesor, hoće svoje misli da kratko izloži. M u f t i ć : Ima duže vremena, da se bavim jednim važnim pitanjem. Godinu dana radim na jednoj misli, koja me muči. Dolazio sam u doticaj s vjerskim našim svijetom, pa smo rasmišljali o tom da bi se kod nas radilo na tom da pokrenemo tečaj za bule i babice. Kaki bi taj tečaj mogao biti? Po mom mišljenju savremen, da imamo snažne, duševno jake ženske. To bi morale biti učenice s najmanje dva razreda prepa­ randije ili šest razreda gimnazije, de mogu dalje učiti taj tečaj za, bule i babice. U isto doba jedna ženska mora da nauči nešto iz anatomije, da mogne pomagati kod poroda do granica gdje smije, da mogne pomagati kod umiranja, da onda po nekim određenim propisima, takva ženska mogne provesti ono što treba do dženaze. Mi ovih osoba nemamo, te osobe treba da su kul­ turno jake. Takav tečaj za babice trajao bi dvije go- 307 �dine. U isto doba takve bi žene bile hodže među že­ nama. Ako treba koje vjersko pitanje rastumačiti, da ga rastumače. Ženski svijet ne zna toga, jer u ženskom svijetu nema hodža. Preko njih će biti ćuprija kulturi. R e i s eff.: Mi imamo ovdje još dva referata, koja bi trebalo čitati, a iza svega ovoga, imali smo u na­ mjeri o svim stvarima koje se ovdje riješavaju, da do nesemo jednu po jednu rezoluciju i da ih upravimo na one na koje se odnose. Mi bismo htjeli da iza svih referata pročitamo te rezolucije, da ih eventualno s Vašim primjedbama i popravcima korigirano, da postanu de­ finitivne i da se štampaju zajedno s referatima. Ali pošto jo sada 5 sati, a sjutra u 10 sati je otkrivanje bista u Gajretovom konviktu, to bih molio gospodu koja ostaju ovdje, da sjutra u 2 sata poslije podne dođu u malu salu Gradske općine, i ondje da čujemo i one referate koji još nijesu pročitani, kao i rezultat svih referata: rezolucije. Ako ih usvojite, kakve jesu, biće odmah gotove rezolucije, ako reknete više soli, stavićemo, ako ne treba soli nego bibera, imaćemo i bibera. (Glasovi: Mogli bismo u jutro od 8 .do 10.— Odobravanje.) Pa dobro, ovo je zaključeno u sporazumu, sjutra od 8 sati dalje raspravljaćemo. 1 kad riječ dadne čo­ vjek, veže se. (Svršetak u 5 sati.) сам слободан да отворим с овог мјеста несамо дискусију no MOM реферату о задругарству него no свим привредним питањима која засијецају у интересе муслимана Босне и Херцеговине. Зато молим да ме саслушате. (Чита свој реферат о задругарству). Задругарсшво међу муслиманима у Босни u Херцеговини. УВОД. »Тешке прилике у којима се налази специјално наш муслимански свијет дале су нам повода да се позабавимо мишљу око оснивања занатлијске задруге. Наш град броји преко 5.000 становника међу којима je највише муслимана који посједују око 300 обртних дозвола, те немају никаквог организованог рада и лрепуштани су сами себи. По скупи новац набављају потребне артикле.............. итд.«, писаше прије извјесног времена оснивачки одбор једне занатлијске муслиманске задруге у Ливну једном нашем угледном задружном раднику, молећи ra да им он даде потребна упутства око оживотворења те њихове задружне идеје. И није то једини случај. Овакова писма стижу не само од занатлија него и од трговаца, a нису ријетке ни сељачке групице које долазе у Сарајево HACTABAK КОНГРЕСА 7. СЕПТЕМБ1 извјесном угледном грађану и моле га да им он даде упуства како би они у своме селу имали онакову у малој дворани палаче градске oi кредитну задругу као што je имају у сусједном селу (Почетак у 8 сати и 25 минут њихова браћа православни и католици. И тешко да Р е и с-е ф. Отварам сједницу овога к они погоде на оног правог писменог шехерлију који je јучер требало закључити, али како je ће имати смисла и воље, na и нешто материјалних важних реферата, морали смо данас настг срестава, да ту њихову идеју распламти, очува и Дајем ријеч r. проф. Шефкији Бубићу, да реферише приведе у дјело. Већином се иницијатори изгубе у о задругарству међу муслиманима. Ш еф. Б у б и ћ : Јуче смо читав дан разговарали раду око оснивања, наиђу на многе организационе о том како да исхранимо наше душе и претворили потешкоће и након кратког времена омрзну ту лијепу смо овај конгрес у вјерско-просвјетну анкету, a данас задружну идеју, посао напусте, наравно трпећи од ћемо говорити о том како да исхранимо наше сто- тога и с материјалне и с моралне стране. маке. Гг. дискутанти илмије и интелигенције нашли Ово све мора зато да буде јер код нас муслису за сходно да читав дан расправљају о тим ства- мана не постоји организовано задругарство, нити рима, a нису нашли за згодно да разговарамо о сеоско нити варошко. Хрвати су основали год. 1904. стотинама у провинцији који гладују и да нађемо своју прву задругу у Орашју н/С., a Срби 1907. год. начин на који ће се омогућити муслиманском еле- И једни и други имају у Босни и Херцеговини лијеп менту no провинцији као и изван граница Босне и број и сељачких и варошких задруга, поготову Херцеговине, да би се могли одржати. Карактери- сељачких, које су организоване у својим великим стично je не само да се данас о том расправља, него савезима — Савезу Хрватских Сељачких Задруга да господа која су вољна расправити муслиманска у Сарајеву и Савезу Српских Земљорадничких Задпитања неће да чују за ситан рад у народу, него руга у Сарајеву. Истина и у једном и другом савезу воле да воде расправе о вјерским питањима. Ja нећу има приличан број не само муслимана него и задруга омаловажити ислам, али кажем: ако муслиманима које сачињавају само муслимани. Али један гро нане буде загарантована материјална егзистенција у шег муслиманског елемента није приступачан овим овим крајевима, нема напретка ни у вјерском погледу; задругама, јер и српство и хрватство још у нашим a кад неће бити муслимана, неће бити ни вакуфа у масама носи религиозно обиљеже. Покушавало се да овим крајевима јер фукаралук je близу да постане се муслиманске сељачке задруге окупе у Средишњем кјуфур, како то и у Курани-кјериму стоји. — Зато Савезу Југославенских Сељачких Задруга, који je 3 08 �био основан 1921.иморао након петогодишњег рада да ликвидира. Овај je Савез имао приличан број наших муслиманских задруга, али су сада након ликвидације њихова савеза презадужене и данас постављају само један и материјалан и моралан терет за наш сиромашни елеменат. Чињеница да прво интересовање за задруге, било варошке или сеоске, и први корак око оснивања тих задруга потиче код нас муслимана не од интелигенције, него од оних сталежа који осјећају тежину свога слабог економског положаја, доказује да наша интелигенција до данас није показивала нимало воље да уђе у народ и да руководи његовим установама. Зато и немамо ми муслимани организовано ни варошко ни сеоско задругарство, усљед чега je и материјални и морални положај наших сељака, занатлија и ситних трговаца данас много гори него код осталих становника Босне и Херцеговине. Ha нашем селу: примитивна пољска привреда са несвјесном и нерационалном експлоатацијом природног богаства земљиног развија се усамљено, субјекти те привреде — наши сељаци — и не слуге да ће их тај начин газдовања данасј у доба тржишно-новчаног газдовања, претворити у градски пролетаријат, — у граду: продирање индустријских артикала узвеома јефтине цијене обара егзистенције наших занатлија и ситних трговаца. Ajeo "ништа друго, « нам мора бити на уму р силити нас да одмах, угледу на друге културне народе, започнемо са једном таквом задружном акцијом на селу и граду, која ће бити у стању да барем донекле загарантује како материјалну тако моралну егзистенцију нашем елементу. У граду, гдје живи један добар дио наших људи као ситни обртник, да организирамо занатлијске задруге, — на селу да стално спровађамо идеје кооперативног рада. Појединачна акција за такав рад je незнатна. Kao и за сваку организацију вишег стила, тако и за шири задружни рад у народу потребан je један виши орган, који ће као стручан и комплетан још у самом почетку знати и умјети упутити цијелу ту организацију једним, здравим, стручним и на овом конгресу предвиђеним начином. To je свакако у стању прије и боље да код нас муслимана, који немамо у нашој средини никакве централне задружне организације као што je код православних Срба поменути Савез Српских Земљорадничких Задруга и код католика Хрвата Савез Хрватских Сељачких Задруга, уради привремено друштво Гајрет као самостална свима једнако близа, административно већ организована, установа него ли буди која друга привредна иницијатива. Али тиме нећемо да упутимо задружни рад вјерским путем; чињеница je да je наш муслимански елеменат појединачно здружен са осталим, али један гро наших људи и на селу и у вароши стоји ван сваког задружног рада, a ми га морамо организовати. Г а ј р е т би з а т о п р и в р е м е н о т р е б а о п р е к о ј е д н е с в о ј е н а р о ч и т е сект ц и ј е да п р е у з м е н а с е б е д у ж н о с т и комп ет е н ц и ј у о р г а н и з о в а њ а нових и задруж и в а њ а в ећ п о с т о ј е ћ и х в а р о ш к и х и сеос к и х з а д р у г а . У ту би сврху та секција ступила у везу са постојећим задружним савезима у земљи, поготову с оним у Сарајеву, a no примљеним рецептима, од тих организација да припрема терен за стварање с а м о с т а л н и х с а в е з а м у с л и м а н с к и х з а д р у г а . При томе раду мора се стално лучити рад око организације сеоских задруга. Како je no варошима, међутим, услијед продируће конкуренције јефтине фабричке робе, највише угрожена егзистенција нашим занатлијама, то ћу се задржати само на организовању њихових задруга. Тиме наравно нећу да опорекнем важност оснивања задруга ситних трговаца за заједничку набавку робе и садила, те сам дапаче и мишљења да треба настојати и око подизања овог задругарства. У детаље овог задругарства не можемо се упуштати да не би далеко отишли са постављањем многих проблема и задатака у почетку самога рада. 2. Организовање занатлијских задруга. По свим варошима Босне и Херцеговине живи poj муслимана занатлија, чија je егзистенданас не само угрожена него скоро и уништена. Ми имамо свакодневно прилике да проматрамо, како се наши самостални мајстори потискују од конкуренције јефтине фабричке робе и како воде једну тешку, у много случајева и без икаква успјеха, борбу око одржања своје егзистенције. Не претјерујем, ако кажем, да у оним четама муслимана подворника, трамвајских кондуктера, општинских радника, улччних метљара, уличних продаваоца и т. д. има најмање 30—40% занатлија мајстора. И кадто данас видимо, шта ће нам онда школовање наших шегрта, кад су њихови занати услијед такога стања ствари осуђени на пропаст. Егзистенцију нашим занатлијама може данас, према искуствима других народа, барем донекле спасити кооперација: »више мањих снага ако се здруже чине једну велику, и што човјек није сам у стању нека се с другим здружи« вели отац овог задругарства Schultze— Delitzsch, или како код нас народ вели »задруга мед носи«. A ko, дакле, хоћемо да наше занатлије мајстори задрже своју економску самосталност, морамо им помоћу задруга омогућити и с т е п о в о љ н е увј ете п р о д у к ц и ј е , које омогућују капиталом богатом фабриканту, да купује на велико, према томе да ј е ф т и н и ј е п р о д у ц и р а и с в о ј у р о б у л а к ше п р о д а ј е . Удружење више мајстора за заједничку купњу може као набављач на велико не само јефтиније него и боље купити, јер се тако добија боља 309 �квалитета и роба се плаћа у готову. Плаћањем у готову уштеди се не само на каматама, него ће тако наше занатлије избјећи познату овисност од својих лифераната и могуће им je да бирају трговца код кога ће купити своје сировине. Наше занатлије нису у стању не само да купују на велико, него, што их највише данас тишти, не могу у готову да плате, јер нити имају новаца ни кредита. Многи од њих имају само занат. Али удружењем више мајстора сви они могу доћи до кредита, пошто један за другог тако преузимају с о л и д а р н о ј а м с т в о . Уз организацију з а ј е д н и ч к о г к у п о в а њ а сировина треба почети са задругама за заједничку продају готових производа. У нас још и данас занатлије највише продуцирају према наруџби, треба им зато дати могућности да раде за пијацу. To се може постићи стварањем з а д р у ж н и х п р о д а ј н и х м a г a з и н a на пр. да се удруже столари једног мјеста и да у заједкичкој продаваоници продају свој намјештај с којим би сигурно могли конкурисати постојећим велетрговинама покућства, или да на пр. израде дрвенарију Једне велике куће. Најбољи успјех у државама, гдје je ово задругарство развијено, показују занатлијске п р о д у к т и в н е з а д р у г е . По^мобу Ових могли бјрсе-наши мали занатлијски дућани претворити у велика подузећа која би запосл>авала задругаре уз надницу a продавала би произведене предмете на рачун свих задругара. С оваковим задругама, у којим се даје довољно гарантије сталној запослености наших људи, могли би ми подигнути социјални ниво наших занатлија и донекле ријешити социјално питање нашег живља no варошима. У нашем занатлијском задружном програму имали би дакле на првом мјесту истаћи организовање з а д р у г а з а з а ј е д н и ч к у набавку (алата, сировина), з а д р у г а з а з а ј е д н и ч к у п р о д а ј у г о т о в и х п р о и з в о д а и п р о д у к т и в н и х зан а т л и ј с к и х з а д р у г а . Код нас je већ почело иницијативом самих занатлија, како сам већ у уводу навео, са организовањем ових задруга. Тако н. пр. имамо ми данас: Муслиманску Занатлијску Задругу у Горњем Вакуфу, Муслиманску Табачку кожарску задругу у Високом, Муслиманску Табачку кожарску задругу у Стоцу и т. д, као и још неке које не носе конфесионално обиљежје. A што je за наше специјално муслиманске прилике најкарактеристичнје, ми имамо no провинцији, као и no разним сарајевским махалама, разних ситних удружења задружног карактера, која постоје сама за се ван сваке јаче друштвене организације. Колико je дакле код нас потребна акција за осниванјем ових задруга толико je исто потребно централизовање истих у ј е д н у в и ш у о р г а н и з а ц и ј у која ће бити у стању да рад свију наших занатских задруга доведе у праву колотечину. Најбоље би било да се 310 чим прије сазове иницијативом Гајрета к о н г р е с свих наших муслиманских за н ат ли јс к и х з а д р у г а који ће онда одлучити о томе, хоће ли стварати самостални савез или само један привремени одбор који би радио на томе да дође до савеза свих занатлијских задруга са територија Босне и Херцеговине без обзира на конфесију. Питање здруживања занатлијских задруга у један јединствен савез у толико je хитније кад се зна да све босанско-херцеговачке занатлијске задруге без разлике племена и вјере стоје ван савезне организације. Истина настоји Главни Савез занатл. задруга у Београду да ове задруге привуче у свој савез али код већине наших задруга влада расположење за остварењем једног оваковог савеза у Сарајеву. Зато требамо упућивати наше муслиманске задруге да не само подупру оснивање овог савеза, него и да одмах, no могућности, узму на себе и иницијативу. Иза савезне организације игра питање ј ефтиног к р е д и т а за чланове занатлијских задруга видну улогу. Наше се занатлије свакодневно виђају пред шалтерима залагаоница са комадима платна, новим ципелама, и што je најгоре са алатом у руци траже ломбардни кредит плаћајући га од 20—50%. Кредитна задруга може једино да му створи јефтин и повољан кредит, ако овај потиче из штедње самих задругара. Ми имамо већ неколико оваквих задруга под именом занатлијских штедиона као н. пр. Муслиманска Занатлијска Штедионица у Сарајеву и Мусл. Занатлијска Штедионица у Бањалуци и друге. Код отварања ових штедионица треба увијек имати на уму што више принцип солидарног јамства и принцип самопомоћи путем штедње. Међутим како je штедња услијед слабе продуктивности занатлијског рада данас минимална, требамо стално проналазити занатлијама друга врела јефтиног кредита. Овај се моментано може најповољније постићи ако се наше занатлије почну у највећој мјери служити кредитом Занатске банке a. д., отказујући све остале скупе кредите. По чл. 7. Закона о Занатској Банци Краљевине С. X. С. a. д. кредитом ове банке могу се служити не само појединци занатлије него и занатске задруге. Међутим како се мало занатске задруге са територија Босне и Херцеговине служе овим банчиним кредитом види се из чињенице да je од 23. маја 1927. до 30. јуна 1928. износ кредита босанскохерцеговачких задруга од Занатске банке износио свега Дин 350.000, док je исти износио: у Србији Дин 7,110.000 т. ј. 20 пута више, у Јужној Србији и Црној Гори Дин 1,090.000 т. ј. 3 пута више, у Војводини и Срему Дин 1,000.000 т. ј. 2'86 пута више. Ha овако слабо служење кредита од стране наших занатских задруга утицала су четири фактора: 1. Један веома мали интерес наших занатлија при упису акција Занатске банке a. д. (Уплаћено je �у Босни и Херцеговини 11 пута мање акција него у Србији, Јужној Србији и Црној Гори). Треба зато преко занатских задруга развити што јачу акцију око куповања ових акција. 2. Одвећ велика удаљеност централе Занатске банке у Београду од наших мјеста, те je потребно скоро 2 недеље да прође од дана пријаве до одобрења кредита. О т в а р а њ е п о д р у ж н и ц е ове б а н к е у С а р а ј е в у ј е с т ј е д н а х и т н а пот ре б а нашег з а н а т л и ј с к о г сталежа. 3. Друкчије правне формалности централе у Београду као вјеровника и наших занатлија као дужника (н. пр. друкчије формалности при издавању, преношењу и наплати мјенице no српском трговачком него no нашем мјеничном закону). Иовачињеница такођер доказује потребу подружнице у Сарајеву. 4 Несавезно повезано, према томе и децентрализовано, коришћење овим кредитом од стране наших занатлијских задруга. Да постоји један савез, он би знао да организира ову кредитну службу и да упути кредите у оне сврхе у које су намијењени. Стварање савеза занатлијских задруга у Б. и X. мора нам бити дакле једна од првих задаћа на овом пољу. И ови би савези дапаче могли бити кредитовани од Занатске банке, јер она према т&кс>у чл. 6. правила не кредитира само занатлије и занатске задруге него и све занатске »установе«. Наше занатлијско задругарство има дакле да пође овим путем, који je, no моме мишљењу и према нашим данашњим околн^стима, једини прави. Требала би само и Занатска банка да почне са потпуним извршењем чл. 6. својих правила, гдје се уз. остало вели: »Она (банка) ће постицати оснивање кредитних и осталих занатлијских задруга«. Рад банчин у Босни и Херцеговини на овом пољу добро би нам дошао. 3. Организација земљорадничких задруга. Није потребно више говорити, сви добро знамо, о приликама у којима живе наши сељаци без разлике вјере. Ипак док су сељаци других конфесија у много случајева свјесни да за своје готове новце сазидају себи кућу, купе које парче земље или које говече, дотле наши муслимани тежаци у већини случајева конзумирају оне капитале који им стоје на располагању. To je једна тачна чињеница коју je највише искусио ликвидирани савез југославенских сељачких задруга, a примјера. зато имамо и у другим савезима. Штогод више настојимо, било приватном или јавном иницијативом, да подигнемо пољопривредну продукцију у нашем општем интересу, у толико више долазимо до сазнања да je наше село заостало. Особито се то опажа код наших муслиманских тежака. Да су жетве много пута несигурне и да им ни из далека не дају оне приносе, које би морале дати, не требамо се чудити, ако проматрамо, како се мизерно искоришћују природне снаге и земљине материје као и друга пољопривредна помоћна срества, која би могла да буду извор нашег благостања. Не само no нашим пасивним предјелима, него и no плодним равницама, које ми муслимани у главном и посједујемо, може се видјети, како се земља плитко оре, a њиве се уопште држе у веома запуштеном стању. Ha много мјеста немају потребне алате и радну стоку. Док се уопће не обраћа пажња на рационално чување и употребу стајског ђубрета и може се рећи, на милијоне његове вриједности отичу у потоке или на други начин пропадају, дотле се са разних страна гледају сељаку извући готови новци за умјетно гнојиво. Ливаде, које би без каква великог труда могле да дају одличне приходе, постају мочварне и зарасле коровом дају минималне користи. Велики комплески земљишта леже потпуно неискоришћени и једва могу да послуже, услијед немарности, и као мршаве испаше. Нуззанимања, као пчеларство, рибарство, свиларство и т. д., која би - на неким мјестима могла да дају одличне приходе, нису скоро ни познати нашем сељачком елементу. Ako их на ово све упозоримо, обично нам одговоре, да им мањка новац за нужне набавке и побољшање земљишта. Ствар je пољопривредног реферата да нам изнесе начин побољшања прилика на селу, a ми ћемо овде изнијети задружни рад сељака, како би лакше, no угледу на друге народе, прилагодили своју привреду модерном начину газдовања и тиме наравно побољшали и свој материјални и социјални покожај. »Ako испоредимо« вели један чешки задругар »садашње прилике, у којима живи наш сељак, са стањем чешког села, прије 36 година, кад je била основана прва кредитна задруга, т. зв. Рајфајзенова каса, доводи нас до увјерења, да je напоран и систематски задругарски рад сеоског становништва допринио знатне културне, социјалне и економске користи. Испрва je овај рад био веома скроман. Ипак захваљујући пожртвованој и неуморној акцији пионира задругарске мисли и углавном једној нашироко разграњеној организацији, захваљујући културној и ревизионој дјелатности задружних савеза покренут je тако моћан апарат, да број задруга расте из године у годину, јер су свагдје пробудиле повјерење и свагдје радосно примљене. Понајвише ницаху Рајфајзенове касе, ови темељи земљорадничке задружне организације, као гљиве иза кише и преузимаху на себе с љубављу и пожртвовањем Ko­ pnene радове, које шира јавност скоро никако није ни опажала. Прирођена сељакова наклоност ка штедњи, његова брига за осигурањем будућности, како своје тако и читаве фамилије, његова тежња за усавршавањем земљорадње путем интензивне примјене умјетног ђубрета и пољопривредних машина, његова чежња за градњом ваљаних и практичних зграда 311 �за становање и привреду: све je ово водило сељака У његов новчани институт, гдје je он могао сваке недеље сигурно уложити свој засхужени грош и добити у нужди без имало муке јефтин кредит«. По Рајфајзенову принципу ми би такођер требали почети са оснивањем земљорадничких задруга. Тиме нећемо да испустимо из вида земљорадничке задруге за заједничко набављање, задруге за заједничко продавање пољопривредних продуката и продуктивне задруге за израду и продају предмета за заједнички рачун. И у Савезу српских земљорадничких задруга превлађују у главном касе, има само 3—4 продуктивне задруге. Потреба за заједничком производњом, прерадом, купњом и продајом код нашег je сељака минимална, сви се ови послови привремено, док не почне диференцирање, могу да обављају унутар кредитних задруга. Ове ће кредитне задруге, дајући кредит члановима, настојати да им савез заједнички набави плугове и друге потребштине, да им да иницијативу за оснивањем мљекара, житних магазина и т. д. Ипак 6yi се код нас могле још одмах, no оснивању кредитних задруга, његовати. Код организбвања земљорадничких заДруга морамо да будемо спремни за ријешење 4-ју великих проблема на које ћемо стално наилазити при организовању земљорадничких задруга: п р о б л е м р а з н и х сметња, проблем с п р о в а ђ а њ а ш т е д њ е и добивања јефтиног кр ед ит а и проблем ц е н т р а л и з о в а њ а з а д р у ж н о г р а д а у сав е з и м a. a) Проблем сметња. Прва и најважнија наша сметња у организовању задруга јест примитивност и неписменост, a с тим необавијештеност и незнање, нашег сељака. Ha нашем селу нема уопште људи, осим учитеља и хоџе кад би овај хтио да се у том правцу образује, који познају задругарски живот и који би могли уредити једну најобичнију задругу. A и међу нашом интелитенцијом врло их je мало који су задружно стручно образовани, да би знали ширити задружну идеју. Неписмености сељака можемо доскочити курсевима за аналфабете, a интелигенција могла би се задружно об^азовати на разне начине. Тако би Гајрет одмах могао да шаље апсолвиране трговачке академичаре и учитеље на страну, где постоје катедре и семинари 1. З а д р у г а з а з а ј е д н и ч к у п р о д а ј у за задругарство као н. пр. у Њемачкој и Белгији, ж и т а . Овај се посао досад у Босни и Херцеговини и тамо би ови стекли вишу задружну наобразбу. само мјестимично радио и тогса малим количинама, Такођер би се могло распитати за задружне течајер je врло рискантан ради сталне промјене житних јеве гдје они постоје и тамо на 2—3 мјесеца, с поцијена на бурзама. Добро би успјели кад би развили четка о трошку Гајрета a онда касније савеза, послати з а д р у г е з а з а д р у ж н у п р о д а ј у к у к у р у з а . неколико наших људи. Требало би преко ферија Већина задруга у српском и хрватском савезу купују запослити вриједне Гајретове питомце у Словенији, преко својих савеза кукуруз, који им савези набав- Хрватској, Србији, na и сусједној Аустрији no разним љају на Ново-Садској продуктној бурзи. С мало труда задругама како би се на лицу мјеста могли упознати и добре воље ми би могли развити међу нашим са задружним радом. Не би пуно за Гајрет изискиљудима у Посавини и равној Крајини задружну про- вало срестава ако би са Просвјетом и Напретком дају кукуруза, који би могли преко савеза давати организирао један задружни течај за оне који стално директно потрошачима. пребивају на селу, као учитељи и свештеници. За 2. З а д р у г е з а з а ј е д н и ^ ч к у п р е р а д у наше прилике добро би дошло кад би се за ђаке ш љ и в а . Ове би задруге упућивале сељаке у мо- грађанских школа трговачкога смјера увело облигатно дерне начине сушења шљива, паковање итд., na би специјализирање у задругарству свих оних који би их сама задруга могла да пласира на свјетској пијаци, касније хтјели да постану пословође у појединим било директно или преко савеза. Задруге би увађале задругама. Ha све ове начине могли би ми створити и боље сушнице, само би требало радити са доста један стручно образован кадар задружних пионира обзира јер je посао доста рискантан услијед бур- који би знали да постану ступ нашег задружног зовних шпекулација. живота. Пионири би тада ушли међу сељаке, било 3. З а д р у г е з а з а ј е д н и ч к у п р е р а дживом у и ријечју у задружним сеоским течајевима и п р о д а ј у м л и ј е к а имају код нас велику будућ- приликом ревизије или добром поучном лектиром ност. Заједничка продаја млијека може особито да помоћу разних брошура. Тако би се у нашем народу се подигне у близини Сарајева и других већих мјеста, створила задружна свијест која би постала темељ јер би се тако млијеко не само могло задружним вишим каснијим културно-економским циљевима наколима крчмити на мало него би се могле прода- шега села. вати и велике количине болницама, интернатима, Чим будемо почели са задружним радом супрокафанама т т. д. Са подизањем нашег сточарства ставиће нам се једна велика сметња: с и р о т и њ а порамо постепено оснивати задруге за заједничку н а ш и х људи, n a п р е м а т о м е и н е м о г у ћ н о с т прераду млијека у сир, маслац и т. д. онако како п о д м и р е њ а т р о ш к о в а о к о о с н и в а њ а . Са то захтјева укус данашње потрошачке публике. овим трошковима мораћемо се борити све дотле док 312 �He будеМо имали свој савез, који би уз минималне трошкове могао да оснива задруге. Да би се томе злу привремено доскочило, најбоље je да се код оснивања ограничујемо на најнужније издатке, na макар и уз цијену запостављања неких задружних задатака. — Овим сметњама придружују се још моменти који ће нам рад кочити, као н. пр. немање згодних просторија за задруге, незгодан саобраћај са селима итд. Организовању задруга међу православним и католицима сељацима' много су сметала разбијена насеља тежака. Код нас муслиманау већини случајева не постоји та сметња, јер наши сељаци углавном живе у збијеним насељима, те их je лако увијек држати на окупу, поготову кад се још зна да су наши сељаци навикли на ноћна сијела и на скупљање пред џамијом сваког петка за вријеме џуме. Ову чињеницу треба увијек имати науму, јер ће нам она прилично олакшавати посао. Још само кад би наши имами наше људе увијек упозорили прије изласка из џамије на извјесне исламске принципе које налазимо у Кур-ани кјериму као н. rtp. »Када довршите клањањ^ разаспите се на ваше послове, настојте, теците. и сабирите«, или »Бог je за вас створио све што je у Земјћи и на земљи«, или »Привредник je божји милосник«, или »ФукаралуЖ' je близу да постане кјуфур« итд. Сваки овај ајет требао би да стоји исписан 'на нашем језику no муслиманским радњама, џамијама, задругама итд. да не би стајали ван задружног покрета. Ми имамо већ, како сам у уводу напоменуо, и у једном и другом савезу чистих муслиманских задруга, што je свакако за похвалу. И не само задругама, него и појединцима треба препоручивати, ако у селу немају своју задругу нека ступају у српске и хрватске. При стварању нашег савеза требамо само бити опрезни да обједампут не свалимо велике трошкове оснивања на саме задруге. Фонд или помоћ или какав банковни кредит био би у почетку веома потребан. ц) Проблем штедње. Задруге почивају на самопомоћи својих чланова, a како су задружни циљеви углавном материјалне природе то су чланови присиљени да им стављају на располагање што више новчаних срестава. Ова cer могу, ако се хоће постићи задружни циљеви, удјелима ,и уштедама набавити. Зато je потребно да што више у нашим задругама међу члановима развијамо смисао штедње. Тако само могу чланови да дођу до јефтиног кредита. Да се срества за тај кредит постигну, потребно je да сваки члан земљорадничке задруге упише један или више удјела на штадњу, то јест да каже, коју ће своту улагати недељно код задруге. Удио на штедњу одређуЈе се штатутима задруге према имању задругара. Пошто су наши људи веома сиромашни, a и тешко се растају са готовим новцем, треба увијек гледати да ти удјели буду малени. Богатији људи, када увиде б) Проблем централизовања pada у савезима. да им je новац не само на сигурном мјесту него и Како сам већ напоменуо један велики дио наш до да му доноси стварне кориСти, улагаће и веће своте. задруга био je организован у Средишњем Савезу Само треба увијек пазити да задруга буде отворена Југославенских Сељачких задруга, али истом није оним данима кад се сељак враћа из града са готовим успјело да изведе ову важну улогу, те не само да новцем, н. пр. иза пазарнога дана. И ако народ наje савез ликвидирао, него je оставио на леђима наших учимо на ову корисну институцију, колико за њега људи на стотине хиљада динара дуга. Ипак савези самога толико и за цијелу нашу народну привреду, имају у данашњем земљорадничком задружном по- онда ће селу задруге постати центар његова и прикрету једну веома важну задаћу: они имају да урав- вредног и културног живота. нотеже сву комплицирану машинерију задругарске д) Проблем јефтиног кредита. организације, да штите своје чланице задруге од Капитали који се буду стварали у нашим задруунутарњих и вањских непријатеља и задругама чине многоструке услуге, које резултирају из самог посто- гама путем штедње неће моћи да потпомогпу интенјања савеза к а о н о в ч а н е , р е в и з и о н е , т р г о - зивну и рационалну пољопривредну производњу. У в а ч к е и о р г а н и з а ц и о н е ц е н т р а л е . У зем- колико више будемо просвјећивали наше земљорадљама, гдје je задругарство развијено, савези направе нике и више их упознавали са научним и техничким на милијарде промета,отварају своје властите фабрике, напрецима, у толико ће просјећни ниво просвећеимају своје властите саобраћајне линије и заузимају ности бити виши и производња рационалнија, na ће веома моћно мјесто у јавном животу дотичних држава. се утолико осјећати и све већа и већа оскудица у И зато већ у првом почетку нашег задружног рада капиталу на селу, те ће и наши људи све више и имамо да проучимо могућностобразовањасвих наших више тражити кредита за своју пољску привреду. задруга, a да се стално руководимо идејом удружења Данас, у доба рентабилног пласирања капитала у свих задруга са територије Босне и Херцеговине без индустрији и трговини, тешко je земљорадницима разлике вјере у један велики јединствени савез земљо- наћи јефтин кредит. Питање земљорадничког кредита, радничких задруга. Ипак и сада, док још немамо како нам je свима познато, постало je не само аковога савеза, боље je да препоручујемо нашим задру- туелно код нас него и у другим агрономним државама. гама даступе у било који, српски или хрватски савез, У ријешење овога питања ми се овдје нећемо упу- 313 �штати, него ћемо гледати да испитамо могућности трећа и најважнија институција no овом закону коришћења наших сељака са оним кредитима који јест дирекција за пољопривредни кредит која одоСУ МУ омогућени позитивним законима ове земље, браје кредите обласним, a ове опет мјесним задругама. Путем дирекције за пољопривредни кредит стаna макар ови били касније на још већу корист сељакову измијењени. To je закон о пољопривредном вљају се нашим земљорадницима на располагање кредиту из 1925. године и његов правилник из исте слиједећа срества: 1. 500 милиона динара, која ће се сума прегодине. Истина поједини савези земљорадничких задруга одупрли су се овом државном кредиту, да не двиђати буђетима Министарства Пољопривреде и Вода и издавати дирекцији у ратама сваке године би у народу нарушили свијест о самопомоћи, али су многи од њих шутке препоручивали својим члановима до потпуне уплате. 2. 50% од чистог годишњег прихода Државне нека се користе овим кредитом, да би се исти опробао у пракси. За нас муслимане, који немамо израђене Класне Лутрије, почевши од 1927. године. 3. Готовина добивена ликвидацијом пређашње ни савезе ни кредитне задруге, не остаје ништа друго него и да се у смислу овог закона користимо Зиратне Банке у Скопљу и сви приходи њени, који ће се постепено стављати дирекцији на расположење. кредитом, само не смијемо никада испуштати из вида 4. Суме које би се додјелиле дирекцији доцнијим стварање самосталних наших задруга и задружног духа на начин како сам прије изложио. Употребу законодавним ријешењима. 5. Новац од приватних лица, који ова буду диовог кредита у толико прије морамо прихватити кад je већ у нашој средини основано преко 20 задруга рекцији повјеравала на штедњу. 6. Разни народни привредни фондови већ депопрема овом закону, a наскоро ћемо имати у Сарајеву и Обласну Задругу за пољопривредни кредит. Тим .нодани код државне хипотекарне Банке (за набавку лакше ће бити нашим људима да ступају у ове сјемена и т. д.). Истина ови новци неће моћи задовољити потреби задруге, јер исте не носе на себи никакво вјерскокредита наше пољопривреде, али ако се овоме додају племенско обиљежЈе. с S • уштеђевине и капитали добивени с других приваПрви покушај од стране муслимана ,еељака''Дах се организују у духу овога ^акона био je учињен тних страна, онда не смијемо оставити наше сељаке од стране 34 муслиман^ке задруге из ликвидираног ван коришћења овим кредитима. Поготову кад je југославенског савеза, кад су се ове биле обратиле овај кредит куд и камо јефтинији од оних зеледирекцији за пољопривредни кредит у Београду нашких кредита којима се служе наши сељаци. с молбом да се 'реорганизују на начин како то за- Интерес који се даје на овај пољопривредни кредит хтијева закон, т. ј у 'мјесне задруге. Дирекција им максимиран je законом: за краткорочне и средњоje била одговорила да je прво потребно да изравнају рочне зајмове интерес не смије бити већи од 4% своје обавезе, али те задруге до данас нису удово- преко есконтне стопе Народне Банке (дакле данас љиле захтјеву и није могло доћи ни до каквог ре- максимум 10%), a код дугорочних зајмова интерес зултата. Т р е б а т у с т в а р чим п р и ј е испи- je раван есконтној стопи Народне Банке. Да би се наши сељаци могли служити овим крет а т и и о м о г у ћ и т и ту р е о р г а ни з ац и ј у . Носиоци су пољопривредног кредита према овом дитом потребно je или да се организују у мјесне закону у Босни и Херцеговини мјесне задруге за задруге за кредит на начин прописан самим законом, пољопривредни кредит: једна у Сарајеву, коме ће држећи се увијек тачно прописа Дирекције за погравитирати Босна са Санџаком, и друга у Сплиту, љопривредни кредит, или да се, кад будемо имали коме ће осим других покрајина припасти херцего- свој савез, служе тим кредитом преко свога савеза. вачке мјесне задруге. Подвргавањем херцеговачких Зато je потребно да се сви, који мислимо радити задруга Сплиту учињена je једна велика погрјешка на овом пољу, поготово учитељи и хоџе, упознамо према нашем елементу у Херцеговини, и то колико не само са одредбама овога закона и са формалноу саобраћајном још више у културно привредном стима које су потребне при оснивању и пословању погледу. Наши су се људи из Херцеговине стољећима у овим задругама, како би се одмах могли латити научили на Сарајево као свој политички, привредни посла no свим нашим селима. Треба одмах, чим се и културни центар, a и вођама муслимана из Сара- оснује о б л а с н а з а д р у г а у С а р а ј е в у , од јева лакше je водити бригу из Сарајева него из и с т е т р а ж и т и д а се о д р ж и т е ч а ј з а поСплита. Т р е б а т р а ж и т и од д и р е к ц и ј е з а с л о в о ђ е о в и х з а д р у г а , јер су ови течајери зап о љ о п р и в р е д н и к р е д и т у Б е о г р а д у д а ту коном предвиђени. С наше стране имао би Г а ј р е т с т в а р чи м п р и ј е т а к о пре у д е с и , даи Херце- да о д м а х п о ч н е са п р и к у п љ а њ е м ш т о веговина припане Сарајеву. Наравно и с политичке ћ е г б р о ј а н а ш и х љ у д и који би присуствовали стране не би смјели дозволити навикавање наших дотичном течају. покрајина на било какво гравитирање према центрима Организовањем овакових кредитних задруга ми која леже ван граница Босне и Херцеговине. Kao морамо узастопце радити на сварању наших вла- 314 �ститих задруга и то што више оних који немају искључиво кредитне циљеве. По овом закону моћи ће онда савез тих наших задруга да се служи такођер тим кредитом, али само на колективан начин, т. ј. да могне савез финансирати веће своје операције као н. пр. већу набавку машина, сјемена и т. д. Од што скоријег и успјешнијег ријешења свих ових проблема нашег земљорадничког задругарства овиси не само култура нашег села, него и политичка и материјална и вјерска егзистенција свог нашег живља у Босни и Херцеговини, na с тим уопће и наше национално јединство свих грађана ове државе. Закључак. С обзиром на чињеницу да je задругарство код свих културних, како европских тако и азијских (Јапан) и других народа било a и данас јест носиоц материјалног и културног побољшања сиромашних слојева, и како се организовање задругарства почиње код нас спонтано развијати у редовима нашихградских и сеоских маса, молим конгрес да донесе слиједећи закључак: 1. Организовање задруга^. м^ђу муслиманима Босне и Херцеговине има да се протеже и на селои на варош, на селу no Рајфајзеновом a у вароши no Schulze-Delitzschevom ПЈЈишЈипу. Ha селу се rjpсвећује особита пажња шљиварским кооператовама. 2. Тражи се од друштва Гајрет да преко своје нарочите привредне секције преузме привремено на себе дужност и компетенцију организовања нових и здруживања већ постојећих сеоских и варошких задруга и да постакне исте на рад у постојећим савезима,евентуално на стварање самосталног савеза. 3. Како je за успјешан задружни покрет основни предуслов директна веза са широким муслиманским слојевима, то се тражи од друштва Гајрет да успостави ту везу. Не могне ли Гајрет да успостави ову везу за те елементарне потребе босанско-херцеговачких муслимана, конгрес рјешава да се задружна акција међу босанско-херцеговачким муслиманима настави неовисно од Гајрета. 4. Препоручује се муслиманима да у мјестима гдје немају своје задруге активно учествују у постојећим задругама српским или хрватским. 5. Предлаже се друштву Гајрет да што прије пређе на оспособљавање особља за пропаганду и рад у задругарству. 6. Тражи се од Министарства Просвјете да уведе у Грађанским школама уз трговачки и задружни смјер, a у учитељским школама да уведе задругарство као облигатан предмет. 7. Тражи се од Улема-Меџлиса да no медресама уведе задругарство као облигатан предмет. 8. Тражи се од Министарства Просвјете, Tproвине и Индустрије, Пољопривреде и Вода да у школске уџбенике уносе што више чланака писаних у духу задружне штедње. 9. Тражи се од Дирекције за пољопривредни кредит у Београду да се, из практичних разлога, мјесне задруге за пољопривредни кредит у Херцеговини одвоје од Обласне задруге у Сплиту и приnoje Обласној задрузи у Сарајеву. 10. Привредна секција друштва Гајрет треба одмах да почне рад и на том, како би се такођер наши сељаци могли користити законом о пољопривредном кредиту. 11. Тражи се од Занатске банке Краљевине С. X. С. a. д. у Београду да чим прије отвори своју подружницу у Сарајеву, која има уз остале послове да почне са помагањем отварања занатлијских задруга. Господа из провинције која су вољна да се за ствар интересују могу се касније састати и ja ћу им дати поЈребна правила, летке и литературу и све што je потребно и, кад дођете кући, да бар нешто у том правцу отпочнете. Боље je сада одмах с радом отпочети. Цо je вољан, нека послије конгреса остане овдје. Завршујући свој реферат, молим да отворите дискусију no свим привредним питањима која засјецају^у Ваше интересе na макар се дискусија продуљила и преко 10 сати. (Одобравање). Р еи с-е ф .: Господо! Ja морам констатирати, да je ово предавање врло опсежно и врло мудро састављено и да садржи упутства која, ако бисмо их схватили и no њима се равнали, би нас могла довести у бољи положај. Из свега овога долазимо до потпуног освједочења да je сваком пословању, сваком раду најважнији темељ знање. Ко не зна не може отпочети ништа, разумјети ништа. Искрено да кажем, ово слушајући, ja који сам донекле упућен у те ствари, увидио сам да има пуно појмова које треба мени разјаснити. Замислите како je no селима и градовима у провинцији! Ja сам увјерен, гдје има у мјесту човјека или неколико људи који више виде, да ће они тим ситним радом много помоћи народу. Ja бих нарочито могао упријети прстом у једнога таквог сељака радника, na бих га молио да своја опажања у том погледу нама истакне, колико зна: што смета задругарству, гдје се основало, зашто je пропало, у чему страда наш тежак, ко га гњечи. To je Ахмет-ага Ковачевић. У својем крају Ви сте пуно учинили, na нам кажите о томе неколико ријечи. Ахмет-ага Ковачевић: Ово je мени мало изненадно дошло. Ja нијесам учен човјек, немам школа, ja сам сељак прост, али 25 година, колико моје силе допуштају, народним пословима радим и имам прилично искуства у том. Taj наш назадак у пољопривреди je стога што je сељак препуштен сам себи, нема поштена савјетника и помагача, колико од своје браће сусједа толико ни од државе. У 9 година дана за све се може да 315 �нађе napa, али за пољопривредни кредит не видимо Да не мора напоље из свога дома, онда je предсједник да их има. Знате да je темељ народног живота и Савеза на том инсистирао да се закон не протегне. темељ државе само пољопривреда. Ви знате, кад je Ja сам на то реагирао. Ви знате да je у нас и данас, био свјетски рат, Аустрији и Њемачкој није фалило a било je прије, да сељак с дјецом буде из своје муниције, није фалило ништа друго него само хране куће напоље избачен. Нико не гледа на то да je и зато je морала поклекнути. И нека je поклекнула. пољопривреда у интересу свих нас: трговаца, чиновОна je овдје 50 година била и није се бринула за ника и свакога. Ja молим конгрес, да у овом погледу ону грану пољопривреде која je за народ и државу заузме становиште и да се о пољопривреди поведе то je стенајпотребнија. Ми много говоримо, много се састајемо, рачуна, јер — како je професор рекао било je много анкета, било je свега доста, али никада пеница нашем напретку. (Одобравање). Ми, no својој доброј вољи и жељи, немамо спона дјело нисмо прилазили. Зар пољопривреда може бити гдје се сељак лихвари? Ja Вам кажем искрено собних људи да нас воде. Нама се подметне. Било je овакових случајева у Савезу: Долазио je кукуруз да je у нас тако у Посавини. Може бити сте читали, под мојим властитим именом у »Веч. Пошти«, како на поједине задруге и није се одмах рачунало пошто се лихвари. У нас има трговаца, нажалост, који се- ће бити. Мислило се да ће бити цијена нижа него љацима дају уз 10о/0 мјесечно, a то je 120% на у чаршији, a кад тамо, била je скупља. Поједини људи годину. Може ли то сносити сељак ? (Не може). Не- израбљују неспособност сељака. Нико не може просамо да њима дају 10% него трговци иду одмах у дати слаб кукуруз и гурне га Савезу, a овај опет грунтовницу, узимаЈу уговор и сељаци поЈПисују плати скупе nape. Гајрет би требао да у овом правцу мјенице; ако не плате предаду ствар адвокату, a одржи један курз и, кад будемо видјели да се Гајрет адвокат направи трошкове и тим начином долази * брпне за сељака, ми ћемо гледати, да и он од својих да сељак, кад добије правомоћну осуду, мора изаћи сила откида и даје Гајрету. (Одобравање). Р е и с - е ф . : Има ли још ко говорити о овом са свога добра с дјечицом. X® гледају и држава и наши посланици, којис су. узели на се ту дужност важном питању? Ч е к р о : Нећу улазити у расправу о једној стручда се брину за народ, али свако шути ^ЛедГГсвдга посла a тежака пушта да пропада. (Одобравање). ној теми која je свестрано обрађена, али ипак ћу Тежак je, no мом дубоком увјерењу, фундаменат се на њу осврнути толико колико je њом тангиран државе и држава би требала да се прво брине за Гајрет, који имам част заступати. Такођер je било тежака. Кад буде тежак способан да продуцира више наглашено да je моја маленкост била у Савезу југосл. хране него данас, што у оваковом стању не може, муслиманских задруга. Оне су пропале не непослушонда ће се благостање просути на све нас: на чинов- ношћу маса него зато што се у те задруге у почетку нике, војнике, на трговца и на свакога. Особито увукла политика. (Одобравање). Немојте криво схватрговац треба да посвети пажњу тежаку. Мени je тити да сам проти политичким партијама међу муслиданас 60 година и сјећам се, да je прије трговац манима, али ja овдје говорим као предсједник Гајрета, свјетовао тежака и казао: овим путем ајде, у банку чији je рад ван политике. Свака je привредна инстинемој ићи, лихварима се не дај у руке! Данас тога туција пропала ако je темељила свој рад на политици. нема. Једини je начин да се тежаку помогне пољо- Тако je било и тако ће бити и у будуће. Друштво привредни кредит, који ће бити јефтин за сељака, Гајрет, које je себи ставило за програм несамо кули да му се даде у оно вријеме кад je потребно сјеме, турно подизање муслимана него и привредно, прећи даље да може купити вола и краву, да може про- ће на тај рад и томе ће питању посветити бригу дуцирати на својој земљи. Наша би интелигенција и пажњу, да даде тако друштву ширу и потпунију требала да утиче на посланике да се пољопривредни ознаку да je оно друштво свих муслимана. Нарочито, кредит испослује. Банке нијесу ништа спрам наших Гајрет посветиће сву бригу малом човјеку, јер je зеленаша трговаца! Банка има на темељу правила Гајрет уздржаван од малога човјека. Ми смо сви да ради, a трговци немају правила, немају никаквих заваравани да je привреда наш најјачи елеменат. Ми стварних запрека у гулењу сељака. Ja у овом послу имамо привредних људи, појединаца, али снага не већ 25 година радим и дошао сам до увјерења да лежи у јакости појединаца него у јакости цјелине. се сељаку само пољопривредним кредитом може Друштво Гајрет није хтјело да преузме акцију у своје помоћи. Професор Бубић каже земљорадничке задруге, руке, него je препустило конгресу да заузме своје то je лијепо. Ми смо имали тих Савеза земљорад- становиште, na колико конгрес налази за сходно и ничких задруга, којима сам ja био потпредсједник. потребно, и ту ће задаћу примити друштво у свој Три смо сједнице имали и у трећој сам сједници програм, a на Вама je да се одазовете позиву друштва, видио да неће бити напредног и чистог посла, и ja како би акција што боље успјела. Друштво Гајрет сам се одмах захвалио. Кад je скупштина у Београду неће само да образује муслиманску омладину у шкопристала да се закон србијански протегне и на Босну лама да буду чиновници, доктори и т. д. него и ситне и Херцеговину, no којем би сељаку било омогућено раднике који ће заћи у народ, да раде у овом смјеру 316 �и да га извуку из овог незнања и из те тмине. Друштво Гајрет радиће у том смислу, a дужност je свакога другога, ко се осјећа способним у том правцу да ради. Врата су Гајретова свакоме отворена. Немојте сматрати да je главни одбор Гајрета дорастао за све, али у колико се одазове народ и интелигенција, Гајрет ће помоћи у томе раду свим својим снагама. Проф. X. Б р к и ћ : Господо и брађо! Ja ћу да се овдје, на основу овога реферата, обазрем на неке ствари које у реферату нису споменуте a специално се тиче Босне и Херцеговине. Опћенито су споменута, али нијесу наглашена важна питања, која се тичу специјално Херцеговине. Познато je да Херцеговина спада у пасивне крајеве. Главна два артикла којима се Херцеговина бави и које култивише, јесу винарство и духан. До 1919. године, виноградарство je прилично напредовало и стајало добро. Било je један од најважнијих извора благостања народа. Још од 1919.. започела je филоксера да хара и данас виноградарство на старој подлози у Херцеговини не постоји. Врло мало старе лозе постоји још, готово све je пропало. У мјесто да се одмах схватило каква катастрофа пријети томе крају коме je виноградарство извор живота, нехајно се пустило да лоза про?пада a власник да остане без в.инограда, без залогаја круха. Истом ове године овог мјесеца дошЛо je* коначно до тога да се одреди кредит за подизање виноградарства. Какво je стање, навешћу један примјер који сам скоро видио у једном селу столаДОоо|Ј среза. Показао ми пријатељ један стари виноград неког муслиманског сељака, велик 50—60 мотика. Taj je муслиман био најбогатији сељак у овом селу. Имао je 25 чељади у кући и од винограда све je живјело. Taj je виноград у року од двије године пропао потпуно. Фамилија од 25 чељади тотално je пропала. Таково je стање у цијелој Херцеговини, у мостарском и столачком срезу. Нико се није за то побринуо да се на вријеме нађе кредит зи подизање виноградарства, него су то почели појединци no своме схваћању, no читању из новина или из нестручних брошура које говоре о подизању американске лозе. Многи, не испитавши земљу стручно, која je подлога потребна, уложили су грдни капитал, сваки чокот стоји 10 динара док се навине, и очекивали су да ће за 4—5 година дати плода и тако их спасти. Али плода није било, није погодио подлогу и читав капитал остао je узалуд, показало се да она лоза не може издржати херцеговачке суше. Има винограда који, да су били стручњачки уређени, данас би већ спасили власника, a овако не вриједе ништа. Имате их читав низ који су радили из приватне инцијативе и пали на руб пропасти. Ако су имали другог иметка, и тај су морали продати да плате банци камате за виноград. Ово се догодило зато јер се нико није побринуо да тежаку покаже начин којим треба поћи, нико се није побринуо да прибави кредит, и данас читав низ фамилија дошао je на руб пропасти. Ово je главна грана занимања, a друга je духанарство. Гајење духана je у срезу мостарском, љубушком и столачком. Духан je монопол и откупљује га држава. 1923., била je слаба жетва духана и држава je форсирала садњу, шта више, дозволила je сељаку потпуну слободу садње духана. Посадио тежак колико je могао, a кад je дошло вријеме откупа држава га je откупила за 5—8 динара просјечно no кили. Шта je то кад промислите да je тежак присиљен да за садњу духана земљи посвети толико пажње као дјетету, од рана прољећа до касне јесени, он мора на малом комаду земље земљу приредити, нагнојити... снага цијеле породице абсорбирана je приређивањем духана! И кад дође откуп нико се За то не брине како се третира сељак него се то пушта из вида. Држава издаје прописе о откупу духана, a сељак не добије ни толико да му се порез подмири. Често пута сељак из откупног уреда оде да порез подмири. Стање у Херцеговини je таково. Прошле године издала je берба духана и Херцеговина je била, у правом смислу ријечи, гладна земља. Ja сам био у друштву које je давало помоћ и у одбору Црвеног Крста, и стање je било таково да се je могло рећи да je гладна земља. Мислите ли да je ико од одговорних дошао да види шта свијет ради. Не говорим ни против једне партије. Ниједног том моменту нијесте могли видјети. Кад свијет гладује, ни одбор Црвеног Крста ни добра воља не користи. Како се томе стању може помоћи ? Ако се почне озбиљно радити и подизати сељака у задружном погледу. Сељак je неповјерљив, он je толико изиграван тим задругама да, кад дођете у село и проговорите о задрузи, он бјежи од Вас. Зашто страда? Увукли се људи који не знају задругарство или схваћају задругу тако да се што прије на њезин рачун обогате. Ч е к р о : Сада бисмо морали бар на један сат прекинути расправљање, јер je у 10 сати откривање бисте. Ако не можемо одгодити, предлажем ко je најнужнији, нека оде тамо. (Један дио публике одлази.) Проф. Б р к и ћ : Какво je досадање повјерење грађана у селу било, ja имам о томе овакве дојмове. Кад човјек у грађанском одијелу дође сељак га се боји, он je сигуран да није дошао no добру. Треба све могуће начине употријебити да добијете повјерење код њега, да можете радити. Оваково расположење, овакову психозу створиле су највише политичке странке, не говорим једна него све (одобравање), које у село долазе у очи избора и послије избора. Овом стању треба учинити крај. Ви овдје, који сте из провинције — a и ja спадам међу те — кад пођемо у село и варош, да говоримо сељаку о 317 �овим своју римо како мислима, али не да говоримо да ми хоћемо политичку мисао да прогурамо него да говоистински за његово добро, да честито радимо, je честита сељака душа, која поштено ради. Молим Вас, у том правцу разнеоите мисли „ истину кад дођете својим кућама. Р е и с еф.: Најсрдачније Вам захваљуЈем на ин, „ (Наставиће се.) формацијама. v ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Захвала Њег. Вел. Краља. Поводом послатих двију Гајретових Споменица, луксузно опремљених, Њег. Вел. Краљу и Протектору Гајрета Њег. Краљ. Височанству Престолонасљеднику Петру, Главни Одбор Гајрета добио je писмо следећег садржаја: » П р и м и в ш и д в е Г а ј р е т о в е С п о м е н и ц е , Њ. В. К р а љ б л а г о в о л е о j e н а р е д и т и д а с е и з ј а в и з а х в а л н о с т н а т о ј љ у б а з н о ј пажњи. Министар Двора, Ј а н к о в и ћ , в. р. ДелегаШи Главног Одбора на прослави пробоја Солунског Фронта у Београду. Приликом великих свечаности одржаваних 7. и 8. о. м. у Београду, поводом прославе 10-годишњице пробоја Солунског Фронта, заступали су Главни Одбор Гајрета гг. Др. Мехмед Зилџић и секретар Хамид Кукић. ■ Прослава 25-годишњиие Гајреша у Бос. Броду Главном Одбору »Гајрета« С a р а ј е в о. У вези окружнице д£ ce'no свим мјестима где посгоје пододбори врши прослава 25-годишњице оснутка »Гајрета«, je пододбор прославио 25-Годишњицу на 2./1Х. на следећи начин: Прослава je започела са свечаном сједницом пододбора, одржаном у овдашњој Основној Школи у 11 с. прије подне, на којој су присуствовали грађани без разлике вјере и племена у великом броју. Ha сједници je говорио о раду »Гајрета« у прошлости и будућности председник пододбора Др. Касим Дилберовић. Сједница je била необично посјећена и са ње су упућене депеше Њ. Величанству Краљу и Њ. Височанству Престолонасљеднику Петру, са слиједећим садржајем: Његовом Величанству АЛЕКСАНДРУ f. Краљу Срба, Хрвата и Словенаца Б л е д. Прослављајући велики празник 25-годишњице оснутка »Гајрета« хитамо пред Ваш, толиком у хисторији славом украшени пријесто, да Вам, нашем љубљеном Владару и Оцу, поднесемо нашу непоколебиву поданичку оданост са топлом молитвом Творцу света, да Вас Он моћни поживи дуго на велику радост и срећу целокупног народа Краљевине Срба, Хрвата и Словенаца. Живело Његово Величанство Краљ Александар I. Живела Наша љубљена Краљица Марија! Живео наш мили заштитник Краљевић и Наследник Престола Петар! Живео цео Краљевски Дом! З а пододбор »Гајрета« у Бос. Броду: Председник. Његовом Височанству Насљеднику Престола Краљевићу ПЕТРУ Блед. Са данашњег свечаног скупа у спомен 25-годишњице »Гајрета« хитамо да Вашем Краљевском Височанству, Нашем Високом Заштитнику изразимо наше искрене и топле жеље да Вас Свевишњи поживи до најдуљих граиица људског живота, на велику срећу и понос Ваших узвишених родитеља, на радост свију Срба, Хрвата и Словенаца, који у Вама 318 гледају бранитеља и чуаара Гајретовик гт о м ац а, ko ju he под Вашом Високом Заштитом ааспитати се sa искране и одане Оранитеље славом овјенчане Kyhe КараЈјорђевић«. З а пододбор Гајрета у Бос. Броду: Председник. Ha ове депеше стигао je са Бледа следећи одговор: Др. Касим Дилберовић предсједник Гајрета Boe. Брод. По налогу извештавам Вас да се Његово Величанство Краљ најсрдачније захваљује у име своје и у име Престолонасљедника Петра на послатим изјавама и жељама пододбора. Маршал Двора, Пуковник Димитријевић. II. Послије подне велико народно весеље (теферич) у близини Брода, на којему je нарочито учествовало велико мноштво света из Бос. и Слав. Брода.те најближе околице. Морални успјех ове прославе био je велики, што се види из>великог интересовања за прославу у Сарајеву, на коју ће отићи из Бос. и Слав. Брода преко 50 особа. Припомињемо да je ово прва приредба Гајрета у задње неколике године. Надамо се да he садашњи пододбор уз припомоћ грађанства оживити поново акцију за Гајрет. Овом приликом морамо напоменути да су на нашу прославу дошли многи виђени људи из Слав. Брода и материјално припомогли, a такођер су дошли и чланови Муслиманског Погребног Друштва »Рахмет« из Слав. Брода те скупили чеђусобно лијепу своту и уручили je приликом прославе. Чист приход прославе са добровољним прилозима и зн аш а...................................... Дин 5.053'50 Продато значака (све послате) . . . . » 900'— Свега ! 7 . Дин 5.95350 Скуишшина Пододбора Гајрета у Травнику Ha 4. августа о. г. одржао je пододбор своју главну годишњу скупштину у просторијама овдашњег Грађанског Клуба, a у вези са прописом члана 57. друштвених правила. Скупштина je била, обзиром на то да су то летњи месеци, врло лобро посећена, na je на н»ој успешно расправљено о стварима овога пододбора. Извештај тајника гласи: Ha лањској годишњој скупштини овога пододбора изабрали сте одбор који данас стоји пред вама, a који се у смислу члана 38. друштвених правила одмах конституисао како следи: Председник: Др. С. Хафизадић, тајник: Ш. Херо, благајник: A. Шкрго, I. ревизор Е. СофтиК и Инж. У. Бисер. Излазећи данас пред Вас, одбору je част поднети следећи извештај: Пододбор je у прошлој години био нешто интензивнији него ли у предпрошлој години, јер je у минулој години могао учинити нешто, a да повећа ставку ванредних друштвених прилога. Морамо одмах у почетку овога извештаја да лојално истакнемо једну чињеницу која нас све скупа мора да у највећој мери обрадује, a т а je да свест нашег света постаје све јача и снажнија, да се све јаче увиђа прека потреба Гајрета и његова рада, na je у толико рад овога пододбора био сусретан са пуним разумевањем и тако у велике олакшан. �Стојећи на једном израђеном гледишту да je Гајрету најјача и најсигурнија подлога у његову раду дубоки корен У најширим слојевима, то смо у границама могућности у минулој години узнастојали прикупити даљње чланове у Гајретово коло. У томе пододбор бележи нарочито од 2—3 месеца назад сталан и сигуран пораст, na данас броји преко осамдесет чланова, према броју од шездесет лањске године. Ma да овај пораст не може никако бити велик и као такав бројчано задовољити, морамо бити с њиме апсолутно задовољни, јер je он резултат сигурног сукцесивног систематског рада, na je поуздан и сталан. У прошлој години бележимо и упис једног великог добротвора из нашега места, те једног утгмељача. Да би поред ситног доприноса чланарина дали друштву и какав ванредни приход, a и у циљу да уприличимо једну видну манифестацију Гајрета у нашем крају, који je досада био апсолутно замро у раду за Гајрет, пододбор je уз помоћ истакнутих грађана муслимана — опробаних пријатеља муслиманског прогреса, приредио на дан 7. априла т. г. велику забаву са бираним уметничким програмом који су извеле питомице Гајретових интерната из Сарајева. Забава je без сумње најуспелија приредба сезоне. Успела je у сваком погледу одлично, и морално и материјално, изнад очекивања. Наши гости, делегати Гл. Одбора као и питомци и питомице понели су најбоље утиске. Истодобно су и оне оставиле у свим нашим куЂама неизбрисиво лепе утиске једне савршене чедности и.лепог владања. Пододбор сматра за своју особиту дужност, да и овде пред главном скупштином нарочиту> захвалу искаже свој г. г. сарадницима ван пододбора, који су приликом приредбе забаве помогли, a особито ђ. r.: градском комесару С. Сулојџићу, благ. Прве Хрв. Штедионице И. Београдлији, поджупану у мировини A. Диздаревићу, наставнику трг. школе Ј. Печенковићу, М. Шаћирбеговићу, С. ИдризбеговиКу. Исто тако изричемо нарочиту хпалу свима госпођама муслиманкама, које су мнбго придонеле успеху забаве, прикупивши богати бифе и томболу, те примивши сестринском пажњом наше гошће у домове своје. Материјални приход забаве no одбитку свих трошкова износио je нето Дин. 10.000'—, na са овим приходом морамо бити апсолутно задовољни. Ми смо као посредни орган Главног Одбора упутили многе молбе ученика и научника на Главни Одбор за помоћ. И ако je потпуно оправдано становиште Гл. Одбора на којем стоји већ дуги низ година, да се помоћи указују у сразмеру прихода тога краја (уважив наравски отешчавајуће околности), то je ипак у минулој години подељено више помоћи ученицима из нашег места, na je Гајрет примио 4 питомца и једну питомицу у своје интернате у Сарајеву, a осим тога je поделио новчане потпоре нашим питомцима у износу од Дин. 6.300-—. Стога у вом погледу можемо бити потпуно задовољни na je очекивати, да ће Гл. Одбор уз још већи рад пододбора бити у стању давати све веће и издашније помоћи и тако сигурно и успешно радити на реализовању свога узвишенога циља, а т а ј ј е к у л т у р н о и е к о н о м с к о п о д и з а њ е муслим ана. Пододбор je у прошлој години као посредни и подређени орган Гл. Одбора био у више прилика позван да no појединим стварима даде Гл. Одбору своје мишљење. Међу осталим тражењима, Гл. Одбор je ставио на овај пододбор већ раније једно питање, како се имаду кретати будуће смернице рада Гајрета no мишљењу пододбора. Поред осталог, овај пододбор je ставио и ову своју препоруку Гл. Одбору: » П о с в е т и т и п а ж њ у с т в а р а њ у је д н о г о б р а з о в а н о г в е р с к о в а с п и т а ч к о г к а д р а (х о џ а ). To je несумњиво прека потреба. To je са стране овога пододбора једна препорука Главном Одбору, јер то спада у делокруг истога. Но пододбор даје са своје стране најиздашнију помоћ у свакој акцији која би реализовала ову жељу. Разумљиво, да ће капитал уложен у ту сврху, многоструко.^радом тих квалификованих хоџа за Гајрет на селу, бити повраћен. Нека нам je овде слободно споменути, да и братско друштво П р о с в е т а базира своју велику популарност на раду и акцији свештеника«. Главни Одбор водећи рачуна о овој нашој препоруци као и жељи која je изражена лично председнику Гл. Одбора, пригодом посете у Травнику код одржавања забаве, створио je и исходио закључак Главне Скупштине, да се у овогогодишњи прорачун унесе износ од Дин. 150.000'— за уздржавање једне медресе, na je као најподеснију нашао Февзије медресу у Травнику, која располаже добрим и здравим просторијама, a уз то ужива глас одличног научног завода. Гл. Одбор се већ обратио на Вак. поверенство овде, ради утврђивања детаља под којима се имаде у том случају медреса подржавати, na Je очекивати обзиром на то да се ствар налази обострано у рукама увиђавних људи,да ће се у најкраће време успешно крају привести, a наше место добити један јачи интернат. Напокон, одбор je био позван да даде и извештај о осталим културним приликама муслимана у нашем месту, na je пододбор у том свом извештају за споменицу Гајрета, истакао нарочито успешан и плодан рад братског друштва М е р х а м е т кроз последњих 6—7 година. Ова година je јубиларна година Гајрета. У овој години Гајрет слави 25. годину свога постојања, 25. годину свога културнога и просветнога рада међу муслиманима Босне и Херцеговине. Не ћемо претерати ако у с т ^ и и о / д а je Гајрет осовио на властите ноге хиљаде наших људи, давши им достојан хлеб у руке и спасивши их тако пропадања. 25 година рада јест рада тешког и напорног, врло мучног. Али резултати су тога рада велики, јер се може смело тврдити да je половицу, добру половицу целокупне интелигенције муслиманске подигао Гајрет. Стога ови дани славе, морају бити долична манифестација културне и друштвене снаге бос. херц. муслимана. Прослава Главног Одбора заказана je на рођендан високог заштитника Гајрета П р е с т о л о н а с л е д н и к а П е т р а К а р а ђ о р ђ е в и ћ а , на дан 6. септембра 1928. те на дане 7. и 8. септембра 1928. год. Прослава je заснована у највећим димензијама, na je везана и са конгресом муслимана интелектуалаца, који се имаду на конгресу позабавити свим верским и социалним питањима муслимана Босне и Херцеговине. Нужно ће бити стога, да сваки од нас спроведе најживљу агитацију како би ови дани славе испали што величанственији. Да и наше место не би изостало иза осталих места дуж целе наше уже домовине, то je овај пододбор већ донео закључак да још ове године на дан 2. септембра одржи у нашем месту прославу 25 годишњице, na ће бити дужност будућег пододбора, да исту свакако обдржи. Ha концу пододбор жели, да братском Г р а ђ а н с к о м К л у б у изрази нарочиту благодарност за указане честе сусретљивости колико пригодом одржавања забаве, толико исто пригодом одржавања седнице и скупштине, јер нам je увек врло сусретљиво ставио своје просторије на располагање. Пододбор износећи овај извештај, моли и сву г. г. чланове да и у будуће укажу друштву своју помоћ, те да узнастоји указујући на Гајрет као наш централни орган који нас оспособљује за живот, за борбу, прикупити у Гајретово коло што више чланова. Захваљујући вам се истодобно на досад указаном noверењу, молимо да овај извештај знању узети изволите. 319 �Прослава 25-годишњице Гајрета у Бос. Новом ајете и хадисе, који упућују »умимаиа просвјекивању „ Добили смо следеће писмо: »Како сам Вам већ раније споменуо, данас je одржан ужи састанак Гајретових пријатеља у »Народној читаоници«, на који су била позвата слиједећа гг.: Др. Светозар Савић лијечник, Др. Никола Цвјетојевић лијечник, Рудолф Чајковац дир. Зем. Банке у Бос. Новом, Звонимир Дујмовић апотекар, Инж. Душан Адамовић, Хасан Џанкић градски комесар, Рустем Капетановић члан комесаријата, Хазим еф. Хаџић шер. судац, Мехмед еф. Ибишевић шер. судац, Осман еф. Сикирић суд. тајник, који су се сви моме позиву и одазвали. T om приликом једногласно je закључено, да се и овдје одржи Прослава Гајрета (теферич) и у ту сврху позвана су сва надлештва, сва културна и привредна удружења, те угледније личности без разлике вјере и нације, пак he се том приликом конституисати одбор који ће организирати и провести цијелу прославу, те изгледа да ће прослава врло лијепо успјети. Повјереник: Сикирић.« КУЛТ Иза тога прелази се на избор сталног пододбора Гајрета, те збор акламацијол бира слиједеку гг.: предчедник Хаџи Јусуф-Зија, »уфтија; секретар Аде» Прекак, узител,; благајник Хајдар Џиндо; I. ревизор Божидар Марковик, директор гимназиЈе; II. ревизор Сулејман Агушевик, т у » а , суда; I. замјеник Илвја Нешић, предсједни« општиие Гњиланске; U. замјеник Мехмедага Шабијевик, преддедник onштине Партешке и III. замјеник X. Шевкија Калабик, имам. Након избора одбора, предсједавајући г. Прекић са неколико топлих ријечи закључио je збор. Послије збора уписано je 12 чланова добротвора, сваки са чланарином од Дин 1.000— и 55 чланова учемељача, сваки са свотом од Дин 500-—. Према извјештају пододбора ово се сматра за почетак рада у вароши, a за упис no махалама одређена су лица, која ће извршити упис у чланство ових дана пред џамијама. Почам од 7. о. м. одређено je сваке недјеље да се обиђу no једна или двије општине, којом ће се приликом обавити упис у чланство и извршити opra'низација Гајретова рада, изабравши погодне личности за повјеренике Гајрета. Како нас извјешћује пододбор, изгледи су да ће се уписати у овом срезу око хиљаду чланова. Према свему изГЈЈеди су да ће се Гиљане убројити у једно од најагилнијих мјеста Гајретових, a да ће се испунити наше наде, то нам гарантују угледне личности, изабране у пододбор. Главни одбор необично je радостан што су идеје Гајрета почеле да хватају корјена и у просвјетно најзаосталијим мјестима наше отаџбине, и поуздано се нада да ће се у Гиљане угледати и друга мјеста из Јужне Србије, јер je то у њиховом животном интересу. Иступио из Главног Одбора Госп. И. Ченгић који je од јула ове године ,обнашао дужност II. подпредсједника у Главном Одбору, иступио je из управе Гајрета. Ha његово мјесто у одбору долази први одборнички замјеник г. Мухидинбег Фадилпашић. Жива акција ag. Гајреш у Јужној Србији. — Велика Гајрешова скупштина у. 'Гиљану. Прослава Гајретове 25-годишњице у Сарајеву, на којој je узело учешћа поред народа из-осгалих крајева рко 600 гостију из Јужне Србије, оставила je најљепше утиске на браћу муслимане из ових крајева. З а вријеме прославе многи су долазили, изјављујући своје симпатије за Гајрет и његов рад и тражећи уоутства како би се и у Јужној Србији, у том најзаосталијем крају наше Отаџбине, отпочело са радом за ово друштво. Kao први одјек прославе Гајретове 25-годишњице у јужним крајевима, била !ј е Гајретова скупштина, одржана 30. септембра о. г. на иницијативу г. Адема Прекића, учитељ а из Гњилана. Ha трј скупштини било je присутно око 300 грађана из Гњилана и цијелог среза Гњиланског. Једна од најљепших одлика те скупштине јест то, што су joj присуствовала браћа обију вјера, муслимани и православни. Скупштину je отворио сазивач г. Адем Прекић, уз буран аплауз присутних. Он je изложио идеје и циљеве Гајрета и указао на потребу Гајретова рада у свима крајевима. По томе г. Прекић предлаже да се изабере предсједништво збора, на што збор прима за предсједника г. Прекића, за секретара г. Хајдара Џинду, муфтијског секретара, за овераче записника г. Божу Марковића, директора гимназије и Рамуша Османовића, бив. нар. посланика. Захваливши се збору на поверењу, г. Прекић изјављује да je прва дужност збора, да се сјети Гајретова Високог Заштитника Престолонасљедника Петра, na предлаже да збор упути поздравну депешу Протектору Гајрета, што збор прима са усхићењем и поклицима Протектору и Његовим Високим Родитељима. Затим г. Прекић опширно говори о просветним приликама у Јужној Србији, na се поново осврће на рад Гајретов и његово благотворно дјеловање међу муслиманима Босне и Херцеговине и апелује да сви пријатељи свога дома и рода приступе Гајрету. Потом г. Прекић тумачи правила Гајрета и препоручује имућнијим да се упишу за добротворе и утемел>аче Гајрета, a осталим да буду чланови помагачи Гај рета. Госп. Јакуб Јусуфовић, имам из Гљилана, преводи roвор г. Прекића на арнаутски језик и уз то цитира разне 3 20 Прилози Гајрешу Госп. Зулфо Чимић благајник фирме Варда д. д. сакупио je код исплате радништва у овом мјесецу 320 Динара као добровољни прилог за Гајрет и положио новац код Пододбора Гајрета у Фочи на чему му овај пододбор најтоплије захваљује. Добровољни арилози из Оцака Питомац Гајрета Сулејман Челиковић сакупио je своту од динара 430 50 napa коју дароваше слиједећа господа: no Дин 2050: Асиф и Мустафа Јупић; no Дин 20: Сулејман Рамић, Ибрахим Ахметовић, Капетановић; no Дин 10: Реџо Делић, Башага Мехић, Трифко Топавчевић, Сулејман Челиковић, Адил Хоџић Мехић, Др. Велимир Гојнић, Хилмо Карић, Ибрахим Бркић, Мустафа Халиловић, Хасан Ахметовић, Хусо Џанановић, Аган Топаловић, Хамдија Шаћировић, Ганија Девеџић; no Дин 6: Хасо Халиловић, Ариф Маглајлић; no Дин 5: Мустафа Медић, Алишан Адемовић, Садик Карић, Ахмет Машић, Хасан Мехић, Сафвет Борић, X. Бего Мехић, Дедо Делић, Мухо Зулфић, Мехмед Мехић, Хасан Сарајлић, Џемал Џанановић, Фехим Дедић, Мустафа Кумбарић, Хасага Мујчић, Јањ а Кузмановић, Реџо Салкановић, Светомир Симић, Ахмет Кумбарић, Рифо Ахметовић, Суљо Рамић, Хамдија Омербашић, Хуснија Субашић, Адем Делић; no Дин 5'50: Хрусто Османовић, Узеир Рамић; no Дин 4: Хусо Topnh, Мустафа Харасковић, Назиф Кучуковић, Мехмед Адемовић; no Дин 3: Омер Ганић, Мујо Омербашић, Хилмо Халимић; no Дин 2 50: Алија Поробић; no Дин 2: Хасан Плавић, Сефер Хоџић, Нурија Хуремовић, Џемал Ахметовић, Бего Салиховић, Сефер Мехић, Реџо Хоџић, Медо Дедић, Мехмед Хамзић; no Дин 0'50: Сејфудин Адемовић. Сакупљачу као и дароватељима испред Гајрета нека je наЈљепша хвала. ШТАМПАРИЈА ПРОСВЕТА, САРАЈЕВО �u ZA BOSNU I HERCEOOVINU Centrala: Sarajevo Sjedište Direkcije, Beograd Filijale: Brčko i Novi Sad Med. Univ. Papirnica Hamdija Kopčić specijalista zubni liječnik Sarajevo, Strosmajernva ul. — Telefon 619 S A R A J E V O , Jeftanovića ulica broj 1. preporučuje bogato skladište Ordinira s v a k im danom od 9—12 sati prije podne i od 2—6 sati poslije podne pisaćeg i risaćeg materijala ШТАМПАРИЈА ПРОСВЕТА SVAKI MUSLIMAN TREBA DA KUPUJE Ш ТАМПАРСКО- ИЗДАВАЧКИ З А В О Д GAJRETOV Из p aђуje CIGARPAPIR разноврсне банковне, трговачке и индустријске тисканице у бојама као: дионице, уложне књижице, чекове, дипломе и т. д., те разна стручна дела, календаре и астала издања солидно, брзо и no умереној цени. Властита књиговезница израђује све шрсте трговачких књига и протокола, као и разне галантеријске и картонашке послове no мери и нацрту. jer kvatitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže I „ G a jr e f Narudžbe: TVORNICA CIGARPAPIRA САРАЈЕВО Александрова бр. 6 - Телефон бр. 356 Књиговезница -- Стереотипија . S. D. Alkalaj, Sarajevo može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu �.............. IIP" BANKU GflJRET D. D„ SARAJEVO Akcijski kapital Din20,000.000-, RezerveDin2,000.000'Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim oslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podupire razne kulturne i hu­ manitarne ustanove. r ............. Jlliii Od {iste dobiti daje10%Kulturnomi Prosvjetnom društvu „Gajret". Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Oajret najbrže i najkulantnije. - UloSke uka­ maćuje najpovoljnije, i isplaćuje Iste u svako doba. Illllllliluiiilllllllllli BOSANSKA INDUSTRIJALNA I TRGOVAČKA BANKA 0. 0. Dr. Omer Bahtijarević SARAJEVO, Sirosmajerova ul. br. 12 dugogod jl liječnik Drž Bolnice, perater i specijalistazaoperativne boiesti, asis ent chlrurškog odelenja ržavne Bolnice nedavne je otvorio •rdinac Potpuno uplaćena dionička glavnica D in a ra 2 o .o o o .o o o '— 6Rezervni ГAl 'fondI \ l D i n a r a 7,5 oo.ooo'— Prima uloške na štednju, vrši do­ znake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća. 1 1 ' Ordinira od 1-3 poslije podne j Interurban t e l e f o n i broj 605, 865 i 555 5 Filijale: f Beograd, Zagreb, Novi Sad,Tuzla, Split \ u Prestolonasljednika Petra uliti broj 20 u 11.-omkatu. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/7d0508c7254a02dbba1c3a8f102b75ab.pdf 1f2c41e8126a63b18f467fe5a30aa5af PDF Text Text A у. > ч*л' <' : i Л - i Ч Ј лист змгетл дмшл sa кчлтурнс и ш ш м ска т т с д и з л м л м усиим ам а . i ^ ■■ ' £?!■ Sd j '■ f ■ : ' i 5 У .. В . ' ---v ' -. ■: ' - ' ЈВ ‘ Ж ,В > tff. S : ' \ ■ в ■ ■' \ V i ' :В > У Џ Ш 4- ' H A C T A B A H Н О Н Г Р Е С А T t a f f lllk L i' : М У С Л И М А Н А И Н Т Е Л Е К Т У А Л А Ц А ■; Ч C ?f . - ' у. v.->iVv^ А 1у. . - -' -?Г; ' - . . ' ../ .'■. . V\ \Л - \ ■ Ч ас " ж ;;д:' - ' (- v Г Ч; ■ : i ■/ . ‘ r НОВЕМ БРА '*/_ . у ВЧУ у;ДЈ;;/.. мЧ?чУ Л?,У'.В -■> С ^ Ч\‘‘•' p-v'.„г--:Л, ./Гг~ ■v * VЏ ,v. *Y л -- ■ /. ' ? ',£\У:^:,,: ' ' / v >->Ч .'Ч'' '; Ч''г£. /-Л.. --■ ■ ■ . *') с- -^ i'-'t - 4' . ' --У. ;Ч/ ■ • Н ' ?ч ч. :W *’,i 1вЧ'В< 4i'* > Vt - • С А Р А ЈЕ В О У р е + ју је : Х А М З А 1928. У i Б Р О Ј 21. Х У М О -4 "J �Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друштва за културно и економско подизање муслимана, излази 1. и 16. сваког месеца, a цена му je за нашу Отаџбину 100 динара на годину, a за све остале земље преко границе 200 динара. Ђаци добивају лист у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. Поједини број стоји 5 ;иш a pa. ' ^ \ ‘ -Директор Х ам ид Н унић . ' Уредник. Х а м за Х ум о Штампарија Просвета, Сарајево. — Власник друштво » Г а јр е т « ,r Главни и-одговорни уредиик: Хамза Хумо. �T J» JV tT Конгрес муслимана иншелекшуалаца одржан 6. u 7. сеатембра, ириликом арославе Гајрешове двадесешпетгодишњице (Насшавак) Р е и с еф.: Ријеч има инж. Шериф еф. Бубић. , _ Рефераш ЏЗ иољоаривреде. Инж. Ш е р и ф Б у б и ћ Ј -Mvj реферат требао je да се одржи на овом конгресу, али, како видите, многа дискусија спријечила • je да реферат дође на ред. Ш тета што реферат пољопривредни није дошао на дневни ред и што није дошао прије реферата о задругарству. Ми смо ипак у одбору рачунали, да ће тај реферат доћи 'на ред, na смо дали задругарство напред. Рачунали смо да послије реферата о пољопривреди поведемо опширну дискусију о задругарству и пољопривреди заједно. Пошто се то неће догодити, то Вас молим да неколико ријечи кажем у чему je стварно наша пољопривреда заостала, што највише кочи развитак наше сеоске привреде. П р е д с ј е д н и к : Пошто су овдје госпође из Београда испред женског удружења, које се нарочито интересују з а питање образовањ а муслиманског женскиња, молим да се ово питање одгоди. Сада прекидам конгрес на пола сата. (Иза одмора.) Р е и с еф.: И ако се нијесу вратили сви који су отишли на откривање биста, настављамо, пошто имамо доста расправљати. Молим инжињера г. Бубића да настави с образлагањем. Инж. Ш е р и ф Б у б и ћ : Не можемо ми, господо, лаичким излагањем и мишљењем ријешити наш пољопривредни проблем. Ta лаичка мишљења не долазе само од људи који су стварно лаици, него та лаичка мишљења долазе од много људи који се зову стручњаци пољопривредни и којима je стављено у дужност да унапреде нашу пољопривреду. Нарочито послије Ослобођења, ти стручни лаици поплавили су Босну и Херцеговину, ти стручни лаици сједе у Ми- нистарству Пољопривреде и Вода и зато наша пољопривреда и није могла поћи оним правцем, на који упућују њезине привредне и економске околности. Многобројна средства je народ дао Министарству Пољопривреде и Вода, у буџету имаду много средстава и самоуправна тијела, али ако се буде ишло оним путем којим се ишло од ослобођења до данас, ja могу са сигурношћу устврдити да ће сва та средства која народ вотира тим институцијама, отићи у воду. Бачени су из пољопривредне службе — то морам нарочито констатовати овдје — многи наши истакнути интелектуалци, који су не само имали воље и разумијевања за сеоску привреду, него су имали пуно веће образовање него новајлије које су дошле овамо да унапреде сеоску привреду. Морам нагласити један примјер. Послије ликвидације пољопривредног одЈељења за Босну и Херцеговину, избачени су из државне службе многи наши пољопривредни истакнути интелектуалци и сада се налазе no разним установама које нијесу пољопривредног карактера и не могу користити своме народу. Ja мислим да je скрајње вријеме да се народна средства која je народ дао за унапређење пољопривреде, стварно искористе за сеоску привреду, a то се може догодити онда ако на челу унапређења стоје људи који познају наше прилике овдје и који имаду осим тога и више образовање. У Босни и Херцеговини, на мјесто ових наших пољопривредних интелектуалаца, дошли су људи из других крајева с нижом школом, који сматрају да се пољопривредна знаност састоји само у том да се накалами воћка. Зато наша пољопривреда и неће поћи онии правцем којим треба. Ja ћу у свом реферату истакнути само оно што je основни, што je главни мотив назатка у нашој пољопривреди и којим правцем треба да се развија наша пољопривреда, a што je споредно, то ће се послије * 321 �из саме праксу показати. Зато вас молим, да саслушате мој реферат, a послије тога каж ите своје мишљење. (Чита реферат који je штампан у »Гајрету« бр. 8, 9, 10, 11, 12, 13 и 14 од ове године под насловом »Реферат из пољопривреде«. У овом реферату исправи грешке у штампано je: a треба: бр.: на стр.: у ступ.: реду: карбонске 8 18 озго карболске 113 I са 1 ха са 1 ха више 8 114 I 4 оздо Раше Раме I 8 115 3 » 8 115 II 15 озго имундованим инундованим материјала материја 8 115 II 17 » 8 115 19 » хулуса хумуса II 8 Karstannforstung - Karstauf115 II 23 » forstung 8 115 II 6 оздо замовијет зановијет 9 смиље 137 I 10 озго гљиве 9 137 1 » 1511m/m, a нај мање -1511 m/m. 1! Највише оборина имала je Суторина 1915 m /m, a ндјмање... 9 138 1 селекциона 25 озго селекуона 10 157 II 7 » култура коњуктура 11 171 II 17 оздо кродестиране кондензиране 12 183 I 1926 & » 1916, о 12 183 II 1 озго >-»Економату« - »Економисту« 13 201 I 13 оздо производња — производња житарица 17 озго -у години 1923/1925 — ставити) несталности Ц т Ж З Г потребно 13 25 потреано 13 ^26 техничког питања — тех-ничких питања 218 сусједи 218 lo сарајевског локаног тржишта — земаљског и свЈетског тржишта) Завршићу! Проблем исхране становништва je најважнији проблем; треба посветити пажње томе да сељаци производе оно што за исхрану треба. Код нас сељак сади кукуруз и ондје гдје не може успијевати. Треба обратити пажњу на производњу пшенице, поврћа, консервирања и спремања. Зато су потребна нова среДства, нове справе, a то се може постићи давањем пољопривредног кредита. Све наше мјере свршавају с тим, да се тражи пољопривредни кредит. Али ово што се даје за сву државу није ништа, и сумњам да ће много доћи у Босну и Херцеговину, јер ће многе ћифте окупирати тај кредит, a прави сељак остаће без кредита. A извођење свих тих мјера не може се постићи на други начин већ народним просвјећивањем села. Зато управљам апел у овом смислу на Гајрет. Р е и с еф.: Арапи имаду једну ријеч: Подајте оружје стручњаку! Има још пет говорника. Сада je подне, џума je данас, треба клањати џуму. Зато пресијецам ово и наставићемо у два сата, с овим дневним редом, да г. Шериф Бубић настави предавање. (Одобравање.) 322 (Почетак у 2.30 сати) П р е д с ј е д н и к : Отварам конгрес: Ријеч има r. Ахмед Кемура. А х м е д К е м у р а : Господо! J a не желим за л а - ' зити у дискусију о овим данашњим рефератима, али би хтио напоменути да je привредном реферату, који засијеца у ж ивот Босне и Херцеговине, посвећено мало пажње и времена. Одбор конгреса je предвидио један дан за сва актуелна питања, a јуче смо цијели дан трошили вријеме на вјерско-просвјетна питања, која су од велике важности, али овим привредним питањима, питањима хљ еба и опстанка посвећено je мало пажње. Морали смо на овом конгресу неколико реферата изоставити a преко ових који су дошли сада на дневни ред, прелазили смо у брзом темпу. Да не би остало без одјека предавање г. проф. Шефкије Бубића, молим присутне да замолимо предсједништво Гајрета да се јутрошњ е предавање г. Шефкије Бубића о задругарству штампа у облику 6poyjyj)e, a томе реферату да се придода упута за провођење задругарства и да изда о свом трош ку што јефтиније, те преко пододбора и својих повјереника растури међу народ и да се поведе што живља сакупљање муслимана сељ ака у ове задруге. To сам ио рећи. (Одобравање). П р е д с ј е д н и к : Од пријављених говорника у дискусији о пољопривреди овдје je само Дервиш еф. Коркут, којему подјељујем ријеч. Д. еф. К о р к у т : Браћо и господо! Нијесамупућен у предмет који je лијепо и исцрпиво приказао г. Шериф Бубић, али ипак je једна ствар на коју бих се хтио осврнути, a то je субвенција коју je Министарство Пољопривреде и Вода ставило у изглед виноградарима у Херцеговини. Код нас je аномалија да ово Министарство има под својом управом класну лутрију. To je веома неприлична ствар да Министарство које се има бринути з а сел>ака, води народ на криви пут и ући га да се узда у срећу a не у своје руке и свој рад. To Министарство ни на који начин не би смјело субвенционирати продукцију вина, пошто je у Уставу предвиђено да je наша држ ава дужна старати се за сузбијање алкохолизма. Здрав разум траж и од пољопривреде да се не баца новац у воду. Ta субвенција за виноградарство неће донијети користи. Заш то? У Европи постоје три велесиле и једна бивша велесила, које су производитељице вина: Француска, Њемачка, Италија и Шпанија. Te четири јаке државе подијелиле су пијацу, на којој се продаје вино, no цијелој Европи, те према томе, док се херцеговачка лоза посади на државни трош ак и никне, неће бити прође томе вину. To je луда нада да ћемо ми послије, кад се херцеговачко виноградарство опорави, моћи истиснути Француску, Њемачку и Италију. Прије двије године забранила je Маџарска свако �сађење винове лозе ради тога јер je маџарска вина, која су позната у мокрим круговима као течна, немогуће пласирати. Никаквог изгледа нема да ће наш свијет моћи вино пласирати и стога би много боље било да Министарство Пољопривреде с трошком од десет милијуна омогући одвођење воде из Поповог Поља. Мени je речено, кад сам путовао кроз Попово Поље, да je довољан кредит од 10 милијуна да се ископа један канал који би одвео сувишну воду у Слано. С пола новца могло би Министарство Пољопривреде да канализира најбогатији дио Херцеговине и тако би прво нестало маларије, a друго омогућило би се народу да бере двије жетве. Кад сам био у Пољској и Чехословачкој питали су ме какојемогуће да није наше Министарство подузело кораке за увоз наших сухих шљива и пекмеза у Чехословачку и Пољску. Од тога трпе Ваши привредници — рекли су ми — a осим тога штета за сиромашни свијет, којима je пекмез једина посластица, a сада га je немогуће уживати, пошто Ваша влада није предвидјела заш титу ових продуката. Влада je правида експерименте са заштитом вина и једна пивара — зове се Тзорђе — толико je јака да свога имењака који долази на етикете за пиво цротујм на банкноте од хиљаду динара. Ту се види к ол и к ојејак капитаЛ ' алкохола. Што се тиче питања дувана, то не знам да ли не би било боље да ниј£ монопол. Ja мислим да држава веома лихвари с духаном. Добитак што га држава извлачи толико je несразмјеран према уложеном капиталу, толико je на штету произвађача да се човјек мора чудити како се може оваква tfa-1 правда трпјетљ Држава ограничава сађење духанау! Херцеговини a дозвољава у Прашову у Србији, гдје je духан веома лоше квалитете, али из неких изборних рачуна дозвољава да се тамо сади духан. Влада се нашла понуканом да егализира ук^с. Нмгдје тога нема на свијету. Врсте су духана укинуте, a уведен je нов од мјешаног духана. Тако домаћи пушачи нијесу на њ навикли и пуше ешкију. Духан наш не може се сав потрошити, a држава je тек скоро склопила с Чехословачком компензациони уговор о увозу духана. Код нас се пуши духан који није ни налик на духан. Мјесто да држава добар духан продаје свијету, a претичак да пласира на страним тржиштима, она се о том не брине, премда би наш духан лако могла продати у Пољску, Летонију и Естонију и у Њемачку. Држава би требала да no стручњацима откупи сухи духан који joj je потребан за њезину потребу, a претичак да трговци пласирају гдје знају. Приватна je иницијатива много боља и брже води к успјеху него државна. Толико сам имао казати и молим да извинете што сам се осврнуо на ствар у коју нијесам упућен. Р е и с еф : Пошто нема говорника који су се пријавили за ријеч, ja дајем ријеч референту г. инж. Бубићу. И н ж . Ш е р и ф Б у б и ћ : Ja сам у главном завршио свој реферат, само би хтио на крају споменути једно питање, које je врло важно за нас муслимане, a то je питање сеоских бескућника. Нигдје нема толико сеоских бескућника колико међу нама муслиманима сељацима. To из дана у дан постаје једно питање које ће сјести свима на врат и довести у питање опстанак муслимана на селу. J a сам у свом реферату напоменуо и то да нијесам стручњак за те ствари, али интересирало би ме мишљење шеријатских стручњака, да ли би се могло што помоћи. Раскомадању сеоске јединице на мање помаже донекле шеријатско право насљеђа. Да ли би се ишта могло учинити да се овај процес раскомадавања већих привредних јединица спријечи и no могућности сачува већи комплекс и веће имање. Молим стручњаке ^ а о том кажу своје мишљење. Проблем наших бескућника треба да третирамо! Не знам сам идто би će друго, могло урадити него да се међу њима покуша, поред пољопривреде, развијати и неку другу сеоеку^радиност, као н. np. корпарство, пчеларство, које не треба велики комплекс и уједињење пчелара у једну кооперативу у циљу пласирања на нашим и свјетским пијацама. Неки дан читао сам у 'новинама да je Савез руских кооператива пчелара потиснуо амерички мед са свјетске пијаце. Кад се руски сељак могао предобити за кооперативу, онда се сигурно може и наш. Moje je мишљење да je наша пољопривреда за остала и да je неспособна да се развије, ради тога што je дошла у протусловље с тржишним цијенама. Наш сељак води исто онако економију као и прије 150 година, a не прилагођује се захтјеву трж иш та и не води рачуна о свјетској привредној конкуренцији. Треба приступити одмах реорганизацији наших имања, таквих као цјелине, и да се имања прилагоде захтјевима тржишта. Зато je потребан кредит. Moje je мишљење, да je за реорганизацију пољопривреде у Босни и Херцеговини потребно најмање двјеста милијуна динара. Зато сам мишљења, да држава закључи већи зајам у иноземству, чија амортизација no могућности прелази на будућа покољења, који ће се употребити не само з а реорганизацију пољопривреде него и з а цијелу пољопривреду у свој земљи. С малим средствима неће се ништа постићи, поготово кад се узме у обзир да ће много од тога новца отићи у циљеве конзумне a не продуктивне. Друго што смета развитку пољопривреде, то je велика непросвјећеност на селу. J a сам у почетку реферата казао да непросвјећен народ не може напредовати на привредном пољу. З ато просвјети народа на селу треба посветити највећу пажњу: најприје опћем, a онда стручном образовању. Код тога треба имати на уму и сиромашни сељачки народ и не треба да правимо велике планове и велике идеје. 323 �да се посљедице умање за извјестан проценат. Сваки посао у своје доба треба да буде! У нас и у самој вјери остављено je за сваку молитву, у које доба треба да буде. To je ради тога да устане човјек рано и обавивши јутарњ у молитву да се рано прихваћа за свој посао. J a ћу брзо прећи на ствар. Ja би у свом говору имао истакнути многе ствари, које задиру у пољопривредни и вјерски живот, али вријеме je драгоцјено и ja ћу бити кратак. У сточарству je исто тако. Нема смисла з а у згајање добре пасмине. Moj колега Шериф Бубић заступа исправно становиште, али не потпунома да нам не треба увађати стране пасмине. (Г. Шериф Бубић: To нијесам рекао!) Само ми морамо добрим одабирањем приплодних грла јунаца и крава узгајати расу која ће бити добар конкурент швајцарским кравама. Јер су они само селекцијом постигли крупна говеда која су пуна меса и радне снаге и хране. To су ствари, дозволите, нас стручњ ака на које Ви не полажете важност и за које се никада . не Ј 1 ита. У воћарству je исто тако. Воћарство je једна јака и уносна привредна грана као и ратарство. To су три гране којој ни једна не може порећи предност другој. Свака има своје добре стране и у том се изједначују. Воћарство je запуштено, оно je за кржљало, прегусто, не даје довољно плода, услијед занемарености и маћухинског поступања с њим препуштено je болестима. Међу шљивама харају уши, међу јабукама крваве уши, које су опасне и no посљедицама равне филоксери. Свагдје има великих недостатака, али нема никога, ни најпозванијих органа, они се не мичу, да томе злу стану на пут. Проучавао сам ово и том приликом имао сам пригоде да видим од каквог je ефекта био рад југославенских сељачких задруга, хрватских и српских и да je њихов рад био потпуно негативан. У народу се осјећа потреба за организацијом, за заједничким радом, али људи који воде ту акцију нијесу дорасли тој задаћи, то нијесу стручни људи и не знају што треба пољопривредном задругарству. Они су основали задруге да дођу до јефтиних опанака, ципела, шећера, кафе и пиринча, што би иначе добили у трговца. Набављајући ове артикле з а потрошњу, пустили су из вида триере, плугове, дрљаче, машине Ратарство код муслиманског сељ ака je најпри- з а сијање — све су то пустили с вида, a набавили митивније. Њ ему говорити о важности ђубрета, тога робу коју имају наши трговци. Нијесу ти људи криви темељца камена сваке производње, не помаже, прво томе свему него њихово незнање и стручна неспрема. јер није свјестан муслиман, да зна да као муслиман Данас након краха који je доживио Савез југосламора држати чистоћу у дворишту као у кући. У венских сељачких задруга — a боље не стоји ни њега je највећа нечистоћа у дворишту, у њега je Савез српских ни хрватских — говорити о задруђубре доиста ђубре. Треба му говорити о потреби гарству у оној форми јалов je посао. Народ je стерационалне обраде земљишта, с којим справама да као о задругарству такво увјерење да није посе служи, како да чисти сјеме, како да врши жетву, требно. Треба траж ити нови начин како да се opraда избјегне суши, јер код нас има могућности да низује привреда. J a мислим да сам нашао пута и се оваква суша каква je сада избјегне или барем начина з а то. Благодарећи нашој просвјетно-вјерској To морамо имати на уму и код просвјећивања нашега сељака. Морамо радити што нам je могуће и што можемо извести. Ha селу су најзгоднији аналфабетски течајеви и одмах треба приступити на посао. У стручном погледу, пољопривредне школе што их држава оснива, нијесу дакле ништа за сељака. Тамо се школују за жандаре и финанце, a ja мислим да није то циљ тим школа. Зато би више препоручио пољопривредне течајеве, a за образовање женскиња домаћинске школе. Пољопривредне школе у вези с аналфабетским течајевима омогућиће привредни ред на нашем селу. (Одобравање.) Г. У з е ј р Б и с е р : Госпође и господо, другови браћо! Осјећам се позваним да у дискусији о ова два реферата, које су дали г. Шефкија Бубић и мој стручни колега Шериф Бубић, узмем учешћа. J a сам радим на овом пољу, које je најтеже a уједно, ако буде могућности да се поради на њему, најзахвалније. По природи службе и као човјек из народа, долазим у дотицај с народом, видим и проучавам прилике његове и на основу тога проучав^ња изналазим пута и начина како да се помогне Једино кад човјек зађе у Иарод и.прбучи његов начин живота, прилике и околносји ^бд којима живи и развија се, могуће je да нађе и прави начин и методе рада које ће довести до .оанирања његових нездравих прилика. Куд год дођемо, без разлике на вјер; опће стање пољопривреде врло je жалосно. Јадној мајци, сви смо joj једнаци! Само једно je Цалосно опажање, да je међу свима муслимански теж ак ипак најзаосталији, јер je најконзервативнији, a најконзерватнији je јер je најзанемаренији, јер нема никога ко да му покаже пут, како треба радити. У нас сваки дан набацују се којекаква питања, т а се питањ а третирају површно, теор^тски, a третирају их људи који о тим питањима немају појма. Од ослобођења до данас вукла су се на тапет питања чисто економске природе. У тим питањима судјеловали су сви само не агрономи, јер их je мало, a оно мало што их имаде незапажени су, јер нијесу то људи од ф раза него од рада. Чекали смо да будемо позвати, да дођемо на ред. Нијесмо позвати и били смо осуђени да у народу ситним послом гледамо да му помогнемо. 324 �аутономији, да je и у најзебитнијим сеЛиМа прбведена организација џемата, меџлиса, могло би се учинити, да се Гајрет, наш вакуф и улема-меџлис састану и лијепо споразуме. Они би могли у сваком џемату повезати пољопривреду међу собом, да заједно набаве пољопривредне справе, служећи се при том с кредитом сеоских кредитних задруга. Једино на овај начин могу и муслимани кредите које дава Дирекција за пољопривредни кредит са сједиштем у Београду, искористити за сврху за коју су основани. Наши су сељаци врло слабо заступани у мјесним задругама. Основане су задруге, a међу њима најмање муслимана и наравна je ствар, пошто нијесу организирани, неће се моћи служити заједничким кредитом. Они би требали да буду повезани у пољопривредне заједнице гдје не би било чланских доприноса, него гдје би се састајали као сваког петка у џамији и поразговарали о текућим пословима. Р е и с еф.: Кад би у свакој џамији било имама као што je г. Бисер, na би он држао тај ваз, добро би било! Б и с е р : Људи би требали да се пове^ку у овакве пољопривредне заједнице, не би требало ни каквих доприноса него би чццил^ заједницу као што ми чинимо исламску заједницу. Све вјерске з а -' једнице почивају на задружној основиг Онда не би требао појединац да купује^рлуг, сијачицу, копачицу, сјечке, него би се десет њих служило једним алатом. Све пољопривредне справе заједно би се платиле, подизали би кредите појединци и трошили у међусобном споразуму. Начин како би се то извело, требала би израдити привредна секција, која се има да оснује код Гајрета. У то питање нећу дубље залазити. Казао сам што сам мислио под пољопривредном заједницом. Друго питање je питање стручног образовања и подучавања. Овај сав посао има се вршити преко пољопривредних заједница, основаних no џематима no стручној упути и стручном надзору стручних организација, a стручне организације чине они који су оспособљени за вршење пољопривредне службе, на пр. како се узгаја стока, како се искористи воће и т. д. Да се то постигне треба тражити помоћ од државе и обласних самоуправа. У том смислу Гајрет би морао наћи потпоре код Министарства Пољопривреде, да додијели Гајрету двојицу агронома које ће држава плаћати, јер што се з а који дио народа уради то je од користи држави. У сваком срезу требало би да буде 3—4 помоћне силе, јер као што je потребан шеф за чување шума тако je потребан и агроном. Они ће подучавати народ и давати у сваком правцу иницијативу. Социјални агрономи су органи који такођер дају иницијативу на просвјетном пољу, гдје и у ком мјесту треба да се подигне школа, они у народу живе, с њим обрађују земљу и они ће уочити потребе у здравству, у пу- ТевиМа, у u jyM apcfB y. Социјални агроном мора вбдити бригу о свему и свачему. Министарство Просвјете и Министарство Пољопривреде требали би да даду субвенцију Гајрету да може извести програм који je обилан, који ће ићи з а поучавањем народа. Moj поштовани пријатељ Сакиб Коркут, који je недавно рукоположен за муфтију, повео je лијепу акцију у травничкој области да прикупи све снаге вјерске и свјетовне, да се нађу на заједничком терену у раду за народ. Ми смо израдили план да сваки од нас интелигената ради у својој струци и да се израде вјерска и свјетовна предавања, да се донесу одбору на цензуру и кад цензурише да се као готова предавања раздају у сва села гдје има имама. Они би их сваког петка читали, тако би на пр. наши имами држали предавања о рационалном обрађивању земље. Људи би мислили да говоре из ћитаба. D* k, С. К о р к у т : Предходно би требало све имаме оспособити да буду приближно као агрономи. Б и ^ е д : Свак зн а читати. Било би потребно да Гајретови питомци преко ферија оду изван Босне и Херцеговине и проуче економске прилике, јер макар се којој струци посветили могли би тако успјешно вршити велику народну задаћу. * П р е д с ј е д н и к : Лијепо je то да се од вас и од других предговорника предлажу лијепе идеје и красни предлози да их Гајрет изведе, али ja се бојим, ако почнете товарити коња, мјесто узбрдо, ићи ће низбрдо, a бојим се да таде не стане и с оним товаром који вуче досада. Б и с е р : Не мислим да се то натовари Гајрету на леђа, него да се установи код Гајрета од проф. Шефкије Бубића предлагана привредна секција, у коју да дођу стручњаци, a Министарство и обласна самоуправа да даде извјесну субвенцију. П р е д с ј е д н и к : To je стручна секција под фирмом Гајрета. Јесте ли завршили? (Јесам — Одобравање). — Ријеч има г. Бубић. Ш ефкија Бубић: Да не би након говора госп. Бисера изгледало задругарство на овом збору омаловажено, имам Ka­ sa m да меџлиси и ђемати нијесу дорасли ни за вјерско-вакуфску функцију, a камо ли да им препустимо овако важан рад у народу, као што je за другарство. Кад говорим о задругарству, не вадим то из малог прста, него из стогодишњих искустава других културних народа. Треба да идемо правим и опробаним путем, a не да правимо експерименте са нашим и онако експериментисаним елементом. Муслиманско женско питање. Проф. Б р к и ћ : Госпође и господо! Одбор за приређивање конгреса повјерио ми je да поднесем реферат о женском питању. Не знам заш то je мени то повјерио, јер никада се нарочито женским пита- 325 �ЊиМа нијесам бавио више него Другим. Али ja сам се ипак одазвао и поднио реферат који je више једна рефлексија него ли плод нарочитог критичког проучавања тешког и комплицираног питања. У осталом свакако je више срце радило него ум, али пошто се о женама ради, тако треба и да буде. (Чита реферат који je штампан у »Гајрету« бр. 5 од ове год. под насловом »Наше женско питање«.) (Ha крају бурно одобравање.) Р е и с еф.: Има ли когод што да рече или у овом правцу како образложење да даде. Требали би само да будемо кратки. Х а м д и ј а еф. М у л и ћ : Ha темељу овог реферата, који нам je овдје прочитао Хусејин Бркић, казано je све, што ми млађи и напреднији осјећамо (Глас: Богами и постарији!) и држим да je то једно од најважнијих питања и да о том не треба дискусије. С. К о р к у т : J a протестирам проти скраћивању и стога тражим, да се поведе дискусија. Р е и с еф.: Ja питам има ли ко какву примједбу, објашњење да дадне или затраж и. — Ријеч има госпођа Шиљак. .*■ Ш и љ а к : Молим, д^ г^Воре најприје муслимани a онда ja. С. К о р к у т : Кад була проговори, онда ће за њом хоџа. X. A. Б у ш а т л и ћ : Ово питање, како сви знамо, врло je деликатно и теш ко у нашој муслиманској заједници. Ви знате, да није било недавпо да je ово питање на неки начин отворено и да je наступило ужасно негодовање и ja и Хаџи Реис ефендија претрпјели смо неоправдано ужасне приговоре. Много je рећи, a нас двојица једино смо се жртвовали на том путу, од свију саруклија у овој земљи, и ми смо устрајали на том путу, јер ми волбмо>и боље je за наш опстанак и напредак да идемо за тим да се један обичај покривања нашег женскиња измијени, макар и у з жртве, али да ми напред крочимо. Нужно je, и ми не можемо иначе кренути напред ако се неће та вала одстранити. Она смета да ми могнемо у том погледу управити нашу будућност како чине остали народи. To je јасна ствар. Наравно, у том погледу ja сам за то да се иде еволуционим путем a не револуционим. Биће многима познато да сам о том написао брошуру na сам био нападнут и у новинама реагирао сам на напад. Ко je то читао могао се освједочити из Курана и хадиса, да то није тако чврст вјерски пропис, и ja мислим, кад није, онда можемо мирне душе удесити свој живот без посртања ако валу збацимо, кад нам смета, полако и постепено. To je једно. Овдје се у реферату на много мјеста истакло да су шериатски прописи дали муслиманским мужевима превелику власт над женом и да ови прописи опет коче напредак муслимана у њиховом друштвеном животу. (Бркић: Huje речено. Пракса 326 извршења шериЈатских ПроРиса rto ^удовима, & Н6 прописи шеријатског права!) Мени се чини да стоји »под крутим прописима шеријатског брачног права«!, ако сам добро запамтио. Хвала Вам лијепа! Нека то није. Драго ми je, јер кад би било тако ja бих бранио становиште де шеријатско право није такво какво се хтјело представити. Оно je високо, високо над тим. Појам и мужа и жене једнак je у свему, осим нешто мало насљедног права, и казаћу и то, што je овдје споменуто, како би се дало помоћи овим бескућницима сеоским. To je истина: мало je неугодна ствар насљедно право муслимана. Али треба знати да ово насљедно право муслимана, које je Кураном чак прецизирано,каже: докле смо муслимани, докле смо приврженици те вјере, морамо се тога држати, иначе je гријех. Куран je ту малу неједнакост учинио у стварима ц{улка. Гледе мирије, ораница, косаница и шума, Куран и шериатско право нашли су да то остане држави право, да насљедно право гледе некретнина може држава у интересу народа, како je кад сходно, да мијења. Онај минимални дио имовине да се женскињи одузме, na да не може доћи ни под кров гдје je и з р а с л а ,\е мислим да je добро. Нека joj се да бар толико да у очинску кућу смије доћи као у своју имовину и види се са својом родбином. По мом мишљењу неће се дати тиме повода да се стварају бескућници. Шериатско je право ову ствар за сва времена тако уредило да може држ ава према приликама и према околностима ове ствари у насљедном праву миЈењати, и чак женскиње Koje обично из куће удајом одлази, може се осигурати у том праву. Како je познато, з а сељ ака je такав закон пројектован, да ће женскиње њиме добити отпремнину, a неће добити насљедство ни у мулку ни у мери. Сада je питање како ће то учинити држава да не повриједи шеријатско право. J a то нећу овдје третирати, ваљда ће још бити прилике за то да ли je то допуштено no шеријату или није. Ja сам мишљења да јест. Ово je големо речено. Интереси су народа јачи над све и кад то ти интереси изискују да се насљедно право мијења, онда се томе морамо покорити. Како ћемо изаћи из гријеха? Ми изаберемо своје поданике у законодавну скупштину и тим смо пристали драге воље на закон, ако за њег гласамо. Онај дио имовине који припада женскињу ми тако дарујемо. Према томе престајемо бити гријешни, према Курану. To je моје мишљење, (С. Коркут: Женске немају изборно право гласа!) Имаш право. Ово сам требао рећи онда када буде изједначено изборно право мушка и женска. Каже се, a говори се и у реферату, да једна установа ш ериата даје повода да се жена — a то je тала, отпуш тање жене — може пустити као рукавица или исцијеђени лимун. To право постоји, али то право Бог муслиманима није дао да га зло- �уг1отребљавају. ČTora, видјећете у моМ рефераТу у погледу овога, да се не би оволико злоупотребљавала власт мужа, да апсолутно развод брака не вриједи без судске функције и без судског ријешења. Није потребна каква дозвола, ми нијесмо уопће клерикални, шеријат може свак вршити, само треба да има за то власт, да je надлежан, да се на тај начин оваки поступак мужева, који су слабо одгојени, са женама ублажи. Ми већ сви у Босни и Херцеговини радимо на том и настојимо no могућности да људе упућујемо, свјетујемо и гонимо да они то ублаже и скоро све разводе, брачне ствари, на тај смо степен дотјерали да се у највише случајева догађа само споразумно развјенчање. Не може се судовима с те стране нимало замјерити, у колико су у власти. Добро раде, добро служе народу. To je што сам имао рећи, a кад дође мој реферат на ред, говорићу још о овим стварима. (Одобравање). Р е и с еф : Има ријеч г. Хазим еф. Муфтић. Х а з и м еф. М у ф т и ћ : Ja нећу злоупотребити Вашу стрпљивост. Што се тиче реферата, потлисујем га и није потребно да га рашчињам (Одобравање), али у погледу вале могао бих Вам споменути, што ми je казала једна дама кршћанка: Тешко откривеном женскињу у данашњем друштву. (Одобравање дјеломично). Муслиманка под велом може бити докторица, трговкиња и др. Покривање нашег ж ена je добра тековина исламске. културе и не je обарати. J a сам свршио. Џ у м р у к ч и ћ : Говори се овдје о женском питању, a ja мислим да саме жене треба о том да расправљају. Откривање или неоткривање није питање шеријата, није питање ислама него je питање круха, то je социјално питање. (Одобравање). Ми данас овдје у Сарајеву имамо око хиљаду наших жена које зарађују no фабрикама. У провинцији je страшно. Човјек умре, остане пет дјевојака, мати оболи, a дјевојке не могу у дућан да раде. Откривање или покривање женскиња није више питање, то je готова ствар, оно се открива. Ми смо у Бањој Луци почели и свршићемо и никакве силе нема која ће то зауставити (Немир и незадовољство). Р е и с е ф: Хладнокрвно треба саслушати свачије мишљење. А х м е т Љ у б у н ч и ћ : Господо! Како се види из самога излагања реферата те из говора појединих говорника, показује се један једини моменат у том женском питању, a то je баш — како je мој предговорник рекао — слобода жене да приступи ријешавању тога питања. Док третирамо ми мушкарци то женско питање, дотле заборављамо да ми сами нијесмо еманциповани. Наша жена, ако остане наивна, биђе злорабљена, na макар свршила и огам разреда средње школе, кад дође у додир с једним европејски углађеним a унутра подлим човјеком. Добро je рекао др. Дворниковић једном приликом: нас заварава само једно, униформа, СПољаШност. Држећи се ничемзма, све се своди на желудац и стомак a заборавља се на културу срца. To се не развија како код мушкараца тако и код жена. Слажем се с рефератом у овом питању да ми морамо приступити томе да се жена самостално васпита у свом кругу, a дотле да и ми мушкарци испитамо своје грешке, да се не узрујавамо кад нам поднесу огледало. Питање je јесмо ли ми људи! Кад будемо људи онда ћемо и у нашим женама видјети људе. Ми требамо као и Њемци да нађемо формулу како ћемо нашу жену упутити у живот. Она има све увјете да се изгради као и ми. Др. A. Б о р и ћ : Послије реферата г. Бркића мислим да je сувишно говорити, али дозволите ми ипак да кажем неколико ријечи. Ako погледамо природу онда видимо да у њезиној разбујалости има и паразитизама. Не треба на културу и цивилизацију гледати кроз тај паразитизам. Не треба гледати на »5сћет«-интелигенцију, него- на^дух човјека. Безувјетно je потребно да се развије код нас породични живот, да имамо кућу, не за физиолошке прохтјеве него да у жени гледамо савјетника, друга и у првом реду одгојитеља дјетета. Под заром и покривачем ми то нећемо никада имати. Позната je ствар да су дјеца чедна и послуа, док су код куће. У седмој години дијете изађе улицу, за њим не може мајка и оно се поквари. Знам, no статистици, да од 70% муслимана ђака 2% долазе на матуру. Што je томе разлог? To што мајка нема уплива над дјететом, које своју мајку доцније гледа с висине. To зло треба побијати и доказати да култура има и других праваца и циљева a не само »5сћет«-интелигенцију. Гђа Ш и љ a к: Прије свега захваљујем Вам што сте ми допустили да судјелујем у тој дискусији, али и да Вас опоменем на једну ствар да имам ружни обичај да говорим увијек истину. Зато ме свијет не воли, али вјерујте та истина иде од срца a не да увриједим. Зато и Ви немојте у зети за увреду ако изнесем неке моменте у погледу муслимана. Још као млада, кад сам дошла са села и удала се у Сарајеву, слушала сам хоџу како учи и увијек сам била тамо. Нијесам знала што дјелује на моју душу. И нашла сам Куран у пријеводу Љубибратића и прочитала сам га. Кад сам га прочитала видјела сам да je исламска наука дубока, да je пророк Мухамед био велики филозоф, да je за све нашао ријешење и дошла сам до увјерења, пратећи живот муслимана, радећи на питању муслиманске дјеце, да сте Ви најмање муслимани. (Одобравање.) И ми хришћани удаљили смо се од Христове науке и зато су настали велики проблеми у читавом свијету, a ви муслимани удаљили сте се од Мухамеда пророка, и да сте прави муслимани не би третирали женско 327 �v питање. Учила сам да жена може бити откривена. Међутим жена je покривена, значи да муслимани предпостављају обичај Курану. У Курану стоји да сваки муслиман мора 40% својих прихода дати на социјалне проблеме биједе и невоље. Кад би муслимани то испуњавали не би било оволико биједе и невоље. Не говорим на памет, него говорим што знам из живота, особито из живота ваше дјеце. Колико има ваше дјеце незаштићене! A ви данас говорите о пшеници и кукурузи, a не говорите о вашој дјеци! (Одобравање.) 'Ж енско питање нијесу створиле жене, нијесу створили ни мушкарци, створило га je вријеме, створила га je економска борба за опстанак, створио га je развој индустрије, подизање фабрика, јер то je све нас бацило на улицу, да се боримо за опстанак свој и своје породице, јер je прошло вријеме, и код нас хришћана и код вас муслимана, да може један отац издржавати читаву породицу гдје je 5—6 дјеце, већ мора сваки члан да зарађује, ако се хоће поштено живјети. To су извори који су створцли женско питање. Ми жене не би' хтјеле на улицу, нама je најљепше у кући, у породици^ д^ будемо матере и царевне наше куће, али извукле су нас приликеГнас^ хришћанке прије, a сада вас муслиманке. Радим већ десет 5 5 >дииа и радим често искључиво з а муслиманску дјецу и муслиманске жене. Феминизам није то да се узме превласт над мушкарцем, феминизам^иде з а тим, да се призна и нас за људе, јер и ми жене дошле смо на свијет истим процесом којим сте дошли и ви мушкарци. Али и ми хриш ћанке и ви муслиманке нијесте схватиле право еманципацију жене, јер еманципација жене не значи да се препусти породица мушкарцу na да се узму цигаре и банчи no ноћним локалима. Еманципована жена значи облагородити своју душу, очистити je од злих навика, еманципована жена мисли о себи и другима, настоји о благостању свога народа. Али, нажалост, и ми хришћанке и ваше муслиманке нијесмо еманциповане него надриеманциповане. E t o зато, јер je феминизам и право жене дошао у ћор-сокак, и ми смо удариле главом о зид, јер мушкарци каж у: хоћете с нама у каване и биртије. To право феминизам неће, ми хоћемо да будемо матере, да рађамо дјецу, хоћемо да вршимо најсветију дужност жене, али кад хоћемо то, хоћемо да имамо и наша права. Данас се ова читава дискусија води о том, да ли ће се скинути вала или не. З а мене није то важно питање, за мене je важ на црнатама која стоји на мозгу муслиманке. Треба радити на том да муслиманки дадете знање. Онда кад joj дате знање даће вам душу, љубав ваше дјеце. Нијесам за то да се скине вала револуционарним путем него ево- 328 луционим, a вама отворено тврдим: можете се борити, можете се љутити колико год хоћете, за двадесет година неће бити вала ни на једном лицу муслиманки. Кад смо доживјели, прије 20 година била je фереџа, данас je нема, онда ћемо и то! Муслиманка мора да се открива зато да исхрани своју дјецу. У Босни и Херцеговини има 23.000 неопскрбљене дјеце, међу њима % муслиманске. У Босни и Херцеговини има 3.000 абнормалне дјеце, од сифилиса, од алкохола, међу њима % муслиманске. О том нико не води рачуна. Нико не води о том рачуна како несретна удовица, која je услијед рата остала сама с петеро дјеце, мора да ради, na je ишла и крала. Међу дјецом која краде, има % муслиманске дјеце. З а неколико ће година бити 400 зликоваца од којих ће бити угрожена ваша имања и ваш живот и за који држ ава троши no апсанама, a нико од вас jie води рачуна о тој дјеци. Ta дјеца нијесу патолошка појава, она су поквареца услијед биједе и невоље, јер се нико за њих не брине! Зато мислим да су дјечје питање и женско питање у нашем муслиманском свијету најважнија два социјална питања. Ж ена траж и да je приправите да скине валу. 1919. r., кад je одржан први Конгрес Женског Савеза у Београду, ja сам била она, која сам ишла Драги Павловићу да уложим протест што за ж енску дјецу не важи обвезатно похађање школе, јер je на конгрес стигао телеграм из Сарајева потписан не знам од кога, да се не дозвољава женској дјеци да иду у школе. Зачудила сам се кад сам чула, да то није свршено a мислила сам, да je свршено. Међутим, чула сам од г. Мулића да je предложио резолуцију у том смислу. Да се муслиманско питање ријеши, на првом мјесту свако муслиманско женско дијете треба да_ прође кроз школу, на другом, морате отворити стручне школе и течајеве, на трећем, морате ићи из куће у кућу, из џамије у џамију, na популарним ријечима говорити о тешком времену, у којем се данас живи и што их чека иза овог времена. Ha четвртом мјесту, морате створити у граду Сарајеву женску берзу за муслиманске женскиње, јер ja сам лично стотину жена намјестила у духанске и војничке објекте, јер се од вас нико за то не брине. И тако сам тим женама говорила: »Заш то не идете муслиманима, муслиманским посланицима?« Знате што су рекле: »Госпођо драга, з а нас муслиманке најмање се брину муслимани, за нас се ви хришћани више бринете!« To су рекле жене муслиманке. Ja би се кладила да ни један од вас не знате какво je биједно стање ваших жена у граду Сарајеву. Ви не зн ате колико ja знам. Зато сам врло сретна да ми je данас дата прилика, да вам ово рекнем у очи. (Одобравање.) Приговара се много држави да држ ава не води рачуна, али, молим, није држава ова земља него држава je сваки појединац, �'V до своје брошурице био популаран с чланЦима (Бушатлић: Ja сам документирао!). Женско питање није предмет кога треба скинути с дневнога реда овога конгреса, него je питање које треба подвргнути стварној критици и овдје фино и лијепо расправљати да ли смо дошли до увјерења да наши модернисти из свога незнања праве питање гдје питања нема и буче зато јер не знају прописе Ислама у том погледу. Женско питање не може се свести на тврдњу дра Борића, no којој он каж е да треба скинути валу јер кад деран скочи у седму годину не може наша жена за њим трчати, a за боравља да je и садања модерна дама у високим ципелама, стегнутих ногу у још већој немогућности да полети за тим дераном. Заборављ а мој доктор и Ш у к р и ј а К у р т о в и ћ : У овом цијелом питању треба разликовати двоје. Принцип и тактику. т о . . . (Приговори). . . Ja одговарам на тврдњу, a ко Принцип хоћемо да знамо и то тражимо од вјер- мисли да je нетачно, слободно му да исправи мене, ских поглавица да нам кажу, je ли no Исламу за- као што ја»узимам себи слободу да исправим набрањено откривање или није. Ако je забрањено не- страности, Питање вале и наопако постављено питање ћемо у то дирати. Кажу ли нже забрањено, то значи да се жена може откривати, али не значи да мбра, наше женско није у оном што доктор каж е »не јер нема у Курану наређења да мора би^и откри- може трчати у зару з а дјечаком«, јер садања жена вена. Ради се о друштвеном такТу. Рвдје je г. рефе- нема времена за то, ваља се нашминкати, ваља рент изнио начин за нас пот^уно1 прихватљив, јер обући свилене хаљине, које joj мушкарац плати, ми реформисте нијесмо тражили да се открије, него ваља отићи у кино да изгуби два три сата у тутањ , хоћемо да скинемо са Ислама оотеду дјГ~се\у одјећи ваља отићи на ж ур не знајући што je жур, и зато и начину одијевања сматра шпш Исламом. Жалос^б? кад се узима ово питање на конгресу, треба да би било кад би тако било, јер тим би Ислам дошао аргументи буду јаки и да се не ломе на оваквим у сукоб с развијањем ^ л т у р е , a он у то не може ситницама. Наши модернисти, подвргнути ћеифу a не разуму, уносе у женско питање збрку и на доћи. силу хоће да направе реакцију гдје je никада неће Стање прилика у цијелом свијету и социјалне наћи. Нијесам ja крив што наша интелигенција не невоље силе жену 'н а улицу да тражи хљеба и да зна да муслиман није спутан као што je спутан буде откривена. Ми хоћемо да знамо тачно да ли кршћанин и што мисли да мора водити исту борбу то Куран забрањује. Ако je то ствар обичаја морамо коју води кршћанин за своја права. У Курану и га препустити животу, a живот морамо форсирати хадису нема онога што можете наћи у св. Павлу. јер смо најзаосталији у сваком погледу: културном, И зато не треба борбу наше жене з а њезина вјерско-просвјетном и привредном. Ми то морамо препустити не времену него морамо форсирати да шеријатом призната права водити истом методом којом се из нужде води борба кршћанки за њихова се изједначимо с осталим свијетом. Не треба форправа погажених. сирати откривање жена, него треба форсирати поJa сам слушао све говорнике и одговарам оним хађање школе, образовање, na ако муслиманки конвенира да иде покривена нека иде, али ако мора да редом како који слиједи, na сам најприје дошао на свога Џумрукчића. Неће се ријешити женско питање иде откривена нека се открије. тим, што ћеш ти викнути.: »Ми ћемо га ријешити Саки б Коркут: na било што било!« Женско питмње није питање нерава које стоје Што се тиче гђе Шиљак, да и њој једну ствар под папучом једне популарности међу извјесним кажем1 Мени je врло драго што си ти рекла да je бројем младих људи, a што je најважније, није питање тебе као кршћанку потресао мујезинов глас, онај ни женског ни мушког хира. благи глас који каж е: Доста сте радили и размиГ. Бушатлић констатовао je једну нетачност, шљали за се и своју заједницу, сада je вријеме да да je он неправедно нападнут и био ж ртва само- се одмарате од рада и размишљања, да будете сутра одбране. Према овој нетачној констатацији ja кон- чили кад опет запјевам да рано опет почнете рад статујем чиљеницу, да je исламска изборна курија и размишљање. састављена од старијих и млађих хоџа у споразуму A сада да Ти кажем Јоко и овај хадис. Запамти с реисом ријешила питање вале на начин како je га: Ж ена je чуварица и чобаница дома свога мужа то заступао и лоше обрадио г. Бушатлић, који je и с њим на законит начин стеченог дјетета. Стога аначи чим нб ваља држава не ваљамо ни ми. Људи које сте ви послали да стварају законе, да донесу буџет, какви су такви сте и ви. Заш то je дошло у нашем народу до несреће која нас сатире? Дошло je зато јер прву ријеч воде политички кортеши! Десет година народ чека народне апостоле да кажу: Ово су твоја права, ово je твоја дужност. Али они долазе с оваким ријечима: Гласај за мене и Велику Србију, гласај за мене: ислам je у опасности... само што нијесу рекли: рађаћемо вам робове! To je несрећа, то je довело до хаоса и сада не знамо како ћемо из тога изаћи. Није држава крива него ви сте криви. Не ваља држава, не ваљамо ми! Поправимо се ми социјално и многа ће питања бити ријешена. 329 �je и она исто кДО и мушкДрац Одговорна за своје osobina k oje prenosi n a potom stvo i pripom aže se­ lekciju dobroga. Nesamo d a mi m uslim ani n e pristajem o стадо. da se ženi oduzim a išta n a što po še rija tu im a pravo, Ово je много љепше него што си Ти рекла. Moj je професор, који je преузео реферат, јер nego m i tražim o da se ženam a i u dru g im k rajev im a други нијесу хтјели, љути се на мумију која je носила dade to isto pravo. Š e r if Bubić: у нарамку једно напршће, a за њом клепао ћорак. P rije nego pređem n a sam u stv ar, dozvolite mi Он има право да се љути на ћоску, он има право да се љути на мумију, јер се дала мумизирати. da odgovorim g. D ervišu K o rkutu. On je u nekoliko Али томе није крив Ислам, јер наш Пејгамбер каже n a v ra ta uzeo u k r itik u izvjesne tv rd n je k o je nije да je жена цвијетак мушкарца, a ти hein извинити, razum io. N ijesam s onim prijedlogom htio da se цвијетак се не гони него задијева, само није крив žena razb aštin i nego sam pitao stru č n ja k e , im a li načina da se sačuva m uslim anski sv ijet od raspadanja. Ислам што je глуп Мујо и Фата. Откривање жене постало je социјалном нуждом, Može se to izvesti zakonom o zadrugam a, n e m ora каже Џумрукчић. У Бечу си учио и нијеси донио se n a taj način što će se razb aštin iti. Ovdje, k ako m eni izgleda, osim poštovane gos­ собом практичности прашке као доктор. Ислам каж е да оној женској чија je социјална нужда да открије pođe Šiljak, svi d isk u ta n ti o k ren u li su pogled na лице, дозвољава открити се, али ту мора да постоји ono što nije važno u ženskom pitan ju . Oni su ovdje postavili pitanje o tk riv a n ja i p o k riv an ja žena, što истинска нужда. J a свршавам с тим да je питање муслиманског nije jezg ro p itan ja, i ako j e to m ožda posebna finesa женскиња наопако постављено, наопако третирано u k u ltu rn o m raz v itk u naše žene. Do nedavno naša и донијеће наопаке резултате ако ми иајприје не žena živjela je u jednoj p atrijarhalnoj zadruzi, gdje расвјетлимо главе na онда капице над главу. Исламска je njoj bio potpuno osiguran individualni raz v ita k хоџинска курија рекла је^ у женском питању све kao m ajk e i domaćice. Razvitkom m erk an tilizm a i чим се може извести ова^е жељ а људи праведних industrije naša se porodica rasp ad a i m im o našu који хоће да жена буде користан члан исламске^ volju, j e r to ne možemo spriječiti. Raspadanjem naše заједнице, али je исто тако нагласила, и ja то под- porodice žena je došla u nezgodan položaj. Ne mo­ влачим: скупе су ^чарапице, скупе су незарађене žemo m i spriječiti da naša sirom ašna žena iz siro ­ сукњице, наопака je култура. (Галама. — Гласови: m ašne ili propale porodice n e ide u fabriku, da ne Ово je конгрес интелектуалаца, ово није конгрес ide na rad i n a sve d ruge poslove n a k oje ide svaka чаршије! To je кад моду замјењујемо потребама.) d ru g a sugrađanka. Ne možemo joj to zabraniti, ali D e r v i š e f f . K o r k u t : Ovdje im a mlađih ljudi, možemo u nečem drugom pomoći toj ženi. Možemo k oji su malo nasrtljivi. J a ih molim da budu liberalni joj pomoći da se njezina sv ijest digne, d a ne dopu­ k ad drugi govore. J a hoću sam o općenito da kažem stim o da je eksploatišu. Im a m nogo slučajeva da da nije zdrava pojava da se m uslim ani angažuju za naša n euka nepism ena djevojka dođe u industriju, riješen je ženskog pitanja, neka to pitanje riješava prim a je poslodavac, činovnici je m aze i plate dok onaj k o g a se tiče. je ne iskoriste, a poslije je odbace. Im a osim toga Jedan od gospode govornika blagonaklono je jed n a d ruga klasa žena, žena koje iz stida, iz našeg oduzeo pravo kojim Islam zajam čuje pravo nasljedstva staro g poznatog obraza ne odlaze u fabriku, nego i ženi, i radi to g a se moglo održati seosko gazdinstvo, ostaju kod kuće i bave se raznom domaćom indu­ D a se ne razbaštinjuje žena u k o rist b ra ta i rođaka, strijom . Obično su tkalje, švelje i vezilje. Položaj da bi ostala seoska kuća napredna! Ne može se to ovih žena još je teži. Imao sam prilike neki dan n ik ak v im . zakonom poništiti, a Bog daje jedan zakon. upoznati jednu m uslim ansku djevojčicu iz Travnika. To je selekcija! Ne samo među m uškarcim a da se Vidio sam de je radila m aram ice i pitao j e što naplati izabere najbolje za rasplod nego i kod žena! Ako je b rak za maramice. 13 dinara kom ad. — Koliko vrem ena degenerisan ili iscrpljen, što znači onda m u škarcu treb aš dok izradiš? — Dan i noć. — A koliko te ko šta dati s v e . . . Gospodin koji je ovdje govorio da bi on m aterijal? — Sedam dinara. — Znači da dan i noć radi mogao p ris ta ti da se m uslim anka razbaštini, nimalo za 6 din. nadnice odnosno 25 p a ra n a sat. nije govorio u liberalnom duhu. I u našoj familiji, i u seoskoj i u boljoj, prilike Žena je u Srbiji razbaštinjena, je r tam o j e zakon higijenske su strašn e. R azne bolesti uzele su m ah, htio kad je u ništena zadruga da se osnuju ja k i do­ nigdje nije tuberkuloza toliko raširen a koliko među movi, a da bi do to g a došlo razbaštinio je ženu. Taj nama. Naša djeca propadaju. zakon doveo je do stanja, koje se može nazvati ropstvo I zato m odernistim a više prigovaram nego Sakib ženskog svijeta. Nećemo da nam se navaljuje ovakav eff. K orkutu, prigovaram im zato što su centrum zakon, k akav je u Srbiji, nego bolji zakon. Hoćemo ženskog pitanja sveli n a to, da li d a se žena o tk rije da i u Srbiji žena dobije pravo na baštinu, j e r žena ili nel J a mislim da su naši v jersk i stručnjaci dosta kao solidan elem enat svakako nasljeđuje više dobrih jasno kazali, da se oni ne protive o tk riv an ju žena, 330 �ali na drugom polju možemo se naći svi zajedno i zastoru i zastiranju lica nem a ni jednog slova. A m odernisti i koji nijesmo, a to je socijalno podizanje onda mi je nastavio vrlo dirljivo, kad je razum io odakle sam: Treba da znaš da n a ženi stoji sk u p in a i cjelina ci­ naše žene i naše djece. R e i s e f f : J a bih molio da se završi, je r ja ću jelo g naroda, da je žena slična srcu i jez ik u u čo­ m orati ići. Ako hoćete da se završi pod mojim vjeku. Ako srce bude oplem enjeno cijelo tijelo je predsjedanjem . . . J a m oram ići, ja sam vrlo zapri­ oplemenjeno, ako je duša i srce čisto cijelo tijelo je ječen. Meni nije drago da ovakva žućnost izbija, ja čisto. T ako isto, ako je žena u jednoj skupini, u jed ­ želim da svak svoje misli slobodno i bez ikakvih nom narodu podignuta n a stepen k u ltu re i znanja, upadica ovdje na ovom kongresu intelektualaca može onda znači d a taj n arod im a izgleda da napreduje. da rekne. Ako je ko nešto rekao što ne odgovara k u r­ Ali, ako je žena stje ra n a na tak a v nivo k u ltu re da toaziji, moglo se na drugi način prigovoriti, p a neka n išta ne zna, da je kod očiju ćorava, kod ušiju gluha, se on crveni u licu, ako je nešto rekao što ne odgo­ a kod u stiju nijem a, ako je dotle steran a, onda kaži: va ra društvenom načinu općenja. Trebalo je to pre­ k lan jajte dženazu toj skupini. (Odobravanje.) To je bilo prije 33 godine. A sada d a Vam k a ­ šu tje ti (Odobravanje), moglo se na neki način to kazati: gospodine, vi ste lijepo govorili, ali onu pri­ žem jedan doživljaj ovdje. To je bilo lani. Dolazilo nekoliko učiteljica i kažu. m jedbu nijeste trebali reći. J a ću vam iz m oga života nešto pripovjedati. P rije dragi .hadži reis eff., mi bi držali jed an analfabetski 33 godine kao mlad čovjek — a i sad sam m lad — tečaj. Zato bi bili najpogodniji vaši m ektebi. Kažem kad sam putovao po dalekim zemljam a po Arabiji, j a — pošto imam više baba i kilavo d ijete — tre b a bio sam jak o znatiželjan, želio sam da vidim svašta. da najprije sazovem svoje m andarine. Iznesem im na Gdje sam čuo kakvog znam enitog čovjeka, želio sam sjednicu^ ovaka i o vaka je želja, kažem ja, korisna da ga idem poslušati. Tada je u Egiptu slovio kao za nas. J e s t ! Slažemo se svi. T reb a to urediti putem egipatski glavni m uftija, Šejh Muhamed Abdulah saborskih odbora, povjerenstava, pošto upravljaju i ja sam imao prilike slu ša ti' njegova predavanja. m ektebim a, da odrede dan i vrijem e. Mi kažem o: To je bilo divno predavanje u jednoj kolosalno pro­ ovo su m uslim anske učiteljice, a te ženske n e traže stranoj zgradi, gdje je bilo nekoliko hiljada ljudi. da dobiju honorar. Da bude stv a r zam ršenija, mi pi­ Tem a je bila vrlo interesantna: m uslim anski život šemo povjerenstvu, a oni odgovaraju, m i n e možemo u prvo stoljeće. To je tak v a tem a da sam je ja riješiti, tre b a medžlis. Treba znati, d a je dopis bio naručivao ne bi je mogao bolju naručiti. Što su radili upućen prije ferija. Došao odgovor nakon školske m uslim ani u prvo stolječe, kako su živjeli, k akav je godine na dva mjeseca, gdje se k aže d a se to ne uzrok da kroz 80 godina ti muslim ani idu n a F ran ­ može dozvoliti u našim konfesionalnim školam a, cusku u Evropi i na kineske zidine u Aziji. To je je r bi bile preopterećene. J a sam se zamislio, prije bila tem a koju je on opisivao. Samo hoću jedan 33 godine što sam slušao i poslije 33 godine što sam zaglavak iz to g a predavanja da istaknem „On veli, slušao, i to od onih autonom nih vakufskih o rg an a upravo je čudnovato zam isliti da ona šak a m uslim ana koji su najpozvaniji da šire prosvjetu. ko ja nije bila brojna kao sada na poluostrvu Arabiji, Ovdje je bilo govora, razgovora i objašnjavanja. nego je iznosila 120.000 a sada iznosi oko 12,000 000, Neko ima u ovom pravo a neko u onom. J a sam diže se i nakon š to se okitili svjetlim uzvišenim nekako svagda u sredini, j a n iti sam p re tje ra n n iti Islamom, steče taj polet i uvjerenje da tu snagu sam od nedotjeranih. J a bih rad o da bi b ila sredina, niko ne m ože pobijediti. I najviše što me zadivilo zlatna sredina, da se moj m uslim anski sv ije t u ovoj njegovo izlaganje, kako su išli na vojnu. Ako je išlo ćoši Evrope prođe dosadanjeg d rijem eža, d a otvori 40.000 m uškaraca naoružanih, bilo je 240.000 m uškog oči i pogleda sebe i ono što se zbiva oko n jega, da i ženskog djetetu. Oni su išli sa svim svojim što vidi naše prilike i naše neprilike. J a sam želio i mi­ spada pod njihov nadzor. Oni su dizali iz Arabije slio s mojim izlaganjem i pisanjem da će me moji žene i djecu i sve je išlo na ratište. U izlaganju suvjernici u Bosni potpuno razu m jeti. Isticao sam svom kaže: ženskinje nije se ni u čem u razlikovalo prim jere za v rijem e ra ta , čim sam se patio ja. I od m uškinja osim u tom e što je m uškinje naoružano sada, kad govorim n a vazu, govorim o tome. Najbolje bilo. Ž enskinje pripravlja vojsci sve što treb a: vodu, bi bilo d a im adem o ja s n u sta tistik u , da se vidi bije­ pranje i san itetsk u školu. Mala dječica nijesu za- dno stan je n ašeg ženskinja. Koliko im a slučajeva da zirala što zvekeću mačevi, prolijeva se krv, to je je m uslim anka prisiljen a da radi ko d nem uslim ana tako naučeno. u njegovoj rad n ji u fabrikam a, j e r m uslim ani tak v e Kad je nakon predavanja to g a svršio, ja, pozna­ fabrike nem aju, j e r m uslim ani tak v e fabrike nijesu osno­ vajući naše prilike prišao sam lijepo k njem u i upi­ vali. Teško mi je kad ih vidim, negdje 30, negdje 40, tao : Izgleda da se i m uslim ani i m uslim anke nijesu negdje jo š i više, pa i po p rivatnim kućam a. Mogu razlikovali u toj borbi nego su otvoreno išli. — Jest, vam k azati ovaj e k latan tn i prim jer. P rija v a došla tak o je to bilo. Njegove su ovo riječi: U K uranu o meni d a n ek a H asnija služi kod jednog jev rejin a i 331 �đa bi je trebalo odatle izbaviti Ne znam koga bi poslao. B rat je bio kod m ene i kažem mu da ide tom e gospodinu. I ovaj ode. Poslah ga subotom. I kad došao tam o, kaže o čemu se radi, k a k v a je prijava stigla. „Nama je vrlo drago, da se reis eff. in teresira za ovu m uslim anku", rekli su oni. „Ona je tri godine kod nas i m ožete sve pitati, mi je držimo ko svoju kćer a postupamo najbolje što možemo. Što se tiče vjerskih propisa, sve smo joj stavili na raspoloženje. Hajde Hasnija, odvedi efendiju hasuri!“ Kad imam š ta da vidim 1 Ne 3, 4 preko 16 boščaluka, osobito potrebitih, broj peškira, salveta, pokrivača, jastu k a, čilima. J a se zapanjio. „Donesi de onu knjižicu!" Od dolaska u tu kuću m jesečno u banku uloženo na njeno ime 300 dinara. „То kažite, pa ako reis eff. im a neko m je s to ..." J a sam počeo da razm išljam što ću uraditi od nje. Da je izvadim. Ima zarađenih 10.000 dinara. Ima to lik o ... kom e bi je dao da je sačuvam ? 1 nijesam smio kazati, tre b a da pošaljete tu c u r u ! Međutim ispala sreća i ona je sretna. To vam je prim jer! Ovoga ima puno. Naš svijet cijeni običaje i ja ih cijenim. Naši su to običaji, m ak ar i ne bili vjerom propisani. J a bih Želio da oni koji ovo govore onako pomno otvoije cjčl i pogledaju prilike ne samo u Sarajevu nego i u cijeloj Bosni i HerC(F~ govini, a vas je ovdje iz različnih k rajeva. J a sam iz Krajine, znam kakvo je stanje u Hercegovini, kak o u dolini Bosne, znam kako je u Posavini, znam da se nekada to čuvalo što se kaže vjerom propisano, a znam i to, da je enim a koji rade apsolutno nemo­ guće rad iti u rukavici ili pod vrećom. Zato bih želio da oni koji žele raspraviti ovo, hladnokrvno rasprav­ ljaju, da se ničija osjetljivost ne vrijeđa. Ne možete doduše izbjeći ne uvrijediti nekoga, ali da b ar nema nam jere, nego glavna nam jera tre b a da bude ospo­ sobiti ženski podm lađak u znanju i um jetnosti, uči­ niti ih sposobnim a da očima progledaju. Gđa M a r a T r i f k o v i ć : D raga braćo! Dozvo­ lite m eni kao ženi, koja sam vaše gore list da pro­ govorim . Vi svi znate kolika je m oja ljubav za m u­ slim ansku decu i m uslim anske majke. Meni je malo neprijatno što se u ovom bratskom i sestrinskom zboru dotaklo nemalo lepim rečim a o načinu nošenja žena koje nijesu pokrivene, ali mi smo svi ovdje naši i ponećemo sa ovog zbora što je p rijatno i lepo, a što nije bilo prijatno i lepo svi skupa ćemo zaboraviti. Neću da se m ešam ni u način nošnje sestara m uslim anki. Kolikogod se vi borili to će doći samo po sebi, isto tak o kak o je došlo u nas da su naše m ajke nosile iesovo a mi nijedna ne nosimo ni fes ni libadu, i ako nikakva propisa nema. Dolazimo ovde u im e udruženja, koje je osno­ vano p re četiri godine u Beogradu i koje se zove U druženje Domaćica i M atera. Udruženje je osnovalo nekoliko gospođa koje su htelo da vaspitaju žensku 332 omladinu, j e r im a kođ n as jed n a poslovica, k o ja veli: k u ća ne stoji n a zemlji već n a ž e n i! i m i kao žene, m ak a r imale stručno školsko znanje, ako nism o vaspitane u duhu dom aćinstva, n e m ožem o očuvati ono što treba, n iti m ožem o d a vaspitam o decu. Mi smo osnovale to udruženje s jed n im početkom , osniva­ njem domova gde kupim o seosku i v a ro šk u decu onih roditelja koji s m a tra ju da m ogu n am a p o v eriti svoju decu. U tim dom ovim a decu v aspitam o d a budu dom aćice, dobre m ajke, da znadu h ig ijen sk i u red iti svoju kuću, d a znadu sve ono što je potrebno jednoj ženi. Isto tak o dajem o tkivo, vezivo, svega onoga što je potrebno ako jednog dana dođe u nuždu d a sam a izdržava decu, d a m ože n a p š ta n i lep n ačin zara­ d iti leb. Ti naši domovi osnovani su u S rbiji n a n eko­ liko m esta, n a Prim o rju , u H rv atsk o j i u Južnoj Srbiji. U Bosni ovih dom ova nem am o i m i sm o došle da zamolimo G ajret da ta k v e dom ove po bosanskim selim a možemo osnivati. U tim dom ovim a naše m ale devojčice uče se k ak o će b iti dobre dom aćice, k ak o će um eti d a sačuva svoju veru, j e r tre b a d ete n a­ učiti da Čuva svoju veru, bila ona m uslim anska, k a ­ tolička ili pravoslavna, j e r „v era nas je održala, njojzi hvala." J a m islim da nećete b iti protivni d a V aša deca uđu u te škole. Ako G ajret p rih v ati tu ideju, bila bi m u veom a zahvalna. (O dobravanje) R e f e r e n t H u s e j i n B r k i ć : Gospodo! Mene vrlo veseli konac ove debate, je r tokom diskusije m ogao sam ustanoviti da nijesam n išta u stv rd io što svi ne odobravate, da nijesam n išta rek a o što nije opća istina i što svi ne priznajete. Mene to izne­ nađuje ja k o i drago mi je da sam pogodio Vaše mišljenje, p a da se ne može onako dek lam ato rsk i usklik n u ti: Reform iste neki! Svi smo mi reform iste! Jo š jed n u stv a r hoću da napom enem . Neugodno mi je bilo što je kod n ek e gospode d eb atan ata želja toliko prevladala da su postavili nek e španjolske mlinice i p ro tiv njih se borili. Ono protiv čega je g. S K orkut govorio, to je španjolska mlinica, a ju n a k je sličan Don Kihotu. Ne m ogu kao refe ren t ovoga ko n g resa intelektualaca d a prim im on u ne­ ozbiljnost i onaj način debatiranja. R e i s e f f : Sada bih j a želio da zaključim , ali k a k o mi se čini, ima još n eko ko bi h tio govoriti, a naročito g. Ju su f Zia Sm ailagić, ad v o k at iz Skoplja. Molim g a da u k ratk im c rtam a rek n e što misli. J u s u f Z i j a S m a i l a g i ć : B raćo i gospodo! Vi svi od prilike zn ate m oje m išljenje i stan o v ište u pitan ju koje se danas rasp rav lja. J a sam sin ove dom ovine i živim već dugo godina izvan n je i nijesam tak o tačno p ratio cijeli razvoj zadnjih б—6 godina i nijesam upućen u sve stv ari i nianse, kak o su se ovdje razvijale, ali vidim da se svi slažete sa mnom u onom što sam napisao u Politici n a početku ove diskusije o o tk riv an ju i neo tk riv an ju , odnosno o vaspitanju m uslim anki u Jugoslaviji. Jedino sam �opazio danas ovdje dvije struje, da tak o hažem , dva mišljenja. Jedni se boje pretjeranog liberalizma, da se nebi prešlo iz jedne reakcije u drugu, a drugi se boje starog kova. Zbog toga ja mislim d a j e srednji p u t taj da mi rastavim o jezgru od ljuske Jezg ra pitanja, o kom e se danas raspravlja, je s t ta da omo­ gućimo našem ženskinju da ono samo sebi zarađuje svagdašnji hljeb i da ono može, kad bude napušteno od roditelja ili muža, sam ostalno stupiti u ekonomsku borbu. Ako to omogućimo bilo na koji naćin, onda smo riješili jezgru, suštinu toga problem a koji nazivljem o ženskim pitanjem. Hoće li žene ići pod valom ili bez vale, to će se riješiti samo od sebe. J a sam svojedobno naglasio da je vrijem e stvorilo harem e, vrijem e ih je i ukinulo. »Vrijeme gradi niz kotare kule, vrijem e gradi, vrijem e razgrađuje.« Ovdje vrijedi princip da je hljeb prim aran a sve drugo sekundarno, i pred tim hljebom sve pada, samo mi ne smijemo propustiti to važno pitanje vrem enu, nego mi sami tre b a da preduzm emo m jere da to nivelišemo. J a Vas pozdravljam! (Odobravanje). Š u k r i j a K u r t o v i ć : Dovoljno je diskusije o tom bilo. Ne bi bilo sukoba, je r je principijelna stv a r već davno riješena. Mislim da se i u ovom kao i u ostalim pitanjim a možemo složiti, da možemo pristupiti riješavanju. J a mislim da tre b a preći na rezolucije. K ostur rezolucija već je izrađen, ali mislim da bi trebalo da se izabere odbor da ih u ro k u od 15 m inuta redigira. Ima li ko s te stra n e k akav prijedlog? (Nastaviće se.) ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК ГајреШови шечајеви за неаисмене. Апел на насшавнике Проширењем своје акције на подручју просветног и економског подизања муслимана, Гајрет ће организовати јачу акцију за оснивање течајева за неписмене. Једна од великих потреба наших ширих слојева безусловно je ширење писмеиости. Гајрет je и досада посвећивао пажњу*- одржавању аналфабетских течајева и наставницима њиховим доделивао хонораре, али овог пута ова акција биће организована са планом на широј,основи. У ту сврху Главном Одбору за ову годину вотирала je прошлогодишња скупштина суму од Дин. 30.000 што je посве довољно за извођење ове намере, a следећих година свота fce се повећати према потреби и друштвеним приходима. За год. 1927.—8. друштво Просвета издало je на букваре и хонораре наставницима течајева за неписмене Дин. 24.360. Гајрет у свом прорачуну за ову годину премашује ову своту, чим Гајрет доказује да посвећује довољну пажњу овој грани свог деловања. Д а би о в а а к ц и ј а ш т о б о љ е у с пела, Г а ј р е т а п е л у ј е на с в е у л и т е љ е и друге н а с т а в н и к е , који же ле да одржа в а ј у т е ч а ј е в е з а н е п и с м е н е , да се о б р а т е на д р у ш т в о у с в р х у и н с т р у к ц и ј а к а о и хонорара. Позоришни комади за Гајрешове забаве Уаозоравамо све наше аододборе u иовјеренике da ћемо у следећим бројевима „Гајреша“ ошшампаши неколико актовки нашег сарадника, драмског писца Ахмеда Мурадбеговића. Ове акшовке аисане су на поруку Главног Одбора Гајреша, саецијално за наше прилике, како би их без пошешкоћа могли da dajy наши duлeшaнmu. У слебећем броју изаће акшовка „Злашни барбак*, зашим „Мухаџири“ u осшале. Усаех задруге Кола С. С. u Гајрешова Женског Пододбора у Сарајеву. Прије 2 године основана je у Сарајеву Задруга Кола С. С. и Гајретоаа Женског Пододбора Д. Д., са задатком да сиромашним радницама пружи пристојну зараду, a уз то да наше народне везове омили на првом мјесту међу нама самим који их не цијенимо, a затим у иностранству које се њиме одушевљава. Задруга врши ту своју мисију и ако постепено, ипак успјешно, те je данас у радионици запослено око 40 радница. Продају и растурање робе знатно нам олакшавају наше женске организације. Иако je Задруга са успјехом у прошлој години излагала своје ствари у Београду, Митровици, на изложбама: КолаСрпских Сестара, и Вуковару на изложби женског друштва »Посестриме«, као и у и Гаризу на изложби, коју су приредили Лужићки Срби, као у Загребу, и у Дубровнику, радови Задруге су стално у продаји. Ha скупштини од 1. фебруара 1928. год. исказана je ова биланца: Уложени капитал 95.000 динара, a имовина у готовом новцу, инвентару и роби 106.000 дин., добитак у прошлој години je 11.000 динара. 3 a о д б о р: Сакретар: Н а ф и а Ба ља к. Прослава Гајрешове 25-годишњице у филму Свечаности Гајретове прославе су одлично филмоване. Прво приказивање филма обавиће се у Сарајеву у понедељак 29., уторак 30., и среду 31. овог месеца у Империал Кину, a након тога ће у пропагандистичким циљевима, — везано уз прославе, приредбе и предавања о Гајрету — обићи читаву државу. Сваки Гајретов пријатељ имаће дакле ових дана прилику да обнови сећање на све моменте прославе, на све оне живе епизоде које су убедљиво доказивале неоспоран успех Гајретова двадесетпет-годишњег рада, као и оно ретко одушевл>ено манифестовање националне свести. Пријатељи из провинције, који нису могли присуствовати прослави, видеће на филму величанствен завршетак првог периода Гајретова културног и националног рада. Благодарећи свом у многим приликама исказаном пријатељу госп. Методију Куићу, власнику кина, Гајрет ће од приказивања овог филма имати врло лепу корист, na се сви чланови и пријатељи позивају да ове три представе неизоставно посете. Прослава 25-годишњице Гајрета у Сшоцу Како смо већ прије обавијестили, овај Пододбор je концем мјесеца августа одлучио, да на дан 6./10. прослави 25-годишњицу Гајрета, те je у ту сврху сазвана шира конференција Гајретових чланова, на којој je изабран прославни одбор. Овајје одбор одлучио, да Гајретову прославу изведе са једном свечаном забавом, те су у ту сврху чињене све припреме tokom мјесеца септембра. Одбор je у цијелом 333 �свом раду наилазио на најбољи одзив код свих грађана столачких и на сваку потпору. Особито су се истакли у помагању одбора при припремању и извађању забавног програма госпођа Анка Рамић, госпођице Јожица Шкерл, Хатиђа Шехић, Нафа Мехмедбашић, те господин Др. Јакиша Милковић и господин Јово Хамовић. Ученице овдашње гимназије Љерка Брајковић, Видосава Сепић, Фатима Кадрибеговић, Стана Лековић, Фатима Бехмен, Разија Љубовић и Халима Бурина учествовале су у извађању комада Противници од Ахмета Мурадбеговића као Гајретове питомице и врло се марљиво припремале за своје улоге. Гајретов Женски Пододбор сакупљао je разне прилоге за забаву и вршио пропаганду у нашим домовима. Забава je приређена у свим просторијама овдашње гимназије, које су биле врло укусно декорисане. Грађанство се без икакве разлике одазвало у пуном броју, те су обје велике сале биле дупком пуне. Забаву су посјетили многобројни гости са стране, нарочито из Мостара и Љубиња. Из Сарајева je забаву посјетио г. Хамза Хумо, уредник Гајрета и наш најомиљенији млађи књижевник, a од угледних гостију из Мостара били су гг. Др. Авдо Хасанбеговић, велики жупан, Ахмет Бакамовић, Др. Перо Тодоровић, проф. М. Аликалфић, Милисав Милушић и М. Гребо. ^ " Ha забави je учествовала Глазба Јадранске Дивизијех из Мостара, која je отворила забаву свирањем Гдјретове Химне. Затим je пресједник Пододбора г. X. Бркић, директор гимназије, поздравио гоете, те прочитао депешу, која je са прославе упућена Његовом Величанству Краљу, депеша гласи: *7 Кабинетској Канцеларији Његовог Величанства КРАЉА АЛЕКРАНДВА-^ У БЕОГРАД. Муслимани града Стоца, представљени у Прославном Одбору Гајретове 25-годишњице, поздрављају свог Јуначког Краља Александра Ilpegra, своју Свијетлу Краљицу Марију, свог Драгог Протектора Престолонасљедника Петра и цијели Краљевски Дом. Живјели, живјели, живјели! Пресједник Пододбора Хусеин Бркић. Цијела публика поздравила je ову депешу са бурним поклицима »живјели« a војна глазба je интонирала државну химну. Потом je пресједник г. Бркић одржао предавање о раду Гајрета, које je публика саслушала са највећом пажњом. Послије декламације »Гајрету« од Ризабега Капетановића, коју je лијепо извела ученица I. раз. Гимназије Халима Бурина, отпјевали су уз пратњу музичког оркестра војне глазбе госпођица Шкерл и г. Др. Милковић наизмјенице пјесме »Вир« од Зајца, Јорговане, јорговане. .. од Вилхара и Мале птице од Зајца, те у дуету Двопјев Јелене и Јуранића из Зајцеве опере Зрињски. Овај концертни дио забавног програма силно je одушевио публику, те су пјевачи више пута акламирани. Потом су дилетанти извели Муратбеговића комад Противници. Комад je изведен на опште задовољство публике. Нарочито се je истакла госпођа Рамић у улози Атифе, која се савршено предала заносу наше севдалинке и госпођица Шехић, која je стално остала у својој меланхоличној улози Султаније како у пјесми тако у наступу. Улогу Алијаге извео je врло вјешто г. Хамид Диздар, те je његов прелаз од увријеђеног поноса до спознаје заблуде стално држао бублику у напетости. Горе споменуте ученице својом веселом пјесмом и живим наступом дале су комаду живахност и особити колерит, те je комад постигао савршено свој циљ, што доказује оно силно расположење публике, која се цијелу ноћ у најбољем расположењу одушевљавала великим успјехом ове прославе. Морални успјех ове прославе наткрилио je све досадање сличне приредбе у нашем мјесту. Кад се узму у обзир све 334 животне потешкоће овога пасивног краја, материјални успјех je постигао свој врхунац, јер je бруто приход изнио Дин. 14.721. Пошто je пододбору било стало до тога, да се прослава што сјајније манифестује, то су расходи били знатно велики и достигли своту од Дин. 6.058. Чист приход прославе изнио je према томе Дин. 8.663. Пододбор Гајрета се и овом приликом захваљује свим горе наведеним помагачима, свим дароватељима, који су у разним доприносима помогли ову прославу. Нарочито се Одбор захваљује г. комесару општине г. поглавару С. Агановићу, који je осим обилног прилога од Дин. 1.000, кога je општина дозначила Гајретову пододбору, и у свим другим околностима и потребама најсусретљивије помагао овај Пододбор. Прослава 25-годишњице Гајреша у Јабланици Ha 6./Х. 1928. приређена je у Јабланици забава у знак прославе 25-годишњег културног и просвјетног рада друштва Гајрета. Пододбор Гајрета из Коњица понудио je повјереништву Гајрета у Јабланици помоћ, како би се у Јабланици могла одржати једна забава као прослава 25-годишњег културног рада Гајрета. У ту сврху je на иницијативу агилног радника и Гајретовог борца М у с т а ф е Ч о р д е конституисан одбор за припреме око те забаве. Одбор, изузев двојицу људи, у ствари није ни постојао, a све je било пало на двојицу омладинаца и бивших Гајретових питомаца Алију Чорду, Хасана Зећу и неколицину пријатеља Гајрета из Јабланице. Узевши све потешкоће око припреме као и велике материјалне потешкоће, забава je колосално успјела, како у моралном тако и у материјалном погледу. Овдје нарочито морамо истакнути извођење комада »Противници« од A. Мурадбеговића, који су на свеопће задовољство извели дилетанти Гајретова пододбора из Коњица. Нарочито нам je упала у очи гђица Десанка Глигоревић, учитељица из Коњица, у улози Атифе. Kao прва тачка програма било je предавање оГајрету које je одржао Хасан Зећо, оставивши силне импресије на присутне. Друга тачка била je шаљиви монолог »Мићун«, који je извео на свеопће задовољство Бећир Ширић. Tpeha тачка Сила je »Жива слика« 25-година Гајрета. Други дио програма био je триумф Гајретове идеје са комадом »Противници«. Улога дра Фуада изведена je изврсно, али ту морамо примјетити да je сам расплет и капитулирање Алијагино дошло сасвим пребрзо. Послије тога настављено je са опћим весељем као са томболом, Шаљивом поштом, Избором краљице љепоте и т. д. Поред свих великих издатака ипак je чист приход прешао преко 1000 Дин. Како je овим манифестована идеја »Гајрета«, то ће се ових дана овдје основати и Гајретов Пододбор који je безувјетно потребан у овом нашем мјесту. Јабланичанин. Напредак Гајрешове идеје у Јужној Србији После прославе двадесетпетгодишњице »Гајрета« у Сарајеву, Гајретова идеја почиње се ширити и у Јужној Србији, тако, 30. прошлог месеца основан je Пододбор Друштва Гајрет за срез гилански и варош Гилане, који ће радити на културном и просветном подизању овог у том погледу заосталог краја. У пододбор су ушла следећа господа: гг. предсједник Јусуф Зија, муфтија среза Гиланског, секретар Адем Прекић, учитељ, благајник Хајдар Џиндо, секретар муфтијства, I. ревизор Божа Марковић, директор овд. гимназије, II. ревизор Сулејман Агушевић, тумач Гиланског првостепеног суда, I. заменик Илија Нешић, председник општине Гиланске, II. заменик Мехмед Хаџи Шабијевић, председник Партешке и III. заменик Хафиз Шефкија Калабић, имам Poraтичке џамије. �\ Ca Гајрешове ирославе у Модричу Ђаци средње u више школе на шеферичу у Модричу 335 �пос.; за Висоцку Фестах Фестаховић пос.; за Поличку Мула Осман Салиховић прив. имам, за Вељеглаву г. Ахмед Алијевић пос.; за Лајчић Синан СадријевиК пос.; за Врућевце г. Абдулах Бећировић пос.; за Десивојце г. Бектеш Хазировић пос., и за Гирстену Шахим Нумановић пос. Отварајући збор са неколико пригодних речи позвали су присутне да шире Гајретову идеју у своме крају гг. Адем Прекић, Јусуфовић и Јакуб Бислимовић, председник општине Нови Гајретови повереници рогачичке. Ha дан 21. тек. месеца, a на сазив Гајретовог подПосле избора приступљено je уписивању чланова na одбора из Гњилана, у присуству чланова г. г. Сулејмана пошто je отпочео упис г. Прекић дао je упуства ново изаАгушевића 11. ревизора, Адема Прекића секретара и Јакупа браном поверенику за даље уписивање и вршење повереЈусуфовића утемељача Гајретовог и сина председника Гај- ничке дужности. ретовог пододбора, као и целог општинског часништва и Са овим je збор закључен, a поверенику и помагачима великог броја грађана из рогачичке општине, одржат je no селима стављена дужност да изврше обилан упис чланова Гајретов збор у селу Одановцу, општине Рогачичке, среза чији списак требају послат одмах чим изврше упис. Гњиланског. 0 предњем овај пододбор сматра за част известити Поред врло успелих говора г. г. Адема Прекића и Ја- Главни Одбор, с молбом да избор одобри о чему и овај купа Јусуфовића, одржао je један од ретко патриотских и пододбор известити. народу пријемљивих говора, који je деловао као што се Секретар: A. Прекић. Председник: Ј. Зија. може замислити, г. Јакуп Бислимовић председник општине Рогачичке и учесник на прослави Гајретове 25-годишњице Нови иовереник Гајрета у Прилепу у Сарајеву, којим je говором потресао срца слушаоца' и од Главни Одбор Гајрета именовао je повереником Гајрета њих створио тврде темеље Гајрету, не само у поменутој у Прилепу rocn. Дауда Џемала, трговца мануфактурном општини већ могу рећи у целом срезу гњиланском и дру- робом. гим крајевима Јужне Србије. Госп. Дауду желимо много успеха. Ha збору je биЛо присутно око 50 најугледнијих rpaђана из ове општине, који су 'једногласно за Гајретовог За примјер другима Поводом прославе Гајретове 25-годишњице у Сарајеву, повереника изабрали г. Јакупи Бислимовића председника општине, a за села помоћнике и то: за село Одановце г. сви чланови као и њихови замјеници Пододбора Гајрета у Рогатици, уписали су се за чланове Гајретових утемељиБилах еф. Хусајновић прив. пМам, за Рогачицу Хафиз Шевки Калбовић имам рогачичКе џТшије, за Мучиврце Осман Ну- теља. И овом приликом Главни Одбор Гајрета изриче своју хвалу и признање члановима Пододбора Гајрета уРогатици, хијевић посједник, за Дајковце г. Мула Камбер Мустафовић трговац, за Д. Корачево Риза Рамадановић посједник, за који при свакој згоди имају у виду циљ нашег омиљеног нам Гајрета, те дао Бог да буду примјером свим нашим Г. Карачево г. Хамцд Зумберовић вероучитељ, за Зарбинце г. Шаћир еф. Ајетовић држ. имам, за Седларе г. Мустафа пододборима и повјереницима. Живио агилни пододбор Гајрета у Рогатици! Реџеповић кмет, за Прибовце г. Идрис Селмановић посједник a за Крајнидол г. Ћазим Ибраимовић поседник. Нови Пододбор Гајрета у Љубињу После избора од пр^сутних уписана су два доброОвих дана основан je Пододбор Гајрета у Љубињу, у твора, неколико утемељача a остали чланови помагачи који су ушли следећа лица, и то: за предсједника Омер еф. према имућном стању, за 10—15 минута уписано je тачно Дурић, за тајника Мехмед Хромић, за благајника Мустафа 99 чланова, a надати се je да у овој општини буде 400— A. Сердаревић, за I. ревизора Перо Хамовић и за II. реви500 чланова, јер има више случајева да се уписује сваки зора Смајл Бакшић. мушки члан породице. За примјер служи г. Бислимовић Новом пододбору честитамо на њиховом избору и жепредсједник општине и повереник Гајретов, који je уписао лимо им пуно успјеха у њиховом раду. сваког мушког члана породице na и синчића од 2 месеца. Ha крају збора г. Прекић дао je упутство поверенику Прилози Гајрету из Љубушког и помагачима a затим у друштву поменутих чланова подГосп. Др. Хасан Махић, котарски надлијечник, прилиодбора и г. Бислимовића и још двојице сељака рогачичке ком Мевлуди-шерифа, одржаног код себе, сакупио je од приопштине у самом мраку продужен je пут заОгошку општину. сутних и упутио Главном Одбору Дин. 400. Своту дароваше 0 предњем, пододбору je част известити Главни Одбор следећа господа: с молбом да се избор потврди, a потврда достави ради По Дин. 100: Др. Хасан Махић; no Дин. 20: Мухамед упућивања повереништву. еф. Мушић кот. шериат. судац, Дерво Махић, Ибришимага Секретар: A. Прекић. Председник: Ј. Зија. Јакић трговац; no Дин. 15: Сабитага Прохић; no Дин. 10: Абдулах еф. Садиковић, имам, Хамди еф. Бутуровић, судац, Ha дан 22. тек. месеца, a на сазив одређен од стране Касим еф. Садиковић, кадија, Хазим еф. Крекић, учитељ, пододбора из Гњилана, a у присуству његових чланова гг. Мустафа еф. Ћерић, имам, Ћамил еф. Хаџић, порески контр., Сулејмана Агушевића II. ревизора, Адема Прекића секретара Шућрага Махић, Ђулага Лалић, трговац, Ахметага Кадрагић, и Јакупа Јусуфовића утемељача Гајретовог и сина предсе- трговац, Мемишага Махић, трговац, Салихага Махић, трговац, Дника овога пододбора, одржан je збор виђенијих грађана Харан еф. М. Махић, Ахметага Хрничевић, Халидага Махић, општине агошке у селу Агошту. Ha збору je изабран за трговац, Омерага Лалић, Ђемал Лалић, Мехо Билић, Заимповереника г. Салих Фејзулаховић, председник општине, a ага Мехичевић, Салихага Диздаревић, Хасанага Билић; за његове помоћнике no селима и то: За Агоште г. Аљуш no дин. 8: Коњхоџић; no Дин. 5: Мухамедага Фазлиновић, Ахмедовић, бакал; Котрницу г. Мула Алија Лимановић Махо Максумић, тежак, Мујага Орман; no Дин. 1: Мухамед прив. имам, за Даждинце г. Емин Халитовић поседник, Maxnh, Шахдија Махић. Господину Др. Махићу као и осталим најсрдачнија хвала. за Ђурушевце г. Хусејин Халимовић пос., за Шахић r. Осман Муратовић пос., за село Жује г. Шериф Сулејманоћ ШТАМПАРИЈА ПРОСВЕТА, САРАЈЕВО У свакој општини среза Гиланског оснива се no једно Гајретово Повереништво, које ће водити рачуна о упућивању сиромашних ученика у стручне и средње школе, као и о ширењу Гајретове идеје у свом крају. С поштовањем, у напред захваљујем Аде м Пр е к и ћ , учитељ из Гилана, област Врањска. 336 �ш ZA BOSNU I HERCEGOVINU C e n t r a la : Sarajevo S je d iš t e D ir e k c ije , Beograd F ilij a le : Brčko i Novi Sad Med. Univ. Papirnica H a m d ijs K o p ć ić specijalista zubni liječnik Sarajevo, Strosmaierova ul. — Telefon 619 S A R A J E V O , Jeftanovića ulica broji. Ordinira s v a k i m d a n o m od 9—12 sati prije podne preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala ШТАМПАРИЈА < i od 2—6 sati poslije podne P S V A K I M U S L IM A N T R E B A D A K U P U JE SAM O П Р О С В Е Т А ШТАМПАРСКО- ИЗДАВАЧКИ ЗА В О Д . И з р a tj у ј е разноврсне банковне, трговачке и инду„ стријске тисканице у бојама као: дионице, 'уложне књижице,.чекове, дипломе и т. д., те разна стручна дела, календаре и остала издања солидно, брзо и no умереној цени. Властита књиговезница израђује све врсте трговачких књига и протокола, као и разне галантеријске и картонашке послове^ no мери и нацрту. GAJRETOV соштевд jer kvatitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „Gajret" arudžbe: TVORNICA CIGARPAPIRA Ć A P A j E B O Александрова бр. 6 - Телефон бр. 356 Књиговезница -- Стереотипија S. D. Alkala], Sarajevo može se n a r u č it i i preko društva Gajret u Sarajevu �,:Г-' ■ III ..................." I lir G f l J R E T D. D., S A R A J E V O Akcijski kapital Din 20,000.000 -, Rezerve Din 2,000.000'Banka se bavi svim п bankovnu struku spađajućim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva organizme i jukovodi kreditne I privredne ustanove. Osniva I podupire razne kulturne i humanitarne ustanove. l BOSANSKA INDUSTRIJALKA I i i TRGOVAČKA BANKA D. DЛ i SARAJEVO, Strosmajerova ul. br. 12 f ) rfni^tuii fiairpf“ uiu»i*u „uajiei . Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Oajret najbrže i najkulantnije. - Uloške ukamaćuje najpovoljnije, 1 isplaćuje iste u svako doba. .lllfllll...Illlllllk ..lili ..nllllllill џ Od čiste dobiti dale 10% Kulturnom I Prosvjetnom Dr. Omer Bahtijarevjć dugogodišnji liječnik Drž Bolnice, operater i spe­ Potpuno uplaćena dionička glavnica D in a ra cijalista za operativne bo­ 2 о ,о о о .о о о ' lesti, asistent chirurškog odelenja Državne Bolnice- Rezervni fond i t f T f D in a ra n e d a v n o ]e o t v o r i o 7 ,5 0 0 .0 0 0 '— Prim a u l o š k e n a š te d n j u , vrši doznake u unutrašnjosti i. inozem stvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, finansira i n d u s t r i j s k a i t r g o v a č k a poduzeća. T f Ordinira od 1-3 p o s lije podne T f I interurban t e l e f o n i broj 605, 865 i 555 £ ^ Filijale: ф j Beograd,Zagreb,NoviSad,Tuzla,Split ^ u Prestolonasljednika Petra broj 20 u Н.-ош katu. ..............."Ilir............. ....... ................ilir.'"li..I li1"."li.."IIP...III.. Temeljna glavnica 40,000.000'- dinara. Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172. Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga Ima svoju m i i općine grada Sarajeva ..milili.. .nllllllill.,. ZALAGAONICU koja daj* zajmove na zlato, srebro I ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. ...i l l i � https://kolekcije.nub.ba/files/original/538752fda79fa72b7846306d2eaf0b47.pdf 6c788a96dcd401d64522bb367617f403 PDF Text Text Riza ef. Muderizović, Zem. ж т ш р ш д е т т м З А K V Jtrv p N e Н t K C H f c M C K f i. Т Т С Л И З Л И А M V C H M M A N A 16. НОВЕМБРА C A P A JE B O 1926. У р е ђ у је : Х А М З А БРОЈ Sa Х У М О �С а д р ж а ј: . А хм ед Му р .а д б е г о в ц ђ : Златни бардак, комедија у 1 чину. 7 Гласови м лађих: М л и ја с Д обарџић:П оздравсан'аш ихстрана," : ; ~. Гајрету двадесетпетогодишњици. И л и ја с -Д о б а р џ и ћ : Новцма, Рајрету од в адесетпетогодишњици: С а и т О р а х о в а ц : Гајрету, приликомдвадесетт ' петогодишњице. М. Ко њ'и ча н и н: ,Визије.' С а ф в е т С .,3 е ч ев .и ћ :. Кодрчашће на Ајва-.товицу. (Н аставакиз 16. броја Т а ј р е т а , г З у ф е р М у си ћ : Муслимани у Црној Гори. М а р и н а Б о ж и ћ - С п а и ћ е в а : Поздрави из Срема Гајрету и муслиманкама. Завршетак конгреса муслимана интелектуалаца Г аЈре то в гл а сн и н . , Осман Реџић. п •- ; : Добровољни прилози Тајрету из Високог. Нови утемељачи Гајрета. HoBii повјереници Гајрета'. Захвалност Гајрету, Јовану Гачићу, начелнику' Министарства ЦЈума.и Рудника, И осталкм мојим пријатељима, _ ' . АпелТлавног Одбора; Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друштва за хултурно a еконокско поднзање муслимана, излази 16. сваког месеца, a цеиа ту ј* за нашу Отаџбину 100 динара на гадину, a за све остале зенље прско границе 200 дннара. Ђаци добивају лист у пала цене кед Глааног Одбора или код упрааа Гајретових конвиката. . Поједини. број стоји 5 динара. ... Дирелтор Х в м и д Н уни*» Уредник, Х ам за Х умо Штампариј* Просвета, Capajeio. —- Власник друштво »Гајрет«. — Главни и одговорни уредник: Хамза Хумо. �T J» JV trr Ahmed Muradbegović Zlatni bardak (Komedija u 1 činu.) Osobe: Umr-ul-Omer binti Husejn, arapski putnik. Alibeg, veleposjednik1". Ramo, njegov sluga. Ibro, subaša. Sejfo, muhtar. Događa se u provinciji l-u Legovu konaku. okružena sećijama. Po zidovima oružje. U sredini! klupica sa zlatnim bardakom. 1. PRIZOR. (Alibeg, subaša i muhtar). •ш A lib e g : (sjedi visoko na sećiji među jastucima. Pod njegovim nogama subaša, a malo podalje muhtar.) Još moj rahmetli djed običavao je primati musafire u svoj konak, a po njegovoj smrti moj babo, a kad mi babo umrije, onda ja. (Viče) subaša! Ib ro : (trgne se) Lepe, beg. A lib e g : Je li tako? Ib ro : Sve je tako beg, kakogod ti kažeš. Eto, muhtaraga, reci i ti, da li govorim istinu. S e jf o : Malo je to, čoče, trebao bi begu bolje potvrđivati. Beg je to, bolan, jedan po jedan, a ti samo: »sve je tako, sve je tako!« A lib e g : A šta bi ti dodao muhtaru, na te subašine riječi. Deder da čujemo. S e jf o : Kad me pitaš, evo ću ti i kazati! Ovako bih dodo ja: »Efendum si benumći, štogod se iz tvojih zlatnih usta prospe, to je biser, med i mlijeko, to je takva slast, da to od nekakve miline čovjek ni slušati ne može.« A lib e g : Subaša! Ib r o : Lepe beg. A lib e g : Je li to lijepo ili ružno, što o meni muhtar kaže? Ib ro : Ono je beg i lijepo, a i opet nije lijepo, ja bih reko, "9a je srednje... A lib e g : Muhtarul S e jfo : Lepe begl A lib e g : (pruži mu smotanu cigaretu) Evo, pa da drugi puta malo ljepše zboriš... Sejfo>-H6ćti beg samo nek je tebi pravo. A lib e g : Subaša! Ib ro : Lepe beg? A lib e g : 0 čemu sam ja ono počeo govoriti? Ib ro : (kao papagaj) »Još moj rahmetli djed obi­ čavao je primati musafire u svoj konak, a po njegovoj smrti moj babo, a kad mi babo umrije onda ja...!« A lib e g : Afirim sad vidim, da me dobro slušaš! A kako si to mogao brzo upamtiti? Ib ro : Lako beg. Svakim danom govoriš to isto, pa sam morao upamtiti. A lib e g : Gledaj ti njega! A zar bi ti htio, da ja o čemu drugom govorim. Oho, dragi moj subaša, ja govorim, da ugodim sebi, a ne svome subaši... Eto vidiš, sad te neću zato počastiti sa duhanom... (viče) Muhtaru I S e jfo : Lepe beg? A lib e g : Dajder, podigni mi te jastuke, da se tamo premjestim. Odande će mi biti lakše nastaviti razgovor. S e jfo : Odmah beg, odmah! (Prenosi mu jastuke na protivnu stranu.) Ib ro : (da popravi dojam) Da smo ti donijeli i dušeke iz kuće. A lib e g : Ako bude potrebno. Najteže mi je to premiještanje, a ne mogu opet čitav dan presjediti na jednome mjestu. Ib ro : Beg efendija, jesi li se dobro namjestio? A lib e g : Može se trpiti, nije posve ružno. S e jfo : Žuljaju li te jastuci? 337 �A lib e g : Za sad me još ne žuljaju, ali žuljaće me poslije, pa se opet valja premiještati. I b ro : Ima mjesta, beg, još u sobi, na kome nisi sjedio, ne ćeš se još osanisati. A lib e g : Tako i ja mislim. Sjednite. (Pauza) Subaša! Ib ro : Lepe beg? A lib e g : Šta sam ja ono počeo kazivati. Ib ro : Hoću li ispočetka? A lib e g : Nemoj ispočetka. Samo reci posljedne riječi, pa ako se ne dosjetim, onda možeš ispočetka. I b r o : (kao papiga) »A kad mi babo umrije, onda j a ...« A lib e g : Šta ja? Ib r o : »...O nda ja...« A lib e g : Ali šta ja, šta? I b r o : (u neprilici) »...Onda ja ...« Beg efendija dalje ništa nema. A lib e g : (srdito) A šta će ti dalje, kad ni ovo ne znam šta je? Ib ro : To su posljedne riječi, što si nam ih ka­ zivao. A lib e g : Ali prije, šta sam jirije govorio ... I b ro : (bojažljiv©) Onda., onda .treba ispočetka. A lib e g : Pa daj makar ispočetka. I b ro : (muha se) Ispočetka... ispočetka... (očajno) Eto sad sam i ja zaboravio. A lib e g : (ljutito) Zaboravio? A što nisi svoju glavu zaboravio...? 0 čemu ćemo govoriti sada, je li smetenjače?! Ono jedino, što sam imao da kažem, i to Ilil si mi zaboravio I I •I b r o : Smeo sam se, beg I ijirniu A lib e g : Smeo si se 1 A što si se smeo? MuhtaruI S e jfo : Lepe beg. A lib e g : Jesi si se i ti smeo? S e jf o : Nisam beg. A lib e g : Onda kaži ti o čemu sam ono počeo da govorim? S e jf o : Hoću li od početka pa do kraja? A lib e g : Kraj smo čuli, samo nam početak kaži. S e jf o : »Još moj rahmetli djed...« A lib e g : Šta? S e jf o : To je početak. A lib e g : A svršetak? S e jf o : To je reko subaša. A lib e g : A sad reci, šta si reko ti pa onda šta je reko subaša. S e jf o : Ja sam reko: Još moj rahmetli djed... a subaša je kazao: a kad mi babo umrije, onda ja ... A lib e g : Eto sad opet ništa ne znam. S e jf o : Kako ne znaš beg? A lib e g : A kako ć znati...? Najprije dolazi djed, onda dolazim ja, ali šta je radio djed a šta ja, to ti meni k až i... S e jf o : To nema beg ni na početku ni na svr­ šetku ... 338 A lib e g : A gdje onda ima? S e jf o : Ima u sredini. A lib e g : Pa kaži onda, šta je u sredini. S e jfo : (muha se) U sredini... u sredini... Ne znam šta je u sredini. A lib e g : Eto sad i ti ne znaš. I da s vama čovjek sjedi i s vama se razgovara. Zar hoćete da ja pamtim mjesto vas, a ne vi mjesto mene. Ja da umaram svoj mozak, a vi samo da sjedite i da uživate. Subaša I Ib ro : Lepe beg? A lib e g : Jesi li sada čuo i početak i svršetak. Ib ro : Jesam beg. A lib e g : A znadeš li sredinu? Ib ro : Znadem beg. A lib e g : Daj reci, da čujemo. Ib ro : »Još moj rahmetli djed običavao je primati musafire u svoj konak...« ^ S e jfo : Ha i ja sam se sjetio! A Prbeg: Daj dovrši...! S e jf o : ...»A po njegovoj smrti moj babo, a kad mi babo umrije, onda ja..!« A>Libeg: Ha, sad i ja znadem! Sad možemo opet razgovarati. Jest, jest, to sam ja rekao... (Nastavlja) Ele, dragi moj i ja sam ovaj konak i napravio zato, da u njemu mogu strance dočekivati. Subaša! Ibro: Lepe beg? A libeg* Je li tako? Ib ro : (briše znoj) Tako je beg. A lib e g : Šta ti veliš, muhtaru, je li tako? S e jf o : (hladi se maramicom) Ne može biti dru­ gačije, beg. A lib e g : (nastavlja) I eto danas, fala bogu, ravna hevta dana, kako se kod mene nalazi musafir, kakav nikada još do danas nije zalazio u begovske konake. Je li tako subaša? Ib ro : Tako je beg. A lib e g : I mene je zapala ta čast (lupa se u prsa) mene, i nikoga drugoga, da u mome konaku odsjedne takav musafir, koji je, evlijah, šta evlijah, dobri, z&t je on! Subaša! Ib ro : Lepe beg? A lib e g : Je li on dobri. Ib ro : Jest, beg, on je dobri. A lb e g : A kako mu ono bješe ime? Je si li ti upamtio? I b r o : Umr-ul-Omer binti Husejnl A lib e g : Aferiml Jesi li čuo muhtaru ikad takvo ime? S e jfo : Nisam beg. Kakvo je čudno, na bih ga znao ni izgovoriti... A lib e g : (zanosno) Ashabi su se tako zvali, ashabi jadan, drugovi našega pejgambera, a ne kojekakve subaše i muhtari, neki Sahbazi, Burhani, lbrice, i Sejfel (patetički visokim glasom) Umr-ul-Omer binti Husejn; to je ime pravo muslimansko ime, a ne vaše subašinsko i balinsko. Je li tako? I �I b r o: Tako je beg. S e jf o : Iz duše mi govoriš. A li beg : (ponavlja u zanosu) Umr-ul-Omer binti Husejn! Umr-ul-Omer binti Husejnl (Skoči prema vra­ tima) Ramo, Ramo! 2. PRIZOR. (Pređašnji i Ramo) R am o : (utrči) Lepe beg. A li beg: Je li se opremio: Umr-ul-Omer... (Subaši) Kako ’no dalje subaša? Ib r o : Binti Husejn. A1i b e g: Jest binti Husejn. R am o : Je li to ovaj efendija, što je kod nas? A lib e g : (bijesno) Kakav efendija, Boga ne vidio, kakav efendija? Umr-ul-Omer binti Husejn nije efendija, on je evlijah, on je dobri... R am o : A što pije rakiju, kad je dobri? A lib e g : (začepi mu usta) Pst 1 Kakvu rakiju?! To je abuzemze, to je ćabensko vrelo, to je voda iz' Meke, nesretniče, kakva rakija. R am o : Zar i abuzemze po rakiji miri? A lib e g : Šta ti znadeš po čemu ono' miri? Da o tome nisi ni pisno višel'Jesi li me razumio? R am o : Jesam beg. A lib e g : A gdje je on? R am o : U svojoj sobu Sad je ustjo~saNdušeka pa^ se eno oprema. Čitav dan 'Spava, a ništa ne radi. A lib e g : Opet ti I On radi i kad spava. Njemu na san izlaze sami evlijahi i pejgamberi i snjima se razgovara. R am o : Bogami beg, ja po njemu ne bih reko, da je on taj čovjek. A lib e g : Šta ti znadeš, šta je on. R a m o : Hoćeš li, da ti ga zovnem? A lib e g : Ti ne ćeš. Nek ga zavne subaša. A ti otiđi u kuću, pa reci nek mu pošalju pečeno pile. Dobro pile, kazao je beg. R am o : Hoću beg (ode). I b r o : Hoću li ga zvati beg? A lib e g : Otiđi polako na prstima, pa kucni mu na vrata. Ako ti se javi, reci, da sam te ja poslao, a ako ti se ne javi nemoj da bi dvaput pokucao I Ubio bih te I Hajde sada, hajde... Ib ro : Odmah beg (ode). 3. PRIZOR (Alibeg i muhtar) A lib e g : A ti muhtaru, daj vjere ti, premjesti mi one jastuke tamo, gdje još nisam sjedio. Ne mogu više izdržati na jednome mjestu. S e jf o : (uzme jastuke) Hoću beg, samo ne znam, gdje ću da ih metnem. A lib e g : Kako? Zar ne znaš ni jednoga mjesta u ovoj sobi, gdje još nisam sjedio? S e jf o : Čini mi se, da si na svakome sjedio. A znadeš li možda ti? A lib e g : A odakle to ja da znadem? Zar i o tome, da ja vodim računa. S e jfo : Ne znam beg, ja sam mislio, da ti možda znadeš najbolje, gdje još nisi sjedio... A lib e g : (bijesno) Gore na šišetu, gore još nisam sjedio, to sigurno znadem! Hoćeš li mi gore prostrijeti. S e jfo : Nedaj Bože, begl A lib e g : Pa gdje onda, gdje? S e jfo : Ja bogami ne znam, beg. A lib e g : Kako ne znaš. Ja sjedim ovdje istom pet-šest sahata, nisam valjda zato vrijeme obišao cijelu sobu s jastucima. S e jfo : Ha beg, ima jedno mjesto. A lib e g : Gdje? S e jfo . Tu sigurno znadem, da još nisi sjedio. A lib e g : Ali gdje, gdje je to? Sej,fo: Za vratima beg. Alibe»g:Šta? Zar ja, beg, koljenović, jedan po jedan, ja da sjedim za vratima. S e jfo : Beg ja nisam tako ružno mislio 1 A lđb<g: Ja posljedni plemić svoga roda i sviju begova do danas, pa ti mene da posadiš za vrata. S e jfo : Beg ja nisam znao... A lib e g : Znaš li ti, more, ko je moj djed. Moj "djždvje bio sultanov kapidžibaša na čitavom dvoru, moj djed je dobio,zlatan bardak, onaj ondje, za zasluge od sultana. Znaš li ti da su s njime carski ministeri drugovali, kao braća, a ti meni našo mjesto, gdje sje­ daju sluge i prosjaci... S e jfo : Beg, ja sam samo htio, da ugodim tebi, samo tebi da ugodim, ništa više očinjeg mi vida. A lib e g : Zar se tako begu svome ugađa! (stisne pesnicu) Oh da mi ima, kogod drugi popraviti jastuke, ja bih tebi sad pokazao, koga si ti poslao za vrata. Ali ne mogu. Ostao sam u sobi s tobom i nema me niko drugi poslušati, pa sad moram da te trpim. Meći te jastuke, gdje bilo meći već jedanput! S e jfo : (postavlja jastuke ispod sećije). Da ih metnem ovdje beg? A lib e g : Zar da mi onaj kogod sa sećije metne nogu na leđa i strese za vrat pepeo? S e jfo : (u neprilici) Kod tolike sobe nigdje mjesta nema, gdje bi čovjek sjeo. A lib e g : Kako nema, zar ne vidiš da je soba prazna. S e jfo : (na sredini sećije postavi jastuke). Hoću li ovdje, beg? A libeg: Metni! Smjestit ću se, pa makar i tuđe. Noge su mi pretrnule od stajanja... (sjeda). S e jfo : Je 1’ ti lijepo beg. A lib e g : (nesigurno) Jest, ko đavolu na panju. 4. PRIZOR. (Pređašnji i Ibro sa Ramom) Ib ro : Eto ga sad će ovamo. R am o : Evo pile beg. A lib e g : Dajder Ibro taj peškun. 339 �I b r o : (Postavlja peškun na sredinu sobe) Evo peškun beg. A 1i b eg : Zastri ga bošćom, pa onda priredi stolicu, peškir, leden i ibrik. Nek je sve na mjestu, kad musafir uđe. Ib ro : Hoću beg. (radi) R am o : Beg, rekla je hanuma, da tvoj dobri ustaje barem kad je vrijeme ručku, a ne kad treba užinati. A lib e g : A zašto? R am o . Ne mogu sluškinje večere da zgotove zbog zetova ručka. A lib e g : To je moja briga. Nek ustaje, kad je njemu volja, a ja ću to hanumi sam kazati. R a m o : Ima još nešto, beg. A lib e g : Šta ima? R am o : Rekla je hanuma, da ti ovome svome dobrom rekneš, da on ne zadirkuje u sluškinje, sluškinje radi njega ostavljaju posao. A lib e g : Kakve sluškinje more?! Ko ti je to reko? R a m o : Ja sam vidio na svoje oči, a i hanuma je vidjela sa penđera. A lib e g : Šta je1 vidjela? 5. PRIZOR. (Pređašnji i stranac) S t r a n a c : (čovjek u četrdesetim godinama, crnomanjaste, aravijske puti, lijep, krupna oka, kratke crne i brižno počešljane brade sa svilenim turbanom oko glave u bijelom vezenom đubetu, ulazi dostojanstveno i pozdravlja trostrukim kretom ruke od zemlje do čela. Kad govori izgovara naša slova k, s, z, h sa čistim arapskim prizvukom i načinom izgovora.) Esselamun alejkjuml S v i: (skoče na noge) Alejkjumusselam! A lib e g : Hodi bujrum, baš smo na te čekali. Evo sjedi ovdje pokraj mene. (Sjedaju) Eh Merhaba, efenduml S t r a n a c : Merhaba! Ib ro : Merhabal S t r a n a c : Ja merchabal S e jfo : Merhaba! • S t r a n a c : Ve merchaba! A lib e g : Jesi li se odmorio. S t r a n a c ; (meće ruku na srce) Šukjur, efendum, .šukjur! (ugleda peškun i pile) Kakva je ovo stv ar...? A l i b e g : Priredili ti malo užine. Bujrun ako mariš. S t r a n a c : 0 jest efendum! Tamo u sobi ima R am o : Juče u veče фо^ 'dpd'om, sabrao ih oko sebe kao pijevac kokoši, pa im nešto šapćef'a"~bnS' užagrile očima, kao mačke, pa pogleda ne skidaju s njega. 1 večera je sfnpć Zbog njeg zakasnila. A lib e g : Možda im je kazivao štogod i; ili im je sabah kazivao... R am o : Kakav sabah Alibeg! Od kakove < okrenuo je čitavu kuću tumbe. Dan a noć je obrnuo u dan... A lib e g : Lažeš more! R a m o : Ja beg nikad ne la već dvadeset godina i poznaš me hvala Bogu, ali što je pravo, pravo. Ti ne živiš s njinfe, pa da znadeš, šta on radi. On tebi uđe jednom preko dana u sobu i nešto ti spetlja, a ti misliš, da je on najbolji čovjek na čitavom svijetu. Ali ja, ja najbolje znadem, ko je on i kakav je on. A lib e g : Kakav je on? R am o : Po čitave noći moram da ga služim, ko da mi je gospodar, a on nebi lego dok ne svane, pa da mu je za glavu. A lib e g : Neka ti zapovijeda. Moje goste moraš služiti, kao mene sama. R a m o : Ja bih njega služio, da on naređuje kao čovjek, ali on meni zapovijeda kao pas i radi njegovih zapovijedi ja bih mogao izgubiti obraz i u zatvor doći. A lib e g : Lažeš more, lažeš! (osluškuje) Evo ga ide. Ako prosijeviš i jednu više o tome, znadeš šta te čeka. Istjera ću te iz svoje kuće kao p sa... R a m o : Ja govorim, što je pravo beg, a ja se toga ne plašim. Pos^ase umorio A lib e g : (skoči) Hodi bujrun evo leden, d ati po­ lijem. StrsfflfTc: Zar ti, bejefendi...? A lib e g : Biće mi čast. Ti si moj musafir. S t r a n a c : (nadnese ruke nad leden) Šukjur, bej­ efendi, šukjur. R am o : Daj beg, da mu ja polijem, tebi se ne :uje, to je moj posao . .. S t r a n a c : Šta hoće ovaj tu ...? A lib e g : Ništa, ništa, hazretleri... (Rami) Ne mi­ ješaj se ti. Otkuči odavde! (polije mu). S t r a n a c : Peškir? A lib e g : (dodaje mu peškir) Bujrun, hazretleri! S t r a n a c : (briše ruke i razgleda po sobi) P u ... u musafirhane ima mnogo lijepe stvari... puške... to starinsko sve starinsko? To tvoje... Ti ju n a k ...? A lib e g : To je ostalo od rahmetli djeda i o ca... S t r a n a c : A miraz, tako m iraz... Razumim, razumim. Ah, efendum, ja dobro bošnjačko ne govorim... ti mene učiti bošnjačko... A lib e g : Evet efendum, evet S tr a n a c : (ugleda zlatni bardak) A ovo ovdje...? Kako treba kazati ovo? A lib e g : To je bardak, zlatni bardak, koga je moj djed dobio od sultana Mahmuda za vjerno službovanje na d ar... S t r a n a c : To zlatna stvar. A lib e g : Čisto zlato. S t r a n a c : Aman, efendum, čisto zlato, aman efendum. A lib e g : Izrađen je u Carigradu. Tu je djedovo ime urezano. 340 �S t r a n a c : (čita) Sultan Mahmud Chan... Reufbej-efendi... sene... (oduševljeno) Ali bejefendi, on bio kapidžibaše... u sultanov šaraj... Ali efendi... go­ lema čast... aman efendum, aman efendum... A lib e g : Jest, efendum, je st... (nudi ga.) Bujrum efendum, tu je skemlija, a tu jelo čeka... S t r a n a c : Šukjur efendum, šukjurl (Sjeda i jede.) A kako dobio djed ta stv a r...? Kako zaslužio....? A lib e g : To je bilo ovako... Jedne noći probudio se sultan Mahmud i pošao na dvor poradi sebe. S t r a n a c : Aha-aha! A lib e g : Čitav je šaraj bio u dubokome snu. S t r a n a c : Evet efendum, evet! A lib e g : A sultan se zaprepasti. Šta je ovo? Dobro, veli, barem ću sada iskušati vjernost svojih dvorjanika. S tr a n a c : Jest, efendum jest. A lib e g : Zašao sultan po čitavome dvoru, nigdje nikoga nema, pa ni njegova vjernog kapidžibaše... to jest djeda moga. S t r a n a c : Razumim, efendum, razumim. A lib e g : Elem kad ti bi. Dođe sultan do avdesthanskih vrata, bijesan kao ris. On pođe da prihvati za kvaku, a vrata se sama otvore^... S t r a n a c : Ah, efendum, ah efenduml A lib e g : Iza vrata stoji moj dj$<L ukočio se ko svijeća i čeka da sultan ude- u *avdesthanu. »Šta veli mu sultan — gdje si ti? Sav sam dvor obišao, a tebe nigdje nema. Zar ti tako čuvaš svoga cara i njegova vrata ?« Aman ^padišahu, odvrati mu moj djed, ja sam kapidžibaša poglavar sviju vrata na carskome dvoru, pa i od carske advesthane. Vidio sam da je moj sultan pošao prema avdešthani, i požurio sam, da mu vrata otvorim... S v i: Hehehe, dobro mu je umio odgovoriti! A lib e g : Aferim, odvrati mu shltan, tako treba! Za takovu vjernost carski ću te nagraditi. Za nekoliko dana, dobio je moj djed od sultana ovaj zlatni bardak na poklon... Eto tako je to bilo. S t r a n a c : To zanim a... historija... A ja ... efen­ dum, ja i tebi, bejefendi, donijeti sreću, kao tvoj djed što imao sreću... I ti biti tako um an... junak biti.. A lib e g : (začuđeno) Kako ja efendum? S t r a n a c : (ljubežljivo) Eto tako bejefendi. Ja u svaka kuća, gdje bio, ja donio sreću... A lib e g : Kakvu sreću efendi hazretleri ? S tr a n a c : Dobro ja tebi odmah kazati. Ja pri­ čati bošnjačko, a vi mene krivo ispraviti. Ja hokjem da naučim bošnjačko... S v i: Hoćemo efendum, hoćemo. S t r a n a c : Ja bio u kuću bosna Šaraj... A lib e g : U Sarajevu je li ? S t r a n a c : Jest efendum, jest. Ista noć, kad ja tamo došao, porodila krava — tri komada... lb r o : (u čudu) Ah, baš troje! S e jfo : Eh, božjega davanja! A lib e g : Efendum, kod nas se ne kaže, da se krava porodila, nego otelila... S tr a n a c : Jest, efendum, otelila. (Nastavlja.) Druga kuća ja došao, kobila se otelila — tri komada. S e jfo : Opet tri komada! A lib e g : Efendum treba kazati, kobila se oždrijebila, a ne otelila... S t r a n a c : Jest efendum oždrijebila. (Nastavlja.) Treća kuća ja došao, žena se oždrijebila dva komada. I b ro: Blizanci! A lib e g : Nije se oždrijebila, efendum, nego se porodila. S t r a n a c : Porodila efendum porodila. Došao u jedan hotel, tamo bio gazda jedan Švabo... Ista noć, kad ja došao, kermača porodila dvanaest komada! A lib e g : Oprasila, a ne porodila... S t r a n a c : J e st... Ovo jako zanimiva historija...! Ista noć se kći od gazda Švabo oprasila dva komada ... A fib eg : Efendum, ti sve pobrka. Ne može se kći oprasiti, nego poroditi, zar to ne možeš da upamtiš. S t r a n a c : (odhukuje) Oh kako teško govoriti po bošnjačko... Nikada ja dobro naučiti... Vatra u meni gori od bošnjačko govoriti. Ima voda, taze voda? A lib e g : Ima efendum, ima. Ramo donesi čašu vode! R am o: (nalije čašu vode) Odmah beg, odmah! (donosi mu vodu) Evo! S t r a n a c : Ne ćem od tebe čaša voda! Hoćem tebe kazati bej, kako ti nevaljasto sluga... Ti mrziš musafir od bejefendi... Ti uvredio musafir. Ne čem od tebe čaša voda. R am o : (prolije vodu u leden) Evo, ako ne ćeš. S t r a n a c : (Alibegu) Bej efendi, otpustiti taj mo­ mak, odmah otpustiti. A lib e g : Ramo, šta je tebi. R am o: Zar ti da služiš toga dembela. Ne će toga dočekati dok je Ramo živ I S tr a n a c : Otjerati ovaj čovjek, ili ja ne ćem više ostati u ova kuća. R am o: Ako ne ćeš, eno, (pokazuje mu vrata) široka ti pod nosom... S tr a n a c : Zar ja ići, ja, pošten čovjek..? Ram o: Ne umiješ ni govoriti ko ljudi, kažeš, da se žena oprasila, a hoćeš da si pošten čovjek... S tr a n a c : (histerično) Otjerati ovaj čovjek! (ustaje) Ja odmah ići, ne ćem ostati u ovakva kuća. A lib eg : Ramo, eno vrata, smjesta napolje! R am o: Neka najprije ide on, pa ću onda jal Mene je ova kuća odhranila, ja je moram da čuvam... A lib e g : Napolje, kad ti kažem! R am o: Dobro ja ću ići. Ali ovaj ovdje će te upro­ pastiti, ako ovdje ostane... A sad ejdovalel (ode). 6. PRIZOR. (Pređašnji bez Rame) S tr an ac: Bej efendi, molim, mene spremiti fijaker, ja odmah ići iz ova kuća... A lib e g : Zašto efendum? 341 �S t r a n a c : Ja efendum čovjek jabandžija, Čovjek musafir, ja efendum svagdje dobro dočekati, ja Umrul-Omer binti Husejin, pošten čovjek. A1i b e g: Aman, efendi hazretleri, nemoj tako, ti si pošten i u ovoj kući, nemoj tako hazretleri... S t r a n a c : Jok efendum, ja ovdje lopov čovjek, ja morati ići. Meni fijaker dođi i ja odmah ići... A1i b e g: Efendi hazretleri, ja te molim, da ostaneš. To bi bila sramota za me i za moju kuću, da moj musafir ode tako uvrijeđen... S t r a n a c : Jok efendi bej, ja više jok ostatil A lib e g : (očajno) Subaša, muktaru, šta je ovo? Zar i ovu sramotu, da doživim tu u svojoj kući. I b ro : ZžLt efendija, nemoj to da činiš od našega bega. S t r a n a c : Ja efendum dosta ovdje biti, treba sada drugi bej otići... A lib e g : Zar ti da odeš od mene drugome begu, pa da se tužiš na me i na moju kuću. Zar po tuđim konacima da se priča da Alibeg vrijeđa svoje musafire. Ne, ako Boga vjeruješ nemoj da mi tu sramotu učiriiŠ. Volio bih imetak izgubiti, nego li to doživiti'*.'.. S t r a n a c : Ja ići, samo ići-.l A lib e g : (zaplače) Pa šta ti to od mene činiš, ako boga znadeš? Šta će mi re^i )noji akrami, prijatelji-^ komšije, ne će mi htjeti niko ni zaviriti u kuću, s kim ću ja živjeti, s kim ću razgovarati,[~KtKće ini jastuke popravljati, ako ljudi oRrenu glavu od mene. S t r a n a c : Bćj efendi zašto plakati? Ja nigdje ne pričati ružno o tvqj kuća, bej efendi, ja zadovoljan, šukjur, efendum, šukjur... ja svagdje tebe lijepo spo­ minjati, ja svagdje tebe dovu činiti... ja dobar čovjek, pošten čovjek... Ja samo ići, morati ići... A lib e g : Sta, ti ne ćeš onda ružno govoriti o meni i o mojoj kući? S t r a n a c : Jok efendum. A lib e g : Ti ćeš svagdje pričati lijepo o men i dovu mi činiti. S t r n a c : Hoćem, efendum, hoćem ... A lib e g : E fala, ko bratu ti fala.. 1 Sad vidim da si uistinu evlija, da si uistinu zb t (Drugim tonom) Subaša, muhtaru, šta je s vama, šta ste se ukočili? Treba fijaker upregnut. I b r o : Nema Rame, Alibeg 1 A lib e g : E kad nema Rame, imamo mi, hajde da mu upregnemo, dok se musafir spremi I S e jf o : Hajde beg I A lib e g : (na vratima) A ti efendi bazretleri, ti se samo spremi, kola će te čekati 1 (odlaze) S t r a n a c : (za njima) Pekje efendum, pekje! Šapće: »čisto zlato, čisto zlato«, a onda ga zgrabi i naglo sakrije pod đžube. U taj čas ukaže se na vratima) R am o : Šta to radiš? S tr a n a c : (uzrujano) Ništa, efendum, ništa 1 R am o: Kako ništa? S t r a n a c : Tako eto, ništa ja ne radim. R am o : Gledaj, pa ti znadeš i govoriti, kako treba, a ovamo se praviš, kao da si se rodio na Ćabi ili barem u Medini... S t r a n a c : Ja sam sejah, putnik, pa sam na­ učio ... R am o: E gle, a šta onda ne govoriš, kad znadeš... S t r a n a c : To ja samo s njima tako, a s tobom ja mogu i ovako... R am o : Čudno! A ovaj, šta ti je to pod đžubetom? S t r a n a c : Ovo, ovo nije ništa... R am o: Kako nije ništa, vidiš kako je nabreklo... " S t r a n a c : (u neprilici) To su knjige, moje knjige. R am o : Eh knjige! A odkad su to knjige postale okrugle ? Ovamo to da vidim 1 S t r a n a c : Ne dami 1Га m o: Daj, ili (zamahne) — Odavna sam ja žedan na t e ! S t r a n a c : Evo to je begov bardak. R a m o (vrisne) Zlatni bardak! A šta će ti bardak? S t r a n a c : Hoću u njeg da nalijem vode. RaflTol'A što će ti voda? S t r a n a c : Hoću na stranu. R am o : Na stranu? Pa zar sa zlatnim bardakom, skote jedan? S t r a n a c : Ja sam evlija, ja sam dobri, ja samo sa zlatnim bardakom idem na stranu... R a m o : Kakav evlija i kakav dobri, pas ti se mesa najeo!? Ovamo taj bardak! (Otme mu bardak.) Sad ću ja begu pokazati, ko si ti. (Viče) Hej beg, Alibeg, hodi da vidiš svoga evliju, hodi. Evo ukrao ti zlatni bardak, to ti je učinio... A lib e g : (iz vana) Kakav bardak! Šta je to! R am o : Hodi samo ovamo, pa ćeš vidjeti, šta je. S t r a n a c : (polako se dovuče do prozora dok Ramo viče, otvori ga i đipne kroz prozor) Ne ćeš mene uloviti 1 R a m o : (viče za njim) Hej skote, čekaj bega pasji skote I S t r a n a c : (iz vana) Čekaj ga ti,' ja ga više ne čekam I A lib e g : (utrči) Gdje je bardak? R am o: Bardak je ovdje, a dobri je eno pobjegao kroz pendžer... (Zastor) 7. PRIZOR. (Stranac i Ramo) S t r a n a c : (razgleda dobro, da li su izašli, a onda preleti naglo okom po čitavoj sobi i zaustavi pogled na zlatnome bardaku. Promatra ga, smješka se i tiho Умољавају ce сви претилатници da за 1928. годину иодмире дужну препШлату. 342 �ГЛАСОВИ М ЛАЂИХ Гајрешу Поздрав са наших сшрана — Гајрету о двадесетаетогодишњици - Приликом двадесешпетогодишњице — Ми данас бела раширисмо једра и морем снова путују нам душе ми данас вама отворисмо недра и вама браћо дасмо део душе. — Двадесетипет пресвијетлих лета Славиш данас уз букете цвећа Уз опојни мирис сунцокрета Уз ехове топова и трубе Уз тичију химиу са дрвећа И уз радост оних што Te љубе. Ми данас као да добисмо крила и свуда радост просу се ко песма данас си Босно наша посестрима мила и сваки твој део дол и чесма. Двадесетипет славиш сјајних лета Уз кикоте бистрих шадрвана Уз молитву с танких минарета Уз чаробност косматих планина Уз осмехе јутра богодана И уз целов небеских висина. У ваше жеље уплетите наше и исплетите наше слоге венац за нашу слогу многи главе даше и с њихове крви направише зденац среће и мира. Данас дух Османов добио je крила и лети широм домовине миле данас се радост у сва срца’слила и наше снаге постадоше чиле. Илијас Добарџик Двадесетипет славиш сјајних лета Ти што с’ увек кроз трагику зала УзчДевизу светлих аманета Kao Титан корачао смело Да саградиш зграду идеала И да беди опеваш опело И оствариш узвишено дело. Саит Ораховац Новима Визије - Гајрешу о двадесешпешогодишњици - укочене мрачне Slinu .1, Верно Са стијене бијеле с Ja видим нове армаде јунака где с ралом слоге наша поља ору т ко златно класје бразда им je свака ко сунце јарко што пролива зору. Очи ilJUllLi _ ~ И моје сеје свечане у белу и браћу моју с ореолом нада дивну и лепу, поносну и смелу ко бели љиљан душа им je млада. И сваким даном чете су им веће, ja чујем гласе, вилу: »Сад ће доћи« пољима нашим процветаће цвеће и свак ће тада новим путем поћи. Ja весо чекам, час када ће доћи јунаци нови, ти свемоћни људи ja весо чекам, кад ће они доћи да ново сунце радосно заруди. Илијас Добарџић њене гледају у ме. Усне склопљене ћуте, K’o да ми све рекоше, што су рећи хтјеле. Некада, кад дирнем Цјеловом врелим Чело joj блиједо или косу свилну, Чини ми се да сузе видим У очима мрачним И смијешак болан Како заигра тихо Ha уснама joj хладни. A некада опет Укочене, мрачне Кб и ув’јек са стијене бијеле Очи њене гледају у ме. Усне склопљене ћуте — K’o да ми све рекоше, што су рећи хтјеле. М. Коњичанин Širite list „Gajret", jedino kulturno glasilo m eđu nam a m uslimanim a. „Gajret" je ogledalo naše duhovne snage i jedini naš kulturni predstavnik. 343 �Safvet S. Zečevič: Hodočašće na Ajvatovicu (Nastavak iz 16. broja Gajreta) Nakon klanjanja jacije u čaršijskoj džamiji bi za­ moljen od imama i nekih uglednijih građanama naš jedan poznati hafiz, da prouči »mevlud«1) na što je on s okolišanjem pristao. Učenje »mevluda« odjekivalo je u srcima pobožnih hodočasnika i mnogi su orosili su­ zama oči od nekog duševnog blaženstva. Razlaz je bio veoma miran. Pruscem su od vre­ mena na vrijeme odjekivali puščani hitci pomješani s momačkom pjesmom što označavaše, da se narod veseli da je dočekao i ove godine ovu rijetku svečanost, pa mu je žao ići na počinak nego hoće i noć da provede u veselju i ne spavajući. Budući da sinoć nismo mogli spavati u vozu legli smo ranije, da bi mogli sutra ustati na uranak. II. Osvanuo je divan ljetni dan. Sunce j§ s istoka pozlatilo brda i doline. Osvanuo je dan kakav se ni očekivati nije mogao. Sve je distilo nekim novim živo­ tom, svak je bio veseo kap d^'je preporođen od juče­ rašnje magle i kiše. Svačije je lice bilo vesej^l" na­ smijano. Jedni su se radovali,,što će bez smetnje posjetiti stijenu; drugi što će rasprodati donesenu robu: djevojke opet, što će se naašikovati s momcima osobito sa strancima, koje prvi put u životu vide i čuju. Danas i ako je sunce istom granulo Prusac je veoma živ i šarolik od nagizdanih hodočasnika i djevojaka. Užurbano se spremaju pojedine grupe ljudi, svečano se iznose bajraci iz džamije i u divnom redu kreću Ajvas-dedinoj stijeni, koja je udaljena od Prusca sat i рб polako idući. Ako bi se kome žurilo mogao bi i za sat stignuti. Isprativši nekoliko bajraka krenemo i mi pješke, da bi bolje razgledali okolicu i nauživali se čistog gorskog vazduha. Put je bio samo kakav se je mogao poželjeti, bez prašine, s bisernom jutarnjom rosom, na sve strane je mirisala planinska crnogorica i ptice su nas začuđenim cvrkutom pozdravljale s visokih borova. Iz doline se je bijela magla naglo dizala iza koje se pružao nedogledni vidik kroz čisti jutarnji vazduh. Putem smo na više mjesta zastajkivali, da se nauživamo divne božje prirode, koja se svuda okolo pružala. Popesmo se jedno dvjesta metara odakle se može vidjeti cijeli grad. Prusac ima oblik konjske potkove. S jedne strane su mu doline i polja a s protivne brda obrasla crnogoricom. Na jednom kraju ove potkove ponosno se koče razvaline drevnoga rimskoga grada a na drugom kraju je Srt, gdje je velika džamija s ogromnim starinskim borom i Ćafi-efendinim turbetom. Nikako se nismo mogli nagledati koliko nas je priroda opčarala. Idemo dalje. Prolazimo kraj jedne ciganske familije, koja je *) *) Slavljenje rođen-dana Muhamedova (a. s.). 344 sigurno pod vedrim nebom noćila i ako bi mi sinoć bili naložili od studeni, da smo imali peć. Malo dalje opazismo cijeli logor čergi. Iza nekoliko koraka društvo me opominje, da već ulazimo u dolinu, gdje svako pozeleni. Hajde da vidimo i tol Gledam lica mojih drugova na kojima opažam malu promjenu u boji. Prolazi jedno seljanče u beznim gaćama na kojima opažam, da su malo, gotovo neprimjetno pozelenile. Razgledam okolicu i vidim neobično visoku i zelenu crnogoricu od koje sigurno i nastaje ova optička varka, a koju opet prosti svijet drži nečim višim, nebeskim, Ajvaz-dedinim herametom. Prešavši nekoliko lokvi od jučerašnje kiše dođemo na jedno veliko raskršće na kome je i starinski han u koji veoma rijetko pane koji putnik osim u vrijeme hodočašća. Posjedasmo na klupe kafane pod vedrim nebom da. promatramo dolaženje bajraka te pohađanje istih na jednom brežuljku, odakle će svi zajedno krenuti uz silno vikanje amin glasovitoj stijeni. Po starom običaju tu svaki bajraktar uzima broj od bajraktarskog vođe, da ne bi nastala zabuna kod učenja dova, ,pa da se ne bi dvije u isti mah učile. Veoma je lijepo bilo gle­ dati lepršanje pobodenih bajraka i gore-dolje hodanje nagizdanih i ponosnih bajraktara. Radoznao svijet broji bajrake i svi se slažu, da ih je trideset i dva. Očekuju se još i drugi ali badava, jer ne dođe više ni jedan. Bajraktari uzimaju bajrake i svrstavaju se u lijepu povorku praćeni nepreglednom masom. I mi polazimo dalje. Ovdje iz vedra neba bijaše počela da pada sitna krupa ali je za čas opet prestala. Sad se penjemo uz veoma strm i uzak put; zala­ zimo u sve gušću šumu. S obadvije strane puta poredali su se prosjaci i Cigani. Ovdje se može vidjeti sve žalosniji od žalosnijeg prizora. Pored sakatih, ćoravih, gluho­ nijemih, na raznim mjestima vidiš samo naga, zgrbljena i od sunca pocrnjela leda, ostali dijelovi tijela su po­ kriveni; na drugom mjestu dijete grca i sve mu pjene na usta udaraju, tamo dalje opet jedan zakačio noge za glavu pa se cuca pomažući da mu se udijeli milo­ stinja. Zapravo se sve neda riječima ni opisati onako kako to uistinu izgleda. Koliko je pak od ovih prosjaka nesposobno za rad te primorano prositi to sam Bog znade. Pred nama se ukaza stijena kojih desetak metara visoka. Mislim ja to je ta čuvena stijena, pa se u čudu nađoh čemu se imaju ljudi toliko diviti kad na sve strane Herceg-Bosne imade ovakvih pa i mnogo većih i romantičnijih stijena. Dolazimo do stijene pred kojom put skreće na lijevo. Skrenusmo i mi. Nekoliko koraka napred i pred nama puče ogromna provalija. Spuštamo se u dubinu po slabom, kamenom posutom putu. U �najdubljem dijelu zastasmo i gledamo visoke, okomite je hodočašće obavljeno i da nastaje veliko narodno strane raspukle’ stijene. Jedna je strana visoka i do veselje. Bajraci, bajraktari, masa, sve se kreće lagano sto metara dok je druga nešto niža. Udubini na jednoj uskim putem, nad čijim su se glavama izvili oblaci stijeni odgovara'jzbočina na drugoj, po čemu bi se dima od mnogog pucanja. Puškaranje ne prestaje sve moglo vjerovati narodnoj tradiciji, da se nekada ova dok se ne dođe kroz špalir prosjaka na jednu veliku stijena, božjim čudom raspukla i rastavila. Prošavši iskrčenu ravan, gdje su podignuti mnogi šatori u kojima kroz cijelu stijenu, koja je duga nekoliko stotina metara, se prodaje kafa, meso, sir, hljeb, mlijeko, voće, kašike, izađemo na drugi kraj gdje se moramo opet penjati, bukare i drugo. Pojedine grupe su zasjele i među se jer je stijena u sredini najdublja. Posjedasmo na brijegu razgovaraju, časte i vesele. Bajraci se na sve strane na izlazu iz stijene na kojem se je sleglo mnoštvo vijaju pobijeni kraj zasjele pratnje i čekaju da se opet naroda.* Izgleda vjerojatna navedena predaja, da je ponesu u svoj grad ili selo na isti onaj svečani način Ajvaz-dedo išao četrdeset jutara prije izlaza sunca na na koji su i donešeni. ovu stijenu i molio se Svemogućem Bogu, da rastavi Ne mogu a da ne napomenem, da je ovo sve prošlo stijenu kako bi on mogao provesti vodovod kroz nju, u najboljem redu i bez ikakva i najmanjeg prekršaja, jer mu je nemoguće bilo voditi vodu oko cijele stijene što je upravo za divljenje među ovolikim narodom. a pogotovu preko same nje. Dalje pomenuta predaja Bez alkohola i pijanica nema ni izgreda. Lažne veli, da je Bog uslišao molbu svoga skromnog roba i su riječi svih onih ljudi, koji pričaju da se na dan Božijom moći a na sveopće čudo cijelog naroda stijena hodočašća popije ne znam koliko alkoholnih pića i da se je raspukla i rastavila se na dvoje i tako se svak čak pjane glave pristupaju dovama u stijeni. Ja ne i dan-danas njoj divi. Strane su joj potpuno okomite znam ko bi imao interesa, da ovako nedostojne vijesti i na više mjesta izgleda kao da će se sad survati Širi i omalovažuje kako samo hodočašće tako i one golemi komadi stijene. Kroz cijelu stijenu vode dvije, zaslužne ljude, koji su cijeli svoj život proveli za dobro uporedo postavljene drvene cijevi, koje snabdjevaju cijeli svoga naroda i koji su lijek ne samo kod nas nego i Prusac pijaćom vodom. ^Ove cijeVkr\isu zakopane nego kod mnogo većih naroda. Ko bi mogao i sličan biti postavljene po zemlji, tako da fce Pnajmanja rupa možfiL. —jednom Uvejs-dedi ili Ćati-efl? Pa opet ovakve ljude odmah pronaći i začepiti, što je s jedne strane prak­ omalovažavati znači griješiti i pred Bogom i pred ljudima. tično, dok s druge strane nijSl jer onda svako može Da potvrdim gornje izlaganje na prvom mjestu mogu vrlo lako otvoriti cijev gdjV'ga je volja, pokvarit Jgazpt^'', da nisam vidio nijednog pijanog čovjeka dovod a i vodu opoganiti. Г pošav od Prusca do Ajvaz-dedine stijene, te od stijene Sjedeći među vrlo stisnutom masom promatramo do Prusca i Donjeg Vakufa i premda sam kao trezve­ ulaženje bajraka u stijenu. Napred je Ajvaz-dedin, naj- njak na to najviše pazio. Drugi je veliki razlog, da tu plavlji i najstariji među svima, za njim se redaju pru- ne može biti pijanica, jer su građani Prusca isključivo sački, travnički, karaulski i ostali bajraci, dok sarajevskog muslimani a povrh toga su i pobožni, pa nisu svjetska ne bi nigdje vidjeti, jer nije nikako ni donešen i ako zla mogla toliko prodrijeti među njih kao među ostale je bio spremljen, da se ponese. Napuni se stijena što krajeve. Ovo se može posvjedočiti i tim, jer među njima no se veli: kao šibica a ni ulaz i izlijz nije bio prazniji. nema ni jednog slučaja nemorala. Treći je pohvalni i Da si iglu bacio ne bi pala na zemlju već na ahmediju rijetki razlog, da u gradu Pruscu ne postoji ni jedna ili fes. Gologlava nikog ne vidjesmo. 1 ako se je tuđe birtija, gdje bi se moglo dobiti ikakvih alkoholnih pića. bilo iskupilo dvije-tri hiljade ljudi ipak na dani znak Ipak je jedan čovjek iskoristio ovo i krijući prodaje nastade grobna tišina i svak je želio čuti milozvučne našu domaću šljivovicu i to samo poznatim licima. 1 glase jednog mladog hafiza, koji se razlijegahu iz stijene ako se za ovo zna u gradu to se, kako meni izgleda, kao iz kakve neobične trube. Za cijelo vrijeme učenja trpi kao nužno zlo, jer kako svagdje tako i ovdje duge Kur’anske sure ne poremeti niko ovu ugodnu mladost traži zabave i naravno je, da danas mnogi ne tišinu. Pošto je hafiz završio sure digoše se ruke i prva mogu ni zamisliti uživanja i teferiča bez prokletog se poče Ajvaz-dedina dova učiti. Amin odjekivaše kako alkohola. Mislim, da su ovi razlozi dovoljni, da obore iz stijene tako i oko nje, spontano i isprekidano. Ovu lažljive glasove o potrošnji alkoholnih pića osobito na su dovu slijedile druge kroz cijelo pola sata dok se ovom mjestu u dane narodnoga hodočašća, kad je na nije trideset i treća završila, jer je toliko došlo bajraka stotine ovdje okupljenih bijelih brada. Ta valjda se još i svaki ima pravo da prouči svoju dovu. Mi smo se imalo poštuju naši stari l? Poslije obavljenih dova nastaje, kako sam prije prije svršetka dova povukli u stranu na prilično uzvišeno spomenuo, narodno veselje. Svak se veseli da je ispunio mjesto, da bi što više pogledom zahvatili. Odjeknu i zadnje amin i svijet ugrnu izlazu stijene. neku duševnu dužnost. Čovjek, vidivši ovoliku množinu U jedan mah grunu na desetke pušaka i samokresa, naroda, skupljena sa svih strana, osjeća neko nutarnje prolomi se zrakom grmljavina dobro nabijenih kreme- zadovoljstvo, što se i on mogao ubrojiti u ovu lijepu njača dok s obližnjeg brda ne riknu prangija mnogo i vanrednu skupinu, koja isto osjeća kao i on i koja jače nego ijednom dosada. Ovo pucanje je znak, da je došla vođena istim nutarnjim poticajima kao i kod I UJ*rSi 345 �njega. Svak je veseo i raspoložen vidivši ovoliku bratsku ne namjeravam ni govoriti. Usput ću spomenuti Fevzije medresu i njezine đake, koji su na me neobično lijepo ljubav i iste osjećaje. Ovdje kupismo neke sitnice radi uspomene, zatim djelovali, kako svojom ljubeznošću tako i iskrenošću. se spremismo za povratak. Išli smo pješke ne mogavši Pored osamnaest džamija Travnik krasi i nekoliko se nagledati i nauživati ljepota okoline i zelenila te znamenitih turbeta. 1 grad je za antički ukras a s Bunarmilozvučnog cvrkuta raznih planinskih ptica. Povratak Bašom mogu se travničani na daleko ponositi. Sutra u pet sati poslije podne sjedam u voz i nam je bio mnogo ljepši, jer smo se spuštali i pred nama je pucao nedogledni vidik na sve strane. U Pruscu krećem za Sarajevo. U vozu se nalazim s drugim hodo­ uzmemo stvari i odmah krenemo dalje. Tačno u podne časnicima, koji su posjetili Jajce. U vozu je veoma dolazimo u Donji Vakuf, gdje ručasmo taze janjetine. komotno i nema nikakvih neprilika do Sarajeva. U koliko budem na nekim mjestima preopširno Ispred nas prolaze pojedini bajraci s pratnjama i istim ceremonijalom kao što su i došli. 1 opet je karaulski ili premalo govorio, molim cij. čitaoce, da mi oproste jer sam imao vruću namjeru, da što vjernije prikažem bajrak nosio rekord između svih. U tri sata ulazimo u voz. Oko pet sati ja izlazim cijelu stvar a što se je možda obratno okrenulo to se u Travniku, dok moje društvo nastavlja put za Sa­ ima pripisati samo mojoj slabosti i neopreznosti. Preporučio bi svakom, da bar jednom ode na ovo rajevo. Znamenitosti Travnika naravno da nisam mogao hodočašće, koje nije skopčano ni s velikim troškovima za jedan dan sve razgledati, pa o njima ovom prilikom ni -Haporima. Муслимани у Црној Гори Свугдје ce говори и пцше, -rio разним нашим напредак муслимана у Босни и Херцеговини и у листовима, о некој заос+албсти у културном^ про- другим крајевима, долазим до увјерења и слободно свјетном као и економском напретку нашега народа могу рећи да су једино раденици друштва Гајрет у свим нашим покрајинама без разлике вјере и. више обузети народним, него личним и партијским племена. Слушајући и читајући све то, у oeo неко- интересима. лико година нашега ослобођења, не чух макар једну Зато je најбољи доказ и гаранција, како мени једину ријеч која би бар једанпут споменула нас тако и свим који ce интересују, што je Њ. В. Краљ, муслимане који животаримо у Црној Гори, a код Александар 1. Карађорђевић, ставио Гајрет под моћну којих je заосталост на највишем степену.-Јг сваком заштиту свога првијенца, a нашег омиљеног престолопогледу. Тако за нас и за нашу омладину, која je наследника Петра. остављена сама себи, нико ce не заузима. Не знам Увјерен сам да, не само ми, него и сви муслимани због чега. Или они, који би хтјели и могли нам у нашој домовини, можемо коракнути напријед само помоћи, мисле, наравно не долазећи у доднр с нама, онда ако ce спојимо no жељи муслиманских интеда ми не припадамо међу Југославене и да нас треба лектуацлаца поносне Босне и кршне Херцеговине, т. ј. цЈто прије пустити у понор пропасти; или они који ако ce сви сложно окупимо око нашега милога би нам могли помоћи, a који добро знају да смо друштва Гајрет. Треба сви да знамо да je Гајрет били, да смо сад и да ћемо увијек бити свјесни своје једино сунце чије су нам зраке најпотребније. свете нације и Југославенства, немајући од нас ниЗато молим своју браћу муслимане у Црној Гори какве материјалне користи, окрећу главу на другу да ce мање баве кафанским причама и партијским страну. Додуше кад су потребне гумене куглице и трзавицама (које нам кућу раскопаше), a да с најмеђу нама ce нађе доста велике господе који нам, већом вољом пригрле Гајрет и његову свету идеју, у готовим ријечима, направе златна брда и долине, боље него мајка свога јединца сина. Зато не треба али само за вријеме избора. телханисати, него што прије оснивати пододборе и Тек 5., 6. и 7. септембра ове године када сам повјеренике друштва Гајрет у свим мјестима гдје са својим земљацима присуствовао прослави два- живе браћа муслимани. Сумњам, али ако би ce нашао десетпетогодишњице друштва Гајрет у Сарајеву, какав кукавац, који би ометао рад за Гајрет, треба на конгресу муслиманских интелектуалаца, чуо сам ra онемогућити и сматрати ra, или издајником нашега да су ce између осталих споменули и црногорски народа, или да су му лични и партијски интереси муслимани. Ту сам ce увјерио да муслиманска инте- већи од народних, или да ништа незна. Овакви нам лигенција, која je окупљена око Гајрета, жели ује- нетребају и нијесу вриједни да их ико слуша. Ово дињење свих муслимана наше крви, у нашој домовини вриједи нарочито за нас муслимане. Краљ. С. X. С , на културном и економском пољу. Треба сви муслимани, a и остала наша браћа, Видећи повољне резултате рада друштва Гајрет, за која с болом гледају нашу заосталост, да ce упишу 346 �за добротворе, утемељаче и чланове друштва Гајрет и, жртвујући се морално и материјално, повећају рад за Гајрет. Једино ће се тако нашој, здравој, пуној снаге и воље за напредак, омладини осигурати пут боље будућности. Ja Вас, браћо муслимани, још једанпут позивам и молим да порадимо за Гајрет т. ј. за нас и нашу омладину, за коју ће старији одговарати и пред Богом и пред људима. Будимо увјерени, ако радили за Гајрет, он ће још више за нас. И ако Бог да на прослави педесетогодишњице нашега Гајрета и ми ћемо имати наших интелектуалаца који ће наш крај заступати, a који ће бити од користи не само нама, него и читавоме нашему народу na и цијеломе човјечанству. Плав (Црна Гора). Зуфер Мусић. Поздрави из Срема Гајрешу u муслиманкама Радовала сам се када сам при прослави Гајрета присуствовала конгресу интелектуалаца и том приликом установила велику бригу гајретоваца за бољитак свога муслиманског народа. Увидила сам да желе новом оријентацијом и широм културном акцијом провести према приликама и духу времена многе потребне реорганизације. Kao сремици био ми je непознат живот муслимана у Босни, a сад могу рећи да сам задивљена великом пожртвованошћу Гајретових радника који су тако вољно отпочели интензивније извађати своја_лросветна и културна настојања. с лЈ , За време мога боравка, долазила сам у дотицај са народом из села и увидила сам како извршиоце тих племенитих идеја чека' т£жак задатак, непопустљивости застарелих предрасуда конзе] тиваца. Просвећивање и подизање народно провеш се лакше, када се под*Игне муслиманска жена и града из прилика у којима се данас налази. Она мора доказати својим радом и слободном вољом да je као свесна жена дорасла до равноправности са женама других народа. Стога свака муслиманска мајка треба да настоји да им женска деца добију потребна знања у хигијенском, културном и просветном смеру и да сачувају своје кћери од лажне еманципације које многе замишљају и испољују само у модним прохтевима и манирима монденских жена југа. Нека их упути да се права еманципација састоји у напредном просветном и културном раду. Треба да живи у спознаји да je и она као жена један јак стуб те опште данашње •41апредне организације и реформе и да може благотворно деловати да се поправи незавидни положај муслиманске. жене нарочито у друштвеном животу. Понављам изречене речи no г. Реису које му je на његовом путу no Египту у Арабистану изрекао . муфтија Мухамедбег и које су од врло великог значаја за развој реформе до успеха. Te речи гласе: »Ha жени лежи снага народа. Ако жену запустите, >од ће пропасти. Ако je културно подигнете, ш ће народ процвасти«. Са тим великим речима мора бити свако сагласан. Још једном поздрављам из убавог Срема пожртвовани рад Гајрета и све гостољубиве сестре муслиманке питоме и романтичне Босне поносне, да ведра чела, слободна лица у моралу узвишена, a у знању напредна, олакша својом добровољном помоћу узвишени рад Гајрета. Вуковар. Марина Божић-Сааићева. Završetak kongresa muslimana intelektualaca održanog 6. i 7. septembra, prilikom proslave Oajretove dvadesetpetgodišnjice Husejn ef. Kadića, Abdulaha Čokića i Džumrukčića. S. K or k u t: Ja predlažem da odbor za pripremu kongresa s referatima i još nekima sa strane koji se (Prima se.) R eis eff.: Određujem odmor od 15 minuta. interesuju za rezolucije, izradi nacrt rezolucija o svim (Iza odmora.) pitanjima, koja su na dnevnom redu, ali da bi se rezo­ lucije podvrgle jednoj kritici prije nego li se moglo o R e is eff.: Braćo moja, sad ćemo čitati rezolucije. njima glasati, predlažem da se pored priređivačkog Vi znate rezolucije, u njima se zauzima gledište o odbora i pored referanta i koreferanta koji bi trebali onom o čemu smo razgovarali, što se isticalo i želilo. da budu prisutni, odabere nekoliko gospode iz kon­ To je upravo jezgra svega onoga što smo imali u refe­ gresa, pa da zajedno pogledaju rezolucije i nacrt pa ratima, od kojih se neki nijesu čitali. Zato Vas molim da izađu sa svojim predlogom konačne redakcije. da vrlo mirno i pomno slušate izlaganje onih sjajnih U ovaj odbor predlažem Osmana Muradbašića, rečenica u rezolucijama. Š u k r i j a K u r to v ić (čita rezolucije:) Mustafu eff. Bukvicu, dra Musakadića, direktora Brkića, 347 �R e z o lu c ije . Kongres prilikom Proslave dvadesetpetgodišnjice muslimanskog kulturnog društva »Gajreta« u Sarajevu 6. i 7. septembra 1928. god. nakon saslušanih referata o vjerskoj prosvjeti, vakufu, o narodnoj prosvjeti, o privrednoj zaostalosti muslimana, te o ženskom pitanju, kongres, sastavljen iz svih krajeva naše domovine od vjerske i svjetske intelegencije, donosi jednoglasno ove zaključke kao buduće direktive za rad u našim kul­ turnim, vjerskim i privrednim organizacijama a tako­ đer i privatnoj incijativi svakog pojedinca u radu za narod. I. Vjerska nastava i autonomne škole Konstatuje se, da je vjerska naobrazba u nas muslimana veoma slaba, a sredstva i metodi na ko­ jima ona počiva gotovo nikakva. Radi očuvanja Islam­ ske vjere u ovim krajevima, koji su najzapadniji u Evropi i koji čine oazu u kršćanskom svijetu, a u vezi s tim, radi očuvanja morala, koji je osnova sva­ kog kulturnog i socijalnog napretka, treba preduzeti sve mjere, da se vjerska prosvjeta što solidnije organizuje na savremenim i solidnim temeljima. Stoga Kongres traži: 1. da naši pozvani vjerski faktori što prije pristupe podizanju škola (medresa) odnosno prilagođavanju već postojećih za obrazovanje budućeg staleža лгјег1кПГ' nastavnika i drugih službenika, Jcoji će odgovarati današnjem vremenu i ^prilikama. Sa danasnuj limima i vjeroučiteljima, kakvi su u većini, ne može se ni pomisliti, da se vjersko obrazovanje među nama digne na viši stepen.^ Vjerske zavode treba organizovati u duhu vremena i kao što to Islam imperativno nalaže. Naravno, da budućim vjerskim službenicima treba osi­ gurati dostojnu egsistenciju. 2. Za više vjersko obrazovanje potrebno je sadanju šerijatsku sudačku školu podignuti na rang visoke škole, pa da uz obrazovanje šerijatskih sudaca ujedno obrazuje i sve potrebne više vjerske funkcionere. Za izvršenje potreba pod tačkom 1. i 2. pozvana je u prvom redu država, da dade materijalna sredstva barem u proporcionalnoj mjeri prema drugim vjerama u iste svrhe. Ostalo treba da učini Vakuf. 3. U mjestima gdje postoji osnovna škola ne treba da se uzalud troši vrijeme i novac za izdržavanje posebnih mektebi ibtidaija, ali je zato potrebno da se nastavni plan za muslimansku vjeronauku u državnim školama reformiše tako, da dijete dobije solidno vjersko obrazovanje, koje odgovara njegovoj dobi i shvaćanju. U nemogućnosti da se to obrazovanje postigne sada propisanim brojem vjeronaučnih časova, treba da se taj broj poveća prema potrebi i obuka vrši u zgodno vrijeme. U svakom slučaju treba da se vodi briga o tome, da se muslimanska vjerska nastava predaje po pedagoškim principima. U osnovnim i srednjim školama treba da vjerski udžbenici budu svi na srpsko-hrvatskom jeziku i pisani 348 pismom u koje su učenici upućeni. Za dostojno honorisanje vjeroučitelja u školama treba da se brine država. 4. U mjestima gdje nema osnovne škole, a ista se iz ma kakvog razloga ne može još osnovati, treba da Vakuf osnuje svoju autonomnu osnovnu školu. 5. Sibijan mekteb (koje izaziva nužda) treba također da imaju tako izrađeni nastavni plan, kako bi mogla djeca i u njima naučiti sve što je nužno iz vjerske nastave. Da bi se sibijan mualimi uputili u valjanu nastavu trebalo bi za njih otvarati tečajeve, koje bi rukovodili učitelji i sposobni vjerski službenici. 6. Vjeronaučna nastava bilo u državnoj školi, bilo u autonomnoj školi, bilo u sibijan mektebu ne smije kao dosad biti mehanička. U tu nastavu treba unijeti sve glavne principe Islama, kako iz oblasti vjerovanja (Itikada) tako i poslovanja (Amelija) a naročito iz Islam­ ske čudorednosti (Ahlaka). 7. Dobri vazovi jedno su od vrlo jakih pomagala za dobro vjersko, moralno, kulturno i ekonomsko pndizanje širokih masa. Stoga je apsolutna potreba, da se što pre izrade savremene Mevze, te da se u vjerskim školama uputa u vaz uvede kao poseban predmet, i da se svi naši vjerski autonomni službenici, osobito viši prisile na držanje vazova. 8. Hutba za sve hatibe treba da se obligatno uvede na našem jeziku i da im se izrade savremene hutbe (propovijed petkom). 9. Podvojenost u vjerskoj upravi muslimana naše Kraljevine protivi se našem zemaljskom Ustavu i stoga je Kraljevska Vlada dužna, da nakon konzultovanja želja naših mjerodavnih faktora prešno donese zakon 0 jedinstvenom uvedenju Islamske vjerske uprave u našoj Kraljevini. II. Vakuf i njegova uprava. Za održanje Islama u ovim krajevima smatramo gornji program osnovnim i on se mora izvršiti odno­ sno postepeno izvršavati. Svaki musliman treba da je svjestan ove činjenice i da ne gubi iz vida, da je gla­ vno, ako ne jedino vrelo za ostvarenje ovoga cilja naš Vakuf. Vakufsko-mearifska uprava nije i ne može biti ništa drugo, nego li smišljeno staranje o što mudrijoj 1 što savjesnijoj upravi imetka naše vjerske zajednice, čijim se prihodom imaju osigurati njene vjerske, kulturno-prosvjetne i humane potrebe. To je zadužbinski imetak pri čijoj se upravi mora voditi računa o želji zavještača, ali se pri tom može i mora voditi računa i o potrebama živih, pa volju zavještača što bolje uskla­ diti sa tim potrebama. Za ovakav rad nema šerijatske zapreke, a treba znati i to, ako nestane muslimana u ovim krajevima, da vakufi postaju iluzorni. Današnje stanje Vakufa i sistem njegove uprave ne mogu ni­ kako udovoljiti gore označenom cilju, pa je potrebno, revidirati postojeći autonomni statut, naročito u slije­ dećem pravcu: �1. Dokinuti dvojni sistem uprave, pa vjersku upravu koju je sistematski provodila tuđinska uprava u tome spojiti sa vakufsko-mearifskom pod vrhovnom, uprav­ pogledu, a ne da kod muslimana stvara uvjerenje, da nom i nadzornom vlašću Vakufsko-Mearifskog Sabora. se u tom pitanju vodi ista školska politika. 2. Da se Zakon o obaveznoj nastavi strogo provodi 2. Članovi V.-M. Sabora treba da budu kvalifikovani sa najmanje svršenom priznatom srednjom školom. i da se bezuvjetno protegne i na muslimansku žensku Broj članova Sabora treba smanjiti. djecu; 3. da osnovne škole dobiju produžne tečajeve u 3. U izvršni organ sabora morala bi doći samo kojima treba da bude zastupljen što jače praktičnolica sa fakultetskom spremom. 4. U vakufska povjerenstva treba da budu birani privredni program; ljudi najmanje sa svršenom osnovnom školom, a pred­ 4. ne s a m o iz r a z l o g a v j e r s k e o s j e t l j i ­ sjednik bi morao imati najmanje nižu srednju školu, v o s ti, n e g o iz r a z l o g a k u l t u r n o g i n a c io ­ državnu ili autonomnu. n a ln o g je d in s tv a i k u ltu r e uopće, tr a ­ 5. U revidiranom statutu treba kompetenciju Va- ž im o n a j e n e r g i č n i j e , d a se iz b a c i iz š k o l­ kufsko-mearifskih organa urediti prema gore istaknu­ s k i h u d ž b e n i k a s v e š to m o ž e d a p o v r ij e d i tim ciljevima. v j e r s k e o s j e ć a j e m u s lim a n a , isto tako da se 6. Sadanji centralizam uprave Vakufa pretjeran muslimanska mladež u istom smislu poštedi i kod je, pa upravu treba što više dekoncentrisati, vodeći pri davanja knjiga za lektiru ili nagrade. Isto tako tražimo, tom naravno ozbiljna računa o pravilnom i brzom da se iz svjh škola, građanskih i vojnih, izbace sve funkcionisanju svih organa te uprave. . vjerske ceremonije koje nemaju nikakve veze sa pro­ 7. Sadanji posredni i većinski izborni sistem treba svjetom a u stanju su da daju neželjeno i pogrješno zamijeniti proporcionalnim. obilježje n^šoj školi. I m u l im a n im a kao i svakoj 8. Vjerske i prosvjetne službenike treba podvrgnuti d r u g o j v je r i t r e b a d a b u d e š k o l a h r a m p r o s v j e t e a ne m j e s to v j e r s k i h c e re m o ­ samo kvalifikovanom nadzoru i ocjerti. 9. Djelokrug muftija treba^ proširiti u pravcu, da n ija , koji će svaka vjera smatrati jednako svojim i kontrolišu i rad svih V. M. organa u svom području. —KojKim se hram ne smije ničim otuđivati. N a c io ­ 10. Pravo odmjerivanje i ubiranje V. M. prireza n a l n i p r a z n i c i ne s m iju se ta k im p o s tu ­ treba prenijeti na niže upravne Vakufske jedinice pri p k o m u š k o l i o t u đ i v a t i od m u s lim a n a . To čemu se centrali odvaja izvjestan postotak. — Da se t r a ž i i n t e r e s id e je n a r o d n o g j e d i n s t v a i postigne taj cilj potrebno je, da naša vjerska i svjetovna h a r m o n ije . inteligencija prekine sa -pogubnim dosadanjim nehajem U vezi s tim tražimo da u Prosvjetnom Savjetu za Vakufsko pitanje i da sa svoje strane učini sve, pri Ministarstvu Prosvjete bude bar jedan musliman; kako bi došlo do toga, da se Vakuf potpuno depolitiše, 5. da se pri stalnom kadru u vojsci analfabetski jer je to do sad bio glavni razlog neradu i zastoju u tečajevi pretvore u stalne škole sa stalnim učiteljima, Vakufskoj upravi i jer je to prvi i, glavni uslov, da se gdje će se vojnicima osim pismenosti i računa dati i ta uprava pravilno i nesmetano razvija. Tražimo da gospodarsko obrazovanje. 6. da odjeljenje za Narodno Prosvjećivanje pri drž. vlast respektira autonomiju Vak>Mear. Upr. R e is eff.: Primate li ovaj dio rezolucije? Ministarstvu Prosvjete bude u direktnom kontaktu sa kulturnim i prosvjetnim društvima u zemlji i da svoju (Prima se.) pomoć daje najprije onamo gdje je najpotrebnije. K u r to v ić (čita dalje:) Dalje se zaključuje: III. Narodna Prosvjeta Da se poduzme što prije akcija za zajednički rad Ističući strašnu zaostalost muslimanskog dijela svih kulturnih društava u pitanju narodnog prosvje­ našeg naroda u prosvjeti, konstatujemo u isto vrijeme ćivanja. Potreba brze akcije u tome pravcu najpo­ da ta zaostalost nije samo od štete za same muslimane, trebnija je u Bosni i Hercegovini i onim krajevima nego i za sav narod, kao cjelinu. gdje je zaostalost najveća. Potreba zajedničkog rada Stoga smatramo potrebu kulturnog podizanja kulturnih društava ovdje traži ne samo korisnost je­ muslimana ne samo dužnošću naše inteligencije mu­ dinstva plana i akcije, nego još više, — što bolja slimanske, nego isto tako i dužnošću sve naše inte­ mobilizacija i onako oskudnih financijskih sredstava i ligencije bez razlike na vjeru, a u prvom redu duž­ što jače iskorišćavanje i onako oskudnih snaga pri­ nošću države. Bez kulturnog podizanja muslimana ne vatne inicijative u prosvjetnom radu. može biti ni govora o širenju svjesnog idealizma. Zajednička akcija treba da bude: Stoga tražimo: 1. Osnivanje narodnih javnih knjižnica i udru­ 1. Da se u podizanju osnovih škola uzme u prvom živanje njihovo u savez. S tim u vezi vaspitanje knjiž­ redu obzir na gore istaknute činjenice i da podiže što ničara i valjan katalog knjiga; više osnovnih škola u krajevima gdje su muslimani 2. osnivanje narodnog univerziteta i izrađivanje i jače zastupljeni. Naša država treba da ispravi pogrješku održavanje predavanja za narod; 349 �3. održavanje analfabetskih tečajeva. 4. izdavanje popularnog lista za narod prosvjetnog i privrednog karaktera; U tu svrhu treba da naš Gajret dođe što prije u kontakt sa glavnim prosvjetnim društvima kod nas i da zajednički rad omogući makar s kojim bilo od njih. (Prosvjetina akademija donijela je ranije sličan zaključak). U koliko to »Gajret« ne nađe odziva kod drugih društava, neka sam preuzme akciju u svom djelokrugu. R e is eff.: Primate li ovaj dio rezolucije? (Prima se.) O s m a n eff. M u r a d b a š ić : Dozvolite mi 2—3 primjedbe na prvi stav rezolucije o prosvjetnom pi­ tanju. Prije narodnog ujedinjenja država je osnivala nar. osnovne škole iz vlastite inicijative i ondje gdje nijesu konzervativne mase to htjele. Poslije ujedinjenja narod iz vlastite potrebe gradi škole. Stoga bi ja pred­ ložio da se unese u rezoluciju da država treba da daje veće pomoći za gradnju osnovnih škola, tako da se to ovako izrazi u rezoluciji: »da država gradi narodne osnovne škole iz vlastite incijative votirajući svake godine u svom budžetu veće svote, a ne kdo što sada votira.« Recimo u ,1927. godirp votirano je samo 20 milijuna za gradnju osnovnih škola u cijeloj zemlji, a ove godine 12 milijuna, tđko^da na Bosnu i Hetcego^ vinu otpada 4 i po milijuna. To je tako malo da mi ne možemo računati da ćemo potrebnu školsku mrgžu izgraditi i za 50 godina. K u r to v i ć : 'Gospodol Ja mislim da to možemo primiti i unijeti u rezoluciju. Stilizaciju prepustite od­ boru koji je izabran i pr^dlagaču, R e is eff.: PrimattTli ovaj dio rezolucije, s ovom nadopunom ? (Prima se.) K u r to v ić : (čita dalje.) Rezolucija^ po zadrugarstvu među muslimanima u Bosni i Hercegovini S obzirom na činjenicu da je zadrugarstvo kod svih kulturnih, kako evropskih tako i azijskih (Turska, Japan i dr.) i drugih naroda bila a i danas jest nosioc materijalnog i kulturnog poboljšanja siromašnih slo­ jeva, i kako se organizovanje zadrugarstva počinje kod nas spontano razvijati u redovima naših gradskih i seoskih masa, kongres donosi slijedeći zaključak: 1. Organizovanje zadruga među muslimanima Bo­ sne i Hercegovine ima da se proteže i na selo i na varoš, na selu po Rajfajzenovom a u varoši po SchulzeDelitscheovom principu. 2. Traži se od društva Gajret da preko svoje na­ ročite privredne sekcije preuzme privremeno na sebe dužnost i kompetenciju organizovanja novih udruživanja već postojećih seoskih i varoških zadruga i da postakne iste na rad u postojećim savezima eventualno na stva­ ranje samostalnog saveza. 3. Pri stvaranju zemljoradničkih zadruga obraća se naročita pažnja na šljivarske kooperative. 350 4. Preporučuje se muslimanima da u mjestima gdje nemaju svoje zadruge aktivno učestvuju u posto­ jećim srpskim ili hrvatskim zadrugama. 5. Traži se od društva Gajret da što prije pređe na osposobljavanje osoblja za rad i propagandu u za­ drugarstvu. 6. Traži se od Ministarstva Prosvjete da uvede u Građanskim školama uz trgovački i zadružni smjer, a u učiteljskim školama da uvede zadrugarstvo kao obli­ gatan predmet. 7. Traži se od Ulema-medžlisa da po medresama uvede zadrugarstvo kao obligatan predmet. 8. Traži se od Ministarstva Prosvjete, Trgovine i Industrije, Poljoprivrede i Voda da u svoje udžbenike unose što više članaka pisanih za odgajanje duha za­ družne štednje. 9. Traži se od Direkcije za poljoprivredni kredit u Beogradu da se iz praktičnih razloga, mjesne zadruge za poljoprivredni kredit iz Hercegovine odvoje od Ob­ lasne zadruge u Splitu i pripoje Oblasnoj zadruzi u Sarajevu. Privredna sekcija društva Gajret treba da od­ mah počne rad i na tom, kako bi se također i naši seljaci mogli koristiti zakonom o poljoprivrednom kreditu. R e is eff.: Primate li ovaj dio rezolucije? (Prima se.) K u r to vić: (čita dalje.) Žensko pitanje Pored razloga naše kulturne i privredne zaosta­ losti, istaknutih gore u rezoluciji, kongres smatra da je i toj zaostalosti jedan od najvažnijih uzroka taj, što je i naša muslimanska žena još uvijek u strašnoj kul­ turnoj, privrednoj i socijalnoj zaostalosti. S am o s m a ­ t r a m o r i j e š e n je to g a p i t a n j a j e d n im od k a r d i n a l n i h u s l o v a n a š e g a n a p r e t k a . Gla­ vna prepreka do sada savremenog obrazovanja naše žene bila je u pogrešnom shvaćanju islamskih načela kao da je njoj zabranjena principijelno svaka veza sa vanjskim svijetom. Međutim po mišljenju najautoritativnijih alima nije zabranjeno muslimanki da se školuje i da privređuje, drugim riječima nije joj zabranjeno učešće u našem kulturnom i socialnom napretku. Stoga apelujemo na »Gajret« da i od sada obrati najveću pažnju školskom i privrednom obrazovanju muslimanke i da u tu svrhu u buduće što više pojača sredstva za taj rad. Osim toga kongres zaključuje, da se poduzme akcija kako bi se onemogućilo z l o n a m j e r n o is k o r i š ć a v a n j e š e r i a t s k o g p r a v a n a š t e t u žen 'et nego da se u duhu šerijatskih*propisa obezbijedi po­ ložaj žene u braku tako, da odgovara principima pravde i humanosti kako to i Islam naređuje. �Apelujemo na sva društva da odmah započnu u svim mjestima i prilikama na organizaciji ženskog rada i suzbijanju eksploatacije njene radne snage podizanjem njene socijalne svijesti. S. K o r k u t: Bila bi jača rezolucija, kad bi se još umetnulo: »prema riješenju hodžinske kurije.« R e is eff.: Primate li ovaj dio rezolucije, s ovom nadopunom? (Prima se.) R e is eff.: Time smo gotovi sa rezolucijama. Š e f k i j a B u b ić : Mi smo čuli rezolucije i vidjeli da je ovaj kongres s uspjehom završio svoj rad. Ali da bi se sve što se ovdje zaključi izvršilo, potrebno je da se neko o tom stara, da apeluje na Gajret, na va­ kuf i na državne i na privatne institucije, da znamo šta ćemo raditi onda ako ovi svi ne budu poduzeli korake koji se od njih u ovim rezolucijama traže. Zato je potrebno da se na ovom kongresu iza­ bere izvršni odbor koji će se nakon kongresa starati da se sve ovo privede u djelo i da se ovaj isti kongres muslimana intelektualaca sastaje od godine na godinu, da vidimo jesmo li išta učinili i da li su učjnili oni, koji govore, da će nešto učiniti. Ovaj 'kon­ gres ne smije da ostanp prvi i posljednji, to je naš hadžiluk, i moramo ga svake godile sazivati. Danas u Sarajevu, do godine u Tuzli,‘-pr.ekogodine u Mostaru i t d. I zato, ja sam slobodan da predložim slijedeću gospodu u taj izvršni odbor: Hadži Reis eff., Kurtovič.'Šefkija Bubić, Derviš Korkut, dr. Musakadić, Dr. Šarac, Hajdar Čekro, Šerif Bubić, Hamdija Mulić, Mustafa eff. Bukvica, Bušatlić, gdspođica Hasnija Berberović, Sačfija Nikšić, Sakib eff. Korkut. Jalovčić1 Biser i gđa Joka Šiljak. R e is eff.: Primate li izbor ovih članova? (Primase.) S a k ib K o r k u t: Ja mislim da tumačim osjećaje svih nas ako stavim predlog da se upravi Gajreta koja je omogućila ovaj sastanak: kongres^ izrazi zahvalnost i apel da ovo svoje čedo ne napusti na prvom početku i prigrli, primivši ga u svoje prostorije i davši mu sve potrebno za rad i prihvativši se zajedno s odborom ovog teškog posla. (Prima se.) E n v e r eff. M u ftić : Ja sam govorio o tečaje­ vima za babice i bule. To je moj poticaj i želim da to također dođe u rezoluciju. Međutim ja nijesam čuo da je i to došlo u rezoluciju. K u r to v ić : To je stvar daljeg obrađivanja i o tom trebaće da vodi računa dotični odbor. S. K o r k u t: Predlažem, da g. Muftić dođe u odbor, da se ne bi ova stvar raspala. Primate li? (Prima se). R e is eff: Ima riječ g. Šukrija Kurtović. Š. K u r to v ić : Draga braćo i poštovana gospodo I Na ovom kongresu, koji je potaknut poradi svega onoga što se nama mnogo predbacivalo, postavljeno je na prvom redu vjersko pitanje, a zatim ostala važna pitanja. Ovaj je kongres prodiskutovao sva ta pitanja i donio zaključak. Ja sam zadovoljan s interespvanjem, s diskusijom i rezolucijama. Ali, pored svega toga, treba znati da zaključci kongresa nikoga ne obavezuju. Mi državu ne možemo prisiliti da ih primi, mi možemo samo preko poslanika utjecati na državu. Mi ne možemo prisiliti ni Gajret da ih primi, jer je on posebna organizacija, ali nadamo se da hoće i da će njegovi ljudi biti saradnici na tom poslu. Jedno možemo, a to je da tražimo od nas samih da izvršimo ono što se od nas traži. Ja mislim da će svako od Vas ponijeti sa sobom ove zaključke i govore kao svoj program rada i da će to uzeti k srcu, da neće od toga nikada odustati i da će se odazvati svakom radu na koji ga odbor po­ zove. Jer je najvažnija stvar u ovom svemu, privatna inicijativa. Dosadanji nerad nije bio radi indolencije svjetovne i vjerske inteligencije, jer ja vjerujem u nje­ zinu ljubav prema narodu, pored svega što se ovdje naglašavalo. Bila je nesreća jer nije bilo organizacije. Gdje se-vjerska i svjetna inteligencija organizuje bilo je uspjeha. 'Za to je najbolji primjer Gajret. Kad inteligencija, na koju apeliram, osjeti od kolike je to važhosti za narod, za njega i njegovu djecu, za opstanak Islama u đnim krajevima, odazvaće se prva da na tom radi. Teret je težak, ali treba otvoreno priznati da je naše stanje takvo da ne treba žaliti ni krvavih Tuku ni života, samo da se pomogne našem narodu. Ne treba se plašiti da nećemo uspjeti. Privatna ini­ cijativa učinila je na svijetu sve, stvarala je države, stvorila je pored srpske vojske i ovu državu. Privatna inicijativa krči kulturni napredak, jer najkonservativniji sjede u državnoj upravi i parlamentu, a iz naroda dolazi inicijativa. O vama zavisi kako ćemo mi raditi i kako će oni raditi koje vi šaljete u parlamenat Zahvaljujući ponosno našem Gajretu što je dao mogućnosti da se prilikom proslave 25-godišnjice sasta­ nemo u ovako divnom broju i ovako raspravimo sva naša pitanja, ja mislim da ću u isto vrijeme izraziti želju svih vas da s ovoga mjesta zahvalim našem presvijetlom Reis-el-ulemi (odobravanje), koji je, pored truda koji je u stvari uložio prije kongresa, doprinio mnogo za rad na samom kongresu. Pored svih svojih drugih briga, on je bio prvi na narodnom djelu. 1 kad je on ovakav nadam se da će ovaj kongres svršiti s najboljim i najljepšim rezultatom. O nama zavisi kako ćemo zaključke da provedemo u djelo. Želeći da bude uspjeh potpun, pozdravljam vas i zahvaljujem na učešću.« Poslije poduže debate o tome da li će ekzekutivni odbor kongresa nastojati da, radi izvođenja rezolucija u djelo, radi zajednički sa Gajretom, prima se, na predlog g. Kurtovića ova rezolucija o tome: Poziva se izabrani odbor na kongresu da dođe odmah u vezu s društvom Gajret radi provođenja zaključaka kongresa, i apelira nanj da okupi svu inteligenciju, bez obzira na političko uvjerenje, jer program koji je iznio kongres iziskuje zajednički rad cjelokupne naše inteligencije. R e is eff: Hajde, da Bog da srećno i birićetnol (Svršetak u 7 sati i 10 časaka.) 351 �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Осман Pei/uh Међу најагилније Гајретове раденике у провинцији несумњиво спада г. Осман Реџић, школски управитељ у Бихаћу. Рођен je у Бихаћу 1888. год. гдје je свршио Основну и Трговачку школу, и за тим Учитељску школу у Сарајеву. Год. 1910. именован je учитељем у Гор. Вакуфу гдје je служио 3 године и за собом оставио најбољу успомену као народни учитељ. Својим тактом привукао je исламски свијет у школу и за собом оставио велики број исламске младежи у школи, од којих ху многи данас вриједни трговци, обртници и чи новн ици. Године '1913. би премјештен , у Рипач крај Бихаћа, гдје je остао^ИГгсР'' дада. Кроз све ово вријеме радио je за Гајрет na и у времену када je Гајрет био у рукама Вакуфске Управе. Основао je Земљорадни^у Задругу и Народну Читаоницуу Рипчу. Поред тога успио je да у своју школу привуче знатан број муслиманске женске дјеце што je у то доба и у среским мјестима била ријеткост од којих су многе свршиле Основну школу. Плод његова рада види се сада, јер његова једна ученица сада je благајница Женског Пододбора Гајрета у Бихаћу. У вријеме Ослобођења био je изабран предсједником Народног Вијећа опћине Рипач гдје je својим смишљеним радом много олакотио рад Народног Вијећа у Бихаћу. Овај његов рад није остао незапажен од надлежних му власти, na je 1923. г. премјештен Окружном Надзорништву у Бихаћу, a no том 1924. год. именован обласним школ. надзорником коју je дужност обнашао све до ове године. Његовим доласком у Бихаћ свићу срећнији дани Гајрета, јер у августу 1923. год. би основан Пододбор Гајрета у којем он би почашћен предсједничким мјестом, коју дужност и данас обнаша. Култур-просвј. рад г. Реџића није остао без успјеха у Бихаћу. Његовим радом и заузимањем многом je сиромашном ђаку омогућено преко Гајрета да продужи своје науке на средњим школама, не само у Бихаћу него и из других мјеста у Бих. Области. 352 Бихаћки Пододбор комеје он предсједник успио je, na je недавно основан и Женски Пододбор Гајрета у Бихаћу и сада оба пододбора раде на томе, да се у Бихаћу оснује Гајретова Женска Школа Ручног Рада. Добровољни прилози Гајрету из Високог Поводом прославе Гајретове двадесетпетогодишњице Гајретов пододбор у Високом сакупио je своту у износу од 910 динара коју дароваше слиједећа господа: Мулага Казић Дин 200, Муслиманска Банка Дин 200, Незирага X. НуманагиК Дин 120, Хасан-еф. Сарачевић Дин 110, Српска Банка и штедионица Дин 100, Асимага Чабаравдић Дин 30, Сафветбег Зечевић, Тодор Арнаутовић и Абид Фртуна no Дин 10, Сабри еф. Лимић Дин 20 и Хамдија Тахмишђија Дин 100. Дароватељима, старим пријатељима Гајретовим, свака част и хвала. H oru утемељач Гајреша З а Гајретова члана утемељача уписао се господин Ахмед Ћеримовић, студент техничког факултета у Београду. ,Жидио! H oru аовјереници Гајрета Главни Одбор Гајрета именовао je за своје повјеренике и то: Госп. Фехима Сејдића, катастралног чиновника, за град Брчко, госп. Јусуфа Тескерџића, лугара у Фатници, срез Билећа, госп. Хилмију Субашића, управника поште у Козарцу, госп. Рамадана Бећировића, трговца у Шипашници срез Гиљане (Јужна Србија), госп. Емруша Муфтаревића ђака за Пећ и околицу. Желимо им успешан рад. Захвалност Гајрету, Јовану Гачићу, начелнику Министарства Шума u Рудника, u осшалим мојим аријашељима. Дипломирао сам право на београдском правном факултету са врло добрим успехом. З а диплому благодарим, у првом реду, »Гајрету«, како сарајевском, тако и београдском, јер, као питомац Гајретов, за цело врене мога школовања био сам збринут у материјалном погледу, тако да сам, премда без родитеља, могао студирати сасвим безбрижно. Захваљујем се и госп. Јовану Гачићу, начелнику министарства шума и рудника, за његову помоћ мојој фамилији, јер, да није било очинског старања госп. Гачића за моју фамилију, морао бих сам зарађивати и том зарадом потпомагати фамилију. Захваљујем и осталим пријатељима. Алија М. Омерсофшић диаломирани правиик. Апел Главног Одбора Главни Одбор апелује на све своје аододборе u на аовјеренике da му у што краћем року пошаљу све обрачуне od dpyiuQlBeHux npuxoda као od чланарина u do6poBOJbHiix ирилош, me Hpodamux књига u значака. ШТАМПАРИЈА ПРОСВЕТА, САРАЈЕВО �ZA BOSNU I HERCEOOVINU C e n tra la : Sarajevo S je d iš te D ire k c ije , Beograd F ilija le : Brčko i Novi Sad Med. Univ. Papirnica Hamdija Kopčić specijalista zubni liječnik S A R A J E V O , Jeftanovića ulica broj 1. Sarajevo, Strosmajerova u!. — Telefon 619 ' preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala Ш ТА М П А РИ ЈА ПРОеВЕТА ШТАМП A PĆKO - ИЗДАВАЧКИ 3 A B O Д Изр aђ ује разноврсне банковне, трговМчкем нндустријске тисканице у боЈама као: дионице, 'уложне књижице, чекове, дипломе и т. д., те разна c f ручна дела, кжлендаре u •ст»ла' издања солидно, брзо и no умереној ценн. Властита књиговезница израђујесве врсте трГовачких књнга и, протокола, к«о и разне галжнтеријске и кжртонашке послове no мери и иац рту. • Ordinira s v a k im d a n o m od 9—12 sati prije podne i od 2—6 sati poslijepodne 1 ; > ' P S V A K I M U S L IM A N TREBA DA K U P U JE _ SAM O G AJR E TO V т вт ш т jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i ,,Gajret“ Narudžbe: ^ TVORNICA CIGARPAPIRA САРАЈЕВО Аленсандроаа бр. 6 - Телефон бр. 3 56 К љ и г о в е з и и ц а -- С т е р е о т и п и ја S. D. Alkalaj, Sarajevo može se n a ru č iti i preko društva Gajret u Sarajevu �I ir « ! BANKA GflJRET D. D.. SARAJEVO Akcijski kapital Din 20,000.000 -, Rezerve Din 2,000.000'Od Ciste dobiti da]e 10% Kulturnom i Prosvjetnom društvu ,,Gajret“ . Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlj; Banka Oajret najbrže i najkulantnije. - Uloške ukamaćuje najpovoljnije, I isplaćuje iste u svako doba. Banka se bavi Svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutam a f devizama. Zavod je također I pupilarno siguran. Osniva, organizuje 1 rukovodi kreditne I privredne ustanove. Osniva I podupire razne kulturne I humanltarne ustanove. - illlk jllll.... BOSANSKA INDUSTRIJALKA I TRGOVAČKA BANKA 0. 0. Dr. Omer Bahtijarević SARAJEVO, Strojmajerovi ul. br. 12 dugogodiSnli lllefnik Dri Bolnice, operater 1 spe­ cijalista za operativne bo­ lesti, asistent chlnirškng odelenla Driavne Bolnice n e d a e n e |e o tv o r io Potpuno uplaćena dionička glavnica . Dinara 20 ,000.000'— Rezervni fond £ ' - D in a ra " 7,5oo.ooo-— Ordinira od 1-3 poslije podne Prima uloške na šted n ju , vrši do-znake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, finansira in d u s trijs k a i trg o v a č k a poduzeća. 1 f Interurban t e l e f o n i broj 605, 86 5 I 555 I u Prestolonasljednika Petra uliti broj 20 u 11.-om katu. - Filijale; t Beograd, Zagreb, Novi Sad,Tuzla, Split р « !1 Г ,,,Ч|1||!!Г,|111Г" Tem eljna glavnica 4 0 ,0 0 0 .0 0 0 '- dinara. Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172. , Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku, n—Osim toga ima svoju općine grada Sarajeva . Z A L A G A O N I C U - koja daje zajmove na zlato, srebro 1 osta|e drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/e16b99ac40ff19987c74ca0b937d3968.pdf ed6bdb405311bef2f6029fd3cdebe08e PDF Text Text ЛИСГ Ш Р т Д О Т Ш SA k v a t ^ p n c 11 tKCNMKKft TTC.dl'ISAI'bt MVUMMANA 16. ДЕЦЕМБРА CAPAJEBO 1928. У р е -ђ у је : Х А М З А БРОЈ 23-24. ХУМО �Садржај Х а с а и К и к и ћ : Абдест. И л и ј а с Д о б а р џ и ћ : Девојка у јесен крај прозора. Х а м и д Д и з д а р : У самоћи. А х м е д М у р а д б е г о в и ћ : Мухаџири, игра у једном чину. Ф е ј з у л а х Ч а в к и ћ : Ђемила. Х а ј р у д и н Б у ј у к а л и ћ:. Први дан свадбе. Е н и с М у ф т и ћ : У Хашим-агиној кафани. Е н в е р М. Д и з д а р : Украдена цигарета. Н њ и ж е в н и п р е гл е д : Ј о в а н П а л а в е с т р а — Гајретова издања: Г а ј р е т о в а С п о м е н и ц а , издао Главни Одifiop, уредио Хамза Хумо. Ј. П.: »П о д ж р в њ е м в р е м е н a«, приповетке Хамзе Хуме. — Издање Гајрета. Библиографија. Чла нци: А д е м а г а М е ш и ћ : 0 оснивању Гајрета. Проф. Х у с е ј н Б р к и ћ : Са каквим je напорима и лод каквим приликама доживио Гајрет своју 25-годишњицу. П о лзо п р и вр е д а : Инж. Ш е р и ф Б у б и ћ : Приређујмо излете наших сељ ака у културније крајеве. Г а јр е т о в гл а с н и н . Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друштва за културно и економско подизање муслимана, излази 1. и 16. сваког месеца, a цена му je за нашу Отаџбину 100 динара на гедину, a за све остале земље преко границе 200 динжра. Ђаци добивају лист у п*ла цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. Појсдини број стоји 5 динара. Директор Х амид Куни* Уредник Х ам за Хумо Штампарија Просвета, Сарајево. — Власник друштво »Гајрет«. — Главни и одговорни уредник: Х ам за Хумо. �Tj>JVtT Хасан Кикић Абдесш Нурдинова je кафана одмах под џамијом, na Кривајци причекају сваки намаз у њој. Подијеле се они у двоје — Горњаци засједу горњи -крај, a Доњаци посједају крај пенџер&. Кад Хаџи-Сејфо' иде да окујише онда они налијевају бардак^ na абдесте над леђеном. Најприје старији na онра млађи. Махо ноћас неће абдестити, јер je то урадиб ГксЈЈккуће још пред акшам. A њега би 'НусТали првог, јер je )e он најстарији. — Зар ти не ћеш)(_Махо? — Узео сам ja, драги, у з ^ о ... [ Они се редају. Сејфага окујише танко и пјевко, na се они топе од милине. — Je ли ово, с божјом помоћи, шеснаеста? — Јест, шућур Аллаху, јест. — Ех, што je навика, драги Боже! — И јест в а л а ... Сејфага затеж е при крају, na они добро чују да он завршава. Зато и пожурују један другог. — Дете, дех, ако мислите стигнути!... — Дете, богме, дех! Кад je и посљедњи просуо свој леђен, старом се Махи учинило некако мањкаво, празно, као да je нешто тешко испустио и заборавио. Окренуо се трипут сам око себе, na зауставио врата за посљедњим. Изашао би, али га ето заустављ а нека неодређеност изнутра, нешто безгласно, a јако и тешко ко голем камен. Врата му се уковала у руци, a ноге уштапиле ко просушене. Главом му и цијелим њим муњава и подузима га, na се он no стотину пута окреће. — Хоћемо ли и ми, Махо? — прекине га Бешо — јеси ли узео абдест? Он и Бешо једних су година. — Хаа? — Ma вала, јесам још код куће... — Ila ниси га покварио? nS — Мислим... — Е, na хајде, хајде брате, Сејфага свршава! Прекинуо je Беш о\њега, a он je био зазинуо да каже посве друго. To баш и јест оно, што он не зн^Т^е ли покварио абдест или није. Јер не може човјек баш ни знати све... што уради у два сата. [A има толикбГ како je он клањао акшам, na оставио исти абдест. Можда je нехотице рекао што ружно, бог-зна, a ето не обнови абдеста, ех, exl М аданије У џ ам и ји , na хајде де, али о в а к о ... еее, не д’о драги Аллах, гријех би то био преголем! Чини му се да би се сва џамија претворила у тресак и пригњечила га ко ц р в а ... Иде он за Бешом низ Нурдинове басамаке, a они му се развукли ко пехливаново уже и повијају се. Вратио би се он ево сада да узме абдест још једанпут, али чује да je Сејфага сишао већ да мујезини. Па ако ето још мало застане, окасниће, a зна да се теравија не може више надоклањати. Иде он корак no корак, a волио би и да не иде — некако му потијесно и при души и при срцу. Ее, a што не узе абдест поново кад га зовнуше и подмакоше му леђен и бардак!? A ето, богзна, можда ће згријешити пред Аллахом џелешануху ко најгори Влах, pa никад ни овог ни оног свијета не опрати се! Ех, ех! Тежак je он себи ради свега овога na би најволио да ннје Беше пред њим. И побјегао би, чини му се, и ... ко зна, ко зна, али никако не би овако. Под њим калдрма и струже и шкрипи. Бешо први отвара нова врата на џамијској авлији, a она цвиле некако плачно и издуж ено... Kao никад до сада — учини се старом Махи, na он протрну. Ето и то je нешто, што je због њега, јест, јест, е-ех! — Ma како ово, Бешо, шкрипе, брате, ова врата? Хаа? — пита он a снезвјерио се и ето зн аб аш да никад овако нису цвилила, никад до ноћас, ето! 353 �— He знам, не знам, шкрипе ето, ех! — Бешо и не зн а ш та одговара. Боји се он да не окасн и ... Маху просјече no пасу, и даље. Ето јест баш, није да се то њему чини већ и Бешо то ето чује. И калдрма му се сад јаче заструга под ногама na он поклецава у кољенима. Е, да се само мало наслони! Ниже липе je Хациефендијин нишан, na он накреиу према њему, једва. Нишан се уге. Он умало na не паде, посрну na се о д р ж а . .. Бешо негдје пред њим стругну нанулама. Сејфага no задњи пут развуче и отегну, na њега трж е као да му на ухо проучи... — Аллаху екјбер, аллаа-аху екјбеер. .. лааилаахе иллеллаа-ааахх 1 — A што си скренуо, х аа? — пита Бешо и зове. Он појури џамији. Ваља, ваља, што п р и је ... Бешо опет прије униђе. И он закорачи, само то! И види, подизали се сви они и редају се један до другога. Сва се џамијска нутрина издужи и ушири na пуче пред њим ко шарена пољана. Они у редовима нарастоше и окрупњаше ко дивови. Види о к сваког напосе и познаје сваког, a опет му je сваки од њих десет пута и виши и шири. Ено баш Бешо порастао као х р а с т ... О н ' отаресоч^.' Свеједно. Они су опет големи, још већи. Он хукне. Имам се у михрабу огласи и они подизаше руке з а д ш и . Оо, na колике су им и те руке! У Махе излетише очи на нос. Јест, јест, види он то добро, и још расту. Он опет хукну. Како ће пропустити теравију I ? Опет хукну. Па за корачи, мора, мор-раа! Под њим се повију поднице, чини му се да je претеж ак. И ћклими се узгужваш е. Е-ех, ех! Оде он налијево под мафилу, na дигне руке и поврати их na свеже no пасу. Очи му падоше no ћилиму. До њега je Мусто Бркин ко зид. Голем, преголем. Он je под њим као дјетешце. Ооо, оо, о! Диреци под мафилом ко сандуци. И они ето одебљали, нарасли. Види то стари Махо предобро. И пред њим ево на ћилиму расте један меандер и д е б љ а ... ево, он види, в и д и ... није то више ни меандер, ни ћилим, н и је ... то je пред њим оживјело нешто вијугаво, дугачко, дебело, змијасто! Ово, ш та je, ш т а !? Све ето око њега нараста, све. И зид иде њему, шири се! И Мусто Бркин je ето још виши, шири, дебљи. Јест, јест, види он то! Осјећа, тишти га, притискује ra, гњечи. Руке му се упијају у тијело, морају — тијесно je, ето! И мафила се спушта ево на главу, спуш та na прође мимо Мусте и ево спушта се баш само на њега, само на њега. Ћурс одебљао и сав се угео, na и клупа и ћитаби сви с њом хоће да му пану на главу, на п р с а ... A мукаве олојавиле na ко големе машале и сикте и прште и угињу се и подцигују га баш no лицу. Ооо, оо, о! Имам огласи рукју и сви се сагнуше. Хоће и он. Хоће, a ето некако му тијесно, и тврдо, колчаво, као да je у гв о ж ђ у ... Али, хоће он, свеједно, мора! 3 54 Нагне се. Под њим зашкрипи. Меандер се увије и оживи na још одебља. Мукаве припрљише. У ћурсу шкрину. Мусто Бркин још удебља — и сви с њим. Види он ето то све, види! Мафила му паде no тјемену. Ооо! Стегну га ево, укочи, рамена огвозденише, уши оволовише, грло одрвени, опрашњави, у пасу п у ч е ... тресак, голем тр е с а к ... Он рукну ко бик. Уз ноге му узлетиш е сви ћилими. До врата. Испаде он ко чеп. Прсну стотину нанула no калдрми и заструга. Он наже. Ко безглавац. Низ гробље. Бруји њиме од главе до у прсте на ногама. A руке му још урастају и свезане стоје о пасу. Па он скаче ко поткресан п а њ .., Мјесец издужио свакоме нишану сјену na се они сви угели и испријечили ево пред њега. Он прескаче, зајаш и, посрне. A на два му рамена засјео неко ко махнит јахач и набија му уши као оловом. И то он ето тако јако осјећа, na да може одвезати руке, зграбио би ra срамен&. Ооо, оо, о! — Немаш ти аб д еста... — Немаш ти аб д еста... — Абдеста, аб д еста... — Аабдестаа! Тако старом Махи бобуња у оба уха неко с рамена. Еее, да само може одвезати руке! He може, не! Поклеине, посрне. Управо дође до Хаџефендијина нишана. И он ra лупи у прса. Махо заглвиња. Рукне опет — na нагне. Мјесец у брду ојачао, na свако дрво има голему сјену. И мунара, и кубета, све. Махо све то прескаче, зајахује, na посрће. За собом очује лом. Чини му се, то пада мунара на њега. И кубета под њ ом . .. — Немаш ти а б д еста... -— Немаш ти а б д еста... — Абдеста, аб д еста... — А абдестаа-аа... Тако му опет забобуња у оба уха. Онда зазвижди. Запрашти. Зна то сад и Махо добро. З ато ra ето сад овај свијет прогони. И све остало. Све. Ево ће ra сад и земљи одбити ко лопту. Ее, види он то све и зна, осјећа. Гријех je то голем, гријех. Он прескаче. Зајахује. Посрће. A нишани се издужили ко крупне камене ручурде. Бијели су на мјесечини. И коси. Сваки му се испријечио. Он облијеће. Ево се и гробови поотварали и зазинули ко гараве авети. Опет се мора прескакати. Мора. Па он прескаче. Прескаче. A сад озњо. Са рамена му опет неко набија уши пријетњом, тешком ко оловило. �Пред њим се опет нешто испријечи, безброј шиљатах, мрких, танких р у к у ... једна за другу повезане. Он не може скренути нема куда. Са свију га страна стјешњава. Гробови још више зазињују. Не може он више скренути, најури. Јаукне. Под њим запуца, затрешти. Опет јаукне, теижо. И остане тако. * сви из сафова руке и окренули се. Kao строј, безвољно, несвјесно. Имам дигао руке и заибретио главом упрепаштено. Па позвао да сви одове. И дигли они руке, a сваком било потмуло при д у ш и ... — Алејхиллаанет! — Алејхиллаанет1 — Алејхиллаанет! Па послије опет отклањали. Истом сутрадан тражило село старог Маху. Сваком je било на срцу тмуро. Жене би криле од дјеце. A говориле: — Налет га било! Кад je оно Махо протутњо испод мафиле и — Анам-он, анам-он, налет га било. преко цијеле џамије узгужво ћилиме, a пред џамиј— Јест, јес т. .. ским вратима заструго свима нанулама, одвезали су Маху су нашли на плоту, у дну гробља. Девојка у јесен крај ирозора Лисје жути болни моји дани пусти пути отишо ми драги пусти пути, нане, још од лаие. Лисје жути, јесен mu у души бол ми тешки схрво душу младу бол ме боли бол ми-наде гуши боли ће ме у гроб срушит’ младу. Лисје жути, душа ми je пурта »све бих дала хане и дућане« да ми хоће доћи драги, нане, лисје жути, јесен ми je пуста. Све читлуке и атове беле и чардаке моје теш ке муке небих никад исплакала целе. Сузе лијем, ломим руке беле. Глухе ноћи; тешке су ми ране. »Сан ме мори, сад ме глава боли« дуге као црне ноћи, везем ране сан ме мори, нико ме не воли. И лијас Добарџић. У самоћи У овој пустој каменој котлини живим из дана у дан, из године у годину, ко заробљеник. Немам чему да се дивим, a знам: све су радости далеко за мном, na ми некад нешто тако тешко дође и хоћу ко дете да се закривим. И баште под бреговима тугују са мном кад преко њих фиук ветра прође. З а друговима, што се разиђоше светом, у мени туга крваво вре и вене тихо цвет за цветом у мојој души; срце je лудо, гори, крвљу попрскано пада, мре Јко теш ка мора мори. i утехе, смеха, без смирења, мој живот je мучна робинсонада пун бола, прегарања, бдења крај бледих свећа у касној ноћи: тело пати без иједног срца млада и плаче, плаче у самоћи. Човек до човека у даљини у далеким селима з а плавим брегом грца и плаче: деца им у раздртој хаљини, гладна и боса умиру међу снегом. Да. У овој пустој котлини, ево, живим месецима, годинама, из дана у дан. У мојој души певају рана свитања, роморе плаве молитве мртвих сутона и све je као прича, све je као с а н ... Пружам руке за белим даљинама: досадно увек испод једнога неба. И када су жеље највруће, када су ббли најљуће мајка и деца викну — хлеба! У тим часима осетим увек, да сам ко дебели, стари у пустињи храст црн, чемеран за самога себе, ал’ у мој хлад може још увек неки уморни путник паст. Хамид Диздар. 35 5 �A hm ed Muradbegović: Muhadžiri — Igra u jednom činu — OSOBE: lbrahimaga, građanin. Velija, građanin i agitator za seobu u Tursku. Štein, kupac m uhadžirske zemlje. Namik, pravnik. Osmo, kahvedžija. Salihaga, sirom ah i bivši muhadžir. I., 11., i III. muhadžir. Radnja se događa u Osminoj kahvi u jednom di­ jelu bos. Krajine. U kahvi su svuda naokolo drvene sećije, a dva pedlja više, sa tri strane, mali i česti pro­ zori. Lijevo kahve-odžak, gdje se kahva peče a do njega stalaža sa kahvenjacim a i findžanima. 1. PRIZOR. (Osmo, Salihaga, a poslije Velija.) Kad se zavjesa otvori, Osmo na stolici za kahveodžakom peče kahvu, a u jednom uglu sjedi nemoćni starac Salihaga, oRrenut zidu, ljulja se i polagano gunđa neke ilahije. On je potpyno^dtsutan i čini se, da nema nikakve veze sa čitavim životom oko sebe. O s m o : (reda džezvice po tablji i briše ih) Jedna, dvije, t r i . . . treba jo£. jedna (gleda da li kipi voda u kahve-odžaku). Dobro je. (obazre se prema Salihagi) Salihaga! Salihaga! S a l i h a g a : 4 n e okreće se, nego glasnim šapatom izgovara arapske riječi iz neke ilahije kao da pjeva) La ilahe illallah, la ilahe illallah! O s m o : (priđe do rljega i na uho mu glasno viče) Ako dođu ljudi, nemoj da te vide ovdje. Oni hoće nešto tajno da govore. Čuješ li me, Salihaga! S a l i h a g a : (Ne osvrče sh, sam o se ljulja i uči.) La ilahe illallah, la ilahe illallah I O s m o : Možeš Ti i ostati, samo se onda ne okreći i ne slušaj razgovora. Je si li čuo Salihaga? S a l i h a g a : (kao gore) La ilahe illallah, la ilahe illallah I O s m o : (otresa rukam a) Allah selamet, allah selam e t! (odlazi ponovno za kahveodžak i sjeda). V e l i j a : (uđe) Selamun alejkum! O s m o : (skoči na noge) Ve alej kjum usselam l Hodi bujrum ! Sjedi! Evo ovdje! Ne tu, tamo u pro­ čelje. Tam o će ti biti bolje. V e l i j a : Jok, efendum, ja ću ovdje. O s m o : Ne ćeš br’te bogme, tam o je tvoje mjesto I V e l i j a : Nemoj Osmo, vala — mogu ja i ovdje. O s m o : (odlučno) Jok efendum. Ne dolaziš ti meni svaki dan, pa da sjedaš gdje mu drago. Hoću nek se znade, gdje je tvoje mjesto. V e l i j a : E baš kad ti je toliko stalo da ti volju ispunim, (premjesti se u pročelje) Eto, sad je sve u redu. 356 O s m o : Tako efendum. (drugim tonom) Eh merhaba ti. V e l i j a : Merhaba i tebi. O s m o : Kako si? V e l i j a : Hvala Bogu dobro je. S a l i h a g a : (gunđa) La ilahe illallah, la ilahe illallah! V e l i j a : (trgne se) Ko ti je to ? O s m o : S a lih a g a ... Zar ga ne zn aš? Onaj, što je prije nekoliko godina išao u Tursku, pa kad je popotrošio sve svoje vrati se kao prosjak. V e l i j a : (muklo) Salihaga? O s m o : Sirornak. Po čitav dan onako sjedi ni živ n'i mrtav, samo uči, ljulja se i u č i... Ne govori ni skim. Ako m u \k o šta dade, primi bez ijedne riječi, onda se opet okrene zidu i uči, ljulja se i u č i... Tako čitave *daTre. V e l i j a : Allah selamet! O s m o : A sječaš li se njegova bogatstva? Imetak kao carski, a stoke i blaga ni broja se ne zna. Eto sada na što sp a d e ... V-eTi-fa: Šta ćeš, suđeno mu tako. O s m o : Bogami, Štajn je ovdje ubio pljačku. Čita­ vog vijeka može da sjedi bez ikakva posla i da živi samo od njegova imetka. V e l i j a : Ah jest, dobro je da si me sjetio! Štajn će odmah doći. A oni, jesu li došli oni? O s m o : Jesu. V e l i j a : Koliko ih ima? O s m o : Trojica i snjima još nekakvi. Biće da i oni namjeravaju u Tursku. V e l i j a : Pa gdje si ih smjestio ? O s m o . Gore u čardaku. Sad ću im baš odnijeti kahvu, pa ću im kazati, da ih čekaš i da će uskoro i Štajn doći. V e l i j a : Jesi li razgovarao s njim a? O s m o : Jesam. V e l i j a: Pa? O s m o : Svi su oni, ko jedan. Niko ih više ne može pomesti. V e l i j a : Samo onaj đavo da ne dozna. O s m o : Koji đavo ? V e l ij a : Namik. Čitav dan me prati, kao uhoda. Mora da je nešto načuknuo. Dobro pazi, da nas otkle ne iznenadi. O s m o : Ne boj sel J a ću biti na oprezu. A šta hoće on ? Zašto da te uhađa ? V e l i j a : Neko mu je dojavio da ja Ibrahimagu Uzejrovića nagovaram , da odseli u Tursku, pa od toga časa m aknut mi se ne da. Uvijek mi je za petama. O s m o : A što baš zbog lbrahim age? �V e li j a : Nije zbog njeg, već zbog njegove kćeri, V el i j a: (u njegovom žargonu) Ima ih tri komada. eto zbog čega. Zagledao se u njegovu Ifetu, pa se boji Sve sami dobri posjednici. Možeš kupiti zemlje, koliko d a j e tako ne izgubi. A bogami, preči je božji rizaluk, god ti drago. nego*ljudski rahatluk. Zar nije tako? Š t a j n : A h a ... A to sve ljudi kojima ti govorio O s m o : Tako je, br’ te, bogami! Ja ne znam šta da oni sele u T ursku? on ima protiv tebe. Nije Ibrahimaga dijete, pa da ga V e l i j a : Jesu. A zašto to pitaš? može neko navratiti, kud od neće. Ima čovjek u sebi Š t a j n : Znaš, ako to drugi ljudi, kojima ti ne božiji sifat, pa neće da umre pod tuđim devletom, nego govorio, onda znaš mene nije pravo, da ja i za druge pod svojim, pa šta možeš tuđe ti, ili ja, ili on ? On će tebe platim, kojima ti ne govorio. Razumiš m ene? otići, kud ga vuče njegova nafaka, pa da sav svijet V e l i ja : Gospodin Štajn, ja to ne radim za tvoju ustane protiv toga. Je li ovako? plaću, ja to radim za božji rizaluk. V e 1i j a: Drugačije beli nije. Š t a j n : Ja ne razumim »rezo luk«, kakva je to O s m o : Eto vidiš. A i on da je pametan, ko što stvar, ja samo novci razumim. je učen on bi ga sam nagovorio, da odseli iz đaurske V e l i j a : Meni je stalo, da kod dragog Boga stezemlje i spasi sebe i svoju djecu. Eto došao je i sam ćem duši mjesto, a to što ti meni dadeš, to je samo iz Carigrada, nema eto ni godina dana, vidio je i sam, moj trošak, što sam ga izdao hodajući po selima od kakav je tamo napredak, pa šta hoće više. Da je čo­ kuće do kuće i nagovarajući ljude da sele u Tursku. vjek i sam bi rekao ljudima, da potraže bolju sreću, Š taj* n : O, ja tebe dao trošak, kad ti išao u selo. kad je ovdje nema. V e l j j a : #Jesi, fala ti, ama eto i ja sam se Bogami V e l i j a : Ne brini ti za to, Osmo, ako neće on, dobro istrošio. Izdao sam i posljednju paru. Evo da ti hoću ja. Samo ti pazi, da on otkle ne izbije i da ti_ pravo kažem nemam zašto ni kahve da popijem, ljudi što prije sidu dolje, da mi taj posao svršimo’. A Š t a j n r 'J a tebe kahvu platim. Samo ja govorim, on onda, neka p je v a ... nije pravo, da ja tebe platim one ljude, koje ti ne O s m o : Tako je, b’rte bogami. Ja odnesoh njima govorio, samo one, koje ti govorio. Ako ja vidio, da kahvu, da im kažem, a ti čekaj Sjajna (opazi ga na^__ti_liude dobro govorio i da ljude hoće odlaziti, a imevratima). A ja upravo spominjem gospodina, a gospo- tak prodati jeftino, ja tebe opet dobro platiti. Razudin na vrata. Razumijem gospodine Štajn. Njima je 2., PRIZOR. )ga, da izbave sebe i svoju djecu iz stalo samo do toga, (Štajn i Velija.) đaurske zemlje, pa m akar ne uzeli ni pare za svoj mal. Š t a j n : Dobro jutros, ljudi moje! Š t a j n : To dobro, to vrlo dobro. Ako ti tako goV e l i j a : Dobro jutro gospodin Štajn. Hodi, ja baš govorio ljude, onda ti pravi čovjek (plešće ga po ra­ na te čekam. menu). Ja tebe dobro platiti, a ako to tako ne govorio Š t a j n : Jesu došli ljude? ljude, ja ne dam tebe novce. Razumiš mene? V e l i j a : Odmah će ih Osmo zvati. V e l ij a : Ja sam brate radio, koliko god sam O s m o : (nosi kahvu) Odmah ću ja, gospodine mogao i eto, kako vidiš, ljudi su došli da prodaju sve odmah! (ode). svoje, pa kako se naredite. S moje strane nije bilo V e l i j a : Sjedi, gospodin Štajn. nikakve himbe. Pa zato velim, ako je ikako moguće, Š t a j n : (ugleda Salihagu) A ko je ova čovjek? V e l i j a : To je Salihaga, onaj što si ti od njega da mi dadeš još nešto novaca da mogu m akar kahvu platiti za se i za te ljude, kada dođu. prije nekoliko godina otkupio zemlju, kad je odlazio Š t a j n : Ne brini tf, ja kahvu platiti. u Tursku. V e l ij a : Gospodin Štajn, bolje je da ja platim, Š t a j n (brecne se) To onaj č o v je k ? ... nego ti, jer ljudi mene poznaju, a ne tebe. V e l i j a : Jest. Š t a j n : Onda dobro, dobro, evo tebe za kahvu, Š t a j n : Slušaj mene, ja ne hoću njega ovdje (vadi mu nešto novaca i daje). im a ti... V e l i j a : Zar samo ovoliko? V e l i j a : Ne boj se ti njega više. On je skrenuo, S t a j n : Ako ja dobro pazarim, biće tebe još. Ne malo mu se pomutio mozak, pa ništa ne razumije. On brini ti za to (žamor pred vratima). Ide neko. Jesu li nam više nije opasan. to oni? Š t a j n : Tako. On je malo (zvizne) f u jt... V e l i j a : Jest, to su oni. V e l i j a : Nije malo, već mnogo. 3. PRIZOR. Š t a j n : Onda dobro, d o b ro ... kada ti kažeš mene (Pređašnji, Osmo i muhadžiri.) (drugim tonom ): A oni drugi ljudi došli ? Hoće li ih O s m o : Evo tu je gazda i Velija, čekaju vas. zoviti Osm o? I., 11. i 111. m u h a d ž i r : (u jedan glas) Selamun V e l i j a : Odma će doći. alejkium i dobro jutro! Š t a j n : A koliko ima oni ljudi? 357 �V e 1i j a : Alejkumusseiam, ho’te b u jru m ! Š t e i п : Dobro jutros, dobro ju tro s ! V e l i j a : Merhaba Vam svima. M u h a d ž i r i : Merhaba i tebi. V e l i j a : Jeste li se odmorili? I. M u h a d ž i r : Hvala Bogu dobro je. V e l i j a : Dajder Osmo, ispeci nam kahvu. II. M u h a d ž i r : Pili sm o vala malo prije. V e l i j a : Ništa zato, popićemo još po jednu. III. M u h a d ž i r : (mota cigaretu) Je li to gospo­ din, koji hoće da kupi naše zemlje. V e l i j a : Jest. Ovo je gospodin Štajn. Š t e i n : A vi ste tverdo odlučili, da budete išli? I. M u h a d ž i r : Jesm o, gospodine svi smo tvrdo odlučili. Š t e i n : Tako treba. Vi ste dobri ljude. V e l i j a : Eh, blago njima moj gospodine, i stotinu puta blago! Da sam bogdo na njihovom mjestu, ja bih danas sretni bio. Ali ovako star i nemoćan bez igdje ičega svoga, kud sam pristao. O s m o : Šta ćeš de i ja bih eto danas otišao, da nije starosti, ali eto valja mi onako, какб hoće Bog. V e l i j a : Kako ne bi, df-agi Osmo I Zar ostaviti svoje kosti u đaurskoj zemlji, pa da im se na sudnjem danu, kao i đaurim a sudi. O s m o : (tabože začuđeno) Kako ti to veliš, ako Boga vjeruješ! V e l i j a : Kažem ono, što je u čitabu. O s m o : Pa kako je u čitabu? V e l i j a : U Jhtabu kaže: koji god je musliman ostavio kosti u đaurskoj zemlji, njemu će se, kao i đaurim a suditi. II. M u h a d ž i r : Tako i jest. Kad se mrtvi podignu iz zemlje, ako si se zatekao među đaurim a i ostat ćeš među đaurima. Sudiće se po zemljama. Gdje je zemlja m uslim anska, Bog će je i prigrliti, gdje je zemlja đaurska, Bog će je i odbaciti. A ti osta s đau­ rima, da do vijeka odgorijevaš za njihove grijehe i njihova zla, što su ih na ovome svijetu počinili. O s m o : (tobože u strahu) Halla, hallal Aman ja rabbi, ti si kader i ti mi pomozi, pa da i ja svoje kosti izbavim. V e l i j a : (drugome muhadžiru) Dobro si ti prou­ čio prijatelju. A evo da ti ja još nešto kažem. Čim u đaurskoj zemlji zakopaju muslimana, dođi sutra, pa ga otkopaj, pa ćeš vidjeti da se je u m ezaru prevrnuo. Ti si ga povalio na leđa, a sutra ćeš ga naći izvrnuta potrbuške. S v i : Halla, halla, halla, hallal O s m o : Aman ja rabbi, am an ja rab b i! Š t e i n : (pokazuje mimikom) Dakle on je bio jučer na leđa, a sutra na trbuh. V e l i j a : Jest. Š t e i n : To je interesantno I Zbilja interesantno! V e l i j a : A dođi opet treći dan i nećeš ga više nikako naći ondje, gdje si ga zakopao. 358 Š t e i n : Interesantno! V e l i j a : Ako nije tako, evo odsijecite mi oba uha, pa nek se zovem čulo. I. M u h a d ž i r : Ja kuda ga nestane, ako Boga znadeš? V e l i j a : Odnesu ga kudret deve ravno u džehennem. S v i : Halla, halla, halla, hallal V e l i j a : Ako nije tako, evo moje glave! O s m o : A zašto ga nose baš treći dan. V e l i j a : Tri dana su ostavljena njegovoj rodbini, da ga prenese iz đaurske u m uslim ansku zemlju, pa ako ga niko ne odnese određen je odmah u džehenem. O s m o : (dijeli mu kahvu) Eto čujete li? 1 đaurima je Bog ostavio da do kijam etskog dana ostanu u zemlji, pa da onda odgovaraju za svoja djela, a musli­ manu u đaurskoj zemlji nije ni to ostavio. M u h a d ž i r i : Medet Allah, medet Allah 1 V e l i j a : Treći dan po ukopu ode odmah u džehenem. S v i : Halla, halla, halla, hallal I. M u h a d ž i r : Eto vidiš pa opet se nađe ljudi, koji nama zamjeravaju, što ostavljamo svoju zemlju i selimo u Tursku, da spasemo sebe i svoju vjeru. V e l i j a : Oni, koji kom to zamjeravaju, oni su vam gori od đaura. II. M u h a d ž i r : Mi ih zato i ne slušamo. Što oni govore, to nek voda nosi. III. M u h a đ i r : Pustimo mi njih, već ovaj, da mi progovorimo koju riječ o prodaji zemlje. V e l i j a : Tako i jest. Evo gospodin Štajn je tu, pa sad neka se naredite. Š t e i n : Ja hoćem da kupim Vašu zemlju? I. M u h a d ž i r : A koliko plaćaš po dunum u za zemlju? Š t e i n : Ja to ne znam. Pare su danas mnogo skupe. Ja hoćem onako sve zajedno. II. M u h a d ž i r : Sve zajedno. Š t e i n : Jest. J a hoćem tako. Koliko jeste u Vas zemlje? To najprije hoćem znati. III. M u h a d ž i r : Ja imam desetero glava, goveda i sto i pedeset dunum a dobre oranice zemlje. Š t e i n : A ti ? I. M u h a d ž i r : J a imam dvjesto dunum a zemlje u jednome komadu i šesdeset glava ovaca i nešto goveda. Š t e i n : A ti ? II. M u h a d ž i r : J a imam petstotina ovaca i nešto malo ispaše, ali imam trideset dunum a šum e i nešto malo oranice. Š t e i n : E onda, da sve sk u p a p a z arim o ... III. M u h a d ž i r : Kako ti to misliš sve zajedno? Š t e i n : Ja hoćem vam a platiti putni trošak za T ursku i nešto vam hoćem dati da imate tamo, dok sebi i vi ne našli p o s a o ... J a tako h o ćem ... I. M u h a d ž i r : Malo je to za ovoliki imetak. �Š t e i n : Ne to malo. To puno novac košta. II. M u h a d ž i r : A koliko bi to iznosilo onda? Š t e i n : To ja ne kažem vama. To vi mene ka­ žete. Koliko vi trebati hoćete za put, a koliko opet da vam hoćem dati osim toga. V e l i j a : Eto sad razumijete. Gospodin pušta na vašu volju, da kažete vi,| koliko će vam trebati novaca, pa da vam odmah isp la ti... O s m o : To je lijepo i čojski. Niko vam tako ne bi izašao u susret (na polju gužva i galama). V e l i j a : Šta je to? Kakva je to vika? O s m o : (sa vrata) Namik 1 Tjera momka, hoće ovam o! V e l i j a Ne daj mu ovamo. O s m o : Kako ću mu zabraniti. V e l i j a Zatvori vrata, vrata zatvori 1 N a m i k : U T ursku? A Šta ćete u Turskoj, ako Boga znate. II. M u h a d ž i r : A šta ćemo ovdje u đaurskoj zemlji i u tuđem svijetu. N a m i k : Kako tuđem ljudi, šta vi govoritel To je vaša zemlja i vaš svijet. Tu ste se rodili i odhranili, tu su vam se i djedovi rodili i odhranili i kud god se okrenete sve je vaše, ništa nije tuđe. III. M u h a d ž i r : Jest đaursko, ako nije tuđe. N a m i k : Šta đaursko, ako si čovjek. Zar ne vidite vi svoja sela i svoje gradove? Kuda god se kroz njih okrenete svuda sretate svoje ljude, svoje džamije, svoje kuće i mahale, pa čije je to ? Zar je to đaursko? Nađite mi toga đaurina, koji će reći, da to nije naše, već da je to njegovo. Nema ga. Taj se nije još rodio, koji će reći da je naša djedovina i škundjedovina njegova. Pa zar ćete vi sami poći protiv sebe i sami mu pokla­ 3. PRIZOR. njati svoje, dobro i svoje imetke, koje ste vi krvavom (Pređašnji i Namik.) mukom zarađivali, ili su vam ih djedovi zarađivali? N a m i k : (utrči sav uzrujan). Ko će to predamnom Zar da vi silom nagonite đaurina da se nazove gospod a zatvori vrata? Da vidim! (Osmi) Otkučuj od vrata. darem vas i vaših imetaka, kad on, sam to ne može Ja imam pravo da uđem u kahvu, kao i svi drugi. da kaže.- Vidite li vi, kakav vi grijeh činite i protiv Gdje je Ibrahimaga? (Osmi) lbrahimaga gdje je, pitam sebe i protiv svojih ljudi. te? . . . I. M u h a d ž i r : Kakav grijeh? O s m o : Nije ovdje dolazio, c N a m i k : Kad đaurin vidi'vas, kako mu priznajete N a m i k : Ako nije onda ću ga pričekati, dok ^ne" sami što nije njegovo, on će onda navaliti i na one dođe. (obzire se po kahvi opazi Veliju LŠtejna) A vi, koji mu to pravo ne daju i silom ga sebi prisvojiti. šta hoćete vi ovdje? II. M u h a d ž i r : Neka i oni onda sele, nek ne N a m i k : Jesi li uhvatio koju žrtvu u svoje po­ ostaju iza nas. gane mreže i doveo je tome švapskom bezdušniku, da N a m i k : E zar tako? Z a rđ a i oni pođu za vašim mozgom i upropaštavaju sami sebe, kao što ćete se i da joj dušu ispije. V e l i j a : To nije tvoja stvar, to je moja briga. vi upropastiti. Zar prosjake, da od sebe prave, kao što N a m i k : Lijep si zanat izmisliol Ali ja ti evo k a- ćete vi od sebe napraviti. 111. M u h a d ž i r : Kakve prosjake? Tamo je naš žem, dok je Namik u životu, nećeš svršiti, što si zapo­ čeo (Šteinu) A ti Švabo? Nisi imao poštene zarade kod devlet i on neće dati, da njegov narod pod njegovim skutom prosi, kao što nam ovdje daju, svoje kuće, nego si došao ovamo da ove jadne neupu­ N a m i k : Pa zar ste vi njegov narod, ako Boga ćene ljude guliš i kožu im s leda skidaš. Nije ti dosta, što si nekoliko žrtava ovoga nečovjeka ovdje (poka­ vjerujete. Zar vi mislite da će vas i jedan Turkuša zuje na Veliju) upropastio, nego hoćeš još. Upamti me, smatrati svojim čovjekom, kad niste ni njegove krvi Švabo, ako sm jesta ne kidneš odavde iz ove kafane, ni njegova jezika. Tjeraće vas sa svog praga, kao što za dvadeset i četiri sata odmaglićeš bez kape tamo, se tuđe pseto tjera. Ve l i j a : Ljudi, nemojte mu vjerovati. Tamo je odakle si i došaol Ovo je naša zemlja i naša djedo­ vina i ne će se ovdje kojekakve švapske pikanice širiti naš sultan i on neće dati, da vi u njegovu dobru po­ stanete prosjaci. na račun zavedena svijeta. Diži se s mjesta i kidaj. N a m i k : Kakav sultan? Sultana više nema. Tamo V e l i j a : Ne ćeš ićil On ima pravo da ovdje sjedi, kao i ti. Šta hoćeš ti. Kakvo pravo imaš ti, d a napadaš je sada Kemal i on gleda samo na to, da njegovim po kahvam a ljude i da ih vrijeđaš. Kidaj ti iz kafane, Turcima bude dobro, a vi niste Turci, da se on i za vas brine. Vi ste za njeg stranci, tuđinci i trpiće vas a ne on 1 N a m i k : Ko zar ja ? Hodi bujrum istjeraj me, ako samo dotle, dok imate novaca, a čim novce potrošite, goniče vas otkle ste i došli isto tako kao što i mi možeš. Hodi, ja te evo čikam . .. Hehehej, moj dragi, nije to tako lako istjerivati mene u mojoj zemlji i u danas ovog Švabu izgonimo (pokazuje na Šteina). V e l i j a : Kakav Kemal? Sultan je još u Carigradu. mome svijetu. A ovaj ovdje, ako se ne podigne sam, na cipeli ću ga izbaciti ja. Eto to ti kažem (muhadži- On se je samo pritajio i nikuda ne izlazi iz svoje kuće, ali kad njegovo dođe vrijeme, on će se opet po­ rima) A vi božji ljudi? Šta je s vam a? Kuda ste to kazati i svršiti preko noći sa Kemalom. Nije sultan vi zabrazdili? komu drago pa da može s njime Kemal zapovijedati. 1. M u h a d ž i r : U Tursku brate, eto kuda. 359 �Sultan je kao ona jabuka, na vršici i sve jabuke možeš otresti samo ona ostaje, do nje niko ne dopire, eto takav je sultan. N a m i k : Ljudi vjerujte mi, on je neznalica i obični varalica. Ja vam kažem, da sultan a nema, da je sultan svrgnut i protjeran i da tam o vlada Kemal paša i ne podnosi ne jednog stranca u svojoj državi. Ja sam na svoje uši slušao tursku hanum u, kako viče na našega čovjeka, koji je sve svoje potrošio, pa da se prehrani počeo da ćum ur i ugljen prodaje i ja sam čuo kad mu ta hanum a veli: »Gonite to prljavo m uhadžirsko pseto, da mi kuće ne okalja.« Eto šta je naš čovjek u toj zemlji dočekao. Zar mi ponos ove zemlje, pa mi da trpimo da nas psim a nazivaju? Ako hoćete da to do­ živite, onda niste ljudi, niste sinovi ove ponosne zemlje i eno vam onda Turska pa selite u nju. 4. PRIZOR: (Pređašnji i Ibrahimaga). I b r a h i m a g a : (izbezumljen utrči stane na vratima) Ljudi, sve je moje na prodaju I O s m o : Ibrahimaga, šta jetebij V e l i j a : Šta^Ji se te dogodilo, Ibrahim aga? O s m o : Da se nisi iposvadio s kime. V e l i j a : Blijed si kao krpa. I b r a h i m a g a : Prodajem (svpje sve 1 Eto šta j e ? V e 1 i j a: Sta re£e? I b r a h i m a g a : Imaš li mi kupca? V e l i j a : (gleda Šteina) Ono našlo bi i . . . samo što tako naprečac.Treba najprije promisliti paa onda . . . I b r a h i m a g a : J a sam dobro promislio. Neću više, da ostanem ovdje i gotova stvar. V e l i j a : Pa šta s u' t i to učinili, d a si tako od­ lučio. Kakvo te to tjera zlo, da odlaziš od nas. I b r a h i m a g a : Sila, bezakonje i sila, eto šta me tjera. V e l i j a : Kakva sila? okrenem u Osminu kalivu. 1 evo me sada . . . Sve što imam, sve prodajem. Ima li ko ko će kupiti . . . V e l i j a : Ibrahimaga lako je za kupca, samo jesi li ti odlučio tvrdo da seliš u Tursku. I b r a h i m a g a : Šta zar da ja puštam izrodima, da mi silom gone djecu u školu i da ih na moje oči truju. Neće dok je Ibrahimaga živ. A onaj, ko me je otjerao u Tursku, nek se širi poslije mene. V e l i j a : (pokazuje na Namika). Evo, ko te je otjerao u Tursku (Namiku). Eto gospodine pravniče, sada čuj šta tjera i ko tjera naše ljude, da sele u Tursku. Jest vi ste krivi, da mi ne možemo ostati dulje u ovoj zemlji, vi što hoćete nas i našu djecu da pođaurite. I b r a h i m a g a : (Namiku). Aa tu si ti siledžijo, Odveo si mi muško dijete u školu, oteo si ga od srca moga i pređo ga đaurim a na milost i nemilost, pa sad hoćeš da mi i ženskinje pođauriš. Ali nećeš! Ja ti titrdu vjeru dajem, da to nećeš učiniti. . . . Na mi k : Ibrahimaga, ja štogod sam učinio, uradio sam samo iz ljubavi prema tebi i tvojoj familiji. Ja •tvoju kuću smetram kao svoju i što sam tebi učinio, to bih i sebi učinio. Mene u mom radu ništa drugo ne vodi nego samo želja, da moji ljudi napreduju, a na­ ročito ti Ibrahimaga, jer te poznam kao časna i po­ štena građanina, I b r a h i m a g a : Ne treba meni taj napredak, ostavi ga sebi, džaba ti ga. N a m i k : Nemoj tako Ibrahimaga. I b r a h i m a g a : Šta nemoj! Meni ne treba takav napredak. Ja bježim tamo, gdje takvoga napretka neće više biti N a m i k : Varaš se Ibrahimaga. Od napretka ti ne­ ćeš pobjeći, pa da se u zemlju sakriješ, jer on nije samo kod nas, on je danas na čitavom svijetu, a naro­ čito tamo, kud si ti odlučio da seliš. Čim dođeš u Tursku smjesta će ti otkriti ženu i djecu, a tebi šešir nataknuti. Ono djece što je za školu, bez pitanja ćeš ih morati da daš. To je Kemalpašin zakon. V e l i j a : To nije istina. To ti hoćeš ovdje da ura­ diš od našega svijeta i od naših žena, pa podmećeš Kemal paši. O s m o : Kakvi bezakonje? I b r a h i m a g a : Dijete su ml zapisali u školu, žensko dijete od sedam godina... onu moju najmlađu... J a otišao u školu, da im »kažem, da im ne dam dijete. Kad ja tamo, a tamo zasjeo školski odbor i N a m i k : Ako ja to ovdje hoću, ja nikoga ne si­ m eđu njima onaj Švabo, onaj pravnik, zemlja mu kosti lim, a tamo će ga tuđinac silom natjerati. I ono, što izmetala. Namik: Ha veli. baš smo tebe i č e k a li! Što ovdje nije. htio svojom voljom tamo će morati da čini. ti ne daš svoje dijete u školu? Ne dam — rekoh — Ovdje imaš slobodnu volju, a tamo je nemaš. je r mi zakon ne traži! — Kakav zakon, mi smo zakon I b r a h i m a g a : J a znam dobro zašto ti to go­ za školu, što mi zaključimo, to se m ora da sluša. Od­ voriš, ali me nećeš prevariti. Štein, jesili kupac ti.? mah da si dao dijete u školu! — J a pogledah uza se Š t e i n : J a hoćem kupiti sam o hoćem znati po­ niza se, a kroz tijelo mi poče sukljati vatra. Ako je što košta. tako — rekoh — onda ja neću, d a živim u onoj I b r a h i m a g a : Ti znaš šta ja imam (pruža raku ) zemlji, u kojoj ste zakon vi! S mjesta vadim pasoš i Koliko mi daješ za to. selim u T ursku . . . J a to rekoh, pa te na vrata . . . Š t e i n : Hm . . . Dajem tebe putni trošak i za Oni za mnom, a ja pa u konak, dajte p a so š. . . Župan me zapisa, a ja kući: Spremajte se — kažem — se­ tvoja familija. 1 dajem tebe još nešto na put. I b r a h i m a g a : Kako? limo u T ursku. Djeca počeše vrištati i plakati, a ja 360 �Š t e i n : Eto putni trošak, kao i ove ljude ovdje sve na svoje oči. 1 evo vam se Bogom kunem — čim dođete tamo, policija i žandari će vam otkrivati žene i njima putni trošak. I b r a h i m a g a : (uvriledeno). Nisam ja Švabo ukro i oblaćiti šešire. Policija i žandari. V e l i j a : To je luđak, ne slušajte ga! ni napravio ono, pa da to dajem za putni trošak. Ono S a l i h h a g a : Ne slušajte njega! Njega ne slušajte, je moja djedovina, ondje je radilo stotinama ovakovih kao ja, dok su meni ostavili taj imetak. Već ti ako on je izdajica, on je plaćenik. On je i mene izdao tome istom Švabi i prodao mi je imetak nibud pošto, hoćeš, govori kao čovjek. Š t e i n : Ja nemam više novci. 1 to je puno mene. pa će i vas izdati. O s m o : Salihaga, što se ti uplićeš, ko je tebe zvao. N a m i k : Ibrahimaga, zar ti ponos dopušta, da S a l i h a g a : Zvala me je pravda, božja pravda. prodaješ toj pijavici nibudpošto onakav imetak. I b r a h i m a g a : Odstupi. Tebe ništa ne pitam. Došlo je vrijeme da i ja jednom progovorim i da otkinem zar sa ovoga lopovskoga društva, koje upropa­ Reci Švabo pametniju koju. štava naše ljude ili šalje ih u tuđinu da prose. Ljudi Š t e i n : To je sve. Ja više nema. i ja sam bio isto takva luda kao i vi i mene su ovi N a m i k : Ibrahimagal I b r a h i m a g a : Pruži ruku, Švabo, pa da pre­ isti ljudi naveli da selim i ja sam prodao sve što imam i odselio, a danas i ja sam prosjak goli prosjak, kao kinemo. N a m i k : Ne, Ibrahimaga. Ne ćeš, dok je Namik što ćete i vi postati. U mome se danas širi Štajn živ. Zar uništiti svoj imetak, pa otići u tuđi svijet, da Švabo, a ja spavam po kafanama i gledam ko će mi te djeca kunu i ti sebe da proklinješ, doklegod si živ. kpmadić kruha dobaciti. Ljudi, ne vjerujte ovima ovdje, I b r a h i m a g a : Pusti. Ja sam vlasnik svog imetka. vjerujte ovom mladiću, on je pošten čovjek, on želi svima vama ^obro, a ovo su lopovi, gulikože i lopovi. N a m i k : Neću da te pustim. V e l i ja : Pazi ti Salihaga šta govoriš! I b r a h i m a g a : Kakvo pravo imaš ti da zapovjedaš sa mnom ? S a l i h a g a : Što da pazim, pred Tobom da pazim. N a m i k : Imam. J a volim tvoju .kćer, kao sama A šta je ono malo prije bilo između Tebe i toga Švabe ? V e l i j a: Šta je bilo? sebe i neću da propadne ona, kad propadneš ti. I b r a h i m a g a : Moju kćer, moje d ijelejjzeo si u S a l i h a g a : Zdogovaraliste se, koliko će ti platiti, svoja pogana usta. Slušaj m e^dobro me saslušaj! Ak( š uputio ljude, da prodaju nibudpošto svoj te samo jednom spazim,, da obilaziš oko moje odsele u Tursku, e l i j a : To je laž 1 neka znadeš, ubiću te kao psa. N a m i k : Ne plašim 9e ja tvoje prijetnje Ibi a l i h a g a : Nije laž! Ja ne čujem, što govore aga, nego tvoje ludosti. drugi ljudi, nit hoću to da čujem imam dosta svoje I b r a h i m a g a : J a ću spasiti svoju djecu d d lifts 1 muke i svoje nesreće, ali čujem što govoriš ti. Jer kvijeh izroda. Za hamala ću je prije dati, nego za te. znam dobro, štogod ti rekneš, da to nikom ne pravi Za hamala, što po carigradskim ulicama vreće nosa, dobra samo z lo ... Jesi, primio si pare od Švabe od samo da ne ode za daura kao što si ti. Ne ćeš ti ot­ tog istog Švabe, s kojim si i mene upropastio. N a m i k : Je li primio Švabo, sad govori ti I krivati moje kćeri i voditi je- po svijetu da pogane Š t e i n : To njegova stvar, to moja ne stvar. oči gledaju u moj porod, u moju čast. Za hamala ću N a m i k : Je li primio, ili nije primio? je tamo dati, za hamala. I b r a h i m a g a : Govori, jesi li dao pare. N a m i k : Pa zar ti je draže, da ti je hamal ot­ M u h a d ž i r i : Kazuj Švabo, mi m ora da znamo! krivenu vodi po carigradskim ulicama nego ja među Š t e i n : Ja dao novci samo tako, za njegov trud. svojim i tvojim ljudima. Zar ti je draže da je hamal otkriva silom protiv tvoje i njezine volje, nego ja, koji Ja ne platio njega. N a m i k : A tako? Jeli Velija? Pare si primio da neću to učiniti bez njezine i tvoje privole. Ako ti je draže to, onda eno ti je, pa je podaj za hamala__ unesrećiš ove ljude je li? I to je tvoj božji raziluk i V e l i j a : Laže Ibrahimaga, sve što kaže, sve je to je taj tvoj pravi put, na koji ti šalješ ove jadne laž. Ne vjeruj mu ni jedne jedincate riječi. Tamo u izvarane ljude 1 našoj zemlji, gdje naša vjera vlada, nema takvih izroda, V e l i j a : On laže i Štein laže i Salihaga laže, ja kao što je on. Ne vjeruj mu. Sve što kaže sve je laž! primio nisam nikakvijeh para. S a l i h a g a : Jesi i primio si i sad su ti u džepu. 5. PRIZOR. N a m i k : (istrgne mu iz prsluka novce) Švabo, (Pređašnji i starac Salihaga). jesu li ovo novci? S a l i h a g a : (koji za cijelo to vrijeme nijemo bu­ Š t e i n : Jest to su moji novce. ljio u zid i ljuljao se svremena na vrijeme i učio svoje N a m i k : (baca mu ih u lice) Evo ti ih i smjesta ilahije najednom se trže, kao gromom ošinut i skoči da se gubiš. Ajde ustajl na sredinu) Nije laž, nije laž! Sve što kaže ovaj mla­ Š t e i n : Molim, molim ja budem otišao. .. Glavno dić, sve je gola istina! Ja sam bio tamo, ja sam vidio samo da ja svoje novci dobio. 361 �N a m i k : I još nešto, Švabo, savjetujem da što prije prodaš ono što si upljačkao od našega svijeta i seliš otkle si i d o ša o . . . Jer upamti, Švabo, ovo je naša zemlja, slobodna i jaka, i u njoj nem a m jesta za nepoštena tuđinca. Jesi li me razum io! Š t e i n : J a razumio, dobro razumio, J a budem o tiš a o ... (odlazi). V e l i j a : Dali ste m u novce, a ono su moji novci. To je trošak koji sam ja izdao na put. N a m i k : A što si zavađao ljude i što si išao po selim a..? V e 1i j a : Ja sam svoje sve potrošio na tom putu, pa sam sada posve uništen čovjek. N a m i k : To si i zaslužio. Kakav ti je bio posao takva ti je i bila plaća. V e l i j a : A kakav je Tvoj posao. Lažeš ovim ljudima, da u Turskoj otkrivaju žene i oblače šešire. S a l i h a g a : Ne laže. Onaj mladić ne laže n ijed n e riječi (vadi šešir iz vreće) Evo vidite, ja sam morao obući ovaj šešir, čim sam prekoračio Tursku gfanicu, a čim sam se vratio natrag u svoju zemlju, ja sam ga skinuo. A ti da si pošten ne bi podmetao 'ovome čes­ titom mladiću svoje lopovštine već bi se pokrio i šutio, da te niko više rte' čuje. Fejzullah Čavkić ■4 »'Z L N a m i k : (Veliji) Sad si čuo, što te ide. Šta još Čekaš? I. M u h a d ž i r : Hoćeš li još, da te i mi popljujemo. II. M u h a d ž i r : Htio si nas da Švabi prodaš, sram te bilo. Hoćeš li ti to, da te mi izbacimo III. M u h a d ž iz kafane. I b r a h i m a g a : Na polje! Za te nije mjesto među poštenim ljudima. Napolje! V e l i j a : Osmo, je li ovo tvoja kahva ili nije? O s m o : Nemoj mi brate više ni dolaziti, kad je tako. Ja nisam z n a o ; ja sam mislio, d a ti to činiš, da stećeš duši mjesta kod Boga, a ti svoju dušu Švabi prodao. V e l i j a : Dobro ja ću otići. .. ali doće opet moje vrijeme. N a m i k : Ne će d o ć i... dok ja budem živ! (Salihagi) A ti starče, ti ćeš od danas ostati na mojoj brizi. • S a l i h a g a : Hvala ti sinko i gdje čuo i gdje ne £uo.' N a |ђ i k : A vi ljudi svojoj kući, pa čuvajte svoju zemlju, kao sama sebe. Nek vam živa m esa otkinu p rij^ nego zemlje. U zemlji je naša snaga. ч (Zastor pada.) Konac. V 0 Đ e m ila ш ЈриН; Zažmiriše i njezine plave oči. Prestade joj srce beskrajnim prostorim a harmonične elipse i krugove. kucati, i . . . nije je Fehim čuo, već da je dahnula koji Prava se čistoća etera razastire tijem prostorim a; u p u t Bog je pozvao u bolji i sretniji život, nego li je tišini, punoj svjetla, linija, slobodnih, harmoničnih kre­ ovaj kratki, zemaljski, što ga čovjek sprovodi. Pa zar tanja, mliječna staza razvija ćilime, koji se u prozorju će ostati k o ? N e! Ko s e je rodio doista ćeJ_um rijeti: gube u beskrajnosti. Sjajne zvijezde repatice prolijeću, gube se sa horizonta, hujeći perčinima, spletenim iz neko prije, neko kasnije, svak na yrijeme svoje. Zagledao se Fehim u šivaći stroj, u razne haljine, plamenova, kao šume, kada po njihovim vršikam a huje u mejita, u prošlost, u ustreptane sjene što su se sla­ krila nebeskih olujina. Njih dvoje mladi i lijepi, nekada gale u jednom budžaku, kutu, sve jedna na drugu. pokriveni prevjesom srećne ljubavi, ne hodaju više Sve ga tišti, sve ga vrijeđa, kad pogleda koje su mu zajedno, kao što je to bivalo, kad mu je ona ovijala stvari ostale, što ih je sa svojom Đemilom nabavio, ruke oko vrata, a i on nju hvatao oko pasa, oko njoj ih predao na amanet, na čuvanje, n a raznu upo­ struka vitkoga, te se vrućim usnicam a doticao njezi­ trebu. Dukati, biser, prstenje, haljine, obuća, pokuć­ nog rumenog lica. Ta živa je i sad, živjeće uvijek, bar stvo i ostalo, sve kao kroz nijemu i tužnu melodiju u duhu Fehimovu, dok je živ, dok god i on ne za­ odaje potajno žalosni pogled. žmiri, dok se i njegova duša ne rastavi od tijela. Malo bi kad svrnuo pogled sa mejita, sa mrtve Fehim je zapanjeno, kao izgubljen, gledao čas u svoje žene Đemile. Ta kad bi ga i svrnuo, srele bi ga mejita, čas u tetku Fatu, koja je s njim cijelu noć stvari koje zajedno s njim tuguju za iščezlim bićem. bdila, njega razgovarala, govoreći o što-čemu, a tako Pomišljao bi, kako se s njom nekada nagnuo na bljedo- i o Đemili. Na jednom će, kao iznenada: zlatno ogledalo, u kojem se odražavaju dva mlada lika, — Tetkal Rizaenlillahi, da joj proučimo fatihu! pokrivena velom ljubavi, pa joj govori: — Hoćemol — Bog mi te je dao, pa sam s tobom srećno pro­ Onda joj Fehim pokrije lice, koje je požutjelo kao živio dane u ljubavi. oni kupljeni limunovi. Još jednom joj opipa ruke, lice, Mjesec biva sve manji. Zvijezde, koje su među prsa — sve se smirilo, rastalo se s dušom, svuda se sobom različite svjetlosti i veličine, gube se s vida, širi po cijelom tijelu studen i m rtvačka vlaga. kao kugle od zlata, rubina i smaragda, crtajući po Ne govoreći ništa, skoči Fehim, dohvati Musaf i 362 �— Ama da znaš, kako se samo moj Hase hvalio, kad je bio kod vas, kad su ga uzeli u vojsku, te kad Tetka je upotrebila svu moć govora da ublaži je tamo otiš6 u Banju Luku, da ste ga lijepo dočekali; ojađeno srce Fehimovo, da mu skine koju suzu s lica. kazivao je da mu nije ljepše bilo ni kod kuće. — Draga tetka 1 Zar bih ga ja mogfi dočekati da On bi je čuo, nekad i razumio, a nekad se utvarao kao da dobro prati njezin govor. Zaustavio bi pogled nije htjela ona? — Bogme nebi. na umrloj Đemili, zamislio bi se, kao da je živu pita: — Ona je htjela da tvog sina Hasu dočeka кб — Što ti ćutiš, draga ženo? Kakvu tajnu kriješ rođenog brata. Da je imala rođenog brata, ne bi ga od m ene? Reci mi pravol Otvori mi srce i pokaži mi bolje ni draže dočekala. Znaš i sama da nije imala ni ga do dna! Pripovjedi mi sve što osjećaš! Skini sav oca, ni matere, ni braće, niti sestara, do li samo eno teret sa srca svoga, što ga nosiš; izjadaj mi se, jer dva strica, jednog stričevića i deset stričevki; ali da je mi nije drago kad te vidim takvu nujnu, zamišljenu. i imala svog rođenog brata, uvjeren sam da ga ne bi Ali — mrtva usta ne odgovaraju. bolje dočekala od tvog Hase; tako joj je bio drag. Nije je Fehim trebao dugo da moli dok je bila — Bog joj dao džennet! živa. Ako bi se što zgodilo, ispričala bi ona njemu — Amin ! 1nami s njom da se tam o opet sastanem o! bez ikakva oklijevanja, bez ičijeg učestvovanja. Njezino — A m in!... reče tetka i pogleda na prozor. beskrajno pouzdanje i povjerenje u svog Fehima nije — Gledaip hoće li skoro sabah. joj mogao niko natruniti, pa da se bogzna šta govori — Baš će skoro: za po sahata. pred njom o njemu. Ona bi otvorila pred njim svoje Fehim podiže žarove na pendžerima i pogleda srce i sve mu ispričala. Od onoga dana, kada se sa- prema istpk.1^ Ukaza se razastrta beskrajna zavjesa, stadoše, vjenčaše, pa do rastanka, bila mu je iskrena; nedostiživa oku, kao kristal, a u njoj se vidio još po kad bi mu što pričala, tekla joj iz usta umiljata riječ, gdjekoji plamsajući alem i rascvjetani treperljivi cvijet, sve jedna po jedna, s v a l^ lijepa i djrljiva, te su se nizale redom kao zrnje u hadžinakog tespiha. Učinilo od tolikih što su bili u njezinom krilu i što su svjet'"toslT'odavali iz njezinog beskrajnog krila svih svjetova. mu se kao da mu je metnula glavu na prsa da plače^ da mu se tuži, te je mogao samo' jedno-razum jeji iz Uzdižu se tamo sve magle i razvijaju šarolike ćilime Nikoga*" nebesk ' svod- Sto §°d je bilo začetkom lje­ njezinih umiljatih riječi, gdje m u tajno izusti pote n a bezbrojnim planetarna, razvija se do potpune ti više ne okrivljujem. J a svakome halalim. savršenosti, te se opet u zoru, u osvit dana, gube On, koji osjeća dobro prazninu u svojoj duši. s vida čovječijem oku, zemaljskom biću koje ne umije teži od tovara žita, od sve kuće^ reče glasno: procijeniti te ljepote na zavjesi, razastrtoj na nebeskim — Svi smo stvoreni da na ovome svijetu podna- vratima. šamo radost i žalost. Ja mislim da neće biti danas * U beskrajnoj ljepoti, što je od nje satkana zavjesa toga na zemlji ko nije uprtio kadgod i pretrpio teških nebeska, zvuče beskraja glasovi. Zvijezde, što dolaze tereta, svakojakih doživljaja, kao i ja. ovamo na svojim vječitim putevima, okreću se oko — Doista! - - odgovori tetka Fata. svojih osovina tihanom svirkom; zvijezde repatice, što Sad razveza tetka svoju vreću prošlosti, te poče prolijeću s perčinima, dahću pjesmu materije, što se pričati šta je sa djecom premetnula, otkad joj je njezin rastapa u ognju; eter ozvanja kristalima, a mora, pu­ starješina Ibro umro. Šta su samo radili od nje njezini stinje, bezdani ponori, neprebrojna krila, što se u vazdjeverovi, dječiji stričevi, pa eto joj se pruži prilika da duhu ili vodi nalaze, zuje zbornom pjesmom, što pre­ i ona kaže Fehimu nešto iz svoje prošlosti. lijeće svemirom s kraja na kraj. — Allah rahm etejle! — reče tetka Fata i nastavi Za čudo božje, sijaset ima vrlo sitnih glasića u opet iza male stanke. — Bila je dobra кб dobar dan. toj orijaškoj himni. Čuje se cvrkutanje raznih ptica, Imala je lijepu i ljubaznu riječ kojom je dragi Bog šušketanje crvića, što puze po travi, plač nejake dječice, obdario. koja cvile u kolijevkama, zahtijevajući da ih nahrane — Zaista je tako. matere mlijekom iz njedara. U toj orijaškoj himni pri­ — Ne’š bolje naći. rode raspoznaju se najvećma dva glasa kao najtužniji — 1 meni se čini. koje donekle mogu razumjeti razum na zemaljska bića. — Da i ovaku nađeš, rekla bih ti, moj sinko, da Jedno je istom izleženo ptiče, što još ne zna dobro si sretan, ma bio bi sretniji od mnogih tvojih parnjaka ništa, doli cvrkutati tužnim glasom, siktajući za svo­ današnjeg vremena. jom preminulom hraniteljicom; drugo je golub, koji se — Lijepo smo se držali. ispod kućnog krova javlja iz kafeza tugujućim glasom — Viđala sam i sama. Često mi se je s tobom »avrgu«, kojeg je nekad otegnutim vratom, ponositim hvalila. glasom, izvijao u zoru, objavljujući skori osvitak dana. — Ona je držala dobro i moj rod, svakoga ko 1 njemu je žao premile družice. Tužan je i glas Fehibrata. mov u toj himni koju izvija suznim uzdasima za svo- prouči Jasini-šerif i pokloni ga svojoj preminuloj Đemili, za kojom su mu suze tekle niz lice. 363 �Još se sunce nije rodilo, niti je na protivnoj strani, jom ženom Đemilom. Još tužniji se u drugoj sobi čuje glasić, tanki glasić m ale njezine ’ćerke Fatime, zapadno od Čavkića, od Bihaća i bihaćkog plodnog polja, objasjalo najviše mjesto Pliševice planine «Golodozivajući svoju m ater: vrh«, a već su sva čeljad budna u kući. Iza snahe — M am a!... Mdma ! Ona je bila u drugoj godini, te je znala zvati ma­ prva je ustala teta, Fehimova maćeha. I svi su se iz­ ter i oca. Ocu je govorila »babo« . .. T ako je naučila mijenili na vratima, pogledali mejita, po koju progo­ Đemila kako će zvati svog oca Fehima. On je sluša vorili sa Fatorn i Fehimom, mejitu proučili Fatihu i sa tetkom Fatorn; oboma se već n&ddlo plakati, te se predali rahm et, ošli u drugu sobu, povratili se, d a se u oboga orosi lice suzam a. T etka je i onako milostiva, pomole Bogu, da svako klanja sabah namaz, dok se te joj je lahko pustiti suzu. I opet se ču, — iza neke još nije sunce rodilo, da taj božiji dug oduže. U dvorištu su krave poustajale. Snaha Derviše­ stanke poslije prvog — tanki, ganutljivi glasić malog djeteta u drugoj sobi, u kojoj je spavao Fehimov brat vica ide od jedne do druge, odvaja teoce, m uze krave jednu po jednu; a i u nje se vide suze niz lice; žao Derviš sa svojom ženom: — Mdma! joj je svoje jetrve Đemile. U kući na ognjištu vatra pucketa, uz nju vrije — Eno je, tetka, plače! — Ublaži se sinko! Čuče nju snaha Derviševica, šerbetnjak, a teta melje kahvu; još malo i biće kahva pečena, te sa mangalom unešena u veliku sobu adži pa će je utješiti i nahraniti. Mehmedu, da popije sa musafirom Begom Toromanom — Mučno, jer smo sinoć dugo sjedili. .koji je došo iz Bos. Krupe da ozijareti svoju rodicu — Što? Zar ona ne može dugo sjediti? — Ako dugo sjedi, ne može rano ustati. 1 noć je Đemilu. "Došja im je i tetk a Fata na kahvu iz druge sobe, a Fehim je osto kod mejita, kod svoje Đekratka, pa i mi ne ostajemo. 'rmT&i učeći joj Jasini-šerif. Adže Mehmed, svekar Đe— J a mislim da će j e ćuti Derviš. — On je Iahka sna. Doduše može i on dobro milin, govorio je svome prijatelju Begi kako mu je snaha Đemila bila dobra i pametna, imala lijepu riječ, spavati — odgovori Fehim. Fehim je slušao i ofcekrvao hoće li još Jcoji—p u t a Fehim bio s njom vrlo zadovoljan. Dođe Derviš i zaplakati mala Fatima. Sluša hoće li još koji pu t zov- donese malu Fatmu, pa veli: Ш sam sklanjč sabah probudi se i hoće da nuti: mdama. 1 ne ču. Utješi je[snltha. Ima hefta dana kako je i ona obolila, baš otkad je mati odbila od ide materi. — Zatim se pozdravi sa svima i sjede, a malu dade u krilo djedu Mehmedu. sise. Ako je i bolovala, ipak je znala nju utješiti i naOna je voljela svoga djeda, a i djed nju Milovao pitati, pak se i r@zgovoriti s njom. 1 nehotice Fehim ^ppgleda kroz prozor, te ugleda je rukom po svilenoj njenoj košići, dao joj je komadić da se skoro rasvanulo. Na nebu se počeli navlačiti šećera i sa uzdahom će: — Milo dijete I I ti osta bez svoje matere! — I gusti oblaci, te će jučerašnju žegu zamijenuti danas rekavši to, poliše ga suze niz lice. po svoj prilici kiša I ostali su u taj tren tužni. Dirnu ih prisutnost male Fatme i njezino gledanje po sobi i svima, kao Ljeto je. Dani oduljili a noći izmiču kao prepla­ da traži nekoga. Mala Fatma, m£za djedova, ne vidi šene. Zavladala sunčana žega po danu, topi se čovjek tu onoga koga najviše voli, ne vidi tu svoju dragu od nje. Težaci rade svoje poslove bez prestanka. Oko­ majku. Uzalud je traže njene zelene očice, nje nema pali su kukuruze, mašili se kose i srpa, kose livadu žive u kući. Eno je leži u drugoj sobi, ali ne diše, ne ili žanju dospjelu strv. Vrijedni su težaci i u selu govori — umrla je. Na jednom zastenja i vrisnu u Čavkići. Hoćeš li dobrih kosaca i kopača, ne’š ih naći plač i samo si mogao čuti, gdje viče kroz plač: nigdje boljih u cijelom bihaćkom srezu. Prvašnjih go­ — Mama! M am al... dina bili su jeftini, a sada su — od kada su se otvo­ — Evo ti varenike i šećera, de pijl - - reče teta. rili razni radovi i zarade, otkako su se počeli za po­ — Ja ću mami, ja ću mami! — jecaše mala. slom seliti u Ameriku, Crvljivicu, Slavoniju itd. — po­ Nađoše njezine igračke i time je malo utješiše. skupili preveć. * Osviće 28. jula 1906. Prošd je sabah, te se valjani Ojutrilo se. Sunčane zrake pogdjegdje provire kroz težaci dižu iza noćnog počinka, razmišljajući kako će oblake i prospu se po Bihaću i bihaćkoj okolici. Golose spremiti za posao. U kući Mehmeda Nezireva još vrh je zamotao veliki saruk, pa se i ne vidi. Od Golospavaju čeljad, osim Fehima, tetke Fate i snahe Der- vrha, vrha Pliševice planine, od zapada, do Plitvičkih viševice. Tetka je stara žena, ima joj 70 ljeta, a ipak jezera, navlače se gusti oblaci i nose obilje blagodati, u snazi, te se vidi, čim je čovjek suoči, da je i razumna. nose silno more vodene pare koja će kao kiša nato­ Je li u kom šiluku koja hasta, odmah gleda kako bi piti obrađenu i neobrađenu zemlju u velikoj površini, joj čim god pomogla, pa tako eto i Đemili, dok je bo­ nakvasiće i žile i svilu kukuruza, glavne hrane ovdaš­ njeg našeg naroda. S te strane jedni joj se vesele, a lovala svoju neprebonu bolju — sušicu. 3 64 �s druge strane drugi bi željeli da još ne padne za koji — Fatma! Umrla ti m ati; enoje odnesoše da zakopaju. dan, dok se podignu otkosi sa livada: Garavica, Ba— Mama, mama, mama! Vratite mi moju m am u !... rani, Velihova, Viškupa, Buljuka, Otava, Podvinice, Aaaj mama! Ooo m am a!... A aaj!... Aaaj, odnesoše pa još Pritočkih i Ripačkih bara. Svuda leže otkosi, moju m am u l... malo i veliko plašće, pa velika sijena oko stožina, u Preko njiva — što se steru između sela Čavkići, kojima ima 5—6 vozova. i Ćehići — pred džennazom ide Džafer Čavkić i viče 0 tome govore težaci. Oni govore o svom poslu iz svega grla: o svome zanimanju, njih podosta sakupljenih u kući Haaj džennazel adže Mehmeda Čavkića, u selu Čavkići, što leži sje­ Tužni taj glas razlijegaše se daleko, od njega do veroistočno od Bihaća. strana, što se steru sa istočne strane kraj plodne i Jutrose se pročulo selom da je umrla Đemila, pa prostrane ravnice spomenutih sela koje čine jedan raspitivaju kada će se klanjati džennaza. Došao je i džemat. Kukuruzi su još — ko iza kiše — rosni, pa Mehmedhodža Hodžić, Čavkića imam. Svi sjede kod se mnogi orosio, noseći mejita na nosilima do deset adže Mehmeda; svi se razgovaraju što-očem, pa i o minuta laganog hoda preko toga polja. I eto ih pred mejitu. Derviš, brat Fehimov, otišd u Bihać da kupi džamiju. ćefine i opravu kod trgovca Ahmeta Poprženovića. Mejita spustiše na ledinu pod visoki bor, gdje će U drugoj su sobi žene iz sela kod mejita, pa i mu se klanjati džennaza iza podnevnog namaza. one su razvezale svoje jezike. Govore o merhumi ĐeSalkan je na munari i prouči ezanj. Svi uđoše u mili. Žale je. Iznose njezine vrline. Prouči joj svaka džamiju da klanjaju podne džematile, samo ostaše pri dolasku fatihu i pokloni, a tako i pri odlasku od mejita. dvojica kod mejita na ledini uz džamiju. Tako je to trajalo do pred podne na jedan sahat, dok se nije mejit opremio.,. Iza podnevnog namaza izađoše iz džamije i po­ Do pred podne bilo je^dobre kiše, Ježaći se nisu ra­ redaše se u satove na ledini, da merhumi Đemili zišli po polju, po svom poslu, već*su(i>ilb kod kuća; nije klanjaju džennazu. Iza dvršenog dženanze namaza, okrenu se imam im dala kiša. Čuli su, da će se Đemila ukopati u groblju kod džamije iza podne, pa se i Zbog toga ne rasipaju. svijetu, džem atu^i (jap ita ga: Kakva je bila ova h&tuma? Mehmedhodža je jusros^pfije kiše proučio na/ пшјЈЈ Svi: — dobral nari sallu, i time još bolje obavijestio radoznale da je Zatim je na nosilima prenesoše do kabura. Fehim je Đemila preminula svijet. spustio svojom rukom u kabur, posipao je vrelim su­ * zama i sa toplim osjećajima beskrajne ljubavi, te tako Po starom islamskom adetu, otkad je postalo selo predade svoju Đemilu majci zemlji u njezino krilo. Čavkići, otkad su ga muslimani naselili, pogradili tu Zagrnuše je zemljom. svoje kuće, običaj je: da se objavi seljanima kad bude Po dovršenom obredu, iza dove na kaburu, svi­ mejit spremit da se nosi, kad je džemaza gotova, pa jet se rasipaše sa džennaze svojim kućama, a tako i Fehim sa svojim babom roditeljem, adžom Mehmedom, tako i taj dan 28. jula 1906. godine. sa braćom, sa akrebom i s družinom. — Haaaj džennazeee l Mehmedhodža osta kod kabura da prouči mer­ Svijet se skuplja u avliju i pred avliju adže Meh­ humi Đemili talkin. I on prouči, pa krenu sa Fehimom. meda da prate džennazu do džamije u Ćehići. Došlo ih je iz drugih obližnih sela: Merdanića, Kazaza, MiFehim i danas žali svoju Đemilu. Nju žali više, džića, Mujadžića i Ćehića, da merhumi Đemili klanjaju nego sve ostale, što su pomrli, više nego 1’ oca i džennazu. Svi su pod abdestom, svi ćute i čekaju na mater i ostali drugi svijet. Ona mu je i sada u pameti. hodžu, na njegovu zapovijed. Hodža opet čeka Fehima, Njezin lik, njezina slika vazda mu je u pameti, pred dok izađe iz kuće. Eto i njega, plačnih očiju, suze mu očima, u mislima. Ona živi u njegovom duhu. A da je teku niz lice, ne može da progovori. to tako, uzrokom je bivša druga Fehimova žena kojom se je poslije Đemile oženio, koja mu se je — za hator Hodža reče: — Rizaenlillahi! —i podiže prvi ruke, a i ostali prisutni. svog sina, što ga ima od prvog muža — iznevjerila. Đemilo! Đemilo! Ti si bila prava žena, prava dru­ Za dušu rahmetli Đemile proučiše Elhami-šerif i garica života. Sa mnom si snosila jednako trenutke pokloniše joj. sreće i nesreće, uživanja i patnje, dobra i zla, ma svega, — Elfatiha! — reče hodža i završi dovu.' što sprovodi sretni bračni par u životu. Ti si mi bila Predavši rahm et merhumi Đemili, ponesoše je na prva i prava sreća, a sada si mi vječita uspomena. nosilima iz avlije do džamije. Đemilo! Draga Đemilo! Volio sam te, štovč sam te, U kući plaču žene, a čuje se plač i male Fatme. ljubio sam te кб oči svoje, ali opet ne toliko, koliko Traži m ater Đemilu, te to dimu prisutne da su mnogi sam još trebfi. Tako evo osjećam. Kad sam te izgubio, pustili suzu iz oka. onda sam te upozn6. — Đemilo! Neka ti bog podari firdevsi ala džennet, Dječica se skupila oko Fatme. Zabavljaju je. Neka a tvom Fehimu sabri džemil! curica reče: 365 �Хајрудин Бујукалић Први дан свадбе Летно подне притисло наше старе махале, a сунце припекло na пече, пече да мозак у лубањи прокључа. Од њега су се загрејале широке авлије и изрована калдрма да се no њој ићи не може. Само из Мемишагине авлије граната јабука просипа no сокаку свој угодни хлад, a тихи повјетарац што се диже отуд са Бојне и Радача расхлађује спарне махале. Високе мунаре блеште у просутом сунчаном зраку. И нова чесма no мало цури и вода joj се разлева низ испуњено корито. Захидов млин застао и не узнемирује пролазнике својом досадном лупњавом. Тишина je. Само из Хускине авлије допиру гласови песме девојака које на бунару левају воду. »Шкрипи ђерам, које на бунару; Ha бунару Мина материна«. Ови су се гласови мешали са веселим кикотом и губили тамо негде иза високих тараба'. A у Новој махали весело је .к а о никад пре. A како и не б и ? Жени се јединац Ибраге Хусића са Бидом Муминагином. Сила се света сакуАило пред њиховом кућом, a цела се махала испунила песмом девојака и вриском момака. Још у рано јутрб, отишло je много кола и фијакера no младу, a пред подне je отишао чак и газда Милканов ауто. A у авлији ,све се ужурбало. Кућа ври светом. Шербе се мути, справљају се разна јестива. Није шала, пет ће се софри да постави, јер Ибрага не жели да му се касније, приговара да јр^био циција. »Једно сам само одхранио na хоћу за живота да од њега весеље дочекам«, чешће пута знао би речи Ибрага. A Бог je дао, кућа je пуна свега. За време рата старац се није никуда макао, na je цио иметак очувао. Неке су грешне душе чак говориле да je Ибрага и много шверца са »Швабама« направио, јер je у оно доба био мухтар, na му je све ишло на руку. Али то су само зли језици из зависти блебетали, a сваки паметан човек то би порицао, јер су Хусићи од вајкада богати били. Авлија ври животом. Сакупило се много девојака, a Аза ухватила хармонике na све јечи. Коло се тресе. Узаврела крв у младим срцима, a младост надима груди. Девојке поскакују, a ђердани им се тресу на белим вратовима. Лица им се заж арила и добила изглед истом процветалих ружа. A момци опет провалили у авлију, na се скупили око капије, јер им не дају девојке у коло. Неки се повешали no тарабама, na само no коју добаце. »ТЗе си бона, ево ти барона, макни плећима ево ти хећима. Све си ми на уми к’о бег хануми«, добацује Атиф Мујкановић Фахри Мушановој. »Трехни, трехни нек’ отпадне, ал’ и мспи нек’ остане«. 366 »Мучи, хајде кући«, задиркују лудог Мују, a он се развикао и камењем лупа у тарабе. И Ајка ашчија разлетела се no авлији и виче на послугу. Неко joj добацује: »Ајко бона, што су ово наше цуре нешто плахо зајордамиле«. »A богме, синко, како нису међу вама таквим и подивљале«, откреса им у шали Ајка. »Е баш нас насамари«, викнуше момци, a девојке се само међу собом задовољно смешкају. Ha једанпут све прекидоше пуцњи из пушака. Све истрча из авлије. — Иха-а! — Машала-а! — E to сватова-а! — Ено их у оном вртлогу прашине што се диже испод копита бесних атова и точкова кола и аутомобила. — Машала-а! — Ево Јусе хаберџије иде на муштулук Ибрагиним. Трче деца у кућу да и они уграбе који^динар. Све се устрчало. Прозори и тарабе искићене су нагизданим девојкама да се човеку мили погледати. Па како и неће. Жени се Јусуф Ибрагин најлепши и најбогатији момак у касаби. Скупиће се света и са стране. Биће и момака из града, na се може која коме од њих и допасти. »Ух, бона, биће и чиновника, прича ми Зејна Синанагина«, узвикује Зинета и тихо запевуши: »Xofey чиновника, весела му дика«. — Аха-а! — Ехе-е! Све се ужурбало. Т рка на све стране. Из облака прашине избијају коњаници, a на коњима им се лепршају везене чеврме. Ево и аута с младом. Стадоше пред капијом. Изводе младу. Ha вратима су поредани џугуми воде које млада пролева да би се њеним доласком и берићет у кућу просуо. Младожења препречио руку на вратима да се испод ње млада провуче, како би му увијек покорна и послушна била, јер човек ваља да буде у кући господар a не жена. Младу воде у собу и смештају у један угао да двори. Такав je обичај. У собу долази старо и младо да виде невесту. Она старе љуби у руку a млађим се смеши. — Шербе! — Камо шербе! — узвикују момци. Износе им се ибрици са шербетом. — Ох, ала je слатко! — Са шећером, брате, a не с медом к’о ономадне у Беће Саћирова — узвикује Рамо кафеђија. Ибрици се празне и поновно пуне. Нек се напоји свет и добро запамти кад je Ибрага женио јединца. Долазе и свирачи. И накресани Хетко хармоникаш довукао се и с њим двојица с бугаријама. �Окрену се коло. Сад играју момци сад девојке. Поскакују, подврискују. Отеже се коло, na изађе и на сокак. Девојке се послије кола скупе на шерефету na само гледају. Сад играју момци. Све се тресе. — Ајко бона, потерај нам те кеве мало у авлију — тражи Мујо брицо. Ајка се разваљанила. Виче на девојке: »Ух, ђевојака и ибрета! Богме как’е сте, нећете се никад удати1« Оне се нећкају, али помало излазе у авлију и редају се уза зид. Момци се наслонили на тарабе. — Вид’, Мејре, како се je накинђурила — добацује неко лудој Мејри. — Ко се je то у Мејру зацопб? — питају у смеху момци. — Вид’ бона, шта ти je муштерија. Мејра се узврпољила и непрестано се церека. — Ах ђевојко, куд год сам ходио, нисам так’ој доходио. Родила те мати на јеловој тахти, na те мени рекла дати и чим те je родила, мени те поклонила — довикује Мехо Фати Рамадановој. Сви му се смеју. — Подвирило се болан, na видило да je мушко — добацује грбави Кресо. — Вала ти грбо нит’ си мушко нит’ женско — откреса му Лојо. — Ух кад би те упртио на се к’о калајџија ћасе, све би те носио, док не би обосио — задиркује Рахим Земку Авдагину. — Погледајте удовчине, како се je и он узврпољио. С миром сједи или хајде na дјецу љуљај — ругају му се момци. — Ух момака ми и тричави кучина. Још сте ви жути око кљуна да се са мном шалите — разључен виће на њих Рамо. Опет коло. Играју девојке. Трехни кево, трехни! Хопа ћићи опанчићи, србијански навлачићи, a чарапе снаша дала, ала их je н атар ал а! — набрајају момци. Цео Адн свет одлази и долази. Истом je први дан свадбе, a тек шта ће бити сутра. Петнаест ће дана свадба трајати. Већ je и акшам. У очи петка je. Треба ићи у џамију. »Вакат je кеве вакат, ружи — Мујо болан, што ти којој не пролафиш ће вас код куЋе«, виче девојкама Ајка. Девојке се питају сојтарију Мују, a .он се идиотски церека и огрчу бошчама и полазе. Ваља им на капију, јер виче да овде нема цуре за њега. не смеју на капиџик. Вакасуз je доба, na на раскршћу A што си се ти ушутила ко да си халву испод куће може која награисати. A момци опет помутила. Ух, да си ми ближе, с тобом би се лепетб клопили врата na ни да се макну. Ајка на њих виче к,о са сепетом — преко тараба виче [чорави Ибро прави пут. Авлија се празни. Већ je и Ђули Синановој. — Не мој м ти на ме љутити, ^ 10следн»и гост отишао. По гранама пада густа мрежа ћеш ми пуру мутити. лрака. Смркаје се. — Иди, јадо, очи ти се да Бог да изједначиле И мујезин je већ објавио вечерњу молитву, a — довикује му подругљиво Ђула. Сви се смију. његов лепи глас просуо се je у тиху летну ноћ. Све — Бидо, Бидо, кад би те ухватио no пасу ко се утишало. Само се на Шехитима светлуцају запамиш кајасу, све би ти играли дамари ко дрво на љене свеће и no пустом гробљу просипају се побожни гласови света што je дошао да се помоли за душу камари — виче са сокака Лојо Мујица. — Уј Лбје, како и он, бајаги, зн а ашиковати. својих мртвих. Енис Муфтић У Хашим-агиној кафани Слика с рамазанског сијела I. Већ je давно топовски одјек огласио вријеме ифтару, a и посљедња je црвен на јужном небу била ишчезла, када се зачу весели жамор кроз тијесне улице у питомом посавском мјесту. Ноћ бијаше у чару магичне мјесечеве свјетлости, просула своју фантастичну силу која изазива заносан осјећај и трему, неки узбуђујући дрхтај младих срдаца. Све je животно и у срећи плива. II. Настала je чаробна рамазанска ноћ са пуно весеља, са пуно молитве побожних људи и са пуно ашиковања. Овдје-ондје зачује се покоји усклик ве- селих младића, или милозвучних осмјех дјевојака. Пјесма ненадно умири све и, праћена свирком хармоника, подсјети млади свијет на неки час из прошлости; затим, опет, настаје женски хихот, причање. III. Случајно прођох, лутајући периферијом града, покрај Хашим-агине кафане, покрај кафане мога доброга и сиједога пријатеља Хашим-аге. Овдје сам више пута долазио као тобоже »на теферич«, јер je у врло лијепом и зеленом предјелу града, као парк. Често бих, међутим, прошао овуда, a да не бих свратио ни позорности на ову старинску кафану, потпуног типа a ла турка, једино изузимајући 367 �»Скочи јунак на тепу ледену, случај, када би био мој сиједи пријатељ на пољу, те ме Са господом пити рујно вино«, благим погледом и умиљато поздравио са: »Мерхаба, брате!« тако увијек истим ријечима и — откуд’ ти онда се опази раздраган смијешак на старачким лицима, са још оштрим и ватреним погледима, и овуда? Иначе je он, мој сиједи пријатељ, веома љубазан неки од њих, у заносу, почне достоЈанствено да и пријатан човјек, a и својом појавом дјелује не- глади бијелу браду, или да уврче бркове, јер се обично: и да га се воли, и да га се респектује, a сјети онога народног стиха о брцима Хрњице Мује, истодобно, и да се гледа у њему тип из прошлих који гласи: »Сјаје му се токе кроз бркове старо-босанских муслиманских генерација: одијело, Kao мјесец кроз јелове гране«. чалма, фирале, ријечи — и све. Затим, један од њих, занесен пјесмом, потегне Али, овог пута, ш та ме je могло зауставити? већу количину дима и, духнувши, задими цијелу — Није добри пријатељ, него нешто друго, a то су — гусле јаворове у руци једнога ихтијара. Након просторију, те повикне: »Дедер, Хашим-ага, донеси дер ми једну!« краћег оклијевањ а уђох и ja унутра. IV. VI. Мјесец je и даље расипао своје блиједе зракове, Један je дедо, иначе лијепо одјевен »под босанкоји су се ломили са жмиравим свјетлом из старе ску«, и судећи no томе вјеројатно je неки бег, или кафане. A надалеко од овога скромног средишта раз- (што je вјеројатније) неки ara, са бенсилахом и свилијегао се старачки глас у з гусле у тиху и благу ноћ. леним трамболозом сједи у врху собе, a близу пјеУшао сам у средину побељелих и остарјелих вача, те се потпуно раскомотио: сјео турски, скинуо људи, који слушају нашу прошлост из уста старога 'ж7*ге јеменије с ногу и опружио веома дугачак гуслара. Њихови ^разнобојнии диехармонмчни омоти чибук. A када се запјева пјесма о Мејруши дјевојци око глава, дајуо/импресивн? појмове и оригиналну која иде да избави драгана из тамнице, те се опрема, слику наших прадједоВа ^ з времена турске влада- a при томе пјевач описује на пикантан начин облавине. Све je то лијепо и симпатично: Ту се види чење дјевојке у мушко одијело и свлачење женског старинских жутих (стамболских) абанија, бијелих одијела hž поједине комаде: прслук с токама, гаће ахмедија, црвених шалова и других шарених омот&, свилене, златни пас и т. д., и кад се потпуно одјеa, дабоме, и обичних пређних пешкира око њихових нула »на каурску«, те се преставља као млади витез: глава. у »Да долази испод Беча града, Од честитог цара и ћесара,« Наједаред се отворе врата и одјекне који сен- онда се овај угледник помакне с мјеста, сав тиментални акорд, a тада се појави још који члан усхићен повикне: »Ех, Ех! Видите ли ви ње, весела ове веселе и старе дружине. Иза тога, послије поз- joj мајка?« уздахнувши дода: »аман, аман, ja пустог дравЗ, сви упру очи са отвореним устима у старога земана, веле ти ra je била, док je б и ла...« гуслара; он пјева о »Филип Мађарину«, о мегданима Други опет, подбочен на лакат гриска браду од и женидби »Диздаревић Мехе«, затим je одсвирао и весеља, и ванредно расположен осјећа као да гледа неке пјесме из циклуса »јуначке браће« о јунаштву све сцене и ситуације у реалности, a највише о — и о удаји »Мејруше дјевојке«, те о »Хрњевини дјевојци Ајкуни: Гледа je како јаш е ђогата, како je Муји« и о »Гојеном Х алилу«... »натурила шкрљу над очи«, даље њезино интимно Док би гуслар пјевао неке споредније сцене, облачење танке кошуље, прозирних гаћа од ћереслушачи су једноставно ћејфили одбијајући димове ћета и свиле и свега се сјећ а... из шарених височких чибука. Али, међутим, када VII. гуслар, уздигавши обрве, те онда зажмиривши и у за Прошли су моменти, Ајка се враћа дома: носу потегнувши гудало преко ситних струна и жив»Кад претрча преко поља равна, љим тоном похвалио неки успјех омиљелог Хрњевине Она просу дванаест плетеница, Мује, као на пр. гдје Хрњица Мујо туче »влахе низ Издаде се, да je ж енска гл ава« ... равне Котаре« на стражама, или када са успјехом Сада тек наста весеље, смијех и усклици. Но порази на мегдану, те: чуда: један старац, ваљда пуно »севдисаше«, да још »Из седла га јунак извадио више забави, ускликну: »И-и! иии! Ајко, злато, Сунце Баци њега на ледину клету« огријано!« Још већи смијех. или: * »Кол’ко га je јунак ударио Забава и даље трајаше, док не поквари ово раТри му зуба у грло сасуо«, сположење пуцањ топа: вријеме ручку јутарњем. онда настане часовито узбуђење и маштање о приТада неки младић дође и са смјехом рече онај женјаш њ ој слави и јунаштву, a када: ски народни стих: »Хајте другб, да се расипамо«. »Вино служи крчмарица Mapa«, или: Тако и би. 368 �Енвер М. Диздар Украдена цигареша У Бомбају, једном од главних градова Источне Индије, у куту једне кафане, сјеђаше без и nape у џепу неки скитница. Своју посљедњу пару бјеше дао за малу шољицу црне кафе, која квалитетом одговараше његову одијелу; али ипак њему je била врло укусна, јер je за њу дао сву своју имовину која се састојала од једнога ешвана. Kao и сви источни народи, тако и овај скитница, бијаше страствени пушач, али на његову жалост није имао одаклен да добије ни no луле смрдљивога хашиша. У то се на вратима кафане појавише два Европејца, a изгледаху као француске туристе. Затворивши за собом врата, заузеше мјеста близу овога скитнице и наручише кафу које мирис подраживаше присутне госте. Један француз јаке тјелесне конструкције извади своју дуванску кутију и понуди свога друга са једноМ смотком миришљавог хаваџског духана коју je овај са великим ужитком пушио, тако да je и скитница ширио своје носнице и почео смЛшлЗати како да се домогне једне цигарете. Смишљајући ово, сами му je случај послужио на добро, јер онај Француз, јаке тјелесне конструкције, својом тешком чизмом, из неопрезности, гурну троножак на ком je била кафа и његова дуванска кутија који се преврну, и предмети са њега попадаше. Опазивши ово, скитница одмах скочи са свога мјеста према столу з а којим сјеђаху Французи, с намјером да покупи попадале предмете, рачунајући на бакшиш. Дижући кутију са пода, он извуче из ње једну цигарету, али таком вјештином какву посједују само ориентални крадљивци. Пошто je додао све попадале предмете, стајаше још неко вријеме покрај троношка, чекајући на неки бакшиш, али у мјесто њега доби једно крупно »rnenji!« Вративши се на своје пређашње мјесто, извади украдену цигарету, запали je и поче пушити. И ако je цигарета била од миришљавог хаванског духана, ипак овај скитница у њеном диму не уж иваше, јер га je гушио и заударао му je, a кад би га упитали зашто, он вам не би умио одговорити. КЊИЖЕВНИ ПРЕГЛЕД Гајретова издања F A JP E TO B A СПОМ ЕНИЦА. — Издао Главни Одбор, уредио Хамза Хумо. Први утисак, што га читалац има листајући ову замашну књигу великог кварт-формата, тај je, да ова споменица, својим садржајем добрим својим делом личи више на неку културно-историјску и етнографско-фолклорну расправу о муслиманима Босне и Херцеговине, него што смо уобичајили да сретамо листајући разне споменице, издаване приликом јубилеја разних културних, хуманих и националних друштава. To вреди рећи нарочито з а прву половину ове интересантне књиге, док je друга половина посвећена културном деловању друштва »Гајрета«, кроз пуних 25 година. Taj рад приказан je »у ријечи, слици, и броју«. Нас овом приликом више интересује онај први део Споменице, онај културно-историјски и етнички. Не само стога што се тај део одваја од осталог, више-мање сувопарно-билансијског излагања својом интересантношћу, но и са разлога тога што je ово први случај да се из приличног броја расправа, књига, дела, кроника и анала о муслиманима Босне и Херцеговине извуче и концизно среди оно што се истакло као најбитније у њиховом чудном карактеру и славенском менталитету кроз низ векова њихова заједничког живовања са живљем немуслиманских вероисповести у Босни. Премда г. Хамза X у м о, наш познати млади приповедач, није историчар од заната, он je — и, можда, баш зато — приступио напорном послу синтетичара и анализатора, приступио руковођен о с ећ а њ е м предмета, које je често пута поузданије од историчарске везаности аналогије догађаја. Сређујући материјал, прегледно и смирено, г. Хумо je свој рад почео са т р а д и ц и ј о м , најбитнијим фактором у проучавању карактера наших муслимана. Ту се ослонио на историјске, анегдотарне и кроничарске податке о обичајима, и извео закљ учак о сигурној тесној вези између муслимана и немуслимана, у погледу њихова дома и огњишта веровања и празноверица, обичаја и свакодневних узуса. Па постиже свој циљ да поткрепи мишљење да су »и код муслимана као и код православних остали исти пагански елементи који утјечу на карактерне особине и једних и других«. A да би што убедљивије документовао једну битност у карактеру муслимана, њихов п о н о с , г. Хумо ће сугестивно ређати примере из свакидашњег живота. И сам песник, г. Хумо je друго поглавље својих излагања посветио величинама Источног Парнаса. Ослањајући се на поуздане податке и библиографска врела, аутор даје преглед књижевности муслимана за 3 6S �турског земана, и на њих надовезује домаће писце који су писали на српском језику. У једном пасусу он критички и естетичарски улази у књижевну оцену ових надахнућа и стварањ а, na вели: « ... осим баналне риме, све те њихове умотворне ријетко када имају и зере лирског д а х а ... Ha мјестима гдје су спутанији формом источњачког пјесништва, ту су још испразнији. У противном пак случају, гдје се приближују народној поезији, ту су нешто снажнији«. A затим се поглавље попуњава низом биографија и примера домаћих писаца »који су писали на српском«. Треће поглавље г. Хумо посвећује »стубовима османлијског царства«, онима муслиманима из Босне и Херцеговине, који су се, својом енергијом и политичким духом, истакли у дипломацији и администрацији Турске Државе. Ha ово поглавље писац надовезује, историјском аналогијом, међусобне борбе и борбе са Османлијама. Наредно поглавље, о »културним споменицима«> почиње овим речима: »Из овог летимичног прегледа наше прохујале славе, наших патњи, мана и грешака, ми муслимани Босне и Херцеговине могли би да црпимо велику поуку за своју б у дућн ост... Испаштајући мане наших дједова, као успомену на њих и њихово доба, видимо шмром Босне и Херцеговине на хиљаде споменика које требамо да сматрамо једним дијелом нас, дијелом нашег организма.« И освежавајући, укратко, у слици и речи, успомену на те споменике, г. Хумо овом поглављу даје највише себе* своје песничке h уметничке природе и љубави. Градови и куће, дворови и чардаци, етнографски и фолклорни елементи, ткалачки, везилачки и народнолирски вокални фолклори, — то je занимљиви материјал овог поглавља, писан са топлим осећањем предмета и искреном песничком љубављу з а његове лепоте. У тим описима г. Хумо (je ослобођен свију утицаја и путовођа; сам, искрено заокупљен предметом, надахнут његовом шареном лепотом, писац je вођен једино здравим осећањем и смислом з а нежна емотивна, узбудљива и импресивна шарања у везу и севдалинки наших муслимана. Стога je ово поглавље једно од најлепших, ако не и најлепше. Даља поглавља: Окупација, Херцеговачки устанак, Џабића покрет и. т. д. све до 1914. пружају летимичан преглед политичких догађаја који су витлали над Босном и Херцеговином. Овај део споменице je ослоњен на поуздана историјска врела, приватне записе и белешке. Културни и Омладински покрет, од 1903,— 1914., везани за национализовање муслимана, сачињавају заврш ни део овог интересантног рада г. Хуме. Наше je мишљење да би се овај, г. Хумин, део Гајретове Споменице могао одштампати у једном јефтинијем издању, како би до овог интересантног штива могли доћи и најшири слојеви не само муслимана, него и 370 немуслимана, не само у Босни, него и у осталим покрајинама наше Државе. Предмет, овако како je обрађен, то заслужује са пуним правом. /. Палавестра. Х А М ЗА ХУМ О: „ПОД Ж Р В Њ Е М ВРЕМ ЕНА“ Прииоветке. — Издање Гајрета. Име Хамзе Хуме, Мостарца родом, провлачи се кроз наше часописе, покрајинске и оне најугледније, престоничке, већ неколико година. У Босни и Херцеговини његово je име, у з углед у Београду, везано у з лист »Гајрет«, часопис з а књижевно и културно васпитање наших Муслимана, коме je г. Хумо редактор. Хумо се јавио првих година и за Ослобођења. По часописима Сарајева, Београда и Загреба јављао 't č песмама, најпре верлибристичком, a доцније и прозном лириком, у тону, штимунгу и дикцији старих поезија Истока, арабљанске и перзијске. Млад и темпараментан, Хумо се у покрајини осећа сапет; не^овољна му je Босна за размах његових крила. Kao човек симпатичне природе, он ће, већ 1923., наћи у Београду боемско-књижевне кружоке у којима ће његова амбиција наћи подстрека. Огласили су се први плодови; убрзо једна за другом дошле су \о в е /зб и р к е песама: »Град рима и ритмова«, у слободном стиху, и »Са плоча источних,« no угледу на загонетну лирику Истока. Око 1925. Хумо напушта — ма да не дефинитивно — поезију и свој песнички нерв поверава приповетци. Отада na до данас он се сав посветио њој. Пре две године објавио je роман »Грозданин кикот«. Taj роман као и недавно објављена књига »Под жрвњем времена« представља доста опсежну збирку плодова његовог приповедачког рада. Да би се правилно и што je могуће објективније предочила књижевна, приповедачка, фигура Хамзе Хуме, пошто се прочита ова збирка приповедака, б е з у с л о в н о je потребно п о н о в о прелистати песме Хамзе Хуме. To стога што су и у приповеткама Хамзе Хуме, бар оним најбољим и најуспелијим, a нарочито у роману »Грозданин кикот», најјачи они елементи који одају лиричарску природу овог писца, увек у повијању и померању између сензуалноеротске лирике и загонетног тона бајке,тако сродне лирици Истока. У тој линији међу та два елемента назире сепесничкафигураХ амзина;стогати моментиеротсколирских надахнућа, необично топлих и сочних, no изразу једрих и дикцијом сладуњавих, играју пресудну улогу и у приповеткама овога даровитог осебујног јуж њ ака. Kao и мирис кадуље no кршу његовог Мостара, као и арома трса и дувана мостарских брежуљака, — тако су заносне шаре и реченични везови у оним приповеткама које су лирски задахнуте, сензуално прекађене, еротиконом заслађене. Од тога основног фактора у књижевном �раду Хамзе Хуме треба полазити при анализи која би се вршила на његовим приповеткама. Стога се оне читају л а к о : оне су лепе и представљају у правом смислу речи »лепу књижевност«. Има у овој збирци и приповедака у којима je Хумо приповедач удаљен од лиричара. Тада je он под утицајем*социјалних и историјских обрта који су витлајући прохујали изнад нашег муслиманског живља. Описујући људе и њихове тихе драме, оне што се не чују но се читају у мутном погледу или немом потуљеном покрету, — ту се Хамза Хумо дохвата архитектонике праве приповетке, чувајући се пажљиво да се не огреши о континуитет радње и догађаја. Али ипак као најбоље његове ствари, у овом случају приповетке, остају оне у којима превладава лиричар, пун темперамента, крви, страсти и устрепталих песничких нерава. Te приповетке, кроз које струје и освежавају их лирска надахнућа учиниле су од Хамзе Хуме једно видно име у савременој књижевности Словенског Југа. Ј• п Библиографија A. Шеремет: С т у д и ј а о Б о г д а н у По п о в и ћ у . Хајрудин Бујукалић : С у т о н и (песме). Анте Цетпиео: Г р е б е н и се р о н е (роман), цена Дин 50— Мате Заниновић: Н а њ и в и м о ј и х д а н а и н о ћ и (песме). Са с т р а н а з а м а г љ е н и х , приповетке савремених приповедача Босне. Цена Дин 20. Наручује се код г. Марка Марковића, Добровољачка Задруга, Сарајево. Ц р н о г о р ц и о с е б и и ж и в о т у , библиотека »Дјела и Људи« књ. 3, уредник Стојан Церовић. Цијена Дин 20. Ademaga Mešić: О osnivanju Gajreta Godine 1895. priredili srno mi tadanja m uslim anska Mulabdić, Osman Nuri Hadžić, flasan Hodžić, Hilmi ef. tešanjska omladina prvu zabavu u dobrotvorne svrhe, Muhibić, te još neki, kojih se sada ne sjećam. podupiranje đaka i čitaonica i^ o je bila prva musli­ U lijepom razgovoru i nazdravicama novom dok­ m anska zabava u B. i H. a drugu smo priredili god. toru, došli smo i na naše razne potrebe, kako da se 1896. u korist postradalih od poplave Drine i Lima. narodu pomogne. Dr. Defterdarević apelira na prisutne, Od toga vremena počela se kod nas buditi misao da se nešto poradi oko podupiranja đaka sveučilištaraca, za radom na kulturnom polju, koja se je tada ogra- koji mnogo trpe> a da neki ne£e mo£, naukedovr5itii ničavala u granicama našeg kotara. jer ne ........................... imaju ni odaklen materijalne pomoći, pak d a bi Godine 1901. osnovat je »Behar« beletristički list trebalo osnovati jedno potporno društvo, za potpom a­ za muslimane i m uslimanke, kojemu sam bio ja vlas­ ganje sveučilištaraca. Ova lijepa ideja svima nam je nikom. Oko »Behara« se tada okupljala inteligencija, bila simpatična i oduševila nas je i rekosm o d a bi sarađivala i širila ideju za buđenje na kulturnom i svakako trebalo nešto na tom poraditi i obećasmo da prosvjetnom polju. ćemo se zauzeti za stvar. Glavni radnici »Behara» su bili prvi »Beharov« Ja sam se vratio kući i uvijek sam mislio na ovu urednik Dr. Safvetbeg Bašagić, naš veliki pjesnik i knji­ ževnik. Glavni su saradnici bili Edhem eff. Mulabdić, lijepu ideju te sam svojim tešnjacima rekao, k ako se koji je u drugom godištu preuzeo uredništvo i uređivao radi o osnutku jednog društva i pitao ih, bili oni po­ dug niz godina »Behar« te Osman Nuri Hadžić, Hasan dupirali ovakvo društvo? Odmah se mnogi javiše da Hodžić, Fehim ef. Spaho, Hamid ef. Šahinović, Rizabeg hoće i to me je veoma oduševilo. Ova lijepa ideja bila je malo zaspala, ali međutim Kapetanović, Ali ef. Kadić, Ibrahim efendija Repovac počeše Srbi pravoslavni da rade na osnutku svog pot­ i t. d. pornog društva »Prosvjete«, koja je osnovana i tada Edhem efendija Mulabdić je između svih kulturnih radnika bio kao ona vrijedna pčela radilica. Sam je se ponovno probudi misao među nekima, koji se kumnogo radio, a naročito je druge bodrio na rad, i piše oko »Behara« i tako n a sastanku počesmo o tom govoriti da bi trebalo osnovati društvo. Kada sam ja mnogom pokretu bio povod. Godine 1901. ili 1902. vrati se Dr. Ahmetbeg Def­ rekao da mogu sabrati iz samog Tešnja 100—150 terdarević iz Beča; tada je napravio doktorat i on je članova, da sam govorio i po drugim mjestima provin­ bio naš prvi musliman doktor u Bosni i Hercegovini. cije o tome, te da je svak s kim sam govorio voljan podupirati ovu lijepu stvar, tako su isto rekli i drugi Pošto sam ja nemal svakih deset dana dolazio u Sarajevo, i radi »Behara« i radi drugih stvari, sastali prijatelji. Za to se odmah počelo jače na tome raditi. smo se u kafani« Central«, te novi naš doktor Ahmet­ beg Defterdarević, Dr. Safvetbeg Bašagić, Edhem ef. Prigodom trke 1902. određeno je da se sastanemo u sarajevskoj ruždiji. Ja sam primio na se, da ugledne 371 �ljude, koji su došli iz provincije na trku, pozovem na sastanak. Drugi dan, kada bijaše trka, sastali smo se u zgradi ruždije na Bendbaši, jedan lijep broj provincijalaca i to onih, koji su na tome radili i nešto Sarajlija. Na ovom sastanku, izabran je privremeni odbor i zaključeno je, da se pravila izrade i da se traži odo­ brenje od vlasti za društvo. U privremeni odbor uđoše Dr. Safvetbeg Bašagić, Edhem ef. Mulabdić, Osman Nuri Hadžić, Hasan Hodžić, Hilmi ef. Muhibić, Hilmi ef. Hatibović, kadija, te i mene kao jednog iz provincije u taj su odbor uzeli. Sjednice su većim dijelom održavane u kući Dr. Safvetbega Bašagića. Na jednoj sjednici iznese nam Osm an’ Nuri Hadžić, da Esad ef. Kulović nije zato, da se sada osnuje ovo društvo, nego d a se ostavi za kašnje, i poče razlagati tu bolju stranu, a da se malo pričeka sa osnutkom »Gajreta«. Mi smo svi bili za to, da se ne smije dalje čekati. Pravila su odobrena, sazvana je konstituirajuća skupština za 20. februara 1903. Na skupštinu su došli mnogi viđeni činovnici m u­ slimani, te Reis-ul-Ulema .Azabagić, vrhovni šer. sudac Hadži Nurudin ef. Hafizović, gradonačelnjJc^HTNezir gf. Škaljić, Esad ef. Kulović, Sulejman beg Sulejmanpašić, Dr. Hrasnica, Mahmuflbeg Fadilpašić, H. Hasan ef. Spaho, Avdaga Šahinagić, Mustajbeg Halilbašić, Ahmetaga Henda, i t. d. Skupštinu je otvorio Dr. Bašagić, lijepim i biranim riječima pozdravio prisutne, razložio nam potrebu i važnost društva »Gajret«, te pozvao, prisutne, da se društvo konstituiše. Gospodin Esad ef. Kulović u svom oduljem govoru traži da se danas ne osnuje društvo, nego da se za neko vrijeme odgodi, to obrazlaže da za sad a nije zgodno vrijeme za osnutak ovakvog društva. Mustajbeg Halilbašić ustaje i daje izjavu, d a se članovi eksekutivnog odbora nalaze u Carigradu, koji rade za vjersko prosvjetnu autonomiju, te da su i ova­ kve stvari u njihovom programu, pak za to ne može odobriti osnutak ovog, društva i ostavlja sa Ahmetagom Hendom dvoranu. Ova izjava još više daje povoda Esad ef. Kuloviću i on traži, da se skupština odgodi, jer veli — eto čuli ste protest od strane Halilbašića, a, veli, ja vas uvje­ ravam, da mi je sa mjerodavne strane obećato, da će ovo društvo dobiti veliku potporu, ako se za kasnije odgodi, pak zato traži da se društvo ne konstituiše. Pošto su na skupštini većinom bili činovnici, a Kulović moćan, nisu mnogi ni htjeli da se njemu na suprot stave, te nakon govora Kulovića nastala je takva tišina i šutnja da je izgledalo, kao da se njegovo obrazlaganje za odgodu odobrava. Ja sam tada ustao i tražio pod svaku cijenu, da se društvo osnuje pak između mene i Kulovića došlo je do riječkanja. Kulović je ponovno govorio, da nije njiva još horna za obradu i t. d. Reis ul-Ulema Hadži Mehmed Teufik Azabagić diže se i veli da ne treba odgađati i treba da se društvo konstituira. Hasan Hodžić protuslovi Kuloviću i veli društvo »Gajret« nije njiva, da se ore, traži da se konstituiše društvo, Edhem ef. Mulabdić obrazlaže da nikad neće sav svijet biti za »Gajret« i traži da se društvo konstituiše. Kulović vidjevši da ne uspijeva, ustaje sa nekoliko svojih drugova i ostavlja dvoranu. »Gajret« bi konstituisan. Za predsjednika bude izabran Dr. Savfetbeg Bašagić. Daklen, ideja je osnutka potpornog društva na prvom mjestu od Dr. Ahmetbega Defterdarevića, a kad se osnovalo srpsko prosvjetno društvo »Prosvjeta« to je dalo pravac, kako i na koji način, da i mi osnujemo društvo »Gajret«. Ime društvu »Gajret« nadio je Dr. Safvetbeg Bašagić a oko osnutka društva »Gajret« najviše je radio tadanji urednik »Behara« Edhem ef. Mu­ labdić. »Behar« je bio, koji je oko sebe kupio kulturne i prosvjetne radnike u ono vrijeme. Ovo sam napisao, da se čuje i od mene koji sam među ovim osnivačima »Gajreta« kako je »Gajret« osnovan i ko je sve radio oko »Gajreta«. Ovo sam iznio, koliko sam se toga još mogao sjetiti te možda će za arhiv »Gajreta« bar nešto i ovo vrijediti. Pošto imade nas dosta koji smo radili na osnutku »Gajreta« nadam se da će i drugi svoje sjećanje opi­ sati i Gajretovom odboru predati, da odbor uzmogne to sve u arhiv Gajretov ostaviti. Ч и тајт е и п р етп л аЧ у јте c e н а „ Г а јр е т " С в и п р и ја т е љ и н а ш е г м у с л и м а н с н о г н а п р е т н а т р е б а и с н љ у ч и в о д а п о т р а ж у ју и тр о ш е сам о Г А Ј Р Е Т О В 372 цигарпапир. �Sa kakvim je naporima i pod kakvim prilikama doživio Gajret svoju 25-godišnjicu Ovo uspjelo predavanje o Gajretu održao je g. Husejn Brkić, direktor gimnazije, prilikom proslave 25-godiSnjice Gajreta u Stocu. Poštovane gospođe i gospodo ! Draga braćo i sestre I Mi muslimani Bosne i Hercegovine rijedak smo primjer i neprispodobiv slučaj, kako jedan zaostao na­ rod u kratkom vremenu, u razdoblju od 50 godina mora da prođe kroz toliko faza, kroz čitav niz peripe­ tija, kroz cijeli vrtlog unutarnjih i spoljnjih promjena, dok konačno izađe na pravu stazu kulture i progresa. Ova istorijska činjenica treba, da nam služi na ponos i diku, jer je ona najbolji dokaz, koliko unutarnje snage i vitalnosti leži u nam a i kako visoke moralne kva­ litete mi danas unosimo u ovu našu narodnu i državnu zajednicu. Okupacijom Bosne i Hercegovine po bivšpj dvoj­ noj monarhiji mi smo izdvojeni iz državnog sklopa otom anske carevine, u kom smo proveli 500 godina napajajući se islamsko-orijentalnom kulturom i zanoseći se slavom i veličinom njezinih, tradicija, koje su stvarane uz sudjelovanje najboljih sinova naše krvi i plemena. Izdvojeni smo iz države, kojoj smo nekoliko stoljeća bili glavni stup, čuvajući vjerno svoju nacio­ nalnu individualnost Prigrlivši islam odgajani smo ci­ jeli niz stoljeća u sredovječnim^kbncepcijama služeći islamu i veličini islamske države sa istim onim žarom 1 ponosom, kojim su naša braća •nemuslimani služili veličini i moći kršćansko-germ anske žustrije. Zrinjski i Sokolović su najbolji primjeri, koliko su sredovječne koncepcije trošile snagu našega naroda za slavu i ve­ ličinu svojih gospodara tuđina. Sa ovakvim pogledom i sa ovakvim shvatanjem naše novije istorije mogu se sam o pratiti i razumijevati sve one promjene i svi oni pokreti, koji su se javljali među nam a od okupa­ cije do danas. O kupatorska vlast, koja je u početku nastupila bahato i nasilno, brzo je uvidjela, da se s tim postupcima ne može izvesti pacifikacija Bosne i Her­ cegovine, jer je okupirana pokrajina odviše komplici­ rano složena istorijska tvorevina, da se sa metodom nasilja nikad neće doći do željenog rezultata. Neodloživa potreba upravne politike bila je, da se čim prije stvori kadar domaće inteligencije, koja će se spremiti i obrazovati po naročitom receptu, pa da se preko nje dođe u dodir sa narodom i izglade napeti odnosi. Prve osnovne i srednje škole u Bosni i Hercegovini imale su tu svrhu. Obilnim Stipendijama i raznim drugim beneficijama privlačila se je naša mladež u te škole. Vladin internat u Beču je bosansko izdanje Terezijanuma, koji je u svoje vrijeme osnovan za odnarođi­ vanje hrvatske plemićke mladeži. U njemu su se prvim našim akademičarima stavljale takve obaveze, koje ponizuju iole slobodna čovjeka. Ovaj nedolični nasrtaj na slobodu naših akadem ičara izazvao je reakciju, koja je urodila blagotvornom posljedicom: osnivanjem dru­ štva Gajret. Burne godine 1903., kada je u Zagrebu kuenovština slavila svoje zadnje pakleno slavlje, kada su se nad Beogradom vili tmurni oblaci građanskog rata, a kada su Srbi u Bosni vodili svoju upornu borbu za svoju vjersko-prosvjetnu autonomiju, počela je mala šaka muslimanske inteligencije, okupljena oko Dr. Safvetbega Bašagića, da živo pretresa prilike, u kojima žive muslimani Bosne i Hercegovine. Naročito se ova inteligencija'fnteresovala prosvjetnom politikom bosan­ ske vlade, obraćajući osobitu pažnju životu i vaspitanju-bosanskih akademičara, koji su živjeli u Beču u vladinu internatu. U tom malom patriotskom društvancu začela se misafr, da se osnuje jedno potporno društvo,' koje će omogućiti našoj mladeži, da se neovisno ško­ luje i da postane slobodnom narodnom inteligencijom. Dan 20. februara je epohalan dan u našoj kulturnoj istoriji, jer je to rođendan našega Gajreta. Vrijedni i agilni Dr. Bašagić uspio je, da savlada sve poteškoće i da organizuje društvo, kome je on postao prvim •edsjednikom. Od prvoga svog dana Gajret je imao pred sobom dva opasna protivnika. Konzervativna naša m asa, koja je još uvijek stajala jednom nogom u Aziji a drugom u Evropi, nije htjela da pohađa švabine škole, pa prem a tome nije ni uvažavala potrebu osnivanja jednoga dru­ štva kao što je Gajret, a austrijske vlasti su prijekim okom gledale na osnivanje Gajreta, jer su odmah shva­ tile težnje neovisne inteligencije. Mišljenje ovih obaju negativnih faktora našlo je svoje branioce u redovima one inteligencije, koja je stajala u službi režim a i ra ­ dila po njegovim uputama. Sva je sreća, da je prvim predsednikom postao Mirza-Safvet, čovjek, u kojem u je oličen naš idealni narodni ponos, to neprisušno vrelo naše energije i izdržljivosti. Mora se naročito naglasiti, da je to doba, u komu je započeo Gjabića pokret, u komu su muslimani po prvi pu t započeli borbu sa modernim oružjem, organizacijom i um nom snagom. Radeći u Gajretu trebalo je oprezno izbjegavati sve ono, što je vlasti moglo dati povoda, da omete rad društva, a s druge strane trebalo je razbijati konzer­ vativnost naših masa, koje nijesu htjele ni škole ni Gajreta. Gajretovi odbori, kojima je na čelu stajao sve do 1907. godine Dr. Safvet Bašagić, vodili su vrlo uspješno ovu dvostranu borbu. Do toga vrem ena u Gajretu se isticao u glavnom kulturno-prosvjetni pra­ vac. Nacionalne i političke tendencije bile su u poza­ dini i tek rjeđe i slabije dolazile do izražaja i to po- 373 �1 najviše radi toga, što su bile nepopularne. Na 6. redovnoj skupštini od 5. jula 1907. Gajret je prešao u ruke Narodne Organizacije, koja je tada vodila muslim ane u borbi za vjersko-prosvjetnu autonom iju. Tim aktom Gajret je imao za sobom cijeli m uslim anski elemenat, ali je došao u još veću opreku s vlašću. Kakva je to korisna prom jena bila pokazuju nam najbolje prihodi, koji se od prošlogodišnje svote u iznosu od 37.000 K penju na svotu od 54.000 K. U toj godini pokrenut je i list Gajret, koji je postao glasilom društva. Od 1907. do 1912. godine Gajret ostaje u rukam a Narodne Or­ ganizacije i za cijelo vrijeme jako napreduje. Otvaraju se nova vrela kao Liga Hiljade, Gajretovi artikli i drugo. Godine 1909. postaje sekretarom Osman Gjikić. Kul­ turni rad Gajreta pojačaje se, a Gajretov List postaje književnim listom, i služi promicanju prosvjete i Gajretove prosvjetne misije. Godina 1912. donijela je Gajretu jednu novti i savremenu orijentaciju. Kada je poslije završene aneksione krize dokončana borba za vakufsko-m earifsku autono­ miju, a Bosna dobila oktroisani ustav, i kada su pro­ vedeni izbori za vakufski i državni sabor, došlo je do rascjepa u Narodrjoj Organizaciji. Kad su se u bosan­ skom saboru počela tretirati privredna i socijalna pi­ tanja, sukobile su se u Narodnoj Organizaciji dvije struje. Posjednička struja'm nog o jača po broju dala je Organizaciji novu orijenfaciju priznavši aneksiju i tra­ žeći kompromis sa vlašću, da samo zaštiti svoje po­ sjedničke interese. Malobrojniju struju predstavljala je nacionalna demiikracija sa Osmanom Đikićem na čelu, koja je vjerovala, da aneksija nije svršen Čin, jer nije sankcionisan od naroda, i tražila, da se sva pitanja i prosvjetna i ekonomska rješavaju kao nacionalna. U politici je ova struja ostala u manjini, jer je naišla na obostrano nerazumijevanje, a llje na burnim Gajretovim sjednicama od 1912. i 1913. ostajala u većini naj­ više zaslugom omladine, koja se sada kupila oko Gaj­ reta. U Gajretu prevladava sada posve nacionalna ten­ dencija, kojoj daje pravac Osman Đikić, koji se sada vas predaje Gajretu i Gajretovoj Omladini. Ovaj pra­ vac Gajretova rada naišao je na puno razumijevanje kod većeg dijela omladine ali je u šire slojeve naroda teže prodirao. Organizacija rada u Gajretu jako je na­ predovala, što se najbolje vidi po članarini, koja se penje u godini 1913. sa 6.000 na 11.000 K. Poslije rane smrti Osmana Đikića Gajretov sekretarijat preu­ zima g. Avdo Sumbul, koji vodi Gajret u Osmanovoj ideologiji sve do početka svjetskog rata. U 1914. go­ dini zadesila je i Gajret ista sudbina koja je zadesila ostale režimu nepoćudne nacionalne organizacije. Gaj­ ret je raspušten a njegova imovina predata na čuvanje vakufskoj upravi. Ova uprava nije za cijeloga rata go­ tovo ništa poduzela da poveća Gajretovu imovinu. . Kada se je poslije oslobođenja povratila u domo­ vinu ona nacionalna omladina, koju je Gajret prije rata vaspitavao, odmah je prešla na djelo, da obnovi 374 Gajret. Nastojanjima ove vrijedne om ladine G ajret se za kratko vrijeme pretvorio u pravi kulturni pokret muslim ana širom cijele naše otadžbine. Prihodi Gajreta tako naglo rastu, da se već u 1922. godini penju na svotu od 570.000 K a u daljnjim godinam a sve više rastu tako da je prošla godina zaključena sa prihodom od 1,940.000 D. Ovako umnoženi prihodi omogućili su Gajretu da razgrana svoj rad. U svim okružnim mje­ stima a i u nekim sreskim osnivaju se Gajretovi in­ ternati, u kojima se školuje cijela legija Gajretovih pitomaca i pitomica. U Sarajevu se osniva Šegrtski Dom, da se našoj mladeži omogući izučavanje moder­ nih i korisnih zanata. Osobito je za G ajret i njegov napredak značajna godina 1924. Te godine je Gajret 'odlikovan najvećom počasti, jer mu je protektorom postao Njegovo Visočanstvo Prestolonasljednik Petar. T a visoka pažnja, koju je Njegovo Veličanstvo Kralj Aleksandar ukazao prem a Gajretu, davši mu Svoga prvijenca za protektora, najsigurniji je zalog za Gaj­ retovu sjajnu budućnost. Gajret kao kulturna ustanova svratio je na se pažnju svih naših kulturno-prosvjetnih krugova, te je svojim uspjesima potakao svoje prijatelje, da i u na­ šoj prijestolnici osnuju sličnu ustanovu. Tako je nastao Beogradski Gajret Osman Đikić, koji danas nadopu­ njuje rad Gajretov u prijestolnici, školujući veliki broj Gajretovih pitomaca na višim školama. Gajretov se rad danas sve više množi a njegovo područje proširu­ je, te Gajret danas prpža svoju ruku pomoćnicu i onoj našoj braći u Sandžaku i Staroj Srbiji, koji još ne dospješe da osnuju sličnu ustanovu. Kad u današnjoj 25-godišnjici pogledamo na rad Gajretov, jasno će nam se izdvojiti dvije faze. Prva je kulturno-prosvjetna sa slabim isticanjem nacionalnih tendencija a druga je prosvjetno-nacionalna. U obje faze Gajret je uspio, da organizuje i poveže silnu na­ rodnu snagu i da je okrene jednim zdravim i korisnim pravcem. Tu snagu danas predstavlja uz Visoko Kra­ ljevsko Pokroviteljestvo, 9 Gajretovih legatora, 152 Gajretova dobrotvora, 846 utemeljača i čitave legije Gajretovih članova, koji u raznim doprinosima podižu Gajretov godišnji prihod na svotu od 2,000.000 dinara. Ukupni Gajretovi prihodi iznosili su od 1903. do 1913. 564.000 K, a od 1919. do 1928. godine 13,500.000 Din. Ove velike svoje prihode kapitalizuje G ajret u živu snagu slobodne narodne inteligencije i slobodnog pri­ vrednika zanačije. Gajretovu Stipendiju uživalo je do ove godine 1004 đaka, Gajretove potpore dobilo je 499 đaka, zajmove od Gajreta dobilo je 112 đaka, a kroz Gajretove internate, koji se osnivaju od 1919. go­ dine prošao je 1271 đak. Kad mi uočimo sve nezgode, koje su zadesile naš elemenat za vrijeme rata i u posljeratnim godinama, u kojima je naše ekonomsko stanje tako poremećeno, da nam prijeti posvemašnja pauperizacija i osiromašenje, i kad znamo, da je ško­ lovanje danas tako skupo, da su rijetki roditelji, koji �su u stanju, da od dnevnih potreba svoje familije od­ voje i najmanju sumu potrebnu za školovanje djece, kad to sve ocijenimo i omjerimo, onda tek možemo dovoljno da ocijenimo značaj i veličinu uloge Gajretove u našoj narodnoj prosvjeti. Novo doba i nove prilike stavljaju nove zahtjeve. U novim prilikama se pokazao veliki nedostatak, što je naša žena svojim naročitim društvenim položajem isključena od kulturne i prosvjetne aktivnosti. U rješavanju toga našeg naj­ važnijeg društvenog pitanja, Gajret je pošao najzdra­ vijim putem, otvarajući ženske internate, u kojima se obrazuju Gajretove pitomice, preko kojih će se uskoro moći prosvjećivati i one njihove sestre i drugarice, koje su ostale u svojim domovima. Dosadanjim svojim radom Gajret je osigurao narodu cijelu legiju spremne i slobodne inteligencije, ali tim još nije ni blizu uči­ njeno ono, što se ima i m ora učiniti i što je u pro­ gram u Gajretovu. Gajret je zapravo istom načeo i po­ čeo rješavati naše prosvjetno pitanje, dok socijalna i ekonomska pitanja dolaze istom na red. Pred nama još stoji silna m asa nepismenog seoskog i građanskog svijeta, koja je zaostala pred zahtjevima novoga vre­ mena bez nade i pomoći. Toj^masi treba pismenošću otvoriti oči, treba joj probuditi naciohalftu, društvenu i stalešku svijest i uputiti je u moćno životno sred­ stvo novoga doba, ria organizaciju ii svakom radu, treba je osloboditi društvenih i staleških predrasuda i upućivati na ekonomsku i privrednu organizaciju, preko koje se jedino stvara slobodan i svjestan građanin, koji će imati vjere u svoju sposobnost i snagu i znati naći načina, da se odhrve navali vremena. U ovoj svojoj 25-godišnjici Gajret se sprem a na proširenje svog djelokruga i stavlja na nas nove i veće zahtjeve. Veliko djelo prosvjećivanja širokih slojeva na­ roda traži od nas, da se svi listom okupimo oko Gajreta i da Gajretovu ideju i Gajretov rad prigrlimo svim žarom srca i istrajemo u radu. Cajret danas više nije jedno društvo sa skučenim programom i zadatkom. Gajret je danas jedan kulturno-prosvjetni i nacionalni pokret muslimana Bosne i Hercegovine, čije je ime i djelo poznato i priznato sa svih strana. Zato Gajret kao naša najveća kulturna ustanova treba da nam po­ stane maticom, u kojoj će se stjecati sve naše težnje, koje nas vode progresu. Sitničavost i pomanjkanje ra­ zumijevanja za opšte kulturne potrebe naroda u stanju su samo, da Gajretov rad promatraju sa nekog dru­ gog i skučenog gledišta. Ko god želi dobra Gajretu, taj će samo svojom saradnjom dajući svoje najbolje sile utjecati na rad Gajreta. Ko drugim putem ide, taj ne želi dobro svom n aro d u .. . Osnivač Gajreta i njegov dugogodišnji predsjed­ nik g. Dr. Safvetbeg Bašagić izrekao je na jednoj zna­ čajnoj skupšlini Gajreta ove značajne riječi: »Postanak razvitak i današnje stanje Gajreta svjedoče, da volja i rad nekolicine ljudi mogu mnogo da učine pa m akar ko mu drago ustao da to omete. Junački zasnovana, diplomatski izvedena i viteški raširena ideja stoji tu kao gotovo djelo, a to djelo kruni monumentalni spo­ menik borbe između naprednih i zastarjelih principa s natpisom: Prosvjeta je pobjedila.« Neka ove poletne riječi velikog Gajretovog prijatelja i radnika odjeknu u našim srcima i uzdignu nas do kulturnog idealizma, koji je zanosio Gajretove velike radnike kao što su Mirza i Osman 1 Sa takim zanosom bićemo u stanju, da Gajret iz njegove jubilarne 25-godišnjice prevedemo u treću fazu novoga rada i novih vidika 1 U to ime kličem: da živi£Gajret]l Приликом Прославе Гајретове Двадесешпешогодишњице у Тузли, г. Осман еф. Виловић говори upu ошкривању саомен-алоче рахм. Неџибаге Бекића 375 �ПРИВРЕДА Инж. Ш ериф Бубић, Пож аревац Приређујмо излеше наших сељака у културније крајеве Једна од многобројних мјера да се код нашег заосталог сељ ака побуди жеља з а л е п ш и м ж и в о т о м и б о љ и м р а д о м , свакако je и то да му покажемо како живе и како раде напреднији т е ж a ц и код нас — у нашој држави или на страни. Оно ш т о с е в и д и најбоље се упамти. Народи су се увијек учили једни од других, људи од људи. Одузмите и нашем сељаку оно што je примио са стране, од других народа, na ће остати го као прст, остаће и без онога што чини данас његову главну храну и једино задовољ ство: без кукуруза, крумпира и духана*)! До недавна наш je свијет али ипак иду и они до уреда — до »грунта«, у суд или у »срез«, овамо обично када треба платити какву комисију ради међусобне свађе, да дође трећи, који ће их о њиховом трошку још више завадити. Овога нашег вјечитог путника-пјешака треба извести на п р a в и п у т, на којем ће нешто корисно в и д ј е т и и ч у т и . Зато je потребно да обиђу напредније крајеве, напредније земље, да виде како напреднији сељаци ж и в е и р а д е . Ко хоће да приређује оваква путовања, треба прво да о д р е д и шта хоће да покаже сељацима. Али не смије много узимати за предмет посматрања. Излеш босанских сељака у Св. Иван Жабно (Хрвашска) 12.Ј1Х. 1921. могао бити и без тога, a данас сви смо очајни, када нам не роди кукуруз и када немамо ишта запалити. Треба путовати, али путовати паметно, да се нешто корисно види и пренесе кући. И наш сељак, додуше, путује. Он je в ј е ч и т и п у т н и к , који увијек нађе разлог за путовањ е: путује у варош и када je пазарни дан и када није; иде до каквог државног уреда са »молбицом« или без »молбице«. Муслимани сељаци мање путују са овавким »послом«, *) И кукуруз и крумпир и духан поријеклом су из Америке. Кукуруз je донешен у наше крајеве преко Турске у 17. стољећу; духан су нам такођер Турци донијели нешто раније, док се je крумпир истом у најновије вријеме почео да шири. 376 Најбоље би било да наш сељак обиђе у напредним крајевима оно што je о с н о в н о з а његов опстанак, a то je на првом мјесту к у ћ а , о н о ш т о j e у к у ћ и и о к о к у ћ е , и, што je најважније, да му п р у ж и м о п р и л и к у да измијени мисли са н а п р е д н и м ж и т е љ и м а тих станова. Кад год р азмишљам о узроцима који највише коче наш културни напредак, увијек дођем на ове основне запреке: на недостатак писмености, рада, реда и чистоће у кући и око куће. Поред тога, треба гледати да сељаке из наших с т о ч а р с к и х п р е д ј е л а (каква je у главном наша несретна земља) водимо у напредније сточарске предјеле наше државе или иностранства, �no могућности у брдске крајеве који имају неку сличност са нашом Босном: у С л о в е н а ч к у , А у с т р и ј у или Ш в а ј ц а р с к у . Овдје наш сељак треба да проматра не само поједине гране и поједине предмете на сељачким имањима, него т р е б а д а в и д и с е љ а ч к а и м а њ а у цј е л и н и, долазећи и овдје у дотицај са њиховим господарима. Зато je потребно да се на једном таквом сељачком посједу задржи 3—4 дана, да могне бар донекле уочити цијели живот тога сељачког привредног тијела и да могне п р а в и т и у п о р е ђ е њ а са својим имањем. Ha овоме може да се излет сврши, јер на ј е д н о м м а л о м н а п р е д н о м с е љ а ч к о м и ма њу м о ж е н а ш с е љ а к да в ид и с в е ш т о ј е п о т р е б н о д а в и ди . Много je важно, да се нађе и з г о д а н в о д и ћ за овакав излет. Најбоље би било да се овај посао преда у руке којем п о љ о п р и в р е д н о м с т р у ч њ а к у . A ko се не може наћи оваква особа, може се за водича излета узети и у ч и т е љ , који познаје прилике на селу. Али ко год био водићем, треба д а се за цијело вријеме путовања с п р и ј а т е љ и са сељацима — излетницимај да се ни у начину живота, уопште ни у чему, не Ј)дваја од њ их; да непрестано,у невезаном разговору, п о у ч а в а , испитујући утиске које ови стекну на путовању. Тако ће се излет претворити у један ц,р л о гГјГа-к ■r и ч н и т е ч а ј . Свакако пуно кори«4ији од оних течајева на којим се сељацима само теоретише. Треће о чем се мора водити рачунајест и з б о р с е љ а к а и в р и ј е м е у к о ј е ће се п р и р е д и т и и з л е т . Kao код свих других поука, које се дају сељацима, најбоље je да се за излет узму љ у д и д о м a ч и н и, јер су ови само ауторитет и у својој кући и у селу, na ће најлакше моћи и примијенити оно што су на излету научили. Најзгодније je в р иј е м е з а и з л е т прва половица мјесеца јуна, кад сељак још нема толико посла на имању, a на пољу се најбоље виде плодови сељакова рада. И на крају, мислим, д а и п и т а њ е ф и н а н с и р а њ а о в а к в и х и з л е т а није тешко ријешити. Може ово да се изведе с а в р л о м а л и м т р о ш к о в и м a, само треба имати добре воље и организаторског смисла. Треба с т у п и т и у в е з у са разким културним установама, са привредним или сталешким* удружењима у крајевима који се кане посјетити. Може то да се учини и н а о с н о в у у з а ј а м н и х у с л у г а са оним који желе даобиђу наше крајеве. Тако се може проћи без најосјетљивијег издћтка — трошка за издржавање на путу. » Г а ј р е т « je надалеко познат, na би могао н а ј л а к ш е да приступи oboivt послу. За оне најнужније _лздатке — за жељезницу — могао би да затраж и п о м о ћ од н а ш и х с а м о у п р а в н и х т и ј е л а . Приређивањем оваквих екскурзија за сељаке, »Гајрет« би се најлакше примакао нашим сељацима, na би му био олакшан и други културни рад на нашем селу. lili: ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИк hlUllLL Десетгодишњица уласка Српске Војске у Сарајево Ha дан 6. новембра о. г. када пада 10 година од дана уласка Српске Војске у наше шехер — Сарајево, Главни Одбор Гајрета упутио je поздравне депеше: Његовом Величанству Краљу, Војводи Степи Степановићу и Генералу Живану Ј. Ранковићу. Ha поздравну депешу Његовом Величанству Краљу, Главном Одбору дошао je следећи одговор: »Примивши са задовољством топле поздраве, послате приликом прославе 10-годишњице Ослобођења Сарајева, Њ. В. Краљ благоволео je наредити да се изјави срдачна захвалност.« Министар Двора: Јанковић, в. р. Од Генерала г. Живана Ранковића добили смо следећи брзојавни одговор: »Благодарим свесрдно драгом Гајрету на поздравима и сећању. Топло Вас поздрављам Ваш Генерал Ранковић.« Поиуна предсједништва у Главном Одбору Ha уаражњено нјесто другос аодаредсједника у Главном Одбору, на сједници od 24. новембра ов. rod., изабран je Др. Мехмед Зилиик, члан Главнос Odčopa Гајреша. Помоћ Министарсшва Пољоаривреде u Boda u Министарства TpiOBime u Индустрије. Министарство Пољопривредеи Вода одобрило je Гајрету своту од Дин 10.000— као помоћ за помагање сеоских домаћичких школа. Исто тако Министарство Трговине и Индустрије одобрило je Гајрету помоћ из прихода Државне Класне ЛутриЈе у износу од Дин 5.000. А иел Главног Одбора Главни Одбор умољава све своје uodod6ope u иовјеренике du му у шшо краћем року Оосшаве обрачуне od проdamux саоменица, књига Гајрешове библиошеке, цигла „Гајрешова Дома“, чланарина, забава u осшалог. Иступ предсједника Главно Одбораг Предсједнпк Главног Одбора Гајрета Госп. ннж. Хајдар Чекро, захвалио се 26. прошлог мјесеца на предсједнпштву и на чланотву у Главном Одбору Гвјрота. Главни Одбор je вакључио да своме дугогодишњем сараднику у одбору и предсјвднику од почетка 1927./28. друштвене године, изрази записнички благодарност на његовом пожртвовном н успјешном раду у Гајрету. Апел Главно 1 Одбора на учитеље муслимане Главни Одбор већ je упутио апеле на све муслимане учитеље да би, уз хонорар од стране Главног Одбора, одржавали аналфабетске течајеве у својим местима, као и то да би се примили повереничких положаја у колико у њиховим местима нема повереника, или пак у колико не показују видног напредка у раду за Гајрет. 3 77 �Али-еф. Лутво Ширењу Гајретове идеје и остварењу њезину могу много да придонесу наше породице. Породице које раде з а Гајрет то су његови снажни стубови, управо као и његови истакнути појединци раденици. Идеју Гајрета посијати у наше породице значи исто толико колико и остварити je. Зато, треба нарочито одати признање овим породицама и ставити их као примјер другима, што ћемо ми tokom времена и учинити преко нашег листа. Једна од ових породица, то je породица Али-еф Лутве, која се сваком приликом налазила Гајрету у помоћи. Ниједна Гајретова приредба није обављена без њена учешћа и потпоре. Сам Али-еф. бивао je као члан Главног Одбора и т о : 1907./8., 1908./9. као ревизиони члан; 1909./10., 1910./11. као одбор- Али-еф. Лушво ник, те од 1925./6. na до данас као одборски замјеник. Овај хумани рад за Гајрет од стране Али-еф. Лутве могли би довести у везу и са његовим хуманим занимањем. Пожртвовност коју je он показао вршећи своју дужност као комадант ватрогасних чета у Мостару и Сарајеву, идентнична je no својој племенитости са заузимањем за Гајретов напредак. Па управо како je за тај свој професионални, али хумани, рад наилазио свуда на признања и на одликовања, и Гајрет му овом приликом исказује признање на бризи за његов процват. Али-еф. Лутво родио се у Ливну 1874. године, гдје je свршио основну и трговачку школу. После тога, прешао je у Сарајево на средњу техничку школу коју je свршио 1894. г. Ове године почиње њ егова чиновничка каријера у којој je брзо напре- 378 довао.јер се истицао како способношћу и ревношћу у служби, тако и узорним опхођењем према својим суграђанима, због чега je јако цењен и поштован у свим круговима грађанским. И Гајрет, ценећи његов рад, сматра га својим искреним пријатељем и радником и жели му дуг живот на добро свију нас. Акција за иросвећивање муслиманки у Ц рној Гори У Црној Гори, као што je то било и код нас у Босни и Херцеговини, муслиманска женска дјеца све до сада нису похађала оснввне школе.иако je основана настава била обавезна како за мушку тако и за женску дјецу. Неполазак школа од стране муслиманске женске дјеце у доброј мјери су толерисале и надлежне школске власти. Увидјевши да je то стање од огромне штете no саме муслимане и њихову будућност, Пододбор Гајрета у Старом Бару у заЈедници са тамошњим Учитељским Удружењем Подузели су кораке да државне власти затраже строго примјењивање закона о основној настави те да у будуће и сва муслиманска женска дјеца похађају школу. Овим заузимањем нашег агилног пододбора као и Учитељског Удружењз у Бару постигло сс за кратко вријеме врло много. Почела су да похађају основне школе и муслиманска дјеца. Да би се број женске дјеце у школама повећао, грађани Ст. Бара подузели су кораке код Министарства Просвете, да се поставе у овом мјесту као и у Улцињу no двије муслиманске учитељице. Пододбор се обратио за посредство у овој ствари и Главном Одбору, који ће са своје стране подејствовати, да се овој молби удовољи. Пододбор саопштава да ће учитељице, које буду премјештене у ова два мјеста, бити поред учитељске плате и новчано потпомагане од стране тамошњег Вакуфа, те ће им се и иначе у сваком погл^ду излазити у сусрет. Како сазнајемо, у Подгорицу су недавно премјештене двије учитељице муслиманке, na су усљед тога муслиманска женска дјеца из овог мјеста похрилала у основну школу у веКем броју. Апелујемо на све учитеље и учитељице да пораде међу муслиманкама учитељицама, како би се саме јавиле и затражиле премјештај у Ст. Бар и Улцињ. To he бити не само у њкховом материјалном интересу него ће учинити и патриотско дјело тиме, што ће порадити на културном и просвјетном подизању својих сестара у најзаосталијем крају наше државе. Нови аовјереиица Гајрета у срезу т узланском У посљедње доба у многим нашим крајевима како у Босни и Херцеговини, тако и ван њених граница, чине се видни напори да се прошири Гајретова организација. Споразу.чно са пријатељима Гајрета у Тузли, Главни Одбор именовао je у тузланском срезу друштвеним повјереницима сљеде^у господу: У Пурачићу: Мехмед Фатушић, општински биљежник и Мунир еф. Јахић, учитељ; у Турсхом Лукавцу: Ахмедага X. Ковачевић, посједник и Абдулах еф. Бербић, школ. управитељ, у Букињу: Ферхадбег Азабагић, трговац. Поред тога умљена су да оживе рад Гајретов у Креки сљедећа господа: Мурадиф Манџић и Асим Хаџиефендић, пријашњи; повјереници Гајрета. Проширење наше друштвене организације редовно ћемо регистровати у нашем листу, као и рад појединих пододбора и повјереника. �Бајрешове окружнице У последње доба Главни Одбор отпослао je својим пододборима и повјереницима више окружница. Умољавају се пододбори и повјереници да према упуствима и тражењима ових окружница поступе у што скоријем року. Приареме за прославу Гајретове Двадесетиешо10дишњице у провинцији Поред Прославе Гаретове Двадесетпетогодишњице у Сарајеву, прославе се одржале у многим нашим мјестима. Међутим, ипак су изостала многа наша мјеста из којих нам стижу обавјештења да и они неће изостати у овој хуманој акцији. Тако нам јављају из Бијељине, Прњавора, Зенице, Травника као и из неких места у Санџаку да he у скоро вријеме прославити 25-годишњицу Гајрета. Апелујемо и на сва остала мјеста, која још нису прославила ову нашу ријетку свечаност, да je прославе, или да je вежу са зимским забавама у својим мјестима. Гајретове богоштовне стипендије Да Гајрет, не само световном васпитању омладине, него и верском васпитању посвећује пажњу, види се из тог разлога што je и ове године подјелио богоштовне стипендије у износу од Дин 20.000 и то: Дин 10.000 Бесиму Коркуту из Травника и Мухамеду Фочаку из Сарајева. Об&два питомца студирају теолошки универзитет »Ел Езхер« у Каиру. Сакупљање за ГајреШ. на Мевлуди-терифу Ha Мевлудв-шервфу, одржанои у кући нашег повјереннка у Прњавору, г. Хафив Салвха Ђоввћа, г. Адем Бакалбашић сакупво je од првсутнвх као добровољни прилог Гајрету своту у взносу од Двн 193 —. Сакупљачу, као в дароватељвма, најлепша хвала! Акција Гајрешова повјереника у Прњавору Усљед застоја у Гајретовом раду, који je био настао извјесно вријеме у Прњавору, Главни Одбор je именовао пред неколико мјесеци у овом мјесту друштвеним повјереникомтамошњег шериатског судију г. Хафиза СалихаЂозића. Господин Ђозић показао je за ово кратко вријеме врло добре резултате. У првом реду обновио je упис чланова, затим je прешао на прикупљање сталних претплатника листа Гајрет. Друштвена издања која су му отпослана, већ je распродао те je затражио нову пошиљку. Водећи бригу о придизању муслиманског женскиња, ступио je г. Ђозић као наш повјереник у преговоре са тамошњим наставницама женске стручне школе, како би се што више муслиманки уписало у ову школу. Како муслимани Гајрешова сшииендија за саециализирање у занату Гајрет je подијелио стипендију Тахсиму Филиповићу, електромеханичару, из Сарајева, у износу од Дин 10.000, како би се у Прагу усавршио у свом занату. Н ови повјереници Гајрета Главни Одбор Гајрета именовао 10вао je за повјеренике Гајрета и то: Г. Г. Салиха^Фејзу. |улаховића у Агошти срез Гиљане (Ј. Србија), Асима Кадриспахића у Рудом, Bi бега Ресића у Соколовићима (Рудо) и Шахина Ејуб у Миочу (Увац). Нови иовјереник Гајрета у Власеници досадањи Главни одборГајрета разрешио je дужности д( пододбор Гајрета у Власеници, и умјесто њега именовао господина Инж. Фаика Куртагића повјереником Гајрета. Повјереник Гајрета у Челинцу Ових дана именовао je Главни Одбор повјереником Гајрета у Челинцу (срез Бањалука) госп. Селима Шабановића, трговца. Госп. Шабановић јавио се Главном Одбору сам, из властите побуде, за повјереника Гајрета. У г. Шабановића требали би се да угледају многи муслимани, нарочито учитељи и други службеници. Хафиз Салих Ђозић још и данас избјегавају школу, нарочито старији, то je г. Ђозић позвао 55 родитеља и старатеља дјевојчица на конференцију, којом je згодом, опширно говорећи о Гајрету, приказао присутнима важност похађања стручних школа за муслиманско женскиње. Од толико позваних успјело je г. Ђозићу да предобије њих само 14, да упишу своје кћеркице у ову школу. Како ове дјевојчице не знају ни читати ни писати, то се г. Ђозић споразумио са наставницама, да дјевојчице подучавају у читању и писању од 8—9 сати прије подне, од 9-12 сати теоретску обуку, a од 2 —4 сатапрактичку стручну обуку. Поред тога г. Ђозић je подузео акцију да се Гајретов рад прошири и у околним мјестима, у Бос. Кобашу и др., гдје се досада уопште није радило за Гајрет. Главни Одбор Гајрета поздравља акцију г. Ђозића, увјерен, да ће г. Ђозић, као стари Гајретов раденик, ускоро получити замјерне резултате у раду Гајретовом. Нови иододбор Гајрета у Б ијелом -П ољ у (Санџак) Ових дана конституисан je нови пододбор Гајрета у Бијелом-Пољу, у који су ушли: за предсједника г. Зећо Идризовић трговац, за тајника г. Хајро Диздаревић чиновник муфтијства, за благајника г. Илијас Добарџић трговац, за чланове одбора г. г. Ћамил Хат, Абас Мекић, Шефко Дервовић веро-учитељи, Јусуф Маменевић берберин и Муле Мујуровић трговац. Прилози Гајрету Додјељење насшавника Гајрешу Министарство Просвете на молбу Главног Одбора Гајрета донијело je одлуку од 10. октобра о. г. О. Н. Бр. 76.887 no којој се Гајрету додјељује на рад за шк. год. 1928./29. учитељ г. Алија Хромић и учитељица Гђа СтефанијаХромић. Пашага Дедвћ- Заввдовићи Двн 35 —, Хвлмвја Субашвћ, Козарац Двн 40 —, Пододбор Гајрета, Котор Варош Двн 39'—, Шервф Бвлал, Витина Двн 120'—, Пододбор Гајрета, Ввсоко Двн 723'—, Хвфвз Салвх Ђозвћ, Прњавор Двн 193‘—, Градско Поглаварство Добој Двн 1000-—, Градско Поглаваротво, Вишеград Дин 500 —. 379 �П рослава 25-годишњице Гајрета у Плевљ у Прослава Гајретове Двадесетпетгодишњице у Плевљу одржана je на дан 18 новембра ове године. У очи прославе на дан 17. новембра Плевље je било нешто живље него обичних дана. Почели су да стижу гости са села и из оближњих вароши. Подигнута су славолука три на три улице које воде у Гајретов Дом. Гајретов Дом и Конвикт били су зеленилом накићени. У 3 часа no подне са 3 топовска хитца објављено je грађанству да je сутра прослава Гајретова. Ha дан прославе варош je осванула окићена заставама државним и српским. Нарочито су били украшени Гајретов Дом и Конвикт како споља тако и из унутрашњости, јер je унутрашњост просторија била декорисана ћилимима, народним, као владалачким и историским сликама. Прослава je имала почети тачно у 9 часова, a већ у 8 часова просторије Гајретова Дома биле су дупком пуне — примају 300 особа — a још виша маса света чекала je испред просторија. Прослава Гајрешове Двадесешаетогодишњице у Ппевљу Ha отворење прославе дошли су шефови свих надлештава војних и цивилних, са чиновницима — официрима, гости са села и околних вароши, преставници друштава као и ђаци VII. и VIII. разреда гимназије са г. г. наставницима. Тачно у 9 часова пуцањ топа објављује свечано отворење прославе. Ha бини се појављује председник пододбора г. Саит Сурулис са секретаром г. Ћамилом Селмановићем. Председник г. Сурулис отворио je прославу овим roвором : Поштована господо ! Веома сам срећан што ми je пала у део пријатна дужност да отворим данашњу свечаност у нашем месту, прославу 25-годишњице Гајретова рада. Отварајући ову прославу, са овога величанственога скупа треба да се сетимо највишега Гајретовог пријатеља и заштитника, нашег дичног Владара, Његовог Величанства Краља Александра Првог, и Његовог витешког сина, протектора Гајрета, Његовог Краљевског Височанства Престолонаследника Петра, са ускликом : Живели ! 380 Војна музика свира химну. Председник даје реч Ћамилу Селмановићу да говори о Гајрету. Секретар Селмановић прије него почиње говорити о Гајрету чита поздравну депешу коју учесници прославе стојући на ногама слушају. Депеша гласи : Кабинетској канцеларији Његовог Величанства Краља Александра, Београд. Грађани Плеваља и околине и преставници цијелог Санџака сакупљени на свечаној седници прославе Гајретове двадесетпетогодишњице — прве прославе културно-националне свести санџачких муслимана поздрављају свог јуначког Краља Александра Првог, свијетлу Краљицу Марију, свог драгог Протектора Престолонаследника Петра и цијели Краљевски Дом. Живјели ! Живјели ! Живјели ! Предсједник: Сеит Сурулис Учесници поздрављају са »Живио«. Музика свира химну. Затим, говорећи о Гајрету, г. Ћамил Селмановић изрекао je следећи говор : Данашња прослава Гајретове 25-годишњице у нашем месту искрена je Манифестација санџачких муслимана да се они са пуно вере и жарком љубави придружују својој браБи босанско-херцеговачким муслиманима, сакупљеним око друштва Гајрета, и да са њима заједнички, као једна јака целина, наставе велику и културну акцију коју Гајрет сеје и шири већ 25 година. Санџак je увек, као саставни део Херцеговине, учествовао са Босном и Херцеговином како у слави и јуначким подвизима тако и у трагедијама које je наш народ у овим нашим покрајинама много пута кроз векове проживео. 0 томе нам je доказ и светао пример наш земљак МуфтијаШемсекадић — Плеваљски Муфтија, чувени и познати борац који се са својим Санџаклијама придружи на устанак дигнутој Босни и Херцеговини да дочекају немиле им госте Швабе и Маџаре који надираху да окупирају Босну и Херцеговину. У низу трагедија које je наш народ у Босни и Херцеговини у току векова преживео, дошла je и најтежа његова трагедија, када су ове наше покрајине окупиране no Аустро-Маџарима 1878. године. Ову трагедију, ваљда последњу ове врсте, скупо je платила Босна и Херцеговина, јер су њени синови у одбрани оросили својом и натопили непријатељском крвљу сваки трн и камен, сваку стопу земље, бранећи je, али без успеха. Своју победу окупатори су крваво прославили јер су у масама убијали у животу остале Босанце и Херцеговце, кажњавајући их тиме што су бранили слободу своје рођене груде. Кад су окупатори поубијали и разагнали све народне вође и прваке, они су мислили да су тиме убили дух народни и помисао на слободу, na су почели са систематским уништавањем и анационализовањем народа, завађајући рођену браћу да се на својој рођеној груди крве. Али су се преварили у рачуну, јер се показало да идеја за слободу у Босни и Херцеговини живи и да je живјела и онда када се je широм поробљене Херцег Босне разлегала једна тужна песма : »Херцег Босно сиротице клета Сунце јарко no теби не шета« И онда се je нашло синова Херцег Босне који су смело и цијелом свету у очи рекли : »Херцег Босна није сиротица Она не сме остат поробљена«. To није био само сух одговор поробљене Босне и Херцеговине силном окупатору, већ су те речи била нада, утеха и подстрек поробљеном народу. Ова заслужна гене- �ГАЈРЕТ лист Гајрета друштва за културно економско подизање муслимана ДИРЕКТОР: ХАМИД КУКИЋ ГЛАВНИ И ОДГОВОРНИ УРЕДНИК: ХАМЗА ХУМО САРАЈЕВО 1928. ШТАМПАРИЈА ДРУШТВА »ПРОСВЕТА« �Књижевни преглед: Велибор Глигорић: Драме Лазе Костића стр. 10. Б. Ј е ф т и ћ : Скица о Цанкару 42, 56. С а л к о Н а з е ч и ћ : Југославенски писци 103. A. М у р а д б е г о в и ћ : Муса Ћазим Ћатић 177. X. X.: Величине источног парнаса 249. Ј. П а л а в е с т р а : Гајретова издања 369. Научни преглед: Н. Н.: Поводом дела r. Хафиза Бушатлића стр. 12. Оцене и прикази: X. X.: Песме и драме Милутина Бојића стр. 11, Дубровачка трилогија од Ива Војновића 11, Слике из сеоског живота од Јанка Веселиновића 11, Ж ена и човек од Сабе Миличића 11, Уснули Немири од Ђорђа Глумца 23, Плаве молитве од К. Н. Милутиновића 24, Међулушко благо од Момчила Цастасијевића 44. ПОЗОРИШТЕ: Г.: Једна успела npeivtajefta стр. 24, Злочин и Казна 24, Звонар Богородичне цркве 24, Пр^мијера Луцифера 44, Царске Кохор^е 44. X. X.; Премијера Ца'рских кохорти N57/ ПРЕГЛЕД ЧА^ОПИСА. БИБЛИОГРАФИЈА. Разни чланци: iiii ШШ ј r Е н в е р М у ф т и ћ : Догађај стр. 13. Џ е в а д С у л е ј м а н . п а ш ић: За реформу вакуфа стр. 25, Lux in tenebris lucet 153, Карл Краус о Србији и Србима 169, 181. Х а м д и ј а М у л и ћ : Проблем аналфабетизма 28, 45, Пред културним покретом муслимана у Босни и Херцеговини 77. Х а с а н Х о џ и ћ : Гајретова популарна предавања 60. С а л и х С а ф в е т Б а ш и ћ : Једна горућа по'треба 62. Х у с е ј н С. Б р к и ћ : Наше женско питање 72, Са каквим je напорима и под каквим приликама Гајрет доживио своју 25-годишњицу 373. Др. Т е о д о р а К р о ј е в с к а : Утицај обичаја на здравствене прилике муслимана у Босни и Херцеговини 75. X. X.: Нашто све мислим, прегледајући европске илустроване часописе 91, Поводом 16. године no смрти Османа Ћикића 92, Уочи Гајретове прославе 252.. Д р а г о м и р П р о к и ћ : Муслимани у Босни и Херцеговини 118. Х а с а н Р е б а ц : Гајрет као духовни национални покрет код наших муслимана 121. С. Т о п и ћ : Једно писмо 173. М у х а м е д З а х и р о в и ћ : Апел Хоџинској Курији 198. Н а з и ф Р е с у л о в и ћ : Промицање Гајретових идеја у народу 199. Х и д а ј е т К у л и н о в и ћ : Две врсте цивилизација и култура (превод с турског) 229. Ф а д и л К у р т о в и ћ : Гајретова мисија 248. И з е т П е р т е в : Неколико епизода у прилог историји Гајрета 253. ' • ^ а м и л 0. С е л м а н о в и ћ : Муслимани у Санџаку 254. З е ф е р М у с и ћ : Муслимани у Црној Гори 346. М а р и н а Б о ж и ћ — С п а и ћ е в а : Поздрав из Ср^ма Гајрету и Муслиманима 347. А д е м а г а М е ш и ћ : Оснивање Гајрета 371. Инж. Ш е р и ф Б у б и ћ : Приређујмо излете наших сељ ака у културније крајеве 376. Реферати за наш конгрес: И н ж . Ш е р и ф Б у б и ћ : Реф ерат из пољопривреде стр. 105. 113, 137, 157, 171, 183, 201, 218. Д р. О м е р Б а х т и ј а р е в и ћ : Проблем за ш тите наше дјеце 107, 116. Х а ф и з A. Б у ш а т л и ћ : Ш еријатски судови 154, Надлежност ш еријатских судова у Босни и Херцеговини 231. П р о ф . Ш е ф к и ј а Б у б и ћ : Реферат о трговини Босне и Херцеговине 200, 215, 234. У р е д н и ш т в о : Ha изјаву Реис-ел-Улема Чаушевића 14, Уређење наше вјерске наставе 110, 123, Реч о Прослави Гајретове Двадесетпетогодншњице 257, T ok Прославе Двадесетпетогвдишњице 258, Честитке и поздравни телеграми о Прослави 25-годишњице 281, Нови Гајретови Легатори 285, Конгрес муслимана интелектуалаца 289, Наставак Конгреса муслимана интелектуалаца 321, Заврш етак Конгреса муслимана интелектуалац а.347. Гајретов гласник: Страна 14, 30, 4 6,63, 78, 93, 111, 124, 139, 159, 174, 184, 202, 220, 238, 255, 286, 318, 333, 352, 377. �рација поносне Босне није остала превијених руку, него je започела са борбом за слободу. Они се нису овог пута латили пушке и мача, no примеру славних предака својих, јер су знали да би такав устанак био брзо и у крви њиховој угушен од моћног окупатора. Они су овог пута изабрали једно веће и савршеније оружје — почели су подизати свој народ на културном и просветном пољу, уливајући му националну свест и спремајући га да у одсудној битци за слободу узм е у историји своје место. T e велике замисли остварене су оснивањем просветно културних друштава, прожетих национализмом, помоћу којих су стварали борце за слободу. Eto из тога доба датира и наш слављеник »Гајрет«. Он се оснива у најгоре доба, у најтежим приликама, али ипак у срећан час no народ наш. Оснивањем Гајрета, почиње сијати још једна звезда, на онда мрачном небу поробљене Босне и Херцеговине, која уливаше наду поробљеном народу и стр ах окупаторима. Творци Гајретови не презају ни од чега. Мирно савлађују препреке и сметње, јуначки Србији, и то баш преко њене отете joj и поробљене Босне, догоди се оно што нико није очекивао: проговори поробљена Босна и Херцеговина — проговори на цев од револвера, a то беше гл ас: »Нећеш у Србију«. Смрти силниковом пољуљаше се темељи силне и на сили засноване Аустро-Угарске Монархије, пољуљаше се да се никад више не учврсте, већ наскоро и потпуно сруше, ког великог догађаја живи смо сведоци и ми. Погибија Фрање Фердинанда припремљена од потлаченог му и напаћеног народа у његовој земљи још je више разбеснила иначе бесне окупаторе. Настало je гоњење, прогоњење и мучење свега оног што je српско у Босни и Херцеговини. Међу првим жртвама окупаторског беса био je и наш слављеник друштво Гајрет и међу првим мученицима били су и гајретови радници, јер су окупатори у Гајретујош од његова оснутка гледали легло бунтовника. Окупатори су се бацили као гладни курјаци свом жестином свога беса на Гајрет и његове раднике. Ставили су Гајрет под свој надзор, конфисковали су имовину, интернирали многе његове Пододбор Гајрешов у Плевљу подносе жртве, јер су свесни да то чине за добро, величину и слободу свога народа. Гајрет још у своме зачетку, у колико више ометан од оних којима je сметао, у толико je више наилазио на одзив и потпору од широких народних слојева ради којих je никао и за које je радио. Окупатори су запазили значај Гајрета и одмах су у њему уочили националну жижу, na су знали да ће сваки и најмањи успех Гајрета причинити огромне ш тете њиховој окупаторској акцији. С тога je и разумљива њихова акција према Гајрету — у почетку помирљива-да би га придобили за своје сврхе, a кад им то није успело били су немилосрдни према Гајрету. Акција окупатора и интриге изрода у служби окупаторима противу Гајрета, одбијали су се од тврди град Гајрета као валови узбурканог мора од природне бедеме хладних стена, a Гајрет je постајао све виши и чвршћи у своме спасоносном деловању за добро народно. У 1914. години, када највећи крволок нашег народа и непријатељ словенске слободе мишљаше да je толико моћан и силан и спремаше се да зада и последњи смртни удар слободном делу нашег народа — онда малој али јуначкој раднике који су no њиховим казаматима и кости своје оставили, али никада нису клонули духом и изгубили наду да њихов Гајрет неће пожети успехе које му они бејаху наменили. Па и поред свега овога што je Гајрет у оно време проживео најтеже дане у своме животу, и дејаје његова остала дубоко урезана у широким народним масама. Идеја Гајрета — у мраку запаљена буктиња све je више и више светлила док je није заменило и сунце слободе. Настали су бол>и дани — остварени су снови Османови и његових другова, јер се je њихова поносна Босна и кршна Херцеговина нашла у крилу мајке joj Србије и саставу велике о слободне Краљеаине Срба, Хрвата и Словенаца, какву су je Осман и другови хтели и замишљали. Испунила су се очекивања нашег заслужног народног великана песника Сафет бега Башагића, оснивача Гајрета, јер je Гајрет получио успехе које му je он наменио и ради којих га je и основао на за довољство његово, његових сарадника и свију Гајретових пријатеља и радника. Ослобођењем и уједињењем нашег троименог народа, настало je ново и боље доба и за наш 381 �Гајрет и он почиње живети новим и бвљим животом, постижући нове успехе. Гајрету je за његов патриотски рад на д обру свога наР °да д а то признањ е са највишег м еста, јер je Њ . Величанство наш дични Краљ, благоизволео ставити Гајрет под протекторат свога витешког сина Њ. Kp. В. престолонасљедника П етра, и прати будним okom рад Гајрета, указујући му сваку помоћ. Награђени с у и Гајретови радници и то сви : живи тиме што су доживели слободу то највеће благо и богатство сваког родољ уба и што сваки дан виде плодове Гајрета a мртви тиме што леж е под слободном земљом и са поштовањем се помињу. Награђени су и велики гајретови мученици који оставиш е кости no казаматима окупатора, јер су т е кости пренеш ене са највеКим почастима захвалног нар ода и полож ене у слободну земљ у, за чију су се слободу они и борили. Гајрет je сада своју плодоносну идеју раширио широм наше слободне и уједињ ене О таџбине и нема ни једног кута у нашој Отаџбини који не познаје, не цени и не помаже Гајрет и његову акцију. Мислим да ћ у погодити жељ е учесника данашње прославе ако ово неколико речи што сам рекао о Гајрету завршим са ускликом од срца : нека je слава и хвала Гајретовим творцима и нека живи њихово дело наш драги слављеник Гајрет. Г. Томо Вукетић, наставник гимнаЗије говори о и сторијској улози муслимана наше крви .у борби за ослобођењ е и уједињ ењ е у вези са Гајретом, са чим се завршава и свечано отворењ е прославе. Пред просторијама Гајретова Дома no утврђеном програму формира се поворка. Л а челу поворке слика протектор а Гајрета Престолонаследника П етра коју носе двојица питомаца Гајрета, a са стране двојица матураната носе застав у државну и српску. З а њима су питомци Гајрета, војна музика, VII. VIII. разред гимназије, преставници друш тава, шефови надлештава, са чиновништвом, гости и сељаци, старији грађани na омладина. Поворка креће улицама доњ ег дела града са песмом и свирком и у з бурно клицање Краљу и Престолопаследнику. Поворка долази у 10 V, часова пред Гајретов Конвикт где чека маса света. П риступа се свечаном отворењ у Конвикта. Г. Бећир Муловић отвара Гајретов Конвикт следећим говором : Поштована господо ! Данаш њу прославу Гајретове двадесетпетогодишњице прву прославу културно-националне свести санџачких муслимана чини свечанијом и величанственијом још један акт који fce се објавити и овог часа свечано обавити, a то je : отварањ е првог Гајретовог Конвикта у нашем м есту, у Санџаку. Данас се отвара у нашем месту Гајретов Интернат-дом који ће бити отворен вредној деци сиромашних родитеља и з цијелог Санџака да се несметано и безбриж но посвете науци, школи и занату. Ово je први дом ове врсте који се после ослобођења отвара у нашем забаченом, сиромашном, скоро заборављ еном Санџаку. Да смо дошли до овог дома кога данас свечано отварамо, има се на првом месту захвалити Главном О дбору и његовим вредним радницима-поборницима гајретове идеје, је р они учинише много за нас и наш мали труд и рад, који уложисмо за Гајрет, д есеторострук о наградише. Наш рад за Гајрет у нашем месту ево се данас крунише успехом и ако тај рад на ж алост није онакав и онолики колики je тр ебао и морао бити. З а т о , нека нам данашњи дан и ова свечаност буде подстрек да у будуће бољ е и са 382 више љубави помажемо Гајрет и њ егову плодоносну идеју, јер помажући Гајрет, помажемо наш народ на свим пољима народног живота, a нарочито муслимански део нашег народа који треба још много труда и напорног рада да би се избавио из нежељног положаја у коме се данас налази. Отварајући овај дом, ja Вас позивам гг. да овај свечани моменат пропратимо са ускликом од срца највишем пријатељ у и заштитнику Гајрета, нашем јуначком владаоцу Краљу Александру и његовом витешком сину нашем протектору Престолонаследнику Петру. Живео ! Музика после клицања Краљу и Престолонаследнику, свира химну. Пред конвиктом говори М устафа Пешеновић питомац Гајрета о значају Гајрета и њ егове акције no муслимане у Санџаку, na 'између осталог каже : Главни одбор Гајрета руководећи се обзирима националитета и васпитања у том правцу своје браће муслимана у Санџаку проширује своје границе делатности. Први његов рад у том правцу je заснивање Конвикта преко кога ће спровести своју духовно-националну концепцију. Ми, омладинци будући свесни Гајретових идеја и државно-националних побуда, заклињемо се данас, приликом ове велике национално-просветне свечаности, да ћемо бити његови пионири. З а то ja, као његов питомац, у име целокупне муслиманске омладине упућујем апел свима патриотима овога краја без^разлике вере да потпомогну идеју и рад овдашњег Гајрета, јер б ез ваше родитељске потпоре и саосећањ а неће моћи у потпуности извршити свој циљ. Пошто je завршено свечано отворењ е Конвикта полази се у џамију. Велика џамија Гази Хусеин Пашина пуна. Госп. Дервиш Ш ећеркадић окружни Муфтија учи хатма дову умрлим члановима и пријатељима Гајрета. Пред џамијом се формира поворка no истом реду и креће кроз улице горњег дела града. З а цело време док се сврставала поворка, обављано отварањ е и дова, пуцао je топ са Гаљубине. Тачно у 12 часова поворка пошто je обишла цео град, долази пред просторије Гајрета. Секретар Селмановић захваљује се учесницима на одзиву и објављује да je програм до подне завршен и свет се разилази. У 1 час no подне одржан je банкет гостима у п росторијама Конвикта на који су позвати и сви шефови надлештава. После банкета била je игранка у дворишту Конвикта и трајала до 3 часа no подое. Од 3 —5 био je концерат у Гајретовом Дому. У вече je била забава. У пркос киши која je одмах свечери почела падати у 7 часова сала je била пуна гости, a много се je њих вратило јер није било више места. Тачно у 8 часова почео je програм. М устафа Грчић питомац декламује »Остајте овде« од Алексе Шантића. Реџо Букан питомац декламује »Дижите школе«. Појављује се на бину г. Радоје Мирковић, чиновник окружне Финансиске Управе у Плевљу са гуслама и пева са много уметничког дара »Јанковић Стојана« кога публика бурно поздравља. Затим , Гајретова дилетантске дружина изводи на опште задовољ ство драму »Омербег Љубовић« од В. Тмуше. После тога била je томбола, лутрија и игранка до пред зору. Морални усп ех Гајретове прославе био je изнад сваког очекивања, и биће јак подстрек за продирање Гајретове идеје у Санџак и Јужну Србију. Материјални успех такође je био врло добар и ако су ово најсиромашнији крајеви. Од прославе je приходовато у У свему динара 9.358—, али je за припреме и извођење прославе утрошено динара 4.008-—, т е je чиста прихода остало динара 5 .3 5 0 --. �Пододбор je добио много писмених и телеграфских честитки из Србије, Јужне С рбије, Б осне и Санџака, a много je њих и прилоге послало. Да je прослава овако сјајно усп ела и у моралном и материјалном погледу, кма се захвалити целокупном грађанству без разлике вере, јер се je сваки такмичио да са своје стране допринесе у сп еху ове прославе. ГЈрослава 10-годитњице Уједињења у КонвиШима Гајретовим Први дедембар о. г. као дан 10-годвшњвце Уједвњења нашег народа, прослављвн j e у сввма интернатима нашег друштва. Уочв тога дана управе конвиката иввјесиле су ааставе, a сутрадан, у некојим интернатима преко дана a у другим на вечвр, одржане су свечане прославе, коЈи су отворили првгоднвм говорвма управницв внтерната. Затвм су слвједвла предавања о значењу Првог Децембра, које су држалв најстарвјв пвтомци, рецвтовања в декламацвје патрвотсквх пјесама и на крају пјевање Државне Хвине. По свршеном програму пптомцвма j e првређена мала закуска a затвм су питомци развили анвмврану забаву вграљем народних кола в окретнвх вгара уз пратњу пвтомачквх тамбурашквх зборова. Т у вечер биле су влуминвране све пропрооторвје друштвенвх внтерната. У иажњу иододборима u повјереницима Гајрета Сезона Гајретоввх зимсквх забава наступвла je у овом мјесецу в трајаће до краја мјесеца марта вдуће годвне. Првлвком забава фвнансвјскв органи убвру 20°/* такса од првхода твх забава. К ада се зброје те таксе, које у току годвне уп лаћују свв вододборв и повјеренвштва, ввдвмо да je то већи и осјетљиввји в зда т а ^ . Међутвм фанансвјсквм законом за 1927./28, год. предввђено je , д а културно просвјетна друштва могу бити оелобођена од плаћањ а твх такса, ако се правовремено обрате см ол бом 8а опрост Генералној Дврекцвјв Пореза у Београду в ако тој молбв првлож е друштвена праввлв. Скреће се пажњ а сввма пододборвма и повјеренвцвма Гајрета, да првлвком одржавањ а друштвенвх забава в концерата, вскорвоте ову повластвцу. Молба треба да буде краткот оадржаја, бвљегована са 2 5 може да буде в овакав: двнара, a садржај Поподбор (Повјеренвштво) Гајрета у ........ Генералној Дврекцијв Пореза Београд. Пододбор (Повјврвн.шт.0) Гајрвта пРЈш,ва » културно просвјетно подвзање муслвмана у . . nDBDeKvie »» баву у (датум) у корвст друштвеовх цвжева.' 1 , П(И 0С"0ВУ РЧеш енл горње Дврекције од 29. децембра 1927. бро] 143050-27. молвмо ту Дврекцвју да на улазнвце °ве забаве не плаћамо таксу вз пар. бр. 99-а Закона о таксама. (Потписи). Припомоћи Гајрету Главнв Одбор Гајрета je взввјештен, да je нашем друштву, на предлог Државног Зовода sa Унапређеше Индустрије и Занатства, Господвн Мвнвстар Трг. в Индустрвје одобрво новчану помоћ у сумв од Двн 8000 — вз првхода Д рж . Класне Лутрије, a радв образовања занатског подмлатка. Решењем Мвнвстарског Савета одобрено je Гајрету на име помоћв за течај за сеоске домаћице Двн lO.COO'—. Госп, Мвнвстар Трг. в Индустрвје одобрво je Гајрету вз првхода Држ. Класне Лутрвје своту од Дин 5.0.0'— sa потпомагање трговачког в занатског подмлатка. Обласнв Одбор Сарајевске Области одобрво j e новчану помоћ Гајрету од Дин 10.000'-. Дорови Гајрешу у мјесецу октобру и новембру стигли су Главном Одбору Гајрета следећи дарови: Општинско поглаварство у Власеници Дин 500, Пододбор Гајрета Требиње Дин 200, Пододбор Гајрета Дервента Дин 610, Општинско Поглаварство Вел. Кладуша Дин 246, господ. Садик еф. Садиковић Љубушки Дин 545, Пододбор Гајрета Љ убиње Дин 210, Пододбор Гајрета Дервента Дин 411, госп. Аган Синановић Бањалука сакупио Дин 115. Сакупљачима и дароватељима срдачна хвала! Gajretova bilansa od 30. juna do 1. decembra 1928. Radi obavještenja Gajretovih članova i prijatelja o stanju Gajretove imovine kao i o kretanju Gajretovih prihoda i rashoda, donosimo u današnjem broju dru­ štvenu bilansu, sastavljenu 1. decembra o. g. Kao i dosadanjih godina, društveni prihodi za prvih 5 mjeseci poslovne godine znatno su manji od dru­ štvenih rashoda za isto vrijeme. To proizlazi otuda što su minulih 5 mjeseci redovno pasivniji u prihodima od mjeseci koji slijede iza njih. Sezona Gajretovih za­ bava, kako u Sarajevu tako i u provinciji, počinje krajem novembra odnosno početkom decembra i traje do kraja m arta mjeseca. Glavne prihode iz provincije obično doznačuju pododbori i povjerenici polugodišnje i to krajem decembra i juna mjeseca. Prema tome veći prihodi počeće da pnspijevaju Glavnom Odboru krajem ovog mjeseca. U te prihode, koji će se početi da do­ značuju u toku ovog mjeseca spadaju članarine, pret­ plate za list za prvo polugodište i prihodi od održanih zabava. Uz ove prihode slijediće i prihodi od Gajretove Spomenice, društvenih značaka i prihodi od »Cigla Gajretova Doma«. Isto tako, svršetkom decembra ući će u društvenu blagajnu kamate od društvene gotovine i prihod od Gajretova cigarpapira, koji pripada društvu prema ugovoru za prvih 6 mjeseci. Krajem društvene godine ulazi u društvenu blagajnu i 10% -tn a čista dobit naše dobročiniteljice Banke Gajret, koja iz godine u godinu biva većom. Kako se vidi iz pregleda prihoda, svi društveni primici od 1. jula do 1. decembra o. g. iznose Dinara 495.43915. Rashodi društveni za isto vrijeme su više nego dva puta veći od prihoda. To proizlazi otuda što se za društvene konvikte nabavljaju nekoje živežne namirnice u većim količinama u jesenjim mjesecima, kada su obično najjeftinije. Društveni izdaci za prvih mjeseci morali su ovog 383 �puta da budu veći i iz drugih razloga. Prije svega u septem bru mjesecu održana je proslava društvene 25godišnjice, a troškovi na proslavu, kako se vidi, bili su vrlo veliki. Sam o troškovi za štam panje društvene Spomenice iznose oko 90.000'— dinara; izrada značaka društvenih 24.000 kom ada dinara 69.120'— ; prenos posm rtnih ostataka iz Arada rahm. Avde Sum bula i Behdžeta Mutevelića (zajedno sa privremenom grobni­ com) dinara 49.062'— ; banket gostima na llidži Din 47.947'— i t. d. S priprem am a oko proslave povećali su se i nekoji drugi troškovi, kao n. рг. troškovi kan­ celarijski. Društveni izdaci u ovom periodu godine veći su i radi izdataka na društvene konvikte, koji su se ove godine morali da povećaju usljed toga što je u dru­ štvene konvikte primljeno znatno više pitomaca nego prošle godine. U nekojim konviktima obnovljen je društveni inventar, a uza sve to ove godine uspostav­ ljen je prvi Gajretov konvikt u Sandžaku (Plevlje). Osvrnuvši se letimično na prihode i rashode društva, mi vidimo da je do 1. decembra o. g. utrošeno iz društvene gotovine, koja je iskazana sa danom 30. juna o. g. svota od Din 560.277'27. Za toliku je dakle svotu bila m anja društvena gotovina od gotovine iskazane na prošloj našoj glavnoj skupštini. Stanje društvene imovine na dan 1. decemara o. g. vidi se iz »Pregleda Gajretove imovine«. Radenici i prijatelji Gajreta jtioraju uložiti sve svoje snage i svu svoju ljubav, ^oju gaje prema Gajretu, da bi na kraju ove društvene godine pokazalLH>to~ bolje m aterijalne rezultate svoga rada za Gajret, da bi na\ taj uačin opravdali nade, koje u Tijih polaže musliman­ ski elemenat. Ekonbrfiske prilike općenito su u narodu vrlo teške, pa su stoga potrebni tim veći napori za uspješan rad. Teške materijalne prilike povlače za sobom i potrebu- većeg, požrtvovnijeg, i opsežnijeg rada Gajretova.j Sa velikom ljubavlju, sa ozbiljnošću i samopregorom, koje su i dasada pokazivali radenici Gajretovi, mi se pouzdano nadamo, da će se prebroditi sve te­ škoće i da će se Gajret nesamo održati na dosadanjoj' svojoj visini, nego da će i proširiti svoje djelovanje i baciti se i na druga polja rada za narod. To traže od njega vrijeme i okolnosti. Račun prihoda i rashoda od 30. V t do 30. XI. 1928. Primici: 16.302 — 1. Članarina redovita Din 2. Č lanarina dobrotv. 16.98970 i utem. . . . » 42.330'— 3. Darovi i dob. prilozi » » 69.33475 4. Zabave . . . . « 133.107 — 5. Opskrbe . . . . 6.990'— 6. Pretplate na list . » 855'— 7. Blokovi za ciglu . » » 37.890'— 8. Značke . . . . 9.350 — 9. Spomenice . . . » 162.29070 10. Prihod proslave . * zda ci: 1. Muški konvikt i Šegrtski Dom Sarajevo . . . Din 160.796‘06 2. Ženski konvikt, Sa­ rajevo . . . . „ 69.890'20 3. Muški konvikt, Bihać „ 55.134 05 4. Muški konvikt, Tuzla „ 43.09778 5. Muški konvikt, Mostar „ 56.733'3l 6. „ konvikt, Plevlje „ 31.481'— 384 7. Šegrtski Dom, Sara­ jevo . • • • • » 8. Prosvetin i Gajretov konvikt, Foča . . » 9. Štampanje lista i po­ 32.68070 štarina . • • • » 10. Honorari za uređi­ vanje i saradnju 26.200 — l i s t a ..................... ..... 26.400,— 11. Stipendije . . . . , , 8 010 — 12. Potpore . . . . „ 58.31278 13. Kancelarijski troškovi „ 14. Plate činovnika i 74.75810 drugog osoblja . „ 15. Proslava, sa štam pa­ njem »Spomenice« i izradom značaka „ 341.31997 21.000 — 16. Gajretova kni. izdanja „ 17. Štampanje blokova 8.500 — »Cigle Doma« . . „ 22.646'25 48. Kamate . . . . „ ____________________ Ukupno izdato Din. 1,055.71642 Više izdato nego primljeno Din. 560.277'27 Pregled Gajretove imovine na dan 30. X I. 1928. Aktiva: 8.62483 » » Poštan­ 2. 12.60681 skoj Štedionici . ” Gotovina u Banci 1,023.00448 Gajret . . . . » Gotovina u Zemalj­ 26.733 — skoj Banci . . ” Gotovina u Prvoj 17.060 — Hrv. Štedionici 448.682 — Gotovina u »Vardi« » »M usl.Tr. 1.250 — i O b rt Banci . . Gotovina u Kredit. 29.960 — Banci, Ljubuški " 36.650 — G otovinauSar. Banci Gotovina u Banci 10.227'— Ferizbegović . . Gotovina u Kredit. 39.880 — 1,654.67902 Banci, Tešanj . . Dionice i vrednosne hartije . . . 505753'— 29.91054 13. 20% bonovi . . 14. Zajmovi . . . 21.57983 420.22750 15. Inventar . . . 16. Predujmovi . . 7.14210 17. Razglednice . . 7.16394 24.14V15 18. Razni dužnici 15000 — 19. Nekretnine . . 20. Ćilimarska škola 31.87763 10.000 — 21. Račun garancija 2,727.47471 Pasiva: 1. Imovina . . . . Din. 2,385.98714 2. Srp. Centr. Banka 500.000'— 3. Gajretov Dom . . 390.027'84 4. Račun garancija . 10.000 — 5. Osman Hadžić 280'— 6. Hamza Humo . . 1,457-— 3,287.751'98 Više potrošeno 560.27777 2,727.47471 1 . Gotovina u blagajni Din „ ШТАМПАРИЈА ПРОСВЕТА, CAPAJEBO �C e n tra la : Sarajevo S je d iš te D ire k c ije , Beograd F ilija le : Brčko i Novi Sad Papirnica 1 Hamdija Kopčić , 1DLMllSIIfl IlJDlIOirii ul.*- 619 M e d . U n iv . s p e c ija lis t a z u b n i lije č n ik S a rajevo, S tro s m a je ro v a | 1 p r e p o r u č u je p is a ć e g S A R A J E V O , J e f ta n o v ić a u lic a b r o j i . T e le fo n Ordinira s v a k i m b o g a to s k la d iš t e i r is a ć e g o d 9 — 12 m a t e r ija la danom sati prije podne i o d 2— 6 sati poslije podne _______. . . . _______ j [ Ш Т А М П А Р И ЈА 1П РО С В Е Т А S V A K I M U S LIM A N TR E B A О Д KUPUJE SAMO jШ ТАМПАРСКО-ИЗДАВАЧКИЗАВОД G A J R E T O V ; (: i g a r p a p *r И з р а ђ у ј е ј : Ј к • • • I i разноврсне банковне, трговачке и индустријске тисканице у бојама као: дионице, уложне књижице, чекове, дипломе и т. д., т е разна стручна дела, календаре и остала издањ а солидно, б р зо и no умереној цени. je r k v a tite to m nadm ašuje sve ostale i Властита књиговезница израђује све врсте трговачких књига и протокола, као н разне галантеријске и картонашке послове no мери и нацрту. cig arp apire a p otpom aže i ,,G ajret“ ^ s. D . Alkalaj, Sarajevo Narudžbe: TVORNICA CIGARPAPIRA fC A P A JE B O :! 356 Књиговезница -- Стереотипија А л е кс а н д р о в а б р .6 -Т в л е ф о н б р . 1 može se naručiti i preke društva Gajret u Sarajevu = �NACIONALNA I UNIVERZITETSKA BIBLIOTEKA BIH \ i 55/1928 A sb \ оов I lir " ^^ ^ ^^ 4039438,1-24 BANKO GflJRET D. D., S flR ftitu u Akcijski kapital Din 20,000.000 -, Rezerve Din 2,000.000'Od tište dobiti dale 10°/* Kulturnom I Prosvjetnom društvu „Gajret". Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne 1 privredne ustanove. Osniva i podupire razne kulturne i hu­ manitarne ustanove. Milih.ili. illll. .lih , Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Gajretnajbrže i najkulantnije. - Uloške uka­ maćuje najpovoljnije, i isplaćuje iste u svako doba. ,ulili ..Illllh Iillllllll .»iiiillllh, t BOSANSKA INDUSTRIJALNA I i Dr. Omer Bahtijarević t TR G O V A Č K A BANKA D. 0 A ■SARAJEVO, Strosmajerova ul. br. 12 • Potpuno uplaćena dionička glavnica I Dinara 2 0 ,000.000 f Rezervni fond i ^ c f ! D inara dugogodišnji liječnik Drž Bolnice, operater i spe­ cijalista za operativne bo­ lesti, asistent chirurškog odelenja Državne Bolnice nedavno je otvorio 7 ,5 o o .o o u -i Prim a u lo š k e n a š te d n ju , vrši doznake u unutrašnjosti i inozemsl uz n a j p o v o 1j n i j e uvjete, finansira i n d u s t r i j s k a i tr g o v a č k a poduzeća. Z Ordinira od 1 -3 po slije podne i I i i f Interurban t e l e f o n i broj 605, 865 i 555 f ) Filijale: f j Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split I l i l i 1".w ......."IIP ...IIP".ЧШВ Temeljna glavnica 40,000.000•- dinara. ilil lllltiiilllllllli »iillllllll,„lili.. ..Illlh, Z ALAGAONICU koja daje zajmove na zlato, srebro 1 ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. . općine grada Sarajeva . Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172. Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju Ilir. "lllll li 1""1 . 1111. . ilil .... ........ "ii.... u Prestolonasljednika Petra uliti broj 20 u ll.-om katu. ..iillllllll � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama 1928 Description An account of the resource Br. 1-24 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 27065862 IIIF Item Metadata UUID bbf16b73-81d4-458d-8ded-57e1db1fc11b https://kolekcije.nub.ba/files/original/9ee318e6fa303f92b42a9e9a76752cd4.pdf 4d46cfd8a8f912530b8e1d6aa6d93e1e PDF Text Text Nacionalna | fm S A fiA Jr.v шх ш рд а д еттм за / КУЛТУРНС HfcKShRMtKft T№4M3Alt>t M VUM M ANA m 4 •• . V' XV �Mi С а д р н н а ј: А х м е д М у р а л О е г о в и ћ : Сусједи (игра у јед ном чину). Др. М е х м е д З и л џ и ћ : С .п у та за пренос посмртних остатака рахметли Авде Сумбула и \ Бехџета Мутевелића из Арада у Сарајево. .\Ј Ј у с у ф - З и ј а С м а и л а г .и ћ : Правна могућност рационалног искоришћавања вакуфске имовине за културно и економско подизање муслимана у Југославији. - ' ј г л /_ v. ' Авдо Карабеговић (приликом двадесетгодишњице смрти). Наши питомци на раду. Г а јр е т о в гл а с н и м . - м u 1iiiii Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друштва за културно и економско подизање муслимана, излази 1. и 16. сваког месеца, a цена му je за нашу Отаџбину 100 динара на годину, a за све остале зем ле преко границе 200 динара. Ђаци добивају лист у.пала цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. v 4_ ; v Поједини број стоји 5 динара. / Директор Х а м и д К у м и -h л Уредник Х ам за Х умо Штампарија Просвета, Сарајево. — Власник друштво »Гајрет«. — Главни и одговорни уредник: Хамза Хумо. i*- �VkJ 7 Ahmed Muradbegović Susjedi — igra u jednom č i n u O so b e: Hadžija, Hamid, njego*' sin, Dedo, posjednik, Rabija, njegova sestrična, I. žandar, II. „ 1. PRIZOR. H a d ž i j a i H a 'm id . Ograda, koja rastavlja чкПјс*njive: džijinu. U sredini ograde kruška kao međaš. H a d ž i j a : (zabija koliće i zatvara ogradu) i Hamide sine I H a m id : (iza scene) Šta"je-babo ? H a d ž i j a : Imaš li još toga granja,da opletem ovo oko kruške? H a m id : Ima babo još nešto malo. Trebaće sko­ čiti u g a j... pa donijeti. H a d ž i j a : Ponesi to, što ima, pa ćemo poslije u gaj. H a m id : (unosi granje) Evo, to je sve. H a d ž i j a : Ostavi tu. Ovo oko kruške moćemo zatvoriti. .. H a m id : Uskoro će i podne, pa ćemo malo otpočinuti i ti si se umorio H a d ž i j a : Da nije pripeklo, ne bi me posao iz­ morio, (pausa) Hamide sine! H a m id : Šta je babo? H a d ž i j a : Vidiš li ti ovu ljepotu pred nama. Pru­ žila se kao more, pa se ljulja s kraja na kraj, ogradu će provaliti. .. H a m id : Koja ljepota babo? H a d ž i j a : Ih zar ne vidiš, u što gledam ... H a m id : U što babo? H a d ž i j a : Pu u njivu b o la n ... u ovu što je do n a s ... Kako bi ti bilo lijepo, kad bi sasvim uklonili ovu ogradu, pa je spojili sa našom onako ujedan komad. Ne bi takvoga zirata na daloko bilo. H a m id : Koja korist, babo, kad je njiva tuđa, kad nije naša. , H a d ž i j a : Ja^čija je, već naša! H a m id : Kakva naša babo, šta je tebi? To je •njiva Rabijm^* što joj je ostala iza matere Hanifice, a Dedaga na nju pazi. ^ H a d ž i ja : A ja ti opet kažem, da je njiva naša. .H a m i d: Kako naša ? .: Eto tako. m id : Što Je tebi babo? Na djevojci je grunt. isliš da je kupiš, uzalud se spremaš. Dedaga bradu prodao nego njivu, ž ij a : Ne vele pii je ni kupovati. Sudom ću pju dobiti, sudom. H a m id : Kako sudom babo, jesi li ti pri sebi? H a d ž i j a Ja znam dobro šta govorim. Na mojoj strani je pravda. H a m id : Kakva pravda? Gdje je tu pravda? Tuđa njiva a ti veliš da je naša i to da bude pravda. Osvi­ jesti se babo.. H a d ž i j a : Ta je njiva bila naša. Oni su je pri­ svojili sebi, ali mi ćemo tu njivu opet natrag povratiti. Evo moje glave, ako tako ne bude. H a m id : Kad je ona bila naša? S ta je tebi babo? H a d ž i j a : To ti ne znaš, ali ja to znadem. Evo slušaj, sad ću ja to tebi rastumačiti. H a m id : Ded vala, babo, da još i to čujem. H a d ž i j a : (sjednu) Dedagina sestra Hanifica, bila je moja maćeha, znadeš li ti to? H a m id : Znadem. H a d ž i j a : A Hanifičin čojk bio je moj otac. Elem Hanifica je donijela svome čojku t. i. mome ocu u miraz tu istu njivu. A žena HanifiČina čojka t. j. ona, Hani­ fica imala je brata Dedagu a brat njezin Dedaga imao je sestru Hanificu. Razumiješ li ti to ? H a m id : Čini mi se da razumijem. H a d ž i j a : E dragosni si moj, ako to , razumiješ onda slušaj dalje. Ta ista Hanifica imala je miraz, a miraz je bila ta ista njiva, a ta njiva došla je onda u miraz mome ocu. Razumiješ li ovo? Јал / �H a m id : Čini mi se da ovo ne razumijem. H a m id : Znam šta ćeš sudu kazati. H a d ž i j a : Odakle to znaš, kad ja nisam sve ni H a d ž i j a : Kako ćeš to ne razumjeti. Ako je Hanifica došla u m iraz mome ocu, onda je i njezina njiva izgovorio. H a m id : Svejedno, ja to opet znadem. došla u miraz mome ocu. Zar nije tako ? H a d ž i j a : Pa ded kaži, ako znaš. H a m id : Ma dobro, eto i to, ama odakle је' ona H a m id : (nastavlja očinim tonom) Elem Hanifica danas naša ? H a d ž i j a : Kako odakle? Ako je ta njiva došla u je donijela svome čojku, a mom ocu t. j. mome djedu m iraz mome ocu, onda je došla u miraz i njegovome u miraz tu istu njivu. A sada ako je ta njiva došla u sinu t. j. meni, a ako je došla u m iraz meni, onda je miraz mome ocu t. j. mome djedu onda je došla u došla u miraz i mome sinu t. j. tebi, jer od oca uvjek miraz i njegovome sinu t. j. meni t. j. tebi, a ako je ostaje sinu, pa kad je došla i meni i tebi u miraz, došla u m iraz njegovome sinu t. j. meni, t. j. tebi onda je došla u miraz i mome sinu t. j. tvome sinu t. j. onda je ona naša — ničija više. Razumiješ li ovo? H a m id : Čini mi se, da ovo baš nikako ne razu­ meni. H a d ž i j a : To jest meni, to jest tebi, sad ne znam mijem. Došla meni, došla lebi, došla njemu, ama čija više, ili je došla meni u miraz ili tebi ? Sve si pomi­ je ona danas, to ja tebe pitam. H a d ž i j a : Naša, eto čija je. Naš miraz naša i njiva. ješao. Eto sada šta si učinio? Sada više ne znam ni H a m id : E am a ti si zaboravio, da je tvoj otac, šta ću na sudu kazati. ' ' H a m id : Kaži ti sudu ovako: Meni se ta njiva a moj djed Hanificu pustio i da ona dvadeset godina nije bila njegova žena i da se je za drugoga udala i svidila, htio bih da je okružim sa svojom zemljom u kćer da je sa drugim rodila. Eno joj kćeri RabljeH jedan komad, pa sam došao da mi je pokloniš, eto danas je djevojka. tako ti kaži njemu, pa ćeš vidjeti, šta će on kazati H a d ž i j a : Šta to smeta. Ako je moj otac pustio tebTT^ Hanificu, nije pustio- njivu. H a d ž i j a : Ih baš si budala! A što bi mu kazivao H a m id : Kalde^ nije. Č im - je ‘ on pustio Hanificu, tako ? pustio je i njivu. H a m id : Gdje će te anlajsati. H a d ž i j a : To nije istina, dragosni moji U šeriatu H a d ž i j a : Hajde j a d a n ... h m ... ne moj sad da nema te mes’ele, d a 4§e rpože rijfiva pustiti. Žena se fcg\ijeSbTfTT7p ‘ može pustili, ali n jiv a p k . To je naše dobro. H a m id : Babo, okani se ti toga. Biće bol,e, da mi H a m id : Ama čojče babo. Kako će] tp'jbiti naše fzatvaram o ovo svoje, što nam je dao Bog, a da tuđe dobro, kad eno tgmo stoji m eđaš ona kruška, k&ja »u miru ostavimo. svakom kaže dokle je ji^ š e , a dokle je Rabijino. H a d ž i j a : E, a kako bi ti bilo lijepo, kad bi mi H a d ž i j a : Kakav međaš. Onaj je međaš usadila 4 to dobili, pa napravili onako čitav jedan kom ad, to Hanifica onoga istoga dana, kad je bila puštena od oca. bi bila prava p u s ta ra ... To nije naš m eđaš i niko nerria prava, da usađuje međaš H a m id : Može i to Bog dati. A sada ćemo na posao. bez naše privole i da dijeli našu zemlju, kako on to Dosta smo se odmarali. hoće. Ja ću tako i na sudu Jcaaatirv H a d ž i j a : J a idem u gaj, da nasiječem kolića i H a m id : Kakvom sudu babo?*Nije li taj isti sud, granja, a ti ovo oko kruške d o v rši... (odlazi). kad ono prije tri mjeseca umrije Hanifica dosudio tu H a m id : Hoću babo (prilazi ogradi i započinje sa istu njivu njezinoj kćeri Rabiji, a ne nama. poslom). H a d ž i j a : E baš, to je ona krivda, zbog koje ću 2. PRIZOR ja iznova podnijeti parnicu. E ne može se to tako lako (H a m id i R a b ija ) otimati tuđa zemlja. 1 nad sudom ima sud. Goniću ja R a b i j a : (pjeva iz daljine) njih do sam oga M inistra i još dalje do k a n c e lista ... Srdo moja, ne srdi se na me! Nek oni ne misle, što misle Jer ako se ja rasrdim na te, H a m i d : Ama kako ćeš ti, babo, dokazati da je Sva nas Bosna pomiriti neće to naša- zemlja, kad ti nemaš tapije n a nju, a Rabija Ni sva Bosna ni Hercegovina je im a . . . Ni sva sela oko S arajev a__ H a d ž i j a : Kako? Lahko! Ja ću sudu kazati sve H a m id : (osluškuje) Eto jel To je njezin g l a s ! ... po redu i na tančine (polagano izgovara riječ po riječ (nastavi ponovo posao). da bi ga se bolje razum jelo) Dedagina sestra Hanifica R a b i j a : Hej ti tam o ? Šta radiš ti tu oko moje bila je moja maćeha, a Hanifičin čojk, bio je moj otac. k ru šk e i oko moje njive? A žena Hanifičina čojka t. j. ona, Hanifica, imala je H a m i d : Dođi, pa vidi, šta radim. brata Dedagu, a brat njezin Dedaga imao je sestru R a b i j a : Bogami, ako ti ja dođem, ne će ti vrije­ Hanificu. . . diti ni dvije pare. H a m id : Znam , znam , znam l H a m id : Zbilja bogati! H a d ž i j a : Šta z n a š? R a b i j a : Eh eto, ja ti rekoh! �H a m id : Hodi vamo, da te vidim, kolika si. R a b i j a : (cikne i išćupa kolić) Uh zar tvoja zemlja! R a b i ja : (izbije na scenu) Šta radiš ti ovdje oko Je li kugo, de sad reci, da je tvoja zemlja, deder sad moje zemlje? prozijevni ? H a m id : Zatvaram. H a m id : Šta hoćeš, da prozijevim? R a b i ja : A ko ti je to геко? R a b i j a : Daj prozijevi, da je tvoja zemlja. H a m id : Babol H a m id : Pa i jest ovo moja zemlja. R a b i j a : A šta ima tvoj babo, da zapovijeda s R a b i j a : Reci još jedanput, samo još jedanput. mojom zemljom. H a m id : Pa šta će onda biti? H a m id : Nije on tvojoj zemlji zapovijedio, već meni. R a b i j a : Odvrnuću ti glavu, kao biljku! R a b i j a : A kako je smio? H a m id : Nemoj živa bila! H a m id : A što nebi smio? R a b i j a : Reci, da je tvoja zemlja. R a b i j a : To je moja zemlja. H a m id : Zar opet? H a m id : Ne zatvaram ja tvoju zemlju. R a b i j a : Recil R a b i j a : Ja čiju? H a m id : Ovo je moja zemlja. H a m id : Svoju. R a b i j a : (vriskom) Lažeš, lažeš, lažeš! Uh, kako R a b i j a : (podboči se i počne siktati kao zmija) si mi mrzak. Volila bih te ubiti, nego ovu zemlju. Pa svoju veliš, je l i . .. ? po čemu svoju? Od kad je H a m id : Pa ubi me samo daj mi zemlju. to tvoja zemlja. Ko ti je dao, pa je tvoja, je li sud, R a b i j a : (jedva i dočeka) Aha, aha, eto i sam je li car? •priznaješ, da nije'tvoja zemlja! H a m id : Nije vala ni car ni sud. To je jn o ja H a m id : Ja ništa ne priznajem. djedovina. R a b i j a : Priznaj da nije tvoja njiva! R a b i j a : Tvoja djedovinaf'Hahahaj! Znam ja da H a m id : Ne ću da priznam. bi vi htjeli tuđih njiva i Ju đ ih zemalja a ^ a evo, nema 1 R a b i j a : Udariću te, udariti. pljačke... Tvoj se babo po kahvama fali, da je ovo H a m id : Udari! njegova zemlja, da je to njegov miraz. A kaži ti svonte^ R a b i ja : Reci, da nije tvoja njiva, pa te neću babi, da ću ja njemu bradu počupati za-syoju zemlju! liti. Nek on ne misli, što m isli. f m i d: Kako ću kazati, da nije moja, kad je moja. a b_J i j a : (nemoćnim bijesom) Uh majko moja, šta H a m id : Kaži m ut ii, zašto da mu ja kaz\jjlei ___ R a b i j a : Samo dok ga vidim. Čuče on svašta još ću s njime! Reci, da nije tvoja, reci, moraš reći. iz mojih usta. Dosta sarfr ja njega podnosila. Napunila H arn i«d: Ne moram. sam se ja te njegove fale (hvata se za grlo). Evi R a b i j a : (promjeni stav, da ga pridobije) Eto ja molim, da rekneš da nije tvoja. mi je došlo. Samo neka dođe još jedanput pred moji ii.^gg-m c H a m id : Ako ti je baš tolfko stalo, on će odmah H a m id : Moli vala, koliko ti drago, doći. Otišao je samo u gaj da donese granja, odmah R a b i j a : De bolan, živ bio, reci, samo izgovori, će se povratiti, pa ćemo se pomiriti. R a b i j a : 1 hoću ga pričekati: Ne n^sli ti, da je H a m id : Ne ću da se mirim s tobom. R a b i j a : Ali ja hoću s tobom. Ako se ne pomirim, mene strah. Oho dragi moj, imam ja svoga dajdžu ima mene ko odbraniti, nisam se ja na putu našla. Nek moraću te ošinuti, a meni je žao da ošinem tebe. Volila tvoj babo samo dođe. Kazaću ja njemu sve, što je bih svakog drugog. H a m id : Možeš, vala i mene. za njega. R a b i j a : (nemoćno) Uh kakav si gad! Nemaš srca H a m id : Kaži, kaži, Rabija! Kaži ti njemu, nek ni kolik jednu mrvu, kad te čovjek moli. on dobro čuje. H a m id : Ne trebaš me ni moliti. R a b i j a : (osjeti žalac) Slušaj ti, baboviću! Ne zbijaj R a b i j a : (kroz suze) Bezdušniče, gade! Eto što si ti sa mnom šale. Ja sam opasna djevojka, mogao bi učinio (zaplače). Sad moram da plačem zbog te b e ... se i ti sa mnom nakačiti... H a m id : A što da plačeš? H a m id : Oho, ti i meni p rijetiš...! R a b i ja : Kad si takav! A ja, ja nisam takva — R a b i j a - Prijetim. De samo još jednu, pa ćeš vi­ H a m id : Hahaha! djeti, ko sam ja. H a m id : Jami bona, pripašćeš me! R a b i j a : Šta se smiješ, bezdušniče (udari u sav R a b i j a : (bijesno) Odmiči! glas plakati) Uhuhuhu! Nije ti dosta da te nisam uda­ H a m id : Kuda? rila, već mi se još i ru g aš... R a b i j a : Odmiči od moje zemlje. H a m id : Ko ti se ruga? H a m id : Ja nikuda ne idem odavde. R a b i j a : Ti. H a m id : Jok vala, ja se nikom ne rugam. R a b i j a : Odmiči na lijepu ti kažem. Biće za te R a b i ja - Zar zbilja? bolje, ako mirno odeš. H a m id : Šta? H a m id : Neću da idem. Ovo je moja zemlja. з �H a m id : Reci joj, da ti bude snaha, pa će odmah ušutjeti. H a d ž i j a : Ko zar ja ? Nikada. Volio bih prije u vodu skočiti, nego to da joj reknem. H a m id : A njiva? A jedan komad, a zaokružiti zemlju. H a d ž i j a : Šta će mi njezina njiva, neka je đavoli nose i s njivom zajedno. R a b i j a : (naglo upadne) Aha, aha, eto priznao si i sam, da je njiva moja. H a d ž i j a : Ko je priznao? R a b i j a : Ti! H a d ž i j a : Jok, nedo dragi Bog! Ja ništa nisam priznao. R a b i j a - Jesi! Rekao si, šta će mi njezina njiva. 3. PRIZOR H a d ž i j a : Jok, to ja nisam rekao. (P r e đ a š n j i i H a d ž i ja ) . H a m id : Jesi rekao, babo, jesi! H a d ž i j a : (ulazi s granjem i kad ugleda Rabiju Л јЈ a d ž i j a : Šta, zar si i ti s njom e? Zar si i ti s kolčićem potrči do nje i uhvati je za ruku) Haj, hajprotiv j-nene ? dušice ubićeš mi dijete. H a m fd . 4a govorim samo ono, što sam čuo. •Ra b i j a : I hoću da ga ubijem. H a d ž i j a : 't i nisi nišla čuo. Ja znam šta sam H a d ž i j a : Ostavi to! Daj ovamo tu motku, ovamo1! (otme joj i baci kolčić) Oledaj tj, nje^ zažarila se kao rekao!4 H a m id : Pa eto reci, šta si rt kao. zmaj (Hamidu) Šta je to među <vama bilo? Zašto ste H a d ž i j a : Rekao sam, šta će mi ona, a ne njiva. se posvadili ? >1 s H a m id : lh babo, ti bi htio samo njezinu njivu, H a m id : Hoće da me istjera iz moje rodene-njrve^ V nje nebi htio! Ne može to tako biti. Ako hoćeš njivu, eto šta je. airaš i^fijS-Titjeti. R a b i j a: (povišenim) To je mojaTijiva, moj H a d ž i j a : Jok, ja hoću samo njivu! je ostala od matere, meni, 'a nije tebi! H a m id : Onda hoćeš i nju. Ako n jiv an am ad f.d e, H a d ž i j a : Ehe, moja draga, ti t r e b a l a žhadeš, da je Dedagina se6tra, a tvoja mati Hanifica imala doće i ona. H a d ž i j a : Ja nju neću ni živu ni mrtvu. čojka, a taj čojk je bio ju p j otac pa onda, ja n fiB ja je i, H a m id : I ti se onda odreci i njezine njive. drago, Hanifica je imala brata Dedagu t ^ ј т а ј д Ј е H a d ž i j a : Nije njezina, njiva je moja. njivu t. j. čojka, pa imala je onda drugog čojka, pa R a b i j a : Nije tvoja, njiva je moja. imala je onda tebe. R a b i j a : Da je imala četiri čojka, njiva je bila 4. PRIZOR. njezina, a danas je moja. (Pređašnji i Dedaga) H a d ž i j a : Oho moja draga, Čekni der ti malo! D e d a g a : (bane iznenada) Šta je to ? Kakva je Hanifica je imala miraz, a miraz je, ta njiva, pa kad to svađa ? je Hanifica imala miraz, onda je taj miraz imao i moj R a b i j a : Evo, dajdža, hoće da nam našu njivu otmu. otac, a kad je moj otac imao m iraz onda ga je imao D e d a g a : Kakvu njivu? i njegov sin t. j. ja, a kad sam ja imao taj miraz onda R a b i j a : Ovu našu ovdje. ga je imao i moj sin t. j. on (pokazuje prstom na D e d a g a : To ne može biti! Hamida). H a d ž i j a : Mi ne otimamo ničije, mi branim o R a b i j a: Kako je može imati on, kad je njiva moja. samo svoje. H a d ž i j a : (Ijutito do bezumnosti) Zar ne čuješ, D e d a g a : Kakvo vaše? A gdje je to vaše? gluho, što ti kažem (bijesno i razdražljivo) Hanifica je H a d ž i j a : Eto stojiš na našem. imala miraz, a m iraz je bio moj otac, a njiva je bila D e d a g a : A po čemu je to vaše? Dedagina sestra, a moj sin je bio moj otac, a moj H a d ž i j a : Po mirazu. otac je bio moj s in . .. Eto sad sam se i sam zapleo. D e d a g a : Po kakvom m irazu? Kako je ono bilo? Ih da mi je moja žena ovdje, ona H a d ž i j a : Po Hanifičinu. bi to tebi sve dokazala. D e d a g a : Hanifica je m oja sestra. R a b i j a : Da je vala i ženin djed ovdje, nem a on H a d ž i j a : I moja maćeha. meni šta do k a z iv a ti... D e d a g a : Pa? H a d ž i j a : Šuti t i . . . t i . . . (ne zna šta bi joj do­ H a d ž i j a : Šta pa ? bacio, pa se okrene sinu) Hamide, šta bih rekao toj D e d a g a : Jeli ti i njezina njiva m aćeha? vižlici, pa da je odm ah u š u tk a m ... H a d ž i j a : Ama stani, da ja tebi »rastolmačim« R a b i j a : Ti mi se ne rugaš? H a m id : A što bih ti se rugao? R a b i j a : Znala sam ja, da ti nisi kao tvoj babo. H a m id : Nisam, babo je bolji od mene. R a b i j a : Eto opet započinješ! H a m id : Š ta? R a b i j a : Hvališ babu, a on meni njivu otima. H a m id : Pa i ti nam a našu njivu otimaš. R a b i ja : Kakvu vašu, gdje je vaša njiva? Ovo je moja njiva! H a m id : Eto vidiš, da nam otimaš. R a b i j a: Ma tako mi Boga ću te udariti, pa da te crna krv oblije. Čekaj malo pokazaću ja tebi čija je ovo njiva (potrči na njega sa kolčićem). 4 �b e d a g a : E de »rastolmači«, ako možeš. H a d ž i j a : E sad stani janje moje drago! E, ovako je bilo: Hanifica je imala čojka, a njezin čojk bio je moj otac. Elem dragomi si moj, Hanifica je donijela svome čojku m ira z... D e d a g a : Ehe, stani der ti malo! (Rabiji) Pridrži der mi dijete taj čibuk da sad i ja njemu »rastolmačim«. H a d ž i j a : Šta ti meni imaš da tolmačiš? D e d a g a : Imam ja kao ti meni. Ako ćemo početi tako iz daleka onda ćemo još iz daljeg poći. H a d ž i j a : Eh de, da te čujem. D e d a g a : Evo baš da čuješ: Ti si zaboravio da je Hanifica imala oca i da je Hanifitin otac bio moj babo i da je moj babo imao njivu i da je tu njivu dobila Hanifica kad je babo umro i da je tu njivu na koncu dobila Rabija, kad je Hanifica umrla. Eto sada, kako je to bilo. H a d ž i j a : (Hamidu) Pridrži der i ti meni dijete čibuk, da i ja njemu malo bolje »rastolmačim« (Hamid uzima čibuk sjeda po strani povlači pomalo iz čibuka i sluša prepirku. (Rabija u drugoj njivi sjeda isto^tako i pomalo povlači iz dajdžina čibuka Ц sluša razgovor). D e d a g a : E deder, da te čujem-. H a d ž i j a : Ti si žaborav^o j&Aje moje drago, da je preče da od oca ostane sinu, nego da od matereoslane kćeri... D e d a g a : Pa kako ć g o sU ti, kadpmžNlije pikakg, ni bila očina, nego m aterin a... H a d ž i j a : Kako nije b ila ^ A m iraz? . D e d a g a : Pa mirae je odnijela Hanifica sa sobom. H a d ž i j a Oho dragosrjivi’noj, to je malo previše. Ne damo mi tako lako nositi miraza. A jok, nema toga više! To je otimačina. I ja ću .vas žandarima prijaviti, za smetanje posjeda. D e d a g a : 1 ja ću vas žandarima prijaviti za sme­ tanje posjeda. H a d ž i j a : Ja ću zvati sud. D e d a g a : I ja ću zvati sud. H a d ž i j a : Gonit ću te do samoga cara. D e d a g a : 1 ja tebe još dalje. H a d ž i j a : Vidićemo. D e d a g a : Vidit i hoćemo. H a d ž i j a : Ja ću s m jesta po žandare. D e d a g a : I ja ću s mjesta po žandare. H a d ž i j a : Čuvaj ti, Hamide njive, ja ću odmah doći i dovesti žandare. H a m id : Čuvaću ja babo, čuvati. D e d a g a : Rabija, čuvaj i ti njivu i ja ću se vra­ titi sa žandarima. R a b i j a : Čuvaću ja dajdža, ne brini se ti za to. R a b ija : H a m id : R a b ija : H a m id : 5. PRIZOR. ( H a m id i R a b i j a ) (odbija dimove) H am ide... (odbija i on dimove) Šta je? Čija je njiva? Moja. R a b i j a : Zar opet! Zar još nisi popustio? H a m id : Zašto da popuštam ja, kad treba da popustiš ti. Ja radim na svoj njivi hoću da je zatvorim, a ti kao grom iz vedra neba. To je moja njiva — to je moja njiva R a b i j a : Pa i jest moja njiva. Ja tebe nisam go­ nila sa tvoje njive, kao ti mene. Eto tebi tvoja njiva, a meni moja njiva. Što bi ti dirao u moju njivu, kad ja ne diram u tvoju. H a m id : Jok vala, ja nisam niti jednom jedinom rijtči dirnuo u tvoju njivu. Ja sam samo branio svoju njivu. R a b i j a : Nemoj tako, Hamide, zar nisi rekao, da je ovo tvoja njiva i da ti je babo zapovijedio, da za­ tvoriš ovu njivu. H a m id : Ja to nisam rekao. R a b i j a : Eto sad me opet hoćeš da naljutiš. Hami^L: A što bih te ljutio? R a b i j a : E, dok tako govoriš. H a m id ; Ja:-govqrim ono, što je pravo. R a b i j a : Nemoj bolan biti taki Hamide. H a m id : Kakav sam, pe mogu biti bolji. R a b i j a : Zašto m akar malo ne popustiš H a m id : Neću vala ni malo, kad je pravda na -mojoj strani. R a b i j a : Kad bi ti m akar malo popustio, makar ovolicno (pokazuje mu vršak prstića) i ja bih onda sve popustila. b ja m id : Zašto da popuštaš i ti. Kad ja ne po­ puštam nemoj ni ti. R a b i j a : E, ja nisam svadljivica kao ti. H a m id : Znam, vidio sam malo prije. Htjela si me motkom udarili. R a b i j a : Da sam te, bogdo, i ubila sada bi mi lakše bilo. H a m id : Eto vidiš! R a b i j a : Zašto me mučiš toliko. H a m id : Ko te muči. Ti mene mučiš. Hoćeš da mi njivu prisvojiš. R a b i j a : Opet ta njiva! Prokleta ona bila da bogda! H a m id : Ko bi te razumio. Sad je kuneš, sad je braniš. R a b i j a : Neću valjda pustiti, da mi je ti i tvoj babo pojedete. H a m id : Ja ne trebam ništa tvoga, ja branim samo, što je moje. R a b i j a : E dobro, e sad mi reci po duši i po srcu, zar ti zbilja misliš, da je ovo, gdje ja sada sjedim i gdje je malo prije stajao moj dajdža, da je ovo moja njiva? E reci mi po duši, pa evo ti je džabe, nek je tvoja. H a m id : To gdje ti sjediš i gdje je malo prije tvoj dajdža sjedio, to nije moja njiva. R a b i j a : (skoči kao izvan sebe) H am ide... dragi Hamide! Pa zašto to smo se mi onda svađali, zašto? H a m id : (još uvjek mirno) Ja sam se svađao zbog svoje njive. 5 �R a b i j a : Zbog koje njive? H a m id : Zbog ove, na kojoj ja sjedim i na kojoj je malo prije stajao moj otac. R a b i j a : Pa tu ti njivu niko i ne traži. H a m id : Kako ne traži, kad si ti pritrčala na me s m otkom zato, što zatvaram svoju njivu. R a b i j a: Ja sam mislila, da ti zatvaraš moju njivu, kao da je tvoja i zato sam došla, da je branim. H a m id : A što bih ja zatvarao tuđe njive, kad ja imam i svog p o s la ... R a b i j a : Hamide, dragi, ne ljuti se na m e ... mi smo prve komšije njiva je do njive, pa kad ti svoju njivu zatvaraš, zatvaraš i m o ju ... pa e to ... j a . . . j a ... sam mislila. H a m id : Pa to je za te bolje, ludo! Nećeš je tre­ bati s ove strane ti z a tv a rati... R a b i j a : J e s t . .. dragi Hamide, tako je, sve je ta k o ... Ja sam lu d a ... ja sam p o lu d ila... Ih Bože moj dragi, eto što sam u činila... H a m i d : Šta si učinila? R a b i j a : Tebe sam nalju tila... H a m id : Jok vala, jjebe sj naljutila, a ne mene. R a b i j a : (sva ■radosna) Kako, zar se ti na mene ne l ju tiš ? ... H a m id : Ne ljutim vala' ni o v olicno... (c prstom). R a b i j a : Eh s a d ? ,.. $ad mi H a m i d : Šta ?' ^ R a b i j a: Eto' to, što sam te H a m i d : Pa nisi me udarila R a b i j a : Nisam, hj£n,d sam si bio malo k r iv ... H a m id : A što ja? R a b i j a : Što mi nisi odm ah kazao, da zatvaraš svoju njivu, a ne moju. —. H a m i d : Pa kazivao sarp ti^ali-ti nećeš ni da čuješ. R a b i j a : Eh, eto sada, sad Dih ti je poklonila džabe zato, što sam bila tako luda H a m i d : U tebe je dobro srce. R a b i j a : 1 u tebe. Prokleta njiva, mogli smo se zavaditi zbog nje, a ti bi bio kriv, što mi nisi odmah kazao. H a m id : Pustio sam, da se malo izv ičeš... R a b i j a : (stidljivo) lh, kakav si ti! H a m i d : Što? R a b i j a : Nećeš, da se sam nom pomiriš. H a m id : Hoću vala, bogami. R a b i j a : Zbil,a? H a m id : Daj prst (pruži joj kažiprst). R a b i j a : (pruži i ona svoj kažiprst) Evo prsti H a m i d : (dotakne se vrškom kažiprsta) l h ! (trgne prst) R a b i j a : Šta ti je ? H a m i d : Ne znam ni ja. Obuze me neka vatra, pa mi se sve čini da prolaze kroza me p lam en o v i... Daj mi još jedanput p r s t... R a b i j a : (stidljivo) Nedam više, dosta ti je jednom. H a m i d : (drhtavim glasom ) R a b ija ... 6 R a b i j a : Šta je? H a m id : Nešto bih ti k a z a o ... ama eto ne niogu... nekako mi je teš k o ... R a b i j a : A šta? H a m id : Nije ništa ružno. Samo eto ne mogu ti to baš u oči k a z ati... mogla bi me krivo pogledati ili mi štogod zamjeriti, pa ja ne znam šta bih od sebe izrad io ... R a b i j a : Pa daj kaži slobodno, bogami te neću krivo pogledati. .. H a m id : Ne mogu teško mi je. R a b i j a : Pa evo, ja ću se okrenuti na drugu stranu i neću nikako gledati u t e . .. H a m id : Dobro. A ja ću preći tamo na drugu stranu (prejaši preko plota i dode do nje) R a b i j a : (očekuje) Hoćeš li mi k a z a ti... H a m id : Hoću . .. ' R a b i j a : Ja ne mogu dugo čekati, srce mi je po­ čelo da lu p a ... H ? m i.d:-(polagano) J a . .. J a . .. tebe volim Rabija... R a b i j a : (obrne se stidljivo i izgovori tihim gla­ so m )^ ja teb e ... H a m id : (radosno plane) Zbilja? R a b i j a : Bogami 1 H a m id : Hoćeš poći za m e? R a b i j a : Hoću... H a m id : Još večeras, ne još danas, ne odmah ada hoćeš li poći za m e? R a b i j a : Hoću, kad god hoćeš t i . . . H a m id : (vrisne) Rabija, srce moje I R a b i j a : Pst! Eto nekoga 1 H a m id : Ko je ? R a b i j a : Tvoj otac i moj dajdža tako mi boga vode žandare. Šta ćemo sad a? H a m id : Šta, šta ćemo? Ovo je sada naše i moje i tvoje, otjeraćemo ih obojicu s tim istim žandarima sa svoje zemlje, ako ne htjednu da slu ša ju ... R a b i j a : 1 hoćemo . .. I 6. PRIZOR. (Pređašnji, Hadžija, Dedaga i dva žandara) H a d ž i j a : Gonite ih s moje njive! D e d a g a : To je moja njiva! H a d ž i j a : Nije tvoja, nego moja, D e d a g a : (jače) Nije tvoja, nego moja! 1. ž a n d a r : Stanite ljudi, mi moramo najprije znati, na kome je grunt, ko je pravi vlasnik, pa onda da upotrebimo zakon. D e d a g a : J a sam vlasnik, a ovo je otmičar. H a d ž i j a : Ja sam vlasnik, ja, a ne on! H a m id : (žandarima) Tu ni jedan nije vlasnik! (uzme Rabiju za ruku) Evo, mi smo pravi vlasnici, ja i m oja žena. H a d ž i j a : (zine i ukoči se) Hamide 1 ... D e d a g a : (isto tako) R a b ija !... (svi stoje zabe­ zeknuti i zapanjeni dok se spušta zastor). (S v rš e ta k ). �Др. Мехмед Зилџик С пуша за пренос посмрШних осшашака рахмешли Авде Сумбула u БехџеШа МуШевелића из Арада у Сарајево Приликом прославе 25-годишњег рада »Гајрета-< имала се обавити и свечана сахрана посмртних остатака Арадских мученика рахметли Авде Сумбула, тајника »Гајретова« и Бехџета Мутевелића, сарадника »Гајретова«, na je друштвена Секција за те припреме одредила као делегате »Гајретове« моју особу и г. Мустафу еф. Буквицу, кадију, да тај пренос обавимо no свом најбољем нахођењу. Мени као ДРУгу и једног и другог рахметлије, како од прије тако и у Араду, указана je велика част овим избором, јер ми je врућа жеља била, да макар када и макар како пренесем посмртне остатке ове двојице другова из Арада у Сарајево, na сам се повјерене ми дужности радо примио и савјесно je извршио. и рахметли Авдо Сумбул и Бехџет Мутевелић проглашени за народне хероје румуњске и према томе су потпадали под управу команде мјеста. Без дозволе споменуте команде није се смјело ни барнути у њихове гробове. Због изнешених разлога није било друге него ићи у мјесну команду и тамо се споразумити. Oeo морам нарочито нагласити, да за овај закон није скоро нико знао у Араду. Ни градски физикат, ниједно погребно друштво, na ни арадски српски прото, a то нам je проузроковало много посла, много бриге и много издатака. Прије-иего ли смо пошли у Команду мјеста мо^али смо' узети извадак из књиге умрлих и покопаггих у Новом гробљу na смо тако добили у шаке Прва ми je брига била, да се приватним пууем~ једну веллк^књ иж урину у којој се налазе податци обавијестим о садањим приликама у Араду,и о стању о покопаним у том гробљу од 1. јануара 1915. na гробова у Новом гробљу ftelsi teqieti)Tia сам се обра- до 31. децембра 1918. Тако смо на страни 6. под тио на једног честитог и приз.нат;ог националнога бројем 65 нашли слиједеће: Сумбул Авдо, муслиман, раденика на г. Уроша Ковинчића, проту арадскогдг" "ТСГТодмна стар, из Сарајева, новинар (ujsagiro) умро Кад сам одатле добио све потребче податке обратио 1. фебруара 1915. Хусаренкасерне; a на страни 7. сам се на реномирани погребни -завод »Конкордија« под бројем 84 слиједеће: Мутевелић Бехџет, мусли у Сарајеву за погодбу ^преноса и за сва остала ута- ман, '22. год. стар, из Сарајева, медицинар, умро на начења. Истодобно смо се обратили на Крал>евску *»7а |ф|бруара 1915. у Хусареикасерне. С тим смо се Владу у Београд за дозволу увоза посјлртних оста- подацима приЈавили сви код команданта мјеста катака, за бесплатни подвоз иих остатака и за брз ,петана Н. Поповића, бившег аустријског официра, a пренос, што нам je све одобрено. Тако смосе опрем- сада капетана ловачког батаљона Краљице Марије. Командант нас je врло љубазно примио, саслушао у љени упутили на 28. августа у1Арад. Арад je сада у проширеној Краљевини Румунији детаље и изнио нам пред очи план гробља, na коме и није онакав, какав je био 1914. Не изграђује се, су црвеним четверокутима били означени гробови нема промета, замро je у сваком погл^ду. Након Авдин и Бехџетов. Капетан нас je упозорио на циприспјећа прва нам je брига била, да посјетимо гро- тирани закон и то на члан 7. другога одсјека, у бове, које смо нашли у истом стању, како смо их коме -стоји : »Нико не може ни под којим условом оставили на дан 25. новембра 1915. када смо као ископати пале у рату без дозволе удружења »Кулинтернирци премјештени из Арада у Нежидер. Гро- турних хероја« и без прописа означених у VI. одбови су се налазили у градском гробл.у званом »Но- сјеку«. Овај je закон штампан у »Moniturul Oficial« во гробље-felsi temeti« у групи WW11. и нијесу били No. 119 din 2 јуни 1927. Овај сам закон, посебно ни мало оштећени. Надгробни нишани, израђени од одштампан, добио од капетана Поповића, донио и цемента, с арапским натписима, које je исписао још предао у Сарајеву Удружењу Срба интернираца, Абид еф. Иковић, тадањи војни имам у Араду, ста- таоца и т. д. Према прописима цитиранога закона морали смо јали су нетакнути. Гробове je надзирао не само чувар гробља, него и иншпектор гробља, a и војна имати одобрење од »Удружења Културних Хероја«, мјесна команда, јер су се они налазили у посебном чије je сједиште у самом Букурешту и чији je предодјелу за војнике погинуле у рату. Према румуњ- сједник главом патријарха румуњски. Пошто тога ском закону »Lege asupra regimului mormintelor de одобрења нијесмо имали покушали смо на све моrasboi din Romania« сви су војници, који су погинули гуће начине да обиђемо закон, али нам није пошло у рату за ствар • Румуније na били они ма које на- за руком и због тога смо морали отпутовати у Буродности, проглашени народним херојима, a у те су курешт no дозволу. Капетап нам je написао сам народне хероје »румуњске« убројани и сви таоци и молбу на румуњском језику и топло je препоручио, интернирци из Босне и Херцеговине без обзира на a г. Урош Ковинчић, српски арадски прото, сам се добу и спол. Тако су према цитираном закону били понудио, да с једним од нас отпутује у Букурешт и 7 �ствар урсди. Тако смо морали на врат на нос отпутовати у Букурешт п хвала великим везама и noзнанствима г. проте ствар смо изнад сваког очекивања брзо и повољно ријешили. Брзојавно je обавијештен Арад и на основу тога брзојава предузели смо потребна ископавања. У суботу 1. септембра у присутности комисије састављене од град. физика Лр. Куку, изасланика команде мјеста, глав. чувара гробљa, представника покопнога друштва, петорице rpoбара те мене и кадије, отворили смо гробове и нашли наше миле рахметлије у скоро посве читавим дрвеним сандуцима. Кад смо сандуке отворчли нашли смо у њима костуре одјевене у посве неиструле болничке хаљине (rahe и кошуља) с рашчешљаном фризуром на глави и с главом код обојице окренутом на десну страну случајно премаБосни.Кад смо токонстатовали.покушали смо и у том успјели, те смо сандук no сандук извадили, и у цијелости га стрпали у наше донесене лименесандуке. Уз потребне дове положили смо им у сва четири буџака у сандуку no груду земље, послату- у то име од њихових породица, на које су ироучена, потребна сурета, a за т&л смо их покрили с донешеним ћефинима ћ капком оД лимена сандука, који je одмах морао <жти за^ет^Лан ’ca свих страна тако чврсто и савјесно, да нигдје није остало ш утве-ни^ за нокат. Након тога је.кади еф. проучно хатму и талкин и на њемачкод! че језику опростио од rpoбова, који су их до мало час крили, a ja се исто тако опростио од гробљ*а и присутних, који"су нам на помоћи били u посмртним остацима; задњу tioчаст одали. Одатле tjafc на колима пренијели оба сандука и сва четири нишана у мртвачницу те су ту уз нарочиту страж утреноћили. У озој смо пратњи видили поред ове чете још јед•нога капетана, затим команданта мјеста капетана Поповића, арадскога проту Ковинчића, инжињера 'Габаковића, арадскога српског учитеља, представнике арадске српске општине и много другог rpaђанства. Командант мјеста капетан Поповић вели, да смо у погледу преноса били врло сретни, јер смо све формалности брзо обавили и јер смо на вријеме још дошли. Према закљ учку »Удружења Културних Хероја« изграђvje се у мјесту Микалака, удаљено од Арада 26 км. један Маузолеј, у који ће се пренијети посмртни остаци свих оних, који су за вријеме рата погинули у Араду, a то су сви наши ингернирии из Босне и Херцеговине, сви заробљеници и интернирци из Србије, сви интернирци из Срема, Баната и Бачке, без обзира на народност и спол, јер су то сви нарбдни хероји румуњски. To ће се обивити при концу 1929. док се Маузолеј довроЈИ, гдје ће бити сви смјештени у посебне урне. Ако ко од родбине помрлих у Араду жели, да свог милог пренесе у отаџбину, нека сс одмах обрати на Удружење бивших интернираца, таоца и политичких преступника Срба из Босне и Херцеговине у Сарајеву, да му даде потребне податке, јер сам ja код нашег Удружења оставио све полребне упуте. Тако смо кренули из Арада на 2. септембра 1928. пуг Сарајева и са сто мука прешли румуњску rpaницу, јер су нам много неприлика правили царинарници у Жомбољу, и да није било једног нашег доброг ч;>вјека и чиновника, не би нас лако пустили Румуњи у Југославију. Кад смо прешли на нашу територију одмах je ишло све у реду ti no жељи. У Суботици су нам приредили лијеп дочек, узели с нама формални записник о царињењу и одмах нас прикачили за воз према Броду, гдје смо претоварили лијесове и нишане, обавили царинске формалности и кренули за Сарајево. ( Према пропису цитираног румуњског закона имали су обојица бити до на станицу испраћени с великом војничком парадолг; уЗ п р|тњ у школске младежи и родољубивога грађанства али смо ми замолили г. капетана Поповића, да се то све не бриређује, јер да нама није до тога a и жури нам се, да Овом приликом сматрам за потребно нагласити, на вријеме стигнемо у Сарајево ради прославе. Све- да у Араду имамо једног доброг и честитог националчаним наиме кондуктом у Араду изгубили би цио нога раденика г. Уроша Ковинчића, проту, који нам дан na би тако закаснили на прославу у Сарајево. je учинио неисказане услуге и својим везама омогуИ поред свега тога у недељу се искупио лијеп број ћио чак у Букурешту, да нам се молба брзо ријеши, арадских грађана Срба и осталих те нас допратио a затим нас својим везама препоручио у Суботици, до на станицу, гдје смо обавили царинске формал- гдје смо онако лијепо примљени и опремљени. Како ности, предају лијесова на жељезницу и у за то оба- наше жељезничко чиновништво тако и погранично вили остале формалности. У то je на станицу стигла и царинарско излазило нам je свуда у сусрет да се из арадске тв; ђаве, у којој смо и ми били интернн- можемо само похвалити, али што je најглавније имарани, једна чета војника пјешачке регименте број 93 мо да се захвалимо г. Игнацу Линхарту, власнику под водством потпоручника Mihai Pacurariu у пот- погребнога завода »Конкордија« у Сарајеву, да смо пуној ратној опреми те je обојици маших a и својих посмртне остатке онако лијеио, брзо и са свим пиехероја одала прописану војну почаст трубивож при тетом пренијели и укусно опремили, да je то био томе у трубе cue док воз није изаш ао из станчце. један .прави национални триумф. Ч и т а ј т е и п р е т п л а Ч у јт е с е н а „Га јр е т" 8 �Ју с у ф -З и ја Смаилаеик Правна могућносш рационалног искориштавања вакуфске имовине за кулШурно u економско иодизање муслимана у Југославији. Пре прелаза на главну ствар, ја' сматрам потребним, да се у најкрупнијим потезима прикаже историјат и развој ове правне институције, која je позната под именом » В а к у ф « . Многи мисле, да je ово неки сп ецф л итет Исламскога права и да се корен ове институције налази у Курану и Хадису. Међутим, кад се прелистају правне историје других народа види се, да je ова установа много старија, да се она налази и код других народа, [који су живели и напредовали много пре посланства Мухамедовог и много пре појаве самога Курана. Јусуф Зија Смаилагпћ, аОвокшп у Скоаљу Тако се ова установа помиње на једном месту у закону Хамурабијевом, у једном од најстаријих до данас пронађених правних споменика, a помиње се она и у старом завету тако, да још данас постоје остатци вакуфа, кога je за свога живота основао Ибрахим пејгамбер (светац) у граду Халирур-Рахману тако, да je ова задужбина кроз хиљаде година слуЖила једном одређеном циљу. Како нам je познато из историје Ибрахим je побегао из Бабилоније на запад, јер се није слагао са веровањем својих суграђана, због чега су га тадањи владари прогонили и мучили. Он je у овој новој домовини стекао огромно имање и добар глас тако, да су га и суседни владари позивали и даривали због његовог надалеко чувеног госгопримства и дарежљивости. Kao што je у души сваког појединога човека укорењена жеља за вечним животом и за вечном славом, тако je и овај човек идући за тим, определио за свога живота један део своје имовине да служи културним и хуманитарним циљевима. Тако je ова установа добила своју потпуну форму и потпун облик пре неколико хиљада година прешавши тако у Исламско право у години 595-oj. Ова се установа јавља први пут у Исламском праву на тај начин, што je сам Мухамед определио и увакуфио једно своје непокретно имање наредивши, да нико ‘н®-сме мењати тај његов распоред и да то <_ имање'има остати кроз векове изван правнога проjvfeTa служећи јбдном у напред одређеном циљу. Т а к о ^ ова установа прешла у шеријатско право, које признаје слободно оснивање вакуфа уз извесне услове. Према томе Вакуф заправо значи такво очитовање воље, којом неко завештава и отуђује један ieo својих ствари- с тиме, да та његова имовина под !ним условима и околностима служи побожним ../лтурним циљевима. Исо тако под »вакуф-ом« разумева се како правни посао, тако и имовина која je увакуфљена која je као таква опредељена за извесни циљ и извесну сврху. Вакуфска имовина умножена je на територији Отоманске Империје у толикој мери, да би се могло слободно рећи, да je скоро једна половина целокупног непокретног имања у градовима припадала Вакуфу, припадала појединим џамијама и текијама. исто онако као што je припадала половина цело купног земљишта у Германији појединим црква a за време владавине Карла Велихог. Деоба Вакуфа Како се види из дефиниције објектом ва’\ фа може бити ствар и неко стварно право, na се п, :ма томе дели вакуф на неколико група. Тако примерице имамо »Мукатеали Вакуф«. онде где je објектом вакуфа одређена кирија једн^ вакуфске арсе, на којој je други подигао своју rpaђевину са одобрењем вакуфске управе, a имамо в.1куф познат под именом »Иђеретенли Вакуф« кп. а je објектом кирија или закупнина једнога сеоског v: ања, a за све друге врсте вакуфа, могло би се ка .ати, да спадајуу у категорију познату под именом »Евкафи Срфе«. Што се тиче управе над вакуфском hmol ном, могло би се рећи, да се сва вакуфска имовин:’. обзиром на данашње стање, како у Југуславији тако 9 �и у Турској, може поделити у две главне групе и то на »Мазбуд Вакуфе«, којима je управљало Министарство Вакуфа у Турској, код нас Министарство Вера или Вакуфски Саборски Одбор и на Мулхак-Вакуфе, са којима управљају мутевелије, према прописима дотичних вакфија. Напомињем, да није била изведена у Турској држави никада раније нека нарочита централистичка вакуфска организација, a нити je вршен неки нарочити надзор над појединим вакуфским органима и тако су вршене услед тога страшне злоупотребе и самовоље. Овакво стање вакуфске управе било je у Босни и Херцеговини у години 1878 када je заведена после окупације нова управа и нови ред и поредак. Ну благодарећи побожности и поштењу нашега света и благодарећа томе, што je дошло кратко време после окупације до састава Катастра и Гр^нтовнице очувана je и заштићена вакуфска имовина и тако je она предата од стране државних oprana после примене аутономног статута људима^ које je избором одредио зато наш народ. Аутономџа Вакуфска Управа Како je познато, мк смо након 10-годишње жестоке и огорчене борбе успели да добијемо све вакуфе у своје руке и д а - t a истима управљамо располажемо самостаЛио и no своме нахође Вакуфски ста-тут предвиђа једну центрат| вакуфску администрацију помоћу органа, к средно или непосредно бира Исламски свет. Ha челу целокупне вакуфске управе с Ш И куфски Сабор са Вакуфским Саборским Одбором, који представљају и заступају све вакуфе у земљи. Сем тога Вакуфски Саборски Одбор са председништвом Вакуфског Сабора поставља, премешта и отпушта аутономно чиновништво^ смислу статута Вакуфско-меарифског. Према томе je јасно, да je вакуфска Управа као таква једна јуристичка особа јавнога права, чији je делокруг одређен аутономним статутом, a чији су чланови сви поједини засебни вакуфи на територији Босне и Херцеговине. Доследно томе ова вакуфска врховна управа може доносити наредбе и уредбе у погледу вакуфске Управе и она заступа пуноважно све поједине вакуфе као целину према вани. Оваква врховна вакуфска управа може стварати закљ учке све врсте и дужна je учинити cbp, што je потребно, да се имовина вакуфска што боље и што успешније искористи за културне и хуманитарне циљеве* да се искористи з а културно и економско подизање муслимана, јер je на концу конаца то и била права жеља оних, који су оснивали ове вакуфе. Међутим досадање вакуфске управе нису у том погледу учиниле ништа већ се je просто задовољило /0 с тиме, да се примени вакуфски статут и да се на место старих вакуфских чиновника поставе ма неквалификовами л>уди, које je тобож за то избором одредио сам народ. У колико je у најновије време било говора о томе, да се пође корак напред и да се потражи могућнссти и начина, како би се повисио приход вакуфске имовине и како би се са имовином вакуфском и вакуфским приходом помогло колико-толико, даиашњој генерацији, појавиле су се и ту две опречне струје, два празна мишлења и то оно конзервативно и друго либерално и радикално становиште. Конзервативци су заступали становиште, да je вакуф једна светиња, да je то институција давнине, да je то један савршени облик и да се при томе не сме ништа мењати, да се не сме ништа ни одузимати ни додавати. Д^уги су пак предлагали, да се продају запуштена вакуфска гробља, да се уновче празна и без корисна земљишта и да се тако добивеним новцем уФ 1нИ*ч)во или оно, али je то све наи тло на отпор конзервативаца и на отпор чаршије. Ja међутим сМатрам, да je грехота од Бога и да je срамота за данашњу генерацију, и нашу интелегенцију у колико je ми имамо, да ми нисмо у стању ронаћи неки пут и начин, да се користимо огромним куфским имањем и да то имање употребимо, не дирајући ни у вољу закладатељ а за културно и економско подизање муслимана, повисивши рентабилитет вакуфске имовине до могуће висине, да би тако призвали у помоћ мртве за спасавање данашње генерације, како je то напоменуо на једном месту мој уважени пријатељ r. Сулејманпашић. Познато je и опште je усвојено начело, да je за сваку производњу нових добара потребно троје, a то je природа, главница и рад. Ми имамо природне могућности, да пласирамо корисно огромне капитале у нашој земљи, a имамо сада довољно и душевних и физичких радника, али не мањка главница, мањка нам новац као један од битних услова за рад и производњу. Према томе, да би смо могли запослити један велики број нашега пролетаризованога света, да би смо могли запослити један велики 6poj наших за натлија и трговаца, да би смо могли створити зараду нашој интелегенцији и да би смо напокон могли искористити наша природна богатства погребно je да дођемо до потребне главнице од новаца. Ja мислим, да ми у оваквим приликама и у оваквој ситуацији — са обзиром на све оно што je rope речено — имамо право послужити се огромном закуфском имовином, која je на концу конаца и намењена истоме циљу, и помоћу те имовине доћи до потребне главнице за наш економски и културни развитак и напредак. �Како рекох, ми у Босни имамо једну узорну Према томе кад се и ова сума одбије од преи јединствену вакуфску управу. осталих двадесет и осам милиона динара, онда још Она се појављује као правни субјекат, као ју- увек би остало осамнаест милиона динара као чист ристичка особа јавнога права и она као таква има приход вакуфски за једну годину дана, a како би важити у целом свету. из бруто прихода кроз 40 година са каматима била Ова јуристичка особа располаже са огромним повраћена главница од четири стотине милиона динепокретним имањем, чија вредност прелази према нара, то би вакуфско имање после 40 година било некима преко две милијарде данашње динарске увећано за толику суму и кроз то цело време би вредности у колико je то тачно, a која носи ro- био осигуран вакуфу један чисти приход од осамдишњи приход од неколико милиона динара. наест милиона динара или барем пола од тога, узевши Мени није позната права вредност целокупног у обзир све несреће и недаће, a то би значило повакуфског непокретног имања и стога се морам по- тростручити данашњи вакуфски приход. служити у том погледу са претпоставкама, тако Ну то није све. Овим новцем било би омогућено морам нагласити и подвући, да je жалосно и да je нашим трговцима и обртницима да дођу на лак срамота, што приход целокупног вакуфског имања начин до размерно јефтиног зајма и да се они екоу Босни и Херцеговини са вакуфским прирезом не номски подигну. прелази суму од неколико милиона динара, na макар ИсТо тако било би омогућено нашој интелегенвредност те имовине била четири пута мања од цији, да нађе запослења при тим разним установама назначене суме. и-•предузећима, i*, напкон би се са овакво увећаним Због тога ja мислим, да не би нико могао имати вакуфским приходом могло помагати нашој сиротињи, ништа против тога, да централна вакуфска управа нашој деци, нашим старцима и изнемоглима. као законити представкик свих вакуфа у Босни и Ja сматрам, да се оваквом једном предлогу не Херцеговини покуша добити на <;ђ0је-им е један ве- може приговорити ни са стране конзервативних лики хипотекарни зајам нас ц^локупно вакуфскр. “етгемената, јер се на овакав начин не отуђује ванепокретно имање овде или у иноземству и да се куфско имање, јер се не дира у суштину самога онда са тим новцем пође корак даље.Иадоместивши. вакуфа и јер се не чине никакве измене у погледу тако оно, што нам je до '«£да мањкало. определења и мешрутата разних вакуфа. Taj тако добивени новац са пет мли шест од Уосталом, да би на први поглед одбио евентусто интереса у суми <^д четири до пет стотина миалне приговоре, који би са те стране могли доћи, лиона динара био би положен у вакуфску (Јанку послужићу се просто оном истом правном анакоја би на једној реалнај подлози давала зајмове логијом, коју je узео рахметли Битољац Исмаил пбјединим трговцима и занатдијама и која оирјнда Хакија Манастирлл за базу своје фетве на питање према једном утврђеном плану подизала зграде и да ли je допуштено отварати банке и служити се творнице на разним и пустим вакуфским плацевима, са интересом, које je питање потекло из Босне пре чиме би се према мишљењу мога ^вдосеног прија20 година. тељ а г. Салихагића, грађевинског инжињера, у већини Он je наиме тада одговорио, да je то допуштено, случајева осигурала годишња рента од 15 до 20 од ако je опстанак, развитак и напредак босанских 100 на земљиштима, која данас не доноси никамуслимана скопчан с тиме, јер нужда чини допуковог прихода. штеним ono, што je иначе забрањено. Ako се овај проценат узме као база и ако се Према томе ja сматрам да ово исто правило узме у обзир, да наши мањи новчами заводи наплаћују од 15 до 30 од 100 интереса на позајмљене вреди данас за овај случај и да се томе нико главнице, онда значи, да би ми имали шесдесет ми- поштен и паметан неће противити. лиона годишњег бруто прихода од позајмљених четири стотине милиона динара. Од ових шесдесет милиона бруто прихода плаћало би се двадесет и четири милиона наиме roдишњег интереса вакуфском зајмодавцу, два од сто би се можда трошило за разне режијске трошкове, преостало би преко свега тога још двадесет и осам милиона на годину као чист вакуфски приход. Ako узмемо, да би се та главница морала отплатити и повратити у року од 40 година, онда би се поред интереса морало наплаћивати још два и no од сто годишње, што би изнашало десет милиона динара на годину. Што се тиче извођења ове замашне операције, ja мислим, да би се код нас данас могло наћи приличан број људи, који би се могли употребити на извађање овога посла. Исто тако сматрам, да се у самоме вакуфском статуту налази правно овлаштење и правна могућност, да оваква вакуфска управа може закљ учити овакав зајам, a исто тако сматрам, да не би било немогуће наћи и зајмодавце, у з овакву чврсту материјалну. подлогу, кад то налазе поједине градске општине, чија имовина ни из далека не представља тако велику вредност као што je то случај са вакуфском имовином у Босни и Херцеговини. u �Остало би само једно политичко питање, a то би требали решити народни посланици Босне и Херцеговине, који учествују у данашњој влади, a који до данас нису ништа корисног учинили за срећу и напредак својих бирача. Ти посланици са г. Спахом на челу требали би отклонути све политичке запреке оваквом једном покушају и створити могућности, да се овакав јодан зајам добије за рачун вакуфа у иноземству поа noвољним условима, ако то не би било могућедобити код куће. После тога сматрам, да не би било никаквих запрека, да се постигне прави циљ изузев случаја, да би се у ово све скупа умешали људи без поштења и без осећаја, како je то био случај са Муслиманском Трговачком и Обртничком Банком. Ja износим овај свој предлог са жељом, да се о њему поведе озбиљно рачуна u да се настоји то реализовати, држећи, да je то за сад једина<могућност, да би се могло користити са вакуфима за подизање и спасавање данашње генерације. To би био моЈЈфедлбг и ^ftoje 'мишлење о вакуфима у Босни и-Жерцеговуни. . Вакуфи у Јђждој' Србији Вакуфска имања у Јужној Србији нису била много мања и много незн^тнијаГбД^оних у Босшши Херцеговини. Међутим јед&н велики део некретнина no селпма предан je на сло^одно располагање сељацима пре 40—50 година и они су дрбили тапије на та вакуЛк* a имања поставши на тај начин власницима истога. Исто тако после Бал^анског Рата отгЖли су оии приходи, који су као десети1|а припадалм појединим вакуфима, a извођењем аграрне [р еформе отпао ј е и један велики део беглучких зе.^аф^. И тако се имовина вакуфска^у Јужној Србији састоји'претеж но из појединих зграДа и земл>ишта у градовима. Што се тиче управе са овим преосталим вакуфским имањем, може се казати, да je она испод сваке критике. У том погледу долазе и ту у обзир две главне категорије вакуфа и то »Мазбут Вакуфи«, којима управљају именовани вакуфски одбори no ћејфу Муслиманског Одељења при Министарству Вера у Београду и »Мулхак Вакуфи« које пљачкају мутевелије без икакве контроле, без дужности полагања рачуна и без икаквог надзора. Овако незаштићено Вакуфско имање развлачи се као Алајбегова слама и то не само, да се упропашћују и злоупотребљују вакуфски приходи, већ се уништавају и главни вакуфски објекти. Тако je један мудерас, мутевелија једнога вакуфа у Скопљу са знањем и допуштењем оних у Београду распродао у задње три године буди заш то једно вакуфско имање од два милиона динара, a тако 12 од'п рп ли ке раде и други, јер им нико не прази сметње и неприлике. Већина вакуфске имовине налази се у рукама мутевелија и они та имања уживају као своје лично власништво не дајући никоме ништа и не полажући никоме рачуна о управи са том имовином. Међутим tokom времена и стицајем прилика прешло je иешто у руке Вакуфског Одбора у Скопљу, a тако исто ту и тамо су успели влкуфски одбори са Муфтијом на челу, да преуЗму нешто у своје руке и ако je то све посве незнатно према ономе, што je упропаштено и шћо се налази у рукама појединих мутевелија. Kao пример зато истичем, да приход »Мазбуд Вакуфа« у Скопљу изнаша око 500.000 динара, док приходл оних вакуфа, којима нелегално управљају пој^дина лица, може да изнаша око три до четири мулиона динара; дакле осам пута више. Пре.ча\томе рачуну приходи од вакуфа у Скопљу, кад би исти били уређени и контролисани, били би ci?op^ толики, колико целокупни приход вакуфа у Босни и Херцбговини и разуме се само no себи, да би се са тим пдиходом могло учинити врло много за културно и економско подизање запуштене и 'заборављене муслиманске сиротиње и да би се тако од њих^вГОМо направити вредне, поштепе и честите грађане. Ну нажалост сви досадањи покушаји и напори ројединаца, да се ово питање уреди и да се стане пут самовољи n харачини појединих мутевелија остали су без успеха, јер се није нашло довољно разумевања код оних, у Београду. Међутим, да би се могло решити вакуфско питањ е у Јужној Србији и да би се вакуфску имовину могло ставити у службу одређеним циљевима, потребно je пре свега, да Министарство Вера именује једно незазисно лице као браниоца и надзорника свих вакуфа сходно прописнма шеријатским и прописима закона о задужбинама, који важи за све задужбпне на територији Краљевине Србије са правом, да може употребити сва могућа правна средства против мутевелија и других лица, која рукују са вакуфском имовином, na затим да се изврши попис вакуфског имања и да се проведе једна ваљана централистичка организација са вакуфском дирекцијом на челу, које би било седиште у Скопљу. Ha тај начин би изнашао годишњи приход вакуфских имања у Јужној Србији у најмању руку шест-седам милиона динара, a то би било довољно, да се колико-толико спаси оно што се спасити даде. Умољавају се сва ирешплашници da за 1928. годину подмире дужну иреШплашу. �Авдо Карабегдвић -f?. Приликом диадссетогодишњице с м р т и Занос оног бурног доба, доба сања о ослобођењу, доба очајних и прегалачких борби за вековни сан,’ збрисало je' поратно доба и указало на нове путеве и нове потребе. Пренети се, данас, у оно романтично време изгледа као занети се у какву бајку пуну топлине и душе и срца. Данашња груба борба са стварношћу чини се као да није онда ни постојала, иако je она у ствари и онда просто давила, и акоје уз^њ у била још једна много ва^нија борба, борба са омраженим непријатељем. Јест, али у оно доба Авдо HapaOcroBuh било je све прожето једним идеалом, идеалом народног ослобођења, идеалом који je грозничаво покретао кругове наше иителигенције, спрам којим je у животу изгледало све тако ситно и безначајно. У овој генерацији деловао je рахметли Авдо Карабеговић. Ом je био једно од оних имена које je сјало на стегу иационалне борбе, један од ретких, a a тим још ређих, јер je био Србин муслиман. Једна од првих ласта националног буђења међу муслиманима, рахм. Авдо, каа и они његови ретки другови, издржавао je несразмерну борбу својим снагама и тој je борби подлегао с друговима заједмо. Чудна je судбина ове наше генерације. Њ ихоза вратоломна од- — важност управо je за дивљење. Изгледају као нарочито егзотични цветови у својој средини, од чијих плодова, као неким чудом, ничу исти цветови на све стране, упркос онима који су настојали да их искорене. Осман Ђикић, Омербег Сулејманпашић, Авдо Карабеговић Хасанбегов и он, Авдо, концем XIX. столећа заиграју коло широм Босне и Херцеговине чији гласови наговештавају нова надања и нове ориентације. Сукоб са непријатељем доноси затворе и прогоне који само челиче ове одважне духове, уверене у истину својих начела. Осман Ђикић, Омербег Сулејманпашић и Авдо издају у^Београду прву збирку патриотских песама »Побратимство« чији твкст маговештава братство ♦ЈЗбију вера једне- нације u брише столећима створене “разлике. Босанске власти проскрибују и плене ову књигу и гл^бе и затварају све оне који je растурају. Али ове мере не слабе акцију ових пионира на буђењу националне свести међу муслиманима; шта више оне бодре на даљнм рад и борбу. Њихова настојања наилазе на одјек међу одушевљеном муслиманском омладиноЈи, буде се и одговарају им гласови широм наше тада сужене Отаџбине. Плодови њихова рада били су видни у нашим ежим данима кад je она муслиманска омладина која je ишла њиховим стопама осветлала образ, и борећи се pavie уз раме са својом браћом, постигла своје идеале. Зато, кад нам je данас свима јасно значење ове наше генерације, пиетет спрам ње треба да нам продре дубоко у срца. Ha 13. децембра 1878. родио се рахм. Авдо у Модричу. Након свршених предходних школа, a помоћу својих пријатељз, почео je 1902. год. да похађа Српску Учитељску Школу у Пакрацу коју je завршио у Алексинцу. После свршене школе, постављеи je за учител.а у Малом Зворнику, јер му аустриске власти не допустише да служи у Босни. Уз учитељевање и национални рад, Аздо je помало и. певао. Сарађивао je у »Босанској Вили«, »Зори«, »Бранкову Колу«, »Делу« и још неким. Писао je нешто и у прозм, a бавио се и преводима с турског и са арапског. Његови школски другови у Алексинцу издали су његову збирку песама. Ha 5. децембра ове године навршило се двадесет година откако je Авдо Карабеговић,у тридесетој години свог живота, преселио у вечност и тим се с пиететом сећамо њега и његова дела. Алах рахмет ејлеје! ----- П р и р е ђ у ј т е з и м с к е Г а ј р е т о в е з а б а в е ! 13 �Наши ty иишомци на раду Корист коју наши ђаци, доцније у животу, имчју баш од тога што се одгајају у Гајретовим интернатима неоспорна je. Исто тако наша средина имаће више користи од ових ђака баш из тог разлога што се они одгајају у Гајретовим интернатима. Ово на први поглед не звучи убедљиво, али узмемо ли ствар мало у размишљање, лако ћемо доћи до горњег закључка. одгоју младежи тако верно држали стари Грци и створили узор европској култури. Сад, највиша се пажња посвећује хррском певању наших босанских песама no композицијама Мокрањчевим, a узеће се у обзир и неки страни композитори. Од инструменталне музике у женском интернату учи се клавир, a у мушком виолина и тамбура. — Kao што у овдашњем мушком интернату сваке недеље ђаци између себе одрУ првом реду, ствар лежи у методи којом се жавају предавања из области литературе, тако исто ђаци одгајају у нашим иктернатима Одгајање нацио- одржавају, уз разне декламације, и пригодна преданално уједно буди код наших ђака осећај колективне вања. Тако je у ost>M прошлом месецу одржао два солидарности, осећај дужности спрам свог народа и успела пригодна предавања питомац Хамид Мазалосвоје средине. Строг надзор над њима дисциплинује вић и то: пригодом десетгодишњице нашег народног их и привикава на систематски рад, чим се опет буди Уједињења као и о четрдесетипрвом рођендану Њег. код њих осећај самопоузд\,ња и сигурности у своје Вел. Краља. У првом предавању, у кратким потезиснаге. Ово су капитални елементи без којих je бу- ма, изуоси пигомац Мазаловић нашу страдалничку дући човек неурачунљив за своју средину и неспо- ncfopnjy, осветљујући je донекле и спољним полисобан у борби за живот. Само ако поседује ове осо- тичким догађајима, да најзад пређе на стремљења бине, он стреми прогресу, a прогрес je једини услов слабоди и уједињењу нашег народа и његових првих синова. Предавач заврш ава: »Наша народна обнова нашег опстанка. У Гајретовим датернатима у међусобном саобра- треба и мора да оправда пале наше жртве које frajy развија се уједно друш.1«ено опхођење ко јеЈе отворише пут новом нашем животу и зато нека им једно од потребних средстава да се човек доцније ■'јв вечна слава и захвала.« снађе у животу. Овде лите^атурат-музика и играње У другоаг предавању, пригодом рођендана Њег. служе као помоћна средства како за духовни разви- Вел. Краља, питомац Мазаловић говори о последњем так ђака тако и <за њихово друштвено образовање. ослободилачком рату, о страшном стању у ком се Литература долази на првом месту. Сваки Гајретов налазио наш народ и о херојској улози Њег. Вел. интернат има своју библиотеку које садрже понај- Краља у овим нашим великим данима. више дела домаћих писгГца, као и значајније преводе. Овај кратки преглед занимања Гајретових пиВећину свог слободног времена што им остане иза томаца уверава на први поглед о једном здравом школског рада ђаци употребљавају на читање ових смеру којим ће да крене наша омладина у свом доцкњига, клонећи се тако лош'е криминалне литера- нијем животу. Кренуће смером препорода и напретка туре која у последње време узи^иа све јаче размере своје заостале средине, кренуће великим смером изу свом продирању међу омладинске(кругове, штетно радње наше Отаџбине. делујући на њих. Зато, сваки родитељ, чија се деца н ал азеу Г ајHa другом месту долази вокална и инструмен- ретовим интернатима, може са поуздањем да гледа тална музика, нарочито у женском интернату. Му- у будућност те своје деце, a тим и у своју будућзика оплемењује. To je стара истина које су се у ност. ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИН Ибрахим еф. Шехић Гајрешов повјереник у Зворнику Жупањац, a одатле у Кладањ, где je први пут отпочео рад за Гајрет. Наш пожртвовни радник, Ибрахии еф. рођен je у Бос. Петровцу, у Бос. Крајини године 1869., где je свршио основне почетне науке a касније наставио медресу Куршумлију, из које je ступио у Шер. Суд. Школу (1887—1888. год.). Послије свршене Шеријатске Школе, постављен je за шер. вјежбеника у Цазину, одакле je доцније премјештен у Бихаћ, Ливно, и Дервенту. Год. 1899. постављен je no положеном испиту з а шериатског судију у Маглају, те након извесног времена у истом својству премештен je у Из почетка je ствар за Гајрет ишла врло тешко, јер старији људи нису разумијевали потребе и замашност Гајрета, али се je ипак мало no мало утирао пут, те je било лијепа успјеха. У раду за Гајрет у Кладњу нарочито се je истицао рахм. Ћамил еф. Карамехмедовић, тадањи котарски предстојник, који бијаше предсједником тада новооснованог пододбора Гајрета. У овом мјесту Ибрахим еф. уписао се за члана утемељитеља и добио Гајретову диплому. 14 �Год. 1904. Ибрахим еф. поновно je премјештен у Ливно, гдје je фунгирао као предсједник друштвеног одбора, гдје je рад текао доста глатко, пошто су грађани увидјели корист од Гајрета, јер je тадањи градоначелник рахм. Алибег Фирдус био тумач необходне потребе овако корисног муслиманског друштва. Од год. 1909. je са службом у Зворнику гдје je стално радио на напретку друштва и преко њега на напретку муслимана уопште у мјесту и околици. Рад Ибрахим еф. постао je активнији послије Ослобођења, када je поновно оживео рад друштва, a потреба његова више осјећала, јер je посљератно вријеме тражило да се и ми муслимани са браћом осталих вјера макнемо са мртве тачке и кренемо напретку. Оснивање Пододбора у Козарцу Недавно именовани повјереник Гајрета у Козарцу г. Хилмија Субашић био je заказао са тамошњим пријатељима скупштину Гајретову за дан 25. децембра о. r., на којој се имао изабрати пододбор. Међутим 17. децембра je одржана прослава Гајретове 25-годишњице у Козарцу, која je успјела морално и материјално, тим више што je ово била прва Гајретова приредба у овом мјесту. Свијет се послије прославе необично заинтересовао за Гајрет, na je тако скупштина Гајретова одржана умјесто 25. на 23. децембра. Скупштина je изабрала за предсједатеља г. Мухарем еф. Миџића, школ. управитеља; за дјеловођу Хусејна Церића, шумара; и за верификиторе Салиха Јолдића и Адема Балића. Након отворења скупштине прешло се на избор пододбора како слиједи: предсједник г. Адем Балић, трговац; благајник г. Ибрахим Кључанин; тајник г. Хилмија Субашић; I. ревизор г. Хафиз Башагић; II. ревизор г. Изет Прусац. Ово je no први пут, откако Гајрет постоји, да се у овом мјесту основао пододбор. Како смо извијештени у пододбор .су ушли највиђенији и најагилнији људи, na се надамо у трфан и плодоносан рад овог пододбора. Било сретно! Гајретови Пододбори u Повјереништва — Осиутцк иодобора у Авшовцу Mobu Ибрахим еф. Шехић У год. 1922., 1923. и 1924. када се je развила акција за прикупљање животник намирница за Гајрет, уз припомоћ свјеснијих сељана', имама и селостарјешина, у овом je крају исход те акције био први иза Вишеграда. Након оснутка другог муслиманског друштва чији су пријатељи рад за Гајрет ометали, ипак успјех није потпуно ометен, јер приход од чланарина и друштвених забава те добровољних прилога, ипак није најминималнији. 25 година непрекидног и племенитог рада за Гајрет то je дјело које не може бити незапажено, a и примјер у који треба да се угледају наши муслимани. Зато нека je хвала и искрено признање Гајретову великом раднику Ибрахим еф. Шехићу. Одговор Кабинеспске Канцеларије Ha честитку коју je Главни Одбор Гајрета упутио Његовом Величанству Краљу приликом Рођендана, приспио je Главном Одбору од Кабинетске Канцеларије следећи одговор: »Примивши топлу честитку Главног Одбора Гајрета о Дану Рођења, Њ. В. Краљ Слаговолео je наредити да се изјави срдачна захвалност. Минкстар Двора, Ј а н к о в и ћ , в. р. Ha дан 16. децембра ов. год. одржана je скупштина 57 новоуписаних Гајретових, чланоза у Автовцу. Скупштину je отворио no годинама наЈСтарији члан г. Арифага Хасанбе.хавић, који je предложио за предсје^атеља скупштине г. Салку Прохића, за тајника г. Алију Пашића, a за овјераче записника гг. Авдибега Курспахића и Заћу Пашића, које je скупштина једногласно усвојила. Затим се прешло на избор пододбора, у који су ушла следаћа гг.: предсједник Алија Пашић; тајник Мухарем Диздаревић; благајник Мујо Хасанбеговић; I. ревизор Џемо Хасанбеговић; II. ревизор Хамдија Пашић; замјеници: Мумо Хасанбаговић, Заћо Пашић и Ибро Хасанбеговић. Затим je скупштина закључила, да се одмах пређе на изналажење просторија за Пододбор, које ће носити назив Гајретов Клуб. Након одржане скупштине пододбор je прешао на рад, који ће, судећи no расположењу мјештана за Гајрет, и no личностима које су ушле у одбор, ускоро показати завидне резултате. Поздрав Главном Одбору из Прњавора Друштвени повјереник r. Хафиз Салих Ђозић, упутио je приликом Гајретове прославе одржане 16. и 17. децембра о. г. у Прњавору слиједећи брзојав: »Са прославе наше 25-годишњице муслимани и остали пријатељи Гајрета поздрављају свој Главни Одбор, a нарочито секретара Кукића, у знак признања и одобравања Вашег досадањег рада са жељом да доживите 50-годишњицу свог успјешног рада на понос и дику свом роду и дому«. Поздрав Главном Одбору из Козарца Дилетанти са Гајретове забаве у Козарцу упутише Главном Одбору слиједећи поздрав: »Завршујући забаву која je у Козарцу успјела, a којој je вођа повјереник Хилмија Субашић, дилетанти поздрављају Главни Одбор с тим, да своје услуге увијек стављају на расположење нашем љубљеном Гајрету«. Pad на оснивању Женског Пододбора Гајрета у Скоаљу Гајретов вредни пододбор у Скопљу (Јужна Србија) извијестио нас je ових дана да je подузео акцију за скоро оснивање Гајретовог женског пододбора у овом мјесту. 15 �Усијсх у науци Гајрешова ирослава у Прњавору на I. тромјессчју питомаца Гајретових конвикаша ч s =£ О К б н в и к т 'о ш _ 1 Тузла 2 Фоча 3 Мостар 4 Плевље 5 Бихаћ 6 Женски Сарајево 7 Мушки Сарајево 8 Шегрт. Дом Сарајсво Ii 24 6 i 9 3 i 16 15 — _ 10 _ 20 15 13 45 3 4 54 27 11 19 1 — _ - 2 — - Уку пно . . . X "3 о. % о § га ° X Ч i « X £ >« 12 16 10 12 23 15 16 1 44 29 43 — 22 _ 58 78 1 102 34 - 31 187 80 ,05 5 410 i — 2 Наш стални повјереник у Прњавору, Хафиз Салих Ђозић, уз припомоћ родољубивих грађана, организовао je на 16. и 17. децембра врло успелу прославу 25-годишњице Гајрета. О детаљном програму прославе, као и њеном моралном и материјалном успеху извесшћемо у следећем броју. Нови аовјереници Гајрета 1 Главни Одбор Гајрета именовао je, повјереницима Гајрета ову г. г. Ризабега Алајбеговића у Бос. Кобашу, Хафиз Салих еф. Сарајлића у Лишњи (Прњавор), Хилмија Тафра у Трнову (Сарајево), Мустафу Карабега у Бјелимићу (Коњиц), Авдију Казазића у Згошћи (Какањ), Абдуселама Абдулаховића у Фојници К /К , Мустафу Мулића у Јелечу (Фоча) и Ибрахима Диздаревића у Јакешу (Модрич). 1 Примјери за углед Госп. Мулага Казија, подпредсједник пододбора Гајрета у Високом и вриједни Гајретов раденик обвезао се да ће идућег бајрама о свом трошку одјети и обути двојицу најсиромашнијих Гајретових питомаца. Госп. Казија je и прошле године одио једног сиромашног питомца Гајретова. Исто тако наш с>грађанин Госп. Теодосиос Горгољатос одир је^ових дана једног сиромашног ђака муслимана, ученика Трг. Академије. Ове примјере износимо за углед и другам имућнијим људима, нарочито муслиманима. Питомци ао школама К O Н В И К Т о. LG 1 2 3 4 5 6 7 8 i s i >! Мостар Фоча Тузла Жен. Сарајево Плевље Бихаћ Муш. Сарајево Шег. Дом Cap. Укупно . . . 12 25 29 30 * Н 4 - i 7' _ - 6 -i L - 3 a ro £ _ - 2 t- 3 o — 15 12 8 ■— - з •н 03 j X C l 100 i ~ 2 'ове Гајретове диаломе 9 206 72 в н — 27 24 22 58 28 23 * i 24 7 3 9 14 24Ј - 1 7 13 с гајретова забава у Зеници Ili i i 11)Ц ( i Пододбор Глјрета у Зеници, уз судјеловање мјесног муслиманског добротворног дрУштва »Заједнице«, приредио je у просторијама Соколаче веома, успјелу велику годишњу забаву са следећим програмом: I. дио програма: 1. »Химна*, свира Соколска музика, 2. »Ловћену«, од Ђ. Ђуричића, декламује С. Карић. 3. »Продана невјеста«, свира тамбурашки збор »Заједнице«. 4. *Живе слике«,(нешто ново). 5. »Шапат цвијећа«, од Емила Штолца, свира Соколска музика. 6. »Два брата«, диалог од Петра Прерадовића. 7. »Збор дервиша«, свира тамбурашки збор »Заједнице«. — II. дио: »Народни посланик« шаљива игра у 3 чина, од Б. Нушића, изводи Дилетантска секција друштва »Заједнице«. — III. дио: Игранка no утврђеном распореду. Разонода и забава no вољи до зоре. Између чинова као и послије програма свира наизмјенце Соколска музика и тамбурашки збор »Заједнице«. Лука среће (томбола) са богатим и вриједним згодицима. Обилан разни бифе. — З а вријеме игранке распродаја карата за шаљиву пошту и срећака за томболу a за вријеме одмора у игранки, расподјела згодитака томболе. Чист приход забаве износи око Дин 5000’—. Даљње шиоење Гајреша у Црној Гори Поред недавно основаних Гајретових пододбора и повјереника у Ст. Бару и Улцињу, основан je ових дана пододбор и у Гусињу. Са скупштине пријатеља Гајретових у овом мјесту послат je слиједећи брзојав Главном Одбору: »Одобравајући рад Гајрета и прожети његовим идејама, ступисмо у то'коло, те основасмо пододбор. Извештај слсди«. i6 Нове Гајретове дипломе већ су стигле Главном Одбору. 1Ломе су израђене у 3000 примерака, a целокупна израда тала je Дан. 45.000' —. Према томе на сваку поједину диплому отпада Дин. 1 5 '-. Али зато, дипломе представљају једно мало ремек дело, један видан украс сваке «yhe. Диплома je украшена дивним арабескама и многобројннм, стилизованим народним шарама, више no источњачком узору. * Сред ових шара налази се слика која представља рад нас муслимана, нашу културу и наша настојања у будућности. Kao иницијатору и темељу нашег напретка, вила npoceeтитељка полаже ловоров венац, мајци на главу која сеоје дете подучаје у књизи. Ha сцени je и хафиз са ћитабом и гуслар с гуслама и сељак с волујским колима и занатлије са својим радовима. У позадини види се Бегова џамија и део Сарајева. Под овом хармоничном групом остављен je празан простор на ком ће бити оштампано признање и име легатора, добротвора или утемељитеља. Под празним простором у овалу израђен je сејач у покрету и сеје семе будућег нашег плода, то јест плода рада за Гајрет. Главни Одбор се нада да je овом дипломом дао један симболичан знак својих настојања око препорода и напретка наших муслимана. 1 Иримјер за утед муслимаиима Д-р Сирмаи, no опоруци ceor покојног оца Антона Сирмаи, индустријалца, положио je друштвеној благајни своту од Дин. 2000'-. Нека je покојнику вечни помен. У о н р уж н и ц а м а н аш и м претплатницима полож или см о чокове, na молимо н аш е претплатни не да нам п о че тн ом н о в е го д и н е п о ш а љ у д у ж н у претплату. ШТАМПАРИЈА ПРОСВЕТА, САРАЈЕВО �mm i » ■\ ,v ! 7 ,- n n iiii ZA BOSNU I HERCEOOVINU Centrala: Sarajevo Sjedište Direkcije, Beograd Filijale: Brčko i Novi Sad mm Med. Univ. i Papirnica 1 ] Hamdija Kopčić on MiDDRomt specijalista zubni liječnik I Sarajevo, Strosmajerova ul. —Telefon619 | | preporučuje bogato skladište 5 pisaćeg i risaćeg materijala | S A R A J E V O , Jeftanovića ulica broj _________ ___________ ______ j ft 1 ] Ш Т А М П А Р И ЈА i Ordinira s v a k i m d a n o m od 9—12 sati prije podne i od 2—6 sati poslije podne SVAKI MUSLIMAN TREBA DA KUPUJE SAMO П РО С В ЕТА! ШТАМПАРСКО-ИЗДАВАЧКИ ЗАВОД Израђује • ј разножрсне банковне, трговачке и индустријске тисканице у бојама као: дионице, уложне књижице, чекове, дипломе и т. д., те разна стручна дела, календаре и остала издања солидно, брзо и no умереној цени. Властита књиговезница израђује све врсте трговачких књига и протокола, као разне галантеријске и картонашке послове . no мери и нацрту. н .. -r 'i 1. G A JR E TO V C IG A R P A P IR jer kvatitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i ,,Gajret“ Narudžbi: TVORNICA CIGARPAPIRA С А Р А јЕ В О Александрова бр. 6 - Телефон бр. 356 Књиговезница - Стереотипија S. D. A lk a la j, S a ra je v o može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu �l i i " ...... .III!... . "llllli|""'"|ilig B f l N K f l G f l J R E T D. D., S A R A J E V O Akcijski kapital Din 20,000.000’-, Rezerve Din 2,000.000’Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne 1 privredne ustanove. Osniva i podupire razne kulturne i hu­ manitarne ustanove. Od liste dobiti daje 10»/o Kulturnom i Prosvjetnom društvu „Gajret“ . Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Oajret najbrže i najkulantnije. - Uloške uka­ maćuje najpovoljnije, i isplaćuje iste u svako doba. llliiiii>illll!i.i,i!i!illl!IB illllliiiiiiiii * BOSANSKA ♦ ♦ INDUSTRIJALNA I ! T R GOVA ČK A BANKA 0. 0. i SARAJEVO, Strosmajerova u). br. 12 t o' . v--V Potpuno uplaćena dionička glavnica f > $o Dinara 2o,ooo.ooo - Г o . Rezervni fond t Dinara v 7 ,5 0 0 .0 0 . I - 1 ЛиГрГ Prim a u lo š k e ria Š te d n ju , vrši do­ znake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, finansira i n d u s t r i j s k a i trg o v a č k a poduzeća. I Dr. Omer Bahtijaravić dugogodišnji liječnik Drž Bolnice, operater i spe­ cijalista za operativne bo­ lesti, asistent chirurškog odelenja Državne Bolnice i nedavno je o tv o rio j г . Ordinira od 1-3 ■ ' ' V . . " . / \ poslije podne ; T f Interurban t e l e f o n i broj 605, 865 i 555 £ ' , Filijale: u Prestolonasljednika Petra uliti broj 20 u ll.-om katu. i * Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Splitj JIIIIII. lili1 ..|Ц||Г .HIP1" ■IIP1."4111" " '" l il i Temeljna glavnica 40,000.000 - dinara. Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172. Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju općine grada Sarajeva Jlilllii«. Z A L A G A O N K U koja daje zajmove na zlato, srebro 1 ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. ...lllllilB � https://kolekcije.nub.ba/files/original/d41142817e9a385db157e1aca1736d6f.pdf cb8b2f25cc99b023ada1ea3b4f78f459 PDF Text Text •Мехмед Зилџић, секретар Tpr. Удр. лисг з д п т и т т м с к а д е т т зл т т с д и з л н л к ч л т у р т о м у с и и т и л САДРЖ АЈ Ахмед М урадбегови^: Ha бајрам (актовка) Побједа здравих елемената носи побједу здравог и. напредног стања С аит Хашимбегови+i: Апел на муслимане Новог пазарског Санџака З у ф е р МусиЂ: Гајрет мора побиједити. Прослава 25-годишњице Гајрета у Прњавог Одговор Кабинетске Канцеларије Њ. В. К| Пододбору у Плевљу Одговор на депешу Њ. В. Краљици Мостарска општина легатор Гајрета Оснивање Пододбора у Мостару Оснивање Пододбора у Острошцу Акција за оживљење Гајрета у Б. Дубици Легат Гајрету ^ Добровољни прилози Добровољни прилози иа Плевља и Кладња. 16. ЈАНУАРА С А Р А Ј Е В О 1929. Уре-ђуЈе: Х А М З А Х У М О �a цена му je за нашу Отаџбину 100 динара на годину, a за све остале земље преко границе 200 динара. Ђаци добивају аист у пвла цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. Поједини број стоји 5 динара. Директор Х а м и д КумиК ■- ' " Ур^дник Х а м а а Х умо Штампарија Просаета, Сарајево. — Власник Друштао »Гајрет«. — Главни и одговорни уредник: Хамза Хумо. • ■ �Ahmed Muradbegović N a bajram — slika iz muslimanskog života — O sobe: Ragib, građanin. Šamija, njegova žena. Ismet I Dževad j njihova djeca. Munira j cž '\ , Jutro u Ragibovoj kući. Po ra a u razastrta postelja i na njoj Šamija sa djecom. U spbi je tiho i prohladno. Samo se čuju ptičije grudi .usnule djeć£~'Rako odmji reno dišu. Ispod spuštenih" zavjesa po rubovima ” gaju se modre linije jutra. 1.'■PRIZOR. ( Š a m i j a i M a n ir a ) . Š a m i j a : (digne se polagano iz postelje, odgurne jorgan i nježno se nadvije nad usnule živote svoje dječice. Pogladi ih po glavama, a onda se dignu i dođe do ognjišta i upali vatru. Zatim se umjie otare peškirom ruke i lice i pristupi maloj usamljenoj posteljici četrnaestgodišnje kćeri, nadvi se nad nju i šapnu njež­ nim pritajenim zvukom): Munira, kćeri, Munira! M u n i r a : (progunđa) Mm ... Š a m i j a : Ustani, srce moje I Skoro će svanuti. Valja braću opremiti. Zar si zaboravila, da je danas b a jra m ...? M u n i r a : (otvori oči) Je li hladno, m ajko? Š a m i j a : Zar ne čuješ, kako vatra gori i pucketa ? M u n i r a : (ustane u postelji i prigušeno zijevne) Hoćeš li braću probuditi m ajko? Š a m i j a : Još je za njih rano! (nježno) Djevojke moraju prve da ustaju. A ti si već čitava djevojka, radosti moja. Hajde, eno vode pa se u m ij... M u n i r a : (digne se, umije se na ledenu, a onda se sagne uzme leden u ruku, otvori laktom vrata i prospe vodu na meraju, a onda se na čas zagleda u svitanje). Majko, na polju je tako lijepo, kao da se otvorio »dženet pa prosipa na nas miris bašća, vrtova i cvijeća. Samo da ču:eš ptice, majko, kakve pjesme pjevaju Još nikada nisu tako zapjevale... S a -m ijfi: Đurđevo je kćeri, a na Đurđevo svaka ptica pjeva ljepše, nego lje ti... Zatvori vrata, kćeri, da ti br^ća ne o zebu... M u n ir a : (zatvara) Zatvoriću, majko! (Prilazi materi i ovije joj se oko vrata) Majko! Š a m i j a : Šta je kćeri? — s M u n i r a ’ (umiljavajući se) Smijem li i ja danas obući svoje nove haljine? S a m i j а Г A što kćeri ? h i r a : Ismet kaže, da su njegove čakšire ljepše od mojih dimija. Š a m i j a : Ne slušaj ti, što govori Ismet! Ja znam bolje фјеј su haljine najljepše. M 1 u n ir a : Čije, m ajko? Š a m i j a : To se danas ne kazuje. M u n ir a : A kad se onda kazuje? Š a m ij a : Kad ih budeš obukla. M u n ir a : Ismet se meni uvijek ruga, kadgod ja obučem nove haljine. A zašto da mi se ruga, kad su i moje haljine lijepe. Š a m i j a : Šta zna Ismet! Tvoje su haljine ljepše od njegovih. (Trgne se oprezno, da je Ismet ne bi čuo, pa onda se opet obrati Muniri) Tvoje su haljine od svile, a njegove od obične čohe. Samo pazi! Nemoj da to pred njim kažeš! Znaš kakav je! Odmah bi udario u plač radi toga. .. M u n ir a : (rezignirano) Koja m ije korist, što su lijepe! Š a m i j a : Zašto kćeri? M u n ir a : Kad ih ne mogu obući na bajram. Š a m i j a : Djevojke se oblače poslije bajrama, a muškarci na bajram. M u n i r a : Nije ni to pravo. Hoću i ja da se obučem na bajram. Kad se Ismet i Dževad mogu nakititi na bajram, zašto ne bih i ja ? Zašto da ja gledam njihove haljine, a da oni moje ne vide. Š a m i j a : Muškinje, kćeri, hodaju na bajram po kućama, a ženskinje dočekuju ljude, kad im dođu, kod svoje kuće. Ne možeš ti, ko muškinje, tebi je to sramota. 17 �M u n i r a : Jest, baš si mi ti nekakvo muško. PoM u n i r a : Šta će mi onda i taj bajram, kad ne ljevaj sebi, kad si muško, zašto da ti žensko poljeva. .. mogu nikuda otići. D ž e v a d : (umiva se) Baš ti misliš, da ću ja tebe Š a m i j a : Naš je bajram cijelu godinu kćeri, a m uški samo tri d a n a ... Pusti ih neka se oni sad pro­ moliti. Mogu ja i bez tvoje pomoći. Eto sada. Š a m i j a : (otvorila je sehare i vadi iz njih dječije vedu i na nas će doći red. M u n i r a : Ja vidim, da ti meni nedaš da se i ja haljine i razastire ih po ćilimu i po sećijama. U tome času nakašlje se pred vratim a otac. Sve u sobi za­ obučem na bajram ... Š a m i j a : Ne branim ja kćeri, samo danas ne. stane. Ismet skoči u postelji i bojažljivo dahne). I s m e t : O tac..! Treba babu i braću opremiti u džamiju, a ja i ti, mi Š a m i j a : (tiho) Bogami eno usto, a vi se još ni ćemo ostati kod kuće, sprem ati ručak i dočekivati goste. umili niste. Ne ću se ni ja oblačiti d a n a s ... I s m e t : Hoće li ovamo? M u n i r a : (obori snuždeno glavu) Uvijek je to tako. Š a m i j a : (osluškuje) Neće fala Bogu. (Ismetu) Štogod ja hoću, to mi ne daju. Ne valja ovo, ne valja ono, sram ota je ovo, sram ota je o n o ... Pa zar sam Hajde ustaj, da podignem stvari i pometem sobu. I s m e t : (Dževadu) Jesi li već jedanput. Otkad se ja kriva što sam žensko pa da moram uvijek biti umiva, ko da nosi lanjsko blato na s e b i... zaključana... D ž e v a d : (uvrijeđeno) Ti meni uvijek nešto m oraš Š a m i j a : (nježno) Umiri se kćeri moja, nije ni meni bolje nego tebi (duboko uzdahne, pređe rukom na^il^ I s m e t : Stariji sam od tebe. preko čela i prene se iz nenadanih misli, koje joj proQ i f i v » cU Jesi budalastiji! hujaše glavom). A sad treba braću da probudimo. I s m e t : Bogami, ako ti ustanem , znaćeš, šta go­ (Digne se i priđe postelji dječaka od petnaest ljeta, koji voriš ... se nikako nije dao probuditi). Ustani, Ismete, eno svaD ž e v a d : (materi) Majko, zar ne čuješ, kako pri­ njiva! Hajde, sine, probudi sel I s m e t : (bunovno) Ng d jp j me! Hoću da spavam. jeti. Sudi mu ti, ^ег ja ću kazati babi. Š a m i j a : (ozbiljno) Šta se natežete i svađate. Š a m i j a : Zar hoćeš, da te sunce u postelji^zateknštPožurite, sad će otac doći. I s m e t : Nek zatekne,.$ta me briga za suncem. I s m e t : .(sjeda uz vatru i potiho pjevucka): Š a m i j a : Ajde, jj^pčipo, umij se čistom da ti Bog zdravlja d a d e ... Bajram dođe, ja fesića nemam, I s m e t : Ustaću, kad je meni volja. K T il i Ko će meni fesić nabaviti? S a m i j a: Vidi4nomka i sramote! Došap m u bajram, Druga nemam, da mi ga uzajmi a on neće da ustane. Hajde, diži se! Baš odm ah da Oca nemam, da mi fesić k u p i... si u s ta o ... Imam konu, u bijelu dvoru, I s m e t : (prodere se) ‘-Ne ću, eto sada! Kona će mi fesić n a b a v iti... Š a m i j a : Dobro, ako nećeš, a ti spavaj, samo D ž e v a d : (kad se umio, ugleda haljine i sav us­ onda gledaj, ko će ti dati nove haljine. Ja, beli, neću! hićen kliknu) Majko, je 1’ to sve m o je ... (okrene se prem a mlađemu Dževahu Od dvanaest godina, Š a m i j a : Sve, što vidiš, sve je tv o je ... pređe mu rukom preko čela i zaplete svoje m aterinske D ž e v a d : (padne po haljinam a i zagrli ih) Drage prste u njegovu gustu i kuštravu kosu) Dževade, čedo moje, slatke haljine ! Ih, šta ih je, brate, imaću se čime moje, ustani ti, ako Ismet neće. Neka se barem pred nakititi! Majko, hoćeš li me odmah preobući. tobom mlađim zastidi! Š a m i j a : Hoću čedo moje, odmah ću te preobući. D ž e v a d : (trgne se, skoči u postelji i zagleda se Hodi sada ustani, pa obuci čarape, a onda koparan i uzbuđeno m ateri u lice) Gdje su moje nove čakšire? čakšire, a ja ću ti dotle prirediti pasić i kundure (diže Š a m i j a : Ovdje su čedo moje, sam o da se umiješ ga). Tako! Nek moje mezimče bude danas najljepše u i počešljaš, pa da te onda mati obuče. džamiji. Samo valja da budeš pametan, kad obučeš D ž e v a d : (sa nekim strahom ) Je 1’ mi babo kupio novo odijelo. Ne smiješ se ogledavati unaokolo po kićanku? džamiji, dok ljudi klanjaju, već dobro gledaj, šta oni Š a m i j a : Je st i kićanku i čarape i svileni pojas, ama rade, pa se i ti u č i... eto sve, štogod ti treba. Samo eto da ustaneš i da se obučeš. D ž e v a d : Uh, majka, pa ja znadem klanjatil D ž e v a d : (skoči prem a ledenu) Polij mi, Munira! Š a m i j a : (smije se) Znam ja, da ti znadeš, samo M u n i r a : (još uvijek zamišljena u svom kutu) eto, govore krivo o tebi, da voliš ustati i ogledati se Nije ni meni niko poljevao. po džamiji, kad svi ljudi popadaju na tle. D ž e v a d : Zar mi nećeš politi. D ž e v a d : Lažu, majko, bogami! M u n i r a : Zar da služim m lađeg od sebe. Š a m i j a : Znam ja da to nije istina. Samo kaži D ž e v a d : Ti si mlađa, a ja nisam mlađi. Mžma majci, šta ćeš raditi, kad izađeš sa ocem i sa lsmetom kaže, da je svako m uško starije, pa m ak ar mu i ne iz džamije? D ž e v a d : Poljubiću amidžu u ruku, da mi para dade. bilo puno g o d in a... 18 �Š a m i j a : Pa šta ćeš onda sa parama. D ž e v a d : Otiću buzadžiji, pa kupiti sebi halve i šećerlama. Š a m i j a : A zar ne ćeš donijeti Muniri ? Ona ti je čevru navezla. D ž e v a d : Hoću majko. Donijeću tebi, pa ti raspo­ lovi meni i Muniri? M u n ir a : Tako si ti i lani govorio, pa si sve sam potrošio i pojeo kod buzadžije. D ž e v a d : (odmahne rukom) Eh lani, onda sam ja bio manji, pa mi je bilo žao drugom dati, a sad sam ja veći. 1s m e t: (Muniri, kad se umio) Daj mi peškir. M u n i r a : (skoči) Evol (umiljato) A šta ćeš mi ti, lsmete, donijeti na bajram ? I s m e t : (mrzovoljno) Donijeću ti vraga na koli­ cima, baš je za tebe. M u n ir a : (bolno) Eto vidiš, kekav si! Nikad samnom ne razgovaraš, kako treba, kao da ti nijesam se stra ... I s m e t : A zašto me gnjaviš! Šta ću da ti dono­ sim ? I kog će ti đavla? M u n i r a : Treba mi. Nije .p ra v o ,d a ^ebi samom bude bajram, neka i meni bude. I s m e t : Pa neka tiTuide, tyiga Vnene za tol M u n ir a : Znam ja, da ti mene ne voliš, am a' neka, ne ću ni ja tebe odsad ni§t£ poslušati. Nikad mi ništa nisi učinio, a ja sam d^bi čevru navezla i tebi Dževadu. Dobro, dobro, kajaćeš se ti z a to ... ako ne doneseš... I s m e t: Ko će se <kajati, ja bogami ne ću?l sam dužan da ti donosim, pa--žašto da se kajem. Š a m i j a : A zašto joj ne bi donio kakav bilo po­ klon. Ti si najstariji, pa bi trebalo da si i najpamet­ niji. Ona ja tvoja se stra ... M u n ir a : Meni nije zato, da ja nešto dobijem, samo eto da znam, da me v o liš ... b r lt S^mi, pa neka je od tebe, nek od brata imam uspom enu... I s m e t : (Ijutito) Donijeću ti, bona, što si navalila toliko. .. (ruga joj se) brat si m i. . . da znam da me v o liš... (povišenim glasom, kao da želi, da je se riješi) Donijeću ti, samo više ne gnjavi, jer ne mogu da te slu ša m ... Nisam ja kriv, što si ti žensko, pa što ne smiješ iz k u ć e ... M u n i r a : (bolno) Nisam ni ja krival Bog mi je odredio ta k o ... Š a m i j a (Ismetu) Hajde, oblači se i ti, pa kad otac uđe nek ste opremljeni. I s m e t : Gdje su mi moje haljine? Š a m i j a : (dobacuje mu čakšire i ostale komade haljina) Eto ti ih. I s m e t: Je li sve ovdje ? Š a m i j a : Sve je tu. Samo sad pohiti! D ž e v a d : (obuče fes i kićanku) A sad, majko, još pojas i ja sam onda sasvim gotov. Š a m i j a : (zanosno) Kako mi je sin lijep, kako mi se dijete nakitilo! (ljubi ga) Oči te se majčine ne mogu da nagledaju, tako si se nag izdao... (opaše ga pasićem) Tako, a sad peljubi majci ruku, što te je nagizdala i što te je odhranila tak v o g ... D ž e v a d : Daj ruku, majkol Š a m i j a : Tako, zlatno moje mezimče! D a b o g d a ti majci doživio mnogo ljeta, koliko žica toliko godi­ n ica .,. M u n ir a : (koja je sve to sa zavišću gledala na­ jedanput skoči) Majko! Š a m i j a : (iznenađena tim tonom) Šta hoćeš kćeri? M u n ir a : Daj i meni nove haljine, hoću i ja da se nakitim. Š a m i j a : (trgne se) Ah Munira, šta ti je? M u n ir a : (energično) Hoću svoje haljine! Š a m i j a : A što će ti kćeri ? M u n ir a : Zašto da se oni kite, a ja da gledam. Š a m i j a : Oni moraju strini ići na bajram. M u n -ir j; Hoću i ja strini na bajram! Š a m i j a : Т(, ne možeš iči s njima, ti ćeš ići sa-тттбт. \л З /У . / .i M u jr tra : A zašto ne bih i ja mogla, kad oni mogu. Š a m i j a : Ti si žensko, kćeri! M u n ir a : Žensko, žensko, šta me briga žensko. ■Sam i ja : (zaprepašteno) Ah, kćeri, kako će to biti. M u n i r a (viće) Hoću i ja strini! m ij a : (nadvikuje je) Djevojke idu s materama pohode i onda oblače nove haljine... M u n ir a : (napola kroz plač) Hoću ja sada, sada, ču poslije..! ■ Is m e t: S nama ne ćeš, pa idi skim hoćeš... M u n ir a : Hoću! Vi mislite da ja nemam novih haljina i da ih imate samo vi. Čekajte malo, pokazaću ja vama, da i ja imam nove haljine i čije su ljepše (materi) Daj mi moje haljine! Š a m i j a : Šta će ti haljine, kad nikuda ne id eš... M u n ir a : Daj mi sada, sad ja h o ć u ... Daj ili ću ja sada zaplakati... I s m e t: (podrugljivo) Eno gledaj sad će joj suze na oči, sad će zaplakati, a haljina n em a... M u n ir a : Zašto mi se rugaš I? Moje su haljine ljepše i od tvojih i od Dževadovih. D ž e v a d : (ogleda se) Nije vala, moje su haljine najljepše! U mene je plava čoha, a u Ismeta crna. P ih ... šta je to crna čo h a..I A tvoje svilene dim ije..? Baš su svilene, ko u mačke. Gdje bi tvoje haljine bile ljepše od mojih!? M u n ir a : Pitaj majku, pa ćeš čuti. Majka je kazala, da su moje haljine najljepše. D ž e v a d : (uzbuđeno) Jesi Г mama rekla? Š a m i j a : (u neprilici) Zašto bi govorila? Sve troje imate lijepe haljine. M u n ir a : Ali čije su najljepše to ti nama kažil D ž e v a d : (viče) Moje su najljepše. Je 1’ de mama, da je tak o ? Š a m i j a : Lijepe su, sine, i tvoje su lijepe. 19 �M u n ir a : Moje su najljepše, ti si sam a kazala. Š a m i j a : I tvoje su lijepe, radosti moja. M u n i r a : Ne ću ja tako. Ja hoću da ti kažeš i pred njima, što si meni samoj rekla. Š a m i j a : (u neprilici) Ma kako ću kazati, kad su i njihove isto tako lijepe, kao i tvoje. M u n i r a : Pa zašto si onda govorila da su samo moje lijepe. I s m e t : (grubo) A a ... ta k o ... ti nju više voliš nego n a s ... i ljepše si joj haljine skrojila i više je maziš nego n a s . . . tako e to . .. to je tvoja p rav d a... Š a m i j a : (smeteno) Volim i vas isto tako kao i nju, sve vas volim. D ž e v a d :(k ro z plač) Ne voliš, ne voliš, znam ja tebe.. Š a m i j a : Kako ne volim ? Šta je vama djeco? D ž e v a d : Da je ne voliš više od nas, ne bi govo­ rila, da su njezine haljine ljepše od naših. Š a m i j a : Pa ja to nisam ni rekla. D ž e v a d : Jesi rekla, je s i... znam ja kakva*^i ti! Š a m i j a : Nisam rekla! D ž e v a d : (viče) Jesi rekla! I s m e t : (bijesno) Ja ću joj sve haljine pocijepati u k o m ad e ... M u n i r a : A zašto bi- isc ije p a o ? I s m e t : Samo ih obuci. M u n i r a : Muka ti, štt> su liepš^e od tvojih. IVUjlll. D ž e v a d : Zašto da ona tebe više voli. M u n i r a : Voli, eto, je 1’ ti krivol I s m e t : Ne smije te voliti. »I M u n i r a : Smije. D ž e v a d : Ne smije. h llU lL l; M u n i r a : Smije tebi za inad! I s m e t : Kose ću ti počupati. M u n i r a : Počupaj ako smiješ! Š a m i j a : (autoritativno) M ir... (njezin glas pre­ siječe svađu kao nož, nastade tišina) Eto b a b e ... џ ц Т' 2. PRIZOR. ( P r e đ a š n j i i ' R a g ib ). R a g i b : (ozbiljan čovjek u četrdesetim godinama. Uđe). Šta je to među vam a? Zašto se svađate? Š a m i j a : Svađaju se radi haljina, čije su ljepše? R a g i b : (strogo) Kako to smije biti. Ja sam sva­ kome kupio lijepe haljine i svi morate da ste jednako zadovoljni. M u n i r a : (nenadano padne u grčevit plač) Oni se meni rugaju? R a g i b : (Šamiji) Šta joj je ? Š a m i j a : Ne znam, nešto joj je krivo. R a g i b : (blagim očinskim glasom) Šta ti je, Munira, zašto plačeš ? Je Г te kogod psovao ? M u n i r a : (jeca) Ne d r ž e ... m e ... n ip o d ašto ... m am a mi n e d a ... da obučem ... svoje n o v e ... haljine... a o n i. . . oni kažu da će mi ih . . . po d erati. . . ako ih . .. o b u č e m ... a j a . . . hoću i j a . . . da b u d e m ... lijep a... a m a m a ... mama m e n i... neda I 20 R a g i b : (u čudu) Ne d a ? Zašto ne d a ? M u n i r a : Ne z n a m ... zašto ne d a .. . R a g i b : Da će ona, ne boj se ti, ja ću njoj reć i... A o n i... (djeci) Samo nek’ te dirnu još jedanput, pa ću ja njima pokazati! (strogo) Upamtite, što vam kažem! (Muniri) Ti si moja mezimica, moja jedinica i ja tebe najviše v o lim ... eto sada neka čuju, kad su taki. M u n i r a : (briše suze) Ja ću tebi uvijek kazati, kad god mi se narugaju. R a g i b : Samo ti meni kaži, pa će oni vidjeti. (Šamiji) Podaj joj haljine neka se i ona obuče. M u n i r a : (ljutito majci pod očevom zaštitom) Daj mi moje haljine! Š a m i j a : (dobaci joj haljine) Evo ti n a h ... maco jedna razmažena! Ništa ne može dobiti bez suza. R a g i b : Eto vidiš sad je opet sve u redul (Šamiji) A ti ženo, košulja mi je preširoka, dođi malo da mi je si^ziš, nek’ se djeca sama zabavljaju. 3. PRIZOR. ( I s m e t , D ž e v a d i M u n ir a ) . M u n ir a : (razmatra užarena oka svilene haljine, razvija ih i klikće kao da prkosi braći) Kako su moje haljine lijepe..! Prava sv ila ..! Nema ovake svile ni u Carigradu. I s m e t : (zavidno obilazi oko nje i najednom udari nogom u hrpu razvijene svile i baci je na nozi za vrata) Baš su lijepe! M u n i r a : (krikne i potrči za haljinama) Ostavi! Što zadirkuješ u me. Kazaću ja babi! I s m e t : (prezrivo) To je prosti bez, kakva je to -ivila! Pogledaj ti ovol (Pokaže joj svoje čakšire) To je prava carigradska čohal D ž e v a d : (ljubomorno) 1 u mene je carigradska čoha! I s m e t : Pa onda pojas, čista svila! D ž e v a d : (k. g.) I u mene je čista svila. I s m e t : Pa cipele sa škripovima. D ž e v a d : I u mene su sa škripovima. I s m e t : (prasne u posprdan smijeh) Hahahal D ž e v a d : (zabezeknuto) Zašto se sm iješ? I s m e t : Tvoje čakšire od čohe, tvoj pojas od svile, tvoje cipele sa škripovim a...! D ž e v a d : Pa i jest tako. I s m e t : Hajde ludo, ko nosi mavene čakšire, kao ti. Samo djeca i seljaci. A crne čakšire nose svi veliki ljudi. D ž e v a d : A moj pojas, moj svileni pojas? I s m e t : Kakav svileni pojas, to je prosta raša, a moj trabolos, gledaj samo, kako se sjaji. D ž e v a jd : (u strahu) A moje cipele sa škripovima? I s m e t : Hajde malo prohodaj po sobi, pa ćeš vidjeti, jesu li sa škripovim a... D ž e v a d : (obuče i počne šetati) Evo slu šaj.. . I I s m e t : Eto, gdje su ti škripovi, što ne škripe? D ž e v a d : Škripaće one napolju, ne mogu u sobi. �I s m e t : A moje mogu i u sobi. Evo s lu š a j...! 4. PRIZOR (šeta i on preko sobe, a cipela škripa stoji) Jesf li ( P r e đ a š n j i i Š a m ij a ) čuo ? (vikne on pobjedonosno) A tvoje neće nikada Š a m i j a : (utrči na vrata kao bez duše) Šta je zaškripati... opet? Šta je? D ž e v a d : (uvrijeđeno) Lažeš da ne će! M u n ir a : (bez daha) Pobili se, draga majko! Ismet 1s m e t: Lažeš ti, a ne ja. i Dževad udarili jedan na drugoga! (plesne se po кот D ž e v a d : Meni je mama kazala, da će poslije ljenima) Uh, majka mi moja, šta će babo reći I ‘ škripati. Š a m i j a : Zašto su se pobili, zašto? I s m e t : Mama je kazala, da su i Munirine haljine M u n ir a : M ajko... Ism et... On je prvi započeo..! ljepše od mojih čakšira, pa se je prevarila. On je dirao u Dževada! I u me, majk.o i me je zadrMu n i ra : (stavi se u obranbenu pozu) Pa i jesu ljepše. kivao. I s m e t : Jesu onako, ko što su i Dževatove cipele S a m ija : A jer to bolan, Ismete? Jer to radiš na sa škripovima. ovaj lijepi božji dan. Zar te nije stid, natezati se s D ž e v a d : (izazvano) Jesu ljepše njezine haljine djecom. U što si bolan odrastao ? Zar u to, da u djecu od tvojih, jesul Eto sada, je 1’ ti muka. diraš, mjesto da ih nasavjetuješ. I s m e t: Nisu ljepše. I s m e t: Nisam ja kriv, kriv je Dževad. D ž e v a d : Jesu. D že'^ .ad : On je mene prvi otisn u o ...! I s m e t: Nisu. I s m e t: A ti si mene uhvatio za pas. D ž e v a d : Jesu, jesu, jesu. .. D ž e v a d : LažešJ I s m e t: Nisu, nisu, nisu... I s m e t - Lažeš ti! D ž e v a d : Jesu, što puta više jesu.. . S a m i7 a : (autoritativno) Mir! Ako zovnem oca, 1 s m e t : (izdere se) Nisu! podrljaćete, što ste uzorali. Eno vam tri budžaka pa D ž e v a d : (izdere se}'Jesu! svako u svoj kut! Smjesta da ste otišli! (Djeca se I s m e t: (prijetećim glasom)'-Oflmrću te. ^—razilaze i sjedaju obješena nosa svako u svoj kut D ž e v a d : Ako smiješ, vikaću ja babu! okrenuti zidu) Sram vas bilo! Da se niste smjesta I s m e t: (gurne ga) Vići koga h o ć e šr^ ^ Zar na bajrim , pa ovako da se p o n a š a te .... D ž e v a d : (ljutito) Ne т б ј da me tiskaš. .ma pokazati... (Ona ode do prozora otvori \ I s m e t: Hoću, štal mi možeš! stakla na njemu i tužno gotovo žalobno zagleda D ž e v a d : OtisnućuJ ja tebe! bajramsko jutro). I s m e t: Deder, ako smije^ 5. PRIZOR D ž e v a d : Ko se tebe boji. ilU lllU ( P r e đ a š n j i i R a g ib ) I s m e t . Samo me otisni. Evo, ako hoćeš, ja ću* R a g ib : (ulazi u svečanom bajramskom odijelu. prvi započeti... (otisne ga ramenom). Čim ugleda ženu na prozoru rastuženu i sjetnu on joj D ž e v a d : (viče) Ne tiskaj met1 priđe bliže i zabrinuto upita) Šta je tebi Šamija ? Što I s m e t: Hoću. si se to zamislila? D ž e v a d : (isprsi se) Deder sada, ako’ smiješ! Š a m i j a : Ne znam! Nešto mi najednom dođe I s m e t: (gurne ga ponovno) Evo opet. teško, pritište mi srce, pa mi se čini da na sebi ka­ D ž e v a d : Deder još jedamput! I s m e t: (i treći put ga gurne ramenom) Evo još men nosim, tako mi je pri duši. R a g i b : Da ti se nije dogodilo šta god? jedam put... ! Š a m i j a : Nije ništa, šta bi mi se dogodilo? D ž e v a d : (plane i uhvati se u koštac s bratom, R a g i b : Pa šta ti je onda? nastane lupa i natezanje po sobi) Mrcino! Ja ću tebi Š a m i j a : (zamisli se) Sve mi je nekud pusto i pokazati! I s m e t : Ti si mrcina, pokazaću i ja tebi! (nosaju sve mi je prazno. R a g ib : Čudnovato! Zar u kući pokraj mene, po­ se po sobi). kraj djece, pa da ti je prazno i to danas na bajram, D ž e v a d : (osjećajući nejakost) Pusti! kad se sve oko nas raduje i v eseli..? Kako je to I s m e t : Ne ću! Ti si prvi započeo! moguće, Šamija? D ž e v a d : Ti si mene prvi otisnuol Š a m i j a : Eto baš to, to je ono što me je nena­ I s m e t : Zašto si me dirao? dano obuhvatilo oko srca i steglo mi dušu. Ima nešto D ž e v a d : Pusti! u tome jutru u tome bajramu, nešto bolno, neveselo, I s m e t : Ne ćul D ž e v a d : (stenjući) Majko! Munira, zovi m ajku... što je eto prešlo i na me. Ja to ćutim, a ne znam da 1 M u n ir a : (u sav glas) M ama... m ajko.. 1 Pobiše kažem. R a g i b : Kako ne znaš? Šta može u radosti da sel Babo, babo, evo ih se tuku! Ismet i Dževad pobili se! Uh, majko moja, šta će babo reći! Majko, dođi brže! bude tužno? To ja nikako ne mogu da dokučim. Razjasni mi to, Šamija I Ubiće nas babo, ako nas zateče... Mama, m am a!... 21 �Š a m i j a : Ne ljuti se, Ragibe, ali ja ćutim da u tome veselju i u toj radosti za me ništa nema, što bi mene obradovalo i uznijelo. NeĆega nema, da bi i ja mogla da tu sreću svoje kuće učinim i svojom srećom. (Okrene glavu prema prozorima da sakrije suze). R a g i b : Kako to ? Čega nem a? Š a m i j a : Ne, ne mogu sve iskazati, što osjećam, čini mi se mogla bih te uvrijediti. R a g i b : Zašto mi ne kažeš jasno šta hoćeš? Ti znaš da sam ja tvoj muž, da te volim i da ću ućiniti sve samo da tebi olakšam, ako ti je teško. Š a m i j a : Teško mi je. R a g i b : Šta ti je teško? Š a m i j a : Ne mogu se djece svoje nagledati, ne mogu se njihove sreće nauživati, ni s njim a u toj sreći provesti ovaj lijepi božji dan i za to me srce boli. R a g i b : (u čudo) Kako to? Zašto ne bi mogla? Š a m i j a : Eto ne mogu. Vi ćete danas čitav dan biti izvan kuće, u posjetima, u društvu, među svijetom, radovati ćete se, dijeliti ćete s ljudima zajodničku ra­ dost, a j a . . . ja ne mogu s v a m a . . . Zatvoriću se tu u kuću i sama, bez^ najmilijih svojih,' bez onih, koji. su mi najdraži na svijetu, proživjeti, željna radosti svoje kuće i svoje djece. Eto, tđ-je^ono, što me boli. R a g i b : Šamija, ja još ne znam, što ti hoćeš. Ni­ kada mi do danas nisi govorila tako, pa kako onda da te odmah shvatim ^'' Š a m i j a : Danas sam to prvi puta osjetila i danas ti to prvi puta i govorim. Dosada sam živila u tvojoj sreći i tvome zadovoljstva i nisam nikada pomišljala na se. A danas mi obadvoje živimo u sreći i zadovolj­ stvu svoje djece i eto, ti ,ćeš danas s njima podijeliti tu sreću i zadovoljstvo, a j a . . . ja to ne ću moći, jer ne smijem tamo, kud smijete vi. R a g i b : Zašto ne bi smjela,? Š a m i j a : Ja sam žena i meni je zabranjeno. Eto zašto. R a g i b : (zamisli se i progovori nekim čudnim dalekim glasom) A a ... ta k o ... sad ja tebe razumijem. Š a m i j a : (objašnjava) Za me nema radosti, jer moja je radost u vam a i u vašoj sreći, a ja eto ne smijem s vama, ne smijem za svojom srećom . . . M u n i r a : (koja je sve to čula podigne svoje pa­ metne oči prem a majci) Majko, nemoj se ž alo stiti... i ja ću s tobom ostati. Ne ćeš biti s a m a . .. Š a m i j a : (privine je na grudi) Hoćeš srce m o je ... h o ć e š... Jedino dijete, koje je sasvim moje to si ti, dok i tebe ne odvedu. . . (zaplače). M u n i r a : Ne plači, majko, ia ću uvijek biti s tobom. Š a m i j a : (zagrli je i poljubi) Slatka m oja mezi­ m ice... Ti jedina shvaćaš moju bol, jedina ti, jer si žensko, kao i j a ... R a g i b : (odlučno) Ne, ne će biti takol Ne ćemo te ni mi ostaviti. I vama dvjema je danas bajram, kao i nama. Ostaćemo uz vas i u kući zajednički provesti 22 ove lijepe božje dane. Kad vi rte možete s nam a, ne ćemo ni mi bez vas. Š a m i j a : Zbilja, zar će tako b i ti ... E sada, sada mi je mnogo lakše i sada, sada ćutim da će ovo biti i moj bajram, a ne samo vaš. R a g i b : Jest tako će biti. Otićemo sam o u džamiju, da se Bogu odužimo, a onda ćemo se i ja i djeca po­ vratiti vama dvjema, da i vama donesemo b a jra m . .. Š a m i j a : Ah, Ragibe, kako će to biti lijepo I I djeca će biti uza me i ti i svi ćete biti radosni i veseli i gosti će nam dolaziti, a mi ćemo ih dočekivati i svi će vidjeti, da je kod nas bajram, da smo svi sretni, da s m o ... o Bože, kako će to samo biti lijepo, tako lijepo. .. eto j a . . . ja više ne mogu ni govoriti od pre­ velike sreće. R a g i b : Eto vidiš, kako je brzo iščeznula tuga i kaRo je opet sve na svome m jestu (radosno djeci) Hajde djeco, poljubite majku u ruku i bajram joj česti­ tajte, pa da krećemo u džamiju, sad će topovi zapu^ ti^ l s m e t : (pritrči materi i poljubi je u ruku) Mubarećola, majko. Š a m i j a : (ganutljivo) Mubarećola sinel D ž e v a d : (isto) Mubarećola, mama! Š a m i j a : (sagne se i poljubi ga u čelo) Mubarećola, mezimče moje, srce materino, mubarećola. (Zajeca od radosti). D ž e v a d : Zašto plačeš m a m a ... Uvijek ću te slušati. Š a m i j a : Ne plačem ja dušo od žalosti već od sreće. l s m e t : Možda plačeš majko zato, što smo se pobili. Ne ćemo majko nikad više, bogami. Uvijek ćemo se voliti samo nemoj p lak ati. .. (kroz suze) Kad ti plačeš, meni se čini, da radi mene plačeš, pa o n d a . .. onda i ja moram zaplakati. .. (Zajeca). Š a m i j a : (miluje ga) Ne plačem ja sinko radi te b e ... m ajka tebe voli. Ti si moj ponos, moja nada, ti si moje najstarije dijete. .. i ja znadem, da ti majku voliš. Ako ste se pobili, vi ste se opet izmirili, i to ništa nije. R a g i b : (ozbiljno) E sad dosta svega toga. Sada treba što prije u džamiju, da se brže uzmognemo po­ vratiti majci i sestri. Ajde krećite jedan po jedan . .. (odlaze). A ti ženo priredi kahvu i još štogod da se osolimo, a bogme, da se i osladimo, hehehe! (odlazi u smijehu). 6. PRIZOR. ( Š a m i j a i M u n ir a ) . Š a m i j a : (stoji ukočena neprestano gledajući prema vratima, kuda su joj djeca otišla, kao da su joj sa sobom cijelo srce materino odnijela). M u n i r a : (uzdahne tužno) O d o še... Š a m i j a : (trgne se) Jah, odoše. .. A ti kćeri, obuci 1 ti svoje haljine, danas je i naš bajram. �M u n ir a : (naprči usnice na plač) Kome ću ih oblačiti, kad njih ovdje nema. Kad se oni vrate, onda ću se i ja na k ititi... (Očuje se pucnjava topova). Š a m i j a : Eno, sad će ljudi u džamiju. Hajde kćeri da gledam o... (Povede je do pendžera). M u n ir a : (usklikne) Kako je bajram lijep, majko, naš lijepi božji bajram ..! Š a m i j a : (osluškuje) Stani kćeri! (Sa džamije se očuje svečan mujezinov glas). M u n i r a : Šta to uči, majko ? (pauza, osluškivanje). Š a m i j a : (svečano i pobožno) To je, kćeri, salavat. Došao je bajram i pred našu kuću i naskoro će ući u nju, da i nas žene obraduje... — Zastor. — Побједа здравих елеменаша носи иобједу здравог u наиредног сшања Јалова политичка питања, која су донедавна његовој обнови, напретку и на јачању његове што гушила наше, у главном, политички незреле слојеве, шире културне дјелатности, ослањајући се на своје укинута су оправданом одлуком Њег. Вел. Краља. вриједне раднике у провинцији, на оне, који су, без Ова политичка трвења била су мора и кочница на- обзира на партије, знали гдје леже праве дужности шег свеопштег напретка. Дубоко угњездена у страсти, и позитивни успјеси у раду за народ. Довољно je она су захватила опасан корен који je могао да осмотрити перипетије, кроз које je »Гајрет« прошао доведе до расула и опће дезорганизације. Са паро- fro данашњих дана, na да се увиди колико су ови, лама: партија изнад свега, оне, странке, скоро све Ј 10тиснути у позадиу, учинили з а своју средину; добез разлике, радиле су на штету опште нам зајед- вољно je осмотрити резултате њихова рада и свако нице. Економска и просвјетна питања, и поред ,фи- друго објацш>ење и доказивање биће излишно. Уочимо ли рад и једних и других, смјернице, хове велике важности, била су потиснута у позадину. Да je овакво стање штетило и самом »Гајре- којима ће се у будуће кретати рад нас муслимана, свакако су јасне. Изван сваке je сумње да треба да ту« као културно-просвјетној инст;итуцији, нема сумње. Партизанство и демагогија могли суда имају нарв*" "пођемо путем ових других, наших националних радчито успеха у нашој, муслиманској, културно зао- ника, јер су оне прве смјернице показале потпуно своју сталој средини. Данас, новум - стањем, »Гајрет« je јаловост, na чак и штетност. Јер, да они нису демагошки ријешен ове море и ^егов успјех, који je у посљед- искоришћавали простодушност и поштено повјерење ње вријеме из дана у дан све виднији, дефинитивно нашег елемента, него да су радили на његову бољитсе ријешио своје најоп^није сметње. Пале су многе ку, од Ослобођења до данас, наш напредак био би пометњом постављене величгше и све долази на у сваком погледу виднији, a напори »Гајрета« окрусвоје право мјесто. Ових пометњом постављенихве- њенији успјехом и његови резултати подвостручени. Данас, кад Гајретова идеја побеђује на све стране личина, разумије се, избацила je понајвише наша средина, која није била у стању да оцијени њихове и кад су joj све сметње уклоњене, муслимани Босне праве вриједности и оправданости њихових незаситих и Херцеговине, удружени у раду са муслиманима из претензија. Тако су оне пометњом избиле на површи- осталих наших покрајина, треба да једном увиде своје ну, a праве вриједности пале су у засјенак. Али, ос- донедавне заблуде, да погледају истини у очи и кремотримо ли мало дубље овај случај, одмах ћемо уочити ну стопама оних, који су својим досадашњим радом гдје лежи вриједност a гдје не. Вриједностсе цијени у показали да их воде бољој будућности. Нестало je отпозитивном стварању извјесних тековина. Све те ровне демагогије и уљуљкивања у празне снове. Стварнаше муслиманске бивше политичке личности не ност захтијева од нас да се пренемо и да прионемо за могу се похвалити стварањем какве тековине која користан рад, да све наше снаге сконцентришемо око би могла да служи на част и корист оној средини »Гајрета« и учинимо ra центром и исходиштем сваке која их je избацила на површину. Цијело њихово племените акције, јер п о б ј е д а з д р а в и х е л е м е дјеловање за ово десет година могли би да назовемо н а т а н о с и п о б ј е д у з д р а в о г и н а п р е д н о г млаћењем. празне сламе. Данас, кад су они скинути с т а њ а . Зато наглашавамо још једном: отресимо се потса свог пиедестала, скоро сви они, који су се борили и радили за њих, могу мирне душе да кажу: »Гдје пуно досадашњих јалових политичких настојања и њихових носиоца, који нам само наштетише. Куцнуо смо били, нигдје, шта смо радили, ништа I« Напротив, они потиснути у позадину, нацио- je час кад слободно и несметано можемо да се понални елементи, који су били далеко од демагошког светимо раду на нашем културном и економском става у народу, који су били за nporpec и политичку напретку. »Гајрет« раширених руку прима сваког заједницу са браћом других вјера, знајући да њихов ваљаног радника, не обазирући се на његову полиуспјех овиси само о културном напретку њихове тичку прошлост. »Гајрет« поздравља сваког оног, средине, бацили су се на рад око »Гајрета«, искљу- ко му се у раду и његовим настојањима придружи чујући из тог рада сваку политичко-партијску ниансу. и пође путевима оних који ra доведоше до побједе. У то име, нека нам je сретан рад! Досљедни традицијама друштва, они су радили на 23 �Caum Хаишмбеговик Аиел на муслимане Ново-пазарског Санџака*) Жалосно je констатовати да смо ми муслимани Н. П. Санџака још и дан данчс на врло ниском ступњу просвећеностч, да смо јако заостали како у културном, тако и у привредном погледу, a још je ж алосније када се зна да смо тому сами криви. Наш крути конзарватизам и нехај за радом уопће два су главна узрока нашој заосталости. Описивати стање у којему живимо држим да je сувишно. Довољно je бацити само један поглед на наш свакодневни живот, na да се уверимо да je оно тако критично, да ће нас, ако му не доскочимо, кроз врло кратко време, увући у потпуну пропаст. Код очију смо слепи, јер не видимо опасност у коју смо запали; код ушију смо глухи, јер не чујемо вапаје толиких породица које губе и последњу наду за свакидашњи крух. Данас нема нигде тога народа који би себи желео зло, a изгледа да ми то желимо.- Сами себи желимо зло зато што нећемо да реално norледамо око себе, да уочимо своје логрешке и сметње и да их уклонимо. Нада^о1 се увек некој бољој будућности, не помишљајући на то да ће онагШШ' онаква какву je ми створимо. Проблему нашега просвећивања, о којему завЈ1С» сва остала питања, a који из дана у дан постаје све тежи, тако да ће довести у питање и наш опстанак, не посвећујемо скоро никакове пажње. Не смемо више ни један моменат стајати скршених руку^-јер je крајње време да упрегнемо све силе како би једном за увек распршили густу маглу нашега незнаља која нам смета да направимо бар један корак путем ка прогресу. Ha првом месту, морамо бити свесни тога да нашу милу и слободну отаџбину, под пре&удром управом Њ. В. милог нам Краља, чека сјајна будућност. Увек и само и у њој и њеном напретку требамо гледати свој спас. Морамо je заволети више него икада и настојати да постанемо толико јаки да би joj могли у њеном напредовању пружити своју искрену и корисну сарадњу. A то ћемо постићи само онда ако пригрлимо Гајрет свим жаром срца и све своје силе и теж њ е усредочимо у њему. Он je једини у стању да нас из данашње беде изведе на здрави пут који води препороду у сваком погледу. Гајрет je чак и онда, када je био камен спотицања окупаторском непријатељу, напредовао и потпомагао народ да истраје у борби з а свој идеал ослобођења и уједињења. Данас пак у нашој слободној и великој отаџбини, a под највишом заштитом нашега драгог протектора, Њ. К. Вис. Престолонаследника Петра, *) Овај чланак госп. Саита Хашимбеговића из Санџака, као и овај следећи госп. Зуфера Мусића из Плава (Црна Гора), доносимо нашим читаоцима да виде колико пажње ГаЈрет посвећује свим покрајинама у којима живе муслимани наше крви. Писци ових чланака су нова интелигенција ових покрајина и будући пионири у раду за Гајрет. 24 Гајрет, горд и величанствен, слободно нам пружа своју чврсту и сигурну руку, позивајући нас да ступимо у његово коло. Не прихватити je својски, нарочито сада у тренутку кад нам je његова помоћ неопходна, значило би не желити себи добро, значило би бити самоубица. Услуге које je Гајрет учинио своме народу непроцењиве су. Што се више ваљане деце спреми за културнији живот, то je више пионира за бољу будућност народа нашега. Имајући то у виду, Гајрет je примио бој са свима препрекама и био спреман на жртве које воде до победе. И збиља, његова je идеја победила напоглетку. Кроз врло кратко време он je дао Босни и Херцеговини читаву легиј^хпремне интелигенције. Данас нема те силе која би га спречилау у његовом племенитом деловању. Гајретов рад на културном и економском подиздњ ум услим ана осетили смо и ми у Санџаку и то у много већој мери него што je он осетио нашу помоћ. Без обзира на то, Гајрет нас потпомаже колико му je могуће. U h не гледа на нашу немарност, али треба да се ми ње стидимо и да се чувамо да нам се неби^с правом могло приговорити да не ж елимо себи добро. Рад већине пододбора у нашим местима сведен je на минимум и поред тога што je јасно да нам другог излаза нема него да пригрлимо Гајрет. Ниједно од актуелних питања, која нас највише интересују, није ни такнуто и остаће нетакнуто све дотле док наша интелигенција, у колико je имамо, не поведе најживљу акцију речју и пером међу најширим слојевима народа за Гајрет и његову идеју. Истом онда када се неписменој маси писменошћу отворе очи, када joj се пробуди национална свест, доћи ће сама no себи на ред и остала културна и привредна питања. Све то можемо с пуним поверењем препустити Гајрету који у решавању тих питања иде најуспешнијим и најздравијим путем. Иако се je Гајрет данас раскликтао на све стране, и ако je и сувише моћан, треба знати да je ипак преоптерећен. Данас се све хоће од њега и од оне шаке људи која њим руководи, a његов програм je још увек велик. Зато требамо настојати да му бреме олакшамо, a то ћемо постићи само радом. Ништа без рада. Наши пододбори морају са својом немарности престати и показати много више спреме, истрајности и љубави за свој рад. Од овога приговора треба искључити пододбор у Плевљу који je ове године, уз помоћ Главног Одбора, успео чак толико да оснује Гајретов конвикт у своме месту. Од колике ће вредности бити овај комвикт за нас муслимане ново-пазарског санџака истом ће време показати. �Зуфер Мусик Гајреш мора иобиједиши Скоро прођоше двадесетипет година откако je Гајрет отпочео свој рад, који je много користи придонио муслиманима у Босни и Херцеговини, као и нама ван њених граница у ослобођеној нам Отаџбини. Гајрет, прославивши двадесетипетогодишњицу свога рада на културном, економском и националном подизању нашег народа, овом je прославом себи прокрчио путеве на све стране наше домовине, Краљевине С. X. С. Данас нема ни једног, ма и најмањег мјеста у нашој Огаџбини, које не би знало за рад и идеју Гајрета. Свак види и сазнаје, да je Гајрет једина спона, која може међусобно спојити нас муслимане са осталом нашом браћом других вјера, на националном, културном и окономском пољу. Зато се готово из свакога града, градића и села јављају поједини родољуби, да су у своме мјесту основали пододбор или повјереништво Гајрета и да са Иајвећом вољом ступају у јсоло Гајреуових' неуморних радника. Ј/ > Али, на велику жалост, ‘ме^у нама се налазе још неки трутови, који би хтјели још који дан живјети на рачун нашег заосталог народа^Н?их ни мало не боли наша заосталост^ 'Иза наше браће друг;:< вјера. Њима не улази у хесап (рачун) да се народ просвијетли и подигне до оне висине, на којој треба да стоји, јер ra неће моћи г^лити и водити за собом као чобан овце на пашу, / а ови народ у пропаст, Они неће ни да помисле на оне пионире, који су залагали своје животе, да им труд и трошак не спомињем, за добро и напредак нашега народа и који су успркос Аустријских власти основали друштво Гајрет и тако осигурали будућност нашој омладини. Али ти, слободно им могу рећи, мрачњаци, и данас, када власт потпомаже ширење Гајрета, када je народ најзагријанији Гајретовом идејом, ометају народ и раде противу Гајрета, т. ј. против самог народа, ако се за њима поведе. Наш народ каже: »Једини je Бог без мане, a свако други мора имати неку ману<-. Па вјеројатно je, да се међу данашњим Гајретовим радницима нађе каква мана, која се ни у ком случају не смије приписивати друштву Гајрет, a они то чине. Гајретови радници су широко видни, те се и не осврћу на овакве упропаститеље народа, него примају омладину на школовање, не питајући, да ли je њихов отац ове или оне партије, јер знаду да на млађима свијет остаје. Гајрет има правду пред очима, те у првом реду потпомаже нас муслимане, јер смо најзаосталији, a кад стигнемо нашу браћу, вјерујем, да ће Гајрет потпомагати свију нас без разлике вјере. Зато Гајрет заслужује пажњу не само нас муслимана, који се морамо држати Гајрета, ако мислимо на нашу и наше омладине бољу будућност. него и остале наше браће, других вјера, који мисле на бољи- напредак нашег народа и наше државе. За примјер слоге међу муслиманима за Гајрет, -може служити варош Гусиње, у Црној Гори, гдје су се сакупили муслимани свих партија, свих сталежа и занимањар^ге, одобравајући рад Гајретов, једногласно ra пригрлили и изабрали пододбор. Увјерен сам, да ће се овај пододбор »Гајрета» одликовати у своме раду, пошто су у одбор изабрани људи, који се никада нијесу жалили залагати, било морално или материјално, за добро нас муслимана и нашега народа. За сазивање грађанства има се највише захвалити rr. Хафиз еф. Лаличићу, среском муфтији, Авду Авдићу, секретару муфтијства и Меду Чекићу, предсједнику опћине вароши Гусиња, a за оснутак њима и цијелом грађанству, које je једногласно њихов предлог усвојило. Надам се, да ће се на грађане вароши Гусиња угледати и остали муслимани у Црној Гори и другим крајевима, те да Ђурђев-дан, од ове године, неће затећи ни једно мјесто гдје живе браћа муслимани a да не буде основан пододбор или повјереник друштва Гајрет. Надам се да ће Гајретове вође од сада међу своје раднике Босне и Херцеговине убрајати и нас муслимане и осталу нашу браћу која потпомажу у Црној Гори. Не смије Гајрет више бити друштво Босанаца и Херцеговаца, него je Гајрет свију нас муслимана и остале наше једнокрвне браће који мисле за наш напредак и који су задојени идејом нашег пјесника и великог родољуба рахм. Османа Ђикића. Вјерујем и сигурно се надам, a то ми и сада Али ja им отворених очију кажем, да ће љуто у рачуну преварити, ако и даље пођу својим, за наш пред очима стоји, да ће се сви они, који још и данас народ некорисним трагом. Боље би им било, док се раде против Гајрета, у скором времену гледати низ нијесу изненадили, да се упишу за чланове Гајрета, нос и стидјети се, не само од народа него и од јер и ако je наш народ (муслимани) оволико зао- самих себе, само ако имало имадну људског осјећаја, стао, ипак искуством, које су му они паразити дали, a да ће Гајрет својим свијетлим радом напредовати водећи га из буџака у буџак, али вазда у мраку, и побиједити све недаће и све потешкоће које коче опаметио се и више се не да слијепо водити и за- развитак и иапредак нашега народа и миле нам варавати. домовине Краљевине Срба, Хрвата и Словенаца. 2if �ГА ЈР Е ТО В ГЛ А С И И к Прослава 25-годишњице Гајрета у Прњавору. Прославу 25-годишњице Гајрета у Прњавору повјеренство je прославило на 16. и 17. децембра прошле године. Свечаност прославе почела je тачно у 12. час. пуцњавом топова и мевлудом у џамији. У 12'50, кад су мевлуд почели да уче Хафизи имами Ћејван и Диздаревић из Прњавора, Сарајлић из Чишње, Халиловић из Мравице и Куковић из Галиповаца, одржао je врло успјело предавање X. Осман еф. Ћејван о рођењу нашег девлетије Мухамед алејхиселама, приказавши га као утемељитеља вјере Ислама према светој изреци: » 0 Мухамеде, да неби тебе, цио свијет би пропао. Боље рекући: да Тебе нисам мислио створити, не бих ни овај свијет створио«. Предавање се кретало о алејхиселаму, његовом узор-животу и мисионарским борбама. Говбрио je о освивању антиалкохолних и привредних друштава, те иначе о подизању свије+а> у културно-просвјетном правцу, растумачившис и 'Хаџи Реис еф. акцију _ у данашње доба. Након овог предавања (узео је~~ршеч X. Садш* еф. Ђозић и почео д а т б в ф и о Гајрету, сги уводом мудре арапске изреке: »Сваки посао почимај са "Hjменом божјим, na ђеш успјети и божју помоћ добити.« Са овим je госп. Тзозић рекао, з а ш т о л ^ у овој прослави дата предност вјерској страни и доказао да je Гајрет наш и . ми његови. Да IfajpeT не крсти не води из вјере, него да сваког муслимана утврђује у његову ијтикаду и пружа му како евјетско тако и вјерско образовање. Осим тога, како год je идеја Мухамед ал. т. ј. Ислам, ишла трновитим путем na je побиједила, тако исто и идеја Гајретова, ишла je и још иде трновитим путем, али ће сигурно и побиједити. Ова je прослава почела са именом Свемогућега и његова најмилијег одабраника Мухамеда, тиме, што се ми ево овдје састасмо, заједнички Богу помолисмо и мевлуд проучисмо. Пошто овом прославом Гајрет слави своју 25-годишњицу, na када нема свих оних овдје који су радили з а њ, позивам вас, да нашим умрлим Гајретовим радницима проучимо фатиху пред душу. Вечерас je за жене мевлуд у мектебу, a сутра у подне овдје дова за Краљево здравље и његовог цијег свијетлог Дома, a сутра на вечер свечана академија у Соколани, na вас молим да у што већем броју присуствујете овим приредбама, лијепо захваљујући на посјети. Алах-еманет. Исти дан у 18 час. почеле су се жене искупљати у мектебу тако, да су до 19 час. напуниле све три собе мектебииптидаије, међу којима су биле око 20 госпођа и госпођица из »Кола Српских Сестара« и 26 »Хрватске Жене«. Имам, госп. Ћејван, најавио je почетак мевлуда увођењем дјеце за салавате и његова кћерка, гђица Хафиза Ћејван, својим милим гласом отпочела je учење у з учешће дјеце и стручне ученице Хате Корић. При учењу Хафизе Ћејван о смрти Хазрети Фатиној, све присутне су до суза гануте. Иза свршетка мевлуда узела je ријеч гђа Мира Марковић, те као делегат »Хрватске Жене« и »Кола Српских Сестара« одржала врло поучно предавање овог садржаја: Драге сестре! Коло Срп. Сестара, чији сам ja делегат, умољено je од повјереника Гајрета, госп. Кадије Т5озића, да сестрама муслиманске вјере одржим предавање о културно-просвјетном друштву Гајрет, чија се 25-годишњица прославља данашњим даном у Прњавору. Радо смо се одазвале позиву и драговољно ћемо упутити све оне сестре, које не знају шта значи култура, ш та значи просвјета и заш то je једно и друго нужно потребно за развијањ е и опстанак сваког народа. Од постанка свијета развијало се знањ е и искуство са кољена на кољено. Замислимо се, како je било у времена, кад није био још ни први човјек створен. Земља je постојала, животиње, рибе, птице, разне корисне биљке и камење, свега je тога било, недостајао je једино човјек и човјечији разум. Створен je и човјек. Наша пословица вели: »Више глава више зна«, тако je било и са првим људима. Прва потреба сваког бића, сада као и прије, била je храна. Немојте замишљати да су први људи кухали и да су се хранили храном којом се ми сада хранимо. З а све то потребан je био човјечији разум да измисли ову и овакову храну као што je данас. Некада су се хранили травама и воћем и полако временом долазили до разних зачина. Припитомљавале су се животиње и све што je било корисно од њих справљало се према знањ у за људску потребу. Из земље су се вадиле разне руде и употребљавале за израду халата и других потреба. Из почетка на прост начин a послије се искоришћавало све то више и све то даље, према напретку знањ а човјекова. Нисам све у стању да набројим, ш та je све пређено од оног времена. Свака нас то може најбоље видјети кад се прихвати какве ствари и при том помисли на то, како je та ствар настала и из чега je направљена, те мора увидити, да je за сваку, na и најмању, потребно нечијег ума да то направи и нешто од тога створи. Да би култура могла што боље напредовати, морали су се пронаћи неки знаци, како би се све оно што je изумљено и пронађено оставило у аманет и будућим нараштајима. Из тог разлога створено je прво писмо у разним облицима и потезима, послије су дошли хијероглифи и њима слична писмена, na се тек послије дошло до правих писмена арапских �и европских азбука (абецеда), те да се преко босанчице; којом су се служили и босански владари, дође до латинице и ћирилице, којима се и данас служимо. По том видите, драге сестре, како je пријеко потребно сваком човјеку, који неће да остане слијеп код својих очију, да зна писати и читати. Поред оволиког труда око изумљеног писма, опет je народ учио и с науком ово постигао, a колико нам je олакшано кад имамо писмо. Писати и читати исто je тако потребно као и јести, читање и писање спада у науку, a наука je душевна храна, као што je и јело тјелесна храна. Како често у животу буду грозно искоришћени ти душевни просјаци и како je врло тешко сваком оном, ако не зна читати ни писати, ево вам страшног примјера, да би боље разумјели како се грозно освећује незнање: »Један земљорадник, отац многобројне породице, запао je у новчану неприлику, јер му je жетва поред свег његовог најбрижљивијег труда и рада, због временских непогода уништена, na je он поред тога морао свим својим обавезама да одговори. Порез се морао платитФг.дугове такођер не могући да исплатц, он зћмоли једног човјека (зеленаша) дао*у позајмим новаца, a он ће му их поштено вратити и камат*е д1ти' колико овај затражи. Ha његову несрећу запао ie у руке човјека бездушна и гуликоже. Сиромах земљорадник затр аж и о . je 500 Дин, a овај му обећа да ће му их дати, ако се овај потпише да je Повац примио и да ће му их за годину дана вратитц_ двоструко. Човјек, нашавши се у неугодној прилици, пристане. Пошто он не зна ни писати ни читати, то он притисне прстом на мастило мјесто свог имена. Овај пристане и поднесе м улист ито мјесто на 500, но на 5000 Дин и упише да се земљорадник обвезује двоструки новац дати росље годину дана. Taj јадни човјек, незнајући читати ни писати, није ни знао да je он направио знак на 5000, a примио само 500 Дин. Година дана je истекла, a он новца није имао. Трговац који je новац позајмио тужи га суду због невраћена дуга. Посљедица je била тога да je суд на јавној дражби продао земљораднику све што je имао да подмири дуг из обавезе. Колико среће да je знао читати и писати неби могао бити тако љуто преварен и неби постао и он и сва његова породица просјаком. Зато драге сестре. знајте да никад није човјеку касно сјетити се на добро, научити што му треба и што ће му у животу требати, na није касно научити читати и писати, само треба имати добру и јаку вољу, na je успјех сигуран. Учите све, јер једино у науци лежи сва снага и сва срећа једнога народа. Ви мајке које сте позвате од природе да будете највећи добротвори ваше дјеце мушке и женске једнако, шаљите вашу дјецу у школу, јер нема већег срама, стида и гријеха него своме чеду поред очију недати вида. Несмије вам бити никада изго- вор сиромаштво, јер и сиромах Ш ■може и мора учити као и онај коме je судбина била више на* клоњена. Немојте се изговарати да немате новаЦа да дјецу ша5Ла ’ вх љете у школу јер треба много за писаћи материјал у школи, a нема се одакле смоћи. To није никакав изговор, no готову данас кад у Прњавору има ово културно-просвјетно друштво Гајрет као и то кад постаје друга добротворна друштва која ће у свако доба вриједном и добром ђаку купити и дати све што му за школу треба. КолО Срп. Сестара, имајући -,-ij на уму наш заостали свијет и водећи бригу о нашој заједници и ж^нској дјеци, основали смо у ЏШ заједници "ta Хрватском Женом 1 -a ? * ‘4 бесплатну стручну школу, с намјером да се дјеца образују. Жалосну чињеницу морам да изнесем да и поред свог настојањ а труда и рада као и жеље да што више дјеце поглавито муслиманске у школу доведемо, врло слаб био je одзив, нарочито са стране муслимана, a то je све због застарјелог појма да женску дјецу не треба школовати ни савремено одгајати и ако то поред духа времена и саме прилике у којима живимо траже од нас свих, a поготову вас муслимана. Колико ми je познато изрека вашег свеца ж , Ј Мухамеда налаже вам једнако како мушку тако и женску, да мора учити, na велим и с те стране да je скроз погрешно то ваше повлачење из школе и нехај за науком. Зар зато што je женско не треба да зна оно што се зове очињи вид и што je потребно као и храна. Зар зато што je женско не треба да зна читати и писати. Зар вам mi­ je познато да на жени свијет стоји, јер жена рађа и одгаја. i Одозго на доље: г. г. Хафиз Салих Ђозић, Атанасије Крстић; гђе Мира Марковић, Радојка Стјепановић; гг. X. Осман еф. Ћејван, прота Јован Јовановић. 27 �Вама je свима познато да je наш главни одбор Гајрета ове године т. ј. 1928. у својој јубиларној roдини. T okom ове цијеле године Гајрет триумфално манифестује своју 25-годишњицу успјешног културнопросвјетног рада, нижући прославу за прославом широм цијеле наше Краљевине. Ми муслимани коликогод смо заостали у сваком погледу иза наше браће суграђана, ипак весела срца можемо рећи да смо сретни што имамо овако културно друштво као што je Гајрет, a Гајрет je пресретан што ево доживљава да своју прославу 25-годишњице сада слави у својој уједињеној и ослобођеној отаибини под окриљем Његовог Вел. Краља Александра l. чијијепрвјенац наш врховни покровитељ. Прославом 25-годишњице успјешног Гајретова рада ми муслимани показуДа се боље разумијемо и склоније раду прила- јемо да нијесмо изморени разним ратовима и којекакогодимо те у заједничко коло замашног рада ухва- вим борбама и искушењима, него да смо савреметимо, ево нас овдје два хумана друштва т. ј. Хрват. ним "оружјем знаности и умјетности оборужани и Ж ена и Коло Српских Сестара који вам пружадоо овако спремљени за нови живот друге 25-годишњируку као и сваку помоћ, na крените напред и от- це. Муслимани наше Краљевине, задојени идејом Гајнујте »Гајретову Жену« у Прњавору, na ћете видити рета, ^ о в о м прославом доживљују свој препород и какав ће нам успјех донијети кад се три сестре крећу се правцем савремених идеја, бољој својој загрле и крену путЈј<ултурно-просвјетног прогреса. будућности. Овом својом прославом Гајрет удара ноУспјех 25 годишњег рада Пајрета je видан, јер су ве темеље својим настојањима који ће наилазити већ стотине и стотине људи помоћу Гајрета дошли "^н а више разумијевање и одзив како код муслимана до тога знањ а да су данас добри-^људи у своме тако и код^сухрађана других вјероисповјести. послу и добре вође Hapf>fla 'свога. Да се je Гајрет овако успјешно развио, у првом У то име, прослављајући данас 25-годишњицу реду треба да захвалимо његовом зачетнику, нашем умном Дру Башагићу. (Поклици живио!) Он je прије Гајрета, ми се поносом сјећамо свију оних з н а н и |ј|| незнаних сарадника" Гајрета и у нашим мислима 25 година први ударио темеље нашем »Гајрету« кад одајемо им признање и "кличемо им — слава им и се je обратио на виђеније Сарајлије да се оснује свака хвала! Самоме пак друштву Гајрет рестита- једно културно-просвјетно друштво. Како je сваки мо и желимо много среће 'и напредка у будућем ра- почетак теж ак, тако je и њему било теш ко освојити ду и желимо да се на прослави 50-годишњице неби присутнике, али он својом вјештином ипак успијева и могло рећи опет no ријечима пјесника »дижите шко- друштво оснива. Рад Башагића je трновитим путем ле, дјеца Вас моле, јер нејма већег срама ни стида, пошао, јер je ударио на велико неразумијевање, a нег своме чеду недати вида«, a увјерени смо да ће тиме и на отпор, али заносни наш пјесник и култом приликом 50-годишњица Гајрета с поносом од- турни радник не одустаје од своје намисли и борговорити. »Наш je циљ већи данас, жудимо за вишом беним путем одржа Гајрет до 1909. год. Тада je културом, јер неписмених je давно нестало.« водство преузео рахм. Осман Ђикић, који je (поклици Ово предавање je завршено са дуготрајним ап- слава муl) поред културно-просвјетног правца дао лаузом и поклицима гђи Марковић, Гајрету, Колу још и национални правац, ставивши га још више у борбу са анационалним елементом. И његов рад не Српских Сестара и Хрватској Жени. потраја дуго, јер га смрт оте 1912. год. Баш тада Други дан прославе. Гајрет поче да пада, јер ускоро дође балкански, a заТачно у 12 час., пред искупљеним свијетом и тим и свјетски рат који у Гајретстави комесаријат, дупком пуне џамије, проучио je дову за здраље и a његове раднике интернира. Даном Ослобођења и дуг живот Њег. Вел. Краља и цио њагов свјетли народног и државног уједињења, Гајрет оживљује и Дом имам X. Осман Ал. Ћејван, а у 17 час. била je ускршава, враћајући се својој сврси. Нове прилике бакљада и опходња градом, у з учешће свих друш- доводе и нове људе и ускрсли Гајрет окупља око тава, са глазбом и униформисаним соколима на челу. себе нове силе, иступајући много јачом дјелатношћу. У 20 час. je отпочела академија у Соколани коју Тако, да за 10 година нашег ослобођења и уједиje отворио овдашњи Гајретов повјереник, X. С. Ђо- њења уздиже се Гајрет под водством данашњег мозић овим говором: старског великог шупана госп. Авде Хасанбеговића, Господине представниче власти,госпође и госпо- и развија успјешније послове, да данас Гајрет уздрдо представници друштава, браћо и сестре! ж ава шест мушких конвиката, два женска и један Зар не знате да je жена — мајка — послије Бога најсветије створење на свијету, na зар то створење угњетавати, запостављати и због незнања га несретним створом направити. Ево ja Вам данас на овој величанственој прослави Гајретове 25-годишњице обећавам да ћу на том прогресу радити те да ћемо отворити течај за све оне који не знају читати ни писати. Били старији или млађи за науку никад нису стари и то сви запамтите. И онако као што јо Гајрет кроз ових 25 година покупио мале муслимане широм земље Херцег-Босне и слао их у школу и модерне занате да посље постану вриједни и добри грађани, тако ћемо и ми, само у мањем обиму, радити овдје, a на вама je да нас помогнете у том корисном раду. 28 �шегртски дом, двије ћилимарске ткаонице и више стручних школа. Гајретови радници својим мукотрпним радом омогућили су водству да je аише хиљада интелигената и дјеце на селамет извео. Ta ишколована Гајретова интелигенција je Гајретова војска, која му обећаје још бољу будућност, држећи се пароле: »Рад народа за Гајрет, a Гајрета за народ«. Да се je Гајрет подигао на овај степен, у првом реду иде свака хвала, част и признање Њ. Величанству Краљу, na зато с ове свечане академије Гајрет у првом реду упућује своју ријеч Њег. Вел. Краљу и поздравља узвишеног владара славнога Дома Карађорђевића, који нам je на славенском југу под стијегом правде и једнакости донио слободу. Ми Гајретови радници, a с нама и цио елеменат исламског народа наше Краљевине, осјећамо се сретни и поносни што наш Гајрет стоји под највишом заштитом и окриљем Краљевског Дома. Ова указана пажња Њег. Величанства задужује нас све на вјечну« захвалност и оданост. Господине поглавару !! Наша прослава пада у исти час, кад цијела наша Краљевина слави рођендан нашег ^Јуначког Краља Александра. Ha данашњу народну свеувност, прелазећи у мислима цијели период Његовог досадашњег живота и владања, сјећа се наш цјелокупни r-наррд Њ. Вел. Краља и с поуздањем гледз у Њега, вјерујући, да ће Својим мудрим владањем и очинском бригом вот дити у будућност све нас без разлике. Овом приликом, поздрављам вас као представника властји^и као пријатеља и члана Гајретај познавајући ваш патриотски рад још од прије као културног радника, доброг социолога и вриједноГ управног чиновника, молећи вас уједно да и надаље такви останете. Молим вас лијепо, будите на компетентном мјесту тумач нашнх жеља, осјећаја вјерности и оданости напрама Краљу и власти. Такођер поздрављам делегате наших локалних друштава, који вечерас својом присутношћу узвеличаше наше славље и тиме исказаш е симпатије за наш Гајрет, идентифицирајући сврхе својих друштава. Исто тако поздрављам и остале госте као и поштовану публику, која увијек и сваком приликом симпатично прати рад Гајретов и одобрава његов правац, na вас позивам и молим да у станете и сви, удружених осјећаја и гласова кликнемо: Да живи Његово Величанство, наш љубљени Краљ Александар, да живи Њено Величанство, наша премилостива Краљица Марија, да живи Наш мили протектор Гајрета и краљ будућих покољења свих Срба, Хрвата и Словенаца, да живи цио славни и јуначки Дом Карађорђевића! Стојећи на ногама цијела дворана кличе a соколска музика интонира химна. С ове свечане академије Гајрет ће упутити депешу Његовом Величанству Краљу, коју ћу ево прочитати, пи молим да ме саслушате: Кабинетској Канцеларији Његова Величанства Краља — Београд. Муслимани и пријатељи Гајрета, сакупљени на прослави 25-годишњице Гајрета, шаљу поздрав Вашем Величанству, исказујући нашу непоколебиву поданичку оданост, сa топлом молитвом Свемогућем Алаху да Вас дугим вијеком и здрављем обдари на велику радост и срећу цјелокупног нашег троименог народа. Нека живи Ваше Величанство и славна лоза Карађорђевића! Једногласно са покпиком живио прима се депеша. Славном Одбор Гајрета — Сарајево. Са прославе 25-годишњице Гајрета, муслимани и остали пријател.и Гајрете поздрављају свој Главни Одбор, a нарочито секретара Кукића, у знак признањ а и одобравања, вашег досадашњег рада, са жељом да доживите 50-годишњицу свог успјешнијег Рада на понос и дику свом роду и дому! • С^гцжликом живио прима се. Доктору Сафетбегу Башагићу — Сарајево. Kao основатељу и првом предсједнику његовом, _£a^ свечане прбславе 25-годишњег рада Гајрета, ми свечари шаљемо вам поздраве као знак признања и одобравања досадањаг рада са жељом, да Вас Свемогући здравим учини и поживи на корист миле нам отаџбине. — Повјереник Гајрета, Ђозић. Прима се и кличе Башагићу. Читајући ове све три. депеше публика je на ногама саслушала, примила и одобрила са трократним клицањем — живио! Након тога су соколи одсвирали химну. Представник власти, срески поглавар г. Атанасије Крстић, узима ријеч и одговара: Повјерениче Гајрета, господине Ђозићу! Ha Ваш поздрав, управљен мени као представнику власти, одговарам ово: »Поздрављам данашњу прославу 25-годишњице просвјетног и културног друштва Гајрета и желим да друштво прослави и своју 50-годишњицу. Све оно што води добру у народу и народ подиже, власт најбољом вољом помаже и прати. Честитам прославу и кличем: »Живио и напревао Гајрет!« Ha Ваш поздрав као старом пријатељу и члану Гајрета, одговарам ово: Дозволите да истакнем ко je подигао Гајрет на ову висину и ко je највише допринио за онакову велику свечаност, која се je одржала у Сарајеву у септембру ове године. To je секретар Гајрета, госп. Хамид Кукић, родом из Кнежине, среза Власеничког. To je мој земљак и врло ми je мило да могу на овакој лепој свечаности рећи неколико речи о мом Хамиду. Син je врло сиромашних родитељ а. и свр- 29 �шивши основну школу, оде у Сарајево на даље школовање. У Сарајеву бијаше међу омладинцима који су први повели акцију за ослобођење народа. Тако у 1914. години, кад je букнуо рат, први je био дотеран у затвор у Власеницу Хамид Кукић. Други дан затвориш е све виђеније Србе православне, и када нађоше Хамида у затвору, мишљаху да je Швабо ово муслиманско дијете затворио да их шпијунира. Два до три дана бијаху заједно и бојаху се Хамида, али трећи дан један међу њима рече: »Људи, не може ово бити шпијун, видите д ајем л ади ћ паметан и да осјећа као ми«, na тако призваше Хамида својој софри и настаде велико задовољство међу њима. Одмах сутрадан после тог познанства, долазе ж андарми и изводе Хамида и отераше га некуда у други затвор и у интернацију. Србима правоелавним, затвореницима, би необично жао што им познанство би кратког века, те су га сви и ожалили, мислећи да се никада више неће видјети. Отишао je Хамид у затвор и из затвора у војску, али Хамид побјфке из аустријске војске у Русију, гдје се нађе са овојЛм' пријатељима и повуче са собом више гфијатеља муслимана. У Русијидави се у добро'вољце и након свршеног рата у годИни 1919., ,долази у своје родно место ка поручник српске‘ во}ск6 и као члан ^соми-^ сије за примање зграда бивше аустроугарске војске. Можете мислити како су се ИзН&надили његови из затвора у 1914. roWiHH., када су видјели да je то онај Хамид, за' кога су мислили да je постављен шпијуном, a сада д^лази међу њих као поручник. Било je одушевљења, љубљења и плакања. Послије свршене војне дужности, одлази Хамид у Париз, гдје студира политичке знаности и након повратка из Париза не траж и никаквих других служби, нити траж и концесија за своје пожртвовање, и ако и сам врло сиромашан и сиромашних родитеља, него, знајући како je заостао муслимански свијет, одлази у Гајрет, жртвује се за народ и ради и данас у Гајрету дан и ноћ, не мислећи да ли ће његова деца моћи живјети и за његове смрти, као што се неки дан десио случај, да je наш један добар пријатељ умро (пок. Милош Ђуран) као чиновник Просвјете и оставио иза себе четверо потпуно неопскрбљене дјеце. To je, господо, укратко животопис овог ваљаног човјека и желим да Гајрет имадне што више оваквих сарадника и кличем: Да живи Хамид Кукић, да живи народ! Честитам поново 25-годишњицу друштва Гајрета. Након френетичког аплауза госп. Крстићу, узима ријеч гђа Рајка Стјепановић и заносним гласом почима: Прошле године славило je српско култ. друштво Просвјета своју 25-годишњицу, овјенчану лијепим вијенцем својих питомаца и питомица, међу којима je највећи број био народних просвјетитељица и учитељица, међу које спадам и ja. A друштво Гајрет може бити поносно својим 25-годишњим дјелом, које се састоји понајвише у школовању мушких генерација и буђењу праве националне свијести међу њима. Наша je прва ж ељ а да друга етапа Гајретова рада буде што више посвећена подизању и просвјећивању муслиманске жене, која треба да се у свим правцима и дужностима изједначи са својим истокрвним сестрама других вјера, на спасоносну корист цјелокупног нашег народа. Друга je наша врућа жељ а да Гајрет прихвати и што бржим темпом пропагира оне велике спасоносне социјалне реформе, које су данас завладале цијелим исламијетом, a које се баш највише тичу оелобођења и подизања муслиманске жене. Трећа je наша ж ељ а да у раду свих наших култуј5них друштава показује што више слоге и сарадње, јер нам je свима заједнички циљ: »Просвјетом к слози и слободи1« И сад поново желим да друштво Гајрет дочека своју 50-годишњицу, остваривши све ове наше жеље, na вамДгГТЉ^срца честитам и захваљујем се на овој свечаности.« Дуротрајни аплауз поздравио je и одобрио овај говор гђе Рајке Стјепановић. I !овјереник подјељује ријеч проти г. Јови Јовановићу који почима са ријечима: Г. Кадија! Овлаштен сам испред свих мушких локалних друштава, т. ј. црквеног одбора, вакуфског повјеренства, градске опћине, Напредка, Просвјете, Кираетхане, Хрв. читаонице, Украјинске читаонице, Народне Основне школе, Југославенског сокола, Занатлијског удружења и повјеренства Хрватског Радише. ( L Господине Кадија ! Испред овдашњих женских друштава »Хрватске Жене« и »Кола Српских Сестара« овлаштена сам, да друштву Гајрет честитам његову 25-годишњицу просвјетног рада. 30 Госпође и господо! Велики подхват првих оснивача Гајрета евоцира признање култу босанских муслимана и обољелом пјеснику Др. Сафет-бегу Башагићу. Поздрављам га као просвјетног радника и свога знанца, којег високо цијеним и поштујем (поклици живио Башагић). Гајрет je створен у тешким приликама. Тешкоћа оснивача Гајрета дошла je од стране ради чијег je добра ова идеја и поникла. Конзервативни муслимански елементи, до тада без икаквих културних смјерница савременог доба, помоћу Гајрета, ипак су створили повољан критериј за културну оријентацију. Прегаоцима je Бог помогао. У првој 25-годишњици Гајрет je створио добар кадер ваљаних и спремних својих људи. Стога се с поносом може обазријети на свој прошли рад. Гајрет je првобитно био културно и потпорно друштво. Но заслуга je њихо- �ва да je још зарана удрио ваљаним путем националног освјештења муслимана у Босни и Херцеговини. Дали српским или хрватским правцем споредно je. Позитивно je славенским. Савремена државна теж њ а стоји на становишту цјелокупне народне интегруалности и Срба и Хрвата и Словенаца. Па кад постоји та тежњ а да Срби, Хрвати и Словенци буду једно, па_исто и муслимани су дио тога народа и прама тому су једно. Мјесна друштва која су позвана да у овој прослави узму ућешча, не сматрају себе као госте, него као непосредне факторе у овом слављу. С овог свечаног'мјеста треба да се сјетимо и помрлих Гајретових раденика те да им сви, одајућ спомен, кликнемо слава им, a свима живим свака хвала и признање, те, желећи још виши напредак друштву Гајрет, честитам вам ову величанствену прославу! хвату, јер сви не можемо све, na неко добротворством, утемељачином, чланарином, a неко претплатом на лист Гајрет или иначе каквим прилогом. Колико je чврст и јак Гајрет, колика интимност међу Гајретовим радницима постоји, колику бригу Главни Одбор Гајрета води о својим пододборима и повјереницима види се из послате депеше којом честита Главни Одбор свом повјереништву, na ми дозволите да вам je прочитам: »Повјеренству Гајрета, Прњавор. Поздрављајући свјесно повјереништво као и остале пожртвовне сараднике Гајрета, честитамо прославу Гајретове 25-годишњице, желећи да се свијест о потреби рада Гајретова што јаче учврсти. Главни Одбор Гајрета«. Након дуготрајна поздрава Главном Одбору Гајрета наставља повјереник Ђозић своју закључну ријеч hi' захваљује преставнику власти г. Крстићу, Иза дуготрајног одобравања и пљеска публике г. проти Јовановићу, Гђама Стјепановић и Марковић као и осталим делегатима друштава. Такођер нека повјереник Гајрета поновно узима ријеч: je хвала и поштованој публици на лијепом одзиву и Драга Браћо и Сестре! кличем: Hefca живи, цвјета и напредује Гајрет (дугоГајрет својојуГ 25-гРдишњицом доказује да je био трајно одобравање са живио), завршио je г. Ђозић. По одмору дивно^е рецитовао г. Ахмед Кариђ његов рад скроз за народ и^отаубину. Оваким радом Гајрет заслужује, a и све нас задужује, да^му »Прослов« од нашег Др. С. Башагића, с којом je и у будуће много више посветимо пажње и пружимо пјесмом све речено. Након одушевљеног поздрава помоћи. Његов напредак^иапредак je свих н ас,Јep Карићу иступио je декламатор Гајретове химне г. смо ми Гајрет, a о н Је наш, бива и биће. Он ћ ен а- Рушчукић. који такођер на свеопће задовољство изпредовати и својим идеалима каил бити. na макар глумио и био награђен громким аплаузом. До мало се његови непријатеЉи на главу посадили. Гајрет времена наша вриједна стручна учитељица гђица својом племенитом идејом коликогод гаји међусобну Цвјета Антонијевић изводи своје ученице које на љубав, толико и напрама својим ближњи« јер ње- удивљење изводе Башагићев дијалог »Ђаче и дјегова љубав јача je од свих бависти. При сврш етк^ војче« и у бури пљеска свршава се свечана страна ове свечане академије апелујем на све пријатеље академије. Од ово доба настаје отворен програм меГајрета и тражим много више од сада него ли je хабету и трајаше као код најелитније забаве све до сада да се помогне, na молим д! га сви у свакој до зоре, свршивши све у потпуном реду и миру и прилици подупру у сваком његовом племенитом пот- на свеопће задовољство и задивљење. Одговор Кабинешске Канцеларије Пододбору у Плевљу Ha поздравну Депешу упућену Њег. Величанству Крал>у са прославе Гајретове 25-годишњице у Плевљу, приспио je следећи одговор: Управи Друштва Гајрет — П л е в љ е Примивши са задовољством топле поздраве са прославе 25-годишњице рада Гајрета, Њ. В. Краљ благоволео je наредити да се изјави срдачна захвалност. Министар Двора Ј а н к о в и ћ , в. р. Одговор на депешу Њ. В. Ираљици Главном Одбору Друштва »Гајрет« - Сарајево. Пријатно дирнута топлом честитком у име Главног Одбора Гајрета о дану Свога Рођења, Њ. В. Краљица благоволела je наредити да се изјави искрена захвалност на томе. Маршал Двора Ђенералштабни Пуковник, М. С. Димитријевић. Мостарска Оашшина легашор Гајреша Толико пута истицану своју родољубиву свест Мостар je и овог пута показао, служећи као пример нашим осталим местима. Иза Сарајевске општине која се уписала за Гајретова легатора са свотом од Дин. 25.000, уписала се и мостарска општина за Гајретова легатора са свотом од Дин 20.000, плативши прву половицу на благајни Гајретова Конвикта у Мостару. Наша je жеља да ове две наше родољубиве општине послуже и другима за углед широм наше Отаџбине, a нарочито онима чију сиротињу издржава Гајрет. Желимо сваки напредак родољубивој мостарској општини! Оснивање аододбора у Мостару Ha сједници одЗО. пр. м. Главни Одбор je узео до знања избор пододбора у Мостару, те je истодобно закључио да се досадањи друштвени повјереници гг. Омер еф. Угљен и Ахмед Ђикић разријеше повјереничке дужности и да им се за њихов досадањи рад изрази захвалност Главног Одбора. Ha дан 23.-1Х. т. г. одржана je скупштина чланова и пријатеља Гајретових у Караџозбеговом мектебу у Мостару. 31 �Скупштину je отворио у име сазивача г. Мустафа Аликалфић, проф. Констатује, да je присутни број чланова према правилима »Гајрета« потпуно довољан за донсшење пуноправних закључака. Г. М. Аликалфић обавештава затим присутне о разлозима, зашто досад није могао да се образује Гајретов пододбор у Мостару, као и разлог, зашто je потребно, да се на овој скупштини то питање већ једном дигне с дневнога реда. После ових кратких обавештења г. Аликалфић предлаже за председника скупштине г. ХаџиИбрахима Слипићевића, који се заузкмајући место топлим речима захваљује на исказаном поверењу и моли присутне, да за ту функцију изаберу неког млађег човека. Пошто су скупштинари инсистирали на своме закључку, г. ХаџиИбрахим Слипићевић прима дужност и поново се захваљују на поверењу. Затим г. председатељ предлаже, да се за записничара скупштине изабере г. Хасан Ћишић, проф., a за оверовитеље гг. Асим Угљен, судија и СалихЋишић, професор. Скупштина оба предлога једногласно усваја. Пошто je сазватој скупштини био циљ само конституисање пододбора, одмах се прешло на његов избор и први у то име добија реч г. Асим Угљен, који подноси листу господе за пододбор. Ha његову листу дошле су примедбе и то једна од стране г. Феј. Милавића, што састављач листе није имао у виду г. Ахмета Ђикића, као досадашњег повереника и дугогодишњег Гајретовог раденика, и д ругаод стране г. X. Ајкића, столара, који се поред овсФа с предложеном листом не слаже и 'и з TdVa разлога, што на њу није узет ниједан представник занатЛија, који иначе дају Гајрету доста знатан број чдано^а. Зато г. Милавић предлаже, да се изабере кандидациони одбор од три лицаггта*Јена предлог г. X. Курта, проф. a уз одобрење скоро свих присутних изабран кандидациони оДбОр^од след ећа^ри члана: С. Крпе, обућара-Ј-С. Мурсела, школ. надзор. и С. Ћишића, проф. Једдно г. Милавић био je мишљења, да у тај одбор на сваки начин треба да уђе г. В. Имамовић. После краћег коЛ ултовањ а кандидациони одбор излази пред скупштину са следе^ом листом: Председник ХаџиИбрахим Слипићевић, тајник Хасан Ћишић, благајник Мустафа Аликалфић, одборник. Ахмед Ђикић, ревизор I. Сулејман Крпо, ревизор II. Мустафа Н. Ћишић, заменик I. Вехбија Имамовић, заменик II. Хуснија Курт и заменик III. Ћазим Угљен. Предложену листу примили су сви присутни осим г. Ф. Милавића, na пошто je тим избором пододбора исцрпљен дневни ред скупштине, председник закључује скупштину апелујући на присутне, да наставе започети посао и да од сада са још већом љубави према »Гајрету« улажу своје снаге на ширењу његове мисли у нашим крајевима. Оснивање аододбора у Осшрошцу Инцијативом ноколицине чланова Мусл. Читаонице у Острожцу, основан je ових дана no први пут Гајретов пододбор у овом мјесту. Пододбор се конституисао како слиједи: предсједник г. Мустафа Зухрић, шеф жељ. станице, Подпредсједник г. Асим Џаферагић, трг.;тајник и благајник Омер Чампара, учитељ; одборници: гг. БеКирбег Бутуровић; Ахметага Идризовић, Мујага Рибић и Ф етах Аликадић. Новом нашем пододбору желимо најљепше успјехе. Акција за оживљење Гајрета у Б. Дубици. Задњих година рад за Гајрет у Бос Дубици био je скоро посвема замро. У сврху оживљења Гајрета и у овом мјесту, састала су се неколицина пријатеља нашег друштва 30. прошлог мјесеца. Ha том састанку изабран je привремени одбор, коме je стављено у дужност, да попише чланове, покупи чланарину и сазове скупштину. У тај одбор су ушла следећа гг.: Хашим Јахић, Осман еф Форта, Веј- сил ДрљачиД, Хасан Шерић, Тахир Лелић и Омер Делић. Овај одбор je с радом отпочео, те ће се ускоро прећи на избор сталног пододбора. ЈЈегат Гајрету Према тестаменту пок. Дра Михајла Зобкова, предсједника Врховног Суда у Сарајеву, његова госпођа положила je на нашој благајни Дин. 500 — као легат друштву Гајрет. Племенитом покојнику нека je лака земља! Добровољни арилози Гајретовој благајни достављени су следећи добровољни прилози: Дионичка Пивара, Сарајево Дин. 2000.—; »Угар« Шумска Индустрија Д. Д., Травник Дин. 1500 —; г. Садик еф. Садиковић, Љубушки Дин. 1273 —; Градска опћина, Бихаћ Дин. 1000 — ; Муслимански Женски Клуб, Сарајево Дин. 500 — ; Општински уред, Купрес Дин. 282-50; Пододбор Бос. Шамац Дин. 200 —; Српска Прометна Банка, Вишеград Дин. 250.—; Градска општина, Невесиње Дин. 193‘50; Градска општина. Модрич Дин. 400*—; г. Хамдија Копчић, Сарајево Д ина 2 0 0 '- ; Општинско поглаварство, Рудо Дин. 150’ ; г. Мијат 5/1ијатовић, Крам Дин. 114* —; г. Мехмед Ждраловић, Бугојно Дин. 100*—; Пододбор Гајрета, Нова Варош Дин. 100’—; Градска општина, Тр. Раштела Цазин Дин. 50’—. Добровољии ирилози из Плевља Гфиликом прославе Гајретове 25-годишњице у Плевљу послаше пододбору Гајрета у Плевљу прилоге за »Гајрет« слиједећа господа: no Дин. 300: Филијала Муслиманске Банке; no Дин. 200: Мехмед Зеки Ђинара, Лазар Бојић и другови, К. Мусафија; no Дин. 100: Салих X. Смајловић, Ловачко Удружење, Добрислав Стевовић, Милан Јакић, Суд Општине Прибојске, Гђа Марија X. Смајловић, Хасан Ребац, £дхем Селмановић, Фабрика Сапуна, Хинка Франка Синови, Задик Ј. Данон и Илија Потуровић; no Дин 80. Бранко Дамјановић и Јакша Богдановић; no Дин. 77 особље Ф. Управе изузев шефа из Пријепоља; Дин 70 Мухамед Хаџи Смајловић; no Дин. 50: Др. Гујемино, Латиф Пашановић, Симеон Жугић, Саво Ђуровић, К. Серксијан, Исланага Бранић и син, Моско Д. Папо и Азиз Хасанагић; no Дин. 30: Смајо Салмановић, Теуфик Тахирбеговић, Илијас Гушмировић, Томо Бутрић, Љубомир Лазаревић, Шућрија Музуровић, Алекса Росић, Ибро Мекић, Поглавар Д. Ћусмановић, Стеван Петровић; no Дин. 20: Осман Мустафчћ, Салко Хоџић, Драгољуб Васић, живко Аригановић, Хасиб Селмановић, Рамиз Пелидија, Вејис Тахирбеговић, Мехмед Бабчић, Латиф Кожо, Др. Буназић, Ариф Врца, A. Ћуковић, У. Атвић, Раде Враненовић, Михајило Марјановић, Акиф Љухор, Халил Курталић, Саво Лопушина, Малић Џаферовић; no Дин. 10: Драгутин Станојевић, Ибрахим Сујакџић, Мехо Шабанић Павле Павлозић, Стјепан Реп, Џедо Поптарић; no Дин. 5: Милутин Божовић, Мустафа Бајровић и Мехмед Караваш; Дин. 70: Гази Селмановић. Свима наведеним прилагачима нека je топла захвалност пододбора у Плевљу. Ириликом прославе уписаше се за чланове утемељаче Сухбија Карахасановић и Зехра Османагић. Срдачна хвала и живјели! Напосљетку изричемо овим путем захвалностФерхат бегу Селмановићу, који je приликом прославе поклонио Гајрету 150 метара каи.еног угља у вредности од Дин. 1.200 — Живио! Добр. прилози из Кладња Приликом свадбе у кући угледног грађанина и трговца Захидаге Кадића у Кладњу, Гајретов повјереник г. Мустафа Јахић сакупио je 75‘— Дин прилога за Гајрет. — Сакупљаћу и дароватељима хвала! ШТАМПАРИЈА ПРОСВЕТА, САРАЈВВО �u ZA BOSNU I HERCEGOVINU C e n tra la : Sarajevo S je d iš te D ire k c ije , Beograd F ilija le : Brčko i Novi Sad Papirnica Med. Univ. • Hamdija Kopčić specijalista zubni liječnik Sarajevo, Strosmajerova ui. — Telefon 619 S A R A J E V O , Jeftanovića ulica broj 1. preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala , ' Ordinira s v a k i tri d a n o m od 9—12 sati prije podne _ i od 2—6 sati poslije podne ШТАМПАРИЈА SVAKI MUSLIM AN TREBA DA KUPUJE SAMO П Р О С В Е Т А ШТАМПАРСКО- ИЗДАВАЧКИ З А В О Д разноврсне банковне, трговачке и индустријске тисканице у бојама као: дионице, уложне књижице, чекове, дипломе и т. д., те разна стручна дела, календаре и остала издања солидно, брзо и no умереној цени. Властита књиговезница израђује све врсте трговачких књига и протокола, као и разне галантеријске и картонашке послове no мери и нацрту. , G A JR E TO V C IG A R P A P IR jer kvatitetom nadmašuje sve ostale cigarpaplre a potpomaže i „Gajret" narudžbe: ^ V ^ TVORNICA CIGARPAPIRA C A P A J E B O Александроаа бр. 6 - Телефон бр. 356 Књиговезница -- Стереотипија S. D. Alkalaj, Sarajevo može se n a ru č iti i preko društva Gajret u Sarajevu �' -V'- iir 'iir "ilir H l ..... B A N K A G f l J R E T D. D„ S B R f l l E V O Akcijski kapital Din 20,000.000 -, Rezerve Din 2,000.000*Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim Od {iste dobiti daje 10°/o Kulturnom i Prosvjetnom Ovlaštena je za trgovanje sa valutama društvu ,,6ajret“ . devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. roslovima. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne I privredne Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja ustanove. Osniva i podupire razne kulturne i hu­ manitarne ustanove.' BOSANSKA INDUSTRIJALNA I i TRGOVAČKA BANKA 0. 0. i SARAJEVO, Strosmajerova ul. br. 12 i •-Potpuno uplaćena .. dionička . glavnica i . џ D inara 2o.ooo.ooo-—f i Rezervni fond D in a ra 7,5oo.ooo-—§ i: * Г' ''l l 'l f Prim a u lo š k e n a š te d n ju , vrši doT znake u unutrašnjosti i inozemstvu T - uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, finansira T i n d u s t r i j s k a i trg o v a č k a poduzeća. f Banka Oajretnajbrže i najkulantnije. - Uloške uka­ maćuje najpovoljnije, i isplaćuje iste u svako doba. Dr. Orner Bahtijarević dugogodišnji liječnlk Drž Bolnice, operat er 1 specljalista za oper tivne bolesti, asistent hlrurškog odelenja Državne Bolnice n e davn o je o tv o rio o rd in a c iju / • ■ ■ ■ . \ / - i Ordinira od 1-3 poslije podne Interurban te le fo n i broj 605, 865 i 555 | Filijale: ф Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split } u Prestolonasljednika Petra ulici broj 20 u ll.-om katu. mm . ............. ......... Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172. Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju . Temeljna glavnica 40,000.000'- dinara. Z A L A G A O N I C U koja daje zajmove na zlato, srebro 1 ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. . općine grada Sarajeva J E i J l l h ...i l l l h ... i l i . ' iJ, ., v -»v � https://kolekcije.nub.ba/files/original/bcc4edd922e29965514d2c2b5878d2a8.pdf ddbe072d64445c24b8942f03138f3097 PDF Text Text Sarajevo л т и т л м хш т зл к у л г у р н с и тн б м ска псдизлмл nvuihmama i P '.ц д ау |!!ци н » ^11Д| Д1џ ^ ц у . ц . |» .'»а»ст^ САДРЖАЈ С . A. Б ур и н а: Мујезинов сан Лутво О см а н о в : Бесане но*>и једног скитнице Хајрудин Б ујунали^: Посљедни дан свадбв Ш уирија П а нџ о : Лудакова смрт Мустафа Б узаљ ио: Пудар Маше Хасан К и и и ^: Прољетна Мехмед А рн а уто ви ћ : Поотанак жене Атиф Љ у б о в и *.: Слијепчеве сузе Изет П вр тев: Неколико впизода у прилог историји Г ајрвта Мустафа Алииалфи*.: Просвјвтом општем напретку Мехмедалија Фазлагић, а гр о н о м : Њ е га во^ака Народне пјесме: Омер Маунић САРАЈЕВО 1929. УређуЈе: Х а м а а Х у м о Б Р О Ј 3. �лист I ајрета друштва за културно и економско нодизање муслнмаиа, излази 1, м 18. сааког месеца, a цена му je за нашу Отаџбнну 100 динара на годину, a аа све остале земље преко границе 200 дннара. Ђаца добиваЈу лист у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. Поједини број стоји 5 динара. Директор Х ам ид Н уиић Уреднвк Х а м за Х ум о Влаеник друпггво „ГаЈрет*1. — Главпи и одговорни уреднвк: Хамза Хумо. — За штампарију „Босаноаа Поигта“ одговара Јослл Енгел. �C. SI. Ђурина ЈЧуј езинов сан Стари Ибрија мујезинује већ дуго у царевој џамији у лашој касаби. Сваком je познат његов звучнн глас, што сваку поћ кроз сутон расипа боје скрушених молитава no махалама. Сваког акшама заплаве његове молитве над дитгм а' верника. И у њима рађају иек-у чудну шклику заноса, сличну далеком £искрецом болу. Ибрија je na сваком намасу. рш се $opq 'и сваког оутона, кад смирај убрзава растварањс душа, on je^tar белој мунари. Његов jačini .дозив, његова истинска залагања за спас л>уди, -постају смирење ника. Постају захцалносТ опих, које ои oiiomb на дужности. Али ова савршена ревност, одртана у снази њсгове воље, ћзлица у његовој путринД ру бове свости. Јер оно мало4 napa, што добије од џамије, не могу да подмире трошкове који га терете. Не може on да донесе кући ни све ono што му je најпотрсбпије; без чега се не може опстојати. Лако je то било лекад. Свс je било друкчије. Било бегова, na га помагали. Помагали га и сироти верни. A богме боља и платд, с којом je могао добро да пролази. Сређеније прилико, сређенији живот. Потребе, за које се on залагао, доносиле му увек задовољства. Накуповати много жита, много мрси.па донети кући, било му je задовољство. Па жеии басме за хаљина, јеменија, деци свега што треба. Све je то у њему некад будило оссћаје лепоте и душевног смирења. A данас? Данас je све друкчије. Бегови пропали, na отврднули. Не дају. A џамија даје мало. Нс може се никако на крај. Жена увек кука; деца вриште. Немају шта да једу. Продали су из куће ове, што се могло продати. Остали прави голаћи. Сиротиља потребна широке самилости. II Ибрија јадан не зна шта да ради. Пребире мисли. Али ништа да докучи. »Нема се. Не може се«. И то je све. Да проси, не иде. Да прода, нема шта. Осим ако ће продати кров над главом. Па оида нигде. '^Нкдамо ни амо. —'Белај брате, белај, каже Ибрија. — Не може сс овако. Нестало среће која нас je пратила. Поојегла^од^нас. Зашто? Јесам ли још мујезин — мумип, ico што сам некад био? Јесам. Ни црна за ноктом. Ох добри Боже, помози ми у неврљи. Тако премишља Ибрија, a жена му кука. — Ибрија, жалосна нам мајка. Поскапаћемо. ти од глади. K pio cpehe да се нисмо ни рађали. овога трпјели. Немој тако, даћс Аллах — каже Ибрија. — Даћс Бог, даће, кад пођемо на ахирег. Знаш ли ти да од прекјуче нисмо ништа окусилп. !\jta ни залогаја. Ни кориде суха хљеба. — Хе-хе-хе... — A дјеца ишту, траже. Шта ћеш им pehu. Јадна сирочад. Кукавни и голи. Па још гладни. — Немој тако, тако ти Аллаха, Испараћеш ми срде. Откинућеш га. Даће Аллах. Сабур. — Даће, даће. Чекај ти. — 0 Ибрија! — чује on глас са авлије. Он излази из одаје да види ко je. — Шта je, шта je? Био je то доле Ибрахимбег Ризванпашић, човек старс аристократске крви. — Шта je. Реци. Што ниси дошо у џамију „у подне. Да ниси хаста. A ево већ и пћиндија. a тебе нема. Дођох да видим. Ето фала милоснику нисн хаста. До сад си био реван. Никад ниси изосто. Нешто те окренуло. Халла, халла... — Хаша већелла, беже. Ништа ме није окренуло. Ja сам ono, што сам и до сад био. — Па шта je? — Заборавио сам и на нодне и на ићиндију. Заборавио би и на акшам. — Ама зашто? Да није... �— He питај. Два дана ми дјеца нису пипгга окусила. Немамо ни корицс хл»еба. Нтг шачнцо брашна, Ништа, иишта. __ Е-е-ех.. . Даће Бог Ибрија, даће. Ево ти ja нсшто, na набави мало брашна, ама одуљите. _ Фала бсжс. Аллах тн платио добрим. — И он сав весео и радостаи, што he моћи обрадовати децу, силази ннз Поднну и нестаје га с бсгом низ сокак. Његов глас опст зазвони с мунаре. Опст разасу молигвс тихога шапата над касабом. Али овога пута то беху посме захвалности драгом Аллаху, uho му je послао бега у правл час. To беху мелодије искрене жали, исткане радошћу бегова дсла. Оиет касаба западс под утиском његова свилена гласа у неки иодокучиви занос та< јанствености. Паде у некгар свегог Провиђсља. Прпснио сс Ибрији чудаи сан. Сан, какав чосто пролази кроз маште бсдиика. II on радоеглц што му сс бар у сну показала могућдшст лакота богаћења, улази у о д ај^д а испрнча женЋ. Ту јс n Мујкан мујезии, најбољи .-пријЈтељ Ибријин. '— Знаш, iKbtirf. шта cara ешфвао? Вела хавлс, *■ 0 i вела хавле. — Шта, шта? — ину^ресује се МујкаН. — Па ето. Снијврас* сам о некаквом hym»fflката, пуну, крц^пу. ко тај hyn нађох под земљом, тамо под оним нашим бријестом. A ми га ко пали. И нашлиУ Ама све сами д у к ^ г, i — ТВе то, ђе то? — Па доли под бријсстом. ^ -* — Хајде јадан! He ^јеруј ти у то - усплахприо се Мујкан, na се окрбће на све стране. He* како му неугодно од Пако чу од Ибрије за благо. — Богами сз сан честб обисшни. — Баци Аллаха ти! — И Мујкан устаје, na хоће да иде. — Ђе ћеш? — Сједи мало још. — He могу. Знаш, имам нешто посла. — И мујезин Ибрија остаје сам са женом. . — Мајко, мајко гладни смо! — чују се глаеови деце са авлије. Чују се гласови бедних и иотресају душе заморених родитеља. Потресају гмиреност очеву и веру у сретнију будућност њи» хову. У собу утрча двојо полунаге деце, бледа и измождена лица. — Гладпи смо, гладни. — Стрпите се јањци моји. Сад he бабо ићи да вам донесе — каже мајка. И она Ибрију тера да иде опет бегу. Зна, да je on милостив и да he им помоћи. »Хајде, ђсца нам нису ни вечерала. Хитро. Прије јације донеси«. i 34 — A би ли ваљало, да ми идомо иод бријест Лллаха ми можемо и наћи. J a знам случајзва 1)0 се налазило. Нрије со злато закопавало. к Ј било га na преток. A мепи со свс чиии Да , ми ј» licico иричо баш о овоме бријссту. He знам ко je, али ми се сво ш како прнчиња... И заиста. ЈБему јо о овоме 1тн ч ал још док je бпо мали. Али on то тачно не зна. Љегово памћењо јо то сачувало naico je то било тако блсдо u слабо. JI подсвеепо избијање тцхог свотла na његов заборав. лсткало јо сан и уленшало не шгдљпвом cp(‘liOM обогаћења која јо баш у прави час иикла у подсвести њогових немирних jiaaмишљања. — Па хајдомо. Eno јо већ пао мрак. A мјесеца исма ради облака. Чуј, ко да нођс у даљиил грми. Можсмо лскопати још прије кише. ’ Н мујезпн излази са женом из куће. Умирили <у доду ii обећали им доноти хлсба. Иде мујезии за жедом. Облак се наднно над касабу. Црн и ■хцЈацан, ко мисли мујезпнове. Па прекрио цело нсбо изнад кстлине, у којој je смештена касаба. Понекад севпе, блисне муња и процепа облак, a негде у даљшш потмуло затутњи грмљавипа. Ветар и лрашина, два нераздвојна друга предолујског времоиа, иовијају грање no баштама у касаби. — Ешхедуснлаи лахеихлалла___ илаче мујозинова жена, a оии иду даље према бресту. Beli су на домаку града. — E ho болаи неког тамо, ко да копа — прошапта жена плашљиво. И заиста. Неко je журно уздизао красну у зрак и забадао je дубоко у зеМЉу Одјекивало je приеојем. Непознати je застао, напустио посао. — Побјеже, побјеже! И они долазе до бреста. Крај њега у земљу забодепа красна, a уз хумку свеже ископанс земље видеше они лопату, којом je непознати гртао земљу. — И ништа није било. — Ништа. — A он je с лијеве стране копао. У даљини одјекну грмљавина. Стрелица муње расветли небо и пејсаж околни. Сироти људи задрхташе. Пљусак унагли. Kao да се растворило небо. Крупне каиље кише осуше се земљом. Свежина, која je иза летњо оморине створила кроз присој неку чудну лепоту, драж свежа и лепа живота, пронесе кроз њихове душе у исти час мир исткан часовитим задовољством, и страх пред силом виших и моћиих... пред силом природе. И они се предомислише. Иста мисао им проструја мозгом: »Морамо ићи. Можда. нас Аллах кара и �кажњава. Л шта ћемо с дјецом? Оиег слушаш љихова јадикован.а; опет их гледаги одрпане, голе и биједно___«. — Морамо ићи. Хајдемо, задрхта жена. П она се прислони уз Ибрију ii повуче га за конараи. — A ђеца? — Иди у бега. — A благо? Ћун? — Сјутра, ако милосиик да. И оии брзо иду, ко просјаци слепци, кроз пљусак и ветар, што снагом својом повија грање дебелог дрвећа ио цести града. Свануло je. Небо ведро и чисто ко око девојачко. Свеже јутро мирише на кишу, што je спрала и собом однела сва нерасположења сиротих. Бар леио врсмс ће угасити жеђ клонулостн и смањити сегу у душама номоћних. Ибрија сишо у џамију. Треба звати праведне на молитву. И он сс усиињс на мунару, иа кроз ' свитање заучи езан. Са религиским заносом Лросуше сс мелодични акорди с беле мунаре кроз тиху звонку зору. Мирис сВеже летње ^закиш не атмосфере смеша се са искреним молитвама мујезиновим и отирхну с њима у бескрај плаветниданеба, нрема оном у кога се веч^о веру^с. т’ све се стиша. Све се поклони^јрред дубоким заносом истине с мујезинова ^ласа. Пробуђене птице ућу таше. Распевана река са шумом |ја б л ан а^ а* ^јј мре, a плаве даљине п^езлатише небо ћутањем. ( мо Ибријин тон, пун топлог веровања праведног, одзвони кроз тишину свиленог сатинског јутра. И мујезин силази пред 1јамију док се искуие праведни за намаз. Свет придолази. Долази и стари седи Ибрахимбег. Мало повесео. — Ехе Ибрија, слови га он одмах. — Ех беже. — J a дошо бива мало до тебе. — Koje добро ефендум? — Чуо ja за твој сан, знаш. Драго ми вјеруј ми, ко да сам n ja снијсво. Знаш ли? Читава касаба о томе прича. A јеси ли извадио ћуп, a? Ибрија се збунио, na ћути и не зна шта да каже бегу. — А-а? Збори, збори. Ja би хтио да те мало помогнем. Јер знам у каквој си биједи. — Ma сан je то у мене бсже. Само сан. — Ma продај ми га ти кад je сан. Знаш, мој рахметли дедо je то исто снијево, na нашо. — Ама on je био евлија. — He знам ja ни за те. Нејсе. Колико иштеш за то мјесто? A je ли то у оној твојој огради под бријестом? — Јсст, јест. — Добро. Ja ћу тебм дати онн виноград btiше оградо за овај комадић. Хоћеш ли? Ибрија ћутн, и не зна шта да прослови. — Па даћу ти још. иегато napa прида. Данас ћемо фшго кадији и пазарити. Хоћсш лп. Ха? — Па кад иаваљујеш, хајде. — Пеке, иеке. Пред кадијом су заменили. Ибрија дао бегу кутаи ограде са бријестом, a бег њему виноград и пешто новаца. Можда je б-зг хтео да ПбриЈу извуче из бедо или je то учшшо из сујеверја и елепила пред причом наслеђеном; пред нредањем једне предрасуде која je била дубоко укорењена у душе њогова поколеља. To je оотало неразјашњено. Изитцо Ибрахимбог са неколико јв^ ди до ограде ЛЈбрџјине да ископа испод бреста ћуп, што га je купио од lip n je . Повсо и Јуку Гоиџу с кра'сво.ч. да му га он ископа. Свеж изакишии дан миригае ачћпиномх — Де Јука, копни-дер хитро. Јука замахује крјшном ,копа земљу, na je вади "лопатом. —\ Слаба ти je иала — калсе бег. - т Све he се ископати. Не бој се. fi* Чуј ,чуј! У нешто je лупнуо. И заиста. ^ош Ј | MajI° опрезно копкао и указала се огромн. Јемљана посуда, замазана земљом од дугог мировања. — Халал ти вјера, беже. — Да га отворимо. Ух да je знао мујезип, не би га продао нииошто. — Сиромах — каже неко. — Искобељо би се из биједе. — О-о-ој мујезине! — дозива неко иза ограде. Јер je мујсзинова кућа при сграни на истом брду. Излази Ибријина жена и одзива се. т— Ај, шта he вам? — Ништа, иишта... шали се овај. — Отвори га беже, отвори! Да и ми видимо твоје ново богатство. — Да видимо, да видимо. — Ma нећемо овђе људи. — Мујезин je прави евлија. Замисли! — додаје неко. — Бога ми, шта мислиш. У сну виђзти овако нешто, na да се обистини. — To му je Аллах дао да му помогпе. Бсг подиже поклопац. Заблиста жутина дуката. Неколико их. — Дукати, дукати. Прави. 35 �— Бала, вала. — Зенђилук, зепђилук. КлањаЈ истихару. — Ово je бега Bor локари, ла му дукате окребеже! иуо у заиисе. Што je хтео да иревари Ибрију — Сиромах мујезин, уздише неко. H они подижу неколико дуката одозго. A иронише чаршија. — Па добар je ои. Шта му фалн .... замери даље? Нешто црно. 'Гроугласто. иеко лримедби. — Записи, записи. — Xa, xa, xa. Све се ускомеша. Узбуни сс. Записи. »A A мујезина свс уздиже и хвали. Сишо он у зашто ће? A?« И светигга сдлази за бстом, који нијс ии мало чарпшју, a око њсга се искупио свет. — Халал ти вера. Тако и. треба. збуњен. Неко га сажаљева, a неком и драго. Му— A болан, што га ти ne ископа. Теби je Алјезин добио виноград. Шта га брига. Свст сс смеје, и разилази каоабом, док подневно сунцс лах снремио све дукате. — ,Па ja. Теби се то ir сневало. Теби je то било зажгоке земљу сиагом горућс узбукталости. Мујезинова подсвесна меморија je открила давно слу- ]гмм('њеио. Теби и џамији. — A кажу, богу свз у записе претворио. Ех. шану причу о закопаном ћупу са записима и ноколико дуката. Јер онда, кад je закопавано, ве- ех. Онолики зенђилук, na да теби отме оно мало ровало се, да ће ово неколика дуката помоћу ма- «rro ти јс Bor спремио... гичних хоџинских записа донети срећу оном, ко . ' »Подис je. Мујезии идс у џамију да се захвали их ископа. Али мујезин иијс био на чист<*- ЈТ.а Аллахуупа^ да онда весео одс кући, јер nche чути ли je заиста то био сан, или неко _далеко_ eefiJw>c приска гладнс деце, ira ллача уморне испијеле које јс освежено бедом л размишл.ањА? о црним ^кеТге. Нећс више лаћи очаја лл беде у кући, јер даиима Koje je ^лреживљадао и насушном хлеоу му je АллахЛшо вратио сећање на лешто давло л.ога и л.егове лбјшдице. л ' слушано. OcTimi)eibe његова сла обрадоваио je многог и глас о томе брзо се разлео целом. касабом л — Аллах je ово лрбммшо - кажр/еветина ; ч свак je уиерсл да je мујезин Ибрнја свллја и да чаршији. W /јб^Ш Г Аллах спремио ону малу срећу која га — Болан да га- јл Т i затекла у лајтежим часовима беде и очајања. све сами дукати. 01 тада га све поштује као божјег миљеника. Љутво 6 сманов цц Од јада вслј всликог разбашурих косе ко луди канибал. бесале поћи оставиле траг " тга тт<о na matiti мепи Лбледом. Наскитах се од лемила до недрага Бдења су тешка, претешка су мајко... жељал хлеба, — ветрови ме тиром далеких поља иређох све мостове, у свитање једно давно однеше, сруших све куле, утопих се, полумртва ме једлом из мутних вода сазидах пове дворе. изнеше Раширих се ко гладни вук колико сам дуг другови, чуварл срца, добри itao ja, п широк a много ме свеговаше лроседели отац. на ширинама света, Побегох, мрког логледа од љутине, из вароши разблх многе чаше у бесу похлепном, с брега савих се за драгост од меканих жела, у свет, широки свет, заволех свет. мршаво богати свет осетих бол и радост, и живот свој хаос ме хтеде да смрви и Bora. скитах се, о мајко, месецима и годинама дугим. 0, добра мајко, што чезнеш Ислих очи бдељима и мраком, за својим сином, легде далско na југу, човек сам — о јадног човека којег витлају жољан сам, од умора пробледео, ветрови — само да заспем мирно једну ноћ утањих се ко шлпка од страдања. na јастуку белом, чистом... Оесане нопи /едног скитнице 36 Мпоге°убе �DCajruiin SBujukalič Susljedni dan svadbe Posljednji je dan svadbe. Ovo je već petnaesti dan kako traje ovaj dernek u kući Ibraginih. Nekoliko sofri se je izredalo koje ljudi, koje žena. Jedna je čak bila postavljena i za činovništvo iz grada, koji su mahsuz došli u Galibovom fijakeru. Isto tako i za ostalu gospodu, jer je Ibraga poznat i sa sudskim ljudima, a ponajbolje sa »giometrom« i prestojnikom pa ih je nekoliko iputa na svoje dobro pozivao. Onomadne, kad je kupio Soločušu, dernečili su cio dan. Mili Bože ko se nije sve izredao kroz ove dvije hefte dana. Kuća je bila za svakog otvorena. »Nek mi i najveći moj dušman dođe«, govoraše Ibraga. Iša Baljukova uzbunila čitavu kasabu, hvaleći se kako su je dobro dočekali. Mladoženja joj kupio kat haljina, a mlada joj donijela svileni boščaluk i jemenije od žute kože. Ibraga joj u Juse kupio novu novcatu ša­ miju. Pa i ovaj dan svijet je sve u grupama dolazio. Ako je ko iole mogućan, donosi darove mladoj. Ćamilaga i Šaran poslali pđ ovna i na rogovima mu po lijepu žutu turundžu, a mnogi <jpef^ dotjerali po tovar drva. Eto, znaju oni da to treba, jer se u ove dam*najviše drva potroši. Bibcima se, opet napunio čitav kotac pa svojim kurlutanjem,uzbunili cijelu mahalu Po koji put ražljutili bi starog slugu Husu pa bi im uzviknuo: »U loncu, da Bog da, provreli!« Po podne je i knaS- Okniće mladu kao krv| р|4Ј venom bojom :po rukama i nogama. Eto, lijepo je, a i sunnet je da se mlada oknije. A bogme, taj se dan valja i proveseliti. Ispratna je; Može biti da se ove godine neće više niko oženiti, jer 4su slaba vremena, godine izdale, a nije to ženu svezati, pa je pustiti :1a gladuje i da gola i bosa hoda. Trebđ prošenlučiti i prodžumbusati što se bolje može. A Bogme, to ne može bez kakva burureta proći. K’o mlađarija. Doći će ko bilo nakresan pa eto svađe. Qđ ranog jutra počele su se djevojke sakupljali. Dragi Bože, sve harnija od harnije. Eto čimbirul ih se skupilo. Da je kabil sva se kasaba digla. A samo kako su nakićene i odjevene. Na njima od kumaša i džamfeza dimije, a anterije od lahure i kutnije. Ko­ šulje im od suhe svile, a jeleci zategli, od jedrine zabrektale grudi, pa se pred njima napučile dojke k’o kruške petrovače. Na glavama im šamije »turlu turlu" različitih boja: kupusi, almasi, turundži, da čovjeku stanu oči gledajući ih. Na nogama im kundurice s visokim petama, pa sve škripi ipod njima. A Bože, o vratu im đerdani i đinđuve svake vrste, biser u guž­ vama i struke dukata i šorvana da sve zveči na njima. Na rukama im opet belenzuci i halhale s lančićima, pa sve treskaju njima, Kako koja dolazi, skida bošču pa ide u sobu mladoj. Valja da je malo razgovore, jer joj je ovo posljednji dan djevovanja. Skinuće joj bošču, zamotaće je u crnu čohanu feredžu, a lice joj sakriti neprovidnim čemberima i jašmacima. A mlada, sva upla­ kana, sjela u jedan budžak. 0 vratu joj velika hamajlija iskićena zelenim bondžucima. Zapisao joj hodža Rizvan da je ne bi koje zlo ureklo. Dao joj je i tri zapisa da s njih četrdeset jutara pije vodu pa da se ne boji nikakvih uroka. Ajka je zasjekla triput u kućni prag da ne bi koja pokvarena duša i pod njeg kakve sihire podmetnula. »Svijet k’o svijet, ne može da gleda tuđe dobro«, govoraše stara Ibraginca. Na mladoj ip’eklija košulja i svilene dimije, a pokrivena je dugačkim duvakom. I momci su već ispunili avliju. Danas su i slo­ bodniji. A jiakitili se što biti može. Mnogi je obukao čohane čakšire i fermen, a opasao se trabolozom čak iz Stambula donešenim. Nanjušili su oni da je došlo i nekakivh stranaca iz grada, sve »pantolaša« i gologlavaca, pa hoće da im pokažu da se i oni znaju »na­ d irati i nagigelitH. Podne se davno klanjalo. I knijenje treba već da počinje. Mladu su postavili na sred sobe, a đever joj na pokrivenu glavu duvakom sasipa pun fišek šećerlama i bakarnih novaca. Šećerlame i novčići razasuše se po sobi, a svi prisutni potrčaše da ih lakomo po­ kupe. Nije to da se njima nahrane, ili da koji dinar ugrabe, nego eto samo takav je običaj da svaka dje­ vojka makar po jednu ugrabi. Nastaje velika gužvj.. Djevojke kikoću, viču, štipkaju se i škaklje. Sve jedna po drugoj polegla, tražeći nije li se koja pod ćilim sakrila. Stare gledaju i smiju se. Znaju da su se i one nekad ovako isto gombale i otimale. A krupna plećata Fata najviše nakupila pa dijeli ostalim, jer je svakoj zašmagalo. Pa pošto su se uvjerile da im se nije ni jedna sakrila, dižu se i u smijehu i kikotu izlaze na šerefe. Dotle se opet momci zabavljaju sa pijanim Suljčetom. Zadirkuju ga a on im psuje što mu na usta dođe. Mladu postavljaju na dušek, a kod uzglavlja joj mali Huso sjeo i uči jasin šerif. Četvero djece pod ruku i nogu drže zapaljene svijeće. Šta ćete, bez toga ne može biti. Sajma knije jednu, a Zemka drugu ruku. Sevla desnu, a Šahza lijevu nogu. Mnoge su mlade one dosad oknile i već su gotov ostarile čekajući ko će njih da oknije. »Probiraču na kraju otirač«, govorahu im s podsmijehom ostale djevojke. A njima ni brige. 37 �I to se brzo svršava. Ajka uzima od djece svijeće i zadijeva ih u tavanicu. Pokraj mlade meću malog I bricu Hendina da se provalja, eto adet je da bi se i u mlade što prije dijete našlo. Haša Šerifova uštinu ga podobro a dijete vrisnu i stade se kolobatati po dušeku. Ušutkaše ga dvodinarkama. I kna se svrši. Mladu pokrivaju jorganom i ostavljaju je da se od­ mori. Uz nju ostaje samo obikuša. Treba da je čuva da se ne bi mladenci prije vakta sastali. Ne valja. Istom ih je jutros Ahmedefendija vjenčao. Sve izlazi u avliju. Mladoženja se razletio pa ne zna kud hoda. K’o na krilima je. — Hair Jusufe, što si mi se ti tako uzmuh’o? — pita ga Mujo Piruzan. — Eto, onako — odgovara mu zbunjeno Jusuf. — Znam, znam. Komarice, komarice-e-e! I mene su tako tjerale kad sam se ženio —podsmjehuje mu se Mujo. A Ibraga opet sve cepti od veselja. Opasao je bensilah i zadjeo za njeg vezenu čevrmu što mu je, snaha donijela. Razdrago se starac pa sve uzvikuje. Zasjeo je u halvatu sa svojim'ahhabima, pa zametnuo eglen o starom zl6manu:c»Hij eh', kad se samo sjetim onog pustog vakta, momaštva i sevdisanja, 'Od-nek<ix tuge udare mi suze na oči, A ova današnja mlađarija, da Bog sakloni i sačuva. Nije im ništa k’p štojj-dobri vakat bijaše. Oni sve hršumile. Hej, hei! fm e lahko djevojačko srce osvojiti. Valja mnoge noći pod pendžerom prostajatb Pa opet kad me oženiše. He, he-ef« I starac poče zadovoljno gladiti svoju dugu bradu. Avlija je puna svijeta. Momci se razdragali pa sve podvriskuju i poskakuju. Pijani Suljče nadigo da pjeva svojim kreštavim glasom da ga slušati ne možeš. Momci mu prilaze i ušutkuju ga, a on se protivi i na­ stavlja svoju dosadnu dernjavu. Najposlije ga izguraju iz avlije. Šemso Kanjin potrčao za^ Đulsom da joj otme čevrmu, a ona bježi u kuću i dovikuje mu: »Crko da Bog da, kopilane, što si me se toliko dovez’o!« Danas su momci doveli i svirače. Smajo je s ćemanetom, a Huškan s tamburom. Treba iprokolati i napjevati se, a bogme koje i okrenuti. Djevojke se uhvatile jedna do druge za svoje rupčiće, pa kolaju i sve dvije po dvije pjevaju. Momci se oko njih po­ redali pa samo seire. Pokoji dobaci kakvu masnu šalu ali mu one ne ostanu dužne. — Kakva si lijepa, ko kašika mlijeka — doba­ cuje Šaban Mini. A ti da si Huso, što bi je pokus’o — smiju mu se momci. — Kakva si u pasu, stala bi u ćasu — viče Meho Guro Fati Krezubavoj. — Slatka moja lanjska bajramska. 38 — Kakva si tanka, k ’o jelova slamka, duga k’o jelika, ljubio te Mehika — dobacuje Seiko Timi š ečanovoj. — Volim tebe k’o šareno ćebe — odgovara mu sa smijehom Tima. — Bog ti dao mene da pokriješ sebe. Pogledaj u me, daću ti june. — Ja sam fukara, kratkih rukava, dugih skuta, poljubio bih te devet puta — dobacuje Aljo Šuhri. — Bježi, nakazo Božja. Na svašto sličiš po malo, na insana ni malo — odgovara mu uvrijeđena Šuhra. — Hop šiš namigiš, hodi kevo da vidiš. Vjetar puše niz njive, spale tvoje dimije — nabraja Atif cu­ rama. A one pjevaju po dvije: Čuješ draga noćas ću ii doći 0 akšamu pokraj dvora proći — Uh-h-h! Ah-h-h! uzdišu momci. Mujo dušo, moj stari sevdahu Ne d< laži meni po sabahu Ne lupaj mi štapom po tarabu Probudićes moga starog babu (Pjevaju druge dvije) I tako jedne svršavaju druge počinju. Sve su momke opjevale. Nekoliko momaka stranaca povuklo se u jedan kraj avlije pa posmatraju ovaj »ahinjak«. A djevojke.-samo što na njih gledaju i namiguju jedna drugoj. Mina Durakova rastalila strance: »Uh boničke, ja lijepih momaka samo da imaju voljce!« A domaći momci se ljute i poprijeko ih gledaju. Neki je stra­ naca nešto curama dobacio, ali mu Šemsan pokrupno cpsova. Stranci se uskomešaše, a momci se podigoše i okružiše strance. U nečijoj se ruci zasija nož. Cure se razbježaše. Ibraga istrča i poče galamiti na momke: „Sram vas bilo, baš ste ko pravi firauni; nedate nikom mira!« Stranci odoše, a malo zatim i momci se razi­ doše. Djevojke su već otišle, jer su naučile da se ovako obično svaka svadba svršava. Već se je počeo plavi suton hvatati, a gomile mraka vukle su se po pustim avlijama. U kući Ibraginih neka tajanstvena tišina. Večeralo se. Mlado­ ženja otišao u džamiju da od svoga hodže primi hair-dovu. Čim je izišao pristalo je za njim mnogo njegovih drugova, pa ga sve šakama gruvaju u leđa, a on bježi. Šta ćete, tako svakoga šakama dotjeruju u džerdek. Može biti zato da se dugo sjeća svoje že­ nidbe. Ukućani ga vode sa tećbirima do sobe u kojoj je zatvorena mlada i na vratima se s njim halaljuju. Takav je običaj. Ja omrknuti, ja ne osvanuti. Da nije lijepo ne bi to još naši pradjedovi uveli. On ulazi mladoj, iprilazi joj i skida s nje duvak pa joj kao nehotice stane na nogu da bi ona prije progovorila. Ona vrisne, pruži ruke za molbu, a on u tom času osjeti da je postao gospodar još jednog �života. Komšinka je donije’a punu tabakliju slatke pite da mladenci večeraju. Mladoženja se požurio da prvi započme, jer mu je to savjetovao Ibro aščija, ako hoće da ženu uvijek na uzdi drži. Obadvoje se stide. Zalogaji im ispadaju. Napo­ sljetku on se malo oslobađa, meškolji se, nešto ga počinje da golica. On je zadirkuje, štipka, grli i malo i.atim ugasnu svijetlo u njihovoj sobi. Momci se okupili oko kuće i čekaju. A šta? Baciće im pitu zašivenu u dvadeset krpa, da se otimaju. A zato oni mladencima pod pendžerom pjevaju: Mi igrasmo i pjevasmo Mladoženju prepjevasmo Mladoženja sretan bio Kad si nam se oženio Daruj nama svoje dare Dosta nama pitu dati A na pitu pogačicu. Sinovi ti konje krali, A curice kobilice. Malo zatim bacaju im kroz pendžer veliki burek, zašiven u krpe. Momci se otimaju i galame. Napos­ ljetku je neki ugrabio, a ostali trče za njim da ga svi zajednički pojedu. Crna je noć sve više obavijala našu malu kasabu koja polagano padaše u tihi ljetni san. Шукрија Жанџо Л у д ,'акова смрш — Ко? Ja да пећу? Хм! Ко то смије рећи, a? ^ тако? Аа?1 Куда ћеш одмах, куд? Кб да ме баЕ мој брате, ja сам ти, побро, султан. Охо-хо! To <јаги не позпајеш lice бјежит? Е, na аллахеманет, je, дина ми, лепо. Ха, ха — језиво и гготрееио ja, ja — таворио J e Селим и даље одмидао путем. смејао се луди Селим, врлудајући иутем крај — Па, белћнм ме и не зна — настави он сам j, сеоског харема. са собом. — Али да kn je знати ко ме оно зовну? Hoh je. Пун месец светдзо je jcao горућа —Ехр. зову они меие, нека, нека. Види ти љега бакља. Његове зраке, попут потрганих нити, плеле како се обукб. Е, е. хоџа, хоџа, зпам ja, знам. Хе. су сс у крошњама старих оро^улих храетова/који И $|*гг смешГссТгрохотом. Ceo јо напослетку na су израсли давно, давно нре иего што je овде било мирисаву росну траву крај пута, месечином облиемештено гробље. Сад су они оссњавали иемс^м&З веиул зарове као окамењене шутњс, из којих су ницали _____ „ - .» v LLijii Ове речери побегао je он укућанима, a да ra бели месечином обојени башл.уци. Храстови су 1 Ј , . 4 jjff ови нису ни ии видели. Мислили су болестан je и се љуљушкали од пропуха топлог летњег ноћника, јС, ^ Ј пемоћан. те ra нису свезали као обично. Искоa тамо у дну на огради тужно je клепетала|пре-^ј ристио on ту прилику и одтумарао са својом луломљена баскија. дачкод жељом да се са оним својим (налет их било) Селим сс приближп огради'и наслони jia дипоразговара. Лежећи сад на травп забленуо се on рек малих харемских врата. ЗагЈЈеда. се у бапту светли пуни месеи. Њему се причињало да je лугсе, што се тако чудно беласаху као белим кото глава рахметли Алије Јажића, сеоског хотте, и препама увијене ноћне авети. Оиде, nokpaj опог да сс он смеје и зове ra. ЈТепо je видео љегову белу великог нагорелог храста, мсзар je недавно умрлог ахмсдију и очи строге и пуне прекора, што ra сеоског хоџе Алије Јажића. Црнила се на гробу пазову. a он неће да дође. бацана зсмља. Само тамо-амо трепериле су no њој — Ma, ето ме, еада ћу ja. Ох, ох! — покушао ируге месечева светла, продрлог кроз лшиће тамje да се дигне. Ja, брате. они! Знам то ja, знам, ног храста. знам. Ама ђе hern то, a? Стани хопа! Јажпћу, ЈаТшпина je. A ипак се Селиму учини да га неко зове са смехом и да му чак. прети. И он по- жићу! Стани! — крикнуо je. уздигнувшл руке к гледа боље. Управо у тај час обасја месец лице небу и птоиуо земљи. Његов крик je проломио његово. У упалим му очним дупљама раширише мир ућуталог села и изгубио се у дал^ипама ме- « се зене, засветлуцаше као мртвачке с-веће, те се ссчеве ноћи. БашлЈ'ци су се јаче засветлели. Иснал пемих он ужаснуто зацерека. — Хе, хе, Али-ефендија! Шта радиш то бо- мезарова зањнхали су се оронули храстови као чувари смрти, a преломљена баскија и даље je лан? Их, их, што се чојек доћеро. Види, види: ахмедија, na и мубс — аман! Ma што си ее обуко тужио клепетала. List ,,G A .IR E T “ u porodici, znači samo njezin napredak 39 �ЈЖустафа Ђувалко ćJ[ydap ЈЖ аше Уз Хргудске стране, које су данас разривене водом и на којима je једва остао који смријек илн ниска драча, били су негда велики виногради богатих варошких бегова. Испод випограда водио je уски пут уз ријеку за Цриу Гору. Испод иута уз ријечну обалу на много мјеста били су израсли густи купинови џбунови којих још и данас има. Винограде je чувао Машс Лето, јако развијенн и окрутан момак. Баш ради љегове снаге u окрутности, бези су га изабрали за пудара, јер су знали да се неће нико да усудн унићи у винограде, кад зна ко je пудар. У истину. мало се je ко и усудио да униђе у винограде. Ако би се неко и преварно na унишао, видећи слатко узрело грожђе, којс се je на сунцу стаклило, прнје него што je грожђе иринио устима, добио би јаки ударац no главиЈвлн леђима, да се више никада није усудио ушћтк у туђе власништво. Тако je Маше често долазио у сукоб са путницима који cv* пролазплк за Црпу Гору. Како je пур овуда водио,. највише су Црногорци улазили у виногрДдфа Маше се увијек с њима тукао. 7i Код куће je Mame пмао само^матер. Мати ra je више пута опомингала да ne туче путиике. јор се je бојала да> јој и син пс бн гдје извукас тањи крај. Mame није јт и о слушати мајчине опемене. П док му je мати била протпв љегрва поступан.а. бези гу му га одобравали. Једнога дана, Mame се опет похвали пред мајком како je данас истукао једнога Црногорца и како га je бацио у купину покрај ријеке. — Ах, само да ти га je билочвидјети, како се копрца, — говорио je Mame. Мати je вртила главом слушајући синову хвалу и најзад рече: — Mame сине, ja се за тебе бојим. Зпам да си јак и окрутан, али, вјеруј својој старој мајди, да ћеш и ти од кога бити премлаћен. Вјеруј ми, сине, да hem се ти намјерити на руњав нос. 9С. Ликић Л1рољешна Омлади сунце с прољећа na прођем ииз љиве драгостан, далеко си ми :добра, за брдом да мека биља патргам и да ти њедра закитим. Осочила ми душа ко трава ниједпа мп ријеч од тебе Mame je са смијехом слушао мајчине ријечи заеукујући густе брковс. To je он држао за шалу што мати говори. Послијс нсколико дана, док je септембарско сунце пржило земљу, Marne je лежао под лозом у винограду и очскивао неће ли ко ући у винограде. Једну je руку мотиуо иод главу, a у другој je држао тврде драчеве виле. Није се мигао, него je будним okom пазио како ко пролази испод винограда. У то се појавп један Црногорац од Бента на коњу. Јахао je мирно, али му се na лицу могло видјети да je нешто љут и забринут. Када je најахао испод винограда, сјаше са коња, прескочи плот и униђе у вииоград. Није ни обраћао пажњс да лп га/кф.гледа, иого, извади иза појаса дуг нож, no ::(\мљп иррстре мараму и почс брати грожђе. Mamo ra je оиазкб. Скочи као разјарони тнгар, узе виле, • na леђима Црногорца. Црногораг се исправт нреко ока погледа свога противпика, отме му виле. провуче му и г иепод наса, na с њим и с вилама na раме. Прескочи плот и онако држоћи Машу na чрилама, узјаха na кон.а. Узалуд je Mame викао п пастојар-лк^који било начин да се спаси. Ништа му није помогло. Црпогорац ra je носио до Змајева камена na и с љим и с вилама у — купину. Mamo Се je једва дигао из купине и полетио одмах за Нриогорцем. Црпогорац видећи Машу, устави коii a. јор je помиглио да je Mame полетпо да ra опет Mame му се тихо приближи и рече: — Молим те, дозволими да тс само видим какав си! Црногорац сјаше са коња, исправи се na сред пута, a Mame му одмах погледа у нос. Престравио ее када je у Црпогорца видио дугс праменовс длака из носа. To je Маши било доста na сс одмах повратио у випоградс. Цриогорац je продужио свој пут. Од тога дана, Mame се сасма измијснио, али пиком(“ није хтио рећи што со с њиме догодило. не прође крај срца миром — затреперим ко мекан влат постала си мојим удесом. Ha измаку ми отсжа свакн ведар дан — na кад ти сс обпоћ na сан полако с мјесецом јавим лробуди се тако због мене. . . Омлади срце с прољећа, заволио еам те спагом младога сунца. �SPreveo sJliehmed Jlrnautović Jo sta n a k žene — Jndijska legenda — Kad je svemoćni Mahadeva slvorio prekrasnu Indiju, sletio je na zemlju da joj se divi. Od njegova lijeta podigao se topao, miomirisan vjetar. Ponosne palme sagnuše pred Mahadevom svoje vrhove, a od njegova pogleda procvjetaše čisti, bijeli, nježni, mi­ risni ljiljani. Mahadeva ubra jedan ljiljan i baci ga u lazumo more. Vjetar je zanjihao kristalnu vodu i ovio krasni ljiljan bijelom pjenom. Časak — i iz ovog buketa pjene procvjeta žena — nježna, miomirisna kao ljiljan, laka kao vjetar, promjenjljiva kao more, sa Ijopotom blistavom kao morska pjena i brzo pro­ laznom kao i ona. Žena se, prije svega, zagleda u kristalnu vodu i uzviknu: — Kako sam krasna! Zatim baci pogled oko sebe i reče: - Kako je svijet lijep! Žena tada izađe na obalu suha. iz yode (od toga vremena žene uvijek izlaze iz vode suhe). Od pogleda žene procvjeta Cvijeće na zemlji^as neba progledaše na nju milijarde znatiželjnih očiju. Ove oči zasjaše sa neizmjernpm.radošću Od toga vremena svijetle zvijezde. Zvijezda Venera zasja sa zavišću —•*radi toga ona svijetli jače od drugih zviježđa, Žena je šetala kroz divne šume i livade i sve je bilo mimo, njom očarano. Ženi dosadiše ta tišina i mir i ona uzviknu: — 0, svemoćni Mahadeva! Stvorio si me tako lijepu! Sve je ushićeno mojom ljepotom, ali ja ne čujem, ne znam za ovo ushićenje, jer je sve tiho i mirno kao očarano! Čuvši ovu žalbu, Mahadeva stvori bezbrojne ptice. Ptice pjevahu zanosne pjesme ljepoti krasne žene. Žena je slušala i smiješila se. Ali nakon jednog dana, ovo njoj omrznu. Žena se poče dosađivati. — 0, svemoćni Mahadeva! — uzviknu ona. — Meni se pjevaju zanosne pjesme. U njima se govori da sam prelijepa. Ali kakva je ljepota ovo kad me niko neće da obujmi i milo se k meni iprivine! Tada svemoćni Mahadeva stvori lijepu, gipku zmiju. Ona se ovijaše oko žene i puzaše se pokraj njenih nogu. Pola dana žena je bila zadovoljna. Po­ slije joj dosadi i ona uzviknu: — Ah! Kad bih ja u istinu bila lijepa, drugi bi nastojali da me oponašaju. Slavuj pjeva divno, a češljugar ga oponaša. Vjerojatno da ja nisam tako lijepa! Svemoćni Mahadeva da udovolji ženi, stvori maj­ muna. Majmun je oponašao svaki pokret žene i žena je šest časova bila zadovoljna, ali poslije sa suzama uzviknu: — Ja sam tako lijepa, tako krasna! 0 meni pje­ vaju, ovijaju se oko mene, pužu pokraj mojih nogu i oponašaju me. Meni se dive i zavide mi tako da se već počinjem bojati. Ko će me dakle štititi, ako mi ko od zavisti ushtije učiniti kakvo zlo? Mahadeva stvori jakog, moćnog lava. Lav je čuvao ženu. Žena je tri sata bila zadovoljna, ail nakon tri sata uzviknu: — Ja sam krasna! Mene miluju, ja — nikoga! Mene ljube, ja — nikoga! Ta ja ne mogu ljubiti ovoga ogromnog, strašnog lava, prema kojemu ja osjećam poštovanje^ strah! I u tome istom trenutku, po volji Mahadeve, stvori se pred ženom malo, ljepuškasto psetance. Kako je ljupka ova životinja! — uzviknu žena i poče milovati pseto. Kako ga ljubim! Sad je žena imala sve, ni zašto nije mogla moliti. Ovo ju poče srditi. Da iskaže svoj gnjev, poče tući psa — pas zalaja i pobježe, poče udarati lava — lav zasikta zagunđa i ode, prignječi nogom zmiju — zmija zr ieše kad žena i otpuza. Majmun pobježe i ptice odletješi poče na njih vikati uzviknu žena, lamajući — Oh, ja nesretnica! rukama. — Miluju me, hvale me, kad sam u dobrom raspoloženju, a svi bježe od mene, kad postanem srdita! Ja, sama! Oh, svemoćni Mahadeva! Posljednji put te molim: Stvori mi takvo biće na koje bih ja mogla izliti svoj gnjev, koje se ne bi odvažilo da po­ bjegne od mene, kad sam srdita, koje bi bilo prisi­ ljeno podnositi sve udarce! Mahadeva se tada zamisli i — stvori joj — muža! Слијееичеве сузе Лагано уморном руком no трави милујем ко no коги жене љубљеие... 0 , зашто сам слепац на свету кад су све ствари тако лепс? Сузн, оузи срцо саломљсно. кад лепоте ne видиш на свету! 0 , браћо без брата. 0 , сестре бсз сестре и трава тужи под шша и срцс плаче за вама. Срцс ми се пресавило сахне; о. умрећу. умрећу још npc зоре ране. ЈЛтиф Ј/Ђубовић 41 �Jzet tPertev J"'Nekoliko epizoda u prilog istoriji Sajreta 5. Gajretov Dom Tako se eto raskopa ta ideja, a iposlije toga kupio je obje gornje kuće jedan E f f e n i j a — prijatelj Prema zaključku odbora, članarine dobrotvora i Agin — i čovjek koji je bio protivnik Gajretov još iz utemeljitelja, nijesu se trošile, nego se iz njih stvarao vremena osnivanja Gajretova, i to veoma jeftino, ali rezervni fond, da se u svoje doba podigne Gajretov za mnogo skuplju svotu, nego što su Gajretu nuđene; Dom. ako se nevaram nešto oko 30.000 kruna, dakle za Kad je 1907. (?) godine rahmetli Hulusipaša ta­ više nego duplo. I još nešto, što mi je veoma žao, da dašnji predsjednik bivšeg zemaljskog vakufsko-mea- moram ovde spomenuti, a to je, što sam čuo, — baš rifskog povjerenstva umro, umrla je i nada odborova od jednog čestitog čaršilije, — da je odborov delegat da će se domoći jednog prikladnog vakufskog zemljišta dobio od kupca prilično veliku svotu u ime provizije. za gradnju Gajretovog Doma. Eto, to je jedna epizoda, koja je lijepo počela, ali Rahmetli Hilmi ef. Muhibić, jedan od najboljih žalosno svršila, pa neka ni ona ne pane u zaborav. prijatelja Gajretovih, mislio je uvijek na Gajretovu 6. Gajretova sofra dobrobit i jednoga dana poslije smrti г. Hulusipaše, LDseptembru 1910. godine, zaključeno je na jed­ zovne me k sebi i povjerljivo mi saopći, da će od Sulejman ef. brata r. Hulusipašinog kanderisati, da' on nom sastanku prijatelja našega napretka i naše omla­ proda Gajretu svoj nasljedni dio, koji mu pripada u dine, da se u Sarajevu osnuje »Đačka sofra«, u kojoj miraz iza r. Hulusipaše, a to za ono doba 'nije bila bi -naša siromašna srednjoškolska omladina dobivala zdravu i jeftinu hranu. malenkost. Za ostvarenje te ideje bio je izabran jedan naro­ Bijahu to dvijd'lmće sa dosta Velikim baščama i to jedna u Bakarevića ulici (fetara bosanska građa), a čiti odbor od desetak lica, kome je bio predsjednik g. druga u Hulusinoj ulici (soljdna građa, po planu), uz Muhamed ef. Kadić, tadašnji oficijal kod vrhovnog jeftiniju cijenu, nego što, mu telali nude; tako bjJSaj- suda; inače narodni dobrotvor i sirotinjska majka, ret mogao po vremenu sagraditi lijep i veliki Dom u čuven ipo bajramskim soframa za sirotinju. Ostali čla­ Bakarevića ulici, a do toga vremena bi se ona po novi tog odbora su bili većinom ljudi iz Čaršije, koji sp pristupili Gajretu istom one godine, kadno je planu građena kuća u Hulusinoj ulici mogla preude siti za Gajretov Dom. Rahm. Hilmi ef. je zaista kan- Gajret prešao — neka mi oproste oni koji bi se osjetili derisao bio Sulejman ef. i on je obrekao to svoje na­ pogođeni — iz takozvanih »mehkiških« — u »kosljedstvo (miraz) ustupiti Gajretu za posve malu ci­ štunske« narodne ruke. Kako je počela i kako je svršila ta ideja i »sofra« jenu — sve mi se čini oko 12—14.000 kruna, a to je bilo prema ondašnjim prilikama gotovo kao poklo­ ne znam, ali to toliko znam, da već ne egzistira ni njeno. Ja sam u Gajretu odmah i f 'prvoj odborskoj sofra ni njen odbor. Lijepa ideja, samo šteta, što je umrla prije nego sjednici saopćio tu vijest i predložio da se gornje li se je i rodila. kuće kupe za Gajret. 7. Gajretov aferin*) Odbor je principijelno bio za kupnju, ali je ipak zaključio, da se prije kupnje ima utvrditi vrijednost Jedne godine, nekako pred konac školske — i tih kuća, raspitujući kod ljudi, koji se razumiju u Gajretove gospodarstvene — godine izmijeniše se n e­ taj posao i znadu procijeniti vrijednost građevina i koje funkcije među Gajretovim odbornicima, tako, te u opšte nekretnina, a to bajagi stoga, da se ne kupi blagajnička funkcija, zapade gosp. Hf. Ajni ef. Bumačka u vreći. šatliju. (Za ovu indiskreciju neka mi oprosti Hf. Ajni Meni je tada bilo žao i krivo, jer sam dobro znao ef. i oni koji su prouzrokovali, te su se odbornici i da kuće vrijede više od 80 hiljada kruna, te sam se funkcije morale mijenjati.) I ako je Hf. Ajni ef. dobar bunio protiv takvom uvjetovanju — kao da sam slutio i vješt kadija, ipak ne mora biti vješt blagajnik i račundžija. To nije niko predviđao, pa ni on sam. Hele, šta će biti, — ali je većina protivno zaključila. U slijedećoj sjednici saopći jedan delegat ođ- kako mu drago, on je preuzeo tu funkciju, vršio je borov, mnijenje nekog Age — bajagi stručnjaka. — časno, tačno i u redu, ali nije predvidio tu okolnost, Kaže — veli, da je Aga rekao, da te kuće nijesu pri­ kladne za Gajret, i onda ako bi i bile, da su preskupo *) Aferin je turska riječ i znači - bravo - bravissime i da ne vrijede obe skupa 10.000 kruna, a kamoli više. A kod nas u Bosni ne voli se ova pohvala čuti, jer se kaže da se to rekne magarcu, kad.izvuče tovar iz blata. 42 �da koncem društvene godine i pred skupštinu valja, da se iznese blagajnički izvještaj, sastojeći se iz ja­ snog pregleda čitavoga novčanoga manipulisanja. Za to se nije ni bunio. Na nekoliko dana prije skupštine upitah gosp. Ш. Ajni ef., da li je načinio svoj blagaj­ nički izvještaj. On se prihvati za čelo i reče: »Uh. vidiš, ja sam to nekako zaboravio!« i onda malo zašuće, pa poslije male stanke zapita mene: »Jeli molim te, možeš li i hoćeš li ti, da mi sastaviš taj izvještaj? pa ti neće biti džabe.« Ja sam pristao — da to učinim — žao mi bijaše ahbaba — jer je kratko vrijeme bilo do skupštine (to je bilo u ponedeljak ili u utorak, a skupština je sazvana za petak), a dotle računi mo­ raju biti gotovi. Odosmo u Gajretovu kancelariju, on mi dade blagajničke knjige i račune i ja prihvatim za posao. Radio sam štono riječ: i dan i noć, ali sam svršio iposao i na vrijeme zgotovio blagajnički iz­ vještaj za skupštinu. Na skupštinski dan — izjutra — ja se nijesam žurio u Gajret, jer sam bio bez brige, pošto sam posao svršio. Ali, Ajni ef? On je sabahile dohitao u Gajretove prostorije i pošto me nije našao, a također nije bilo na stolu nikakva znaka.o svršenom poslu, jer sam ja sakrio u ormar i knjige i račune i ključ ponio sobom, stoga se je on zabrinuo i gladeći po malo bradu, nervozno hodao po sobi doli-gori, rezonujući valjda: »adžeba, je li svršio — da mu nije gdje što zapelo — ili — da nije sinoć zglajzovao!« i tome slično. Nekako oko 9 sati izbijem ja i pozdravim Hf. Ajni ef. On prijazno odzdravi i upitno klimajući glavom prema meni zagleda se u mene, a kako ja ni­ jesam pokazivao veselo lice, sigurno je posumnjao u to, da sam posao svršio, pa zbog neizvjesnosti i brige nije mogao ni da progovori. Ja sam tu njegovu nezgodu primjetio, pa mu rekoh, da ga ne mučim, otvorim ormar, izvadim račune i izvještaj i predadoh mu ih, saopćivši mu, da je sve gotovo i u redu. Hf. Ajni ef. odahnu lagano i začas mu se lice raz­ vedri, pa onda progovori, zahvalno me pogleda pita­ jući, ko u neprilici, što da mi dadne i kako da mi se oduži. - :. Pošto sam ja kao Gajretov odbornik, a i njegov . prijatelj odbio svaku nagradu i odlučno izjavio, da ne tražim ništa, onda mi on — stisnuvši mi ruku — reče: »Eh, ^уо ti od mene jedan — Gajretov aferin!« Eto, jedna mala, ali srčana — iskrena i prija­ teljska zgodica, vezana o prošlost Gajreta. ЈМустафа ЈЛликалфић ^Кросвјешом оишшем наирешку Све променс и 'велики локрети у историјп и за сва времена. Њезиие идеје су врло подесио човечанства долазе изснуждб. без које се урпф|с за прилагођавањее распим и географским особииншта дбора ни велика цл'би могло створити. Јиама и врло склоне еволуцији. Демократија je Историја je доказала, да >све идеје успевају, nft- као нека органска творевина, подвргиута развоЈ.у, примају велике димензије, де доносе велике' ре- као тто се разслја.народ и држава. Нарочито je зултате само онда, кад их покреће дубока ну- за нас овде важно да устврдимо и подвучемо, да тарња моторна снага, која базира или на етичком je реализацијл данашље демократије у Еврони или социјалном покрсту. И за- тд евака велика лредходило неко духовно лрииремање, тсоје je опет идеја, која није осуђена на пропаст, мора да иза- омогућило, лродирап>е просвете у широке слозове покрет у широким слојевима народа, који je јево народа. И ми емо створилн демократску државу, всонда носи до победе. Тако идеја демократије, иедеје енглсских филозофа п француских енци- рујући да je главно само законима дати гаранцију клопедиста, нзазване скономским, кулгурним н за демократизам. ле зпајући, да je много важније, политичким приликама, морадото најпре предо- да дсмократске идеје трсба да буду укорељене у бити пшроке масе за себе, да бтс се могле реали- души парода. да тај парод зна сам собом владатн. Заборавили смо да за оваке пдеје код лас пнје зовати. A то се je могло постићи тек онда, кад просвета беше нешто више продрла у пшроке сло- било никаква духовпог пр.лпремања, нити пародјеве народа, који до тада лутаху у мрачљаштву ног просвећпвања. TI дожпвели смо кризу парлаСредњега Века. Кад те идеје продреше у масе u ментаричма, демократије, чта ■н државе. Затто? кад су сс те масе оргаиизовале и довољло револу- Зато што je напг парламенат лрава слика непроционисале, онда истом дође до двеју револуција: свећеног парода. Дајмо пароду витпе просвете. енглеске некрваве револуције у 17. веку, и велпке na ће знати коме даје ловереље. Додуше много францускс револуције, које у главном положише je теоретичара већ рекло, да je опште право глас-а ирве темеље данашљој демократији. Наравно да најјаче оружје демократије, које смо и ми прлтим није дат копачни облик демократијл, јер дс- хватили. To je лаше зло и лаша несрећа. Код мотсратија није укочен појам једполик за све земље просвоћелог парода. то je иетлна пајсаврптеппјл 43 �пут, којдм народ долааи до речи, док je код. слабо просвећеног народа само несрећа п еметња остварењу напредних идеја. јер у овом случају као што je код нас, долази на површину немогућност наиретка сваког. Зато сви онл елементи, којн верују у реализовање праиог демократизма н npaведнијих друштвених форми, поздравилп су акт Његовог Величанства Краља Александра I. као једини епасоноени пут оздрављењу нашег државног u друштвс-ног живота. Ти елементп морају сада да сс оргаиизовано баце na рад око социјал* ног и моралног иросвећииања пајширих маса. да би од наше масе на тај иачин створили просветну соцнјално-политичкп одгојену п солидно opranu зовану иацију. II тако hc практичии културни рад добитн своју соцнјалну оријснтацију н етички смисао, a изгубиће na свом досадашњем шаблопизирању и исиразности. Поглсдајмо шта je била Норвешиа, Швсдска н Данска док није почела ириватна иницијатива за иросвету. Задужене и заостале државице. Данас су то богатс земље, гдо влада слобода и благостање. Пођимо путем, којпм су пошли ii omi ii мн ћемо их стићи и нреCTiihii, јер смо народ здрав н свеж. Онда ћемо нматн нраву демократију, која hc се č народним иокретима и његовим нрогресом упоредо даље развијати у свс новије форме. PRIVREDA J/flehmedalija tfazlagić, dipl. agronom ^ j e g a voćaka PRIPRAVA ZA SADNJU Mlade voćke uzgajaju u rasadnicima te kao 3—5 godišnje, s jakim, zdravim i ravnim deblom, s dobro razvijenim korijenjem i Srpropisno odgojenom krunom (krošnjom) idrde* se i presađuju na stalna mjesta: voćnjake* njive, livade, uz ceste i puteve. Tlo i položaj. Tlo mora biti dobro, najmanje du­ bine 1 m, a zdravica nek^ je propusna. Voćnjaku naj­ bolje služi jaka i pjeslTovita ilovača, bogata na hra­ njivim elementima. U tajcovom tlu voćke uspijevaju dobro, a i zdrave su. Tlo sa nepropusnom zdravicom i podvodno nije prikladno ža voćke. Posljednje tlo da se i popraviti; odvodni se otvorenim kanalima. U vlažnu tlu rast je sporiji, tu je leglo raznih biljnih bolesti, voćke su napadane mahovinom i lišajem, ko­ rijenje gnjije. Previše teško tlo se teško i zagrije, rast u proljeće zakašnjava, a u jesen raste i preko vremena. Mladice (ljetorast) do mraza ne dozore, pozebu i osuše se. Na suhu tlu voćke nemaju dovoljno vode, slabo se korijene, plod im je nerazvijen i opada. Takova ovćka nije dugovječna. Oštri vjetrovi ne po­ goduju voćnjaku. Na odveć strmu položaju kiša spira zemlju, korijenje se ogoljuje. U dolinama, gdje je pre­ više vlažno, voćke trpe radi bolesti. Prema sredstvima voćnjak se i ograđuje: zidom, tarabom, žicom ili ži­ vicom. Hazinak voćaka. Voćke gusto posađene među­ sobno se zasjenjuju, razvoj grana zapriječen je. Tu je kruta borba o život, o sunce i zrak, vodu i hranjive elemente iz zemlje. Takove voćke su izložene svima bolestima i štetočinama, prihod od njih je slab. 44 Pravilo za sadnju: Breskva, kajsija, dunja i višnja 5—6 m Jabuka, kruška i trešnja 8—12 m Šljiva 6—7 m Orah i kesten 12—18 m Voćke se sade u redove. Svaka voćka dobiva do­ voljno prostora i hrane; rad i njega je olakšana, pri­ stup suncu i zraku je omogućen, voćke su zdravije i bujnije, voće je jednovremeno zrelo, krupnije, lijepo bojadisano. Sadimo u formi trokuta i četverokuta. Pri trokutnoj sadnji uštedi se zemljište, a krune voćaka ne dodiruju se. Želimo li imati voćnjak jabuka, to je dobro da između jabuka, koje se sade u razmaku 8—12 m sa­ dimo breskve ili kajsije, te da tako iskoristimo prazan prostor dok nam se jabuke ne razviju. Plod bresaka i kajsija dobro se plaća i mnogo traži. Stabla njihova podliježu bolestima, pa poslije 15—20 godina, kad smo ih iskoristili i kad su nam se jabuke razvile, iskopamo ih. Preporučuje se u voćnjacima saditi na­ izmjence jabuke s kruškama. Kruške naime imadu ovisoku i piramidalnu krošnju, a jabukama ostaje na taj način dovoljno prostora za razvitak krošnje. Na uskim poljima sade se voćke po sredini njive, a na širokim u redovima udaljenim jedan od drugog 30 m. Razumije se, da se takav red voćaka u svojoj širini do 3 m neće obrađivati. Zemljište između voćaka može se upotrebiti za poljske plodine. Kolac. Mjereći i raspoređujući zemljište određeno za voćnjak, odmah se na mjesto, gdje će se kasnije nasaditi voćka, zabije kolac. Koci su najbolji kestenovi �ili bagrcnovi; da budu trajniji i da manje u zemlji gnjiju, dobro ih je nagorjeti. 0 kolac se vežu voćko, radi uspravnog rasta i zaštite od vjetrova. Kad su jame iskopane onda se kolje zabija u sredinu istih, viziramo i ravnamo ih, da se koci sa sviju strana pot­ puno pokriju. Jama. Najmanja neka je 1 m“ (kvadratni metar) a dubina 80—100 cm. Može biti okruglog, ali je još bolja četverouglastog oblika, koja se i najviše prak­ ticira i općenito preporučuje. Pri kopanju jame gornja bolja zemlja baca se na jednu, a donja loša zemlja na drugu stranu rupe. Ako je tlo previše teško najbolje je ovako nezatrpanu jamu ostaviti preko zime, da zemlja promrzne i prositni se. Pri lakšim zemljištima šteta bi bila, da se radi toga sadnja do proljeća odgađa. Tlo za voćnjak neka je duboko i da sadrži sve uslove za život voćke. Takovo tlo je pšenično i ječno. Ako je tlo jako istrošeno i mršavo popravićemo ga, ako jame ispunimo zrelim stajskim đubretom dobro ispremiješanim ilovačom. Doba sadnje. Polovica oktobra do aprila, u koliko dozvoli vrijeme. Voćke posađene u jesen sigurnije su i naprednije rastu, ne pate od suše kao one u proljeće zasađene. Rane na prikraćenim 'mjestima na korj^jenju prije proljeća zacijeljuju i razviju se rese. Uslijed kiše i snijega zepdja ^se u jamama sliježe^ šupljine između korijenja ispune se. Mraz i saij— usitnjuju gornju zemlju, time je olakšan prolaz zral i vlazi do korijenja, i Osim toga u interesu je svakog voćara, da odmah, s jeseni iz rasadnika potrebne voćke nabavi. Pri većoj zalihi veći je i izbor, pa će tako dobiti ljepše i zdra­ vije voćke. SADNJA VOĆAKA Običaj je, da se nekolike nedjelje pred sadnju jame zatrpaju zemljom, da se zemlja uslijed kiše slegne. Ako to nije učinjeno sadimo voćke o dva prsta više nad površinu zemlje; ako bismo je sadili na onu visinu, koju je imala u rasadniku, slijeganjem zemlje u rupi došla bi nam takova voćka preduboko, a to ne smije biti. Ovo osobito vrijedi za jesenju sadnju. U rupu se ufcaca najprije gornja bolja zemlja, a ista se svodasto razgrne, da može korijenje lijepo prilcći. Rane na korijenju voćke moraju biti poprav­ ljene oštrim nožem ili makazama. Rez smjeruje prema zemlji. Sve slomljene i teško ranjene žile odstrane se. Pri sadnji su potrebita najmanje dvojica. Jedan drži voćku uz kolac, lijepo i oprezno joj rukom porazdijeli sve ma i najmanje žilice. Njegov drug dodaje mu sitne i plodne zemlje (lopatom ili ašovom), ako ona izva­ đena iz rupe ne valja, uzme oko sebe sa njive. Ta se zemlja rukom ili tupim štapićem sve dotle razređuje, dok ,se sve rupe između žila ne ispune. Kad je to učinjeno fTcad je korjenje pokriveno, onda se rupa zatrpa. Ako se sadi u jesen ne treba zemlju nogama gaziti, ali zatrpana rupa neka ima formu svodastu. Takav oblik onemogućuje stvaranje lokve, koje kad zamrznu oštećuju korijenje. U proljeće zatrpane jame imaju tanjurast oblik radi kiše i zalijevanja. o nam zemljište nije dovoljno bogato hranom učinićemo dobro zagnojimo li voćku odmah pri sadnji. Nezrelo đubre neka se ne meće izravno na nepokri­ veno korijenje, a na vrhu neka je pokriveno zemljom. Zasađena voćka priveže se uz kolac vrbom ili vitinom u formi broja 8. .‘Prijateljima iaajreta П риближује ce Рамазани-шериф и његове ноћи дугих сијелења и разговора из који х je разлога Pdмазан жива прилика да ce пропагује и ради за Гајрет. Умољавамо све наше пријатеље да не пропусте ову згоду и да пораде свим силама и средствима да Гајрет што више популаришу. Нарочито умољавамо наше пријатеље, пододборе и повјеренике, да овом приликом приређују сијела и забаве, јер ce тако најбоље популарише Гајретова идеја. Ниједно наше, na ни најмање мјесто не би требало да изостане у овим приредбама, јер тако само успјешно гредимо нашем циљу. Умољавамо претплатниие да нам подмире д уж н у претплату јер само уредовним добивањем претплате и проширењем круга претплатника, моћи ћемо да проширимо наш лист и учинимо ra интересантним и корисним за све наше слојеве. >< 77^4. �NARODNE PJES ME Omer O/Haunić Oglasi se na namu divojka Lipa ’ćerka Ibrahimpašića Ali bega, starog hanedana, Po imenu Bejzadema mlada, Kakve nema u serhat Krajini, Do 1’ u gradu Bišću bijelome. Za nju znalo jedno momče mlado Crna oka, a vrana perčina, Vitka stasa, a srednjeg uzrasta, АГ siromah što je ponajgore, Zvali su ga Maunić Omere. Otkad Omer sazno za Bejzadu, Od tada je ašik za divojkom. On mislio misli svakojake, Sve mislio i sve se mučio, Kako li bi namkinju vidio, Kako Г bi joj svoj sevdah otkrio. Sve mislio na jedno smislio, Da u bega on^bude sluganom, Da ga dvori ki> što se b (|vofi, Da izdvori što bi nafjvolio, Pa da bi ga makar glave stalo. Allahu se Omer zamolio, Da mu Allah b u « f u pomoći, Da s’ u bega unajmi u najam, Da ga služi izgleda Bejzadu. Kod Boga mu dova kabul bil; I ta mu se želja ispunila, Posto slugan starog hanedana Alibega Ibrahimpašića. Dvorbu dvori Maunić Omere, Dvori bega Ibrahimpašića Usred Bišća grada na Krajini. On ne dvori da dvorbu izdvori, Već da gleda namkinju Bejzadu, Jedinicu bega Alibega, I da s njome koju progovori, Da uzdahne i da rukom mahne, Da joj sevdah kako god otkrije. Sve ga gleda cura iza žara, A1 se čuva svojih ukućana, Da ne spaze i da ne opaze, Đe se dvoje milo zavolilo, Zavolilo аГ oboje krilo, Bojeći se babe Alibega, Da ih ne bi babo rastavio I Omera zemljom sastavio, Što akrani oni nisu bili: Zar da slugan smije pomisliti, Ćerkom mu se smije oženiti, 46 Divičicom Bejzademom mladom! To ne smije — pa biti ne može. Maunića misto u aharu, Bejzadina glava na pendžeru. Tu je ona sićan vezak vezla, Vezak vezla svoju sriću klela: »Srićo moja, voda te odnila! Zar ja nisam sirota divojka, Zar ja ne smim pogledati momka Maunića Omera slugana, Što ga gledam tri godine dana, Smijem vala pa što Bog mi dade«. Djeca su se plaho zavolila, Zavolila čem nema karara, Jćdno drugo tiho razgovara Tamne noći kad nema miseca, Tu u tami gdi nema svidoka. San zaspala Bejzadema mlada Na krilašću Maunić Omera. San usnila pa se probudila, I ovako dragom govorila: »Moj Omere žalosna ti majka! Žalosna je i moja i tvoja, Živo mi je čedo pod čemerom. Da to spazi babo roditelju, Pa da spaze Ibrahimpašići Tebi živu oči b’ iskopali, Mene mladu pod sablju uzeli, Ven mi bježmo u goru zelenu.« Pobjegoše u goru zelenu, Pa sjedoše pod jelu zelenu, Pa govori Maunić Omere: »E Bejzade obe oči moje! Ljuto me je glava zabolila. Tukni mene u vranu perčinu, Ne bi Г lakše štogod meni bilo«. Ču se vižlad Ibrahimpašića Vižlad štekti sve se bolje čuje, Idu mahom za njihovim tragom, Tiraju ih po gori zelenoj, Nađoše ih pod jelom zelenom. Njemu živu oči iskopaše, Slipa njega u goru pušćaše, A nju mladu ćedoše posjeći. АГ ne dade babo roditelju, Ven je natrag domu povratio, Osmi danak sina je rodila, Od mila ga Maunićem zvala. ■tfejzuUah Cavkić �Оснивање женског пододбора у Мостару у Мостару јс одржана 20. јн у а р а 1029. конституирајућа скуишгина женског иододбора иод предсједништвом X. Ибрахима Слипичевића председника Мушког Пододбора, a у присуству М. Аликалфића и В. Имамовића, чланова мушког одбора те 36 госнођа и госпођица. Председавајући износи дневни ред: 1. Акција за овогодишњу забаву. <2. Оснивање женског пододбора. 3. Евеитуалијо. 1. Доносе се потребни закључци у погледу рада ga забаву. 2. Нредседавајући даје ријеч г. В. ИмамовиБу, који детаљно образлаже потребу да се и у Мостару оснује женски пододбор, што присутни са одобравањем акцептирају. — Иза тога говори г. М. Аликалфић и износи предлоге мушког пододбора који сз односе на саму организацију женског пододбора. Након овога приступа се оснивању пододбора односно избора одбора. По предлогу X. Ибрахима Слипичевића једногласно je прихваћена следећа листа одбора председница: гђа Мурувета Алајбеговић, тајница: гђица Фикрета Бехлиловић, благајница: гђица Ферида Јахић, одборнице: гђица Мукелефа Угљен, гђица Кајдафа Ефица гђица Хашмета Арпаџић, г1>ица Шефика Хаџић. Од стране мушког пододбора делегира се г. В. Имамовић, који има за нрво вријеме заједно -да сарађује са женским пододбором, док се он иотИуно не осиособи да самостално функционише. 3. В. Имамовић предлаже д& рад женс. пододбора отпочне редовно тек иза 16. даарта о. r. иошто смо сви много ангажовани око што успјешнијег организовања забаве, него да се иододбор само јави Гл. Одбору и замоли за књиге које су потребне за администрацију. Овај се предлог усваја са том из^јеном, да je ипак нужно искористити рамазанске ноћи и да треба приредиги ко£еј feitr јело у облику чајанке за муслиманке, на којем би једна од чланица говорила о потреби рада за Гајрет. Кунљење чланарине отпочима са 1 .1. 1929. год. Након тога у име новог одбора гђица Ф. Јахић се захваљује на повјерењу и обећаје у^ име цјелокупног одбора предан рад молећи све остале за сарадњу и помоћ. Пошто je дневни ред исцрпљен, предсједавајући закључује скупштину у 6 сати. сједник: Салих Дрљевић, учитељ; Тајник: Махмуг Коњхоџић, правник; Благајник: Алија Чорда, учитељ; Одбор“и,,и: Салих ®Ф- Омерхоџић, управник болнице и Ћамил Арнаутовић, имам; Ревизори: Фехии Бабовић, банковни чиновник, Исак Смајилбеговић, чинов. закладе и Шаћир Исовић, трговац. Новоизабрани Пододбор узео je себи за задатак да оживи Гајретову идеју у Билећи, те hc у ту сврху одмах отлочети припреме око једне велике Гајретовс забаве на Рамазански Бајрам. Најмлађч доброшвор Гајрета Бекир, јединац Инжињера г. /€уљаге Салихагића из Бан>е ДуЛе. Конституисање Гајретова аододбора у Б. Дубицп ^ \ Н а молбу Главнога Одбора упућену свима виђеним грађанима у Бос. ,Цубици да се оживи Гајретов рад, који je већ двије године био ирекинут у овом мјесту, одржали су тамошњи иријатељи Гајрета састанак 30. XII. прошле год. на коме су, како смо извијестили у прошлом броју, изабрали цривремени одбор, којему je стављено у дужност да изврши потребне предрадње за конституисање пододбора. Ha дан 22. јануара о. г. иривремени одбор се конституисао као пододбор Гајрета н то : иредсједник г. Осман еф. Форта, шер. судија; секретар г. Вејснл Дрљгчић, учитељ; благајник г. Хасан Шерић, општ. чин.; I. ревизор г. Хашим Јахић, судски тајник: II. ревизор г. Омер Дебић, мухтар; III. ревизор г. Тахир Лелић, ципелар. Након конституисања пододбор je израдио програм свога рада, те je одмах прешао на рад. Новн члан добротвор Оснивање Гајрешова Пододбора у Билећу Ha 20. јануара ове године, приликом Главне Скупштине читаонице „Гајрет* у Билећи, a на иницијативу госп. Смајил еф. Сердаревића, овдашњег кадије и повјереника Гајрета, конституисан je овђг Гајретов Пододбор. Након свршетка дневнога реда поменуте читаонице, узео je ријеч госп. Смајил еф. Сердаревић и замолио присутне да се ова скупштина претвори у другу скупштину која би конституисала Гајретов Пододбор у Билећи. Како су се сви приеутни солидарисали с тим предлогом, то je поменути наставио свој говор изложивши потребу оснутка оваког Пододбора и вриједност друштва Гајрета које je једини саас за нас муслимане. Говорник je од стране ирисутних био топло саслушан, те се онда прешло на бирање Нододбора. Бирало се акламацијом, те једногласно конституисан je овај одбор: Предсједник: Смајил еф. Сердаревић, кадија; Потпред- За члана добротвора Гајрета уписао се госп. Дервиш Омеровић, адвокат у Жепчу и министар у нензији. Хвала свесном пријатељу нашег напретка! Захвала Гајрету Најсрдачније се захваљујем Главном Одбору Гајрета у Сарајеву на свим благодатима које сам уживао као питомац Гајрстова Конвикта у Мостару, пуних седам година. Истина, ja за сада не могу Главном Одбору ништа рећи, доли празно - хвала —, али ради тога свечано обећајем да hy свим својим силама настојати да проширим што више идеју Гајретову међу народом. С особитим штовањем: А л и ј a Ч о р д а, учитељ, Билећа. 47 �I Гајоетова томоола Ha молбу Главног Одбора Гајрета. уиућену Мииистарству Пољоиривредо u Вода за одобрење ириређивања Гајретове томболе у свима мјестима у којима ностојс Гајретови иододбори и повјереништва и то за вријеме од 10. јануара до 10. марта 1929., Нолицијска Дирекција за Босну н Херцеговину нод бројем 1765 29. од 1. јапуара 1929. доставила je Главном Одбору следећу ОДЛУКУ Господин Маиистар Пољопривреде u Вода ријешешем својим iiод бројем 35187 од 2. јануара 1929., a на основу мишљења Уиравног Одбора Државне Класнс Лутрије Л. број 21.504 од 30. децембра 1928. године одобр .о je приређивање томболс (свима Гајретовим иододборима u noвјереницима у Краљевшш) за вријеме од 10. јануара до 10. марта 1929. годице с тим, да се иста има одржати у присувтву и иод контролом државне надлежне власти. Дневно карата биће 100 комада a но цијени 0.50 Дин. комад. Горе одобрени број срећака може се упустити у продају тек, пошто се нретходно жигошу и код надлежне финанцијске власти и наилати такса од Т. број 99. в. таксене тарифе. Горње ријешење ставља се до знања свима Гајре товим пододборима и повјереницима е молбом, да безодовлачно организују играње томболе у корист Гајрета и то свакодневно све до 10. марта о. r. Главни Одбор je уцјер^н да he се сви Гајретови раденици и пријатељи залоАити свим силама ,како-би што боље искористили ово ријешење како би допринијели, и на овај начин, што већн приходгнашем Гајрету. Свима раденицима Гајретовим су иознати огромни издацп иашег друштва на остварење друштвених циљева, a познати cv им и игванредни издаци ове године око приредбе друпггвене прослаае 25-годишњице. Без великог и пожртвовног рада свију нас, ка?<о Главног Одбора тако и свих његових пододбора и повјереништава, нарочито у овој друштвеној години, Гајрет неће моћи идуће године материјално обезбиједити неколико стотина сиромашних ђака, које je преузео да школује и изаржава у овој години, a камо ли да he моћи иримити нове ђаке, из свих мјеста, који he се обраћати друштву зашомоћ. Главни Одбор je увјерен да неће у приредби Гајретове томболе изостати ни један пододбор ни повјереник. Сулсјман Бадић из Кључа, уписао у течај 39 слушаоца; Омер Чевро из Гор. Pajnha, уписао у тсчај 30 слушалаца; Коета МатијашсвиБ из Градачца, уиисао у течај 26 слушаоца; Муетафа Јахић из Кладља, уиисао у течај 20 слушаоца; фејзулах Чавкић из Бос Крупе, уписао у течај 20 слушаоца. Наш вриједни повјереник у Пршавору г. Хафиз Салих ЂознБ основао je течај у споразуму са држ. имамом г. Сарајлнћем у Лишњу, којег he водити г. Мехмед F>axTiih, учител> у Лишљи. Једпа свјесна резолуцчја „Ова резолуција доиесена je на скуиштини Учитељског Удружења Среза Барског, у Петровцу, дана 16. децембра 1928. године. 1. Према извјештајима, скуиштина je стекла увјерење да су извјеснп партијски кортеши, не no вољи ђачких родитеља, нити вјерских и културних муслиманских установа, већ из шићарџијских — партијских pa лога, успјели да издјејствују код надлежиих да се ослободе школоваша женска муслиманска дјеца. Овим су чином, за хатор партије, a на штету државе, безобзирно погажени позитивни законски прописи. Учитељско Удружење Среза Барског, као сталешка организација, стоји изнад партија и партијских прохтјева — у служби отаџбини и народу - и, као такво, најенергичније протествује противу гажења позитивних законских прописа, ма од чије стране то долазило и чврсто je ријешено: да никоме ue дозволи да буде изнад закона, Beh he — ако су ови извјештаји тачни - употребити све дозвољене и могуће силе да побиједи просвјетне штеточине и Hehe никоме дозволити да — за ма чији ћеф — газе законе и законске проиисе; 2. Учитељство Среза Барског уједно моли Госп. Министра Просвјете да — још t o k o m ове школске године I— изволи поставити учитеље у општинама: Владимирској и Острошкој, јер то захтијевају и културни и национални интереси“. Колико год ова резолуција с једне етране, данас, и не била актуелна, потребно je било да се осврнемо на њу. Ona je, наглашавамо данас - , неактуелна само у толико, уколако нема више народних посланика. Али, она je актуелна као свјестан гест учитеља среза барског који су били одлучили да се борепротив донедавно укинутог зла који je највише погађао нас културно заостале Гојретовн аналфабетскн течајеви муслимане. Ha апел Главног Одбора Гајрета, упућен свима Ова резолуција уједно je гаранција да he ова го' учитељима муслиманима Б. и X. да оснивају и одржавају спода учитељи сада, без запрека, моћи несметано да аналфабетске течајеве, јавили су се до сада слиједећа наставе своју културну мисију у нашим срединама у г. г. учитељи: чему им ми од свег срца желимо много успјеха. Iz U r e d n iš t v a Uredništvo je prenijelo štampanje lista u drugu čitaocima na pravo vrijeme. 48 štampariju, te će od sada list biti dostavljan našim �Agrarna i Komercijalna Banka za B o s n u i H e rce g o vin u Centrala: Sarajevo Sjedište Direkcije: Beograd Filijale: Brčko i Novi-Sad qqOOO(X>OOOOOOOOOOOO0OOOOOOOOOOOOOOOĐO0OO I Papirnica Med. Univ. 1 specijalista zubni liječnik 1 Sarajevo, Strosmajerova I I - Telefon 619 S a ra je v o , Jeflan o vića ulica br. 1 Ordinira s v a k i m d a n o m od 9—12 sati prije podne i od 2 - 6 sati poslije podne preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala ооеоесхзвоооооооеоооеоооош оооооооооазс ШТАМПАРИЈА B0S9NSHA KLIŠARNICA S V A K I M U S LIM A N TREBA DA KUPUJE SAMO POŠTU RASTRIRNICA GAJRETOV CIGARPAPIR И з p a ђ у j e: разноврсне банковне, трговачке н индустријске тисканице v бојвма као: дионице, уложне књнжнце, чекове, дппломе и т. д., те разна сгручна дела, календаре и остала иврадња солидно, брзо и no умереноЈ цени jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „Gajret" Властита књиго8езнпца иврађује све врсте трговачких књига и протокола, као в разнс галантеријске и картонашке послове no мери и нацрту Narudžbe: Tvornica cigarpapira S A R A J E V O ! ĆUKOVIĆA ULICA 7 - TELEFON BR. 27 КЊИГОВЕЗНИЦА = СТЕРЕОТИПИЈД S. D. ALKALAJ, Sarajevo može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu �Banka G ajret d. d., Sarajevo Akcijski kapital Din 20,000.000‘- Rezerve Din 2,000.000'Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama 1 devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje 1 rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podu­ pire razne kulturne i humanitarne ustanove. Od čiste dobiti da)e 10% Kulturnom i Prosvjetnom društvu „ G a j r e t ”. Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i naikulantnije. Uloške uka­ maćuje najpovoljnije i isplaćuje iste u svako doba ! imffiHHIII!lllllli|!IIIIIIIIIII!l!lllll!llilllll!lllllllll!!flllll!ll||l!ll||||ltl!||||||| HlllliIUIiWII Bosanska Industrijama i E Dr. Omer Bahtijarević Trpačka Banka d. d. Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 dugogodišnji liječnik Dri. Bolnice, operater I spe­ Potpuno uplaćena dionička glavnica Din 20,000.000*— Reservnf fond Din 7,500*000*- Prima u l o š k e na štednju, vrši do­ znake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća cijalista za operativne bo­ lesti, asistent chirurškog odelenja Državne Bolnice n edavao je o t v o r i o ordinaciju ------------ Ordinira dd 1-3 p o s lije podne Interurban telefoni broj 605, 865 i 555 Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split u Prestolonasljednika Petra 1 ulici broj 20 u 11.-om katu Temeljna glavnica 40,000.000*- Dinara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172 Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju općine grada Sarajeva Z A L A G A O N IC U koja daje zajmove na zlato, srebro 1ostale dragocijenosti uz najpovoljnije kamate. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/b66b8712fe396e94250628bc62891346.pdf a8954319b85e13fdb8c354dbceb42037 PDF Text Text Госп. S L Мехмед Зилџик, секретар Tpr. Удр. ЛИСТ ЗДПОД 4f3TOA SA КУАТУРМС ш т т к А т о д и з а н л m vu m m an a и С А Д Р Ж А Ј : Хамид Диздар: Туга за царством Хасан Нини*.: Јесења Хајрудин Бујуиалић: Усиђелица Абдулах Ш. АлијагиК: Сања Извт Пертев: — 24° Ц. Хамид Диздар: У прве сутоне Мустафа X. Грабчанови*.: Пвсма напуштенв X. X .: Три наше предратнв генврације Ввлики успјвси Банке Гајрвт Апел Главног Одбора Гајрета П ривреда Дипл. агроном М. Фазлаги*.: Резање и чишКењв старих во^них дебала Р ам азансни прилог Абдулах Квилијам: Молитва у Исламу Наставна основа за исламску вјеронауку Могућност рада за Гајрет за вријемв Рамазана Упуства за Рамазан Гајретовим конвиктима Г а јр е т о в г л а с н и и 16. ФЕБРУАРА С А РА ЈЕ ВО 1929. УређуЈе: Х а м з а Х у м о БРОЈ 4. �Г А Ј Р Е Т , лист ГаЈрета друпггва за културно н економско нодизање муслнмана, излази 1, ■ 18. сваког месеца, a цена му Je за нашу Отаџбину 100 дивара на годину, a за све остале земље првко границе 200 динара. Ђаци добивају лист у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. Поједпни број стоји 5 дииара. Директор Х ам ид Кунић Уредник Х а м за Х ум о Власник друпггво „Гајрет". - Главни и одговорни уредник: Хамза Хумо. — З а штампариЈу „Босанска Пошта* одговара Јоснп Енгел. �TJi> J V tT 3 Camid ^Dizdar carstvom I. Još kad su Austrijanci ulazili u našu kasabu. Zejnil je postao čuven. Bilo je to pred punih pedeset godina. On se toga uvijek sjećao, dok je bio živ, a i danas mnogi u kasabi to dobro pamte, kao da je jučer bilo. I sve im je još^ pred očima, u onim živim bojama, kako se to nekad i događalo. Asker bijaše napustio stolaeku^vrđavu, a to isto učiniše i u ostalim mjestima. Turska redovita vojska morala je napustiti Bosnu i Цегсј, govinuTTako naredenje stiže iz samog Carigrada, pa se to moralo i iz­ vršiti. U to vrijeme dđgodi se nešto, čemu se nije niko nadao u onaj čas: Jiirom Bosne i Hercegovine buknu ustaški pokret protiv tuđinaca. Dočekivali ih na puške i noževe, negdje s manje, a negdje s više uspjeha. Puška nije prestajala puna četiri mjeseca i opet se, naposljetku, iza toga, sve utiša. Ustaške čete. neorganizovane i nesnabdjevene svim potrebama, bilo su raspršene i rastjerane, iako ostade mnogo krvi i gubitaka s obje strane. Stočani se pomiješaše sa okolnim seljacima i tako dočekaše Austrijance pod Pješevcem, u ravnim Dubravama, pod tvrdim kulama begova Rizvanbegovića, koji su i rukovodili ovim oružanim ustankom. Borilo se junački, očajno; na život i smrt. Prepuca­ vanje je potrajalo nekoliko dana, a nekad se ni po noći ne imađaše mira. Tako neko vrijeme, a onda planuše, redom, jedna za drugom, seoske kolibe u okolici, prekrivene slamom i drvetom- Zažari se cijeli vidik, a plamenovi nicahu ko krijesnjaci u ivandanjskim noćima. Pet su dana dimile i tinjale u žaru kule Rizvanbegovića, a ustašama ne preosta drugo ništa, nego bježati. I tako je Austrijancima bio otvoren put do u sami Stolac. Ušli su dva dana iza toga. U mahalama čudan strah i neka mračna slutnja, a ćefenci se nikako ne otvaraju. Nešto crno i zadimljeno, ogromno i zlo­ slutno, spustilo se nad kasabu i ćuti. Sve u nekoj ne­ jasnoj strepnji, u jezivom iščekivanju. Ni ptica da zapjeva s rascvjetane grane, ni čovjek da glasnije progovori kroz čaršiju. Eto, tako je bilo kad Austri­ janci zaposjedoše tvrđavu nad kasabom. Svakom se činilo da mu sjede na glavi ti modri tuđinci, a oči grada bile su po cijele dane uperene u visine, na tvrde bedeme starih kula A, eto vidite, umalo ne zaboravih ono za Zejnila Frenju. Kad su austrijske čete ulazile u grad, naba­ saše odmah na Zejnila. Sjedio mirno na sofi, pred podgradskom džamijom, odmah na ulazu u varoš. On je bio od onih rijetkih koji se nisu ustrašili i po­ sakrivali u kuće, a takvih je možda u cijeloj kasabi bilo trojica, četvorica. Eto Švabe! — zašapta cijela kasaba u strahu i pade u nervozan, ćutljiv mir. Tvr­ đava stolačka sagrađena je posred kasabe, na bre­ žuljku, koji je pri svojim podnožjima opkoljen ma­ halama i sokacima. Ulaz u tvrđavu sa sjeverne je strane, a do glavne kapije put, dug i pokaldrmljen, uz brdo, u vjugavim zaokretima. Ti su zaokretaji na­ pravljeni radi dosta velike visine. Vojnici, ulazeći u grad s jugozapada, nisu odmah vidjeli puta, kojim bi mogli u tvrđavu, pa su zastali kad su ugledali Zej­ nila. Htjeli ga upitati za isti, a ujedno se svi čudili to­ likoj smjelosti njegovoj i radoznalo ga posmatrali. A Zejnil prekrstio noge na sofi i zapalio čibuk, pa bezbrižno pušiOslovio ga jedan austrijski vojnik, Hrvat, koji je na veliko Zejnilovo čudo progovorio isto onako kao i on sam što govori. — Hm. Nisu čista posla, prošapta Zejnil i pogleda ih ispod oka. — Slušaj, kuda vodi put do gore? — pita vojnik i pokazuje na tvrđavu. Zejnil šuti. Gleda bijele dimove iz čibuka i ne okreće se. Vojnici su pomislili da je lud. —Hej, mladiću, gdje je put u tvrđavu? Govori! — Ne znam, odgovori Zejnil, ustade, okrenu im leđa, pa pođe prema džamiji. Redovi se uskomešaše, šapat i psovka. Vojniku dadoše novo naređenje. Zejnil nije razumio šta su 49 �inu rekli, jer su govorili njemački. Vojnik stade pred Zejnila i zapišta ponovo: — Zar ti ne čuješ što te pitamo, a? R e c i. . . ili ćemo te sad • .. i pokaza na pušku. Zejnil je kolebao. Promišljao je šta da uradi. Naposljetku progunđa: — Eto- pa tražite, ako vam treba. Po drugi se put okrenu od njih, da ide, ali se nešto dogodi. Jedan kratak uzvik nekog dežmekastog oficira, sa kozjim licem i malim okruglim očima, kako se Zejnilu učini u onaj čas, a nekoliko ga čvrstih ruku šćepa za vrat. Bijesan žamor prođe kroz redove. Naredba je glasila: pred nama do tvrđavske kapije, ili ćemo ti proparati trbušinu! Da to potvrde, svi okrenuše za njim. Zejnil je promišljao da raspori jednog ili dvojicu od njih, a sa njim neka bude što će biti. Što god bude, misli Zejnil, suđeno je. Bog je to sve udesio. Ali se predomisli. Bolje je ovako. Oko njega je sijevalo desetak blještavih austrijskih hajoneta, a on ni da okom trene. Išao je pred njima "bez straha, a to je onog kozičavog, bio je neki Madžar, kapetan, kako se poslije doznalo, dovodilo do bjes­ nila. Zejnil ih dovede do pred kapiju, a onda okrenu niza stranu, gunđajući i psujući u sebi: — Hehe . . . Mislili ste' prepktšiće se Zejnil. skovalji jedni! Jadna-J^ vam je majčica vaša s nama. Dok je u nas glava na ramenu, eto dotle ćemo vam sve prkositi- Dosta ćete vi ljuta jada s nama vidjeti, dosta . . . Paskovalji! Austrijanci ga vipeT-nisu ni trebali, jer su bili na cilju. Ulazili su u ogromnu tvrđavu, u kojoj je ne­ koliko dana prije bio turski asker, pa su bili na oprezu. Ta moglo se svašta dogoditi: kakva spletka, busija i slično. Radi toga nisu vjše pi obraćali pažnje na Zejnila. A sjutradan cijela kasaba govorila o Zejnilu. H valili ga. — Aferim, Zejnile, aferim. — — Dobro si se ponio . . . — Pravi, pravcati junak! — Pa, vide Г ti, Huso, kako im se on i smije? — Još pravo u b r k . . . — Hahaha! — E, halal ti vjera, Zejnile. — Jakako! Jakako! — I stari su mu, bolan, taki b i li . . • Junaci! Ne znaš t i . . . Pa treba i on. Od čojka opet čojk, a šta će drugo od ugursuza no ugursuz! Ja kako ćeš drukčije.. Šta veliš, Zejnile? — Eto, tako nekako . . . A u Zejnila samo ključa i vrije. Krv mu se raz­ lila tijelom, a svi damari biju. — Merhaba, Zejnilaga! — kaže mu jučer Nusretbeg Dervišbegović i čini mu temena na sred čaršije. — 50 — Merhaba, bože, — odgovara Zejnil i otpo­ zdravlja rukom. — V idoli te juče, poče beg, pred onim katilima. Ejh, ejvala ti! Baš si ih nabrusio. Gledo sam te s čardaka i bi mi milo što ih ’nako mučiš. — Ja kako b i . •. — E, aferim ti, aferim. I treba tako! I Zejnilu drago što ga svi hvale. Pa i sam Nusretbeg. Haj-haj! I Zojnil se izmahuje, raste. Same mu noge poigravaju. Kroz tijelo mu se razlijeva neka topla drhtavica, a iz grudi se širi unaokolo neka divlja snaga i prkos. Preponosan je. Ide čaršijom, a sunce mu igra u raširenim zjenama i cijelim ga ti­ jelom miluje vedar, nasmijan dan. Drago mu to, što ga hvale, a u isto vrijeme mu dušu stegao bol za pro­ palim carstvom. Nvidljivi mu trnci prolaze obrazima i bodu ga, pale, umaraju. Niko ne zna šta se u njemu kuha ji- muti. II. Tako propade Tursko gospodstvo u ovim kra­ jevima. Došli Austrijanci i otpočeli s radnjama. Naj­ prije preuredili i popravili tvrđavu na brdu da se osiguraju od mogućih napadaja. Dotjerali mnogo naj­ ljepšeg bijelog kamena sa otoka Brača i napravili još jednu utvrdu, modernu i sigurnu. A utvrda se pono­ sito zabijelila u visinama, kao galeb. Poslije se preu­ redile drumovi, napraviše državne zgrade u kasabi i logor od nekoliko velikih baraka i kućetina, u polju, pod kasabom. 1 tako punih pet godina- Cijela kasaba nekud umuknula, zanijemila. Na mahale pao umor kao od žalosti za nečim što se više neće vratiti. Nakriviše se sumorno ispucali odžaci i stari čardaci pod njima. Nigdje života nadaleko, samo mutne oblačine povijaju u svoje široke zagrljaje okolna brda. A Bregava huči u daljini, huči promuklo i tiho, valja se razgolićena i mutna i dere između pećina i provalija. Pa iako se mnogo i nervozno radi, pa iako je, poslije nekoliko teških godina, nastala prilična jeftinoća i blagostanje, nije bilo onog starog veselja, šenlučenja i slobode. Ono, istina, jest čovjek bio slobodan — , mogo si nositi zlatnu krunu, a da te niko ni prstom ne dirne«, kako kažu naši stari, ali se ipak svak osjećao nekako pritješnjenim, nesigurnim, utučenim. Činilo se svakom da visi nešto sudbinski crno nad njim, nešto mračno i pritajeno, pa mu se dušom razliva neka nepoznata sjeta i dert. Sve palo u neko nepo­ znato ravnodušje. U svim srcima puklo nešto kao jauk, kao čežnja za starim, odbjeglim danima. To isto osjećao je i Zejnil. Činilo mu se pokatkad da je on malo, ostavljeno i zaboravljeno siroče, bez oca i majke i bez ikoga svoga. I neka tupa bol sjela mu na prsa, pa ga nešto duši, sapinje mu dah, pritište mu grudi. Sve ga boli. Kriknuo bi kao ranjena zvjerka, a ne može; zapjevao bi i zaplakao nekad u isto vrijeme od neke puste, neznane tuge — a opet ne može. Neda mu se. Ne zna ni sam šta mu je- �— Bože, Rta je ovo meni? — pila se Zejnil i šuti. Razmišlja o svemu i svačemu. Najposlije duboko otpuhne, pomisli na druge, na Boga i završi: Tako je i ostalom svijetu! Nisam sam. I drugim je sigurno lako. Svi mi žalimo za starim vaktom i zemanom. Ej-hej, kad će se ono povratiti, k a d . . . šta ćemo: od Boga je to sve. H e-he. . . Suđeno! Strah ga od samog sebe, od razmišljanja, od sa­ moće. Prošlost ga muči. San ga davno ostavio i nikako ne dolazi- Muči se po cijele bogovetne noći i sve mu se nešto ko prizdire; čini mu se sve da čuje negdje u daljini pucanje kubura, topote konjanika i glasove bubnja. Jednom mu se pričini, bio je Ramazan, noć puna mjesečine, da vide kako kroz daljinu minu jedan sklop crnih sjena, a među njima velik crven barjak sa zlatnim polumjesecom i zvijezdom u srijedi. I tako, eto, prolaze dani. Najposlije, nekom srećom ili nesrećom, prođe i to. Opet se niski ćefenci iskitiše raznom robom i procvjetaše šarenim predmetima, a kroz sokake se opet, poslije duga vremena, začuše pjesme i smijeh mlađarije. Kad god se odakle začuje kakva lijepa stara pjesma, sve da poludi. Sve pada u neki radosni drhtaj, u neki raspojasani urlik i sve se ko omamljeno pre­ daje piću. U rakiji se tražj .utjeha. U ivinu se zabo­ ravljaju uspomene. Pije se od jutra do mraka. Stariji prednjače. Najžešće se opijaju onaki kao Zejnil, koji nisu prispjeli ni u mlađariju ni među stare. Okupa­ cija im je prekrenula kolot§£ijlu životnih nastojanja, a ustanak im nije dao da se požene. Vinom utomljuju neku pritajenu tugu, pa u nekoj grčevitoj razdraga­ nosti, u neobuzdanoj čežnji za nečim izgubljenim, po cijele dane i mjesece. A jednoga dana, ko iznenada, proču se kasabom: — Propio se Zejnil Frenjo! I svijet se začudi. Niko da povjerova. — Ama ne vjerujem ja u to, brate — viču jedni, a drugi odmah nadodaju: — Jes’ vallahi. I ne izlazi skoro iz mehane. — E, ljudi, i bio je na vatri. Mučilo ga nešto. Da nije čini mi se to učinio, e, bi ama brate, dina mi, pomahnito, čini mi se. Ili bi sam sebi k id iso . . . Ne znate vi kako mu je bilo došlo! Vazda što spominje stari vakat, a Tursku nikako da zaboravi. Dobro je tako. Pa neka, proće i to jednom . . . A more biti pa u piću sve da zaboravi. . . — Dabogda, sin k o. . . — Ih, ih. Ta nije se bolan, Zejnil propio? Ta more biti samo da je onako • .. Okusio čojek, pa eto t i . . . Boj’se i neće više! A? — propitkuje Šaćiraga Dundić, čovjek lijen i tvrdica, i mršti obrve. Sluti zlo. On je neki daljni rođak Zejnilov, pa ga ovo zateklo i iznenadilo. Ko bi se još tome nado! — Jes’ duše mi, Šaćiraga, k’o ti ja kažem. A nije vala, da ti lažem . . . Zašto? — Aaaa! A! A! — isčuđavaju se kasablije i svima sada ponovno izlazi pred oči Zejnil: mrk, prkosan, šutljiv — ide pred golim bajonetama austrij­ skih pušaka i ne plaši se. Ne boji se modrih soldata, čija se krvava djela sa strahom i zebnjom u duši pre­ pričavaju po mahalama. I tako skoro svaki dan. Uvijek ih manje među trezvenima. Danas se to čuje za ovoga, sjutra za onoga i sve redom. Krčme se pune, a kad su pune krčme — pune su i tamnice. Policija tada ima pune ruke posla. Sjedi tako jedne noći Zejnil sa svojim društvom u tamnoj, zagušljivoj mehani. Piju. Ispijaju se čaše jedna za drugom, a pijančevanju nigdje kraja ni konca. Odjednom, kad je vika bila na vrhuncu, za jednim stolom zapjeva neki mladi mostarac- Sve se skameni. U duši se rodi i raskinu čudan žal za starim danima. Glas mu jak, zvoni, prožima. Nekad bolećivo zatrepti zadimljenom mehanom, a nekad se izvije i bekrijski zajeca nad glavama. Zajnil se ukočio, pa ne zna ni da zazine. Samo što blehne i sluša. U Habibe, ćelebića zlata, Svaka riječ hiljadu dukata. Lom u mehani. Prevrat u mraku. Lupaju srca kao čekići nevidljivi. Zejnil skoči na noge, prihvati objema rukama stol i tresnu njim o pod. Zazvečaše čaše i razletješe se u hiljadu komadića oštra stakla koje blještavo zasinu kroz mrak. Nešto Zejnila po­ teže, uskipje u njemu sve ono godinama skupljano i skrivano i sav se strese. Nadjača ga snaga naše pjesme i sva ona divljina u njemu, prkos i odušev­ ljenje, stopi se u jedan jedini luđački, životinjski urlik. Samo što zavika: — I juha j! I opet sjede, drhtav i uzbuđen od nekog uobraženja, od neke skrivene ljepote i oduševljenja. Prlmiriše ga. A on samo što gleda na drugi stol i viče: — Hej! Vina! Vina onome deliji onamo! Čujete li? Vina! I onom tamo. I ovome, i onome o n đ e. . . Svim a. . . daj svim a. . . Hej, bačvu nam vina. Cijelu! Razumiješ li, cijelu! — Neka, Zejnile. — Polako, brate slatki, polako. — Vina svima! Dosta! Piite, kad ja kažem! — Pa evo pijemo, zar ne vidiš? — Vina! — drekće Zejnil ko bjesomučan i osjeća kako u njemu raste džinovska snaga. Sve mu postaje tijesno, crno, muklo. Nešto ga raspinje u grudima, a jasno, sasvim jasno osjeća, kako mu se mrači u glavi i pred očima. I nastavlja se sa točenjem. Pjesme niču, jedna za drugom, jedna preko druge, ponekad i nekolike u isto vrijeme. Mehana se raspjevala i grmi, trese se u jednom ludom, pobjesnelom ritmu. A kad dođe i do one: 51 �Bugar ше je zarobio, život mi je poklonio, amman. . . ammann. . . Zejnil više nije mogao da izdrži. U onoj vici, galami, u luđačkom pljeskanju, u krilu neke čudne snage, što sve krši i lomi u sličnim momentima, Zejnil je najednom proplakao kao malo dijete. Glasno je zajecao, a u grlu ga nešto steže, davi, pa ne zna ni sam šta s njim biva. — Taki je on — prošapta Salkan Bajrović, a neko dodade: — To ga je pjesma ražalostila. Svi smo mi taki, jer je naša pjesma ko najljući plamen. Snažna je i more čojka zanijeti, pa ne zna šta s njim biva ni kud udara­ n i. Austrijanci skoro cijeli grad uredili. Da, da! Sad kažem grad, jer to uistinu više i nije prljava, žuta kasabica, nego lijepo uređen, mali grad. Prosuli novac u narod, pa sve procvjetalo ,prgovorilo. Ra­ zbudio se novi život na ulicama, a vitki, mladi oficiri, u modrim uniformaipa ispunili sve dijelove grada. Prolaze sa svojim .ženama, nasmijanim i narumenjenim, ispod ruke, i ćetetdju, smiju se, razgle­ daju . . . Pored ostalih naprava otpočeše i sa grad­ njom vodovoda. Bregava nezdrava i nečista, pa izgubiše mnogo vojnika, koji pomriješe radi toga što su pili vodu iz nje. Kako je izvor Bregave tek nekoliko kilometara udaljentod grada, odlučiše se na gradnju vodovoda. Došli inžinjeri i sve priredili: oplanili, razmjerili, raskopali. Zidalo se dosta, čistilo, kopalo, a dobavili se i rorovi. Cijela okolica izmrežala se i unakrstila kanalima i opkopima. Sve u poslu. Ko u pčelinjaku. Radilo se dan i noć, a navrvilo bezbroj radnika i majstora iz svih krajeva i mjesta. Narod nije nikako vjerovao. Spočetka s e digli protiv tega. Nisu dozvolili da im se zemljište raskopaje. Nije ništa pomoglo. — Ama, ko, bolan? Ko će to izvesti vodu u čaršiju? Pa još vele i u mahale! Hahaha! — izrugivaju se kasablije. — Ne mahnitajte ljudi, kad vam nije prigustilo. Šta se brukate i zborite da ćete to načiniti,- kad ja znam da to ne more ni biti — kaže često Hasanaga Pilinorac i ismjehiva inžinjere. A oni samo rade. Ne obaziru se na besposlenjake. — Baci bolan, vlaški marifetluci! — prihvaća i Zejnil i odmahiva rukom. A poslovi svaki dan napreduju. Kanalizacija do­ vršena, rore, velike, teške, gvozdene, postavljene u đerize i zatrpane. U Dolu, na izvoru Bregave, sagra­ đena dva lijepa rezervoara za pročišćavanje vodo. Kad je bila postavljena prva gvozdena česma na čaršiji, pozvaše narod da prisustvuje svečanom mo­ mentu, kada će prvi mlaz vode proteći iz cijevi. Ispa­ 52 ljeno je i nekoliko topovskih hitaca, a austrijski voj­ nici trubili su cijeli dan prolazeći u paradnoj povorci kroz grad. Došlo naposljetku i to. Inžinjer, Nijemac, sa gus­ tom crnom bradom, orlovskim nosom i cvikerima, stao kod česme i osluškuje. Čeka da voda zašumi kroz rore. Zamalo, pa će proteći! Iskupilo se mnogo svi­ jeta. I Zejnil je tu. Došao da vidi, iako ne vjeruje nikako u to. Pri piću je i sad, iako ga je razbio ma­ lo hladan vazduh oko Bregave. Odavno nije toliko šetao kao jutros. Primače se najednom onom bradatom inžinjeru i zavika: — Vjeruješ li ti, tako ti Boga, da tu more voda doći? Inžinjer se smije. Šuti. Očekuje grgot kroz cijev, a onda će mu dokazati, bez riječi, da može. ,Л Zejnil nastavlja: —-Ako ga, brte, ona tu ikad poteče, evo pogledajder ovde, gospodine! Ovde ti slobodno Zejnilu pljuni — i uhvati se za velik crn brk, pa se izgubi medu 'svjetinom. Upravo je to učinio, a zagrgota voda negdje u du­ binama zemlje i odmah iza tega pljusnu iz česm e prvi mlaz vode. Na sve strane zagrajaše uzvici začuđen ja: — Aaaaa! — Vela-ftavle, vela -h a v le. . . — Ih, šiknu, Allaha mi milosnika! — Baš nesta šejtanu posla! — Proteče v a lla h i. . . — E, baš su inđiliri! Jarabi, đe je dovedoše! — Šta bi od Zejnila — neko zavika. — Da nije pobjego? — E, baš se obruka. — Svi smo se mi obrukali, s v i . . . Zar si ti vjerovo? A kroz gomilu gurao se jedan čovjek, blijed i uzbuđen. Bio je Zejnil. Dogurao se do bradatog inžinjera, prodrmao ga za ramena i rekao glasno, okrenuvši mu lice: — De! Inžinjer se čudio. — De! — Šta ću — pita. — Pljuni! Reko sam ti da ćeš pljunuti ako pre­ teče. Protekla j e . . . Inžinjer nije vjerovao. On je mislio, kad voda proteče, da više neće vidjeti nepoznatog mu, pripro­ stog čovjeka. Mislio je: sakriće se. Kako se prevario! Eto, on je došao i pred svijetom mu pruža obraz da ga pljune. Održao je riječ, od koje bi i on sam po­ bjegao. To ga je natjeralo da je mnogo poslije m islio o ovim ljudima, karakternim, poštenim, čvrstim. Padaju umorne večeri jedna za drugom i ostav­ ljaju iza sebe krvav trag. Kasaba poslije svakog akšama oživi dvostrukim životom i zaplamsa dvostrukim �plamenom. A sve se svršava uz pjesmu i piće po me­ hanama i podrumima. Zaplakaše mnoge majke za si­ novima, žene za muževima, sestre za braćom ro­ đenom. Svaki dan mole Boga da ih spase i odvrati od njih ovu pijanu napast koja je unišla u krv svih kasabMja. A Zejnil često ponavlja jednake riječi, jer nema koga ko bi se brinuo za njega: — Mene nema ko žaliti. Samac sam. Pa baš mi i milije što se tako potrefilo. Mene nema ko žaliti, pa to ti je! U zadnje se vrijeme Zejnil sasvim promijenio. Ljut je kao ris. Za malu se stvar potuče. Na svakog mu krivo. Pokatkada tako on gleda austrijskog soldata kako prolazi čaršijom, pa se odmah namršti. Bode mu oči ona Čista, plava odjeća, pa čim je ugleda, okrene glavu na drugu stranu. Ili opsuje nešto krupno i pljune za njim. — Pul Gurbetine gurbetski i ko te spremi vamo, da bi li ti bilo. Eeeh, ja, ja, paščadi pogana! 0 , nema mene ko zažaliti, nema! I tako lepršaju dani nad kasabom ko jata bijelih golubova i prolaze. Zejnil i Memišaga Begić plrihi u pijanstvu, pa često dođe do gungule. I posvade se, i potuku se. A međusobno, za veliko čudo, gledaju se kao dva rođena brata. Što rekni? Zejnil rekao j e j . Memišaga, a kako god hoće Memišaga, Zejnil nikad ne prigovara. To su dva najbolja jarana [u~gradu./ — Ejh, propade li, pltJpađe carstvo Otomansko! — huknu jednom Memišaga kao iza sna, a Zejnil odmah prihvati: — Jah, žalosna nam majka, pa ako će i u grobu! Propade, vallahi, propade. Na naše oči propade! Phi, dženabeti dženabetski! I vi ste mi Turci?! V i . . . Poganovi! — Gledamo ćafire, kako nam čaršijom prolaze. — Bruka, braćo, bruka po vas ibađullah. A naša najviše. — He-he, bruka! Šta drugo, nego bruka! — Haj-haj! Ja nemam nikoga ko bi me žalio. Nemam nikoga! — Pa, da ih sikterišemo, Zu’fo! — V ala. . . Memišaga, pravo bi bilo. — Taman tako! — Samo polahko, polahko. — Šta ste digli graju? — Da se vlasi ne ovizaiu. — Išćeraćemo ih između nas. Ne trebaju nam! — Ne trebaju! — Tako je! Tako je! — ori se sa svih strana. — Juuj! Vina! — Vina! — Sad ste mi mili. Svi. Svi ste sad moji! Vidim da mislite isto što i ja mislim. Na kolac s njima! — Samo lakše, e j . . . zaboga. . . — Da se ne čuje na izvan. — Nastradaćemo. — Nek se čuje! Pas im se mesa nabio! Poganovi vlaški. Šta će nam? Nck oprobaju samo, nek se pri­ kuče. Svi će se razbiti o širinu Zejnilovih grudi — viče Zejnil i razdrljiva košulju na prsima. Lupa šakom po širokim grudima, obraslim u dugu dlaku, a u njima ječi kao u šuipljem badnju. — Hej-hee! Razbiće se, razbiti! — I hoće! Hoće! Imamo mi još praha i olova! Imamo noževa! — Da vratimo slavu otomansku! — Da vratimo! — Živio! — Živio! — Tako treba! Tako, tako! — Samac sam ja, bolan, samac! Nema mene ko zažaliti. A krvi bi im se napio ko ovde ovog vina pred nama. Ej, krvi! Bi, braćo, turske mi vjere! Nema mene k o . •. A-šta je to? Šta ste stali! Udri dok ima. Pi! — .Ej, fetari vakat. Dobro li nam bijaše! — Vratićemo mi to, bolan! I tako često u njima, kad se izopijaju, sazrijeva čudna željh^ želja za borbom, za krvlju, za osvetom. U takvom stanju potuku se i sa vojnicima. Zejnil i Memišaga imaju već nekoliko vidljivih uspomena po sebi koje im ostadoše iz sličnih okršaja u pijanstvu. Sjutradan, obično, o sinoćnjim zavjerama i borbenosti u piću, nemaju ni pomisli. Od svega toga ostane im jutrima teška glava i misli u haosu i neredu. Jednom i iuma’o ne zaklaše nekog kaplara, Kranjca. Radi toga su odležali po tri mjeseca u zatvoru, a moglo je i gore biti da ih ne sačuvaše drugovi svojim izmišljenim is­ kazima i zakletvama. IV. Prođoše mnoga proljeća nad gradom. Prođoše mnoge jeseni kroz naše vinograde. Prođoše zime u bijelim sniježnim kukuljicama. Prođoše vreli dani za­ grijanih ljeta kroz naše duše. Sve se mijenja. Sve pro­ lazi. Sve što je stvoreno, stvoreno je da nestane; sve što je rođeno, rođeno je da umre. To je zakon, mimo kojega se ne može. Samo je Bog vječan, jer nije po­ stao, niti će nestati; nije se rodio, niti će umrijeti. I jednom ipak dođe vrijeme, kad se sve primiri, kad se sve stiša. U našem gradu je isto tako. Svakidanjim pijankama iscrpiše se stare zalihe, a ne­ kima i cijeli čitluci i imetci odoše na bubanj i prodadoše se na telalu. Jenjavalo svaki dan. Neki već odavno ostadoše bez igdje išta. Trošilo se ono, što je ostalo od zadnjih rasprodatih komada. Među takvim bio jo i Zejnil. U posljednje vrijeme postao mučaljiv, ispijen i nekakav požutio. Skoro i ne govori. Prestale pijanke. Ubilo ga piće, rekoše u gradu, a on se vuče sokacima ko prebijen. Omršavio nkakav, pa i ne gleda u ljude. Stidi se. Spustio glavu na prsa pa šuti. Čovjek bi rekao da nešto traži u prašini pred sobom. Pa i njemu se samom jednom tako učinilo. Tražio je 53 �nešto cijeli dan po sokacima, po poljima, po brdima, a nije znao šta; nije ništa našao. Ide on tako sokakom ili sjedi u Zekića hajatu, pod duvarom, gdje uvijek i spava otkako mu prodadoše i kuću nad glavom, a nešto ga lupa u sljepočnicama. Čini mu se, da je neko nievidljiv i velik uzeo dva ogromna malja, dva gvoz­ dena čekića, pa jednim sa jedne strane, a drugim sa druge, tuče ga i mlavi po glavi. Boli ga. Popipa ru­ kama, a ono na hladnu čelu kaplje znoja ko zrnje kukuruza. I teško mu. Pokatkad opet, onako u no­ ćima s proljeća, nešto mu se ražali na sama sebe. Gleda drhtanje zvijezda u širini plavetna neba, pa hoće da diše, da mu se proširuju prsa, kao nekada u mladosti, a ne može. Nikako ne može. Nešto mu neda da diše kako on hoće, a prsa mu se skupljaju u okruglac, u klupko. Nekoliko je puta do sada čuo, ili mu se tako učinilo, kako se u njemu nešto prelomi, otkinu i pade. I zabolilo ga tada u slabinama, kroz grudi mu prošlo nešto kao užaren mač, kao plameni jezik rasplamsale vatre, i samo je zajecao. Pomislio SCacan Ликић Зесења He ниче љубав ко цвијет само с прољећа, не буде душа само c'Jecemi ко лист болећа. уг' Да ми не приђе том твојом ч и сто т^ !сјајем у оку с росом на усни -путеним једрањем не бих те био радосно жељан никад ко ову касну вече. И кад се јавиш свијећом ; душ и си ми тако само ближа д а послије тетурљив запјевам кроз маглу и да ми љубав чује позни мрак. He ниче вољење, добра, ко цвијет само с прољећа. ЗСајрудин Ђујукалић je odmah na mladost, na pijanke, mi rane, teške i kr­ vave, koje mu ostadoše iza tuča. Jednom mu se učinilo, lutajući poljem poguren i umoran, da je negdje u daljini, podno jednog zelenog brijega, ugledao neku svijetlu, bijelu prikazu koja je plakala. Pogledao je bolje, protrao rukama umorne oči i tad je opazio da nema ništa na onom mjestu. Prevarile ga oči. A tako se bio obradovao. Učinilo mu se u onaj mah da je ugledao svoju mladost koju je iz­ gubio negdje davmo na putevima pijanih raspoloženja. Kroz plač je tada prošaptao: — E, da! Samac sam ja u svijetu, samac. Ostavljen i zaboravljen. Nema m ene ko ž a liti. . . I on je, tada, prvi put u svom životu, zažalio za svojom mladošću. Jedne noći, u zagradskoj mahali, čuli su kako se sa štropotom i lomljavom sruši neki duvar. A sjutra, pod starim oborenim duvarom Zekićeva hajata, na­ đoše Zejnila Frenju. Bio je zgrčen i modar: umrtvljen teškim kamenjem srušenog zida. A шаров пас око куће вије. Кућу жуне кљују и зидове кваре. У собу се њену усслила туга, По дувару мреже пауцп нсплели; Њ ена празна соба цсри се и руга, Катмерима што су na пенџеру свели. A у кући Есма, сама, расилакана, Броји пусте дане, плете беле власи, Срце joj je жуто ко струка мерџана, И живот joj горки полако се гаси. ЈЛбдулах 7U. Љлијагић Сања Harne су сање к’о дугине Ooje, тек одсјев сунца на трептавој води, куиола сјајних н мраморних своди дворовн паши у азуру стојо. Усиђелица He звекећу више златни суфуриии 0 бијелом врату ашиклпје Есме, He цвјетају више руж е ira јасмипи Нит joj славуј пјева своје лијепе пјесме. A ми смо дјеца луда, безазлена, од раног јутра на до касне поћи у наше сањс упиремо очи, с пјесмом на усни, с надом у дну зјена. He чују се њеиа шаиутања тиха. Нит подмукло шкрипи њен капиџик мали; Ha њему се сада свезан камен љиха, A канат joj вјстар већ одавио свали. Ал’ вјеруј ти су стулови и дворн Тек крхке сање што у седам боја дугиних сатка жарка л>убав моја. Џамли пенџер њезии махоивиа крије, Што полако пуже у з зидине старе; 54 II први вјетар који јачи будс дворове наше и то сање луде у лрах he сивн да сруши и оори. •1 �Jzet SPcrtc\ — 24 ° C - Sjećanje jednog penzionera na zimu od 1888. 1889. g. Na 4. februara u ponedeljak u jutro oko 7 sati, pošto su me stegla 24" ispod nule, da ne smijem mrdnuti nikuda, iako imam sto poslova u čaršiji, šćućurio sam se u halvatu pored mangale pa krkam »crnu« uz dimove »Save« i mislim — šta može i šta ne može biti od ove ciče i studeni. Kako djeca nijesu imala škole zbog štrosmajerove proslave, tako se i oni okupili oko mangale pored mene, pa i oni hukću u ruke i cvokoću zubima i sve me zapitkuju o zimskim žestinama i mrzloći. Selim veli: »Ja mislim da niko na dunjaluku ne pamti ovake zime, jer eno i naša baba kaže, da ni ona ne pamti«. — Na to će Jakub: »Ih, ti misliš da ne pamti; šta zna baba, ona ništa ne zna, kad nije išla u školu, jel’de, babo?« pa se okrenu prema meni. Ja se osmjehnuh na Jakubovu primjedbu i u tom času pade mi na um da je bilo u Sarajevu ovako zime od 24° ispod nule prije ravnih 40 godina, i j. 1889, i da sam tada onu zimu i t u đ e n dpljro i' žestoko is­ kusio i zapamtio. I dan-dani me ježnja uhvati, kada se sjetim d e ^ vera iz one godine i one strašne ’i' duge гтше. Evo kako je to bilo: Bijah u vojnoj realci (Militar Knabenpensionat). Pred božićnje praznike, dobiše neki pitomci odsustvo i odoše kućama na ferije, a mi neki ostadosmo. Bijaše to jedan mali krug đaka-pitomaca prijatelja i to: Stevo Stefanović (Forcan), Jovo Gvozdarević (Riro)r Dragutin Nježić (Gutko), Dragoljub Jelić, Stetozar Retković i ja- Jedne nedelje pred Božić, sastali se »mi« u jednom kutiću zabavne sale pa se zabavljamo, i pričamo i ozbiljno i šaljivo. Najednom prekide Stevo, najstariji i tada (a možda i danas) najpamet­ niji među nama pričanje i predloži, da o dojdućem katoličkom Božiću iznenadimo naše učitelje i ostale drugove, priredbom jedne zabave i pozorišnog ko­ mada. Svi pristadosmo na njegov predlog i odmah tu zaključismo da predstavljamo Boj na Kosovu* i razdijelismo uloge. Stevo uze ulogu »Cara Lazara7, Riro »cara Murata«, Gutko »Miloša i t. d. Umolili smo i neke eksterniste, te su nam prišli u pomoć. Stevo isposlova Komandantovi! dozvolu za to, bez da su drugi za to saznali. Kako je vladala ciča zima, taman kao i danas, mi nijesmo išli na obligatne šetnje i odmore, nego smo se za to vrijeme vježbali za predstavu i probe pravili. Došlo božićnje, odnosno badnje veče, i mi (di­ letanti), poslije večere, odigrasmo naš »Boj na Ko­ sovu« na veliko zadovoljstvo i iznenađenje naših uči­ telja i drugova, a i gostiju koje je naš Komandant tu večer pozvao na gozbu i zabavu. Ama odigrasmo li — — odigrasmo — baš kao pravi glumci. Za to smo i dobili uz pohvalu i neke lijepe darove. Osokoljeni tijem uspjehom, zarekosmo da i na pravoslavni Božić priredimo sličnu zabavu i odigramo jedan komad. Počesmo se spremati i učiti, — pa i naučismo i održasmo probu, ali nam ne bi suđeno da održimo tu zabavu i da odigramo, jer su nam gospođa »ciča zima« i njena posestrima »jangija« upriličile drugu žešću zabavu. Naime, te večeri kad smo održali probu, izgorje naša škola i u malo da nijesmo svi stradali od groznog požara i još groznije studeni. Bilo je 24° Celsiusa ispod nule. Dobro.se sjećam kad me učitelj, pokojni Požun. sa rapirom probudi iz sna, nekako oko pola noći; polu sanen, skočih iz kreveta i onako bunovan, u gaćama i u košulji, go bos, stadoh na »mirnol« i ne sluteći- na-ojesreću. Bog zna dokle bi tu ko ukočen stajao da ne čuh: : Auf — schnell — marsch — hinaus — wir brennenk (ustaj — brzo — napred — napolje — gorimo), dreknu pok. Požun, pa okrenu dalje, da druge pitomce budi koji su slatko spavali. Ja u onoj zabuni, kad čuh zapovjed, pojurili onako go-bos na polje u hodnik i tek u hodniku čuh opštu uzbunu i trku i kad saznadoh šta je, vratih se natrag u sobu da bar nešto od odjeće uzmem, ali me u tome pomete jedan drug koji prema meni trčaše, isto go-bos, vičući: »brzo — napolje — basamaci gore!« Ja se obazrijeh i zaista spazih dim i plamen iz trijema basamačkog i zato odmah okrenuh i ođletjeh za drugom pred školu- Osim dvajestak, do naj­ više trideset pitomaca, koji bjehu djelomično obu­ čeni, ono je ostalo sve bilo golo i boso kao i ja. Snijeg, mraz, magla, ciča-zima, 24° ispod nule (upravo kao i danas), a mi goli i bosi, postrojeni u redove, stojimo na ulici pred gorućom školom i po­ skakujemo kao da igramo »Đurđevku«. Dok neko viknu: »Rechtsum — schnellschritt — marsch!« (na desno — brzi korak — napred marš!) i mi okre nusmo, al ne brzi korak kako je zapovjeđeno, već u trk i neznajući kuda ćemo. Pred vladinom palačom odvojiše nas i jednu po­ lovicu smjestiše u kancelarije vladine, a drugu u kuću g. Frankinija. Dok smo mi tu bili sklonjeni da ne skapamo onako polugoli na onoj ciči, dotle su vatrogasci čak­ ijama ograničavali vatru i spašavali što se moglo spasiti, a o gašenju vodom nije bilo ni govora, jer je svud i svagdje voda zamrzla. I tako je škola, osim magazina i gimnastičke dvorane, do temelja izgorila. Međutim su nama iz spašenih magazina dobacili odjeće i obuće te deka, da se privremeno odjenemo i 55 �zgrijemo. Tada sam vidio starog i okorjelog ratnika i vojnika gdje plače. To je bio tadašnji zemaljski po­ glavar i general konjaništva baron Appel. Nekoje obitelji iz komšiluka, ponajviše činov­ ničke i oficirske, donesoše nam koješta za okrepu i zakusku; među ostalim bilo je i crne kahve pa čak i cigareta. Usput napominjem, da je nama, i svima đa­ cima uopšte, bilo zabranjeno pušenje i crna kahva. ali tada — tada nije niko, pa čak ni naš strogi ko­ mandant Kramarić ni primjetio, a kamo li se bunio, zbog toga što mi srčemo crnu kahvu i furljamo ci­ garete — kao, evo, ja sada. Sutradan smo se kako-tako obukli. Nije se imalo kad izabirati po mjeri, niti produljivati ili prikra­ ćivati rukave i nogavice, pa nas je bilo u neku ruku smiješno vidjeti. Izgledali smo kao seoska djeca kad idu u školu obučeni u gunjeve roditelja i starije braće, a nekoji kao Benakiba u banjama, kad mu je tašta prikratila pantale. Sjećam se da je najsmješnije, izgledao Riro i mali Petrić. Riro navukao po .dvoje pantole i po dvije bluze, a onda veliku kabanicu povrhu pa izgledaše kao debeljko — narednik, naš učitelj pok. Cazin (koji mu je i dao pridjevak »Riro«), a u malog Petrića kabanica se vuče po tlima, poput šlepa od ženskog fistana boji onda bijaše u modi. Postrojiše nas i otpremiše u Transporthaus koji je tada bio ondje gdje je sada žandar ija \ y Koševi, smo ostali neko vrijeme* dok se je u turskoj kršli (kasarni) načinilo za našu školu i dom jedno odjeljenje u čijem je dvorištu načinjena da­ našnja Kralja Petra kasarna. Međutim smo mi zaboravili na nesreću i našu kuburanciju, iako su još podjednako vladala 24° ispod nule, pa smo se u pomanjkanju učila i knjiga kartali i igrali, neko »žandara«, neko »otuzbira« na karte, što su nam ih donijeli Čabak i Knežević, i, čini mi se da su oni ponajviše i dobili, — ako ne u novcu, a ono u bonovima, ali ne onakim kao — nekad — kod gradske štedionice — već malim papirićima koji su glasili na marjaš i krajcarIzjutra smo se prali u dvorištu na jednom šadervanu koji je usprkos 24-ici Celzijusa ispod nule tekao. Pri tome su nam se kose mrznule i visjele le­ denice sa glave, ali to nama hič — nije smetalo, već smo još koje-kakve šale zbijali. U Rire bješe velika kosa i frizura, poput solufa, pa poslije umivanja uletio bi u »cimer« sleđenih kosa, pa treskao glavom, a one ledeničice, klepeću i zvekeću baš kao da su od stakla. Nesretna 24° ispod nule trajala su i vladala sve-olok mi nijesmo prešli u kršlu. Tako sam ja, eto, zapamtio »ciču-zimu« sa njenih 24° ispod nule od prije 40 godina, ali se njih tada nijesam bojao ni plašio kao danas. Sada su u stanju, — onamo njih, ne dvadeset i četiri, već i 14° ispod nule. da me uhapse u toplu halvatu, pa taman da je sto poslova na polju. 9Самид &издар У прве су оне \ Феслиђани, феслиђани, пуна их Насмејани у прве сутоне, усталасани ко жита у класу. човек у вас да утоне и само да га нађеш no гласу, у прве сутоне, у прве сутоне. Девојке, девојке, пуна их махала! Насмејане у прве сутоне, устрентале ко руже у цвету, човек у вас да утоне не би ra више било на свету, у прве сутоне, у прве сутоне. Заборавио би иа свет, на људе; гласови о беди били би за њега приче, a У дну душе нешто би почело да расте, да цвета, да ниче, у првс сутоне, у прве сутоне. 56 УТесма наиушшене Пролеће румепо и плаво лројездило je нашим 1градом, н одјездило некуд са мојом надом, кроз модра планинске кланце... Јаблани тужо у башти и зеленко у ахару повом кришти и тегли ланце. — A ja те јоште изгледам са бела чардака, о, драги мој! — Просце сам многе одбила и тугом срце проткала за севдах твој. Вечери плаве, мирисне кад седну у наш град и девојке заврисну na момачки noj ja плачем драги, на чардаку сама u купем живот свој. __ Болна сам, преболна од чекања, о, хоћеш ли доћи, драгапе мој? �Tri naše predratne generacije U nekolika poslednja decenija naše istorije, mi mogla da usvoji ni stanovište najmlađih, ekskluzidanas jasno možemo da obeležimo kojim su se prav­ vista, koji su bili za potpuno rušenje svih dotadanjih cima kretale ideje i nastojanja naše muslimanske prepreka, koji su bili za revolucionarno-nacionalnu omladine i evropski školovane inteligencije. Isto orientaciju. Tako na raskrsnici, ona je ostala bez tako, mi bi mogli, prema razdoblju vremena, da ih svog definitivnog izraza, priklanjajući se, više ili uglavnom podelimo u tri kategorije, od kojih svaka manje, jednoj ili drugoj strani. Njeno delovanje, doima svoja, moglo bi se donekle reći, zasebna nasto­ cnije u javnom životu, usredtočilo se, uglavnom, sa janja, ili barem u koliko su ta nastojanja bila i u delovanjem one prve generacije, identifikujući se izvesnoj vezi, ona su stremila različitim pravcima. s njom sa malim niansama. Zato njena uloga ne može Dakle, između ovih generacija postoji izvesni konti­ da se obeleži kao zasebna, niti je ova generacija nuitet, ali posmatrajući ih u njihovu progresu, ose- ostavila vidnijeg, jasno obeleženog traga u našem tičemo vidne razlike. Razlike progresa naše inteli­ javnom životu. gencije mogu nam, barem donekle, da posluže kao Treća naša generacija koja se, kako pomenusmo, barometar našem opštem napretku, isto tako kao i javlja nešto pred Balkanski rat, kida posvema sa za­ trzavicama u našem javnom životu, isto tako kao i bludama prošlosti, skreće otvoreno na nacionalnodonedavna postojećim političkim prilikama. revolucipnarni pravac i briše sve prepone — sem Generališući, prva generacija naše evropski verskih — koji su ih dosad rastavljali od braće obrazovane inteligencije — iznimke jedva da se pri- *drugih veroispovesti. Pod cenu borbe sa svojim sopmete — ostala je skoro sva u tradiciji iz turskih vre­ stvenim familijama, ova generacija ostaje pri svom stanovištuT^er je svesna novog doba i grešaka proš­ mena, izbegavajući da da svoje objašnjenje o nacio­ losti. Ona razvija svoje snage i radi isključivo na svom nalnoj pripadnosti. Oi\L su bili, i bez Kalajeva re­ usavršavanju i pripremanju još mlađe generacije z.a cepta, Bošnjaci i u nejasnoj maglovitosti nazirali su -borbu i pobedu. U širokim našim slojevima njen konture kojima će da pođe generacija iza njih./Stu­ uticaj još nema traga, šta više između jednih i drugih pivši u život, svo javno delovAnje ove generacije ne stvoren je ažmol'jaz koji ni dan danas, najviše kri­ miče sa muslimansko-bošhja'čkog stanovišta.\Na ovom vicom one prve generacije, nije zajažen. Njeno delo­ stanovištu ova generacija osniva razna društva, na vanje, dakle, proteglo se samo na nove generacije ovom stanovištu vodi politiku i pre i posle svetskog koje je, kako ćemo videti, naišlo na plodno tlo. rata. Njoj je istorija, do nedavna, bila dosudila da Napred rekosmo da su se stvari razvijale pri­ vodi glavnu reč među muslimanima Bosne i Herce­ rodnim tokom, jer je naprednija generacija vodila govine, a nije isključeno — što bi uostalom moglo da svakako izvesnom skoku i njeni pogledi bili su da­ bude samo na štetu svoj našoj zajednici — da tu reč leko napred od pogleda onih koje su izvesni iz ove vodi i u budućnosti. Kao prva generacija naše inteli­ generacije posle rata, hteli da povedu. Otkrivajući gencije, sa osobinama koje pomemjsmo, razume se, otvoreno svoje namere i načela pred masom, oni su, ona je bila najbliža našim konzervativnim i zaostalim razume se, naišli na nerazumevanje, pa iako su bili masama, pa je iz tog razloga imala i najviše uspeha u povoljnim prilikama, njihova akcija ne uspeva. u njhovim redovima. Da je to za sve nas, s obzirom Sasvim prirodno, mase su poveli njoj bliži ele­ ha naš progres, jedan minus, vidi se i iz tog što je menti. Uloga ove posljednje generacije nije mogla da mnogo naprednija generacija ostala po strani, koja skrene sa svog pravog puta; nisu joj dopustile pri­ će, kako izgleda, ostajući pri svom stanovištu, moći like ni mogućnosti. Njena misija, i tad, i posle po­ tek u skoroj budućnosti da igra vidnu ulogu u našoj stignutog glavnog cilja, Oslobođenja, pripadala je sredini. budućnosti. Zašto? Prost odgovor: jer su muslimanski Kako vidimo iz gore navedenog, stvari su se raz­ slojevi, svi sem ove generacije, pripadali prošlosti. vijale prirodnim tokom, to jest bez skokova, što daje Dakle, i tad je trebalo krčiti puteve u budućnosti, a osnovnijeg pouzdanja za naš budući normalni razvoj sasvim je prirodno da je ta uloga pala u deo onoj generaciji koja je budućnosti najbliža. Na ovoj gene­ u pravcu progresa. Drugu našu generaciju mogli bi da označimo raciji danas počiva naš progres, i što njena reč prodre dalje, bliži smo našem definitivnom cilju, kao generaciju na prelazu između ove prve i one treće koja je za vreme Balkanskog rata i pred svetski bliži smo napretku. Zato, ipak, iako je prva gene­ rat digla svoj revolucionarni glas. Prirodno je da ova racija donedavna vodila glavnu reč među muslima­ druga generacija nije mogla da dođe do svog pot­ nima Bosne i Hercegovine, ona nije generacija koja punog izraza, jer su njene smernice bile pomerene će odlučiti našom sudbinom, jer u svom radu nije na dve strane: na prošlost i na budućnost. Ona je bila generacija progresa. A sve sto stoji na istoj tačci, osećala da su stari nesavremeni, ali nije potpuno to je znak ili nemoći, ili bolesti. 57 �Ovu treću generaciju čeka veliki zadatak, zadatak iniciatora, a dobrim đelom i vršioca teškog rada kojim s e 5samo mogu da ostrane smetnje našem opštem napretku- Zato bi bila danas njena dužnost da obnovi svoje redove, da se nađe na okupu i da nekadanjim elanom nastavi svoje staro delo. Danas su smetnje najmanje, danas su uslovi za rad povoljniji, jer se ovoj generaciji pritaču sve nove i nove snage čije energije treba samo usredtočiti jednom cilju — cilju našeg opšteg napretka. f-J j-j ‘Veliki uspjesi VBcrnke Sajret d. d. U toku posljednjih 7 godina svoga djelovanja Glavni Odbor je stalno isticao u svojim izvještajima, podnašanim pred naše glavne god. skupštine, da je naš Gajret dobio svoga velikog dobrotvora, koji ga iz godine u godinu pomaže izdašno u njegovom radu na kulturnom i prosvjetnom preporodu muslimanskog elementa. Taj Gajretov veliki dobrotvor, jest banka koja nosi ime Gajretovo i koja je dosada pokazala velike uspjehe u svom bankovnom razvijanju i koja danas zauzima ponajvidniju ulogu u bankarstvu Bosne i Hercegovine. Uspjesi ovog našeg novčanog zavoda mogu T5e^ najbolje ocijeniti po visini njegova dioniČkog,*kapitala u vremenu kada su padale tt našoj državi mnoge ban­ kovne kuće svjetskog- glasa- Banka .Gajret je uspjela da za nepunih 8 godina podigfle svoj dionički kapital Ukupni Gajret Gajretov prihod u godini 1921. (22. . . 4>. . .1 . od 5 na 40 (četrdeset) milijona dinara. Posljednje povišenje kapitala Banke Gajret uslijedilo je 7. fe­ bruara o. g. sa 20 na 40 milijona dinara. Svi muslimani i prijatelji muslimanskog napretka a napose naš Gajret, ove uspjehe Banke Gajret sma­ traju i svojim uspjesima, jer je Banka Gajret jedini veliki par exelence muslimanski novčani zavod. Spe­ cijalno naš Gajret ima interesa da se raduje ovim uspjesima, jer je ona od osnutka svoga izdašno potpomagala,naš Gajret, dajući mu svake godine 10% svoje čisfe dobiti,, kako su to njeni osnivači Statutima pred­ v id j e li ^ Q Da^bi se prijatelji i radnici Gajretovi osvjedočili u kolikoj je mjeri potpomogla Banka Gajret naše društvo, iznijećemo cifre koje će to najbolje posvje­ dočiti: Din. 1,195.110.25, J - od tog prihod od Banke . 1‘ [ • • • 'чррЈ' '' Din* 4.145.08 Ukupni Gajretov '"prihod u godini 1922.,23. Din. 1,476.838.28 — od toga prihod od Banke Gajret I . . . ilU D - lL L Din. ' * • 46.600.10 Ukupni Gajretov prihod u godini 1923.24. Din. 2,725.113 — od tog prihod od Banke Gajret ............................................................................................................................................... Din. 105.679.29 Ukupni Gajretov prihod u godin G a j r e t ................................ . :.'2б. Din. 1,529.661.49 — od toga prihod od Banke . ................................................................................ Din. 134.770.- Ukupni Gajretov prihod u godini 1925.'26. Din. 1,763.667.08 — od toga prihod od Banke G a j r e t ............................................................................................................................................... Din. 183.369.91 Ukupni Gajretov prihod u godini 1926./27. Din. 1,395.337.96 — od toga prihod od Banke G a j r e t ............................................................................................................................................... Din. 155.687.75 Ukupni Gajretov prihod za godinu 1927./28. Din. 1,940.316.36 — od toga prihod od Banke G a j r e t ................................................................................................................................................ Din. 155.132.87 Ukupni Gajretov prihod od početka 1921./22. do kraja 1927./28. Din. 12,025.539.42 — od toga prihod od Banke G a jr e t............................................................................................................... Gornje cifre pokazuju nam da prihodi Gajret u od Banke Gajret za prošlih 7 godina sačinjavaju skoro Din. 785..B85.01 Vi.i (petnaestinu) ukupnih Gajretovih prihoda za isto vrijeme. Do 10. ov. mjeseca, javljeno nam je iz tridesel raznih mjesta, da*će se održati bajramske zabave. Ova aktivnost, kako god veseli Glavni Odbor Gajrela, isto lako treba da postakne naše prijatelje po drugim mjestima na ovaj plemeniti rad. Pošlo je Ramazan živa prilika za pri­ premanje Zabava, nadamo se da ni jedno naše mjesto neće izostali u ovoj plemenitoj akciji. 58 �-Apel Slavnog Odbora Sajreta Da na svijesti i požrtvovnosti pojedinaca leži napredak svake inicijative, a napose privatne, o tom ne<ma sumnje. Ovu konstataciju navađamo iz razloga toga što želimo da ukažemo na jednu žalosnu činjenicu, a ta je, da među nama muslimanima ima veoma malen broj svjesnih i požrtvovnih pojedinaca, iako je naše stanje takvo da bi ih trebalo najviše da bude. Ovdje je riječ baš o onim koji bi trebali da prednjače u svakoj plemenitoj akciji za narod, a to su oni koje ie dobrim dijelom pomogla i uvela u život baš ta privatna inicijativa, t. j. koje je potpomogao i iškolovao Gajret tokom svog 25-godišnjeg kulturnog dje­ lovanja. Njih ima danas nekolike hiljade koji — čast rijetkim iznimkama — i ne misle na svog nekadanjeg dobrotvora. Oni kao da ne umiju, ili neće da se sjete da i danas Gajret pomaže druge, isto tako kao što je i njih pomagao. Oni kao da se drže one o voćnjaku: »Kad mu ja neću dočekati plodove, zašto d a —ga sadim.« A gdje bi oni danas bili da su njihovi prfcđšasnici isto tako mislili. Danas, kad se od Gajreta najviše očekuje i kad on ima, hvala Bogu, velikog uspjeha i odziva u na­ rodu, trebali bi i ovi, koje je Gajret pomogao i iškolovao, da ga se sjete i da mu se* oduže u granicama svojih mogućnosti, u kolikĆK'to* dosad nisu učinili. Trebali bi da se ugledaju na isti slučaj kod bratskih društava Prosvjete i Napretka. Većina onih, koje su ova društva potpomogla, odužili su im se višestruko, osnivajući čak i »ligu zahvalnih« i »ligu hiljada-:. Dok međutim kod Gajreta slučaj je taj da mu, umjesto zahvalnosti, ovi mnogi odgovaraju nehajem, a to se vidi i po tome što su Gajretovi radnici u provinciji najvećim dijelom oni koji nisu imali potrebe da traže ikakvu pomoć od Gajreta. Iz ovih razloga, a i iz razloga toga što nam prilike nalažu da Gajret mora da krene naprijed još življim elanom, Glavni Odbor Gajreta apeluje ovim putem na sve muslimane, a u prvom redu na one koje je Gajret pomogao, da mu se oduže radom na njegovu što jačem procvatu, bilo to moralno ili materijalno. U prvom redu apeluje se na one koji su u materi­ jalnoj mogućnosti da se u ovoj Gajretovoj jubilarnoj godini upisuju za članove legatore, dobrotvore i utemeljače, uplaćujući članske svote barem u mjesečnim obrocima. Na one druge, koji nisu u mogućnosti da Gajret izravno materijalno potpomognu, apeluje se da porade što više na popularisanju Gajretove ideje u narodu, da porade na daljnjem proširenju Gajre­ tove organizacije, na organizovanju društvenih zabava i sijela, ^ia'Tast uranju Gajretovih izdanja i njegova organa, lista : Gajret >a i t. d. Pored ovoga Glavni- Odbor Gajreta obratiće se dana posebnim pismima svima svojim bivšim pitomcima, da se oduže svome dobročinitelju i da ga materijalno potpomognu- 0 odzivu njihovu izvijestiće se u ovdašnjim listovima kao i u listu »Gajret :. Glavni Odbor nada se da će ovim apelom naići na puno razumijevanje kod svih muslimana, a pogo­ tovu kod onih koje je Gajret zadužio, jer opet na­ glašavamo, na svijesti i požrtvovnosti pojedinaca leži opšti napredak, napredak cjeline. PRIVREDA Dipl. agronom M. Fazlagić ^Rezanje i čišćenje starih voćnih debala Prošetamo li se malo oko naših voćnjaka, a po­ gledamo li u stara stabla čisto se zgrozimo. Krošnje voćaka jadno izgledaju, grane su preguste i pune su vodenjaka. Cijelo stablo je omotano mahovinom, suhe i slomljene grane nikako ne odstranjuju. Razumije se, da takva stabla ne mogu dati veliku korist i ona su osuđena na propast. A ko je tome kriv? Nema se vremena, odgovoriće neko. To nije veliki posao, to je prava ugodnost i lijepa zabava. Od jeseni do pro­ ljeća ima seljak uvijek dosta vremena, da se malo posveti i svome voćnjaku, koji je u mnogim kraje­ vima glavno vrelo prihoda. Pri rezanju voćaka imademo pred sobom glavni cilj: da omogućimo pristup zraku i svjetlu u krošnju. Kako, kada i što će se rezati? i. sve suho grane i grančice; 2. grane preguste i unakrsne; ostavićemo one, koje su na sve strane jednako udaljene; 3. grane, koje smjeraju unutar krošnje; 4. grane jedna na drugoj ležeće; 5. vodenjake — izuzima se neke radi ispunjenja krošnje; 6. grane, koje zadiru u krošnju susjednog stabla, inače se prikrate. 6. grane previše k zemlji sklonjene; 8. nekim granama prikraćuje se vršak radi ojačanja druge koje grane ili radi formiranja stabla. Voćke obrezujemo svake treće godine od jeseni pa do proljeća. Jače grane režemo pilom (testerom), a slabije i makazama. Pri rezanju ne smijemo ostav­ ljati pa trlje, koji kasnije gnjiju a ta gnjiloba prelazi i u stablo. 59 �Grane imaju biti otpiljene ravno u pazuhu, a rez neka je kos. Kod jačih grana mora se prvo odozdo urezati, da se kasnije rezanjem uslijed težine grane kora od stabla ne oljušti. Rez se zaglađuje oštrim nožem i zamaže smjesom ilovače i kravskog gnoja, voćarskim voskom ili ka­ tranom. Kod košpičavog voća — trešanja, višanja, bresaka i kajsija — ako nije posve potrebno ne izre­ zujmo velike grane, jer takva stabla obole na smolotečini. Pri rezanju treba osobito paziti na to, da se ne izrezuju tanke, kratke i plodne grane. Kad smo voćku, odnosno njenu krošnju uredno obrezali, prelazimo na čišćenje. To se provađa naj­ zgodnije za vlažna vremena. Obamrlu suhu koru, ma­ hovinu i lišaj odiremo oštrom željeznom četkom; tako čistimo ne samo deblo nego i grane. Tim se uništuju štetočinci, koji se kriju pod korom. Ako je na drvu imela — na malim granama, koje nemaju osobitu važnost izreže se i sa granom. Na grani, koju bi bilo škoda izrezati, imela se s njenim korijenjem dobro oštrim nožem duboko izreže. Radi uništenja raznih bolesti i štetočina treba cijelo stablo poprskati 5% rastokom Solbara. Sve op­ širnije upute o nabavi toga Solbara kao i za to zgodnih prskalica, te o samom načinu prskanja neka se inte­ resenti obrate poljoprivrednom stručnjaku u svome srezu. Pomno četkom očišćena i navedenim preparatom poprskana voćka ne traži uobičajeno krečenje. Stabla se uslijed velikog roda izmore, zemlja se iscrpljuje. Dužni smo da osiguramo rod i da zemlji istrošenu biljnu hranu nadoknadimo. To se čini do­ maćim stajskim gnojem kao i umjetnim. Stajsko se đubre rasprostre ispod kapnica krošnje; ašoveći oko stabla — đubre se zarije. Od umjetnog đubriva pre­ poručujem smjesu KAS8/3/8, koje se ispod kapnica stabala posije 5 kilograma i grabljama zadrlja. RAMAZANSKI PRILOG Muslimanima, .pretplatnicima lista »Gafreta«, radnicima i prijateljima Gajreta, čestitam o nastale m ubareć dane Jlbdullah Ghulliam ^ u Jslamii »Hl m 3 atih of 3 slcim U opće svi Muslimani na svijetu molitvu smatraju kao nerazdjeljivi uslov prave vjere. Alejhisselam je objavio, da je molitva farz (vjerska duž­ nost) na svakog pravovjernog,a u jednom je hadisu rekao, da je ona glavni stup vjere i ključ raja Jam es Montgomers, u jednoj svojoj pjesmi na engleskom jeziku, koju je spjevao u pohva’u mo­ litve, ovo veli: »Šta je molitva? Glasno i nečujno ta­ lasanje ljudske duše, plamen ljubavnog ognja, koji gasi u pobožnim srcima. Molitva daje srcu utjehu i spokojstvo i čovjeku pruža duševni mir. A ako se čo­ vjek njoj sasvim preda, odsjekavši veze od svega ostalog, onda ona postaje jedna nebeska misao. U molitvi su tako jednostavne, tako shvatljive riječi, da ih i djetinje usne, koje su čiste od svakog grijeha, mogu vrlo lahko izgovarati. — Molitva je pjesma, koja se diže prijestolju jednog vječitog Stvorite’ja. Ako se griješnik pokaje za svoje grijehe i molitvu upravi Svemogućem Bogu, njegova je ta molitva tako privlačiva, tako moćan glas, da i sami heruvimi — j „ }£ —, slušajući ga, zaigraju od veselja i radosno poviču jedan drugom: 60 Gledajte! Eno se onaj Mu­ sliman Bogu moli :. — Molitva je svakom pravo­ vjernom dah života i carstvo rođenja. Ona mu je na vratima smrti svjedok spasenja, ona ga uvodi u vječno blaženstvo, u ljubav dobrog Boga.« Kad je devete godine po hiđžretu arapsko pleme Sekif htjelo preći na Islam, njegovi su prvaci molili Alejhisselama, da zadrže svoje idole, te kad im to nije dozvolio, tražili su da bar budu oprošteni od peterostruke dnevne molitve. Muhamed im je i taj zahtjev odbio s riječima: »U kojoj vjeri nema mo­ litve, u njoj nema nikakva dobra«. Mnogo je ajeta u Kur’anu, koja muslimanima propisuju molitvu kao svetu dužnost. Za primjer navešćemo slijedeće pabirke iz Kur’ana: ..Čitaj knjigu, koju ti je Bog otkrio; vrši molitvu, jer molitva sačuva čovjeka od gnusobe i sramotnih djela. Sjećati se Boga zaista je jedna najveća duž­ nost«. (Surei Ankebut). »Oni, koji čitaju Božju knjigu, koji svršavaju mo­ litvu, i tajno i javno daju milostinju od dobara, koja im mi dijelimo, mogu se nadati blagu, koje nikad neće uginuti«. (Surei Fatir). »Klanjaj se Bogu; postojano ga obožavaj; njemu upravljaj molitve!« (Surei Merjem). �»Slavite Boga večerom i jutrom, jer samo Bogu pripada slava na nebesima i na zemlji. Slavite ga pri nastupanju noći i kada se odmarate u podne!« (Surei Rum). Surei Fatiha i Kur’anskc dove. Imadc mnogo ajeta u Kur’anu koje muslimani upotrebljuju kao doveojji^ c.jV i izvan obvezne molitve. Taka je n. pr. prva sura, koja se zove »Ključ Kur’anat Mi ćemo njen sadržaj makar ukratko ovdje navesti: »Neizmjerna slava jedinom Bogu, gospodaru sviju svjetova! On je onaj blagi i milostivi Bog, koji na ovom svijetu obiljem svojih blagodati obasipa sva stvorenja i koji će na onom svijetu pravovjerne ljude nagraditi neizmjernim dobrima i ljepotama. On je apsolutni i neograničeni car sudnjeg dana, koji će — da pokaže svoju Božansku pravdu — suditi svakom za dobra i zla djela, što ih je u životu počinio. 0 Stvoritelju svijeta! Mi Tebe obožavamo, samo da Tvoju milost postignemo; mi u našim potrebama pomoć prosimo od Tvog jedinstva. Ti nas uputi na pravu stazu, stazu onih ljudi, koje si, obasuo svima javnim i tajnim dobročinstvima. Ti nas čuvaj, da nezalutamo na stazu onih nesretnika,ч koji su svojim gnusnim djelima privukli na se tvoj pravedni gnjev i koji blude u moru grijeha i neypljalština.« / se srailovati i obasuti ga dobročinstvima a'to je ne­ izmjerna sreća.« U Kur’anu se strogo osuđuje farizejstvo. 1,ЈЛј Molitva, koju čovjek ne vrši iz uvjerenja, da mu je ona vjerska dužnost, nego samo da se pred svijetom pokaže kao pobožan čovjek, zabranjena je slijedećim ajetima: »Licemjeri hoće da prevare Boga; ali će prije Božja kazna njih predusresti. Kad hoće da se Bogu mole, oni mu se mole nemarno. Oni se tako pokazuju samo pred ljudima, a vrlo malo misle na svoga Stvo­ ritelja, kolebajući se između prave vjere i laži i nepripadajući ni ovoj ni onoj stranci.« (Surei Niša). »Teško onim, koji nemarno svršavaju molitvu, koji se Bogu klanjaju samo zato da se svijetu pokažu i koji neće da daju milostinju onim, kojim treba. (Surei Maun). 0 uzviŠeiioeti Kur’ana, jedan evropski učeni pisac velij, Islam se između sviju vjera odlikuje jednom svojom velikom vrlinom, a ta je način obavljanja mo­ litve u društvu. Muslimani kad izvršuju mo­ litvu, ne smiju govoriti ništa, niti se kakvim drugim poslom zabavljati; oni se svim srcem odaju oboža­ vanju Stvoritelja svoga. Kod njih tada nećeš vidjeti U ovom smislu govore i o^taltf ajeta iz četrdeseta, na licu ni usiljene poniznosti, niti kakve dosade. Kur’an imade dva izrazita svojstva, u kojima se oči­ sure: » 0 Gospodaru naš! Ti sve obuhvaćaš morem tuje njegova uzvišenost nad svima drugim objavama. svoje milosti; oceanom svfega sveznanja. Oprosti onim -Jedno mu je svojstvo to, što svagdje Boga spominje griješnicima, koji se vraćaju Tebi, koji se kaju za po­ najvećim ushićenjem i strahopoštovanjem. Drugo je činjene grijehe i idu Tvojim putem. Ti ih izbavi od to, što je Kur’an posve čist od onih sramotnih, protuognjevite kazne. 0 gospodaru nfcš! Njih, njihove ro- mora'nih i besmislenih predrasuda, legendi i bajki, dite’je, žene i djecu, koji budu dobra činili, uvedi u kojima na žalost obiluju sveta pisma starog zavjeta. rajske baščp, koje si im obećao, jer Ti si silan i U Kur’anu nema ništa, što bi trebalo izbaciti; proči­ mudar: sva Tvoja djela unešena su Jhudto i savr­ tate li ga od početka do kraja nećete ništa vidjeti, šeno. 0 gospodaru naš! Ti ih čuvaj od grijeha i opa­ čega bi se čovjek zastidio, kao što toga u starom za­ tSulejman ef. Ђорк, imam čina. Na onoga, koji se zaštiti od rđavih djela, Ti ćeš vjetu vidimo.« Nastavna osnova za islamsku vjeronauku u narodnim osnovnim školama u Bosni i Hercegovini Svrha nastave je da djeca u osnovnim školama steku kvantum vjerskog znanja koje je dovoljno jednom musli­ manu, a uz to još da znaju čitati arapsko pismo i učiti u Kurani-azi-mušanu. Da se svi vjerski pojmovi iz morala (ahiaka), ibadata i akaida daju djeci na shvatljiv i razum­ ljiv način, tako da im se ucijepe u srca i duše te da tu nauku prenose u porodicu i čitav svoj život. A) M o ra l: I. g o d i š t e : Vladanje u domu, u školi i na ulici. Vladanje u džamiji i kod klanjanja uopće. Ljubav spram svoga roditelja, braće i sestara, učitelja (muallima). Ljubav spram Stvoritelja iBoga). Ljubav prema Resululahu. II. g o d i š t e : Proširivanje gradiva iz I. godišta u koncentričnim krugovima, a zatim se nastavlja: vladanje spram siromašnih i nemoćnih. Ljubav prema istovjarnicima. Ljubav prema Domovini i narodu. Ljubav prema ljudima uopće a naročito spram susjeda. Ljubav spram životinja. Ljubav spram bilja. Ne sveti s e ! Tuđe ne diraj! Zaklinjanje0 laži. 0 krađi. III. g o d i š t e : Ponavljanje gradiva iz II. godišta, a zatim obraditi: Mržnja; Zavidnost; Oholost-poniznost; Radi­ nost uz pouzdanje u Boga; Milosrđe; Ogovaranje; Svađa. IV. g o d i š t e : Ponoviti gradivo iz IH. godišta, a zatim se nastavlja: Poštenje; Rad-Odmor; Štednja; Pokajane. N a p o m e n a : Sve se preduzeto gradivo obraduje u formi etičkih priča, potkrepljujući ih sa konkretnim pri­ mjerima iz života Resululaha, i u koliko je moguće hadisima 1 poslovicama koje su zasnovane na Islamskoj nauci. U I. godištu i u I. polovici II. godišta ne smije se od učenika(ca) tražiti da upotrebljuju udžbenik, nego udžbenik nastavniku služi kao podloga za obrađivanje propisanog gradiva. 61 �B) l b a d a t : I. g o d i š t e : O čistoći tijela, odjeće i obuće (u vezi sa abdestom. Klanjanje (primjerom). II. g o d i š t e : Priprema za klanjanje (Šuruti-Salat). Opširnije o abdestu i kupanju s obzirom na moralnu i higi­ jensku stranu. Stupanje u namaz (Erkani-Salat) i to: a) sam kad klanja b) kad klanja za Imamom. III. g o d i š t e : Ponavljanje gradiva iz II. godišta, a zatim se nastavlja: 0 namaskim uslovima da klanjanje bude potpuno. Šta nije lijepo činiti kod klanjanja i šta će pokvariti klanjanje. 0 postu i njegovu značenju. Zećat i njegova svrha (ukratko). IV. g o d i š t e : Ponoviti gradivo iz III. godišta a zatim obraditi ovo: Džuma namaz; Hutba; Dženaza namaz, Bajramski namazi. Teravija namaz. iSve se ovo ima obraditi tako, da se uvjek ima u vidu duhovna strana: poštovanje spram Boga, i ljubav spram Boga.) 0 Hadžu. Šuruti-Islam (sistematizirati). C) A k a id : I . g o d i š t e : Kclimei-Šehadct (sa tumačenjem). II. g o d i š t e : 0 Bogu. 0 Muhamedu (A.S.) 0 Kur-Anu u glavnim potezima (spram dječijeg shvaćanja). III. g o d i š t e : 0 melećima. 0 Pejgamberima L nji­ hovim osobitim svojstvima, a naročito o Ademu, tTuku, lbrahimu, Musatu i Isatu. Muhamedu A. S. — 0 ' Božjim Kitabima, a naročito o Tevratu, Zeburu Indžilu i Kuraniazimušanu. 0 sudnjem danu. IV. g o d i š t e ' Ponavljanje preduzetog gradiva iz 111. godišta, a zatim se obradi: 0\Kaderu (ukratko) i konačno sve produzeto gradivo sistemiziraii (Suruti-Iman). Za potkrepu Suruti-lmana neka nastavnik u prevodu ukratko pri­ kaže sadržaj ovih susreta: 1) Surei-Fatihe 2) Surei lhlasa, a od ajeta: 1) Elif-Lamim iz Sureie-Bekare 2) Ajetul-Kursiju, 3) Amener-Resulu. D) Iz is t o r i j e I s l a m a : IV. g o d i š t e : 0 Islamu opće. Muhamed (A. S.V.) Njegovo rođenje (Mevlud). Njegov život i kulturni rad za čovječanstvo. Zgode iz njegova života s obzirom na ahlak. ЈЖ огуђносШ p a d a за У понедељак, 11. фебруара о. r. наетупају за муслимане дани иоста и покајања, дани када се Свевишњем упућују скру шене ‘-молитве и када je сваки имућнији муслиман дужан да искаже своје милосрђе према нејаку и спромашну. Честитајући Вам те свијстлс дане поста, ибадета и милосрђа, Главни Одбор Гајрета моли Вас да ове свете дане мубарећ вечери Рамазана искористите што боље за нашГајрет иропагујући његове идеје и снажећи га материјално. Рамазам je зато најцовољнија прилшса, na he се стога Гајретови раденици и пријатељи за вријеме дугих рамазанских ноћи моћи предати раду за Гајрет и за стотине његових снромашннх питомаца, који he данас - сутра бити нонос и дика свију нас. Ј . З е ћ а т з а Г а ј р е т . Како je Гајрет хумано друштво, које помаже слабе и нејаке, то je према ранијем распису пашег Вјерског Поглавице Реис Ул - Улеме, ,с еваб“ даватн зедјат Гајрету исто онако као што се даје свима онпм иоједиицима и установима, који су потребви и вриједии да се зећатом помогну. Гајрет то заслужује више него и једна муслиманска устаиова, јер он стварно помаже муслиманс морално и материјално колико све остале муслиманске устапове. Гајрет помаже муслимапску младеж несамо ону, која изучава свјетовне науке него и ону, која изучава исламсхе науке. Beh двије године Гајрет издржава о своме властитом трошку двојицу питомаца на чувеном исламском свеучилишту 1,1ами - Ул - Езхер у Каиру (Мисир - Егииат), те je досада на њихово уздржавање утрошио 40.000'— динара, a до завршетка њихових студија утрошиће трипута толико. Стога данас отпадају сви ранији приговори, уиућивани Гајрету, да он помаже само свјетовну интелигенцију, na према томе отпадају и разлози за изговарање да Гајрету не треба давати закјат. 62 E) A l f a b e t z a u č e n j e K u r - a n a : II. g o d i š t e : Nastava u Elif-Ba arebi počinje počet­ kom februara svake školske godine II. godišta i ima se dovršiti do kraja U1, godišta, tako da se djeca u početku IV. godišta upute u učenje Kur-ana. F) M e m o r i r a n j e : Memoriranje potrebnih sura i ajeta radi klanjanja. I. g o d i š t e : 1) Euzu- Bismilu. 2) Suretul- Fatihu. 3) Kevser 4) Ihlas. „ II. g o d i š t e : Ponoviti gradivo iz I. godišta, a zatim nastaviti: 1) Muavezetejni. 2) Subhaneke. 3) Ettehijatu. 4) Salavate (sa dovom Rabbena-Atina). III. g o d i š t e : Ponoviti gradivo iz II. godišta, a zatim obraditi: 1) Vel-asri. 2) Iza-džae. 3) Tebbet. 4j Ezan i 1karnet. IV. g o d i š i e : Ponoviti gradivo III. godišta, a po tom obraditi: 1) Inna-Enzellnahu. 2) Jednu kratku dovu za Dženazu. 3) Kunut-dovu. еш за вријеме ,‘Рамазана Молим Вас да норадите иа томе, како би се и у Вашем мјесту сакупило што више закјата за Гајрет. Према потреби апелујте и на улему, имаме и ваизе, да нутем вази — насихата апелују и казку коју тонлу ријеч за Гајрет. 2. П р и п р ем е з а Г а јр е т о в е б а јр а м с к е з а б а в е . Приходи од забава и теферича су понајвеће врело Гајретових нрихода. У прошдој годиви Гајрет je имао око 250.000- - динара прихода од забава и теферича. Ову грану Гајретових нрихода треба што више јачати, јер Гајретове забаве доносе друштву несамо материјалну него и моралну корист. Апелујемо на све пододборе и новјеренике да tokom рамазанских вечери чине што онсежније припреме за Гајретове забаве о идућем бајраму. Позоришни комади за ове забаве моћи ће се најбоље увјежбати за вријеме рамазанских ноћи. У ту сврху наћићете позоришне комаде у задњим бројевима листа Гајрета из пера нашег познатог књижевника г. Ахмеда Мурадбеговића. Ти су комади веома прикладни за Гајретове забаве у ировинцији, na су у ту сврху нарочито написани. Број лица у тим комадима je ограничен a у љнма изузев јеанога („На бајрам“) нема ни улога за одраслу жену, што олакшава посао. — Позиве и програме за забаву штамнаће Вам Главни Одбор, у колико не постоји штампарија у Вашем мјесту. Разгледнице за шаљиву иошту или за избор љеиотице, такођер ћемо Вам послати. У колико нисте распродали све отпослате Вам Гајретове значке, могли бисте их раснродавати приликом забаве и бајрама. — Главни Одбор je затражио молбом од Мин. Бојске и Морнарице, да се друштво Гајрет са свима љеговим подсдборима н повјерешшима опрости од илаћања таксе за судјеловање војне музике на забавама. Ако то ријешење буде повољпо, као што се ми надамо даће бити, моћи ћемо �тражити судјеловаљс војнс музиКс na Гајретовим набанама за сва мјеста, која су близу цснтрима у којима се иплази војиа музика. 3. Г а ј р е т о в а т о м б о л а . Иовомприликомапелујемо на Вас да се заложите како бисте вмали што већи приход од Гајретове томболе. Прошле годипе Гајрет je имао око 30.000' - динара прихода с те страпе, и ако je ријешење за играље томболе приснјело истом почетком Рамазана. Надамо се да he приход од томболе овог пута бити знатно већи, јер су сви подобори благовремено обавијештени о дозволи за играње, na су до Рамазана могли тај nocao организовати. 4. П р о ш и р е њ е б р о ј а п р е т п л а т н и к а „Гајр е т а “ и р а с т у р а љ е Г а ј р е т о в и х и з д а њ а . Да ба дефицит око издавања друштвснод листа био што мањи, апелујемо на Вас, да порадите на томе, како бистс за вријеме Рамазана укупили све дужнс претнлате у Вашем 'мјесту. Исто тако Вас молимо да настојите распродати све отпослате Вам Гајретове Споменицо, припсвјетке „Под жрвњсм времена11 као и књигс „Како треба земљу радити“. Претплате за лист као и за издања, можсте убирати и у оброцима. 5. У и и с и в а њ е н о в и х ч л а н о в а Г а ј р е т а . Снага једне установе као што je Гајрет овнси о броју њеннх чланова. Повишењем броја чланова Гајрет добива морално и материјалво, макар члапарина, коју плаћа члан била минимална. - Главии Одбор je нодавно изрндио нове друштвене дипломе за чланове утемељаче, добротворе и велике добротворе. Израда ових диплома коштала je Гајгет 45.000-— динара. Beh сама цијена показује да су нове Гајретове дипломе веома укусне и солидно нзра1)ене у више боја. Молимо Вас да настојнте уписати којег новог члана утемељача и добротвора, ако већ не можете великог добротвора. 5. У колико je рад за Гајрот у појединим мјестима застао, рамазанске су вечери најиогоднија прилика да се тај рад оживи. Ако je у ту сврху потребна изванредна скупштина, нека се сазовс и нска се бира нови одбор. Повјереници, којц су из ма каквих разлога свријечени да раде за Гајрет, трсба да предложе Главном Одбору новог повјерсника, који he моћи показивати боље успјехе. Сви наши пододбори u повјереници треба да пораде на томе, да се и у околним мјестима у колико су иеактивна — прошири Гајрет и шегов рад. — С радошћу истичемо да je рад за Гајрет задњих мјссеци у провшшији — no ред свих ириврсдних тешкоћа знатно оживљен. Вриједним Гајрстовим трудбеннцима нека je и овом приликом срдачна хвала. Жеља je иаша, да са истим маром и -пожртвовношћу наставе својс корисно дјело. Стављајући Вам на срце да искористите свакупружену.нрцлику за наше мезимчс Гајрет, Главни Одбор поздравља Вас и честита Вам Рамазам. Уиусшва за, ^Рамазан Уајрешовим конвикШима Свим управама ГајретовихкоивикатаГлавпи Одбор Гајрета упутио je акт слиједећог садржаја: Поводом наступајућег .Mjeco'Ua Рамазаиа, Главни Одбор Гајрета на својој сједници од 20. јануара о. г. пашао je за потребно да свима управама друштвених конвнката достави слијед<фа упутства: 1) Сви питомци, који су према вјсрским прописима дужни да посте, имапу да обавл.ају ту дужност најтачније. 2) Ифтар и ручак у копвикту има се припремати према вактији коју управе конвиката !треба да прибаве. 3) Најмлађн пнтомци, који нису дужни да посте, могу посгити, ако зато изразе иарочиту жељу. Али' ако то не могу, онда се за њих мора припрсматк јело као и обичним данима, изузев ручка. Уираве коивиката имаду водпти иајстрожије рачува да сви питомди неби јелц јавно и изван конвикта. 4' Сваку вечер, питомци морају uhu .у Џамију на теравију, под водством вјерских васпитача у конвиктима. Сви ти питомци, када иду у џамију, имаду носити фес на главп. Управе конвиката дужне су да воде рачуна о владаљу питомаца за вријеме излажења из конвикт, npu поласку на теравију, те за вријеме саме теравије и повратка из џамије у конвикт. 5) Има се водити најстрожвје рачуиа да се пнтомцп, за цијело врпјемс рамазапа, како у коивикту, тако и извап конвпкта, не бн uu вајмање гријешили о ocjehaje нашега свијета. За евентуалне прекршаје имаду се питомци иајстрожије кажњаватн, одн. одстранити из копвикта. G) Ни у којем случају није дозвољено питомцима да на вечер излазе у град, него имају под пратњом OTuhu корпоративно из конвнкта натеравију и иакон тога вјерског оброда имају се одмах новратвтп у конвикт. Питомац, који би то прекршио, има сс с мјеста искључити из коввикта. Питомцима, који желе да уче између ифтара и теравије, имају управе конвиката да одреде за то нарочпту учпону. Управе конвиката треба да припазе на то да се при устајању за ручак неби уз‘ немиривали и будилн они питомци који нису дужни да иоете. ’ Ф изнчки слабо развијеви иитомци могу се no увиђавности уиравника конвиката упутвти на лијечнички преглед u на основу љекарског налаза могу се ослободити од поста За пнтомце православне вјере има се удесити нрехрана као и за one питомце којн нису обвезани да посте. II. Главни Одбор Гајрета, уважујујш чињеницу да друштвени пнтомци нарочпто старији, као и они који обављају физичке послове (шегрти), не добпвају сасвнм довољну количину хране, закључио je да се почам од 1. фебруара о. r. na до даљњегаимадавати свима друштвеннм нитомцима мјесто Ч, кг s/4кг, односно To дкг хљеба дневно na ceanog питомца. За вријеме Рамазана укидају се 2 безмесна дана, тако да питомци у свима конвнктима свакодневно имаду у току Рамазана месну храну, a уз то нмаде се за ручак у току рамазана давати питомцнма уз остало јело и хошаф. III. Ставља се у дужност свнма управама друштвених конвиката у провинццји да, у споразуму са мјесним пододбором Гајрета и осталпм прпјатељнма друштва, пораде на томе како би у сврху побољшаша хране друштвеним питомцима за вријеме Рамазана прикупили што више добровољних нрилога у новцу као и у нарави. У ту сврху обратити се за помоћ свпм трговннама, инд. предузећима, банкама итд. О резултату извијестити Главпи Одбор, a прикупљени новац има се унијетн у благ. књигу, док прикупљене нампрннце нека се унесу у материјалнн дневник за мјссец фебруар. Исказ прилода у новцу н у наравп има се доставити Гл. О., ради објелодањења у лису „Гајрет". List , ,G A J R E T “ u porodici, znači samo njezin napredak 63 �ГА/РЕТОВ ГЛАСНИК тшшшшшшшшттштититл v тч.. ■•п Прилозн Гајоету Избор Пододбора у Новом Пазару (Санџак) Градско Поглаварство уБрчком послало je Гајрету прилог у износу од Даа. 500. Главни Одбор Гајрета најтонлије захваљује свјесним глађанлма. Ha дач 16. децембра 1928. год. одржана je Скупштина чланова Гајрега u Новом Пазару, на којој je изабран нови пододбор са слиједећом госиодом: Предсједник A ћ и ф Х а џ и а х м е д о в и ћ , трговац и бившп нар. восланик; тајник Осман Реџепефендић, чин. муфтијства; благајник Хафиз Рамиз Пољевац, држ. имам; ревазори: Мехмед Печанан, суд. чин. и бнвши обл. носланик и Ахмед Даца, банк. чин. и благајнак општине. Замјенаци: Алија Салиховић, чин. нореске управе, Јакуи Агушевић, општ. чиновник и Халил Камешиичанин, обућар. Г л 1вни Одбор je увјерен да ho пови пододбор оживити рад Гајрегов у Н. П атру, a да he то бага најбоља су гараицвја за то угледни чланови, која су изабрани у пододбор. Нека њихов рад буде хајирли! Даљчн добротвоон Гајоета Госп. Ибрахам Карлић, директор „Наде“, опшгег осагуравајућег завода у Сарајеву, некадања пнтомац Гајретов, уписао се ових дана за члана добротвора нашег Гајрета са свотом од Дин. 1.000-— Одбор Муслвманског Клуба у Маглају, цијенећи рад Гајрета на кулгурном нросвјегном прадазању мусламана, упасао je овчј К.чуб за члала добротвора Гајрета, уплатпвши одмах Дин. 1.000-—. Главни Одбор Гајрета топло благодари како Госп. директору Кирлићу тако и Одбору Муслиманског Клуба у Маглају. Ж ивјели! Новп уагемегачн Гајоеша За угемрљаче Гајрета уиасала су се г. rf Мухамзд Салетоваћ a Мустафа Хасанагаћ из Вареша, те Сухбија Карахасановић и гђџца Зехра Ос^чнагић из Плевл>а. Да Бог да дуг жавот свјеснам утемељачима! надата да he ускоро показага лијеаог успјеха. Поздрављамо нова поЈОдбор и желимо му много успјеха у раду за наш Гајрет. 64 u Послије ГaiDemose аоославе у Поњавору * Материјални и морална усијех прославе 25 годашњаце Гајрета у Прњавору, бао je у сваком погледу одлиЧаА^Извјешгај о прлходама гласа: 1. благајпа (добровољна прилози) . . . Дин. 1291 2. бифе . . . „470 3. том бола................................................... „ 90350 . продгне Гајретове значке................... „ 1400 Гуаваа Одбор Гајрета најсрдачнвје се захваљује како вриједном п >вјеренику госп. Хафиз С. Јозићу, тако и племенитим помагачама. �Agrarna i Komercijalna Banka za Bosnu i Hercegovinu Centrala: Sarajevo Sjedište Direkcije: Beograd Filijale: Brčko i Novi-Sad ©OOOOOOOOOO0OOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOGOOOOOO specijalista zubni liječnik Sarajevo, Strosmajerova 'J' Telefon 619 preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala i; Sarajevo, Jeftanovića ulica br. 1 Ordinira s v a k i m d a n o m od 9 - 1 2 sati prije podne i od 2 - 6 sati poslije podne OO0GOOOGOOOGOO0GOOOG' ШТАМПАРИЈА BOSANSKI! POŠTA RASTRIRNICA KUŠARNICA Израђује: р азн оврсне б анковне, т р 10вачке и индустријске тиск ан и ц е v бој>-ма као: дионице, у л о ж не књ иж ице, че(-ове, дипломе и т. д., т е р а зн а а р у ч н а дела. иалендаре и остала и зрадњ а солидно, б р зо и no ум ереној цени В ластита књ иговезнпца израђује све врсте тр го вачких књига ii протокола, као и р а зн е галантеријске и к артонаш ке послове no мери и нацрту SV A K I M U SLIM AN TR EB A D A KUPU JE SAMO GAJRETOV CIGARPAPIR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „ G a jr e t” Narudžbe: Tvornica cigarpapira SARAJEVO ĆUKOVIĆA ULICA 7 - TELEFON BR. 27 КЊ ИГОВЕЗНИЦД= СТЕРЕОТИПИЈА $. D. ALKALAJ. Sarajevo može se naručili i preko drušlva Gairet u Sarajevu n �ffij Akcijski kapital Din 20,000.000'* Rezerve Din 2,000.000'Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućlm poslovima. Ovlaštena Je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizule i rukovodi kreditne i privredno ustanove. Osniva i podu­ pire razne kulturne i humanitarne ustanove. fo) fcfcM И 75) Ccft&jГсјЧјдЈ Banka Gajret d. d., Sarajevo 3 O d č iste dobiti d aje 10% K ulturnom i P ro sv jetn o m d ru štv u „ G a j r e t ” . Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i najkulantnije. Uloške uka­ maćuje najpovoljnije i ieplaćuje iste u svako doba 1 Bosansha Industrijalna i Trgovačka Banka d. d. Dr. Omer Bahtijarević Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 dugogodišnji liječnik Drž. Bolnice, operater i spe- Potpuno uplaćena dionička glavnica D in D l - cilal sta za operativne bo­ 2 0 ,0 0 0 .0 0 0 * lesti, asistent chirurškog odelenja Državne Bolnice Rezervni fond n e d a v Ro j e o t v o r i o 7 ,5 0 0 - 0 0 0 - ; o r d i n a c i j u ----------- Ordinira od 1-3 p o s lije podne Prima u lo šk e na štednju, vrši do­ znake u unutrašnjosti i inozemstvu uz naj p o v o l j n i j e uvjete,finansira industrijska i trgovačka poduzeća lirterurban t e l e f o n i broj 605, 865 i 555 u Prestolonasljednika Petra ulici broj 20 u ll.-om katu ] Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split ■ ila i lllllllllllllllll!lllllll!llllllllllll!IIU!lllllllll!l!llllllllllllllllllilllllllllllllllllllllllllll općine grada Sarajeva Temeljna glavnica 40,000.000'- Dinara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Saraievo broj 2172 B avi se svim poslovima koji zasi|eca|u u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju ZA LA G A O N IC U koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/8a978581054a404978a863ab28b0d749.pdf ab506b30062a97a0938304c26d58e2cf PDF Text Text Direkciji Ženske Gimnazije здлзд д га гм SA КУАТУРМС ИШЖМСКА TTC4H3Ahbt MVUFIMANA јш С А Д Р Ж А Ј : c Илијас Добарџић: Фијшп Потрк Хасан КикиК: Последњи трзаји t Саит Ораховац: Певање девојке у HohiT Хамдија A. Чвнгић: Уочи Рамазана Илијас Добарџић: Ha искап живота Мустафа Ј. Бузаљко: Бабин новац Хасан Кикић: Јава таоја Мустафа Аликалфић: Потреба рада на селу Привреда Дипл. агр. М. Фазлагић: Њега воћака Г а јр е т о в гл асн и к Биљ еш не t. М А Р Т А С А Р А Ј Е В О 1929. У р е ђ у Јо : Х а м з а Х у м о БРО Ј 6. �Г А Ј Р Е Т , лист Г ајрета друш тва з а културно и економско подизање муслимана, излази 1. и 16. сиаког месеца, a ц ена м у je з а наш у Отаџбину 100 д инара н а годину, a з а све остале земљ е преко границе 200 динара. Ђаци добивају лист у пола цене код Главног Одбора или код уп рава Гајретових конвиката. Поједини број стоји 5 динара. _ ' Директор Хам ид К укић Уредник Х ам за Х ум о Власник друпггво „Гајрет“. — Главни и одговорни уредник: Х ам за Хумо. — З а ш тампарију „Босанска Пошта" одговара Јосип Енгел. �Илијас Добарџић Филип Пошрк Готово цијели живот je провео за, наћвама. Увијек паспаљив no лиЛу: no обрвама, no носу, a брци му као натоварени пасп^љо^' Koca му je вазда бијела паспал>ива. Тако у љето, тако у зиму^ тако у прољеће и јесен. Вазда.рлабо обучен. Носи раздрте шалваре, са калмснаиа одоздо, милтаи стари фермен, сав умацупан, са гајтајнима н ма округлим и крупним, са фесом каљавим и црпим одоздо. Кад јутро осва»е, Филип први на Пашину Воду. »Бро јутро, Филипек^всли му Ана Јованова и иде за Липницу, a он, тарући крмеље и намјештајући тенећу под чунак, одГовара: »Добро јутро, Ано!« Глас му некако пискутљив, звучап и шарен: час лак и мек, час досадан и крештећи. Ана пролазила свако јутро у љето, a Филип Љлазио на »Пашину«, гледао Ану с прва подмукло, na, послије умиљато и насмијано. Пролазили трговци и занатлије, звечали кључеви од дућана, пушили се хљебови што су их носили субаше, слуге и дјеца, a Филипу тешко било. »Ej Саво, вазда туђ слуга био, ja од тебе не вдио cpehe, a ни ти од твога сина«. Изусти Филип, промудај, na послије као заплачи. Тако он изјутра на »Пашини« као да се највише cjehao Сава и жалио се сам себи што се и сада под старост, увијек као и у младости, мучи. Касније би воду доносио и закухавао самуне, na послије мијесио, пекао. Они се пупшли, a Филип као весео викао: врући, тазе, врући. Тако вазда. Послије би продавао, a нешта му мешкољило мило, раздрагано. Он би се пребадио у ono старо заспало доба. Мислио би на себе, на Сава, на своју младост и живот. Нешта му као мило било, и он се још више заносио самунима, a глас му био крупан и пискутљив: »врући, врући«! И некада би no више пута тако пепрестано викао, викао, некако заносећи се и једнолико. И. све тако, док га не би Обрад прекинуо. »Филипе, јел^и дошлоУ«, вели му Обрад, 'fTOH'-ce као посрами, лице му као поцрвени, поблиједи, na послије заплачи, a сузе му низ лице покуљај. Он се наслони на мало чекмеџенце, гдје су остављале nape од како je Обрад огворпо екмсшџиницу. Тако свако јутро, a Обрад се љутио. »Филипе, Филипе, што ти je под старост? Хајде на посао, прени се, хајде, Филипе, ону твоју пјесмук И Филип, као весео, као мало расположен, почео би оиу пјесму о себи о својима старима и несретном Саву: Зврка, зврка, зврка, зврка Бог убио Фплипа Потрка. Па онда прекини Филип. Самуни се траже. E to ти метелук, ето ти шест napa. Дај no самуна викала дјеца, a он иза оне заносне пјесме прибирао се и као да je заборавио да no самуна стоји 6 napa, na понова рачунао. Добро, добро, викао Филип, a рука му за леђима мпгољила, чешао се. Ето тако Филип проводио дане до подне, од подне пекара постајала празна, односили се хљебови, сви, један no један, a Филип доносио воду, поткухавао опет за ићиндијску пеку, затим просијавао за сутрашњу пеку, na послије Филип у димовима паспаља уживао, заносио се и једва се видио. Чинило му се у тим димовима, да се нешта бијела крај начава миче, a глас некакав загушљив и као брашљав долазио, a он се опајао и пјевао: Зврка, зврка, зврка, з в р к а а Бог убио филипа Потрка Филип Потрк несретан му Саво, Зврк, зврк, зв рк___ �Оито луинуло добро, затресле се начве код сваког свршетка» зврк«. On постајао блијед, повучен у себе, далеко од овог свијета, повучен у неки други паспаљиви свијет; on je сањао. И онако као што јс паспаваљ сипао са наћава, тако су н љему сипале успомене и жал му било када се враћао мислима на оно старо, сретио и благословено доба. Ехе, ехе. јадни свпјету, мисдио Филип и одлагао сита. E m ова биоградска, купио je још покојни Обрадов отад, он му je био друг, њега нема сада, ех, тако нсће нн мене више бити, na нека, боље, нека буде и то, него да овако исто проводим под старост као у младост. Несретни Саво, он га je тако звао, и ако му je био син. Филип би се тада заценуо, na послије прихватио сита, она лупала, паспаваљ се дизао, извијао се и падао na таљиге, a колути се дизали до изнад наћава. Он, онако бијел, са попанулим паспаваљом. остајао задуго, до пред акшам, када je доносио ^оду, a дјеца га увијок питала: о старом. Филип причао, a при том се мијењао, иостајао некако чудпрват, блијед, a коса му се дизала. »Несретни Саво«, причао Филип, a дјеца га радознало гледала. '»Ех, ха, замрзио сам песретника још онда кад ми укра^с бијелих меџедија и осам великих кофчица. Скупио ja, иа оотаВио у ћесу, добро стего, завукар под ону стару поњаву и мнслио да ми je сигурно, a Саво се прикрао, узео и отишао у Сјеницу, na све проигро. Ja га послије звао, он дошао, заклео се да иеће пикад више овако чињети, a ja му oupocrao*:. Филин почео да радн, мало, ето само лакши- ћосао, тад би застајао, a дједа ћутала. »Причај нам, Филипе даље, нричај!« naваљивала дјеца, a on настављао. »Онда почела она оболијеват, јадна моја добра жена Јека. Почела одједном. Вратио се ja баш с »Пашине«, a Јека се нешта промијенила. Шта je?”п и л т je ja, a она шути, ие миче се, но упрла поглед неђе горе и нешта убечила. Јеко, Јеко, несрећна Јеко! повичи ja, a она блиједи, усне joj се мичу, no коју ријеч прозбори, некако тихо, мумљајући. Послије се Јека мало разтријезнила, na почела мало као да ирича, потмуло, загушљиво хркљала, a очи joj би се, страшне, блијештале и главом клима као опијана овца од врућине. И тако два дана на на прекочас умрије. Јадна Јека«, прича Филип, a таре сузе. Он застане na буљи у ћоше комшиске куће, дјеца подврисни, na у з тенећу отпочни: »Филипова Јека препила се млијека нестало joj лијека умрла«. »Доста!« викао Филии, узимао тенеће и као опарен одлазио, и ne обазирући се на љих. 66 По смрти Јекилој, Сава још иоиарастао, a iic ради ништа. Филипу криво. »Оаво, несрепга Саво, шта чпниш? Одрони се кућа. Ништа се не ради, a троши се. Д а je царска хазна, би се ојексичила. Саво, што се ne угледаш у твојс врспике?« опомиn.ao га Филип, a Саво окрећао ухо и не слушао га. Тако Саво, послијс Јекнне смрти, опет покраде Фнлипа, a Филипу тешко би. Псовао га, na Саво побјегао. Зато увијек кад Филип запјева пјесму о Сави, о њима —својима, он се разболи као од сјећања и успомена ,па му поелијс милије буде, разљежи с-е, раздјетињи се и мисли: »Авлија, стара. келика и прострапа била, дјеца: дјевојчицс и omi мушки играли се сакривача. Сакри се сви, a једном завежн очи, док се не изгубе. Па послије: ху, ху, ху! јављају се да су сс сакрили, онда их онај или она, завијених очи, тражила и пошто би их нашла, све тдко n опет до ручка, иа каснијс до мрака. Филипу жао>лих исплављелих снога, тих тренутака којп пекада оживе па се опет изгубе иекако нсприметпо н са зкаљењем. >Филипе, Филипе!« звао би га Обрад n будио га из тих стања, која нису ни сан ни јава, ни нешто трбће, него све троје скуна. Он би избсзумљен, и каб\лом љ ен од неке занешености, опег клонуо, a Обрад се љутио и тјерао га да ради. II. Касније, под старост ираву, Филин постајао као избизумљен, некако занешен и повучен. »Филипо, Филипе!« викале га жене да их нешта нослуша до у чаршију, a он занешен ишао и ne окрећао се. »Потрче, Потрче, Потрчино!« вшсала му дјеца, a on се нокако смућено окретао и, покуњен, преврћући очима, викао. Док бијаше самуна, нико ко Филип, a сада и Потрк и Потрчина и Нотрчак, и све и све. Он би се тад као мало охрабрио, па им викао: »И лонцем, и лонцем ме зовите, само ме пемојте разбити!« Ехе, иусти вакту, некада je овај Филии умио да умијеси самуне за покојног Хаџи Мила Вукоисића; иекада je Филип Потрк пекао баклаве Кајабеговићима и забитима, силним Османлијама и пробирачима. A сада?! Стао би, као застао, na послије, плачући и окрећући се према зиду, причао сам еа собом. Тако, од како га Обрад нстјера из екмешџинице, он постаде права слута. По гробљима, no угловима улица, око ђубришта, Филин се истегни и no цијели се дан бишти. Тим крајевима су пролазиле само будале: Ибрахим Вранац, Медо Турков и Саид, који je цијелу старост провео у мјерењу Лимске ћуприје. Доби Саид метелук, na купи конца и мјери ћуприју, мјери ио цијели дан, a љ уди се емију. У посљедње вријеме, он се с њима највише и дружио. Сакупи се њих пуно: Саид, Јован Ћело, Ибрахим Вранац, Пухаљка, Сава Нерина, Лула Тарача и Бахтарита. na приреди дијело весеље. �Тако Фнлии иочео да се заборавља. Почни да нешто газде, оне чије гробове највише обилази дању. прича, na претргни, застани, na плачи и помињи После су му код попова писали, a он се мало умиСава и Јеку. аБарем под старост да га видим! Ах, рио. Па опет исто. Сава, несретног Сава!« Сузе покуљај и све једна за Уеред дана кад никог нема na гробљу, Филип другом, a Филипу сс згуши, na пани, остани неђе у се затури за гробом na плаче, касније јауче и дерс самоћи и тишини и ту заспи. Изјутра се пробуди, се неким животињским гласовима да се разлеже na напроси милостињу за доручак и лутај no гробљу Обровом, Лозницама, Растоком и Увезцем. Раши водама. чупаи, избуљених очију, избезумљен, он се увече Послијс се смиловали noii Вићентије и остали ираћао и ноћу снијевао мртве хаџије са дугим лии ставили га за гробара. >Филипе, како je сад? Сад бадама. Богами, са звсчећим ћемерима од злата, треба да je добро«, викали му, a он махао главом. долазили му на сан. On их сањао са страшним брСлабо се мре, понеко, понекад, ua застани, застани ковима и избечених очију, na се пренуо, вриштао, и чекај, чекај док још no иеко не умре. Ето, од како јаукао. Љ уди су улазили у његов кућерак и тјеумрије Хаџија Јанковић и газда Алекса, нико више шили га, a послије га позвали код газда Милових пи да кљуци, као да им je мрзно тамо; na сви забо- и ту у доњој соби ноћивао. равили на Филипа. A није шала кад који од ибих « Љ уди и дјеца послије су га сажаљевали и каумре — мислио je на богате газде и хаџије— није иили се да га задиркују, да му помињу оно што га шала Филииу. Отвори ми се, на не знам с које стране боли иГ*оно што га нагони на плач. Он je то увиђао више долази. Наврни, na гргља, гргља. Најприје за и примиривао се, a послије иричао дуге приче о копање, na послије за пјевање, на опело, na задуш- <: к>има мртвима. Причао ои једиом, како му газда нице, a Филипу набрекни џеиови од бијелих меџе- Таоко^Ијшшао на сан и рекао да ће Бог све упродија, чејрека, метелука и шесиараДа. A са да / са д г . пастити ако се људи не поправе. Нека се Богу ренема никога. Филип je знао да то и чув^ и поштива. довно и из душе моле, рекао му газда Таско, na he Хаџијин гроб, na газдеС' Алексиц,|иа'њих, свих ко- онда бити и кише и олагослова божјег на земљи и јима je Филип копао гробове.сГр^»бови им као ДРУД^— међу људима. Од те ноћи Филип још чешће походио чији, порављени, озидани, a около цвијећрГ A цркву и увијек^рам. Зањири се и гледа, гледа све Филип je био и за то насра^цван. Филип одлазио на једно мјесто, na послије шапће сам са собом: хаџинима, a ашчика Ак&излазила и додавала му »Ово Сави, ово Јеки, ово мени, ово мени!« повичи комаде пите, хљеба 'и меса: >Ла, вели (узмиј^АЈјИГ^" fad неколико пута и радостан поскочи no цркви. Ово je оставила газдарица да ти дам. И он их je Мјерио педљевима цркву и сваком од својих умрлих свију редом волио и газддрицу стару, опуну|Љ *ј и живих и њему no један дио додјељивао. И враћао вазда кафеним кушаком огрнуту, Даду, и снахе. се вазда занешен, избезумљен, потиштен и жут у хаџиницу, увијек у дрном обучену, стаситу Иелицу^фшумивен и рашчупан. ћанку са запрегом и свиленицом од пећког верема и ибришима. Сви су га вољели, a он се свима умиУ јесен када се иопеку пекмези и пожњу куљавао. 11 чудновато, некс би газде* све> дале да им сипови не поумиру у раном животу. Газда Јанићије курузи, дјевојке набубре и опазе се. Махале наново дао би цијелу Стројтеницу, na иоловину Лахола. оживе, a момци сваки дан no један педаљ у висину. да je могао отргнути од смрти свога Паја. И то што Мурсел Печечак и Хајро Зврко порасли од како je другима толико неугодно било, што их je мучило јесен настаде, na не могу да их познају. Она јесен, када се побаље Филип, као да бијаше и жал им било на све, то Филипу било драго. најбјеснија, све у весељу и момци и дјевојке и III. старо и с в и . . . сви се као помамили и осјетили. 0 нразницима гробља оживе, a послије као Пјевали пјесме о кукурузима, о дјевојкама и жепуста. По који гроб окићен, вијенци посушени, a нидбама. И зањиривали се једно другом: момци около јадикује мајка или жена. Изјутра их посједјевојкама, a дјевојке момцима ћују своји, a Филип им показује и друге гробове и »Јесен стиже, дуњо моја« — ирича о сваком no нешта. Он je са гробљем и уз Дјевојке се кикотале a момци им гледали право у гробље управо срастао и оно му je чинило неопилице и настављали: сиву радост. Он je живио здружен са н>им и ono »Дуњо моја не варај јарана!« je било дио њега. По неки гроб са нахереним крКикотале се дјевојке no башчама, a Филип узстом, no неки са усправљеним, Филип их све позна и чији су и колико су стари и уређује их. По цио дисао у кући и плакао. Падали му на ум сви његови дан хода около око гробља. Пред ноћ се, избе- и жао му било што овако сам без својих болује. зумљен, враћа, a људи га зачуђено загледавају. У Придизао се и прислушкивао пјесму na послије ноћи се буди; прене се ко иза сна, избуљи очи, na отварао прозоре и у ноћ зурио, несретни Филип послије вришти и помиње старе помрле: хаџије н Потрк — и боловао. 67 �Hasan Đikić Poslednji trzaji Sunce negde zagrejalo cvrčka, pa pripio uz granu i peva, peva, a lišće se tromo miče i lomi zlatne šipke, što ih sunce probija kroz sočne grane belih smokava. Gušteri se zavukli /pod guste pletere bodljikave ku­ pine, /pritajili se, izdigli glave u nebo, što je pobelelo od jake pripeke, razvratili ždrela, pa naglo dišu kao da nemo pevaju tajanstveni hvalospev večnom Go­ spodu. A sunce sve peče, peče i izmiče ka smiraju. Omeraga Bešlo izvalio se u debelom hladu pod gustom, granatom lipom, zažmirio očima, pa pogle­ dom probija tamo daleko bledu usijanu prozirnu maglu, kao da bi da dokuči u nedogled. Krnjava crvena lula od štive, sa prostim drenovim čibukom, valjala se u travi, šireći oko sebe neugodan zadah pokvarena duhana i ustajala nikotina. Široki rukavi od bezne košulje zavratili mu se, pa se ispod' njih ukazala potamnela dlakava ruka, smežurane kože^sa krupnim nabreklim venama. Desnom podbočio zara­ na posedelu glavu* sa ispijenipi licdm, proraslim ret­ kom čekinjastom bradom. Talfo on leži ikao da nešto misli, jer mu se lice stđlnd mršti i vedri, a gornja usna nekako neobično poigraje. Omeraga broji davno već pedesetu. Davno, eh^’ali i jopet, eto, sada misli nešto, nešto tako štoriije za njega. Misli on i ne vidi kako se gole planine pred njim izdižu, a sjinca ne­ staje iza njih kaq_da ga sakrivaju. I crvrčak prepevao pa prestao i gušteri se zavukli u svoje jazbine, a drveće kao da je oživelo i voda jače šumi, pa i zrikavci već zapojali noćnu pesmu uspavanku, a on sve­ ga toga ne opaža, ne vidi i ne čuje. Lipa miriše sve jače, jače, omamljuje živce, us­ pavljuje razum, čoveka podilazi* neka jeza. I oko Omerage kao da se sve nešto ljulja, kao (ja se brda miču, voćke izrastaju visoko, čak do neba, a voda kao da je okrenula drugim tokom, nema je, ne teče. Oseća samo kako mu srce bije, naglo bije, a žmarci ga ispod kože prolaze i on poče da se nesvesno pomiče, opruža, oteže noge i ruke, pa prstima grčevito stiska travu oko sebe i rukovetima je čupa. Sve on to čini onako, eto, što mora, a on i ne zna da mora to da čini, da drukčije ne bi ni mogao, jer bi mu bilo zlo. I znoj ga oblio, a sunca već nigde nema, samo što voda pre­ ko kamenja žamori i izmiče ispod njive, ispred Omerage, ispod stare lipe i odnosi joj miris dole kroz mahale. Omeraga se prenu. Vetrić s vode malo ga raz­ gali i on dođe k sebi. Jako se umorio. Grudi mu se brzo i jako nadimaju, a srce bije. Na mahove kao da ga oblije neko zadovoljstvo, spopadne ga veselje i razneži se, pa se opet uozbilji i sve mu nešto fali, ne­ zadovoljan je. 68 Diže se polagano, pa pođe do pred kuću, crnu, naherenu, izagnjalih dovrataka i čađava krova. Htede da otvori vrata i da uđe, ali mu se nikako ne dade; odbija ga ona pusta šupljina u sobama, jer on nikoga nema. Sam je ovde već godinama. Starost ga slomila i svezala za ovu tmurnu ruševinu što po danu upija u sebe svetio božje, a noću riga crne oblake zlo­ kobne tame. Život se sveti i Omeragine noge drhću pod bremenom neprospavanih noći i bednom malaksalošću istrošene snage. Teško mu bi ovako rano zatvoriti se od sveta među te crne zidine i slušati kako popac na ognjištu sanjivo pevuši. Beše ga spopalo neko predosećanje kao da neće više nikada u nju ući, pa je se upravo strašio. Vrati se zato opet pod staru lipu, ramena podboči o- kvrgavo stablo njezino, ruke opruži i umiri se. Večernje sene provlače se ispod drveća a slavuj zapeva, zapeva nežno i slatko i pesma mu se pomeša sa brujanjem života što je dopiralo iz mahale. Omeragi samotinja pala na dušu kao mora pa ga guši, a on ne vidi leka toj bedi; život mu izgleda kao široka mrtva pustoš bez obzorja. Sedi on pod lipom tako skoro svaku večer i nešto misli, a ni sam n e zna šta zapravo msili. Najposle ne misli ništa. Ali čudnovato, večeras je sasvim drugačiji. Neki ga osećaj obavio oko srca, pa mu sve ne da mira. Dođe mu kadgod pa bi sav svet zagrlio, a kadogod se opet pokunji i ražalosti da mu postane sve svejedno. Najednom odnekle iz gornje mahale, iz gaja procvetalih šipaka, i nabubrelih smokava, osu se pesma zamamna i nežna, pesma puna života i drhtaja uza­ vrele krvi. To neka zaljubljena mlada žena u proletnje veče vazduhom bistrim veze vrele uzdahe čežnje za zabranjenim životom i nepoznatim uživanjima; to ona pesmom niže na tanke niti večernjeg sutona gla­ sne kucaje nemirna srca .1 sve zamre pred strasnim krikovima mladosti i snage i drveće i reka i pesma slavujeva, i sve utonu u ništavilo pred nesavladivom moći probuđenih želja i kao da silni Gospod naredi mir i zatomi pesmu što se orila iz nepoznatih kuteva živih nedara raskošne prirode u čast i slavu njegovu; sve zaustavi, pa i vremenu kao da reče da v iše ne teče tako naglo, tako žurno, da ne odmiče u nepo­ vrat, jer je sada ljubav u prvom sutonu zapevala hi­ mnu velebniju od svih drugih. A pesma nariče, plače i zove, nudi se i moli, jer je strašno želeti život, a ne moći ga uživati. Omeraga sve to sluša , sluša i ne zna šta biva s njim. Oseća kao da postaje lakši kao da mu krila rastu, podmlađuje se, godine spadaju, koža mladimja, zateže se i sjaji. Pesma ga budi, miluje i snaži, prsa �mu se šire, košulja mu tešnja i on je pomamno kida, fes mu polete s glave i nestade ga u reci ispod lipe. Davno uspavane uspomene počeše se izdizati iz tam­ nih grobova podsvesti, kao pomrle sablasti fantastič­ nih priča. I Omeraga se seti negdašnjeg života, mla­ dosti i snage. Vide on jasno pred svojim očima-sve one sa kojima je proćerdao novac, mladost i imanje. Gleda on jasno i Julku i Miču i sve one redom, ko bi im još znao nabrojati svima ona njihova švapska imena. A lepe su one bile, bele i rumene, pa veste i okretne, umele su čoveka da uvesele, da ga zalude, da zaboravi sve, i oca i majku i ženu i decu i kuću i zemlju i samoga Gospoda Boga koji ih je poslao na ovaj svet samo za to da čoveka zalude. I svih je nje­ govih nestalo, on i ne zna kada. Davno dok je on još ležao u zagrljaju kakve Julke ili Miče, pomrli su oni oplakujući njega, a on ih bio i zaboravio. Gleda ih Omeraga tako — ove vizije — gleda a sve se smeška, ruke se same od sebe pružaju, rad bi da ih zagrle, ali se one izmiču, pune čaše izdigle u vis pa ga mame, zovu ga i obešanjački izvijaju te=. lom. On se uznemiruje, srdi s,e, zove ih da dođu, moli ih da ne beže. Trza se, strast ga zaokupila, grče­ vito pruža ruke da ih dohvati, ali in e može, klone. Strašni ga bolovi peku u ramenima. To ga tvrda kvj>ga na lipovom stablu nemilosrdno žulji i bode među pleća. Malo se on pribra 4 osvesti kad mu do ušiju đopreše zvuci pesme i to baš one nekadašnje -snjegove«, koju je on najviše^voleo. Ona nepoznata, ispod šipaka, pevala je: Haznadara, da ne spavam sama... Г To već beš prešlo meru, za Omeragu je to bilo premnogo. Svaki delić tela počeo je na njemu poi­ gravati. Živci dostigli skrajnju izdržljivost, pa ako po­ puste on nikad više neće oživeti,' umreće za navek. izgubiće svest i poludeti. A ona sve peva i peva, sve jače i bešnje, kao namerno da njega upropasti, da ga do temelja uništi. U mozgu mu se poče nešto pre­ vrtati, tukući jako, kao da se sva krv slila među tvrde stene lubanje, pa preplavila mozak i Omeragu izbe­ zumila. Nije se više mogao smiriti na jednom mestu. Naglo skoči, pa onako gologlav i bos, razgolićenih prsiju, pokrvavelih očiju i s penom na pomodrelim usnama, pojuri on preko njiva na cestu, ne obazirući se ni na koga, ne uklanjajući se nikome s puta. Svet se okretao i čudio, a on je bezobzirce jurio pravo u krčmu, u onu pod starim belim bagremom, njegovoj nekadašnjoj krčmarici, s kojom je proveo toliko dana i toliko noći, ne rastajući se od nje. Onu moju, Janjo! — viknuo je nahrupivši na vrata u praznu krčmu, ipa sede za jedan okrugli sto­ lić u kutu, gde je i uvek sedeo, i bi mu kao da nikad iza toga stola ni ustajao nije, ili kao da je po običaju došao «đa ispije jednu pred večeru«. Janja ga gledala, čudila se i nije se ni micala s mesta. Nije mogla verovati svojim rođenim očima da je to Omeraga koji se već toliko godina povukao u osamu i kojemu je već jedna noga u grobu. — Donesi, što me gledaš tako! — viknu Omeraga izobličena lica, sa primesom nečeg životinjskog u gla­ su, lupajući, besno šakom o stol. Janja se mehanički mače sa svoga mesta, nasu Tnti njegovu «rednu« bočicu rakije, a on je pohlepno obema rukama dokopa, na dušak ispi, pa je baci i opet kratko zapovedi: — Još! A Janja poslušna kao pokorna robinja nalevala sve nove i nove bočice, donosila ih Omeragi, a on ih ispijao, razbijao i nove naređivao. I pio je on, pio i Janju pokraj sebe seo; tako mu se eto prohtelo; mi­ slio je da je rakija mladost povratila. - 4 Možemo li k'o onda, a? — pita on Janju, pa pođe da je zagrli, ali oseti kako ruke klonu, snaga ga izdaje i starost mu se smeje i ruga. Njega nešto u prsima zabole. — Donesi još! — viknu on razjaren i ođgumu Janju od sebe. Ona mu je dodade, pa pošto ispi, diže se iza sto­ la, iziđe iz krčme i, teturajući, pođe negde, gde stigne. Janja je gledala za njim, tužno vrtela glavom i dve suze kanuše joj niz naborano lice. * Sutra dan našli su Omeragu pred dvorišnim vra­ tima gde leži u kanalu, razbijene glave i ukočena tela. U poslednjim trzajima strasti zaklopio je za na­ vek oči. Саиш Ораховац Певање девојке у ноћн — Гђчцп A. П. — »Дођи ми дођи драгане« Девојка пева с чардака, Испиј ми оче санане Ko мед из златпа бардака. Moje те усне румене И две сазрелз иаранџе Ha недра жудно чекају! »Дођи ми дођи драгане« Т етке су ноћи студене Ha моме пустом чардаку 69 �Hamdija A. Cenglć Uoči ramazana — Hoću, ako Bog da — tiho mu odvrati mladić, pogledavši ga blago i oba zaćutaše. Mladić je gledao kroz prozor preko belih kro­ vova susedskih kuća. Krovovi se belasali, ćutali. Iznad njih su lutala jata gavranova — tužno gačući — padala po crnim granama golih kestenova. Vrapci Na severnoj strani zgrade «Pensionata« vidi se se čerupali po smetištu. U daljinama se prelevalo ne­ otvoren prozor, a na njemu dečak cedi vlažnu mara­ bo iz bledog plavetnila u lako-crvenkastu maglu 1 zamu. To je prozor male sobice, bolničke sobe, sa dva krivalo glave visokih bregova snežne Plješivice. Oči kreveta i siromašnim nameštajem: malom pećicom, su se mladića zanosile nekuda daleko, preko tih vi­ u kojoj veselo puckara vatra, i bledim zavesama na dika u daleke daljine. Mislio je na «svoje« kod kuće. Oba su ćutali. Dečko je sedeo na rubu kreveta prozoru. Jedan je krevet prazan. Na drugom leži mladić, bledog, duguljastog lica i malih, žućkastih i gledao u kutak sobice, gde je peć v eselo hučala svdju pesmu i senkama kolala čudne vizije po zidu. upalih u glavu očiju. Kraj kreveta je na malom orma­ riću nekoliko bez reda pometanih knjiga, čaša i ne­ Suton se neprimetno uvlačio kroz prozor u malu so­ koliko bočica s medicinom. Uz ormarić je umivaonik bicu, a vatra bacala jasnije slike po zidu, kroz male a izniad njega vešalica sa obešenim odelora -sirotog , pukotine. Munara na Fetiji rasvetljena sa tri reda kandilja kao đerdanima istočnjačkih zvezda i mla­ mladića. On leži bolestan u krevetti. Nemoćno skrstio ru­ dić se trže kao iza sna kad ih ugleda. U njemu se pro­ ke na slabačkim prsima j z^ihpreno diše. Svu brigu budi čitav jedan svet. Čitav svet koji je dugo spavao oko njega vodi mali dečak, njegov zemljak^ićojTse^ u njegovoj duši laknu i zasvetli. U tome^se prolomi gromki pucanj topa — koji nikad od njega ne ođvajai Donosi mu sve što ima, loži vatru i kad zatr^^a skvasi maramu i poveže mu oglašavaše akšam — i potrese prozorska okna, a me­ vrelo čelo. Zatreba li što doneti iz čaršije, m ali f kani zvuci mujezinove pesm e prosuše se s bele mu­ otrči kao vetar, obavi posao i za čas se povrati, sav nare u plavi suton. Mladiću, koji stajaše kraj prozora pled, odjednom pojuri krv u lice i ono postade ru­ zajapuren u licu iSozeblih ručica, i poslužiIga. Bolešću mladića, f život maloga zemljaka dobio meno. Dečko se trže iz svojih sanja i priđe mu, la­ je nove forme. Kako bolesnik jede vrlo malo, skoro gano, kao da ga ne probudi. I u njegovim je očima ništa, a pije samo vodu i medicine, tako ni mali n e ­ planuo neki čudni sjaj i one se svetljahu kao dva mema apetita. I on jede vrlo rbtko, po malo, pa slabo i seca. — Sutra je Ramazan, je li, brate? progovori tihim spava, te mu je san pomutio plpve. inače bistre, kru­ pne oči. Od umora i nesanice oslabio, kao da i sam dečijim glasom, u kome je zvučilo nešto od detinje radosti. boluje, a ispod očiju mu se ukazali modri kolutovi, — Jest, brate, sutra, jest. Zato je večeras mu­ široki kao prsti. Iz očiju mu se vidi odsev istinske tuge i dečje žalosti, iskrenog sažaljenja kao za bra­ nara onako okićena kandiljima, a Mašo pali iz topa. tom. Voleo bi on da mu zemljak ozdravi nego bogzna Ti ćeš sutra postiti, a j a . . . k o z n a . . . Mladić duboko uzdahnu uhvativši dečka za obe ručice i privinu ga šta, a samo što ga istinski voli. Ali je mladić jednako ležao bolestan. Iz dana u na tople grudi. Ti si još malen, ali ćeš postiti, jer si dan temperatura mu se menjala — rasla i opadala zdrav, a ja sam bolestan pa ne mogu. Ah koliko me — i nije se osećao bolje. Srce mu je kucalo živo, a to boli! A h . . . i on se lagano spusti na krevet a mali grudi se nadizale i spuštale po nekom čudnom ritmu. se privi uzanj. Kako im je obojici bilo pri duši može razumeti samo onaj ko je daleko od svojih, daleko Nakon više dana preležanih na slamnatom stro- — a sutra Ramazan. žaku male sobice «Pensionata«, mladić se osetio bo­ Mladić se sećao Ram azani iz detinjstva; sećao lje. Počeo se da podiže i sedi na krevetu, naslonivši se one radosti i veselja u oči Ramazana, kad je trčao se na jastuke ili nejake ručice maloga zemljaka. Mo­ bos s decom po sokacima, pa u veče došao kući. Kuća gao je pomalo ustajati i na noge i prići prozoru, te kao neka druga: podovi oribani pa se žute kao dukat, pog’edati krozanj. Dugo bi ostajao kraj prozora i gle­ zastrti šareni ćilimi sve skoro do vrata, a zidovi se dao u prirodu kako se belasa, a mali zemljak sav v e­ bele kao sneg. Na sredini sobe velika crvena manseo, stajao iza njega i zadovoljno ga posmatrao. gala od bakra, a u žeravi čeka pečena kafa. Sva se — Sad ćeš ti moći i hodati, je li braco (tako je soba uzmirisala od miskja, a lica: oca, majke, braće m ali zvao mladića)? i sestara, si jaju od sreće. 0 , Bože, te radosti! Hladan je zimski dan. Vetar besni i povija bele dimove u maglu, a ulicama m ete velike smetove. Krovovi se uvijaju pod debelim naslagama, a ispod njih se ćučure vrapci, cvrkućući i odatle nasrću na kuhinjske prozore da bi se malo ogrijali i našli koju mrvicu. 70 �Pošto bi se klanjao akšam i večeralo, otac bi seo na serdžadu, opružio noge, i zapalio čibuk, a majka mu dodala kafu. Poveo bi se razgovor i to o Rama­ zanu. Otac je uvek govorio i tumačio deci šta je Ra­ mazan, ko ga treba i zašto da posti, te bi se tako ras­ pričao na dugo i na široko, a deca se poredala oko njega, sedeći na koljenima i gotovo gutajući svaku njegovu reč. — Ne morate svi postiti sve, deco, ali se treba privikavati iz ranijega. Alah voli decu koja mu se mole i poste Ramazan, te im daje zdravlje, pa budu zdravi, a onda im čuva i roditelje te im dugo požive. Onoj deci, koja budu lepo postila i klanjala, slušala svoje roditelje i starije, a ne svađala se sa svojom braćom i sestrama, Bog daje svaku sreću i zado­ voljstvo; daje i njihovu ocu dosta novaca, te im on uzme sve novo za Bajram. Alah dželešanuhu udesi lepo pa nema ni šejtana preko Ramazana, da ih se dobra deca ne bi plašila. Njih, šejtane, m eleki poteraju sa kandžijama i zatvore sve u Džehenem, lp im nema izlaska taman do iza Bajrama. Za vreme lepog Ramazana po zemlji hodaju samo m eleki i oni paze na decu, čuvaju ih od svakog tzlg^ Oni'zapamte koje dete po danu posti i sluša svoje roditelje, ne svađa se, pa kad ono zaspi, m eleki uhvate kolo oko njega, pevaju mu lepe ipesme i qiid sanja samo lepe snove. Tako je to, moja decQ, tako. Alah je milostiv, pa ako kogod što malo i pogreši, on će mu oprostiti. Hoće hoće. Sada je mladiću uskrsao šav taj život pre docim a i svega se živo sećao. On je naučio da posti Ramazan, ali kod kuće i sve lepe radosti deliti sa svojima, a sada? Ramazan sutra, Ramazan, ah Božel On tužan i bolešljiv dočekuje ga daleko od svojih, daleko, sa malim zemljakom. Možda se sada, braco, naši kod kuće vesele, pevaju, a mi ovde sedimo šutke — i malome zadrhta usnica, a oči zasvetleše. — Vesele se, vesele, ali nisu ni na nas zaboravili — teši ga mladić. — Zato treba ba i mi budemo veseli. — Treba da ih se setimo lepim uspomenama i u duši prisustvujemo njihovu veselju. — Jest, da, treba i da klanjamo akšam — upade mu u reč mali, malo vedrijeg lica. Meni je babo ka­ zivao, ko ne klanja uz Ramazan, taj nije pravi mu­ sliman, pa ni Bog ga neće voleti, niti će mu dati da se veseli. Ja idem uzeti obdest pa ću klanjati i za­ moliti Bogu da dade i tebi da dobro ozdraviš, dobro kao što si prije bio. Čuće on mene, hoće, jer kaže babo on voli kad mu se deca mole i sve nji­ hove molbe prima. Doneću i tebi vode pa i ti klanjaj — i veselo odskakuta niz stepenice. Mladića zadivi govor maloga zemljaka i kao da mu se skide pola tuge sa srca, on ustade. Osećao se zdraviji, lakši, i nešto je veliko raslo u njegovoj duši. Tada je osetio mgžda prvi put u životu samoću, uda­ ljenost od svojih i njegova je duša bila velika i ma­ lena u isti čas. Utešne rečd malog dečaka pale na nju kao melem i ona postade blaga, dečja. Još jedanput pogleda kroz prozor — već je bilo mračno — a iz duše mu se ote jedan duboki uzdah i oči orosiše: sutra je Ramazan. Илнјас Добарџић Ha нскаи живоша — Хамиду Днздару — када hy остат тужан и сам Moj болни живог тече полако, тихо у мраку, мој сваки дан носи тужно вече, a евако веће самрт лаку. у свету иросит кратку радост Из дана у дан боли ничу и расту ране. Мислим na тугу на моју болну стару причу о жени, драгој и другу. Кафане, жеие, деаојке. Moje paue ноћас ће иросути сав јад. a тужне песме, заклаће дане Умориле су ме песме и :кене да жнвот не волим као сан и сада у муку мојо болне зене шаиућу да ће доћи тужни дан и бити безмерпо студен ко кам те копи слутим проћердаћу младост. радости моје; a сад, сада ћу опет у мраку копати срце и ране и тихо кроз песму млаку заплакат за сретне дане. „Gajrert" u svakoj kući, znači samo njezin napredak 71 �Мусшафа Ј. Буааљко Бабин новац Велика je зима. Ништа се не чује осим звиждања вјетра н завијаље гладних вукова, који тамо у оближњем сеоцу обилазе око кућа, тражећи што чиме би напунили своје гладне желудце. Ha једном брежуљку, близу овога сеоца налази се ма лена кућица у којој нема никога осим једне старе бабе. Имала je три сина и двије кћери. Синови joj падоше у рату из кога joj се ни муж не поврати. Кћери су joj се већ одавно поудале. Старица je осим куће имала нешто оваца и коза. Сваки je дан носила млијеко у оближњи град и продавала. Иако je за млијеко узимала лијепе суме новаца, старица није знала, од како су joj синови и муж погинули, што значи обући нбву хаљину, a хљеб са бијелим луком била joj je главна храна. To није ona чинила ради жалостн, него из својег великог тврдичлука. Толико je била шкрта да je и hq Божић л^алила заклати које бравче. Тако се ja'ca свим ц свачим патила. И ове зимске вечери, 'док je снијег падао на смрзнуту земљу и док jq вјетар звиждао у сва* ком буџаку њене соб^дег сједила je баба згурена у подераном гуњу у з огњтшие, полако мрвсћи кору бајата хљеба и тако се измрвљеном кором засипала. Како пије^имала ни једиога зуба, измрвљену кору би само мало проваљала no УрВМ41з1 за тим би je са великом муком прождирала, чим би joj се при сваком 1^тл>ају очи напуниле сузама. Пошто je тако појела прилично велики комад хљеба, извади из њедара чврсто свезаних нешто новаца, што их je данас узела за млијеко, подиже на огљишту један камен, извади ћуп и метну уњ новац. Затим, ћуп опет метну на исто мјесто, поклопи каменом и остави. Метнула je на ватру још мало грања и мирно сједила гледајући како се малене свијетле искрице диж у из ватре. Многе излажаху кроз баџу, a многе се спет враћаху до пламена који их опет гољаше на више; оне се опет враћаху и баба je загледала у ове малене искрице како се полако диж у и спуштају изиад пламена. Приличпо je касно. Вукови су скакали и око њене кућице, вијући и тражећи што за храну. Више пута би који промолио главу или шапу испод вратА, и чим би опазио ватру, одмах би побјегао. Баба се није плашила. Обикла je она на овакве ноћи. Вјетар je постајао све већи и већи и из темеља je тресао кућу. Баба очита иеколике молитве, снпми опапке, простри гуњ у з огњишге и, окренувши табапе ватри, леже да спава. П1кри- 72 пале су гредо у крову, a вјетар je дизао сламу с крова. Није баба одавно запамтила овакве зиме. Наједном се непгго сјети и сва протрну. Чула je данас у вароши да су се у близини појавили хајдуци и како велике шгете и отимачипе почииише. Полако се дижс, закуца још боље камен над ћупом, подуприје боље врата, набаци још мало грања на ватру и опет ложе. Није могла заспати. Beh je близу пола ноћи, a њој никако да се очи затворе. Вјетар јако духну, и учини joj се кал д* неко куца на врата. Молила je Бога да се куцање не понови, али joj молба не би услишана. Зачу се опет куцање. Она се не диже. Куцање се опет поАови, a затим се чуше ријечи: »Отвори! Отвори, или ny врата провалити!« Баба сс опет диже. У то опази како некакво гвожђе испод прага све . в$пце и више подизаше врата. Баба се подиже, дође до врата и рече: — Ко je? Шта хоћеш? — Молим те; стара, отвори ми! Залутао сам. Пусти ме унутра да се мало огријем, ииачс ћу се смрзнути — говорио je неко споља. Баба отвори врата и у кућу уђоше два до зуба наоружана човјека. У сваког je пушка, no два ножа за пасом и no два реда патрона преко прсију. Баба хтједе нешто рећи, али joj замрије ријеч у грлу. Дошљаци се примакоше ватри, огријашс руке, a затим се први обрати баби: — Баба, дајдера нам што за вечеру! Отрашно смо гладни. Од јутрос шппта нијесмо јели. — Ja немам пишта — рече баба. — Пука сам сирота. Ево, овдје станујем сама. Човјек ми je погинуо у рату и три сина. Кћери су ми сз надалеко поудале. Како су од мепе отишле. никад их више није мајка видјела. Нико нема несретнији од мене. Мучим се овдје и гладујем. Одем у варош и што тамо упросим то ми je све. Скапаћу на овој страшној зими — и баби слетише неколике крупне сузе низ блиједо, иабрано лице. Али ови људи били су научни слушати овакве ријечи и на њих нијзсу дјеловале бабине сузе. Први скочи, ухвати je за мршаву руку и noвика: — Стара, или nape, или живот! Знадемо ми да ти имаш новаца. Видиш ли овај мој нож? Откинућу ти главу ако нам не даднеш riape. Промисли и говори! И док се баба снашла од чуда, већ je он извадио нож и махао с њиме no ваздуху. — Немам, сине, ни пребијене nape — рече баба у страху. — Одакле мени новац? Ех, да ja �имам новаца не бих ое овако патила! Вјерујге mu да немам. — Немам поваца — рече баба. Немам, na немам. ; ! . ; 1; .;' i » ј У то скочи и други, извади и он свој нож и — Добро, добро! Видјећемо! Држдера je друже за руке и приведи je овдје к’ ватри да впди како joj нос гори! i ; — Стара, не шали се! Ако нам не дадеш новац, главу hy ти откинути као врапцу. — Нећз то бити тако — рече први. — Ако нам не дадне новац, кидаћу joj један no један дио тијела. Стара, не шали се!. Вјеруј, нож ми je оштар, a научан je на овакве ствари. Много je он до данас извадио очију, пререзао језика, откинуо иосева и ушију. Bjepyi и твоје ће лако охткинути. Баба je дрхтала у његовој руци, видећи му звјерско лице. Није могла ншита рећи. Први опет повика: ~ — Стара нећу имати смиловања према теби. Говори гдје je новац? Други je ухвати за руке, a први потеже нож, na no — носу. Шикну крв, a нос му бабин остадз У РУЦИ- Затим га баци у ватру, дохвати мало пепела, посу баби мјесто гдје je био нос, да не течо крв и да му не смета. Баба врисну и показа руком камен на огњишту. Хајдуци je пусте, подигну камен, изваде новац, метпу га у торбу иа на врата. Баба je остала шћућурена уз ватру н посипала пепелом рану. Једва je дочекала зору и одмах je отишла у град лијечнику да joj ране превије. Протекло јз много времена док joj се рана замирила.’ Продавала je и даље млијеко, али од сад није више окупљала новац. Хасан Кикић Јава швоја i. Ha сан ми изађеш f i ко мелсм на р>ану кад пане — душа ли ти je ко мекан цвијет, тако ми кажеш топлу љубав очи ми тако прстом помилујеш.., Гријех ли je то твог мћаког тијела или печалап мој удес, Д на јаву ми тегота лијеже ко мора на младу мајку. 9 A да ми те није у овој грјешној младости ne би мелема на врелу рану ни топла прста да око помилује, да ми се na сан не јавиш — због печална ли мог удеса због TDoje ли јаве мени? П. Taj широк сјај у твоме оку и топла ријеч у моју душу — да ми те дрхтава рука огрли и да ти дахом та њедра омилујем једина дсброто у дугом гријеху... X И кад ми се осмјехом јавиш у путу ta видим печал на длану овом msT ми лакота у оку трепне опет ми мекота у срцу стрепне — тих очију ненаболан, je речена за душу претопла? пт. [ахом тим твојим Да стиском драге ти крви и уста кад оћутим na твоме врату престане немир ове моје душ е... Зажеаиш срце ко крупну звијезду кад се откине, хоћеш ли га ко плашшљиву птицу погладиш ко цвијет ћеш ли га да пољубиш? Знам ja у теби голему доброту — не ћутнш моју тошку грехоту пи печал ових раних година, свет би ми друг била и кроз позне сатс (санену јаву дугих поћила) и на овим прсима ненаморним — дахом ли тим драгим стиском ли те топле крви? Svim našim čitaocima i prijateljima, muslimanima, čestitamo nastupajuče bajramske praznike. 73 �Мусшафа Алнкалфић Потреба рада на селу Кад компарирамо данашње село н ono од про рата, видимо велику разлику обзиром na доста кратко раздобље, у ком се та разлика испољила. Не мислим ту само на некс иолепшанс и поправљене куће, ограђена дворишта, него na живот у тим кућама и на дух који дишс у срцима наигах сељака. зеленим столом млатилн иразну сламу, доживелн су пуни неуспех. И та група треба да повучо одавде закључак и консеквенце и, пре него ли се одлучи за крупни народни рад, треба да прође свс фазе без којих je нсмогућс постати добра и cnгурна јединица у том велпком иародном организму. ЈНастајв сада шггање какав јо то кругши рад? Иођимо само у муслиманска села близу Моотара. a да нс говорим о босанским, н. пр. у Подвележе, у Бијело Паље, Буну, Благај и т. д., na ћемо пи*фти како треба много радити на просветном и ек*ономском, a нарочито на хигијенском пољу, да би тај елеменат постао напредан, сретан и задово.љ^п^Ту ћемо одмах наћи апсолутну већину неплсмепих; не caiio старијих људи, него и млађих. A јер се кулгурни нивб народа просуђује no броју писмеиих и јер cfe само пчсмом човек може у жи\Еоту добро спаћи и корисгити иовпм тековинама пауко п л арретк а уопште, и те како je важно noЈбијати нсписмсност. Осим тога, економска култура 'нГашСта сељака муслпмапа врло јс ниска, a економЈка организација, која je најважнији у-.:лов екодомског напретка. пикаква, и ту може права иите.шгенција мпого да учини. До пре рата биле су просветне прилике на селу јадне. Животарило сз je. Интелигенција je слабо полазила па село да посматра жнвот; ona je више ишла тамо да сс разоноди, да се уклони буци и вреви градској. Било je додуше људи који су ćaстојали да шго уж е ловежу село с градом. кадо би село корацало барем донеклз паралелцо с твим' али су оваки појединци били сусретанп^ са~ мало разумевања, како рд ceJfa Tajfo ш од града. Иза рата почели су чихави походи у »села у сврху кортешације за пеједине пблт^ичке скупине, јер ј? како je познато, изборпим законом било дапо право гласа свим пунолетпил? ^тушкарвдма, без о б з и а ^ na љихово културночГ имућствено стћње^^ Џппо су после рата бснована .многа екоиомека'- бР-гфо-., светпа удружеља ^са задаћом да се пбдигне нашл село, како у смислу ку^ггурном тако и у матсрнјалном. Основапе с умноге читаонице, кљижниц^ п соколска друштва и трко je настао лови живот Загледајмо сс у та селд, проучимо и упознајna селу. Наравно да ми ово не можемо применити мо прилике у њима, na промпслимо да ли се даде на нашег сељака муеллмапа. који je провео взкове томе помоћи и већ ћемо наћи начипа да полако. као окамељен, кубурећи и лропадајући. алп сигурио, саветима, поукама и другим радом постепено допринесемо просветном, културном n Шта je до сада учинила муслдманска интеекономском напретку нашега сељака. лигенција за нашег сељака? Ништа. Додуше, неки су и залазили у наша сзла, али ne да користе нашем сељаку, него да га страначки лпределе и искористе. Везе међу сељаком муслиманом и нашом интелигепцијом данас су пикакве. To je и дало повода једпој групи љ уди у Мостару, која се купи око Гајрета, да покрене акцију na селу како би и наш сељак муслиман ишао у наиретку упоредо са сељаком друге вере. Прз него што ступе у акцију, ти људи треба добро да погледају рад разних кориорација и установа у народу, na ће видети да су получили успех у народу само они који су ишлн директно у народ, поучавали га, и према стварним његовим потребама удешавали својз деловање. A onu, који су усрсћивали народ безбројпим конфернецијама, где су у фотељима за 74 Зар но Си било боље провести педељу после подне у народу, међу својим људима, него у задимљеној кафани, која нам изједа и плућа и душу? Јер само онога кога познамо и разумемо, тога и волимо. Такав рад за нашег сељака je нуждан, ако хоћемо да се и наш сељак користи културом и цивилизацијом. Из тога разлога ми поздравл>амо ак цију тих људи, јер верујемо да ће се благодати тога пастојања очитовати у пајближој будућностн. јер ne само да се тиме дижс културпи ииво nu­ mera сељака, него се даје н импуло нлађој интелпгонцији да се макне е мртве тачке. Радећи само овако упозпаћемо пајбоље нашег човока, љегову племенитосг и даровитосг. �PRIVREDA Dipl. agr. M. Fazlagić Njega voćaka Pomlađivanje Grane se skrate i režu na polovinu ili na trećinu I najbolje njegovano stablo kad dođe do stupnja svoje duljine; pri tom pazimo na održanje forme sta­ najvišeg roda, počne polako da slabi: plod mu je si­ bla. To se obavlja najljepše u jeseni. Slijedećeg pro­ tan i bez pravog ukusa, grane se na vrhu suše. Vide ljeća na odrezanim mjestima izbiju mlazevi. Kod sla­ se svi znaci umomosti, stablo napinje svoje posljed­ bijih grana ostavi se po jedan postojeći smjer grane. nje sile i zove voćara u pomoć. Ako želimo da takvo Kod jačih grana ostave se dva do tri mlaza, a ostale stablo očuvamo i da se dalje njegovim plodom okoriš- skratimo. Na tim ostavljenim mladicama ljeti se kaćujerao, moramo ga pomladiati. lemi u vratu na spavaći pup. Inače možemo kalemiti Pomladiti treba i ona stabla, koia su krupom i slijedećeg proljeća: spajanjem, pod koru, u procjep teško oštećena. Ш na kozju nogu. Patrlj starog drveta se pilom od­ To je osobito važno za šljive, višnje i pitome reže, oštrim nožem zagladi i zamaže. Ako je na grani kestene. Svako ono stablo, na kome su istjerali mno­ više mladica okuliramo samo najgornju, ostale mlagobrojni bujni mlazevi — vodenjaci, treba pomladiti, j i i c e ostavljamo za rezervu i samo skratimo. Okulijer na takvom mlaodm, bujnom i zdravom drvetu i rgne (na pup kalemljene) mladice u proljeće se skra­ samo stablo nastoji da stvori novo plodno drvo, )coje te na 2.0^m iznad pupa; mlada plemenita mladica kasnije se radi zaštite od vjetra i radi ravnog rasta će mu nadoknaditi staro i izmoreno. £ Kod pomlađivanja prikraćujemo sve grane na uz taj stručak (patrlj) rafijom (likom) priveže. Pro­ jednom stablu na pola do jedpe ^rejćine, a pri tom ljetni kalem očuvamo radi vjetra i ptica, koje na njeosobito pazimo da zadržimo lijepu formu stabla ka<И"''m a ^ fo le sjediti, savijenim vrbovim prućem ili rav­ nim prutićem. pravilan raspoređaj grana. Grane se oprezno skraćuju'a najbolje u kakvim Presađivanje starih voćnih stabala laktovima ili na mjestima gdje se nalazi kakav Čvbr. Dosta puta pri izmjeni plana ili utemeljavanju Ploha reza neka nije veća u promjeru od 10 cm. Pazi novog voćnjaka na putu su nam stabla najljepšeg dobro i razmisli, jer grdna pogrešno odrezana ne da zdravlja, mladosti, i najvećeg roda, koje bi bilo škoda se više lako nadomjestiti! Rane nije potrebno odmah posjeći i uništiti. zagladiti i zamazati, to će se učiniti poslije godinu Ovaka stabla možemo presaditi, a za to je naj­ dana. Mlade grane za krošnju razvijaju se naime če­ sto mnogo niže ispod mjesta gdj& smo staru granu bolja jesen i zima. Pri tom se krošnja primjerno odrezali. Slijedećeg ljeta jedan dio novoistjeranih mla- skrati, pazeći da ostavimo što više mladih grančica, zeva skratićemo ili posve odrezati. Ostavljamo najsil­ koje stablu najviše i koriste. Okolo stabla u promjeru niji u smjeru grane, a taj će nam služiti za smjernicu od 2—3 m iskopa se jarak dovoljno širok, da se isko(produljnicu). Kad su se mlade grane razvile, otpili avajući stablo možemo u njemu slobodno kretati i se pilom nad njima zaostalo staro drvo (patrlj), rane raditi. Jarak mora biti tako dubok, koliko pobočno se oštrim nožem zaglade, a smjesom kravske balege žilje ide u dubinu. Uopće treba pri iskopavanju biti oprezan, valja paziti da se stablo po mogućnosti sa i gline zalijepe. Na jabukama pojavljuje se često rak-rana; bole­ što duljim žilama izvadi. Kasnije se žilje dade skratiti sna i nagnjila mjesta izrežu se do zdravog drveta i pilom i nožem li jeo zagladiti. Jama za to stablo treba zamažu. Za to je dobar i kalemarski vosak kao i da bude za 1 m šira, nego mu je korijenje a isto tako za pola metra dublje. Zemlju je dobro ispremiješati katran. zrelim đubretom, a stablo treba posaditi o 30 cm više Preka/emljenje Često se puta događa da neka sorta voća ne uspi­ nad (površinom ostale zemlje. Slijeganjem zemlje i stablo će se kako treba sleći. Zemlja se na povrhu jeva u jednom kraju. Neko stablo daje nam los plod, koji nas ne zadovoljava, jer nema trgovačku vrijed­ oko stabla pokrije sa stajskim gnojem, a ljeti se često nost. Zemljište, na kom se nalaze takve voćke, za i obilno vodom zalije. Deblo se omota jakom nasla­ nas je mrtav kapital; nemamo od njeg nikakve ko­ gom slame, koja se zaveže vrbom; nužno je da se ta slama ljeti uzđržaje vlažna, da se vodom zalijeva. risti. Takva stabla najbolje je prekalemiti. Pri tom Dobro je kad se stablo namaže i jakom kašom od pazimo na izbor sorti, uzimamo kalem-grančice od kravske balege i gline. onih sorti, koje su u tom kraju ispitane i koje imaju prođu na trgu. Prekalemljuju se samo zdrava stabla. Ako nije stablo izgledno i lijepo, zdravo i mlado, te ako ne dava dobar rod, taj rad se neće ni isplatiti. 75 �Da ne bi vjetar tako stablo oborio moramo ga osigurati. To se radi pomoću jakih telegrafskih žica« kojim se stablo osigura sa tri strane. Kraj žice priveže se na jak u zemlju zaboden kolac, koji mora biti za 2 m od stabla udaljen. Da ne bi žica koru drveta pozlijedila i u nju zadrla, podmećemo jaku staru kožu ili debeo nasloj od krpa. Negdje se u voćnjaku nađe i staro šuplje stablo, koje je inače rodno i plod mu je dobar. Da to drvo dalje ne gnjije i da se od nevremena osigura, mora­ mo njegovu rupu lijepo očistiti i slamom ispaliti. Šupljina se zacimentuje, lijepo zaokruži i zagladi. kako kasnije ne bi voda unutra prodirala. Gdje su stabla izložena jakom vjetru viđamo ih često iskrivljena i nageta. Nije to lijeipo ni pogledati, pa ako je drvo još mlado dade se to i popraviti. Oko stabla iskopa se širok jarak od metar i po a dubok 50 cm. Na 2—3 m daleko od stabla na strani, na kojoj želim ostablo ispraviti, zabijemo jak kolac. Ooko sta­ bla ili grane omotamo jaku dvostruku žicu, kojoj dru­ gi kraj ispravljajući stablo zavežemo oko koca. Da se žica ne bi u koru urezala podmećemo kožu. Jačim štapićem omotamo žicu oko žice. Poslije urednog ispravljenja stabla jarak se oko njega zatrpa. = ❖ = GAJRETOV GLASNIK Дервентска општина Гајрету Ha молбу пододбора Гајрета у Дервентн, дервентска градска општина, на својој сједници, одржаној 2. фебруДра 1929., претресајући буџет sa 1929. годину, предвидила je у истом као припомоћ Гајрету своту од Дин. 5000'— која ће свота бити Гајрету исплаћена одмах -no одобрењу буџета Нека свјесна Општина Дервентска послужи као племенит примјер другим општинама. Лиге захвалних Гајрету * Недавно путбм штампе објављепи апел Шлаикр£©Дтора' Гајрета као и доса,ца отпослата писма на п 'fi-t™ r“ip,> тове пптомце, да се реванпшрају Гајрсту, изгл дпти врло добрим плодом. Beh na првп глас tobom апелу, јавио се Главном Одбору лије Opoi« уте» друпхтвених иитомаца за члапопе добротвор и: уте! Првн се одазвао госп. Асимбег Дугалић, дир ttop *Ду1 ВОТОМ ОЛ који се уписао за члана добротвора Гајрет ...L С ................. Дпн. 1.000.— н ако je од раније члан утемељач иашег друштва. Истодобно директор госп. Дугалпћ уписао je све члаиове своје породице за утемељачс Гајрета,- сваког са no 600 динара, и то: супругу гђу Ремзије х., сина Џсвада кћерку Нађу, те пред двије године утопљепог спнчића рахм. Мугдима, са укуппом дакле чланарнном од Дин. 3.000.—. Г Г Ж нн' ОДбор je апеловао на све своје бнвше питомце да се одуже Гајрету према својој м а т е р и ј а л н о ј м о г у ћ н о с т п а г в 'П ^ е « а , п а р и т е т у , о д н о с н о п р е м а д а н а Шi&oj в р е д п о с т и н о в ц а с а п о м о ћ п к о ј у е у узкив a л и о д Г a ј р е т a. Протпвпо томе, ми ћемо изнијети два каракгеристична писма која je овом прпликом добно Главпи Одбор: Госп. А с п м б е г Д у г а л и ћ , у своме писму којим ге одужује Гајрету, пише међу осталим: »Cauo Je no себн разумљиво да се, no своме обичају, нећу ни у будуће никада сличним позивима Гајрета оглушити. Захваљујем томс вриједпом Главном Одбору Гајрета, да je дошао иа ову идеју, када већ нијесу на то дошли самп Гајретовн бивши питомци« ... Госп. В е ф п к Т о п н ћ пише: »У знак захвалности на указаиој ми помоћн приступам за члана утемељача нашег Гајрета са свотом од Дии. 500.—, коју своту у готову полажем, остајући и надаље члан помагач Гајрета са редовитим мјесечним припозом Веома жалим да се овнм дјеломично одужујем нашсм Гајрету, Koju ме je помагао у најтежкм прнликама — оставшн оироче без ода, али дуг плаћати кад-тад, на макар и на опомену, nuje доцкан. Надам се да he ми моја материјалпа средства и у будуће дозволитн да се пашсм Гајрету потпуно материјално одужим, поздрављам братски тај одбор.« Истичемо парочито сусретљивост и племенитост гг. Дугалића и Топића — са жељом и молбом да се л други угледају у љих, у колико то ne учнпише досада. У пашсм листу редовио ћемо износити одаив бпвших Гајретовнх питомаца, na молммо u овом нрилпком све one које je Гајрет задужио својим помоћима, у ком било облику. да му се одуже. Затим члал Главиог Одбора госп. Салих Тафро уписао своје спнчкће: двогодишњег Гордана и једномјесечног Сокола за чланове утемељачс Гајрета, сваког са члапарпном no Дин. BOO.—. За њим се јавише за чланове утемељаче it. Хасан Пилав, чин. Срееког Поглаварства п Вефик Ton ah, прокуриста »Варде«, док се за члана добротвора са свотом од Дин. 1.000 . — уписа r. Мустафа Ћатов.чћ, директор Банке »Ибар« Свој иаведеној госводи Главди Одбор пајсрдачпвје сс у Скопљу. захваљује, a најмлађим утемељачима желимо да и кад ступе у живот ne забораве Гајрет, и да већ сада буду примјероч Поред горњс господе, бпвших питомаца narcer Гајрета, онима које je Гајрет нотпомагао када им je била помоћ најуписаше се: r. Мупиб Грцић, посједиик кафане »Павиљон« нотребнија, a којн ne нађоше за врнједно да му се до данас за члана добротвора са свотом пд Дип. 1.000 .—; затим Ибраодуже. хим еф. Имшировић, шер. судац; Ооман Каремић, посједнпк кафане н Фатима х. Пашић, супруга г. Тусуфбега Пашића, посједпнка кафанс »Шадрван« за члаиове утемељаче. Иекоја гг. на коју сс обрагпо Главнн Одбор одговарају, да су се onu neh одужили Гајрету тиме што су nch рапије или се уиисалн за чланове утсмсљачс или су ее својим paдом као члановн пидодбори одулшли Гајрету. Међутим Глаи- 76 Новч Гајретови доброшвори u утемељачн Власник кафане „Павил>он“ у Сарајеву, iocn. Муниб Грцић, уписао се за члана добротвора Гајрета, уплатив одмах своту од Дин. 1000’— (хиљаду). Свјесном добротвору Гајрета u нашег напретка наЈискренија хвала. �За члана утемељача Гајрета, са свотом од Дин. 500. уписао се госп. Ибрахим еф. Имшировнћ из Сарајевз, Жпвчо1 Гајретовој „Лиги Захвалних11 приступили су надаље господа Салих Тафро и Хасан П> лав. Г. Тафро уппсао je своја два сина: Гордана и Сокола за чланове утемељаче, Гајрет обадвојици господе искрено захваљује, истичући их као примјер другима. Пртрема за Велику Свечану Гајретову Забаву у Сарајеву Свакако једиа од иајвећих годишњих сензацдја у Счрајеву, a напосе међу муслимапским елементон, то je годкшња Гајретсва забава. Ове годнне, забава he се одржатн у Народном Позоришту, о Бајраму, 16. марта. У прошлу суботу, одржнга je у Гајретовим просторијама веома успјсла конференцпја којој je циљ био оргакзовањс забаве и тсојој се одазчао велпки број грађапа, и.з чега се може да закључи да за забаву влада јаче интрссовање неего лп и једне од прошлнх година. Ковференцију je отворио у отсутности I. другп нодпредсјединк г. Др. Мсхмсд Зилџић, a накоп гога узео je рпјеч секретар Куккћ и изппо програм концертног дијела оабаве. По томе се прешло H'tJ фиксираља осталих прнпрема, те je копфсренцпја закључпла да цијспе улазнпцама, обзнром na велико ннтересоваг^е- за ову забаву остану као што ЈЗу биле и прошле 'године, изузев задња трн реда. Међ£>присутнима noijftcann су прилози за бпфе те je стављено дрзшггврпој канцеларијп у дужност да се писмено обрати свима пријатељпма друштраг који нпсу билн присутни, да и овога.пута дарују за з^оапу бифе. За прочелника одбора з%-бпфе иЦбрбЈк je Салих, Тафро, a за члапове Акиф СахЈпЈић/Исмет вф. Зилпив, Ееад еф. Кекетовнћ, Асим X. ‘Карић и Хамдија Дпздарј Ш0Јодбор имаће дужвост распореда п распродаје бпфеа na самој забави. Точек-е свих в^ста пића иа забавп устушДв 54* no пајповољнијој понуди је д п о и ^ д кавапара муслимана. И на овој забавн приредиће се томбола. Пошто друштво већ располаже са извјесном колпјшном предмега за томболу, закључепо je да се још нешто предмета покупи код овд. већих трговкна, a и да се умолћ друштвени женски пододбор да и on међу својим чланицама гато ввше предмета сабере. За сакупљање предмета за томбоф' драговољпо се јавио г. Асимбег Дугалић, директор »Дупава^. п судпја г. Синанбег Бранковпћ, a изабрана су још и rr. Едхем М. Бпчакчић и Хамдија Потуровић. По предлогу секретара Кукића закључеио je да се овога пута пред забаву сакупљају прилози no свима државним и самоуправним надлештвнма, повчаним и осталпм акцијским предузећпма те оспгуравајућим друипвима. За сакупљање прилога no банкама, акдијскпм п осталнм предузећима изабрана су господа Асимбег Дугалић, (Ахмет еф. Борић I. подпредсједник Гајрета и Ахмет Сефпћ директор Башсе Гајрет. — За сакупљаље прилога no адвокатским канцеларијама изабрана су гг.: Др. Сафзех Зечевић. адвокат, те судије гг. Фехпм Скаљић и Авдо Салихбеговић. — У Рударској Дирекцији гг.: Сажо Хасанбеговић и Н. Мулалић; у Дирекцији Шума rr.: Инж. Сулсјмап Кудовић п Инж. Фехимбег 'Вулбеговић; у Грађ. Дирекцпјп: rr. Сулејман Сариџић и Шаћир Хаџић; у Пољ. Кредпту: г. Богдан Прица, у Град. Штедионици: rr. Акиф Сахапић и Салко УзеирагиИ; у Град. Општини: гг. Јакуббег Филиповић и Рашид еф. Рашидагић; у Кот. Суду: судија г. Хндајет Реповац; у Окр. Суду: rr. Др. Хусеин Машпћ n Фсхим Скаљић; у Управ. Суду: г. Ибрахим Хаџиомеровић; у Врх. Суду: г. Хамдија Јамаковић; у Шер. Суду: гг. Ибрахим еф. Имшировић и Ешреф сф. Имамовпћ; у Аграр. Дирскцији: г. Хакибег Гдвран Капстаповпћ; у Срес. Поглаварству: г. поглавар Младен Дуиђсровпћ; у Днр. Пошта: rr. Кионм Хаџцбегнћ н Алија Имамовпћ; у Фипапс. Дпрскцији: r. Мустафа сф. Мујагпћ; у Жељезц. Дирекцнји: rr. Салих сф. Муфтпћ и Мухамед X. Алић; у Жељ. Радиони: rr. Махмут Рссуловић п Фехнм Имамовпћ; у Жсљ. Ложиоии: г. Бећир Крвавац; у Жел>. Станици: г. Мехмед Башић; у Полпц. Днрекцијн: г. Фехим Мусакадић; у Пор. Урсду: управник r. Симо Зец; у Царннарннцп: г. Мухамсд X. Муспћ; у Творппци Духана: rr. ниж. Салпх Цицо, Ахмст Саднковић и М. Назечић; у Пошт. Штедиопицп: г. Коста Илић; У Фппас. Контролв: г. Мухамед еф. Алајбсговић; у Дох. Уреду: r. Фадил Касумагић; у Tpr. Кммори: г. Осмап еф Соколовић; У Cap. Пиварн: r. Хачднја J’SJh ; у Творпици ћилпма: rr. нпж. Сеид Хусеђлновић и Кадрибеговнћ; у Обл. Самоуправи: rr. Мухамедбег Башагић u Мустафа Спахо; у Нар. Баицп: г. Даниел Самог.овлнћ: у Хипот. Банцн: rr. Др. Хампд X. Ефенднћ и Исмет Чомара; у Зем. Банци: г. Алија Хаџпбегпћ; у Бапцн Гајрет: гг. Алпја Салчнћ н Мехмсд Тарабар; у Cpu. Цснтр. Пр. Банцш г. Џе^шлбсг Кндетаиовић; у Првој Хрв. Штсдиошг. г. Хусепи Питић; у 'ЈуАбанци: г. Алија Мпралем; у Бос. Инд. Tpr. чЈ^апцп: г. Избг Шсхпћ; у Вак. Дирекцнји: г. Хусеин еф "Г&цић; у Окруж. УреДу: rr. Асим Чавдар и Едхем Булбуловпћ» Ј^-дјЉшаду«: г. Констаптни Костић; у »Варди«: г. Вефик Tonnh; у ]Птабу П. Apv. Областп п Бос. Дпв. Облаc tu : rr. Др. Ибрахим Хаџиомеровнћ n Фехим Мусакадић; у Држ. Болници: гг. ДрЛАсаф Шарац и Др. Јунуз Чустоnnh; у Војној Болинцп: г. сан. поруч. Др. Ешреф Софтић; мсђу паставнппима средњих школа и то: у Tpr. Академији: г. проф. Ш евкијаБ^бић; у I. Гпмназпји г. проф. Али Риза сф. Дукатар; у II. Гпмпазији: г. проф. Рпза еф. Дубравпћ; у Техп. Школи: г. в.роф. Хусеип Алнћ; у ГОср. Школп: г. дпр. Шаћир Сикпрић; у Шер. Гимиазији: г. Јусуф сф. Имамовић; у Жен. Учпт. Школп: г. Милан Бурсаћ. Затим je закључепо да сакупљавее прилога no трговинаиа ir код пмућпијих поједипоца сакупе гг. др. Мехмед Зилџпћ, Мухамед Хамдп еф. Ћурчић и Мухјудпнбег Фадилпашић. на овој забавп биће приређен избор л.спотпце са паградама, a прочелником те секције изабран je г. Асимбег Дугалпћ, те члаповпма: Сппанбсг Брапковпћ и Мухамед еф. Мујагић. Остале припреме утапачпће сс na идућој шпрој конференцијн, која ho се орджатп прије Бајрама, до које." времена пмаду се rope спомепути пословп извршптп. Програи копцертног днјела забаве јест слиједећп: 1. Марипковпћ: »Ha .Адрију«, пјева мушгч.1 збор Гајрстовпх питомаца; 2 . a) Мокрзљац: »XIV. Руковет«, б) Крстић: »Клппа, клапа«, пјева мјешовити вбор Гајретовпх питомаца-пца. 3. a) Фр. ПГошга: »Ноктурно«, б) Д. Попер: »Арлекен«, нзводи на чепу г. Белуш Јунгић, na клавпру прати г. Кл. Меншик. 4. Сметана: a) »Moja звијезда«, б) Марковац: »Oj Јелепа«, пјева женски збор питомида. 5. Кољовић; »Севдах«, пјеева г. Лад. Пешек, пратл na клавиру г. Мепшик. 6. a) Чајковски: »У јесен«, б) Григ: »Норвешка игра«, пзводе rr. Фр. Tonnh (виолпна), Б. Јупгић (чело) и Кл. Меншик (клавир). 7. a) Мокраљац: »II. Руковет«, б) Хаце: »Селимбег< (ријечи Османа TnEnha), пјева мјепговити збор Гајретових пптомаца-ица. 77 �Хоровима днршнрп г. ироф. Ладпслап Псшск. Колнко je плтсресовање за ову забаиу ш:дн се. најоољс ио томс, што су већ сада лкоро све ложе Нар. Иозорншта заузоте. И у оближњнм мјсстима провннцнје влада велнко пнтересоваље за ову Гајрстову забаву. јер су већ сада лекоји прпјатељп Гајрета г.атра:кплп да mi се мјестг реаервишу. Особлто je пслико интересонашее за забаву у граду Сарајеву мсђу муслнманскнм жеслклњем, које се ueh сада спрема u паручује богате тоалсте. Увјеренн смо да he сви нрнјател>и Гајрега и муслпманског напретка уопште, донршшјети да ова Гајрстова забава у љсговој јубнларној годнлп будо успјешпнја морално п матсријално од свнх досадаљпх Гајретових забава. ЗаГшва je потрајала до ЈО сати upuje подие Другога дана. Ona забава испала je како у матсријалном тако још нише u у моралном погледу те je појачала лптересоваље зд наше друштво у овом пашем малом Mjeciy гдје Муслпмапи прсдетављају једну мањпну према осталии и гдје су Муслпмани у већшпг спромашнп. Забавн je дао слитпп карактер посјет евпх најугледних грађпна Босапоког и Слпвонског Брода те Дсрвснтс, a осим тога велики посјет представншса свих културппх друшгава и пнтелнгекције. Ga овом забавом »Гајрет« јс учврстио се у Босашжом Нроду u свака л>сгова прпродба мораће да успијс, пошто ј : оставпла на евнма прпсутлима јак утпсак радн одлпчне нриредбе саме забаве. Од већнх прилога дароваше слнједећа гоепода како Одлпчна усајела Гајретова забава у Бос. Броду слиједи: Сстоја Пандуропи]!, шнедитер нз Бос. Брода 300.— Днл. Ha 13. ов. мј. послато je кутем чошталскс штедиопице Југосл. Банка д. д. филијала Слав. Брод 250.— so43 Динара u 50 it. i:ao чисг иричод с-д пабапе одржанс ва »Славоннја« твораица за прсраду дрв. матернјала 200.— ,, ». ов. мј. у свпм просторнјама <идатп.с колодвзрске pe«-iayСрпска Банка, Славонски Брод 200.— „ рације. Забава je пспала лајбо.го in i ft >е можо очслздфга н б^во Jjepnh, трговац нз Слав. Брода 200.— ., ематра се као најуспјеткја чд ••ипх адбавп, које еу рггна бтаидард Оил Компанија пз Бо ‘„ Брода 200.— ., друштва задњпх годнна ијмпогјмзи . Новцца Мрковџћ, трговац из Бос. Брода 200.— „ Рладбег Алпбсговић, велепосједлш; из Дервенте 200.— ,, Забаву je посјетно вслики број грађаис<Јси-1Јо^В1кг1<Jyji 200— „ Славолског Брода. те Дервентс. Од впђенпјих 2tenuocra з а -! Меднћ. н Жмнрпћ, трговци пз Слав. Брода Алексаидар Пвтровић. старјсшина ср. пспоспве 100.— „ баву je посјстпо ломандалт' Жел>донги$ Команде’ из Слпв. Мллош ВишњићХбпвшн нар. посланик 100.— „ Брода г. иуковнш: Стојан Беговпп caf велпкпм бпојем официра, затпм ирпмартус бојшпдо-г. Др. Јозо Бепчсвић c.i Ахмед Буиовац, иосједнш; из Слав. Брода 100.— ., госпођом, г. Стево Јокаповић аДвокат и Слав. Врод^-трговци, Омерага Уџварлић, посједшп; из Дервснте 100.— ,, 100.— „ Медпћ н Жмирић, Саво БсрџЈЈ. директор »Славшшје« r. Лео ЧЉубо Стефтаповлћ, гостионичар гз Бос. Брода Ланг н многе другс внђспе *лпчпо(л1Гти ^Слапс Др. Миле К^бовић, адвокат из Бос. Брода 100.— „ Душан Ковачевић, шпедитер нз Бос. Брода 100.— „ Из Босапског БреДа међу остјишм угло.т.идГ грађлнкЕсперанто Клуб пз Бос. Брода 100.— ,, ма забаву je иосјвтио старјешпиа спеске п с т с т З ^ ^ ^ А л е к " Саво Чуљић, цариннк нз Бос. Брода 100 .— „ иандар Петровић оа госнсфом, cpfjci;n ветбрлћаш li.l fcepne Ђорђо Поповлп, срескн ветерилар пз Бос. Брода 100— ,, Ноповпћ ca госпођЛ*. Др Мпле Куиовнћ, адиоклт еа гоепоНедељко Нпшсовић, трговац из Бос. Брода 100.— „ 1х»м. Др. Влатко Хабпјадак! адзокаг ca госпођом, СтјеП1Ш Главни Одбор се радује овако лијепим усијесима ПодКоњиковић, судскп иадсавјетнпк ca госпођом, Miršoni Bini'одбора у Бос. Броду и сматра за дужлост да агллном Подlhiih, бнвши народни нослаиии.сп госпођом, Aure Барбарлћ. одбору ла челу ca предсједником Г. Др. Каснмом Дллберошеф станице, a пслред »Сталдфд фил Компанлје* г. Нваи внћсм пзразн толлу вахвалност u признаше. Исто тако ГлаКмеит, инспектор, ннжпнир РајЉер, ca госпођом, сатнм ппBira Одбор захвал>ује п свлма иосјетиоцнма забаве. иарочито жииир Сејфулах Али РиЗћ, предсједници свпх културних ошша из Сл. Брода п члаповима Пододбора из Дервенте. друштава из Бооанског* Брода,*’' свл т^ овци без разлике n којл су ca својим предсједлпко.м Г. Еспдбегом А:и'беговпћем, многи други. велстрговцем, ушлпчали ову забаву. Из Дервенте посјетио je забаву нреДсједлш; пододбора г. Есадбег Алибеговпћ ca цпјелпм иододбором, затим мнош угледнн грађани Дервснте, м<;1)у којпма срески ветеринар Припреме за велику Гајретову забаву у Цазину г. Миливоје IIonoBiih ca сестром п миого другнх. У лашој јуначкој Kpajuiiu у задњу доба развпла се Забава je исчела ca поздравннм говором предсједника жлвахна акцнја за наш »Гајрег«. У већллп мјеста Крајиие иододбора г. Др. Касима Дилбсровића, којн je иоздравио свс одржавају се идућег Бајрама Гајретове забаве. По први иут присутне и захвалцо им на великој носјети тс нзнпо укртако накоп Ослобођеша приређујс Гајретову забаву у Цазлну рад »Гајретов« и и,егову кулгурпу мисију мсђу муслимаврнјсднп Гајретов повјеренш; г. Мустафа Зухрић, Л1ср. сушша наше Отаџблле. — Иза гога рсдале су сс две декладија, којега у томе обилно помажу падгрултовничар г. Мехмацнје од осннвача гГајрета« Мирзе Сафста. мсд Козарчалвн и груптовнпчар г. Хусслн Ћораллћ. Поред Послије тога давао се добро увјсжбани комад »Два ове гг. за ову забаву радс и свл остали папреднлјп и угледНачелинка« од Ег.рема који je лобудио код гледаоца много нији грађани п настоје како бп прва Гајретова забава у смпјсха it всселостп те допрннио да се публика иза проопом мјесту била гато усп.ешннја. грама под дојмом комада jom вишс расположн 1. Поздравни говор држи поијерснпк Tajieia г. МуHa забавп je свнрала војна музика гарнизона из Тузле. стафа Зухрлћ; 2 . a) »Пренн се 1К>де«, од Н. Ресуловпћа, деНарочиту. нажњу иосјстпоца забаве привукла je наша кламује С. X. Омеровић; б) »Днжимо школе«, од Buaja Јобогата томбола, која сс састојала у главном из ручнпх раiianoniiha, декламује HI. Поздсрац; ц) »Јатагапу Крањчевидова и која je донијсла прилпч‘1у добпт. Оспм тога угледни ћа«, дшламује Р. Кабпљагић; 3. »Златија«, позорпшпп когЈ ађани иослал« с-у na забову миого бнфса, те je и на тоус мад у 3 чпна нз мостарског живота, од рахм. 0. 'Впкићв. прилнчна свота упишла у корисг Друштва. Ha забави изаЛица: Алија Бијелић, млад момак, Н. Бешлагпћ; Нури х. брана je као нпјљенша, госпођица Разија П., ученица Vr. њогова мати, В. Верић; Омер Цвјетић, јаран Алијин: Е. Омаразреда гпмиазије ,те je добила као поклоп јсдаи сат. noniih; Селпмиал1а, Мутесариф мостарски: X. Кабиљагић: 78 �ТГишиипцп. itcroiia жсип: Н. Кг.бнљагић; Златпја љегова кћерка: В. X. Омерагнћ; Хатпџа, нродавачица беза: Л. Дрсхолер; Ахмет, чехаја пашин: В. Балагић; Хабиба: Д. Опуиа; Фатпма: A 13урдсл>а; Хана: Е. Миџић; Бећирбег: X. Tiojaлић; Бећирбеговл синови: X. Алагић, 3. Омаиовић, X. Тошић: Апша, слушкнн.а Нури-ханумина: Р. Нродејевпћ; Мехп. слуга Алпјин: Е. Tomih; Хасап, слуга Алпјип: X. Ћоралнћ — Игранка uo утврђепом програму. За вријемс пгр.шке избор »Мис Цазинх за 1929. са уцапријед утврђепим бројем глаСовппца. За обилаи бифс побрпнуо се приређлвпчки одбор. Прииреме за ирославу 25-годишњице у Травнику Прослава 25-годишннце Гајрста у Травннку) заказапа je no пододбору за даи 16. марта 1929. и обухвата у свом програму цијели дан. У 10 сати прије подне, одржаће се свечана пкадемија са предавањсм у просторијама Обласпе Самоуправе. Hoiuinje одржапог предавапа н одаслатих дспеша, поздрава Гајрсту са страпе овомјеснпх културндх друштава и удружења, сврстава се noBopi;a п пролазп на челу с глазбом до Сулејманије џампје, гдје he се у подне проучнти хатменска дова. Иза дове поворка креће кроз град п.застаје под »Липом«, гдје he се одржати захвалип говор и поворка разићк. У вечср у 9 сати, у свпм иросторнјама Обласне Само^ управе велпка свечана забава, са лијепим програмомг a X3 судјеловање гудалачког орксстра глазбе Босапсгм ДивизиЗскс Областп. Припреме које су уЈјуном је к у .о п ћ ц ‘одазнп града u села na прппремипм конфсренцијдоа, -$ају апсолутни нзглед спгурног успјеха, na he ова прослава. за овај крај зпачмтгг правн културнп догађај, једпако ср^нтан као onoj пгагславо у Сарајеву пз септембра проџаде ^диие. Г~ Осннвање Женског Пододбова Гајрета у Лтевну Поред досад основаних женских нододбора у Сарајеву, Мостару, Бихаћу, Тузлп k Стоду. 16. фебруара ово ^|о«#н4 основан je н женскп пододбор y-VlnjeBny. Шажиосг женских пододбора je велпка, јер na тај начин идеја Глјретова тгр№ дире п у наше жснске слојеве. A* док год идсја Гајрета ne освојп подједпако cue нашс муслпманб п муслиманке, Гајрет nnje остварно спој коначнн цил>, нпје nocinrao ону широку иодлогу за свој даљнп род подЛогу са којс he муслимаии кренути путем потиуног животиог обез(?еђе^ 1 if напретка равног осталом културпом свсту. Прва редовна одборска оедница Гајретова Женског Нододбора у Лијевну одржана je 16. фебруара.ов. 10Д. Присутип: предссднпца Нафија Гагић, потпредседннца Дарпнка Загорац, благајница Иза Бркић; одборинче: Ђула Ћуно, Ребија Пирагнћ, Бпназкја Јелеч. Испред Гајрстовог пододбора приеусгвовао je секретар Мустафа Мулалић. Ову прву седннцу Женског Пододбора отвара Муотафа Мулалић, одржавшн ссстрама уводно предаваљс у ком je нарочито истакао циљ Гајретова рада у погледу кросвећнваita заостале муслиманске женс. Мулалпћ je одборинце известпо о раду коигреса ннтелектуалаца у колмко се односп h i питање муслиманки, na je протумачио жеље све мусллманске ингелигенције, a нарочито Гајрета, да наша жена пођс онпм правцем рада који je олређсн резолуцпјом конгреса интелектуалаца. По том Мулалић говори о циљевпма општнм п појединим друштва Гајрета, затим о његовом раду у школи и пароду. Даје одбориицама потребна упутства како сс води друштво н каквс су наро-ште дужности Женског Пододбора. Ha концу се, у пме пододбора Гајрета као и у име муслимаики другарица, топло захваљује госпођи Даринкн Загорац да се je примпла дужпостп подпредседнпце и да je тиме доказала евосност своје дужностп кпо г,пенптател.кс муслимаиских жска, којима у почстку шпховог нациоиалног н културиог рада трсба једна вредна инструкторка. Госпођа Загорац се такођср захвпЛ|ује na почсном избору и пзјављујо да he еве сило уложити да муслиманску жону сукцссивпо подигне i[a циво њнхоппх другарица другнх всра. Нотом нредседцнца пододбора гђа Нафпја Parali преузкма мссто прсдседцице, отвара прву седиицу ii предлаж'' да сс прсђс на рад no заказаном днсвпом рсду. Предссдиица еаопштава сдборнпцама да je прва дужност радитп na органпзоацпјп женеког 1’ајрста, на сабираљу н уппсивашу члаиица. Закључујс сс: да све одборницо npinie у дужносг да прнлнком рамазанскпх поеела говорс међу другарнцама н да прнкупллЈу члпипцс. о Председпица извештава да he сс овог Бајрама прпреднти у Сарајеву уобпчајена елитна Гајрстова аабава, која доносп добр приход Гајрету. Ha тој забави да ц&јвећи npuход донес.у поклопи за томболу. Лпјсвно нијс иикада суделовало na овој добротиорној томболи, na je, велн, дужнос! младнх Д|услнмаш,н да за овогодпши.у забаву прпкупе штч више раДова као поклона Гајрету. Закључује се: да се свима 'одборницдма даде у дужност да посстс све муслиsfhucico Kj'he Г|аду/ и да сакупе нрилоге у ручивм радоштмјј ua Гајрстову томболу. Пото^прсдсРјшица пнра чланице, да лн имају каквпх предлога. ГоспДдша Иза B p ic n h предлаже да се предложп Главном Одбору у Сарајеву да у састав Главчог Одбора примп п јсдну представницу жепских Пододбора иошто ее ncTir већ у чигавој пјјовпнцији осппвају, a једна жена можс даватн лајаутешнчлнје пзјаве н стављатн предлоге у колико ге будс радило о питату муслпмаике. Осин зога Гајрет прима neh и жен{-кс питонице, na једиа жепа може иматн најбоље прјмове о потребама лЛпских. Закључује се: да се ■пошаље Главном Одбору препис овога записпнка са нарочигон препорупом да се предлог госпођпце Бркнћ узмс j прегрсс. К Г 'Љепођнца Бшшзпја Јелеч тражп да председпнца пзнесс на седпицу писмо Нафнје Баљах; које je уступио председннк. овдашњег пододбора гооподнн Хаоан Тхе<ј>о женском пододбору, a тнче се осннвања Гајретсве Жепскс Зздруге. Председннца чита писмо. По том се дпскутује о потребп осип вања задруге н коначно се закључује: да се за осниван.е задруге вршс предрадље. У првом реду да ее од Гајретова Главног Одбора затраже упуте да лп he Гајрет и у колпко излазити задрузн у сусрет, да лп hc нзиаћп гржпштс за продају женскнх ручнпх радова, којп hc бнти пронзвађани код задруге, да ли he Гајрет од себс илп na прекоруку од којс трговачкс фпрме слати магсријал п узорке, да ли he узети бригу na есбе да испослује управитељпцу одн. учитељицу и т. д. Чнм сс добију упуте од Гајретова Главног Одбора имадс сс одмах састатп јсдна конфсренцпја свнх меснпх предсгавника муслиманспнх привредиика н приврединх инстптуција у циљу да се створи јсдап основнн капиталЈ довољан за почетак рада. Гдјрету бп нарочнто требало •■тавитп на срце, да поради хсод сарајевспс облаеие самоуправе да се иоклоне Гајретовом Женском Пододбру у Лијовну пет комада стаиова за ћнлимс којп се налазе код овд. нодружнпце ћплимске ткаопицс. Госпођица Ребија П п р а г и ћ пиформпше се да ли су од закоиа за прпсилно нохађање школе joui н надал>о изузете мусламапска женска деца, те какав he отав iiani пододбор у том нптан.у заузпматн. Закључујо се: да се прет ходно затраже упутства од Главпог Одбора Гајрета. na у колико буде потребно, наиме у колико сам Главни Одбор no 79 �закључку конгрес лптелектуалаца није подузео na меродавинм мостнма внергичан корак, да ће се упутпти депоша Мшшстру Просвете. Гајретов Женскп Одбор ће заступати мншљељс да муслиманска женска деца треба да похађају народпу школу n у том he праоцу радити узимајући то питање у свој програмскп рад. Мсђу осталпм евеитуалијама закључује се, да се седннце Ж. П. 0. прнвремено одржлвају у просторијама Кредитне Банке, то да пошту за Ж. П. 0. прпма секретар Гајретова пододбора Мустафа Мулалнћ. Идућа седнпца заказује се за петак 22 . о. м. Н а т ј е ц а т е љ и и м а ј у се о б р а т и т и у р е д у С аб о р ск о г одбора, гдје he добити предис основеиосталапотребнауПуства. И з р а д а с с и м а п з в р ш и т и д о 15. ј у н а ов.с г о д и н е. Прва муслиманка — иравник Од окупадије Босне и Хорцеговине до данаппвпх дана, колико смо мп муслнмани Босне н Херцеговппе кренули путсм прогреса, путем европске цивилпзацпје, a 1.олико смо опет, с друге стране, заостали у старим, устајалим традицијама, видп се најбољв no иашој иако богзна ne многоброној пнтелигепцији и no нешколовании нашим слојевима. Контраст између једних u других очит je као носледица БИЉЕШКЕ mammmmmamasi ненормалних прилнка у којпм смо донедавна живели. Брзи хок историјс последн.пх деценија, једне од пас повео je Муслиманско Певачко Друштво „Слога“ у Лијевну својом бурном колстечином и одржао nac на повртини, дог. je друге, нажалоет многобројаије, оставио далеко иза себе. Да смо у друштвености, ми муслимани Босне и ХерНеумољивост традиције, која je пајвише погодила нашу цеговине, нарочито заостали, то je, нажалост, утврђен факат. Сами својим силзма, у малом месту нисмо у стању да • жслу, одбнјала нас je од тока тог брзог папретка тако да je диференцирала, направила разлчку између мушкарада и одржимо једну обичну забаву, a камо ли што друго. Оснижена. Захваљујућп напорима Гајрета, као и извесним појевањем певачког друштва „Слоге" у Лијевну, крећемо у том динцима, у најновије доба настојало се да се ископамо испод правцу напред. Зато, ову појаву треба поздравити‘_као здраву, јер она тежи нашем напретку. властп фаталпе траднције, као н то да ову диференцију Горе поменуто друштво, ових дана, упутило je у^наТгретку нзмлђу жепа н мушкараца донекле изгладшо. апел свима онима за које je држало да.ће му се одазвати Ова диференција у нрогресу нарочито je кочила и сметала скромним прилогом. " v. •> & оне напредне муслнмане који су, школовавши се, губилп Taj апел гласи : притом контипуитет са својом ередпнои n тиме, донекле, Брате ! губили праву ориентацију свог будућег живота. Ова paДоста je летарги;е! Напред за временом и културом злика исто je погађала и наше жепе. Школовањем жсна, поу један корак! To je лозинка' нашег друштва. Воља, свест ред мушкара^а, ona he потпуио да се избрнше н на тај и рад доносе нам у толСЈграв^цу жељене начин та onacua кочница у нашем соцналном животу, a тпм Поред други* успеха, ,С лога“ je успела да набави сампм и у културном, биће носвема одстрањена. Стотине своју музику, na ће на Хаџибајрам о. г. акорди химне đ 6 l нашпх девојака данас похађају гпмпазијс п разне стручис јавити нашу свест и наше успехе. У овом примерном усшколе, спремајући се за пов живот напретка и општсг пам пеху остављено je места и лвојим заслугима, јер je „Слога" процвата. Ова појава коју само можемо да поздравимо још и Теби дала у дужност да за отплату музике допринесеш te у почетцима, али њен замах и већ деломични резултати . обол у своти Дин IO—. A ko Т и осећаји и могућности видни су у сваком случају. Већ једна муелпманка, с факулналоже да више придонесеш, тај ће вишак припасти у тетском спремом, етуиа у жпвог и н>ено будуће деловање фонд за набаву униформе sa музиканте. може само да нам служи на част и понос. Брате! He сматрај ово узурпацијом права располаНаша оарадница, гђица Неџида Хаџић, кћерка пашег гањ асатвојим џепом и искориштавањем твојих патриотских позпатог књижввника и публнцисте Османа Нурп Хаџпћа, осећања. Ово je свесно право „Слоге" да Ти као брату одреди овај обол као патриотску дужност! дипломнрала je право на Београдском Укиверзтету. Ова Бог Ти помогао! појава тим je значајнпја што je она прва и пгто може да подстакпе амбиције другпма. Факултетска образовања, ретка Натјечај за израду уџбеника за исламску вјеронауку и код самих наших мушкараца, необична су потпора нашем елементу, a кад им се придруже још и женска, ми ћемо моћи Вакуфвско—меарифски саборски одбор у Сара;еву р а о с поуздаљем да гледамо у нашу будућност. писао je овај натјечај за израду уџбеника no наставној Зато, делећи радост са нашом сарадницом гћидом Неоснови за исламску вјеронауку у основним школама у џидом, ми joj од свег срда честптамо! Босни и Херцеговини. 80 �za Bosnu i Hercegovinu C e n tr a la : S a r a je v o S je d iš te D ir e k c ije : B eo g ra d F ilija le : B r č k o i N ovi-S ad 0OOOOO0OOOOOOOOOC3OOOOOOOQGOe)OOOOQOOOOOOa M e d . U n iv . Papirnica Hamdija Kopčić t Sarajevo, Strosmajerova Sarajevo, Jeftanovića ulica br. 1 | Telefon 619 preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala „ Tp _ Ifliil specijalista zubni liječnik Ordinira s v a k i m d a n o m od 9— 12 sati prije podne i od 2 —6 sati poslije podne SO O 0O O O O O O O OOOOĐOOOOOGOOOOOĐOOĐĐOOOOOOOO ШТАМПАРИЈА BOSANSKI) P0ŠT9 RASTRIRNICA KLIŠARN1CA Израђује: разноврсне банковне, трговачке н индустријске тисканице v бојама као: дионице, уложне књижице, чеиове, дипломе и т. д., те разна сгручна дела. календаре и остала израдња силидно, брзо н no умереној ценв Властита књиговезница израђује све врсте трговачких KH>Hia н протокола, као н разне галантеријске и картонашке послове no мери и нацрту S V A K I M U S L IM A N T R E B A O A K U P U JE SAM O GAJRETOV C IG A R P A P IR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „ G a jre t” Narudžbe: * Tvornica cigarpapira SARAJEVO! I ĆUKOVIĆA ULICA 7 -- TELEFON BR. 27 j j КЊИГОВЕЗНИЦА = СТЕРЕОТИПИЈА j S. D. ALKALAJ. Sarajevo može se naručiti i preko društva Gairet u Sarajevu Гј ij jj li �Banka Gajret d. d„ Sarajevo Akcijski kapital Din 20,000.000'- Rezerve Din 2,000.000'Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovlaštena Je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupllarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podu­ pire razne kulturne i humanitarne ustanove. Od čiste dobiti dafe 10% Kulturnom i Prosvjetnom društvu „G ajret**. Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i najkulantnije. Uloške uka­ maćuje najpovoljnije i isplaćuje iste u svako doba Bosanska Indiistrijalna i J 0r. Omer Bahtijarević ITrgovačka Banko d. d. Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 Potpuno uplaćena dionička glavnica dugogodišp ji liječnik Drž. Bolnice, operater i spe- i cijal sta za operatfvne bo- D i n 20,000.000 lesti, asisl ent ehirurškog odelenja Državne Bolnice Rezfcrvrfi fond n e d a v n e je o t v o r io D i n * 7,500-000*Prima u l o š k e ^ a štednju, vrši aoznake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća a r d in a c Oidinira od 1-3 p o s lije podne i f j Interurban t e l e f o n i broj 605, 865 i 555 Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split u Prestolonasljednika Petra i { ulici broj 20 u ll.-om katu ] 40.000.000'п ^ U ikaSf e i ш ЧН | ZALAGAOIVICU B II j općine grada Sarajeva П Temeljna glavnica Dinara 9 U Č ekovn i raču n k o d jj л л P o š ta n s k o g če k o v n o g z a v o d a f ili ja le S a r a je v o b ro j 2172 B a v i s e s v im p o s lo v im a k o ji z a s ij e c a ju u b a n k o v n u s tru k u . — O s im to g a im a s v o ju & Јз| §1 k o ja d a je z a jm o v e n a z la to , s r e b r o 1 o s ta le d r a g o - jj a з 7 - т а г а ш 1 ^ 1 С Т ] [ « \Ш № ] Ш c ije n o s ti u z n a jp o v o ljn ije k a m a te . p j .ч Е О ] ^ П 1 г о а п б т » /^ м м ./» ) ) 1 » / .м « < / .л ° ) г а р /..\Ч 1 ! јС ^ 1 И � https://kolekcije.nub.ba/files/original/dd24c1cf0076a3b9b8758036ba6b92e2.pdf ffaba87e0d7b591eae36e3da492587d8 PDF Text Text ЈШ ТЛЈГШ Д!ЖбА SA КУЛТУРМС ИШН6МСК4 ТГСЛИЗАМА MVUMMAMA С А Д Р Ж A Ј: Ш укрија Панџо: Мујан Пертев: Сими* Гајрегу часом ce«: Рад у народу ЕТОВ ГЛ А СН И К iг ж 16. МАРТА аУ САРАЈЕВО 1929. У р еђу Је: Х а м з а Хумо БРОЈ 6. �< ?> - Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друпггва за културно и економско подизање муслимана, излази 1. и 16. сваког месеца, a цена му je за нашу Отаџбину 100 динара на годину, a за све остале земље преко границе 200 динара. Ђаци добивају лист у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. Поједини број стоји 5 динара. Директор Х а м и д Куни>*1 Уредник Х ам за Хумо Власник друштво „Гајрет11. — Главнн и одговорни уреднив: Хамза Хумо. — З а штампарију „Босанска Попгга“ одговара Јосип Енгел. �ТЈг> Ј 1* tr Šukrija Pandžo Mujan Mujana ismejava ćelo selo. On, stari čovek od — N ecerhi imati ko ni rahmet nazvati, kat I nekih pedeset godina, došaoi na tu misao da S6 ponova umrem — mislio je on, a kome će tek da ostavi ono oženi. Ima on svoju ženu,.doduše 'staiju, no ipak ra­ malo jadne kukavštine. Zato je i odlučio da se oženi. dinu Mujanovicu. Ali, svejedno, oft ćt? da se ženi i da A li nesrećom, ni jedna od onih sirotnih najamnica, dovede kakvu mlađu, jer Mujanovica je već »ođutu-/ niti od usedelih udovica, ne htede poći za njega. Dorumila«. Mnogi ga od toga odvraćaju, а1Гтицш naj­ teravao se, ne dotei'avao — badava! Već je prodao manje za to ne mari. Inače je-1b čudan čovek. Znade gazda Urošu Stupe, kupujući čakšire, fermenove, fe­ više puta da uzme krasnu i da po ceo dan tuče preko nove i traboloze. Išao je, kažu, čak tamo na Kutine Zlog Dola, praveći iput. da gleda neku udovicu Melću Pobrića, ali ni od toga Valjaće, — kaže on —J p r hajir je hajir. — ne bi ništa. Valjda će se i njega neko spomenuti. Stara Mujanovica kuka kao kukavica. Žao joj Petkom bi mu se Porijani, koji bi tuda prolazili njive, što je on onako u ludo potroši, a pobojava se džamiji, podsmevali, što onako star^ i šepav, tresući da ne iproda i Batve, oveću oranicu odmah ispod sela. glavom od starosti, nosi kamenje, nasipa zemlju i * tuče krasnom tako snažno da iz kamena vrcaju iskre. Osvanuo je opet petak, vedar i pobožan kao duša Stari porijski muhtar Salih Đipa, iza uobičajenog iskrenog vernika. Selo, obavijeno jutarnjom omaglimerhaba, dobacio bi mu: — A hoće li što biti, Mujane brate, a? Gledaj com, budilo se iz sna. Nad Piskavicama rumenila se što pomlado, velim ti, jer ti još nijesi zašo u zeman! zora kao razliveno užareno zlato, a na istoku neba — Gledaćemo, muhtaru, gledat’ — he he! Ama žmirkala je Danica. Mir seoskog jutra bunilo je ble­ bogami poteško je. Vole ti ove naše danas — one janje ovaca, rikanje goveda i čobansko hajekanje i znaš, što je kitomahović, a u kući cmotrnović, kako no siskanje. Pa i Trebuša je zašumela jače i odmicala kao da hoće da izmakne poljupcima sunca što se već po­ reče neki dan Ademaga Delalić. — Naće se, neboj se ti — tješi ga više sa pođ- malja iznad Dumoša i svojim zracima grli prisoje smehom muhtar, koji žureći se da ne zakasni na ispod Kuka. Mujanova je kuća na vrh sela. Obična šimlara, džumu, mrmlja u sebi: »Ja čudna i mahnita insana, zasenjena granjem velikog oraha, šćućurila se kao Bože moj! Pod starost, pa mu to pada na um«. Zli Do bi od jutra do mraka ječao od udaraca uplašena. Jutros je Mujan nešto uranio. Naumio je da krasne. Tek kad bi mesec zaplovio nebom i na svodu sade malo dole u čaršiju radi posla, a i džuma je zatitrale zvezde, odševeljao bi Mujan umoran kući. danas. Sem toga, odlučio je da ponudi gazda Urošu Nije njemu nekada ženidba padala na um. Imao Batve, ne bi li ih kupio. Mujanovica ćuti i kao da je on sina Ibru i oženio ga. Ali kudret božji i njegovo nešto naslućuje. I kad Mujan zaševelja niz put do­ davanje — umre mu sin, a snaha se vrati ocu. Ostade baci mu: on sa svojom sedom Mujanovicom, gotovo samohran — Nemoj ti da prodaš Batve, bio nejadan. Znam i ujadio kao čavka. ja, hoćeš ti kakav si helać i beskućnik. si �/> > • Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друштва аа културно н економско подизање муслимана, излази 1. и 16. сваког месеца, a цена му je за нашу Отаџбину 100 динара на годину, a аа свв остале вемље преко границе 200 динара. Ђацн добивају лист у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. Поједини број стоји 5 динара. Директор Х амид Нуни* Уредник Х ам за Хумо Власник друпггво „Га]рет“. — Главни и одговорни уредннк: Хамза Хумо. — З а штампарију „Босанска Пошта“ одговара Јосип Бнгел. �T J t J V Z T Šukrija Pandžo Mujan Mujana ismejava ćelo selo. On, stari čovek od — Neće^mi imati ko ni rahmet nazvati, kad nekih pedeset godina, došao na tu misao da se ponova umrem — mislio je on, a kome će tek da ostavi ono oženi. Ima on svoju ženuKdoduše staru, rio ipak ra­ malo jadne kukavštine. Zato je i odlučio da se oženi. dinu Mujanovicu. Ali, svejedno, on će da se ženi i da ^Ali-nesrećom, ni jedna od onih sirotnih najamnica, dovede kakvu mlađu, jer Mujanovica je već »ođutu-^ niti od usedelih udovica, ne htede poći za njega. Dorumila«. Mnogi ga od toga odvraćaju, ati-en ni naj­ teravao se, ne doteravao — badava! Već je prodao manje za to ne mari. Inače је' to čudan čovek. Znade gazda Urošu Stupe, kupujući Čakšire, fermenove, fe­ više puta da uzme krasnu i da po ceo dan tuče preko sove Jnraboloze. Išao je, kažu, čak tamo na Kutine Zlog Dola, praveći iput. da gleda neku udovicu Melću Pobrića, ali ni od toga — Valjaće, — kaže on — j^r hajir je hajm fjj-^ ne Jbi ništa. Valjda će se i njega neko spomenuti. ГШ 1 Stara Mujanovica kuka kao kukavica. Žao joj Petkom bi mu se Porijani, koji bi tuda prolazili njive, što je on onako u ludo potroši, a pobojava se džamiji, podsmevali, što onako star i šepav, tresući da ne iproda i Batve, oveću oranicu odmah ispod sela. glavom od starosti, nosi kamenje, nasipa zemlju i * tuče krasnom tako snažno da iz kamena, vrcaju iskre. Osvanuo je opet petak, vedar i pobožan kao duša Stari porijski muhtar Salih Đipa, iza uobičajenog iskrenog vernika. Selo, obavijeno jutarnjom omaglimerhaba, dobacio bi mu: — A hoće li što biti, Mujane brate, a? Gledaj com, budilo se iz sna. Nad Piskavicama rumenila se što pomlado, velim ti, jer ti još nijesi zašo u zeman! zora kao razliveno užareno zlato, a na istoku neba — Gledaćemo, muhtaru, gledat’ — he he! Ama žmirkala je Danica. Mir seoskog jutra bunilo je ble­ bogami poteško je. Vole ti ove naše danas — one janje ovaca, rikanje goveda i čobansko hajekanje i znaš, što je kitomahović, a u kući cmotrnović, kako no siskanje. Pa i Trebuša je zašumela jače i odmicala kao da hoće da izmakne poljupcima sunca što se već po­ reče neki dan Ademaga Delalić. — Naće se, neboj se ti — tješi ga više sa pođ- malja iznad Dumoša i svojim zracima grli prisoje smehom muhtar, koji žureći se da ne zakasni na ispod Kuka. džumu, mrmlja u sebi: »Ja čudna i mahnita insana, Bože moj! Pod starost, pa mu to pada na um«. Zli Do bi od jutra do mraka ječao od udaraca krasne. Tek kad bi mesec zaplovio nebom i na svodu zatitrale zvezde, odševeljao bi Mujan umoran kući. Nije njemu nekada ženidba padala na um. Imao je on sina Ibru i oženio ga. Ali kudret božji i njegovo davanje — umre mu sin, a snaha se vrati ocu. Ostade on sa svojom sedom Mujanovicom, gotovo samohran i ujadio kao čavka. Mujanova je kuća na vrh sela. Obična šimlara, zasenjena granjem velikog oraha, šćućurila se kao uplašena. Jutros je Mujan nešto uranio. Naumio je da sade malo dole u čaršiju radi posla, a i džuma je danas. Sem toga, odlučio je da ponudi gazda Urošu Batve, ne bi li ih kupio. Mujanovica ćuti i kao da nešto naslućuje. I kad Mujan zaševelja niz put do­ baci mu: — Nemoj ti da prodaš Batve, bio nejadan. Znam ja, hoćeš ti kakav si helać i beskućnik. si �On samo odmahne rukom, kao da hoće da rekne: tebe se to ništa ne tiče, i pođe lagano, nešto' u sebi premišljajući. Ne zna kakvu bi cenu tražio, a da će njivu prodati, to je tvrdo odlučio. Kupiće štogod i malo krenuti u Borač, ne bi li na kakvu »natentao«. Ehe, oženiće se on. Pa će, može biti, imati i dete. Oh, Bože, Bože, ti si kadar, ti si moćan! Prolazio je kraj Bešića tora. Bešića najamnica Sajka izgonila je ovce na popasak. Žurila se, jer sunce Je već iprosenjavalo selom. — Uranila đevojko! — uzvikuje Mujan mladićki i zastaje s namerom da s njome onako malo proćaska. — Dobro kako si ti! — procedi ona i priokupi stoku. .j — Ti ćeš sigurno tamo u Škeljinoj njivi popaskovati, a? Ona ništa ne odgovori. Zasiska ovce, vabnu ki­ tova i prizajmi stado uz brežuljak. Mujan je neko vreme gledao za njom, pa zatim nastavi put. Ni ona ga nije htela. Prosio je i riju i od­ bila ga. »Đe ću ja za njega onako stara i šepava, a još na ženu. Neću vala’ pa kad bi sijede plela« rekla je staroj Salakuškkoja jevprosila! A i druge su ga od­ bile. Pa ipak on se tešioATa nije ni on najgori; naći će se . i za njega štogod. Eno Meho Redžović — i on se oženio! Još ima i dćće. Pa^naći će i on kakvu, po­ navljao je s utehoin: Samo »sabura« brate, dok dođe suđeni čas — do ti je. Pa on ima i svoju kuću i volove, a nešto još i zemlje — dosta mu. Može sastaviti kraj s krajem — allah berićatorsum na današnjem vaktu. Stupa mu ni onako nije vredela ništa. Zemlja gladna peskulja, ne može, što se kaže, ni karišik u njoj. A Batve, njiva na nemjestu. Uvek oko njih kavga. Kraj puta, pa štogod naiđe, gde će u zijan nego tu. Uzalud vikao, uzalud se sekirao, ne,koristi ništa. Tako Mujan tvrdo uveravaše sama sebe da zaista on s njima neće ništa izgubiti. Čak je nekako jedva čekao da se reši i trsi tog posla i da jednom bude na čisto. Šta će reći svet, šta će reći Mujanovica, to njemu nije briga. Nek svet govori šta hoće — niko nikom nije usta zavezao. Pred veče toga dana čulo se kako Mujanovica jadikuje. Mujan je prodao Batve gazda Urošu i to podriipošto. Takrir će da provedu pod jesen, a sad mu je gazda dao samo kaparu. Mujanovici žao njive, žao joj Bože, kao da su joj je od srca odcepili. Nije joj, čini joj se, bilo gore ni kad je Ibro — alla rahmetile — umro. Mujan nakupovao šarolike basme i kojekakvih đinđuva. Sprema se u Borač ne bi li s hajrom i on jedam put. i * I oženio se. 0 tome je ćelo selo govorilo. Doveo udovicu Eminu Dodinu iz Tmovice. Malo je sakata u ruku, ali ništa? Mujan je srećan, pa to ti je. Nova 82 »mlada« pazi se s Mujanovicom i tako i tako. Jos se za sad ništa ne čuje. Prođe godina, pa i druga. Mujan dobi dete i, šta više, sina. Nadi mu dcđino ime Hasan. Njegova duša, ozarena tom za njega i prevelikom srećom, pliva u milju. Izgleda mu da se sve smeši na njega. Nebo, zemlja, sunce, svet — sve, sve mu se čini nekako drukčije, veselije. Sve kao da šapće o njegovoj sreći. On bi to »sve« zagrlio da može, a ovako samo gleda u sina i topi se. Već je mali Hasan ponarastao. Guguče kao golub. Mujan pred veče sedi kraj kuće na sofi, ljuljuška sin­ čića na kolenima i pevuši kao pomlađen. Samo mu je nekako i previše teško kad pogleda na svoje negdanje Batve, kako se u njima, uzljuljuškano predvečernjim lahorom, blago povija uzrujalo klasje. Oh, kako bi on voleo da Batve može da ostavi svome Hasanu! Pa ipak teši se. Ima on svoga sina koji će mu, ako ništa, a ono rahmet da nazove. Mujan je sretan. U toj svojoj sreći zaboravio je i na put i na hajir, ali vtpme i promisao Božja učiniše svoje: Selom nastade pomor dece. Opaka smrt trgala je pupoljke još neprocvetale, trnula sveće tek zapa­ ljene.. Dosta je čistih i nevinih dušica odlepršalo u visine rajske. Umrije i mali Hasan. Za celog njegova bolovanja strepio je Mujan nad njegovom posteljom i plakao, Bože, kao malo dete. I sudbina mu odredi da doživi i preživi i taj bol. U njegovoj duši nastade pu­ stoš, praznina. Onog, što je on vremenom čekao i do­ čekao, nestade za navek. Utrnu mu se i ta posljednja nada i uteha. Oh, Bože, kako mu je hladno. U duši, u kući, među ljudima, svagde mu izgleda da nosi u grudima led, večito led. A bio je ubeđen da više ne može imati dece, starost — iznemoglost. — Ma, Emina bona — nosi mi ispred očiju ovu praznu bešiku! Znaš kako mi je — govorio je bolno svojoj ženi. — Neće ona. Treba da joj uzdurišeš dušek, pa da se izvali ko kakva hanuma — dočekala bi Mujanovica :;panjkajući«. — De, ušuti ti, sijeda! A šta ti hoćeš, a? — od­ vraćala bi Emina nabusito. Oh, Bože, dželešanuhu! One se inade, a meni je navrh glave. Što ću, jadan ti sam i čemeran! Uvijek ’vako. E, Hasane moj zlatni! Kud ću sad? Kud? Šta će reć’ ljudi? Komšiluk samo o mojoj kući »manifeči«. Ima i pravo — ja, ja — jadikovao je tresući glavom Mujan. Obično bi u ovakim časovima bežao od kuće, bežao od onog što mu je vređalo i onako bolno povređenu dušu. On bi od sama sebe pobegao da može. Jedne večeri Emina omrknu, a ne osvanu. Pobegla svome ocu u Trnovicu. Mujanovica đahnula dušom. �Zli Do poče opet da ječi od udaraca krasne. Otkako zora zasvetli vrhom Piskavica, pa dok suton ispuni kotline Trebuše i na ugasitom večernjem nebu ne zatitra ju zvezde, pravi Mujan put. Ali ne radi ha- jira. On radi samo zato da zaboravi svoj udes, da uguši svoj bol. Nasipa zemlju, nosi kamenje, stenje, trese glavom i šapće u sebi. Ko zna šta šapće. Izet Pertev Dupli Bajram Izlazimo iz džamije, — topovi sa žute tabije gruNadomak Careve ćuprije, bahnu Fevzija izne­ haju — odjekuju i objavljuju ehli mumininu, da je nada, te se umalo ne karambolisasmo, pa poslije uza­ jamnog »oho«-hota, ja ga oslovih i čestitah bajram. svanuo Bajram »Idi fitr« — veliki dan— dan opra­ On nekako uhitri i uzbuđeno odgovori, te me pozva štanja i mirenja. Pred Begovom Džamijom pokraj Muvekithane za sutra na večer kući na bajram i zijafet (sobet) postrojena vojnička banda pa svira neke lijepe kajdc. rekavši mi: »U mene je dupli bajram — našao mi se Džamijska avlija puna-puncata, štono riječ — k ’o sin — i sada žurim po povoje i bajramluke lohusi« šip; taman da iglu baciš ozgor iz have (vazduha), ne -г- pa odblrza niz kej. Sad tek ja anlajisa (razumjeh) bi na zemlju pala. Svijet vrvi i bruji kao u pčelinjaku. onu Fevzijinu mahnitu žurbu iz džamije, pa se obaPrijatelji i bilduci (poznanici) se bajramišu — grle, zrijeh za njim i pomislih: »Zavalli Fevzija! nakon mirbože - halaljuju sa najljepšim, najiskrenijim i 15 godina bračnog života, istom sada dospio da slavi najsrdačnijim željama. Sve je ^veselo i vedra lica, "dupli bajraih« — Zavalli Fevzija!« ama baš kao da bi svako1 bio svjestan velikog dana i kao da je sudionik u Božjem cbajr'apiluku što ga svojim muminima dijeli, jer toga dana Bog (dž. ђјј^јјетОр^Симик prašta svome halku, koji se je pokajao ifBpgu sedžđu . učinio, one grijehe koje j^ g rije šn i čovjek prema ' П Јрвт у Njemu — Bogu (dž. š.)(učinio. t'f . T boj циљ високо пред нама крстари I Fevzija, - i on zar, - okrijepljen tijem bo- , Љивот буре y CMI,pm,a вск, žijim magtiretom (praštanjem) i okuražen novom Св(Ш0 m дсд0” љубављу озари, snagom, žuri i gura se kroz lj e ti n u , pa odhitje Ј Ј Ц Ј Д (ваУ L, ре,1Ца дада Ц , ЛРК. mimo ostali svijet — nekud. Meni to nešto pade u oči i pomislih: ta i ostali svijet, koji ima svoj dom i koji ^ , , J ’ 3 * “i J Призиваш себи сшшз одрођенс je čoluk-čodžuk sahibija (familijaran) žuri, da što Са гласом благим ко молитва света, prije svoje zagrli i bajramleišđ se s njima, ali tako Видаш нам душе мржњом замагљене mahnito niko ne leti kao on. Htjedoh da ga doviknem И отроване још upe много лета. i upitam, ko dernek, što mu se to toliko žuri, ali u isti čas mi pade na um onaj nesretni »švapski trbuh«, Кроз векове нас je раздвајао јаз, pa odustadoh od nakane, da ga zastavim, jer i ja sam Што нам га други копаху у бесу, jednom deverao tim jadom i belajom, kada sam A пунио га вреле крви млаз jednom prilikom zamijenio jarca sa janjetom, pa malo Из тешких рана у нашему месу. da nijesam i ja kod kuće udrio na belaj i jednu ogramu, što sam u Sirmajevom »Kiosku« zaboravio nove-novcate —. s oproštenjem — uzvodlije gaće. Pođoh i ja i izvukoh se iz tjeskobe na ulicu i odoh u Predimaret kod »zotnjk-Rifata po šećerke i rahatlokume. Usput uzeh i nekoliko narandži i još koje­ kakvih kerefeka za bajramluka dječici i babama, pa polajnak okrenuh niz Kujundžiluk, ali sam ubrzao korake sa dna Kujundžiluka do Principove ćuprije, (to ne valjda zbog Ranka-Branka nego zbog Stanišićeva auslaga), pa onda opet uz Vojvode Stepe Obalu. Сада нас здружи, поведи, окрени, Отари печат уклетства са чела, Нек нови, сложни, нараштаји лепи Напоје душе с твога светог врела. И моја душа, с ове стране Дрине, У заносу крви коју вера кити, Увек ћс ти верна пратилица бити, Уз дизање тешко до твоје висине. ,,Gajrert“ u svakoj kući, znači samo njezin napredak 83 �k P O S ЧАСОПИСЕ Za rad u narodu Nema reci koja je u parlamentarnim režimima toliko zloupotrebljavana kao reć »narod«. SiroKi narodni slojevi, meuutim, imaii su vno male koristi od svih tih izražaja simpatije. U najDoiju ruku mogli su uvajditi samo oni od njih, koji su bili »zaslužni« za stranku. Naravno, da je sve to nagrađivanje bacano na teret državne kase. Deljena su već postojeća i stvrana, cesto bez potrebe, nova mesta u državnoj službi. Na ovaj način vršena je jedna od najgorih vrsta korup­ cije. Kupovane su ljudske savesti, nagrađivani su oni koji po objektivnoj proceni to nisu zasluživali. A što je najgore, stva­ ran je jedan po našu siromašnu zemlju ubitačan mentalitet: da svi i sve očekuju od države. Narodu je, međutim, bila dodijala ta podela na »naše i vaše«, a rodoljubi su brižna srca gledali kako se zbog ličnih i partijskih interesa zapostavljaju životni nacionalni interesi. Ta politička rastrovanost, šta više, onemogućavala je svaki ozbiljniji pokušaj kulturne, prosvetne, privredne i svake druge akcije kojoj je bilo stalo do iskrene i stvarne pomoći širokim narodnim slojevima. Zato su se pravi radnici i stvaraoci bili povukli u sebe i svoje ćutanje. Samo retko energičnim ! jakim pojedincima polazilo je za rukom da ipak ricšt^ koliko toliko rade, pri čemu su rezultati, daleko izostali za uloženim tru­ dom i naporima. Stvarno kulturno i privredno stanje našeg naroda najbolje govofi za tačnost, napred rečenog. Ušli smo u novo dob'h, C(ob& naše Nacionalne__QbuQve. Jedan on najprečih zadataka njegovih, biće briga i stvarniK staranje o onim delovima narodnim, koji su osnov i koren svih ostalih. Polje r a d i j e toliko prostrano, da sama država neće moći stići svuda, ili ne' bar tako brzo i uspešno. Privat­ noj inicijativi nameće se imperativna dužnost da je u ovome što obilnije pomogpg. Ali, pre no što taj ra d i države i privatne inicijative dobije onaj zamah i oxuf~ razmere, koje su jedino moguće da se dođe do stvarnog i trajnog uspeha, potrebno je razmotriti osnove samog načina toga trađa. S obzirom na naše stanje i sredstva, to je od ogromne, prvoklasne važnosti. Potrebe su tolike i tako velike, da se mora raditi vrlo racionalno. Prvo načelo toga rada u narodu .bilo b i : buđenje svesti o potrebi samopomoći. Demagogija je tu svest ubijala, parti­ zanstvo je sve pokušaje samopomoći kočilo. Ta samopomoć mora, međutim, biti mnogostruka, i na svim stranama. Za ono što pojedinci ne budu u stanju da sami izvedu, moraće se udruživati. Pomoć države dolazila bi tek na drugo mesto, onde gde ni udružena samopomoć nije dovoljna. Razvijena samo­ pomoć imala bi svojih odličnih posledica i u odnosu na državu, jer bi je rasteretila mnogih poslova, koje je ona u dobu eta­ tizma navalila na sebe, nemogući da ih svršava kako valja i kako bi želela. Prenošenje njih na stvaralačku privatnu inici­ jativu, imalo bi svojih odličnih socijalno-vaspitnih posledica, jer bi vidljivi rezultati uloženih žrtava davali podstreka za nove žrtve, što nije slučaj kod nevidljivih i bezimenih opte­ rećenja u vidu poreza i drugih dažbina. Kako buditi tu svest o samopoći? Putem upućivanja i prosvećivanja uopšte, ali i državnim autoritetom. Iz onog prvog izlazi već i drugo osnovno načelo za rad u narodu. Na upućivanju i prosvećivanju radilo se i dosada. Ali je sam način nedovoljan, zastareo, neracionalan. Za rad na narodnom prosvećivanju moraju se upotrebiti sve raspoložive sile, počev od seoskih učitelja, sveštenika, lekara, ekonoma, pa sve do gimnazista i studenata. Od njih u prvom redu oni koji su najjeftiniji, t. j. koji su na licu mesta. Od sredstava same škole nisu dovoljne, potrebni su specijalni kursevi, pre- 84 davanja, projekcioni aparati, jeftine knjige, i naročito očigledni primeri, jer su široki narodni slojevi konzervativni i nepoverljivi. Partijski režimi nisu hteli da nagrade prosvetne radnike koliko treba. Smatrali su ih za obične činovnike, i bojali su se njihove eventualne nezavisnosti. Reakcija na to bila je pot­ puno neinteresovanje inteligencije za svaki drugi rad, sem uske, zvanične dužnosti, šteta je od toga bila ogromna. Danas se, sasvim opravdano, hoće da ide drugim putevima. Radi se na materijalnom obezbeđenju činovnika uopšte. Ali sa time biće svršena tek prva polovina posla. Za njim mora doći i ona druga, t. j. kod državnih činovnika, mora se buditi svest o njihovim dužnostima i van službe. Njihov vanslužbeni rad moraće uticati i na njihovo službeno napredovanje. I ranije se o tome vodilo računa, ali danas, na mesto usluga učinjenih partiji i političarima, moraju doći usluge učinjene državi i narodu. Obezbeđenje, dakle, ali odmah zatim i kontrola. Treće načelo rada u narodu bilo bi koordiniranje već postojećih, kao i budućih akcija. Kod nas je, što smo već u više mahova konstatovali, privatna inicijativa rascepkana. Ima ^mrjogo društava, koji imaju skoro istovetne ciljeve. Tako se rasipa radna snaga, troši novac, slabi potpora darežljivih rodo­ ljuba. Kraj svih mnogobrojnih muških i ženskih prosvetnih društava, mi još nemamo jednu u plavom smislu biblioteku za narod, koja bi bila sa tako niskim cenama da bi do nje i najsiromašniji mogao doći. A to će jedino onda biti moguće, kada se .izdanja budu štampala u stotine hiljada primeraka. Zatim, kontakt između državnih predstavnika i privatne inicijative mora biti takav, da se omogući njihova uspešna i stvarna sarađnja. Dosada je država tu saradnju slabo tražila. Izvesno je, međutim, da bi to privatnoj inicijativi dalo nov polet. Tako bi i mnogi nesporazumi bili unapred otklonjeni. Država bi mogla vršiti i izvesnu kontrolu i davati direktivu. U vremenu u kome živimo narod i država predstavljaju živi i nedeljivi organizam. Zato i sve akcije upućene za njegov opstanak i razvoj moraju biti jedinstvene. U raskorak se ne može ići, sukobi u akciji su čak štetniji od neakcije. Rad u narodu je ogroman posao. Biće potrebno mnogo srca, pameti i organizatorskog duha da se taj posao obavi kako valja. Pitanje je od prvoklasnog značaja, i njegovom se rešavanju mora što pre pristupiti. »Narodna Odbrana«. 1Д ацаЦ ЗИ ЗЦ ЗИ ЗИ ЗИ ЗИ ЗЦ З Умољавамо све наше аретилатнпке да аодмире заосталу дужну ирешилсшу, јер прешилаша u ширење броја прет алат ника на „Гајреш”, омогућује само наиредак лисшу. �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Свечана Гајрешова забава у Сарајеву 16. марта 1929. Тежња једном више.у циљу увијек je здрава од Сметаие и »Oj Јслена« од Мокрашца) пзвео je жсдскн појава у једној средини. Ллеменита друштвоност збор Гајретовнх питомица, a иету тачку г. JI. Нешек (»Севнајпогоднији je начин да развије вољу и смисао за дах« од Коњовпћа). У седмој тачци настунпо je терцет Сарајевске Филхармоније: гг. Топић, Јунгић и Меншшс, са овај циљ. A заправо, ове двије појаве, друштвеност Чајковскијевим »У јссен« u Грнговом »Норвсшком игром«. и циљ, извиру једна из др.уге. -Знајући за овај фа- Послије ове тачке наступпо je опет хор пнтомаца-ица, са кат, Гајретови радници посветили су му велику Мокрашчевом »II. руковетн« п Хацеовпм »Селимбсгом«. У пажљу, признавајући посвема његову важност. интерпретацији хор се иарочнто истакао при нзвођешу Мокрањца, a Хацеов »Селимбег« изведен je одлпчно. Од свјеЗато као најподеснији правац и изабрана je ло- ;кег и снровог материјала, г. Пешсп je успио да створн језинка: »К р о з р a з в и ј a њ с д р у ш т в с н о с т и дан солпдан хор, да га днсциплннујс п оспособн. п за теже в е л и к о м Г а ј .р е т о в у д и љ у « . Једно од пај- полифопијске ставове. Поменута госиида умјетници, као и озбиљнијих a н најзначајнијих срсстава. за оства- младн хорови, награђени су бурипм аплаузом од етране рење ове лозинке, свакако je приређивање Гајре- посјепглацгт. H a , upajjr' програма, посјетноци забаве изненађсни су тових забава, јер преко њих Гајрет развија дру- ■^едпом орпгиналном тачком: иашом севдалинком. уз нратшу штвеност у нашим слојевима, a корисним последи- ТКмва. Нспосредност 'u ■једноставност ове иојаве освоцама тог развијања друштвености, приближује, се' јила je :ДумЈцгку. У богатој босанској народпој ношњи, са свом циљу: буђење колективно-свијееди да јс Гај рет сазовима прско дрнла. на днвану, сједили су гг. Хамднја једна наша неотклоњива" потрсба. a' ibctobo напре- Хаџнхалиловнћ и Тпгмшг Чадро, трговцн. међу својим прнјатељима позиати ллбнтељичј мајсторн на сазу. До ших су довање наш чврст сслонац. Четр^ссет Гајретових _С1ајале госпођпце Једена Петрнк н Алмаса Шамнћ. Тачка забава, одржаних широм наше отаџбине, то J e ' je отпочсла једним уводом на саз чнјп су звуцп o6ojenii четрдесет жаришта из којих струји а ш ш npeiio|очњачкн.ч колорнтолг, a затпм je гђица Алмаса. уз нратзапјевала »Садпх алму иасред ат-мејдаиа«. Њерода на све стране, a сва^Ја p ap in im стфемо ii улпк гоМл ii прнјатан хепор. правн севдалннскн, извијао се менутој лозиици. (Јнага ове једноду 11шости, \ д a ii ирикладно уз звуке сазопа. Кроз иублику прође лако струф ес то ва н а н а јед и н ствен ј с д ји je je дједовма. lvopaiv у н ап р е д , је д а н ЈВ п о зи ти ван резу л та т и а гшпш, к о ја је уобпчајена у позорпшту. једино je спречила КОЈИ мож емо С НОНСССМ да^Тледамо. A з а СВС TO мј|) г1 слушаоце да не подвикну. Гђица Алмаса. сва постви м а У Првом р ед у д а з ах в ал и м о свијсстн Г ајрето- ^ е н а , ~ вбунлно се клања на аплауз којпм je награђују слушаодн. Затим je г1)ица Летршс отпјевала »Откако je Ran>a вн х р а д е ш ш а и з св и х н аш и х дграјсва, к и х с в о ј плеЛука ностала«. н обадвије гђпце још двијс севдалинке м вн и гостн и пож ртвовности . ОшК су ghc свијетло иапзмјеиице. тач к о у м ору н аш ег елем еш А к о је с в је тл у д а ју и Иза ове посљедњс тдчке. аннмцрана забава отворена п о к а з у ју п а м си гу р ан пут, Они с у ' д а и а с ^ и а ји д е а л je колом »Србијанком«. које су повелл гђа шумског надсавјетника Бајића ir г. др. Хаџпомсровнћ. иослије којег je нан и ји ч л а н о в и и аш е з ајсд н и ц е к о ји м а на^ свак ом стала нгранка до у касну noh. Пулс забаве најјачс се осјек о р а к у треб а д а одајом о п а ж њ у и п ри зн ањ с. hao no лоисама п у фоајеу који je био у ту спрху иарочпто II овнх свих четрдесет Гајретових забава, ue бп усдекорпсаи п у ком су бпли смјештспп шаш;, бифс, диганпјело да није ових нашпх врнједиих радника, као што не ока канела u кафана са многобројним столовима. Послије би успЈСла mi ова главна забава у Сарајсву да ннје врпједпола nohir, забава je достпгла своју кулминадпју. Са пет них u свјесних грађана Сарајева, који су свој труд улоотрана позоришта орнли се звуцн музике. зкнлн да oua успије и моралпо н материјално. Oko трп часа послпје nouohn nojamio се na бпни поОва забава иако je н пријс бнвала једна од највећпх оебан жирп, састављен од гг. Дугалића, Мујагнћа н Хаџнодруштвених сензацнја за муелнмански свијет у Сарајеву, смановића. Жпри je огласио резултат првих двпју љепосвојнм успјехом паткрнлила јс свс досадањс забаве. Сам тица. Гласовн су се креталп углавном око пзбора гђица: програм забаве означавао je тои којн je одржаи цнјелог Халнме Бушатлпћ, Мубере Фадплпашић, Шклзе Kypnh, вечера a тај je чисто умјетиичкн, са ирпмјесом спецпјалпо Внде Јовановнћ, Ате Зплџнћ, Бахре Кучукалић, Мубере цашсг иародног нризвука. Пред скоро дупкс пупом саСарнџнћ п Ванде Јадан. Гђпца Халнма Бушатлић нзабрана лом, -забава je охворена, у 9 часова павече. пјесмом: »Ha je за прву љепотпцу са 4С2 гласа, a гђнца Мубера ФаднлАдрнју« од MapniiKOBiiha, коју je отпјевао мушки хор Гајнашић са 305 гласова. Изабрашш љепотицама жирн je одретовнх интомада, под днриговањем свог учнтеља ијевања мах уручио два скуподјепа дара. првој гарнитуру за машгг. Ладислава Пешска. Kao друга тачка програма слнједнла кпрањс, другој лијеп сортнмаи пзабраних парфема. je »XIV. руковет« од Мокрањца ii пјесма »Клниа-влаиа« од У најбољеи расположен>у. забава јс потрајала до зоре. KpCTiiha; ову тачку извео je мјешовптн 'збор Гајретовпх нитомаца п пптомида. У трећој тачцд наступно јс наш поЗабавп оу прнсуствовали: знатн умјстшп; г. Белуш ЈунгпИ са Шоненовим »НоктурВелшсп Жупап г. Милан Ннколић, комапдант Бос. ном« u TFonepoBUM »Арлепсиом«. уз клавдрску иратњу г. Кл. Див. Области генерал г. -Јован Јовановпћ, подпредсједник Мсдшдка, поздатог внртуоза. Чстврту тачку (»Moja звезда« Општннс града Сарајева r. Др. Душад Давпдовнћ, пред- 85 �гвију благнјна и обрачуна на забави гг. Мујага Хардага и сједник Окружног Суда г. Драг. Матић, предсјсдник »Про(Јалнх Тафро; за дочек и смјештај ханума на балкопу гг. Рисвјете« г. Коста Крсмановић, исиред »Напретка« дирекзабег Чснгнћ и Ибрахим еф. Имшировић. тор г. Мијо Пољак, делегат Беиеволенцијс судија г. Папо, Спсцијално морамо истаћи да су се овог пута пријанредсједник Хрв. Пјев. друштва г. Др. Јурај Шутеј са tcjlh Гајрета пзван одбора жртвовали за ову забаву са гђом, првдсједшпс Обл. Одбора Народне Одбране г. Васиљ врло много воље и самопрегора, те им Гајрет дугује најГрђић, вјерски представници: Митрополит Дабро-босански г. Петар Зимоњић, иадрабпн г. Др. Ј. Урбах иа гђом и већу хвалу и прпзнап>е. кћерком, кадрабнн г. Др. М. Леви са гђом, затнм почасни конзул Републике Аустрпје г. Фолкерт. генералнп директор Добровољни арнлозн за забаву Главног Одбора Гајрета Српске Централне Привр. Банке г. Басо Ристић; секретар ЕнПриликом прирема за овогодишњу Гајретову забаву глеског Конзула гроф фон Стенбок, Директор Вакуфа г. Хуобратно се Главни Одбор на сва државна и самоуправна сејн Кадић, шеф Шериатског Суда г. Хафиз Ајни еф. Бушатнадлештва као и нрнватна подузећа и надлештва, замолнћ, предсједннк Трг. Удруисења г. Ибрахим Шахинагић, лпвшн пријатеље нашег друштва да међу чиновништвом сво днректор г. Стево Марковић, шум. надсавјетник г. Бајић јих падлештава сакупе добровољне прилоге приликом tTaj са гђом, испред Савеза Добровољаца проф. г. Јово Вуковић, ретове забаве. Замолили cuo и шефове односних над испред Учитељ. Удружења г. ТЈорђе Мнрковић, испред Трг. лештава и предузећа да одобре и препоруче ово сакуп и Обртнпчке Коморе г. Осман еф. Соколовић. те представљање, што je у већпни надлештава и учињено, a у не ници друштва Слоге, Женског Покрета, Лире, Глорије, Хукојим траје још сакупљање. ријјета, Ел-Камера, Чехословачког Друштва, Новинарског Споменутн прилози сакупљени су у слиједећим надУдружења, Кола Срп. Сестара, Задруге Кола Срп. Сестара лешгвима и предузећима: и Гајретова женског поддобора те Братства и многп други угледнп грађани. У Дпрекцнји Пошта и Брзојава сакупили су гг. Клсим* Хаџибегпћ и Алија Имамовић Дин. 1.073.50; у ГрадHa овој забави оназила се нарочнто бројна посјета <кој Штедноници сакупилн су гг. Салко Узејрагић и Акиф муслнманског отменог женског свијета, међу којима: ХаТЈк' х; СаханпВ Днн. S00; у Днрекцији Шума сакупио je г. ииж. Шахннагић, Шемсе х. Ченгић, гђпце С адста.л ХаЛммеда Шарац, Кјанпје х. и гђица Мубера Фадилпатпићу .гђа Матић ’ 'Вулб^овпћ Дин. 753; у Обласној Самоупрпви сакупио je г. Мусгпфа Спахо Днп. 620; у Духанској Творннци cir.\са кћеркама, гђа Мухамед еф. Ћурчића кћеркаМа, Аише »мли су гг. инж. Салих Цицо, Ахмед Садиковић и Мустафа х. Мерхемић, гђице Ема и Зарифа 'Лутфо, гђа Кучукалић са Назечнћ Дин. 500;^у Градској Општиии сакупили су гг. кћерком гђпцом Бахрбм, Зекија « Ј БиЧакчић, гђа директора г. Кпрлпћа, гђа судије г. С&аига, i-ђице Мустафа еф^-Знл^ Јакубег Филиповпћ и Рашпд еф. Рашидагић Дин. 435: у џнћа. гђа ннж. г. Цице, гђа Салихаге Фоче, гђа Џенетић к ЧЖупаипјн сакупно je г. инж. Мехмедалија Јеловичић Дии. гђице Бркић, гђа Аиша Де\пп'џић. рђе^гг. Фехпма и 400; у Музеју сакупно je г. Дервиш еф. Коркут Дин. 390; стафе Спахе, гђа проф. ^ЗечРвића, гђа Глухпћ, гј; Царннарницп сакупио je г. Мухамед Хаџнмусић Днн. ^95; у Вховном Суду сакупио je г. Хамдија Јамаковић Хасим еф. Кадића, гђица Ата Зилџив, гђица Had Дин. 3G0; у Дионичкој ТГпвари сакупио je г. Хамдија Узун и друге. Дин. 320: у Државној Војној Болници сакупио je пор. г. За припреме ojjp one зпбаве као п за в>ен морални и Др. Ешреф Софтић Дин. 310; у Окружном Уреду ea оеиматерпјални успјех свестрацо се заузеше многи кријатељи гураље радника сакупио je г. Едхем Булбуловић Дин. Гајрета п то: за сакупљање^ томболе гг. Едхем М. Бичакчић, судија Спнанбег Бранковић и Хамдија Потуровић: "За аран305.—; у Државној Хипотскарној Банци сакупили су rr.: Др. Хамид Хаџи Ефендић и • Исмет Чомара Дин. жпрање томболе и распродаЈу уа забави гг.: Мухамед еф. Браво. Сејид Мемишевић, суднја Бранковић. дир. Атиф 200 ; у Босанској Трг.’ Инд. Банци сакупио je г. Изет Шсхић Хусеџпновнћ; за дочек госуију гг.: Асимбег Дугалић, МуДин. 200 ; у »Шипаду« сакупио je г. Константин Костић јага Шахинагић и Јакуб Фнлипови|1;.-ва примање добро- Дин. 200 ; у Окружном Суду сакупили су гг. Др. Хусеји Машић и Фехим Шкаљић Дии. 170; no Дин. 150 сакупили вољних прилога на улазу гг.: Мехмед 'Њрабар. Мустафа еф. су У Доходарственом Уреду г. Фадил Касумагић и у Држ. Мујагпћ и Фадил Касумагић; за сортираше бифеа г. Асим Средљој Техничкој Школи г. Хусејн Алић; у Трг. АкадсКурт, за примање бифеа у Народном Позоришту преко цимнји сакуппо je проф. г. Шевкија Бубић Днп. 120 ; у јелог дана гг.: Мујага Сарајлић и Хуснија Косовић: за »Варди« индустрпји дрвета, сакупио je г. Вефик Топић распродају бифеа п\: Салих Тафро, Асим X. Карић, ХамДин. 110; no 25 Дин. сакупили су у Срп. Центр. Привр. дпја Потуровић, Акиф Саханић и Исмет еф. Зилџић; за Банци г. Џемилбег Капетановић и у IITep. Суд. Школи г. аранжираље избора награде љепотица и распродају карата Др. Hlahnp Сикирвћ; у Пошт. Штедиони сакупио je г. гг.: Асимбег Дугалић, Едхем М. Бичакчић. судија Синанбег Бранковпћ и М. еф. Мујагић; за распродају конфета г. Ко- Коста Илић Дин. 20 ; у Шер. Гимназији г. Јусуф еф. Имамовић Дин. 130; Земаљска Банка испред својих чиновника совић; за распродају цигарета, Гајретових издања, гг.: Ахмед Днн. 500; у Баики Гајрет г. Алцја Салчић Дин 165.—. Кемура, Исфендијарбег Ченгић и Салко Хасанбеговић; за Свима сакупљачнма и племенлтим даропатељима, контролу улазница гг.: Касим Хаџибегић. Ахмед Потурвоић, ncica. je хвала. Изет Шехић; за смјештај нредставника друштва у фотељама гг.: Мухидинбег Фадилпашић и Хајрудинбег КапетаБајрамска честнтка питомцима-ицама Гајрета новић; за смјештај гостију у паркету гг.: Јусуфбег Пашпћ и Акиф Саханић; у партеру гг. Мухамед X. еф. Ћурчић и Познати Гајрстов раденик и бивши дугогодишљп предБећир Сокол; за аранжирање плеса гг.: Едхем М. Бичакчић гједник Главног Одбора Гајрета г. Др. Авдо Хасаибеговић, н директор Абадрахман Meiinih; na позајмљењс перзијских Вслики Жупан Тузланске Области, упутио je преко Инспскћилима и серџада за декорисање просторија г. Мујага Хартсра ГаЈ1>етових коивиката г. Алијс Хромића, брзојавну чсдага; за декорисањс свију просторија г. др. Хинко Ферић; за етитку новодом бајрамеких иразника, следећег садржаја: надзор свију ирипрема на дан забаве у НаЈНЈДмом Почори»Управи, питомицама n пптомцима Гајрета честита шту г. Алија Хромић: за рпепродпју улпзннца швижара X. Пајрам ea много топлих жел.а да их cpeha прати у животу. Копчића и њеи члац г. Ахмед X. Алијагић; за преузимање — Др. Авдо Хасинбеговић.« 86 �Прослава 25-гоц. Гајрета у Бихаћу Тачло у io часова прије подле, кад je помелуто двориште било дупком пуно, појавио се je на улазу изаБихаћ од давнпна слови као центар Бос. Крајине, слапик Његова Величанства пуковник г. Драгутин Поповић. гдје су била сијела турских мутесарифа, аустријских окрууз пратљу свога ађутанта, који je од публике дочекан са жника, a сада у слободној нашој Отаџбини Великих Жуустајањем и поздравом са: Живило Његово Величанство пана. У њему као таковом приређиване су од вајкада Краљ Александар и цио Краљевски Дом!, a потом no двовеће свечаности и зборови сваке врсти, на које су се окупјици чланова Пододбора доведен на нарочито приређено љали грађани из цијеле Области, a међу таквим имао je мјесто. Бихаћ част да у аугусту 1928. доживи и једну, којој у Кад су чланови Пододбора узели своја мјеста, устао овим крајевима нпје било равне, a та je Прослава 25-год. je предсједник г. Осман Реџић и отворио Свечану Сједницу Гајрета — манифестација Гајретове мисли и идеје у Бос. поздравивши изасланика Његова Величанства. за тим предКрајини; ставнике Гајрета из Области гг. Бегановнћа из Кључа, АлаСтари људи причају и фактима то потврђују да Биrnha из С. Моста. Кадића из Цазина. Крупића из Бос. хаћ није још доживио овако бројну посјету, и ако су у Крупе, Божића из Рипча, Херцеговца из Бос. Отоке, Чамвреме познатих бихаћких вашара биле ангажоване све џића из Гор. Санице и Шарпћа из Старог Мајдана, a онда управне власти од окружних начелннка до сеоских глаje поздравио представнике градова из Области гг. Месића, вара за што већу посјету тих приредаба и сличних овој. Б. Зељковића и М. Петровића из Бос. Крупе, A. Поздерца Како je ова прослава требала више времена и рада из Цазипа, Б. Хромалића из С. Моста као и друге угледза своју лриредбу, то je Пододбор Гајрета почео са приније грађане из Области. По овом je напосе поздравио премама изранијег, na je уз то одржао двије шире конпредставпнке мјесних власти и установа као гг. високоференцијс са својим члановима и пријател>има, те предпрерсвештеног Др. Вепијамппа Таушановића, ) бихаћског ставницпма војних и цивилних власти и других мјесних Епископа, Аб/улА' еф. Моран.ка, муфтију, Владимнра Псрикултурних и просвјетних установа. Ha овим колферепловпћа, просвј. ипспектора, Тому ПТапдрка, п)>джунапа, шгјама утврђен je лрограм л дани прославе, a поред тога Омера,' Јусуфхоџћћа) градокачелника, те представпјке Прообразовале су разне секције као: за дочек и уконачеља ro­ свјсте, Ha«p5,4iyL Сшсола. Вакуфа, и осталих мјесних друsa забаву, за трке и утакмпце, те з rt штава, a коначш своукупно грађапотво, захвалпвлш се етИЈу, за obi томболу и бнфе. У секције су ушли, 'поред ( члакођа Подсвима који су ма чим било допринијели успјеху ове проодбора, прсдетавници власти & других' -културџо-просвјетславе. \ них уотанова, најагилииији бихаћки срамЈгари на овои По овоме je узсо ријеч изаслалик Његова Велпчалпол>у, који су изабралн евоје прочелпике и отпочсли раства, пуковлш; r. Половић. ^ којн je у зиачајном гово]|у дом, патјечући сс који hc услјешније; ^звршити свој зау пзнпо жеље нашега УзвЈулепога Владара за лапрсдак пашгг датак. лародаГ у културно-просвјетлом и прнвредном И ако су секције ступиле У^акди,[jy npnje прославе ПраВцу! а иарочпто je истакао да Гајрет треба свој буна мјесец дана, ииак су за lb вријсме једва завршиле свој дући рад посветиш лоред културно-ћросвјетног и приврсдрад, јер ова проолава није имала само локалли него I i p ( лом 1Д);01зању иоламског дијела наигега ларода. Говор.лзаОбласпи карактер, na je требаАо доста^и времена п труда (■лалпка Њег. Вел. био je лоздрављеп са: Живило Његово да се иста са цијелим програмом онЈави у сваком мјесту Велнчалство Краљ и цло Краљевски Дом! уз луцаљ топова ове Области. Тако je за што бржу и лакшу ирведбу исте ~ јг интонирањс химпе. образована и Гајретова канцеларпја у jojoj су дневно одрИза овога je полово узео ријеч предсјсдник Поджаваме потребке сједнице и из којс еу дцевно разашиљани одбора, ла je са ове сједлице предложио поздравпе деjinoro6i)ojiin раописи и објаве широм Бое. 'Крајине. пешс пајвећим л најлотакнутијлм прпјатсљпма н раденнДо утврђепих дана нрославс лајкавјесније еекције су цима Гајрета и то: завршиле своје прнпреме, a да сб омогуЋи што^бројнија Њег. Вел. Краљу Алексапдру, носјета слоља Одбор се јс побринуо за повластпцу учсснпНеп.. Височ. Престолонашљеднпку Петру, Покроцима лрославс на жељезницама, a иото тако и за Дотре- ,вител>у Гајрета. a затим најагллпијим досадањим лредсједбни долуот чиловлпштву ове Области. ллцнма rr.: Сафетбегу Башагићу, Др. Авди ХасалбеговиНу, Тако еу ластали и дани прославе 4. и 5. аугуст 1928. Аллјл Куртовлћу н Хајдару Чекри. гсд., када je град бло исклћел државним и пародннм заОвај je предлог усвојен и no прочптању садржаја отавама које су поздрављале ову свечаноот. овпх поздравллх депеша псте су одмах отпослане. 4. аугуста у 8 часова ујутро изашла je секцпја за Сада je предсједник позвао друштвепог {тајника r. дочек са члаловлма Пододбора, многобројнпм грађалством и Сулејмана Реџића да поднесе извјештај о раду за Гајрет војном музпком Врбаске Дивизијске Области која je у то у Бихаћу за мпнулих 25 годила који je поднио извјештај име набављена на жељезлпчку сталицу да дочека возом Особиту ми част чини н срећан сам што ми je лало лрислјеле госте. слиједећсг садржаја: Уз пуцањ топова стпгао je у стапнцу воз који je »Много поштовапе госпође п господо! био препул Гајрстовим гостима — лајвиђенијпм грађалима У дужлост да Вас као друштвени тајплк извјестим о раду и пријатељима Гајрета пз Бос. Крајлне. Овдје je госте поГајрета у Бихаћу у минулнх 25 година. здравио са кратком добродошлицом предсједннк Пододбора, 1’одиис 1903. у тадањем центру Херцег-Боеае, .ШехсЈ) r. Осман Реџић, којл јс поздрав завршио са покликом: Да Сарајеву окупила се шачица муслиманских интелигената, жлвл Његово Воличапство Краљ Алексалдар н цио Крана челу са г. Др. С. Башагићем. који су бнлн свјесни моћп љев(жи Дом! што je попраћело са трократним »Живио!« уз л јачине просвјете и школе и основаше друштво коме he интонирање химпе no војлој музици. бити задаћа да шири просвјету и културу међу исламским Одавле су гости кренули са одбором за уконачиште дијелом лашега парода и дадоше томе ооновапом друштву у 1’ајретов и Просвјетин копвикт који су у ту сврху бпли име »Гајрет«. Само име Гајрет довољно би било свакоме n приређени. a потом су дошлц на Свечану Сједницу у мало свјесну патриоти п родољубу да ломаже ово друштво, Ј’и.чназијс1:о двориште, цлц их у она времела мало бијаше, јер je незнање и кон- 87 �зерватпзам превлађивао у много впшој мјери него je то још данас. Гајрет je за кратко вријеме свога рада нашао својих нристаша у мnormi мјеетпма Хсрцег-Боспе u ако не у onoj мјерн- која му јс била потребна. Тако сс и у Бпхаћу п ако не одмах, a оно бар у ирвим годинама оснутка тога друштва, чује име Гајрет, јер се ипак нашло макар и поједииаца који су разумјелп оврху и цнљ љегову. Но како je у оно доба аустријска власт почела да гледа рад Гајрета нреко ока, нарочито од доласка у Гајрет р. Османа TiuKuha, баш с тога, Гајрет je лочео напредоватн јачим темпом, алн ra у тому прскиде (Јвјетски Рат, када je управа Гајрета распуштена, a то се деенло и са осталим лацпоналшш друштвима. Тако je рад за Гајрет у Бихаћу од upuje рата бно незнатан u у колико ra je бпло нсма о љему тачннх података. očnu што ic спомињу као утемсљачи: послаиик бившсг бос. сабора р. Васлбег Бншћевић, шер. судац. р. Јахја еф. Делић и Мухамед-бсг Ибрахнмпашнћ. • Прави рад за Гајрет у Бнхаћу почима тек пза Ослоби!)ења нашега ларода, кад je Народна Влада предала централу управе Гајрета у руке предратне управе. Године 1020. Г. 0. Г. иреузео je Бнхаћкн конвикт од Вакуфске Улраве п том прнлпком бише пмеиовапн повјереннцима Гајрета у Бнхаћу г. г. р. Јахија еф. Делић, Др. Џафер Куленовлћ, Хусејии-бег Ибрахнмпашић, Назцф СалТ|хоџнћ. Хасап Б. Сарачевић и Хусејпн Делић. Оци. повјсрсництт прибраше извјестан број Јајретовнх Фгапова, a међу овнма као дибротворе: р>Осман еф. Миџџћа, Бећпрагу Четнћа п Мјеснн Одбор Ј. М / 0., a icW ^тембљаче г. г. Тшзлмагу Хајрулаховића, Зулфнкара ЈЈевлХна; Мустафу ХрвиЈш—« —^b'нира Лахпћа. Но рад Гајрета с notsjepenimujia показао се iy саи, јер се састојао^ЈВМо? у прпкупљан.у чл! нарнне. niTo mije задовољавало Гајретове се у годшш 1922.. на заузимање профегора r. М. 3i&Jlpo-’ Bitha. ocnoiia npBu Пододбор Гајрета у Бимћу у који бише лзаирана r. r. Др. Х усеји м ег Селцмовнћ. Абдулах Ибрахимпашић, Мехмед сф. ХаХЈић, Хафиз еф. Дупановић и Хилмн еф. Мухамедагнћ, n дотадан.и повјереннцн лшсвндираше. Taj пзабраип Пододбор. ваљда усљед moje полнтнчке хстерогсностп, својим pu.ioiv лнје задовол.авап потребама Гајрета ii за кратко je врпјеме постојао само на павпру. na je усљед тог сазвана ваире*на ужупштнна Гајретових чланопа н пријатеља која паабра ж»ви Пододбор, мјсссца анрила 1923. годние, u то г. г. Осман Реџић, Салко K'amih, Мсхмед Хаџвћ, Мухамед Захнровић, Сулејмаи Зјакић, Хасан A. Оарачевнћ и Мурат Хоџић. Од тада ночима редован и етваран рад Гајрета у Бпхаћу, ва све до данас уз учешће, поред наведених лица, још н r. г. судпје Хамдибега Башагпћа. Рашида Миџића, Хасана Чавкпћа, Смајила Делића u Нурије Миџића. Садањн Пододбор који без прекида радн већ четврту годину, na челу са предсједпнком г. Османом Реџићем, те члановима r. г. Др. X. Бравом, Сулејманом Реџпћем. Нсзиром Езпћсм н Сулсјманом Зјакићем, показао je виднога успјеха, ne само у материјалном погледу који до сада пзносп око 100.000 динара, nero je успјех и у моралном погледу, одржавајући сваке годпне своје редовне годпшње забаве са разппм прнредбама н продукцнјама поучие вриједпости. Овај рад Пододбора нашао je прнзпаља п код Г. 0. Г. у Сарајеву тимс што се свакс годнне из бпхаћког среза што дјеломичио н иотпуно уздрлгаје до 10 ђака na рачуи Гајрета, т то чини просјечпо до 30.000 дпнпра roдншњс издатака. Увидјевши овај Пододбор велнке потребе Гајрета, Tjiaatno je сарадшу и муолимпнгкс жене, иа je у поол1сдн.с 88 вријеме у овој годпни усппо да оснује н Женскп Гајретоп Пододбор у Бихаћу У који су ушле слиједеће г-ђе и г-ђице: За прсдеједницу r-lja Агана Езић, за тајннцу г-ђица Ђулица Мнцић, благајницу г-ђипа Хафија Крупић, I. рсиизорку r-ђа Сејида РсџкБ, II. ровизорку r -ђа Фатима X. Сарачсвпћ, те замјенице одбора г-ђа A. Браво и Ајнша Реџић. Овим фактом, осигуранп су још бољи и cpchnuju данп будућноети нашега Гајрета, na смо сигурни да he се иадокнадитн све ono што je нропуштеио п што смо дужнп Гајрсту као средншту иаше нросвјетс и култ^ре, тс да he 1’ајрет na Мркоњнћа Крпјшш, иа будућој својој јубплариој прославп. стајатп na onoj виснни која му no љеговим заслугама н прппада. Обзиром на још велику заосталост исламског дијела нашега. парода у културно-просвјетном и економском погледу, 1'ајрет чскају тешки будући данн њсгова рада који изискују велнког, самопрегора н прегалаштва, ne само од пододбора п повјереника Гајретовнх, већ и од свих нас којп истипскн. желимо да сва браћа без разлике вјере нашега тропменога народа буду срсћни и задовољни у овој нашој .милој н лијепој Отаџбинн. Гајрет у то и не сумља, "ррр и досадањем свом успјелом раду, у моралном и мате. pirj* лном ногледу, има да благодари пожртвованостн и устрајностп својих чланова и пријатеља којих je завидап број у овбме мјесту окупно око ссбе и код којих je стекао велцђу љубав н симпатије. Међу овима ми je дужност да нстакнем у црвом реду високопреосвештеног r. Др. Венијампна Таушацовића, Епископа Бпхаћске Областн, Мухамедбега BirniheuRha и Џафера Рецнћа као највеће и најбоље стварие пријатсље Гајрста у нашем мјесту, за тим г. г.: Др. 0. Кулсновић, Др. С. Нлпшсш1ћ) Милутпн Терзић, . A. ILLoxnh<^Јапко Кршњави, те г. г. Цвјетко Радовић, Мустафа Рсџић, инж. Божо Ботић, Др. Пајо Тимотијевнћ. Тома Шандрк, Мухамед Захировић. Драган Стојановић. Ризо ВодоплН. Назиф Салихоџлћ, Јусуф Хаџломсровпћ. Хасаи Б. Сарачевлћ. Омер Руждијпћ, Јусо. Зјакић, Славко Девлћ, Бећо Дслић, Хусејин Делнћ, Алоиз Брезелнпк, Хасан Чавкнћ; Бећпрага Четић, Смаил Делић, Мехмед Јуиозовић, Фрашо Кута, Јозеф Левн, Вељко Мандић, Абдулах Вехабовић, Нуријага Млџнћ, Аснм Миџпћ, Рашид Миџић, 'Пампл Млџнћ, Мухамед Реџлћ и још многи и многи. Међу том господом, како сте из овог извјештаја видјелп, у раду за Гајрст миогн cuo се мијењали у ово 25 годџна, na je Гајрет иеиумњнво увјерен да he и сви они, који му се досад ие одужншс за љегов општн рад, ипак увндјетп да зло чнне н да he то у пдућем времену да исправе, a нарочито н првенствсно онп који су љегов блаroTBopuii рад н дпректио осјетнли, a којих и у нашем мјесту нма, a за то му се Gap досад не одужише. Гајрет „е до сада васпнтао завидаи број исламске нлтелигсиције н сада je na тој интсллгенцпји моралиа обавеза да у идуhnx 25 годииа Гајретова рада нстраје ако не јаче, a оно бар у onoj мјсри како je досада чпп.сно и тада ћемо 50 годишл.лцу прославити са још млого внше радостн, јер he тада у пуно вишој мјерп да осјетс благодати Гајретова рада широке масе грађапства и сељаштва, лс само у културпо-просвјетном. него и у скономском иоглсдј'. Из овога нзвјештаја видјсли сте, господо, да су сви Пододборн n ПовјерсЈшци Гајрста у Блхаћу no својим скрошшм силама и осјсћајлма чпплли све како би Гајрет би ојачои juto вишс, a иарочито од оида када je услијсднла Превлиива Одлука да je nam Влтешкн Краљ Свога Првијслцл, Његово Краљевско Височанство Престолонасљедника Летра, дао за Протектора друштва Гајрст. Ha концу ми je част истаћи да je садашн Пододбор, уз учсшће својлх члииова п лрлјлтел>а и свих мјесллх �друштава, свнм силама порадио да ову ријетку и велику свстковину исламског дијела нашега народа што достојније ирославн и да Гајретову заставу високо дигне да лепрша У крвљу стечеиој слободи нашега народа itao пионер културе и просвјете наше нацнје. У то име да живи Гајрет и његов протектор, Њег. Краљевско Бисочанство, Престолонасљсдник Петар!« Hai<oH овог извјештаја прочитао je друштвсни тајник приопјелв деисше чсститке и то: од г. Др. Авде Хасаибеговића, вел. жуиана из Мостара; од г. Др. Симе ИлишеBuha изВ рЈм ца; од г. Хамида Кукића, секретара Гајрета; од г. Др. Васе Јовановића, министра ira расп., из Београда; стрнјељаии и сахрашени, a то су рахметлије Хасаабег Бишћевнћ, Хаџи Џаферага Попрженовић и Хусејип еф. Кадић. Ha том мјесту je бпло маскирано турбе које je представл>ало гробницу стријсљапих вођа, a пред којим je одржао зпачајно предавање професор г. М ухамед еф. Захировић, следећег садржаја: »Историјски извори о постанку и развитку средњевјековнс босанске државе врло су оскудни и несигурни. Тск изгледа да je у њиховом поДРУЧЈУ било више самосталних племенских жупа са бановнма на челу. Kao први и знамсиитији банови спомињу се у другој лоловини 12. и на Гајрета у Б и х а ћ у од Новннарског Удрулсеља, Секдије Загреб; од Југосл. Новинарског Удружења из Београда; од г. Смаилаге Ћемало* вића, предсјединка Баике Гајрст, из Сарајева п од г. Гасрила Церовпћа, вел. жупана у мирошши, из Београда. Са овим je био исцрпљен даевнп рсд овога днјела свечаностп н предсједнпк je закључпо сједницу. Док се одржавала ова сједница; дотле je парочити одбор организовао поворку у Гимназијској улицн којој су се прикључпли л учссници ове сједцице. Пред поворком ншлн су кои.аници у народној ношњп, са заставом, и за овнма Мушки и Жснскн Пододбор, за тим друштвепн иптомцп-це из ове Области, na представници војних н цивплнпх властп, представницк Гајрета нз ировпнције, преставнпцп другнх мјеснпх друштава. соколи п коначио остало грађанство. Поворка je крсиула главшш градокнм улицама уз поклпке Краљу, Прсстолонасљсдннку, Отаџбинп и Гајрету, na се зауставпла код мезарпстана пошнулих устагаа за врнјемс окупацнје Босне крај кога се, наеред цесте, још и данас палазе посмртпи останцп вођа onor уотанка r.ojn су, прнлш;ох1 окупацијс, na том мјеоту иочитку 13. вијека Борић и Кулин. Бан Стјепан Твртко прошнрује границо Босне и, користећи се родбинским везама са Немањићима, крунише се у Милешеву на гробу Св. Оаве за краља Босне, Србијс и Приморја год. 1377! Од тада je Босна самостална све до дола«1са Османлија у наше крајеве год. 1463. Ha овом перподу историје ових двију покрајина noTpeoiro се je на часак заустаB im r да сс узмогну боље схватити даљни догађајл и улога наших дједова у чуваљу и брањену своје националности и лационалне слободе. У то доба налга дједови блјаху богумллскс или патаренске вјере. Ова. секта дала je повода папама и католичком свијету да ломажу угарскокатоличке аслирадије. Тежље угарскнх краљева за Босном провлаче се кроз страшше угарске историје од 12. до 1б. вијека. Te тежње глодају се с лочетка у насловима поједшшх краљева, a касније у крстапшим ратовима на Босиу и на патаpeue. Крставгц су били врло суровл у својлм по- 89 �пуњена иашим синовпма из поносие 'Босне, кад ходима. Иза биткс код Добора nos. угарски су крсташи на најгрознији начин погубили 126 пата- je дакле, Босна управљала читавим великим и ренских племића, побацавши њихове љешевс низ моћним турским царством. Поред ове славе вестрменитс клисуре у ријеку Босну. И други кр- лика je њихсва услуга и нашој националној ствари. Примивши Ислам хпријечили су д.а се сташки ратови тшјесу заостајали за овим. код нас насељавају Турци на су тим, све^ до даДва посљедња краља: Тома Остојић и Стјепан нас. сачували нашу Босну расно најчшићом наТомашсвић били с.у слnjeno оруђе Рима и Будима шом земљом, гдје се данас говорп најчишћи и наји стали немилице прогонити бсгумиле. To, и друге невоље, натјера наше дједове да бирају: Маџаре љепши наш језик, док то mije био случај у bpи католпцизам или Турке и Ислам. Турци, ме- бији, гдје су били господари Туркуше. Ислам ђутим, бијаху већ крајем 14. стољећа дошли у су- им од народног обиљежја није 'ништа уништио, чак ии традицију државне самосталности из доба сједство Босни и настојаху да са богумилским великашима живе у нријатељству. Они су у Тур- прије Ислама. Kao борци за Ислам и исламску цима упознали народ који зна цијенити љихове државу, наши су дједови бранили кроз 400 говрлине. a у Исламу науку антиклерикалску noja дина нашу земљу од аустро-маџарске и млетачконе признаје између Бога и човјека пикаквог дру- талијанск(! најезде. Док су они, нас све, брагог посредника, у чему се баш и разликовало њи- нили о дтуђиноке најезде, мало помало у унухово вјеровање од онога других хришћана. И по- трашњости Турске, у данашњој Србији. сазријеносни натарени, који се нијесу могли помирити вало зрно слободе, закопано на Видовдан 1389. с идејом да се стољетном нспријатељству љихове Кад je то зрно дозрело, почиње дјело Карађорђа, вјере предаду на милост и немллгост, одабирју којсу-аавршава иза тешких и јуначких перипетија Ислам П Турке који су им јамчили једнакост са оснуФкЛл данашње Србије и тим се удара тсмељ осталим држављанима, без икаквих предрасуда^ пашој дапашњој слободи и заједничкој Огаџбини. могућност обране na и освете угарско-католнчким^ ^ Дапле и у овом дијелу наше опште историје, и aiu> настрљивим крсташима. Зато видимо Босанце су _ хшмн дједови, муслимаии, отшпли другим одмах иза пада Босне у свим воћнм,и мањим про- путем од браће православних и католика, ипак дирањима у сусједце земље, a особито ое пока- су радили тако да нам с.вима могу да б.уду само заше на Мохачпом Ибљу 1526, I Ofia je бптка била na понос. С.тужцли су у тој служби цијсли један оштар и енергичан ApoTect Босанаца протав свој род. стољетних својих угњетача, Маџара, II omTi403. Банови: Борић и Кулип, краљеви: 'Твртко и ирелазе na Ислам, кад je <Ји^стало. и ж^љсдњег ^Д абиш а. херцези: Хрвоје и Стјепап, газије: Х]>ак|>аља na јајачком nQgy if осталу и даље госпо- нушић n Јахићи. везири: Ооколовићи и Опукодари на своме огљишту ка.кви су били и npnje гшш, паше: Пиро и Корча, бези: Шестокриловићи Ислама. Језик им се тгоштујо, [na и сам сплни и |Атлагићи, учсњади: Кафија и Шехјујо, доброФатих с њима гово^и њихсвим језик/ м и нише им твори: Хуорев и Cniiair, и стотине других велиљиховим писмом, босанчицом. кана. св(‘ су то имена noja сачињавају паш нонос За вријеме заједниде с Турппма, наши су који се огледа na лицу сваког босанског мудједови били своји Ha свом. Вијек. je био вјере слимана. и они су joj вјерно елужАли. и умирали за љу и Долази окупација 1878. и иаши се муслимани, »a исламску државу и ако сА, ona звала турска. У држећи да je дошао час коначног ослобођења, no то доба, na и много касније, њихова браћа пра- свом традпционалком обичају хватају у -поштац вославни бију се »За $рст чатчж iri слободу злат- са пссравњнво јачим и спремнијим'~шчгријатсљем, ny«, а браћа католици c попосо\г иетичу како- у- ирпрс паређења Високс Порте, да се не одубијаху »Ante murale christianitatis«. ^Оудбина 'је пиру. Протјерују представнике турске, оснивају мањих и слабијих народа да често буду у служби иар'Одно вијеће, проглашују народну владу. Бо|)ба т.уђих интереса, na je тако било и у бурпој про- отночиљсе. Какав и колики je отпор дала Босна шлости нашој. 1566. опсиједа Оигет Мехмед nama најбеље се види из тога што je Аустро-Угарска Соколовић којега јуначки брани Никола Зрински, морала мобилисати 14 дивизија и тући 68 битака. браћа no крви и језику боре са у противпим та- Остављајући no страни окршаје босанских усташа борима, ne за свој.у него за туђу сврху, с једне no осталим дијеловима Босне са окупаторском стране интереси државе Турске, a с друге Ауетрије војском, осврћемо сс у кратко на оне у љутој и и Угарске. Син цара Лазара Стеван Деспот по- крвавој Крајини. Крајишпици и овом приликом маже Турке, не само против Босне, иего и про- иоказаше да су прави потомци јуначкот личког тив хришћаиа и у битци код Никопоља одлучује Мустај-бега и Хрњице Мује и д а’ су jom увијек битку у корист Турака 5000 Стеванових коњакадри да као лавови срну и у највећу погибао, ника. Ови и слични примјери догађали су се и кад je у питању част домовипе и образа. 14. авг.укод нас и код браће православних и католика, ста бије се врло оштра битка код Баља Лупе, na али je тако морало бити и то ишчезава ирсма оним коју УДа]>а ono 3000 крајишника, под 'водством иебројеним дивовским подвизима ’свих нас за да- Хасан-бега Чеке и Хаџи Ахметаге Поздерда, Сидашњу слободу. туадија за Ауотријанце спагаена je у посљедљем За 400 година дали су босански муслимани момеиту са појачањем из Загреба. Аустријанци су својој и исламској држави ono 40 великих во,зира опдјс; претрпили врло тешке губитке. Ha позив и велики број других државника, дипломата, вој- Мутесарифа Хусејн сф. Карабеговића диже се под сковођа, научника и кљижевника. Било je вре- оружје око 15.000 крајишника и лети према Кормена кад су сва виша мјеста у царевини била no- ;tyny и Бишћу, предвођени Хаџи’ Хасадом Сал> 90 �кићем, X. Ибрахимом Мединслијом и Хаџи Ахметагом Поадерцем. Ha 7. септембра отиочин>е велика лавала крајишника код Бихаћа. Након огорчених борби, које су трајале 12 дан а' уСпјсло ju Аустријанцима запосјести Бихаћ тек 19. сеитембра. Пссл>едњи су окршаји вођени око куле nchicor Хасанаге у Пећима, 6. и 7. октобра, одакле со љути крајишници иовлаче 'према Кладуши која пркоси сво до 20, октобра, којег су дана Аустријанци ушли у њу. Тим јс дефинитивно свршен отнор и Аустријанци су били потпуни господари Босне и Херцеговпне. Одмах no завршеном боју, похватали су Аустријанци у свима мјсстима народне прваке и угледније људе. Неке као стварне вође отпора, a неке ради страха пред ионовиим устанком, изводе пред пријеки суд и ссуђују на смрт, Тако су и овдје, на овом мјесту, стријељани: Хасан-бег Бишћевић, Хаџи Џафор-ага Попрженовић и Ху- 1!им патничким коетЛма. Пијетст према обичним мртнацимл не' допушта оваког ноступка. Они иу хероји, који су страдали за добро Отаџбине и као таки заслужују, свакако, нарочити обзир и поштовање. Констатујући факат да се још н данас гази преко њихових кости, препуштам суд вама Бишћанима без разлике вјере да га изречете о себи и свом држању према овим шехитима и страдалницима. Тек треба пожалити да се не нађе нико да кости ових паћеника, ако ништа друго, бар преиесе на мјесто гдје их неће вријеђати ноге њихових незахвалних потомака у слободној грудн зсмл>е коју тако жарко љубише и њој за љубав своје животе дадоше. Наш вриједни и ‘агилни пододбор »Гајрета« добро je учинио што je са прославом 25-годишн>ице свога културно-проевјетног и националног рада спојио и, да je тако назовем, комеморацију 50-годишн.ице окупације Босне и Херцеговине, односно Бншћа. To има своје двије добре стране. Прво: што je већ овим пододбор »Гајрета« дао иницијативу идеји да се грешка, о којој je ријеч, макар и касно, али зато достојно, исправи, a друго, што сјећање на Гајрета у Б и х а ћ у сојн ефф. Кадић и покоиани у један гроб. Овдје, na овом мјесту, била je мусала, гдје су се клањали Бајрами и џуме: пут вије ишао овуда. Кад су Аустријанпи хтјели да просјеку пут, породицо стирјељаних тражиле су да се не дира у гроб, или да им допусти да пренесу кости на друго мјесто и да им саграде достојан сиомсник. Ни једно ни друго нијесу допустили, него су пресјекли иут улраво преко њихових земних скггатака. Касннје су слали депутацију и писмсне прсдставке у Беч мипиотарству, али су сваки пут одбијени. 10 je година како смо ослобођени робовања туђину, 10 •je година од како нам je остварена вјековна- жеља самосталности п уједињења, 10 годмна ужнвамо нлодове наших хсроја и див-јунака који су стољећнма на ријеке крви пролнли, хокатомбе кости положилн, да нама, својим потомцима. обезбиједе даиашњу слободу и нацконалну величину. Ти нашн преци оволшснм жртвпма иијесу, заиота, заслужилк да ми, Њ1ГХОВН потомцн у оолобођеној отаџбини. још и данас, иослијс lo година елободе, гаиимо no њихо- славне н тужне историјске догађаје и освјетљаван.е н.нховнх прг.вих узрока. ојачава народну свијест н оспособл>апа за велике подвиге, a то и јест један од »Гајретових« главиих ладатака: национално освјешћивање. Дакле, сви ми за мајку Отаџбину доприносимо жртве. евако ца свој начин и no својој могућности, сви једнако одушевљено поздрављамо њезину и своју слободу и сви треба да joj као њени синови, макар нас вјера и дијелила, синовски служимо, треба да се натјечемо ко he боље да je иослужи. слажућн се међусобно. јер сложна браћа повс дворе граде. У то име кликнимо свима који дадошс својс живота за слободну Отаџбнну: Слава нм: Кликнимо јуиачком унуку славног Карпђорђа Његову Велнчанству нашсм Краљу Александру I.: Живио! Да живи проктектор »Гајрета« Његово Височанство Престолонасљедник Петар: Живио! Након овог предавања учесници су учинили фатиху рахметлијама. a затнм je поворка продужила свој пут до џамнје Фетлнја гдје joj се прикључише делегати Г. 0. Г. г. г. Ибрлхимбег Ченгић и Др. Зилџић који су у тај час аутом нриспјели из Сарајева. У Фетхнји je сачекана no- 91 �Гајретову — редови омладине дугн. II данас, кад зиамо да нооимо бајрак Победе и олаве, кад емо скоро прсшли Највсће тешкоВе да дођемо циљу, Данас смо срећнн — и у срећи нашој Сетимо се мртвог што снокојно спава, Heu одјскне усклшс из дубинс грла: Нек се шири Гајрет, a Осмаиу слава! ворка од бихаћке илмнје, са љезннпм вредсједннком г. Реџсп еф. Сслимовићсм, који су овај дио свечаности нзвршили иа хатмсном довом свим умрлим радспицпма Гајрета, као ]1ечсинм усташама против Аустрије. Фетхија je била нарочито декорисана за овај чин, a у њеном прочсљу ciaј.чо je Краљев нресто. Пза овог днјела овсчаиости, предсјодннк ес je нрииутнима пред џамијом захвалио, нашто се je поворка разпшла. Tora даиа у 3 часа no подне однграна je ногомстна утакмнца пзмеђу ишортских 1слубова »Ноба« из Бпхаћа н »Крајишпика« — првака Крајине из Бан.а Луке за Гајрстову триколору коју je освојпо Крајишннк. Ha вечер у 9 часова одржана je забава у Гимназијском дворшиту која je била иосјећена као ниједна досада. јер je љезни програм no свом садржају најбољи досада у Пнхаћу. Kao ирва тачка било je предаваље о Гајрету н п.егопом раду за мпнулпх 25 годииа које je предавање одржао поднредсједник Пододбора г. Др. Хамдија Браво. За овим je Гајретова питомнца г-ђица Аоија Кавазевић рецптовала своју пјесму коју je нарочвто спјевала за ову прославу, са елпједећпм садржајем: 25. год. Гајрета Огрезли у мраку влаетитог нсзпања, Не знадосмо nahn пута нашој epehn. II док су за нама смејали се злобно Дотле емо падалп у Mpttic cBe'Vro -већн. Бацали смо napjp na св£. четир’ VTpaBC, Испијалп каву na шпљ^ету^ 'жеком Ишли смо у сусрет, незиајућ’ ’ nn сами, Најдубљем понору што je жртве чеко. II na рубу тога страпп/ога irofi Сталп смо — чуј! t t r н Д а се 1 Како неко мекнм каб свпла гл( Ио даљние плаве нама »Јовшсује Станте браћо! iCnac ва.м иоснм Дисннца мн јака — ми Је Хоћетс ли за мном?» Тррнвпт na Трње знајте води срећи^нас у II пођоше neitii за млзди^ем JiennM Оваки им je корак трп.ем Viocjt Ono. Горку чашу nviume мпђги je noiino, Ал’ наду п орећу ltnje ifaj^uifc). Ha сваком кораку препрека пм сталл, II малснн гаљунак знд кипескл беш(£ Али из пајтврђсег мермср-камр. зиамо, Вајарова рука ремек-дсло теше. Са челичном вољом газилп су onu Пол.анама лустнм дпвпе Хсрцег-Боспе, Сејалн су семе л.убавн и слоге II, гле, сад за н.нма — цветне n>ime poene. Кад je једног дана обасјало сунце, С иотоцима крвн стсчене слободе, Гајретових вођа — иосноца epehe Не исшс впшс међу живнм овде. Одошс, ne видећ’ сједињепу 6paliy Да с псбиих Biicnua прате рад свој врлп, Јср пдејс љихове оетадоше жнве II потомак млађи одмпх nx пригрлри. Двадееетнот лета прохуја од тада, Пдеје се наших слашшх вслпкаиа Остварншс ето — и крупа им рада Обасјапа блиета даиашљега даиа. Умро je Осмаи, аачепшк Гајрета, Умрли су славно псликани другн, Алп остадоше да шпре идеју 92 CV t Иза овог нзвеле су Гајретове питомице концсртни дио ове забаве н то квартете од Ф. Маћејовског »Ha мјссечишг« и »Moj днлбере«, уз клавирску пратшу r -ђнце Расеме Зјакнћ, Гајретове пптомпце, a no том »Протнвникб«, позорпшну игру у једпом чину, са пјеваљем, из босанског муслиманског живота, од г. Ахмеда Мурадбегоића, уз пратњу оркеетра војне музпке. II концертни и забавни дио изведен je на свеопће задовољство публике и свака je програмна тачка бнла nonpahena највећнм аплаузом. Но завршетку забаве публика je остала до дана, наслађујућп се игранком омладпие, уз свирку војне музике. '*£5. аугуста, од 10— 12 часова, била je бицнклистичка утцка 1?ихаћ—Острожац п натраг за Гајретову колајну коју je ocBojii г. 'Сулејман Кавић из Цазина. Усноредо са овом утрком, a н послпје ље, вршено je комисионално вучсље ГајремцЈе Добротворне Томболе пред каваком »Павиљон, уз концертрнраље војне музикс. — Ова je Томбола била бројиа ir вредетављала je велнку вриједност( a састојала се je од разнпх noS^ona највсћих радња у нашој КраљеBirint, a поред тога и купљеннх разних предмета no •додбору. Taј дан, 4 часа no подне, на градском тркалишту yicc«, одржане су велнке коњске трке н друге народне ;ie вдје се je сакушгла миожипа свијета које Бихаћ до ове Прославе није још imao. И код ових утакмица концертнрала je војна музнка. Ha вечер у 9 часова одржана je са нстим програмом Жспска Забава. noja je исто била бројно посјећена. 'споредо са овом забавом одржан je Банкет у свра»Босна« lift који су поред делегата Г. 0 . Г. бпли почланови н прпјатељи Гајрета г.оји су учсствовалн овој1прославп те представници војних n цнвилних властп. Ha Банкету je поздравио делегате Г. 0 ., испред Пододбора, нотпредеједиик r. Др. Хамдија Браво нашто му je одговорио делегат г. Др. Зилџић. Са овим je био завршен програм цијеле прославе. II ако je ова прослава прнређивана с моралне стране, ш т к je ona донпјела Гајрету и лијепу матсријалну помоћ, јер je приход ове прославе пзносно преко 50.000 Дпн. A да je ова прослава и у моралном и у матерпјалиом погледу овако успјсла, пма се захвалнти нрвенствено свпјссти и љубави честитпх грађаиа-пријатсља Гајрста из ове Области, a наносе оиима којн овој прослави прниесошс свој обол у новцу, a ти су: no 2000 Дик. Облаепи Одбор у Бихаћу; no 1000. Дин. Onhirna Бихаћ н Onhima Б. Крупа; no 500 Дпн. Шииад, Onhiiiia Кључ, Onhniia Б. Петровац н Onhnna С. Мост; по 300 Дин. Ееадбег Алибеговпћ, Дервсита; no 200 Дин. Штсrep Колмар д.- д. Загрсб, Onhnna Дрвар, Српска Банка Лнxah, I’paha Боснпћ, Бихаћ; Др. Васо Jonanonirh министар иа расположен.у Београд и Др. Симо Илншсвић Бихаћ; no Дин. |150.— Onhnna, Велика ЈСладуша; no Дип. 100 — Давпд Камхи Оарајсво, Хпнка Франка Сипови Загрсб, Onhnna Врнограч, Српска Крсдитиа Башса Б. Крупа, Onhnna Кулен Вакуф, Соко Б. Крула, Мехмсд Алпгпћ С. Мост, Комакднпт В рбтке Дивизије Бак.а Лукп, Мухамед- �"Cer Џафербеговић Boe. Нови, Илија Студек Б. Крупа, Драрата n да у одбор yniiby она лпца, која he фактнчки хтјетн да раде и која имају ocjehaja ирсма Гајрету. Према прсдгутин Поновић пуковник Biixnh, Ибрахим-бсг Ченгић Capn.логу иеколицине присутиих члановра изабран je слиједећи јево, Др. Вснијамин Таушановнћ Впископ Бихаћ, Опћина одбор: продеједшш: Јусуф Горушмшн; тајнпк: Хамдија ШаКрњеуша, Каснм Ћехајић муфтнја Ниш, Др. Марковић хшшгић; благајпик: Хазим lllahiiparnh; ревнзори: Мурат Boe. Петровац и Емии Кпсумовић Бихаћ; no 80 Днн. г-ђа Сипанагић и Владкмир Mapnh. Замјепицп: Хакија ШахиСалпхоџић Бпхаћ и Бећирага Хромалић 0. Мост; no 70 Дин. napih, Мустафа X. АхметовиН п Ахмед Риза ITaimih. Др. М. Зплџић Сарајево; no 50 Дии. Душаи Крецо В. Петровац, Милан Пстровнћ Б. Крупа, Коло Српских Сестара Бнхаћ. Мнхајло Матнћ Бихаћ, Мурат Шувалић Б. Крупа, Нови Пододбор Гајреша у Пећи Др. Салих 'Гатаревнћ Травник. Орник Mni>n6op, Снповн Уељед премјепппја доеадањег повјеренпка Гајрета у Bpahe Стојановнћ Скопље, Onhiiiia Будимлнћ-Јапра, Нико ГГећи г. Емруша Муфтаревића, сазвана je скупштипа члаTajuh Пећнград, Звоно Рнц Бихаћ п Исламага ВраипН С.чиова 22 . I. 1929. н пзабран одбор како елиједп: предсједпик: рајево; no 45 Дии. Фетах-бсг Крупић Б. Крупа; n j 40 Дип. Вејспл Кадић; тајник: Нсџнбег ITaiiinh; благајпик: Т\амил Стојан Босакчмћ Бпхаћ, Гаврпло Цсровнћ умир. Вел. ЖуЦрноглавпИ; ревизорп: Теофик Махмутбеговић и Шериф nan Бсоград, Ахмед еф. Шехић Б. Крупа и Мухо Зирпћ Муфтаревпћ. Buxah; no 30 Днн. Дане Личпиа Бихаћ, Мустафа сф. Кадић, Вслечево, Алексић поглавар Б. Крупа, Станко Домузић Новп оцбор Гајретова Женског Пододб. у Сарајеву Бихаћ; no 20 Днн. Суљо Сулејмаиагић Тодорово, Мустафп Ha недавно одржаиој конферепцијп сарајсвскпх гоИмамовић Бања Лука. Исмапл-бег Омербашпћ Ст. Бар н сиођа, чланпца Гајретова Пододбора, изабран je одбор са Осман еф. Бегановпћ Кључ; no 10 Дпн. Омер-бег Бншће-(Слиједећид 1'ђама п Гђпцама: Предеједпица: Шемсе х. nnh Бпхаћ п Алнја Херцеговац Б. Отока. Ченгпћ; подлредсједнпца: ТЈул х. Лутво; тајница: Нафпја Такођср нека je хвала впсоко поштованпм тргов. ку^ЈЈаљак; благајинцп: Ема Лутво; одборнпце без функцпје: hana, које су даровале разие прсдмете nn гвојих радња за "ХјГјрпје х. Bncepoimh,' Алмас х. Кучукалић, Хафе х. Шахипомснуту Томболу, a те су: Арко Загрсб, Браћа .Свјежнп narnht ^адлирнн Одбор: Сејде х. Мехмедбашпћ, Фернде Загрсб, Колииска Загреб, Рајковнћ и Иуковић Беобрад, • х. Кукнћ и лта Зилџић; замјеипце: Зелкиде х. Кобић, Есме Ландеис Загреб, Сутнер ЉубљмЛГ-, УнјЛш Зпгреб, Перо х. Дубрпвпћ, Расеме х. Мутепелић и Хашеме х. Курт. Теслнћ Сисак, Народпа К мж ннца .Загпеб, ‘ Mep'mra Крушсвац, Пт. Куглп Загрееб, Геца 1уон Д?Цград, Анд. Јакил Карловац, Јадран Доња Лендова, ТГапапијаи Скопљс, Хпнрл- Новн иододбор Гајвсша у Котор Ваоошу Дослдањп повјерепигс Гајрета у Котор Варошу г. X. Фрапка Загреб, Авр. Левп Сладић Сарајево. Браћа Фе^ра ц еф. НумпћпеТ!::вио je члапове Гајрета na скупштппу TOnnh ЈСостпјпица п Зеинт Загпсб. иштва Гајрета дпе 22 . фебруара 1929. у просторпјама Кот. Вакуф. меар. повјереиства, na којој je послнје Проширење Гајоетовс Организацмје (ештаја н полагања рачупа no повјереиику за прошле Пододборима _ - р - __ јдипе пзабран слпједећи пододбор: предсједпик: Хафиз ПододбОР rajpema у Добо/У Хуиепк еф. Табаковпћ, тпјпш;: Сабпт М. Хозпћ; благајник: одржпо je na дан 10. П.? т. -г. своју рлавну rppiuijijj Расим М. Хозпћ; репизори: Селнмага X. Селимовпћ и Му1.ИЈПШ1Ш1Ј, u i. i. » u n w i i i j B j којој се копстптуисао изабрани о.^ор како слиједи: предејдеик: Ибрахнм Мујкчић; тајник: Џцфербсг Даутбеговић; благајник: Ибрахнм Дидић; ревнзори: Лбдулгани еф. Ганнбеговпћ н Муетафа еф. Бербић; одборпи^и ,4ез фупкције: Ибрахнм Бпљић и Хугепи Лвдпћ. i o м . л о з јш , те замЈенш Дцлдлр и Бего Сарајлпја. Houh Пододбор одмах je подузео акцију за оживљен.е платнт;е на лпст »Гајрет« a агнтује и за потрошљу Гајретова цнгарпапкра. Члаповцма пододбора желимо много успјеха у љиховом раду, a за добробпт Гајрета п остварен.е п.еговнх ндеја. Новн Пододбор Гајоета у Бугојну Досадап.и повјерепик Гајрста г. Мехмод Ждраловнћ сазвао je 28 . II. т. г. у 9 сати na вечер у иросторпје Муслпманскс Читпоннце све члановс Гајретд ради пзбора пододбора. Након подужег споразумијеваил изпбран je слиједећи одбор: председник: Ахмед Садиковпћ, ep. ветеринар; секрстар: Мехмед Мутевелић, пошт. чнн.,; благајник: Мехмед Ждралопнћ, порескн чиновник; ревпзорн: Реџеп еф. Хегпћ, педеједпнк Вакуфа. и Ибахпм X. Ахметовић, суд. чпн. Замјеннцп: Мсхмед Млпћо, Мустафа Бећпрбсговић п Ибрпхнм Караџа. Нови иовјереницн Гајрета Задњих дапа именоваи je за ерез Чапљину нови повјерсшпс ii то г. Омер Шеховић, ua мјеето досадаљег госн. Алнје Драче, који je био заузет својпм приватннм послоћвма. За Улциљ (Црпа Гора) именовпн je за иовјереиниа г. Дсрвпш ТЈођић (Бибнћ), државни пмам. Ношш повјереннцпма желпио много успјеха у раду за Гајрет! Новн Пододбор Гојрета у Рогаашцн Лига захвалних Гојрету — н даљњн уаис добротвора и утемељача Доеадан.и појереник Гајрета г. Тајиб A. Пашић, којн je подно nonjeiicnniiiTBo само кратко врпјеме сазвао je скупштнну дне 27. II. 1929. у просторнјпма Грађанске Читаокице у 8 сати na всчер. Члановима другатва нзнпо je разлоге расрпуста бившег пододбора н заслуге Гајрета за њихово мјссто. Будућп Гајрет уздржава 10 ученика из Рогатице u троши на п-нх преко 28.000 дшшра годншњвЈ предложио je г. Патпћ да се одмах свв латв рада ва добробпт Г»ј- Поред досадашњих паново прпстуиигае Гајретозој Лигп Зпхвалних г. Др. Хамдија Браво, срески љекар у Bu­ s a la , упнсавши се ча члана утемељача Гајрета са 500 Дшг., док г. Ахмед Садпкоппћ, срески ветерннар у Бугојну и досадан.и yTexcevT.a4 Гајрета уписа за утемељача свога синчнћа Мухамеда. Г. Рамадан Фетахагнћ, шеф жељезнпчке станипе у Впсоком уписа се за добротвора Гајрета са свотом од Дин. l.ooo.— и Др. Хасан Мохић, досадааи утеиељач и 93 �Ннпче ђеликп добротвор мусл|Нтнске 'сиротин.6, уписа за чланове утемељаче Гпјрета својо двоје 'дјоцс Шахду п Мухамсда. свако са Дни. 500.— чланарнне. Затим ср унисашс за утемсљаче Гајрета слијсдеЛш нријатсљн Ј'ајрста из Ч с л и н ц а . срез Бањалучки: Повјсрснпк Гајрета Селпм Шабанопић, Занм Незиревић, Мухарем Незнревнћ, Латиф Татаревпћ, Хамдп еф. Ђонлагић п Ибрахпм Ђувић. Задњпх дана уписаше се за добротворе и утемељаче Гајрета гг.: Јусуф Зија Смајлагнћ, адвокат п предсједник Пододбора Гајрета у Скопљу и г. Ибрахим Хаџи Ахметовић. из Бугојна) свакн са свотом од Дин. 1.000.—. За чланове утсмељаче уписаше се гг. Нурија Чаушевпћ из Метковића, Бећир Сокол. директор »Провидности« и Салко Хасанбеговић, чиновник Рударске Дпрекције, сваки са свотом од Дин. 500.—. Г. Милан Ј. Радовановић, директор Дсстилацпје Дрва д. д. ,у Теслићу, да очува трајну помен ночнвшем генералном директору Дестилације Дрва Арпаду Каролију, уписао га je за члана добротвора Гајрета. уплативши у готову 1.000 динара. Главни Одбор Гајрета свима захваљује најтодлијр. истичући их као примјер другима. Прилози у нарави за бифе Гајретове забаве у Сарајеву За бифе Гајретове забаве допринпјеше no тепсију бак л а в е гг.: Др. Хајдаровјћ, ^ л ^ ^ф. Лутво. Мехага Шахинаrnh. Лутвија Шабанагић, Асимбег Дугалић, Омерага-'УЖИЧанин. Салпх еф. Фочо и Мехам Чомара; no т у к ц а допринпјеше: Абдулах еф. Зечеви^! директор Ахмет Сефић, Др. Заим Шарац, Ризабег и Хајрудинбег Капсгаповић; no тепсију х у р м ^ ш и ц а допринијеше: Касим Хпџибегић. Мехага Кучукалић. Салих Скендер, Др. Асаф Шарад, Салнх Гердаревпћ, Алнагас Потуровнћ и Хамди еф/ Јамаковнћ; т о р т е допринијегае: Бе£де> Сокол, Јосип Сабо, Абдурахман Meuinh, Браћа Музур (2). Ибрахим еф. Имшировпћ. Алија Хромић, Алија Салч^ћ, Трнка. Салих Тафро, Исламага Бранић (2), Атиф Хусеџнновић. Ибрахим еф. Кирлић (2); no тепсију б у р е к а допрпнијеше: Ахмет Потуровић. Ајнн еф. Бушатлић, Мустафа Спахо, Хасан Пилав; no Ten­ c i ^ р у ж и ц a допринијеше: МујаУа ТПахинагић, Али еф. Арнаутовић и Акнф еф. Саханић; с и р а допринијеше: Асим Арсланагпћ, Осман Омерхоџић, Импшр Kon»xoijnh. и Мухамрд Браво; тепсију с и р н и ц е je допринио Јусуфбег Пашић: 2 кг. к а ј м а к а : Хамид Кукић; з е љ а н и ц . # : Аоим еф. Курт; ј а њ ц а je допринио: Муниб Грцић; л о н а ц : Хасанага Зубчевпћ; 9 кг. р а х а т л о к у м а : Bpaha Арифовић; 10 кг. х л е б а и 100 з е м и ч а к а Мехмедалија Тарабар; Мустафа еф. Мујагић: калупе; т у ф а х и ј е : Мухамед Хамди еф. Ћурчић; 2 кг. п р ш у т е : Др. Мехмед З илџШј ; д о л м у и п и т у љ и ц е : гђа ПЈемсе х. Ченгић; мјесто бифеа дароваше no Дин. 100.—: Мехмед еф. Семиз, Јакубег Филиповић и градоначелнпк г. Асимбег Мутевелић. Племеннтим дароватељнма и овим путем најтоплије захваљујемо! Добровољнн ирилозн у граду Сарајеву Ha једној од задљих сједница Главног Одбора Гајрета закл>учено je да се оакуаљају добровол,ни прилози у новцу и у нарави у свлма мјсстима гдје постоје друштвени интернати у сврху нобољшања хранс питомцима за вријеме рамазана. Сакунљан.е стављепо je у дужност свима одборницима Главног Одбора Гајрета, свима управама конвиката и пододборима у оним мјестима, гдје су смјештени Гајретовн ннтернптп. 94 • До сода je Аредао управншс Сарајевског Мушког Коивикта и Шегртског Дома г. Алија Хромић слијсдећс нрилогс у новцу н у иарави .које дароваше: РадосЛав н Псро Tioponnh: 100 кг граха; Мураг ШсхоннИ: 120 кг хљеба; Хасанага Зубчсвић: 20 кг мсса; Ибрахнмага Демпрџић: 40 кг ршке и 13i/£> kp сухог меса; Али еф. Арнаутовић: 2 дузине чарапа; Мујага Хардага: 30 кг риже; Мухамедага Плоска: 2 стеље суха меса 7 кг; Дин 400: Bpaha Ахметагаевић; no Дин. 200 : Омерага Ужпчапии u »Шпеднцнја« Д. Д.«; no Дин. 100: Др. Махмуд Мехмедбашић, Др. Занм Шарац n Салом; Дпи. 20: Вилпм Аст. Подпредсједник Главпог Одбора Гајрета г. Др. Мехмед Зплџић сакупио je 200.— Дин. Оакупљачима инспектору г. Хромићу, г. Дру Зилџићу и племепитим дароватељима нека je срдачна захвалност! Добровољни арилозн нз Рогашице Ужн круг прлјатеља п поштиваоца rocir. Др. Боже Булајнћа, среског лпјечника у Рогатици, мјесто брзојавних чсбтитки му прилнком одлнчног положења државног испита X Београду, сакупише своту од Дин. 485.— за Гајрет, a даровапге слћједећа гг.: 30 динара Александар Зељић; no 20 динара: Галиб ЧлпЈдрћ. Јусуф Горушанин и Едхем Шеховић; no 10 динара: Едхем Бранковић; Рагибага Чапљић, Абдулах Даиџић, Бранко Чурковић, Ахметага Даиџић. Ахмед Ферхатбеговић, Абдулах Хаџиахметовип, Хифзага Хаџиосмановић, Мехмед Али еф. Хаџиосмановић, Галиб еф. и Мустафа Хафизовић, Алија 4 Хасанбеговић. Ахмед еф. Јесенковић, Петар Капетановнћ, Др. Рудолф -Клингер, Манојло Kojnh, Суљага Лихић, Ферид п Сејфулах Муфтпћ, Смаил Османагић. Санто Папо, АхМед Риза Пашнћ. Мурат и Тајиб Пашић, Петар Пушоња, Мурат СннаиагиК, Назим Illahnparnh. Хакија Шахинпагаић, Хасанбег и Идризбег Шахннпашић, Мухарем Шуљак, Абдулах Таитула, Едхем и Ибрахпмбег Тескереџић. Владимир Тешановић; no 5 динара: Зајко Ајановић, Џелил Бехлуловић. Му хамед еф. Хаџиахметовић, Ферхат Јашаровић. Хасан KhkhIi. Сулејман Муфтпћ, Реља Спахић, Хамдпја Шахинпашић и Милош Тошовић. Прилагачнма горњих нзноса нека je искрона захва.1ност! . Прилози у нарави из Дервенте Пододбор Гајрета у Дерпснти доотавио нам je спигак дароватеља прилога за Гајрет у нарави и у иовцу, које cnкупише гг. Есадбег Алибеговић, Мустафа еф. Ибруљ и Омерara Уџварлић, чланови пододбора, a дароваше слиједећа гг.: 200 кг ншенице: Bpaha Алибеговић; 100 кг пшенице: Омерага Уџварлић n Рамизбег Беговић; 50 кг пшенпце: Ахмет Ахмић, Bpaha Мулабеговић. Сеифулахбег Беговић, Bpaha X. Абдић, Хусеинбег Јусуфбеговић, Аган Синановић и Jonp Новаковић; 40 кг. ншенице: X. Хамид X. Омерагић, Едхом Исламовић; no 30 кг. пшенице: Мехмедалија Јусуфбеговић: no 20 кг. пшенице: Але Хускић, Мухамедага Поробић и Смаил еф. Халеповић; no 10 кг. шненице: Хилмо МерџаHonnh, Узеир Мехичић и Хасан Јашаревић; no 50 кг. кукуруза у зрну: Авдо X. Дервишагић, Алија Порбоић и Мухдмед Синанопић; 34 кг. кукуруза: Бајро Хамзић; 30 кг. кукуруза: Алија Вундавица; no 25 кг. кукуруза: Шемсибег X Ефендић, Мухарем Пујагић; но 20 кг. кукуруза: Хамдија Алијагић, Назиф Hyxnh, Хафиз Baninh, Авдибег Поровић, Мухамсд Хускић и Исмет Бајрић; 12 кг. кукуруза: Ибрахим Хаурдић; но 10 кг. кукуруза: Хусеии Османџиковнћ, Суљага Османагић, Ибро Бабић, Мехо Башић, Халиб Мехп4iih; Дпп. 75.—: Хамди еф. Дрл.евић; no Дип. 50.—: Авдпгп �Хуееинћехаић. Ахмет Ba6nh; no Дип. ^5.—: Сулејмаи Хоџлћ и X. Мустафа Хаурдић.. Пододбору и н.сговим члавовима, као л дароватсљимм топли благодарпмо! Извјешшај рада Задруге Кола Сра. Сестара и Гајрешова УКенског Пододбора на скуашшини 3. 11. 1929. Ујсдно захваљујемо вриједном и пожртвовном г. Хаџиомсровићу, повјеренику. на љегову труду и заузпмању за наш Гајрет, који je п ouc годинс, као и лаљскс. приредио ирско рамазаисклх вечерп успјешиу томболу у корист Гајрета u за коју je добио Дин. 1.124.—. Надал>е je нодузео припреме за организоваљс Гајрстове аабаве у мјесецу априлу, иа ес je иадати да hc и у овој акцији одлично успјети. Затим je упутио образложену молбу Опћинском Поглаварству у Орашју за помоћ друттву Гајрет, којее врло успјешно дјелује на препороду муслимана. 1. Хаџиомеровићу жеелимо и надаље много успјеха у раду за Гпјрет, a њему дуг и cpehan живот за добробит свих нас, a поготово наше омладине. Тајница »Задруге* г-ђица Нпфија Баљак, учитељица, доставила нам je слиједећи извјеттај. који je поднијела на скупштини задругарки: »Са cpehoM навршило се 3 године »Задругина« рада. Основаиа je са задатком, да пружа зараду и из биједе и невоље диже сиромашне раднице, a уједно да наш народ упоона са раскоши и богатством наших иародних мотива. Пропаганда за ародају Гајретова цигараоаира Задруга je вршила овај свој задатак полако али сигурно. Главнн Одбор Гајрета впшекратно je апеловао на све Данас кад je најгоре доба од послије рата за привреду и своје пододборе и повјереникс да пропагирају што већу другу зараду, кад су највећа подузећа стала, a спротнње потрошн.у Гајретова цигарпапира по евојим мјестима. Најиз дана у дан све то више, топла нам je жеља. да се њен агнчније мјесто.у распродајл Гајретов« цигарпапира јест благотворни рад што боље осјети. гДервента.* С^ецијалпо угледна велетрговина »Браћа Алибеговић^ много je допрннијела потрошњи нашег цигарОдбор je одржавао сједнице сваких 14 дана и здогоиарира. Пододбор ГаЈрета у Дервенти упутио je задњих варао ее о потребама Задруге. Обзиром на љен хумалп ,тапа апел на кве трафнканте муслимане у срезу дервентзадатак, одбор je упутио молбу Обласном Одбору ЈЗарвјевском Члијед^ег еадржаја: ске Области, да нам плати учитељицу, наше радиоИице, »Како he Вам бнти сигурно познато, >Гајрет« данас али нас недавно одбише. издржаје у својих 7 конВиката око 500 (пет стотина)) наше Радионица хвала напредује. ццр најбоље свјемуелиманске дјеце. која похађају разпе средње школе и дочи наш. овогодишњп промет, којл ј^ врема лањском по.—разне модерне занате. Многа од ове дјеце се школују, растао за 23.314 Дин. Чим je промет 'већи, ризик je мањиГ односпо занате уче у страним државама (на највећем ислам. те нам пружа могућност, да радерицама можемо њихов (јвеучнлпшту Ђами-Ул-Езхер у Миспру). на занатима у рад боље наградвтн, што смо р уушпли. ГРаДвви Задруге Чегакој u т. д. највигае се продају у БеограДу^н Оагребу. \ Ha сaму дјецу из 'Дервенте (њих десетеро) »Гајрет« Увиђајући потелибће хуманих друттава, која су he у Јовјој тколској годшш потрошпти знатну своту. упућена на прнлоге добрпх људи, a којих je снаке године Д и н а р а 32.000.— . нарочито у унутрашњости *Све мање, Одбор Задруга упутпо Cfa ове учеће омладпне, данас сутра he наша заједje прсдлог Колу Срп. Сестара у-^&рајеву и Главном 10дбору ] ' пјида нматп користи, a бсз вомоћи »Гајретове« ова бп Гајрета. да упозоре друштва’ у унутрашњости, на ову дјеца пропала, као што je на жалост пропало мпого mune лнјепу врсту привреде у домаћој пндуетријл. Главни Одбор дпјете, за које се није нитко бринуо. Гајрета Beh je na том порадио, отиремившп дописе свпм Ч /Ј1ако нам пак ових дапа јавља Главнн Одбор »Гајсвојим пододборима и повјереницима. Многп су одговорплп рета« нз Сарпјева, приходи друштва много су опалп, у глаи поздравили ову нашу идеју. Koho С. С. je са своје стране Еном one мање потроши.е Гпјретова цигарпапира који се у то исто учинило, a нриродно. од агЛллости друштава зазадн.е вријеме много иање троши, тако да ова појава за.вцси и успјех ове акције. брнњује, јер до сада je Гајрет пмао од цпгарпапира сталап Ha концу мога извјештаја, молим госпође задругарке, н знатаи годншљп приход. да се што више оаинтересују за патпу радпоницу куповаРади тога се обраћамо na Вас са молбом. да свом њр.м ствари, којима радионица располаже, јер he тиме сиергијом иастојите. да поднгнете потротњу цигарпаппра омогућитн. већи рад, a према томе и љен успјех«. »Гајрет« у Bamoj радњн. a то ћете постигпути тиме, ако Главни Одбор Гајрета поздравља вриједие задругарке. будете држали једнно Гајретов паппр чиме ћете много поjKenehrf Им у идућој годшш још всћн успјех у н.иховом моћи Гајрету, a без Вашсга пкаквог издатка и штете, јер Р'(ЛУ. наппр Гајрет je пајбољег квалитета те га свако без разлике сада купује. Вијесши из Орашја н/С. Увјоренн смо да овај nam Апел, кога управљамо на Главни Одбор Гајрета упутно je пријс кратког вреВас као свјесна муслимана и патрпоту коме лежи на срцу Moiia неколико плсама na внђенијо лнчности у Орашју, будућиоот паше дјеце nehe остати без успсха. ламолпвши их за сарадњу око осниванл Гајретова пододбора Ako случајно ne бисте моглн да добијете Гајретов цигарпаппр у главнпм тржЈшкама као велепродајама паi.ho и за иропаганду Гајрстова рада. Допис којег смо упутплп г. Ибрахим еф. Гораку, пира, молпм Вас да нам свпкп овлкав случај одмах јавнте*. Горљи »Апел« стављамо до знаља и осталпм нагаим имаму, уродпо je добрнм плодом, јср je Ибрахим еф. 12. пододборима, повјереницима као п осталим прнјатељима и марта т. г. одржао у џампји ваз, у којем je приказао 1'ајрет члаповима Гајрета и молнмо нх да и они пораде око што као. спасиоца муслимана, молећи присутпс џематлије да нригрле Гајрет и да се за п> својски оаузму. Behe потрошн.е Гајретова цигарпапира. и да слпчне апеле упуте потрошачима цпгарпаппра у своме мјесту. И овим путсм топло захваљујемо г. Гораку na њсгоВриједном п пожртпопном Пододбору у Дервенти завим рпјечима и заговору за наш Гајрет и молимо га да и хваљујемо на заузимаљу on nam Гајрет и за повећање Гајнадаљс буде подстрекач ширепл Гајретових идеја п њеротопнх прихода. гова рпда. 95 �Захвала Главном Одббру Гајрета Приликом овогодишње Гајретове забаве упутио je Главни Одбор међу осталнм позив и предсједипку Главног Одбора Црвеног Крста у Београду Г. Др. Морку Т. Леко, па који смо добплп слијсдећу захвалу: »Са зпхвалиошћу прпмио еам позив за Велику Свечаиу Забаву 16. о. м. Желпм ццјбољи успех Друштву за културно и економско подпзање муслимана. Најсрдачније поздрављам чланопс и нрпјатеље Гајрета. — Др. Марко Т. Леко, в. p.« Прилог подначелника града Сарајева Подпачслпик грпда Сарајева, г. Летар Јуриишћ, нослао je na Гајретову забаву прплог од Днн. 200 .—, са c.iujoдећим ппсмом: »Запрпјечен прпсуствоватп данашњој забави »Гај^ета«, учтнво Вас молнм да изволите овим нутем приложен« дар од Днн. 200.— као мој лнчни допрннос к забавн »Гајретп« прпмитп. С одличним поштоваљем Петар Јуришнћ, f подначелник града Сарајева. Поздравна деаеша Гл. Одо. Гајреша Ц а зи н . — Предстапниц и учесппцн велш;е,ус«јгле nprfe иза Ослобођоља Гајретове забаве у Цашш.Уса аекзмјсрним одушевл>ен>ем окупл.еин око Кајретова иовјереника Зухрића кличу: Живпо Главнн -tVioop Гујрета. ж£лећп велнки успјех Гајретовој забавп у Сарајеву.^ Зухрић, Осман Рсџнћ, Суљић, Поздерац Нурнја—иХасе. Сабљаковић, Ћорплпђ, IWianih. Кавазовић, уКабилагнћ Нбрахнм и други. Деаеша г. Ј. 3. Сма/шггића Снопљ е. — Желпм пајлепши, , W : Жалнм што сам зан^ечен. Нрнлог следи Јусуф З и ја С м аилагић Скопље. Бијрамска забава у Бос. Петровцу Ha први дан Бајрама. 13. марта, одржпппр je Гајрстова -забава у Босаиеком Петровцу, Koja je, како у моралиом тако п у матернјалиом погледу, успјела. Присутне госте поздравво je r. Мехмвд Харић, истакнувши упратко развитак и значај друштва Гајрег з ' idtD муслимане. Г. Хавић je замолно присутне да узму к срцу ту нашу узданицу, указујући им да се je са највишег мјеста учипила велнка иажља нпшем муслнманског народу, јер смо добили за покровитеља нашег Гајрета Његово Височанство престолонасљсдннка Петра. Уз трократни живио завршио je г. Хавић иоздравнн говор. Послије лијепог нјсвања и патриотске дскламације школске дјеце, започео je комад »Два начелинка« од Екрема, који су дилетанти, муслиманска омладина из Петровца, одиграли врло добро. Ha забавн свирао je омладнноки тамбурашки збор са зборовођом учитељем г. Вајзовићем. Да je ова забава тако лијепо уснјела треба 11арочито уписати у заслугу г. Шехићу, учитељу, као повјеренику Гајретову. У Бос. Петровцу влада прилично расположење за Гајрет, што je и број присутних ua забави ноказао. Мањкала je до сада шшцијатива, али од сада биће много више рада иослије ове забаве, ua се надам да he се и пододбор наскоро конститупсати. Чист нирход ове забаве изнаша око Дин. 2.000.—, na je та свота, узевши у обзир овогодишљу знму, бар за сада задовољавајућа. Други дан Бајрама на вечер, одржапа je та забава за жепскиље. М, Хавић. Гајрешови забава у Бијељинн Kao сваке, тако je и ове годиие пододбор »Гајрста« у Бпјељини прнредио у суботу на 16. III. врло успјслу за- 96 • баву, која је cBojim ^оралнпм н материјалнпм успјехом надмашила све досадашк-е. Особито лијепо и у стилу био je састављеи програм ове забаве, те изведек иа onhe задовољство. По први пут овдје основан чнсто муслимански пјевачкн збор назван »Мушкп Гајретов Збор«, пзвјежбан велиiciim маро« н трудом, те љубављу према иашем напретку и »Гајрету«, од учптелл опдашље I. нар. основпе школе г. Матпје Фплнповића, отпјевао je Новакову »Јадранску вллу«, Слогарову »Ha освитку« и нашу народну пјесму »Телал ниче« складпо и мајсторски, како бк се то могло очекивати само од једног старијег првокласиог пјевачког збора. Гг. М. Грнифслд п Др. Н. Чалдаревић управо су умјетнпчки извели својс тачке програма на влолннн и гласовиру, a тако ното женски и мушкп нараштај овдашњег Сокола. ,Чекламација »Прснн се роде«, од Н. Ресуловића, изведеиа no малом Даутовићу, ученику 11. разр. основне школе, узбудила je све слушаоце и мпогому натјерала сузе на очи. Ha концу je на бинн изведена шала »Сеоски дућанџија«, a послије тога настала je права готово фамилијарна забава. crafnijitf у разговору и претресању нашег хала п нашнх горуЈшх иптаља, a млађих у братском колу које иије престајало све до ‘зоре. М(фам овом прпликом јога парочито истаћи, да се je бомтл^Јр.мбола особнто истицала лијеним ручним радовима које су у обилиој мјерп даровале мпоге наше муслиманске дјевојке, a које cj^ i особно, колико никада до сада, дошле na ову забаву. Лнјепи ови радови њиховпх њежннх ручнца, у које су често билп мајсторски унешени плодовп љпхове бујне фантазнје п раздрагана севдаха, бпли су предмет нарочнте паиикегв^а one који су их наЈкпоношћу сретна случаја 'бом поипјели, ocTiihe за дуго времепа лијспа успомеиа. Ona Гајретова забава мислило се je у првп мах да буде u прослава Гајретове 25-годншњнце. Одустало се je од тога ради незгода које je свако осјетпо услијед овогодиппке jsfne н дуготрајне зиме, na he се no свој прилпци ова 25годишљица прославигн пдућег љета у отворепој прпродн јсднпм теферичом већег стила, за који се neh и сада чнне лзвјесне припреме. A . С. Српска Централна Привредна Банка — Великн добротвор (Легатор) Гајрета Ј едан од н а јв е ћ и х добротвора н аш ег Г ајрета међу н о вча н и м заводим а је с т С рл ска Ц ентрална Б а н ка у Сараје в у . Н акон народн ог иам Ослобођења н и је прош ла н и једн а го д и н а да се овај у гл е д н и дом аћи завод и и је с је т и о Гајрета и потпом агао га са издаш н ом пом оћи. Њ ене годиш њ е помоћи наш ем Г а јр е т у изн аш але с у 5000— 10.000 дин ара. Поред тога, ка к о je то већ познато р ад ен иц и м а и пријатељ и м а Гајрета, С рп с ка Ц ентрална П ри вредна Б ан н а посредовала je пред 6 го д ин а при одобрењ у кр е д и та Г а јр е ту од М и ни стар ства П ош та и Телеграф а у и зн о с у од 500.000 ди н а р а пр е у зе вш и п у н о јам ство за по д је л у овог н редита наш ем Г а јр е т у . Тим е je овај в е л и ки и у гл е д н и наш новчан и завод д о п р и н и о , да je Га јр е т могао пласирати овај н редит у з в е ки н ам атњ ак и та ко п о л у ч и ти сваке го д ин е в е ћ у с воту као р а зл и н у на ка м а тњ а ку . И поред о ви х пом оћи наш ем Г а јр е т у , С р п с ка Ц ентралн а П ри вредна Б а н ка , ц и је н е ки рад н а ш е г д р у ш т в а , упи с а л а се прош ле јесен и за члана В е л и ко г Д обротвора (Л егатора) Гајрета, те je ч л а н а р и н у од Д и н а р а 10.000.— ови х дана у ц и је л о с ти ис платила. Гл а в н и Одбор Г ајрета д у ж а н je да се овим путем захвали овој с в о јо ј доброчин итељ ици и а јс р д а ч н и је и да je истаине и пре п о р у ч и сво ји м пријатељ и м а и р ад ен иц и м а као је д н о г од н ајвећи х добротвора н вш е г Гајрета. �Agrarna i Komercijalna Banka za Bosnu i Hercegovinu C e n trala: S arajevo Sjedište D ire k c ije : B eo gra d F ilija le : B rč k o i Novi-Sad OOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOĐOOOOOOOOOO Med. Univ. Papirnica Hamdija Kopčić specijalista zubni liječnik Sarajevo, Jeftanovića ulica br. 1 Sarajevo, Strosmajerova preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala Ordinira s v a k i m d a n o m od 9—12 sati prije podne i od 2—6 sati poslije podne v.-.m O e< IX D ® O e O © G Q O O O Q (3 e O O C ' f Ш Т А М П А Р И ЈА 1BOSANSKO POŠTO SAMO RASTRIRNiCA KLIŠARNICA Израђује: разноврсне банковне, трговачке и индустријске тисканице v бојама као: дионице, уложне књижице, чекове, дипломе и т. д., те разна сгручна дела, календаре и остала иврадња солидно, брзо и no умереној цени 1 SV A K I M U SLIM A N T R E B A DA KU PU JE Властнта књиговезница пзрађује све врсте трговачких књига и протокола, као и разне галантеријске и картонашке послове no мери и нацрту jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „G ajret” Narudžbe: Tvornica cigarpapira [ S A R A J E V O I ĆUKOVIĆA ULICA 7 - TELEFON BR. 27 j КЊИГОВЕЗНИЦА — C IG A СТЕРЕОТИПИЈО S. D. ALKALAJ. Sarajevo može se naručiti i preko društva G airet u Sarajevu �Banka Gajret d. d„ Sarajevo Akcijski kapital Din 20,000.000'- Rezerve Din 2,000.000'Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podu­ pire razne kulturne i humanitarne ustanove. O d čiste dobiti d a je 10% K ulturnom i P ro sv jetn o m d ru štv u „ G a j r e t ” . Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i najkulantnije. Uloške uka­ maćuje najpovoljnije i isplaćuje iste u svako doba ^ i§ Z a g /g E S S 1 ^ 5 1 E ^ ia is llž iš i2 H 2 2 § li^ iO E Z § lD E S § liš ^ iia S § l^ § )R ^ iE ^ E S § lig 2 § ils S E ^ Bosanska Industrijalna i Trgovačko Banko d. d. Sarajevo, Strosm ajerova ulica br. 12 Potpuno uplaćena dionička glavnica D in 20,000.000*- | Dr. Omer Bahtijarević 1 d u g o g o d iš n ji li j e č n ik 1 B o ln ic e , 1 D in i D rž. spe- c ij a lis t a z a o p e r a t iv n e b o ­ l e s t i , a s is t e n t c h ir u r š k o g o d e le n ja Rgzertfni fond o p e ra te r D rža vn e n e d a v n o je B o ln ic e o t v o r i o 7,500*000* C Prima u l o š k e na štednju, vrši znake u unutrašnjosti i inozemsti uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća Ordinira od 1 -3 p o s lije p o d n e Interurban te le fo n i broj 605, 865 i Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split u Prestolonasljednika Petra | ulici broj 20 u ll.-om katu ■ IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIItllllllllllllllllllllllllllllllllllllN IllB na ion IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIllllllllllllH... . općine grada Sarajeva Temeljna glavnica 40,000.000‘- Dinara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172 Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju Z A L A G A O N IC U koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/9e8af5351ff5cd6e025e3efd16a3a445.pdf 0f2c3f7a10815f3fc73ca00d0e622e1b PDF Text Text Direkciji'Ženske Gimnazije ш M V w im . /lф V| 11 A ш ш f .kdШ ш Ш Ш Ш Ш SA КУАТУРМб ИШ Н 6МСКЛ ТОДИЗАНЛ MVUMMAMA & - •■: - С А Д Р Ж А Ј: *~v- .. , . C / A . Б у р и н а : Б ул б ул д ер : ' ^ : - ,r Х а м и д Д и зд ар: С т р а х Ш у к р и ја П а н џ о : П есм а новом с у н ц у f - У' / Х а јр у д и н Б у ју к а л и ћ : Њ ез и н а^ суд бивд ’ Х у с е ји н М урад бегоеи ћ : П о д врбама Спдапннке Ф ЕЉ ТО Н : ; f - Ч " / -4". I М и х . Зош ћ енко: O ra p tf падов НАРОД Н О П РОС В ЕЂ И В АЊ Е: Х а с а н Ђ и к и к : Н а ш а и н телл геш џгја и ' рад у народ у , Мехмад С з л и х с п а х и ћ : П оглед н а даиаш њ е оело ГА ЈР ЕТ О В 1. АПРИЛА ГЛ АС Н И К V САРАЈЕВО 1929 У ређуЈе: Х а м з а Х у м о �Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друштва аа културно и економско подизање муслимана, иалази 1. и 16. овавог месеца, a цена му je за нашу Отаџбину 100 данара на годину, a sa све остале земље преко границе 200 динара. Ђаци добивају лист у пола цене.код Главног Одбора нли код управа Гајретових конвиката. * . t: - „ ■• Поједини број стоји 5 динара. • /. ' ' .i:'- ' ' . У .. v Двректор . ' v" Уредник / ' т- “> 3" . - • Х ам и д КуниК / >- .• Х ам за Х ум б - - / Власвнк друпггво „Гајрет“. — Главни и одговорнн уредник: Хамза Хумо. — За пггампарнју „Восанока По*г»“ .х •" . . : * ,v , _ одговара Јосип Енгел. �T J f > 2 7 > L T S. A. Burina Bulbulder Jutro je zacvrkutalo kroz hiljade ptičijih horbva i orosilo zemlju mirisom svežeg proleća. Istok se zarumeneo i posuo crvenijcim daleke vrhove Radošice što se polugola uzdiže ponosno nad'mirnim dolinama upitomljenih oranica. Stari Arifaga pojahao konja^pa pošatrđz šehera na selo. Treba mu malo obićf kmetove što obraduju njegova imanja. Već osedeo od godina, Arifaga se još drži čvrsto na nogama. Ng da se on. Otima se starosti Čovek u ovim godinama kao ^to je on, teško da bi mogao podneti naporne ' " ovakve ' ^ izlete. Pa ni poošl »oštra svežina proletnjeg jutra njemu ne smeta. Naprotiv, još mu godi. — Oh, baš me fino rashlađuje ovi sabahski vjetar — kaže on Jusi Manji, slugi, koji jaše pored njega. — A meni Boga mi, ago, nekako pohladno. Sve dršćem. — Hajde, hajde, mlitavče. Vazda ti ili studeno ili vruće. Sve te ubija. Znam ja to tvoje prenemaganje. Ne pričaj! — Ne vjeruješ mi, aga, a? — Šuti, šuti, lijenčino! Znam te ko starog zeca. — Eh, Boga mi bi ti najvolio neđe pod lozu, pa da sunce grije a ti u hladu. I da ti s odrnje padaju Same jagode u usta. A? Jusi se smeše obrazi pa zasukuje brčiće. Drago mu što mu aga pogađa želje. On bi zaista najvoleo tako živeti. Ništa ne raditi, a da mu sve dolazi na noge. I živeti u bonluku ko čovek. — Kažem li pravo, ha? Juso okleva. Teško mu javno priznati. Može ga oterati, pa onda nije nigde prispeo. I ovako mu posao nije težžtkr-Nekad s agom u selo, a nekad ga i sama spremi da svrši ovu ili onu stvar. Brine se još oko konja Arifaginih. Eto, to mu je sav posao! - Što ne zanovijetaš? Što ne zboriš, a? — Vala, aga, ne znam što ću da zborim. — Znam ja da'ti to ne bi prizno ni za živu glavu. Ama neka! Drugi ćemo mi tebi iposo. Motiku i metlu n ruku, pa ti meni nećeš biti taki. — A kad nisam naučio kopati, aga. l— Naučićeš se ti polako. Kad ti ne dadnem ručka niiLvečere sve će sama motika u zemlju. Čekaj ti, čekaj! КГ~ЈТШ teško došlo što mu aga sad ovako zbori. Ne­ kako se promenio pa čisto drukčiji. Do sad nije bio cvaki. Nije mu nikad ovako što zborio. Osim ako bi ga nekad za nešto malo zaružio, kad ne bi na vreme osedlao konja ili obišao radnike. Ama to bi sve bilo trenutno. Aga se rasrdio pa se za čas i otsrdio. Nije mu nikad cvako pretio. A da ga ostavi gde će onda? U drugog, pa još gore! Možda se aga još "i šali. Proće sve dok se malo raspoloži. Sunce je već dobro pood maklo iza brda. Oni se penju peskovitim puteljkom i približuju se selu. — Vidiš Juso — kaže aga. — Ovi jadnici vamo vazda po poslu. Nikad ne dajanišu. Puno čeljadi sitne i nemoćne, pa opet daju meni više nego što trebaju. Zar je to pravo da ti, koji ništa pod Bogom ne radiš, uživaš bolje nego ovi sirotani što robuju, moreš reći. Robuju agi i zemlji. Robuju božjem zvizdanu i strašnoj mećavi. Oni svakog časa strahuju nad božjim emrom. Jer se boje da im na vrijeme ne pane kiša, ili da im krupa ne obije sve. Eto, oni se svakako muče. Ja sam to davno vidio. Dok sam progledo očima čovjeka koji ima u sebi i malo duše i ponosa čo- 97 �vječjeg. Šta misliš ti,-moj brajko, vidiš li ti ovog golog, pustog krša. Oni ga iskrče za hatur moj. Iskrče kamen i tu posade lozu. Oh, kamo sreće da sam ja to davno vidio. Još dok sam bio dijete. Da me je to babo na­ učio. Ali ne smeta. Ja ću naučiti vas da poštujete sve one koji nas hrane, da im pomognete svojim snagama i da ih blagoslovite srećom. Moj Sulje će sve ovo naučiti. Niko mi neće živjeti onako bez rada. Naučiću ja sve. Juso se čudi, šta zbori aga, pa ne zna šta da kaže. Zna on da je aga dobar sirotinji, ama ov ak o ... Čudi ga da kaže tako i o svom Sulji koji može da živi a da ni do šta »ne dofatk. — Neće se ovako vazda moći — kaže on, dok ulaze u davno probuđeno selo. Prošli su kraj njiva i vinograda i svugde videli svet prionuo za zemlju, pa radi, radi uz pesmu i veseo žamor. Kraj njih pro­ laze stada ovaca. Idu na pašu, a za njima mlade se­ ljanke sa kudeljama i pređom ispredenom do zore. — A, Kato, živa bila — oslovi Arifaga jedno "ru­ meno devojče snežnih, nabujalih obraza i jedrih, nd* taknutih grudi. — Uranio haga. 3o g ti dobio do/ — Je li sve stado u redu^ Jia? — Sve, sve, haga — kaže'ddvojka, zaustavljajući se i nesvesno milujući agi na konja. — A otac, majka. Đp sy oni? — Majka je još ddtfia, a babo je otišo u da polijeva vinograd. — Doklen ćeš ii sa ovcama? — Pa po m alo. . . ov^ko. . . — Hajde, hajde, dijete. Samo pričuvaj ih dobro. — Ne brini, haga, ne t>rini. I rastaju se. Arifaga i Juso jašu dalje kroz selo. Sve ih pozdravlja, jer sve zna za Arifagu. Svak zna da nijedan beg ni aga ni izdaleka nije ovaki, kao on. On sa svakim lepo. Pa je stekao i naklonost poštovanja drugih prema sebi. Dolaze pred kuću Joze, Katina oca. Prolaznici ih gledaju pa se smeškaju. Nijedan se prezriv pbgled nije okliznuo sa bezbrojnih seoskih očiju koje su slučajno videle posetioce. Domaćica Janja i sitna deca odmah izleteli da prihvate agina vranca i da ga odvedu do pojate. I Janja sva vesela uvodi Arifagu u kuću i priča mu odmah o toku poslova i izgledu na dobru letinu. Ovce sve napredne, a na lozama u vinogradu rese prepla­ vile lišće. — Ne znam, ako Bog da i sveta Marija, ova godina će nas poslužiti kao ni jedna druga. Eno sve što je za rad, sve je u zoru bilo na poslu. Šta ćeš, bez toga se ne more. — A Martin je u vinogradu kod Bulbuldera, ha? — Jes, jes, haga. Polijeva. Ovo mu je drugi put. Znaš i sam. — Dobro, dobro, otiću i ja malo tamo. J )a vidim kako izgleda. — Vanj tako — kaže radosna domaćica. Iznosi se kafa i duhan. Pune čibuk Arifagin. Sva se deca takmiče koje će što pre i što bolje u čemu da ga posluži. Donose uzvareno mleko i kajmak. — Trba haga da se malo okrijepi. Ubio ga put — kaže Janja. — De, de, svršaji ti, brate, svoje poslove — smeška se Arifaga. — Ne brini ti, ne brini. Ja ništa ne gubim. Oko tebe se ne može nikad izgubiti. I Arifagi beskrajno drago. Laska mu što ga ovako vole svi. Njegova lepa narav je poznata na da­ leko. Miluje on decu i daje im svakom po nešto u ruku. A deca ga od radosti ljube u ruku i stiska ju novac u šakama da im ne ispadne. E, pa možemo mi malo do Kinkača — kaže Arifaga ustajući. — Hajdemo, Juso. Navratićemo malo Bulbulderu. Da vidimo kuću. Nisam tamo bio odavno. Starinska je, ama nekako lijepa. Ja sam se tamo rodio, pa mi je vazda draga. I oni jašu konje, a deca im veselo mašu i kao da im žele reći: sretan put. * Slavujeva šuma, poznata u šeheru kao Bulbulder, isništvo je starog Arifage. Nalazi se podno starih vinograda u Kinkačama, a ostalo mu od dede koji je dobio od nekog carskog vezira. Izgled njen je veli­ čanstven. Craogorica smešana sa širokokrošnjatim belogoričnim drvećem krije u sebi bezbroj ptičjih horova, pa večno, neumorno pevaju pesme radosti uz pratnju akorda sunčane harfe, kad se slevaju sa in­ timnom veličajnom pesmom s frula znanih i neznanih pastira. Beskrajna intimnost snevane radosti, rođena u senovitim krošnjama Bulbuldera, prosipa draž i lcpotu vedra i zanosna života, kroz miris nezasitnih skupova boja, pesmom okrunjena neba. Raskošno šumi i dere kamenje Modruša, što se ispod vinograda razdvaja, pa teče dvama rukavima Bulbulderom. A u adi, između dva Modrušina rukava, beli se kao od sedefa čardak, nekada vezirov letnikovac. Lepo je to imanje Arifagino. Nalazilo se mnogo kupaca, ali ga on nije hteo ni pod koje pare prodati. — Neka mi ima đe provesti život Suljo — govorio on često puta. Obišao vinograd što ga poleva Martin. Sve mu se svidelo, pa došao na čardak da se malo odmori i osveži. Seo na doksat pa zapalio čibuk i smeška se. Oči mu se pune daljinama pa blešte od neumorna ži­ vota što se rastvara pred njim do u aedogled. Odba­ cuje kolute dima i s osmehom zadovoljstva i zahval­ nosti misli o sreći koja će pratiti njegova jedinka. �Malo kao i žali što i on nije mlad, pa da proživi u kmet pa se obogatio. Sad je njegov imetak velik, a ovakom berićetu i hajru. Eh mladost, mladost — kaže Fata jedinica. Pa Sulji i to nekako godi. Samo se boji on. Jedan iskren dubok uzdah ipak otkri u njemu da mu otac ne bude protivnik. Boji se da babo neće nesvesno žal za mladošću; tugu za prošlim, nestalim dozvoliti da mu svet kaže, kako njegov sin ne može danima. da dobije druge devojke nego baš sa sela. Puteljkom uskim i neravnim uz jedan rukav Mo— Pa šta šutiš, a? druše uzlazio je Sulje, Arifagin sin. — Vala babo, ja bi F atu . . . — Ko da Sulje ide, Juso, ha? — Koju? — Sve mi se čini. — Memišaginu. — Što li to on, zaboga? — Zar Fatu? Ti! — čudi se stari. — A malo prohodo. Neka ga! — Ja, ja. — Neka ga, neka ga. — Eh, sinko, sinko, kad bi to moglo biti. Ja ti Suljo se penje uz stepenice do doksata. Ide ocu. ne bi branio. Ama treba gledati i na naše. Pa Boga Uznemiren i zamišljen. Teško uzlazi uz stepenice. mi i na svijet. Šta će reći tvoje adže i daje. Pa tetke — Koje dobro, dijete? i dajinice. A? Da se seljakačom ženiš! Hahaha. Neka — Babo, ja sam došao da te molim. siniko, neka. I na rodbinu treba da malo okreneš — Reci. glavu. Hoćeš li mi dozvoliti. — Ju neću druge! — Šta? — P a a ... — Znam da ćeš me odbiti, jer sam i premlati. — Vala ja ne znam. — Pa šta sinko, reci, sve ću ti učiniti. Allah je — Д јш ti to reče? Što ti to šuhnu najednom u jedan, pa ako bude od njegove volje dosuđeno i ta će glavu? ti se želja učiniti. — Pa mi se odavno znamo. — Obećaješ li? — A majka? Znaš li ti kakva je ona? Znaš li ti — Obećajem. "Hirčeš je ubiti time? Znaš li ti da bi ona prije u Mo— Da se oženim. drušu nego bi to ^OŽivjela- Rekla bi: >Neš vanj preko Otac se nije nadao ov^jvom pitanju i zahtevu mene mrtve. Zar mi sojevići da se rođakamo sa sina. Iznenadio ga je upravo ovaj nenadni korak kmetima i da dovodimo od njih?« Eto to bi ti rekla. njegov. Nikad ni u snu ne bi mogao pomisliti dp| bi on Ne znam, radi šta znaš. sam mogao o tom progovoriti. On, dečko tih i miran,iJJlJ Babo ja nikad ne bi gledao na svijet. bez bučnoga života i raskalašnosti, bez prethi A na majku? ispitivanja stvari, pa da se za čas odluči na jo ćuti i griska nervozno nokte. Ne zna šta bi r Sirtjc korak. Nije mogao o tom ni sanjati. počeo. P< Poludiće ako mu je ne daju. Suljo nije dalje govorio. Nekako se stidio iskre­ - S Sinko, ako tebe nestane, nestaće i nje. Znaš nosti svojih reči. A otac ga i posmatrao sa smeškom da si joj ko ženica u oku. Skočiće u Modrušu. roditeljske naklonosti i ljubavi. U mašti je gledao lik — A ja ću je i pitati. Večeras kad siđem u ka­ svoje mladosti različit od Suljine. Njegova raskalašna sabu sve ću joj reći, pa ... otvorena mladost sa nagnućima vrele, putene po­ — Što Allah dade. hlepe bila je u jasnoj i vidljivoj opreci sa mladošću — Tako je dijete. U njega se uzdaj, pa će ti sve njegova sina. Povučenost Suljina spojena sa retkim dobro biti. opštenjem sa devojkama još su više zbunili Arifagu. Sunce se nagelo Rivniku. Arifaga silazi u ahar Nije znao šta da počne. da izvede konja ipa da pođu kasabi. I oni jašu vrance — Pa koju si mi ti to zagledo, a delijo — šali pa naginju niz Modrušu da prije mraka stignu. Oblaci se skupljaju na horizontu iznad Rivnika, pa prele se stari. Suljo šuti i crveni. Usne mu podrhtavaju skorom olujom. — Mogla bi nas i kiša još zateći na putu — kaže od nekog stida. Teško mu reći babi istinu. Misli da će mu biti teško kad kaže. Zagledo Arifaga. — Pohitimo da prije nevremena stignemo u on u Dolaćima Memišaginu Fatu. Lepa je to i pa­ kasabu. Bulbulder ostaje za njima i kao da žali što ga metna devojka. Na daleko joj nema para. Jedra se­ ljanka sa svim odlikama savršenosti ženine draži. Pa napuštaju gosti koji retko zalaze u senu njegovih Sulji malo i poteško da prizna ocu. On zenđil šeher- gustih krošanja. Modruša penuša i šumi, a šum tužno lija pa da uzme devojku sa sela. I to đevojku nekad odjekuje kroz prazninu šume. Pretskazuje skoru babina kmeta, Fatin otac Memišaga bio nekad njihov oluju. 99 �Majka ni da čuje o njegovoj ženidbi. Zar da joj nevesta bude »šćer« njihova kmeta? Bože sačuvaj! — Vanj preko mene mrtve — kaže ona. Nećeš ti meni paliti obraza. Šta misliš ti? Zar kod tolikih djevojaka u kasabi, pa u cijeloj Bosni, ha? Nećeš, nećeš, sinko! Jemin ti činim. Vanj da me ne bude žive. — A majko, ti si bila i gora od mene. Ovim recima Suljo je izgubio osećaj detinje duše. Nestalo je u njemu onoga čoveka koji je dosad bdio nad njegovim životom. Do ovoga časa on nikad nije ovako što majci rekao. Umro bi pre najtežom smrću čoveka no što bi joj ovako nešto kazao. Ali ovo je došlo nekako nenadano, spontano. Posle ovoga časa on nije više bio onaj tihi, urazumljeni čovek. Prisebnost čoveka koji s hladnokrvnošću podnosi sve ne­ pogode u životu otprhnula je s njegovog urođenog raspoloženja. — Ne daju nam. Hahaha! — smije se on luđački. A jadna devojka ne zna šta da počne. Vidi n$Ćc biti dobro, ali se ipak nada. — Moram ovcama — izvinjava, se, a on je obu­ hvatio rukama (pa jbj ne da ni da makne. — Hahaha! — smejg s^'on. Samo se smeje, a glas mu odzvanja kroz odaje. Obuhvata jače'T grize jadnu devojku da joj se. čini sy e J o j meso otpada. & t illlUlLL Хамид Диздар Сшрах \\ Шукрија Панџо ZUJI , Тишине су пале н& плави, заспали град, што грца поспано у п о Ф ћ ф м сну. Сене се пружиле миром заспалих улица и ћуте тихе у мрачном дну. Сад облаци неми путују и кишним очима вире у моју собу. Сад крик ноћи, престрављен, улази у све душе. Јецају куће — беле авети — и тихо се руше, руше... Мрак. Ha улици барикаде Страха. и леден дрхтај тихим бреговима. Иза прозорских завеса шћућурила се Смрт, a срце ледено, ледено k ’o град у дубоким снеговима. 100 Ona uviđa šta je pa upinje sve sile i oslobodi se, pq naže da beži. A on za njom. — Hihihi! Ti da mi pobjegneš. Sad ćemo mi, sad. I dostiže je do Modruše, više stena što se strmo spu­ štaju prema koritu. — Haj zlato, sad ćemo se mi vjenčati, sad. I hvata je, pa poslednji put pritište, da ona sva drhti od bola. Pa peva čudnu pesmu: Haj moja Fato, suho moje zlato ne daju nam pronijet sevdaha kroz odaje s dušecima mekim. — Je li vako? Je li, reci, a? A sad ćemo na vjen­ čanje. Znaš li? Doli će nas vjenčati šejtan-kadija. Znaš li ga ti? Eno ga doli. Čuješ li kako se smije! Vidi ga što je fin! Hahaha! I on je opet obuhvata, a ona se otimlje pa moli, vrišti. — Slatki Suljo, što si namislio? -c? Da nas vjenča šejtan-kadija. Znaš li ti to? Hitrom, zove nas, jer će otići. Devojka upinje sve sile da se oslobodi, da beži, ali 4ivljački snažne ruke ovog muškarca je stežu i nose prema rubu stijene. Za jedan čas tišina. Bulbulder drhti. Ptice ućutale od uzbuđenja. Pa jasan ženski krik odjeknu šumom. I mir. Sve se stišalo. Samo Modruša šumi i plače stene, pa s njih odnosi dve mladosti Bog zna gde. Песма новом сунцу J a волем да песмс у болу ми стреме И да кроз њих јеца преварена нада, У стиховим’ звоне моје жеље неме, Хладне као мермер скамељених јада. Но сад кличем смело једном сунцу новом Девојци с очима пуним ведрог сјаја, Што блеште ко зведе над заепалом гором Окр^љеие сетом тешких уздисаја. To je ново сунце растопило срца, У дубини неких неспажених сљутља, Где извире љубав, где бол чежње грца У грчу сплетепих удесових слутња Ову искру туге нек’ однесе време, Јзр и срећа ниче у сутону гора, И већ песме моје новим духом стреме, Озарене блеском насмејаних зора. �Хајрудин Вујукалић Њезина судбина Густ сутон пада на наше пусте махале и своје се na меко шиљте и у неком грчу болно зајеца. Алп, мреже разастирс no плавим брдима, обасутим зе- мало затим, зачу се песма чије последње акорде ленилом. Неке црие сенке везле су чудне шаре no допосаше тихи ноћни ветар и просипаше пустом широким покалдрмљеним авлијама. Оживели су авлијом. Ona се трже, поновно се подиже до просевдали сокаци, a песмс све дертлије и дертлије зора, паслони главу на демире н слушаше. пунс чежње за миловањом. Бесна Раковица јури Месец je висио као na златној пити и просипао својим уским изровљеним коритом, удара о стрие снопове тешке месечиие. Чежњнв и замамл.ив миобале и расипа сс у безброј белих седефли капљи- рис дизао се са њезиног уређеног цветњака a ветар na, a у високим врбама које су je сакривале тихо га je наносио до њезиних ненџера. Она je страсно се љиха свежи поветарац и шапуће шапатом заљуб- удисала ове лепе мирисе, a груди joj се таласале. љених севдалија. Звекетали су ибрици на Ибиш- Ona удисаше ове тешке мнрисе и слушаше кесму: агином бунару, a весео кикот и песма младости Крадем ти се у вечере звонили су мирним сутоном и љубили се тамо неУ вечере под пепџере. . . где на страни у Гричу. A кад* ес све утиша, ona скочи, запали лампу Високи пусти конаци и куле беговске стршиле и принесе ј<Свеликом обешеном огледалу, скиде с. су, a њихове силуете оцртавале се у сутонском не- it era белу мараму ^ојом га je покрила да се не бу. И стара кула Хаџибегова суморно ћути као-да _ запрапЈи, a у љему забеласа се њена лепа појава. у њој нема живота и само црвенкаст трачак сбе- Ga смешкомТ^к зати с тужним погледом, загледа се, тиљке који се провлачио. кроз^ гусре му!пебке и a онда нагло тргну са себе лаку хаљину и њезино чврсте демдре пепџера, у ^ р а о je у вдооке тарабе као паго тело засветле се учогледалу. Целим je телом рефлекс неке притајене чежње^ и^гуге. A у кули дрхтала. Груди joj се надимале, a лице горило. Срце млада, лепа Емина, проводи свој^ дане у младенач- joj je необично јако запудало. Ona плашљивим поким сновима, пустим недостиживЛм. Онаггуши своје гледом прелети преко својих заобљених кукова, беЈкеље за животом, лепшим^-блободним, a младост лих једрпх груди и читавог тела. Затим притисну рукама груди и поче их чежњиво гладити и стиjoj полагано вене и изгара у севдаху за миловањем. Пролазе јој^дани тихо, вукући се, a јскети. Дуго се je тако у неком грозничавом стању ноћи беле и млаке као пусте гцдине. Бледи месечев разглсдала, док један месечсв трачак не паде кроз трак узбука joj све гориве чежње и заголица пуне открнвен прозор на љезипо наго тело. Она се трже, беле груди. Bene joj живот, a м.^адост изгара у овој” застиђепо се погледа и у неком страху притрча пропустој усамљеној кули с чврстим мандалима'и же- зору и застри га, a затим брзо навуче свилену кошуљу и као каква грешница покуљено се повуче љезним демир-пенџерима. Лепа летња ноћ полагано падаше,да ве одмори на своје шиљте и тихо зајеца: »Ох, младости моја, na врховима лиснатог дрвећа и да пробде над на- зар да те проведем у овим пустим зидннама, далешим пусти градом. Све занеми, a севдах Дертљив ко од света и живота, да чувам своју лепоту за neи чежњив, завлада у заћуталим махалама. Тихи- ког, који ће се допасти мојим родитељима, јер je ветар још и даље шуља се кроз лиснато дрвеће и богат и од фамилије, ne питајући мене да ли га слатко шуми, жамори и пева своје циликаве песмс. моје срце хоће. Удаће ме за неког у чијој ћу кући A лепа Емина самује у својој малој оџаклији и наставити своје робовање, сваком покорна и повеже ноћи за пусте дане. Ниже беле и црне мер- слушна. ЈТице плачно мора бити весело a срце туџане na ђердан свога живота. Ha њој je бела про- жно — мора волети. Ах, судбино! Зар се и ja naзирпа свилена кошуља, a густе црне косе просула послетку морам телом и душом предати неком кога je низ широка плећа. Седела je на шиљтету покрај ни видела нисам. Не, не. Нећу ja то учинити. Вопенџера, a главу наслонила на јастуче, na се заду- лим и овако остати и седе власи плести него се била у мисли и бацила у пусте младеначке снове. предати оном кога моје срце не жели. Али кад наОстала би тако дуго да je ne тргоше звуци окарине вали отац, a мајка се расплаче. . она се уплашн који долажаху отуда са Високог Брега. Она се трже, те мисли и сакри лице рукама. нодиже се до прозора и ухвати својим белим рукаДва сата no поноћи откуцаваху на великом ма чврсте демире, као да би хтела да их саломи и зидном сату и његови гласови подмукло су бдјекпда прхне као птица тамо у други део света где je вали у кутовима пусте собе. Емииа се трже, утрпу све лепше и веселије. Али демири чврсти ни мак- брзо лампу и подвуче се под топле јоргане да пробпути се не могу. Она као сломљена стабљика спусти дије и ову ноћ, мислећи о својој крутој с.удбипи. 101 �Husejin Muradbegović Pod vrbama Nagele se vrbe nail ledinu, pa čine hlad. Bujni potok, što je nekad brzim tempom jurio u badanj i tjerao mlinski točak, sad se utanjio, kao zmija, pa samo katkad zakloboće, a mlinski točak još od »babijih huka : zaspao. Ne radi više stara vodara, nego čuči tu u sjenama vrbika, ko stara baka i sluša pjesmu iznemoglog potoka, a katkad bude svjedokom i srdačnih izliva zaljubljenih. I danas je u hladu vrba na ledini teferič. Nije to onaj gospodski teferič na kojem se kolju janjci i ispijaju sjajni bakarni džezvenjaci. »Prošla su ona zlatna vremena:, svaka će vam starica reći. To je tek iz one slatke navike da se bar podržavaju ta zlatna vremena, koja još i danas zvone u dušama sijedih kaduna, a prema kojima se sadašnjica tako grubo ponijela, i ne vodeći računa o njihovoj osjetljivosti, Žene potpalile vatru, prekrile je tronogim sadžakom i pristavile kafu u »porculanli đžezvenjaku, a djevojke otišle da hvataju oraahu. Otkako su se pokrile, a tome ima i dvije A tri godine, nisu one dola­ zile pod vrbe, pa nisu ni znale da stara vodara ne radi i da se nemaju više čim omahnuti. KoHkostJN začudila Hanifa kad je pfrišla bliže mlinu i vujjfila uspavani točak. Koli&o je to i rastužilo. —Dudo! zovnu ona najbližu d: Vidi jadna ne radi vodepica. . . nema on___ — Jami jadna! — žalostila se i Duda. — niz male basamake koji su vodili do mlinskog točka, Tu, u kraju, stajala je slavina i nekoliko starih krpetina koje su mlinari od Bog-zna kada omotavali oko slavine da čvršće stoji u badnju. »Dajte te kripe« — zapovijedala je Rasema, zažmirivši na jedno crno oko, dok je drugim zurila kroz šupljinu slavine. Dadoše joj krpe koje ona ornata. Hatidži se prohtje da sjedne, jer je osjećala umor. Opipa ona oknivenim prstićima mlinski točak, da se uvjeri je li suh i spusti se na nj. Rasema uzela oveći kamen i zakucava slavinu u badanj, a izgleda joj da će uspjeti, jer je voda počela u jačem mlazu teći. Još malo /ра će početi prštati o točak. »Makni se bona Hato, poliće te vodac nagovarala je cna Hatidžu koja je prkoseći ostala i dalje sjedeći na točku. Duda, poznati »ženski šer», prikrala se iza leđa Hatidži, pa okrenula točak, a s njime i Hatu koja se izvrnula. U Palučcima se oču vika djece i psovka Mehe Bristrića, koji bijaše ođgradio vir i djecu rastjerao. Jak mlaz mutne vode jum u u badanj, slabo ukucana slavina ispade iz badnja, a voda prsnu o točak. Nasta vriska djevojaka. — Juh, Rasema, kahpijo, šta uradi ovo od nas!? \ r ^ P jis ti me Dudo da bježim; ma pusti dimije, uj! — Teglile su one jedna drugu za dimije, jer je svaka htjela da prva uteče. — Cure! 0, cure! Ma šta vam je, što ste pobjesnile, pas vam se mesa najeo! — čuo se glas sijede Inake koja je u svakom razgovoru nalazila mjesta i - Ne znam ni sama - slijegala je Hanifa ra- Sal, 1 м к а je stara žena _ kcja je kako sama kaže _ menima. - I potok se nešto osušio; jučer, čini mi se, svoj stid ostavila ш кц6е obješen 0 Hvilnk a]i dj(> da je bilo više vode kad sam ja dole na hlupanu prala vojke su naviklo na nju i njenu šalu. Mnoge je Inaka haljine, a vidi sad! usrećila, mnoge, da Bog da joj se džennetska vrata — Ma, to su dječurlija gore u Palučcima zagradila širom otvorila! vir da se kupaju — srdila se Duda. — Šta radite vi to puštulje? Ha? — Psovala je — Ho’te vam, bone; što bletmete, — poziva Duda kođoja Inaka, a iz očiju joj viri dobrota. i ostale drugarice koje su zavirivale u prazan mlin. — Ama, Rasema zakucavala slavinu, pa nas sve — Ma gledamo, gdje je Mujo Krnjo istreso buhe, kad je spavao ovdje — odgovarala je Rasema umjesto voda uprskala — pravdala se Duda, a pri tome ipiriužimala ukvašeni kraj dimija. ostalih i pridružila im se. — He, ako li ja vama slavinu zakucam sve trima, — Da nam je bone, zakucat slavinu u badanj — savjetuje ih Rasema, koja se najviše razumjela oko pa ćete vidjet — napola se smiješila Inaka. mlina. Kafa je bila pečena. Posjedaše svi na prostrti — Kakva te je slavina snašla, sestro, kad vidiš čilim. Fildžani se nališe i otpoče ženski razgovor. da nema ni vode, a onda ko će nadramiti to — nije S vremena na vrijeme zašumjela bi Beširovača du­ bokim šumom i nestašni vjetrić sletio bi s krošanja mogla nikako da vjeruje Hatidža. — Uh, ja ću sestro — odgovara joj Rasema. — šumskog drveća, zaigrao se so'.ufima djevojačkim i Uzet slavinu, omotat krpom, pa zakucat, a voda će bezobrazno se sakrio u njedrima njinim. »0, kako je slatko milovanje ljetnjeg lahora, jer je slično milo­ onda jače prskat okolo i eto omahe. — Hajde, radi kako znaš! — pristadoše sve na vanju dragana' — šapnula je Duda Hatidži na uho, prijedlog Rasemin. One podigoše krajeve dimija, za­ a onda se zasmijalo, zasmijale kićeno, dok im smijeh ciiše ih za obašvu, da nebi pokvasile puhare, pa sađoše nije zaspao negdje na dnu Palučaka. Г атВ . 102 1 �Се в д а л и н к Е Над морија Бајрам иде Кад морија Мостар моријаше ТТа помори и старо' и младо И растави и мило и драго. И умори јединца у мајке; Нс можо га да прежали мајка. Не копа га гдје се мејит копа, Већ га копа у зелсну башчу, У ђул-башчу ,под жуту наранчу. Сваког га je јутра облазила, Седтад јутро тихо бесједила: »A мој сине, јединче у мајке, »Je ли теби свично и обично, »Je ли теби црна земља тешка, »Јесу л’ тешке тахте јаворове, »Je ли теби тврдо без јастука, »Je ли теби зима без јоргана, »Јесу л’ теби сувалџије тешке?« Нешто joj се из мејзара јавља: »Чу ли мене сстарјела мајир,1 »Кад ме питаш, право да ти кажем: »Није мсни црна јземља, /тешка^^ »Нис.у тешке тахте ј^ворове, »Није мени тврдо без јастука, »Није мени зима без јоргана, »Нису мени суваћџије тешке, џ »Beh су тешке дјевојачко плетве. »Чу ли мене остарјела мајко, »Селам ћеш ми мојим јаралшма: »Што гледају нека узимају, »Што глсдају нек’ ne остављају. »Куни мајко Омера 6cp6o|Ki »Koju ми јс псрчшт оставио; »У порчитг ми г.ујо со савиле, »Очи пију у перчин со крију.« Вајрам иде, драгоме со иадам; Шта бих драгом бајрамлука дала? Кад бих драгом везен јаглук дала, Драги ми je мало му je дара. Кад бих драгом бошчатука дала, Оирота сам много му je дара. Кад бих драгом бијеле груди дала, Хвалиће се међу јаранима. Кад бих драгом no душека дала, Азгин драги мировати неће. Клте тла Кличе вила са б’јела Порима, Ha дозива мостарског везира: »Чу ли менс, мостарспи везиру. »Чувај Стоца, пази Почитеља, »Ни Мостара не остављај сама! »У Мостару л.ута гуја сиава, >»Љута гуја Дадић Алијага. Зелен шраво -Зелен траво, не зеленила се, Мила мајко' не веселила се, Меј-«4$боре, ти се поломио. Moj чардаче ватром изгорио, Што си мени младој додијао. Све no теби еама ходајући, С|вилен јорган ногом ћугакајући, У душеку сама спавајући. Рујна зора Рујиа зора сашла одозгора, Прошетала иелред мога двора. A у двору заспала дјевојка; J a јо будим, међу очи љубим. »Устај, рано. свапуло je ^давно, »Устај, луче, грануло je сунце!« Над каури 1Сад Каури Ливно поробшпе, Поробишо ватром попапише, Заробишо триста дјевојака, Заробише АтлагиИа злато. Проговара каурска војвода: »Чу ли мене Атлагића Злато, »Дедср узми турски абдест на се, »ТСод метте га узимати пећет.« Одговара Атлагића Злато: »Ako би со гуја пробудила, »Отани, гтани каурска војводо, »Ako дођо Велаги11,у Ахмо, »Сав би Мостар огљем запалила.« »И теби ho абдест тробовати.« �ФЕЉТОН Мих. Зошченко Сшари иацов Сакупљање ирилога за иабавку аероплана затим сс примио посла, Али, од узбуђсња није Mo­ ишло јс успешно. Један од чиновника, стари ваз- rao да ради. дуигаи спсцијалиста, који се воћ два пута дизао у Два мессца после тога, он није могао да радп. балону, обилазио je драговољно сва оделсња и агп- Kao сеика пратио je сакупљача, дочекивао га у ходтовао: иицима, шггсресујући се како иде сакуиљање, jeo — Другови, — говорио je on — паступа нова je колнко дао и где ће се аероплан правити. Кад je новац био сакунљен и аероплан поруepa! Свако надлештво имаће ваздушни саобраћај чен, књиговођа Тетјоркин, злурадо сс смејући, доаероиланом. Стога, прилазите, потписујте. Службеници су прилагали са задовољством. nmo je у фабрнку. Нико се није бунно. Само у једној канцеларији, у — Но капо, браћо — питао je раднике. — ИДе рачунском оделењу, сакупљач je имао несрећу да ли посар? се сусретнс са тврдоглавим и упорним човеком. ^ у Што ви желите? — питао га инжињер. Taj упории човек био je књиговођа Тетјоркин. -u. Kano што? — зачудио се Тетјоркин. — Ja Књиговођа Тетјоркин, иронично се под&е*'- нопац вво^д^о за асроплаи, a он још п и та. . . Овде, нувши, упита сакупљача: бра-јд^ црави се аероплан за наше надлештво. Тро— За аероплан? Хад__ A parate he битн асроба да погле^ш. план? И овако шСкад nav nprfj, na још и на то да Тетјоркин ј^ дуго још обилазо салу, разматрао бацам новац. СтаЈж пац^в ЂвјЦ ja. брајко. материјал и, шта вишс, кушао га зубима и с испо— М чекајте! — љутио се сакупљач. ^ "А ер б ^ - \г.ј(1рењем климао главом. нлан. Обпчни аероплаИ! . / —r'BSh'TOv, браћо, — говорио je радницима — — Обпчни — .jt‘t£e сР осмојну Ф к у ј^ лоратс првапти тако да буде сигурно. . . Стари паможда on неће (шти сигуран? «ов сам ja. Знам ja вас добро. Сви сте ви лопови. летиш, a ветар га обори и пропјаде hoM i^ j М Направите, a после: пропелер ne може да се окреће. ja, тако улудо, бЈгцам iia њега свој повац? Ja сам II онда, нзАшите ви, ja сам ту, тако рекући, и мажени куиио шиваћу 'тошшну n тада cau, тсријално заинтересовап. да знате, и најмање кбло својим рукама опипао. Тетјоршш још једпом обиђе радионицу, обећа A у овом случају, как6Аћу-? Можда проиелер нећс да ће опет навратити и оде. моћи да се окреће? A? После тога, on je долазио у фабрику сваки дап. — Чскајте! — вш;До je с^улл.ач. — Државна Попскад и двапут дневно. Расправл>ао je и псоваз. фабрика ће га правити! ФабрикаКФабрика!. . . Тражио je да ое иромсни материјал, a некад je и — Фабрика, — ироиисао je Т^тјоркин. — Па цртеже разгледао у кабинету инжињера. шта, ако he баш фабрика? И ако се иисам дизао Слушајте, — рекао je једном инжињер, што je у балону, ипак, стари пацов сам ja — знам ja. И могао учтивије — ви већ, молим вас, како да каДруге фабрикс узму новац, на из тога na копцу ж ем. . . Ми ћемо направити у реду, ви се не узнеконца не буде пишта. Само ne машите na мене румирујте. He долазите бадава овамо. . . иначе моракама. J a ћу платити. Није мени жао новаца. Алн ћсмо отказати поруџбину. Ви, као представник, л говорим што je право. A илатићу. . . Изволите. Ето, сами ћете разумети. . . шта више, могу и за Михрјутина платити — он je — Чекајте, — узвикнуо je Тетјоркин. — Кана отсуству. Изволите. кав сам ja представник? Ви сте то измислили. Ja Тотјоркин извуче буђслар, обрачуна no курсу долазим као нриватан човек. Дао свој новац за један златни рубаљ за себе, a четврт рубља за отаероплан ___ сутнога Михрјутина, потииса се, поново изброја — A, — загаламио je инжињер, — нисте предновац и даде сакупљачу. ставник! A колико сте поваца дали, враг вас понео? — E to . . . Само, условно, брајко: ja ћу лично — Колико? . . . Златни рубаљ сам дао. у фабрику ићи. Moje очи — драги камен, a туђе — стакло, тако je то увек. — Колико, рубаљ? — уплашио се инжињер — Тетјоркип je још дуго гупђао себи под нос, a рубаљ? .. 104 �Инжшвер извуче фијоку и баци Тетјоркииу новац. — R to, враг вам кожу дерао, ето. . . Тетјоркин слегну рамснима. . . . ... , — Еако хоћрте. Нсћетс — и не треба. Поручићу ii a другом месту. Стари пацов сам ja. Тетјоргаш изброји новац, стави у дсн и оде. Али се одмах поврати. — Још за Михрјутииа. . . — рече.Тетјорки«. — За Михрјутнна?.... — избезумљеио je крикнуо ишкињер — за Михрјутина, пацове стари? Тетјоркин уплашено притвори врата, и журно нође ка излазу. —- Пропаде новац — шаптао јс ТетјорШШ. — Четврт рубља ми закину, пролалица. . . А' још Инжињер. . . • • С руског Михмуд Коњхоџић NARODNO PROS VEĆIVANJE H<isan Đikić Naša inteligencija i rad u narodu Inteligencija? Nekako čudno zvuci ova reč kojom se danas mnogi rado kiti, a još čudnije zvuči kaji-je kaže naša inteligencija uopšte, a muslimanska u Bosni i Hercegovini napose. Ko je pažljivo motrio-život naše ratne i odmah posleratije- inteligencije,, koja danas fungira kao vodeća u socijalnom životu našega naroda, zapazio je jednu interesantnu.pojavu koja će mu, ako joj potraži malo dublje uzroke, otkriti jedan ne baš le.p prilog za procenjlvanfe vrednosti naše inteligencije. . \ I U poslednje vreme javljaju se iz redova ove inteligencije po specijalno' našim bosansko-hercegovačkim listovima pojedini ljudi, na oko jakih posmatračkih sposobnosti, i s očajnim uzvicima upiru i upo­ zoravaju na crnu hidru propasti koja se nadnela nad popucale krovove muslimanskog življa u Bosni i Her­ cegovini. I kad čovek pročita jedan takav članak, u kome se predskazuje ili konstatuje to crno zlo, ostavi on na njega tako težak utisak, tako mu deprimirajući đeluje na osećanja da i najokoreliji optimista počinje da sumnja u spas i ikakav kulturni napredak našeg naroda. Kakav efekat od opšteg socijalnog značaja misle da postignu ta gospoda sa takvim pisanjima, sumnjam da bi na ovakav uipit znala odgovoriti. Misle sigurno da svi drugi ljudi (izuzev, razume se, njih ne­ kolicine) prolaze kroz život slepi, da ne vide zla, pa su im potrebna njihova naricanja da ih osveste i upo­ zore na propast; ili može biti pišu, eto, tek tako, da se nešto napiše. Boje se da bi, ako ne bi pisali, svet mogao zaboraviti na njih! Ali biće sigurno da im na­ rodna beda zadaje nesn'ošljive boli i iz čisto živčanohigijenskih razloga traže načina da dadu oduška tim svojim duševnim bolima, jer ih sami nisu u stanju da snose. Najlakši način za to je, razume se, uzeti olovku, pa napisati, a ostalo neka rade drugi. A pozovite sada jednog ovakog inteligenta da pri- akoči u pomoć onima koji rade na spašavanju, on će vam sa neke visine i propisnog odstojanja odgovoriti da je on-dao svoj obol, jer je o tome »već pisao« u tom i u tom listu i, da vas još više udobrovolji, odgovoriće vam da će i još (pisati. Drugi će se naći, pa će reći da se nije zaustavio samo na pukom pisanju, nego da je prešao i na stvaran rad i upreće prstom u jedno društvo, koje je u tu svrhu osnovano i kojemu je, naravno, predsednik. Pogledaj zatim na rad dodruštva, pa ćeš se odmah uveriti da je osnovano samo zato da gospodin »vredni i poštovani osnivač i agilni nacionalni i kulturni radenik« ne bi ostao bez predsedničke titule. I tako vreme teče, rađaju se nove ambicije, a uporedo osnivaju i nova društva na ruševinama onih starih koja su legla u zaborav, mnogo pre nego nji­ hovi osnivači u grob! Dolaze nove veličine i, inspirisane šupljim frazama izveštaćeno sklopljenih hvalospeva i nekrologa, zidaju svoje iluzorne sanje o ka­ rijerama narodnih spasitelja i preporoditelja. Gledajući ih kako se očajnički hvataju sad ovoga sad onoga, čovek bi im iz čiste samilosti zaželeo da prođu kroz život u mnogo časnijoj ulozi Buridanovih magaraca, a stogove da prepuste onima koji imaju više smisla za život i rad. Svi oni samo što opominju na zlo, svi ga vide ili ga naslućuju, ali mu leka ne znaju. Šta imamo od njihovih opomena? Jedino go­ milu išaranog papira bez vrednosti. Recite nam kako da se spasemo od zla, koje nam preti, donesite nam jedan konkretan predlog u ovome pogledu, pa ćemo vam biti zahvalni. Svi skoro ljudi znadu što nam treba, ali je već manje onih, koji će nam kazati kako ćemo postići ono što nam treba, a najmanje je onih (vrlo su retki) koji će- se potruditi, pa nas povesti sigurnim pravcem kulturnog i ekonomskog napretka, jer nam jedino ovo treba. 105 �Mchmed Šalihspahić, učitelj Pogled na današnje selo Danas, naše selo preživljuje najteže trenutke. To da ne bude kasno, jer je seljak ostavljen samome je zato što je ono prije oličavalo marljivost, poštenje, sebi, bez škole i učitelja, bez ampulante i Ijekara, čast, milosrđe, i brižljivo njegovalo lijepu narodnu bez puta i mosta, bez uputa i strogog staranja na po­ pravci onoga što se još popraviti može. nošnju i običaje. Danas je to rijetkost. Mi smo možda jedina agrarna zemlja na svijetu 1 tamo se našlo ljudi — kao i u gradu — bolesnih ambicija koji svoj život upućuju pravcem strasti i na­ u kojoj težaci formalno gladuju. Govorite li sa seljakom o njegovoj primitivnoj slade, predpostavljajući sve to unutarnjem duševnom životu. Selo je prije bilo nepresušni izvor moralnih obradi zemlje, slabom sjemenu i đubrenju, on će vam principa, zdravih i poštenih inteligenata koji su bili odgovoriti: »Neće, brate, da rodi, ili ovako su i moji dika i ponos cjelokupnog naroda. Takav seoski svijet stari radili, pa toliko godina živili, ili će reći ne valja predstavljao je prije rata snažnu i sirovu snagu — mi zemlja, a marve nemam, pa da imam dosta đu­ bez visoke kulture i izvještačenosti — i bio je per­ breta za zemlju«. Po riječima agronomskih stručnjaka, nema slabe sonifikacija rase koja je u razvitku. Sve je to tako bilo i prošlo, jer pošteno i pred­ i neplodne zemlje — bar kod nas — nego ima nesporatno selo izumire. Izumire s njime ona bratska uza­ sobnih težaka koji misle da znaju sve o zemlji, a nejamna ljubav, oličeno poštenje i ona idealna krijepost. znaju ništa. Mjesto starog i dobrog sela, za kojim je žudio mnogi Poznat je fatalizam, konzervatizam i ostale mane varošanin, mjesto onoga svega što valja, caruje danas k o j^ o č e mnogu naprednu akciju među seljacima. Ko na selu poltronstvo, pokvarenost i bestidnost. Svi bi uspio kod našeg seljaka da razbije onu glupu pred­ gradski poroci prenešeni su danas na selo, kao: pre­ rasudu »pleti kotac ko i otac«, taj bi u veliko riješio vare, otimačine, ubojstva, iitat, laž, polne bolesti, kao problem sela. Da seljak zavede u svome gospodarstvu i ostali kriminal. Kao da 'se čini posljednje opijelo neku modernu spravu, bolje sjeme, drugu pasminu tradicionalnoj čestitosti, ponosu i poštenju i kao da stoke ili peradi, vjerovatno se je zato dugo premise sahranjuju posljednji ostaci ideala. šljao, nakon toga što se je očigledno uvjerio o koDomaći obrt, uz ostale proizvode našega sela, risnosti svega toga. Te novine on je morao vidjeti u bio je seljaku sa obradom zemlje glavno zanimanje, koga naprednijeg susjeda, ili ih je vidio u kakvoj Sve na njemu, i oko njega što se nalazilo, bilo je djelo drugoj pokrajini, kad je bio u vojsci. Dakle, da seljak njegovih ruku. Danas so 50% seljaka ,a donekle i se- otpočne obrađivati svoju zemlju kako treba, mora se ljanki, odijeva varošanski i rijetkost je da im je odi- seljaku pokazati živim primjerom. Da se to uzmogne jelo djelo vlastitih ruku: koliko toliko izvesti potrebno bi bilo pored svake To nije progres, to je dekadansa i loš utjecaj škole, u koliko ih imamo danas, da se podigne đrvaroši na selo, njegov rad, razvitak i proizvodnju. žavnom ili privatnom pomoći malo, ugledno gospo­ Najbolnija i najteža strana današnjeg sela jest darstvo »školski težak« koje bi vodili i nadzirali kocka, pijanka i bekrijanje. U mnogim selima nemaju učitelj i sreski ekonom, škole, ali zato na raskršćima imaju po nekoliko kaU onim krajevima, u kojima ne mogu uspijevati fana i mehana. Provedite nekoliko sati u takvim ka- žitarice, neka školski težak razvije moderno gospo­ fanama, za stolom polupijanih kartaša, pa ćete se darstvo u gojenju raznoga voća, peradi, svilene bube, uvjeriti i izvesti opšti zaključak mizerije i moralnog pčelarstva, stočarstva sa sirarstvom i t. d. pada seoske mladeži. Po čitave dane i noći bez pre­ Kada bi materijalne prilike dopuštale »Gajretu« kida, nemilice gube posljednje pare i satiru ostatke kako to ima u svome programu, da radi i na ekonom­ svoga i onako oronulog zdravlja. skom podizanju našega naroda, mogao bi pri agil­ Alkohol, danas više nego ikad, u beskrajnoj bes­ nijim svojim pododborima i povjereništvima da po­ poslici, razdire dušu i srce, ruši kuću i gasi ognjište mogne »Gajretova težaka« koji bi uz moralnu i ma­ našemu seljaku. Rakijašnice bivaju svakim danom terijalnu pomoć Gajreta razvijao svoje gospodarstvo sve punije. Uz ostale poroke, razvijaju se danas na za ugled drugim okolnim težacima. U tome slučaju selu zloba, pakost, bezgranična mržnja i nečovječna novac, koji bi Gajret uložio u tu granu posla, imao bi osveta, nalazeći plodno tlo u duši neukog i neprosvi­ se sa izvjesnom rentom povratiti Gajretu u što kraćem jećenog seljaka. Vlastite snage nema da stane na put vremenu. tome zlu. I kao da se trza. napinje — ali sve uzalud. Ovo bi bilo vrlo aktuclno danas kada nemamo Ove nedogledne posljedice, duhovne krize, na­ skoro nikakvih zadruga za iskorišćavanje poljopri­ šega sela treba odmah temeljito izliječiti. Pohitimo vrednih kredita. Badava bi se težaku — onakvom 106 �kakav jest, nepraktičan ineorganizovan— davađ po­ ljoprivredni kredit, kada ga on ne bi znao racionalno upotrijebiti. : 'V • U nekim kasabama i selima mogli , bi Gajrotovi 'podobor i fungirati kao zadruge za iskorišćavanje po­ ljoprivrednih kredita. Ako se ovo ne bi moglo provesti, da Gajretovi pododbori budu u isto,vrijeme i.zadruge.za iskorišća­ vanje poljoprivrednih kredita, onda bi Gajret mogao pristupiti akciji za ostvarenje ideje Gajretov Težak, koji bi radio pod kontrolom pododbora,odnosno po­ vjerenika. Pododbor bi se starao da se uloženi novac ima racionalno1 utrošiti, kako bi »Gajretov Težak« svojim radom i proizvodima u svemu natkrilio svoje susjede i bio uzor gospodar onoga mjesta i okoline. Glavni Odbor Gajreta mogao bi da dobije za svoj«; težake pomoći nešto od države, privatnih .društava, i. industrijskih . preduzeća, državnih imanja, dobro sjeme, egsemplare stoke za rasplod i t. d. A od dr­ žavnih voćnih rasadnika kupovao bi, ili besplatno dobivao, mlade plemenite voćke i druge biljke koje bi besplatno razašiljae svojim težacima. ГАЈРЕТО В Zauzimanjem Glavnoga Odbora Gajre.ta mnogđ bi tvornice umjetnoga gnojiva, radi reklame, više puta poklonile izvjesne količine umjetnoga gnoja, ili bi dale đubre po najnižoj cijeni »Gajrctovim težacima: . Na taj..način težak bi se naučio gnojiti zemlju umjetnim gnojivom u nedostatku stoke i prirodnog gnoja. Sijati bez đubrenja znači krasti sama sebe, a , dati novac za. đubre, znači dati novac na dobru ka• matu, veli-jedan agronomški stručnjak. . Za akciju ekonomskoga pridjzapja našega seljaka Gajret bi trebao d£ mobiliše svU'muslimansku inte­ ligenciju, koja će U narodu držati predavanja, organizovati poljoprivredne tečajeve, domaćićke škole, ši­ riti listove i knjige kojima bi se obrazovala seoska mladež da razborito misli, stručno i pošteno radi. Sva muslimanska— duhovna i svjetovna — inte­ ligencija dužna je da se odazove Gajretovu pozivu, jer im to nalaže vjera, patriotizam i humanost, jer smo svi pozvani ostavljati čovječanstvo na višemu kultur­ nom stupnju i ispravljati ono što ne valja. ГЛ АС Н И К Саечана Гајретова зс&ава у Mqcrapy. У Мостару, као и х . већинИ места нагае K] Гајретова забава, својнм ирограм^м. својом изведбом,. матсрнјалним и моралним успехомГ* епада у ред најуспелијиг забава у сезони. Овогодишња Гајретова зпбава м Мостару једнако то потврђује. Још почетком месеца јаиуара г. одржана je, радн 011гапизације радова за Гајрет, jniipa конфереиција Гајретових пријатеља и истакнутих и>огови$[ рлдсннка. Конференција јс одржана и лрисуству председника Риавмог Одбора н тадашњсг мостарског великог жупаиа г. Др. Авде Хаеанбсговића, Забавни Одбор, том приликом констнтуисан, отпочео je одмах, са великим одушевљен>ем и снмпатнјама према Гајрету, да ради на органпзацијн евих послова који су у вези са забавом, у најтоплијој жел>и да му започета акцнја што боље успе у сваком ногледу. Но ипак овде je потребно нагласити да још ни једне године досад Гајретови иријатељи у Мостару нису имали толико потешкоћа и толико препрека у току свога рада колико ове године. С обзиром на све ове околности морални и материјални успех овогодишње Гајретове забаве нспао je изван сваког очекивања, успркос внеоког датума и околноети да су те вечерп даване •још друге две приредбе. Популарност Гајретова, обилаи н изабран програм, врло богата томбола, уметничкнх асепс-кнх н мушких ручннх радова. сваке године. na и ове, били еу узрок многобројној посетИ. Забаву су посетилн господа М. Ипанишевић, велики жуиан; М. Чаџевић, дивизијски ђеперал; И. Фејић, градоначелник Моетара; Н. Шехић, градоначслник Стоца и миоги. други угледни грађашг. Програм забаве отпочео je Гајретовом химном. Ову тачку као и Сидеов иитермсцо »У турском чајнику« пзвсо je с карочитнм усисхом ориеетар Јадранскс Дивизијске •бласти. Добар део лрограма иепунио je под хоровођом [атишвћем одлично увежбан хор ученика-ца овдашњс ител>ске Школе. Својпм песмама произвео je он нарочито 1ожеи>е у публицн и на тај начин поново утврдпо .вданост његове дотле стечене репутацнје. Његова словеначка песма од М. Хубада: »Гор чез језеро« изазвала je својом хармоничношћу, врло суптилннм и таласастпм прелазима и динамиком, опште допадање. Мокрањчева »VIII. руковет« не мање je успела. Женски хор учитељске школе, са нарочито добрим сопранима, отпевао je с успехом мелодичну »Звездици«. Између осталнх гласова истпцао се својим днмензијама ;нарочнто алт госпоџице М. Јовић. Међу најпривлачнпје тач!се програма требао je свакако да спада дует за тенор и баритон »Морнар« од Росиниа. Познати пријатељи Гајрета гг. Др. Јакша Мплковић, адвокат, н Анте Матншић, професор, отпевлаи су га иа задовољство публпкс. Гђа Лида Гринер-Хоушка, увек агилна и спремна на помоћ свим културним и хуманнм установама, пратила je предано на гласовиру све солисте, познатом лаЈсоћом и добрим расположсљем. Општи предмет пажње бнла je гђпца Мевлнда Гребо.уч. IV. разреда Учит. Школе. Одличан лирски сопран, поуздан и на највкшим висинама, доскора уметнички joiu иеизграђен, толико се je у последње врсме, уз помоћ г. Анте Матишића, усавршио да гђпца Гребо сада важи као најбоља солисткнња у Мостару. Ово je нарочито потврдпла na забави од суботе са две соло тачке: »Уздах« u »Moja дика« ад И. пл. Зајца којим je она снажно импреснонпрала целу публику. Последња песма изазвала je нарочпто снажно д§јотво na je гђпца Гребо, френетнчно аклампрана, морала да 'поиови. Други део ирограма сачиљавала je актовка »Ha Бајрам« од A. Муратбеговића. Улоге у комаду пгрплн су: гђице Мевлида Грсбо, Хатпџа Тшшпћ, г. Хусо Ulapiih и питомцП Iaj- 107 �ЖИНСКИ ППДОДВОР ГА1 РЕТА У МОСТАРУ СА ПРИРтШВАЧШI ЖРЖИИМ ОДВОРОМ ЗА ЗАБАВУ, ОДРЖАНУ 1в. MA РТА ОВ. l’OД. У МОСТАРУ. С лијева на дес-но, први ред — гђпце: Мовлпда Гребо. £миш! Кпппћ, Хатидга Ђигалћ; други род — гђидо: Самија Угљсн. Кајдафа Ефица, ШефТп.а Хлџнћ. Фикрета Бехлиловић, гђа Мурувста Алајбеговнћ. гђиде Енеса Бехлиловић. Новзетп Ka ri;ih. Зсјна <»морагиК, Хиба Дувњак; трећи ред ’— гђице: Расема Драче. Адила Бдједић/ Илдуза Ефица>фсрда'нија Јахић, Ема Хумо, Садета Ефица, t Садета Аликалфић. ретова конвикта Радослић и БуцФтлпћ. У колико je то-ДОд пуштала драмска статичност и лгцејна неизрађеносг комада, он je под режијом врло вештога г. ХЈццшје Курта, професора, нпак добро успео. ^ t После програм^ отворен je плеа под ривнаЕем г. Б. Лохишћа. Остали део публике .повукао се у буду, богато фену ћилпмпма п ц^ећеи, да тамо продужи забављање. V једном углу собе смештен je бнфе Гу ];оме су нарочнту атракцпју чнпиле три одлпчцо спремл.ене баклаве. Што се je дубл>е залазило у ноћ, жнвахпост и расположеље расло je све впте, тако да je прц* та$мичељу за избро краљице лепоте достигло највећу напетосу. Тачио у 3.15 сати проглашен je резултат нзбора, према коме je за најлепшу даму забаве изабрана гђпца Хнба Д уваа* са .412 гасова. Испред Пододбора чеотнтао joj je г. X. Ћншић, npoecop, п уручио joj један леп сат као лаграду. Највеће интереговаље побудпла je богата томбола. Скоро сва публика учествовала je у ltoj и новац ради ње није ни најмање жалила. Томуолу je добро органпзовао и водио г. С. Ћншић, професор. С обзиром на све ово, материјални успех забаве није могао да из'остаие. II поред велнких нздатака чисти приход je ове roднне 17.533.50 динара. Оснм овога, после забаве остало je иефт неутрофенпх ствари које ће, уновченс, повећати горн.и нзнос. | Да je забава овако одлично успела потребно je нарочпто захвалпти гсоподн М. Хаџиомеровићу, директору банке, Селиму Колукчији (за технпчку страну забаве), Сулејману Крпи, Салиху Ћншнћу, Хуснији Курту и Мехмеду Ножнћу, днректору. Исто je тако потребно нагласити велике заслуге за успех ове забаве целокупном женском забавном одбору чија je агилност и пожртвованост задивнла све грађанство. Пододбору je част да се и овом приликом захвали свима доброволлшм учесницима у програму, a нарочито гг. A. Maлншнћу, Др. Мнлковићу, гђи Гринер-Хоув!ка, гђици М. Гребо и Хатиџн 'Бшлнћ и г. Хуси Шарићу. Пнтомци Гајретовн Радослић и Бушатлић заслужују такођер похвалу. Ha забапп даровпше ове своте слпједећа госкпода: По 108 Дин' 500.—: Херцеговачка Баика Мостар; no Дни. 300.—: Ибрахим еф. Фејпћ и Обласиа Самоуправа; no Дпп. 200 .—: Земаљска Баиха, Српска Централпа Прввредна Банка, Прва рватска Штедионица, Обласпк Одбор Црвепог Крста Мо•ар, Смајлага Ћемаловић и Ахметага Ефнца; no Днн. 150.—: Михо Пошко; no Днн. 125.—: Чсдо Милић и Другвон; no Днн. 100.—: [Аспмбег Мутевелић, начелник Сарајева; Ристо Сјеран, Illhcnan Галић, владика Др. Ј. Илнћ, Пододбор »Напретка«, Пододбор »Проевјете«, Ахмед Авдић, Хасап еф. Шехнћ, ђенерал днв. Мплпвој Чађевнћ, мостарспп жупан Милисав Иванишевић, Др. Божидар Божић, Синовн Р. Шаин, Мехмедага 1’ребо, Ибрахимага Хакало, Мујага 'Арпавдпћ, управник мостарског кина и Хусо Капетновић; no Дин. 50.—: Тоша Њуњић, Хрватска Сељачка Задружна Банка, Давид Коен, Марко Бејат, Салнхага Демировић, Абдулах Делалић, X. Омер еф. Џабић, Душаи Таминџић, Салих Арпаџић, шеф фпианц. Матић, Угљеша Радоичић, Алага Куртовнћ, Мухарем еф, Хасаибеговић, Ахмед ТЗикић, Учитељско Друштво Мостар, Адам Микачић. и Љубо Круљ; no Дин. 40.—: TI. и Р. Јелачић, Пстар Шотрић, Милисав Мнлушић и ТЈорђе Остоjnh; no Дии. 30.—: Јово Грсдић, Сулејман Мурсел и Стојан Милићевпћ; no Дин. 25— : поп.Владо Гвозденовнћ, Фрањо Завршник, Сава Шипнковић u Сава Каблар; no Дпп. 20 .—: Н. Зубац, Мојо Милошевић, Ваоплије Салатић, Н. Ковачнћ, Љубо Оборнна, Садик Данон, Саламон Конфортн, Аоим Угљен, Хусеии Ризвић, Салих Кнзазић, Мурат Хањачић, Н. Герлих, поручпик 'Бивоје и Мила Тохољ. Осим ове господе многн другп пријатељи дароваше мање евоте. Нека je свима хпала! Нарочито захваљујемо опима који rtac се сетнше даром за бифе, као н свни оппм којн су допринелн да забава успе овако морално н матернјално. ДобЈХЈТворка Гајрета. Позпати иаш нациоиални радник и члпл Глапног Одб°Ра Гајрета, г. Смаилага Ћ с м а л о в и ћ , са снојим братом г. Муста(Јк)м, унисао je за члапа добротвора Гајрета своју рахметли мајку Алку. Нека Joj Бог да фирдевси ала џенет' �Pad пододбора Гајрета у Котор-Варошу. Записник скупштине повјереништва друштва Гајрет у Котор-Варошу, одржане 22 . фебруара 1929. год. у просторијама Котарско-Вакуфског-Меарпфског повјеренства: Д н е в н и р е д : l. Извешатј и полагање рачуна no повјеренику за прошле године; 2. Бирање пододбора, и 3. Евентуалније. Присутно 22 члана, те изасланнк влисти г. Заим Осмапчевић. Ад 1. У 8.30 сати у вечер устаје повереншс г. X. Хнлми еф. Нумић, те молсћи присутне да ra саслушају, представља скупштини изасланика власти г. Османчеввћа и наставља са •извешта јем о раду за Гајрет у овоме срезу у мунулим годинама, који je био доста тежак u наиоран, коистатујући елабу свијест и вољу за Гајрет у иашем народу, нарочито у љегову сеоском делу, који неће нп да чује о Гајрету, те да му je жеља да од данас буде боље, апелујући на присутне да нриликом избора пододбора гледају бирати људе честите и вредне који ће знати радити и хтети порадити у масн. Надаље г. Хилми еф. Нумић предлаже да се пробуди и охрабри за рад за Гајрет који кама муолпманима само носи корисг, одгајајући нашу децу: синове и кћсри наше и дајући им крух у руке. Јога jejojjoрио о Гајрету и његовим добрим странама те о нама, муслиианима, нашим побретама и jr. д. Заврпр-јући извештај о моралном успеху пввереништва -Гајр^ета у КоторВарошу, рече да није бно нбжељак' ii -Ш cevć њим не можемо похвалити, те прелази на ма^ер^ални успех и благајну na како je и у лрвом погледу рад био нсножељан, тако и у другом, материјалном. Не може-đe похвадити да cb je успело како бн требало да буд^^. * Сав приход за год. ^927. и 1928.. од удисште; рине, забава, значака, лпста Гајрета. и друго изузев Днн. 96.50 које се сада налазе х, благајнн, послатн су ПпавнОн Одбору, a то je износ од Дип. 3.096.—. Пошто се je овај извештај примио од скушитине, после изјава неколппине присутпих да овако у будуће не смије бити, с обзиром коју помоћ Ш£ данас имамо од друштва Гајрет н коју нам он може и у 6j\tyhe датп, п с обзпром да je наш срез доста упознат pa добршг и племенитим циљевима, прешло се иа другу тачку дцевиог реда: Бирање пододбора. Ад 2. После icpalie дискусије у пододбору јеДногласно бите изабрапа следећа господа: Председшш Хафиз Хусепц еф. Т а б а к о в и ћ ; тајник Сабит М. Х о з и ћ ; благајник Paemt М. Х о з и ћ ; I. ревпзор Селимага Хаџи О е л н м о в и ћ ; II. ревизор Муниб М. Д и з д а р и Бего С а р а ј л и ј а , сви из Котор-Вароша. Пошто су се cBii од нзабракнх примплн пзбора, обећавши својн.м расположивим еилнма учшшти што год-могу више и да he радити колико год могу, молећи све да помогну свој пододбор, Kao u прско H.era Главин Одбор, да дође своме циљу, моле да се нређс на трећу гачку девног реда: Евсптуалије. Ад 3. Ha предлог Солпмаге X. Селимовпћа скукштина једногласно закључује да се у записнпку цптира i;ao призпаље на досадашљем раду вријодном г. Кдхему Днздару, као благајпику Гајрета од 15. XII. 1027. до 22. II. 1929. год.. a no томе како се више nm;o пвје јављао за рсч, то се je скупштшга зшсључпла у 10 сатн ta надим, да he друга бити боља, нзабравшп два ревпзора који he потпнсатк onaj скупштинскн записшпс и то гг. Мујагу Диздпра, трговца и Касима Мујсзицовића, грунтовнпчара, оба на иеста. ОваЈ агилнн, новоизабранн пододббр прешао je, одмах поеле свог конституисања, на уписивање чланова, на пропаганду Гајретове идеје међу нашим женским светом, a што je наЈважннје на. популарисање Гајрета и његових цнљева међу нашим сељацима. Исти овај иододбор упутио je сви.\г трговццма муслиманима у срезу појединачни апел следећег садржаја: Драги брате! Гајретов цигар-папир je једно од највећих врела Гајретових прихода. У прошлој годнни Гајрет je имао од свога цигар-папира чистих 162.347 динара. И ако та свота изгледа велика, ona нас не симје задовољити, јер када би свн муслимани пушачи трошплн само Гајретов цнгар-папир, та бп се свота годшлње у најмању руку утростручила a то бн значило,' поред досадањег броја, још бн се могло годишње уздржатн 100 питомаца у Гајретовим интернатима. Достављајући Basi предње, братски Вас умољавамо да убудуће у Вашу продају наручујете само Гајретов цнгардапир и -истн распачавате, са чим ћетв се одужити према узвишеном цбљу нашега Гајрета и подупрети га, да још ^ртппе окупља нашу сироту децу и изводи.нх селамету. Ako у велепродаји не добијете Гајретов цигар-пангр, тражиге ^ а с е исти набави, a ако се поновн да га велепродаја нема. пзббстпте овај пододбор. Овај пододбро je всћ предузео потребно код велепродаје да насто.и да увек дма на залихц довољно Гајретова цигар-папира. »Зрпо до зрна логача...« Прнмите братскп. Махсуз селам! \ / П ододбор: Хафиз - Хусенп Табаковнћ с. Сабит Хозић с. Селим ХаџиселЈпмоввћ с. р. ХваЈла вредпоме пододбору! забава у Бијељипи. Овај Пододбор прнредио je синоћ, 16. марта о. г., о q успјелу забаву у свпм просторијама хотел^ »Дрина У овдашњпм се круговнма сматра да je ова забава, како моралном тако и у материјалном погледу, једна од најуспј лијнх забава које су разна друштва у овој годннп овдје прн ређивала. Забави je дао елитнп' карактер посјет ‘муслпман n муслпанки из најотменнјнх овдашњих кругова као и no сјет многпх представника овдашњих културпнх друштава остале интелнгенцпје. Све што сачпњава бијељпнску елиту могло се je впдјети na овој забави. Око 50 муслимански гоекођа и госнођнца у cuojun скуиодјеннм свнленнм тоале тама давале су утпсак да укусом и елеганцијом пимало неизостају од дама већих мјеста. Са.м програм забаве изведен je у дивио дскорисаној салн- хотела »Дрине«, чпјп су зидовп украшени екупоцјенни- ћшшмпма. Пјееме »Јадранска вила« од Вил. Новаха, »Ha освитку« од Јанка Слогара п »Телал виче...« од Иве Винцетића, отијевао je новооспованн Гајретов пјевачкн збор тако лпјепо да M n o m од прпсугне господе нпјееу моглп вјеровати да je овај збор основак тек прије два мјесеца. Да су ове пјесме овако Јумјетничкп дотјераие нде заслуга учитељу збора г. Матнјн Филпповпћа који je уложпо мпого труда, да збор изиђе што cnpennnjn на забаву. Декламацнју: »Пренп се, роде« од 'Н. Ресуловића дскламовао je мали Џсвад Даутовпћ, уч. II. разр. основ. школе на свеопће задовотвство свпх прн- 109 �Шуберт: »Музички момеиат«. Франц Дрдла: »Г.увенир«, Шебс: »Хор дервиша«, довео je na виолпнн уирав умјетничкн г. Макс Гриифслд уз пратњу г. Др. Владимнра Чалдаревића на гласовнру.. И овај пут показао се г. Гринфелд да ее може такмичнти и са највећим умјетницим овс врсте. Вјежбе жснског и мушкбг нараштаја изведене су такођер одлично, за што нде ааслуга вођн Сокола г. Новаку који се je сав поеветио. да овдашње Соколско Друштво подигне на завдину виснну. Ha свршетку концертног дијела однграли су днлетанти: »Сеоскв дућанџија« пз »Подвале« од ТЈ. Глвпгаћа, што je изазвало међу прпсутнима буру смијеха. Нарочиту пажњу посјетиоца забаве прввукла je богата томбола која се, углавном, састојала из ручвих радова, a коју су сакупиле гђа Шевке х. Пашнћ. кћерка предсједннце Гајретова женског пододбора у Сарајеву гџе њемсе х. Ченгнћ и гђица Вилка х. Пашпћ, кћерка врло угледног грађаиина рахм. Хакибега Пашнћа. Оснм томболе сакупнле су оне и обплан бвфе. Иза завршеног програма уелиједила je игранка, коју je отворио г. Сулејмапбег Пашић са 'госпођом поглавара среза г. Рајковића. Ha забави je свирао нарочнти џаз. <Сви иосјстноцц забаве остали су све до 4 сата ујутро у најбољсм расположењу и весељу. Ha самој забавн пало j«~oup ».000 .— дннара. ЛУТНИХ. у Зворнпку ла je отпочео рад у I. дслу течаја и умољен да одобри рад овог течаја u да у исто врсме — на ‘гемел.у нстог расзиеа тач. 10 — одобри да се 1. дсо тсчаја завршп 15. априла на место зо. априла, a II. дсо тсчаја да сс заврши 31. маја уместо 30. јуна 1929. год., јер je у јуну najncha есзона нољског рада, a упиоани курсисти су воНином тежаци u цаднпчарв. Честнтамо агилном Пододбору! Гајретова забава у Требињу. Извјсштавамо Вас, да je овдашњи Пододбор нриредио забаву на 14. ов. мј. Koja јо морално и матсријално врло добро уснјела, обзиром на слабе материјалне прилике овдашњег свијета. Бруто приход забаве био je Дин. 0.877.50 Трошковн око забаве » 2.344.50 Чист приход Дии. 4.533.— Забава je била врло добро посјећена. Све тачке програма изведене су на свеопће задовољстцо публике. Програм je отпочео с поздравним говором тај* ннка друштва г. Едхсма Бекића који je поздравио присутне, a затнм приказао значење ирославе Гајретове 25-годишњицс и намјере Гајретове послије прославе. ^ ^ ^ л р о г р а м у забаве еудјеловали су добровољно са три *Гајретов пјевачки збор«. у Бмјељиии. тачке гг. Г. Брили. Др. Ј. Шлаус и Т. Катић из Дубровннка, који су својим ЈЧЈЈетничким способностима омогућили наПододбор Гајрет^у Бнјељшш. 1лјануара о. г., основао шем свијету да 4yjh ванредио лијеп музички трио, којн су je свој пјевачки збор, саетавАенфд 2 S пјевача. Збором равна свирали na виолу, флауту и гусле. Г. Др. Шлаус свирао je учитељ, г. Матија Фвлвповвћ, тако успјешно да је могао Ч-оло na виолу. да се иојави на Гајретовој задовв од 16. о. мј. Пододбор иа\ RglColffio р с м а т р а з а в р л о у г о д н у д у ж н о е т мјерава да са ових збордм, лреко л>ста, у ' a им се н а д о б р о в о љ н о м с у д је л о в а ш у у n poириреди неколико конЦејГаЋ у оближњим с грам у св еср д и о зах в ал в . Желимо свакг* усијех! Публвка je нарочпто бнла усхвћева взвођељем комада »Мухаџири« од A. МуЈттбеговића кога су дилетантп ванТсчај ja пеписмене у Бијељимш редно лијепо одвграли.Наш пододбор у Вијељнни доставио нј» Нарочиту важљу иосЈетиоца забаве привукла je богата извсштај: гомбола која се већшшм еастојала вз лијсмих ручних раЧаст je овом Пододбору нзвеститн Вас.* да je у смиепу дова муслиманкн, те je донијела в велику добит. Окружннце Главног Одбора Гадеета и pacuuca МинвнстарKao најлеиши ручии рад оцијењсн je рад гђнце Auuie ства Просвете Бр. 1325 од Ч.-1. 1926. год., Нододбор Гајрета 'Катовић Kojoj je овај одбор одредио за ваграду »Гајретову У Бмјељини отворио течај за нспнс^екс у којем раде са 19.5 Споменицу«. Врло лијенн су радови билн гђе Тпџе Kanuh, лица трн наставника и то: као други no реду; уатим радови гђица: Халвмс КарамехГ. Ибрахим Даутовић, учитељ ctf 63 лица; медовић, Фадиле Карамехмсдовнћ, Елфе Бекић, Изете ОмаГ. Сокол Херцеговац, учитељ са 62 лица; nonnh, Мемнуне Клепнћ. Мухвбе Салаховић, Шефике ОмеГ. Милош Ђуракић, учихељ са 60 лпца. рагвћ, Фехре Бешовић, Девле Хаџовић, Шемсс ТончвбашиИ У ouaj течај уписани су вскључиво муслиманн од .13 и другвх. Након свршетка програма, посјетиоци еу лашли врло до 40 година старости, и то само* они који никако нисулијене разоноде у вгравци и другом забављашу скоро до похађали школу. сванућа. Рад у течају отиочсо je од 1. марта 1929. год. Течај се одржава у згради мушке основне школе у Бнјељини и ради се no 2 часа сваке. вечери, изузев пстка и недеље и празГајретова забава у Високом. ника. када су радње затворене. За сада свн уписанџ похаПододбор Гајрета у Високом одржао je своју годишљу ђају редовно течај.. забаву 23. марта т. r. у просторијама »Касина« и »Сокола«. Саобразно расппсу Министаретва Просвете Бр. 1325/20. И ове године je ова забава бпла једна од најуеијелијнх у тачка 8. течај за неписмеие дели ее на I. и II. део течаја Високом, како у материјалном тако и моралиом иогледу. који he трајати сваки ио 2 месеца. У II. део течаја уиисаће Забаву еу посјетили вз Сарајева Мујага Сарајлкћ н се они који су са успехом свршили I. део течаја. Ha крају Алија XpoMiih. a вз Брезе внж. Иб[»о Шаћнрагнћ са лијсI. као и na крају II. дела течаја одржаће се испит коме he пом китом својих првјатеља. присуствовати школскн надзорннк или п.сгов заменик, иредседници Општииског Beha н Пододбора Гајрста у Бијељини. Џри.мјећеио je, да нвко од нашсг свсштенства пије приПошто je за сада уснех у течају врло добар, то je суствовао овој. забавв. Ha другвм забавама се деск no који, даиашшим пџсебшш доиисом извештеи школски надзориик ако нико a ono MjecHU имам и вјсроучитељ оеновнџх школа. 110 �Ови пријитељи Гнјрета овај нронуст нпше улеме жестоко «У ооудили. Надамо се, да сс то у будуће неће деспти. I’ajрст нијс ништа изостао у свом култуном дјеловању иза друштавк4 чије забаве посјећују наше хоџе. Главни Одбор се оахваљује цијелом пододбору, на челу са г. Хамдијом Тахмишчијом, судијом, a нарочито г. Бркаиовићу, поглавару среза височког, иа његову заузиман.у да би ова забава што боље успјела. Г. Бркановић истицао се свагдје као Гајретов иожртвован радник чим много обавезује наше друштво. Исто таио Главни Одбор се захваљује »иоочком градоначелнику, г. Сафветбегу Зечевићу, на љубазиој сусретљивоетн. Са вивјереником сачињавашс забавни одбор и’ помогошС одржање ове забаве гг.: Бербнћ Салих, судац; X. II. Гојачић, шер судац; М. еф. Illapuh, onh. начелник; М. Рустемовић, Ф. Бајић, М. Гојачић и Т. Ђозић. Ова je забава поставила темељ Гајрету у Кладњу, јср je оставила најљепши утисак на посјетиоце, између којих се најчешће чуло: »Е много огдина има, да ми се нијс допала једна забава са својом приредбом као што ова.« Гајретова забава у Бос. Кобашу. Ha 17. III. 1929. одржана je прва Гајретова забава у Бос. Кобашу. Према данашњим приликама. a и како je само мјесто no себи мало, забава je врло добро успјела, како Програм Гајретове забаве у Илшјашу. у материјалном тако н у моралном ногледу. Забаву jie посјетио већи број угледних мјештана. a и Провјереииштво Гајрета у Илијашу приређује у ncдјељу 31. марта о. г. у просторијама нар. основне игколе многи угледннји људн из околице. Са добровољиим лрилоз|{.ма и својим присуством, много су допринијсли успјеху у Илијашу, ирву Гајретову забаву на коју се, са цпјењеном забаве. обитсљн, најучтивијс нозивате. Програм: 1. Поздравпи гоПриход са забаве намијељеи je у корист друштва Гајвор, држи Хафиз еф. Бкић; 2 . Државна химна, свира тамбурет и једа^Ј'. извјеснп дио у корист овдашње сиромашнс рашки збор; 3. Оилвије Стр. Краљчевић: »Провидност«, дсшколске дјеце. кламује Јозефина Кураја; 4. »Клонуле љупке љубице«, свира ^Укупан приход ,<;а забаве износи Дин. 2.700,—. тамбурашки збор; 5. Силвије Стр. Крањчевић: »Јатагану«, ДобровоЛ>нн прилбзи Дип. 895.— докламује Љ. Ei;nh. — A. Мурадбеговић: »Сусједи«, тпала . Твхгбвда » 506.— у 1 чину. Бранислав Нушић: »Аналфабета«. шала у 1 4i(nJ\. Шаљива пошта » 209.— Плес до зоре, набацивање корцјандола, шафпва rfomTa, амсБифе » 237.— рикански затвор, награда љедотс. СвЛрц .тамбурашки збор Улазшша » 793.— cuopTCKor клуба »Борац« у Илнјашу. ‘ПоЧвтак у 8.30 сати на вочер. Улазнина добровољни прилог. Овсга Дин. 2.700.— )r^ j fc Разни иЗдатћн за забаву. Дии. 684.— Спромашној Ш1;олекој дјеци » 476.— Гајретова забава у Кладњу. ' с* Ј \ I ус Остауак за друштво »Гајрет« » 1.540.— Ha 15. III. o. г. повјереник Гајрета у Кладњу, г. МуKao већи прнлог na овој забави даровали су: г. Рихард стафа Јахић, приредио je у^, припомоћ иекоје гоеподе муТурчЈгћ. велеиидустријалац дрва, Дин. зоо.—; г. Мато Праслимана чиновника и грађаиа одлично успјелу Гајретову заibiih. велеиндустријалац дрва. Дпн. 100.—. баву у згради нар. оен. школе. Ово je прва зајбава за Гајрет Код прнреџивања забве прииомоглн су гг. Дамјан Tivу Кладњу која je у моралном погледу однијела рекорд евих забава у овом мјеоту од назад 5—6 ♦однна. У материјалном рица, свештеник; Хафиз Хусекн Хуремовнћ. имам; Петар иогледу je пак друга no реду, јер je је^ина ватрогасна заЂекић, посједннк; Радован Маконмовић, управитсљ школс; бава 1926. год. имала чист приход за 23.75 динара више од Асим Диздаревић. ђак VII. разр. гимназије; Емил Лесек, ове забаве чијн je чист приход 1.476.25 дииарц. Расход je био учитељ; Јован Димић. онштински биљежник; Даипло Мар705.75 динара. 1;овић ,прнватни чнновник. појим се нма много захвалити за Кладан. je варошица од 1200—1300 становника. na je успјех забаве. школска учиока е ловршнном од 78 м* вазда била довољио Забава je почела поздравшгм говором Гајретовог иовјси1К)етрана за посјетиоце сваке забаве, док je овог пута била рсника г. Ризабега Алибегоиића. који je поздравио нрисутне u претијесна. гооте и у кратким потезима приказао оснивање Гајрета. н.е"У 9 еати на вачер ночела je забава иа поздравним ro-- гов проевјетни н културии рад мсђу муслиманима од осииBaiba до данас. вором повјереника М. Јахића који je присутне најљенше иоздравио, захваљујући им се на одличној посјетн, те приПослије тога ђацн овдашн.е основне школе одигралн лнчно опширно оцртао рад Гајрета од оснутка до данас нао су лнјепо увјежбанн комад »У царству патуљака«. н љегову племсниту мисију међу муслнманима наше великс Овдашњи омладпнци одиграли су комад »Сусједи«, од домрвине. Након тога еу се редале разне нригодне деклаАхмеда Мурадбеговића, који je унио много веселости међу мацпјс, a међу њима и »Проклетство Џелалпаше« од Мирзе нублику. , ; Сафвета. Коначно je пзведен комад »Мухаџири« од A. МуНарочито се je нстакао у. улози хаџије г. Орхан K'aiicратбеговића, чија je изведба посматраче заднвпла. Комад су тановнћ и r. Драгољуб Аћимопић у улози Хамида. нзводили: X. A. Гогић, Н. Џаферагић, Н. Берковић, A. КаПо свршетку комада настала je оубичајена нгранка, н>нћ, М. Драмалић, A. Купуе, III. Чамџић, С. Шарац и Е. расиродаја томболе н друго весеље, које je трајало до зоре. Берберовић, сви чланови Гајрета. По свршеном ироргаму je Накнадно су дали доб[(овољн.е прилоге: г. Мустајбег Кабила томбола. бифе, шаљива пошта, коријандоли, a између петановић. трговац. Дшг. 100.— ,и г. Мнлан Козић Дин. 30.—. тога као и каепије’ игранка са плесом до зоре. Главпи Одбор Гајрета ;мхваљује свпма поменутим. жеHa забавн je добровољно свирао тамбурашки збор овлећи да ее и многа друга nama мјеста угледају na Бос. дашњег Ватрогасног друштва, са зборовођом на челу г. Ф. Бајићсм. Кобаш. ni �Гајрстова забава у Гацку. Како сваке тако и ове године, Пододбор Гајрета у Гацку ириредпо je своју редовну забаву, на првн дан Бајрама, 12. марта ов. год. Услед велпког снега од стране сељака није бнла најбоља посета, алн ипак забава je успела доста добро. Чпст приход забаве износи 2.788.50 дпнара (двнје хиљаде седамсто осамдесет во/ 100>. Програм Га}рстовс ирославе у Травнику. из Пала. — За члакове утемељаче јавпше се г. Омер 0 мГаз п h нз 'Гузлс п пеш. капетан I. кл. г. Оулејманбег Ф и л п п о в н h. на служби у сарајепсиом гариизопу. Суд н Одбор општнис града Плевља, уписао je за члана утсмељача Гајрета са улогом од 500.— дпнара свога зомљака иок. Јована Tur р к о в н h a. бившец иар. поелапика п великог нациоиалпог радеиика нашег Југа. Главшг Одбор Гајрета свима захваљује ипјсрдачније! Даљње проишрсњс Гајрстовс оргшнзацнје. 1. С в е ч а н а а к а д е м п ј а . Дана 6. апрпла у 10 сатн Новн повјероннци Гајрста. lipnje иодне, предсједник пододбора отвара прославу поздравиои рпјечп и одашиље поздравне депеше. Поздрави У задн.0 доба именованн су повјеренпцпма Гајрета и овомјесних културних и хуманих те осталих друштава. Прето: г . Мустафа Ф о р т о , општ. бнљежник у Милетковићнма, даваи.е о раду Гајрета, држи једап члан пододбора. По том срез чајнпчкн; у Јајцу гђица Сафија С о ф т н ћ , за рад месе сврстава поворка и нролази на челу са глазбом- бос. дпв. ђу муслпмаиским жепскињем; у Струмици (Јуж. Србија) г. облаетн до Сулејмашгје џамнје. Хусејип Т е р з н .ћ , геометар; у Згошћн г. Мустафа М у л п ћ , 2. Ха т м е н с i: a д о в a. Истога дана у 12 сати (подне) учитељ и у Бос. Кобашу г. Ризабег А л и б е г о в и ћ , градонроучпће се дова умрлнм раденпцпма Гајрета. Хатму учп начелнепк. текпјско удружење са Хафиз Салнх сф. Бегаиовићем. Послије проучеие дове сврстава ее поновно поворка и Успјф овогодишње Гајрешове забаве у Сарајеву. кролазц кроз град до кафане »Лппа«, гдје he један члан нододбора одржати прнгоднн • говор. rdjpcTOBa овогодшиља забава, одржаиа 16. марта о. г. 3. У в е ч е р у 9 с. Велпка Свечана Забава у евшгтцгбу Народном Позорншту, мо1>ално н матерпјалко je иадмасторнјама Обласне Самоуправе. уз судјеловате глаебе Odo. , вднд^протлогодишгву Гајретову забаву. Док je чнсти придив. областп, a са слнједећни програмом: ход ирошлогодцштс забавс пзпашао око Дгш. 50.000.—, 1. Војна глазба иитонира Дрчмвиу 'Химну. ОВОГОДПШН.И ириход нзпоси no одбитку свију издатака ono 2 . »Препн се, ррде« декламује 'С.чБиоер, ученик грађанДпн. 00.000.—. \ ске школе. i S i Овоме успјеху Гајретове забаве догфшшјели су нај3. Коњовнћ: »Крадем тн се у вечере«. \виш е iiiionr прнјатељи друштва Гајрета из Сарајева, који 4. »Ко покпда са грла џ^рдане«, соло пјова г. Ј. Папо. су иожртпоипо сарађивалп са друштпеном канцеларпјом 5. »Сусједн«, игра уЈедном 4 bhV o.T Л. МурадбЈЈ око ириирема. Комад прпказују добрдтотно чланови дпле^аут^Ј Свима OBiiM радешгрима п пријатељнма Гајрет дугује Грађанског Клуба Травнику. своју хвалу и нрпзнаље. По завршеном програму плес, томбола обнлан. Улаз дозвољеп само", уз прнказ позј Прилозн за Гајретову забаву у Сарајеву. Даљњи упис добротвора u утсмељача A Број Гајретовнх добротвора п утемељача бпва cl nchiiM. Задњих дана улнсаше cft за чланове добротворе рета са улогом од 1.000.— »дин. г. ДрГ~Алпја М е х м е д 6 аш ii h из Тузле и г. Вејоил М. X irt^ r к h, индустријалац Г. Бевир К р в а в а ц . жсљсзничкп чпновник. сакупно je мсђу чнпошшштвом у Жсл>езничкој Дпрекцпји, na сабирпи арак за Гајрстову забаву, своту од Дик. 662 .—. Госнодииу Крвавцу, као н дароватељцма, најнскрепцје захвал>ујемо. И Умољавамо све наше прешплашнике да аодмире заосшалу дужну прешплашу, јер прешплаша н ширење броја ирешплашника на „Гajpem", омогућује само напредак лчсту. 112 �za Bosnu i Hercegovinu C e n tr a la : S a r a je v o S je d iš te D ir e k c ije : B eo g ra d F ilij a le : B r č k o i N ovi-Sad 0OOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO0GOOGOO0OOOOOO Med. Univ. Papirnica li t specijalista zubni liječnik Telefon 619 ■ Sarajevo, Strosmajerova •. ; . ■ Sarajevo, Jeflanovića ulica br. 1 | Ordinira s v a k i m d a n o m od 9—12 sati prije podne i od 2—6 sati poslije podne preporučuje bogato skladište . pisaćeg i risaćeg materijala 0 OOOOOOOO0 OOOOOOGOO©' ШТАМПАРИЈА тш т poštu KLIŠARNICA RASTRIRNICA ч *’ И з р а ђ у ј е : разноврсне банковне, трговачке u индустрнјске тнсканице<у бојама као: дионице, _ -уложне књнжице, чекове, дппломе n т. д., . те разна сгручна дела, календаре и остала . SV. * взрадња солидно, брзо и no умереној цени SVA KI MUSLIM AN TREBA DA KUPUJE SAMO GAJRETOV CIGARPAPIR jer kvalitetom lm; sve ostale cigarpapire a potpomaže i „ G a j r e t ” Властита каиговезноца израђуЈе cee врсте трговачких Kibiira н оротокола, као u разне галантерпјске u картонашке послове - no мери н нацрту Tvornica cigarpapira SARA] EVO ĆUKOVIĆA ULICA 7 - TELEFON BR. 27 КЊИГОВЕЗНИЦД = СТЕРЕОТИПИЈЛ S. D. ALKALAJ, Sarajevo . može se naručiti i preko društva G ajrei u Sarajevu �Banka Gajret d. d., Sarajevo Akcijski kapital Din 20,000.000*- Rezerve Din 2,000.000'Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovlaštena Je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podu­ pire razne kulturne i" humanitarne ustanove. Od čiste d o b iti daje 10% Kulturnom i Prosvjetnom društvu „ G a j r e t ” . Sve doznake u domovini i inoetranstvu obavlja Banka Gajret n ajbrže i nalkulantnije. Uloške uka­ maćuje najpovoljnije i isplaćuje iste u svako doba ■iHiitiiiiniiiiiifimiitmiitnnifiitnniuitmiiimiiiHiiiimiiuiiuiuiuuiniUi.iiiiii unuiiii« Bosanska TrgovaEha Banko d. d. j D r. Om er Bahtijarević Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 ~ 1 1 Potpuno uplaćena dionička glavnica _ 1 dugogodišnji lije č n ik D r i . B o ln ic e , o p e r a t e r i s p e c ija lis ta z a o p e r a tiv n e b o ­ D in 20,000.000*- l e s ti , a s is te n t c h iru rš k o g Rezervni fond n e d a v n o )e o tv o r io o d e le n ja D r ž a v n e B o ln ic e D in 7,500-000- • - Prima u l o š k e na štednju, vrši do­ znake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v p 1j n i i e uvjete, finansira, industrijska i trgovačka poduzeća tnterurban t e l e f o n ) broj Filijale: ' ■ j ■ Ordinira od h 3 poslije podne i r ■ ■£ - 605, 865 i 555 ; I u Prestolonasljednika Petra lulici broj 20 u 11.-om katu • Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog iavoda filijale Sarajevo broj 2172 Davi ee svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu etniku. — Osim toga ima svoju lllllillllllliUilH • Z A L A G A O N IC U općine grada Sarajeva - .kola daje zajmove na zlato, srebro I ostale drago i-- v _ • cijenosli uz najpovoljnije kamate. i Vs' • . ■ ■ % ' r\ • ШШ- � https://kolekcije.nub.ba/files/original/817959653ced3e37a0ecb1c0adfe5431.pdf 01f65210ab5c77dcadd84cf862839ec4 PDF Text Text • п. • ekcij1 Ženske Gimnazije ЛИСТ ЗАЗПТА д е т ш SA КУЛТУРМС ИШНбМСКЛ ТОЛИЗАНА M'AHPIMANA С А Д Р ЖД Ј : Месуд Кулиновић: Беговат Мустафа A. Мехић: Илијас Добарџић: Ha Алиђун С Калића Вагана Хајрудин Бујукалић: 'Г*А ЈРLЕТ- О !Вј 16. АПРИЛА Севдисање и аптиковање ГЛАС Н И К САРАЈЕВО 1929. У р е ђ у је : Х а м з а Х у м о БРОЈ 8. �Г А ЈР Е Т , лист Гајрета друштва за културно и економско подизање муслимана, излази 1. и 16. сваког месеца, a цена му je за нашу Отаџбину 100 динара на годину, a за све остале земље преко границе 2(Х) динара. ТЈаци добивају лист у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. ПоЈедшш број стоји 5 динара. Директор Уредник Х а м и д Куни*. Х а м з а Х ум о Власник друштво „Гајрет1'. — Главни и одговорни уредник: Хамза Хумо. — За штампарију „Босанска Пошта“ одговара Јосип Енгел. �т Mesud Kulinović Begovat U sredini grada, opkoljena visok'im zidom sa prostranom avlijom i prekrasnom bpšćom nalazila se kuća Zaimbegova. To ogromno zdanje sa bezbrojnitff penđerima, koji su se otvarali na čekmu, sa dvije u mušebke zatvorene kamerij^-, odavala je na prvi pogled bogatstvo vlasnika i njegovo plemićko porijeklo, Malo je ovako bogatih ljudi u čitavom kraju, kao što je bio Zaimbeg. Na njegovoj zemlji u dva sela dimilo se je preko pet stotina kuća kmetova, a u njegov bogatO namješteni dom Ulazili SU mnogi sa Strahopoštovanjem kao u kakav hram, zadivljeni sjajnim ure­ đajem njegovim. Podovi prekriveni teškim, perzij­ skim ćilimima, a sećije zastrte debelim, kao krv cr­ venim čohamia. Zlatom ispisane lehve, sedefom iski­ ćeno a srebrom izvezeno oružje, izvješano po zido­ vima, nijemo je govorilo o slavi i junaštvu Zaimbegovih pređa. Mnogo je puta Zaimbeg posmatrajući ove poro­ dične tradicije gordo sukao brke. Pred njegovim očima promiču likovi njegovih slavnih pređa, a on se blago smiješi i, zaboravivši se posvema, počinje da pozdravlja rukom, čini temenahe i duboke poklone. Evo, ova kriva dimiskija, na čijem se balčaku blista dragi kamen, sijevala je s desne strane Zmaja bosanskog, sjekla glave bijesnih Turkuša, braneći Bosnu i njene svetinje. Ona tamo, sedefom iskićena kremenjača, grmila je i kosila nebrojene bata’jone Švabinih soldata, opet braneći Bosnu od tuđina. Pa onaj dvobridi, ljuti hanđar, male puške, pala i tako redom, svaki komad ovoga starog oružja bio je vezan sa kakvom uspomenom na kojeg njegovog djeda ili šukundjeda. A sve ih je Zaimbeg poznavao kao da su s njime odrasli. Gdje su bili, šta su radili, kakvim su se junaštvom iskazali. Poznavao je čak i one koji biše pred stotine godina. ^"-Na svoje plemićko porijeklo bio je neobično ponosan. Toliko je vjerovao da je on iznad običnih ljudi, da kroz njegove vene teče drukčija krv, kao što je vjerovao u Boga i Kuran. Pored svega toga, Zairabeg je bio dobar čovjek, I?Pod ovog plemićkog oklopa skrivala se nježna, osjećajna duša, puna dobrote i milosti. Pomagao je sirotinju, obadvjema rukama rukama i mnln malo je bilo onih onih *'п'" dijelio rthartviVmA ia hilrt kojima on nije pomogao i obrisao im suze. Ali usprkos svemu, svijet ga nije volio. Bilo je u njemu nešto što odbija od sebe, tako da su i oni, koje je on pomogao, šutke prelazili preko učinjenog im dobročinstva. Možebit stoga što je on to sve činio sa neke visine i uvijek u velikom odstojanju, pazeći da ne okrnji i ne umanji svoj plemićki rod i pori­ jeklo. »Da se ne pomiješa sa fukarom« kako je u sebi mislio. Svakog drugog ko nije bio beg, pa makar taj bio i uman i bogat, gledao je sa visine. Taj se morao smatrati osobito počašćenim, ako ga je Zaimbeg prvi oslovio. Samo onaj, u čijoj se je obitelji kogod iskazao ličnim junaštvom, imao je pristup k njemu, pa makar i ne bio koljenović, jer je Zaimbeg vrlo cijenio lično junaštvo. Takav je eto bio Zaimbeg. Takav je ostao i onda kada se prestadoše dimiti kuće njegovih kmetova samo za njega i radi njegovog zadovoljstva, i kada prestadoše dolaziti dugačke karavane, koje je raja đogonila, dajući begu begovo a caru carevo. Do’azak novoga vreAena i njegov duh nije ni malo uticao na Zaimbega i njegovu narav, osim što mu je odnio gotovo sve prihode sa njegovog imanja. 113 �Т<> novo vrijeme preokreiui tumbe sve društvene obi­ čaje, pa pored ostalog donese i tu novinu da se na bege poče gledati kao i na sve ostale ljude. Niko im se nije više klanjao radi krvi koja je bila kao i svih ostalih ljudi. Mnogi im se počeše i izrugivati i na smijeh ih uzimati i to je dovelo do toga da se Zaimbeg povuče i zatvori gotovo sasvim u kuću. Tiho, nečujno, njega nestade iz društva i čaršije i niko više ne vidje rahvan njegova dorata i zlatni raht na njemu. Sjedeći u svom mekanom šiljtetu i odbijajuć dimove iz svoje nargile, Zaimbeg je često razmišljao o tom novom vremenu. Nikako nije mogao da shvati kako se io sve zbi. Za tren oka nestade imanja, plemstva i svega onog što je on tolike godine uživao. Malo je žalio za imanjem Zaimbeg. Ima on u svojoj kući još toliko vrijednih stvari da može bez brige sačekati kraj života, a njegova hanuma još to­ liko nakita da mu je jedinici Zarifi osiguran miraz. Ali on nije mogao podnijeti toga da bude izjednačen sa onima čiji su djedovi bili opančari i krpedžije. Zar on, beg, koljenović, čiji su djedovi sjedili uz skut sultanov i koji su nosili najveće naslove u državi? Čitavo vrijem e provod iQ ie u. kući i društvu svoje hanume, pušeći i tek po katkad bi progovorio i to samo onda kad treba nešto narediti. Zaimbeg je mi­ slio da će se njegov izostfihak osjetiti u gradu i d a će ljudi zakukati za njirh. Međutim, svijet zaokupljen novim događajima, i ne opazi povlačenje njegovo iz društva. Sana je Jekla kao i dosad, u gradu je bujao život jačim tempom, puu novine i događaja, a za Zaimbegom niko ne zazali osim kahveđije Huse kod kojeg je on navraćao na ; crnu«. Tako je odmicalo vrijme, a Zaimbeg postajaše svakim danom šutljiviji i zamišljeniji. Neumanjeni kućni troškovi odnosili su stvar po stvar iz kuće, ki­ teći stan sarafa Sakite. Po mraku, kasno u noć, do­ lazio bi momak Sakitin da odnese u nepovrat najprije serdžade, a onda ćilime, mangale i tako redom, jedno za drugim. Samo u oružje Zaimbeg nije dirao, a ostalo nek ide. U kući se živjelo kao dosad. Ispijalo se šerbe, jeli rahatlokumi, uživalo i prosipalo, ko u be­ govskoj, akranskoj k u ć i. . . Kraj Zaimbegove kuće stisnula se i gotovo prili­ jepila uz nju jedna mala potleušica. Ovako malena činila je dojam kakvog patuljka pokraj ogromnog džina. U njoj je pokatkad stanovala čitavom gradu po­ znata Eba. Veći dio vremena ona je provodila kod Zaimbegovih uz hanumu i Zaimbegovu kćer Zarifu koju je ona povila i bila joj pomajka. Kućicu joj je poklonio Zaimbeg kao nagradu za to. Ova kućica bila je vječno zaključana i otvarala bi se samo onda kada bi došao 'Ešref, medicinar i unuk staričin, da provede ferije kod kuće. Tada bi še u njoj probudio život, na njezinu crnu, počadalu bađu zasukljali bi bijeli oblakpvi dima, gubeći se i nestajuć u plavim, nedoglednim ■114 visinama. Sva ra.iosna oba trčala bi <la sto liolje doteka zjenicu svoga oka, svoje unuče. Vrata malog kapidžika na zidu Zaimbcgovom često bi zalupala. To koja od sluškinja donosi Ešrefu dar od hanume, jer su njega svi u kući voljeli. Kao ebin unuk više je bivao u Zaimbegovoj kući nego u svojoj. Tamo se je gotovo i othranio. Njegovom dolasku mnogo, možda više nego iko drugi, veselila bi se Zaimbegova kći Zarifa. Lijepo djevojče velikih, kao ugarak crnih očiju, u kojima bi zaplamsao čudan neki sjaj na glas o Ešrefovom do­ lasku. Radosno bi pohrlila da mu nazove dobrodo­ šlicu i da mu kradom, iza ebinih leđa, uputi pogled, od kojeg bi on zadrhtao kao da ga je stostruka gro­ znica zatresla. Taj pogled uvijek ga je smučivao. U njemu je bilo nešto čudno i tajanstveno, toplo i u isti mah strastveno, nešto od čega je Ešref strepio i pamet gubip. Kao djeca oni bi veselo skakali po bašči, hvatali leptira i igrali se. Dok bi on sav zadihan dotrčao, noseć^u ruci šarenog leptira, ona bi stajala i gledala ga razrogačenih očiju. Tada bi on kao omađijan stao, zario svoj pogled u njezin, i dok bi se oni tako gle­ dali, maleni leptir bi se izmigoljio iz njegovih ruku i veselo odletio. Najednom bi se ona veselo nasmijala, zatapšala rukama i kliknula: — Trči Ešrefe, pobježe ti leptir! No umjesto da trči on se samo ukloni na stranu, podupre rukama glavu i zamisli se . . . Jednog vrućeg ljetnog popodneva, vrućina stegla da čovjeku staje dah u grudima. Pod teškim i usijanim sunčevim zrakama, topi se olovo sa džamijskog alema, đrhturi usijani vazduh, a sve živo zavuklo se u hla­ dovinu i čeka dok vrućina popusti. U malom, zelenom lozom pokrivenom čardačiću leškari Ešref i lijeno prevrće listove jedne knjige. Pred očima promiču mu slova, on zuri u njih, ali ne razumijeva gotovo ništa. Njegovim mislima i čitavim bićem zavladala je samo Zarifa. Od nekog vremena ona ne izbija iz njegove glave. Znao je da je voli bezumno i ludo, činilo mu se da je naposljetku odgonetnuo tajnu njezinog čudnog pogleda, ali on ne imađaše kuraži da joj to rekne prvi. Možda bi se i usudio jednom na to, ali pomisao na bega, njezinog oca, zaustavljala ga je. Još iz dje­ tinjstva nosio je strah i bojazan od moćnog bega, pa ga se ni sad ne mogaše otresti. Lagani šum, njemu dobro poznatih koraka, trgnu ga iz misli. Na ulazu, usplamtjelih obraza od vrućine, zastade Zarifa. Ispod lagane, ljetne haljine, jasno se isticahu linije njezinog divnog tijela. Zastade i po­ gleda ga svojim crnim, ogromnim očima, pogledom od kojeg njega nešto žignu do dna srca. U njemu nešto nabuja, steže se i prelomi, pa se razli po čitavom tijelu. Šutke, on priskoči k njojzi i / uhvati je za obje ruke. �Dugo su se lako gledali, okom u oko, najednom se njihove unse nađoše, zubi se sudariše, a tijela željno pripiše jedno uz drugo. . . Dugo sakrivani osjećaji nabujaše i provališe kao bujica. Više se nisu razdvajali. I kako je bilo ljeto, neprestano su bili u bašči. Kao i nekad skakali su i trčali, brali cvijeće i hvatali leptire, da se u podne, kad ovlada žega, sklone u njihov mali čardačić. Tu bi on ljubio njene velike i čudne oči, pričao joj patnje svoje sakrivene ljubavi, kovao planove za budućnost. Ona je to sve slušala, sjetno oborene glave. Osjećala je da se to sve neće dobro svršiti. Poznavala je ona svog oca, znala je koliki ih jaz razdvaja. A znao je to i Ešref. Ali on se je nadao i govorio da su sad druga vremena. Za koju godinu on će svršiti škole, postati ljekar sa krasnim položajem i još ljepšom budućnosti. A za to vrijeme možda će i Zaimbeg omekšati. . . Koliko god su sakrivali svoje osjećaje, njihova ljubav ipak ne ostade tajnom. Neprestano druženje njihovo dade povoda svijetu da najprije tiho, a onda sve glasnije priča i govori, dok jednog dana ne<saznade i majka Zarifina. Zadrhte i proplaka stara hanuma. Volila je ona svoju jedinicu kao zjenicu svoga oka. Volila je i Ešrefa kao dijete ?voje, i da beg nije onaki, možda bi se i obradovala tome. Ali znala je jadnica šta će biti, kad beg doznadne za to. Strahovala je i strepila. Pitala i Zarifu o tome, i kad joj ona otvoreno reče da voli Ešrefa i da joj bez njega nema života, ona se još više prepade. Jednoga dana iskočiše vrata na sobi od udarca Zaimbegove noge, i on upade u sobu nakostrušen kao ris. Hanuma osjeti kako je ledeni trnci prođoše i pre­ stravljeno upilji oči u njega. — Gdje ti je ona? — upita Zaimbeg. Lice mu se zgrčilo, a čitavo tijelo trepti i poigrava. Mucajući, jedva odgovori hanuma da je valjda u bašči. — U bašči, ja, tamo je ona; a znaš li ti šta ona radi tamo? — gramu Zaimbeg. Hanuma onijemila, pa ni bijele ni crne. — Ne znaš jakako, jer ti ne vodiš ni o čem ra­ čuna, pustila si svoje mezimče da se izrodi ko niko u rodu joj. Znaš li ti da ona, neuzubillah, ašikuje sa oinm ebinim balinčetom? — dreknu Zaimbeg još jače, a oči mu sipaju munje. Hanuma oborila oči i samo dršće. A1 ja ću njima pokazati! Zar moj hljeb jesti i udarati meni na obraz? Odmah da se gube odavle! I ona kućica je moja, iz nje nek sele i to iz ovih stopa, dok se belaj nije dogodio. — A ona kuja, neka mi više nikad na oči ne ide! — još jednom viknu Zaimbeg, pa poteže i prekinu svileni trabolos, koji mu se bijaše otpasao i zapeo negdje za vratima. Kao uzeta, bez riječi i pokreta sjedila je stara hanuma i slušala galamu i viku njegovu tamo negdje na avliji ili u bašči. Prenu se tek onda, kad u sobu utrka Zarifa, gušeći se u suzama. Uz očajan vrisak sroza se mlada djevojka u njezino krilo. Potoci suza kvasili su suha koljena staričina, a boni jecaji perad srce materino. Sutradan rano, sam i bez oproštaja otputova JEšref. Eba se sklonula negdje u komšiluk i život u toj kući nastavi se običnim tokom. Zarifa prestala pla­ kati. Klonila se oca i išla je po kući tiho, vječno za­ mišljena i nekud ko izgubljena. Sa njeiznog lijepog lica nestade veselog smiješka i ono poprimi neki čudan, bolan izražaj. Samo su oči i dalje svijetlile i zadržavale svoj prijašnji sjaj. Nikad više ne zabrujaše topli akordi sevdalinke ovom pustom i praznom kućom. Nestade smijeha, utihnu pjesma, jedino veselje stare hanume. Opustje i zanijemi sve. I kuća se naherila na jednu stranu. Sa njezinog raspalog krova vise istruhle daske i svojom čađi bojadišu zidove tamnom, crnom bojom. Bašča zarasla u travu, sasušilo se i uvehlo Zarifino cvijeće. A ona — Zarifa — svaki čas blijeda, svaki dan slabija. Uzalud napori stare hanume, uzalud brige i lijekovi. Njezin se život po malo gasio. Sa prvim pro­ ljećem pade u postelju, koju joj napraviše po njezinoj želji, u sobi do bašče. Naslonjena na jastuk, gledala je u bašču i mali, na pola srušeni čardačić. Posmatrala je kako se život na novo budi, a drveće kiti bijelim beharom. Praštala se i rastajala sa životom. I jedne tihe, mjesečeve noći nestade života u ispaćenom tijelu, utm u pogled crnih očiju. Još jednom otvoriše se velika avlinska vrata, avlija se napuni ljudima, da iznesu, čevrmama i jaglucima okićeno tijelo Zarifino. Умољавамо све наше прешплашнике да подмпре заосталу дужну прешплату, јер арешплаша и ширење броја арептлатннка на „Гајрет", омогућује само напредак лнсту. u 5 �Ilajrudin Bujukalic Sevdisan/e i ašikovanje Večer je kao trudna žena pala na zemlju. Laki povjetarac zatitra granama lisnatog drveća a kao zlato večernje rumenilo poteče i razli se po srebrnastoj Drini. Zatutnjaše nanule po staroj kal­ drmi kraj Begove česme, a veseo kikot i pesma mla­ dosti prosuše se u plavi suton. Zazvečaše bakarni ibrici, a glasovi pesme razliše se tišinama: »Uzeli dugum i manštrafu ;. Ovi se akordi talasali po mirnom vazduhu i gu­ bili se tamo negde iza visokih mračnih taraba u pustim konacima i golicali mlade grudi devojaka što se na nekim šiltetima grče u čežnji za sevdahom i slatkim milovanjem- Oživeše sevdali sokaci i pesme sve dertlije i dertlije prosipahu se kao čežnje za mladošću koja se gasi s jesenskim ružama. Ar naše mračne mahale prošaptaše šapatom zaljubljenih sevdalija na malim kaspidžicima i velikim kanatima. I Meho Zeko dade oduška svome dertu: Bejturane, Bog t'-'ubio grane, Niti cvateš nit sjemena daj^š-« A kad deset sati oglasi niaša stara nakrivljena sahat-kula, zamriješe pesme i sokaci, i mračne seno razvukoše se po izrovljćnim pločnicima. Zatreptaše zvezde kao zlatnim lancima privezane za oštre vrhove Kule i Gučice,ta Vlašići počeše da mere dubinu nd^f Borike se belasaju u mesečini. Čuje se pesma. To peva I smet Alijagin. Već dugo vremena on se z a g le d a h u Sevletu Hasan-begovu. Među njima kroz kratko vreme za­ vlada pusti sevdah — karasevđah. Bilo je to za Đurđev dan. Devojke su' se skupile u Sevletinoj bašči da se po običaju provedete i poljuljaju na lju­ ljački koju se svezale za grane kitnjastih jabuka. Ceo dan pevale su i veselile se i Ismet je čuo drhtave glase Azine armonike i požurio se. Devojke se sa­ kupile na sofi oko procvetalih ruža i karanfila. Iznele su meka šilteta, ipa se povalfale jedna do druge, na­ slonjene na gole laktove. Tihi povetarac dopirkivao je do njihovi htelesa da ih rashladi. I on se privuče bliže i nadnevši se nad kratke tarabe, promatraše njihova puna golišava tela i slušaše vrisak mladosti njihove. U duši mu se nešto uzburkalo, u glavi mu se poče da muti i on se nesvesno prebaci preko taraba i ukočen stade pred devojke. One poskakaše, ali se ni jedan ne mače smesta. Nešto ih je zaustavilo, goli­ calo, stezalo u grlu da ni najmanji krik ne ispustiše. Sevleta se prva uslobodi i promuca: — Uh, uh, šta učini bolan! Ako vidi babo čudo će počiniti. — Neće, Sevleta, neboj se. Istom je podne, a on je u džamiji — promuca Ismet u nekom dragosnom bunilu.. — Ah Sevlo, kako ti mirišu feslidžani i bele lale. Bulbuli ti sa grana pevaju. — Kad nemamo šta bolje moramo i ovo trpiti — procedi uzdišući Sevla i upravi svoje grahoraste oči u Ismeta koji, ne mogavši izdržati njenog vatrenog pogleda, obori oči. Kao zastiđena isto učini i ona. Sta­ jali su jedno prema drugom. Laki povetarac igrao se s čupercima njezin'e svilene kose i prosipao ih po umiljatom licu. I od tad, nastadoše za njih dani sevdisanja. Pa­ dale su lepe mesečeve noći i zamatale našu kasabu scdefastim pokrivačima. A u plave sutone mešali su se kikoti mladosti sa zveketima džuguma i ibrika. Ismet je svaku noć kao na krilima prelazio po neko­ lika kilometara, dolazeći iz letnikovca pod pendžere svoje Sevlete. S njim je jurio i mesec po modrom nebu i po njemu prosipao svoje svetle pege i vezao Jepg priče zanešenih sevdalija. On bi se bacio kamičkom u njezine pendžere gde bi ona obično po ćelu noć, naslonjena na gvozdene demire, sedila i čekala njega. Pa kad bi čula da kamičak cvrkne u staklo, zaigralo bi joj srce od dragosti, nešto bi joj ugodno i toplo zagolicalo telom i ona bi tada polako oškrinula vrata svoje sobe i šuljala se polagano na hajat, na malo prozorče. — Jesi li spavala Sevleta? — Jesam — prošaputala bi ona i ako je bila uverena da bi tu ćelu noć probdila da on nije došao. I tad bi nastala tiha zanosna šaputanja zaljubljenih. A dani prolažahu ko godine, a noći bele i raz­ bludne ko lepe žene brzo i neprimetno* ostavljajući samo za sobom po jedan dert više. A jednog dana, kad se reši za begove sudbonosno agrarno pitanje i stari beg dođe kući sav uplakan sa malim denjkom šarenih banknota u zgrčenoj ruci, i njihovu sevdisanju dolazaše kraj. Stari beg ostavši bez svega, odluči da odmah seli u Tursku gde ga po­ zivaše i njegov brat Izet koji se već dugo tamo iselio. To mu dobro dođe, jer je hteo da jedan-put raskrsti s tim pakosnim svetom što mu se nesreći u brk pođsmehiva. Prodao je i kuću nekom Jevrejinu i odlučio se odmah na put. A jednoga jutra kad Sevleta zateče rasplakanu majku Arife-hanumu u odaji, pa je poče pitati zašto plače ona joj sve kaza. Sevleta u prvi mah ne poverova. ali kad se starica poče ponovo gušiti u plaču, govoreći da je beg i kuću prodao, devojku obli jetko zelenilo, pade u zagrljaj majci i zajeca. Arifa je znala za njenu ljubav sa Ismetom Alijaginim i radovala se je- Po cijele noći, bdijući uz džamli pendžere, snivala je stara o sreći svoga djeteta. Ali stari o tome nije smio ni znati. On je u duši mrzio Alijagu kao najvećeg �dušmanina svoga. Kad se jedan put između njih po­ vede govor o Alijaginim on mrzovoljno dobaci: »Podli su to i pokvareni ljudi, kao i svi ostali skorojevićk. Alijaga i Hasan-beg nekad su bili veliki prijatelji, ali vreme razvrgnu svako prijateljstvo. Hasan-beg je odlučio, odmah drugi dan, da krene na put u ranu zoru. — Neću da mi moji dušmani znaju šta sam iznio iz kuće — reći će tu večer staroj Arife hanumi koja, sva uplakana, vezaše velike uzlove po pokućstvu. Sevleta se nije mogla ničeg ni prihvatiti. Povukla se u svoju sobu i cio dan plakala. — Da li da mu poručim da odlazimo — pitaše se ona, a vrele suze kotrljahu joj se niz lice. — Moram, moram, da ga još jedanput vidim. — I ona posla Mejrušu da mu sve kaže. Taj dan prođe im u nekom velikom zabunluku, u plakanju i spremanju. Beg se rashodao po avliji tromo i nesigurno klecajući i razgledao svaki budžak kao da se htio i s njim da oprosti. Plav suton pade na oronule mahale i zatitra po. crvenim baščama. Prosuše se pesme sevdali sokacima i kikot na Begovoj česmi, fievla iz svoje sobe slušaše kroz otvoren prozor ove glasove, a kad odjeknuše sutonom drhtavi zvuci armonike i' pjesme: »Umorih se ružu trgajući Čekajući kad će dragi dopi, - — ona se sroza n ij* mekane jastuke i zajec^; »Zar i to morade doći da se selimo u strani vilajet gdje nigdje nikog ne poznamo. J . . . . i Tamo gdje se ne čuje goVor niti pjesma naša.:: Tiha noć padaše kao topli zagrljaj a vjetar zašušta u granama. Mesec kao na zlatnoj niti •visio jo nad našom kasabom i prosipao svoje bledunjavo zrake po plavim brdima. Najedanput podmuklo škripnu kapidžik, cvrknu kamičak u pendžere. U Sevlete se zastavi dah, zatalasa joj se v^'ela grud i zastruja nešto žilama. U njoj uzavri silna rasplamtela želja za nečim što bi je ćelu razdragalo, zagolicalo. Usta joj se požudno otvarahu da se upiju u nešto vrelo i tako slatko, ili možda da se nadiše svježine tih slasti. Topla rumen obli joj lice i ona stidljivo položi svoju malu glavicu na gole ruke i pade u sladosne sanjarije. Teški sevdah i merak poklopi joj dušu. A kad cvrknu i drugi kamičak, ona se trže, zakopča svileno jeleče. škljocnu stara brava i ona se polako izvuče u hajat. Prozor na njemu bio je otvoren, a mekane i zlatne niti mesečeve počeše se kroz njeg provlačiti i igrati na njenom bledom licu. Tamo u avliji u sedefastoj noći šuštaše klasje pšenice pod zagrljajem vetrića koji donašaše miris letnje noći i razlevaše ga po mahalama. — Sevleta! — I smete! To bijahu njihove prve riječi i kroz prozor spletoše se njihove ruke i zadrhtaše dva vrela tijela. Šta mi činimo Ismete! — promuca ona u bu­ nilu i istrže mu se iz zagrljaja. — Ah, Sevleta, dušo, zar i nas može neko ra­ staviti. Ne, ne, to ne može biti. Ja ne mogu bez tebe živjeti — i on pružaše ruke u magloviti suton kao da hoće nešto da uhvati što mu se gubi i leti u ne­ povrat. — Mi sutra odlazimo — promuca ona i suzne oči upravi na Ismeta. Njihovi se pogledi sliše, a u njegovim, očima zasvetliše se dve krupne suze. — Ne idi Sevleta, mladosti ti tvoje — moljaše on. Bježimo u Borike, moj će te otac draga srca dočekati. On voli sve vas, vjeruj mi. Hajde Sevlo, ako me i malo voliš. — Ne smijem Ismete, ne! Ti znaš moga babuOn bi nas ubio. — Ta neka, neka nas ubije, bar ćemo zajedno umrijeti. A ovako. . . . — Prokleće me, pa kud sam onda pristala. Neće Sevleta. Ko voli onako kao tvoj babo . ~ ... D on ne proklinje. On samo blagosiha. Beg ce se poi U _____ vratiti kad mu moj otac ovamo dođe i sve kaže. — Ne mogu Ismete! — proplaka ona. —I Ne možeš. Pa dobro. Ja ću se ubiti prije nego ti odeš iz ove kasabe. Za me više nema života. Razu­ miješ li? — Ona sva zadrhta jer je bila uverena da bi to on i učinio. — Ti me ubijaš, Sevleta! Ona protrnu i očito dirnuta ovim riječima reče: Hajdemo! i bacivši na se bošču, izađe iz kuće. Dvije bijele sjene izgubiše se niz puste mahale.. • Još nije zora ni tračak svjetlosti pokazala, a stari Alijaga uniđe Hasanbegu u sobu, ispriča mu sve i mubarekleisa. Beg se razbjesni i skoči da skine sa čivije pušku, ali kad mu Alijaga dobaci: Prija­ telju, zar ćeš ubiti dvoje nedužnih koji se vole! — on se smiri i proplaka kao malo dijete. Njihove se ruke raširiše i negdašnja dva prijatelja nađoše se ponovno u toplom, prijateljskom zagrljaju. 117 �Mustafa A. Mehić Na Aliđun Jedan od najljepših teferiča održi se svake go­ dine u dolini rječice Sutjeske koja utječe u rijeku Lim. Iako je ta dolina nepodesna za teferič, zbog ma­ lenog prostora, ipak se tu svake godine na Aliđun iskupi sila svijeta. Tu možeš vidjeti seljake koji su došli iz dalekih sela, a i građana bude dosta velik broj. Ova samotna dolina, opkoljena sa svih strana brdima, zanima ipak svakoga koji ima priliku da tu dođe. U toj dolini, naime, nalazi se izvor same rječice Sutjeske, ali ne izvor, kao što je kod drugih rijeka. Razlika je u tome što se ovdje voda iz zemlje pojav­ ljuje samo s vremena na vrijeme, a ujedno je taj izvor vrlo ljekovit, te je tu sagrađen i hauz prozvan Bjeljevine. Slušavši mnogo o teferiču na Bjeljevinama, nagna me želja da se sam uvjerim o svemu tome. Veća grupa omladine, starijih ljudi, među kojim sam se nalazio i ja, krenula je vozom od stanice Rudo. Čim je voz krenuo, otpočelo je sviranje uz harmonike, tambure, pjevanje i veselje. Voz je odmicao, prolazio kroz strmenite krajeve rijeke Lima koja se melodičnim bukovima probija kroz sad veće — sad вдапје klisure. Među nama u vagonu najviše se isticao svirač Lutvo, čovjek srednjeg rasta, od svojih 25 godina. Njegovo bijelo i okruglo lice, sa crnim kao ugljen očima i dugim brcima, oda­ valo je bezbrižna i vgsela čovjeka. Zviždanje voza prekide galamu, sviranje i viku i kondukter povika: »Setihovo«. Velik broj naroda ovdje izađe. Odavde je vodio put do Bjeljevina koje su daleko puna tri sahata. Jedni odoše na splav da se prevezu s onu stranu Lima, a moje društvo se svrati nekom Peri »na каћк. Pero Manđić, čovjek ozbiljnih crta lica, crnomanjast, jako se obeseli kad ugleda ovolike mušterije. Znao je on dobro da među ovim veseljacima ima i bekrija koji će mu ostaviti lijepu svotu novaca. Dok sam pročitao neke davnašnje novine, već je na sto­ lovima bilo rakije, vina, pečenog mesa i t. d. Nastalo je neobično veselje, pjevanje i nazdravljanje. Pero, povika stari i poznati pijanica Šaban, daj i ovim mla­ dićima šljive neka i oni gucnu. Mi mu se zahvalismo, rekavši da smo trezvenjaci. Ah, kaki trezvenjaci, reče Šaban, i ja sam trezvenjak kad mi je prazan džep. Oko tri sata po podne povika neki: »Junaci, vri­ jeme je da se krećemo, vidite li ono brdo, preko njega nam valja preći, pa dobro se potkujte.« Čim smo došli na obalu Lima, Lutvo poče zvati splavara, čija je kuća bila s one strane. »Ehe . . . heee, odazva se Murčo, sad ću sad!« Murčo, stari splavar, preveze nas brzo preko ri­ jeke i mi mu platismo njegov trud. 118 Kada smo došli na vrh brda ukazao se vrlo lijep pogled na sve strane. Svuda okolo vidjela se raštr­ kana sela i obrađeno zemljište. Kuće su pokrivene slamom, sa malim prozorima. Po samoj gradnji kuća, mogla se opaziti nemarnost tamošnjih seljaka koji bi, imajući šume na raspolaganje, samo da hoće, mogli napraviti vrlo lijepe i higijenski uređene stanove. Na njivama, nemarno obrađenim, talasala se je pše­ nica i mladi kukuruz. Po zelenim brežu'jcima pasla su stada ovaca i, s vremena na vrijeme, čuo se lavež pasa i vika čobana. Sa ovog brda zvanog Vranja, ne bijahu daleko Bjeljevine. Odavde se moralo ići kroz gustu šumu, strmenitim putem. Sunce je bilo na za­ lasku. Nalazili smo se u vrlo gustoj šumi. Sunce je provirivalo kroz gusto drveće i vrhovi visokih jela kao da su se kupali u sjajnim sunčanim zracima. Ve­ černji povjetarac lagano je pirio i osvježavao nas i ■milovao sa ugodnim mirisom. Iznad visokih jela kru­ žila su dva jastreba koja su, po svoj prilici, tražili pogodno mjesto za prenoćište. Tamo nedaleko čula se pastirska pjesma. Zanešen ljepotama predvečerja u šumi, pošao sam naprijed, ne obraćajući pažnju na pjevanje mojeg društva. Najedamput se nađosmo na strmenitim livadama i ovdje sjedosmo da se malo odmorimo. Nedaleko od nas, u dolini, čuli se neki nejasni glasovi. To je bio svijet koji je zanoćio na Bjeljevi­ nama, da sutra veseo i odmoran dočeka veseli Aliđun. Pa i mi, sišavši na Bjeljevine, odabrasmo pod sti­ jenom zgodno mjesto za prenoćište. Na sve strane su odsijevale vatre, čulo se rzanje konja, pjevanje i vika. Stariji ljudi, prekrstivši noge. sjede kraj vatre, i ispijaju kahvu. Mladež se veseli. Mi nalomivši šume, napravismo sasma lijep ležaj. I ovdje u ovoj kotlini, obasjanoj srebrnim zrakama mje­ seca, bijaše tako lijepo. Ležeći na šumi, slušao sam melodije malih vodopada rječice. Neobično sam bio srećan, baš zbog toga, što sam imao priliku da proživim ovakvu divnu noć. Moja družina je još večerala i neki su pomalo pili. Lutvo je počeo svirati i ja, slu­ šajući sviranje u noćnoj tišini, slatko sam zaspao. Ujutro me probudiše meki sunčani zraci, koji su kako mi je izgledalo, bili veličanstveniji i veseliji nego obično. Grupa po grupa momaka i djevojaka uz pratnju kojeg starijeg domaćina, dolazila je veselo, s pjesmom. Momci u lijepom bosanskom odijelu, sa živim bojama u suncu kupili su se oko svirača i kao da nijesu mogli dočekati vrijeme kada će moći da u kolu poigraju, zapjevaju i namignu na koju djevojku. Djevojke opet, iznad puta, poredane u strani, sjede i posmatraju svjetinu koja se u ovoj dolini tamo-amo kreće poput morskih valova. Neke opet, zaklonivši �se šamijama, pjevaju pjesme sevdalinke. Divno ih muniše. svakoj njegovoj kretnji. Podne je prešlo. Sun­ je pogledati u njihovom živopismom odijelu, sa nizom čana žega je preuzela maha. I u dolini ne možeš didukata i đerdanima čehrubara oko vrata. hati od prašine i zagušljivog vazduha. Svijet se već Već se približavalo podne. Svijeta je došlo toliko zadovoljio teferiča, pa grupa po grupa počinje da da se je dolina popunila. Tu je baš kao u kakvoj odilazi. A iz zelenih livada, koje se nalaze nedaleko košnici. Na više mjesta mogle se vidjeti skupine omla­ od Bjelovina, dopiru veseli glasi. dine kako igraju u kolu. Svirač uz tamburicu ne pre­ Lutvo se već dosta iponapio. Pozva nas k sebi staje i, sav obliven znojem, stoji ponosito usred kola. i reče da je vrijeme odlasku. I on se umorio svirajući, Momci ga počaste i zahvaljuju mu se. I naš Lutvo a i veseo je, jer, vele, da je zagledao neku lijepu svira tamo gdje je ponajveće kolo. Momci i djevojke djevojku iz Biševića. »Lijepa je, alahami kao zlatna jabuka«, poče Lutvo. Mnogo je hvalio, dok smo se iskitili ga divnim planinskim cvijećem. Tamo kod samog hauza iskupilo se mnoštvo sta­ mi malo za to njegovo pričanje interesovali, jer smo rih ljudi i žena. Njih ne zanima toliko veselje. Oni bili zabrinuti kako ćemo ovako umorni doći do že­ čekaju vodu da se pojavi. U hauzu je neka Zilka, ljezničke stanice. Na Bjeljevinama je ostalo iza nas još svijeta. A ona čisti tu malu banjicu i živi od prihoda što joj daruju oni koji se tu okupaju. Najedamput se oču mi, izišavši na jedno uzvišenje, sjeli smo da se malo povik: »Eno vode«! Mnogi pojuriše k hauzu da se odmorimo. Sa svih strana čuo se prasak pušaka i okupaju vjerujući da će im kupanje donijeti veliku podvriskiv^inje vesele mladeži. Tamo na onim liva­ dam a igra kolo i pjesme djevojaka ore se. na sve korist. Na maloj ledini iskupili se stasiti mladići i ba- stran e. caju se kamena s ramena. Osobito se ističe neki Oroer, Idući dalje pričali smo jedan drugom o današnjem iz Zubnja, koji svima bacačima po čitav, ukop pre­ teferiču. I u pričanju nijesmo ni osjetili velikog umora. bacuje. Sa svih strana p&daju poklici: »Aferim ti bilo, Ukaza se već i Lim i za nekoliko časova mi se na­ Omere!« đosmo na splavu. Između svjetine idu araauti sa buzom, kolačima i sladoledom. Eno jedan' veseo š/edi u hladu, zaradio je pare — prodao je sve što je donio. Kada su kola igr&la u najvećem jeku i kada su se pjesme orile na sve fctrane, začu se nenadno jauk, i pomaganje nekoga iz sakupljenog naroda. Svi ЈЛ и . Њ,барџнћ okoline potrčaše onom mjestu gaje gdje se mogao viajett vidjeti bliven. Poče|e se tući sa kocima, „ , momak krvlju obliven, jem, ne znajući ko je kriv. Neki se [\С 1Д И 1\С 1 Lj CLVCLHCI toljagama, kamenjem, pobojaše i nasta divlje bjegstvo na sve strane. Žandarmerijska patrola, koja se nalazila u blizini i znala Лепоте су ми иамет ионелс da su ovakovi događaji na svakcm teferiču skoro чобанке су мс стазом одвеле neizostavni, sa bajonetama nataknutim na pukŠe, po­ низ равне долове тпхс. češe razgoniti razjarenu svjetinu. I brzo staviše red. Da njih nebi, bilo bi što se ono kaže: »Mesa bez •Јутро ми кануло росом очи kupusa«. сунцем нланине умиле lcoce. Ranjen je bio neki Meho iz sela Podavrela, za­ dobio je ranu, braneći svoju milu Mušu koju je htio Низ долсве тихс долове potegnuti Džafer Halilović, isto iz Podavrela. Kod mu­ девојке воду пснелс slimana na selima, znači mnogo, ako se momak do­ иланине се у штругље смеју dirne dejvojke. Ova dvojica su zakleti neprijatelji, низ равне тнхе Долове • jer obadva ljube lijepu Mušu. I želeći da s njom златне се доламе веју. danas na teferiču progovore koju slatku riječ, posvade se i u svađi Džafer probode nesretnog Mehu. Oko Умиле су их јутарње румени ranjenog Mehe, iskupila se sila svijeta. Džafera opet ко бели снега грумешг žandari čuvaju kraj sebe. Dvije sestre ranjenog Mehe, образпма се осуле белине; koje su bile svjedoci tog nemilog događaja, grde Dža­ fera i u njihovim pogledima na njeg opaža se izraz катуни полегли у планине srdžbe i osvete. Poslije se opet sve umirilo. Po gdjeчобани коло воде koji pijanica pjeva, idući od jednog kola do drugog, девојко даиас сам радостан a za njim ide grupa dječurlije pa se ismijava i majниз доловс ми жалост оде. 1W �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Д е л е га т и Г л а в н о г О д б о р Гајрета у Л у д и је н ц и ји к о д Љ е г . В е л и чанст ва K p a j.в а Потпредсједник Главног Одбора Гајрета г. Др. Мехмсд Зилџић и секретар r. Хамид Кукић примљени су у сриједу 3. о. мј. у 6,30 часова послије подне у новом Двору у Аудијенцији код Њ. В. Краља. Аудијенција je потрајала 38 минута. Приликом ове Аудијенције, Њ. В. Краљ се живо интересовао о културно-просвјетним приликама муслимана, a специјално о дјеловању Гајрета који стоји под Највишом Заштитом Његовог Првијснца, Њ. Kp. Вис. Престолонаслздника Петра. Делегати Главног Одбора Гајрета гг. Др. Зилџић и Кукић поднијели су Њ. В. Краљу исцрпнији извјештај о досадањим успјесима Гајретова дјеловања, о прослави Гајретове 25-годишњице, о напредовању и ширењу Гајретове организације и о даљњој акцији Гајрета у народу на културном и просвјетном подчзању и националном освјешћивању муслимана. Истодобно су се делегати захвалили Њег. Величанству испред друштва на Превишњем одликовању Гајрета орденом Св. Саве степена. Овом приликом су делегати иоред Аудијенцијо код Њ. В. Краља били љ.убазно примљени и од Предсједника Краљевске Владс Ген. г. Петра /Кивковића, Потпредсједника Краљевско Владе г. Николо Узуновића, Министра Правде г. Др. Милана Сршкића, Министра Просвјете г. Боже Максимовића, те од Предфдншса Престоничке општине г. инж. М. Савчића и Потпредсједшпса г. Др. 'Стојадиновића. Сва споменута гг. министри, m o и остали пријатељи Гајрета, лримили су наше делегате и саслушали их најљубазније, показалши и свом приликом своје велико интересовање за наш Гајрет и његов досадањи рад као и за програм његова будућег дјеловања, обећавлш да ће нал 1ем Гајрету и у будуће поклањати своју високу пажњу. Д х м е д ЋикиЋ - Ч&јретови раднилд, они су уједпо историја Гајрета, они су еами, такорећи, Гајрет. Ово би се нарочито могло да одпоси na оле Гајретове раднике који раде на његову дјелу од лрвих година до да- Овом приликом су делегати Глгвног изложили потребу и молбу Њ. В. Краљу да би сз још идуће шк. године основао Шериатски факултет у Сарајеву и да бiT се уз тај ф акултет-------вио посебан интернат за слушаоце овог Б о р а в а к д ел ега т а Гла О д б о р а Гајрет а у Б е о г р а д у Већ je дуже времена откако представниди Главног Одбора Гајрета нису имали прилике да у лашој Престониди обавијесте исцрпнијс о дјеловаjb.y Гајрета све оне факторе и пријатеље који о овоме нашем друштву воде рачуна и указују му свзју благонаклоност и иажњу. Ha једној од посљедibiix сједшша Главног Одбора Гајрета, повела ег дискукија о овоме, те je ријешено да делегатл Главног Одбора Гајрета отпутују чим прије у Београд и да обавијесте надлежне факторе и све пријатеље Гајретове о дјеловању Гајрета, те да тсм приликом посвршавају извјесне друштвене послове. 1{ако су у то вријеме биле у току лрипреме за овогодишњу Гајретову забаву која je сваке године, a нарочито ове, била једна велика свечаиост Гајретова, то се тај закључак није могао извршити одмах, na еу се стога ио одржаној забави уиутили у Београд потпредсједник Др. Мехмед Зилџић и еекретар Хамид Кукић. нас. Један од таквих Гајрстових радника je госп. Ахмед Ђикић, брат рахм. Османа Ђикића, Године 1908. г. 'Бикић имепован je повјереником Гајрета у Мостару и ту дужлост упражњавао je све до колца 1928. год. Двадесет година повјерепичког рада задужује много друштво Гајрет, a тим самлм и сав муслималски елсмепат у Босни и Хсрцегсвилл. Зато, ла овом ллеменитом раду, r. Ђикићу Гајрет и одаје луно лризлање и захвалност. Ахмед Ђикић рођен je 10 марта 1885. у Моетару. Метстеб, ословпу лтколу (руждију) u иижу �гимназију свршио je у Мостару. Год. 1906. матурирао je на препарандији у Сарајеву, и исте године постављен je за учитеља у Мостру, гдје остаје у служби све до год. 1914., кад као непоуздан елеменат бива премјештен у Тешањ, послије у Фазлагић-Кулу, a одатле у Међеђе код Вишеграда, гдје дочекује и Ослобођење. Почетком школ. год. 1923.1924. бива додијељен на рад Гајретову конвикту у Мостару, коју дужност још и данас упражњује. Уједно je агилан члан Гајретова мушког пододбора у Мостару. Нека му драги Бог подијели дуг и срећан живот на понос и дику Гајретову. А б и д Фртуна Гајретов радник, г. Абид М. фргуна, Beli јс око 10 година секретар друштва Гајрста у Високом и само то кад се истакне, зиачи да г. Фртуна спада међу најбоље млађе Гајретове раднике. Х а м д и ја Т ахм иш чија Један од млађих и без сумње најагилнијих Гајретових радника je г. Хамдија Тахмишчија, судија и предсједник друштва Гајрета у Високом. Рођен je 1896 г. у Сарајеву. Свршивши правни факултет у Загребу, био je краћс вријеме суд. култантом у Тузли, a од 1921. .. __ г _____ w ду у Високом. По доласку уВисоко буди и оживљује рад за Гајрет, тс постизава за кратко вријеме замјерне успјехе. У друштву са гг. Абидом Фртуном, Јусуфом Мухићом, Мухамед еф. Ахићом, Хасаном Сарачевићем и.Мулом Казићем, оснива пододбор Гајрета, јер je до тада било иовјереништво које je водио г. Јусуф Мухић, тадањи учитељ у Високом. Његов идеалан и агилан рад за Гајрет заслужује све пажње које се једном јавном раднику могу указати. Г. Тахмишчија je тихи пародни раденик који нема обичаја истицати свој рад, a у истину би се могао својим дјелима не само ионосити, него за примјер својим колегама истакнути. Од рођења тих и отмен, искрен и добар националиста, успло je да окупи око Гајрета сву здраву националну омладину којој je он данас духовни вођа. Г. Тахмишчија je млад човјек и он много обоћаје. он још врло млад (роОслобођења у коio добар и искрен наживо и марљиво на гов идеалан и агилан ui и показао je лијепе успјехе, да се у истину може тнм успјесима поноеити. Kao дсбар и вриједан организатор нрн нриређивању годишњих Гајрстових забава у Високом, он сс увијек својим радом истакао. Абид Фртуна je свршио средљу школу у Оарајеву и данас je на служби код војне евиденције у Високом. Oir и као Височанин и као млад човјек, још je увијек једна неисцрпна снага за Гајрет. Ми стога, желећи му дуг и срећан живот, очекујемо још много од нашег Абида, захваљујући му се много на његову 10-годишњем раду. Нова аовјепсница Гајреша Повјереннцом за Цазин пменоваиа јс гђа Хасиба Билал. Гђа Билал радиће на популарисању Гајретове ндеје међу тамошњнм женским свнјетом. Желлмо joj Miroro успјеха. 121 �Gajretova zabava a Brčkom Na 14. o. m j. o držana je ovde G ajretova zabava. To je prv i put n ak o n p re k id a od dvije godine. P oslije neu­ m ornog dvom jesečnog ra d a i nasto janja priređ iv ača i diletanata, konačno je o stvarena d avna želja veićne ovdašnjih muslimana, a to je da se oživi G a jre t u Brčkom i da se njegov ra d ponovo nastavi. Sm atram o za našu dužnost da odm ah ovde istaknem o rad onih k o ji s u n ajviše prid o n ijeli ostvarenju ove zabave, te da oni posluže k a o d iv an p rim je r požrtvovnosti u rad u za opće dobro. To su u prvom re d u : Gosp. M ehm edaga K anlardić, ov­ dašnji veletrgovac, koji je svojim ugledom bio najveća m oralna potpora ove zabave. T ak o đ er njegov sin, gosp. Selim K antarđić, koji n ije žalio n i tru d a a n iti s re d stav a da p rip rav i sve za zabavu. C ijelo se je v rijem e bio u p regao u rad , vodio brigu 0 m aterijaln o j stra n i .sakupljao p riloge, organizovao, tako da se m a terijaln i u sp jeh najvećina im a njem u zahvaliti. Pored n jega i gosp. F ehim u Sejdiću, čin. k a ta stra , povjereniku »Gajreta« , k o ji je u p rav o p rv i i došao n a m isao da se daje zabava, te d va m jeseca nesebično rad io , p rip rem ao i k ao organizator 1 kao d iletan t, tako da se bez n jeg a n e b i mogao ni zamisliti o vakav lije p usp jeh . S početka je bio sam , ali je m alo po malo, svojom požrtvovnošću, pridobio i dru g e za saradnjju. dZatim gosp. Sam id H. M ehmedović, cipelar, koji je tak o đ er 7. -kao d iletan t i k ao o rganizator m nogo pridonio uspjehu. a kasnije postaje njegov oduševljeni pristaša. Toga n ašeg a Begleragu vrlo je lijepo predstavio gosp. Sejdić sa svojom djecom koja su upravo dirljivo odigrala svoje m ale srčane uloge. Poslije toga kom ada ozbiljne pouke, da večer n e b i prošla bez šale i sm ijeha, odigran je »Zlatni bardak« od Muratbegovića. Alibega, starog bosanskog bega — koljenovića, koji sjedi sa svojim subašom i m uhtarom , odigrao je na opće zadovoljstvo gcsp. Sam id H. Mehmedović. .Ponosan beg u originalnom bo­ sanskom odijelu od crvene čohe, zlatom izvezenu, mogao je da stvori u gledaocima iluziju na davno m inula v rem ena slave i snage naših djedova, koji nisu razum jeli v rijem e te ih ono nem ilosrdno pretrlo. Poslije svršenog kom ada ig ran k a je produžila zabavu do казпо u noć. U ig ranki nisu učestvovale m uslim anke, nego su ostale na galeriji. Brčko se još pridržava sta rih običaja u tom pogledu, te zabava izgleda uvijek nešto jednolična i u sali se ne vide nego m uškarci. Zato su sestre članice d ru štv a »Vijenac« svojim prisustvom ublažile taj nedostatak. Ovom zabavom Brčko je, zahvaljujući neum ornom rad u priređivača, opet pridobiveno za G ajret. Srca g rađanstva opet će-Jiucati za to naše kulturno društvo, pomoć prem a snazi neće nurrfilttti. Гајрстова zorfwuma забава у Рогатици - ''«4Јододбор Гајрета у Рогатнди одржао je своју годшпњу P a i svi ostali d iletan ti b ili su za sv^ku pohvalu u svome забаву другп дан рамазанског Б ајрам а (13. марта 1929.). požrtvovanju. Овом прилнком, за добар моралнп н матернјални успјех Z abavu je otvorio gosp. §ц>ајП' H. M ehmedagić, član забаве, нарочпто Je задужСн пододбор д а се овпм путем u gledne trg. kuće, svojim jezero v)tini govorom. захвали r. Хасану Кпкићу, учнтсљу у Рогатици, који je неуS ala je b ila puna. M oramo spom enuti da su n a s »viši slo­ \м о р н 1Ш радом, не ж алећи труда, употребпо све да Гајретова jevi« slabo posjetili. Naročito -Зе opazilo d a nem a gosp. grad­ забава што боље успнје. skog načelnika, k o ji bi k o ^ m tfslim an svojom posjetom uveličao Исто тако се пододбор нарочпто захваљује госпођи Јуzabavu. Baš n as veseli što se je sred n ji stalež, zanatlijski i стп Хасанбеговић као и г. Алији Хасапбеговићу, те гђицл obrtnički svijet, odazvao i došao. Na balkonu b i o j đ [lijep broj Резикн Ауст, којп иису жалили труда прнмпвши сс улога, m uslim anki, g o sp o d a ri djevojaka, od kojih su neke, čak bez те je њиховим судјеловањем сЗм комад одлично лзвсдсп. vela, slobodno gledale, što ia u Brčkom još n ep rim ljena no­ Нарочнто неиа je хвала Соколском Д руш тву у Рогаvotarija. тнци, чијн члаиови су неуморно судјеловалн око ирирсђиGosp. M ehm edagić je n ajp rije pozdravio Nj. Vel. Kralja, вања забавс и исту увелнчалп са својим пјсвачким мушким K raljevski Dom, a naročito tUajretovog P ro tek to ra Nj. Kralj. хором, под дириговаи.см г. Кнкића, а осим тога и ЗанатлпјV is. P restolonasljednika P e tra . Zatim je uk ratk o objasnio svrhu ckoji Удружењу којц су бссплатно на забавн судјеловали са G ajreto v u : » ----- G a ire t je kroz 25 godina školovao omladinu сВојим тамбурашкнм збором. m uslim ansku i sijao ideju »Brat je npo koje vjere bio««. Za to Коиачии сс Пододбор овнм иугсм захваљ ујс гђици Џсje naša dužnost da radim o za Gajret.« мили Ш ахшшаш ић. која je no кућама сакупила богату томB u ran aplauz bio je odgovor publike. Голу и напоељстку скнм оним који су судЈСЛовали око npirPoslije jed n e u spjele deklam acije, na pozornicu je izašao I еђиваша забаве, а нарочнтп е.вој onoj господи која, поред cjelokupan m uški zbor ovdašnjeg hrvatskog pjevačkog društva улазпице. приложише з доброиољнн прплог. »Hrvat« sa gosp. D r. M. K udrnačekom na čelu, i otpjevao Mckranjčovu tu rsk u р је з т и »Mekam«. Гајретова забава у Илијашу Zatim je m ješoviti zbor sr|* pjev. društva »Vijenac«, na Гајретота забава у Илнјашу, чији смо програм динијелн čelu sa gosp. Ј о с с т O ilušićem kao zborovođom , otpjevao Moу нрошлом броју, одржаиа јс 31. марта о. г. kranjčevu pjesm u »P isaše m e Stano«. Izazvani dugotrajnim Забава je успјсла у сваком погледу. Припремама je руpljeskanjem o tpjevali su isti još divni k a rišik narodnih pjesam a ководио наш ловјерсник у Илнјашу r. Мијат К ураја, у з upii»Iz M ostara«. To je b ila p ra v a naslada za publiku. noMoh осталнх, а иарочлто уз приномоћ С. К. »Ворца«, комс Iza toga je opet »Hrvat« otpjevao »Čuješ dušo«, te bio Гајрет изразује топлу захвалност. pozdravljen oduševljenjem publik e koja je razdragana pljeskala. Нарочнту захвалкост, и овом ириликом, Гајрст дугује Ovom prilik o m najsrd ačn ije zahvaljujem o braći iz obadva г. Тахмишчнји, судији у Високом, као и њсговим пријатељиd ruštva koji su nam p rite k li u pomoć i svojim sudjelovanjem ма, који су донрпнијели много да забава овако успнје, а иоu p otpunili n aš p rogram n a opće zadovoljstvo. Neka im je hvala, могли je и својим прилозима. njihovim vođam a, članovim a i članicam a. Naša je vruća želja da i mi njim a n ekada m ognemo sličnu uslugu učiniti. Настојањсм Х афиз еф. Екића и иашег повјерсннка, заPotom je započeo kom ad »Siroče«. Na pozornici se odigrala баву je посјстно Bchu број теж ака нз околице и упознао се scena osvješćivanja jednog našeg tipičnog, dobrog, naivnog m u­ са идсјом н радом Гнјрста, на чему нека je хвала поменутим. slim ana, varošanina — age, k o ji n ije znao do sada šta je Gajret, Gajret u svakoj kući, znači samo njezin napredak 122 �Gajretova svečana zabava u Cazinu Među najuspjelije zabave u Cazinu od Oslobođenja do danas, kako m oralno tako i m aterijalno, spada bez sum nje prva G ajretova zabava u Cazinu, p riređ en a dne 14. m arta 1929. g., uz Bajram. r ~— ..._л ' najvećem broju i u svakom pogledu doprinijeli za što bolju iz­ vedbu same zabave, ne žaleći truda ni oko dočeka gostiju ni sm ještavanja istih. Osobitu su uslugu činili pri dočeku gospoda: Alija Pozderac, ovdašnji načelnik, Tomo Stefanović, upravnik poreske uprave, Salih Bilal, sreski veterinar, llase Pozderac, poreznik, Muhamed Pozderac, trgovac, Hašim Sulejmanagić, tr­ govac, Husnibeg Ćorović i pol. pristav g. Tomo Perković. Za besplatno ustupljenje, kako hotelskih prostorija, tako i ogrijeva i rasvjete, ovom prilikom neka je naročita hvala braći Pozderac. Zabava je počela pred dupkom punom salon sa pozdravnim govorom ovdašnjeg povjerenika Gajreta gosp. Mustale Zuhrića koji je, pozdravivši goste i zahvalivši im se na mnogobrojnom posjetu, u vrlo lijepim potezima prikazao rad ovog našeg je­ dinoga mezimčeta — G ajreta, na kulturnom i prosvjetnom, te nacionalnom i ekonomskom polju, ujedno upozorivši ih da ni­ jednog m uslim ana ne bi smjelo biti, a da ne bi doprinio za G ajret i m oralno i m aterijalno. М у с та ф а Зухрић I ako je m eđu ovdašnjim svijetom fđeja Gajretova slabo poznata, skoro do nedavno 'n ik ak o , iako narod ekonom ski vrlo slabo stoji, te ako se još uzme da su t J g a ’dana putevi i ceste b ili neprohodni, onda je zabava m im o,svako očekivanje uspjela. I p o re d svih navedenih nezgoda, zabavu su posjetili mnogi prijatelji G ajreta iz Bihaća, Bos.^KrJpe, pa čak i iz Bosanskog Petrovca. Od poznate gospode: Osmaii et. Repžić, školski u p ra­ vitelj u Bihaću, sa svojom kćerkom i bratićnpm , Hasan ef. Se- h~ тШ ' : ■Л ' Iza riječi povjerenika Gajreta, da će naša buduća gene­ racija pod moćnom i slavnom dinastijom Karađorđevića, a pod svojim budućim K raljem , sadašnjim Protektorom Gajretovim, moći d a se slobodno razvija kulturno i prosvjetno, podigla se zavjesa i pokazala se n a bini u velikom formatu slika budućeg K ralja, sadašnjeg P rotektora G ajreta, ukrašena sa narodnim vezovima i^ rž a v n im vrpcam a, kako sjedi n a Prijestolju, a oko Njega stoje tri djevojčice m uslim anke u narodnoj nošnji, učenice ovdašnje škole, koje su držale: jedna prelu, druga srp i rukovet pšenice, a treća luč prosvjete i knjigu, dok četvrta djevojčica, _okrenuvši se prem a slici i prijestolju, deklamovala je: Gajretov Pozdrav Njegovom Kraljevskom Visočanstvu Prestolonasljedniku P e tru — P ro tek to riv G aireta. • Ovo je kod p risu tn ih izazvalo vanr.edan dojam. Ostale dvije deklam acije: >Preni se rode« i »Dižimo škole« vrlo su dobro uspjele. V ' ' 5V; -Т'л '■ <>¥*$&, 4 4 .* % л ... "’ С л у ш а о ц и и м а м с к о г т е ч з ја З а в о ђ е њ е м ати це , račević, činovnik, Topić, učitelj, Kašiković, trgovac, te četiri pet đaka iz više gim nazije. Iz Bos. K rupe gosp. Bibe Kabiljagić, trgovac, a iz Petrovca u p rav n ik pošte gosp. Muminagić, šef sta­ nice Ostrožac—Cazin gosp. H asan Suljić, te još mnogi čija su nam im ena nepoznata. Sva sela cazinskog sreza b ila su zastupana u velikom bro ju n a ovoj zabavi po svojim najuglednijim težacima. Svi učitelji, m uhtari, odbornici, p a što je naročito upalo u oči dva­ deset im am a od užeg cazinskog sreza bilo je p risutno n a ovoj G ajretovoj zabavi. Dalje, g rađani, činovnici g rad a Cazina bez razlike vjero, plem ena i narodnosti posjetili su ovu zabavu u с а п о в је р е н и н о м Г а јр е та г. М у с т а ф о м З у х р и ћ е м Kcmad »Zlatija« od Osmana Đikića odigran je na opšte zadovoljstvo prisutnih. U ulozi Nurhanume i Ahmeta — pašina ćehaje, naročito su se istakli i osobitu vještinu pokazali gđica V latka Verić i Bećir Balagić učitelj, a i ostala su gospoda: N. Bešlagić, H. Ćoralić, M. Zuhrić, E. Topić, H. ćorović, E. Omanović, te gospođice Dika Hadžiomerović, D raga Ovuka, Ružica Predojević, Esma Midžić, A leksandra V urdelja i Tonika D ržksler odigrali svoje uloge na sveopće zadovoljstvo. Da je sam i komad »Zlatija« ovako dobro izveden, ima se p ripisati u zaslugu priznatom režiseru gosp. Nazifu Bešlagiću. sudskom kancelistu, gosp. A liji Omanoviću, te gđici Tonikl 123 �D rek sler, koji su savršeno b in u i b iu sk e scen arije prilagođavali spom enutom kom adu. I još mnogi drugi poslaše priloge čija im ena, n e donosimo zbog m alog prostora, a kojim a se također najtoplije za­ Po sv rše tk u kom ada n a stala je ig ran k a, rasprodaja korijan d o la i razglednica za b ira n je »Mis Cazin« (kojom zgodom je izab ran a gđica Z ejn eb a Om anović), te m ehahet do zore. hvaljujemo. P ri završetku ovog izvještaja G ajretove zabave u Cazinu, još jedam put neka je hvala svim onima koji omogućiše ovakav sjajan m oralni i m aterijalni uspjeh zabave, a naročito n e k a je hvala ovdašnjem povjereniku G ajreta gospodinu Mustafi Zuhriću, koji se može sam o ponositi sa ovakim ishodom zabave kojoj (zabave) je bio kroz cijelo vrijem e i srce i duša. P rih o d zabave, koji je n am ije n jen sam om G ajretu, jest slije d e ć i: U laznina .....................................................................Din. 3.374. - , K orijandoli ............................................................... Din. 270.— G ajretove r a z g l e d n i c e .......................................... Din. 276.— Dobrovoljni prilozi iz m jesta i sa stran e . . D in. 2.378.— U laznina ženske zabave .....................................D in. 525.— Bife .......................................................................... D in. 592.— U kupni p rihod Din. 7.415.R azni izdatci za z a b a v u ......................................Din. 1.630.G lavnom O dboru za razglednice . . . . Din. 276.Čisti p rihod zabave Din. 5.509.— O vako lijepom m aterijaln o m u spjehu doprinio je i Bife, kojeg s u ovdašnji g ra đ a n i i činovnici svesrdno snabdjeli, kao i dobrovoljni prilozi iz m jesta i sa strane, kojom su se prilTjcom za sak u p ljan je i o braćanje na razne stra n e izvan m jesta istakli po v jeren ik M. Zuhrić, gruntovničari H. Ćoralić, M. 'K ozarčanin i učitelj B. Balagić. Ne možemo, a d a ovom p rilikom n e ‘spom enem o požrtvovnost oko ra sp ro d a je b ifea gospođ^ H asibe Bilal, supruge ov­ d ašn a šn jeg je ? vveterini e te rin a ra gosp. S aliha B ilala, te gospođice D ike'T ftF ' džiom erovića. Veće p rilo g e sa s tra n e , i m jesta [poslaše slijedeći: Š um sko-Industrijsko B reduzeće D obrljin-D rvar D. Sarajevo . . . . . . . ,| . . Д I. A v ram L evi Sadić, S arajevo N abavljačka zad ru g a drž. čin. i služ. Cazin D r. A nton G roznik, advokat Cazin D. M. Sam akovlija, Sarajevo . . A dem aga D izdar, trgovac, .K otor V aroš D r. M ilan Vujičić, ad v o k at K arlovac . Š erif ef. Bajrić, im am , Stijena — Cazin H asanaga Musić, trgoavc, Bos. K rupa . H asan H am ulić, težak,- Begovići — Cj^zin A laga Dolić, težak, V idovska — Cazin . D r. H am dija B ravo, Ije k a r, Bihać . S ulejm an ef. Redžić, učitelj, Bihać . M oritz U ngar, Cazin . Ib ro V elić, težak, Todorovo — Cazin . Ib rah im b eg S erajlija, Mala K laduša, Cazin H afiz H usein eff. T abaković, K otor Varoš H use K raković, m u h tar, S tijena — Cazin A hm et A dilagić, trgovac, Cazin . . S alkan Selimović, Tržac — C azin . . M ehm ed Porčić, P ećigrud — Cazin . P e ta r Kesić, težak, V rnograč . . . Niko Tajić, zlatar i trgovac, P ećigrad — Munib M uranović, trgovac, Ostrožac — M uham ed H adžipašić, S tijen a — Cazin S ulejm an Beširević, Ostrožac — Cazin A gan Kovačević, Ćoralići — Cazin . Š erif M ahm utagić, S tijena — Cazin . Božo Božić, C rn a ja — Cazin . D r. G ligorije S em enčuk, sudac, Cazin Sulejm an Redžić, T odorovo — Cazin . Sulejm an Tralješić, V rnograč — Cazin R ade Kovačević, u m ir. p oručnik, Bihać Dedo Seferagić, težak, š tu rlić — Cazin 124 p jp r t Za priređivački O dbor: Bećir Balagić, učitelj. Гајретова забава у Гор. Вакуфу Овдашњн пододбор Гајрета у заједници са Исламском Читаонпцом прирсдно je заједничку забаву, која je успЈела цздан сваког очекивања. Ha забави je одсвирао тамбурашки збор Исламске Читаонпце »Бановац«, a муш кн пјев. збор Исламске Чптаоннце je отпјевао трп нјеоме, дочим су члановн извели позорнпшнп комад »Мухаџирп« од A. Мурадбеговића, n a свеопће задовољство посјетиоца. Забава je протекла у најбољем реду n весељу еве до ■llpocjaea 25-годишњице Гајрета у Власепици Д ана 16. марта 1929. прослављена je у Власеници 25годишњпца оснутка Гајрета. Сама прослава била je велебна маннфестација Гајретове идеје у овом мјесту. Прославу je отворио повјереннк Гајрета Ф аик Куртаruh. У свом зГијепом говору осврнуо се на посТанак и рад Гајретов кроз свих 25 година. Гајретов рад раздијелио je у двије етапе. Предратни u посљератнн Гајрет. Повукао je паралелу пзмеђу једног и дургог, те констатовао огроман успјех носљератног Гајрета. Ha крају свог говора, захвалио се je свим присутнима којн дођоше на ову прославу, a захвалио се и онима који, na својих ситних, личних и партиских разлога не дођоше, a бише позвани на ову прославу. Све тачке програма биле су лијепо изведене на опће задовол>ство публике. Муратбеговнћа »Мухаџире« извелн су мјеенн дплетанти са много воље и рааумнјевања. Нарочито треба нстаћн одллчну глуму М ухидииа Сијерчића, Х асана Хасанбеговнћа, Л атиф а Праше и Хасе Кртичића, који су се потпупо билц уж ивили у своје улоге, a na сврш етку комада примиш е многа честнтања као п повјереник Гајрета. Hanoii довршепих тачака развио сс je нлес н игранка те потрајали до зоре. Обнлан бпфе за који ириложише лпјеие ирилоге: гг. Малика Рот, Алберт Алтарац, Лезо А лгарац, Реуф Беговић, Х ивзија Тихић, Х амдија Беговпћ, Зухд нја Хасанефендић, Мехмед еф. Омеровић, Х амдија Тихић, гђа Д рага Caniih, супруга Уроша Савића, геомстра; гђа Poja Бсатовпћ, Зулфага Буш атлић, П ашага Тоичић и т. д. био je брзо сав раенродат. Гђа Драга Савић није жалила труд а код бифеа и много je доиринијела д а je ова забана овако лијеио успјсла. Ваља истаћи неуморан рад г. Л атлф а Праше, учитеља, који iiuje жално труда, ncro je у свсму потиомагао повјерепика Гајрста. Ово je нрва забава у Влассапци, д а су у шој узелс учсш ћа и муслиманскс дјевојке и жене. Гђицс Џемила Б уш атлић, Ифета Х асанефендић, Хиба Beraironuh, А земина Ибрахнмпашић, Фата Ћ 1хић, Тима Шп6irh поклонкле су лнјспо прилогс за томболу, које су сву и �рпспродале као и Гпјретове 'значке, а -н ек е од п«нх-домогоше гђк Драги Camih код бифеа. Цјелокупно чиновпиштво са својим госпођама, као н лијсп број наше браће православпнх, било je присутно на овој прослави, само je иало у очи д а н а ' прославп ■није био г. Веселид Косорнћ, среоки поглавар. Ж алосна je нојава да су иоједиаци, бивши нредставннци овдашњег муолиманског евијета и овом прнликом испољила своје нерисположење п|)ема Гајрету, те су настојали свим сдлама д а одврате што вш ае иашег сппјета да не дође н а ову арославу. Њ ихова акцпја аије успјела, јср je ова ирослава у моралиом и материјалном погледу потпуао уепјела а а радост и весеље свих пријатеља нашег аапретка. Чист приход од ове прославе пзиоси 3.150 динара. Гајретово сијело у Скопљу лим тласом гђица Рукија Диздаревпћ Хаџи Рашидова, на eneonhe удивљсв.е a аадовољство. Ha исвлуду jn пало добровољних прилога, накоа одбатка ових трошкова, Дин. 781.50. Овде се иарочпто захваљујемо гђи Ибрахим еф. Кајтаза Koja нам je све ствари добровољно уступила. како би ona прослава рођен>а цашега Пејгамбера bito бол.е успела. Нови пододбор Гојрета у Вугоџу Дшса 28. фебруара т. г. одржана je у Бугојну скупniTinm чланова и на иетој азабсран овај пододбор: Нредсједник: Ахмет еф. Садиковић, срески ветеринар; секретар: Мехмед Мутевелиђ, пошт. чнновнпк; благајник: Мехмед сф. Ждраловић, аорески чииовннк; I. ревизор: Рсџеа Хсгнћ, државпп имам; II. ревизор: Муетајбег Бсћирбеговић, велепосјсдник; замјсаац и : Ибрахам еф. Хаџиахметашевнћ, судски канцелпст; Мехмед еф. Млаћо, званпчник; Ибрахим Р. Караџа, берберин. Новом иододбору желнмо мпого успјеха у раду за Гај- Гајретов аододбор у Скопљу ариредио je 4. марта т. г. врло успјело Гајретово сијело, војег су поред свпју наших Б осанаца поејетила и многн угледни и виђенији Турци. Програм снјела отпочео je у 9 сати a a вечер, еа поОснута-к тдодбора Гајрега у Чапљипи ■здравним говором војног имама г. Хф. Хасана Ш абића, који je укратко изнео и све материјалне потешкоће са којима' Повјереник Гајр,ета у Чапљини, г. Омер еф. Шеховић, се друштво Гајрет бори, позвавши присутне да помажу Гај'еазвао je дана 14. марта о. г. чланове и пријатеље Гајрета рет и auipe Гајретову идеју на Југу наше Отатјбинел. на с к Ј п п т ш у , у сврху оснутка пододбора Гајрета, na je Иза тога су слиједиле неколике деклацацSje. Особито том приликом изабрат пододбор Гајрста у uojn су ушла слнодушевљење међу присуш им а нзрзвали су са- својим одједећа господа: Предсједник Ахмедага Капетановић, трговац; личним декламацијама мали ђачићп 'разреда основне uikoтајник Реџеп еф. Хајровпћ, судпја; благајпик Незир Мало, ле Асим Ш абић и Сафет Блентић, које еу присутни 6vpae ■Хецшћ, суд. званичник; I. ревизор Омср еф. НТеховић; II. реакламирала и no свршетку џ рогм м а позвалп их j^/с а л у , внзор Салем еф. Метиљевић, банк. чин.; замјенпци: Али еф. наградивш и ux и новчано. , ЛјјЖ умо. директор; Сманлага Боетанџнћ, трговац n Хафпз ИбраНе мање одушевљсље билђ je, кад cv се c k е в о ј^ и Ј^ Ј* " хпм еф. Риђаповић, шер. вјежбеник. кламацијама н а позорници појавиле мале МуслиманскеНовоизабраном нашем подбору желпмо пуно среће у Турске дјевојчице пажљиво обучене у бијела одцјела, које ље! овом раду за наше ошпте добро, иаш мили Гајрет. су одлично декламовалеСнеколике декладације на тјфокомU * 'i језику, јер je ово први пут да^м^ле Муслиманке јавно и£туHoeu пододбор Гајрета у Жепчу пају на позорници у овим крајбвима. Послије декламација Ha скупштпни члаиова Гајрета у Жепчу, одржаној на присутнима je г. Ферид Бајрам^ овд. школеки надзорник, 5. априла 1929., нзабрак je овај пододбор Гарјета: Предсједобјаснио позоришнн комад »Мухћџпри« на турском језику. ник Х азим Муфтнћ; тајни к Ибрахим Маглић; благајник Јахија Трећи дио програма бно je iioSopiiinun комад »МухаЋатић; I. ревнзор Нурага Х асаш ћ: II. ревнзор Оеман Налпћ; џири« од A. Мурадбеговића, којђ je успешно пзвсла Гајрезамјеннцн: Мустафа Догладовић, Мехмед Мулалић н Идрпз това омладина под режпјом р. Назифа Ресу.л!>вића. Иза тога Карамехмедовић. слиједило je свирање и томбола до 2 сата no поноћи. Новом пододбору желимо много успјеха у племенитом У купни приход од сијела изнаша 2.400, a чист приход радЈг. од 1.390, од којег je половина од 645 динара дата »Фонду Муслиманске Сиромашне Школске Дједе«, a 645 дпнара друОживљавање pača за Гајрет у Орашју ш тву Гајрет. Г. Хусеин Чехајић, уз припомоћ Гајретова повјереника Много већи матерпјални успјех би био, д а су простоу Орашју, г. X. Омеровића, настоји да Орашје што јаче зарије биле веће и подесније. ннтересује за Гајрет. Засад се радн на том да се оснује у овом мјесту Гајретов пододбор о чему нам, пзмеђу осталог, Мевлуд у Гајретовом конвикту у Мостару г. Чехајић јавља: — Терен сам приправпо, те ових дана мнслнм сазвати Ж енски Лододбор Гајрета одржао je мевлуд 27. вечери једно спјело, којом приликом ћу оцртати рад и врлине ГајРамазана, у просторијама Гајретова конвикта. Мсвлуду су рета. Уједно се прнправљамо за одиграше једне забаве на присуствовале наодличнпје гоепође и госпођице из Мостара. Хаџи 'Бајрам у корист Гајрета. Посета je била неочекивана. Све просторије, као и авлија конвикта, биле су препуне наших муслиманки. Све npnредбе око мевлуда као и ред водиле су наше агилне чланпце Hoeu Добротвор Гајрета Пододбора, на челу са председннцом гђои Муреветом Алај»Муслиманска Прнвредна Задруга« у Тузли ових дана беговић. Пре иочетка мевлуда одрпгала je предаваше члајави ла се за члана добротвора Гајрета. ннца одбора гђнца Фсрданија Јахић о Мухамед-ПејгаиберЈ-. Х вала патриотској Задрузи! У предавању нарочнто je истакла да je и један од важнпх принцнпа Ислама потпомагати сиромашнијег од ссбе, a то Hoeu утемељачи Гојрета мн можемо, вели, најбоље учинити преко нашег Гајрета. »Грађански Клуб« у Тузли јавпо нам се за члана утсПредавање je оставило најбољн утјсак код свих присутних. Иза тога je проучила мевлуд својим умиљатим и топ- 125 �Жпшгли н.егови гнјоонн члпиопв! I I oto так о г. М ухамед сф. М уфтић, трговац из Чаиљинс, упнсао се за члана утмељача, уплативш и одмах пропнсни износ од Днн. 500.— Ж пвно п бпо прпм јер многпма! Гајрстов женски пододбор у Лијевну жепским Одборима Гојретовим Драге ссстре! Ево н mu у Л ијевну — забаченом к рају Боспе — прогледасмо. Ево п mu осетисмо неодољнву потребу да просветом u напретком побегнемо испред ваљ ка новог времена којн прегажа све што je слабо u неспособно д а м у пзбегне. Ево п мн основасмо Гајретов Ж енски Пододбор, врело u хазпу свих наш пх духовних, пнтелектуалннх u економских снага u дадосмо се свим силам а u највећпм цдеалпзмом н а рад око спасавања, просвећпвањ а u енажељ а наш нх другарпца, како бн u оне узмогле, у данашњем тешком времену, у данашн>ем друш тву, да одрже свој живот, сачучају своју моралпу виспну u упуте наш подмладак на пут праве културе и д и вилнзованости. Наше оенивање јављ амо вам са весељем п сестрпнвким жељама да наш у заједничку акцију окруни успеспма, ал пВ ам истодобно препоручујемо да свп наш и пододборп ^ а д с додуше у својнм подручјима u према својим локалним npii.nrкам а самостално, али V општим ппташпма заједнички, солндарно п подрж авајуки перм анертан међусобни контакт, је р нездрава je појава, ако jeS aii'H am крај нде uanpej . док други л еж п у заоеталостп, јер н аћред ак поједиица дгл н мање скуппне губн се у заосталостн! чнтада-Јрмпле. Наша акцпја мора ^јЈрта^т у јед ан корак. Истраившве поједпнлх наш их другарпца даје повода разним предбацивањима u компромитовању школе u Гајрета. Ту еволуцију морају наш н пододбоци узетн на себе u изводнтн je с а нуво? такта, како небп пзазивалц^ револт нашег коизерватпвног света. У том циљ у морамо^упливисатп u на поједпнце д а се покоравају наш ој тактици u нашим закљ учцим а и зато je потребна наш а најтеш њ а сарВдња. В и ћете нас, драге сестре, исправно разумети. Зато Вам u у том циљ у јављамо! д а смо ми покренуле и остварпле до сад а следеће акцпјв^ 1. Организовале смо Ж енски" Г ајрет^са 100 чланпца. 2. Одржале смо једно рам азанско посело на ком je г. Мустаф а М улалић одржао предавање о еволуцпопарној еманцнпацији муслиманке u о провођењу у живот закљ учака Гајретовог Конгреса интелектуалаца. 3. Основале смо своју читаоницу у којој сваке недел>е обдржавамо састанке са предавањпма, лектиром, аналфабетским u другим з а муслиманке корисним течајевима. 4. Припремамо своју елитну забаву за Курбаи-Бајрам, 20. маја, у чијем програму саме учествујемо. 5. Осиовале смо са нашим певачким друш твом »Слогом« заједнички мешовити збор. 6. У предрадњ ам а смо на оспивању Гајретове Женске Задруге која им а циљ д а све муслиманске девојке упосли. 7. Основале смо Девојачкп Фонд који he сиромашним девојкам а давати потпоре прпгодом уд аје ил и удовам а за кућанство u одгој сирочадп. ■ З а оствареље горњих а к ц н ја нпсмо наилазплс нп иа какав отпор илп запрекс, те смо их оствариле. Ово Вам саопштавамо ради међусобпог помагаља, како смо већ навеле, n a и Вас молимо д а и ви пама саопштит« све ваш е предузете кораке у циљ евпма наш ег друш тва ГаЈрета са пзвеш тајем: да л и успевате, к акв у сте тактику предузпмале, обзиором н а конзервативност наш их маса? 126 . ffoiioBito Вас ИОЈ1НМО јr питореву mune акцнј**. n a .коЈу смо иред uauuiM другарицима a u иред иултринм светом морално одговорпе, д а подржајсмо најтеш не всзе, n a Вам у иајбољим жељама шаљемо nam сеотрински ппздрав и поклир: Ж пвпо Гајрет! У Лијевну, дне 17. марта' 1929: З а Ж енски Гајретов Пододбор Председнпца: Секретарнца: Нафија Гагић. Аземина Латифић. Pododbor Gajreta u Kotor Varošu Uzimam slobodu ovim izvijestiti pododbor G ajreta da sam obišao naša sela Vrbanjce i Vranić, sa željom da ih oba­ vijestim o kulturnoj, prosvjetnoj i ekonom skoj po treb i nas m uslim ana u ovoj našoj lijepoj i prostranoj, a danas slobodnoj i junačkoj K raljevini. U tom e sam se poslužio sa Hadisom našeg pejgam bera H azreti M uham eda alejhiselatu ves-selam a »Musliman m uslim anu je b ra t i m uslim an m uslim anu je ogle­ dalo«, te »Svi ste vi ćobani i svi ćete odgovarati za svoje stado«. U širem sam rekao kak o m i m uslim ani danas izlgedam o i sto­ jimo, kako su se u nas uvukla sva ona ružna svojstva koja ne pristoje n iti i jednom razum nom čovjeku, a k oja nam najviše koće p u t iđ en ju n a p retk u i blagostanju. Govorio sam najviše 0 zavidnosti i sebičnosti te slaboj volji n a s m uslim ana za svaki kolistrtn i plem enit rad, m oleći ih sve k ao braću da ostavim o ta ružna svojstva, koje i naša vjera Islam najstrožije osuđuje, a da se prihvatim o onih svojstava koja su nam do b ra i korisna 1 koje nam Bog džeftešanuhu nalaže d a ih se pridržavam o, te da pođem o putem koji će n a s dovesti k raju , n a kojem ćemo se zaista osjetiti d a sm o braća i d a sm o p ra v i m uslim ani, p ri­ vi ženici našega uzvišenoga Islam a. Na k ra ju , govorio sam u kratko o našem d ru štv u Gajret, jedinom u Bosni i Hercegovini koje je sebi stavilo u zadatak »služiti svom e narodu« i »dizati ga ku ltu rn o i ekonom ski«, a naročito sirom ašniji dio našega naroda, dajući m u mogućnosti d a kroz njega dođe do škola i d obrih zanata, apelujući na sve n jih da ovu zadaću, ovoga našeg jedinog društva, uzmemo i mi svi i usadim o u naša m uslim anska srca, te uzm em o je kao treću zadaću svakoga nas m uslim ana. P rv u : Boga velikog džellešanuhu vjerovati, d ru g u : rad iti i štediti, a treću : zadaću G ajreta »služiti svom e narodu« i pomoći svakom prilikom da se obrazuje i podiže ku ltu rn o i ekonom ski. Svi su m e lijepo saslušali i zahvalili m i se, moleći da o pet dođem m eđu njih, izjavivši da sve p rim aju i da će nastati da n e ostanu dužni zadaćam a koje se n a njih stavljaju. Nastojaću, ako Bog dadne, da obiđem i ostala naša sela, o čem u ću po svršenom obavijestiti taj pododbor. Dostavljam p red n je pododboru n a upo treb u i dalji rad. Uz m ahsuz selam Sabit Hozić. Дарови Гајрету Ф илијала Народне Б ан к е у Сарајеву даровала je Гајрету Дин. 3.000.— . Ф илијала Прве Х рватске Ш тсдионице у С арајеву даровала je Гајрету Дин. 500.—. Ha сабирне аркове за Гајретову забаву у Сарајеву сак упили су u положили гг. и то: Фезим Имамовпћ, чиновник Жсљезничке Радионе Дин. 1. 120.— ; Салко Хасанбеговић чиновник Рударског Одсека Дин. 003.— ; Х амдија У зун, чиновпи к Дионичке Пиваре, Дип. 120.— (no други пут). Пододбор Гајрета у Високом положило je своту од Дин. 5.000 као чист приход од приређене забаве. Господин Хаф. Х усеии еф. Екић. положио je Д и.и 1.363 као чист приход од приређсне прве Гајрстове забаве у Илијаш у; a г. Мијат К ураја, повјереник Гајрета у истом мјесту, послао je пакнадии прилог за ову забаву од Дин. 100.— . �Г. Ибрахнм еф. lffeuili, пбвјереник: Глјрета у З&орпиву, |ии;лао ннм јс Дшг. 230.—>, којс су за Гајрет 'сакупита слијелећа господа: Суљо X. Хасановић Дии. 53.— , Весвм Коркут 30.—, Хаф. Ш ериф Мујагић 24.—, Салих Ризвић 20.—, Абдулах Х аџпћ 20.—, Мсхмед Камић 16.—, Мустафа Газнбегоim h 10.— н Смајил Имамовнћ Д ни. 12.—. Гајрстовом конвикту у Тузли сакупио je Пододбор Гајрета у 1 у злн Днн. 1.490.— a . даровала су слпједећа господа: Дин. 400.— Мујага Мухарсмагић, трговцац; no Днн. 300.— Муратбег ЈусуфбеговпН, апотекар; no Дип. 200.— : Подружинц а Прве Хрватскс Ш тсдионпцо, Филијала Земаљске Банке. По Д ин. 50.— : Брпнко Вудимир и Дин. 40.— Bpaha Поњавић, гволсђара, свн из Тузле. Свпма срдачна хвала! К1..Г. Хусевн .TfoKMnti, иравник, сакуппо na блоковб за градп.у Гајротова дома „ 11. Бајрамскн прплог Муел. Клуба у Маглају « 450 — 200. - Укупно Дпп. 1.739.25 Дароватељима и сакупљачнма пскрена хвала! Добровољпи ПЈгилози за забаву Глтпог Одбора Г. Хамид Фаз.чагиН доставпо пам je своту од Дпн. 200 коју, као прилог за Гајретову забаву, дароваше гг. Петар Мнлошевпћ, повлаштсни берзанскп агепт нз Београда (Дин. 100.—) и Нпкола Нш;о*ић, дпректор Чачанске Штеднонице, из Чачка (Днн. 100.—). Хвала дароватељима! Зећат Гајрету из Јајца Потпредсједник пододбора Гајрета у Јајцу rocn. Мехмед Алнбег Капетановић, шериатски судија, даровао je Гајрету Днн. 60.— као свој зећат прнликом Рамазанског Вајрама. Срдачпа му хвала! Гијретови приходи из Маглаја 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. Од чланарппе за март Днн. V , . _ од проданнх блокова за Тајретбв дом. « 450,— од проданих пет Гајретрвих споменица « 250,— од продане 1 књиге »Под жрцр>ем, времена« < 20.— сакупио г. (Ибрахпм Чејван пред џамнјом Куршумлпјом иа Бајрам намаа « y$s.— сакупно г. Ибрахим КрзиД п ^Мсхмедплпја Смајпћ пред жукнјом џа^ијом на Вајрам сакупио г. Локмић, правник, пред Фазлипашом џампјом сакупио г. Смаил еф> В уковић, имам у К риваји I сакупио г. Ариф Парпћ, пмам у Мустајбашпћу « ^26. сакупно г. Хасан еф. Ибрић, имам у Чпповнћу сакупио г. Ибрахим еф. Чамџић, имам У Јупузовићу * « сакупио г. Хусеин еф. Имамовић, имам у Рујници ‘ « г. Мухарем еф. Кајинић путем вмама сакуппо у Гостовићу « Б ајрам ски прилог Мусл. Клуба у Маглају « ш ■ж Укуппо Дпп. -2.105.25 Ж ивјели свјеснп Гајретови раденици! Пододбор Гајрета у Маглају дозначпо нам je своту од Дпн. 1.739.25, коју су сакупила слпједећа господа: 1. Предсједипк пододбора г. Ибрахпм Крзнћ и г. Мехмедалија Смајић пред џампјом на Бајрам Д ип- 200.75 2. благајник пододбора г. Ибрахпм Чсјван пред џамијом «- 18S-“ 3. г. Х усеин Локмић, правнпк, пред џампјом < 55.— 4. г. Мумарем еф. Крајпнпћ путем нмама у Гостовићу * 200‘~ 5. пмам у К риваји г. Смаил еф. Вуковнћ сакуппо » 113.75 6. нмаим у Мустајбашићу г. Ариф Парпћ « 126.75 . 7. имам у Чиновићу г. Хасап еф. Ибрић « 60,— 8. имам у Јунузовићу г. Ибрахим еф. Чамџић « 48. 9. нмам у Рујници г. Хусеип еф. Имамовић » 97.— Сакупљепи бобровсљни- прилози у Korop Bapouiu Пододбор Гајрета у Котор-Вароши дозпачио je Главном Одбору Гајрета Дин. 1.440.50, коју своту сакупише слиједећа господа fijuMHKOM рамазанског Бајрама: Г. Мехмед С е л п м a u сакупио je у чаршпјској џаиији Ј на рубцу Дин. 193, a прсдговор одржао je г. Хплмп сф. Нумић, шер. судбц; г. ^аеим Х о з и ћ сакупио je у варошкој џампји 1в л ^ |^ Ц У Дчи. 100.—, a предговор одржао je г. Селпмага ХаџиселимовнЦпз Вароша: г. Сулсјмаи Б и л и ћ , трговац нз Шипраге, сакуппо je н а Бајрам Дин. 73.— ; г. Омер Ј е л ч и н о в и ћ , село BpKjinhn, сакупио je Дин. 130.50, a — дароваше no Дин. 10.— : Ш аћир Дедпћ и Дедо Дедпћ; no Днн. 5.— : Ћамил Мехмедовић, Тифо Мехмедовпћ, Пбрахпм ■хмедовнћ, Асим -Мехмедовпћ, Хамдо Мехмсдовпћ, Хасап uh. Дедо Силкогшћ, Мухврси Мсхмедовпћ. Реџо Мулгд Силповпћ, Нура Сплновић н Пепба Мехмедовић; lol ДАг. 3.— : Мухарем MexMejbnnh, Мухамсд Шабановпћ; io* |Д ш . 4.— : Ахмет Шабаиовнћ н Фехо Мехмедовић; no Дин. 2.— : Бего Мехмедоввћ, Мујо Шабановпћ, Шећо Jycnh, Росим Курјак, Галпб Јуспћ, Захпда Деднћ, Златка ШабаХашпја Снлновпћ, Ш аха Јусић н Мена Муран; 4 jaja лба Снлновпћ; 3 jaja Ш ида 'Бувелек; no 2 jaja: Џехва Мех;овпћ, Зејфа Мехмедовпћ и Ајиша Јуспћ. Г. Алпја Т о п ч и h, умпровл.сни лугар у Хадровцпма, сакуппо je Дип. 151, a дароваше слиједећа господа: no Днн 10.— : Алпја Топчпћ, Салих Хусеиновић, Сманл Хатиловац и Осмо Хусспповпћ; no Дин. 5.—: Х асаи Хусеиновић, Смаил Селпмовнћ, Ђампл Хусепновић. Алпхоџа Ђатић, Белеза Топчић, Рампзл, Pe­ n i s a п Дервпш Хусепновић, Рагпб Скаро и Салко Ибрпчпћ; no Дпн. 4.—: Бајро Шкоро, Мујо Мујпћ, Емппа п Абпда Хусенновнћ; no Дпн. 3.— : Омер Селпмовић, Џехав, Емипа п 4nh, Хана Хусеиновпћ, Махмут Хусеиновпћ, Џехва, Емпна п ТЈулка Хотиловац, Мнна Ш пшић; no Дин. 2.— : Смапл Mannh, Дедо Селпмовпћ, Рамо Шишпћ, Зајко Хотиловац, Бећо Шпiunh. Х асан Хотиловац, Хана н Фатпма Хусепновпћ. Г. Рифат Х аџн С е л п м о в п ћ , ученпк II. разреда реалне гимпазнје у Бањ а Луцп, сакупио Дпн. 250.—, a дароваше слиједећа гг.: no Дпп. 10: Васфпја х. Омеркадпћ, Ханума ханумпца Диздар, Пенпба Караселпмовпћ, Ш пда Днздар, Халпла Нумнћ п Емпна х. Табаковпћ; Дин. 7.— : Хасап Керкез; no Дпп. 5.— : Мухарсм Куленовић п Махмут Кулсновпћ, Зејисба Плпћанић, Фатпма Чалап. Сухпба х. Кајмаковнћ, Пашекада Караселпмовпћ, Фатпма Селман, Нурка Хозпћ п Зумрута Хозић; no Дин. 4.— : Фатнма Салпхагић, X. Мухарем Караселнмовпћ п Асим Осмапчевпћ; no Дин. з,— : Челебпја Караселимовић, Хана ТЈ-злпћ no Дпн. 2.— : Мејра Тузлпћ, Апша Biiinnh, Мујага Чалан, Рашида Мујезпповпћ; м повјерепству сакупљено на Бајрам Дин. 111.— ; l Дпн. Махмутовица Бајpnh. — Г. Химзо М у ј к а н о в и ћ , тежшс, село Басићп, са- 127 �Kjruiio Дин. 54.—, (i дароћм ис Лјсподн: no Д нн. зо.— : Ариф еф. Б алаглћ и Гагиб М ујкановић; no Дин. 5.— : Химзо МујKunoBiih, Мухарем М ујкаиовпћ н Дорвиш Сачић no Днн. 3.— : TiaMiij М ујкановлћ и Ш рахпм М ујкановпћ; no Дин. 2.— : ДеДо MvjKUHouiih, Всго н ЈПаиан Мујкановић, Салих Ш ачић. Т ахир Јусуфовић n Фсхо Хусић; Дпи. 1.— Џ ^ с р МујкаuoBiih. — Г. М устафа А г п н б е г о в н ћ сакупио у Гарнћима Д ин. so — , a дароваш е: Дшс. 40.— Мустпфа Аганбсговић; no Дин. 10.— : А зиз TjoKiih, Селим Нушнховпћ, Ахмот Хаџнорнћ и Хусо Х оџнћ; Д пи. 5.— Суљо Агапбеговић и Днн. — 'Пампл Рахмановпћ. — Г. М устафа П лнћапић, трговац. Врбаљцп, сакуипо Дпн. 300.— , a дароваш е слнједећа rr.: Дин. 50.— М устафа П лићаннћ; no Д пн. 20.— : Мустафа Спахо н Дервиш Чолнћ; no Днн. 10.— : Мустафа Смајловцћ, Мујо Ибрншпћ, Х идајет Чпзмпћ, Авдо Смајловић, Ахмет Чиркић, Алибег Д едић, Реџо Медара, Ахмет Туран, Распм Скопљак, Н аапф А лекнћ, Хуоо Л иховић; Дпн. 30.— Хаснб Спахић; no Днн. 5.— : Неџнб Туран, М ехмед Смајловнћ, Мехмед Сераф. А знз Х оџнрпћ, Суљо Кантић, Ибро Алагнћ, Осман Дедовпћ. Суљо Варошчпћ, Ахмет Суховпћ н Хампд еф. Дилднћ, Ибро П лпчаннћ; no Дин. 2.— : Реџо Смајловпћ и А лпја Зулфпћ. Г. Осман сф. Ђ у б о , имам и з Вечнћа, сакуппо je Дпн. 100.— , a дароваш е: no Дин. 20.— : Ћ ам ил Х аспћ и Мухо Хибић; no Дин. 15-— : Х усепн Хпбић u Осман Ђубо no Дпн. 10.— : Осман Џ анановић, Ш аћир Ш еховић и Суљо Xyc^b. Нивдравна ОсШм Г.тчиом Одиорц Свима сакупљ ачим а и племенитим дароватељпма нека je топла хвала пспр^д Гајрета и живјели!. Београд, 8. априла 1929. год. Нододбор Гајрста у Травнпку, прнликом тамошње upoс л а в е . 25-годпшњпце Гајрета. упутио je Главном Одбору депешу следећег садржаја: »Ga свечане академпје о прослави 25-годишљнце Гајретова рада, овај Пододбоу поздравља Вас и желн пам вслнке успјехе, i;ao и да сјајпу заставу Гајрета п даље посите високо. — Предсједшнс Б а ш а г п ћ . « Поздрт Глав. Одбору Гијрста из Бањалуке Б а њ а Л у к а . — Оживљавајући поновно рад за Гајрет, поздрављамо Главни Одбор са успјеле конференције, желећи да наш а обостарана настојања донесу много хајра нашем народу. — Предсједнпк: Др. М у ј е з н н о в и ћ . Захвала Гајрету Дипломпрао сам na медицинском факултету у Београду. Сматрам се особито сретпим. што могу овом прилнком да се захвалнм Гајрету, друш тву за културно и скономско подиз^ње^муслимана у Краљсвнни С. X. С. чији сам питомац био неколико годпна. Исто тако благодарим и београдском Гајрету, који мн je омогућио да безбрнжио наставим студије na овдапш ем унпверзитету и да их као љегов питомац завр- Др. Сабрија М. Карамехмедовић. НАЈНОВИЈЕ ДРУШТВЕНЕ ВИЈЕСТИ Брзојавне изјаве благодарности Главног Одбора. Главни Одбор Гајрета, саслушавши на својој ванредној сједници од 13. о. мј. извјештаје својих делегата о недавној аудијенцији код Његова Величанства Краља, о пријему нод Предсједника Караљевсие Владе као и о пријему иод поје- Господе Министара, пријатеља нашег Гајрета, према једнодушном закључну данашње сједнице Главног Одбора, поздрављамо Вас срдачно, Господине Председниче, и благода- ) римо Вам најтоплије. З а Главнн Одбор Гајрета дине господе Министара, једнодушно je донио заиључак да се упуте слиједећи брзојави бпагодарности: Маршалату Двора Његова Величанства Краља Потпредседник: Ахмет Борић, в. р. Господину Доктору Милану Сршкићу, Министру Правде Б е о г р a д. Након одушевљених извештаја наших делегата о аудијенцији којом су почашћени они и Гајрет од Његова Величанства Краља као и о очинсном старању Његова Величанства за нултурно-просветно подизање и национално освешкивање муслиманског дела нашег народа, a специално за напредак Гајрета, Главни Одбор на данашњој својој пленарној седници усхикен Превишњом пажњом Његова Величанства према нашем друштву, слободан je подастрети Своме Највишем Заш титнику синовсну благодарност у Б a о г р a д. Извештени на данашњој седници од наших делегата о високој Вашој пажњи, коју сте им указивали сваком приликом у Београду као и о Вашем старању за културно-просветно подизање и национално освешћивање муслиманског дела нашег народа, према једнодушном занључну поздрављамо Вас срдачно, Господине Министре, као највећег пријатеља нашег Гајрета и његове националне линије. З а Главни Одбор Гајрета име своје, свих својих огранака и чланова. Потпредседник: Ахмет Борић, в. р. Живело Његово Величанство наш дични Краљ! Живео цео Потпредсвднину Краљевсие Владе, Господину Министру Краљевски Дом! Николи Узуновику З а Главни Одбор Гајрета П отџредседнпк: Ахмет Борик, в. р. Председнику Краљевске Почасном Ађутанту Његова владе, Дивизиском Величанства Геиералу, Краља, Господииу кључку данашње седнице Главног Одбора Гајрата, поздрав- Петру Живковику Б е о г р a д. Нанон одушевљених извештаја наших делегата о аудијенцији код Његова Величанства Краља и о топлом пријему иод Вас, Господине Председниче, као и о пријему код остале 128 Б е о r р a д. Накои одушевљених извештаја наших делегата о ауДијенцији код Његова Величанства Краља и о топлом пријему код Вас Господине Потпредседниче, према једнодушиом заљамо Вас срдачно, Господине Потпредседнича, и благодаримо Вам најтоплије. З а Главни Одбор Гајрета Потпредседник: Ахмет Борик, в. р. �Agrarna i KomercijalnaBanka za Bosnu i Hercegovinu C en tra la : Sarajevo Sjedište D ire k c ije : B eograd F ilija le : B rč k o i Novi-Sad ©OOOOOOOOOOĐ0OOOOOOOOOOO000OOOOGGĐOO0OO Med. Univ. P a p ir n ic a \шт Hamdija Kopčić 1 . Sarajevo; Strosmajerova — Telefon 619 Sarajevo, Jeftanovića ulica br. 1 preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala Ordinira s v a k i m d a n o m od 9—12 sati prije podne i od 2—6 sati poslije podne specijalista zubni liječnik ooaooaooooooooGOOoooi 1 ШТАМПАРИЈА S V A K I M U S L IM A N T R E B A O A K U P U JE SAM O BOSANSHS POŠTU RASTR1RNICA KL1ŠARNICA Израђује: разноврсне банковне, трговачке и индустријске тисканице у бојам а к а о : дионице, улож не књ иж ице, чекове, дипломе и т. д., те р а зн а сгручна дела, календаре и остала пзрадњ а солидно, брзо и no умереној цени В ластита књ иговсзница израђује све врсте трговачких књ ига и протокола, као и разн е галантеријске н картонаш ке послове no м ери ii нацрту GAJRETOV CIGARPAPIR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „ G a j r e t " N a ru d žb e : ^ Tvornica cigarpapira SARAJEVO ĆUKOVIĆA ULICA 7 - TELEFON BR. 27 КЊИГОВЕЗНИЦД = СТЕРЕОТИПИЈД S. D. ALKALAJ, Sarajevo može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu �Banka Gajret d. d., Sarajevo Akcijski kapital Din 20,000.000'- Rezerve Din 2,000.000'B a n k a бе b a v i sv im u b a n k o v n a s tr u k u sp a d a ju ć im p o slo v im a . O v la š te n a je z a tr g o v a n je s a v a lu ta m a i d e v iz a m a . Z a v o d je ta k o đ e r i p u p ila r n o s ig u ra n . O s n iv a , o rg a n iz u je i ru k o v o d i k re d itn e i p r iv r e d n e u s ta n o v e . O sn iv a i p o d u ­ p ir e r a z n e k u ltu r n e i h u m a n ita rn e u s ta n o v e . Od čiste dobiti daje 10% Kulturnom i Prosvjetnom društvu „ G a j r e t ”. S v e d o z n a k e u d o m o v in i i in o s tra n s tv u o b a v lja B a n k a G a jr e t n a jb r ž e i n a ik u la n tn ije . U lo šk e u k a ­ m a ć u je n a jp o v o ljn ije i is p la ć u je i s te u sv a k o d o b a itiiiiiiiiHiuiiiiiiiiiiHiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiHiiiiiiiiiiiiiiuiiiiiiiiiitmiim ш Bosansha Industrijalna i Trgovačka Banko d. d. Dr. Omer Bahtijarević ( Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 dugogodišnji liječnik Drž. - ’- ' ^ Л- ff Potpuno uplaćena dionička glavnica Bolnice, operater i spe­ D in cijalista za operativne bo­ 20,000.000* lesti, asistent chirurškog odelenja Državne Bolnice ■■ • A ? Rezervni fond D in n e d a v n o je o t v o r i o 7,500*000* Prima u l o š k e na štednju, vrši doznake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća ordinaciju -------------- Ordinira od 1-3 j p o s lije podne 1 Q “ Interurban t e l e f o n i broj 605 , 865 i 555 Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split u Prestolonasljednika Petra) lulici broj 20 u 11.-om ka tu] ■iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiniiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiimiiiiniiiiiiiiui Temeljna glavnica 4 0 ,0 0 0 .0 0 0 - Dinara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172 Bavi s e svim poslovim a koji zasijecaju u b ankovnu stru k u . — O sim toga im a svoju Z A L A G A O N I C U koja daje zajm ove n a zlato, sre b ro i o stale d ra g o ­ c je n o s ti u z najpovoljnije kam ate. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/3f073eac07ee26c19ccc8614d0f5cf3e.pdf 01f65210ab5c77dcadd84cf862839ec4 PDF Text Text • п. • ekcij1 Ženske Gimnazije ЛИСТ ЗАЗПТА д е т ш SA КУЛТУРМС ИШНбМСКЛ ТОЛИЗАНА M'AHPIMANA С А Д Р ЖД Ј : Месуд Кулиновић: Беговат Мустафа A. Мехић: Илијас Добарџић: Ha Алиђун С Калића Вагана Хајрудин Бујукалић: 'Г*А ЈРLЕТ- О !Вј 16. АПРИЛА Севдисање и аптиковање ГЛАС Н И К САРАЈЕВО 1929. У р е ђ у је : Х а м з а Х у м о БРОЈ 8. �Г А ЈР Е Т , лист Гајрета друштва за културно и економско подизање муслимана, излази 1. и 16. сваког месеца, a цена му je за нашу Отаџбину 100 динара на годину, a за све остале земље преко границе 2(Х) динара. ТЈаци добивају лист у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. ПоЈедшш број стоји 5 динара. Директор Уредник Х а м и д Куни*. Х а м з а Х ум о Власник друштво „Гајрет1'. — Главни и одговорни уредник: Хамза Хумо. — За штампарију „Босанска Пошта“ одговара Јосип Енгел. �т Mesud Kulinović Begovat U sredini grada, opkoljena visok'im zidom sa prostranom avlijom i prekrasnom bpšćom nalazila se kuća Zaimbegova. To ogromno zdanje sa bezbrojnitff penđerima, koji su se otvarali na čekmu, sa dvije u mušebke zatvorene kamerij^-, odavala je na prvi pogled bogatstvo vlasnika i njegovo plemićko porijeklo, Malo je ovako bogatih ljudi u čitavom kraju, kao što je bio Zaimbeg. Na njegovoj zemlji u dva sela dimilo se je preko pet stotina kuća kmetova, a u njegov bogatO namješteni dom Ulazili SU mnogi sa Strahopoštovanjem kao u kakav hram, zadivljeni sjajnim ure­ đajem njegovim. Podovi prekriveni teškim, perzij­ skim ćilimima, a sećije zastrte debelim, kao krv cr­ venim čohamia. Zlatom ispisane lehve, sedefom iski­ ćeno a srebrom izvezeno oružje, izvješano po zido­ vima, nijemo je govorilo o slavi i junaštvu Zaimbegovih pređa. Mnogo je puta Zaimbeg posmatrajući ove poro­ dične tradicije gordo sukao brke. Pred njegovim očima promiču likovi njegovih slavnih pređa, a on se blago smiješi i, zaboravivši se posvema, počinje da pozdravlja rukom, čini temenahe i duboke poklone. Evo, ova kriva dimiskija, na čijem se balčaku blista dragi kamen, sijevala je s desne strane Zmaja bosanskog, sjekla glave bijesnih Turkuša, braneći Bosnu i njene svetinje. Ona tamo, sedefom iskićena kremenjača, grmila je i kosila nebrojene bata’jone Švabinih soldata, opet braneći Bosnu od tuđina. Pa onaj dvobridi, ljuti hanđar, male puške, pala i tako redom, svaki komad ovoga starog oružja bio je vezan sa kakvom uspomenom na kojeg njegovog djeda ili šukundjeda. A sve ih je Zaimbeg poznavao kao da su s njime odrasli. Gdje su bili, šta su radili, kakvim su se junaštvom iskazali. Poznavao je čak i one koji biše pred stotine godina. ^"-Na svoje plemićko porijeklo bio je neobično ponosan. Toliko je vjerovao da je on iznad običnih ljudi, da kroz njegove vene teče drukčija krv, kao što je vjerovao u Boga i Kuran. Pored svega toga, Zairabeg je bio dobar čovjek, I?Pod ovog plemićkog oklopa skrivala se nježna, osjećajna duša, puna dobrote i milosti. Pomagao je sirotinju, obadvjema rukama rukama i mnln malo je bilo onih onih *'п'" dijelio rthartviVmA ia hilrt kojima on nije pomogao i obrisao im suze. Ali usprkos svemu, svijet ga nije volio. Bilo je u njemu nešto što odbija od sebe, tako da su i oni, koje je on pomogao, šutke prelazili preko učinjenog im dobročinstva. Možebit stoga što je on to sve činio sa neke visine i uvijek u velikom odstojanju, pazeći da ne okrnji i ne umanji svoj plemićki rod i pori­ jeklo. »Da se ne pomiješa sa fukarom« kako je u sebi mislio. Svakog drugog ko nije bio beg, pa makar taj bio i uman i bogat, gledao je sa visine. Taj se morao smatrati osobito počašćenim, ako ga je Zaimbeg prvi oslovio. Samo onaj, u čijoj se je obitelji kogod iskazao ličnim junaštvom, imao je pristup k njemu, pa makar i ne bio koljenović, jer je Zaimbeg vrlo cijenio lično junaštvo. Takav je eto bio Zaimbeg. Takav je ostao i onda kada se prestadoše dimiti kuće njegovih kmetova samo za njega i radi njegovog zadovoljstva, i kada prestadoše dolaziti dugačke karavane, koje je raja đogonila, dajući begu begovo a caru carevo. Do’azak novoga vreAena i njegov duh nije ni malo uticao na Zaimbega i njegovu narav, osim što mu je odnio gotovo sve prihode sa njegovog imanja. 113 �Т<> novo vrijeme preokreiui tumbe sve društvene obi­ čaje, pa pored ostalog donese i tu novinu da se na bege poče gledati kao i na sve ostale ljude. Niko im se nije više klanjao radi krvi koja je bila kao i svih ostalih ljudi. Mnogi im se počeše i izrugivati i na smijeh ih uzimati i to je dovelo do toga da se Zaimbeg povuče i zatvori gotovo sasvim u kuću. Tiho, nečujno, njega nestade iz društva i čaršije i niko više ne vidje rahvan njegova dorata i zlatni raht na njemu. Sjedeći u svom mekanom šiljtetu i odbijajuć dimove iz svoje nargile, Zaimbeg je često razmišljao o tom novom vremenu. Nikako nije mogao da shvati kako se io sve zbi. Za tren oka nestade imanja, plemstva i svega onog što je on tolike godine uživao. Malo je žalio za imanjem Zaimbeg. Ima on u svojoj kući još toliko vrijednih stvari da može bez brige sačekati kraj života, a njegova hanuma još to­ liko nakita da mu je jedinici Zarifi osiguran miraz. Ali on nije mogao podnijeti toga da bude izjednačen sa onima čiji su djedovi bili opančari i krpedžije. Zar on, beg, koljenović, čiji su djedovi sjedili uz skut sultanov i koji su nosili najveće naslove u državi? Čitavo vrijem e provod iQ ie u. kući i društvu svoje hanume, pušeći i tek po katkad bi progovorio i to samo onda kad treba nešto narediti. Zaimbeg je mi­ slio da će se njegov izostfihak osjetiti u gradu i d a će ljudi zakukati za njirh. Međutim, svijet zaokupljen novim događajima, i ne opazi povlačenje njegovo iz društva. Sana je Jekla kao i dosad, u gradu je bujao život jačim tempom, puu novine i događaja, a za Zaimbegom niko ne zazali osim kahveđije Huse kod kojeg je on navraćao na ; crnu«. Tako je odmicalo vrijme, a Zaimbeg postajaše svakim danom šutljiviji i zamišljeniji. Neumanjeni kućni troškovi odnosili su stvar po stvar iz kuće, ki­ teći stan sarafa Sakite. Po mraku, kasno u noć, do­ lazio bi momak Sakitin da odnese u nepovrat najprije serdžade, a onda ćilime, mangale i tako redom, jedno za drugim. Samo u oružje Zaimbeg nije dirao, a ostalo nek ide. U kući se živjelo kao dosad. Ispijalo se šerbe, jeli rahatlokumi, uživalo i prosipalo, ko u be­ govskoj, akranskoj k u ć i. . . Kraj Zaimbegove kuće stisnula se i gotovo prili­ jepila uz nju jedna mala potleušica. Ovako malena činila je dojam kakvog patuljka pokraj ogromnog džina. U njoj je pokatkad stanovala čitavom gradu po­ znata Eba. Veći dio vremena ona je provodila kod Zaimbegovih uz hanumu i Zaimbegovu kćer Zarifu koju je ona povila i bila joj pomajka. Kućicu joj je poklonio Zaimbeg kao nagradu za to. Ova kućica bila je vječno zaključana i otvarala bi se samo onda kada bi došao 'Ešref, medicinar i unuk staričin, da provede ferije kod kuće. Tada bi še u njoj probudio život, na njezinu crnu, počadalu bađu zasukljali bi bijeli oblakpvi dima, gubeći se i nestajuć u plavim, nedoglednim ■114 visinama. Sva ra.iosna oba trčala bi <la sto liolje doteka zjenicu svoga oka, svoje unuče. Vrata malog kapidžika na zidu Zaimbcgovom često bi zalupala. To koja od sluškinja donosi Ešrefu dar od hanume, jer su njega svi u kući voljeli. Kao ebin unuk više je bivao u Zaimbegovoj kući nego u svojoj. Tamo se je gotovo i othranio. Njegovom dolasku mnogo, možda više nego iko drugi, veselila bi se Zaimbegova kći Zarifa. Lijepo djevojče velikih, kao ugarak crnih očiju, u kojima bi zaplamsao čudan neki sjaj na glas o Ešrefovom do­ lasku. Radosno bi pohrlila da mu nazove dobrodo­ šlicu i da mu kradom, iza ebinih leđa, uputi pogled, od kojeg bi on zadrhtao kao da ga je stostruka gro­ znica zatresla. Taj pogled uvijek ga je smučivao. U njemu je bilo nešto čudno i tajanstveno, toplo i u isti mah strastveno, nešto od čega je Ešref strepio i pamet gubip. Kao djeca oni bi veselo skakali po bašči, hvatali leptira i igrali se. Dok bi on sav zadihan dotrčao, noseć^u ruci šarenog leptira, ona bi stajala i gledala ga razrogačenih očiju. Tada bi on kao omađijan stao, zario svoj pogled u njezin, i dok bi se oni tako gle­ dali, maleni leptir bi se izmigoljio iz njegovih ruku i veselo odletio. Najednom bi se ona veselo nasmijala, zatapšala rukama i kliknula: — Trči Ešrefe, pobježe ti leptir! No umjesto da trči on se samo ukloni na stranu, podupre rukama glavu i zamisli se . . . Jednog vrućeg ljetnog popodneva, vrućina stegla da čovjeku staje dah u grudima. Pod teškim i usijanim sunčevim zrakama, topi se olovo sa džamijskog alema, đrhturi usijani vazduh, a sve živo zavuklo se u hla­ dovinu i čeka dok vrućina popusti. U malom, zelenom lozom pokrivenom čardačiću leškari Ešref i lijeno prevrće listove jedne knjige. Pred očima promiču mu slova, on zuri u njih, ali ne razumijeva gotovo ništa. Njegovim mislima i čitavim bićem zavladala je samo Zarifa. Od nekog vremena ona ne izbija iz njegove glave. Znao je da je voli bezumno i ludo, činilo mu se da je naposljetku odgonetnuo tajnu njezinog čudnog pogleda, ali on ne imađaše kuraži da joj to rekne prvi. Možda bi se i usudio jednom na to, ali pomisao na bega, njezinog oca, zaustavljala ga je. Još iz dje­ tinjstva nosio je strah i bojazan od moćnog bega, pa ga se ni sad ne mogaše otresti. Lagani šum, njemu dobro poznatih koraka, trgnu ga iz misli. Na ulazu, usplamtjelih obraza od vrućine, zastade Zarifa. Ispod lagane, ljetne haljine, jasno se isticahu linije njezinog divnog tijela. Zastade i po­ gleda ga svojim crnim, ogromnim očima, pogledom od kojeg njega nešto žignu do dna srca. U njemu nešto nabuja, steže se i prelomi, pa se razli po čitavom tijelu. Šutke, on priskoči k njojzi i / uhvati je za obje ruke. �Dugo su se lako gledali, okom u oko, najednom se njihove unse nađoše, zubi se sudariše, a tijela željno pripiše jedno uz drugo. . . Dugo sakrivani osjećaji nabujaše i provališe kao bujica. Više se nisu razdvajali. I kako je bilo ljeto, neprestano su bili u bašči. Kao i nekad skakali su i trčali, brali cvijeće i hvatali leptire, da se u podne, kad ovlada žega, sklone u njihov mali čardačić. Tu bi on ljubio njene velike i čudne oči, pričao joj patnje svoje sakrivene ljubavi, kovao planove za budućnost. Ona je to sve slušala, sjetno oborene glave. Osjećala je da se to sve neće dobro svršiti. Poznavala je ona svog oca, znala je koliki ih jaz razdvaja. A znao je to i Ešref. Ali on se je nadao i govorio da su sad druga vremena. Za koju godinu on će svršiti škole, postati ljekar sa krasnim položajem i još ljepšom budućnosti. A za to vrijeme možda će i Zaimbeg omekšati. . . Koliko god su sakrivali svoje osjećaje, njihova ljubav ipak ne ostade tajnom. Neprestano druženje njihovo dade povoda svijetu da najprije tiho, a onda sve glasnije priča i govori, dok jednog dana ne<saznade i majka Zarifina. Zadrhte i proplaka stara hanuma. Volila je ona svoju jedinicu kao zjenicu svoga oka. Volila je i Ešrefa kao dijete ?voje, i da beg nije onaki, možda bi se i obradovala tome. Ali znala je jadnica šta će biti, kad beg doznadne za to. Strahovala je i strepila. Pitala i Zarifu o tome, i kad joj ona otvoreno reče da voli Ešrefa i da joj bez njega nema života, ona se još više prepade. Jednoga dana iskočiše vrata na sobi od udarca Zaimbegove noge, i on upade u sobu nakostrušen kao ris. Hanuma osjeti kako je ledeni trnci prođoše i pre­ stravljeno upilji oči u njega. — Gdje ti je ona? — upita Zaimbeg. Lice mu se zgrčilo, a čitavo tijelo trepti i poigrava. Mucajući, jedva odgovori hanuma da je valjda u bašči. — U bašči, ja, tamo je ona; a znaš li ti šta ona radi tamo? — gramu Zaimbeg. Hanuma onijemila, pa ni bijele ni crne. — Ne znaš jakako, jer ti ne vodiš ni o čem ra­ čuna, pustila si svoje mezimče da se izrodi ko niko u rodu joj. Znaš li ti da ona, neuzubillah, ašikuje sa oinm ebinim balinčetom? — dreknu Zaimbeg još jače, a oči mu sipaju munje. Hanuma oborila oči i samo dršće. A1 ja ću njima pokazati! Zar moj hljeb jesti i udarati meni na obraz? Odmah da se gube odavle! I ona kućica je moja, iz nje nek sele i to iz ovih stopa, dok se belaj nije dogodio. — A ona kuja, neka mi više nikad na oči ne ide! — još jednom viknu Zaimbeg, pa poteže i prekinu svileni trabolos, koji mu se bijaše otpasao i zapeo negdje za vratima. Kao uzeta, bez riječi i pokreta sjedila je stara hanuma i slušala galamu i viku njegovu tamo negdje na avliji ili u bašči. Prenu se tek onda, kad u sobu utrka Zarifa, gušeći se u suzama. Uz očajan vrisak sroza se mlada djevojka u njezino krilo. Potoci suza kvasili su suha koljena staričina, a boni jecaji perad srce materino. Sutradan rano, sam i bez oproštaja otputova JEšref. Eba se sklonula negdje u komšiluk i život u toj kući nastavi se običnim tokom. Zarifa prestala pla­ kati. Klonila se oca i išla je po kući tiho, vječno za­ mišljena i nekud ko izgubljena. Sa njeiznog lijepog lica nestade veselog smiješka i ono poprimi neki čudan, bolan izražaj. Samo su oči i dalje svijetlile i zadržavale svoj prijašnji sjaj. Nikad više ne zabrujaše topli akordi sevdalinke ovom pustom i praznom kućom. Nestade smijeha, utihnu pjesma, jedino veselje stare hanume. Opustje i zanijemi sve. I kuća se naherila na jednu stranu. Sa njezinog raspalog krova vise istruhle daske i svojom čađi bojadišu zidove tamnom, crnom bojom. Bašča zarasla u travu, sasušilo se i uvehlo Zarifino cvijeće. A ona — Zarifa — svaki čas blijeda, svaki dan slabija. Uzalud napori stare hanume, uzalud brige i lijekovi. Njezin se život po malo gasio. Sa prvim pro­ ljećem pade u postelju, koju joj napraviše po njezinoj želji, u sobi do bašče. Naslonjena na jastuk, gledala je u bašču i mali, na pola srušeni čardačić. Posmatrala je kako se život na novo budi, a drveće kiti bijelim beharom. Praštala se i rastajala sa životom. I jedne tihe, mjesečeve noći nestade života u ispaćenom tijelu, utm u pogled crnih očiju. Još jednom otvoriše se velika avlinska vrata, avlija se napuni ljudima, da iznesu, čevrmama i jaglucima okićeno tijelo Zarifino. Умољавамо све наше прешплашнике да подмпре заосталу дужну прешплату, јер арешплаша и ширење броја арептлатннка на „Гајрет", омогућује само напредак лнсту. u 5 �Ilajrudin Bujukalic Sevdisan/e i ašikovanje Večer je kao trudna žena pala na zemlju. Laki povjetarac zatitra granama lisnatog drveća a kao zlato večernje rumenilo poteče i razli se po srebrnastoj Drini. Zatutnjaše nanule po staroj kal­ drmi kraj Begove česme, a veseo kikot i pesma mla­ dosti prosuše se u plavi suton. Zazvečaše bakarni ibrici, a glasovi pesme razliše se tišinama: »Uzeli dugum i manštrafu ;. Ovi se akordi talasali po mirnom vazduhu i gu­ bili se tamo negde iza visokih mračnih taraba u pustim konacima i golicali mlade grudi devojaka što se na nekim šiltetima grče u čežnji za sevdahom i slatkim milovanjem- Oživeše sevdali sokaci i pesme sve dertlije i dertlije prosipahu se kao čežnje za mladošću koja se gasi s jesenskim ružama. Ar naše mračne mahale prošaptaše šapatom zaljubljenih sevdalija na malim kaspidžicima i velikim kanatima. I Meho Zeko dade oduška svome dertu: Bejturane, Bog t'-'ubio grane, Niti cvateš nit sjemena daj^š-« A kad deset sati oglasi niaša stara nakrivljena sahat-kula, zamriješe pesme i sokaci, i mračne seno razvukoše se po izrovljćnim pločnicima. Zatreptaše zvezde kao zlatnim lancima privezane za oštre vrhove Kule i Gučice,ta Vlašići počeše da mere dubinu nd^f Borike se belasaju u mesečini. Čuje se pesma. To peva I smet Alijagin. Već dugo vremena on se z a g le d a h u Sevletu Hasan-begovu. Među njima kroz kratko vreme za­ vlada pusti sevdah — karasevđah. Bilo je to za Đurđev dan. Devojke su' se skupile u Sevletinoj bašči da se po običaju provedete i poljuljaju na lju­ ljački koju se svezale za grane kitnjastih jabuka. Ceo dan pevale su i veselile se i Ismet je čuo drhtave glase Azine armonike i požurio se. Devojke se sa­ kupile na sofi oko procvetalih ruža i karanfila. Iznele su meka šilteta, ipa se povalfale jedna do druge, na­ slonjene na gole laktove. Tihi povetarac dopirkivao je do njihovi htelesa da ih rashladi. I on se privuče bliže i nadnevši se nad kratke tarabe, promatraše njihova puna golišava tela i slušaše vrisak mladosti njihove. U duši mu se nešto uzburkalo, u glavi mu se poče da muti i on se nesvesno prebaci preko taraba i ukočen stade pred devojke. One poskakaše, ali se ni jedan ne mače smesta. Nešto ih je zaustavilo, goli­ calo, stezalo u grlu da ni najmanji krik ne ispustiše. Sevleta se prva uslobodi i promuca: — Uh, uh, šta učini bolan! Ako vidi babo čudo će počiniti. — Neće, Sevleta, neboj se. Istom je podne, a on je u džamiji — promuca Ismet u nekom dragosnom bunilu.. — Ah Sevlo, kako ti mirišu feslidžani i bele lale. Bulbuli ti sa grana pevaju. — Kad nemamo šta bolje moramo i ovo trpiti — procedi uzdišući Sevla i upravi svoje grahoraste oči u Ismeta koji, ne mogavši izdržati njenog vatrenog pogleda, obori oči. Kao zastiđena isto učini i ona. Sta­ jali su jedno prema drugom. Laki povetarac igrao se s čupercima njezin'e svilene kose i prosipao ih po umiljatom licu. I od tad, nastadoše za njih dani sevdisanja. Pa­ dale su lepe mesečeve noći i zamatale našu kasabu scdefastim pokrivačima. A u plave sutone mešali su se kikoti mladosti sa zveketima džuguma i ibrika. Ismet je svaku noć kao na krilima prelazio po neko­ lika kilometara, dolazeći iz letnikovca pod pendžere svoje Sevlete. S njim je jurio i mesec po modrom nebu i po njemu prosipao svoje svetle pege i vezao Jepg priče zanešenih sevdalija. On bi se bacio kamičkom u njezine pendžere gde bi ona obično po ćelu noć, naslonjena na gvozdene demire, sedila i čekala njega. Pa kad bi čula da kamičak cvrkne u staklo, zaigralo bi joj srce od dragosti, nešto bi joj ugodno i toplo zagolicalo telom i ona bi tada polako oškrinula vrata svoje sobe i šuljala se polagano na hajat, na malo prozorče. — Jesi li spavala Sevleta? — Jesam — prošaputala bi ona i ako je bila uverena da bi tu ćelu noć probdila da on nije došao. I tad bi nastala tiha zanosna šaputanja zaljubljenih. A dani prolažahu ko godine, a noći bele i raz­ bludne ko lepe žene brzo i neprimetno* ostavljajući samo za sobom po jedan dert više. A jednog dana, kad se reši za begove sudbonosno agrarno pitanje i stari beg dođe kući sav uplakan sa malim denjkom šarenih banknota u zgrčenoj ruci, i njihovu sevdisanju dolazaše kraj. Stari beg ostavši bez svega, odluči da odmah seli u Tursku gde ga po­ zivaše i njegov brat Izet koji se već dugo tamo iselio. To mu dobro dođe, jer je hteo da jedan-put raskrsti s tim pakosnim svetom što mu se nesreći u brk pođsmehiva. Prodao je i kuću nekom Jevrejinu i odlučio se odmah na put. A jednoga jutra kad Sevleta zateče rasplakanu majku Arife-hanumu u odaji, pa je poče pitati zašto plače ona joj sve kaza. Sevleta u prvi mah ne poverova. ali kad se starica poče ponovo gušiti u plaču, govoreći da je beg i kuću prodao, devojku obli jetko zelenilo, pade u zagrljaj majci i zajeca. Arifa je znala za njenu ljubav sa Ismetom Alijaginim i radovala se je- Po cijele noći, bdijući uz džamli pendžere, snivala je stara o sreći svoga djeteta. Ali stari o tome nije smio ni znati. On je u duši mrzio Alijagu kao najvećeg �dušmanina svoga. Kad se jedan put između njih po­ vede govor o Alijaginim on mrzovoljno dobaci: »Podli su to i pokvareni ljudi, kao i svi ostali skorojevićk. Alijaga i Hasan-beg nekad su bili veliki prijatelji, ali vreme razvrgnu svako prijateljstvo. Hasan-beg je odlučio, odmah drugi dan, da krene na put u ranu zoru. — Neću da mi moji dušmani znaju šta sam iznio iz kuće — reći će tu večer staroj Arife hanumi koja, sva uplakana, vezaše velike uzlove po pokućstvu. Sevleta se nije mogla ničeg ni prihvatiti. Povukla se u svoju sobu i cio dan plakala. — Da li da mu poručim da odlazimo — pitaše se ona, a vrele suze kotrljahu joj se niz lice. — Moram, moram, da ga još jedanput vidim. — I ona posla Mejrušu da mu sve kaže. Taj dan prođe im u nekom velikom zabunluku, u plakanju i spremanju. Beg se rashodao po avliji tromo i nesigurno klecajući i razgledao svaki budžak kao da se htio i s njim da oprosti. Plav suton pade na oronule mahale i zatitra po. crvenim baščama. Prosuše se pesme sevdali sokacima i kikot na Begovoj česmi, fievla iz svoje sobe slušaše kroz otvoren prozor ove glasove, a kad odjeknuše sutonom drhtavi zvuci armonike i' pjesme: »Umorih se ružu trgajući Čekajući kad će dragi dopi, - — ona se sroza n ij* mekane jastuke i zajec^; »Zar i to morade doći da se selimo u strani vilajet gdje nigdje nikog ne poznamo. J . . . . i Tamo gdje se ne čuje goVor niti pjesma naša.:: Tiha noć padaše kao topli zagrljaj a vjetar zašušta u granama. Mesec kao na zlatnoj niti •visio jo nad našom kasabom i prosipao svoje bledunjavo zrake po plavim brdima. Najedanput podmuklo škripnu kapidžik, cvrknu kamičak u pendžere. U Sevlete se zastavi dah, zatalasa joj se v^'ela grud i zastruja nešto žilama. U njoj uzavri silna rasplamtela želja za nečim što bi je ćelu razdragalo, zagolicalo. Usta joj se požudno otvarahu da se upiju u nešto vrelo i tako slatko, ili možda da se nadiše svježine tih slasti. Topla rumen obli joj lice i ona stidljivo položi svoju malu glavicu na gole ruke i pade u sladosne sanjarije. Teški sevdah i merak poklopi joj dušu. A kad cvrknu i drugi kamičak, ona se trže, zakopča svileno jeleče. škljocnu stara brava i ona se polako izvuče u hajat. Prozor na njemu bio je otvoren, a mekane i zlatne niti mesečeve počeše se kroz njeg provlačiti i igrati na njenom bledom licu. Tamo u avliji u sedefastoj noći šuštaše klasje pšenice pod zagrljajem vetrića koji donašaše miris letnje noći i razlevaše ga po mahalama. — Sevleta! — I smete! To bijahu njihove prve riječi i kroz prozor spletoše se njihove ruke i zadrhtaše dva vrela tijela. Šta mi činimo Ismete! — promuca ona u bu­ nilu i istrže mu se iz zagrljaja. — Ah, Sevleta, dušo, zar i nas može neko ra­ staviti. Ne, ne, to ne može biti. Ja ne mogu bez tebe živjeti — i on pružaše ruke u magloviti suton kao da hoće nešto da uhvati što mu se gubi i leti u ne­ povrat. — Mi sutra odlazimo — promuca ona i suzne oči upravi na Ismeta. Njihovi se pogledi sliše, a u njegovim, očima zasvetliše se dve krupne suze. — Ne idi Sevleta, mladosti ti tvoje — moljaše on. Bježimo u Borike, moj će te otac draga srca dočekati. On voli sve vas, vjeruj mi. Hajde Sevlo, ako me i malo voliš. — Ne smijem Ismete, ne! Ti znaš moga babuOn bi nas ubio. — Ta neka, neka nas ubije, bar ćemo zajedno umrijeti. A ovako. . . . — Prokleće me, pa kud sam onda pristala. Neće Sevleta. Ko voli onako kao tvoj babo . ~ ... D on ne proklinje. On samo blagosiha. Beg ce se poi U _____ vratiti kad mu moj otac ovamo dođe i sve kaže. — Ne mogu Ismete! — proplaka ona. —I Ne možeš. Pa dobro. Ja ću se ubiti prije nego ti odeš iz ove kasabe. Za me više nema života. Razu­ miješ li? — Ona sva zadrhta jer je bila uverena da bi to on i učinio. — Ti me ubijaš, Sevleta! Ona protrnu i očito dirnuta ovim riječima reče: Hajdemo! i bacivši na se bošču, izađe iz kuće. Dvije bijele sjene izgubiše se niz puste mahale.. • Još nije zora ni tračak svjetlosti pokazala, a stari Alijaga uniđe Hasanbegu u sobu, ispriča mu sve i mubarekleisa. Beg se razbjesni i skoči da skine sa čivije pušku, ali kad mu Alijaga dobaci: Prija­ telju, zar ćeš ubiti dvoje nedužnih koji se vole! — on se smiri i proplaka kao malo dijete. Njihove se ruke raširiše i negdašnja dva prijatelja nađoše se ponovno u toplom, prijateljskom zagrljaju. 117 �Mustafa A. Mehić Na Aliđun Jedan od najljepših teferiča održi se svake go­ dine u dolini rječice Sutjeske koja utječe u rijeku Lim. Iako je ta dolina nepodesna za teferič, zbog ma­ lenog prostora, ipak se tu svake godine na Aliđun iskupi sila svijeta. Tu možeš vidjeti seljake koji su došli iz dalekih sela, a i građana bude dosta velik broj. Ova samotna dolina, opkoljena sa svih strana brdima, zanima ipak svakoga koji ima priliku da tu dođe. U toj dolini, naime, nalazi se izvor same rječice Sutjeske, ali ne izvor, kao što je kod drugih rijeka. Razlika je u tome što se ovdje voda iz zemlje pojav­ ljuje samo s vremena na vrijeme, a ujedno je taj izvor vrlo ljekovit, te je tu sagrađen i hauz prozvan Bjeljevine. Slušavši mnogo o teferiču na Bjeljevinama, nagna me želja da se sam uvjerim o svemu tome. Veća grupa omladine, starijih ljudi, među kojim sam se nalazio i ja, krenula je vozom od stanice Rudo. Čim je voz krenuo, otpočelo je sviranje uz harmonike, tambure, pjevanje i veselje. Voz je odmicao, prolazio kroz strmenite krajeve rijeke Lima koja se melodičnim bukovima probija kroz sad veće — sad вдапје klisure. Među nama u vagonu najviše se isticao svirač Lutvo, čovjek srednjeg rasta, od svojih 25 godina. Njegovo bijelo i okruglo lice, sa crnim kao ugljen očima i dugim brcima, oda­ valo je bezbrižna i vgsela čovjeka. Zviždanje voza prekide galamu, sviranje i viku i kondukter povika: »Setihovo«. Velik broj naroda ovdje izađe. Odavde je vodio put do Bjeljevina koje su daleko puna tri sahata. Jedni odoše na splav da se prevezu s onu stranu Lima, a moje društvo se svrati nekom Peri »na каћк. Pero Manđić, čovjek ozbiljnih crta lica, crnomanjast, jako se obeseli kad ugleda ovolike mušterije. Znao je on dobro da među ovim veseljacima ima i bekrija koji će mu ostaviti lijepu svotu novaca. Dok sam pročitao neke davnašnje novine, već je na sto­ lovima bilo rakije, vina, pečenog mesa i t. d. Nastalo je neobično veselje, pjevanje i nazdravljanje. Pero, povika stari i poznati pijanica Šaban, daj i ovim mla­ dićima šljive neka i oni gucnu. Mi mu se zahvalismo, rekavši da smo trezvenjaci. Ah, kaki trezvenjaci, reče Šaban, i ja sam trezvenjak kad mi je prazan džep. Oko tri sata po podne povika neki: »Junaci, vri­ jeme je da se krećemo, vidite li ono brdo, preko njega nam valja preći, pa dobro se potkujte.« Čim smo došli na obalu Lima, Lutvo poče zvati splavara, čija je kuća bila s one strane. »Ehe . . . heee, odazva se Murčo, sad ću sad!« Murčo, stari splavar, preveze nas brzo preko ri­ jeke i mi mu platismo njegov trud. 118 Kada smo došli na vrh brda ukazao se vrlo lijep pogled na sve strane. Svuda okolo vidjela se raštr­ kana sela i obrađeno zemljište. Kuće su pokrivene slamom, sa malim prozorima. Po samoj gradnji kuća, mogla se opaziti nemarnost tamošnjih seljaka koji bi, imajući šume na raspolaganje, samo da hoće, mogli napraviti vrlo lijepe i higijenski uređene stanove. Na njivama, nemarno obrađenim, talasala se je pše­ nica i mladi kukuruz. Po zelenim brežu'jcima pasla su stada ovaca i, s vremena na vrijeme, čuo se lavež pasa i vika čobana. Sa ovog brda zvanog Vranja, ne bijahu daleko Bjeljevine. Odavde se moralo ići kroz gustu šumu, strmenitim putem. Sunce je bilo na za­ lasku. Nalazili smo se u vrlo gustoj šumi. Sunce je provirivalo kroz gusto drveće i vrhovi visokih jela kao da su se kupali u sjajnim sunčanim zracima. Ve­ černji povjetarac lagano je pirio i osvježavao nas i ■milovao sa ugodnim mirisom. Iznad visokih jela kru­ žila su dva jastreba koja su, po svoj prilici, tražili pogodno mjesto za prenoćište. Tamo nedaleko čula se pastirska pjesma. Zanešen ljepotama predvečerja u šumi, pošao sam naprijed, ne obraćajući pažnju na pjevanje mojeg društva. Najedamput se nađosmo na strmenitim livadama i ovdje sjedosmo da se malo odmorimo. Nedaleko od nas, u dolini, čuli se neki nejasni glasovi. To je bio svijet koji je zanoćio na Bjeljevi­ nama, da sutra veseo i odmoran dočeka veseli Aliđun. Pa i mi, sišavši na Bjeljevine, odabrasmo pod sti­ jenom zgodno mjesto za prenoćište. Na sve strane su odsijevale vatre, čulo se rzanje konja, pjevanje i vika. Stariji ljudi, prekrstivši noge. sjede kraj vatre, i ispijaju kahvu. Mladež se veseli. Mi nalomivši šume, napravismo sasma lijep ležaj. I ovdje u ovoj kotlini, obasjanoj srebrnim zrakama mje­ seca, bijaše tako lijepo. Ležeći na šumi, slušao sam melodije malih vodopada rječice. Neobično sam bio srećan, baš zbog toga, što sam imao priliku da proživim ovakvu divnu noć. Moja družina je još večerala i neki su pomalo pili. Lutvo je počeo svirati i ja, slu­ šajući sviranje u noćnoj tišini, slatko sam zaspao. Ujutro me probudiše meki sunčani zraci, koji su kako mi je izgledalo, bili veličanstveniji i veseliji nego obično. Grupa po grupa momaka i djevojaka uz pratnju kojeg starijeg domaćina, dolazila je veselo, s pjesmom. Momci u lijepom bosanskom odijelu, sa živim bojama u suncu kupili su se oko svirača i kao da nijesu mogli dočekati vrijeme kada će moći da u kolu poigraju, zapjevaju i namignu na koju djevojku. Djevojke opet, iznad puta, poredane u strani, sjede i posmatraju svjetinu koja se u ovoj dolini tamo-amo kreće poput morskih valova. Neke opet, zaklonivši �se šamijama, pjevaju pjesme sevdalinke. Divno ih muniše. svakoj njegovoj kretnji. Podne je prešlo. Sun­ je pogledati u njihovom živopismom odijelu, sa nizom čana žega je preuzela maha. I u dolini ne možeš didukata i đerdanima čehrubara oko vrata. hati od prašine i zagušljivog vazduha. Svijet se već Već se približavalo podne. Svijeta je došlo toliko zadovoljio teferiča, pa grupa po grupa počinje da da se je dolina popunila. Tu je baš kao u kakvoj odilazi. A iz zelenih livada, koje se nalaze nedaleko košnici. Na više mjesta mogle se vidjeti skupine omla­ od Bjelovina, dopiru veseli glasi. dine kako igraju u kolu. Svirač uz tamburicu ne pre­ Lutvo se već dosta iponapio. Pozva nas k sebi staje i, sav obliven znojem, stoji ponosito usred kola. i reče da je vrijeme odlasku. I on se umorio svirajući, Momci ga počaste i zahvaljuju mu se. I naš Lutvo a i veseo je, jer, vele, da je zagledao neku lijepu svira tamo gdje je ponajveće kolo. Momci i djevojke djevojku iz Biševića. »Lijepa je, alahami kao zlatna jabuka«, poče Lutvo. Mnogo je hvalio, dok smo se iskitili ga divnim planinskim cvijećem. Tamo kod samog hauza iskupilo se mnoštvo sta­ mi malo za to njegovo pričanje interesovali, jer smo rih ljudi i žena. Njih ne zanima toliko veselje. Oni bili zabrinuti kako ćemo ovako umorni doći do že­ čekaju vodu da se pojavi. U hauzu je neka Zilka, ljezničke stanice. Na Bjeljevinama je ostalo iza nas još svijeta. A ona čisti tu malu banjicu i živi od prihoda što joj daruju oni koji se tu okupaju. Najedamput se oču mi, izišavši na jedno uzvišenje, sjeli smo da se malo povik: »Eno vode«! Mnogi pojuriše k hauzu da se odmorimo. Sa svih strana čuo se prasak pušaka i okupaju vjerujući da će im kupanje donijeti veliku podvriskiv^inje vesele mladeži. Tamo na onim liva­ dam a igra kolo i pjesme djevojaka ore se. na sve korist. Na maloj ledini iskupili se stasiti mladići i ba- stran e. caju se kamena s ramena. Osobito se ističe neki Oroer, Idući dalje pričali smo jedan drugom o današnjem iz Zubnja, koji svima bacačima po čitav, ukop pre­ teferiču. I u pričanju nijesmo ni osjetili velikog umora. bacuje. Sa svih strana p&daju poklici: »Aferim ti bilo, Ukaza se već i Lim i za nekoliko časova mi se na­ Omere!« đosmo na splavu. Između svjetine idu araauti sa buzom, kolačima i sladoledom. Eno jedan' veseo š/edi u hladu, zaradio je pare — prodao je sve što je donio. Kada su kola igr&la u najvećem jeku i kada su se pjesme orile na sve fctrane, začu se nenadno jauk, i pomaganje nekoga iz sakupljenog naroda. Svi ЈЛ и . Њ,барџнћ okoline potrčaše onom mjestu gaje gdje se mogao viajett vidjeti bliven. Poče|e se tući sa kocima, „ , momak krvlju obliven, jem, ne znajući ko je kriv. Neki se [\С 1Д И 1\С 1 Lj CLVCLHCI toljagama, kamenjem, pobojaše i nasta divlje bjegstvo na sve strane. Žandarmerijska patrola, koja se nalazila u blizini i znala Лепоте су ми иамет ионелс da su ovakovi događaji na svakcm teferiču skoro чобанке су мс стазом одвеле neizostavni, sa bajonetama nataknutim na pukŠe, po­ низ равне долове тпхс. češe razgoniti razjarenu svjetinu. I brzo staviše red. Da njih nebi, bilo bi što se ono kaže: »Mesa bez •Јутро ми кануло росом очи kupusa«. сунцем нланине умиле lcoce. Ranjen je bio neki Meho iz sela Podavrela, za­ dobio je ranu, braneći svoju milu Mušu koju je htio Низ долсве тихс долове potegnuti Džafer Halilović, isto iz Podavrela. Kod mu­ девојке воду пснелс slimana na selima, znači mnogo, ako se momak do­ иланине се у штругље смеју dirne dejvojke. Ova dvojica su zakleti neprijatelji, низ равне тнхе Долове • jer obadva ljube lijepu Mušu. I želeći da s njom златне се доламе веју. danas na teferiču progovore koju slatku riječ, posvade se i u svađi Džafer probode nesretnog Mehu. Oko Умиле су их јутарње румени ranjenog Mehe, iskupila se sila svijeta. Džafera opet ко бели снега грумешг žandari čuvaju kraj sebe. Dvije sestre ranjenog Mehe, образпма се осуле белине; koje su bile svjedoci tog nemilog događaja, grde Dža­ fera i u njihovim pogledima na njeg opaža se izraz катуни полегли у планине srdžbe i osvete. Poslije se opet sve umirilo. Po gdjeчобани коло воде koji pijanica pjeva, idući od jednog kola do drugog, девојко даиас сам радостан a za njim ide grupa dječurlije pa se ismijava i majниз доловс ми жалост оде. 1W �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Д е л е га т и Г л а в н о г О д б о р Гајрета у Л у д и је н ц и ји к о д Љ е г . В е л и чанст ва K p a j.в а Потпредсједник Главног Одбора Гајрета г. Др. Мехмсд Зилџић и секретар r. Хамид Кукић примљени су у сриједу 3. о. мј. у 6,30 часова послије подне у новом Двору у Аудијенцији код Њ. В. Краља. Аудијенција je потрајала 38 минута. Приликом ове Аудијенције, Њ. В. Краљ се живо интересовао о културно-просвјетним приликама муслимана, a специјално о дјеловању Гајрета који стоји под Највишом Заштитом Његовог Првијснца, Њ. Kp. Вис. Престолонаслздника Петра. Делегати Главног Одбора Гајрета гг. Др. Зилџић и Кукић поднијели су Њ. В. Краљу исцрпнији извјештај о досадањим успјесима Гајретова дјеловања, о прослави Гајретове 25-годишњице, о напредовању и ширењу Гајретове организације и о даљњој акцији Гајрета у народу на културном и просвјетном подчзању и националном освјешћивању муслимана. Истодобно су се делегати захвалили Њег. Величанству испред друштва на Превишњем одликовању Гајрета орденом Св. Саве степена. Овом приликом су делегати иоред Аудијенцијо код Њ. В. Краља били љ.убазно примљени и од Предсједника Краљевске Владс Ген. г. Петра /Кивковића, Потпредсједника Краљевско Владе г. Николо Узуновића, Министра Правде г. Др. Милана Сршкића, Министра Просвјете г. Боже Максимовића, те од Предфдншса Престоничке општине г. инж. М. Савчића и Потпредсједшпса г. Др. 'Стојадиновића. Сва споменута гг. министри, m o и остали пријатељи Гајрета, лримили су наше делегате и саслушали их најљубазније, показалши и свом приликом своје велико интересовање за наш Гајрет и његов досадањи рад као и за програм његова будућег дјеловања, обећавлш да ће нал 1ем Гајрету и у будуће поклањати своју високу пажњу. Д х м е д ЋикиЋ - Ч&јретови раднилд, они су уједпо историја Гајрета, они су еами, такорећи, Гајрет. Ово би се нарочито могло да одпоси na оле Гајретове раднике који раде на његову дјелу од лрвих година до да- Овом приликом су делегати Глгвног изложили потребу и молбу Њ. В. Краљу да би сз још идуће шк. године основао Шериатски факултет у Сарајеву и да бiT се уз тај ф акултет-------вио посебан интернат за слушаоце овог Б о р а в а к д ел ега т а Гла О д б о р а Гајрет а у Б е о г р а д у Већ je дуже времена откако представниди Главног Одбора Гајрета нису имали прилике да у лашој Престониди обавијесте исцрпнијс о дјеловаjb.y Гајрета све оне факторе и пријатеље који о овоме нашем друштву воде рачуна и указују му свзју благонаклоност и иажњу. Ha једној од посљедibiix сједшша Главног Одбора Гајрета, повела ег дискукија о овоме, те je ријешено да делегатл Главног Одбора Гајрета отпутују чим прије у Београд и да обавијесте надлежне факторе и све пријатеље Гајретове о дјеловању Гајрета, те да тсм приликом посвршавају извјесне друштвене послове. 1{ако су у то вријеме биле у току лрипреме за овогодишњу Гајретову забаву која je сваке године, a нарочито ове, била једна велика свечаиост Гајретова, то се тај закључак није могао извршити одмах, na еу се стога ио одржаној забави уиутили у Београд потпредсједник Др. Мехмед Зилџић и еекретар Хамид Кукић. нас. Један од таквих Гајрстових радника je госп. Ахмед Ђикић, брат рахм. Османа Ђикића, Године 1908. г. 'Бикић имепован je повјереником Гајрета у Мостару и ту дужлост упражњавао je све до колца 1928. год. Двадесет година повјерепичког рада задужује много друштво Гајрет, a тим самлм и сав муслималски елсмепат у Босни и Хсрцегсвилл. Зато, ла овом ллеменитом раду, r. Ђикићу Гајрет и одаје луно лризлање и захвалност. Ахмед Ђикић рођен je 10 марта 1885. у Моетару. Метстеб, ословпу лтколу (руждију) u иижу �гимназију свршио je у Мостару. Год. 1906. матурирао je на препарандији у Сарајеву, и исте године постављен je за учитеља у Мостру, гдје остаје у служби све до год. 1914., кад као непоуздан елеменат бива премјештен у Тешањ, послије у Фазлагић-Кулу, a одатле у Међеђе код Вишеграда, гдје дочекује и Ослобођење. Почетком школ. год. 1923.1924. бива додијељен на рад Гајретову конвикту у Мостару, коју дужност још и данас упражњује. Уједно je агилан члан Гајретова мушког пододбора у Мостару. Нека му драги Бог подијели дуг и срећан живот на понос и дику Гајретову. А б и д Фртуна Гајретов радник, г. Абид М. фргуна, Beli јс око 10 година секретар друштва Гајрста у Високом и само то кад се истакне, зиачи да г. Фртуна спада међу најбоље млађе Гајретове раднике. Х а м д и ја Т ахм иш чија Један од млађих и без сумње најагилнијих Гајретових радника je г. Хамдија Тахмишчија, судија и предсједник друштва Гајрета у Високом. Рођен je 1896 г. у Сарајеву. Свршивши правни факултет у Загребу, био je краћс вријеме суд. култантом у Тузли, a од 1921. .. __ г _____ w ду у Високом. По доласку уВисоко буди и оживљује рад за Гајрет, тс постизава за кратко вријеме замјерне успјехе. У друштву са гг. Абидом Фртуном, Јусуфом Мухићом, Мухамед еф. Ахићом, Хасаном Сарачевићем и.Мулом Казићем, оснива пододбор Гајрета, јер je до тада било иовјереништво које je водио г. Јусуф Мухић, тадањи учитељ у Високом. Његов идеалан и агилан рад за Гајрет заслужује све пажње које се једном јавном раднику могу указати. Г. Тахмишчија je тихи пародни раденик који нема обичаја истицати свој рад, a у истину би се могао својим дјелима не само ионосити, него за примјер својим колегама истакнути. Од рођења тих и отмен, искрен и добар националиста, успло je да окупи око Гајрета сву здраву националну омладину којој je он данас духовни вођа. Г. Тахмишчија je млад човјек и он много обоћаје. он још врло млад (роОслобођења у коio добар и искрен наживо и марљиво на гов идеалан и агилан ui и показао je лијепе успјехе, да се у истину може тнм успјесима поноеити. Kao дсбар и вриједан организатор нрн нриређивању годишњих Гајрстових забава у Високом, он сс увијек својим радом истакао. Абид Фртуна je свршио средљу школу у Оарајеву и данас je на служби код војне евиденције у Високом. Oir и као Височанин и као млад човјек, још je увијек једна неисцрпна снага за Гајрет. Ми стога, желећи му дуг и срећан живот, очекујемо још много од нашег Абида, захваљујући му се много на његову 10-годишњем раду. Нова аовјепсница Гајреша Повјереннцом за Цазин пменоваиа јс гђа Хасиба Билал. Гђа Билал радиће на популарисању Гајретове ндеје међу тамошњнм женским свнјетом. Желлмо joj Miroro успјеха. 121 �Gajretova zabava a Brčkom Na 14. o. m j. o držana je ovde G ajretova zabava. To je prv i put n ak o n p re k id a od dvije godine. P oslije neu­ m ornog dvom jesečnog ra d a i nasto janja priređ iv ača i diletanata, konačno je o stvarena d avna želja veićne ovdašnjih muslimana, a to je da se oživi G a jre t u Brčkom i da se njegov ra d ponovo nastavi. Sm atram o za našu dužnost da odm ah ovde istaknem o rad onih k o ji s u n ajviše prid o n ijeli ostvarenju ove zabave, te da oni posluže k a o d iv an p rim je r požrtvovnosti u rad u za opće dobro. To su u prvom re d u : Gosp. M ehm edaga K anlardić, ov­ dašnji veletrgovac, koji je svojim ugledom bio najveća m oralna potpora ove zabave. T ak o đ er njegov sin, gosp. Selim K antarđić, koji n ije žalio n i tru d a a n iti s re d stav a da p rip rav i sve za zabavu. C ijelo se je v rijem e bio u p regao u rad , vodio brigu 0 m aterijaln o j stra n i .sakupljao p riloge, organizovao, tako da se m a terijaln i u sp jeh najvećina im a njem u zahvaliti. Pored n jega i gosp. F ehim u Sejdiću, čin. k a ta stra , povjereniku »Gajreta« , k o ji je u p rav o p rv i i došao n a m isao da se daje zabava, te d va m jeseca nesebično rad io , p rip rem ao i k ao organizator 1 kao d iletan t, tako da se bez n jeg a n e b i mogao ni zamisliti o vakav lije p usp jeh . S početka je bio sam , ali je m alo po malo, svojom požrtvovnošću, pridobio i dru g e za saradnjju. dZatim gosp. Sam id H. M ehmedović, cipelar, koji je tak o đ er 7. -kao d iletan t i k ao o rganizator m nogo pridonio uspjehu. a kasnije postaje njegov oduševljeni pristaša. Toga n ašeg a Begleragu vrlo je lijepo predstavio gosp. Sejdić sa svojom djecom koja su upravo dirljivo odigrala svoje m ale srčane uloge. Poslije toga kom ada ozbiljne pouke, da večer n e b i prošla bez šale i sm ijeha, odigran je »Zlatni bardak« od Muratbegovića. Alibega, starog bosanskog bega — koljenovića, koji sjedi sa svojim subašom i m uhtarom , odigrao je na opće zadovoljstvo gcsp. Sam id H. Mehmedović. .Ponosan beg u originalnom bo­ sanskom odijelu od crvene čohe, zlatom izvezenu, mogao je da stvori u gledaocima iluziju na davno m inula v rem ena slave i snage naših djedova, koji nisu razum jeli v rijem e te ih ono nem ilosrdno pretrlo. Poslije svršenog kom ada ig ran k a je produžila zabavu do казпо u noć. U ig ranki nisu učestvovale m uslim anke, nego su ostale na galeriji. Brčko se još pridržava sta rih običaja u tom pogledu, te zabava izgleda uvijek nešto jednolična i u sali se ne vide nego m uškarci. Zato su sestre članice d ru štv a »Vijenac« svojim prisustvom ublažile taj nedostatak. Ovom zabavom Brčko je, zahvaljujući neum ornom rad u priređivača, opet pridobiveno za G ajret. Srca g rađanstva opet će-Jiucati za to naše kulturno društvo, pomoć prem a snazi neće nurrfilttti. Гајрстова zorfwuma забава у Рогатици - ''«4Јододбор Гајрета у Рогатнди одржао je своју годшпњу P a i svi ostali d iletan ti b ili su za sv^ku pohvalu u svome забаву другп дан рамазанског Б ајрам а (13. марта 1929.). požrtvovanju. Овом прилнком, за добар моралнп н матернјални успјех Z abavu je otvorio gosp. §ц>ајП' H. M ehmedagić, član забаве, нарочпто Je задужСн пододбор д а се овпм путем u gledne trg. kuće, svojim jezero v)tini govorom. захвали r. Хасану Кпкићу, учнтсљу у Рогатици, који je неуS ala je b ila puna. M oramo spom enuti da su n a s »viši slo­ \м о р н 1Ш радом, не ж алећи труда, употребпо све да Гајретова jevi« slabo posjetili. Naročito -Зе opazilo d a nem a gosp. grad­ забава што боље успнје. skog načelnika, k o ji bi k o ^ m tfslim an svojom posjetom uveličao Исто тако се пододбор нарочпто захваљује госпођи Јуzabavu. Baš n as veseli što se je sred n ji stalež, zanatlijski i стп Хасанбеговић као и г. Алији Хасапбеговићу, те гђицл obrtnički svijet, odazvao i došao. Na balkonu b i o j đ [lijep broj Резикн Ауст, којп иису жалили труда прнмпвши сс улога, m uslim anki, g o sp o d a ri djevojaka, od kojih su neke, čak bez те je њиховим судјеловањем сЗм комад одлично лзвсдсп. vela, slobodno gledale, što ia u Brčkom još n ep rim ljena no­ Нарочнто неиа je хвала Соколском Д руш тву у Рогаvotarija. тнци, чијн члаиови су неуморно судјеловалн око ирирсђиGosp. M ehm edagić je n ajp rije pozdravio Nj. Vel. Kralja, вања забавс и исту увелнчалп са својим пјсвачким мушким K raljevski Dom, a naročito tUajretovog P ro tek to ra Nj. Kralj. хором, под дириговаи.см г. Кнкића, а осим тога и ЗанатлпјV is. P restolonasljednika P e tra . Zatim je uk ratk o objasnio svrhu ckoji Удружењу којц су бссплатно на забавн судјеловали са G ajreto v u : » ----- G a ire t je kroz 25 godina školovao omladinu сВојим тамбурашкнм збором. m uslim ansku i sijao ideju »Brat je npo koje vjere bio««. Za to Коиачии сс Пододбор овнм иугсм захваљ ујс гђици Џсje naša dužnost da radim o za Gajret.« мили Ш ахшшаш ић. која je no кућама сакупила богату томB u ran aplauz bio je odgovor publike. Голу и напоељстку скнм оним који су судЈСЛовали око npirPoslije jed n e u spjele deklam acije, na pozornicu je izašao I еђиваша забаве, а нарочнтп е.вој onoj господи која, поред cjelokupan m uški zbor ovdašnjeg hrvatskog pjevačkog društva улазпице. приложише з доброиољнн прплог. »Hrvat« sa gosp. D r. M. K udrnačekom na čelu, i otpjevao Mckranjčovu tu rsk u р је з т и »Mekam«. Гајретова забава у Илијашу Zatim je m ješoviti zbor sr|* pjev. društva »Vijenac«, na Гајретота забава у Илнјашу, чији смо програм динијелн čelu sa gosp. Ј о с с т O ilušićem kao zborovođom , otpjevao Moу нрошлом броју, одржаиа јс 31. марта о. г. kranjčevu pjesm u »P isaše m e Stano«. Izazvani dugotrajnim Забава je успјсла у сваком погледу. Припремама je руpljeskanjem o tpjevali su isti još divni k a rišik narodnih pjesam a ководио наш ловјерсник у Илнјашу r. Мијат К ураја, у з upii»Iz M ostara«. To je b ila p ra v a naslada za publiku. noMoh осталнх, а иарочлто уз приномоћ С. К. »Ворца«, комс Iza toga je opet »Hrvat« otpjevao »Čuješ dušo«, te bio Гајрет изразује топлу захвалност. pozdravljen oduševljenjem publik e koja je razdragana pljeskala. Нарочнту захвалкост, и овом ириликом, Гајрст дугује Ovom prilik o m najsrd ačn ije zahvaljujem o braći iz obadva г. Тахмишчнји, судији у Високом, као и њсговим пријатељиd ruštva koji su nam p rite k li u pomoć i svojim sudjelovanjem ма, који су донрпнијели много да забава овако успнје, а иоu p otpunili n aš p rogram n a opće zadovoljstvo. Neka im je hvala, могли je и својим прилозима. njihovim vođam a, članovim a i članicam a. Naša je vruća želja da i mi njim a n ekada m ognemo sličnu uslugu učiniti. Настојањсм Х афиз еф. Екића и иашег повјерсннка, заPotom je započeo kom ad »Siroče«. Na pozornici se odigrala баву je посјстно Bchu број теж ака нз околице и упознао се scena osvješćivanja jednog našeg tipičnog, dobrog, naivnog m u­ са идсјом н радом Гнјрста, на чему нека je хвала поменутим. slim ana, varošanina — age, k o ji n ije znao do sada šta je Gajret, Gajret u svakoj kući, znači samo njezin napredak 122 �Gajretova svečana zabava u Cazinu Među najuspjelije zabave u Cazinu od Oslobođenja do danas, kako m oralno tako i m aterijalno, spada bez sum nje prva G ajretova zabava u Cazinu, p riređ en a dne 14. m arta 1929. g., uz Bajram. r ~— ..._л ' najvećem broju i u svakom pogledu doprinijeli za što bolju iz­ vedbu same zabave, ne žaleći truda ni oko dočeka gostiju ni sm ještavanja istih. Osobitu su uslugu činili pri dočeku gospoda: Alija Pozderac, ovdašnji načelnik, Tomo Stefanović, upravnik poreske uprave, Salih Bilal, sreski veterinar, llase Pozderac, poreznik, Muhamed Pozderac, trgovac, Hašim Sulejmanagić, tr­ govac, Husnibeg Ćorović i pol. pristav g. Tomo Perković. Za besplatno ustupljenje, kako hotelskih prostorija, tako i ogrijeva i rasvjete, ovom prilikom neka je naročita hvala braći Pozderac. Zabava je počela pred dupkom punom salon sa pozdravnim govorom ovdašnjeg povjerenika Gajreta gosp. Mustale Zuhrića koji je, pozdravivši goste i zahvalivši im se na mnogobrojnom posjetu, u vrlo lijepim potezima prikazao rad ovog našeg je­ dinoga mezimčeta — G ajreta, na kulturnom i prosvjetnom, te nacionalnom i ekonomskom polju, ujedno upozorivši ih da ni­ jednog m uslim ana ne bi smjelo biti, a da ne bi doprinio za G ajret i m oralno i m aterijalno. М у с та ф а Зухрић I ako je m eđu ovdašnjim svijetom fđeja Gajretova slabo poznata, skoro do nedavno 'n ik ak o , iako narod ekonom ski vrlo slabo stoji, te ako se još uzme da su t J g a ’dana putevi i ceste b ili neprohodni, onda je zabava m im o,svako očekivanje uspjela. I p o re d svih navedenih nezgoda, zabavu su posjetili mnogi prijatelji G ajreta iz Bihaća, Bos.^KrJpe, pa čak i iz Bosanskog Petrovca. Od poznate gospode: Osmaii et. Repžić, školski u p ra­ vitelj u Bihaću, sa svojom kćerkom i bratićnpm , Hasan ef. Se- h~ тШ ' : ■Л ' Iza riječi povjerenika Gajreta, da će naša buduća gene­ racija pod moćnom i slavnom dinastijom Karađorđevića, a pod svojim budućim K raljem , sadašnjim Protektorom Gajretovim, moći d a se slobodno razvija kulturno i prosvjetno, podigla se zavjesa i pokazala se n a bini u velikom formatu slika budućeg K ralja, sadašnjeg P rotektora G ajreta, ukrašena sa narodnim vezovima i^ rž a v n im vrpcam a, kako sjedi n a Prijestolju, a oko Njega stoje tri djevojčice m uslim anke u narodnoj nošnji, učenice ovdašnje škole, koje su držale: jedna prelu, druga srp i rukovet pšenice, a treća luč prosvjete i knjigu, dok četvrta djevojčica, _okrenuvši se prem a slici i prijestolju, deklamovala je: Gajretov Pozdrav Njegovom Kraljevskom Visočanstvu Prestolonasljedniku P e tru — P ro tek to riv G aireta. • Ovo je kod p risu tn ih izazvalo vanr.edan dojam. Ostale dvije deklam acije: >Preni se rode« i »Dižimo škole« vrlo su dobro uspjele. V ' ' 5V; -Т'л '■ <>¥*$&, 4 4 .* % л ... "’ С л у ш а о ц и и м а м с к о г т е ч з ја З а в о ђ е њ е м ати це , račević, činovnik, Topić, učitelj, Kašiković, trgovac, te četiri pet đaka iz više gim nazije. Iz Bos. K rupe gosp. Bibe Kabiljagić, trgovac, a iz Petrovca u p rav n ik pošte gosp. Muminagić, šef sta­ nice Ostrožac—Cazin gosp. H asan Suljić, te još mnogi čija su nam im ena nepoznata. Sva sela cazinskog sreza b ila su zastupana u velikom bro ju n a ovoj zabavi po svojim najuglednijim težacima. Svi učitelji, m uhtari, odbornici, p a što je naročito upalo u oči dva­ deset im am a od užeg cazinskog sreza bilo je p risutno n a ovoj G ajretovoj zabavi. Dalje, g rađani, činovnici g rad a Cazina bez razlike vjero, plem ena i narodnosti posjetili su ovu zabavu u с а п о в је р е н и н о м Г а јр е та г. М у с т а ф о м З у х р и ћ е м Kcmad »Zlatija« od Osmana Đikića odigran je na opšte zadovoljstvo prisutnih. U ulozi Nurhanume i Ahmeta — pašina ćehaje, naročito su se istakli i osobitu vještinu pokazali gđica V latka Verić i Bećir Balagić učitelj, a i ostala su gospoda: N. Bešlagić, H. Ćoralić, M. Zuhrić, E. Topić, H. ćorović, E. Omanović, te gospođice Dika Hadžiomerović, D raga Ovuka, Ružica Predojević, Esma Midžić, A leksandra V urdelja i Tonika D ržksler odigrali svoje uloge na sveopće zadovoljstvo. Da je sam i komad »Zlatija« ovako dobro izveden, ima se p ripisati u zaslugu priznatom režiseru gosp. Nazifu Bešlagiću. sudskom kancelistu, gosp. A liji Omanoviću, te gđici Tonikl 123 �D rek sler, koji su savršeno b in u i b iu sk e scen arije prilagođavali spom enutom kom adu. I još mnogi drugi poslaše priloge čija im ena, n e donosimo zbog m alog prostora, a kojim a se također najtoplije za­ Po sv rše tk u kom ada n a stala je ig ran k a, rasprodaja korijan d o la i razglednica za b ira n je »Mis Cazin« (kojom zgodom je izab ran a gđica Z ejn eb a Om anović), te m ehahet do zore. hvaljujemo. P ri završetku ovog izvještaja G ajretove zabave u Cazinu, još jedam put neka je hvala svim onima koji omogućiše ovakav sjajan m oralni i m aterijalni uspjeh zabave, a naročito n e k a je hvala ovdašnjem povjereniku G ajreta gospodinu Mustafi Zuhriću, koji se može sam o ponositi sa ovakim ishodom zabave kojoj (zabave) je bio kroz cijelo vrijem e i srce i duša. P rih o d zabave, koji je n am ije n jen sam om G ajretu, jest slije d e ć i: U laznina .....................................................................Din. 3.374. - , K orijandoli ............................................................... Din. 270.— G ajretove r a z g l e d n i c e .......................................... Din. 276.— Dobrovoljni prilozi iz m jesta i sa stran e . . D in. 2.378.— U laznina ženske zabave .....................................D in. 525.— Bife .......................................................................... D in. 592.— U kupni p rihod Din. 7.415.R azni izdatci za z a b a v u ......................................Din. 1.630.G lavnom O dboru za razglednice . . . . Din. 276.Čisti p rihod zabave Din. 5.509.— O vako lijepom m aterijaln o m u spjehu doprinio je i Bife, kojeg s u ovdašnji g ra đ a n i i činovnici svesrdno snabdjeli, kao i dobrovoljni prilozi iz m jesta i sa strane, kojom su se prilTjcom za sak u p ljan je i o braćanje na razne stra n e izvan m jesta istakli po v jeren ik M. Zuhrić, gruntovničari H. Ćoralić, M. 'K ozarčanin i učitelj B. Balagić. Ne možemo, a d a ovom p rilikom n e ‘spom enem o požrtvovnost oko ra sp ro d a je b ifea gospođ^ H asibe Bilal, supruge ov­ d ašn a šn jeg je ? vveterini e te rin a ra gosp. S aliha B ilala, te gospođice D ike'T ftF ' džiom erovića. Veće p rilo g e sa s tra n e , i m jesta [poslaše slijedeći: Š um sko-Industrijsko B reduzeće D obrljin-D rvar D. Sarajevo . . . . . . . ,| . . Д I. A v ram L evi Sadić, S arajevo N abavljačka zad ru g a drž. čin. i služ. Cazin D r. A nton G roznik, advokat Cazin D. M. Sam akovlija, Sarajevo . . A dem aga D izdar, trgovac, .K otor V aroš D r. M ilan Vujičić, ad v o k at K arlovac . Š erif ef. Bajrić, im am , Stijena — Cazin H asanaga Musić, trgoavc, Bos. K rupa . H asan H am ulić, težak,- Begovići — Cj^zin A laga Dolić, težak, V idovska — Cazin . D r. H am dija B ravo, Ije k a r, Bihać . S ulejm an ef. Redžić, učitelj, Bihać . M oritz U ngar, Cazin . Ib ro V elić, težak, Todorovo — Cazin . Ib rah im b eg S erajlija, Mala K laduša, Cazin H afiz H usein eff. T abaković, K otor Varoš H use K raković, m u h tar, S tijena — Cazin A hm et A dilagić, trgovac, Cazin . . S alkan Selimović, Tržac — C azin . . M ehm ed Porčić, P ećigrud — Cazin . P e ta r Kesić, težak, V rnograč . . . Niko Tajić, zlatar i trgovac, P ećigrad — Munib M uranović, trgovac, Ostrožac — M uham ed H adžipašić, S tijen a — Cazin S ulejm an Beširević, Ostrožac — Cazin A gan Kovačević, Ćoralići — Cazin . Š erif M ahm utagić, S tijena — Cazin . Božo Božić, C rn a ja — Cazin . D r. G ligorije S em enčuk, sudac, Cazin Sulejm an Redžić, T odorovo — Cazin . Sulejm an Tralješić, V rnograč — Cazin R ade Kovačević, u m ir. p oručnik, Bihać Dedo Seferagić, težak, š tu rlić — Cazin 124 p jp r t Za priređivački O dbor: Bećir Balagić, učitelj. Гајретова забава у Гор. Вакуфу Овдашњн пододбор Гајрета у заједници са Исламском Читаонпцом прирсдно je заједничку забаву, која je успЈела цздан сваког очекивања. Ha забави je одсвирао тамбурашки збор Исламске Читаонпце »Бановац«, a муш кн пјев. збор Исламске Чптаоннце je отпјевао трп нјеоме, дочим су члановн извели позорнпшнп комад »Мухаџирп« од A. Мурадбеговића, n a свеопће задовољство посјетиоца. Забава je протекла у најбољем реду n весељу еве до ■llpocjaea 25-годишњице Гајрета у Власепици Д ана 16. марта 1929. прослављена je у Власеници 25годишњпца оснутка Гајрета. Сама прослава била je велебна маннфестација Гајретове идеје у овом мјесту. Прославу je отворио повјереннк Гајрета Ф аик Куртаruh. У свом зГијепом говору осврнуо се на посТанак и рад Гајретов кроз свих 25 година. Гајретов рад раздијелио je у двије етапе. Предратни u посљератнн Гајрет. Повукао je паралелу пзмеђу једног и дургог, те констатовао огроман успјех носљератног Гајрета. Ha крају свог говора, захвалио се je свим присутнима којн дођоше на ову прославу, a захвалио се и онима који, na својих ситних, личних и партиских разлога не дођоше, a бише позвани на ову прославу. Све тачке програма биле су лијепо изведене на опће задовол>ство публике. Муратбеговнћа »Мухаџире« извелн су мјеенн дплетанти са много воље и рааумнјевања. Нарочито треба нстаћн одллчну глуму М ухидииа Сијерчића, Х асана Хасанбеговнћа, Л атиф а Праше и Хасе Кртичића, који су се потпупо билц уж ивили у своје улоге, a na сврш етку комада примиш е многа честнтања као п повјереник Гајрета. Hanoii довршепих тачака развио сс je нлес н игранка те потрајали до зоре. Обнлан бпфе за који ириложише лпјеие ирилоге: гг. Малика Рот, Алберт Алтарац, Лезо А лгарац, Реуф Беговић, Х ивзија Тихић, Х амдија Беговпћ, Зухд нја Хасанефендић, Мехмед еф. Омеровић, Х амдија Тихић, гђа Д рага Caniih, супруга Уроша Савића, геомстра; гђа Poja Бсатовпћ, Зулфага Буш атлић, П ашага Тоичић и т. д. био je брзо сав раенродат. Гђа Драга Савић није жалила труд а код бифеа и много je доиринијела д а je ова забана овако лијеио успјсла. Ваља истаћи неуморан рад г. Л атлф а Праше, учитеља, који iiuje жално труда, ncro je у свсму потиомагао повјерепика Гајрста. Ово je нрва забава у Влассапци, д а су у шој узелс учсш ћа и муслиманскс дјевојке и жене. Гђицс Џемила Б уш атлић, Ифета Х асанефендић, Хиба Beraironuh, А земина Ибрахнмпашић, Фата Ћ 1хић, Тима Шп6irh поклонкле су лнјспо прилогс за томболу, које су сву и �рпспродале као и Гпјретове 'значке, а -н ек е од п«нх-домогоше гђк Драги Camih код бифеа. Цјелокупно чиновпиштво са својим госпођама, као н лијсп број наше браће православпнх, било je присутно на овој прослави, само je иало у очи д а н а ' прославп ■није био г. Веселид Косорнћ, среоки поглавар. Ж алосна je нојава да су иоједиаци, бивши нредставннци овдашњег муолиманског евијета и овом прнликом испољила своје нерисположење п|)ема Гајрету, те су настојали свим сдлама д а одврате што вш ае иашег сппјета да не дође н а ову арославу. Њ ихова акцпја аије успјела, јср je ова ирослава у моралиом и материјалном погледу потпуао уепјела а а радост и весеље свих пријатеља нашег аапретка. Чист приход од ове прославе пзиоси 3.150 динара. Гајретово сијело у Скопљу лим тласом гђица Рукија Диздаревпћ Хаџи Рашидова, на eneonhe удивљсв.е a аадовољство. Ha исвлуду jn пало добровољних прилога, накоа одбатка ових трошкова, Дин. 781.50. Овде се иарочпто захваљујемо гђи Ибрахим еф. Кајтаза Koja нам je све ствари добровољно уступила. како би ona прослава рођен>а цашега Пејгамбера bito бол.е успела. Нови пододбор Гојрета у Вугоџу Дшса 28. фебруара т. г. одржана je у Бугојну скупniTinm чланова и на иетој азабсран овај пододбор: Нредсједник: Ахмет еф. Садиковић, срески ветеринар; секретар: Мехмед Мутевелиђ, пошт. чнновнпк; благајник: Мехмед сф. Ждраловић, аорески чииовннк; I. ревизор: Рсџеа Хсгнћ, државпп имам; II. ревизор: Муетајбег Бсћирбеговић, велепосјсдник; замјсаац и : Ибрахам еф. Хаџиахметашевнћ, судски канцелпст; Мехмед еф. Млаћо, званпчник; Ибрахим Р. Караџа, берберин. Новом иододбору желнмо мпого успјеха у раду за Гај- Гајретов аододбор у Скопљу ариредио je 4. марта т. г. врло успјело Гајретово сијело, војег су поред свпју наших Б осанаца поејетила и многн угледни и виђенији Турци. Програм снјела отпочео je у 9 сати a a вечер, еа поОснута-к тдодбора Гајрега у Чапљипи ■здравним говором војног имама г. Хф. Хасана Ш абића, који je укратко изнео и све материјалне потешкоће са којима' Повјереник Гајр,ета у Чапљини, г. Омер еф. Шеховић, се друштво Гајрет бори, позвавши присутне да помажу Гај'еазвао je дана 14. марта о. г. чланове и пријатеље Гајрета рет и auipe Гајретову идеју на Југу наше Отатјбинел. на с к Ј п п т ш у , у сврху оснутка пододбора Гајрета, na je Иза тога су слиједиле неколике деклацацSje. Особито том приликом изабрат пододбор Гајрста у uojn су ушла слнодушевљење међу присуш им а нзрзвали су са- својим одједећа господа: Предсједник Ахмедага Капетановић, трговац; личним декламацијама мали ђачићп 'разреда основне uikoтајник Реџеп еф. Хајровпћ, судпја; благајпик Незир Мало, ле Асим Ш абић и Сафет Блентић, које еу присутни 6vpae ■Хецшћ, суд. званичник; I. ревизор Омср еф. НТеховић; II. реакламирала и no свршетку џ рогм м а позвалп их j^/с а л у , внзор Салем еф. Метиљевић, банк. чин.; замјенпци: Али еф. наградивш и ux и новчано. , ЛјјЖ умо. директор; Сманлага Боетанџнћ, трговац n Хафпз ИбраНе мање одушевљсље билђ je, кад cv се c k е в о ј^ и Ј^ Ј* " хпм еф. Риђаповић, шер. вјежбеник. кламацијама н а позорници појавиле мале МуслиманскеНовоизабраном нашем подбору желпмо пуно среће у Турске дјевојчице пажљиво обучене у бијела одцјела, које ље! овом раду за наше ошпте добро, иаш мили Гајрет. су одлично декламовалеСнеколике декладације на тјфокомU * 'i језику, јер je ово први пут да^м^ле Муслиманке јавно и£туHoeu пододбор Гајрета у Жепчу пају на позорници у овим крајбвима. Послије декламација Ha скупштпни члаиова Гајрета у Жепчу, одржаној на присутнима je г. Ферид Бајрам^ овд. школеки надзорник, 5. априла 1929., нзабрак je овај пододбор Гарјета: Предсједобјаснио позоришнн комад »Мухћџпри« на турском језику. ник Х азим Муфтнћ; тајни к Ибрахим Маглић; благајник Јахија Трећи дио програма бно je iioSopiiinun комад »МухаЋатић; I. ревнзор Нурага Х асаш ћ: II. ревнзор Оеман Налпћ; џири« од A. Мурадбеговића, којђ je успешно пзвсла Гајрезамјеннцн: Мустафа Догладовић, Мехмед Мулалић н Идрпз това омладина под режпјом р. Назифа Ресу.л!>вића. Иза тога Карамехмедовић. слиједило je свирање и томбола до 2 сата no поноћи. Новом пододбору желимо много успјеха у племенитом У купни приход од сијела изнаша 2.400, a чист приход радЈг. од 1.390, од којег je половина од 645 динара дата »Фонду Муслиманске Сиромашне Школске Дједе«, a 645 дпнара друОживљавање pača за Гајрет у Орашју ш тву Гајрет. Г. Хусеин Чехајић, уз припомоћ Гајретова повјереника Много већи матерпјални успјех би био, д а су простоу Орашју, г. X. Омеровића, настоји да Орашје што јаче зарије биле веће и подесније. ннтересује за Гајрет. Засад се радн на том да се оснује у овом мјесту Гајретов пододбор о чему нам, пзмеђу осталог, Мевлуд у Гајретовом конвикту у Мостару г. Чехајић јавља: — Терен сам приправпо, те ових дана мнслнм сазвати Ж енски Лододбор Гајрета одржао je мевлуд 27. вечери једно спјело, којом приликом ћу оцртати рад и врлине ГајРамазана, у просторијама Гајретова конвикта. Мсвлуду су рета. Уједно се прнправљамо за одиграше једне забаве на присуствовале наодличнпје гоепође и госпођице из Мостара. Хаџи 'Бајрам у корист Гајрета. Посета je била неочекивана. Све просторије, као и авлија конвикта, биле су препуне наших муслиманки. Све npnредбе око мевлуда као и ред водиле су наше агилне чланпце Hoeu Добротвор Гајрета Пододбора, на челу са председннцом гђои Муреветом Алај»Муслиманска Прнвредна Задруга« у Тузли ових дана беговић. Пре иочетка мевлуда одрпгала je предаваше члајави ла се за члана добротвора Гајрета. ннца одбора гђнца Фсрданија Јахић о Мухамед-ПејгаиберЈ-. Х вала патриотској Задрузи! У предавању нарочнто je истакла да je и један од важнпх принцнпа Ислама потпомагати сиромашнијег од ссбе, a то Hoeu утемељачи Гојрета мн можемо, вели, најбоље учинити преко нашег Гајрета. »Грађански Клуб« у Тузли јавпо нам се за члана утсПредавање je оставило најбољн утјсак код свих присутних. Иза тога je проучила мевлуд својим умиљатим и топ- 125 �Жпшгли н.егови гнјоонн члпиопв! I I oto так о г. М ухамед сф. М уфтић, трговац из Чаиљинс, упнсао се за члана утмељача, уплативш и одмах пропнсни износ од Днн. 500.— Ж пвно п бпо прпм јер многпма! Гајрстов женски пододбор у Лијевну жепским Одборима Гојретовим Драге ссстре! Ево н mu у Л ијевну — забаченом к рају Боспе — прогледасмо. Ево п mu осетисмо неодољнву потребу да просветом u напретком побегнемо испред ваљ ка новог времена којн прегажа све што je слабо u неспособно д а м у пзбегне. Ево п мн основасмо Гајретов Ж енски Пододбор, врело u хазпу свих наш пх духовних, пнтелектуалннх u економских снага u дадосмо се свим силам а u највећпм цдеалпзмом н а рад око спасавања, просвећпвањ а u енажељ а наш нх другарпца, како бн u оне узмогле, у данашњем тешком времену, у данашн>ем друш тву, да одрже свој живот, сачучају своју моралпу виспну u упуте наш подмладак на пут праве културе и д и вилнзованости. Наше оенивање јављ амо вам са весељем п сестрпнвким жељама да наш у заједничку акцију окруни успеспма, ал пВ ам истодобно препоручујемо да свп наш и пододборп ^ а д с додуше у својнм подручјима u према својим локалним npii.nrкам а самостално, али V општим ппташпма заједнички, солндарно п подрж авајуки перм анертан међусобни контакт, је р нездрава je појава, ако jeS aii'H am крај нде uanpej . док други л еж п у заоеталостп, јер н аћред ак поједиица дгл н мање скуппне губн се у заосталостн! чнтада-Јрмпле. Наша акцпја мора ^јЈрта^т у јед ан корак. Истраившве поједпнлх наш их другарпца даје повода разним предбацивањима u компромитовању школе u Гајрета. Ту еволуцију морају наш н пододбоци узетн на себе u изводнтн je с а нуво? такта, како небп пзазивалц^ револт нашег коизерватпвног света. У том циљ у морамо^упливисатп u на поједпнце д а се покоравају наш ој тактици u нашим закљ учцим а и зато je потребна наш а најтеш њ а сарВдња. В и ћете нас, драге сестре, исправно разумети. Зато Вам u у том циљ у јављамо! д а смо ми покренуле и остварпле до сад а следеће акцпјв^ 1. Организовале смо Ж енски" Г ајрет^са 100 чланпца. 2. Одржале смо једно рам азанско посело на ком je г. Мустаф а М улалић одржао предавање о еволуцпопарној еманцнпацији муслиманке u о провођењу у живот закљ учака Гајретовог Конгреса интелектуалаца. 3. Основале смо своју читаоницу у којој сваке недел>е обдржавамо састанке са предавањпма, лектиром, аналфабетским u другим з а муслиманке корисним течајевима. 4. Припремамо своју елитну забаву за Курбаи-Бајрам, 20. маја, у чијем програму саме учествујемо. 5. Осиовале смо са нашим певачким друш твом »Слогом« заједнички мешовити збор. 6. У предрадњ ам а смо на оспивању Гајретове Женске Задруге која им а циљ д а све муслиманске девојке упосли. 7. Основале смо Девојачкп Фонд који he сиромашним девојкам а давати потпоре прпгодом уд аје ил и удовам а за кућанство u одгој сирочадп. ■ З а оствареље горњих а к ц н ја нпсмо наилазплс нп иа какав отпор илп запрекс, те смо их оствариле. Ово Вам саопштавамо ради међусобпог помагаља, како смо већ навеле, n a и Вас молимо д а и ви пама саопштит« све ваш е предузете кораке у циљ евпма наш ег друш тва ГаЈрета са пзвеш тајем: да л и успевате, к акв у сте тактику предузпмале, обзиором н а конзервативност наш их маса? 126 . ffoiioBito Вас ИОЈ1НМО јr питореву mune акцнј**. n a .коЈу смо иред uauuiM другарицима a u иред иултринм светом морално одговорпе, д а подржајсмо најтеш не всзе, n a Вам у иајбољим жељама шаљемо nam сеотрински ппздрав и поклир: Ж пвпо Гајрет! У Лијевну, дне 17. марта' 1929: З а Ж енски Гајретов Пододбор Председнпца: Секретарнца: Нафија Гагић. Аземина Латифић. Pododbor Gajreta u Kotor Varošu Uzimam slobodu ovim izvijestiti pododbor G ajreta da sam obišao naša sela Vrbanjce i Vranić, sa željom da ih oba­ vijestim o kulturnoj, prosvjetnoj i ekonom skoj po treb i nas m uslim ana u ovoj našoj lijepoj i prostranoj, a danas slobodnoj i junačkoj K raljevini. U tom e sam se poslužio sa Hadisom našeg pejgam bera H azreti M uham eda alejhiselatu ves-selam a »Musliman m uslim anu je b ra t i m uslim an m uslim anu je ogle­ dalo«, te »Svi ste vi ćobani i svi ćete odgovarati za svoje stado«. U širem sam rekao kak o m i m uslim ani danas izlgedam o i sto­ jimo, kako su se u nas uvukla sva ona ružna svojstva koja ne pristoje n iti i jednom razum nom čovjeku, a k oja nam najviše koće p u t iđ en ju n a p retk u i blagostanju. Govorio sam najviše 0 zavidnosti i sebičnosti te slaboj volji n a s m uslim ana za svaki kolistrtn i plem enit rad, m oleći ih sve k ao braću da ostavim o ta ružna svojstva, koje i naša vjera Islam najstrožije osuđuje, a da se prihvatim o onih svojstava koja su nam do b ra i korisna 1 koje nam Bog džeftešanuhu nalaže d a ih se pridržavam o, te da pođem o putem koji će n a s dovesti k raju , n a kojem ćemo se zaista osjetiti d a sm o braća i d a sm o p ra v i m uslim ani, p ri­ vi ženici našega uzvišenoga Islam a. Na k ra ju , govorio sam u kratko o našem d ru štv u Gajret, jedinom u Bosni i Hercegovini koje je sebi stavilo u zadatak »služiti svom e narodu« i »dizati ga ku ltu rn o i ekonom ski«, a naročito sirom ašniji dio našega naroda, dajući m u mogućnosti d a kroz njega dođe do škola i d obrih zanata, apelujući na sve n jih da ovu zadaću, ovoga našeg jedinog društva, uzmemo i mi svi i usadim o u naša m uslim anska srca, te uzm em o je kao treću zadaću svakoga nas m uslim ana. P rv u : Boga velikog džellešanuhu vjerovati, d ru g u : rad iti i štediti, a treću : zadaću G ajreta »služiti svom e narodu« i pomoći svakom prilikom da se obrazuje i podiže ku ltu rn o i ekonom ski. Svi su m e lijepo saslušali i zahvalili m i se, moleći da o pet dođem m eđu njih, izjavivši da sve p rim aju i da će nastati da n e ostanu dužni zadaćam a koje se n a njih stavljaju. Nastojaću, ako Bog dadne, da obiđem i ostala naša sela, o čem u ću po svršenom obavijestiti taj pododbor. Dostavljam p red n je pododboru n a upo treb u i dalji rad. Uz m ahsuz selam Sabit Hozić. Дарови Гајрету Ф илијала Народне Б ан к е у Сарајеву даровала je Гајрету Дин. 3.000.— . Ф илијала Прве Х рватске Ш тсдионице у С арајеву даровала je Гајрету Дин. 500.—. Ha сабирне аркове за Гајретову забаву у Сарајеву сак упили су u положили гг. и то: Фезим Имамовпћ, чиновник Жсљезничке Радионе Дин. 1. 120.— ; Салко Хасанбеговић чиновник Рударског Одсека Дин. 003.— ; Х амдија У зун, чиновпи к Дионичке Пиваре, Дип. 120.— (no други пут). Пододбор Гајрета у Високом положило je своту од Дин. 5.000 као чист приход од приређене забаве. Господин Хаф. Х усеии еф. Екић. положио je Д и.и 1.363 као чист приход од приређсне прве Гајрстове забаве у Илијаш у; a г. Мијат К ураја, повјереник Гајрета у истом мјесту, послао je пакнадии прилог за ову забаву од Дин. 100.— . �Г. Ибрахнм еф. lffeuili, пбвјереник: Глјрета у З&орпиву, |ии;лао ннм јс Дшг. 230.—>, којс су за Гајрет 'сакупита слијелећа господа: Суљо X. Хасановић Дии. 53.— , Весвм Коркут 30.—, Хаф. Ш ериф Мујагић 24.—, Салих Ризвић 20.—, Абдулах Х аџпћ 20.—, Мсхмед Камић 16.—, Мустафа Газнбегоim h 10.— н Смајил Имамовнћ Д ни. 12.—. Гајрстовом конвикту у Тузли сакупио je Пододбор Гајрета у 1 у злн Днн. 1.490.— a . даровала су слпједећа господа: Дин. 400.— Мујага Мухарсмагић, трговцац; no Днн. 300.— Муратбег ЈусуфбеговпН, апотекар; no Дип. 200.— : Подружинц а Прве Хрватскс Ш тсдионпцо, Филијала Земаљске Банке. По Д ин. 50.— : Брпнко Вудимир и Дин. 40.— Bpaha Поњавић, гволсђара, свн из Тузле. Свпма срдачна хвала! К1..Г. Хусевн .TfoKMnti, иравник, сакуппо na блоковб за градп.у Гајротова дома „ 11. Бајрамскн прплог Муел. Клуба у Маглају « 450 — 200. - Укупно Дпп. 1.739.25 Дароватељима и сакупљачнма пскрена хвала! Добровољпи ПЈгилози за забаву Глтпог Одбора Г. Хамид Фаз.чагиН доставпо пам je своту од Дпн. 200 коју, као прилог за Гајретову забаву, дароваше гг. Петар Мнлошевпћ, повлаштсни берзанскп агепт нз Београда (Дин. 100.—) и Нпкола Нш;о*ић, дпректор Чачанске Штеднонице, из Чачка (Днн. 100.—). Хвала дароватељима! Зећат Гајрету из Јајца Потпредсједник пододбора Гајрета у Јајцу rocn. Мехмед Алнбег Капетановић, шериатски судија, даровао je Гајрету Днн. 60.— као свој зећат прнликом Рамазанског Вајрама. Срдачпа му хвала! Гијретови приходи из Маглаја 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. Од чланарппе за март Днн. V , . _ од проданнх блокова за Тајретбв дом. « 450,— од проданих пет Гајретрвих споменица « 250,— од продане 1 књиге »Под жрцр>ем, времена« < 20.— сакупио г. (Ибрахпм Чејван пред џамнјом Куршумлпјом иа Бајрам намаа « y$s.— сакупно г. Ибрахим КрзиД п ^Мсхмедплпја Смајпћ пред жукнјом џа^ијом на Вајрам сакупио г. Локмић, правник, пред Фазлипашом џампјом сакупио г. Смаил еф> В уковић, имам у К риваји I сакупио г. Ариф Парпћ, пмам у Мустајбашпћу « ^26. сакупно г. Хасан еф. Ибрић, имам у Чпповнћу сакупио г. Ибрахим еф. Чамџић, имам У Јупузовићу * « сакупио г. Хусеин еф. Имамовић, имам у Рујници ‘ « г. Мухарем еф. Кајинић путем вмама сакуппо у Гостовићу « Б ајрам ски прилог Мусл. Клуба у Маглају « ш ■ж Укуппо Дпп. -2.105.25 Ж ивјели свјеснп Гајретови раденици! Пододбор Гајрета у Маглају дозначпо нам je своту од Дпн. 1.739.25, коју су сакупила слпједећа господа: 1. Предсједипк пододбора г. Ибрахпм Крзнћ и г. Мехмедалија Смајић пред џампјом на Бајрам Д ип- 200.75 2. благајник пододбора г. Ибрахпм Чсјван пред џамијом «- 18S-“ 3. г. Х усеин Локмић, правнпк, пред џампјом < 55.— 4. г. Мумарем еф. Крајпнпћ путем нмама у Гостовићу * 200‘~ 5. пмам у К риваји г. Смаил еф. Вуковнћ сакуппо » 113.75 6. нмаим у Мустајбашићу г. Ариф Парпћ « 126.75 . 7. имам у Чиновићу г. Хасап еф. Ибрић « 60,— 8. имам у Јунузовићу г. Ибрахим еф. Чамџић « 48. 9. нмам у Рујници г. Хусеип еф. Имамовић » 97.— Сакупљепи бобровсљни- прилози у Korop Bapouiu Пододбор Гајрета у Котор-Вароши дозпачио je Главном Одбору Гајрета Дин. 1.440.50, коју своту сакупише слиједећа господа fijuMHKOM рамазанског Бајрама: Г. Мехмед С е л п м a u сакупио je у чаршпјској џаиији Ј на рубцу Дин. 193, a прсдговор одржао je г. Хплмп сф. Нумић, шер. судбц; г. ^аеим Х о з и ћ сакупио je у варошкој џампји 1в л ^ |^ Ц У Дчи. 100.—, a предговор одржао je г. Селпмага ХаџиселимовнЦпз Вароша: г. Сулсјмаи Б и л и ћ , трговац нз Шипраге, сакуппо je н а Бајрам Дин. 73.— ; г. Омер Ј е л ч и н о в и ћ , село BpKjinhn, сакупио je Дин. 130.50, a — дароваше no Дин. 10.— : Ш аћир Дедпћ и Дедо Дедпћ; no Днн. 5.— : Ћамил Мехмедовић, Тифо Мехмедовпћ, Пбрахпм ■хмедовнћ, Асим -Мехмедовпћ, Хамдо Мехмсдовпћ, Хасап uh. Дедо Силкогшћ, Мухврси Мсхмедовпћ. Реџо Мулгд Силповпћ, Нура Сплновић н Пепба Мехмедовић; lol ДАг. 3.— : Мухарем MexMejbnnh, Мухамсд Шабановпћ; io* |Д ш . 4.— : Ахмет Шабаиовнћ н Фехо Мехмедовић; no Дин. 2.— : Бего Мехмедоввћ, Мујо Шабановпћ, Шећо Jycnh, Росим Курјак, Галпб Јуспћ, Захпда Деднћ, Златка ШабаХашпја Снлновпћ, Ш аха Јусић н Мена Муран; 4 jaja лба Снлновпћ; 3 jaja Ш ида 'Бувелек; no 2 jaja: Џехва Мех;овпћ, Зејфа Мехмедовпћ и Ајиша Јуспћ. Г. Алпја Т о п ч и h, умпровл.сни лугар у Хадровцпма, сакуппо je Дип. 151, a дароваше слиједећа господа: no Днн 10.— : Алпја Топчпћ, Салих Хусеиновић, Сманл Хатиловац и Осмо Хусспповпћ; no Дин. 5.—: Х асаи Хусеиновић, Смаил Селпмовнћ, Ђампл Хусепновић. Алпхоџа Ђатић, Белеза Топчић, Рампзл, Pe­ n i s a п Дервпш Хусепновић, Рагпб Скаро и Салко Ибрпчпћ; no Дпн. 4.—: Бајро Шкоро, Мујо Мујпћ, Емппа п Абпда Хусенновнћ; no Дпн. 3.— : Омер Селпмовић, Џехав, Емипа п 4nh, Хана Хусеиновпћ, Махмут Хусеиновпћ, Џехва, Емпна п ТЈулка Хотиловац, Мнна Ш пшић; no Дин. 2.— : Смапл Mannh, Дедо Селпмовпћ, Рамо Шишпћ, Зајко Хотиловац, Бећо Шпiunh. Х асан Хотиловац, Хана н Фатпма Хусепновпћ. Г. Рифат Х аџн С е л п м о в п ћ , ученпк II. разреда реалне гимпазнје у Бањ а Луцп, сакупио Дпн. 250.—, a дароваше слиједећа гг.: no Дпп. 10: Васфпја х. Омеркадпћ, Ханума ханумпца Диздар, Пенпба Караселпмовпћ, Ш пда Днздар, Халпла Нумнћ п Емпна х. Табаковпћ; Дин. 7.— : Хасап Керкез; no Дпп. 5.— : Мухарсм Куленовић п Махмут Кулсновпћ, Зејисба Плпћанић, Фатпма Чалап. Сухпба х. Кајмаковнћ, Пашекада Караселпмовпћ, Фатпма Селман, Нурка Хозпћ п Зумрута Хозић; no Дин. 4.— : Фатнма Салпхагић, X. Мухарем Караселнмовпћ п Асим Осмапчевпћ; no Дин. з,— : Челебпја Караселимовић, Хана ТЈ-злпћ no Дпн. 2.— : Мејра Тузлпћ, Апша Biiinnh, Мујага Чалан, Рашида Мујезпповпћ; м повјерепству сакупљено на Бајрам Дин. 111.— ; l Дпн. Махмутовица Бајpnh. — Г. Химзо М у ј к а н о в и ћ , тежшс, село Басићп, са- 127 �Kjruiio Дин. 54.—, (i дароћм ис Лјсподн: no Д нн. зо.— : Ариф еф. Б алаглћ и Гагиб М ујкановић; no Дин. 5.— : Химзо МујKunoBiih, Мухарем М ујкаиовпћ н Дорвиш Сачић no Днн. 3.— : TiaMiij М ујкановлћ и Ш рахпм М ујкановпћ; no Дин. 2.— : ДеДо MvjKUHouiih, Всго н ЈПаиан Мујкановић, Салих Ш ачић. Т ахир Јусуфовић n Фсхо Хусић; Дпи. 1.— Џ ^ с р МујкаuoBiih. — Г. М устафа А г п н б е г о в н ћ сакупио у Гарнћима Д ин. so — , a дароваш е: Дшс. 40.— Мустпфа Аганбсговић; no Дин. 10.— : А зиз TjoKiih, Селим Нушнховпћ, Ахмот Хаџнорнћ и Хусо Х оџнћ; Д пи. 5.— Суљо Агапбеговић и Днн. — 'Пампл Рахмановпћ. — Г. М устафа П лнћапић, трговац. Врбаљцп, сакуипо Дпн. 300.— , a дароваш е слнједећа rr.: Дин. 50.— М устафа П лићаннћ; no Д пн. 20.— : Мустафа Спахо н Дервиш Чолнћ; no Днн. 10.— : Мустафа Смајловцћ, Мујо Ибрншпћ, Х идајет Чпзмпћ, Авдо Смајловић, Ахмет Чиркић, Алибег Д едић, Реџо Медара, Ахмет Туран, Распм Скопљак, Н аапф А лекнћ, Хуоо Л иховић; Дпн. 30.— Хаснб Спахић; no Днн. 5.— : Неџнб Туран, М ехмед Смајловнћ, Мехмед Сераф. А знз Х оџнрпћ, Суљо Кантић, Ибро Алагнћ, Осман Дедовпћ. Суљо Варошчпћ, Ахмет Суховпћ н Хампд еф. Дилднћ, Ибро П лпчаннћ; no Дин. 2.— : Реџо Смајловпћ и А лпја Зулфпћ. Г. Осман сф. Ђ у б о , имам и з Вечнћа, сакуппо je Дпн. 100.— , a дароваш е: no Дин. 20.— : Ћ ам ил Х аспћ и Мухо Хибић; no Дин. 15-— : Х усепн Хпбић u Осман Ђубо no Дпн. 10.— : Осман Џ анановић, Ш аћир Ш еховић и Суљо Xyc^b. Нивдравна ОсШм Г.тчиом Одиорц Свима сакупљ ачим а и племенитим дароватељпма нека je топла хвала пспр^д Гајрета и живјели!. Београд, 8. априла 1929. год. Нододбор Гајрста у Травнпку, прнликом тамошње upoс л а в е . 25-годпшњпце Гајрета. упутио je Главном Одбору депешу следећег садржаја: »Ga свечане академпје о прослави 25-годишљнце Гајретова рада, овај Пододбоу поздравља Вас и желн пам вслнке успјехе, i;ao и да сјајпу заставу Гајрета п даље посите високо. — Предсједшнс Б а ш а г п ћ . « Поздрт Глав. Одбору Гијрста из Бањалуке Б а њ а Л у к а . — Оживљавајући поновно рад за Гајрет, поздрављамо Главни Одбор са успјеле конференције, желећи да наш а обостарана настојања донесу много хајра нашем народу. — Предсједнпк: Др. М у ј е з н н о в и ћ . Захвала Гајрету Дипломпрао сам na медицинском факултету у Београду. Сматрам се особито сретпим. што могу овом прилнком да се захвалнм Гајрету, друш тву за културно и скономско подиз^ње^муслимана у Краљсвнни С. X. С. чији сам питомац био неколико годпна. Исто тако благодарим и београдском Гајрету, који мн je омогућио да безбрнжио наставим студије na овдапш ем унпверзитету и да их као љегов питомац завр- Др. Сабрија М. Карамехмедовић. НАЈНОВИЈЕ ДРУШТВЕНЕ ВИЈЕСТИ Брзојавне изјаве благодарности Главног Одбора. Главни Одбор Гајрета, саслушавши на својој ванредној сједници од 13. о. мј. извјештаје својих делегата о недавној аудијенцији код Његова Величанства Краља, о пријему нод Предсједника Караљевсие Владе као и о пријему иод поје- Господе Министара, пријатеља нашег Гајрета, према једнодушном закључну данашње сједнице Главног Одбора, поздрављамо Вас срдачно, Господине Председниче, и благода- ) римо Вам најтоплије. З а Главнн Одбор Гајрета дине господе Министара, једнодушно je донио заиључак да се упуте слиједећи брзојави бпагодарности: Маршалату Двора Његова Величанства Краља Потпредседник: Ахмет Борић, в. р. Господину Доктору Милану Сршкићу, Министру Правде Б е о г р a д. Након одушевљених извештаја наших делегата о аудијенцији којом су почашћени они и Гајрет од Његова Величанства Краља као и о очинсном старању Његова Величанства за нултурно-просветно подизање и национално освешкивање муслиманског дела нашег народа, a специално за напредак Гајрета, Главни Одбор на данашњој својој пленарној седници усхикен Превишњом пажњом Његова Величанства према нашем друштву, слободан je подастрети Своме Највишем Заш титнику синовсну благодарност у Б a о г р a д. Извештени на данашњој седници од наших делегата о високој Вашој пажњи, коју сте им указивали сваком приликом у Београду као и о Вашем старању за културно-просветно подизање и национално освешћивање муслиманског дела нашег народа, према једнодушном занључну поздрављамо Вас срдачно, Господине Министре, као највећег пријатеља нашег Гајрета и његове националне линије. З а Главни Одбор Гајрета име своје, свих својих огранака и чланова. Потпредседник: Ахмет Борић, в. р. Живело Његово Величанство наш дични Краљ! Живео цео Потпредсвднину Краљевсие Владе, Господину Министру Краљевски Дом! Николи Узуновику З а Главни Одбор Гајрета П отџредседнпк: Ахмет Борик, в. р. Председнику Краљевске Почасном Ађутанту Његова владе, Дивизиском Величанства Геиералу, Краља, Господииу кључку данашње седнице Главног Одбора Гајрата, поздрав- Петру Живковику Б е о г р a д. Нанон одушевљених извештаја наших делегата о аудијенцији код Његова Величанства Краља и о топлом пријему иод Вас, Господине Председниче, као и о пријему код остале 128 Б е о r р a д. Накои одушевљених извештаја наших делегата о ауДијенцији код Његова Величанства Краља и о топлом пријему код Вас Господине Потпредседниче, према једнодушиом заљамо Вас срдачно, Господине Потпредседнича, и благодаримо Вам најтоплије. З а Главни Одбор Гајрета Потпредседник: Ахмет Борик, в. р. �Agrarna i KomercijalnaBanka za Bosnu i Hercegovinu C en tra la : Sarajevo Sjedište D ire k c ije : B eograd F ilija le : B rč k o i Novi-Sad ©OOOOOOOOOOĐ0OOOOOOOOOOO000OOOOGGĐOO0OO Med. Univ. P a p ir n ic a \шт Hamdija Kopčić 1 . Sarajevo; Strosmajerova — Telefon 619 Sarajevo, Jeftanovića ulica br. 1 preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala Ordinira s v a k i m d a n o m od 9—12 sati prije podne i od 2—6 sati poslije podne specijalista zubni liječnik ooaooaooooooooGOOoooi 1 ШТАМПАРИЈА S V A K I M U S L IM A N T R E B A O A K U P U JE SAM O BOSANSHS POŠTU RASTR1RNICA KL1ŠARNICA Израђује: разноврсне банковне, трговачке и индустријске тисканице у бојам а к а о : дионице, улож не књ иж ице, чекове, дипломе и т. д., те р а зн а сгручна дела, календаре и остала пзрадњ а солидно, брзо и no умереној цени В ластита књ иговсзница израђује све врсте трговачких књ ига и протокола, као и разн е галантеријске н картонаш ке послове no м ери ii нацрту GAJRETOV CIGARPAPIR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „ G a j r e t " N a ru d žb e : ^ Tvornica cigarpapira SARAJEVO ĆUKOVIĆA ULICA 7 - TELEFON BR. 27 КЊИГОВЕЗНИЦД = СТЕРЕОТИПИЈД S. D. ALKALAJ, Sarajevo može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu �Banka Gajret d. d., Sarajevo Akcijski kapital Din 20,000.000'- Rezerve Din 2,000.000'B a n k a бе b a v i sv im u b a n k o v n a s tr u k u sp a d a ju ć im p o slo v im a . O v la š te n a je z a tr g o v a n je s a v a lu ta m a i d e v iz a m a . Z a v o d je ta k o đ e r i p u p ila r n o s ig u ra n . O s n iv a , o rg a n iz u je i ru k o v o d i k re d itn e i p r iv r e d n e u s ta n o v e . O sn iv a i p o d u ­ p ir e r a z n e k u ltu r n e i h u m a n ita rn e u s ta n o v e . Od čiste dobiti daje 10% Kulturnom i Prosvjetnom društvu „ G a j r e t ”. S v e d o z n a k e u d o m o v in i i in o s tra n s tv u o b a v lja B a n k a G a jr e t n a jb r ž e i n a ik u la n tn ije . U lo šk e u k a ­ m a ć u je n a jp o v o ljn ije i is p la ć u je i s te u sv a k o d o b a itiiiiiiiiHiuiiiiiiiiiiHiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiHiiiiiiiiiiiiiiuiiiiiiiiiitmiim ш Bosansha Industrijalna i Trgovačka Banko d. d. Dr. Omer Bahtijarević ( Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 dugogodišnji liječnik Drž. - ’- ' ^ Л- ff Potpuno uplaćena dionička glavnica Bolnice, operater i spe­ D in cijalista za operativne bo­ 20,000.000* lesti, asistent chirurškog odelenja Državne Bolnice ■■ • A ? Rezervni fond D in n e d a v n o je o t v o r i o 7,500*000* Prima u l o š k e na štednju, vrši doznake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća ordinaciju -------------- Ordinira od 1-3 j p o s lije podne 1 Q “ Interurban t e l e f o n i broj 605 , 865 i 555 Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split u Prestolonasljednika Petra) lulici broj 20 u 11.-om ka tu] ■iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiniiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiimiiiiniiiiiiiiui Temeljna glavnica 4 0 ,0 0 0 .0 0 0 - Dinara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172 Bavi s e svim poslovim a koji zasijecaju u b ankovnu stru k u . — O sim toga im a svoju Z A L A G A O N I C U koja daje zajm ove n a zlato, sre b ro i o stale d ra g o ­ c je n o s ti u z najpovoljnije kam ate. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/1897e9063df9f7bdf4603f8b2af8bbae.pdf 4f460cb0f725048103773d2e27a22d32 PDF Text Text ЛИСГ СШГШ /ШШТВА ЗА КУЛТУРНС ИШН6МСК4 тгсдизлмл m v u m m a n a С А Д Р Ж А Ј : Џ е в а д С у л е јм а н п а ш и ћ : 6. ја п у а р 1929. Х а м з а Х у м о : K A ja М у с т а ф а X . Г р а б ч а н о в и ћ : О е в д а л и ја И л и ја с Д о б а р џ и К : П е о м а с ч а р д а к а Х а јр у д и н Б у ју к а л и ћ : К а д n a p e го р е ‘ ;С ■ ' М устаф а X . Гр а б ч а н о в и ћ : Бдењ е К а јд а ф а : Д р у г у Ш у н р и ја П а н џ о : Б е ћ и н и с н о в и ГА ЈР Е ТО В ГЛ А С Н И К БИЉ ЕШ КЕ - 1. MAJA CAP АЈЕВО 1929. У ређуЈе: Х а м з а Х умо ’’ БРО Ј 9, �Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друпггва аа културно н економско подизан»е муслимана, излази 1. и 16. сваког мвсеца, a цена му Je за нашу Отаџбину 100 динара на годину, a за све остале зеиље преко границе 200 динара. 'Бацж добнвају лист у пола цене код Главног Одбора или код управа ГаЈретових конвиката. Поједини број стоји 5 динара. Директор Уреднжк Х ам ид Н укић Х а м з а Х умо Власиик друпггво „Гајрет". - Главни в одговорни уредник: Хамза Хумо. — За штампариЈу „Босанска Поигга“ одговара Јосип Енгел. �TJffJVtT Џевад Сулејманпашић 6. јануар 1929. Краљевски акт од G. јануара две.године, којим нрестаје важити видовдански устлв, може да се, на први поглед, у мислима многих »школованих људи нричини као корак уназад>1>-др?кавном животу рода Срба, Хрвата и Словенаца. Њихови назори о држави су толико задојони терфијама учењана; из цивилизованих културпђх држрва са парламентлрним начином владања, да сутТО^ало отуппли за HjjiJl мање икаквих коректура тих теорија, које диктује сопствено искуство. ЧовечанстА) може и морало би да има само у трансцедентним, ап^иордстичкдм iraтањима ума сталне вечите појмове. У Јзсшаваљу питања материјалног живота човечанство ћ« се вечито морати држати смерница искуства. Тих'питања има, такође, веома различитих, с обзиром на вреДност искуства, које се из њиховог решавања добија. за мањи или већи број народа и држава. Искуства у решавању државно-правних проблема вреде највише онда кад с.у сопствена. Тиме се ne каже да су искуства других без вредности, али дифсренцираност структуре целокупног живота свакога народа и државе толико je специфична да се искуства другога народа не могу без великих коректура примењивати чак, на пример, ни онда када два народа имају исту меру просвете, исте климатске прилике, исти одпос између пољопривреДе и индустрије, исту класну поделу, једнако матсријално благостаље и т. д. Увек hc се наћи код сваког народа његовс специфичне осебине, (историски развитак, тра диција, обичаји и т. д.), које чине за њега проблематичним искуства другога народа у питању начина владања државом. Од некуда се код nac и у целом свсту удомаћило схватање да je демократски систем владања, тоЈест путем ошнтег и једнаког права гласа, идеални с-истом. To он није ни TeoptTCKH, из два разлога: нрво што и он садржи мајррпзирање мањине, и, Ј Друго, 1UTO он само брсји a не мери гласове no њиховој вредности. Идеал би био постигнут у демојк^адији тек онда када би сваки појединац потпуно рационално мислио и одлучивао, јер тада не би било р.ише разлпковања у назирању на свет, на сврту човечанства, на вредиост морала. Велики број филозофских система. који се у свету међусобно побијају. показује како смо далеко од идеала. a природно разликовањо људи no духовнпм способпостима казује, да се тај пдеал пеће иигда постићи. 0 праву нечијем na власт, уопште, било то о праву већинс, мањине, класе, касте или појединца, може се говоритн само специфпчно, то јест е обзиром na с.уму добра или зла, које има народ и држава од тога владаља. Право Петра Великога да побијс стрелачке великаше, да na смрт осуди свога слабоумног сина, да потпуно потчини себи вољу моћнога племства. дата су му његова велика реформаторока дела a не каква теоретска разматрања о рационалном праву. Иото тако право Људевита XIV да до у танчипе оживотвори своје гесло: »Ja сам држава«, доказано je његовим делима: гигантским напретком француске у финансијском, индустријском, трговачком н просветном пољу. Право Њсговог Величанетва Краља да докине видовдански устав пропстиче из Његове дужности да, с обзиром на Свој највиши положај, на моћ ко- 129 �јом Он једини располаже it на најжалосније искуство десетгодишње иарламентарне владе, једним дивовски снажним пскретом застави земљу на рубу пропасти, до којо се била докотрљала. !А како смо били близу проиасти! Бивша народна скупштина, прогризена црвоточинама свих могућих опачина, била je постала jio живот опасан чир на народном организму, и он се морао радикалним хируршким потсзом оперисати. У томе народном представништву, које je морало да буде сглсдало највише мудрости и највиших врлина, церила се, дрско и јавно, корупција, триумфовала демагошка игноранцша, банчила вашарска простота. И најбезначајиији закон требао je године и године за своје рођење, јер je морао најnpe да нрође кроз све партијске клубове, чији су чланови стално имали пречега посла око лнтер&нисања за своје кортеше и пријатељс и око тц^орисања и корумпирања свеукупног држаднег чвд+овничког апарата. Инвалидски заш зн^ојим ~смо се / одмах по Ослобођењут' мој^Дли /одужити ратним жртвама, na м аЈж инувти д к&луљу са о'бе, чскао ј пот година данаЛЗ^ом о изјелначењу пореза. као јодан од најбитнших услова за задбвољствз'4 народа са државом^чеМо je- р в е т roiiraa. аграрна рефсрма! адје портиглк ш ља, који једла *&грарна реформа можа иоставити. Мест^ придизања оољака, и сељака и земљовладника. Тјотална tivJ(ipviijuu| n безакоњс које ссбило^зацарино у т о м з Ш г е Ш ^ ном врелу за сисање н^рода убијала je, из д ан 4у дан. све више и више веру народа у нравичност судова и власти. Пољрпривреда, која^ 'јед-ина-може да буде чврста и « 1гуриа-бЛза?^а благостање народа и процват државе, била je шјмрже и највише занемаривано ласторче нарсдних »отаца«, Последица тога у иароду je била најггре беда, затим очај. и, кодачно умртвљиваље свих активистичких квалитета народних. » Мо ј у j e д у ш у р а з д и р а о в а п а ј наш и х н a р о д н и х м a с a, р a д н и х и р о д о љ убивих, ко јо су већ о д а в н о н а з и р а л е , д a с с в и ш е н е м о ж с и ћ и п у т е м, к о ј и м с е д о с a д a и ш л о«, речи су Њ. Вел. Краља. Te вапаје je Он слушао кроз године и године и у прави час створио одлуку да поддетне Своја плећа под један страховито велик терет, који Му неће допустити више ниједног безбрижног и доконог часа. Историјска je срећа, да се у нашем иароду родио такав човек и да се налазио на таковом месту, човек који je својим десетгодишњим стрпљењем, најминуциознијим чуваљем парламентаризма, у који je народ био слепо заљубљен, доказао бес- 130 крајну љубав за народне осећаје, човек који je, у најопаснијем моменту те заслепљености народне, преузимањем све власти na Себс, без и најмање трзавице и уз једнодушни одисај целога народа, доказао свој државнички, далековидни поглед. Te две Његове осебине, љубав за народ и државнички поглед, најбоља су и најсигурнија гаранција за тотални успех дела предузетог за добро народа и државе. Да би дело било што брже извршено, треба паша јавиост, наши школовани људи да се излече од заразе култа квантитета, култа збрајања онога што збрајањем умањује вредност и јединица, култа свих европских тековина, без обзира на то да ли оне одговарају ступњу зрелости народа. Треба се повратити. култу генијалног појединца. Toj потреби {рмЗуучи један летимичан поглед у историју чове'чанедва.^ Никад и нигде нису биле масе него поједишш,- кбји' су извршавали дела од стварне кори- ^хдпо човечанствз. Усклик Петра Великога пред спомеником Richelieu-a, кад je год. 1717. поеетио Париз: »Дао <шх таковом човеку половицу свога царства, да се научим од њега владати другом половицом«, треба да л тм буде мерило у оцсњивању^вредности ге-нијалног појединца, који Божија ировидност дарује народима у врло ретким епохама. Кад тако преобразимо своја назирања, убрзаћемо и олакшати дело Њ. Вел. Краља. Ми муслкматш Босне и Херцеговине можемо се, с иравом, радовати новој елоси наше историје више лего иједал део нашег народа. Наша летрифицирана конзервативност у свим штетним предрасу.дама, заблудама и средњевешвним мрачним обичајима, лужно je морала, услед демократског избора народног лредставништва, да се одрази и у пашим политичким представницима. Нећемо рећи да су ти лолитички лредставници били без добре воље и без разумевања за императивне захтеве вромена у коме живимо, али обзир на опасност губитка посланичког мандата и тиме стеченог положаја биће да je био јачи од те воље. Тако сс после 10 година, обресмо са појачаним позицијама средњега века међу нама, и, услед тога, са још дубље лрокопаним јазом између народа и поједилаца, који су народу отворено казивали диагнозу његових смртно тешких болести. Шести јануар je. порушио те позиције и створио могућност затрпавања тога јаза. И за нас je дошло благословено доба, када je знанима и пожртвовнима омогућено да воде масе a не да они буду од њих вођени. Наш »Гајрет« je друштво такових појединаца, који су, успркос свих недаћа последњих дееет ro- �дина, успели Да своме раду даду чак и карактер једног покрета маса. Шта јс, дакле, природније него позвати и све друге наше људе добре воље и љубави за народ, да похрле у његове редове. Под виооким Покровитељством Њ . Вис. Лрестолонаследника Петра и уз очинско разумевање Гај- рвтових циљева и рада, од странс Њ. В. Краља, Гајрет he одселе умногоотрученом брзином и снагом крочити напред. Будимо, даклс, искрони, пожртвовни и ревиосни сарадници Његова Величанства Краља и радимо тако за добро Народа! Hamza Нито Kaja četiri strane sveta. I sve je njegovo. On je kao misao I. Braniča huči. To ona peva pesmu o Momiru i kojoj nema ravne u brzini. On je i u nama, sinak moj, Jasici. Hrastovi šume. To su misli božje, kaže ded — kaže ded Medan. — Gospode, radosti moja, i tiče zaćutale u gnezMedan. Nad našom kućom planduje lipov hlad, a dole pod baštom peva Doma Vrđankina- Gluho lupa dima, jer bsećaju blizinu njegovu. A on nenadno naiđe, naiđe kao snoviđenje i sva šuma zasja od stupa u vodenici Ilije Čabra. Cigani podapeli šatre gore nad Plužinama, pa prose po selu i kalajišu po­ njegova lika. I stabla se razmicahu pred njim i kla­ njahu mu se>J ja padoh ničice pred njim. I dugo sam suđe. A Kaja igra pred šatrom i oči joj plamte. Došli su neki dan. Mesečina se -pripifa za ko­ tako ležao. Kad se podigoh, a bi tama u šumi. 0, tlinu, prosula se po šumi, p'a klizi i smeje'se nečujno, dušo moja, u miru njegovu! Rekoh u uđah u kolibu. a ja stojim u krčevini nad selom,'\r6 jim zvezde i ____ Svi u selu držali su da je ded Medan nevernik. pušim sam u tišini. Neke prilike iskrsnuše na pu- Ne ide u crkvu i pravi je veštac, govorili su seljaciteljku povrh naše kuće, prođQŠewsuljaji|cT^. pa( se i^^jjtA4Medankaže'T — Ozrene, sinak moj, ljudi ne poznaju Boga. izgubiše dole podno čatrnje. j^ešro su žagorili. Neo­ bično su izgledali na mesečini, sa dugačkim senkama Oni ga se samo boje. Eto, cveće! Cveće, to su reči za sobom. Kao volšebni. i jedno kljusej natovareno njegove, jer tako niko ne ume đa govori na zemlji. mađijom, tabalo je s njima. Iz to\ara su virile čupave Šuma je misao njegova, jer niko tako duboko ne ume dečje glavice. Cigani! — A sutra dan osvanule ku da misli. Ded Medan zaćuta. Mlazovi zlatnog i pokrvašatre nad Plužinama. Ćelo se selo sjatilo oko njih. Sunce zagreva kotlinu, a ja se spremam dedu Me­ velog sunca treperili su kroz guste krošnje. Sad će denu u šumu. Ded Medan večno sedi pred svojom ih eno nestati! Čuo se samo šum Braniče u tišini. kolibom. Ruke mu žuljave, runjave,, a ^>rsa kosmata Dole, negde u selu, oču se pesma. Medan istrese lulu i zarasla u dlaku. Glava mu kao u paganskog se­ i turi je za pojas. Ćutimo. Mir pada na nas kao ljačkog boga, gruba, u bradi kao u kovilju, a glas sreća. Ded se nešto smeška. To on razgovara sa mu zvoni kao iz badnja: svojim Bogom. — Ljubav je jača od krvi, a snaga od žene. A — Zbogom, deda Medane! — Zbogom, sinak! misao je muška pesma sokolova. Ženina je mudrost zamamna boja tiče šarene i ne diže se u visine sopNad planinom Smrečom krvav mesec na pomolu. stvenom snagom svojom. Pune su bukare vina za — Hoćeš da ti profaletam, da ti sreću kažem, junake, a njihovo je da upravljaju i krmom, jer je mladiću, živ ti bio majci svojoj i mnogo godina za njih stvorena- A mač je oštriji od ženske preslice. živio i — Ovako govori ded Medan, a hrastovi šume povrh Preda mnom, na putu, torokala je stara Ciganka. nas i majka šuma hlađana širi svoje tihe ruke nad Sablažnjivo je izgledala u sumraku, uvijena u nama. A ded Medan zna sve; pamti i kusu vranu. A dronjke i gladna pogleda. Nenadno prasnu smeh za video je jednom, kaže, i samog Gospoda Boga: plotinom, a mlada devojka, u tren oka, stvori se — Tako ja sedim, sinak moj, sam samcat, a una­ pred nama i zalete se u hitre i obesne kretnje. Stara okolo tiho, tiho kao da veče počiva u granju. Nekud presta da toroče. Devojka je igrala kao priviđenje u se rastužli mili borovi pa i ne šumore, a nešto se mesečini- To je Kaja, rekoh sam sebi. Večernja ti­ duboke, Bože moj, budi u čbveku i uznosi ga, uznosi šina kao da se pritajila, pa osluškuje ritam njenih nekud ponad šume, iznad ljudi. To je Bog negde u pokreta. Nečeg pomamnog i suspregnutog bilo je u blizini, mislim ja. A šuma utišala i stabla kao da su njenoj igri što je pretilo da svakog časa provali kao osetila njegovu blizinu. Jer putevi su njegovi na sve bes, kao vrisak, ujed. Titra, treperi, pa lako ciknu i 131 �presta. Brzo mi priđe kao besna mačka, upilji mi pogled u oči, pa se zakikota. Stara Ciganka za povedi nešto strogo, promuklo i obadve se odšuljaše niz ulicu. fr *\ Jest. Nešto joj gori u očima. Gospode Bože, kako joj samo gori u očima; sve ševa nešto pijano, ludo. Silazim u vinograd i jednako mislim na njene oči. Ivko sedi pred kolibom. Trak — trak — trak! — opali neko kuburu dole u vinogradima, a jeka zalaja u brdima i prolomi tišinu. — Ovo treći put neko pali, a glavar se raskide da dozna, pa ni bobe — kaže Ivko. On oštrcnu pljuvačku kroz zube i sede do mene. Ovo je značilo da bi želeo da savije cigaru. Ja mu ponudim duvansku kutiju. — Ivko, jesi li ti video Kaju kako igra? — pitam ga. — Jesam. — Pa? — Pa ništa. Oči su joj pune urokh i roadije. Čuvaj se, Ozrenev da ti ne ogleda u oči. — Vole jedan! Ćutimo- Mesec visoko'odskočio. Nešto zloslutno prošulja se kroz noć i tače nam se srca. Ivko se obazre, zagleda u daljine, pa fjbbri^ glavu preda se. Zrikavci su pevali V trfivi. Lak vetar zvonckao jec u lozi. Ćutali smo ćelu cigaru duhana. Ivko prihvati opet za kutiju, c — Samci mnogo .puše — kaže on. — Duhan im je i žena, i deca, i kuća i sve. Eto, ne daj mi ručka, a daj mi cigareta pa basta. — A rakija? — Ah, rakija! Opet ćutimo. Ja mislim n a ’Kžju, osećam kako me zahvata val svežine i spušta san na me. — Kaplje li ti koliba? — trza me Ivkov glas, iako je nebo nad nama kao od providna stakla. — Šta ti pada na pamet, konju jedan! — Ne znam. Tako — kaže on pritajeno. — Danas sam video dobra krova' u Vrije u dvorištu, pa bih ti mogao malo doneti. — Ukrasti? — Zašto ukrasti? — Ne treba mi. Zaspao sam. Kaja je igrala, a oči su joj sevale. Posle joj spao ogrtač, a grudi joj se smejale, pa kao da imaju oči, kao da govore. A telo joj i ne dotiče zemlju— Ozrene, Ozrene! — budi me tiho Ivko — po­ gledaj dole u pravcu plota. Ne miči se! Čupave ciganske glave jasno su se ocrtavale na mesecini. Omerale su gde da se uvuku. Slušaj! Ne miči se! pustićemo ih da uđu, pa ćemo ih onda pohvatati, šapće Ivko, a meni, ni sam ne znam 132 zašto, udara srce tako glasno, čini ml se da su ga 1 rigani mogli da čuju. Je li Kaja s njima, pomislih i napregoh dah. Cuo se lagan šum, a zatim šuštanje loze i brzo, nervozno trganje. Ivko skoči kao hrt. Nasta vriska i jurnjava među trsovima. Skočih i ja. Ivko je držao nju u ru ­ kama, glavom Kaju, dok su drugi bežali niz vino­ grade. Snažno je stežući za ruku i skrivajući oči od nje, vikao je prigušeno: — Hoćeš li tuđeg grožđa, veštice jedna! Ja ću ti pokazati, boga ti ciganskog! _ Ivko, pusti je! — otrže se meni kao očaj­ niku. On je pusti. Kaja zabaci glavu i metnu ruke na kukove. Sva je ceptala kao šibljika. Grudi joj se ta­ lasale, a oči sevale. Prošlo je nekoliko trenutaka. Qna prezrivo omeri Ivku i prašte u nervozan i oštar srndh. Ivko je nije smeo da pogleda. Bojao se da ga ne opčini- Kaja priđe k meni. Svesna svoje moći, ona mi sfe unese u lice. Osetih joj dah. Onaj isti pogled. *Tei«L joj se izvi. Usne joj dođoše do mojih, a grudi joj odskočiše. Zemlja poče da mi izmiče ispod nogu. — Ozrene> Ozrene, za mila Boga, opčiniće te — naricao je Ivko, a meni se činilo da mu glas dolazi nekud iz daljine kao povici u pomoć. Njezine ženice su se širile, dah joj palio, a grudi joj drhtale. Osećao sam kako se pripija uza me. Šumilo mi je u glavi. — Kajo! Kajo! — šapnuh kao u snu i snažno je stegoh. U ušima mi zazvonio onaj isti njezin smeh, samo nekud vreo, prigušen i zadahtan, kao u ropcu. Opila me toplina i pruživost njenog tela. Kaja se nenadno istrže i zakikota raskalašeno. San je prekinut. Ona Ciganka, mala kradljivica, sta­ jala je preda mnom i smejala mi se u lice. — Ozrene, Ozrene, beži od veštice! Opčiniće te, svih svetih mi! — vikao je Ivko, a ona se smejala, smejala, podrugljivo i raskalašeno. A zatim, zatim kao srna skoči preko mrginja u Jagin vinograd i ne­ stade je u mesečini. — Eh, moj Ozrene, obro' si bostan — kaže tužno Ivko i potraži duvansku kutijuII. — Što si zamišljen, Ozrene — pita me ded Medan. — Mladost kad ćuti, tad i tuguje. Starost kad ćuti, sretna je. — Jest. Tako je Medane — kažem ja i mislim na Kaju. Nisam je video ćela dva dana. Nemir je ušao u me. Poterao sam Ivka iz kolibe samo radi nje. Žao mi ga siromaha. On sad čuva duhan u pojati i puši po ceo božji dan. — Bog je stvorio ženu i za sreću zemaljsku i za iskušenje, Ozrene, nastavi ded Medan. Ona je uvek na raskršću i spremna je da udari svakim putem. Jest. Tako je On hteo, slava mu i milost. Amin. A ti, �Ozrene, ne skreći sa svog puta, a i životu se veseli Noć- Sedam na stenu i palim cigaru. Prostreću da ti starost ne bude žalosna, jer ko ne ispeva pesmu gunj, ili ne treba, kažem sam sebi, bolje je na travi. Posle pevuckam i slušam kako svež vetar dolazi iz mladosti, zažaliće za životom— Žensko je srce beo ljiljan u kom često spava šume. Treba ubrati grožđa. Samo gde je ostavio nož zmija otrovna. A ima i žena svirepih sa gujom onaj prokleti tapir. Slon! Konj! Mamut! Nosorog! Ali nigde noža. Prevrnuo sam svu kolibu. umesto srca. Upamti, Ozrene, što sam ti rekao kaže ded Medan, a ja jednako mislim na Kaju. Natrgao sam grožđa, prostro ga po vinovu lišću Šumi večernjak u hrastovima. Ded Medan za- i opet seo na stenu. Slušao sam kako Doma peva na Plahoju, ali nisam mislio na nju. čekao sam mesec, ćutao. Već drugu noć kako je očekujem pred kolibom, ali on se nije pomaljao. Smotao sam cigaru, ali je a nje nema, kažem ja sam sebi. Zagledam niz vino­ nisam palio. Dole iznad Plužina, kraj ciganskih šatri, grad, osluškujem svaki šum, a nje nema. Tako, iš­ gorela je vatra. Kaja nije dolazila. Dugo sam čamio čekujući, zaspem pred kolibom. Sunce me budi. Neko na steni. Uzeću flautu i sviraću pred kolibom nek joj lupa na vrata i trza me iza sna. glas odleže selom. I uzeh flautu iz kolibe. I svirao — Ko je! sam dugo, dugo, svirao sam njoj, Kaji Ciganki. I Brat ulazi u kolibu. svirao sam joj sve svoje muke i svoje želje. A kad — Šta je s tobom? što ne dolaziš kući? sam prestao, i tišina je bila zaspala u kotlini. Hladni — Nije ništa. Baš si lud. Šta ću kod kućemrazovi,vla^e silazili su iz šume. Prevalila je ponoć. On saže ramenima: ‘Vatra kraj cigahskih šatri već davno zgasnula, a — Mati se zabrinula što te nema, a meni sve­ m'esec provirio svoj rog iznad Smreče, ali mu svetlost jedno. nekud ižbledela, pospana. Neće doći ni večeras. Sav I ode. besan, pružio sam se po gimju u kolibi. Jest. Svi se boje da mp ne omađija Kaja. Budale. Neko je stao na vrata i opet ga nestalo. Kajo! Oh, Kajo, Kajo! c /Ј' , -Kajo! vikao sam u snu, ali sam se probudio tek u — Mnogo sam doživeo koječega u svojoj mhK' zoru. Nečije stope ostale su na rosnoj travi. Ispitivao dosti, zato sam i pobegao od ljudi J— kaže ded Medansam ih pažljivo. Bile su velike, a išle su u pravcu — Velika sreća dolazi sa .spdojh kosom, Ozrene, a ЈТјјц1е^Ш1, to je Ivko! Uhode me, pacovi božji, kao da mladost nosi radost k^o bujica otrgano cveće i ne sam poludeo. gleda kuda će da udari. — Oj, Ivko! Ivko! — viknuo sam iz sveg grla. Približuje se sever.c Medan opet govori, ali ne Leno i pospano — oj! — odazva se ispod kule. meni, nego ticama u šumi. -Reči mu odlaze nekud — Dolazi odmah! daleko i gube se u šuštanju lišća i propadaju u pro­ Pojeo sam dva grozda grožđa dok se on pojavio valiju šumske tišine. Večeras dolazi Kaja pred ko­ preda mnom. libu. Poslala mi je jutros ciganče за šarenom krpom — Jesi li ti noćas dolazio pred kolibu? da joj naberem grožđa i poručila mi da će doći. On isteže šiju. Sunoćalo se. Ja skočih kao oparen. — Ko? Je li ja? — Zbogom, deda Medane, zbogom! — Ja, ti žirafo. Suton pao u kotlinu. Kad li će noć, Gospode — Ja jok. Bože! I zvezde se eno žegu. Kao da ih anđeo obilazi, — Da ko je dolazio? pa pali jednu po jednu, sa žarom na dugačkoj motci. — Ne znam, Ozrene, svih svetih mi. Ćelu sam Mata Jagin galami dole na Čubeluševini i plače nečije noć prespavao u pojati. dete u selu. — A ove stope? Nešto šušnu. U isti čas Ivko promoli glavu na On poče da razgleda: vrata kolibe. — Ovo su bose noge. Jesu, Ozrene kažem ti. — Šta ćeš ti ovde, klokane jedan? ,Zar nisi u Evo gde skreću u vinograd. pojati? I on pođe po tragu. —Rekli mi. — Obrali su ćela četiri trsa. Ah, ta poganija ci­ — Šta su ti rekli? ganska! Ja ću njima počešati kičme, ciganskog im — Da čuvam vinograd, a- ti da ideš kući. — ih, ih! — vikao je Ivko iz vnograda— Tornjaj se da te ne premlatim, zvezdu ti Jest. To je bila ona, Kaja. Gospode, Gospode, tvoju! zašto me samo nije probudila. Ta ja bih joj obrao Ivko se pokunji, pa pođe. i deset trsova. — Čuješ, Ozrene! Da mi daš nekoliko cigarpaIz sela dopiru dozivanja i pesma peti ova. Ostaću pira. Bogami, nemam ni jednog. ceo dan u vinogradu. Prespavaću ga u kolibi. Čitaću 133 �i knjige ako mi ih misi nisu već pojeli. Sviraču i na flautu i misliću na Kaju. Posle podne otišao sam u kulu. — Ozrene, što te nema? Zavukao si se u kolibu kao amidžin Garov — kaže majka. Smejao sam se. — Bolje se spava u vinogradu, majko. — Jest. Znam — kaže ona i pogleda mi u oči. — Man se cigančure, moj sinko! Nije to za tebe. Eto, nema te dole. Prođi se malo. Otiđi u grad — kaže ona prekorno. Jest. Zbilja bih trebao da odem u grad- Otiću svakako. Ivko mi je popušio sve cigarpapire. I pre nego što je sunce zašlo, preskakao sam stenje po ulici. Hrlio sam put grada kao da idem Kaji u naručje. Ali već sutra posle podne, jurio natrag put Medveđana, po najvećoj žegi. Kupio sam Kaji veliki svileni šal. Bih li smerio na Plužine? razmi­ šljao sam putem. Mogao bih joj ga dati. Dole pred šatrama čula se svađa. Na stotlmunetara nanjušila me cigančad i okupila đanjkanjeip. Brecnuo sam na njih i jedno najgaravije poslao sam po Kaju. — Kajo, Ktfjo! Traži, te gospodin. Jest, bogami — vikalo je upiašenoc ciganče. Presta graja pred. patrama. Izviriše crne glave i začas ih nestade, Je& t Ona јеГКаја/U i" Koketno ljulja bokovima i smeši se. — Doneo sam ti šalče, Kajo, ali da dovece dođeš pred kolibu, c Kaja ga pohlepno ščepa i omeri. Lipe joj zasja. — Hoću, gospodine. Bogami, doći ću. Hoću tako mi ti živ bio, odmah ^čirp padne noć — ponavljala je jednako, gledajući u šal. Sad si moja, tico, mislio sam, ostavljajući šatre za leđima. — Ozrene, zar nisi još otišao- u grad? — Kaže mati. — Išao sam. — I već se povratio? — Povratio. Ona samo klimnu glavom i zamisli se. A ded Medan obukao nov kožuh, pa se smeši i zagleda kao dete. — Bio sam u gradu, Međane. — Haha, u gradu. Mladost ko mladost — smeje se Medan. Šta mu je danas? Da nije pomatušio? — Loviš li šta, deda? — Lovim, sinak, hehee, jakako; lovim— A jesi li zdravo? — Aa, zdravo, zdravo — i Medan prašte u smeli i uđe u kolibu. I ja se digoh. Poludeo Medan, koji li mu je đavo. Da se odnekud nije dočepao rakije? 134 Silazim na izvor Braniče. Doma pere rublje. — Dome, sami smo; da te malo pomilujem. Neće niko videti. Doma se ne brani. Milujem je svu. Braniča šumi i srlja niz stenje. Doma zatvara oči. III. Noć šuplje zjapi iz kotline. Oblakovi se šuljaju, a lišće zaćutalo pritajeno. Kao da neko vreba iz tame. Uz vinograd, brz šum zahukta kroz lozu. Sva zadi­ hana, Kaja iskrsnu preda me. — Kiša će, gospodine. Pobegla sam. Nešto se zasmeja u meni kao pobeda, kao prkos — Jest, kiša će. Hoćemo li u kolibu, Kajo? Ona sede na travu.. Privukoh je k sebi. Telo joj još drhti od brza hoda. — Nemoj, kaže Kaja tiho. Doneo sam grožđa. Naš šapat kao da je ostajao u gustoj pomrčini, pa tajanstveno osluškivao oko nas. Kaja mi.zaviri u oči, munu me laktom pa se zasmeja. — Što se smeješ, Kajo? ^ — Griša se naljutio zbog šala. Nije hteo ni da kalaiše posuđe. Popeo se na brest, pa samo ćuti. Pao mrak, a on ne silazi. Kao da je poludeo. Prebacih je preko krila. Grudi joj jedre, a telo vižljasto.^Oči joj udno svetle u mraku, kao bes, kao osveta. Pomešali smo poglede. Osetio sam nešta bez­ dana i nemoćna u isti čas. Stegao je snažno. Kaja se izvi i smota oko mene kao zmija- Vrela je. Ne otima se, samo se uvija. — Kajo, Kajo, volim te. — Neću! Ne sad! — brani se ona, a glas joj vreo, promukao. Dah joj pali. Sav drhtim kao u groznici. — Neću! Ostavi me! — i snažnim zamahom ote se iz naručja. Stajala je preda mnom u mraku i smejala se; srnejala se oštro kao da me reže. Kaja poče da igra. Bes se probudio u njoj, bes, strast, divljina, sotona li. Izvijala se i lebdela u tami kao đavolica. Snaga njezine igre prelazila je i na me. Drhtao sam i činilo mi se da su mi se oči zapalile. Srce mi udara, a Kaja igra po ritmu tog udaranja. U njoj se pro­ budio bes leta, bes krvi. Zapadam u kovitlac pijan­ stva: vinograd, koliba, drveće, sve kao da se po­ krenu, pođe, pa pojuri sunovratice, samo ona, Kaja đavolica, lebdi preda mnom i strast, vrisak biju iz nje. Kaja ciknu kao ranjena tica i kretnje smalaksaše. Dade se bez reči, sama opijajući se do besvesti. Krupne kaplje kiše poterale su nas sa našeg zelenog ležaja u kolibu, šuštale su po krovu, pevale. Pevao je i šum u vinogradu oko nas i nosio nas u svom širokom zagrljaju. Posle, tako zagrljeni, ćutimo, osluškujemo- čini mi se da se Kćja smeška u tami. Jedemo grožđe. — Kćjo, volim te. �Ona se kikoće, a kikot ispunja ćelu kolibu i gubi se u šumu jakog pljuska. — Kao da gledam Grišu kako ćuci na brestu — kaže Kaja i opet prašte u smeh. Posle se uozbilji i sva skupi u klupče. Ćelo pola sata ćutala je jogunasto i uporno. Zapalio sam ciga­ retu i blaženo pušio, ne misleći ni na što. Vreme je odmicalo u huci i pljusku. Nešto je dragorilo'u meni. Smešio sam se na širokoj zemlji. Posle sam pevušio, pa opet ućutao. Kaja se pripi uza me. Šum nas je odneo u besvesticu u snove. Probudio sam se u kasno jutro. U kolibi je goreo mlaz sunca i tiče su pevale u drveću. Bog se smejao pod plavim nebom u bistrini jutra. Kaje nije bilo u kolibi. Popeo sam se na smokvu, mahao nogama s grane i pušio cigaretu za cigaretom. Posle sam zapevao iz sveg glasa i otišao u kulu. Nisam ni oka bacio na ciganske šatre. — Ivko, uredi kolibu! — kažem mu- — Ja idem u šumu. Šumski put svetao, tih, pun veseli^, jutarnjih sena. Medanova kućica 1 zatvorena. Šumska tišina pada na dušu i sunčant zraci Jtrepcre u njoj. Misao je vaskrsla u šumi i otvorila svoju tajnu. Ded Medan pojavi se iza kolibe, spusti pušku u lovinu, pa sede na stenu. — Dobar lov, Mp.dane! — Bog dobro dao, Ozrene! Tri puta sam u rano jutro doviknuo šumi i tt*i puta mi je odgovorila.tOfA^ lio sam tri metka na rudini''dok je neko zakukao. Evo zeca, Ozrene! Svaka radost prestaje kao i stra­ hovanje, a retki su na zemlji l koji su ih ostavili za leđima. A i drveće živi i strepi pred smrtnim udar­ cem. I jasika večito peva pesmu radosti i straha, a šumi nam i reč ljubavna. Bojak se bije <Љ ljubav za­ vlada, Ozrene. I ko pogine u boju, ugleda Gospoda,, a ko ostane u ovom životu, raduje se pobedi — kaže ded Medan. — Tri noći buče mi jejna nad kolibom. Ispevala je tri pesme nadgrobne i tri noći je jeza vladala šumom. Ali je dan jači od noći i pesma od naricanja. — Zar se bojiš smrti, deda Medane? — Ne treba se ničeg bojati kad smo u božjim rukama. A njegove su ruke beskrajne i one nas nikad ne napuštaju — kaže ded Medan. Tica kriknu u šumi. Medan zaćuta- Tišina se zanjiha i mi se predadosmo Gospodu Bogu u njegove beskrajne ruke. Posle se kupam u Branici. Pevam sa stenjem i hrvem se s bukom vode. Borba je divlja, vesela. Berem kupine, nižem venac i ostavlja ga na stenu. Ovo je za Domu Vrđankinju, kažem. Uzeće ga ona kad bude dolazila na vodu. Trgam lišće, ulazim pod pećinu i pravim postelju. Tako prolazi dan. Oj nevene, oj nevene, šestopere! II’ te voda potkopala, ii’ ti zmija koren grize? Oj nevene! Za mnom ostaje šum Braniče. Plav suton nad selom, a povrh Plužina, kraj ciganskih šatri svetluca vatra kao da poigraje zapaljen davolčić u sumraku. — Kud se skitaš, sine Ozrene? — kaže majka. — Pustahijo jedna, zaželela sam da te vidim. A ja odlazim pred kolibu i sviram na flautu. Ćelo me selo sluša i pesma mi se čuje čak dole do šmrijenjaka. Namamiću je opet na frulu, mislim ja i sviram. ^ Pada noć. U me ulazi nemir. 0 Kajo, Kajo, đavolice slatka! Nabrao sam ćelu hrpu najlepšeg grožđu —Pprpstro sam ga na vinovo lišće. Izneo sam i gunj pred kolibu i ja s tu k od crvene čohe- Sam sam i tužan bez tebe. Dođi da mi ožive moja usamljena ko­ liba i da zašumi lišće povrh našeg ležaja! Dašla je Kaja. Bila je zamišljena i gledala je l*preda ’,se. I M К&јо! Šta je tebi? јмг -— Ništa. Ja je milujem, a ona hladna, smrknuta. Kao da nešto smera. — PoBeći ću od njih — kaže — Ne mogu više da gledam onog Grišu. Po ceo dan pilji u me kao mačak u džigericu. Posle se smejala, igrala i grcala od uživanja. Otišla je negde u zoru. Bele noge zamakle su u vi­ nograd kao dve neispunjene želje. Budim se kasno. Ivko sedi pred vratima kolibe. — Šta ćeš ti ovde? On se smeje. — Šta se smeješ, kljusino? — Otišli Cigani! — Nije moguće! — Jest, svih sveti mi, otišli su. Eno, pogledaj! Povrh Plužina, na ledini, nije bilo ni jedne ci­ ganske šatre. Gajret u svakoj kući, znači samo njezin napredak 135 �Мустафа X. Грабчановић Севдалија 0, још један нољуб с њсгових усана и загрљај врели у звезданој ноћи, — док ми срце није у чежњи усахло.. . Ha његову харфу врео севдах рони звуке расцветане у младости сочној; у гласу му чесми џенетских шум звони и милпне меке у ширини ноћ'ној. Ах, дала бих, нане, три китна дућана, све читлукв иаше... — ах, било би мало да ми бар још једном болпој хоћо доћи. Ноћас низ наш сокак уз месеца харфу нросу чежње, немир у кафезе свстле; a ja залуд чекам, — мсне, болну Зарфу заборави... — (више нома га пред петло. Илијас Добарџић Песма с чардака Јесен стиже на чардаку бсла Тима ђердан ииже сва je болом офсрвац^ туго рана! ‘ *С/ v\ l Беле равни нрекрила je пуста тама a ja сама ране копам, a крв сишем сав ми ђерђеф покапан. L ° . Беле равнц прекрнл;^ je. густа тама a ja сама всзем ране. чекам д\Јагог Moj чардач&', туго м<»ја мој јаглуче, рано мфја испих очи у равцш*е пружам руке у'даљдне кунем ђерђеф, везем ране туго моја ! iiuiliu L T 1 T> r M " Да ми: xohb доћи хо^е драги ' бих га чекала, да ме хоће боли проћи бих се надала; Сузе лијем, косе чуиам све ми косе 'олале. Јесен стиже душа пуста остах без драгог. Hajrudin Bujukalić Kad pare gore Još od pamtivijeka, zna se da u Dolovima leži mnogo zakopana blaga, sve žutih dukata. Koliko puta viđali su kako humak pod Dolovima gori crven­ kastim svjetlom. Mejra Zečeva, jedne noći vraćajući se sa prela, vidjela je kako titra neka svjetlost, dva tri plamićka se razvila i opet ugasila- Ona se od tog plamena uplašila i, kao bez duše, otrčala kući gdje su joj dali preko maše vode, a odmah sutra dan salila joj stravu Timka i hoda Ibiš zapisao. Suljo Bešin isto tako opazio je da na tom mjestu nešto gori, pa, pošto je odmakao, sjeti se da mu je pričala strina Haša da je tu zakopan ćup dukata. On se brzo povrati i baci svoj crveni pojas ondje gdje se već vatra iigasila, ali ga sutra dan ne nađe. Mnogi su opet pričali da se gdjekad, u gluho doba noći, čuje 136 neki prigušeni plač i jecanje, a zatim odmah veseo kikot i neko čangljanje. Svijet svašta priča i nagađa. Rufkina, starica od stotinu godina, priča kako je tu bila kula nekog bogatog paše sa stotinu žena. On bi­ jaše okrutan i strašno ih proganjaše. One se jedamput zavjeriše i kad je paša spavao, pozatvaraše sva vrata, zapališe kuću i razbjegoše se. Tu propade i svo njegovo blago i pepeo ga zatrpo. Na to mjesto, kažu, i sad dojahuju vještice na metlama i vretenima. One tu uhvate svoja objesna kola i ko u to vrijeme naiđe pokraj toga mjesta, nagraiše, pa mu mora hafiz Šerbo da sakuplja dairu kako bi s njega opali sihiri. Tu su, kažu, viđali i Maru Ždrahulinu za koju govore da iz svoje kuće muze ovce čak u drugom selu. Mnogi su počinjali kopati na tom mjestu nebili došli �cio tih dukata. Meholja izvukao čitavu vreću ugljena, se niz lice i kvase zemlju. Već se velika gomila zema svijet držaše da mu se dukati pretvorili u ugalj, jer lje nakupila na koju Pašo bacaše ispitavajuće po­ nije znao pod kakvim je tilisumom zakopano. glede. »Nešto je zveknulo« dobacuje neko iz gomile. I tako, jednoga dana, i Pašo Hendin pošao da I zaista u nešto je lupnuo trnokop. Pašo uzdrhta i okuša sreću. Njegov otac bio je silno bogat i svo to nepresta. Opet zveket. Pašo se uznemiri. Zamahnu blago ostavio njemu. Ali poslije očeve smrti, Pašu što može više i na trnokopu izvuće jedan gvozdeni uzeše jarani na ruku i proćerdaše mu i posljednu cbriić. — Ha, ha! To se s ćupa svuk’o! Kopaj, kopaj, paru. On provodio cijele noći po mehanama gdje su sad će i dukati! A Pašo samo ćuti. Zna on da se oni mu cigani svirali i pjevali. Kad bi Mica, mlada cigan- njemu podrugivaju i da ga drže za luđaka. čica, lupnula defom i zapjevala: Već je davno i ikindija prevalila. Sunce 'se već »Mila majko podigni me malko spuštaše niz zelene bregove i za sobom ostavljaše Podigni me džamu i pendžeru«, svijetli magijski trag. A Pašo i dalje kopa. Gomila Pašo bi se latio svoga buđelara i nemilice pro­ iskopane zemlje postaje sve veća, a izrovljena rupa sipao šarene banknote. A kad sve isprodava, po­ sve dublja. Svijet se sve više skuplja i zadirkuje. A stade pusti siromah bez kakova zanata- Počeli mu Pašu spopao pakleni bijes- Eto, cijelo vrijeme uzalud se oni isti njegovi jarani da pođsmjevaju što on s kopa. Ništa se ne pojavljuje. Ni traga od ćupa. Trno­ bolom podnosaše. Kad bi se svalio na golu klupu kop prodire sve dublje u zemlju i odvaljuje komade pred Mehinom kafanom, a blijedi mjesečevi zraci z e m l j e ? - j e d a n p u t -iz Mujkanove avlije dotrča prosuli se niz široku čaršiju, on bi snivao o zako­ veliki 'horoz »gaćonja«, što svojim glasom budi či­ panom blagu. Zato i on pođe da okuša sreću. Ponio tavu mahalu, pa se izazivački nakostriješi, skoči na je trnokop i motiku i uputio se na Dolove. Ž^jijfm visoku gtjmilu zemlje, ра iz sveg glasa zapjeva: — — Kukuriku-u^u! su pristala mahalska djeca, pa pošto su/vidjeli kako Pašo se trže, pogleda _drzovitog horoza i svje­ Pašo zabode motiku jr, suhu zemlju, počeše mu se rugati i napadati ga. Skupiše<se i stariji i počeše do­ tinu, koja u taj mah prasnu u nesnošljiv smijeh, a drhtavom rukom baci .se kamenom na horoza bacivati: — Zar da mt_s<j,i ti sreći rugaš, kopilane jedan — Kucni Pašo, samo pazi da'ne ra i, sav zasramljen, izgubi se niz mahalu sutonom zada dukate kokoši ne pozOblju'. motanu. A on se samo trazmahao i odv (Пјјв se više nikad u nju ni povratio. i veće komade suhe zemlje a kapljice Мустафа X. Грабчановић Бдење Однекуд крикну црни поноћни петао и месец велик, светао помоли лице кроз јасминово грање. Ноћ дише, дише дубока над градом и везе чаробне сање, под прозором снено грана јасмина се њише. . . 0, Боже, како су заносни бели светови звездани и тихи поноћни сни широки, дубоки — бездани! И месец слази у недра гори и зричци тихи престају да зричу. Тихо je. Тек само полако кроз гране јасмина пурпурна зора зори Све спава. Сам, крај прозора болноме срцу причам дивну причу. Другу Од мене тражиш младост и свежину, Леноту, новац и безброј добара, |Ал’ реци, друже, за уздањс моје, каква се нада преда мном отвара? Ти велиш: »Срце, раокош миловања, Пољубаца врелих, топлих уздисаја«, Без топле лехе зар би било цвста, Ta ja сам извор твојих подрхтаја. To једно другом можемо да дамо, A новац нека свсју вредност носи; Машта je златна, али живот ми смо, Ведар и бујан док ra младост роси. 137 �Шукрија Панџо Бећини снови Ha гумну у Лужинама стрше сламни пластошг. Једва се иазиру у помрчшш, те изгледају iiao шћућурене немани. Ha средини гумна згрнута je noneha хрпа жита, покривена свежом овршеном сламом. У једном разровљеном навиљку мицало се лешто црно. To се Бећо Чоло зарови у сламу. Остао je на гумну да чува хрпу. Не беше прошлог дана встра. na mije могао све превејати. a да жито гони онако с пљевом на Вихурац — незгодно je. Попухнуће у зору низ Пропланак југо-источњак, ировејаће. Бећо je на гумну сам. Није on баш најслободнпји, али шта ће. Морао je остати да чува, јер нема ко други. Свезао je коље доле, под гумдом, за ону велику јасиковачу, и ус.уо mi пљеве да зобљу. Покушавао je да мало приспе, али није jiohie. Не само сад, него увек патио je од бесалпце. -Сновћ , су му билгг уздрмани, агрануги. шжћени оа чудним ii страшиим визијама. Често би пута у пола ноћи крикнуо ка^глуд. би га тада налазила где седи блед. у зноју. цеоти читавим теломглтгре^ л>а очтга no соби,- аЛ лице му некуд бесомучно. Бивало je to n^jnipe, готоЈво^вак\/ној черао je осећао^пешто пелагодно при [ слио je опет о ономе nrrb, као злокооналм шти његову душу? те га- савестј и кајаШ г тишти. Увек би му у>Аш часорима било тешко и преболно. Сад je пок^шавао да мисли о нечем другом, али није могао. 4art ј<5 бројјао откуцаје Брњупшна звонца n с.лушао шушкање сламе. Зароњивао je главу у мирипшаву еламу н бежао од тих немилих мисли iiito *му у *5BecfQ ницаху, мрачне и страхотне. Кад четрнаеста плану, узеше и Бећу у војску. Тешка срца оставио je он свој завичај и упутио со у далек и непозиат свет. Све т т о je видео било je за њега ново и чудно. Са дивљењем je мотрио всличанствене палате многих велеграда и блесак њихових улица и њиховог живота. Мотрио je све то и дивио се, али ипак жудио за ошш евојим малим n милим еелом. Напослетку га одредише na руски фроит. Мрзнуо се он у рову na падинама снежпих Карпата. Гладпио и мучио се. Био je у воду неког цуксфирера Ивапа. Ивап га мрзијатпе и иајтелга елужба и најопаснији по.зожај на фропту пратили еу јадпог Beha Чолу. Ипак je стрпљиво и 1)опски подносио све хире тог човека, све до оног дапа. Тада се догодило ono што je пореметило љегову мириоћу духа и што га je после, кроз цео живот, тиштало и мучило. 138 Иза једне крваве биткс беху се они улогорили близу неког карпатског села. Бећо, иако уморан, одтумара у село неби ли гато нашао да ублажи своју вучју глад. И могао je да нађе. Милосрдпи »пани« пружали су му све оно што су и сами имали у овом очајном ратиом стању. Окрепио се, напунио »броцак« и вратио се у логор. Рекоше му одмах да се рапортира цуксфиреру, јер се делио »ленук«, a њега није било. Ушао je у канцеларију и прописно поздравио. Цуксфирер га дочека разјареи, псујући оно пгго му je најсветије, и удари га тако спажно шамаром да су светлади затрептали пред очима. Бећу обузе беснило и гњев. Маши се’бгуонете, али je беше заборавио у »цимеру«. Полете уолорук на Ивана, но овај истрже револвер и са једн1Ш:>марга« истера га напоље. Док му je jom ^ уштша звонио шамар, у дупти му je куљата осветћ, и то јаросна живинска освета. Зубима би га искидао као звер, јер жилама му je заиграо дамар повређеног тгоноса. У сутон тог истог дана био je »аларм«. Руси надирали у свим линијама. Борба je била љута ,и крвава. Под кишом оштрих руских куртума. узмицали су редови аустријске војске. Падали су мртви и рањсни. Јуриш Руса био je неиздржљив. Jfl Бећо je бежао погнут, док су му кугле зујале као пчоле око ушију. Наједном очуо je on нски сла-б глас. Звао je љега. Застао je и погледао. Крај потока, у каљужи, лежао je окрвављен. са тептком раном na нози, цуксфирер Иваи. »Бећо, брате, ne мбЈме оставити!« вапио je он болно. Беснило ратног расположеља, пробуђени животињски инстинкт убијања и осветни гњев недадоше Бећи да буде толико људеки, не коснуше га се Иванове речи. Осетивши да je дошао час овсете и одмазде, скиде репетирку, т ш и т ан и у бледо престрављено Иваново лице и саеу му пет набоја у лубаљу. E to to je касније усплахиривало Бећину дуmy. Кајање га гризло, a савест и снови мучили. Влше je пута у сну гледао Ивапа где му, блед и крвав, пружа. руке. Чуо je п.егове потресне речи: »Боћо, брате, пемој ме оетавити!« Па и кад се вратио у своје село, нису га те визије папуштале. Komino je и изгледао као иеппјеп. Ни заттиси му пису помогли. * Вечерае се on меткољио и мучио, преврћући се у слами. Стално je мислио о том. Тек je негде око иола ноћи заспао. Опет je успио страшан сан. — Ко. бежи on некуда преко поља, a крупа пада еве као ораси. Туче га no глави, и on плаче и �плаче — непожњевено му je жито. Па опет диже Награјисб je, секо, — говорила je ,стара се некаква магла све до небеса и мења се, по- Фатка његовој жени. — Ha гувну, знаш, жито. Таирима лик човска. Гледа он у страху. Ко познато мо се скупљају и џинови и шејтани. Jec’, секо, му лице. Ха, то je Иван! Хтсо je да крикне, али дина ми, награјисб je. оиеме. Побегао би, не може. Укочилс му се ноге. — Није јадна; богмс ово je њсму одавно. Још Тргну се иза сна, сав у зноју, док му je срце кад je дошо из војништва. тукло брзо и јако. Преплашено je буљио у ноћ која — Јесте ли му писали? — Јесмо. већ беше на измаку. Чуо je где бренца брњушино — Па ништа? звонце и где кољи фркћу. Нестало им пљсве. До— Ништа. бреница je шумила раздрагано. Бећо иогледа у небо. Боуо се изведрило, те се лреливало белином — Е, онда би му требало саставити дахиру — зоре. Попипа своје хаљине, беху росне. Закашља рсче фатка махајући забринуто главом. тешко. Озсбао je, снавајући откривен, јер се беше • искобељао из сламе. Не памти се да je икад било вишс људи на Tor дана се тешко разболео. Запао у ватру- џонази као што je то било кад je урмо Бећо Чоло. штину. Бунцао je и трзао се усплахиреио. Било их je са свих страна и из свих села. Дошли — Хај — бјежи — уби — немој — Иванс, — f су да mnioare мејита до мезара и да утсше његову je ли то крв? Ах бјежи! — вриштао je избезум- сирочад. * љен— Кутариаб ее муке велим ти, јер ко га није — Бећо, Бећо! Шта ти je? Нема 1шшта*-£ип1ри ј&нђро томе се не море казати’ какве je муке мусе — говорила му je жена узнсмирнго. ,1И0 —^прЈГчао ^ Б е ћ и н .комшија Мехо. Он се понекад смиривао^ јечбћи.оолно, na би — Ja, ja, кута>Јшс6 се, право велиш, Аллахопст, отворсних очију^буљи^ у 'vtao собе и говорио рахмстиле — лотврђивали су и други који су га неке испрекидане и бесмлислеве речи. ' *■ т П ------- / ГУ ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Okružnica svima Pododborima i povjerenicima Gajreta! Главни Одбор Гајрета упутио je ових дана окружницу слиједећег садржаја: »Обзиром на велике изванредне издатке Гајрета у овој друштвеној јубиларној години, позвани су сви Гајретови раденици и пријатељи заједно са Главним Одбором да уложе све своје снаге да те издатке подмире, како би Гајрет почетиом идуће школске године располагао са што више материјалних средстава за његово нонструктивно дјеловање. Због тога молимо све друштвене пододборе и повјеренике, да настоје како би њихово дјеловање до краја јуна о. г. донијело што веће приходе. Сви пододбори и повјереници треба да уберу сву заосталу чланарину и да je заједно са приходима од забава, теферича, од распродаје друштвених значака, издања, претплата за лист, »Цигала Гајретова Дома«, разгледница, дозначе Главном Одбору. Апелујемо на све пододборе и повјереништва да до краја јуна о. г. одрже Гајретов теферич, односно забаву, a специјално молимо оне, ноји у току ове зиме не приредише Гајретову забаву, да то учине свакако у ова 2 мјесзца. Исто таио, апелујемо на све пододборе и повјереништва да прилииом идућег Курбан-бајрама о р г а н и з у ј у сак у п љ а њ е к у р б а н с к и х н о ж и ц а , тако да ни једна кожица не би отишла на другу страну. И досадањих година Гајрет je имао лијеп приход с те стране, na се надамо поуздано да ће овсг пута бити још бољи. Иако друштвени лист има важну културно-просвјетну мисију у нашем елементу, не смије се дозволити да друштво на овој грани свога рада има већи дефицит, усљед неуредног плаћања претплата. С тога молимо пододборе и поаЈеренике да настоје убрати све заостале претплате у својим мјестима. Све притужбе у погледу помањкања Гајретова цигарпапира у велепродајама, изволите достављати Главном Одбору. Наломенути нам je при томе, да се велепродаје највише равнају према потражњи малих трафиканата, a ови према потражњи публике. Публика je најважнији фактор у распачавању цигарпапира, нано нам je то речено у главној продаји код Земаљсне Банке. Стога су дужни пријател>и нашег друштва, да сваком прилином пропагирају потрошњу Гајретова цигарпапира.« 139 �Проспава 25-годишњчцс v Травнику 6. априла о. г. славио je у нашем мјесту Гајрет своје славље. 25 година великог и успјешног рада Гајрета, нашло je своје пуно признање у велебној прослави тога дана. Све старо и младо, цијели муслимански дио нашег везирског града, исказао je своје поштовање и захвалност Гајрету и његовим радницима, a скоро сва овомјесна културна и хумана друштва и друге корпорације, изаслаше своје делегате, да Гајрет и живом ријечју лоздраве, честитају му његове успјехе и зажеле још успјешнији будући рад. своја мјеста, све су дворане биле пуне и немогоше примити нити једног јединог посјетиоца више. Након што су делегати братсних друштава заузели за то нарочито одређена мјеста, члан пододбора судија г. X. Башагић отвара у отсутности предсједника пододбора г. др. Хафизадића, који je важним послом у Београду, Свечану Академију, поздрављајући гг. великог жупана и команданта мјеста, те свечани скуп, a онда узимајуки ријеч, одржа roвор, у којем оцрта у марнантним потезима рад Гајрета кроз минулих 25 година. Потом чита поздравну депешу Д и о п о в о р к е са Гајретове п р о с л а в е у Т р а вн и к у И ако je вријеме било врло непогодно, прослава je успјела у сваком погледу. Муслимани Травника дадоше на тај дан доказе своје јаке свијести. Beti раним јутром, пуцањ прангија са старог града, огласио je дан славе и свечаности. Све je у знаку свечаног расположења a кад се приближи десет сати, све муслиманске радње затворише се и све похрли у свечаном руху појединачно и у норпорацијама, на академију одржану у просторијама Опласне Самоуправе. Муслиманска дјеца основних и других школа, мекјтебска дјеца, иорпоративни долазак чланства Грађанског Клуба и Трезвености, затим остало грађанство, напуни лростране главне и споредне просторије Обласне Самоуправе. Муслиманске даме заузеше дворану у првом спрату. A иад у 10 сати тачно дође г. велики жупан травничке области, Маријан Ханжековић и командант места r. Бошковић, остали представници власти и надлештава, и заузеше 140 Кабинетској Канцеларији Његова Величанства Краља Александра, Б е о г р a д. Отварајући велику прославу 25 годишњег успјешног рада Гајрета, опћи свечани скуп хисторијског града Травнина сматра за своју прву и свету дужност, да поздрави свога Узвишеног Краља Александра I., свијетлу Краљицу Марију, свог драгог Протектора Престолонасљедника Петра и омиљелог Краљевића Томислава, иао ицијели Краљевски Дом — Живјели! Предсједник: Башагић ----- Громко одушевљење и бура поклика »Живио«, попрати одашиљање депеше и док се губи задњи одзив спонтаних поздрава, глазба бос. див. области интонира државну химну, Кроз музииу, пронесе се осјећај јакости и националне свијести. �По том предсједник поновно узима ријеч, и уз бурно клицање и одобравање, одашиље поздравне депеше Предсједнику Краљевске Владе Гослодииу Живковићу Р. Петру, Господину Министру Просвјете, Главном Одбору и првом предсједнику Гајрета Мирзи, Др. Сафетбегу Башагићу. Потом сб истим редом сврстава поворка и улицом Крал>ице Марије полази до кафане »Липа«, гдје се у име пододбора захваљује грађанству судија г. Вехабовић. У вечер истога дана одржана je у свим просторијама Обласне самоулраве Кад се одушевљење стишало, секретар Нододбора прочита стигле поздравне депеше, a предсједатељ no томе даде ријеч представницима овомјесних друштава: Грађанског Клуба, Коrta Српских Сестара, Мерхамета, Обилића, Трезвености, Занатлијског Удружења, те представнику Вакуфског Повјеренства и Пододбора Бугојно. Велика свечa нa з aбaв a која je у најбољем расположењу протекла угодно све до у иасно јутро. Лијепо отпјеване севдалинке »Крадем ти се у вечере« и »Ко покида са грла ђердане« no нашем мјештанину r. A. Алтарцу, a који изведе тачке из наклоности према Гајрету, П риређивачки (Здбор Топли и срдачни поздрави и жеље ових друшт: праћене су једнако бурним клицањем и овацијама. Једнако су на академији као и на осталим приредбама прославе били заступани и братска друштва »Просвјета« и »Напредак«. Предсједатељ даје ријеч секретару пододбора Ш. Херићу, који у једном концизном предавању износи хисторијат оснивања и рада Гајрета, задржавши се прије тога кратно на свим културним и националним моментима прошлости муслимана Б. и X., који су касније нашли јаког одраза у Гајрету, затим о борби и тешкоћама које je Гајрет имао под туђинском управом, na о снажном полету и развоју у ослобођеној Отаџбини, завршујући својб предавање изразима дубоке захвалности Гајрета Њ. В. Краљу и Протектору Гајрета, Њ. Kp. Вис. Престолонасљеднику Петру, као и цијелом Краљевском Дому. Музика бос. див. области интонира државну химну, na предсједатељ закључује сједницу- и Свечану Академију, a пред зградом Обласне Самоуправе с в р с т а в а се о г р о м н а п о в о р к а , на челу са војном музиком, затим шнолском дјецом, г. вел. жупаном и осталим представницима власти, пододбор ГаЈрета, удружења са својим чланством и грађанство и пролази нроз град искићен заставама до Сулејманије Џамије, гдје проучи ха тмен ску дову хафиз С. Беговић. Саму хатму je eeh раније проучило овдашње текијско удружење за рахмет душа умрлих Гајретових радника. п р о с л а в е у Т равник у створило je одлично расположење, a г. Алтарац je пожњео праву буру аплауза. Потпуно je једнако успјешно изведен комад »Сусједи«, no члановима дилетантске секције овдашњег Грађанског Клуба, a са гђицом Феридом Казазовић у добро схваћеној улози Рабије. И остале су улоге потпуно добро и успјешно одигране, na се иза комада развила врло угодна забава. Успјех дана прославе био je у сваком погледу врло велик. Немогуће je истакнути све моменте, a да се прикаже велики морални успјех из ове приредбе. Требало je само погледати радосна лица наших млађана који су подједно горди и поносни, пуни поуздања, гледајући макар још младим својим очима моћну и велику културну и националну установу Гајрета пред собом. Па наш женски свијет, бројним учешћем у свим приредбама npoславе, доказује колико јане симпатије за Гајрет, толико исто и живу потребу даљњег заједничког рада за Гајрет, толико исто и живу потребу даљњег заједничког рада за Гајрет, a тиме за наше опће добро. Предалеко би нас одвело, кад бисмо се појединачно захвалили свима сарадницима пригодом ове прославе, но неможемо. a да и овом приликом не захвалимо на искреној и преданој сарадњи нашем вриједном и агилном начелнину г. С. Сујолџићу, — као и овдашњем Грађанском Клубу, који нам сваком приликом иде у сусрет у свим нашим тражењима. Материјални приход био je такођер врло добар и износи око Дин. 13.000.— . 141 �Овдје морамо наромито истакнути издашни прилог г. Предсједника Краљевске Владе у износу од Дин. 500.— (пет стотина), на чему пододбор изражава своју топлу захвалност. Овом прославом — пригодом које смо обавили и упис десетан чланова утемељача и добротвора — нонстатовало се, да и широки народни слојеви осјекају мајвеку потребу рада за Гајрет, нао за наш централни културни и национални орган! Taj he се рад у нашем крају, ако Бог да, што даље све снажније развијати и донијети оне резултате које ми оченујемо. Прослава Гајрета у нашем крају лучи два различита доба у животу Гајрета у нашем крају, na у будуће неће и нссмијс бити никакова застоја у раду, он мора бити снажан и перманентан. Танав he, ако Бог да, и бити! Ha депешу, упукену Кабинетсној Канцеларији Њ. Вел. Краља, добио je лредсједатељ слиједеки одговор: Господину Башагику, предсједнику Гајрета, Травник. Господине, Примивши са задовољством топле поздраве, послате приликом лрославе двадесетпетгодишњице рада Гајрета, Њихова Величанства Крал> и Краљица благоволсли су наредити да учесиицима те прославе изјавим Њихову иснрену захвалност. ^ Министар Двора: fc Л Б. Јефтик. Господин Предсједнин Краљег.ске здравну депешу слиједекег . садржаја: Владе, послао je по- Пододбор Гајрета, Травник. Праславу двадесетпетоггцншњице културно-просветне делатности Гајрета поздравља са жељом да пододбор настави и у будуке плодоносни рад за добро Крзља и Отаџбине. Председник Владе: ђенерал Живновик. Министар Правде г. Др. Милан Сршкик, послао je депешу слиједекег садржаја: ' <*) Пододбор Гајрета Травиик. Честита и жели много успеха на пољу националног освештавања и просвећивања муслимансног подмлатка. Др. Сршкик. Осим горњих лримио je пододбор још многе друге поздравне депеше. Одговор Набинетске Канцеларије на чоздршту деаешу Госп. Ахмеду Борику, п-председнику Главиог Одбора Сажалница Главног Одбора Гајрета иоводом смраш Војводс Стеие Сштановв/ш Сазпавшп да je умро Војвода Степа Отапновић, Главнк Одбор Гајрета унутио јепородицн великог нокојника у Чачку следећу бртојпину сазкалницЈ-: »Тронути тешком »einh.v о смртн ввликога Војводо, првога весинка Слободе у овим крајевнма и нободншш у ucTopucKH еудбоиосним биткама na наше Ослобођспл, прндружујемо се општој нпродиој жалостп и молимо да ипволите прнмитк nnpane нашсг дубоког саучсшћа. — За 1лавнн Одбор Гај|>ета: Потпредседник Ахмед Ворић в. p.« Свн чланови Главиог Одбора Гпјрета судјсловали су корпоратнвно жалобиој сједппци Градског вијећа, галватој поводом сирти почасног грађанпна града Сарајева Војводе Степе Степановвћи. Након овс сједнпце чланови Главног Одбора са члоновнма Надаорног Одбора Гајрета одржалн су нстог дана, 29. т. мј. у б сатп послије иодне жалобну сједницу, коју je отворпо поти1)едсједник г. Ахмед Борнћ, нзнпjcBuis у KpahnM иотезпма дјела велнког Војводе. Ha крају в.огова пвора позвао je прпсутне да кликну Слава Војподн Гтгпи CVenairoruihj’, што су присутни трократио прихватили. :i.iTUM Je jinjeifn-rfo да на погребу заступају Гајрет rr. Др. Мех^адЗилш1ћ и Џевад Сулејманпашић, те да у име друштва нолбже на одар вијенац са траком. Пред Гајретову турнеју у Јужну Србију Bek je давна жеља Главног Одбора Гајрета, да се, порсд учињене посете Шумадији и Војводини, учини посета најјужнијем делу наше отаџбине и то његову центру, историсиоме Царскоме Скопљу, и, да се при томе, доке у братски додир са једнокрвном браком тих крајева. Одбор je био чврсто решио да Ђурђев дану још лањске године изврши ту намисао, na je у том циљу подузимао све потребне норане, али тада, на жалост, поред свих настојања, то није могло Сити приведено у дело. Последња два месеца, узео je Главни Одбор то литање поновно у претрес и успео je да без инакових залрека, учини све прилреме за тај поход. Важиост овога похода je огромна. Ово je први пута у нашој историји, да се у овано важној мисији састају, упознавају и отварају срца једии другима веновима растављана брака no нрви и језииу. У другом реду, важност овога походс лежи у лроширењу Гајретове културне делатности у тим ирајвима. За овај лоход се чине велике припреме, нако у Capa* јеву тано и у Скопљу. Учествоваке оно В0 питомица и питомаца Гајретових, који ke лриредити два концерта у тамошњем Народном Позоришту Краља Аленсандра. У Сколљу je сбразован нарочити приређивачии одбор, састављен из свих представника нултурних и националних друштава, на челу са ђенералом г. Наумовикем, велиним жупаиом, нао пбчасним председнином. Кано смо извештеии, спрема се од стране грађаиства Скопља срдачан дочен. Свечаности у Снопљу траjake од 6 .-9. маја. Гајрета, Сарајево. Б е о г р а д , 15. априла 1929. г. Господиие, Пријатно дирнут топлим лоздравима, лослатим са пленарие седнице Главног Одбора Гајрета од 14. текукег месеца, Његово Величаиство Краљ благоизволео je наредити да учесиицима те седиице изјавим Његову срдачну захвалност. Министар Двора, Б. Д. Ј е в т и h. 142 Молба за оарост од алаћања 20°/џ такса Генерална Дирекција Пороза у Веограду ријешпла je, ио Молбн Главиог Одбора Гајрета, да сс за онрост 20% такса на улазнице забавд иојединих пододбора п попјсропшптава Гпјрета, имаду обраћати с молбама за опроет спми иододбоЈШ и иовјереннштва и то изравио ГенерплноЈ Дирекцији Иореза. Молбс треба упућинати благовремсно, како би до аабаос приспјело ријешење. �Велпка Гајретова забава у Внлеку Уољсд uuuaiiuuheuu студени и слабнх годнка, иарод ouora Kjuijii ирсжинл>ује једну пслику борбу, борбу за одрatuihu ciiojc игзистонције. Ilpeua томе искључено јс и помишљати о каквом ширем риду за иоједина друштва као што су Гајрот и слично. Алн нпак агнлношћу 1'ајретовог мјесног иододбора уснјело je, да се доискле манифестује идеја Гајрстова и да се неки, ма и миннмални, лриход допринссс друштву. J ohi ирије Рамазана ujeuin пододбор у заједници <;а читнопицом »Гајрст«, закаучно je да се одржи једна заједничка забава ua први дан Бајрама. Одмах су оба одбора прешли на рад и припрему око one забаве, која je имала цил. да мниифсстује Гајретову ндеју. Ha једној својој сједници Пододбор je одлучио да за врнјеме рамазаиа игра и томболу, чији je сав вриход био иамнјсњеи у корнст Гајрета. Томбола je на onhe задовољство уопјевнла н донијела један лијеи приход Гајрету. Ilpmi дан Бајрама одржана je велпка забава. У 8.30 еатј у вечер већ су сва мјсста у кину »Авали« била попуњеии. Сви присутнн билн су задивљенн декорацијом сале, која je бнла са свих страва украшена ћилвмпма u ћеиаровима. Тачио у 8.30 сати. као je био заказан почетакЈ^ступло je na позорннцу предсједцик Гајретова иододборв у БшМФп, г. Смајпл Сердаревић, шеријатски ' ‘Удија, ^ пјн ј* у име прпређивачког одбора поздраии^ ирнсухие, a оида у лратаим Нови иовереник tajpema у Шшипу 1лавии Одбор Гајрета имсношш je високопрросшмитеног госн. Бенјамина Таушановића, Епископн у Штипу, повереникои Гајрета. Високопреосвештеном желимо ipehan рад у овом родољубивом потхвату! Рад Гајретовог аовереннка у Струмнцн И Струмица, с обзнром ua чи||,еиицу да тамошњи муелиманн ue rouope сриски, рад повереника ГаЈЈ>етовог je скоичан с& вслнким потешкоћама. Ha нпак наши пијател.и тамо, на|очито гг. Петелии. Хуссјибсг и Изет0<-г Чихии. трговци, Слободан Гавриловић, апотскар, и Благојс Шки&еinih, архнвар среза, поназују уепошиу делатност у упиеииан.у члапова. Цео 1>ад Гајретов води предаио иовереник г. ХусеЈн Tfp.iuh, гееметар. Новн утемељители Гајрета *. Лгилнп paaerfUK и прнјател. Гајрета госп. Мехмед ХаjrHh. iioiiepeiinf) ГајЈЗета ? Оштрељу. ушпао се je за члапа ГаЈ|и^»и^-у«^ел.ителл. Н«;то тако yniica.W cy сутсе за Гајретове утемел>ител.е г. г. Мато Мпхаплпновпћ u i Оштрел>л. Мехмед Мулалић нз Жеича и Мухарем Дејалпћ\ч Которског. изнио идеју i'"!—-.............. Гајретопу н j i aд a^ ј р с т а за Мвнулих --^Живјелц свјеени родољубп! 25 годииа. Говор г. Сердпревића био V помно саслушан v r noiipahon бурним аплаузом. ./ Лруга тачка програмп била je* деклам!^ц1гја.»Преггс ih за Гајретову забаву насљеднпку Иетру« од 11ец>**^П>у^ич нћа^ Kp.ii/.p Трговач Трговачко-обриигцк Коморе г. Осмаи еф. гГ<ч;ретар мовала Зекија Дрљевић, у.ченицл IV. разреда основп^ Трећа тачка програма била je-s.Oj Цинаге!« из 11i (т r "л 'r**<.vu,"> Ј*‘ УТрговачко-оОртничкој Коморн. -a t i.iнши.у Гијретову iy за [забаву, своту од Дии. 280.—. »Г]к)фнца Марпца«. голо-шКлнна, кају je дивно извнј Ц јЈ фi i шуи.Ђачу тако и дароватеНајш креннја SBiiia. кти лих Дрљрпић. учитсљ Затпм гс jtM p a o komu »Ana; фнб<р|1 етуд. иравп. »Плевна марш« одсшцј ') je умјетипчпк на вио* линн г. Салих Дрл>евнћ. i ttiiiiv од Други дио нрограма бно je »Орд\«, шала Ккрсма, коЈу су извелп дилетанти %ц>пр»'ђиппчки с одоора. Комад je изведен на onhe задовољство оублДко, \ нарочито je пмпоинрала креацнја г. Хакије Ce.imioBiiha. трговца. у улозн Ос-ме. Мора «е nrrahir п r. lllahp Н. овић у улози иуктарк Један велики новитет за 1>илehy био јб нрви истуи na noaopiiino' муслимаики, које су однграле в|»ло лnjeno euoje улоге. To je гђица Самија Овчпнл. у улозн муктарагинпце, и и.еиа еестра гђица Фсрнда Овчииа у улозп Фате. Hci;a je најљеиша хвала поменутии госпођпцама на уолузи , коју су учинило иододбору као н чнтаоницп »lajрот« у Вплећи. Уоиће цијели помпд пзиеден je доста добр«, ичуаев нско мап.е грешке. Остали дио програма imeiaiubeu je до касно у nohn. Овом 3ii6aBou прокрчсн je пут у Билећн за далље uiupeibc Гпј|*етопе пдеје. те je ова :ia6 ai»a u iben ус-пјех велпкп чодетрек за дал.ии 1>ад пододбора. Добривољнн арилози ТТриликом одлпкошш.а ордеиом <-'в. Саве IV. стенеиа бнвшег ,чЈтогодишп.ег градоиачелипиа у Бос Круи i г. Мехмеда Меенћад даровПЛк су за Гај|мт евоту од Дии. 235 слвje.ieha госпида: Милан Петровпћ. велетржац Дин. 50.—; Мехмед Mccnh, бнвши начелник Дин. 25.—; 1>орнвој Алекснћ, срсски иоглавар Днн. 20.—; Ношко Жељкоиић, трговац Дии. 20.—; Лука Cenuh, нидустријалац Дин. 20.—; Фетах Круппћ. банковни 4IIII0I1IIHK Дии. 20.—; Фејзулах Члвкић. школ. упрапптел. Дни. 20 .—; Хаџи Хусиија Пашалић, ноии наче.дник Дии. io.— Алберт Мсц. шумскн ипжињер Дии. lo.—; Др. Бранко Ivoeaiioiiiih, лекар Дни. 10.—; Јусуф Пашалић. гостионнчар Дии. io.—; Владо Момчиловпћ. нлдпорезнпк Дин. 10.—; Нлнја Адамовнћ, трговац Дии. IO.—. Свега Дннаа 235. . Свима да]*овател>пма ердачна хиала. a го»-п. Мехмеду Meciihv наша искреиа чеетитка! 143 �БИЉЕШКЕ t ■ V Љубомиу HuKo.mh. »Благо oiiom ко до века живи Имао се рашта и родтити.« Наглом смрћу, преминуо je у сарајевској војној болници, 27. II. о. г., наш члан добротвор и врло угледни грађанин Љубомир НиколЈгћ, банковнн чиновник. Немилосрдна га je смрт отргла од нас у доба када je бпо најјачп и најспособннји за рад, у 40. години његова живота. Колико je љубпо свој народ без разлике вере н племена, пајбоље сведоче три дипломе које висе na зиду н>егове собе. Волео je Срби, јер je н сам Србип, na je био добротвор Просвете. Волео je свгју милу хрватску браћу, na je био добротвор Напрстка. Нарочито истичемо да je љубио п волео сћоју браћу муСлимане, iia je био добротвор 1'ајрета. Me само да je био Гајретов добротвор, већ je био и агилан Гајретов раденик. Beh je другу годину обнашао дужност главног благајника пододбора у Вшпеграду. Свпм je силама радио на унапређењу и промпцању напредних Гајретових идеја. Да помогне муслиманску школску омладпну, уписао je и свгју супругу, госпођу Љубу, за ухемељача Гајрета. Покојнн je Љубомир волео Гајрет. С радошћу je гледао напредак муслимана. Једнако je мислио, једнако осеhao, једнако говорио и свим силама радио за Гајрет као и ми муслимани. Молимо Свемогућег Bora да му душа прошета кроз дивне башче краснога раја, да се наслађује лепотом рајских перивоја, a његовом телу да буде лака земља! Нека му je слава и хвала! - У ирошлом броју „Гајреша” ириложили смо чекове нашим преталашницчма. Умољавамо све наше ареталашнике да нам подмнре дужну ирешплату, a нарочишо оне којн нам дугују за прошлу н прешпрошлу годуну. Свнма оннм прешплашницима који нису подмирили своја дуговања за све минуле године, у случају да их не аодмире до ирвог јуна, бићемо присиљеш даобусшавимо далње Ma­ lte ласша, a наша пошражнвања да ушужимо. 144 �za Bosnu i Hercegovinu C entrala: Sarajevo S jed ište D ir ek cije: B eograd F ilija le : B rčk o i Novi-Sad ”1 Med. Univ. Papirnica lili Hamdija Kopčić I . Sarajevo, Strosmajerova -г Telefon 619 Sarajevo, jeffanovića ulica br. 1 preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala Ordinira s v a k i m d a n o m od 9—12 sati prije podne i od 2—6 sati poslije podne 00OQOoo0ooooooaooeooi ШТАМПАРИЈА BOSANSKU POSTA KLIŠARNICA RASTRIRNICA Израђује: равноврсне банковне, трговачке и индустријске тисканице у бојама као: дионнце, уложне књижице, чекове, дипломе и т. д., те разна стручна дела, календаре в остала израдња солидно, брзо и no умереној цени Властвта књиговезннца иарађује све врсте трговачквх књига и протокола, као и разне галантеријске и картонашке послове no мери и нацрту specijalista zubni liječnik B*' a S V A K I M U S LIM A N TREBA DA KUPUJE SAMO GAJRETOV i CIGARPAPil jer kvalitetom nadmašuje sve ostale clgarpapire a potpomaže i „ G a jr e t” Narudžbe: Tvornica cigarpapira SARAJEVO ĆUKOVIĆA ULICA 7 I КЊИГОВЕЗНИЦА = TELEFON BR. 27 СТЕРЕОТИПИЈД S. D. ALKflLflJ, Sarajevo može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu �Banka Gajret d. d., Sarajevo Akcijski kapital Din 20,000.000*- Rezerve Din 2,000.000' Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilamo siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podu­ pire razne kulturne i humanitarne ustanove. Bosanska Indastrijalna i Trpačha Banka d. d. Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 Potpuno uplaćena dionička glavnica D in 20 , 000 . 000 * 7 , 500 *000 * Dr. Omer Bahtijarević dugogodišnji lije čn ik Drž. Bolnice, operater i s p e ­ cijalista za operativne bo­ le sti, asistent chirurškog odelenja Državne Bolnice Rezervni fond D in Od {iste dobiti da)e 10% Kulturnom i Prosvjetnom društvu „ G a j r e t ”. Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Oajret najbrže i naikulantnije. Uloške uka­ maćuje najpovoljnije i isplaćuje iste u svako doba nedavno je o t v o r io Ш Prima u l o š k e na štednju, vrši do­ znake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća Ordinira od 1 -3 p o s lije podne Interurban t e le f o n i broj 605, 865 i 555 Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split j u Prestolonasljednika Petra ulici broj 20 u ll.-om katu Temeljna glavnica 40,000.000*- Dinara 1 Ml ....................................... općine grada Sarajeva Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172 Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga Ima svoja Z A L A G A O N IC U koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale dragocljenosti uz najpovoljnije kamate. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/694d81c0b530b24e067bbe0735862f50.pdf 04249d44b8557d2d06429555e014a16e PDF Text Text ;хмед Зилџић, секретар Трг. > jm ш ш /Ш ш т ЗА к уатурн с И Ш Н С М С К С Т Г6Д И З А Н А М У и и т М А Саит Ораховац: Љубавнп сопет Хајрудин БујукалмК: Севдалија ^ бљ то н Мих. Зошченко: Завежљај' СЕВДАЛИНКЕ: Je л’ свануло, Вино нвју^ Све сам ». дертЈш, Садих алму, Y Мос*гару та зелена ливаДа, Закукале двије кукавице,' У Мостару шећер мејтеф кажу, Двоје драго ' • НАРОДНО ПРОСВЈЕЋИВАЊЕ Фуад Слипичевић: Нове методе рада Сакиб Коркут ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК САРАЈЕВО 1929. У ређуЈе: X a м 9 a Х у м о БРОЈ 10. �^ А Ј Р Е Т , лист Гајрета друштва за културно и економско подизањо муслимана, иалазн 1. н 16. сваког месеца, a цена му Je за нашу Огаџбину 100 дннара на годину, a аа све остале земље преко гравице 200 динара. Ђаци добнвају лвст у пола цене код Главног Одбора нла код управа Гајретових копвиката. ПоЈедини броЈ стоји 5 днвара. ' ■». Директор Х ам ид К уиић Власник друпггво „Гајрет". — Главни и одговорни уредник: Хамза Хумо. одговара Јоснп Енгел. : ;Х ; К Уредник 1 Х а м з а Х ум о З а штампарију „Босанска Пошта“ �Ahmed Muradbegović Poslije tri mjeseca (Noveleta) Noć u provinciji. Mjesdc je negdje na nebu. Brda ljudi i spokojno gazio po svjetlome tragu, kao po ga kriju. Olovnim sjajem osvijetlio je vode i blještavei^-zlatnoip sagu, koji je pred njeg prostrla nepoznata ribe, što spavaju po pješčanim obalama u plićinama, milosrdna duša. Zahvaljivao joj cijelim putem tihim jedna do druge, daleko tamo dokle oko fibsiže. U toj šapatom, mahanjem ruku i katkada glasnim povicima, pogašenoj mjesečini izgledaju njihova nepomična tje- ali na njegove se riječi nitko ne odazva i kuća je lesa, kao razbacani novac od najčišćeg srebra. U pro- nakon minule opasnosti, ponovno zapadala u tamu zirnoj tmini naslućuju sec sjene planinskih izbočina, i tonula u san. Ali kasnije je kuća postajala sve življa kao modre krpe, obješene o vidokrug. Tanka crta i življa. Svjetlo je postajalo nemirnije i padalo pred lhorizonta i n r i z n n t f l pada n f l d a sve SVP nniže i'/.P ii nniže i č p ii nprekida r o H H n ese o uu H iih i. n io rra ćsad o ri csa o jednog, ia H n n r r ssad a H asa « H riir rn r r nprozora r n 7 n r o tako, tn l/ л H dubi­ njega drugog daa nama, ko nategnut konac, od njihova tereta. je izgledalo kao da cijela kuća otvara jedno po jedno Ulica čista i bijela naliči na r^vnu liniju, povu­ slijepo oko i namiguje mu čas sa desne, a čas s lijeve čenu kredom po tabli. Po toj liniji koraca čovjek strane. oprezno i tiho, kao pelivan po konopcu.’Čini se, da se — Šta je to, dođavola? pitao se čovjek i buljio svija, da balansira, i čuva ravnotežu. Hod mu je oko sebe sav u čudu. Ko to meni svjetli i zašto mi oprezan i stalan. Tijelo mu se pretvorilo u jednoličnu svjetli? U ovo kratko vrijeme, što ovuda prolazim., spravu koja stvara korake, nesvjesno, ali postojano. još nikoga nisam sreo iz te kuće osim toga svjetla. Na lijevoj strani ceste s onu straifu rijeke stoji - Onda je zastajkivao na ulici i glasno dozivao, kuća s ugašenim prozorima, koji su nanizani na pro­ ali na njegov se doziv nitko ne oglasi i on je morao stranim zidovima u gustim i pravilnim pačetvorinama. i dalje da bude u toj čudnoj i prijatnoj neizvjesnosti. Pokraj te kuće oteščaše njegovi koraci, usporiše se i U posljednje vrijeme oglašavao mu se u dubini kuće počeše strugati po kamenju, kao smetljarske lopate zvonak ženski smijeh i onda opet zamirao. kad razgrću blato. Mir i tišina. Koraci neprestano — Ili mi se ruga Г ismjehuje? Ili nešto kani stružu po kamenju. Svake noći u to doba, kad njegovi koraci za- samnom? Rezonovao je čovjek i počeo mjesto interesa osjećati nemir i nervozu. Mjesto zahvalnosti javljala stružu po cesti rasvijetli se jedan prozor na usnuloj kući i rijeka opalnoga svijetla prolije se pred njim, se srdžba i on je tu netraženu i nametnutu uslugu daleko tamo niz ulicu. Po tom tragu on je znao za počeo s dana na dan sve više da mrzi. Ta ljutina je najvećeg mraka pogoditi pravi put i izbjeći provaliji narasla toliko, da je već otvoreno želio da se rade rijeke, koja zijeva pod njim. U početku je mislio, da strovali u rijeku, nego da još dalje podnosi tu neiz­ to neka dobra duša bdije nad jadnim ljudima što pro­ vjesnost . . . laze ovuda i čuva ih od očite propasti, u koju mogu svaki čas da padnu. Hvalio je Bogu, što još ima takvih —K vragu neka ide i ta kuća i ta žena i to svjetlo, koje ntko nije molio, koje mi se samo namet­ �nulo! I šta hoće ona samnotn, zašto me draži i zašto me izaziva? . . . A život je ove čudne kuće postajao sve za­ nimljiviji i sve nemirniji. Prozori su bivali sve življi i življi. Radosno ga pozdravljali cikotom i smijehom iz punih razigranih grudi. Najednom mu se ukazivala mladolika ženska pojava s raščešljanom krunom dugih crnih kosa. Na drugom mu domahivala bijela ženska ruka u širokim rukavima i sa zvonkim na­ rukvicama, koje su glasno zveckale u mraku. Na trećem lepršao rupčić, ko svilena zastavica i do­ zivao ga neprestano tako, dok se on gubio u daljinu i nestajao na zavojima rijeke ili u gustoj bagremovoj aleji. Njegova se srdžba uspela.na vrhunac. On dalje nije mogao podnositi to neprestano izazivanje i od­ lučio je da učini tome kraj. Večeras je strugao koracima po kamenju mnogo glasnije nego prije. Htio je već unaprijed da objavi time, da se odlučio na nešto i da će to i izvrsitb Ali što je on više strugao koracima po cesti, to se jače isticala tišina u usnuloj kući. Prozori su bili mrtvi. Svjetla nije b il jn i za ljjekd. Virovi na rijeci odbijali su olovni sjaj pogašer\pg ^ b a tako, da se jedva vidi. Kuća je u blizini postajal'a još tamnijom. On je stajao nad vodom МЦЈе se ^iicao. U n jegovoj duši n a s ta d O ra^nina- Kao da mu je najednom usahlo pola života, kao da se najednom odvalilo od njega pola bića i on stoji tako napola mrtav. Takvo Jb značenje dobila za njega ta tišina u usnuloj kući. I nemir i srdžba i mržnja sve.se to pretvorilo u jedno jedino čuvstvo, u duboku žalost nad gubitkom nečega, sto-je davalo kroz nepuna dva mjeseca oblik i sadržinu njegovoj duši i njegovom biću. — Zašto je nema? Zašto s<Jpe smije? Zašto ne domahuje rukom i ne doziva rupcem? Zašto? Zar joj je već dosadila ta igra? Zar se već zasitila čekanja na me i na moje korake? Zar nikada više ne će stu­ piti moja noga po opalnom sagu svjetla, koga je pro­ stirala predamnom njezina bijela ruka i pokazivala mi staze kroz pustoš i mrak? Zar nikada više? Tako je on stajao i jadikovao nad rijekom. A kuća je bila bezglasna i mrtva. U mraku se čuo žubor vode, kako cinka, kao mala zvona obješena 0 svileni vrat obijesne janjadi. Dvije ptice padoše iz neba na. ogromno stablo, kao dvije kaplje rose i ncpomaknuše ni listića u krošnji. On utonu duboko u se 1 u svoje misli. Jedva je prošlo tri mjeseca, kako je njegov život udario na skretnicu i prešao na drugu tračnicu. Jedva tri mjeseca. Još se zapravo, ni odmorio nije, još nije ni odahnuo od toga staroga života, tako mu je brzo vrijeme prolazilo i tako je pohlepno gutao svoje nove dane. A sve to, što se prije dogodilo, sve je to po­ 146 čivalo negdje u daljini olovno i sivo i on bi odvraćao od toga oči svoje dušo svaki puta, kad g0,| bi ga nešto izazvalo da pomisli na to. Htio je, da što prijo zaboravi i što prijo uđe u svoj novi kolosjek. A1 večeras ipak nije mogao da' ne misli na to. Ve­ čeras mu se pričinjalo da nove tračnice ponovno skreću, kao da će spojiti opet sa starom neprijatnom prugom i nastaviti put, od koga je pobjegao. — Nikada! povikao je on sam u sebi. Ja sam na pregibu života kad godine ljudske silaze sa zenita i vraćaju se strmim stubama u crne nepoznate strane, otkle su i došle. I ja neću da silazim tako prazan, tako očajno prazan, kao što sam se penjao po njima do svoga vrhunca. Ne ću! Hoću da uzmem ispod ruke svoju sreću i s njom da se spuštam pa makar to bilo i u sami pakao. A moja je sreća tu, predamnom, ja sam je osjetio, ja sam je naslutio i ja ne ću nikuda *dok se s njome ne sretnem. On je bio čudak. Nije nikad znao, šta nema, a uvijek je bolovao za tim. Imao je svega, a nikada nije osjetio radosti od toga što ima. Imao je ženu. Divnu ženu. Ona je u njegovim sobama izgledala kao upla­ šeno čudo, koje se spustilo odnekuda iz zraka i palo u zatvoren prostor, iz koga se ne izlazi. Paunica u kafezu. Divlja paunica u zatvorenoj krletki. On je zazirao od nje, a ona je postajala još pljašljivijom i još nesigurnijom. Nju su dovele u njegovu kuću tradicije, koje nije on stvorio, nego nečiji tuđi, nepoznati životi, s kojima ga vezalo samo ime, naslovi i baštine. I za volju tih naslova i toga imena on je morao da ostavi sama sebe negdje u kut, kamo nikad nije smio da se svrati i da se pretvori sav u ogromni naslov: ogromno ime, koje je počivalo, ko željezna šaka nad njegovom kućom i njegovom sudbinom. Ona je imala isto takav naslov i isto takvo ime kao i on, i naslovi su se spojili, naslovi su se oženili i naslovi su i živjeli jedan s drugim. To je bilo sve. Čovjek je u njima bio zabačen, kao stara krpa, kojima se sudopere' služe. A1 ipak % on je jednog dana naišao na toga od­ bačenoga čovjeka, bez imena i naslova, koji se je zvao On. Taj je čovjek stao pred njega, upro nijeme oči, sav odrpan, i ljutito zapitao: — Šta je? Naslov, ili ja? Koje ti je od tog dvoga preće? Mene si odbacio od sebe i pustio me da po­ stanem sličan onom jednom beskućniku što pod tuđom strehom cvokoće od zime i sa pravom kune tebe, što mu majku vrijeđaš zbog naslova i imena. A šta ti je dao taj naslov i šta ti je pružilo to ime? Ništa, ništa osim bola i očajne praznine. Ja hoću jednom da padne? s tebe taj tuđi nametnuti oklop i da jednom ja zavladam sa tvojim životom. — Pa zar sam ja kriv? Zar sam ja kriv?! Odgo­ varao je on samom sobi i osjećao, kako ga negdje u dubini srca počinje da peče žalac, kojim ga je po- �rezao čovjek. Oh da ti znades, koliko ja patim zbog — On me hoće da ponizi, rezonirala je ona sama praznine u svome životu, zbog toga poniženja i zbog u sebi i spremala se na odmazdu. Kakvo on ima pravo svoga jadnog ropstva tim slovima pustim, koja ništa da se smatra nečim višim, nego ja? Zar nije moj ne znače osim moga bola i tvoje sramote! Ali šta ja djed i moj šukundjed bio veći od njegova? A ako je mogu da učinim, šta>? njegova prababa bila slavnija i bogatija od moje, — Prekini sramotu, pomiri se samnom i započni to još ne znači, da. je i njegova tetka uglednija od novi život. Ti imaš ženu, divnu ženu, koja je isto tako moje. I naslov je postajao sve to više aktivniji, bun­ nesretna, kao i ti, jer je isto tako kao i ti odbacila tovniji i rezolutniji. Onda je došao slom. čovjeka radi nijemog naslova. I je li to žena? To je Stvar se odigrala vrlo jednostavno. Poslije obi­ mrtvi nakit u tvojoj kući, to je tvoj raskošni namještaj latog ručka sjedili su na balkonu i šutili. Ona je gle­ koga si ti uneo samo zato, da ga drugima pokazuješ, dala u neodređenost sa protestom u sebi, koji se a ne sebe da usrećiš. Jesi li ikada sjeo sa svojom jasno ocrtavao na njezinom ukočenom licu' i u nje­ ženom, zagledao se u njezine oči i rekao sa prijatnim zinim zagašenim pogledima. On je držao u rukama razdraganim čuvstvom: Draga, vani kiša pada, zrak dvije neoguljene jabuke i jednu je ponudio njoj, a je topao kao mlijeko, a ja sam tako pospan, tako drugu je zagrizao sam. Ona se je zgrozila od te neuugodno pospan, da bih htio ovako na tvom krilu pro­ kusnosti, ustala na noge, omjerila ga od glave do pete spavati cijeli život i čitavu vječnost! Jesi li joj to ikada i izustila,oštro i kratko: rekao? Jesi li ti ikada pogledao svoju ženu kad se — N6, žar ti misliš, da su i mene tako odgajali sagne, da cipelu sveže, kako joj zavrište oblici bespo­ »kap tebe. Ako ne znaš, kako se poslužuje dama i moćno i očajno i jesi li ikada zadrhtao od njhove kako se pred damom jede jabuka, onda uzmi guver­ vriske i pružio ruke da je stišaš i ugasiš grozničavim nantu, pa neka te ona nauči. milovanjem. Jesi li ti ikada bio čovječe i jefsi li ikada Onda je i on skočio, našao prikladnu uvredu za zadovoljio njega u sebi?v> . ' , ( • nju, omjerio je poslije toga, kao i ona njega i naslovi — Nisam! Nisam! buncao *Je (on samom sebi u su se međusobno pograbili. Rekli su jedno drugom njedra i grčio se od neizdovoljene žeđe, koja mu je sve što su imali da kažu. Sve grijehove prababa i isušila dušu. Ja nemam djece^ ja nisam đTSc^ja nemam baba, sve poroke tetaka i ujni, sve su jedno drugom žene, ja nisam muž, ja sam'ilaslov, goli naslov i ništa nabrojali u/lice i blijedi kao krpe zašutili zauvijek. više. S\e što imam, svfe je samo ukras, sve je deko­ Ona je naglo zalupila vratima, doviknula mu da je racija tome hladnom dgmonu, koji mi je oduzeo i ^divljak«, naručila kočiju i odvezla se mami. I naposljednji užitak u životu, d^ budem iskren i da slpvi su se razišli. Ali ljudi se u njima još nisu bili jednom zgriješim protiv njega. Aii ja ću zgriješiti^ ja razišli. Navalili su posrednici, sve najbliža rodbina, na­ ju zgriješiti! Tako je govorio naslov i grčio prste,fkao da se sprema, da rastrga neku mrežu, koja mu je stojali da izglade stvar, govorili jednom, kako se ustavila hod. U očima mu se pojavila neka čudna drugo kaje i dojavljiva drugom, kako jedno strada plamena strast, kao u zločinca, kad odluči, da izvrši od neiskazane boli, ali sve uzalud. On je ostao tvrd kao stijena i nije htio da čuje nizakakvo pomirenje. naumljeni čin. — Dosta mi je svega toga, govorio je on svojim Od toga dana nastao je pakao u njegovoj kući. Ženu, koju je htio da ljubi, počeo je da mrzi samo posrednicima. Hoću jednom da budem slobodan i da zato, što se nije usudio da povrijedi i njezin naslov potražim ljubav, pravu ljubav koja će me usrećiti, isto tako, kao što je povrijedio svoj. Kad je u veče a ne ovo, što sam od nje imao. To nije bio čovjek, to spuštao svoj obligatni cjelov na njezino čelo i polazio je bio aparat, koji je točno radio ono što je dolično i u postelju, sam, on je osjećao, da je tim cjelovom epažao točno ono, što nije dolično i život se kretao ponizio sebe i svoga prijatelja — čovjeka u sebi — i vječno između toga dvoga, kao magnetska igla između on je prestao da to čini. Ali nije pokušavao da po­ južnog i sjevernog pola. Htio je da se s njome rastavi, ali ona nije pri­ stigne ono drugo što ga ne bi ponižavalo. Kad je ujutro kod doručka pitao ženu, kako je spavala i stala ninakakvu rastavu. Što više ona mu je poručila, da će se uskoro povratiti i tražiti svoje pravo, koje da li će danas biti lijepo vrijeme za tenis, osjećao je da je glup i prestao je i to da je pita. Ali zato nije joj je on tako bezobzirno uskratio. Da se to rie do­ ni pokušao da joj kaže, kako je to beskrajno bolno, godi, on je strugnuo u provinciju i, eno ga sada na kad je čovjek sam pokraj svoje žene i kako je to obali rijeke pred svojom novom srećom, koja mu se strahovito glupo provoditi obligatnu ljubav, i ono, ukazala tako nenadano i u tako neobičnom liku. Dugo je tako čekao nad ponorom rijeke f raz­ što je čovjeku najsvetije i najuzvišenije obavljati isto tako, kao raskopčati prsluk poslije dobra ručka ili mišljao o sebi, o svom novom položaju, i o onome svjetlu koje se pojavilo na tajinstven način i iščezlo prošetati po aleji poslije mirna sna. Žena je to opazila i u njoj se je pobunio naslov. opet na isti takav način. Počeo je okrivljivati sama 147 �sebe, svoju srdžbu, svoju mržnju i svoje oštro iza­ zovno struganje nogama po cesti. — Uplašio sam je, ili uvrijedio. Mjesto da se ra ­ dujem, da budem sretan, najsretniji čovjek na či­ tavom svijetu, što je ona postajala slobodnijom i što mi se približavala svako veče jednu stopu bliže, ja sam je prezirao, dozivao sa ceste, kao sobaricu, kad ključeva nemam, vrijeđao je i ponižavao i ona mi se konačno izgubila. Zauvijek izgubila. I sad bogzna, kad će mi se ukazati?! Možda nikad, a možda nekad, poslije mnogo mojih muka, koje ću morati da pod­ nesem za nju, da mi opet povjeruje. . . Tako je on korio sebe i optuživao svoju nesmotrenost. U tome času pričinilo mu se da vidi na njezinom prozoru nečiju pojavu, kako je ispružila ruku u mrak, domahnula mu rupcem i ponovno iščeznula. On se sav potrese od nenadanog uzbuđenja i ne čekajući drugi znak primače se obali. . . Visoko nad vodom pružala se uska daska, koja je služila mjesto mosta i vodila s onu stranu rijeke. Daska je izgledala kao mali puteljak, što se na čas pojavljuje iz guštare da ponovno skrene u nju. Op­ korači je objema nogama i polagano se počne verati po njoj gledajući nepr^staho u prozor, na kome se pojavila ona. Na tome čudnom putu, dok/Se^đaska^ savijala pod njegovim teretom i rušila sitni šljunak u rijeku, ribe su se^ budile na pijesku i očajnim pljuskom na usnuloj vodi strelimice odjurile u du­ bine. Pljusak je u prigušenoj mjesečini zlatna ponjava kraj rijeke iz koje se pr< srebren novac i blještava zrna. а ш и и Dojašio je na svom neobičnom konju na drugu stranu i napipao obalu. Pod nogama je osjetio čvrsto tlo i šljunkom posut put. Penjao se uz brdo. Na le­ đima brdeljka zaustavi ga zid. Ogroman zid, obrastao sav u vinovo lozje, stajao je pred njim, kao oštra sje­ kira i odrezao mu put. Nije se ni časak premišljao. Uhvatio se za debele loze, koje su se penjale do niskoga krova na jakome zidu i prelazile na drugu stranu, i uzverao se na krov i pao u dvorište. Pred njim se ukazala široka ledina, zarasla sva u travu, a na kraj te ledine stajala je kuća bezglasna i mrtva. Osjećao je drhtavicu i blizu opasnost, ali i ugodnu prijatnost od tog osjećaja, koga prvi puta sada ćuti, u punoj njegovoj neizvjesnosti i tajnovi­ tosti. Prvi put je upoznao večeras čar preskakanja zidova i upadanja u tuđa nepoznata dvorišta. Prvi put je oćutio ponos potpunog muškarca. U njemu najedamput oživje neki prastari instinkt i on htjede da pocikne u sav glas, ali ga smete neko nenadano tap­ kanje, koje je dolazilo iz mraka prema njemu u naglome primicanju. Toptanje je izgledalo tako, kao brzo udaranje drvenih palica, zamotanih u debelo sukno, po velikom bubnju, ili kao bubnjanje svih deset prstiju po napetoj osušenoj koži. 148 On pritaji dah i osluhnu. Taptanje se oču u ne­ posrednoj blizini i najednom zasta. Dva svijetla oka zagledaše se u njega i on začu, kako nešto frknu na nozdrve slično tihom meketanju koze. Visoki jelenski rogovi sa bezbroj paroščića pokazaše se na slabome svijetlu i ponovno se izgubiše. — Jelen! šapnu on. Otkud ovdje jelen, moj jelen? Barem mu je sličan, ako nije moj. Hm, to je čudan susret. Ko zna, možda to i nije moj jelen, jer da je bio moj, on bi me prepoznao i prišao da mi lažne ruku. — Pst! Pst! oču se tiho psikanje sa onoga pro­ zora, na kome je malo prije ugledao pojavu i pošao k njoj. Na otvoru se ukaza lice, koje se svo vidjelo, ali se ni jedna crta u slabome osvjetljenju nije mogla raspoznati. Samo se moglo razabrati, kako mu se to lice neprestano smiješi. On se isto smiješio. Onda je još primjetio, kako se njena gusta obrva, savijena] u 1пкџ podiže uz čelo i pretvara u oštar kut. Činilo mu 'se, da se dva crna oka na njezinom licu, kao dvije mrlje tinte na bijelom papiru rastežu i razilaze u sve j/eći i sve crnji krug. To se moglo razabrati i drugo ništa. Taj živi komadić njezina bića, koga je mogao da nasluti u tami, imao je toliku snagu, da je prodirao u njega i kopao mu srce, kao što vatra kopa drvo ili voda dube kamen. Tijelo mu je treperilo poput jasike nad rijekom, a svijest mu se gasila. Donja mu je ica podrhtavala. Nozdrve se širile i skupljale, fišta nisu govorili. Samo su se gledali. A to gledanje bilo je puno znakova, koji mole i zovu. Prsti su se na njegovim rukama grčili i pružali prema njoj, i premda je bila visoko, oni su je jakim nevidljivim strujama doticali po čitavom tijelu i vukli je k njemu, k sebi, u sama sebe. Ona je osjećala, kako je te struje nose, kako je neodoljivom snagom vuku u njegovu blizinu i ona im se bespomoćno prepustila. Taj mimički razgovor, ta neizdovoljena čežnja razjarenog opipa, trajala je trenutak dva i stvorila u njima za­ jedničke želje, molenja i snove. — Dođi dolje!. . . šaptao je on i molio i kumio. — Drugi p u ta !... odgovarala mu je nečujno i skrivala oči. — Prozori na tvojoj kući nisu bili tako slijepi, kao noćas. Radosno su gledali u me. Sa onoga si me pozdravljala, sa drugoga dozivala, sa trećega podizala svjetiljku i kazivala mi put, a s četvrtog domahivala rupčićima, kao zastavama. Zašto si me dozivala, kad si noćas takva? odgovarao joj on. — Sutra ću ti biti bolja, sutra! šaptala ona i pri­ tajivala svoj glas, da ne oda, koliko je sretna. Glava mu klonu na grudi i povuče ga zemlji. Oh, kako je to. teško, neizmjerno, teško, što ti samnom činiš, i kako je to dug i beskrajan put, koji vodi do tebe. �— Zašto nisi sretan kao ja? pitala ga ona skri­ vajući oprezno svoj glas, da u njemu ne probudi sumnju. Menije lijepo, tako lijepo, kao da nisam na zemlji, kao da sam u nekim bezgraničnim visinama, u koje si me podigao ti. Prsti se na njegovoj ruci počeše ponovno da grče i pružaju prema njoj. — Ja ću biti onda sretan kad osjetim tebe uza se, . u svojim rukama, na svojim grudima i u svome biću. Onda ću ja biti sretan. — Ah, Bože moj! uzdahnula je ona, kao u ne­ kakvoj omaglici. — Zašto uzdišeš? pitao je on. Zar ne vidiš, kako su naše ruke, naše usne i naše duše željne da sejedna drugoj približe tako blizu, da se više i ne raz­ likuju, da postanu jedno. Dođi! Oči su mi oslijepile od želje. Čini mi se da te u mraku vidim, kao bijela duha, ko svjetao pram. Dođi! — Sutra, šaptala je ona i ispunjala ljepotom čitav prozor. S u tra---On je stajao ukočen i gledao. Vidio je, kako’joj linija sa razdiokom kose .pada niz čelo, preko nos­ nica, preko usnica, niz -bradu, slazi putem između grudi i u talasima se ruši nekud li'dđbine u grozni­ čavu neizvjesnost. I onda svega toga polagano ne­ staje u utrobi kuće. — Sutra, su tra!. . . pondvfjao je on kao omamljen i natrag se vraćao istini putem, kojim je i došao. Sutra je opet stajao, na istome mjestu i molio: — Otvori! — Odmah! Odvratila je spokojno i uskoro f očuli njezini koraci, kako silaze niz stepenice. Vrata su se otvorila i on je ušao kroz njihov otvor u mrak. Pružio je ruku i napipao je uz vrata. Zamrsio joj prste u kose i povukao je sebi. Usne bu mu naticale i uskoro se nabubrile, kao zreli plod. Iz njih se ci­ jedila snaga i ljubavni sok. — U tijelu mi gori, kao da se neki živi zauzlani čvor odmata i ponovno zamata. Šapće joj na usnama. Ruka mu se sama od sebe pomiče i spušta se onom istom linijom, koju je sinoć opazio sve niže i niže i pada u — neizvjesnost. — Ne! kriknula je. — Hoću! — Zar si ti takav? pitala je osjećajući da će uskoro izgubiti snagu i postati nemoćna. Zaplakala je od nemoći, ili od sreće. Suze su mu pržiel ruke. Ramena su ga tukla po njedrima. Kroz otvorena vrata pirio je vjetar i unosio miris cvijeća i breskava. Neka živa neman zahrza i kopitama zadrije u ledinu. — Zatvori vrata! zapovjedi joj on. Jedno krilo lupi o dovratak i ključ se okrenu u bravi. — Zašto plačeš? pitao je muklo. — Zato što sam sretna, odgovarala je i jecala dalje. у — Kad sam sinoć dolazio ovamo bio sam i ja tako sretan. Nisam znao da li bih vrištao od tuge ili jecao o4. s^eće! Zrak, što sam ga disao bio je pun tvoga mirisa, oči, što sam ih gledao, bile su pune mene, riječi što sam ih slušao, bile su pune tebe. Nisam te poznavao, a ni sad te još ne poznam, a ipak Tnt-je duša puna tebe, tvoga lica, tvoje ljepote. Ali kad sam odlazio, kao da sam se vraćao u neke pa­ klene dubine, pune mraka, pune zla, a u srcu mjesto tebe smotala se zmija, i otrov mi puštala u krv i u cijelo biće. Ne, ja više neću ići od tebe. Hoću vječno da uza te budem. Došli su u sobu. U mraku se vidjela bijela po. i crveni baldahin, potamnio od noći. Vukao ju je prema onoj strani i oni su se doskora izgubili u svilenim pokrivačima, kao dejca u perju. Kad je sutra osvanuo dan i sjajnim prstima otvorio mu oči, on se nije začudio kad je ugledao u postelji pokraj sebe poslije duga tri mjeseca zakonitu svoju ženu. Илијас Добарџић Васкрсла бдења сам, тужан крај жала уз студен чамац слушајућ стихије болне несретних мојих дана. Ноћас су у мени васкрсли сви прошли свстови крвави, болни летови кроз прошлост дана. Hohac су девојке ко бсле хурије у руху белом (са црним велом) ко златне кумрије певалс посму бола. 0, како тугујем самац у ове оећања часе ’ ’ i И бројећ часове дуге проплачем судбину дана сам, тужан, крај жала, уз кикот звезда ja тражим гнезда крвавом срцу мом. 149 �Хамид Диздар Тајна бајрамске ноћи Био je од оних обичннх трговчића наше касабе Koju раним јутром растварају ћепенке својих дућана, a увече, са заласком сунца, одлазе својим кућама. A ko нису у дућану увек ћеш их срести где носе за појасом од пола кила тешки дућански кључ. Куће еу им, обично у оним најпрљавијим, тесним махалама и сокацима, где човеку све изгледа као шаком набацано, наметнуто, прљаво. A сваки кутак тих махала одише знојем, чињеним кожама н наљеним кречом. To су најбеднија обитавалишта људока a становници тих насеобина су увек најсиромашнији и најбеднији бескућници или, у оном другом случају, лородице са изгубљеним erзистенцпјама, a са иола туцета, a некад и mirne, голе и босе деце. Било му нме Јусуф, a у касаби ra свак звао Арнаут. Никад се није дознало зашт<гта баш тако назваше, a биће да je рад1т~т;ога- што je. био Арбанас. Говорило^е да*је ир Арбаније пребегао ради неког ућтанка j кбме.je он играо видну улогу. II ништа више оjbefOHpj' личности није било познато. У Арбанију се mirne пикад ниш ^тГЂ ра^ hao. na ra свак држао е^ о нашег човек^. A ипак, он нр 6sJhc $д оних обнчних тргоБЧића. Имао ja нешто <у себи, у говору и у вањштинп, штф ме je често иотезало да му се приближЈШ, H rtđ више пута покуЉавао. — Седам сам irfra умирао од глади, cdlvie мој! — причаше ми Јусуф једног дана. Опазио je да ra иозорно слушам ‘ н да ме интересује његово причање, na je настављао: Био je тиме задовољан и смешкао се. — Седам сам пута, како ти рекох, пребацио дућнске терезије преко гретних рамена и остао без корице сува хлеба. A таман сам седам пута, драги незнанче, за ово време што сам у вашој касаби, напунио ову кесицу сво самих жутих дуката. Не верујеш ли ми можда? Тако ти je, Бог ми помогао! И све je прошло. Добро ми je. Живи се некако. • — A дукати? — упитао сам више из радозналости. — Ех, мој синко — настављао je Јусуф — све што сам зарађивао кроз ово тридесет годииа дао сам. Послао сам другом. И није ми жао. Не, нијо! Да могу својо грешно тело претворити у комад скулог злата, веруј ми, учинио бих то и послао бих му. Поћута мало, одахпу дубоко, истра зиојпо чело џепном марамом и настави: ► — Да. Да. Све би му, све, што би могао и имао послао. Њему, у Цариград. Не знаш ra ти. To je један младић. Учи високе школе и медресе и радује ме сваки њсгов успех. Још су само две годипс и изучиће све. Све! Ра-зумеш ли? Да то могу доче150 катн бно бих, чини ми се, пресретан. A видиш. што јо најчуднијс, ja гам му убио оца! Овојом ]>уком. Цред Tpn.p'CtT и вишв година. bii. io јо то у жк'»:ц‘дњој рамазанској иоћи, уочи самог Бајрама. A били смо најбољи другови. Отац му, вслим, и ja. Он беше тек сжсњеи, a ja момак. Прве му године, посло noрођаја, умрије жена. Имао je само њега, маљушна, недорасла сипчића, Оба смо били обесни и пуни јогунства младићског. Било свега у изобиљу. Хамбареви пшенице белице, смочницо грцају од npeнатрпаности, a девојке ко најлепши цвстови неубрани. . . Од вриске село увек јечи и тресе се. Оба смо били, како ти рекох, обесни, a под сваким смо фшлером оставили део радости наше. A могло се, -могло, као никад дотле. . . И онда се догодило то. Нешто ми учинио на криво, a ja кубуру, о лудости ј *^цдих адна!, и кврц — најбољег свог пријат<*л>а и најмилијег japana сравних са- црном земљом. Да. Тако ти je то било. Свако жаљење било je прекасно. A криво сам му учинио. Пренаглио сам. On je, десет декика иза тога, лежао крај мене — хладан и -укочен, Никад се то, никад ne заборавља! Л а onaj мртвачки ног.тед крвавог Махмута. . . Махмут му беше име. 0, Боже! Кад се тога сетим хладни ме подиђу срси. Јадии Махмут! Очи су му изгледале страховито празне, нацерене и некако стаклене, a грчевит узвик чудног запрепаштења заиграо му дрхтаво око искрвављених усана. To’ ме jTi све, после, годипама и годинама, прогонило. A ja сам бсжао, бежао, бежао. . . И нигдо сташ;а свом гр<‘шном телу налазио писам. A мир се, као ирича давпо слушана, негде у дну касних сећаља скрио. II нигде ra не беше. . . Заморило ra причањо. Успомене na прошлост, на давно минуле дане. Очима му покајнички затр<;перила једна суза, na ипак не може одољети да не настави: — После се све изменило. Срцем тужећи, дому сам долазио, a из њега сам излазио наричући изнемогло. Боловао сам за изгубљеним пријатељем. 0 чему сам год поеловао и радио, мислио сам о н>ему. A бели памтим кад сам са пуном кубуром у руци истрчавао за мрачан шумарак над нашим селом, ноћу, са чврстом одлуком: да кидишем сам себи. Толико je пута тога, драгим ти се Богом куием, бивало. A опет, нешто нисам мошо. Није ми се дало. Не знам ни сам шта ме то суздржавало од тога за мир моје грешне душе тако пот1>ебног ко[>а.ка, a ипак je тако било. Taj корак, чини ми се, опутавапк! тек неколико речи онога чији сам живот ja, иако му ra нисам дао, узсо. Истипу ти говорим. странчо! A веру ти задајсм, до дана даиашљега �нико још из мојих уста није чуо ово што испричах теби. Нико! Али, ето. . . Нс знам ни сам што ми je. Отворило mm со срце. Причам, причам, причам и у том исповедању осећам олакшање и умањивање теготности старог греха. Душа ми се зрачи. Лакше ми нскако у телу згрчену. — И, братац си мој, да ти кажем даље. Последње речи убијеиог друга беху ове: '»Јусуфе, брате, згрешио с и . . . Опраштам т и . . . Чувај ми једино дете моје...« И испустио je племениту душу. A то се тако урезало у моје памћенје, у моју душу, у цео мој живот, да просто не могу ни циглих пет декика бити a да их не изговорим. Да не размислим о њима. Тако je то. Ja сам сдмах напустио Арбанију. Нисам тамо могао да издржим. Сваки ме кутак сеhao њега. Свака ми гранчица шапутал о њему. Распродао сам све што имадох, a то оде у бесцење. Џаба. Једина брига и жеља био ми je он, рахмегли Махмутов син. Наместио сам ra у самом Цариграду. У школама високим и медрасама на гласу далску. Потрошио сам све око њега. Нисам жалио. ЊтјПосле сам се сво овде настанио j a радим и у миру зарађујем кору хлеба свакдањега. -laf 6eQeкако видиш. врло мало, све оста^о зањ у ШрПграду. Tai;o je суђено. — Ејх-хеј! Пусти вакат’, Живот ти je човечј^ драги комшија, ко орахова фус^а на iBaX«M валовима немирне реке. Догађарт тмурни инеиожељни. играју се љуском жшЈОта чове^јега као и валови реке љуском разбијсна ,ораха. Видиш да оста^ф| случајно у Арбанији, да се вел^м то кар није ни до-* годило, ејх, рецидер, шта би ja био? (Неки пустахија и друмски разбојник, сиг^рно! Мрлиш ли Uoжда друкчије? Ако не то, a ono. фамис ми ферчи, био бих у најмању руку обични нљачкаш и варалица. A овако... Хе-хе! Што he рећи цокајаљц1, грех на души и немирна савест. Цели ми ето живот протече у раду, у миру, у молитви. Drapao сам ct/ да што више лоштено стечем и приштедим, само да могу иослати њему. Он и његов живот иостали су циљем и сврхом мога живота. Сваких пет година рада и штедње у овој касаби носило je многе часове радости и задовољства у животу једног младог човека у туђини. Помисао на њега давала ми снагу, бодрила ме у момептима тошких искушења, тешила ме у сивим данима безнађа и клонулости. И тако, како видиш, све до данас. Крупне капљс суза потекле му низ лице, стижући једна другу, a на старачком, пабораном лицу Јусуфову видело се да je ииак задовољан са оним што je учинио у животу својим трудом за радосна изненађења његова далеког штићеника који га може бити и не позна. Који можда не зна ни то да je тај што иривређује за њега убојица његова правог оца. Ко зна што je још остало мени непознато и неразјашњено о томе убојици свога друга, a и о самом убијеноме. Могућс се ту крије нешто дубље. замршеније, загонетно и крваво? Помиелио сам- и то дали je тај тајанствени цариградски ђак икада сазнао за крваву тајну бајрамске ноћи у којој je заглавио његов нлеменити отац који je и на смрти опраштао. И молио властитог убојицу да му чува сина. Сутон се сиуштао низ планинске кланце замрачене фрљавице и падао no ниским крововима дућана и шћућуроних магаза. Околни ћепенци дав!то се позатрарали. Негде у дну тиха сокака ћутао са];рцпсн страх, a крмељиви петролејски фењер сипао ј^тичаво, бледо светло no упрљаним белинама. Нигде живо душе. Ha ћепонку Јусуфова дућана сањиво заш крш ш а стара. огромна брава. -----Цосве тихим кораком CTHiiiao je Јусуф на јед. ну, a ja на другу страну заспалс чаршије. Прошло je од тада више месеци. Јусуфа сам често виђао. a од тада га увек*, не знам ни сам ради ’iePa. векако немирно, брзо поздрављао и одмах. журећи пролазиој иако сам више пута опазио да Јуеуф xohe са мном о ночем да разговара. Ај једнога дана, као изненада, прзчу се касабом: L — Умро Јусуф Арнаутин! Расииато сам no чаршији. Била je истина. Позвали га у општину и прочитали му неки акт нашег Конзулата у Цариграду, у коме jt^ јављено. да се у Босфору, несретним случајем. утопио неки младић. Проводеним извидима се установило да je исти стајао у ближем писмоном контакту са Јусуфом, и Конзулат, њему, као једином лознанику унесрећеног младића, јавља смрт истога. Јусуф je на iy вест пао на сред општинске канцеларије и није се више подигао. Убила га кап. To се догодило једног јесењег поподнева, у пстак, уочи самог Бајрама. Умољавамо све наше претилашнике да аодмире заосшалу дужну прешплату, јер прешилаша u ширење броја претплашника на „Гајреш”, омогућује само наиредак лпсшу. 151 �Шукрија Панџо Плач садашњице Ha троношку седи стари Дуран. Испод натученог, масног феса стрше му изда.нци проседеле косе. Ha лицу, увелом и набораном огледа се нека мучаљнва забринутост. Упалим и водњикавим очима зури он у пролупљену и искривљепу пећ, смештену у углу собе. Међу поцрнелим зубима дими му угарак. Ћути погнуте главе. Само се покаткад узврпољи и почеше. Завирује у недра и иешто пипа no дроњцима кошуље безоваче. Пипа и нашша. Одмнче од очију да боље види. — Хм. Видпм ja да ме нешто коље — промрмља и гњечи међу прстима. Па оиет ћути. Крај њега на дроњавој u избледелој поплви седи његова жена Зојнуша. Kpira жутим дебелим ланеним нкоцем неки похабани гуњ. Обоје су готово у дроњцима. Више њихових глава смештек' je долаф, a на њему се црни комад хлеба зољапика, Прозори на собици зал,епљеџи криама. Ш иша искривљена и почађела. Зидбви .потамнели и испуцали. Све у nesrfura даје (т у ж ^ и прљаву слику тешког сиромашног живбта. — Не знам, дина шта ћу? Ниђе ни трупк. брашна — nponian^ja Зејнуша вшпе за — Па багд .нема ни мало — прену — Нема. — Хм. — Једва сам сеИтекако кутарисала С$У>11 Јутрос, чим je усто, обрлатио ме: дај мајко хљоба! Заинтачио na неће ш гд а. пригледа оно мало јањаца Шећиних. Знаш, молћла мс je. Вал.а нам пођекад. Џомет je и попучи више пута. Је.два сам га наћерала. Отишо je све плачући. A одкуд hy му јадна дати. Оно мало зељаника на долафу треба да развлачимо ко зна докле. Него чујеш! Не би било згорега да ти да мухтар квиту, na да одеш у касабу да фасујеш, ако ти дају што. — Je ли опет да идем у касабу — окрсну се Дуран некако љутито жени. — Па ja, ако хоћеш да ne покреиамо од глади кб пашчад! — Нећу вала, na макар сви покреиали. Ето ти де! Да се ja натежем тамо с опим паптолашима, Нећу, л а Бог. Дошло ми je побјећи у дуњалук, na радите што хоћете. Јес’ Богами! A мислиш ли ти, јадна небила, да се onaj фасунг неће плаћати, a? Ехе, женска махнита главо! Зпаш ли ти, бона, да се ono дијелио џаба лој и кукуруз само кад je било прод гласање. A пошл»с све за врат. Плаћај! Чијем hy? Нпко liehc ушију иза врата, a ja немам ии npeбијене — галамио je Дуран, машући својим дугим и мршавим ручетинама. ш 152 т — A како имаш за духан, укубете један! Вазда туј жмариш кб какав бег, a вамо немаш прашке у кући — дрзну се и Зејнуша. _ Ma какав духан у џомбу пропала, да Бог да. Нијесам у себе виђео палте има хефта дана. Јучер сам иза људи у џамији купио угарке. И то сам дочекб! Ох, Боже, Боже! — впкао je Дуран готово плачпо, na после устао и истрчао из собе. • Пун неког нејасног једа na себе и na све, гушио се. Ишао je журно, готово трчао. Нешто му je куљало у души. Мислио je о свом удесу, мислио о прошлости и садашљссти. ТТТта je on Богу згреii ino да овако пати. Ко му je упртио onaj терет боoia да га носи кроз живот. Ко? Je ли Бог? Није. - Љ ^ди су му га упртили. Јест људи, немилосрдни л.уди. Био je у то уверен. Јср Бог je милостив, a људи су опаки. Они су криви да он пати. Одузели ‘ с?*ху хлсб. Одузели су му његове Долове, његове драге Долове. А-а-а-а зачудио се и застао. Налазио се баш V средаши тих некадашњих њсгових, a сада Ђетковића Долова. Ч.удновато! Пошао je мухтару no квиту. Нћи he on у касабу. Само je онако говорио flaTlfehe. Нће, a да шта he? Додуше туда уз Долове je ближе мухтаревој кући, ати он je ретко овуда пролазио. Неугодпо му je то. Свако би га место подсећало na старо минуло доба. И on би обично тада дубоко уздахнуо. »To су ми људи учинили. Нска их. Ту je Бог, ту je Бог«, шапутао би с некомј прузданошћу да ће тај врховни судија својом терезијом правде надокнадити његово мучење овог света. Како je сад овамо дошао, nnje знао. Збуљено се окротао и посматрао уоколо. — Ама je ли могуће. Велахавле, вела кувете... мрмљао je зачуђен. Суице je већ било поирнгријало. ЈТстњи мир. Нигде ни гласка. Само се покаткад очује пригушеио крекетање жаба доле из бара. И то нско време na опст ћутап>е. Грање na дрвећу тромо виси a лишће ни да се помакис. Све као да изумире у загрљају сунца. Само na об|>енку nnine Долова беласа се јсдпо стабло и лишћо му сс потреса. Јасика je то, уклета јасика, јер ona тропери »усред лста и без ветра«. Ова тишина притисла груди Ј1уранове. Чини МУ сс Да Н(! може да дише. Погледава ииз Доловс. Ciki je ово пекад његово било. Све. И onaj разваљени млин, доле крај потока. Јест, и onaj млин. Ту je on мсљуцао и брао ујам. Ћстконић му opao Долове и т|и:ћипу допосио. Живело се. Добро се живсло. Али нссретна нека кккгговска права оду* :tc му Долове. Зашто? Ta није on бег. Бегови су се били осилили, иа иека им. Ама зашто љему? Једпа �њива na му je одузеше. Оставили га без хлеба. Je — Лијепа нимета, no Богу брате! Само да га ли то права? — Ha она тамо лединица! Онде je он je више. Али шућур Алаху! Доста je и ово. Доста. више иута теферичио na бајрам. Наложи ватру, Само да ми ne скапају од глади. Ваља ми похитит. ирииече шербетњак, na да видиш ћеифа. A сад? Богами се нскако иаоблачило. Могло би ме трефит Сад су ту ротаче што их je изровила Ћетковића У путу — и Дуран прти врећицу, те креће преко крмача. бреговитих селишта кући. — Ех, вакти вада дошла, мора се све трпљеBeh су замирисале прве капи у прашини. Нати — прошапута Дуран и опет потрча уз. Долове. иоси их ветар. Дрни облаци одмичу према Орловцу Бежао je од успомена што ницаху са свију страна. и тихо шкропе ожеднелу земљу. Ницаху и у његовој души и звоњаху јетко, болно: — Да Бог да с хајром — шапуће Дуран и жу— Хеј сјећаш ли се старих земана, болаи — ри уз побелели кривудави пут, a вроћица му се гааптао му je нски глас из прошлости. И on je бе- н.ише na леђима. Запљушта. Први мутни поточићи жао од тог гласа, зачепљао уши да га ne чује, да урљају јаругама, a киша пробија. Мрак се развлага не осети. чи долинама. Из далека се разлеже мукла и испрекидана јека. — Могло би бити крупе — премишља Дуран. Пред апровизацијом у касаби велика je стиска. Гомила људи, жена na и деце навире вратима., — Cpejm што жито није још извретенало. ОмладиОвако са врећицом у руци. Дели се кукуруз. Пи- he с е . * И он даље шапће путем, a обућа му гњетају се мртви. Ту je и Дуран. Гура се и он да iinch _да. Из вреће' ,му се' цсди пиз леђа. Ветар наноси добије. Али, гле јада! Апровизатор му неда^Каже млазове и шиба га с њима. 1 — fka;ncnyhe ми ово жита — јадикује у себи. да je једном већ добио. Не може више. МољаАа Дут — Кад ћу га осуишти ,па самљети? A они ое, ja ран и препемаже се. w — Не морс увијф , човјече, ^ож.ји. Ти би да je млим, код куће убсчсутили од глади. Јал а. . . Јала. Тутњава све јача. Тама обавила Селишта. Посве теби — дере се на њега аћровизатор одебео_и_ гдекоја крупа удари од ледину. Одскочи и забелн бркат човек. je. Све их je више. Већ грохћу ко из решета. Забе— Ама господине, no Ббгу, ако-днаш што се целе увале. мука и невоља! ТТоскап*Јге »ш сви код куће. — Ha оваком невремену да идем. Ох Боже дра— Не море, падсвит. код куће ни прашке, ни залогаја. Море бит’ — Господине, no Богу! :иру од глади. Па ко je све томе крив? Je ли Бог — Ma наспи му^неколпко кила Ma заллах? Није. Љ уди су криви. Људи. Ja, ja. трси — одлучи напослетсф4апровизатор, jkb Како je само њему прије било. К6 у џенету. И Душе додијало Дураново мољакање. ран се занесе. Дође му некако тешко при души. — Тако мој господине!1Фала ти! Код куће m чшш му се да се све онс планине свалише на мам ни прашке. A Бога ми сам и ja гладан. Крч< у мени цријева ко у бадАу. Ни залогаја од јуче н»ега. Гњече га. II он се од неког тешког бола расокусио нијееам, ако ћеш ми вјероват^. A опет код плака. Потекоше му сузе. Потекоше и смешаше се с куће жена, дијсте. Фала ти господине, -no хиљаду пута ти фала — муца готово пресрећан Дуран. капима кишним што тоцаху низ његово наборано Подноси врсћицу, a руке му дршћу. Усуше му не- лице. Заплака и небо смрзнутим сузама. Земља побеле од суза небесних. Побеле, да опет зацрни колико кила. Износи on врећицу и завирују у њу. Жути се кб душе оних што промићу кроз вихор и плачем кукуруз. Дуран га узима na длан. Гледа и шапуће: опевају стара минула времена. Саиш Ораховац Љ убавна сонет — Суљи Дубровићу — Корачам парком a липе миришу: Ha женско тело, на талас парфима, Ha бујну младост и na рајденима Црвеним што но сок свемира сишу 0, Боже, дали у твом делу има Што дражесније но пролетни Пан 1\ад očne мирис коинем и морима II кад ко река струји, блиста дан. У ово доба у иетнм часима Кад гране беху пуне тичјих рима. Некад сам њено лицо целивао II у заносу страсном ja сам брао Плодове златне на њеним недрима. 153 �Хајрудим Бујукалић Севдали/а Где се песма лепа н.егова раалеже II уздахне болно: »Ах, да мије само Сваке лопе и раскошне ноћи Када месец везе своје светле mape Севдалија иијан низ друмове иде И просппа дерте низ махале старе. Кад заструје жицо на седефли сазу И севдали песма отргне се тиха. Мио глас сс његов низ махале проспе У ваздуху титра све стих иза стиха. A девојке из сна тргају се тада II чежњиво руке иружа свака тамо Да ме макар часак у наручју држи II рукама чврстим да ми стеже тело Ах, да ми je само да ми макар часак Љуби груди, очи и у лице бело«. Али он сваку подједнако воли И пева им песме у кристалне ноћи 0 севдаху од rtor гори младо тело II сд пусте чежње у грчу се кочи. ФЕЉТОН Мчх. Зошченко Завежљај Лоповлук, мил-ri моји/терЏе-^- читава и огромна на.ука. с 0 ' У наше време, и самп знате, ако ништа не украдеш — никад на^краЈ. И ћ^ростасна фантазиja je потребна. ■^ Г \ Главни узро£ — пубдика, jfe врло офазрива џ<„ оирезна постеља. ЈТублика je такг.а да увек на стражи стоји и интер^Д своје уува. -Једном реки, видите како чува своју имовину. Очију rte скида. — Очима — веле — лосле можеш^вок гледати где хоћеш. Али имовину своју. обзиром на наше сиромаштво, никаквим начином! не£еш дооити натраг. II то je стварно истина. 4 Зато je лопсв сада постао вео\/а оштроуман, сл нарочитим погледима и невероватном фантазијом. Иначе он са оваковом иубликом не би могао да се прехрани. И ево — на пример, баш сада, јесенас, окрали ('У једну моју познаницу — бабу Анисју Петрову. II још Кг1кву су бабу окрали?! Ta баба сама, могла би врло лако све и свакога опљачкати. И видите чуда — украли у ње завежљај, и ако je, може се рећи, управо на њему седела. A украли су, коначно, помоћу фантазије и замисли. A седи баба на станици. У Пскову. Ha corrетвеном завежљају. Чока воз. A гк>з у дванаест часова у ноћи полази. И ето баба, још ујутру пораније нашла се на станици. Села на соиствени завежљај. И седи. И ни зашто на свету не устаје. Зато што се боји. »Да неби дигли, — мисли — завежљај«. Седи и седи баба. Ту на завежљају она чами и воду пије — дају joj Христа ради, они који иро154 лазе. A због остћлпх малих лослова — за.р их je мало — умити се или обријати — не иде баба — трпи. Зато што je завежљај у ње огромаи и ни у јм н а BparaMie може да уђе заједно с н.ом. A узрок с-у размерс велике. A да остави, кажем вам, боји се. ГГако ето седи 6atfa, и дрема. »Са мнсм заједно — мисли — завежљаја не могу украсти. Нисам ja још таква старица. Спавам ja доста лаким сном — пробудићу се«. Почела дремати божја старица. Мало само, na тек, ооећа iqx>3 дремеж, као да je неко ћушка коленом no нооу. Једанпут, затим други иут, a после трећи лут. »Видиш ти како мира не дају! — мисли стариna. — Како непажљиво на]К)д хода«. Протрљала баба своје очи, пакашљала се и тада виде како неки непознат мушкарац пролази норед ње и из џепа марамицу вади. Вади он марампду и са марамицом заједно нехотице избацује на под зелену банкноту од три рубља. To je управо ужас, како се обрадовала баба Скочила, и разуме се, право за банкнотом, притис нула je ногом, после се наклонила неприметно — iiao да се Господу Богу моли, да воз што пре дође A сама, разуме се, банкноту у шапу, и врати сс својему добру. Тада, коначно, тужно je и причати, али када се баба окренула, завежљаја овога није пашла. A банкнота, у осталом, била фалсифика.т. И била из* бачена само зато, да би баба са свога завежљаја сишла. Ову банкноту с муком je 6<i6a иродала за рубаљ и но. С руског Махмуд Коњхоџнћ �СЕВДАЛИНКЕ Закукале Закукале двијс кукавице Ha јабуци према Бањој Ј1уци, Ha мезару паше Алипаше. To не билс двијс кукавице, Већ то биле двије пашинице. Нешто им се из мезара јавља: »Oj, богавам, двије пашинице, Нисте л’ давно из Мостара равна? Je ли мени Буна на темаму, Куца ли ми сахат у Мостару?« У Мосшару У Мостару шећер мејтеф кажу, У њем’ учи триста дјевојака. Хоџа им je Омер ефендија, Калфа им je лијепа Умихана. ;јнаш ли, калфо, шта ћитаби»кажу£ Први каже да се хоџаЛксни, ч Други каже: немој са далека* b 1 Трећи вели калфу из мејтефа. Кад то чула лијепа Умихана. Све ћитабе за врата баццда, Шећер мејтеф одма\,оставила,. Да се драгом не би замјерила*.' . с i Садих алму Оадих алму насред ат-мејдана, . Гледах драгу девет годин’ дана, Кад je алма за тргање бида, Moja драга за љубљење била. Дуну вјетар сломи алми гране, Дође јаран одведе ми драгу. Ha ме јаран у сватове зове. Мука поћи, још гора не поћи. Ako иођем, нагледах се ја'да, Не пођем ли, нећу видјет’ драгу. У Мосшару У Мостару та зелена ливада С краја на крај ђулбехаром процвала; Ha њој сједи Шахин-Мева госиоја И навлачи Шахинове обрвс. Гледао je млад мујезин с мунаре. Он не може на мунари учити, Већ он стаде на мунари пјевати; »Л’јепа ти си, Шахин-Мево госпојо! Какве су ти шахинове обрве, Занесоше моју памет до мрве!« Све сам дершлн Све сам дертли, све к’арли, Сама с’ разговарам. Колика je дуга зима била, Све сам сузе под јастук салила, Чекајући кад he драги доћи. Ja л’ да дође, ja л’ да дође, Ja л’ да ме се прође! B uho т ју Р.ино пију are Сарајлије Ha Илиџи покрај Жељезнице. Служила их крчмарица Јања. ^Kaico коче чашу додаваше, Сваки joj се за грло хваташе. •Hiporoi'.apa крчмнЈжда Јан.а: %Мап’те ме се, are Оарајлије, Ako Mofy>MKOM м уга бити, Ja не могу сваком љуба бити«. fe л свануло _ •в'к11улбГЈс|л’ сунце грануло, фЛж л’ стићи куд сам наумио, Јзаворје под Ченгића дво|>е, b бблује Ченгић Смаилага. i’ Ј^чаве му двије муме горе, pio ногу двије љубе -дворе: Јлађа плаче,. старија се смије: Хоће л’ умр’јет Ченгић Смаилага!« Двоје драго Двоје драго алкатмеро брало. Где je брало Ту je и заспало. Драгн драгу алкатмером буди: »Устај драга да те нешто питам. »Шта je шире од сињега мора, »Шта je брже од сива сокола, »Шта je више од мермер м.унаре. »Koja ropa зими je зслена, »Koja всда зими леда нема, »Шта je дражс од оца и мајке, »Шта je слађе од ђулбе шећера?« Драга драгзм кроз сан одговара: »Шире небо од сињега мора, »Брже око од сива сокола, »Виша ropa од мермер мунаре, »Шимшир ropa зими je зелена, »Бунар вода зими леда нема, »Дражи драги од ода и мајке, »Слађа драга од ђулбе шећера,« �NARODNO PROSVJEĆIVANJE Fuad Slipičević Nove metode rada U posljednja tri decenija osjetila se velika po­ treba organizovanog rada na kulturnom i ekonom­ skom polju ,naročito među muslimanima Bosne i Hercegovine. Kao logičan rezultat tog zahtjeva, vidimo da se u tom srazmjerno kratkom roku osnovao velik broj raznih muslimanskih društava. U cijelom tom radu na organizaciji, u velikoj većini slučajeva, po­ kazali smo svoju dezorijentaciju i prilično malo smi­ sla za realan rad. Jedna opća karakteristična crta skoro svih tih društava je-da se svako osnivalo na vrlo širokoj bazi i.s a opširnim programom. Bio to jedan obični tamburaški zbor, ili čitaonica, ili antialkoholno društvo, ili ma šta, svak je u svom .dru­ štvenom statutu imao predviđen skoro isti jdjelokrug. Pa i metode, s kojim se pristupalo ostvarenju toga rada, bile su skorot iste. Kao na posljedicu toga re ­ dovno smo nailazili na vrlo' djelomično, često mizerno, ostvarenje preduzetog programa i u ogromnom broju slučajeva, rad svih udruženja, prije ili kasnije, pot­ puno je ugasnuo. Ili su p6jedine~4wme ambicije za­ priječile priliv n o v ih ^ a , i na taj način učinile ste­ rilnim rad društva, ili se cijeli podhvat pretvorio, kako to Nijemci zgodno kažu, u »Vereinmacherek (igranje društava). Na taj se način od cijelog preduzetog posla svr­ šilo ili minimalno ili ništa. Ali ipak, sam taj fakat da su se društva osnivala i da se osnivaju, jasno nam svjedoči da je potreba toga velika i da njoj treba dati što realniju i korisniju formu. Skoro kao jedinu veliku iznimku, koju ta fatalna sudbina nije snašla, možemo označiti djelovanje dru­ štva Gajret, s čijom smo se bilansom rada prošlog ljeta upoznali. Poznato nam je da je i on ponikao slično kao što su i ostala društva, ali zgodnom i re ­ alnom orijentacijom, ličnom požrtvovnošću i uviđavnošću svojih radnika, uklonivši se srećno kritičnim momentima, uspio je da ostvari srazmjerno znatan dio svog programa. Dok su ostala društva osnovana, bilo s političkom pozadinom, bilo iz ličnih ambicija ili ma čega, ubrzo propadala, dotle Gajret stopu za stopom osvaja položaje i zahvaća sve jači korjen u narodu. U sadašnjim momentima ,kad svi teško snosimo posljedice rata, koje su još najtragičnije odjeknule u muslimanskim redovima, ta potreba rada na kul­ turnom, a naročito ekonomskom podizanju, sad je upravo najaktuelnija. U ovih prošlih deset godina mislilo se da se to pitanje riješi partizanstvom i po­ litičkim manipulacijama, pa se u tom smislu i naj­ 156 češće ispoljavao osjećaj te potrebe. Kako je nekorisne i neplodne posljedice imao cijeli taj period, vidimo najbolje danas. Jer danas, kad nam je svima jasno da se na površinu ne može pomoću stranačkog i po­ litičkog demagogisanja, naglo se mijenja situacija. Bilo je i neprirodno da vode prvu riječ oni koji za to nisu dorasli, pa bili oni iz redova intelektualaca ili neintelektualaca. Danas, dnevni političar ustupa mjesto sitnom, mučnom i iskusnom radu javnih rad­ nika. Prirodno i logično je da ti novi ljudi trebaju da. p*vedu prvu riječ, jer je plaćaju požrtvovnim truddm. Ti novi, ti pozvani, što spremaju za buduć­ nost, treba da, prije nego što zađu duboko u posao, nađu najzgodniju formu i sistem rada. Oni treba da se koriste prošlim iskustvom i pođu novim stazama. Vrijeme je da nam jednom svima bude jasno da ćemo moći, možda i tromim, ali ipak sigurnim korakom na­ prijed, tek onda, kad počnemo savjesno da njegujemo i razvijamo ekonomsku i kulturnu narodnu snagu. Bacimcr još jedan uzgredan pogled na to iz kojih je redova najprirodnije da se rekrutuju ti novi tipovi radnika. Lako uviđamo da ta uloga zapada mlađe generacije. Jer starije generacije, čast iznimkama, bez obzira na njihovo obrazovanje i kvalifikacije, živjele su i sudjelovale deset godina u jednoj zatrovanoj at­ mosferi, pa su mnogi, i ne htijući, morali da se pokore toku stvari i zato su izgubili smisao za novi način rada. Nije isključeno da i među njima ima još oču­ vanih pojedinaca, ali te možemo smatrati kao rijetke iznimke, i tako groš novih radnika treba da da svjesna omladina, bez obzira da li su to mlađi inte­ lektualci, studenti, srednjoškolci, zanatlije ili radnici. Iz te omladine, bez razlike spola i zvanja, najprirod­ nije je da proiziđu ti mnogi kulturni pioniri. Samo, prije nego se svojski late posla, treba dobro da raz­ misle na koji način da se tog posla late* jer potrebno je da uložene snage donesu maksimum dobiti. Zato je potrebno da iskustvo i znanje predvodi, a izdržljiva suradnja i disciplina ostvaruje. U svim modernim podhvatima preovlađuje princip nacionalne podjele i specijalizovanja. Kad bi taj princip primjenili i kod nas, sigurno bi donio najviše koristi. Omladina bi dakle trebala da razumno razdijeli posao. Shvatljivo je i jasno kao dan da jedan odbor nije u stanju da se sa jednakom intenzivnošću baci u svim potrebnim pravcima na posao. Ne može jedan odbor da se bavi svim sitnim potrebama jedne biblioteke, a u isto vrijeme, da se stara o analfabetskim kursovima, organizovanju i usavršavanju jednog �pjevačkog hora, ili ma kakvog orkestra, priređivanju predavanja i još mnogim nužnim stvarima. Moć svakog čovjeka, pa i određene grupe, ograničena je. Kad bi se pak taj rad raspodjelio, kad bi se jednom stvari bri­ nuli specijalno oni ljudi, koji za to imaju smisla, a drugim ličnostima prepustili drugu sferu djelovanja, pa kad bi se uz to razvilo prijateljsko natjecanje među njima, razumljivo i prirodno je da bi se tim sistemom više postiglo. Iz potrebe da se ovakav rad reguliše, zatim da se na vrijeme zapaze i otklone svi mogući sukobi, trebala bi da postoji intimnija saradnja među pojedinim društvima, i što je glavno, trebalo bi da sve prožima ista ideja i isti zajednički cilj uz svjesnu podjelu. Dakle trebalo bi da među njima vlada živa kooperativnost. Ovu vezu najbolje bi održavali mjesni ili pokrajinski centralni odbori (već prema potrebi). U ovim odborima zasjedali bi kao funkcioneri članovi pojedinih društava s uglednim i iskusnim ljudima, a imali bi i zadaću nadzornih odbora. Iz ovih cen­ tralnih odbora davale bi se direktive, koje bi pojedini odbori (prema tom kome je predlog upućen) nastojali da u što boljoj i preciznijoj formi izvedu. Prema tome ovde iznosimo potrebu sekcionisanja rada, potrebu sekcija sa potpuno određenim programom i precizno izrađenim djelokrugom, koji se ne bi zaustavio samo na fraziranju. Inicijativa i vodeća uloga u ovom cijelom radu prirodno bi bilo da pođe od Gajreta. Stvarno, sveu­ kupni program ovih sekcija nebi bio ništa drugo do preduzeti program Gajreta, sveden na jednu novu i bolju formu. U tu svrhu Gajret bi još tokom ove go­ dine trebao da sazove jedan kongres svih postojećih muslimanskih društava i da se na njemu prodiskutuju sva moguća pitanja koja tangiraju s ovim pitanjem. Gajret bi trebao da na tom kongresu pozove na saradnju i smišljen rad sva društva, a da tim u mnoga unese novog života. (Drugom prilikom govorićemo o tome šta bi sve imalo da se riješi na tom kongresu detaljnije.) Riječ »Gajret« trebala bi da postane kri­ latica u ustima muslimanske omladine i da označi veliku preduzetnost mlađanog duha. Gajret tridesete godine XX-tog vijeka trebao bi u našoj užoj historiji 'da se obilježi početkom jednog smišljenog i jakog po^kreta među najširim slojevima omladine. Zaista, da­ našnja naša omladina je najviše pozvana da učini veliko djel^ i da se mnogostruko oduži sredini iz koje je nikla, a preko toga i naciji, te da ostavi lijepu i trajnu uspomenu o sebi u potomstvu. Tpm r UUliL Poslednja dva decenija našeg političkog života i njegovih borbi ličnost rahmetli Sakiba Korkuta iznela su na površinu i učinila ga markantnom figurom uopšte, a među našom ulemom napose. Kao borca bliska svojoj sredini, njegov rad bio je obeležen žučljivošću i upornošću pravog narodnog tribuna, bez naročito izrađene perspektive za buduća pokoljenja, Taj rad nije bio ponikao iz nekog sistema; naprotiv on je bio, moglo bi se reći, spontan, deo njegova temperamenta, ali ipak stvaran i u skladu sa po­ stojećim prilikama. Zbog pomenutih osobina, njegova politička figura jasno odskače od drugih njegovih savremenika čije su odlike bile naglašene mnogo manje otvorenom i jasnom notom. Sem političkog, zapažen je bio i novinarsko pu­ blicistički rad rahmetli Sakiba, i van granica Bosne i Hercegovine, uvek praćen osobinama njegova živog temperamenta i čestita karaktera. Za vreme naših najtežih dana u 1914. godini, rahm. Sakib za­ uzima se otvoreno za našu braću pravoslavne vere što je, u ono doba, moglo da bude sudbonosno po njegov život. U svom organu »Misbahu« on otvoreno piše, odmah posle atentata, da muslimani ne smeju u ovim sudbonosnim danima da nasedaju kojekakvim /5 7 �agitatorima i plaćenicima i da dižu ruku na svoju istokrvnu braću i njihovu imovinu. Kad se uzmu iz­ nimne mere koje su u ono doba vladale, kad se ži­ votom plaćala i najbeznačajnija aluzija, ovo pisanje rahm. Sakiba tim više odskače u svojoj vrednosti. Sem ove i mnogim drugim tendencijama pokojne Austrije rahm. Sakib umeo je da zabode žalac svojim perom. Nastojanje Austrije da među bosansko-hercegcvačkim muslimanima zatre svaki trag ćirilici upalo je njemu u oči pa je on, kao prijatelj srpske orientacije muslimana, zagovarao ovo pismo u svom organu >Misbahu«, donoseći često puta članke pisane ćirilicom. Njegov kulturno prosvetni rad kretao se, pored kratkovremenog rada u Gajretu, gde je izvesno ’ vreme fungirao kao predsednik, mahom oko reformisanja verskih škola i njihove nastave, kojom je prilikom uvek vodio glavnu reč i bio inicijator mnogim izvršenim reformama. Njegova ličnost u Vakufskom Saboru bila je, može se reći, poluga koja je pokretala ovu nažalost učmalu našu najveću insti­ tuciju, jer je i ovdp, može biti, više nego igde, nje­ gova ličnost dolazila do izrqžpja-u interesovanju za sva moguća pitanja kaoM fljihova problemska pro­ dubljivanja. Da je ova tvrdnja u celosti opravdana, jasno nam je pokazalo p'dslednje zasedanje Vi »kog Sabora kad r a h m . Sakib nije mogao u njemu da uzme učešća radi svoje bolesti. _ Posle rata, rahm. Sakib baca se isključivo trn poliličko-partisko polje rada koje nije bilo u skladu sa njegovom političkom orientacijom pre rata. U ovom našem političkom periodu rahm. Sakib iskrsaje kao vrlo spretan partiski organizator, ali usled ne­ dovoljnog poznavanja psihologije naših masa i svog iskrenog stava, akcija njegova i njegovih prijatelja, kojom su hteli da pomere orientaciju naših masa prema Beogradu, ne žanje željenog uspeha. Posledicu ovog nerazumevanja muslimanskih masa bila je ta da je rahm. Sakib, sa svojim drugovima, potpuno izišao iz koloseka političkog života. I pri kraju njegova života i u velikoj bedi nje­ govi neprijatelji ne zaboravljaju da g i potpuno one­ moguće i ruinišu pa mu ometaju njegovu želju da postane muftijom travničke oblasti, što mu ipak naposltftku uspeva pomoću njegovih prijatelja. U današpje doba kad muslimane Bosne i Herce­ govine ponajviše baca u nazadak pomanjkanje do^oljTtog broja savremeno obrazovane uleme, gubitak našeg rahm. Sakiba tim je teži i osetljiviji po našu zaostalu sredim*. Ne prežaljujući ovaj gubitak, Gajret se pridružuje našoj opštoj žalosti, moleći se Svevišnjem Alahu da rahmetliji podeli dženetska iseliaT 'T ГАЈРЕТОВ ГЛАСН, — Г“ Шнаад — велики добротвор (легатор) i ILI • ia Г л а в н и О д бор Г а јр е т а п р и м и о je п и с м о од L lly i И н д у с т р и јс к о г П р е д у з е ћ а Д о б р љ и н — Д р в а р A . Д ., С а р а је в о , с л и је д е ћ е г с а д р ж а ја : » Ц и је н е ћ и р а д В а ш е г д р у ш т в а н а к у л т у р н о -п р о с в је т н ом п о д и з а њ у н а р о д а , Г о д и ш њ а С н у п ш т и н а а к ц и о н а р а Ш у м с к о - И н д у с т р и јс к о г П р е д у з е ћ а Д о б р љ и н — Д р в а р A . Д „ о д р ж а н а 8. м а ја 19 29 . о д о б р и л а je В а ш е м д р у ш т в у с в о т у од Д и н . 5 0 .0 0 0 .— (п е д е с е т х и љ а д а д и н а р а ). О ву см о В а м с в о ту д а н а с д о з н а ч и л и п р е к о З е м а љ с ке Б а н к е за Б о сну и Х е р ц е го в и н у , н а В а ш ч е ко в ни р а ч у н код П о ш т а н ске Ш теди о ни це. Ж е л и м о , д а овом св отом с т в о р и м о к о д В а ш е г д р у ш т в а л е г а т , к о ји fce н о с и т и и м е н а ш е г П р е д у з е ћ а и од к о је ћ е те сам о и н те р е с т р о ш и т и н а ц и љ е в е В а ш е г д р у ш т в а . У В а ш е м н у л т у р н м о р а д у ж е л и м о В а м н а п р е д а к .« H a о с н д в у овог п и с м а и п р и је м а о д о б р е н е с к о -И н д у с т р и јс к о П р е д у з е ћ е Д о б р љ и н — Д р в а р A . je з а ч л а н а В е л и к о г Д о б р о тв о р а Г а јр е т а , те he л егато р а т р о ш и т и н а м а те о вог л е г а т а н а ц и љ е в е с в о те , Ш у м Д . уписан о с е no ж е љ и д руш тва. П о в и с и н и у и а з а н е п о м о ћ и н а ш е м Г а јр е т у , ово у г л е д н о д о м а ћ е н а ш е п р е д у з е к е д о л а з и ' н а п р в о м је с т о п о с л и је Б а н к е Г а јр е т к о ја je н а јв е ћ и д об р о тв о р Г а јр е т а . И з р а ж а в а ју ћ и ц и ј. у п р а в и о вог л р е д у з е ћ а , и о в и м n y те м , н а јс р д а ч н и ју б л а го д а р н о с т Г л а в н о г О д б о р а Г а јр е т а , п р е д у з е ћ у ж е л и м о д аљ њ и п р о с п е р и т е т и с р е к у , и с т и ч у ћ и га к а о п р и м је р д р у г и м а . 158 Гајретова забава у Љубушком Дпна 14. марта 1929. приредпо je Гајрстов пододбор У Љубушком уепјслу паОаву у коригт Гајрета. Чист прнход наноспо je Дин. 9.353.75. Забава je у< пјела у гваком погледу. Програм забаве иаведен je на евеопште аадоволи-тво nyблике. Угпјеху забаве много je допринио Гајретов добротвор, иародни љекар г. Садик е<|>. Садиковић, који сваком агодом номаже ово друштво, те je и еам и ако о тешким иапорима дошао и поејетпо ову забаву. Пригодом споменуте лаГтпо г. Садик еф. Садиковић еакупио je Дин. l.ooo добровољиих ирилога, a оам je дао <-вој прилог од Дин. 200 .— п поглао баклаву за бифе у вријсдноети од Дин. 200.—. Сматрамо na дужност да ее срдачно пахвалимо нпшем евагдан.ом доб|к)твору r. Садик еф. Садиковићу na н.егову иажњу према Гајрету. Надаље пгкрена хвала пододбору Гајрста и ii|iiipel)iiвачком одбору овс naOanc који евојнм радом .miipiiiiiijciue овако ф јн о м успјеху ове аабаве, a наЈтчито гг. Ллији Ормаиу и 'ћамнлу Хаџићу. који екупише своту од Дин. 3.027.— доОровољних прплога. Добровољни прилозп г. Садик еф. Садиковићч У овој поеловној годшш послао нам je народни љепар г. Паднк еф. Слдиковић елиједеће иппоее, сакупљене na Олок na Гајрет и то: У јулу Дин. 1.095.—, у аугуету Дии. 710.—. у геитемОру Дин. 750.—, у октоОру Дин. 545.—, у јануару Дин. 1.273.—, у априлу Дин. 345__и у млју Днн. 390.—. Нашем добротвору топла хвала и живно! �Гајретова забава у Ноњицу Лијеп примјер Tjjohii ,ч»»ii рлмаза: 1' i‘Or Бајрамл Гајретои пододбор iipir1'сдио je оиЈримеку nafti «.v, уз судјеловпње музике Јадрапике Динвзнјскс Облиети из Мгнтара. Забана je лијеио nocjeheiia како од муелнманл тако н од ('рба npauoi-лавпих и успјела je врло доЛ|к> kako у моралном тако и материјллном погледу. упев у обзир данашње прилике. У мптерпјалном погледу успјела бн имного боље да je fino бољи датум. ну ипак пододбор je задовол>пн аа реаултатом. Дилетанти «у одиграли иа свеопће задовол>с1гво оба комада »Мухлџира. и »Честнтам«. a на|>очито у драми »Че1'титам« ипакле ку ее гошођицс Десанка и Анђа Глигоревић и задивиле r .y публику. Гнојом добротом и гусретљивоiuhy ofije гоопођице задужиле «у нае много у сваком погледу, јер ву и при проелпви Гајретовој двд пута играле у »Противницима« од Мурадбегопића у Коњицу и Јабланнци главне улоге и допринијеле да забаве испадну онако одлично. Бруто приход од забаве био je 3.400 Дин. a рапсод 1.340 Дин. Доб|)овол.не прилоге дадоше rr.: По Дин. 40.—: Данило НЈкоро и Мехмедалија Хаџић; no Дин. 35.—: Светозар Мужијевић; no Дин. 25.—: Мухаремага Лпховац: По Дпн. 20.—■« Огманага Драче, др. Иво Јелавпћ. Ва<о Ламбнћ, Илијагат \l..n r..L и II Салпм е л н ..1. л /V. Dr.nni.nil. 'ln n i15.—: : . UnLnn .. ^lacirti. ~Т. . ■.L Мушнћ еф. Реповац: nn no Дин. НеђеЖко Мустафа 'finninh. Каленпћ. Сунда СудопИ. Мустафа еф. Крезо и Џаферага ЏенетиК: no Днн. 10.—: Хасан Шашић. Драго Мандушпћ. Жужа, Шмчило РадаровиФ. Стаико 'Hvnnh. Нпјаз Агнћ. Араповић. Мухамед X. ДСусејиновић, М. ГлпгоревиН, Мехага Механовић. Идризбег X. Хусејиновић. Јован Сломовић. Ејуб Пирко. Ана ТомашЈвић, Адцнја Мулпћ. Хаеан Софтић. Реуф Гашевнћ. A“:w АлагиН. кш*а IiotobiiI Теуфик Јунуз; no Дин. S.—: Хакпја Aniti. CoicoaoBnl <Iio Кузро. Д. ToMnh. Лзепосапа и 'Буро ToMnnieniih. Нови утемељачн Гајрета •За утемел.итеље Гајрета ушпаше <r Сејдић u Аеиф Сарајлић, оба из Hpr. Брода. Живјели евјесни пријатељн Гајмта! Аепф; Примјер за углед Гоеп. Мулага Казпја. трговац н потпредеједнпк нашег Пододбора у BinoicoM. иекупио je гвоје ракиј^ обећање п даровао je 0 метара la штофа еа прпбо|>ом за два одијела двојици Гајротових еиромашних пнтомаца. Норед тога Г. Казија je овпх дана даровао овдашњем ufliiieu мушком конвикту 00 кг. ниринча. HiTiih.vhii и овом приликом овог нашег пожртвовиог ii агилног раденика као примјер другпма. мн roin. Казпји најтоплије благодарнмо. Поклон Гајрету Приликом п|И)славе Гпјретове 25-годпшп.пце у Скопл.у, г. Добр. Раденкопвћ. члан На|м»диог Позоришта Кралл Алекеапдрп. уступпо je Гајрету бегплатпо ion комлда позорпшнпх дјела » Х а џ и Л о ја « од Б. H.vniiiha. Овај поклон учннпо je г. Раденковпћ у епомен евога бпвшег учнтеља. пок. Мплорада IIoTiioBiiha. редитеља Народпог Позоришта у ('копљу. првог ннтерпретатора »Хаџп Лоје« у loos. год. — Главни Одбор ••рдачно лахвал.ује г. Раденковпћу. Друштвепи пододборн н повјереницн. којп ипеу давали овај noaopnniiin комад. прплпком забава. нека ее обрате Главном ОдбоЈ>у. да нм тај комад пошаље. Гг. Oranu u Лбдулгоиија м. (mIm UIi. т|.таци ira М»r."«j,i. ш ш ro.liimiuiiiii . M|,Tl|. кој„ ицд, д,,, ш ј„ о. г.. евоје непрежал>сп<' Majice рахм. Дсрпе-ханумс. уиисали ' У Ј*‘ :w чл,1Иа Утемеллча I ајрета <-а свотом од Дин. 500___ Главни Одбор Гајрета захвалним епновима њнхова родителл топло захпаљује. a мерхуми иека je џенетгко нпсељс! Нови пододбор у Штиау Са скупштине члаиова у Штипу дана 2S. априла отпоелан je. Главном одбору слиједећи брзојав: »Ha данашњем збору грађана града 111типа без разлике вероиеиовеети о- нован je Гајретов пододбор те Вам са истог шаље ердачне иодзраве. Живели! — Председник збора: Хуе и н Ј a х и h в. p.« Уз njmiioMoh Епископа Господина Веипјамина ТаушаnoBHha и 'Госиоднна Великог Жупана Брегалничке Области Михајла Мпхајловића основан je пододбор Гајрета у Штипу. Ha олржаном збору изабрана су гледећа господа: предеедник: Хусеин -Јахпћ, војнн имам; секретар: Бешнр Ремзи-Пинтул. еекретар^Окружног Муфтпјства благајник: Шабан 0. ЈашаревиН. oiiarljHinc Вакуфске Управе; ревнзори: Мустафа 0. "Окикић. прииравшпс Окружног Муфтијетва и Али-Рпза Лџ(,м. т]товац:- заменнци: Али Шефикбег Муртеза, рентнјер; l' I 'I. 'tIIII ...I. T1Беримовнћ, Л1.Нllnni.k ..nimnini. ..... ieiiiqi^tk рентпјер IIn D.n.n Риза VnAiin Хафиз HTnn..il. Шерпф, .члан суда Ошпти|Те. У Надзорни Одбор изабранн су гг. Еписсог Венијампн ТаушаношЛ. командант Брегалнпчке Дивпзијске Облаети див. џен. Душаi\M aрковиh. Велики Жупан Брегалиичке Области Михајло Мпхајловић и Окружнп Муфтија Веј<пд Алпшан. Го|»н.а гспода еу пдабрата у Надзорни Одбор no жел>и г. Епископа a <• обзпром на бољн успјех n опдапш.е a овом збору ушч-ано je npeico 50 чланова. међу којимГ<iV највпђенпјп ГЈтђани и цвп вишн чпновпици н офиnpn |ш града Штипа. Новом пододГору желнмо добар почетак у раду за Г‘'1,,РТ ,и оЛи-1не п-1одове тога рада' Нови пододбор у Бос. Броду Ha дан 21. ппрпла 1029. одржлна je скупштпна чланова Гајрета у Бос. Броду. ha којој je изабран новп пододбор. у који су унпшлн следећи чланови: Предгједнпк: Др. Каеим Дилберовпћ. срегкн љекар; тајuiiic: Хнлмнја Хоџпћ, чнновишс т поставе; благајншс: Џемалудпн Руждија, еудски приггав; ревизори: Аеифага X. Сејдић. тргов.ац и Спбпт Арслан. кафеџија; Замјенвци: Фпнк X. Arnh, чиновннк Стандард Опл Комппније; А<-нф Сарајлпћ. железнпчки намјештеник и Сабит Мујкановић, месар. У току прошле годнне <-тарп je одбор одржао једап тефернч са пЈкхлавом 25-годишњице Гајрета н годпшљу зимску забаву. Пододбор je имао у прошлој годннп 10.403 Дин. прихода. Оснм проелаве 25-годишн.ице са тефернчом те годпши.е ЗАблве пододбор je настојао да tokom годпне прикупи што nehii број чланова. те je њнхов број пораетао од 40 na 120. Да би се и међу муслиманкама нешто радпло. предсједник пододбо!»а одржао je у прошлој годпни у овдашљем кнну umne предавпнл из подручја хнгијене, попраћеннх са филмовима Минпстаретва Народног Здрпвлж.. Ова еу предавлн.а бпла намијењена специјално женеким. алн иа жалоот, врло мали број муелнманки norjehimao nx je. У идућој годипп покушлће i e опет еа држањем елпчних предавања за женске. У задње дпвје године попојала je у Бос. Броду Муелнмаиека Чптаоннцп. која je имала гвој тамбурашки збор. Пошто ннје могла спмостално да опстоји. то je лшсвпдирала п 159 �еав onoj инпентлр (отолопо. отолпцо п инотрумепте na тамбурашки збор) нрсдала на екуиштини пододбору Гајрста. Ца ове ствари не-бн пропале .пододбор je нзпајмпо један јефтин локал, r;ije he се те ствари оставити, a локал he уједно служити као просторнје иододбора, гдје ће се чланошг чешће да састају. Овако лијеп п успјешан рад нма се у првом реду захвалитн ножртвовном предсједнику г. Др. Касиму Дилберовићу н осталим члановпма пододбора, којн настоје да се Гајрету донесе што више материјалне и моралие користи. II оинм путем Главни Одбор изриче своју топлу захвалност старом одбору на челу са вриједним предсједнпком, a новом желпмо да пође путем старог одбора, na he успјех битп оспгуран. Жпвјели! Нови аододбор у Љубињу Дана 28 . апрпла т. г. пододбор Гајрета у Љубињу одржао je изванредну скупштину, na којој je међу оеталнм изабран слнједећи одбор: предсједник: Смаил С. Сердаревић. управник поште; тајнпк: Јусуф еф. Жујо, грунтовни вјежбеник; благајник: Мехмед Карабег. порески чнновник; ревизорп: Алага A. Сердаревић n Станко Новокмет; замјеник предсједнпка: Бошко Бијелнћ; замјеник тајника: Азпз Сердаревнћ n замјеник благајннка: Мухарем 0. Сердаревц^ Новом пододбору желимо много cpehe и успјеха у'рад у Повласшнца Гајрешу за војну музику Ha молбу Главног Одбора Гајрета за повластицу приликом одржаваша друштвеиих забава и тефсрича, na којима судјелује војна музика, Миниетарство Војске и Морнарице, рпјешен>ем од 2. фебруара т. г. Ab- Бр. 34.357., издало je следеће наређење: »Ha молбу Главног Одбора »Гајрета« у Сарајеву, пмаjyhn_y внду цнљ п рад тога Гајрета, наређујем Д а се у П р а в и л н и к у т а к с и р а њ а Ф . A . Б р . 94 08 од 22 . I I I . 1 9 2 2 . у ч л . 1. п о д б ) у н е с е сл е д е ћ а д о п у н а : Г а јр е т у и св и м а њ е го в и м п од с д б о р и м а и п о в гр е н и ш т в и м а п р и л и к о м п р и р е ђ и в а њ а д р у ш т в е н и х з а б а в а у м ес ти м а гд е в о јн е м у з и к е и м а , п р е д в и ђ е и lo n ^ C T од s/ 3 о д р еђ е н е та кс е .« Новн аовјереннк у Охриду Дана 10. маја 192?. пменован je повјереника Гајрета у Охриду г. Демир-Салихошф ^ д у л а х , срески муфтпја и дато му у дужност да у што Kpaheu времену попшпе-чла*нове, сазове скупштину и изабере пододбор. Желимо му сретан успјех! “Ј i . & 5 Рад аовјереннце Гајрета у Цазнну О » В о јн и л и ст « бр. 10 с т р . 39 7-^ -3 98 .« Cnpehe се паа^нл друштвеним пододборима и поверсништвпма на горњу повластицу, да се, приликом друштвеннх забава, користе њоме. \аажњу / 4пододборима 1 и‘dповјереницима! Бивша питомпца Гајретова, гђа Хасиба ветеринара г. Салпха тЗилала у Цазпну недаститој жељн, иненована подј&ренпцом Гајрета Билал je за кратко вријеме свога дјеловаља чланнца п једну утемељачицун na he ових дан штину n пзабрати пододбор. У гђу Билал требале би да t e угледају и друге напредније муслнманке. *о Onaj геот г. X. Атпфа Квакићв пока будо примјер дру. riiMii, кад гс булу враћалп оа Хпџаза. a прнлагачу желимо ерстан пут и повратак у домовнну! Госп. Др. Решид Куртагић, кр. јавни биљежннк у Кутини (Хрватска) дозначпо нам je Дин. 100. добровољног прплога. Хвала и жпвио! Госп. Илијао Тафро из Рогатпце послао je Дпн. 100.— као дар Гајрету. Госп. Касмм Крехић послао je 2 дпонице Банке Гајрет у вриједностн од Дин. 200.— као прилог Гајрету. Дароватељима топла хвала! . Добровољни прилози Г. Хафиз Салих 'Bornih, повјерепик Гајр'ета у Прн.авору, дозначно нам je Дин. 100.— као добровољни прилог од X. Атпфа Квакића из Кањуховаца, којег je дао при свечаном бдласку na Хпџаз. B e h р а н и је je Г л а в н и Одбор з а т р а ж и о с п и с к о в е д р у ш т в е н и х ч л а н о в а и з е в и х м је с та . К а к о и п оред у р г е н ц и ја нек о ја м је с т а јо ш н е д о с т а в и ш е т и х с п и с н о в а , то се м о л е , и о в и м п у т е м , д а то ј т р а ж њ и ч и м п р и је уд ов ољ е. Из уредништва Ради краткоће времена, у овом броју није нам било могуће да донесемо извештај о Гајретовој турнеји у Скопље. Зато ће следећи број бити, углавном, посвећен овој веома успелој турнеји. Gajret u svakoj kući, znači sam o njezin napredak 160 �za Bosnu i Hercegovinu C e n tr a la : S a ra jev o S je d iš te D ir e k c ije : B eo g ra d F ilija le : B r č k o i N ovl-Sad r : Med. Univ. Dl i i specijalista zubni liječnik Sarajevo, Jeftanovića ulica br. 1 1 Ordinira s v a k im d a n o m od 9—12 sati prije podne i od 2—6 sati poslije podne ШТАМПАРИЈА BOSANSKA POSTU KLIŠARNICA RASTR1RNICA И з p a ђ у j e: раановрсне банковне, трговачке в индустријске тисканице у бојама као: дионице, уложне кљижице, чекове, дипломе и т. д., те разна сгручна дела, календаре в остала израдња солидно, брво в no умереној цени Властита књвговезннца израђује све врсте трговачквх књига в протокола, као в разне галантервјске в картонашке послове no мери н нацрту SARAJEVO КЊИГОВЕЗНИЦД — СТЕРЕОТИПИЈД jj SVA K I M USLIM AN TREBA OA KUPUJE SAMO GAJRETOV CIGARPAPIR jer kvalitetam nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „ G a jre t” Narudžbe: Tvornica cigarpapira ĆUKOVIĆA ULICA 7 •• TELEFON BR. 27 Гј S. D. ALKALAJ. Sarajevo •' može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu �B an ka G a jre t d. d., Sarajevo Akcijski kapital Din 20,000.000'- Rezerve Din 2,000.000'Od čiste dobitiSdaie 10% Kulturnom i Prosvjetnom društvu „ G a jre t”. B anka se bavi svim u bankovnu struku spađajućim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa — •-*-—a *i devizama.•*---*— i pupivalutam Zavod je ‘акоаег takot . . doznake u domovini lam o siguran. Osniva, organizm e i rukovodi- . Sve _______ _________ i ’inostranstvu obavija ' G ~ ajret n ajbrže i najkulantnlje. . . . u1lo šk e ukakreditne i privredne ustanove. Osniva i podu* B anka pire razne kulturne i hum anitarne ustanove, m aćuje najpovoljnije i isplaćuje iste u svako doba iiinmiiiiiiitiiiiiiiu iiiniiiiitiiiur i Bosanska Industrijalna i Trgovačka Banka d. d. Dr. Omer Bahtijarević Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 Potpuno uplaćena dionička glavnica, - IH n 20 , 000 . 000 * t. 7. D in Rezervni fond-T ^l 'C - . -7 , 500 *000 * Шјц Prima u l o š k e na Štednju, vrši do’ znake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o 1i n i j e uvjete, finansiraTJ >- - industrijska i trgovačka poduzeća i dugogodišnji liječnik Orž. I Bolnice, operater i spe- I cijalista za operativne bo- I lasti, asistent chirurškog I odelenja Državne Bolnice { n e d a v n o je o t p o r io 1 prdlnaciju — --------- Ordinira od 1 -3 p o s lije p odne f Interurban t e l e f o n i broj.605, 865 i 555 ' Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split u Prestolonasljednika Petra ulici broj 20 u ll.-om katu Temeljna glavnica 4 0 ,0 0 0 .0 0 0 '- Dinara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo btoj 2172 - у; iiiiiiiii opčine grada Sarajeva Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku, — Qslm toga ima svoju Ž A L A G A O N IC U koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/a6bd79f4807146112daf91ba6e7213cf.pdf 7c1e892a55719206706453b8a319d5f9 PDF Text Text лисг 7-Aiirm м т зл и културмс ИtKSNftMCKfi ТГСДИЗЛНЛ МУСЛИ1ЧЛМА С А Д Р Ж A Ј: Хасан Кикић: Дјевојка испод литице „ Мунир Шахиновић: Сирочад Хусејин Мурадбеговић: Мујкан Полин Хамид Диздар: Песма севдалије Мехе Ризо Рамић: Јутра младића Хајрудин Бујукалић: Севдали шаптање Мустафа Аликалфић: Улога омладине у нашем политичком животу Хафиз A. Бушатлић: Питање искоришћавања старих гробаља и стварање средстава за вјерско васпитање Маулви-Садр-уд-Дин: Исламски човек ПРИВРЕДА Дипл. агр. М. Фазлагић: Њега воћака СЕВДАЛ И Н КЕ: Г А ЈР Е Т О В Г Л А С Н И К 1. JUNA С АРАЈЕВО 1929. У ређуЈе: X a м з a X у м о ^ БРОЈ 11. /' �Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друштва за културно и економско подизање муслимана, излази 1. и 16. сваког месеца, a цена му Je sa нашу Отаџбину 100 динара на годину, a за све остале земље преко границе 200 динара. 'Бацш добнвају лист у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. Поједини број стоји 5 дннара. Директор Х а м и д К у н и +s Уредник Х а м за Х ум о Власник друштво „ГаЈрет". — Главни н одговорни уредник: Хамза Хумо. — За штампарију „Босанска Попгга* одговара Јосип Енгел. �Хасан Кикик Дјевојка исиод литице I- ТЦ&ма. Па пружк joj за редом у сваком колу другп Нису свачије крупне очи лијепе али н>ене, с у рукутџссвцшреди с н>ом и да joj лијепу ријеч каже. залуђивале. Бијаше још под шалом a џ њом поРече им она свакоме име, каза свакоме авлију летише нилено. Рекоше Старој: своју под Литицом. Тако кад сједе прву мјесечну — Орећу ти, драга,1- има к^о ^пјодна надалеко. noh крај ненџера напунише joj авлију — a она се Удаће се пи покрити je нећеш. '‘ČBžtiMMe осмјехну и сваком узврати ријеч каку Цвато Старој срце као рацд цвијет с тога. Ку- доби. За то се н^дметаху они један над другога, иује joj свилену xa.ibHny,^jjyiwje танке чарапе ip с би се више, доиао и више ^екао. Она се радоваше голем брош — бијелу раду на млада њедра. Па joj мјесечини и накривљеним крововима комшинским. иоглади чело руком a посић иољуби. Слатка je ето, a осмјехиваше се и момци.ча који премного говокако и не би била драга. A ona се спотиче авлијом рише. Премного и предуго. И да којим случајем као луцкаста кошута, na обдан провирује кроз та- ону ноћ не запјеваше пијевци no авлијама, би они рабе a обноћ ишчекује крај пенџера. Воли мјесе- дан дочекали под пенџером, тако се не знадошс чину јер joj личи на њену каљину и има боју макнути. њених чарапа. Кровови комшијских кућа су joj као бекријске капе, као пијани момачки фесови. Пјесма Проговори град о њој a јарани се криво поглеjoj просржи срце, у души joj пробудћ дрхат и сузу даваху. Па ради тога побоја се један другог да из ока натјера. Ћути у својим младим њедрима обноћ не буде затечен. И ne ниче у љој цвијет ни вреле млазове, ћути неку драгост и сваког јутра за једног да му руку пружи и падне на рам с. . . осјети под ланеним пешкиром бубрење зарумениче само страх пред Лолом из Чаршије. Дође joj њених груди и тврдину у бијелим мишкама. Нагоон многу ноћ и кад видје да му се нећка рече joj лица се пред оглодалом a очи joj ужагре као два гадну псовку и запријети, na се златна побоја крупна ж иш ка. . . удари топао млаз у образ, под својој бијелој руци, њедрима својим се нобоја и забраду, у кичму, и попане дрхат ситне ножицо. дрхта па више никад ne смједе прозор да отвори. Лецне je материн глас, лецнс je ма чији корак. у Куцну у џам обшоћ, чује она увијек и добро сокаку, лецне je и звек ђугума с Табаиа. Тако joj чује, али сс утаји као да je замрла. Загломата joj рану зрелину сваког. јутра пробуди ланен пешкир поплашено срце као птиче. Да се рашчене. Ha очи na голом врату и na руменим њедрима. Тако joj joj изађе on, Лола, с кундурџијским ножем у руци крупне очи оцвјеталс да обдан изгледа кроз тарабе (јер on je кундурџија) с укривљеним фесом и ућии да обшоћ воли мјесечину и пјесм у. . . да воли ришоном кецољом. . . и види му у оку јарост и на хармоннку у комшиикиној авлији и у колу мо- усни погану тоовку. Па се тако утаји, утаји као буба. мачки прст. Мјоосц joj je највјорнији и најбољи друг, on joj A кад први пута поигра загледаше joj со момци за то и кроз џаме вири у ообу — пане joj на њедра, у крупне очи, у бијели врат, у н»едра, у лагане naувуче своје мекане пре-те у косу, загледа joj ее у пучице — и не би ни једног да joj ne пожели мишку у сну, да ne пожели главу своју на н»еним ње- крупне очи. 161 �И пјесму још кроз затворен ленџер чује да hoVi буди топлом ријчи. . . и мирис оране земље no башчама, и рани јоргован понад куће. Обдан излијече као пуштено тиче, спотакне сс као луцкаста кошута и извири кроз тарабс . . . е да je нека пуста жеља мине, да joj лакне ко-зна шта и ради чега. Ћути само нешто што joj сажима цијелу нутрину, мало крваво срце, тијело читаво. Па обноћ кад сања, руке joj сс испружају као два цвјетана крина да докучс неку неодређну али тако врелу чежњу. Из мјесечевс ли бјелине, с накривл>ених ли комшијоких кровова који joj npcMiioro личе на момачке фесове? •— Срам вас било, гдје вам је .с р ц е ... — Гдје вам je ријеч. . . Лола се опијаше да цркно, да га припека расточи као црва. И носаше обноћ дренов колац око љене авлије, да joj чује шапат и да joj главу види na драгановом рамену. И да се изједа, да но јаранима својим поручује иоовку и нријетњу њеном драгану. Друго пишта и ne смједе. A кад рекоше дан (млад иетак) да воде дје војку у 1уђи град, посади пијани Лола своје другове no сокацима да присретну сватове. Прочамп с н.има кишну и мрклу noh и безброј лута прокле небо и земљу кад свану дан. Рекоше то исто и сутра и прекосутра. II. Лола махниташе иоиод тараба с коцем о pa С јесени no шљивицима ћуте дјовојкс пјесму: мену. од јесени до јессии Не леже да се не нобоја, ne засиа да горопдсве се село редом жеии Чују то one из својих авлија na код посл»едње дан оан не успи и да ne скочи no сто пута мамепо. 1?амеп му na прса пада. Уши му сватовске пушке чекан.а je било доста пробише. Очи му руглом јарани иекопаше. С тога ja те душо жвљан оста е* онијаше бијеепо, ваљаше се no махалским хеноћуте румеп своју и снагу једралих шљнвАу својим н.едрима. (Јастапу се oGiioh крај и/ш ница и no ши- децима н зору дочекиваше као мртвац. A Ona се опајаше враним драганом и мјесечероким авлијама д ^ с е заг^леје 6и им тијелом лакнуло. Долази и Ona — Jgc^ojfta испод Л и т а д с Л ц ^ вим прстима. Усну многу топлу ноћ у ланцу драстрахује више од Ј1оле. Има драгог кудЈзокоса и ганових руку и na широком му рамену. Зато joj on остави многи траг на мекој пути и усади no цвјетан враних очију. Ha м уцол ц TOii.T^fpnj^i и руку, додн му око, свега га во.таГ И отвара му пенџср сваку цвијет у свако око. Па да joj сваку ноћ ne дођ<\ убогу ноћ да joj прсте своје заплете у кос-е, да joj болом би се превила док му не би руку оћутила na своме челу. . . тако га ето лудо заволи. врат пољуби, да joj топло прича. Упита je многа друга — Би шарен вашер Ј;џ1ољу на измаку љета баш, — Кад ћеш, кад heui, кад ћ еш ,. . . кад му се она учини као пупан цвијет у трави. Па Осмјехну се она свакој. joj с тога и приђе осмјехом на усни, лруженвм Како je њено срце добро, како je плашљиво руком, сјајним okom и меном ријечи. Не повјерова ona лако срећи својој све док joj прву ноћ не само. Не зна она ништа. Свијет она више не види. лупну прстом у џаме. И док. joj н е^ а за многу топлу Нека joj слатка омаглица на очима. Д уш а joj je пуна само њега, кудрокосог драгана. и меку. A онда му пружи бијелс руке и наслони главу на рам е. . . сваку ноћ, сваку дугу ноћ и све III. дс. сунца. Чу од њега пјесму својим очима, чу Усни Лола мутан сам једне широке ноћи, шипјесму младој својој пути и оћути врелу усну њсроке и ведре као стакло. Под градом Вода омутгову на свомо врату. A кад зажмири оћути његове л>ала — тако он сања — види он у Води много прсте у својим њедрима, чу му куцање срца и снагу глава, много руку, много дјевојачких плетеница. овијених руку na куковима својим. Изгуби и дах Впди њене најдуже. Баца их она преко воде своме и свијест, тако га лудо заволи. враном драгану да je повуче за њих, да je огрли Јутром je среташе на Табану у увијек je прсну уморну, да joj душу очува. Одбацује je он кад год млазом студене воде да му се широко насмије и да му се приближи, главу joj з§гњури у воду. Јауче плашљиво врионе. Воли joj танак пас na нека се она и моли, искочи као риба над в о д у . . . na онда увиј да га види, да очи разблудне напасе. зове њега, Лолу, ћуприје. A и он одрвенио, ока❖ менио na нема срца. Глава му као маљ, отежала од љуте припеке. Пљуска Вода и љуља гвозден мост, Проговори град поново. Овако — заљуља и њега na га млатну. . . — Удаће нам се дјевојка којидан. . . — Удаће се за странца. . . Пуче тако његов can. Очи му заслијепи једар — Не дајте момци, срам вас било. . . уштап. Вода му под г]>адом призва сан на очи na му — Па кршан je и лијеп, не.ка и д е . . . се рука сама маши двоцијевке с дувара. Такав он — Воле сс много, нека се у зм у . . . полсти низ калдрму. Тијесан му сокак, божо, као 162 �Козији иут. Уштап му оборио дрвењаре no калдрми Срце му неко јаком шаком одби. Сва му се na се спотиче и посрће као лудоглавац. Чује њезин крв сали у очи. Такав намаче отворену двоциглас, чује водену мутљаву и види дјевојачке пле- јевку и окиде. Опори ведру ноћ и сасу недужан тенице као црне змије. Ево му се оне таке и плету џам. Помаче комшијске канате, кокоши и псетад под ногама, ево га и гри зу. . . крв хоће да му noпробуди. Измами негде и сансн јаук. пију чини се. Па омахнс on мамењачки лаком ноA уши своје наби клетом звоњавом. Грмну му гом, прескочи оборену дрвењару — гвозден му ко- далек пуцањ — један, два, три. . . сватови то пулац, чини се, западе у иету тако му кост просржи. цају одмичући каменом цестом. Полети, не иотрча. Испаде тако вилено na гвоздену ћуприју. Управо цестом у туђи град. И чу тако објесну Округао мјесец у грању јошикову као крупна дје- нјесму, мамену вриску, горопадну свирку, чу пушчија глава и добар као милостиво око. Вода као чану грмљавину и сватовку. преточено уље и мирна, опружена као угојен и сит Нацерише му се таким смијехом тарабе, камена гмаз, једва мине. Он исколачи очи, заљуља се и калдрма, гвоздена ћуприја, Вода у јошикама. Попаде na гвоздену ограду. Рикну одапета двоци- црни му вид и ноге лупнуше као дрвене штаке. јевка с његова рамена и опори мирну ноћ. Насу му Далеко на равној цести ниче м.у на очи: облак уши шгетом звоњавом. Ila чу тако још једну, двије, тешка праха, тутањ, дрвен жижак на задњем точку т р и . . . безброј, безброј. . . Загрми му главом фија- аутомобилеком, пушчане искре у оба хендека — керски тутањ . . . чу ииајн врисак. . . чу пјесму сва- И одмичо та олика као у вилену филму, као у товску. . . чу шапат њ еп. . . чу топлу ријеч њеног бајци. Над свима je Она у мјесечини и звијездама драгана. . . видје joj главу на његовом рамену. . . _с Трагом драганове усне на врату. љегову ус.ну na њену врату. . . видје му прст у н>4Таку је^гТ&сљедњи пут видје и за таком пуче ним њ едри м а... видје je у љеговим рук ам ћ ... Чу једанпут, двапут, т р и п у т ... врисак, пушке, чу тутањ^ијакерскц. Поплаши заспале цврчке у трави кад паде. Пуче му набубрена вена na ђелУ, руке набрек' Наемија ли му се то пун мјесец или га опрнуше као у дивљака, a ноге га саме понесоше. Иу л»ише ужижене звЈЈЈезде, опори му се нутрина маче му ср ћуприја гвоздепа,г оолгти п<рги«им кастрапшим болом. Иокпда кошуљу на себи, одгризс мена калдрма у ковитлац. Заби te међу| тараК^./ч; рођено месо са своје мишке и окрвави се врелим шум табана, развали Двије каиије °»арева. Заби големе покте у очи и јекну. укопан под њеним поиџ^ром. Пиди живу слЖ ; v : Гомилова га мјесец жутим прстом као мати. — отворен канат љестве na дувару ,н проговорише градом — вран страпац на њима Полуди с.иромах човјек због женске главе. n.cna глава на странчеву рамену >г ње. Дјевојке испод Литице. пожудна усна његова na њену оку, наl оку бапт iililllLL Мунир Шахиновић Сирочад Hoh je тиха спустила се и прекрила варош мирну Љ уди легли и уснули под умором радног дана Мјссец кријс облак густи Природа je успавана. Све je тихо, поћ je глуха, густо небо надвило сс Над прозоро и сокаке испуњене густом тамом. Нигдјс свјетла, све je мртво Ко у. гробу затрпаном. Само негдје на обронку уснулога малог града Мала кућа, трошпог крова, ко cupohe стоји сама Кроз окна joj провлачи се Са огљишта свјетлост плама. У собици уској, голој, оглсдалу сиромаштва Крај угарка на огњишту тужно сједе неко троје: Ha крилима младе мајке Двоје дјеце уснуло je. Горки уздах извија се из грудију њених младих, A тишину нарушава глас дјетињи гдјекад слаби Како тужно кроз сан збори: >Поведи нас, мајко, баби!« Глас дјетињи мајку прену и разби joj горке мислп, Оте joj се уздах с грудн и плакати поче слабо Па изусти с пуно бола: »Ах, мртав je добри бабо!« * Негдје тамо у туђини без спомена хумка стоји Ta je хумка узрок суза што их тужна дјеца лију, A уздаси кроз ноћ хрле Да ту хумку обавију. 163 �Husejin Muradbegović Mujkan Politi U ove dve godine dana proteže se Mujkan Polin кб stožer i uteče Hanki — svojoj komšinici, pa ona osta za ravna tri pedlja manja od njega. Preklanjske godine, kad su se m erili u Polojima kupeći seno, jako se posvađaše. Upekla Božja zvezda da mozak proključa, Mujkan maše kosom niz Poloje, a Hanka za njim. »Zelena si, draga moja, кб zelena trava u gori zelenoj, da se samnom izneseš!« — jedi je Mujkan. »Pa i nisam, blesasti Mujkane!« — sagela se Hanka i zamlatila kosom da su sve krtičnjaci fr­ cali i prašina se vejala pod kosom. Hanka se borila sa muškom snagom, a došlo joj da zaplače. »Malena si curo-o, da se samnom snosiš, kažem ti ja da si malena!« — zadirkivao je i dalje Mujkan, već umornu Hanku. »Da se izmerimo, Mujkane Polin, pa ćemo videti ko je veći od nas dvoga« — prizivala je na mejdan Hanka da bi se na taj način bar malo od­ morila. — Pa hodiv kad Hoćeš^ Stani tu kraj mene! — jedva je dočekao i Mujkgrj. . — Neću ja tako. c Л » — Ja kako hoćeš? — Kocem. Iščupa Mujkah'lcolac iz obale i izmeri se. Bijaše on veći od koca za pedalj, a kad se Hanka izmeri bi upravo kolik kolac. — Eto bolan, jošvtekečuk pa ću biti kolik ti. — Pa i nije Hančuro! — krivo bi Mujkanu. — Laže ta mera Hanko-d, velim ti ja da laže, nego da se ja i ti ’vako, rame uz rame, izmerimo. ^ ltP r istade Hanka i na to, a i na sve bi, samo da Mujkan ne bude veći od nje. »Striženo j e striženo Mujkane, a nije košeno«. »Ja velim Hančuro da je košeno, pa da vidimo ko ima pravo«. Stade Hanka uz Mujkana, a on alčak ko da se nečemu priseti, osmehnu se, pa otpoče onako, izdaleka: »Biva Hanko, ja sam čuo od starih ljudi, na priliku ’vaku, da se čojk, ako hoćeš, biva, da bude najpravije — meri od nosa — jer, biva, glava more bit’ svakakva — u nekog šroka, a u nekog opeta otišla u dugulj — jel, nije li tako?« »Meri Mujkane« — veli mu Hanka, a sva dršće od nekakve huje. I poče Mujkan da meri Hanku od nosa, a na pedlje: jedan, dva, t r . . . Ih! Vrisnu Hanka i prihvati za kolac, a Mujkan zapraši niz Poloje. »Beži, Mujkane, žalosna ti majka, ubiće te Hanka« — dere se jedno čobanče iz susedne njive. Poustajaše kosci ispod karamuta, što legoše da se malo, posle ručanica, odmore, pa ne verovaše rođenim očima, da o n o . devojka ganja momka niz Poloje- Mujkan navre na prelaz da se dočepa puta, a Hanka pridre kocem preko leđa. »Ala-salamet« — rekoše kosci 164 ispod Karamuta. »I jedno i drugo, haman, nego tu­ pavo«. Eto tako se zavadi Mujkan sa komšinicom Hankom. I prođoše dve godine, a oni ne progovoriše jedno drugom ni reči, niti Mujkan dođe Hanki pod pendžer. A retko su se i viđali. Prvu godinu dana posle svađe na Polojima, mrko su se gledali, a druge godine onako kradom — ispod oka — ali malo lepše. Vide ga juče Hanka u Sibovcu gde kosi i prođe ćutke, noseći na leđima pola osmaka meljaje. Pogleda on nju, a i ona njega i vrnu pogled zemlji, pa se čisto začudi. Seti se Hanka kako su se preklanjske godine merili u Polojima, i ona beše tekečuk manja, a vidi sad . . . Mujkan joj se ote . . . ote Dina mi — priznade Hanka sama sebi. A nju od onda ko da Bog udari šakom po glavi, pa pricvrlji zemlji i osta tako. Be, ha neće K. neće Г na više — neće, Boga mi, ama baš nikako! Prolaze dani, noći; meseci, pa eto i godine, asHanka nit’ se tiče, ni’ se miče. Ostade baš, što no kažu, ko kokica jesenjica. »Hajd’ na kišu, drago moje, nećeš li se protegnut makar malo« — govorila joj majka i ona je posluša, ali joj ni to ne pomože. Ta okisla je hiljadu puta s kravama u Ilovcu, pa ništa. I naposletku Hanka uvide da se mora pokoriti sudbini. * Došla jesen, šljiv e najedrale za čepanje, a devojke za udaju. Ječe šljivici od berača i puše se vatre ispod kotlova— pekmezi se peku, a obnoć sitno kuca šarkijica u rukama seoskog momka. Hanki nešto teško oko srca. Nije šala dve godine dana ne progovori ni s jednim momkom?! Suton je davno pao i već se unoćalo, a Hanka jednako sedi kraj pendžera i misli. Sad joj istom bi žao što udari Mujkana kocem te ga odbi od penđžera. Do toga dana, ona je govorila s njim, ali ipak nije ga volela ko što sada. Probudi se u njoj dert pusti, pa sve pokuhlja po kući. Iz daljine je kucala šarkijica, a njen glas bivao sve bliži, jasniji. Proviri ona kroz pendžer i pri mescčini vide Šargu Mujkanova gde protrka ispod njega. Zadrhta ona čitavim telom. On! — izusti ona jedva čujno i pritaji se. Zakuca Mujkan na pendžer i dva i tri puta i prizva: »Hanko ustani!« Zareža njen Liso, ali ne lanu, nego samo zevnu melodično, kao da je i on bio zadovoljan sa ašiklijom. Hanki dršću ruke, ne zna da li od radosti iii od nekog pri­ tajenog straha, ali ipak otvori pendžer. — Ko je? — Ja, Mujkan! Boj’ se ti je krivo što sam došo? A-a? — — Ne znam šta bi ti rekla! — Ja — i — sam . . . nema ti niko mrži od mene? �— Nisi vala, ko ti je to геко? već daj mi seharu da je iznesem, a ti se obuci ii’ će bit’ sijaset. Hanka je oklevala, a Mujkan je u toliko više bio nestrpljiviji. — Hajde čoče, ne zaviljkuj, jal će mrtva glava — Valahi i bilahi, ti men’ jesi najdraža sve’dno što je eno bilo medu nam a. . . Ne mogu bez tebe ni past’. Hanka se diže. Otškrinu polako sobna vrata da dekike. . . ! — Pa i ti si meni drag, kad sam ja tebi! — od­ je ne čuju njeni i priuze seharu što je ležala u kraj furune. Zatim iznese i druoi sanduk, a uzanj i svoj govarala je Hanka uzbuđeno. pokrivač i doda mu ruho, zatim i sama iskoči kroz — Pa hoćeš li da idemo men’? A? pendžer, a Mujkan je dohvati za ruku i sa euzi-bis— Ne smem, Mujkane! milletom povede. Mlada je plakala za starim domom — Jera Hanko? Slobodno. Eno žene i deveri i lepim devojačkim carstvom. Društvo im priđe u čekaju kod Vrljika. Ja sam poveo ljude, pa sad ii* susret. Kad poodmakoše i oboriše niz Sibovac, oteže milom, ii’ silom, kako hoćeš!? prvi jaran — mašallah, mašalla, mašalla! odjeknu — Ne smijem Mujkane — uplašeno je odgovarala Sibovača potmulo. Čehnu puška, jedna, druga i zaori Hanka. opet mašallah — i tako sve do kuće. A kad bi u oči — Ja sad, ja više nikad!? mladog petka, stara i krezuba Uma, hodžin’ca po— Nemoj Mujkane noćas, pa eto makar sutra pleska mladoženju po leđima i upusti ga u sobu k noći. mlade, a mlađak mesec zaviri radoznalo kroz trošne — A — jok. Ne mogu čekat’ ni dekike jedne** zastore i zasmeja se. — Eh, nek stoji! Znam posigurno da ti ni jesam ni najdraži. — Ko i ja tebi!? Хамнц Диздар Хајруднн Бујукалић Песма севдалије Мехе S Три пут сунце ирође плццЈин^ма ko свештеник бледи,сдобожан и све^. Јава ми je тешка, сан ме ос^вио: у башти ми вене пона^лепши цвет. v Moj бол незнан мени je, ал’ снага његова, ;1убока, скривена, иотајиа, оссћам, осећам: сваки дан тежа je. *Y y с Синоћ дбк су башчом мирисали жнфили и зумбули плави, ij пенџера шаиташе ми драги 1,ертима, Певам јутром, певам вечерима: — Девојко, девојко, румена Јабуко, одаје ми пусге — чекају те дуво, руке су ми празне — чекају те дуго, уснице ми горе — чекају т е дугб, девојко, девојко, иревелика туго! V' Севцали шапшање о слаткој љубави. :чи драгог слађанс оу биле, Kao џулбе шећер из чаршије. Ha лицу му џулови цвјетаху, Кад се na ме весело насмије. С љим шантаху плави јорговани, С процвјеталом ружом загрљени II љубавни шаиат мирисави, Плачем јутром, илачем вечерима: — Хај, девојко, румена јабуко, девојко, девојко, превелика туго, хај, девојко, на срцу ми муко, девојко, дсвојко, несуђеио друго! Ризо Рамић Јушра младића Тишинама соба расиевушени глас са сунцем пада Нашу благогласну мелодију не чују улице града,. И одгласом срца ране најљуће пресветле у заборав, Ha наш поглед смерне девојке утрну своје очи П кораци нас одводе за жарким иевом тела иаших. Кроз пенџоре долазаше мени. Цјеле ноћи славуј заљубљени, Jl’jene пјесме пјеваше са гране II драгана заетављаше мога, Да не одс док зора не сване. A кад нам сс весело насмјешн Бл’једи мјесец за Грич залазећи, Оде драги низ друмове пусте, Махалама севдах проносећи. . . 165 �Мустафа Дликалфић Улога омладине у нашем политичком живошу У историји нашег иолитичког живота омладина питао куда? И мсчтго да сс ирибсре у ј<уишствсну je играла редовито једну од важних улога, пого- фа.чангу, да своју енергију ут]>оши на добробит натово у нашим крајевима иолитички овионим, гдје Ј>ода, место да нође једним иозитивним нутем, да су политички покрети имали највише културно ли- тражи инспирације за дела своја у народу, омлатерарни карактер. Политика омладине и није била дина ј(! служила најконсервативније (‘-.пс.менте који у строгом смислу политика, него идеалистичко и заударају no пЈизфиту и ста1>ости. И тако je даромантичко теоретисање и сањарењс. Ту нолитику Hainiba омладина била иостала тојкт и кочница наje редовито дириговало срце, a развијала фанта- шега прогреса. И зато he улога те омладнне остати внја. Акције омладине су се саетојале у деклама- трагикомични иривесак у историји иолитичког живота нашега народа. Ta омладина мисли да je наше дкјама и демонстрацијама. Омладина je била груписана у два табора, у табор срнски и хрватски, и надионално доло завршено ослобођењем и уједии.ењем. Дело предратне омладине само je дело ти омладински фронтови трошили су се у јаловим међусобним трвењима. Наша мана, партизанство, мично довршсио нашом националном револуцијом. није остало без печата ни на омладину, већгје, на- ' Добили смо самосталност, дрлсаву, слободу, али против, иојачана омладкнским темпераментом,- нисмо добили оно што je најглавније и што се дошла! у акутни стадиј. И није чудо да су "ти 1*ла- иутем рсволуције не да добити, a то je духовно једкћи, сночетка идеалисти и фанатиди, -постајали^ ^данство које ћемо постићи само еволутивним путем. И зато je била дужност омладине, после каријеристе и пузавци. Деклам^торска романтичка магла расплшЦвала qe je' у канцеларијама. И тек Ослобођења, да елиминише све запреке и разлике касније, у ХХ[ сгољ^ћу^ омладина из Масарикове којо још iiocVoje међу деловима ненЈКЈсвећеног нашколе уноеи у нашу орсдину један нутајШ г мо- ]>ода, a icoje сметају развоју. Политичко јединство венс — социјални програм рсдобођења и уједињења je довршила ПЈнуфатна револуционарна ом.падипа, духовно јеДинотво треба и мојж да изведе иоратна нашега народа. Г £$И i/рограм новукао je омладину омладина. Предратна рсволуционарна омладина муслиманску и праврславну уираво маглетоки, он ириредила нам je земљиштс које мора данашља je оснажио и револудионисао. Taj иокрет добива све ознаке једке револуције, онде где je терен богат омладина да обради и да ночуна коров који се иобунтом и рсволтомг то онде где je содијални ио- јавио да вишс никада не никне, a онда на урађено зсмљиште да посеје здраво семе чије hc илодове ложај маса најгори, a то je наша Босна. Taj крај даје део низ атентатбра, од Жерајића до Приндипа, иобрати будЈ'ће генерације. Још нешто. Коров, који који целом иокрету дају једну значајну ноту наje остао у душама старих не смс да нроцвета у срцима данашње омладине, јер би то било на срадионалнс револуцијо. Биографпје интслектуалних вођа Османа Ђикића и ш адим ира Гаћиновића, моту њих и читавога народа. To би значило учмадају достатан доказ за моју тврдњу о надионалној лост и дегенерисано нокољење, a то je неприродно карактеристици срчике наше предратне генерације. и немогуће no свим законима развоја иојединца и Ta националистичка и иредратна омладина je нај- друштва. Зар сме ова генерација ионети на својим револуционарнија и она даје добровољце за наци- леђима срамни жиг рушитеља идеала највећих онално ослобођење. И заслугом те омладине, ми умних и мораллих величина? He смс. Онда сви у долазимо до ослобођења и уједињења. Али та ом- један јединствеии фронт, у фронт народне омлаладина чини једну фаталну грешку, прспушта дело дине да се убију фагоцити народног ирогреса. Екссвоје старијим, неспособнијим од себе. Психолошки тремисти и фантасти треба да постану реалисти no методама, да остану идеалисти по диљевима. Омлаje то и разумљиво, младост je била у екстази, a у таквом расположењу слабо функционише мозаж и дина не сме више бити партизанека, ona треба да вид. Ta омладина je прогледала истом онда кад су у својим главама и на својим плећима носи младе на положаје дошли они који су најнезаслужлији. идсје и покЈхгге за доб]>обит народа. Ona ne сме да Разумљиво je да се омладина одмах, чим je отво- депа своју снагу, ако xohe да ту снагу рационално рила очи, разочарала, те je постала десператорска, искористи, него да уједињеним силама скрши кочили крајње револуционарна. Ишло се у оиозицију, нице народног и друштвсног напјжтка. Данашн.а без обзира ко je сачињава. У тој болесној атмосфери омладина трсба да се испуни оивм идејама садашшгоги старији су искориштавали разочарсњс и рс- њице и будућности. волт омладине. Зато се данашња поратна омлаМладост треба да сс манифестује у раду за дина нашла нејединствена, у каосу идеја и ком- народ, a то he бити најбоља рехабилитација noбинадија настала je десоријентација и свак се ратнс омладине. • 166 �Hafiz A. Bušatlić Pitanje iskorišćavanja starih grobalja i stvaranje sredstava za vjersko vaspitanje »Uzkuru mevtakum bilhajr!« (Vaše mrtve spominj'ite s dobrim!) — »Elhikmetu daletul mumini ejnema vedžedeha ehuzeha« (Mudrost je izgubljena stvar vjernoga; gdjegod je nađe, prihvaća je.) njihovu ogradu upotrebljuje. A ima ih i potpuno zapuštenih, na koje se smetlje baca. Običaj pokopavanja mrtvih među kućama pre­ stao je kod nas vršiti se po okupaciji. Sa zdrav­ stvenog i estetskog gledišta, okupatorska vlast je jednostavno zabranila pokopavanje mrtvih u za­ tvorenim gradovima i po starim grobljima, koja se nalaze među kućama. Iznimno je pojedincima, uglednim i zaslužnim licima, dopuštala, da budu pokopani u kojem starom groblju ili džamijskom »haremu«. Od prastarih vremena bio je običaj pokopavati mrtvace u blizinama naselja. To je tako daleko išlo, da su pokopavani i u samim naseljima — među kućama. Htjeli su ljudi da su njihove mile rahmetlije i poslije smrti u njihovoj blizini, da se na njih što više sjećaju i da ih se sa dobrim pominju. S toga Takvo se stanje i danas održava među musligledišta, nije to bio baš ružan običaj, ali sa zdrav­ -mhnima, koji se kopaju po periferiji gradova i u stvenog i iskorišćavajućeg gledišta taj uvriježeni poljma a gosve rjetko u kojem džamijskom haremu. stari običaj pronađeno je, u novije dolja, da nije Kako je »Švabo« nastojao, da našim gradovima dobar i probitačan, pa se odstupio od njeg i već dade evropejski izgled, počela su smetati ta stara odavno se počelo sa pokopavanem mrtvih izvan muslimanska groblja. Trebalo je proširivati i pro­ naselja po periferijama gradova i sela. bijati ulioe i gradove poljepšavati i tako su mu, u tom njegovom kuturnom radu, u mnogo slučajeva Kod nas, do okupacije 1878., u glavnom je smetala ta naša stara groblja po unutrašnjosti gra­ takođe vladao taj stari običaj, iz gore navedenih dova. U tom pogledu njegovog presizanja na naša razloga a ponajviše stoga, što je bilo po tim mjestima groblja razvijala se velika borba između njega i nas mnogo »šehitluka« preostalih još od »fetha« Bosne muslimana. Mi nijesmo bili nakloni to dopuštati a i Hercegovine po Turcitna i »turbeta« »dobrih ljudi« »Švabo« je pod svaku cijenu radio, da prodre sa (od nareda po tradiciji tako ptozvanih), pa je svako tom namjerom i radom. S početka je on u tome bio želio, da bude pokopan u blizini tih »gazija« i »dobrih ljudi« — božijih odabranika i ugodnika, u vrlo obziran i postupao je pažljivo i polako, ali nadi ne bi li im njihova blizina pomogla na onom kasnije je postajao bezobziran pa je i otimao i pri­ svajao. svijetu. Još je nešto dalo povoda takvom postupku, a to je ono pominjanje mrtvih po njihovim dobrim djelima i učenju »fatihe« im. Kad su mrtvi u blizini i na očima živih, sjećanje na njih je sigurnije i češće- Pošto po islamskoj nauci to sjećanje na mrtve po dobru i »fatihom« njima donosi koristi, stoga su i pokopavani po sredini naselja i skoro na najupađnijim i po položaju najljepšim mjestima, kako bi ih se prolaznici što više sjećali, po dobru ih pominjali i »fatihu« im učili. Ta su groblja, kroz decenije i vjekove, postala velika prostorom, jer je svaki potomak u njima pokopanog mu starenika želio, da bude takođe tu pokopan — kod svojih predaka, djedova i otaca. Uzgred budi rečeno, da ta groblja predstavljaju jedan od dokaza, da smo mi muslimani autohtoni elemenat ovih zemalja. Danas, u najviše slučajeva, ta groblja služe samo zato, da po njima »hajvan« travu pase ili da se sa njih trava kosi, sijeno prodaje i prihod u Tako se, radi proširenja ulica i poljepšavanja gradova, događalo, da su nestala mnoga naša stara groblja. Preko nekih su ulice provedene, na nekima su zgrade sagrađene, a neka su u parkove pretvo­ rena. Dakle, već prije 30—40 godina su naša groblja po prvi puta udarila na »presiju« tuđina i neumo­ ljivo prodiranje evropske kulture. Ugledavši se u »Švabu«, naša predautonomna i autonomna vakufska uprava pošla je kasnije istim putem. Na mnogim starim grobljima i džamištima podigla je monumentalne korisne vakufske zgrade i na taj način upotrijebila i iskoristila na najljepši način i u korist naše zajednice ta mrtva i na dobrim mjestima ležeća vakufska mjesta, što vrijedi velike hvale a potomstvu služi na veliku čast i korist kao i »hajir sahibijama«. Kada su ta groblja pretvarana u ulice i par­ kove i kada su na njima podizane zgrade, ne sjećam se, da li su i prekopavana i da li su vađene kosti i prenašane na druga mjesta ili ni jesu, ali se sje- 167 �ćam, da je to rađeno uz dozvolu i na temelju »fetve« — šerijatskih propisa. Kad je to već ušlo u praksu i kad su to tada dopuštali šerijatski propisi, koji u svojim temeljima imaju karakter vječnosti i koji se nikad ne sukob­ ljavaju sa zdravim razumom, pitanje je, zašto se s tom na šerijatu utemeljenom praksom ne nastavlja i dalje, nego so za svaki pojedini slučaj traže »fetve«- To ja ne uviđam potrebnim i neka na to pitanje odgovore oni, koji ga vole uvijek držati na tapetu i nikada definitivno riješiti, a ja ovom skrom­ nom radnjom želim otvoriti diskusiju po tom pitanju iskorišćavanja starih grobalja i, s time u vezi, stva­ ranja sredstava za vjersko vaspitanje, u čemu naj­ više hramljemo. Potreba i dopustivost njihovog isko­ rišćavanja u izvjesnim slučajevima za mene je davno riješena stvar — dalje fetve nijesu potrebne, nego je potrebno stvoriti jedan dobar i koristan plan za njihovo iskorišćavanje, pa ga smišljeno i bezobzirno provoditi, čim se ispostave u tom potreba i korist naše zajednice. Rahmetlije ćemo i dalje po dobru pominjati i »fatihe«cim učiti, ako ni* za što drugo, a ono bar za to, što^su nam чtpnogućili da sie koristimo i njihovim u prah pretvorenim časnim kostima, koje smo gledali i kada su nam živi bili. Mir pepelu njihovom i rahmet im duši! Poznato je da islamska nauka stoji na slanovištu, da mrtvoga treba što prije pokopati, da je tijelo od zemlje i da se po smrti pretvara u majku zemlju, da duša ne umire i da se ona po izdahnuću vinjava u nebeske visine. Stoga, po suštini islamskih propisa, mrtvog ne treba posjećivat, nego ga po dobru pominjati i »Kuran« mu učiti, pa mu »sevab« od toga za dušu slati. »Zijareti kubur« nije pohvalna stvar. Po islamskim propisima je pokuđeno mrtvima više glave spomenike (nišan taš) sa natpisima dizati i nad njima turbe postavljati, kod njega se Bogu moliti i »klanjati«, te od mrtvog kakav »istimđad« — pomoć — tražiti. To je nepobitno i u skladu je sa zdravim razumom. Nikakva dubljeg hićmeta tu nema. Prema tome, sve što mi odvajkada protivno ovim propisima radimo, nije u skladu sa pravim šerijatskim propisima, sve je »bidat« i pozajmica od drugih. Dakle, zapravo, nije dopušten nikakav »tazim« (poklonstvo) mrtvima niti u pogledu njih po­ stoji ikakva svetost (takdis). Postoji samo dobro pominjanje i šiljanje fatihe za njihovu dušu. Mrtva tijela ne sačinjavaju u sebi nikakve svetosti: postala cd zemlje, pretvaraju se u zemlju i gnoje je. Po čemu onda i zašto su neiskoristiva stara groblja, kada njihovo iskorišćavanje postane potrebno i važno za bolji razvitak potomstva- Držim, da to pitanje ne bi smjelo postojati nti se podržavati glede izvjesnih naših starih grobalja. Pitanje bi moglo biti samo u tome, da li ih tre- 168 bamo pri potrebi prekopavati, kosti i prah na druga mjesta prenositi, ili bi se i bez toga ona mogla iskorišćavati. Ovo i ovakvo pitanje, držim, da bi trebalo jednom za vazda riješiti i preći na intenzivan rad oko pametne eksploatacije grobalja u vjerske svrhe. Pa ko ima da riješi ovo pitanje? Odgovor je vrlo kratak. Ona islamska duboka i široka nauka, koja razumno riješava i daleko teža pitanja. Po mom shvaćanju ga je ona riješila ovako: Ne dopušta se, — veli se, — »nebši kubura« (iskopavanje mrtvih) osim u iznimnim slučajevima, koji nemaju veze sa iskorišćavanjem grobalja, ali se dopušta, da se groblja zaoru i na njima zgrade dižu u slučaju kada mrtvac zaista istruhne tako, da se njegovo tijelo pretvori u zemlju — postane zemlja ne na­ vodeći koliko vremena za to treba da prođe od po­ kopa do istruhnuća. Za tu dopustivost evo »m eselei šenje^T: f ’j ' j u i, " ' m‘ j .1,15 ‘ јјИ - 1/ - 11- > \»i i .U c •” <Ј)У j ~ * ^ .(^ V ' Prema tome, i ako ne bi bilo dopustivo iskopa™ Ј е mrtvaca’ 'loPustivo je, i to bez iskopavanja, upotrebljavanje starih grobalja za zgrade i njihovu racionalizaciju u gornjem slučaju. u aaie, nužno je samo otkopati koji stari grob i osvjedočiti se, da li s/u se zemni ostaci pretvorili u zemlju ili ne, pa prema tome postupiti. Uza sve to, meni se više sviđa iskopavanje i prenošenje na druga mjesta zemnog praha i kostiju mrtvačkih, nego li gornji dopustivi postupak bez prenosa. Kako je poznato, u nas se nalaze mnoga stara i dosada neiskorišoena groblja po najljepšim mje­ stima u gradovima kao jedan znatan mrtvi kapital, a poznato je i to, da nama manjkaju mnoge vjerske ustanove i humani zavodi i da postoji velika osku­ dica za uzdržavanje i postojećih vjerskih i prosvjet­ nih institucija. Mi smo silom prilika tako osiroma­ šili, da ni jesmo u stanju skoro ništa nova od toga podići. Naši vakufi, prema današnjoj svojoj dezorganizaciji, nijesu u stanju, prema svojim prihodima, pokrivati naše vjerske i prosvjetne potrebe. A i država nije dužna, iznad proporcionalne potpore, podupirati nas u našem vjerskom životu. Stoga ako hoćemo, a tvrdo držim da hoćemo, da i u tom po­ gledu pođemo savremeno naprijed, onda nam ne preostaje ništa drugo, nego otkidati od svog zalo­ gaja i davati za svoje vjerske ustanove. Mi najviše hramljeno u tome, što nemamo dovoljno, dobro i svestrano spremljene uleme, koja bi umjela pra- �vilno odgajati naš svijet. Tome je glavni uzrok to, što nemamo jednog takvog zavoda za spremanje takve uleme, i zatim, što nemamo sredstava, da takvu ulemu izdržavamo dostojno njihovog zvanjaUopće, prije nam manjkaju sredstva nego li ulema. Za nabavku tih sredstava, kako rekoh, ne preostaje c.rugo nego otkidati od svog zalogaja ili racionalnije urediti našu vakufsku upravu i, konačno, nastojati probitačnije i korisnije iskoristiti naša stara groblja. Da se to postigne, treba na prvom mjestu smi­ šljeno revidirati postojeći vjerski autonomni statut u gornjem pravcu. Organizaciju i grupiranje vjerskih ustanova praktičnije i svrsishodnije provesti. Ulema- medžlis, muftije i šerijatske sudije jače upregnuti u radu i zaposliti za dobrobit i kulturni napredak muslimana ovih zemalja. U ovome nastojati pomoći se sa svima drugim raspoloživim našim silama. Treba provesti među nama kulturnu organiza­ ciju, pa počam od manje ustanove do najviše pove­ zati nas sve za jedan »habli metin« kulture i na­ pretka u pravom islamskom duhu i stvoriti od nas građane valjane, trijezne i korisne u svakom po­ gledu. Dvanaesti je čas za to već nastupio, kad se ne bi smjelo dalje oklijevati i zijevati i time produži­ vati stagnaciju u našem kretanju naprijed. Maulvi-Sadr-ud-Din Islamski čovek — Predavanje, održano na Školi Mudrosti u Darmštatu 7. Islam, religija dela Onaj, kome poštovanje Boga i molitve služe, u Analiza islamskog čoveka ne iziskuje samo prikaz mnogo većoj meri je sam čovek. Poštovanje Boga i morala i običaja, koji vladaju u islamskom svćtu, molitve odrađene su samo zato, da probude višu pri­ nego tome mora da prethodi ispitivanje principa, na rodu kod ljudi. Poštovanje Boga i molitve treba da temelju kojih su ovi običaji i nastali. Pez-takvog upu- prodube ljubav prema Bogu i ljubav prema njegovim stanja u principijelnost prikaz bi ličio telu, kome ne^ stvorovim a. Najbolji je čovek prema tome opaj, koji dostaje kostur. ove namere najpotpunije ostvaruje. To je osnovna Odmah u početku m ora.napi biti [jašno, da je ^jjdeao Islama, politički, socijalni i moralnPživct muslimana sasvim / / . Najviši princip Islama: proistekao iz njegove rčligije. Za muslimana, naime. L- bay prema Bogu očitovana kao ljubav prema religija ne znači jednu q£)last, koja bi ga razdvajala svima bićima. od njegovih svetovnih poslova, nego religija treba Šta je Islam? Tako je glasilo pitanje, što ga je da prožima celokupan njegov život. I ona mu treba da daje pravac od rođenja do smrti njegove. Religija neko jedamput postavio Svetom Proroku, Bog da ga blagosovi. Sledeće reči bijahu njegov odgovor: ne srne dakle da se ograniči samo na bogomolju, niti se srne radnim danom da ostavi po strani, da bi je ispoljavali samo na svečane dane. Ne,* religija treba isto tako u životu individue kao i celokupnog naroda da čini crvenu nit kao jedan postojano izvršujući pravac praktični. Prema Islamu poštovanje Boga nema ni najmanju vrednost u očima Svemoćnoga, ako se ono ne nosi dobrim postupcima prema svima lju­ dima. Pobožnost, koja se očituje sramnim i nepra­ vednim delima, ne zaslužuje nagradu, nego kaznu. Takvu pobožnost odbacuje Islam kao licemernu. Jer pobožnost i poštovanje Boga promašuje svoj cilj, ako ne ispoljava iskrenu ljubav prema Stvoritelju isto tako kao i prema svima stvorenjima njegovim. Bog je u Svetom Koranu označen kao t- j. kao onaj, koji' nije potreban ni poštovanju ni slavljenju od svojih stvorova. Molitva i boguslužeća dela ne mogu njegovu lepotu ni najmanje da uvećaju. Ni farizejske molitve usnama ni neverničke i be­ stidne reči ne mogu da suže njegovo dostojanstvo. On je nad svima ovim stvarima uzvišen. »Najviše poštovanje Boga i najdublja ljubav prema njegovim stvorovima.« Ljubav prema Bogu treba da očisti čoveka od natruhe požude i sebičnosti. Ljubav prema Bogu traži od čoveka, da se sam — da kažem rečima samoga Proroka — »opije božanskim oso­ binama«. Za rezultat on će tada voleti stvorove božje. Arapska reč »š e f k a t«, koju je upotrebio Prorok, ne znači samo duboku ljubav nego i težnju, da ni­ kakva nepravda ne padne na stvorove božje. Imam Ragib, jedan od prvih autoriteta kao tvorac arapskoga rečnika, razlaže, da reč »šefkat« spaja duboku ljubav iz dobrote s nastojanjem, koje misli na to i samo to jedino hoće: da onaj koga voliš, ni u čem ne šteti. Iz takve brižljive ljubavi sledi misao dobročinstva. Musliman teži, da uznapredi sreću svih stvorova bo­ žjih, da njihovu bedu ublaži, te takvim idejama on služi i moralno i materijalno. U izreci Prorokovoj sadrži se još jedna druga reč, na koju bih mogao da svratim pozornost. To je reč » h a l k c Ona ne označava samo rod ljudski, 169 �Ali ljubav prema božjim stvorovima ne vredi samo za čoveka, nego i za neme stvorove; uopće ona obuhvata sve božje kreature. Dobročinstvo i prema životinjama Islam ocenjuje stvarno kao jednu od naj­ viših vrlina. Sveti Prorok priča o jednoj kreposnoj muslimanskoj ženi. Ova je ugledala jedno pseto, koje je od žeđi napola skapavalo te je u svojoj nuždi lizalo blato s puta. Da bi pod vrelim suncem Arabije očuvala život ove životinje, ona sveže svoju kožnatu čarapu kao vrč za svoj šal i u dubinu bunara spusti 3 ^»1 taj retki sud. Tako izvadi ona za sirotu, namučenu ^jvdjy'«j7 životinju vode iz dubine. Prorok je to gledao i rekao, da je ova žena zaslužila da uđe u raj. Još jednu jj ljr |»* drugu, vrlo poučnu priču priča Prorok isto tako o »Jesi li video, ko u veru ne veruje? To je onaj, koji jednoj muslimanskoj ženi, kojoj sva njena molitva surovo postupa sa sirotom i druge sprečava da pruže nije pomogla ništa pa ni kaznu nije izbegla, jer je hranu siromašnim. Zato jao molitelju, koji ne poznaje bila okrutna prema jednoj životinja. »Ja sam«, go­ cilja svoje molitve, koji svoju litaniju izgovara samo vorio je on, »na drugom svetu video jednu ženu, koja za ljude, da od njih bude zapažen, a zadržava, što je bila kažnjena, jer je imala mačku a životinju nije drugima treba.« hranila. No ona je nije htela ni pustiti, da sama sebi U izloženom je dakle utvrđeno, da, je besko­ hranu potraži«. Vidimo, kako je intenzivno utiskivao risno moliti se, a ne m isliti na cilj, koji je Bog mo­ Prorok svojim ljudima ljubav prema božjim stvore­ litvi postavio. Ko he voli stvćrove božje, i tu ljubav njima! On je upravo verovao, da je to isto tako važno, ne izražava dobrim djelana* molitva njegova biće od­ ako ne i važnije, pomagati božijim stvorovima, kao i bačena lcao farizejska i kazniće se kao nevermfc^ Bogu se moliti. Učimo li kao ova, oplem enili smo čoveka! Ovi nazori su začelo vrlo plemeniti. A li da se Uzvišeni P rorokj^ če jedamput: do pretvore, deo je kudikamo teži. Jer to traži u delt samopožrtvovanja. A čovek, koji je na žrtvu spreman, _ ne srne da koncentriše svoju pozornost na vlastito 4^i 4Ц0 ЈЗ p i l i l i * blagostanje! Samo jedan uzoran karakter može da stvori jedan tako visoki cilj, jedan karakter, koji je »Dva su čoveka kojima se najviše ima da zavidi: prožet ne samo najvišim idealizmom nego i koji ima jedan je koji ima novaca, pa ih izdaje svakodnevno sposobnost, da prema svojim idealima i živi. za dobrotvorne svrhe, a drugi je, kome je dato znanje, pa u njemu druge poučava.« Ali takav karakter bjaše Prorok Muhamed, neka Drugim rečima, postoje dva jednako važna bla­ ga Bog blagoslovi. Uvek je Muhamed i to na uzoran gotvorna dela, naime: Znanje širiti i svoja bogatstva način radio prema postavljenim propisima. Pre nego za božje stvorove davati. Prvo za spas duše, poslednje za telesno dobro. Stoga musliman teži za tim, da je pozvan za Proroka, običavao je žrtvovati svoje stekne znanje, kojim može da zbrine vlastitu dušu noći, da u špilji kod Hira blizu Meke održava vi- nego obuhvata sve stvorove božje — ptice, divlje zveri i čoveka. Sve treba da ima našu simpatiju i ljubav našu. Primiti k srcu bedu svih bića, pomagati im, njihovu sreću i spokojstvo unapređivati, to su najviše vrline Islama. Napustimo li ovu prvu i najvažniju dužnost, onda sva pobožnost ništa ne koristi. Svrhu i cilj islam ske molitve u ovome slučaju nismo uopšte razumevali. Ovaj odnos styari rasvetljuje Koran recima: i druge da izgradi. Tome sličana je njegova težnja, da sprovodi jedan blagotvoran život. Ovo su skoro dve najvažnije strane čovečnosti, na čiji razvoj tako veliku važnost polaže Koran. Ja ću sada u nekoliko kratkih poteza izneti, kako se musliman odnosi prema sirotinji, udovicama, bo­ galjima, oskudnim, siromašnim i putnicima. Pošto je Islam antikapitalistički, to on nastupa za jedno specijalno oporezivanje bogatih. Ovaj se porez ima da sakuplja od vlade i zatim među siromahe razdeli. Prorok, neka ga Bog blagosovi, označio je cilj ovih poreza na sledeći način: > c«,V iSI »To ćeš da uzmeš od bogatih među njima, pa razdeliš među siromašne«. 170 gilije, a dane je u postu provodio. Ovaj besprekorni način života on je nastavio sve do poslednjeg dana svoga. Kad je već sam bio najviši gospodar Arabije, ustajao je u pola noći, čistio zube, prao se i posle toga se molitvama odavao. Njegovi drugovi hteli su ga nagovoriti, da se prođe takvog života u odricanju. No on im je uzvratio 1j Ukc. j f V f r 1 »Zar ja ne moram da budem zahvalan sluga božji? S nemačkog prevodi H. 0 ., Mostar (Nastaviće se.) �PRIVREDA Dipl. agr. M. Fazlagić Njega voćaka SUŠENJE VRŠIKA NA GRANAMA. Teška i vlažna ilovasta tla poznata su i pod imenom hladna tla. S proljeća se taka tla sporo za­ grijavaju, pa i rast voćaka na takim tlima zakašnjuje. Ljeti se takvo tlo dobro zagrije, a kako ima i do­ voljno vlage, to je i rast grana dosta bujan, zakasni i otegne se do kasne jeseni. Kako grančice nisu do­ zrele, mraz ih ofuri, pczebu i suše se. To sam oso­ bito opazio kod orahovih sadnica u mcđričkom ra­ sadniku. To se događa i u plitku tlu nepropusne zdravice (kamen, pećina, glina) kao i u lakom i mršavom рјз- ' skovitom tlu. Pri takim uslovima rast voćaka ometa u ljeti suša, nestašica vlage. Rast mladica se zaustavi, grančice izgledaju kao napola suhe.-'U početku jeseni pada kiša, voćka se opčt obogati vlagom i hranom, grančice joj nabreknu i iznova" ресшд da rastu. Тајмнih zateče i mraz, pa nazebu i suše se. Voćki u takom tlu dade se pomoći. IspQđ kapnica |кго§ше iskopa se širok jarak, koji ide u tlubinu do samog korijenja. Loša izvađena zemlja razbaca se na stranu, a jarak se zatrpa dobrom, plodnom i zagnojenom zemljom, NERODICA I SREDSTVA PROTIV ISTE. Neka stabla neće da radiju,, a neka su nešto i rađala, pa i prestala- Druga stabla opet pomalo i rode, ali im plod ne valja, sitan je i bez ukusa. Voćar je dužan da zna životne uslove i njegu, voćke, te da s njom uredno postupa. Svaki se grijeh iz neznanja ili iz nepažnje osvećuje. Zato težaoe, ako si analfa­ beta, uči se čitati i pisati; ako si pismen kupi lijepu i korisnu poljoprivrednu knjižicu, čitaj i traži u njoj sve ono što ti zatreba! Obrati se usmeno ili pismeno praktičaru ili poljoprivrednom stručnjaku za savjet i objašnjenje, izići će Ti svaki u susret — odmah i besplatno! Mnogo se griješi kod same sadnje; voćku zasaduju gdje bilo i u kako bilo tlo, korijenje valjano ne podrežu, voćku se onako zatrpa u malu rupicu, zemlju zagazi nogama. Razumije se, da voćka uredno ne po­ sađena, neće moći ni uspijevati, a niti nam se ispla­ ćivati. Iza takve pogrešne sadnje, težak se više za svoju voćnu ne brine, on čeka na rod. Malo koji da bi se slučajno prevario i pognojio je i okopao. Takva voćka jedva životari, kržlja, boluje i gine. Ako su takve voćke još zdrave i mlade pritecimo im u pomoć. One će nam biti i zahvalne, a naš će se rad isplatili. Zemljište oko takvih stabala sve do ispod kapnica ima da se duboko preašovi, a pri tom dobro zagnoji. Mahovina se oštrom željeznom četkom sastruže, krošnja se propisno pročisti, a cijelo stablo poštrca se bordovskom čorbom. Recept: 3 kg modre galice, 3 kg gašenog kreča na 94 litre vode. Voćke' se ne smiju preduboko zasađivati, one nam neće ni rasti, a niti nam rađati. Najbolje je tako stablo pomno izvaditi i iznova propisno posaditi. — To vrijeđKza mlađa stabla. Ako je ono starije, treba zemlju oko njega do ispod kapnica krošnje, u dubini do vrata voćke, ašovom izvaditi i na stranu razbacati. Zemlja se pognoji i preašovi. I previše dobro tlo ili prebogato đubrenje uzrok su neplodnosti- Voćka se odlikuje previše bujnim rastom, sva snaga i hrana ode u drvo. Tom stablu treba odrezati poneku žilu, a i krošnju mu prorijediti. Iza rodnih godina, koje dolaze jedna iza druge, voćka se iscrpi, smalakše i ne rađa. To stablo ćemo pomladiti. TJ gustim voćnjacima voćke se međusobno bore 0 zrak, sunce, hranu i vlagu. Tlo mrša, sunce ne može kroz gustu i međusobno spletenu krošnju svuda da prođe; lišće ne stvara mnogo hrane, pa ni rod na takvim stablima ne može da bude bogzna kako velik. Neke voćke žive dugo, zdrave su i daju obilan i lijep rod. Druga opet stabla, jedne druge sorte, brzo staraju, grane im se s vrha suše, plod je sitan i prljav. To je dokaz da takve sorte treba isključiti, jer nisu pogodne za taj kraj, za to tlo i za taj položaj. Voćnjake treba zasaditi sortama, koje su u tom pre­ djelu ispitane i osvjedočene; koje imaju stabla zdrava 1 dugotrajna, a plod ljep, izdržljiv — trgovačke vri­ jednosti. U močvarnu tlu ne nadajmo se rodu. Takvo zemljište treba isušiti otvorenim i dubokim jarcima. Na mjestima, gdje je trajna sjena (u šumi, između kuća) voćke nam slabo rode. Sunce je izvor života. Gajret u svakoj kući, znači samo njezin napredak 171 �СЕВДАЛШ КЕ Момче u ласшавица Мехмед-бегова мајка Кад аџеми no Босни ходаше Од матера дјецу отимаше. Свака Majica синка пребољела, A не може Мехмедова мајка; За њим ишла три бијела дана. К ад je била на првом конаку, Ондје су je кући одгонили: >Хајде кући Мехмедова мајко!« К ад je била на другом конаку, Ондје су je ватри припецали. Кад je била на трећем конаку Ондје су je мртву оставили. Кад с у били води Заборавки: »Пијте дјецо воду Заборавку, • Заборавте и оца и мајку!« Сва се дјеца воде напојила, Само неће беже Мехмед-беже, Бећ он диже руке под облаке: »Хаја, хуја,ктицо евакфјака, Не падајтедоо мојојматери, Већ падајте no звлмјјј трави! A ko Б ог да, na се ,Мехо врати, Уконаћс своју милу мајку-. Своје двије. с р а з у д а т и « . \ Гнијездо вила тица ластавица Крај Мораве на обали. Отуд иде младо момче Коња води, пјеше ходи, Чизме носи, a бос ходи, Воду броди, жедан хо;ш. Питала га ластавица: »Шта je теби младо момче? Круха носиш, гладан ходиш Воду бродиш, жедан ходиш Чизме носиш, a бос ходиш!« :- Прођи ме се ластавицо, Драга ми je паум пала И драгино бијело лице, ' II драгине црне очи И ‘драгине обрвице«. Дјевојачка удаја ' Спроша дјевојка т Гнијездо вила лПца ластавица UU Ha џерђефу сироте дјеворке. Тјерала je сирота дјевојка: »Хајд’ отале тицо ластавицо, Не мрси ми свиде алмасије, Ни онога злата бијелога. Немам брата да ми купи злата, Немам стрине да ми купи свиле. Немам секе да ме учи вести«. lllL L Ш т о д јевојка во л и >Ћер Ђерима, черка материна. У Ђериме na бијелу врату Ситан бисер, па жути дукати. >Ко he ситан бисер позобати И жуте ће дукате бројити«. >Нећу стара, драга мајко моја, Волим младу чашу нал’јевати , Него стару дукате бројити. Болим с младим у зеленој трави, Нег са старим на мехку душеку. Волим с младим под небом ведријем, Нег са старим под кумаш јорганом. Волим с младим на бијелој руци, Нег са старим на бруса јастуку.« 172 l w Ja усаднх зелен бор, Ту ое скупи чудан збор, У том збору драги мој, JJenji даде ирстен свој, / А ja љему јабуку. Ту се деои брато мој, Мене мајци наиањка: • Moja мајко и драга, Сека ми се удаје!« »Нек се млада удаје, Дуги су дани Петровски, Још дуље ноћи јесенске«. i Дјевојачка жеља Ах, мој драги, у зеленој трави, Послаћу ти кахву no бехару, Неби ли ме у кахви попио! Ja сам млада inehep у филџану, Неби л’ мене у кахви попио, Неби ли ти на срдашце пала!« Дилбер Дуда н Мујага Сан заспала дилбер Д уда И с њом Мујага, Брез душека, брез јоргана Ha црној земљи. Душвк им je дјетелина, Трава зелена, Јорган им je ведро небо И сјајне звијезде. Јастук су им бијеле рукс Are Мујаге. �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Позив друштвеним аододборима н повјереницима Средином маја о. r. Главни Одбор Гајрета je упутио Окружницу пододборима и повјереницима следекег јсадржаја: »Ha основу чл. 57. друштвених правила, позивају се сви друштвени пододбори и повјереништва да одрже у току јуна мјесеца своје редовне годишње скупштиие и да дневни ред доставе 15 дана раније, a препис записника скупштине 15 дана након скупштине Главног Одбора у Сарајево. Како у годишњи благајнички извјештај Главног Одбора морају да уђу сви друштвени приходи, a пошто ће се тај извјештај и штампати почетком јула т. г. ради подношења редовној скупштини Главног Одбора на одобрење, то се моле сви Подбори и Повјереништва да доставе Главном Одбору н a ј д a љ е д о 28. ј у н a т. г. слиједеће: 1. Списак свију чланова са ознаком уплате чланарине за сваки мјесец од 1. јула 1928. до 30. јуна 1929.; 2. Списак претплатника листа »ГАЈРЕТА« у мјесту пододбора (ловјереништва) са ознаком уплаћене претплате за годину 1928./29., као и ознаком дуговања; 3. Списак распродатих »Споменица«, друштвених значака, »Цигала Гајретова Дома«, разгледница, књига, из чега ће се моћи нонстатовати колико je уновчено од које врсте; 4. Укупан благајнички извјештај о приходима и расходима, из којег ће се моћи разабрати колико je од тих прихода дозначено Главном Одбору, када и од чега потјечу. 5. Сав досада недозначени новац од забава, добровољних прилога, претплата на лист, Споменица, друштвеиих значака, Цигала Гајретова Дома и др. Горње je потребно Главном Одбору до означеног рока, јер се друштвене књиге закључују за 1928./29. године 30. jyi^a т. r. Главни Одбор апелује и овог пута на све Гајретове раднике ,да што плодоносније искористе још ово кратко вријеме, да прикупе све заостале чланарине и претплате, приреде прољетне тефериче и да и иначе пораде на материјалном прикупљању средстава, како би се получили што већи проходи. Bek раније je уведена пракса да се према резултатима рада појединих мјеста удовољава и молбама за друштвене помоћи.« Заједннчка забава »Гајрета«, »Просвјете* и *Напретка « у Тузлн У жељи, да шире братство, љубав и слогу сва три племена нашега народа, лододбори друштава »Гајрета«, »Просвјете« и »Налретка« приредили су на 11. маја 1929. у хотел »Бристолу« у Тузли, велику манифестациону забаву. Ово je била ријетка свечаност, на којој су се, иснупили сви искрени патриоти, да видним знаком заједничким и једнодушним радом учине и покажу, да je дошло вријеме заједничког рада на свима пољима и свима лравцима, како би наш народ прожет љубављу и братством, културно и економски јак, могао достојно ступити на велику утакмицу осталих културних народа. Зато je морални успјех ове забаве од непроцјењиве вриједности, јер се њоме у братским срцима још више учврстило духовно народно јединство и братска слога. Материјални успјех забаве такођер je велик, јер бруто приход износи око 58.000 динара, урачунавши ту 30.000 динара, које Босанска Солвај творница соде у Лукавцу даје сваке године, редовито, овим друштвима. Овом приликом нарочито треба истаннути, да ćy српскб пјевачко друштво »Његуш« и хрватско пјевачко друштво »Мајевица« такођер у једној тачци иступили заједнички, лод дириговањем познатог јавног радника r др. Стеве Милчика. Када су се појавила на позорници ова два братска друштва, поздрављена су од публике френетичним аплаузом, a појединци су до суза били ганути овим заједничким наступом. Лијепе и биране лрограмсие тачке, богата томбола, на којој je као главни згодитак била једна салонска соба, na онда сама идеја привукли су многобројну публику, — несамо из Тузле, него и из околних индустријских мјеста, Лукавца, Солине и Живиница, — толико да се у Тузли не памти овако посјећена забава. Забаву су посјетили грађани свију вјера и сталежа, на којој су нарочито запажени многи угледни и сиједи муслимани из чаршије, који иначе не посјећују забава, што je на присутне учинило врло лијеп утисак. Све припреме, програмске тачке и остале приредбе на забави и око забаве изведене су на опште задовољство и ^дивљење. , n j I За ову забав упододбори »Гајрета«, »Просвјете« и »Напретка« ангажовали су многа културна и сталешка друштва, као и појединце, који су својим пожртвованим патриотским и културним радом, много допринијели за овако величанствен успјех забаве. Зато им овом приликом топло и искрено благодаримо, и дао Бог, да се још који пут нађемо на овако корисном по- ~СЛУ. Поводом ове лијепе и успјеле свечане забаве, Гајретови радници у Тузли имају нарочито весеље и задовољство, јер ницијатива за ову заједничку забаву потекла баш од i пододбора Гајрета. Свим оним друштвима, установама и појединцима, који морално или материјално омогућише овако лијеп успјех за6 » , кличемо: Хвала вам и живјели! Прва Гсјрешова забава у Олову У здоговору са Гајретовим радником у Олову, подгаумаром г. Османагнћем, приређена je у Олову на први дан Курбаи-бајрама велика Гајретова забава. Забава je како морално тако и матерпјално ванредно успјела. У дивно декорисаној сали било je тако много биране публпке, да их више није могло у њу стати. У 8.30 сати забава je отпочела a госте поздравпо je у име приређивача учитељ у Олову г. Рамиз Имамовић лијсliiiм говором, образложивши у кратко дјеловање Гајрета кроз ово 25 година. Затим je уз буру одобравања одражо шаљивп монолог >Трајче из Ниш« члан маглајског пододбора. учптел., г. Taхир Мисирлић. Поелије тога одигран je позорпшнн комад »Варалпца Хамза«, a одигралп су га на onhe задовол.ство публвке дплетантн, члановн Гајретовн пз Маглаја. Да je забава овако успјела треба, поред многих оеталпх Гајретовнх радннка. нарочпто захвалпти гг. Халплу Ооманагнћу подшумару, Фехимаги Јамаковићу, пндуетријалцу, и Дру Идрнзбеговићу .љекару. који ннсу пожалили нп труда нн материјалних жртава, да забава што боље успије. Гостп из Маглаја бшш су тако дивно угошћенп п дочеканн од ropitic господе, да he им ова поејета у Олову зан<rra о<-татп у пајугодпијој успомснп. 173 �разлћке сиола како поносно гледају па наш fajpeT, jep преД собом виде велнку културну и нацноналну установу. Ham Закључком пододборске сједннце у Чапљшш од 23. III. женски свијет жнво се je иитересовао за Гајрет ,а најбољн je 1029. заказан je уобичајени Ђурђевданеки теферич у Moroдоказ да се одавно ue памти да je више женског свијета рнлу недалеко Чанл.ине na дан 0 . маја т. г. Са предаиањем о било на тсферичу као шт јс било у Могорилу. Нарочиту зах»Гајрету« н iiiiTonoj идеји, коју je дужиост пододбор попјевалност Да je теферич иеочекивано успио имамо нриииеати рио r. l’. Хајровићу, судији, који ее те дужности радо приновом одбору и агилним раденпцима г. A. Капетановићу, 0. мно, но нажалост, усљед слабог вреШеховићу, Р. Хајровнћу, Н. Малохоџићу, С. Бостанџпћу, те мена морао се тефернч одгодити за бившем попјерснику г. Алн еф. Драчи, који je на дан тефсдан 21 . маја 1029., на други дан рича радио оиако, како му je и долнковало. Курбан-Бајрама. Дана 21. маја т. r., Пошто н други грађанн имаду доста заслуга, icno на пр. у уторак, раинм јутром могло се впи|К)даваоци бнфеа: гг. Хаеап Латнћ. Мухамед X. Фазлагнћ н дејти да се муслнмави, из града ЧаМ. Ибруљ. то им одбор најтоплије захвал>ује .Материјалнн пл>нне i;ao ii ип околнне, увслпко прнход je такођер изнад сваког очекпвања прло добар, jep у гпремају да посјсте Гајретов тефсовом крају. гјде баш свнјет не стојн и]>ло добро. може се pnh, те се je збнл>а и догодпло, јер очскнватн да he прнход нзиашатп no одбптку режпјшспх не само да јс и етаро н младо потрошкова no ирилицн 4.000 дннара. X. хрлнло на Могорвло. него јс ове roднне наш женокп овнјет у великом Гајретова забава у Јајцу r»i>ojy узео учешћа на овомс тефеПододбор Гајрета у .Тајцу одржао je на Курбап Пајрам ричу. Осим муслнмаиа Чанљпне, ио20 . лТ^ја r. г. опћу, a 2 ). маја женоку забаву. сјетнли су те(||ернч Оточанн rfa Реџеп Хајровић Морални уеијех ове забапс je одличан. jep je ono прва челу са г. г. Букићем и Гајретона забава У Јајцу на којој нзлазс на позорницу мупоглавар среаа Агановнћ, школски надзорник посједник Мех.мсдбашић, сви са onoj »Зулумчар« гешеден je на свеопће задовол.1тво даљс су ее Мостарцн одаавали на челу noM u ii | km|). Лликалфићсм. Bpatr'je тачке н|м)грама. Материјални усцјех je и вријеме у којем je одржапа еу ге иаша браћа C p6iyi иа Далмацијс одазвали нашсм бпо раднн дан, ниак су у TO(f»e|iiih дошлн. Тачно у 5 cara пододбора друштва Гајрета вара тефернч. те позива u бинс душс н срца клцкну Њ та и Слопенаца Александру I., Пстру, Протектору Гајрета ском Дому да живи, на уз громко одушевљење и бурни шумовито Могорило »Живио!« кретар своје мредаваље о шн>ем дјелотворном раду, те нотезнма износи псторпјат као н велнке потешкоће, које су туђинскс управе, која je пастојала свим сс не оживотвори идеја Гајрета. Говорш чито истако рад за вријеме Ослобођенл; те истиче велику заслугу тадањег Главног Одбора, којему je Група дилетаната са редитељем г. Дервишом ношло за руком да je наш јуначки Краљ прихватно Мулаомеровићем н.ихову молбу и дозволио, да наш мили и драги Гајрет стоји иод Највишом Заштитом Краљсвића Петра и забава — врло добар. Чист приход ове забаве износи 2.100 тим актом дата je нашем Гајрету почаст са Највишег Мјеста, Дпн. a расход 1.138 Дин. Особито иас; je задовољнла обилна ii уједно Гајретова егзпстенција потпуио осигурана све дотле, посјета нашега женскиња. док ми будемо радили но његовој идејн, то je на нама дужДобровол>ие нрилогс нриложише у већем износу п то: ност да здушно нропагирамо за наш мили Гајрет. Дин. 200 : г. К. Мусафиа из Сарајева; no Дин. 100 : Подружннца Хрватске Банке д. д. у Јајцу и Прнпредна Банка у Говорник тумачн присутним неколико цитата из Кур•Јајцу; no Дин 50: Намизбсг Капетановић и Салнхага Capnана и Хадиса који налажу муслиманима, да прихвате за чевић. науку, те у том правцу да je дата потпуна слобода како мушкарцу тако и нашем женскињу. При свршетку говора сеПододбор се најљепше захваљује спима дилетантима, a кретар се у име пододбора присутним захвал.ује на величаннарочито дилетантицама те осталим члановима пЈшређиначсвеном одазииу са жсљом, да данашњи дан угодно нроведу ког одбора, на љиховом неуморном и устрајном раду. Уједно и да сс сјећају iiamer мсзимчета ГаЈретп, нашто нублика се захваљује свима гг. прилагачима и посјетиоцима ове зазаори са буриим аплаузом: »Да жнви суднја Хајровић « баве. Huje могуће истакнути све момеите, a да се детаљно приИ 1'лавни Одбор Гајрета овим путем изрнче своју закаже велики морлни успјхе овог бајрамског теферича. Трсхвалноот прнјодном н агилном иододбору и жсли му да бало je доћи и иогледати нашу дјецу, узданицу нашу без устраје. Беликн tajpemoB шеферич у Чаиљчнн 174 �Акција tajpemoR ааододбора у Штиау j бире. I аздијелили су и неколИко блокова свгррним it у(*леДним људима »Цигле Гајретова Дома« да се распачавају. ПриНедавно основани Пододбор Гајрета у Штипу отпочео према се теферич, који je већ закључен, да се дадве, те и je живо с радом за Гајрет, те je на првој седници ПододЛора ту ноеао иде врло лијепо. Учиће се иа дан забаве и Мевлуд у одржаној 17. V. т. г. донео следеће оакључкс: џамији, a поолије теферич. Пододбор пастоји заинтересовати 1. Иавјештај о доладањем раду примл>ен са ладовољcna наша села за забаву. да буде што боље nonjcheiia и да етвом, али да ее у опом устраје и да ne што ninue кунс члпприређени теферич евак понссе као лијспу усвомену. У новн; еваком раду пододбор наилази на разумијеваље. али само 2. У начелу лримљси je предлог R. Р. Ппнтула, секрематернјалне прилике су слабе. Жртвује се много за јесенску тара Пододбора, да се оснујс читаоница, која бн служила не i-езону. када ne нододбор нада добром плолу и успјеху. ламо аа читаоницу, него као стсциште муслиманскс омлпдиВриједном пододбору желимо много rpche у даљљем не, да би што нање ишли no биртијама. да се у n>oj одржараду за 1ајрет и тоило им ес захвал.ујемо на иожртвовновају пналфабстски течајеви, поучна предапања, a no могућ<-тн н труду! иоети да се образује и тамбурашки збор, који би могао много да користп Гајрсту у будуће, пли за ово потребио je да сс нађу потребне просторије, те сте стране nehe бити одмах мо- Курбанске кожице из Требнња гуће ово остварити; Пододбор Гајрета у Требпњу дозначио нам je евоту од 3. Да се упути акт Вел. Жупану Брег. Облаоти, у којем Дин. 1302 за продатс бајрамскс кожице. би се замолио да преко поглавара среза Царево-Селеког и КоКожице дароваше слиједећа гоепода: чанг.ког лредложп no јсдио способно н енергично лице, које Л« пм Хамихаеановић 1. Ху<о Шаховпћ l, .Јусуф Салибп ее поставпло за иовероннка Гајрста у иоменута места, као гховпћ 1. ^уиуз Лрслаиагпћ l. Ллија Салахови»1 l, Омајо Буп no већим муслнмапскнм селима; еулаџић>1, Лутфија Po6onnh 2 , Иб|>о Пиводић 1. Лвдо Пиво4. Пропаганду мсђу муслиманпма да што више поха'_ дић l. Захпр Бусудзџиф i, Илпјас Ресулбеговић l, Шућрибег ђпју школс примио je управни одбор na еебс, који he обраРесулбеговић 1. С.мајо Чуетовић 1, Хапш Чуетовић l, Хасак зовати одбор за иоучна предаваља н ширити Гајретону ђдеју* КуртбвиН ТгЧј^ер Capa џuh l, Хасан Диздаревић l, Зајпм Ха5. Да се приредн Гајретов тефернч у иедел.у 2. јуна т. г. lionnh I. Смајнлбсг Реоулбоговнћ 1, Абдулазиз Дефтерда1>она којем hc се одржати предавање о Гајцсту и н.еговом дјеinih l, Тахирбег Хаверић l. Ариф Беговић 2. Хусо Звиздић лован.у у прошлостн, али д* овај теферпч буде више за буl. Мехмед Зубчсвић l. Омер Ресуловић 2, Ахмет Оманопић i, ђење иародне свсгти него да се оджах.Тледа na матсријалну —було Клспић 1, Касим Алсчковић 1, Оеман Алечковнћ i, Хакорист, a кад се народ пробудн и заинетерегује да <:е ојјДјГ лил Карамехмедовић l, Сулејман Карамехмедовић Hlahiipon in-i;opnnihyjc у добротворие сврхе; . , l, Махмут I{ai«nexMt.4()Biih i, Хаеан Карамсхнедовић Хаџн Ci. Да сс стави предлог Г^О, д» сви повереници и по^ Tycy*f»on 1. Алија Чуптовић l. Ахмет Ка]тмехмедовић Хаџн одбори у Брегалници буду под надзором овог Пододбо1)а. -Опманов 1, Хусо Караме^медовић l. Ариф Карамехмедовић 1. централног места у onoj bблacти. Оцај предлог ставиа је' Каоим ]>арамехмедоиић Хаџи Османов i. Азим Арсланагпћ l, Надзорног Одбора овога Полодбора Див. Ген. г. Д. MftpuODIlh. “Мурат Арсланпгић 1. — Укуино 43 овновп;е пожпце. друкчије образлажући ra да су овамошње прилике гасма др’ 1ла дароватељима! него у Босни. јер да овамо nape^Smje упознат са Гајретом, a то би била и једна олакшица за Гл. Одбор, a ci Гајрет боље успевао. помоћу истакаутих лнчности у Надзор- № >анске кожице из Рогатице пом Одбору овог Пододбора, јер су овамо скоро сва друштва Пододбору Гајрета у Рогатпцп даропаше курбанске го' замрла a то je што немају добрих подетрекача. Са овим преджице слиЈедећа госвода: логом сагласили су се сви остали 'одборн1Ц|и* Браћа Чапљић, Шахпнпашнћ Идризбег и Хаџпосманоз ih 7. Да се еедиице одржавају што чешће jf присутноотн Хафизага no једну говеђу кожу; Кранковић Едхсм, Боровац чланова Надзорног Одбора овог Пододбора. Мсхмед, Лашнћ Мурат, Шеховић Едхем и Пашнћ Тајиб no Горње закључкс износимо као вримјер другнм подаддвије овновеке кожице; Чано 'Гахир, Пешто Решндагд. Хафпборпма, молећи их да со угледају у овај вриједни и агнлви aoBiih Галиб еф. Мустафа и Едхем. Арнпутлнја Хилмија, Шаиовооеновани пододбор у Штипу. hnparnh Насжм. Хаџиахметовнћ Мехмедага, Мухамед еф. и Живјели свјесни радници у Штипу! Абдулах, Cnjepairh Омербег, Шахинпашић Хаганбег п ХаНови чланови утемељачи кија, Соколовић Ахмедбег, Крајина Алага, Данџнћ Ахметага, Надаље, за чланове утемељаче уписаше се: гг. Саллх 'R.vpnh, Лутфага, Абдулах и Мухамед, Горушавин Јусуф, Пашић Ахнадзорник пруге; Јахија Дорић, граднтељ и Омер 3yxpnh, мет-Риза, Тескереџић Едхем, Хаџиосмановић Мехмедалнја, учитељ. Тескереуић Хусеинбег и Ибрахимбег, Хаџидеднћ Заим, no Свјесним родољубима топла захвала! једну овновску кожицу, a у мјесто кожице no Дин. 10.—: Добровљни прилози Павида Мухамедбег и Пашага Еминагић. Kao и прошлих, тако и ове године, Вел. Гајретов ЛегаСрдачна хвала! тор »Солвај«, фабрииа содв у Лукавцу, даровала je Гајрету 1АХ“ : своту од Дин. 10.000. Даровн Гајрету Рад у Komop Варошу Пододбор Гајрета ради на уппсивању новпх чланова, како у граду тако и no селима. У Врбањцима сс je почело уписивање преко тамошњвх угледних тројице трговаца у овим данима тако н у Вранвћу преко тамошњег трговца г. Омер еф. Јелчиновића. Стално се рад за Гајрет буди н оживљује, a нарочито no сслима. Чланарииа се врло добро Пригодом вечере код Хусеина Бахте у Враголовлма среза рогатичког, дароваше Гајрету no Дин. 10.—: Г-ахто Ибрахимага, Бахто Осман и Добрача Салих; no Дин. 5.—: Алагић Алија. Алагић Хусеин; no Дин. 3.—: Карахмет Кадрија, Бахто Рамо, Халил, Хусо и Хаспн, Каровић Illeho, Јаponnh Мехо и Карпхмет Незир, сви из Враголова, Сабирач Муптпфа Добрача. . • i 175 �/Јрилог из top. Рахика (срез Брчко) Нови ушемељачи Гајрета Пннцијативом г. Мепсура Имамовића, ђака шер. гимн. У Сарајеву, a уз сарадњу учитеља гг. Омера Чсврс и Мехмеда Нбрахимошгћа те ђака Исхака Имамовића н омладннца C’aлнха Хасанбеговића одржана je 14. марта. т. г. забава Народне Књижнице и Чнтаонице у Гор. Рахићу, a даван je позорпшшг комад »Златни бардак« од A. Мурадбеговића. Од чпстог прихода одређена je свота од 200 динара за друштво »Гајрет«. Вриједним омладинцима и приређивачима споменуте забаве нека je искрена хвала! За утсмељаче Гајрета уписаше се г. Мустафа Ћишић нз Коњица н Чптаоннца »Гајрст« у Билећу са свотом од Дин. 500.—. Срдачиа хвала! Даровн Гајрету Госп. Омер Хајрић матурант, Сарајево, предао je нашој канцеларији Дип. 100.— од управе Гајретова конвикта за гакупљене 4 курбанске кожнце. Пододбор Гајрста у Жепчу доставио нам je Дин. 160.— т.ао утржак од курбанских кожица. које су даровали гг. Нурага Хасагић, Дервиш Омеронић н Хусинја Ооманефеидић. Госн. Мустафа Ћсрнмовић из Граданнце даровао je Днн. 40.— као бајрамскп врплог. Жипилн плрменнтп дароватељп и еакупљачи! Добоовољнп прилозп Г. Халил Хаџпхалнловпћ пп^Ришугтрада допначпо нам je Дин. Srt.— доброиољног цднлога. * Г. Садик ОаЈшковић,^ Hatidjunr љекар, скупио je на бло:; u дозначио Дин. 297.—. S 1 Полпцнјска Дирекцнја. к Сарајеву распусунла je друштво »Мокс« (Мусликанекп ‘Амладп рагпродала инвентар «ћхТа/рету yj Дпн. 1015-—. Племенитим дароратељима то1 ла хвал V -I Новн повјереницн Гајрета у Јужној Иза прославе у Скопљу, имеповапи су пов. рета и то: у Призрену: г. Абдулах еф. ЧаушевиЦ окружни муфтија; Ш I ■' • !: ! • i.. у Прнштини: г. Абдулах Шка^>пћ. секретар Муфтијства; у Ђаковицп: гг. Дбрахнм Паласка и Мустафа КуленоBiih. Жолимо им сретап успјех у раду na Тајрет џ живјели! Течајеви за неписмепе Почетком мјесеца новембра прошле годнне обратио се je Главни Одбор Гајрета распиеом на све иародне учитељс муслимане <: молбом да tokom годиие организују и одрже аиалфабстске течајеве, a у ту he нх сврху хонорисати. Овн су хонорари предвиђени и у овогодишљем буђету друштва Гајрета. Према приспјелим извјештајнма аналфабетски тсчајеви одржани су у елијсдећим мјестима: 1. У Дољем Вакуфу одржао течај г. Осман Даиџпћ и оспособио 38 слушатеља. 2. У Копчићима одржао течај г. Мехмед Јусуфбеговић у. оепоеобпо 21 слушатсља. ’ »'3. У Пешурнћу одржао течај г. Хуенлја Kaniih и оепо*еобио> 16\.слушател>а. 4. У Кл.учу одржао течај г. Сулејмап М- Бадић и ^ЈмуцЈгобиа 16 слушатеља. 5. У Г>ос. Kpj’iiit од[ivicaо течај г. Божидар Аџић и оепоеобно 45 с.пушатеља. 6. У Ракитнпци одржао течај г. Наил Радаслић и оенособно 24 елушатсља. 7. У Мокроногама одржао течај г. Ариф Ножић и оспообио/24^слушатеља. 8. У Бнјељиш! од[)жло течај г. Ибрахпм Даутовић ii 40 слушатсљга I o|;rio<o6iio 9. У Бијељини одржао течпј г. Соко Херцоговац и o< iioсобио 38 слушатеља. 10. У Бијељини одржао течај г. Мнлош 'Буракић и оопоеобио 27 слушатеља. Укунно дакле оспоеобљено 2S9 муслимана и муслиманкн. И овим иутем Главнн Одбор топло се захваљује пожртвовним народнпм учитељима, горс споменутим. и молимо да ее п'други у и»их угледају и да и оин одрже који течај na пспигиене, a Главни he Одбор п и.их хонориеати. Скрећемо иажњу свима пододборима, иовјереницима и upujaтељнма ГаЈреШа, који су иреузелн да расиачавају Гајрешова изцања: ТСаоменицу“ в „Под жрвњем времена", да у шшо краћем року пошаљу обрачуне за исте, у колико су их распродали, и то са ознаком броја аримерака од поједине књиге. 176 I �AgrarnaiKomercijalnaBanka za Bosnu i Hercegovinu Centrala: Sarajevo Sjedište Direkcije: Beograd Filijale: Brčko i Novi-Sad O0OOOOOOOOOOOOOQOOGOQOOOQOOQOOQOOOOOOO©Q Med. Univ. Papirnica Hamdija Kopčić Sarajevo, Strosmajerova. — ( Telefon 619 preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala specijalista zubni liječnik Sarajevo, Jeftanovića ulica br. 1 | Ordinira s v a k i m d a n o m od 9— 12 sati prije podne i od 2—6 sati poslije podne 0OOO0OOOGOOOOOOOOOOG' ШТАМПАРИЈА BOSANSKA POŠTA KLIŠARNICA RASTRIRN1CA Израђује: разноврсне банковне, трговачке и нндустријске тисканице у бојама као: дионице, уложне књижице, чекове, дипломе и т. д., те разна сгручна дела, календаре и остала израдња солидно, брзо и no умереној цени Властита књиговезница израђује све врсте трговачких кн>и1a и протокола, као и разне галантеријске и картонашке послове no мери и нацрту S V A K I M U S L IM A N TREBA OA KUPUJE SAMO GAJRETOV C IG A R P A P IR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „ G a jr e t ” Narudžbe: Tvornica cigarpapira SARAJEVO ĆUKOVIĆA ULICA 7 - TELEFON BR. 27 КЊИГОВЕЗНИЦА = СТЕРЕОТИПИЈД S. D. ALKALAJ. Sarajevo može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu 1 �Banka Gajret d. d., Sarajevo Akcijski kapital Din 20,000.000 - Rezerve Din 2,000.000'B anka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutam a i devizama. Zavod je također i pupilam o siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podupire razne kulturne i hum anitarne ustanove, Od čiste dobitigdaje 10% K ulturnom i p ro svletnom d ru štv u ,,G a i Г e t” . 1 ^ r o b v j e m u m U1 u a , v u aj Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja B anka G ajret najbrže i najkulantnije. Uloške ukam aćuje najpovoljnije i isplaćuje iste u svako doba Bosonsho Industrijalna i 1 Dr. Omer Bahtijarević ITrgovačka Banka d. d. - . " Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 1 dugogodišnji liječnik Drž. | Bolnice, operater i spe- Potpuno uplaćena flionička glavnica Din 20,000.000*— Rezervni fond Din 7,500*000 c j llil Prima u l o š k e na štednju, vrši znake u unutrašnjosti i inozem&ivu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća • 1 cijalista za operativne bo­ ji lesti, asistent chirurškog | odelenja Državne Bolnice . i nedavno]e otvori o i Ordinira od j p o s lije 1-3 podne Interurban t e l e f o n i broj 605, 865 i 555 Filijale: Beograd, Zagreb, Novi tad, Tuzla, Split u Prestolonasljednika Petra ulici broj 20 u ll.-om katu iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiniiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii Temeljna glavnica 4 0 ,0 0 0 .0 0 0 ’- Dinara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172 Bavi se svim poslovima koji zasjecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju općine grada Sarajeva ZA LA G A O X IC U koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale drago­ cjenosti uz najpovolm je kamate. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/cf4bdb6fadb3abb8488f3c36cb12d735.pdf f814e15530d64cda398a4c6e7cf59200 PDF Text Text лт д о г т д рж ш за kvatvpnc ИtKSNfcMCKtt ТГСЛИЗАНЛ МУШИМАМА с . 16. JUNA t> 'y САРАЈЕВО 1929. БРОЈ 12. УређуЈе: Х а м з а Х у м о о о �Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друштва за културно и економско подизање муслимана, излази 1. и 16. сваког месеца, a дена му je за нашу Отаџбину 100 динара на годину, a за све остале земље преко границе 200 динара. Ђацв добивају лист у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. Поједини број стоји 5 динара. Директор Х ам и д Н уни* Уредник Х ам за Х ум о Власвик друштво „Гајрет". — Главви и одговорни уредник: Хамза Хумо. — З а штампарију „Босанска Пошта“ одговара Јосип Енгел. �ТЈг>ЈГ£Т Veliki značaj Agrarne Banke Opšta privredna depresija, koja već nekoliko •sloma i bezizlaznog stanja najbrojnijeg dela naše godina tišti našu zemlju vuče svoj koren iz neima­ države, seljaka, došle su uzastopce tri posleđnje neštine i ekonomske bede našeg seljaka. Prvih godina rodne gc'diiTe; jedna plavna i dve sušne. Eto iz svih iza Oslobođenja nastala je. u našoj zemlji era dobrih ovih razloga došlo je do potpunog osiromašenja poslova i era jake privredne konjukture. Prirodno našeg težaka, koji je zapao u teške dugove i došao je, sloga, da je ovaj opšti privređni^polet imao vidna J ia rub propasti. Da bi održao goli život pada naš odjeka i na našem selu. Cene poljoprivrednih pro­ seljak iz duga u dug, prodaje žito na klasu, plaća dukata bile su srazmerno visoke te jeTTraš zemljo­ 10—15% interesa mesečno. Njegova oskudica i neiradnik, opijen, s jedne strane u zanosu Oslobođenja, fmaština prenose se na sitnog obrtnika i trgovca, a podstreknut dobrim' poslovima s druge strane, odatle na grad, na grosistu, odatle na prestonicu pa počeo ulagati viškove п^уса preko svojih troškova i na samu državu. Padovi i bankrotstva, o kojima delom u kupovanje zemlje ali mnogo više pa često svaki dan slušamo, prete da upropaste našu trgovinu i nemilice na luksuzne artikle. Podstican političkim i celokupnu domaću privredu, a sve ovo vuče svoj partijama o svemoći seljačke kuglice i hranjen do duboki koren i krajnji uzrok u oskudici i pauperi­ nezajapljivosti sve većim obećanjima i koncesijama, zaciji našeg seljaka. U dcskorašnjoj eri parlamentarnog sistema naše naš seljak je trošio do opijenosti svoj novac na slave, svadbe, parnice i na podmirenje svojih, do škara državne uprave mnogo se je govorilo i mnogo debapepoznatih, »kulturnih potreba«. Kada mu njegova tovalo o ovoj nevolji našeg seljaka. Međutim sve sredstva nisu dostizavada da u ovom provođenju i bivše političke partije kod nas postojale su da stra­ nadimanju ne zaostane iza svoga komšije, počeo se nački što više eksploatišu ovu nevolju i bedu se­ ljaka. Izbačena je bila popularna parola »razduženje zaduživati i potpisivati menice. Po krutom ekonomskom zakonu iza perioda seljaka« a neke partije u svojoj demagogiji i metadobrih konjnktura, dolazi period privredne depresije, nisanju gumenoj seljačkoj kuglici, išle su tako da­ i kod nas je poslednjih godina nastao privredni leko, da su predlagale i posvemašnje razduženje zastoj na svim linijama. Usled normalizovanja posle- seljaka, ne ukazujući pri tome na sredstva i način ratnih prilika i opšte privredne stabilizacije nastala na koji bi se ovo moglo izvesti, bez obzira na to što je era slobodne konkurencije na čitavom svetu. U bi ovo, i kad bi bilo moguće, značilo direktno boljovoj slobodnoj ekonomskoj utakmici pobeđuje onaj, ševiziranje masa. U tome cilju je još u god. 1925. donesen zakon ko je na višem stupnju kulture i ko najracionalnije proizvađa svoje produkte. Da je naša zemlja u tome o Poljoprivrednom Kreditu, koji je stupio na snagu pogledu daleko zaostala iza naprednih evropskih i tek koncem god. 1927., kada je osnovana Direkcija vanevropskih zemalja nije potrebno posebno ni na­ za Poljoprivredni Kredit u Beogradu sa šest oblasnih glašavati. Radi ovakvog stanja stvari mi ne samo direkcija. Ovoj instituciji imala je država iz svojih da ne možemo da u plasiranju naših poljoprivrednih redovnih sredstava dati kapital postupno do 500 miprodukata da s uspehom konkurišemo n a stranim licna dinara. Međutim država je smogla da dadne pijacama, nego je čak u našoj rođenoj zemlji jeftinija ovoj ustanovi jedva 120 mil. dinara, koje je Direkcija američka pšenica od naše. Da dođe do potpunog preko Oblasnih zadruga bacila (u punom smislu te 177 �reci) u narod. Ova ustanova pokazala se je za kratko vrerae kao potpuno necelishodna i nepraktična, stegnuta zakonom o državnom računovodstvu, raznim birokratskim i administrativnim zapetljancijama a da i ne govorim o nesrazmernoj podeli kredita poje­ dinim krajevima. Od ovo 120 miliona dinara Bosna i Hercegovina dobile su u svemu 2 miliona dinara! Po svemu izgleda da je ova institucija imala i neki drugi krajnji cilj, sem onoga što joj ga je zakon predvideo. Protiv Direkcije za Poljoprivredni Kredit naj­ energičnije su ustali svi naši Zadružni Savezi, koji su se teškom borbom i velikim žrtvama osovili na svoje noge, te danas zaista znače jedan jak faktor među našim poljoprivrednim svetom. Radi svega ovoga moralo je doći do napuštanja ovoga ekspe­ rimenta i potražiti jedan bolji i efikasniji način da se pomogne našem seljaku. Vlada Kraljevog i narodnog poverenja, od 6. ja­ nuara, a po naročitom zauzimanju i forsiranju ovoga pitanja od strane Ministra Pravde g. dr. Milana'Srškića, brižljivo proučavajući pitanje kako da še zem­ ljoradniku pomogne u ovim teškim momentima, od­ lučila je da se opmah pristupi, osnivanju naročite novčane ustanove u cilju kreditiranja poljoprivred­ nika jeftinim kratkoročnim i dugoročnim zajfhovima. U tom cilju je zakonom od 16. aprila o. g. osnovana Privilegovana Agrarna Banka A. D. Ova je misao jedina zdrava i. spasonosna, ne samo zato što je oprobana u svim kulturnim zemljama, ve£*i|z&fo Što je i samo davanjfe kredita posao banke. Agrarna Banka osnivače svoje filiale i ekspoziture po svim mestima. Početni akcijski kapital predviđen je sa 300 mil. dinara podeljeitih u 600.000 akcija po 500 Dan., a može se povisiti, što će prema svima izgle­ dima i uslediti u kratkim razmacima, na jednu mili­ jardu. Početni kapital osiguran je već time, što dr­ žava daje 120 mil. din. pozajmljenih Direkciji za Po­ ljoprivredni Kredit, zatim znatnim učestvovanjem pri upisu od strane Narodne i Hipotekarne Banke, Po­ štanske Štedionice, Klasne Lutrije, velikih banaka, zadružnih saveza, samoupravnih tela i t. d. Upis ak­ cija traje od 22. maja do 22. juna o. g. i to kod svih državnih i privatnih banaka i njenih filiala. Pri upisu uplaćuje se samo 125.— Din. po akciji, a ostale tri četvrtine uplatiće se u roku od godine dana. Privilegovana Agrarna Banka po zakonu o svojoj organizaciji ima sve elemente, koji joj osigu­ ravaju dobar uspeh. Ona je privatno preduzeće ne­ zavisno u svome poslovanju, ali zato država učestvu­ jući u njenom kapitalu, ima prava da vrši kontrolu u Upravnom Odboru i preko naročitog komesara. Sam sistem organizacije banke onemogućava pretva­ ranje ove ustanove u spekulativno preduzeće. Banka uživa najviše povlastice: država garantu je akcionerima dividendu od 6%, a superdividenda će se ispla­ ćivati prema uspehu poslovanja. Bančine akcije primaće se kao kaucije kod svih državnih ustanova, a moći će se i lombardovati (uzimati zajam na akcije). Banka je oslobođena od svih poreza i prireza dr­ žavnih i samoupravnih. Uživa sve povlastice admini­ strativne naplate i prvenstvenog prava procesa kao i Hipotekama Banka. Privredna kriza kod nas može se lečiti samo ula­ ganjem novih sredstava/ u vidu jeftinog plasmana našem najmnogobrojnijem staležu, zemljoradnicima, koji su neosporno prvi ekonomski faktor u našoj zemlji. Kreditima, koje će ova banka otvoriti uz najjeftimji interes našem seljaku, njegovim zadrugama i zadružnim savezima, ne samo da će se direktno po­ moći njima, nego će se na taj način osloboditi ogromni vezani kapital privatnih banaka, što će bez sumnje uticati na opšte sniženje kamatne stope. Banka će-, davati seljaku kratkoročne menbene kre­ dite (na jednu godinu) u svrhu nabavke semena, ku­ povine alata, mašina, đubreta i t. d. a dugoročne na obveznicu i hipoteku u svrhu melioracije zemljišta, podizanja gospodarskih zgrada, osnivanja produk­ tivnih, vodnih, nabavnih i drugih zadruga i t. d. U najmanju ruku prvi blagotvorni uspeh ove banke biće u tome, što će se seljaka razrešiti teških obaveza prema zelenašima i malim bankama. Radi svega ovoga smatramo za svoju dužnost da upozorimo sve naše prijatelje na ogromnu važnost ove ustanove te da ih pozovemo da porade na tome kako bi naš svet a specijalno naš seljak upisao što veći broj ovih akcija, koje mu ne samo nose siguran priplod, nego mu kao akcioneru daju prvenstveno pravo, da se posluži jeftinim kreditom banke. Duž­ nost je svih prijatelja našeg seljaka a podjedno i svih građana kojima leži na srcu dobrobit i napredak naše zemlje a specijalno naše pokrajine, koja je u svemu zaostala, da porade na što jačem popularitetu ove ustanove među našim svetom. Gajret u svakoj kući, znači sam o njezin napredak 178 A. K. �0 ličnoj odgovornosti*) »Jedan je put spasenja: Uzmi sebe i učini sebe odgovornim za sav ljudski greh«. »I u istini je tačno da kada bi ljudi pojmili tu misao, misao da je svaki čovek, mimo svojih grehova, odgovoran za sve i sva, onda bi nastalo za njih carstvo nebesko ne u mašti, već u samoj stvari«. (F. M. Dostojevski, »Braća Karamazovi«). Ništa nije lakše nego kritikova ti; naravno ne sebe već druge. U tome čak šta više ima nekog zado­ voljstva, jer se u kritičaru stvara iluzija kao da je on veći ili bolji od onoga koga kritikuje. U stvari suvišna sklonost ka kritikovanju drugih jeste dokaz neke unutarnje slabosti. Jedared to je potreba da čovek utiša sopstvenu grižu savesti što ništa nije učinio da stvari pođu na bolje. Drugiput to dolazi otuda što je sam kritičar nesposoban ma za kakvo stvaralaštvo. Zato je rečeno: da nikad čovek više ne odaje samog sebe nego kad govori o drugima. Po tonu glasa vidi se često da je pozadi zavist, zluradost, nesposobnost, preterana ambicioznost, i . koja ti ne još mračna, razorna sila. Pravi stvaralac i suviše je zauzet svojim sop^ stvenim delom da bi imao vremena da se osvrće na ono što drugi rade. To ne znači da je on šlep kod očiju. Naprotiv! Ali ako 'on, recimo, vidi da drugi n* rade kako valja, on će s^nam esto jadikovanja tikovanje je u stvari to, dakle nemuška osobina), sam ili sa još kime dati na posao i delom pokazati kako treba raditi. Navedimo jedan primer. U nas se vrlo često čuje kako je naš narod neprosvećen, kako ne ume da živi kako valja, i t. d. I to obično pričaju gospoda kada se okupe »na čašu piva«» Ispričaju se, pa onda idu u šetnju. A ne pada im na um da se upitaju: šta sam ja, taj i taj, učinio da naš narod bude bolji? A ako im ko drugi uputi takvo »ne­ zgodno« pitanje, onda oni nađu stotinu izgovora: ima drugi ko je za to pozvan; rad u narodu je skopčan sa troškovima; uostalom to je dužnost države. (Kao da je država neko drugi a ne mi koji je sačinjavamo!) Ili se odmah udari u neko izgrađivanje programa i u beskonačne diskusije, a od rada obično ne bude ništa. Zato što im do rada stvarno i nije bilo stalo. Tim se putem ne može i ne sme dalje. Jer nije stvarna, materijalna pomoć ta, koju naš narod oče­ kuje od svoje inteligencije- Nju mu ona teško i da pruži, ali ono što on od nje očekuje i što mu ona može pružiti, to je delom izražena ljubav i simpatija. A to da li ćemo se mi prema bližnjima odnositi sa • ) Poradi njegove važnosti i aktuelnosti, ovaj članak prenosimo za naše čitaoce iz »Južnog Lloyda«, verujući da će sasvim opravdano postići povoljan efekat. ljubavlju, to zavisi od nas i samo od nas. U tome je sva cgromnost naše lične odgovornosti, odgovornosti i pred Bogom i pred ljudima. Na našoj inteligenciji, na svakom prosvećenom čoveku u našoj zemlji, leži danas neizmema lična odgovornost još iz tog razloga, što se mi kao narod nalazimo na prelazu iz patrijarhalnog shvatanja sveta i života u moderno, individualističko. A sva ta doba previranja su vrlo opasna. Jer su stari principi uz­ drmani i izgubili u moći da služe kao direktiva i merilo vrednosti, dok novi još nisu pronađeni. U ova­ kvim epohama se luta, tako reći za noć se čitavi idejni sistemi primaju i odbacuju, dok se zablude često skupo i preskupo plaćaju, bilo to u vidu mo­ ralnog ili materijalnog padanja i propadanja. Lični' primer^ bilo u dobrom bilo u rđavom smislu, igra ovde jednu od najvećih uloga. Oči sva­ koga uprte su u onoga, koji je socijalno ili kulturno na višem stupnju. Selo se ugleda na varošicu, a ova na varoš. Bez razmišljanja se podražava, često u naj­ čvršćem uverenju da se'id e najboljim putem. Zato T najveći deo odgovornosti leži ne na onome ko pod­ ražava, već na onome kome se podražava. To znači: za nemile pojave na selu — kriva je varoš; ako gra­ đanin ne živi racionalno — kriva je inteligencija. Ta lična odgovornost ide do u beskonačnost. Jer čovek nije odgovoran samo onda, ako ga neko kako valja podražava, već i onda kada ga on pogrešno podražava. U ovom drugom slučaju naša je krivica u tome što smo se mi od onoga ko hoće da se na nas ugleda ogradili kineskim zidom. Iz ljudske gordosti mi ne želimo da saopštavamo drugima. I ako smo po svojoj socijalnoj strukturi, i po svojoj pro­ šlosti demokratski narod, t. j. narod koji priznaje da su ljudi među sobom braća i jednaki, ipak smo izdeljeni na bezbroj grupa i grupica, na t. zv. »više« i »niže«. I ta naša imutarnja, duhovna razdeljenost uzrok je i one spoljne razdeljenosti. U toj atmosferi podvojenosti ne može da bude ni jedinstvenog duha, koji se odvajkada stvarao jedino putem iskrenog čovekoljublja. No ovo ne treba razumeti kao nekakvu sentimen­ talnost i kao potrebu da treba večito da uveravamo jedan drugoga o tome kako se volimo. To nema ni­ kakvog smisla, niti se od toga ima kakve koristi. Čak i verska osnovna zapovest: ljubi bližnjeg kao sebe samoga, ne znači da mi treba da volimo u našem bližnjem i ono što u njemu nije dobro. J er prva za­ povest glasi: Ljubi Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim i svom snagom svojom. A to znači: ljubi u sebi ono što je u tebi najbolje, a mrzi ono što ne valja. 179 �Covek je, dakle, za svoje usavršavanje lično od­ jedinačno. Kad njih budemo otklonili, nestaće i onih govoran. A to usavršavanje, preneto na ceo svet, mi spoljnjih. Jer sloge i jedinstva ne može biti tamo nazivamo evolucijom. To je ono mučno i krivudavo gde je svaki svoju dušu ogradio od drugih. A onda penjanje od primitivnog čoveka do današnjeg savre- kada iz svakog od nas pojedinačno bude zračila sim­ menog. No ni trenutak ne sme se misliti da smo već patija, onda ćemo se povezati vezom koju niko neće blizu savršenstva. Ima pojedinaca koji su samodis­ moći razrušiti. Jer iskrenost i poverenje se jedino ciplinom sebe tako pročistili da odista svetle onima iskrenošću i poverenjem mogu steći. Razne majsto­ oko sebe, ili, kako to jedan moderni nemački mislilac, rije, izigravanja i podvaljivanja lupaju se obično o Oskar Šroic, uzvikuje: »I u Evropi još uvek preovla- glavu onome ko ih primenjuje, sasvim je svejedno đuje primitivni nagonski čovek«. Zato se evropska da li one imaju oblik kulturne pritvomosti ili orisavest, kraj sve njene civilizacije, danas tako uzne­ jentalne lukavosti. Tek onda kada sve naše opšte probleme svemirila i čeprka po staroj indijskoj, kineskoj i kojoj tx još ne mudrosti, ne bi li pronašla onu istinu, koja demo na svoj lični, unutarnji problem, mi ćemo biti bi joj pomogla da njen čovek iziđe od one okamenjene u stanju i da na njih nađemo odgovora. Od toga da li unutarnje usamljenosti i rascepkanosti. A u ovome i ćemo imati snage da svaki naš pojedinac nađe jedin­ leži tajna nad tajnama. U koliko se čovek ograđuje stvo i ravnotežu svoje ličnosti zavisi rešenje i svih od drugih, u toliko on podseca koren svog sop- ostalih kriza, zvale se one ekonomska, moralna i stvenog življenja. Životne sile počnu da presušuju ktikp. ti još ne. Ko ume istoriju da čita kako valja, u njemu. On postaje vesnik smrti za sebe i one oko videće da je to od uvek bilo tako. Svi tako zvani si­ sebe. Paradoksalno ali tačno je: tek življenjem za stemi za usrećenje čovečanstva propadali su, jer su druge čovek dolazi do potpunog izražaja i Tascveta- J>ilispoljni, mehanički. Mora se početi od čoveka, od svoje sopstvene ličnosti. svakog pojedinačnog čovekau Zato i ne postoji ni­ Zbog svega n&pred rečefiog mi se kao nacija ni kakva druga odgovornost do lična, ogromna odgo­ trenutak ne smemo z^vaj^V^ti u čemu leže naše vornost, koje nas niko ne može razrešiti. prave teškoće. One su u nama, u svakom ođ^nas po M. *> 'V t ГАЈРЕТОВ rjIACh Забава Гајрешова женског аододбора у ЛнвнуH i Ha први дан Курбан-Бајрама пве годино сдржао je Гајретов Жзнски Пододбор у Ливн.у своју прву забаву уз помоћ Муслим&нског Друштва »Олога«, којему je акцијом Гајретовог Женског Пододбора и свјесних чланица успјело основати први муслимански мјешовити пјевачки збор. С весељем морамо да поздратгмо ову појаву, јер je ово први муслимански пјевачки збор у Босни и Херцзговини који у свом оаставу имаде и муслиманске дјевојке,-na »Слоги« овај успјех и ову побједу од срца честитамо. Засл.угом тог првог муслиманског збора побудио се je велики интерес за Гајретову Забаву како у граду тако и на страни, јер je тај збор први пут на Гајретевој забави иступио и пожњео заслужзно одобравањз и похвале. У дворани »Сундечића« одиграна je ова забава, која je получила колосалан и незапамћен успјех. Онако велика посјета још није у Ливну запамћена. Много се je посјетилаца морало повратити, јер су сва мјеста у дворани била продана. Свака тачка ирограма изазивала je буру аплауза, који није прзстајао читаву вечер. Дворана je била укусно декорисана и мирисала на свјежи јоргован. Одмах на улазу био je саграђен један оријентални павиљоч у ком je био смјештен обилат слатки бифе. Ту се je могла оцијеиити кухарска умјетноет старих боеапских дома* ћица. До овога шшиљона био je удешен други на- 180 виљон ca Гајретовом изложбом, гдје су били изложени ручни радови Гајретових чланида рађени оа луно смисла за везиљску умјетност. Истицали су сз нарочито старо-босански мотиви. Пред изложеним павиљоном гушило се je од радозналог свијета, у којем су дежурале двије муслиманкз и давале публици објашњеља. Исто ćy тако дјсвојке послуживале госте у бифеу, што јз иобуђивало велики ефекат. Програм забаве био je слиједећи: X a в л a с: »Падајте Браћо«, пјева мушки збор »Слоге«. ■ М окраљ ац: !»Дванаеста Руковет«, пјзва мјешовити збор »Слоге«. Б а ј и ћ : »Ловачки Збор«, пјева мушки збор. Б а ј и ћ : »Српски Звуци«, пјева мјешовити збор. Зборовима je диригирао г. Мустафа Мулалић, a све су пјесме отпјеване прецизно и ca одличним успјехом. Нарочито je успјела Мокрањчзва Руковет. Аплаудирало се без прсстанка, бацало сс цвијзће на позорниду, чуо се поклик иза поклика и тражило со понављање пјесама. Послије отијеваних пјесама извела се je драма »Хасанагиница« од Огризовића. У комаду су дилетантице no нрви пут настуииле на позорјшци апи без шсакве бојазни и неспрстности. Комад je одиграи у живом темлу a све су луоге марљиво проучоЈге и врло добро схваћенз. �Гђица Лземина Латифић у улози Хасанаги. нице врло се je уживила и дала миого сентимеита и прирођене грације, тако да je сама плакала над Гајретов ж енски п од одб ор у Л ивну судбином једне несхваћен Ј љубави. иат завршстка извела je с^вршедр ла je на бини блијсда као прави je изазивала плач у публици и дубоке јецаје, али и веселост no завршетку комада. Забаву с.у посјетили мнсги одличиици града ЈЈивна и представници многих надлештава и друштава, a такођер и многе муслиманске госиође. Приходи забаве износили су Дин. 8.79G.25 и то од улазница, прилога, бифе-а, изложбе и поклоњених курбанских кожица. Чист нриход од Дин. 8.09S.25 дозначен je Главном Одбору. За ову забаву сваки бзље стојећи муслиман даровао je за бифе разних јествииа, a за изложбу су дјевојке давале бсеплатно своје радове, које je Пододбор ло свршеној изложби путем томболе гостима забавс распродао. Изложено je 40 одличиих радова као: ручнс торбице, чевре, вез вуницом, neшкири везени no старим мотивима, модерни везовА, јастуци, столњаци, тишлајфери, ноћно капице и остало. Успјех изложбе у моралном погледу био je одличан, a материјалид je изнио Дин. 1.168.75. Овим путем изјаЕљује ’ce захвалност Српском Пјеиачком Друштву »СЈаддечић« на бесплатном дасању просторија и на братској суср(!тљивости и М услимански пјевачки хо р „Слога" у Л ивну И друге улоге су поове задовољиле и иза;давале аплауз и одобравање. Читава »Хасанагиница« личила je више опсрети, nero драми. Сценарија je јако успјсла и одгог-арала врсмсч1у и сиЈкеу комада. Костими одлични, нарочито сјај Хасанагипичшг, златом везене аптерије, побудио je дивљеше. Игра многсбројној посјети, затим Муслимаиском Пјевачком Друштву »Слога« na учествовању зборсва у изведби концертпог дијела програма, као и свима Гајретовим лријаттељима на иожртвовности и лрилозима (бифеу, ручним радошма и лрилозима у ловцу). �Нарочита захвалност вриједиом Пододбору и секретару мушког Пододбора г. Мулалићу, који je највише доприпио овако лијепом успјеху цијеле забаве, na се умољавају чланице да и надаље раде na ширењу Гајрстове мисли међу нашим елементом. Гајретова забава у Кључу Kao и прошле тако смо и ове године приредили Гајретову забаву на Курбан-Бајрам 21. маја, a другу всчер onhy женску забаву. Успјех забава био je у сваком погледу одличан. Ми ово не би ни истакли, да се друга мјеста не за- Осман Бегановић довољавају са многсгмањим успјехом и означују га одличним, нарочито с материјалне стране уважујући тешке економске гфилике, које су ушљед неродице задње двије године притисле све друштвене слојеве. Наш срез je неоспорно највише страдао од суше у читавој Босанској Крајини и гуши се у страшној кризи али та околност није ни најмање утјецала на успјех забаве, јер смишљеним и пожртвовним радом Гајретова повјереника г. Османа Бегановића кроз ово неколико година, важност и циљ Гајрета познат je у најзабитнијем селу овог среза. ТГриређивачки одбор забаве са судијом г. С. Спахалићем на челу учинио je, да ни једне мањкавости није било. Давали смо »Мухаџире« од Ахмеда Мурадбеговића, да евоцирамо страшни покрет сеобе из овог среза прије рата и постигли смо циљ, јор je у забавној дворани било доста наших тежака, који су тада били жртва сеобе и враивши се у домовину морали су наново кућити. Комад je с дилетантима увјежбао наш млади учитељ г. С. Радић, a »Оду мојој ћутури« репродуцирао je учитељ г. И. Куј.унџић, ne жалсћи труда, да пјсшачи пеколико иута no два сата од своје школо у Хрииавцима до Кључа. 182 Посјет je био одличан и велпка дворана »Српског Дома« била je дупком пуна. Нввчани ефекат забаве био je j брудо ваносу Новчани Ф одбивпш расход од 1308 8660 динара 76 napa, те *■ Дин., чисти приход изнаша 7352 Д ■ ^ Мимо улазтшну приложише на благајни добродивољне прилоге пл no 1чо 130 Пин дин..• г. Јово Предојевић, . рсктор Српске Кредитие Банке; Д ш . 70.— гг. иу лејманбе^Филиповић-Курбалић, Др. Сулејман Куленовић, С. Рехав и Ашу*Д Г о и ћ , m Дин. 3 0 .-: гг. Јусуф чокић, Смаил еф. Б ојиН и Др. Фехим Османефендић; no Дин. 20. . гг. . акупоitnh, шкслоки надзорник, Ибрахим Шеремет Урош Анте Антић, Ђорђо Млађеновић, Данило Бован, Саво Савић и Нико Јанковић; no Дин. 10— : гг. Анте Матановић, Др. Тадија Шпорн, Милан Му-јић, Милан Чебеџић и Никола Лазичић. Прилоге послаше, не могавши посјетити забаву ова гг: ло Дин. 50.—: Даут Бећирбеговић, Мухамед УСасанбеговић и Ибро Драгановић: no Дин. 40. . Хацпбег Алибеговић; no Дин. 30.—: Ахмет Окић, Мустафа еф. Хаџић, Ахмет Омановић, Осман Филиповић, Неђсљкб Крецо, Јово Шипрага, за покојног добротвора Гајрета Бранка отац му Јово Шипрага и Иван Модрић; no Дин. 20.— : Мехо Оклћ. Мухарем Салчиновић, Хбсо Селман, Мехо Харамбашић, Вахид Шећербеговић. Алија Гламочак, Илинка Пешевић, Смајо Канап, Ибро Шистек, Алија Лемеш, Осман Омановић, Мухарем Сеферовић, Дервиш Синаиовић, Мухо Хоџић, гђа Хава Кујунџић, Дедо Ma­ rnih, Ибрахим Аџемовић, Нико Ловриновић, Душан Чеклић, Абид Црналић, фејзо Црналић, Ибрахим Бурзић и Џафер Џаферагић; no Дин. 10.—: Мухарем Јукић, Ибрахим Мујезиновић, Хашим Омеро- Повјереник Гајрета г. Осман Бегановић са приређивачним одбором и дилетантима забаве вић, Рашид Кољевић, Мехо Палисламовић, Феликс Шулц, Заим Селман, Азиз Зукановић, Јусуф Тичевић Ибрахим еф. Харамбашић, Омер Кљајић, Му- �стафа Бсхар, Неџиб Дедић, Рагиб Омановић, Дервиш Дураковић, Салко Хоџић, Хусо Ба.јрић, Хусо Џафић, Суљо Решић, Милан Џајић, Симо Лукаић, Хасан Дедић, Суљо Алагић, Џафер филиповић, Милан Дреновић, Осман Кољић, Авдија Икељић, Мехо, Омер и Талс Шљивар, Оулејман Кожоњић, Рашид Блажевић, Мехмсд Медић, Мехмед Драгановић, Фериз Кахримановић, Хаџо Ботољић, Дервиш Мухељић, фехим Бајрић Омер Муратагић, Адем Бајрић, Бего Драгаиовић., Мусте Кадирић, Бајро Црналић и Хусо Омановић; no Дин. 5.— : Омер Керановић. Предузеће »ИГипад« ,јиз Сарајева послало je прилог од 200 динара и ако се je недавно упиеало за легатора Гајрета са 50.000 Дин. Трговачка фирма Мишковић из Б. Луке послала je добровољни прилог од 100 Дин. Фирма Биндер и Полгар из Загреба која има експлоатационо шумско подручје у овом срезу, не одазва пам се ни сад као ни прије, те je то тим -чу-дније, кад се зна, да се овдашњим другим устаеовама обилато одазива За бифе дароваше: По једно јање: гг. Мустафа^еф!1Хаџић из Велешева, Осман Садиковић из Хрипаваца, Мумин Bvpзић из Хасића, Салих Шеремет (из Кључа и Хусо Смајић из Згона; no баклав-у; Мухарембег Филиповић и Сулејманбег Фи^иповић-Курбалић;; no xyj машиде: Ахмед јКулен^вић, Хуснија| Филииови! Сулејман Куленовић, Ибрахим Алибоговић и Ахж, филиповић; no улутму: Бе^ирага Хаџић, Ахме^ Куленовић и Мухарем Шереме;г; кадаиф: Тахирбег Алибеговић; печеног тукца: Осман Бегаиовић; бурек: Али еф. Аџемовић; колачиће': Јасим Алибеговић, Асим Козарчанин и Ахмед Кул^новић; торте: Сулејман Бадић и Садик Медић; кутију чоколаде и цукрица: Мехмед и Рамо Кахримановић; 3 кг. круха: Дедо Мамић. Иегичући велшсу сусретљивост .(одбора iCpn.прав. Црквене Општине, коју нам исказа уступајући нам бесплатно просторије »Српског Дома«, као и Занатлијског Удружеља уотупањем тамбурица за забаву, изричемо им дубоку захвалност. При крају овог приказа пристаје у својој потпуности давно изречена истина: »Рад je жива сила, која креће напријед људе и народе«. Ахмед Куленовић Гајретов шеферич У Ћурчића ви.!Ш у Кошеву јучер je одржан најуопјелији теферич ове сезоне. Пространа башча биа je препуна гостију, међу којим се могла да види пајотменија сарајсвска публика. Нарочито je улао у очи лијеп број отмсинх и елегаптних дама и дјевојака, што je доиекле дјеловало као модна ревија скуподјених и укусних тоалета. Нарочито су побуђивале пажњ.у гђа Аиша Демирџић са својом кред-дешин тоалетом у отворено-зеленој боји, чију су хармоничност допуњавали, у истој боји, лаки, прољетни турбан и истобојне ципелице; затим гђида Мубера Фадилпашић у газе-тоалети с плавим цвјетовима; гђица Ема Лутво у стилској креп-баљон тоалети, гђа ферида Кукић у креп-жоржет тоалети, затим гђица Бахра Кучукалић, гђа Мајда Сулејмаппашић, гђа Аиша Ша.хииагић, гђа Хафе х. ТТТахипагић, гђица Ешрефа Ћурчић. гђица Хиба Незирхоџић, гђица Самиа Мађаревић, гђица Мубера Оариџић, гђипа Садета Шарац. гђа Нејра поруч. г. Дервшпбега Чсттгића. гџице Машић, гђа Зехра х. Ћ.урчић, гђипа Хиба Мухибић, Гђица Аиша Бркић, гђа Фатима Пашић, гђш];а Бахтијаревић, гђица Санија Спахо и многе друге. Див. Ген. г. Јован Јовановић, у муслиманским! круговпма омиљео и радо виђен, уз остапе отмене посјетиоце и госте из упутрашњости посјетио je овај теферич. Одмах^ослије подне, гости су почели да при•ЧОЈЈазе. Звуди врјне музике разлијегалп су се свечапо у ламггиогаша окићеној башчи, шаренило тоалета, вијорвдо се зслетгалом, одлијегала севдалипка, Мокрањчеве македоиске пјесме и весела кола. Весељз je достигло свој врхунац кад je осјен прешао преко башче и кад\је отпочела лутрија оа оче'кЈшаздм згодицима. Коло je заиграло још живљв и пјеома се огласила иза поједииих столова. Весеjbo je потрајаз!о”ове до каспо навзче. За овакове теферпче, као што je Гајрот, штета што у близини града немамо прострапије мјесто, мало више хлада и потребног конфора, јср тефсричи овога стила то изискују. Пригјеђивачи Гајретових теферича требали би да поведу о том рач.уна, na да своје тефериче, кад није могуће у близини града, приређују na Илиџи, да би дали мог.ућности што вишем броју својих посјзтилаца да се утодпо По мнопгтву грађанства, a нарочито no великом броју отмсне публике, јучерањи Гајретов терерич je без сумње надмашио морално и материјално све досадање. Величанствен Гајретов теферич у Дервенти Пододбор Гајрета у Дсрвенти одржао je свој годишњл теферич у недељу 2. јупа о. г. Теферпч je ■испао и.зван сваког очекиваља како у моралном тако и у матсријалном погледу. ! ! ■i Жпровина, мјесто удаљено од града Дервенте нешто око 3 км. добила je тај дап свечап изглед јер je багача у којој се je одржавао тсферпч била окићепа и урешена са лпјеппм ложама паправљсним од шуме и другим украсима, a славолук, који je бно подигнут на цести Сарајево—Брод попоено je стајао са слпком Протектора Гајрега Њ. Вис. Престолоиасљедника Петра са једне стране, a са друге Њ. Вел. Краља Александра I. Богата томбола ручних радова дервентских мусиманских жепа зачинила je овај лијепи теферич, јср су наше жсне овог пута евојим радом запста заслужиле сваку похвалу, јср томбола онаква каква je била прилпком овог тсферича, сумљамо да je била боља и у всћим мјестима нсго што je Дервента. 183 �За богати и обилан бифе такођер има се захвалитн jeдино нашем свјесном муслиманском женскињу, које не жалећи труда a нити материјалних жртава учинише за овај теферич оно што им сваки човјек са дивљењем признеати треба. Овом приликом нека je нарочита хвала дервентском Соколу који je врло радо, н м о преодтерећен р»дом око припрема L Жупек. Ооколскн C e r, — У сусред » в » . Рододвору н доброхотно судјеловао у приредби овог ,ефе- Ј ед а н д е о >учесника на Гајретовом теферичу у Дервенти Ово je при пут, да код. на^ у, Дервенти и наша муслиманска жена иступа у раду за. културно и еконоисЈГо поДи-s зање нашег народа и ево y 4 своме првоме раду показује много разумијевац>а и всуве je he ако Бог да и нама помоћу њих бити у будуће олјЈКша!/ рад за наш Гајрет. Истакнути нам je да je наша муслиманска омладина такођер много допринијела успјеху овог теферича, јер je својеки радила како о припремама тако и на дан самог теферича. Каква je поејета била од цијелог грађанства без раз- Гајретова томбола у Дервенти (Ручни радови дервенгских муслиманки) Овако велики, е л и т ни т еф ер и ч Д е р в ен та до с а д а н и ј е д о ж и в ј е л а . Осим што je на тефсричу свирала Војна музика тузланског гарнизона, билс су •још и бициклистичке утрке на којима су судјеловали и бициклистн из Брода на Сави. Дсрвсптски Сокол je тпкођср програм тсфсрича употпунио ипводећн исколико лнјспих тачака лахке атлетикс. 184 лике нлемена најбоље показује, што нриход теферича изнаша приход од Дик. 21.000 Дин., што се м Задовол,стоои и захвалношћу истиче. Пододбор. 1 лавни Одбор Гајрета сматрао je и од раније дервентски пододбор једним од најагилнијих и најпожртвовнијих, те га .^тога истиче за иримјер многим мјестима и *изриче му и овим нутем своју најсрдачнију хвалу и признање. �Први Гајрешов тефернч у Штнау Према закључку седнице овог пододбора од 17. V. тек. год. приређен je Гајретов теферич са бесплатним улазом у башти »Хотел Пролећа«, на коме je одржано предавање о Гајретовом хуманом и племенитом цил>у и 25 годигшњем раду. И ако je у исти дан било приређено и других забава и излета, ипак je Гајретов теферич био најбоље посећен, јер су се на истом међу осталом публиком запазили сви представници војних, грађанских и просветних власти као и многи угледни грађани разних вероисповести. Поздравни говор и предавање саслушано je са великом пажњом и нарочитим интересовањем, које je no свршетку срдачно и са аилаузом поздрављено. »Радујемо се што Вас можемо извијестити да Вас je данашња наша сједница једнодушно изабрала поново предсједником Главног Одбора Гајрета, коју сте част и ранијих година обнашали са великим успјесима и у којем сте својству стекли опште познато име главног фактора у развијању После свршеног иредавања распродато je око 350—4оо блокова (листића) — цигли за градњу Гајретова Дома, неколико значака и 25 год. Своменица. Ha овом послу нарочнто су се показале агилним чланице Гајрста гђа Јагода Обрадовић и гђица Босиљка Стојанчићева, учит.ељице н. оеновне школе у Штииу, ради чега заслужују оеобиту захвалност. Колики je био морални успех овог теферича ввди се no томе, што се je на теферичу и после 3 дана уписало око 40 нових чланова, где су се поред осталих вероисповести нарочито заинтересовали штипски муслимани. Председник, Хусеин Јахић. Новоосновани uододбор у Озрену Повјереник Гајрета у Подлипнику г. Бего Челик сазшкГ je за дан 21 . V. т. г. у Гајеве пријате.^е Гајрета у еврху оснутка Гајретова Пододбора у одћиш* Озрен. Након именоиања верификатора за овјеровљење злписника г. Бего Че. отворио je састанак, caonhno његову сврху, те у кратки: потезима осврнуо се на рад Гајрета у прошлости и nair његову задаћу у будућности у погледу проевјетног номског подизања муслимана. Након тога г. Ахмед Басара изложио je Гајретов рад његову дужност и сврху, осврнуо <fe на заосталост муслимана у просвјетном и економском погдеду, те препоручно присутнима да раде на побољшашу, a најбоље ће радити, ако мисао .Гајретову прихвате и проширр. Након уписа чланова, изабран je акламацијом слиједећи одбор: Предоједник: Бминбег Шахиииашић; подпредсједник: Бего Челик; тајник: Ахмед Басара; благајник: Тајиб еф. Балта; ревизори: Атиф Шабић и Бего Халиловић; замјеницп. Атиф Гљива, Решид Шечић и Рамо Абаз Ахмедов. Ha концу еастанка сазивач се још једном захвално присутнима na одзиву и лреноручио рад и апеловао да пораде међу пријатељима за уписивање чланова и сабирање добровољиих прилога. Сазивачу скупштине г. Челику, као и осталим сарадницима за оснутак горњег Пододбора, Главни Одбор се топло захвал.ује и жели плодоносан успјсх у раду за oiihe добро. Избор предсједника Главног Одбора Гајрета Ha сједници Главног Одбора Гајрета од 25. маја о. г. изабран je једнодушно предсједником Главног Одбора Гајрета г. Др. Авдо Хасанбеговић, Велини Жупан тузланске области, и бивши дугогодишњи предсједник нашег друштва и досадањи члан Главног Одбора. Са ове сједнице упућен je поново изабраном предсједнику г. Дру Хасанбеговићу слиједећи брзојав: Др. А вдо ХасанбегоЕИћ и напредовању Гајрета na молећи Вас да се примите избора братски Вас поздрављамо. Потпредсједник Главног Одбора Гајрета: Ахмед Борић, в. p.« Г. Др. Хасанбеговић примивши се дужности предсједника Главног Одбора, упутио je Главном Одбору слиједећи брзојав: »Спреман да у сваком моменту скромним радом и поред своје редовне одговорне дужности послужим идеји која нас окупља око Гајрета и јачања нашег елемента на националнокултурном и кеономском пољу, сматрам светом националном дужношћу да се одазовем лозиву и примим избор и повјерење Главног Одбора и свих Гајретових прегалаца. У увјерењу да ћу у Главном Одбору и свима бројним Гајретовим раденицима нани једнодушну, неподијељену и прегалачку потпору у раду за добро Краља, Народа и Отамбине, својим друговима и пријатељима Главног Одбора a преко њих и свима Гајрстовим неимарима шаљем братске noздраве. Др. Хасанбеговић, в. p.« 185 �Предсједништво Женског Пододбора у Бихаћу Вриједним сакушмтаиа и плсмсн.шш ■даровател.и« Главни Одбор се н.јл,евв.е м м а д е н *ели , и с в « „ добро преузела je од 27. фебруара о. г. гђа Саида Реџић, као дотадања I. ревизорка, јер je гђа Агана Езић усљед премјештаја њеног мужа одселила у Бањалуку. “ СРШ д.ље нам je д икач .о повјеревик г. Б е ш т в А Дин. Хвала му п живио! Нови доброшвор и утемељач Прије неколико мјесеци уписао се je за члана утсмељача г. Хасан Пилав из Сарајева и члански износ у циЈелости уплатио. Сада се поновно уписао за члана добротвора Гајрета. Надаљс се уписао за члана утемељача г. Атиф Хусеџпновић, такођер из Сарајева са свотом од 500 Дин. Свјесним раденицима и помагачима Гајрета желимо много среће у животу! Курбанске кожице из Дервенше и околице Пододбор Гајрета у Дервенти послао нам je своту од Дин 1081.— као чист утржак проданих курбанских кожица, које су сакупљене у Дервенти и ужем срезу дервентском. У Дервенти: сакупили Омерага и Есадбег Алпбвговић од слиједеће гг.: Дервишага Бакшић 3 овновскс кожпцс, Сејфулахбег Беговић 2 овновске кожице, Омерага* Уђварлић 2 овновске кожице, Асимбег и Есадбег А^пибеговић 1 говеђија и 1 овновска кожа, Хамдн еф. Дрљевић 2 овновске кожкце, Bpaha Мулабеговић 2 овновске кожице, Мулија ханума Поробић 2 овноврке кожице, Ч1уч?ам^дага Поробић 2^овновсдв кожице, Мустафа еф. Ибруљ 1 овновска кожица./СулејманбегПоробић 1 говеђија кожа, Хусеинбег Јусуфбеговић 1 овјшја кожица, Мустафа еф. Tiipnh 1 овчија кожица, Хусета еф. Бећировић l овчија (Кожица, Заимага Капиџић 1 овчијуД^кожп.^ ца, Едхем Исламовић l овчија кожица, Мујага Карабеговић l овчија кожица, Х<афиз Мехмед еф. Агић l овчија кожица, X. 'Бонлагић l овчија кодцада. У Которском: сакупио повјерешпс Гајрета г. Мухарем Пујагић, a даровали слпједеКа гг.: Мухарем Пујагић и браћа 5 овновских кожица, Аган еф. Синановић 1 овчију кожицу, Мустафа Смаиловнћ 1 овчију кожицу, Мухамед еф. Талпревић l овновску кожицу. У Великој: сакупио г. ИбраАиг Поробић, a дароваше слиједећа гг.: Ибрахим Поробић 1 овновску кожицу, Алија Поробић 1 овновску кожицу, Атиф Бегановић 1 овновску кожицу, Хасан Мухаремовић l овновску кожицу. Укупно сакупљено у Дервенти и околици: 40 комада овчијих те 2 говеђије коже. Нека je свима топла хвала! Сакупљене курбанске кожице у Кључу Повјереник Гајрета у Кључу г. Осман еф. Бегановић, шер. судија, дозначио je Гајрету своту од Дин. 815.— као утржак сакупљених курбанских кожица. Горње кожице сакупише и дароваше слаједећа гг.: Али еф. Филипвић, трговац из Ростоке сакупио je кожице од: Алибега 0. Филиповића (2 ) Дин. 105, Мустајбега Фшигповића (l) Дин. 50, Хамдије Хафизовића (l) Дин 50 и Али еф. Филиповића (2) Дин. 105; Г. Осман еф. Бсгановић сакупио од: 'Гахирбега Алибеговића (2) Дин. 125, Али еф. Ибрекића, учитеља (2) Дин. 50, Сулејманбега Филиповић-Курб. (1) Дин. 25 и Османа Бегановића (l) Дин. 55; Г. Хусеин еф. Омановић, имам из Кампчке сакупно од; Нурије Хаеанбеговпћа из Камичке (l) Дни. 50, Хусеин сф. Омановнћа (l) Дин. 50, Мустафе Синановића из Врхпоља (2 ) Дин. 100 и Мухарема Хоџића, мухтара из Врхиоља (1) Дин. 50. 186 Сакупљене куобанске кожице у Цазину Повјереник Гајрета j Цезвк, г. Муствфа 3,хр,Љ дозна,„о je Главнов Одбору Дии. 4 3 6 ,- вао утржвк вродвтш свкупљених курбанскпх кожпца, a које дароваше: no 1 кожицу. Мсхмед еф. Козарчашгн, Муратага Поздерац и Салих еф. Миџић (сви из Цазина); Мујага Ђоралић, Мухамед Ћоралић и Ахмет Ћоралпћ (Сви из Ђоралића); Маше Жунић, Мухамед Жунпћ, Ибро Бајрамовић, Хасан Бегнћ, Ибрахим Дуратовић, Хасан Дуратовић (сви из Брезове Koce); Тасумбсг Беширевић, Мехмед Мурановић, Бајро Дурић, Хасан Муратaruh, Сулејман Беширевпћ (сви из Острошца); Ara Сарајлнја и Сулејман еф. Диздаревић (из Мале Кладуше) и Сулејмај! Мемић, имам (из Стијена). Овом приликом вриједно je напоменути, да су многи имамн из среза цзаинског при вазењу на Курбан-Бајрам упућнвали муслимане да дарују кожице oa Гајрет као и да пупгвчГајрстов цнгар-папир. Особиту агитацнју и рад око тога водио je вријдени муалим и нмам из Острошца Синан еф. Буљубашић, те имам из Брезове Koce М^стафа еф Хоџић. Овим се топло захваљујемо како повјеренику r. Зухри\ h y , тако и вриједним сакупљачима гг. Буљубашићу и Хоцпћу, a'faičbflep и свима племенитим дароватељима горе enoменутнх сакупЛ)С1шх курб. кожица. Хвала и живјелн! i Сакуиљене / курбанске'Укожице у Фочи Пододбор Гајрета у Фочи дозначио je Главном Одбору своту од Дин. 724.— који je износ сакупљен приликом Курбан-Бајрама од курбанских кожица. Сакупљач кожица био je г. Ибрахим Ћешо, a дароватељи су слиједећа гг.: Хасан Ломигора, Салих еф. Хасић, Мухамедбсг Авдагић, Ахмет Трхул>, Едхем X. Мусић, Халид Муфтић, Ибрахим Tlenio, Смаилага Селимовић, Ахмед еф. Селиморић, Осман еф. Селимовић, Џафербег Курспахпћ, Дервиш Карабеговић, Узеирага Татаревић, Омербег Ченгић, Фехим. еф. Муфтић, Дервишага Мачак (сви no кожицу); Смаплбег 0. Ченгић, Хусеин 0. Ченгић, Авдага Лојо, Асимага Карахасановић, Сулејманага Татарагић, Мушан еф. Гранов, Мухамедага Трхуљ, Хилми еф. Муфтић, Узеирага Њуховић, Омер еф. Муфтић и Ариф Арсланагић (сваки no више кожица), те Халим еф. Пашовић 10 Дин. Вриједном сакупљачу г. Ћеши као и племенитим дароватељима искреиа хвала и благодарност. Сакупљенн добровољнн прилозн у Фочн Г. Добрило М. Мазић, чиновник шумског предузећа »Варда« сакупио je добровољног прилога за гајрет 996 Дин. и новац предао Пододбору. Овим се изриче топла захвалност г. Мазићу на пажњи указаној Гајрету, a и иначе na његовој сарадњи око Гајреретова рада у Фочи. Живио! Поздравне депете Главном Одбору Гајрета Поздравна депеша из Градачца »Приликом отворсља нрославе Гајрстове 25-годишњице у нашем мјеету a у име свих учесника иоздрављам Главни �Одбор са вјером и надом да he и будући његов рад служити само добру Народа и Отаџбине. — Предсједник: Ахмедбег Градашчевић«. ник: Др. Али Риза Рамизбеговић, секрвтар: Омер Требињац«. Поздравна депеша из Куманова' »Са данашње годишље скупштине Пододбора у Брези срдачно поздрављамо Главии Одбор на челу са његовим дичним прсдсједником Дром Авдом Хасабрговићем«. »Са прве скупштине кумановског Гајрета ми Вас браћо најсрдачније поздрављамо. Извјештаји слнједе. — Предсјед- Поздравна депеша из Брезе Прослава 25-годишњице ГаЈрета у Скопљу Beh у Куманову осећали смо блиски моменат лепог дочека који he се Гајрету домала приредити у Скопљу. Неколико наших ужих земљака, са гг. Др. Бећиром Новом, М. Диздаревићем и проф. Вељовићем на челу, изашлн су нам у сусрет на овој станици, док je један аероплан кружио сасвим ниско над нама, бацао летке на наш воз и извиђач, машући рукама, одговарао на одушевљена клицања и ма- Као домаћии, председник општине, г. Михаиловнћ ноздравља госте својом топлом добродошлицом, на коју одговара подпредседннк Гајрета, г. Др. Зилџић, речима: »Господине предсједниче, госпође и господо! Драге сестре и браћо! У име својих другова, овдје присутних, у име Главног Одбора Гајрета и његове омладше, у име Гајрета, коме су хања ђака. Напослетку, ђа снежном Шар планииом у дубокој позадини, уздигоше се на видику витка минарета, a за њима одмах изрони град — Скопље! Пред нашим очима заталаса се панорама овог нашег великог града на Југу чија je слика, прошарана зеленилом и минаретима, те високим џамиским куполама, одавала сањарски, источњачки изглед. Споро, мајестетично воз je улазио у станицу. Заставе, музика, огромно мноштво грађанства, све окупано сунцем и бојама, срдачно je поздрављало улазак воза са Гајретовим изасланицима и питомцима-цама. Гајрет су дочекали, на челу пред грађанством, представници града: вел. жупан, г. генерал Наумовић; управник града Скопља, г. Милан Јовановић; председник општине, г. Михаиловић, са кметовима; командант места г. геиерал Божиновић; муфтије из свију крајева скопског среза, средње школе и учитељска делегација. Затим муслиманске делегације из Косовске Митровице, Куманова, Пећи, Ђаковице, Приарена, Гиљана, Тстова, Гостивара, Ораховца, Урошевца, Приштине, Качаника, Штипа, Прилепа и Дебра; взасланици свих културно-националних организација у Скопљу као и председцици свих судова п шефовп надлештава. Воз je стао. Одјекнули су акорди музике, мноштво од 10.000 усталасало се. Поздрави, упознавања, a затим тишина: упућене овако лнјепе, срдачне, братске и ласкаве ријечи, особита ми je Васт да вам се искрено и топло захвалим и заблагодарим на овако многобројном и величанственом дочеку и на овако топлој и братској добродошлидн. Браћо и сестре! Носимо Вам поздраве од муслиманске 6pahe и сестара шехер Сарајева и цијеле Херцег-Босне. Носимо Вам поздраве и поруке да je дошао давно жуђени час да се браћа, вјековима растављена, поновно саставе, састну, изгрле и ижљубе. Сестре и браћо! Ми, синовн поносне Херцег-Босне, сматрамо најсвечанијим тренутком у нашем животу час нашега уласка у ослобођено и слободно царско Скопље, јер je Скопље од давнина град наших славом овјенчаних царева и краљева, јер je Скопље од давнина град наших снова и прижељкивања, јер je Скопље ћаба — светиште, које мора сваки Србин и Српкиња да посјети, да му се поклони и да се напоји ту на врелу славе и величине наше славне прошлости. Царско, Душаново Скопље било je некада центар не памо српске државне спаге и величине, пего и српске културе п напретка уопште. Данас Скопљс пма своју нарочиту нсторијску мисију. И ако у средишту чистог српског аутохтоног елемента, бивало je оно метом туђинских завојевачких 187 �аснирацпја. Oroni ho ce љсгова та нпрочита миепја' iipneiicTueiio састојати у томе да сс све те асиирације и прохтјеви, којн су и историјом и ствварношћу за вијеке обеснажени, вишс ннкада и не појаве. A да je цареко Скопље дожнвнло ту своју велику улогу прнпада слава и хпала нашој славама овјенчаној Династији Карађорђевнћа, и нашој витешкој војсци као косвоцу народue вацвоналне свијестп и јунаштва која никада иије ни једног часа презала ни пред највећим жртвама. Гајрет, услијед свега овага, спијсстав да ce ни на којем другом мјеету у п1)остраној нашој држави не би могао јачс учврститн у евоме иационалноме пјеропању, долази међу „„„„ omu ослооођеие M im o уиео јс »»» ™ У ™ЧУ ‘™РУ колевку. Свс одишо свежииом u шшреткои, док таио, о до. страиу Вардар«, преко мшсиог Душаномг m . иадижу 00 брежуљцн, посутн THIHU махалана, гдо иа n m , лежи нека замрла Ii утишала тугаљивост: на пејоажу, na старнм зградама, у осамљеном певу кумрије, у ваздуху. To je туга за нечим дазно нрохујалим, за сјајем за старом, од ime вековима одељеном ирошлошћу. A опет, поврх свога овог, лежи једна дуга лрожлоет, прошлост слокшене туђииоке владавине. Ona je још ту као неукопаи иртвац, Сеспо»okiia, тужна. Taj мртвац, колико je мртав, on je т о л и о још н жив. Жнв je у толико у колико још постоји, a мртав je јер Dao, драга браћо и учврети, да га однесе кући и пресади у Босни и Херцеговини. Нека na вијеке вјекова жкви Скопље! Нека живе миле сестра и Речи г. Др. Зилџпћа, шевљења и ганућа код Жене«, стара мајка, сва у црнинн, чело. После беседе г. Зилџића, у цме средњошколеке омладинс, поздравила јс Гајретопе пнтомце, питомице и делегацију ученица осмог разреда женгке гнмназије, гђица Мирослава Поиовићепа. Iboj je, у име Гајретове омладипе, одговорио Ибрахим Мујезиновић, матурант учитељске школе из Сарајева, који je рекао да je ова добродошлица толико вслнка и толико леиа да je свако љсзино слово и реч осетио у своме срцу. Он всли да ce њему и његопим друговнма, који ступају сада у средиште давнашњег ејаја п велнчнне, јавља oeehaj у душп да je најлепши сан иоетао jana. После завршених добродошлнца, поворка je, са музиком на челу, пошла улицом Краља Петра, која je била препуна грађангтва. Буриим аплаузима н клицаљем, грпђани су поздрављали нашу омладину из Боенс н Херцсговине. Нпкон овог свечаног дочека, делсгати ГаЈ1)ета, кпо и питомци н иитомнце, ралишли су ее no за љих одређевим местима коначншта u одмора. , Топал пролстн.и дан и радозналоот измамили су одмах носле подне one госто на шетн.у no, у част њихопу, oiciiheiiHM улицама. Улица Крал>а Пстра upe живим ирометом повог ('конлл које пулеира живим темпом ни десној обали мушог Бардара. Свугде ainiKoini iio,(H3iiiba, peiioitHruibn. Са ееверл корача с временом, јер ce ие обжипи мртвац то су ту|»скс махале Зарасле у блато, искривљене и трода саљају неки г|>озничави саи прљавпх и устајалим локвама, све нове и нове наслаге npaу њима не покопају. Колнке ужасне Kao да cue куга мрри. Искрнвљен н грљав трг. Шатре покрипене зарђалим тенећама. Украј трга дипан мраморан гроб. н умеето пијстета потомака, доживео je то да onu, којм бн требали да га ноштују, некрећу ун> — сметље. A взнад еве ове тужне панораме, уздижу ce поносне џамије, са витким минаретима, и глухо стражарс над пронашћу иекад силннх Османлија у овим нашим крајевима. У двориштима тих џамија главна су састајалишта овог бесиосленог света. Ту ce ееди и сасвим тихо и ирокрадено егленише до у беекрај. Ту их има који чак и леже под црвеним јорганнма. Пред џамијом ce испија кафд, у џамијском харему постапљена je и мангала. И нсхотице, гледајућп у опу пустош и пропаст, човек помишља: Хвала Богу кад ми босанско-херцегопачки муслиiiftiiir нсмамо шпита заједничког с шима. A навече, у кафани, кажу мн: »Hehe да рпде, nehe да ce школују, a nehe ии да селе у Турке због Кемалопих рефорама. Просто ne зиа човек како да их т])гне нз њнхова мртиилн u lulico да нх снасс од очите нропаетн«. Разгопарам с једним Турчином, бсгом, који je дуго врсмеиа жипсо у Борлину. Ha моје питлње какну je имиресију остаипо na ii.cra долазак Гајрста. on кажс: ,,Wir vissen dass ilir iSorben soid, aber w ir sind h Ir Turken pcboren, w ir w crden aucli als Turken sterbcn". 188 �(»Ja знпм ла сте пи Орби. али ми <-мо као Турци рођенп. iiu heno као Турци и унретн«), Сутра у јутро прнређсна je снсчана акадсмirja у салн м. гимназије која je била пуна сввта. Тачно у в.з» лошао je u Краљеи лзасланик, нукошшк г. Никола Христић и тада je алвокат и прелседник скопеког пододбора Гајрета, г. Смаилагић отворио евечану академију са овим говором: еветског pata. пооле толпких мука и напора, натпли ortet п°Л једним кроиом. на једној те ircmj територпји у једној Лржави. упозпамп н зближимо. 'Због тога, nei;a ini буде дозвољено да рсчем неколико речи еа onora мсста, na овој свечаној седннци, о историјској улози и расној принадноети босанских муслимана. Ту г. Смаилагић изнаша one момснтс из историје бо- с Л При у л а ск у Боза у станицу Краљев Изаеланиче.-воштованеламе и roмомента осећам непзмерно сретним и ве! пала у део та необцчно ретка чает, да Bac на овом вшшчанстреном екупу у царсвом Гајрета, испред друштва Soje прославља :анеко-херцсговачкнхЈШслимана, у којима ОДФ њихово oiehaH.e расне н нацлоналие »ом преко Дриие. Иако су, отицајем истор фимаи.ем иолама, муслимаии Iioene и Xepi ^елокруг пдеја које су слабиле тв ocehaje i многих иеторијскн важиим чаоовнма ие Пред формирање поворке у Краља Петра улици, при излазу из станице двадееетпет годишљнцу свога рада, овдс на обали Вардара, a то се иоклана управо са проелавом петогодншњег рада овога Пододбора. Прослављајући евоју двадееетнет годишњицу, Гајрет јс поносан што може показати na видне успехе свога досадаn.er тешког и ножртвовиог рада кроз минулих двадесет и ист година и што може истакнути да je кроз то време школовано и васпитано помоћу Гајрета преко 4000 особа и што Лруштво данас у својпм конвиктнма опскрбљује и васпитава око 500 младића н дјевојчица из најсиромашнијих породнца. Поштована господо! Како je свима познато, циљ и сврха оваквпх састанака и оваквих путоваша из једнога мсета у друго јесте тај да се ми, данашље геперацнја наша, који смо се после велпког тарном енагом своју националиу свест. Kao најмаркантЈШји примср за то, г. Смаилагић спомнње славнога великога везира Мехмед пашу Соколовића, cima Ивана СоколовпНа сељака нз среза рогатпчког, који je увео сриски језик у султански двор u васпоставпо ,пећску патријаршију, имеповавшн рођеиог брата Макарија зе њеног првог патрнјарха. Тиме je веома много олакшао положај и ублажио нсиољс своје браће православне вере. Затнм г. Смаилагић настав.%а: .»Наши су људи били спрсмни да у свако доба дпжу устапке и повлаче мач и на самога Султана, кадгод се on нлн иеки од његовнх намесннка дрзнуо да угрози слободу, да погази народне обичаје u традиције. Тако Je io бпло 1809. када се босански цамесиик хтсо настаннтн у Сарајеву, протишш дотадањим обичајима u схватањнма, a тако je то 189 �било и 1831. год., када je Решид паша покушао укинути дотадање прерогативе племства, завести нове обичајс, администрацију на турском језику са људима доведеним из Анадола, због чега се дигла цела Босна и Херцеговина, предвођена Хусеји-капетаном Градашћевићем, Змајем од Бооне, који je протерао намесника и његове Туркуше из Боспе и преузео сву власт у своје руке. Он je, после тога, г.ођен националним славенскпм духом, пошао и даље, na je у једном сукобу na Косову код Лппљана потукао тоталпо надмоћног непријатеља који je био присиљен да се послужи прирођеним му лукавством и обманама и затражи примирје u ако није тада било никакве вапреке да Хусејн-капотан пође ка Цариграду и да се тако обрачуна са самим Султаном. m инфериорнијом расон, што je гзрччштно чеето пут« с» речима: »И ако je цар цар, ама ra je бег<, што значи: Султап je султан, ама није паш племнћ и властелин. Констатујем исто тако да није била несрећа у прошло сти у томе, што смо ми, босанска властела са својим присташама прешли на Ислам, na се то не може и ne сме сматрати несрећом и запреком за наше народно и држаино jeдинство, јер ми смо са своје стране у прошлости нокалали са много примера да je брат мио ма које вере био, иа то се са правом можемо тражити данас и од других. Завршујући овде своје излагање, захваљујем се Вама присутним на пажњп и молмм да ми дозволите да при крају прочитам депешу, упућену са овога величанственог збора Дедегати ГлаЕ. Одбора, са грсгђанима Сноптва Ja морам овде нагласити д а ч.чо. тако баш ми Босаици били први Осветници Косова и да смо тада припремаДн те-~^ рен за стварање велике и моћне, Југославије, барзм од Саве и Дунава до Марице и Црџога.Мора, и да je било с р с ћ ^ ј разумевања код оних KojnNJ^ тада водили главну реч у ПГумадији, био би остварен још тада тај наш зеједничкк парбДг ни идеал без свих ових мука трвенки и жртава које <:мо доцније претрпели. ТаАо je радила босанска властела <■ ве до у последње време, тако je радио и последњи велпкаи лаш земљак у Отоманској Империји, Шемси паша Ваоојовпћ како му то признаје савременид и земљак, мој лрнјагсљМјЈ Глигорије Божовић. После трагичног свршетка 3riaja од Боснс, a иарочмо после окупације Босне и Херцеговине no Ауотро-угароким четама, којом je приликом неколико хиљада паших пајбољих синова стрељано и вешано no улицама и градским зидинама, настало je једно опште затишје у жнвоту босанских муслимана, настала je једна неизвесноот и нсодлучност на све стране. Тек после извесног низа годлиа, парод се почео прибирати, народ се почео освешћивати и ro како муслимани, тако и православни. После тога дошло je до једнога, прилично зиачајног покрета у Босни, a то je заједнички покрет нас свију, и муслимана и православних, за швојевање верско-проовстне аутономије. У тој борби запазили су тадањи народип првапи да им мањка нешто, да им мањка народна интелзгенција, да им мањкају школованп и образовани људи који he златн и умети привести крају започету борбу. Из те народне потребе као и из сваке нулсде и невоље поникла je идеја да се нађе начина и могућности да <:е школује и васпита повећи број наше омладине у народном духу и тако je дошло до оснивања друштва Просвете од стране наше браће православне вере, a одмах затим дошло je до оснивања Гајрета који je имао исти задатак и исти цил>. Реаусумиравши све горе речено, констатујем, да су босански муслимани чиста и најчистија славенска pača, тим више што су се онн иајмање крвно мешали са неславепским народима и масама и што су оии избегавали и склапаше бракова чак са истоверном браћом Османлијама, сматрајући 190 \ Њ. В. нашем вољеном и храбром Краљу Александру I. који je највећи пријатељ и заштитник нашега друштва и који je и овом приликом указао Гајрету нарочиту пажњу и почаст, делегирањем свога изасланика у особи г. пуковника Христића, a затим дајем реч г. Хамиду Кукићу, секретару Главног Одбора Гајрета, који he вам у детаље изложити рад друштва пре рата, за време рата и после рата. Ha крају умољавам присутне да кликнемо сви у један глас: Нека живи његово Величанство наш вољении храбри Краљ, са целим Краљевским Домом! и у то име ja Вас поздрављам господо и захваљујем се поново на пажњи«. После говора г. Смаилагића, прешло се на бирање председништва ове академије, којом су приликом за председнике изабрани гг. председник скопске општине, г. Михаиловић, те Смаилага Ђемаловић, председник »Банке Гајрет«, a за секретара г. Хасан Шабић, војни имам у Скопљу. Затим je послат телеграм Њег. Вел. Краљу. Читање телеграма саслушано je стојећи и онда су се у сали бурно проламали узвици: »Живео Краљ!« После тога прочитан je телеграм који je упућен председнику владе г. Живковићу. Главни секретар Гајрета, г. Кукић, одржао je затим врло успело предавање о двадесетпетгодишњем раду Гајрета, истичући и главне момнете из Гајретове прошлости. После предавања г. Кукића, председник скопске општине, г. Михаиловић, изрекао je следећи говор: Драги гости! У колико мн je већа пријатност као председник општине, да Вас на овом месту братски поздравим, Вас као највеће борце и носиоце наше надије, јер нас je време и вековно ропство далеко раставило, док нисмо видели шта радимо и шта се око нас збива. Међу Вама синовима ХерцегБосне видим најбоље синове, борце националне свести, ja као син ових крајева могу и овдје да речем: да није тачно ono што су за Босанце Турци говорили: »крк бошњак, бир адам«, него: »крк адам бир бошњак«; јер наш народ са здравом и јаком националном свешћу, то смо ми. Нама свима треба Гајрет и ja његовим сарадпицима желим сваку cpehy, да свој културно-просветни рад прошире �и на крајеве Јужне Србије и да овамо постигну оне видне успехе, које je Гајрет ностигао у Босни. Госпође и господо! Сматрам за особиту част, као син нашега Југа, да наше госте поздравим са добро нам дошли. Господо и пријатељи! Наша историја пуна je трагедија у борбама за особођење пашег иарода од туђинца. Гајрет je подигнут у време тешких борби и робовања, када се на сваки љегов иокрет будним okom пазило и гледало да се свака je правда Ha љеговој страни. Ja разумем cfie мукб и тегобе с којима се je Гајрет борио, јер сам и с&м делао под туђом државном управом у овим крајевима, ма да признајем да je Гајрету теже било борити се. Али, ето и Гајретове жеље и толиких наших предака кроз векове остварише се након силних жртава од чијих костију постадоше брда a, од крви језера. Ha темељима костију светих наших предака створисмо Скопски и тетовски муфтија, са чпановима Гл. ОдЗора к питомцима клица Гајретова рада из коријена уништи и да међу браћом наше крви и језика не дође до културно-просветног и националног освештења, јер би с тим био и крај-туђеу робовању. У тим тешким борбама, у бо^бама са јаким страшним туђином Гајрет je јуначки издр'жао, Гајрет'jfe до'живео ослобођење. Данас му je поље пултурио-просв^тнбг и националног рада отворено. Ми знамо како н,аше комшије на нас данас гледају да нас раздвоје и да се свгЉем нашем назадку/ ра- ову^ нашу велику и лепу државу у коме стварању je и Гајрет имао удела, и сада нас неће више »грејат сунце туђег неба«. Но, велика и лепа наша држава има и велико поље за рад, који мора бити систематски, енергичан и истрајан. Према томе и Гајрет ће проширнти свој рад и ван граница негдашње Босне и Херцеговине са пуно воље као и до сада. Он he десно крило да наслони на Триглав, лево на Ђевђелију и Кајмакчалан, a главу упре на Јадрак и чува та r, Шитомице, са питомицама главним дилетантицама: Мевлидом Гребо и Самијом Комић, п ред повратак из Скопља дују, али Гајрет je друштво које крчи путе пултури, просвети и нацији, ми смо уз њег и нека свој рад још више појача и желим му да своје поље рада прошири од Триглава до 'Бевђелије и желим му најлепши уепех. Затим je, у име Скопљанског Одбора Народне Одбране, поздравио Гајрет г. Никола К. Поповић, учнтељ и управитељ школе. »Цар Душан«, овнм речима: Госпође и господо, браћо и сестре! Особито ми je драго што имам част као син нашега. класичног Југа и тридесетогодншњи народни учитељ, поздравити на овој свечаној Академији, у име Скоиљанског Одбора Народне Одбране, синове и кћери — браћу и сестре поносне Босне и кршне Херцеговине. i 1 Моји поштовани предговорници су казали, да je наша прошлост пуна трагедија, a ja томе додајем, да je пуна и светлих момената. Један од тих момената јесте постанак друштва »Гајрет«, који се хвата у коштац са велнком н моћном државом, д агспасе свој народ од однарођаваља. И црв постиже оио, што лаф ннје могао. Давид убија 1олијата, јер наша плућа, без којих неби могли жнвети. Ja му од свег срца желим пуно успеха и кличем братски: Живео Гајрет! У име Кола Српских Сестара говорила je гђа Јелена Марнћ: Поштоване госпође и господџо! Тронута и усхићена са овим слављем које сам данас доживјела да у име Кола Српских Сестара поздравим Вас и да Вам се најљепше захвалим на пажњн да сте баш нзабрали наше царско Скопље да у њему еавршите своју 25-годишњу прославу., Поносита сам што je и жена као и човјек осјетила тежак и мучан живот и ступила у борбу са мушкарцем заједно на културно-просвјетном и економском пољу. Гајрет у тон погледу je много допринио и доприноси и у раду за ослобођење жене као и Коло Српских Сестара. Наш народ са здравом и јаком националном свијешћу, — то смо ми. У име Органнзације Учитељица госпођа Рада Николе* тић поздравила je госте овим речима: Драги гости, даме и господо! Ова свечана академија, која je данас приређена у почаст наших гостн, дала нам je 191 �ИрИликЈг Да се упбЗнаМо «а Гајрстом tt његовпм к.Ултурнбпросветним и нацноиплшш радом. Вкдели смо, да ono драгв друштВо Гајрет имаде и јсдну дпвну идеју за стварање нашег здравог, нациоиалног и просвећеног иодмлатка и да je Гајрет обратио иарочиту пажњу на просвсћивање жене и да je Гајрет исто што и Организацнја Учитељица и хоћу нарочиту похвалу и захвалност да изразим Гајрету за васпитање и проевећнвање оба пола; јер мајка даје детету топлину, a отац оветлост, више вреди једиа мајка, него стотнну учптеља. У то име нска je свака хвала Гајрету. У име Привредника Јужне Србије говорио je г. Милан Чемерикић, директор Вардар Банке: Господо и opaho! Ja нисам миелио узети учешће у овој иипозантној нацноиалној и културно-1Ц)ооветниој манифестацији. У задњем моменту одређен <-ам да у име привредника Јуж. Србије прис.утвујем овој свечанооти, и мени je пријатно што могу овом прнликом нагласити да сам рад Гајретов вазда са иајвећим задовољитвом нратио. да су ми Гајретовн раденици и оснивачн лично и пред толико година билн познати, те сам нмао чаот познавати се са покојним Оиманом 'Внкнћем и Авдом Карабеговићем, који су раДећи на народном просвећивању и радећи за свој народ и cbojk жнвоте далн, јер сам као енм нашег Југа пред много годтша представљао друштво Просвету, јер сам и ja poAonao кађ' и Гајретови сарадници и цпљ нам je био један те'исти и радостан сам, да данас у нашемчзлободпом Одопљу могу поздравити наш Гајрет, јерЈјанас Гајрет рад^ и на привредном и економском подизању' нашиз^ м^сЉимана. Говорећи у име Привредника желим, да и даље-ГбЈрет-^ ради, a нарочито на Привредном пољу и у име fo r будућег рада желим све оно што се најљепше јпоЖељети може. Испред Учитељског^дружења qa град Ckoi скопскн и качаничКи Гајрет je поз, Biih, нредседник удружења, орим реч!Јма: Поштоване госпође и гбрнодо! УчитељствоП'^!^ Wconља и среза скопског и качииичког, ценећи рад ћ‘ ћбстигнуте успехе Гајрета на култур'но-просветном придиаању и националном оевешћивању наших |{услимана у Босни и Херцеговинн, нарочито за време тешких режима под туђином, изражава сваку хвалу и признање Гајрету и срдјчно поздравља његове представнике и омла'дину у нашем царском Скопљу. Гајрету припада највећа хвала и^стога, што je досад васпитао и ишколао неколико хиљада интелигената, који н>егов рад настављају и на ширењу просвете у широкнм слојевима народним раде предано, те се je надати да ће Гајрет у будућности пожљети много веће успехе у свом племенитом раду. Гарјетов културно-просветни рад иде скоро паралелно с радом учитељским и он je доста напоран и тежак. Наша народна н.ива лшого je заиарложена и свију нас чека посао на њој. Васпитати дете исто je што и од простог камена исклееати дивни углађени споменик: од дивљег и неуког узгојити питома и честита човека и грађанина. Гајрет бих молио, као што то он већ и ради, да појача свој племенити рад на васпитању женског подмлатка, будућих мајки, јер ако су мајке васпитане и узгојене биће васпитана и узгоЈзна и деца. Освештана je истина: »Какве су мајке, такав je и народ.« У томе настојању кличем: Да живи Гајрет и н.егова омладина! Затим je узео реч г. др. Зилџић: Многопоштованн зборе! Цијењене гоепође и гооподо! Особита мн je чаот да се, у име Главног Одбора Гајрета, тонло и искрено захвалим н заблагодарим свим пациопа.шим, културним, хуманитарним,- витешким и оеталим друштпима и удружешима дарског Скопља на великодуишој у ножртвов- 192 Mi n p u iM » n m * * * Гајретове миели у царском Скопљу. Културно-нросвјетно дјеловање и кациоиалио v mjera! ћивање најподесније je поље за заједнички рад <.в.и ч.оменутнх корпорација. Увјерен сам чврсто да he везе, ivoje гу овом приликом шмеђу Гајрета и свих овда.пи.их културно просвјетних улружења успоетављене, бити и у оудуће >'ДРжаване не само што чвршће него и што Oparcoje н ердачније, и да he ти братски односи у будуће уродити иајбољим плодовима на задовољство Њ. Вел. Коала и «-рећу ДИЈелс нације. Велика вам хвала, браћо и сгсгре! Сједницу je закључио г. Смаилагић лијеном 6е:једом и захвалио Његовом Величанству Крад>у на на/књн. Koja je указана приликом ове свечаноети Гајрету. Док je трајала ова академија, у Народном Иозорипиу, пнтомци и питомице Гајретове, вред дупие пуном еапом <душевљене омладине извели су свој лрзграм. Иаузе овог програма понуњавао je комплетан гудалљчки оркзсгар, састављен од ђака Медресе Крал>а Александра. 1)ослије подне одрдсан je кермес и велико народно веебље у нарку »Ислахана«. Присуствовао je огромаи број rpaђанства и представника свију културннх u националних организација из Скопља. Хвом нриликом npnpei)eiia je одлпчиа и'лнјена закуска од стране Удруђења Јужнкх Жеиа за нитомце и питомице Гајрета. Тако исто биде оу нриређене «а родне игре нарочито спремљене за учеснике нз пропнниије. Истога дана навечер одржана je у Вародпом Ио-зоркштву свечана представа, £а концерт.шм дјиелом. Хоровн Гајретових питомаца-ица, под днригованлм г. Л. Пелека, били су бурно лоздрављени. Послије концртног дијела програча, у режијн r. Андре Ћурчића, изведени су »Противници« од Ахмеда Мурадбеговића и »Хаџи Лојо« од Бранислава Hvuinha. Игра je бнла на замјерној висини, нарочито у »Протчвнндика« bojom су приликом многим од гледалаца opomene очи сузама радооиицама. Сурта дан провели смо у разгледаз>у града a нлгобих знаменитости, а навече приређен нам je Оанкет j хотелу »Москви«. Уз срдачне здравице, музику и весеље банпет je г »трајао до у касну ноћ. Срдачност наших Босанаца, у п.ихова радоч да иас виде у својој средини, била je велика. Зато, пвемо <е нк растајали све до раног јутра, кад смо се укрцалн у воз да преко питомог Поморавља кренемо награг пуг нагаег Сарајева. Из уредннштва Због преобилног матријала у »Гајретовом Гласнику«, овог пута морали смо да изоставимо књижевни прилог, наставак студије »Исламски човек« од Мауври-Садр-уд-Дина и неколиио вести из Гајретова Гласника. Пошто наступају љетни празници, то ће »Гајрет« као и сви остали петнаестодневни часописи, за вријеме од два мјесеца, излазити мјесечно у двобројевима. Слиједећи двоброј изаћи ће 16. јула и биће у главном посвећен главној годишњој скупштини и биланси годишњег друштвеног успјеха. Иза њега излази други двоброј 16. августа и биће посвећен обилној и бираној белетристици и актуелним чланцима. �Agrarna i Komercijalna Banka za Bosnu i Hercegovinu C e n tra la : S arajevo Sjedište D ire k c ije : B eo gra d F ilija le : B rč k o i \ovi-Sad ©OOOOOOOGOĐOGOOOOOOOGOOOĐOGOOOOOOOOOO0OO b Papirnica I 5Hamdija Kopčić § Sarajevo, Strosmajerova — Telefon 619 0 g preporučuje bogalo skladište pisaćeg i risapeg- materijala 0®0O0SO0O00GGOOO<DOO0OOO0GOOe®O0OQQGG0GOO ШТАМПАРИЈА BOSANSKA POŠTA RASTRIRNICA KL1SARNICA Израђује: разноврсне банковне, трговачке п индустријске тисканице у бојама као: дионице, уложне књижице, чекове, дипломе и т. д., те разна сгручна дела, календаре и остала израдња солидно, брзо и no умереној цени Властита књиговезница израђује све врсте трговачких књига и протокола, као и разне галантеријске и картонашке послове no мери и нацрту S V A K I M U S LIM AN T R E B A D A K U PU JE SAMO GAJRETOV C IG A R P A P IR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „ G a j r e t " Narudžbe: * Tvornica cigarpapira SARAJEVO ĆUKOVIĆA ULICA 7 ■■ TELEFON BR. 27 КЊИГОВЕЗНИЦД — СТЕРЕОТИПИЈД S. D. RLKALAJ, Sarajevo može se naručiti i preko društva G ajret u Sarajevu �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/de501ddae839b995c55e37a22c372ee7.pdf 8a93ea560e70c7238f5da81df6895201 PDF Text Text јШ ст догем детшл sa културк№ ИШНбМСКЛ ТТМИЗАМЛ MVUIMMANA С А Д Р Ж А Ј: Извјештај Главног Одбора Гајрета о радуудруштвеној години 1928.-29 . a iiii 1. i 15. J U L A С А Р А Ј Е В О 1929. Уређу|е: Х а м з а Х у м о Б Р О Ј 13-14. �Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друш тва ea културно и економско подизање муслимана, излази 1. и 16. сваког месеца, a цена м у Je з а наш у Отаџбину 100 д инара н а годину, a з а све остале земљ е преко границе 200 динара. Ђацн добивају л вст у пола цене код Главног Одбора нли вод уп рава Гајретових конвиката. ПоЈедини број стоји 5 динара. Директор Уредншс Х а м и д Нунић Х а м з а Х ум о Власник друпггво „Гајрет". — Главни и одговорни уредник: Х ам за Хумо. — З а штампарију „Босансна Пошта“ одговара Јосип Енгел. �T j> J P tT �- \ �Извјештај Главног Одбора Гајрета о раду у друштвеној години 1928.-29. A) Извјештај секретара Поштована госпо до ! Главном Одбор Гајрета част je поднијети главној скупштшги извјештај о раду Гајрета у друштвеној години 1928./29. Овај извјештај разликује се од досадашњих у толико, што ое у њему износл и извјештај о прослави друштвене 25-годишњицс, изведсној у току минуле грдине у Сарајеву и многим другим мјестима. Ha прошлој скупиггини, одржаној 8. јула 192JLгод. изабрани Главни Одбор комституисао се на својој конституирајућој сједвици како слиједи: предсједник: Инж. Хајдар Чекро; I. потпредсјодник: Ахмед Борић; II. иотпредсједник: Ибрахимбег Чепгић; тајник: Хамид Кукић; бдагајник: Мустафа Спахо; одборници без нарочитах функција: Др. Авдо Хасанбеговић, Др. Мехмед Зилџић, Др. Ибрахим Хаџиомеровић, Др. Заим Шкрац, Са;шх Тафро и Мујага Сарајлић. Исто тако су били чланови без нарочите функцијс изван Сарајева и то: Хамдија Тахмишчија и Мурат Пашић из сарајевоке областн; Смаилага Ћемаловић и Хусеин Бркић из мостарске области; Др. Сулејманбег Хафизадић и Мустафа Мулалић из травничке области; Ибрахим еф. Шехић и Осман Селесковић из тузланске области; Есадбег Алибеговић и Хамдија Увејс из бањалучке области; Осман Реџић и Осман Бсгановић из бихаћке области, те Саит Сурулис из ужичке и Јусуф Зија Смаилагић из скопске области. Надзорни Одбор изабрао je из своје средине предсједником директора Ахмета Сс^[)ића, a чланови тога одбора фунгира.ли су: Неаирага Ахметашевић, Мехага Чомара, Ејуб Адемовић и Лутвија Шабанагић. Kao замјеници Главног Одбора Гајрста фунгирали су: Мухидинбег фадилпашић, Џовад Сулејманпашић, Али еф. Лутво, Фехим Мусакадић, Мујага Хардага и Мухамедбег Башагић. Из Одбора се новукао 3. X. 1928. Ибрахимбег Ченгић, a на његово мјесто дошао je I. замјеник Мухидинбег фадилпашић; на мјесто Ченгића као II. нотпрсдсједника изаб[>ан je 24. XI. 1928. дотадањи члан Одбо[>а Др. Мехмед Зилџић. Инж. Хајдар Чекро, дао je ост^вку na чла-нству у Одбору и на иредсјсдништву 26. XI. 1928., коју je Одбор и уважио, изразивши му записнички захвалност на љсгово* раду. Ha ^bi^ obo мјесто у Одбору стуиио je II. замјеник но реду Џевад Сулејманпашић. По жељи већине чланова Главног Одбора из појединих области a и некојих друпггвоних пододбора и ловјерсника на сједниди Главног Одбора од 29. маја т. г. изабрап je за предеједника Глмшог Одбора бивши дугогодишњи ibeix)B предсјсдпш; Др. Авдо Хасанбеговић. Ло закључку Главног Одбора позивани су на све сједпицс и одборски замјеници, који су заједпо са члановима Главног Одбора сарађивали у свима друштвеним пословима. 1У току минуле друштвене годшге одржапо je 40 сједкица и ријешепо je 3.665 присггјелих доииса, док je у прстпрошлој годтги од|мкано 29 сједница, a ријешспо 2.680 дописа, из чега слиједи да je рад у овој друштвеној години био знатно шггснзивнији од рада досадањих година. I. РАД HA ИЗВРШЕЊУ ЗАКЉУЧАКА ГЛАВНЕ СКУПШТИНЕ. 1. Прослава Гајретове 25-годишњице. •У овој друштвоној години je извршсна прослава Гајретове 25-годишн>ице. По сјајним резултатима које je постигла прослава, Kaico за развој самог Гајрета тако и за муслимански дио народа уопште, ова се година Гајретова опстанка уздиже високо над сваку другу, од његова посганка до данас. Прослава 25 година Гајретова културног и националног рада јасно je обиљежила пред очима свих муслимана Hauie крви и језика велико значење Гајретово за њихов прогрес. те je усљед тога одушевл>ење народно за Гајрет порасло у толикој �мјери да ова година може да покаже рекордне резултате у прираоту нових пододбора и повјереника као и уписивању чланова легатора, добротвора и утемељача. Поред тога снажног полета у изградњи друштвене организације, прослава je и na другој страни дала не мање ако не важније резултате: то je популарисање, познавање и разумијевање Гајрета као и стицање симпатија за њега широм цијеле наше Краљевине, a нарочито међу браћом православне вјере с ону стра-ну Дрине. Најсрдачније учествовање у прослави од стране српских првих културних и националних друштава и од страле представника државних и самоуправних власти учинило je да je национално амалгамиоање муслиманског дијела нашега народа са овојлм матичним организмом кренуло напријед управо једнлм револуционарним темпом. Тако je прослава Гајрстове 25-годишњице стварно отворила предсказивану нову епоху у нашем народном животу: Све оне трновите и крваве стазе, којима су некада иоједитш корачали спрам нашег историјом одрсђеног циља, саставила je и претворила у широку, равну и праву линију, којом су нагрнуле- бујице народних маса, видећи јасно иЧшизу пред оч!нма циљ код кога ће се за вазда завршити &ихова вјековна ,лутања и спотицања no туђинским мрачшш странама. Центар просла^е била je сарајевска прослава, одржана 5., 6V и 7. септембра у Сарајеву. Њ ен детаљан чињеничкл опис као и опис прослава у другим мјестима ц#ампан je у друштвеном листу »Гајрет«. Програм сарајевске прославе, који није у листу донесен, треба да се сачува ради његове историјске важности. Он je гласио овако: 1. Посмртни остаци преносе се од фабрике Духана до Али-пашиие џамије, гдје се обавља локоп и учи тевхид у џамији. 2. Ha гробовима говори њихов друг Др. Мехмед Зилџић. По свршетку тевхида корпорације и грађанство крећу Беговој џамији. III. С в е ч а н а п о в о р к а градом у 4 сата послије подне. 1. Поворка се оврстава, полази од палате Градске Вијећнице и креће овим улицама: Обалом Војводе 'Степе до Али-пашине уллце; затим креће улицом Краља Александра на Башчаршију, гдје заузима мјеспа no утврђеном раопореду. 2. Др. Авдо Хасанбеговић захваљује говором Гајретовпм раденицима, члаловима и помагачима. IV. Б а н к е т Г а ј р е т а гостима на Илиџи у 8.30 сати на вечер. Ha банкету концертира војна музкка Boe. Дивизијске Области. Д р у г и д а н , 6. с е п т е м б р а . ■^ V. К о н г р е с и н т е л е к т у а л а ц а м у с л и м a н a у свечаној малој сали Градске Вијечнице од 9—12 сати прије подне. 1. Конгрес отвара пресвијетли Реис-ул-улема X. Мехмед Џемалудин еф. Чаушевић. 2. Реферати на конгресу са дискусијом: A. Вјерска просвјета: Пресвијетли Реис-ул-Улема X. Мехмед Џемалудин еф. Чаушевић. Б. Рад у народу: а) Аналфабетск.и течајеви, књижнице и предавања; референт Хамдија Мулић; б) Гајретова популарна предавања, референт: проф. Хасан Хоџић; ц) Задругарство међу муслиманима, референт: I. Д а н $>. с е п т е м б р а : проф. Шефкија Бубић; I. Свечано отворење Ирославе у Народлом По- д) Женско питање (просвјећивање и оспоообзоршиту, у io сати прије подне. љавање муслиманског женскиња), референт 1. »Гајрету« — Химна од проф. Ф. Маћејовпроф. Хусејин Бркић; ског (ријечи Хамзе Хуме) изводи оркестар војне 3. Вакуфско питање, рсеферент: Сакиб еф. музике Бос. Дивизијске Области. Коркут, муфтија; 4. Реферати на конгресу без дискусије: 2. Предсједник Гајрета, Инж. Хајдар Чекро, а) Трговина у Босни и Херцеговини, референт: отвара прославу и предлаже избор почасног предпроф. Шефкија Бубић; сједништва свечане сједнице. б) Пољопривреда у Босни и Хорцеговини, ре3. Предсједник Гајрета поздравља Његово Веферент: инж. Шериф Бубић; личанство Краља, Протектора Гајрета Њег. Краљ. ц) Дјечије питање, референт: Др. Омер БахтиВисочанство Престолонасљедника Петра, представјаревић; ника Краљевске Владе, представникс културних д) Шеријатски судови, референт: Хафиз Ајни друштава и остале госте. еф. Бушатлић; 4. Представници отпоздрављају. е) Хигијсна босанске муслиманске куће, рефе5. Секретар Гајрета Хамид Кукић чита прирент: Др. Асим Мусакадић. спјеле поздраве Гајрету. Уз реферате читаће се и корсферати у некојим II. П р е н о с п о с м р т н и х о с т а т а к а арадод горљих питања. ских мученика и Гајретових радника рахм. Авде VI. Д о в а у Б е г о в о ј џ а м и ј и протектору и Бехџета Мутоволића пред Али-пашииу џамију у Гајрста Љ. Kp. Вис. Престолонасљедиику Петру у 12 сати. 12.50 сати. 196 �VII. Н а с т а в а к р а д а к о н г р е с а муслимана Te ријечи изговорене у име lb . В. Краља, поиителектуалаца у малој сали Градске Вијећнице — слије којих je услиједило и свочано. предавање виу 3 сата нослијо подне. соког одличја, чуо je u смјестио их за увијек у VIII. С в е ч а н а б а к љ а д а у којој учествују своја срца један ријетко uuljen аудиториј: Око хигости, пријатељи и чланови Гајрета у иочаст Ро- л>аду муслималскх лробралих иациопалиих и кулђендана Протектора Гајрета Њег. Краљ. Вис- Пре- турних радника, који су од тада ирегли новим снастолоиасљедника Петра, према утврђеном про- гама и одушевљељем у раду за Гајрет. граму. Пород представиика државних и самоулравних власти својим лрисуствоваљем и лијоиим говорима Т р е ћ и д а н , 7. с е п т е м б р а . или послатим иоздравиим доиешама, учествовала IX. О т к р и в а њ е б и с т a: првом прсдсједни- су у сарај(!вској ирослави и сва најбол>а и најзнаку Гајрета Дру Сафветбегу Башагићу и сокретару чајнија културла и иациоиалва друштва и личноГајрета рахм. Осману 'Бикићу у 10 сати иријо по- сти из цијеле Краљовине, који ће много долринидне у иарку Гајрстова женског коивикта у Џининој јети да Гајретово име буде оиште познато и да Гајулици. При отиривању биста говори Др. Заим Ша- ретов рад буде признат, дијењен и лотпомаган од рац. ових фактора у држави, који Гајрету могу и умију X. Х а т м е - д о в а умрлим раденицима и чла- да помогну. Лично су лрисуствовали Академији и новима Гајрета у Беговој џамији у 2 сата послије својим братским говорима лоздравили и оцијенили подио. Хатму учи 30 Хафиза. значење Гад/етЛзе славе лродставлици: XI. В е л и к а н а р о д н а с в о ч а н о с т на ' Краљевске Влад^, Командаит II. Армијске 0игралишту Р. Ш. К. »Хајдука« у Скендерији улибластА, у име Војоке, бивше Народло (Јкупштине, ди. Почетак у 1 сат послије подне. - Рсис-ул-УлЈка^*Л1а}Х)дне Одбране, Бе-оградске ОлПоред осталог, на овој свсчаностигсе рзводе лшше, Београдског Женског јТруштва, Српске Напјсшачке и коњаничке тркеЛ^ађање, лшиана и мноциолалне Омладине, Веогр&дског Гајрета, Уједињеге друге народне игре. нргЛрофосорског Друлггва, Друлгева за чување лародног здравља, почасна члалилд Гајрета гђа Mapa У вези са споменутим детаљнцм оплШкцсви^ Трифковић, Муслимада Јужне Србије, Заиатскв Коирослава, који су штамиани у"листу »Гајрот«\ов- море у Београду, Кола Срлских Сестара, Сарајевдје трсба да нагласимо и^подвучсмо неке моменто оке Просвете, Напретка и Беневолснл.ијо, Народне Лјбиске Зајодлил.е у Београду, јЖенског Народлог и изнесемо нске важне кон£гатацијс. Савеза, Пољских Муслимана лроко л.иховог муфПријо свега, као темсљни предуслоп за пу ш успјех Гајретових акција и у будућности треба тије Шинкијсвића, Руске колоиије у Сарајову, Муслималског Женског Друштва »Освнтањс«, Савеза истакнути очинску благонаклоност Њсг. Величан^ огва Краља према Гајрету, која je и на свечапој Трсзвелости, Једилера и осталих муслиманских Лкадемији сарајовскс ирославо изражеиа овим ри- културлих друл!тава у Сарајову. Лригодом прославо улућено су Гајроту многе јочима Изасланика Њег. Вел. гСраља, ■»Див. 15011. лоздравне депеше, мођу којима се ларочито истичу г. Јована Јовановића: »Свагдашња пажња Њег. Вел. Краља ifpeMa депеше које су улутили: Блаженопоч. Војвода Стола Огелановић, МаГајрсту јасаи je доказ за Гајрет, да може у својој историји записати да je Њег. Вел. Краљ искрепи тица Српока из Новог Сада, Срлска Краљевска иријатељ Гајрета. To докумеитујем и тимс, што je Академија, Југославснска Матица, Српска КљиЊсг. Вел. Краљ дозволио да Његов син, Њег. Краљ. женна Задруга, Бсоградски Љубљанеки и СубоВио. Престонасљедник Петар будо Протектор Гај- тички Упиверзитет, Кола Српских Сестара. Главли рета. Друштво Гајрет имајући хумане прилл,ипе и Одбор Црвелог Крста, Друпггво Св. Оаве, (Јоколи радећи ла јачаљу националие свости заалужује ову из разних мјеста; затим Министар Просвјете, Министар Вјера, Милистар Трговине и Илдустрије и велику пажњу. »И приликом ово свечаности Њег. Вел. Краљ Милистар Полиа и Телеграфа; лредсједишс бившег показао je пажљу према Гајрету, одликујући га Радииалног Клуба г. Веља Вукићевић, п^дсједник ордемом св. Саве II. степона са убеђоњсм да he дру- бившег Демократског Клуба г. vJby6a Давидовић, штво Гајрет и у будуће само потепцирати и поја- бивши предсједник Народнс Скушитлно г. Марко чати рад на свом оиштсм задатку. Ове манифеста- Трифковић. генерали гг. }Киван Ј. Раниовић и Илиције браће муслимаиа дају ми доказа о љиховој ја Петковић, Управншс Краљсва Студелтског Дошчгоколебивој верности и оданости према Љег. Вел. ма, предеједншс Врховног Суда г. Миливој Симић, Конзули: Чехоаловачке Релублико и Краљевине Краљу и Њоговом Свотлом Дому. »У имс Њег. Ban. Краља дајом отноздрав: Да Белгије, Елискои бихаћки г. Др. Венијамин Таушановић, Трговачга, Комора у Д^’бровнику и Осијеку; Живи Гајрет,. да живи љсгова омладина!« 197 �затим ошптине: Скопска, Цетињска, Подгоричка и Ново-пазарска; Области: травничка и тузланска; Београдска 'Грговачка Омладина, Задруга Српкиња У Новом- Саду, Добротворна Задруга Српкиња у Загробу, Матица Живих и Мртвих С. X. С. у Београду, Јеврејско Женско 'Друштво у Београду; Г-н Илија Шуменковић, Мин. у п., бивши посланици: Дуле Димитријевић и Свгтозар К. Ђорђевић. Велики Жупан Јањићије Красојевић у Крагујевцу. Адемага Мешић, Др. Никола Мандић и т. д. ци и Горњем Рахићу, које су еве мање или вите, и проко сваког очекипања успјеле. У оквиру Гајротове проелаве у Сарајеву, одржан je о. и 7. септембра Конгрес муслимана интелектуалаца из свих крајева наше дрЈкаве гдје живе муслимани. Стснографс.ки записник цијелога Конгреса са свим читаним рефератима и дискусијама и примљеним резолуцијама, отштампан je у Гајретову листу. 0 значењу Konrpeca има да се каже jom ово: To je лрви пута у историји бос.-херц. муслимана, да су се састате неколике стотине муслиманских интелигената дд стручно и темељито претр(1су главне недаће, које коче напредак муслиманског дијела нашег народа и потраже начина за њихово отклаљање. Реферати су обухватили ова гштања: вјерска проовјета, вакуфи, аначфабетизам, полуларна предавања, задругарство мођу муслима- Учоствовање у свим тачкама сарајевоке прославе како од отране Гајретових активних радника. тако и од стране народних муслиманских маса било je огромно. Тако на примјер Оарајсво никада није видило онако величанствену џеназу као што je била џеназа из Арада пренешсних посмртних остатака наших арадеких мученика рахм. Авде Оумбула и Бехџета Мутевелића, Исто тако и Башчар шија није била никада преплављена онолјпшм хи^ љадама народа, колико их се било сакупилр^ад je је предсједао просвијстли Реис-ул-Улема г. X. Мехповорка no граду ту била зауотавл.ора да чује гог мед Џемалудин еф. Чаушевип, који je и том приворе нашег предсједника Др. Авде Хасанбеговића 'Гтиком, показао своје напредно схваћањ(', свестрано и Др. Регаида^ Куртагића о Гајрету и његовој ми- разумијевање народних најпречих потреба и посији. Осим те1препл$ВЈЈ*екрсти улица Сарајево није жртвовну з^узетност у раду за народно добро, за такођер никада лрије' видило још једатГАГризор. iiito му Гајрет дугује своју благодарноет. који треба као нарочдто важан иггаћи. To оу масе “ Ј}>>стваривању закључака појединих рсзолумуслиманског сс^аштва, које су одасвуда похр- ција има да се каже ово: Многостручност и превелиле, у народним ношњама и са нациовалним: за- лшса обимност акција које траже те резолуције, ставама предвођене, да се види да je Гајрет продро толике су, да се оне и кад би копгрес имао ноки и у н а т а села* И заиста ширење Гајретово на селу, свој потлуно довољан и сталан апарат за њихово којо je већ ранија-Почело, iiom.io je лос.пије про- спровођење, не би могле сировести у живот ни кроз славе доста живљим темпом. Данас има Гајрет око неколико деценија напорнога рада. Овако, лошто 30 својих повјереника и пододбора који раде само je Конгрес био само једно идеалистичко саборисала селу. Taj рад je и од историјске велике важно- ње без икакве своје чврсте и разгранате организаоти, јер je то no први пут у нашој историји да се и ције, којој je могао предати своје закључке на измуслит,пеко сељаштво организује за чисто кул- вршење, мората су ти закључци за сада остати у турне и националне идеје. Taj рад Гајрета на селу почетном стадију сваке на широко засноване аклоставиће сигурне темеље, на којима ће се моћи да ције, која има изгледа na успјех: у стадију докуизради обнова нашег села уопште, без које нема и ментоване и једногласно признате потребе њиховог не може бити прогреса наше муслиманске заједизвршавања. Ну Гајр<гговл активни радници, из нице, јср je село,. као и код браће других вјера. и чијих кругова je и пикла идеја самога Конгреса, код нас орчика народна. могу да буду задовољни и са тим постигнутим реОвдје je мјесто, да се проглава наше 2Г)-годиш- зултатима. Гајрет je млого учинио за будућност њице успореди са еличним прославама других бос.- нашу всћ самим тим, што je омогућио да су све те херц. културних друштава, и са великим задовољ- идеје и лијепе мисли, које су изговорене на Конством можемо да иотакнемо да наша прослава, no гресу и фиксиране у рсзолуцијама његовим, слушапе еа пажњом у једиој најсвечанијој пригоди од територијалној ширини коју je захватила као и no стране стотина наших иајбољих синова и игто им je дубини до које je продрла у ове слојеве .далеко одпутом јавности, преко свога листа, дао најшири скаче од свих других. Осим сарајевске и скопске, публицитет међу свима муслиманима, којима лежи о којој he још бити говора, као централних про- ва срцу народно добро. Напоменути нам je на овом слава, одржане су оне досада још у овим мјестима: мјеоту, да сп многе у резолуцијама Конгрега истакБихаћу, Тузли, Травпшку, Пловљу, Дервенти, Тре- нуте и захтијеване акције налазе у самоме програбињу, Тешњу, Бос. Броду, Брчком, Коњицу, Стоцу, му Гајрота и да je Гајр(Уг у томе показао већ и видБос. Градишци, Прн.авору, Цазину, Ливну, Билећи, ие резултате, као ЛЈЈОсвјећиваље муслиманке, иоГрадачцу. Власеници. Кладн.у, Модричу, Јаблаии- бијање алал(Ј)абетизма и уошите стварање једнога 198 �за овакове и сдичне акцијо неопходно нужнога калера интелигенције. Исто тако но смије се сметнути с ума да су cm: те акције шчсшодипе бсу иредвиђсних и обилиих материјалних средстава. ‘Ирослава у Окопљу била je cnojoiia са туриејом Гајретових питомица и иитомаца, чланова Главног Одбора и неких Гајретових иријатеља у Окопљс. Га je турнеја намјеравана још ирије годину и no дана, али je усљед разних иотешкоћа, које су одстрањене тек иосљедњим боравком и заузимањем делегата Главног Одбора потпрсдсједника Др. Мехмода Зилџића и секретара Хамида Кукића у Београду код најмјеродавнијих фактора у Београду. Према тому, скопска прослава je изведена заједно од тамошњег иододбора, на чијем се челу налази вриједни и агилни предсједник његов г. Јусуф Зија Смајлагић, и Главног Одбора у Сарајеву. Она je, такође, у детаље описана у Гајретовзм листу, те hoMO се стога овдје ограничити само на констатоваље неких момената- од опште и велике важностп, које je та прослава показала. To je, у првом, ргду. ona управо дирљива и освајајућа братска срдачност, којом je Гајрет дочекан и ирихваНен у Дарском Скопљу, у томе на^ионалном' цеДтру Јужнс Орбије, од стране наше правоолавв); браће. Братско љубљење и загрљаји, топле добродошлице и оузе радоснице на лицима Скоиљанк# и СкбшВака, бурни аплаузи, кој<» су пожње^ти копцерти Гајретовнх питомаца-ица у НародДом Позоршиту били су и прејасна манифестадија^оојећаја, које! je у њихох{>| вим срцима нобудио Гајрето^\Д°лазак[ He претјерујемо, ако устврдимо да су нал^а? најчишћа народна ријеч и истовјетност наших оојеhaja и душа дјеловали на сконск^ граџанство као неко усрећавајуће откровење, fда се и у Боспи и Херцеговини тигази преко лола ми.тијона синова нашега народа, који he у свако доба са истом пожртвовношћу и љубави дати све своје за добро Краља и Отаџбине. Чула се небројено пута изражавана лсеља ирвих људи Скоиља, да je Гајретова света национална дужност, да своје дјеловање у најширем обиму прошири na Јужну Србију, a да je, опет, дужност државе и цијеле нације да издашно у томе потпомогну Гајрет. To нризнање велике потребе и важности Гајротовога рада у тим крајевима, изрицана на тако мјеродавном мјесту и од тако мјеродавних људи, испуњава Главни Одбор, и треба да испуни све Гајрстове раднике, лопосом и задовољством. Томе признавању услиједило je одмах и љегово оживотвореље. Тако je na примјер, основап у Штииу пододбор, који развија акдију у својој цијелој области, a у томе ео налазе поред осталих најугледније и no евојим положајима највише личности: Велики Жупан, Командант Дигшзије, Окружни муфтија и Гајретов велики пријатељ и добро- твор, рпиокоп Др. Венијамин ГГаугаановиН. |Исто тако, неиосредно послије сконске ИЈ>ослаш*, основан je пододбор н у исторпјски знаменитоме н питомоме Куманову, које се налази у најилодшфм крају Јужнс Србије. Осим тога, именоваии су, до данас, повјереници у неколшсо тамошњих важнијих мјеста, који he се ускоро претворити у пододборе. Увјерени смо, да je ангажовање истакнутих војних и цивилних представника државе у ширеЊУ Гајрета у тим крајевима, ради поовемашње културне заосталости тамошњих муслимана, једини прави и могући начин и пут за стваран рад и успјех Гајретов у Јужној Орбији уопште. Као што je то обичај и код других великих друштава у ошкој иригоди, Главни Одбор Гајрета нриликом прославе издао je једну књигу »Опоменицу« да би тимо рставио доциијим покољељима трајну и пепролазну успомену на јубиларну свечану годину Гај[к‘Това живота и да би, ириказавши у детаљ'о све^што je у вези са Гајрстовим liocTojaibeM и ралвијањем, ;(Ло дапашљим и доцнијим Гајретовим раденицима систематски обрађене и сакупљене резултате 2Г>-годишњег искуства у једном народном -поелу. који води његовом највишем, добру. To je иекуство од огромне вријодности с обзиром на то na нашу муслиманску средину која има овојих спедијалиих душевних дзебина, не могу уви- прнмјец.ивати исте методб, које други употребљавају у оиаковим пословима. 0 Спомеиици су се врло повољно изразили историчари од заната и критичари. У погледу њеног другог, спедијалног дијела, дужно смо овдје констатовати извјеене његове мап>];авостн: Како паиме Главни Одбор нема лредратне архиве друштвене, то се он обратио на све пододборе да, у колико je то могуће, у својим мј!4?гима нрикупе потребне податке о Гајрету у тим мјестима, Te податке нијеемо доби.гш из многих мјеета и тако je приказ о цјелокупном развијању Гајрета морао да остане са извјесним празнинама. Нста се неугодност д<‘сила и код прикупљања фотографија свих за Гајрет заслужних лида, јер из многих мјеста нису достављсне Главном Одбору фотографије за&пужних људи. Неколико je фотографија изостапо и уељед лровелике ужурбаности Главног Одбора око припрема за саму прославу, na се овим путем моле изостављена господа да ту нехотичну омашку извину. Kao другу трајну успомену на јубилсј Гајретов и као једио пропагандистичко средство израдили смо у Минхену 20.000 умјетнички компопованих зпачака, које су се добрим дијелом већ распродале и које се и даље распродају. У погледу материјалне сгране сарајевске прославе, ona, како се то види из благајничког извјештаја показује дефицит. Tora дефидита не би било 199 �кад би се у приход прославе могао унијети и онај новац који ће се добити кад буду распродане свс Споменице и значке, што ћ е се, увјерени смо. tokom слиједоћих година, извршити. Ну кад тога и но би било и кад би тај дефицит Оно заиета стваран, он je ипак покривен мнсго већом моралном добити прославе, која ho бити узроком повишеља свих Гајротових прихода у слиједећим годинама. Завршавајући овај преглед прославе 25-годишљицо потребно je, ради иитонзивнијсг ширења Гајрста, нагласити да су се ирославе у свима мјестима иоказале као одлично лропагандиотичко средство те зато позивамо и молимо и с овога мјеста све one пододборе и ловјеренике у чијим се мјестима још није успјело одржати прославу, да то учине што прије. Свима оним Гајретовим раденидима и његовим органима, који су у прослављању 25-годишњице извршили већ своју дужност, и то на тако sjajan начин, Главни Одбор изриче признање. и благрдарност, потпуно увјерен да he их постигнутгГуслјеси* бодрити да у буд^ће јмп ж р љ о лриону у раду за Гајрет, т. ј. у р а ф за добро. Краља, Отаџбине и Народа. *■ 0 ? : 2. £ Preuzimanje i^v^ije-m edrese u /Тј Činjenica d^_muslimanski dio našega n ar ostaje na svima stranama narodnog nam života iza ostalih sugrađana, i ,to ponajviše usljed pomanjkanja savremeno obrazovane uleme, ponukala Je Gajretove radnike da pomišljaju još Od ranije kako bi se tome bar u nekoliko našlo lijeka. Ovo pitanje pretresalo se je i na posljednim dvjema skupštinama našeg društva. Na pretprošloj skupštini stvoren je zaključak da Gajret otpočme nešto raditi u tome pravcu, pa su odobrene tom prilikom dvije stipendije slušaocima islamskih teoloških fakulteta u Kairu. Na posljednjoj skupštini iskrsla su u pogledu ovog rada podvojena mišljenja, ali je ipak pobijedilo mišljenje da taj rad treba nastaviti i po mogućnosti pojačati. Na istoj skupštini, po pređiogu ranijeg odbora, predviđeno je u društvenom proračunu Din. 150.000.— za uzdrža­ vanje reformisane okružne medrese, zvane Fevzijemedrese, u Travniku kao i za uzdržavanje internata pri toj medresi. Nu zaključak o preuzimanju te me­ drese kao i njenog internata donesen je bez ikakva prethodnog sporazuma sa nadležnim vjerskim i va­ kufskim vlastima. Isto tako je bio preuranjen za­ ključak da Gajret ima uznastojati kako bi nadležno Ministarstvo ukinulo nekoje sporedni je predmete đacima muslimanske vjere u trg. školi u Travniku, da bi ti daći mogli istodobno pohađati medresu i slušati predavanja kco njeni redovni daći. 200 Da bi Glavni Odbor udovoljio zaključku prošle skupštine izvijestio je 11. jula pr. god. o ovome za­ ključku i nakani Gajreta Kot. Vak. mearif. povje­ renstvo u Travniku, koje uzdržava tu medresu. Na to je spomenuto povjerenstvo izvijestilo Glavni Odbor 30. jula pr. god. da je predmet o ustupanju medrese Gajretu ustupilo Ulema-medžlisu na nadležnost sa svojim predlozima, koji se sastoje u slijedećem; Ustupa se Fevzije medresa privremeno Gl. O. Gaj­ reta uz pridržanje svih prava koja su i dosada imale autonomne vlasti na tu medresu, a naročito da po­ vjerenstvo ima pravo predlagati imenovanje na­ stavnika, primanje učenika na besplatna mjesta u sporazumu sa upravom medrese, određivanje visine cbskrbnine itd. — bez da Gajret ima ikakva uticaja na ova prava autonomnih vlasti odn. povjerenstva. Na ovaj odgovor povjerenstva Glavni Odbor je zamoljo Ulema Medžlis za što hitnije riješenje ovog 'pieđmetev naglasivši tom prilikom da Gajret uz na­ vedene ifšloVe ni u kojem slučaju ne bi mogao premedresu i njeno uzdržavanje, jer se tim uslovima isključuje svaka ingerencija Gajreta u Upravi medrese, prijemu pitomaca, izradi nastavnog plana, postavljanju nastavnika itd. — Ulema Medžlis nije odgovorio Gajretu, ali je spomenuto Povjerenstvo izvijestilo^Gl. Odbor 16. IX. pr. god. da ga je Uiema Medžlis ovlastio da stupi u pregovore s Gajretom, te je tom prilikom zatraženo od Gl. Odbora da izašalje svoje opunomoćene delegate, koji će s povje­ renstvom stupiti u pregovore i naći soluciju, koja će zadovoljiti obje strane. Glavni je Odbor opunomoćio na to predsjednika pododbora u Travniku g. Dr. Sulejmanbega Hafizadića da u ime Gajreta stupi u ove pregovore, te da u što kraćem vremenu izvijesti na kojoj bi bazi ustupilo Povjerenstvo spomenutu me­ dresu Gajretu. — Ti pregovori su vođeni u toku cijele godine, i održavane su zajedničke konferencije pododbora Gajreta i Vakufskog Povjerenstva u Tra­ vniku. I na ovim konferencijama Povjerenstvo je in­ sistiralo da sva prava, koja proističu iz sadanjeg autonomnog štatuta za Povjerenstvo, obzirom na upravu medrese, ne budu taknuta. Naš Pododbor nije mogao pregovarati na toj bazi, nego je tražio da ingerencija na upravu i vođenje medrese bude u punom srazmjeru sa prinosima i žrtvama koje budu doprinosile jedna i druga strana. Uslovi koje je Pododbor stavio sastoje se u glavnom iz slijedećeg: Primanje pitomaca u internat medrese vršiće »Odbor za medresu i in­ ternat:; postavljanje nastavnika vršiće Ulema-Medžlis uz saglasnost Gl. 0. Gajreta; nastavni plan izradiće Ulema-Medžlis također u zajednici s Gl. Od­ borom. Ove uslove dostavilo je Povjerenstvo UlemaMedžlisu radi donešenja odluke, ali do danas UlemaMedžlis u tom pogledu još nije donio svoje riješenje i ako smo to urgirali. �B.Otvaranje ženskog internata н Banjaluci. Po djelovanju za Gajret grad Banjaluka u po­ sljednjih nekoliko godina spada u jedno od zadnjih mjesta. Tome ner£du postoji više uzroka a jedan je od tih zatvaranje društvenog internata u Banjaluci prije 6 godina. U cilju cživljenja rada Gajretova u ovom mjestu, prošle godine boravili su delegati Gl. Odbora sa bivšim svojim predsjednikom u Banjaluci, kojom su prilikom došli u kontakt sa svom tamošnjom inteligencijom i održali dvije konferencije. Na tim konferencijama utanačeno je da će Banjalučani odmah preći na rad za Gajret i osnovati njegov pododbor, dok je od strane delegata Gl. Odbora obećano da će se predložiti proš'oj skupštini na odobrenje osnivanje ženskog internata u Banjaluci. Iako u Banjaluci do Glavne skupštine nije osnovan pododbor, po predlogu Gl. Odbora skupština je usvojila da se otvori internat i votirala u tu svrhu svotu od 150.000.— Din. za otvaranje i uzdržavanje istog u tekućoj godini. Neposredno iza skupštine zatražene su ponude iz Banjaluke za iznajmljen je prostorija ovog internata. Istodobno zatražene su i informacije o tome da li će se uopće u Banjaluci pre&i na rad Gajretov, u čemu će se taj rad sastojati, te da je poftebno da građani grada Banjaluke porade odmah kako bismo došli dtf iznajmljenja prostorija i kako bt'još početkom sep­ tembra mogao internat funkctonfsati. Odgovori, k< je Glavni Odbor dobio, bili su u svakom poglotiji nepovoljni, te je na osnovu toga Glavni Odbor z a ru č io da za minulu šk. godim! ne otvara ovog internata, što molimo skupštinu da izvoTi uzeti do znanja. 4. Otvaranje internata u Plevlju. Zaključak o otvaranju društvenog internata u Plevlju je izvršen još početkom minule školske go­ dine, a za to se ima zablagodariti i agilnosti plevaljskog pododbora, koji je za internat dobio vrlo po­ godne prostorije bivše vakufske medrese. Uspostavljanje ovog srednjoškolskog internata u Sandžaku jest od vrlo velike važnosti, jer su tamošnja naša braća muslimani kud i kamo zaostalija kulturno i prosvjetno od muslimana u Bosni i Hercegovini. 5. Otvaranje Ženskog Šegrtskog Doma u Sarajevu. Zaključak o otvaranju Ženskog Šegrtskog Doma u Sarajevu, u koju je svrhu bilo predviđeno 105.000.— nije se mogao izvršiti. Ovaj Dom zamišljao je prošli Odbor da uspostavi u drugoj polovici zgrade u kojoj je smješten ženski srednjoškolski internat. U toj drugoj polovici zgrade bio je u 1927./28. šk. godini smješten Muški Šegrtski Dom, kojega je trebalo pre­ nijeti u neku drugu zgradu. Taj dio zgrade stvarno je i ispražnjen, a šegrti su odatle premješteni u III. sprat zgrade u kojoj se nalazi društvena kancelarija. Pri rješavanju prispjelih molbi za minulu go­ dinu Odbor je odmah uvidio da neće moći ostvariti zaključak o uspostavljanju Ženskog Šegrtskog Doma, jer je Odbor ovog puta primio toliko pitomica u ženski internat, da se moralo za njihov smještaj uzeti i spomenuta druga polovica zgrade ženskog konvikta. Pored učenica raznih srednjih i stručnih škola ovog je puta Odbor primio u ženski internat i 2 učenice koje su ranije završile žensku stručnu školu, a kao pitomice u internatu smještene su na usavršavanje u ovdašnje modne salone, gdje su pokazale krajem šk. godine odlične uspjehe. 6. Gajretovi aiialfabetski tečajevi. Jedna od velikih potreba muslimanskih širih glojeva jest širenje pismenosti. Da bi Gajret i u tome pravcu nešto poradio, prošla skupština je votirala Odboru u tu^jvrhu 30.000.— Din. Prošle jeseni Glavni Odbor obratio se pismeno na sve učitelje muslimane u B. i H., i saopštio im zaključak naše skupštine, umolivši ih da organizuju i održavaju ove tečajeve, 'a njihov trud da će biti honorisan. Taj apel na učitelje upućen je i putem društvenog lista. Apelu se odazvalo teljk Dro: 1. D o n ј i V a k u f : održao tečaj g. Osman Daidži6- иШе11 • o r o b i o 38 polaznika; 2. K o p č i ć i, s r e z P r o z o r: održao tečaj g. Mehmed Jusufbegović, učitelj, osposobio 21 polaznika; 3. P e š u r i ć i , s r e z R o g a t i c a : održao tečaj g. Husnija Kapić, učitelj, osposobio 16 polaznika; 4. K l j u č : održao tečaj g. Sulejman Madić, učitelj, osposobio 16 polaznika; 5. B o s. K r u p a>: održao tečaj g. Božidar Adžić, učitelj, osposobivši 45 polaznika; 6. R a k i t n i c a , s r e z R o g a t i c a : održao tečaj g. Nail Radaslić, učitelj i osposobio 24 polaznika; 7. M o k r o n o g e , s r e z V i s o k o : održao tečaj g. Arif Nožić, učitelj i osposobio 24 polaznika; 8. B i j e l j i n a : održao tečaj g. Ibrahim Dautović, učitelj i osposobio 40 polaznika; 9. B i j e l j i n a : održao tečaj g. Soko Herce­ govac, učitelj i osposobio 38 polaznika; 10. B i j e l j i n a : održao tečaj g. Miloš Ćurakić i osposobio 27 polaznika; 11. Ž e p a , s r e z R o g a t i c a : održao tečaj g. Šaban Begić, učitelj, osposobio 40 polaznika. U svemu je dakle, održano 11 tečajeva, koje je sa uspjehom završilo 329 polaznika. Ispitnim komi­ sijama su prisustvovali i nadležni školski nadzornici ili njihovi izaslanici. Svi su učitelji honorisani i to za tečaj po 200 Din. a za svakog osposobljenog polaznika tečaja po 201 �10 Din., što znači dva puta više nego li to čini »Pro­ svjeta«. Glavni Odbor je pribavio i otposlao buk vare za ove tečajeve. Rad na suzbijanju nepismenosti Gajret mora u idućim godinama pojačati, te je nužno da Glavni Odbor apeluje na svu inteligenciju da poradi u ovom pravcu među muslimanima, jer je velika zaostalost muslimana u prosvjetnom pogledu uopšte, nesamo od velike štete po muslimane, nego i po Narod i Državu. 7. Izmjena društvenih pravila. Povodom predloga tuzlanskog pododbora, prošla skupština stavila je Glavnom Odboru u dužnost da u teku minule godine razradi društvena pravila, kako bi se mogla primijeniti na sve krajeve naše Otadž­ bine, i kako bi najbolje odgovarala stvarnim potre­ bama i dosadanjim intencijama Gajreta. Ta su pra­ vila prerađena, te će se predlog nacrta novih pravila iznijeti u jednoj od tačaka dnevnog reda današnje skupštine. II. РАД HA ОСТВАРЕЊУ ДРУШ ТВЕНИХ ЦИЉЕВА. Средњошколски интернати (конвикти) и Шегрк Дом. Гајретови ЈЈнтернати.се налазе у ови^г:1б ^ббш а’ 1. C a p a j e (мушки средн.ошколски интернат): управник А лија^ром ић, замјеник управника Омер Хајрић, интернатски љекар Др. Омер Бахтијаревић; 2. С a р a ј е в о (женски средњошколски интернат): управиица Штефа Хромић, замјеница управнице Мира Максимовић, ицтернатрка лијечница гђа Др. Радулашки; 3. С а р а ј е в о (Шегртски Дом)^уиравггик Алија Хромић, интернатски лијечник Др. Омер Бахтијаревић; 4. М о с т а р (мушки средњошколски интернат): управници Мустафа Аликалфић и Ахмед Ђикић, интернатски лијечник Др. Мухамед Риђановић; , } ' ■i ! ' ' 5. Т у з л a (мушки средњошколски интернат): управник Мехмед Салихспахић, интернатски лијечник Др. Кац. 6. Б и х а ћ (мушки средњошколски интернат): управник Сулејман Реџић, интернатски лијечник Др. Арпад Стенцел. 7. Ф о ч а (мушки средњошколски интернат у заједниди са Просвјетом): коивиктом уирављао je досада Мјесни Одбор Просвјете; 8. П л е в љ е (мушки средњошколски интернат, отворен иочетком 1928./29. шк. год.): уиравник Ибрахим БиоградлиЈа. 202 Кроз поједине конвикте прошао je у тек. шк. години слиједећи број питомаца-ица: Сарајево (мушки) 112, Сарајево (женски) 83, Сарајево (Шсгртски Дом) 36, Моотар 45, Тузла 46, Бихаћ 62, Фоча 29 и Плевље 23 питомца, Укупно je прошло ове године кроз друштвене интернате 436 питомаца, из чега слиједи да je било више 49 питомаца ове нег опрошле године. .При рјешавању молби за попуњење мјеста у друштвеним интернатима, примљено je, усљед великог броја молиода, толико питомаца да су интернати стварно били крцати: Међутим приликом npoславе 25-годишњице било je толико интервенција за пријем у конвикте да се том приликом морало примити још око 40 питомаца-ица. Пријемом толиког броја питомаца дошло се дотле да су се морали у . неколико ирекршити интернатски и хигијенски проДпси. Пријем толиког броја питомаца упливиćao j'e у>неколико и на онемогућење остварења закључака прошле скупштине у погледу отварања нових интерната, јер се тим бројем иримљених питомаца знатно повисио буџет друштвених расхода. Ипак je Одбору успјело да уз постојеће друштвене интернато и њихова проширења отвори почетком минуле шк. године и нови интернат у Санџаку. Опште je дознато да нама муслиманима недостаје интрлигенције a нарочито нам недостаје интелигепције која се бави ситним радом међу заосталим слојевима. Без те интелигенције узалудцо je ишчекивати виднијих резултата на нодизању нашега заосталог елемента, у ком било правцу. Због тога и наш Гајрет мора попут сличних културно-лросвјетних друштава свој рад у правцу ствараља народне интелигснције још појачавати, те су ирема томе још преурањени иредлози да би се Гајрет имао, на штету овог рада, всћ сада јаче ангажовати на прив1)(*дном пољу. Како су средњошколски интернати njiaea благодат у данашње доба за нашу омладину и муслимане уоггште, то ће бити потребно да Гајрет, нрома својим материјалним могућностима, број интерната повећава. Главни Одбк>р je настојао и у овој години, да iberoBH питомци похађају у што већсм броју стручне школе, као што су техничка, дргирска, геометарска и занатска школа. Изузов гимназије Гајре,говци су у највећем броју иохађали учитељске школе. У овој години свршило je учитељску школу 16 друштвених питомаца и питомица, те he и у будуће Гајрет настојати да омладину унућује ira разне стручне школе. Овом приликом преиоручујемо нашим пододборима и повјероницима, да ђачким родитељима савјетују да своју дјецу упућују нарочито у Војну и Поморску Академију, пошто се у часном позиву официра далази управо незнатан број муеилмана. 1 �Qedni broj I | Stipendije za godinu 1928/1929. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 23 25 27 29 30 31 32 33 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 4!) 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 Ime i prezime K uraja Krešimir H. Om erspahić Riza Muhedinović Hamid Mursel Enver Ognjenović Nedeljko Pračić Esad Zečavić Safet Hakirević Abdulah Zelihić Hamdija Bektašević Tahsin Duraković Hasan Kapetanović Salih Gjonlagić Rii'at Bakšić Esad H Smajlović Šeiika Porobić Narudin Pervić Fehim Pračić Hilmija Šaraj lić Enver Filipović Nusret Hajlaković Fadila Morić Džemal Pokajičić Mihailo. Sabrihafizović Midhad Trnovljaković Ahmed Blekić Muhiba Bubić Safija Ekić Džemal Fazlinović Kasim Kulenović Rizah Ljubović Ahmed Alajbegović Muharem Krasny Josip Mehić Zejna Zam etica Arif Ferhatbegović Ibrahim Gvozdenović Ljubinka Tešanović Velimir Kadrić Dževahira Marković P etar Jab u č ar Ahmed Gardić Zora Hamović Vasilja Drljević Hakija Kadrić Selma Korić Alija Mulamehić Jusu! Kapetanović Nafiza Bakšić Abida Maglajlić Ishak Vejzović F ikreta Pekarić Abdulah Ramić Salih Fočak Muhamed Korkut Besim Teskeredžić Nahid Čičić Hajrudin Filipović Tahsin Komljenović Ljubica Gardić Rada Fazlić Idriz Mjesto škole Odobreni Škola Visoko Banjaluka Gimnazija Mostar Sarajevo Banjaluka Sarajevo Visoko Sarajevo B anja luka Sarajevo VLU. VLU. VLH. VLU. vn. vn. vn. VI. VI. V. V. V. V. IV. IV. IV.' Tuzla Stolac Sarajevo D erventa ш. ш. ш. Sarajevo IT V п. п. п. ’’ Tu/, a Banjaluka Sarajevo •>. Primjedba iznos Dinara 1.500 1.000 1.000 1.500 500 2.000 1.000 1.000 1.000 2.000 2.500 1.000 1.000 2.000 1.000 500 1.000 2.000 3.000 1.000 1.000 5.00 1.000 500 700 Ч 1000 \ 500 1.000 500 200 1.000 2 500 1000 2.000 3.000 2 700 1.500 500 500 Visoko Sarajevo Mostar S arajevo Herceg Novi S arajevo Trg. Akademija G radan. Škola 1.000 500 1.000 300 3.000 500 1.000 Tuzla Sarajevo 1.000 400 2000 Banjaluka Mostar Tuzla Sarajevo Kairo Gand (Belgija) Leskovac Prag Beograd B akar Žen. Str. Škola Struč. Zan. n. Škola Z anatlijaa Teološki Fakul Tehnika Str. Tekst.t. Škola Elektro meh. Viša ž. z. Škola Trg. Š. „Merkur Pomor. Akad. l.«00 1.000 1.500 1.000 10.000 10.000 6.000 1.000 8.000 1.000 1.000 4.000 203 �Једнократне потпоре. Стипендије. Сиромашним ђацима који, усљед пренатрпаности, нису могли бити примљени у друштвене конвикте, подјељиване су стипендије. При подјели тих стипендија, усљед великог броја молитеља, Главни одбор се није могао придржавати одобреног прорачуна. те je умјесто предвиђених 64.000 Дин. утрошено на стипендије Дин. 10S.350.—. У прошлој години издато je на стипендије свега 45.000 Дин., те je, према томе, утрошено ове године на стипендије више него лали Дин. G3.350.—. Главни Одбор je и ове године подјељивао сиромаигним ученицима разних школа једнократне припомоћи. Te су припомоГш нзнашале од 50—1000 динара. Колико je потпора укуино иадато, види се из благајничког швјештаја. Ш овога лзвјештаја видјеће сс да je и на иотлоре упкма-но више него je прошла скутптина иродвидјела. У овој години Гајрст je лотпомагао 430 iiiitoмаца у коввиктима, 00 стшкмдиста, ч подијелио je 43 потпоре ђацима ередњих, стручаих и гагео- Potpore u školskoj god. 1928./1929. Isplaćeno Ime i prezim e pitom ca Škola Mjesto škole Din I p 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 31 32 204 Malić M. o rijen t akad. T anković Abdulali stu d en t filozofiji' Đokić S rda aps. m erk. stu d en t medicine Mušanović Sinan Muftić Halid student šum. Filipovih Safet stu d en t pra v a student filozofije B urina Safet kand, mgr-foTf-^ Đerzić S lih c ' kand. ing. for. Softić R ešad student fili Mursel Ekrem M aturanti I. gim nazije Filippvić M agbula K rupić Safet Lem ešević Dževad M uratović Safet M uftarević Em ruš Polić Jusuf Resulović Nijaz Šabrlić Ibrahim Čelebić M ustafa Eminić Zahid M ujezinović Ibrahim Tanović Hamid Z jakić R asem a T ehnička škola Daidžić Abdulali H. Selim ovie Alm as D em irović Sulejm an M arković Grujo Pašić B ećir Vuković Ilija geodezija Dizdarević Šerif Ljuta Mehmed Mabić Muhamed G rađanska škola Dobojlić Rasim M uratbašić Z arifa K rbešević Jak u b stru č n a škola S tojanovie Lcpa k ro jač k a naučn. C rnkić V ahida naučnik Rustanpašić Midhat Ramović Osman „Sloga" Pjevačko društvo Učitelj D reca Derviš p rim alja H. Hamzić Em ina U čiteljska škola Husein M uradbegović Fond sirom ašnih đ ak a I. G im nazije Pariz Zagreb Beograd Mostar Sarajevo Bihać D erventa SI. Brod B eograd S arajevo Skoplje Bihać S arajevo Mostar S arajevo Mostar S arajevo Tuzla Stolac Sarajevo Vareš Sarajevo Brčigovo Sarajevo G radačac Primjedba �Списак питомаца Гајретова мушког конвикта у Сарајеву a 8Š. 1 2 5 6 7 11 13 19 24 25 27 28 30 32 33 3(i 37 38 30 40 41 42 43 44 45 40 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 СО Име и прсзиме питомца Хаџић Ш укрија Чаушевић Хамид Борић Мухамед Софтић Сулејман Авдагић Ханефија Ченгић Сафет Чешо Осман Дилберовић Назиф Диздар Џемал Гребиђела Сулејман Глухић Омер Хрле Шаћир Куљух Шахин Лојо Фехим Мазић Живојин Османовић Хамдија Плевљак Мурат Шишић Хајрудин Шишић Нурудии Каровић Вејсил Мусић Зуф ер Чохаџић Месуд с Хашимбеговић Сант Гасал Ејуб Покрајчић Михајло Хоџић Абдурахим Садиковић Мухамед Арпаџић Мухамед Хафизовић Муниб Ибишбеговић Теуфик Церић Енвер Чизмић М устафа Чауш евић Сафет Демировић Абдурахман X. Јусуф овић Едхем Ш ехић Исмет Ченгић Исмет Ф азлагић Сафет Одобашић Фуад Сиручић Хасан Абдичевић Хусеин Адемовић Халид Аликадић Нијазија Берберовић Фуад Ченгић Хилмо Ферхатбеговић Ибрахим Капиџић Исмет Лојо Мехмед Чамџић М устафа Челебић М устафа Капетановић Риза МакаревиБ Аган М азаловић Хамид Мујезиновић Ибрахим Мужијевић Васо Поповић Драго Туралић Сулејман Белегу Хаки Мијатовић Милан Челкупа Лутво 5 G, св чQ gQ-i a I. П. IV. IV. V. V. V. V. V. V. V. V. V. V. V. V. V. V. VL' VI. e к> oS U СЗ С ** ј№ vn. п. II. V. VI. VI. VIII. ч ! u Име родитеља (скрбника) Алија, отац М. Церић, скрбник Мустафа, отац Салих, отац Хасан, отац Хусеин, брат Ибрахим, отац Салих, отац Зулфо, отац Мехмед, брат Зинета, мајка Хусеин, брат Алија, отац Бећир, отац Јелена, мати Ферида, матп Дервиш, брат Мустафа, отац Мустафа, отац Мејра, мати Поповвћ Н. скрбник Ахмед, отац Ханефија. скрбник Салих, отац Душан, брат Ррпвтг отап Али-Рпза, отац Салих, отац Галиб птпп Нова Варош Б. Дубица Ливно Модрич I. I. п. Л V Махмут, отац Ибрахнм, отац Хусеин, брат Алија, скрбник Алија, отац Мустафа, отац Садика, мати Халил, отац Ибрахим, отац Авдо, отац Мурат, брат Незир, отац Халил, отац Алија, отац Адем, отац Адем, отац Малић, отац Суљо, отац Ахмет, отац Ахмет, отац Милан, отац Савка, мати Смаил, отац Мехмед, отац Митар, отац Акиф, отац Г. Вакуф Зворник Фоча Чапљина Прњавор Сребреница Брчко Бијељина Острожац Бијељина Вишеград Рогатица Гацко Фоча Жепче Пријеноље Бос. Нови Добој Кладањ Власеница Коњиц Зворник Добој Драч Ж љебови Драч IL п. п. ш. ш. ш. ш. ш. ш. ш. ш. IV. IV. IV. IV. IV. IV. IV. IV. IV. 1. п. ш. a a a н a Трг. г Примједба Сарајево Бос. Нови Мркоњић-Град Високо Фоча Фоча Фоча Кула Фазлагић Столац Столац Тузла Столац Горажде Фоча Фоча Бихаћ Фоча Зеница Зе^Ица Трново Плав Фојница Пријепољс Гламоч Коњиц Бос. Градишка Пријецор Мостар Мина, мајка Алија, отац а L I. Мјссто рођења '\ f i V 9 �a tt Име и прсзиме питомца g * 6i 62 63 64 65 66 67 68 69 7.) 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 Оч 97 98 99 100 101 102 103 СалетовиБ Акиф Ч ауш евић Теуф ик Д ем ировић Ју су ф М аловић Абас Љ ухови ћ Ју су ф С улејмаипаш ић Н афиз Суљкановић Назиф Ш ол аја С ветозар Т аш евац Неџиб Билаловић М устаф а X. Захи рови ћ Асим Босовић Мехмед Ф ехимовић Исмет Х аф изовић Теуф ик Јар е б и ц а Ахмед Јеф т и ћ Марко Кадрибеговић Ибрахим К олудер Узеир Мићијсвић Адем Омић Теу.фик Ризванбеговић А лија Слипичевић Р еуф Смајић Риф ат Аждеровић Нури]а Ч ам пара Ћамил Џ убур Узеир Ф ехимовић М ухарем Имамовић Џемал К учукалић Н ијазија Л атиф ић Исмет Мудерисовић Бурхапудш Муминовић Салко Зељ кови ћ Ју су ф Т алић Н ијазија Пашић Бећир Ајановић Рагиб Д издаревић Ш ериф Голубовић Исмет Гушић К емал К равић Ш ериф Реџић Назиф Сараџић Л утвија Сирбубало Хусеин 105 106 107 108 1C9 110 111 112 Ахметановић А бдулах К рвавац Џемил Мулалић Х ајрудун Церић Сулејман Ш ахинпаш ић М устаф а Крш лак М устаф а Дервиш евић М ухарем Главовић Мехмед 206 ч 0 1 Име родитеља (скрбника) Tpr. Мухамед, отац школа Хасан, отац Алија, отац a Јусуф , отац Муниба, мати Ибрахим, отац св Фатима, мати < Милева, мати Ћамила, мати Н С. Делић, скрбиик Хасан, отац Рашо, отац Рсшид, отац М устафа, отац Нуман, отац Миливоје, бЈзат Ахмет, отац Хусеин, отац Мехмед, отац a е; Алија, отац b Мехмедбашић Ј. к a Ибрахим, отац Мехмедалија, отаи a Агем, отац ввК Бећир т Мујо, отац X OJ | Ш и г а ц \ п\ Н Адем, отац п. Бехија, мати n. \ Цехва, мати п. Алмаса, мати п. Селимовић С.,даиџа п М ухарем, отац п. Т - Фатима, мати ш. Садик отац IV. Мехмед. отац М устафа, отац 1. М ухарем, брат 1. Ф атима, м ајка s 1. Мурат, отац 1 1. a Зећир, отац 1. Хуснија, брат 1. Ахмет, брат 1. Хивзо, отац 1. Салих, брат I. Дервиш. брат 1. Ахмет, отац 1. Мехмед, отац II. Тајиб, отац п. Нбрахим, брат 1. лијска Хамнд, отац II. К абил A., даиџа ш. Ш. IV. 1. 1. 1. 1. 1. 1. 1. п. п. 1. 1. 1. 1. 1. 1. 1. 1. 1. 1. 1. 1. п. II. п Џ Мјесто рођеша Вареш Бос. Нови Столнц Јабланица Фоча Бугојно Лукавац Бугојно Пријепоље Зеница Острожац Плевље Ливно Рогатица Иван Кнежииа Столац Мостар Мостар Кул. Вакуф Столац Мостар Маглај Тузла Гацко Гдцко Ливно Вареш Брчко Ливно Плевље Фоча Гламоч Зеница Гацко Porani ца Мркоњићград Тешањ Бањ а Л ука Требиње Гацко Требиње Фоча Рогатица Бос. Нови Гацко Добој Бос. Нови Рогатица Јајце Мркоњићград Требиље Примједба �Списак питомаца Гајретова Шегртског Дома у Сарајеву ta — i о S D, iS® i 2 3 4 5 6 7 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 2) 21 22 21 24 25 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 Име и презиме ев rt * 0/ fi S o t u. Бајрић Мехмед Беговић Мехмед Бехмсн Омер Биједић Ћамил Браво Ибрахим Ћатовић Дервиш Дрнда Решад Дурић Садик Ђикић Мехмед Гребо Салко Хаџиалић Хајро Хасанбеговић Заим Хасановић Сејфудин Хреља Хусеин Ибришагић Абдулатиф Ибрахимпашић Хасаи Куртагић М устафа Лукић Борислав Мехидић М устафа Пашић Фадил Пашић Галиб Пашалић Алија Пушило Тајиб Рашидагић Сафет Рудић Рагиб Сарачевић Исмзт Султановић Есад Ш арац Ибрахим Ш ехић Алија Ш ехић Салко Тихић Ризо Вилић М устафа Вребац Мехо Нушић Тајиб ш. Ш. 1. П. ш. ш. II. ш. ш. I. ш. п. п. п. I. п. ш. I. rt 1 со Име родитеља (скрбника) ^ројач Мухо Вишић, даиџа Столар Мулија, мати Електр. Мухамед, отац LncKTp. Хрусто, отац Лимар М. Капетановић,зет Кројач Сабит, амиџа Кро1ач Омер, брат Кравар Омер, отац Електр. Рифа, мати Rpanap Јусуф , отац Цип^-л. Асим, даиџа Електр. Шаћнр, отац Ципсл Бећир, Амиџа Столар Мустафа, отац Rpanap М устафа Р., зет Стакл. Тахир, отац Кројач Алија, отац Rpanap Стојан, брат Лимар АлиЈа, даиџа Електр Ахмет, амиџа Лимар Наил, отац Електр Ахмед, отац Електр Ахмед, отац Ципел Салке, отац Авдо, амиџа ш. I. I. ц. ш. ш. I- E” 1"' ш. Кроја' п. ЕлектЈ I. Дуто ш. Avto- m Брава I. ш. Кроја ш. Бруса Брапа I. ш. Мјесто рођења Примједба Скопље Власеница Столац Гацко Грачаница Столац Пријепоње Љ убиње Мостар ЈБубиње Пљевље Гацко Пријеноље Рогатица Бањ а Ј1ука Рипач Власеница Модрич 'Звдрннк Рогатица Рогатица Столац Горажде Власеница Столац * л Мојра, мати Хилмо, отац Ћамил, тетак Хасан, отац Хусеин, амиџа Фајко, амиџа Хасан, отац Салих, отац Ципсл Мујо, отац Кроја Ћазиба, мати Злассница [ајниче ТБубушки }толац Б. Петровац Власеница Невесиње Мостар Бугојно Грачаиица \ .. i \ Списак питомица Гајретова Женског конвикта у Сарајеву о х ч о. „«о Име и презиме Оч 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 Богдановић Л епа Церо Зевкија Церић Наила Џинић Асрија Гујић Р ухнја Сирчо Р ам ш а Шехић Р азија Узунић Фатима Дубиновић Сенија KaneianoBHh Нефиза Попаја Сенија Сточанин В асва Алибеговић Ф ата Пашић Сафија Ш амић Сафета Тихић Зухра 33 s ч о С — i П. I. I. I. I. I. I. I. П. ш. ш. ш. IV. IV. IV. IV. св ч о Име родитеља (старатеља) 1.Г.Ш. Сретен, отап св о 3 rt rt rt G Џенка, мајка Мехмед, отац Мејра, мајка Хасан, отац Мехмед, отлц Мухамед, отац Хамдо, брат Салих, отац Хамдија, отац Хасан, отац Паша, мајка Расема, сестра Хасан, отац Ћамила, мајка Куртагић, ујак Мјесто рођења Кос. Митровица Доњи Вакуф Сански Мост Жепче Љ убуш ки Вишеград Столац Сарајево Модрич Травник Јајце Љ убуш ки Сарајево Гапко Јајце Власеница Примј едб a Истунила 4. II. 1929 Истрпнла 9. X. 1928, Налази сс у болннци од 5. Иступила 1. I. 1929. 207 �s ало Оч 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 33 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 208 5 n Име и презиме питомица Рч Алијагић Васва Бакареви ћ Ш ефика Херић Ф атима Комић Мађида М ахић Мевлуда Беш иревић Н ађија Биш чевић Емина Диздаревић Зен к а Филиповић И ф ета Х рустанпаш ић Саима Лимић Л ејл а Поповић Зо р а Р ајаковић Милка Солдин Н ази ф а Ш арић Зиба 'Гихић Хаш а Б аш аги ћ Х ајрија Б аш аги ћ Ф и ја Гонђетовић 'Сенија Коњхоџић Зејн а К улсновић Адила Филћповић М агбула Филиповић С аф ија Л алић Сејда *• (i • Т алић Зем ира П илав В езира Паш алић Емина. Пашић Р ађи ја Бож ић Добрила Ф илииовић Ш емса Грошић Ч^адика Грошић Р еф ка Ибруљ Адила Миџић Џ ехва Миџић Сенија М уфтић Есма П аш ић Ф еф кија Бајеви ћ Загорка Ф азлагић Енвера Куленовић Ђ анка М уфтић Суада Ш аћирагић Фадила Стојановић Л еп а Аврамовић Драгица Бајровић Ш евал а Орман Ф ахира Ш ерифовић Садија Тафро Бедрија К авазовић Асија Комић Самија Пилав Дика Зјакић Расема Дрљевић Ш емса Калесић Хиба Латифић Емина Пролић Садика Ш акић Алмаса Талић Емина Глухић Зејна Мулабећировић Абида Бутуровић Фатима Филиповић Ш ефика Хасанбашић Хајрија Кадрагић Хатиџа Миџић Џевахира Ећимовић Анђелка Црнкић Вахида 1. I. I. I. I. п. п. п. n. п. п. п. п. п. п. пш. ш ш. ш. ш IV. IV. IV. IV. V. "Л(1. vi. 1' 1. 1. 1. 1. 1. 1. 1. 1. 11. u. п. п. п. п. ш. ш. ш. IV. IV. IV. IV. 1. 1. I. 1. 1. п. п. ш. ш. ш. ш. ш. — св о 3 Име родитеља (скрбника) Хабиба, мајка Самија, отац Ш аћир. брат Нура, мајка Омер, отац Хасан, отац Хрустан, отац Сабит, отац Ф ахро, отап Алија, отац со Сабрија, отац св Васо, отац Љ убо, отац s н Хамид отац Смаил, отац Куртагић, -ујак V Хатиџа, мајка 0> ЈСатиџа, мајка р! - Сејда, мајка Ф ахра, мајка Мехмед, отац Махмут, отац Махмут, отац Мехмед, отац Андромаха, мајка Нура, мајка Ш ухрета, мајка Мухарем, отац Ристо, отац u f | | Фахро, отац IM I " Хамза, отац m u Хамза, отац Мустафа, отац ч o Нура, мајка АлиГа, отац a Омер, отац сб Мухарем, отац Владо, отац Алија, отац н Салих, отац Емина, мајка Паша, мајка >> Полка, мајка св K Василије, отац Халима, мајка 0> Алија, отац Фатима, мајка s Илијас, отац Нелика, мајка Нура, мајка Нура, мајка Ферида, м ајка Х ати м , отац Алија, мајка Зејна, мајка Сабит, отац a Алија, отац Андромаха, мајка Зинета, мајка Хабиба, мајка Хабиба, мајка & Ф ахро, отац 6 Ајиша, мајка & Емина, мајка Јасим, отац HaЈТ.Т. Л ука, отац Хамдо, брат . Мјесто рођсња Дубочац Сарајево Травник Бос. Отока Бос Крупа Зеница Сански мост Љубушки Језеро Прусап Високо Братунац Пале Љ убињ е Мостар Власеница Невесиње Невесиње Сарајево Љ убушки Бос. Нетровац Кључ Кључ Љ убушки Фоча Бос. Крупа Бијељина Temaib Језеро Бијељина Бијељина Дервента Приједор Градачац Фоча Бијељина Чајниче Чапљина Травник Бос. Нови Жепче Гунцати Власеница Плевље Љ убуш ки Бијељина Рогатица Градишка Б. Отока Фоча Бихаћ Билећа Тузла Ливно Љ убуш ки Градачац Примједба Истунила 19. V. 1929. Иступила 1. V. 1929. И скљ учена 10. VI. 1929. Искљ учена 10. VI 1929. Истулила 30. 111. 1929 Тузла Грачаница Острожац Језеро Б ањ а Л ука Чапљина Нриједор Мостар Приједор Иступила 22. VI. 1929. �Списак питомаца Гајретова Конвикта у Бихаћу a a о ч a, (2 ° 1 7 12 13 14 1б 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 ч Име и презиме иитомца ce ч o a в сб CL, Хакија Бакалбашић Суљо Галијашевић Мухарем Дедовић Ибрахим Мујчиновић Назиф Нумић Ибрахим Пашалић Осман Суљић Аћмед Ш ехић Намик Башагић Фикрет Башагић Хајрудин Кујунџић Хамдо Липовача Ф уад Мулахусић Химзо Незиревић Ш ефик Херцеговац Суљо Хусејнбеговић Риза Чизмић Хазим Ш ехерчехајић Омер Ш ехић Касим Кршлак Адем Херцеговац Бурхан Хасановић Касим Смаилагић Исмет Пашић Сулејман Тукелија Чедомир Бабић Касим Селман • Захид Софтић Ахмед Хаџизукић Салих Хаџиомеровић Бењамин Хромић Ш ефко Пињо Хасан Бркић Зи ја Бутуровић Але Диздаревић Џафер Куленовић Хамдија Османовић Ју су ф Ризванбеговић Ризван Ризванбеговић Бесим Табаковић Фехим Фазлагић Адем Фехимовић Илјас Фехимовић Светислав Дрнобрња Адем Алагић М устафа Бузаљ ко Фахрудип М улахусић Халис Нурикић Ахмед Пиркић Смаил Смаилагић М устафа Хајдаровић Риза Хаџиагић Чамил Хоџић Радослав Црнобрња Хамдија Ченгић Ахмед Чоходар Ихсан Зукановић М устафа Мехић Џафер Мујагић Алија Реничић Исо Маслић I. I. I. I. I. I. I. II. II. II. 11. - ш. ш. ш. ш. III. IV. IV. IV. IV. IV. IV. IV. V. V. V. V. V. V. V. V. V. V. V. V. VI. VI. VI. VI. VI. VI. VI. VI. VI. VI. VI. VI. Vll. VII. VII. Vll. VIII. Vili. Место рођења Примедба Адем, отац T. II. II. II. II. II. II. II. ш. Име родитеља (.скрбника) — a A. еф. Мемић, очух Хасиба, мати Едхем, брат Мухамед, отац Салко, отац Ахмед, стриц Сафет-бег, отац Сафет-бег, отац Ибрахим, отац Мујо, отац Рашид, отац Ибрахим, отац Алија, отац Хаидо, отац Сулејман, брат Сејдд, отац Ахмед, отац Ибрахим, отац Алија, отац Мустафа, дјед Асим, отац Ариф, отац Ибрахим, отац Сава, отац Мехмед, отац Ст. Мајдан Гаре, ср. Маглај Томиславград Иступио 28./IX. 28. ради болести. Сарајево Кијево, С. Мост Ж еиче Купрес Бос. Шамац Јајце Отишао кући на боловање 25/П.29. \ Јајце Жепче Бос. Отока Агино село (БЈ1) Невесиње 1фново ел. Кладуша отор Варош Ј ајце Ч i - : '. '/ . i. , Искључен 7./Х1. 29. ради сл. владањ; co a s a A. Омановић, даиџа Хасан, отац Рашид, стриц Махмуд, отаи Ахмед, отац Б. Делалић, рођак Малић, отац X. Мулић, даиџа Назифа, мати Ђамила, мати Хусејн, отац Мухамед, брат Ахмед, стричевић Ејуб, отац Бошко Мар., даиџа Асим Сарајкић, зет Нефа, мати Рашид, отац Мелећа, мати Ејуб, отац И. Харманџић даиџа Ибро, отац Месмед, отац С. Османовић даиџа Бошко Мар., даиџа Азиза, мати Дервиш, отац О. Бегановић, тетић Наила, мати А.Салихагић,даиџа Aro, брат Мехмед, отац Снахо, отац 11азин Љ лбушки Високо Ливно Цазин Кулен Вакуф Рипач ср. Бихаћ Столац Столац Мркоњић град Чапљина Ливно Ливно С, Мост С. Мост Столац Сарајево Дервента Коњиц С. Мост Гацко Дервента Јајце С. Мост Калиновик Рогатица Бањ алука Миоче Бјелај Бос. Ш амац Ливно Ливно Искључен 21./П. 29. јер je искључек из гимназије ради слаоа владања Иступио 13./I1. 29. Иступио И./Х1. 28. Иступио 2 1IX. 28. јер ce због старо- Иступио 9./1Х. 1929. 209 �Списак питомаца Гајретова конвикта у Мостару н._, §а Име и презиме питомца (2° i 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 1б 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 210 М ахмут Буш атли ја Сулејман Диздаревић М ухамед Садиковић Исмет Чевро Ф ахрудип Орман Ариф Садиковић Н ијаз Ш арић М устаф а Ибруљ Е аес Садиковић Расим М ехмедбашић Салих Кабил Енес Соколовић Зах и д Еминић Салих Ж илић Малик Звиздић Ибрахим Имширпашић Ф уад Одобашић Омер Питић t Хамид Тановић М урат Салман М ахмут Зекић Нијаз Аликадић Ферид Исламбеговић И брахим Л ика Ш укрија Панџо Богољ уб Ц вијановић Осман Тихић Р еуф Тихић Д ервиш Ч укле Назиф Ш еховић Хасан Алагић Идрис Делић Хусеин М урадбеговић А лија Сарајлић Ш аћир Тановић Осман Терзимехић А лија Х асанеф ендић Сулејман Челиковић Ибрахим Ш ашић Фехим Тичић Осман Баш чован Касим Захировић М устаф а Радаслић М ухарем Арсланагић Мехмед Зибер g о. 0«4 вЗ ч о П. П. п. п. ш. ш. ш. IV. IV. V. VI. VI. св ‘н И s tH п. п. п. п. п. п. п. п. п. / св iii. ml ш. ij ш . .j j l l ш. ш. ш. ш. ш, X š a >> IV. IV. IV. IV. IV. IV. IV. IV. IV. 1. g п. a IV. IV. 1. C-. п. Име родитеља (скрбник) мјссто рођсша Примједба а Хусен Бушатлија Хасан Диздаревић С аф ура Садиковић М. Алајбеговић Алија Оман Абдулах Садиковић Сулејмаи Ш арић Салих Омерхоџић Касим Садиковић Јусуф Мехмедбшић X. Галијатовић Ć . Соколовић ЈС . уд. Еминић Садик Жинић Хамид Звиздић Ћ. уд. Импирнашић З е јл а уд. Питић Сулејман Тановић Хасан С., брат Н асуф Зекић Ибрахим Аликадић М. Исламбеговић Бекир Л ика Рамо Панџо С. уд. Ивијановић Бугојво Љубушки Љубушки Мостар ЉубушкиЈ Љубушки Л>> биње Љубушки Л>убушки Столац Требиње Коњиц Зеница Тузла Гаико Бугојно Прњавор Столац Преселио у Сарајевски интсраат 10. IX. 1928. Гацко ^ЈБубиње Гацко Острожац Зеница Грачаница Улог Бпхаћ Бос. Ш амац Власеница Авдо Пихић Острожац Мехмед Чукла Салих Ш ехввић Автовац Поштељ Ј. Алагић, брат Бихаћ Бећир Делић A. Мурадбеговић Градачац Ибрахим Сарајлић Столац A. Тановић, брат Гацко ТерзимехиН, брат Маглај Мостар Назиф Хоџић Оџак Емина уд. Шашић Коњиц Мехмед Чилић Требише Буна М. Захировић Острожац X. уд. Радаслић Гламоч X. хд. Арсланагић Требиње М устафа 'Бибер Дубрава Истјсран из интсрната 29. IX. 1929 Иступио из конвикта 10. V. 1929 �Редни број Списак питомаца Гајретова конвикта у Тузли 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 ч Име и нрезиме иитомца Џемал Даутбеговић Салих Златкић Ремзија Чамџић Рамиз Кањић Менсур Сердаревић Хилмија Соко Муниб Телаловић Мухамед Ђонлагић Решад Галијашевић Есад X. Јусуфовић Едхем Куленовић Сулејман Рашидкадић Мурат Смајилбеговић Мехмед Бабињац Рефик Дегирменџић Есад Пашалић Џемал Сушић Сафет Беговић (умр. Алије) Сафет Беговић (умр. Are) Дервиш Диздаревић М устафа Хавала Исмет Муфтић Ризах Мулабеговић Енез Ефендић с Мехмед Крзић Хусејн Ш аћирагић Ћамил Бећирагић Мустафа Џинић Абдулах Коркут Ш ериф Зупчевић Фахрудин Баш челија Касим Хрустановић Алија Башовић Алија Чамо М устафа Чаушевић Едхем X. Јусуфовић Хамдија Китовница Шемсудин Љ убовић Ш ефкија Мујезиновић М устафа Бахтијаревић Назиф Мусаефепдић Хифзија Бајрић Хасан Куртагић Сулејман Хасанефендић Исмет Смајић Нијаз Прцић 5 CL, CS © в I. 1. 11. 11. п. п. п. ш. ш. ш. ш. ш. ш, IV. IV. IV. IV. V. 1 V. 63 г w е} и fV. V. V. VI. VI. VI. vn . vn . vn . vn . v in . vm . 1. 1. 1. 1. 1. 1. 1. cL u ш. п. ч ч s n i. ш. IV. IV. п. ■f Трг, школе Име родитеља (скрбника) Мјесто рођења Хусеџиновић Алија Добрј Абдулах, отан Орашје Хамид, отац Ахмед, отац Олово A. Сердаревић Зеница Смајил, брат Б. Градишка Немила Заим, отац Хасан-бег Ф., отац Теслић Фирдуз Гал., стриц Тешањ Б. Ш амац Осман, отац Маглај Тахира, мати Горажде Осман, отац,Тешањ Мехо С., ујак Жепче Ибрахим, отац Олово Ш ахбаз,-отац JKei^le Разија, мати Власенице Мустафа, отац Тешањ Рабија, мати Требиње Васва, мати— Гацко Заим, брат . Ливно С. Вејзагић, ујак Градачац Ахмед, дјед Дервента ферхад, отац Сребренни a Мустафа, отац Маглај Ибрахим, отац Жепче Абдулах П .шић Нова Варош Јусуф , отац Мехмедалија, брат Гор. Тузл Ибрахим, отац Осман, отац Сулејман, отац Махмут, стриц Салко, отац Алија, отац Махмут, отац Ибрахим, отац Дервиш, отац М устафа, отац Дервиш, отац Салко, амиђа Хасан, отац Сулејман, отац Зухдија, отац Мехмедалија, отац Зет Алија, Арнаут Требиње Горажде Гац1СО Пријепоље Билећа Модрић Бугојно Зворник Зворник Зворник Мркоњић Град Маглај Добој Власенице Бласенице Маглај Тузла Примједба Искључен 2. X. 1928. Својевољ. иступио 1./Х11. 28. Искључен 29/IV. 1929. 211 �Списак питомаца Гајретова конвикта у Фочи Х .„ Име и презиме питомца (2° 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 17 18 19 23 24 25 26 27 28 Алић Химзо Бегић Исмет Зејнилхоџић Сулејман Зељ ковић Смаил М ујак М устафа Рустемовић М устаф а Хајдин Назиф Хрељић Хамид Чајић Милош Ш арић Есад Булбулуш ић Ћамил К арахм ут Ахмет Карић А бдулах Твртковић Риза Ф етахагић Јусуф Џавид М ухарем А бдурахмановић Енвер Бахтовић Субхија Кадрибеговић Хајрудин Пашић С афет Прашо С аф ет-Ш ефкет Сужањ Хамид Тапо Авдо Твртковић Реуф Ф етахагић Ахмет Ш ећибовић Мух&мед К урталић Изет М елишевић Нусрет e. rt ч о Cl, a 1. 1. 1. 1. 1. I. 1. 1. 1. 1. П. П. п. п. п. п. Име родитеља (скрбника) rt rt К ш. ш. 1-1 ш. ш. ш. ш. ш. ш. ш.х ш. IV. Примјеба Мјесто рођењ а Хамид А бдулах Хаџи-Халиловић X. Зајко Бешир Сабит Авдо Краина Митра Смаил М устафа Махмут Конаковић,скрбник Хафиз Рамадан Едхем Хивзо Зећир Едхем М ухамед Тахир Мехмед К арлић С. скрбних Хафиз Рамадан Подлугови Јајце Вишеград Гламоч Подхум Кладањ Илијаш Вишеград Вишеград Мостар Б реза Б реза Врлазије Вишеград Вишеград Д. Вакуф Сребреница Миоче Сарајево Вишеград Чајниче Чевљановићи Високо Вишеград Беган Ремзија Прибој Чајниче Р Списак питомаи а Г в .„ X О Име и презиме питомца { " 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 212 Ајановић Р ем зија Ченгић Алмас Ченгић Вејиз Голубовић Урош Хаџајлић Елко Селимагик Касим Станић Ибрахим Тутић Јакуб Џидић Авдо Прљ ача Џемал Селмановић З и јах Грчик М устафа Хаџић Џемал Љ у ц а Ахмет Бахтијаревић Исмет Аночић Миодраг Бучан Реџо Хоџић Ризах ЛакиК Абдулах Илија Мелентијевик Селмановик Б ахрија Пашановић М устаф а ЈакиН Блаж е 1 1. б 1. б 1. б 1. б 1. б 1. б 1. б 1. б 1. б П. б П. б Ш .б Ш .б Ш .б IV. б V. б V. б V. б V. б V. б V. a VIII. VIII. i rt a n rt a S X a rt £ a 'ајретова конвикта -Име 1 родитељ Ж а Рагиб, стриц Ју су ф , отац Омер, отац Миливоје, отац Муле, отац Хамид, отац Адем, отац Карадан Б. оћух Гако, отац Сајфо, отап Хакија, брат Бећир, отац Салих, отац А бдулах, отац Ш ухрета, мајка Перо, отац Исо, отац Мехмед, отац Хатиџа, м ајка Петар, отац Г аза, отац Мехмед, отац Вида, мајка Мјесто рођењ а Патлгећи Оџак Оџак Котлаићи Лознида Прибој Бјело Поље Бјело Пољс Плевље Плевље Плевље Плевље Плевље Бијело Пољс Плевље Нова Варош Губовче Нова Варош Пријепоље Пријепоље Песеље Пријепоље Ш авник > Плевљу Примј едба Оболио и напустио школу 5. I. 1929. године Својевољно иступио из нопвикта 29. Ш. 1929. године Оболио и напуетио конвикт 16. XII. 1929. године �Списак Уненица Гајретове Ћилимарске Занатске Школе у Новом Пазару 5 о Име и презиме CL 1 2 3 4 5 Зубејда X. Кошковац Есмана X. Комичанин Џемила X. Мумџић Саида X. Мухединагић Махија X. Брничанин Џовида X. Дражанин 7 Љ утф а X. Плунчевић 8 Спаска Марковић Абида Чолаковић 10 Урфета „ 11 Нусрета Ајдинагић 12 Зум а Шаренкапић 13 Санија Шкрвјељ 14 Назифа ЈБајић 15 Везира Тупинац 16 ЈБутф а ЈБајић 17 Махија Качапор 18 Бехђида Шкријељ 19 Уљфета Ш ароњка 20 Зум а Куртагић 21 Ђулсума Хаџић 22 Рамиза Зејнеловић 23 Хајрија 21 Зубејда Коничанин 25 Хајрија Хађи Ахметовић Нака Мурић 26 27 Дервиша Табаковић 28 Емиза Ћилерџић Саида Рустић 29 Уфа Ћосовић 30 Садика Кадић 31 Мушка Аземовић 32 Мунира Дражанин 33 Емина Холковић 34 Хабиба Калајџић 35 Нака Дражанин 36 37 Зуриф а Гусинац 38 Ума Имановић Васф ија Калајџић 39 Нака Исовић 40 Хадија Даздоревић 41 Махија Алимиљевић 42 Нађија Бринчанин 43 Ђулсума Беговић 44 Џемка Црнишанин 45 Емка „ 46 47 Фадила Колашинац 48 Ђ ула Доловац 49 Нурија Хусић Санија Коничанин 50 „ 51 • Садија Шемсија Љ ајић 52 Ћ ама „ 53 Родво место ч о I a Нови Пазар 6г. 5 „ 5 . 6 „ 4 „ 4 „ 4 „ „ 3 „ Рожаје 3 „ з „ Нови Пазар з „ з „ з „ „ 2 „ 2 „ „ 2 „ 2 „ У гелу 2 „ Нови Пазар 2 „ 2 2 » 2 „ •' „ 2 . t „ 2 „ „ 2 „ „ IV, „ „ IV. » „ 1 1 и 16 u. „ V » „ „ „ „ „ , „ „ „ „ „ в . „ „ 6 . 6 . 6 „ 6 „ 6 , 6 , 6 „ 6 „ 6 . 6 „ 1„ 1 1 ,, 1 „ 1 „ 1 ,, 1„ 1 „ 1 1 „ 15 Д. 15 „ 15 „ 15 „ Име скрбника Успех Месечни науке хонорар Примедба Хајро, отац Одлично 200 дин Завршила школу и аадржама да ради са пом. хонораром Ариф, отац Сабија, мати Емил, отац Реџеп еф., отац Рамиз, ујак Милева, мати Ариф, отац 160 160 Врдобро 90 90 90 60 Нурија, мати Салко, очух Бајрам, отац - . Хабпб, отац добро O i Ахмет, отац _ Ханефија, отац ХафизМ ухарем, от Иљаз, отац Нурија, мати Јусуф , отац Наила, мати Омер, отац Мурат, отац Омер еф., брат „ Хатнџа, мати Хасо, отац „ Реџеп, отац Хамдо, отац Авдо, отац Авдо, отац Сулејман, отац Азем, отац ХалиЛ, отац Холко, отац Хасан, отац Реџеп еф., отац Биса, мати Јусуф , отац Омер еф., брат Вехбо, отац Нурадин, отац Хамдо, отац Емин, дед Смајо, отац Рамиз, отац „ Заши, отац Ибрахим, брат Латиф, отац Аљо, отац „ Ханефија, отац Ејуб, отац „ „ „ „ „ „ 45 „ 15 „ 15 15 15 15 15 15 15 15 15 15 15 4 „ „ „ „ „ „ „ „ „ „ „ 9 1930 г. полагдћс испит Jf / 213 �s cc s г 50 w i S a ^ c4 | s s s i; i 9.428 6.636 10.613 g 3 3 £ Si 3 78.832 80.996 41.917 98130 % e 3 96.151, 10.454 20.771 46.00 o 29.981 8 147 109 i ft g o s •o < 3 N X н a a 3 м Se, м 3 м ft < ca 77.731 87 __co___ (5 a £ w O O < OS < c» > o ■? § 3-g м ca < X a <N s 214 83.962 46 , 1 ---- ^ 79.796 20 š »н co •* s 2 p " 70 s l©'' co Г \ 1J 40 60 05 1 I 1 ^ 3 ft O Q оз O оз oj 2 §з CO CO »1 i-i IO 50 c , § 1 io ® - 1 i 8$ 50 s сз 75 р 1 * IO w оз £5 0 1' H eo 1 1 252.770 P ranje i čišćenje *1 m .2 8 to U zdržanje i nab av k a n am ještaja fl Opšti kane. troškovi i školski p rib o r a 3 o zdržaranje grade b ašte p. 1 906 5 35 8 u? 01 c . § § 87.773 1 r-: o. o5 : 1 80.996 27 132.959 86 1.894 55 1 23.190 10.463 90 1 1 2.565 50 160.239 81 3.562 09 16.439 60 12.712. 70 1 30 35.864 40 1 22.841 30 1 § 14.C40 a 3 1 1 1 1 § i § i £ 5.700 165.595 20 2.711 83 429.310 24 281.511 21 3.889 6.149 1d 1 1 Din c s 11.400 Plate upra ve konvikta vjerskih vaspitača i dr. Plate nam je­ štenika K irija & a 3 ra sv je ta O grijev c *■ H rana Izdaci Gajretovih konvikata u škol. god. 1928./1929. Razno UKUPNO p Š g 5 и 3 > ш X Он a Se х p co o клх школа. Према томе, укунно je Гајрст издржаб и нотномогао у овој години 53S ђака. Из овога слиједи да je у овој години Гајрет издржао и потпомогао 91 ученика(ицу) више него у прошлој 1927/28. години. Друштвени лист »Гајрет« Издавањем свог листа »Гајрета« друштво постизава два циља. Први je циљ тај што Гајрет, проко рубрике Гајретова Гласника упознаје своје чланове и пријатеље са својим напретком, својим дјеловаљем и са сваклм кретањем унутар своје организације. Читајући ступце Гајретова Гласпика, читалац често пута и не мисли на њихову важност. Јер, извјештавајући о друштву, ови ступци извјештавају уједно и о стању развоја наше друштвене свијести уопште, која je иначе тако закржљала. Кроз једно годиште нашег листа, може читалац тачно д а оцјени куда та свијест стреми и колика je њена снага, као и то да ли крећемо напред, или опадамо. чГер, бтање друштва Гајрета то je огледало naiy£ националне и социалне свијести, a то огледало пратити то можемо само помоћу друштвеиог органа. Из ових разлога, Гајретов Гласник како год служи прегледу о развоју друштва исто толико он je тачан преглед, са јасним фактима, no кому можемо да процијенимо вриједност наше уже заједнице, њену снагу за опстанак и њену будућност. Зато треба да се ова рубритса његује и прати са много више интересовања и разумијевања. Специално ове године, ова je рубрика била материјалом обилата. Осим тока прославе 25-годишњице, којој су посвећена неколика цијела броја, регистроване су у Гласнику све наше остале прославе, забаве, тофзричи, прилози, разне чланарине, портрети наших радника, културне појаве и т. д. Увођењем илустрација у ову рубрику прешли смо на једну новину која може само да даде подстрека раду за друштво и која илуструје уједно хронику нашег олштег напретка. Лрелазећи на уређење другог (дрјела листа, морамо у први мах да скренемо пажњу на једну жалосну чињеницу, a та je: слаб одзив за сарадњу, специално у стручним шггањима. Код омладине ocjeha се жеља за радом, али. у овом правцу, њезини су радови незрели и довољно лсизрађели. To долази отуд што je младост превише бујна и у вријењу, a за социална и стручна-економска. и привредна питања треба и искуства и сређеиости. Зато смо се за сарадњу ове врсте обратили на све наше старије стручљаке, али, на жалост, остали смо скоро, част изнимкама, без икаква одзива. Haiua старија генерација као да се заморила у раду за сопствену егзистенцију толшсо да пије више у стању да морално лотиомогне Гајрет и да да лримјера и лоуке млађима. Изгледа да се ола лајвише задржала na јаловом критиковању. �Што će тиче белетристичког дијела Jraćra, ту je, једним дијелом из потребе одга.јања млађих генерација, a ионајвише због стерилности старијих, Гајрет морао да от*ори своје стунце млађим и најмлађим, na макар њихово писање засада посвема и не одговарало жељи и охватањима неких читалаца. Књижевност, као ријетко која грана умјетносги, у својој форми доживљује промјене, na отуд лобуна млађих иротив старијих и отуд негодовање старијих спрам млађих. Без обзира на ово, нашим новим генерацијама требало je отворити врата и добро je створена одлука да на овој рубрици сарађУЈУ само муслимани, како би тим у што већем броју могли да дођу до изражаја, јер ми имамо талеката и треба их само открити. Па иако ти таленти стрше напред, иако ти таленти, како споменусмо, нису често пута у складу са схватањима миогих читалаца, њима се мора створити могућност пласирања, њих треба преко »Гајрета« увести у књижевност, јер je неопходно потребно да ми муслимани учествујемо у што већем броју у стваратву наше заједиичке културе. Гајретова књижевна издања Гајретова Ћилимарска Школа у Новом Пазару. Гајрстова Ћилимарска ппсола у Новом Пазару дјелује већ 6 година, те je досада показала у своме раду врло лијепе резултате. Крајем ове шк. године школу похађају 53 дјевојке од којих су 26 радениде, које од школе примају ирема своме раду хонорар, a 27 их je које се не плаћају, јер оне изучавају занат. Управитељица школе je од почетка нове године гђица Мазлума Ајдгаагић, коју плаћа Област. Управу школе <сачињавају слиједепа гт: Предсједник: Пећанин A. Мехмед, суд. чинонник; управитељ школе: Нуховић Иљјас, вјероучитељ; чланови: Даца Ахмот, благајник општине Н. Пазарске и банк. чиновник; Вучељ Сулејман, бербсрин; благајник Хф. Рамиз Полевац, државни имам и секретар Реџепефендић Осман, чиновник Муфтијства. • Управа пЈКоле ради пуном иаром на прикупљању средстава за изградњу школског Дома. Нови - под^дбрр у Новом Назару заједно са управом шко, ле надају с?*Да he им успјети у слиједећој години тај Дом и остварити. У минулој je години имала управа прихода Дин. 2^110.—, те са салдом про-Л»£ВЛСОДИНе ОД Дин. 8.847.23, ИЗНОСИ Дин. 32.957.23. Расход је‘ износио Дин. 12.972.—, тако да je данас ia Дин. 19.9S5.23. Лоред друштвене »Спој^ иш^«, штампане приликом прославе 25-грдишњице нашвг друшп штампана je у друштвеном изд&њу и књига Задруга Кола Српских Сестара и Гајретова Жгнповиједака »П о д ж р в*н> е м в р е м е н a« id ског Пододбора х слиманског живота, од уредникД нашега листа Хамзе Хуме. Сви књижевни листови и отручиа критиВ е ћ з и no године успјешно дјелује Задруга ка изразили су се о овој збифци приповиједака %Српских Сеетара и Гајретовог Женског Поднајповољније, што може да послужи на понос не одбора. Основана je са задатком да пружа зараду само писцу него и свима муслиманима. Исто таксг у издању нашега друштва штампано ^је*Вјело :»Ка- и придиже из биједе и невоље сиромашне наше к о т р е б а з е м љ у р а д и т и « . Како се види no жене и дјевојке, a уједно и да упознајс наш народ наслову, ова je књига намијењена земљораднику, са богатством наших старинских народних мотива. да би потакла и нашег запуштеног сељака на ра- Радионица Задруге полагано али сигурно напреционалнију обраду земље. Ову смо књигу разасла- дује. Радови Задруге највише ое продају у Београли свима пододборима и повјереницима да je дије- ду и Загребу. Главни Одбор je упозорио невоје подлом раздијеле бесплатно земљорадницима, у првом одборе и повјеренике на ову лијепу привреду дороду члановима Гајрета, a дијелом да je распро- маће индустрије, како би се ова грана женског рада пренијела и у провинцију. У минулој години Дају. У помањкању прикладних позоришних кома- Задруга je имала чисти добитак 23.314 динара. lio да за Гајретове забаве у провинцији, Главни Од- узору ове Задруге ускоро he наш женски пододбор јо замолио нашег књижевника. Ахмеда Мурад- бор у Ливну основати своју Задругу, у којој he беговића да изради неколико актовки. Мурадбего- упослити сиромашне дјевојке. вић се одазвао молби и израдио je пот актовки, које су штампане у листу »Гајрет«. Усљед всликих Друштвена Организација изванредких издатака у овој јубиларној години Главни Одбор није могао да отштампа посебно ове актовке. Оне су приказиване на многим- ГајретоУ току ове годиис друштвсни пододбори и повим забавама у овој години, na се можс тврдити вјереници дјеловали су према приликама и могућда су допршшјело моралпим и материјалним усијс- ностима na остварељу друштвеног циља. Њ има je сима наших забава. Главни Одбор у току, године упутио 20 'окружни- 215 �ца разДбг садржаја. У тим окружницама нарочито вучемо ћар^лелу Мзмеђу пј)0шле и ове године: Бујс иолагано на друштвене приредбе (забаве, сијела, џетом за ову годину предвиђен je укупан приход теферичи), на друштвену пропаганду, проширење од чламарина Дин. 100.000.—, док je стварно у овој чланства и организација уопште, потрошљу Гај- години иримљено од чланарин# Дин. 214.980.70.—, рст^ва цигарпаиира и т. д. иаирама Дин. 85.639.40 у ирошлој годиии. Главни U радошћу констатујемо да je рад друигтвених Одбор je иодузимао и акцију путем јавности као и подсдбора и иовјереника био у овој години знатно путем нарочитих писама да се одуже Гајрету сви живљи и успјешиији од свих посљератних година, они, који су у ком било облику, за вријемо свога иако je ова година у економском погледу била тежа школовања, добивали помоћи Гајретове, и то угшод свих досадањих. Ta активност друштвених ор- comi у чланство легатора, добротвора и утемсљача. ганизација најбоље ће се видјети no броју одржа- Према великом броју оних које je Гајрет помогао иих ириредаба. Док јо у прошлој години одржано у току 25*годишњег оистојања, одзив je, нажалост, укунно нешто преко 30 забава, ове године их je био врло мали. Имена оних који су одазвали објаводржано 67, што значи два пута више. Taj рекорд- љивана су to ko m године у листу »Гајрет«. ни број Гајретових забава одржан je у главном у Број упиеаних чланова легатора, добротвора и току посљедњих шест мјесеци т. ј. од јануара до утемељача ове je године био рекордан, јер се упикраја јуна. Ову врсту рада треба и у будуће још сало 5 нових легатора, 27 дсбротвора и 103 утемевише његовати, јер су приредбе ове врсте уједно љача: Легатори су слиједећи: А д е м а г а М е ш и ћ и најбоље пропагандистичко средство за ширење CFeiifeH>) са износом од 10.000 Дин.; А х м е т СеГајретових идеја у ширим слојевима. У овој годтш ф и ћ (Сар^јево) Дин. 10.000; Ср п . Ц е н т р а л н а успјело нам je да повећамо и проширимо друштве- Л р и в р. Б a н к a (Сарајево) 10.000 Дин.; Г р a дну организацију. Бројно стање наших лододбора CiTa^o п ш т и н a Мостар Дин. 20.000 и Ш у м с к о износи данас 75, а^ повјерешцптава 99, док je проИ н д у с т р и ј с к о ’ П р е д у з е ћ е Доб^зљин—Дршле годино било $во стање: 51 .пододбор и 82 по- вар Дин. 50.000.— вјереника. Према томе слијрди да je др.уштвена орИзузев мостарске општине, која je само дјелоганизадија у овој години појачана за 24' поодбора \мично уплатила чланарину, остали легатори су у и 17 повјереништва. rl i— цијелости измирили чланске износе. Од врло велике јјз^ва&ности да у Hai 'Нека je најсрдачнија хвала Гајретовим легазацију привучемо и село и да на тај на> торима, чија ће имена остати вјечито у аналима жимо наше редове новим снагама из непрееушног Гајрета и стужити за примјер свима имућиијим и врела народиог живота. С радошћу истичемо да се иожртвовнијим грађанима. Гајрет почео ширити 1Гу Јужној (Јрбији, нарочито послије туркеје у Скопље. Исто тако нас весели да je ове године основатб и неколико-женских подГајретов цигарпапир одбора и повјереништава, међу којима се нарочито истакао својом агилношћу и обилношћу рада женЈедно од најјачих врела Гајретових прихода ски пододбор у Ливну. како прије тако и послије Ослобођења јест приход Снага једне установе као што je Гајрет овиси од Гајретова цигарпапира, којег израђује овд. творо снази њене организадије и о броју њених свјес- ница цигарпаиира iC. Д. Алакалај. Потрошња Гајних чланова. Усљед непросвијећености ширих сло- ретова цигарпапира у овој години текла je овако: јева наш рад je у овом правцу парочито отешчан. 1928. 7.580 кутија Јули Свјесним и пожртвовним радом свих друштвених Аугуст 8.705 „ радника и пријатеља успјеће нам ипак да убрзо Септембар 6.G40 „ поставимо организацију на најчвршће и најшире 12.534 „ Октобар „ темеље. 7.012 Новембар „ Сматрамо за дужност да се и овом приликом 7.G62 Децембар „ захвалимо свима оним Гајретовим раденицима ко1929. 6.915 Јануар ји у овој години доиринеооше моралним и матери4.910 Фебруар „ јалним успјеспма нашег друиггва. 6.0G3 „ „ Март G.395 „ Април •» Упис нових чланова великих добротвора (легато15..2G1 Maj и Јуни „ ра), добротвора и утмељача 9.G77 к у ти Ја. продато за годину 1928/29. 89.G77 Ј Оспиван»ом нових пододбора и успостављаљсм повј(!риииштава појачан je one годино и број чланства, a и приход од чланарина. И овде ћсмо да по- 2 /6 Према уговору, склопљеном 2. VI. 1921. између Гајрета и сиоменуте творнице, те падопуни тога угопора од 15. 111. 1922. тпорница плаћа Гајрету �5% од цјелокупне продаје, која се постиже са нашим иалшром и то iro одбитку монополске таксо, коју творница плаћа Управи Монопола. Минимум, који je овим уговором загарантован Гајрсту износи годишњс Дин. 62.500. У колико промст са цигарпаииром 1»Гајрет« прскорачи годишње 50.000 јкутија, творница плаћа Гајрсту, поред мишшалног год. ирихода од 62.500 Дин. од вишка изнад 50.000 кутија no кутаји 6% од цјелокуино продаје, uo одбитку монополске таксе. Овај уговор важи почам од 1. јула 1922. до 1. јула 1932. год. !Ако испоредимо количину продаје цигариаиира задњих неколико година, видјећемо да одназад двије годино продаја »Гајрет« цигарпира оиада. Томе има више разлога, a један je од тих, који je и најважнији, што се одназад неколико година смањујо број малоиродаваоца (трафиканата) муслимана, na се усљед тога наручује мање Гајретова цигариапира. Други, такођср важан разлог јест тај, што од l. јануара 1928. творница не може исиору- . чивати цигарпапир изравно трафикантима upeka њиховим наруџбама, потхо je од тада и Гајрет-цигарпапир монополисан и ш т о ј<5 право великопродаје цигарпапира издато закунДимК зајсдно са правом вели1СОиродаје дуванских прерађевина и шибица. Ти закупци великопродаја иису муслимани, na и усљед тога запиње продајаГ нашсг иаиира. Д а би сс то кориговало и да би Гајрет имао већу прођу, још у аугус^у прошле године тражили смо од Уираве Монопола да лраво великоиродаје Гајретова цигарпапира устудш Гајрету, али Управа Монопола није могла томе удовољити. Главни Одбор je више пута аиеловао у овој години на нододборо и повјерени^тва да пропагирају потрошњу Гајретова циграиапир^. Ha све притужбе о несташици цигарпапира у провинцији, Главни Одбор je интервенисао код Земаљске Банке овдје као велепродаваоца и сваки пут Земаљска Банка je одговорила, да до њс не лежи кривња него до малопродаваоца и до самих консумената, јер банка шаље онај папир што га наручи велепродаваоц у провинцији, a овај опет наручује према потраи«њи консумената. Главни Одбор je увјерсн, да би приход од Гајрет цигариапира доносио најмање три пута всћу корист нашем друштву ако би сви пушачи муслимани трошили искључиво Гајретов цигариаиир. С тога анелујемо на све радникс и пријатеље Гајретове да у својим мјестима пропагирају нотрошњу нашег папира и да контролишу трафике да ла! се равнају ирема наруџбама и жељама иушаћа. Акција за Гајретов Дом И у овој години Главни Одбор je чинио напоре да купи у Сарајеву зграду било за друштвени Дом или интернат, a вођени су и преговори за купљу земљишта, на коме би ес имао иостеиено изграђивати Гајрстов Дом. Нажалост то Одбору није пошло за руком, јср je требало за то издашнијих срсдстава. У циљу иовећања фонда Гајретова Дома у onoj годшш су израђени наЈКЈЧИти блокови, т. зв. »Цигле Гајрстова Дома« и разаслане na распачавање свима поодборима и повјер(чшцима. Какав je био уснјех ове акције за повећање фоида, види се из благајвлчког извјсштаја. И овом ириликом аиелујс.мо на сво пријатеље и радиике Гајретовс да нораде na распачавању Цигла Гајретова /1,ома, како би допринијели повећању Фонда Гајретова будућег Дома. , ' i :; - Нова Гајрстова Диплома У- о^ој^години израђсна je нова Гајретова диплома украшена дивним арабескама и многлм стилизованим народним шарама. У средини ових шара налази се слика, која лредставља напоре муслимана на културно-просвјетном и привредном придизању народа. Kao зшицијатору и темељу нашега напретка, вила просвјетилсљзса полаже вијенац, мајцн на главу која својс дијете поучава у књизи. Ту видимо и .вјероучитеља еа књигом у рукама, ryслара са гуслама, тежака еа воловским колима и занатлије са њиховим радовима. У позадини се види Бегова џамија са дијглом Сарајева. Лод овом хармошгчном групом остављен je простор гдје долази име легатора, добротвора или утсмељача. Под тим простором у овалу je израђсн сијач у покроту, који сије no узораној њиви сјеме будућег плода, то јест плода рада за Гајрет. Диплома je израђена у 3.000 примјерака у Загребу, a израда je коштала 45.000 Дин. Главни Одбор се нада да je овом дииломом дао јодан симболичан знак својих настојања ono ирепорода и наиретка нас муслимана. Филм Гајретове прославе Овочаности Гајретове прославе 25-годишњице су снимл>ене у филм. Филм je приказиван у кинима у: Сарајеву, Дервенти и Бијељини. Главни Одбор je обавијестио све нододборе и иовјереншитва да се послуже овим филмом у %1ропагандистичке сврхе у колико у њиховим мјестима постоје кина. Пријатељи и радници Гајретови гледајући овај филм имаће прилику да обнове сјећања на све ваишијо моменте прославе као и на духовно манифестовање културно-просвјетне и националне свијести бос.-херц. муслимаиа. 21 �АУДИЈЕНЦИЈА ДЕЛЕГАТА ГЛАВНСГ ОДБОРА ГАЈРЕТА ИОД ЊЕГ. ВЕЛ. КРАЉА. Всћ je дуже времсна откако представници Гл. Одбора нису имали прилике д,а обавијосте исцрпiiJije о дјеловању Гајрета у Престоници све онс факторе који водс рачуна о раду нашега друштва и указују му своју благонаклоност и пажњу. Због тога je Главни Одбор закључио да изашаљс своје делегате у Бсоград, који би уз то имали да носвршавају и извјесне друштвене послове. Главни Одбор je делегирао иотиредсједника Др. Мехмеда Зилџића и секретара Хамида Кукића крајем марта мјесоца о. г. Приликом њихова боравка у Београду нримљени су у аудијенцију код Њег. Всл. Краља, која je потрајала подуже. Њег. Вел. Краљ живо сс шггерссовао о кулггурио-просвјотиим приликама муслимана a специално о дјеловању Гајрета, чији je Протектор Његов узвишсни Син Простолонасљедник Петар. Делегати су поднијели Њег. Вел. Краљу исцрпнији извјештај о успјесима досадаЈвее Гајретова дјеловања, о прослави 25- го д ш ш би цо ,- о напргдовању и ширењу Гајретове организације и о даљњој акцији Г а јр е ^ у народу' Ијјтодобно су се делегати захвалили Њег. Велрчанству на превишњем одликовању Гајрета Орденом св. Саве Н. стеиена. Висока пажња Њег. Вел* 1храљаг-14рју указује са ком ириликом нашејЈ>Г<$рету и коју je . приликом аудијенције друштвеннх делеЗј - ? подстрека Гајротовим раденицима и бодри со заложе свим својим силама за прогрес и нално освјошћивањс муслимаиског ^и јела народа. Нека живи Нхтово Всличанство наш Краљ и цио Његов Узвишени Дом! их да лационашег дични Величанствене прославе Гајретове 23-годиши.ице у Сарајеву, Скопљу и осталим мјестима широм наше домовине; аудијенција друштвених делегата, којом je Гајрст и овог пута почашћсн с Највишег Мјеста; проширење Гајрстове Организације широм Отаџбинс; број питомаца које je Гајрет у овој гсдиии уздржао као и питомаца који су свршили успјешно срсдње школе крајем ове школске годипе; рекордни број забава одржаних у току зад 1БИх шест мјесеци; моралпи и материјални усПј'е'с^који су получени у врло тешким сксномским ^риликама као и расположење, које je овс године створено -у раду за наш Гајрет — јесу најбоље мјер^ло за оцјену рада Главног Одбз-ра и њсгових пододбора и повјсреника. To одуш-звљењс и расположење допринијеће да ће Гајрет бити ускоро једна од најјачих организација у нашој земљи и да ће коначно скупити око себе сав муслимански дно ^аш егнардда. Ради свега тога молимо Скуиштнну да овај тај'нЛчки извјештај ирими на знање. n\l P ododbori i povjerenici Gajreta n alaze s e d a n a s u ovim m jestim a: Adanovac (srez Giljani) povjerenik :^Jakub Bislimović. Agošt (srez Giljani) povjerenik: Salih Fejzulahovie. Avtovac (srez IGacko) pododbor: Alija Pašić, Salko Prohić, Muharem Dizdarević, Mujo Hasanbegović, Hamidija Pašić, Murno Hasanbegović, Ibro Hasan­ begović i Zećo Pašić. Banja Luka (pododbor): Dr. Ejub Mujezinović, Asim Skopljak, Ham'dibeg Džinić, inž. Suljaga Salihagić, Ljubo Vujović. Bihać (muški pododbor): Osman ef. Redžić, Sulejman ef. Redžić, Sulejman Zjakić, Dr. Hamdija Bravo, Nezir EzićBihać (ženski pododbor): Agana Ezić, Đula Midžić, Hafija Krupić, Sejida Redžić, Fatima Saračević, Ajiša Redžić i A. Bravo. Đijeljina (pododbor): Ibrahim Dautović, Halil ef. Hujdurović, IbrahinT Husagić, Muradbeg Pašić, Sejid Ali ef. Bajraktarević, Asim ef. H. Mehmedagić, Abdulah Berberović i Harnza Grošić. Bijelo-Polje (pododbor): Zećo Idrizović, Hajro Dizdare­ vić, Ilijas Dobardžić, Camil Hofc, Abas Mekić, Šefko Dervović, Jusuf Lamežević, Mule Muzurović. Bilajac (srez Mrkonjić-Grad) povjerenik: Avdibeg Kulenović. 218 Bileća (pododbor): Smail ef. Serdarević, Malimud Konjhodžić Selim Drljević, Camil Arnautović, Alija Čorda, Ishak_Smailbegović i ŠaćLr Isović. Bitolj (povjerenik): Halil Halid. Bjelemie (srez Konjic) povjerenik: Mustafa Karabeg. Blagaj (srez Mostar) povjerenik: Salihbeg Velagić. Bos. Brod (pododbor): Dr. Kasim Dilberović, Hilmija Hodžić, Džemaludin Ruždija, Asifaga H. Sejdić, Sabit Arslan, Faik H. Agić, Asif Sarajlić i Sabit Mujkanović. Bos- Dubica (pododbor): Osman ef. Forta, Vejsil Drljačić, Hasan Serić, Hašim Jahić, Omer Delić i Tahir Lelić. Bos. Dubočac (srez Derventa) povjerenik: Agan Sinanović. Bos. Gradiška (pododbor): Salko Pekušić, Mehmed So­ kol, Abdul Kadir Softić, Aziz Bošnjak, Mustafa Zuhdi Hodžić, Ibrahim Fevzi Alagić, Osman Tatarović, Hasib Topić. Bos. Kobaš (srez Prnjavor) povjerenik: Rizabeg Alibegović. Bos. Krupa (povjerenik): Fejzulah Čavkić. Bcs. Otoka (srez Bos. Krupa) povjerenik: Alija Herce­ govac. �Bos. Petrovac (povjerenik): Teotik Šehić. Han-Pijesak (srez Vlasenica) povjerenik: Stevo TodoBos. Samac (pododbor): Suleiman Zjakić, Sutejman Tirović. hić, Suljeman И. Aliagić, Hasan Vaizović, Omer Iiijaš (srez Visoko) povjerenik: Mijat Kuraja'Prcic. Izalići (srez Bihać) povjerenik: Alija Lemeš. Bos. Samac (povjerencia): Nafija Vajzović. Jablanica (srez Konjic) pododbor: Bos. Samac (povjerenica): Feliim Sejdić. Jajce (pododbor): Mehmed Alibeg Kapetanović, lbrahim Breza (srez Visoko) pododbor: Čamil Karabdić, LuKršlak, Derviš ef. Mulaosmanović, Salihaga Sarač, ka Simundic, Arif tlerco, Omer ef- Dinarević i Sa­ Akif Muzur i Džemal Muzur. lih Cović. Jajce (|)ovjerenica): Safija Softić. Bratunac (srez Zvornik) povjerenik: Abid ef. Dozić. Jakeš (srez Modrič) povjerenik: lbrahim Dizdarević. Bugojno (pododbor): Alimed Sadiković, Alimed Mute- Janja (srez Bijeljina) povjerenici: Abdulah Gruhonjić i velić, iMehmed Ždralović, Redžep ef. Hegić, lbrahim Osman Gruhonjić. tiadžiahmetović, Mehmed Mlaćo, Mustafa Bećirbe- Jeleč (srez Foča) povjerenik: Avdija Kazazić. (gović i lbrahim Karadža. Jezero (srez Jajce) povjerenik: Ahmed Aganović. Bukinje (srez Tuzla) povjerenik: Ferhatbeg Azabagić. Kalinovik (srez Foča) pododbor): Sulejmanbeg Jažić, Bužim (srez Bos. Krupa) povjerenik: Mustafa Kudić. Hakibeg Filipović, Ejubeg Filipović. Cazin (povjerenik): Mustafa Zuhrić. Kladanj (povjerenik): Mustafa Jahić. Cazin (povjerenica): gda Hasiba Bilal. Ključ (povjerenik): Osman ef. Beganović. Cajniče (povjerenik): Nedžibeg Prašo. Knežina (srez Vlasenica) povjerenik: Miiivoj Jeftić. Čapljina (pododbor): Ahmedaga Kapetanović, Redžep Konjic (podpd^pr): Mehmed Alija Hadžić, Mehmed Dra­ ef. Hajrović, Nezir Malohodžić, Omer ef. Šehović, če, 'lbrahiip Hadžizukić, Omer Agić i Ragib LjuŠalim ef. Metiljević, Ali ef. Humo, Smailaga Bo- • JjuŠič. . standžić i Hf. lbrahim ef. Ridžanoviić. Kopčići (srez Bugojno): povjerenik: Mehmed ef. JusufČelinac (srez Banja Luka) povjerenik: Selim Šabanović. begović. Derventa (pododbor): Esadbeg Alibegović, Omeraga Koraj (srez Bijeljina) povjerenik: Sakib Agić. Udžval'ić, Alija Husedžinović. Sulejman ’ Pašagić, Kos. Mitrovica (povjerenik): Sulejman Haznadarević. Mustafa ef. Tirić, Mustafa ef. Ibrulj, Hamdi ef. Drlje- Kotor Varoš (pododbor): Hafiz Husein ef. Tabaković, vić, Jusuf ef. Pita, Zajim Nnko^ić A Sulejmanbeg ____ Sabit iHozić, Rasim Hozić, Selimaga HadžiselimoPorobić. vić, Munib Hozić, Salihaga Salihagić, Muharem Doboj (srez Tešanj) pododbor: Ibrphim Mujičić, Dža•izdar i Bego Sarajlijaferbeg Dautbegović, Ibrahmi Didić, Abdulgani/ еј-иЈ (srez Derventa) povjerenik: Muharem PujaGanibegović, Mustafa ef. oerbić, lbrahim iBalić i Sic. Husein Avdić. Kozarac (srez Prijedor) pododbor: Adem Balić, lbrahim Domanovići (srez Stolac) povjerenik: Muhamed Čišić. Ključanin, Hilmija Subašić, Hafiz Bašagić i 1Izet Donji Vakuf (povjerenik):тИ. Mustafa Basara. Prusac. • Fatnica (srez Bileća) povjerenik: Jusuf Teskeredžić. Kozluk (srez Zvornik) povjerenik: Abdulah ef. BanjaFoča (pododbor): Salih ef. HaSić, Omerbeg Čengić. Arif nović. Arslanagić, Muharembeg Avcfpgić, Ismet ef. Trhulj Kram (srez Rogatica) povjerenik: Mijat MijatovićHailim Selimović, Oavro Vuković i Smailbeg Čengić. Kreka (srez Tuzla) povjerenici: Asim H. Efendić i Muradif Mandžić. Fojnica (povjerenik: Hasan Čavdar. Gacko (pododbor): Čamil Sarić, Smajo l^urtović, Hasan Kula Fazlaglića (srez Gacko) povjerenik: Čamil Krvavac. Saković i Ahmed Čampara. Gata-llidža (srez Bihać) povjerenik: Smail ef. Mujagić. KuienVakuf (srez Bos. Petrovac) povjerenik: Hasan Dizdarević. Glamoč (povjerenik): Salih Gasa!. Gnjilani (pododbor): H. Jusuf Zija, H- Jabuković, Adem Kumanovo (podo-dbor): Dr. Ali Riza Ramizbegović, Šalim Serdarević, Omer Trebinjac, Dragutin GarePrekić, Hajdar Džindo, Božidar Marković, Sulej­ vić, Đorde Mladenović, Branko Dimitrijević, Afeksa man Agušević, Ilija Nešić, Mehmedaga H. SabijeJovanović, Strahinja Atanasović, Mustafa Mahmuvić i Hf. Šefkija Kalabović. dović, Jovan Trimić, Leonidas D. Zerdumis i Košta Goražde (srez Čajniče) povjerenici: Mehmed Pilav i Dajlović. Dr. Alija Tomić. Lišnja (srez Prnjavor) povjerenik: Hf. Salih ef. Sarajlić. Gor. Rahić (srez Brčko) povjerenik: Hasan HasanbeLivno (muški pododbor): Hasan ef. Ćefo, Mustafa Mugović. laliić, Mustafa Latifić, Sulejman Dizdar i Mustafa Gor. Tuzla (povjerenik): Omer Baralić i Nezir H. MehŠeremet. medović. Gor. Vakuf (pordodbor): Sulejman Gavranović, Edhem Livno (ženski pododbor): Nafija Gagić, Azemina Latifić, Mišić, Mehmed Čalkić, Huseinaga S. H. Abdić, HaIza Brkić, Alija Nikšić, Đula Čupo, Binazija Jeleč i lilbeg Teskeredžić, Mustafa Gikić, Ahmedbeg HaRebija Piragić. račić i Rešid Kinlić. Lukavac (srez Tuzla): povjerenici: Ahmedaga H- KoGostivar (povjerenik): Kjamil Kulenović. vačević i Abdulah ef. Berbić. Gračanica (srez Bugojno) povjerenik: Hamidbeg RuLjubinje (pododbor): Smail Serdarević, Jusuf Žujo, Meh­ stanpašić. . med Karabeg, Aliaga Serdarević, Stanko Novokmet, Gračanica (pododbor): lbrahim Mehinagic, Hifzo rlnziBoško Bijelić, Aziz Serdarević i Muharem Serda­ efenidić, Sadik Rustenović, Hasan Kadić i Lutvo rević. Muftić. Ljubuški (pododbor): Alija Orman, Abdurahman SadiGradačac (pododbor): • ković, Mustafa Dizdarević, Čamil Hadžić i Ilijas KaGuslnje (pododbor): ramehmedović. Hajdarovići (srez Žepče) povjerenik: Hasan Kikič. 219 �Maglaj (pododbor): Ibrahim Krzić, Ibrahim Terzimehić, Mehmed Alija Smajlagić i Osman Obralić. Miljeno (srez Ćajniče) povjerenik: Mustafa Forto. Mioče (Uvac) povjerenik: Šahin Ejubovič. Modrič (srez Graidač) pododbor: Melimed Ganibegović, Milan Stambolija, Mehmed ef. Dajić, Ibrahim Jusufbegović i Hilmo Karabegović. Mokronoge (srez Visoko) povjerenik: Arif Nožić. Mostar (muški pododbor): H. Ibrahim Slipčević, Hasan Ćišić, Mustafa Alikalfić, Ahmed Đikić, Sulejman Krpo, Mustafa N. Cišić, Vehbija Imamović i Husnija Kurt. Mostar (ženski pododbor): Murveta Alajbegović, Fikreta Behlilović, Ferida Jahić, Mnkelefa Uglljen, Kajdafa Efica, Hašmeta Arpadžić i Šefika Hadžić. Mrkonjič-Grad (pododbor): Ahmed ef. Hodžić, Hilmi ef. Muftič, Zuhdi ef. Borić, Kasitn ef. Arnautović, Tahir ef. Bajraktarević, Asim ef. Cerić i Enver VerenaNevesinje (povjerneici): Inž. Salih Omanović i Derviš ef. Korkut. Novi Pazar (pododbor): Aćif H. Ahmedović, Osman Redžepefendić, Hafiz Ramiz Paljevac. Mehmed Rećanin, Alija Salihović, Jakub Agušević i Hali! Kameni­ ca ni n. Novi Šeher (srez Žepče) povjerenik: Sejid Alispahić. Nova Varoš (pododbor): Šukrija. Hadzibegović. Mehmed Bećiragić, Ibrahim Begić, Ćamil Krdžović, Camil Salihbegović, Adem Tutfcinović, Ismet Bećiragić, Muharem Bajrtjvić. Ohrid (pododbor): Olovo (srez Kladanj) poyjefenik: Šahbaz Degirmendiić. Orahovo (srez Bos. Gradiška) povjerenik: Sejfndin ef. Kulaglić. Orašje (srez Brčkq) tfododbor: Husein Čehajić, Hasan Kadić, M. Zijah Spahić, Ibrahim ef. Gorak, Ahmed Pačuković, Ibrahirp o . Omerović, Mustafa Rustanbegović i Smail Serezlić. Ostrožac (srez Cazin) povjerenik: Mahmed Redžić. Ostrožac (srez Konjic) pododbor: Mustafa Ćurić, Omer Ćampara, Bećir Buturović, Ahmedaga Idrizović, Mujaga Ribić, Fetah Alikadići Oštrelj (srez Bos. Petrovac) pododbor: Vilhelm Griiner, Inž- Velimir Kos, Mehmed Havić. Rudolf Grohmann, Mato Mihajjević, Nikola Jungić, Jovo Vasiljević.Milorad Kovačević i Ivo Ivekić. Ozren (srez Sarajevo) pododbor: Eminbeg Šahinpašić, Bego Čelik, Ahmed Basara, Tajib ef. Bal ta, Atif Šabić, Bego Halilović, Atif Gljiva, Rašid Šečić, Ramo Ahmeđov Abaz. Odžak (srez Derventa) povjerenik: Sejfudin Maglajlić. Peć (pododbor): Nedžibeg Botić, Šerif Lihović, Ćamilbeg Crnoglavić, Radivoje Zonjić, Vejsil Kadić, Savo Babović, Šerif Muftarević. Peći-Grad (srez Cazin) povjerenik: Sulejman Mušić. Plav (pododbor): Tomo Spasojević, Radoš Rakuš. Hifzo Redžepović, Salih H. Nušović, Đoko Jokić, Šabanbeg Redžepović, Simo Đordević i Mula Husein Redžepagić. Plevlje (pododbor): Sait Suruliz, Ćamil Setmanović, Ferid H. Atlagić, Muhamed. H. Smajlović, Šućro Muzurović, Sejfo Šećerkadić i Avdo Trhluj. Podgorlca (pododbor): Omer Vranić, Muharem Lekić, Meda Galičić, Mehmed Hid Pardi i Krsta Vučinić. Podzvizd (srez Bihać) povjerenik: Sulejman ef. Sablja-, ković. 220 Priboj (povjerenik): Zahir Prašo. Prijedor (pododbor): Sinajil ef. Đulkić, Jasim Rapić, Hilmija Subašić i Ibrahim ef. Beglcrović. Prijepolje (pododbor): Bećir ef. Cičić, Alija Aličić, Svetko Petković i Salih ef. Hadžalić. Prilep (povjerenik): Inž. Safet Efendić. Priština (povjerenici): Mahmut Kapiidžić i Abdulah ŠkaIjić. _ 1 ' Prizren (povjerenik): Abdulah ef. Čaušević. Prnjavor (povjerenik): Ibrahim Šeremet. Puračić (srez Tuzla) povjerenici: Mehmed Fatušić i Munir ef. Jahić. Radovlje: (srez Visoko) povjerenik: Salih ef. Softić. Radovište (povjerenik): Mehmed ef. Udovičić. Rogatica (pododbor): Jusuf Gorušanin, Hamdija Šahinpašić, Mustafa H. Ahmetović i Ahmed Riza Pašić. Rudo (srez Višegrad) povjerenik: Asim Kaidrispahić. Sanica Gornja (srez Ključ) povjerenik: Hilmija ĆamdžićSanski Most (povjerenik): Mehmed Bajram Alagić. Sarajevo (povjerenici): Kasim Hadžibegić i Fehim Ima' vić. . Sarajevo (ženski pododbor): šemsa h. Ćengić, Zumrut h. Kapetanović, Đul h. Lutvo, Ema h. Lutvo, Fata h. ^ o š a rić , Sejde h. Mehmedbašić, Feride h. Kukić. Džemile h. Kučukalić, Fatima h. Jalovčić, Hajrije h. Biserović, Zehre h. Ćurčić, Hafe h. Šahinagić, Esme h. Dubravić, Zumrut h. Borić, Hasni h. Berberović, Nafija h. Baljak, Fata h. Tanović i Šerife li. Kobiić1, Seonica (srez Konjic) povjerenik: Omer Šećibović. Sjenica (povjerenik): Omer M. Ibrović. Sjedine (srez Sarajevo) povjerenik: Fadil Dobrača. Skender-Vakuf (povjerenik): Rasim Imamović. Skcp.lje (pododbor): Jusuf Zija Smajlagić, Haf. Hasan Šabić, Adem Jusufović, Dr. Bećir Novo i Hasan Zukarević. Sokolac (srez Rogatica) povjerenik: Arso Koprivica. Srebrenica (povjerenik): Hakija Siručić. Srnetica—Drvar (srez 'Bos. Petrovac) povjerenik: Dra­ gutin Sekanin. Stari Bar (pododbor): Ismail Omerbašić, Jašar Karaduzović, Jusuf Kacila, Derviš Omerbašić, Mehmed Krčiković, Mahmud Salković, Hasan Šlakowić i Redžep Šehović. Stari Majdan (srez San. Most) pododbor: Uzeir Šarić, Osman Cerić, Alija Midžić, Jelica Glišić i Milan Amitrašinović. Stolac (muški pododbor): Husein ef. Brkić, Edhem Bićkalo, Muhamed Šehić i Avdo Šarac. Stolac (ženski pododbor): Remza h. Bukić, Zarifa h. Mehmedbašić, Fahira h. Mehmedbašić, Brkić1h-, H. Omerović h., Dženka Sarajlić, Hasiba h. Rizvanbegović i Hatidža h. Šehić. Strumica (povjerenici): Husein Terzić, Ibrahim Cičić i Muhamed Kemura. Šipašnica (srez Giljani) povjerenik: Ramadan Bećirović. Štip (pododbor): Husein Jahić, Bešir Reinzi Pintul, Šaban 0. Jašarević, Mustafa 0. Skikić, Ali Riza Adžem, Ali Šefkibeg Murteza, Sadedin ef. Ćerimović, Riza Hf. Šerif, Episkop Dr. Venijamin Taušanović, idiv. gen. Dušan Marković, Mihajlo Mihajtović, veliki župan i Vejsil Ališan, muftija. Tarevcl (srez Gradačac) povjerenik: Aliaga Abdić. I �Teslić (srez Tešanj) pododbor: Inž. Omet Kajtaz, Meh- Dlcinj (povjerenik): Derviš Đogić. medalija Handžić, Muhamed Bajraktarević, Milan Vareš (srez Visoko) pododbor: Saćir H. Halilović, Ninković i Omer Ferizbegović. Hamdija Karamehić, Muhamed Saletović, Adem ef. Tešanj (pododbor): Isliak Smailbegović, Hamdija Kaliilmamović, Uzeir Hodžić, Alijaga Mulić, Ragib ef. vić, Hakija Herić, Zijad Galijašević, Derviš Kartal, Kocafcrović i Mujaga Hasagić. Vel. Kaduša (srez Cazin) pododbor: H. Hasan ef. Rizvić, Smail Hadžismajlović i Aširaga Mujicić. Tetovo (pododbor): Mujaga Kurjaković, Hasan Miljković, Sulejman Toinslav-Grad (pododbor): Muhamed ef- Krivošić, MahAgatović i Džemal Keserović. mud Balić, Sulejman Vrhovac, Halid ef. Šaran, Sa­ Visoko (pododbor): Hamdija Tahmiščija, Abid Frtuna, Šumsija Duraković, Mulo Kazić, Sirija Ahić, Hasan lili Pehlivanović, Osman ef. Ahmić, Luka D. Dimitrijević i Hakija Basic. Saračević, Hašim H. Ahmetović i Hamid Mrkonjić. Travnik (pododbor): Dr. Sulejmanbeg Hafizadić, Šakir Višegrad (pododbor): Hasan Hadžihalilović, Abduselam Abdulahović, Ljubomir Nikolić, Malimud Bchmen i Hero, ^Ibrahim Ramić, Muhamed Šaćirbegović, AliHusein ef. Mezildžić. med Škrgo, Muhamed Huseinagič, Hidajet KulenoVitina (srez Ljubuški) povjerenik: Šerif Bilal. vić i Pašaga Ulemić. Trebinje (pododbor): Jusuf Mursel, Edhcm Bekić, Ajdin Vlasenica (povjerenik): lnž- Faik Kurtagić. Rotelj, Mustafa Čustović, Jusuf Šehović, llijas Re- Vrnograč (srez Cazin) povjerenik: Hasan Mušić. Zavidovići (povjerenik): Pašaga Dedić. sulbegović, Hasan Robović. Zenica (pododbor): Mahmud Mamić, Osman Masnik, Trnovo (srez Sarajeto) povjerenik: Hihnija Tafro. Sabrija Caršhnamović, Alimed ef. Mutapčić, Mustafa Tržanska Raštela (srez Bihać) povjerenik: Aleksandar r Šišlp, Abdulah ef. Serdarović, Zaim Avdić i Bahtija Zorić. Arnaut. Turski Janjari (srez Bijeljina) povjerenik: Husein HamZgošća—Kakanj,(srez Visoko) povjerenik: Mustafa Mušić. Tuzla (muški pododbor): Osman ef. Selesković, Meh- '• ^ lić. medalija Džinić, Kadraga Kunosić, Hasanbeg ,Sijdr- Zvornik (jjovjerenik): Ibrahim ef- Sehić. čić, Mehmed Salihspahić, šalili Žunić, Alimed Džam- Žepče (pododbor): -Hazim ef. Muftić, Ibrahim Gaglić, Jahija Catič, Nuraga Hasagić, Osman Nalić, Mu­ bić i Mujaga Jusufhegović. stafa Dogladović, Mehmed Mulalić i Idriz KaramehTuzla (ženski pododbor): Atifa h* ?ise, Safija h. Imšiledović. rović, Džemila h. Zaimovie, Jiazera h. Avdić, Ati ivica (povjerenik): Ibrahim Palaska. fa h. Sefić, Salihspahić h., Arnautović h. VA hl %u N m J . е г ђ V - ��B) Izvještaj blagajnika S radošću konstatujemo da smo ove godine pot­ puno udovoljili obvezama koje nam je prošla skupština stavila u dužnost. Iako u ovoi godini nismo imali ni­ kakvih izvanrednih prihoda, ipak nam je uspjelo da su i u materijalnom pogledu postignuti zamašni uspjesi. To se najbolje vidi iz cifre ukupnih prihoda, koji iznose Din. 2,106.291.66. Ma da su u ovoj godini materijalne prilike našeg svijeta bile teže nego i jedne druge godine, to su pri­ kupljeni prihodi za naše društvo ubrani-.iskljilčiivo iz re­ dova toga svijeta, zahvaljujući neumornom i pregalačkom radu Gajretovih radnika i mnogih njegovih p o d / odbora i povjerenika. U proračunu za 1928./29- №1. 'predviđeni su dru­ štveni prihodi sa Din. 2,279.000. — a ako se pri tom uzme u obzir Din. 149.000—^koju je svotu odobrila pro­ šla skupština da se utroši Lz gotovine, ostaje predviđen prihod za ovu godinu Din. 2,130^000.—. Kako u ovoj godini ostvareni .prihodi iznose Din. 2,106.291.66 to slijedi da su ti prihodi stvarno manji od predviđenih društvenim proračunom oko Д т. 25.000.—. Uzme li se pri tome u obzir da do kra& ove godine nismo naplatili za društvenu šumu oko 50.0w).— i da nismo dobili ove godine »bogoštovnu subvenciju«, koja nam je redovno isplaćivana od Ministarstva Vjera u iz­ nosu od Din- 80.000.— godišnje, a koja je svake godine predviđana u prihodima društva u stavci »darovi i pri­ lozi« i da uza sve to nismo unovčili sve društvene Spo­ menice i značke — to ovogodišnji prihodi znatno nadmašuju prihode predviđene u proračunu i odskaču nad redovnim prihodima sviju prošlih godina. I. Prihodi: 1. Članarina je prikupljeno ove godine ukupno Din. 214.980.70, od koje svote otpada na članarine legatora, dobrotvora i utemedjača Din. 133.679.70, a na re­ dovne članarine Din. 81.301.— iz čega slijedi da je više prikupljeno članarina za Din. 114.980.70 nego je to pred­ viđeno prošlogodišnjim budžetom. Ova nam cifra ujedno pokazuje da je ove godine ubrano više od članarina nego 1927.128. za Din. 129.351-30.-. 2. Darovi i dobrovoljni prilozi iznose Din. 441635.50, dakle Din. 58.164.50 manje nego je predviedno proraču­ nom. Ta razlika nastala je usljed toga što smo ove go­ dine, kako spomenusmo, izgubili »bogoštovnu subven­ ciju« u iznosu od Din. 80.000.—, koju smo ranijih godina redovno dobivali kao stalnu državnu pomoć. U ukupnoj -svoti »darovi i prilozi« sadržan je i iznos od Din. 227.788.—, koji smo primili od naše dobročiniteljice Ban­ ke Gajret za prošlu godinu kao njenu 10%-tnu čistu do­ bit na osnovu njenih dosadanjih statuta. —1Ovpm prilikom nam je napomenuti da je Banka Gaj­ ret na svojoj zadnjoj redovnoj godišnjoj skupštini povisjj& svoj akcijski kapital od 20 na 40 milijona dinaraNa istoj toj skupštini je izmijenjen § 53. bančinih pravila koji je ranije glasio: »Od čistog dobitka iskazanog u godišnjoj bilansi, odvaja se svake godine 10% kulturnoprosvjetnom društvu Gajret u Sarajevu«, a sada taj je član bančinih statuta izmijenjen ovako: »Od čistog do­ bitka iskazanog u godišnjoj bilansi odvaja se svake go­ dine do 10% u kulturno-prosvjetne svrhe muslimana u Bosni i Hercegovini, a od ovoga najmanje 60% dru­ štvu Gairet.« No i pored ove i ovakve izmjene Gajret se s pu­ nim pravom nada da će slijedeća glavna skupština oanke Gajret dosadašnji svoj obol u punoj mjeri i sa dosa­ dašnjim procentom davati društvu Gairet kao najjačem i najprečem našem kulturnom i prosvjetnom društvu. ' 3. Društvene zabave i teferiči u ovođ godini nadmašuju predviđenu svotu za Din. 47.194..88 tako, da je prihod s te strane bio u ovoj godini Din. 297.194.88, dok je ovaj prihod u prošloj godini iznosio Din. 247.906.30. Po ovome prihodu se može najbolje ocijeniti kako je ove godine bio rad za društvo intenzivan i uspješan. 4. Prihodi društvene proslave iznose Din. 244.772.20, te su prema tome manji oko Д т- 55.000.— nego su predviđeni. Ta razlika nastala je u glavnom usljed toga što još nisu unovčene sve društvene značke i Spomeni­ ce, što će se ostvariti u narednim godinama. Ovdje nam je napomenuti, da prihod od proslave koji je pred­ viđen proračunom, nije očekivao ni sam Glavni Odbor, u prvom redu radi toga što se materijalno iskorišćenje proslave nije moglo izvesti onako kako se to željelo, a �diti jer veći broj đaka kojima je trebalo pružiti pomoć Gajretovu, nismo mogli primiti u konvikte radi prenatrpanosti, pa smo im morali podijeliti mjesečne stipen­ dije. 4. Iz istih razloga morali smo podijeliti i potpora jednokratnih Din. 4-740 više nego što je predviđeno. Ukupno je izdato na potpore Din. 14.740.—. 5. Kancelarijski troškovi ove godine znatno su nad­ mašili predviđenu svotu u proračunu a to je došlo us­ ljed toga što je ovo bila jubilarna društvena godina i što su se u vezi sa pripremama i radom oko proslave morali povisiti i troškovi društvene kancelarije i admi­ nistracije. Ti troškovi iznose 190.054.99, koji otpadaju na izradu društvene diplome, koja je umnožena u 3.000 primjeraka od »Tipografije« u Zagrebu Din. 46.440.70; na razne putne troškove u poslovima društva Din. 33.101.—; na kiriju društvene kancelarije Din. 24.000.—; пд poštarinu; za otpremu ne samo društvene korespodencije nego i raznih plakata, proglasa, društvenih znaĆaka, Spomenica i drugih društvenih izdanja, raspisa, legitimacija, brzojava, za telefonske razgovore i među­ gradske takse Din- 22.342.02; za štampanje raznih tis­ kanica: za društvenu kancelariju, društvene pododbore i povjerenike kao i internate, te pozive za zabave u provinciji Din. 17.861.50; za premije na osgiuranje na­ mještenika i porezi na plate Din. 10.389.65; ogrjev i rasvjeta^ Din. 10.145.40; za osiguranje radnika Din. 5.567.40; za nabavku namještaja Din. 4.320.—; na razne priloge društvima .prilikom zabava i pro­ slava Din. 2.800.—; i Din. 13.067.32 na druge razne kancelarijske potrebe. 6- Plate društvenih namještenika u nekoliko su više nego u prošloj godini i to radi toga što je usljed pripre­ ma za proslavu bilo potrebno da se uzmu honorarno dvije pomoćne sile u kancelariju, tako da su ukupni troškovi na plate društvenih namještenika iznosili Din. 129.340.20. II. Rashodi: 7- Izdaci oko proslave i priprema za proslavu iznose 1. Na uzdržavanje sviju društvenih konvikata utro­ Din. 364.169.42, što znači više Din. 64.169.42 nego što je šeno je ove godine Din. 1,334.575.(13, dok je prošla skup­ predviđeno proračunom. Ta svota utrošena je na izradu ština bila predvidjela u svemu Din. 1,140.000.—, iz čega i štampanje društvene Spomenice u 3.000 primjeraka slijedi da je utrošeno više oko Din. 194.000.—. Taj višak, Din. 83.513.80; na izradu društvenih značaka u inostrankoji je utrošen na konvikte, nastao je usljed toga, što stvu Din. 69.120.; na prenos posmrtnih ostataka aradje primljeno u društvene konvikte više pitomaca, nego skih mučenika Avde Sumbula i Behdžeta Mutevelića je bilo predviđeno oko 90. Koliki izdaci otpadaju na po­ Din- 49.062.—; za prdiređeni banket prilikom proslave jedini konvikt, vidi se iz tabele »Blagajničkog izvje­ u Ilklži Din. 47.947.—; za sudjelovanje vojničke i dru­ gih muzika prilikom proslave Din. 10.300.—; za izradu štaja«. 2. Za štampanje i poštarinu lista »Gajret« utrošeno filma proslave Din. 9.450.—; za plakate i razne tiska­ je Din. 87.890.55, a za honorare, za uređivanje i sarad- nice Din. 16.204.45; za troškove oko teferiča seljacima Din. 10.550.—; za priredbe narodne svečanosti na igra­ nju Ista Д т. 53.500—. 3. Na duhovne stipendije slušaocima islamskog teo­ lištu »Hajduka« Din. 9.000.—; upotreba automobila pri­ loškog fakulteta u Kaieru Džami-ul-Ezher izdato je Din. likom proslave preko 10.000— i drugi sitni troškovi. 20.000. —, a na srednjoškolske stipendije Din. 88.3,50.— 8. Izdaci za društvena izdanja iznosili su Dinara što ukupno izdosi Din. 108.350.—. Prema tome više ie 44.250.—, a u proračunu nisn ni predviđeni. Ti izdaci utrošeno na stipendije za Din. 44.350.—, nego je pred­ potječu od štampanja: knjige pripovijedaka Hamze Hu­ viđeno proračunom. To prekoračenje moralo je uslije­ me »Pod žrvnjem vremena« Din. 15.000.—; za štampu u drugom redu i radi toga što je glavno težište oko pro­ slave bilo skoncentrisano na proširenje i učvršćenje Gajretovih ideja u širokim slojevima, u čemu se je, kako se to vidi iz tajničkog izvještaja, i uspjelo. 5. Prihod od pitomačkih obskrbnina iznosi Din. 444.417. —koja se svota poklapa sa predviđenom u pro­ računu. 6. Kamate od društvenih uložaka i dividende od vri­ jednosnih hartija donijele su Din. 104.388.90, iz čega sli­ jedi manje za Din. 16.000 nego je predviđeno. Ova raz­ lika je nastala usljed sniženja kamatnjaka na društvene uloške kod pojedinih novčanih zavoda. 7. Pretplate na list »Gajret« su manje oko Din. 10.000.— nego je predviđeno, tako da iznose Din43.128.50. To dolazi otuda što se pretplatnici i čitaoci našeg lista, nažalost, kao što je slučaj i kod sličnih li­ stova, ne odazivaju svojim dužnostima, iako su češće pozivani i opomnijani kako direktno tako i putem pod­ odbora i povjerenika. 8. Prihod od cigarpapira »Gajret« imali smo^Din. 138.992.— dok je budžetom predviđeno 150.000. O ra ­ sprodaji cigarpapira je detaljnije izloženo u. izvještaju tajničkom. Apelujemo i ov£m prilikom na1 sve članove i pri­ jatelje da propagiraju potro&pju, »Gajretova« cigarpa­ pira na svakom mjestu i svakom prilikom,-jer'če tim$" doprinijeti materijalnim i • (moralnim uspjesma našeg društva. 9. Prihod društvene šume, koju smo prodali »Vardi« iznosi Din 153.887.98, mjesto lj)in. 2001000— k<Jjf je iznos predviđen u4>roračunu kao minimalan. Preostatak od preko Din. 40.000.— naplatiće se qj[j^yjkrde« uskoro, početkom godine 1929./30. 10. Prihod od »Cigala Kjajretova Doma« iznosi Din. 14.500.—, od društvenih razglednica Din. 1.874.— i od Gajretovih književnih izdanja Din. 6.320.—, koji iznosi nisu bili ni predviđeni prošlim proračunom- 224 �istorijskog djela »Sokolović« u prevodu Mehmed R. Delica Din. 16.000— ; za štampanjn »Rubaija« Dr. Safvetbega Bašagića Din. 1.250.— i za štampu knjige »Kako treba zemlju obrađivati« Д т. 1.250.—, te za 5 aktovki, koje nam je izradio književnik Alimed Muradbegović Din- 10.000.—. 9. Za štampanje blokova »Cigle Gajretova Doma« izdali smo Din. 8.500.—, što nije predviđeno proraču­ nom. 10. Za održane analfabetske tečajeve izdato je sve­ ga 5.480.— Din. Prema tome ukupni izdaci iznose 2,340.850.24 Din. kojih se nalazi ovo potraživanje, momentano u takovoj situaciji da neće i ne mogu da udovolje svojoj obavezi, to će Glavni Odbor i u buduće preduzimati sva dozvo­ ljena i raspoloživa sredstva da ova potraživanja realizuje. Vrijednosne hartije povećale su se za Din 24.200.— što smo upisali 100 kom. dionica Priv. Agrar. Benke u Beogradu i odmah uplatili Din. 12.500.—, kao 'Л otpadajućeg iznosa. Uz to su se vrijednosni papiri povećali dionicama Banke Gajret, 1% državnog zajma i drugih vrijednosnih hartija, koji su tokom godine poklonjeni našem društvu. Ostala aktiva ostala je skoro ista kao i prošle go­ III. Društvena Aktiva: dine, jedino su zajmovi povećani za 10000.—, koja je Društvena aktiva sastoji se u prvom redu od goto­ svota podijeljena kao zajam uz sigurno jamstvo đacima vine, koja iznosi Din. 1,452.223.75, koja se nalazi kod visokih škola. Cjelokupna Gajretova aktiav iznosi 2,551.936.40, a raznih novčanih zavoda, a najviše kod Banke Gajret, te u blagajnama društvenih konvikata i društvene kan­ pojedine staVkg. aktive vide se iz tabele »Pregled Gaicelarije. Gotovina je ove godine smanjena za iznos od retove imčvine« u ^ovogodišnjem izvještaju. 500.000.— Din- koji smo imali kao kredit od Ministar­ IV. Društvena Pasiva: stva pošta i telegrafa, a kojeg smo ove godine povra­ tili, jer nismo imali nikakve koristi od njega.' Kako smo izvijestili u aktivi, pasiva se je u ovoj Kod Sarajevske Bank^nalazi se Gajretovo potra­ godini smanjila za Din. 500.000.— koji je iznos povraživanje od Din. 36.650.—; kod Kreditore Banke Ljubuški ćen Pošt. Štedionici, jer nam nije konvenirao kamatnjak Din. 29.960.—; kod Kreditne Banke T^ešanj Din. 39.880.у na gornji dug. (kupka pasiva-iznosila je Din. 400.507.84. kod Banke Ferizbegović u Tešnju'Đin. 10г223Ц-— i kod ia tome cjelokupna Gajretova imovina na 30. Musi. Trg. Obrt. Banke u Sarijevu/Din. 1-250.—; Ukui 1929. znosi Din. 2,151.428. 56. no Din. 117.967.—. Kakocsu ovi spomenuti zavodi, ко0ј фЖ �Blagajnički izvještaj za poslovnu godinu 1928 /29 Red. Р D A) 10 11 12 13 14 u 1 P 1 P r i m i c i : Članarina dobrotvora i utemeljača Članarina redovnih članova . . Prilog Banke Gajret Sarajevo . . Prilozi i darovi............................ Prihodi od z a b a v a .................... Prihodi od proslave: darovi . . značke . . spomenice Prihod od opskrba . . . Dividende i kamati od uložaka . Pretplate na list »Gajret« . . . Društveni artiklic(ci^ar papir) Prihod šume Prihod cigle Gajretova Prihod od razglednica . Prihod 'od književnih izdanja . c Više izdato . . . . Muški konvikt i Šegrtski Dom Sarajevo Ženski konvikt Sarajevo • •r ................................ Muški konvikt B i h a ć ............................................ Muški konvikt T u z l a ............................................ Muški konvikt M ostar............................................ Muški konvikt F o č a ................................................ Muški konvikt P le v lje ............................................ Štamparija i poštarina lista » G a jre t« ................ Honorari lista »Gajreta«........................................ S tipendije............................................................... Potpore ................................................................ Kancelariski tro š k o v i............................................ Plate činovnika i nam ještenika........................ Troškovi proslave ............................................ Gajretova književna i z d a n j a ............................ Štampanje blokova za cigle »Gajretova« Doma Analfabetski te č a je v i........................................ 133.679 81.301 227 788 214 047 70 50 153.290 66.836 24645 70 50 \ \ ■ 4/ 226 Ukupno Pojedince P redm et broj 214.980 70 441.835 297 194 50 88 244.772 444.417 104.388 43.128 138.992 153 887 14.500 1.874 6320 2,106.291 234.558 2,340850 20 — 90 50 98 — — 66 58 24 / 429.310 24 281.511 21 160.239 84 132.959 86 165.595 20 80.996 27 83.962 46 87.890 55 53.500 108 350 — 14.740 — 190.054 I 99 129.340 20 1.334.575 08 141.390 55 123.090 - 319 395 364.169 44.250 8.500 5.480 2.340.850 19 42 — — - �Pregled *Gajretove“ imovine krajem godine 1928./1929. Red broj Pojedince Predmet Ukupno A k t i v a : Gotovina u blagajni i kod konvikata . . . 58.697 Gotovina u Poštanskoj Štedionici, Sarajevo 52.113 Gotovina kod novčanih zavoda i to : a) Banka Gajret, <L d. Sarajevo . . . b) Zemaljska Banka, Sarajevo . . . . 807.500 256.345 c) Prva Hrv. Štediona, filijala, Sarajevo 49.668 d) »Varda« industrija drva, Sarajevo . 98.682 e) Musi. Trg. i Obrt. Banka, Sarajevo . 1.250 f) Kreditna Banka, Ljubuški . . . . . 29 960 g) Sarajevska Banka, a., d. Sarajevo. . 36.650 h) Banka Ferizbegović, Tešanj . . . . 10.227 i) Kreditna Banka, Tešanj . 39 880 j) Srpska Centralna Privredna Banka, Sarajevo . 6.250 k) Podružnica Ljubljanske Kreditne Banke Sarajevo 5 000 O I UUUi.L 20% bonovi . .» • 1,452.223 529.953 Vrijednosne hartije i d io n ic e ............... 29.910 Z ajm ovi................ 24.079 Inventar ............... 420.227 6 742 Predujmovi . . . . Razglednice V . . • 7.163 3416 Zaliha h ra n e ....................... 21.341 Razni dužnici....................... 15.000 Nekretnine........................... 31.877 Ćilimarska Škola, Novi Pazar 10.000 G a ra n c ije ........................... 2,551936 P a s i v a : Imovina per 30. VI. 1928 godine G a ra n c ije .................................. Gajretov Dom.............................. Prihod od knjige Hamze Hume . Više izdato.................................. 2.385 987 10.000 390.027 480 2,786494 234.558 227 �Prihodi po mjestima ‘о Člana Mj e s t o ■a 1 B anjaluka . . Bos. Brod f Bos. Bubica A Bos. Dobočac 5 Bos. Novi . ti Bos. Gradiška 7 Bos. Kobaš . 8 Čelinac . . . li 10 Do boj . 11 Kotor Varoš 12 Kozarac . 13 Lišnja . . . 14 Odžak . . . 15 P rijedor . . 16 P rnjavor . . Teslić . . . . 18 Tešanj . . . 19 Bihać . . . . 20 Bos. Krupa . 21 Bos. Petrovac 22 Bužim . . . 23 Cazin . . . . 24 Ključ . . . . 25 Oštrelj . 20 Sanica Gornja 27 SkenđerVakuf 28 S rnetica Drvar 29 St. Majdan 30 Sanski Most 31 Vel. K laduša 32 V rnograč . . Avtovac . . 34 Зо Čapljina . . Domanovići 37 Gacko . . 38 Jablanica . 39 Konjic . . . 40 Ljubinje . . 41 Ljubuški . . 42 M ostar . . . 43 Nevesinje . . 44 Ostrožac . . 45 Stolac . . 40 T rebinje . . 47 Vitina . . . . 48 B reza............. 49 Čajničc . . . 50 Foča . . . 51 Fojnica . . 5? Goražde . . 53 Ilijaš . . . . 54 Kalinovik . 55 Kram . . . . 50 Podlipnik . . 57 Pale . . . . 58 P rača . . . . 59 R adovlje . . 60 Rogatica . . 61 Rudo . . . . 62 Sarajevo . . 03 Vareš . . . . 64 Visoko . . 65 Višegrad . 60 Zgošća . . . 67 Bugojno . . 68 Donji Vakuf . 0!1 Glamoč . 70 Gor Vakuf . 71 J ajce . 72 Ktipres . . . 73 Livno . . . . 74 MrkonjićGrad 228 ve 1 Dobrotv. o D P _ 575 nt 3 — ЧЈ r - •jU* - r 13.997 — _ _ _ _ _ 761 _ _ __ 20C _ — _ __ _ _ _ __ _ — _ — _ 3.000 — — — — — — — — — - 430 — — — — 100 - — 2 00(1 10.000 — — _ 1.180 100 260 — _ — _ — ._ 2.43!) 1.280 50 — _ 700 _ — . — • в г„ 0(1 50 — _ tO _ - 1 500 __ u _ __ _ __ _ __ __ _ __ 1.050 со 45 83.440 1.200 750 1.000 OS 1.30(1 — __ I 10.748 i75 4.533 ~ _ nS н P — _ 200 — _ 380 _ 140 _ _ — 87 — 585 — _ _ _ 1.100 - 724 — 114 120 - _ — — — — 7 — — 50 — — —f- 300 z 250 50 — — — — — — — — — 350 _ 500 — — — — — — — — 200 _ 1,560 _ 480 — 765 1— 100 — 290 — 1811 — 160 — l.OliO — — — — — — 100 — 2.500 — — — 300 — 1 275 1.640 125 — — -— — 5 0 80 281 75 — 1 8 з 0 — — — — — — — — — — — 350 280 40 — 30 — 630 — — — 525 1.51C — — 286 _ 682 — 100 — — 20(1 — — 100 _ 960 — — — — 325 300 642 1.790 - 1.005 160 490 669 282 { 450 — — — (2.160 - — “ — - 430 — 200 — 50 — — Značke D ip Razno D — — — — — — кк — _ — _ 26C — 850 — 3.470 — — — 2.833 — 13.490 50 13.40« — 29361 200 — G0( 320 — 20« — 401 — 1.150 — 10l 390 100 — 78( — _ — — 12< 160 287 — 83( — 30 200 — — — — — 6< 50« — 100 100 4« 341 100 — 560 1.600 — 110 — — — 100 1.10< — 110 no — — - 50 Z — — — P _ __ __ __ _ — 230 — — D _ — — — p _ 3.360 _ — 16.963 — — — 3.900 — — — — — — — — 380 — — — 8.340 — 1.721 — — 1.110 — _ — 350 — 25.706 — 3.100 — 1.430 — — — 6.406 50 40 — 8.492 700 — 150 — 60 — 2.700 — 1.345 — 430 — — — — — 200 — — — — 7.157 1.400 — '— — 7.480 — — — 40C — 16.440 — — 35.530 — 1.990 — _ 2.875 — _ — — 4.520 — — 92 776 — 17.335 — 750 — — 14(1 — 16.026 — — — — 25 3.756 50 619 — 43 — 48 — 7« — — — — — 2.411 — ri_ _ _ — — 100 — 675 — 1.116 50 700 3 6(i 3 4.684 900 200 5.053 — — 2( — 25« — — — — — 5.030 — — — — — 1.032 50 4 250 — — — 11.023 — _ — _ _ 60« — 2( _ 50 _ 2.00(1 — — 680 — _ 953 50 275 760 z 2.500 — _ _ — — £( — 240 _ — 43« — _ _ 15« — — — _ — 3.104 _ — — — — 863 — 300 24( — — _ — _ 1б< 370 — — — — 1.50( — — — — — 6.650 — 200 — — Ukupno 820 _ 700 — _ 1.250 — — 47 75 150 — _ _ __ ' — — — — -C — 50 250 — ) — \ _!л _ _ — 250 — — — — — i_ •s. — — — — — U — = 1.006 638 562 _ _ 50 > _ — — _ _ D P — 200 _ — 1.000 _ 8.500 _ _ -- — — — — — 750 — — — u 150 1.200 150 260 D .4! — - ,r P 500 — _ — — — — 300 — _— _— 2.606 — 5.0 — — _ _ — ■n f- D List ,,Gajret“ Cigle Doma _ — - P _ — _ Spome­ nica _ — 73 9.339 25 50 — 3.467 — — 10.230 — — 1.150 _ - 7.639 — - 8.600 1.310 �Članarine M j e s t o l'O 101 lO L ' 108 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 Novi Šeher Prozor Travnik . Tomisl. Grad Zavidovići Zenica Žepče . . . Bijeljina Bos. Samac Brčko . Gor. Rahić Gračanica Gradačac Janja . . Kladanj . Knežina . Lukavac Maglaj . Modrič . Olovo . . Orašje Puraćić . Srebrenica Tuzla . . Vlasenica Zvornik . Bijelo Polje Nova Varoš Plevlje . Priboj . . Prijepolje Beograd Novi Sad Zagreb . Ohrid . . Priština Radovište Skoplje . Štip . . . Plav . . Peć . . . Podgorica Stari Bar Razna mjesta Peći Grad . . Dobrotv. D Р _ _ 700 — — — — — — — 500 — — — 300 — — — — — — Prinosn. D _ _ 1.266 1.715 1.802 — — — — — — 1.200 — 400 — — Ш 200 2.45С — 160 _ -с 2.00С 5оО — 1.626 — — — — — — - — _ _ _ _ _ зос 2.398 _ 903 _ 906 409 ~ •Т 1.000 - — 753 50 236 _ 442 1.042 - — — — Р _ 1.047 506 _ 673 40(1 _ _ _ — — _ — _ 248 _ 565 1.600 1.572 _ _ _ - — “ 1,50( - _ _ _ Знајући да све наше преплатнике живо интересује рад Гајрета, овај двоброј посвећујемо овогодишњој биланси друштвеног рада и успјеха. Слиједећи двоброј биће посвећен Књижевности и актуелним чланцима и „Гајретов Гласник", a изаћи ће 16. августа о. год. О д i. септембра „Гајрет" ће опет почети да излази два пута мјесечно. 229 ����Agrarna i Komercijalna Banka za Bosnu i Hercegovinu C e n tr a la : S a r a je v o S je d iš te D ir e k c ije : B eo g ra d F ilij a le : B r č k o i N ovi-Sad 0OOOOOOOOO0OOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOGOOOO Mećl. Univ. Papirnica Hamdija Kopčić Sarajevo, Strosm aj:rova — Telefon 619 j i 'i preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala ШТАМПАРИЈ v BOSANSKA P0ŠT9 RASTRIRNICA KLISARNICA Израђује: раановрсне банковне, трговачке и индустријске тисканице у бојама као: дионице, уложне књижице, чекове, днпломе ■ т. д., те разна сгручна дела, календаре и остала взрадња солндно, брзо и no умереној цени Властита књиговезница израђује све врсте трговачких књига и протокола, као и разне галантеријске н картонашке послове no мери и нацрту IDr.MalaHajdini specijalista zubni liječnik i) Sarajevo, Jeftanovića ulica br. 1 Ordinira s v a k i m d a n o m od 9—12 sati prije podne i od 2—6 sati poslije podne ШC m'J& S V A K I M U S L IM A N TREBA DA KUPUJE SAMO GAJRETOV C IG A R P A P IR je r kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „ G a ir e t " Narudžbe: Ж Tvornica cigarpapira SARAJEVO ĆUKOV1ĆA ULICA 7 -- TELEFON BR. 27 КЊИГОВЕЗНИЦА — СТЕРЕОТИПИЈД S. D. ALKALAJ, Sarajevo može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu 1 �Banka Gajret d. d., Sarajevo Akcijski kapital Din 40,000.000'- Rezerve Din 2,000.000*B anka se bavi svim u bankovnu struku spađaJućim poslovima. O vlaštena je za trgovanje sa valutam a i devizam a. Z avod je također i pupllarn o siguran. Osniva, organizm e i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podu­ p ire razne kulturne i hum anitarne ustanove. Od čiste dobiti daje 6% Kulturnom i Prosvjetnom društvu „ G a jr e t ” . Sve doznake u dom ovini i inostranstvu obavlja B anka Gajret n ajbrže i najkulantnije. Uloške uka­ m aćuje najpovoljnije i isplaćuje iste u svako doba l llllllilll'.lllllllllllilllllllllllllllllllilllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllli lllllllllllllllli ■ Bosanska Industrljalna i в Dr. Omer Bahtijarević | Trgovačka Banka d. d. Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 i | Din 20,€00.000*— cijallsta za operativne bo­ lesti, asistent chirurškog odelenja Državne Bolnice Rezervni fond Din dugogodišnji liječnik Drž. 1 Bolnice, operater i spe- Potpuno uplaćena dionička glavnica j 7,500*0' i n e d a v n o je o t v o r i o n j Prima u l o š k e na štednju, vrši doznake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća [] o r d in a c llu -------------- Ordinira od 1 -3 p o s lije podne 1 П | П | [] § Interurban t e l e f o n i broj 605, 865 i 555 u Prestolonasljednika Petra ulici broj 20 u ll.-om katu Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split 11111111Ш1П11ШШ111Ш11111111111111111111!111Ш1Ш1111111!1Ш11|[||||1!1111Ш1П!1111!1111111111111Ш'I Temeljna glavnica 4 0 ,0 0 0 .0 0 0 ’- Dinara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172 i?h lllllllllllllllli općine grada Sarajeva Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju u Z A L A G A O N IC U koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/e22c09a1bc7aa4a44a148558949dcad8.pdf 8ba34559b2d8756ae6eacb58104ab0e0 PDF Text Text Госп. ЛИСГ УАЗГШ Л РЖ В А SA KVATVPNC И Ш НбМ СКЛ T № 4 H 3 A li)t MVUMMAHA С А Д Р Ж А Ј : Уредништво: Гајретово дјело A. К.: За привредни рад Гајрета Дипл. arp. Мехмедалија Фазлагић: 0 воћу Маурви-Садр-уд-Дин: Исламски човек Г а јр е т о в г л а с н и и Б иљ еш ке 1. i 15. AUGUSTA САРАЈЕВО 1929. УређуЈе: Х а м з а Х у м о БРОЈ 15-16. �Г А Ј Р Е Т , лвст Гајрета друштва аа културно и економсво подизање муслимана, излази 1. и 16. сваког месеца, a цена му ]е за нашу Отаџбину 100 данара на годнну, a за све остале земље преко граннце 200 динара. Ђадв добнвају лист у пола цене код Главвог Одбора нлн код управа Гајретоввх конвиката. Појединн броЈ стоји 5 динара. Днректор Уредник Хамид Кунић Хамза Хумо Власвнв друпггво „Гајрет". — Главни и одговорни уредник: Хамза Хумо. — За штампарију „Босанска Попгга11 одговара Јосип Гргић. �Qajretovo djelo N apori d a s e stvori jed n a velika tekovina, je d e ć o j g o d in i, kad na n jeg stižu sto tin e i s to ­ kod sv a k o g naroda i u sv a k o d o b a , bili su tine m olbi iz svih krajeva n a š e O tad žb in e, tra­ veliki i tražili s u uvijek m n o g o s v je sn e požrt- ž e ć i n je g o v e p o m o ć i, vidi s e najbolje n jeg o v a v ovnosti i ljubavi za tu tekovinu, a š to je naj- va žn o st i popu larnost u m uslim an sk om svijetu. glavnije, i ljubavi za svoju naciju. I kad š e A d o te popu larnosti, i u najzabitnijem kraju, ovak o jed na velika tek ovina čvrsto postavi na d o š lo je sa m o preko n je g o v o g djela, preko o n o g sv o je n o g e , njena veličin a i njezino djelovanje š to je u čin io za n a s m uslim an e. P rela zeći preko n e daju s e ničim umanjiti, niti kđkvom sličn o m ^ o n o g š to je v e ć izn eše n o u S p o m en ici prilikom uporednom , niti kakvom protuakcijom , jer nje^ pro sla v e d ruštvene 2 5 -g o d išn jice , n a p o m en u ćem o zin o je d jelo tako velik o i stoji j ia o čvrst b edem , o v o m prilikom da je u prošloj god in i u trošeno sla v e ć i s v e n o v e i n o v e u t j e h e na društvene ciljeve D in 2 ,3 4 0 .0 0 0 '— Izdrža­ jed n a o d tih velikih, s trudom podignutih, v a n o je u 8 G ajretovih konvikata 4 3 6 pitom aca tekovina i n aš je G ajcet. O n d a n a s k a o sv je­ 61 stipendista na stručnim i srednjim školam a tionik u b ud ućnost stoji m eđ u širokim slojevim a i 2 stipendista u Egiptu na „D žam i-U l-E zheru“, m uslim ana u našoj Kraljevini, n jeg o v prestiž kairskom univerzitetu za isla m sk e nauke. N adalje, raste iz dana u dan i biva s v e vidniji. Gajret p o d ijeljen e su 44 p o tpore đacim a svih vrsta šk o la . p ostaje o s lo n a c m uslim an sk ih slo jev a , o slo n a c Pribrojim o li gornjih 4 3 6 , izlazi da je G ajret u u njihovu bolju b u d ućnost. G ajret p o sta je ži­ prošloj g o d in i p o m o g a o 5 4 3 đaka m uslim ana votna orientacija m uslim an a u o slo b o đ e n o j nam D o d a m o li vo v o m e j o š 43 u č e n ic e G ajretove O tadžbini. Zato je on velik i zato m ora da n a ­ C ilim arsk e Š k o le u N o v o m Pazaru i o k o 50 preduje, prelazeći p reko sv a k e prepreke. N jeg o v i naših siro m a šn ih že n a i djevojaka, k oje ra d e u radnici, svjesn i velik og zn ačaja n a š e g G ajreta, radionici G ajreta i Kola Srpskih S estara u S a ­ s pouzdanjem gled aju u n jegovu budućnost i rajevu, zn a č i da j e G ajret p o m o g a o i šk o lo v a o čvrstom rukom ravnaju društvenim korm ilom , u prošloj g o d in i 6 4 6 lica . svjesni da o d n jegova pravca zavisi n a ša bu­ N e o sp o r n a je čin jen ica da je o v o za n a še d u ćn ost. D u b o k o prožeti uvjerenjem da j e njihov prilike veliki uspjeh u prošloj godini. R adnici pravac opravdan i jed in o ispravan, š to je G a j­ G ajreta čvrsto vjeruju da ć e s lije d e ć e g o d in e ret i potvrdio svojim dosadanjim radom , oni i d o n o sili j o š b o lje g uspjeha, jer vjeruju u s e i d an as, ja č e n e g o ikad, upravljaju s v o je na p o re u svoj rad na do b ro svih n a s m uslim an a. A da u pravcu d osad an jeg G ajretovog rada. je njihova vjera u j o š bolji napredak opravdana Šta j e d o v e lo G ajret d o n jeg o v e s n a g e i to dokazuje veliki ela n u radu za G ajret koji, v isin e ? Jedini o d g o v o r bi m o g a o da b u d e: is­ na ro čito u p o slje d n e vrijem e, vlada m eđ u G ajpravnost pravca kojim je o n iša o i kojim on retovim radnicim a širom n a š e K raljevine. G ajide, kao i istrajan i n e se b ič a n rad njeg o v ih vođa. retovi radnici, ta elita n a š e g m u slim a n sk o g To j e zdravi tem elj G ajreta, to j e garancija za svijeta, p ok azu je iz dana u dan s v e ja ču aktiv­ j o š veći n jegov uspjeh u bu d u ćn o sti. D a n a s, n o st i požrtvovn ost u radu, na s r e ć u i do b ro kad G ajret stoji pred svojim djelovanjem u sli­ z a o sta lo g isla m sk o g elem en ta . U redništvo. �PRIVREDA За иривредни рад Гајреша »Године пролазе. Вријсме идо муњевитом брзином. . . Ми му сс уклањамОј или идемо пред њим наиријед. Они, који му се уклањају остају за њим далеко, да их касније нестанс, a они који иду прсд њим морају бити свјесни своје снаГе, да нс сустану на цуту, да их вријеме не остави за собом. Они су кормилари, који морају бити оријентисани о правцима, који he их довести до задње станице. A, о н и , к о р м и л а р и с у и о д г о в о р н и з а п р а в ц с к о ј е одаб и р а ј у и з а н у т е в о к о ј и м а вод е с в о ј е д р у г о в е , д р у ш т в о , Ma­ c e , н a р о д. Они морају одабрати^ сигуран пут, испитати терен, испитати qp.o околности, бмти сигурни даГ^е нас довести циљу«. (Сајрет бр. ,Ц. од1 6. јуна 1924.) *• 0 7 Гајретови кормилариЈ 1вегови прегаоци и љегови трудбеници неоспорчА) су доказали својим позипшним и констр^чеГивним радом, да знају куд воде, да знају nfra xohc и да хоће што могу. Читава лепија муслиманс^е интелигенције пма ГајреЦј Rži захвали за своје школрвање. Да муслиманл у на; шој националној држави уопшто нешто значе требају за то да захвале. Сувишно je, стога, набрајати овде сав онај велшш и благотворни рад Гајрета и његових кормилара. Ha културно-просв|јотном ^пољу Гајрет je за ова два и no децешгја свога опстанка, у'шнио толико, колико се није учинило за сво вријемс од како се зна за муслимане у овим крајевима. To je у животу нашега народа јсдан заиста риједак примјер, пгго се може постићи несебичним радом у прилшсама, под којим je Гајрет дјеловао. 'Мсђутим животне прилике у цијелом свијету, a нарочито код нас, из темељ«а су се промнјениле. Живот и борба за опстанак постаје све тежа. Рад друштава, која су као наш Гајрет стекла највише повјерење и најшири популаритет у народу, не можс више да удовољава данашњим иотрсбама народа, ако се ограничи само на отварање чиатоница, одржавање предавања, na чак ако се ограничи само на фабриковање интелигената. Данашње вријеме и данашњи свијет традси оне установе, чији циљ има сврху да нам п ом оте у разним животним нотрсбама m олакша нам л«ивљење. Овуда се истиче потрсба рада на е к о н о м с к о м помагању и г о с п о д а р с к о м јачању појединаца и иародних 232 маса. T o е к о н о м с к о п р и д и з а њ е н а р о д а , je и м и ера тив данашњице! Ha почетку друге двадесетпеатодишњице овога рада, Гајрет треба да крене новим правцем: п р и вр ед но м ја ча љ у п о ј е д и н а ц а и цјелин е. Овај моменат je довољно наглашен и приликом одржавања копгреса интелектуалаца о прослави a овај исти моменат нашао je одраза и у измијсњеним правилима скорашње скупштине Главнога С-дбора у 2. члану нових правила, који говори о сврси друштва . ». . . да оснива задругс, којима je сврха е к о н о м с к о и с о ц и ј а л н о з б р и њ а вање народа и м атеријално јачање Г а ј|> е т a« Напокон и сам Гајрет je »друштво за културно, просвјетно и е к о н о м с к о придизање муслиманскот дијела нашега народа. ^Сајрст ie још једина општа муслиманска •институција, која јо остала на својој висини и која je успјела, својим позитивним радом и видним резултатима, да окупи око себе и око своје идеје ч(итав муслимански свијет наше Краљевине. Велики углед и најшире повјерење свих слојева народа, које Гајрет има међу муслиманима, омогућиће му *и свакл нови његов корисни потхват, a нарзчито на економском пољу, јер ту се данас осјећа највећа потреба. Муслимански дио нашега народа изгубио je, додуше, свако повјерење у разне потхватс, које су чиниле његовс доскорашње политичке вође a специјално je изгубио повјерење према оснивању банака, штедионица и задруга. За то има и пуно стварних разлога. Читажа богатства, a најчешће и посљедња вриједност великог броја муслиманских фамилија била je уложена у акције неких муслиманских банака и завода, који су с ш заједно са овом посљедњом имовином муслиманском негграгом ишчезли. Рад Гајретов на привредном придизању нашега народа може бити многоотрук, шта више, ту се Гајрету пружа много шири замах ноголи на културнопросвјетном пољу. Гајрет je, мора се признати, учинио и у том иогледу један ворак. Отварањем Шегртског Дома у Сарајеву дата je могућност, макар и незнатном броју наше младежи да изући модерне и савремене занате. Исто тако отварањем Ћилимарске Школе у H obomi Пазару пружена je Moiyhност не само стручне изобразбе тамошњем нашем женском подмлатку, него му je тиме дата прилшса и да нешто заради. To су, додуше, први, незнатни почеци рада на економском пољу, али и они представљају један успјох и схватање данашљих потреба. Но поред �fora Гајрот трсба Да главну ћажњу посветк баШ овом ситном привредном раду ун а р о д у , јер само такав ситни, смишљени, плански и конструктивни рад даје временом најбоље розулатате. грум м а у двљ у д>дховог efeoftoirfcfcor поднзањА! отварањем специјалних радњи, кредитовањем уносних сезонских послова, давањем зајмова за проигирење и усавршење радњи и т. д. Нарочиту бригу Beh одавна осјећа се код нас тзв. хиперпро- требала би ова задруга да посвети развијању и дукција школованих људи; свршени средњошкол- његовању смисла за пггедњу у авим слојевима нашега народа, сузбијању неразумног трошења и ци данас су слабије плаћени, него један просјечан савремени занатлија, и сретни су, ако уопшгге могу расипности у народу, што je у истину главни основ да дођу до намјештења. Пред овом стварношћу народног благостања. Штедњом, у свим њеним треба да се озбиљно замисли онај, ко има да ода- ниансама: улагањем na књижице, no текућим рачунима, разним врстама простог, везаног и комбире будући повив наше омладине. Гајрет мора у будуће да шаље напгу младеж што више на стру- бинираног осигурања, на што би требао да буде ковно школе: занатскс, техничке, геодешске, др- обвезан сваки члан Гајрета, или барем сваки члан варске, шумарске, пољопривредне, војне и остале задруге, она би концентрацијом ових ситних приспецијалне стручне школе, чијим питомцима je ла- лива дошла брзо до веливог расположивог капитала, који би ое могао на општу корист употребкше доћи до ухљебљења. Гајрет треба да пр ш дадне иницијативу и л>авати. Задруга би дошла до почетног, основног примјером послужи да се почну код нас интензив- капитала на#тај начин, што би joj Гајрет ставио на распоЈшжење свој расположиви новац и што није и цјелисходније искоришћавати прирођени би уписом минималних и оброчнзих удјела, као и наши умјетни занати, као женски вез, ћилимарлриливом новца из уштеда и осигурања долазила ство, резбарство, филигрански посао и сл., оснивањем и помагањем оснивања задруга на удјеле. Овај до све већих средстава. посао не само што би надппао на добар одазив и Ова Гајретова задруга не би имала спекулашто би прохрањивао многу муслиманску породицу, тивни, течевни карактер, ни по овојој замисли, ни него би и самом Гајрету бацао нрку корист. no правилима, која би се имала да донесу. Њена свш а je у првом реду васпитна. Она треба да Осниван.е занатских a нар^чито (ребсклх прислужи као живи примјер онога што се све можо вредних задруга, или бар давањем иницијаучинити прибирањем и концентрисањем ситних тшве за оснивање оваДових задруга: набављачких, конзумних, водних, изв^зничарских, потрошачких уштеда и минималних удјела из народа. Банке имају свој одређени циљ и позив a оне нити су и ооталих Гајрет би удовољио јрдној горућој потреби позване нити, no свом карактеру, имају разумијенашега свијета. У овом погледу муслимански тсвања, за ситни привредни рад и економско јачање жак и муслимански обртник стоји најлоишје. Њему ситних људи, што би заправо 6lno главни циљ Гајнема ко да да упуте тим да га убиједи у корисност ротове Привредне Задруге. овакових узајамних установа. Гајрет je једини, Гајрет би ову мисао могао без великих потешкоји би му и у том могао помоћи. Да би Гајрет, поред свога великога садашњега коћа провести у дјело, јер, као што напријед рекосмо, једино још он ужжва повјерење и благорада на културно-просвјетном пољу могао удавољити и овим још већим и неодложивим потребама дарност у муслиманском народу, које je стекао данашњице, морао би прије свега да у средишту само својим досадањим успјешним радом. ВјерујеМ', да ће Главни Одбор Гајрета a и сви остали и уз Главни Одбор да оснује своју, Г а ј р е т о в у његови пријатељи поклонити сву потребну пажњу П р и в р е д н у З а д р у г у о. о. ј. Циљ ове задруге би био да у првом реду врши сво финан- овоме предлогу, те да ће заједнички порадита на његовом што скоријем остварењу. Гајретова Омласијско послошање /Гајрета, затим да оснива, иодиже, омогућује и одржаје разне специјалне при- дина je прва, која ће ову идеју здушно прихватита вредне задруге међу муслиманвма на селу и у и ставити се Главном Одбору на расположење. A. К граду. Надаље да пружа средоша поједишрма и 0 voću Unovčenje voća Dobro i sigurno unovčenje jest prvi uslov, temelj razviću racionalnog voćarstva. Gospodar mora da znade na koji će mu se način njegovo voće najljepše isplatiti, jer od toga je zavisna i sadnja voćnjaka, sva njega i sav novac koji na nj ulaže. Ako mu se ne isplaćuje on za tu privrednu granu nema ni volje Pa se onda neda ni govoriti o racionalnom voćarenju. U rodnim godinama bude voća toliko, pa ga moramo znati dalje otpremiti i računati za dulje čas. m �bezbojnog. Ljetno voće se slabo unovčuje, na trgu ga budne dosta, pri odpremi gnječi se, kvari i gnjije. Kisele jabuke se više traže od ljetnih slatkih. Zimsko Na voće ne treba gledati kao na desert (poslas­ voće dalje traje, izdržljivije je, dade se čuvati, bolje ticu) nego kao na prehranbeno sredstvo. Jaje 45 g se odprema, pa se ono više i traži, bolje i proda, Ne preporuča se gojeni4e više sorta u jednom voć­ teško (glavna hranjiva čest bjelančevine) nadokna dićemo u hranjivosti sa 960 g jabuke, sa 1925 g njaku, bolje ih je manje gojiti i držati; one sorte kruške, 585 g trešnje i 600 g grožđa. U voću je dosta koje su rodne, od bolesti i štetočinaca izdržljive, te na voćnog vinskog i trstičnog šećera pektina te raznih tržištu tražene. To je i za cijelo voćarsko područje, go­ bilinskih kiselina, kiseline fosforne, masnih i mirisnih jimo samo one sorte koje su se pokazale odlične u tom ulja i t. d., pa je isto radi toga bogato sokom i sla- kraju. Uvađati sorte, koje ne uspijevaju u tom kraju dosti umjerenim i gorkim kiselinama te mirisom. ili one koje nemaju trgovačku vrijednost, to je pravi Radi svih tih dobrih svojstava spada voće i sve nje­ nesmisao. Odabiranje sorti za pojedine naše krajeve, gove prerađevine k vrlo prijatnim, tijelo okrijeplju- to je zadaća naših stručnjaka i praktičnih voćara. Tu nas iskustvo poduči. Kao što god oblasne samo­ jućim, te najvrednijim artiklima ljudske prehrane. Prodaja svježeg (sirovog) voća za jelo najbolji, uprave imadu i pomažu svoje uzor-ratare, tako će najbrži i najlakši je način unovčenja. Za svježe voće i naša oblast sarajevska imati svoje uzor-voćare u dobijemo odmah toliko novaca, da nam se bolje ispla­ 'Syima našim općinama. Ovima će se izdavati besplatno iz oblasnih ra­ ćuje nego kad ga preradimo. Na tržištima se uvijek traži svježe voće, potražnja raste iz godine u godinu. sadnika veće količine voćnih stabala raznih varijeta. Kvantitativna potražnja hoće opet što ljepše i ukus­ Voćnjak će zasaditi propisno prema uputi sreskog nije voće, koje će se moći uvijek i u najrodnijim agronoma, biće dužan da ga pravilno uzdržaje i nje­ godinama da lijepo unovči. 'S time mora voćar da guje, te će mu se eventualno davati neka pripomoć računa da sadi Tnjegujg ssjrio one vrste i sorte voća, ru alatu, insekticidima i t. d. To će biti naš pokusni koje s e radi jakosti, veličine, težine, lzđfzljlvošti, sortimentalni voćnjak, gdje će se sorte ispitivati. izgleda i ukusa na domaćim i sijanim tržištima traže Tako ćen p tečajem vremena moći točno preporučiti i dobro plaćaju. U svjma' voćarskim krajevima imamo svakome seljaku iz ove oblasti, kakvu će sigurnu trgovce voćem koji za svoju dobit nalaze proizvaiđaču sortu jabuke ili kruške u svome selu da posadi. S potrošača. Za razviće trgovine dopremne i izvještajne ovim će se radom već otpočeti za koju godinu, čim veze moraju bili41obre i jeftine, inače trpi izvoz, roba oblasne ustanove počnu sa izdavanjem sadnica. so ne unovčuje. Za jedno voćarsko područje naćiće se uvijek si­ I načo bi nam na domaćem trgu otišao u bescjenje. Za to se i mora svakom načinu unovčenja posvetiti dovoljno pažnje. Mnogi manji domaći trgovci primaju voće od više voćara, pa ga onda preprodavaju većim trgov­ cima — izvozničarima. OvMrgovci, koji izvažaju naše najljepše voće na inozemna tržišta, igraju jednu v o ­ deću ulogu u našem voćarstvu, oni su naši pioniri i reprezentanti našeg voća. Krče mu put, otvaraju mu vrata i reklamiraju ga. Oni daju direktivu našim vo­ ćarima, upućuju ga kakovo voće i koje sorte traži od nas inozemstvo. Kako treba voćku njegovati, voće razumno brati, klasirati i na trg donositi. S ovim trgovcima treba voćarska proizvodnja da bude u što tješnjoj vezi, a i država bi im trebala da bude uvijek pri ruci i da im dade razne pogodnosti pri otpremi. Na taj će se način ova privredna grana bolje razvijati, a izvozom u inozemstvo osjetiće s e velika financijalna blagodat. Da se trgovina bolje zauzme za prođu voća, moraće i voćar da sadi i njeguje opet trgovačko voće, to' da ga u pravo doba uredno bere. Prije će se prodati jedna sorta n. pr. jabuka, koja je dobro po­ zn a ta'i na tržištu tražena, nego jedna druga sorta, ma bila ona i dobra, ali kad nije poznata. Reklama, dobar glas, i kod voća igra veliku ulogu. Lijepo obojtidisano voće, te krupno, bolje će proći od sitnog i 234 guran mušterija voću ako se tamo uzgaja samo 4 —5 sorata boljeg trgovačkog voća. Kažimo da je proiz­ vodnja jednog voćarskog kraja 25 vagona Zlatne Zimske Parmenke, 20 vagona Boskopke, 15 vagona Kanadske renete, 20 vagona Kolačare i toliko vagona Cvjetače, taj fakat već će biti glavni uslov zainteresovanja stranih trgovaca i izvozničara voćem. U tak­ voj velikoj množini voća ono se može pomnije da i probire, trgovcu će se davati lijepa, zdrava i krupna roba uz dobre pare. Ta će se roba pomno zapakovati, izlagati i prodavati na stranim tržištima, gdje dolazi voće iz drugih voćarskih zemalja. Tu se već u glav­ nom pazi na kvalitetu voća, pa ako je o tom vođeno računa, naš voćarski kraj nosiće rekord, biće daleko poznat, njegovo voće naće sigurnu i dobru prođu. Sitnije voće, koje je ostalo seljaku, može se opet iskoristiti doma pravljenjem mošta, rakije, pekmeza ili ga se kasnije proda na lokalnom pazaru. Stolno voće odabire se pomno u prostorijama pod strehom, a najzgodnije se to vrši na stolovima. Unutarnja strana koša treba da bude oblažena vunom od drveta ili sijena, preko koje opet dođe prišito platno ili vreća. U takovim koševima voće se sa strane ne gnječi, doprema do skladišta je sigurna. �Dobar voćar neka njeguje svoje voćke i pred zriobom. Bere se postepeno, prvo na sunčanoj strani, berbom. Radi održanja vlage mora se oko voćke oko­ a onda u osjenjenoj. Ljetne jabuke kao i kruške u pati (prašiti) a ako je suša i voda pri ruci — na­ vratu trebaju biti m eke, držak (petlja) dade se lako vodnjavati. To se provađa između redova voćaka. od grančice odijeliti. Radi suše mnogo nam voća opadne, jer stablo nije Jesenje voće 2 do 4 nedjelje po berbi, koja je u stanju, nema dovoljno vode, da ishrani svaki svoj krajem septembra. ' plod. , i Zimsko voće bere se u oktobru, a zrijeva u de­ Okopani dio oko voćke dobro je zakrili nezrelim cembru, pa sve do početka proljeća. đubretom, travurinom ili slamom, tako će se vlaga Voće obrano prije vremena gubi na težini, nema oko stabla bolje zadržati. Ako imamo osoke (pištevine) razred imo je vodom i zagnojimo. U tu svrhu svoju boju, nije sočno ni ukusno. Zimsko voće nije ni izdržljivo, ako je prerano ubrato. naokolo ispod kapnica krošnje iskopamo nekoliko Prvi opali plod, inače lijepo razvijen, zdrav i rupica ili jarak. Na najljepšim sortama pojavljuje se često naj- nije crvljiv, upozoruje nas na čas berbe. dosadnija bolest, koju svaki voćar poznaje. To je Ljetno voće, određeno za slanje, beremo rano u čađa. Ona presvuče plod i lišće crnilom (čađi), radi jutru, za rose. nje plod zaostaje u razvojn, kržlja, te je vrlo neu­ I pri tfranju se traži znanje sorti i praksa. Treba gledan. Takav nepodesan plod ispuca, gnjije i gorak brati cijelom rukom. Osobito se pazi, da se plod je. Voćke u brdskim položajima uopće su zdravije, ubere sa drškom (petljom), koja se ne smije ni pre­ pa su i manje izložene ovoj bolesti. U dolinama silno = kinuti ni iz vrata ploda istrgnuti. Istrgnuće ne samo je proširena, te ima i svoje gostitelje, jednu sortu da škodi Ijepbti ploda — petlja je za plod ukras, kao napada manje, drugu više. U Podrinju napada silno što je konju rep, nego takav plod nije za držanje, na cvjetaču. U nekim krajevima izvjesne sorte is­ gnjije. Ubrati plod d a v a \e .p o m n o u košiće 5 —8 kg ključili su iz rasporeda zbog njihove osjetljivosti u sadržive, na istom se metne kuka od jake žice radi toj bolesti. Kao sredstvo za obranu, neka se uzme^" Vi kg modre, % kg zelene galice i l J c g gašenog vješan ja o granu. Mnogi beru i u vreće, koje su preko ramena prebačene. Ako koji plod ne možemo vapna na 100 1 vode. Tom sjgSesđm treba stabla doseći rukom, oberemo ga za to udešenim beračima koliko puta preko ljeta prskati. (čalacima). Za branje ploda potrebne su nam dvo­ struke ljestve, koje trebaju da budu lake i pokretno. Berba i čuvanje voća Eto baš ovdje se vidi kako je naš voćar svojim Trebaju nam i jednostavne duge ljestve, pa ako je voćkama nezahvalan! U zimi nije svoje voćke ni slabio mnogo visoko, to možemo na jedne ljestve rezao, niti od mahovine strugaot Niti ih je okrečio čvrsto nadovezati još jedne. Takovim ljestvama slu­ niti pognojio a još manje oko debala prcašovio. Ljeti žimo se na vanjskim stranama krošnje,ako se spretno baca svaki čas oko na svoja stabla, kako li će mu postave i oslone na kakvu jaku granu biće beraču roditi i tješi se dobroj godini. Dođe i jjesdn. Stablo, potpuno sigurne. Prije berbe treba ispod stabla sve koje mu je dalo bez ikakvog njegovog truda tako kamenje ukloniti, a oko stabla razastrijeti gust nasloj lijep prihod, poslije berbe izgleda tako bijedno, pre­ slame ili sijena, kako se koji opali plod ne bi stukao. mlaćeno. Njime s e jako trese; motkama po granama Ne valja ni po kiši brati voće, jer takovo voće neće tuče a mlade plodonosne grančice odire i lomi. Mnogo biti trajno, kvari se. i voća ošteti. Ovakav rad je neblagodaran, te će se Osobito treba paziti, da se male grančice ne. slijedećih godina osvetiti. Dar stabla — voće treba lome jer to će biti štetno za kasniji rod, a uslijed primiti sa zahvalnošću, treba ga razumno brati i rane stablo obolijeva. U cipelama potkovanim jakim čuvati! klincima ne smije se hodati po granama. Iz malih Jezgričavo voće mora se brati u pravo vrijeme. beračica — koša ne smije se ubrati plod u velike , Rano ili ljetno voće prije potpune zriobe, a jesensko koševe (sepete) istresti kao krompir, nego ga mo­ i zimsko drži se na stablu što dulje. Zriobe imamo ramo pomno rukom premetnuti. tri: 1. na stablu, kad je plod obojadisan, imade svoj Probrano voće treba odmah probrati (klasirati). miris (aromu), od grančice se svojim drškom (pet­ ljom) lako dijeli, kad mu je meso tvrdo ili gotovo Ako nem a mjesta kod kuće, učinimo to odmah u voć*tvrdo, a ukusa slatka ili prislatka. 2. potpuna zrioba, njaku. Klasiramo ga u glavnom na troje: 1 sa stabla obrano voće može se odmah jesti; 3. zrioba po ležanju (komorna) ili u trapu, voće sazrijeva u voćnim spremištima (kod zimskog voća). Ljetno voće koje se šalje ili čuva da nešto dulje potraje treba brati nekoliko dana pred potpunom 1. f i n o s t o l n o v o ć e . Tu spadaju najljepši komadi najglasovitijih sorti stolnog voća (kod nas u Podrinju: cvjetača,, kanadska i ananasova reneta, zlatna zimska Parmenka). Težina oko 800 gr, a mo­ raju biti bez grješke; 235 �Voće ostalo, sitno, čađavo, neugledno i izubijano oetavićemo kod kućo za kasniju preradu ili prodaju na mjesnim tržištima. Voće, koje je pomno prebrato, voćar će prije prodati i trgovac će mu ga ljepše platiti, jer to mu olakšava posao. U selu imade uvijek dovoljno žena i djece, koje mogu taj posao pod nadzorom kućnogstarješine da obave. 2. s t o l n o v o ć e . Tu spadaju komadi od gorenavedenih sorti, ali su nešto malo manji. Teški su 200—250 grama, a bez grješke su. To se voće paku je pomno u sanduke ili kose. 3. b a č v e n o v o ć e . Tu davamo još sitnije ko­ made od navedenih sorti kao i srednje stolno voće težine po komadu 100—200 grama. Voće to paku je se u bačve. Dipl. agr. Mehmedaliia Fazlagić Maulvi-Sadr-ud-Din Islamski čovek (Nastavak) »Ne, tako mi Boga, uveravam te, Bog ti nikada neće uskratiti pomoć svoju! Jer ti ćeš sjediniti sve srodne i uzeti na se preteški teret svih potištenih. Ti stičeš samo, da porobljene opskrbiš, ti zabavljaš strance i gosfe i pomažeš narod u nuždi!« Ove reči iz usta Proroku vrlo verne žene bacaju jedan značajan po­ j L ЛлЈ,ј j j C U Jja-' j l ^ ) J gled u njegovo srce i svedoče dosta rečito o vrlinama, ’iiojfe- imaju svoj duboki koren u prirodi njegovoj. Ali kakva beše njegova priroda, ista takva beše i od »On je bio najblagotvornija ličnost, koja se uopšte njega objavljena nauka. I njega slede današnji mu­ može da zamisli, i kada je postio, izgledao je u svojoj slimani. blagosti kao jesenji vetar, koji rasipa listove zlatne.« Tako jedamput dođe u džamiju, da pred sakup­ Islam i ostale veroispovesti ljenim svetom održi molitvu. Ovde uzgred spome­ Islam priznaje sve proroke svih religija. nimo, da je on svakog dana pet puta vodio molitve Sada ću da govorim o onome, što prema mome opštinara, te da se i danas u svima islamskim zem­ m išljenja predstavlja najteže pitanje: kako se mu­ ljama obdržava svakoga dana pet puta služba božja. sliman odnosi prema takvim narodima, koji ispoveKad su v em i pali u redove i za molitvu se spremili, daju neku drugu religiju, nego što je Islam? Lako je Muhamed se spremi kući da pođe. Opštinari bijahu jednom proroku ili jednom filozofu postaviti zahtev: radi toga jako začuđeni, pa ga, kad se povratio, upi­ mi treba naše neprijatelje da ljubimo! Ali zahtev taj taše za razlog njegovog iznenadnog odlaska. On reče, u delo pretvoriti, ne čini se zaista lakim. Religiozne da se upravo setio, da kod kuće ima još nešto novaca. svađe i nacionalnu mržnju nada sve teško je po­ Radi toga on je m islio, da je bolje ovaj novac razdetisnuti. Bilo je vreme, u kome su izvesni narodi tra­ liti рге nego što počne obavljati molitvu. Iz ove priče žili za se naročito prvenstvo. Na druge su gledali vidi se najbolje, kakvu je važnost polagao Muhamed odozgo. Tako su se Jevreji jedno vreme smatrali »iza­ na molitvu. A li svetao uzor u stvari je jedini put, da branim narodom božjim«. Smatrali su iz istinskog se narod nauči dobročinstvu. osvedočenja, da samo iz njihove sredine mogu proMuhamed je imao uvek brižljivo srce za sirote, izaći proroci. Neizraeliti označavani su kao pogani, za udovice i nemoćne u svemu. Sledeća činjenica po­ kojima Bog ne poklanja celokupnu naklonost svoju. kazuje, da je milosrđe u njegovu životu igralo vrlo Pa i Isus Hrist, koji se je rodio i odrastao kao Jeznačajnu ulogu. Kada mu je došao anđeo Đebrail vrejin, navešćivao je, da je on došao samo za izgu­ (Gabriel), da mu najavi njegov poziv, drhtao je i bljene ovce dece I s r a e l o v e . Iz ovoga razloga on tresao se pod teretom odgovornosti. Prestravljen se i ponaša osorno prema jednoj ženi, koja je imala otrčao je svojoj vem oj i na sve žrtve spremnoj ženi nesreću, da bude Kanaačanka. U Jevanđelju Matejevu Hatidži i priznao joj nedostatak u poverenju prema 15 :2 2 do 27 veli se: samom sebi. Reči, kojima je ona svoga dragoga muža 22. I gle, jedna kanaačanska žena izađe iz iste ohrabrila, daju sliku o bitnim pokretnim snagama granice i povika za njim i reče: Ah, gospodaru, ti njegova života, kakav je on 40 godina skroz provodio. sine Davidov, smiluj mi se! Sotona muči zlo kćeri One glase: moje. 23. A on joj ni reči ne odgovori. Tada mu pristupe dXl Iji* učenici, zamoliše ga i rekoše; Pusti je ipak od sebe, J - ДМ i J j l ' } f J -u J I ) £ \ jer viče za nama. A li on nije samo postio, da mu duša lebdi u višim regionima, nego je sam hteo da nauči, šta znači gla­ dovati 1 Uz to je on naravno vežbao i krajnju blagotvornost. Njegovi drugovi izvešćuju: I 236 �24. Ali on odgovori i reče: pa ja sam poslat samo izgubljenim ovcama kuće Israel. 25. No ona dođe i pade predanj na tle i reče: Gospodaru, pomozi mi! 26. Ali on odgovori i reče: Nije lepo, da se deci uzima njihov hleb i baca pred paščad. glašava i naređuje. Tako ih On ponavlja u rečima: »Mi ne pravimo nikakve razlike između proroka i proroka.« Naprotiv, mi muslimani blagosiljamo uspo­ menu nad s v i m a poslanicima Gospodnjim. Ja, kao musliman, poštujem Mojsiju, Bog da ga blagosovi, i verujem, da je on čovečanstvu doneo knjigu, koja rasprostire svetio i dopušta vodstvo. Na isti način verujem u Isusa Hrista, Bog neka ga bla­ gosovi, i verujem, da je on nama poklonio knjigu, koja svetio rasprostire i dopušta vodstvo. Radi toga ja nisam samo musliman, nego jevrejin i hrišćanin istovremeno. Muhamed, koji je 600 godina došao docnije od Hrista, dao nam je prirodno još jednu opsež­ niju religiju nego njegovi prethodnici. Ako stoga jedan Jevrejin postane musliman, on zato još ne mora da zataji i Mojsiju i Talmud, a jednom hrišćaninu u ovome slučaju nije potrebno, da se odrekne Isusa i Jevanđelja. On ima da smatra Isusa poslanikom božjim, a ne Bogom pošto se je i ovaj osnivalac re­ ligije rodio od ljudskih roditelja i završio slično ostalim smrtnicima. Bog je pak svuda prisutan i samo njega tre'ba'da obožavamo. Naprotiv Muhameda mi ne smemo da obožavamo; isto tako ni ma kog drugog sveca. Jer svi ovi bijahu\smrtni. 27. Ona reče: Da, Gospodaru; ali ipak paščad jede bar mrvice, što padnu sa stola gospodara nji­ hovih. Isus upoređuje, prema Jevanđelju, ženu sa psetetom. A sličan je postupak, koji imadoše prema njoj njegovi učenici. No žena zastidi Gospodara, kad od­ govori: »Gospodaru, psi se hrane mrvicama hleba, koje padnu sa stolova dece!« Iskrenost i čistota srca, koje očitova ovaj odgovor žene, ganu i srce Isusa Hrista. Uopšte ja ne mogu ni da poverujem, da je Isus bio tako neprijazan i osoran, kako to Jevanđelja izvešćuju. Prema mome mišljenju prikazi o životu Hristovu, izneseni u Jevanđeljima, odrazuju mnogo više način posmatranja dotičnih pisaca. Mi dakle mo­ žemo samo zaključiti, da ie sam narod bio fanatičan. Ovaj fanatizam postoji još i danas kod mnogih kultivisanih nacija sveta. I u njemu se može .da vidi najtvrdoglavija moralna bolest, s kojom jedan reformator mora da računa. I Vesnik Islama imao je s tim d ^ — i s k r e n i razuman, kakav Muhamed bijaše uvek, računa i da se bori. Ali je rezujtat njegovih nasto­ doneo je dokaze za to, zašto svaki musliman treba da janja, da se svaki musliman ogeea obaveznim, da v e ^ .v er u je u sve poslanike božje. On je upućivao na to, ruje i u sve proroke, koji su proistekli i iz druge na­ da je Bog vladar svih nacija i celoga Svemira. S toga cije osim njegove, i da iskrenim srcem poštuje sve ove. se njegov blagosov i njegova dobrota ne ograničavaju U ovoj činjenici, u Verovanju u sve proroke ‘svih samo na jednu naciju. Sunce daje Arabljancima isto nacija, strši najviše savršenstvo naše religije. Pred­ tako svetio i toplotu kao i Indijancima, Evropljanima stavimo sebi: ćeli islamski svet, otprilike četiri sto­ ili ma kakvim drugim rasama i nacijama. Ako su tine milijuna ljudi, veruju i poštuju Abrahama i nje­ ^ m d im i voda potrebni svima, oni se onda daju gove naslednike sve do Isusa Hrista. Svetac sam učio svima. Drugim rečima Bog je univerzalan i učestvuje nas je, da verovanie u samog Muhameda, nikoga ne svugde na jednak način. On se podjednako brine za čini muslimanom. Nego, posto islamska vera uzima potrebe svih nacija. jednoga Boga za sve ljude, to svaki musliman mora da veruje u sve vesnike božje, koji su od vremena na vreme nastojali, da zadovolje duhovnu potrebu razli­ čitih nacija sveta. Saglasno s tim glasi objava, koju Sveti Koran u glavi 2 :130 daje o islamskoj veri. Tu se veli: j j ;U _ . J 1Jji' i* i i JI Jp'iu i — j5 Г+Јц* »Mi verujemo u Boga i u ono, što nam je On objavio i u to, što se objavi Abrahamu, Isaaku, Ja­ kobu i naslednicima njihovim, i u to, što se objavi svima poslanicima božjim. Mi između svih njih ne pravimo nikakve razlike i mi Mu se predajemo!« To je religiozni duh, kojim je Svetac zadahnuo muslimane. Koran odstranjuje sve mrske razlike tako, da on ove visoke principe stalno strogo na­ Ali ako se Bog podjednako brine za fizičke po­ trebe svih nacija, zašto bi On trebao da duhovne po­ trebe jedne nacije zanemari u korist druge? Bi li još mogli u ovome slučaju nazvati Boga univerzalnim? On bi odmah prestao da bude univerzalnim, čim bi svoj duhovni blagoslov ograničio samo na jednu na­ ciju. Voda, koja čini izvor i osnovni elemenat života, pada iz oblaka na korist svih nacija; isto tako objava silazi na sreću i dobro svih nacija. Čitav Koran prožet je ovim mislima. Sveta knjiga postojano strogo na­ ređuje: J -*>Ч;» V' < • ј’У »Ne egzistira ni jedna nacija, kojoj ne bi bio poslat koji vesnik božji!« Ali ova temeljna spoznaja bijaše nepoznata pre pojave Muhamedove. Pa još i danas, u ovom na­ prednom vremenu, većina naroda ne njeguje o n a načela, koja su iz gornje spoznaje morala da pro- 237 �isteknu. Zato još jedamput mora s e naročito podvući, vlastodržac civilizovanog sveta nasmejao bi se takvoj da veza u svuda prisutnu providnost božju biće vera, optužbi. U ratu nije ništa nepošteno, bio bi njegov koja ništa ne kazuje, ako se istovremeno ne veruje, odgovor. Ali propovednik Islama ponaša se sasvim da se Providnost unverzalno brine za duhovno raz- drukčije. Oružje Jevrejinu bi povraćeno, a musliman bude propisno ukoren. Lične simpatije ne smeju da viće s v i h nacija. Islam je svet zadužio velikom uslugom, jer je nama ljudima stavio u dužnost, da utiču na pravednost u postupanju s drugim. Tako se jedamput također desilo, da je Alija, poštujemo vesnik e božje svih naroda. Jer Islam tim rešava najteži problem: da se savlada verska netr­ rođak i zet Svečev, bio pozvan od nekog Jevrejima na sud. Obadva, Alija i Jevrejin, dođoše pred Omera peljivost. Iz svega rečenog proizlazi: islamski čovek smatra se čistim od strančarenja i lažne pobožnosti. Velikoga. Ovaj zamoli Aliju, da se postavi pored Jevrejina. Alija mu ispuni želju. No sudija primeti Ali propovednik Islam a išao je još mnogo dalje. Šta više on je branio stvar proroka svih nacija. Iz­ možda mrzovoljno lice Alijino. Pošto je spor rešen u među njih najteže oklevetan bio je Isus Hrist. Nje­ korist Jevrejima, sudija zamoli Aliju za oprost, što govu ju stvar stoga Poslanik naročito branio. Jevreji ga je pozvao, da se stavi pored Jevrejima. I to sudija su ga smatrali vanbračnim sinom nevenčane Marije. se izvimuo tim, da je postupio prema islamskom za­ Oni ga se odrekoše i razapeše, da m ase uvere, kako konu ravnopravnosti, koji takav postupak propisuje. je on lažni prorok. Tako uči Stari Zavet i prema Alija uzvrati, da se on stoga nije ražalostio, što se njemu je jedan lažni prorok razapet i proklet. Do­ ■s njim odviše nisko postupilo, nego baš naprotiv, što nosio« Islama opovrgava sve ove klevete upravljene se na njega obratilo susretljvijim rečima, nego što to protiv Isusa i njegove matere. Tim učini sđbe za­ dopuštalislamski smisao za ravnopravnost. služnim mnogo za hrišćanski svet, којтрш je za to - ^ Isto tako interesantan, koliko smešan, je sledeći trebao uvek da bude zahvalan i w eć samo radi toga slučaj: Svetac izbegavaše, da prisvaja sebi u ma kom da ga poštuje. Ali njegovu pravednost hrišćanska obliku opštinski novac za lične svrhe. On je sprovodio Evropa nagradi zlim. c ,S ' . jedan nada sve jednostavan život i ograničavao je No isto tako, kao što za hrišćane, S v e ta čk e je svoje gazdinstvo na najnužnije. Kad bi nastupio kakav ncpnjđviden slučaj, rade bi za se pozajmio novaca, zauzimao i za Jevreje. Kada je on postao gospodarem Arabije, dođoše naCAvncT i Jevreji i Hrišćani pod nje­ nego l i ih uzeo iz državne blagajne. Pod sličnim govu vlast. Ovim su stavljene sve njegove teorije na okolnostima pozajmi jednom novaca od nekog Jevrenajtvrđu probu. Gotovo svi narodi propuštaju da pro­ jina. Svetac bijaše bolestan i moraše čuvati postelju. vode jednakost u postupanju i pravednost da štite, Jevrejin dođi u njegovu kuću, da se za dug na njega kada tuđe nacije ili^veroispovesti dođu pod njihovo direktno obrati. Ovde primećujemo da je Svetac bio gospodstvo. A li kada je propovednik Islama pre 1300 pristupačan svakome. Ni straže ni ma kakvi drugi služb mici ne stajahu između monarha i njegovih po­ godina došao na upravu države, priznao je Jevrejima danika. Jer Svetac jc, ma da je pripadao jednoj od i Hrišćanima jednaka prava sa muslimanima. Otvoreni najponosnijih oristokratskih kuća Arabije, odbacio zakoni nisu baš nikhkve Razlike pravili između sve konvencionalne veze i uspostavio jednu uzornu jednog muslimana i nem uslimane. Neki se Jevrejin potuži jednom Svecu na jednog muslimanskog voj­ demokratiju. Jevrejin je upotrebio dosta oštre izraze, nika, koij je bio sebi prisvojio oružje tužioca. Svaki da dođe ponovo u posed svoga novca. ićc se) S »crnačkog II. ć'., Mostar. ГА ЈР Е ТО В ГЛ А С Н И К Скупштипа Главног Одбора „Гајрета” ХХПТ. глашга редовна годшшг»а скупштина Главног Одбора »Гајрста«, одржаиа jc 7. јула 1029. у прооторијама мушког Гајретовог интсрната у Халилбашића улици, у нрисутности многобројших дслегата и з 46 мјеста Босне и Херцеговипе и Санџака, чији број износи преко 400. У 9Ј4 сати предсједник Главног Одбора Гајрета Г. Д р. Авдо Х а с а н б е г о в и ћ отвара скуиштипу слиједећим говором: 238 Отварам ХХМГ. главтгу редови.у скупшшиу друштва Гајрот. Копстатујс.м, да je no друштиеним нравилима ирисутаи довољап б|м>ј члапова и ради тога можо скуиштина данас да ствара правоваљашз закључке. Прсдлажом два ворификатора, гаоји he овјеровити запмсшпс: гг. Дервинга Плевљака и Османа Селесковића. (Прима се.) Славна скупштино, Onaj, који у сваком моменту води рачуиа о нашом раду, Onaj, који очински и старатељски лрати наш рад, Onaj, који je и даиас благоволео �Изасл&ти на ову нашу скупштину Овога ИзаслаПододбора у Сарајеву и овом приЛићбм ćy дотилб Јгика, наш нлеменити и узвишсии Владар, Његово на наш збор, да докажу да xohe с пама да раде Величанство Краљ Александар I. (Живио) благо- са истом вољом и љубављу као што и ми радимо. взлео je почастити ову пашу данашљу скупштину (Живиле.) Морам нарочито овом приликсм да и овај наш лијепи и кићени збор са Својим Изаупутшм благодарност нашој локалној и прсстоничслаником у особи пуковника Г. Ђ у к и ћ а . (Жикој штампм, која сваком приликом усгупа своје вио!). Ja мислим, да hy погодити жеље овога кипријатељске и другарске редаве раду друштва ћенога збора, ако замолим Господина Изаслаиика Гајрет, na молим присутног прсодставника штампе Његовог Величанства Краља, да буде тумач наших да изволи ову моју захвалност доставити и осталим жеља, тумач паших ocjehaja и да вјерује, да he редакцијама. наша Отаџбина и узвишени Крал»евски Дом имати Прије него што пређем на дневни ред, ja сам у Гајретовим радницима увијек, поборника, који дубоко увјерен да ћете се сви сложити са мпом ако he бита спремни да даду све за Краља и Отаџбину. прву ријеч, прве осјећаје упутимо Ономе, lcojn 0 (Живио!) нама води у сваком моменту бригу и рачупа, ако Част ми je, славна скупштино, у име Ваше поздравимо нашег Узвишеног Владара и пожелимо да поздравим Г. Мшшстра Просвете у особи нашсг Му сваку срећу на свршаваљу иародних и државоиробаног пријатеља, Просијетног Инспектора Г. них послова. Дозволите ми да ирочитам ову поТооке Ковачевића (Живио!). Командант овд. II. Арздравну депеиЈу: мијске Области учинио нам je част, na je изаслао Његогом Величалству на нашу скупштину ппуковника Г. Павла БожиКраљу Александру Првоме новића (Живио!). Наш уважени пријатељ КомгГнБ лед дант Бссанске Дивизијске Области није хтио да Огварајући данашњу многобројно посјећену иропусти ни ову прилику a да сс не сјети Гајрета и њогова рада, na je изВолио рофгати' на скуп- Гајретову редовну годишњу скупштипу прва нам штину изасланика г. капетана Димитрија Ђорђе- ^је-м исао да најсрдачније поздравимо Ваше Величансво. Сви ми овдје сакупљеии Гајретови радници вића (Живио!). Наше 'Отаџбеничџ.р и националпо и пријатељи ободрбни успохом Гајретовог деловадруштво, које се налази на истрм-пољу и na истом терену на којем дјелује и ГаЈрте, Народна Одбрана ња у мннулим годинама под Протекторатом Његовог Краљевског Височанства Престолонаследгапса извољела je почасггити овај збор са својим изаслаНетра и свесни Вашег очинског заузмања и разуником у оооби Начелника г. Хасана Ребца (Жимовања за Гајрет, верујемо и сада непоколебиво као вио). Част ми je представкгц изасланика полицијске власти у оооби замјеника полицијског ди- » 4 ip e у лепу нам будућност. У овим последњим данима се та, наша вера преноси муњевитом брзиректора г. Дра (Бранка Томлћа (Живио!). Ваше ном у срца и душе сеих муслиманских слојева К/Оји •братско друштво ј>>Београдски Гајрет Осман' ГБизнајући да je љубав Вашег Величанства за Гајрет кић« заступа на данашњем збору његов изасланик и no томе за њихово добро најчвршћа гаранција за г. Абдулах Хаџић. (Живио!). њихову лепу будућност, осећају свим бићем драгоГајретови радници показивали су из дана у цености живота у солственој слободној држави. дан све већу акцију и све веће успјехе на пољу Да живи Ваше Величанство и цео Узш ш ени Гајретс-ва рада. Данашњи наш збор то еминентно Дом наше славне Династије Карађорђевића доказује, јер су се из свих наших крајева овдје Председник Главног Одбора слегли у импозантвом броју наши радници да с нама заједно сврше један хајирли посао. Нарочито Др. Авдо Хасанбеговић. морам да истакнеМ', да су се у лијепом броју ода(Присутни стојећи слушају читање поздравне звали Гајретови радници и из најудаљенијих надепеше те тржратно бурпо кличу: Живио Краљ!) ших крајева: Тузле, Бањалуке, Дервенте, Рудог, Господо и браћо, ja мислпм да ћсте се такођер Вишеграда, Зенице, Тешња, Високог, Олова, Радовља, Травника, Ливна, Кнежине, Bnxaha, Пле- сложити са мном, ако са овога мјеста упутимо поздраве и нашој узорној Краљици и узор Мајди, вља, Boe* Кобаша, Лишње, Грачанице, Кладња, која у сваком моменту води рачуна о свима потреКотор Варзпш, Стоца, Мостара, Коњица, Острошца, бама и невољама народа и која нам je кроз то ври Власенице, Градачца, Маглаја, Плеваља, Прњавора, јеме дала три Сокола, три Краљевића (Живила!). Прибоја, Брезе, Илијаша, Озрена и т. д, Ми, браћо, нисмо никада посумњали 'у 1жилави n отворени рад Гајретових радника, али овај величанствени данаппви скуп даје снаге будућој Управи да настави на свом пољу са још јачом акцијом. Наше вриједне раднице, представнице нашег Женског Њеном Величанству Краљици М арији Б ле д Са Гајретове годишње скупштине Женски Пододбор Гајрета у Сарајеву у име свих Гајрегових 239 �раденица миле пам Краљевине поздравља Banie Воличаиство узор свима мајиама и женама наше Отаџбине. Племенита шшцијатива Вашог Величанства у свакој акцлгји на добро нашог народа уцепљона je у душе и нама муслиманкама у Босни и Херцегооини na кличсмо из свега срца да живи наша узор Краљица ina срећу и добро целе нам Отаџбине. Продседница Женског Пододбора Гајрегга ВЈемса ханума Ченгић. (Након прочнтања овс депеше присутни бурно кличу Њ . В. К раљ ш р: Живила!) Слободан сам, слашна скушптино, да предложим депеш у којом ћемо поздравити Краљевску Владу, преко њенсг Прсдссдника Див. Ђен. Г. Петра Живковића, у увјерењу да ће ова Влада својим доласком на управу зсмље да рашчисти ситуацију и да помогнс оздрављивањо прилика у '^итат.ј држави: Господину Петру Ж и вко ви ћу Предссднику МЈЈпистарског Савста — Министру Унутрашљих Послова v—Дц^часнс-м Ађутанту Њ сгорјог Величанства Краља и Д ивизијско^В снера^-. • i---- х ~ В / п г п а Отварајући мнђ^обројно пјссећену Гајретову рсдовну Главну 'Скуппгпшу прдерећна смо Господинс Продседпиче ju t o можемо Вашу личност смерно поздраш ти на чел у^р аљ ев ск е Владе која идући сигурним корацима оздрављава прилике у земљи и води народ бољој будућности. Гајрст служећи напретку земље и народа то je најбоље спознао no педавном ширењу и снажењу своме као и no всликом одушевљењу којим са д » муслимани приогупаЈУ њему. Народ ослобођен свих досадаппш х међусобиих трзавица приступа културном, просветном и националном раду. Скупљени око Гајрета муслимаии сада управљају сами своју судбину јединим спасоносним правцем, правцем достизавања култураог шшоа своје браће других вера и пунога нациоиалнога оовешћења. Огога молећи Вас да и у будуће изволнте поклањати Вашу пажљу Гајрету која je омогућилд да он могне тако дубоко продрети у народне слојеве и тиме много допринесо остварењу Ваших коначпих интенцијд, мк у з наше поздраве jsубгко благодаримо Вама н Краљевској Влади Прсдседник Главног Одбора Др. Авдо Хасанбеговић. (Окупштина кличе бурно: Ж ивио) Трсба да са овог збора поздравимо и р°сориог Мшшстра, Министра Просвјето Г. Божу Макеимовића као опробаног пријатеља Гајрета: 240 Господипу' Бож и Максимовићу Ммпистру Просвето Бсоград Свесни Вашег старања за културно и просветно подизање нашег народа верујемо да ћете нас и у будуће свесрдно потпомагати у нашем раду. Оа том вером молимо Вас Господине Мипистре да примите наше искрене поздраве са многобројно noccћене Гајретово редовне годишње скупштине Председник ГлаЈвног Одбора Др. Авдо Хасанбсговић (Скупштипа кличе: ЖивиоО Славна скупштино, послије овога ред je да се сјетимо несамо оних који извољеше присуствовати 'Dbom нашем лијепом збору, него и свих оданих и прбданих Гајретових радника, који овдје не п])Исуствују,. fep вјерујемо да су и они данас овдјо с нама у духу и да нам жоло добар и успјешан “p^Jt^ на корист Народа и Отаџбине. Ja, господо и браћо, не могу да овом приликом улазим у детаље овогодшЦњег рада Гајрета, јер Вам je свима познато, да сам ja тек недавно повјерењем Главног Одбора Гајрета и пододбора из провинције дошао iiaofiaj положај. Познато Вам je, да сам ja својом дужпошћу и превише првоптерећен и према томе ниеам могао интензиЕно и активно пратити рад Гајрета као nrro су то могли други чланови Главпог Одбора. У осталом извјепггај о раду Гајрета у минулој годинм као и све оно кроз што je Гајрет у прошлој години прошао, имаћете прилике чути од друштвеног тајника и благајшпш. Ja желим, да овом приликом учиним једну напомену свима нама. Гајрет као такав имао je увијек један одређен циљ и није никада дозвољавао да се људи који не водо озбиљна рачуна о нашим културннм и просвјетним проблемима, мијешају у тај рад и ометају њего® правац. Ми смијемо с поносом рећи да je Гајрет једлна организација у читавој нашој Краљевини међу муслиманима, која без обзира на лијово и десно иде својим путем само зато да помогне муслиманском елементу. Јер, помажући муслимански елеменат, ми хоћемо да га уведемо у коло остале ваше браће како би могао лијепо и удобно да живи и да у потребном моменту послужи Крал>у, Отаџбини и Народу. И кад смо се, браћо, овако лијепо скупили, ja молим, ja желим, ja тражшм, да се сва питања на овом лијепом збору расправе у оном смислу, у оном тону, како he то најбољо послужити интересима друпггва Гајрет. Није мјесто овдје, нити ми можсмо као Гајретови радници дозволити, да се овдје изнссе ма какове инкриммнације, јер за те �ćy ствари била мјеста iia појштичким зборовима, ћефенцима и магазама, a не на једном оваковом озбиљном и величанственом збору. Ви сте се овамо потрудили из далека, оставили сте овојо послове и дужности, na овај Ваш састанак треба да искористите на добро Гајрета, на добро муслнмана, на добро наше Отаџбине. Ради тога, ja молим да сва питања расправљате онако, како то доликује Гајрету, његовом раду и Гајретовим радницима. Ja Вас у то име поздрављам и желим Вам: Добро нам дошли! (Аплауз и покјшци: живио!). Затим секретар Хамид К у к и ћ чита приспјеле поздравно депеше скупштини. Б о с . Б р о д : У немогућности да изашаљемо делегате ради приредбе теферича, желимо успјсшан рад, a Вас као предсједника Главног Одбора поздрављамо, сматрајући Вашу личност иа челу Гајрета као најбол>у гаранцију за правилно развијање нашсг елемента на свим пољима. — З а п о д о д б о р Г а ј . р о т а : Др. К а с и . м ДиЈИ гер овић. ове године онемогуКене сбе запреке уопјешноМ раду за наше културно и економско подизање. Да живи Његово Велмчанстио Краљ Александар, да живи Протектор Гајрета Њсгово Височанство Престолонаследник Петар, да живи Краљевски Дом, Живио Гајрст. — За пододбор Јајце: K a n e т a н о в и h. Љ у б у ш к и : Поздрављамо Вас са данашње главне скупштине овог пододбора и молимо да устрајете на Вашем племенитом раду око подизања нашег милог Гајрета. — Председник скупштине: Алија О р м а н . С к о п љ е : Л^алим да ne могу доћи на скупштину услед тога што сам касно обавештен и што сам оболио. Присуствујући духом, поздрављам све учеснике, другове n пријатеље, и желим сваку срећу. — Се$ам: С м а и л а г и ћ , адвокат. З е н и ц а : Прилшшм главне годишње скуиншше нашег Главиог Одбора Зеничш Мосни Одбор са свима. овојим члановима шаље свој пријатељски поздрав са жељом да се досадањи рад Б о р а ч к о Ј е з е р о : кЖалимо што не можемо Главног Одбора продужи на корист наше омлаприсуствоати скупш тин^ Желимо^ сретан успјех. ^дине и целом нашем народу. — За Ппододбор, Поздрављамо: Б р a в о, М е м и ш е в и ћ . Председник : М a м и h. Ц a з и н : Жалећи што не присуствовах скупj Шрдсједии1<Г1»Трећа тачка дневног реда je штини, поздрављам скупшхина'ре са жељом/ ш>> ^ 3 BftTUTafj Т а ј н и к а о раду друиггва у прошГајрст продужи свој зачмуслимнне плодоносни рад, лој години. Главни Одбор се постарао да се штампа али свакако са предоједником Др. Авдом Хасантај извештај м да се у њ унесв све оно, пгго je беговићем,. — Повјереш^: З у х р и ћ . Гајрет радио и урадио у минулој години. Ja лично Ф о ч a: Поздрављајући скупштину, желимо волио бих да се тај извјештај прочита, јер може да уроди плодоносним радом. Поздрављамо нашег бити наићи ћемо на неке ствари, о којима треба дичног националног борца председника Дра. Авду или да се споразумимо или да их расправимо. ИзХасанбеговића. — Председник: Салих Х а с и ћ ; вјештај je подугачак, na ако Вас но би заморило, тајник: Омер Ч е н г и ћ . предложио бих да се прочитају макар најмаркантД е р в е н т а : Родовита скупштина чланова нији ставови«. 'Скупштина прима да се извјештај, пошто су Гајрета у Дервенти одржана 23. јуна 1929. јоднога сви чланови добили, не чита, и у цијелости га гласно je огворила закључак, да Вас поздрави и уједно апелира на све учеснике главне скупштине, прима. да се за председника Главног Одбора поновно бира Др. Авдо Хасанбеговић, заслужни раднпк Гајретов. — П о д о д б о р . ЈТопгго je Извјепггај Тајкика одобрен без диску сије, прешло се на 4. тачку дневног реда: И з в ј сштај Благајника. Г р а д а ч а ц : Поздрављамо главну скупштину са жел>ом, да њезини закључци буду у складу са узвишеном идејом Гајрета. Тразкимо да у Управу дођу опробани радници Гајретови, a напосе Др. Авдо Хасанбеговић, који je као предссдник неколико година заставу Гајретову долично носио. Живели пријатељи Гајрета! За пододбор Градачца: Имамовић. У дискусији узима ријеч г. Инж. С у љ а г а С а л и х а г и ћ из Бања Ј1уке. Он изјављује, да Бањалучш Пододбор није добио извјепггаја, када се одржава скупштана, na да се ради тога није могао за скупштину како треба ни приправити. Истиче, да je Бањалука јодан важан културни центар и глава босанске Крајине, да имаде 4 средње школе, a уза све то да у својој средини нема Гајретова коншкта. Каже да je погрешно мишљење да треба подупирати само она мјеста која раде за Гајрет. Гајрет би требао да подуш ре вишо она мјеста, којима je помоћ потребна, јер Гајрет није дионичко друштво. Тек 30. јуна бањалучки под- Ј a ј ц е: Поздрављамо главну скупштипу, вјзрујући да ће донијети корисне закључке и да ће новоизабрани одбор наставити досадањи успјешни рад и постићи још боље резултате, јер су мудрим актом Његовог Величанства Краља од 6. јануара 241 �бдбор оДржао je скупгатипу и није био у могућности да све припремл како треба, a о чему би се данас могло на скупштини расправљалпи. Овлаштен сам лредложити да се у Baiba.nyip што прије оснује ivOHBHivT за ђаке. Тамошња гимназија, која je била пуста од муслимана, дакас има велик број ђака муислимана. To je већином сиротиња коју треба ткшоћи. Ооим тога продлажем да се већим обласним мјестима као на пр. Бањалуци и другим пододборима д аду слободније руке у погледу покагања ђака на почетку школске године. Они нсмају ни књига нити могу платити уписнину, na иду од једног до другога и просе. Предлажем да се омогући пододборима да из прихода које оии сами убиру, могу % утрошити у те оврхе. П р с д с ј е д н и к : Ja у име Главног Одбора изјављујем, да се овај преддог пододбора у Бањалуци упути Главном Одбору и да он лрема могунћости у том погледу нешто учини. Стађљамо идућем Главном Одбору на срце, да тај цсгекени предлсг претресе у својој надлежности'. О с м а н Р е ^ џ и ћ и з Бихапа примјећује, да je на лањској ск ^ ш ти н и ^акључено да се годишњи извјештај штамла раније’ и пошаље у провинцију да се може правовреме^о проучити. Ja сам летимично прегледао иавјешдпј л констатовао противно оном, што би желио г. Салихапић. Лањскс године ja сам рекао: Најприје дужности na опда права. Онај, који радиу- право je да му се даде. Ja сам прегледавајући извјештај видло, да све Области ne добивају онолико, колико су дале. Тако £~Би? хаћска Област прикраћена. Она je допринијела Дин. 120.000.—, a међутим се види, да je кров годину дана имала свега 27 гаггомаца-ица. Према томе то није пи из далека тфема оном што je ona учинила, не улазећи у то, да тлрмо право и на приходе и од Гајретових артикала, шуме и т. д. С тога молим да се у будуће ово n e дешава. Молим да се закључи, да се идући извјепггај о раду Гајрета има много раније да изради и штампа, тако да бар 8 дана прије скупштине дође у провинЦију. Секретар К у к и ћ каже да je и прошле године било говора да се извјештаји no моугћности прије скупштине пошаљу пододборима и повјереницима, како би њихови делегати могли доћи спремнији за скупштшну. Затим каже: Ми закључујемо друштвену и рачунску.годину са 30. јуном. Ове године смо то учшшли 3. јула, да би прикупили (све пјриход,е т поје1Диних мјеста која су приходе најавила. За три дана извјештај н/ије M o ­ rao бити отштампан и разаслан пододборима. Тако из техкичких разлога нисмо могли извјештаје раније да штампамо. Господа, која су јучср допутовала у Сарајево, лрочитала су извјепггај. Предлог 242 о такључгљу друштееве го л и т [«шијс, миелим да е“ « Д«6Р» в* См<> ГаЈГ ’ m'Z T ш Г т т .Л м - У д а ^ Г(№,ИУ ^ ivHa. Тако hi-Mo Mohu благовремено да штамишо извјештај и да ra рааажаљсмо овнма одборима и повјереницима, ш о би н,ихови делега™ дошли спремнији на главну скупштину. П р е д с ј е д н и к : Прима ли скупштина предлог Реџића a надопуњен од Кукића, да Главни Одбор м а да закључује свају годину на 20. Јуна? (Прима се.) Затпм чита И з в ј е ш т а ј Н а д з о р н о г Одб о р a г. Мсхага Ч о м a р a, који се прима и одобрава. Послије тога подјељује се апсолуториј досадашњој управи. *- > Затим секретар г. К у к и ћ чита предлог про- рачуна за нову годину, na каже: »Настојали смо да рестрингирамо многе ставке, na да тако доес ^дзмо у склад приходе са расходима. Буџет и-зпоел "Дшг. 1,520.000.—. Редсвне чланарине предвиђено je ове године Дин. 80.000.—, док je ова врста члапарине лани износила Дин. 81.300.— . Сви знаци говоре да he се Гајретова организација у идућој години још јаче проширити, те ое надамо да he предвиђена свога бити и -надмашсна. Од чланарине добротвора и утемељача предвиђепо je Дин. 50.000.—. Лани je било Дин. 163.89.— . Надамо се да ће и ова предвиђена свота бити надмашена, јер ћемо се обратити на све бивше Гајретове питомде, које je Гајрет пстпомагао, да се одуже своме доброчшштељу Гајрету, бар у толико што he се од њпх тражити да ое уписују за чланопе добротворе и утемељаче Гајрета. У току ове године апеловали смо у том смислу на старије питомце Гајретове — јер се многи не сјетише самп да се одуже Гајрету — али ое, нажалост, одазвао мали број. Почетком ове године обратићемо се и на бивше млађе питомце и надамо се да he с е они боље одазвати него они старији. Од прихода пабава и теферича предвидили смо Дин. 200.000.— . Лани je било убрано Дин. 290.000.—. Од прихода Гајретова цигар-папира предвиђено je 140.000 Дин. Прије з годипе од цигар-пашгра Гајрет je имао Дин. 200.000— прихода, али тај приход од назад 2 године опада. To долази студа, што наши пушачи мало траже Гајрет-паппр иако on mije скупљи a ни квалитетом слабији од другкх врста цигар-папира. Сваки пријатесљ напгег Гајрета треба да тражи и троши једино Гајреггов цигарпапир и да своје пријатеље na то упућује. Треба упозорити све пријатеље нашег друштва да у трафикама, у којима не могу добити Гајретов папир, ne купују ни духана ни осталих духанских реквизита. Осим тога, има трафиканата, који не траже �ПРОРАЧУН з а го д и н у 1929./30. Б р. П р и х о д и Д инар а Бр. Р a с х о д и Д инар а r 1 Р е д о в н а чланарина ................................. 8 0 .0 0 0 1 М. конвикт и Ш егрт Д ом , С а р а је в о 3 3 0 .0 0 0 — 2 Ч лан арин а д о б р о т в о р а и утем ељ ач а 5 0 .0 0 0 ЧС 7 2 Ж е н с к и конвикт, С а р а је в о . 2 8 0 .0 0 0 — 3 Д р уш твен е з а б а в е и т еф ер и ч и 2 0 0 .0 0 0 — 3 Конвикт Т у з л а .............................................. 10 0 000 — . . 4 5 6 7 2 5 0 .0 0 0 ................................. 1 0 0 .0 0 0 .................................................... 4 5 0 .0 0 0 8 О б ск р б н и н е 9 П ретплата з а лист „Г ајрет". . . . 5 0 .0 0 0 10 П р и ход о д н еу н о в ч е н е ш ум е . . . 5 0 .0 0 0 11 Зн ач к е, С п о м е н и ц е и „Ц игле Гајр е т о в а Д о м а “ .............................................. 5 0 .0 0 0 Конвикт Б ихаћ .............................................. ш S - _ 1 3 5 .0 0 0 — 5 0 .0 0 0 __ 5 0 .0 0 0 — А н а л ф а б етск и течајеви и р а д на селу 5 0 .0 0 0 — С р ед њ о ш к о л ск е стип ен ди је и п отп оре 4 0 .0 0 0 — / Т ео л о ш к е стип ен ди је у „Џами-ул-Езх е р у “ у К аиру ....................................... 3 0 .0 0 0 h 10 — 1 2 0 .0 0 0 7 \ Конвикт П л е в љ е ....................................... у (i N . 1 ,5 2 0 .0 0 0 i — 1 0 0 .0 0 0 К ам ате и д и в и д е н д е . 4 1 4 0 .0 0 0 П ри ход о д Б ан к е Г а јр е т .......................... . 11 К анцеларијски трош кови 5 0 .0 0 0 — 12 П лате н а м ј е ш т е н и к а ................................ 1 2 0 .0 0 0 — 13 Лист „ Г а ј р е т " ............................................. 8 0 .0 0 0 — 14 Х он орари з а у р еђ и в а њ е и са р а д њ а 5 0 .0 0 0 — 15 Вјероучитељ и у конвиктима, М евлуди, Т евхиди и д р н еп р едв и ђ. трош кови 3 5 .0 0 0 — . . . . 1 ,5 2 0 .0 0 0 i 243 Д о д а т а к : Главни О д б о р м оли гл авну скупшти ну да см и е и м о ж е п о јед и н е ставк е у случају но т р е б е прекорачити, a то п р е к о р а ч е њ е д а с е пок рије и з ставк е 1 5 ) или и з н еп р едв и ђ ен и х п р и хода. �Гајротов цигар-папир. Према нашем рачуну од цигар-папира имали бисмо приход око 500.000 Дин. ако би бар % муслимала пушача набављало тај папир. — Приходи од Банке Гајрет предвиђацу се са 250.000 Дин. Како Вам je познато, наша ве^ лика доброчинитељица Банка Гајрет повисила je на својој задњој скупштини овој акцијски капитал са 20 на 40 милијона динара. Том приликом она je смањила постотак Гајрету од 10% на тајмањо 0 % прихода. Иако je тако, увјерени смо, да тај приход неће бити мањи него досадањи, јер држимо да ћс пријатсљи из Банке Гајрет уступити Гајрету свих 10% чистог добитка, којег je уступила Банка Гајрот од свога оснутка до данас. Дарови и лрилози предвиђени оу у своти од 100.000 Динара. Приходи од камата на друиггвене улошке кјод појединих новчаних завода и дир|иденда на вредносне папире, предвиђени су са 100.000 Дин.; од питомачких опскрбшша 450.000 Дин.; о д лретплате на лист »Гајрет« 50.000. Д и н .; од још неунавчене шуме 50.000 Дигн._. Приходи од опскрбнина, како видите из) благајничког пзвјештаја, предвиђени су као и лани. Ове je године Гајрет помагао и издржавао. 91 ђака вшие пего лани. Било je велике девоље и сиротиње. Према броју ђака, који су би.ти примљени у друштвене нонвикте прошле Ш1^;гске године, требали су и приходи од опскрбгОша да буду знатно већи. Наша посестрима Просвјета има друкчију npaiccy. Конвикти су код ње децентратшсапи. Мјесни Одбори Просвјете управљају конвиктЈша и брилу >ое ва финансирање конвиката. Они издржавају 'своје конвикте са приходима из мјеста те их од времена до времена помажо Главни Одбор Просвјете. Осим тога у Просвјети се настоји д а свн ђаци долринашају за своје уздржавање извјесну своту. Код нас напротив, преко полосвица ђака има бесилатну опскрбу. Ове годино нисмо имали ни једног ђака који би штаћао пуну опскрбу која износи 700 Дин. мјесечно, само једна je ученица плаћала свих 700 Ддинра. Према томе Главни Одбор мораће идућо годцне да ове приходе појача. Како Вам je познато, ми смо приликом лањске нрославе наручили у инострансттју друштвене значке за 60.000 Дин. и тај смо износ до данас наплатили. Међутим остала je ©eha количина значака, које треба да се распродају и уновче. И овог пута молимо да се приликом друштвених забава и теферича ове значке што више распродају, a уједно да сваки члан Гајрота носи значку видно. За уздржавање Мушког Конвикта и Шегртског Дома у 1Сарајеву предвиђено je 330\000 Динара. У сарајсвском Мушком Конвикту предвиђено je 90 иитомаца. У Женском Конвикту предвиђамо да се прими 80 питомица, a за њихово издржапаље да сс одобри 280.000 Динара. Затим 244 секретар чита даљне ставке расхода: За одржа. вање аналфабстких течајсва и поиуларних предавања' предвиђсно je 50.000 Дипара. Пред двдјо године послали смо два сгипендиста у Еш пат на високе тоолошко шкаде, a ове године nocaahe се још један, са сгашшдијом од 10.000 Дшшра годшиње, тако да ће се утрошипи на тројицу cm лендиста теолога 30.000 Динара. За канцеларијске трогпкове предвиђамо 50.000 Динара, за плате друштвених чиновника и намјешгеника 120.000 Динара. За штампање листа еГајрета« прсдвиђамо 80.000 Дин.; хонорари за урођивање и сарадњу у листу 50.000 Дин. За хонораре вјсроучитељима у друштвеним коквиктима, учетве Мовлуда и Тевхида и друш непредвиђени трошкови 35.000 Динара. Према овим цифрама расхода, види се да смо •уравнотежили приходе са расходима, тако да су и *расходи као и приходи предвиђени са укупном свото№рд Дин. 1,520.000.—. (Види табелу на стр. 243.) Г. М у с т а ф а М у л а л и ћ из Ливна: ,»Лриходи према лањској годкни нису повећани. To ми даје повода да ставим овдје једну примједбу, односно предлог. Претпоставимо једна кола са 4 точка, ако један точак мањка, кола не могу напријед. fa j je точак у културном поглоду у нашој држави муслимански елеменат. Стога мислим да je дужност сних држављана у нашој Краљевини да иораде на поправку тога четвртог точка, да могу читава кола да иду. Стога предлажем да се у циљу наишх повисивања прихода одреоди у читавој држави јодан дан у години: Г а ј р е т о в Д a н. Одржање тога Гајретова Дана било би добро и зато, што разне приредбе у неким мјестима нису организоване и што су многи пододбори пасивпи. Кад би се ставило у дужност свим мјестима у држави и свим пододборима да морају једанпут у години приредити Гајретов Дан, држим да би се Гајретови приходи знатно повећали. Г. Мулалић наводи да се врло мало ради на томе, да се Гајретова иницијатива лросвјећивања пронесе у народ. Он би био више за други правац рада. Предлаже, да се организују путујуће библиотеке, путујућа Гајретош нина и путујући Гајретов лродавач, који би no узору пок. Григора Петрова ишао од мјеста до мјеста и агитирао за Гајрет. • П р е д с ј е д н и к : Г. Мулалић ставио je два предлога. Један, да главна скупштипа закључи да се одреди један дан у години, кад he се у читавој држави приређивати Гајр(?гов Дан. Други, да се стави у дужпост Главпом Одбору да нађо начинљ да свој рад и дјеловање пренесе у најшире сло јове, коикретизирајући тај преддог тако да се нађе Јодап иутујући радник na културпом иод>у, који �he предавањем и кинематографским сликама npo- 1К)дие редове, да поклолеба вј<?ру у државу; прспагирати идеју Гајрета. Ja држим да сл. скуп- кинуто je стање спекуланата, који су користећи сс штина неће имати ништа против тога, ако ми оваЈ најнижим инстиктима масо хтјели да се на грбаирви предлог упутимо Главном Одбору и да му чама тих маса дочепају славе. Ham Узшшеми ставимо на срце, да га прстресе и да он овептуалпо Владар, кој« води рачуна о народу и држави, учиодреди тај дан. (Прима се.) Што се тиче другог нио je својим велик.им и сналшим замахом крај предлога г. Мулалића имам рећи ово: Ha крају томе и омогућио свим пријатељима народа и дровога прорачуна ми смо донијоли један амандман, жаве да несметано раде за себе и за народ. За нас којим смо молили, да се даду одрешене руке Гл. Гајретовс раднике 6. јануар такођер je велики дан. 0 . да он може за свој рад у најширим слојевима Гајрот je имао несрећу да непрестано од свога noда прскорачи предвиђене своте, те да у irciv »врху станка наилази na разне перипетије у свом раду даје средстава и из пепредвиђених лрихода. (Преди то не само под туђином, него и у времену од лагач се задовољава са одговором). Ослобођења до 6. јануара. Ha те потешкоће и neГ. Инж. С а л и х а г и ћ кажо да je грешка рипетије наилазио je Гајрет само зато, пгто je њесаме публике што се мало трош.ч Гајрснв nainip, гов рад увијек био отворен, предан и искрен и што јер га не тражи. Ja нисам пушач, али сам се ин- није хтио да подилази пнстшгктима маса него je формисао да главне трафике неће да дају Гајре- хтио да помогне тим масама. Гајрстови радеиици нису тражВли никакве славе, јер функције у Гајтов папир осталим. Апелујем да Главни Одбор поретовим форумима су тешке и деликатне дужнодузме потребне кораке на надлежном мјесту. Алија О м е р с о ф т и ћ , испред чланова Гај- стп, -дуж 1гости рада за народ. Резултати нашег рета у Маглају, молп да се посвећује већа пажља -рада су позитивни. У цифрама ое кажу. И нама, уређивању листа »Гајрета«. Чланови Гајрета у Ma-' Гајретовим 'Ј^дницима нарочито од G. јануара, отвара се слободно поље рада, na можемо сваком глају потпуно су незадовољни са листом,’ јер да његова садржина не одгоћ^ра њиховим Захтјевима. у брк рећи: »Ми смо отш који хоћсмо и желимо Недавно je допешен један чланак’о ^јевојци »Испод ^да помогнемо нашем \гуслиманском елемснту, холитице«. Писац чланка изнио je лажне и неиоти- ћемо браћу да подигнемо и да учшгашо све за њих, би их чим прије увели у коло наше остале ните податке о једној дјевојц!!, uoja неГсмије оада ни да се покаже пред свијетом, јер je извргнут \ / руглу. »Ja мислим да моји суграђани имају потВи сте из досадатњег рада Гајрегова видили иуно право да се буне прртив тога и ja молим бу* Гајрет емлнентно води рачупа о том, да своју дући Гл. 0 . да у том погледу-^оведе рачуна. Ja омладину васпитава духовно, вјорски. Ви знатс лист, како се сада уређује,- не могу дати својој и видите да Гајрет ради и да се мучи да на свим жени, јер она не може да разумије чланак о дјепољима народног живота, у колико му то средства војци »Иопод литице«, о »Развратнику« и т. д. дозвољапају, помогие нашем елементу. Aли Г а ј р е т х о ћ е н ж е л и , н а р о ч и т о о д G. ј аП р е д с ј е д н и к каже да жали што je тај чланак изишао у листу. Чланаж 'je ''наЉсао чо- н у а р а , д а с в о ј и д е о л о ш к и п р о г р а м вјек из оног краја. Упозориће со Редакција, листа с т а в и н а ч е л о и д а к а ж о , д а х о ћ е д a чува с во ј р а с н и попос. да у будуће води строго рачуна о садржини листа, односно да води рачуна о онима којима je лист намијоњен. (Предлигач се са одговором потпуно задовољава). Затим je примљен предложени прзрачун са додатим амандманом. (Види стр. 243.) Предлози Главног Одбора. Лредсједник саопштава да се прелази на предлоге Главног Одбора: a) И з м ј е н а д р у о д т в е н и х п р а в и л а . Прије тога Предсједшш je одржао овај говор: »Манифостом нашег Узвишоног Владара од 6. јаиуара т. г. омогућено je свим добронамјерним елементима наше Отаџбине, свим отаџбеницима, свим нозитивним елсментима наше Краљовине да нссметано раде за добро народа и државе. Прекинуто јо стањс које je ишло за тим да уздрма наше на- У том нашем и д е о л о ш к о м програм у х оћем о да в и с о к о у з д и г н е м о н а ш р а с н и п р е с т и ж и з а т о ћ е Г л . Одбор д а н а с да став и п р е д л о г да се тај програм ста ви на чело дру ш твено г имона. To je ј е д н а од и з м ј е н а о д н о с н о то je ј е д н а к о н с т а т а ц и ј а , к о ј а je прир о д н а к о н з е к в е н ц и ја читавог досад а ш њ е г р а д а и д ј е л о в а љ а Гајрјета. Друге промјене у правилима биће те, да hc сви они који раде за Гајрет, имати и већу ингеренцију. Господа из провинције, која раде за Гајрет, трсба да за тај рад и дјеловање имаду и ингеренцију на управу друштва. Ради тога господо, ми ћомо Вам данас прсдложити у правилима, да идућу скупштипу сачињавају подједнако и равноправно делегати свих Одбора из 245 �земље, a не чланови, тако да ће на скупштину долазити оии ашгавни радници Гајрета, воји познају прилике у својим мјестима. Осим тога ћемо предложити да се Гл. Одбор појача са нашим пријатсљима из провинције, тако да буду у Гл. Одбору и чланови из провинције. У волико неко ж сли да говори no овим питањима, нека говори стварно и без икакве жучности, јер како сам изложио, Гајрет заслужује и тражи да се сви предмети на његовим скупштинама раслрављају онако, како то њему и доликује«. С е к р е т а р К у к и ћ чита измјену правила, које предлаже Гл. Одбор скупштини. Код читан.а првог измијењеног члана, прсма коме ће со друдггвени назив промпјенити у: »Српско муслиманckio културно и просвјетно друштво Гајрет«, скупштинска дворана пролама сз од бурног аплауза и поклика: Живио! Приликом читања чл. 13. и 14. г. Ћишић из Мостара примјећује, да je незгодно да Главни Одбор директпо прима чланове, јер он не-мож е познавати љ уде у провинцији, као што их познагаају љ уди мјесних вдбора, односно ту клаузулу требало би измиј&шги. >i ' М у с т а ф а А л и к - а л ф и ћ слаже^се ćarsa Ћишићем у погледу ЧЛ1 13 к_14 наиме да се ингеренеција у погледурпрЈшања чланова даде мјесним одборима из ^исто практичних разлога. Гл?-0дбору треба д а остане право ингеренције у о в ш погледу за случај да увуку разниј елементк ^»'чланство. ЈПредсједник: Ja сам благодаран гг. на изнешеним примједбама, али их могу да увјерим да Гл. Одбор има неограничсно повјерење у овоје пододборе и повјеренике' и да се није помишљало ни на један моменат да се сумња у њихово повјерење. Ми смо о овој стилизацији разговарали на дјуго и широко и она се толико не односи на крајеве у Б. и X. Ви знате да ми хоћемо да проширимо наше дјеловање и на јужне крајеве наше Отаџбине, знате и ради чега, a знате и клк.ви су све елемснти у тим крајевима. И мст смо само ради бољо сигурности хтјели да себи придржимо право изв.јесне контроле. Међутим ако гг инсистирају на свом прсдлогу, ja не бих имао ништа против тога да у име Гл. Одбора предложим скупштини да га измијени у оном д уху и погледу, како су га гг. предложила. Према томе, пријем чланова вршиће се на досадањи начин, како су то прописивала досадања друштвена правила. (Прима се.) Хф. Х у с е ј н Т а б а к о в и ћ из Котор Вароша примјећује да би рок у погледу наплате чланарина за сељаке од 3 мјссеца трзбало продужити на G мјесеци. ј П р е д с ј е д н и к , : Ми /хоћемо да приучимо свијот диспјип.иипи и изиршаваљу дужности према 246 Г ајрету. Ja мвслим, ла иредложеиа стилизација нијо лоша. (Огилизација со прима). М у с т а ф а М у л а л и ћ : Коистатујсм да у OBIM правилима нома нити ријечи о нашим м у. слиманскш женама које се емашџшуЈу и Koje су почеле да раде за Гајрст. У ®. и X . na и у Сраији иочело се са осниваљом женгашх пододбора. Ми мушки чланови као мушкарци не можемо имати довољно познавања потреба жене као што би то имале саме жоне. Зато предлажем, да се у Гл. Одбору даде једно мјесго и јвдиој жени, како би и оне могле сарађивати у Гл. Одбору. (П родф даик ставља тај предлог на глаоањо н он св једаогласно усваја). Досљедно првом члалу, гдје друштво Гај'рет јавно и видно истиче сиоју националну заставу, предлажсм да Гл. Одбор са своје стране апелујс на сва муслиманска друштва, која идеолошки по"дудиру Гајрет и с њиме паралелно раде, д а npoмијзне своја правила, наиме свој назив. Молпм да Гл. Одбор у овом духу пошаље препоруко оваковим д^ш тима. Има у прокиш^ији као и у Оарајеву, муЕлшанжих друштава, која ое зову »Кираетхане« и сл. • • • х П р е д с ј е д н и к прекида говорника и каже: Боље je да се о том не расправља. Ми у Гајрету радимо Ж1 своје идеје и циљове и ми не смијемо д адајем о лекције друпим друпггвима. To су друштва, то, нису појединци. Ми пдемо да васпитавамо наш муолимански елеменат, те ће Гл. 0 . апеловати само на Гајреггове раднике. Инж. С а л и х а г и ћ предлаже да се у оним обласшш јмјестима, у м>јима постоје најмање /4 средње школе, дозволи мјесним одборима, да могу из друштвеиих прихода, које сами убиру, трошити 25% на помагање сиромашних ђака из тих мјсегга. П р е д с ј е д н и к: To се противи д уху сваког друштва. Једпно Гл. 0. има на то право и може да своја права пренесе na мјеоне одборе, а,гги то се не моисе уносити у правила. Инж. С а л и х а г и ћ : Требало би децснтралисати управу Гајрста као што je то и код Просвјсте. Ja држнм да би то било озрло добро, кад би мјеспи одбори вршили један дио задатка Главног Одбора. П р е д с ј е д н и к : Јаин адаљ еостајем к одп ред ложене сшлизације, јерГл.О. полаже годишњисвој рачун скупштини о дјеловању као и о приходима. Гл. 0. но може да пристане на то, да се у смислу жеља г. Салихапића мијењају правила. Воома јо широк појам дозволити одборима да од убране свотс троше гА. Сасвим je други случај код Просвјсте. Срески одбори Проовјсуге обвезали су оз да ho издрзкавати иптернате од својих властитих прихода, a наш Гл. Одбор мора да издржи 8 интерната са 400 иичсмаца. И кад би свим одборима дозволили да у �анонимне сврхе троше 25%, то значи, да Гл. 0 . нс би мопао подмирипати своје потребе. Ja мислим да се овај прсдлог г. Салихагића не може да прими. Инж. 'Сa л и х a г и h: Ствар јо у tomi да сваки одбор добије право да чини нокс издатке. To нису анонимни издаци, јер ja сам казао у коју би се сврху тих 25% потрошило: Дође сиромаипш ђак и и нема књига, не можс да плати н. пр. уписнину и т- Д. (Предсједник: To све чини Гл. Одбор). О а л и х а г и ћ : Ja мислим да je то корисна ствар. П р е д с ј о д н и к : Д а л и скупштана прима предлог г. Салихагића? (Поклмци: Не прима, дижу се само двојица присутних који примају). П р е д с ј е д н и к констатује да je гл. скупштина одбила предлог г. Салихагића. Ћ и ш и ћ пита да ли ће делегати из провинције, који he долазити на главне скупшшне ићи као званична лица те добивати хонораре, или he трошкше сносити сами. П р е д с ј о д н и к саопштава, да се тако^ер о том говорило и расправљало. Они делегати који немају довољно својих- сопствених сродстава, добиваће оштсгге према увиђавности^л'. Одбора. Пошто су правила -у фјелости примЈБена, Предсједник одређује паузу од 5 мјинута. б) Послије паузе тајник К у к и h износи даљие предлоге Главног Одбора, na. каже: Прилшадм прославе 25-годишн.ице Еајретова рада, пренешене су костн арадских мученика^Авде Сумбула, 6hbi секретара Гајрета и Бсхџета Мутевелипа._Чј клици: Слава им!) Њихови иосмртни ортаци су, како Вам je познато, сахрањениупоред Али-Папшне џамије. Гајрет je хтио на тај начин да се одужи успомени ових двају вриједниХ' н.^ционалтшх радника. T om приликом Гајрет je утрошпо за мезар и за пренос њихових посмртних остатака 60.000 Динара. Многи пријатељи Гајрота из Сарајева интерссовали су се, зашто се њима ne подиже Споменик. Главни Одбор Гајрета вољан je са своје стране да допринесе извјесну своту да се тај споменик подигне. Kao почетну своту у ту сврху вотирано je 10.000 Дипара. Главни Одбор апслује на скупштину и све пријатеље да пораде живо на прикупљању средстава за овај фонд. П р е д с ј о д н и к : Да се употпуни овај предлог, потребно je да Главни Одбор образује један уж и одбср, који ћс прикупљати прилоге за подизање споменика арадских муч('нт<а. У фонд за подизање спомоника Гајрет даје 10.000 Дина.ра. Да ли скупштина прима да се образује овакав одбор. (Прима со.) ц) Даљљи je предлог Главног Одбора обавезивањо свих ученика, уживалаца Гајрсгових по- моћи, да се одужују Гајрету. Да бисмо иојачали рад око Гајрета, потрсбно јо да се питомци обвелчу, да ће након' свршених наука, било какових, a ту убрајамо и шегрте, вратити Гајрету најмањс толико колико су од Гајрета добили, кад дођу до своје егзистенције. Предлажем славној скушптини, да овај прсдлог Главног Одбора прими. (Скупштина прима.) Предлози Пододбора и повјереника. Секретар чита предлог П о д о д б о р а и з Т у з л е о оснивању Филијале Банке Гајрет у Тузли. 1 Главни Одбор упутиће Упрати Банке Гајрет дотичш предлог с препоруком. (Прима се.) Л о д о д б о р у Ш т и п у предлаже да се посвети што већа пажња вјерском одгоју у Гајретовим интернатима, те да се сваке хефте држо два пута вјерска тсредавања. Поводом овог предовдга секрет^р Кукић објашњава, да je и досада покла1вана пажња и вјерском васпитању Гајретове Омладине, a дужност вјерских васпитача обављати су алПмзг*<вјероучител>и), које je Главни Одбор постављао у поједине конвикте у споразуму са Улема-Меџлисом. Главни Одбор he и у будуће поовећјивати велику (пажњу и вјфском одгоју itTajpcтсших питомаца-ица, na моли скупштину да ово објашњење изволи узети до знања. (Скупштина узима до зпања.) (У то предсједшпс Др. Хасанбеговић натгушта предсједничк)о мјосто, .1које зауаима I. подпредсједник г. Ахмет еф. Борић.) Чита се преддог П о д о д б о р а и з Д е р н т е, да се лист »Гајрет« шаље члановима ако нз већ бадава, како то чине »Лроовјета« и »Напредак«, a оно барем уз 50% поцуста досадање претплата Затим се чита предлог П о д о д б о р а у М о с т а р у , којим се тражи да се посвети већа пажња уређивању лпста, како би лист »Гајрот« одговарао потребама народа и својој мисији, јср да досадањи начин уређивања не задовољава. Ћ и ш и h констатује, да многи претплвггници нису извршавали својих обавеза према листу и држи, да je грешка за тз на пододборима и повјереницима. Кажо да je грешка и на Главном Одбору, пгго je дозволио да се кроз неколико година никако не подноси извјештај о претплатама. Десио će тако случај, да су претплатници листа у Мостару били дужни ;13.000 Динара. Каже, да je против лредлога из Дервснте, да се прстплата сннзи. С тиме се пасива повећава. On би за тај прсдлог био само онда, кад би лист повећао број нрстплатника. П р е д с ј е д н и к се слаже са Ћишићем и каже, да je тендснција Глашцог Одбора у !гоме, да прикупи од пододбора и повјереника податтад, 1СО.ЧИКО би се листа могло пласирати у њиховој 2 �П р е д с ј о д н и к каже, да je Главни Одбор врло благодаран г. Ђшпићу на изиешеној примједби, na каже: »Ми смо свјесни тога да рад у народу треба да појачамо и да ту акцију уотостручимо. Свјесни смо да треба радити у народу на Хидајет К у л е н о в и ћ суд(ија из Травника свим пољима народног живота, али je Главни каже: Ми смо истакли, да je наше друштво: српско Одбор у немогућности да савладава сав тај рад, муслиманско. To треба да се истакне и у нашем листу. Садржајно наш лист мора бити еминентно ако га не буду помагали издашно одбори и повјереници. Ta ће се акција моћи повећати само српско-муслимански, узееш и у обзир да ћемо међу онда, ако Гајретови одбори буду примали на себе муслиманским елементом радити на томе, да их задојгамо за ову велику идеју преко листа. Редак- дужност да раде на тим пољима. За утјеху госп. цији листа треба посветити већу пажњу. Ja држим, Ћишићу, могу да кажем, да смо предложили један амандман друштвеном прорачуну no itojeM да није згодно да се редакција повјерава једном човјеку, na да он ради како хоће. Редакцију треба ћемо моћи за овакове потребе да и прекорачимо повјерити неколицини наших јавних људи. Кад одређене своте. Главни Одбор je добио овлаштење да непредвиђене приходе утроши баш у те оврхе. лист буде на оној висини, на којој треба да буде, он ће добити нових претплатника и покрићо све Дакле, у материјалном погледу могу увјерити г. издатке. Moja кћер и моја жена немају у листу Ћишића и све пријатеље да ствар неће храмати. (ЋиЉић се задовољава.) »Гајрет« шта да читају. За наше прилике, он je rocrt.^, Х а с а н Р е б а ц , начелник, у свом виооко уређен. Он треба да постане фамилијарни говору износи многе потешкоће при подизању наше лист. Он треба да сиђе са високог књижевнег пиј>'мла^ежи и њеном школовању. У том погледу чине дестала и да постане лучки муслимански српски се потешкоће од стране неупућеног и оиромашног лист. Moj je конкретан t пре^лог, да се редакција свијета. To убелкко не треба да нас чуди, каже листа повјери тројици ^ јшчших јавних радника«. Л р е д с ј е д н и к : Славна скупштино^Глает?п- г. Ребац, иа наставља: »У ствари школовања наше Одбор je још приликом / покреиап,а листа у више младежи ми имамо још једног велпког нопријанаврата настојао д о с н у ј е Редакциони Одбор, али теља^^аГто^је један дио носавјесне муслиманске nnтелигенције. вјерујте, да je дист од тога имао врло мало фајде. Pocn. Ребац изноои затим и конкротан случај, Лично немам ништа против предлога г. Куленокаво je један интелигенат муслиман обиједио пивића, да се ста&и у дужност Главном Одбору, да томице -»Београдског Гајрета« и нанио им тешке тражи и нађе људе^да се редакциони ојц|>ор проувреде. Ради тога je тај интелигенат тужен и њему шири. (Усваја се предлог г. Муленовића у колико ће бити суђвње. Hama омладина, каже г. Ребац, га буде могуће извести.) у сваком погледу васпита се узорно, na због тога П о д о д б о р и з !Mitbо т !арa предла ж е да треба сузбијати сваки сличан повушај, који иде за се годишње главне скулштцне >.одржавају . оваке тим да шири неистините гласине. Апелује и на године у другом обласном мјесту. Ha то тајник присутне скугпптинаре, да оваку обједу доставе К у к и ћ објашњава, да би то из 'тсхничтшх разуправи »Београдског Гајрета«, која ће против злолога било немогуће, a осим тога стајало би то и намјерних елемената подузимати нужне корака многих материјалних жргава. Међутим, Сарајецо П р е д с ј е д н и к : »У д уху правила садашњи je и онако центар наше уже домовине, центар муодбор нгма право да буде комплетан на свом мјесту слимана Б. и X. и најзгодније мјесто за одржајош 2 године, али имајући велико повјерење у рад вањо главних Гајрегпових скупштина, како то и ове скупиггине, као што сна отма у рад овог однова правила предвиђају. (Окупштина не прима бора, закључио je Главни Одбор да Вам из благопредлог Пододбора у Мостару.) дарности за Ваше повјерење поднесе осггавку, како Ђ и ш и ћ каже, да je добра ствар што je бисте имали прилике да бирате нову управу, којдј Главни Одбор предвидио 50.000 Динара у бјуџету he се ставити у дужност и задаћу, све оно што смо за аналфаботске течајеве, а,ли држи да je та свота ми дапас ријепшли и закључили. Има много размалена и да je трсба повећати. Он кажо, да je лога, који су руководили Главпи Одбор да подлањске године била предвстђена у друштвеном несу оиту оставку. Један je од тих тај, што je прорачуну извјесна свота за ана,ифабгтске теча- Главни Одбор стицајсм ирилика данас крњ и јеве. Како чујем, та свота шгје потиуно утрошона. мјесто да Вам предложимо да попуњаватс m Изгледа д'а су за то кјшви пододбори и повсре- упразкњена мјеста, закључили смо да Вам иодненици. који се нису шгтерссовали за. овај рад. Ha семо своју осугавпу. Молимо Вас, да je примите и концу предлаже, д,а се повећа ова свота ради изаберете нову друштвену улраву за идућу гоуспјеш!шјег рада на селу. дину. (Оставка се прима.) средини. Одбори би трсбали дати јамство, да ће се претплата на вријем-з наплаћивати. Ако би се приходи повећали, лист би се могао давати са 50% јефтиније, али то за сада не може. I 248 �Мустафа М у д a л и h: Onha културна акција вслику иажњу вјерској обуди и на стварање соипослије рата била je пасивна. Постојао je извјестан собног вјерског кадра. период, када je била свака културна акција немоЈ Т р е д с ј е д н и к , реилидирајући на изводс гућа. Taj период који je ометао сваку културну &ктравничког делегата, констатује да Гајрет према цију, са својим изванредним менталитетом и свосвојим приликама и материјашгим приходима ради јом посљератном психозом, прошао je. Прошле су и и на том пољу. Да оу всћи приходи могло би ое и Разне фазе, конфузија у мишљењу и осјећању, више радати. Гајрет може, обзиром на његове приuito je заправо дало свима институцијама да пе ходе, да удовољи само минималном поототку намогу усијевати. Улазећи у наш период видимо у родних потреба. свим мјесшма на државној управи да се проводи Будући се нико нијс више јапио за ријеч, 6. јангуар. Кад се он свугдје проводи, осјећа се при1К>дна потреба, да се и код нас проведе, те да се Прудсједник je у i сат по подне закључио скупштину бурно поздрављен. тако надокнади ове оно што смо изгубили за 10 година. Гајрет треба такођер да створи 6. јануар. С а р а ј е в о , 7. јула. 1929. Улазећи у нови период Гајрет чекају нови радови, Секретар: (Перовођа) Предсједник: ноии задаци. A да се изврше сви ти задад/и треба Хамид К укић, в. р. Др. Авдо Хасанбеговић, в. р. да се изабере одбор из најврснијих сила. Зато предВерификатори: лажем да се досадашњи уобичајеки начин бирања одбора не прими, већ да скупштина изабере предДервиш Плевљак, в. р. Осман Селесковић, в. р. сјсдника и да му даде мандат за саогав листе Гл. * Одбора и то оних људи, које он сматра да би могш Отпоздравп „Гајрету”, на послате депеше сарађивати у хармонији. Пошто имамо једну Онроса ГЛавне скупштине бану личност, која нач гарантује д а ће ове те заHa лоздравну депешу, отпослату са Главне годишње датке извршити, a у a« смо увдереии, предлажем скупш ти не друш тва »Гајрвт« на дан 7. јула, Његовом Велида за будућег предсједника ВлДОдбора изабере cg__ чанству Краљу, М инистар Двора Г. Јевтић, доставио je председнику »Гајрета« г. Д ру Авди Хасанбеговићу следећи одг. Др. Авдо Хасанбеговић и да он оам састави лиговор: сту. (Поклици: Прима се, Живио') ■ П р е д с ј е д н и к : Ја сам благодаран г. Мулалићу и сл. скупштини, али тр не може да буде даћ и из формалних разлвга понгго je правллима предвиђен други начин избора. Ово повјерењс које ми чини гл&вна скупштина може да ми буде само ira част, али ja не могу дозволити, као ни Ви, да сами газимо своја правила. Друго, ј£Цне могу и нећу да сам изабирем кандидате из једноставног разлога, што хоћу да нова управа буде- иЗраз^ ш љ е барем велике већине ове скупигтине. По том je изабран кандидациони одбор у који су ушли Ахмед Ђикић, Осман Селесковић, Инж. Сул>ага Салихашћ, Есадбег Алибеговић и Хамид Кукић, који су саставили канд. лисоу. Ta листа, која јо !након прочитан>а једногласно примљена, јест с,диједећа: Др. Аидо Насанбеговић, Ахмед Борић Хусејн Кадић, Др. Ибрахим Хаџисмеровић, Мустафа Спахо, Џевад Сулејманпашић, Др. Мсхмед Зилџић, Салих Тафро, Др. Асаф Шарац, Мухјудинбег фадилпашић, Хамид Кукић. Замјевици: Мујага Сарајлић, Ф(;хим Мусакадшћ, Дервиш Плевљак, Сулејман Сариџић, Мујага Хардага, Али еф. ЈТутво, Исмет Зилџић. — Надзорни Одбзр: Ахмет Сефић, Мехага 'Чомара, Незирага Ахметашевић, Ејуб Адемовић и Хилмо Се.тшмић. Ha концу се прешло на евентуалије. Говорио je делогат из Травшиса г. Шакир X е р о, који у имс^ Пододбо^а апелује на Гл. Одбор да треба иосветити »Господине, Примивши са задовољством топле поздраве и изразе поданичке оданости, послате са редовне годишње с нупш тине Д руш тва »Гајрет« у Сарајеву, Његово Вели- чанство Краљ благоизволео je наредити да учесницима скупштине изјавим Њ егову искрену заквалност.« Ha поздргвну депешу, послату Председнику Краљевске Владе Г. Петру Ж ивковићу, Ш еф Кабинета Председника М инистарског Савета r. Свет. Хођера доставио je председни и у »Гајрета« г. Д ру Авди Хасамбеговићу следећи одговор : »Господине Председниче, Гослодин Председник М ини- старског Савета примио je телеграм који сте му уп ут и л и , приликом отвграња редовне главне скупш ти не »Гајрета« у Сарајеву и нгредио ми ja да Вам у његово име захвалим на поздраву. Примите. Господине Председниче, уверење мога осо- битог поштовања.« Konstituisanje Glavnog Odbora „Gajreta“ Na godišnjoj glavnoj skupštini, održanoj 1 jula o. g. izabrani Glavni Odbor konstituisno se kako slijedi: Predsjednik: Dr. A v d o H a s a n b e g o v i ć , Veliki Župan Tuzlanske Oblasti, I. Potpredsjednik: A h m e d B o r i ć , načelnik Mini­ starstva Trgovine i Industrije, II. Potpredsjednik: H u s e j n K a d i ć , direktor Vakula. Sekretar: H a m i d K u k i ć , direktor Gajreta, Blagajnik: S a l i h T a f r o , viši činovnik Okr. Ureda z. o. г., Odbornici: Dr. I b r a h i m H a d ž i o m e r o v i ć , upravni sudija, Dr. M e h m e d Z i 1 d ž i ć , sekretar Trg. Udruženja, D ž e v a d S u l e j m a n p a š i ć , novinar, M u s t a f a S p a h o , oblasni poljoprivredni referent, M u h i d i n b e g F a d ilp a š i ć, posjednik i Dr. A s a f Š a r a c , liječnik. 249 �За председника: Коркут Ј. Дервиш; na тајннка: Косовић Рифат; за благајника: Косовић Јусуф; Одборници: Љубовнћ Омбербег и Ханџар Бећир; Надзорни Одбор: Тановнћ Дервиш и Дервишкадић Ахмет Мустафа Џафић Искрен и ватрон родољ»уб, г. Мустафа Џафић, још у својој раној младости, почима да ради за друштво Гајрет. Доцније, као банковпи чиновник, он своју љубав за Гајрет испољава у најјачој мјери, радећи интензинно и успјешно. Послије премјештаја јз Сарајева у Бос. Брод, у својству банковног управитеља, он на челу пододбора, као тадањи предсједник, развија идеју Гај- Надаље су иаабрани поверсници за околна села и то: Оџак, Жиљево и Биоград: Шараничнћ Хусо, Штукан Махо и Нашић Бећирбег; за Бијењу: Љубовић Ахмет и Демировић Ибро; за Постољане: Југо Смајо и Пехиљ Салко; за Сопиља: Гризовић Ибро; за Хрушта: Мерзић Мехо; за Лакат: Кајан Бешир; за Кљуна: Крпо Салихбег и Касумовић Хајдар; за Пресјеку: Чолакхоџић Хусо и Чопељ Селим; за Боровчиће: Емнновнћ Селим и Туцовић Ахмет; за Луку: Баралија Мумин; за Крушевљане: Пајевић Салко и Хусо; за Кифиносело: Лојић Алија; за Крекове: Зукановић Осман; за Братач: Муратспахић Шакир; за Плужине: Ђулиман Ахмет; за Колешко: Шикало Суљо; за Језеро: Туцак Садик; за Села: Панџо Салих; оа Трешњевицу: Шљиво Осман; за Риље: Прибиња Хусо; за Улог: Шачић Ахмет и Поповац Салих; за Тохобиће: Делалић Омер и Шатор Ариф; за Церову: Шабановић Алија; за Бабланиће: Софтић Бајро; за Плачикус: ^Шесто Мехмед; за Луко: Кунић-Герина Хасан; за Ра•бину: Гаштан Мумин; за Жуља: Јусуф-Ризван Ћатић; за Камену: Шемић Авдо. Уверени да he нови Месни Одбор получити замјерне резултатс, и овим га нутем поздрављамо и желимо много cpehe у започетом раду. у Охриду Мустафа Џафић, потпрсдсједник Гајрста ретову, те марљиво успјехом дјел; годинс за наш Гајрет. Из Бос. Брода ид$ у. Требиње,. у истом својству, гдјо такођер бива биран за предсједника пододбора и као такав г. Џафић успјева да окупи око Гајрета сву националну омладицу која je с њим у једном колу агилно за Гајрст радила. Џафићев ранији рад, кад се споји с овим његовим успјесима, онда без сумње спада у ред најбољих млађих Гајретових раденика. Мустафа Џафић рођен je у Сарајеву 1897. г., гдје je свршивши трговачку академију, отишао банковној струци. Сада je директор Муслиманске Банке у Високом, na je и у својој струпи поиазао видне успјехе, подига1вши стај завод на замјерну висину. Ми се г. Џафићу, на љегову дугогодишњем раду за Гајрет много захваљујемо и молимо га да и у Високом настави свој рад за наше мезимче, друштво Гајрет. Новн мјеснн одбори Гајрета У Невесињу Дана 3. VII. т. г. у згради Клуба Муолиманске Омладине одржана je скупттина чланова »Гајретп« у Невесиљу, на којој je изабран вледсћи Mjerim Одбор: 250 I Поверелик »Гајрета« у Охриду г. Абдулах Демир Салиховић сазвао je на дан 23. јуна т. г. ск уп п ш т у члановр, друштвг. »Гајрста« у просторије Шпорт-Клуба, на Kojoj je после образложења ичабран следећи Месни Одбор: Председник Демир Салиховић Абдулах; срески муфтија; за тајника: Бајрактаревић Мухарем, припр. муфтија; за благајника: Шефки Зубера, поседнгека; за ревизоре: Фаиза Мурата, рент. и Салихагу Мустафу, трговца; за заменике Јахја X . Резака, Илијаса Исмаила и Ћемала Кадри. Новом пододбору желимо лепе успехе у раду за »Гајретс. у Кочанима, соез Штип Ha 7. о. м. отншао je г. Хусеии Јахић, геометар са I. ревизором штипеког пододбора г. М. Скикићем у Кочане, гдје су одржали предавање о »Гајретовом« хуманом и племенитом раду. Ha томе збору основан je »Гајретов Пододбор«, у којн су акламацијом изабрана следећа господа: Прсдседник: Милисав 'Ворђевић, општински благајник и рез. кап., иначе велики нријатељ »Гајрета« и муслиманског иапретка; секретар: Мустафа Куленопић, пиеар Муфтијства; благајник: Мехмед Хашматовић, благајник вакуф. управе; I. ревизор: Зулфикарбег Хаџн Хамдш; II. ревизор: Хранислав Ђорђевић, жандарм. капетан. У Надзорни Одбор уишли су гг.: Пигор TnjanoBiih, срески поглавар, Јсврем Недић, потпуковиик (Командант Места), Тома Вапђеловић, председник оиштине и ТЗорђе Стевић, срески намесиик-свештеник. Збор je био одлично посећен, коме су ирисуствовали поред грађана без разлике вероисповести сви председници, кмотови и мухтари ссоекпх опттина, a томе се има захвалити Поглапару. Председнику Општинс и Намеснику, који °У истииски радили да буде овако многобројно збор носјећен. �u Oštrelju Dana 13. juna o. g. sazvao ie povjerenik Gajreta g. Mehmed Havić glavnu skupštinu u prostorije Srpske Čitao­ nice u svrhu osnivanja mjesnog odbora Gajreta, pošto po­ vjereništvo broji 58 članova. Dosadanji povjerenik g. Havić otvorio je skupštinu i nakon biranja predsjednika skupštine i vođe zapisnika te ovjerovitelja, u kratkim potezima ocrtava rad dosadanjeg povje­ reništva i konstatuje, da je rad u moralnom pogledu bio za­ dovoljavajući. Obrazlaže potrebu osnivanja pododbora., pošto društvo broji preko 50 vrijednih i agilnih članova, te se zatim prelazi na biranje odbora i nakon kraće diskusije prima se slijedeća lista: U Upravni Odbor birana su gg.: Predsjednik: Vilhelm Gruner, direktor; potpredsjednik: Ing. V elim ir Kos; sekretar: Mehmed Havić; blagajnik: RudolI Grohman; Odbornici; Mato Mihaljević i Nikola Jungić; U Nadzorni Odfoor birana su gg.: Jovo Vasiljević, Milorad Kovačević i Ivo Ivekić. Novom pododboru želimo mnogo sreće i uspjeha u radu za Gajretl Skupština je jednoglasno izabrala ovaj odbor: Predsjednik: Dr. Džafer Mehmedagić, tajnik; Ali Riza Salihović, blagajnik: Mustafa H. Alibegović, revizori: Muharem ef. H. JuKufović i Mujaga Repičić. Glavni Odbor i ovim putem pozdravlja novoosnovani Odbor i želi mu već ui početku vidne rezultate njegova rada! u Lukavcu Tur. Dana 24. juna t. g. sazvao je povjerenik Gajreta u Lu­ kavcu g. Abdulah Berbić, učitelj, skupštinu članova, na kojoj je podnio izvještaj rada u minuloj godini. Ujedno je ta skup­ ština pretvorena u konst. skupštinu, na kojoj je izabran Mjesni Odbor, u koji su ušli gg. za predsjednika: Himzo Hodžić, općinski načelnik; za tajnika: Teofik Selimbegović, učitelj; za blagajnika: Abdulah Berbić, učitelj; za revizore: Safet Ćehajić, činov. tvor. u Lu­ kavcu i Muharem H. Pašić, trgovac. Za zamjenike: Hasanaga Horozić iz Bistarca, Iljas Nuhić iz Lukavca i Redžo Salkić, čuvar pruge-u Lukavcu. Želimo zavidne rezultate novog Mjesnog Odbora! АналФабетски течај за муслиманке гђицс Ф. Пенцл, учитељице у Гламочу. Са ученицама, на лијевој страни сједи г. Хафиз Османбес Филиповић, у средини гђица Фаника Пенцл, a десно г. З^лфо Бећирбашић, школ. управитељ, који je истодобно одржао посебан течај за мушкарце . u Derventi u Banjaluci Na skupštini pododbora Gajreta u Derventi dana 23. juna t. g. odbor je sastavljen kako slijedi: U Banjaluci, gdje je rad za Gajret zadnjih godina dosta zapinjao, nedavno je osnovan Mjesni Odbor Gajreta i to: pred­ sjednik Ing. Suljaga Salihagić, tajnik Hasib Muradbegović, blagajnik Bećir Galijašević; I. revizor Naim Ćejvan, odbornici Pero Blagojević, Smail Bahtijarević i Salih Ramić. Predsjednik: Esadbeg Alibegović, veletrgovac; potpred­ sjednik: Omeraga Udžvarlić. posjednik i trgovac; Tajnik: Alija Husedžinović, gradski bilježnik; Blagajnik: Sulejman Pašagić. poreski činovnik; Odbornici: Mustafa ef. Tirić, poreznik, Mu­ stafa ef. Ibrulj, šer. sudac i Hamdi ef. Drljević, trgovac; Revi­ zori: Šem sibeg Abdulahefenđić, gradonačelnik, Zajim Nuković, krojač i Sulejmanbeg Porobić, trgovac. Starom odboru neka je iskrena zahvalnost za postignuti uspjeh u godini 1928./29.! u Bos. Šamcu Na inicijativu predsjednika Glavnog Odbora Gajreta i V elikog Župana Tuzlanske Oblasti g. Dra Avde Hasanbegovića sazvao je bivši povjerenik u Bos. šam cu g. Husejn Cizmić na dan 28. jula t. g. skupštinu bivših članova i prijatelja Gaj­ reta, na koju se odazvalo preko 70 osoba. u Visokom održao je svoju godišnju glavnu skupštinu dana 23. juna 1929. god. Iz izvještaja tajnika vidjelo se je, da je pododbor u prošloj godii nastojao da uradi što više za Gajret. To se je vidjelo i iz blagajnikova izvještaja jer su Visočani, i ako imaju u neposrednoj blizini dva Gajretova pododbora, sakupili oko 11.0000 Dinara. U novi pododbor unišla su ova lica: Za predsjednika Hamdija Tahmiščija, za potpredsjednika i I. revizora Mustafa Džafić, za tajnika Abid Frtuna, za blagajnika šem sija Duraković, za II. revizora Mulo Kazić i za zamjenike: Muhamed Muzaferija, Neziraga Numanagić i Zuhdija H. Omerović . 25 / �Lica izabrana u ovaj pododbor garancija su, da ta pod­ odbor u idućoj društvenoj godini imati više uspjeha nego i jednoj dosadanjoj. u Plevlju održao je na dan 9. juna t. g. svoju redovnu glavnu kupštinu na kojoj je izabran slijedeći odbor: Predsjedik: D erviš Sećerkadić, muftija; sekretar: Ramiz Bulić, m esar; blagajnik: Muhamed H. Smaillović, bank. či­ novnik; Revizori: Omer beg Selmanović, sudi ja u. p. i Sulejman Pašović, trgovac; Odbornici: gg. Ferid H. Atlagić, trgovac i Tahir Šibolić, knjižničar; Zamjeniai; gg. Vehbija Katana. obućar i Mujo Karakaš, trgovac. I ovim putem izriče Glavni Odbor starom odboru toplu hvalu na radu u prošloj društvenoj godini, a novom pododboru želi da nastave na radu starg odbora i da postigne što veće moralne i materijalne uspjehe. u Kumanovu Dosadanji povjerenik u Kumanovu g. Omer Trebinjac sazvao je 9. juna članove Gajreta u svrhu izbora pododbora te se je pozivu odazvao lijep broj članova, a među njima i članova drugih vjera. Nakon govora povjerenika, i g. Jovana Triipića,- majora komandira Žand. čete izabran je slijedeći odbor: Predsjednik: g. Dr. A li Riza Ramiz-Begović, ljekar; pot­ predsjednik: g. Š alim -“Serdarević, okružni muftija; sekretar: g. Omer Trebinjac, sekretar h k iđ ž. muftijstva; blagajnik; g. Dragutin Gajević, komisionar; Odbornici: gg. Jovan Trimić, major: I.eonidas D. Zerdumis, trgovac i Košta Dajlović, krojač; U Na.iiorni Odbor: predsjejlnikr Đorđe Mladenović; odbornici: Rranko Dimitrijević, sudija, Aleksa Jovanović, učitelj, Strahinja Atanasović, trgovac i Mustafa Mahmudović, trgovac. Novom Podoborjr želim o najljepše uspjehe u započetom radul H odu добротвори И утемељачи Гајрета iz Štipa člana utemeljača Oblasni Pododbor u Štipu upisao je koji je novac Komesarijat u Štipu sa iznosom od Din. 500. već i doznačen. Na molbu Pododbora Gajreta u Štipu upisala se je za člana utemeljača Opština grada Štipa sa sumom od Din. 500.—, koju će isplatiti u pet rata. I ovim putem srdačno se zahvaljujemo Opštini grada Štipa! iz Rudog Povjerenik Gajreta u Rudom g. Asim Kadrispahić upisao je za članove utemeljače gg: Saliha Ćurića, nadzornika pruge, Jahiju Dorića, gradi­ telja i Omera Zuhrića, učitelja sa uplatom u 25 mjesečnih obroka. sa Pala Gosp. Hasan Demirović, upravitelj pilame u Palama upisao se za člana utemeljača, uplativši odmah iznos od Din. 500.—, a Vejsil Hadžialić, industrijalac iz Pala za dobrotvora, uplativši odmah Din. 1.000.—. iz Mostara Gosp. Dr. Muhamed Ridžanović, internabski ljekar u Mo­ staru upisao je svoga sina Izeta za člana utemeljača, položivši odmah svotu od Din. 500.—, a još lanjske godine upisao je suprugu g. še rife h. isto za člana utemeljača. 252 iz Kotor Varoši Pododbor Gajreta u Kotor Varoši javio nam je, da su se za članove utemeljače upisali gg. Dušan J. Rakić, sreski poglavar i Muslafa Aganbegović, trg. iz Garića. Hvala i živjeli 1 iz Prnjavora Povodom unapređenja u 5. grupu I. kategorije g. Hf. Salih ef. Đozića povjerenika Gajreta u Prnjavoru, upisao se za člana utemeljača društva Gajret sa isplatom svote u 5 rata. iz Btleća Ibrahim Omerhodžić iz Bileće upisao se za utemeljača sa mjesečnim doprinosom od Din. 50.—. iz Bihaća Intematski ljekar u Bihaću g. Dr. Arpad Štencl. gradski lizik, od početka 1926./27. šk. god. do danas poklonio je Gajretu odnosno Gajretovom konviktu: u 1926.^27. šk. god. 18 viztta lr 30 Din. = Din. 540.— ; u 1927.^28. šk. god. 66 vizita a ’ Din. 30 =t= Din. 1350.—. Ukupno Din. 3.870.—. U znak zahvalnosti za ovo plemenito djelo nagradio ga Glavni Odbor diplomom Gajretova Dobrotvora, te mu ovim"flutem i/.ražuje svoju najtopliju zahvalnost. ч iz Visokog Pododbor Gajreta u Visokom upisao je za članove do­ brotvore gg. Ramadana Fetahagića i Mulagu Kazića, a dobrotvorski će doprinos isplaćivati u mjesečnim ratama po Din. 50. Živjeli plem eniti pomagači našega Gajreta! iz Travnika Ovih dana upisaše se u Travniku za članove dobrotvore Gajreta gg. Dr. Salih Tatarević, zubni ljekar, Hidajet Kulenović, sudija Окг. suda, Ragib Hadžiabdić, sudija Okr. suda, Mustafa Vehabović, sudija okr. suda i Ibrahim Krupić, sreski veterinar. Za članove utemeljače Gajreta upisao je svoja tri sinčića stari Gajretov radnik g. Ing. Uzejr Biser. Glavni Odbor Gajreta svima najsrdačnije zahvaljuje, ističući ovu gg. za primjer drugima. Прослава „Гајретове“ 25-годишњице у Бос Новом Још у мјесецу октобру прошле године, одржана je у Бос. Новом прослава »Гајретове« 25-годишњице, коју je органивовао »Гајретов« повјереннк г. Шукрија Сикнрнћ, жељезнички чиновник. Ради болести споменутог повјереника ннје нам стигао раније извјештај о одржаној прослави," него тек сада no оздрављењу г Сикирића. Ha програму прославе je била: бакљада и говори »Гајретових« радника и приватних лица, затим концерат са добровољним прилогом, који je особито успио, затим теферич, који je на жалост, ради кише, морао бити прекинут. Још je на програму била одређена ногометна утакмица, али je одређеии Клуб у задњи час отказао свој долазак. Материјални приход износио je Дин. 3.000.—, али je зато получен морални успјех и пут »Гајрету« у будућности отворен. Све хумане установе су учествовале у прослави као и угледне особе. И овим путем захваљујемо се цијелом грађаиству Бос. Новог као и свим установама, које судјеловаше приликом споменуте прославе и допринијеше њеном успјеху. Срдачна хвала и досадаљем повјеренику г. Сикиpnhy иа пожртвовности и агилпости. �Gajretove zabave i te/ertći u Lišnji Zakazana zabava u korist Gajreta i siromašne školske mjesne djece održna je dana 21. maja 1929., treći dan Kurbanbajrama, na najsvečaniji način. Još u ponedjeljak, pored bajramskih svečanosti, osjetila se veća živahnost sa pripremom oko zabave, a zorom rano u utorak gruvanje topova navijestilo je slavlje Gajretove zabave. Pošto su i naše žene želile da se i za njih održi zabava, to je u 9 časova bila bašča dupkom puna ženskog svijeta. Po­ zdravivši ih ovdašnji učitelj g. Balitić, upoznao je i naš ženski svijet sa velikom idejom Gajreta i pozvao ih na saradnju za Gajret i šta više pohađanje škole. Izvođenje ostalih tačaka programa potrajalo je do 12 sati, ali se veselje i kolo spojilo s muškom zabavom. širimo Gajretove misli, artikle i produkte, kako u našem musi. narodu, tako i među braćom drugih vjera, pa će onda Gajret među nama kao sunce zasjati. Već danas Gajret je naše okrilje u koje se možemo sklonuti i deblo uz koje se možemo pribiti. Pravo rekući, Gajret je naiš zajednički dom sa kojim se možemo ponositi što ga imamo, pa, braćo, ču­ vajmo g a i nastojmo da ostane kao najviši spomenik naše svijesti, te neka živi i napreduje naš dični Gajret.« Iza ur­ nebesnog klicanja prešlo se na deklamaciju »Bajramske žrtve« od Dr. Bašagića koju je majstorski izveo g. Sarajlić, dok je u višem zanosu izdeklamovao g. Bahtić »Prokletstvo Dželal paše« od Dr. Bašagića. Iza aplauza lijepo je recitovao g. Gvožđar »Na bairam« od Dr. Bašagića, a na svako udivljenje izvela su školska djeca »Đače i djevojče« od Dr. Bašagića. Osobito su Gajretovi članovi pomno odglumili pozorišni komad »Na bajram« od g. Muratbegovića i bili najurnebesnije aplau­ zom nagrađeni. Iza toga je nastao mehabet, kolo, tombola i Чланови Приређивачког Одбора недавно одржане Гајретове забаве у Санском Мосту, еа ннтомцпма Гајрета из Бихаћа сједе с лијева на десно. l. Повјереник Гајрета, Мехмед Алагић, подначелник; 2. Благајник Прив. одбора Никола Деров>а, дпеф Пореске управе; 3. Тајник Прив. одбора Др. Мило Прља, срески сконом; 4. Предсједнпк пододбора Гајрета у Бихаћу Осман Реџић; 5. ПодпредсЈедник Прив. одбора Мухамед Берибић, срески судија; 6. Префект Гајретова конвикта Сулејман Реџић, учитељ; 7. Члан одбора Божидар Маринковић, начелник; 8. Члан одбора Абас еф. Дуљковић, градски пмам; 9. Члан одбора Јово Брајић, предсједник »Побратимства«. U 15 časova je naš kadija g. Đozić otvorio zabavu i održao značajan pozdravni govor u kom je istaknuo razvoj, postanak i način opstanka Gajreta, njegov rad i zasluge Gaj­ reta. Istaknuvši zasluge osnovatelja Gajreta gg. Dr. S. Baša­ gića, Osmana Đikića, Kurtovića, Dr. Hasanbegovića, Ing. Čekre i neumornog generalnog sekretara Hamida Kukića, upoznao je prisutne i sa velikim odlikovanjem Gajreta od strane Nj. Vel. našeg junačkog Kralja Aleksandra, time što je dozvolio da njegov prvijenac a naš mili prestolonasljednik Petar bude Gajretov protektor, na što je među publikom zaorilo: »Živio Kralj Aleksandar, Kraljica Marija, naš mili protektor Petar i cio Kraljevski Dom I« Ujedno su bili pozdravljeni svi pioniri Gajretovi sa živio, a pomrlim sa »fatihom« i slava im! Pri koncu je rekao g. Đozić: »Nema dakle više pitanja je li nam kako muškinju, tako i ženskinju dopuštena i potrebna nauka ili ne? Mjesto toga danas stoji naš dični Gajret kao zvijezda i alem naše svijesti koji pokazuje put spasu. Uvijek je bila nauka jedini spas, a danas još najviše kada se po sposobnoeti procjenjuje čovjek, a ne više po bogatstvu, plemstvu ili bra­ datom kijafetu. Koliko ko zna, toliko i vrijedi. Gajretom ćemo doći do znanja, a znanjem do slave i manja. Stoga nam je sveta dužnost svim a da radimo i potpomažemo Gajret, da veselje i potrajalo do u kasno doba noći. Kako je ovo prva Gajretova zabava u Lišnji, tako se svemu mnogo posvetilo pažnje i bio je vrlo jak odziv, koliko iz same okolice Lišnje, još više iz Prnjavora, sa dobrovoljnim tamburaškim zborom. Zabava je prošla u najboljem redu i ostavila velik dojam i silan sjet na Gajret, zašto ide svaka hvala g. Bahtiću, učitelju, braći Tabaković, Avdi Haliliću, L. Ahmiću, Gvožđaru i ostalim članovima priređivačkog odbora. Naročita pak hvala svim gostima kao i g. Bećiragi H. Selimoviću, zborovođi tam­ buraškog zbora iz Prnjavora. Dobrovoljne priloge darovaše slijedeća gospoda: Dragan Lučić i Mile Kuzmanović po 100 Din., H. Salih ef. Đozić, Milanović pop Milan i Ivan Njemi po 50 Din., Mujaga Kvabić, Muhamed Softić i Ademaga Bakalbašić po 40 Din., H. Halil el. Sarajlić 35 Din., Sead Đozić 32 Din., Zaim Deragić, Smail Dujsić, Ahmedaga Softić, Latif Ahmić, Abdo Halilić, Miloš Milanović, Mehmed ef. Bahtić, Edhemaga Tabaković, Murataga Tabaković, gđa Marija Kuzmanović, Fatima Sarajlić, Safija L. Ahmić, Hajrija Dervišić, Hamuma Dervišić i Lutfija Gvožđar svi po 30 Din.; gđa Nura Tabaković i Subha Bahtić po 25 D in.; gđica Hasnija Redžić i Zineta Tabaković, Hedija Tetarić, Hatidža Korić, gđa Atifa Ahmić, Fatima Bilanović, gđica Izeta 253 �Korič, gg. Abid H. Bajić, Ham za Ahmić, Vid Moravac, Salih Čuran, Abdo Abdić, Mihailo Ružić, Andrija Kolobarić, Luka Cakelja, A nte Šim unović, Asim Tabaković, Savo Bogdanović, Muho Jašarević i Ramadan Gvožđar po 20 Din.; gda Nura Tičić, gg. Meho D ervić i Zaim Mehinagić po 15 Din.; gda Emina Dujsić, Hasnija Dedić, Sabiru Tabaković, Lutfija Gvožđar, Zuhra Tabaković, D erviša Dujsić, šećerka Halilić, Fatima Babahmetović, Mina Bojić, Begajeta Halilić, gg. Hucejiq Halilić, Milan Bukvica, Marko Kuzmajaović, Ostoja i Sim eun Kuzmanović, Hifzo Aščić, Mustafa Bašić, Ibrahim Cezim agić, A lija Spahić, Adolf Huber, Meho Halilić, Hifzo Gvož­ đar, Pero Bujak, Selim Krajišnik, Ibro i Šefko Curan, Vaskrsiie i Ignjatije Vuk, Redžo Bilanović, Mustafea Odobašić, Ale Palić, Mujo D elić i Ibro Mahunić po 10 Din. Ukupno Dobrovoljna tombola 1812.— Din. 591.— Din. Ukupan prihod Rashod 2403.— Din. 643.— Din. Izdato za sirom ašnu školsku djecu y3 = 880,— Din. č isti prihod za Gajret otprem ljen 880.— Dm. Svim a darovateljima najljepša hvala Povjerenik: H alil Sarajlić. na Pavajdolu «■ iS . Dne 2. augusta o. g. priređen je na Ilin-dan Gajretov teferič u Bjelem ićim a na Fayajdolu. Teferiću je prisu* sreski poglavar iz Konjica g čam para sa nekoliko ' i činovnika. Narod je u velikom broju i bez razlike ;~vjere j spola prisustvovao teferiču, a osobito su lijep prizor i ugodan dojam davali Humliaci i Humkinje, koji svake godine izlaze na planinu u ove krajeve. Naroda je bilo oko 1500 duža. JU Kad se sav narod iskupio, načelnik Bjelemića g. Ferhat Kurtović ispred naroda je pozdravio Poglavara Sreza, a za ovim podijelio mu riječ. Sreski je Poglavar pozdravio prisutne, lijepo im zahvalio na tako velikom brojčanom odzivu, a po tom na vrlo zgodan način rastumačio im ciljeve i svrhu društva Gajreta, te ih zamolio da svakom zgodom i n a svakom mjestu potpomažu Gajret, kojemu je zadaća da potpomaže u kulturnom promi­ canju naš siromašni narod, a naročito težaka, koji je po pri­ rodi nadaren, te bi školom polučio najbolje uspjehe u kul­ turnom pogledu, s čim je u uskoj vezi državno napredovanje. Govornik je na slušaoce učinio izvanredan dojam ugod­ nosti kad je spomenuo da s e od srca veseli što vidi da se bratski slažu i da su pravi potomci svojih harnih predaka, jer da su i oni im ali to svojstvo ljubavi i sloge, kako jedan spram drugog, tako svi spram svoje grude. Ovom se prigodom dotakao teških prilika unazad 10 godina i mnogih neugod­ nosti, što ih je naš narod podnosio m im o i trpeljivo sve do časa svoje bratske slobode, koju treba da cijene u istoj mjeri, kao i onoga V elikog Muža, koji je izvojštio tu slobodu i uje­ dinio braću Srbe, Hrvate i Slovence u jednu državu. Poslije ovih riječi gromko dolinom odjeknu: »Slava Velikom Kralju Petru 1« — »Živio Kralj Aleksandar!«. Klicanje se obnovilo u više navrata, a onda se prešlo na slobodno veselje: bacanje kamena, skakanje na mješinu i t. d. i t. d. Tom prigodom pokupljen je dobrovoljni prilog u iznosu oko 2.000 Din. Sjutradan pala je rodna kiša, te je narod raspojožila, jer v e le : »S ovom kišom ljetina je otpjevala — nema gladi«! 254 u Kolor Vajoti 21 prošloga m jeseci, pododbor Gajreta u Kotor VHrošii priredio je svojim članovima i prijateljima Cajrclov leierič u opšlini Vrbanjdma, nedaleko Kolor Varcša (šcsl kilometara) koji je u svakom pogledu uspio iznad svakog očekivanja, a naročito u svrsi za koju je i pripremljen - širenju ideje Gaj. reta i buđenju svijesti ra Gajret u kotorvaroekom srezu. Program teleriča je bio: 1. Iza podne namaza učenje Mevludi šerila u tamošnjoj džamiji, i 2. Teferič na polju, početak u 2 sata po podne; a) Pozdravni govor, b) Predavanje o Gajretu, c) Deklamacija i d) Trke i igre teferiča. Dan je bio oblačan i maglovit, ali nije om eo ni jednog pravog prijatelja da ne dođe na ovaj teferič. Džamija je bila prepuna i muškog i ženskog svijeta. Mevlud je proučen tiho i lijepo uz pucnjavu prangije i podijeljena limunada i šečer u fišecima. Po izlasku iz džamije otišlo s e odmah na priprem­ ljeno mjesto za teferič, gdje se je brzo okupio sav pridošli svijet, okolo 300 na broju. Na ovaj teferič došli su iz grada gg. Dušan J. Rakić, sreski poglavar, Dušan Mlađenović, sveštenik, Dr. Satler i drugi još ugledniji prijatelji, braća srpskopravoslavne i rimokatoličke vjere, te iz sam e opštine nekoliko uglednijih seljana, među kojima valja istaći im ena gg. Damjana Đurića i Nike Piličića, vijećnika tamošnje opštine. -Qvakav teferič, pravo skup braće svih triju vjeroispovjesti, svakog je teferičliju uzbudio do ganuća i izgledalo ie, da to nije teferič nego čisto manifestacioni skup braće koji su se skupili da iskažu jedni drugima svoju ljubav i zado­ voljstvo. Među takvima, ustao je predsjednik pododbora Gaj­ reta g. H. Husein ef. Tabaković, uzbuđen ovakvim skupom braće i očito zadovoljan, zahvalio se svima na posjeti i odrivu, te na kraju izjavio da pododbor Gajreta sa ovim dobiva priznanje za svoj dosadašnji rad i novu snagu za budući rad u ovome srezu. Poslati su pozdravi uz oduševljeno klicanje sa »živio«, Nj. Vel. našem omiljelom Kralju Aleksandru i pred­ sjedniku Kraljevske Vlade generalu g. Petru Živkoviću. Iza ovoga održao je vrlo lijepo i uspjelo predavanje o Gajretu g. H. Hilmija Numić, šer. sudac, u kom je u kratko iznio Gajretov rad od prije 25 godina pa ovamo, te upoznao o budućem radu Gajreta, pozivajući sviju i svakoga da po­ mogne Gajret koliko ko može, ne obazirući se jedan na dru­ goga. Pjesmu »Zapisi« od g. Nazifa Resulovića deklamovao je marljivi đak II. razreda realne gimnazije Rifat Hadžiselimović, a potom održane su trke, momačka i dječačka, uz na­ grade, te bacanje kamena s ramena i t. d. i uz tamburaški zvuk kola i pjesama nastavljen je mehabet i igranka, te spremljena zakuska za goste. U najvećem jeku teferiča, zadovoljan do vrhunca i pri­ premom ovog teferiča, a u kolu svoje braće ustao je ugledni težak iz sela Večića, opštine Vrbanjci, g. Damjan Đurić i u svom e pozdravu, između ostalog, rekao je što je vrijedno za­ bilježiti, s obzirom na budući rad: da mnogo žali da ranije, a i u većem broju, nije njihov težak pravoslavne vjere bio obaviješten o ovome teferiču, jer bi bez sumnje u većem broju se odazvali, a to bi bilo i potrebno, a i od velike koristi, da se braća, bez razlike vjere, sastaju u što većem broju na ovakovim zgodama. »Mi smo braći muslimanima mnogo dužni, rekao je on, jer su oni nas štitili, ne samo, kako neko kaže., iza oslobođenja, a neko iza prevrata, nego i prije kada je tuđin ovdje vladao i kada smo bili u najtežem položaju. Mi pravoslavni Srbi ne odgajamo naše omladine u nacionalnom duhu kako treba, kao muslimani, mi se znamo samo rakijom zabavljati; kao n. pr. što je kod mene, na Đurđev dan koji je dan moja krsna slava. Ja slavim samo sa rakijom i moja djeca toga dana samo viđaju da ja pijem rakiju, a muslmani koji proslavljaju isto taj dan, kao Jurjev dan, obuku se lijepo. �sebe i svoju djecu, trezveni, pa izlaze na zelen i t. d. i njihova djeca u mnogo boljoj uspomeni nose taj dan.« Na ovo mu je odgovorio u im e pododbora Uajreta i zahvalio se g. Seiiinaga Hadžiselimović rekavši; »Pododboru je Gajreta u Kotor Varošu vrlo drago, kad vidi da je i sre­ dina njegovih članova i prijatelja puna ljudi koji žele na­ predak Gajretu i braći muslimanima, koji slobodno i iskreno iznose primjedbe i ističu svoju žalost, koji priznaju javno dug svojoj jednokrvnoj braći i njihovo dosadanje bratsko i prija­ teljsko držanje i rad i koji to na ovakovim zgodama javno Милош Јевђснић потребне столове и столице. Уопште око приредбе теферича помагалн су н ншлн на руку спп. на које сс Пододоор ооратио. Тако je iipcno:) стпарп обавл.ен бесплатко no еисднтернма rr. Алфреду Голдбергеру и Душаиу Ковачевићу. Ha тефсричу je била изложена всома успјела томболп, коју je женскиње из Бос. Брода норадило. Hajuiiiiie конада израдила јс гђица Алија Хоџић. Kao и увијек, посјстио je овај те(|н!рич готопо цијели Пододбор »Гајрета« из Дервенто. Оенм тога унало je у очи, да су теферич поејстили предотавинци свих културпих друштава у Бос. Броду, међу љима чланови »Просиете«, »Напретка« и Пјсвачког Друштва »Mapriih«. Моралнн усијех тсфсрнча duo je одличан. a mrru тако и у материјалном ноглсду норед редовннх издатака. теферич je изванредпо успио. Главнн Одбор je врло задбвољан постигпутим успејхом onoi' теферича, иа овим путем изричо хвалу у ирпом реду ирнједном Пододбору и оеталим чланоиима и прпјател>има »Гајрста«, а-затим цијелом грађаиству Бос. Б|к»да, иарочнто rr. пук. Стојан^' Бсговићу и Милошу Јсвђснићу, na њнхопој цугретљивости и nouohu, и rr. Голдоергеру и Ковачсвнћу. .Синма пскреиа бЛагодарност! u Travniku 11. avgusta održan јвчи Travniku vrlo uspjeli narodni Gajretov teferič, na starom gTadu. Пододбор Гајрета у Штипу, са својим прсдсједником , Хусеином Јахићем. ističu. Pododbor Gajreta u jiotor Varošu će nastati da se i u buduće bratska saradnja na općem boljitku našeg naroda sve triju vjeroispovijesti uzgoji i .održi i međusobno pomaganje i prijuteljsivo bude Sto tješnje i ieknnnje,. Clst prihod od ovoga teleriča bio je Din. 1 0 8 1 .-. Prodato je ciglu Gajretovog dotjja za Din. 154.—. Režiju teferiča podmirili su u svemu gg. Mustafa Spalio, lla sib Spahić, Mustafa Pličanić i Sabit Hozić; a Mevluda: Muilafa Dizdar, H. M. Karaselimović, ‘S. i R. Hoizć, Mehmed Ćuuš, Selimaga H. Selim ović, Kasim Mujezinović, Hamid Tu­ zi ić, Edhem Sarajlija, Husein Zaimović, Muharem Djzdar, Saliliaga Salihagić, H. Hilmija Numić, Zulfo Ibričić, Huso Tatar, Ahmet Smajlagić, Mahmut Čauš, Šerif Pervančić, Zaim ef Osmančević, Raif Alagić i Hasib Spahić. Da je ovaj prvi Gajretov teferič u svemu uspio ovako lijepo im a se zahvaliti svima Gajretovim članovima i prija­ teljim a, a naročito je vrijedno spomenuti imena trojice ta­ mošnjih trgovaca, agilnih i vrijednih, g g. Mustafe Spahe, Hasiba Spahića i Mustafe Pličanića, načelnika općine, koji su složno i jedini pripremili sve potrebno za goste, te uložili najviše i svoga sopstvenog truda da ovaj Gajretov teferič u njihovoj opštini ostavi kod sviju učesnika najljepše utiske i zadovoljstvo. у Бос. Броду У нсдјел.у. 7. о. мј., одржин je тсфсрнч »Гајрети« у блнзинн Бос. Брода, на којему je било чистог прнхода Posjeta teferiča je bila vrlo velika, naročito sa strane mu­ slimanskog svijeta i braće Srba-pravoslavnih koji makar su u našem mjestu malobrojni posjetiše ovaj teferič u lijepom broju. Među posjetiocima bili su i podžupan g. Bilčević, kao i komandant mjesta puk. g. Bošković, te gradonačelnik g. Sujoldžić. Na teferiču je koncertovala glazba ondašnjeg Građanskog * * * , p, se ra!vila , rl„ ugodnu zabav. sa rasnim taškama programa sve do kasno u noć. Stari grad je bio vrlo lijepo osvijetljen električnom rasvjetom i vatrometom. Na teferiču je izabrana kao »Mie Gajretova Teferiča« simpatična gđica Šamija Dukatar, koja je dobila najveći broj glasova. Bratska društva »Prosvjeta« i »Napredak« bijahu također zastupljena, dok na žalost bratsko društvo »Uzdanica« ne bi niti po jednom članu svoga odbora zastupljena izuzev one, koji izabrani na posljednjoj glavnoj skušlini ne htjedoše se primiti časništva, ne dajući akciji »Uzdanice« osobiti značaj. Materijalni uspjeh priredbe je također vrlo lijep. Добровљнн трнлозн Гајрету из Коњица Пододбор »Гпјрета« у Коњнцу дозначно нам je Дпп ion—, коју je своту положио »Гајрсту« г. Сулејман еф. Соколовић, прнликом смрти мерхум Сакиб еф. Коркута, иошто није могао приспјети на џеназу, те je уштеђсни трошак да[н)нао »Гајрсту«. Хвала и жпвио! ДИН. 4.138.— . из Власенице Ha теферпчу je судјеловало много свијета пз Босанског и Славонског Брода, Дервенте те околних села. Рачуна се, да je било присутних преко 10оо душа. Пододбору je ставио на расиолагање Команд. Жељез. Команде у Слав. Броду пук. г. Стојаи Беговић и Шеф Станице у Бос. Броду r. Повјереник »Гајрета« у Власеницн г Фаик Куртагић дозначио нам je Дин. 348.—, које je сакупио пред џамијом r. Мехмед еф. X. Омеровић, као добровољне прплоге за »Гајреет«. Сакупљачу и дароватељкма топла хвала. 255 �из Дервенте u džamiji u Rastoki Din. 2 5 7 - - ; Ramadan ef. Granulić u Krasuljama Din. 8 0 . - ; Husein ef. Omanović u Kumičaki Din. 121.50; Mehmed ef. Zukanović u Dubočanima Din. 104.25; llamdi ef. Zukanović u Krasuljama Din. 55.—. Пододбору »Гајрета« у Дервснтн донио je као дар за »Гајрет« г. Милан Поповић, трговац нз Подновља: 27 килогргм а с у х и х ш љ ива. Шљнве he се уновчити н утржак дозначитн Главном Одбору. Плсменитом дароватељу искрена хвала. je topla blagodamost. из Оштреља, Фоче, Љубушког и Ливна iz Uijaša Požrtvovnim imamima i plemenitim darovateljima neka Povjerenik Gajreta u Ilijašu g. Mijat Kuraja prigodom jednog malog teferića od 5 ljudi kod posjednika g. Omera Spahića u Solakovićima skupio je za Gajret Din. 105.— do­ brovoljnih priloga i doznačio Gladnom Odboru. Задњих дана приспјели су слиједећи добровољни ирилози »Гајрету«: Пододбор из Оштреља дозначио je Дии. 500.25, Бивши повјереник Гајрета у Оштрељу г. Мехмсд Хавић ноелао je Дин. 790.— укупљених прилога од радника Шум. Инд. Прсдузсћа Добрљин. Пододбор у Фочи Днн. 996.—, и г. Садик еф. Саднковић из Љубушког Дин. 275.— . Свима то iiлa хвала! iz Zenice Госп. Наеих Рсповац, судија Окружног Суда у Сарајеву сакупио je на сабирни арак своту од Дин. 290.— добровољних прилога за »Гајрет«. Сакупљачу и дароватељима нскрена захвалност. Ravnateljstvo Industrije Gvožđa d. d. Zenica votiralo je Gajretu odobrenjem XXIV. redovne glavne skupštine svojih akcionera dobrovoljni prilog u iznosu od D in 20.000.— (dva­ deset hiljada dinara) i odmah ga doznačilo. Госп. Мустафа Мулалић, секретар Пододбора у Ливну даровао je »Гајрету« своту од Дин. 500— . Вриједном сарадннку нашег друштва искрена хвала. I ovim putem najtoplije se zahvaljujemo Ravnateljstvu gornjeg Preduzeća na plemenitom daru. Ovaj gest Industrije Gvožđa neka bude primjer i ostalim sličnim preduzećima. iz Sarajeva iz zgosce -rr tuiKun/ Gosp. Naših Repovac, sudija u Sarajevu sakupio je na sabirni arak i predao "našoj blagajni Din. 290.—. Povjerenik Gajreta u Zgošći g. Mustafa Mulić poslao nam je sa ostalim prihodom i Din. 20.— od njegove kurbanske kožice, poklonjene Gajretu! — Hvala! Građevinska sekcija u ‘‘Sarajevu sakupila je međUL_činovništvom Din. 100.— dobrovoljnih priloga po g. Sulejmanu Saridžiću. Југосл. жељезничари" v t бродарИ, Гајрету Дин. 200.— i. Сарајево, iz Zvornika Povjerenik Gajreta u-Z vorniku g. Ibrahim ef. Šehić do­ značio je Din. 287.— sakupljenih priloga. Повјереник Гајрета у Зворнику г. Ибрахим еф. Шарић, срес. шер. судија, дозначио je Главном Одбору своту од Д и н. 287.— као сакупљене »сергије« у срезу зворничком. Горњћ износ сакупише слиједећа гг.: Ссли$с Селимовић, имам, Витиница Дин. 50.— ; X . Шериф Мујаковић, имам, Теочак Дин. 70.50; Сулејман X. Хасановић, ђак, Зворник Дин. 23.— ; Абдулах Хоџић, ђак, Зворник Дин. 20.— ; Мехмед Саханић, ђак, Зворннк Дин 15.— ; А хмед Мулалић, ђак, Зворник Дин. 27.— ; Мула Реџеп Мехмедовић, имам, Кула-град Дин. 28.— ; Сејфо Суљкановић, имам, Рајинцп Дин. 32.— ; Реџо Реџић, имам, Каменица Дин. 17.— ; Хафиз М умин Ахметовић, имам, Међеђа Дин. 4.50. Сакупљачима и дароватељима искрена захвалност! iz Tuzle Pododbor Gajreta u Tuzli doetavio nam je Din. 237.50 sakupljenih priloga za Gajret. Oblasna Samouprava u Tuzli darovala je i za ovu godinu svoj doprinos od Din. 5.000.—. Svima iskrena hvala! iz Ključa Na zamolbu povjerenika Gajreta u Ključu g. Osman ef. Beganovića sakupili su na Bajram u džamijama slijedeći imami Din. 850.75, koja je Gajretu već i doznačena: Ali ef. Adžamović u St. džamiji u Ključu Din. 62.— ; Smnil ef. Bojić u Novoj džamiji u Ključu Din. 140.— ; Cerim ef. Omanović u džamiji u Hrustovu Din. 31.— ; Ali ef. Filipović 256 Povjereniku i darovateljima topla hvala! Ц Bijeljine Pododbor Gajreta doznačio je Din. 150.—, koju svotu : sakupile gđice Derviša Pašić i Refka Grošić kao dobrovoljne priloge za Gajret. I Živjele svjesne radenice! iz Dervente Gosp. Mustafa Tirić, poreznik iz Dervente sakupio je pred džamijom svotu od Din. 84.50. Gosp. Muharem Pujagić, povjerenik iz Kotorskog sa­ kupio je pred džamijom u Kotorskom Din. 73.— a g. Abdulah Spahić, direktor ovdašnje podružnice Prve Hrvatske Štedione darovao je Din. 10.— u im e dobrovoljnih priloga. Glavnom Odboru doznačeni su slijedeći dobrovoljni pri­ lozi: Pododbor Gajreta u Derveti Din. 755.— i Din. 100.— ; Pododbor Gajreta u Trebinju Din. 365.25 i Pododbor Gajreta u Gor. Vakufu Din. 175.—. Poznata tvornica manufakturne i tekstilne robe iz Češke Josip J i r 8 a, koja ima svoja skladišta u Slavonskom Brodu, darovala je preko svoga zastupnika gospodina Abdulaha F. Porobića u Derventi, u gotovu Din. 100.— kao dobrovoljni prilog za Gajretov teferič, održan 2. juna u Derventi. Osim gom ieg priloga u novcu, darovao je gosp. Josip Jirsa, putem zastupnika g. Abd. Porobića, dvije krasne elike na svili za tombolu, u vrijednosti od Din. 400.—, a osim toga je poklonio ukusno štampane ulaznice za Gajretov teferič u Derventi, na kojima je na pozadini bila zgodna reklama spo­ menute češke tvornice. Na gornjim lijepim darovima i pažnji prema Gajretu, mi se najljepše zahvaljujemo gosp. Josipu Jirsi, čije proizvode preporučujemo svima našim prijateljima. Osim gornje tvornice poslala je za Gajretov teferič u Derventi novčani prilog od Din. 2 0 0 .- Tvornica tjestenine i paromlin »Karolina« u Osijeku te Din. 1 0 0 .- Tvornica ciko­ rije Ilinka Franka Sinovi Zagreb, koja se i do sada uvijek �sjetila svih Gajretovih priredbi u Derventi, poslavši uvijek svoj prilog u novcu. Prilagačim a gornjih darova, kao i svima drugima koji dadoše dobrovoljni prilog za teferič u Derventi, Gajret se srdačno zahvaljuje i kliče im živili! iz OraŠja Prilikom osnivanja Pododbora u Orašju sakupljena je svota od Din. 820.—. из Б ихаћа Жеиски Гајретов Пододбор у Бихаћу дозиачио je Диц. 815.50, које je сабрао на својим сијелима од 6. маја до данас као добровољне прилоге Гајрету. Karabegović Din 66.— ; pred Sukijom džamijom gg. Ibrahim Krzić i M. Smajić Din. 140.50; pred džamijom u Krivaji imam g. Smajil ef. Vuković Din. 34.— ; pred džamijom u Seonoj imam g. Hašim ef. Aliefendić Din. 64.—; pred džamijom u Gostoviću imam g. Mustafa ef. Skelić Din. 107.— ; u Vukoviću imam g. Arif ef. Parić Din. 81.— ; u Ševarlijama imam g. Mula Sadik Durmić Din. 60.— ; u Kovačima imam g. Hasan ef. Ibrić Din. 60.— ; u Suhompolju imam g. Mustafa ef. Salihović Din. 79.— ; u Garama imam h. Đulaga Džerzić Din. 22.— i u Peroviću imam g. Salih ef. Imamović Din. 60.—. Od kurbanskih kožica sakupljeno uz Bajram Din. 100.—. из T vp n je — П урачић Г. Фехим Салихбсговић из Турије—Пурачић дозначио je Дин. 260.— као утржак сакупљене хране. из Рудог Асим Кадриспахић, повјереник у Рудом сакуиио Дин. 57.— прилога. из Чајнића Повјереник Гајрста у Чајничу г. Неџибег Прашо сакуиио je у свом мјесту Дин. 800.— добровољних прилога и утржак од Сакунљеннх курбанских кожица, који je износ и дозначио Главном Одбору са осталим приходом. Г. Праши и племенитим дароватељима прилога нека je наша искрена захвалиост! из Љубушког Narodni Ijekar g. Sadik Sadiković doznačio nam je Din. -710;.— na blok sakupljenih priloga za Gajret. Г. Халил Сарајлић; повјереник Гајрета у Лишњи, са повјереником из Прњавора г. Хафиз Салихом ЋозићеЈ ређивачким одбором недавно одржане забаве у Jlmui ододбор Гајрета у Љубушком дозначио нам je Дин. :ао утржак од распродатих дарованих курбанских ко- i i u u i K Кожице су даровали слиједећи: no 2 комада: Али еф. Орман, Касим еф. Садиковић, Хамди еф. Бутуровић, Хасанага Грујпћ; no 1 комад: Абдулах еф. Садиковић, Садик еф. iz Lišnja Садиковић, Алагиница Махић, Хасаи Махић, Хасанага БиPovodom održanja god. ispita i hatmi djece lektebiлнћ, Мустафа Ћеримовић, Сулејман Муминагић, Махмутага ibtidaije u Lišnji svršilo je 17 djece Kui^ni-kjerim i tom Лалић. Дии. 50.— даровао je Мулага Дауповић умјесто коprilikom je dao teferič svečar g. Ibrahim Halilić iz Purača, жица и Дпн. 10.— Мустафа еф. Ћерић . na kom je sakupljeno za Gajret Din. 74.—. Ovaj svjetao pri­ Сакупљачима и дароватељима топла хвала и живјели! mjer g. Halilića treba pohvaliti s tim da se i drugi u njega ugledaju. из Пљевља iz Prnjavora Prilikom Kurban-Bajrama sakupio je povjerenik Gajreta u Prnjavoru g. Hf. Salih ef. Đozić nekolike kožice i prodao ih za Din. 260.—, a darovaše ih slijedeći; 1 goveđu od Din. 140.— Hf. Salih Đozić; po 1 ovnovsku: H. Mustafa Softić, Adem i Ćamil Bakalbašić te Mujaga Kvakić svi iz Prnjavora. Glavna zasluga za priloge sa sela pripada šer. sudiji g. Muharem ef. Krajiniću, poznatom Gajretovom radniku, pa mu Glavni Odbor i ovim putem izriče svoje priznanje i hvalu. Ujedno se zahvaljujemo kako i ostalim sakupljačima tako i darovateljima priloga. iz Maglaja Pododbor Gajreta u Maglaju doznačio je Glavnom Od­ boru Din. 991.50 dobrovoljnih bajramskih priloga, koje sakupiše: Pred Kuršumlijom džamijom gg. Ibrahim Ćejvan i Fadil Muradbašić Din. 118; pred Fazlipašinom džamijom g. Mehmed 0 Курбан-Бајраму дароваше питомцима Гајретова конвикта у Плевљу слиједећа гг. дар у месу и то: Абдулах Мулаховић, Фаик Селмановић, Узеир Чинара, Дервиш Шећеркадић, Сејфо Шећеркадић, Алиј Чаушевић, Сулејман Пашовић, Шериф Бачевина и Мухамед X. Смаилarnh. Дароватељима испред наше омладине искрена хвлаа! iz Kolor Varoši G. g. Omcr ef. Jelčinović u selu Vraniću i Himzo Mujkanović, težak u Basićima, sakupili su na molbu pododbora na Bajram slijedeće priloge: 1. 1 kurb. kožicu (Din. 40) Dedo Dedić; po Din. 5: Omer Jelčinović, Šakir Dedić, Said Silnović, Dedo Silnović i Nura Silnović; po Din. 4: Sida Gjuvelek (5 jaja); po Din. 3: Paša Silnović, Nazifa Silnović, Redža Muran, Mahmut Mehmedović, Mina Muran (3 jaja), Pemba Mehmedović, Bego Mehmedović i Ibrahim Mehmedović; po Din. 1: Adem Mehmedović i Kađira Mehmedović (2 jaja). 257 �2. po 1 lturb. kožicu (Din. *10), Zejna Husić, Ćamil Mujkanović, Saća Mujkanović i še r if Mujkanović; po Din. 10: Muharein Mujkanović, Fatinia Mujkanović i Idris Mujkanović; po Din. 3.20:: (ili 4 jaja) Hasiba Jusufović, Nura Saćić, Saida Mujkanović, Feha Husić i Huso Husić; po Din. 3: Tahir Ju­ sufović, D erviš Sačić, Salih Saćić, Mumin Mujkanović; po Din. 2 ; Nura Saćić, Mina Mujkanović, Paša Mujkanović i Mina Mujkanović; po Din. 1.60 (ili 2 jaja) Rebija Saćić, Alija Muj­ kanović; Din. 1: Rebija Sačić; Ukupno Din. 327.40. — Svima sakupljačima i pleme­ nitim darovateljim a duguje se lijepa hvala, a naročito g. g. Jelčinoviću i Himzi Mujkanoviću. 3. U džamiji šip rage na sergiju ukupljeno na Bajram Din. 76. — Predgovor održao g. H. Osman Džubo i pokupio prilog. 4. U čaršijskoj džamiji na sergiju ukupljeno Din. 130.—. Predgovor održao g. H ilm ija Numić, šer. sudac, a sergiju prostro i pokupio dobrovoljne priloge g. Edhem Dizdar. Srdačna hvala i Bog im platio! Prilikom održanja I. Gajretovog teferiča u Kotor Varošu 21 maja t. g. proučen je Mevludi-Šerif u džamiji i sakupljeni slijedeći prilozi: po Din. 50: Raif Alagić i Hasib Spahić; Din. 32: Selimaga H. Selim ović; Din. 20: H usein Zaimović; Dii^_10: Muharem Dizdar; Din. 8.50: Šerif Pervančić; po Din. 8: Edhem Sarajlija, Zulfo Ibričić i Huso Tatar. U naravi darovaše-šećera: po 5 kg.; Mustafa Dizdar, H. M. Karaselimović, Safcit i Rasim llozić; po 3 kg.: Mehmed Čauš i Hilmija ef. Numić; po 2 kg.: Salihaga Salihagić i Mahmut Čauš; po 1 kg.: K. Mujezinović, Hamid Tuzlić, Ahmet Smajlagić i^Žaim Osmančević. Prilikom održavanja teferiča u Kotor Varošu sakupljeni' su slijedeći prilozi: po Din. 60: Niko P iličić; po Din. 50: Latif Petarić, Mujaga Agan, Mujaga D. i Đuro Danga; po Din. 30: Poglavar Sreza " r iv a n Pelenta; po Din. 20: Sabit Hozić, Mujaga Smailović, Selim aga G. Selimović, Dr. Satlerv Pop Mlađailiović, Salihaga Salihagić, D iša Tešić, Ahmetaga Plićanić, Omer A lekić^ Mato Bilajiović, Lukić, M. Stefanović, Mehmed Selm an i Juro Subara; po Din. 15: Raif Alagić; po Din. 10; Ante Marković, Adem Fufić, Mehmed Spahić, Hasibov, Rade Ivković, Harno Tuzlić, A \d o Smailović, Ahmet Lih, Ređo Medara, Bego Matrek, Ibro Plićanić, Nazif Alkić, Đafo Opakić, Ale Prlja, Ahmet Hadžirić, Bećo Dugonjić, Ahmet Turan, Ramo Ramić, Alaga Alagić, Muharem Dizdar, Z. Osmančević, K. Korić, H. Numić, Peljo Svjetlanović, Mehmed Čauš, Suljaga Varešović, Serdija Salčinović, Šaban Ramić, Abdurahman Fazlić, H. H usein Lemić, Mujezinović; po Din. 5: Said Alagić, Meho Hibić, Huso Ćejvan, Zaim Turan; Daut Avdić, Ale Spahić, Šakir Plićanin, Milan Kuzmić, Mile Gavrić, Ahmet Avdić i Din. 1: Anto Bjelobrk. Ukupno Din. 966.—. Zatim je sakupljeno na blok I. Din. 72.— i na blok II. Din. i>2.—. Svega je sakupljeno Din. 1.235.—. Kežiju oko priredbe spom enutog teferiča sn osili su većim dijelom sam i članovi društva. Tako su poklonili Gajretu: 1 janje (Din. 100). 18 kg. rakije (Din. 360) i 1 kola za dovoz (Din. 60): ukupno Din. 5 2 0 — poklon g. Mustafe Spahića; Sitne stvari (Din. 14). 1 janje (Din. 100), cigarete (Din. 72 50,1 1 momak posluga (Din. 15) špaga, novine, ekseri (Din. l-> šteta (Din- 100); ukupno L'in. 313.50 poklon g. Mustafe Plićanića; 1 janje (Din. 1.00), 12 1 rakije (Din. 240), 1 kola za dovoz (Din. 60) i 1 momak nadnica (Din. 15); ukupno Din. 415.— poklon g. Hasiba Spahića; Brzojav Kralju i Predsjedništvu Vlade (Din. 61), 15 kg. kruha (Din. 75) i druge stvari (Din. 50); ukupno Din. 186.— pcklon g. Sabita Hozića. Ukupno su darovali Gajretu Din. 1.434.—, pa im se Gajret najtoplije zahvaljuje i neka bude primjerom i ostalim članovima Gajreta u drugim mjestima. 258 Nadalje su sakupile žene Din. 115.— i to: Din. 50: Nazifa Plićanić; Din. 20: Šećira i Azcmina Plićanić; po Din. 10: Fata Spahić, Mućelefa Alagić, Mina Zuhrić i Alibegovica Dedić; Din. 5: Zuinra 11. Selimović; Svima sakupljačima i velikodušnim darovateljima pri­ loga iskrena hvala od Glavnog Odbora Gajreta i sv e njegove omladine! Živjeli! Prilozi u bajramskim kožicama iz Tuzle Pododbor Gajreta u Tuzli doznačio nam je Din. 183.— kao prihod od prodatih kurbanskih kožica, ukupljenih za Gajret. iz Lišn/a Povjerenik Gajreta u Lišnji g. Hafiz lla lil Sarajlić, imam, sa ostalim prihodom za Gajret doznačio nam je i Din. 20.— od^ v o je Gajretu darovane kurb. kožice. Još je sakupio Din. 885.— /dobrovoljnih priloga za Gajret. iz Štipa „ Pododbor Gajreta u Štipu doznačio nam je Din. 150.— od probanih 5 komada kurb. kožica, a koje su darovali gg. lladži Redžep Hasan, Mehmed Hadži Mustafa, Deinir Bajram, Ali Riza Adžem i АЦ beg Izet.. ~iz Bos. Dubočca \ GoSpTIAgan Sinanović iz Bos. Dubočca poslao nam je Din. 120.— od prodanih ukupljenih kurbanskih kožica. Sakupljačima hvala! i plemenitim darovateljima najljepša I 1 iz Bugojna Pododbor Gajreta u Bugojnu doznačio je Gl. Odboru ■ Din. 905.— od ubranih kurb. kožica, koje darovaše slijedeća gg: po 1 govedu i 1 braviju: Sulejmanbeg Rustanpašić; 1 go­ veđu: Mustafa Bećirbegović; po 2: Alimed Sađiković; po 1: Bećirović Hašim, Hadžiahmetović Ibrahim, Bušatlija Sabira h., Hafiz Hajdarbeg Rustempašić, Alibeg Rustempašić, Raif Sulejmanpašić, Muharem Karadža, Ibrišim Ždralović, Muliamedbeg Sulejmanpašić, Sulejman Hadžibegović, Ibrahimbeg Sulejmanpašić, Alija Hegić, Ramo Bašić, Abid ef. Učambarlić i Idrizbeg Idrizbegović. Plem enitim darovateljima naše iskreno priznanje i za­ hvalnost. iz Bihaća O Kurban Bajramu sabrao je Muški Pododbor Gajreta u Bihaću 16 komada kurbanskih kožica, 100 kg krumpira i 140 Din. u gotovu; svega skupa u vrijednosti od 1.028.— Din., a darovali su: po 200 Din. Jusuf Jakob Levi, Bihać (100 kg krumpira po 2.— D in.); po 100 Din. Mehmed Hapanović, putnik iz Skoplja; po 10.— Din.: Osman Suljić, (Bos. Otoka), Husejinbeg Ibrahimpašić, Bećir ef. Tatlić i Hasan A. Saračević svi iz Bihaća. — Kurbanake kožice prodane su za 688._ Din. a darovali su ih; po 3 kom. vojni logor; po 2 kom. Nazif ef. Salihodžić; po 1 kom. Džaferaga Redžić (goveđu), Hasan ef. Cavkić, Bećiraga Četić, Smail ef. Delić, Hasan ef. Dedić, Nurijaga Midžić, Asim ef. Midžić, Emin Kasumović, Zejnil ef. Delić, Ibrahimaga Hadžiabdić i Halidaga Zjakić. Od strane Gajreta neka je svima najljepša hvala! �Дарови Гајрету iz Prnjavora Pri svečanosti »Pesah« bajrama g. Mihaela Finkelstajna apotekara u Prnjavoru ubrato je dobrovoljnog priloga za Gajret Din. 200.—, koja je svota već i doznačenu. I ovim putem izražava so topla hvala g. apotekaru Finkclstajnut из Тузле Прллпком прошлог Курбан-Бајрама даровапте месо пнтомцнма туаланског конвикта слиједећа гг.: Др. Авдо Хасаибеговић, Шукрија Алагић, Кадрага Куiionjih, Мехмедбег Моранкић, Џемплага Твладбашић, Исметага X. Ефендић, Махмутага Куноснћ, Осман еф. Влловић и Ибрахим еф. Имшировић. Хвала н живјелиј из Нове Варошн Гајретов Пододбор из Нове Вароши сакупио je за Гајрстову томболу разних предмета као: чеврма, рубаца махрама и т. д. j ; ' ' Племепитим дароватељима искрвпа хвала! „Jovan Cvijić“ u kolu Gajretovih radnika Predsjednik Saveza Zufer Musić, Gajretov pitomac iz Plava izvješćuje nas da su svi članovi < »Jovana Cvijića« bez razlike vjere cijeneći i odobravajući rad i ideju[društya Gajret, svi jednoglasno stupili u kolo Gajretovih radnika, te su skupštini 9. VII. t. g. svu.im ovinu sjiomenutog društva poklonili Gajreta. Imovina je većinom u knjigama, a gotovina je iznosila Din. 294.— Din., koju su odmah doznačili Glavnom Odboru, a knjige predali Mjesnom- Odboru Gajreta, da bi mogao osnovati svoju knjižnicu. Glavni Odbor pozdravlja svjesne omladince : prima ili u kolo svoje omladine, omladine muslimanske vjere. . medu kojom se također širi ideja trezvenosti kao i u njihovom dotadanjem društvu. Вијести из Козарца Ham пододбор у Козарцу пзвјешћујо нас да je у њнховом мјесту отворсна домлћннска школа дана 22. маја т. r„ a завршлва 22. октобра т. г. Ипту школу похађају 3.1 учецпце муслиманке. До сада je уппјех врло добар. Надаље je Пододбор затражно дозволу да му сс одобри модерии стаи, који би паралслио umno ca спомоиутом домаћпнском школом, како би тамоиш.н г-впјет мало ce прпдигао п ссбн нсшто приврпједио. Поздравне депеше тавној скутитини „Гајpemau B o e . В р о д : У пемогућноппг да пзашаљомо делегате ради приредбо тефорпча, жслнмо yniijemaii рад, a Ban као предпједннка Главиог Одбора ноздрављлмо. сматрлјући Вашу пилпо ралвпјање namer елемепта na гвпм пољпма — Па Пододбор »Гајрста« у Boe. Вроду: Др. Каспм Дилберовић. В о р а ч к о Ј с з е р о : Жалнмо што ис можсмо присуствоватн гкуншт1ши. желимо прстаи уснјех, ноздрављамо — Враво н МсмишсниИ. Ц а з и п : Жалсћи што но присустиоиах скуиштнни noздрављам окупштинаре <;а жељом, да »Гајрет« продужи свој за муслимаие плодоноени рад. али свакако са предсједником Др. Авдом Хасанбеговићем. — Повјеренпк Зухрпћ. Ф о ч а : Поздрављајући скупштину желимо да уродп плодоносним радом. Поздрављамо namer дичпог нациоплапог борца председника Дра Авду Хасанбеговића. — Председипк Салпх Xacnh; тајник Омер Чепгик. Д е р в е н т а : Редовита скупштина чланова »Гајрета« у Дервенти одржана 23. јуна 1929. једпогласно je створпла закључак да Вас поздрави и уј|вдно апелира на све учеснике главне скупштпне, да се за предсједника Главног ОдборИ поновно бира Др. Авдо Хасанбеговић, заслужни раднпк »Гајретов*. — Пододбор Дервента. Градачац: Поздрављамо 1главну годпшњу скупПЈтину са же.гом да њечнни закључци буду у складу са узвитеном идејок »Гајрета« a напосе Др. Хасанбеговнћ. којп 4£ nao председиик нсколико година заставу »Гајретову« дотпчно носпо. Жпвелп пријатељи »Гајрета*. — За Пододбор: Нмамовић. Ј a ј ц е: Поздравл*мо главну скупштпну, вјерујући да he донијети корисне аакључке и да ће новонзабрапи одбор наставпти досалањп успјеппн рад и поотићп jom боље резултате, јер су мудрпм актом Његовог Величанства Краља од 6. јануара one године онемогућенв све запреке успјешном раду за паше културшЈ и економско подизање. Да жпви Њг.гово Величанетво Краљ Алекгаидлр! Да живи Протектор IGerono КЈ1ал>евско Впсочанство Престолонасљедпик ТТетар! Да жнвн Краљевскн Дпм! Живио »Гајрет«! — За Пододбор Јајцс: КапетаноВВћ'. Љ у б у ш к и : Поздравл.амо Ban ca дапашп.о гллвне г,к|пЉтпне onor пододбора п молимо да устрајете на Вашем племеннтом рпду око подипан,а naAter мплог »Гајрета«. Предhuk пкупштине: Алпја Ормлн. С к о п љ е : Жалим да не могу доћи na екупттину услпјед тога. што сам каено облвијештеп, и што пам оболио. Припуптвујући духом поздрлвљлм nne учеппике, другове н прпјлтел>е и желим пваку cpphy. Оелам. — Гмлиллгнћ. адвокат. З е и и ц а : Прилпком главнп годпшље скушптиие наmer Главиог Одбора Зенички Мјесни Пододбор na пвима пвојим чллновима птљее свој прпјлтеел.пк1г поздрлв na жељом да ce досадаљи рад Главног Одбора продужп im корпст nauie омладинее и целом нашем пароду. За пододбор: Председппк Maniih. POZDRAVNA DEPEŠA IZ OHRIDA Na današnjoj skupštini članova društva Gajret izabran je pododbor Gajreta te na okupu sa svojim članovima srdačno pozdravlja Glavni Odbor, želeći mu najveći napredak u nje­ govom! radu. — Predsjednik Pododbora Gajreta: Abdulah Demir Salihović, Ohrid. DEPEŠA IZ GOR. VAKUFA Članovi Gajreta sakupljeni na skupštini pozdravljaju Glavni Odbor a napose novog predsjednika želeći im dug život i uspješan rad za naš Gajret. Predsjednik; Gavranović. Jesam li podmirio dužna pretplatu? 259 �ш љ е Шн е цатске Школс тјдоџ пи је до 16. V ili.; св.1 o o iu k до ч в ја Natječaj Zaključkom skupštine Glavnog Odbora Gajreta od 7. jula o. g. primiče se u Gajretove konvikte za školsku godinu 1929./30. slijedeći broj pitomaca: Muški konvikt i Šegrtski Dom u Sarajevu 100 pito­ maca, ženski konvikt u Sarajevu 80 pitomica, konvikt u Tuzli 40 pitomaca, konvikt u Bihaću 50 pitomaca, konvikt u Mostaru 40 pitomaca, konvikt u Foči 20 pitomaca, konvikt u Plevlju 20 pitomaca. Pored toga podijeliće se izvjestan broj stipendija đacima sred­ njih i sručnih škola u ukupnom godišnjem iznosu od Din 40.000.— . Uz dosadanje dvije teološke stipendije u ukup­ nom iznosu od Din 20.000.— podijeliće se još jedna stipendija za studiranje teološkog fakulteta Džamiul-Ezher u Kairu u iznosu od Din 10.000.— godišnje. Sve molbe kako za prijem u konvikte tako i za podjeljenje srednjoškolskih i duhovnih stipendija, imadu se dostaviti Glavnom Odboru Gajreta najdalje do 10. avgusta o. g. Molbe se imadu upućivati isklju­ čivo putem mjesnih Gajretovih Odbora odnosno po­ vjereništava sa njihovim m iljen jem i preporukama i to sa slijedećim prilozima: zadnjom školskom svje­ dodžbom, uvjerenjem p. visini plaćanja poreza i godini, rodnim listom 'T’fiječničkim uvjerenjem. Molbe koje prispiju poslije 10. avgusta neće se uzimati i obzir. Glavni Odbor ШШ' Конкурс За пријем питмоаце. и питомица у интернате београдског Гајрета » 0 с м а н Ђ и к и ћ « у Београду. У школској години 1929./30. 'примиће се седамдесет питомаца и тридесет питомица. Сви кандидати досадашњп као и нови имају поднети своје пријаве, ученице Више За- августа. Уз нријавв ноднеће молитељи: 1. Сведочанство (уверење) о последњим својим испитима односно о последвтем свршеном разреду. 2. Родни лист. 3. Домовнкцу. 4. Уверење о плаћању непосредне порезе са спчма прирезима родиггеља односпо масе ако нема ордптеља. 5. Уверење општинске впасти о броју чланова у породици, малолетних и пунолетних. 6. 7. Лекарско уверење. Изјаву да ће се покоравати прописима интерпатског живота. 8. Тачну адресу свога пребивања. Управни Одбор he према поднесеним подацима одреди*и који he бити примљени бесплатно, a који he и колико npe'Ma »своме имовном етању плаћати. Кандидати биће у своје време извештени кад треба да дођу у Веоград и шта треба да донесу. Дефинитивно he бити иаабрјши кандидати no доласку свом у Београд, кад их друштвени лекари прегледају. Нико Hehe бити примљен у интернат пре дана који му ее назначи за долазак. Београдски Гајрет »Осман ТЈикић« основан je за школоваље муслиманског подмлатка у првом реду. Према томе he остали кандидати моћн бити примљени у педостатку ових. 'справи! У извјештају Главног Одбора Гајрета за год. 1928./29., штампаном у посљедљем двоброју »Гајрета«, у исказу мјесв:их одбора и повјерепика поткрала нам се слиједећа грешка: да je у Прњавору повјереник г. Ибрахим Шеремет, a треба да стоји: г. Хафиз Салих Ђозић, док je г. Шеремет повјереник у Прозору. Исто тако погрешно je да je у Бос. Шамцу повјереник г. Фехим Сејдић, јер je у овом мјесту повјереник гђица Нафија Вајзовић, док je г. Сејдић повјереник у Брчком. Молимо да се уважи. ПОСЉЕДЊЕ ДРУШТВЕНЕ ВИЈЕСТИ Пододбор Гајретау Варошици Царевом Селу Према закључку седнице овог пододбора од 30. VII. тек. год. сазвали смо збор у Царево Селском срезу за 5. овог месеца ради оснивања Гајретова Пододбора, на који je изаслат наш I. реввзор Господин Мустафа Скикић, где je одржао предавање о Гајретовом хуманом циљу и двадесетпет годишњем раду. Збор je био nocehen изван сваког очекивања бе зразлике вероисповести. Ha самом збору уписано je преко шездесет нових чланова. Након свршеног предавања и уобичајнеих формалности приступљено je избору у који су изабрани акламацијом следећа господа: Председник: Ћазим Хамид, председник општине; секретар: Ристо Златковић, општ. благајник; благајник: Мехмед Нури Алијевић, вероучитељ; I. ревизор: Светозар Пекић, управитељ Основ. Школе; II. ревизор: Алишан Махмуд, трговац; заменици: Емин Омеровић, трговац, Сулејман Б. 260 Кадијски, поседник и Мехмед Б. Бошњак, поседник. Председник Штипског Пододбора: Хусеин Ј a х и h. — Novi Mjesni Odbor Gajreta u Zelinji Gornjoj N a dan 7. o. mj. sa zv a o je g. H am ld B eg o v ić, opštinsk i n a čeln ik u Z elinji Gornjoj, srez Gradačac, k onferenciju z a osn iv a n je G ajretova M jesnog Odbora. N a toj kon feren ciji odm ah s e u p isalo 70 čla n o v a i izabran p rivrem eni odbor. N a sjed n ici od 11. augusta odbor s e konstituisao k a k o s le d i: Predsjednik: Ibrahim Sarajlić, u čitelj u p.; Potp red sednik: Mujo T okič, trgovac; Sekretar: Dragutin R adić, beležnik; B lagajnik: Mehmed K apetanović. O stali član ovi odbora: H am id B egović, opšt. načel.; Ređo M um inović, većnik; B or­ do R adić, većnik; Šerif M ujanović, imam; O m er M ujčinović, trgovac; A hm et D ervišević, seo sk i starešina; O m er B iberkić, većnik; H asan Sukljanović, v ećn ik i Mehmed M ešanović, im am �Гајретова Ркупштнна у Приштини Прва Гајретова скупштина у Приштини одржана je у згради Народне Основие Школе код Сахат-Куле, сазвана од повјереника „Гајрета“ за град Приштину и околицу Шкаљића Абдулаха, секретара Окр. Муфтијства у Приштини. Присутно je око 50 чланова Гајрета. У 10 часова пре подне скупштину je отворио сазивач Шкаљић захваливши се присутним на посети, a затим je присутни X. Исмаиловић Абдурахман еф. Окр Муфтија на турском језику образложио потребу и важност оснутка пододбора Гајрета у Приштини. По том je Шкаљић Абдулах, секретар Муфтијства у подужем говору изложио историјат друштва „Гајрет“, сврху његову, његов досадашњи рад, те нагласио потребу да се Гајрет у Јужној Србији оберучке прихвати. Скупштина je затим акламацијом изабрала председништво збора, ито: за председника Г. X. Исмаиловића Абдурахмана, Окр. Муфтију; за секретара Шкаљића Абдулаха, секретара муфтијства; за овераче записника ГГ. Др. Тевфика Рашида, љекара и Риза Мурата, писара Пришт. Првост. Суда. Захваливши се председник на поверењу предлаже скупштини и вели, да je врва дужност да се сетимо високог Заштитника Гајретовог Њ. В. Престолонашљедника Петра, нашто се громко кличе Њ, В. Престолонашљеднику Петру и Краљевском Дому. Скупштина такођер са усхићењем прихваћа предлог секретара да се упути поздравна депеша Главном Одбору Гајрета у Сарајево следеће садржине-: > • „Гл. Одбору Гајрета — Сарајено. — Са прве скупштине Гајрета у Приштини срдалво поздрављамо Гл. Одбор са његовин дичним председником Г. Др. Авдом Хасанбеговићем. — Председник збора: Исмаиловић, Муфти ја; секретар : Шкаљић". По том се прелази на бирање пододбора. Ha предлог секретара Шкаљића и jote неких 'чланова скутптина акламацијом (једногласно) бира у пододбор Гајрета у IPTTpVin липа: n n n fl • Прнштини следећа За председника : Г. Др. Тевфнка Рашида, љекараовд.; за секретара: Г. Милорада Самарџића, судију; за благајника: Г. Риза Муратовића, писара ПриштПрв. Суда;! за 1. ревизора: Г. Ђоку Матића, ,Вел. Жупана Кос. Области; за II. ревизора; Т. Абдурахмана X. Исмаиловића, Окр. Муфтију; те три заменика: 1. Г. Риђановића X. Ахмеда, вишег војног свештеника Ш. класе; 2. Ахмеда Салиха, кмета Суда Општ. града Приштине и 3. Јакуба Јусуфа, вероучитеља из Приштине У случају да се г. Самарџић, који није присутан не прими дужности секретара, да дужност обавља Г. Шкаљић, Након избора сталног пододбора председник je закључио збор са апелом на ирисутне да се поради како би се што више грађана уиисало у Гајрет. Збор je закључен у 12 час у подне. Секретар: Председник збора: Абдулах Шкаљић, с. р. Аб. X. Исмаил, в. р. Оверавају, верификатори: 2. В. Муратовић, с. р. 1. Др. Тевфик Рашид, в. р. Нови пододбор Гајрета у Сјеници Прва скупш тина чланова друш тва Гајрета одржата je у Сјеницн на дан 4. августа 1929. године у 3 часа после подне, a у просторијама »Мектеба«, са овим дневним редом: 1. ПоверенНк отвара гжупттину. 2. Избор привременог предгеднипттва секретара и два оверача оаписника). (председника. 3. Упознаваше скупштине са постанком, радом, успесима друш тва Гајрета као и са правилима Гајрета. 4. Бирање иододбора Гајрета за срез Сјеничкн, и 5. нитања и предлози. 1. Повереник г. Мехмед Ћесовић отвара екупштину и предлаже нзбор привременог председништва. 2. Скупшлина бира у привремено председннштво гг. за председника Јусуф еф. Гузоњића, за секретара Ћамила Селмановића, a за овераче записника Омера Чиигића и Шуhypa Гузоњића. 3. Председник даје реч г. Ћамилу Селмановићу који упознаје скупштину са постањем, радом и успесима Гајрета, као и потреби његоие идеје у нашим крајевима. Затпм чита правила Гајрета која скупштина једпогласно прима. Чита^се поздравна депеша Главном одбору и његову Председнику Др. Хасанбеговићу. Прсдлаже се избор пододбора и скупштина акламаЦ11јбм бира у пододбор f . г. За Јфедседника Мехмед агу Ђесовића, за секретара Рамадана Хоџића, з а благајника Х усеина Хаџиомеровића, за I. ревизора Омера Чингића, за II. ревизора Хасана Кубуровића, за одборнике: Ћемала Љ умића, чШ ућура 'Гузоњића и Ш аћира Хаџифејзовчћа. Председник се захваљује на избору и позива скупштину да поздрави вајвиш ег пријатеља и заш титника Гајрета Њ . В. Краља Алекеандра I. и Протектора Гајретова Њ. Краљевско Височанство Престолонаследника Петра Kao и 4im Краљевски Дом. Скупштина поздравља са бурним усклицима »Жпвио«. , ЈУ се чланови и уписују за утемељаче Гајрета. Председник објављује да je скупштина са овим заПредсед кључена. Секретар скупштине: Председник скупштине: Ђ. Селмановик, с. р. Јусуф Гузоњик, с. р. Plemenit znak izmirenja G. Hamdo H. Alić, iz Raduše, sada mesar u Tesliću, kao vidan znak izmirenja sa g. Selimom Silajdžićem, kovačkim majstorom iz Tešnja, predao je Gajretovom pododboru u Tešnju svotu od Din 1500. Mi im od srca želimo srećno izmirenje, na sreću i korist obadvojice. Prijatelj prosvetnih društava Veleprodavalac duhana u Samskom Mostu, g. Veselin Milinković naročito se zauzeo za prodaju cigarpapira naših prosvetnih društava. Od 1. juna do 1. augusta ov. god., pro­ dao je ,,Gajretovih“ 1863, „Prosvetnih'* 1966 i „Napredkovih" 392 cigarpapira. Svesnom dobrotvoru najtoplija hvala od strane Gajreta. Vjeroučitelji u Gajretovim Internatima Glavni Odbor Gajreta, nastojeći da omladinu u Gajretovim Internatima odgaja га lijepom islamskom ahlaku, postaviće vjeroučitelje (alime) u svim dru- 261 �Гајретова Скупштина у Нриштини Прва Гајретова скупштина у Приштини одржана je У згради Народне Основне Школе код Сахат-Куле, сазвана од повјереника „Гајрета" за град Приштину и околицу Шкаљића Абдулаха, секретара Окр. Муфтијства у Приштини. Присутно je око 50 чланова Гајрета. У 10 часова пре подне скупштину je отворио сазивач Шкаљић захваливши се присутним на посети a затим je присутни X. Исмаиловић Абдурахман еф. Окр. Муфтија на турском језику образложио потребу и важност оснутка пододбора Гајрета' у Приштини. По том je Шкаљић Абдулах, секретар Муфтијства у подужем roвору изложио историјат друштва „Гајрет“, сврху његову, његов досадашњи рад, те нагласио потребу да се Гајрет у Јужној Србији оберучке прихвати. Скупштина je затим акламацијом изабрала председништво збора, ито: за председника Г. X. Исмаиловића Абдурахмана, Окр. Муфтију; за секретара Шкаљића Абдулаха, секретара муфтијства; за овераче записника ГГ. Др. Тевфика Рашида, љекара и Риза Мурата, писара Пришт. Првост. Суда. Захваливши се председник на поверењу предлаже скупштини и вели, да je ирва дужност да се сетимо високог Заштитника Гајретовог Њ. В. Престолонашљедника Петра, нашто се громко кличе Ну. В. Престолонашљеднику Петру и Краљевском Дому. Скупштина такођер са усхићењем прихваћа предлог секретара да се упути поздравна депеша Главном Одбору Гајрета у Сарајево следеће садржине : „Гл. Одбору Гајрета — Сарајено. — Са прве скупштине Гајрета у Приштини срдачно поздрављамо Гл. Одбор са његовин дичним председником Г. Др. Авдом Хасанбеговићем. — Председник збора: Исмаиловић, Муфтија; секретар : Шкаљић“. \ 1^4 II По том се прелази на бирање пододбора. H a предлог секретара Шкаљића и још неких 'чланова скушптина акламацијом (једногласно) бира у пододбор Гајрета “ Прнштини следећа лица: За председника : Г. Др. Тевфика Рашида, љекара овд.; за секретара: Г. Милорада Самарџића, судију; за благајника: Г. Риза Муратовића, писара ПриштПрв. Суда;: за 1. ревизора: Г. Ђоку Матића, [Вел. Жуиана Кос. Области; за 11. ревизора; Т. Абдурахмана X. Исмаиловића, Окр. Муфтију; те три заменика: 1. Г. Риђановића X. Ахмеда, вишег војног свештеника III. класе; 2. Ахмеда Салиха, кмета Суда Општ. града Приштине и 3. Јакуба Јусуфа, вероучитеља из Приштине У случају да се г. Самарџић, који није присутан не прими дужности секретара, да дужност обавља Г. Шкаљић, Након избора сталног пододбора председник je закључно збор са апелом на ирисутне да се поради како би се што више грађана уиисало у Гајрет. Збор je закључен у 12 час у подне. Секретар: Председник збора: Абдулах Шкаљић, с. р. Аб. X. Исмаил, в. р. Оверавају, верификатори: 2. В. Муратовић, с. р. 1. Др. Тевфик Рашид, в. р. Нови пододбор Гајрета у Сјетцн Прва скупш тина чланова друштва' Гајрета одржата je у Сјеници на дан 4. августа 1929. године у 3 часа после подне, a у просторијама »Мектеба«, са овим дневним редом: 1. АоверенИк отвара пкупгатину. 2. Избор привременог предпедпигптва секретара и два оверача оаписника). (предеедникл. 3. Упознапање скупштине са постанком, радом, успесима друштва Гајрета као н са правилима Гајрета. 4. Бирање пододбора Гајрета за срез Сјенички, и 5. питан>а и предлози. 1. Повереник г. Мехмед Ђесовић отвара скупштину и предлаже нзбор привременог председништва. 2. Скупшлина бира у привремено председништво гг. за председника Јусуф еф. Гузољића, за секретара Ћа.чила Селмановића, a за овераче занисника Омера Чингића и Шућура Гузоњића. 3. Председник даје реч г. Ћ амилу Селмаповићу који упознаје скупштину са постањем, радом и успесима Гајрета, као и потреби његове идеје у нашим крајевима. Затнм чита правнла Гајрета која скупштина једпогласно прима. Читаг*,се поздравна депеша Главном одбору и љегову председнику Др. Хасанбеговићу. Предлажс се ^зб ор пододбора и скупштина акламацпјом бира у пододбор г. г. З а мгрвд^едника Мехмед агу Ћесовића, за секретара Рамадана Хоџића, оа благајника Х усеина Хаџиомеровића, за I. ревизора Омера Чингића, за II. ревизора Хасана Кубуровића, за одборнике: Ћ емала Љ умића, чШ ућура 'Гузоњића и Ш аћира Хаџифејзоваћа. Председник се захваљује на избору и позива скупштину д а поздрави пајвишег пријатеља и заш титника Гајрета Њ . В. Краља Александра I. и Протектора Гајретова Њ. Краљевско Височанство Престолонаследника Петра Kao и читав Краљевски Дом. Скупштина поздравља са бурним усклицима »Живио«. Јшљају се чланови и уписују за утемељаче Гајрета. Председник објављује ".ључена. Секретар скупштине: . Селмановић, с. р. je скупштина са овим заПредседник скупштине: Јусуф Гузоњик, с. р. plemenit zrmk izmirenja G. Hamdo H. Alić, iz Raduše, sada mesar u Tesliću, kao vidan znak izmirenja sa g. Selimom Silajdžićem, kovačkim majstorom iz Tešnja, predao je Gajretovom pododboru u Tešnju svotu od Din 1500. Mi im od srca želimo srećno izmirenje, na sreću i korist obadvojice. Prijatelj prosvetnih društava Veleprodavalac duhana u Samskom Mostu, g. Veselin Milinković naročito se zauzeo za prodaju cigarpapira naših prosvetnih društava. Od 1. juna do 1. augusta ov. god., pro­ dao je ,,Gajretovih“ 1863, „Prosvetnih" 1966 i „Napredkovih" 392 cigarpapira. Svesnom dobrotvoru najtoplija hvala od strane Gajreta. Vjeroučitelji u Gajretovim Internatima Glavni Odbor Gajreta, nastojeći da omladinu u Gajretovim Internatima odgaja ra lijepom islamskom ahlaku, postaviće vjeroučitelje (alime) u svim dru- 261 �štvonim konviktima, i to u sporazumu sa Ulomamedžlisom. Prošla skupština votirala je u gornju svrhu, kao i u svrhu učenja mvvluda i tehvida u društvenim konviktima svotu od Din. 35.000.—. Oni alimi koji kompetuju na mjesta vjeroučitelja, treba da se jave Glavnom Odboru Gajreta pismeno, najdalje do 1. sep ­ tembra ove godine. Stipendije za teologe Za ovu školsku godinu podijeljene su tri teološke sti­ pendije u iznosu od Din 30.000.—, i to dosadanjoj dvojici studenata, g. g. Besim u Korkutu i Muhamedu Fočaku, kao i novom. Kurim* HobrnEi i* K riB ll«. i<~ » vr5i“ 5ori“IA “ školu sa odličnim uspjehom. Sva tri studenta nastaviće svoje nauke na Džami-ulEsheru u Egiptu (Misiru). Ove tri molbe riješene su medu prvima koje još nepiestano stižu Glavnom Ndboru Gajreta. Traži se šegrt G. Mehmed Temić, trgovac mješovite robe, traži jed­ nog naučnika za svoju trgovinu u mjesto Karaula (14 km od Travnika). Šegrt se prima na cjelokupnu opskrbu za tri go­ dine. Dječak treba da ima barem osnovnu školu. Adresa: Mehmed Temić, trgovac z. p. Turbe, p. Kara­ ula. И З УРЕДНИШТВА Ради преобилне грађе за Гајретов Гласник/ последња два двоброја морали смо скоро искључиво да иосветимо друштвеним иестима и догађа]има. Последња скупштина Глав. Одбора као д ntnvmmван рад Гајретаових радаика у провинацији првенотвено мора да наће места у foaiueM листу као друштвсиом органу. t&anor jip^i јатеља нашег напретка треба да интерееујс и Гајр*тов напродак. УЧРајре^ топу Гласнику можемо др, ое огле.дамо. У ње му видимо нашу свест и снргу. По љему, исто Tajao, мо-1 жемо да меримо наше потребе и да шскорењујемо нашу немарност за неопходно потребне наиоро у циљу нашег oimiter најфстка. Oti Г>и требао Гајретовим пријатељима да-Лтужи и као подетрек у такмичењу око Гајаретоћа напретка. Што се тиче осталог градива у овом броју, за овај пут, могли су да нађу меета само оштампани чланци, док je књижевни прилог, услед нсдовољног простора, морао посвема Да шостане. Овај нодостатк поправићемо у сле.дећим .бројевима, јер »Гајрет«, поред осталих намера има и ту: да развија нашс младо књижевне тапенте м да их упућује здравим смером, како би и ми, с врвменом, у овом културном иравцу, могли достојно и уиоредо да корачамо са браћом других вероисповеглш. Уредшпптво, jo уз своју сарадњу ангажовало и нетфлико напгах истакпутијих публгициста, међу којима гг^Џевада Оулејманпашића и Ахмоат Мујицбеговића да напшну једну оорију актуслних члапака »О^културном стањју наше данашкшце«. У овим чланцнма биће тротирана питања нашо породице, друштва, љегова духовног и социалног ра3iBoja, као и о неодлоашвој потреби љегове нацио налне ори^нтацијо. Да би и ми муслимами кронули наирод јбез запррка.) лотребно je да раоветллмо многа наша горућа питања, a Гајрет je пајпозваиији да први даде ииицијативу од своје стрпнс. Загго се надамо да ови чл&нпи iroho остати без свог одјека у наипим муслиманским слојевима. Исто тако у пародпим бројевима обелоданићемо актовку г. Ахмеда Мурадбеговића: »Хајдука«. «Хајдук« je комад из предокупационог дрба, кад су ео још орили хајдучки подвизи но iiainoj ужој отаџбшш. Актовке г. Мурадбеговића паишле оу на доиадан»е како код Гајретових дилотапата, нсто тако и код 1ШИИХ ширих слојева, na со падамо да je и овом приликома. учиљен добар избор. Свима онима који нам не иослаше дужну ирепшлаmy, a дугују више од годину дана, од овог броја обусшављвмо им даљње шиљање лисша 262 �Agrarna i Komercijalna Banka za Bosnu i Hercegovinu C e n tr a la : S a r a je v o S je d iš te D ir e k c ije : B e o g r a d F ilij a le : B r č k o i N ovi-S ad ĐOOGOOOGOOOOOOOOOOOOOOOOOOOGOOGOOOOOOOOG Papirnica Hamdija Kopčić Sarajevo, Strosmajerova — Telefon 619 preporučuje bogato skladište^^ pisaćeg i risaćeg materijala Or. M e d . U n iv . ii s p e c i j a l i s t a z u b n i li j e č n ik Sarajevo, Jeftanovića ulica br. 1 Ordinira s v a k i m d a n o m od 9— 12 sati prije podne i od 2— 6 sati poslije podne 0©O©O0OOOOOOOOOOOOOG0OOOOOOOOOOOOQOOOOQO ШТАМПАРИЈА BOSANSKOPOŠTO KLISARNICA RASTRiRNICA Израђује: равноврсне банковне, трговачке в индустријске тисканице у бојама као: дионице, уложне књижице, ченове, двпломе в т. д., те разна сгручна дела, календаре в остала нзрадња солидно, брзо в no умереној ценв Властвта књиговезнпца взрађује све врсте трговачких кн.вг& в протокола, као в разне галантервјске в картонашке послове □о мери в нацрту S V A K I M U S L IM A N TREBA DA KUPUJE SAMO GAJRETOV CIGARPAPIR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „ G a j r e t " narudžbi: Tvornica cigarpapira SARAJEVO I ĆUKOVIĆA ULICA 7 •• TELEFON BR. 27 i КЊИГОВЕЗНИЦА = СТЕРЕОТИПИЈД S. D. ALKALAJ. Sarajevo može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu �Banka Gajret d. d., Sarajevo Akcijski kapital Din 40.000.000*- Rezervo Din 2,000.000*Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilam o siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podupire razne kulturne i humanitarne ustanove, ® С9/И foSEfl\o/Qi &Љ ) ГсЈТр ! Od čiste dobiti daje 6% Kulturnom Prosvietnom društvu „ G a j r e t ”. * 1 . . . . . . . „ Sve doznake u domovini i mostranstvu obavija Banka Gajret najbrže i najkulantnije. Uloške ukamaćuje najpovoljnije i isplaćuje iste u svako doba П&/Ф. ПE i\ ^ S\5] \37£lIsl/GlfeS-ž) E S S ИЗ ■ IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIHIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIHIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIB g Bosanska Industrijalna i Trgovačka Banka d. d. Dr. Omer Bahtijarević - Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 fc dugogodišnji liježnik Drž. Bolnice, operater i spe­ cijalista za operativne bo­ lesti, asistent chirurškog odelenja Državne Bolnice nedavno]e otvori o ordinaciju tr Potpuno uplaćena dionička glavnica D i n 20,000.000* Rezervni fond D in 7,500' Ordinira od 1 -3 Prima u l o š k e na štednju, znake u unutrašnjosti i inozemsl uz n a ј p o v o 1j n i j e uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća p o s lije p odn e џт т т Interurban t e l e f o n i broj 605, 865 i 555 u Prestolonasljednika Petra broj 20 u ll.-om katu Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split Kiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii!iiiiiiiiiiiiii!iiii;ii!iiiiiiiiiiiiiii:iiiiiiiiiiiiiiiiil!iiiiiiiiiiiii:iiiiiiii;i Temeljna glavnica 40 ,0 0 0 .00 0 ’- Dinara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172 i; h općine grada Sarajeva Bavi s e svim poslovim a koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju Z A L A G A O N IC U koja daje zajm ove na zlato, srebro i osta le drago­ c jen o sti uz najpovoljnije kamate. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/72812e63c91709a77d4efefd649482f4.pdf 5c673a4deaa9e540d7c28df3f9946a85 PDF Text Text ЛИСТ УЛЗРШ ДЕХШШ SA КУЛТУРНб И ШН6МСК& ТТСЛИЗАИЛ МУСИИМАМА САДРЖАЈ: Феле Исабегов Мариана X . К и ки ћ: Либералац на скретпнцама М аулви-Садр-уд Д ин: Исламскн човек Илијас Добарџић: A . И. Куприн: П ри вредаЦШ ! Д ипл. arp. Мехмедалија Ф азлагић: Спремаљевоћа К н зи ж ев н о ст Х а м и д Диздар: X . Б ујука л и ћ: ГаЈретов 1. СЕПТЕМ БРА Арабеске Сутони гл асни к С А Р А ЈЕ В О 1929. У р е ђ у је : Х а м з а Х у м о Б Р О Ј 17 �Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друштва sa културно н економсво подизање муслимана, излази 1. в 16. свавог месеца, a цена му je sa нашу Отаџбину 100 динара на годину, a sa све остале земље преко границе 200 динара. 'Баци добивају лнст у пола цене код Главног Одбора или вод управа ГаЈретових вонвиката. Поједини број стоји 5 динара. Директор Хам ид Н укић Уредник Хам за Хум о Власнив друштво „Гајрет". — Главни и одговорни уредннв: Хаиза Хумо. — З а штампариЈу „Босансва Попгга“ одговара Јосип Гргић. �T j!> jr t r Илбјас Добарџнћ Феле Исабегов Хаџајлића je иућа од дашшна једпа од ћурак покрио га, ахмгдпја иова, ћабенска, бијела првих у нашој касаби.Лувена4'j^, (Она била и ио као снијег. Чакшире му дуге са туром, од свитке Бихору и no Колашинском icffaw if Жугги. Знали. милтаии фермен са ђаковачким гајтапом извезен. су je чивчије из Врбнице и Стројтенице л сељаци Нсве јеменије шкрипе, кад пролази Исабег сокаиз Милова и Кања. Еогатасуу)или' ЈПтвпонс/ит:i. дјецалгу^ТјЈшлазо, мицује их он и даје nape. Понлзнн. Ga сваким у лијстјо. tJnn су имали у 1ропала Нсабгу тргоглна у Биограду, када оу га му св:ј дио. Продаје fce кућа на мјеслгу, ХаЦј^А, С]К>и заузели, a он ini да брком помакне. Бог дао, истреса кесу na броји Ц1 вели још ову, зијан ЈђјдЦИ Bor узео, вели on и пуилв дим за димом. Дијете иустити. Купује он сваке ro^g^iii* ио нешто и при- буди (јтрпљив, будл стриЈвив, ваља тако. Вели on навља. Продајо Осман ИбшпсА њиву у Лазинаш, a своме сипу Фејзу. Фејзо као врти главом, a Исабег Хаџајлија со смјешка и говсри, бол>е je врећуис- слути. Нећеш ми бити добар, нећеш, тухав си, сватрести но торбу начети, и опет jmiyje. Ваља му. И ђалпца, немој да те кунем, Феле. Опи су га тако од сиротиња га je знала. Долазл^пи му, a. он им давао. милости звали још док je бно дијете. Послије су га Нека со осевапи, викали Јвуди, a Хиџајдија махао сви тако звали и стари n млади и сви. Феле, како главом. Дуг je дуг, ваља га одужити. б Рамазану, je, како су чивчије у Врбиици, питали га, a он се о Бајраму, о Мевлудима, Хатметима и Јемецима уозбиљио и викао, ja сам Феле и Фејзибег, ваљан њихове куће и авлије пуне сиротиње. Долазе они, сам ja, ваљан. Оженићу со како со још пико од вас a момци дсдавају 6j>amna и јела. Ha (узмп) ono од тако иије оженио. Хаџије, ово од хануме, ово од Хала Делве, додају iKynaio Исабег дората, Феле појахб, na. noinfi да они, a сиротиња се окупља, наваљује и надолази. прикупља жито. Jame on, хаљиио шуште нове. Ово од зећата, ово од мевлуда, вичу cy6iaiiie и слу- Обуко се ко na бајрам. Чакшире пове, фермен, милге, a махала со смије од сиротињске радости. Глад- тап, опасо се великим аџемом појасом. Надвио фес иа година притисла цијелу сколину, a у њихове "до над веђе, кићанка поиграва na фесу. Поигрша авлије сваки дан ко на пазар. Долази сиротиља, и on и тресо со заједно са кољем, који хрже и бахће a Хаџији се брци смију, нека, нека, подајте им, со1сацима. Замомчио се, ваља га жепити, веле му севап je, дуг je дуг. Још млад, он јо своје имање људи, a on се смијуцка. Зајапурно сс, ударила му (један дио) завештао у вакуф и то je најстарији црвсн у образе. Пропло се Феле, пије on еваку ноћ. васијет у пашој касаби. Долазили Хаџлјиии по- Иде on na акгаамлук и заједпо са Кучевићима n томци, рађали се, сви бнлл силии, бол (пуне) руке, Кајабеговићима акшамлучи. Tn све са великима, доброћудни и као Хаџија ириступа.чни. Рађали се бива ко велики са велпкима, Нека, е нека баш. Љуи расли. Понарастао велики Исо, оженили га, по- ти се Феле, na их опомиње. Кад се ja наљутам, не елије, оотало му вслико имаље. Иотом сс on оженио. мсжете ме умирити, пеможсте лако богами. Они се a људи га ословљавају, Исабег, бујрум бег, бујрум. иодемјохују. II ако je Фелс био обучен и богат, и Улази оп у кафану, a оии му праве мјесто. Дуги ако се дружио са богатима, сви му се другови изи- 263 �гравали. Нису држали много до његовог богатства. Он je то знао и разумио добро и као у инат томе, он се још више облачио, нагиздавао, дотјеривао и 'троигио nape. Бекрија je он био. Бекрија прави. Заши се Феле na no неколико дана ни да макне из механе. Феле, шта чинипг, коре га људи, a он испија. Воља ми, могу, можеми се, само ми се ради: на сваки крај имам доста. Ливаде ме могу издржати, трнцама би вас купио, викао он шима. Имање се одроњава, немој тако сине, савјетује га Исабег, a Феле се посрами, na му љуби руку. Опрости бабо, опрости ми' Млад сам, поправићу се. Аџамија je, аџамија, брани га Исабеговица. Исабсгу криво што Феле не ради ништа. Не уздај се Феле у момке, окани се тога; хоћеш да дођсш на њихов карар (мјеру), кори га Исабег. Још лањски хак кије покупљен, a ти нијеси пошао да (купиш) прибиреш овогодишњи. Ех, ех, шта ће бити од тебе под старост, да Бог да, да Бог да, вазда радио, a тжкад ништа не имао. Почињо Исабег да га куне na застајкиво. Не ваља тако, мислио он сам у оебн na прекидао.ЛБему чГеiiito тешко у души било. Неки предосјећф у души прсдоказивао се и^-као стежен од £гаслућене жалости заваљивао се у^шилте, хтио је д а се одморат, слободно да дахне од тешке djtoe. Улазила бсровица. и доносила му кахву,. он тшо, лакше му било, одмарао се. Фелу тешко„ бцдо, ббЈи?Гча очев п ј^ о р , страх га било од o'ne’Be клетве, нзвлачио с$ неосјетно из собе и кра%ћи затварао врата. \ Једне јесеље Чгоћи чуло се запомагањо у »вароши«. Чули се најпријз глаоови пјесме, ncfcMcđ хмиљсли киз Доњу Махалу, na иослијо вика и дреждање, док се није uteo. продрб. « Ох, јадна ми мајка и дб вијека, вриснуо je Феле и вриском прекинуо'дреждање. Te ноћи повели су га рањеног Исабегу на кулу. ,'Исабег поцриио. Тешко му, незна шта je. Љ уди шуто, као да хоће пред Исабегом да сакрију шта се догодило. Ах, ах, јекну Феле и пропусти глас. Убише ме, распорише ме. Убио њих Бог. Ко Феле, ко синс, навалио Исабег и пита га. a Феле у локви крви бунца и прича. Кучешћи, Кучевићи и Кајабеговики, они, они и то у друштву. Тешко нама и претегнуто и кад те таког родисмо. Боље би било да смо станац камен родили no тебе, стријело једна' к-уне га Исабеговица, a Феле дахће у крви и брзо, брзо као да нресијеца ријечи прича. Кучевићи, Кученићи, Кајабег. . . они, они, ах-' уздахне, na ионовно наставља и виче: они, ох, ох, мјако! Прича on, a очи му дручкје сијевају, упиру се у таваницс и зидове, он се грчи, смије, забезекнуто одзива и стиека песви: Јалах, Јалах, ух, поскочи, виче Феле, a Ибиш надодаје, као у Јунан мухареби да јо био. To irohn Фсле je померио. Исабегу се ломи срцо од жалости, тешко му бива и хоће да изађе т коже, Довађд pji хоџе, да уче Фелу. 264 Сваки дан, све друге и новије. Довађа он no цијелу собу момака само да Фела разговоре, да га смире. Феле се почео заблењавагпи. Нрича, прича, na застане, дигне се и хода, застане, опет пође, хоће да изађе на врата, шчепавају га.руке чувара, бране му да не изађе. Када je Феле поиздравио, он се без питања Исабегова, ожешго са удовицом. Исабега као гром да je погодио. Наборано му лице сумор упило. Обрве му се накостријешиле, a брци објесили. Мисли он ношта дубоко. Но ваља тако. Феле га не слуша, a њему бол расте. Пропиње се до у прса, до у грло, na му као ватра сикће из уста. Оморен излази у башчу и шета., врата сс отварају. Улазе, сви један no један. Чивчије, муштерије, познатгаци. Мучно му да говори, na их враћа, одлазе они и не свршавају посао. Од тада Феле je одбјего од оца и све je био напосе. Када je Исабег био на умору, Фелр му љубио руку. Опросги ми бабо, опрости, вели он Исабегу. Погријешио сам. Милује га Исабег погледом,' na сс мири, лице му се блажи. Нека ти je npočTe сагае, гледај сиротињу, не зажали од сиротиње, тако ти Бог дао свако добро. Послушај ме. Издахну Исабег4® Феле постаде господар половице Иоабсгова имања. Ишао он у Цариград, путовао no цијелом Санџаку, доносио кафене млинове, ахмедије и^црз^о. Фсле што не отвори;ч дућан, вшшпи му, a он им одговарао: Дућан ми je торба, што год ■хоћеш има у мојој торби, ко у no један дућан. A какав je Стамбул. A? A Селаник. A? A Јени Пазар, Фејзибег, бива ефендум? Ех, ех, само да вам je виђети; прича им он дуге приче о Стамболу. Напатио се Феле преко Рогозне, na им вели, Ејидур Лазар ама Рогозна бозар (Лијоп je Пазар, али га Рогозна квари). II. Разбехарале башче у прољеће, a каћун и љубииа отарали ливаде. Фелу драго. Излази ои сваку ноћ na ћошак од куле и пије no мало. Пије он, и некако му мило, драго, сав je срегган, као да се вратио у оно најсретније доба дотињства, na гледа к ливадама « мисли. Мјесечина продрла на ћошак и њмсу свијетли, on се опаја, сапиње поглед као башчама и поновно блуди. Мисли он, и нешта му нејасна, као шум, као глас, долази из ливада, Магла пала у Arobo вај земан, бисер роса покапала јоргован. . . пјевају момци. Феле као на час обијосан, скида капу, маше њоме и баца je. Ехе, ехе, почима ои поновно да пјева. Царсии живјех док бијах бећаром, царск лепш, везирски се дигни. Раздјетињи се, зашмркољи па заплачи. Укопах се, ожеппх се. Уздише он, n a мисли na Врбницу и врбничко дјевојке. /Kao му их, он цх je све �редом војгио. У љето, кад иде да припупља жита, с њима би дуго у ноћ остајао. По изворима, no водама, шалио се, задиркивао их, оне га лсовале, na му се послије смијале. Љутио се он na им викао, и своме аги, не ваља тако, промијенићу ja вас, проМ1ијенити. Ове ноћи, н>ему су спи ти догађаји васкрсли, појавили се у свјежој и јасној боји, и on их je видио, јасно оцртавао и жал му било што и сада овако ожењен не може изаћи на полјС и до дуго У ноћ лутати no сокацима, башчама и лииадама. И на час му изађе пред очи сав бећарски живот, сархошлук и onaj случај гдје je задобио ране и naмет померио. Нешто што у души човјековој изазива у исти мах бол и радост, јави се у њему и on жално запјева пјесму из бећарског живота: Ићиндаја, сунце залазаше, гонђс Мехо, јадо, с мајком већсраше. Јадан Мехо, јадна ти вечера, јадан Мехо, јадо, јадна ти вечера. Он се зацену, блену у мјесечинбм освијетљепе ливаде, na се сјети како je, док je био беМр, ту пјесму пјевао и топио ое у звуковима рјеоме који су се мијешади са дреком пјандх г’ласова и луињавом чаша. Поново се расплаад, ^Јећао се он, када je путовао у Беране. Беране, мори Беране •» ,— крваве ране. & f Зарида, заовијетљеше му очи Оијесно, луђ< и страшно и нађе се под ћоШком. Сутра дан . / с п ■ ie био сав утучен, сломљец и тежак. ивијест му л . , . више Hnie Ј била на млесту. j; обилази некадање чипчије. Свакога no реду. НајПЈхије оближо, na редом одаље. Зна on њих добро. Долазио on пријс код њих као ara, na сада опет зашао, као ужслио их се — да их обиђе. Одлази qh код 1ш х, дочекују га. ТТриносс му као госту. Нема више оног чивчијског страха у удваран>а пред њим, он то види, na га у прсима нсшта отишће, стеже мучи га и једва дише. Дах му постаје чешћи, усне му се суше и грло и он поблиједи. Хоће да се сруиш na под, лридигну га сељаци, a on им муцајући прича. Жалост je, жалост вслика. Научио се живјети, .na сада тсшко. Жмиркају опи очима и задовољно ое смијоше према Хужевшга. Присоја позлаћена, ливаде да се човјек изгуби у трави. Драго њима. A Фсле уздише. Тешко му да се навшшс новом животу. Госто га они no неколико дана, na он послије одлази. Одлазц жалостан и повучон у себе. Сумор <му узипфо у нутринс и изопачио ra. Постао чудак, аајодљкв, свађалица. Bpaha се Феле кући и гредом глбда своју некадању земљу. И чипи му се: ливаде V висмие одскочиле, њиве се одужиле, башчс npoшириле. ШДи ончхтари орах, под којим je Теферичио види чивчитгце, дођо му некуд мило, да их зовне, да се са љима\оразговори, пошали, да им - се-изјада. Пролазе one порсд њега и ne гледају га. Чуди се он. Враћа се кући новеесо и но може себи ви у/главу како to да он, доскорашњи. беговић, сада остане б?з читлука. Криво му na све, све |а |б о |и ј вријеђа, изазива. Ех, пусто турско, да се ф(|ле в ј. ii • хсћс још једпом повратитзг, не оих жалио вала A Тч ИУ u* III. 1 . • Од како престадоше чивчиј^ да дају агама допринос Феле се још више гфомијеци. Виђе он гдје и код људи сво шш е губи и гдјз га ш ко вишс не гледа. Њега то забоље претешко и једва одоље. Једнога дана када навалише дјеца на њсга, бацају1ш се дрвљем и камењем, on у мало да их сву не поби. Разбјесни се. Бх, пусти вакту, ох, ех, вели им on, a ona навалила na неће да се окане. Смирује се он. Убите ме, боље je и да жив шфсам кад ми читлутсе узеше. Уздахнс, и таре сузе. Барем да ми ишта од хака дају, виче он, a дјечурлија се разгоропадила na завојштила на њега. Убио ме je Бог, na ме још ви домлатите, виче Феле. Јессн настала и касаба се промијенила. Оживјсли сокаци од кола што шкрм лећи носе љетину. Миришу сокаии no сијену и воћу. Носи ое жито, шљиве- јабуке, трче дјеца за колима и скачу. Фелу тешко. Kao сјећа се, када оу му чивчије доносиле, a он полако na кољу, глсдајући пред собом натоварсна кола, ишао и срце му пуније било. И мисли му другојачије биле, бистре ведре и лијепе. Лчао Фелу тих дана, na се прене, замшшвен појури и одлази кући. Види магарад и умгшити. Проводио Феле тако неколшда времсна, na rr ^ • тт сег јјсчоо сналазитн. Почоо да обилази мЈеста. Натоварио два сандука na магаре и тјора пред собом. У јодном курантас, у другом ситнарију. Ha друго магаре узјахао Фелс. Тако он путује са двоје магаради. У чаршији купује ситиицс: огледалца, мале кашшсе, пискове, филџане, чешљсве, сапуне и игле. Носи и продаје no селима. Бира no путу траве. Залази у шуму, na доноси и продаје no касаби. Купују људи под јефтину цијену. Фсле; a шта ти хоће двоје магаради, питају га људи. Једно јашем, једно товарим. — A курантас? A? — Преоблачим (купам) свијот с њим. — И баш прсоблачиш — поновно га питају, a он љупп'о одвраћа: — Да Бог да, да со разболите, na бистс виђели ко je Феле Исабегов и његов курантас. — Разбољела се Пашаиова Есма, бил’ je прообуко? — A? Бих вала и како oe нс ваља, вели on њима. Неколико се дана касабом причало, kako ће доћи аграрни слискови. Феле понарастао. Ех сада he бити све добро, накуповаћо Феле ситнаријс, na 265 �no селима. Нроћићу сав Бихор, Жупу, Хаховиће и Вранеш. Ваља свратити и код чивчија нека виде, да je он поновно псстао оенђил трговац. Приммо Феле неколико хиљада дипара, обишо Бихор и Лозански крај, продаје сељанкама на вересију, дају му no које jaje, ко капару. Иде он од села до села. Робс нестаје, он то види. Продаје се, све на вересију. Касније he новац примити, обећавају му ие- љаци. Долази рок не дају му ништа. Њему спрва жао, na послије вели, све ми je проиало, ш нека, иека и аграр оде. Bpaha се кући. Дочекују га са смијехом, доводи on магарад са собом. Одлави у чаршију, дјеца се ирикрадају, изводо из авлије магарад, воде ио улицама, јашу ио ноколико љих и шибају их. Махалом пролама магареће реваље. Касаба се смије. A. И. Куарин Мариана Чудна je то ствар, господо, како понекад недозрела младеж бива глупа, — рекао je наш домаћин замишљено. Боже мој! Да je сада нашем искуству старих грешника прндодати негдашњу снагу, смелост, негдашњу ватреност жеља! Како ли би било! Помислите само: нако смо често јуришали на бедеме тврђаве, док су у исто време врата била гостопримно широм отворена. Колико пута смо узимали одсудне авансе, за сурово одбијањ е?. . . И ja neЈ;умњам, Д^ је сваки од вас нрошао зевајући мимо стодииу1рријатних, симиатичних веселих згода, које бп за цео живот/ ос¥авил& нежне успомене! Говорећи то, ^омало љуљу^к; теровској паслојвачи своје масивно тело трбушином, a очи, жмиркајупи од осмехивале су се 'сањалачки на неки давно начин. Сви смо добро знали, да Лав Максимов! ’ тај у целом Петрограду познати обланорњак. таш, генијални творац и рушитељ свих анонш друштава у своје доба није био међу последњим спепијалистима у женском 'ниташ^. 'Зато смо очекивали, да ћемо чути од њега једну од многобројних никатних прииовсдака, којима нас je перетко частио после својих дивних обеда. И заиста je почео: — Десило се то, господо, врло давно___ Тек што сам довршио универзитет и вршио своју војну обв«зу. Запао сам у диван пук. Официри оу се држали према мени уљудно и, у колико je допуштала дисциплина, друтаЈкжи. Барем су код мене остали све до сад према шима најпријатнији осећаји. »Taj пук je био у граду М., али не цео; сваки од четири батаљона редом одлазио je зимп у прљаво местанце, чијег се im имена сад не сећам, било je на граници и iro бе.дсму, који спаја обе државе, и дан ih iioh ходала су два стражара. »Командир мојо чете — по изгледу необично груб, али врло добар бркоња — позвао ме je један- aUUlLL 266 пут да му сваки дан долазим на ручак, али je то учинио на врло оригиналан начин. Призвавши ме после учења, дрекнуо je, исколачујући очи љутито: jKanaape Ловришчеве! Јаиићеш се после учеЉа у мом стану!« »Препао сам се, укочио се као свећа и, држећи ру»Ј^на штиту капе одговорим: •»Разумем ва-ско-бродноети (ваша висока благојјодпости). »flpaBo да кажем, мислио сам, да ми предстојн дугачка грдња због незатегнуте ча[>апе, због испада, учињеног »не од срца«, или за некакву другу ситницу, војне науке. Али сам се иреiapno. Каиетан ме иримио врло пажљиво, ма да je пренртао очима, као и увек,. 1»Тек што смо сели, ушла je његова жена. » E to Мањечка, — рекао je каиетан, — да ти представим нашсг каплара.« »Ох, каква je била дражесна, та Mapu ja Тадсјевна. Лице joj јо било тако бело — није да je бледо и без сјаја, већ бело — и као урамљено у оквир дивне кудраве косе, боје — како да вам кажем — боје риђкастог самура. Кожа под њеним финим, али густим, маљавим обрвама iiomiuio се руменила, управо опако као и крајеви дланова, — веле, знак нервне ирироде. Очи загасито кестењаве, оне ниансе, коју неки зову риђом, a други златном, миле у слободи, смеле... A усне! У нраво у уснама je и била (барем за ме) сва ча{К)бност њена лица. Никад у животу после тога нисам видео таквих усана: набубрелих, дивно завинутих, свежих и изразитих. »Пружила ми je руку. Чудио, за мс стисак руку увек говори више о човеку, него ли лице, глас, начин при ходу и pyivonnc. За мс има: равподушних, презривих, надобудних, шкртих, сладострасних, т^еролсмних, напраситих, охатих — itaквих xoh(rre руковања. Мариаиииа рука — топла, нежна ,Ma.no подуга и снажиа рекла ми je: »Жена сам и не љутим се, ако се na ме гледа к a о n a ж о н у . Upe ми je то пријатио«. �Одмах Rch о почбтка уДесила je између нас »Показала ми je знаком, да ееднем поред и.е. чиле, живахне, неуспеле, ираголасте одношаје. Спустио сам се на сламу. За ручком већ ми je. подвезивала салвету око »Да л’ ћете ме се понекад сетити? — питала je. врата, зовући ме »дечком«, лупајући ме no рукама »Зар je могуће то и питати? Дабогме, да хоћу и т- Д- Тада су joj се смешиле слободне очи, a ру- увек. мене joj усне збуњивале су ме. »И, дабогме, рђаво? i »Свакодневно сам ручавао код Завилковских »Мариана Тадејевна! и убрзо постао сам им као својта. Она се преда»Узео сам je за руку. Није се противила. Примном није пимало снебивала: нагонила ме je, да тегао сам je себи, ма да je то због опружених ногу, joj држим канчела вунице, слала ме с разпим сво- за нас ctfoje било врло незгодно. Ona je оборила јим налозима, вукла ме уза се no дућанима као очи, отворила уста, дихала тешко и брзо. водића и дсбровољног носача.. . По целе дане сам »И као да сам полудео, стао сам брзо да je проводио поред ње. Сваки пут, кад нас je капе- љубим ио лицу, слепоочницама и коси___ тан, враћајући се са службе, затецао саме (Бог »'Одгуркивала ме je, али се нисам обазирао на види, да ту није било ништа »ружно«), ja сам ска- то. Тада je прошаптала: као на ноге, црвеноо се као шипарац и почињао '»Пустите— Викаћу....... Позваћу пос.лугу. да г о в о р и м г л а о н о р ^ ш о р е д н и м о т в ,а- Пустите м е... р и м а . A он je мицао брцима, пжктао кроз нос, |»ОсвесђИо сам се, сав црвен, устао сам, отреa очи су му колутале дивљачки. ^сајући сламке са одела. Растали смо се хладно. Кад смо после вечере играли преферанса, ona. -ДХућл у касарн^, Мислио сам: »Ђаво га зна, шта ми je стално ногу причепљивала крајичком ципе- ми би. ДЈадарио ме нечастиви!... Увредио сам лице. Дрски сјај очију joj узбуђивао ме je. За- ни за што ни кроз што •тако добру милу жену. довољавало ју je, да сејра мном иг'раг *као мачка- с Сигурно he о том да дозна капетан. Каква срамишићем. Па и уошпте у шрј Де' било много ма- мота!___</. чијег: зимоморност и опрезна лаганост кретања^иГ »Измарширали смо из местанца праћени гограција, и гипкост, и лукавост. милом одрпанежнурлије. Дан je био врућ и сја.»Вероватно, да je бидн>свРсна, да сам потпуно јан. Кад je батаљоп за четири сата дошао до вебезопасан за њу и здто je некажње.но на мени ку- j^hep Јодморшпта, људи су се већ би.ли уморили, дошала своје нокте... A ja? Ja сам само замирао и тужило им... Чак су нерадо и певали, тек no принуђавању старешина. Одморилиште je било Hai>eмучио ое... »Ma тешко je то, господб, у 22 . години, кад je ђено у хладовитој и влажној грабовини, која je покривала дупи стрми обронак. Ту нас je очекивало крв тако врела, подносити свакодневно слмчне испадо лепе жене. Често, вр.тго чрсто одлазећи доц- врло угодно изненађење. Haine батаљонске даме, кан ноћи од Завилковских и поведепи се као иијан, здоговоривгаи се израније, одвезле су се напред и с болом сам мис.гшо о том, да она, наелектрисана приредиле нам у шуми мали доручак. »He памтим, да сам икад био радоснији, него том nrpcMi, остаје сад сама с мужем. »Ako сам понегда узбуђен до безумља мачијом за време тога доручка, под мирисиим крововима кокетаријом Марианипом, хнатао je за рукс и сна- младе, веселе, ране зелени, док смо седели на жно их стезао с каквимгод страсним узвиком, ona земљи покривеној понегде прошлогодиппБим сухим лишћем. . . Напослетку залупа добош збор. ме je у трену отрежњавала: »Шта вам je, Лаве Максимовићу? Ви сте бо- Журно сам докопао пушку и, пре него што би у лесни? Можда вам треба хладпе воде? Одмах ћу ред, приђем Мариани. »Опростите ми Мариана Тадејевна, — рекао рећи да Фом:ић допесе... »Прошла je зима. У мају наш батаљон требао сам скрушено, свесан овоје кривице, — не би био je да иде из тога местанца na логороваи.е с пуком. рад, да код вас остане рђав ocehaj према мени. Она ме погледа брзо, лукаво и одговори: »Чини м,и r.e, било je то 3. маја. Рано изјутра, (»Па ja и не помишљам, да се љутим na вас....« кад je капетап викао и грдио у кругу касарне, над»>Шта? Ви се не љутите? Ал’ ja сам допустио гледајући спремаље имовино чете, тркиуо сам Мариапи, да се онростим са њом. Знао сам, да сутра себи. . . сувише много. . . Ви сте били тако незадовољни...« одлази евојима на село. Засмејала се гласно, нервозно: »У стану су остали гамо голи зидови. Све су »Ха-ха-ха. . . Ви сте то били сувише неодважствари још зором послате на воз. Мариана je седела na иоду крај прозора na великој гомили сламе. н и . . . Драги дечкићу, ви жене не нознајете нивдДошао сам, да се опростим са вама, Мариана мало...« Прилазио нам je капетан. Опраштао сам се узТадејовна. Нећемо ее впдети више никада, — ребуђено: као сам жалосно. 267 �»Ал* пр?, Марнапа? lipe? Још зимус? »Па. . . и зимус«, одговорила je праснувиш ми право у очи својим дрским, сјајним очима. Капетан je npmuao и дрекнуо чистећи часовник: »У ред каплару! У ред! Какво je то брбљање?« Кренули смо с одморишта. Дигла се прашина. Одморни певачи загрмсли су јуначку песму. Ja сам се дуго и дуго обзирао назад, тамо, где се иза облака од ирашине белео чипкасти сунцобран с ружичастом поставом. Душу ми je кидало одоцнело вајкање, кајање. С руског аревсо: Н. Видаковић -о о о Н. Kikić Liberalac na skretnicama (Ovaj zapis ne smiju čitali intelektualci!) I. Uvijek u kožnoj k&pi sa strehom okrenutom za­ tiljku i godinama u jednim te istim »rajthoznama; pa već radi toga toliko iskrpanim, da se ni ne zna od čega su najprije napravljene. Svoje »drage cokule , ne zavezuje iz jednostavnog razloga što neće da naveče gubi vrijeme, kako sam kaže. . . — Ima, govoruon, ima prženijeg posla od toga. . . Šta mari što se noge osććajp slobodne? Čujete li: sic-—bod—n e !.. Ja sam ‘'čovjek liberalac, jalj—dragi moji — pa onda to je u mojim principima; neka mi se ne prigovara jer ja imam 'л prečnijeg posla. D( biva kad sve novine Jffš'i/o skidanju fesovr ' 1 da ja vežem cijtele, heh-hee. . . ja sam ralac, sramota je ,to dragi m oji. . . Bijaše mu ime Ri^av— ništa više. Priča da je »obišao svijet« i da »pezna u m Anadoliju. . . pa onda da zna Omera Hajama ni ali ime mu je samo R iz a ... — Je li samo Riza? i — Jest dragi moji. . . 1 sjJrij<Ala i straga. . . šta mislite?! Riza, pa e to . . . liberalac sam ja šta mari drugo? Volim ovaj svijet, ej- mnogo. . . Samo vi, vi seljaci smrdi te, brate, n e č im ... prljavi s te ... i ne bi vas čovjek pegledo da vam ženskinje nije onako jedro i, brate, primamljivo. . . eto dovraga, ona crnka Gclaćova, pa ona M ejruša. . . ma, brate, to vam valja. I eto ne bio ja čovjek ako se baš od vas ne bih ženio! Što mari- ja jesam liberalac, ali, brate- žensko je žensko pa neka je i seljanka. On je skretničar na Bumjaku. Izlazi pred svaki voz sa crvenom zastavicom obdan, a obnoć nosi i karbitnu lam pu. . . A uvijek u kožnoj kapi samo što obnoć okreće strehu naprijed i godinama u jednim te istim »rajthoznama". . . — Dobar veče Riza — zovu obnoć vozovođe a on maše barjačićem — Sluga sam, dobar veče, pokoran . . . Zastane za vozom i kad se i zeleni žižak na po­ sljednjem vagonu izgubi u borovu granju on se istom onda trgne — E, jah, ja sam čovjek liberalac. Bumjaci ga eijeniše radi »njegove nauke« — kako sami rekoše. I uvijek mu se obraćahu kad čuše kaku neobičnu novost iz grada. On je onda znao zauzeti stav kao kakav bogodani, kao onaj koji je došao da kaže mnogo, e da tako svijet popravi. . . da ga preokrene. . . I oni mu se radi toga diviše i selom glas prcniješe o njemu takav, pa i žene njihove kadgod čuše da je Riza u selu, htjedoše da ga vide i radi toga se redovno prikriše dza taraba da za njim provire. A on uvijek u istoj kožnoj kapi- godinama u im hlačama i uvijek razvezanih cipela. — A što će mu streha na kapi? — Da mu vrat ne pocrni. . . — A kud dijeva tolike plate kad su mu hlače ^krpane? — Na kamaru, na kamaru, ko pametan čovjek. . . — Je li ženjen? — Hoće kaže ili Golaćevu ili Mejrušu — oko mu zapelo za Mejrušine noge. za kukove. . . Tako je pričanje u selu kad god Riza uziđe. A on i ne uzlazi često, samo petkom i samo nedeljom . . . Ne ide u džamiju iako je džamija nasred sela, između dvije kafane. . . — Naklanjao sam se ja ljudi, i svijet sam pro­ šao . . . Ko jedan put klanja na Anadolskom suncu toga Bog džellešanuhu oslobađa za pet godina., Ee, a koliko sam ja puta, e e . . . — Možda, možda i je st. . . svijet je svijet, a Bog je dobar, jah ... I onda on govori. Oni zinu pa ako koji klimne glavom da odobri to je sve. On, Riza, govori i govori: — Ljudi, da Allaha džellešanuhu pomenemo! Na to svi nešto šapnu. Eto tako! Ništa vi. dragi moji, ne znate. . . Ništa vi ne znate što drugi znaju. Svijet! Koliki je svijet samo — a eto Bog je opet je d a n . . . i nama i njima i svakome! Znate li? I meni i tebi i Jovi i Peri i Moši, jest e t o ... i Vlahu i Turčinu i Ciganinu kažem vam, cijelome svijetu! �— Samo on naše mille vise voli od sviju — ljuti svakog lica Burnjačkcg pa mu se pričini da ga je se Hadži Turso — jah, pa ti govori šta hoćeš... Hadži Turso katilski gledao, pričini mu se da je u — Kako god hoćete, dragi moji, samo ja vam očima Mehe Brkića vidio krv, kao da je iza pasa kažem, hodže i hatisi ovi vaši (i pokazuje na Hadži Mula Hafizova izvirio golem i oštar nož. .. Strese se Tursu) oni s u ... o v a j... kako da k až em ... pa eto od tih pomisli i obazre plašivo pa onda usitni niz lopovi su! Zar vi ne vidite da je Hadži Turso na­ stranu kao da čuje za sobom progonitelja. pravio od vaše džamije dućan? Pa zar vi ne vidite — Jah, narod j e . . . dovraga, dovraga, dovraga, da vam on laže za vaše vlastite pare? Čuste li vi šta mu i tre b a ... šta on reče? Upamtite vi ovo što sam ja čuo ovim II. ušima cd jednog Anadolskog velikog alima: ne voli Bog, braćo, onog ko ma 9e klanja a k ra d e . . . Allah Jednom u apriiu mjesecu kad po Bum jaku ocvjedžellešanuhu ne voli ni mumina ni gajrimumina nego taše živice teškim beharom i kad se Burnjanke pjes­ čovjeka.. . kažem vam, čovjeka samo Bog voli, upam­ mom dovikivahu kroz potoke, kad kraj vode oćutiše tite to — tako je rekao alim iz Anadola. . . ja sam to vrbopuc — sjedio je on (Riza!) poviše svoje prizem­ vlastitim ovim ušima čuo. Nisi ti Hadži Turso čovjek, nice ukrštenih nogu i na mladoj tratinčici. Svoju staru nije ni Mula-Haiiz čovjek, nisi ni ti Meho Brkiću kožnu kapu odbacio podalje pa desnom rukom gladi čovjek. . . malo je, premalo, među vama ljudi — jer golo tjem č. . . Pod njim njegova prizemnica sa skret­ vi kradete jedan drugoga, lažete jedan drugome, oči nicama i Voda nemirna u kam enju. . . Gleda tako bi jedan drugome iskopali, ženu bi jedan drugome Riza i oči mu se otmu niz vodu, otmu se niz gvozdene oteli, kuću bi zapalili! dovraga vam to, kaki ste!!! — tračnice pa mu tako niče i misao zmijuljasta i glatka Sav se tako zapjenuši, svakome tako žeženo zagleda kao mokra jegulja. u oči kao da hoće da mu tu svoju riječ zabije u dušu — Zemaljska kugla (Riza je bio najzadovoljniji kao oštar klin. Zato su ga valjda ti ljudi počeli tako kad »rješava krupna pitanja« — kako sam kaže!) besvjesno ii da poštuju i da ти Ч а$о potvrdno zama^- Zemaljska kugla. . . hehee . . . Malo je posve kad se huju svojim glomaznim glavama .. Riza se i sokoli kaže da je ona okrugla — pii dovraga! dovraga tako, pa još govori, govori dugo .i vatrđnosvrem ena neka je okrugla, ali što ne kažu: zemaljska je kugla na vrijeme. Što je najčudnije u njegovoj misiji bilo, čvcrava, krastava, grbava. . . no, eto liči na staru što je on još i redovno ponavljao, jest da bi nenadano porodilju, na porodilju koja danomice rađa mnogu znao skočiti sa svoga mjesta, ošinuti čvrsto pesnicom djecu krupnu, glavatu djecu — eto tako je bolje! 0 sto i u tren se izgubiti i^ne zatvorivši vrata ka-j Treba biti liberalan čovjek pa ne shvaćati to sve tako far.ska za sobom. Tako je redovno ostavljao neodre­ ćoravo. Ja n. pr. dozvoljavam da zemlja bude u ob­ đenu atmosferu među svojim .savjesnim slušaocima liku trokuta, da n. pr. čovjek ne oblači ni »rajthozni« 1 tako redovno nije nikad niko bio načisto šta to hoće ni gaća. . . šta m a ri..! Koliko se mi svi više obazitaj Riza i zašto to on njima sve govori. Uvjereni su гето za kratkom suknjicom nego za dugom, dovraga, cni redom bili da je on pametan i* učen čovjek i dovraga! Evo novine: Gola žena na ulici — Majmun nikad nikom nije bilo ni na kraj pameti da mu ma koji pjeva — Repat čovjek — Sijamski blizanci — šta protuslovi. . . čak su ga svi tako oprezno i pošti- Trojke u Srijemu — eh-hee. . . to, to je sve zemlja vajući zvali efendijom. I govorili su za njim lijepo i rodila dovraga, šta m ari..! Pa još, jo š. . . pi-hii — pitali ga uvjek kad god bi čuli dz grada kaku novost: Tagore, Gandy, Zenitisti, Nihilisti, Pribićević, Lenjin»šta je to, šta to oni hoće...« Briand, Čaruga, Kemal, Lindberg, Majo V ujović... On je ipak ostajao uvijek isti. uvijek u svojoj To su, dragi moji, krupna pitanja- to je sve rodila naopako navučenoj kožnoj kapi, godinama u istim tzv. zemaljska kugla, dovraga! I onda najposlije ovi hlačama i cokulama, redovno upaljiv u pripovijedanju Bumjaci gore — glup je ovaj narod kao sto k a.. . po kafanama i uvijek — uvijek nerazumljiv svima Ništa ne znaju, ništa ne razumiju! Uzalud ja pričam, svojim slušaocima.. uzalud im toliko pametnih stvari kažem — blenu kao — E, pa ja sam čovjek liberalac šta će š. . . Ta ne telad, kao ždrebad ... — Pa onda kad se ižesti i sam bih se ja znao s njima hrvati! Dokle mogu strogim na se, privuče svoju kožnu kapu i obuče je ne kao okom i onako galameći dotle i držim, ali brate nisam do sada nego kao obnoć kad ga pozdravljaju sa ni ja gvozdena mašina. . . dođavola ja sam čovjek li­ »dobarveče«. Uzima tako crven barjačić i ide na beralac pa nije moje da se ja hrvem, dovraga! Čekaj skretnicu. molim te neko je rekao: Narod je stoka, m arva. . . — E dovraga, ne mora me ni pogledati. . . ja tako n ešto. . . Pametno tako mi neba! — Riza rezosam čovjek liberalac! Biva, danas kad sve novine nuje tako gotovo uvijek kad ostavi kafanu za sobom i kad se niz selo spušta svojoj prizemnici i skretni­ pašu o skidanju fesa i feredže, da ja nosim kapu. na­ cama. I pojedince se prisjeća svega što je govorio i opačke, he hee dovraga! Ja sam liberalac. 269 �Od toga dana pratio je Riza i obnoć i obdan vo­ zove s okrenutom kapom i nazivao putnicima »dobar dan«, »dobro veče« skidajući je daleko u stranu. pa se i strese i namrči — ne osmjehne se nikad, jer i nije nikad ustao ni sam sa sobom zadovoljan, kamo П s onim koji ga često slušahu. Jest on osjećao krvav nagon, silno raspoloženje- bolesnu ambiciju: treba narodu pokazati, treba mu oči otvoriti jer je slijep jer je zaostao. . . ali kad god se poslije ovakog puta iz sela vraćao, osjetio je strašan moždani umor, nervnu netrpeljivost, očajno nezadovoljstvo i sa samim sobom čak. . . Eto, ja ne znam lupao bi on sam sobom — ja ne znam šta ovo sve znači. . . kud ovo vodi. . . Pa ne mogavši ni sam sebi da udovolji ljutne se žestoko i lupne nogom o željeznu tračnicu, dovraga! Dovraga! Pa ja znam Omera Hajama na­ izust, ja znam Decartesa, znam Briandovu politiku kao očenaš što se može naučiti, dovraga!.. a o v o ... o v o ... eh, e h e e ... ne, ovaj je narod ko stoka!! Da­ bome! Ja sam uostalom skretničar, obrćem dnevno deset puta skretnicu: desno ili lije v o ... samo mora biti pravo — deset puta! A samo jedan puta da okrenem'krivo, dovraga s v e ... pi-hiii! Eto tako! A što nema neka skretnica i za ovaj narod? Neka kul­ turna skretnica!? pa treba narod skrenuti pravim putem, prevrneš udesno. . . hoćeš- recimo, da ih na­ učiš .. . pa tako čemu bilo što im treba, a ti preokreneš u lijevo. . . eh h e e e . . . to, to, to! — Pa se onda Riza skretničar promeškolji i žalosno odahne: a ko zna, ko zna, možda i ima, možda baš i postoje kte skretnice samo ih eto ja ne vidim ovim svojim očima, ko zn a. . . Taku mu misao pretrže pisak zađahtane loko­ motive, takom ga nenadnošću tronu da obori za sobom karbitnjaču i utrnu j e . . . ne pribra se radi toga nikako, potrese nekoliko puta skretnicu u mraku i odskoči tračnica. Lokomotiva najuri kao bijesno zapjenjeno živinče i nanese čitavu kompoziciju na Шеуе tra čn ice ... Zadnje tako u golemu gomilu balvana i strašnom lomljavom p rasn u . . . izvali gvozdene tračnice... žabi vagon u vagon i baci ih naglavce. Ciknu tako očajnim cikom mnogi život- prolomi i vedru noć stravom. . . tako bijaše krivo premetnuta skretnica. Još iste noći dođoše mnogi iz grada i zajaukaše nad tim. A sutradan kad počeše da preturaju ruše­ vinama nađoše i Rizu skretničara prignječenog i s crvenim barjačićcm skrelničarskim. — Merhaba Riza efendi, da nam nešto rastu­ mačiš . . . iz novina je — s vrata ga tako jedno po­ podne nagovori Burnjački Muhtar s dvojicom seljaka i sjede s njima na prvu klupu. — Dobar dan — odgovori tako Riza i kao рогаdova se tim ljudima, kao poradova se što će evo moći opet da koju re k n e . . . Treba, misli on tako uvijek, treba da mi (ja!) kao Mberalci uvijek govorimo narodu kako treba živjeti. . . no, eto kako treba n ap r ije d ić i... — Dobro, dobro, dragi moji, hoću ja hoću, to mi je dužnost — a šta je to u novinama? Ja ih čitam istima- ali šta je to što su vama pročitali? — Ma nešto pišu o Kemalu, nešto o šeširima, nešto da je zabranjeno pokrivati žene, tako nešto... zašto to, šta je to? — Kako ste vi, moji dragi, n eu k i..., kako baš ništa ne znate. . . kako ste glupi kp ona vaša telad što se džilitaju po ledini!?, E ihoji- dragi, novine pišu kako gole žene hodaju po ^đi<j/i, a vi se prepali za feredže, pi-i budale! Pa onda čovjek sa đvjje'glaveT' E pitam vas ja kakav ćete vi f°s_dati tome čovjeku da ga obuče, haa?! JJjđjž kako vi ništa pp**jaaatef I tako se još dugo raskakoće Riza-liberalafe' t uluče svoje slušaoce kao i uvijek pa on,i samo blenu i zijevaju, a ništaSed svega toga što on Imati, savr­ šeno ništa oni ne shvaćaju. Pa još na to onu svoju čudnovatost kad nadoveže. — Eto tako, je li vam sad dosta? To je to, n nego! — Ma nekako — usudi se Muhtar da priupita — ma nekako- što ti to nama drugačije ne k a ž e š... to mi opet ništa ne znamo, kako to opet ne valja. Znaš eefndija, mi smo prosti ljudi pa ne razumijemo kad je neko mnogo učen i kad tako govori. . . Zazvoni to kao jetka ironija u ušima njegovim i on bijesno skoči pa izvatra: — Znam ja, znam da ste vi kao volovi!!! Znam, znam, ali ja nisam dužan da se hrvem s vama! Na­ polje! Napolje! Neću ja da se hrvem s vama, na­ polje! Noć se dobro javila ranim sumračjem pa on moIII. rade ponijeti i upaljenu karbitnjaču kad pođe da I dandanas se svi oni iz Burnjaka mnogo mnogo prekrene skretnicu i da dočeka voz. Ču mu dah još sjećaju Rize skretničara: negdje daleko u šumi pa ne htjede da prekrene Bijaše na skretnicama jedan čovjek imenom skretnicu za rana nego se tromo opusti na ručku i Riza, učen i pametan- mnogo nam je i mnogo go­ ostavi karbitnjaču za le đ a. . . Ima vremena, pomisli vorio učenih stvari ali mi ga nikad, n ik a d . . . ne raon, kad zvizne... kad zvizne.. Pa se zanose zaža- zu mjed osmo. Pa tako jedne večeri kad je trebao da renim nebom nad sobom, nečijom pjesmom iz strano, ude voz u stanicu, okrene on skretnicu nakrivo i klokotom vode u joham a. . . Na oči mu se javi zmisav se voz polomi. . . i njega tako zgnječi. Bio je taj jugavo mnogi dan i iz skore i iz davne svakidašnjice Riza a sad ga nem a... 270 �Maulvi-Sadr-ud-Dln Islamski čovek (Nastavak) Druge vi Muhamedovi bese ogorčeni radi toga a Omer Veliki htede Jevrejina primerno da kazni. No Muhamed reče: »Omere, ti ćeš njemu govoriti re­ cima Korana: »Da stvar rešiš na dobro«, te ćeš se rukovoditi recima Korana- da ja »uz zahvalnost is­ platim dug«. Takvi bese putovi, kojima je hodio Mu­ hamed, neka ga Bog blagosovi. Jednom pređe pokraj Sveca jedan jevrejski spro­ vod. Odmah ш zastado tu, da mrtvoihe ukaže svoje poštovanje. Drugi put đevedeše preda nj jednu lepu i mladu hrišćansku, koju u ratu zarobiše. Ona beše kćerka jednog hrišćanskeg filantropa, čija je beskrajna bla­ gost bila poznata na daleko i široko. Ugledavši S a fl a n u Svetac se podigne i raširi jedan beli ogrtač pred njene nogo, da sedne. Zatim se obrati k рјој i reče, da je njen otac imao božanska krepost do­ bročinstva, te stoga da njoj pripada viteško poštovanje; i on joj povrati slobodu. ЈЗсЦпћћ zatim otpuste je i pošalju natrag u njen zavičaj sa zaštitom i pratnjom. To je imalo dejstvo, da.$u kako mlada hri šćanka tako i njen brat, naročito, sklopili $aWz muslimanima. Drugi primer: Glavni zadatak Muhamodov, к; je postao gospodarom Arabije, sastojao se u tomeda prima poslanstva. Pobožno su hrlila njemu odas’anstva iz svih krajeva zemlje. Među ovima behu jednom i hrišćani od Nedžrana. Svetac ih primi najdostojanstvenije- Ponudi im za stan kraljevsku dža­ miju. koja je do danas poznata kao »Džamija božjeg poslanika«. U nedelju hrišćani htedose ^iaravno da održe svoju službu božju i Muhamed im za ovu svrhu u svojoj prevelikoj dobroti stavi džamiju na raspo­ loženje. To su teorija i praksa našega Sveca, koji je postojano težio- da veliku familiju božju, koja se na­ lazila u svojoj potpunoj rascepkanosti, združi u jednu harmonijsku celinu. Na ovaj primer treba da slede svi; svi mi treba da negujemo jednako visoki i plemeniti duh čovečje ljubavi, da bi se svi naučili veseliti se slobodi, da­ leko od strančarske mržnje \ lažne pobožnoeti. Izričito u Koranu stoji: »U veri nema prisilnosti«. Jer prisilnost povlači za sobom mržnju i nevernoet. Tim više mora se dati povoda razmišljanju, da je Islam uprkos svoje ve­ like trpeljivosti kroz ceo svet pobedonosno nastupao. U Indiji ima n. pr. više muslimana nego stanovnika u Nemačkcj. Nemačka ima 69 miliona stanovnika, In­ dija 80 miliona muslimana. Oni su sasvim verni reli­ giji i njom se potpuno rukovode. No također je inte­ resantno uočiti, da baš u o n o j zemlji, koja razvitku Islama suprotstavlja najžešći otpor, da baš tamo Islam stiče u današnje vreme mogućnost, da se utvrdi: naim u Engleskoj. Naša religija može već da se po­ diči pripadnošću nekoliko stotina Engleza, među ko­ jima se nalaze ličnosti kao: Lord Haedley, Dr. LeonCakt. Musgrave, krcf. Stephenson, Mr. Dudey Right, Major Lleg, Leut. Веггу Gifford- Dr. Smith, Visoount Potier, Barrister-at-law Fischer, Madam Bloch, Mrs. Rose Lleg, Mr. Miiller cf Germany, Capt. Davidson, Mr. Pichthal, koji je pitanje nove Turske najžešće branio. Pođite poštovani slušaoci u Englesku, pođite u Indiju, Rusiju. Balkan, Afriku, Kinu, pođite kamo hoćete i pitajte, da li je igde pao i jedan udarac mača, dd se ko tamo pcmuslimani. Islam je u skladu sa razumom on je koristan za čovečanstvo, on stoji u potpunoj^iarmoniji sa čovečjom prirodom; Islam ima svoje naročite draži. Mač mu nije potreban. Ali o teme se u Evropi još uvek ništa ne zna, jer se cvde provodi nažalost u z’o smišljenoj nameri jedna klevetnička propaganda protiv svetoga Islama, W . ISLAM I PROBLEM RASA iapađnoevropski imperijalizam i islamska tolerancija Uz borbu veroispovsti postoji u Evropi i svađa oko pitanja: Istok i Zapad. Ovo pitanje čini čovečanstvu veću štetu nego svaki verski fanatizam. Ono je jedno zlo nepreglednog domašaja. No ipak oelo ovo pi­ tanje već je on rešio. Tada ne postojali u nikakvi preduslovi, koji bi preporučavali jedno takvo rešenje. Ništa drugo nego direktna objava Boga, Tvorca Istoka i Zapada, poznavaoca sve prošlosti i budućnosti, može objasniti, da je Muhamed sasvim- bez ikakvog spoljnjeg povoda, došao na njegovo rešenje. I to on je tretirao pitanje rasa na isti način, kao što je tretirao pitanje verske bigoterije i netrpeljivosti. Razni narodi verovali su, da su oni izabrani .narod božji i tako postigoše nad­ moć nad ostalim. Tome nasuprot Muhamed a. s. upući­ vao je na to da je Bog vladar svih naroda, jer njegova providnost vlada univerzalno i nepristrasno i jer Ona svoje blagoslove izleva na sve narode. Vera u jednu univerzalnu Providnost nezdruživa je sa mišlju, da je Beg mogao svoju milost da obrati samo jednoj je­ dinoj naciji; stoga je Muhamed a. s. i učio, da je vladar Istoka isto tako kao što Zapada. Glava 79 :9 glasi: »Gospodaru Istoka i Zapada, nema Bega csim Njega, stega uzmi Ga za svoga zaštitnika!« Pa reči »Božiji su Istok i Zapad. No svaki musliman, koji se pokorava ajetima Korana, i odviše je velikodušan, 271 �da bi negovao m akar kakvo nasilje prema Zapadnja­ cima; čini se da Zapadnjak sa svoje strane ne može da veruje, da je Istok stvorio isti Bog, koji Zapad u život zove. Ali radi daljnjeg objašnjenja Koran ras­ pravlja ovo pitanje i sa naučnog stanovišta. On kaže da se Zapad može da nazove i Istokom, jer na Zapadu izlazi sunce za ljude, koji žive na Istoku. Isto tako se Istok može da nazove Zapadom, jer Zapadnjak vidi sunce na Istoku, gdje zalazi. Ova misao izražena je u jednom ajetu, koji glasi: »Gospodaru oba istoka i gospodaru oba zapada.« (55 :16). No Koran ide još dalje. On kaže: Na mestu, na kom izlazi sunce, na istom mestu ono zalazi, jer ono ne može izaći, a da ne zađe. Stvarno se zalaz i izlaz događaju istovremeno i sunce neprestano za jedan deo sveta zalazi, a za drugi izlazi. Stoga Koran uči, da Bog nije samo go­ spodar Istoka i Zapada nego: »Gospodar istoka i zapada.« Ovaj izraz, koji je Mu­ hamed a. s. upotrebljavao već onda u ona davnašnja vremena, neka ljude sadašnjosti uputi na razmi­ šljanje, kako naučna obrada ovog pitanja nije ispunila njihovu misao sa divljenjem. No kako stvari stoje danas? Tu još vlada u pi­ tanju rasa i boja kože najcrnja predrasuda. I meni se čini, da su Evropejci oni, koji ne osvrćući se-'fifršve-svoje zahteve u civilizaciji još duboko se valjaju u blatu takve predrasudp. Tako mnogi pripadnik za­ padnih rasa ima samo podsmeh preostao za sveštenike i duhovnike, koje drže zaostalim. Ali k a k o j$ ia | stoji s njima samim? Otpošalju Ii ga kao guvernera ili u kojoj drugoj sličnoj dužnosti pokaže se odmah da su kod njega predrasude još jače. On odozgo gleda na sebi podređene i mrzi ih, kao što samo jedan Jevrejln može da mrzi pogane. Čini se, da je njemu nemoguće verovati, da su oni stvoreni od istoga tvorca, koji je i njega stvorio. Islam, koji se proširio u Egiptu, Turskoj i Indiji ne čini nikakvu mrsku razliku između jedne vladajuće klase i one, kojom se vlada. Turska je uvek sa engleskim inostrancima postupala sa jakom obazrivoš:ću. Ovakovo otmeno držanje propisano je već od našega Sveca. Muhamed, Bog da ga blagoslovi, nije odozgo gledao na svoje podanike, naprotiv, on je s njima postupao kao sa svojim najvernijim prijate­ ljima. Kad je Muas imenovan za vicekralja od Jemena, jednog dela Arabije, koji u glavnom nastavahu Jevreji i s Musaom tamo pošao na put dođe njemu Mu­ hamed. Pošto je on išao peške, Muas sjaši sa svoga konja, da na nj Svetac uzjaše. Ovaj primeti obrazrivcj&t^ali ipak zamoli Muasa, da se sam popne na konja, jer se njemu tako sviđa. Muas je morao da posluša. Muhamed je obojici davao na putu sledeće ftpujce: »Znajte, da idete u zemlju Biblije. Mudrost i vera u Boga karakterišu ovu zemlju. Vi ste odabrani, da upravljate narodom, čija su srca blaga. Činite njima stvari lakim i neoteščavajte im, hrabrite ih i ne odbijajte ih! Prekinite s vikom potištenih, jer zaista između njih i Boga ništa nema!« Ovi kratki i istovremeno tako opsežni zahtevi, koji odrazuju srce Muhamedovo- postali su pravilom za islamsku metodu jvladavine. Iz ovoga Zapadnjak može mnogo da nauči. Zapadne narodnosti ne nazale nikakvog poštovanja pa ni kod svojih bratskih narodnosti. Što dakle Neevr ■jci mogu od njih da očekuju? (Nastaviće se. > S nemačkog prevodi H. Ć., Mostar PRIVREDA Dipl. agr. Mehmedalija Fazlagić Spremanje voća Obrato zimsko voće ostavi se najprije neko vri­ jeme na gomili, da se ispari (znoji). Kasnije ga damo u spremnice na čuvanje. To su suhi i zračni podrumi ili trapovi, drugi ga meću i na tavan, te ako imaju zgode i u prazne sobe. U drugim krajevima gdje se napredno voćari, imaju za to i posebne zgrade. U svima voćnim spremnicama treba uzdržavati nisku toplotu, najbolje je 2—3° C. Više topline ubr­ zava zrijenje voća, a to je protiv svrhe, jer u sprem­ nici želimo, da nam voće kasnije i jednako dozori, da ga možemo dulje zadržati i bolje prodati. Kad o tome već govorim sjećam se, da se je prošle zime u našoj državi prodavala kalifornijska uvezena ja­ 272 buka oko 30 dinara po kilogramu. U Podrinju se predava na jesen najljepša zimska jabuka po dinar kilo. ali kad bi naši voćari imali svoje valjane sprem­ nice i bili vješti u spremanju voća- mi tu kalifomijsku jabuku ne bi ni trebali. Prodavali bismo svoju, korist bi vukao proizvođač — voćar sam. Mali mraz, ako dugo ne traje, voću ne smeta. Spremnica ne smije biti miti vlažna, a niti zauušljiva. U takovim voće pljesnivi, mnogo ga pognije. Gubi na mirisu, izgledu i okusu. Treba dakle, da su spremnice suhe i zračne. Mnogi pored voća u spremnicama drže mrkvu, repu krompir, kupus, sir, meso i ostalo, to ne valja, �jer od tih predmeta prelazi miris na voće. Voće nije a najbolji je Lambrechtov. Na istom je udešen i to­ dobro zamatati ni u slamu ni u sijeno. plomjer. Ako je u spremištu mnogo voća, a hoćemo Sunčani paprsci ne smiju direktno padati na li da isto jednovremeno zrije zrak treba da ima voće. pa su za to prozori zastrti gustim i teškim za­ vlage 70° po Lambrechtu. storom ili se za tu svrhu naprave drveni ili željezni U spremištu treba napraviti pregrade u koje se kapci. Uopće sunčano svjetlo nam i ne treba- jer ono cpet postave police (rafovi). Na istim je pod iz letava nosi toplimu, a u spremnici nam nije potrebna. (priječaka). Pred spremanje voća spremnica se mora lijepo Često puta u spremište zaljegnu miševi koji po­ očistiti, krečom obijeliti i sumporati. Pri sumporanju čine veliku šteta. Nagriženo voće gnjije, bolest — prostorije imaju biti zatvorene. U plehanoj zdjelici ili gnjiloba prenaša se i na druge plodove. Otpatci mišji na komadu pleha metne se komad sumpora i zapali. zanečiste i zasmrde voće. U tom slučaju police ogra­ Sumporna para ubija plijesam. Ako nam u pro­ đujemo pletenom žicom, a sve rupe zacimentiramo. storiji voće puno gnjije sumporanje će se često po­ Posve zdravo- izabrano i bez pogrješaka voće navljati. dava se u spremište; voće slabije kvalitete i neodr­ Da se uzdrži čist zrak, te da ne bude ni pretopio, živo prodamo prije ili ga preradimo (pečemo pekmez, treba prostorije vjetriti. Zrak se dovađa i odvađa po­ pravimo vino i t. d.). sebnim kanalima (ventilatorima). Ako toga nemamo, Od Vremena do vremena voće se pregledava; onda ćemo za suha i pchladna vremena otvoriti pro­ ako nađemo koji komad s-a pogrješkom, odmah ga zore i vrata. i odstranimo. Vrlo vlažne voćne spremnice isušićemo kloridom Pri mećanju voća na police petlje dođu gore, a vapnenim (Ca cl). U tu svrhu .služi nam koso polo­ od komada с!б komada neka je mali razmak. žena daska, sa strana letvicama uokvirena. Na do­ Ako imamo mnogo voća a malo polica to mo­ njem kraju je rupa za otjecanje ,yođe! Na dasku damo žemo voće davati i u za to udešene sanduke. Dno i oko 20 kg vapnencg klorida; isti upijajući vlagu р г е ^ "Strane. takovih sanduka napravljene su iz priječaka, tvara se u tekućinu. Pod rupu sje, podmetne kanta ili dužina sanduka 80 cm, širina i visina 60 cm. U nekakva druga zdjela. Tekućinu ?ne treba prolijevati. gjjjtfi voće se/ihože slagati i na hrpe, koje neće biti Na vatri će se voda ispariti, vapneni klorid je i dalje više od 40 cm. Po podu se prostre papir, a može i slama, ali neka se ista prije toga dobro zasumpora, uporabiv. Nije dobro da su prostorije uopće bez imalo l*đa ne bi plod mirisao po slami, Kod naših seljaka voće se sprema najviše u vlage, jer posve suh zrak ne-pogoduje voću. Ako je to slučaj, to se popravlja time da se u postavljene ta­ trapovima. Taj treba da je dubok i dugačak. Neka je njuriće naspe voda. IsparaVanjem vode ovlaži pokriven debelim naslojem zemlje. Na vrhu treba da ima jednu ili dvije rupe poput dimnjaka radi se zrak. Vlaga se reguliše vlagomje.rom ili polimetrom, izmjene zraka. I u trapu treba uđesiti police. КЊ ИЖ ЕВНОСТ Хамид Диздар: Арабеске Дубоко у провинцији, један млади човек чезне за светом, чезне за животом, пуним жарких боја и златллх звезда што падају као у сновима. A живот je груб, носи опора збивањ а свакидашњице и бриге за насушни хлеб. И у том младом човеку рађа се занос за поезијом као жнвотна утеха, као награда за све оно због чега пати и етрада. T aj млади човек зове се Хамид Д и з д а р , и његова прва књнга песама ноеи наслов »Арабеске«. Te арабеске душе, нзломљене болом и радошћу, својим благим вијугама често пута могу да заталаеају душу читаоца, a то je права лнрика, и само то. Ha лажним блиставим речима човек ne orpeja душ у. Само, макар и одсев скривеног блага у човеку иобудиће у вама уздрхталу радост. Јер фииа и вечита бол судбине једног човека део je свих племеиитих душа. Јер: Коме hy, коме пожалит' се лоћас, врелу сузу на чијн меки спуетнтн длан? Одавна ми je жеља: да рекнем неком све cne што ми, прикупљено, на срцу лежи, свс што и мени самом пзглсда кб сан. И једина исповест то je — песма. Сво збл в ате je као сан. Херцсговина, ca жарким лејсажима својих оаза, буни крв и ствара дивне слнке, буди чежње које се и болно a радосно додирују срца. »Арабеске« имају одлике непосреднпјег лирика. И поред извесних мањкавости у ритму, рими н у лирским финесама неизједначеној целини, оне су један плус за наш у књижевност, за лирнку у којој има толнко књишких и бескрвних творевпна. Зато их топло - препоручујемо нашим читаоцима. Хајрудин Бујукалић: Сутонп Бујукалић je свакако један симпатичан почетник. Њ еговлм верзовима иако у највише случајева недостаје чист лирски дах, они носе у себи барем доста поштене искрености. Љегове риме не звуче песимизмом колико уцвиљеношћу једне сироте болсћиве и ране младеначке душе. У овој малој књижици, његова лирика, иако прожета његовом личношћу, не осваја; још je некуд невешта, али уза све то осећа се младић истанчанијих осећаља, на прелому и з неирежал>енпх детнших дана. Пред њим je нејасан живот; чинн се груб и несавладив. Солидан рад могао би да развије овај тек наслућеии таленат. X. 273 �ГАЈРЕТО В ГЛА С Н И К Гајретова љетна забава и Фочи М јесни Одбор Гајрета у Фочи одржао je љетну Гајретову забаву са бираним ирограмом 21. ју л а о. г. у Градском парку У-ч учествовањ е м узнке »Ђикић«. Заб аву je поејетило мноштво м услиманског евијета, нарочито женсског, те je овом забавом међу м услим аним а получен велики морални успјех. Заб аву je посјетио и братски Мјеснн. Одбор Просвјсте, те предсједннк Црвеног К рета г. М илан Х аџивуковић, директор Б ан к е г. И ван Драш ковић са фамилнјом, г. Добрило М азић, у пр авник фирме »Варда« и г. Владо Глођајић, трговац. М јеени Одбор Гајрета захваљ ује овим путем свима грађаиима, који забаву посјетише, a нарочито иека je хвала братском друш тву »'Викић«, које je увелпчало забаву својом музиком под водством врнједног и агплног радннка г. А лије Селимовића. Н адаље, одбор захваљ ује г. Омеру Хајрићу, којп je уложио много тр у д а д а забава уепије и који je увјеж бао дплетанте. Gajretov teferič u Kladnju rod pcčeo množiti, tražio je načina da sebi osigura trajan k ugodan opstanak. Za to smo mi pogledali šta su sve ljudi činili da životu dadu što ljepši i što trajniji izgled. Vidili smo jedne kako su na visoke bregove izvukli silno kamenje i kreč od čega su tu sazidali ponosne kule i tvrđave da tako sebi i svome potomstvu osiguraju miran i trajan život. Drugi su ubave ravnice zasadili ružama, lakima, sumbulima, katmerima i drugim raznobojnim mirisavim cvijećem da tim izmame pjesmu slavuja kojom će olakšati terete koje im ie borba za obstanak nametnula. Treći su tražili ubojito oružje. Četvrti su se kitili draguljima, zlatom i drugim skupocjenoetima. Ali ni u čemu mi ne mogoimo naći tako trajne vrijed­ nosti kao u nauci, u prosvjećivanju. U svim mudrim knjigama nauka se nadasve hvali, svi nam iskreni prijatelji preporučiše od svega najviše: — nauku. Nauka je najsigurnija tvrđava, najjača obrana, najmirisavije cvijeće, najugodnija pjesma i najskujMmeniji ures za čovjeka. Naukom postigne čovjek svrhu života, pa se tim đgurnije znade obskrbiti za budućnost i vječni život, a to držimo i uvjereni smo, čini pravu sreću. Učen: najbolje umiju čuvati vjeru, zdravlje, imetak i državu. _Mi za to oi-novafmo jedno društvo, kojem je zadaća da uzdržava mladež na lijepim naukama. Ovo plemenito dru­ štvo zove se »Gajret« (Arap. riječ, znači: požrtvovnost). Pod Gajretovim bajrakorn mi poduzimamo svakovrsne priredbe: priređujemo zabave, držimo predavanja, uprilićujemo sijela i ^уе smo pripravni činiti, samo da što više povećamo broj naj­ boljih, — broj" učenih i prosvjećenih. Do sad imadoemo lijepa uspjeha: podgojili smo lijep broj svojih inžinira, pravnika, učitelja i drugih vrijednih rad­ nika. Zato, neka živi i napreduje naš » G a jr e t« ! Ovdašnji mladi Mjesni Odbor Galreta -priredio je 18. VIII. 1929. na igralištu »Š. Ii. Drinjača«' sjajno uspeli, u svakom pogledu, Gajretov teferič. Posuta де* bila neočekivana. Tačno u 3 sata po podne’ teferič je otpočeo sa"teptmpozdravnim govorom predsednika Mesnog Odbora Mustafe Jahića, koji je prvo pročitao prispelu flopešu predsednika Gl. odbora g. Dr. Avde Hasanbegovića, u kojoj se pozdravljaju članovi i prijatelji Gnjreta u Kladnju. Za tim je Mustafa Jahić pozdravio prisutne teferičlije, a potom se osvrnuo u glavnom na rezultate Gajretova- rada apelirajući na članove i prijatelje društva da budu što aktivjyjj društveni radnici, jer samo u Uspio Gajretov teferič tom leži spas muslimana. O z r e n , 20. augusta 1929. Poslije pozdravnog govora zaredale su ostale tačke pro­ I ako nedavno uspostavljen Gajretov Odbor u Ozrenu grama teferiča kao: trke pješačke i u vrećama, razbijanje lonca i slične igre, a naročiti interes teferičlija pobudio je nišan iz JXsrez sarajevski) priredio je drugi teferič u nedjelju dne 18. augusta 1929. Teferič je priređen u Rakovoj nozi na »Šabića dvocevaka na kom je bilo natjecanje naših lovaca u vemosii njivi« pa iako je imao čisti lokalni karakter i za najbližu oka i ruke. Nagradu glavnu od 100.-3 dinara odnio je strelac okolicu, ipak je bio posjećen kako od strane seljaka iz bliže M e h a g a K a r i ć iz Kladnja. i dalje okolice, tako i od strane Olovljana, Sarajlija i t. d. Po svršenom nišanu bilo je janje sa ražnja na ameriProgram teferiča bio je vrlo obilan: konjske i pje­ kanskoj licitaciji kao i šaljiva pošta a najposle je sve začinila šačke trke, nišan, bacanje kamena — i izbor najljepše dje­ igranka do kasno u noć. vojke ovog kraja, što je prvina na selu, a što je privuklo velik Teferičlije su se najposle mirno i sa najlepšim utiscima broj djevojaka iz svih sela Ozrena. o teferiču razišli pitajuć: »Hoće li skoro biti još koji ovakav Kao prva tačka programa bila je konjska trka. U trci teferič?« su sudjelovali domaći копд! bosanske pasmine. Interes za Celokupni prihod teferiča 1268.— dinara, razni idaci trku bio je velik, pa je ta okolnost privukla dosta svijeta, oko teferiča 445.— dinara i čst prihod 823.— dinara. među kojim se je moglo viditi staraca sa bijelom bradom. Ako se uzme u obzir to da najbolje uspele zabave u Prvi na metu došao je konj Jove Mrdića iz Rakovenoge. Kladnju bacaju čist prihod između 700.— i 1200.— dinara, onda Nišan je odnio predsjednik odbora Eminbeg šahinpašić, je ovaj teferič i u materijalnom pogledu sjajno uspeo. a kao najljepša djevojka izabrana je Mevla Šabić kći Mujina Drugi koji se namerava prirediti krajem septembra ove iz Vladojevića. I drugi dio programa izveden je na potpuno godine, biće, ako Bog da, još uspeliji. zadovoljstvo posjetioca. Iako je teferič posjetilo kojih 5—6000 Za Mesni Odbor: Predsednik: Mustafa Jahić duša, protekao je u najboljem redu. Gajretov teferič u Žepču Prilikom Gajretova teferiča u Žepču, održanog 15. VIII. ov. god., g. Hazim Muftić, šeriatski sudac, predsednik tamošnjeg Gajretova pododbora, održao je govor u kome je, između ostalog, rekao: Život je kratak, mudro ga upotrijebi 1 Ovaj kratki život mudro upotrijebiti nije lagan posao. Od kako se je ljudski 274 Moralni uspeh bio je vanredan, a i materijalni je dcnio Gajretu čistih 1770 Din., što je očit znak da se i među našim seoskim svijetom dade dosta učiniti, samo ako je rad ozbiljno zasnovan i ako su oni koji rukovode radom prožeti ljubavlju za ideju 7Л koju se zalažu. Da bi se Gajret što bolje popularisao u širim narodnim slojevima, a naročito među našim seoskim svijetom, Odbor je na nedavno održanoj sjednici zaključio, da se na najsvečaniji �način proslavi rođendan Gajretova Protektora, Njeg. Kralj. Vis. Prestolonasljednika Petra, koji pada na dan 6. septembra. Na taj dan obaviće se dova u džamiji a Srednjem, koju će obaviti odborov blagajnik g. Tajib ef, Balta, a iza obavljene dove i džume namaza održaće predavanje o Gajretu tajnik odbora u Ozrenu g. Ahmed Basara. Odbor Gajreta u Ozremu obećaje svojim dosadanjim radom pun uspjeh, a da je toj uspjeh neminovan, jamstvo je što je kroz kratko vrijeme priredio dvije vrlo uspjele zabave i prikupio preko 100 članova. Ahmed Basara, tajnik. »Гајрета« и његов благотворнн рад од постанка до данас и аиелује иа присутие, парочито на муслнмане, да прнхвате и нриљубс. no њих спасоносни рад Гајрета. Ha концу je roворио предеједник Мјесног Одбора у Ст. Б ару r. Смаил Омербашић, лоздрављајући корак браће Улцињаиа и молн их да истрају у раду, наглашавајући да je то једини ciiao муелимана оног краја. Након уписа члапова изабран je следсћи Одбор: Предссдник: Дервиш Ђођић, државпи имам; секрстар: Вслимир Дрецуна, учитељ; благајник: Јакуб Доларовнк, трговац; ревизори: Цафа Алибеговић. онштишлш кмет и Др. Gajretov leferič u Kladnju Pripreme za veliku GajretOVU zabavu U K nežipp^^ рко^Газивода, Povjereništvo Gajreta u Knežini (srez rvlasenički) čini velike pripreme za veliku GajrefgJ« zSbavu, koja će biti pi ove vrste u ovom mjestu a koja će, sudeći po preduzetim premama, privući velike mase težaka iz srezova šaraj rogatičkog, kladanjskog i vli^seničkog. U programu zabave predviđeno je: 1. Sviranje vojničke muzike^iz Sarajeva; ^ K o n j s k e trke s„ nagradama. Upisnina ra svakog irk.ča Г)0 dinara; Pješačke trke sa nagradama, upisnina 20 jdinara; 4. Dječije trke; 5. Nišan, koji će se gađati iz starih* i . novih pušaka. Upisnina 30 dinara; G. Biranje dviju najljepših djevojaka, koje će dobiti nagrade; 7. Bacanje kamena s ramena. Upisnina 10 dinara; Na zabavi ćc se prodavati janjetina s ražnja i točiti sve vrste pića i kafa. Na teferič dolaze Sarajlije, Rogatičani, Olovljani, Hlad­ njaci, Vlaseničani i dr. Ulaznice: 2, 3, 5 i 10 dinara. Dobrovoljne priloge prima Povjereništvo Gajreta sa zahvalnošću. U slučaju lošeg vremena teferič će se održati u prostorijama Nar. osn. škole. Новн Мјесни Одбор у Улцињу •Дапа 4. августа т. r. одржана јс скупштина чланова осшшача Мјссног Одбора Гајрета у Улцињу у сали Општинског Суда. Скупштину je отворио г. Ж пвко Косовић, старешина Среске Испоставе, извјеш тавајућн прнсутне о циљу скупштине. Скуиштину je водио г. Ц. Алибеговић, општински кмет, a прпвила je ирочгстао и 1Ц)отумачио г. Велнмир Дрецуна, учитељ. Држ авни имам и доеадањи иовјереиик Гајрета у УлциМ . г- Дервиш ТЈођић објашњава бираним рнјечима циљ профееор; заЦ еп и р: Саид Бпљали, трговац; Алија Ресулбеговић, нензнонер н Блажо 'Вурашлшћ, шталид^Нбенји суд: Жнвко Koi'omih, старешнна upe­ cano; Драгутин Илић, ипжсљер; Суљо Алибеговнћ, н Митар Мартиновић, трговац. Јкојшу скуаштине одаелали су брзојави Покровитеста lb. Kp. Вис. Престолонаследнику Петру и Предједништву Главног Одбора Гајрета. ^ пододдора y Пшву 17. августа пододбор у Плаву изабрао je нову уираву: Предсједник: г. Хусеин Мр. Реџеиагић, државнн имам, којн je 6iro од аустрнјоких власти интерниран као национално револуционарнн радник; иотпредсједник: Зуфер Мусић, који je у овом крају познат још од малена као кросвјетни и нацишгални радннк, a који свим силама шири идеју Гајрета; секретар: Ахмет Б. Реџепагић; благајннк Смаил Мекуловнћ, државни имам, који je познат као иомагач свих наших хуманнх установа; књижничар: Сманл Смаиловнћ. У надзорни одбор ушли су r. г. Ахмет Шабовић, државни имам и Мазо Ољевић, варошки кмет (муфтар). Послије бнрања уиравс, усвојеи je иредлог да се од сада чланарина купи редовно, a који су чланони дужни од прошлих година да се не приморавају на плаћање ако онн сами то не учине. Усвојен je предлог да се у нојединим нашим блнжњим селима именује no један повјереник Гајрета који he приходе достављати управп овдашњег нододбора. Нова управа аододбора Гајреша Пријеоољу Пододбор друш тва Гајрет у Пријенољу, н а својој ваиредној скупштини, одржаној на дан 25. августа 1929. год. у 9 часова пре подне na којој je бнло прпеутно прско 50 члапова, изабрана je акламацнјом нова у права и то г. г.: за председнпка: Махмут Башовпћ, благајник градске општине; за подпредседника: Јусуф Срна, трговац; за секретара: Халим Пашановић, шумарски чиношшк; за благајника: Латнф 275 �Пашановнћ, трговац; за одборнике Мехмед бег Хашимбегоunh, окр. муфтнја, Рашнд ara Јусуфагнћ, поседннк и Хасан еф. Ханнћ, вероучитељ. У надзорнн одбор изабради су г. г.: Сејфудин Шеховић, ирофесор веронауке, Мустафа еф. Хоџнћ, вероучнтељ и Ешреф Чавнћ, секретар окр. муфтијства. Novi povjerenik Gajreta u Fatnici Glavni Odbor Gajreta imenovao je za novog povjerenika u Fatnjci g. Talu Žilica. Glavna skupština Gajreta u Maglaju 25. avgustu 1929., u Muslimanskom Klubu, održana je glavna skupština »Gajreta« u Maglaju, pod predsjedanjem g. Kezića. Tačno u 9 sati predsjednik konstatuje da je skupštini pristupilo svega četiri člana. Obzirom na to predsjednik u smislu čl. 61 društvenih pravila skupštinu odgađa za 10 sati danas kada će skupština i bez obzira na broj prisutnih čla­ nova stvarati valjane zaključke. Skupština se nastavlja tačno u 10 sati. Prisutni slijedeći članovi: M. Krajinić, 0 . Omersoftić, M. Lokmić, N. Cvijajjović, M, Kadribačić, M. Terzimehić, S. Mujezinov, I. Smiajić, M. Smajić i S. Musaefendić. Predsjednik izvještava članove, o radu društva prošle društvene godine i saepštava da je odbor u prošloj godini imao prihod od 6.620 -Dinara, koja je svota u ukupnom iznosu poslana glavnom odboru Gajrftta.. V.atim predsjednik saopštava članovima promjenu društvenih pravila u smislu kojih se dru­ gačije biraju mjesni odbori, naime vjše^lica, u koju svrhu je i današnja skupština sazvana. Predsjednik saopštava dalje da odbor maglajski broji 59 članova od kojih 14 duguju članarinu za više od tri mje­ seca. Ovi potonji u smislu člana 11. pravila nemogu se uzeti u obzir kao članovi društva.^pa predsjednik stavlja na volju prisutnim članovima: dalj^obzirom na društvo faktično ima samo 45 članova i dali treba zadržati i dalje mjesni odbor, ili staviti predlog glavnom odboru da za Maglaj imenuje po­ vjereništvo. Svi prisutni članovi jednoglasno predlažu da se u Ma­ glaju održi odbor, a broj članova će sigurno porasti. Predsjednik zatim stavlja na dnevni red izbor odbora. Skupština prije izbora donosi zaključak da se primaju juridička lica (trgovačke firme) kao utemeljitelji ili dobrotvori društva, a da nemogu biti redoviti članovi. Član Mehmedalija Lokmić predlaže u odbor slijedeću listu, prepuštajući da se izabrani među se konstituišu. 1. Predsjednik Krzić Ibrahim , 2. P o tp redsjednik K ra­ jinić Muharem ef., 3. T ajnik Lokmić M ehm edalija, 4. Blagajnik Čejvan Ibrahim , 5. O dbornici: D r. Žammović Izudin, Muradbašić F adil, K adribašić Mustafa. N a d z o r n i O d b o r : 1. P redsjednk Sm ajić Mehmed­ alija, 2. Članovi: Omersoftić Aziz i Cvijanović Nikifor. O d b o r s k i z a m j e n i c i : Mulalić Ahm et, Sm ajlagić M ehmedalija, Sečić N urija, Musaefendić Salko i Terzim ehić Sejfulah. šaljući Vam prepis zapisnika o skupštini m olimo Vas, da ovo uzm ete n a znanje. T ajn ik : Lokmić M ehmedalija P red sjed n ik : K uić Ib rah im Добровољни прилози из Плава У Плаву дароваш е Гајрету своту од Дин. 50.— след ећа господа: Новица Поповић Дии. 20.—, ТЈуро У ларевић Дин. 20.— и Бајрам Реџепагић Дин. 10.— . Х вала и живили! Prilozi iz Vrnograča Gosp. Sulejm an Topić, im am i povjerenik G ajreta sakupio je Din. 116.— dobrovoljnih p riloga a d aro v aše: Din. 50.— Osmtm. Ikanović; po Din. 10.— H asir G alubović i Mustafa Ikancvić; po Din. 5.— Bajro Đ ukić; po Din. 2.— Spaho Traljašić, H ase Hamzić, F ehim G aribović, M ahmut Tralješić, Husejn Elizović, D avut Kasumović, H asan Holić, M ustafa Čehić, Meho Ibradžić i Alija Makić. Jo š je darovao g. Osman Murtić ND in. 20.— prilikom vođenja konja na trku. Sakupljaču i darovateljim a isk re n a hvalal Додјељење наставтка Гајрету Господин М инистар Просвјете, на основу чл. 103. Закона о чнновннцнма u осталим државним службеницима, ријешењем својим од 6. августа т. г. 0. Н. Број 54808 додијелио je на рад у школској години 1929./30. као васпитаче у Гајретовим конвиктнма учитеље осковних школа: г. Ахмеда 'Б икића за васпитача у Гајрстовом конвикту у Мостару; г. Сулејмана Рсџића за васпитача у Гајретовом конви кту у Б ихаку; r. Мехмеда Салихснахића за васпитача Гајрстова конвикта у Тузли. Из Управе Гајретова конвикта у Мостару Према закљ учку Главног Одбора Гајрста постављаће се U p r a v n i M j e s n i O d b o r : 1. Krajinić Muharem ef., 2. Krzić Ibrahim, 3. Dr. Džananović Izudin, 4. Čejvan Ibrahim, у будуће н а сваких 50 пвтомаца у конвикту само јсдан управник конвикта. Kiko су у Мостарском коивикту прошле 5. Murarlbašić Fadil, 6. Lokmić Mehmedalija, 7. Kadribašić Mustafa. v. школске годннс била д војица управника (Гг. Мустафа Али- N a d z o r n i O d b o r : 1. Smajoć Mehmedalija, 2. Cvijanović Nikifor, 3. Omersoftić Aziz. Z a m j e n i c i : Mulalić Ahmet, Smajlagić Mehmedalija, Šečić Nurija, Musaefendić Salko i Terzimehić Sejfullah. Skupština usvaja gornju listu jednoglasno. Time bi dnevni red iscrpljen i zapisnik zaključen i potpisan. Ibrahim Krzić v. г Mehmedalija Smajlagić v. r. Overavaju: Ib rah im č e jv a n v. r. i M ehm edalija Lokmić v. г. Novi odbor konstituisao se ovako; 276 калфић и Ахмсд 'B iiK iih) a како се у том конвикту није иалазило ни 50 питомаца, то je Главни Одбор на основу сиоменутог закљ учка разријсш ио дужности г. А ликалфића, изразивш и му благодарност и а љеговом досадаш њем раду. Traži se šegrt Č lan G ajreta, Sm ail H romadžić, p e k a r u Bos. Petrovcu, traži jednog šeg rta za p ek arsk i zanat, š e g rt b i m orao biti sa osnovnom školom , tjelesno razvijen. G. Sm ail Hrom adžić se obavezuje šeg rta naučiti zanat u propisnom roku, d ati m u h ran u , odijevanje i putni trošak iz S arajeva dp Bos, Petrovca. �Сиисак иримљених иишомица u иишомаца у Гајретове конвикте 1. Ж Е Н С К И К О Н В И К Т У С А Р А Ј Е В У . ница; Салихоџић Ремзија, Фојница; Каровић Вејсил, Трново; Лојо Мехмед, Фоча; Мазић Живојнн Фоча; Њуховић Јусуф, Пашалић Емина, Бос. Крупа; Махић Мевлуда, Бос. Фоча; АвдагиИ Ханефија, Фоча; Муминовић Салих; Фоча; Крупа; Цсрић Наила, Сан. Мост; Бишћевић Емина, Сан. Плевљак Мурат, Фоча; Арпаџић Мухамед, Мостар; СлиипчеМост; KoMiih Маџида, Отока; Куленовнћ Адила, Б. Петровац; вић Реуф, Мостар; Колудер Узеир, Мостар; Мићијевић Адем, Миџић Џехва, Прнједор, Ибруљ Адила, Дервеита; Алагић Васва, Дервента; Лалић Саида, Тешаљ; Божић Добрнла, Те- Мостар; Џубур Узеир, Гацко; Чампара Ћамнл, Гацко; Крвавац Џемнл, Гацко; Капичић Исмет, Гацко; Кабил Салнх Требшве; шањ; Попаја Сснија, Јајце; Шамић Сафета, Јајце, Шаћирагић Кадрибсговић Ибрахим, Столац; Ризванбеговић Алија, СтоФадила, Жснчс; Муфтић Суада, Жепче; Umnih Асрија, Жепче; Фнлнповић Ифета, Језеро; Латифић Емина, Ливно; Ру- лац; Демировић Јусуф, Столац; Маловић Абаз, Коњиц; Пиркић Ахмед, Коњиц; Ризванбеговић Мехмед, Столац; Салетостсмнашић Саима, Д. Факуф; Талић Емина, Бос. Нови; Тавић Акиф, Вареш; Маглајлић Џевад, Б. Лука; Буквић Мулнћ Земира, Бос. Новн; Бешировић Наџија, Зсница; Херић Фатима, Травник; Капетановић Нефиаа, Травник; Кулено- харем, Тешањ; Реџић Мухамед, Бихаћ; Демировић Хајрулах, Кључ; Вехабовић Хусејн, Травник; Шкрго Сулејман, Травimh Ћамка, Травник; Бајровић Шевала, Плевље; Аврамовић ник; Пашић Мидхад, Бијељина, Чизмић Риза, Бос Шамац; Драгица, Власеиица; Тихић Зухра, Влассница; Тихић Хаша, Бајрић Медмед, Бањалука; Бехмен Омер, Столац; Бијсдић Власеннца; Калесић Хиба, Тузла; Шакић Алмаса, Градачац; Ђамил, Гацко, ДЈатовић Дервиш, Столац; Дрнда Решад, ПрнГрошић Рсфка, Бнјељина; Грошић Садика, Бијељина; Пашић јепоље; Г|гсбо Салко, Љубиње; Хаџиалић Хајро, Плевље, ХаФевкија, Бијељина; Мулабећцровић Абида, Грачаиица; Сточанин Васва, Маглај; ДубиновиФ Сенија, Модрич; Таф!>о Бс- ■ђшбсгошгћ Заим, Автовац; Хасановић Сејфудин, Пријепол^; дрија, Рогатица; Рајковић Мнлка, Пале; Богданови1» JBeiio— Хрђља Хусеин, Рогатица; Ибрахимпашић Абдулатиф, Бањасава, Вишсград; Гонџетовпћ Сенија, Сарајево: Алибеговић ,лУк»; Ибрахттлашић Хасан, Рипач; Лукпћ Борислав, МоФата, Сарајево; Филиповић сМагбула, СацаЈсво;' Филиновић ДРић: Мехдић Мустафа} Зворник; Пашић Фадпл, Рогатица; Сафија Сарајево; Пилав ВезЈдоа, Фоча; Муфтџћ Есма. Фоча; Пашић Галиб, Рогатица; Пашалић Алија, Столац; Пушнло Пролић Сндика, Љубушки; Орман фахцра., Љубушки; ДизТаЈиб- Горажде; Рашидагић'£афвет, Власеница; Рудић Радаревић Зенка, Љубушкп; Гујић Рухија, Љубушкп; К о њ х р ^ _гиЛг^ олаЧ‘- Ca^aK Ћамнл, Љубиње; Сарачевић смет, Влаџић Зејна, Љубушки; Пашић Сафија, Гацко; Солдин Нази- сеннца;\Султановић Есад, Чајниче; Шарац Ибрахим, Љуфа, Љубиље; Шехић Разија, Стсутц;. Фазлагнћ Еквера, ЧапШехић СалкоГ Б. Петровац; Вилнћ Мустафа, Ивзељпна; Башагић Хајрија, НевесТгсЈГе; Шашагип Фстшгја, Невс- СИ1Бе; Ждраловић Идриз, Бугојно; Мушић Тајиб, Грачаккца. сиње; Корјснић Хамида, (Дубровиик; Градашчсвић My6ej 3. КОНВИКТ У Б И Х А Ћ У . Градачац; Идризбеговић Садета, Травник; JRoponuh Н: lOBjika Хамдија, Бихаћ; Шехић Ахмед, Бихаћ; ХаСан. Мост; Чаушевић Ueinriia, Otom ; Колонр Разијк Приједор; Латифић Фатима, Ливно; ЈЉчихалиловић Ениса, Ви- сановнћ Бурхан, Бос. Крупа; Пашалић Ибрахим, Бос. Крупа; шеград; Омерагнћ Рамзија, Требиње; Клеинћ Шемсудић1,{ Црнобрња Радивој, Сан. Мост; Дрнобрња Свстислав, Cair. Мост; Незировић Химзо, Сан. Мост; Хаџпомеровић Салнх, Билећа; Ађуловић Бисера, Бос. Бгод; Жујо Хабиба, Љубин>е; KpajniiHh Белкиса, Маглај; Зечевић Адила, Висбко; Лок- Цазин; Суљић Осман, Отока; Херцеговац Шериф, Отока, Хсрцеговац Адем, Отока; Зукановић Ихсан, Кључ; К.ујунџнћ мuh Девлста, Маглај; Хоџпћ Ениса. Јвјце; Кагумовпћ ЗеХајрудин, Кључ; Myjarnh Џафер, Бјелај; Бутуровић Зија; кија, Градачац; Кљако Хашмета, Моетар; Куленовић Емнна, Приједор; Хаџн Anih Риза, Дервента; Нуркић Халис, ДерBoe. Крупа; Хебиб Емина, Високо; KajiraoB^ih ТЈевзета, Траввента; Бакалбашић Хакпја, Прњавор; Галијашсвић Суљо, Теник; Кајимовић Нисвета, Травник; Алићехнћ Санпфа, Тешањ; UIexcphcxajnh Ђазим, Јајце; Кршлак Касим. Јајце; шањ; Љубовић Разија, Столац; Лимић Лејла, Високо; КаХоџић Ћамил, Јајцс; Хусеинбеговић Суљо, Купрес; Фехичобиљагић Расима, Цаоин. вић Илијас, Ливно; Бркић Хасан, Л|гвно; Дедовић Мухаррм, Ст. Мајдан; Мујчиновић Ибрахим, Маглај; Рспичић Алија, Б. 2. М У Ш К И К О Н В И К Т У С А Р А Ј Е В У . Шамац; Мехић Мустафа, Бос. Шамац; Тукелија Сулејмаи, Трново; Хромић Бељамин, Сарајево; Чешо Осман, Фоча; МуСмаилагић Ибрахим, Сански Мост; Алагић Адем, Сан. лахусић Фахрудин, Сарајево; Хајдаровић Мустафа, Гацко; Мост; Омић Теуфик, Кулене Вакуф; Садиковић Мухамед, Рнзванбеговнћ Ризван, Столац; Ризванбсговић Јусуф, Столац; Приједор; Чаушсвић Теуфик, Козарац; Ахметановић Абдулах, Бос. Новн; Кршлак Мустафа, Јајце; Дервишевић Му- Бузаљко Мустафа, Столац; Вучетић Хамдија, Бос. Дубица; Чоралић Теуфик, Цачин; Аџемовић Сулејман, Кљућ; Бабић харем, Мрк. Град; Фехнмовић Исмет, Лнвно; Фсхнмовнћ МуЧедомир. В. Кладуша, АбдЈ-лахефедић Хазим, Брчко. харем, Ливно; Латифић Исмет, Ливно; Талнћ Нијазпја, Зеница; X. Бнлаловпћ Мустафа, Зоница; Сулејманпашнћ На4. КОНВИКТ У БАЊ АЛ УЦ И . физ, Бугојно; Зељковић Јусуф. Гламоћ; Хашимбеговић Саит, Хоџић Абд,урахман, Бос. Градишка; Одобашић Фуад, Пријепољс; Пашсвац Неџнб. Пријенољс; Пашановић МустаПрњавор; Гасал Ејуб, Гламоћ; Глухић Омер, Тузла; Халнфа, Пријепоље; Boconiih Мехмед. Плевље; Мудернзовнћ БуMoiiiih Халим, Гиљанн; Illiiunih Нурудин, Зсница; Хншић хранудин, Плевље; Јсвтпћ Марко. Кнежина; Аждеровнћ НуХајрудин, Зеннца; Хаџнхамзић Шевкет, Прибој; Адемовнћ рија, Тузла; Bep6eix>Biih Фуад, Бијељина; Кучукалић НнјаХалид, Бијељина; Абднчевнћ Хусејн. Брчко; Ченгнћ Сафет, зија, Брчко; Суљкановнћ Назнф, Лукавац; Смајић Рифат, Маглај; Смајић Исмет. Маглај; Крзић Мехмед, Маглај; Ше- Фоча; Лојо Фехнм, Фоча; Чнзмић Мустафа, Ливио; Лемезовић Џевад, Дервента; Пињо Шефко, Високо; Поробић Смаил, xnh Исмет, Зворник; Хафпзовић Муниб, Рогатнца; Чоходар Дервента; X. Селнмовић Рифат, Котор-Варош; Дугалић Ејуб, Ахмед, Рогатица; Мнјатовић Мнлан. Рогатнца; Имамовић Бањалука; Субашић X. Фаик, Козарац; Вармаз Алнја, Б. ГраЏемал Вареш; Мемишевић Нусрет, Чајниче; Пашић Сафте, дишка. Вишсград; Софтић Сулејман, Високо; Чохаџић Месуд, Фој- 277 �5, КО НВИКТ У ТУЗЛ И . 'Бонлагп Рићфат, Дервента; Селман Касим, Котор Варош; ИонлагиН Мухамед Тсслић; Беговић Сафст, Тешањ; Сманлбеговић Мурат, Тешањ; Галијашевић Решад, 'Гешањ; X. Јусуфовпћ Есад, Тешањ; X. Јусуфовић Едхем, Гор. Вакуф; Пашалпћ Есад, Жеиче; ШаЈшрагић Хусеин, Мрк. Град; Боpuh Мухамед, Мрк. Град; Бахтијаревић Мустафа, Мрк. Град; Хавала Мустафа, Ливно; Ссрдаревић Меноур, Зеннца; БашоBiih Aл uja Пријсиољс; Хурић Сулејмаи, Београд; Сушић Џемал, Власеннца; Куртагнћ Хасан, Власеннца; Џинић Мустафа, Тузла; МуфтиН Исмет, Градачац; Соко Хилмија Бијељнна; Куленовић Едхем, Маглај; Мусасфеидић Назнф, Маглај; Дегирменџић Рефик, Олово; Кањић Рамиз, Олово; Ефендић Енес, Сребреница; Коркут АСдулах, Зворник; Китовица Хамдија, Знорник; Мујсзниовић Шефкнја, Зпориик; ЉубовиИ Шемсудин, Зворннк; Чаушевић Мустафа, Модрић; Чамо Алија, Бнлсћа; ДнздаровиН Дервиш, Гацко; Бећирагић Ћамнл, Нова Варош; Hajpuh Хивзија, Добој; Гушнћ Сакиб, Прњаnop; Левн Рафаел, Зворник; Скоиљаковић Енвер, Зворник; Алнкадић Есад, Кладањ; Рашидкадић Сулејман. Гораждс; Куљух Шахиц, Горажде; Баџак Шериф, Буна к/М.; Хаџиалијагић Атаулах, Брчко. 6. КО НВИ КТ У М ОСТАРУ. UiuijaitoBiih Богољуб, Бихаћ; Поробпћ Нуруднн. Дервснта; Исламбеговнћ Ферид, 'Зиница^ Е.МЈјиић Захид, Зеница; Бушатлија Махмут, Ећтојно; ЈЈмиИрплшиЈу Ибрахпм, Бугојно; Курталић Иает, Нрнбој; ТнхИН Реуф, Влаесница; Жнлић Салих, Тузла; Прцнћ Нијазијад^Гузла; Лика Ибр чаннца; Диздаревић Сулејмај^ Љубушки; Ибрул Љубушки; Орман Фахрудик? 1Љубу мед, Љубушки. С адикоа^ ftiec, Љубуцки; Мостар; Чевро И сј^ст, Motfrap; Малић Звиздкћ riih Хампд, Гацко; Днчбсрозпћ Нг.зиф, Гацко; Шеховпћ Назиф, Автовац; Бсгоинћ Сафот. Трсбиие; Тичић Фсхнм.. 'I рсбиње; Арсланагић Мухарем, Требишс; Карамсхмсдопнћ Енвер, Требињс; Салман Мурат, Љубнљс; Мехмсдбашнћ Расим, Столац; Питић Омер, Столац; Диздар Џемал, Столац; Пашић Исмет, Невесиње; Панџо Шукрија, Невссиње; Алнкадић Нијаз, Коњнц; РаДаслић Мустафа, Коњиц; Покрајчић Михајло, Кољиц; Соколовић Енсс, Коњнц; Хаџизувић Ахмед, Кошнц; Чукле Де1)виш, Коњиц; Фазлагић Сафет, Чанљнна; Бакшић Есад, Љубиље; Чаушсвнћ Сафет, Модрич. 7. К О Н В И К Т У ФОЧИ. Бсгнћ Исмет, Јајце; Рустемовић Муотафа, Кладањ; Абдурахманопнћ Енвер, Сребрсиица; Оужаи. Хамид, Чсвљаноuiih; Прашо Сафет, Чајниче; Твртковић Punu, Вншеград, ТпртKoinrh Реуф, Вишеград; Хрел.нћ Хамед, Вихеград; Зајнилоџнћ Оулејман, Вишсград; Фетахагић Јусуф, Високо; Фетахanih Ахмед, Високо; Алић Химзо, Подлуговн; Буљубашић Ттмил, Бреза; Миралем Џавид, Capajcuo; Шећибовић Мухамед, Коњиц; Kapuh Абдулах, Рогатпца: Мујак Мустафа, Коњиц; Маелић Мујо, Кладањ; Бекташсвић Џемал, Фоча. 8. К О Н В И К Т У П Л Е В Љ У . Лакип^Аудулах, Пријеноље; Селмановић Бахрија, Пријсиол.о; Мелентнјавнћ Илија, Пријепоље; Бахтијаревић Исмет, Нлем^с; Хоџић Цемаил, Плавље; Прљача Џемаил, Плсвље; Ајаиовнћ Ремзија, П јИјвљс; Ченгић Алмас, Плевл.е; Ченгић Веис, Плсвље; Ш дтћ Авдо, Плевље; Станић Ибрахим, Бијело Поље; Бучан Реџо, Бијело Пол.е; Хаџнајлић, Елко, Бијело Поље; Тушић Јакуб, Бијело Поље; Акијевић Мустафа, Бнотреница. срез Негот.-Вардар.; Зејнула Хусеив, Охрид; AjaTomih Едхе.ч, Гиљани;* Реџенагић Малић. Плав; Билалanih Ибрахим, Нона Варош; Туркмановић Хакија, Нова Варош; АлиИ Шасивару, Кос. Митровица. Jesam li podmirio dužnu pretplatu? 278 �Agrarna i Komercijalna Banka za Bosnu i Hercegovinu Centrala: Sarajevo Sjedište Direkcije: Beograd Filijale: Brčko i Novi-Sad I .— џГ= —=====. Med. Unlv. P a p irn ic a H a m d ija K opčić s Sarajevo, Strosmajerova — Telefon 619 preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala i ^ D r J iis iO a jd iil specijalista zubni liječnik Sarajevo, Jeftanovića ulica br. 1i Ordinira svakim danom od 9—12 sati prije podne sati poslije podne i od 6 511ТП1П......2— ~ ........................- ................... ....... iiiiiiiminiiiinuii *4 iiiiil..m ilili liti! 1 ШТАМПАРИЈА 1( BOSANSKA P 0Š T 9 K L IS A R N IC A j R A S T R IR N IC A Изракује: X X X i X р ав новрсне банковне, тр говачк е ■ вндус т р в јс к е т в с к а н и ц е у б о ја м а к а о : д и о н и ц е , у л о ж н е к њ в ж и ц е , ч е к о в е , д в п л о и е и т . д ., т е р а з н а с г р у ч н а дела, к а л е н д а р е в о с т а л а В 8 р а д а .а с о л в д н о , б р в о в n o у м е р е н о Ј ц е н в 1 X X В л а с т в т а к њ и г о в е зн п ц а в в р а ђ у је с в е в р ст е тр говачк и х к њ и га в п р оток ол а, као в р а в н е га л а н т ер в јс к е в к а р т о н а ш к е п о с л о в е n o м ери в нацрту | S V A K I M U S LIM A N TR EBA DA KUPUJE SAMO G A JR E TO V ( [IG A R P A P IR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže 1 „Gajret” N aru d žb e: Tvornica cigarpapira Iš 1 a r a j e v o Ć U K O V I Ć A U L IC A 7 - КЊИГОВЕЗНИЦО = T EL EFO N B R . 27 СТЕРЕОТИПИЈА S. D. ALKALAJ, Sarajevo može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu �lE S S E K S E ^ f e S S lta S š iE S š J i Banka Gajret d. d„ Sarajevo Akcijski kapital Din 40,000.000'- Rezerve Din 2,000.000'Banka se bavi svim u bankovnu struku spađajućim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podu­ pire razne kulturne i humanitarne ustanove. Od čiste dobiti daje 6% Kulturnom i Prosvjetnom društvu „Gajret'*. Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže I najkulantnije. Uloške uka­ maćuje najpovoljnije i isplaćuje iste u svako doba ^s^iB<ffi!Esassa^aEzsiBSgiaz§iE^iaB2s:D^§iiSžaEsaazai ^ E^i^!^§issg:i i I !li!l!!!lll||illll!!!llll!llilll||||||lllllllll|lllllllllllilllllllllllillllllllllliilllllll!l llllll:llli:!UI: ■ Bosanska Indnstpijalna i I Dr. Omer Bahtijarević I Tpgovačha Banko d. d. Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 Potpuno uplaćena dionička glavnica D in 20,000.000*— Rezervni fond D in 7,500*000* Prima u lo š k e na štednju, vrši do­ znake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća 2 d u g o g o d iš n ji liječnik Drž. 1 Bolnice, operater I spe2 cijalista za operativne bo! lesti, asistent chlrurškog I odelenja Državne Bolnice f n e d a v n o je o t v o r io I o r d in a c ij u ----------- Ordinira od 1-3 p o s lije podne Interurban t e l e f o n i broj 605, 865 i 555 Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split (u Prestolonasljednika Petra 1 1 ulici broj 20 u ll.-om katu | iillllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllillllllllllllllilllllllllllllllllM llliilllllllllillllllB Ш M l općine grada Sarajeva Temeljna glavnica 40 ,00 0 .0 0 0 ’- Dinara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172 Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju Z A L A G A O N IC U koja daje zajmove na zlato, srebro 1 ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/a4d0e65eb63bbfd0a7f4bb3149420749.pdf 226269b332793e96e7b465e9e62231c8 PDF Text Text j j i , Сек^арЈТрг. Удр. Сарајево ЗЛЈРс) ЛИСТ 7 Л ЈР Ш Д Р Ж Ш S A КУЛТУР1ЧС И Ш Н 6М С К & П С 4 И З А 14 & М УСИИМ АНА СА ДОјНАЈ: с „ХамзаХумо: I ^ P F r a ^ ^ g j^ N Сафет Бурина—Хамид Диздар: Игра cpehe Мустафа X. Грабчановић: Везиља Џевад Сулејманпашић: Продир:1ање света у живот муслимаико Ћамил 0. Селмановић: Гајрет на Југу LllllllLl • Г а јр е т о в г л а с н и н 15. СЕПТЕМБРА С А РА ЈЕ В О 1929. У р еђ у је: Х а м з а Х у м о Б Р О Ј 18 �Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друпггва за културио и економско подизање муслимапа, излази 1. и 16. сваког месеца, a цена му Je за нашу Отаџбвву 100 динара на годину, a за све остале вемље преко границе 200 дивара. Ђаца добивају лист у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. ПоЈедиви бро] стоји 5 динара. Директор Уредник Хамид Нунић Хамза Хумо Власник друштво „Гајрет". — Главни и одговорни уредвик: Хаиза Хумо. — За штампарију „Босавска Пошта“ одговара Јосип Евгл. �Hamza Humo Priča o njoj Hoćete li da vam pričam o mojoj ^sreći? Evo, tkanina na levoj grudi. Pogledala me pogledom punim ovo su njeni prvi đani.vftajpre je ona,* Dali, jednog plašljive molbe i oborila oči. Ja sam ćutao i stajao. predvečerja, prošla na bunar. Išla1 je skromno, obp*- Moć govora bila me napustila. Podigao sam ruku renih očiju. Taku sam je tad video d ćelu tu noć ne sasvim nesvesno i opet je spustio. J e s t Bio sam zapohodi me san. Vetar se dolhjam^a ja sam nemeo. A ona, oborenih očiju, pošlla je tako tiho i mislio na nju. Jedan zalutao oblak pustio je dažd i mekano, sa hidrijom na glavi. tiho nestao, a ja sam mislio na nju. U cik zore zaTog dana, пјз znajući ni sam kako, zalutao sam pojale su daljine i ja sam usnuo. ј||||Ш u duboku šumu. Moja je sreća pošla uza me i goSvaka prava sreća počinje istiha, mislio sam, vorila: sutra dan. Ona se nečujno stvori pred tobom i — Poljubi me u čelo — rekla je najpre — da osmehne ti se nežno. Evo me, propašće ipostidno i mi se srce umiri, jer ono je nemirno i od pomisli na pogledom ti ponudi sve svoje. I u, tom davanju sebe зе ВЈКфе. Tako. A sad, sad ću ti pričati kako sam poima toliko ljubavi da ti srce zatreperi u grudima, stala kako sam došla do tebe. Eto. I krila sreće dopiru naviše od krila uma. I ko Verovaćeš mi, jer me voliš, rodila sam se iz je ne oseti, kroz život je uzalud prošao. jednog zalutalog uzadaha, davno, pre brojanja go­ dina. Bogovi su me videli i zaveli me. A kao nagradu — Jesi li putovao po lepim i dalekim zemljama? — pitaju me, a ja im se samo osmehujem, njima za moju ljubav, dadoše mi večiti stid i pijanstvo naj­ slađe svakom onom koga zavolim. I imala sam i imlam siromasima. — U španiji ima tako divnih gradova — kaže ljubavnika bezbroj, a opet sam nevina i čista kao jedan od njih — da ti dah zastaje, gledajući njihove suza u oku. I svaki od mojih ljubavnika misli da sam samo njegova i ja večito počinjem nove ljubavi, lepote. — Na Polineziskim Otocima tako je lepa priroda pletem ih i napuštam. — DSli! — kriknuh užasnut i iprogovorih. Na­ da ugiine u njoj svaki ružni stvor. Ubije ga lepofca — lazio sam se u dubokoj šumi. Neko mi se smejao kaže drugi. — U Indiji sam video dvor od belog mramora; negde u provalijama i glas mu odlazio u nepoznate ' ' I . i i • ;'i ! ilj vj’il sred pilava jezera, u suncu sja kao raj — kaže treći. strane. Ovo je bila moja bojazan da ne izgubim sreću, — Hvala vam lepo — odgovaram im svima. — pomislih. Molio bih vas samo da budete ljubazni da me osta­ vite nasamo sa mojom srećom — i klanjam im se i oni odlaze. * Trećeg dana moje sreće, iprišao sam njoj, Dali-i. Zastala je zbunjeno. Video sam kako joj drhti laka * I porodi se sumnja u duši mojoj i tu noć prepatih muke prevelike. Zar je moja Dali, pitah sam sebe, već pripadala nekom stranom ooveku? Zar ne bi moje srce pre- �— Džli! — pmšaptah i uzeh je m ruku. I go­ vorili i ne čuh svojih reći sopstvenih. I položih glavu na njene grudi i njoj kolena klecahu i ne govoraše ništa. I obujmih joj vitki stas i ruke mi drhtahu na bokovima njezinim. I Iju'bih je nezasitno i gubih dah svoj. I ona se trže, izvi se pruživo, i zasmeja se i pršte stid na licu njezinu. I od ovog smeha maciknu bolno sreća moja i scnka mi se uvuče u nju. Prolazili su dani i ja ih ne brojah, jer raz­ mišljah o rečima u šumi. I pitah se mnogo i ne na­ lazili odgovora, dok se jednog dana ne zasmijah sam sebi i ne rekoh: — Dali, svaki zanos rađa plod. Nek i naša ljubav krene putevima drugih. „ I te noći, opijah se milovanjima do besvesti. I u ta^ pijani sarkofag sahranih moju sreću bolesnu i zagrizoh u plot sočnu i mirisnu. —' DSli/ 9- rekoh — nek nam je plod blagosloven i nek iz ovog sarkofaga nikne nova sreća za one što dolaze iposle nas. Jer, i kad bujica mine, osmeh se katkad pojavi, izazvan srećom drugih. puklo od te strahovite istine? Jest. Istina podjed­ nako deli sreću i nesreću i stalno nas se dotiče svojim beskrajnim rukama. Ona nema sroai, a um joj je neumoljiv, jer ona ne oseća. Pa zašto joj dadoše moć bez srca? — upitah ovog neznanog i nevidlivog što govoraše. Dadoše joj je, reče mi on, da se ne povede za srcem svojim i da me učini krivo nevoljenim. Jer, ljubav je šlepa, završi on. Tu noć, uzalud sam prizivao svoje sopstvene misli, one se ne odazivahu, žeđ mi beše u grlu za­ paljena i oči mi gorahu vatrom. Lutah bez cilja i dozivah umor da se odmorim u besvesti, a on me padaše na me. Tek u ranu zoru, kad sretoh nju, Dali-u, odleteše mi sve crne slutnje kao zlokobne tiče u strane neznane. — Dali, — rekoh joj — da ti sagledam oči, jer smrt je lepša od moje patnje bez tebe. — Umreću od stida ako me se dotakneš; umreću od bola ako me se ne dotakneš — odgovoniše цјепе oči. Tog dana, bio sam pijan od sreće. . Sreli smo se na istoift me^tu, ne znam kog dana sreće moje; ne zpam kog đajia,.rekoh, jer i ne zapažah. Moja sreća beše veća od dana i noći. Сафет Бурина — Jfd'мид Диздс игра креће фШк Л ица: '-j M M to b k * - 1П Смаилага, посједник Смаилагшшца, љегова жена Минка, њихова кћи Ариф Шахбеговић, син угледне беговскс породице Зинета Мухиба Хабиба Минкине другарице Фахира Алмаса Ибро, друг Арифов. Сцена I. Башта, засађена цвећем и дрвећем. С леве страпе позорнице види се лепа кућа босанског типа; ћошак са зеленим кафезима и гвозденим демирима на прозорима. Између леја цвећа вијуга се сребрени поточић и бсласа као седеф на месечини. Сутон je. Ha десној страни позорнице јасно се опажају тарабе, које деле башту од сокака. У дну позорпице, крај потока, види се ибрик. Тишзша. Док. се завеса полако диже, кроз сутон одјекују последњи звуци езапа. Акшам. Ha позорницу излази Смаилагшгаца, проседа, старија жсна, прслази рукама преко лица и тихо шапће: 280 С м а и л а г и н и ц а : Езан азизаллах. . . (Прилази потоку и захвата воду у ибрик, na узима абдест. Спрема се на клањање акшама. Баш кад je готова, иза тараба, као из далека, чује се песма. Ona ослушкује, окреће со и тихо говвори): To je бег. Дошо je мојој Мини. Зове je да апшкују. Ох, Боже, сретна ли je. (Уздах). Ех, младости младости! (Ослушкује). Идем. -Можда га не чује. (Песма се чује мало јаче). Идем у одају да клањам, нек она може изаћи у башчу. (Одлази). Јасно се чује песма Арифова: Дођи драга на капиџик, оф аман, аман, да се видимо. По свршетку песме, кроз тишину тихо одјекиу туп ударац каменчића о стакло прозора. Сцена II. Минка долази измеџу стабала, Плашљиво се окреће na све стране. Ha лицу и целом држаљу одражава joj се страх. Шапће: •М инка: Он je. Пјсва ми. Зове ме. Зна да ћу га ћути и да не могу одољети a да не изађсм. Да га не видим. Само Алс и Ибро? Ђе су они? A бабо? Да га он не чује. А х . . . �A p и ф (гледа Прекб тараба): Mimo, ту ш . Чула шњи и фесом на глави): Ej, баш би било штета одби моју пјесму. Звао сам те. мах на чардачину, na у душек. Чекај, брате, чекај! М и н к а : Чула сам. Само се бојим. Чувај се; Треба ти се мало окријепити на овој чистој хави. (Гласно удише свежи ваздух). Ах, погледај само! бнаш га. A р и ф : Чега се плашшп? Не бој се! (Преокаче Илаџ, брате, илаџ. Ако још ово не лијечи чојка, е, ja не знам шта би. Гледај, како се она смоква разТарабе и окреће се у ноћ, na manhe): Ибро, ja ћу расла! A вала бели памтим, кад joj се ни за траг не мало овде. Проходај ти мало. И б р о (иза тараба): Идем и ja мало низ ма- знађаше. . . Па онај бријеет доље под Бајрића оградом. . . Еее, памет ми ферчи, превалио je педесету! Халу. Може бити да ћу наћи и Бибу. Што ти и ово све расте и живи, ама најпослије све М и н к а (гледа све ово и дрхто од страха и умире. Свему дође крај. Еееејх, младост, младост! узбуђоња): Али, Рифо. Лакше, дина ти. Да нас не Ево само кад се сјетим оних сретних времена, кад чују. Не знам како би им на очи. се живјело и кад су, што но ријек, добри ходали no А р и ф : Злато, не бој ое, што сс плашшп? Ва- земљи; два шолда у руку, na бомболиле цијели зда ти кажем, кад си код мене да не стрепиш. Нико, дан. Купи свега, од соли до бибера. И опет ти пренико те не смије увриједши док сам ja жив. Нико! текни да мореш на мркушу у Вејсила. Ja, ja, окреће Ни бабо, ни мајка, ни браћа, разумијеш ли! Јер je се дуњалук, окреће. (Сапка). A. ona моја. Шта она мој цијели живот створен само за тебе. И ни за ког мисли, ja .богами не знам. Нешто je коптисала. Ja више. Ти знаш колико ja трпим и патим ради тебе. мало прије" иЗ џамије, упадох у чардак no лулу, a Кад те сваки дан не би видио, умро би. Чини ми се, неко се пресеЛенда преко тараба. Који би то ђаво полудио би од неке пусте чежње. Не знаш ти како био»Гако није он! Чекај,- чекај, даћу ja њој бега, соje мени. A кад си ти крај мене све ми je некако јевића. друкчије. Све ми je свјетло и драго. -.Mrnjo, злато Улази Смаилагиница са' мангапом и ибрицима моје, разумијеш ли потпућо мој чсевДах. Изгорјећу кафе на њој. од њега. Реци, реци, na да умр^м. ј ...-----£ ! м а и л а г и н и ц а : Спржих се пекући. Ко М и н к а : Арифе, не збори тако. Не парај ми. мрак, na се не види. срце. Знаш ти да ja ни за ког не-знам, несо само за |^ ј»*Ц^аца!и лалга Л Г што ти она кахпија није прите. Ни за ког више’^ f свјет.чила? Него се искрада из куће, крије со no А р и ф (прибдижује joj će усхићено): Зб0]ии1 башчи и егленише с беговима. Хе-хе. ли истину? S l l H B i ' * м а и л а г и н и ц а : ’Шта ти je, забога? Што М и н к а : To само моје cpi^ зна. евлад? Није ти она крива. А р и ф: Ох, кад тако зборши, онда знам да А И л а г а : Хе-хе. Што je резилиш. Није она je срећа близу. (Хоће да je загрли, али се у то мени велиш? часу чује престрашен глас Смаилагинице из авС м а и л а г и н и ц а : Па и није, заклела би се. лије): С м а и л а г а : А н е виђех ли ja малоприje оног бабо С м а и л а г и н и ц а : Мино’ шћерр } москова да умаче иза тараба, ха. je дошо. Вакат je. С м а и л а г и н и ц а : To ти се учинило. М и н к а и А р и ф : (Стоје непомично и глеС м а и л а г а (мало љутито): Не тандарај! Ходају једно у друго). ћеш да ме начиниш ћоравим. ) Минка: Рифо, бабо je дошо, резилиће ме. С м а и л а г и н и ц а (ћута, сипа кафу и пружа Знаш га какав je. Идем. му): Де, не кахари се. A р и ф: Па хајде. Алахеманет! С м а и л а г а : Бољо ће бити да се она не саМ и н к а {нагло одаази): Алахеманет! А р и ф : (остаје пар часака и глвда према оној стаје с њим. Свијет, ко свијет. Могло би ое што и страли где je она отишла. Затим уздише дубоко, ружно пронијети. A и ja не хесабим друкчије. To je само мехабет у хаву. Зар да се он понизи n a да прелази преко тараба и несгаје у ноћ). je узме. Не, не, никад то неће његов понос допушћати! Зато ти вељу, нек се он окапи моје куће и Сцена III. С м а и л a r a (негде у авлији идући у баппу): мога дјетета! Да ми под старост она не запали Зејно, бићу ja доље под шипком. Запари ти кахву, образ. Доста je мени тога! (Ћути и подбочивши се рукама, гледа у даљину.) Од свега не море ништа na снеси. Посједићемо мало на овој ноћној харији С м а и л а г и н и ц а <из авлије): Хоћу, хоћу, бити. Знаш ли ти да je он бег? (Иронично) Сојевић. .(Из авлије се чује жамор жсна и дјевојака). хајде ти. С м а и л а г и н и ц а : Чуј, ко да нам се спрема С м а и л а г а (средовсчан човек са проседом, велико сијело, ха. потшишаном брадом у широкој муслиманској но- 281 �б м а и л а г а : Вала му ja писам каил. Ама učita... С м а и л а г и н и ц а : Х ајдс да идсмо. Нска старији иду на чардак, a мдадеж, ако хоћс, љспше joj je у башчи. Ово ти je, болан, ко свадба. (Ослушкује.) E ho , све Минине друге. (Узима мангалу и одлази са Смаилагом.) Сцена IV. Улазе девојке. Обесне и насмејане, веселе. Ф а х и р а : Хајде, боне, да сједнемо мало. З и н е т а : Богме кад они гори испијају кахву и ми ћемо се провеселити. М у х и б а : И залјевати. С в е (весело): Хоћемо, хоћемо! X a б и б a {сетно): Мени се баш не пјева. С в е : A пгга ти je? Х а б и б а (уздише): Ништа. 3 и н е т a: Има, има ту нешто. Ф a х и р a: Отшно joj Ахмо у овијет. X a б и б a: Није за то. С в е: Доће, доће он^ бона. З и н е т а : Н еиугуј, пјевај ^мбдо са нама. М у х и б a: Рв^звесели ^6L мало и ти. Од тог ти нема фајде. Х а б и б а : Па хајде.( A шта ћемо? Ф а х и р а : Ону,твоју! (По њом остале): Сви дилебри, рф аман ja, сви дидбери, 'дертуми дерт, сви дилбер^^^мо мога не] Х а б и б а (уздиш е^ Доста! Немој стужиће ме. Другу једну, веселију. 3 и н е т a: Моју, моју пјесму, што пјева. (Почиње, весело) Oj дјевојко мала, д а тЗ фесић купим, нећу драги, нећу ja, ej жута дуња процвала, мила мати дерт ми дознала, нећу драги, нећу ja ... (По свршетку песме све прасну у смех. И Хабиба je весилија.) Ф а х и р а : Ето видиш, како се можеш развеселити. A ево нам и Минке. (Све се окрећу и скачу. Прилазе joj.) М и н к а (долази с леве стране): Веселите ли се, друге, веселите. Чула сам пјесму. Бабу озваше у чарпшју. Тражи га некакав јабанџија. С в е : Je ли момак? М и н к а : Не знам. Па баш да и јест. З и н е т а : Није, није тако. Још ако je млад и кршан. Ф а х и р а : A Ариф? ' Ми н к а : Не зборито о том! Боље je да пјевамо и причамо о нечем лијепом, кад смо се овако лијепо састале. Сједите. Што стојите. 282 М у х и б а : Е, ти ћеш пам сад једиу запјевати. М и н к а : Не могу. Све: Xoheui, хоћеш, макар еамо мало. Tte лијепо нјеваш. М и н к а (оборила главу na ћути). З и н е т а : Хајде ону твоју, што je уз ђерђеф вазда пјеваш. М и н к а (оклева, na затим почжма): , Што сам дертли, што кахарли, na се разговарам... Доста je. Не могу више. Срце ми се napa. М у х и б а (да расположи Минку): A сад hfe нам Хабиба причати нешто лијепо. X a б и б a: Немојте мене, дина вам. Ето Зинете, Фахире, тебе... Што не би која од вас? М у х и б а : Ти ћеш то најљетне. И до сад си џам вазда причала. ' ' М ј в е: Ти ћеш, ти ћеш. К а б и б а : Па кад није друге, добро. Причаћу вам ifeinfo што ми се десило са Мушаном. v )в е (радознало): Хајдо, рсајде, лричај. /i(Tnскају се око ње, да боље чују). X a б и б a: Било je то лањског рамазана. ИћинДија укујисала давно, a ифтар се приближаво. Ja изашла у башчу с ибриком да узмем авдест. И таман сетафем махрамом, кад ме неко викну. Преплаших се и побјегох за кашгџик, одакле сам провирила и видјела њега. С в е (радознало): Па шта je даље било? Х а б и б а : Е да je оамо то било. Није то ништа. »Хабиба«, зовну ме он. 1»Шта je, Мушане«, одоворих ja. »Причекај ме, бона. Имам нешто да ти кажем.« У менн срце лупа na кикако да се умири. »Не иди амо, не иди«, кажем му ja. »Добро, ама ћеш иза ифтара доћи у аду под бајаме, хоћеш ли? J a hy преко Брегаве прегазити и тамо ти имам много, много причатш. Хоћеш јш ?« пита ме он. :»Добро«, рекок ja, a он одмах ко махнит одлеће да што прије ифтари. Ето... М у х и б а (живо): A даље? Х а б и б а : J a ти брзо уђем у кућу, кад нађсм њихову цуру Зејну, која je у нас била дошла no неку димирлију. И кажем joj да одмах дође у нас чгим вечера. Пристала je. Ton je пуко и ифтарили смо. Дошла je и Зејна. Ja сам joj дала мој зар, a сама сам обукла мајкину фереџу, na обадвије одосмо у Аду. Рекла сам joj све и она je разумјела. Сакрила се ja са Адачанкама за једну купину, na чекамо, кад ето ти њега уз дувар, na баш под бајам ... С в е (прасну у смех): Па? X a б и б a: Па, ето... Он joj почео да прича и занијо се толико, да je баш шћео... Св е : Шта, шта, Реци? X a б и б a: Ma, знате... Да je пољуби... �М и н к а (крикно): Ншсад, никад нсћу uohii С во (нрасну у вцсео смох): Е, баш си га сиродругом. Ja сам твоја и ничија вишс! Ни бабо, ни маха пасамарила. Majica, ншсо нас неће спријечити у оном што смо З и н о т а : A ви? Х а б и б а : Ми ти све скочисмо иза купине, a иамислили. А р и ф (радосно): Збориш ли истину? он ко махнит прско дувара. Чули смо како штрапа вода иза њсга. И нестало га у мраку. Ми н к a: Знаш ме. Никад ти нисам лагала. А р и ф : Мино, злато моје. Сад нас нико нећс Ф а х и р а : Е баш си и ти нека чудна намираставити. Само npeico мртва мене могу те одвссти. гуша. Тако насамарити момка. Д ј е в о ј к е (шапћу жкво међу собом и гести3 и н о т a: Никад му вала неће на ум паспи да ти дође. кулирају). 3 и н е т a: Боже, сретка ли je! Х а б и б а : И био ми je досадио. ТЗс год ja маА р и ф : Злато, Мино. (Пође прсма њој.) У том кни, ето ти љега. A сад волим и чезнути за драгим, моменту се иза кулиса чује жамор и он устукпе намакар и далеко био, него с њим зборити. М и н к а : Хајде сад да запјевамо. Хоћсмо ли зад. Глас Смаилаге одлеже кроз иоћ. »Сабахзорске вјетрове«? Сцена VI. Ф a х и р a: Ама ћсш и ти сама једну. С м а и л а г а : Мино! (Излази. Кад спази Арифа М и н к а : Хоћу. крај Минкс и девојака, за неко време остаје укоЗ и н е т а (почиље a дсвојкс пастављају): чсн и неиомичан.) Ej, кад духнуше сабахзорски вјетрови ' M a н к a (престрављсно): Бабо! и разнијсше no ђул-башчи ђулове. А р и ф : Нека га. Небој се. ■При свршстку дјевојачке песме чује се ЈизаГт^- Д в је в ^ ј-к е : (плашљиво се стискају и гледају раба Арифова песма: шта he со догодити.) Бона драга но срди се на Me, . С м а и л а г а (љут идс прама Арифу и Мипки, Ш ТО Т И ЧССТО H fc ' П р о ђ С М COIULKOM. Moj севдаху, узбуђено): Томе се, бели, плјесам надо. (Минки) У кућу! Ти си туђа. (Подругљиво): Вечерас ћсш у у акшаме, кад мјесец .^зађе, ___ кућу. £Афшј|у): Дао сам je Аидаги Курту, у 1 ' доћи ћу ти под понрере Soorap. Кршан да ашикујемо. *>- , ^ _ ____je то MOMaic. Нијо вала бог, ама je М и н к а (скаче са свима): Он je, њсгов je то поштенји радин чојек. М и н к а : Бабо, не збори тако. 1 1 1 A р р ф (одважно): Ona je моја и пичија втпс! З и н е т а : Јест, Ариф jcjaofee. Ф a х и р a: Боже, icaico умије лијепо запј.јевати. С м а и л а г а : Тебе ништа нв питам! Ja сам љој М у х и б а : Како je сјеттоцта његова џјоома. нашао поштена момка. A ти? (Нижим тоном); Шта Продире у срце. he ти <}bsl Ти си бег. Можеш их наћи колико хоћеш. М и н к а : И napa no душ д... И паметнијих и зснђилијих од ње. A р и ф (говори са сокака иза табђра дрхтавим А р и ф : Hc треба мени зснђилук, не продајем гласом): Ово je посљедна пјесма што joj’je пјевам. ja душе. (Гледа npeico тараба, na кад опази њих, прерклле, М и н к a (оцу): Бабо. He знаш га ти. Он je дотарабс и застаје пред њима. Минки, узбуђено) ; Од- бар. лазиш. Бабо тс je дао. И пристала си. Поћићетп га С м a и л a г a: Бег je он, бег. Нијеси ти за њсга. другога. За непознатог. Камо ријеч? Мино, зар то A р и ф (прилази ближе Смаилаги и одважшш можеш учинити? гласом): Ншсо, na ни ти нас не можеш раставити! Д ј е в о ј в е (гледају га запрепаштепо, са лераС м а и л а г а (хладнокрвно): J a сам отац, ja зумевањем, нс знају о чем се ради.) одлучујем. М и н к а (Арифу, узбуђсно): Шта то je? Шта А р и ф : Ту престаје твоја власт. Она je моја и збориш? Какве су то ријечи? ничија Biraie! (Пође према Минки). A р и ф <хладно); И питаш ме. Ко не зпаш? С м а и л а г а (скаче међу њих. Минки претећим Пристала си да за љега пођеш. гласом): Одлази у чардак! Спремај се; чекају те. ' М и н к а (нервозно): Рифо, не мучи ме! (Арифу): A ти ове декике остави моју кућу и траА р и ф : Всчсрас hc те одвссти сватови незна- жи својих акрама. (Станка. СпЈ^пггеним гласом): ног делије. Нису, брате, за тебс шћери агинске. Твоја кућа je Д ј е в о ј к е (после ових речи постају живљс, и поштена и часна, знамо ми то сви, ама брате... гледају ое и шапћу међу собом). А р и ф (прекида га, живо): Смаилага, дина ти, М и н к a: Збориш ли то мсви? no дирај мс вишс тиме. Какав зенђилук, какво ли А р и ф : Нико други мо сс пе би пи тицао. бегство. Moj ссвдах, моја љубав je јача од свсга. (Станка.) Твој бабо те јо иоклонио другом. E to, одреко бн сс свих тих празпих и звучних на- 283 �зива који могу бити судбоносни за нас. Одреко бих се свега тога што би чинило ма и најмању препреку. С м a и л a г a: Хеј, брате. Не море то чојку у главу. Понос твој, брате, никад не море нестати. Збориш ти то само сад, кад мислиш да ћеш поколебати моју задану ријеч. Не море то тако бити, кол>С1говићу! Сцена VII. С м а и л а г и н и ц а (ул ази и кад опази Арифа, заклони се за једно стабло): Смајо, хајде, дошо je онај јабанџија. Зове те. С м а и л а | г а : Х ајде (.вакат je. (Минки): Ти имаш своје... А р и ф : Нитсад! Од мене се она више не растајс. | С м а и л а г а : Шта рече? А р и ф : Рекао сам: др.уги he je одвести само прско мене мртва. (Станка.) Смаилага, имаш"ли душе? Зар имаш срца да од свог евлада то -учиниш.? Коме je дајеш? Ономе, за ког она никад ии чула нјие. И не зна Ва. Ни видјела га није. Зар твоја очинска љубав да уфија њезин живот и њезину младост? Д а joj одузме čpehy за сва вроменаг^Вишим тоном) A она?‘Н е^оли га. Знаш ли ти шта је\ љубав? To je пламед мрви, који се не да утрпути! To je снага мЈЈадости, noja ое рађа у жељама за вишим и љепшим животом пуним сунда н вјечите неразориве cpehev- (Часак ћути, na наставља, смиреније): He, не знаш ти^то. Видим да не схваћаш док тако чиш ш . Убијаш нас ообје: мене и Мину. Ти, можда, не знаш да б л ја умро без ље? A и љој еигурно без мене не би бидо лахко. (Јаче): Ни пито je писи. A дао си je. С м а и л а г а (блаже): Нисам ти могао вјеровати. Шта сам ja знао. ( Ариф: Па, ето. Добро. Учини што си наканпо. Подај je оном ког ни ти ни она не знате (Минки): Злато, ето дао те бабо. Нека, Иди с њим. Желим ти сваку срећу! М и н к а (полети према Арифу;: Рифо, шта збориш! Зар можеш и помислити да бн ja иашу љубав прегорјела и другом пошла. He, никад’ Прнјс hy и у црну земљу него другом. С м а и л а г и н и ц а (дотрчи, Смаилаги): Зар ти се не цијепа срце? He могох више трпјчш. Чујеш ли шта зборе дјеца. Нисам ли ти и прије зборила. Сад и сам видиш. Пусти их, учигш км гаирдову. Ф а х и р а (кад су се девојке почеле дошаигавати и приближавата младим): Усрсћићеш их! М у н и б а : Зар ти није жао евлада? С м а и л а г а (бори се сам са собом): Сад видим истину. (Станка. A онда сасвим благо: A Авдага из Мостара? Шта he он рећи? З и н е т а : Пун шехер дјевоЈака. наће ако по.тражи. ' ' > - М и н к а : Бабо! A р и ф: Смаилага! ' Х З м а и л ^ г и н и ц а : Видиш како те моле дјеТ ^ Ч е к а ју твоју ријеч, твоју хаир-дову. С м а и л а г а (као да се још бори са собом. Након мале станхе): Аллах вам био на помоћи. Сад видим све. Сад сте обоје моја дјеца. Волите се и ja ћу вас вољети. Бог he ми опростити што сам вас мудиои'смето. A да сам знао раније, Бог ми душа, давно би вас пригрлио. А р и ф и М и н к а : (љубе га у руку). С м а и л а г и н и ц а : Дјецо, будите сретни! Аллах вас чуво. А р и ф и М и н к а : Фала, мајко... Бог he вас наградити. Д ј е в о ј к е : С хајром, с хајром и са срећом! <Час тишине. Из даљине се чује езан. Јација окујише. Само радост прелева лица усрећених и тих шум трептава лишћа над њима.) С м а и л а г а (свечано): Ђецо, Јација. Хајдсмо на намаз. И Аллах je с нама. — Завеса — Везиља Везем болна срмен јаглук у самоћи, увсзујем златом лета моја pana; — кунем беле дане, пробдијевам ноћи, везем срмен јаглук болна уплакана. . . Теку мутне воде низа наше стране теку мутне, носе моје беле дане; лице вене, срце изједају ране, бехар бели косе посипа ми вране. 284 Аој нане моја, аој мила нане, тешке ли су црне, пусте ноћи саме, кад се no чардаку распу тешке там е. . . П ' ' — Црне ноћи дуже од дуте с’ небеса! Душу бију чаме мртвачкога леса, аој, нане, све док дан не сване. . . ' г Мустафа X. Грабчановић �Dževad Sulejmanpašić Prodiranje sveta u život muslimanke Ovome napisu sam hteo najpre dati naslov »Stu­ braka, to jest stalnog ljubavnog odnosa jednog muška panje muslimanke u svet«, ali već posle prvih misli i jednog ženska, neke religije uokviravale svojim odlučih se, da ga pmmenim u gornji, koji mu da­ najvišim svetinjama kojima se ne traži rezona. leko bolje pristaje. Svesnost o putevima, kojim mu­ Nu, iaiko tako kruto uokviren, brak je, po toj slimanka korača u svetu i o ciljevima prema kojim svojoj prirodnoj osebini najmanjeg otpora, u svim korača, gotovo iščezava u odnosu prema sili kojom zemljama u kojima leže centri rečenih sila, poljuljan svet njoj određuje i puteve ,i ciljeve. do temelja u svojoj svrsi radi koje je postavljen. Kakav je taj svet i kolike su te sile? Mesto da bude stalno čistilište duše i tela, on1postaje U celini svojoj gadan i gnjio, a sile njegove su zaklonište gde se blud može najsigurnije da provodi. kao privlačna snaga morfia, na morfinista. Ta ga­ Mesto da bude izvor svakom socialnom nastojanju, dost i gnjilost su internacionalne, i nema danas na­ on, time što se sklapa u prvom redu radi novčanih roda koga nisu zahvatile. Pod »svetom« mislim svet interesa i zadovoljavanja luksuznih prohteva žene, filma, džasbanđa, žurnalizma, luksuznih automobila, postaje mpćna brana protiv tih nastojanja. Mesto da morskih kupališta, revija ženskih noga, jednom rečju bude veličanstven i hram d škola ljubavi između čoonaj tanki sloj čovečanstva koji, neograničeno vla­ лгека i coveka, on postaje jedno bojište sa koga se dajući zemljskom kuglom i šišajući pomamno duše š iri mržnja i hipokrizija. A onđe, gde bi mogao po­ i telesa svih naroda, postaje sve deblji i deblji. Prdtiv služiti svojej^svrsi, gde bi mu, dakle, motiv bio samo takvih gospodara ne možetse boriti. Njihova su oruđa ljubav, onde se on sve više zaobilazi i pretvara u nevidljiva i sredstva svemoćna. Oni imaju jednu za­ ljubavne odnose u takozvanoj slobodnoj ljubavi. jedničku parolu, koja ih združuje preko svih rasnih, To što se ovde o braku toga moćnog sveta kaže nacionalnih i venskih ideja, koje danas još rastavljaju nije ni prviput a nije ni prviput uzalud rečeno. Ono narode, objekte njihovog gospodstva, jfa-je parola: se*čita i kodm asikao što se čitaju takve stvari i u animalno uživanje pod svaku cenu i svaku žrtvu. drugim zemljama, sa manje interesovanja nego naGovoriti protiv njih, u ‘nameri da im se poljulja go­ primer vesti da se neki svetski filmski star, u koji spodstvo, nema vrednos^i ni koliko glas vapijućeg u su zaljubljene legije mladih srdaca, u svojoj dvade­ pustinji, jer su oni i pustinje ispunili paklenskom setog godini već triputa razvodio u braku, dok, nagalamom, od koje se i vapaji Пе čuju. Već je рге ' primer, čitalačka publika ovakvo pisanje neće ni po­ osamdeset godina, kad je pokvarenost epohe značila gledati ako u svojoj novini ima još da pročita kakvu anđeosku dobrotu prema današnjoj, Kirkegard rekao: ljubavnu aferu iz koje će moći malo da namiriše »Pojedinci ne mogu popraviti epohu, koja propada; isparavanje postelja, ili kakav futbalski izveštaj, koji oni mogu samo da izraze njeno propadanje«. Oni, će, radi herojskih podviga futbalista, učiniti da joj dalje, mogu stvarati svoje male svetove otoka i oaza srce življe zaigra. Tako u onom svetu od koga se i naš narod uči, do kojih i od kojih nema broda. Oni mogu samo čekati, dok bacil trulenja i rastvaranja, koji leži u svrha braka propada i propada i tako će isto biti i svakom etičkom i duhovnom kvaru, pomoću vremena u našem narodu, pre ili posle. ne učini svoje. Tako će biti i kod nas muslimana. Muslimanski brak, kod nas, bio je i jest, u ve­ Svaki napad prodire najpre kroz mesta naj­ manjeg otpora. I prodiranje rečenih sila' današnjice likoj pretežnoj većini, po svojoj formi, po svome prodire najbrže, najlakše i najdublje u mestu naj­ unutarnjem sadržaju, po svojoj potpunoj izolovanosti, manjeg otpora na organizmu čovečanstva, u — lju­ po veri i po tradiciji koja je nagonila ljude da za bavne odnose između muška i ženska. Ti su odnosi obraz žene slepo daju i uzimaju živote, jedna čvrsta zato mesta najmanjeg otpora što su, ne dajući se zgrada od granita. Pa ipak — i po tome se može nikaldia uklopiti ni pod kakve norme ni interese najbolje oceniti snaga tih prodirućih sila — danas ljudskog duha, ostajali večito jedan misterij. Budući se ocrtavaju jasno tragovi toga prodiranja, poškropistovremeno i nepresušno vrelo ljudskog podmlađi- ljeni krvlju i suzama. Oni danas imaju još karakter vanja i obnavljanja, umetničkih stvaranja i socialnih pojedinačnosti, ali brazde postaju sve šire i dublje. nastojanja, kao i ognjište koje je vazda haralo čo- Oni nisu posledica pisanja nas koji zagovaramo ргоvečanstvo požarima i pustošenjima, ti su ljubavni od­ svećivanje i emancipovanje muslimanke. Jer, prvo, nosi u svojoj bitnosti ostali tajna zagonetka i ostaće ko bi Od nas zagovarača želeo sam svoju, konačno zavazda. Stoga su ih, u onom njihovom obliku u kome i ličnu, propast? Drugo, danas imamo dovoljno očitog su pokazivali najmanje negativnih osebina, u obliku iskustva da to prodiranje »sveta« u život muslimanke 285 �ide lakše kod neprosvećene. Naše prosvećene musli­ manke daju se na prste brojiti. Ali mi imamo danas deset puta više muslimanki koje nose bubikopfe, mažu usnice, pokazuju gole vratove i koljena u svi­ lenim čarapama, nego onih koje su svršile koju srednju školu. Mi imamo danas dobar broj prostituisanih muslimanki a nijednu koja bi dolom radila na tome da se to društveno zlo ublaži. Mi imamo danas priličan broj muslimanki koje posećuju sum­ njive noćne lokale, a nijednu ne vidimo još na go­ vornici za kakve socialne poslove. Mi imamo danas lep broj žena koje po raznim morskim kupalištima i banjama sklapaju lako i rado zabavna poznanstva sa inovermm svetom, a teško d a ih imamo svega deset, koje traže priključka u inovernim ženskim kulturnim i socijalnim društvima. Mi imamo danas u gradovima mnogo slucaijeva brakova, koje je žena uništila svojim luksuzom, a veoma malo žena, koje privređuju na osnovu kojeg u školi stečenog znanja. Mi imamo vrlo malo sposobnih i kvalifikovanih majki, a jedno more skitničke dece o kojoj niko n e vodi računa. I tako dalje, sve više zla a sve ifianje dobra kod naše žene. Vidici koji s'e otva^aji^ U budućnosti toliko zastrašivaju da se ni najliberalnijem pristaReinenram cipacije muslimanke ne može učiniti smešnim postav­ ljanje problema: da 1РДн »bilo bolje da se muslimanka opet povuče u (svoju patrijarhalnu potpunu azolovanost. Problem nije smešan, ali je, ipak, rešiv samo u jednom smislit; u smislu napuštanja | ižolovanosti putem prosvete d kulture. Izolovanost je izgubljena svakako. Nje će naglo nestajati. Otkrivanje muslimanke, naprim er u Šarajevp i Mostaru, već je nešeno pitanje. Tu ih je više od ipolovine koje su m o r a l n o otkrivene, koje u svome pokrivanju ne vide više ništa drugo nego nasilje svoje okoline, porodice i društva. Kad se danas, usprkos toga moralnog ot­ krića, ipak vidi srazmerno mali broj otkrivenih prema broju onih, koje su poprimile istu nošnju, isto doterivanje i pokazivanje mekih svojih fizičkih tepota kao i kod imovemih žena, onda se iz toga može tatino za­ ključiti da je proces stvarnog otkrivanja pitanje još od par godina i da će ono n svojoj poslednjoj etapi biti usporavamo samo još od ženske sujete, naime od rasuđivanja žene: da li je njen celokupni lepotni utisak na muškarca ipnvoljniji sa valom na licu ili bez nje. ___ _ Kao što je i prosvećivanje muškarca i p o s v e ­ ćivanje uopšte u današnjem civilizovanom svetu pu­ tem škole i kućnog odgoja drugorazredni faktor u formiranju duha toga sveta, tako će isto ii muslimanka odgojena školom i dobrim roditeljskim odgojem ipak ШМ slabo zaštićena od prodiranja rečenih sila u njen život. Razlika je, i to sudbonosno važna razlika, samo u veličini posledica toga razaranja. Dok neprosvećena muslimanka može biti toliko razorena da će od nje' preostajati samo bestidno animalno stvorenje, koje bi, kiad bi postalo opšti tip, značilo bedan konac naše zajednice, vposle koga ne bi bilio više moguć­ nosti preporoda, dotle će prosvećena muslimanka, pored svih rana koje oe i njoj zadati svet, sačuvati u sebi, pa ma i zapretane, one ideale čovečanstva bez kojih ono ne može postojati. Stoga treba i muslimanku prosvećivati i to ubrzanim tempom. Treba i kod nje stvarati mogućnost onih otočića i oaza čistih idealnih duša; koje će sejati plodno seme kad ova trulež civilizovanog čovečanstva sazre i izgubi svoje otrove i tako bude predstavljala još samo jedno mrtvo i dobro nađubreno polje na kome će iz tog semena iznicati generacije istinskih ljudi. Ћамил O. Селмановић Гajpem на Јуту ■Свакако je велик и значајан догађај акција и појава Гајрета на нашем Југу, како no будући правац рада Гајретова, тако и no живот и препород нас муслимана који живнмо на Југу и који појаву Гајрета свесрдно поздрависмо, дубоко уверени да he идеја Гајрета овамо уродити плодом и круписати се успехом, као што je крунисан цео Гајретов рад од његова оснивања. Овамо живимо ми, овамо грије наше сунце и загрева плодне и широкс равнице наше народне ризнице, кој.у je промишљеиим радом потребно дићи na висину коју она, no положају и природиим благодатима, треба да заузима и са које he се моћи још миого вишс иослужити нашим општим 286 народним интересима и нашем поносу. Ми који жишшо у овим. крајевима, a нарочито ми муслимани, одгојени смо у другим приликама, подвоЈени, под другачијим и разним околностима, него што су то наша браћа који живе no другим покрајинама пшроке нам и слободне Отаџбине, a чији се одгој кретао с одгојем нашег народа уопште, који je вековима силом прилика био раздвојен и гајио заједничке идсале слобода и јединству. Сада су настале нове прилике, неегало je свију сметња и препона које су нас раздвајале, сада смо ми један једипствен народ, једна јединствена националиа целтта, na се зато и осећа код нас на Југу потреба и жеља да наш живот и обичаје, у �колико нису, саобразимо животу и обичајима liamo ких догађаја у животу Гајрста почели на нашем народне заједнице, јер je то услов и потреба велике Југу ницати повереништва и пододбори. и јакс националне целине. Прославом двадесетпетгодишњице у Скопљу Прослава Гајретовс двадесетпетгодишњице у Са- учвршћују сс још више темељи Гајрету na Југу и , рајеву није била само сјајна манифестација рад- распростире његова плодоносна идеја, једна1со и ника и пријатеља Гајретових, то није био само слет свесрдно примљена од све браће наше без разлике босанско-херцеговачких муслимана, пријатеља њи- вере, који живе овамо И' чувају наш Југ. Од какхова напретка и пријатеља Гајрета, всћ je то била вог значаја je појава Гајрста и шта можемо очеједна велика национална прослава нашсг народа кивати од ширења његове идеје међу нама, какви уопште. Рад Гајрета за минулих двадесет и пет ro­ се плодови могу пожњети са те стране, колико ће dina, обслежен je, не само као рад на културном, се допринети благостању нашем који живпмо овапросветном и економском подизању Босанско-Хер- мо, од каквог значаја he бити ти плодови no опште цегоиачких муслимана, већ нарочито као рад на добро наше народпе заједнице, најбоља и најјача њиховом националном освешта вању и њихов улазак нам je гаранција досадашњи рад и успјоси Гајрета. у борбу за вековне идеале нашег народа, у борбу Гајрету je пала у део и он се примио једне за слободу и јединство. Гајрстова мисија у свима велике, значајне и патриотсве дужности коју hc правцима потпуно je успела, плодови његова рада знати извести, неодступајући од свога програма и у сваком погледу позитивни су и баш та позитивтрадиција којих се од свога оснивања придржавао, мост његових плодова ствара и отвара Гајрету нове -подижући аарод na културном и националном видике и намеће нове и значајнс дужпости. Нови * И^јБу. О" У Г) видик Гајрета je и наш Југ, a дужност му je, да Гајрелтжа акција на Југу нећо бити ки у коовамо на Југу опроведе своју идсју коју đyr жељно очекује. Гајрет je већ и учинио тај толико значајни лико отежана, н»егову he идеју сви синови Југа да корак na наш Југ. Овајнови ^ вфЉа зпачајни под- приме срцу, јер je познају и јер им je необходио хват Гајрета трсба да у Гајретовим пријатељима и потребна, a зпају и то да je Гајрет признат и под радницима изазове разумљива рдушевљење, na да Највишом Заштитом Његовог Краљевског Височанудвоструче акцију у раду^за »Гајрет, да прегпу и ства Престолонаследника Петра чији узвишешт да со жртвују, na у ^ваком куту на Југу опроведу "Отац наш дичли Крал, будним okom прати и обилпо идеју Гајрета, јер их ми сви раширених 'руку че- помал«е акцију Гајрета са истом оном жари Владакамо, јер плодно пољеЧкељно очекује срећно ćfles©1 лачке Љубави којом бди над добром нашег сло>дног и уједињеног народа. na да уроди сјајем наше ошпте cpehe и славе. Гајретова прослава у 'Сарајеву и наша према Гајрсту привукла je и%ас са Југа из свију мјеста, na чак и најудаљенијих крајева и толико нас јо одушевила, надахнула енергијом, опојила још топлијом љубави према Гајрету, смо се са највећим одушевљењем и самопоуздањем вратили у своја мјеста, али не да останемо и даље превије1СИХ руку равиодушни посматрачи наших животних потреба, већ на основу онога што смо чули, видели и осетили тамо, да ое преномо, па no примеру и стопама Гајретових радиика и под окриљем Гајрета, кренемо напред изградњи наше боље будућности, за чију изградњу највећа нам je гаранција окриљс под којлм се крсћемо — Окриље Гајрета. Разумљиво je стога, што су после ових вели- Гајрет ће најбрже и најуспешније да спроведе >ЈУидеју na Југу ако je сви Гајретови пријатсљи, има много, помогну, и да би се успјешпије опровела треба да се осети акција осведочених поборника Гајретове идеје, треба да се они ставе у покрет, na, и уз личне жртве, да послуже велшсој идеји и нужпој националној мисији јер то од љих захтева и очскујс читав наш народ a особито наш Јут. Гајретови радници треба да дођу na наш Југ са књигом, са пером, са ралом, са леним и слатким речима нашег јсзика и да се овамо настане стално или привремено, na скромшш радом осигурају иужну животну егзистенцију, a општим радом послуже идеји водиљн, нашем Југу и општим интере* сима нашег народа. Jesam li podmirio dužnu pretplatu? 287 �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Proslava 25-godiš. Gajreta u Rudom Proslava Gajretove 25-godišnjice u Rudom održana je na dan 20. i 21. maja ov. g. Tačno u 9 sati na veče otvorio je proslavu ovd. povjerenik Gajreta Asim Kadrispahić sa ovim govorom: Poštovane gospođe i gospodo! Sretan sam što mi je pala u deo prijatna dužnost da otvorim današnju svečanu proslavu 25-god. rada Gajreta, društva za kult. i ekon. podizanje muslimana. Otvarajući ovu proslavu, sa ovoga veličanstvenoga skupa da se sjetimo naj­ višega Gajretova prijatelja i zaštitnika našeg dičnog Vladara Njeg Vel. Kr. Aleksandra prvog, Njeg. viteškog sina Protektora Gajreta Njeg. Кг. Vis. Prest. Petra i cijelog kraljevskog doma sa usklikom Živeli! Živeli!, a ujedno da pošaljemo pozdravnu depešu koja će glasiti sledeće: A s im K abinetskoj Kane. Njeg. Vel. K ralja A leksandra I. Beograd. M uslimani i prijatelji G ajreta, sa­ kupljeni n a proslavi 25-god. G ajreta u varošici Rudom, pozdravljaju svog ju ­ načkog K ralja A leksandra Prvog, svi­ jetlu Kraljicu* Mariju, svog dragog Pro4ćktora P re s t P etra, p rin ca Tom islava i cijeli^K rhljevski Dom, s a odanom molitvom Svem ogućem Bogu da Vas dugim vijtekom i zdravljem obdari n a veljlpi r*dost i sre ća našeg bratskog naroda. K a d r is p a O ić 4 P ovjerenik^G teS^; t Asim Kadrispahić. Ujedno da pošaljemo-'depešu Kr. Vladi, koja Kraljevim Manifestom od'6 . januara ov. g., koja pomoći donijeti napredak i blagostanje našoj zemlji, dećeg sadržaja: G. Petru R. Živkoviću Predsjedniku vlade, g enerali i počqsnom ađutantu, Beograd. Prijatelji Gajreta sakupljeni na proslavi 25-god. rada Gajreta u varošici Rudom, pozdravljaju Vfis sa cijelom kr. Vladom iskazujući svoju nepokolebivu odanost. Povjerenik Gajreta: Asim Kadrispahić. Tako isto da se sjetimo osnivača i prvog predsjednika Gajreta našeg pjesnika g. Dr. Bašagića sa pozdravnom de­ pešom i to: Dr. Safetbegu Bašagiću, Sarajevo. Kao osnivaču i prvom predsjedniku Gajreta, sa svečane proslave 25-god. Gajreta u Rudom, mi prisutni pozdravljamo Vas u znak priznanja i odobravanja sa željom da Vas svemo­ gući Bog zdravim učini i pozivi na korist našeg naroda. Povjerenik Gajreta: Asim Kadrispahić. Sada Vam se ispred Gajreta sa svega srca zahvaljujem koji iskazaste tolike požrtvovnosti da dođete na ovu veličan­ stvenu Gajretovu proslavu. Osobito se zahvaljujem diletantskoj družini za odigravanje zabave i svima koji pridoniješe moralnu i materijalnu pomoć da uveličaju ovu proslavu. Na posljetku Vas molim da saslušate učitelja g. Zuhrića, koji će nam iznijeti istorijat Gajreta i njegovu važnost, kao da saslušate i ostale tačke programa i da ne zamjerite ako se koja greška podkrade, jer što reče naš pjesnik g. Bašagić: 288 Mi smo početnici, Mi smo jako mladi. Mladost se dade oprostiti. U to ime neka živi naš ponosni Gajret, njegov Pro­ tektor Prest. Petar i svi ostali Gajretovi radnici. Živili! Nakon toga iznio je učitelj g. Zuhrić čitav istorijat i osnutak Gajreta. Posle Zuhrićeva predavanja o Gajretu deklamovao je g. Šefik Dorić »Gajretovu Himnu«. Iza ovoga odigrali su diletanti komad »Varalica Hamza«. Komad je izveden iznad svakog očekivanja, tako ko nijedan do sada u Rudom. Naročito su se pokazali u ulogama Zuhuri ef g. S. Osmanić; Muhterem ef. g. M. Dorić; Hamze g. F. Smajović i Idu gđica Devleta Maglajlija. Na posljetku je po­ trajala igranka i veselje do zore. Vrijedno' je napomenuti da ovo po prvi puta izlaze na pozornicu u Rudom muslimanke. U programu proslave bio je na 21.. u 4 sata poslije podn^ .Veliki Gajretov Narodni Teferič na Bakarevića vrelu, u Starom Rudom. Istom pošto se je narod počeo okupljati, prekinula nam je kiša sve, tako da smo sa ovim prekinuli našu Gajretovu proslavu. s Moralni, a još bolje materijalni uspjeh bio je iznad svakog očekivanja. Bruto prihod zabave odnosno proslave iznosio je Din. 3050.—, a rashod Din. 975.—, čisti prihod Din. 2075.—. Sada se ovom prilikom zahvaljujemo onima koji nam poslaše svoje priloge sa strane, putem pošte, a to su g. g.: Kr"Mušafija, Sarajevo Din. 100.—, Zadik J. Danon, Sa­ rajevo Din. 100.—, »Varda«, Višegrad Din. 100.—, Branko M. Vinterović, Obrenovac Din. 100.—, M. Krautblatt, Sarajevo Din. ICO.—, Isp. Zem. Banke, Višegrad Din. 50.—, Lazar Bojić i dr. Plevlje Din. 50.—, Srp. Pr. banka, Višegrad Din. 50.—, Šemso Kuljuh, Goražde Din. 50.—, David Kamchi, Sarajevo Din. 40.—, Muratbeg Čemgić, Višegrad Din. 30.—, Mosko D. Papo, Sajevo, Din. 30.—, Isak S. Abimm, Sarajevo Din. 20.-*-, por. liloš Bojanić, Beograd Din. 20.—, Regib Japalak, Tarčin Din. 20.—, Alibeg Teskeredžić, Višegrad Din. 15.—, a ujedno zahvaljujemo svima i ovdašnjim koji nam poslaše priloge, a naročito Jovanu Rončeviću, koji darova svotu od Din. 100.—. Ne možemo da propustimo prilike da se ne zahvalimo građanima varošice Priboja koji su došli u velikom broju na teferič, 6ažaljevamo slučaj zbog lošeg vremena što nije uspio teferič. Od kabinetske kancelarije stigao je odgovor na poslatu depešu: Gosp. A. Kadrispahiću, pov. Gajreta, Rudo. Beograd, 28. maja 1929. god. Gospodine, Primivši sa zadovoljstvom tople pozdrave i lepe želje za dug i srećan život Kr. Doma, poslate sa proslave dvadesetpet god. Gajreta u varošici Rudom, Njeg Vel. Kralj, blagoizvoleo je narediti da učesnicima te proslave izjavim njegovu srdačnu zahvalnost. Ministar Dvora: V. D. Jevtić, s. г. Veličanstvena Gajretova zabava u Tuzli U nedjelju 1. septembra o. g. održao je Mjesni odbor veliku vrtnu zabavu. Moralni i materijalni uspjeh je iznad svakog očekivanja. Čist prihod iznosi Din 19.700.—. Cijela Tuzla došla je na ovu zabavu da svojim prisustvom dade �priznanje Gajretovom radu na nacionalnom osvještavanju i kulturno-prosvjetnom pridizanju muslimanskog dijela našeg naroda. Može se sa sigurnošću reći, da Tuzlaci nisu vidjeli ovako mnogobrojno posjećenu zabavu u Tuzli. Ne samo što su gotovo svi muslimani došli, nego su i ostali građani po­ sjetili zabavu u velikom broju a naročito braća pravoelavne vjere. Veliki Trobegov park, okićen i osvijetljen kao nikada do sada, mnoštvo svijeta naročito ženskog, pružali su divnu sliku, i nema prosjetioca koji sa zadovoljstvom i divljenjem ne govori o Gajretovoj zabavi. I z l o ž b a ru čn iO r a d o v a n a G a f f e t o v o J l z a b a v i u T u z li Ova velika uspjela zabava dokhz jd, da je Gajret uhvatio čvrstog korjena među muslimanima i muslimankama grada Tuzle i da nalazi puno i bratsko razumjevanje kod ostale naše svjesne braće. Muslimani i muslimanke grada Tuzle ш»г kazali su i ovog puta da vole Gajret, iskreno i predano, jer su uvjereni da je Gajret jedino muslimansko društvo koje radi i pruža stvarne koristi muslimanskom elementu naše Kralje­ vine. Trebalo je doći na ovu zabavu i vidjeti samo Gajretovu tombolu, koja se je sastojala iz sćTmlh ženskih ručnih umjetnih radova, koji 6U muslimanke izradile i darovale Gajretu, pa se osvjedočiti o njihovoj golemoj ljubavi za Gajret; trebalo vidjeti ove naše vrijedne muslimanke kako sa puno ljubavi, predanosti i, to podvlačimo, razumijevanja vrše svoje duž­ nosti, koje im je Mjesni odbor povjerio. Izabrale su mahalske odbore radi propagiranja zabave, kupljenja ručnih radova i jela za bife. Ovim svojim radom pokazale su, da ,su voljne i sposobne raditi u opće korisnim poslovima. Baš ovih dana Mjesni odbor radi na tome da Gajret osnuje Muslimansku žensku zadrugu sa radionicom umjetnog veziva, u kojoj bi se zaposlile siromašne muslimanke, pa će se sav posao oko osnivanja Zadruge i radionice povjeriti isključivo musliman­ kama. U radu oko priprema za ovu zabavu vidno su se istakle slijedeće gospođe: Dževahir-h. Vilović, Emine-h. Sijerčić, Zineta-h. Gluhić, Temzila-h. Telalbašić, Raife-h. Nožić, Atife-h. Jašaragić, Hanumica-h. Jašaragić, Vafa-h. Cenanović, Džemile-h. Kahvedžić, Tije-h. Dervišefendić. • Od gospođica treba naročito spomenuti ove: Zadu Selesković, Šamiju Imširagić, Pašu Gluhić, Hibu Hajriju, Diku Šerbić, Senu Arnautović, Kidu Sehanović i Diku Čokić. Treba naročito istaći, da je velik broj muslimana seljaka posjetio zabavu i ako je dan bio vrlo lijep, stvoren za poljske poslove. I ovo je znak da je Gajret prodro i u naša sela da i tamo nalazi ono razumjevanje, koje ви do sada samo građani pokazivali. A da naš seoski svijet pijeni Gajret najbolje se vidi po tome, što je do sada sakupljeno dobrovoljnih priloga i prodano »Gajretovih cigli« na selu preko 6000 dinara, a prema svemu izgleda da će se po selima Tuzlanskog sreza moći još više sakupiti za Gajret i u novcu) i u hrani. Još tokom ovog mjeseca prirediće Mjesni odbor sa povjerenicima trke sa nišanima u Bukinju, Lukavcu i vjerovatno u Puraćiću. Nepodcjenjujući ničije zasluge a zahvaljujući svakome na uslugama i radu za održanje ove zabave, Odbor ne može a da ne istakne požrtvovni rad omladine. U kratko rečeno ova zabava pokazala je, da je selo prišlo Gajretu, da je muslimanska žena shvatila svu važnost Gajreta i pružila mu punu saradnju, da ie omladina bila i ostala Gajretova. T u z l a , n a j j a č i m u s l i m a n s k i s r e z B o sn e i H e r c e g o v in e k u l a je G a jr e to v a . Pored ostalih građana zabavi su prisustvovali: Predsjednik Glavnog odbora g. dr. Avdo Hasanbegović, veliki župan tuzlanske oblasti sa gospođom dr. Halkom, g. dr. Jovan Zec, veliki župan vrbaske oblasti sa gospođom, Tuzlan­ ski muftija g. Kurt Šefket-ef., Tuzlanski vladika g. dr. Nektarije Krulj, komandant mjesta g. M. Vasić sa gospođom, pred­ sjednik Okružnog Suda g. Anton Malbaša sa gospođom, pro­ svjetni inšpektor g. šukrija Alagić, direktor Lukavačke Solvaj •tvornice g. Miler, načelnik gradske opštine g. Lufti-beg Sijerčić, sreski načelnik g. Mihajlo Popović i sekretar Glavnog od­ bora g. llaniid Kukić. Tajnik: Rasim Kršljak. Predsjednik: Osman Selesković. Gajretov pododbor u Foči smatrao je za svoju svetu dužnost da u ovoj općoj narodnoj proslavi dadne vidna znaka svoje zahvalnosti i odanosti prema svome Protektoru. Zato su već u 8 sati na večer prostorije Đikićeve, u kojima je smješten pododbor Gajreta, bile raskošno osvjetljene. Na pro­ čelju zgrade bila je istaknuta dekorisana slika Njeg. Visočanstva Prestolonasljednika P e t r a , a ispod nje u narodnoj trobojki svjetlost je odavala ove riječi: »ŽIVIO PROTEKTOR GAJRETA NJ. VIS. PRESTOLONASLJEDNIK PETAR!!!« Oko toga gorjelo je bezbroj svijeća, čiji se je veličan­ stven bljesak rasipao svuda unaokolo. Mjesto pred društvom Đikić odjedanput je postalo sre­ dište varoši, puno vreve, gdje se je sva varoš počela grozni­ čavo da skuplja, 289 �Kad se je na tom mjestu zaustavila veličanstvena po­ vorka sa bakljadom, koju je predvodila društvena glazba na čelu sa svojim vrijednim i neumornim horovođom g. Alijom Sellmovićem, u dubokoj tišini i očekivanju, sav od radosti uzbuđen, pozdravio je sa verande prisutne društveni pred­ sjednik i poznati nacionalni radnik g. Derviš Talro, direktor gimnazije. On sa svojom živom rječi, pred duševnim očima prisutnih, reda slike iz muslimanske prošlosti u Bosni ističući da ni 500 godina života pod Turcima nije moglo da poništi nacionalne osobine bosansko-hercegovačkih muslimana. Te nacionalne osobine i danas se kod muslimana osobito ističu, i ako kod mnogih nema svesti o nacionalnom imenu, ili kako to govornik reče: »Nacionalna svest kod muslimana B. i H. uvek je postojala i danas postoji, samo je uspavana i treba je razbuditi. To buđenje nacionalne svesti, kao i kultumoprosvetno pridizanje muslimana uzeo je sebi u dužnost Gajret, čiji je protektor Nj. Vis. Prestolonasljednik Petar, što je znak osobite pažnje i ljubavi prema muslimanima B. i H. i njihovom kulturnom, prosvetnom i nacionalnom pridizanju od strane onoga ko je taj protektorat dozvolio a to je Nj. V. naš premilostivi Kralj.« Ta visoka pažnja zadužuje specijalno nas muslimane. Zato pozivam sve prisutne da u znak iskrene odanosti i zahval­ nosti iz dubine duše kliknemo ćelom kraljevskom domu da živi! U isti čas iz stotine grla zaori se: Živio! Živio! Živio! Zatim je muzika^odsvirala narodpe himne, posle čega je povorka krenula na raskršće, gđe se je u opštoj radosti uhvatilo kolo Srbijanka. F o č a , 7. septembra 1929. Прослава рођендана Рајретова Прошектора Њ. Kp Вис. Престолонасљедника у Бос. Шамцу Мјеснп одбор ГаЈрета у Бос. Шамцу на особито свечан начпн прославно je 6. о. мј^рођендан Покровитеља ; Његовог Височанства Престолонаследннка Петра. Д. су обављена уобпчајена богосЈЈужеша у свим богомољам јпма je присуствовао одбор ГајреТа и много чланова. У вору са Соколским и Ватрогасним друштвом приређсна je иа всче у 7 сатп бакљада и обходња градом, са соколском фанфаром на челу, a за време обходње^ кроз илумпнирани град, грували су мужари и клпцало се Њиховим Велнчапствима и Преетолонаследнпку-Покровитељу Гајрета. По довршеној обходљи, уз глазбу соколске фанфаре, ухватило се je пред народном основном школом шаролпко пародно коло, у ком су се пзмпјешали и младеж и старци, a након кола свак je пожурио кукп да брзо вечера и опреми се на забаву коју je прирсдпо мјесни одбор Гајрета и за коју je владао великн интсрес међу грађапством. У 8 и no сати бпле су све просторије кафане и рестаурације »Гранд« дупком напуњенс, a гости су даље долазили, тс je одбор уложно миого труда док су гости смјештеии. Нешто послпје 8 и no сатп почип.е програм говором предсједника мјесног одбора r. др. Мехмедагпћа, у коме j'e предеједник, пакон поздрава и захвале на посјети, истакао двије главне сврхе ове прирсдбе. Прва сврха je била да се што спсчанпје прослави рођендаи Протсктора Гајрета Њсговог Височанства Престолоиаслсднпка, a тиме и видпо маннфсстује дубока харпост и захвалност Његовим Узпишеннм Родитељпма за Њнхову блпгонаклоногт према патем Гпјртеу. Лруга je сврха та да ес и iiinpir слојепи грађаистпа што бољс упознају са радом п ппдаћом Гајрста, na je говорннк у главиим цртама прпказао 2Г)-годишп>и рад друштва и репултате тога рада. Констатовао je да тај рад, обзиром па велпку по- 290 требу ваљаие нителигснцнје и честнтих стручшака у свнм звашима, треба помногостручитп, да се потиуно изврши задаћа коју je Гајрет себи прсдузсо; изразио je тврду наду да hc стог разлога Гајретови радници и на даље rnuihn код грађана на разумијеваља и потпоре, na им у то нме зазкслио вечерашњу добру забаву. Након тога je соколска фанфара одсвирала пеколико лијепих комада, na je професор г. Галиб Миџић, са нсочскиваннм успјехом, декламовао »Оду чутури« од Змаја, a школски старјешнна г. Радивојевић je својим дивннм гласом отпјевао »Бехар« од Христића, уз пратљу учитељице гђе Беседник на гласовиру. Kao главпу тачку програма извели су дилетанти Соколског друштва »Клин клином« шалу у 2 чина од Пала Ковача, на потпуно задовол>ство публике. Послије овога комада, који je са својом весслошћу join више повећао расположење присутних, развио се плес који je потрајао до касно у noh. За вријеме плеса обављен je избор љепотице, изабрапа je гђица Симка Стојић која јо од одбора добила красаи дар: од *бијелог алабастра дивно израђене бисте Њихових Величанстађа Краља и Краљице којем су се дару цијслу ноћ диппли гбсти' и због којег се и развила необична борба пригодом избора љепотпце. Ова je забава изиад очскиван>а задивила прнсутне, a за овакав успјех се има много захвалити братском Соколском друштву, које jes y свему било на помоћи одбору. Бруто приходује досада око 5.000 динара. Прилози са стране и из мјеста још стижу. Gajretova zabava u Maglaju Mjesni odbor »Gajreta« u Maglaju priredio je na rođen­ dan svoga Protektora Njeg. Kralj. Visočanstva Prestolonasljed­ nika P e t r a zabavu u prostorijama Srpskog Doma. Zabava je vanredno uspjela kako moralno tako i ma­ terijalno. Velika sala Srpskog Doma bila je dupkom puna. Goste je pozdravio lijepim govorom stud. Prava g. Omer Softić, a gđica Fahira Stočanin izdeklamovala je »Pozdrav Gajreta Prestolonasljedniku P e t r u « od g. Bjelevca. Diletantice i diletanti izveli su pozorišni komad »Pro­ tivnici« od Ahmeta Muradbegovića pod režijom gg. stud. prava Huseina Lokmića i maturanta Ismeta Terzimehića na opće zadovoljstvo posjetilaca. Da je zabava ovko dobro uspjela valja posebno zahva­ liti đacima Maglajlijama, koji su se svi prosto otimali da što više za zabavu i Gajret urade. Nažalost zabavu ni ovaj put ne posjeti školski upra­ vitelj g. Savo Čupović, makar je on upravitelj škole, koju po­ hađa 70% muslimanske djece. Mjesni odbor Gajreta srdačno zahvaljuje svima posje­ tiocima zabave i svima onima, koji ne žališe truda da radeći za zabavu na taj način učine uslugu »Gajretu«. Гајретова забава у Сјеници Ha рођсидаи Љег. Крпл.. Впс. Прсстолопаслсднпка Пстра 0. сеитембра, Мјесни Огбор Гајрста у Сјснпци прирсдио je ирву Гајретову забаву са овим програмом: 1. Поздравна реч и предаваљс о Гајрету. .2 . »Остајте овдс« псома од Алсксе Шантића. з. »Хаџи Лоја«, позоритна драма од П. Нушића. Свс тачке прогрпма изведсне су на онште задовољство. Морилни уснех one пабаво био je одличан. Просторијо Начслства Срсза, где je забапа прирсђсиа, биле су дскорнсано �и дупком пупе, јер су забаву посеттш сви грађани des раа лике всре, сељаци из оближп.их села и гости из Н. Пазара Иа забави je свирао тамбурашки збор Омладииско-про светиог друштва »Његош«. Чиста прихода било јс 2.000 Дин У 10 ку оиог месеца члапоои he нанравити излет до Но вог Пазара и том цриликом и тамо нриредити Гајретову за Гајретова забава у Гор. Тузлн Муслиманска омладина у Гор. Тузли приредила je забаву на дан 24. овгуста о. г. у суботу на вечер. Чисти приход подијељен je на пола са друштвом »Хајр« у Гор. Тузли. Програм забаве био je: »Прени се роде« од Н. Ресуловића; »Мухаџири« и »Златни бардак« од A. Мурадбеговића. Ha забави je одржао предавање г. Мехмед еф. Салихспахић, учитељ из Тузле о значењу Гајрета, његовом раду и дјеловању у прошлих 25 година, a нарочито о ширењу Гајретова рада сада. Истакнуо je рад и борбу Гајретових радника на националном пољу, a нарочито je напоменуо рад и живот рахм. Османа 'Бикића, Авде Сумбула и Бехџета Мутевелића. Споменуо je и пожртвован рад данашњег агилног предсједника г. Др. Авде Хасанбеговића, који je такођер својом посјстом почастио ову забаву. Има изгледа да he ова забава доста допринијети ја?ав>у Гајрета, јер након забаве почело рв живље расправљати О' Гајрету, те се je надати бољем успјеху повјереништва у Гор. Тузли. Друштво »Хајр« има чист пр^ход' потрошити овако: за двојицу муалима у Гор. Тузли no Дин ”150.—; за сиротшвску^ Дјецу у Гор. Тузли (обућу и одјећу^Дин. зОб^-; помоћ7 дилетанту Салиху Мехчићу Диц^ЈОО*- и претплата на лист »Гајрет« Дин. 100.—. ° Is ‘ Гајретов шеферич у Гоачаници \ tliHU У недјељу 11. августа о. г.^одржао je мјсспи одбор рета у заједници са Народном’ Читаоницом свој вел ферич. Теферич je одржан недалеко Грачанице уз Спрече, коју je са стране заштићавала шума, гдје се je могло наћи доста хлада за разоноду и весеље) Читав простор био je oKBhen државним и српским заставама и лампионима. Teферич je успио изнад сваког очекивааа \ а к ^ у моралном тако и у материјалном погледу. Што нарочито на овом мјесту желимо да истакнемо, то je чињеница, да овај теферич имаде и велико национално значење, јер осим муслимана теферич су посјетили и наша браћа православне вјере, na je морални успјех теферича постигнут. Теферич су посјетили гоопода из Тузле на челу са Великим Жупаном Др. Авдом Хасанбеговићем и љеговом госпођом Др Халком Хасанбеговић, те предсједник тузланског одбора Гајрета г. Осман Селесковић. Исто тако теферич су посјетили господа из Добоја на челу са предсједшгком Ибрахим еф. Мујичићем, као и господа из Маглаја, Тешња и Градачца, муслимански и православни тежаци из околних села, који показују да имају и они разумијевања и ocjehaja за наш Гајрет. Теферич je отворио предсједник мјесног одбора Гајрета г. Алпкалфић поздравивши госте и захваливши се свима присутним на лијепој посјети и љубави за Гајрет. Међу осталим je рекао: да je Гајрет основан из потребе како економске тако и културне и националне. Ми смо муслимани до оснутка Гајрета културно животарили. Заостајали смо у сваком погледу иза наше браће других вјера. И тек оснутком Гајрета пастају бољи данн за наш муслимански елеменат. Тек тада паш муслимански свијет помоћу Гајрета почиње слати своју дјецу у школе. И данашња већина муслиманске интелигенциеј има само да захвали Гајрету, који je кроз 25 година еталДо Помагао, препоручивао ii слао муслНмапе у ШкбЛб. Број образованих људн међу муслиманима прије 25 годииа у упорсђсљу са данашњпм бројем даје нам јсдну готово рсволуцнонарну разлику на боље, a за коју можемо са шхштивhhu аргументима тврдитп, да то прииада заслужним пионерима Гајретове мисије. Наравно да je Гајрет од свог оснутка na до данас наилазио у свом раду на велике запреке од стране носиоца реакције, који су са погрешним тумачењима исламских темељних принципа покушавали парализовати културне и националне напоре истинских пријатеља нашега елемента и истинских интелектуалаца. Они нијесу успјели, јер je Гајрет брзо захватио, одушевио и загријао све муслимане и данас свак осјећа једну ствариу потребу, чисто културну и нацпоналцу потребу опстанка нашега Гајрета. A да нијесу успјели доказује и овај наш теферич, који нам служи као доказ како je дубоко продрла у најшире слојеве мисао Гајрета. У раду нашсга Гајрета нарочито je пресудан и одлучан моменат, када je Његово Краљевско Височанство Петар Карађорђевић преузео с^. допуштењем, пристанком и посредством Његових узвишенихг "Рјдитеља протекторат над радом и будућношћу Eajpeia. To je кру^а Гајретова успјеха и најбољи залог ње-говог националног a- културног рада и дјеловања међу муадЈшаннма. Нарочиту важност Гајрет имаде што je у по. сљедње Jpiip*Me преуа^о тешку задаћу на себе, да нивелише, да ублажи предрасуде в заблуде међу. истокрвном браћом, да уииштује све препреке, «оје сметају остварењу оне изреке: Брат je мио које вјере био. Нека je зато оснивачима Гајрета, Пека^је зато част и призиаље свима његовим пријатељима, a нарочито свима његовим искреним функдионерима на челу са лредсједннком г .Др. Авдом Хасанбеговићем. Предсједннк je завршио свој говор кличући Краљу и Краљици и Великом Покровитељу Гајрета Престолонаследншсу Петру уз бурно одобравање и акламовање народа. Затим je секретар Гајрета г. Жишко прочиато слиједећи >јав: »Кабинетској Канцеларији Њ. В. Краља Александра Sorpaflj — Са прославе Гајретове мисли хитамо да Вам своју дубоку вјерност и оданос уз поклик: да живн ‘еличанство наш Краљ и Краљевски Дом!« Послије тога настала je народна свечаност, која je по^трајала до касно у ноћ у највећем расположењу и весељу. Појединци својим новчаним прилозима и разним поклонима за томболу те велика посјета муслимана и муслиманки, a и браће православне вјере допринијели су великом хсатеријалном, a нарочито моралном успјеху теферича у иначе оваком тешком времену и новчаној кризи. Пододбор се овим путем најљепше захваљује свима који су било својим радом и настојањем, било новчаним доприносима и поклонима допринијели овако моралном успјеху теферича. Нека je на овом мјесту изречена топла благодарност овдашњем среском начелнику г. Димитрији Митићу, старом пријатељу Гајрета и надионалном раднику, који je највише придонио за морални успјех теферича. Хвала и г. Мухаремаги Мујачнћу, који нам je уступио бесплано мјесто за теферич. Хвала и госпођи Љубиди Николић те гоепођидама Милени Милисављевић, Гордани Сандић, Десанки Беатовић и Деси Дабић, које не жалнше труда да теферич овако добро успије. Чист приход теферича, који отпада на Гајрет, износи Дин. 1962.—. Gajretov teferič u Visokom Mjesni odbor Gajreta u Visokom, zakazao je svoj veliki ljetni teferič za petak 6. septembra 1929. na rođendan svoga Uzvišenog Pokrovitelja Njegova Kraljevskog Vi9očanstva Pre- 291 �fctolonasljednika Petra. Taj dan nije gfl mogao održati fadi ne­ vremena, pa teferič bijaše za nedelju 8. septembra 1929. od­ gođen. Nedelja je osvanula vrlo lijepa. Već ranim jutrom ulice bijahu pune građanstva, koje je željno očekivalo dolazak vojne muzike. Vozovima iz obližnjih mjesta hrlio je svijet bajramski kićen. Zvuci vojne muzike sa stanice izazvaše pravu strku. Promenadni koncerat vojne muzike privukao je mnoštvo gra­ đanstva, za koje su vrijeme vrijedne gospođice Lebenhart, Mihanovićeve, Savićeva, Demerova i mnoge druge prodavale ulaznice za teferič. Svijest i ljubav prema Gajretu pokaza se i ovom prilikom, kada su ove vrijedne gospođice ljubazne i okretne rasprodale veliki broj tih ulaznica. U 1 sat po podne počeo je teferič na Hadžinoj vodi. Velika bašča Muslimanske čitaonice, bila je mala da primi sve posjetnike ovoga teferiča, pa su susjedne njive i ulice bile dupkom pune građanstva. Zemlja se je tresla od kola vesele mladeži. Svaki posjetioc usprkos velike navale bio je srdačno primljen i poslužen. Teferič su posjetile mnoge ugledne ličnosti iz Visokog i okolice a među ostalima sreski načelnik g. Jeličić, gradona­ čelnik g. Zečević, upravitelj ispostave Vareš g. Plevljak, se­ kretar Glavnog Odbora Gajreta g. Kukić, književnik g. Ншпо, g, Muzur Nuraga, šef. рог. ureda, nadporeznik g. Mihanović, školski upravitelj g. Savić, gg. Tafro i Kosović, dokд ц Iz Breze prispjela gg. direktor državnog rudnika Sinkovec, šef raču­ novodstva Brzin sa suprugom, inžinjeri Šaćiragić i Misita te trgovac Ibrahimaga Nedopek. Teferjč je potrajao do mraka, da se obnovi između 7—8 sati 'proftienadni koncerat. Na večer u pola 9 sati priređen je veoma uspjeli ples, koji je bio odlično posjećen. Na plesu je birana Itepotfca te je prvu nagradu dobila gđica Nada Mihanović a arugu gđica Editha Lebenhart. Ovo je bez sumnje jedna od najuspjeli jv^ij priredaba i u; Visokom. Slavlje i doVa u Lušnjti Povodom rođendana Njegovog Viso&nstva Prestolfr našljednika P e t r a , a našeg ljubljenog Protektora Gajreta, proučili smo dovu u dupko punoj džamiji za zdravlje, dug i sretan život Njegova Veličanstva našeg junačkog Kralja Aleksandra, Kraljice Marije, našeg omiljelog Protektora Petra i cijelog Kraljevskog Doma. Istodobno smo proučili mevlud sa predavanjem o rođenju Alejhiselama. Ovoj velikoj sveča­ nosti prisustvovale su i naše žene, te oduševljenju nije bilo kraja. Povjerenik: S a r a j 1 i ć. Нови мјеснн одбор Гајрета у Требињу Недавно je одржана у Требиву редовита скупштина са овим дневнии редом: Отворење скупштине, Илвјештај тајника о раду у прошлој години, Извјештај благајника, Извјештај надзорног одбора, Бирање новог Управног и Надзорног Одбора и . Евснтуалије. Пошто je установљено, да je присутан довољан број чланова предсједник отвара скупштину тачно у 9 и no сати и предлаже, да се за овјеровитеље скупштинског записника пеаберу Тодор Кецан и Салко Бабовић, што скупштина усваја. Након тога предсједник даје ријеч тајнику друштва Едхему Бекићу, да извпјести скупштину о раду пододбора у прошлој години, који у опширном писменом нзвјеттају упознаје скупштину о раду, na je међу осталим и ово рекао: Предочимо лп узвишен циљ и тежње Гајрета видјећемо да Гајретов рад заспјсца у сва наша животна питања. Према овом бити чланом Гајрета, треба да буде за свакога понос. Јакав појединац треба да буде свјестан, да својим мјесечним оболом и другим жртвама у раду за Гајрет, примеће :амен no камен на чврст темељ, те тиме дограђује заједничку 1ачу заснованих идеја, које ће се блистати као отворени ™(еали у нашој будућности у вжду нашег напретка на свим >љима нашег културног и економског живота. У раду за Гајрет потребно je, да сјединимо све наше појединачне снаге у једну снагу која би тек тако могла савладати отпор супротстављен Гајретовим циљевима. Са овог гледишта не може се приговарати само одбору ако ипје потпуно удовољио у раду, него и свима члановима, јер je моћ одбора у чланским снагама, у њиховој свијести и лнчним жртвама. Да се крене напријед потребно je појачати вољу за опште наше добро. Надутост, разметљивост, уображеност одстранити, a прихватити с одушевљењме самопрегор и пожртвовност у живом и систематском раду за културни, социјални и економски наш напредак. Скупштина извјештај прима. Затим предсједник даје ријеч благајнику да поднесе благајнички извјаштеј, који извјешћује да je укупап приход био Дин. 16.329.35 a расход Дин. 161.— Дии. 16.168.35 ! . ! Дин. 16.152.35 положено Главном Одбору Дин. 16.— салдо, што скупштина прима на зпан>е. Предсједник даје ријеч Мустафи Чустовићу, да испред Надзорног Одбора поднесе извјештај, који изјављује, да je благајку и остали рад прегледао и нашао исправним. Накои овога извјештаја скупштииа даје разријешницу старом одбору. llillliuH, t, Proslava Mevludi-Šerifa u Travniku аШ Ш А Dne 6. septembra na rođendan Uzvišenog: 1Protektora ,ne povorke Gajreta a odmah po razlazu svečane manifestacione inog Odbora ispred Velike Županije, gdje je predsjednik Mjesnog Gajreta g. Hamdija Bašagić kratkim i toplim govorom izrazio čestitanje i zahvalnost Gajreta, proučen je u ovdašnjoj Sulejmaniji džamiji Mevludi-šerif. Mevlud je brojno posjećen, naročito pak od našeg žensloog svijeta. Novina je za naš kraj, da su učenju Mevluda prisustvovali i g. Veliki Župan Đorđević, zatim komandant mjesta g. Bošković, te Komesar Oblasne Samouprave g. Biljčević. Osim tega prisustvovali su Mevludu i mnogi drugi pred­ stavnici vlasti i ugledni građani. Vr o je lijepo Mevlud proučen po Hafiz ef. Begoviću i Mustafa ef. Bubriću, a po tom su članovi ovdašnjeg Derviškog Udruženja vrlo lijepo proučili nekoliko »Ilahija«. Poslije proučenog Mevluda održao je stari Gajretov radnik g. H i d a j e t K u l e n o v i ć , sudi ja Okružnog Suda vrlo uspjelo i lijepo popularno predavanje, 0 MUHAMED A. S., koje je pažljivo saslušano, a koje je mnogima nepoznatu historiju žovita Božijeg Poslanika iznelo. Ovo je isto tako novina, jer sa ćursa u našem slučaju ne govori običan vaiz kako smo to privikli, nego jedan radnik Gajreta, intelektualac, koji nalazi da je pozvan da i odatle svojim znanjem i savjetom koristi našem narodu. Mjesni odbor svim suradnicima kod priredbe MevludiŠerifa, koja je uz ogromnu moralnu imala znatnu materijalnu korist, izražava i ovom prilikom svoju najveću zahvalnost. 292 �СкултптВна бира у одбор ова лица: Јусуфа Муресла, Едхема Бекића, Илијаса Ресулбеговића, Хусу Толића, Мухамеда Карајковића, Зикрију Омерагића и Тодора Кецана. Пошто није било никакових предлога ни примједаба предсједник закључује скупштину у 11 сати. По избору, чланови одбора конституисали су се овако: За предсједника: Јусуф Мурсел, за тајника: Едхем Бекић, за благајннка Зикрија Омерагић, за ревизоре: Мухамед Карајковић и Хусо Толић, за замјепике: Илијас Рсеулбеговић и Тодор Кецан. Tečaj za nepismene u jajcu Оснивање новог мјесног одбора у Шаноннцн Тур. Дана 4. септембра о. г. основан je Гајретов Мјесни Одбор у сједишту сеоске општине Шпионица Турска, срез градачачки, област тузланска. Ha оснивачкој скупштини било je присутно 50 лица и Наш бивши пнтомац, a сада пптомац Б. Г. »Осмап 'Висви су се уписали за чланове Гајрета, те потом изабрали 7 Kiih«, Абдуселам Балагпја, ст. права, одржао je течај за неодборника, окјн he да руководе око прикупљања прилога и писмепе приликом боравка београдских студената na љетоуписнваља чланова. За одборнике изабрана су гг.: Османага ваљу у Јајцу. Бајрактаревић, трговац; Мехмедалија Адемовић, трговац; НеТечај^у иохађалп мјештани јајачки, мсђу којима je бпо зир еф. Јахић, имам; ТЈулага Слањнакић, биљежник, сви из HajBchn број Јтаријпх људн који су, са вслнким маром и Шпионице; Ибро Ибрић, мухтар, из Ћехаја; Омер Чизмић, _интересопањем похафали предаваља. Од 21 уписаних чланова тежак, из Сребреника Гор. и Осман еф. Јашаревић, имам ма-усггјешно су завршплп течај 14 ученика. тичар, из Сребрника Доњег. Вриједцо јс истакиутн сусретљнвост г. Милера, дирскHa првој сједници конституисали су се овако: Цррд-~ тора Електро-шснс, којн je дао 0есплатно карбид и лампе за сједник: Ђулага Слаљанковић, поднредсједник: Шзир еф. Јаврнјеме трајања течаја. хић, тајник: Османага Бајрактаревић и Олагајник: Мехмедалија Адсмовнћ. Захваљујућн ВЈшједпои^г. Бслагијн, Гајрст се пада и у Новооснованом Одбору желимо 4tmiVo успјеха у започе- _—пожртвовност својих осталих пнтомаца na културном нодитом раду! зап.у пашег елемспта. ј fl ____ / Новн повјереник Гајрета угЈОуЛку (срез Бугојно^ gerov“ tečaj u Prnjavoru Овнх дана na властигу жељу именован je повјорнп Гајрета- за Оџак, срез Бугојно, г. Салих Хотић, којн je обеhao да he порадитн na шт^- живљем раду за Гајрст № спрбширењу Гајретове организације. Новн повјеоеник Гајрета у Урошевцу—Косово Ових дана именован je за повјероника Гајрета у Урошевцу и околним селима г. Етхем Селмановић, муфт. секретар, који he преко својих многобројних пријатеља и познаника у селима получити лијеп успјех у р^цу аа Гајрет. Повјеренпка he потпомагати и остали суграђани других вјера, особито оии, који су насељепици из Босне и Херцеговине и којина je познат цнљ Гајрета. Новом повјеренику желимо одличне резултате у раду оа опште добро. Претварање Вндовићева ђачког клуба у Гајрешову Чнтаоницу у Рудом Наш повјереник у Рудом г. Аспм Кадриспахпћ извјешћује нас да je тамошњи Видовићев ђачки клуб претвореа j »Гајретову читаоницу и књижницу« са циљем да културно, економски и национално подиже муслимански елеменат и да у уској вези стоји са Главним Одбором Гајрета у Сарајеву. Читаоница je одмах отпочела с дјеловањем, приређује излете и забаве, a настојаће да сви члапови читаоиице уједно буду и чланови Гајрета. Глвни Одбор поздравља горњу акцију врпједног повјереника. Новн добротвор Гајрета из Тузле Г. Перо Стокаповић уписао ес за члана добротвора и одмах уплатио добротворски принос од Дин. 1000.— Хвала и живио! _ Ovdašnje povjereništvo Gajreta, svestrano razvijajući akciju u korist našeg zaostalog naroda, poslužilo se pogod­ nostima besplatnog tečaja dobro poznatog društva »Singer« šivaćih strojeva, te je uspjelo preko firminog činovnika, a našeg dobrog člana g. Age Softića koji je, opet u društvu g. Haiiz Osman ef. Čejvana, držav. imama, otvorio stručni tečaj za moderno šivanje, krojenje i vez na mašini. Tečajem je rukovodila vrijedna stručna učiteljica gđica Mara Čada od banjalučke podfilijale. Spomenutoj gospodi i simpatičnoj učiteljici uspjelo je da se u taj besplatni tečaj upisalo 32 osobe, i to žena i djevojaka, a 16 ih je svršilo sa odličnim uspjehom. Zahvaljujući se ugl. društvu »Singer« na iskazanoj do­ broti i učinjenoj usluzi što je poslalo svoju svake hvale vri­ jednu učiteljicu gđicu Čada s molbom preporučujemo ih svim našim prijateljima. Ističući svaku hvalu i gg Cejvanu i Softiću za njihovo zauzimanje, neka je hvala, čast i priznanje gđici Mari Čada. 293 �Новп ушемеЉачи tujpem a у Сјеницк Овпх дана уптгсао je Мјеопп Одбор Гајрста у Сјсници следеће чланове утемељаче: Мехмед Ћесовић, лредсједник општнне; Рамо Хоџић, пекар; Хусеии Хаџиомеровић, оишт. нисар; Абид Потуровић, деловођа; Вехбо Хубанић, служитељ; Омер Чингић, трговац; Јусуф Гузоњић, трговац; Рамо Бајровић, ковач; Реџеп Локота, општ. писар; Ибрахим Абдагић, трговац; Даут ЈБумнћ, вјероучитељ; Маћир Хаџифејзовић, бреберин; Мула Дервовић, трговац; Хафиз Смаил Бећирагић, имам; Ибрахим Трбовић, трговац; Шефко 0. Хоџић, пекар; Хасан Кубуровић, пекар; Илијас Сколоњић, пиљар; Емин Черкес, трговац; Зул* фо Кучевић, радник; Хафиз Мехмед Абдагић, имам; Хасан Крухо, часовничар; Незир Зимоњић, трговац; Хусеин Мујаruh, обућар; Хамза Мошовић, трговац; Џемаил Шољаиин, трговац; Др. Часлав Бабић, љекар; Реџеп Кугић, трговац; НГернф Шачић, имам; Хасан Капетановић, имам и Салих Горибовпћ, имам. Живјели свјесни помагачи Гајрета! жимир Габрић, Адем Беговић, Мустафа М., A. Рнлванбегбвић, Анто Ђурншић, Јусуф Шемић, Суле Јашарбеговић, Ахмсд Пашалић; но Дин. С: Мурта Бубало и Н. Н.; no Дин. 5: Ацо Пецсљ, P hoto МнхиИ, Жарко Пецељ, Ахмед Кадрибеговнћ и Аснм Питић. Надаље сакушше no Дин. 56.10: Ремза Омерагић, Разија Омерагић и Муневера Бехмен. Укупно Дин. 1.995.50 Сакупљачима и дароватељима искрена хвала! Течај за неписмене у Cm. Бару Вијесшн из Стоца Ha 31. августа т. г. Мјесни Одбор Гајрета у Стоцу при. редио je Гајретово сијело уз судјеловање гђице Мевлпде Гребо из Мостара, које je како морално тако и^ГатеријаЈпк> успјело. Бруто приход износио je Дин. 4.043.50. ‘ Мјеснн Одбор Гајрета послао je- Гајрбту и Дин. 1.000 .—, које je г. Осман еф. Мехмедбашић, из* Отоца a настањен у Детроиту, уплатио као члан добрЈтвбр. И овим путем најтоплије. се захваљујемо г./Мехмедбашићу и апелујемо на њега да' лоради у Америци за Гајм®, који се ускоро назад у диГовину враћа. Поменути je добротвор обећао МјесномчОдбору у Стоцу, да he до мјесеца априла сакупити бар Дин. 1.500.— и послати за Гајрет. Живио нови добротвор Гајрета! Вијесши пз Прњавора Повјереник Гајрета у Прњавору г. Хафиз ( ТЈооић тежећи за што развијенијим послом Гајрета odi je још задња села у срезу прњаворском, која |су цастањеШ муслиманима и то: Инеђол, Брњевифн и Бос. Свињар, удаљена 40 км, сазвао no имаму X. Мустафи Хоџићу ужи састанак, на којем je растумачио Гајретову акцију и његов плодоносан рад. Иза тога je основао повјереништво, .уписо 18 чланова из једнога села и 2 претплатника листа »Гајрет«. Ирисутни су изразили жељу да примају за повјереника г. Хафиз Мустафу Хоџића и то за сва три села, a са сједигптем у Брњавици, што je Главни Одбор и уважио, именовавши поменутога за повјереника Гајрета. И овим путем најтоплије се захвал>ујемо агилном повнеренику г. ЛЈозићу и желимо му и надаље плодоносан рад за Гајрет. , ;• | Добровољнп прилозн из Сшоца Ha Гајретовом сијелу у стоцу 31. августа т. г. сакупљени су слиједећи добровољни прилози: Дин. 300: Градска опћина; Дин. 100: Аликалфић; no Дин. 50: Мјесни Одбор Гајрета Мостар, Хасан еф. Шехић и Авдија Шарац; Дин. 40: Јан Витлачил; no Дин. 30: Милан Несторовић, Мухамед Љубовић и Хусеин Чекро; no Дин 20 : Мухамед Шехић, Рагиб Бурина, Митар Богдановић, Мујо Пезо, Салко Пашалић и Лука Коњевод; Дин. 15: Висарион Петровић; no Дин. 10: Хајдар Нурковић, Сабит Ћатовић, Муниб Бехмен, Пецо М., Ристо Биберџић, Сава Топаловић, ТЈорђо Марић, Мухамед Босарић, Ибро Жуља, M oto Херцег, Ка- 294 АналфабетскЛ течај Мјесног Одбора Гајрет у Старом Бару, са којим руководи г. Јунуз Дивановић, учитељ. Ha лијевој старни г. Смаил Омербашић, предсједник Мјесног 'Одбора, у средини г. Јунуз Дивановић, учитељ, a десно г. Дервиш Омербашић, потпредсједник. Остала лица сачињавају д е ч а ј/ ^ Ј I 'f ) i Захвалност Гајрету Бивши Гајретов питомац г. Мустафа Мехић, преко предсједника пододбора у Вишеграду, г. X. Хаџихалиловића, шешат. судца, захвалио се Гајрету слиједећим ријечима: Штовани господине! Од 1. о. мј. ступио сам у Д. Саобр. Жел. Школу у Београду. У моменту, када престајем бити Гајретов питомац, осјећам свету дужност да се са свег асрца захвалим нашем дичном Гајрету, који ми омогући да ступим ногом на сигурно тло, да пођем стазом, која води сигурној будућности. Сад, кад сам још ученик, могу само ријечима да изразим. велику захвалност моме Доброчинитељу Гајрету. Али у будућем моме овању, ако Бог да, настојаћу да му се достојно одужим. Помагаћу га, ступиЉу под његову побједоносну заставу и ишрићу његове племените идеје. Поред тога, поштовани ефендија, захваљујем се Вама, који сте о мени водили бригу и сваки пут према мени били љубазни. Живјели! Сјећаћу Вас се, ма гдје год био, са изразима захвалности. Уз махсуз селам: Мустафа Мехић. Белешке Наш сарадник, Хафиз Ајни еф. Бушатлић, ових дана, указом Његовог Величанства Краља, постављен je за врховпог шеријат. судију код врховног суда у Сарајсву, a прије тога одликован je орденом св. Саве IV. степена. Ово његово унапређење и одликовање весели нас, јер je он познат као добар познавалац своје струке и културни радиик na je ово све у потпуној мјери заслужио. Стога му срдачно честитамо и желимо му дуг живот на добро наше заједнице. , �o Agrarna i Komercijalna Banka za Bosnu i Hercegovinu C e n tr a la : S a ra jev o S je d iš te D ir e k c ije : B eo g ra d F ilija le : B r č k o i N ovi-Sad ©oooooG©oooooooooooooQO(X)Gexxx=)ooooo©oooQ Med. Univ. Papirnica Hamdija Kopčić Sarajevo, Strosmajerova — Telefon 619 preporučuje bogatq skladište pisaćeg i risaćeg materijala specijalista zubni liječnik Sarajevo, Jeftanovića ulica br. 1 | Ordinira s v a k i m d a n o m /OcT^č-12 sati prije podne i od 2—6 sati poslije podne н B0 OO0 CXDC»OOOOOGOOGOC i ШТАМПАРИЈА iBOSflHSKBP ' KLISARN1CA Израђује: разноврсне банковне, трговачке и индустријске тисканице у бојама као: дионице, уложне књижице, чекове, дипломе п т. д., те разна сгручна дела. календаре и остала пзрадња солидно, брзо и no умереној цени Властита књиговезница израђује све врсте трговачких књнга и протокола, као и разне галантеријске и картонашке послове no мерн и нацрту SVA K I M U SLIM A N T R EBA OA K UPU JE SAMO GAJRETOV C IG A R PA PIR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „ G a jr e t " Haradibe: Tvornica cigarpapira SARAJEVO ĆUKOV1ĆA ULICA 7 - TELEFON BR. 27 КЊИГОВЕЗНИЦД = СТЕРЕОТИПИЈА S. D. BLKALAJ. Sarajevo može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu �Banka Gajret d. d., Sarajevo Akcijski kapital Din 40,000.000'- Rezerve Din 2,000.000'B anka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. O vlaštena je za trgovanje s a valutam a i devizam a. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podupire razne kulturne i hum anitarne ustanove, j Bosanska Indastpljolna i I Trgovačka Banko d. d. y Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 Cf o 2 0 ,0 0 0 .0 0 0 *y . o ' t » Rezervni fond D in * ” 1 Sve doznake u dom ovini i inostranstvu obavlja B anka Gajret najbrže i najkulantnije. Uloške ukam aćuje najpovoljnije i isplaćuje iste u svako doba Dr. Omer Bahtijarević dugogodišnji liječnik Drž. Bolnice, operater i sp e­ Potpuno uplaćena ‘‘dionička glavnica D in o d čiste dobiti daje 6% Kulturnom j Prosvjetnom društvu „ G a j r e t ”. cijalista za operativne bo­ lesti, asistent chirurškog odelenja Državne Bolnice ш1 ' Ш . ~i U M I t 7,500*000 - Prima u l o š k e na štednju, vrši do­ znake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o 1j n i j e uvjete, finahsira industrijska i trgovačka poduzeća neda vno je o t v o r i o ordinaciju ------------- Ordinira od 1 -3 p o s lije podne Interurban t e l e f o n i broj 605, 865 i 555 Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split u Prestolonasljednika Petra ulici broj 20 u ll.-om katu Temeljna glavnica 40,000.000•- Dinara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172 Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju općine grada Sarajeva ZALAG AO N IC U koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale drago­ cjenosti uz najpovoljn je kamate. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/5d1124e7aedb68cabb7d1f5d403d11c1.pdf a62f0fae591db52467c3965e0c5c2b12 PDF Text Text ЛИСГ ЗДЗГОД ДРШВА ЗЛ КУЛТУРИб И ШН4МСКЛ ТОДИЗЛМА МУСИИМЛМА С А Д Р Ж A Ј: Хајдук (актовка) Јутро у шуми (песма) С . A . Б у ри н а : Молитва пред пролеће (лесма) Ш укр ија Панџо: Двоструки грех(приповетка) Маулви-Садр-уд-Дин: Исламски човск Сулејман БабиЂ: Одгој нашег дјетста у кући Ахмед Мурадбеговић: Х ам и д Д и здар: 1. ОКТОБРА Н аро д н о благо Г а јр е т о в гласни к САРАЈЕВО 1929. У р е ђ у |е : Х а м з а Х у м о БРОЈ 19 �Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друш тва з а културоо и економско подизање муслнмана, излази 1. и 16. сваког месеца, a цена му je з а нашу Отаџбину 100 динара на годину, a з а св е остале зем љ е преко границе 200 динара. Ђаци добивају лнст у пола цене код Главног Одбора или код уп рава Гајретових конвиката. Поједини број стоји 5 динара. Директор Х ам ид К уни* Уредник Х ам за Х ум о Власник друпггво „ГаЈрет“. — Главни и одговорни уредник: Хамза Хумо. — З а штампариЈу „Босанска П ош та' одговара Јосип Енгл. �Ахмед Мурадбеговнћ Хајдук (слика из хајдучког живота у Ј^сни) Лица: Пеција Петровић, хајду^; с , Авдибег, спахија; Mapa, ц>егова кметица. Соба у Авдибегову коцдкуна селу. Унаоко, ниски миндерлуци. Дијево земљана псћ. У чељу врата. Ha вјешалиди тамбура. с v 1. призор. (Пеција иМ ара) M a p a : (припрема бегу ракију, мезу и.ве* и гунђа лолагано) Ето... ево. . ракиЈа... меза. вечера. Шта још треба?. . . П е ц и ј а : (упаднз у собу оборужан до зуби) Помоз Бог, Mape! M a p a : (врисне) Исусе! П е ц и ј a : Шта ти je? Шта се плашиш? Што не примаш бога, кад ти се назове? M a p a : Ко си ти? П е ц и ј а : Што, зар си ме заборавила? Зар ме више нс познаш? Зар се не сјећаш лањског љета, кад су ме вијале заптије, a ти ми отворила бегову авлију и твој ме бег преобуко у свог слугу и послао ме између заптија с бремепицом на воду, a ja наврнуо у плангшу? Зар си то заборавила, Mape? M a p a : (пригушено) Хајдук! П е ц и ј a : Ако сам и хајдук нисам ђаво, човјек сам ко и ти. Само не знам, што си се ти уклипила тако као да ниси ника-д ira чула за мз, a иекамо ли мо видјела. Приђи мало ближе na погледај боље, можда ћсш ме препознати... М ар,а: {прикучи му се ближе и ускликне) Ајмо мени, Псција! П е ц и ј а : (ухвати је за уста) Тихо! Увијгк су ми за петама! Нико не смлје знати да сам овдје, лас. M a p a : (тихо)шта хоћеш? ц и ј а : Гдје je бег? р a: Отишао у нланину да прегледа трсћину Д е ц и ј a: Хоћо ш се вратити? M a p a : Истом што нјие избио. П е ц и ј a: (сједне) Онда hy га лричекати. p a : (бојалсљиво) Шта ће ти бег? е ц и ј а : (мрко) Заигго питаш? Да ти није na црна, na се плашиш за се, или ти je бег ima­ m o тај страх na се за њег бојиш? За кога то дршћеш, Mape? M a p a : Ja не дршћем низакога... само ето... може бег, недобог, посумњата да сам те ja довела, na куд бих онда ja ... П е ц и ј a: Што? Зар ти je рђав бег? M a p a : Није бег рђав, рђави су људи. П о ц н ј а : Какви људи, Mape? M a p a : Оли што сс буне против њега и хајдуцима лажу да je нечовјек. П е ц и ј a: (рсско) Мора да те добро плаћа, кад га тако браниш? M a p a : Бег није и.уждан да га ja женска глава од хајдука браним, браниће се сам. J a говорлм само што je право. On je мени опростио хак и кућу мл направио и да mije било њега моја би дјеца поскапала од глади. Он je мене од невоље избавио и ja то говорим... П е ц и ja : A да ли je он и другима тако добар као теби, ах? Јесу ли и други с њиме задовољни тако као ти? Шта je? Зашто сада не говориш? 295 �M a р a: Пеција! Ja знам откле вјетар душо и ко ти je налагао на бега, ja то знадем, али ja ти ло души својој велим, мој бег није никоме зао na ни ономе, ко je тебе опремио амо. Кметима су отворени бегови кошеви и бегови амбарови у no зиме као и у ло љета, on никомс не претјерује хака и помаже свакога гдјогод може и кмети су њему више дужни него што све њихово вријсди, то ja знадем. И сад„ Пеција, боље да вјерујеш мсни, сироти, која нема ништа више осим своје душе, него другоме, који би и душу своју дао само да се бегу освети... П о ц и ј a: (громко) Лажеш, продана душо! JTaжеш! М a р a: Зашто да ти лажем? Зар зато да учиним бегу криво и огријешим се о њега или зато да иаведем тобе na зло и огријеигам сс о те? Зашто да ти лажем? Зар није бег учинио и теби добро исто тако, као што га и другима чини, зар те-није од заптија спасио? П е ц и ј а : За оно добро, које je мени учинио, ja сам му се одужио, a за ono зло, које.чипи кмстима за то ћу му стоструко наплатити... M a p a : Чиме^ си се ти одужио бегу ? Чиме? Je ли тиме што си провалцо у његову кућу и што хоћеш на правдн бога да од њега наплаћу]епГза оно, зашто пије крив? Јеси ли гМусе тиме одужио? Л е ц и ј a: (крикнб и скочи) Mape? J a сам своју главу метнуо у торбу и одметп.уо се у планину само зато да обраним кмета од зла господара, али ja ћу убити најприје кмета, којн служи таквом господару па тек онад бега. Издајица je гори од силника и он треба први др омасти уже! M a p a : J a нисам издајица! П е ц и ј а : Јеси бегов ухода! TV ттплпа wa nVшо, ти бегова плаћенице, ти ухађаш своју браћу <и дојављујеш своме душманину сваки њихов корак и за такву службу треба и ja да ти платим... (ухвати je за руку и одгурне je на средину собе na повади јатаган) Ево моје плаће. M a p a : (врисне) Шта хоћеш? Л е ц и ј a: Хоћу истину да дознам. M a p a : Какву иотину? Л е ц и ј a: Ко je одао бегу мога јатака Мокрицу Милана, код кога сам до сада коначио? Ко? M a p a : Бог зна да ja не знам. П е ц и ј a: Одала си га ти. M a p a : Ко то вели? Л е ц и ј a: Он* M a p a : Мокрица? П е ц и ј а : Да! M a p a : Лаже као пас! П е ц и ј a: Како смијеш то да кажеш! Бег га je зато отпустио из службе као свога клеза, отео му земљу и теби je дао, узео му плаћу и залри јетио му г» 296 да ће му одузети и кметовско право, ако буде самном шуровао, a ти всјгиш да on лаже. M a p a : Лаже! Бег га irnje зато отпустио, веН за друго. Л о ц и ј a: Зашто лруго? M a p a : Зато што га je објеђивао код тебе, да je крнопија кмстима и да зулум чшги, a on иам je и отац и Majica. Зато га je отпустио и плаћу му одузсо. П е ц и ј а : A зашто му je зсмљу отсо? M a p a : Какву земљу? П е ц и ј а : Onaj беглук, што га je теби дао и кућу ти пачишто на њему. M a p a : To јз земља, коју бег даје својим na јсиромашнијим кмстима уз њихову зсмљу, да сс с њоме помошу. Кад je Мокрица био сиромашан, дао je ту земљу њему, a кад се Мокрица подигао у ббго^у добру и ja дошла без ичега свога, оама, са четверо нејачади, онда je ту земљу, дао мени, a Мокрицу учшшо кнезом, дао му годишњу ллаћу и рдростио му сав кметовоки хак. TI е ц и ј a: Не лажи плаћенице! Заклаћу те као пиле, ако будеш лагала. M a p a : U m , ja лажем? П е ц и ј а : Ти си бегова ухода и све што кажош све ip гола лаж! Бег теби iraje по1слонио ту земљу зато што ои била чиста и одана овојој браћи него зато, што си их одавала бегу и дојављивала му сваки љихов корак! M a p a To није истина* П е ц ш ј a: Загато ти je дао земљу, кад то пнје Зашто ако нијз зато да награди твоју вјеру кнежеву невјеру? Зашто? M a p a : Бег je мени дао земљу зато, што сам била си[>ота, a не зато, што сам кмете ухађала. П е ц и ј a: Ти си кнеза нроказала да ja код љепа спавам, ти и нико други! M a p a : Зашто ja? Бог je и сам рпимао хајдуке у свој конак, зашто онда да то кмету забрани. П е д и ј a: Зато што неда да имате заштитника! Али ja ћу с њиме обрачунати једном заувијек! Али прије... прије хоћу да пронађем издајицу. Најприје њега, na онда бега. M a p a : Пеција, ако мене сироту вријеђаш и тако ме објеђујеш, немој бега оцрњивати, немој, јер он ће ти то вратити, ако ja не могу. П е ц и ј a: Шта хајдуку може бег? M a p a : Moj бег није кукавица. П е ц и ј a: Добро Mapo! Aico се ти заклањаш за бегова леђа и ако мислиш да je он јачи од мене, ja ћу најприје с њиме обрач.унати na онда с тобом. Али онда, Mapo, онда ћеш, ти кумити кугу да те умори. Живу ћу те на нламену пећи, кожу ћу огулити с тебе и оставити да се покрај тебс живе суш и . . . Јсст! Издајицама тако плаћа Ледија. . . A �сад збогом’ (Пође и застанс) Кад бег дођс рсци му да му je поручио Пеција нска се добро спреми, ja ћу се одмах вратити. Кажи му то Mape! Ja нећу да бсг рекне да сам мучке упао у његову кућу, јер Пеција ником мучке не долази! Јеси л’ чула, Mapo?! M a p a : (укоч9на, напола мртва, једва изговори) Чула сам... (Кад Пеција оде она истом онда схвати сву тежину његових ријечи и почне нарицати као кукавица и превртати као ластавица) Ајме мени до бога милога, ајме мени, шта учини... Зар онаквог да изгубим бега, ja сирота несретница! Зар хајдука из планине да дозовем против њега, сиња кукавица. Зар његова свјетла круна и његово сјајно чело да потамни пред хајдуком, куку мени црној жени! Ајме беже храно моја, шта учини Mapa твоја, очи joj се угасише (сруши С9 на миндер и почне се ломити и грчити држећи у стиснутим песницама раскуштрану главу.) Зашто мене прије бега не задави, горски вуче ,да не гледа своје сунце кад се гаси Mapa мученица... A в д и б е г: Ко? M a p a : Пеција. A в д и б е г: Ајдс, Mape, не б.уди дијете! M a p a : Подај му ту земљу, na нек моја дјеца буду гладна, само да ти жив останеш... А в д и б е г : (насмије се) Хахаха, Mape- Из ове земље и ове планине никао сам и ja као и Пеција! Пред његовом пушком моја неће слагати, као што није ни пред чијом слагала, a пред његовоим okom моје неће затрептати... He брини ти зато, Mape! Ma p a : Ти се шалиш, a с хајдуком нема шале. А в д и б е г : Има с тобом, ако нема с њиме! (Пође према прочељу, објеси дугу пушку na клинчаницу, a онда се окрене према Мари) Ко ти je то рекао? ; Ma p a : Он. A в д и б е т : Пеција? M a p a : Јест. A в д и б е п Гдјс си га видјела? M a p a : Био je мало прије овдје. A в д и б е г: (лонешто изненађено) Овдје je био! 2. призор. M a p a : Да. (Авдибег и Mapa) A в д и б е г: Je ли поручио штогод? А в д и б в г : (улази под оружјем и застане на -— M a p a : Јест. вратима) Добар вече, Mapo'А в д и б е г : Шта? M a p a : Зло he мени смркнути, оињој кукавици! a: Рекао je да ти кажем да he се on поA в д и б е г: Шта je, M apet'Ilfro нарићеш? Ниј< ти дођсш.. . ти зар кућа запаљена, -нити дјеца поморена! Шт; ! Ав д и б е г : Ништа више? je, Mape? M a p a : И још непгга. M a p a : Зло ie бег и још горе од зла! (Поновно ... . „ т о т, A. . в д и б е. г: Шта? ie на миндер)%m. Тужиа L сам ти и несретпа!. . Говори! „ клоне iMa р a: (тешко) . . . Да се добро спремиш, jep A в д и б е г: (мрко) Устани,,Mape, док он ником no долази мучке. . . јим на ногама! Кад ja клонем, онда можеш и ти A в д и б е г: (замисли се) Х м . . . Добро кад je пасти! Устани! тако, a ти онда Mape, приреди ракију и вечеру још M a p a : (подигне се немоћно) Олрости ми бегза једног. . . Кад дође нек не рекне да га нисмо 'Ав д и б е г: Шта се збило? дочекали. M a p a : (мукло, напола у страху, напола у плаM a p a : (престрашено) Зар ћсш ти њега чекати? чу) Неко те je оцрнио. A в д и б е г: Зашто да га не чекам? А в д и б е г : Коме? M a p a : Moro би те убити. M a p a : Пецији Петровићу, хајдуку. A в д и б е г: Ко зна, Mape, коме je суђено... да А в д и б е г : (тргне ое) Пецији! погине. M a p a : Да. М a р a: Бег! Шта ће бити с нас, ако тебе не1Авдибег : Како? M a p a : Да си рђав кмегама, да си крвопија и стане? Ja не дам да ми тебе изгубимо! Ja ћу остати ту с тобом, na нек мене убије само теб9 нек попасилпик свима осим мени, a ja ... ja да сам твоја штеди. ухода. А в д и б е г : (шркине зубвма) Знам ja чије je то масло! Зар Мокрица мисли да ће хајдук бега присилити да уцвијели своју сирогињу само зато да он себе засити! He! Овдје сам ja господар, није хајдук! И док сам ja господар незаоитни Мокрица неће отимати залогај испред гладне сиротиње... He, у мом добру то не смије бити... M a p a : (врисне) Немој беже живота ти, он ће тебе убити. . . . , ; : i .. A в д и б е г: (опггро) Приреди раклју и вечеру, то je твоја брига, a у моје ое послове не пачај. Чујеш лм ти моју заповијед? M a p a : (послушно) Ракију сам приредила, a вечере има доста за тројиду... А в д и бег: Метни софру док ja руке оперем.. . M a p a (поставља широку округлу синију од дрвета и на њу меће ракију, мезу и вечеру.) Ево, to i , I ii ■ 297 �П е ц и ј а : (одлучно) Ja, бег, питам je ли то истина или није, a не питам ко им je господар. ' А в д и б е г : (мрко и полако, готово свечано) Педија... ja нисам дужан да за своје кмете иком одговарам осим Богу и самоме себи, и ja ако сам 3. призор. учинио макар и нехотице своме кмету какву било (Авдибег и Пеција) неправду, ту сам ja да иоправљам то, a не т и ... A в д и б е г; (Скине тамбуру с вјешалице, сјеЛ е ц и ј a: (повишеним гласом) Авдибег, ja сам дне за софру, прибере неколико пута no жицама, наточи ракију, испије и пратећи се на тамбури за- њихов осветник! A в д и б е г: (громко) J a господар, Пеција! (Паупјева) за) И пгга сада? Ко има веће право да се брине за Moj невене фестопере, њих, да ли ja, или ти? Говори, сада, Пеција! Ко? A што си ми млађан увенуо, Хајдук или бег? Или те je вода подровала, Л е ц и ј а : (увријеђено скочи и постави се на Ил’ ти змија коријен гризе? Л е ц и ј а : (улази у собу са свијећом у руци) средину собе) Беже! Ja, ако сам хајдук, због њиха сам хајдук! И да није кмета у овој земљи, не би Помоз бог ти, бег! било ни хајдука! A ти ако си за њих одгошран А в д и б е г : (заустави тамбуру и пјесму) себи, одговоран си и мени, кад се на те потуже... Бог ти дао, Пеција! А в д и б е г : Ако сам одговоран себи, хајдуП е ц и ј a: Покварих ти пјесму? цима нисам, Пеција. A в д и б е г: Запјеваћемо другу. П е ц и ј а : (громко) Беже! У мојој чети нема ни П е ц и ј а : Гдје остављаш ову овијефу? једнога хајдука! To су све заштитнпци и чувари A в д и б е г: Ко je теби даде?) лрегажене раје, којој си ти господар! П е ц и j a : Miipa. А в д и б е г : (скочи и он истом одлучном снаA в д и б ег: 1дје је ^ ш ^ 1 . ' П е ц и ј а : Послао сам je no твог вжбзаГМб*\ гом) A у мојој раји нема такве кукавице, која би се хајдуцима потужила на ме и склапала с њима крицу. савез против свога бега! Не, Пеција! 'Пред мојим А в д и б е г : ToЛ ји # м о ј к|нез,хПециј; лицем не оцрњуј моје раје. Ja то не дам, Пеција! ;Пе ц и ј a: рвеједно, био je, ако . -- Ja А в д и б е г : '(мирно) Добро кад je тако. Нека не ^а'м ме 0 мојом рајом завађа! J a сам њу и он дође. с очувао од османлијских силшпса и јењичарских ачкаша, na ћу je очувати и од тебе, Пеција! Л е ц и ј а : (оставг^вијећу на пећ) Љ Ш 5 Л е ц и ј а : Зар вук да чува стадо од његова маш непозване госте, беже? •банина? А в д и б е г : Ти си позван, Пеција. А в д и б е г : Вук у гори живи, a чобапин поП е ц и ј a: Ко ме je то позво? А в д и б е г : Поручио си да ћеш доћи и мени крај свога стада, Пеција! П е ц и ј а : Беже! J a се нисам одметнуо у гору je то доста, Ево, то je мјесто за т% (Показује му суиз обијести већ од пријеке нужде и неправде, воја прутно мјесто на миндеру.) ме je притиснула! П е ц и ј а : <сједаући) Кад je тако да приоједА в д и б е г : Ta неправда бије мене исто као и нем мало. А в д и б е г : (наточи му ракију) Ево, по.пи, Пе- тебе. Османлијске паше вребају на ме више него на те. Заклали су ми у постељи дједа, убили ми из ција. П е ц и ј а : (врати му ракију) Није ме’ни до ра- бусије ода, a мене прате н а сваком кораку, ко керови звијер! A зашто? Зато што чувам, ко и ти, кије, бег, ja сам с послом дошао. своју слободу и слободу своје раје и не дам да у A в д и б е г: (тешко) Ех, кад нећеш, онда ево... (пролије je на под) није ти ни понуђена. (Усправи овој земљи влада туђин, a не ja. се и одлучније сједне) A сад ... на посао Пеција... П е ц и ј a: To, што ти трпиш, то je пјесма према П е ц и ј а : (одлучно) Бег, кмети ми се на те муци, коју раја сноси! туже. A в д и бе г : (снажно) Лред рајом су моја прса, A в д и б е г: Туже ти се кукавице, a не кмети. Педија! У хладу моје пушке и моје сабље она мирЗар моји кмети, Пеција, којима сам ja учинио то- но оре своју земљу и храни нас обадва. A ти, Пелико добра да ое неком туже и то коме — горскоме ција, мјесто да окренеш своју пушку против зеједхајдуку. Не, то нису моји кмети и ja у ту твоју ничког нашег душманина, окрећеш je против мене Обједу не вјерујем, Пеција! Д а je њима штагод кри- и Османлијама олакшаваш посо, да nac брже униво поту.жили би се мени, a не теби, они знају. ко ште! Е, мој 'Пеција! Ова зсмља од нас бољу дјецу им je господар. треба! А в д и б е г : (који je дотле опрао руке и обрисао пешкиром) A сад унеси свијећу, na онда намири марву, a послије можеш кући. ■Mapa: (покорно) Хоћу, бег! (Оде.) �ft e ц и ј a: Ako нс треба овакс као што сам ja, не треба ни такве као што си ти! Докле буде кмета и бегова, биће и хајдука, Авдибег! А в д и б е г : Пеција! Ко je очувао ову земљу и овај.народ од пропасти и од истријебљења, ако није бег! Ко je сачувао овој земљи име и слободу ако није он! Он je одржао крв и душу ове земље и све iuto je у њој остало и било све нам je то обранио бег! ' П е ц и ј а : Обранио je себи a не нама. A в д и б ег: Зар си ти нешто друго него ja? Ja мислим да смо ми једно и кад ja браним то једно, треба да га и ти чуваш! (приђе му ближе) Пеција! Крух и со ове земље, то смо ми! Бег и хајдук, понос и јунапггво, то je Босна Пеција! Ми треба да сјединимо своје пушке у једну и своје сабље у једну сабљу, као што смо сједитгили душу у једну ријеч и у јсдну пјесму. Je ли тако, Пеција? П е ц и ј а : (тешко, готово ганутљиво) Није бег! A в д и б е г: Како није? П е ц и ј a: Ми не можемо бити јвдно све дотлб, докле год смо ми ваша раја, a ви наџш господари, докте год смо ми доље, a јш горе. . . ' А в д и б е г : (горко) Зар Taićo Пеција? П е ц и ј a: Тако je Авдибег! fp0_ A в д и б е г: (болно) Добро, кАA je таш>ЦСа jfo ђеним пркосом) Онда знај, зекља ће се измијен) — и свијет he се окренути< тумбе, a ви ћете још у нашој руци бити! Кад не може овако бити, како хоћу ja, не може ни тако, како”хоћеш ти! П е ц и ј а : <одлучно и џбуздано) Нека буде' Ништа зато! Ко касније плаћа више даје, a ви ћете то стоструко иоплатити! (другим тоном) A сад, да пређемо на ствар. А в д и б е г : (опоро) Какву ствар?* П е ц и ј а : (озбиљно) Ти си мене лани спасио од заптија — хвала ти за то, бег. А в д и б е г : J a ти то нисам никад предбацио, Пеција. . . J le ц и ј a: Ни ja теби заборавио, бег. A в д и б е г : Morao си, Пеција. П е ц и ј a: Зашто? ! А в д и б е г : Зато што си се ти мени одужио. П е ц и ј а : (тргне се зачуђено) Како сам ти се одужио? 1 Ав д и б е г : Прије двије ноћи. П е ц и ј а (још зачуђеније) Како? A в д и б е г: Затекао си ме у сред ноћи са дружином н аспавању пред кошем. Један из твоје чете потегнуо je јатаган д а ме прикоље, a ти си прискочио и обранио ме од њега. И сад Иеција, сад вшпе нипгга један другом не дугујемо. Je ли тако? П е ц.и ј a: (не може од запрепапггења да се снађе) Авдибег, je ли ти то ко казао, или си ти био будан, na си чуо. Како си то дознао? A в д и б е г: Пеција, да сам био будан, зар би неко имо када да јатаган тргне на ме. ‘П е ц и ј а : Онда ти je то рекла твоја доугпкиЊаi i ! ;i ' јј"i А в д и б е г : Каква доушкиња? П е ц и ј а : Mapa. А в д и б е г : Пеција! Авдибег се никога не боји и он не треба никаквих доушнжка a најмање међу својим кмегима. П е ц и ј а : Ко ти je то онда казо? А в д и б е г : (тврдо) Зашто то шггаш? П е ц и ј a: J a морам пронаћи ту кукавну Душу, која теби дојављује, шта ja радим! J a ћу тога издајицу на комаде сасјећи. Ко je он Авдибег? Што шутиш? Што не говориш? А в д и б е г : Зашто тражиш друге, кад ja стојим пред трбом! П е ц и ј a; Не' Хоћу прије да обрачунам с њиме na тек'онда с тобом! Издајица je гори од силника. (Одлучно) Авдибег, хоћеш ли ми казати? А в д и б < г : Нећу! Л е ц и ј a: Зар ти штитшп кукавице и уходе! А в д и б е г : Ти их штитиш, a не ja! J a сам отјерао од себе твога издајиду, јер није вриједан 'да-узаГ'ме б.уде, a ти код њег спаваш. П е ц и ј a (запрепаштен) Ко je издајица? А в - д и б е г : одлучно) Кнез Милан Мокрица. П е ц и ј a: (крикне) Милан Мокрица! Авдибег! ^ |lf то може бити? Авдибег! А в дл ии ббеегr:: Ако н« не Rie вјерујеш, a ти га зови, na A га шггај. . . П е ц и ј a: Добро, одмах ћу га звати! (Отвори врата и виче у ноћ) Милане! Mapo! Одмах да сте овамо. 4. призор. (Пређашњи Mapa) M a p a : (гледа узверено сад једног, a сад другог) Шта je? Ко ме зове? ■Пеција: Гдје je кнез? M a p a : Побјегао je. Би je ове досада ту код врата и слушао шта ви говорите, a онда наједампут истрчао из конака и умако у ноћ. . . П е ц и j a : (очајнзш криком) Побјегао ми je из дајица! Издајица ми je побјегао. Гдје ми je пушка!' Пушка гје je! 0, чекај ти, црна кукавице! Видићеш ти, како плаћа хајдук за издајство! Од сад na до јутра сва ће гора за њим у потјеру! Да си вила нећеш мени утећи! (Одјури у мрак за кнезом). M a p a : (показује на врата) Хоћу ли затворити? А в д и б б г : Затвори Mape! .(Оједа за трбезу, наточи двије чаше -и-.узме ноновнб Sa Фа^буру) ^ о ди попи, Mape! M a p a : (испије) Х-вала бег! — - �А в д и б е г : (испије и он, и узме за тамбуру) A сад ћемо једну запјевати, да нам пјесма не пропадне вечерас. Коју ћсмо Mape? M a p a : Коју хоћеш бег. A в д и б е г: Ону ћемо што смо заиочсли! (IIјева и прати со на тамбурицу) Нити ме je вода подровала, Нит’ ми змија коријен гризе, Двоје су се младих заволили Ha мено се јадна наслошнш Зато сам ти млађан увснуо. . . — Завјееа — Јушро у шуми Шумом сам, трептаво, |име драге Дронио и осетио сам у тај час, како je на мој глас кроз целу дубоку шуму прострујало нешто топло, велико, како су сва скривена шумска бића залепршала дугим рукама на поздрав и благо, топло, из поштовања, изрекла њезино име, ко у сну. 0 како je добра била моја драга синоћ и меке, вруће joj детиње руке! A јутрос сам сам, сам са својим мислима у ширини јутрањих откровења. Све висине тако ми блиске бивају, све даљине у мојим очнма снивају и срце ми je, Боже, постало велико, ко највећи прашумски цвет. У тишине огромних шума за гором • викнуо сам име једне девојке, a шума, добра моја шума, рзаумела je мој^ол: стоструко je лута одје^ну^о име девојке коју љубим у црним шумама за гором, међу хиљадама стозргнЈтх стабала, затреперило je над сваким бором. A ja сам, занесен, пољубио земљу под травом, *а на лицу су ми остале светле капљс poče ico песмо распеваног водопада ira некој плавој реци у даљини. Ох, знам, те калље на мом лицу сузе су Мјаке Земље Uno ллаче радосна, плаче лресретпа за изгубљеним сном у тишини јутрање шуме нада mtiom. Хамид Диздар L lU U lL l Молишва пред пролеће Ветар и снег, ко ктп н и априли однели су жнвот разбуђен и бер крај јесењих гробља уморно га скри.гга у мрачан, суморан, завичајни вео. ;i i i i i • IV Прошла je сета изнад моје душе оронуле, хладне, у нечујном крику. Такла се очаја, што се вечно руше низ стрмен пута на животном лику. И веје ветар. Пева песме студи. Носи собом живот у незнане краје. З а ластама иде, где су други људи где сунчани раскош свако јутро гране. Прошло je над нама време једног јутра у снегу и зими мраком понесена. A сутра, о Боже, гата ће бити сутра, кад крај нас прохуји од пролећа сена. Родиће се светло и нас he однети у вечан живот новог тиха света. 0 не дај нас, не дај, та ми смо уклети ла нећемо мира вечно плодног лета. С. A. Бурнна Jesam li podmirio dužnu pretplatu? 300 �Шукрија Панџо Двоструки грех Тишина јо у Међама иод Радином 1'лавицом. Божји »звиздаи« ириискао, камен да растопи. Песак уз Буновачу испод међа пламти усијап. Буиовача омлачала ко из котла. Притајено шуми и кључа, a врелина трсити изнад вршака покуњених врба. Мало пре блека, сискање и песма, a сад ћутањс као у сну. Опландовале се белоруне овце испод клснова и шибл>ика ллснатих и хладовитих лесака. Завуклс се јсдна до друго, na сипљиво дахhy и бокови им се тресу. A Ђула лсгла под накривљену букву. Дремуцка. Под главом joj торба. Прссллца с кудсљом крај њс. Код оваца je. Супце умртвило живот. Усањило и њу. Лодне. Спавала би, но неће. Хотимично нсће. Под ужарепим дрхтавим плаштем лета, трабуие мекокосне луке, муче зелене међе. Оело се запрспастило, na мирује. Нигде ни дозивања, ни ојока, ни иесме. Не, не сиава Ђула. Неће. Препланула лица, упаљених очију, набубрала тела, у атласли димијама, ћсрећли кошуље, накривљена фесића, са црвеним цветовима и ђсрданима од крхких ахаха — лешкари она, најлешиа девојка нашег села. Тако сваког даЛа. Овце се разаспу испод Међа. a Ђула у хлад, ira пева^. Глас joj снажан и звонак допире сво до Палежа, —ла бтуд се разлеже ујујукање Алијо Веграушина: »Шалај моја кукача амбрела, Остала je у Шатаре Меха.« A Мешан Салихов чак из Цвилиња, обућу под лазухо, na преко Буноваче — 'Були. Ћосају они још одавно, само онако крадбм, да их нико не види. Крене ona овце, na где he, нсго- у Међе под Радину Главицу. PiraRHiiv — Ma поскапаће ти стока, јадна не била! Ујвијек си у Међама с њима — говорила joj je њезина стрика Мејра. He мари Ђула зато. Бриге joj. У лесковину, na чека, a овце пландују и — пландују. Она je некако мимо све друго девбјке^у селу. He баста се да ти и ону, што се каже, најшкакљивију у очи добаци. A ти д асе ибрстиш. Једном речи: ђаво од девојке. Онако снажна, враголаста и устрептла, мамила je момке преко илотова, дању и ноћу — све да покрхају вратове. Али им je узалуд. Ђула Мешану, a Мешан Ђули. Други иека гледају како сунцо хода. Њезин отац, стари Авдо, дparao своју цуру. Волео je као очи у глави. — Бабина je ово шћер, номој мислмт шта млслиш — говорио je, a Ђула расла од неке милине. За њезин шеретлук нијо знао. Ha ira цело село није ни наслућивало о оном што се догађало испод зелепих Међа. A догађало се нешто веллко. Догађачо се нешто нехотично, нешто бесвесно. Тајна je плазила иопод хладовитих лесака и одлазила са шумом пенупгне Буноваче. Одлазила као дим са жаришта упаљене младости. Тајна ником незнана. Ћугали су о томе немо шумовити клснови, мучале беласасте врбе. Грањо се затресс. ЈТеске помакоше. Ђула задрхта. Скочи. Мешан изби кроз честару. — Јеси ли мшслила, да нећу доћ’ a? — Богами ja јок! Ta да оу т« иривезали, откинб би со — дочека ona враголасто. — Бива, да су ме свезали ко шарова, a? — Ха-ха-ха, засмеја се Ђула доста гласно, na затим проплашена нагло зачепи уста и обазрије се. Мешан се примакну ближе. — A јесу ли ти се овце сллнадовале? — запита, a глас му тих, чудно вих. — Јесу. 1 • — Онда, онда. . . и не доврши реч, јер га je пешто стезало, a тело му подрхтавало, горело. — Па хајдемо — дочока ona иекако податно и обоје со упутише у Дубоки Поток крај Међа. Сунце je жарило луке, сислао свежину. Ваздух подрхтавао и врео. Изнад зелених Међа трептао ватрен мир и- мирисао нисим неонесним и удобним грехом. ' > — Ама je јш могуће Хашиме, брате? — приупита хоџа .Сејфо, a на лицу му се очитује неко запрепаштење и гнушање. — Јес’ вала’ хоџа, евлада ми! — уверава пољар Хашим. — Ишо ти ja ишћерат’ нека говеда из оког ''Отрањског жита у Ковачима, na пошб пречцем — уз Међе. Кад, вељух № — уз Дубоки Поток, a оно нокакља колиба од гран»а. И нлче Ђула, na onaj Оалиховац Мешан, a ja се заибрети. j— Шта je то, пољару? — повика Мујо Шиповац иза хајата своје кровдњаре. _ Брука, мој Мујо, брука! — И опет шаптање и сазивање. Искупила се цела гомила. Жене знатижељно отвориле уста, као да гутају рзчи. Деца облећу и пропитују. — Ma пропашће лам, људи, село — галами хоџа Сејфо__ Чудим се како Аллах џслешануху не учини све хелаћ. — Роспија! — 1{ахпија^ — Ha коље, na je растргнут’. — Срам je било! — A ђе joj je онај стари лисац Авдага — ћаћа joj? — повика неко. — Завуко се у пљешњару. Домало ћемо му мубарећлеисат’ унуче! — добаци Ахмет Хавип. Сви се засмејаше. — Тобе јараби, тобе стаквкрулла! — прошапта стара Хасановица Поршпсуша и удаљо се. — Колибара, пшбара, колибара, игибара! — заBpncitauio деца изнад Авдинс кућс и као јато врабаца одтутњаше низ сеоски друм, витлајући прашину. A на чађавој кућсри отворигае се врата. Помоли се стари Авдо. Боже, како се изменио. Лице му некако стравично, бледо. Ha, преокренула се читава љегова душа. У њу се место one чисте љубави очинсве, уселио бес. Није мала ствар окаљана рза и образа доћи мсђу људе. Велик je то прелом. И душа га je Авдина осетила најдубље, најгорчије. Блажепа љубав прокључала je у њему у јетку жуч и разлила се кроз читаво тело млазевима освотног задовоље301 �н>а. Изашао јс дрхћући, блед, кобан. Пограбио секиру са деиала изнад кућс и потрчао низ Кротац Чолрину МЈПГНу. Гунгула пред хајатом Мује Шиповца умуче. Гомила се снеби. Неко довикну: — Полетимо, људи, убиће je! Отишла je тамо на Чоприне њиве. Сва се мушкадија натисну за Авдом. Под ногама тутњи земња. Шушти сазрела трава. Крши се грање. Трчи стари Авдо као какав младац, a секира блешти на сунцу. — Ах, ено je! — повикну Селим Барчо, a Ђула окрилашла низ њиве. __.Пристићо je! Похитајмо! — јсче гласови, a Авдо ирилсго, na само стриже. Сви јуре. Посрћу. Трава се сплиће и мрси. Авдо je готов сустигао. ТЈула со окрену. Застадо. — Бјежи! _ заурлаше гласови. Она подиже РУКе1- Немој бабо, тако т и . . . Хрс! Ошгрица наде. Шшсну крв ’и глава поцрвсни иао турчинак. Uyna се сруши. Протегну. Укочи. Стоји гомила сапета даха, клецавих колена, нема, тупа, блосаш. A Авдо? Баци секиру. Иоколачи очи, зину, крикну, паде и јау1шу. Сунце пошкрош крваву Ђулу. Maulvi-Sadr-ud-Din Islamski čovek . (Nastavak) V. Duh Islama. Sad ću da pređem na socijalnu, i duhovnu stranu Islama. Stanovnicf Arabije pre vremena Muhamedovih bijahu pokvareni i dq 'kraja izrođeni. Klanjali su se kumirima i odavali piću i putenim r&zdz3an9^ stima. Arabija je bila leglo zla_i razvrata. Život i imanja bijahu nesigurni. Pljačke i razbojstva na dnevnom redu., Tačno kao što civil izova ni narodi Evrope navešćuje rat pod izlikom, da traže zado­ voljštinu za ubistoo kakvog svog čoveka, tako su radili i A rap. Oni bijahu oholi i obesni i potpuno neobrazovani. Njihove jedine čovečanske odlike bi­ jahu poznato gostoprimstvo i vernost u prijateljstvu. Ali u jednom malom razmaku vremena od 23 godine narod se preporodi. Islam zabrani alkohol. Od sada življahu oni čisti i nevini. Zanimahu se božanskim i duhovnim stvarima. Oni bijahu združeni u jednu jedinstvenu celinu i počeše se uzajamno smatrati istinskom braćom. Uživali su u studijama i malo pomalo postadoše lučonoše svetla i kulture. Jednom reci, nauka Islama je u stanju, đ>a narod izvuče iz dubina razvrata i uniženja na visine ljudske mu­ drosti. Zapad je istom upoznao razorna delovanja alkoholnih pića, te misli na to, kako da se oslobodi ovog strašnog neprijatelja ljudstva. Amerika je za­ branila alkoholna pića, ali sa vrlo malim uspehom. Drugim recima: Zapad čini uzaludne pokušaje, da učini ono, što je pre hiljadu i trista godina u Arabiji bila jedna gotova činjenica. Ali islamski svet, to je otprilike 400 milijuna ljudi, zahvaljuje svoju umerenost onom dobročiniocu ljudstva, koji je upravljao njihovim životom pred mnogo i mnogo godina. Ali na iputu k ovome cilju morao je Muhamed, Bog da ga blagoslovi, mnogo da trpi i mnogo da žrtvuje. Mekanci ne mogoše da upoznaju istinitost njegovog učenja, nego su voleli da obožavaju kipove 302 mesto Večite Providnosti. Oni su ga progonili kroz pumh trinaest godina i vršili nečovečanske okrut­ nosti nad mnogim njegovim pristašama, koji su bili upoznali Muhamedovo poslanstvo i istinitost njegovog učenja. Jednoga prikovaše za kamen i iznesoše van na žarko sunce Arabije, drugog staviše na usejanu žerovicu, jednog su vukli preko rapavog kamenja, jednu ženu usmrtili na najsramotniji i najokrutniji način, njenom mužu od živa tela trgali su udove uz pucnjavu, koja srce para. Mia.li broj onih, koji zadržaše vernost, morao j e . dva puta da beži u Afriku prema Abesiniji, samo da spasu svoj život. Kad je položaj postao neizdržljiv, Muhamed naloži svojim vernim, da se sklone iz domovine i u Medinu za­ pute. No on se sam i Abu-Bekr zadržaše, dok ko­ načno i oni ne moraše bježati, da spasu život svoj. Skoro naipiadoše i Medinu. Muhamed odluči, da se brani. Verovao je, da moral trupa više znači nego njihova oprema. On imađaše dva naročita oružja u oružani svojoj: jedno bijaše jedinstvo pristaša, koje je on sa dotada nigde neviđenim uspehom izveo i koje je do danas ostalo nepresušni izvor islamske snage. Drugo tada isto tako vredno oružje bijaše obaveza za sveti rat. Pošto su obe institucije od inte­ resa, moram ih preći pojedinačno, kako bi slušaoce što bolje upoznao. Muhamed uči: »Vi ćete misliti na to, da se raj najsigurnije može da nađe u seni mačeva. Najbolj/a dola su u pravo vreme obavljene molitve, ljubavno ophođenje sa ro­ diteljima i »Dihad« ili sveti rat (ođbranbeni) na putu božjem. Najbolji je čovek onaj, koji se lično bori i daje svoja sredstva za nj«. Koran raspravlja ovu temu ponavljajući i naglašujući, da se najdublji smisao života nalazi -u tome, da svoj život žrtvuješ za odbranu svoje zemlje, žene i dece i vere. Koran kaže: �»6ne, koji svoj život žrtvovaše na putu božjem, ne treba smatrati umrlim, jer omi su živi u očima božjim.« Jednom reci, najveći značaj i najveća zasluga pripada takvoj jednoj žrtvi. Pošto je Muhamed uvek bio iskren ii dosledan čovek, težio je za vrlinom da postane mučenik. U Meki dao je primer najdivnije izdržljivosti i snage. Predavao se Bogu radi istine, a za stvarnu korist čovečanstva podnosio je veselo sva mučenja i kroz 13 godina trpio muke najokrut­ nijeg progonstva. I ako je pripadao jednom od naj­ ponosnijih rodova aristokracije arapske, Muhamed je uvek davao divljenja vredan primer poniznosti i bla­ gosti. Sada, u Medini, hteo lje da da i primer neustra­ šive i odvažne hrabrosti, dok je svoj život žrtvovao za neupućeno ljudstvo, koje mu bijaše tako drago. On je ispoljio svoju duboku želju, da bude mučenik, sledećim recima: »Mogao bih na putu božjem da budem ubijen, mogao bih ponovno da budem oživljen i opet da me ubiju, te ponovno oživljenog i opet da me ubiju«. Pošto su ove xeči dPlazile od ličnosti, koju njem zemljaci gledahu uvek istinitu i iskrenu, one rasplamteše njene pristaše neverovatnim oduševljenjem. Oni su se veselili u smrti. Obavezaše se, da će za plemenitu stvar da umru. Oni staviše na raspoloženje svoja sredstva Muhamedu radi opreme malih bojnih snaga, koje su u rat mogli -da pošalju. Oni su brojili 313 prema 1300 snažnih arapskih veterana, koji se behu odlučili da muslimane unište. Ali nadmoć nije mogla ništa da učini prema oduševljenju, koje je obuzelo muslimane. Mekanci beše odbijeni s veliki] gubitcima. Drugo oružje iz oružane švečeve bijaše uzorno jedinstvo, koje je bilo zavladalo među muslimanima celog sveta. Ovo demokratsko bratstvo označavai jedan nepresušni izvor snage i jakosti za Islam. Njega se najviše boje evropske sile, pred njim drhti Engleska, a Isto tako manje ili više ostale sile Evrope. Slušaoci će naravno rado da znaju, kako je nastalo ovo du­ hovno jedinstvo. Prva tajna ležala je u ličnosti sa­ moga Muhameda. Njegova iskrenost, njegov patrio­ tizam, njegovo samopožrtvovanje i njegova naročita nesebičnost bijahu činjenice, koje priznavahu i sami njegovi neprijatelji! Ove osobine zajedno sa zadoVćljavajućim, istinski demokratskim načinom ophođenja i njegova duboka ljubav prema svojim pristašama, koje je on uvek oslovljavao prijateljima, zađobiše za nj srca naroda. Stoga njegove reči uliše njegovim odabranim drugovima poštovanje i dobrovoljnu po­ slušnost. Iz svega ovoga očigledna je obaveza, da mu­ sliman oseća naklonost prema drugima i da l j u b i d o m o v i n u , u k o j o j ž i v i . Gornje reči su da­ našnjim muslimanima tako drage, kako bijahu onima, koji dmađahu sreću, da uživaju oduševljavajuće društvo svoga začetnika! One nas još sada elektriziraju. Neustrašiva srčanost, prezrenje smrti, davanje svoga vlasništva i bratsko osećanje prema istovernicima karakteristični su za islamsko shvatanje. Ali ljudi sa takvim vrlinama nisu mogli da budu uništeni fanatičkim divljacima Arabije. Vođeni Muhamedom lično, tadašnji muslimani bijahu dovoljno jaki, da slome svaki otpor u kratkom vremenu od 8 godina, a Muhamed uđe sa 10.000 pristaša u grad Meku, gde je ranije bio podnosio nečuvene okrutnosti i iz koje je tada bio ipiroteran. Njegovi nepomirljivi progonitelji osetiše dla su pobeđeni i potpuno se predadoše njegovoj milosti. Muhamed se žalosno sećao okrutnosti, koje su Mekanci vršili nad njim i njegovim pristašama. Oni su ga bili prognali i rat s njim vodili Bijahu dakle odgovorni za gubitak nje­ govih najdražih i najvrednijih pomagača. Šta više i njegov dragi ujak Hamza, oličenje snage, pade u Sva ova osećanja opravdavala su osvetničke •e. Ali Muhamed, Bog da ga blagoslovi, stajao je oko iznad ovih stvari, on je radio na potpunom •aštanju. Tako velika dobrota bila je nešto sasvim neobično. Mekanci su znali, što su bili učinili; oni radi toga nisu nikako mogli računati na jedan tako velikodušan postupak; znameniti oproštaj, koji njih zapade, ne osta bez dejstva. On je osvojio srce pobeđenog neprijatelja. Ovakva moralna pobeda, koju na takav način poluči Muhamed, pretvorila je sve njegove neprijatelje u istinske i iskrene prijatelje. (Nastaviće se.) S nemočkog H. Ć., Mostar U svakoj trafici tražite i kupujte Gajretov cigarpapir! 303 �Sulejman Badić, učitelj Odgoj našeg djeteta u kući 0 većini pitanja, koja zasijecaju 'а naš život i ili izruži, pa ćeš dobiti kišu pogrda od majko iz napredak, čuje se bar po koja riječ u javnosti — avlije. Čitav grad neka zapali ne smiješ u njega novinama, časopisima i dr. 0 mnogim se na dugo i taknuti, jer je to »majkin sin« učinio. Pa mu još široko raspravlja. Pa neka — i treba. Ali mislim, malo rakijice pod nos — neka gucne samo malicno, da bi trebalo raspraviti malo i o pitanju .odgoja mek se uči. Boji se neće mu znati piti. Pa i cigaru naše djece u domu i to ne malo, nego mnogo i mnogo. koju — nek se privikne na dim. Naročito bi s tim pitanjem trebalo upoznati našu širu Što više dijete prima te nevaljale upute nera­ javnost, a s kojeg razloga, čuče se malo niže. zumnih roditelja, to je ono za njih pametnije i što Znamo, da po mišljenju jednog uvaženog filozofa se kaže, pojeli bi ga od dragosti, ne znajući, da će i pedagoga, dijete za prve tri godine svoga života, im se to gorko osvetiti. Tako ono malo nevino dje­ nauči više nego li poslije na čitavoj univerzi. Znamo tešce uči, radi neznanja i neobavještenosti svojih ro­ i to, da su prvi utisci na dječi ju dušu najsnažniji i ditelja ono, što ne valja i što će zadati posla i brige najtrajniji i da baš ti prvi utisci ostavljaju dubokog i njemu i roditeljima i državi i, na konca, čitavom traga u duši djeteta, koji se ne da tako lako poslije društvu. Žalosna je konstaticija da se svemu gornjem iščupati. Dakle, pogodnosti -a najvećoj mjeri za dobar uspjeh odgoja dolaze baš u doba kućnog odgoja, koji dijete uči *— čast iznimkama — u prvim početcima je temelj svemu daljem odgoju. Tu je dobro tlo za vaspitanja — vaspitanja u domu. dobar plod u rakam a roditelja, koji bi trebali da Dijete, odgojeno ш način gore iznešen, bude posiju dobro i zdravo sjeme n« mladu dušu svoga na teret svima — kako sam rekao — a najprije čeda. Ali nažalost u većini slučajeva nije tako. Prva roditeljima. Ono radi ono, čemu su ga oni naučili je negativna strana ta, što većina roditelja ne zna prvih dana. Roditelji sad nastoje da ga poprave, ali za ovu pogodnost u odgoju m prvih dana dječijeg Sse to tako ne popravlja, jer mu je — što no se života, a druga je ta, što i ohi roditelji, koji to znaju kaže — »ušlo u krv«. Na koncu, da ga se kako bilo ne idu pravim putem znam radi čega — nego otresu, jer je i njima dodijao — gledaju što prije, naprotiv. da ga upišu u školu. Nije rijedak slučaj, da u školu Čim dijete nauči ma koju riječ da izgovara ro­ dođe majka sa sinom od 5 godina s molbom, da ga ditelji rastu od dragosti —, što je sasvim razumljivo. gosp. učitelj uptše u školu. I kad je zapitate zašto Oni se s njime maze, draga ju i uče ga ovu ili onu tako rano da ga upisuje i kažete joij da to nije dobro, riječ. I, to je sve lijepo. Ali, da se zapitamo, čemu ga ona odgovara, da se s njim ne može bočiti kod kuće. uče? Odgovor je jadan i čemeran. Uče ga — na Da, ona, kao majka, ne može se bočiti sa jednim, a najveću naše nesreću — u većini slučajeva i najviše učitelj može i sa stotinu takvih. onomu što ne valja. Otac ga uči da reče štogod majci Kako se iz gornjeg vidi vaispitanje, kakvo je — kao: »ne volim te«, »mals«, »ti si lopov«, »mene izneseno napred, nije dobro. U interesu je nas sviju, ne da babo«, mals iz kuće«, »ja cu te osinuti«, pa da se ono izmjeni, što bi olakšalo uveliko posao i čak i kolju psovku, a majka se topi od dragosti i nama učiteljima, a u buduće se ne hi na nas toliko uzvraća istim aršinom. Ima ih i takvih (ima nas krivnje bacalo za slab odgoj djece — kao što to svakakvih), koji djetetu daju nož u ruke sa nago­ danas obično biva. Roditelji, u većini slučajeva, ba­ vorom da ubode mamu. I čudna li veselja kad caju svu krivnju na učitelje, a ja im poručujem neka, »mama« mora pobjeći pred sinom. Pa još kad mogne poslije pročitan ja gornjeg, malo bolje promisle o na­ dobro potrčati i baciti kamen za prolaznikom ili ži­ činu vaspitanja u domu, prije škole, pa neka onda votinjom i tu je veselje. I samo ga pogledaj poprijeko donesu objaktivan sud. Јесше ли заказали ЗИМСКУ ГА/РЕТОВУ ЗАБАВУ? 304 �НАРОДНО БЛАГО У Будпму Дјевојачка клетва Дјевојка je ружу брала, na je заспала, Њој долази младо момче, младо Стамболче: Устај горе дјевојчице, што си заспатга? Свену ружа што си брала, док си заспала, Ожени се твоје драго, што с’ загледала!« »Нек се жени Бог г’ убио, просто му било, Ведро небо загрмило, гром га убио, Црна земља припукнула, na га примила! У Будаму Злата удовица, Има сипа пеик Ибрахима. Ona би се млада удавала, Ал’ joj не да сине Ибрахимс. Говорила Злата удовица : »Ко би мога сина погубио, J a бих дала no Ибрина мала И Ибрина коња великога!« To говори Злата удовица, Она вели да нико не чује. Све то чује беже Алибеже, Па он оде у Нову Чаршију, Па он вели пеик Ибрахиму: »Ходи Ибро да пијемо вино!« Сједе Ибро с бегом пити вино, Једноћ пихну са главе уздихну, Другоћ пихну од срца одјекну, Трећу пихну натраг се узњихну. И умрије жалосна му мадка.» Кад ујутро би^ел дан осв’ан’0, Ибрина je драга говориса:. »Драги Боже, чуда великога, Не сја сунце кб nrro »но je гојало, Не излази о т к л е ^ иблазило, Неима Ибра отвле ј’ 'долази Дјевојачка пријешња Ђела, дилбер, ходи сједи крај мене Ако нећеш изгубићеџг и мене, Па ћеш љубит гору 'хрђу од мене. A ja сам ти хем акмаџа> хем соко; Имам крила, извићу се високо, Па ћу пасти бољем богу- н& руке. Грлићо ме, љубићс ме ко и ти Ал’ ми неће. бити мио ко си ти. Љубу bnje . . . Љубу бијс Љубовићу Бсго Прву ноћцу н амехку душску. Дуваком joj руке савезао, Удара јо троструком канџијом: »Казуј, љубо, ко те je љубио?« Она љсм.у тихо говорила: »ЈБубовићу, попушћај ми руке, Ja ћу теби право казивати.« ‘Он joj руке боље попритеже, Она њсму право казивала: '*ЈБ.убила ме два пашића млада, Два пагаића и два царевића, И два бега изнад Виограда, ■И две are изнад Горње Тузле.« »Казуј, љубо, iirro je мито било?« »Пашић дао благо нсбројено, A царевић злато neMijepHO. Бези дали дибу и кадифу, Are дало злаћано чаткије.« Алн-бег н његова љуба (lil: ilJUULL L Али-бег се с љубом завадио, Да је,зашто не би ни жалио, ; Ben за једну везену махраму 'Што-но му je јауклија дала. Љуба вели: »Драга ти je дала«. »Није љубо\великог ми Бога! Сека дала први дан Бајрама!« Говорила Алибеговица: ^Заовиђе no Богу сесгрице, Јеси л’ брату везен јаглук дала, Жив ги био сине Мухамеде!« Заовица тихо говорила: >1Пто ћу сада , драге коне моје, Да ja рекнем да сам јаглук дала, Заклиње ме сином јединијем. Да ja рекнем нијесам јаглук дала. Завадих ja брата и невјесту?« Говорио беже Алибеже: »Шути, љубо, женићу се на те!« »Жени, Аљо, и мени je драго.« »Имам љубо, девет враних коња Све девет ћу за дјевојку дати, Koja ће ми на крилу заспати«. »Жени, Аљо, и мени јс драго, Имам и ja шест струка дуката, Све шест ћу их за јунака дати, Који ће ме мушки миловати«. Момачка хвала Колико je низ Дунај градова, Седамдесет и седам градова, У сваком сам љубио дјевојку. Ни .с каквом ме зора не затече Ван до с Пембом секом Атлагића. Неб’ ме ни с њом зорица затекла Да ми није на крилу заспала: Руса коса руку притиснула, Бјегае ми јо жао пробудити. Сакуаио Мустафа Камарић 305 �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИН Jedno novo vrelo Gajretovih prihoda — Ugovor sa osiguravajućim društvom »Dunav«. — U cilju jačanja društvenih prihoda Glavni Odbor Gajreta sklopio je ovih dana ugovor sa osiguravajućim društvom »Dunav« na osnovu koga je zagarantovano našem društvu minimalan prihod od Dinara 25.000 (dvadesetipet hiljada) go­ dišnje. Za pomoć i saradnju Gajretovih organa kod sklapanja osiguranja »Dunava« Gajret dobiva slijedeće provizije: 1. Kod životnog osiguranja: a) Za sve poslove koje načine Mjesni Odbori i Povje­ renici samostalno, isplaćivaće se Gajretu 3% (tri posto) od osigurane glavnice, jedanput zauvjek, plativo srazmjemo na­ prama plaćenoj prvogodišnjoj premiji; b) za osiguranja koja bi bila sklopljena sa bilo kojim organom »Dunava«, Gajret dobiva 2% (dva posto) od osigu­ ranog iznosa jedanput zauvjek, plativo srazmjerno prema prvo­ godišnjoj premiji. Za osiguranja kod kojih godišnja premija iznosi manje od 3 i po %, biće provizija proporcionalno ustanovljena. 2. Kod osiguranja proti štete od požara, provalne krađe, nezgode, loma stakla i t. d.: a) Za sve poslove koje Gajretovi Mjesni Odbbri i Po­ vjerenici sklope samostalno na desetgodišnje trajanje, Gajret dobiva 40% (četrdeset posto) od prvogodišnje čiste premije; b) Za poslove koji budu napravljeni u zajednici sa bilo kojim organom »Dunava«, Gajretu pripada samo polovina p ro ­ vizija, predviđenih za samostalne j »oslove (tačka 2 a). U koliko bi koji posao bio opterećen sa »inkasso-provizijom«, ista ide na teret Gajretovih provizija. Na osnovu prednjeg tumačenja prepušteno je uviđavnosti »Dunava« da li će koju premiju, bio to prvi ili kasniji obrok, od osiguranika naplatiti ^sudbenim ili vansudbenim putem ili uopšte zatražiti novac ili ne. Gajret nema prava da traži provizije na one poslove koji budu iz kog bilo razloga stor­ nirani ili njihove premije nenaplaćene. Minimalno zagarantovana provizija od Din. 25.000.— godišnje isplaćivaće se Gajretu kvartalno (svako 3 mjeseca) počam od 1. septembra o. g. Isto talio isplaćivaće se Gajretu kvartalno razlika između ovih minimalno zagarantovanih Din. 25.000.— i onog novčanog iznosa, koji nam pripada od poje­ dinih osiguranja na osnovu prednjeg utanačenja. Da bi se otklonilo eventualno samostalno sklapanje osiguravajućih poslova putujućih organa »Dunava«, zagarantovao nam je »Dunav« da će »zaradna-provizija« tih organa biti jednaka u oba slučaja, t. j. i onda kada ti putujući organi »Dunava« budu sklapali samjostalno napred spomenute po­ slove kao i onda kada ih budu sklapali u zajednici sa Gajretovim mjesnim odborima i povjerenicima. Obračunavanje provizije obavljaće se na osnovu supotpisanih ponuda po Gajretovim mjesnim odborima i povjere­ nicima, te je »Dunav« obvezan izvještavati nas o ovako sklop­ ljenim osiguranjima svakoga mjeseca. Svi prihodi odnosno provizije koje će »Dunav« od ovih osiguranja doznačivati Glavnom Odboru, upisivaće se u dru­ štvenim blagajničkim knjigama u korist onih mjesta u kojima su izvršena osiguranja posredovanjem pojedinih odbora i po­ vjerenika. Spomenuti minimalni zagarantovani iznos od Din. 25.000 biće daleko nadmašen, ako Gajretovi radnici i prijatelji porade živo na posredovanju kod osiguranja »Dunava«. Vrlo agilni direktor sarajevske filijale »Dunava« i dobrotvor Gajreta, g. Asimbeg Dugalić, sa kojim je sklopljen ugovor, izrazio je зов čvrstu nadu, da će se ukupni iznos Gajretovih prihoda iz ovih provizija popeti već u prvoj godini na Din. 100.000.—. Da bi se ta nada ispunila, potrebno je da Gajretovi radnici i na ovom poslu pokaže onu predanost kojoj se ima zahvaliti što Gajret iz dana u dan jača i raste. Ta se predanost mora očekivati i zbog toga, što uopšte svakovrsno osiguranje znači socialno zbrinjavanje naroda i njegovo priučavanje na štednju, dakle ona dva glavna faktora u razvijanju nacionalne eko­ nomije koja su kod nas muslimana jako zanemarena. Kako se najlakše postaje legatorom (velikim dobro­ tvorom) Gajreta Kako javljamo na gornjem mjestu, Glavni Odbor Gajreta je sklopio sa osiguravajućim društvom »Dunav« ugovor, na osnovu kojega se Gajretu otvara jedno novo vrelo prihoda u obliku provizija od raznih osiguranja koje »Dunav« sklapa pomoću Gajretovih organa. Jednu takvu vrstu osiguranja treba naročito istaknuti, jer omogućuje svakome da uz vrlo malu materijalnu žrtvu postane Gajretovim članom legatorom sa legatom od Din. 12-000.—. To je takozvano narodno (»pučko«) osiguranje. Tb osiguranje sastoji se u tome da se osigurani član obveže plaćati u roku od 20 godina heftično Din. 10.—. Po isteku 20 godina osiguranik dobiva od »Dunava« Din. 12.000.—. U slučaju ranije smrti takođe isplaćuje »Dunav« odmah svotu -^pd Din. 10.000.— donosiocu police. Onaj koji želi da se ta svota isplati Gajretu u oba slučaja treba to da dade kod »Dunava« upisati (vinkulirati) u korist Gajreta. Ovakvih osi­ guranja u korist Gajreta već je dosta učinjeno i među pr­ vima su se tako osigurali i neka gospoda iz Glavnog Odbora Gajreta. Društvo Gajret dobiva odmah, prilikom sklapanja svakog ovakvog osiguranja Din. 300.—, dok će se, ako se ova osi­ guranja budu sklapala u većem broju, poslije nekoliko godina iz toga stvoriti jedno od najvećih vrela Gajretovih prihoda. I ovdje ističemo, da ovaj način, to jest doprinašanje manjih iznosa u kraćim razmacima vremena u jednu pleme­ nitu svrhu, ima dvostruku vrijednost. Prvo, što se time svaki osiguranik potsjeća heftično na svoju vjersku i 'čovječansku dužnost naprama svome bližnjemu, u ovom slučaju prema Gajretu. Drugo, što se time odgaja narod za štednju dakle na onu odliku svakog kulturnog naroda, bez koje nema narodnog materijalnog blagostanja, a koja se kod nas vrlo malo pri­ mjećuje. Stoga se Glavni Odbor nada da će njegovi mjesni odbori i povjerenici i ovoga puta izvršiti svoju; dužnost i, kad ih budu posjetili organi »Dunava«, ići im u svemu; na ruku i omogućiti, da se sklopi što veći broj takvih osiguranja u korist Gajreta. Притужбе у аогледу помањкања Гајретова цигарпаппра Чешће се дешава да се Главном Одбору притужују некоји одбори и појевреници на помањкање или потпуну несташицу Гајретова цигарпапира у њиховим мјестима. Да бисмо прикупили све податке из свију мјеста како о несташици тако и о квалитети Гајретова цигарпапира, то позивамо све одборе и повјеренике да те податке досгаве 1лавном Одбору најдаље до 10. октобра о. г., како би се на основу прикупљеног материјала могли подузети потребни кораци. Нарочито je потребно истаћи случајеве из којих се �иди да великопродаје цигарпапира хотимично не наручују Гајретов цигарпапир или га наручују у ограниченој количини иако малопродаваоци (трафиканти) траже од њих и Гајретов цигарпапир. Примјери из којих се види да je Гајретов цигарпапир лошије квалитете или je маљи од цигарпапира »Просвете« и »Напретка« треба доставити Главном Одбору. ГafpemoB цигарпапир Потрошња Гајретова циграпапира у Дервенти. У прошлој друштвеној години т. ј. од 1. VII. 1928. до 30. VI. 1929. у Дервентсном срезу (без испоставе Оџак) проДна° je Гајретова цигарлапира 2.725 кутија или пира (нњижица). 372.500 па- За исто вријеме цјелокупна продаја Гајретова цигарпгпира у цијелој земљи износила je 89.677 кутија, од чега je Гајрету приплао, на основу уговора, Дин. 138.992.— . Према томе Дервента je дала приход Гајрету од продатог цигарпапира у прошлој години Дин. 5.790.— . Ако се овом износу додају остгли приходи за Гајрет из Дервенте, ноји су износили у прошлој години Дин. 25.706, то значи да je Дервента у прошлој години допринијела Гајрету уиупно Дин. 31.496.— . Дервента, без испостава, броји у свему око 6.000 муслимана становнина. Из овога слиједи: ако би се форсирала потрошња Гајретова цигарпапира и у свима осталим срезовима Босне и Херцеговине, иоји броје око 600.00Ј) муслимгна, као што се то чини у Дервенти, tq бн te потрошња Гајретова цигарпапира подигла годишње на 370.000 кутија, што значи да би се и приход за Гајрет с one стране утростручио. A да би се то постигнуло, дужни су сви радници и пријатељи Гајрета да свагдје и сваком приликом форсирају потрошњу нашег цигарпапира и да ту потрошњу у својим мје- већи број Гајретових забава ове године далеко повољнији него лањске. Прије свега, ова година je у метеријалном погледу далеко повољнија од прошле. Затим наша je органнзација овог пута далеко јача него je била лани, јер je број нових Гајретових одбора и повјереника у задње доба порастао. A ko се овоме дода да je Гајрет у овој години успоставио нови средњошколски конкивкт у Бањалуци и посебан Шегртски Дом у Сарајеву, и ако се знаде да je према томе Гајрет ове године примио у своје конвикте далеко већи број питомаца, то слиједи да се Гајретовим радницима и његовим пријатељима памећу овог пута долеко веће обавезе и дужностн. Забаве су и досадаљих година биле најјаче врело Гајретових прихода. Из горљих разлога слиједи да овог пута приходи од забава морају да буду још већи, јер то захтијсвају оне стотине муслиманске сирочади, ,која се школује и издржава у Гајретовим конвиктима, To захтијева наша буду1шост и наш општи интерес. Сви Гајретови одбори и повјереници су дужни да већ сада створе план за одржаваље вимских забава. Вредни и пожртвовпи радници створиће могућност да се у њиховим местима преко идуће зиме одржи не једна него неколико • 1'ајретових забава. У програму забава треба предвидјети тачке програма које Ве најбоље одговарати интенцијама Гајрета и које ће лајвцше прпвући публике. У колико су појединим одборима и повјереницима потребна упутства за припреме забава као и позоришни комади, нека се обрате Главном Одбору. У сваком случају треба обавијестити Главни Одбор _о__свима друштвенпм приредбама ради прегледа рада у појединим мјестима. Апелујемо на све мјеснс одборе н повјеренике да одмах крену ва припреме око приређивања зимских забава. стима контролишу. Сваиога оног који не троши Гајретов цигарлгпир треба упозорити на дужност према Гајрету, na ако то не помаже треба ra и прекорити. Радници и пријатељи Гајретови треба да, с вреамена на вријеме, обиђу све познанике, пријатеље као и остгле грађане пушаче, na да се освједоче о томе да ли они троше Ггјретов цигарлапир. To није никаква срамота него je то подсјећање на дужности оних који те дужности заборављају. Ргдницима и пријател>има Гајрета свакако je дужност да се брину о приходима за Гајрет из њихових мјеста и да настоје да се ти приходи на све Гајрешов тефернч у КнеЖини Чим се изађе на руб шуме, отвара се поглед на питому удолину кроз коју кривуда брза Биоштица. Укаже се местанцс Кнежнпа, са својом новом амбулантом, старом џамијом и новом црквом. Ha улазу у оамо место снажно кључа извор Кнежак. Врх извора у стени изанђао турски натпис: Сун чок екмек јок! (Много воде хлеба нема.) Судећи no великој џамији, која се зове султан Селимова, a зидана je 995. годпне no Хпџрету (1538. год.), затим no једној порушеној и осамљеиој мунарн, no њпвама које п данас називају: чаршија, ха- начине увећају. У будуће биће потребно да сви одбори и повјереници Гајрета воде тачну статистику о потрошњи Гајретова цигарпапира у свом мјесту и околини, како би се могло изнијети и у годишњем благајничком извјештају Глвнаог Одбора Ko­ mino je које мјесто допринијело за Гајрет и овим начином рада. Све притужбе у погледу помањкања Гајретова цигарпапира у великопродајама као и у погледу квалитета треба достављати Глг.вном Одбору. Т р а ж и т е и трошите искључиво Г ајретов П оглед на Кнежину: амбуланта, џамија и црква цигарлапир! Гајретпове зимске забаве Зниска сезона з ав л т редовио лоиоси Гајрету највско приходе. Прошле годике наши одбори д повјерсиици су се натјсцали у прирсдбаив Гајретовпх аабав*. У миопти »lecinма одржавакс су прошле годиие no први пут Гвјретове забавв од којих су некс одлпчио успјеле дако коралио такв и мвтаГ" 1 0 , Нпрад1.а анма Tpaf.« л» "»н»*У ™ " Гвјротовл »дборл в повјерецици двлопо ва»У живахност јер су усдовв за гато мам, метћема, Кнсжипа je пмала нскад славппЈИ пзглвд исго лп данас, пако je живнула прпдоласком многобројних гостију свих околних срсзова. Откинута од сваког промета, јер, нажалост, није везана нп за какав државни друм, она проводи своје даис у мнру, без икаквих сензација. Њепи становниди православни и муслимаии живе у највећој слози п љубави; пазе се и помажу једни друге. Да наведемо само један пример. Кад се, после Ослобођвња, почела да зида православна црква, муслиманп су били први који су доносилн грађу :ia н>у п давали прилоге. 307 �Beh у пстак, 20. септсмбра, почелп су да прпдолазе гостп у Кнежину, a сутра ујутро, са свих страна вндедо се како пристижу у поворкама коњанпцн и пешаци; некоје групе и под српским бајрацима. Коњанике су предводили. из Олова: улгедни старина Мујага Јамаковић; из Власеница: Једн а група на теферичу, о к уп љ ен а о н о м узике Суљага Кадић; пз Хан-Пијеска: прото Стево Тодоровић; из Хан-Крама: Мијат Мијатовић; са Гласинца: Ћампл еф. Карић; из Новосеоца: Еминбег Шахинпашнћ; из Озрена: Ахметага Шабнћ; пз Кута: Хнлми еф. Корман; из Кладња: судијаШербић; из Петровића: Хоџа Куло; и. т. д. Свечаност je отпочела 2U- IX. y,_io часова пре поднс поменом мученпцпма из‘ 1914. г., које су стрељале аустрнскс властп. Овом приликом, над заједниЧкпм гробом погннулих прота Стева Тодоровић одржа4*је 5ien говор, нагласдвиш_^ нарочито важност ове прославе и потребу слоге и заједничке сарадње муслимана и правослаг.вих. После помена, уз y4Qi$lie Лко 10.000 народа, отпочео je тсферич на луци Урогаа Јованопића коју je беслиатно уступпо за овај теферич. Народ се слегао из свих села оближњих срезова, и у скупипамд_се разасуо no пространој луци. Музика Бос. Див. Области, за коЈу je нарочпт интерсс владао међу сељацима, увеличавала^е овај теферпч. Висове околних брежуљака заузеле су муслпманке у својим живописнтгм ношњама. Али, управо пред извбђеи.е витешких. лгара, морао се теферич да прекине услед јакок; пљуска. Музика je умукла, a све je похрлило у Кнежину. да се склонн у сухо. Огромне масе света нису пмале где да нађу заклона, na су се no кпшп морале да растурјау на разне стране, у правцима својих домова. Сутра дан, у недељу, настављен je теферич no лепу врсмену, али од јучерашњпх посетилаца маљкало их je више од половине. Теферич je отпочео играљем кола, a затим псшачкпм тркама за децу и одрасле, бацањем камена с рамена, коњаничким тркама, и наградним бирањем лепотица. У пешачким тркама однео je опанке са белеге један младић, на дику и понос целог села Крушевца. У тркама за одрасле однио je прву награду (свилену кошуљу) Омер Голетић из Живнне, другу паграду (rahe) Расим Хасанагић из Фојнице. У бацању камена с рамена награду je однио Богољуб Tomnh из Жљебова, пребацивши све учеснике впше од једпог Ko­ pana. Међутим наијнтересантнијс су биле кољске тркс у којпма je судјеловало више коља из разних крајева. Утекла je »Софија« власништво Адије Јашаревића са Пала, која je, као награду, однијела црвеиу чоху. Затпм се прсшло на гађање нишана и осталс иптересаптис тачке програма, свс у духу народних обичаја. По први пута у Кнежинн врпшо се избор двију најлспших девојака: правослвапе и муслиманке. Натјецаље je било врло интересантпо. Изабрапс су од православних гђнца Пстра Јефтић, a од муслимапки гђпца Хава Имамовић. Поднјељене су им лијепе паградс: православпој сервиз за ра- 308 кију. a муслиманки сервпз за кафу. Девојкс су проведене затим кроз народ уз пратњу бубша »Баџије«, праћени всликом поворком народа. Целу ноћ Кнежпна je брујала од прсосталих гостију, да сутра опет падне у своју уобичајену тишину, јер су je и последњи гости у мањнм скушшама почели да напуштају. Последљп су срдачно испраћсни гости из Сарајсва, чим je оавршен овај теферич. Овом приликом морамо истаћи да je јавна безбедност била управо примерна и вредна похвале. Кнежина оставља ванредну импресију на посетиоца и, no својим природним лепотама могла би да се назове нашом Швајцарском. За овај овако успео тсферич, у првом реду припада заслуга гг. Мпливоју Јефтићу, поверенпку Гајрета и трговцу, у Кнежини, као и Асиму Саарајлићу, председнику кнежинске општине. Исто тако н прпређивачки одбор засдужује сваку хвалу. Одбор су сачињавали, поред поменуте двојице, гг.: Илнја Јовановић, Мујо Потурадвић. Перо Шулић, Милован Радвк. Душан Радић, Александер Симешчиков, свештеник; Caфef Имамовић, Хајдар Сарајлић, Угљеша Јефтић, Узеир Кучанин, Никола Јовановић, Омер Алихоџић и Јово Тупалић. „Б аџија", к н е ж и н с к и „н о в и н а р " к о ји о г л а ш у је н а с в о ј и с к р п а н и б у б а њ с в е ж алост и и р ад ост и у свом м есгу Добровољне прилоге дароваше: Стево Тодоровић Дин. 100___ Миливоје Јефтић Дин. 50.—, Вељко Јанковић Дин. 100.—, Хамид Кукић Дин. 100.—, Џевад Сулејманнашић Днн. 100.—, Ахмед Кемура Дин. 50.—, Хамза Хумо Дин. 50.—, Јован Пилиндавић Дин. 30.—, Љубомир Јовановпћ Дин. 30.— у натури: Војисава Перендија кошуљу, Јованка Јефтић rahe, Умија Потурковић чевру. Гајрешови шефернчн У Пријепољу: Мјесни Одбор Гајрета у Пријепољу одржао je иа дан 8. септембра о. г. Гајретов теферич у непосредној близини вароши Пријепоља, који je био прилично посјећен од страие муслимана и 6pahe православпих. Теферич je отворио предсједник г. Махмут Башовић и завхалио се грађанима на лепој и братској посети, затим je говорио Саит Хатимбеговпћ, питомац Гајретовог конвикта и учсник VIII. разреда гимназијс у Сарајеву о циљу и досадањем раду Гајрета као и потреби просвећиваља муслимана; после љега говорио je Мустафа Пашаповић такође питомац Гајретов и учеиик VIII. разреда гимназијс у Сарајеву, о no- �трсГш рапвијапл Гајрстових идеја у опим крајсвима од кога hc имати наша сиромашна и незбрииута дсца невероватну корист. Иза тога дскламовао je Гајрстову химну Ибрахим Башовић. Овакви говори и рецитоваље декламацијв од напред помсиутих, оставило je у грађанству добар утисак. Поелс одржаиих говора и дскламације одсвирапа je државна химна од стране тамбурашке секције пријепо.гског Омладинског Друштва »Напрсдак«, a затим се je клицало Њ. Бел. Краљу и целом Краљевском Дому a нарочито се клицало Гајрстовом Протектору Њ. Kp. Buc. Престолонаследнику Пстру. После свега овога прешло се na вучење лутрије и всссље, којс je потрајало до 6 часова no подне. Нето приход овога теферича изнио je Дии. 1.143.50.— У Озрену: Мјссни Одбор Гајрета у Озрсну одржао je Гајретов тефсрич на 18. V1IF. 1929., чији je приход изиосио Дин. 3.488.75, a одбивши трошкове чнсти приход био je Дин. 1.777.25.— На дан Рођендана Гајретова Протектора одражна je дова у џамији у Срсдњем и том приликом одржао говор сскрстар одбора г. Ахмед Басара, а taj je дан уједно одржан састанак члапова са предавањем о Гајрету, које je такођер одржао г. A. Басара. Дову у џамији обавио je имам-матичар и благајник одбора г. Тајиб еф. Балта. jeslra Mesihović, Duda Ornian, Kasim Gujić, Omer Jarić i Luka Brbar; po Din. 4: Junuz Livnjak, Ahmet Mujanović; po Din. 3: Zaim Češko i Ibro Češko; po Din. 2: 0. Sadiković i Ivan Grizelj. Za bife darovaše u naravi: po baklavu: Kasim ef. Sadiković i Alija Ornian; po hurmašice: Mustafa ef. Sadiković i Sabitaga Prolić; po ko­ lače: Smeškal i Đorđo Lojpur; po burek: Abdurahman ef. Sadiković, Alaga Sadiković, Mustafa Dizdarević i Hasanaga Gujić; ružice: Atifaga Muminagić; tortu: Miloerdne sestre; živu patku: Mulaga Daupović; patišpanju: Salihaga Dizdarević. U novcu darovaše: po Din. 100: Fahra Konjhodžić, Sadik ef. Sadiković i Mulaga Daupović; po Din. 50: Dr. Petar Nuić; po Din. 40: Smajo Delalić; po Din. 30: gđa Papo i Ahmed Cerimović; po Din. 20: Katolička Zadruga, Mustafa Jakić, Kuri, K. Verk i Vukadin Sredojević; po Din. 15: gđa Hadžić i Buturović; po Din. 10: Ahmed Kadragić, Budimir Hadžiomerović, Ibrahim Češko, Sabit Konjhodžić, Mirko Rogić, Popović, F. Vasilj i Fehim Krehić. I ovim se putem najtoplije zahvaljujemo ljubuškim Gajretovim pitomcima-icama na njihovim trudu oko Gajretove zabave, nadalje topla hvala g. Sadik ef. Sadikoviću i svima darovateljima kako u novcu tako i u naravi. Zivili! Припоеме за Гајретов теферич у Прњавору Прослава 6. сепшембра у Новој Вароши Повјереништво Гајрета^у Прљавору ’одрЖаћс јесенскп теферич у Вијачком Лугу, у'недјељ ^ 2Цј кептембра 1929. Ha све странс отпослапи су позпви за овај тефернч као у: БаНА Луку, Тстањ, Теслић, Дервенту, Бос. Кобаш п Лушљу. У 12 сати свираће градом блех-музика овдашње Чешке Беседе, која ће и na теферичу свирати.^тб за овај теферич влада лико интересовање. с, Ha програму he бити: Мотоцпклпстпчке п коп>С1Је *рке, пуцаље у ннгаан, разбпјале лонца завезапвх очију, утрке одраслих, те избор двију љепотпд&^а Мис Ирљавор и Мис Гајрет, као и нзбор мушкараца за Мистер Теферич. Надаље he бити томбола, шаљива пошта п набациван.с коријандола. Ha дан рођеи.а Престолонаслсднпка Петра, Протектора Гајрета, 6. септембра 1929. п)д., овај мјесни одбор прославио je рођендан свога Протектора са следећим програмом: 1. У 8 часова прс подне поворка у овомссне богомоље. 2. По изласку из богомоља прпмање честнтки у друштвеном дому, где je био присутан г. Велики Жупан ужпчкс области са својим референтима, Соколско Друштво, 'Бачка дружнна »JaKin nh« п многобројно грађанство. 3. У 7 часова после поднс бакљада. 4. У 9 стаи na вечер Гајретова забава са позоришнв*«! комадом »Мухаџирп«. Ga/retova zabava u Ljubuškom Управа Гајретова конвикта у Плевљу са Мјесним Одбором Гајрета заједнпчки je прославила рођендан Гајретова Лротектора Њ. Kp. Вис. Престолонасљедника Петра на дан 6. IX. 1929. Гајретови питомци, изим мјештана, нијесу моглп узети учешћа у прославп, јер ради каснијег почетка ове школске године нијесу се били скупили у конвикт. Свечаност сс je састојала из корпоративног присуствован>а довп, те свечане академије у просторијама Гајретовог Дома. Програм свечаности био je: l. Отвараљс свечаностн, пригодна ријеч управника Гајретовог конвикта г. Ибрахима Бноградлнје, учитеља; — 2. Химна, пнтонира Војна музпка, н 3. Народна Династнја Карађорђевика, предаваље г. Т. ВуK om ha , професора гпмназијс. Приредба je учииила врло лијеп дојам на све присутнс. Одазпв je био врло добар. Присуствовали су предстсавппци мјсенпх, цивилних п војнпх власти, гг. љекарп из Бео* града, који се нал-чзе иа љекарској мпсијп у Санџаку, те грађанство са Гајретовпм члаповнма. Мјссни Одбор Гајрета понудпо je госте: кавом, рахатлокумом и малином, те je послије тога и играшсе завршсна свечапост. | dne 3. septembra o. g. priredili su Gajretovi pitomci i pitomice iz Ljubuškog zabavu, čiji je čisti prihod donio Din. 3.796.—. Na zabavi su upukljeni slijedeći prilozi: Sadik ef. Sadiković sakupio na sabirni arak Din. 825, a on sam lično darovao Din. 175; po Din. 100 darovaše: Alija Grman i Hasanaga Gujić; po Din. 50: Dr. Hasan Mahić, Sabi­ taga Prolić i Sumbul Papo; po Din. 30: Kasim ef. Sadiković, Časne sestre, Šefkija Muftić, Hamdija Buturović, Abdurahman Sadiković, Abdulah ef. Sadiković, Petar Ničetić, Čitaonica »Iršad«, Mustafa Jakić; po Din. 20: A. Mesihović, Mehmeđ ef Budimlić, Atif Muminagić, Mustafa Dizdarević, Vlada Cuk, gđa Hadžić, Hasanaga Bilić, Mujaga Cerimović, Meho Bilič, Fabijan Fabo, Prokopije Mulina, Đuro Aralica, Suljo Hadži­ omerović, Đbro Pavlica, Ćazim Dizdarević, Harno Dizdarević i Todor Šenica; po Din. 10: I. Karamehmedović, Hafija Košarić, Ismet Buturović, Behdžet Buturović, Boris Morozov, gđa S. Delalić, Mitar Šarović, Arifa Orman, Vidosava Mihić, Mile Semiz, Muhamed Sadiković, Aeaf Sadiković, Vlado Bukvić, Avdo Terzić, Habib Prolić, Sabit Muminagić, Sabit Mesihović, Ziba Dizdarević, Meho Đulić, N. N., Zorka Topojić, Vehab Mahić, Šukriia Kadragić, Ibro Jakić, Raif Hajdarović, Mu­ stafa Lalić, Ibrahim Dizdarević, Bećir Dorocić i Hasan Diz­ darević; po Din. 8: Vehbija Lalić; po Din. 6: gđa Srejić; po Din. 5: Ibrišim Sadiković, Sadeta Sadiković, Amina SadlJvović, Dulo Hajdarović, Hasan Orman, Zekija Dizdarević, Mu- Прослава рођендана Прошектооа Гајрета у Плевљу Рад »Гајретове Омладине« у Mocmapv Иницијатпвом ппсца овпх редака у споразуму с мостарскпм пододбором »Гајрета« основапо je муслиманско омладинско друштво »Гајретова Омладина«. Чланови овога 309 �друштва су искористили свој феријални боравак одржавањем аналфабетског течаја за муслиманке. Предавачи течаја били су следећи учитељи: Хуснија Капић, Ибрахим Грчић, Салема Салаховић, Хакнја Раљевић и Хамдпја Фазлиновпћ. Течај je почео 1. јула, a завршио се 1. септембра о. г. Од 35 упнсаних полознпца овога течаја прпступпло je испиту 25. У темеља чи из Цазина: Досада су се уписали за чланове утемељаче друштва Гајрет слнједећа господа: Смаил еф. Јусуфхоџић, шер. судац, Др фехим Османефендић, поглавар среза, Мехмед еф. Козарчанин виши грунтовничар, Х усмн Иормић, грунтовничар- Мустафа Зухрић, повјереник Гајрвга; Хасиба Билал, повјереннца Гајрета, Ејуб Топић, званичиик; Јусуф еф. Махиутоввф, имам-матнчар; Хабвба Мустајбашиф, Арвфага Сулејманагић, трговац, Бајрам еф. Абасовић, нмам-матичар и Мухо Капић, гостионичар. Утемељач рахметли Арифага Сулејманагић, трговац je из Цазина, који je трагично под аутом изгубио живот на цести између Тодорова и Цазина дана 22. августа 1929., a којега су синови Хашимага и Смајилага на понуду повјереника уписали као утемељача након смрти. Рахмет му души! Продати блокови и добровољни арилози Р ед о вн е п олазн ице аналф абет ског течаја „Гајретове Омладине" у Мостару, с наставницима течаја и п ред сед н иком г. Х ајрудином Ћ урићем у средини (*) Општн успех испита je врло добар, ti чему су се гг. Мате Баножа, школски надзордик, и Ахмет еф: Ђикић најповољније нзразили. Наш покрет je наЈцдао, ita одобраванје код мостарских грађана, a јавност je оцртала нашу акцију у најлетпим бојама. Tokom ферија приредидр смо један веома успели теферич. У име »Гајретове Омладине« у Мостару шаљем, путем поште, братском главном одбору »Гајрета« Дин. 500i+4 (пет стотина динара) као Чгрплог с теферича. Нека братски одбор^-аримн наше искрепе поздраве у знак наше дубоке оданости! Мостар, 7. IX. 1929. За »Гајретову Омладину«: председник: Хајрудин Ћурић, студ. фил. Акција за оснивање Мјесног Одбора у Б. Костајници М. Арнаутовић, општ. биљежник у ТЗ. Костајници сазвао je на 20. септембра неколико виђеиих грађана муслимана. на којем je састанку покренуо питање оснутка Мјесног Одбора Гајрета. Свп позвани одазвали су се томе предлогу и одмах приступилн као члановн друштва закључивши, да се оснује одбор и том прнликом изабран je привремеии одбор од 4 члана са задаћом, да се тај број прошири и што више чланова упише Горн>у акцију Главни Одбор с весељем поздравља и нада се скором остварењу њихових жеља. Novi Gajretov dobrotvor Gospodin Husein Ćehajić, posjednik u Orašju, upisao se je za člana Gajretova dobrotvora. Živio svjesni rodoljub! Novi Gajretovi utemeljitelji Ovih dana upisali su se za članove Gajretovih uteme­ ljitelja u Orašju sledeća g. g., i to: Ahmed Pačuković, Husein Džafić, Smajil Serezlić, Mehmed Tvica, Hasan Kadić, Alija Heširevif. Zijah Spahič, Mustafa Pašidović i Muhamed Zlatar iz Sarajeva. 310 Господин Шаћир М. Гогалија из Сарајева положко je иа нашој благајни износ од Дин. 260.— и то: за распродата два комада блокова Гајретових дигла Дин. 200.—, и скуапљених прилога Дин. 60.— које су даровали гг.: Ибрахим Гогалијк из Сарјева Дин. 50 и Ристо Ковачевић из Трнова Дин. 10— . * Прилози из Прњавора При женидби и вјенчању Абдаге X. Бајића са Шухретвм .Цаферхоџић, исти се je уписао за члана Гајрета и даровао 50 Дин. прилога. Младенцпма желимо много cpehe у браку! Dobrovoljni prilozi iz Braiunca Povjerenik Gajreta u Bratuncu, srez Srebrenički g. Abiđ ef. Đozić, imam i matičar sakupio je na dan 6. septembra o. g. t. j. na rođendan Gajretova Protektora Njeg. Kralj. Vis. Prestolonasljednika Petra svotu od Din. 318 u džamiji iza džume nakon blagodarenja i dove, a darovale slijedeći: po Din. 20: Abid Đozić, Đorđo Beatović i Abdulah Karić; po Din. 10: Božidar Gregović, Beata Gašić, Hakija Džanić, Antun Đeldun, Ibrahimaga Buljubašić, Jusufaga Verlašević, Jelenka Borić, Eduard Suhi, Bogdan Đorđević i Jozo Vidmar; po Din. 5: Pero Jovanović, Živorad Petrović, Selman Habibović, Zulfo Đanić, Fazlija Demirović, Salih Omerović, Salih Merđo, Ibro Hasanović, M. Nazif Ahmić, M. Bekto Ahmić, Avdo Ibrahimović, Simo Ilić, Miloš Vučković, Jozo Suhi, Vasilije Tešić, Jozo Salamunac, Velizar Savić, Ibrahim Mustafić, Ibro Osmanović, Sabit Siručić, Aljo Mešić, Hamid Duraković, Haso Mukić, Ahmet Mešanović; po Din. 4: Mehmed Omerović, M. Halil Salihović, Mujo Muhić, Petar Đokić, Alija Salihović, Ahmet Begović; po Din. 3: Ago Đanić, Salih Đanić, Mujo Delić; po Din. 2: Huso Hasanović, Salko Hasanović; po Din. 1: Omer Husić. Povjereniku kao i svima darovateljima topla hvala! Укупан број иишомаца no конвиктима и школама Према рпјешењима Главног Одбора Гајрета у свс друштвенс конвикте примљено je за шк. год. 1929./30. око 470 питомца. Ha дан 16. септембра т. г. у друштвеним конвиктима сс иалазило укупио 422 питомца-ице. Како се види из горље табеле, у свима конвиктима палазило се наведеног дана 308 ђака средњих школа (гимназија, учитељских и грађанских школа), док je било 114 питомаца-ица стручних школа и заната. Од овог броја отпада 57 питомаца само на шегртс п ученике занатских школа. Како ће зграда оа пови интсрнат (Шагртски Дом) бити преправљепа истом око иоловице октобра мјссеца, то he се број, пптомаца повиситн, јер he тада шктупити конвикт спи опи ђаци, који су примл>сни да изучавају. заиате. Такођо иормалан рад у Шегртском Дому заpo'iohe пстом око 15. октобра о. г. �Agrarna i Komercijalna Banka za Bosnu i Hercegovinu C e n tra la : S a rajev o Sjedište D ire k c ije : B e o g ra d F ilija le : B rč k o i Novi-Sad © O O < XX D O O O < X)O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O Ci)e)O O O O O 0 Papirnica Hamdija Kopčić Sarajevo, Strosmajerova — Telefon 619 preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala вооооооооеооооооооое^ ШТАМПАРИЈА E059NSK9 P0ŠT9 KL1ŠARNICA RASTRIRN1CA И з p a ђ уj e : р а зн о вр сн е банковне, тр го в а ч к е н нндустријске тиск ан и ц е у б о јам а к ао : дионице, ул о ж не књ иж ице, чекове, диплом е и т. д., т е р а зн а сгр у ч н а дела. к ал ен даре и остала и зр адњ а солидно, б р зо и no умереној цсни В л асти та к њ иго везнпца израђује све врсте тр го в а ч к и х к њ н га н пр о то кол а, као n р а зн е гал ан тер и јск е и кар то наш к е послове n o м ер и и нацрту GAJRETOV C IG A R P A P IR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „ G a jr e t ” Narudžbe: Tvornica cigarpapira SARAJ EVO ĆUKOVIĆA ULICA 7 •• TELEFON BR. 27 КЊИГОВЕЗНИЦД = СТЕРЕОТИПИЈД S. D. ALKALAJ, Sarajevo može se naručiti i preko društva G ajret u Sarajevu �Banka Gajret d. d„ Sarajevo Akcijski kapital Din 40,000.000'- Rezerve Din 2,000.000'B anka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. O vlaštena Je za trgovanje sa valutam a i devizam a. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podu­ pire razne kulturne i hum anitarne ustanove. ?бј [9/И (q\(3jfčfttfl{>J7p \ Ф Љ ) ЕсЗ/Д Od čiste dobiti daje 6% Kulturnom i Prosvjetnom društvu „ G a j r e t ”. Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja B anka Gajret najbrže i najkulantnije. Uloške uka­ m aćuje najpovoljnije i isplaćuje iste u svako doba []tcfffilП Мчвј tcj/đ Гс*?<о1tcVfol EĆ7Š3511§) lllllllllllllllliililillllillllllillllllllira Bosanska Industrijalna i Trgovačka Banka d. d. Sarajevo, Strosmajarova ulica br. 12 Dr. Omer Bahiijarević dugogodišnji liječnik Drž. Bolnice, operater i spe­ Potpuno uplaćena dionička glavnica D in 20,000.000— cijalista za operativne bo­ lesti, asistent chlrurškog odelenja Državne Bolnice Rezervni fond D in 7,500-000 >- • ; t l i l l U 11 Ordinira od 1-3 p o slije podne Prima u l o š k e na štednju, vrši do­ znake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a ј p o v o 1i n i j e uvjete, f inansira industrijska i trgovačka poduzeća Interurban t e l e f o n i broj 605, 865 i 555 Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split 1 u Aleksandrovoj ulici br. 45 Temeljna glavnica 40, 000.000•- Dinara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172 Bavi s e svim poslovim a koji zasijecaju u bankovnu stru k u . — O sim to g a ima svoju Z A L A G A O N IC U koja d a je zajm ove n a zlato, sre b ro i o stale d ra g o ­ c je n o s ti uz najpovoljnije kam ate. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/7611dea5adf63f7a7b3c462d5b1bc339.pdf aeed1037ba19fe46073337e17bb80d67 PDF Text Text ЛИСГ 7Л Ж ТА М У Ш и S A К У А Т У Р Д О И tKCN fcM CKfc Ш Д И З А Н Л M V U M M A N A <л ° ■м> /О Л Д ^ Р Ж А Ј : Џевад Сулејманлашић: 3. октобар 1929. Дервнш М. Коркут: Ислам и алкохол Маулви-Садр-уд-Днн: Исламскн човек Изет Пертев: Прва Гајретова забава Касим X . Гујик: С&де Саднковић н лијечењв i витим б и љ е м -^ К Г Т \ ■ Г а Јр е т о в гл а сн и и 16. ОКТОБРА САРАЈЕВО 1929. УређуЈе: Х а м з а Х у м о БРОЈ 20, �Г А Ј Р Е Т , лнст Гајрета друпггва sa културно и економско поднаање муслимана, налазв 1. в 16. свавог месеца, a цева му Je аа вашу Отаџбвну 100 двнара ва годвну, a sa све остале аемље преко гранвце 200 двнара. Ђацв добвваЈу лвст у пола цене код Главвог Одбора вдн код управа Гајретовнх вонввката. ПоЈединв броЈ стојж 5 дввара. Двректор Х а м и д Н уки1ч Уредввк Х ам аа Х умо Власнвк друштво „ГаЈрет**. — Главнв в одговорвв уреднвк: Хамза Хумо. — 8 а штампарнју „Восанска Поппв“ _ одговара Јосвв Евгл. �V t J 'У . р . Џевад Сулејманиашнк v - / ош обар 1929. •I t i i ll illf ’ "> ' . И опет наша историја бел0$ и једнб дело i Краља које je од епохалне- важности и које ква народна скупштина, na мд била саставље на од најбољих и најмудријих, не би била у стању донети. Закон од 3. октобра о називу и подели државс поделшо je државу на дерет бановина ,и то тако поделио да na први поглед на нову карту искаче пред очи принцип поделе: интерес државне и народне целине у отклањању свих штетних партикуларизама. Никаква народна скуиштина не би могла тај • принцип озаконити у таквој чистини, јер je немог.уће лретиоставити такве народне посланике који би могли прећи у толикој мери преко ситних локалних интерзса својих бирача. У нашем иароду постоје већ вековима ове две главне партикуларкстичке струје чије je врело овим законом за вазда зачеиљено: прво, лретварање вреднота неких племенских националиих ocehaja у погубне међусобно разарајуће се снаге и друго, лаисно замишљање историских покрајинских граница као граница између неких засебних државних и националних јодиница са различним коначним циљевима развитка. Краљевина Срба, Хрвата и Словзнаца се одсада иазива Краљевииа Југославија. Тим именом се на највидљивијем месту симболички изражава једнаКа љубав нашега Краља за све вредноте у нашим трима националним осећањима које he својим делањем доприносити снажењу државнст и народног јединства. Изричитим овлаштењем министра унутрашњих дела да може укинути она друштва и установе чије je илеменско сбслежје, циљ или ра-д супротан државном или народном јединству, све оне многобројнс српске, хрватске и словеначкз националне снаге које су биле делотворне искључиво на глорификовању самога свога имена без икакве садржине од огпптег културног значења и тиме изазивало међусобно непријатељске фронтове у народу, упућују се na она поља деловања човечијега духа на којима не може бити фронтова негз само прикупљаља и концентрисања пародних снага. Јер између еваких акццја, без обзира на то каивимгод националним имсном оне биле ношене, само ако почивају на којем заиста к.ултурном тсмељу, не може бити другојачијег такмичења огим снога које међусобно онлемењује и оплођава. Ну за нас, Србз муслимане, који у широким слојевима то своје нациопално име jom не осећамо националистички и код којих ирома томе није ни могло бити никаквог националног преоштравања, далеко јо важније спутавање оиог другог партику- 311 �ларизма законом од 3. октобра: лажног замишљања историских покрајинских граница као граница • засебних државних и националних једшшца са различним коначннм циљзм развитка. Taj je иартикуларизам код нас отишао можда даље него и код једног другог дела нашег народа. Њега представља она уска сраслост народне душе са географским границама бивше Босне и Херцеговине, иза којих je престајао њихов свет. Појам Бошњак и Херцеговац добивао je кроз цело време османлиског господства све заокругљенију форму и његов je садржај бивао све тежим и пунијим. Кроз време аустро-мађарског господства његово je DanRM'°«>e још већим замахом напредовало и добило толику крутост да ни кроз ових деоет година слободног живота у својој надионалној држави није много ослабило. Што није, уосталом, ни зачудно кад се зна да су аустро-мађарске власти биле подигле између Србије и Босне један удраво кинески зид, те су муслимани могли да сазнавају и према томе да разумевају напоре и тежње народа у Србрји тсолико • и за напоре и тежње Кинеза. Нацдоналистичка муслиманска интелиРенција из тога доба била je тако малобројна и угњетаваца 'џ к , њени покушаји ударања мостава преко Дрине нису имали значајнијег успеха у ишроким мусдрманским слојевима. Појмови Бошњок, - Херцеговац, Србијанац, Црногорац, Далматинац, Славонац и т. д. садрже у себи више no државно и национадно јединство штетвих него корисних елемената. Например, у садржају појма Бошњак и Херцеговад, у колико се односи на муслимане, за времсна аусгро-мађарског господства, био je врло користан елеменат његов онај који je представљао љубав према груди, завичају. Да њега није било и да он није био јачи од елемента који je значио стра& у Јфжњу против туђинског господства, муслимани би^се били давно већ иселили. Taj исти елеменат и данас je користан, али његов опсег мора бити померен у два иравца: у љубав према целој отаџбини и према својој браћи друге вере. У садржају споменутог појма je најштетнији онај елеменат који осећајима припадносги једној верској заједници придаје осебине ocehaja припадности једној националној заједници. Груписање no вери, у држави која има једнака права за све своје грађане, увек je најштетније за најмању верску заједниду. Други један штетан елеменат у садржини тога појма представља она невероватно велика приврженост свима традицијама, na и оним чије одржавање управо парализује све културне акције међу нама. Сраслост народне душе муслиманског дела нашег народа са историским границама бивше Босне и Херцсговине, иза којих престаје љихов свет, давала je главну животну храну за она два штетна елемента: за замсн.ивањс ocehaja всрскс са осећа- 312 јима националпе заједиице и за привржсност и Hajзастарјелијим псеудоисламским традицијама. Укидањсм тих граница укида се и та животна храна. Te границе, ма да, од Ослобођења до данас, нис.у ограничавале зассбна закоподавна na ни аутономна нодручја, него само администратавна, ипак су биле довољне да представљају ограду око засебног света муслимана бивше Босне и лерцеговине. Срећно ногођена нова административна подела краљевине на бановине, в:арочито у погледу дринске и зетске бановине, где посве нестајо граница бивше Босне и Херцеговине, имаће за последицу форсирано и многострано мешање наше са оном браћом друге вере која су нама и no менталитету најближа и чији се економски интереси, ради геолошке, климатске и агривултурне сличности земљишта, подударају са нашим интересима. Испреплииањем и повезивањем тих економских интереса Ројаниће. се међу нама муслиманпма, нарочито у те две бановине са централним географским положајем, иоац^тгп грађанина који he у интересима државне целине видеги и своје личне економске интересе. С друге стране,хдруштвсно мешаље, са заједничким радостима, надама и бригама у локалним посло вима и догађајима, учиниће да he коначно и муслиман наш едфви и језика обухватити својим срцем целу крал)евину подједнаком љубављу као и иноверна његова браћа. Из тога he наступити и наглије брушеље свих оних нашом несрећном историјом створепих друштвених и психичких разлшса. Свим тим ће, na концу, бити завршено и национализовање нас муслимана, који ћемо тек онда кад у себи осетимо и срце и душу једну као код браће Срба, моћи заволети целу Краљевину Југославију тако да будемо вазда вољни за њу радо дати и своје животе. Друштву Гајрегг, из тога преображавања менталитета и социалне структуре нас муслимана, као последиде закона од 3. октобра, отварају се непрегледне могућности ширег, бржег и лакшег рада. Што je Гајрет до сада стварао само својом сопственом пропагандом, спотичући се на сваком вораву о она два горе излагана пггетна елемента у садржају појма Бошњак и Херцеговац, то he одсада, такорећи, само од себе долазити. Досада je вазда Гајрет морао приступати народу, a одсада ће и сам народ лриступати Гајрету, усвојивши у целости Гајретову идеју, те од Гајрета направити један моћан фактор културног напретка наше Краљевине. Стога ми Гајретовци и овога пута са дивљењем и дубоком благодарношћу гледамо пут Ирестоља Краљевског и изражавамо наше поношењо што стојимо под иротекторатом Краљевића Престолопаследпика. Будимо вазда достојни тога и иаставимо иовим снагама и иолотом овим путем којим идсмо! �Њ е г. В ел . К р а љ АЛ ЕК С АН Д АР L �Derviš M. Korkut Islam i alkohol Koliko je meni poznato, samo dvije vjere otvo­ » 0 vjernici, ne pristupajte molitvi (klanjaju), kad ste reno zauzimaju stav protiv alkoholizma: Islam i bu­ pjani, sve dok ne znadnete što govorite!«) dizam. Međutim razlozi za takav njihov stav posve Zatim se osuđuje alkohol i kockanje. (Pogl. II. su različiti: dok se budizam protivi potrošnji alkohola 216.: »I pitat će te za vino i za kockanje. Reci im, zato što je on sredstvo za uživanje, Islam zabranjuje da u tom dvoma ima velike grehote i nekih materi­ svojim pripadnicima v i n o i s v a d r u g a o p o j n a jalnih koristi za svijet, ali je grijeh pretežm ji (veći) p i ć a stoga što su štetna razumu, to jest moralu i nego korist od tog dvoga«). zdravlju. Najzad se ističu štetne posljedice za moralni i Po Islamu je alkohol zabranjen izričito i kate­ socijalni život, do kojih dovodi alkohol i kockanje, gorički, te svrstan u isti red s ostalim velikim (smrt­ te se tom prilikom vino spominje na prvom mjestu. nim) grijesima, kao što su umorstvo, samoubistvo, (Pogl. V., 92. i 93.: »0 vjernici! Zaista su vino, koc­ krađa i t. d. Više odlomaka Kur’šna govore o vinu kanje, kumiri (idoli) i gatanje spomoću strelica samo i o pijanstvu. Kad je govor o opojnim pićima Kur’an nečista djela sotonska, pa ih se klonite, ne biste li upotrebljava jednoć riječ »seker«, a inače izraz srejni bili! »hamr«, koji znači v i n o i s v a k o p r e v r e l o Sotona hoće da ubaci među vas samo neprija­ o p o j n o p i ć e . (Vidi: Pere J. B. — Belot, Dictionteljstvo i omrazu spomoću vina i kockanja, p a da vas naire Arabe — Francais Beyrouth, 1924, str. 178), .od^jati od spominjanja Boga i od m olitve. Pokora­ Sve kad riječ »hamr« ne bi općenHo imala tog vajte se Bogu i Božijem poslaniku, a teško vama, značenja, bilo bi za njezino objašnjenje dovoljno, što ako zakočite; znajte, da je Božji poslanik dužan samo je sam Muhamed rekao tumačeći tu riječ. »On je da vam to saopći«!) kazao: »Hamr (vino) je šV e' ono, što muti (zanosi) Tumači Kur’ana i islamski pravnici priznaju um.« Prema tome ovaj naziv »hamr« označava ne jednodušno, da je zabrani alkohola razlog njegova samo sva alkoholna, piga n e g t T lr o p ć e o p o j n o s t , narkotično djelovanje, jer je to u k o t i č n a s r e d s t v a kao opium, kokain, hašiš i dr. Ima još dosta Muhamedovih izreka (hadisd), ? Kur’anu precizirano. Ali sve i da uzrok zabrani alko­ koje toj riječi dpju istovjetno značenje, kao na pr.: hola nije nikako naveden u Kur’anu taj bi se razlog »Među muslimanima ep biti ljudi, koji ć e -p it hamr sam od sebe nametnuo i gledište o vinu bi s e pri(vino) nazivajući ga drugim imenima«. Pored tih ha- mjenilo na svaku drugu vrstu alkoholnih pića, jer disa, koji ne ostavljaju ni malo sumnje u pogledu je dedukcija prema analogiji (kyjšs) jedan od te­ značenja izraza »hamr«, Kur’an, u čiju svaku riječ meljnih principa islamskog prava. muslimani vjeruju kao u neospornu objavu Božju, dovoljan je već sam po sebi? da. se iz njega izvede zaključak o apsolutnoj zabrani svake vrste alkohola. Naime u Kur’anu se govori i o pijanstvu uopće, te se ne pravi razlika među pijanstvom koje je prouzro­ kovano vinom i pijanstvom koje je izazvala koja mu drago druga vrsta alkohola. Kod zapadnih naroda ukorijenilo se jedno krivo mišljenje: oni drže, da Kur’an zabranjuje samo vino, da ne spominje nijednu drugu vrstu alkohola i da ne ustaje odlučno protiv alkoholizma uopće. Ovo shvatanje skroz je netačno. U Kur’anu ima jedan odlomak, gdje se spominju opojna pića uopće, koja se u arapskom jeziku zovu skupnim imenom »seker« (Pogl. XVI. 69.: »I od plodova paoma i vinove loze pripravljate sebi o p o j n a p i ć a i lijepu hranu. Za­ ista, u tom ima znamenja za ljude bistre pameti«). Kur’an zabranjuje alkohol u v iše navrata i sve žešće i žešće. Ovdje ćemo navesti, što se u njemu veli u tom smislu: Prvo, pripadnicima Islama se zabranjuje kla­ njati (moliti se Bogu), dok su pijani. (Pogl. IV. 46.: 314 S muslimanskog gledišta ima samo jedna razlika između vina i drugih opojnih pića, ali ona nema praktičnog značenja, nego je to naprotiv pitanje čiste dogmatske teologije. Naime Islam smatra da čovjek, koji zaniječe nešto što je izričito spomenuto u Kur’ anu, već samim tim postaje otpadnik od vjere, ali jedino u slučaju, kad se to nijekanje tiče p r v o t n o g z n a č e n j a kojeg izraza u Kur’anu ili u neospornoj izreci Muhamedovoj. Prema tome bi neko, ko bi kazao da je dozvoljeno piti h a m r (što prvotno znači vino), prestao biti musliman; ako bi isto ustvrdio za koje drugo alkoholno piće, bio bi smatran velkim griješnikom, ali se ne bi mogao optuživati radi otpadništva od vjere. (N aslaviće se) e/v0V/ Ž ivot” Ovom broju „ Gajreta" prilažemo čekovne uputnice, pa se umoljavaju svi pretplatnici da izvole najkasnije do 5. idućeg mjeseca dozna­ čiti zaostale dužne pretplate lista. �Maulvi-Sadr-ud-Din Islamski čovek (Nastavak.) V I. ISLAM SKO DRUŠTVO 1. Familijarni i polni moral (poligamija, razvod braka) A sada nešto o društvenim običajima muslimana. Najizrazitija osobina muslimanskog društva je njegov čisti i potpuno nevini život. Muslimani su nadasve strogi u odnosu na zahtev nevinosti. Ne može se pred­ staviti, kako povredu je čast i kako je sramotna povreda nevinosti u očima muslimana. Nečistih ljudi u Islamu ne bi moglo da bude. Oni se vrlo strogo kažnjavaju, često puta završavaju smrću. I s l a m j e z a b r a n i o a l k o h o l n o p i ć e ; jer on je ne samo o t r o v z a ž i v č a n i s i s t e m , nego on uzroči i p o l n i n e ­ m o r a l i r a z a r a z a j e d n i c u i d r u š t v o . Ne­ moral s e u Koranu osuđuje iznad svega. Jednom Evropejcu je vrlo teško pojmiti, da u muslimanskim zemljama ima anđela, koji borave na zemlji, što po­ državaju i propaguju krepost uzdržljivosti. Ako se za jednog ma kog člana porodice pročuje, .da se je u ovome pravcu ogrešio, porodica«-gpbi na ugledu, a ljagu, tim nanesenu, teško je učiniti da iščezne. Da^ bi ovaj visoki moralni nivo zadržali, Islam ograničuje potpuno slobodni i neunosni Saobraćaj između ljudi i žena. Žene rade na poljima, žene odlaze u trgovinu, žene neguju ranjene na bojnome polju, žene Čitaju i rešavaju probleme sa muškarcima, žene posećuju skupštine i predavanja i zanimaju se društveno, ali nepravedni i nedozvoljeni dodir obaju polova ne na­ lazi mesta. Mladi ljudi n e igraju skupa, niti inače čine što, što bi ih možda moglo na zlo da navuče. Čistoća karaktera i čistoća duše ne sme da s e žrtvuje na ol­ taru zadovoljstva. Telo i duša su jedno s drugim srasli, pa jedno upliviše na drugo. Ali, šta doživi jujemo u Evropi? Mladi ljudi i žene prelaze zakone čednosti. Tim se raspaljuju životinjske strasti i traže, prirodno, zadovoljenje. Izuzev nekoliko dobrih familija, koje su ipoznate radi svog strogog zapta evropejsko je društvo potpuno minirano ži­ votom nemorala i sebičnosti. Grozno je, kad se po­ gledaju bezbrojne ledične majke u ovim zemljama, grozno je, kad se vide bolnice pune vanbračne dece. U ovoj tačci sastoji se jedan snažan kontrast između nazora Istoka i Zapada. I čovek se mora čuditi smelosti, s kojom neznani Evropejac predbacuje musli­ manima polnu slabost. Atmosfera muslimanskog društva nije pokvarena ledičnim majkama, vanbračnom decom, polnim nemoralom i vinom. Naprotiv u evropskom društvu nevinost se više uopšte ne smatra jednom ozbiljnom stvari. Polni nemoral, koii nevenčani ljudi vrše nije u Evropi ni u kom slučaju jedan prekršaj. Samo brakolomstvo smatra se prestupom i pogađa ga jedna laka kazna, koja s e sastoji u nov­ čanoj ošteti p o v r e d e n o m supružniku. Pa ne pred­ stavlja li ovo uistinu jedno veoma nisko stanje polnoga morala? Kao da se čistota, ovaj skupoceni dra­ gulj u kruni vrlina jedne žene, može da plati s ne­ koliko funti sterlinga! Bračna nevemost, koja upropašćuje familije, razara domaći mir i spokojstvo, a nedužnu decu lišava svojih živih majaka, ne tretira se ozbiljnije nego kakva poslovna prevara. No Vi možete da me zapitate: A kako to stoji s Vašom poligamijom? Tada Vam mogu odgovoriti, da poligamija na Istoku uopšte ne postoji. Mi smo jedan m o n o g a m ija narod. U jednom gradu sa sto hiljada stanovnika ima samo četiri ili pet kuća, koje imaju po dve žene. To pokazuje, da poligamija nije pravilo, nego izuzetak. Uostalom poligamija egzistira i na Zapadu. Tako mnogi ljudi nisu zadovoljni sa ženom; oni su doterali dotle, da izdržavaju još jednu ljubaznicu nasuprot postojećim zakonima države i religije. Na isti način postoji često veliko nezadovoljstvo žena sa svojim muževima. One potajno ili javno vode ljubav sa drugim muškarcima na štetu porodice, njenog ugleda i spokojstva. Ovakve poligamije na Zapadu ima mnogo više nego na Istoku. Ali Istok je od Evro­ pe jaca izvikan kao poligamijski. Tome je krivo stvarno nepoznavanje, koje u Evropi vlada, a ono najvećim delom potiče od lažne propagande, koja dolazi iz predrasude, onoga najgoreg prokletstva mo­ dem e civilizacije. Dopuštam, da je na Istoku kao i na Zapadu bilo monarha, koji su otvoreno primali u svoje palate više žena. Ali ovi pojedini primeri ne označuju postupak, koji većina vrši. Bio bi greh tvrditi, da je Engleska poligamijska, jer je Henrik VIII. imao više žena. Isto je tako potrebno osuditi, kad se kaže, da su muslimani poligamci, jer je turski sultan imao mnogo žena. Takva uopštavanja su ne samo neosnovana, nego veoma niska i zlonamjerna. Evropa je trebala da ovo tako važno pitanje dublje proučava, nego što s e to dosad dešavalo. Ne može se mimoići činjenica, da je poligamija postojala već u najranijim periodama Staroga Veka. Ona je u pri­ mitivnom društvu već egzistirala i egzistira još danas u modemom civil izovanom društvu, u Americi, u En­ gleskoj, Francuskoj, Italiji, Njemačkoj i u ostalim za­ padnim zemljama. Isto je tako možemo da nađemo i na Istoku. Premda poligamija nije nikada bila opšta i ni u jednoj zemlji sveta nije predstavljala vladajući sistem, ipak se čini, da je ona neizbežna oznaka ljud­ skoga društva. Kad ju učine zakonitom — ipa dobro! Kada se to ne učini, čovek će pribeći nezakonitom 315 �načinu. Reformator ili prorok mora da se brine i za I ja se čudim, da su Islam izvikali kao poligamijski izuzetne slučajeve, za poligamijske prirode, mesto da radi jednog zakona, k o j i s i g u r n o p r e d s t a ­ ih ignoriše. Niti je mudro, niti praktično davati idea­ v l j a j e d n o s o c i j a l n o p o b o l j š a n j e , šta više, koji je upravo takav, b e z k o g a s e u o p š t e lističke zakone, a ne uzimati u obzir z a k o n e čov e č j e p r i r o d e . Ljudska priroda ne rešpektuje n e m o ž e b i t i . Evropa se nalazi pred jednim oz­ nikakve zakone, kako nebeske tako ni zemaljske, biljnim društvenim problemom, jer je zbog Svetskoga koji s njom nisu u saglasnosti. Bračni zakoni, koji su Rata preplavljena znatno uvećanim brojem žena. Pi­ dati u Novom Zavetu, m u kom slučaju ne osvrću se tanje je nastalo kod raznih nacija i između svih naj­ na prirodu ljudsku. Stoga ih ljudi i ne slede. Neka je ozbiljnije se za nj zauzela Francuska. To je istovre­ meno jedno čovečje i jedno nacionalno pitanje. U ovđe daleko od mene pomisao, da Isusa Hrista činim za to odgovornim. Jevanđelja niti je on pisao, niti Evropi se radi toga podigla uzbuna, ali se nije našla su za njegova života sakupljena. Složili su ih dugo nikakva odlučna mera. Kako jasna morala je da bude vizija Poslanikova, kad je ovo pitanje rešio već pred vremena posle njega. Luka kaže u svojim uvodnim 1300 godina, kad su njegovi ratovi proizvodili slične primedbama, da će i on, pošto su mnogi pisali vesti 0 životu Isusovom, pisati svoje izveštaje za svoga probleme. Može li se Islam koriti, što rešava vrlo bogatog patrona Teofila ( 1 : 1 —4). Ovi pisci, a ne teška životna pitanja? Još nešto drugo zahvaljuje muslimansko društvo Isus, moraju se učiniti odgovornim za zakone, koji su nesavršeni. Životni problemi su i odviše ozbiljni, da svetom Poslaniku. To je uredba o razvodu braka. bi s e mogli tako lakoumno svršavati. Evropa uzdiše Zajfctdni narodi nisu se još u ovome odnosu uredili. pod ovim zakonima. Može se naići na mnogog*-Evro- Mnogi muževi i žene propadaju radi teškoća, da do­ pejca, čija je žena bolesna i svake godine po sanato­ biju Razvod braka. Kad muž i žena ne mogu zajedno rijima. Po zakonu on ne srne ni jednu Jdrugu ženu *vi$e.da žive, trebaju da se rastave. Ali hrišćanski za­ da venča i s njom zajedno da provodi jedan čestiti koni neće da znaju za ova shvatljiva razmišljanja. U 1 pošteni život. On često mora potajno da iskorišćuje hrišćanskim državama rastava je vezana za pretpo­ zadnja vrata i da se ptepftšta jednom nečasnom ži­ stavku brakolomstva. I najkreposniji ljudi moraju votu, to jest, da se unizuje u očima odane žene (koja stoga da uzmu utočišta u ovome grehu, da bi samo to sazna), u očima svoj^ decef~T^u očima društva. došli , do rastave. Osim toga su sudski troškovi pre­ Dobija decu od kakve"ljubavnice, ali on ih društveno skupi i smetaju. U Islamu mogu muž i žena provesti ne priznaje, a hi zakon zemlje ne smatra ih nasleđ- rastavu prostom i z j a v o m , da oni sa svojim n anicima njegovog omanja. On dovodi u život decu, koja k 1 o n o s t i m a jedno drugom ne o d g o v a r a j u . niti pažnje uživaju, niti imaju jedan socijalni položaj. Ovde nisu potrebni nikakvi sudski troškovi. No u s­ No, ja mislim, da je to ipak vrlo nisko i sramotno prkos ove slobode i lakoće, kojom se razvod može stanje! Islam je poboljšao ove nedostojne odnose već postići, u Islamu su slučajevi rastave stvarno vrlo ne­ pre dugo vremena, kad ja, čoveku pod takvim uslo- znatni. S druge strane broj razvedenih brakova u vima dozvolio, da uzme još jednu ženu i tako zaštiti Evropi, gdje je rastava u principu zabranjena, je svoj brak, da se ne ukalja* D higa žena i njena deca veoma visok. (Svršiće se.) imaju ista prava kao prva sa svojom. Islam ne trpi rastavu braka od jedne bolesne žene, ako je nedužna. S nemačkog prevodi: Hasan Cišić, Mostar Изет Пергпев Неколико еиизода у ирилог Г ajpema 8. Гајретове забаве. a) П р в а 1905-те. Како je споменуто у 1-вој епизоди (види спомепицу) и у 3-ћој (види број 16. Гајрета од 16./У1П. 1928.), одбор подупиран од гајретли пријатеља, одлучи, да се у зимској сезони 1904'/05-тој одржи прва Гајретова забава. Сад ваља тај закључак извести. Али како када ми неимамо за такве пригоде власгитога ама бага ништа. Неимамо пјевача ни дилетаната, na немамо 16 гардеробе и уопће шгеакве спреме ни опреме, na пи материала .a пи средстава. Шурало се и вијећало о томе при свакоме и најмаљем састанку (види 3-ћу епизоду), док једпом, једног учи пстка у позоришном подруму, зашкрипје ђерма. Др. Др. Сафветбег Баптагић донссе свој спјев »Б о ј л о д 0 з и ј о м«, a г. Ризабег Капетанотгћ изјави, да je натао локал за вјежбаље (беледијски подрум с југоисточпе стране) и да има већ мајстора (једпог терзију), који ће no љеговом иапутку скројити и сачипити одјећу за гардеробу �тако добру, која he тачно одговарати времену и обичајима оног доба из којег потјече »Бој под Озијом«, те уједно обећао, да ће он ту ствар лично руководити и финанцирати. Слиједећег учи петка сазвасмо шири састанак na коме. успјесмо сатсавити пјевачки збор и дилетанте (види слику у споменици). Била су то ова господа: Аличехић Салихеф. (a. р.), Башагић Оафветбег, Башагић Тевфикбег, пријатељ нашега напретка, доброхотпо се прими, да извјежба пјеваче и да диригује збором. Гђица Злата Хараминчић, учитељица и такођер пријатвљица нашег напретка, примила се je исто тако доброхотно и благонаклоно женске дилетантске улоге у драми, и осим тога соло пјевања домаћих севдалинки уз пратњу г. Нураге Џабије (a. р.) на сазу. IGajretov'pjevački ђог na prvoj Gairetovoj zabavi 1905. god, Берберовић Мехмед еф. (a. p.), Булић Хф. Али еф. (a. р.), Ченгић Ибрахимбег, Џабија Нурага (a. р.), Фадилпашић Фадилбег (a. р.), Фејзагић Џемал еф. (a. р.), Хафизовић Мухамед еф. (a. р.), X. Абдагаћ Салим еф. (a. р.), Хећимовић Сулејман еф. (a. р.), Хо?;ић Хасан еф., Јерлагић Омер еф., Капетановић Ризабег, Капетановић Мустајбег, Капетановић Хајрибсг, Лога Мустафа еф., Мулабдић Едхем еф., Мутевелић Др. Мустајбег, Муратбашић Осман еф., Псртев Изст, Руждић Лутфија (a. р.), Суљагић Суљага, Шамо Ешреф еф. (a. р.), Тефтердарија Есад еф. (a. р.), Топчагић Осман еф. (a. р.), Жига Салих еф. и још некоји. Хатшхоџа Буљушмић, компонова Др. Сафветбегову лјесму »Гајретова химна«. Г. Коста Травањ познати учитељ пјевања, наставник, тенориста и Необичном брзином напредовало je све. Одбор, аранђери, пјевачи, дилетанти и остали помагачи неуморно су радили и није нико жалио труда. Ишло je тако неочекивано глатко, без и најмање сметње, јер и непријатељи и »клипари«*) Гајретови, нијесу гајили наду нити вјеровали у успјех, ла стога нису нам пи чинили сметње. И, тако je свако са великим нестрпљењем радознало ишчекивао дан, онај дан када ће муслиманска омладина, разбити лед и изаћи први пут јавно пред свијет, да покаже да je и она дорасла и способна за западно-културни напредак. .i ј' * ) К л и п а р и = они који су се n o т a ј н о набацивали љагама на Гајрет, за разлику од »т о љ аг a ш a« који су отворено бшш против Гајрета. 317 �И заиста, нијс само да су приређивачи, пјевачи и дилетанти били нестрпљиви и грозничаво очекивали дан забаве, него je цијело кулутрно, како муслиманско {гако и немуслиманско, ,'и лисмено ,и неписмено, друштво погледало тај дан. A Гајретови »клипари« и »тољагаши«, можете мислити како су они тек и са каковом скепсом очекивали наше јавио лриказивање европскокултурне умјетности. Налокон дошао je и тај тако жељно очекивани дан. Позоришна je сала пуна-пунцата, препуво- до скрајности, тако да су већ од стране позоришне управе и полицајне инслекције упозоровали односно опомињали одбор, да више никог не пушта у upo сторије, пошто je већ одавно прекорачен број просторног обима. Забаву су почастили својом посјетом висока службена лица, најугледнији грађани свијух вјера, само je и овај пута одзив угледне чаршије био блаб. Чиновништво и официрски кор тадашње цкетлне u Bojne улраве били су добро заступљени. Т ачн о.у лрограмом одређени час залочела je забава и први се застор' од бине диже, a пред завјесама лојави с^лредсјвдник друштва г. Др. Оафвстбег, који Бираним ријрчнма отвори забаву и поздравн госте. Затим се и завјесе пб^акоше; a на бини отедш у X и мнa Гa јре то тако громко, да je и сва кућа уздрхтала, a већ за срца гајрвтлија и Гајретових пријатеља и неп^тајте; no томе руковјет босанских пјесама заори тако, да су многн слушаоци и.нехотице мрдали гавом и рукама као да судјелују мимиком у концерту. Громки аллаузи учинише, те се пјевање два пута опетовало. Послије мале станке, Kf>jy*jo аачинила војничка музика свирајући источне и наше кајде (арије), опет се застор диж е и гђица Злата са Нурагом (a. р.) иојавише се на бини. Нурага сједе на столицу, метну погу преко ноге и с а з на појас и кољзно, a Злата стаде до њег у руху босанских муслиманки, сва у злату и свили закићена скупоцјеним накитом, као права босанска мусликанска спахијска кћи петком на ашиклуку; истом севдалинка, чини ми се: »Акшам ђелди — сунце зађе — на твом лишцу јоште с ј а . . . « одјекну, a у партеру настаде моментано мала узбула, али се брзо стиша и они, Злата и Нурага, наставише другу и трсћу севдалинку. Она мала узбуна родила се из срца Нуман-арнаута, који у севдаху хтједе да цикне и да баци ћулах на Злату на бини. Севдалинке отјеване су и откуцане тако лијепо и слободно, те je аплауз био такав да се je чинило да се у сали нешто страдшо ломи. Опет мала станка и дође »Бој под Озијом«. Одиграше се чинови и слике до краја тако, да би рекао е су све сами умјетници, a између чинова, када сјевне свтело у сали, могао си опазити на многикг лицима сузе, сузе радоснице. Послије задњег чина буде изазван г. Др. Сафветбег и на бини примаше честитке хонорациора. Затим, старија господа се разиђоше, a ми млађи остадосмо, да послије одмора играмо и пјевамо. За вријеме одмора била je приређена обилна закуска за гостс, a за одбор, пјеваче и дилетанте сјајан банкет, a послије томбола. " Успјех je био сјајан и пресјајан како морално тако и материјално. A зато се има захвалити свлма гајретлијама, a у првом реду гг.: Д ру Сафветбегу, Ризабегу, Аличехићу и Мулабдићу и онда Злати и ItbcTH. И, пошто су сви осим мерх. Аличехића живи, то и данашње гајретлије им од свега срца кличу живили и здрави били, a Аличехићу рахмет и џенет. За вријеме одмора била je приређена обилна вријеме 3-ће лрограмске тачке проузроковао малу узбуну тиме, што je хтио да дикне и да се ћулахом набаци на гђицу Злату, што спријечише кошиије, он je, када je спазио гђицу Злату гдје с нама на балкету сједи у европском руху и заслађује своје [лозвучно гроце, онда je гласно и слободно у з»Хај, море-брее, паша зотин, ja сум мислија, да његан оно девојка niT o сас Џабија певао, да je његан турско девојка, a сад вај-брее, сад кад гу гледам, како његан пива пијет, сад кје да узнавам да je кеган Млцука!«*) Taito je ето прва Гајретова забава прелијепо и пресјајно на радост, дику и конос свих пријатеља Гајрета и лашег муслиманског живља, у јавности показала да смо и ми за културни напредак дорасли. *) Мицука = име, којим je Нуман називао све женске које нијесу муслиманке, на мјесто швабица, као што су наши неки свс откривене женске називали. Jesam li se, u korist Gajreta, osigurao kod osiguravajućeg društva „Dunav"? 318 �Kasim H. Gujić Sade Sadiković i liječenje ljekovitim biljem Sade Sadiković je rođen 1879. god. u Ljubuškom. U svojoj najranijoj mladosti učio je turski i arapski jezik. Malo pomalo savladao je te jezike. Zatim je počeo da proučava stare arapske i turske knjige, kojima je predmet važnost ljekovitih biljaka u na­ rodnom ljekarstvu. Čitajući te knjige Sado je svoje znanje ipovećao tako da je već u svojoj 30. godini počeo davati savjete. U tome bukne i Svetski rat, kad je Sade pozvat u vojsku. Cijelo vrijeme službo­ vanja u vojsci Sado je bio bolničar. Kroz te četiri godine Svjetskog rata Sade je naučio i njemački jezik. Poznavajući ta tri jezika Sado je vrlo lako mogao da posveti svu svoju pažnju »poznavanju ljekovitih trava i njihovoj važnosti u narodnom ljekarstvu«. Popularnost Sade Sadikovića, tog najvećeg ži­ vućeg narodnog ljekara prelazi ne samo granice naše države već i granice čitavog evropskog kontinenta, pa čak do Amerike. Naša šira javnost zainteresovana je njim; ona ga voli i poštuje, jer zaštićuje ;slabe i nejake, a siromahe tješi ^daruje. чТ$ (ijubav prema čovjeku tako plemenitog i dobrog srca, tolika je da se ne može izreći. Mnogi naši odličniji dnevnici pisali su o tom zaslužnom čovjeku sa toliko ljubavi, sa toliko topline i toliko elana. Ali 'to'je "sve bilo ne lice, nego naličie niepovn. c I \ I naličje njegovo. Pa i pored sveg dobra koje čini $>ade SalctL. je bio i spriječavan u svom radu za dobro i pol maganje bližnjega. Ali Sadp'mje klonuo, on je i radio i u svom radu ustrajao. I nakom mnogogo­ dišnjeg njegovog rada —, a poslije našeg Oslobođenja — steklo se uvjerenje da Sado hije obični njarodni ljekarčić; ustanovilo se da Sado poznaje i anatomiju čovječjeg tijela, njegovu funkciju, a naročito dejstvo ljekovitih biljaka na svaku izlječivu bolest, U ovom posljednjem Sado je upravo nenadmašiv. Dakle, is­ kustvo, faktično pomaganje i uspjeh njegovih savjeta uskoro je urodio plodom i taj plod, taj njegov pošteni rad osigurao mu je i slobodu rada. Najglavniji dio svojih iskustava i savjeta Sade je skupio u knjizi »Narodno Zdravlje«, a istu je svojim troškom i u svojoj nakladi štampao »Jugoslavenski List«. Sade nije htio da sa njegovom smrću umru i njegova iskustva i znanja. On je dakle sve to sabrao i na svijet izdao. Nadamo se — ako Bog da — da to neće biti njegova posljednja i jedina knjiga. Knjiga njegova je korisna i potrebna, kako inteligentu tako isto i našem seljaku, jer naš svijet vrlo malo posve­ ćuje brige svom tijelu i zdravlju. Sadina ophodnja sa bolesnicima Još ranim jutrom počnu stizati automobili iz Ča­ pljine. Gotovđ svi su prepuni, većinom svijetom iz Crne Gore, Dalmacije, Bosne i Hercegovine, Srbije a i iz svih ostalih dijelova naše države. Među njima bude i koji stranac. Može se čak i ustvrditi da nije Sade, ne bi strani svijet ovaj grad ni posjećivao. Dakle, automobilski saobraćaj čapljina—Ljubuški je vrlo razvijen, jer samo Sadi dnevno dođe oko 15—20 automobila. Premda sam vidio da je i danas ovaj narodni ljekar veoma zaposlen, pošao sam ipak k njemu, da na taj način dobijem jasnu sliku njegova rada. Starački, ali otmjeno, sjedi na jednom šiltetu na stolici Sade Sadiković, iai između stolova na stolicama i drvenim klupama sjede bolesnici, dok ih isto tako velik broj lakše bolesnih stoji pokraj zidova. Svi oni čekaju na ited. Pred njim stoji čovjek koji se tuži na jednu tešku hroničnu bolest, — I ako su m e — govori bolesnik — liječili mnogi specijalisti, evo sam došao i tebi da pokušam neće li Bog dati da među tolike tebi zahvalne i mene ubrojiš. Sado ga uzima za ruku, ozbiljno ga gleda, sluša, a kada je ovaj svršio on poče: — Razumiš, dragi moj, kad ti specijalisti nisu pomogli, šta si baš onda morao doći meni? Ali Bog će dati dobro i u njega ćemo tražiti pomoći. Znaš, brate, \rabija je kolijevka medicine, pa sam u jednoj arap>j knjizi čitao da narod liječi ovakvu bolest na ovaj način: — nabraja Sado sve lijekove — i sve po odre­ đenoj mj eri . . . Vrijeme i sve ostalo uz ovo liječenje " tumači i objašnjava bolesniku — ali prije svega treba se čuvati svega što ugriza za jezik. Zabranjuje bolesniku pušenje, pijenje kafe i svih alkoholnih pića. Naročito mu naglašuje da treba paziti najviše na hranu i strogo se držati dijete. Ako narav bolesti traži nož hirurga, to Sado odmah osjeti i bolesniku preporuča da se podvrgne operaciji i pri tome mu hvali pojedine profesore na klinikama ili glasovite naše hirurge po bolnicama. Na taj način osokoli bolesnika i pripremi ga za ope­ raciju. A Sadin nije običaj da se upušta u liječenje bolesnika., pogotovo onih bolesnika u čiju bolest nije upućen. Interesantna je konstatacija da Sado u 90% slučajeva unaprijed ustanovi faktičnu dijagnozu. Bolesnik se zahvaljuje, uvjeren je da je našao pravi lijek svojoj boljci, pa hoće da plati savjet. Sado svoje savjete ne naplaćuje, ali zato je svakom bole­ sniku slobodno da doprinese neki milodar mnogim kulturnim društvima i ustanovama. Dok ovaj bolesnik smiješeći se odlazi sa svoga mjesta, već je Sado počeo razgovor sa drugim bolesnikom, Skoro je isti način ophođenja, (Nastaviće se) 319 �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Захвала Њег. Величанства Краља Ha поздравну депешу Главног Одбора Гајрета, упућену Кабинетској Канцеларији Њег. Вел. Краља поводом подјеле Краљевине на Бановине, Предсједник Главног Одбора Гајрета г. Др. Авдо Хасанбеговић примио je следећи одговор: »Господине Председниче, Његово Величанство Краљ je са највећим задовољством примио одушевљене и родољубиве изразе верности и оданости, приликом измене имена Краљгвине и њене гдминистративне поделе, и благоволео je наредити да се Главном Одбору Гајрета изјави искрена захвалност. Министар Двора Јевтић, в. p.« ласти и предсједник Главног Одбора Гајрета г. Др. Авдо Хасанбеговић Помоћником Бана Дринске Бановине са сједиштем у Сграјеву. Ово високо именовање предсједника Главног Одбора Гајрета јест од врло велике важности no наш Гајрет као и no његово даљње развијање. Г. Др. Авдо Хасанбеговић у току 10-годишњег послије. ратног рада Гајретова био je она личност за коју су били везани сви главни догађаји Гајретови и главни успјеси његови. И у оно вријеме када je ради несрећних политичких прилика Гајрет највише нападан и када му je био, због тога, отешћан рад у широким муслимансиим слојевима, г. Др. Хасанбеговић je знао да својим личним ауторитетом и својом објективношћу несамо да очува Гајретове позиције него и да их учврсти и прошири. Баш зато je његова личност посматрана опћенито персонифицираном Гајретовом идејом. /». Због тога, они који се највише радују овом високом именовању господина Дрз Авде Хасанбеговића и његовом повратку у сједиште Главног Одбора Гајрета, јесу Гајретови радници и пријатељи. Они су чврсто увјерени да ће његовим личним руковођењем Гајретово дјеловање добити далеко снажнијег замаха и полета. Велчка вртна Гајрешова забава у Бијељчни 17 Др. Авдо Хасанбеговић, Бански помоћник Предсједник Главног Одбора Гојрета — Бански помоћник Указом Његовог Величанства Краља, a на предлог Предсједникг Министарског Савјета и Мимистра Унутрашњих Послова, постгвљен je досадањи Велики Жупан тузланске об- 320 У недјељу, 15. септембра о. г., одржана je Гајрстова вртна забава у Бијељини у градском парку, с чијим смо успјехом како с моралне тако и с материјалне стране потпуно задовољни. Ова забава je иначе била одлично посјећена, каквој се посјети уопће нисмо надали, a најбољи je доказ зато њезин материјални успјех. Забава je одржана у градском парку, који je нарочито декорисан и илуминиран за о^у забаву. Грађаиство, без разлике вјере и спола, навикнуто ју и љепоти Гајретових забава у Бијељини, похрлило je све на ову забаву да се на н>ој разоноди, a усто да својом посјетом покаже и своју љубав спрам нашег Гајрета. У концертном дијелу наше забаве учествовао je џаз ГринфелдЛодиженски и чувена музичка дружина из Лознице, Хамзића. Програм саме забаве отпочео je тачно у 3 сата no подне, те je изведен на опште задовољство присутних, na nvд утисцима одличне музике, присутни су остали на забави скоро сре до сванућа. Што се дубље залазнло у ноћ, расположеље присутних расло je све више тако, да je при такмичењу за избор краљице љепоте ове забаве достигло највећу напетост. Тачно у 12 сати проглашен je резултат избора, према коме je за најљепшу даму забаве изабрана врло симпатична гђица Кана Ћеримовић, пасторка г. Халил еф. Хујдуровића, доходарственог надзорншса градске опћипе у Бнјељиии, која иначе спада у добре овдашље млађе раденицс Гајрета. Другу и трећу награду добиле су такођер врло симпатичне гђице Раџија Пагаић кћерка X. Мухарембега Пашиha и Халида 'Бумишић кћерка Хифзибега 'Бумншића из Бијељине. Ова забава оставила je најљешпи утисак иа све при^утне госте, те ona no своме успјеху добива тим вшпе, што су све забаве ове врсте у овој сезони у Бијељини далеко заостале, како no посјети, тако и no моралном и материјалном успјеху. Након ове забаве услјеси Гајретова рада су у Бијељини осигурани, јер и онај, који je био у блудњи, већ je увидио да je једини Гајрет у стању да нас муслимане изведе на прави пут и уведе нас у коло осталих нултурних народа. �Ho можсмо a да опом приликом не сиоменемо пожртвовност око припреме за забиву неуморпе Гајретовс раденице гђс Шефкс х. Iliiiiinh и гђе инж. Јанковића, које су много учинилс да ова забава испадие онако сјаЈно. Исто тако одбор дугујс велику хвалу гг. Изетбегу Салихбеговцћу, градском Зсмаљске Банке у Бијељини; no Дин. 50.— : Имшир Нукић, трговац; Др. Владимир Станншић, адвокат; Јусуфага X. Са* лиховћ, трговац; Мико Јоваиовић, апотекар, Љубо Пантић, градски инж. Илија Петровић, инж. Јанковић, управник градске електране, Др. Владимир Чалдаревић, адвокат; Јово Петровић, директор филијале Зем. Банке; Мехмедбег Мурадбеговић, посједник; Драгутин Перц, директор гимназије и Занатлијско Удружење. По Дин. 40.— : Михајло Станковић, кљиговођа Н. Н. Мухамедбег Пашић, посједник no Дин. 30.— Сафет X. Салиховић, обућар; Дервишага Липничевић, трго вац; Мујага X. Бегановић, трговац; Милан Радошевић, књиго вођа, Душан Алексић, апотекар; Изет Арнаутовић, грунтов иичар; ТЈоко Чолаковић, трговац; Душан Васиљевић, трговац Н. Н., Хифзибег Зулфикарпашић, посједник, Др. Поповић љекар; Ханума 'Бумишић, посједница; no Дин. 20.— : М. Стапковић, Леви Салом, трговац; Boja Станојевић, Абдулах еф. Грухоњић, свршени правник; Александар Рајковић, срески начслник; Саво Ивковић, трговац; Милош 'Буракић, учитељ; Др. Чурчић, љекар; Отокар Лабеј, шеф среског суда; Мато Фнлнповић, учитељ. сестре Клиновски, Рафо Монтиља, порезник; Божидковић, пол. пристав; Асимбег Фидахић, адвокатски болицитатор; »Мухарембег Салихбеговић, посједник; Душан Рссановић, грунтовничар; Камло Барух, мссар; Бајро Bajpnh, ’nouap; Милан Нинковић, бравар; Алијага X. Бегановић, тргоВађ. Гајретово славље у Бихаћу Још je у живој успвмени била прошлогодишња про_ с д а 5 ? 1'ајретове 25-годишњице у Бихаћу, na и ове године о Госпођица Кана Ћеримагић, која je са огромном Рођендану Њ. К. В. Престолонаследника Петра Протектора већином гласова изабрана на Гајретовој вртној забави у Бијељини, одржаДбј 15. IX. 1929., за Гајрета имадосмо прџлике науживати се забаве и разоноде, -- ts'ojy само Гајрет умије да пружи. прву љ епот ^у Забаве инж. Јанковнћу, управннку градске електране, који су« <fe много интересовали за ову^забаву и овоме одбору у много чс.му пшлп на руку. Приређивачки одбор недавно одржане Гајретове вртне забаве у Бијељини са врлом раденицом Гајрета гђомШефкеханумом Пашић и предсједником мјесног одбора ГајреГсц госп. Ибрахимом ДаутовиЋем у средини Напосљстку одбор со захваљује свпма гг. члановпма ириређипачког одбора на њиховои неуморном и устрајном раду, као и свима прплагачима п посјетпоцнма ове забаве. Добровољпе прилоге приложпше у већем износу ова господа: По Дин. 100.— : Изетбег Салихбеговић, градски начелник; Др. Ацо Богдлновпћ ,адвокат; Хамид еф. Имамовпћ, порезнпк; Михајло Јовановпћ, гостпопнчар; Хпфзпбег Пашић, посјсдннк; Хасаиагц X. Салпховпћ, трговац и филијала Градска општин приредила je свој годишњн вашар 6.— S. септембра о. г. Мјесни Одбор Гајрета искористио je ову прилику, na тпм данвма дао обиљежје Гајретове славе, што je многн од учеснпка то запста и мислио. Рођендан Њ. К. В. Престолонаследника био je у свечаном руху, a градске улице искићене са државним и народним заставама. До подне било je благодарсље no богомољама које су биле крцате народа без разлике вјере. Сво вријеме могао си впдјетн кроз публику Гајретове радснике са пптомцима како издају карте за забаву, прикупљају бифе, продају луку cpehe и тако си непрестано могао да чујеш ријеч »Гајрст«. Ha вече тога дапа приређена je илуминацпја и бакљада na челу са војском кроз град, a no том вснецпјанска noh на Уни, гдје се слегло мноштво публике без разлике доба и спола. Сутра дан 7. септембра приређена je свечана Гајретова забава у Балкан-кину уз судјсловање војне музике Врбаске днвизијске областп из Бан>а луке, Грађанског пјевачког збора и академске омладнне из Бихаћа, те Гајретових питоимца из мјеста и околине. Расположива мјеста још прекодан скоро су сва блла заузета. Пред почетак забаве навалила je страна публпка, na су домаћн морали своја мјеста да уступе. Тако je посјета бпла ванредна, да су се многи морали повратити, јер нијесу имали гдје да стоје и ако се ова мјеста нијесу ни издавала. Чим je војна музика дала знак почетку забаве и у трен ока сала je била дупком пуна. Истом се на бини појавп наша млада пјесникиња гђпца Асија Кавазовић, учптељска кандпдаткиња из Приједора, нама позната својим учешћем у Гајретовим забавама у Бихаћу од назад 2—з године, која овога пута рецитоваше своју пригодну пјсему »Ha дан рођеља Њ. К. В. Престолонаследнлка Петра«, коју публика наградц френетичннм аплаузои. 321 �За овим je иступпо Грађански нјевачкн збор под равнањем проф. г. Јос. Брнобића, отпјевавши неколике пјесме соло гђа окр. судије г. Др. Емила Левија, и у дуету са гђом шефа хидротехнике г. Вилкеа, a no том мушки збор. Свима je публика дуготрајно повлађивала, да су неке пјесме биле и репетиране. У времену паузе када je војна музика концертирала ненадано се појави на бини гђица Ферида Пашалић, учитељска кандидаткиња из Бос. Крупе са гимн. проф. Брнобићем, која уз његову пратњу мелодично отпјева севдалинку, нашто код публике наста лом у дворани, да je иста била прцморана понова да иступн и отпјева другу још чувственију севдалинку, a онда није било краја аплаузу и повицима: Напред! Тако Гајрет одраа своЈу хродиевку м а в у у Ђ ш Л у о Рођендану c i « Протактор. Њ. К. В. Праотадокаследннв, Пстра. Живио! Гајретов шефернч коа Прњавора По најављеном програму Гајретов теферич се обавио на најсвечаннји начин на 29. септембра 1929. у Лугу код Хартмана. И ако je теферич падао крајем мјесеца, ипак je лијепо вријеме, јака оргашшција и блех- музика привукла народ на теферич, тако да се сва сила, како из града За овим je слиједно позорншни комад »Омер-бег Љубовић« од Влад. Тмуше, који су одиграле поменуте учител>скс кандидаткиње са својим колегицама гђнцама Расемом Зјакнha и Самијом Комића у друштву с нашим академнчарима гг. Енвером и Садиком Ћехајића и Славком Чучковићем, те члаповима Гајрета Хасаном Б. Сараћевића. жупанијског чиновника и Јусуфом Ћехајића, зван. држав. одвјетнпштва. Свн днлетанти-це однграли су своје улоге ванредно добро, нарочито г. Чучковић у улози бега Љубовића, својом глумачком вјештиним приказао je ондашњу борбу протп Османлпјама за слободу наше нације, чиме je у публнци ‘изазвао буран аплауз. Послије програмпог днјела забаве слиједила .je забава no вољи. Игранку je отворио - предсједниЈс Гајрета r. Оеман Реџић и гђа жупана Оекулића са ^Србијаиком«, на што се прикључила сва елитјг са омладпном у коло. Док се једни забављаше у сали са игранкохГ, д^тле' други у ресторану—ме—^ ђусобно помијешани грађани и чиновници забављаше се у разговору до пред рану зору. вбилан Ггајретов бифе, који дароваше чиновници и грађнЈш без разлике, отишао je као на јагму. Исто лука cpehe, од разних предмета била J e t f дана na су многи на томе добили лијепе женске р’ дове. Сензација je бису_најскупљи предмет гвоздени i ји je добио учитељ г. Чекрлија. У угодној забави оетало je мноштво публпке еве до зоре наслађујући се звуцима војне музике п игранком. Како материјални тако № морални успјех ове забаве био je преко очекивања. Забаву g e посјетила управо елита чиновништва и грађанетва, a запажен je и лпјеп број сељака. Нарочито je пало у очи прису^оот. великог броја муслиманског женскиња. По овоме се види, да Гајрет даномице појачава своје редове и да je стекао своје присташе и у муслимашжом женском свијету. У томе и јест успјех у величнни његова рада, на чему му се може да честита. У недјел.у 8. септембра на вече бно je Гајретов Кино. Приказиван je филм Прославе 25-год. Гајрета у Сарајеву, уз пратњу војне музике, a за овим игранка. И ову вече биле су просторије Кина дупком пуне, те и опет се видио добар број муслиманског жснског свијета. Види се дакле, да Гајрет има своје вриједне раденнке и бројне чланове и присташе na и сталну и сигурну своју публику, a то и заслужује, кад се зна a и види, да нам je Гајрет наш спас и да нам у њему лежи наша будућност. И ове вечери остало се до зоре кад су гости еа стране испраћени до жељезничке станице у С сати у јутро. који су већим днјелом били из Бос. Крупе, a нарочито из Цазина са којима je дошао и вриједни повјереник Гајрета кадија г. Мустафа Зухрић. Овом приликом одржана je у Бихаћу и конференција делегата Гајретових Одбора и повјереника из области, na којој je утаначен нрограм даљег Гајретова рада у народу. Овим начином рада, Гајрет у овим крајевима напредује сигурним кораком бољој и љепшој својој будућности. 322 Са Гајретова теферича у Прњавору 1. Г. X . С. В озKh, повјереник Гајрета; г. Д у л е Сретеновић, ср еск и поглавар; 3. г. Л у к а Станковић, градон ачелн ик з изсвих околних мјеста искупила се на теферич. Програм • цијелости на свеопће задовољство изведен, уз свирање блех-музике. Бобједник на мотоциклистичкој утрци био je г. Софтић Мухамед из Прњавора, a у коњској трци однијела je побједу »Мнца«, власништво Смајила Дујшића из Прњавора, док су код нишана однијелн побједу Алијага Одобашић и Muho Уремовић из IIpibaBopa За Мис Гајрет je изабрана гђица Ma­ pa Ковачевић, a за Мис Прњавор гђица Марија Каић, обе из Прњавора. Сви су побједннци-це били награђени лијепим даром и аплаузом. Приход од теферича je био 5.129 Дин., a расход 1.539 Дин. Према томе чист приход je 3.595 Дин. Међу јачим дароватељима вриједно je истакнути услужног поглавара среза г. Дулу Сретеновића, комесара обласне самоуправе инж. Лазара Марковића, Луку Станковића, градоначелннка, Николу Кремића, Велимира Станковића, индустријалца Хартмана и гђицу Коку Остојнћ који дароваше no 100.— Дин. Међу осталим посјетиоцима у већем броју су Лисањци под водством предсједника г. Сарајлића теферич поејетили. Да je овако изнад еваког очекивања обилно теферич успио има се захвалити нриређивачком одбору, поглавару г. Сретеновићу и Сарајлићу, те нека je свима хвала и од Бога плата! — X. С. Ђозић, повјереник Гајрета. Осннвање Гајрешових пјевачких зборова Опште je познато да je наш свијет, нарочито муслимански, одувијек волио лијепу пјеему као и музику и њоме се одушевљавао. Наша севдалинка, бдући чисто народног норијекла и музички саионикла, цијени с е . од свију стручњака те може да буде важан фактор у изграђивању националне културе. Ona je, нажалоет, посл>едп>их година занемаривана, на ако би то дужс потрајало, могла би да у народу изумре. �Да <5и се та грана чистб наше нацибналне умјетнобти одржала жива у народу, Главни Одбор Гајрета на својој посљедној сједници je закључио да оснује у Сарајеву Гајретов пјевачки збор, којл би имао да иступи већ на слиједеhoj Гајретовој забави. У граду Сарајеву, има бесумње, међу нашим свијетом гласовног материјала, који би се под вјештим руковођењем могао да изобрази до умјетничке висине. Због тога Главпи Одбор молп и позива овим путем све оне грађане који би били вољни ступити у овај збор да се што прије јаве Гајретовој канцеларији (Десппћа ул. бр. 8, телефон 92). Закључено je такође да Гајретове организације и у осталим мјестима гдје постоје за то потребни услови пораде на оснивању пјевачклх зборова. Исто тако Главни Одбор Гајрета je закључпо да образује у Сарајеву и збор сазова, који бп такође имао да иступи на предстојећој Гајретовој забави. из РогатиЏ Иницијативом г. Мурадбега Пашика у ^огатЛцП, сак'^пио je г. Јакуб еф. Акшамија, трафикант у Рогатици, међу својим знанцима и пријатељима за Гајрет своту од Дин. 210, a даровали су ова гг.: По Дин. 10.— : Спасоје Баљ, Омер Бећировић, Хамдо Соколовић, Јусуф Исаковић, Мемишага Џиндо, Абдулах Кадић, Решидага Пешто, Васо Планојевлћ, Абид Брдарић, Узеир Пашић, Драго Ковачевић, Миле Станојевић, Шаћир Табаковић, Мухамед Имамовић и Заимбег Шестић. По Дин 6.— : Мустафа Чамо. По Дин. 5.— : Видоје Мпллнковлћ, Суљо Чолић, Хакија Козић, Милован Цвпјетлћ, Ахмед Кепеш, Алија Мешић, Мујо Машић, и М. Бјелаковић. По Дин. 2.— : Хакибег Бабић, ТЗорђо Башовић. — Како сакупљачу- тако и дароватељима најљепша хлава! из Сарајева Новн добротвор Гајрета Госпођа Хајрија Гогалија, супруга г. Шаћира М. Гогалије, полозкила je на нашој благајии Дин. 60.— као свој вјенчани дар. Срдачна хвала п нека je са срећом! Градска општпна у Приједору уплсала се за члана Гајретова добротвора са свотом од Дин. 1000.— . Захваљујући ллемснптој општини, истичемо je за пример другим општинама. iz Jan/ara Tur Povjerenik Gajreta u Janjarima Tur. g. Husein Hamšić organizovao je sakupljanje hrane po okolnim muslimanskim selima, ћ čemu su mu pomogli gg. imami Salih ei. Muminović Најмлађи утемељач Гајрета iz Janjara Tur., Emin el. Colić iz Atmačića, Mehmed ef. Osmić Ових дана нашао се ciift у г. Смаплбега X . Хусејновића iz Trnave Tur., te ševket ef. Nakičević iz Glinja. što u novcu Хусејнбегова из Коњлца. ПМодом ове сроје рбдости г. Смаллšto u hrani sakupljena je svota od Din. 757.50 i to u selima бег je уписао свога сина — соколића ^гел<ељачем Гајрета са_ —Turskim Janjarima Din. 219; u Atmačičima Din. 306; u Turskoj слпједећлм писмом које je упутио Главном Одбору Гајрета: Trnavi Din. 147.50 i u Glinjima Din. 85.—. Родио ми се слн. Име му je А<;аф. Уписујем га за утеNadalje je ua^pomoć navedenih imama g. Hamšić pri­ мељача нашег Гајрета и шаље»Ј^509.— (петстотлна) динаЈ stupio upisivanju članova po selima u svrhu što boljeg širenja Нека буде то за добро нас муслпмапа и за његов дуг Gajretove ideje i osnivanja Mjesnog Odbora Gajreta. I Direkcija тан живот. Rudnika »Ugljevika« obećala je pri upisu članova svoju pomoć, _______ Свјесном родољубу и^пријатељу Гајрета» Главнл haročito kod svojih radnika muslimana, kojih imade preko 200. срдачно захваљује, желећи да његов син ' Гајретов ђ|! 1 ovom putem najtoplije zahvaljujemo povjereniku g. љач буде здрав и да га у животу^рати свака срећа navedenoj gg. imamima kao i svima prilagačima Hamšifa 11 darova. .1 ffttU Добровољни прилози и приходи из Котор Варошп A. Хоџић, цестар даровао je Дин. 20,— добровољног прилога за Гајрет. X. Хилми еф. Нуми1Г на мевлуду сакупио Дии. 14.— добр. лрилога. Сакупљљачлма и дароватељпма пскрена хвала! из Прњавора Аблд X. Бајлћ пз Прњавора даровао je- Длн. 50.— 'као прплог друштву Гајрет преко повјерелпка г. Ђозпћа. Хвала! из Бијељине Госп. Јусуф Исламовпћ, аспстепт доходарства градске општине у Бијељпнл дозлачпо нам je Длн. 30.— као свој прплог за Гајретову вртну оабаву, која je одржана 15. IX. о. г. у Бијељлнл, a којл ппје могао узетп актлвпог учешћа у тој забавл, јер je радп фампллјарнпх прпллка бло одсутан пз Блјељиие. Топла му хвала! из Сребренице Повјереппк Гајрета у Сребреппцп, госп. Хакпја Сиручпћ, послао нам je Дпн. 360.— као чпст прпход од одржале Гајретове забаве. Истл нас пзвјетћује да се у Сребренпцп радп на прпкупљању жпвотнпх нампрнлца те je већ до сада што жлта^ т т о крумппра п граха сакупљепо око 800 кг. iz Maglaja Dana 6. o. mj. oženio se je naš član, ovdašnji krojač, g. Smail Ruvić sa gđicom Eminom Šahbaz, u lijepo priređenim svatovima, uz pratnju muzike Muslimaskog Kluba u Maglaju. Tom prilikom sakupio je društveni sekretar g. Lokmić među svatovima Dinara 205.— priloga za Gajret, a darovaše slijedeća gospoda: Po Dinara 40— N. N. po Din 20.— učitelj, Tahir Misirlić; po Din. 10.— Mehmedalija Lokmić, Smail Ruvić, Aziz Omersoftić, Ahmet Muhić, Mehmed Zukić, Sulejman Mujezinović, Ibrahim Ruvić, Salko Musaefendić, Hazim Ustalić, Meh­ medalija Smajić i Sulejman Smajić; po Din 13.— Mustafa Lašić; po Din. 7.— Nurija Smajlagić; po Din 5.— Sulejman Jusubašić, Huseinaga Obralić i Abdullah Mahmutagić. Ispred Gajreta želimo mJadencima svaku sreću u braku, a gg. darovateljima iskrena hvala. I. K. из Чапљине Мјесни Одбор Гајрета у Чапљини дозиачно je Главном Одбору Гајрета своту од Дин. 500.— као члапарлну утемељача г. Мухамед еф. Муфтлћа. Надаље нам je дозначело Дпн. 100.— као добровољнп прилог г. Леона Е. Папе пз Сарајева п Дпн. 891.50 као чпстл прпход забаве, одржане 4. VIII. о. г. у заједницл са Пододбором Просвјете. Госп. Мухамед еф. Муфтпћу и г. Леопу Папи срдачна хвала! 323 �Cigle Oajretova doma Gospodin Šaćir M. Gogalija iz Sarajeva rasprodao je jedan blok cigla Gajretova Doma i svotu od Din 100.— uplatio na našoj blagajni. Hvala i živio I Један аримјер за углед Госп. Неђељко Лазаревић, пензионер у Сарајеву, послао нам je Днн. 100.— као откуп за примање гостију пригодом његове крсне славе. Хвала и жпвио, те био за примјер п другима! Нови Мјеснн Одбор Гајрета у Горажду Ha скупштини одржаној 6. о. мј. у Горажду основан je нови Мјесни Одбор Гајрета у који су взабрана следећа гг.: ЈТредседннк г. Ибрахимбег Сијерчић, тајник г. Осман Рашидкаднћ, благајник г. Ахмед Бешлија. Ревпзори гг.: Ахмед Аџовпћ и Хајро Боровац; за одборнике гг.: Омер Бсговић. Шукрија Сијерчпћ п Нурија Харлач. Новом Пододбору Гајрета желимо успјешан (рад за Гајрет са желом ,да надокнади све оно што се задњих r a n ­ ila пропустило. Оснивање Гајретова Мјесног Одбора у Прнједору Г. Јово Васиљевић, управпик шумског предузећа у Сриетицн (Бос. Пстровац), именован je повјереником Гајрета у Срнетици. ( i i Постављање бивших Гајретових пишомнца Мшшстарство Просвјетс поставило je учитељицама свршене учнтељске приправнице и Гајретове питомние и то: Гђпцу Фериду Пашалнћ oa учитељицу у Бос. Крупи, гђицу Самију Комић за учнтељицу у Бос. Отоки, гђпцу Расему Зјакић за учитељнцу у Бихаћу, гђицу Асију Кавазовић за учитељицу у Приједору и гђицу Дику Пилав за учитељицу у Војковићима. — Честитајући имеповање овим вриједним гајретовим питомицама, желимо им сваку срећу и напредак у и.иховом звању у коме he моћи користити и своме добротвоРУ Рајрету. Уаравници-ице Гајретових интерната За школску годину 1929./30 Главни Одбор Гајрета je поставио no предходном одобрењу Министарства Просвете слпј^деће управнике у Гајретовим пптернатима: l' Мушки конвикт Сарајево: г. Алија Хромић; 2. Женски конвикт у Сарајеву: гђица Мира Максимовић и гђк АЈИша Драче; * '■вчЈ (о 1гоикт у Мостару: r. Ахмед 'Бикић; 4. Конвикг у Бихаћу: г. Сулејман Реџић; Приједор je одна-зад ^З године био једно од задљих мјеста 5. Конвикт у ч^Гузли: г. Мехмед Салихспахић; у раду за Гајрет. Д а *би се једж Ш учи н и о крај тој стагна6. Конвнкт у 15аљалуцп: г. Кемал Хаџиомерспахић; цијн у раду за културно-просвј^гно' подизање муслдмана,__ 7. Конвикт у Плевл.у:- г. Ибрахим Бпоградлија, и недавно се примио повјереништва Гајрета г. Др. Мехмед Хајровић, судија и заказао скушћтину чланова Гајрета. Скуп^ 8. у новеосновапом Гајретовом Шегртском Дому у Сагатина je одржана 28. серЈембЈк о. г. у Хотел Балкану, a S*nje.By:/f' Исмет Драче. присуствовало je пр^ко 50 чланова. За предсједника скуппттнне изабран je акламацпјом r. Др. Хајровпћ, за секретара Гајрешовп аналфабешскн течајеви r. Мехмед Драче, a за ^ерификаторе г. Шериф Хотнћ и КурУ овогодшип.ем Гајретовом прорачупу предвиђсна je беговић Сулејман. свота од Дин. 50.000 иа одржаваље аналфабетских течајева п Г. Др. Хајровић захваливши се на даном му повјерекза- рад на селу. Главни Одбор Гајрета позвао je ових дана њу, истиче да je прва дужност присутних да се сјете Узвисве друштвене одборе и повјереиике да у току ове друштвеис шеног Владара Њ. Вел. КраљаЧг уоћног Заштитнпка Гајрета годпне организују и одрже у својпм мјестпма или околици Престолонаследннка Петра, нашто сви прпсутни громко кличу најмање no један аналфабетски течај. Некоји одбори већ су Љ. Вел. Краљу, Њ. Краљ. Bnq. Престолонаследнику Петру и отпочели с oBiiM радом, затраживши од Главпог Одбора да Дпјелом Краљевском Дому. им се п отаљ е потребан број буквара. Позивају се овим путем Једиодушно се закључује, на npe/f5ior г. Дра Хајроп сви остали одбори и повјереници Гајрета да организују вића, да се са ове скупштине упуте поздрабне депеше Њ. аналфабетске течајеве и о томе извијесте Главни Одбор. Вел. Краљу, Великом Ж упану Врбаске Области г. Јовану Зецу и Главном Одбору Гајрета у Сарајеву. Затим г. Др. Хајровић говори о великој важности и улози Гајрета, у прогресу муслиманског дијела нашег парода, те предлаже да се повјереништво Гајрета — у интересу пгто плодоноснијег рада — претвори у Мјесни Орбор Гајрета, гато сви присутни једнодушно прихваћају, те je изабран слиједећи Мјесни Одбор: Предсједник г. Др. Хајровић, потпредсједник r. Мехага Хенић, секретар г. Хилмија Селимовић, благајник r. Драче Мехмед, члан без функдије г. Живковић Душан, срески поглавар, Бутуровић Ахмед еф. шер. судац, Др. Стојановић Младен, љекар. — Надзорни Одбор: Предсједник г. Агановић Нурудин, чланови: гг. Софтић Мухарем, Курбеговић Сулејмап, Цикота Хафиз Хусеин, Хотић ИТериф, Бабић Салих, Ајиша и Мухамед Џаиовнћ. Нови аовјереницн^Гајрета Г. Ибрахим Мустафић.опттипски пачелник у Бужиму (Бос. Крупа), именован je за Гајретова повјереника у Б ужиму. 324 Аналфабетскн течај у Мостару Госп. Хуснија Kannh, учитељ из Пешурића (срез Ротица) одржао je преко школских ферија од 1. VII. до 1. IX. о. г. аналфабетски течај у Мостару. Тсчај, који je одржаваи na I. Дјечачкој Нар. Осн. Школи био je специјално намијеп>ен муслиманском лсснском свијету. Течај je свршило с повољиим успјехом 25 муслпманки. Ha копцу je била испитна комисија. Наставнику овога течаја г. Капићу Главтга Одбор je исплатио хонорар од Дин. 450.— . Госп. Капика стављамо као примјер осталим љеговим колегама гг. учитељима, нарочито муслимапске вјере. Поздрав Главном Одбору П р и ј е д о р, 30. IX. — Новоосповапи Мјесни Одбор Гајрета у Приједору срдачпо поздравља Главпи Одбор, израаујући му овоју дубоку захвалност и иризнан.е na његовом великом латриотском раду. Прсдсједпик:. Др. Мехмед Х а ј р о в и h, �конференција делегаШа мјесних одбора у ћихаку Прнсутни су гг.: 0 . Рсџнћ, предсјсдпик из Бихаћа сачла lioBHMu Др. Хамдијои Бравом и С. Рсџићсм; гђа Билал, повјсрсинца, и г. Мустафа Зухрић, повјсрепик из Цазина са гг. Балагнћсм, X. Садиковпћем, Ћоралићсм и М. Торомановићсм; г. Фејзулах Чавкић, повјсрсник из Бос. Крупе са г. М. Кудићсм, новјсреником из Бужима; Мустафа Ибрахимпашић из Риича; Теуфик Шехић ,повјереник из Бос. Петровца, те учитељске кандидаткнве гђицс: Ферида Пашалнћ, Оамија Kounh, Асија Кавазовић и Расема Зјакић. Ha дневном реду било je: 1. Отварање конференције и изпјештај предсједника Мјесног Одбора Гајрета у Бихаћу о прошлогодишњој скупштннн Главног Одбора Гајрета у Сарајеву 7. јула о. г. 7. Организација даљег Гајретова рада у области, у духу измијењених правила. 3. Гајретов рад у народу. 4. Договор о приређиваљу забава и Гајретова дана no области у 1929./30, години. 5. Организација у скупљању жита за Гајрет. 6. Предлози појединих одбора, повјереника и раденика Гајрстових. Ад 2. По том предјседник даје ову тачку дневног реДа У Расправу. Моли г. 0. Реџића као сазивача конференције, да и uo овој стварн рече своје мишљење. 1. 0. Рсџић: Иошто je ова тачка донеклс у вези са претходиом, то нрисутнима вслн да he се сада, и у будућс, видјсти радсиицн и лријатсљи Гајрста тимс, у колико више и боље ироведу организацију 1'ајрета у свомс мјеоту и око себе. Предлаже, да рваки одбор и повјерсништво у најкраћем времену сазове конфереицију Гајретових пријатеља и раденика у своме срезу и изаберу повјерснике за свако и најмање мјеето у срезу, јер je потребно, да ова спасоносна институција допре и у најмању колибицу у исламском дијелу нашега народа. Ha ово узима ријеч г. Чавкић и предлаже да би no овој ствари поједини пододборн u иовјерепици дошли у дотнцај са среским начелницима и у споразуму преко сеоских старјешпна провелн организацију. Похвално истиче србског иачелника г. М. Терзића у Бос. Крупи, који на сваком кораку помажв Гајрет, чак и прекорава оне, који могу a ne раде за ову установу. С : Г. О.^-еџ^ћ на то примјећује да 1'ајрет и његов рад треба да.ночива na људима, којп истински воле Гајрет и свој народ. Ад l. Предеједник Мјесног Одбора г. Осман РеџпИ ■^Види, да морамо васпитати народне масе, да je Гајрет његова отвара сједницу, иоздравља присутне и захваљује им ее- na_ кЗЖгурна-просвј&гна н пационална установа, коју да je спремаи свагда свако доба бранити и одржавати, без разлике одзиву. Затим нзвјећује да срезови: кључки и санскн nrfjecy спрам кога год то бнло. Затим истиче, да Гајрет има своју заступљенн и да су се односни повјереници'за ово нсирнчали најнздашнију моралну петпору иа Иревишњем мјесту и у због велике удаљености пут^, Потом илвјешћује. да je сазив своме Протектору Њег. Краљ. Вис. Престолонаследнику Пеове конференције најавпо и Главно^ О^ббру у Сарајеву, иа коју je добпо депешу, којом Главни Одбор поздравља уч$> -тру^којем присутпн кличу: »Живио Протектор Гајрета!« сннке и рад ове конференције и пакон прочитања исте ириМ. Зухрић: У цијелости се слаже са изводима г. 0. иутни кличу: »Живио Главни Одбор Тајрета [Тпг^делу с / Др. .Pazuha, na велн да је^усцјех Гајрета у агилности његових раАвдом Хасадбеговићем!« — Иза^вђога предлажс за предсјсд- денпка, који истински неће жалити моралних ни материјалника ове конференцнје г. (Фејлулаха Чавкићај, a за перово^у оредстава, a да га што више популаришу у нашему на. С. Реџића, што се једиогласно прима. роду, na у томе смислу навађа неке дитате из Кур’ана no којнма je сваки разуман noBjeic дужан помагати свој народ Г. Чавкић, преузимај^и предсједничку дужност, захu Отаџбину у сваком погледу, a првенствено у културном и ваљује се na повјерењу, a потом^хЈојцељује рпјеч г. Ооману просвјетном. Рсџпћу, да поднесе извјештај о првој тачци дневног реда. Да то узима ријеч г. Балагић и каже, да прнје свега Г. Реџић извјешћује, да je он.сам из онхаћке области тога има поједипаца, којп Гајретов рад идентпфикуј уса лпчнрноуствовао овогодншњој главној скупштини Гајрета у Саностнма н ако пм оне ne конвенлрају, онда тај рад онеморајеву, напомиње да je рад те скупшт^Ве штампан у листу гућавају _ као што je то случај у цазинском срезу. »1'ајрст«. Сматра да je од користи ax6b и овом прпликом изнесе своје утиске са те скупштине. Вели, да-је Зд Одлобођења до даиас присуствовао сваке године главној скупштинн Гајрета у CapajeDy, али истиче, да je овогодишња скупштина како бројем скупштинара, тако и својим радом надмашила све досадашње и да je na истој владала у свему потпуна једнодушност и хармонија. Надаље вели како je овогодишња главна скупштина Гајрета учинпла један велик корак у животу Гајрета и у опште у животу исламског дијела нашега народа. Мсђу осталим промјенама правнла нарочнто подвлачн, како je у друштвени наслов унешено српско име, што je Гајрет no евојој традицнјн и раду и досада био, што ирпсутни повлађују: »Тако je!« — Затим упозорује присутне na још једну маркаптну измјену п])авила, a која се састојн у томе да he будуће скупштине Главиог Одбора Гпјрета сачињавати делегатн од no један na 50 члапова мјесних одбора и повјерепиштава и да he у Главнн Одбор Гајрета у будуће моћи битп бирани и чланови изван Сарајева. Сматра да he овпм начпuoM отпасти приговорп провинцнја, да нх na скупштинама падгласава Сарајево са најблнжом околицом и да због тога one до сада ннсу могле доћи до иаражаја. Због тога упозорујс присутне на стриктно придржаваље правпла, нарочито у ногледу броја чланова и уплате чланарипе. По томе се о овом нзвјештају повела дискуснја na се копстатовало, да je овај рад Главног Одбора Гајрета у Сарајеву, na нодручју бихаћке областн једиодушно поздрављен. Г. 0. Реџић: Прпмјећује, да у Гајрет нећемо уносити лична питања, него heno стварн рјешавати само начелно. А д 3. Предсједник даје у дискусију 3. тачку дневног реда. Ријеч узима 0. Реџић: Господо! Гајрет je наша културна, просвјетна и нациопална установа и не смијемо свој рад ограннчити само на материјалну страну. Наш je народ у сваком погледу много заостао, na га треба у сваком правцу освјештавати и придизати. За то морамо nohn у народ, приближитп му се, и испитати његове потребе. Друштво Просвјета у ту сврху оснива своје књижннце, организације својих аналфабетских течајева, помаже задругарство и слично. Наш Гајрет од иазад неколико времена такођер je отпочсо рад у том правцу, алп взгледа да не наклази на главне потпоре, нли да мањка воље n разумијевања код наше интелигенције, na због тога у овомс не постизава оне видне успјехе, као у материјалном погледу. Зато предлажем, да се залазћ што чеmhe у народ и искористП у ову сврху свадбе, сунете, хатме, Рамазаи и сви овакви састанци, држећи при томе разпа предавања као: о здрављу, економији, трезвености, задругарству, писмености, a све ово доводећи у везу са Гајретом и његовим радом. Стога каже, да неби смјело бпти ни једног пододбора пн повјереннштва, a да у овоме правцу не покаже позктивну бплансу свога рада, и да би од потребе било, да се и no овоме подпосе годишњи нзвјештаји Главном Одбору Гајрета. 325 �l'. Балагић: Слажс се са пзлагањсм г. 0 . Реџнћа, алн да су за ове потхвате потрсбнс фииансијске жртве, које свак ннје у стању свладати. Г. Зухрић: примјећује, да за ове ствари не морају се сазивати нарочити зборови и no тим стварима раденици нарочито одилазити, него да треба пазити прилику и згоду, која неби наносила материјалне штете појединцу. Ад. 4. Предсједник г. Чавкић говори no овој тачци и предлаже да сваки одбор и повјереннштво облигатно одржи бар једну Гајретову забаву годишње у своме мјесту. Истиче да je Гајретов дан 6. мај незгодан због временске доби. Г. 0 . Реџић извјешћује да je главна скупштина Гајрета у Сарајеву третирала питања Гајретова дана, али да није донесен дефинитиван закључак, већ je, колико се cjeha, став- дуће чинити, али ииношто обавсзно у колико би то шкодило науцн u здрављу повјсрене му младежи. Ад 5. Прелази се на дискусију о сабирању животних намирница за Гајрет. По овоме извјешћује префект г. С. Реџић, да je он претпрошле године лично обилазио већи дио муслиманских села бихаћког среза и сакупљао жито, које je у већннн народ прилагао у кукурузу и да je због тога наилазио на тешкоће због опреме и смјештаја, пошто je кукуруз којн се сабере још сиров. Стога je мишљења да би се кукуруз, који се сабере у поједином мјесту, оставл»ао код сигуриих домаћина, док се не сасушн, дочим друге врсте жита могле би се одмах преузети и поступати no наређењу Главног Одбора. Г. Зухрић нредлаже да се одбору у Бихаћу стави у дужност, да код г. Великог жупана исходи генерално одобрење за сакупљање хране у корист Гајрета на подручју бихаћке области за свс одборе и повјеренике. Затим да г. Муфтију у Бнхаћу умоли, да изда распис на све имаме у области, да ову акцију Гајрета подупру. Одбор no овоме прима прву дужност, док се за другу лично* овлашћује г. Зухрпћ. Један детаљ са недавно одржаног^Гајретова теферича у Bpicokom љено у дужност Главном О д(Јора\а ’ово питање ријеши према општем мишљењу Гајретових одбора и повјереника. Он je мишљења да je за Гајретов д з^ најподеенвји датум Рођендан Гајретова Протектора и^јбог'временскнх доби н јер je то општи народни празник. По овоме je донесен једпогласан закључак, да се умоли Главни Одбор у Сарајеву, да се за Гајретов дан узме 6. септембар као Рођендан Њег. чКрал>. Вис. Престоолнаследника Петра — Покровнтеља Гајрета. Такођер je закључено, д а hc сваки одбор i f п овјИ Е и штво, бар у сијелу среза, одржавати сваке године забаву и да ће се у тој стварн оближњим4 мјестима и срезовима помагати са дилетантима, пјевачким зборовима и музиком. Ув то je изражена жеља, да Гајргтов!? пијомцн у Бихаћу, са својим префсктом, учествују у овим прнредбама који бн тиме олакшали a и сами Гајрет још внше популарисали. Префект г. С. Реџић na ово извјешћује, да je он са питомцима за ову ствар и досада све чинио, нарочито у Бихаћу a у прошлој години je у цијелости са питомцима приредио у корист Гајретових одбора у Бос. Крупи и Санском Моету no једну забаву. Изјавл>ује да he no могућности то и у бу- Je č m e л и А д 6. Коначно се прелази на задњу тачку дневног реда. Пошто се изразило задовољство присутних о састанку и раду ове конференције једногласно je закључено, да се почетком др.уг^ћоловице ове Гајретове буџетске године одржи још шира конференција свих Гајретових одбора и повјереника из области и то у Цазину с разлога, што je то најјачи срез са исламским становшшхтвом, a ако би то било немогуће због временских непогода, оида у Санском Мосту, или у Бос. Круни. — Ha тој конференцији имао би сваки одбор и повјереник изнијети своју полугодииињу билансу Гајретова рада. — Такођер je пзражена жеља, да би се оваква конференција одржала и при свршотку године у Бихаћу, евентуално у Сарајеву, дан прије скуштине Главног Одбора Гајрета. По овоме je расправљаио о рјешавању молби код Главног Одбора Гајрета за интернате, због незадовољства појединих интересената no области, али je no овоме ријешено, да треба сваки одбор и повјереништво, na и појединац, своја тражења код Главног Одбора Гајрета базирати својим досадањим радом и успјехом за Гајрет. При завршетку je закључено, да се записник поднесе Главном Одбору na знање с молбом, да га оштампа у листу» Гајрет«, a затим достави свима одборима и повјереннцима бихаћке области, ради знања и равнања у будућем раду. Закључено и потписано. Перовођа: Предсједник: Сулејман Реџић в. р. Фејзулах Чавкић в. р. з ак азал и ЗИМСКУ ГА/РЕТОВУ ЗАБАВУ? 326 �Agrarna i Komercijalna Banka za Bosnu i Hercegovinu C e n tra la : S a ra je v o Sjedište D ire k c ije : B e o g ra d F ilija le : B rč k o I Novi-Sad Papirnica Hamdija Kopčić Sarajevo, Strosmajerova — Telefon 619 preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala ** Med. Univ. ** im ft. specijalista zubni liječnik Sarajevo, Jeftanovića ulica br. 1 Ordinira s v a k i m d a n o m od 9^-12 sati prije podne i od 2—6 sati poslije podne вооохадооооооооооеоееe Š T A M P A R IJA E O S iM S H O POŠTA KLIŠARNICA RASTRIRNICA I zrađuj e: raznovrsne bankovne, trgovačke 1 indu­ strijske tiskanice u bojam a k a o : dionice, uložne knjižice, čekove, diplom e i t d., te ra zn a stručna djela, kalendare i ostala izra d n ja solidno, b rzo 1 p o um jerenoj cijeni V la stita knjigovežnica izrađuje sve vrste trgo va čkih k n jig a i protokola i sve u tu struku spadajuće poslove S V A K I M U S L IM A N T R E B A O A K U P U JE SAM O GAJRETOV C IG A R P A P IR jer kvalitetom nadmaSuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „ G a j r e t " Narudžbo: * Tvornica cigarpapira SARAJEVO ĆUKOVIĆA ULICA 7 - TELEFON BR. 27 KNJIGOVEŽNICA — STEREOTIPIJA S. D. ALKALAJ. Sarajevo može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu �B an ka G a jre t d. d„ Sarajevo Akcijski kapital Din 40,000.000*' Rezerve Din 2,000.000'B a n ka se b a v i svim u b an kovnu struku spadaJućim poslovima. O vlaštena je za trgovanje sa valutam a i devizam a. Z a vod je također i pupila rno siguran. O sniva, organizuje i ru kov odi kreditne i p rivredne ustanove. O sniva i podupire razne kulturne i hum anitarne ustanove, Bosanska In d u s tr lja ln a i j Trp a č k a Banko d. O d Č iste d o b it i d a je 6% K u lt u r n o m P ro s v fe t n o m d r u š t v u „ G a j r e t ” . i ' . . , . . . . . S ve doznake u dom ovini i inostranstva ob avlja B a n k a G ajret najbrže i najkulantnlje. U lo ške ukam aćuje n ajpo vo ljnije i isplaćuje iste u sva k o doba Dr. Omer Bahtijarević d .j Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 r dugogodišnji liječnik Orž. Bolnice, operater 1 spe­ Polpuno uplaćena dionička glavnica [ D i n 20,000.000*— cijalista za operativne bo­ lesti, asistent chlrurškog odelenla Državne Bolnice Rezervni fond J D i n v 7,500*000*Prima u 1o š k e na štednju, vrši do­ znake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, f inansira industrijska i trgovačka poduzeća Ordinira od 1-3 poslije podne Interurban t e l e f o n i broj 605, 865 i 555 Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split u Aleksandrovoj ulici br. 45 Temeljna glavnica 4 0 ,0 0 0 .0 0 0 *- Dinara Ili 11У Ш В 11111111111!11111111Ш1111111111111111ШШ1111111111111111Ш 1111111111111111Ц|1Ш11111Н11 općine grada Sarajeva tfA W A W A W A \9 Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172 Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju Z A J L A G A .O N I C U koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/a4eaaa063bcc62888124fc7c0cccc24c.pdf 476e148c0a9b10c17578767de37a9e6f PDF Text Text ЛИСТ ЗД П О Д Л О ТГЈЈА З А К УЛ ТУРН С И tK « IW K K ft Т№ ДИЗА№ & МУСЛИМАНА С А Д Р Ж A Ј: '\редниш тво: Социална свест — ослонац Гајрета. Омвр М. Ибровић: Нешто о вјерској настави муслимана у Санџаку Дервиш М. Коркут: Иолам и алкохол Кгсим X. Гујић: Саде Садиковић и лијечење љековитим биљем Џевад Сулејманпашић: Г. Шћепан Грђић о Гајрету Џевад Сулејманпашић: »Напори Босне и Херцеговине за ослобођеље и уједињење Ф ел зто н Легенде о Саламоновој мудрости, превео X. Леви Г а јр ет о в гл асн и к И з У редн иш тва 1. НОВЕМБРА САРАЈЕВО 1929. У р еђ у Је: Х а м з в Х у м о БРОЈ 21. �> > v>>- Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друштва за културно и економско подизање муслимана, излази 1. и 16. сваког месеца, a цева му je ea нашу Отаџбнну 100 динара на годиву, a за све остале земље преко границе 200 дипара. 'Бапи добивају лист у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. Појединн број стоји 5 динара. Директор Х а м и д К у н и +s Уредник Х ам за Хумо Власник друштво „Гајрет". — Главни и одговорни уредник: Хамаа Хумо. — За штампарију „Босанска Пошта1 одговара Јосип Енгл. �T J^ JV tr Социална свесш - ослонац Гајрета Свака национална заједница данас тежи што јачем разаоју ооциалне свести у својим редовима. 0 тому нам сведоче разно корпорације и удружења код дивилизованих народа Европе, као на пр. удруживања на свим гранама привредног и културног живота, као и удружења ошлте хуманс делатности. Снага и резултати ових удружења у толикој су мери дошли до изражаја код ових народа да су њихови екслоненти постали одлучујући фактори чак и у вођењ.у главних државних послова. A >то' je моралјо да резултира из тог разлога идго су сви слојеви ових народа увиђали постеиено да се интереси оваквих удружењ^, поклаиају с‘ интересима државе. Чак и пзвесне политиФсеЛђодеће партије у нарламентима (Оједињено Америчке Државе: д крати представници индустриских удружења, републиканци предотаганлци .новчаних удруживања) основане су и црне своју снагугиз принципа удруживања. ' Овај приндип поче^ je да осваја терен и код нас, јер се увидело да се само удруженим снагама можо да одржи економска ""светска конкурендија нашим сопственим домаћим производима. Пошто смо ми агрикултурна земља и агошто су наш главни извозни артикл житарице, то, се само no себи раз.умевало да се морало да прист.упи у првом реду организовању удружпвања нафодних, снага на том економском подручју. Задо je осДована^државном инидијативом и уз учествовпде државшц, и приватних најјчих новчаних институција »ПрДвилегована Аграна Банка« (ПАБ). Овој je банци сврха да даје сваков1рсне јефтште зајмове за земљорадничке задруге и на тај начин омотући да што јефтиније може сељак да продуцира житарице. Од ове велике банке муслимани ће се најмање окориотити баш из тог разлога што у њих уопште не постоје земљорадничко задруге и игго су сви покушаји око њихових оснивања оста,тш само неуспели експерименти. Овоме разлог лежи, у з нижи културни ступањ углавпом у помањкању социалне свести. Овде се од,мах набацујо шггање само од себе, да ли je за м.услимане боље да наставе и надаље ća јаловим покушај1Има овакиих удруживања на досадањој верској основи, или да се прикључе у fTHM акцијам1а својој иноверној браћи. Оврха овог чланка није да то питање решава у танчине дефинитивно и докумонтовано али, изгледа, да већ због тог пгго ови покуша.ји нису успели на верској бази да би ое требало да покуша у заједници са иноверном браћом. Ово je питање од врло велике важности, na би »Гајрет« веома веселило кад би му посвети.ли више пажње онп који су no свом звањ у упућенији и позванији д а поведу дискусију no OBoj ствари. Како горе поменусмо да je, уз помањкање социалног смиола, као главног ра-злога заосталости муслимана на пољу удруживања, и њихов нижи културни'1шво један такође веома важан разлог. из тог сдеди#да je .првенствена нужда удруживање у оврху подизања њиховог к.ултурног нивоа. Ha нашу срећу, међу нама већ постоји једно овакво јако удруж^ве, a то je Гајрет. Досадањи апели Гајрета на нарад" да га потпомаже, базирани су углавном на истицању нужде да се створи што већи кадар интелигенције уотппте- Данас, овим чланком, хтели бисмо Јда докажемо важност потпомагања Тајр^ра тиме што се потпомагаљем Гајрета истовремено будп и совдална свест у нашим редовима. Иако je познато да je Ислам једна од најсоциалнијих вера, ова овест je управо ето код нас готово никаква. Могли би да се питамо: na тумачи ли се исправпо нашим муслиманима ова најлепша ‘одлика, Ислама? Ако се ne тумачи на ком лежи кривица, или ако се исправно тумачи запгго опет манжа та свест? И то je питање којим би требала озбиљно да се позабави наша компетентнија улема, јер: »Хајрун-наси мен јенфеун-насе« (Најкориснији je onaj који помажл своје ближње). A наша je дужност да ту потребу буђења содиалне свести доказујемо другим аргументима, о којима je напред већ било говора. Осим ове горе излагане и у целом свету јасно уочсне вредности удруживања народних снага, чини нам се да je још важнија, морални добитак који ово удруживање доноси собом. Имај.ући у вид.у да je поратно стање свгах народа у погледу моралних квалитета знатно ослабило, с тим се више намеће потреба учвршћиваља ове свести, a тим уједно и обнављања моралних квалитета. Човек удруж.ујући свој рад са радом заједнице, ослобођава се све више пндивидуалних, егоистичних циљева и поставља свом раду диљеве ошптег напретка заједнице. Зато, из оваког рада човек no природи ствари, јер чини свом ближњем добро, мора и сам постати морално бољи. За овај рад заједница награђује појединца и у материјалном погледу, пружајуНи му сва најбоља и најјофтинија средства за усавршавање свог знања и побољгаања економске стране живота. Она га упућује на најбоље ме тоде рада и материјална стицаља. Потто рад Гајрета иде и у овом правцу, т. ј. у правцу буђења содиалне свести, потреба његова потпомагања постаје још уочљивија. Зато, и овом приликом апел.ујемо на пријатеље Гајрета да приону пгго преданше у раду за Гјрет. — Уредништво 327 �Омер М. Ибровић Нешшо о вјерској насшави муслимана у Санџаку Већ се пуни и једанаеста година од Ослобођења и Уједињења нашег народа и сви крајеви Ha­ rne Отаџбине гдје су насељени муслимани, бар у којем било погледу, корачили су у напредак и бар колико толгасо о њима je иоведено рачуна, било од стране Државе, било иницијативом самоуправних тијела или појединаца и т. д. Једини су, чиними će, муслимани у Санџаку (a оообито у округу рашком) који су, изгледа, препуштени неумољивој судбини и који су заостали не само иза суграђана других вјера, већ у највећој мјери и иза осталих муслимана у цијелој нашој Држави, и то како културно тако и економски, a у погледу вјерског образовања, без претеривања, може се pehtf: да из дана у дан с©е горе и горе срљају у све^већи лонор и пропаст, тако да je дошло до једног -вебма жалосног стања које се неда лако бтпдеати. Како je познато, бановцне које об.ухватају територију Босне gj, Херцеговине, одавно имаду своју вјерску почетну наставу на с-рпском језику, те тако муслимани у том дијелу наше Отаџбине,^ахваљујући иницијативи својик вјереклх ггрвака, обдазује и просвјећује ссжој^ младсж свим почетним и потребним вјероким знањем на сопственом језику. A муслиманима у Јужној СрбЦјјиг^ а д и м а je основна вјерска настава дазвољсна према њиховом материњем језигЈу, турски или арнаутски, они соби почетне уџбенике п књиге набављају са стране. Међутим ми у Салџаку још ш како немамот, једног сређеног програма ^а муслиманоку вјеронауку, нити имамо зато потреблих уџбеника. У основним школама постављају се такозвани вјероучитељи који предају no извјбсни број часова недељно, али ово њихово предавање у великој већш ж и са малим изнимкама, састоји се: из усменог набрајања тридесет и три шарта из некадање турске и.ли арапске почетне вјсронауке. Када сретнете једног дјечака из I. разреда које основне ипсоле, ла га упитате иешто о Исламу и о вјери, он ће вам само одговорити: »Ми учимо исламске птртове, и то ће ти, механнчки, напамет, избројити; срет- немо ли опст једног дјечака из IV. разреда, он ће вам то исто моћи да понови, a више ни ријечи. Ako случајно захтјевате да вам тај ђаж каже нешто 0 Мухамсду (a. с.) и његову посланству и т. д„ он he вао само гледати. Ако захгјевате да вам нешто из Кур’ана проучи, он ho знати 3— 4 кратке суре на памет, и то"сдсшм кривудаво и погрешно. 0 Тарихи Иеламу и ахлаку неће имати ни појма. Али кад се узме у обзир да већина ових вјероучитеља и нису ни бивали какви ранији наставници, нити имају појма о вјерској настави и своме задатку (част изузетцима), већ су многи у своје вријеме помоћу разних препорука и партијских Удидаја били постављани на тако, за муслиманску -младеж, важне положаје — онда je лако разумјети коли^у и какву штету трпи Исламијет због тога. ^Сибијан мектеба скоро у ошпте немамо, a и оно што их je, оообито no селима, они личе на горњу наставу поменутих вјероучитеља; имаде мјеста гјде се учи »бир ноКта« и »отара хеџа«. Надзора на вјеронауку нема ни од кога, јер je већина школа у које за ових једанаест година нико не дође да обиђе вјерску наставу и лрегледа рад наставш ка и напредак учелика у том погледуИзгледа ми да ће код нас ово стаље потрајати ове дотле док не буде у Санџаку уведен програм наставе на српском језику, који no неки мало ученији вјероучитељи no касабама већ сами обрађују. или док не буде уведен спсцијално за Салџак »Програм за муслиманску почетну наставу у основним школама и сибијан мектебима« који би одговарао пуној потрсби нас мусллмана и наше вјере, a био би заснован у духу времена. Ja сматрам да би за ово у првом реду Гајрет требао да даде иницијативу, да се постара na да лредузме што брже мјере no овом случају, да би нам се ов&мо у забаченом и запуштеном Санџаву ова тако важна ствар што пре ријешила и да би нам се нашој младежи, бар у дванаестом часу, обиљежио правац којим ће се кретати, a нс да лута као муха без главе и још за извјосно вријемс да заборави и исповиједаљо исламске вјере. Je č m e л и з а к а з а л и ЗИМСКУ ГА/РЕТОВУ ЗАБАВУ? 328 �Derviš M. Korkut Islam i alkohol Islam apsolutno .zabranjuje pijenje alkohola je činjenica tim uočljivija, kad se uzme u obzir, da uopće i u svim slučajevima osim dva, koji imaju ka­ ima veoma malo drugih slučajeva, u kojima roditelji rakter neizbježne nevolje (vis maior), a to su: 1. kad i rođaci imaju mogućnost da se opru udaji svoje kćeri čovjeku, koji nema ničega drugoga da pije osim kojeg odnosno rodice i da osporavaju valjanost njezina opojnog pića, prijeti opasnost da umre od žeđi, do­ braka, jer po islamskim propisima odrasla ženska zvoljeno mu je, da se njim osvježi, ali samo u veoma može slobodno raspolagati svojom osobom i svojim ograničenoj količini, koliko je neophodno potrebno, pokretnim i nepokretnim imanjem. da ne skapa; 2. može se uzeti malo alkohola k a o Alkoholna pića — kao i svinje — ne smatraju se l i j e k , ali jedino ako ga iskusan liječnik musliman kao predmet vlasništva ili pravovaljane trgovine za propiše. muslimane, te oni ne samo što ih ne mogu upotreb­ Da se može shvatiti žestina, s kojom Islam na­ ljavati za svoju opskrbu, nego nemaju prava ni da ih stoji da iskorijeni alkoholizam, dovoljno je načiniti proizvode odnosno goje, ni da ih kupuju, ni prodaju jedno vrlo karakteristično uipoređenje: islamski prin­ ni prevažaju, a to je sve doslovno propisao Muhamed. cipi ne dopuštaju nikakva nasrtaja na čiju bilo Stoga musliman, koji pretrpi štetu prouzročenu za­ savjest, ostavljaju svakom apsolutnu slobodu, da ispo­ pljenom, otuđivanjem, kupnjom ili kojom bilo tran­ vijeda koje hoće principe, ali muslimansko pravo sakcijom alkohola, ne može tražiti ni od koga nika­ predviđa ipak tjelesnu kaznu za muslimana alkoho­ kve naknade ni odštete, makar se radi i o golemim ličara, j e r n e s m a t r a a l k o h o l i z a m z a p r i ­ sumama. Naprotiv, ako musliman nanese kakvu štetu v a t n u stvar. zalihama alkohola, koje su svojina kojeg nemusliIslamsko pravo poznaje, izuzevši smrtnu kaznu mana, dužan je potpuno namiriti štetu, koju je nanio. za umorstvo ili ubojstvo, samo četiri vrste tjelesne Među muslimanskim se narodima alkohol naziva kazne, i to za blud, p i j a n s f (• o, krađu i kleve­ tiamedovim riječima »umm-ul-habais« (majka tanje poštenih žena. Ali dok je primjena kazni To je posve taono i dokazano iskustvom i krivce radi ostalih triju zločina oteščana kompil Historijom tih naroda. Opojna su pića igrala zlokobnu vanim sudbenim postupkom i vezana za naročite ulogu u prošlosti tih zajednica. Propadanje arapskog uslove, nije to slučaj koJ osude alkoholičara, kojemu carstva u Bagdadu započelo je alkoholnim razvratom se sudi kratkim putem, gotovo sumarno; jednostavno prijestolnice, a dekadenciji Arapa u Španiji prethodio priznanje okrivljenika, ili svjedočenje dvojice oče­ je izum rakije (koju je slučajno iznašao jedan alkividaca potpuno je dovoljno, da se pijanica o s u d i mista), te je to piće, koje su nazvali »vodom života« n a b i č e v a n j e (80 udara bičem bez uzlova za (»aqua vitae«), postalo ne samo vodom smrti za slobodna čovjeka, a 40 za roba). Ov^ se kazna pri­ Arape španskog poluotoka, nego i napast za čitavo mjenjuje, pošto s e osuđenik otrijezni i to samo na čovječanstvo. Žestoka pića su do kraja uništila muslimane, kad se zateku ili budu uhapšeni pijani arapsko stanovništvo u Španiji, koje je već prije bilo od kojeg mu drago prevrelog ili žeženog pića ili kad načeto zarazom sve većeg i većeg pijenja vina. Ka­ popiju makar samo kap vina; u potonjem slučaju lifa Hakim II., koji je bio veoma pametan i visoko samo uz uslov, da zaudaraju vinom u času, kad budu obrazovan čovjek, bijaše predvidio katastrofu, koja uhapšeni. Ova je kazna izvršavana sa najvećom stro- je prjetila njegovoj državi radi uživanja vina, pa je gošću i bez ikakvai obzira prema društvenom polo­ stoga naredio, da se iskrče tri četvrtine svih vino­ žaju krivaca. grada u Španiji. Ova je stroga odredba učinila Po islamskom pravu ne važi pred sudom svjedo­ ogromnu uslugu njegovu narodu i odgodila mu pro­ čanstvo čovjeka, koji je kažnjen radi pijanstva, ili za past sve do pronalaska rakije, koja je veoma brzo kojeg se jednostavno zna, da je pio alkohol. uništila jednu od najviših civilizacija. Isto se tako pijanstvo ne može nikad smatrati za Slabljenje Osmanlijskog Carstva bila je posljedica olakšavajuću okolnost, pa čak ni onda, kad je ono rušenja moralne i vojničke discipline među janičardirektan uzrok kakvu zločinu ili prekršaju, koje skim četama. Janičari su malo po malo uvođeni u počini dotada neporočan čovjek. nazovi-muslimansku bektakšijskku sektu, koja ima Bliži rođaci djevojke ili, udovice od oca trezve­ njaka imaju pravo zatražiti, d'a se ona rastavi od muža alkoholičara, za kojeg se udala drage volje. U tom je slučaju šerijatski sud dužan poništiti taj brak, jer se takav muž smatra nedostojnim takve žene. Ova više značaj tajnog udruženja nego vjerski, i koja smatra da je dozvoljeno piti alkohol, ali na pr. za­ branjuje jesti zečije meso. Jedan derviš od te sekte rodom iž Vučifma, ubio je najslavnijeg velikog vezira osmanlijskog, Mehmed-pašu Sokolovića, jer je taj 329 �veliki državnik strogo i uspješno suzbijao alkoho­ lizam. Čak i dan danji se osjećaju posljedice pa­ metnog i dalekovidnog djelovanja toga genijalnog čo­ vjeka: muslimani Bosne i Hercegovine, Sandžaka i Gege (Sjeverni Arbanasi), među kojima je Sokolović spriječio širenje bektašijske nauke, ostali su sunnije (pravovjerni muslimani), pa prema tome i protivnici alkoholizma. Međutim su Južni Arbanasi (Toske), koji su većinom pristupili bektašijskoj sekti, alkoho­ ličari i slabiji tjelesno i moralno. Druge dvije nazovi-muslimanske sekte, koje su srodne s bektašijstvom, Kyzyl-baši (»Crvenoglavci«) u Anatoliji i Jezidije (obožavaoci Satane), među Dru­ zima u Siriji, imaju kao značajna svojstva alkoho­ lizam i pomanjkanje moralnih osobina. Radi toga u turskom jeziku naziv Kyzyl-baš znači također i »kr­ vožedan i bez morala čovjek«, a riječ »Diirzik (Druz) označuje bezbožnika i bezdušnika. Srećom, sve su te sekte u opadanju. U Turskoj su bogate bektašijske sekte, koje su bile rasadišta rafiniranog alkoholizma i ognjišta odurnog razvrata, zatvorene od strane ^republikanskih vlasti, a zadužbine (vakufi) im zaplijenjene u korist državnog erara. Članovi ostalih mufelintanskih »tarikata« -{ро^ božnih bratstava) svi su od reda nepomirljivi pro­ tivnici alkohola. Neka od fjn bratstava na pr. senusije u Sjevernoj Africi, ten žk šibendije u balkanskim zem­ ljama, Anatoliji, a osobito oni u Kavkazu, ne samo što sami ne piju n^go su i vrlo aktivni u trezvenjačkoj propagandi. Što se tiče poštivanja vjerske odredbe o zabrani opojnih pića, može se bez pretjerivanja reći, da su se nekad gotovo svi pridržavali i da je tako u neku ruku i sad u svima muslimanskim zemljama osim krajeva u kojima stanuju bektašije i njihove prišipetlje kyzylbaši i Jezidije. Međutim ovo što je malo prije rečeno, ne važi za veće gradove, (pristaništa) i rudarske ili industrijske predjele, gdje s e mnogo osjeća upliv evropske civilizacije, naročito u nega­ tivnom smislu. Veoma zgodna i srećna okolnost je to, što musli­ manski porodični život nije zaražen alkoholom. Pošto se on smatra kao nešto nečisto (pogano), ne m eće sti na sto, pa s e ponajčešće uopće i ne unosi u kuću. Muškarci, koji su navikli piti opojna pića, piju »akšamluk« izvan svoje kuće, a ženski članovi po­ rodice, naročito djeca, gotovo nikad i ne vide tih pića. Muslimansko stanovništvo sa sela, gotovo sve je trezveno, čak i u krajevima gdje je vinogradarstvo i voćarstvo veoma razvijeno. Pošto Islam zabranjuje proizvodnju i prodaju alkohola, muslimani se vrlo ri­ jetko odaju tim poslovima, a preziru i bojkotuju one svoje istovjem ike, koji to ipak čine. Odvratnost muslimana prema alkoholnoj proiz­ vodnji ne samo što ih nije smetala u gajenju voćaka i vinove loze, nego ih je šta više nagnala na odabiranje (selekciju) toga drveća, da bi se dobile vrste koje su zgodne za jelo u svježem stanju, za proizvodnju pek­ meza i slatka (reoelja), za sušenje i druge načine konzerviranja. Baš muslimanski krajevi proizvode divne vrste grožđa za jelo, kao na pr. »čauš« i »jaipvndžak« u okolini Carigrada, te suho grožđe (rezaćijb) među kojima »čekirdeksiz« (bez koštica) iz okoline Smirne, kao i suhe smokve iz toga kraja, uživaju najbolji glas po cijelome svijetu. U muslimanskim zemljama ima cijelih porodica, čiji ni jedan živi član ne pije i čiji su svi starenici, otkad su prešli na Isliam, bili trezvenjaci. Posve je prirodno da su se djeca, koja potječu iz tih familija, rađala bez nasljednog opterećenja a’koholičarskog i da imaju urođenu odvratnost prema opojnim pićima. Muslimani sviju narodnosti unaprijed su skloni potpunoj zabrani alkohola, koju ne smatraju kao za­ diranje u ličnu slobodu pojedinaca. Među njima nema ljudi, koji bi principijelno bili za održanje »mokrog režima«. Muslimani su od svog djetinjstva odgojeni u duhu trezvenosti, jer i vjerske starješine i društvena sredina kod njih djeluje u tom pravcu, osobito uz ramazan (mjesec posta). Kroz taj mjesec se i najokorjeliji pijanice bar privremeno prođu alkohola, a mnogi od njih postaju trezvenjaci za uvijek. »Novi Život«. Jesam li se, u korist Gajreta, osigurao kod osiguravajućeg društva „Dunav”? 330 �Kasim H. Gujić Sade Sadikoyić i liječenje ljekovitim biljem Sugestivno liječenje Mi možemo nametnuti svoje misli drugima a mo­ žemo i sebi. Prema tome sugestija može da dođe od drugoga, ili od nas samih. Svakome je poznato da mnogim uvjeravanjem i neprestanim tvrđenjem mo­ žemo zdrava čovjeka učiniti bolesnim. A poznato je i to da čovjek sam sebi može sugerisati da ima neku bolest, koje on uistinu nema i od toga utvaranja on faktično dobije bolest. Prvi slučaj je sugestija, a drugi autosugestija. U pojedinim vremenskim etapama javljaju se mnogi ljudi, koji su postizavali velike uspjehe. U naj­ starijim vremenima malo su liječnici vodili računa, malo su se bavili proučavanjem sugestivnog liječenja. U novije doba obratila s e veća pažnja sugestiji i ta pažnja pokazala je dobre uspjehe. Već u 18. stoljeću ženevski liječnik Theodor Trouchin — za kojega Volter kaže da poznaje dušu čovjekovu i da je velik čovjek — pisao je jednoj uglednoj gospođi: »Više me plaši vaše utvaramje, nego vaša bolest; radi svojih utvaranja izvrgnuti ste opasnosti da vas izrabe oni kojila je to u prilog«. Zbog toga ga njegovi drugovi i kolege nisu trpili, pa su ga nazivali sljeparom. Bilo je još mnogo i drugih liječnika, koji su svoje pacijente liječili utičući na njihovu psihu. Naročito je vrijedno spomenuti francuskog liječnika Dr. Coue-a. On je napisao i jedno djelo te -vrste: »Samoliječenje pomoću svjesne autosugestije«. Pojave sugestije i autosugestije davno su bile po­ znate, ali nije bilo čovjeka, koji ih je ispitao i naučno dokazao njihovu moć i uspjeh u medicini. Dr. Coue je liječnik i naučnik, koji je sveo sve ^oj^Ve i po­ stupke liječenja pomoću sugestije i autosugestije u jedan sustav. On kaže: »Bez izuzetka skoro može se ukloniti svaka bolest uticajem autosugestije«. Dalje je utvrdio, da svake bolesti ne nestaje u svakom slu­ čaju, nego samo da je može nestati, a to je, dakle, ve­ lika razlika. Vidjeli smo da je nauka utvrdila kao apsolutnu istinu da je sugestija, odnosno autosugestija, jedan vrlo važan faktor u ljekarstvu, o kojem se treba i mora voditi računa, ako se hoće da moderna medi­ cina kao nauka sadašnjosti i budućnosti postigne ve­ like uspjehe i požanje plodove svog rada. I Sade mnogo na bolesnike djeluje sugestivno. Sade mnoge bolesti — kažu bolesnici — kao da pr­ stom pogađa. Mnogim bolesnicima Sade ustanovi diagnozu bez ikakvog prethodnog ispitivanjau Zbog toga narod ima neograničeno povjerenje u nj, narod mu vjeruje, njegove oci uprte su u nj i od njega čeka pomoći. I Sade ozbiljan, sa uglađenom finoćom, prilazi prijateljski svakom bolesniku, puls mu mjeri, pregleda ga, raspituje ga, ustanovi mu dijagnozu i dade mu savjet. Ta moć Sadina liječenja obuzela je sve slojeve naroda, kako našeg tako i stranog, jer je ona utirala, kao tajanstvena moć, put svakoj bolesti. U njegove so savjete vjeruje, narod se striktno drži njih i u svemu postupa po istim. Ti njegovi savjeti smatraju se kao sveti: Njegovi savjeti i lijekovi imaju moćnu, upravo božanstvenu snagu. To nepokolebivo i neograničeno povjerenje u njega i njegovu moć liječenja i uspjeh njegovih savjeta učinili su ga popularnim. Dakle, Sado mnogo sugestivno utječe na bolesnike, a moć sugestije i uspieh iste u liječenju i nauka je potvrdila. Sugestija je glavno oruđe pomoću kojega ovaj odlični narodni ljekar osvaja srca onih koji trebaju zdravlja, a rijetki su ljudi koji pomoću nje postizavaju ovake kolosalne uspjehe. Liječenje ljekovitim biljem Ztia.se da je čovjek od najstarijih vremena, kad je živio i najprimitivnijim životom, jedino mogao naći u 'prirodi spasa svojoj bolesti, čovjek je još od tada upotrebljavao biljku kao sigurno sredstvo protiv svim bolestima. Čovjek se uvjerio u moć liječenja pomoću ljekovitog bilja, stekao je sv e veće i veće iskustvo, pa i danas vidimo ljude koji jedino nalaze spasa u biljci. Svagdašnjim iskustvom čovjek je pronalazio razne trave, korijenje, sjemenje, sokove, koje je on privijao na rane ili jeo sa hranom i tako se spasio velikih bolova. Zbog toga je u razna vremena manje ili više u liječenju, kako narodnom tako i medicin­ skom, biljka igrala glavnu ulogu. Uzmimo za primjer dva lijeka: kinin i herbin. Kinin je lijek protiv groz­ nice, to je bijeli prašak, koji se dobiva iz kore biljke kininovca. Isto tako je i herbin lijek sastavljen od najljekovitijih biljaka hercegovačkih. U današnjem ljekarstvu velik postotak lijekova spravljen je iz lje­ kovitih biljevnih sastojaka* A farmacija i jeste veza kemije i medicine sa ostalim prirodnim naukama, na­ ročito botanikom. Prema tome najjače sredstvo, kojim raspolaže medicina jeste ljekovito bilje. Uporedo sa napretkom prirodnih znanosti upo­ znala se i važnost ljekovitog bilja u ljekarstvu. Zbog toga se je počela obraćati u svim naprednim zemlja­ ma velika pažnja sakupljanju ljekovitih biljaka. P ri­ mjerice u Madžarskoj, Njemačkoj, Francuskoj i Ita­ liji tom granom narodne privrede svijet se mnogo bavi i u tu svrhu priređene su mnoge izložbe koje su postigle velike uspjehe, te je to racionalno sabi­ ranje bilja donijelo narodu i državi mngo koristi. 331 �U našoj državi, naročito u Bosni i Hercegovini, koja preobiluje sa ljekovitim biljem, nije se do skona na sakupljanju ljekovitog bilja ništa radilo, te su iste vrlo slabo eksploatirane. A u današnjim teškim vre­ menima, novčanim krizama i kraj nestašice rada, mno­ gima bi rad oko sakupljanje ljekovitog bilja bio lijep izvor zarade. Ali u posljednje vrijeme mnogi se i kod nas bave sakupljanjem ljekovitog bilja. U tu svrhu po­ stoje i mnoge trgovine, koje isključivo kupuju i pro­ daju ljekovito bilje. Sade Sadiković več 30 godina proučaje dejstvo ljekovitog bilja, taj njegov dugo­ godišnji rad povećao je njegovo iskustvo, te se smatra pravim stručnjakom u poznavanju dejstva ljekovitog bilja. Najvažnije ljekovito bilje, koje Sade bolesnicima preiporučava, jesu većinom ispitane i isprobane biljke i od mnogih drugih Ijekara i naučnika. Sve te trave dobro su poznate našim najširim narodnim slojevima. Naznačićemo ih nekoliko: Bijeli sljez, lipov cvijet, zova, bokvica, kopriva, suncokret, smreka, kadulja, pelin, pitoma .metvica, kamilica, ružmarin i dr. A osim ljekoviteh biljaka mnogo bolesnicima preporučava mlado maslo, med i maslinov zejtin. Lijekovi iz ljekovitih biljaka dobiju se iz korjena cvijeta, ploda, kore i soka. Iz tih dijelova biljke spremaju se lijekovi. Lijekovi spremljeni iz ljeko­ vitog bilja upotrebljavaju se na. razne načine. Neki se lijekovi upotrebljavaju kao čaj, neki kao prašak, a neki kao melem i oblog na bolesne i ranjave di­ jelove tijela. Lijekovi spremljeni iz ljekovitog bilja su svježi, imaju potpunu snagu i svrsi potpuno udovoljuju. Elem, bilo kako bilo, Sadini recepti, njegovi besplatni savjeti mogu bolesnicima samo da po­ mognu, ali nikako da i škode. A da Sade uspijeva u svom radu za dokaz mogu da posluže hiljade i hiljade zahvalnica. Џевад Сулејманпашик Г. Шћеиан Грђић о Гајрешу У књизи »Hanoprf’ BSbcne и Херцсговине«, о којој се овде на другом месту оггширно говори, обрадио je г. Шћепан Г^рђић »Просветне бодбе« и ту написао о ГајреТу лар страница које садрже неколико кругЛшх нетачнссти и одају велпке недо“ статке. Ради в^жности књшје и ради репутације имена г. Грђића, потребно je на то јавно реаговати. Ономе што г. Грђић говори о Гајрету пре рата немам пгга нарочитога ттриговорити, али оне цигле две странице које садржечпрш;аз Гајрета после paта, писане су тако да ,се човек у чуду мора питати каквог je стварног разлога могао имати г. Грђић за онаква наслућивања о Гајрету, јер љегове тврдње могу да почивају заиста само на наслућивањима пошто своје податке није могао дрпети из разних публикација Гајретових, које je, без сумње, имао при руци. Г. Грђић се напреже да утврди ово двоје: прво, да Гајрет после Ослобођења има оамо шестину своје предратне распрострањености у народу, ћ друго, да он своје приходс има да. захвали у главном помоћи државе. Г. Грђић, кога ja нарочито ценим као математичара, није нима.ло математски пов\жао те своје закључке. Он je најпре израч.унао да je првход Гајретов од чланарина у предратно доба сачињавао 26 % свих Гајретовкх гтвихода и затим je израчунао да je та ставка, прихода после рата до године 1927./28. износила 4,29%. те из тога повут;ло једноставно али сасвим неоправдано закључак о шест иута маљој распростран.ености Гајрета у народу. Превидсо je, дакле, ј(‘Дну сасвим уочљиву околност, која му je. била близу на дохвату и која се мора такође узети у рачун, 332 кад се хоће да ш рачуна омер растфострањености Гајретове пре и после рата. Нису, наиме, само чланарине Roje je Гајрет примао из народа; ту имају још и приходи од забага, теферича, дарова и прилога. Промено тих прихода су такођо уско везане са променама распрострањсности друштвено у народу„ Чије „ иромене, _ члаиарина ж. или осталих _____прихо, ...... Да из народа, вшпе одражавају и промене распростраљености у народу, то се не може ни из чега тачно видети. Тек толико бих смео устврдити да су чланарине про рата одражавале ту распрострањеност боље, јер je народ тада био богатији и живео много сталоженије, рачунскијо и промишљеније, те je зато могао да лакше одваја јодну стаану месечну своту. После рата су приходи од забава. теферича и дарова који боље одражатају ту распрострањеност, јер je наоод с.иромашнији те му се морај.у приређивати нарсчите прилике да запане у расположење — a сви се народи после рата радо и много забављају — na да, тако рећи, забора.ви на своје сиромапттво и отргне од свог залогаја повећи комад једном у години. Зато, приближно тачна слика промене распростраљености може се добити само из промено зброја. пелокупних прихода. из навола. Али ни та.ко добивена слика .не мора бити много тачна. јер у једном периоду времена може народ да буде несразмерно (више сиромашнији него у другом, те би се, дакле, могло десити да баш у томе сиромашнијем периоду који je донео мање ирихода ипак расиростраљеност друштва у народу буде већа nero у опоме богатијем који je домео вишо ирихода. �Да je, међутим, г. Грђић упоредио но годинама св(! дриходе Гајретове из народа послс рата са оним нро рата и онда омер њихов упоредио са тим омером ма којег другог културно-просветног друштва у границама бивше Босне и Херцеговине, нашао би да je Г а ј р е т у б р з и н и с в о г а ш и р е њ а после рата далеко и зм а к а о испред с в и х т и х д р у ш т а в а . Још кад се имају на уму све OHfi специалне потешкоће које ji> Гајрет имао у самоме народу да савлађује a које код других друштава нису уопште постојале, онда би се брзина њогова ширења морала узимати у рачун још већом мером него што стварно јест. Жао ми je што г. Грђић у своја прорачунавања нијо узео и годину 1928./29. Он je то могао учинити, јер je н>егов чланак писан у августу 1929., a биланса Гајретова за ту годину јо штампана у почетку јула. Из те билансе би видео да je чланарина износила Дин. 214.980.— док je у години 1927./2S. била само Дин. 85-639— a у ранијим годинама још мања. Ту je могао прорачунати да се и онај његов процен-ат од 4,29%- удвостручио у прошлој годшги. Осим упоређивањем целокупних прихода из народа, који, како р е к о х ^ е морају битц тачна слика распрострањености друштва, ;*iory се промене распрострањености донекле видети и у оснивању месних одбора и повереника. Д а'се г. гСрђић интересовао, могао je дознатиЛ а Je у послодн.е две годино основано 50 но&лх месних одбора, од којшГ око 30 н а с е л у , и именовано 70 повереника, од којих такође половина fra с е л у . Да пређем на другу крив^у учиаену Гајрету од стране г. Грђића. О н к a ж е д а Г а ј р е т сво* j e в е л и к е п р и х о д е и м a , да з а х в а л и у г л a в н о м п о м о h и д р ж a в е. -To »у главном« значи да државна помоћ премашује све друге приходе заједно. У ствари државна помоћ Гајрету, Uviđajući đa danomice iskrsavaju razna pitanja, koja duboko zasecaju u život nas muslimana, a koja traže neophodna skora rešavanja, uredništvo je »Gajreta« odlučilo da tim pitanjima posveti što više paž­ nje. U tu svrhu, stvorena je odluka da se list popunja u što većoj meri ovim aktuelnim pitanjima, pa će ubuduće »Gajret« po mogućnosti posvećivati svoje у свим њеним облицима, од Ослобођења до год. 1928./29., сачињава само један мали део свих Гајретових прихода. Међутим, није сам Гајрет који je добивао помоћи од државе, него има још друштава о којима г. Грђић много опширније и детаљније говори a која су примала такође, у разним облицима, исте државне a можда и веће помоћи, па г. Грђић ипак ту није нашао за-потребно чак ни да их споменеИснрављајући ту кривду г. Грђића, сматрам потребним нагласити да ja тим свођењем Грђићеве државно помоћИ' Гајрету на њену праву мсру, не бих хтио нипошто да изазовем код читаоца мишљење да ja можда сматрам државну помоћ као нешто понижавајуће. Камо cpehe, да се Грђићево слугње испупе* Гајрет има да сматра државну помоћ као знак разумевања преких националних потреба од стране* оних који je дају. Држава, дајући Гајрету, даје себи! Па не само држава, него и сви они Ттацконално свесни људи који би могли помоћи Гајрету, на који било начин, дужни су да га помажу. У ‘ирг?ом реду Гајрет! Јер није довољно само понављати речи да су муолимани браћа и онда, знајући да су та браћа у свему најзаосталија, остављати их без помоћи. Књига »Напори Босне и Херцеговине«, скоро на свакој стратш и која пише о садашњици, црта мртвило на сш м лољима народно и друштвене делатности. Па већ из тога разлога, те да би књига међу своја ретка ведра и свеггла места могла уврстити још једно такво место. био je r. Грђић дужан да прикаже Гајрет мало ошиирније и онако какав јест. и да онда псвуче закључак да je Гајрет културно-просвегно друштво које je посло рата шжазало највећи елан и постигло највеће успехе, и у своме раду и у савлађивању многих тешкоћа које други уопште не познају. stupce više člancima ove sađržinc, stičkim sastavcima. Uredništvo »Gajreta« obratiće javnim radnicima s molbom da mu, i rasprava, upute svoja mišljenja po pitanjima. nego li beletrise svim našim u formi članaka ovim aktuelnim jesam li podmirio dužnu pretplatu? 333 �Џевад Сулејманаашнћ „Иапори Босне u Херцеговине за ослобођење u уједињење” љен самом себи и без ичнје помоћи a о своме руху и круху Ових дана je изашла пз штампе под тим насловом всзагазио у јсдан крвав посао и без поштеде гинуо. Многолика књига (400 стр.). писана од људи који су сами, upe и бројни муслнмани су оставили своје кости тада на бојним после рата, били и јесу прототипи тих напора Б. и X., no пољима no целој домовини, a многи су од непријатеља стресвоме уму н раду. Ради тога то дело заслужује пажњу и љани после свршене окупације, na ни једним ни другим шире јавности. данас ни мрамора нема«. »Хтели бисмо«, каже г. Слијепчевић у предговору, »коИсто тако, г. Јеремић није могао наћи лепшег докуменлико се може дати стваран и прегледан приказ о томе шта та из времена херцеговачке буне године 1882 . од онога писма je и колико je Босна и Херцеговина допринела Ослобођењу које су написали усташе »командант Ибрахимбег Ченгић, н Уједињељу, и како je изгледао н.ен ослободилачки покрет с-ердар Васо Бува, командири Ибрага Тановић и Салиага на пољима полнтичком, просветном и економском. УпореФорта, официрп Јово Самарџић, Вук Игњатовић, Стојан Кодитп менталитете и тактике узастопних генерација босанвачевпћ, јузбаше Мујага Бандић и Омерага Шаћир и писар скпх од 1878. до 1908.—1919. и 1928., и означити идејне везе Ристо Бакоч« на адресу »главног команданта војводе Петра тих покрета и оних у суседним нашим областима, чнји je Вукотића na Чеву«. Ту се описује битка код Трнова на 29. утицај био увек жпв. И најзад поставити питаље, на оспову јануара 1882. између усташа и аустриске војске, na се каже: тих чпњенпца, да ли Босна и Хрецеговина данас игра ону »Ми*смо у зору кренули на касарну и шанчеве. Први je поулогу у нашем народу какву je некад играла? Да ли се мучно шао на јуриш бег Ченгић и два шанца заузео, na je с братом и напорно залочете бразде народних организација и акцнја својим Вератбегом, секући Швабе, продро у каоарну, где су настављају после Ослобођења, у ритму какав бц требало оба погинула. У овоме боју ми смо имали 6 мртвих и 19 очекпвати, плн сезапињ е, и где, и зашто?- ДЈГ" ли_ држава рањ^ћих, за које лекара немамо. Солдати су многи изгинулв, посвећује свим областпма ону пажљу колику ^Зискију њиоко 220, како нам причају људи из Трнова. Ми смо прегохова расна важност, ц>ихов централни оДбранбени положај и рели нашу погибију, али нас дубоко тишти губитак: трију општп интерес народјл?« бегова са Загорја, браће Ченгића, Ибрахимбега и Омербега To je, дакле, задатак сњи^е, ,п он je, у своме првом делу, историскоме, решен како најбоље може да буде; (оспч. Филиповића. Сва се Босна дигла, али je узалуд, јер нема пушака ни муниције и у овој невољи уздамо се у Вас да неколико крупних нетачности, и мањкавости у приказивању нећете своју"браћу на цедилу оставити. Смилујте се на нас, Гајрета, о чему се у овоу брдју опШирко говорн у драги Војводо, јер ми нећемо више да будемо аустријски, чланку). Али у другем 'elSoMe делу, у одговарањ’ љена питања садашњице, тај je задатак остао у тЈЈцЈгочему’ na макар нас нестало оа лица земље«. Taj устанак, како каг. Јеремић, и ако није имао материјалног успеха, ипак je нерешеп. Прве две студАје те књиге: »Национални; рУвУј*Босне кроз дугп низ година био морална подршка у борби са Аун Херцеговине у прошлости (до 1875. године)« од проф. fr, стријом, a и »далас je једна мила и драга успомена о заједВладимира Ћоровића и Л окрет од 1875. до 1878.« од г. Ваничкој акцији православних и муслимана за добро Отаџсилпја Поповића представља^у две мале мајсторске критичке бине«. историске скице. Безмало свака'реченица ту садржи синтезу Затим долази доба аустро-мађарског господства, које je значења и последица читавих краћих или дужих исторнских у књизи обрађено са више разних гледишта. У поглављу раздобља и главнијих догађаја. По својој управо органској о верско-просветним борбама врло je исцрпно приказана (г. целовитости те две скице су тако 'изведене да сви доцнији М. Максимовић) борба муслимана за своју верско-просветну догађаји до Ослобођења изгледају тачно као какве логички аутономију, која je била упоредна и аналогна са борбом пранужне и нимало историским фатумом одређиване конзеквенвославних, ради чега je између те две борбе одржаван и уски ције. To даје и најбоље сведочанство историчарској објективконтакт. Ту упоредност изазвала je, у главном, сама окуности њпхових писаца. Уза све то, из та два поглавља књкге паторска власт, која je »све прогоне и све мере против Срба ne треба овде ништа да. се цитира, јер су то векови наше православних употребљавала и против муслкмана, na неким нсторије у којима су муслимани и православни ишли стално местима са још већом жестином. Са нарочитом тенденцијом у раскорак или једни против других: господари и раја. Jedi­ пређана je љихова верска осетљивост и свака реакција од noj од главних сврха Гајретових: изглађиваљу свих истористране народа сматрапа je првих година актом велеиздаје. ских супротности између православних и муслимана путем Сарадња муслимана и правоелавних у тим борбама на културпога и националног подизаља муслимана, много ће стављена je, после извојеваних верско-просветннх аутоно боље послужити цитати оних места те кљпге у којима се мија, и у бос.-херц. сабору, нарочито у питању школске no описују заједничке борбе и заједничка страдања за заједлитике владине. Резолуције и захтеви сабора од владе да се пичке идеале, a таквим местима та књига обилује. Прва задокину наредбе и праксе владине које су имале за циљ проједничка страдања, и то најкрвавија, почиљу оружаним отсветно одвајање муслимана од православних, доношени су пором Бошњака и Херцеговаца против окупације 1878., у сложно и заједпички и имали су доброг успеха. Важпа je коме су, поред свих муслимана, учествовали и многи праова резолуција сабора из 1911. године, коју цитира г. Шћевославни. Г. др. Ристо Јеремпћ, описујући тај отпор, налази пан Грђић: »Позива re Земаљека Влада, да у свима државове лепе и топле братскс речи: »И ако je Аустро-угарска моним школама све досадање књиге, као застарјеле, нарочито нархија кренула na Босну са огромном војском (око 300.000), one у којима се вријеђају национални ocjchajn Срба и вјербогато опремљеном и свим саврсменим потребама снабдевс- •ски осјећаји муелимана, безодвлачно замијене добрим и саном, ипак joj je требало близу три месеца дана да скрпш временим књигама, које треба ona о свом трошку да иада жилави отпор једног малог дела иашег парода, коме су неетарајући се, да буду према иатпим приликама; да се водп достојале праве војсковође, оружје и муниција; који je оставстрог рачун о националним и вјерским осјећајима свију до- 334 �маћих синова наше земље, који се морају поштовати«. Политичка слога православиих и муслимана манифестовала се најјаче и најсмелије у заједничком непризнавању анексије. Г. др. Никола Стојановић, говорећи о босанској политици од 1903. до 1914., приказао je то са пар маркантних речи: »Одмах после прогласа те анексије, у октобру 1908., представници Срба православних и муслимана потписали су у Будимпешти, месту заседања аустро-угарске делегације, једну изјаву, у којој су се, у име пет шестина бос.-херц. народа, оградили од тога да се акт анексије представља као да je извршен no жељи народа. Послата je, шта више, једна заједничка депутација потписницима берлинског уговора да протестира против тога самовољног поступка аустро-угарске владе«. Рађање, развој и кулминацију рсволуционарно борбеног нациоиализма српске православне омладине, као и учествовање муслиманских омладинаца у акцијама тога национализма, приказао je опширно г. Перо Слијепчевић у студији »Млада Босна«. Читајући те херојске самопрегоре, који ne презаху ни пред највећим жртвама, сваки Босаиац и Херцеговац мора да осети у себи понос што je син ових кршева и планина које рађаху такве јунаке. И кад му одмах после тога искрсне пред очи оно очигледно мртвило те исте омладине у ослобођеној држави, онда истом може да обухвати у својој нредстави страховити притисак и варваризам one чс' тири ратне године које смогоше да и таквој генерацији ■скрше полет и снагу. Патње. народа у тдм годинама, нарочито православнога, тако суЈгелике ин<Јописиве да je можда добро што се о најстрашнијим досађајнма нема детаљних података. Слика би била заиста и прецрна! Убиства, веша1' н>а, стрељања, узмања таоца, интернирања и сваковренаг истребљивања, узимала су местимџчно, толикога маха да није toj*Hfx преостајала ш ж н м душа кој М јх Je je iм гл а јУ себи с а д т т и до дана слободе и предата их у свој њиховој страхо^итости доцнијим генерацијама. Стога и нриказ те народнс катастЈК)j пера г. Слнјепчевића^није могао бити впше него бледа слика стварних догађаја. У свима оннм студијама те' књиге које обрађују и време после рата у ослобођеној отаџбини,- кад зађу у обрађивање тога времена, провлачи се поред све крнтнчке оштрине и нека црна нит песимизма, који као д а 'је у неколико помућивао јасност и тачност излагања перспектива у будућност. To je, донекле, и схватљиво за људе који су нЈдоживљавалн и оами чинили толике елане и напоре у припреуању ослобођења Босне и Херцеговине. У студији г. 'Боке Перина о економском развитку села од 1878. до 1928. тај песимизам најјаче превлађује. Како je наша држава у првом реду агрпкултурни продуценат и како се излагања г. Перина о данашњсм стању села, у главном, не рачунајући само оне разлике које су као последнца решавања аграрног питања ншлс само у корист православног и католичког сељаштва, могу протегнути и на муслиманско село, то je и за нас од велике важности осврнути се на резиме г. Перииа. Говорећи о задругарству каже он: »Прва je тешкоћа била у иамим људима. Поред материјализма и себнчности, осетила се у новом ж и во т у ч прилична поколебаност морала уопште. Предратни патријархални сел>ак био je примитпван, неписмен, кмет са мало поуздања и иницијатнве, али je имао и друге осебине које су исправљале ове мане. Патриотизам и ножртвованост, поштење, исправност и поверење, давали су пре рата солидну подлогу задругарству. Сад се наилази поред себичности на много несавесности, слабог схватања дужности и обвеза и неуредности у раду. 0 државној помоћи селу и о утицају власти на сељака до 1928. годнне г. Перин говори скоро само у негатипном смислу. Ha пример: »Отворена je свсга једна нижа пољопривредна школа. Задругарству je више одмагано 'него помагано. Уведена je. забрана задужиоадл бивших кметовских и беглучких земаља и тиме сељаку одузета главна подлога за кредит. Аустро-угарска власт je заступала у првом реду државу и закон. Нова управа локазала се у том погледу много слабија. По свом систему слаба и лабава, слабо je заступала државиу и националну политику, a није често боље пролазио ни закон ни јавии поредак. Стога се код народа оеетило слабљење испушаваља дужности и обавеза и слабије поштовање закона и поретка. Ha1)очито je влает деморалисала свет бесплатним давањем хра* не, шуме и других добара у врло иезгодној форми«. Исти случај, наиме застој и мртвило у послератним roдинама, показуЈе се и код »градске привреде«, коју je обрадио г. Гојко Круљ. Иницијатива за привредно организовање бос.-херц. градова за време Аустрије потицала je у главном из редова православних Срба, и градска привреда je најјаче код њих напредовала, иако они сачињавају, и апсолутно и релативно, најмањи део градског становништва. Али после Ослобођења »ова живост у приватној иницијативи je попустила. Иако парадоксна, ова појава може се донекле протумачЛти патријархалним схватањем с в о ј е државе no коме je она, као нека породична задруга, дужна да брине •-сне^ na и приватНо-нривредне бриге својих чланова. Стваpajbe пационалИе државе, место да још више потакне, само je усггавалв^тово еваку нриватну иницијативу. — За десет година привреда ових аемаља не еамо да није ништа коракнула напред него у многоме, нарочито у градовима, иоказује назадак. Истина, трсбало je неколико година док се попунида пуетош коју je рат нанео, али десет година ипак je довољно дуг период времена да се опазе промене које би изазвао један нови курр- економске политике«. Иако, и г. Пернн о селу и г. Круљ о граду, завршавају с, ?д1ф повлиењеа так0 ж алоснп билашж, .шаа ш ,_____ни _ други, J j ............ један ма да оба обрађују __ своје теме скоро искључиво у материјалиотичком правцу, не указују на излазне путеве из кризе. Г. Перин каже да то прелази границе књиге, и његова завршна реч изражава само наду да ћемо из ове криче нзаћн »раденији и напредиији«. Такође и г. Круљ каже да би набрајање свих пропуста у привредној политици прешло оквир љеговог чланка, и његова завршна реч каже само то »да je крајње вреие да се бучне n ништавне патриотске тираде и вечито обртање у једном погрешном кругу замени стварним и стваралачким радом«. Али кад књига не би имала ни тога недостатка и кад би, у материјалистичком погледу, било у њој утрошено исто толико труда на одговарање питања г. Слијепчевића: где запиње и зашто? колико га je утрошено на историјат, ипак то питање не би било одговорено у потпуности, јер je вазда била и остаће вечита иотина да и материјално благостање народа има своје врело у духовном и моралном благостању. Кад се то врело затрује, пада и материјално благостање. Цела књига, осим студије г. Срђе 'Бокнћа о друштвеном жнвоту, не садржи више од пар реченица о духовном и моралном квару народа после рата. Па и г. 'Вокић je ту остао лапидаран и тек површно диогностицирајући. Ни он не иотражује дубљих и последњих разлога тога духовног и моралног квара, те тако не поставља ни лекове. Он се задовољава констатацијом да je »старп морал на умору a нови није још формпран«, те, на две странице, опиоује пар негативних друштвених типова литерарно-сатиричким тоном. Набројио je »готоване, слугане, небрпге, будале, пијанице и апатичне интелектуалце«. У небриге сврстава »заоотатак разбијене војске националних радника«. Па ни г. Хамза Хумо који je, изгледа, у својој малој студији о национализму у бос.-херц. књижевности пзнео збијеним и концнзним стилом све главно што ое имало и могло pehu о томе предмету, не обрађује уопште послератнн 335 �перпод лнтературе националнстичког правца. Ну како je ту, iio моме мншљењу, могао да гопори само о празнинама, то je тај иропуст донекле и разумљив. Ипак, међутим, дела једног Шантића и једног Кочића бпла су можда главна душевна храна за развијање оне предратне револуционрне снаге омладине из које су произлазили они херојски заноси п подвнзи. Стога je бнло врло важно чути из стручњачких уста како данае изгледа та душевна храна, Како тога нема. Mo­ rao би се, резимирајући ове, устврдити да речи г. Перина: «.у рат смо ушлн као идеалисти a из њег изашли као чисти материјалисти« бацају сенку и на саме ауторе »Напора Боонс и Херцеговине«. За образложеље тога приговора може се навести следеће: Пре свега, понављам као саму no себи разумљнву тврдњу да и материјално благостање народа има. своје врело у његовим духовним и моралним вреднотама. Даље, сви се слажемо у томе да je сума духовних и моралних народних вреднота далеко мања од предратне. Где су узроци томе? Има их три: Прво, огромно деморализовање услед рата и губљење најбољих синова у рату. Сваки ратничкн живот, na ма се водио рат из најидеалистичкијих побуда, дем<Јралнзује све учеснике. Четири године убијања и тоталног не- рада опуотошнле су и дух и душу свих ратујућих. Ta ће се пустош осећати отолећпма. Најбољи војници, најјуначнији, већином су, управо ради тога јунаштва, изгинули. Ти су били и најидеалнији синови свога народа и према томе и најквалитативнији за несебичан и социалаи рад. Друго, дневна штампа, која je после рата постала, политички, не седма нсго прва велесила, a духовно једина, изгубила je код нас своје предратнс идеалистички-нациопалне мотиве, заиала у негативне међусобне племеиске борбе и, коначно, запливала плитким и мочварним водама светске дневне штампе. Tpehe,_ лепа књижевност, која, истина, услед гигантског развоја дневне штампе, данас игра много маљу улогу у формирању народног духа и његовом моралном и уметничком одгајању, налази се после Ослобођења у сталној декадансн, Да су писци те књиге уочили сву замашитост тих разорних сила. нашли бише сигурно и изнели и начине за њихово сузбијање, будући људи од високог ума и пуног пдеализма. Тиме би били дани и путокази у будућност, које народ у Босни и Херцеговини очекује од љих пре него и од ког другог. Признајем, књига би испала двапут већа и можда прргаомазиа, али онда се морало ограничпти само на историјат цредратни и ратни a не постављати питања: где и за'што запиње садашњица. Ф ЕЉ ТОН Легенде о Саламоновој мудрости Мудрост je Саламонов^ била слављена у свим језицима света. Може^се устврдити, да нема народа a ни старих перГ-амена, који не би спомиљалЈг 'no* који податак о вефиком краљу, који je од старине углављен као прототип мудрости и правде. Има података у бугарским пергаментима, којеЈсе брижно чува у Св. Софији. Има их такођер f далекој И р с к о ј, у оним старим исправама првих мисионара, који су на тај смарагднп otok доспели у првим столећима хришћанства, У Кини, где се je недавно нашло трагова о једној великој хебрејској имиграцији, пред 3 столећа, имс ое Соломоново налази написано у многим сдисима no којег ученог мандарина. Између најсликовитијих појединости анекдота, a које се односе на Саламона, налази се такођер и једна, која се десила кад je наводно млади принц имао истом три године. Над краљевством Израела владао je у сјају своје славе његов отац К р а љ Д а в и д , кад дођоше једном пред њеда два човека да реше — једну оригиналну расправу. Један je тврдио, да je пронашао неко благо на земљишт.у, које je купио од другог, којему je према његовом мшиљењу припадао тај налаз, док je други мислио, да, пошто није знао за то благо продао je само земљу, према том налаз припада првом у потпуној законитости. Чувши овај чудан случај Саламон исходи од Д a в и д a овлаштсње за посредовањс у том спору. Он запита једног од тих људи, да ли има сина, a 336 другог д а г м има кћор. Па прије него што je добио афирмативан одгов)г>1> парбеника рече: »ДозЈволи својој кћери, да се уда за сина овог човека и дајте њима благо1« Другом приликом дође један Лчидов пред његово лрестоље тужећи се, да му преко ноћи нестају његове гуске и да му није успело открити лупежа. Поводом тога Саламон сазове народ у храм на молитву Ј е х о в и и са великом им помпом рече: »Један je од Вас покрао гуске својем ближњему, и ето дошао je у храм, a ja сам га препознао« Ha ове речи инстинктивно нодиже прави грешник своје руке и дохвати се главе, нашто краљ даде налог да га затворе. Пригодом његова крунисања за Краља И з р а е л о в а , дођоше двору Саламоновом три брата, да се уче мудрости. Он пристаде да их подучаје под увјетом да ступе у његову служб.у. Они пристадоше те с.у на то одмах именовани часницима страже и као такви остали су трпнаест година. Изморени толико д.угим чекањем, посташе нестрпљиви предбацивајући краљу, да су они дошли да га служе у сврх.у учења мудротси, a међутим' ш с у ништа научили. Саслушавши њихове речи, нареди краљ да му се донесе 300 златника, стављајући на вољу свакомо да бира или 100 златника или 3 савета. Нису се млого скањивали и изабравши златнике упуто се к излазу палаче и отиутоваше. Мало иза како су били на иуту најмлађи између њих рече својој браћи: »Кад смо ono дошли на �дпор била нам јо. намера, да со научимо м.удрости, много набујала«, одговори он. Они се наругаше њеали ono место тога рађс смо узели злато. Зашто да говој мудрости ,јер су држали да м у.је страх диксс но вратимо, да нам краљ даде савста мосто зла- тира. Они покушај.у да пређу реку, али лх захвати та? Kao што јо посве природно наругаше му се бујица и утопише се. Младић je затим причекао браћа, али млађи брат не губећи своју одважност, док 'није вода спала те извукао товаре блага логиокрснс свој смер и поново сс појави пред Саламо- нулих и наставио свој иут. Кад се je повратио ном, који га обрадован прими и рече ово: »Кад пу- к своме племену запиташе га његове снахе, где су тујеш, пази да пораниш и да иажљиво прије за- му остала браћа. Остала су — одговори он — да лаза сунца одаберсш место гдо ћеш проноћити. Кад се уче мудрости. Из света донешено благо, омогудоспијеш до обала какве реке пусти нека ладне ћило му je купити пространо земљиште, плодне вода прије твога прелажења. Никада немој повера- винограде и бројна стада и за кратко време јо повати једној жони својих тајни, na ни својој супру- стао најбогатијим у своме племену. зи.« Једног га je дана упитала жена, како му je Младић одјаше опет натраг и достиже своју уопело стећи толико богатство. Ну он дохвативши браћу који га иопитиваху, што му je казао Сала- једну батину изудара je говорећи: »Ово he те наумон. Запитани се je задовољио са одговором,: »Нау- чити смањити твоју знатижељу!« Жена није одучио сам што сам научио«. стајала од свога питања ни no дану пи no ноћи, не Три сата након поднева стигла су браћа у не- дајући му- уира, док он коначно нијс заборавио какав предео, који je био прикладан за починак, трећи Саламонов савет и испричао joj подријетдо али два старија брата 'нијесу хтела, да а / зауставе, евога богатствд. ного пођоше даље, док јо млађи рађе хтео разалетиНијо 11рошло дуго времена, ето ти између њих свој шатор и ту преноћити. Ta, два брата нису напрепирке у ^ о јо ј га оптужи жена, да je починио шла у том крају никаква моста, rт да се. склоне, разбојство над браћом и краљевим слугама. Дочувпа их je захватила у прбд ноћ С1гежна'вејавица, na ши ово удовице пођоше Саламону да траже правду. услед тога погибоше. Млађи се ррат даде рано вва^не знајући ко je тај окривљеник, нареди сводаљни пут, да потражи своју б|>аћу, али je само јим стражама да га доведу. Видевши краљ младинашао њихове лешеве подоивдне снјтоЈЈГхЗакопао^ ha, препозна га и упознавши се са његовом припоих, узевши собом њихово" злато. Иза кратког вревешћу рече: »He плаши се! Придржи благо. Мумена стижс до обала једне стрме реке, која je; била дрост, којој сам те научио, опаоила те je.« набујала од олује и кшпе и фдлучи рјашити о коМноге легендс, које ое придавају Саламону, ња очекш^ајући да вода оцддбе- Није ту стајао ни имаду за своје подријетло ло који цитат из Библије, пола сата, кад стигоше двојица Соломонових (viyry na je могуће да су каснији писци приделлли Веводећи са собом две мазге наговаренс златом. Они ликом Краљу многе згоде, које су ое десиле и у га запиташе: »Зашто не лрегазиш рек.у«? »Вода je каснијим временима. (Наставиће се.) Превео X. Леви ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Velika Gajretova aktivnost u Tuzli Od našeg Mjesnog Odbora u Tuzli dobili smo slijedeći izvještaj o radu i njegovoj akciji u narodu: »U posebnom našem izvještaju kazali smo, da je Gajre­ tova vrtna zabava od 1. septembra 1929. pokazala, da je Tuzla kula Gajretova, da je selo prišlo Gajretu, da mu je musliman­ ska žena pristupila iskreno i predano i napakon, da je omla­ dina bila i ostala Gajretova. Iz slijedećih redova vidjeće se, da je ta konstataciju tačna. Još u poćetku mjeseca septembra o. g. održao je Mjesni Odbor sjednicu i donio nekoliko vrlo važnih zaključaka o organizaciji rada u gradu i selu. Tom prilikom utvrđen je program rada i raspoređene dužnosti na pojedine odbornike i uglednije Gajretove redenike. Ističemo dva vrlo važna za­ ključka: osnivanje Mjesnog ženskog odbora i akcija o zajed­ ničkom radu svih kulturno-prosvjetnih muslimanskih društava u Tuzli. I. Izvršujući odluku o kolaboraciji muslimanskih dru­ štava, Mjesni Odbor je održao dvije vrlo uspjele i dobro po­ sjećene konferencije, kojima su prisustvovali najugledniji gra­ đani Tuzle. Prvoj konferenciji prisustvovao je i predsjednik Glavnog Odbora g. Dr. Avdo Hasanbegović, pomoćnik bana Drinske banovine, i tom prilikom održao govor u kome je istakao, jasno i sa puno ubjedljivosti, položaj muslimana u našoj Kraljevini, potrebu smišljenog i predanog rada na kulturno-prosvjetnom i ekonomskom podizanju našeg elementa, i ulogu i značaj Gajreta u ovom velikom narodnom poslu. Govor g. predsjednika prekidan je često puta odobravanjem, što je znak, da su njegove riječi naišle na puno razumijevanje i odobravanje svih prisutnih. Na drugoj konferenciji obrazo­ vane su sekcije, koje će raditi kao sekcije Mjesnog Odbora Gajreta u zajednici i sporazumu sa ostalim muslimanskim dru­ štvima. U pojedine sekcije (ima ih 6: prosvjetna, socijalna, rad na selu, trgovačka, zanatlijska i muzičko-zabavna) ušli su najugledniji građani. Pročelnik prosvjetne sekcije je g. Šukrija Alagić, pro­ svjetni inspektor, sekretar g. Alija Omersoftić ,a članovi gg. Osman ef. Vilović, Ibrahim ef. Cokić, Muhamed Ibrahimpašić, 337 �šaban ef. Hodžić, Hasan ef. Smajlović, Mehmed ef. Nožić, Mehmedalija |Džinić, Nurudin Beglić, Mehmed Htosić, Azem Huremović, Bećir Pašić i Hamid Čamdžić. Pročelnik socijalne sekcije je g. Osman ef. Vilović, n članovi gg. Muradbeg Zajimović, Litvibeg Sijerčić, Rasim Kršlak, Adem ef. Biše, Muradbeg H. Jusufbegović, Jusufbeg H. Jašaragić i Mehmedbeg Morankić. U sekciju rad na selu izabrani su gg. Muhamedbeg Ibrahimpašić, Kadri ef. Hajdarovič, Abdulah Kunosić, Salih ef. Serdarević i Omer Omazić. *U muzičko-zabavnu sekciju izabrani su gg. Rifat Omazić, Hamid ef. Čamdžić, M. Salihspahić i R. Kršlak. U trgovačku sekciju izabrani su gg. Sezaijaga H. Efendić, Mehmedbeg Zajimović, Pašaga Mujezinović i Jusufaga H. Efendić, a u zanatlijsku sekciju ulazi čitav odbor Muslimanskog zanatskog društva »Senaat«. Sekcije su odmah počele radom ,pa se Mjesni Odbor nada, da će, s obzirom na vrijednost i broj ljudi, koji su ušli u sekcije, njihov rad dati korisne rezultate i pomoći koliko toliko našem svijetu u Tuzli i okolici. Prosvjetna sekcija za­ ključila je, da se ima svakih 15 dana održati jedno naučno i popularno prdavanje, pa već g. Alagić drži 27. oktobra o. g. prvo predavanje »Arapi u Španiji«. Osim toga ova sekcija zaključila je da se osnuje Kolo trezvene mladeži, da se osnuju dvije domaćinske škole: jedna u Tuzli i jedna u-jednom ml okolnih sela. Potrebne pripreme za ove poslove Mjefeni Odbor je već preduzeo. Socijalna sekcija zaključila je, da se u najsko­ rije vrijeme osnuje Gajretovo dječije zabavište, da bi se naša djeca odvela sa ulice i 8a nebi morala ići u Kloster, zatim da se što prije osnuje Muslimanska zdclruga za ženski ručni'rsd^ napokon da se u sporazumu sa gradskom opštinom, oblasnom samoupravom i ostalim korporacijama povede akcija za osni­ vanje Uboškog doma u Tuzli. Da bi se napred navedeni za­ ključci što prije privpli u djelo učinjeni su potrebni koraci. pozvaia je gaa ит. д ж а Hasanbegović najuglednije, mnsiimanke radi zdogovora. Odziv^je bio iznad svakog očekivanja. Pošto je gđa Dr. Alka izložila svrhu sastanka, istakla važnost Gajreta i ulogu muslimanske žene u kultumo-prosvjetnom radu, sve prisutne odmah su se upisale za članice, pa se je istog dana pristupilo izboru odbora. U odbor su ušle ove gđe: predsjednica Dr. Alka Hasanbegović, I. potpredsjednica Zibe h. Kršlak, II. potpredsjednica Emine h'. Sijbrčić, tajnica Raife h. Nožić, blagajnica Refije h. Ponjavić i odbomice gđe Tahire h. Selesković, Esme h. Čokić, Uzejfe h. Muftić, Sađeta h. Sa­ lihspahić, Ajša h. Mutevelić, Mukelefa h. H. Efendić, Atife h. Jašaragić, Alija h. Konjhodžić, Hatima h. Ibrahimkadić, Zibe h. Efendić, Nura h. Čamdžić, Tija h. Dervišefendić, Zumruta h. Prcić, Sifa h. Ažderović, Emine h. Serdarević. U nadzorni odbor ušle su: gđe Tenzile h. Telalbašić, Zulejha h. Ponjavić i Fadila h. Imširović. Do sad je upisano 111 muslimanki za članove Gajreta. Mjesni ženski odbor održao je Gajretov mevlud, na kome je prisustvovalo preko 100 najuglednijih muslimanki, pa je prihod od ovog mevluda bio 1.042 dinara. Osim toga Mjesni ženski odbor zaključio je održati čajanku u prostorijama Mu­ slimanskog kluba na 25. o. mj. Odbor se nada, da će i ča­ janka uspjeti i da će od toga Gajret imali lijep prihod. Gđi Dr. Alki Hasanbegović treba zahv&'iti, da je ženski mjesni odbor osnovan, njoj treba zahvaliti ,da je htjela i umjela zagrijati naše žene za Gajret ,tako da se može reći da nema muslimanke koja nije prijatelj Gajreta. Neka je gđi Dr. Alki svaka hvala 1 III. Mjesni Odbor razvio je živu akciju na selu, da bi naš seoski elemenat privukao što više Gajretu, pa je u tom cilju održano nekoliko konferencija. Tako je održana konfe- 338 rencija u Zivinicama, Gor. Tuzli i Vukovi jama. Na ovim kon­ ferencijama izložili su delegati Mjesnog Odbora dosadašnji rad Gajretov na kultumo-prosvjetnom i nacionalnom polju i pri­ kazali sadanji rad Gajretov. Naročito je ovom prilikom pod­ vučeno, da se Gajretov rad neće samo kretati na tome, da se školuje omladina na srednjim i visokim školama i daju potpore, nego da će naročitu pažnju obratiti na podizanje sela osnivanje zadruga, domaćičkih škola, održavanjem predavanja i analfabetskih tečajeva. Ove konferencije uspjele su što se vidi i po tome, da je do sada na selima upisano 250 članova od tih 16 utemeljača, te sakupljeno što članarine, što dobro­ voljnih priloga 2.615.— dinara. Najveću zaslugu u ovome radu ima član našeg odbora g. Omer Omazić, koji nije žalio ni truda ni vremena, samo da bi Gajretu a i našem seljaku donio koristi. Prilikom ovih konferencija govoreno je i o sabiranju hrane za Gajretov konvikt u Tuzli, pa nam je svuda obećano od najuglednijih seoskih domaćina, da će se i u hrani dosta sakupiti. Radi toga ovih dana otići će neki članovi u sela, da bi se sakuipjljena hrana što prije dovezla u Tuzlu i da bi se potaklo na dalji intenzivniji rad oko sakupljanja životnih namirnica. Ovaj samopregomi i mnogostrani rad Gajretovih radnika i prijatelja u Tuzli, koji zaslužuje svaku hvalu i priznanje; treba da posluži za prim jer svima ostalim Gajretovim radOicima. Saftpštavajući prednje odboru je čast zamoliti Glavni Od­ bor, da bi nas u ovom našem radu pomogao i u moralnom i u materijalnom pogledu kad god se obratimo, jer ova naša akcija ne samo da će udvostručiti prihode Gajreta, već će pokazati da Gajret nije samo potporno društvo, nego da je jedan veliki kulturni pokret koji radi na renesansi muslimana-«. Ovaj samopregorni i mnogostrani rad Gajretovih radnika i prijatelja u Tuzli, koji zaslužuju svaku hvalu i priznanje, :eba da posluži svima ostalim Gajretovim radnicima. treba I Program rada Prosvjetne Sekcije Mjesnog Odbora л • ■ u "■ Gajreta Tuzli” Sastanak odbora Prosvjetne Sekcije društva »Gajret«. Sjednica je održana 19. X. 1929. u prisustvu svih šest izabranih članova. Predmet vijećanja je bio program rada u ovoj sekciji. Donešeni su slijedeći zaključci: Rad ove sekcije se ima sastojati iz: predavanja, održanja anallabetskih tečajeva, propagiranju trezvenosti, održanja do­ maćinskih škola, osnivanja i održavanja biblioteke za narodno prosvjećivanje. A) Predavanja treba da su vjersko-moralna, odgojna hi­ gijenska, privredna i prosvjetno-kulturna. Predavanja će se držati svakih 14 dana. Prvo predavanje »Arapi u Španiji« održaće g. Alagić, direktor gimnazije. Daljnja predavanja najavili su ovi članovi: Dizdarević Salih ef. učitelj »Odgoj djece prije rođenja« (predavanje za žane). Nožić Mehmed ef. učitelj »U radu je spas«. Hodžić Saban ef, muderis »Islam i znanost«. Čokić Abdurahman ef. profesor »Imami Gozalija, njegov život i nauka«. Omersoftić Alija sud. privravnik »Uslovi za privredni opstanak čovjeka«. B) Što se tiče analfabetskih tečajeva za ovaj prvi mjesec ispitivače se teren, da li ima kandidata i razviće se propa­ gandu da ih bude. Zato vrijeme zatražiće se od »Gajreta« bukvari. Potom će se odlučiti na kom bi se mjestu održali ti tečajevi. Kod toga će prosvjetna sekcija služiti se mater, sredstvima, kako iz državne po mogućnosti, tako i iz Gajretove kase. �C) Prosvjetna sekcija ošnbvaće »Trezvenost« odmah, Žim dobije pravila i upute iz Sarajeva. D) Taj posao obaviće g. Omersoitić. Za dom. Škole ispitaće se, koliko ima inventara u našoj oblasti, koliko ih radi, kad će koji biti gotov, da se angažuje jedan, odnosno dva za peri­ feriju grada Tuzle ili za koje obližnje selo. Sav taj posao, obaviće g. Serdarević. E) Biblioteka će se osnovati u vezi sa »Trezvenosti« a pri tom se računa i na poklon knjiga od pojedinih građana. Zključeno i potpisano Predsjednik: š. Alagić, direktor gimnazije Sekretar: Alija M. Omersoitić, sud. pripravnik. Obavijest Prosvjetna sekcija Mjesnog Odbora »Gajreta« u Tuzli. Zaključila je na svome sastanku od 20. X. 1929. god, da pristupi odmah, počev od 27. oktobra o. g. održavanju pre­ davanje: Vjersko-moralnih, kulturno-prosvjetnih, higijenskih, odgojnih i privrednih. Nadalje je zaključeno da se otpočnu otvarati anallabetski tečajevi za muslimansko žen.skinje i muškinje. Osim toga otvorat će se domaćinske škole — specijalno za muslimansko ženskinje. Isto tako pristupiće se osnivanju narodne biblioteke, u vezi sa osnivanjem »Trezvenosti«, a pri tome se računa na poklon knjiga od strane prijatelja narodne prosvjete. Zaključci prosvjetne sek'cije prgtezaćb se, kako na grad, tako i na sela. Umoljavaju se prijatelj narodnoga napretka da razviju što veću agitaciju za uspjeh rada prosvjetne Gajretove sekcije, naročito da posjećuju predavanja, da'preporuče svojim komšijama i poznanicima, da ee, upisuju u analfabetske tečajeve, do maćinske škole i »Trezvenost«, te da poklone sekciji za pro­ svjećivanje što veći broj knjiga. Otvaranju anallabetskih tečajeva pristupiće se najkasnije 1. decembra 1929. a i prije, ako se prijavi dovoljan broj ne­ pismenih lica. Otvaranju domaćinskih škola pristupiće se odmah, čim budu tehničke nemogućnosti otklonjene. Sva obavještenja i poklone prima svakog dana od 1—2 sata po podne u prostorijama muslimanskog kluba sekretar g. Alija Omersoitić. Predsjednik: Š. Alagić, direktor gimnazije. Sekretar: A. Omersoitić, sudijski pripravnik. Osnivanje Gajretovih čitaonica i klubova Organizacija Gajreta rapidno raste. Danomice se javljaju novi povjerenici, a ne prođe ni jedna nedjelja da se ne osnuje bar jedan novi Gajretov odbor. U posljedne doba Gajretova organizacija proširuje se i na selu. Izgledi su da će ubrzo broj Gajretovih odbora na selima daleko premašiti broj odbora po gradovima. Selo je jedva dočekalo da može danas nesmetano pristupiti Gajretu i da može i ono doprinašati svoj obol kul­ turnom i prosvjetnom pridizanju. Po svome zamahu, po broju već postojećih odbora i po­ vjerenika i po rezultatima rada Gajretovih organizacija, ra­ dosni smo što možemo ustvrditi da je danas Gajretova orga­ nizacija življa nego i jedna druga u B. i H. Taj lakat mora da obraduje nesamo svakog Gajretova radnika nego i svakog drugog prijatelja kulturnog i nacionalnog progresa našeg nareda. Ima jedna stvar, koja u nekoliko otežava rad Gajretov u nekim mjestima, a to je pomanjkanje prostorija, u kojima bi trebalo da bude sjedište Gajretovih organizacija, u kojima bi se mogle održavati sjednice, konferencije, predavanja, zbo­ rovi i zabave. Takove prostorije Gajretovih odbora bile bi središta iz kojih bi nicale sve akcije, korisne kako po Gajret tako i po ostali narodni rad. Taj nedostatak, kako rekosmo, u nekoliko koči i Gajretov rad u mnogim mjestima, pa bi ga trebalo uklanjati osnivanjem Gajretovih čitaonica. Najbolji bi izlaz bio da se postojeće razne čitaonice (kiraethane) i slični klubovi pretvaraju u Gajretove čitaonice. Raditi na drugi način oko osnivanja Gajretovih čitaonica teži je posao i zahtijeva mnogo više truda i materijalnih žrtava. Međutim, mnoge gra­ đanske čitaonice i klubovi jedva životare, pa bi ih trebalo pretvarati u Gajretove i na taj način oživljavati. Nedavno je osnovana Gajretova čitaonica i knjižnica u štipu. Pravila ova čitaonice i njen kućni red donosimo ovdje, da bi se njima mogli koristiti i ostali Gajretovi odbori. Pravila čitaonice i knjižnice društva Gajret u Šupu Cl. I. U Štipu oblasti Bregalničke osniva se društvena čitaonica, koja nosi naziv: »Čitaonica i Knjižnica društva Gajret«. Cl. II. Zadatak je čitaonice, da zimi priređuje što češće sedejjke, poučna predavanja i sve što je u interesu državnom, nacionalnom, kulturnom i prosvetnom. Cl. III. Da za nepismene građane, naročito muslimane, priređuju zimske analfabetske kurseve i daje im poučne knjige i časopise na Čitanje. Čl. IV. Da preduzima i radi sve ono, što ide u prilog narodnom pPosvećivanju i njegovom ekonomskom podizanju. Cl. V. Čitaonica i knjižnica ima svoj pečat okrugao s na­ zivom: čitaonica i knjižnica društva Gajret. Čl. VI. Sredstva čitaonice i knjižnice su ova: 1. ulozi redovnih članova; 2. ulozi utemeljača; 3. ulozi dobrotvora: 4. dobrovoljni prilozi; 5. po­ kloni i zaveštanja i 6. prihodi od sedeljki, predavanja, zabava i teferiča. Čl. VII. Mesečni ulozi redovnih članova, dobrovoljni prilozi i prihodi od zabava, teferiča, predavanja i t. d. troše se na potrebe Gajretove čitaonice i knjižnice. Čl. VIII. Re­ dovni član Čitaonice i knjižnice može biti svaki ispravan gra­ đanin, kojega primi upravni odbor. Čl. IX. Članovi društva Gajret ,koji budu i članovi Čitaonice plaćaju mjesečni ulog po 2 dinara ,a oni, koji nisu članovi Gajreta, a budu prim­ ljeni za članove čitaonice plaćaju mjesečni ulog, ako budu državni činovnici i službenici po 5 dinara, a ostali po 10 dinara. Čl. X. Redovni članovi plaćaju mesečni ulog od 1—10. dana u mesecu. Ko u tom vremenu ne plati članski ulog nema pristupa u čitaonicu ,niti može dobiti knjige za čitanje iz knjižnice. Čl. XI. Utemeljač je ono lice ,koje plati čitaonici i knjižnici jednom za svagda 100 dinara, a dobrotvor je, koji plati jednom za svagda 200 dinara. Čl. XII. Svaki član dužan je pozamljenu knjigu na čitanje iz knjižnice pažljivo čuvati i vratiti je uroku od 15 dana. Čl. XIII. Svaki član ima pravo da dolazi u čitaonicu i u njoj čita knjige, časopise i novine; da podnosi predloge, molbe i žalbe upravnom odboru. Čl. XIV,. Ako redovni članovi, utemejjači i dobrotvori učine što protivno ovim pravilima upravni odbor će ih kazniti: a) opomenom, b) novčanom kaznom od 1—10 dinara i c) isključenjem. Isklju­ čenje redovnog člana mora odobriti nadzorni odbor, a isključnje utemeljača odobriće skupština. Čl. XV. Upravni i nad­ zorni odbor Gajrta ujedno je i čitaonice odbor, koji se bira na Gajretovoj godišnjoj skupštini po čl. 43. i 44. Gajretovih pravila. Odbor bira knjižničara, koji je ujedno i blagajnik či­ taonice. Čl. XVI, Upravni odbor sastaje se u redovnu sjednicu jedan put mjesečno, a nadzorni zajedno sa upravnim svaka tri mjeseca. Čl. XVII. Osnivači su ove čitaonice upravni i nadzorni odbor Gajreta u ___ Cl. XVIII. Ova čitaonica i knjižnica u smislu postojećih pravila o Narodnim čitaonicama i knjižnicama u Kraljevini Jugoslaviji stoji pod . vrhovnom vlašću Odelenja za Narodno Prosvećivanje Ministarstva Pre­ svete. Čl. XIX. U slučaju ako bi ova čitaonica i knjižnica prestala .njezina imovina ima pripasti dotičnom društvu Gajret. Ako čitaonica nanovo oživi imovina će joj se povratiti. Čl. 339 �XX. Ova pravila postaju punovažna, kada ih odobri Odelenje za Narodno Prosvećivanje Ministarstva Prosvete. Predsednik Upravnog Odbora. Predsednik Nadzornog Odbora L. s. Članovi Odbora: Državni Grb Ministarstva Prosvete Kraljevine Jugoslavije Odelenje za Osnovnu Nastavu 0. P. Br. 75480 1. oktobra 1929. u Beogradu Na osnovu stava 2. člana 1. Uredbe o uređenju Mini­ starstva Prosvete, i čl. 20. ovih pravila ista se odobravaju. Po naredbi Ministra Prosvete Zast. Šefa Odseka za Narodno Prosvećivanje Branko K. Đorđević s. r. 3. X. 1929. g. (M. P.) Beograd. »Kućni red« pravila i propisi »Čitaonice Gajret« 1. Svaki ispravan građanin može biti član Čitaonice. 2. Posetioci Čitaonice imaju se u istoj vladati pristojno. 3. Čla­ novi Gajreta, koji budu i članovi čitaonice plaćaju mesečni ulog po 2 dinara. 4. Nečlanovi Gajreta, koji budu članovi 'Či­ taonice: ako su drž. činovnici i službenici plaćaju po 5 dinara, a svi ostali po 10 dinara mesečni ulog. 5. Mesečni ulog plaća se od 1—10. svakog meseca. 6. Ko u tom vremenu ne plati ovaj ulog nema pristupa u Čitaonicu. «7. Isto tako nemaju pravo pristupa, koji nisu članovi ‘čitaonice. 8. Domaćin Či­ taonice vodiće strogo računa o licima ,koja posećuju Čitaonicu, a nisu članovi. 9. Stranci kao gosti imaju besplatan pristup u Čitaonicu, a isto tako članovi# čitaonice mogu dovesti svoje goste sobom. 10. Svaki čtan može dobiti knjige na čitanje, koje je dužan pažljivo čuvati i u roku od 15 dana vratiti je u Čitaonicu. 11. Knjiga članova stajaće u domaćina gde se mogu upisivati članovi "za čitaonicu. 12. U Čitaonici kafedžija Gajretov prodavače ova pićar'Č rnu kavu po 1 dini; čdjli din.; rahatluk 1 din.; čaša maline 1.50 dinara. 13. Zabranjena je upotreba alkohola u Čitaonici. 14. Domaćin i kafedžija Čitao­ nice je pod nadzorom Odbora. 15. Ko protiv gornjem pravilu učini biće kažnjem 1. opomenom, 2. 1—10 dinara kaznom i 3 isključenjem iz Čitaonice. Datum ........... Mesto.......... L. s. Potpis predsednika Оснивање нових Мјесних Одбора у Фојницн Ha 22 . септембра т. г. био je сазват шири састанак rpaђана радн оснивања Мјесног Одбор у Фојници. Позиву се je одазвао лијеп број грађана, на којем им je ерески начелник г Бркановић образложио идеју Гајрета и потребу оснивања Мјесног Одбора. Након тога изабрат je Одбор, који се je конституисао овако: Предсједник: г. Светозар Бркановић, срески пачелшгк; потпредсједник r. Мунибег Буљина; секретар r. Хасан Чавдар; благајник г. Мухамед Салихагић; ревизори: гг. Ибрахим Борић и Шефкија Диздаревић. Одборници гг.: Дервиш Салихагић, Ешреф Суџука и Ферид Хузбашић. Нови Мјеони Одбор наставио je са уписом чланова како у граду тако и no селима. У Гор. Тузлн Повјереник Гајрета у Гор. Тузли, г. Абдулах Сарачевић пословођа Тежачке Задруге, сазвао je скупштину чланова Гајрета дне 13. октобра т. r. у сврху осниван.а Мјеоног Одбора. Скутптину je отворио повјереник г. Сарачевић, a во- 340 дио ју г. Вехидага Жупић. Скупттини je приступио довољан број чланова ,а освм тога и лијеп број нечланова, који су бшш заинтересовани за Гајрет. Протекла je у најбољем реду, a нз 'Гузле су дошли гг. Алија Омсрсофтић и Нурудин Бегић, који су уиознали присутне са радом Гајрета, истакиувши њсгову важност за све муслимане, и напоменувдш колики број омладине школује и колико их je до сада школовао и издржавао у својим интернатима. Исти су прочиталн најглавније отавове друштвенх правила. Састављена листа одбора прнмљена je једногласно, те се je на накнадној сједници конституксао овако: предсједник Мухамедага X. Мехмедовић, трговац и предсједник општине; потпредсједцик Хафнз Ибрахим Карић, матичар; секретар Абдулах Сарачевгаћ, пословођа Тежачке Задругс; благајник Галиб Жунић, трговац; Управни Одбор: Вехпдага Жунић, Муниб X. Мехмедовић и Емин Шехнћ; одборници: Незирага X. Мехмедовић, трговац, Незир Салиховић. столар и Харис X. Мехмедовнћ, трговац; замјеници: Сејдил Хајдаровић, Хајрудин X. Мехмедовић, Мехмед X. Абдик, Зећир Ћатибушић и Хасан Кушљугић. -На>£купштини je пао предлог и апел на све чланове, да'б уд у споразумни и да настоје сагласити се на идућој ' скупштини Чихаонице, да иста пређе Гајрету и добије назив »Гајретова Читаонпца«. 'Т ^ о во м приликом дужност je Гајрету да се топло захвали досадањем повјеренику г. Абдулаху Сарачевићу, чија je заслуга, да се je могао основати Мјесни Одбор Гајрета у Гор. Тузли, као и на његовом неуморном р ад у. као -чговјереника и на одличном успјеху Гајрета у Гор. Тузли. Главни Од£>ор захваљује г. Сарачевићу и овим га путем моли, да као секретар Гајретова Пододбора у Горњој Тузли не клоне у раду, него да са осгалим члановима одбора ради и даље за развитак Гајретове идеје у Гор. Тузли. Главни Одбор Гајрета жели срећу и напредак иовооснованом одбору. у Илијашу У недељу 20. о. мј. повјереник Гајрета г. Мијат Кураја заказао je скупштину новоуписаних чланова у Илијашу, на којој je било присутно 140 чланова тежака. Скупштину je отворио г. Кураја у 10 сати. прије подие у џамијској башчи, захваливиши се лриеутнима на одзиву. Затпм je предложио поздравну депешу Протектору Гајрета Њег. Краљ. Височанству Престолонаследнику Пстру, коју присутни једнодушно примају уз одушевљене поклике Краљевском Дому. Скупштина je једногласко прихватила и предложену поздравну депешу предсједнику Главног Одбора г. Дру Авди Хасанбеговићу. Прије прелаза на избор Мјесног Одбора, повјереник je дао ријеч секретару Главног Одбора, који je присутне тежакс детаљније уиознао са Гајретом и љеговим досадањим радом. Потом je добио ријеч г. Мујага Сарајлић, члан 1’лавног Одбора Гајрета, који je помагање и рад за Гајрет приказао присутнима као вјерску дужност, цитирајући у том смислу и хадисе. Затим je г. Фехим Имамовић предложио листу одбора, која je једногласно усвојена. У одбор су изабрани: предсједник г. Хафиз Хусејн Екић, потпрсдсједник г. Муiiiair Хасечић, секретар г. Крешимир Кураја, .благајник г. Мујо Дервишевић; одборници: гг. Мујо Фазлић и Мујо Мешетовић; замјеници: rr. Шаћир Фејзовић, Хамид Алић, Ристо Мијић, Алија Гењац; у Надзорни Одбор: предсједник г. Мијат Кураја, чланови: гг. Вилко Ларис и Ссјфудин Ибруљ. Затим je r. Кукић изразио захвалност досадаљем повјеренику г. Кураји на љеговом пожртвовном раду и похвалио братску сарадљу муслимана, православних и католика, чиме je скупштина пакључена. �у Ораховој Г. Омер еф. Бсрберовић из Паљалуке. ПрИлПком недавног боравка у Ораховој (ерез боо.-град.), noja пројн 25(> муслимаиских домовп, одржао je предавање о 1'ајрету и потакао мјештане иа оснивање Одбора Гајрета у којА су изабрани предсједник: г. Сулсјман Бешић, потлредсједник г. Абдулазиз Авдаковић, тајник г. Сејфудин Кулаглић; одборници: гг. Хамза Хуремовић. Хасан Бегић и Салко Чамџић. Приликом ове скупштине сакупљено je за Гајрет 1.306 кг. кукуруза, 10 кг ншенице и 58 Дин. у готову. Оснивање Мјесног Одбора у Урошевцу (јуж. Србија) У прошлу иедјељу, 20. о. мј„ одржан je збор ГаЈретових чланова у Урошевцу (Фериловићу) код Косова. Ha збору je изабран Мјесни Одбор Гајрета и то: предсједник г. Едхем Селмановић, секретар муфт.; потпредсједник г. Исмаил Халимовић, посједник из села Давидовца; секретар г. Ибрахим Чичић, вјероучитељ; благајник г. Ајет Арслановић, имам; књижничар г. Хамдија Исмаиловић, кмет; чланови одбора гг.: ■Јусуф Ајрединовић, посједник; Незир Мехмедовић, посједник; Идриз Малићевић, обућар; предсједник Надзорног Одбора: г. Рифат Мехмедовић, трговац; a чланови гг.: Рагиб Селмановић .трговац. и Благоје Миличевић, прив. чиновник. Гг. Абдага Кучукалић као предс.једник. Мехмедага Кантарџић, ипдустријалац, Ибрахим еф. Хаџић, шер. судиЈа, Смајил X. Мехмедагић, т 1>говац, Садик Сарајлнћ. банк. чпковиик, Сулејман X. Алијагић, школеки уиравител., Ризо Кучукалић, трговац и Ахмет Џиндић. трговац. Подјела функлија није још подијељена. Новп утемељачн н доброшворч Гајреша у Бањалуцп Мјесни Одбор Гајрета у Бапалуци у задње доба уписао je слиједећу гг. за чланове утемељаче н добротворе Гајрета: Фатима х. ТЈумрукчић, Др. Тоде Лазаревић, адвокат; Енвер Мујезиновић (уплатио Дин. 500), Љубомир Врховац, Сабит Пашалић, Др. Стево Маљовић (уплатио Дин. 500), X. Исак Пољокан и синови (уплаћено Дин. 500), Др. Мухарем Миџић и Хуенија ТЈумрукчић (Лига хиљаде). Уједно je Мјесни Одбор дозначио Главном Одбору Дин. 5.000.— као добровољни прилог Обласне Самоуправе Врбаске Области у Бањ^луци. Гијрешиве забавс и шеферичп Гајретова забава у Новом Пазару. — Ha дан 6. октобра т. г. око, 25 чланова Мјеиног Одбора у Ојеници посетило je «Лови Пазар и том- приликом приредили врло успелу Гајре_зову забаву. Ову забаву посетило je више грађапа, a особито су -Је^Јјосетом увеличали гг. чиновници и официри. Новн Мјесни Одбор Гајоеша у Зеници Бруто приход износио је.Дин. 3.083-—. Морални успех Ha скупштини чланова Гајрета' у Зеиици, лдржаној 15. овог излета и чабаве има тек да се осети, јер браћа у НоIX. о. г. изабран je нови М^есни Одбор Гајрета и то: предвом Пазару обећаше, да ће у будуће још боље радити за сједиик г. Хасан еф. Беширевић, потп^Дсједник г. Мустафа Гајрет, a очекивати je да нам и ову посету на скоро узврате, Шишић, секретар г. Сабрија Чаршимановић, благајник те да тако ови заједно — здружени наотавимо на ширењу Махмуд Мамић, чланови без функцдје гг.: Осман Масник, Гајретове идеје, толјјко потребне Санџаку. Абдулах еф. Сердаревић и Ахмед %ф. Мутапчић; Надзорни Одбор гг.: Сулејман Карић (пс^дс.еДник), Исмет Сарајлић и Гајретов теферич у Сјетлини. — Повјереник Гајрета у Зухдија Мујагић (чланови). Сјетлини, вриједни омладинац госп. Фадил Добрача, одржао je у прошлу недјељу, 13. о. мј., први Гајретов теферич у Проширење ГаЈретова рада у срезу бијељинском Сјетлини, — којн je — иако je са једне стране било хладно Повјереник Гајрета г.ЧСусеин Хамшић, учитељ из Тур. вријеме, с друге промјена возног реда, с треће »Виртусова« Јањара, срез Бијељина, посјетио--ј^ ових дана оплижње село утакмица н с четврте теферич je био касно оглашен — успио Теочак, гдје je послије џуме-намаза покушао да покрене рад илнад гваког очекивања. Ha теферичу je било присутно на оснивању повјереништва и, накоп неколико ријечи оГваж^ око двије хиљаде тежака, a присутвовало je око 30 грађана иости »Гајрета« пристадоше сви да се -упишу за чланове. За из Рогатице на челу оа предсједником општине рогатичке: повјереника изабраше свога имама Хафиз Шерифа МујаАхметагом Дајџићем, трговцем Лутвагом Дајџићем, опћинковића, који je пристао и обећао !д а he свнм силама радити еким биљежником јХакијом Шахин^ашпћем и опћинским на проширсњу Гајрета у оном крајуг Oi? ј&^иначе вредан благајником Едхемом Бранковићем, те изасланик управне као просвјетни радник a уједно je и угледна личност у том власти Тајиб A. Пашић и судски пристав Мурат A. Пагаић. крају. Теочак je апеолутно муслиманско село са преко 700 Исто тако теферичу je присуствовало неколико чланова Главкућа a и у приличитом материјалном отању. — Главни Одбор ног Одбора са неколицином друттвених пријатеља из Сараje одмах доставпо декрет и тисканице г. Мујаковићу и најева. У програму су биле двије коњске и пјешачке тркс, гадати се лијепом успјеху. ђан.е нишана и друге народне игре. У првој коњској трци Новн ушемељач Гајрета утекла je кобила Јакуба-Ешрефа Филиповића звана .»Злата« Мјеснп Одбор Гајрета у Зелип.н Горљој, срез Градачац и добила чоху. У другој коњској трци (малих грла) утекао je уписао je за члана утемељача г. Драгутипа Радића. a утекољ Раме Карића из сјетлине зван »Цура«, и добио награду мељачки he износ уплаћивати no 20 .— Дин. мјесечно. Живио! 200 динара . Мехмед Иоић из Орашја упиеао je свога сина Мустафу У пјешачкој трци утекао Мујо Гачанин и добио кошуза утемељача и уплатио цијели износ. Нек му Бог да npehny л>у. При гађању нишана најбољи успјех получио Церо СуЛудућност! лејман и добио дукат (у злату). У гкакању е мјеста получпо најбољи успјех Мустафа Шарац, управник поште Сјетлина. Аналфабешскн течај код неаисменнх војника у Добровољне прилоге на теферичу дароваше слИјеТребињу дећа господа: По Дин. 100.—: Антун Ханги и Спасоје Бељ; Скорих даиа завршен je испит код непиемених Boj­ no Дин. 50.—: Ахметага Дајђић, гђа Бехија Добрача. Џевад nima 24. арт. пука у Требињу. Од 05 неписмених испит je Сулејманпашић, гђа Ћамила Брдарић, Хамза Хумо, Мехположило 02 војника. Учител»и непигмсних били су: Едхем дија Мухамед; no Дин. 40.—: Лутвага Дајђић и Гојко ШалоБекић (еекретар Мјесног Одбора Гајрета у Требиљу) и Бранвардић; Дин. 30.—: Хамид Кукпћ; no Дин 20.—: Хакибег ко Дивљан. Шахинпашић, Муратбег Пашић. Тајибег ПашиН, Ченгић, ХаСкуашшина Мјесног Одбора Гајрета у Брчком canOeronnh. Мићо Цицовић и Едхем Бранковић; no Дин. 10.—: Повјереник Гајрета у Брчком г. Фохпм Сејдпћ. архивар. Муетафа Шарац. Хуенија Јордановић. Михајло Чучковић, еазвао je 13. о. мј. окупштину чланова Гајрета на којој je Авдибег Хреновица п Ботко IHaponnh. Укупно Дин. 700-—. изабран Мјеени Одбор од 8 лица и то: Чиет приход овог теферича изноеи преко 2.000 Днп. 341 �Приређивачки одбор био je мијешан муслиманима, православким ii римокатолицима. Зато им u овии путем најтоплије захваљујемо као и осталој браћп муслиманима, православним и једном дијелу католика, који похрлише да овај теферич увеличају. За нздавање пића и бифе добивено je Дин. 1.000.— од које je своте плаћен ручак и пиће Жељезничкој Глазби из Сарајева, која je свирала на теферичу и Дин. 500.— даровано муслиманској читаоници н књижници. Након овог успјелог теферича приступиће повјереник г. Добрача, уз сарадњу патриотских мјештана, ускоро и оснивању Мјесног Одбора Гајрета у Сјетлини. , Ha крају срдачна хвала повјеренику који je учинио све у границама могућности да je овај први Гајретов теферич онако одлично успио успркос многпх запрека. Гајрешов аналфабетскн шечај у Cm. Бару Иницијативом Мјесног Одбора Гајрета у Ст. Бару (Црна Гора) учитељ г. Јунуз Дивановић одржао je аналфабетск« течај, који je похађало 25 полазника, a којег je на испиту 8. о. мј. са успјехом завршило 20 полазника и то одраслих муслимана. Течај je трајао 2 мјесеца. Главни Одбор je хонорисао учитеља г. Дивановића. Лнјеа иримјер чић; Дин. 20 ,— Хасан И. Чорнћ; Дин. 15— Хусо Шендро В Дин. 10— Алија С. Мерзић. 3. С о п и љ а : Гг. Звоно Влахо и Марко Вулетић, хумл>ацп, no 50 кг жита, те остали сељаци Сопиља с махалбашом Салком Зољом доирннесоше 150 кг жита. Симо Видачић из Придвораца дарова Дин. 100.—, Данило Шиљег Дин. 15.—, те Нико Шијаковић Дин. 20-—. Надаље je сакунио г. инж. Омановић у радњи Bace Вујадиновића Дин 159.50, a г. Захид еф. Мушановић, имам, приликом боравка у Борчу и Улогу, сакупио за Гајрет Дин. 177-50. • Сакупљачима и даровател>има братска хвала! na Брчког Госп. Фехим Сејдић, досадањи повереник у Брчком, сакупио je на мевлуду код г. Смајила X. Мехмедагића, међу пријатељима Гајрета, Дин. 117-—. из Дервенте Мјесни Одбор Гајрста у Дервенти дозначио je Главиом Одбору Дин. 3.000.—, који су износ добили на писмену молбу од ^радске опћине у Дервенти. И првашњих година се je дервентска опћина одазивала увијек молб&ма нашег Пододбора и дала увијек новчане , ПЈшлоге у висини, колико су joj то допуштале материјалне прилц^. Госп. Муниб A. Грцић, војни јмтни ннвалид, власннк из Цазина кафане »Павнљон« у Сарајеву цослао је-Главном Одбору Гајрета Дин. 300.— као ћрилог за ц^воосновани Шегртскн Дом Повјереник Гајрста у Цазину г. Мустафа Зухрић дознаса попратним писмом: чио je Гајрету своту од Дин. 475__коју je сакупио од при»Са извињењем шаљем један скромни прилог у износу јатеља Гајретових мјесто прилога у нарави. Дароватељи су од Дин. 300.— у корист Шегртског Дома Друштва Гајрех ^ слиједећи: Изјављујем да hy ђудуће потпомагати поменуту no Дин. 30.—: Мустафа Елезовић, Врнограч; no Дин. хуману установу (ЦЈегртски Дом) колико ми буду дозвоља- Г^О.-ј-: Aro Дружановић, Мала Кладуша, Мехмед Ћатић, Ку вале моје материјалне прилиФз, јер сам и ja био ,Г«јр#Ав дићи, Сулејман Муминовић, Тржац, Мујановнћ, ТоДорово питомац прије 17 годдна«. Бешир Бекановић, Мала Кладуша, Шабо Бегић и Ахмет Џи нић нз Тржца, Алага Муњавкић, Кудићи, Руха Јелечевић Поклон каменог углена конвнкшу у Плевљу Мала Кладуша, Хусо Кајтазовић, Лучка, Алага Шабић, Ша бићи, Реџо Рамић, Пећиград, Селим Ферхатовић, Тржац, Ха Ha писмену молбу Гајретрва конвпг.та у Плевљу Управа сан Шабанагић, ПЈтурлић, Мустафа Суљановнћ и Салих Кан рудника у Плевљу поклонила je интернату један вагон (loo тарџић из Подзвизда, Сулсјман Галијашевић, Мала Кладу q) каменог угљена, којн he се 'употребити за оагрпјавање ша, Хасан Бегановнћ, Бегановићи, Мумин Салиховић, Гло конвитских просторија. Поклон представља вриједност у изговац, Хасак Порчић, Кракача, Омер Мекановић, Врнограч носу од 1.000 Дин. Хуеејин Хајдаровић, Видовска, Але Мекановић Врнограч, И овКм путем Главни Одбор истиче свесрдну захлалност Хусеии Латић, Мала Кладуша, Сулејман Башић, Кладуша, Управи рудника п њеном управнику г. Ферпду Селмановићу. Бајро Карахоџић, Сулејман Мустеданагић и Бећир Хушидпћ из Подзвизда, Мустафа Ћуфуровић, Мала Кладуша, Ибрахим Добровољни прилози Гајрету Саднковић, Але Махић и Хасан Пашагић из Врнограча, Ханз Невеснња сан Халиловић, Тодорово, Мехмед Вељачић, Вел. Кладуша, Пријатељ п члан друштва Гајрет у Невесињу, г. инж. Мехмед Ризвић, Подзвизд, Рамо Башић, Кладуша, Сулејмап Салих Омановић, шумски инжиљер, са благајником Мјесног Шехић, Шабићи, Хасан Пајазетовић, Вел. Кладуша, Хашим Одбора г. Јусуфом Косовићем, трговцем, запутио се je у Садиковић, Врнограч, Хусеин Бајрамовић, Видовска, Сулејсела за сакупљање прилога у селима Сопиља, Хрушта и Ламан 'Bornh, Шабићн, Реџо Даутовић, Мала Кладуша, Хусо кат. Иста села дароваше: Тахиревић, Барека; no Дин. 5.—: Аган Бегић, Тржац, Ах1. Л а к а т : 50 кг жита: Лазар Милићевић и Осман Демет Муњавкић, Кудићи, Селим Мушединовић, Пећи и Мухамић; 40 кг: ТЈуро Дабић и Видоје Суљић; no 20 кг: Перо Вурем Харбаш, Пећиград. ковић, Илија Дабић и 20 Дин. у готову; Милисав МиличеПовјеренику г. ЗухриКу и племенитим дароватељима вић, Алија Голош и Анто Миличеви)1; no 10 кг: ТЈуро Вуконаша топла благодарност! вић, Мујо Демић, Омер Баџак ;по Дин. 10.—: Алија Демић, Перо Дабић и Ибро С. Демић. 2 . Х р у ш т а : дароваше у житу: 40 кг Ибро Шендро; 33 кг Авдо Мерзић; no 25 кг:,Хусо И. Чорић, Халил КолеИ З УРЕДН И Ш ТВА чић; no 20 кг: Рашид Дерзић; 10 кг Омер Чорић; 15 кг Алија 0. Мерзић; 14 кг Дурак Чорић; no 10 кг: Рамо Чорић, Дерво У овом броју, услед преобилног градива, морали смо Шендро, Мехо Чорић, Салко Чорић, Хасан Гламоћ, Алија да испустимо члаике г. Сулејмана М. Бадића: »Moh навике«, Чорић и Мујо A. Шендро; 6 кг Халил Чорић; no 5 кг: Хасан као и свршетак »Исламског човека«. Исто тако морале су И. Чорић, Мехо Гламоч, Мумин Мерзић; у новцу Дин. 50.— да изостану извсснс вести из »Гајретова гласпика«, које hc Бешир Кајан; no Дин. 25.—: Мелши Шеидро и Осмаи Колеиаћи места у следећем броју. 342 �Agrarna i Komercijalna Banka z a B o s n u i H e r c e g o v in u Centrala: Sarajevo Sjedište Direkcije: Beograd Filijale: Brčko i Novi-Sad OOCXDOOOOOOGOOGOOOOOai)OOOOOOOOOOOOOOOGOOO 0 л 1 Med. Univ. Papirnica "Ш Hamdija Kopčić specijalista zubni liječnik Sarajevo, Strosmajerova — Telefon 619 S a r a je v o , Je fta n o v ić a u lica b r. 1 preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala Ordinira s v a k i m d a n o m od 9— 12 sati prije podne i od 2—6 sati poslije podne BCX«)ĐOOeOOOOOOGOSOaGI Š T A M P A R IJ A BOSflHSBS POSTU KLIŠARNICA Izrađuje: raznovrsne bankovne, trgovačke i indu­ strijske tiskanice u bojam a kao: dionice, uložne knjižice, čekove, diplome i t. d., te razna stručna djela, kalendare i ostala izradnja solidno, brzo i po um jerenoj cijeni Vlastita knjigovežnica izrađuje sve vrste trgovačkih knjiga i protokola i sve u tu struku spadajuće poslove S V A K I M U S L IM A N T R E B A O A K U PU JE SAM O GAJRETOV cigarpapir jer kvalitetom nadmašuje sve ostale clgarpaplre a potpomaže i „ G a j r e t ” Narudžbe: ¥ Tvornica cigarpapira SARAJEVO ĆUKOVIĆA ULICA 7 KNJIGOVEŽNICA — TELEFON BR. 27 STEREOTIPNA S. D. ALKALAJ, Sarajevo može se naručiti i preko društva G ajret u Sarajevu �Banka G ajret d. d„ Sarajevo Akcijski kapital Din 40,000.000*- Rezerve Din 2,000.000'B anka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. O vlaštena Je za trgovanje sa valutam a i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podu­ pire razne kulturne i hum anitarne ustanove. Ф/фIdsč) ссјчјд)[>Ј7& &7g) f] Od čiste dobiti da]e б% Kulturnom i Prosvjetnom društvu „ G a jr e t”. Sve doznake u domovini i inostranetvu obavlja B anka G ajret najbrže i najkulantnije. Uloške uka­ m aćuje najpovoljnije i isplaćuje iste u svako doba П KSjal 05) Temeljna glavnica 40, 000. 000, ■ Dinara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172 Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju Z A IiA G A O N IC U općine grada Sarajeva koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. Ж 9 Ш \9 Ш 5 9 № � https://kolekcije.nub.ba/files/original/0a9e427a700de5b713c333ec9a3fc3ed.pdf c6cd6de1580b59fe35c0b6438473e08b PDF Text Text ШР£Р лист ш г т диупва sa културне ИtKSNfiMtKft ТТСДИЗАМЛ МУСИИМЛМЛ САД РЖ A Ј: *. Л Ј ' v Џ ееад С у л е јм а н п а ш и ћ : Завршетак аграрног гштаља у бившој Босни и Херцеговини као почетак задружног локрета С ул ејм ан М . Б а д и ћ : Моћ навике М а у л в и -С а д р -у д -Д и н : Исламски човек П р и в р ед а Пољопривредна изложба у Горажди Пред јесењом сјетвом Ср©ЛзТОН Легенде о Саламоновој мудросга, превео X. Леви Г а јр ето в гласнин Б иљ еш ке 16. НОВЕМБРА САРАЈЕВО 1929. У ређуЈе: Х а м з а Х у м о БРОЈ 22. �Г А ЈР Е Т , лист ГаЈрета друпггва sa културно н скономсво подизање муслимана, нзлазв L i 16. сважог месеца, a цена му ]е sa нашу Отаџбину 100 динара на годину, a sa све остале зекље преко гранжце 200 дннара. 'Ваци добиваЈу лист у пола цене код Главног Одбора илн код управа Гајретовнх конввката. ПоЈедннн броЈ стоји б динара. Директор Уреднив Хамид Куки* Хамаа Хумо Вш окп *руштво „ГбЈрет". - Главп * одговорн« уредаш: Х ш а Хуш). - S i mta»napi|r „Bocuotu tt» w n k одговара ЈосвП Енгл. �TJ!>JP&T Џевад Сулејманпашић Завршешак аграрног ш тања у бившој B o em u Херцеговини као аочетак економског задружног аокреша После десет година peniaifeiH^i аграрног пита- -са једне тачке гледишта, са историско-психолошке. н>а у Босни и Херцегоиини у бившој парламентар- Такав начин решавања, природно, задаје ране на ној конституцији државе, оно' je, којначно, могло све стране. ЈРај сб' начин напустио законом од 14. бити решено и решено je србћно као и многа друга септембра и резон закона се овај пута извео из занајважнија државна т г ш в а у новој ери, започе- хтева социалне правде, чије задовољаваље може тој 6. јануаром ове го^ине. Његово Величаногво увек да донесе само велике користи и народној цеКраљ, ^боравећи последњи п^т у нашој средтш, лини d држави. Бегови и are који су досада предпотписао je на Илиџи 14. септембра закон о испла- стављалж најјаче погођену и највшпе оштећжвану ти беглучких земаља. Тим за^оном се одређује да страну у решавању аграрног питања, задржали су држава плати својим обвезницама које носе 6% и уза све своје велико осиромашење добар део интереса оне земље на које њихови обрађивачн свога вековима учвршћиванога престижа у муслиимају право no ранијој беглучкој уредби. Откупна манским масама. Зато се њихово очајавање лако цена, лрорачуната на основу катастралне процене претварало у очајавање народних маса и зато, саодговара просечно данашњој продајној ђени из да, као пбследица овога закона, осећање једнавослободне руке. Финансиски ефекат целокупне ли- оти свих грађана у ношењу жртава и терета за дрквидације тих исплата предвиђен je са 150 мили- жаву неће остати само у душама бегова и ara, него јона динара. ће имати свога јакога одјека у свим муслиманским Последице 1шначног решења аграрног питања слојевима. Из тога ће се неминовно породити снау Босни и Херцеговини биће врло благотворне и ж:ење љубави за отаџбину, која je битна. одлшса показаће се за врло кратко време. Нестаће за увек чистога национализма. Такође из друге једне поједног вековно старог камена смутње, који je у тур- јаве, која ће наступити као оигурна последица тога ско доба бивао главним поводом крвавих устанака закона, наиме из бржега рушења високих ограда и буна раје, који je за време Аустрије у најодсуд- између друпггвеног живота муслимана и православ нијим моментима разбијао слогу православних и лих, створиће се још један јак покретач национамуслимана и који je у ослобођеној отаџбини био лизовања мусЈШмана. Шта тиме, коначно, добива темељ свих полшичко парпијских гложења између снага државе, сувшпно je говорити. Сврха овога једнокрвнс браће. Овде нећу говорити о правди или чланка и није да доказује то што сам горе устаноиеиравди која je чињена земљовласкицима, пого- вио. Оно ће доћи само од себе, без ичије помоћи, ђеним аграрном реформом (у деведест постотака као нуждан логичан закључак из тачвлх премиса. муслимаки). Толико се само овде може рећи да се У натпису овога чланка изражава се мисао да оно скоро револуционарно решавање аграрног пи- завршетак аграрног штања у Босни и Херцеговитаља у Босни и Херцеговини може разумвти само ни има да буде почетак једног снажног: економског 343 �задружног покрета међу муслиманима. Данас je код нас свуда продрло мишљење да je задругарство најподеснији основ за подизање народне привреде. Муслимани сада добивају 150 милијона динара у своје руке. Настаје, дакле, шитање како да се направи и каква задруга у којој би се окупили ти велики милијони. Да би се на то гаггање могло најбоље одговорити, треба мало расмотрити економско стање оних који добивају те државне обвезнице и искуство које се стекло у 4%-шш аграрним обвезницама за ликвидацију кметских односа. Економско стање бившег земљовласннчког сталежа достигло je један врло низак ступањ. ЈБуди, већином без способности за привредни рад, нашли су се пре десет година лишени скоро свих својих прихода. Обвезнице које су добили за кметске земље, нису носиле ни изддлека онолико колиш су били њихови материални захтеви из ранијих година. Почело се продавати обвезнице у масама. Тиме им je била страховито оборена продајна цена. У прве две године no издању облигација, оне нису могле никако да. достигну ,-своју нормалну цену. Њихов највећи tfeo je продан no цени од 10, 15, 20 до 25 динара за ношшалних стотину, иако им je и онда, код слабије валуте новца и вишега просечнога каматњака на.улошке, [би^а^нормална вредност око 40 динара. Ha тај начин су примаоци облигација изгубили најмање 20—30 милијона динара, које не би.били пзгубили да су могли не продавати обвезнице оддосно чекати неко време на стабилизовање њиховог течаја. Тако су три четвртине тих 4%-тних обвезница отишле из првих руку, K o ­ jima их je држава била наменила. Са 6%-тним десиће се исто ако се правовремено не предузму сходне мере против тога. За предузимање тих мера може најбоље да послужи једна већ посгојећа задруга у којој je окупљено око 20 милијона 4%-тних облигација. To je »Спас« задрута с. о. ј. за ломбардни иредит и штедњу у Сарајеву. Кад су у годани 1921. издане 4%тне облигације, неколицина поседника тих облигација дошли су на ту спасоносну идеју да помоћу тих облигација оснују задругу са сврхом заштићивања облигација од падања њиховог бурзовног течаја и подељивања јефтиних зајмова уз залог тих облпгација. Идеја je остварена тек годину дана после нзручења облигација, и з<бог тога што je за ту годину дана већи део облигација прешао у туђи посед, није задруга »Спас« могла да окупи више од 20 милијона. Задруга je од њеног оонутка до данас заиста много допринела испуњавању обају постављених задаћа. Окупивши један иако маљи део облигација, она je спречила њихово продаван>е и тиме се бурзовни течај уопште брже попео до нормалне вредности. С друге стране, она je поде- 344 лила 5—6 милијона динара зајмова, чијл се инТерес отплаћује из самих купона облигација и тиме пружила задругарима потребни капитал за стварање нове егзистенције a уједно им сачувала облигације. Поове je природно, дакле, да сада када сс шдају нових 150 милијона динара бившим земљовласницима, задруга стави соби у дужност, пре него ико други, да развије што je могуће већу делатност око окупљања тих нових облигација. Ту je дужност задруга исправно схватила, и на 3. овог месеца одржана je њена изванредна глаина скушптина на којој су примљене неке измене статута које садржс све потребне услове за што потпуније постизавање постављене дужности. Пошто те измене значе истовремено и главне одредбе статута, ja ћу их овде цитирати како следи: Прво, аграрне облигације у задрузи неће више бити задружни удели, него ће имати карактер или залога за кредит или улошка. Заложене облигације ћеЧшти везане роком од б месеци за њихово повлачење из задруге, a уложоне, na које ће задруга плаћати посебнухкамату, поред државног купона, Оиhe везане роком од 3 месеца. Друго, чланови ће уплатити у задругу темељну главницу уписивањем удела према висини положених облигација. Ha сваких номиналних 500 динара облигација, има се уписати no један удео од 25 динара, и то или одједном у готовом новцу или најдаље у 10 полугодишњих оброка. За досада зачлањене облигације, на које су задругари надоплатили на сваких номин. динара 500.— no динара 6.25 (удео je био досада једна облигација од 100 динара и 1.25 динара у готовом) имаће се на исти начин надоплатитн разлика до динара 25.— т. ј. динара 18.75. Tpehe, на уделе који he се уписати на темељу нових облигација, имаће се уплатити приступнина од динара 15.— на оваки удео од динара 25.—, која ће се уплаћивати или одједном или најдаље у 6 полугодишњих оброка. To je закључено из paeлога да би сви чланови, и нови и стари, били изједначени у учествовању у досада стеченој задружној имовини. Четврто, удели се могу уписивати и без полагања облигација. Пето, з а ј м о в н н а о б л и г а ц и ј е да ®а he се з а д р у г а р и м а у и с т о ј в и с и н и , у којој ће такве зајмове д а в а т и државн и н о в ч а н и з а в о д и , и р а ч у н а ћ е се на њ и х 1% к а м а т а в и ш е о д к а м а т њ а к а Н а р о д н е Б а н к е н а т а к о в е з а ј м о в е . (Данас je каматњак Нароне Банке 8%). Тим изменама треба овде додати још неке напомене и објашњења. �УписићаЈве удсла од динара 5.— на сваких ћоме, предузела je всћ све мере да сви примаоци динара 100.— облигација има за сврху да се по- нових G%-тних облигација буду тачно обавзштени јача задружни капитал и тиме се задруга учини о сврси задруге и њеном досадашњем раду и пре самосталнијом у своме пословању. Што већи буде издавања облигадија, и сви he они бити позвани тај капитал, задруга he моћи све више да из соп- лично да приступе у задругу. Њихово материјалствених средстава подељује зајмовс задругарима но стање je додуше јако слабо, али искуство у овој те ћс бити, према томе, свс мање упућивана да она њиховој десетгодишњој неимапггини научило их узима зајмове код државних новчаних завода. Ти- je да много боље цене новац и да њиме рационалме he се кроз ноколико година моћи још више сни- није управљају. Многи од њих су себи створилл зити каматњак, који ће кад буду одобрене измене већ неку другу егзистенцију, те he тако моћм слостатута бити и сада минималан, то јест 9%. Удели бодно да располажу са новим добивеним капитасу, наравно, власништво задругара и биће укама- лом. Осим тога, само досадашњи задругари добићивани као улошци једном примереном каматом. вају преко 20 милијона нових облигација које he Огказни рок за те уделе je одређен на три године, унети у задругу. Уочивши, коначно, чињеницу да како би се задрузи створила што већа стабилност he сада задруга моћи снабдевати задругаре зајмоу њеном самосталном пословању. Задруга je у м> вима уз тако повољне услове да he се и интерсс и гућности да рачуна тако мали каматњак из ових главница .зајмова моћи отплаћивати из њихових разлога: прво, што већ располаже једним својим купона, може се, из тога свега, са највећом веромилијоном динара; друго, што he се, како je пока- ватношћу закључитл да he задруга окупити најзало искуство, једна петина до једне четвртине мање 50 милијона нових облигација. Тако ћечзадруга кроз 5—G година моћи распоновца који he задруга моћи да добије код држЛвних новчаних завода уз.,7—8% камата пласирати лагати са сопственим катшталом од најмање десеу друге врстс зајмова, иапример ир. ручни залог, так милијона динара и постаће тиме једна врло залог некретнина, или менично'' осћгурање, на које Дака финансиска база за сваковрсне друге задружзајмове задруга рачуна виши каматњак, али ни- не покрете међу нама муслимашма. Стога je и једкад изнад таквог каматњака нлјвећих и најсолид- на одлична социална дужност свих лримаоца понијих банака у држави; трбће, што задруга има вих облигација да с н>има приступе у задругу. минималну режију и четврто, што не плаћа пореза Дужност je такође и свих шшх који имају уплива на примаоце облигација да их упућују у пристуна дивиденде и тантије^е, јер их и не дели. Д а сада кажем пар речи о новим изгледима у пање у задругу. Ha конду истичем, као врло важну развитку задруге. Како сам рекао, задруга je 0Д чињеницу, да се рад задруге потпуно слаже са инпрвих 4 %-тних облигација усцела да и поред са- тенцијама самога закона о исплати тих облигација, свим неповољних околности окупи око 20 милијона јер je неким његовим одредбама јасно изражена динара облигација. Данас су околности много по- намера да нове облигадије остану у што je могуће вољвије. Задруга која има већ *овој ,учвршћсн ре- вишим износима у поседу њихових примаоца. Sulejman М. Badić, učitelj Moć navike Zamislimo jednog čovjeka ili pogledajmo samog sebe i zaustavimo se kod njegovih, odnosno svojih, svakodnevnih radnja od vremena ustanka do vre­ mena počinka. Na prvom mjestu konstatujmo to, da svaki od nas ne ustaje u isto doba. Jedni ustaju re­ dovno u 4 sata, drugi u 5, treći u 6, i t. d., a tako isto i liježu, osim iznimnih slučajeva — odlaska na put, zabava, sijela i sličnog, gdje se onaj uobičajeni red sa prilično neugodnosti malo poremeti. Dakle, ustanemo svako jutro u 6 sati — 5 ili 10 minuta ka­ snije ili ranije. Onaj, koji puši, prvo mu je zapaliti cigaru, za što se već navečer pobrinuo, jer se je tako navikao. Onaj, koji je u družini »mokre braće« dohvaća sa određenog mjesta šišu i otisne koji gutljaj »mamhurluknjače«. Dolazi na red kafa — crna ili bijela — kako je ko uobičajio ili navikao. Zatim umivanje, u koga nije na prvom mjestu, hladnom, mlakom ili toplom vodom, opet kako je ko uobičajio ili navikao. Što se tiče umivanja, ima ili, koji se po toliko godina iz dana u dan, a da ni jednoga ne pre­ skoče, umivaju ledenom vodom pod vedrim, a bogme nekad i oblačnim, nebom, a i takvih, koji se u zim­ skom kaputu »umivaju«, ako to mora biti na polju. I tako iz dana u dan, sve kako je ko navikao ili uobi­ čajio. Iza toga dolazi na red oblačenje i svaki se nas svako jutro obuče istim redom kao prošlog dana bez ikakvog razmišljanja. Ipak, do danas još niko nije obukao čarapa na ruke ili natakao kapu na rame, pa makar se oblačio po ne znam kakovoj tmini. Sve to ide na svoje mjesto i svojim redom bez razbijanja 345 �glave. A svaki se valjda sjeća, kako je to ipak teško išlo u ono vrijeme, kad ga je majka učila, da to sam čini, pa je često koji m akar štogod i naopako obukao — ili lijevu cipelu na desnu i obratno, a poslije — nikad. Iza oblačenja dolaze drugi poslovi i tako se to mijenja svaki dan, ali po nekom stalnom redu od ustanka do počinka. Kako sam već rekao sve te radnje obavlja svaki bez ikakvog napora i tereta, a naročito ome, koje je čovjek upravo primoran da radi svaki dan kao: obla­ čenje i skidanje, savijanje i palenje cigare, i t. d. Sve se to radi kao samo od sebe, automatski, misleći o sasvim drugoj stvari. Devedeset i pet od sto sva­ kidašnjih naših radnja obavljamo na ovaj način od vremena ustanka do vremena počinka. Sad da se zapitamo, kako to da čovjek može sve te tolike radnje da obavlja često polusvjesno, a nekad potpuno i bez učešća svijesti? Znamo iz iskustva, da se svaki rad u početku radi vrlo teško i sa mnogo napora, a poslije taj'isti posao u rukama istog čovjeka ide mnogo lakše i, najposlije iza dugog, neprestanog i neprekidnog vjež­ banja postane igračka dotičnom i on ga radi vrlo lagano. To je svaki iskusio? pa se zato i kaže: svaki je početak težak. Neprekidnost i istrajnost u vjež­ banju čine, da čovjek sa. jakom voljom bez naročitih sposobnosti u svom' radu dolazi do bar približnog savršenstva, da mu se može reći da je tasvom poslu majstor. S toga де veli badava Nijemac: »Die Obung macht den Meister«, što prevedeno od riječi do riječi znači: »Vježba pravi majstora. — Iz gore iznešenog se vidi, da je čitav naš život sastavljen iz jedne mase navika, koje su poredane u neki stalan red. Prema tome, kakve su te navike, takav je i čovjek kao njihov nosilac. Ako su navike, koje on posjeduje, dobre i on je dobar, a ako su hrđave i on je hrđav. Kod nas se obično i skoro uvijek misli na hrđavu naviku, kad god se kaže riječ navika. Hrđave navike jesu: navika pušenja, pijenja, psovanja i dr. Čovjek je, naročito u mladim danima više naklonjen zlu nego li dobru, s toga se uvijek lakše navikne na zlo nego n a dobro. Svi pušači i pijanice su žrtve hrđave na­ vike. Ni jedan se nije propušio zato, što je to potrebno njegovom organizmu. Kad je prvu cigaru metnuo u usta, htjeo se ugušiti, jer mu je dim smetao. Propušio ga je sigurno njegov prijatelj negdje u društvu, jer, kod nas se za hator ili ćei! društva obično propuši ili propije. Ponuđenu je cigaru sa teškom mukom i preko volje popušio, ne sluteći, da će treću i četvrtu po zakonu navike sam tražiti1, a za pedesetu i stotu dati komad kruha ispred sebe, pa najposlije i ukrasti je, ako nije u stanju na drugi način do nje doći. Poslije samo nekoliko cigara njegov se organizam privikne na onaj dim i djelovanje otrova — nikotina. Cigara, koja mu je u počćtku bila odvratna, sad je 346 postala njegova potreba, bez koje više ne može ni biti. Na taj način on se navikao pušiti i više nikad da se oduči, jer, koliko se teško naučio pušiti, još teže će se odučiti, a često i nikako, o čemu svjedoči i narodna poslovica sa riječima: navika je jedna muka, a oduka dvije. Jednako se čovjek naučio piti kao i psovati. Prva je čašica bila gorka, druga malo blaža, treća još blaža, deseta po malo godi, petnaesta još više i t. d. dok se na nju toliko ne privikne, da bi kaput sa sebe dao samo za jednu čašicu. Kako vi­ dimo, čovjek se navikava, ali najviše onomu što mu nanosi štetu. Svaki se do sada uvjerio u moć navike. Čuo je svaki, da se neko navikao da puši, da pije, da psuje, da kasno liježe i kasno ustaje, od svih poslova ništa ne raditi, piti crnu kafu, voditi trač, drugoga huliti i ponižavati, a sebe uzdizati i t. d. svu silu navika, ali nažalost samo i najviše hrđavih. Kad se može naviknuti na zlo, zašto se ne bi moglo naviknuti i na dobro? Zašto skoro niko ne reče, da je vidio koga 'd a ^ e navikao da stalno radi, da ne besposliči, da mimoilazi zagušljive kafane i gostione, u kojima je rasadište zla, da ide redovno u džamiju, da dijeli milostinju, da drugoga susreće prijateljski i da radi samo ono, što je dobro. Ovakve je vrlo rijetko vidjeti. Kad znamo, da je čitav život samo jedan skup raznih navika, koje su na našu korist ili n a našu štetu i da od navika zavisi naša sudbina — dobra ili zla, zašto onda ne bi iskoristili taj zakon navike još u prvim početcima našeg života, pa da odmah pođemo pravim putem usađujući samo dobre navike i kori­ steći se njihovom silnom moći. Ovaj bi zakon' trebali do­ bro da upamte roditelji, a naročito majke, koje odgajaju svoju djecu, a koji svakako žele, da im djeca budu što bolja. Samo u navikavanju mora biti dobra od­ lučnost i istrajnost, jer će se često, naročito u po­ četku, dolaziti u iskušenje i ako se tu poklizne posao je uzaludan, a u protivnom slučaju, svaki dan, koji odmiče u istrajnost! daje sve veću garanciju, da će se u ddređnom pravcu polučiti uspjeh i na taj način steći navika, koja će u svakom slučaju dobro doći. Na račun hrđavih navika roditelji treba da kod svoje djece pod strogim svojim nadzorom razvijaju dobre navike. Dijete, pod utjecajem roditelja, vrlo rano počne da etički rasuđuje — da dijeli dobro od zla. Ono kod razumnih roditelja steče uvjerenje, da svako učinjeno zlo ili kakva neposlušnost povlači za sobom neku neugodnost — kaznu, pa u kojem bilo obliku. I ako roditelji u tome budu potpuno dosljedni oni će svojoj djeci učiniti mnogo. Za svako opet uči­ njeno dobro dijete očekuje nagradu. Ona ne mora biti velika. Tu je često puta dovoljan jedan zadovo­ ljavajući izraz lica ili samo jedan osmjeh. Dijete je dobar psiholog. Ono to uoči i vidi, da se to rodite­ ljima dopada i da ih zadovoljava, pa nastoji, dai se �u prvoj prilici ponovo u tom činu istakne i zadobije roditeljsko odobravanje. Dugim, istrajnim i nepre­ kidnim ponavljanjem dotičnih radnja od strane vaspitnika djece, a uz odobravanje svojih roditelja, oni stječu niz dobrih navika, koje će im u kasnijem životu biti putovođ. Još jednom da utvrdimo: kad je čovjek u stanju da se navikne na pušenje, piće i psovanje, sasvim logično, on je u stanju da se navikne i na dobar red, lijepo ponašanje, umjerenost u svakom poslu, zani­ manje korisnim radom i dr. S toga navikavajte svoju djecu samo na dobro. Ne dajte svomu djetetu čašice u ruke, da se na nju ne navikne. Ne dajte mu cigare, jer će je poslije sam tražiti. Klonite se psovke pred djecom — ako je slu­ čajno ima — jer će inače i ona ubrzo psovati. Često su djeca odraz života roditeljske kuće. Ne dajte hrđav primjer svojoj djeci. Ona su nevina. Dolaze na ovaj svijet čista kao kristalna posuda i postanu ono i onakva kako vi hoćete, osim iznimaka, kojima vla­ daju i upravljaju urođene sklonosti. Roditelji, iskoristite moć navike i navikavajte svoju djecu, ali — samo na dobro. Maulvi-Sadr-ud-Din Islamski čovek (Svršetak) 2. DEMOKRATSKI PRINCIP U DRŽAVNOM ŽIVOTU I U VERSKIM UREDBAMA. Sad bih mogao da opišem islamske osnovne sta­ vove u odnosu na upravni sistem zemlje i uredbe vere. U oba smisla Muhamed a. s.', izveo je velike promene. Jer on je uvideo, da rhor?opbl u vladanju jedne jedine porodice i monopol u veri jedne odre­ đene klase niti je pravedan niti koristan za napredak jednoga naroda. Čista dembkratija bila je osnpvni ton njegovih shvatanja b vršenju vlasti, pa bila onaj; politička ili verska. On je propovedao: »Najkreposniji među vama je najdostojanstveniji medu vama-u. očima božjim«. Tako to zapoveđa Koran. Stoga kod muslimana nema nikakvih klasa. Svi su jednaki, bili siromašni ili bogati. Siromaštvo u Islamu nije ni­ kakav znak nižeg društvenog položaja, isto tako bo­ gatstvo nije nikakav znak višega ranga. Visoka misao, visoki moral i najkreposniji život bude takvu pažnju i poštovanje, da ne mogu učiniti zavidnim jednog monarha zemaljskog. Ali niti lukavost niti bo­ gatstvo nisu razlog za naročito poštovanje. Praktičan život, praktična pobožnost, dobročinstvo i poštena trgovina su oznake dobrog muslimana. Kada se uče­ nost spoji sa ovim osobinama, posednika visoko po­ štuju. Ovo poštovanje, koje trajno uživa, on zahvaljuje svom nesebičnom radu. On ga ne dobiva kad ga u ured pozovu, niti gubi, kad ga otpuste iz službe. Ove vrednosti ulevaju jedan sasvim novi duh. Svaki želi takve časti i svaki teži napred. To je bio najprirodniji i najrazumniji put, da se narod uzdigne. Pošto je narod bio potpuno osveđočen o ispravnosti i kre­ posti Poslanika, svaki je pojedinac kušao, da se što bolje izgradi u poverljivosti, ispravnosti, tačnoeti, samoodricanju, predanošću Bogu, praktičnom dobro­ činstvu, hrabrosti i patriotizmu. Oni su našli skoro, da je Muhamed a. s. sve svoje reči u dela pretvarao. Zejđ, koji je jednom bio rob Poslanikov, nije to duže bio momentom, kad je postao musliman; jer kao takav uživao je ravnopravnost. Pošto je imao najviše kre­ posti združene sa poznatom sposobnošću, bila mu je poverena zapoved nad vojskom. A isto je tako Usama, sin Zejdov, dobio zapoved nad vojskom. Neki od naj­ ponosnijih kurejških poglavica zadržaše naprotiv samo podređene položaje prema Zejdu i sinu nje­ govom. Poslanik je ipak išao još dalje u svom demo­ kratskom pravcu. On je venčao svoju sestričnu Zejnebu sa Zejdom, da pokaže, kako su otklonjene sve konvencije i ograde klasnog sistema. On je ostvarivao ono, što je propovedao i to je bila tajna njegovog divnog uspeha. Da se venča jedna ponosna dama kraljevske kuće sa jednim robom, to nije samo ozna­ čavalo još nikad nečuveni primer demokratske misli, nego i jedan rečiti dokaz za ispravnost, kojom je Muhamed provodio demokratiju. Ovde moramo pomemiti, da je ova demokratija proisticala iz samoga Muhameda. Ona nije bila rezultat pokreta nižih klasa. Muhamed je poticao iz jedne od najponosnijih kuća Arabije, a bio je kralj i duhovni vođa njen. Demo­ kratija, koiu je zavela jedna takva ličnost, ima još veću draž. Sada se setimo, da su u isto vreme u Rimu, Maloj Aziji i Perziji kraljevi tražili sami, da im se svet klanja. I pošto su Arabljani bili idolopoklonici, pri­ rodno je, da su i oni naginjali takvome kultu. Ali Muhamed se je odvikavao od svega, što je za čoveka bilo ponižujuće i što je umanjivalo njegovo dosto­ janstvo. Šta više poslednje on uzdiže i zagovara, jer ih je učio osećati, da su svi ljudi jednaki i da ne po­ stoji nikakva razlika između čoveka i čoveka, vla­ daoca i seljaka. On je običavao, kada sedne, da isti čilim s njima upotrebi i iz istog suda s njima da jede. On nije nikada nosio kraljevsko odelo ili ma što naročito; on nije nikada imao prestolja za se, niti ikakav raskošni dvor; jer on je verovao, da su dr­ 347 �žavna blaga za javne potrebe a ne za ličnu upotrebu vladaoca. Telesna straža nije ga nikud pratila. Sve­ moćnih ljubimaca nije uopšte bilo. Državne poslove obavljao je Muhamed sam, najvažnija pitanja ras­ pravljali su zajedno svi muslimani i odlučivali po uputama sadržanim u Koranu. Držao je samo jedinog poslužitelja, koga je u radu obično pomagao. Jednom reci, on bijaše do kraja veran demokrata, koji je živeo u samoodricanju i nesebičnosti, da bi samo ljudstvo uzdigao. On se sam podvrgava istim zakonima, koji su vredili za podanike. Prema njemu i familiji njegovoj nije se pravila nikakva razlika. Niti su njegove pri­ staše uživale naročitu prednost, niti bijahu nezavisni prema zakonima zemlje. »Vladalac ne može da čini nepravdu« — ova lozinka bila je u duhu njegovog shvatanja demokracije. Pred narodom je govorio: »Meni je naređeno, da navestim, da ja moram biti prvi od onih, koji će se zakonima p o k o rav atk j »da navestim, da se bojim kazne Gospoda, kad zakone povredim« (6 :19) i »da navestim, da mi je Bog zapovedio, da širim^ pravednosti (7 :28). »Kad uprav­ ljate, upravljajte, pravedno, jer zaista Bog voli pra­ vedne.« (5 :4 6 ). »Kad “izričete narodu presudu, či­ nite to najpravednije.« (4 :6 1 ). Kao rezultat ovih nauka može se primetiti; da islamska pravda ne po­ znaje nikakve partaičnosti i ne čini nikakvih izu­ zetaka. Jedna žena iz plemena Poslanikova bila je tužena za krađu. Njegove pristaše odoše Ussami, koga je Muhamed mnogo poštovao, i zamoliše ga, da ovu stvar kod Poslanika okrene u korist žene, jer je ona od njegove vlastite krvi i mesa. Ussama ode Poslaniku na zdogovor, no ovaj dade sledeći, pažnje vredan, odgovor: »Sam će narod od vas da propadne; kad jedan član plemstva počini krađu, pustite ga prosto da pobegne; a kad to učini jedan siromašan čovek, kažnjavate ga-. Boga mi! I kada bi sama Fatima, kći Muhamedova, bila počinila krađu, odsekao bih joj ruku.« Tako stroga bila je ispravnost, koju su vršili muslimani. Na svom samrtnom času Muhamed nije odredio naslednika i nijedne reči nije pomenuo u korist svog dragog i veoma darovitog rođaka Alije, mada je ovaj uživao i prednost, da bude njegov zet. On je bio učvrstio demokratiju kao opšte vredeću. I ove njene osnovne misli zapažene su i kod izbora njegovog na­ slednika. Sledeće reči služe pri tome kao osnovno načelo: »Najkreposniji među vama je i najdostojniji«. Muslimani su radi toga većali na jednom sastanku i izabrali Abu Bekira za halifu (halif doslovno znači: naslednik). Vladalac je tu zato, da se brine za svoje poda­ nike, a ne samo, da od državnog novca podmiruje svoje lične potrebe i zadovoljstva, To znači, svakj <?Ц 348 njih je pastir svoga naroda i svaki od njih nosi odgo­ vornost za službu, koja mu je poverena. Isto tako Poslanik kaže, da jedan muslimanski vladalac, koji ne stavlja sve u to, da uznapredi dobro svoga na­ roda, neće doći u raj. Halife su radile vrlo mnogo za svoje podanike, provodile su vrlo jednostavan život i ništa nisu uzimali samovoljno iz državne kase. Plata Abu Bekra i Omera nije dostizala veću vrednost od dve funte sterlinga mesečno. Halife behu upućene na privatna sredstva, ћо zato behu tim više poštovani. Abu Bekir je stanovao obično pod šatorom od devine kože, a Omer Veliki, čijem je carstvu pri­ padao i Egipat, Sirija i Perzija, običavao je da se odmara pod drvetom, na čije je grane prostirao ogrtač kao neku vrst šatora. Omer je voleo da oblazi sve ulice grada Medine, da bi lično ublažio nuždu siromašnih, za koje je bio već postavljen jedan naročjto visoki iznos islamskog državnog novca. Kad je jedne noći ponovo ophodio grad, ću nenadano iz jedne kuće viku dece. Siromašna majka objasni, da „ njijna deca gladuju i da je na ognjište postavila jedan prazan kotao, da bi kakogod zamamila gladnu decu. Halif ode do državne blagajne i donese na svojim sopstvenim leđima jednu vreću brašna, da nuždu ublaži. Na ulici se neko od prolaznika ponudi halifu, da ponese vreću. Ali on odbije, da primi pomoć, nego reče: »A ko će nositi moj teret na Sudnjem Danu?« Jednom reči, halife su zaista služile svojim podani­ cima, veliki deo državnog blaga delili siromašnim, a najkasnije mislili na samog sebe. Slična demokratija provedena je i u čisto verskim stvarima. Sveštenstvo, koje je dotle narod despotski ugnjetavalo, odstarnjeno je. P o s r e d s t v o i z m e ­ đ u B o g a i l j u d i n j e g o v i h n e p o t r e b n o je . Bog se ne srne da upoređi sa zemaljskim vladaocima, koji mogu svoje dostojanstvo da utvrđuju često puta na temelju kojekakvih niskih radnja. Takve radnje su znak slabosti ljudske, a Bog je iznad svake sla­ bosti uzvišen. Bog se ne može da uporedi s onim koji strahuju, da im direktan saobraćaj sa ljudima i svaka poverljivost ne škode ugledu i stoga potkapaju potrebni rešpekt. Pred Boga, koji je slobodan od svih slabosti, srne svako da nastupi direktno bez posred­ nika i zagovorača. On je vladar svih. Njegovo sunce obasjava jednako imućnije kao siromašne, palate kao i čedne kolibe. On može sa svima da stupi u vezu, i isto tako je za svakoga pristupačan. Od svakog se muslimana zahteva, da poznaje veru. S t o g a j e s v ak i m uslim an s v e šte n ik i može kao takavdaobavljam olitvejedneopštine. 3. ETIČKA, NAUČNA I UMETNIČKA DELOVANJA ISLAMA. Sada još nekoliko napomena o socialnim shvatanjima muslimana. Najveći rešpekt i najveće pošto­ vanje pripada roditeljima, Koran to naglašuje sasvim �izričito. Ne biti poslušan roditeljima, najveći je greh. Izdržavati starog oca i staru majku spada među naj­ više dužnosti. Muhamed a. s. je učio: »Pravi raj leži u rukama majčinim«. Dalje je muslimanima strogo zapoveđeno, da budu viteški prema ženama svojim, jer: »Zaista«, veli Muhamed a. s., »najbolji između vas je onaj, koji je najbolji prema ženi svojoj«. »Najveća lepota kod vas«, veli on dalje »je naj­ veća lepota morala«. »Musliman je onaj, čija ruka i jezik ne čine štete nikome«. On osuđuje licemerstvo najstrožije i opominje muslimane, da uvek budu istinoljubivi. On kaže: »Ljubav prema istini vodi vrlini, a laž opačini«. Poštenju ustupio je vrlo visoko mesto u skali vrlina. Pošteno zasluživati svoj hleb, donosi blagoslov. Nevinost je stvar časti. Gostu ukazati pažnju, je kre­ post. Stoga se u islamskim zemljama održavaju go­ stinska mesta i hoteli. Islamska gostoljubivost je dobro poznata činjenica. Na granici Indije naišao sam na ljude, koji su stotinama gostiju cjali jelo i prenočište. Sada ću na kraju još da vas obavestim, o učenosti muslimana, koja je u njihovoj kulitari igrala tako ve­ liku ulogu. Sticati znanje uzdignuto je do prisilnosti sledećim recima Poslanikovim: » S t i c a t i z n a n j e o b a v e z n o je za s v a k o g m u s l i m a n a i mu­ s i i m a n k u.« Vrlo je interesantno primetiti, da je Islam u ovom odnosu delovao revolucionarno. Jer do vre­ mena Muhamedovog učenje je bilo najveći neprijatelj religije 1 Učenje je bilo krivoverstvo! Ali Islam ne po­ tiče samo na učenje, nego uvodi jedno usavršavanje po dužnosti za muslimane obojega spola. Islam u podučavanju vidi jedno od najznačajnijih posvedočenja. Muhamed a. s., kao što smo već naveli, kaže: »Samo se dvojici ljudi može zavideti, jednom koji ima znanja pa u njemu druge poučava i drugom, koji ima bogatstva pa od njega deli drugom«, a da istom ne govorim o ljudima, kod kojih podučavanje bijaše delimično strast. Broj učenih bio je tako velik, da je, kako se izvestio, u jednoj bitci palo sedamdeset samih teologa. Ne mali broj njih znao je Koran na­ pamet od reči do reči. Javna poduka u teologiji i Јесше ли заказали ЗИМСКУ logici predavala se u džamiji Poslanikovoj. Po redu rastao je interes za nauke sve više, tako da halife onsovaše i jedan univerzitet u Bagdadu. Muslimani su nosili svoju kulturu u sve zemlje, koje su osvajali. I Evropa nije ostala nedirnuta; kad su muslimani došli u posed Španije, osnovaše tamo ćelo mnoštvo škola i držahu predavanja iz algebre, alhemije, ma­ tematike, medicine, građevinarstva, filozofije i poe­ zije. Docmje se osnovaše čuveni univerziteti u Kordovi, Sevili i Barceloni, koji sebi privukoše i hrišćanske studente iz svih delove Evrope. To je bilo vreme, kada je Islam za ćelu Evropu držao visoko zastavu nauke i umetnosti! Zavela se po školama nastava u medicini, prirodnim naukama i lepim veštinama. Građevinarstvo je dostiglo svoj najveći cvat pod mu­ slimanima. Jedna od ovih kopirana je u Engleskoj. Ona je tu poznata kao »Paviljon« I stoji kao simbol islamske kulture u modernom gradu Brighton. Bio sam verlo ponosit na onu palatu, kad sam je posetio, a visoko se radovao, kada sam na vrhu stubova mogao da pročitam u odvažnim arapskim pismenima »Nijedno biće nije svemoćno osim Boga«. U Evropi poznaju reč Alhambra; to je malo iskvarena reč »Alhamrao«, a označava jednu veliku u čuvenu maursku palatu u Granadi. Jedan deo ove palate vidi se imitiran u Royal-hotelu u Rimu. I hrišćanski student?, koji su apsolvirali islam­ ske univerzitete, nosili su islamsku kulturu i nauku na najrazličnije strane Evrope. Dvojicu islamskih filozofa u Evropi su naročito studirali Ibni Senu i Ibni Rušda, čija imena preinačiše u Avicennu i Averroes-a. Sadašnja evropska generacija zanima se jed­ nim drugim islamskim naučnikom, jednim matema­ tičarom, koji je istovremeno bio i filozof i pesnik; mislim Hakima Omera Hajjima. Ukratko, Muhamed a. s. je svagde i svakog po­ ticao na nauku, a njegovi naslednici ponesoše luču znainja od Iistoka na Zapad. Tako smo mi muslimani pripomogli u izgradnj? predstave o jedinstvu božjem; mi smo ne manje od drugih religija pridoneli svoje za pospešenje bratstva i tolerancije i za stvarnu i potpunu demokrati ju. I ovo ni u kom slučaju ne može da se zaboravi: mi smo muslimani kulturu i nauku uvećali i daleko ih proširili; njom je Muhamed a. s. obogatio I s t o k i Z a p a d . 5 nemačkog preveo H. C., Mostar ГА/РЕТ ЗАБАВУ? 349 �P R IV R E D A Poljoprivredna izložba u Goraždi Bivša oblasna samouprava sarajevske oblasti pri­ redila je i ove godine poljoprivredne izložbe u svim srezovima. Važnost takvih poljoprivrednih izložbi je velika, te se seljaci podstrekavaju na takmičenje u ljepšim i plemenitijim žitaricama, u voću, povrću i t. d. Tu se !-■ - J I* * •/' - - - - ' vidi što koji kraj' imade, svp njegove prednosti kao i nedostatci. Seljak, koji ■^ošjećuje ovaku,Jzložbu, vuče veliku korist, podučaje se primjenjivanju i ocje­ njivanju raznih plodina.. Osim [toga^ o cjen jiv ale ko­ misije pravedno nagrađuju izlagače najbolje izloženih artikla, što moralno utječe na seljake. Odlikovan seljak ponosan jp na priznanju; ustanej^ kroči na­ prijed. Neodlikovani mu ne zavidi, nego nastoji da se boljim načinom rada, plemenitijim sjemenom iz­ ravna sa svojim odlikovanim susjedom. Darovi su razne modeme poljoprivredne sprave, alati, sjemenje. Tome je svrha i uvađan je modernog ratila. Na 27. X. o. g. otvorena je bila poljoprivredna izložba u Goraždi. Izlagača je bilo oko 450, a izlož­ benih predmeta blizu 3.000. Obaviješteni smo da je ova izložba od sviju iz ove oblasti najuspjelija. Za naš Gajret ova izložba ima također svoje veliko značemje. Nakon otvorenja lizložbe, kojoj su prisustvovali predstavnici nadležnih vlasti i mnoštvo težaka obadviju vjera, uzeo je riječ dipl. agron. M. Fazlagić, upravnik poljoprivredne stanice u Goraždi i aranžer izložbe, i svojim vatrenim govorom razvio program Prosvjete i Gajreta, naših dvaju najjačih kulturnih društava i tom prilikom apelovao je na prisutne izlagače da svoje izložene artikle poklone ovim društvima. Jednoglasan odgovor iz sviju grla bio je: »Hoćemo«. Čist prihod iznašao je preko Din. 6.0QQ.—. ' I ovom prilikom, Gajret se zahvaljuje svom pri­ jatelju, g. M. Fazlaigću kao i plemenitim darovate- jesenjom sjetvom Ko želi veliki žetveni prinos ozimih strnih žita, neka ima u vidu ovo: 1. Ne smije sijati žito iza Žita, već iza nekog drugog usjeva, najbolje iza djeteline, graška, graorice, pasulja, kukuruza, krompira illi' repe. 2. Ako se već mora sijati žito iza žita, to se samo za nuždu može činiti, ali nikako da se ne sije ista vrsta žita za sobom, već neka se mijenjaju razna žita. Najbolje još podnosi da se jesenje žito sije iza jaroga, n. pr. pšenica iza ovsa ili jaroga ječma. 3. Ne treba sijati ni odviše rano, ni odviše kasno. Najbolje doba sjetve pada u mjesecu oktobru. Radiji usjevi stradaju obično od kukaca štetočina, a pozni ulaze u zimu slabi i stradavaju od studeni. 4. Zemlju za žito treba dobro uzorati i dovoljno usitniti, kako bi svako posijano sjeme dospjelo u zemlju i našlo tamo povoljne uslove za nicanje. Nije pametan savjet, da za žito zemlja treba da ostane podosta grudvasta, jer poljoprivrednici slušajući ovakav savjet, lako pretjeruju, a ovo onda ispada na štetu usjeva. 5. I za žito treba zemlju orati duboko, i nije pametno, što neki savjetuju, da se za žito ne smije 350 orati duboko. U dubokoj oranici razgrana se jako korjenje, te bolje bniljku hrani, i bolje je drži protiv poleganja. Imao sam ove godine žito n a riljanoj zem­ lji, kao i na plitkom oranju. Na plitkom je oranju izljegao a na riljanom bivšem vinogradu nije. 6. Treba odabrati dobru sortu žita. Ako se uvodi nova sorta, uzetft je oprezno, pošto je već ranijih go­ dina u dotičnom kraju isprobana. Novim sortama po­ kloniti interesovanje, ali raditi samo na malim po­ vršinama, da šteta od mogućeg neuspjeha ne bude velika. Od dobre sorte mnogo je zavisan veliki prinos. 7. Prije sjetve mora se sjeme urediti i izliječiti od bolesti glavnice. To se lako može pomoću raznih sredstava za potapanje, illi pak za zaprašivanje sje­ mena. Ako u sjemenu ima još čitavih sjemena punih crne prašine, onda se sjeme mora potapati, inače do­ voljno je da se zrno zapraši. S dobrim i potpunim uspjehom upotrebljavao sam: za potapanje sredstvo Uspulun, a za zaprašivanje Tilantin. Da M je neko sjeme zaraženo i bolešću garom, to se na njemu i spolja ne raspoznaje. Pa ipak treba i o gari povesti računa. Od gare može se sjeme iz­ liječiti samo jednim načinom: potapanjem ц toploj �vodi od 52 stepena Celzijusa. Ovaj je posao lak i prost za onoga, ko mu posveti malo pažnje. Ko to neće, bolje neka no Sini, već da se pobrine za zdravo sjeme s druge strane, ali — da traži garanciju da je zdravo. 8. Najbolji način sjetve jeste sjetva na odžakc. Sjetvom na odžake postizavaju se ove prednosti: Usjev brže raste, ulazi jači u zimu i bolje odolijeva zimi; usjev od proljeća brže napreduje, pa ran/ije klasa i dospijeva: usjev se razvije jači i jednačiji; ima čvršću slamu, veće klasove s većim brojem zrna u klasu; zrno je krupnije, teže i jedrije. Ovo su po­ kazali već višegodišnji rezultati. Ovogodišnje žetve kreću se kod usjeva na odžake oko 30 mc. po hek­ taru. Sijalica za sjetvu žita na odžake ima već dosta u prometu. 9. Ozima žita odlično iskorišćavaju veštačka đubriva. To dolazi najviše otuda, što đubriva pomažu, da mlade biljke brzo porastu — i to s jeseni prven­ stveno u podzemnim svojim organima t. j. u korijenju. Ojačane biljke bolje odoljevaju zimi, pa u proljeće potjeraju punom snagom čim nastanu topli dani. Ovakav usjev ranije dozrijeva i izbjegava- ljetnoj žegi s punim klasom jedrih .zrna. 0 ■» Ф ЕЉ ТОН Najbolje vještačko dubrivo za jesenja žita jeste mešavina superfosfata i čilske salitre. Po hektaru treba superfosfata 200—300 kilograma, i čilske šalitre s jeseni 50—75 kilograma, a rano s proljeća, ako usjev nije dovoljno jak, još jedanput 50—75 kilograma ša­ litre. Pjeskovitim zemljama treba davati i kalijskog gnojiva, i to u jesen oko 100 kg. po hektaru. Vještačka đubriva najbolje je u jesen rasturati prije sjetve (može se i poslije sjetve) a s proljeća rastura se čilska šalitra preko usjeva. 10. Žita su vrlo blagodatna za okopavanjc. Ako je usjev do jeseni ojačao, a udario je i korov, i ako je u izgledu lijepo vrijeme bez mrazeva, dobro je da se okopa već prije zime. Inače mora se to činiti s pro­ ljeća kad nastanu topliji dani. Obično dovoljna je s proljeća jedna kopnja, no bolje je, ako usjev ne ojača toliko da se ne može kopati, da se okopa dva puta. Ko bude ovako radio, naći će s manje zasijane površine veći prinos, nego nemarljiv poljoprivrednik sa tri puta>veće. (»Srpsko Kolor.) K. Popović. \u g g & \Y 'Ш ' Легенде o Саламоновој мудросши (Свршетак.) У Еклссиастама се н. пр. у 28. стиху палази следећа изрека: »Нашао сам једног човека Лзмеђу хиљаде, али нисам никад нашао једне женс међу жснама.« Према сачуваној причи, Саламон je био 'наредио једиом од својих дворјаника, да потражи по свој краљевини једну жену, чији би муж био тако иснраван као она. Гласник je тражећи ју изгубио много година, док му није успело одаслати краљу нског поданика, којему он нозвавиш га на страну каза: » A k o пристајеш да убијеш ове ноћи своју жену i i да м исутра донесеш њезину главу, даћу ти своју кћерку за с.упругу и после моје смрти ћеш завладати синовима Израела.« Taj човек обећа, да ће послушати, но при повратку кући увиди, да му je тај задатак тешко извести. Његсва га je жена залуду настојала развеселити, глодајући га оборене главе и удубљена у мисли. Биједни je човек размшиљао о судбини своје деце, ако изгубе мајку. Уза све то задато обећање краљу склону га, да преко ноћи испуни заклетву na се довуче до одаје своје жепе, која je тада опавала, држећи на грудцма најњежнијег од љегове деце, док je старнји био прислонпо свој.у главу на њеном крилу. Овај га јс призор толико ган.уо, да raje могао починити злочина, који je краљ од њега захтевао. У својој грижљи појави се код Саламона и стаде ra молити не би ли га решио обећања, што raje могао почшшти злочипа, премда му je владар био обећао сва његова блага и палаче. Ганутљивим je речима тумачло своју луду намеру за извршење те пресуде нризнавај.ући, да није имао доста хладнокрвности да отме својој деци мајчииу љубав. Саламон je ганут саслушао његово приповедање: »Нашао сам, рече, једног човека између хиљаД.у!« Педесет дака након тога позове себи ту жену и каза joj, да би je хтео узети за супругу, алп да мора убити свога мужа. Жена je прихватила тај предлог са великом радошћу, али Саламон у страху, да he се то нечувено дело и догодити, даде joj један бодеж од лима, напутивши ју да закоље свога мужа са тим оружјем. Сва сс у хитњи вратила својој колиби жсна, исказујући евојему мужу сваку брижљивост. Прекрила je свој стол са обилним јелима и плсменитим вином, a које je несретника бацило у дубоки сан. Искориствши — жена — ibcroBO nnjaiio c/rajte, покуша рзвршити своју од- 351 �луку, да му лресече грло. Оружје je, свакако, било неприкладно за такав чин, na се муж пробуди, задобивши лаку рану. Сав у гњеву, муж joj тада рече: »Ко ти je дао тај бодеж? Ко те je на то саветовао? Страшно je било његово запрепашћење, кад je чуо, да je зачетник овог дела био сам краљ. Сутра јутром појавшпе се обоје пред Саламоном тражећи правду. Човек, у оправданом гњеву, рече краљу: »Ja сам с њом имао сажаљења, али није она са мном.« Саламон саслуша његове речи привидно без зачуђења, затим рече: »Претпостављао сам, да она неће имати с тобом сажаљења, na сам joj зато и дао лимени бодеж.« Окренувши се, затим, народу рече: »Нисам никада сусрео једну жену међ.у женама!« Између најотаријих, које се придавају Саламону, спада и његова способност разумевања језика птица, кукаца и четвороножаца. Причају легенде, да je, налазећи се у предворју палате, слушао разговор двају голубова. М.ужјак je говорио женки, a привидно без икаква хвалисања: »Са,ламонове џалаче не значе за мене нипгга. Сам je Ј*раљ једна особа без вредности. Кад бих ja хтео, срупгао бих.>у једном часу њерова^ престоље и сву његову моћ.« Саламон дозове голуба' !и запита га зашто у п ^ требљава такав начинРговора, нашто птица одговори: »Нећеш ли «ми нашкодити, Велики пророче? Ко може, a да се нечим не хваста, кад говори са женском?« Краљ се je насмешиб' на овај случај и пусти га без казне, али кад се je поновно вратила птица својој женки, запита га она, што му je рекао Саламон. Птица joj одговори, да га je С&ламон молио, нека га терпи и нека му ne чини зла. Чувши Саламон ове речи, западе у бес и засу камењем голубове, да тако буду примером мушкарцима, како би се одрекли непотребног хвалисаља, a жене, како га не би од њих тражиле. Другим једним случајем приступшпе Саламону мрави оптужујући слопа ради окрутности, јер их без обавештења гази при сваком кораку и тим им проузрокује настрашнију смрт. •Мрави су изјавили краљу, ако их не буде заштитио, да ће они сами наћи средстава за обрану. Ово je изазвало код краља смех и рекао им je нека сами у томе ураде што само могу. Видевши сс они толико омаловажени, сакупише се сви мрави na ископаше једну рулу na путу куда je тај слон сва- кодненно пролазио. Следећг je дана он јуртом туда пролазио и падне у рупу да оа више није могао изв.ући. Милиони га je мрави напало, раскомадавши га, да на њему није друго ништа остало до костију. Неколико дана иза тога питао je Саламон где му je слон, na кад м.у рекоше, пгго се je догодило каза: »Био човек јак као див, ипак не сме имати за непријатеља ни саме мраве«. Легенда о хиљаду Саламонових жена уврштава овог краља међу најсретније властодршце од старине. Налази се пак уплетена у његова веома сретна освајања и приповест о једној његовој љубавиој згоди, у којој je једна жена извргла руглу сву мудрост и досетљивост краља. Саламон се je једном заљубио у једну жену чија je сјајна лепота наличила једино na њену несломљиву љубав према свом мужу. Одбивши галантне предлоге краљеве побоја се жена, да би се он могао послужити овојом силом и датл je к себи довести, да задовољи своју страст. Одлучи зато да се послужи сплетком na позове под свој балкон удварача на један поћни састанак. Кад je владар стигао на место замоли га она, спустивши с прозора једну кошару, нека седне у њу, како би га могла дићи у своје наручје. Заслепљен страшћу поверова краљ и доскора се нађе лебдећи у зраку између балкона и тла. Угледавши га жена у тој смешној ситуацији и ругајући му се рече: Релативна ти je, краљу, твоја мудрост. Раоипаваш своју досетљивост у извршавању правде над својим подложнпма, али ње немаш у управљању са самим собом. Толико те заслепљује страст за поседом предмета твојих чежњи, да падаш у тако гадно ропство. Реци ми што сада морам чинити? Морам ли пресечи коноп, na да нагло паднеш на земљу, или да те оставим тако висећи, na да те сутра јутром могу пролазници гледати у таквом положају?« 'Краљ joj осрамоћен узврати: »0 поштована жено, Ти си у праву, a ja сам ето сагрешио. Спусти ме тако, да се но довредим. Кунем ти се да те нећу више напастовати и послаћу ти један богати дар«. Поучно веле књиге: »Што има мудрац, a чега неби имао луда?« Заслужујем казну и заклиљем ти се својојм круном, да те нећу никад прогонити и да ћу с тобом поступати као са својом сестром!« Чувши ово госпођа ослободи краља, који je потпуно испунио своје обећање. Превео X. Левн Jesam li podmirio dužnu pretplatu? 352 �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Одговор Кабинехаске Канцеларије Њег. Вел. Краља Ha поздравну депешу, упућену Њ ег. Вел. Краљу са свечаности отворења Гајретова конвикта у Бањалуци, предсједник Мјесног Одбора Гајрета у Бањалуци г. Суљага Салихагић, инжињер, добио je слиједећн одговор: Господине, Његово Величанство Краљ благоволео je наредити ми, да изјавим Њ егову захвалност на изразима оданости, поднесеним у име учесника прославе отварања Гајретовог конвикта у Бањој Луци. — Министар Двора: Б. Јефтић, в. р. Свечано ошварање Гајрешовог новог конвикша у Бањалуци У недјељу, 3. о. мј., Мјесни Одбор Гајрета у Бањалуци изврш ио je свечано отвараље новог Гајретовог конвикта у Баљ алуцп. Овој свечаностп присуствовало je око 200 наЈугледнијих грађана, a отворио je предсједник Гајрета у Баљалуци госп. инж. Суљага Салпхагић слиједећим говором: Поштоване госпође и господо! У име Мјеснога Одбора Гајрета најтоплије вам a a хв a љ у ј е м што сте дошли, да на овај скроман пачин rfpoславимо отварање Гајретовог Конвикта у натаој гаехер-Баљој Луци. А ли госпође и господо п а к ^ н ^ ч и н на који проелавл>амо јесте и треба д а буде с к р о*м a н ипак само поновно отварање конвикта за наше снромне културне прплике представља један в а ж а н д а т у м : онгтгоказује да у центру босанске Крајпне, шехефЉањој Луцп, муслиманс елеменат даје и данас глгувни колорпт овоме граду п кД иако е к о н о м с к п т е ш к о п о с р jt у о ипак д аје ^на живота и вољу за nporpecoMijr граду, који срећним стиц прилика постаје в а ж а н ц е н т а р ^ и коме Предстоји, тсако се свн нанамо и очекујемо лијеп "процват п будућност. Је р »Бања Л у ка на К рајини хвала« псктаје ј е д н и м о д д е в е т ц е н т а р а нашег ново#а државног уређења н љезино име Б ањ а Л ука = Банова Л ^ка, добива поновно своје некадашње значење. Наше културно и просвјетно друштв^ Гајрет, које je лањске године п р о с л а в и л о 25 r о д<1 н a свога благословенога рада, на најсвечанији начин, уз огррмно учествовање свих, na и највиших фактора — уз присутност изасланика Њ . Вел. Краља, Владе и свих иаших установа a нарочито наше интелигенције — Гајрет, чијп je програм да поиогне наш у младеж да дође до иауке, тај наш Г a ј р е т н и је н a ж а л о с т н п к а д а с т а ј а о о н а к о добро, како би то требало нашему граду. Н е с х в а т а њ е с а в р е м с н е и а у к е и васпитања, бојазан и страх д а се не сруше стари п несаврсмени погледи n a живот, народ, друштво и религију, који су погледи у својој клици прије најмање 100 годпна почелн гљпти и трунути, нијесу готово нпгдје билн тако снажнн као што овдје у овомс no прпроди тако лнјепом п богатом шехеру. Гајрет и носиоцн његове идеологије, друштво којему je сврха, д а н а ш у о м л а д п н у с п р е м п з а ж и в о т н а з д р а в о ј и с а вр е м е н о ј бази, не д и р а ј у ћ и пр и томе ни у коме погледу у здраве наше традиц и ј е, нпје могло никада, да се поклоии пред онпм што je труло и n a пропаст осуђеио. Зато je Гајрет имао великнх тешкоћа, да се овдје у Бањој Л уци удомаћи. У Б аљ а Л уци je постојао всћ давно Гајретов коивикт, али je тај пред 0 година укинут због лошег одзпра грађак- отоа, Данаш њ и покретачи рада за Гајрет у Б ањ а Л уци коликогод ж але оно п о г р е ш н о гледаље широких м а с а овдаш љих н а Гајрет и његову идеологију, сматрају да je баш о в д ј е р а д з а Г а ј р е т п о т р е б а н , јер помоћи треба ономе и ондје гдје je зато помоћ потребна — и то баш онима који нијесу свјесни д а им та помоћ треба. Зато данаш њи покретачи Гајретове идеје сконцентрисали су све своје скромне силе, да у Б а њ а Л у к у в р а т е Г а ј р е т о в к о н в и к т и д а прошире акцију за Гајрет у овоме мјесту Јед ан дио успјеха je, као што видите, послигнут. Ове просторије, које су биле дијелом рушевина, оправљене су и у шима се за сад а спрема з а живот и за рад 40 п и т о м а ц а . Драга дјецо! Наш иарод откида од уста да вас школује. Наша интелигенција троши један ^обар дио свога драгоцјеног времена и своје енергије, да Вас упути правим путем за живот, за рад и за будућност! Наш Владалац Њ . Вел. Краљ поклања своју високу гтажн.у Глјрсту, n a je дозволио д а Љ егов Први Син, Његов Насљедник TTpccroi.a, буде наш Високи Заштитник. Једино под Његовим моћним протекторатом Гајрет je кадар да издржава неких 700 питомаца н а школама и да трош н блпзу 2 ,000.0 0 0. — Д инара годишње н а ваш е просвјећпВп треба да сте свјесни свега овога! Треба да се одужите народу, од кога сте потеклп п . д аје хљеб. — Треба да сте захвални onoj нашој ш гснцији, која се о вама брине и на прави вас пут упућује. Треба да сте благодарни и одани нашему узвишеном Владаоцу, нашем Високом Протектору Престонасљедику, као Ш1о и читавом Краљевском Дому, који се о вам а очински »брине. Мјеснп Одбор Гајрета у Б ањ а Л уци сматрао je и сматра данаш њ п д ан врло важ ним датумом у историји Гајрета на нашој Крајини, n a je држао за потребно, да овај датум обнљежп у својим апалима овом скромном прославом. J a вам у пме овога одбора свима много и топло захлаљујем што сте иас почастили својом посјетом и тиме показали да цијенпте Гајрет, његову идеју и његове раднпке. Нека je дубока хвала свима онима, који су омогућнлп и помоглп, да се оснује овдје поново Гајретов конвикт, којн he у ш ехер-Бањ а Л уци спремати један дно наш е младостп з а жпвот и рад у народу. У првоме реду нека je велика хвала Главном Одбору друш тва Гајрета, Којн je омогућио ово отварање. Од Главног Одбора сам добно n a позив данашњој Слави ову депешу: (чита), n a ми дозволите д а и ja у име нас пошаљем Главном Одбору ову депеш у: (чита). Нека je надал>е хвг,ла и свима онима, који су нас помоглп прнликом љетошњег теферича, a нарочпто угледним бањалучкпм дамама п госпођнцама, које су много допринијеле д а je рад за Гајрет у Б ањ а Л уци кренуо једннм, no мом мпшљељу, добрпм путем. Нека јс хвала п свима онпма, na и најситнијим, који нас помажу у раду за Гајрет и којп нам омогућују, д а овдје радимо, будпмо се и развијамо«. По завршеном говору бурно je поздрављен г. Салихагнћ. 1 i : Затнм je слиједила декламација Прсрадовићеве пјесме »Bpaha«, што су изведи двојица пнтомаца. Потом je један 353 �r нитомац декламОвао Илићеву пјеему »Како умпре Далматпнац«. Програм je завршио један интомац нгрои руске »Балалајке«. Аплауз лратно je сваку тачку и изазвао пнтомцс lioJioniio на нмпровнчпрану позорннцу. Са овс свсчаиости yiryhcn je брзојавни поздрав Њсговом Вслнчанству Краљу елпјсдећег садржаја: »Мјесни Одбор Гајрста у Бања Луцн са питомцпма и лногобројшш грађанством оакунљеним около прославе отвоpciba 1'ајрстова конвлкта аоздравља у дубокој одапооти Вашс Нсличанство, као што u свога Внсоког Протсктора Младог Прс етолонасљсдшгка, као заштнтнике нашс вационалие проевете. — Иредсједпик инж. Салихагнћ.« Гајретов л.стошп»и тсфсрич у Baita Лудн, као прва Гајретов аманпфестација након неколнко година у овом мјсету, био je вслнки догађај иесамо за Гајрсх псго и за град Бања Л уку — иако важност тс манифеетацијс иијс, нажалост, довол.110 истакнута у јавности. Свсчаност. отваран.а Гајрстова конвнкта имала je такођер вслико значсњс. Ове двије Гајретовс маиифсегације далс су водстрека и вол»с свнма истнцским пријатељима нашсг Гајрета у Бања ЈТуцп, да сада развпју Гајретову акцију пуном паром, na нећсмо прстјерати ако устврднмо да he Бања Лука убрзо постати кула Гајретова, која he предњачнтп у раду за добр народа свима-мјестима у Бос. Крајини и да he у том раду заузепг ona Mjecto којс joj доликујс ПО Н.СПОЈ ирошлости и култу^пом цивоу грађана. / ’ ' Banjalučka društva za Gajre}. Od k ako je osnovan novi G ajrelov odbor u Бапјој Luci, osjeća se volja za ovo n aše d ru štv o u mnogom pogledu i kod pojedinaca i kod društava^, k e ja je volja inače b ila gotovo posve zam rla. P rilik o m ijetošnjeg G ajrelovog teferiča ova se volja n aj­ bolje m anifestovala, je r je to b io te fe rie kakvoga Banja Luka ne pam ti i koji je uspio i u m oralnom i m aterijalnom pogledu. Ovo se v id i i iz sam oga prih o d a teferiča, koji je 'b acio oko 12.500.— d in a ra . Isto tako osjeća se volja i kod n e k ih banjalučkih d ru ­ štava, d a sa ra đ u ju sa G ajretom i da ga i m aterijalno pomažu. Tako je ljetos M uslim ansko Z anatlijsko D ruštvo »Fadilet« o dredilo je d a n d io čistog p rihoda G ajretu, a nedavno je i M uslim ansko D obrotvorno D rtištvo »Bratstvo« u Gornjem Š eh eru p rire d ilo teferič, čiju je većinu p rjhoda nam ijenilo d ru štv u G ajret. Sum u od 253.— din., kao treći dio čista p ri­ hoda »Bratstvo« je poslalo M jesnom Odboru G ajreta u Banjoj Luci. Ova je p ojava vrlo sim patična, naročito za tam ošnje prilik e, j e r je do n edavno G ornji š e h e r sm atran k ao jedan k onzervativan centar, dok se iz ovog ak ta vidi da Gornji š e h e r može da posluži svojim k o risnim radom za p rim jer mnogima, p a i većim m jestim a. Акција за ироширење Гајрешова чланства у Бањалуци Мјесни Одбор Гајрета у Бањалуцн развио je живахиу акцију око проширеља члаиства и јачан.а друштвене организације. У том циљу сиоменути Мјссни Одбор штампао je нарочите летке, протуривши их у све слојеве грађанства и излијепившп пх на свима виднијим мјестима. Taj легак гласи: Ноштовапп господннс! Овај одбор сматра за дужност да упишете за члана иашега добротворног Надамо се, да сте стекли увјерење, дио нашег народа тако заостао у сваком 354 Вас замоли, да се друштва »Гајрета«. да je муслиманоки иогпеду, да му je у науци једини ciiae. A учитн се нс може без средстава, којих данас нојед1ш ац готово никакав нсма. Зато треба д а сс сви оргашгзујемо у Гајрету, који je јед пни данас возван д а mi­ rnoj муолнманокој младежи помогне, да дођс до наука. A да 1’ајрет могпе непунптн ову велику мисију у пашсм иароду, треба д а сви приступимо Гајрсту, — свако прсмо својој сна311 п ксси. Овако од нас можс д а будс члаи 1’ајрета, јер нсма uh иајеиромашнијега, којп пс можс д а дадс за Гајрст барем 2 д пнара, колнко нзиоси једна-двијс кахвс или цигарс духана. У једном свјссном народу се далско вп ш е откида од уста у корист заједницс! Зато треба д а се свм нађемо около Гајрета, з а то треба да ее и Вн ушгшстс за члана! Просвјета има својих 800 чланова у Бањој Л уци, Напредак готово исто толико, a Гајрет једва стотињак! To je срамота, нарочито за муслимане! Редовии чланови плаћају 10.— дииара I. реда, 5.— динара II. реда и 2.— д инара Ш . реда мјссечно. Утемел.ачн нлаћају 500.— динара, што сс можс платити u у мјсссчним ратама од 20__ динара, a добротвори плаћају 1.000.— диИгСра, што сс исто може плаћати у мјесечним ратама од 40.— динара. Зато Вас учтиво молнмо, да испуните приложепу изјаву ii Да пристуните Гајрету. За Мјееии Одбор Гајрста: 'IVjmifc Хгсиб Мурзтбеговић, судпја Предејсдш ж: Суљага Салихагић, ппжињер Поред ropibcr начина за уппснвање члапова, чланови одбора he у групама обићи све радње н канцсларије и na тај иачин личло позивати и молкти за упис у чланство Гајрета сво грађапство. У вјерени смо д а he ова акција Мјссног одбора у Баљ алуци уродити добрнм плодом. Износећи овај подхват Бањ алучана за Гајрст, моле се и сва остала мјеста д а порадс иа јачан.у ir прош и рсту члапства и организације Гајрстове. Исараћај г. Др. Авде Хасанбеговића Т у з л а , 2. октобра 1929. Синоћњим возом, у 18.50 сати, отпутовао je из Тузле у Сарајево, са својом иородицом, предсједник Главног Одбора Гајрета и д о сад ати Велики Ж унан тузланске облаоти, г. Др. Авдо Хасанбеговић, na свој нови положај Зам јеника Б ан а Дрииске Бановнне у Сарајеву. Перон жељезничке станице у Тузли није пикад а примио толико свијета, a нарочито муслиманки, које су такођер дошле да г. Др. Хасанбеговића и његову вриједну госпођу Др. Х алку Хасанбеговић испрате. Поред чиновника, официра, сељака и великог броја грађана, без разлике вјере и еталежа, који су се н а жељезничкој станици слсгли, господина Др. Хасанбеговића и тегову госпођу испратили су нреставницп и преставнице свих културних д р у тта в а , међу којима Одбор Гајрета муслнманки и вслики број члаиица, које су еимпатнчну госпођу Др. Хасанбеговића са букетима цвијећа управо блокирале. За кратко вријеме свога боравка у Тупли, господин Др. Хасанбеговић и његова госпођа стекли су вслике еимпатије у свима народним слојсвима као до сада ниједап шеф Тузланске Области. Kao предсједник Главпог Одбора Гајрета учпнио je да су и муслимански сељаци п у најзабитннјнм крајевима озбиљпо схватилн зпачај Гпјрета, којем према својим н ако теш ким економскпм ириликама, у нарави доприноее n чланови постају. Симпатична гђа Др. Х ал ка била je обљубл.спа мођу свима дамама, a нарочито мсђу муслиманкама, међу којима je неуморно радила n a њиховом културном и просветном подизан.у. �Љ езнн Ј»ад био je плодокосан, јер су и муслпмапке боље схватиле зиачај Гајрста који из дана у дан у свима мјестимг. напредује. Воз je кренуо тачно у 18.50 сати и уз бурне поклике, пелике масе народа »живио Зам јепик Дринског Bana«, »жипио прсдсједник Гајрета и љегова госпођа« — изгубио се испред очију пратиоца, који су праћени ситпом кишицом иапуш тали жељезничку станицу, носећи собом теж ак утисак, што им из њихове средине одлази истински вољени шеф досадаље Тузланске Области. A. С. Беговић. Члан Гајрета г. Х асан Муслић, моли, да се нрочита ииемо Главног Одбора, да чланови зпаду, загато je бивши пододбор у Скоиљу разрешен. Повереник на то чита пнсмо Главног Одбора, које скупштина са задовољством прима на знаље. Иза овога повереник каже, да je на реду избор чланова Мјссног Одбора, те у канд. одбор предлаже гг.: Хусеина Беruha, Мехмеда Хашимића те Саида Ахмеда, a као четвртог члана овога одбора цела скупштина предлаже самога повереника. Канд. одбор се повлачи у другу собу, те након 15 минута известилац г. Хусеин Бегић чита ову листу: председник: г. Инг. Генерал Влад. Павловић, бурно одобравање и »живео«. Избор новог Мјесног Одбора у Скопљу ппредседник: г. Февзија Хамзић, адвокат и кмет опПовероник Гајрста у Скопљу г. Н азиф Ресуловић, учиштине; тељ, сазвао je према решењу Главног Одбора Гајрста констисекретар: г. Др. Бећир Ново, лекар; туирајућу скупштнну Гајрета у Скопљу и а д ан 3. новембра благајник: г. Мустафа Ћатовић, директор »Ибар-банке«; о. г. у 10 сати пре подне у ресторан »Престолонаследник«. чланови: гг. Војин Варошчић, индустријалац; Мухамед Сазиву ове скупштпне предходило je разреш ење досадањег Ш абанпашић, индустријалац; Пашо Халимнћ, трговац. Мјесног Одбора у Скопљу. Заменици: гг. Ахмед Вељовић, професор; Махмуд ОмерТачно у 10.25 сати поверенпк у присуству од преко 200 'беговић, трг^вац; Хасан X. Османовић, чиновник; Абдулах X. Мехмед, трговац; Х асан Зукановић, фризер. чланова отворио je скупштину са речима: - Надзорни одбор: гг. Абдулах еф. Чаушевић, окружпи »Господо, молим вас, да ме саслушате«. 'јГуфтпја; Будо Граовац, новинар; Назиф Ресуловић, учптељ. Б урним аплаузом поздравл>ен од свих прпсутпих, "ђеђу Скуптпглна акламацпјом изабире свакога члана напосе. којима су се иалазили најугледнијн грађанп као и дбписЧлан г. Јусуфовић предлаже, да се изашаљу 2 члана, ници великих листова »Полртике«, »Вреуепа«, '»Правде«, те којн ће одмах отићи и звестити о избору новог претседника уредник »Орпског К о соваж ^оворенвк настарЉа: г. Генерала Павловића. СКупштина ово прима, те се бирају »Пре свега саслушајте садржај. д м еш е, коју упућујемо -HV Февзија Хамзић и Војин Варошчић, да ову дужност изса ове велпчанствене скупштине Њ . В. Краљу. Пошто врше. скупш тина уз бурне поклике »жнве^ Краљ«, попратил* саЗатим поверенвк стављ а на дневни ред »Програм рада«. држ ај депеше, повереник моли. ^да ^(оже Псјадрашпп Главни Овај je програм за сада тешко установити, али се ставОдбор у Сарајеву и његова прбдсадника г. Д ра A. Хасапл>а одбору у дужносг, д а поради свим еилама на прикупклико« [KO« беговића. И ову je депешу скупштина попратнла покл! љању нових чланова, нарочито добротвора и утемељача. Од»Живео«. бор мора свакако, д а приредн велику забаву у јануару, a no Иза овога je roBopmht прочитао депешу Гла! могућности п које соаре. бора у Сарајеву, коју му je упу^лД председннк г. Др. ХасанЕвентуалпје: Реч тражи : Пашо Халимпћ, те каже: беговић, желећп успешан рад скупштпни и будућем одбору. ш Читање ове делеше тазвало je кол сктт,шт.не вуран аилауа „и поклике _______ »живео«. ______ тт________ __ i.____I_____ —U _ Повереник ije. такођер прочитасг и ____ писмо, које му je упутио окружни муфтија у Скопл.у, г. Чаушевић, у коме жели добар успех новоме одбору. И ono ппсмо je екупш тина попратила са »живео«. - > •< •, Поверепик затим предлаже: 1. д а се за ескретара данашње скупштине изабере Др. Ново; 2. за ферификаторе Војпн Варошчић и Ахмет Всљовић, a затим представља пзасланпка власти г. В. Станшпића. Једногласно п са »жнвелп« врим а скупштина. Говорннк наставља: »Господо, пододбор Гајрета у Скопљу основан je 1924. год. Подлога je било Удружење бос,херц. муслнмаиа, које je читав свој инвентар уступило Гајрету, a сви љегови чланови, упнсали се за чланове Гајрета. Међутим, овај Гајрет иије никада показао ннкакве резултате, тако д а се може pehn, да je овде Гајрет само животарпо и постојао само n a папнру. Незадовољан оваким радом за Гајрет, Главнп Одбор у Сарајеву својим рсшељсм од 24. октобра о. г. разрсшпо je дужностп досадањн Мјеснн Одбор, a мено пменовао повсрсникои, те ми наредпо, д а изв р т п м упнс чланова п сазовем скупштппу, која he изабрати нови Mjecmt Одбор. Одазивајући се овомс захтеву Главиог Одбора, ja Вас молнм, да евим снлама помогнсте акцију Гајрета у Царском Скоил>у, a за добро Краља и Отаџбипе. Иоред моралце, noTi'efma je 1’ајрсту и матсријална помоћ и котпора, пко хоИсмо, д а Гајрет m-пуни ону задаћу, коју je предузео«. Затим повсрснпк чпта чл. 3., 15., 1в., 17., 43., 44., 45., 40. и 49. правила. .Ч ееи тав евим. м авоввва одбора. молвм ns, да пвтенаввно пораде на ширењу Гајретове идеје, нарочито пека пораде на отварпњу читаоница, a што je прошло, нека се заборавп«. Повереник му захваљ ује и каже, д а he љсгову молбу за отвараље Гајрстових читаонпца ставити у дужност новоме одбору. Пошто će иико виш е није јавно за реч. повереник се топло захваљује свпма скупш тинарима и у 12 еати пакључује скупштипу. З а овим je настало бурно плескањс и чсститаље како поверенику, тако п члановима одбора. Izbor Mjesnog Odbora u Tur. Janjarima D osadašnji povjerenik G ajrela u T ur. Janjarim a g. H usejn H am šić sazvao je 30. oktobra prijatelje G ajreta u svrhu osnutka Mjesnog O dbora za Tur. Ja n ja re i okolicu. To je učinio zato, je r s e je upisao toliki broj članova da se je prem a čl. 43. G ajretovih p rav ila trebao osnovati Mjesni Odbor. N akon im enovanja verifikatora g. Hamšić je upoznao p risutne, kojih je bilo prek o 50, sa idejam a G ajreta te o nje­ govu plodonosnom rad u u prošlosti, sadašnjosti i naročito na­ glasio njegov rad u budućnosti. Nakon toga se je prešlo na čitanje p rav ila, a kad se je ovo dovršilo, onda se je prešlo na izbor odbora, u koji su izabrani aklam acijom slijedeći: Za pred sjed n ik a: Husejn Hamšić, učitelj; podpredsjedn ik a : H asanbeg lladžić; sekretara Salih Muminović, im am ; blagajnika: E m in ef. Colić; za članove bez funkcije: D edaga Kovojkić; Ševket ef. Nakičevič i Lutvo Alagić. 355 �fZa zam jenike: h u se 'n a g a Hamidovič, 6 sm o NedžiboviČ, Fehim Alić, Mehmed ef. Osmić i Suljo Bešić, a u nadzorni odbor izabrani su : H asanaga Hodžić, Smajo Zečević i Hakibeg Hadžić. D a je ovako velik i bro j Članova izab ran u odbor, uzrok je v elika razdaljenost organizovanih sela u ovom odboru, a osim toga i dosta veliki bro j up isanih članova. S tim e se je sastan ak zaključio. N akon zaključka sazivač je ponovno zahvalio prisutnim a na ovako, i pored hrđav o g vrem en a dobrom e odzivu pozvavši, kako članove novoizabranog odbora, tako i sve p risu tn e, da i n ad alje intenzivno ra d e n a širen ju ideja G ajreta. Нова иовјереништва Гајрета најугледније муслимапске хануме Из Тузле. Ч ајаику сУ такођер посјотило неке одбориице »Кола Српских Сестара« н »Хрватске Жене«. Морални као и материјални успјех био je изван сваког очекивања. Чист прпход са чајанке био je Дин. 1.060. Овај наш нови Ж енски Одбор показује приличну актнвност и велики цнтерес за све корнсне и напредне акције међу муслнманкама. Сада жепски одбор пописује неписмене муолиманске дјевојчице за аналфабетски течај; досада нх се јавило око 25, na je у изгледу да he отворити аналфабетски течај кроз који дан. Бивш и Гајретов питомац, a сада наставник Стручнв Заиатске Ш коле у Тузли, г. Ш укрнја Чустовић, уз сарадњу п помоћ управннка конвикта у Тузли r. Салихспахића отпочео je дне 21. октобра о. г. аналфабетски течај са једанаесг муслиманских дјевојчица, које лијепо напредују у учењу и редовно посјећују течај. Ових дана поставно je Главни Одбор слиједећу господу за повјереннке Гајрста и то: у Челпћу, срез Брчко, А хмеда Сулејмановића, учитеља; у Гор. Ш ехеру, срез Б ањ а Л ука, Тахира Мпспрлића, учитеља; Гајретова забава у Илијашу у Велесу: А лиРиза Садиковића, муфтију; у П ризрену: М ухамед Фахреддин Мудернсоппћа, муф• Miecnn Одбор Гајрета у Илијаш у прпређујс у суботу, тпју; 30. но!?ембра о. г. забаву у корист Гајрета са слиједећпм у Новој Касаби, срез В ласеница: Осмапагу Х адећа, програмом: предсједника општнне, и l. Поздравни говор, држи r. X. X. Е кић; 2. Д рж авпа у Доњем Залуковићу, срез В ласеница, Омора Бербића', Х1џ<иц. гвнра там б у р атк и збор; 3. М. Боговић: »Домовини«, предсЈедника општинс с тим, да у што краћсм времену раздекламује Џемал Екић; 4. П. Прерадовић: »Змпја«, декламује гранају Гајретов рад, оопнш у чланрве п 'о с н у ју мјесне одЈозсф пиа Кураја. боре. v‘ о »Златни бардаК« од A. Мурадбсговића, т а љ п в а пгра у Ha предлог предсјсднпка*- Мјчсног Одбора у Зенпцп по1 чпну. стављени су ових д ана слпједећп повјереницн у срезу зеН аграда љепоте. Ш аљнва пошта. Амерпканскп затвор. нпчком: Набацивање коријандола. Плсс до зоре. у Градиш ку: r. Мухрмед ЈИмер еф. Ћ ерим; дг Појд в јк ^ Обплан слаткн и слани буфет. Осман еф. Спахнћ, у В ркбдуку: г. Сулејман еф. Имамовпћ; Почстак у 8 сати н а вечер. У лазпина добровољни прпу Догладима: г. TiaiftM еф. Грачић; у Ричпцама: г. Раш ид еф. Имамовић; у Бабину: г. Н езир еф. П ашалић; у Б рњ ицу: г. Салих еф. К о б п л п ц а ;^ М ошканици: Хилмп сф. Имамовић; Гпјрвшов кермес у Улцнњу приредио je Гајретов керу Визуш и: г. А бдулкадир -еф. К адић. 1 пПододбор “ ’ —А" г' Гајрета ”у vУ"лцињу "”" мес дне 6. септембра о. г., са врло пробраиим програмом. И У Оџаку (срез Дервента): Ha предаог предеједнпка Мјесматеријалном погледу успјех je био задовоу моралном ног Одбора у Дервенти г. Есадбега Алибеговића, нменован љавајући. , ; i ., ј је поред досадањег повјереника у Оџаку г, Сејфудина Маглајлића и г. Х аф из Арнф Џ анановпћ, како би заједннчким Отварање Гајретове чишаонице и књнжннце у силама порадилн на оснутку Мјесног Одбора и проширења Шшиау Гајретова рада. Ha даи 1. новембра о. г. отворепа je н а свечан начип У Будим лик-Јапри Гајрстова читаоннца и књ иж пица у присуству преставника Ha предлог управе конвикта у Б ихаћу пменован je грађанских, проеветних и верских властн. Отворење читаоових д ан а цовјереником Гајрета у Б у д ш л и ћ -Ја п р и , срез нице и кљижнице изврш ио je са поздравпим и подесним Сански Мост r. Ахмед Ш ехић, посједнпк, и уједно замољен говором председник Mjecuor Одбора и Читаонице г. Хусеин д а развије Гајретову организацију и no околннм селима. Јахић, у коме je присутним објаснио досадаш њ и р ад ГајНовн добротвори и утемељачн Гајрета рета и задатап Читаонице, у којој he ускоро отворити аналИз Озрена: Мјесни Одбор Гајрета у Озрену (ерез Сарафабетски течај и почети држ ати поучна предавањ а. Прилијево) уписао je слиједећу rr. за чланове добротворе: Ибрахим ком отворења Читаоннце уписало се je око 40 чланова и сваСпахић, Рамо Спахић, Емннбег Ш ахинпаш пћ, Ахмед Басара, к и д ан јавл>ају се иовн члаиови Читаопицс a у з то и ГајРаспм Б ајрић, Бего Челик, Р аш пд Ш ечић и Тајиб Б ал та — рета, бсз разлике вероисповести. Ha крају се захвалио одза утемељача: М ухамеда Грбу. бору Велики Ж упап r. Мих. Михајловић n a енергичном раду за Гајрет и љеговом проширењу н а целу брегалничку област. Из Скендер Вакуфа: X. Ћ урица Стоканић из Скендер В акуфа уписао се за члана утемељ ача и уплатио н а име члаФејзије-медреса у ТравннкуЈне усшуаа се Гајрешу наршсе Дин. 100-—. Познато je Гајретовим радницима д а je Главни Одбор Хвала и живио! још пред двије годипе ступио у преговоре са надлежпим Из Штипа вјерско-аутоиомним властнма у погледу уступањ а Гајрету Суд општине у Ш тииу уписао се за члана утемељача Фејзије-медрссе у Травнпку. По тој ствари дискутовано je нашег друштва и дозиачио одмах члаискн допринос од Дип. и n a прошлим двјема скупш тинама Главног Одбора. Ових 500.—, пашто му je u диплома одаслана. д ана ствар се докончала n a тај начин д а нам je У лема МеЧајанка Женског Мјесног Одбора џлис доставио нрепис ријсш сљ а Вакуфско-меарифског саборДне 25. октобра 1929. одржао je Мјесии Ж енски Одбор ског одбора у Сарајеву који гласи: » С а б о р с к и о д б о р Гајрета у Тузли веома успјелу чајанку, коју су посјетиле н и ј е з а то д а се о в а м с д р е с а п р о д а ј е Гај ре ту. « �Овим ријешељсм Бакуфско-меарифског саборског одбора дефинитивно je скинуто с дневног реда питање уступања Гајрету Фејзије-медресе у Травнику. Вијести из Тузле Госп. Ахмедбег Селимбеговић, техн. чиновник Грађевинске Секције у Тузли, поклонио je тузланском конвикту: 60 кг прасе, 50 кг кромпира, 50 кг репе и 15 кг црвеног лука. Главни Одбор и овим путем изриче г. Селимбеговићу своју захвалност н а племенитој пажњи према »Гајрету« н љеговим питомцима. Вијесши из Старог Бара Мјесни Одбор Гајрета у Старом Б ару приредио je 5. новембра своју прву академију, која je успјела како морално тако и материјално. А кадемији су присуствовали сви угледни позвани грађани и чпновници са својим породицама. Внјесши из Рудог Досадањи повјерсиик у Рудом г. Асим Кадриспхаик премјештен je, na je Главни Одбор на његово мјесто именовао г. Салку Ћурића, жељезн. чиновника у Рудом и дао му у дужност да ускоро оснује и Мјесни Одбор. Добровољнн прилозн Гајрету Ових дана дозначени су Гајрету слиједећи добровољни прилози: Општинско Поглаварство у Вишеграду Дин. 200.— • Градска Опћина у Фочи Дин. 500.— ; Градско Поглаварство у Градачцу Дин. 100.—; Мјесни Одбор Гајрета Оштрел> Дин. 238.— ; Мустафа 3yxpnh, повјереник у Цазину, Дин. 150.—, и Ш аћир Гогалија, Сарајево, Дин. 59-—. Из Прњавора: Повјереник Гајрета у Прњавору дозначио нам je своту од Дин. 50.— као добровољни прилог предсједник Мјесног Одбора у Бања Луци, госп. инж. Суљаге Салихагића, приликом његове посјете у Прњавору. Из Ђос. Ш амца: Мјесни Одбор Гајрета у Бос. Шамцу дозначио je Главном Одбору Дин. 636.— као сакупљене до. бровољне прилоге мјесто у нарави, a дароваше слиједећа гг.: Дин. 250.— : Мухарембег Махмудбеговић; no Дин. 70.—: Др. Нафец^Мехмедагић и Мустафа X. Алибеговић; no Дин. 65.— : Браћа Чпзмић и Мухарем еф. X. Јусуфовић; Дин. 30.— : Ибрахим Муратовић; no Дин. 20.— : Bpaha Церибашић, Ибрахим Репичић и Сулејманага Зукић; no Дин. 10.—: Мехмедалија Агановић и Х асан Алатовић. Мјесном Одбору као племенитим сакупљачима топла хвала! Г. СмаилбеТ Омербашић sa \ У 19 часова предсједник Мјесног Одбора г. Смаилбег Омербашић отворио je академију, поздрављајући присутне, истичући значај и рад Гајреха на просвјетном и националном пољу. Пажљпво саелушан од прнсутннх, завршио je г. Омербашић свој говор кличући Њ ег. Вел. Краљу, Краљевском Дому и Протектору Гајрета. Затим музика Друш тва Братства одсвпра хпмну, a потом су се редале тачке програма и то: 1. Дуети: »Кад млидијах умријети« од. Б . Радичевића, пјсва гђа Др. Радошсвић, на клавиру прати гђица Дебела; 2. Одломак из Гејше: изводила дјеца основне школе; 3. Рецитовање: гђица В. Ш еховића; 4. Б ннички : »Тамо за гором« и з опере Ha рунку, пјева гђа Радошевпћ, пратила на клавиру гђица Дебела; 5. Турскн плес: извела гђпца Дебела, пратила на клавиру гђа Дебела; 6. »Мухаџири« извели члановн Мјесног Одбора; 7. »Остајмо овде« од A. Ш антпћа, рецптује г. Каламперовић. Игранка. — Лутрија. — Краљицом забаве пзабрана гђа Радошевић. — Обилан бифе. Мјесни Одбор сматра за потребно да се и овим путем захвали гђи Љ убици Радошсвића и гђици Тати Дебелн, које не жалиш е труда судјолујућп на извђељу ове академије. Мјесни Одбор захваљује свпм посјетиоцнма којн прнложнше прилог за ову академпју. Мјесни Одбор се захваљује приређивачком je на челу са режисером г. Дивановом успио овако величанствену забаву. Бруто приход ове забаве износио je Дин. je чист приход изнио Дин. 3.260.50. као и онима одбору, којн да приреди 8.212.—, док Из Козарца: Ha дап 14. IX. т. г. приређена je забава у Козарцу у корист друш тва Гајрег и џамије у Козаруши, чије je отворење било na 13. IX. т. г. Ha забави je било прилично публике, само je упало у очи да на забавн није био нити један како државни тако ни приватнн имам, n a нп сам имам џамије у Козарушп Шакир еф. Хаџик, у чију je корнст забава и приређивана, a нпје дошао ни мухтар истог џемата. Забави je присуствовао поглавар среза г. Живковић са обитељп. Чисти приход пзносио je Дин. 1.550.—, од тога пола Гајрету, a пола џамијн у Козарушге. Ha забави се je одигравао комад: »Орден«. Добровољне прилоге дароваше: Дпн. 100.— : Ибрахим Мешнћ, Приједор; no Дин. 50.— : Хасан Порић из Бос. Дубице, Аган Балић и Ибрахим Кључанин 113 Козарца; no Дин. 20.— : Мујо Зенкнћ, Мухарем Миџнћ, Милан Алагић, Галиб X Османагић и Хнлмија Ј. Субашић сви из Козарца, Џафербег Беш иревић и Омерага Алагић из Санског Моста, те Сефер Сушић из Козаруше; Дпн. 15.— : Режуш ка Кнежнчек, учитељпца; no Дин. 10.—: Хасан Хушидић, Миле Мандић. Ахмет Сушпћ, Хафиз Мустафа Башагић, Дервиш Махић, Дервиш Кодунпћ, Мехмед еф. Балнћ, Ж нлп Корчо, Мухарем Бешлагић, Божидар Драгичевић, М. Форић, Хасе Хрустић и Авдо Кусуран; no Дин. 5.— : Х асан Ћоралић, Хусеин Малкпћ н Хусе Даутовић сви из Козаруше. Укупно Дпн. 620.—, од којег je пзноса дато половица џамији. Сакупљачима и дароватељнма топла хвала! Прилози из Коњица Госп. Хусо Хоџић из Баждаревића сакупио je за Гајрет Дин. 140.—, a госп. Мујо Балабан из Болобана Дин. 115.—. Укупно Дин^ 255.—. Срдачна хвала! 357 �r Прилози из Фоче Госп. Добрило Мазић, чиновник прсдузсћа »Варде« у Фочи сакупио je з а Гајрет, прплнком недавно одржане забаве, своту од Дин. 680.— добровољних прилога. Из Ш типа: Мјесни Одбор Гајрета у Ш тппу дозначио нам je Дин. 50.— коју je своту даровао Гајрету као прилог жандарм. каплар r. И лија Смиљанић. Г. Смиљаннћ треба д а буде примјером и другим прнјатељнма Гајрета! Из Травнина: Мјесни Одбор Гајрета у Травнику дозначио je Гајрету своту од Дин. 10.000.— као годишњу припомоћ Комесара Обласне Самоуправе, бивш е Травничке Областп. Из Добоја: Градско Поглаварство у Добоју дозначпло je Гајрету пзнос од Дин. 1.000.— као свој годишњи допринос овом друштву. Из Челића (срез Брчко): Народна основна школа у Челићу дозначпла je ових д ана Дин. 155.— добровољних прилога за Гајрет. PR ILO ZI IZ CELIĆA (SREZ BRČKO) Č elić je 26. okto b ra o. g. svečano otvorio u svom m jestu prv i m oderni vodovod ,koji je d oveden iz d aljin e oko 500 me­ tara. P rigodom o tv aran ja spom enutog vodovoda p rire đ e n je zajednički ru čak u počast g. m ^ '-to ra od nekolicine viđenijih m ještana. Na ta j ru čak b io je p ozvat i ovdašnji učitelj,.A hm ed Sulejm anović, koji je k ra tk im govorom p risu tn ifn a čestitao dobivenu i k o risn u noyinu ovoga m jesta. Isti se je zahvalio svim a onim a, koji s u j a a i najm anje p ridonijeli za ostvarenje vodovoda. i лЈ , N adalje je isti p rešao i govorio o neproevećenosti mu­ slim ana u ovoj okolini, k a o i u / samom m jestu. Istakao je rad G ajreta, k a o jedinog n ap red n o g islam skog društva, _kpji- 8? svim silam a zalaže za p ro svjećivanje nas m uslim ana širom n aše p ro stra n e D onldvine. Tom je prilik o jn pozvao prisutne, da s e u pišu za čla­ nove G ajreta, te da i drugim a p reporučuju, ne bi li i u ovom do sada m rtvom m jestu m islim na prosvjetnom polju — oživjela id eja G ajreta. г З т prilikom T ad a je zam olio p risu tn e da se sjete, ov< ..х:.,;___ G a jre ta sa dobrovoljnim p rilozim a, što je odm ahu i! učinjeno, te je sa k u p ljen o 155.— Din., koja se sum a današnjom poštom odaslala G lavnom Odboru. *. jF ’ fj D arovala su slijedeća gospoda: Đorđo Sredić opštinski d e lo v o đ a D in. 30.—, H adžaga B akić, opštinski načelnik Din. 20.—, Božo M rkajić, žand. n a re d n ik i ko m an d ir stanice u m jestu Din. 10.—, Leđpold P lesn ičar, žand. n a re d n ik i zam jenik k o ­ m a n d ira D in. 10.—, R isto F ilipović, ek sekutor D in. 10.—, Rašid ag a Ibrahim ović, trgovac D in. 10.—, S alih ag a Terzić, tr­ govac, D in. 10.—, M ustafa Ibrahim ović, trgovac D in. 10.—, M ehm ed Škripić, p e k a r D in. 10.—, A hm ed Sulejm anović, učitelj D in. 10.—, A vdija S aračević, m u h ta r Din. 5.—, Šaban ef. Su­ lejm anović, im am i m a tičar D in. 5.—, Mika Bekić, obućar D in. 5.—, Š erif A bdurahm anović, težak Din. 5.—, H usko Ferizović, težak Din. 5___ U ku p n o D in. 155.—. D aro v ateljim a n a jlje p ša hvala! Поздравне депеше Главном Одбору Гајреша Зениц а: Дне 5. повсмбра у онш тини Немилој ca предсједником општине оснопао М јссни Одбор Гајрета у з вслико учеш ће опш тинара без разлн кс вјерс. ЈТочдрав Махмут Мамић. Снопље: Члановн Гарјета обнавл.ајући рад друш тва у Скопљу, окупљ ени иа збору поздрављ ају предоједника господина Д р а А вду Х асанбеговића и чланове Главног Одбора к личући нм ж нвили. П редсједник збора: Н азиф Ресуловић, учитељ. 358 Бањ глука: Mjecnu Одбор Гајрста зајсдио ca питомцнма u многобројним грађанством сакупљсни око прославе отворења конвикта благодарн н а топлнм жсљама и поздравља свој Главни Одбор захваљујући му што je омогућио поновно отворење Гајретова конвпкта у Бањојлуци, који he бити расадник рада за добро Краља, Отаџбнне и Народа. Предсједник: Инж. Салихагић. Нова Варош: Ca своје прославе Мјесни Одбор поздравља свој Главни Одбор, желећи му много cpehe и успјеш ан рад. Ж пвили! Предсједник: Х аџи Ибрахимовић. Захвала Гајрету P acena Зјакић, учитељица у Бихаћу, a бивш а питомица иашег жен. конвикта доставила je Главном Одбору Гајрета слиједеће писмо: »Дирнута искреном честитком, коју ми шаљ е Главни Одбор приликом ступања мога на учитељско мјесто, сматрам за дужност, да се овом приликом захвалим своме доброчинптељу, који ми je омогућио да коначно стигнем своме жел>еном циљу. Beh у почетку свога рада, настојим д а проширим Гајретове идеје међу заостали муслимански елеменат, a нарочиту ћу пажњу обратити муслиманској жени, која je на!?асљетку дочекала, ко he je разумјети. (Јбећавајући, д а hy све чинити што je Гајрету мило, a за нас свију корисно, остајем уви јек захвална уз сестринскн поздрав'«) ' ' < ВИЉ ЕШ КЕ Naš p rijatelj i član gosp. S a l i h P r c i ć , trgovac m je­ šovitom robom , javio se m jesnom odboru »G ajreta« u Tuzli da b i prim io jednog dječaka m uslim ana n a izučavanje trgo­ vačkog zanata. Skrećem o pažnju našim p rijateljim a da se zainteresuju za ovu noticu i d a kakvog nezbrinuta dječaka u p u te na g ornju odresu. Соколска лутрија за подизање Соколског Дома У Престоннцама свију словенских држава, као спмвол соколске снаге, постоје величанствени соколски домовн. Национални интереси налаж у нам, да и ми ca своје ‘:Т1ране порадимо на ствараљу таквог Соколског Дома и у na нашем Београду. Д а би ову акцију што сфикасније спровели у живот, решио je Одбор з а подизање Сонолског Дома д а прнреди соколску лутрију од које je чиста добит намењена подпзањ у овог дома. С тога Одбор з а подизаље Соколског Дома апелује иа све родољубе соколе и њихове пријатеље из целе земље, да и оии путсм куиовине и растураљ а ових срећака узму учеш ћа у зидањ у овог дома јер he се тиме одазвати емннентној патрнотској дужиости и помоћи соколе д а сази дају свој дом, који he бити украс престонице и извор душ евне и физичке културе нашим националним генерацијама. Соколи he најбоље манпфестовати своју Словснску и Југословенску мисао, ако допринесу подизању свог Соколског Дома. Цена cpehne je Дин. 10.— Вучељс je предвиђено за 7. фебруара 1930. год., a има виш е од 1.000 разноврсних и скупоцених згодитака. Cpehne се набављ ају код Одбора за подизањ с Соколског Дома, Београд, Космајска бр. 9. Нарочнто се позивају сви продавци лозова и агентп да и ошг од своје стране у к аж у помоћ око растураљ а cpehaica и тиме нотномогну ову у сваком погледу лепу и пационалну идеју. 1’азуме се да само о п тт и м снагама можемо постићп општс идеје те смо стога сигурни д а he у сваком погледу ова л утри ја бнти потпомогнута од стране грађанства и надлеж них. Одбор за подизање Соколског Дома. �Agrar na i Komercijalna Banka za Bosnu i Hercegovinu Centrala: Sarajevo Sjedište Direkcije: Beograd Filijale: Brčko i Novi-Sad Г.1Ж№^ 0 0 OOOOQOOOOOOO0 OOOOOOOOOOOC)OOĐOOOOOOCDOO0 Papirnica Hamdija Kopčić Sarajevo, Strosmajerova — telefoi preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala ŠTAMPARIJA BOSANSKU POŠTA RASTRIRNICA KLIŠARNICA Iz ra đ u je : raznovrsne bankovne, trgovačke I Indu­ strijske tiskanice u bojama kao: dionice, uložne knjižice, čekove, diplome i t. d., te razna stručna djela, kalendare 1 ostala izradnja solidno, brzo i po umjerenoj cijeni Med. Univ. specijalista zubni liječnik Sarajevo, Jeftanovića ulica br. 1 Ordinira s v a k i m d a n o m od 9—12 sati prije podne i od 2—6 sati poslije podne S V A K I M U S L IM A N TREBA DA KUPUJE SAMO GAJRETOV CIGARPAPIR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „ G a jr e t ” Vlastita knjigovežnica izrađuje sve vrste trgovačkih knjiga 1 protokola i sve u tu struku spadajuće poslove Tvornica cigarpapira SARAJEVO ĆUKOV1ĆA ULICA 7 KNJIGOVEŽNICA — ................... TELEFON BR. 27 STEREOTIPIJA i , m i l i l i ...............I I , n i , I , i m , S. D. ALKALAJ. Sarajevo može se naručili i preko društva O ajret u Sarajevu �Akcijski kapital Din 40,000.000'- Rezerve Din 2,000.000'Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuie i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podu­ pire razne kulturne i humanitarne ustanove. Od čiste dobiti daje 6% Kulturnom i Prosvjetnom društvu „ G a ir e t ’% Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i najkulantnije. Uloške uka­ maćuje najpovoljnije i isplaćuje iste u svako doba ■ Bosanska Industrijalna i| Dr. Omer Bahtiiarević Trgovačka Banka d. d. | Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 dugogodišnji liječnik Drž. Bolnice, operater I spe­ Potpuno uplaćena dionička glavnica ^ [ cijalista za operativne bo- D in 20,000.000-- iesti, asjstent chirurškog odelenja Državne Bolnice D in 7 ,5 0 0 - 0 0 0 - - Prima u l o š k e na štednju, vrši doznake u unutrašnjosti i inozemstvu j Ordinira od 1-3 p o s lije podne [ [ Interurban t e l e f o n i broj 605, 865 i 555 I F ilija le : u Aleksandrovoj ulici br. 45 Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split i Temeljna glavnica 4 0 ,0 0 0 .0 0 0 *- Dinara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172 B avi s e svim poslovim a koji zasijecaju u b ankovnu stru k u . — O sim toga im a svoju općine grada Sarajeva Z A L A G A O N IC U k oja daje zajm ove n a zlato, sre b ro i o stale d ra g o ­ c je n o s ti u z najpovoljnije kam ate. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/f30d172ce823088e9ced43fa341c98fb.pdf 64b28ee51934f9dc616df4cfafdf5bb0 PDF Text Text и и ст з д л о д Д Ш Ш А за кул турм с ИШШМСКЛ ТТСДИЗАНЛ МУМИМАНА С А Д Р Ж A Ј: Уредништво: Национална свест — покретач напретка Хидајет A. Кулиновић: Како да се друштвено препородиж) / \ / : ~] Из »Народне Обнове«: Муслимани у Југословенству Хамдија Мулић: Породични узгој П ривреда ^ A. К.: Задругарство међу муслжманима Ing. Шериф Бубић: Предашња из задругарства^за сеоску омладину Ф е л зт о н Преглед рада на препорођају села Г а Ј р е т о в гл а с н и к И з У р ед н и ш тва Биљ еш ке 1. ДЕЦЕМБРА САРАЈЕВО 1929. У р е ђ у Је : Х а м з а Хумо БРОЈ 23. �Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друштва за културно и економско подизање муслимана, излази 1. и 16. сваког иесеца, a цена му je за нашу Отаџбину 100 динара на годину, a за све остале земље преко границе 200 динара. 'Ваци добивају лист у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. Поједини број стоји 5 динара. Директор Х ам ид Кунић Уреднвк Х ам за Хум о Власник друштво „Гајрет". — Главни и одговорни уредник: Хамза Хумо. — За штампарију „Босанска Пошта* одговара Јосип Енгл. �TJ*>JV£T Уредништво Нацаонална свесш Снага личне иницијаттае, код досад најагилнијих Гајретових радника, развила се из H ai налне свести. Ова je тврдња непобитан факат ког мажемо да црпемо даљн^ чзакључке о rroi што бржег националног освештавања муслимааР ског дела нашег народа. Национална свест била je У највишс случајева покретач напретка сваке националне заједнице. Ми, који смо пре оветског рата били неослобођени, црпели смо сву нашу снагу за отпор спрам непријатеља и за наше самоодржање, улраво из те нацоиналне свести. И данас je исти случај. Људи који црпе онаге из овог извора имају највише успеха; њихов рад Шоказује највидније резултате. To нам доказује и 6. јануаром створено стање у нашој Краљевини, то нам сведоче наше све no народ корисне установе, ту нам служе као пример наши многи истакнути јавни радници и родољуби. И сам наш Гајрет можемо да узмемо као пример у овом случају. Замислите, рецимо, да Гајретов рад није прсижет национланом свешћу, каква би снага њега покретала? Д а je он издвојен из наше заједничке националне заједнице, куда би могао да скрсће његов правац и докле би допро њогов глас? Овим питањима, као одговор, могуће би било поставити само неповољне резултате које би Гајрет претрпсо да плива у другим смерницама него ли што јест случај. Из овог следи да национална свест даје један заједнички компас једној средини, она одређујс v 4' иокрешач наирешка лрава] •авац којим та средина треба да крене и све своје снаге да усредточује путем сопственог напретка. Тако заједница пулсира и живи, прожета истом идејом и истим осећањем, na препреке у остварењу њеног циља постају кудикамо незнатније. A тај циљ води усавршавању нације путем друштвеног, економског и културног напретка. Taj циљ опет води једном општем циљу човечанства, општем благостању, општем културном процвату. Тим путем иду данас све национално свесне нације, док je код национално несвесних народа сасвим други случај; они назадују, они се уљуљкују у своје традиције, плаше се напретка и постепено лропадају, искориштавани од отране национално свесних народа. ■Сад, замислимо случај оних национачно несвесних муслимана у нашој Отаџбини! Куд су они у овом случају доспели? Ha које место да их поставимо? Разуме се на ово друго које означује назадак. A да смо их поставили на право место, зато, нажалосг, нису нам ни потребни докази, јер су доказ сами они. Да би ми муслимани избегли овом фаталном анационалном стању, лотребно je да се наше масе национално освешћују, да се нове генерације национално васпитају, a пгго je најглавније да се створе и услови за то васпитање. Гајрет, са својс стране, учинио je и чипи много у овом правцу, али његов делокруг ипак није тако широк да би могао да доспе и У најудаљеније кутове. Ова дужност лежи највише на кућњом одгоју, утицају срс- 359 �дине и начину школског васпитања, Што се тиче ности муслзшанских маса, .ioni слабо губс од својо кућњег васпитања у националном духу, ако je реч снаге. Дакле потребно je да се отночне и с радом о нашим ширим слојевима, оно не може да.дође у на разбијању ове друштвене подвојености. Ha овом обзир, јер такво васгштање не постоји код наших пољу досад се веома мало учинило. Саме прилике ширих слојева. Ми тек треба да одгајамо такву по- биле су такве прпроде да су ишле у корист ове комроднцу која he бита у стању да на своје најмлађе пактности наших маса, a тим у прилог и њиховој чланове врпги овај неопходно потребнл утицај, заосталости. Данас, кад живимо у сри светлијих Утицај средине опет не можс у овом случају да се могућности, створевих актом Њ.тговог Величаиства много разликује од утицаја породице, јер мусли- од G. јануара, неизбожно je да ћемо, уз пожртвовамани, углавном, живе још као компактне заједнице, ibc наших јавнлх радиика, и у овом правду кревише сами за себе. Једино улицај школе, засада, иути напред. Зато би пожољно било да сва наша може да буде од извесног значаја у овом правцу. гласила своје моћи упуте овпм смерницама, a не да Циљ нам je да овде поменемо нарочито наше веро- подржају стари систем уљуљкивања наших маса у учнтељс који би највише могли да придонесу раз- немогуће сање. Има и таквих налшх гласила који вијању националне свести код нашс омладине. Јер већину својих ступаца попуњују догађајима из исбудећи код ње веру у Бога н његову величину, њи- ламског света, одтуда са далског Истока, који сс хова би дужност била да уједно буде нациоиалну лас стварно ни најмаље нс тичу, него само иама свест и љубав и дужноет спрам свог народа и своје мусЈншанима одвраћају иажњу од наших најактуелнијиу проблема. Овакво писање, сем нгго подржајо отаџбине, нарочито кад се то тако добро даде доcTapli, данас no нас штстни начин писаља, оно je и вести у склад са Исламом. т.т>цо л зато што ти, нама туђи, муслимани нсмају Нациопализовању наших маса стојл na путу, у нрвом реду, њихвва културва заосталост. Јер обр- никакве користи од тог нашег писања, n a нгга вилут случај видимб код скоро свих културнијих му- iae, не зиају да ми уопштс и лостојимо на свету. Писање наших, спнциалло муслиманских, реслимана: они су национа^но свесни. Зато, лодизање културног нивоа налаг елсмента јеет првенстве- вија и листова мора да креће потпуно новим смоно укидање запреке .њесову кбначдом националном ром, у знаву културпог л националног пропорода, освештењу. Али овбм оовеш ћивањ у\ 1сеЏ куДтурне јер док ми муслимали не будемо културно препозаосталости има много и других запрека од којпх рођсни и национално свесни, остаћемо no страшг ћемо да поменечо само једну: устајала традиција и своје шире и напредније заједнице, што може само навике старе Босне које, услед друштвене изолова- да значи наш назадак. Hidajei A. Kulinović Kako da se društveno preporodimo Društveni preporod jedne sredine ne može biti trajan i plodan, ako nije rezultat njezinog postepenog i dugotrajnog umnog razvitka. Nema smisla nadati se plodu sa jedne njive, koja je zasijana, a da se nije prethodno za sjetvu pripremila. Ništa nije toliko opasno kao raditi na društvenoj izmjeni pomoću momentanih updiva i radikalnih akcija u jednoj sredini, a da se prethodno nije pri­ premio teren za taj posao. Ako se unaprijed ne ocijeni veličina opasnosti i destruktivne posljedice ovakog pokreta u jednoj sredini, onda se na svaki način mogu očekivati strašne i neugodne društvene perturbacije u tom društvu. Svaka akcija proizvada reakciju. Koliko akcija bude momentana i nepripremljena, toliko će i reakcija biti silovita i opasna. Ovo je jedan od pozitivnih pri­ rodnih zakona, koji su stalni i nepromjenljivi. • Koliko se brže bude kretalo jedno tijelo, toliko će efikasnije biti zapfeke, koje ga budu u tome pri­ 360 ječile, a ako se u svome kretanju sudari sa drugim tijelom, onda će se u omjeru svoje brzine ruinirati. Kratkovidno je očekivati neku korist od neprirodnih i nopripremljenih pokreta. Trebamo znati i ocijeniti, da smo primorani crpiti temelje za peldiagogiju, socijologiju, pa čak i za ekonomiju iz prirodnih zakona. Hiljadama je pri* mjera utvrđeno, da su umjetni pokreti, koji su bili u suprotnosti sa prirodnim zakonima imali sasvim protivne i neočekivane posljedice, koje ni sami po­ kretači nisu želili. Kad se ispitaju razlozi zašto tolika sjajna i istinski korisna preduzeća kroz kratko vrijeme propadoše ili donesoše obrnute rezultate, onda će se doći do zaključka, da je tome jedini razlog, što su pokretači započeli posao prije nego su svoju okolinu za to pripremili. Najveća je greška našeg mlađeg svijeta u tome, što nisu upućeni u psihu i mentalitet muslimanskih �imsa. Ovaj nedostatak je glavni razlog njihovom nicama ovog razvitka pokušavati, da im se oakaleme neuspjehu. misli i ideje, koje one mogu kapiiraiti i prihvatiti. Kao god što manjkava hrana proizvodi slabost Koraci koji se učine pravcem, koji jeldino zado­ voljavaju umne potrebe desetine intelektualaca znače izvjesnog lica, a pretjerana mu kvari probavu, tako povlačiti cijelu masu na teren, kojemu ona nije pri­ isto će nedostatno prosvjećivanje jedne zajednice pro­ lagođena, kojeg potreba ne osjeća, a možda kojeg i porcionalno njezinom duševnom razvitku istu dru­ štveno oslabiti, a ako se u tome pogledlu bude išlo mrzi. Kad bi se prethodno pripremio teren među ma­ predaleko i brzalo upotrebljujući radikalne metode, sama, kada bi i one osjetile potrebu preduzetog pod- onda bi mogla doći u opasnost i sama društvena har­ hvata, onda bi i one sa velikom voljom pošle na­ monija. Pojedinci, koji su se prihvatili dužnosti, da tpiroprijed, a da pri tome ne pokažu ni jedan znak re­ akcije. Pojava da se i kod najpreduzimljivijih i svijete jedan zaostali i neuki elem em t trebaju imati u vidu gornje činjenice, inače moraju doživjeti razo­ ustrajnih ljudi kroz kratko vrijeme ispoljava razo­ čaranje i klonulost, te đla se isti u sukobu sa neoče­ čaranje u svome podhvatu. Ako bi se pokušalo, da se jedna idieja, koja pri­ kivanim i nepredviđenim poteškoćama pokolebaju dolazi zbog toga, sto nisu svoju sredinu za svoj pokret liči i odgovara društvima, koja imaju za sobom sto­ ljetni umni i socijalni razvitak, nakaleme u jednoj prethodno pripremili i što nisu blagovremeno ргеduzeli mjere protiv poteškoća, koje je trebalo una­ .sredini, koja se nalazi tek na prvim stepenicama so­ cijalnog razvitka, budimo sigurni, da se ta ideja neće prijed predviditi. primiti, m ajie znam koliko bila ona lijepa i korisna. Neosporno je da ne bi došlo niti bi moglo doći Kao god što pretjerana hrana slabi probavu i do nepredviđenih poteškoća u jednom poslu, ako se kvari zdravlje, tako isto pretjerane i radikalne ideje isti preduzme nakon što ч 'sredi na bude za ovaj posao za jednu sredinu, koja im nije dorasla u istoj dovode pripremljena. Ako bi se kakve'poteškoće i pojavile, do nesporazuma, koji može prouzrokovati i društvene one će se veoma brzo otklonuti, jer su u poslu zaintrzavice. tcresovani širi slojevi naroda, kgji će raditi na otkla­ Treba raditi na tome, da se pripreme temelji, na njanju zapreka, pa će se poduzeta stvar s uspjehom kojima će se prema utvrđenom i određenom cilju i završiti. pomoću stalnih metoda upraviti opći uzgoj, koji će Ljudi ne mogu promijeniti vječne prirodne za­ dovesti do napretka naše zajednice, a koji će biti u kone. Oni mogu jedino da izmijene način utioaja iz­ skladu sa ipisihom i mentalitetom našeg elementa. vjesnog zakona, inače svaka će se stvar razvijati Ako ne bude cilj određen, a metode se budu razli­ prema neumoljivom diktatu prirodnog zakona. kovale, budimo uvjereni, da će utrošeni trud biti uza­ Kada bismo pokušali, da novorođenčad hranimo ludan. Nemogućno je i neprirodno, da se na jednom sa hranom odraslih ljudi, ondla bismo ih izložili opas­ radu slože lica, koja se u svojim ciljevima ne slažu nosti i ubrzali njihovu smrt. Prema toine hrana, koja ili dijametralno razilaze. nas odrasle održava u životu, bila bi povod smrti ne­ Treba najprije misliti na to, da se odredi ideal, dorasle djece. Ovo se događa iz razloga, što su se prema kojem će se mase voditi. Primarno treba da kod nas odraslih probavni organi postepeno razvili se utvrdi ideal, pa tek onda se imade svaki posao i došli u stanje, u kojem su zadobili potrebnu snagu, započeti. Ovo je najvažnije i najspornije pitanje, koje koja im omogućava obavljanje mehaničkih, fizičkih i će među našim javnim radnicima izazvati veliku po­ kemijskih radnji, koje su potrebne za probavu, a da lemiku i dovesti do razilaženja. nadalje određenim organima u krv usisaju potrebni Kada se problem ideala iskristališe i općenito ogrijevni materijal. Ovom se funkcijom omogućava poprimi, onda ostaje još pitanje umješne primjene ljudski život. Međutim kod nedorasle djece probavni principa pedagogije i socijologije, ipa da jednoj vještoj organi nisu još zadobili ovu snagu, oni su jiedino u i preduzimljivoj grupi intelektualaca pođe za rukom, stanju da materinje mlijeko probave i asimiluju. Ova da povede mase za sobom i da ih prosvjeti i pre­ su pravila toliko općenita, da čak laka hrana, koja porodi. osigurava život jednom trogodišnjem djetetu, novo­ Ako jedan vješt ljekar po ustanovljenoj diagnozi rođenčetu kvari probavu i ugrožava život. uspije oprezno primijeniti principe liječničke zna­ Ovo ipravilo važi i za društvenu sredinu. Zajed­ nosti i prema istim odrediti kakvoću i količinu lije­ nice, koje se nalaze u pogledu društvene evolucije u kova i hrane za svoga bolesnika, onda se pouzdano stanju novorođenčeta, treba da se najprije postepeno može nadati dobrom rezultatu u svome radu i ozdrav­ razvija njihova umna sposobnost, pa tek onda u gra­ ljenju svoga klijenta. 361 �Из „Народне Обновеv‘ Муслимани у југословенсшву*) Несумњиво, ски писци и познаваоци муслиманског питања у Југословенству слажу сс у констатацији да су они напш, потпуно наши. И још даље: »да у њима имамо врло драгоцених елемената за изградњу наше националнс културе, за којом се данас иде«. A муслимани наши то добро знају и без научних констатација, живе у томе и настоје да себе, у новом животу и поретку саобразе таким и сличним охватањима, уосталом cacBiiM оправданим. Илузорно je, у овим часовима, бавити се питањем порекла напшх мусллмана. Богумпли, ггравославни или католици? Коме je то потребно дагнас, када се вредност човека одређујс ло његовој социалној функцнји, која несумњиво коордпнира га Vbitm и сваковрсним верским настојањнма! -Били е и и д а - , гумили, православцн и јјлтолици ио ирастаром лореклу, — у оној огромној већинл која данас чиии муслиманску, ако će може и Сме‘рећи еткичку масу, они су интегрални део Југословенства и с^-мсгкроз њега треба их третирати д а свим местима, na чак и на оним која би, веррвадпо, могла бити осетљива, Чињене су реправде према њима, но могуће je да су и они чинили неправде према целинЕ $БАлр je обојега и свакн- честпти ј.угословенски муслиман признаће то без околлнјења. Везани у чврст југословенски оквир, Бојгом и Алахом створен и уздржан, ннтерконфесионалбго утврђени вером да je Бог један и да нема другдх пророка и богова сем њега, наши мусллмани с-вим својим људским настојањима иду за тим да докгбку >да су вредни једне јаке, националне и социалне, дрркавне и духовне заједницо. Њихову крепку вољу за тим троба уздржати. ломоћи братсклм снагама и настојањима, крепком вољом која доликује једном јуначком С0ЈУ У лрошлости и једном сјајном народу у будућности. Истакли су писци, књижевнлци и историчари, да je муслимански проблем необично тежак, сложен и многострук. Наводе за то многобројне разлоге и док;1зе који подлежу умној и д.угој дискусији. Али кад би се, објективно и на истој или сличној бази, поставили таки проблеми и слична лигган>а не само за остале јужнословенске племенске и верске делове, него и за националитете који су већ достигли готово завршне форме свога развоја, — видело би се да од тих истих питања, више или мање, пате сви они о којима ое пОведб диокусија. Осу-ство кулгга рада, нашим муслимадагма тако много предбацивано, није само љихова карактеристика. Да не говоримо о нама: исти проблем дискутује се данас, врло ровносно, како у фашистичкој Италији, тако и у Совјетској Русији. Осећајући вредност култа рада, подједнако настоје да га подигну и Француска и Америка и Кемалова Турска. Очевидно, свуда je нвдостатак више мање исти; код нас, могуће, нешто мало већи, али никало такав и толики да би се могао пребацити коме било делићу наше националне целине. Ми ћемо се потрудити да, у ’ 6jyicKoj будућпости, доказима покажемо да муелимани^ нарочито у ново и најновије доба, нису ни мало индиференпш према раду и радњивости. II друга, велика зла, кажс се, тару наше муслимане. A како да их и не тару? Носити сталетни и д в о с т р у к и о д и у м , није било лако. Налазити се у д в a шкрипца, било je још теже. Била Vy нас, бију, и биће још увек социална зла, али je важно да см0 сачували једну истинску душу и јед„1 дубоко југословенско и словенско осећање.. аш> vУ но томе je снага прошлости и капитал будућности. Нема данас муслимана који то дубоко не oecha; од националне целлне завиои да то осећаље буде саосећано и живо помогнуто, јер оно већ данас води ка најправијим лннијама које би се могле повући. Дух обнове лрострујао je кроз југословенске муслималске масе једном снажном струјом којој сс у овај мах не може сагледати крај. Зар je могуће да се то не догоди данас, крај свих моћних услова који су створени? Осећа се то широм тврдоглавс Босне и племените Херцеговине, саоссћају то и муслимани Јужне Србије, и ja дубоко верујем да није далеко час када ће вером прожета муслиманока срца, у име вере, извршита и своју социалну функцију. У овај час, та социална функција je двострука. С једнс стране, оли ће југословепској националној култури вратити и дати one елементе које су joj дужни. Упореду с тим они he доказатп да су у стању да, својим лтичним напорима, дигну своју личну свест до онога степена који се жели. *) Овај чланак лреносимо из ревиалног нсдељника »Друш твена Обнова« који je недавно почео д а изл ази у Београду. Jesam li podmirio dužnu pretplatu? 362 �Hamdija Mulić Porodični uzgoj Porodica je osnov ljudske zajednice, a porodični Zdravi roditelji rađaju obično zdravu djecu i obratno, uzgoj (vaspitanje) osnov je budućeg života njenih zaraženi i boležljivi roditelji rađaju obično kržljlavce članova. Porodica je osnov i države i u koliko uzgoj pa čak i vječnu kukavčad. Zato je u kulturnome svi­ ipod'mlatka u njoj bude bolji, u toliko će brže napre­ jetu ona pažnja kod sklapanja braka. Moraju i dovati njena civilizacija. momak i djevojka prije nego se vjenčaju, da se ljeUzgoj dakle počinje u porodici. Porodica je prvi karski pregledaju pa ako su z d r a v i , da im se izda uzgojni činilac. Kakav bude njen početak u uzgoju dozvola za sklapanje braka. Već se tu država una­ naraštaja, u mnogom će imati uticaja na pozniji život prijed brine, da naraštaj bulđe u prvom redu zdrav. čovjeka. Zato je staro pedagoško pravilo vrlo oprav­ P r v e g o d i n e u dječjem životu vrlo su zname­ dano, da oni, koji uzgajaju moraju prvo b i t i s a m i nite. To je najveća materina briga, jer je dijete u to d o b r o u z g o j e n i (vaspitani) i, šta više, moraju doba najnemcćnije, a ujedno n a j n e o t p o r n i j e b it i u p u ć e n i u n a č i n i p o s t u p a k če­ p r e m a r a z l i č i t i m n e p o g o d a m a koje ga stitog uzgajanja. tada naročito često sretaju. Već zbog samih zaraznih U kulturnom svijetu porodičnom uzgoju zato bolesti, dokazano je n. pr. u nas, da najviše djece daje se velika važnost i posvećuje naročita briga. ugine u svojoj prvoj godini života. U samome SaraProučava se život djeteta, ogledaju se različiti poku- ' jevu bude godina gjdje statistika umrlih dokazuje, da šalji, osnivaju se dječje ustanove za dobar razvitak na godinu,umre od svake stotine novorođene djece djeteta, pišu se knjige i održavaju poučna predavanja od 50 do 60. A kako je tek u varošicama, pa po se­ kako treba da se uzgaja. Sav ovaj rad naučnog svi­ lima? Šta tako ugine naraštaja našega naroda! jeta pomaže (porodici, da u uzgoju naraštaja pođe U kulturnom svijetu to se dobro uočilo, pa da pravim putem. Kada djeca pođu u školu, također se" posvećuje naročita pažnja i školskom uzgoju. I, gdje se to sprječava, otvaraju se d j e č j i d i s p a n z e r i t. j. ljekarski pregledi djece, gdje se majke upućuju se ovako sve ne radi, tu nepia ni govora o napretku i kulturi toga naroda, nego se takvi, ako se ne mogu kako će paziti na zdravlje dječje. U Sarajevu ima još da spašavaju, puste da propadnu. Tako propadaju takav dispanzer. Djeca se pregledavaju besplatno. pojedinci, pa čitavi dijelovi naroda*, onda i sav narod. I to ima uspjeha. Svake godine na hiljade majki do­ lazi sada u dispanzer i mole pomoć i upute. Ko pažljivo prati istoriju narodž, može to lako da U mjestima gdje nema poseban dispanzer a ima uoči i dokaže primjerima. Tako se događa i u pri­ rodi. Uzmimo za primjer samoniklu voćku. Ako se općinski ili sreski Ijekar, također se može pomoći. Za takvu pregledbu i naputke Ijekarske t r e b a d a ne nakalami, ne čisti, ne ogradi, jednom riječi ne oplemeni, zakržljia i onako zapuštena na prvi udarac d a d e i n i c i j a t i v u s v a k a o p ć i n a i da naše matere i same mole pomoć. Tako bi se mnogo dijete nepogode — trune i pane. Danas u cijelom kulturnom svijetu pa i u nas spasilo od pomora. Taj posao morao bi biti obligatan u to ime rješavaju se dakle različiti problemi uzgoja (obavezna dužnost). I za duševni uzgoj dječji treba omladine, pa ćemo i mi ovdje izvijestiti ukratko o majkama pomoći i savjeta. To se čini p r e d a v a ­ n j i m a z a r o d i t e l j e kojima naučeni uzgajatelji tom naprednom radu. (većinom nastavnici) održavaju predavanja o uzgoju djece. I to treba da čirft privatna inicijativa. Najbolje /. Porodični uzgoj prije škole da to organiziraju kulturna društva (čitaonice, narod, Malo pile kad se izleže iz jajeta, za čas, samo univerziteti i druge kulturne ustanove).*) U tome se poskoči i mati ga uči, da zrno nađe. Uopće sa živo­ radu također i u nas počelo, ali bi ga trebalo da tinjama je u tome pogledu lako. S čovjekom je u prvo bude mnogo više, jer ovo, što se dosada pojavljuje doba najteže. Plemeniti stvor, nadaren umom i ra­ tek na nekim mjestima, sami je početak. Za ovaj zumom u prve dane sam je posve nemoćan. Da dje­ važni posao treba na sve strane življi rad. U nas je tetu ne dođe u pomoć roditeljka, uginulo bi. U nor­ naročito dosta dobro nevaspitane djece. Tužimo se na malnim prilikama gdje su roditelji svjesni svoje duž­ nosti i naročito upućeni u uzgajanje, gdje su koliko njihovo rđavo v’adanje, a slabo se brinemo, da to toliko proevjećeni, ide lako. Ali u narodu, gdje je još sprječavamo i da popravljamo. Predavanja i u tu svrhu prosvijećenost mala, ima toga mnogo da se rekne. za rodite’je treba uvesti obligatno (obavezna dužnost). U prvom redu valja spomenuti sami brak — život roditelja. I brak utiče dobro Ш loše na uzgoj poroda. *) Gajret je i tu otpočeo svoj rad. Ugodno se čuje glas u tome pogledu iz Tuzle, Štipa i drugh mjesta. Pr. p. 363 �2, Naučno pregledanje i posmatranje djeteta prije nego će ući u školu 3. Porodično vaspitanje za vrijeme škole Djecu poučavaju psiholozi i ljekari. Označuju njihove prave osobine. Time daju (povoda i uzgajate­ ljima (roditeljima, učiteljima) da ne griješe u uzgoju. Dijete n. pr. dobro ne vidi ili ne čuje, stručnjaci to ispitaju i na vrijeme porade, da se to ili spriječi ili da se dalje, gore ne razvija bolest. Ima djece koia već u ranom djetinjstvu nose i neku težu bolest n. рг. početak sifilisa (frenjak), tu­ berkuloze (sušica) koje također ljekari mogu zaranije da spriječe. A to za budući život čovjeka mnogo znači. Šta ima djece i inače normalno nerazvijene, koja u nauci pokažu da ne mogu da napreduju. I tu stručnjaci svojim savjetom pomažu pa se mnogo dijete spasava poklanjajući mu u školskom uzgoju onu brigu, koja mu je vrlo nužna. Ako se ovako prouča­ vanje, ovaka briga mimoiđe, onda nastupaju žile po­ sljedice po djecu a krivi su oni, koji se na vrijeme nisu za to pobrinuli. Zato bi bila dužnost svakog roditelja da svoje dijete prije nego ga upiše u školu, odvede liječniku, da ga pregleda i eventualno posavjetuje u pogledu dječjeg zdravlja. ^ U većim gradovima 4 a nas u tu svrhu postoje posebni š k o l s k i l j e k a r i ( a m b u l a n t e , p o ­ l i k l i n i k e ) . Gdje tih nema, može se za savjet upitati svaki iskusniji Tjelcar. Vrlo je važna što bliža i marljivija sa radnja po­ rodice i škole zajedno. U školama se u tu svrhu otva­ raju k u r s e v i z a r o d i t e l j e , gdje se održavaju predavanja o uzgoju djece dok pohađaju školu. Tu bude sporazumna rada između obaju činioca, pa za­ jednički vcidle brigu o svome narastaju. Škola u samoj nastavi, pa i u vezi s njome, daje i djeci dosta poznavanja o samome sebi, da se znade čuvati. Udešavaju se različita pedagoška sredstva, da se što više doprinese uzgoju omladine. Prave se na­ učne šetnje, vježbaju se djeca u ručnome radu i svaki zgodan momenat iz dječjeg života i čovjeka uopće, upotrebljuje se da se iskoristi u oplemenji­ vanju mlade dječje duše. Što više škola u tome po­ gledu učini, sve je naprednija. Takve n a p r e d n e š k 6 1 e najbolji su znak dobre kulture jednoga naroda. Što je bolja i tješnja saradnja porodice i škole u uzgoju omladine, sve se postizava veći uspjeh u raclu za podizanje budućega čovjeka na nivo prave civilizacije. Na mlađima svijet ostavljamo, pa nam je dužnost da podgajamo što zdravije, što plemenitije generacije, a to je i najbolja garancija, da nam bude lijepa na­ rodna budućnost. PRIVREDA ‘ Y -t 1 klBlllLL Задругарсшво ме ђу муслнманнма Из самога наслова овога написа могао би неупућени читалац помислити ДИ ћо у оеом чланку бити говора о нексм постојећем и 'развијеном задругарству међу муслиманима; о његовом данашњем стању, напретку и перспективама за будућност. To, међугим, нажалост, није тако. Напротив, може се слободно >фејћи, д а (задружна идоја међу напшм, муслиманским, еветом mije, досада, наилазила на потребно разумевање, нити je наш свет осетио велике благодати кооперације. Узрок овој појави не треба тражити можда у некој нарочитој анимозности нашега света према задругарству, нити пак уошите носгоје какви стварни разлози, који би управо муслиманског земљорадника одвраћали од задругарства; него je тому једноставан и прост разлог: неупућеност и непросвећеност нашег света с једне, и недосгатак потребне љубави и разумевања муслиманске интелигенције и њених институција, с друге стране. Колику важност имају привредпе асоцијације уопште, a земљорадничке к-ооперативе налосе, 364 држим да није потребно овде нарочито доказивати. Довољно je само, ако упрем прстом на типнчну задругарску државу Данску, која иако je простором неколико пута мања од наше државе, данас финансијски и уопште скономски стоји много боље од нас, шта више, она и ако je простором и становништвом мала, броји се међу ретке државе света, које ни од кога не траже него, напротив, нуде и дају зајмове другим државама. Благостање Данске оснива се искључиво на њеној пољоиривреди, која базира на модерном и добро вођеном задругарству. Други, још ближи и очитији пример сеоског благостања, заснована на задругарству, пружа нам Словеначка. Словеначки сељак иако његова земЈБа mije ни у колико боља ни no свом саставу, ни rio климатским приликама, има свега у изобиљу. Живи као човек и Европљанип. Он, за своје потребе, има на расположењу довољно кредита код својих задружних устаиова уз б—8%, a наш сељак, у нужди ллаћа лихварску камату и иреко 50 од сто. У Словепији врше задруге све послове ширег значаја. One сељаку ку- �пују марву за приплод, машине, одабрано семе, вештачко ђубре, зидају му, на дугорочни и јефтини крсдит, господарске зграде; продају његове ггроизводо уз најбоље услове, посредују при осигурању жетве, стоке, зграда; дају му кредит и врше све остале послове, за које ни један сељак, ма како добро стојао не би могао сам наћи довољно средстава. E to, to пружају словеначком сељаку њогове задругс и задружни савези. Разумљиво je онда, да такав сељак, који не завиои од лихвара и зеленаша, и који, узајамио оппуран у моћним задружним сазезима, не стреии од cyuie или града, може посветити више времсна и спестава свомо културном придчзању. Пољоиривреда je основица нашега народног благостања. Без јака и имућна земљорадника, остаће наша земља сиромашна, и поред свнх природних услова за добар економски развој. Последњс 3—4 неродне године најбољи су и најочитији доказ за ову тврдњу. Неродне године и слаб пољопривредни лриход проузроковао je дугу и тешиу кризу у свим гранама привреде: у трсовини, занатству, индустрији na и у државним финансијама. Стога je посве природно што се ihijB>ha пажња свих државних фактора и свих привредних чннилаца посвећује пољопривреди. Држава je у том правцу, већ до сада, доста учинила drž у'будуће она управља сву своју пажњу ob'om основиом нроблему бла•гостања наше земље. с Држава, међутнм иредузи^д 'мсре и помаже no* . љопривреду као целину. Она, држава, не може и не сме да издваја поједине групе, или скушше људи, na да их, на уштрб осталих, помаже ванредним мерама. Мсђутим самој држави ,јз посао око придизања пољопрпвредника у велико одакшан, тамо где ностоје сељачке кооперагавне организације (земљорадничке задруге), Није онда нлкакво чудо, што се ти крајеви користе државнсм помоћи у всћој мери, него крајсви, где такове организације не постоје. II централна пољопривредна кредитна инстанццја, Привилегована Аграна Банка, кредлтује згмљорадiiniva у првом реду преко његових задруга и задруж них савеза. Благотворно и спаносно дејство ове моћне земљорадничке кредитне установе осетиће најбоље и скоро искључиво сољаци — задругари. Цео друштвени живот, крзће се, данас, у правцу концентрације. Све се оснива на задружној бази. Заједница значи све, појединац ништа, или врло мало. Огашзације на свим подручјима људскога деловања чуда стварају. Радници су организовани у својим класним и синдикалним организацијама, занатлије у својим еснафима и занатлијским удружењима, трговци у својнм гремнјтга, удружењима и осталим институцијама, индустЈШјалци у моћшш картслима и трустовима, банкарн у својим савези- ма и концернима, a сви опет у својим сталешкЈим привредним коморама. Сељак, наиме онај напреднији и дросвећенији, организован je у својим земљорадничким задругама и савезима. Једино наш, муслимански сељак ( a у велитоом броју и грађанин) рстао je скоро потпупо изван свих ових кооперација. Он je препуштен сам себи; да се бори и да сам одољева потребама и захтевима данашљег времена. Међутим ни земљорадња, ни сточарство, Hu­ ra икакав други посао на селу не може се више обављати примитивно и нерационалпо као до скора. Морају се примати и усвајата нови начини рада. Мора се корисшти стеченим искуством других, напреднијих народа, морају се уважавати научни про* наласци и коначно морају се примењивати све усавршенији техшгчки проналасци, ако се хоће и жели да држи корак не само са напретком него и да се одржи минимум ексистенције — голи живот. Томе сре.му лат(ше одољева заједница (зашруга), него поје зд 1 1 ац . Из евихч^их разлога неопростави грех лежи на свима онима, који ово све виде и знају, a не улућују нашег сељака на задругу и задругарство. Taj грех лежи на лрвом месту на нашој интелигенцији и њеним установама, које се брину и ломе копља окохвега другога, само не о сељаку и његову бољитку. Да не бих био криво схваћен, морам да напомеием, да ja не заговарам неке специјалне мусл!шанске задруге, него говорпм о задругама међу муслпманима. Нашег сељака треба поучити, треба му објасшгги с в у в а ж н о с т и к о р и с т зад р у г а р с т в а и у п у т и т и га да пристуn a у з а д р у г е с в о ј и х к о м ш и ј а друге вероисповести, или где тих нема да у заједници са осталим или напокон п сам ствара и оснива задруге свих тлпсва: кредитне, продукционе, набављачке, потрошачке, водне и остале. У том правцу налhnhe на издашну помоћ државннх власти и постојећих задружних организација. Како. међутам, данас друштво Гајрет претставља међу муслиманима наше државс једину актпвну н снажну народну организацпју, заправо један моћан народни п о к р е т, који je нашао одзмва у свим слојевима и свнм крајевима где муслимани облтавају, то би у првом реду била дужност Гајрета да у овом правцу узме инпцијативу у своје руке и да оеој нашој горућој лотреби посвети што већу пажњу. Ово, ларочито из тога разлога, што je Гајрет, друпггво и за е к о н о м с к о прпдизање муслимана, као што сам то у јадном ранијем свом чланку (»За привредни т*ад Гајпета«) на овом месту казао. Без економске самосталности и привредног благостања нема ни културног ни просветног напрепса, A. К. 365 �Предавања из задругарства за сеоску омладнну Пчше: Инж. Шериф Бубнћ, в. д. днректора Ииже Пољопривредне Школе у Бутмиру. I. предавање. Питање: Зашто народ каже» задруга мед носи«? Одговор: Како јача кошнида више меда донесе» тако и више радне чељади у кући, када сви сложно раде, боље кућу куће. Питање: Зашто боље кућу куће? Одговор: Више сложне чељади боље кућу куће зато: 1. Када сви сложно живе може им бити само једна кућа, a кад се раздруже, гдје je требала једна кућа сада he требати више кућа и много више простирке на исти број чељади. Куће су скупе, a не рађају као што рађа земља. Тако исто не рађа ни просгирка ни оруђе. Све те трошкове мсра з»'мља да подмири. Зато he бити све мања корист од з'емље, што више имамо трошкова за грађедшге, оруђе и простирку. Зато задружне дућр виђају више Ko­ pneni од земље. 2. Када сељак нешто фЈодаје у вароши или купује или се иде тамо ради неког другог преЛа, онДа^ ће, кад се живи у задрузи, моћиједан све те послове посвршавати, a остали радиће друге нужне послове. 3. И у свргма другим пословима задружна се^ чел>ад помаже и ови скупа као сложне и марљиве пчеле носе мед У кошницу — у своју задругу. Каже се, да ј е д a н р trk и з a с в е, a с в и з a ј е дн о г а . Народ право вели: »Сложна браћа нове дворе граде, a несложв^а и старе раварају«. Питање: Има ли jonr каквих других задруга осим ових наших кућних задруга? Одговор: Има доста других еадруга. У многим крајевлма наше државе сељаци су већ почели, да себи заједнички купују све што им треба. Они су у селу отворили дућан, те као и трговци к у п у ј у р о б у н а в е л и к о , a п р о д а ј у м е ђ у се на м a л о. Али не зарачунавају добит као трговци, те тако сељаци дсбивају робу пуно јефтиније. Такве, сс задруге зову н а б а в љ а ч к е з а д р у г е . Али ми пољопривреднди имамо и разних других потреба. Тако нам се деси, na нам затреба новаца. Усјеви су на њивама добро понијели, али до жетве има још ,те немамо од чега да купимо што нам за кућу треба или треба да се нешто оправи и доведе у рад прије жетве. Када не би све то спремили, могла би нам и жетва подбацити. Због једнога чавла можемо да изгубимо коља. Мора се наћи новац под било коју цијену, јер се готово ниједно сељачко господарство не може обићи без вересије, поготово ако хоће да се добро и напредно преуреди. Када се оељаии нађу у таквој невољи, они обично 366 оду трговцу, да узму вересију у роби, a неки и у готову. G највећом муком и са још већим срамом присиле пријатеља, да им учини ту ггомоћ, како то зову код нас. Све једно што ту робу — која се зове новац — плате пуно скупље него и једну другу рс-бу. Како се свршавају ове позајмице сви знамо: »дуг je зао друг«. Историја нас учи, да je највише народа пропало због оваквих задуживања. Сви смо чули за моћну римску царевину. Један мали сељачкл народ — готово шака људи — поди‘ж е некада најмоћнији град на свијету — Рим, који je био завладао цијелим свијетом. Али када римски сељак паде у скупе дугове, постаде одмах зависан и од лекада слободних и охолих римских сељака ггоста,доп!е скитнице. Са скитницама није се више могло римско Царство ни да одбрани — зато пропаде. Како онда да се сељак — пољспривреднлк по*Тм(Тгне1 када му je позајмица потребна? Само je она позајмица добра, која донесе више чисте користи^него што се плаћа интереса на њу. Најбољи начин да сељак дође до корисне позајмице јесу задруге, које воде о томе рачуна колико сељак можеГда плати интереса и када молсе зајам да врати. Kao ни прије споменуте задруге, тако и ове кредитне задруге не раде са добити као банке и трговци, na ради тога могу д а дају јсфтиније зајмове. Тако у Словеначкој сељаци добивају из својих задруга зајмове са 6 до 8 дин. интереса годишње на сваких 100 дпн. зајма, a ми плаћамо често пута и преко 100 дин. на сваких 100 динара годипгње. За које сврхе ове задруге дају зајмове то ћемо касније видјети. Осим овкх набављачшх и кредитних задруга има и других врста задруга. 0 њима he касније бити говора. Сада најприје да видимо што je то та нова задруга. Шта je задруга? Питање: Како се зове то, када се више људи удруже, да заједнлчки задовоље својо потребе, боље него шго то сами појединци могу? Одговор: Када се више људи удруже, да заједнички задовоље своје потребе, боље него што то noјединци могу, такво удружење зове се з a д р у г a. Питање: Ако Јово уложи 100.000 динара, a Оалко 80.000 динара, na се договоре, да заједнички подигну воденицу и дијеле добит према томе, кодико je који уложио новца — je ли то задруга? Одговор: И овдје се задовољавају потребе на заједнички начин, али главно je уложени новац (главница, капитал), пошто од њега зависи, колшсо he који имати права у овом удружен>у. J qbo ће има- �и м а ј е д н а к о п р а в о , б е з о б з и р а н а то, к о л и к о je ко уложио. З а д р у г а о н д а н и ј е у д р у ж е њ е к а п и т а л а , н е г о j e у д р ужењељуди. Питање: Када Јови и Салки након неког времена дође Анте и замоли да га приме у њихово друштво, морају ли они њега иримити? Одговор: Не морају. Питање: Ако нас више оснујемо задружну воденицу и подигнемо њезину имовину, на со Анте пријави, да уђе у ту задругу, морамо лн ми њега иримити? Одговор: Морамо, ако одговара правилима задруге. Када га примимо, он ће имати иста права, каква има сваки други члан. У задругу je свакоме дозвољен приступ, a и иступ из задруге. Питање: Шта je онда задруга? Одговор: З а д р у г а j e у д р у ж е њ е л и ч ности, ј е с т з а д р у г а р а , a не капи’- т ^ л а / С в и з а д р у г а р и и м а ј у ј е ј д н а к а п р а в а , бе& б б з и р а , к о л и к о j e у л о ж и о у з а ^ р у ч г у . У задругу се може примити неог р a н ич е н и број задругара, na je солободан Ka­ no лриступ у задругу тако и иступање из задруге. ^__3адруга се не бави шпекулацијом, него само у н ап р е ђ е њ е м г о с п о д а р с т в а задругара. У заФ р и д р и х В и т вем Р а ј ф а јз е н отац п о љ о п р и вр е д н о г зсдругарства. 'зи сви скупа уирављају са пословима задруге и Р о ђ е н 3 0 . марта 1316 . у Х а н у (Њрманка) [умро 11. марта JSflg. појединих чланова задруге, које задругари Јеру на својој скупштини. ти више права него Салко, за толико за кол више уложио. Али у сз а д р у з и с в а к и ч л (Наставиће се). Ф ЕЉ ТО Н kllllllL L Dr. V. Kujundžić Pregled rada na preporođaju sela — Plan rada novog učitelja — Selo je osnovna jedinica svake države. Ako je selo telesno, moralno i ekonomski zdravo, biće i cijela država bogata, ugledna i jaka. Seljak je osnovni stub naše zemljoradničke države, pa radi što jače čvrstine toga stuba moramo najveću pažnju obratiti na po­ boljšanje seljaka. Potrebe moga sela su u svakom pogledu veoma velike. Seljani su, i ako od prirode bistri, velike javašlije, ne paze na svoj spoljni izgled, idu pohabani i prljavi. Žene su im neuke. Od1 dobrog materijala ne ume1ju da sprave čestita jela. Smatram da rad moj treba da počne sa preporođ.ajem seljanki. Seoski su putevi prašnjavi dok je suše, a blat­ njavi za vreme vlage. Stoka im nenegovana i slaba. Što će u pola natovarena kola po razrivenom i blat­ njavom putu preko proplanaka satrti stoku u jačini i zdravlju, na to niko ne obraća pažnju. Dobri iputevi su važniji za stoku, negoli za ljude. Zato ću nastati, da sa seljanima opravimo, proširimo i pošljunčimo seoske puteve sve do okružnoga druma; tako ćemo lakše dolaziti u dodir sa svetom a svet nam može brže i zgodnije doći u naše selo. Seoske su nam kuće neokrečene. Pređložiću kmetu da kraj opštinske kuće napravi opštu krečanu, odakle ćemo seljanima davati kreča za belenje zidova kućnih i spolja i iznutra. Čistoća doma je prvi uslov za dobro zdravlje naroda. Po sobama nema drvena patosa, pod od nabijene zemlje ne može se održavati u čistoći. S toga ću nastojati da se što pre unese diveni pod u od'aje seljačke. Male, neugledne ргоzorčiće na seoskim kućama zamenićemo prostra­ nijim i u mesto krpa i tenećke, kojima se zimi zadnjivaju prozori, napravićemo staklene prozore, koji se i zimi daju otvarati, da može sunce svojim toplim 367 �i spasonosnim zracima ući u seoske odaje. Kud sunce ulaizi, tu bolest izlazi. U čisto okrečenoj i suncem ozarenoj kući se­ ljanka kao žena i majka glavna je ličnost i od nje zavisi zdravlje i svaki napredak. Zato je potrebno da ženu prosvetimo i time je oplemenimo. Čovek je božji stvor na zemlji i svoj kratki život treba da pro­ živi što dostojnije. Neka svaki seljak — ako nema novaca da kupi — izdelje sam kućnom sekirom sebi krevet, te neka ne leže na hladni pod, koji umornom seljaku ispije svu telesnu toplotu i snagu. Pedalj-dva što se čovek krevetom izdigne iznad zemlje doprineće mnogo održanju dobrog zdravlja u seoskoj kući. Plehana seoska peć vrlo brzo zagreje seosku kuću ali je još brže i ohladi. Pred zoru kad hladnoća dospe vrhunac stradaju obično umorni i razgolićeni seljaci od nazeba i zapaljenja. Zato treba plehanu peć kao ubitačnu jpo zdravlje seljaka sasvim odbaciti iz seoske kuće a vratiti stare gvozdene ili zemljane peći, koje mogu seljaci s malo truda sami sebi ozidati. Svaki seljak ponaosob mora biti čist, okupan, iz­ brijan, odelo možda i okrpljeno ali čisto i ispravno. Izgled muškarca odaje vrednost domaćice u kući. Ona je u njoj glavni činilac: i da skuva i da opere, da okrpi i uredi kuću. U urednu kuću čovek se uvek radije vraća. Posle ukusnoga ručka domaćin je ve­ seliji i zadovoljniji. Da bi seosku ženu podigli, da svome domaćinu stvara u kući mir, blaženstvo i za­ dovoljstvo, moramo je provesti kroz školu za seoske domaćice, koje se otvaraju o trošku raznih ministar­ stava i privatnih društava. U toj školi naučiće neuka seljanka: kako se bolje i praktičnije kuva, kako se bolje kuća drži u redu, kako se ostavlja zimnica, kako 9e goje bolji sojevi živine, kako se čuvaju krave i šta sve od mleka i jaja može načiniti. Čuvanje stoke je naročito važna grana seoske ekonomije. I stoka ima dušu, i njoj treba čistoće da bude zdravija i jača i da od nje seljak ima veće ko­ risti. Nekad malena i siromašna Danska, danas je jedpa od najbogatijih država, jer su se seljani njihovi obogatili samo pored svoje dobre stoke od čijeg mleka grade sve mlečne proizvode i iznose ih na s v e ts k a trž iš ta . Календар »Будућност« за 1930. год. (Svršiće se). \ ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Одговоо на честмпке Предсједник Главног Одбора нашега друштва г. др. Авдо Хасанбеговић моли нас да објавимо слиједећу његову захвалност пријатељима: Од дана укгзаног ми повјерења с Највишег Места, постављањем за помоћника бана дринске бановине, добио сам и још увијек свакодневмо добивам многобројне топле честитке од пријатеља и знанаца читгве наше Краљевине. Бројни пријатељи Гајрета, одбори, повјереници и чланови почастише ме својим честиткама и толлим жељама. У немогућности да им свима појединачно одговорим и згблагодарим ja их молнм да овим путем преко органа чашег драгог Га'лат а ппиме моју искрену благодарност с молбом и апелом да у свом раду оно Гајрета и његове узвишене мисије устрају, јер Ке се тиме нгјбоље одужити Народу, његовом добру и напретку, a за славу и величину нашег узвишеног Владара, Њ. В. Краља Аленсандра I. и наше миле Отаџбине, Велика Гајретова забава у Приједору У суботу дне 17. новембра 1929. г. мјесни одбор Гајретов у Приједору приредио je своју прву велику забаву, која je морално и материјално одлично у спјела као ни једна друга у Приједору н околици n a чак ни у Б ањ алуци. Забаву су посјетили сви угледни грађани без разлике вјере a нарочито муслимани и православни тако, д а се с пуним правом може рећи, д а je то заправо била јед н а манифестација слоге и љубави међу браћом, м аниф естација идеје народног и државног јединства. Забаву су увеличали са евојом посјетом подбан Врбаеке Бановине г. М илислав И ванишсвић, начелпик Министарптва Правде г. Сократ Петровлћ, иачелник пољоприврсднод одјол>ења Крал>ев'.ке банске управе г. Инж. Л азар МарковиН. л>е- 368 кар п познатн национални радник Др. Вујичић те предсједнц к мјесног одбора у Бањ алуцн г. ннж. Суљага Салихагнћ. Б ан Врбаске Баношгне г. Светислав Мнлосављевић ни у§ најбољу вољу није могао доћи н а забаву због скорог доласка у Б ањ алуку и неодгодивих државнпх послова нсго je он духом нрнеуствовао забави као што je и нначе срцем н душом r. Б ан с нама у раду за остварењсм ж ељ а и настојања иашег Узвншеног Владаоца како то гоеподин Б ан рече Гајретовпм делегатима из Прнједора. У четвртак, наиме дне 14. новембра 1929. r. Б ан je најљепше и најљ убазније примно делегате мјесног одбора н то предсједннка г. Др. Хајровнћа и благајннка г. М. Драчу. Г. Др. Хајровпћ поздравио je г. Бана, заж еливш н му сваку cpehy н успјех у раду за добробпт нашег Узвиш сног и племенитог В ладара наш е миле Отаџбине Краљевине Југославије, нагласивш и д а je Гајретов рад потпуно у ск ладу са интенцијама Владе Њ егова Величанства Краља. Господнн Б ан се je најприје захвалио дслсгатнма нагласнвш п, д а je то прва нултурно-хуманнтарна делегација која му долази из провинције. 0 Гајрету се je најласкавије изразио, о љеговом раду у нрошлости и садашњостн, нагласивш и д а му je особита жеља, да се ово родољубиво друш тво раш ири не само у Врбаској Бановини него диљем наше миле Отаџбине, похвалио рад Гајрета у Приједору и апелирао на делегате да рад Гајрета и no околнцн прошире зажеливш и да другима будемо за примјер у овом патриотском раду. Г. Б ан се je најсрдачније са делегатима опростио у з заједнички поклик: »Живио Владаоц!« Нодбап Врбаске Бановине господин Милислав Иванишевић такођер je најљ убазнијс примио делсгатс и с љима подуљ с разговарао, интересујуКи с.е о евим културним, хумацитарним. ооцијалнцм и иациоии.цшм уитаноиами. �П редсједник г Др. Хајровић у петак дне 15. иовембра посјетио je Команданта Врбаске Дивизијске Области дивизијског ђенерала г. Јована Јовановића, који га je такођер најљ убазније примио и живо се интересовао за рад Гајретов, изјави вш и да he оа своје стране све учинити да се ово родољубиво друштво унапреди. Изразио je жаљење што не може на забаву ,'iohn због пред недељу дана преузете дужности у Бањалуци. Тачно у 9 сати на вечер на бини се појавио овдашњи млади судија и предсједник Гајрета г. Др. Мехмед Хајровић, одржавш и у узвишеном тону један заиста лијепи и заносни натриотски говор у којем се најприје cjeha и ноздравља највећег Гајрстова пријатеља. симбола нашег народног и државног јединства, нашег племенитог и узвишеног Владара Његова Величанства Краља Александра, умоливши г. Подбана да на највећем мјеету буде тумач жеља и ocjehaja и да вјерује да he наш а мила Отаџбина моћна и велика Краљевина Југославија, наш а днчна и јуначка Династија Карађорђевића имати у Гајретовим радницпма поборнике. којн he вазда бити спремни да све даду за Краља и Отаџбину. Послије тога настало je нграње које je отворио колом господин Подбан са госпођом господина начелника Живковића. Играње и плесање, набацивање кориандола, бирање краљице љепоте потрајало je до у рану зору када су се почели учесници да разилазе носећи најбоље утиске. Краљицом забаве изабрана je госпођица Вахида Црнкић из Приједора. Напомиње се, да су учесници били особито расположени са пажњом Г. Подбана, којн je користећи се овом лијеном приликом дошао у додир са представницима културних, економских и националних установа, те с осталим угледним rpaђанима интерееујући се живо о свему. Исто тако и једнако поздравља нашег Протектора. нашег будућег Владаоца Престолонасљедника Краљевића Петра. Затим je поздравио г. Б ан а Светислава Мнлосављевића у особи подбана г. Милислава Иванишевпћа, среског начелника г. Д уш ана Ж ивковића и све присутне захваливши им, да су се у овако лнјепом броју сакупили те на вндан начцн манифестовали братску љубав и слогу, манифеетцвалп идеју народног u државног једпнствф за коју се jđ Гајрет вазда најнздаш није залагао и за коју су Гајретовп радницн у Арадским казаматима на највеће муке стављаЛн, али онп ее ннсу никад поколебали у вјери и надн да je Свевишњн на страни правде п истине, зналп су и вјеровалп' да he [Нијемонт наше миле Отаџбине Краљевине Југог-лавше, јуначка Србија врш нти Богом joj одређену^ исторпјску мисију. Гајретови радници се у том ннсу преварнли, јер je— ј’ начка српска војска н а ч е л у с а својим врховним командаН' Његовим Величанством Краљем Адександром на врховЈ милнјуна својих бајонета доннјела нам слободу u тако вјековна идеја нашега народа, идеја Душана Силнога, Твртка Поноснога, Томнслава Велпкога, Кнеза Млхајла, Јурја Јосппа Ш тросмајера и других наших велпкана коначно остварена. Овај патрнотскп п национални p a # Гајрета у прошлости, a очекујућн још вишп у будућности, добио je на Превишњем Мјесту највеће признање тиме, што je Његово Величанство Краљ А лександар за својега првијенца, за нашег будућег Владаоца Престолонасљедника Петра преузео покровитељство пад Гајретом, под чијим покровитељством данас Гајрет благотворно дјелује на културном, економеком и соцнјалном те националном освјештаваљу муслиманског дијела нашег народа и т. д. Г. предсједник на крају je позвао све прнсутне да нз срца кликну: »Да ж иви Његово Велнчанство Крал. Александар, Његово Виеочанство протектор Петар. бан Врбаске бавовннс г. Светислав Милнсављевић. што присутни прихваhajy п устајућн одушевљено кличу Краљу, Преетолонасљеднику и бану. a на то војна музнка je ннтонирала државну химну. Г. предсједник уз одушевљени аплауз силази са бпне те му над!рпје господин подбан, начелник Министарства Правде Петропић и остали захваљују и честитају. Са овим je прва тачка програма исцрпљена. Иза тога су се редале остале тачке програма, које су биле изиођене на највећс задовољство присутних a нарочиго се je аплауднрало декламатору пјесмс »Престолонасљеднику Петру« ученику основне шкрле ЕоадЈ’ Mnpuhy. lp. М е х м е д Х а ј р о в и ћ Предсједник мјесног одбора сматра за своју дужнЈСт, да се јавно захвали евнм посјетиоцима као п онпма који добровољне прплоге приложише односно послаше, a иалосе Г. Подбану, начелнику Мнн. Правде Г. Петровићу, као н св.чма онвма који га потпомогоше д а je забава овако лдјсно уепјела. Нарочито се пак захваљује среском начелнику г. Душ ану Ж ивковпћу п његовој госпођв, којн су не жалећи труда и новца највпше прндоннјели за успјех забаве. Затпм осталим члановима мјесног одбора a напосе г. Ахмет еф. Бутуровићу, шер. судији и друштвеном благајнику г. Мехмеду Драчу, Х афиз бегу Цикотн. који je ставио одбору на располагање бесплатно своја кола за превоз стварн и госткју, те овдашњем пнжињеру г. Мехмеду Б алићу, који je лпјепо уредио велику салу Хотела Балкана. Исто се тако захваљује 6pahn из Козарца, који еу у пуном броју на челу са онштинским начелником г. Мујагићем u предсједником Гајрета г. Адемом Балићем посјетили забаву, прнложивши обилне добровољнс прилоге као ir предмете 3ii томболу и бнфе. Бруто приход забаве био je 12.111 Д ик. a раеход 4.081 Дин. тако да чистн приход забаве износп 8.030 Дпнара. Добровољне прилоге дароваше слиједећа господа: По Дин. 200.— : Bpaha Балић и Мехага Х еннћ; no Дин. 150.— : Химзо Авдагић; no Дин. 100.— : Подбан врбаске бановине г. Милиеав Иванишевић. Прва спрска штедионица д. д. у Приједору, Церић Омербег. Добричнћ М. Рад„ Османбег Селимбеговић, тт. Смаил Parnih. Јозеф Меворах. Сабетај Леви, Алнбег Канстановић. Давнд Кабиљо. Ибрахнм Муфтић, Салих Mcuinh, Пашо Куртовић. Алнбег Куленовпћ н Хилмо СелиMouuh; no Дин. 75.— : инж. Лазо Марковић, инж. Сул»ага Са- �лихагић, Раде Стојановић и Халилбег Стамболи; no Дин. 55__ : Симо Кондић; no 50.— : Дин. К омандант дивизије генерал Јован Јовановић, Мјеснп одбор Просвјете, Х асан Мујагић, Др. Тоде Л азаревић, Др. Мухамед Куленовић, адвокат; Б раћа Тешнннћ, Т инка Фпнцн, М нлан Срдпћ, Нико Бабић, Смаил 'Булкић. Саламон Меворах. Д уш ан Ковачевић, Ибрахим Арифагпћ, Хусепн К љ учанин, Сманл Хускић, Ибрахпм Пољак, Б раћ а Мешић, Мехмед Таџић-Х аџносманагић, Изет Прусац. Алага К уртовић, Сулејманбег Селимбеговић, Саво Вујасиновић, испостава Земал>ске Б ан к е у Прлједору, Светозар Митриновпћ, фехпм К акрнћ, Едхем Миџић, Вид Четић, Радетић н Гашић, Сефер Сушић, Др. ЈБубомир М илић, Остоја Берета, Јово Радепгћ, Перо Ковачевић, Стефан Кљун; no Дич. 40.— : Асим Pem iih; no Дин. 30.— : Д уш ан Зеленнка, JIjjO Хпрш ман, Ахмет К апетановић. 'Борђо Стојановић, Мустафа Б аш ић, Стојан Кондић, Авдо К удузовнћ, Л азар Стојановић, Осман Пезнћ, Вучен Ш трбац, Мухарем Чиркпнагић и Мустаф а П ехлић; no Дпн. 25.— : Др. Стјепановић, адвокат; Др. М ладен Стојановић, љекар; Симо Гламочанин, Ш тери, Јусуф Kapapirh, Растко Зеленика и Вујичић, директор иепоставе Земал>ске Б ан к е; no Дин. 20.— : М илисав Путних, предсј. окр. с у д а у Б ањ а Л уци, Хусо.Абид. Х ајдар и Сулејман Курторић. Ибрахим Делкић, Салко Церић. Muho Кондић, Адем Делкпћ. Мехмед Чурић, Д уш ан BoKiih. Идриз Мешпк, Х асан Меџпи;, Mame Омериновић, Ивица Jvp n h . Ж арко Чанак, Д уш ан Bairoвпћ, Mame ФориЛ. П етар А раманда, Арпф Кахримановнћ. Спмо А раманда, Ш ерпф Јакуповић. Ариф Софтић. Фехпм Ситница. К адрија А рнаутовић, М план Алагић, Х илмија Субашић, Muho Брковић. Мехо^ С уш ић, НџкоГрбић, М илутпн Ковачевић, М ухамед Ковачевнћ, М илан^Г андић, Спмо Кецман, Рудолф Фиртл, инж. Марјановић, Д уш ан Црнић, Осман Uemih, Ј у с у ф Х аџалић; no Дин. 15.— : |А лија Дпџић Ибрахим Феризовнћ, Драго С танпвуковдк. Салпх Јакуповп ћ. Перо Ћ упић, Кауриновић. ж упнпк; Н.^КГанојловпћ и Ацо Сигал; no Дии. 10.— : Јово Вуковнћ^ Салко А лић, Стојан Срдив, Ибрахим Синанагић, Сманл Беш ић, М устафа Сеферовпћ, Ристо Стојаноniih, Х аф из Медић. Vbiep еф. Махмуљпн, Behkb* Валагић, Чедомнр Сандаљ, Ннкоднм^.Мијлтовпћ. 'Борђо Б ањ ац, Мухарсм Миџић М устафа М ујкановић, Мехо Кркпћ, Мехо Форнћ, Сејдо Б лаж евнћ. Мехо Сеферовнћ, Ибрахпм Таџпћ. Салих Кахвеџнћ, М ахмут Б алић. М устафа Фазлпћ, Хнмзо п ^fyнпб Арнаутовић. М ујага М ујагић, Боћгко Драгичевић, Нанл Баш ић, Селпм Колоннћ, Славко Гашнћ. Божо Мркобрад, Станко Додош, Х нлм ија Сарајлић; Суљага сЈљ а^ о ви ћ , Мнлан Маричпћ. С адки Цепић, Саво Крнета. М ирко Милинковић, Славко Крајпновић, Ибро А лагић. Сулејман Н.. Мухо Meuiiih, Бего Х усејновић. В ладимнр Тихоступ, А нтон Маршалек. Н. Н. н Ш абан K apapnh; no Д ин. 5.— : А бдулах Х аџалић, Салнх Церић. Ибрахим НГахбаз. Ху< н ија Н„ Павле Козомора, Х усеји Ш арић, К арло Чесал и Ш ериф К ахримновић. Развитак naša просвеагне секције Месног Одбора Гајпеша у Т узли С екција з а просвећивање месног одбора Гајрета остварује, и з д а н а у дан. све виш е свој програм рада. Тако je на д ан 18. новембра о. г. председник г. Ш укрија А л а г и ћ , директор гимназије, у присустности гг. Османа Виловића, бив. краљ. министра, и Х асана С м а ј л о в и ћ а , м удериса и управптеља овдаш ње медресе. отворио лруги аналфабетокп течај за м услиманке. Течај he одрж атн у првој народној основној ш коли гђица Н ада К удрнна. учитељ ица исте школе. Ha овај течај уписало се 25 ученица. дакле један л еп број, те he за кратко време свс тс ученицс ирогледати на своје властите очи, ако се у важ и као т т и н и т а она народна: »Слеп je код очију. који не з н а читати ни пиоати.« П редседник г. А лагнћ пгтакао je значај овог аналфабетског течаја н нзразио п уну иаду у љегов успех тнм прс, што 370 he н а томе течају предаватн једна од највреднијих и иајчестититнјих учнтељима гђпца Нада Кудрина, коју он познаје веома добро, као своју бившу ученицу. Још пре месец дана отпочео je рад у првом апалфабетском течају за муслиманско женскиње у овдашњој стручној занатској школи г. Ш укрија Чустовић, наставни учитељ стручне занатске школе. Taj течај похађа 10 ученица, већином кћерке насељеннх сиромашних Х ерцеговаца no околици града Тузле. Г. Чустовићу, сину крш не Херцеговине, просветна секцнја захваљује и благодари н а његовом пожртвовном потхвату. Г. Чустовић. као бивпш питомац Гајрета, показао je овим својим радом како треба да се одуж ују бивш и Гајретови питомци своме народу за сва она уздарја, која су примили од народа преко Гајрета за време свога школовања. Док велнки број бивш их Гајретових питомаца ниш та не ради за cpehy и благостањс своје културно заостале 6pahe и сестара, многи, на жалост, нису ни чланови Гајрета, дотле видимо у г. Чустовићу агилног омладинца са племенитим oeehajnsia за ередину у којој се npehe on данас. — К ада бн сви бнвши пнтомцн Гајрета пошли путем коjusf иде данас г. Чустовић. онда Гајрет не би имао велнких м ука и потешкоћа з а остварење свога циља. До сада- су одрж ана д ва поучна предавања, која су пажљцво саслуш ана од многобројнпх наш их госпођа и господе. П рво^ћредавање »Арапи у Ш панији« одржао je с&м председник г. Алагић у гимназијској гимнастичкој дворанп. Друго предаваљ е »У раду je спас« одржао je члан ужег одбора прсветне секцнје г. Мехмед Н о ж и h, учитељ стручие занатске школе, у самој стручној школи. Даљ њ а предавања oдpжahe се у просторијама муслиманског клуба, јер je жел.а ове секције д а сконцентрише сва своја предавањ а н а једном месту. З а предавање »Ислам и знаност«, које држ и у прву недељу млади мудерис г. Ш абан X о џ и h, дипломирани студент »Џамиул-езхера« глаеовитог муслиманпког универзитета у Каиру. вл ад а у граду велико интересовање. He мања паж њ а поклања се и наредним предавањима, као што су: »Имами Газалија, његова знаност и наука«, које држ и професор гимназије г. Адмл-Абдурахман Ч о к н h'; »Услови за прпвредни опстанак човека«, које држи Алнја 0 м е р с о ф т и h, суд. лрнправник. Треба знати да су свн нредавачи, којп су до сада споменути, истакнути радннцн и чланови ужег одбора просветне секције. Просветна секција осигурала je предаваче за целу годину 1930. са следећим темама: I. Из хигијенско-популарних поучних предавања: а) »0 алкохолу«; б) »Хигијена куће«; ц) »0 венеричним болестима«; д) »Хигијена деце«; е) »Заразне болести«. Како за ова предавања треба стручна спрема, то he за i;ojii дан председник г. Алагић сазвати овдаш ње лекаре на састанак и замолити нх, да обраде горње и сличне теме. II. Из привредних предавања: а ) »Задругарство« (начин оеннвања, врсте и користи). Ово предавањ е одржаће г. Ахмет Ч о к и h, познати просветии радник у тузланском срезу. б) »Пчеларство и његове кориоти«, које држи одлични познавалац пчела г. Мухамед бег Ибрахимпашић, нрофесор. ц) »Ш тетоноше на биљкама-воћкама и како се брани од н.их«. i . ! i l - |1 i i I д) »BohapcTBO и љегове користи«. е) »Сточарство и његове користн«, �ф) »Наметници на стоку (обад или муха коњска, кравија и овчија), те како се брани од њих«. г) »Начин ђубрења земљишта и користи од тога«. х) »Наше жигарице и у које их земље треба сејати«. III. Из узгојно-педагошких предавава: а) »Узгој као друштвена потреба«. б) »Одгој деце до школе«. ц) »Узајамна с ар ад ва куће и школе при узгоју детега«. Ово предаваљ е одржаће г. Адем Аждеровић, овдашњи учитељ, иначе познати просветни радник међу муслиманима. д) »Врсте школа и користи од њих«. е) »Узроци стагнације«, које ће одржати г. Ахмет Чокић. IV. Из верско-моралних предавава: а) »Мухамед-Ресулуллах«. (Ово предавање навестило je виш е предавача, меџу в и м а треба истакнути гг. Ш укрију Алагића, Адил-Абдурахмана Чокића и Ш абана Хоџића, као познаваоце арапског језика и литературе.) б) »Кур’ан« (хисторија, наука, преводи и коментари). ц) »Дужности човека према Богу, себи, својнм ближњим и целом човечанству«. д ) »Исламске секте«.. е) »Исламске светиње« (Каба и сл.). Сва ова предавања одржаће г. Адил-Абдурахман Чокпћ. ф) «Исламски великани«. Како je жељ а просветне секцпје да што боље васпита наш у ж ену у моралном погледу,. то су прнмцди н а'себ е дужност гг. Адил-Абдурахман 4 o y ih , Хасан Смајловпћ и Ш абан Хоџић, д а се постарају за одржање низа ^редавањ а у свима џамијам а за муслиманке. Kao први предавач за жене пријавир се г. Адил-Абдурахман Чокић са темом: »Жена у исл р м с^м свету и њене дужности«. Kao другн предавач заокене јавио се г. Х асан Смајловић са темом: »Исламскп морал«. Ових д ана одржа!\е ж^нама предавање: »Узгој детета пре рођења« г. Салих Сердаревић, овдашњи >и учитељ. учитељ. и fajpeTOBH пријатељи нису жалили труда ћко приређиванА ове забаве, a нарочито се истакао госп. Ахмет Пашнћ, старјешина среске испоставе, који се je са пуно воље заузео, да ова забава што боље успије, н а чему му се мјеени одбор најљепше захваљује. При сакупљању ствари за томболу и бифе одазваше се драге воље сви мјешћани, a нарочито су се истакли: гђа Мул и ја Чалкић, Авди еф. Реџебашић, Махмут еф. X. Јусуфовић, Сулејманбег Моновић, Х амдија X. Јусуфовић, Муло Гаврановић, Мустафа еф. Чалкић, Хусеин Ш. X. Абдић, М. 3. Задруга. Дароваше прилоге no Дин. 200.— : »Угар« д. д.; no Дин. 100.— : Агатон Тимотијевић, срески начелник; Осман Филан, Мухамед Неретљак; no Дин. 85.— : Мустафа еф. Чалкић; no Дин. 50.— : Абдулах Бајрактаревић, Н. Н., Н. Н., Јусо Бошатлић, Ахмет Мујичић; no Д ин 40.— : Тахир Пидро, Дервишбег Б уш атлија; no Дин. 35.— : Ахмед Садиковић, ветеринар; no Дин. 30.— : Сулејманбег Мановић- Мујо Хамзнћ; no Дин. 20.— : Салим Бајрактаревић, Смаил Реџебашић, Александар Березовски, гђа^Рајчевић, Хамдибег Рустанпашић; no Дин. 15.— : Мустајбег Дурадбеговић, Салих еф. Мишић, Хамдија X. Јусуфовић, Мухарем бег.Гранић Тахир Чалкић, Мустајбег БечирбегоВић, Тома Б ален , гђица Ванда Хрчко, Ахмет бег Харачић; no Д и д. 10: Ш ефик Риђал, А лија Узун, Јово Катанић, Драго Поповнћ, М устЈфа Мерџанпћ. Суљо Пидро, Пашо Милановић, Хусо Гвозден; no Дин 5'.— : Н. Н., Н. Н., Н. Н. Чпст приход ове забаве je Дин.3.551.25. Новп Мјеснп одборп у Козарцу Годшпња главна скуппхтина чланова у Козарцу одрж ан а je 10. новембра о. г. Од стране власти присуствовали су г. Д уш ан Ж пвковић, срески начелник, и предсједнпк Гајретова одбора у Приједору г. Др. Хајровић. Б удући je предсједник г. A. Балић био запријечен бо. . . . ■ v 3 . отварање аи о ф а б е к к и теччева трвб« водвгкв. » • * * * ф а м н „ ЈИ, го je сч-пштин, опорио m j . hi; г Хм‘МИЈа с У6аш ић> а В°ДИ0 ЈУ н а предлог г. Оубашића о. М. Микод тога велика заслуга прнпада нршем женском одбору џић. Тајиик одбора г. Субалпић међу осталим извјешћује да Гајрета. оу tokom ове годнне одржали двије забаве, a уз помоћ впђеНадаље се ради свим силама да се 'инвентар домаћичке нијпх грађана отворена je у Козарцу Д рж авна школа за дошколе, која ради сада у Прнбоју, a која ће завршптп свој р а д _ маћице, која већ ради преко 6 мјесеци a заврш ује се крајем 25. фебруара 1230., осигура за град Т у злу , У !ч)м виљ у сазвановембра о. г. Ту ш колу похађа 35 муслиманских женскиња. на je ш пра конферепција представника свпх муслнманских Надаље je, преко Просветног оделења у Сарајеву, отворена друш тава, као и вакуфско-меарифско поверенство. 'да би се Ткаоница са модерним становима, a замољено je да се отвор‘п изнашао што лакше најзгодннјп начнн за оснгураље поме-' и подруж ница з а «Ћплпмарство». нутог инвентара, као и за прнпрему свега осталога што je П рпхода у овој години било je Дин. 6.094.— потребно за отварање п успех лома!шчке школе. Након прнмљених извјеш таја појединих одборника устаHa овој конференцијн бнће говора и о другим важнијпм је г. Фехим Ситница н међу осталим каж е: »У нашој средпни потребама за подизање муслимана. налази се један господин којн je цјелокупно чланство наОснивању »Трезвености« пригтуппће се овпх дана, те ,'е шега среза много задуж ио. To je г. Душ ан Жпвковнћ, срески пзабран з а то уж н одбор, у којп су уш ла гг: Адил-Абдурахначелник у Приједору. Он je д уш а Гајретова Одбора у Пријеман Чокић, Мехмедалпја Џинпћ. одашњи професорп, и секредору Лнчно иде no селима заузимајући се за сва културнотар просветне секције Омерсофтић, да нзради правила a no просвјетна друштва. a собито за наш Гајрет. Тако смо га, у томе д а сазове ванрсдну скупштнну за усвајање тпх правила, прошли четвртак, имали прнлику видјетн међу нама. — Док односно за оснивање самог друштва. je он ,с приједорским благајннком г. Драчом, у друш тву нас Т узла, дне 20. XI. 1929 неколицине, сакупио у нашем мјесту преко 1.200 Дин. доТГредседник: Секретар: бровољних прилога у сврху одржавања велике Гајретове заШ. Алагић, Омерсофтић М Алија, баве у Прнједору н а 16. новембра, дотле je његова поштована директор гимназнје. судијски прпправипк. супруга. коју je пратила гђица Зумрета Дедићева, учитељица нар. осн. шк., сакупила лијеп број разноврснпх предмета no Врло успјела Гајретова забава у Гор. Вакуфу нашим кућама за томболу на пстој забавној вечерп. З а овај његов рад — п норед његовпх многобројних дужноМјесни одбор Гајрета у Гор. Вакуфу приредпо je Гајрести — ми требамо ла будемо особпто захвални г. Ж ивковићу, тову забаву н а 8. новембра о. г. која je успјела изнад сваког то предлажем да се г. начелнику издаде посебна писмена очекиван.а, како у моралном тако и у материјалном погледу. захвалница.« Овај je предлог бурно примљен са покликом: Ha забави je заиажен лијен број сељака, што je доказ д а се Жнвио! Гајретова пдеја и на сслу се ширк. Како мјеснп одбор тако 371 �Предсједник скупштине г. Мпџић предлаже д а се изда 'писмена захвала досадањем секретару г. X. Субалш ћу, који je такођер својим неуморним радом за наш Гајрет, задужио нас све чланове. Овај je предлог једнодушно примљен и г. Субашнћ срдачно поздрављен од присутних скупш тинара. H a то се у кратким потезима осврће на задатак Гајрета предсједннк одбора г. Др. Хајровић и захваљује се испред Одбора у Приједору, Козарчанпма, желећи новоизабраном одбору сретан рад. У радни одбор су униш ла гг.: П редсједник: Адем Балић, трг. и посјед.; потпредсједник: Мухарем Миџић, старјеш ина нар. осн. школе; секретар: Бећир Балагпћ, учитељ; благајнпк: Ибрахим Кључанин, трг. и посједннк; чланови: Изет Прусац, обућ. мајстор и посједннк. Хусеин Цернћ, чин. шумске управе, Ибрахим Арифагић, опћ. биљежник. Надзорни одбор: Ђорђе Бањац, учитељ, Хусеин Кл>учанин, трг. и посједник, Мехмед X. Османагић, трг. и noсједннк. Зам јеиици: Алибег Куленовпћ, Фехпм Таџић, Галиб X. Османагпћ, Хусеин Таџпћ и Сулејман Б е т и ћ . У помоћнн одбор гг.: Д уш ан Ивковић. срески н ачел н т;, Бранпмир Давндовић, свештенпк, Ш акјир еф. Хаџић, пмам, Радослав М. Добрдчттћ, индустр., Мплан Алагић, пндустр., Х асан Мујагић. предгјсднпк опшгине, Запмага X. Османагнћ—Таџић, трг. н поеједнпк, Ибрахпм Пољак, посједнпк, Инж. Мехмед Балпћ, референт ш умарства п Фехпм ^итница, а б с , техн^ке. Са скупштпне послатн, брзојавнп поздрави: Њег. Вел. Краљу А лександру I., госпедину Светиславу Милосављевићу, Бану Kp. банске управе у Бањ алуци и Главном Одбору Гајрета у С арајеву. .I Господин Св. Мплооављ^впћ, Б а н Врбаске Бановипе доставио je слиједећп оттаздрав: »Од срца благвдарим н а лепом поздраву који c ie м п . у ни е чланова родољубивог н патриотског Гајрета упутпли. Ваше жељ е су и мој^г и нека би дао Бог да се за добро Народа л Отаџбнне, н а п оносЈВ . В. Краља — и пспуне. Вас н све чланове Гајрета искрено поздравља Ваш Спетпслав Т. Милосављевпћ, • Бан Врбаски«. у Брчком Дне 22. октобра о. г. одрж апа ј е 'у Брчком редовна сједннца, н а којој се je конституисао нови мјесни одбор и изврш пла примо-предаја разних етварн од старог повјеренпка новом одбору. У одбор су бираиа господа: за предсједиика Абдага Кучукалић; за тајни ка Ахмет Џ индић, за благајника Галиб Требинчевић; за I. ревпзора Мехага Кантарџић; за одборнпке: Ибрахпм еф. Хаџнћ. Смајил X . Мехмедагић, Сулејман еф. Алијагић, Хфз. Х усејн Х асанефендић, Фехим Сејдић и Фехим К учукалић. З а уписивањ е даљњих чланова преузео je н а себе дужност Хфз Х усејн Хасанефендић, a за убирање добровољних прилога цијелн одбор. H a истој сједници уписао се je нови предсједник одбора г Абдага Кучукалић за у т е м е љ а ч а Гајрета и одмах положио Дин. 500.— у Кнежини У п етак 15 новембра о. г. лослије џуме-намаза одржана je скупш тина уписаштх чланова Гајрета у К нежини (срез Власенички) ради избора Мјесног Одбора Гајрета. Скупштину Je отворпо досадањ н повјереннк г. Миливоје Јсфтпћ, констатујући да je прпсутно GO уписаних чланова. Затим je изложио присутнпма рад и циљеве Гајрста, предложивш и им, погато je према правилима довољан број .уписаних члаиова, да бирају Мјесни Одбор Гајрета, a да повјереништво престаие 372 функцнонисати Присутни су прихћатИлп ofeaj предло^, те 6б једногласно акламацијом бпра слиједећи одбор: Предсједник Миливоје Јефтић, трговац; потпредсједник Осман Б ећар, потпредсједник општине; секретар Борислав Димић, учитељ; благајник Хусејн Тихић, општ. деловођа; чланови одбора: Хасан Имамовић, имам; Х ајдар Сарајлнћ и Милован Радић; надзорни одбор: Идризбег Берковац, Д уш аи Радић и Незир Врабац. Након избора одбора изабрани предсједник г. Јеф тић се захвалио н а одазиву и замолио присутне да се у ви јек сјећ ају Гајрета и да раде за н>, чиме je скупш тина закључснп. Добровољни прилози из Сарајева Гоеп. ШаЉпр Гогалпја положио je на наш ој благајни Дин. 185.— коју je своту сакупио: Дин. 50.— од Сулејманаге Нимчевића из Сарајева, Дин. 15.— од Мустафе Чанића из Сарајева и no Дин. 10.— од Ибре Куловнћа и з Трнова и Сал пха Бехе н з Озрена. Дин. 100.— сакупио je на блок »Цигле Гајретова Дома«. Искрена му хвала! из Цазнна (у новцу мјесто у нарави) Агилни повјереник п з Ц азпна г. М устафа Зухрпћ дозначио јаЛ 'лавном Одбору Гајрета износе од Дин. 415.— и Дин. 150.—, које je сакупио ло околним селима од пријатеаљ Гајретових, a ти су: Дин. 50.— : Мустафа еф. Мујакић, Цазин; Дин. 20.— : Осман Бабић, Кудићи; no Дин. 10.— : Х аш им Поњевић, Јусо Бегалић, Хашим Сејдић, HI. Махмутовић, М. Окић, Мушо Хотић, Алага Мулаљић, Зејна Хуш ић, Осман Абдић, Хасиб Табаковић и Сулејман Ахметовић и з Тодорова; X . Сунлатић н Осман Бајрамовнћ, из Лучке; Хашим Кендић, Рамо Ахметаш еввћ, Пашима Ахметашевић и Јусуф Мусић, из Видовске; Хусо Баш ић, Омер Кулупчић, Мехо Ђ ехић, из Мале Кладуш е; Хамид Ожеговић, из Поњевића; Махмут Мехулић, из Стијена; Хасе Куртовић, Х анка А лићаић, Ибрахим Џанановић н Суљо Пјанић, из Трж ца; Caha Ш акановпћ, Мехо Диздареви!1, Сулејмак Ш акановић, Осман Х уш идић, Омер Д издаревић, Реџо Ш акановић, Сулејман Ш акановнћ, Мехо Османагић и Мехо Каралић, из Подзвизда; Хашим Гарибовпћ, Осман ЋеpuMOBiih, Омер K oinm h, Ш ернф Делановић, Мустафа Коштић, Мушо Псхлић, Ибро Мујагић, Махмут Хрнчић, Смаил Хрнчић, Фатнма Ожеговић, из Врнограча; Ибро Грачаннн, Ш абан Кораић, Рамо Дидовић, Веле Кајдић, Мустафа Пајазитовнћ, Хасан Kopanh, нз Всл. Кладуш с; Окан Мнскић и з К удића; Але Самарџић пз Мутннка; Х алнл Мухић нз Кракаче; Б есш ир Х иркић из К риваје; Хусеин Адилагић из Ц азина п Ибрахим Ш когић те Б еш лага Нухановнћ из Пећиграда; no Дин. 5.— : Зајим Мајетић и з Мајетића, Ахмет Страњац и з Цазина, Хусо Ж унић из Кркаче и Мехмед Хаџипаш ић и з Стијене. Повјеренику и племенитим дароватељ има наш а топла благодарност. нз Реповаца (срез Коњиц) Гг. Мухарем еф. Камерић, учитељ, Хасиб Јусуфбеговић, посједник, и Мустафа Нухбеговић из Реповаца сакуниш е Дин. 400.— добровољних прилога з а Гајрет, a дароваш е их елиједећа господа: no Дин. 20.— : Хасибег Јуеуфбеговић, Мустаф а Нухбеговић, Сафетбег Јусуфбегопић, Заимбег Нухбеговић, Реџо и Омер М аџак; Дин. 15.— : Дервиш бег Нухбсговић; no Дин. 10.—: Халилбег Нухбеговић, Мустајбег Салихбеговић, Ахметбег Јусуфбеговић, Мустајбег Беглеровић, Ахмедбег Б еглеровић, Мустајбег Хасанбеговић, Мустајбеговица А јановић, Салко Ајановић, Мухарембег Ферхатбеговић, Рамо Пузић, Осман Ш дбанопић, Ш або Ш абановић, Ибро Селимовић, Мехо Лојић, Ш абан Лојић и Дервишбег Рсповац; Дин. 8.— : Н. �. ари , lio Дин. 7.'бо: Алибег Јусуфбеговнћ, Мухамедбег Ју суфбеговић и Алибег Хасанбеговић; no Дин. 5.— : Мехо Ајановић, Ђулбо Даутбеговић, Сафет Манџука, Фадилбег Јусуфбеговић, Ибрахим Нухбеговић, Пакиза Алибеговић, Н. Кесер, Рамо Кесер и Дудија Лојић; no Дин. 4.— : Салихбег Салихбеговић, Иза Ајановић и Мехо Јусуфбеговић; Дин. 3.75: Алија Ш абановић; no Дин. 3— : Мехо Шабановић; Дин. 2.50: Илија Радош; Дин. 2.25: Ибро Алибеговић; no Дин. 2.— : Фехим Ајановић, Азема Јусуфбеговић и Јусо ПТабановић. Сакупљачима и племенитим дароватељима братска хвала! Нови ушемељачи Гајреша Новоосновани Мјесни Одбор у Кнежини уписао je з& члана утемељача г. Ђуру Томаша из Пјеновца (Кнежина) и одмах уплатио Дин. 100.—:. Поздрави предсједнику Главног Одбора Гајрета Предсједник Главног Одбора Гајрета г. Др. Авдо Хасанбеговић добио je посљедних дана слпједеће поздравне депеше: Фоча: Претварајући досадашње друштво »Ђикић« у Гајретову Читаоницу скупштина Вас одушевљено поздравља као разнн добровољни прилозн неуморног предсједника Гајрета. — Предсједник: Тафро ДерЗадњих дана дозначеии су Гајрету слиједећи добровољвиш ; секретар: Љ убунчић. ни прилози: Сански Мост: Досадашњи 26-годипш>и назив МуслиманОд мјесног Одбора Гајрета у Фочи Дин. 412.50, ске Читаонице промијењен изванредном скупштином у ГајОд опћинског поглаварства у Орашју Дин. 37.50 и ретову Читаоницу. Тим поводом поздрављамо Вас као предОд градског поглаварства у Зворнику Дин. 500,— сједника Гајрета желећи да будући рад буде успјешан на Из Маглаја корист Гајретове идеје a на понос муслпмана. — Повјереник Гооп. Мухарем еф. Крајинић, mep. суд. предао je мјесГајрета: Мехмед Алагић. ном одбору у Маглају Дин. 115.50 добровољних прилога за Завидовићи: Са конституирајуће скупштине Гајретова Гајрет, које je аем у предао: Мјесног Одобра шаље цјелокупно чланство своме заслужном Ахмет Фазлић, имам из Бајвута Дин. 65.50, сакупљених, “ предсједнику најсрдачније поздраве. — Одбор. na бајрам пред џамијом у Бајвутима; Сјетлима: Cif" данашње констптуирајуће скуштине ГајНазиф Хускановић из Мустајбашкћа у име »Игката«-за ретова Ј*1јс^ног Одбора, којп већ у почетку броји 210 чланова, своју рахм. стрину Хуекановић Хатнџу Дин. 50.—. поздрављамо В ас искрено и одушевљено као вођу Гајрета и Срдачна хвала! t Гајретових радника. — Предсједнпк: Фадил Добрача. Бијељина: Впдећп Вас на достојном положају равну Р ад Гајрета т сузбијту. •неписмености __дрвпм синовпма напге миле Отаџбине са изванредне скупшгине Грађанског Клуба радосни смо што можемо дати Аналфабетски течај у Тузли. — Мјеснн Одбор Гајрета у Тузли отворио je други апалфабетски течај-мећу муслпман- . израза нашег наро-чптог поштовања Према Вашој лпчностп наглаш ујући пскрену жељу д а се у скорој будућности понокама. У течај се уписало. oKiix60 муслиманкн. Течај води r. , сно обазрете на плодоносно поље створено Вашим интелевтом Мехмед Салнхспахнћ, управник Гајретова конвикта. |и |патриотскнм осјећајима У вјерени у историјски прогрес ове Аналфабетски течај у Бијељини. — Мјесни ©дбор f f f i бановине цјелокупни народ, a спеднално муслимански дио рета у Бијељини отвориоије аналфабетски течај са 80 полазнашега народа, увјерен je д а he једно од највиднијих мјеста ннка. Течај води предсједннк Мјес. Одбора Гајрета г._ И б р ^ заузпмати омнљено име нашег драгог Авде Хасанбеговпћа, хим Даутовић, учитељ. желећи Вам да tokom дугогодишњег живота остварите родоАналфабетски течајеви у Гор. Рахићу и околици. — У љубиве жеље. —• Предсједннк: Хасанбег Пашић. Горњем Рахнћу (срез Брчко) отворен je аналфабетски течај са 60 полазника. Течај воде гг. учитељи Омер Чевро и Соко Херцеговац. Затим je организован у истом мјесту други течај, И З УРЕЛНИШТВА такођер са 50 полазника у коме je учнтељ г. Омер Чевро. ТреАаел уреднишшва „Гajpema1' ћи течај je основан у селу Паланци са 50 ш&азника, a учитељ je г. Соко ХерцеговаД. Уредништво »Гајрета« упутпло je ових дана многпм na­ Аналфабетски течај у Кифину Селу. — Дана 15. ноm ira пнтелектуалцпма ниж е наведени апел, у нади да he му вембра о. г. отворен je аналфабетски течај у Кифпну Селу се одазватп својом сарадњом. Разуме се д а су многн од го(срез Невесиње) са 15 полазника. Учптељ течаја je г. М. Саднсподе морали да буду п мнмоиђени, јер Уредништво нпје у ковић. стању да лрикупи адресе свих онпх којп би га моглн да потЖенски аналфабетски течај у Требињу. — Инпцијатипомогну у његовим намерама. Из овог разлога, у овом броју, вом Мјесног Одбора у Требпњу a нарочито заузпмањем н>едоносимо у целости тај апел, упућен нарочито онима којнма гова секретара г. Едхема Бекића, отворен je женски аналфага нисмо послали. бетски течај са 23 муслнманке. Наставница je течаја вриједна Апел Уредништва гласи: учитељпца гђа Ружица Глигоревнћ. Поштованн господнне, Аналфабетски течај у Сјетлини. — У Сјетлшш je отвопрнлпке, у којима ми муслиманп дапас жпвимо, каракрпо аналфабетски течај вриједнп учитељ г. Бобаревић. Течај терише прелазно доба пз феудално патриархалног снстема у иохађа 80 иолазнпка муслнмана, који су се уппсали n за начпн новог живота ког je створпла западно-европска цивичланове Гајрета. лнзација и култура. Кад уочимо контраст Између ових двају Свн ови течајевп воде се под Гајретовим нменом. У сва система, јасно ћемо уочити д а мора да дође до борбе између горља мјеста, изузев Сјетлнне, отпослао je Гл. Одбор потребне њих, што се већ и очнтовал<Ј. Запад којн je израдпо своје букваре. Након завргаених пспита Главнп Одбор Гајрета хопринципе на подлози науке, реалан п неумољив, крчи себи пут у цијелом свијету, a мн, којп се налазимо у његовој ненорисаћс гг. наставпике. посредној близпни, патимо најтеже од љегова ударца. Д а би Нови аовјереницп Гајрета у срезу рогатичком бплн спремни у борби за нови опстанак, који нам Запад намеће, потребно je да се прплагодпмо веговпм културннм теОвих дапа погтављенп су за повјеренвке Гајрета: ковинама и да их чпм прпје прнсвојимо. Гајрет, којн од У Жепи rocir, Мухамед Конаковпћ n свог постанка дјелује у овом правцу учинио je впдне напоре, у Новосеоциама госп. Ћамнл еф. Карић. 373 �&лп тн напојш ни нздалека не одговарају стварној потребп. Ко познаје иас муслимане, уви дјеће д а смо још довољно ненаоружанп у овој борби, да нам не достаје још много у нашој спремп з а савладавањ е овог исторпјског прелаза. Многи проблемп стоје неријеш ени пред нама, a mu, или их још довољно нисмо уочили, или затварамо очи пред њима. Наша интелигенција чија je дуж ност д а поведе впш е рачуна о судбнни своје најблпже средине, не посвећује довољно пажњ е овим пптањпма. Зато, Уредништво »Гајрета«, из горе нтвсдених чињеница, одлучпло je д а , no модућности, посвети што више пажњ е овим проблемима, n a из тог разлога поново апелује на сву наш у позвану интелигенцнју, било свјетског или вјерског образовања, д а га помогне у његовој намјери. Разумије се, д а све овпси о броју еарадника као п квалитети њихове сарадње. У залуд су сами приговори: »Гајрет« треба да се уређује овако, ил и онако. Ш ира и боља сарадњ а једина je у стању д а створи од »Гајрета« један солидан часопис, да створи трибину за све наш е проблеме и савјете у невољп. Зато, белетрнстпка he одеад долазпти у обзпр само у колико буду мањ кали чланцн публицистичког карактера. Првенствено he се узпм ати у обзпр оригпнални, атктуелни чланци који третпрају наш а горућа питања, a тек за њпма преводни- из којих би моглн д а црпимо поуку з а иаш даљњл рад на пољу препорода. Мп муслимани пмамо данас толико ннтелигенцпје која бп била у стању јавно третира сва соцпјална, друштвена и стручна п и тава, Јест, ми имамр интелпгенцпје, само интелпгенција нема воље затр, д а, неколпко сати у мјесецу ж ртвује за своју среднну. A да c'e наш а интелигенцнја мало жртвује, мп бн били у стању др. подигнемо ниво наш ег органа »Гајрета* и тиме д а корустимо и друш тву Гајрету^ Ш нашој заједницп. Пренимо се и иокажимо барем оволико еоциалног смпгла п л>убавп за на ш у средину! Виднте п самп да je крајље врпјеме. t У нади да овај апел psk В ас неће остатп без жељевог одговора, братски поздрав шаље Вам: Уредништво »Гајрета«. БИЉ ЕШ КЕ Плетарска школа Почетком децембра о, r. отвара се Плетарсиа Школа код Пољопривредне школе у Бутмиру (Илиџа). У школу he се примити шест сиромашних младића иоји he, за време трајања обуке од три месеца, имати бесплатан стан и храну. Младићи he се оспособити за самосталне плетарске мајсторе, те he им се о успеху на курсу издати сведочанства. Оваки плетарски мајстори израђива1*е све врсте намештаја од врбе, a како се ованав намештај данас много тражи, уносност je овог заната осигурана. Нарочито ово вреди за младиће из ирајева где врба расте. Рефлектанти нека поднесу чим пре молбе управи Пољопривредне Школе у Бутмиру. Уз молбе треба да се поша- 374 љу уверења о завршеној школи, уверење о сиромгштву, 6 моралном и политичком владању од политичке власти и ленарско уверење да je способан за овај посао. Најновије доуштвене весшн у Дервенти и у Дервентском срезу сакупљено je досада у храни за Гајрет 13.000 кг. пшенице и нукуруза у зрну. Сакупљање није још завршено, na heMo се у cnefleheM броју осврнути детаљно на овај активни рад наших пожртвовних радникг и дароватеља у овом срезу. Скутитина мјесног одбора у Гор. Рахићу Извјештавам Вас, да сам у з помоћ бившег Вашег питомца г. Сокола Херцеговца, учптеља у Гор. Paxnhy, и г. Хашимаге Касимагића, општинског начелника и з Гор. Раxnha, сазвао једну скупштину н а коју су били позвати угледнн сељани из околишннх села и сви пријатељи Гајрета нз Гор. Р ахића и околннх села. Ha скупш тину, к о ја je одрж ана на 24. ов. мј. позвано je око 70 лица. Ha скупш тини која-је отпочела no подне одржао je госп. X . Х улусија М улахалиловић предавање о Гајрету, п опулариш ући идеје Гајрета с вјерске стране, цптирајући неколико ајета из Кур’ана. Исто предаван.е je допунио госп. Соко Херцеговац, истичу}ш про■шлост Гајрета, његов рад и успех у прошлости, садашњости нагласпћпш ш та све чека нас муслимане у будуће, ако небудемо иш ли стопама Гајрета, који je једииа зви језд а водиљ а нас муслимана B om e и Херцеговине, који још чамимо у тмини, у незнању. Послије одржаног предавања стављен je предлог да се оснује пододбор у Гор. Рахићу, који je једнодуш но прихваћен. К ад je госп. Соко Херцеговац уписао довољ ан број чланова, преш ли смо н а читаље правила a послије н а избор одбора, који се je конституисао овако: У управни одбор гг.: предсједник Хаш имага Касимагић, начелннк опШтине у Гор. Рахпћу, подпредсједннк Омер Чевро, учитељ; благајник Х асан Хасанбеговић; тајни к (секретар) Соко Херцеговац; чланови без фупкције гг.: Мехмед Имамовнћ, Behnp Делић и Ахмет A tnh. З а замјенпке: X. Хасиб Имамовнћ, Салих Ш ећербеговић, Салих Трумић, Illeho Ковачевић, Мухарем Ибрпшимовпћ. ! У надзорнн одбор изабрана су гг.: X. Х улуспја Мулахалиловић, Селмо Левић и Хаспб Ибрић. Послије тога замолио сам изабрани одбор као n све чланове д а сваком пригодом настоје да прош ирују Гајретове идеје п да ннтензивно раде за Гајрет. за добро нас муслимана. Уједно Вас извјештавам, да je у Гор. Рахићу организован аналфабетски течај у који je уписано 40 полазника. Воднтељн течаја су гг. Гоко Херцеговац и Омер Чевро, учитељи. У селу Паланцн организовап je аналфабетски течај са оо полазнпка. Учитељ течаја je г. Соко Хсрцеговац. У селу Паочи оргаш пован je аналфабетски течај са 50 полазннка. Учитељ течаја г. Омер Чевро. Букваре, Koje сте иам поелали. примпли смо и раздијелнли бе('платно полазницима течајева. �Agrarna i Komercijalna Banka za Bosnu i Hercegovinu C e n t r a la : S a r a je v o S je d iš te D i r e k c ije : B e o g r a d F i li ja le : B r č k o i \ ovi-S ad 00OOOOOOOOOOQQOOeXi)OOOOQOOOOOOOOOOOOGOOOQ 0 9 Papirnica \i Hamdija Kopčić Sarajevo, Strosmajerova Med. Univ. § Telefon 619 preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala mm specijalista zubni liječnik § Sarajevo, Jeftanovića ulica br. 1 I Ordinira s v a k i m d a n o m od 9—12 sati prije podne i od 2—6 sati poslije podne бооооооооооаосхаооооооеоосхзооооооооазоооо ŠTAMPARIJA B 0S 9NSRB P 0S T 9 KLISARNICA RASTR1RNICA Izrađuje: ra z n o v r s n e b a n k o v n e , tr g o v a č k e i in d u ­ s tr ijs k e tis k a n ic e u b o ja m a k a o : dionice, u lo ž n e k n již ic e , ček o v e, d ip lo m e i t. d., te r a z n a s tr u č n a d je la , k a le n d a r e i o s ta la iz r a d n ja so lid n o , b rz o i p o u m je re n o j c ije n i V la s tita k n jig o v e ž n ic a iz r a đ u je s v e v rste trg o v a č k ih k n jig a i p ro to k o la i sv e u tu s tr u k u s p a d a ju ć e p o slo v e SVAKI M U S LIM A N T R E B A DA K U P U J E SA MO GAJRETO V CIGARPAPIR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „ G a jr e t” Narudžbe: Tvornica cigarpapira SARAJEVO ĆUKOVIĆA ULICA 7 -- TELEFON BR. 27 KNJIGOVEŽNICA = STEREOTIPNA S. D. ALKALAJ, Sarajevo može se naručiti i preko društva Ga|ret u Sarajevu �[f c № |f o 4 to lt3 7 S ! r c ? 4 5 1 ’ći<4 0 l i o \ t o ) ^ ) i Banka Gajret d. d., Sarajevo Akcijski kapital Din 40,000.000'- Rezerve Din 2,000.000'B a n k a se b a v i s v im u b a n k o v n u s tr u k u sp a d a ju ć im p o slo v im a . O v la š te n a je z a trg o v a n je s a v a lu ta m a i d e v iz a m a . Z a v o d j e ta k o đ e r i p u pila r n o s ig u r a n . O s n iv a , o rg a n iz u ie i ru k o v o d i k r e d itn e i p r iv r e d n e u s ta n o v e . O sn iv a i p o d u ­ p ir e r a z n e k u ltu r n e i h u m a n ita rn e u s ta n o v e . Od čiste dobiti daje б°/0 Kulturnom i Prosvjetnom društvu „ G a j r e t ”. S v e d o z n a k e u do m o v in i i in o s tra n s tv u o b a v lja B a n k a G a jre t n a jb rž e i n a jk u la n tn ije . U lo šk e u k a ­ m a ć u je n a jp o v o ljn ije i is p la ć u je is te u s v a k o d o b a ____________________________ U iiiiiiiiiiiiimiiiiiiii iiiiiiiiiiiiiiiii ■ Bosanska Indastrijalna i |Dr. Omer Bahtijarević Trgovačka Banka d. d. Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 Potpuno uplaćena dionička glavnica D i n 2 0 , 001 ) . O O O *— h Ц H I dugogodišnji liječnik Drž. I Bolnice, operater i spe- I I c,iallsta za operativne bolesti, asistent chirurškog odelenja Državne Bolnice Rezervni fond D in 7,500-000* Ordinira od 1-3 p o s lije podne Prima u l o š k e na štednju, v r š i __ znake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća Interurban t e l e f o n i broj 605, 86 8 ! Filijale: u Aleksandrovoj ulici br. 45 Beograd, Zagreb, Novi tad, Tuzla, Split Temeljna glavnica 40,000.000*- Dinara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172 Hh iiiiiuiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiuiii općine grada Sarajeva B avi s e svim p oslovim a koji zasijecaju u b ankovnu stru k u . — O sim toga im a svoju Z A L A G A O N IC U k oja d a je zajm ove n a zlato, sre b ro i o sta le d ra g o ­ c je n o s ti uz najpovoljnije kam ate. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/f99a4b289ea3a48e1dec9395723e3a4f.pdf 7104d0236f38bc42df68631866065087 PDF Text Text Direkcijit Ž en sk e G im nazije ЈШ Ш Г Ш Д Р Ж Ш З А К У Л Т У Р М С И Ш Н б М С К Л TT« 4 M 3A ( i ) t M V U H M A N A Џевад Сулејманпашик: Рад у вакуфу Е. Мир.: Наша расна снага Назиф Ресуловић: Штодља Изет Пертек Неколико-епизода у прилог.историји Гајрета •. ј •> ' ’■ Ф е љ то н Dr. В, Кујунџић: Преглед рада на препорођају села Привреда lug. Шериф Бубик: Предаваља из задругарства за сеоску омладину Га Јр е то в гла сн и н Биљеш ие 16. ДЕЦЕМБРА САРАЈЕВО 1929. БРОЈ 24. �Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друштва sa културно и економско подизање муслимана, иалазн 1. и 18. сваког месеца, a цена му Je sa нашу Отаџбину 100 динара на годину, a за све остале зеиље прево границе 200 динара. 'Вац* добнваЈу лнст у пола цене код Главвог Одбора вли код управа Гајретових конвнвата. ПоЈедннн броЈ стоЈи б дивара. Директор Уредник Х ам ид Н уки* Х ам аа Х умо Власник друштво „ГаЈрет". — Главни н одговорни уредник: Хакаа Хумо. — З а штамиарију „Босанска Пошта' одговара Јоснп Енгл. �Dževad Sulejmanpašić Rad u vakufima 7. o. mj. otvoreno je zasedanje ovogodišnje sesije to jest njegovoga direktora i ostaloga osoblja. To se vakufskog sabora. Saborski odbor na prvoj sed- da najbrže i najlakše otkloniti jedino potpunim ujedi­ nici sabora podneo izveštaj o svom radu u ovoj godini. njenjem svih samostalnih vakufa pod direktnu Nije potrebno da i ovom prilikom ukažem na ve­ upravu poverenstava, izuzevši naravno onaj mali broj liku važnost vakufa, kako pp- nfaterijalni tako po (desetina) onih vakufa čije vakufname određuju za duhovni i venski život nas muslimana. To je već više mutevelije izvesna lica. Time bi poslovanje odbora i puta rečeno i opete priznato. Ov/dte mi je nemera da direktora bilo smanjeno za najmanje tri četvrtine Gajretovoj javnosti prikazfem jednu vrlo utešljivu po­ svoje, što bi imalo za posledicu stvaranje mogućnosti javu u našim vakufima, jedan korak napred kakvog inicijativnoga novoga rada u vakufima. Sabor je, ni najveći optimisti nisu mogli očekivati. Taj korak istina, još u prošlogodišnjem zasedanju doneo za­ napred jasno se ocrtava u izveštaju saborskog odbora. ključak da se ujedine vakufi u svim mestima, gde Taj izveštaj sadrži i mnoge vrlo korisne predloge, od ima više vakufa, ali provađanje toga zaključka je, kojih je većina usvojena od sabora. Danas, kada ovo kako se kaže u izveštaju, udarilo na takve zapreke pišem, 12. o. mj., sabor je primio na znanje izveštaj da se ujedinjenje moglo provesti tek u desetak mesta. i u specialnoj debati i time odobrio izvršeni rad sa­ Kako se može razumeti iz drugoga razlaganja u izveborskog odbora u prošloj godini. Izveštaj je vrlo štajiu, dosada su sama poverenstva bila glavna za­ opširan, ipa ipak je teško iz njega povaditi s malo reči preka tome ujedinjavanju. Stoga treba, pre defini­ ono što je najglavnije u njemu, jer je sve u njemu tivnoga izvođenja ujedinjenja vakufa, dovesti u red važan realan sadržaj. Nu to mi, u drugu ruku, olak­ sama poverenstva, jer i inače, kad poverenstva nebi šava posao, pošto se mogu da služim prostim citira­ bila savesnija od mutevelija, ne bi trebalo uopšte uje­ njem. dinjavati samostalne vakufe. U početku izveštaja se odmah kaže da uprava U ovoj godini je učinjeno vrlo mnogo u pogledu imetkom centralne zaklade ne iziskuje više od jedne desetine celokupnog poslovanja saborskog odbora, iz sređivanje poverenstava. Direktor vakufski, g. Husejn Kadić, obišao je dosada u tu svrhu dvadeset i čega proizlazi zaključak od kolike je važnosti posao oko ujedinjavanja samostalnih vakufa, na čemu je jedino poverenstvo i detaljno pogledao njihovo po­ živo rađeno. Nemarnost ogromne većine mutevelija slovanje. Rezultati pregleda su u mnogim mestima samostalnih vakufa u nepolaganju mutevelijskih ra­ upravo porazni Oni su u izveštaju izneseni u njihovoj čuna ili u njihovom nepravilnom polaganju, gubljenje goloj i žalosnoj realnosti, pri čemu nije prešućena vremena u požurivanju tih računa, svođenje njihovo ničija krivica. Tako su javno žigosani mnogi nesana jednoobraznu i pravilnu formu, formalne i stvarne vesni vakufski organi i prikazane sve mere predupogreške tih računa radi nesposobnosti mutevelija, zete protiv njih, za primer drugim poverenstvima. Od uzrok su ogromnom suvišnom radu saborskog odbora, svih pregledanih poverenstava izveštaj ističe samo �dva u pohvalnom smislu, u Jajcu i Banjoj Luci, kod kojih je provedeno i ujedinjenje vakufa i to Jajcu sasvim putpurao a u Banjoj Luci ujedinjenjem mutevelijskih blagajni u samome poverenstvu za devet desetina banjalučkih vakufa. Na osnovu ovoga pregleda direktor vakufski konstatovao je u izveštaju ove činjenice: 1. Vakufska imovina nalazi se raštrkana i podeljena na preko 1.400 jedinica, kojima upravlja oko 1.000 većinom nesposobnih mutevelija; 2. I kod poverenstava i kod džematskih medžlisa oseća se u većini slučajeva po­ manjkanje inicijative i 3. Nedostaje jedna jedno­ obrazna gospodarska politika. Imajući u vidu te kon­ statacije kao i to da je svojim današnjim sređivanjem poverenstava direktor vakufski dokazao da će uspeti da kroz najkraće vreme sredi i sva druga jošte ne­ sređena poverenstva, konačno i to iđla bi ujedinjavanje samostailnih vakufa u poverenstvima olakšalo i,-sma­ njilo za tri četvrtine poslovanje saborskog odbora i direktora, onda se mora odobriti i oceniti kao vrlo umešan predlog izveštaja, da se o b 1i g a t-n o uje­ dini uprava vakufa u svim jnestima gde ima više vakufa, osim u slučajevima gde .vakufnama određuje ia:ravu vakufa i žvesni mulićima, i da se ta ujedinjenja uprava poveri stručnim licima u poverenstvimaTT a j v e o m a v a ž a n i v e o ;p a k o r i s t a n p r e d l o g v a k u f s k i s a b c r , r^i j e u s v o j i o . On ga je sasvim preinačjo i time u veliko otešćao direktoru njegov rad na daljnjem ujedinjavanju vakufa. Sabor je resio, naime, d'a se nastavi i dalje sa ujedinjavanjem vakufa, g d e to d o z v o l j a v a j u пгбјзВД^ ||i f i li k e i gde se u p r a z n i m e sto m u t e v e l ije , p r i d r ž a v a j u ć i s ^ pri tom e § 2 v ak u f­ s k o g s t a t u t a . Time je vakufski sabor pod­ vukao potrebu striktnog pridržavanja najgorega para­ grafa toga statuta, gde se kaže da se u slučajevima gde nema vakufnama, ima postupati po teamu'ikadimu (postojećem običaju). Postojeći običaj do ozakonjenja štututa nije bio ujedinjavanje vakufa. Taj nazadni gest sabora prouzrokovan je, u glavnom, ostacima bivše partisko-politiake opredeljenosti va­ kufskih sabora. Kad bi analizovao potanko postanak toga gesta, morao bih se dotaći i nekih ličnosti, o kojima ovde nije mesto da se govori. Izričem samo nadu da će to sledeći sabor popraviti. Iz ovoga oprečnoga sitava sabora prema nje­ govom direktoru, u jednoj tako važnoj stvari, iskače još više vrednost i visoka karakterna kvalifikacija direktorova koji je, iako svestan ovisnosti svoga po­ ložaja od sabora i naslućujući sigurno unapred takav stav sabora u tom pitanju, ipak imao /pred očima samo napredak svih vakufa i svuda izrekao sve ono što koči taj napredak. Stoga je potrebno da se g. Kadiću i pred Gajretovom javnošću izrazi puno pri­ znanje. 376 Da pređem na drugi deo izveštaja, na verskoprosvetne prilike. Tačnio se ističe u izveštaju da »kao prvi uzrok našem nazadovanju u tome pogledu ima se smatrati to što vakufska uprava nije nikad vodila pravu versko-prosvetnu politiku, nego, mesto toga, njeni organi su vodili politiku ličnih obzira i Lokalnih interesa. Zato su nicale suvišne džamije, osnivani nepotrebni mektjebi i medrese i sve to podržavano u potpunom neredu. Zato su kreirana suvišna mesta verskih službenika i postavljani nekvalifikovani a zapostavljani kvalifikovani kandidati za verske službe«. »Drugi je uzrok slabo materijalno stanje verskih službenika, koje se nikad nije ni moglo poboljšati, ne toliko radi slabih vakufskih finansija koliko radi loše versko-prosvetne politike naših autonomnih organa«. »Treći je u z r o k p r e t e r a j n o u g a đ a n j e - m e n ta l ite t u n aše mase...« »Četvrti uzrok je nejednaka sposobnost i stručna »naobrazba verskih službenika«. »Peti uzrok je obuka bez naučne osnove, bez rasporeda i sa različitim udžbenicima .. . « »Šesti uzrok je pisanje veroneučnih knjiga i udžbenika arebicom..'.« Šta je saborski odbor učinio u pogledu sređivanja tih versko-prosvetnih prilika i šta namerava učiniti? »Izrađena je i usvojena nova naučna osnova za veronauk u osnovnim školama. Izrađen je mali i ve­ liki Ilmihal po toj osnovi, koji sadržavaju iz Akaida, Ibađata, Ahlaka, povesti Islama sve što je muslimanu potrebno da zna. Knjige će se štampati ćirilicom i latinicom«. Štampa će se i Rukovođ kao uputa veroučiteljima kod predavanja veronauke, takođe ćirilicom ili lati­ nicom«. »Regulisaće se plate mualima onih mektjeba, u kojima ima najmanje 60 dece«. »Trebaće obrazovati komisiju koja će pregledati sve mektjebi-ibtidaijje i sibjan-mektjebe i pronaći koji su od njih nepotrebni i gde bi bili novi potrebni.« U pogledu džamija izveštaj sadrži takođe po­ datke o nepotrebnim džamijama u 15 poverenstava, dok za ostala poverenstva ti podlaci nisu još stigli. U tim mestima ima 51 nepotrebna džamija, koje se mogu reducirati. Sabor sada pretresa gospodarstvene izveštaje. Kad se završi zasedanje i kad imadnem pri ruci za­ pisnike saborskih sednica, osvrnuću se ponovo iscrp­ nije na ovom mestu na naše vakufe, da bi i Gajretova javnost mogla (pravilno oceniti sve što će se uraditi i što bi se imalo još da uradi u toj našoj najvažnijoj vensko-prosvetnoj i humanitarnoj instituciji. �E. Mir, Naša rasna snaga Pokret čistog nacionalizma u Turskoj, kojeg je sa ostalim reformama pokrenuo Kemalpaša i uspješno proveo, pruža mogućnost, nama bosansko-hercegovačkim muslimanima, da iz njega povučemo konsta­ taciju i budemo potpuno na čistu sa našim naciona­ lizmom. Kemalpaša je pročistio turski nacionalizam, rastavio je vjeru i narodnost i dokazao da je pogrešna nacionalna politika prijašnjih Turaka koji su u svojoj prijašnjoj ogromnoj državi htjeli turcizirati sve one narode koje su bili podvrgnuli pod svoju političku vlast a koji su bili primili Islam, naročito u evrop­ skom dijelu bivše turske carevine. Ali to nastojanje prijašnjih Turaka ostalo je jalovo i bez stvarnog rezultata. Tomu je bilo mnogo razloga. Ponajglavniji je razlog što je to skoro jedna nemogućnost kod nas Slavena, kako to vidimo kod mnogih slučajeva iz naše istorije. Niko nije otporniji u čuvanju svojih rasnih i plemenskih osebina kao mi Slaveni. Mi možemo i /podleći tuđinu, povoditi se za njim i njegovom kulturom, cali> ostajemo svoji u srži, čisti Slaveni na vijeke. Grci su dugovjekovmom svojom snažnom političkom moći i svojem kulturom utjecali na balknske Slavene.' Oni su im dali i Hrišćanstvo i ostale mnoge kulturne tekovine, ali ih nikad nisu mogli pokolebati ni deslovenizir&ti, iako se to htjelo i pokušavalo. Pa, to nije uspjelo Bizantu sa onim dijelom Slavena којГsu bili na udarcu nje­ gove moći i gospodstva, a tako isto ni Rimu nad onim Slavenima koji su životnim prilikama bili opet pod njegovim uplivom kulturnim i političkim. Što nije uspjelo Bizantu ni Rimu, logično, nije uspjelo ni Turcima. Pet stotina godina sistematskog rada na turciziranju nas bos. hercegovačkih musli­ mana, moralo je ipak ostaviti nekog traga i uspjeha. Ali taj je uspjeh tako malen i neznatan, prarna vre­ menu i naporu moćnog gospodara, da se je upravo diviti našoj rasnoj snazi, koja je odoljevala vjekovima tom moćnom pritisku. I pored toga, što su Turci upo­ trebljavali najmoćnija sredstva, ujedinivši vjeru i narodnost, pa davajući gospodstvo i vlast onima koji su primili vjeru iz njihovih ruku, a koja je bila obo­ jena i njihovom nacionalnom farbom, i pored toga svega, bos. hercegovački musliman ostao je čist i najčišći Slaven, sa svima osobinama svoje rase- Kad se uzme - da su Turci sve islamske vjerske udžbenike među Slavene muslimane rasturali na turskom jeziku, pa da je taj isti jezik pet stotina godina bio i službeni jezik u našoj otadžbini, a da je uspjeh raširenja i ukorjenjena njegovog među nama bos. hercegovačkim muslimanima minimalan, velimo s pravom da se je diviti našoj rasnoj otpornosti. Onaj minimum uticaja, koji je morao iipak da bude uslijed tog petvjekovnog stanja, upravo je tragi­ komičan. Sretnete jednog bosanskog muslimana. Vi­ dite jedan čisti slavenski tip. Nagovorite ga, a on vam odgovori jednim čistim srpskim ili hrvatskim jezikom, čišćim nego li ga čujete u Beogradu ili Za­ grebu. Nii od toga čistoga Slovena, možete čuti gdje veli: »turske mi vjere!« Eto to je, i slično, što je prokradeno kroz vjeru kroz Islam i natureno našem muslimanu. Toliko su uspjeli da nas turciziraju. Kemal, kao savremen, visoko kulturan čovjek i nacionalista, te dalekovidan državnik, pročistio јз turski nacionalizam i doveo ga na pravu mjeru: »baška vjera, a baška nacija«. To je njegova lozinka. Da tu svoiu tezu dokaže i ideju sprovede, čak je i Hailifat odstranio iz svoje države. »Mi poštujemo našu vjeru, naš sveti Islam, ali mi nijesmo centar islamski, niti imamo monopol nad Islamom i naša je država nacionalna« piše dnevno savremena turska štampa. Ovo je u istinu i ispravno, savremeno i logično. Turci su primili Islam od Arapa, pa zato nijesu po­ stali Arapi. Srbi su primili Hrišćanstvo od Grka, pa zato nisu postali Grci, a isto tako smo mi primili Islam od Turaka, pa nismo postali Trnci. Ono koliko je tu spojena vjera i narodnost od strane Turaka, u toliko je omelo naš plemenski idealizam i ple­ mensku svijest, ali je to prošlo i sada treba da se brzim tempom csvješćujemo i razvijamo svjesni naše nacije, jačavši ujedno naše plemenske osebine. Naša je rasna snaga odoljela vjekovima tuđinskim najez­ dama, pa će, besumnje, za kratko vrijeme zasvjetliti u svoj svojoj veličini i snazi. Jer, danas, nama« se omogućuje da što bolje i čim prije shvatimo svoje pleme i rasu, u koliko je to moćni tuđin dugim vre­ menom htio da iskoristi u svoje političke i nacionalne interese i ukoliko nas je u većini slučajeva bio učinio indiferentnim za ove elemente bez kojih nema opstanka nijednom nairodu. Jesam li podmirio dužnu pretplatu? 377 �Назиф Ресуловвк, учнтељ, Скопљб Штгдња — Саветн нашим најмлађим — Говорићу вам о штедњи и њеном корисном у Штедионлцу и сличне новчане усгаиове, na ћсте утицају на привредни и просветни нанредак поје- с временом бита у могућноотл да корлсгате себи, диног човека, читавог народа na и васкодиког чо- својима л народу своме! A у томе лежи срећа и вечанства. Kao што je освештана истина да: »Прав- задовољство човеково. да држн земљу н градове«, исто тако je иепобптHam благоиочиЕшл Краљ Петар Велшш Ослоним доказкма утврђено да je штедња темељ благо- бодллац, иролазећл једнога дана лспред поштанстању л epohu породице, задруге, села, вароши и скс зграде, опазл двојицу служжеља како расклцелога народа. Лепо je паш народ казао: »Радиши вају сандуке л ваде некаЈСЕс предмете из њих. Бог помаже«. A још je леиша и значајнија ова Пошто je било много одбачених етарлх и искривмудра лзрека: »Штедња Еаља колико и радња«. љених ексера, сагнс се л поче екссре да купл. ЗаAko uko треба да се управља у животу no овим иште чеклћ, тс лх стадс лсправљати говорећи: »Влизрекама, оно je етрога заповед u псследња опо- длте, 1сако сс л старл могу употрсбити. Тако се не мена целом југссловенском народу, a паро^что чуПа# државна лмовипа!« Служитељи се постидеше, омладини његовој на којој остаје све ono што су бокуппше старе ексеро и наставише nbcao који им старији стекли и јуначком крвљу извојевл.-ш, да je (Једи Краљ показао. Ето примера који вам најнеуморно ствара, ради n штедл: новац. нреме и ачвд^едније показује како je мислио о штедњи и здравље своје. Д а се човек може одржатн у жи- чувању олпгге народне и државне имовине Онај воту стално мора^ да радхт. Сац ja рад узалудан којл je за благостање и срећу свога народа целога ако се зарађено tfe уме pasjMH’b да расподели на живота радио. Нека вам, драги моји, овај сјајни животне потребе и ако се $ретекло не штедпгЛоре пример штедљивостл Велшсог Краља нашег у жнсам напоменуо да je пг^едња главни подупорањ воту вазда буде путовођом! привреде и просвете, Л 'во je тачно u истииито. За Ево још један лед пример штедљивости у Садоказ томе навешћу' неколико примера/ везним Државама Северне Америке: У једној фаЛука Ћеловић — Трсбињац, који je npe | з | Еесног времена ул-ро у Београду, радио je неуморно 1бртш гвожђа, у граду Члкегу, радило je око 5000 n шетдио делог свогалз^ка, те je бно стекао огром- радника. Свакога дана, npe подне, главнп послоно имање које се ценп на 30 милпона дппара. Kao вођа гледао би на сат и тачно у 12 давао знак богат трговац, помагао je слабије ц ман.с трговце, пиштаљком да се прекине посао радл ручања и те су се привредно јачали\и подизали, a уз њих, одмора радника. Неки наш доброћудни исељенлк опет, остали, na je тако трговина цветала и напре- упитаће га једлог дана у чуду: »Ma шта гледате довала. Почивши Лука 'КелоћиЈО помагао je нов- на сат, гооподине? Минут npe, минут после, фачаним прилозима разна добротворна и просвеггно- брика не губи много!« Ha то ће Американац: »Није народна удружења и установе, који својим пле- тако, мој пријатељу! Вас je запослепо 5000 људи. менитим делотворним радом корионо служс наро- Кад бих прекинуо рад само један минут ранлје ду југословенском и држави нашој Краљевтши Ју- изгубио бих 5000 минута; то je нешто више од 83 гославији. И, npe него je испустио своју племениту сата. Радник дневло ради 9 сати; a 83 сата јест душу, он je сав свој иметак поклонио нашем нај- посао кога би свршило 9 раднлка. И сада рачунај: вишем училишту: Университету у Београду. Тако 9 надница no 5 долара = 4 5 долара, што чини јуje Лука Ћеловић — Требињац, некада беднл си- гословенских 2250 динара. To je губитак у једном ромашак, радом и пггедњом постао врло богат чо- дану; за месец 30 пута 2250 динара = 67.000 длн.; век и стекао име великог родољуба југословенског a за годину 12 пута 07.500 дин., што би лзнело народа и највећег добротвора наше науке. 704.000 динара. Разумеш ли сада што значи не Да поч. Лука није марљиво радио, разумно прекинути nocao минут npe? Значи: оачувати готрошио и ламетно штедео, остао би целог свог жи- тово три четвртине миллопа динара годлшње. A то вота голи сиромашак, те од њега иико ne би имао je лепа закрпа, за цео живот, прлјатељу драги'« корпсти, нлти би се за његово име знало. Овако рад Исељеник јо од тог часа цепио и разумно лскои штедња овековечилл су му име и опомшваће се ришћавао сваки минут слободпог времепа, те, гатедокле год буде па 1>ода иашег. Угледајте сс у његов дећи, вратио се у отаџбину, с обилиом зарадом л, светао пример и, ваљано радећл, на сваком кораку као имућан човек, наставио живот у срећи л спои свакога тренутка, одвајајте сувипшо и улажите којству. �Многим ратовањем, a нарочито посдедњим, наш je народ привредно оиао и осиромашио, јер je, заменивши плуг иушком, морао да наиушта огњишта да брани Краља и Отаџбину од насртљивих непријатеља. Несташица се осећа у свима гранама народног живота. Нарочито се она запажа у пољоиривреди, занатотву и трговини. Потребна je обнова и сиажење у свим иравцима, ако нисмо ради да нас оскудица и ш-маштина потпуло упропасте. Рад и штедња најбољи су лек овој нашој недаћи. Раскошни и неумерени вкивот подгризају срећу и здравље и доводе човека до сиромаштва и ништавила. Ова два порока треба стално и јуначки сузбијати и не дати им да вашс нетакнуте и чисте ;1уше затрују и одведу вас у ировалију, из које се мучно излази. Њихови су противници: скромност и умереност. To су ваша два најбоља пријатеља. Крените љиховом путаљом. na ћете осигурати и оеби и својима лепшу будућност коју вам и штедња најприправније пружа! Кад сваки лојединац — био то сељак или грађанин, занатлија, трговац, или ма који други лосленик — буде скромно живео, умерено трошио и ламетно штедео, цео ће се народ имовинскд и привредно лодићи, тс ће, ла тај начип, порасти снага и углед н ате Краљевине. A у слази и угледу њеном снага и углед je ових нас. Пошто je штедња камел темељац среће и боље будућности човековс, na и народне, то сам више него уверен да ћете je озбиљно пригрлити како бисте што пре постигли лајвипш циљ живота, a то je: благостање. Из благостања изЕире задовољство и срећа, за којом сви тежимо. У томе настојању, нека Вас, пријатељи моји. Ббг помогнб! > Изет Першев Неколико еиизода у ирилог исшорији Гајреша 8. Гајретове забаве 6) Д р у г а з а б а в .17 a 1906'.[ " Окуражени усцјехом јпрве забаве, којим лробили лед и отворили пут нашој младелшЈЗ! лапредак ла културномЧгољу, који смо пред: њима и приказивањем својих- властитих културнопросвјетних творевипа у јавпости, прочистили и донекле утрли, прионусмо у Цзиму исте родине (1905./06.) са припремама за друиу забаву. Попгго нам се лањски дилетантски и пјевачки збор окрњио изостајањем чланова, пеких због болести и смрти, a пеких због одласка из Сарајева, a било их je — на л«алост — и таквих којп су, одвраћепи паговором наших потајпих душмана »ivPHnapa«. Ми се ниомо због тога бунилл, нити смо се дали смести, него смо још јаче упрегли да збор Гајретових лјевача и дллетапата употпу1гамо но- • вим силама. Осим остатка лањских пјевача и дилотаната, које смо у пређашљој еплзоди споменулл, лрндођоше нам још слиједећи омладинди: Ћурч\Л\л Мехмед и Исметсфендија, Елеоефелдлја Хашлмофендић, Мухамедбег Сулејманпашић. Иемет Шахиллапшћ, Ахмет Татаревић, Салко Томић и др., icaiio пх ево наша далашња слика преставља. Сви су били Kpacrai и прекраспи и показали су да у љима живи онај наш стари босанскн понос, слава и част. Вило je то у попедељак, на 2. апрпла 1900. године, када je сараејвска муслиманска омлашина, no други лут, јавло истушгла у друштвеном дому na лозорлпцу да отич покаже, свомс народу и оста- шјету, да су^и онн дораслл да се ухвате у »пских културпих и образовалих народх омладилаца. Tora дакле дала, тачно у 8 сати na вечер, по;а je друга Гајретова забава, са овим програмом: 4 л‘ • I. Д и о: 1 К а н у н и Е д х е м еђ.: »Увертира Myxajnp« војна музика. 2. С а ф в е т б е г Б а ш а г и ћ : »Гајретова Химна«, комл. X. Буљушмић, пјева збор. 3. 0 с м a н 3 е к и еф.: »Велика мазурка«, свнра војн. музика. 4. ***: »Ha стражи«, пјева збор, баритон-сзло г. Салим Хаџабдагић. 5. X у с о ј н Н и ј a з и с ф.: »Возила се . no мору галија« свира војн. музика. 6. Ф. М a h е ј ов с к и: »Босанеки напјеви«, njeBa збор. 7. ***: »Џ(1заир марш«, свира војн. музика. 8. С. Б а ш а г и ћ : »Савјет очевима«, дскламује Нусрет Аличехић, ученик III. разреда осн. школе. II. Д ио: 9. Ф. Со м е р : »Сулејманпаша-марш«, свира војн. музика. 10. Р. К a п е т a н о в и ћ-Љ у б у ш a к: »Хаџуи« (Хаџп Мехмедбег Ризванбеговић), драма у 5 чина, одпгравају дилетанти. III. Д и о : 11. Комерс у побочпим просторијама. Посјета je била и овог пута веома добра. Дво- 379 �рана друштвеног дома (садашнл позоришна ca.ua) бијаше душсом пуна н препуна публике, свих вјероисповијести, само je и овај пута наша угледна чаршија издала. У првом реду сједала ларкета, гдје су билн мекани колтукли-фотељи. сјераху тадашњи хонорациерп. као валија (поглавар земље) генерал барон Албори. грађански доглавник барон Бенко .преоједник земаљског вакуфског меџлпса Хулусппапга и т. д. складу u вјсриом изразу, тако да су многи од домаће публике У афекту травичног дојма плакали. И старински босански костими и оружје изазвало je на гледаоцс веома пријатаи утисак. У драми су сднијели триумф и ловоре: гђица Злата Хараминчић, као Бисер-ханума у I. и као Шемса (Госпава) у II. и IV-TOM чину, те гг.: Салих сф. Аличехић у улози главног јунака, као Хаџун, Едхем Мулабдић као Алиага и Хаклхоџа као Сулејман. При II. Г а јр е т о в а з а б о в а 1906. (Гајре тов приређиваЋки о д б о р са д и ле та н ти м а и пјевачима) Програм je изведен и извршен врло добро, да боље бити не може. Муаика јегвврје комаде од§вирала no такту и хаф&Бгфји, као што вал>а п треба, a пјевачки зборсје и ове. као и лањске године, освје^ тлао образ. Они су (ок£> 40 младпх гајретлија муслпмана у зборуЈ, своје, тачке, под равнаљем грсп. К. Травња, отпјевалп*"гако складно и добро увјежбано да их je била једна милина слушати. A када je пјевачки кор завршио са посљедњом строфом: »A мој драги, име слатко Шири. драги бјеле руке твоја сам; Дођи ми, дођ’ довече сама сам.«, онда je у сали насато један урнебес од пљескања и лупњаве да си мислио, е ће се сада схоргињати цијела кућа, те се je пјевање морало опетовати, a посљедња строфа три пута отпјевати. Тачку 8., пјесму Сафветбегову »Савјет очевима« (Дјеца без школа — сирочад гола!) декламовао je мали Нусрет Аличехић (a. р.) тако разговнјетно — лнјепо, слободно и живахно, да су многоме међу публиком фрцале сузе из очију, те су уз живахни и громки аплауз викали: »Живио Соко од Сокола!« a кад се je стишало у сали, узео га je валија барон Албори у нарамак, пољубио га у чело и он, барон Албори н одличније дамс (госиође) миловаше га н дариваше најфинијим бонбонима. Послије кратког одмора, одиграли су дилетанти Ризабегову историјску драму »Хаџуп« на опће задовољство публике. Дилетанти су своје улоге веома добро савладали и одиграли елободно у лијепом 380 концу драме, уз живахно пљескање и одобравање, био je пјесник драме г. Ризабег Капетановић изазван на позорнииу и бурно поздрављен. Ha комерсу, у побочним лросторијама, гдје je била приређена сбилна закуска, гудала je најбоља капела шабачких цигана, који су се тада у Capaјеву нашли( све ми се чини био je Андалија). Они су свирали и пјевали разне наше пјесме, a понајвише, наше босанске севдалинке и »равне« кајде. Било je силно веоеље, a падало je и здравица у похвалу приређивачима забаве. И на овој другој Гајрстовој забави, био je Нуман Арнаут. Сједио je у јепдом куту побочних пргсторија са неколико омладинаца и забављали су се на своју руку, ћеретајући уз фртаље и мезе луке, a кад Андалија засвира увод од једне »pau­ ne«, скочи Нуман у веселом расположењу као виловњак, na поче цулкати и чангарати, a прстима клепетати као уз чампарета, те пјевати, вичући из свег грла: »Хајдеее — мини — мнни машала, Нуман живи ко nama, — иншала’« Уопјех и ове забаве, како морално тако и материјално, био je сјајан, na je и Гајрет, a и приређивачи забаве су потпуно задовсљни били, те су забаву свршили са восељем и мехабетом, ток у зору. Тако je, ето, сарајевска муслиманска омладииа и no други пут демонстрирала свој напредак на пољу занандо-европске цивилизације. �ФЕЉТОН Dr. V. Kujundžić Pregled rada na preporođaju sela Plan rada novog učitelja ■ (Svršetak.) Seosko dvorište mora biti čisto i uređeno. Tu se zna gde stoji mlekar, gde ambari, gde koševi, gde peć za pečenje hleba, gde bunar, gde drvljanik a gde đubrište. Bunar da bude pokriven, da ne pada svašta unutra, đubrište daleko od bunara. Oko bunara zemljište izdignuto i kaldrmisano, da se prosuta voda ne vraća u bunar i time ne zagađuje vodu, čija je dobrota osnovni uslov za dobro zdravlje naroda. Žena će u svom domaćinu gledati svoj obraz. Neka ga ne pusti prljavog i dronjavog da iziđe iz kuće. Dok još spava umorni radnik i hranitelj kuće, neka mu žena spremi i preobuku i odelo. Neka mu jutrom ponudi mlake vode i sapuna da se dobro umije i tako čist i u ispravnoj odeći neka bude odsjaj ženine vrednosti. I kad tako preporođen' seljak iziđe iz svoje kuće i kad se nađe s ostalim Šeljaniipa, ^povesće brigu o opštim stvarima, korisnim i za njega i za ćelo selo. A prosvećena domaćica još ako. fie u svojoj školi nauči pismenosti biće desna -njka« domaćinova. Naposletku će seljanke u đomaćičkoj školi imati priliku da nauče kako se lakše i bolje podižu deca i kako se neguje odojče. 4Deca su budućnost svakog naroda a njihovo prvo doba je najvažnije, jer tada najviše i stradaju. A stradaće još više, ako im je majka neuka i ako ih prepusti rijihpvoj sudbini »jer je tako suđeno«, a ne prihvati se da majčinom lju­ bavi si;ase svoje dete i upotrebi sve što današnja nauka zna i može da učini protivu bolesti1i protivu smrti. Više ljudi su jači od seljaka-pojedinca. Udruži­ vanje je urođena osobina sviju živih stvorenja. Mužjak traži ženku, Adam dobija Evu od samoga Boga. To je najjednostavnija zadruga. Porodica se širi, sinovi se žene a snaje rađaju unučad i zadruga raste. Ali se potrebe seljaka množe. Tu su Zemljo­ radničke Zadruge da priskoče potrebitom seljaku u pomoć, da mu dadu dobar plug i ostale zemljorad­ ničke alatke, koje on ne može sam da isteše i napravi. Tu su dalje Kreditne zadruge da izvuku seljaka iz čeljusti zelenaša, koji traže samo dinar na banku mesečno, što iznosi 120 dinara godišnje na 100 dinara duga. Tu su na kraju Zdravstvene zadruge da po­ mognu seljaku u slučaju bolesti, da mu pribave jevtine lekove i druge potrebe za kuću. A staro naše Društvo za čuvanje narodnog zdravlja treba u svakom selu da ima svojih pretstavnika i pododbora. Ono će mu pomoći da očisti izvore od blatišta, pa čak u slučaju potrebe, dovede i zdravu vodu iz obližnjih planinskih izvora. Ono će mu dati planove za bolju i zdraviju seosku kuću, naučiće ga kako će sam izdeljati krevet i kako će sam ozidati zemljanu peć. Ono će mu rastumačiti opreku potrebu o nužnicima po seoskim kućama, objasniće mu nji­ hovu vrednost po zdravlje samog seljaka. A kroz list Zdravlje slaće mu nebrojene pouke za sve moguće bolesti koje napadaju na seljaka. Tu je i seoska Ambulanta, od koje seljak dobi ja sva uputstva pri pojavi kakve zarazne bolesti u selu. Svaki slučaj obolenja u seoskoj kući valja odmah prijaviti ambulanti, koja će bolesnika, ako je zarazne prirode, izvući iz kuće i preneti ga u ambulantu na lečenje, te će'tako sprečiti dalje širenje zaraznih bo­ lesti. Neka je svakome, koji čita ove redove, znano: da je u maloj predratnoj Srbiji 1915.—16. godine pomrlo od pjegavca preko pola miliona naroda, među kojima i 156 lekara, koji su pali u borbi protiv za­ raznih bolesti a od njih narod braneći. Zato svaki slučai - osobito kod dece - valja odmah prijaviti ambulanti ili zdravstvenoj zadruzi, da se što ranije utvrdi je li to kakva zaraza. Nađe li se da je bolest opasna i na drugi zdravi svet prenosna, preneće se bolesnik u ambulantu a soba u kojoj je bolesnik ležao podvrći će se dezinfekciji, što će reći, najsavesnijem čišćenju od zaraze, da se i drugi zaostali u kući ne bi od iste bolesti razboleli. Kako je moje selo bogato voćem, dobro će doći da se osnuju i voćarske zadruge, koje će poučiti svet, da ne trese voće motkom, nego da ga bere rukom i pažljivo snaša s drveta da se ne bi voće gnječilo i nabijalo. Tako će se blagorodno voće održati preko ćele zime neukvareno, a svaki seljak zna, šta vredi jedna kruška ili jabuka, kad je oko Sv. Save iznese na pijacu. Na sramotu celog našeg naroda, Beograd je prošle zime jeo jabuke iz Kalifornije, koja je od Beograda dalja deset puta negoli do Pariza. Zadruga će ga poučiti kako se od voća pravi dobar pekmez i druge voćne prerađevine. Ovaj je kraj i vinogradarski. Tu su opet vinogra­ darske zadruge, koje će pomoći zadrugarima da svoje grožđe ukoliko ga ne pojedu ili ne iznesu na prodaju, odnesu u zadrugu na zajedničko prerađivanje u vino i druge voćne sokove i slatka pića. A kad ti dan prođe u ovakvom radu za dobro tvoje i celog tvog sela, onda veće posveti svome du­ ševnom razviću. Tu su seoske čitaonice sa puno do­ 381 �brih i (poučnih knjiga. Tu će mladež naučiti pevati lepe rodoljubive pesme, naučiti guditi uz gusle ili udarati u tambure. A nedeljom i svecem neka se mladež okuplja u sokolsko društvo, gde će jačati snagu i čeličiti ka­ raktere. U žarko leto na susednoj rečici napravićemo narodno kupatilo, te time u veliko pripomoći čuvanju narodnog zdravlja. A u ovom duhu i ovako odnegovani seljaci sami će osetiti potrebu da stvore i svoj odbor Narodne Odbrane i mesni odbor Društva Crvenog Krsta, te dve najuzvišenije ustanove našeg naroda. A kako će moji đaci u školi naučiti mnoge sitne ručne radove, to će oni preneti svoje znanje u svoje roditeljske domove, te neće biti seljacima dugo vreme ni preko zime, ni u danima kad su završili svoje poljske radove. Tada će mehane opusteti a narod će sam uvideti, da se samo trezvenošću može najlakše doći do uspeha u svakom pravcu. Mnogobrojna ženska udruženja u prestonici imala bi mnogo više stvarnoga uspeha na selu, negoli na dalekim i skupim putovanjima po Evropi. Ovako .preporođeni moji seljaci osetiće brzo po­ trebu da podignu uglednu školu a pored škole i lepu crkvicu, jednu ustanovu za prosvećivanje a drugu za snaženje duha prema Velikom Tvorcu svih svetova. (Kalendar »Budućnost« za 1930. god.) PRIVREDA Предавања из задругараива за сеоску омладину Пнше: Инж. Шериф Бубић, в. д. директора Инж. Пољоаривредне\Школе у Бушмиру II. ПРЕДАВАЊЕ Енглези, који неће никада застати на пола пута и којн имају увијек велико поуздање у себе. Они су још и штедљив народ, na знаду од најмањих Питање: Коме je најпјшје пало на пам2гГ1®^\ упггеда да направе себи и своме потомству велико оснује задругу — онакдчЈ задругу, какву смо богатство. Осим тога Енглези никада не стрецају >д запрска и код њих не остаје само на ријечи оно првом предавању опп^ал^? ито закључе. Када су Енглези такав народ. iraje ни Одговор: Први, који еу ударили другаретву, били су тако звани Р овк д t k | чудо што су оних неколико ткачких радннка миП р a в е д н и П ifo н и р u. To су били ткачи у рлили, да ће са мало своје уштеђевиве постати бомјесту Рождалу (код Т н чеетра у Епглеској), љих гати тргоаци и фабриканти. Поред свега тога што им се je свак смијао, оно 8 ткачклх радника у мје28. О в и х 2S т к а ч к и х р а д н п к а о с н о в а сту Рождалу iirro закључише то и учинише — дне ше, у з в е л н к н п о % м ј е х с в о ј е о к о л и 21. децембра 1844. године основаше прву потроце, д н е 21. д е ц е м б р а '1844. г о д . у с в о м е м ј е с т у Р о ж д а л у п р в у п о т р о ш а ч к у за- шачку задргуу на свијету, која и данас још живи. д р у г у н а с в и ј е т у . Нлко’т*у}а пије могао ни Од тога дана задругарство се je из почетка развислутити, да ће будућа покољен»а птомињати овај јало полако, a касније све јаче и јачс, na данас дан као један од најважнијих дана у историји. имамо на цијелом свијету самих потрошачких заОАмо оснивање ове прве задруге текло je у главном друга прско тридесет хиљада са десет милиона поовако: Стање фабричких радника било je тих го- родица, које припадају овим задругама. Још нпје дина у Енглеској влро тешко. Плате су биле врло навршено ни пуних сто година од оснивања оне малене, a ни посла није било за свакога доста. Рад- мале првс задруге у Рождалу, и тако огроман разници нису знали, како да се бране, како да се витак. Оно о чем су први задружни покретачи сапомогну. Размишљали су о свему и свачему. Јед- њали данас ми већ видимо готово осгварено. Занога мутног, облачног и влажног дана ( тако се иста није далеко дан када ће сви људи, осим дивприповиједа) сасгане се дванаестак ткачких рад- љака, бити задругари! Huje далеко дан, када he се ника у Рождалу у једној крчми — то je било но- снага народа мјерити према снази његова задрувембра мјесеца године 1843. — да се договоре, како гарства. Питање: Какав je био нрограм прве задруге, да се одбране од заједничке биједе. Угледајући се на фабриканте и трговце, они закључише, да за- коју су основали Рождалски Праведни Пионири? Одговор: Програм Рождалских Лравсдних Пиједнички отпочну оно што раде фабриканти и трговци — »да би иостали тргоици и фабрикапти«, онира био je тако добар, да je остао за сва времена. како су они говорили. Није ira чудо, што су тако Ево тога програма*): мислили, када je то била прва задруга и када нису *) Према књизи: Шарл Жид, Потрошачке задруге, имали никаква искуства у томе поолу. Али то су Превод Др. Михаила Илића, Београд 1923. Први покретгчи задругарства 1. Рождалски Праведни Пионири. 382 �•Задруга има за циљ, да оствари новчану корист и да побољша домаће и друштвено стање својих чланова, удружујући капитал, подијељен у акцијс од једне фунте, и довољан да приведе у дјело слиједећи план: 1. Отвориги један магазин за продају хране, одијела и т. д. 2. Купити или подићи куће за оне своје чланове, који буду жељели, да се узајамно помажу ради нобољшања услова свога домаћег и друштвеног живота. 3. Предузети производњу оних иредмета, за којв задруга буде сматрала као згодно лроизводити их, да би пружила рада оним својим члановима, који би били у беспослици или који би патили од сталног обарања најамница. 4. Купити или узети под закуп земљу, коју би обрађивали њени незапослени чланови или чија би најамница била недовољна. 5. Чим буде могуће, задруга ће приотупити организацији производње, подјеле и образовања (чланова), у својој средини и својим властитим средствима или, другим ријечима, она ће се у])едити као самостална колонија (насеобина), гдјс ће сви интереси бити подједнаки, и притицати у помоћ другим задругама, које буду хтјеле засновати сличне насеобине. 6. Да би ширила умјереност, задруга hc отворити у једном од својих локала наЈ>очиту установу умјерености. Ово шест тачака програма Праведних Пионира постали су темељем задругарства за сва времена. ^ СНаставиће се) ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Поздравна честнтка Главног Одбора Гајрета, упукена прилиЛом' дана Уједињења Кабинетској Канцеларији Његова Величанства """"N . Краља Београд. Данас на дан једанаестгодишњице Уједињења целокупног нашег нврода, када се читава Н ација окуп ила око Престола Његова Величанства Краља Александра Првог, и када je коначним укидањем историских граница, које су вековима делиле једнокрвну браћу, велика н аш а национална мисао наш ла свога оствараоца у своме великом Крал>у, Гајрет и сви његови трудбеници прослављају дан аш њ у значајну годи ш њ и цу Уједињењг, као коначно ускрснуће нашег националног завета и поздрављају одушевљено свога узвиш еног Владара и цео Краљевски Дом. Д а живи Његово Величанство Краљ Александар! Д а живи цео Краљевски Дом! Да живи велика моћна и уједињена Краљевина Југославија! Претседник Главног Одбора Гајрета: Др. Авдо Хасабеговић. Одговор Њ. Вел. Краља на нашу поздравну депешу дана I. децембра Предсједник Гајрета r. Др. А вдо Хасанбеговић добио je ових дана од Министра Двора Господина Јевтића слиједеће писмо: »Господине, Његово Величанство Крал. je примио са задовољством топле изразе родољубивог одушевљења и лепе оданости Њ ему и Његовом Дому упућене приликом прославе празника Уједињења у име Ваш е и »Гајрета«, и благоволео je наредити, да се изјави Његова топла захвалност«. Рад на даљњем проширењу ГоЈретове организације Новп Мјеснн Одбори у Козарцу 28. пр. мј. одржана je скупштина уписаних чланица Гајрета, na пошто je констатовано да их je упнсано 50, ирешлр се на избор Женског Одбора. Након избора одбор се кон- ституисао овако: Предсједница Зумрета Деднћ, учитељица; еекретарица ~СлИвка Бањац, учитељица; благајница Олга Јовановпћ, учитељица; подпредсједнида: Аземина Шерић. Чланови одбора и надзорног одбора јесу: Р ађи ја Церић, Ешрефа Мпнић. Зумра Бачић, Зумра Заимовић, Емка Џихић, Ајиша Арифагић. у Мостару 10. пр. мј. изабраи je Новн Женски Мјеени Одбор у Мос.тару и то: Предсједница г. С. Чишића; потпредсједница г. Наџида 0. Хаџпћ, судпја окружног суда; I. тајница г. X. Колаковић, учитељица; II. тајнида г. Фикрета Бехлиловић; I. благајница г. A. Мркоњић, учитељица; П. благајнпца г. Ферданија Јахић; чланови одбора без функције: г. И. Хаџиосмановић, гђица Шемса Кајтаз, гђица Кајдафа Ефица и гђпца Зејна Омерагић. у Немплој 15. пр. мј. изабран je Мјеени Одбор Гајрета у Немилој и то: предсједнпк Незир X. Спахић, трговац п начелнпк општине ораховичке; додпресједник Мустафа Дедић, земљорадник; тајник Хашим М. Халиловић, дјеловођа општине ораховичке; благајник Синан Чолаковић, трговац из села Ораховицб. Одборници: Мићо Митровић, Мустафа Хачимић, Коста Петровић, Јово Малиџа, Ђуро Тодпћ, Халнл Патковић. Надзорни одбор: лредсједнпк Хасан Шехић, трговац и посједник; замјекик Јаш ар Омерџић, тежак; члан одбора Сулејман Ајановић, трговад. у Бос. Коуаа Дана 25. октобра одржана je у Бое. Крупи скупштина чланова Гајрета у сврху нзбора Мјесног Одбора, коју je сазвао досадањи повјереннк г. Фејзулах Чавкић, шк. управптељ. Након отворења скупштине, те поздрава Њ. Вел. Краљу, Протектору Гајрета и Краљевском Дому, једногласио je пзабран слиједећн одбор: Предсједник Фејзулах Чавквћ, шк. управитељ; иотпредсједннк Фехимбег X. Хасановић, судија; благајник гђица Ферида Пашалић, учитељнца; тајник Мурат Шувалић, дрив. чин.; чланови одбора! Бошко Зељковић, градоначелник; Ахмет Шехић, шер. судија, Абдурахман Алешевпћ. град. имам 383 �п Х асан М усић. трговац, Зам јеннци Каснм Ш ертовић, ципелар; Смаил Берберовпћ, брцјач; Драго Подконјзк, хотељерј и Наил Б у р зић , банковни чиновник. Надзорнн одбор: Mapa 'Гешановић, учитељица, Олга Илачевић, учитељица u Емин Т ирић, шер. судија. Новом мјесном одбору жслимо много epehc у залочстом раду! у Сјешлини H a 23. пр. мј. одржата je скуиш тина унисаних чланова Гајрета у С јетлш га у сврху оснивањ а Мјесног Одбора Гајрета. Скуиштинн je ирисуствовао испред Главног Одбора сскретар г. Хамид К укић са чланом Гл. Одбора Мујагом Сарајлићем. Тачно у 7.30 н а вечер у дупком иуним иросторијама идржали скуиштину н изабралн одбор са слиједећом rocnoдом: Предсједник Неџиб-бег Прашо; иодпредсједник Исмет сф. Ајановић, каднја; тајник Муетафа Сарајлић, учитељ; благајнпк Едхем X. Смајловић .трговац. Одборници: Ибрахим Мушановић, званичник; Хамидбег Херснда, држ. имам, н Хифзо Раш чић, трговац Замјеннцн: Хамшо X. Смајловић, Х алид Фочо, Мехмед Велић, Хасанбег Делизајмовпћ, Хамид Кауклија. Надзорнн одбор: Муниб Прашо, Х ајро МисирлиЉ, Ејуб X. Смајловић. у срезу тешањском Помоћу члапова Мјееног Одбора у Тушњу ових дана ооновашг су слпједећи мјссни одбори у срезу тешан>оком: Ш ије, иредсједник Суљо Крушко; Мнљановцн, предсједннк Ариф хоџа Омербашнћ, имам; Ново Село, нредсједннк Сулејмаи Шељмо; Требче, предсједник Мухарем Дељкић. Новп повјереници Гајрета у срезу рогатичком iliix [М јесни О д б о р Га јр е та у Сјетлини* 'Ц а предлог Мјесног Одбора Гајрета у Рогатици посљедданб, постављени су за повјеренике господа: И брахим-Богунић, учитељ у П о ж е п љ у ; ШемсибегЛЗаВић, имам у С о к о л о в и ћ и м а , и ЈЦухамед Јахић, подначелник у П р a ч и. Новн повјереник Гајрета у Љубији Мусл. Нар. Читаонице, Јјкупш тину je OTpbpiio досадањ и поHa предлог Мј'есног Одбора у Приједору именован je вјереник г. Ф адил Добрача, прбста^ивцга изеланике Гл. Одових дана повјереником Гајрета у Љ уб ији и околини i бора п давш п рцјеч секретару К укпћу, који je у једнсбат1 ''Н а и л Б аш ић, коме су отпослане тисканице и повјеренички ном говору пзложио рад Гајрета 'у прошлости, те н>егов задекрет u дата упутства за рад. датак у садашњости и будЈ’ћиорти. Топло излагатве г. К«* -' .. ' к и ћ а било je често поклицИма прекидато. Ha крају свога У сРезУ лерввНШ СК О М говора позвао je привутну браћу муслпмане, православце и Смаил еф. Хаџић, држ авни имам у В е л и к о ј; католнке д а братски и сложно приступе културном, просвјетФехим Поробић, трговац, у В е л и к о ј, ном и привредном по^взањ у нашег заосталог елемента. З а Ферид Лемеш, учитељ, Т у р е к и м К о л и б a м a. тим je говорио г. М ујага Сарајдпћ цнтирпјућп хадисе и ајете, ирем а којим а je вјерска дужност муслимана да се савремено V Д о б О Ј у [С ре з В И С О К О ) образују. Љ егов говор je помнр саслушан. Затим je повјеHa предлог Мјесног Одбора Гајрета у Високом поставреник г. Добрача извјестио скупш тину д а je за Гајрет упиљен je за повјеренпка Гајрета у Добоју (Згошћа) г. Захид сано 240 чланова, предложивш и д а 'е е пзабере Мјесни Одбор. ХпраЧић, општински биљежник. што скупш ти на једнодувдно прихваћа it бира одббр. који се Претварање кулш.-национ. друштва »Ђ чкнћ« у Гајконетитуисао овако: ретову Читаоницу у Фочи П редсједннк: Ф адил Добрача; потпрсДеједннк: М уетафа М уминовић; I. секретар: Асим Реџовић; II. (Уокретар: Селпм . Д ан а 24. XI. т. г. одржаиа je скунш тина култ.-нациоД и здаревић; I. благајник: М ушан Б рдари ћ; II. благајнпк: иалног друш тва »Ђикић« у Фочи, у сврху подношења изВ ејспл Б а р у чи ја; књижничар: М устафа Гачанин; кућепазивјеш таја рада, као н ради нзмјене правила и нмена друштва. тељ : А лија Б орчак. Надзорни Одбор: Нико Батпнић, Абид Скупш типу je отворио предсједник друш тва г. Дервнш Б р дар и ћ н И лија К алајица. Забавни одбор: Омер Хоџић, Тафро, директор фочанске гимна-зије, a иепред властн скунСулејман Церо, Х асан Чуревац и Х асан Бордак. Часни суд: штинн je присуствовао г., Ј. Хамовић, срсоки начелник. НаФ ерхад Добрача, Х ајрудин К адруш ић, Мујо Пешић и Салко кон детаљиих извјеш таја секретара, благајника, књижннчара, економа и надзориог одбора, изнешен je предлог о изДобрача. Затим je повјереник г. Добрача предложио да се са мјени правила и имеиа друштва.. Предс.једник г. Тафро заговара предлог и износи важ ност Гајрета no културно-проекупш тине упути брзојавна поздравна депеш а lb . Kp. Вис. свјетни рад и живот иас муслимана. Он вели д а би тим Престолонаследнику Петру, Протектору Гајрета и предсједактом (промјеном имена) привукли на ове крајеве пажњу нику Главног Одбора Гајрета г. Др. Авдн Хасанбеговићу. Гајретову чији би културни рад у овим крајевима био од Предлог je једнодуш но прихваћен са клицањсм: Ж ивио Краљ. замаш не вриједности особито послијс укидањ а гимназије у Ж ивио Протсктор Гајрета, Ж ивио предсједник Др. ХасанбеФочи. Скупш тина je једногласно прихватила предлог о изroBiih. мјени имена друш тва и, након краћег одмора, кандидациУ 10 сати на всчер скупш тина je закључена. они одбор поднио je, листу новог одбора, која je са иеким у Чајничу измјенама и прлхваћена. У одбор су униш ли: гг. Оалпх Хасић, Добрило Мазић, Х асан ЉубунчиИ. Фехим Њ уховић, И овјереник Г ајрета у Ч ајничу г. Неџиб-бег Ирашо у лоељедње в])ијеме прешао je на у нис рсдовних чланопа, како Ариф Арсланагић, Ибро Гранов, Фрањо Латал, Дервиш Хајрић и Х алид Муфтић. З а замјенике: Етхем Иеановић и Радби се рад за Гајрет у Ч ајничу nouehao и како би се осномило Мазић. З а надзорни одбор: Ахмет Трхуљ и Етхем Хавао мјесшг одбор.. T a његова ак ција имала je, усијеха, јер ри-Муеић. се je упнелло 65 редовних члацова, који еу 24. новембра о. г. 384 �Ha предлог г. Мухамеда Муфтића, са скупштине je отпослана брзојпвна депеша Њ . В. Краљу и предсједнику Гајрета г. Др. Хасанбеговићу. Ha предлог г. Хасића, за почасног члана Читаонице једногласно се изабире г. J'. Хамовић, срески начелник. Надаље je изабран за почасиог члана друштва досадањи предсједник г. Дервиш Тафро, који ради премјештаја мора напустити своје мјесто боравишта, a којн je много допринио процвату друштва. Гајретову Читаоницу иоздрављамо свога Бана, желећи му успјешан рад ua културном и економском дољу израженом у манифесту Њ . В. Краља од 6. јануара и историчким актом од 3. октобра a уз сарадњу народа Врбаске Бановинс. Живио Бан! — Гајрстов новјереник: Мехмед Алагић«. Предсједнику Главног Одбора Гајрета г. Др. ХасанбеговнНу Сарајево. Досадашњи 26-годишњи назив Муслиманска Читаоница нромијењен je изванредном скупштином у Гајретову Читаониду, тим поводом поздрављамо Вас као предсједннка Гајрета желећи да будући рад буде успјешан на корист Гајретове идеје н на помоћ муслимана. — Повјереник: Мехмед Осннвање »Гајретове Чнтаонице« v Санском Мосту Ha 16. XI. о. г. Муслиманска Читаоннца у Санском Мосту одржала je изванредну скупштину са дневним редом: a) промјена друштвеног имена, б) промјена друштвених правила. У 7 сатн на вечер предсједник Читаонице г. Хафиз Илијас Хоџнахметовнћ отвара скупштину и нстнче потребу О д б о р Гајретове Читадии1Хе у С а нско м Mocp# С једе+.с л е в а на д е с и о 1. М у х а м е д Б абић, тајник, абсулв. правник; 2 . МехмеА Anal п о ве рен ик Га/рета, по дна че лни к; 3. Бориво/ Але кси ћ, сре на че лн ик; 4. И ли јас ХаџиОхметовић, предсЈедник, по аје дi 5 . Еш р е ф Ш абкћ, благајник, посједник. Стоје: с л е в а н а д е с н о 1. Хи м зо Реш ић, одборник, трговац; 2. Аб ас Крантић, 4. Азиз Реш ић, потпредс)едник, трговац; xa n h , одборник, пекар. Алагић«. Баи Врбаски отпослао je слнједећи втиоздрав: »Господину Мехмеду Алагнћу, повјеренику Гајрета Сански Мост. Вашу лепу и родољубиву чеетитку примио сам, на чему Вам од свег срца благодарим. Гајретовој Читаоници желим иајлепши успех и свако добро. Вас, чланове управе и све припаднике Гајретове Чнтаонице иекрено и топло поздравља уве» Ваш Ант. Т. Милосављевић в. р. Бан Врбаски«. Уебојена су правила важна, јер базирају на просветhii'm д иљ евим а.а у првом реду на сузбијаљу аналфабетнзма u ппидцзања општег културног и економског нивоа. Важан je такођ^ер^б., којн задужује еваког појединог члана Читаонице са чланством Гајрета, према коме je сваки члан Гајретове Читаонице уједна, и члан друштва Гајрет. Како друштво броји преко стотину чланова, могу се ~оЧекивати јачи ефекти његовог дјеловања na и увјерење одбора, да he овим реформираним радом помоћи кидању и потпуном тргању тбјесне карике, која je спутала напредак мјеста и средине, a кроз то и заједнице, наћи одјека у ско!им успјесима. Нарочито je пажше вриједан искрени и родољубиви рад среског начелника г. Боривоја Алексића, који на сваb;ck кораку не само нарочите наклоности чини него и сам активно ступа и шпри идеје Гајрета, показујући да заиста на срцу ноен жељу напретка Гајрета и његових штићеr r 1 » - ника, јер je цнјело вануредно вријеме посветио раду Гајрета налазећн прилику з а приликом како би му користио, na je међу осталпм формирао и нарочити одбор за прикупљање жпвотних намирнпца, који he своју актпвност пренијети н а цијели срез. Својим радом г. Алекспћ управо je надахнуо пучанство нашег града, те п оне инднферентне учинио прнјатељпма и сарадннцима нашег Гајрета, на чему му се од свега срца захваљујемо и кличемо: Жнвно! Истакнути нам je напосе рад г. Алексића у Бос Крупи, који je напуштену, право pehu замрлу, идеју Гајрета оживио п посгавио на здраве темеље удахнувшн тамошњем Гајрету душ у устрајностн плодоносне. успјесима овјенчане активности. Нарочиту je пажшу посвећпвао тамошњој сиротињи. која га je симболизнрала својом надом, прозвавшн га »спротпњском мајкомс. D lltll једиин; сметће- иромјене како друштвеног имепа тако и друштвених правила. Износи предлог одбора, да се друш тву'даде име »Гајретова Читаоница«, што скупштина накои краће дебате са огромном већином и прихваћа то irae. Након претреса друштвених правнла, која се са задовољством усвајају, устаје повјереник Гајрета г. Мехмед Бајрам Алагпћ и предлаже скупш тини да се упуте поздравие депеше Њ'. В. Краљу, Врбаском Бану г. Мплосављевнћу u предсједипку Гајрета г. Др. Авди Хасанбеговићу, што скупштина одушвљено npirхваћа и прн спомену узвишеног Владара Њ . В. Краља. кличе: »Живпо Краљ!« Депеше су гласиле: Његовом Величанству Краљу Југославије Александру I. Београд. Промјсном имена 2б-годишп>е Муслпманске Читаоннце у Гајрстову Читаоницу a с тпм потпадајућн под Највпшу Заштиту Њ . В. Престолонаследника Пстра, П|>отектора Гајрста, са пуним срцем поздрављамо и изражавамо дубоку оданост u вјерност Вашем Величанству и Протектору Гајрета те цијелом Краљевском Дому. Жшшо! — Повјереник Гајретп: Мехмед Алагнћ«. »Господину Бану Врбаске Баношшс Бањалука. Са одржане изванредне главне скупштине Мусл1гман«кв Чнтаокнце na којој je лромијењен 26-годишп.и пазив у Разне вијести из Скоаља Новн Мјесни Одбор у Скопљу извјешћује Главни Одбор да се агилно врши прикупљање чланова редовпих, a има досада уписано и 3 добротвора, l утемељач, a у изгледу je и 1 лсгатор. Старп и онробани пријатељ Гајрета г. Милан Николић, нодбан у Сконљу, примио je депутадију чланова одбора врло пријазно и обећао им сваку помоћ. Дне 22. новембра т. г. извршено je отвореље прве Гајрстове читаоинде у улицн Војводс Мкшића. У прнсуству 385 �свих чланова одбора и великог броја друш твенпх ирнјатеља и чланова, чнтаоницу je отворно пригодним говором предсједник Одбора г. Вл. Н авловнћ, генерал. Читаонпца има своју бибдиотеку и тамбураш ки лбор. из Зеннце М јесни Одбор Гајрета у Зенпцн доставно нам je сиисак л ица, која су сс у пнсала као чланови мушког одбора и одмах уплатили чланарппу за м јессц децембар 1929. н јаиуар 1930. У једно нас нзвјеш ћује Mjcciin Одбор д а поменутс чланице нам јеравају за кратко вријсм е основатп ж енскп мјссин одбор Гајрета. Ha то се клицало највећем добротвору узвиш еном нашем Владару Краљу А левсандру I. и предсједнику Гл. 0. г. Др. Хасанбеговнћу. Иза краће паузе изабран je нови Мјесни Одбор, у којег су униш ла гг.: З а предсједника: Х асан Х аџихалиловић; нотпредсједник: Махмуд Бехмсн; благајник: Омер Јукић; секретар: Мехмед P aмuh; одборници: Мурат Чснгић, Абдуселам Абдулаховпћ н Бранко Бранисављ евић. Зам јенпцн гг.; Драго Стефановпћ, Хасиб Каршшгк, Авдо Тоиаловнћ, Х алид Плоскић н Авдо Пејдах. Надзорни одбор: Мсхмсд Пскушић, Мухамсд Па ш uh u Хасиб М улахасић. Главна скупштина Новог Мјесног Одбора у Вишегоаду Гајретове забаве Главн а с н у п ш ти н а новог Мјесног Одбора у В и ш е гр аду у Илијашу Дне 1. децембра о. г. одрж ана je у просторијама Иил. Читаонице у В ишеграду главна годншња скупш тина Мјееног Одбора Гајрета. С купш тииу je отворио предсједнпк МЈ. Одбора г. Хаџнхалиловић, ноздравивш и скунш тинаре п нзаеланика влаети у особи полнц. чпновнпка г. Л азар а Поиовпћа. Нотом цредсједник чита нриспјеле деиеш с од прсдеједника 1’ајрет|_ и секретара гл. Одбора г. К укића. Скупш гина je саелушала нриспјелс поздравне денешс кличућп: Ж ивно предсједнпк Гл. 0 . Др. *Авдо Хасанбеговић и жипио серретнр ■f.i. 0. Х ам ид К укић. H a то предгједник^нзнјошћу-је п.уиИггииарс о раду овог одбора, који je изабран 15. ал и услпјед честог премјеш таја секретара одбора г. A. Абдулаховнћа n-^cSpHy~^ благајнпка г, Н пколића, одбор јг био екоро цпјело вријеме крњ, n a je прсм а томе и p a g У н и љ ао .П ' А ли ипак у овој годИћи одбор јс иолучпо пјјАхогрГ у износу од Д пн. 12.^31.18, упи.сао je 01 редовног члаиа, 3 добротвора и 1 утемељача. Лажскс године прпређена je Црослава 25-годишњице Сајрета ća љетном забавом н теферичем са народним играма. а^та^ођер je давата и једна забава у зајед ни ци са Исл. Читаонпцом. Б удући je број чланова би оспао на 70, то су пред 2 мјесеца подузетп кораци и успјело нам je уппсати 120 чДанова. М јесни одбор je порадио и на промицан.у што боље распродаје Гајретових артикала, нарочито цигар-папира, одакле Гајрет црпе доста велике корЂстл, У поељедње вријеме трош и се »Гајрет« цигарпапир у ра^маку са »Просвјетинвм« 1:3. Н адаље пзвјеш ћујс предсједник у којој форми д аје Гл. Одбор помоћ вш пеградском срезу, т. ј. колико ђака помаже Гајрет на разнпм ш колама и занатпма. Надаље вапомпње да су сви члановп Мјесног одбора и превећ заузети својим приватним пословима, те ее њихов заостатак у раду може донекле и пспричати. Истиче. да je жељ а Гајретова д а рад Гајретов зад р е у најдубл>е слојеве наш ега народа, т. ј. у наш а села, те пошто веж е служ ба наш е држ. имаме са љ удим а са села, то апелује н а исте да се прпме рада за Гајрст, те д а Гајретову пдеју п мисао гато виш е прошире на грећу свога народа, држ аве п Отаџбине. H a овој скупш тнни донеш енп су слиједећи закљ учци: 1. Д а се ради на повећању Гајретових редовнпх чланова. добротвора, утемељ ача и других ларивањ а; 2. Д а се повећају Гајретови приходи н а свим могућим странама; 3. Д а се Гајрстови артпкли, као цигар-папир, крсм а за ципеле и т. д. у народу што виш е трошс; 4. Д а се прош ири рад з а Гајрет како граду тако и на селу; 5. Д а се свим легалним средствнма спречава ровпрење против Гајрета. 386 М јесин Одбор Гајрста у Илијаш у н а челу са својим агилним иредсједником г. Х афнз Хусеин еф. Екићем, у дупке пуним просторијама нар. оон. школе у И лијаш у приредво je на дан 30. новембра т. г. ирло успјелу 1'ајрстову забаву са лозорпш ннм комадом »Златни бардак« од A. Мурадбег овп ћаД уз судјеловањс тамбурашког збора Гајретових пи томаца и з Сарајева. Забаву je отворио предсјсдник г. Екић ноздравивши * ве ЈЈрнсутнс, и оцртавшп у кратким иотезима разиитак и циљ Јш ћег Гајрета, апедујући n a све нрисутне да не забораве 1’ајрст, тс д а га у сваком погледу твором и говором иомогиу. Ha крају свог говора споменуо јс имс нашсг узвишеног Владара Љ . В. Краља А лександра I., n a што je двораном одјскнј’Ло три пута »Жнвпо!«, a тамбурашкп збор одевпрао државну хпмну, коју присутни стојећи саслушашс. Иза тога слијсдиле су двије декламацијс ученика uap. осн. школе, које су врло добро нзведене, a и за тога je прик азан позоришни комад. Дилетанти су својс улоге извели na опште задовољство публике a наЈКЈчито г Крешимир Кураја, секретар Мјесног Одбора Гајрста. Након свршеног комада слиједило je играње, пјевање и томбола све до зоре. Ову забаву, између осталих, посјетили су и гг. из Впсоког и то: Сафветбег Зечевић, градоначелник, Мустафа Џафић, директор Мусл. банке, Абид Фртуна, те још нека гг. п гђе, a из Сарајева гг. Марко Бобар, Х асап Пилав, полит. чиновпнк, те чиновннк Гајрета Х усннја Косовић. Забава je и материјалпо добро успјела, јер након свих трошкова био je чист прпход Дин. 1.400.— . Д а je ова забава овако лијепо успјела, на првом мјесту иде хвала г, Хф. Екићу и г. М нјату Кураји, првом иницијатору Гајретова рада у И лијашу. у Фојницч М јесни Одбор у Фојиици приредио je n a дан 23. XI. о. г. забаву у корист Гајрета, која je изван сваког очекпвања у моралном и материјалном погледу успјела. Према онд. приликам а може се рачунати да je ова .забава д ала чистог прпхода више него и једна у овој годнни одржана забава. П редсједиик Мјесног Одбора отворио je забаву са кратким прнказом рада и идеје Гајрета, затим je поздравио присутне госте и захвалио се н а њиховој многобројној посјетп. И за тога je д аван позоришни комад »Зла жена« од Ст. Поповића. Чиста прихода овс забаве било je Днн. 1.500.—. Гајретова н Просвјетна забава у Фочн Иницијативом секретара Главног Одбора Гајрета г. Хнмида Кукића, који je прошлог м јесеца боравио у Фочи у послопима Гајрета, Мјесни Одборн Гајрета и Н ^ с в је т е прииремпју проелпну Рођендана lher. Вел. К рплт, n a дан 17, �дбцсмора о. г. Одбори ових двају друш тава одржали су вигас заједничких cacTuuaita и утврдили овај uporpau црославе: !• Истог д ана у 5 сати послије подне биће бакљада уа присуство представника војних и цивилних власти, мјесних другатава и музике Гајретове Читаонице; 2. У 8 сати иавечср биће свечана забава у просторијам а Сокола, са нригодним говором. Приход забпве намијои,ен je Гајрету и Просвјетп. Сијело муслиманки у Бањалуии 3. новсмбра о. г. било je овечано отворен.е Гајретова конвикта у Бап,а Л уци, коме су присуствовали иаасланици д руш тава и пријатељи друштва. Муслиманоког женекинл било je врло мало из разлога, што je на отворењу било много ииовјераца. Д а би се међутим и муслимански свијет заинтсресовао за Гајрет, приређено je у суботу на вечер једно сијело са бираним програмом у корист ђачке књ илнпце н мабапе инструмената. У правннк конвикта г. Хаџномерспахић у кратком lioздравном говору нзнио je значај и рад друштва, прспоручившн л рисутш ш да се упишу за чланове друш тва n оснујуженски мјссни одбор, и да je сврха onor r ne забавиа. Програм je био слиједеки: ^ 1. Поздравни говор;к 2. Декламаци ja В. Илића млађег: »Умирући војник«; з. ^ у р а д б е г о в ћ ћ а актовка »Суседи«; 4. Монолог: »Muho у војсцн« и 5. Слово »A«. Програм су нзвели питомцв са пријатељицом Гајрета Б . Блекић, a музпка ^је била noiaj&B^Ha из држ{ ног интерната учитељске пиГоле заједпо са т а м о у г * * ^ Сијело je трајало до Ц .сати. Прилога je било око 400 Д а би управник конвикта ;у Бањ а Ј1уци дао nj питомцима да се изранв обикну на друштвенн рад, ручио им je оснивање једног^лктерарног друштва, ш ,„ je н учињено још почетком школске године. Спаких 15 дана приређују се састанци са обилним програмом: декламадије, рецнтације, реферати, предавања и сл. Р а д ове управе само je за похвалити и желимо му и надаље плодоносие успјехе. Муслиманска Чишаоница *Гајрет« у Котор Варошм приредила je у суботу, 31. новембра т. r„ у сали г. Новковића, забаву са слиједећим програмом: Рад Гајрета на сузбијању неписмености Ha апсл и позив Главног Одбора, упућсп свпма Мјесиим Одборима и повјсреницима Гајрета да организују аналфабетске течајеве, даномице долазе извјештаји о одзиву. Поред раније најављених организовани су нови течајеви: 1. У Сребренику, срез Градачац, течај држи г. М. Ибрахимовић, учитељ са 36 полазника. 2. У Бос. К рупи, тсчај држи — међу муслиманкама — гђица Ферида Пашалић, учитељица и бивша Гајретова пнтомица. Ова врнједна бивш а питомнца Гајретова настоји данас да се одужи своме доброчиннтељу Гајрсту својим радом на просвјећиван>у муслиманског заосталог жеиекиња. Течај noлази 20 муслнманки. 3. У Т узли, нннцијативои Женеког Одбора 1'ајрета отворен je евечано u другн течај за неписмене муслиманке, у присуству г. проевјетног инспектора Ш укрије Алагића, Осман еф. Внловића, Х асан еф. Смајловића мудериза и управк и к а Гајретовог коипикта М. Салнхспахића. Испред Женског Одбора биле су приеутне при отворењу течаја гђе Раифа х. Ножић _и Тије х. Дервшпефенднћ. У течају he предавати гђица Над^. Кудериа, учитељпца na Тузле. Овај други жеи:кн течај нолази 25 муслнмашиг. По предлогу г. Хасан сф. ^Рм ајловића у течају he се држ ати и вјеронаука. 4. У Херцег— Новом, течај je отворио г. Решид Бабовнћ са ^»»чоолазншса међу тамошњим војницима. У срезу цазинском организовано je 10 Гајретових анал'Јшбетских течајева и то: Ц а зи н у држиу течај за муслиманке гђнца Абида [{арахасановић. 6. У Сти јен и држи течај за мушке г. Осмаи Топић. 7. У О строж цу држи течај за мушке г. Мехмед Торовић. 8. У П јан и ћ им а држи течај за мушке г. Мустафа Кавазовић. 9. У Ш тр у л и ћ у држи течај за мушке г. Ибрахнм Мил>ЕОВИћ. 10. У К о п ри ви ци Горњој држи течај г. Хусеин Козли,чић. ir . У Пећиграду држе течај гг. Сулејман Мушић и ХаH Мујезиновић. 12. У М алој К л а д у и и држи тсчај г. Хасан Мушић. 13. У Вел. К л а д у ш и држи течај г. Ђазим X. Садиковпћ. 14. У П одзвизду држе течај гг. Мухамед Сабљаковић п Хасан Алагић. | 1. Поздравии говор држи предсједник Гајрета г. X. Табаковнћ. 2. »Отаџбиппс, декламује Асим Xpnnh, уч. III. разр. осн. школе. 3. »Хајдук« од A. Мурадбеговића, комад из босаноког хајдучког живота. Бпф е — Кориандоли — Ш аљива пошта п игранка до зоре. Годншња забава Главног Одбора Гајреша Према закључку једпе од посљедљпх сједнпца Главног Одбора Гајрета, годишња велика Гајретова забава у Сарајеву од1>жаће се у суботу, 8. марта 1030. у Народном Позоришту. Поред једне нове позоришне игре, коју he извађати иитомци и питомице Гајрета, и поред питомачаих хорова, овог нута истуниће на Гајретову забаву збор умјетника «а саловима као и Гајретов грађанеки пјевачкн збор, који пнтонзивно врше вјежбе. Свакако he програм опогодншше Гајретове забпве битн интересантнији од свију досадањих. Аналф абетски течајеви у Бијељ ини Мјесни Одбор у Бијељини извјестио нас je да je отворио два аналфабетска течаја у којпма су искључиво муслиманп. У првом течају, којн je почео 1. новембра нма SO полазника. a учи се латиннца, a у другом има 100 полазннкп. a отпочео je 10. новембра т. г. У овоме ее другом течају учи писмо ћирплица. У оба течаја раде чланови Гајрета учитељи: гг. Ибрахим Даутовић, предсједник Мј. Одбора п Mli­ nom Тауракић, члан Гајрета. У нзглсду je н отпарање женског аналфабетског течаја, који бп имао отпочети 1. децембра т. г. V Тур. Јањарима Мјеснн Одбор Гајрета у Тур. Јањаримд (срез Бијсљнна) извјеш ћује нас да je организовао аналфабетскн течај, којн почнње l. децембра о. г„ којег he полазити 40 полазника. За нсте je Глапнп Одбор Beh доставио прописане букпаре п то бесплатно. Новн доброшвири н ушемељачи Гајрета у Скоаљу Задљих дана упнсашс сс код Мјеспог Одбора Гајрета у Скопљу за чланове добротворе Гајрета гг. Мустафа еф. Агуш, 387 �белетрговац. и Х амид Махмуд, пндуетрпјалац: за утемељача г. Ж ика Костпћ. адвокат. Х вала и живјели! У срезу Тузланском Заузим ањ ем Мјесног Одбора Гајрета у Тузлп уписано je посљедљих дана 28 утемељ ача Гајрета међу тежацима ср еза тузланског. С ваки je утемељач уплатио чланарину од 500.— Дннара. Утемељачи су слиједм ећи: Хаџо Вејз Ахмединовић, К икачи; Јакубовић Мујага. Л иповица; Османага Гутнћ, Петровице гор.; К адрић Ибрахим, В уковије rop.; Салетовић Џемал еф., лугар. В уковпјс rop.; Салиховић Хусепн, Вуковије rop., Д едић Мехмед, В уковије rop., Дедић Х алпл, Дубраве rop.; Мумић Тосун, Дубраве rop., Кадрпћ Осман, Дубраве rop., Х ерић М ешан, Вуковије д онје; Спочић Мујага, Ж ивинице, С мајић Мехмед, Одоровић; Чокпћ Ахмед сф., Ковачи; К рајиш н нк М уневир, Баш иговци; Мурат еф. Нуркпћ. Л у к авиц а; Салпх Х усејновић, Добошница; Омерчић Мехмед, Добош ница; Осмап К овачевнћ, Добошннца: Ш акић Ш абаи. Гнојница; М устафа Б ечпћ, Гнојница; Рамо Вехабовпћ, Гнојница; Ибрахимбсг М орањкић, М орањци дон>и; Омерчић Мухамед, Сеона; К адић Муетафа, Сеона; Џемал еф. Фазпић. Сеона; Х асан С алкић, Цаге, и А бдул-Халим Х ату н и ћ ,^ћ т ричина. Горе именоване утемељаче предлажемо' као npiiMjqv другим тежацима. из остал их , срезова, a нарочито оцим богатијим, n a се н а д а м а да he нам .лч-коро и остали Мјеснн Одбори доставпти им сна новнх^ утеатељача и з редова тежака. у Сјеницп М јесни Одбор у Сјеници /ављ а д а су се задњ пх дана уписал и з а чланове утемељачУ и то.П Т ^хГ ојк о/M ium h£j"w деловођа (бележник) онпшГне сјеничке, и Велпзар новић, пекар и з Сјеннце. И овим путем топло се- захваљујемо оваквим свеенимЈј пријатељ им а Гајрета, ta o jn he .мееечно плаћатп свој ^iaOTf fia се надам о д а he се и ДРЈЗД\£ њнх ујгледати. у Цазину К од повјереника Гајрета! у Цазипу у migaci се за члана утемељ ача пу тн нк Орника г. Х илм нја Топић, родом пз Бос. Граднш ке, плативш и ирву рату Дин, 50.— , док he остали износ пл аћ ати у мјесечним оброцихцг. П овјереница Гајрета у Ц азину одржаће ових д ана први састанак м услим анкн, на коме he се проучрти Мевлуди шериф и предавањ е о М ухамед Алејхиселаму. Гајретова годишња забава заказана je за Рамазански Б ајрам . Д обровољ нн прилози из Брчког М јесни Одбор Гајрета у Брчком дозначио je ових дана Д ин. 2.500 и то као чланарину утемељ ачину г. Авдаге Кучук а л п ћ а Д ин. 500.— ; добровољни прилог од градске општипе Д ин. 500.— , добровољни прилози сакупљ ени код разних приредаба Д ин. 372 — и чланарине Дин. 1128.— . Т опла хвала! из Прњавора Поводом свадбе Ахмедаге Софтића, трговца и чл ана Повјерениш тва у П рњавору, сакупио je међу муш ким свадбени д ар ак Сеад 'Возић за Гајрет Дин. 200.— , a међу женским А лм аса Софтић Д ин. 81.— за Гајрет, те 50 Дин. за лист »Ново Вријеме«. Међу осталим дароваш е по Дин. 50.— : X. Салих 'Бозић, повјереник Гајрета, и младожења Ахмедага Софтић, те Д ин. 30.— А хмедага Б акалбаш ић, сви из Прња- 388 Уједно ne je janno за члана утемељача Гајрета г. Рипабег AjuiiioroBiih н з Boe. IfoOaiua, обпезавши се плаћати утемељачину no Днп. 100.— мјесечио. Ж ивилп младенци и новп утемељач Гајрета! Сакупљање ирилога у нашурн у дервенском срезу Ha одборској сједнпцп од 2. о. мј. закљ учак je створен, д а се почме са сакупљаљем хране, те су за то одређена гг.: Есадбег Алибеговић, предсједник Мјесног Одбора; Мустафа еф. Ибруљ и Шемсибег Абдулахефендић, члановн одбора, који су најпрнје обашли Д е р в е н т у са сабирним арком, гдје су сакупили око 4.000 кг шпеннце и кукуруза у зрну. Ha прије одржаној сједиици мјесног одбора, закључено je упутнти јавности један ш тампанп апел, који je у велнком броју штампан у оба писма, и подијељеи no цијеломе дервентском срезу. У овоме »Апелу«, кога су потписали чланови мјесног одбора дервентског, изнесено je у кратким цртама, шта je све Гајрет учинио за наш у омладину, те како оу теш кн задатцн стављени н а друш тво у овој школској години, у којој се мора радити виш е пего икад а до сада, јер су н потребе Гајрета ради примитка толико стотина дјеце у осам ^онвиката — огромне. Апел заврш ава ријечима: » . .. сви треба д а се окупимо око Гајрета, јер помажући Гајрет, помажемо наш у н а школама и модерним занатима учећу омладину, помажемо културно, просвјетно и економско noдпзатве муслимана Босне и Херцеговине; дакле рад за Гајрет јест рад за бољу наш у будућност!« Bpniehn повјерени им задатак, упутили су се чланови мјесног одбора: Мустафа еф. Ибруљ, Омерага Уђварлнћ и Есадбег Алибеговић, на 3 о. мј'. у К о т о р с к о, највеће село дервентског среза, које je насељено искључиво самим муслиманима, гдје су одржали д ва бројно посјећена састанка, на сојима су упознали присутне са задатцима Гајрета и подЈукли његову важ ност no бос.-херцег. муслимане. Ha овим састанцима je уједно пописана храна, од присутних дарован а Гајрету, у количини од 1.600 кг, и то пш енице н кукуруза. Сакупљањем хране се међутим наставило у Которском, те су даљњу бригу око овога преузела rr. Мухамед Хускић, предсједнш; општине которске, оаједно са г. Талиревићем, биљежником исте општине, те Мухаремом Пујагићем, повјереником Гајрета у Которском, који су и иначе иш ли на руку изасланим члановима мјесног одбора и з Дервенте, и помогли им npn сакупљању хране. Исти дан, з. о. u. отиш ла су горе споменута троЈица чланова у дууш тву са чланом одбора г. Шемсибегом Абдулехефендићем у село Б о с . Д у б о ч а ц (који je удаљен од Которског 50 км) гдје су у друш тву са r. Аганом Синановићем, од прије познатим агилним повјереником 'Гајретовим, сакупили око 1.000 кг пшенице и кукуруза у зрну. Међутим je г. Синановић наставио акцију око сакупљања, тако да се над а горњу количину повисити н а 1.500 кг, што се мора нарочито истакнути, јер Бос. Дубочац je мало, од 70 кућа, село н то врло сиромашно, које крај свега тога има већ одавно основну школу и читаоницу. Ha 8. о. мј. отпутовали су у О џ а к чланови мјесног одбора гг. Есадбег Алибеговић, Шемсибег Абдулахефендић, и из сусретљивоети еа истима у друш тву путује у друштву г. Атанасије К р с т и ћ , поглавар среза и познати Гајретов пријатељ, те су у оџачкој Муслиманској Читагници одржали бројно посјећени скуп са оџачким муслиманима, на коме су горња господа одрж ала краће говоре о Гајрету и његовим циљевима, и потреби да се сав муслимански свијет окупи око овога најважнијег културно-просвјетног друш тва, које je до сада већ ноказало замјерне резултате. Накои тога се почело са уписивањем животних намирница за Гајрет, те �je сакупљено одмах око 1.500 кг пшенице и кукуруза у зрну. Међутим je са сакупљањем настављено no ново имеиованом повјеренику г. Хафнзу Арифу Џанановићу, имаму, једном од ријетких врнједних no вриједноти и интелигенцији хоџа, који je након тога још прикупио, потномогнут поглаваром оџачке испоставе, г. Миловановићем, око 1.600 кг ш пенице и кукурула, тако да je Оџак дао око 3.100 кг кукуруза и пшенице. Али сакупљање није још завршено, него he га наставити гг. повјереник Џанановић и поглавар испоетаве Миловановић. Надати се je д а he од сад а акција за Гајрет у Оџаку још више ојачати, бдући he тамо радити два ћовјереника: г. Џанановић и стари повјереник г. Сејфудин Маглајлић. Исти дан, 8. о. мј., отпутовали су гг. Абдулахефендић, Ибруљ, KpcTuh и Алибеговић у муслиманско село Ј a к е ш, у коме су одржали састанак и и а истоме проговорили о Гајрету, потреби школовања и т. д. Њ ихово разлагање наишло je и овдје, као и свуда код нашег бистрог сеоског свијета, н а потпуно разумијевање, те je и ту сакуиљено з а Гајрет око 600 кг кукуруза. Закључено je, да се за Јакеш именују 2 повјереника, чија he се имена накнадно јавити Главном Одбору. Ови повјереници уједно имају да наставе са еакупљлњем животних намирница. Ha 17. о. мј., запутили су се чланови мјесног ^д б ера: Мустафа еф. Ибрул., Омерага Уђварлнћ. и Ееадбег Алибеговић, у село В е л и к у : гдје су одржали лијепо посјећени сасганак са муелиманнма Величанима, међу којима ее били и ново именована два Гајретова 'подјереника ( том приликом изабрана): гг. Смаил еф. Хаџић, државни имам, и Фехнм Поробић, трговац, којн u од пријз радн з а Г а јр е т с;А евојом вриједном браћом. Говори нЈЈднора мјесног одбора деј ског о Гајрету примљени су на/љепше и са разумијеЈ од стране присутних,' те je и овдје одмах сакупљено 700 кг ишенице и кук^руза у зрну, те 10 чланова Гајрета, који he плаћати 5 и 10 динара мјесечно. Новоименованп noвјереннцп имају да наставе «Г^акупљањем хране у Велпкој. Ha 22. о. мј. отишли су чланови мјееног одбора rr.: Есадбег Алнбеговић, Мустафа еф. Ибруљ и Омерага. Уђварлић у село Т у р с к е К о л и б с , у коме оу одржалш бројно поејоћени скуп, и том приликом проговорили о Гајрету, његовим циљсвнма и важности no просвјетно родцзањ е муслнмана. Одмах се приступнло и уписивању хране, те je сакупљеио 1000 кг пшенице н кукуруза у зрну. Сакупљање he се наставити no гг. Ћамнл еф. Хавићу и Фериду Лемешу, новом учител>у, који je ових дана дошао и примио се дужности повјереника. У евему je до сада у Дервенти и ерезу сакупљено ono 13.000 килограма пшенице и кукур уза у зрну, али еакупљање траје и даље. Путујући кроз сва муслиманска села дерветског среза, чланови дерветског мјесног одбора имали су пред очима осим сакунљања хране и ту задаћу, да оживе рад за Гајрет у селуОнн су овај цил> постнгли, и данас нема нити једнога муслиманског села у срезу дервентском гдје не би постојао 1 или 2 повјереника Гајрета, којих има од прије 3 и сада нових 6, укупно 9, и то све људи од рада и угледа. Овом приликом морамо да истакнсмо свијест муслимаиа сел>ака у дсрвентском срезу за просвјетом. Нити једно село у срезу нема, које не би имало школе, и ове су обнчно подигнуте најевћим дијелом трудом и жртвама самих сел>ака. Једино je од муслиманеких села Которско било без основне школе, међутим и овдје je школска зграда већ под кровом, те he у идућој школској години бити отворена школа у Которском, чпме и задње муслнманско село у орезу добива школу. Свечано отворење Гајрешова Шегртског Дома Зграда Гајретова Шегртског Дома у Кечиној улици, у којој je била до недавна основна школа, потпуно je реновирана, инвентар набављен и питомци примљени. Свечано отворење Дома изврш иће се на Рођендан Њ . В. Краља у уторак, дне 17. децембра о. г. у присуству чланопа Главног Одбора Гајрета, те представника власти и културних друш тава. Отвореше he изврш ити предсједник Главног Одбора Гајрета г. Др. Авдо Хасанбеговић. Прослава 1. децембра у Га/ретовом интернашу у мушком у Сарајеву Kao и свакс године, тако н ове, прославилп су литомци Гајретових интерната 1. децембра, дан Ослобођсља и Уједињења нашег народа. Овај дан, урезан у душ у нашег народа као највећи у нашој историји, одјекнуо je и ове године у срцпма наше омладине, с пиететом за нале жртве н са свијеш ћ у ^за будуће н>ене дужности. Зато, у овом духу je п протекло »ече I. децембра у свим Гајретовим интернатима. У иепићецим просторијама за ову свечану прилнку, у "'Гајретову мушком интернату у Сарајеву наш а омладииа нароаито се истакла својом патриотском свијеш ћу и љубављу за сво ју ^ гаџ б н н у и њеног кормилара lb . В. Краља. Прославу je увеличао својом посјетом г. Веља Поповић, Бан Дрннске Бановннв. Поред г. Бана, одазвали су се најљубазније позиву командагнт II. Армијске области, армијски ђенерал г. Калафатовић, са госпођом; затим командант Бос. див. областн ђенерал г. Симовић, са својим помоћннком ђе1ЛОМ г. Мунџићем н начелником штаба пуковннком г. :heu. Када je г. Б ан ступио у украшене и освијетљене Ј^овторије. у пратњн предсједника Главног Одбора и подр а н | г. Др. Авде Хасанбеговића, сакупљенн Гајретовн пптомци u члановн Главног Одбора Гајрета бурно су га поздјашпли поклицима: Ж нвио Бан! Свечаност je отворно поднредсједник Глав. Одбора г. Х усејн Каднћ, поздравпвши г. Б ана и осталу госиоду госте. Затим je пптомац Хашимбеговић одржао врло лијепо предавање о борбама за Ослобођење ii Уједињсље нашсг народа и велику историјску улогу у тим борбама, славама овјенчане, Дннастије Карађорђевића. Поелије одржаиог предавањ а питомцн су отпјевали државну хпмну, a затим оу елиједиле декламацнје патриотских пјесама које су изводнли нптомци. V женском у Сарајеву Ha даи l. децембра приређено je у женском конвикту свечано вече питомнцама са слиједећим програмом: 1. 0 значају дана говори Садија Шерифовић; 2. Химне, пјевају питомице; 3. »Србија« рецитује С. Филиповић; 4. »Јутарњи поздрав« свира на клавиру Ф. Орман; 5. »Наше јединство« рецитује Б. Ађуловић; 6. »Ha Вардару« рецитује Р. Грошић; 7. »Рамона« пјева Ф. Пашић уз пратњу клавира; 8. »У квргама« рецитује 3. Талић. Послије свршеног програма питомицама je подијељено Bohe, затим je било играње одређено вријеме. у Тузланском конвикшу Ha д ан 1. децембра о. r. одржана je у Гајретовом конвикту у Тузли свечана »Академија у част једанаестгодишљице нацноналног Ослобођеша и Уједињења са слиједећт! програмом: 1. У 8 сати на вечер отвара академију управник конвнкта г. Салихспахић са пригодним говором. Сала декорисана, зграда нарочито освијетљена. 2. Питомци пјевају зборно »Државну Химну«. 3. Мустафа Џинић, матурант, држи 389 �“ редавање о зиачају д а н а it евим а пернпстијама кроз којс je наш народ прошао док je дошло до Ослобођења и Уједињења. 4. Братске речи од Н. Ресуловнћа, декламује питомац Есад X. Јусуф овић, ученпк IV. разр. гимнавије. 5. Плава гробиица од М нлутина Б ојића, декламује А лија Башовић, ученик II. разр. стр. зан. школе. 6. Ha Гази Местану од М илана Р акића, деклам ује Ћ ам ил Бећирагић, матурант гимлази је. А кадемија je одрж ана у конвнкту од 8—S % сати на вечер у присуству прстставника војннх, цпвилних и вјерс к и х власти, градеког часниш тва и чланова Мјесног Одбора Гајрета. Послије сврш еног програма гости су послуженн црном кафом п цпгаретама, n a су се разн ш ли лијепим задовољством и поимању о Гајрету и његовим питомцима. Питомцн су се забавили игранком. У Бањалучком конвнкту Д ан иаш ега народног уједпњ ењ а прослављен je на свечан начин и у ново отвореном Гајретовом конвикту у Бањој Л уци. У програму евечаности з а тај дап била je унешена. и А кадемија у Гајретовом конвикту за 16 caru. У четири сата послије подне дошао je у Гајретов ш н викт г. Кречковић, начелник нове Б анске Управе, у cSojству пзасланика г. Б а н а М илосављевића. ПосЛпје њега дошао je и г. подбан И ванишевић, са познатим прнјатељем Гајрета, командантом Врбаеке Д ииизијске Области г. ђенералом Јованом Јовансшићем. Госте je поздравио најприје.^управнпк конвикта г. Хаџиомерспахић са бираним рнјечнма, истакавш и значај l. децембра. Послије тога je дрЗ^ао в р л о у с п је л о /и позорно саслуш ано предавањ е у ч £ и к .учитељ ске школе A, Иза тога су декламовали ученпци 1'лухић и Ад< једну патриотску пјбсму од Рееуловића и Илића, публика прим ила са највећим допадаВ>ем. Осим горе цитираних вВсоких гостију. академпји je присуствовао М јесни Одбор-Рајрета, са многобројним в ЈГЛвДнпм претставницим а грађанства. Захвалница среском начелннку Мјесни Одбор српско-муслиманског друштва Гајрет у Козарцу Поздравне деаеше aредсјед. г. Др. A. ХасанбеговиНу Р огатица: Необнчио радосни што вас еа иашс конфсренције можсмо поздравити као неуморна борца n носпоца 1'ајретовнх идеја желимо Вама и чнтавом одбору много cpehc и напретка у томе раду. — З а иододбор предсједник: Јусуф Горушанин. Виш еград: Учеснпци данаш ње Гајретовс скупштинс најсрдачције Вам захваљ ују ua послатом поздраву обећавајући д а he сваки здуш но радити н а унапређењ у милог нам Гајрета, како he потпомогнутн моћп достојио послужити своме узвншеном Краљ у п милом роду. Вас предсједниче да Свемогућп пожнвн на дпку и понос сви ју иас. — Предсједник Мјесног Одбора: Х аџихалиловнћ. Козарац: Ha своме првоме састанку у сврху организовањ а свога одбора Гајрета поздравља све чланове Главног Одбора a напосе њеног прсдсједника г. Др. Хасанбеговића да нам га Свемогући поживн на дуги нпз година н а дику и понос нашег Гајрета. — Б редсједнпца: Дедпћ Зумрута, учитељица, секретар: Славка Бањац, учитељица. Бијељнна »Сакупљени чланови Мјесног Одбора на својој главној скупштнни поздрављају Вас са цијелим Главиим Одбором као правв патриоте нашег народа ,који са успјехом водитс ■Hagi л а р о д бол>ој и срећнијој будућности. — Предсједник: Ибрахим Даутовић.« Вјероучитељн у Гајрешовим конвнктима Недавно je Глаћнп Одбор Гајрета поставио вјероучитеље у cbum Гајретовим конвиктима и то: 1. Мушки конвикт у Сарајеву г. Муниб еф. Церић, 2. ЖенскЈб конвикт у Сарајеву г. Муниб еф. Церић, Ш егртски Дом у Сарајеву г. Х афпз Ибрахим Госић, Конвикт у Мостару г. Али еф. Сефић, 5. Конвикт у Тузли г. Ш абан еф. Хоџић, 6. Конвикт у Бихаћу г. Ахмед еф. Реџић, 7. Конвикт у Бања Л уци г. Х афиз Смаил Смаић, 8. Конвнкт у Плевљу г. X. А јни еф. Бајрактаревић. Дуж ност je вјероучитеља да држе питомцима-ицама предавањ а о вјеровању и ибадету, те да у заједници са управама конвиката бдију над вршењем вјерских обреда од стране питомаца. ЗАХВАЛНИЦА Господнну БИЉ ЕШ КЕ Д у ш а н у Ж и вкови ћ у среском начелнику Родољуби, соколн и њиховн аријатељи Приједор. За вели ку љубав, коју исказујете према културно-националиом друш тву Гајрет, a која се (љубав) сваком згодом маниф естује Ваш им радом, било то морално или матсријално, овдаш њи Одбор Гајрета на својој сједнпци од 13. новембра 1929. год. једнодуш но je закључио, д а Вам се овим путем пајтоплије захвали. Х вала Вам! За одбор: Тајник: Претсједник: Б ал а ги к Б . с. р. Б алић A . с. р. Зохвалница Главном одбору Госп. Т ахсил Филиповић. електро-техничар, Гајретов стипендиста, доставио нам je слиједећу захвалниду: »Сматрам ее морално обвезаним, д а се н а даи мога ступањ а у nocao поповно захвалим цијењеном Одбору — буд у ћ и сам то већ раније путем јавности учинио — што ми je својом обилатом помоћи омогућио д а се цијелу годину дана задрж им у нноземству на усаврш авањ у електро-механичког заната. Још једанпут најискренија захвалност«. ЗУО Одбор за п од изаве Соколског Дома у Београду апелује на све родољубе, соколе и њихове пријател.е из целе земље да купују и растурају срећке Соколске Лутрије и тиме помогну једну националну акцију око стварања Соколском Дома којн се зида у Престоници, на Звездари. Овај Соколски Дом мора да буде извор душевне и физичке културе целокупног југословенског соколства, украс Престоннце и центар рада за добро Народа и Отаџбине. Пред нам а стоји велика 1930. г., када he се у нашој земљи одржати СВЕСЛОВЕНСКИ СЛЕТ, тс je дужност свију нас д а порадимо свом снагом да овај Соколски Дом буде у што npahe време дозидан. Како опште циљеве можемо постићи општим радом и напором, сасвим смо у праву очскивати најсрдачнију помоћ од стране сваког коме je драго оно а а што се боримо. Сваки ко има могућности д а растури барсм nap ком ада ових соколских срећака, мора то учинити. Цена срећке Дии. 10.—. Препродавцима извесан попустСрећке се пабављају у Београду, Космајска 9. Одбор за подизање Соколског Дома. �TJs>JVtT X. ГОДИШТЕ . & ■ ГЛАВНИ И ОДГОВОРНИ УРЕДНИК ХАМЗА ХУМО САРАЈЕВО 1929. Ш ТАМ ПАРИЈЛ БОСАНСИА ПОШ ТА �I �Cu* > «/ ��AgrarnaiKomercijalnaBanka m | ггџ ттт * т т џ rrm i i m | m •шл «N M ! *. — ^ i. «-fi__н I liM Hindiji lepac 1. M iiL '" . i ' m*m џms-% •***/* .У П ј ј ii ц - ' . i g г г , , ^ |Ј| > -Л ш бЛ/ tв*и* » ¥« •**•«* MH**. М » н i < # * •* > Ј г 4№МШа1 1 м i BOSBRSRS POSTI 1O A IR iT O V I ftji C 1 G A R P A P JR l i 'U m i SARAJEVO ♦**■*■' Ш Ч > « w w » м, • i ft ШЛМЈк. У ш ж - -- |f~ t * u , M|L �B a n k a G a jre t d, d., Sarajevo Akcijski kapital Din 40,000.000’- Rezerve Din 2,000.000*Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajačim poslovima. Ovlaštena Je za trgovanje sa valutama i devizama Zavod Je također i pupilamo siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i poduplre razne kulturne i humanitarne ustanove, O d čiste dobiti daje 6% K ulturnom * р Глви1*»»плт d r u š t v u G a ir e t”. 1 » 'rO S V je m o m arusivu „ u a j r e i Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i naikulantnije. Uloške ukamaćuje najpovoljnije i isplaćuje iste u svako doba Bosanska Industrijalna i 1 Dr. Omer Bahtijarević ТграСна Banka d. d. Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 Potpuno uplaćena dionička glavrica 0 D in 20,000.000*Rezervni fond D in dugogodišnji liječnik Drž. Bolnice, operater i spe­ cijalista za operativne bo­ lesti, asistent chirurškog odelenja Državne Bolnice 7,500*000*Ordinira od 1-3 poslije podne Prima u lo š k e na štedniu, vrši do­ znake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a ј p o у p 1{n i i e uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća Interurban t e le f o n i broj 605, 865 i 555 filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split Ma Ми općine grada Sarajeva I u Aleksandrovoj ulici br. 45 Temeljna glavnica 40,00 0 .0 0 0 '- Dinara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172 Davi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju ZAJLAGAONICU koja daje zajmove na zlato, srebro 1 ostale draggcijenostl uz najpovoljnije kamate. A sb i 55/1929 lllllllll lij 039441,1 -24 1__ � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama 1929 Description An account of the resource Br. 1-24 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1929 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 27065862 IIIF Item Metadata UUID 07361e86-49e1-4eef-9cd0-6c01566a1673 https://kolekcije.nub.ba/files/original/b57530d784b1c0c3e2aa099ee68bb589.pdf 604e92d569d505552fc6df4e7969ef04 PDF Text Text 1 ЛИСГ Ш Г Ш ЛГЛГОА SA KVATVPNC И tKSHftMCKft ТО Д И ЗАН Л МУСЛИМАНА С А Д Р Ж A Ј: Проф. Муствфа Алиналфмћ; 0 вером у бољу будућност Хамдмја Мулик: Закон о нарлдним шхолама Хафкз X. Бушатли*: Нлнн кргавичнн законик и вишсжснотво При нред а Ин*. Шврмф БувиЋ: Предавакл кз падругарства аа оеоску омладшгу Га]рвтов глаонин Птдрална депеша Њег, Вел. Краљу Захвала председндка М тгастаргког Сапета С вачлбо отворење Гајретовог Твгртскдг До*га Просладе рођендава Њег. Вел. ТСраља Гајретове аабаве н ирирсдбе Нови Гајретогш одбори Ноии Гајретоаи повјврвнтпЈЈи B oba Г&јретове читиониде Нппн добротворн и угем&љачн Течајеви за пеонсмене ДоЛровоЈвпи прнлозн Огталв влјеств 1. Ј А Н У А Р А С А Р А Ј Е В О 1930. У р еђ у Је: Х а м з а Х у м о Б Р О Ј 1. �Г А Ј Р Е Т , лнот Гајрегга друштва аа културно в економско подиааље муслиманв, иалааи 1. a 16. сввког месеца, a цена му je аа пвшу Отаџбпну 100 дилара на годиву, a аа све остале земље преко границе 200 дивара Ifla « жоЛнпвју лвст у DoJia Dese нод Гланвог Одбора нли код утграпа Гајретових кпнввката. Ппједвпа број crnja 5 динара. Даректор Х ам ид Н уни* Уреднли Х вм за Х умо Влвсапк друштво „Гајрет". — Главпи и одговорви уредник: Хаиза Хумо. — За штампарију „Босавсна Пошта' о д гол ара Јо с и н Епгл. �Проф. Мустофа Аликалфић С вером у бољу будућносш Напослетку су деструктивне снаге малаксале. •Државно и народно јодинство иије вжше у пжтању. Резултати 6. јануара су јасни и благотворни. To не може кжко порицати. Идеја je побвдила — велика народна идеја. IT тиме су довољно искулљене огромне жртве прошлости и otihoрене сјајне перспективе за нашу будућност. Историчар he имати у даљој будућности да pacuergl величину заслуга и з^ачај улоге нссиоца новв епохе нашег народног ^хивота, Његовог Беличалства Краља Александра I , као јн обезбеђујућу улогу нашв заслужпе и победоносне напионалне војске. Било je неопходно да се разлучи, да превагне на једну страну, да се зна на чему смо. To je била истриска нужда да се уђе у једну одре^ену фаду рада, да се прекине са несталношћу, кшебљж вошћу и несигурношћу. И учикено je да ое најзад пзашлк) из неизвесносги и да се широм наше велике и нераздељиве југословенске државе зацаржо: осећај сигурности и сталности. Наравно да то није довољно. Ми не смемо јсш нн издалека помишљати да се одмарамо. јер још имадемо много негативних снага унутра, као в пвдитжвнжх опасносги споља. He треба се заваравати. Много се има ретити. Јер само обезбеђење досадањих теасовина изиекује напрегнуту пажњу и посгојан рад. И то тај рад мора битж безличан, пгга шше, ослобођен од лжчвог култа и ускжх локалнжх и баналнкх интерееа. Био би велижж грех неискоржжии прнлике и не створити оолидне темеље sa натпу велику националву )зграду.' Будућа поколења сва три племена и свију вероисповести бац&ла би клетву на садашњу генерацжју, ако не би ова умола да се уависи га створи оно, ппо je ввложено у де кларацији Његовог Величансгва. Данас je наш најважнији ж главни проблем — проблем унифтгквдгијр. историјом рапједивених де^ова земље и народа. Задаћа je владе Највигпег поверења дЈМај процес убрза и потпомогне. Зато треба пре свега знати, шта вас je до сада — у н ут р а ш њ е — делило в раздвајало. To су несреггне области на историјској подлози којих еада више нема, али тиме још вмје лроблем решен што je акм« од 3. октобра подељена наша Краљевина у Зуху једне и недељиве националне државе — у Вановине Заправо сада тек почиље решавање проблема, који се зове народно јединетво, a то се решавање састоји у томе да се сви народни деловж унутрапг аи споје у једно — да се амалгамжшу. Ha томе послу припади првенство нашој просветној полжтжци, a онда социалној и економг.кој. Преставницж просвете треба да одреде смер васттитан,а у духу народног јединетва да |верске ^олеранције. To je врво. Друго. Треба да се израдж социјално-економски програм и социјално-економеке смернице H a ­ rne државе. Осим тога жма да се развлја у бановинама пун самосталан живот, где he приватна инжцијатива моћи доћи до жзражаја и да онда no степено преузжма све веће задатке, авгажујући директво све позЕггавне снаге народне у организовању културно-просветном и економско-соджјал' ном. Једном речју, како се вжди, потребна je обнова друштвена и државна. Регенерација и мобжлизација нових, попггених и нежстрошених снага. И само оваква државна обнова жмаће иеггориског значаја за наш будућл државни и иароднж живот. Проблем je доста сложен в комллжк.ован, алж нвје тако тезкак да се не би могао жзврпгити. Ha једном в брво неће то, дакако, ићв. Али иавођењем на чела и ждеја деклара1рнје 6. јануара и талптгм држаљем Јшније у томе — гЉи he. �Hamdija Mulić Zakon o narodnim školama Za čitaoce Gajreta, kao i uopće za sav naš narod!, biće važno dočekati i upoznati se s gornjim toliko željenim zakonom u cijeloj Jugoslaviji. 0 zakonu o narodnim Školama zavisi pravo riješavanje našega najvažnijeg pitanja — problema prosvjećenosti. Mi smo još narod, koji ima veliki broj nepismenih a dokazano je, da je najsigurniji faktor prosvjećivanja narodna škola. Bez škola ne može se pomisliti prava prosvijećenost ni u širokim masama naroda. Šta više, ovim se novim zakonom nastava u školi unapređuje, ujedinjuje i sređuju se mnoge neprilike koje su ometale pravo vaspitanje našega mlađega naraštaja u jedinstvenom nacionalnom duhu. Ovaj je zakon zauzeo i široko polje narodnog prosvjećivanja i u tome je za naše (prilike još veća njegova prednost. Gajret je toliko puta isticao potrebu ovoga za­ kona. Čak za vrijeme Gajretove 25-godišnjice na kongresu intelektualaca, clata je naročita pažnja na­ rodnoj prosvijećenosti uopće i narodnoj školi napose. U tome pogledu tretirana ?u sva važnija pitanja pro­ svijećenosti i izglasana je rezolucija, koja obuhvata sve važnije tačke toga pitanja. Interesantno je sada podvući sva pitanja tih Rezolucija u koliko rijješavaju ovim novim zakonom o narodnim збонатпа. Na prvome redu valja napomenuli našu tošftu ranu, što smo je toliko godina trpjeli za vrijeme tu­ đinske uprave — mali broj nar osn. škola. Cijele općine sa ogromnim brojem naših sela, ostale su bez svoga hrama prosvjete. Naročito mi muslimani osjetih' smo tu ranu. To se eto na prvome mjestu konstatovalo n našoj rezo­ luciji, moleći naše kompetentne' faktore, da to što prije poprave u ovim krajevima naše otadžbine. Za 11 godina našega Oslobođenja i na podizanju osmov. škola postigao se danas zamjeran uspjeh. Š k o l e s e n e p r e s t a n o p o d iž u po n a š i m s e l i ­ m a. Novi zakon to i nadalje predviđa i omogućuje da se što više podiže narodnih škola (glava III. § 1 7 -41). § 17 glasi: Osnovna škola će se otvoriti ondje gdje u okolini od 4 km u poluprečniku ima najmanje 30 djece obavezne za školu. § 22 glasi: Dužnosti upravne općine za školu su ove: dati potrebno zemljište za školu, Školsko dvo­ rište, igralište, zemljište za praktičnu poljoprivrednu nastavu, učiteljski vrt, učiteljski stan i t. d. Po § 23. općine su dužne izdržavati školu, a po § 33. onim općinama koje nemaju propisnih školskih zgrada niti materijalnih mogućnosti da same podižu škole, pomagače banovine i država. Da se što više olakša i ubrza rarl na podizanju škola § 35 donosi: 2 osniva se državni školski fond pri Drž. Hipotekarnoj Banci, kome će se svake godine iz državnog budžeta dodavati potrebna svota, dok ne dostigne ukupno 150,000.000 dinara. Iz toga fonda će se davati samo zajmovi za građenje novih zgrada za škole i stanove učitellja obuhvaćene ovim zakonom. Zajmovi za gra­ đenje novih zgrada prvenstveno će se davati mjesti­ ma gdje škole uopće nema. Pa dalje glasi: Siroma­ šnim Školskim općinama u kojima je najmanje 60% nepismenih, pozajmica se daje samo manjom kama­ tom ili bez kamata sa rokom1od 20 godina. U rezoluciji t a č k a 2) glasi: Da se Zakon o obaveznoj nastavi strogo provodi i da se bezuvjetno protegne i na muslimansku žensku djecu, a u Zakonu § 2: Nastava je u narodnim školama opća i obavezna u cijeloj Kraljevini Jugoslaviji, a § 96: U školu se upisuju s v a sposobna muška i ženska dieca, koja do kraja dotične kalen­ darske godine navršavaju sedmu godinu. Ovim je eto — hvala Bogu! — jednom riješeno za nas muslimane posebno vrlo važno (pitanje, jer naša ženska djeca bijahu do sada kroz čitava dece­ nija miraoilažena i zaboravljena, a počevši od na­ redne školske god ine 1930/31. m o r a ju i m u s l i ­ m a n sk a ž e n s k a d je c a p o h a đ a ti n a ro d ­ n e š k o le . § 60 glasi: Sva upisana djeca moraju redovno dolaziti u Školu. Za izostajanje su Odgovorni rodi­ telji ili staratelji ,a i oni koji bi školsku djecu pri­ mili u službu. T r e ć a t a č k a rezolucije traži, da osnovne Škole dobiju produžne tečajeve u kojima treba da bude zastupljen što jače praktično privredni pro­ gram, a po § 7, 8 i 10 novog Zakona narodna se škola dijeli na osnovnu od 4 godine i na višu narodnu školu, također od 4 godine. Redovna je nastava i obavezna uopće u tim školama, samo djeca koja svrše osnovnu školu mogu nastaviti nauke u građanskoj Ш srednjoj školi a mogu ići i na zanat s kojega će opet pohađati šegrtske tečajeve. Po selima produžne škole mogu se skratiti i na 5 mjeseci, a biće pri­ vrednog karaktera. Tako je ovim zakonom predvi­ đena redovna nastava koja traje 8 godina. T a č k a č e t v r t a rezolucije traži »da se iz razloga vjerske osjetljivosti, kao i iz razloga kultur­ nog i nacionalnog jedinstva ukloni iz Školskih udžbe ni ka sve što može da povrijedi vjerske osjećaje, s već § 1 Zakona donosi: Narodne škole su dr/avnp ustanove, čiji je zadatak: d a n a s t a v o m i v a s p i t a n je m u d u h u d r ž a v n o g n a r o d n o g je d i n s t v a i v j e r s k e t r p e l j i v o s t i , s p r e - �m a ju u č e n i k e za m o r a ln e , o d a n e i ak ­ t i v n e č l a n o v e d r ž a v e , n a r o d n e i d r­ ž a v n e z a je d n i c e . T a č k a p e t a rezolucije traži, da se pri stal­ nom kadru u vojsci održavaju analfabetski tečajevi sa stalnim učiteljima, a § 153 Zakona potpuno sa­ giasno tome rješava i to važno pitanje. Rezolucija u svojoj š e s t o j t a o c i naročito se osvrće i na prosvjećivanje širokih masa naxoda) a novi Zakon o tome važnome predmetu donosi cijelu glavu XI koja obuzima široko polje toga Tada koji će se organizirati na sve strane tako, da ć e n a š a n a r o d n a p r o s v je t a u ć i i u n a jz a b i t n i j e k o l i b i c e n a š ih s e la . Ovaj je zakon i inače mnogostran i napredan a davna je potreba naša i mi ga od srca pozdravljamo sa željom, da što prije rodi zdravim i korisnim piođlom po cijelu našu dragu otadžbinu — Jugoslaviju. Hafiz H. Busat/ić Novi krivični zakonik i višeženstvo ■ — Upozorenje našem svijetu — Kako je poznato islamski vjerski propisi dopu­ štaju da jedan musliman može imati u braku i više žena i to samo dio četiri u isto vrijeme. Ti propisi potječu iz jednog ajeta u Kur-шш koje u nbiejmm prevodu glasi: »I ženite se s onima koje vam se dopadaju po dvije, tri i Četiri. A ako- ste u strahu da nećete moći biti pravedni prema ženama, a vi samo jednu. (Surei Ni sa). Po tim propisima, i ako su oni u zapovjednom obliku, ne naređuje ee vjšežeftslvo, nego se samo dopušta i to samo i isključivo u izvjesnim slučaje­ vima, jer drugi dio pomenutog ajeta naglašava da može biti bojazni u pravednosti prema više žena, pa naređuje jedhoženstvo i daje mu prednost nad višežemstvom. Islamska pravna nauka ženidbu uopšte prepo­ ručuje, jer u jednom ajetu, u Surei-Nuru, Bog dž. u Kur-anu veli: Ve enkihuT ejama.... ■ vjenčavajto ledična i dobroćudna (ženska) lica, a Hazreti Mu­ hamed a. e. opet u jednom badisu veli: Ženite se plodite s e . . a u drugom hadisu veli: Brak je moj pravac, pa ko se od tog pravca udaljuje, ne pri­ pada meni. Ali pošto bračni život iziskuje mnoga fizička, mo­ ralna i materijalna sredstva m spokojan i udoban život u njemu, to islamska nauka stoji na tom sta­ novištu da je veliki grijeh ženiti se onom licu koje ne posjeduje potrebna fizička, moralna i materijalna sredstva za bračni život i sa jednom ženom. Stoga h. Muhamed a. s. u jednom drugom hadisu veli: 0 vi mladići] ko je od vas u mogućnosti neka se ženi, a ko nije, neka svoju strast postom ublažuje. Dakle, ni jedinoženstvo nije imperativno naređeno, nego je i ono vezano uz mogućnost vršenja bračnih potreba i snošenja posljedica. Dopuštanje višeženstva, po islamskoj nauci, pravda se time što žene imaju mjesečna pranja (pe­ riode, hajd) u kojima nije dopušteno polno općenje i što iza porođaja, kroz dosta dugo vrijeme (njfas), nije dozvoljeno polno općenjje sa ženom i lo iz zdrav­ stvenih razloga u oba slučaja, te što jedna žena može tako oholiti (i dugo bolovati) da postane posve ne­ sposobna za bračni život i Što može biti nerotkinja, a svrha je braka množenje potomstva i t. d. U prvom, drugom i trećem slučaju, (hajd, nifas, bolest), mužu koji se ne može suzdržati da polno ne opći sa svojom ženom kroz dotična vremena, da ne bi griješio i preljub pravio (zina), dopušteno mu je da se oženi još jednom ženom, ako je u stanju rlvije žene u svemu podjednako izdržavati, a naročito prema nijima strogo pravedan biti. Kad muž želi da ima potomstva, a žena mu je nerotkinja, i u ovom slučaju može se on na nju oženiti, ali i ovo je do­ pušteno pod us-lovom mogućnosti izvršavanja jedna­ kog postupka u svemu prema obim ženama. Ovia uslovno ograničena dopuštenja višeženstva, pošto se zloupotrebi ju iu i profanišu u islamskom svi­ jetu, primorala je, u novije doba, neke države, u kojima su muslimani u nadmoćnoj većini, da тге do­ puštaju višeženstvo, pa su ga ukinuli i zabranili. Višeženstvo kadi nas, iako je bilo dosta rijetko, u najnovije doba našla je potrebnim i naša država da ga krivično progoni i na taj način da višeženstvu i u nas učini kraj. Stoga su u novi krivični zakonik, koji stupa na snagu početkom dojduće godine 1930., uvrštena slijedeća krivična djela protiv braka i to: § 290. Ko stupi u novi brak, i ako se već nalazi u za­ konskom braku, kazniće se strogim zatvorom. Isto tako kazniće se i lice koje, iako neoženjeno, ili neudato, u ovakav brak bude stupilo zna­ jući za brak koji već postoji. Zastarevanje ovog krivičnog djela počinje teći sa prestankom ranijeg braka, § 291. Ko, stupajući u brak, lukavo prikrije od drage strane kakvu činjenicu, zbog koje se brak može 3 �oglasiti ništavim, ili rušivim, kazniće se strogim zatvorom. Isto tako, kazniće se i ko drugoga lukavim ob­ manjivanjem, zbog koga se brak može pobijati, na­ vede da s njim stupi u brak. Gonjenje se preduzima po predlogu, i to samo onda ako je brak zbog prikrivene činjenice, ili zbog obmanjivanja, oglašen da ne vani. § 295. Ko, znajući da se brak može uništiti, pomogne da se izvrši vjen5anje, kazniće se zatvorom do tri mjeseca. § 399. Vjerski predstavnik, koji vjenča lica između kojih brak po zakonu nije dopušten, kazniće se za­ tvorom ili novčano. Istom kaznom kazniće se i vjerski prestavnik koji vjenča lice koje je ranije stupilo u brak, po propisima ma koije u kraljevini Jugoslaviji priznate vjeroispovjesti, ili koje je nanije zaključilo građanski brak. Ako brak ostane na, sn«zi, vjerski prestavnik će se kazniti novčano do 5.000 dinara, a sud ga može osloboditi od svake kazne. Prema tim zakonskim propisima (§ SžfiGJ boji važe od 1. januara 1930., iako ne stoji u njima da je višeženstvo zabranjeno, stoji to da je atupiamje pnred postojećeg braka u drugi brak strogo kažnjivo, a što '• je strogo kažnjivo, razumije Se, da je u isto doba i nedopustivo, pa se ima smatrati vršenje takvih djela zabranjenim, jer su strogo kažnjiva. Kad se uzme u obzir da se muslimanski brakovi kod nas sklapaju pred šeriatskim sudovima, odnosno pred ovlaštenicima šeriatskih sudova (imamima), po gornjim propisima (§ 399.) proizlazi dia ni šeriatski sudovi ni imami neće smjeti vjenčavati oženjena i udata lica. U takvom slučaju, džematski imami tak,im licima ne smiju izdavati ni ilmi habera (potvrdu), jer je to sve kažnjivo zatvorom ili novčanom globom, i onda ako brak ostane na snazi. Usljed tih zakonskih propisa, šeriatski suldlovi neće smjeti sklopiti ni mješoviti brak u slučaju kada jedno oženjeno ili udato diče pređe na islamsku vjeru, pa bude zahtjevalo da, pored postojećeg svog braka, sklopi novi brak pred šerijaitskim sudom, jer je i to kažnjivo i prema tomu nedopustivo. Ovo isto vrijedi i za onaj slučaj kada neko, pored postojećeg svog braka, sklopi drugi brak izvan se­ ri atekog suda i bez njegova ovlašćenja, pa bude molio da se taj đnigi brak pravno valjano sklopljenim oglasi u svrhu registriranja kod senatskog suda, jer je i to kažnjivo, osim slučaja da dotle prvi brak bude raz­ veden ili razvrgnut. Gornji zakonski propisi, kako se vidi, učinili su uglavnom kraj i u našoj državi kako višeženstvu (po­ li gami ji), tako isto i famoznom prelazu iz jedine vjere u drugu, kad se taj prelaz čini radi nove ženidbe uz postojeću ženu. ) - P R IV R ED A Предавања из задругарства за сеоску омладину Пише: Инж. Шернф Бубнћ, в. д. директора Инж. Пољоаривредне Ш коле у Бутмиру III. ПРЕДАВАЊЕ. Питање: Ha какве je основе било постављено пословање Задруге Рождалских Праведних Пиоrrapa? Одговор: Пословање Задруге Рождалских Праведних Пионира било јс постављено на овим основама: Задруга продаје своју робу no тржној цијени, a добит се дијели на крају године међу задругарс ирема вриједности купљене робе. To појачава продају робе из задружних складишта, a задрузи oc­ ta ју преко године вишци за њсзипо пословаље. Ово je за задругаре опст пека врста пггедље. Ова&ва noдјела добити највеће je дјело Рождалских Пиопира, које je осигурало успјех потрошачким задругама. 4 2. Херман Шулце — Депик — отац занагпмјснаг задругарстна Н а п о м в н а : Развигак индустрије у прошлом вијеку имао je хрђавв посљедице за занатлијсии еталеж у Европи. Занатлије нису могли да коккуришу ( да се такмиче) са фабрикантима, koJiH су производили и продавали своје производе јефтиније од занатлија. У какво су стање запали занатлије тада, најбоље взздимо данас на налгам занатлијама. Некада ce je код нас сматрало за велтсу срвћу посгати самосталним занатлијом мајстором, a нриједни занатлије — мајстори били су уважени Jf имућни људи. Говорило ce je : »Он има знлатне руке!« У посљедње доба и код нас све ce мање занати исплаћују, a аанатлије почиљу ce опћенито сма- �трати сиромап1ним овијетом, Фабрички производи, нати домаћи и страни, оаиромагаите занатлије. Ове невоље за занатлијски оталеж настале су у великим европским државама много прије него код нас, пошто се je тамо ћ индустрија прије почела развијаки. Зато су у твм државама занатллје лочели да мисле, како да се помогну, те најпослије увидјеше, да им je једини стас у задругарству. Ајш највише заслуга за аанатлијско задругарство стеч еХ ер м ан Ш у л д е и з Д в л и ћ а у Њем a ч к о ј, који постаде оснивачем занатлијског аадругарства. Зато je потребно. да се укратко упоонамо cr његовим радом. Питње: када je живио и шта јо радао Херман Шулце — Делић? Одговор: Херман Шулцс — Делић живио je од године 1808. до 1883. Видјевпш биједу занатлија у своме мјесту. Шулце je размишљао и најпослије сс ријешио, да занатлије удружи, како би ови могли имати исте повољштине код праизводње и продаје као и фабриканти. Ово ће посгићи у првом р^ду тиме, што ће куповати суровине на велвко, лошто се куповином на великО суровнне јефтиније купују, a клда се суровина јефтинвје купује могу се и проговоди јефтиније продавати. Даље ће аадруга омогућити задругарнма, да купују суровине на r<> тово, a за готово се увијен јефтиније купује nerc на вересију и занатлија задругар веће бити ав висан од трговца који продаје суровине. КупуЗУћл на велико и за готово задругари he добвти v бољу робу, абољаробаувијекима бољу дрођу. Када су у задрузи, занатлије he лакше добити кредит и под повољнијим условима. To су главне мислн, које су водиле Шулце — Делића, да рвди на оетвању занатлијскот задругарства. Године 1849. основао je Шулцс — Делић прву задругу дипелара и столара за куповину суровива. Затим основа задругу за давање кредита занатллјама, да би набавку суровина могли вршити за готово. Убрзо приступв оснивању задруга за продају производа, затим задруга за набавку животних потреба и на крају наотојаше да занатлајс споји у велике заједнлчке радионлце, које he радити на ;и,једнични рачун удружених занатлија и овим давати посла. Поред тога ирактичног рада, Херман Шулце — Делић заслужан je и ради тога, што je иодно пелику пропаганду за своје задруге, a тиме и за задругарску ствар уопће У години 1859. сазва и конгрес њемачких задруга, на којем се ocuona Снвеа за заштиту заједничких задругарских интсрсса. Овај рад Хермана Шулце — ДеЈшћа показује пуну слкку разнитка задругаретва; све гране задругарства длојвне су у једпу цјелину, a над свима стоји и води их велика и неуморна пропаганда за задругарство. Kao и дапас тако и онда осјећали су неуморни задружни радници, да аадругарству нај више смета велико неразумвјевање несвијест управо оних, којим задругарство хоће да помогне. Фридрих Внљем Рајфајзен — oiag псљспривредног задругарства.*) Н ап о м е п а: Рождалске пиоиире могли би назвати трупом задругарства, Хермана Шулце-ДеллКа мозгом, док je Фридрих Виљем Рајфајзен заиста срце задругарства. Он je дао пулс задругаргтву иише него ико другн. Рајфајзси ис виђе у зеленашима богаташе, a у малнм земљорадиицима сиромашнс људе, него у ирвим виђс људс без срца, a у другим људе без помоћи. Нссгаде милосрђа — наотадо биједа међу људима. Али душа треба да има тијело, милосрђу треба наћи мјесто на овом свијету. Ii Рајфајзен, као и напрнјед спомеиутн иретече, нађе мјесло милосрђу у задругарству. У увајамном номагању лежи cpcha свих људи, сви били oim бадати нли онромаиига. Задруге су вајбољи и наједноетавнији иачин узајампог помагања. Питање: Прикажи укратко жнвот и рад Фрш дриха Рајфајзена. Одговор: Фридрнх Виљем Fn)<|!iQ.j:K,:ii",e) рођеп Je у Х м у у Њемачкој 30. мартаО 1818. Његов отац, нр^дрједник мјесне општине, умре ускоро (1822.), оспвивши жеиу са деветгро дјеце. фамилија бијаше веома многобројна, средства за издржавање вео ма скромна, да би Фридрих Виљем, када je догаао у доба да похађа школе изван села, могао у ове да стули Његова обука остала би само на основној школи, да нвје било свештеника Сајпела, који, изненађен бистрином дјстета, поовсти трст године, да му даде потребну обуку. Снабдјевен овлм знањем од сеоског евештеника, а и великом љубављу за чнта њем, Рајфајзен уђе у 17. години као приправник за официра у артиљеријску школу. Ускоро, усљед тешке болести Рајфајзен капусти војску у 25. години и уђе у управну службу као секреггар у мјесту Мајену. Дније годжне послвје тога би му повјерепауправа општино у Велбушу. За вријеме ове службе Рајфајзен je вмдио, како зеленаши деру сељаке, то нарочито у гладним годинама 1846 до 1847. Да би изиукао сељаке из зеленашких руку, он основа пајtipuje јодну иабављачку задругу, а у децембру 1849. годапе прву земљорадничку кредитну аадругу у једном малом прусвом мјесту. Ове прве Рајфајаенове задруге биле су нише доброчмна друштва., у којим јо Рајфајаен окупно имућне људе ради помагања сиромашних земљорадиика. 'Али пошто се оваквс задруге нису *) Види љегову слику у броју 23., год. 1929. 5 �моглв дуго олржати, Рајфајзен, стекавппи лскуство, основа у години 1864. прву праву земљорадничку кредитну задругу no примјеру Шулце-Делићевом. Није више онај који прима кредит изван задруге, него je одговоран члан задруге. To je права задруга, коja се оснива на самоломоћи задругара. Премда се je држао примјера Шулце-Делићевог к.од оснивања ове прве задруге, илак Рајфтјзен у многоме се разликоваше од Шулце-Делића. Он задругу прилагоди потребама пољопривредника. Ево главних начела на којима je он основао својо задруге: 1. Задругари јамче цијелим својим иметком за послове задруге. To je тако звано неограннчено заједничко (оолидарно) јамство (гаранција). Ово неограничено јамство управо je најважнија ознака Рајфајзенових задруга. Поједини сељаци су сиромашни и тешко долазе до јефтине и лаке личне вересије; сви скупа оељаци-задругари имају велики и сигурни иметак, те могу лако доћи до јефтине вересије (кредита). Када се познају нема опаснбстида he бити изиграно љихово повјерење, жоје Дају задрузи ћ појединцима, који прено аадруге траже кредит. Али да би- била сигурност већа, зајмови се дају уз јемство још двојице гуз обвезницу. 2. Исшггује се, због боове сигурноета, кажа* je живот — владање онога. ;оји тражи да се лрими у задругу. Нвваљалцима-л пропалицама нела чје ста у задрузи. To je од велике кориоти, he a тако многи поправиш, да би могли постшт 34другарима. 3. Дјелокруг задругг протеже се вајАитв ва једну сеоску спштиБу, и то управо због олога што смо напријед навели, тс јест, да бл се задругари међусобно добро лознавали. 4. Главна скуппгогаа задруге одлучује, до које he се висине давати кредит задругарима и под који интерес. Нема дакле самовоље појединаца, него je ту воља евих задрутара. 5. Дозвољено je давати кредит и на дуље рокове. Новац који се улаже у пољопривреду обрће се обично само једанлут у години, a често лута треба чекати и више година, да се уложени новац добије натраг (куповање справа, прављење зграда, лоправљање земљишта, куповаве стоке). G. Из чисте добити задруге оснива се резервни фонд, који се не може никада дијелити, a осим To­ ra и један помоћни фонд, који he служити за господарстш задругама. Ради овога издржаваља водио je најприје једну малу трговину с вином, a затим je био управитељем једпог осигуравајућег друштва. He само што се није лично користио са obo­ jim задругама, него их je још из својих скромних средстава ломагао. Године 1870. огвори Рајфајзен једну штампарију у Нејвиду, да би издавао књиге за пропаганду својих кредитних задруга', и да би одговорио на нападе ошјих противника. • Године 1871. створи Рајнску Задружну Банку, која je требала да помаже оне задругаре, којим je лотребан кредит. И најпослије основа Рајфајзен и Савез Земљорадничких Задруга, којем je било стављеш^у задаЉу, да помаже, савјетује и прегледа рад свих задруга. Годлне 187^. отпочне са издавањем Јшста »Задружни Гласник«, којим je упућивао задруге у рад, Kao и Шулце-Делић тако и Рајфајзен заонова све устланове, све гране, које су и да-нас задругарству потребне - задруге, задружни савез, задружву банку ж задружви часопжс. 11. марта 1889. године умре Фридрих Виљем Рај фајзен — отац иољопривредног задругарства. »Правила и пачела која нам je дао Рајфајзен морамо увијек имати на уму и када нас прилике или закон приморају на неку лромјену, треба да се чувамо да не буде то на штету суштине начела.« (Шарл Жид). (Наставиће се) **) Један дио ових података уает ie дословно нз »Земљорадничке Задруге«, св. 2, год. 1929. Jesam li se, u korist Gajreta, osigurao kod osiguravajućeg društva „Dunav”? 6 �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Поацравна депеша Њ. В. Краљу Приликом свечаног отварања Гајретова Шргртског Дома у Capajtey на рођендан Њ. Вел. Краља, гредсједник Главног ОдАсра Гајрета угутио je следећу поздравну депешу: Кабинетсној Канцеларији Његова Величанства Краља Београд У име Главног Одбора Гајрета и његових мнсгабрсјних сарсднина и пријатеља ширам миле нам Краљевине који, последњих месеци, a нарочито послв епгхалнсг анта Његова Величанс1ва Краља нојим су >нинуте истсријске границе, лолучују даномице сне то nefre успехе међу свима слојевима муслиманснсг дела нашег народа и ноји данас на рођендан нашег љубљеног и славама овенчаног Владара, Његсва Ве личанства Краља Александра Првог, Свлеже нови успех сес га деловања у стварању Гајретсва Шегртског Дама за стварање и васпитање привредничкаг подмлгтиа, слободан сам pa поднесеш Његсвам Врличанству Краљу као иајвишем доСротвору Гајрета најодушевљеније и најсрдачније честиткЕ и изрг.зе непонолсбиве наше синоеске оданости и љубави. Да живи Његаво Величанство Краљ Александар! Да живи цео узвишени Краљевски Дсм! Предссдкик Главпог Одбора Гајрета Др. Аидс Xieanfl*rcBMfe 3 (txвала D ^ r M n i K d Muit истар^оз 'Савета Шеф кабинета Иретседника Миипстарског Савета I V сподик Овет. Хођера упутио je претсгдваку Гајрета г. Др. Авди Хасанбеговнћу следећи доцјЈ*: ' *Телеграм, који 1сте упутили a свечаног 1отнаранн Шегртског дома Гајрета Госцодин Пречседннк Мивпстарсксг Савета примпо je. Црнеки рад Гајрета. пријатнс д и т у т поадравпма, телеграмсм упућеним, наредпо ми je: дл се Вама н члановии! срдачно захвалим на пажњи. Изволпте примити, Госттодине 1ђ|етседниче, уверење о иом ппштоваљу.« Свечано отворење. Гајрешовог Шегртског Дома Отворењсм евог шегртског дома, Гајрет поетапља темељ својој широј акцпји међу нашом омлвдином. Огварааеи овог дома, Гајрет видно манифестује своје дсбронамјерве циљеве и, поносан на гвоје дјелс, отворено констатује да je његова акција узела сиажног маха у нашем нарсду, паха којп баairpa на стварним угпјесвма. Ha Рођендан Њег. Еел. Крлља, сбављепо je свечано отиирење Гајретовог Шегртског Домп Дом јс отворги у аградн Гшвше Хсрманове руждијс, na углу Тороманово ii Кочнпе уллцс. Двосирагна зграда, спола црвеио обојгнл, a унутра иотребно иреуређеиа, саетојн со n:i emim упрпвнпка дома г. Иемета Драче. канцсларнјс, скономата, учконице, салс за ааиаву. G спаваоница, трппардје, кухпн.с н нузгрсднлх про сторија. Све je лијено очишћсно и чисто обојенл. Сва одјел.еил t-y хЕгијенекн уређена, еобс ry орпчне н пиднр п свуда јс лроиедено електрично осојетљсњс. кло п чесме. Осим ior«i уз агргду налази се пространо диориштс п још неке згрпде tako лл овај шсгртски дои пружа rnc потреГшо за један модсрии пнтериат — дом који може да примп око 100 пнтО’ мацп. Bch око 3.30 , кроа тихе улицс у близнни Дома, чуло се зврндињо и трубљење аута којтт су довоаили угледпе звакикс. Да канији дома сталцо се налалио ло један шегрт, са itcKHM члпном из управе Гајрета, a у тријему уирашшк лома, г. Драче, са секретаром г. X. Кукићем ц још иекнм чла]1овпма улраве Kojif су дочекЈталн гооте п уиодили itx у укусно уређену канцеларпју у којој со чекао свсчпни JiniicHiil отварања дома. Званицн су uenpeiTrtiio стидгли н кпда јс Han г. Велпмир ПсповиК ca помоћнпкол г. Др. Авдом Хаспибеговпћем, u дир. г. Ђуиовпћем стнгао, пш су за њпуа прешлп у укусно дскорисаиу салу, која je била застрта, Нплпмнма, у ирочелу нзлпоила се Краљсоа слик«, дс1;орлсана около државним аастлш[ц*1ма, на другом анду лплппнла ое слпка Прсстолонаг.1»сдши;а Петра нокропитсљи Гпјрета. noja je тпклђср декоpiioaua ca држаипим зампицамл, ca плафопи ппгјело <‘У лпмпс, oKiihoHe са деиор-шширом. коо што je била окнћеид и цнјсла сала. У врху сале постаољсн je велики стол, а мгто tuko и уздуж сале. Прочељно мјесто заузео јс г. Бпн којему je са деснс стране сједидг П^ссвијстлп Репс-ул-улема, а с лnjene страно iiovfuhiiiiK команданта дивпзије генердл г. С. МумџиК а до ✓ pr т,1ли су сс осталц угледни пвлппци, међу којимд су Onim: иачелник г. A МутеиглпН, подначелшн: г. Др. Давн* потиугвцилк т. БожпшЈПић, гђа Бстрпвић, гђа КрсмаicouiiH. замјекд: држ одвјелпгкп г. Ејуб Адсмооић.. дир. г. М. Пољак, влч. г. Алауиоиић (предоједник Напретка), г. В Ђурић, поручпик г. Д. 4PHrimSr. Jfc Дпорииковић, г. Чомара, г. 0. Mapuh и миоги другп угледии грођапп. У дку сале ааузео je мјесто мјешоовитн ђачки Гпјретов пјеилкл абор са npotJ>r г. Маћејовскин. ТЧлнп у 4.15 лодпредсјечник г. Ахмед еф. Eopnli orno­ me Јс свечано отпаратбе са лоздрпвом присутнпх гостију, паппшшкши нарпчтпо да се cpchmist ocjeha тто у овако зиа»јнђ« иоиенту може испред Гајрета поздравити г. Bana, пресвнјетлог Реис-ул-улему, који Je у евакој прилнци као вјерокн по^лавица нае муслимвпа мпого дспринсспо аа Гајрет. затвм ггредставнпке и представннцс разннх установа н прлсвјетно-културних друштапа које су увијек брвтски noua гали иросвјетно-културни рвд Гајрета, доздравио je представнпке штампе који будно прате рад Глјрета и за које зна да су првјатељи овог ггросвјетно-културног лруштва. Послије поадрава, г. Bopnh je у једнпм кратком глвору оцртао значај ове свечаности, нарпчтгто катласивши да ее Гајрет сретни« ocjeha што се ono отворење врши ва дап pnђења Њ. Вел. Краља. Илнпјевшн аначајне одлуке мудрог п внтешког Кроља, г. Bopirh je швршио свој говор, који je бво noupafacil бурним локлидпма 1В Всл. Краљу и Прејаспом Краљевском Дому Лослпјс гопора г. Bopnha мјешовкти ђачкиГајретсш ијовачки хор огпјсвао јс на свеоиће падопољстио државиу химлу, коју су прпсутни поздровшш фрпгстичппм аплаузом. Затнм je главнн ссЈфе.тар Гајрста г, Хамид Кукић манно ЛАрспвктпов ирошлпг тг будућсг ]рпди друштна Гпјрет ira иултурном iT привредно« лољу. Ca говорол г. Куклћа лпвршепа je ова лнјепа свечаност u некп су се гостн почелл алдовсљни рааплазлти, док су опет леки остапп да врегледају просторије omr дола. Прослат рођенАана Њ. Вс.ч. Краља у Фочи Прославом прпгодоц рођсндапа Њ В, Крал^а Алсксапдра I руководили су Мјеснн одбори Гпјрста и Иросвете. Псслије Ллагодарења у цркви и у џаишји био je дефппе војске пред спомеником Краља Ослободиоца, којом пригодом je свирала музика Гајретове Читаонице. 7 �Сиж гооти понуђежж су : ках вом , малжном, рахат-локу- Зати м су и т л 0 раане коржорациЈе на честитање начелвнку среза, међу којима се je особито пстипао заједничжж одлазак М јесног одбора Гајрета и Нросвете, noje je кроа гра-д мом н цигаретама И овом приликом аратвла читаоничка музика. К ад су представницж тих д в а ју м узика, као што то бнва вазда при Гајретови м прлредбама. одбора иавршжли честжтање онда je муанка сви рала хжмну на проолавж je оудјеловала В о јн а rana оба одбора до Гајретове чжтаонице. Проства рођендана Њ. Вел. Краља у Мостарском кшвикту Ha вече у f> сати кренула je велич&нствена поворка испред Просветиже атраде са бакљадом ж музиком на челу. и ове Године вао п прошлих у a пза тога je одсвжрала неке народпе комаде ж опет отл pa­ Рођендан Њ. Вел. Краљ а А лександра I. прослављ ен Je Гајретовом конвикту у Мо- Чнтав град бљеш тао je од многобројних св и јећ а и ватромета, a no околннм брдима горјеле су маптале, a из неброј грла стару на н ајсвечан и ји начив. Пл утврђеном програму свечаност je почела у 7-30 сати орили су се поклицж ж о вад н је Њ . В. Нраљу у вечер, к о ју je отворио управнжк кож ввкта г. A . 'Ежкић. П ослжје д р ж а вве хжмве пнтомац Ш укржја Бан џо одр- У 8 сати на вече у П росвегиним просторијам а одржао je врло дирљжв говор прото Мжлан К ујунџ ик, у жоме je ис- жао Je врло у сп јел о предаввљ е гнцао особите ааслуге наш ег милог К раљ а. Затим je лстакас ђорђевића- овај заједничкж жступ о сл авн ој Династжји Kapa* ■ i i ! i Пжтомад М. Буш атл ж ја декламовао je : П јесм у у сл аву Г ајр ета н Прпсвете п озж вају^и при П р и л и к о м о т в о р е њ о Г а јр е т о в о г и н т ерн ат а у Б а њ а л у ц и , М је с н и О д б о р c g п о с е т и о ц и м а и с а л р е д с е д н и к о м М је о н о г О д б о р а г. С у т вагом С а л и х а г и ћ е м (х) сутне, да и са и в с е угледају у то д а д а братскв в сложно А лвксандрова п реласка преко Д рине од A. Ш антића; вито- раде на вапретку в а ш е држ аве. мац Послжје говора одаслан je Eb, В Краљу А лександру I браојав ове садржжже: »Мески одборн Г ајр ета и П росвете М. С ади коввк »Ha обалама В ард ара* од В . Или>1а. Све су тачке паведене лв(јепо и прециано у салж, noja руководсћи аајед- кнчкж данатпњом прославом , и^пред мвигобројног сакуп љ е- je била увусн о декорисана и о свјетљ ен а. Свечаиост су п осјети ли : К о м авд ан т Јад р а н ск е Д ив. иог грађан‘‘тва в а р а ж а в а ју Еам на мн огаја љета«. Областж генерал г. Др. Б л а го јев и ћ , окруж нн лнспектор г. Ни- Иаа тога je пјевачки хар »Светог Саве« отпјевао хМво* raja љета«. кола Стилжновжћ, чланови М јесн ог Одбора Г ајр ета и многи и ајодличнији п р вја тељ и Г а јр ета . Иаа сврш ене свечаности гости су р:авом и цигаретама, a питомци чајем. Прослава рођендаш Њ. Вел. Краља у Гајретову кмвикту у Плевљу Рођендан Њ. питомци конвжкта В. Краљ а А лександра I. проолавилл су у Пленљу ж ајсвечан и је. Уочи рођендана улућена je воадр авн а депеш а К абинетској К анцеларији В. К раљ а, a управником сутрадан пржсуствовалж конвикта свечаној су довж у сви пжтомци п леваљ ско ј П рослава рођендава Њ . В. са вжкту изврш ена je срдачпо алж Tora дана у 15 еати одржана je свечавост у просториЈлма Гајретова Д ома. Ha свечажости су питомци копвикта мжх пжтомаца, лихагжћа. п аузев Краљ а п р едсједн ж к а М јесног Програм се састо јао: Конвикта г. Би оградлија иоздравжо je госте и аахвалжа на увеличавањ у жрославе. сл угам а Н>. В . К раљ а з а ослобођењ е деклам ац и је, ћ аак у ск е (чаја). говора једн ог totodo одбора са- г. Cft- Иа поадравпог говора управнигса к о вв и к та ; 8 у баљалучком кон- скромно у кругу пијежо декламовали пригодне ватри отске пјесм е, a управник им црном Прослава рођендана Њ. Вел. Краља у конвикту у Бањалуци Њ. џ амији. почашћеии етарж јег питомца о а ва ч а ју и у једи њ ењ е; и заиа три �Прослава Je сдржапа у 4 сата no нодве, a иза тога су лнчнн дилетАвта. Ндкон овот, ha ллбавн Je насталс одличнп гвтсм ц и п р и су гтсаал н баклади у е сати на вечер пред бан- весеље, нгранке a вапокон биравве крдљице љепоте, те je ка- г.ком палачоМ| ГДЈП je Foiapuo градсначелник. chg Прослава рпђендтш Њ. Вел. Краља у Горажди скрутиниј проглапио реаулта.т гл а са а а којим ее ваабира гђица Нада,Товаповићепа студентица врева, краљнцам ље- послнје Бола но^н у впјвећем иееељу н распсллжењу пао аабпву у nepnci Гајрета, влн je био спрттјечеи у roj на- поте aa град Бое. Крупу у год. 1B30. Н ајпдлвчвнје порсдице града Крупе давале су мјери, na je са среским начелннкои госп, н гђом М влутвпом Терзвкем топ Ha нсву Годнну бно je Мјесни пдбср у Горажди аикапрнредио на рођевдан Њ, Ћ ааједнидн са Прсевјетои. И свог пута Ј^раља сијело у био je материјални ti расположење, унијелц су у пву здједво аабаву духа n раеполс успЈеж слвб, дочвм je иоралнв угп јех бно врлс добар, јер je зиеља заједво са п ом енути1£ учнтељидвма нначе Гајреловим бнло да аабави сељнка, који су удаљенп no 10 кн.пометАра пнтомицама. пд мјеета. И приликом све забаве бнла je рааних сметан,а и Овом приликом Гајретов je одбор аахвалав овдашаем одвјетпину г. Н Драчевцу због тсга јер Je адбору ставво ва расположење свој гласпвир, a натпнм учвтељицама гвој дом аа пробе. noieniKoha. М атервјалнп првхсд био je Дин. 1.500.— , те je лапало Гајрет и Пргенјету no Дин. 750.— , noja je гвста Beh в Дозначеда Глвнном Одбору, Од чланова Мјесног одбора под приредбе ове забаве ва ПЈЈОславп рођен&тп Њ. Врл. Краља у Женском кон викгу у Сарајеву рочито je много жртвовао трудл члан пдблра градоначелнвк У овдашњем котгввкту прсг.лављен je дан рођења Њег. Вел. Нраља каа в десадањ ш година. У очи -гсга дана упуНена je депешп Кабинетској Канцеларијн Tfc. Вел. Краљв, у Kojoj су честитају^и иајављене лвјепе ж аље 0"далпњл1 пвтомица. Ha дан рођења у вече, у 8 сити, прнређенг je аабинпо нече оа врсграмом: Александру — рецнтује шалић, бввш а Гајретсва питомвда. Пред гаму звба.ву и за врнјеме аабаве пред Хотел Круno^ грвдокд оп)шна je удеснла посебнс р асвјетљ е»е га лампионима н laBJBftua Нпаче- чнсти je прнжпд аабеве Цвн. 5-245.SO. Fajperoeo kaćaea jу Оџаку 1. Предаваље, говорн пвтомнца III. Еајрсви}! 2 . Краљу г. Еошко Зељнгнвћ и чланица учптељида г!]ица Ферндп Ш - Cl, ФнлвиовиЛ; 9 Отарбини — рецитује М. Махић; 4. Прољетни осмјех — л ;ева уа пратњу клавира A. Куленовић; В. Сложно 6paio — рецитује Д. Л окиић; 6. Повратпк — ua нлапвру сввр а Ф. Ор-ман; Ha шпиџ|јтиву повјереннва Гајрета гг. Сејфудина Maглајлића н Арифа Хдфнза Џанавовпће те гг. Ибрахима Брквћа n Хамдије ГПа^нрови^а сдржана je ва рођендан Њ, Вел. {(раља, ha 17. децемСрА np. год, Гајретова аабава, у О^јлбу (срез Дервелта], чији je чнсти лрижод нанво Двп. 1.680.— . Ha овон мјегту морамо истаквути да гу ову авцнју гћим 7, Ш аљиви ионолот — извод!! tž. ПрпЛЕћ. П ослије павршеног прогрљма п гдвјељ ен с je литсиицама колача, аатим пола сата нграње. силама плтБпмаглли среокц нвчелнвк г. МипдрАт Мнлпвановић u опћпнски начелпвк г. Хилио Карић, na ч е у у им тотпа iBfljE Г ајр ет о ве за б а в е и прир?дбе Величанствена Гајретова забааа у Bor Крупл Забвва je одржана у просторнјамА Муслпманске Чвтаабп ц р , Мјесни одбар Гајрета прнредпо je 17. X II. о. f. у Boe. Набапа je олржвва у галjt Хотелв-Крула a бвлл je неомбпго тернјалнс nncjeten n je каЂп мпрално leno n ма- успјела. Готово су пначе ћ одлпчбг цпјели Гајретове прпграм аабав§ нЗВоДЕСпе учнгељнце питоипце гђттце Саиија Коми^. Абнда K a­ paš ACflHnnuIi, Рагемл Rjnanh n Ферпда Пашалнђ. Отпочела je аабава Бредааааем ппзиатог Гајретовог радеивка r. Османа Реџића, учитеља, в з Бижака; затим je Koja пна врло мале лросторнје, тако да се Je полосвнЈета млрало псвратпти куЋама, јер нису моглв увв^и. у просториЈа Круги аабаву у псчаст рођенадава H jei. Вел. Крада. бичпп внла учител,нца Ферида Новјережшзч су нсчелн сакупљАти н прилоте у наравв no селимд ,те гу у том поелу н усојели в еакупшш око 2.700 кг кунуруаа д шпепнце. Прва Гајретпаn anfiaaa у Урошсвцу 15 децембра lfi2 0. аакааао je Мјесни одбор у Урошевду врву своју аабаву са позоршпним комадом s'Ha.nn под чергом^. Поепто je сва врва забава, која Je уеледлла ускоро п за осБиватЕА одборА, п сбзирси na то, да еу овдаш пп муолп- Патпалпћ голо пјепала in je r iie Селпмбега« уз глпоовпр прат- манн ča приличпо неповергња гледали на пву устапгву, М јг. n,y учитсљвце Рисеме Бјаки^. Велпка je акустпчна снла Х с- онн одбор je имаз na циљ што nehy моралну нппредност, n тела Крупа дала иеном иначе одличнам гласу суптилну n материјалиу страну тек толикп да бл се ттоБрнлн режијски трсшковн. Ha забвву су бнли лозватн И Гајретовн пријнтељп опојну Баланжоличност, многобројна публнка oznojena iteним гллагем панетпеиа опојном njenuflu олушала je заносно n беа дага, док се свртаетасм пјесме н н јс претворпла у је- na Свопљл, Велеса и других меота. који су се радо п ода- гвјдпвтијп . авали. У саном Урпшевцу одалп гриђинства бпо je обилан, с обаиром да je ово rn.no мјесто- Бруто приход je бео Днн. Потои je слпједио дует п јсвањ е Сампје K ombIi n Фприде TlaшалнК уп гласовпр пратн^у пгиенуте учитељпце Зјакик. И 1-600.— a чист прпхад Дпн 1.067.— т. ј. BaFon псд^ире-њп свнх рсжпјскнж трошковА. Ште je најлпскавпје, Одбор Je ова je ствар уелјела в взлавала сллно одушевљење, уперен д а je углед да сада мпло погшптог Гајрета у оввм крАЈевнма. подигнут h a досгојну виопну н да су гвн п р и еутнн билп псгодоп забаве лосве задопољнп. линствену душу и једпкствени глас овација и Другн дио npcrpa'Mfl испунилн су ЂПротганицама« noпориптнии тсомадом пд r. A. Мурпдбегпвп^а. Главве улоге имале су горе поиепуте учитељнце ie Г ајр етгт гптомад гпв- Одушевљепп успехлн прве забане, сдлучио je Мјеспп паппјалад г. Ибрахпм Зукаповлћ п овдашњп учитељ г. Стп- одбор да у част рођендана Њ. Е. Крољ а одржп на дан цић и rn први у улози Фуада, л други Овај одлнчпн позсрншнп к о д а д п СВПЈИМ снжеои, својим рефлексијама в евојсш п н цлЈатпвс« саи no себп nuao je нај- децембра другу своју забапу га позорншппм комадом а Сугеди^. Пошто je Урошевац мало пеето, a ф ннласнјска криал немплостнво лрнтнгла овдашњн живаљ , то je Одбор pemno бољег терена батп у Е ос. К Р Ј7111 Ћа Је рааумљпвп, да je naрочито усппо, a нарочтпо клд еу га првређивалЈЈ тлко ОД’ Да би лзбегли режије.кђ трош ксве, аабаву су дали у зајед- у улоли Алијаге. 17. да у пнак оданостн Н>. Ћ Крпљу, сву авбАву дрде бесплатно. 5 �ппцп cn гг. офкцприма онд. гарнизонп,, који су платили нузпку, огрев, светло, чшпчеље и дрКако na прпој, тако п на другој аабапи. ттоздравпо je госге прсдседнпк одбора г. Селмаповпћ л упоанао присутне о досадањем раду Гдјрета. И друга аабава доттринела je мора.пног успеха, тс су се многк и јавно зохпалили пајтоплп јпм рсчима Гајрегу п пожртпопнпм рпдннцлма aa добро Краља п Отаџбине. Одбор се ови.м пугем иајтоплпје аахваљујс гђпцн Радмилн Димитријепић. учитгљпци Жсчгскс ппнптске школо п г. МплутИЈгу Мојспловпћу. (тарешинп станпце, којл ry Пплп узслк учеЈића кло дилеиштгг у обје забавр Мевлуд-и-шсриф Гајретот Женског О()бора ;/ Сарајеву У педјељу, 22. децембра лр, год., приредпо je жонски одбор Гајрета у cnnua просторпјана Гвјретова женског ивтсрлата мувлудп-шериф који je успиа изннд сваког очекмлња, nao mi један досада сдржани мевлуд. Ha мевлуду je блло лрлсутно око 500 иајулгеднијнх сарлјевских гасаођа муслиманкк, Hn мувлуду су пали слиједећп прплсзи ла Гајрст: По Лив. 100— : гђл др. Хллка Хасапбеговић в Лебибе х, Мехмедбашик; no Дии 50,— : Сејде х. Мехмедбашић Факет х, Tvanih. Лпша х. 4eiirnh. Мутевелпћ Мемпуна, Глврлнпапетаnoniili хлнума. Насихп х. Шлхппагић. Meimili х. Сејде х, То- Гајретова забава у Коњнцу Ha s. децембра 1920. приредло je Мјесни одбор у Ko­ m u ^ годпшњу забаву у лросторнјама Дома Св, Cano. Заблва je бпла вр.то добро поејећена од грађлпства. јер je сам т.омлд драла »Абдулах ллшл« од Bainaniha прпвукао to. ihi.o погјотпоца н из Ohoaime Коњлцп. na чак п иа Могтара je било неиолпко гостлју. Дллстллтл еу олпгрлли своје улоге одлпчно. ларочнто гђпце: Дегакка Гллгореллћ. Славојкл Mvжirjeoirh, AhKi ГллгоревпИ. Десллла Ж' ,ка Фппка Хлнке. Десанка Мужпјевић п Eopuica Брборпћ. Блрочпто je лпјеве декламовала гђпца Сенпја Дплдаревић дсклпмацпју Протеп тору Гајрета Њ. Kp. Bnc Престпиасљеднпку Петру. Да je забави пспола опако лпјепо. Мјеснп одбор се захваљује г. Атпф еф. Дизфлревику, учптељу тт г Мустафа еф' Ћпшику, пресдсједнпку »Итлхада. hii Мрстара, воји je догало лично са гнрдерсбем друппЛ 1Итпхад« чржвливши труда H ir времена, na je многе недастатке дилетаната лсправио проборавшшш лва дана у Кањицу — Након свршелсе комах^п *распрод&је томболе. блдаал je краљвца забаве. Илбор je пао ла дражесну гђпцу-Длилеу Софо. У пајљешпем расположеп.}", гости гу се забалљали да зоре јер je тамбурашгр- лбор Југословелског Клр(< sat pari бпрапе коиадс. Чпст орпход je Дин 5 355 Велике припреме за Гајретоеу забаву у Ми^гару Прошле ледје.ге, инпцијативоп Мјеспог Одбора Гајрота у Мостару. одржлна je uinpa конфереицлја Гајрвтових рлдепика п пријатеља. Цил> вонференцпје jno je обрааоваље заOnDHor одбора. Дсбро посјећена колференцпја пзвршжла je одмах почетне припреле. Датум забаве. којп je фпксиран за 2 марта 1030. г. (о Бајраму) и скица аа љен прпграм су гстонп. Сверо обрааоваии грађанспи пјегачкп хор Гајрето, воји je сада у пуноп лпмаху, учествоваће на аабапп у 3—4 тачке. Поред пјевачког хора у програму су предвнђене ксколпке инст]|ументилкс тачке n nonjecire соло-нлртпје. Iloiuro се одбор. upu нројсктовању вабаге. руковолно жел.ом да п|>огрлм буде имао иначај праица у ком дјелујс Гајрет, одлучеио je да се на овој апбави штупи у главпом cn пластптпл снагамц. И П11ТИЛС iipiinpoMo зд опу аабапу njniie ее lrj'KoM плром тако да he n овс годпне Глјретова заблца у Мостару бмтп впјуспЈелија. Ирипреме за прву Гајретову забииу у Тур. Јањари.чо MjcciiH Одбор Гајрета у Тур. Јањлрима (rpe.i Бијељиira) na чслу са приједипм и агилиим претсједником г. ХуceinioM Хлмшићсм мрипрема <;с na олржлп.е прве пеллке Глјрстове аабаве у Тур. Јлплрлхл, ла коју плада велвк иптерес у cbiim оволиим селпмл и варошицама. Надаље јо Mjecim Одбор отиочео са onji/naiiau.esi аналфабетског течаја у селу Глнњима, гдје смо отпосллли у ту спрху бсеплатио 40 буквара. 10 Г а јр ет а в о д О о р и у т е м е љ а ч и у К о з а р ц у , 19. X I. 1 9 2 9 . г о д и н е mrh. Зумрут х. Eopuh, МехмедбашиК ханума; no Дпн. 4 0 —i Чеигић хануап. -1?ади.евић ханума, Annia х. Џабија: no Двн. «0.— : Фатша х Ватрењап Ешреф х. Capnii, Хобибе х. БуfflaTJiHi, Сочо хаггума Фатима х. Пашик. Аишв х. 3nnpnh, Aimia х. Церић, Н Н.. Зекпја х. Капетановић. Џемкла х. КучукалиЈ!. Cennja х. KapЈЧехмедовић, Н. Н.. Жигпћ ханума; no Див. 20.—: Н. Н,, ЏуЈЈпшић хвнума, Иемет X. Брка, В. Н,, Зулејха X. Бахдијаревић. Атија х. Садови)!, ЧурчиХ ханума. Ииаиовкћ ханума, Eopnli хаиума, Сердаревпћ ханумл, Хпба X. Сврзо, Муннра i . Муфти11, Зада х. Туња, Халиде х. Реповац. niBuinh ханума, АбаџиК хавумв. Дудл X Арсланагић, Есма х. Дубрави!, Шемсе х. Смаилбеговић. Кадрија х. Бахтпјаревлћ. Зелкпја X. Кобић, Бегпћ ханума, Хајрија х. ЈЈанџо Флта х. Кеетевцић, Адемопић хануна, Мунира Делић, Башагпћ, Хашимефеидић; Дин 15.— : Халица х. БилаловиН; no Дип. 10— i Фадила х. Халвлбашић, ХафизовиК хапумв, Флтвиа х Јаловчп1|, Пиљпћ хаџи-хлиума. 'Бул X. КосопиК Н. Н„ Н. Н Мејданпја ханупа, Kaputi ханума, Нсјре х. Са риџић, ЧЈаллиновић хвнумв, 'ВонлагиК хануиа, Рилија х. Иоиjiiinrli, Н. Н 4>ага х. СманлбеговнК. Сулејмапови^ халума, Долагија Ханума. 4>ата х. КошаркК, гђа Јованили11 Хатиђл Касумагнћ и Н Н.; Лин. : Н Н.; no Днн. 5.— : Н Н„ Н, Н„ Н. М-; no Дшг. 4,— : Н. Н„ Дин. 3.— : Н. Н. Уцупио ДПК. 2.029 — Orio голиие женепи одбор kiiohvo je иптецишпшје na рад. Сг-лког четвртка састајаће се госпође na ручни рцд, гђе tie кзрађивати nредмпте за Глјретопу изложбу .прнннnoM овогодишље забавс. Скорнх дана eaanahe се и скунштина чллпица и npena иовим друштвснпм прашглима шмбрати одбор. Гајретов ж еи ск и м св лу д у Мистару Жекски Мјеснн Сдбор у Моетару приредло je женекп мсвлуд 7. Х1Т пр. год., no даиу, у нрсторијама Гајретовог конвпвта, Koju je донио успјех иапад сваиог очскиваља, како у коралвом тако в у материјвлном погледу. �П осјета je била тако мвогобројна, да су прпглорије Г a jретава кон вш ла бттле дупвдм пуне муслнм&нсквг лгепског Зап^зипши ова^о лнјепо ресположење аа Гајрет, Мјеснп je одбор одмах првступно сабирдау добровољннх прилага аа ннбаву намјепгт&ја *Гвјретове Ч таон нце<, свијета из угледнвх мостарских кука, Прпликом опогодЕтпњег м евлЈда аапаЈиено je , да се у na je сакупљ ево 544 днвара. свијет еве впше и Ппим тога одбор je закључио, да n a дан 17. децембра више одапдва ennjoj дужиости ti да Гајретопп. у д еја т и р п све виш им н вишеис текиом, јер je примјећена раалика како иа рођепдан Tfc В. Краља ттрнреди сијелп у тсорист »Гајрето- св&ком погледу, женски муслиманскии У MopaJiuoM Tćiiio пиша у натертгјалнок погледу овогодииш.ег и евлуда од пријатшких. Зд получени усп јех тша ш јв и ш е аа- ве Читаанпце«. Ово гијело Лснало je изиад спаког очекиваља k ik o у мормном тако ft у материјалном ппглсду. Већ пар дана слуга псчаеиа предсједппца прнје, владао je аа њ сдбора гђп Иаиле i . предсједница раднст opjoflft гђа Фатиме х Кнјтаз н Ћптлпћ. —. Пв- вслиби ннтерес уеђу овдаш ^им гра- ђанством и atejfcBo се je очеллвао дан снјела. слије менлуда у програчу je бпла Јвгранка«, али усљед сирти тога дана налпе вел лке прнјнтељиие, a п чланице ло- Укуснп декорисапе све просторнје »Хотела Др1таче« пружале су восјетиоцнма угсдну аабаву u рааонодЈт. чапног одбора Гајрета, Јилјке члана сдбсра г. Мехе X. Oweроаи^а, диреБтпрн Земаљске Еанке, n и а т е добре Хатице s. X . Омврсви^ — нгранкд je потпуно иалсталд у анак велике шака. Сијело je отворис агдлни предгједнпк М јесвог Одбора пажње према еоиојницп . Пред мевлуд, прилкком посјете предсједнице код госп, Муфтнје ЏабтЉа, уписао je исти споју супругу Џдби> за члана дсбрствора натпет другатва. Девле т. Прилоте аа мевлуд дарова.ше: Tlo Дин. 100.— : Муфш еф. Џабпћ, Мехмед еф. Тјпкп К Хптлџе i . Ребац. Ха-гиде х. X. OcuaHOBBh, Ибрахим еф. Фејпћ, Ибрагиница ХаБило Ахиета- гиница Ефица в Хаблба X . Омерспић; no Двн .fiO— ; HčiiLae i . Кајтпз, Мухамед еф Цдбттћ: no Днн. 40.— : гђа В. Бттједић: na Днн. Дин 30.— : Алагнница Куртовпћ, Horo н Р&љевић; no 20.— : Цуџа, Гребо, Б аки ја, Гаврлповић Вргуља, Ja m h , X. Осмаковн^, БехлшкшиН, Т абл ковп ћ ,, Шеоа, A. Џабпћ Драчс, Ступац. Муслтчбеговвк н [(ђиаЛина: no Дпн. 10.— : Кајтаа, Драче, И. Драче, Велнћ. Meni1 Ллит;алфиВ, Хаџвомерсвић, IllahnpoBnh, Бајдт, 'Бемалсвиђ, Черо, A. Чеврон Тиввпна, K ajiaa, Сефи^, Ф. К у р т в л !!," Чевро, Хасанбеговић, Рпавпћ, М. Ризввћ, 'Батпћ, Дероља, X . ДеротБп, ФадлибеггFHt Звонић, Кауабег, Хадровпћ. Гребо, Б а к в ја , М. Карабег, Крпвдпћ, Ибшик. Угљен, 'Нпшић, Муслибегови>1 Учећопмћ, Почетак си јела најављ еи je пуцањеи нз прангпја и nyг. Мустафа Jaiinh учнтељ. читашем поздравних депеша Њ. R. КРаљУ и предсједнику Главног Одбора Гпјрета г. Др. Авди ХасанбегптшКу, те са бираним n пригодним гооором о раду' Гајрета у прошлссти и будућности, кап и о потребп осии’ BhH-a »Гајретове Чичаонице« у Клпдњу. Иза -тога редале су се рвзнп и притодне д егл а м л а в је. По еврш еоо« ‘програму настпла je угадна н пнтнунл лабаги, - r o ja Je чрнјлла до ЗД’Т>око у ио^. Преида je у Кладњу врло тептко добптв: свираче na 0B0 u e -c y fcciijc.iy виралп двајн гвирачи iuto je посјетпоце, a нарачнто омллднпу iimiuko раздраглла. да се je готобо непрестано играла и плесашо. Бриједно je нарочито лстакЈсутп* да je иа овоме спЈелу био обплан бифе, иојега су у ве.Тппш даровале овдатпње хлиуме, што даје ви д н о п дсказа, да оне воле сжн Гајрет, да ралуми;у његов плодоиссвп рад в цпл,. и да je Гајретова вдеја n b b i злхватнла. Tppfia.no je дићп на ово еијело. — требало je доћл п пидјетп велпиу љубав и одушепљење ал Гајрет н аего ву ндеолорпју, је р се je на свсм е спјелу поред гоеподе чпновнпкп, РвјкавнН. Хумп, Бттједпћ, Лакиш ић, X . Ocimnomih. Хеџпсе- најодличнпЈнх лимовв^, Кајтаа, Ћпшпћ. БехмеА," Ilono, Ђ. ТТопо н 'Вишћћ! ћо 7.— : Пуанћ; no Двн- 8 — : Бпјивпца, Мурссл, АроландгиТ!, број иаптти \|услим*нс1; в 1 Захнровић и К ајт аз; ло Дпц. fi.— : Шуграгпћ улраво лелебан иаглед. na су ое п ови on раадраганом омла- Мпловнћ Ра- м nPi, Милопић, X. Омеропић "Мплопв^, МусЛнСсгсиик Шопа, Ђ. Муслпбеговић. X . Оешиовић, РустановчИ, Најтвл, Фа^лпповић, Иофо, PajKonnli, Дрљепић, ВуОић. Милавпћ; no Див. 4.— : Зачпнотшћ, Ће.чаловић; го Днк. Потур, Хумо, Н. Н. Чвстп ттрвход мевлудв пзнно 2, : Мидавић, Ш емрд, Див. 1.892. ,V Кладњу Мјоспи одбор Гајрстл у Кладп»у na својој сједннцп одржаисј 5, деиембра с. г. затгључио je да ее на s. децембра с. г, салове пзвплредпа глнгша скупш тииа на којој се вмаде upoмо прввлнма иаабратн односно повунитп Мјеенн сдбор. Скутилиша je бпла Пјшредно добро irDcjeheHa, н нпион ispaliс дебате нзабрат je нови одборKrti;o се у Кладњу ocjelin веопходна потребл оснншпва ■Гајредове Чнтаопвце* у којој би се могоо рал аа Гајрет што мцсао усталитп тт попул.прн* сати iieby вајш ирпм сл о јеаи ва машегл елемента, Мјеснтт одGop предложпв je с к у ш п т п и , ла ее у Кладњу o rn yje >Гајреtona je Чвтаонвца«. врвмнла са Onaj прсдлог М јесног одбора необичннм чвни у бдјраисна и веома лијеп старипа, кој су обу- одијела п осјгтали ono сијело и дали му дпнсм, poja je била у сх н Је н а иављдли видио ттмпозјпгтнпх јвихопом посјетом. утодпо зо- n одпијелв са си јела иа,јљеише утиске о Гајрету. И oro ваи даје пуну гара-ицнју, да je Гајредспа мисао ћродрла п у 1 Ватнла дубокн uopnjen у најш прлу олојеппма нлшега елечента. je Величожтвеиа манифестација Гајретове мисли боље прошнрнти. a Гајретопа грађана нелгуслиманн, апдовољствсш скувштпнп п одобравањем. Скупштцтш су одмаз прочитана и прпшгла о оовллању Читаоиице (која je одбор neli прије прпираоао) na су ra правила уз неанатие намјене примљена од скупштине и већ су псгога дапа послатв кадлеж ној властн ва одобретт,е Чпсти ттрпход евога си јсла панаша MG4 дннара. Гајрегов теферцч у Гацку У лјесецу авгуиту 1020. прнрсдио je Мјсснл одЉр Гајpevii у Гацку теферпч, од i;ojer je одСор Ли» 7.5АО.— upu10 ДИ, Buja je сиота и дозшчеиа Глаиним Одиор.у путсн Сриике ШЈедлонице д. д. у !'ацку. Ниложба жешњих ручпих m'lona ПршшвоЧ npefleiojetie I’njiieiane злСаое у Сарајеиу. i;uju he сс одржати а. мар/га ои. гол- Глевии ПдЛор Гајрета намјс;дов« 0 TOj својој чаијерп Главнп Одиор Je навпјестио нарочнтом окрулшнцои све своје одборе u поијсреннке умцлнвшв нк да у својим ијестнмп вроведу 3a ову ппложбу што јачу пропагвнду в да о пзгледима аа одапв у својим мјествна иавијеете Главнп Одвор иајдаље до 15. јавуара Предмети аа изложћу могу битв каво новији теко ii сгаринсжи, ћ то: чеврие, јаглуди, учкури. махраме( везснс« и пирлвтане), јаотуци, навлаке јастучнпце, иилпје-п, тишлајфери, телити, бошче, покривачи деке. декице, веарне блуао н вапице, рупчићи, таблењаче, заотори. столњаци. витраже, И �дрнперије. сторови, торбнце. радови. Након примљених eho л евп ост&ли жен^ки ручнж взп јеш таја о одзиву фармираћа се нарочвти сдбор за сцјетгу паложбе л појединих рлдова. НајЈћепши радови £иће награ,ђелп еа иарсчитнм нагрвдама, У изложби могу су дјсл овзти само а в в излагвли, којп he Надаље je приређена у сп јел а забава у градсхпм парку, a од^ОРУ Ј€ успјело ваправити десетак оснгурања у корисг »Гајретав. Након тлга слпједи ли су : благајлички и звјеш тај в д зпјеш тај прегледника. пријатељ нма Г ајр ета у ennje радове локлонити Гајрету, Умољавамп н овпм лутем све прдјатељ е нашет Г а јр ета г, Д аутовв^а, да уанастоје ову пзложбу увели чатв BHiy. са m io nehuM бројем П ослије тога перовођа члта писмену поруку г. дредоједнини др. Хасанбегстшћа, ^оју je сн увутио је д в о м диему превг преК^едплка се no ааврш етку пличе г. др. Х асавб етс- ; ■ ' I N il Навон краће дебате прелааи се на взбор нопсг одбора, бирннијлх радова иа својих м јеста, сдносно п оп уњ е^ а старог одбора. Ли.сту i. Д аутови^а скуп штина једн огл асво прима. Према тој листи у одбор с у уш лд: Н овн Г ајр ет ови о д б о р и Оснивање Женс.ког Одбора. у Грачптци Г осв. Мусгафа Ж и т к о , пппред М јесног Одбора Г а јр ега у Грачаниди сазвао je аа 30. новембра у проиторпје држ авне основве шдоле скулштину госпођа и госпођица, који х je било лрдсутно 47 у сврху со н и в а а а женског одбора Глјрета. Н аксл отворења скупш тиле. те лзбора председнице скупш тлне гђе Мнтнћ. ааписнлчара Мустафе Ж ишде и верп фвкатора гђа Николнћ н Ш емсе Куртаптћ г Жлшко држ л предавање о рлду друпгтпа »Г ајр ет* н а културном, просвјетiiou и надвоналном псљу муслнмана n износи податке шта je све »Гајрет* учпнио аа лаш у оилндину за ври јем е ту ђпноке владе и еолико допрпнссн данас. Накол тога позлпа присутне да сви у један ipiac :кликну: лЖлвно наш Краљ, ж пвис П рестолондсљедник Петар и д в јел л К раљ евсвл Дом!к Клсвлје тога ш води знаменлтвје Гајретове раднике и молп. да скупштина уирлстм рамхет, a жввима да кликне »Живелп ,«1 што лста устајањем то и чиип. Након одмора од 15 мннута. г. Ж ншко предлаж е ли сгу одбора, коју скулш тина у с5аја"јед в о гл н сн о и тс: П редсједнпда: гђа Кадпћ тгогпредсједница: rfjft Алнкалфић секретар: Ш емса К у р т агв ћ 1 б лагајн л к: гђа Пашић; одборнлце: гђе Мнтић тг B e ja a rn h ; З ам јен п ц е: Н вволић, Жокаљ. Женски M jeenir Олбор браји сад а 64 чланпце. Ha иопиу М. Жпшво аах ваљ у је присутним в а о д за в у a молп ноел одбор да ппради да ее отворн аналф абетсви т е т ј за наше ж енскпњ е и да приреде пабаву аа друш гво аГајрет«, a обећаје пм св ак у паиоћ од стране св о је л М јесног М уш ког Одбора. Hoeu Одбор Гајрега у Бијељити Еанредна главна ску п ш тлл а М јесног Одбора Г ајрета Бијељ ини одржана je у R., дедембра пр. год. у лр остор вјам а мушке освовве 1ш;оле. С к у л т т и в у je отвсрио nnh. лретставло вааеланпка предс-једнпк г. Ибрахим Д аутовласти, ври етвва т. Bait40tni» вредлсжио да се п ош алу лоздралве депеш е Њ. В р л . Краљу Ллександру 1. и п ретоједпвку Главног Одбара г. Лр- А вди Хаеанбегонл^у, што екупш тлнарн иличу трократно: «Живио К р зљ !« М јесто отсутног секретара једдогласно ^Живво п р и м а ју тајк и ч к н и^вјеш тај чита претсједнли г. Д аутовБћ. Он н а в јв л ^ у је дд ј р. одбор одржао 11 одборских сједннца и конференција, одржав с су двпје врлс у сп јел е забаве, сдр ж ан je аш л ф аб етгк л течај са 105 аиалфабета, огнсван je мушкп пјевачкн збор са 2-9 ијевача. Б р о ј длапова Kpeiao се взмеђу 6fl н fiC, алн г з ј 6poj члапола није дсвољ ал, na предллж е да сваки члан нађ? бзр још no једнпг члапа И лпст ^Гајрет« бп требао много више да се растурује и старе лузкне претплате паплатс. Оспм тота отпочете су прппреме за Тајретпву зв м с к у забаву. Упагледу сакупљ ата хране вели, да je ту акдпју преуаео na себе одбор у Турскдм Латарима, који he aafcn nn селима: Атмачп^има, Трневу в Угл.овику и сакулљати храву. 12 те.ча\ у Тузтт ji / I 'JS Претоједник: Ибрахим Даутовић, учитељ; потрпетсједник: Мухамедбег Прељубсвић, велепосједник: тајник: Смаил Соко, грунтовнвчар; благ&јннк: Ибрдхнмага Хусаги!!, трговац; сдбсрвици: Асим еф. Мехмедагн^, шер. судвја; X. МухгфеМ’ бег Патић посједштк н Али еф. Алнефеидић, ииам-чатИ' чар. Надаорни одбор: Авдо BepOepoenfe. учитељ; MautyT ,'урук, врпв. чиновнпк, ћ Рифатбег Рифатбеговв^, Ј^лонооједЛЂК. Замјениди: Заимбег Зечеввћ. посједник, n Мујгта Туркушнћ, посједнпк. Претсједннк апелује ва присутне скупгптвнзре да no могну овај одбор у раду, којж греба да буде већи и замашнлји, јер су б Гајретови издаци ове године већи. Градоначелник г. Оалихбеговвћ у име своје и у име скупштипара вајављује да he упијек, кал то буде требало, сви заједно парадичн na Гајрет. и наш др. А вдо!« г. Б ајр ак тар еви ка, А н алф абет сни Г. Ш у И р и ји Ч у с т о н и ч , н а с т . за п а т . ш к о л е ; О м е р а г а Л / а к а н б е rćJBPrh, г р а 1) е в н и п р & л у з и м а ч ; - У ч е м и д е : Ћ а м и л а Ш е х а в и ^ , M e j p a Т а н п в и Ћ , Н у р и ја Т о н о в и Ћ . З а д а K p n s n h , М е в л а К р а в и Ћ , М е а л а Х п П у л , Ш е м с а Ш п к п м б г л , А л м а с .а С а л к а а и Л , X a c * « f/ a О вчм н а, С а л а X aum +, Папуњење одб-ора Таурета у К.ш^њу 8. XII. пр. год. одрзкао je Мјесни Одбор Тајрета у Кладњу лаванредну сдупштнну са дтвцим редом: 1. Допунв старог одбпра npeua новим друштвеним правплима. п 2. Осннпатву читаонице и ккижнипс Гајрет у 1£ладњу u одобрапања правила ипте. Претвједник .ТахиЛ отворис je скупштину у 3 сата. аахвплпо се члановима на вдаиву и иајлвно да je Мјеснп ОдОор, обаиром на нова друштвена лравила мпњкав, те га треба палолунити. Гг. МЕХмедалија СмајловвН и Тајиб 'Boaiih предлалу листу одбора. у којп су уиишли тг.: претсједнлк: Јаднћ; потпредсједннв: Шарић; секретар- Чамџић: Олагајник: Гојвчић: Одборници: Мешед КафеџиН, Тајиб "Boanli, Рифит Xacnh, Ејуб Чакџић, Сабит Рустсмови>1 Мухамед Бер- �беровнћ, Хамид Мидалавн^. НадЗорни сдбор: Смајил еф. 1Иашђћ, Рефнк Хдгвћ, M esara ГојачиЋ, Hfl 10 предсједник г. Ja sn h предлаже да се осиује читаоница, ttito скуп пп вн а једногласно у св а ја кап и прпчитпна ■мјене са праввлпма д р у ш т а Гајррт, те да ne иста чнтвпввпа Б^заве в Г а јр е т с т читаонидао, a тахођер да д осадака цјелохупва лмлоина Чвтаонвде прппадне друштву Гајрлт л да св а чнтаоница првпада под Гајретов надзор, идо астовп вла лрпЕвла, која оу сдм ах отпослата Краљевској Бан си сј Увра- сништво, те he се игта у цијелгети тпрлдржавати правнла ви Дринске Б а н св в в е на сдсбрење. Одбор je одмах отвочес лруш тва Гајрет. са убвра^ем добровољних врилога sa набаву внвентара ле внтлонице, a у лсту сврху првређује Одбор на Рођендан Њ. Вел. Краља, 17. децембри, и сијело са протрпмом. у мјепецу јулу 1929. изабрвни лдбпр Гајрета у Грачавиц-и конствтунсао ne je како слиједи: Предсједник: Асим АликллфиЋ, ceicpeiap: Мустафа Жпшко, блпгајник: Шефко Мујачић, ревизори: Абдурахман Мулабећнровлћ u Х усепн ЦвферовиЋ. Зам јен лви ' Ибрахим еф. Устввди>1. Супејмпн еф. Фаплић и Фаднл еф. РустеисБвН. У врвсј лоловвцп 1S29 . тодине одбор je укупвс сллједеће добрсвољне прилоге: од г. Лутве Муфтића Дин. 100—; од продатих јкурбанских кожица Дин 610.— ; прллог Фајпка Бране Длв. 40.—. аабаву, у коју смо оврху етпослали и раанвх почорншиик номада. Нови добротвори хпњић, дугогодвшии повјереннк Гајрета у Јптви, уписдо се je аа члана утемаљача Х в а л а и живис! Жељеаничка Кредитна д потпорна ладруга a. с, о- ј. у Г ар ајеву , внсоко цијенећи Гајретов културно-ироипјетни рад, упиеела ее je за члана добреталра са прилогпм од Дин. 1.000, којн лам je износ одмах ћ дооначвла. Мјесни Одбор Г а јр ч т у [[папрцу уписао je аа чланове утемељаче Гајрега Абдулах Карахмет у Угтипрачи, и Ибрахим 0, АјиноввН у Сљедови^вма. Х усејин У Бсс, Новом! Г. Мехмед еф. ИбЕтпевиЋ, Hiep. гудац, за cpes Б. Нопи У Нпрају: г. Џ рмпл Ааабагнћ, учлтељ. аа Kopaj (ереа Брчво). H iM Прусац, ципелар: Адем Б ал вћ. 1рговоц м Алвбег Кулеипвлћ, посједнлк; Фехвм Ситннца, управнаж лоште; оишрмае; Капнм К у гу рановић. удравник шкале; тпум. ттдуаетнБк; БеКдр Балагнћ, учитељ; Мушрем Х усејин Церић, вадш умар, н Х в л м вЈа Субашић, пстпт. чинсввлк. Јакешу. опјптинсктт Бовлм биљежатцд j ГрмаЕПцЛ. ЉСЖЦЛВ. које je Гајрета најтоттлије аахваљујемо л Далми утемељач ц Поджтљу Прије мјесед дана постављен je аа псвјерраЕка у Бпдж епљ у учитељ г, Ибрахнм Богунић, xojewy je успјело да sa кратко врвјеме уплше 3fi чланова, одмах покупи преко 000 Дин. члавврине. Од ths чланова јесу добротвсри: Х влко Да- дант. У Бос, Дубнди Dociojajio je још тлдине 1522. муслилБудућност«, утемељачима примјерпм и сгталлм ттрлјатељвма Гајрета! цер, манипулант, Мухамед Сућесна, трговад, Риаа Аннвдолац, таеф гтанвтзе в Хаш лм la m a li, аемљодјелац; утемељачи: Радован AлексиБ. вадаорввв пруге в Ибрахим АгиН, акор Н ове Г а јр ет о в е читаонице Пред осттњем Гајрегове читаоницс у Boe. Дубици лмдлп и своју ввтасж лпу, књижнпду, тамбурашкн севцију л т. д. Буду^и je ово друштво у трговар; Meso X. Осмввагић, трговац; Ж рахнм Арвфагв!!, биљежмвг; в « в а 6ј д у друшгвп илнједеђв r ријатеље друштва: К љ утвн в, предсЈедник М]есног Одбора; Мицпћ, У Нрагугмма? Псољедњи! дана псотпвЈвен je na вспјвренлЋ« Гајрета у Кралупвма {čepa Високп] г. Сулејмал Ђовнћ. оптит. ба- културно утемељачи У Козарцу Абдулах Мулић у Оеоев, У среау Грврачном: г. Абдуллх Даиџић, учител1 и Пригодом наступања службе у Б п ле1у г. Абдулах Гру- Топла благпдарност! Оввх дава постввљени су повјереници Гајрета гг.: У ерезу рогзтнчисн; мавгко снагу про- чи1аониде в књижнидс »Гa јре п нплив lo s a читалнвца^, к о ја je одмах отппчсла са Бш ен аивБвм ра- Н овп Г ајр ет овп повјереницп У срезу Виссчном^ г. Хусевв ХајрпК kro дом в намјерава што n p s je одржати једну велику сеаонску Вијести из Грачанице Још Бдмах послије 20. децембра стувила je ва мјена правпла Глввви Одбор je врлп аадсвољан с радлм свпменутог довјеренива л може да буде ттрввјерсм л другнм повјеренлцвма. ликвндацији М јесни Одбор T ajp eia у Бое. Дубиди бави се мишљу да оснује поновс друштво са нааппсм »Гајретов Клуб« иевом п ам јевс« и допуном правилд Оввј je рад у 10ку, в а ћема a дефинвтвв ном преузииањ у вакш дн о вн ввјествти Течајевн ва негшсмене Други атлфабетсш течај ЖенхжоЛ Oććopa у Тузли. У вретпрошлпм броју вагпег лтгста донвјелп сМО илвјештај да je Прегварање Муел. Нар. Читтиице у Гајрегову у Сјетлшш 20- Sli. 1923. одржлла je Муглиманска Нвродна отвсрев други аналфабетскн течај међу мугли- вднвам а у Туалн, и в и ц з Ја т в о м Мјесног Одбора. Међутпм, KflGo вас вакнадво п ав;еш !ава Жевски Мјесдн Сдбер у Туали Читасница и кљпжница у Сјетлвни своју г.тгвЕну скупш тдву, riBRj течај оснсван je инвцвјативпм Ж евског М јесвог Одбора. У веаи са тпрњвм всправком свкм путем лајављ ујем о, да на н сјој je било лреко 140 ч.панова присутлих. Двевни ред туалавске муслимавке дугују вдхвалвпст ваш ој бввш ој прет- скупштине био je : сједннцн гђи Др. Х влвн ХасавбеговиК која нас je ертави- Иамјена правш т, ианјештај благајника и евентуалије. Скупттпна je вротелла у најбољек реду н у тачцн ^Иамјевл правилав донеш^н je аакључав да се праввла дг.садни,е ,МуелимАпгва Ндродие Чнтоиице и вњпжннце« аа- сшрала. Идеју sa анплфабетсвн течај међу муслвм авкама у Туалв Аскренула je слоиенута Fccnoba, а.пи потптп je она отву тсвал а ва Туале прнпреме ево реп.лиавра^а, сстварењд те- 13 �чнја, ћллпли с у пгтали чланлри Женоког M jecnnr Пдберп f n j- fCTa у Тузлп . У тп.Ј течај упислло се je 28 муслнмднки. ЈТроеторије, Разни опброаољтш прилози У мј^соцу децпмбру лрпглјелД су слиједећи орЕГлоаи Гпјроту: гпијетлп и сгр.јр.л добили pm о ол градске општине, a настдвлнцу гђицу Наду Кудртшу посредпвпп.ем п редсједн пка лрповјетне секц вје М јесног Одбора Г ајрета у Т узлн г.Ш укрпје Ллагића. дирсктора пш нппијс. који je у друш тву гг. Осмдк сф. B jijiobu Jih . Опшлег крлљ мииистра, те Х асан сф. С мајплл - Т а ји б Бп лта лп Oopena Д вп. 75 - Illjihitp ГогпЈШЈо, пвд. солвцитлтор одбора присуетвопао Оппм путеи Ш1хааљуЈеи о Начелнику пгвпрењу na градске спптгине проспје^лваље г. Мјссни одбср у Травнику ДивПолјереништпп у Цааину Див. 400.— п Д«н, 200.— Ибрахим Мустафнћ, ловјеренпк у Буж пву Дин. 200-— учнњене услуге: г. Лутфлбрку Сијерчићу; упрпвнтшу тншгге г. Пери Јо в а в о в и ћ у ; др етсједвн ку Ш укрпјп А л а гл к у ; секцн је учлтељицтл Б о вјер еп и к из повог Ш ехера Сеид А л и с бл х в Н Д нн . ПТукрнја Ч уставп )1 лл Туале Джн. 300.—• гђлцл Нпди Кудрпној л евпма, иоји су нам ломаглн у д о с а д .т о м — Газн Хусрефбегов Вакуф у Слрајеву Дпн. 780.— . Опћлнско погпаварства у Орагпју Д вн. 500 — р^ЛУ- Уједно се пррпсручујемо na спорааушш рад с Срлђом nno прогдјоћлвањл. натпрт ларлдп. na смо увпјек прнпр;штс б т п na услуап, a јпвнпм рлдилцлма Опћемо захпплне an noпуларна предавпнл Х1еђу женамл, иао mro je одржап прво предлвлње 2. децембра n г. родољуб, члан ттрпсвјеше се к ц л је г. Слллх рф. Сердлревић. Te>ia пррлдвању била je: л1ЕагиЈ дјетста прпје рођења«. Пррлеплч je гвоју ладаћу ваЂрттто вд сло rt o j чногорорптх тоспођа л дјевојака нгмно, eacnyinfl>i те му одГн>р на уложеном труду шцјчоплпје захвољује1 Дпи. Копппхт Бањ алука Дли. 0 3 4 __ М јеенн одбор Гајрета у Бугојну Д лн ISO — Н аш ичка творпицА у Жепћу Дин. 300.— niiha, Јиудерисл н упрлпнтрљл опдашље медресе ул пргдгтаппипттпп нашег Capnjeua 420,— Опћииско логлаваротво у РудоМ Днн Г р ад ск а оп>1лна у Ја јц у Дии. 330.— 100.— М јесни одбор ГАЈретд у Огтрожцу Джн. fi00.— Из Бјепеми^А: Г Ферхад К.уртовпћ в з Б јслем и ћ а, cpen Коњиц, допнлчио je лпел»едв,лх да.ла Дии. 1.842,— добровољиих лрилогл rm Гајp e i, ,који потјечу гд сакупљ еш гх ж лвсж н и х идмлрница у карлгт Гајретв. Из СараЈЕил: Д о б р о в о љ н и п ри лози J!:i Бужима (срез Бос. Кртп): Повјррппттр: г. Hrt|i£ixiiM Мугтафлћ Глјрета слкупно je Дпн. 200.— у Буж ви у пдилага, a дарпвплое сл п једвћ * тгл Дпп. 50.— : Ибрахпм Мусгафпћ лмам н начелник ] В у ж н м у ; Дин. 2 0 — : Нбрахлм ТИахпнотшћ, вотпчђр; до Дин. tĐ — : Мугтафа К удлћ, учлтол^ Алата Ш лхлнпвпћ. поеједник, А л в Хдсановић, теж ак И саковвћ. п а сје д н а в ; Свлћо ТПаеиипеи ^, порјрднвћ :, Але Ибрахпн "F5егр>i, волначелн и в, Myjflfft Исл- довић, клфропја, Суљо М улалнћ, в осјед п вн , Рецп ж уси ћ , пог.јвдник. Бего Нажтћ, трговлц, н Зартгф Б у р ав ђ , тртовач; no Д вн . 5.— : Ахмет И мш ировпћ, столар; Б а јр о ft Хаспн А лнјагпћ, м ухтар; Ддн. Рам ић, исвач, з.— : ХаШ Б^ Б егп ^ , оп- Прнлпком створења Tajpemna Шегртпког Домп ira 17 децембра itp. год. Градско Пс^лпвпрг.тЕе у Сарајеву дароппло je Дому Д ив. i.ooo.—, Ma Нптср Bapoius. А хм ет С^ГАјлагић некилдло nnli r^jhTmio Д ив. 20.— . je блок »Цигле Примзи из Тузле. п анулљ еивх да- пута K ako лвс п ајто п л вја >1'ајрет« захвллност! Прилог Гајрету из Грачатце А си к АликалфиН, п редсједн ик Г ајрета у Грача- ници предао je Главном ОдОору Г ајрета ево ту сд Дин. (хи љ аду) у анак благодарности лрема Опвшем своме Вели ком грлђана Ж упдну града рссо Грачаницв a садатвем Подбану Дринсне Бан овн не гооподнву Дру А вдн Хасан беговић у, вредејед «и к у Главног Одбора Гајрета, Бева им je топла хвала и ж нвилн ! Прилози из Коњица Г огп. Хали.гсбег Љ убови ћ, купио je дв Г ајр ет Диц. 480.— начелнш ; и з ЛисичиЋа ca - доброиољних прилога, Двровдо je : г, С тјео ан Тирткови^, ладгиумор нз Коњ ица Д вн . 100.— ; г. Јп хан na Јпб лан и ц е Дин- 60.— ; г. Салих Слати на Подхума, сакуп ис im сп и са к Дин. Ш пицер, надлоЕац 170.“ . Сввулљ ачима n д «роватгдгп !а топлп хввлп. 14 л Атплр М уласмаји^. — Са- искрена аахЋалност! . п авјеш ћ у је Ж енски адбор у Туалн, na сп јел у лрнликпм свадбене Д пв. лазгааљује овим Гаш . М едић; Дигт. снеЧанссти г. М ухамеда Завмоннћа, са- ку п н ла je одборпида гђа Мукелеф ханЈгма Хаџнефендић afi СрОВОЛ>ВЋХ ВрВлсГИ^ И овпг такођер fi.— : Ем ло А л к сл а х л )1; ло Днц. 3 — : Осмлн Бегуњ пћ, Мујо Из Љубуш/ког Одбору још у м јесецу авгу сту Дин. 1.250.— Рлевм Хо- П овјерен ик г. Сеид А лиспахић сакучшо je од ттгпјлтеља Купљачу н дароватељ има еф. С ади ковв^ поелао je Гл. a Домн* Гајрета сл н једећ е прологе: Дип. 30.— : Хаф пз F С мајловнћ. М упаф а Омпјловић г. С вдвк Гејретова Из Иоиаг Ш ахерв: ш таики побирач, и Дин. 2, : А хм вт Сеферовић. Сакулл:Ачу п лароватељв!на 10пла гаала) Нарпдпл љеквр je даровао св о ј лрплпг ла ђабвлу, вдрж ану у Катср В ар п п у од Днн. 20.— , 177.50, те се Ж едски одбор л овим путем дарова^ел-вма. Добровољни прилози у ш вцу мјесто у нарави ua г.реза Цазинстг Швјереник Гвјрета na Цпзипа г. Мустафа Зухрић савупно je слнједеће лобровољпе прилоге у новцу за друштво Гајрет: Па. Днн. 20.— : Аден KapafieroBHi лз Острожца и Хусенн Џафероинћ на Слапнице; ло Днн. 10 .— : Алија Сарајлнја, Муетафа Чорднћ. Ахмет Мекановић, Фадима Хрннчвћ, Сулејман КаС1Н^, сви из Врнограча; Алага Пурик, Рамо Велић, Мело Холић, Мумнн Јусић, Але Јтсвћ, Џане АлибегоbhIi, Вајро Сулејкаиагвћ и Хасан Шабпћ, сви иа Тодорова: Myso Кантаревић, Хусо Ка.пвћ, Бајро Омановпћ, Омер Т1ери. Monjili, Ибро HapasauBli, Хандан Мустедаваги}), Сулејмаи 1Паканови11 н Ибрахим Кантаревић, пви из ПадавиЗда; Салих Залировић, Муслим Ходаловић, Хасан Чаимовић, Шабал Тосчаги)], Meio Двадаревић, Реџо Делић, Суљп Ђерлмовпћ, Јусуф Еатаковвћ а Мустафа Неиић, сви аа Мвла Кладуше; �Абдпја ГраховиК Суљо ГраховпК Хасан Окдппвић, Сулејман Миљковић, Хасан Вељачић, Хаеан Кеееровић, Дерво Вељачпћ, Селми Хоџпћ, Муннб Алибашпћ, Хуссин Феркић, гви hg Вел. Кладушр; Хаеав Нисикћ, Муста-фп. Сабљаковић, Де^ до Кудлћ, Слада Бајрактареттћ, Ахмет Ранковпћ, Хасан Хпсановнћ и Суљо Хасановнћ na Кудлћа; Мусгафа Первиз, Ахмет Харбаиг n Tfajpo ЕабпН цз Мутнлка; Мехо Тахировић и Aran Тдхпрпвић из Барске; Meso Мухаљић, na Слапнпце; Мехо Долић, Оулејиан 'Богнћ, Мехмед Шаблћ, Хасан Шенић, Ђулага Рожнћ n Пмер Ђотић иа Шабића; Бешир АјдиЕшвић, Алага Ппрчи^ н Očito Срекић, cnn na Кракаче; Мустафа Орашчанин и Бешир ХаџиН на Ппшталине; Салнх Ружнић, Хасо Дервишелик Цебо Диздареоић, Хуснија Ружннћ, Мухарем Деррлшрвпћ, Хусеип еф Чаушевлћ. Хасо Џехверолпћ, Ферхат Диздаревдћ н Ибро Дервигпевић, сви na ГПтурлића; Муханед Махмутввдћ, иа Вндовске; Шпбан Бепоњић ип Острошца; Бајро Хпркић и Селнм Бегпиовнћ из Kpnmje; Рамо НадаревпК Pano Надареплћ 1Т, Мухарем Пјакнћ. евп иа Тржца; Медо Мујагсић ц;ј ПТумитца; Шериф Мујпкић im Лећигрдда; Мухамед Кајтлоопић no Сучке; Сулејман Чајнћ на Стијена; Хусетш Hannh in Ђоралића; Хусо Бега^ lioDnlt no Бстаносића; Хатпим ЉуАпјпнкнћ из ЈБуПиш^КЕћа' Оемал ЧиомзЉ из Слатипе; Назиф Кличпћ ип Пшва Хасап Падпћ нз Гљплаваца; Але Јашпрпгнћ na Муостре и Pano Кешеропић na Вел Кладуке. Сакупљачу и даровачељимд j o n s a хвала! Упутства ап о&нивање Гајретош/х домаћинскш ■ ш кола. m Оенппање домаћписпих тчкола међу wycлиманкаЈЈ- F од sp.no велице паЈнносЛи. Нашим жепама и дјепојкана! noтребно je више него икојим другнм да прођу xpod лВУ лу, noja ћс пм -пружитп најптребчиј« -аване na хииајгае, flnиаНинства п ручног рада. Н^писЈнене научп^е уз tu Јога je литају n пншу. Дпмвћинске' школе добро boIih кпее селу тако н парошн. На/примптЈТвниЈи начпн жипљртвд у нашим кућада n вепсанаваље ви најоспоБнпјпх црвкпла о хпгијени уопште a о хпгијвнз жене uanoce, валажу нап шшератлвно да сснввамо Двмаћинске школе у снаком мјс- ]|репоруци seli досада одппвао лијсп број мјеста. Основапб <;у нелолпке нове Гајретовс чптаоивце, a у некслдко опст мјсста вретворсне су досадањо KupacisaHe у Гајретове 'ч ћ таоницс. Поред тога, иаЈапљсно јв даљњв прртпарање досадаљих киравтхаиа п друштава под раахии нменима у Гајретове. . ! , 1 Гллпнп Одбор fce ускоро приступпти ради једнообразjfocTB дјелевања Гајретовлх з^лубова. паради нарочитог лрлвнлника аа све Гајретово клубове. који ће важити како аа досадап^ тако n за оне еоји Jiе се даље осииаати. Гпјретава томбола na вријеме рамазат. Главии Одбор Гојрета упутио je 20. np. ^(ј. молбу Мнциотарџтву Пољопрпвреде и Бода аа доополу nrpajta томболс за вријеме Рамаоана свиша мјеепим одборима и попјереницииа Гдјрота. Главнп Одбор побрпнуће се да падејствује ријешење ове молбе такг. да бн били о ријетпетву ипте благопременп обавијештенп сви одборп п повјереништва као и ипдлежпђ фппанг-тгјске власт«. ТТроиглог Бамазапа томбола je доиијела Гајрету лијеп прпход. Čast Mjecun Одбор у Плевљу имао je чжтог добитка ^рд томболе Ajet;o ЧО.опо дпиарп. Овпг Рамазана не би смтго n.i^iujjn ви једац одбор вп повјероник који nehe оргаиноовати играње токболе. Пбог тога je потребно да neh спдд птпочпу припремс оа Гајретову томболу у сваком ијесту. Ослобађење <ж) 2 0 % такса (пореза) ш аабаве. Друштвп Гајрет ипје опротитево од пла^дња 20% такса лрилдкои првређзшажа аабапа п теферича. Међутпи свакл rajpeTORft забава ноже бити ппроштена од (плаћања ^тих тпвпа, аво се псједжнп одбори n псвјерснпгптва обрате враппврепево молбом директио Геиералној Дпрекцији Пореза у Ивогтрду. 0 рЕЈешегву цолбе извјешћује Генерална Дпрекција Пореза како надлежву фннансијеку власт тако n Мјегвп Одбор (пеЋјереништво) Тајрета. Скре^е се плткња свзша мјесним одборпма п чсвјереницича да се благоврепено обраћају с овпм молбама. Ђслобођење с&ију Гајрегоаих одбора u мвјерепш а od пмћлња такса na шлбе. школу беспла.тно a пстале морају п л а ^ в т no 150 динара мјесечно шксларине К ада je ове овп осигурана net'a М јеснн Пдбор (вовјереницп) Гајрета напишу молбу за лтпараље Гојретпве Допа.ћилгке шклле n то својој Банској управи (иро- Многп PajpeTODn одбори и повјереништпа, парочидо новији, обраћају се чегдо пута Главном Одбору са пигањеп да ли je Гајрет опроштен од плаћаља такса na молбе, које ct упућују држдвнпм и самоулравнпм властима. Иако je Главдп Одбор обалјештав-ао о томе иеБ раније cne сдборе n noпјеренине, то их н овим путем обавјештавамо да су све Гајретове органнаачије опрлштене од плаћања тих такса. Да бп се могли појелини одборн и опвјереншптва користнти свом псаластнцпм потребно je да na свавој молби (предг.тавцп) у врху десжот угла напишу одноево откуцају na nncahoj waшпни слпједеЈће: cvjeiKO одјељење), Ту молбу нека пошаљу лутем свога Бресto r Начелства. Г д је постоје предњи предусловп Бан ска управа he одобрити да се шпола оснује, те he поплати нлстав- Ослобођенс cawo од п.паћатва такса no Т. Број 1. решењем Господина Министра Финангнја од 4.^/Х* 10 24 . Врој 27 .S53 , сту гдје аа то ппстоје потребни прелуслови. Да се у једном м јесту може основати Д оШ ђинска школа потребно je на>1и просторпје са неколпио соба и обеабиједвтн огријев и освјетљеш е аа вријеме трајања школе од 0 мјепеди. Затим je потребно да се нађе најмање 20 ученпца које >е псхађати ову шполу. У ченвпе могу бити од 1R ло 40 година старлглк. Шест сиромашних ученица мвгу поха^атп нице и потребне enpaDP Апелујемо na one Гајретове одборе в повјеренике да живо пораде, како у својим мјестима тако и у околвцн, на оспивању Домаћићких шпола, које пу од лрпјеке пстребе за наш дом u породипу. Нзрада правимшха за Гајретоне читаон,ице. У једном од посљедтвих fipojeta нашег лиота прелору- чнлп смо Мјеснттм одборима n попје]зешгцима Гајрета да оснивају Гајретове чнитокпцс (длубове) који lift битн у свам м мјесту ередншта сви ју акција за придззоњ е п вросвјећиваљ е иашег свнјета. 0 ридошћу вонстдтујемо да се тој Погрошња Гајретова цигаретпапира ;iy Ерчком. Мјесни Одор Глјрета у Ерчком, водећл рачуна n потрпшпл Гајретова цигарпапира у ceom мјесту доставнс нал jfi о ioj noTpainan иавјештај пс мјесецима у текућој годинп ћ то какл слнједи: јануар 22fi кутлја (a 100 квижлца), фебруар 372 кутије, иарт 211 кутија, алрил 1S9, мај 1S4, јуин ISA, јулн 270, аутуст 26В, свптембар 273, октобар 285 л hgввмбар 32], juto аначи аа li мјеседв 2.503 кутије. Kao mio одборн у Дервентн и у Брчком воде несаип тачну евндевцију о продаји наЈпег папвра не.гп п внач^ сваком првлнвсм вроттагпрају његгву пстрошњу, требалл бп 15 �Ипто Да зине л о стал * одборл. Повећањем потротпље Г а ј- ретова цигарпаппра, ипвећају се л приходи Глјретовл. Ради тога форслрлјте сваксм лрилнком потрошњу Глјретава пвгарпапира н освједо-чдвајте се свпком јатељ и егодом лл лл н Г ајр еш ови р аден и ц и Хасам еф. Хаџитлчмутћ Је д а в Ваш и при- међу најлг.такн ути јвм н н ајистрајн ијим Гајрс- топим радвицим а ловљлдњжх тодива свакако je дугогодишљи троше нага лалир! претсједнпн Г ајрета у Еигпеграду г, Х асан Подаци о cetuta муслимапским друштвиш. еф. Х аџ и хал и л о Ј гшћ, који врш и дужног.т п ретсједнн ка Гајрета, са малим пре- Неддвно je затрелсио Главни Од^ор путем cBajni одборп п ловјеревика правшла и податке n евииа муслиманеким друштвима како в онима noja данас постоје тако n о овима noja су риннје постојала na су ликвидпрала. Тражени подвци су дссвда Бриспјелн Глввном Пдбору вз 40 мјеста. Каво има још већп број ire c ia воја те податие не доставитве, a EflKO су ham стш подаци од велпве потребе— ради вултурие статнстпие — то се и овпм путем умољавају свн едбори л повјерепкцп да тој аамолби Главног Одбора чим прије кидом, пуних 10 година. Када je било аа Гајрет најтелсе радпти п када су чињене талнке сметња ГајрЕтовом раду, г. ХаџитгнлилгЕић, лао освједочени надионалпста л истилгки п ријатељ вавр етк а м у сл л м а в с к от д в јел а паш ег народа, у в в ј€к je смјело и отвсрена п реп свнједао околинп да je муслпм авлм а једвн н сп ас да се сконцевтрнпзу око Гајретад П рлје € годлва, када je Главн л Одбор Г ајрета no прни пут апеловао иа с в с је сдбаре и повјеренике дв свк у п љ ају ж и веж ве намнр- удлвоље. Поздравие deneuie Гл. Od. Гајрета u његоввм предсједпту Ја њ а : Члднопп Тајрета еакупљ ени на пзванредној скуп orrHFm радтг избора М јсеог Одбора слуш евЈвена В а с поздрат! љају a нарочпто лр едеједн и ка г. Др, ХослнбеговнЋа п 1ПЗлс Вас дп и даље сста је те у раду аа Гајрет ко јп аалога за г.ретпију будућност. — hru je н ајбсљ а П редсједник, скуп ш тин е' Абдулах Грухоњнћ. Б dci Нрупа: У пмв све публнке Г ајр егове аабаве a po ђендану Њ. Бел. К раљ а А л екаи д р ! I, уа неописвпво одуш евљење посдрављамп предсједннка Главпн Одбор Гајрета. — др, А вду Х асавб м ови Ђ а ФејАулах Мустафа Зухрпћ, С у лејм ав Peijnfc, тпм Мустафић Чавки^, Осман n Pepnh, А лија Хердег-овац. КСра- п редсјед н нцц и псвјвреницн Гајреи сл Ира- јиие. Н гадањ: Са си јед а врнређенаг у почаст рокеи/ >ш it. Иел. Нраља М јеспи Одбср са 1чцанавпма л тгр и ^ те љ еи ! Гајрета у Кладњу y n y h y je топле и аздраве евоме пркјелчоМ пр*!деједвиЕу. Ж ивоо! -— Пдбор. Захвалница Муслнманском кудтурном и вросвјетвом друитву ^Гајрет«. Какон трогсдишњег боравка и лЈЕлакупве бесплатне слскрбе, осјећам се дужним иајтопллје аавхвлити спомвнутом друш тву на љеговој мдтернјалној покођи. Биљежим се са особтатлм поштовањЕМ Мустафв Вклмћ, блвш и T ajpeioB литомад;. И З УРЕДНИШ ТВА Због иреобвлвог матервјала у »Гајретовом гласвику«, моралл смо л авог пута да изоствимо већи део публицистлчке садржлне, што ћема no могућвости у следећим бројевнмд да надовнадимо- нице, г. ХаџлхаЈшлови^ je са летголицилом лпојих вриједнвх другов& сакупио 2 вагона твх намнрнпда. И данас, поред свпје одгсворве дужности, г. ХарнхалилсвиН не пропушта нл једну прилвку да je не нскористи аа Глјрет. И међу CpafeoM других вјера г. ХаџигалтллатшН je у свом радлом мјесту весмд обљубљен, јер се ол птално вридржава пле народве: ®Брат je мио које влјере био!« Polififl je у Ђишеграду iaa2. Свршно je mep. суд. ппсолу у Сарајеву 1907., када je отупио у државну службу у свом рпдном мјесту, гдје оетаје све до полетка Свјетексг рњта, лада je преијештен у Enc. Петровац, У Пе-гровпу сстаје да Ослобођеаа, када се понсвс ловраЉа у свсјр рсдно мјесто, гдј[е н данас обавља дужнос! гпефа шериатсклг оуда. Гссп. Хаџихалилпвпћу желимо да исграје у раду и да се угледају н другл у н,ега. Jesam li podmirio dužnu pretplatu? 16 �AgrarnaiKomercijalnaBanka za Bosnu i Hercegovinu C en trala: Sarajevo Sjedište D irek cije: Beograd F ilija le : B rčko i Novi-Sad OCXXXXDOĐOOGOOCOOOCDODOOOOOCXXXX)QCXXXXXXXXJ Med. Univ. Papirnica Hamdrja Kopčić < 11. М Ш specijalista zubni liječnik § Sarajevo, Strosmajerova — Telefon 619 g ! preporučuje bcgalo skladišie pisaćeg i risaćeg materijala Sarajevo, Jeftanovića ulica br. 1 Ordinira s u a k i m danom od 9— 12 sali prije podne i od 2 б sali poslije podne 00đ»OOOOOGGQOOOO0O(^&^DOOO0C)GG' ■I Š T A M P A R IJA BOSONSHhpoštu RASTRIRNICA KLIŠARNICA Izrađuj e: raznovrsne hanlcovne, trgovačke i indu­ strijske tiskanice u bojama kan : dionice, uložne knjižice, čekove, diplome i t. d., te гнгпа slručna djela, kalendare i ostala izradnja solidno, brzo 1 po umjerenoj cijeni Vlastita knjigovežnica izrađuje sve vrste trgovačkih knjiga i protokola I sve u tu struku spadajuće poslove SARAJEVO ĆUKOVIĆA ULICA 7 - TELEFON BR. 27 KNJIGOVEŽNICA = STEREOTIPNA SVAKI MUSLIMAN TR EBA DA KUPUJE SAMO GAJRETOV CIGARPAPIR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „ G a jre t” Narudžbe: Tvornica cigarpapira S. D. ALKflLfl], Sarajevo maže se naručili i ртекс drušlua Gajret u Sarajevu �Banka Gajret d. d., Sarajevo Akcijski kapital Din 40,000.000'- Rezerve Din 2,000.000'ra Вилка kp bavi svim u bankovnu struku epndajutflm poslovima. Ovlaštena je za trgovanje ка valutama i devizama. Zavod je također t pupilarnn siguran. Osniva, organiztile i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva I podu­ pire razne kulturne i humanitarne ustaiove. Od č is te d o b iti d a le 6% K u ltu rn o m \ P r o s v je tn o m d ru štv u „ G a j r e t ” . Sve doznake u domovini I inofitmnstvu obavlja Banka fiajret najbrže i najkulanlnije. 1Ло*ке ukn maćuje najpovoljnije i isplaćuje iste п svako dohn ■ HunifMi.iiiuiiiMiMimimiHHuintiiiininiiiui iiiiiiiiniuuimiiinuiiuiii uiiiiiiiiiiiinii Bosansko Industrijolna i I Dr. Omer Bahtiiarević Trgovačka Banda rt. d. Sarajevo, Strosmajei ova ulica br. 12 dugogodišnji ll ji ln l b D r!. Bolnice, opeiater I sgeP ofp uno uplaćena d ionička glavnica ci jal Ista za ocustivrc bo­ lesti, aslslert chlfuršltog D in 2 0 ,(K tt.OOO*— Rezervn D in cdilenja Državne Bolnice fond 7 ,f»0 0 *0 0 C* — Ordinira od 1-3 poslije podne Р п ш а u l o š k e na štednju, vrši d o ­ znake u unutrašnjosti i inozem stvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjele, iin an sira industrijska i trgovačka poduzeća Interurban t e le f o n i broj 60з. 865 I 555 Filijale: u Aleksandrovoj ulici br. 45 Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split [^ ш гд т -днт а д 'М ^ Г Ја ~ш^г»101^-т ' с т ^ т -д а 'Д1и;-М1Гд и ти д -д1га p Temeljna alavn iu 40,000.000'- Dinara : čekovni račun kod Poštanskog čekovnog rfi B a v i a« svim p oslovim a b o ji z a s ije c a ju u ban ko vn u s tru k u . — O sim lo ga Ima sv o ja zavada filijale Sarajeva broj 2172 općine grada Sarajeva ј Z A L A G A O N IC U •• ko|a d a j« za jm o v e na zlato, sr e h in I o s la le d ragoc!|«nflSll uz na|povoljn jr kam ate. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/13c67c2a871021d6f3a4bf9ec03760cc.pdf a1d3ec075f736367accadb9d7c721d1e PDF Text Text Gosp. Derviš M. Korkut, лисг зм гт држтјја зл кулгурнс И О Д Ш И К А Т О Д И З А Н Л . МУСИИМ АМ А С AД Р Ж AЈ : X. К. Успјеси Гајретовог полугодишњег рада А<иед Мурадбеговик: Проблем акције и реакцнје у савременом муслиманском друштву Мухамед Захировић, професор: Доклс ћемо се скањивати Махмуд М Ксњхоџић: Соко Краљевнле Југославнје Привоеда Диил. агр. М. Фазлагнћ: Гнојење воћњ&ка Гајрвтов гласнин Акција за тггензивннји рад међу Гајретсвнм чланицама у Сарајеву. — Избор новог одбора Женскп пододбор Гајрета у Бихаћу Н овр повјеревзаце у Брчком Новоосновали мјесни одбор у Ластви Гајретове забаве Аналфабетоки течајеви Добровољни прилози Остале вијести 16. ЈАНУАРА САРАЈЕВО 1930. У р е ђ у је : Х а м з а Х у м о БРОЈ 2. �Г А Ј Р Е Т , лвст Гајрета друпггва аа културно и економсно подиаање муслимава, излази i . и 16- спаког месеца, a цена му je аа пашу ОтаџСину 100 днлара ва годипу, a аа све остале аеиљ е преко граннце 200 динара. 'Bana добивају јгнст у пола пене код Главног ОдСора али код управа Гајретових конвиката. Поједннн број сггоји 5 динара. Директор Х ам ид Н унић Уреднвн Х вм аа Х умо Власнпк друштво „Га]рет“. — Главни в одговорнв уредник: Х аиаа Хуио. — З а ш тампарију „В осанска П оп п а' одговара Јосип Евгл. �Усијеси Гајрешовог иолугодишњет рада — Од 1. јула до 31. децембра 1929. — Посљедице исгоријског манифеста Њсговог Величанства Краља од 6. јаиара 1929. благатворно утичу на све гране државног и народног живота. Te посљедицс се одрааују у пуној мјери и у раду Гајрета. Незапамћени cjItlh и пожптвовност које с-у показали Гајрслови радници tokom првог полугодипгга у друштвеној години 192Đ./30. као н морапни и материјални успјеси ш рада доказом оу да су муслимани шлром Краљгашне, свесрдно прихватили значајне закључке наше прошле главие гасупштине; тај елан и тн уоијеси полу-годишњег Гајро товог дјеловања бјелодано девазују да су били у заблуди сви они малодушни појединци, који еу поводом помснутих закључака предвиђалп неуспјехе нашему друштву. Биланс полугодишњег дјеловања Гајрета такођер нам доказује да се мусдимаш! свију друштвепих слојева збијају у pV'jože Гајрета, да ирихваћају његов хултурно-лросвјетни и на-ционални нрограм и да су ријешсни да путем рада за Гајрет допринесу властитом лрогресу у свима правцима. To нам опет доказује да je Гајрет ухватио чврста ворјена у народу и да Гајрет црпи своју снагу од народа. За илустрацију горњих каших навода нека послуже резултати рада за вријоме првог полугодлшта у друштвеној години, које ћемо упоредити са истодобним резултатима у прошлој години. Ha дан 1. јула 1929. било je укупно 75 мјесних одбора и 99 повјереника; према томе за посљедвих 0 мјесеци друштвена организација јо појачана еа 35 кових одбора и 43 повјереника. Према овом m>расту друштвено организације порастао je и број друштвеких редовких чланова. Новоосновани одбори, нарочито пак они no селима, броје данас и до 300 чланова. Заправо број чланова je према прошлој години удвостручен. Веома je утјешна појава да и нашс село приступа у масама Гајрету. Ве- j ћина нових одбора и повјереника су на селу. Радосна.је Јгакођер појава да се и муслиманско женскиње почигве да окупља око Гајрета и да прихваћа његову идеологију. Број оних члаиова који су у току минуло пола године приступили у чланотво као добротвори Гајрета еа доприносом сд Дин. 1.000.—, као и утемељача са доприносом од Дин. 500.—, два пута je већи него их je било у ток.у цијеле прошле 192S./29. године. Док je у дрошлој цијелој години упиоано 30 добротвора л 137 утемељача. Интензивноет рада друштвене организације у току посљедњих g мјссеци довољно се оцртава и no инЈгензивности друштвених прирсдаба (забава, теферича, сијела и сл.). Друштвене приредбе донлјеле су Гајрету за вријеме посљедљих б мјесеци два пута већи приход него je то било у првом полугодишту прошле године. Дарови ii прилозп иојс еакуиљају Главни Одбор, и вриједни друштвепи пододборн и повјереници су такођер огледало жихавног и успј;ешног рада Гајретове организације. Услјех ове врсте рада већн je 7 пута него je био за исто вријеме у прошлој години. С размјерно јачању и проширењу друштвенс организације појача.н je и рад на остшарењу друпггвених циљева. Иако прошла окупштина није продвидјела отварање нових вонвиката нити повећање броја питомаца у постојећим конвиклчша, a уз то није била предвиђена ки материјална могућноот у друштвеном прорачуну, Главни je Одбор иоуздавајући се у успјешан рад цјелокупне оргаиглзације отЕорио потечком ове школске године, поред досадањих интерната, још два нова и то: средњошколски конвикт у Бањалуци и Шегртски Дом у Сарајеву. У Шегртски Дом примљ&но je 65 питомаца, a у баљалучки конвикт око 40. Према томе 17 �jc рад на помагању лојединаца у onoj години зна- којнх сс нароДито истичу onaj у Мостару н Capftтно ловећан. Број огипсидија јо такођер већи него јеву, и којн he већ на следећим Гајрстовим забаjc то одобрила прошла скутлтина. вама истуггати. У правцу сузбијаља неписмености за посљедМноги друштвени одбори и повјереници доњих 6 мјесеци je учињено више него за цијелу про- били су од Главног Одбора упутетва аа органлаошлу годину. Док jc у прошлој години одржано вање сеоских задруга, те су некоји у томе правцу укулно 11 алалфабстских течајева, са 330 полаз- получили успјехе. Уза свс ово агилни лруштвени ника, то je у току посљодшнх 6 мјесеци органи- одбори и новјереници организују и одржавају нозован 21 течај са око 900 полазиика. Два течаја су пуларна иредавања за ипире народнс слојене и то одржана међу муслимаиским »кенскињем. У току како за мушке тако и за женске. У овом правцу су оснивања течајеви у многим мјестима, јер je нарочиту активност je покаоао одбор у Тузли, na Главни Одбор етавио у дужност свима одборима и га иетдчемо за прлмјер свима осталим одборкма и повјерениидма да одрже у току ово годинс бар no повјерешпџгма. један аналфабетош течај. Ови резултати друштвенога рада у току лосљедПосљедњих 6 мјесецн друштвсног дјеловања них 6 мјесеци дају нам оправдане наде и поуздарадило се и на оснивању Гајретових читаоница и клубова. Раније су постојале свега 4 читаонице, a ња да ће рад у наступајућем полугодишту бити у току прошлог полугодишта основано je нових 6, ioni плоднији и да ће Гајрет, односно љегов Главa у оснивању их се налазга npeico 20. Оснивање Гај- ни Х)дбор иступити на следећој скулштиии са реретових читаоница и клубова од велике je важно- зу.тгатима, који ће нас несамо задовољити, иего и сти, јер они треба да буду у сваком мјесту центри ivOjii he докпзати да je Гајрет једна од најјачих свију акдија за придизање иарода. ПореД тога оено- -ормлпсзааија и културно-ггросвјотпих устаиова у вана су и 4 Гајротова пјевачка грађанска збора, од ГСраљевиии и да има уза се еве муслимане. Ahmed Maradbegovic Problem akcije i reakctje a savremenom muslimanskom društvu Francuski sociolog Palant, za koga sociologija nije ništa drugo do socijalna psihologija, tvrdi u svojim: »Osnovima Sociologije« da se na kraju k ra­ jeva sve dinamičke i statičke ipojave iz kojih se so­ cijalni život sastoji manifestuje idejama, željama i vjerovanjima. Prema tome sve uzroke socjialnog pre­ poroda, kao i socijalnog propadanja, treba tražiti u psihološkom, a ne u kulturnom, ekonomskom ili kakvom sličnom životu onoga društva o kome se radi. Za socijalne pojave, veli Palant, ističući mišljenje Konta, Spensera, De Grefa, postoje zakoni akcije i reakcije, suprotnosti i saglasnosti; ti zakoni su pri­ rodne nužnosti i oni su identični sa zakonima koji vladaju u materijalnom svijetu. Ako ovo uvažimo dolazimo do socijalnog deter­ minizma i isključujemo potpuno volju jedinke i društva kojom se stvara akcija i reakcija t. j. propa­ danju starih i nastajanje novih društvenih vrelđhota, regresivna i progresivna evolucija. Intervencija volje je kod ovakovog determinističkog shvatanja akcije i reakcije suvišna i nepotrebna, i ta se akcija i re ­ akcija prepušta prirodnoj nužnosti, dakle zapravo vihoru života, bez ideje, bez želje i bez vjerovanja. 18 Između ove dvije krajnosti Palantove voluntarističke gdje psihološki momenti igraju glavnu ulogu i ove antivoluntaristioke t. j. determnističke krajnosti, gdje smo mi? Kakvi su zakoni u životu i razvoju jugoslavenskog muslimanskog društva? Jesu li oni voluntaristički ili deterministički? Nema sumnje da muslimani naginju općenito determinističkom shvatanju svijeta i života. To isto važi i za socijalni život muslimanskog društva i nje­ gove zajednice. Zato u njihovoj akciji ima tako malo odlučnosti, au njihovoj reakciji tako malo otpornosti. Ovo izgleda kao paradoks onome ko izbliza promatra socijalno vrenje u tom društvu. Ali ako pogledamo samo to da u tom cijelom sićijalnom vrenju kroz čitav jedan decenij ne dođe to društvo ni do kakva trajna, epohalna rezultata n i do kakva staložena zakona koji izražava bar jednu deset godišnju periodu rada, nego se cijela ta akcija i reakcija izvjetri u papirnatu, lakrdijaškom boju kroz novine, revije i papire i ostane sva tek u djelomičnim, vrlo često tek pojedi­ načnim pokušajima, novoga socijalnog oblikovanja i nove socijalno-psihološke stvarnosti. Iz svega toga proviruje njihovo legendarno de­ terminističko raspoloženje prema svemu oko sebe �pa 1 prema samomo životu. Uzmimo samo to, kako oni shvatile svoj novi položaj, svoju reformaeiju za­ starjelih i kržljavih socijalnih formi: Oni koji zapodjenuše boj i povedoše akciju oko preporoda toga društva rekoše: Tako mora danas biti! A oni коД stvoriše reakciju i dadoše otpor re­ koše: Samo polagano i ne tako naglo, treba to životu pustiti da on riješi kako zna! Nije li to čisto deter­ minističko naziranje i u jednom i u drugom slučaju. Ima li tu ikakve odlučne samosvjesne volje? Ima li tu kakve ideje, kakve želje, kakvog vjerovanja? Tako mora bitil i gotova stvar. 1 onda, to ne trebamo rješavati mi svojom sopstvenom voljom nego život, njegov mehanizam, njegovi vlastiti zakoni i gotova stvar. I u jednom i u drugom slučaju digoše musli­ mani ruke u zrak i predadtoše se onome što mora biti i onome što silom zapovijeda da se to i zbude. Oni ostadoše po strani bez volje, bez želje, bez posla i bez vjerovanja. Ne sliči li sve to na vjerovanje u usud u fatum, u ono Što islamu podmetnule zapad­ njački komentatori, a protiv čega se danas bore svi savremeni islamski teolozi? Ti takozvani akeiomaši vode i danas lakrdijaški papirnati boj preko muslimanskih'i nemuslimanskih javnih i društvenih glasila, a čitav se taj boj sastoji u pustom i parznom teoretisanju o onome što bi tre­ balo učiniti, što ne bi trebalo učiniti i svode cijelu tu stvar na svoja lična raspoloženja i na to, ko će se bolje istaknuti u izmišljenju kakva socijalnog pa­ tenta, kakve originalne ild'eje; dakle mašta, bujna istočna fantazija, kako bi rekli stari pjesnici i njihovi učenici. Ko u svemu tome zna što hoće i ko je taj koji, to što hoće, provodi u život dosljedno, ustrajno, promišljeno, garnirano sa iskustvom, naobrazbom, primjenjivanjem tuđega na svoje i svoga na tuđe, gdje je on? Ti akcionaši, čim pronađu na papiru kakav društveni patenat ili iskažu svoju kolosalnu zamisao, misle da je s time gotovo i više ni prstom ne pomiču da tu svoju ideju, tu želju i to vjerovanje sprovedu u život, pod cijenu izlaganja sama sebe i pod cijenu najustrajnije borbe, dok ne pobijedt njihova ideja i njihova vjera. Od1 tih muslimanskih akcionaša su u logici i dosljednosti prirodniji i sami reakcionarci, dakle oni koji otvoreno i javno ometaju napredak i razvoj jugoslovenskog muslimanskog društva. Zašto? Ta reakcija, uza sve svoje nedostatke, uza sav svoj negativizam, ima u sebi i jedan prirodan i lo­ gičan zakon. Ona dajući životu tu zadaću da preo­ bražava muslimansko socijalno biće, ne odriče te preobrazbe, reformacije, napretke, obnove, ili kako već hoćete da se to nazove. Ona samo traži konti­ nuitet između stara i nova, traži soeijalno-konfesionalnu solidarnost akcionaša i reakcionaša, traži dakle konformiranje staroga i mladoga društva, da bi oču­ vala novo starome i staro novome. Tu je već jedna ideja, jedna želja i jedno vjerovanje. Ali pored svega toga, ta reakcija se još uvijek drži svojih starih nepraktičnih, primarnih i u savremenome životu neaktivnih i neproduktivnih ideala i 'principa. Iako ih ne pretpostavlja novim idejama i vjerovanjima, ona ipak vrši u savremenom muslimanskom društvu protivan reakcionaran rad propovijedajući protiv svega što je novo, a ne tražeći u njemu mogućnosti i uvjete za svoj vlastiti opstanak i za obnovu svoga vlastitoga socijalnog tijela. Ta reakcija onemogućuje svako oponašanje uspješnih i valjanih metoda iz ostalih socijalnih dijelova svoga vlastitoga naroda i svako evoluckmiranje onoga Što je zdravo, što je pozitivno u toj zajednici. I ona je zato tako strašno negativna i tako nepromišljeno škodljiva. Pored te njezine hegativnosti dolazi i taj nedostatak same akcije, da ona u svim tim pothvatima nikada ne ide do potpune realizacije svojih socijalnih reformator­ skih zamisli, nego uvijek ostaje u zametku kod sa­ moga pokušaja prepuštajući daljni razvoj životu kao i sama reakcija Ta akcija ne stvara svoje historije i njezina kontinuiteta, nema stalna i dosljedna me­ toda, nema sistematizovana rada. Ona se zanosi samo idejama, s njima živi, s njima se opaja i to joj je dosta. Ali pored svega loga i iz svega toga proizlazi sumaran zaključak da između muslimanske akcije i reakcije postoji nekoliko tačaka, bilo to u nega­ tivnom ili pozitivnom smislu, u kojima se one dodi­ ruju i izražavaju jedno. Od ovih posljednih, jedna je pozitivna tačka da se oni slažu u jedinstvenoj spoz­ naji da je evoluiran je, napredak i obnova musliman­ skog društva neizbježivo i da ono mora doći i biti. To je lakat koga priznaje i akcija i reakcija, a ono što ih u radu, u ostvarenju toga fakta razjedinjuje i dijeli to je način i metoda, kako treba to provesti. Dakle ta akcija i reakcija, to socijalno vrenje u sa­ vremenom muslimanskom društvu to je tek formalno, metodno razmimoilaženje. Tu se ne sukobljavaju ni­ kakve suprotne ideje, s4 pirotne kulture, želje, misli i vjerovanja. Tu su nastale opreke u metodičkom pri­ mjenjivanju savremenih ideja i vjerovanja na to današnje socijalno tijelo muslimanske zajđdniee i njegova društva. I eto to zajedničko osjećanje stvar­ nosti, uza sve to što nam je narav deterministična a ne voluntaristično kreativna, uza sve to što se r a ­ zilazi u formalnom, metodičkom naziranju ono je po­ zitivno i ono je temelj za postizavanje zajedničkih ideja, želja L vjerovanja i od njega treba poći. A sad da vidimo kako je nastalo to zajedničko osje­ ćanje jedne nove stvarnosti i novoga života. Njemački Hlozof-pjesnik Niče veli, da je kojiputa snažan potres (ekonomski, politički i t. d. 0, Ant.) 19 �jedan energičan prekid sa prošlošću, uslov [preporoda i obnova životne snage, kako za narode tako i za pojedince. Gd’ okupacije pa do danas muslimani su preživjeli nekoliko takvih potresa, od kojih su dva bila energični prekid sa njihovom prošlošću. Sama oku paci jb) Je uništila njihovu državnu, političku i kulturnu vezu sa carevinom Turskom, a samo oslo­ bođenje 1918. sa carevinom Austrijom. Prvi potres nije mogao uroditi nikakvim njihovim preporodom ni obnovom njihova društva, jer su ih sa novim go­ spodarom dijelile razne psihičke, socijalne, kulturne i vjerske diferencije i nisu dopuštale da se ta dva raznorodna bića stope u jedan cilj t. j. u novu so­ cijalnu stvarnost tadanjega muslimanskog društva. Takav potres i takav prekid sa historijom urodio je, naprotiv, jačom konsolidacijom njegova starog, preživjelog oblika i potpunom izolacijom od nove sredine i novoga vremena. U takvoj izolovanoj za­ jednici, kojoj je i Austrija pogodovala, nije bilo do­ voljno ni prostora ni snage, da se sama u sebi uz­ digne i preporodi. Drugi je potres došao, nedavno, sa općom slo­ bodom čitave zemlje i cjelokupna naroda, a ta slo­ boda je donijela sa sobom i nove socijalne zakone i uvjete. Ti zakoni i ti uvjetuju pogodili najkonzerva­ tivnije narodne čestice, bez razlike plemenske i vjerske oznake, a među njima naročito muslimane. Udarac je bio nenadan i težak i pogodio ih je u sami život, u samu egzistenciju, u njihov posjed 1 njihovu ekonomsku stabilnost. Od toga potresa zaljuljao se sav njihov život i ekonomski i socijalni i kulturni i vjerski. Sve je to bilo jednim udarcem odrezano od prošlosti, od njihova dotadanjeg načina života i sve so to našlo u kaosu, u panici, u potpunoj dezorijen­ taciji. Čamac se razbio i trebalo je plivati prema obali, da se stvori drugi pođeđnijl čamac. Bilo je to i utapljanje više nego plivanje. I sada se iz sviju tih grana njihova života, ekonomskog, socijalnog, nacio­ nalnog, kulturnog i vjerskog javio instinkt, goli nagon samoodržanja i grozničavo počeo da traži da se hvata za spas, da uzdrži ravnotežu, da se očuva i da živi. U ekonomskom pogledu počelo se tražiti izvora izvan Bosne u čitavome narodu, počelo se laćati i takvoga posla koji je dotada bio žigosan u njihovoj sredini, samo da se ne propadne i udaren ne podlegne. U socijalnom pogledu javiše se novi nazori, uvjetovani novim potrebama, počeše se razbijati staložene dru­ štvene forme koje su dotle bile sakrosanktne i nepo­ vredive. Javi se i žensko pitanje. U toj borbi trebala je i žena da pomogne muškarcu da dođe do samoodr­ žanja i do neovisnosti i njoj se počela davati šira sloboda i tražiti za nju i od nje veće i jače učešće u životu. Počelo se dakle mobilisati nove još ne iscrp­ ljene snage samo da se uzdrži društvo na površini, da ne podlegne. U nacionalnom pitanju počeše se tražiti srodni istokrvni elementi kod sviju dijelova cjelokupnog naroda i s njima sklapati uzajamni od­ nosi i veze i tako i njihovom pomoći zadržavati svoj £ađ i održavati svoj stabilitet. U kulturnom pogledu prihvati se društvo jače škola, nauke i započe na svima područjima tražiti svoj plasman; ženi se ta­ kođer dopusti jednako obrazovanje, kao i muškarcu. U vjerskom pogledu počeše se jače naglašavait re ­ forme vjerskih institucija, vakufa, škola, senatskih ustanova, i ono što je do sada bilo zabranjeno i u što se nije smjelo dirati, s obzirom na društvene predrasude, sada započe samo društvo da zahtijeva i .traži. Poče se prevađati kur’an, poče se u vakufsko gospodarstvo unositi moderniji, racionalniji sistem, u vjerske škole savremeniji i svrsishođniji udžbenici, koji odgovaraju narodnom duhu i prilikam a i t.d. i t.d. Dakle ovaj drugi potres, ovo drugo prekidanje sa prošlošću nije izazvalo izoliranje muslimanskog d ru ­ štvenog tijela od općeg narodnog života, kao što je to kod prvoga slučaj, nego je na svima poiđ'ručjima njegova psihičkog i fizičkog života probudilo ono značajno kretanje, vrenje i [pomicanje. Zašto? Musli­ manski se dio našega naroda ovaj puta našao sam u svojoj zemlji, u svojoj slobodi, u svome jedinstvenom narodu i ima pravo da odlučuje sam svojom sud­ binom i da gradi sam svoj napredak, kako misli i vjeruje da je za njeg najbolje. Odatle je ovaj drugi potres, uza svu svoju strahotu, blagotvorniji za re~ novaciju, reformaciju i obnovu muslimanskog dru­ štvenog tijela i njegova života. Odatle i ono zajedničko predosjećanje iste opa­ snosti i iste potrebe spasenja i kod akcije i kod re ­ akcije. Opasnost ih je zgrozila i do kostiju prozebla, sve zajedno; a zajednička spoznaja grozote rađa i zajedničku želju za spasenjem u svima dijelovima podjednako, pa makar oni bili, ne znam kako, oprečni i raznorodni. Tek kad potres mine, javljaju se meto­ dička nastojanja, kako da se učvrsti, održi i rege­ nerira to socijalno biće u nastalim prilikam a? Kako da mu se omogući razvoj i novi, bolji i časniji život? Onda se iz toga javljaju te razne formalne, metodičke diferencijacije koje stvaraju zasebne grupe i zasebna nastojanja od kojih se jedne pretvaraju u aktivne, a druge u reakcionarne snage. (Naslaviče se.) jesam li podmirio dužnu pretplatu? 20 �Мухамед Захировић, професар Докле ћемо се скањиваши? I. Бог неће шмијенити стиња једиог народп, док сам тај парод не иаврши сам у себи корјслпгто пргннаке. док не игјетп за то нотреЛе. Кад У је-дној иородици, нослпје угодна, живота и материјалне беабиједностп, наступи биједа и сиромаштво, зеједпо с тим квари се дотадање хармолија међу чланоиима t i 1 иороддиде. У колпко се уве_ ћава биједа и немогућност удовољавања навикнутим иотребаиа и навикама, у толико постају затсгнутнји односи међу појединим члаконима. Што даље то стањо Tpaije, односи ое иретварају у очита нснријатељства и лраве свађо. Гваки члан »оејсћа«, да он страда због других, na irx за то мрзи и пападаНико од њих нећо и не можо да исппта самог себг. да, можда, нема и при његоиој дупш који гријех, због којег читава породица страда. To, iiito се дешава у породицама, дмцдла се и у већим вјерским заједнпцама. Да се не враћамо^д^еко у историЈу, која јо пуиа примјсра за сву тврдн>у, eno нам Грчке наион пораза у Малој Азлм пред Кемалпаигином војском. У мјесто ^тстпију Јшшоложењв код Турака као и то, да ли се je могло, уопште одј жати све да оу грчки во^јск.овође управљали аиерацијама no свим стратегијским пропипима — они стријељају с в о ј е минпстре.""Гњ(‘в радн пораза u орамоте морао се je исиољити na ма на коме и ажо баш тај пије прави кравац. За напредак, благоотање и срећу једне скупине или нарбда нлје само јодан услов или узрок. Kao штојодна фсупина и заједница људска мма многе и разноврсне потребо, тако су и услови или узроци за огицање тнх лотрсба, такође, разноврсни. To вриједи и за суиротно стање: назадак :зло стање и нссрЉу. Ми муслимани на цијелом свиј-ту, na и у овој нашој држави Југословији, не отојпмо онако, како би требало да сгојпмо у лросвјетном и економоком погледу. To стање муслпмана датира поодавно, na су немуглимаиски научењаци, исиитујући то стаН)С, дошли до кривих резултата: да je томе стању крива вјера Ислам, која кочи и еиречава свакл људски напредак. Ти с.у научењаци то закључили отуда, што je то стање владало, опћонито, no свпм крајевима, гдје су муслимани настањешг. Они су, no муслиманима, једноставно, осудили Ислам, не упуштајући ос у ироучавање Ислама na иаивору, гдје je чист и непомућен од приточица, које су му, касније. нридолазиле и подручја, кроа која je протицао. Занесени и задојени фанатизмом и мржњом на Ислам још од Крставдких ратова, нијесу могли да завире у ирошлосг и прве нјекове Ислама, у којима je, свакако, био чистији и боље интерпретиран него данас, a у којима je учинио дјела и створио културу, и то у правом смислу ријечи исламску културу. Данас, већ, има много нмгристраних и објективпих научељака немуслимана, који отворено признају, дд Ислам није назадна и aa напредак људства штетна вјерд и, шта више, да je On једина од постојоћих вјера способан, да усрећи људство, ако се краво схвати и примнјени. Kao што су и научењаци, у мржњи ai фанатизму, означилл погрешно кршзца заосталостн муолкмана, исто. тако и ми, југоеловонски муслимани, или још јаспије, као Грци, сваљујемо једнгг на друГе крпвљу као да je нанредак завиеан само од једчовјска нли од једног огалежа. Наше дмиашње стање и^рЈђивано je етол>ећима, на њега су дјеловалп разни ушшии и струје, о које смо ое сукобљавали, лојсдинци, сталЈжи и скупипе оетављали су У баштину позндјим поксљењима своје пороке и недостаткс, које су оли и даље његовалн и задржавахи. Све то, скуба, створпло je данашње отање. Што a# стољећа етвара.та није могуће одстранити У једном децонију и — једном сталежу. Kno год што ciro сви ово стањо изграђипали и у њему учестаовалп као виновницп, треба .да га сви, скупн, попраљамо no onoj нарооној: »Ако свако помете иссвоје sairaje, улица. he бити чиста« у мјесто свађе о кривцу, који иавирујо т свалог нас на no се, нека овак нзврши своју дужност и стање he кренути на боље. Полако али сигурно. Да се скује сјекира, треба много удараца чекићвм и за поправку нашег стања трсба много пеуморна рада и дугих натгора. He заваравајмо се илзуијама. II. Но гјшјсшите се о аиконе Кожј|* у природн. Узалуд ћ«те се трудптн, да лх измнјенпте. они остају сталшг, неироМЈенљкпн. Као што je неисправно чтшти одговорттм само и искључиво појединца или јсдан сталезк ради стања, у које смо запали, исто je гако, шта више н много опасније, ако се, из провелике љубави за upeиородом и наиретком оде у крајност, ако се буду у том нравцу, чинили saJto mortal-ски експерименти. Велшсе ствари не изводе се тако бзро. Преиорођ.чве нас муслпмтхна велика je ствар и велико дјело. 3a велика дјела, прије свога, пстребни су велики људи. И љпховим взлшшм умом, драговјоним искуством, рацпоналним распоређајем рада и рбдољубивом предшшшћу послу — могу да избију непред- 21 �сиђене аапреке, na да се одгоди стизање циљу далеко каснијс од њихова предвиђања. A шта he тек да буде, ако се приступи гом великом дјелу без спомснутих услова if квалификација? Мл имамо, поред осталог, и ту несрећу, да оекудијевамо са великим људима, а у колико их имамо, не долапе до јачог изражаја, повучсни су. Тако с»\ у наmaj средшш. дешава парадокс, да на наш лрехгорођај утјече, и ако школован, али мла-д и још доваљно неискусан и нензграђен свијет. Неоспорна je њихова добра намјсра, да помогну срсдину, из којо су произашли, алн се са с&мом добром намјером а без других услова и квалификација дјело не свршава. Шта кшпе, неискусни и ненромишљени потези могу да много шкоде, могу да буду катастрофалтга no само велнко дјело. Као конкретан примјер можо лослужити у доказ ове тврдње протагониста у откривању муслиманкп, г. Џсвад Сулејманпашић, који je, као велики пдеалиста и поборник за »ослобођење« муслиманк* од зара и фереџе, гад. 1918. паписао чак и брошуру »Муслиманске женско пјтање«, у којој је^пледираа за откривање и у наслову, на.почеФку брошуре, велн: »40 година европских кулггурних одношаја и — сакривена лица наше жене*1 Требао je да прође један децениј, да се прожшш и искусн десет година етварног живота, да ре ч^вјек у много којечему разочара, да се увјери, да теорија л пракса не иду вазда руку под руку, требао je, дагле. ceo to и г. Сулејманпашиђа na да налише у гГајрелу« o i 15. септембра 1929. број 18. — »Продираље света у живот муслимагасе«. Он je својом брошуром хтно да прокрчи пут лродирању муслиманке у свијет, im ето исплде још горс, почео je да продире — »авет у живот муслиманке!*. Да ли ће се ово »нродирање«, даиас, моћи да запријечи и и je ли лакше било запријечити га док je постојао насип, брана »изолованости, no вјери и традпцлји« или овако, како сада вде, није предмет овог иаписа, него тек једна конгстатација, до како рђшшх посљсдица се долази у скивоту народа, ако со јсдно велик.0 социјално пиггаље решава без потребних квалификација, a на осиову идеализма и добрих намјера. Препорађањем треба опрсзно руковати, треба одлучити бптно од небитног и споредног, na пристуггати ■битном no ислушаном и утврђеном плану, полакодте журећи сс. Ma да ми сви желимо, да што прлје заузмемо онај положај у друштву, који нас као муслимане, присталиде Ислама, вјере, која императпвно иарсђује, да се свим добрима овога свијета обилато кориспшо, ипак — пријс зоре не може сванути. Препорођење he доћи то прије, што he се mune радити у сагласности са природним закотпгл које Бог ни за чији хатор иеће преиначити. Ми осјећамо, да ово стање треба измијошпи на боље Требн нам још озбиљна, смпшљена и пскрена рада и Бог he нам ово стаље, сигурно, изм sl­ jemena у боље. Вјерујмо и радимо, a не очајавајмо и успјех je сигурап. *• Напомена уредништва. Г. Џспал Сулејманпашић, који je горљнм чланкои лнчно апострофираи. одгопорпке у следсћем броју. Такође ha да одговори н idi чланак г. Хидајста Куленоппћа из 23 . Spoja .Гајрета« од иршпле годкне под насловом »Како да сс друштоено лрепородимо:. Махмуд М Коњхоџић, нанд. права Соко Краљевине Југославије Телесно васшггање код ime било je препуштено сасвим приватној иницијативи па смо имали апсурд, да се у једном народу омладина телеснго, а уз то и духовно ©асшгга у неколико праваца. Постојале су у главном три организације које су се бринуле за телесно васпитање. Југословенски Сокалски Савез био je најјача организација а истовремепо и једина, која je своје приладнике одгајала одувек у духу чистог интегралног југословенства. Друга оргапизација био je Хрватски 'С!околски Савез, који je своје принаднике васгштао у племенском, хрватском духу n трећа Орложлса организација, која je евоје припаднике васпитала у верском, католичком духу. Дш;ло три еуиротна правца, који 1гису моглјг имати додирних тачака, У све трт оргтшзације васлиталн сс омладина, даадс 22 будући југословенски народ. Јасно je дакле да je рад неких организација био противан нашем јединству, стапању племепа и стварању јединспвеног типа човека—Југоеловена. Зато су основни интереси државног и народног једпнотва захтева.ли, да ое питање телесног васпитања регулише н доведе у склад са тим интерееима. Његово Величанство Краљ на предлог Краљевске Владе ирогласио je на дан 5. децембра прошле годинс Закон о Соколу Краљевиве Југославмје, којим јо ударен основ једпој јединстевној соколској органазацији под називом »Соко Краљевине Југославије«. Уједно je тада Њ. Б. Краљ усвојио прсдлог Госиодипа Предоедпшт. Министарског Савета, да на челу Сокола Краљевине Југославије бу- �дс ваада Наслсдннк Преотола Његово Височаиетво Пкгар. Чланом Сокола Краљевине Југослашје може постати сваки дорастао и непорочал наш грађашга a осим редовних чланова постојаће деца — соколи и соволп — нараштај. Соколу Краљевипе Југославије могу прииадатл ученици свих народних, грађанских, средњнх, учитсљсклх и стручних школа. Законом се овлашћује Министар Саобраћаја да пропшие урсдбу о повластицама иа државним железницама, бродовима и остодим државним превозним средспвима за чланове Сокола кад путују no ооколским пословима. Исто тако се овдашћујо Министар Bojim и Морнарице да посебном уредбом прогшшв олалшице у погледу обвезе служења у кадру за члаиове Сокола, Овај закон je од непроцењпвс важности за н ат целокупет парод, исто тако, како je важно телесно и морално васпитање парода, Roje ће од сада бити јединствсно, јер су све постојеће организације, уколико се нису стопиле у Соко Краљевине Југославије, већ распуштене. Потрсбно je да у нову организацију Соко Краљсвлне Југославије стумимо сви тако да ова веома корисна и потребна оргаиизација у себи окупи читав југословеиски народ, Нарочито Гајретова омладииа свих школа требала би да одмах приступи у Соко Краљевине Југославије, тпм upe јср на челу Сокола стоји Његово Височанство Престолонаслодник Петар, локроритељ Гајрета, PRIVREDA Dipl. agr. М Fazlagić Gnojenje voćnjaka Zemlju oko voćnih stabala treba uzdržavati čisto, treba ašoviti i prašili. To još nije sve, jer zemljište mora da imađe u sebi dovoljno hrane i vode, pa da nam voćke rode, (plod da bude razvijen, zdrav sočan, lijepo bojadisan. Gnojenjem obogaćujemo opet tlo hranom, vra­ ćamo pravo govoreći onu snagu, koju je iscrpite dajući nam svoj rod. Svaki rad, kojim se koristimo mora se platiti, sve pozajmljeno mora se i vratiti. To je pricip sve proizvodnje, sve veresije. Njeguje li gospodar svoj voćnjak kako treba, on će mu se i isplaćivati, u protivnom ako ga zanemari slabu će korist vući; biće mu bolje, da ga posve iskrči, a zemljište drukčije iskorišćuje. Skrajnje je već vrijeme, da naš seljak dođe k sebi, pa da uvidi da je voćarstvo kultura koju treba intenzivno podizati, ne žaliti ni velikog truda, stalne i ozbiljne pažnje, pa i (potrebne svote novaca. Stari način voćarenja grdno nam se osvećuje; prvo je po­ čelo sa Šljivicima. Za njih možemo računati, da su većinom propali. Kriva je sočna uš, odgovara Čitalac. Da, nije ni ona nevina. Ali glavna je krivnja u neu­ kosti, površnosti i nehaju našeg voćara. Pri sa/dlnji se ne vodi računa o tlu i položaju zemljišta, sad'i se pregusto, rupice su tolike kao za krumpir, voćka se posadi kako bilo. 0 toj voćki miko poslije ne vodi brigu, ne obrezuje je, ne okopaje je, o đubrenju ni govora. Gazda čeka samo na rod, to mu je glavna briga. Voćnjaci, utemeljeni i uzdržavani pri lošim okolno- stima, nijesu jaki, izdržljivi i otporni pa podliježu lako velikoj napasti kao što je sočna uš. Imao sam ovdje u Podrinju, gdje su šljivici užasno zaraženi, jedan šljivik u svome susjedstvu, a jedan nešto malo podalje. Moj susjedi, inteligentniji i napredniji voćar, slu­ šao je moje savjete očistio je, obrezao i prorijedio svoj šljivik, okopao ga, pognojio i prskao. U jesen ste mogli vidjeti kako mu se stabla modre od bogato natovarenih šljiva. Ostali susjedi imali su vrlo malo šljiva, sitnih, jadnih i počađalih. Mnoga im stabla već su poništena. Traži i slušaj savjet stručnjaka 1 »Gospodarevo oko konja goji«, pa je prijeka po­ treba da voćar svaki čas pregledava svoje voćke i bistrim okom vidi i razumno učini Što im je po­ trebno. Pravilno i uredno đubrenje te zalijevanje pot­ pomaže stvaranje drva, lišća i ploda — kako po kolikoći tako i po kakvoći. Uslijed nedostatka hrane i vode lišće Žuti, još sitno i nerazvijeno voće nam opada. Suviše đubriti opet išlo ne vailja. Previše stajskog gnoja, osoke i zahodnog gnoja prouzrokuje bolesti. Tako isto ne previše đubri krečorn ili pe­ pelom, te fosfornom kiselinom. Voćka neka se tako razumno guotji, da pri tome dobije sve što joj je potrebno za prehranu. Ako je tlo još jako, nije dakle izmršav’ielo, ne treba ga prvih godina niti gnojiti. Glavno tlo mora se gnojiti materijalom brzo rastva­ raj učim i za voćku prihvatljivim (upotrebljivim). 23 �U našem kraju viđamo stare, već uginule voć­ njake. Mnogi takve voćke povade a odmah na isto njeno mjesto meću drugu mladu. Nema izgleda u uspjeh takovog rada. Princip je kod zemljoradnje, da se plodine (kulture) mijenjaju, jer višegodišnjom sjetvom ili sadnjom iste kulture tlo se jednostrano iscrpi. Takovoj sadnji ne bi mnogo pomoglo ni bo­ gato đubrenje. Najbolje je dakle osnivati nov i ure­ dan voćnjak. ZemPjište lijepo premjeri, propisno isplaniraj i pristojne rupe iskopaj! Ako u tom poslu nisi siguran zovi stručnjaka pa se poslije nećeš ka­ jati. On će te nasavjetovati i pokazati kakve ćeš (zdrave i lijepe) voćke i kako posaditi. Stari voćnjak treba iskrčiti, a svo drvo — leglo sviju voćnih šteto­ čina i bolesti, treba na licu mjesta odmah opaliti. Lijepo iskrcen i očišćen voćnjak se zaravna, rupe mu se zatrpaju, dobro i gusto nađubri, pa onda duboko zaore. Sij krompir, žitaricu, djetelinu i t. d. Učinak stajskog đubreta je trostruk: đodava zemlji hranu, fizički je popravlja i preuređuje, a konačno u stajskom đubretu je mikroHora (bacili i dr. sićušni elementi) potrebna za aktivnost zemlje. U glavnom za stvaranje organskog dijela (onoga, koji se dade spaliti) stabla potreban je dušik. Toga imamo u stajskom gnoju, osoci, čilskoj salitri i sulfat — amoniaku. U zemlji se nalazi uvijek u manjoj količini nešto kalija i fosforne kiseline, ali za osiguranje eksistencije drveta treba zemlji toga još pridodavatl. Kiseline fosforne imade u stajskom gnoju zahodnom, koštanom brašnu, superfosfatu, Thomasovoj drozgi. Kalija imade u stajskom đubretu, mokraći, d r­ venom pepelu, kalijevim solima. Vapno (kreč) koje kao četvrti elemenat za pre­ hranu biline dolazi u obzir, nalazi se u zemlji obično u dovoljnoj množini. Iznimku Čine kisela i vlažna zemljišta, bare. Takove po odvodnjavanju treba k re­ čiti, zasijavati paljenim krečom ili peipelom. Elementi koji pomažu ova 4 gladna (dušik, fos­ for, kalij i kreč) jesu još magnezij i sumpor. Ma­ gnezij je u kalijevim gnojivima, a sumpor se đtodava u sadri (gipsu). Djelovanje gnoja ovisno je o zalihi elemenata kao i o fizičkim svojstvima tla. Pri rastvaranju đubreta pijesak je neaktivan. Glina opet upija raspuštena gnojiva, hvata najmanju humusnu česticu. Vapno u zemlji rastvara i gnojiva i minerale. Zemlju, koja imade u sebi suviše kreča, zovemo i gladnom zem­ ljom. Pri izboru đubreta pazimo: na sastav tla, mno­ žinu đubreta, te što je točno potrebno jednoj biilini. Po učinku dijelimo gnojiva na; 1. Glavna (apsolutna). Daju voćki potrebnu hra­ nu, tlo fizički urede, sadrže mikrofloru. Stajsko đu­ bre, kompost (mješanac). 2. Relativna. Prinose samo hranu. Umjetno đubre. 3. Pomoćna. Poboljšavaju fizički tlo, ueinkuju i na prinos. Na tlo previše gnjecavo teško ilova sto, navlači pijesak, zaori ga! Tlo će biti toplije zračni je i za rad pristupačnije. Pješčano i lako tlo, mršavo i suho, popraviće se miješanjem ilovačom. Stajsko je đubre najbolje, seljaku se proizvodi doma, pribira ga sam pa ono mu dođe i najjeftinije. Isto imade u sebi sve što je biljci za hranu potrebno. Osoka mu je isto dragocjena. Naš seljak općenito go­ spodari loše, pa u to spadla i njegov rad o prikupljanju đubreta. Staje nisu tople, zračne i podesne za stoku, steljivo je nikakvo ili nedovoljno. Ne vidiš izidamog modernog đubrišta, niti jame za osoku. Gnoj se svu­ kuda razasiplje, vjetar ga isušuje, po dvorištu teče csoka, kiša je raznosi po putevima. To je velika gr ješka, nemarom gubi gotov novac, jer samo valjanim i pametnim radom i dobrim đubrenjem osigurajemo rod svojih polja, Kad uljegneŠ u dvorište takovog težaka, Često puta i najbogatijeg u selu, ne samo da se zgroziš radi štetnog manipulisanja sa đubretom i osokom, mego i radi užasnog nereda i nečistoće oko kuće. Dobiješ odmah sliku kulturnog i duševnog stanja toga čo­ vjeka. Čistoća je pola zdravlja, kako za čovjeka tako i za domaću životinju. Samo u zdravu tijelu zdrav je i duh; samo zdrav težak odgovoriće svojim napornim dužnostima. Zato seljače, gradi zdrave stanove i sebi i svojoj stoci, uzdržavaj besprijekornu čistoću u kući i oko kuće! Kako ćeš izgraditi valjano i jeftino đubrište, pitaj svoga sreskog agronoma! Zemlja je izmršavjela, pa pored pametnog gazdovanja sa đubretom treba i stoku bolje hraniti. Treba zasijavati što više djeteline, lucem e grahorice, ku­ kuruza za krmu, stočne repe i t. d. Njegujući i b ra­ neći bolje stoku, držeći je u zdravim stajama, sterući poda nju dovoljno slame, papradi, lišća i t. d., a ure­ divši valjano đubrište, imačemo više gnoja, popravi, ćemo naša izmrcvarena polja. Stajsko đubre (goveđe, konjsko, ovČij,e i svinj­ sko) imade: 0.6% dušika, 0.3% fosfora, 0.6% kalija i malo kreca. Hranu iz potpuno istrulog i razmrvljenog stajskog đubreta biljke će prim ati odmah i izravno. Takovo se upotrebljava pri sadnji voćaka. Nezrelo đubre ne smije doći, pri sadnji, n a žile. U jame će se metnuti nešto dulje jpred sadnjom. Inače toplo i svježe đubre nikada se ne uzima. Hladnio i ako posve još nezrelo dade se upotrebiti; sadeći se žile moraju zemljom pokriti, a ispod! površine jame takovo đubre se naspe. Da se ne isuši, pokrije se ostatkom zemlje, �Stajska ili zahođna osoka upotrebljiva je, ako se razrijedi vodom ili glinom. Najbolje će se prak­ tično iskoristiti ako se njome zalijeva kompost. Gdje su povrtnjaci ili blizu kuće, treba svatko da imade gomilu komposta. Na istu se baca pepeo, otpaci kućni i kuhinjski, strugotine kreča, ostrugano blato, lišće . i otpaci povrća, korov iz bašče i t. d. Tu gomilu treba dok ne dogori (izagnjije) nekoliko puta pre­ kopavati. Biće osobito dobar ako ga zalijevamo osokom (pištevinom). Zahodno đubre je vrlo dobro, njime se može gnojiti direktno ili razrijeđeno i miješano ilovačom ili kompostom. Relativnim t. j. umjetnim, kažemo i đopunjavajuća gnojiva, jer nam ista 'dopunjuju stajsko đubre i kompost. Činjeni su mnogi pokusi, pa se je došlo do toga, da jedno voćno stablo za svoj 1 m2 stanovisne plohe treba 10—15 grama dušika, 10 grama fosforne kise­ line, 15—20 gr. kalija i 40 grama vapna. Primjer i račun. Odvod jednog stabla u visini prsiju iie 40 cm. 40 cm X 10 — 400 cm2. Kvadrirano (400 X 400) = 16 m2. Dušična gnojiva pomažu otvaranje lišća i l'jetorasta, produljenje i debijanje sviju dijelova voćke. Uslijed suvišnog gnojenja, stablo biva: prebujno drvo i lišće netfJravo i neizdržljivo/Cvjetni pupovi, смаеј i mladi plodovi opadaju. Kalij je drug dušiku, pomažu mu ipri stvaranju i zidanju drveta, pri tvrdoći i zrelosti istog. UpiHvfSe na tvorbu Šećera i arome (mirisa) voća. d im Od gnojenja fosfornom kiselinom zavisi množina cvjetova kao i ploda, te obojadisanja istog. Vapno dava voćki i voću otpornost i osiguranje za slijedeće godine. Najvažnija dušična gnojiva su: čilska salitra 15—16% dušika, te sulfat-amoniak 20—21% dušika. Dušična fosforna gnojiva: sirovo ili prženo koštano brašno 22% kis. fosfora 4% dušika, peruquano (slično kokošijem) 8% dušika, tonko fosfora. Najbolje djelujuće đušiono gnojivo je čilska sa­ litra; djeluje odmah. Ra zasipa se na proljeće za vlažna kišna vremena. Na 1 m2 stanovisne plohe dava se 20 grama. Zasijana površina se zadrlja. U manjoj množini dava se i za vrijeme vegetacije. Starijim voćkama davamo salitru, ali mladim nanovozasađenim daćemo opet sulfat-amonijflk, jer je njegovo djelo­ vanje trajnije. Njim sijemo nešto više. Koštanog ili rožnog brašna dava se 100—150 grama na 1 m2 stanovisne plohe. Kalijeva gnojiva su: Kainit (12.4% kalija), koncentrisana kalijeva gnojiva (20—40% kalija), kalium-ehlorid (15%), te napokon kalium-sulfat (48.6%). Pri gnojenju mršavih lakih zemljišta (pješčanih) uz dušicno i fosforno gnojenjje ne zaboravimo i na kalij. Kalijeva gnojiva daju se 100—200 gr. na 1 m2. Sije se na jesen ili zimu, te se i ona zabrljaju. Drveni pepeo dobro je gnojivo, imade u sebi nešto kalija. Bacamo li ga na teška ilovasta, gnjecava i vlažna zemljišta, ista postaju toplija i lakše obradiva. Od fosfornih gnojiva za voćarstvo najviše dolazi u ohzir Thomasova đrozga: 12—22% fosfor, kiseline, 50% vapna i 12% željeza. S njom se gno-ji u jesen, dava ae U,do 500 grama na 1 m?. Vapneno gnojivo djeluje u glavnom na polje^šavanje zemljišta, osobito teškog ilovastog, te raspušta korisne minerale. Ograničuje prebujnost lišća i dr­ veća, pomaže k zriobi, ozdravlja voćku i voće, za­ branjuje širenje raznih bolesti nametnica i štetočinaca. Kreč voli osobito voćke košpičavog ploda (trešnje, šljive, breskve, kajsije i đr.) te orahe, Vapnena gnojiva razbacavaju se i zadrljaju zimi. u Pored suhih gnojiva upotrebljujemo i tekuća. Ima ih raznih: 1 kg goveđeg gnoja sa 30 1 vode 1 kg ovčijeg gnoja sa 50 1 vode 1 kg kokošijeg gnoja sa 80—100 I vode 1 kg drvenog pepela sa 30 1 vode 1 kg čilske salitre ili kainita sa 1000 1 vode 1 kg superfosfata ili sulf. amonijaka sa 500 1 vode 1 kg koštanog brašna sa 400 1 vode 1 kg žele galice (Željezne) sa 750—1000 1 vode 200—250 gr. kaliumsulfata, 1 kanta osoke sa 500 1 vode 250—300 gr. drvenog pepela i 1 kanta osoke sa 50 1 vode. Takovim gnojivima gnojimo za vrijeme najbujnije vegetacije. Na obvođu krošnje izvrtimo jame 15—30 cm široke, 30 cm duboke, od sebe udaljene 50 cm. Iza zalijevanja jarci se pokriju sitnim slam­ natim gnojem. S Jesam li se, u korist Gajreta, osigurao kod osiguravajućeg društva „Dunav”? 25 �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Акција за интенаивнији рад међу Гајретовим чланицама у Сарајеву. — Избор новог одбора У пегак 10. о. нј. одржата je оначајна скупштнпа Женског мјесног одбора Гпјрета у Сарајепу у свмна просторпјама Гл. одбора. Скупштпнн су присуствовале прехо 150 госпођа нз свих муслнманских кругова. Било je rocnoba од најстарнјег доба na до младкх дјевојака. Скоро сва муслиманска женека иителигенција прпсуствовала je скушптини. Ha ову скупштпку бнла су позвата п друга женека друштва у Сарајепу. Доброгворну Задругу Српкпња заступала je предсједипца гђа Mapa Љубпбратн!!, Јока Шиљак, Авка Каран; Ro­ ne Српскнх Сеетара претстнвљлле су гђе Гојковп)!, Mapa ПрibBTOBHh, Рпјка Даплдоввћ; Матерпнско Удружеље гђа Др. К. Радулашки; Женоки Покрет гђа Анфелковић нова предсједпица Покрета са одборнпцама; Јадранску Сгражу гђа П, Си«nh. Скупштину je отворпла Предсједннца Шемса Ханума Ченгић к подпјеллла рнјел гфици Нафаји Баљак тајплцп, која je у ллјепом иапјештају пзнпјела рад друштва п паглеспла дд се свукуд осјећа пнтерес аа Гајретпв рад. «е ла Гајрет поред својиг 8 иитернага ла мушку дјецу пма сада н женеки дом п два дома аа гаегрте. -Нагласила je да Одбор Женског Гајрета треба да буде средиште око кога he се стваратп правп npocDjerTUO-хуманн vn ЛцНјалпи рпд. Послије извјештаја тајнпце узела je ријеч гђа Јованка UJiiiai;, рефергит сг-ц. полкг.".:" ба::"Г.с т;*ја у Laj jeli)' илјбол^ tlo-iiiuje 6Hje,v.'"v i F am aигре cnpotime, a нарочито дјеце. те Jr елррспл* onaj говор И у нашој држави послнје оелобођења ocjena се један жив рад жеиа. Поред бтарпх друштапа стварају с« и нова и наша држава данас броји пракс 500 жсггких удружев*. Oba та друштва рпле и својим добровољнпи радом пиве велтпч услуге друштву л држави. И\вд само Јсдпн иедоеггатак код нашпх друштава a то je тај. да пу у већпнп случајева удружења на вјерсвој п племепекој осВови n да ге nebHHa баве вултурно-ггроспјетнпм радом. л мање гоцнјалнпм. Cftpajeco no сиоме женгком раду је^Брло снмпатнчно, јер у њему поред племенекнх друштава има друштава гдје сарађују жене пнгх вјера и свнх племсна. У Сардјеву je поред проевјетно-културног рада раавпјена п соцпјална акцпја. коју помаже традгка општпна п држапа. Овдје се kuj nac ocjeha еамо једаи педостатап, a тај je неоргавилопаноет нпше муслвманоке жене. Да наша муслпнанеха жснл стоји јоти no страни ннје чудо, јер п>вн иачнн живота није joj дозвол>авао ла гтупп у рсдове нас осталих мена илп ла створи посебле своје оргаппаације. Алп д(ок на Једпој trpanu муслпманска боље стојећа жена отоји no странп п ne узнма учешћа у рјешапању социјалппх пигав.п. Bo­ rne се на другој отранп cmapa један кадар муслпмапскс снротпњо, каја с данп Hi дан пропада и чију дјсцу сатпрс голотиња, глад n болести. У Сарајеву ипате један пелнни Орој породица na дјецом чнја се биједа нс може рпјечима списатп. Huje рнједак случај да мајка ta троје дјсце под камсном у пеДипп стплују. Huje риједак случај да породпца етанује у шупн кроз коју потон до кољепа прогјсче. H]uo су чести случајевл гдје отпц n мпјка леже од туберкулоао, a дјеца одају около и npoce да бп прехрапили еебе п cnoje болесие родитељо, Дјепа муслимписне пјсроисповјости пропадају па свакон нораку, Јер су прелуштепа улици. Tn дјеца одају сс клатареп.у и пуне полпцијске ancanc. Ha онда mije чудо, пад 26 слаки дан читатс да малољетна дјеца поћу лаваљују на ду^ане п обнјају рпдње. У посљедње вријеме ту дјбЦУ tnacaDa Заштита Дјецв те пх смјешга no раанпм устапооама, прехрањује удјечјим трпеаама, шаље на лијечење, али све je то још мало ирема броју дјеце, којпма се noMoh мора пружити. Мени je суђено бпло да се у ослобођеној држави пасветнм соцпјалном раду баш овдје у Сарајспу, гдје je муслиманеки дпо нашсга народа у већпнн ii гдје je муслиманска cnpoтиња наЈмногобројнија. Сва та сиротшш прешла je преко иојих руку. Учпнила сам колпко caii могла учпнитн, али ннсам моглд учинитп све. Коме нпсам мотла помоћи, ja сам та лпјепом рпјечп утјешила, те je отпшао задовољан. Баш ради те многобројне спротиље ja сам данас дошла на ову скупштипу да Вас замолим дд Гајрстов женскн одбор окупи око себе муслнманске жене. да се створи једка јака женока оргп~ лпзација коју licuo п мп друге nv’eiie помагатн, те да се поведе акција око спашавања многоброЈне сиротвње. Ту акцпју бтт помогла власт ii друштБо. само niene треба да уложе своЈе срце н евоју мајчину љубав. Ни племенска ни вјерска разлика не треба да ппс внше дијели, јер ми смо вћерл једног народа в сестре једне крви и једвог језииа. Свака ид n»e треба да принесе своју жртву na макар она и најмаља бпла за опште добро, јер noja je ворист, ако мп друге вјероисповједи збринемо cne nanre бриге n ааШтитимо сву нашу дјецу и сиротпњу. a остану неааштићена дјеца n спротои.а МЈЧЛпманске вјере. Вашс непоље треба да и нате невоље, a ваш бол п наш je бол. Окупите све nyслимаиске жене, које неће впма идчте ви lMiMa, само се окув*те Ha заједнички рпд a Mu ћемо вам у сарадњн noMoliBn. ГГослије гавора гђе ТПиљак прегало се на попуљввање одбора те je лаабрато 5 чланова, које су саставпле лпсту. Лнста je прпмљена једноглпсно и у одбор су тп.пе слпјсдеће rtje: Одборнлце: Шенос х. Ченгић, Џул. х. Лутпо, Др. Радулашкн, Др. Ха.тоа Хасапбеговић, Мемнуне х. Мутевеллћ. Хајрвје X. BucepoDiiii. Есма х. Дубраввћ, гђнце: Ема Лутво. Нафија Баљак. Нејри ЧенгиД. гђе; Атпфе х. Ватрељак, Сејде х. МехмедбатвК Хиипбе х. БушатлиФ, гђица Распха Биеероввћ, гђа Јовапва Шнљак. Замјенице: гђе Халида х. Реповац, Хашеме х. Курт, Airaia i. Ченгпћ Нојре х. Сарицпћ, Зекија х. КобиФ. Хабибе х. Арнаутови)!, Фатма х. Јаловчић. Надзарни одбор: гђе Ферида Кукић. Ата Зплџик, Римиза Махмутчехајп}!. Пошто се iraafipao одиор узела je ријеч гђпда Внда Чубриловнф, рефврепт домаћнчнпх школа. те je говорила о проевјећиваљу муслпмапоке лгенс na селу п у траду. Изнпјелл. je евоја лична опажаљк. о талепту и способпостима муслпманкс, noja je епособна да у платно уткива п neae дпшге ma­ pe н да пјсва дивне пјеснс којима сс с.пушалап заноои. те јс способна да учи п да прима просвјету n нултуру. Тђппа Чубрнлавић 1I3H0CH, да муслиманске сеоске жспе са одличнпм уопјехом спршавају домаћичне школе n аа cne поппзују пнтерес, rc je сванано потрсбпо да сс муслпмппоке Hftne оргпнизују и попеду акцију око npocnjehmiaiMi. Послпје tora скупштина je закључспа ima ноје je одр/нана чајанка, im Kojoj су присустповпле гфа Ружпца В. Поповић о.упруга г. бапа, гђа генерала Калафатовнћ, гђа Др. Хпмнбоговић, гфа гепервлл диппзије, прсдстаплице жснскнх оарајепскнх удружеиа и мпоге друге госпође свих njcpa и племспа, Чајлпка јс трајала до кпсло у вечс. �Мјошовнти ИЈевачки збор отпјевао je иоко:п1ко лијепих Oua скупштнна Гајретоипх члаиццп je јсдиа од иајпнпјесама, a онда одпграпа дјечпја драма »Пропаст света,. У тересантнијих ж енскм скупштина, ш;о зпачн да се и код свему се одржавао пожељени труд младе учтељице, поју je нашнх муслимапки војаипла воља аа ваљан просвјетни и сопубллка одушевл>ено поадрвпила бурнпм аплаузом. цијални рад у народу. Чиљеиица да су у нови одбср бнране Иаа програма настапљено je весеље уз свирку и плес. и неколике познате просвјетнс и соцпјалне раднице, које Младеж je играла у колу, n старији настаппли малопрвје играју пидиу улогу у јавном жлвоту у граду Сарајеву, допрекинутв разговорс. каз je да he се жеаеки одбор Гајрета својим радом моки изједначкти са радом осталих женских друштала. Oko пола нокп почела се публпка разилазмти, задоНа ов.ј чајанци дороваше прплоге слиједеке гђе-гђице: вољка п души гајећп наду за нову забаву и вољу за даљ1Ч! По 200__Днн,: Бшгаца, Ружица Konomih и Ерна Сарад. Млада je учпгељпца све пепраЕалд са оомјехом на уснама, у срцу се веселећи за успјех, јср je то, може се pehu, лом; no Дин. 100.—: Каните х, Флдилппшић, Тузлвк—Бакрибеговић, Добротворна Задруга Српкиња, Сафије х. Чекро; ло први плод њеког рпда. којч je П01књела па пољу рада аа Гајрет. Мн joj и овом прпликом честичаио п желимо среће n Днн. 00.—: Олга Вучикепик, Хафе х. Шахипагић; no Дпи. снаге у раду, а попрх свсга уппјек уепјеха у слим подуаеSO.—: Мемнуне х. 'Мутовслић, Вуппца Сироиић, Зекнје х. Ka­ luiKi. Ч. uči.monah. Зумрут х. Борић. Атлфе х. Башчиушевић, Мунпре х. Муфтн(), Ajunie х. Чеигић, Фахрије х. Фочо, Насихе х. Шахнцагпћ, Нађије х. Мухнбић, Хттиа х. Kiipjmh и Слда АлНове повјеренице у Бочком калај; no Днп. 10.—: Др. Халка ХасанбегопиК КарахасаиоНа предлог Мјес иог одбора у Врчкои пмеповане су стшт nnV., Вида Чубриловпћ; no Дин. 30.—: Хаснпја Берберовлк, дапа па nonjepeimne Гпјретп у Брчком гђице Месрура Ку ч у Ашидс х. Cmuipnh, Зулејхе х. Денпшлић, гђд БокоњпК Али а л п ћ . f.beriim предсједипка onhime n ујсдко предсјсдшша н а с х. Кучукалић, Зехра х. Ћурчпћ, Фатппе х. НадиИ. Ајишс х. Мерхемпћ, Хнба Сврзо. Сеније х. Спохо, Ваеви х. Сочо, ^ Ћул х. Сочо, ПТехааде х. Башагпћ, Фатиме х. Haiunh Хајрпје« х. Арлфходић. Фатиме х. ЈаловчиЕ, Зелкије х. Кибић. ТГфста х. ТатиретЉ. Хајрнја ТТашчК Давидовпћ; no Дпн. 20.— ДпpirnKa Деспић Н. Н.. тђа Талар. Гпна TpfcnB. ./дила х. Дппдар, Зулејха х, ЋурчпК Пошлшћ, КртвевпХ, Miipa Васиљсвпћ. Дика Пилав Хатпџе Кпсумагић, ФлгиЛ х. Сердаревпк, Ешреф х. Capirh, Ајпша х. Зплџнћ. гђа БожовиК Ружпда Шеnnh. Н. Н,. Н. Н.. Н. KiU'vManili. ТолрровпК ПрљатовиК Др. Рпдулапгхп, 3ex]ia х. Зеловхасок. Змснра Суџука. Нлфпјс х. ШахпнагиК Mejpn х. Шпхилапгћ. Н. Н , Нафпје х. Препде; no ДнИ. 10 —: Алпћ, ГојкбвпК Зале X. Тува. ТЈул. X. KocoBith. Po6nh, Б. Шахпнпгпћ. Фат£ х. Кошарлк, Нејра х, (Jipntrnh. Ђерпмовик. Н. Н„ Жегалоп, гђа Ђуковик, Kom. Мирш. Bavбулогпћ; Дин 5.—: Н. Н.; Дин. 56.—: Тузлпћ Факетл х. УНенски пододбоо Гајоеша у Бихаћу If'l— -Л лрлредио je у суботу 6. децелбра 192B. год. у прооторијама Гајретовл поивпкта своју луЕну аабаву«, noja je. K a ­ no материјално — још бољс моралпо — уЛтјела. Вриједна рпдеипца Гајрета. сада учитеЈДНпа. a прије пптомпиа љеговп. гоепођчцп Рассма Зјакић, noja je како треба схватила cnoje звпп.е п дужис«т. како према свомс добротвору Гајрету — чнје пдеје наетоји на сваком кораку дп прошпрп — тако и према гвоме народу, поред свега nanopног рада у школи успјела je. да са својим молггм ученпцамо n ученицпма припремн тако лпјеп програм. да je све врпоутне аадивпла. Публика je, no обпчају оваквих оабава п оијела, п опет бпла само — женсгш. Поред многих муслиманских жена к лјепојака био je лнјеп број и цпјен,енпх госпођа п госпођнца na града, које су и овом прилпком укааале почаст нашем Гајрету п својлм прииуотвом увсличале успјех и љг-поту one пабаве. Сала je бпла пуна као шпп. Водио се жпв разговор међу госпођама Koje су ее уполнале с нашим женама преко честлх сијела н забава н мало помало прлблпжиле им се п аадобиле њихово повјерење. Раоговор ое прекпнуо доп je трајао врограм. Тачке оу програма иавођепе паравко n лнјепо, те су оставпле пријат, n утисак у публпцп. Нарочито je лнјепо редитовпна пјесмпца »Мати« од Boj. Илпка, коју je деклпмовала једна ученпца IV. разрода оспопие школе, н мополог »Ja знам тајну чуватк«, који je процорео бурап сппјех код врисутпих, Г ђ и ц е М е с р у р а К у ч у к а л и ^ (д е с н о ) М у р у в е т а Х а џ и а л и ја п г ћ Мјесног Одбора, те Мурувега Х а џ и а л и ј а г л Ф , ккерка управитеља II. вар. оен. школе, које су до сада већ скупиле 42 жспска члона. Ииеповане повјеренице су ученице niiimvuije, те су сс н поред својпх школскпх дужности радо одазвале поаиву Одбора и одмах кредуле на посао. Главкп je Одбор пстпм доставио декреге, правпла п упуте аа даљњп род, особнто на оснутку Женског Мјесног Одбора у Брчком. Новоосновани Мјесни одбору Ластви (срез Требиње) 29. децембра 1929. одрвсаиа je скушптина члаиова Гајрста у JIoctdd у сврху оснпванл Мјесног Одбора. Скупштнин je прпс.усшовало око 40 угледних људи из опћине Лаетва. Скупштпну je отаорпо п водпо г. Aro Шеховпк, а исиред Мјесног Одбора у Требпњу прпсуошовао je г. Хусеин Толпћ, чип. среског начелства. Г. Толић je у свом подуљем говору образложно прпсутппм рпд Гојрета од његопа осиутка на париокално културноп и економском подизмву муслимана у Б. ц X.. те прпсутнпм доказао да je пеопходно потребл. 27 �.-(a ce и у Ластпи освује Mjccnn Одбор, Ш10 су присутнп јсднолушно п с одобрапањем прнхоатнлн. Г. Касвм Деиирови1| пзнно je присутнпма у свсн говору од какве je важности и потрсбс огнппање Гајрета и моли да ce беа оклијевања прсђс ntt рад н Лијмке o.iocpu. У олбор су лзабрана гг: Прсдсјсдник: Ибрахпм Оллкопић, трг.; иотпредсједник: Садик Hepinrarirh, onuiT. начслнлк. секретар: Касим Демк pouiih; благлјннк: Хаф. сф. Мурат Бешовић, иман; одборiintlic: Саднк Биједић, Хплнд Eerounh li Садик HehiipoBith. имам. Н адзојши одбор: Мурат h'piinnh. Хаф. еф. Зубчеиић и СулеЈМап еф. Дураковпк. Скупшшина Мјесног Одбора Гајрета у Гацку Ha 5. о. мј. вдржпнА je извавредва скупш тпка Mjecnor Одбора у Гацку на којој je након гтрочнтања пзвјештлја свпх одборпнкл, тлбр нн слпједећи hodu одбор: Предсједппа: Адем Шлковић; потпредсједннк: Хамдија хрустановнћ; тајнттк: Ахмед Чамнара; благајник: Еешо Паiniih, члановн Лег! функције: Суљо Taaomih. Назиф Куртовић п злијснпи: Ибро Tanonnh. Надаорпп Одбор Адем ПошковиН, Авдо Звлздик ii Хаџо ТпвошФ. Новоосновани Мјеснн Одбор у Какањ-Добоју дсцемора пр. г<гд. одржали ру чл Л о в н у Какшв-Добоју KOBCTiirvnpajyhy (Јјупш тпну у сврху освпппња Мјесиог Одбора. Скупш тини je лрисуствавлло PO ocofin. a иа Ввсоког су били прпсутнн: Хлмдија Тахмпшчија, Мустафа Uiujuih Абнд Фртуна II Муло Кпзић. . i Исвред сазшшчи оти^ра слувш твду _VIyjo Кудовић« тумачн ( врху гастаииа. те пр^дллже за предсједника нвупштпне г. 'Гахмншчију. ла" аапшЈвнчира Захвда Харачвћа, досадањег лскјереника. a ла всрификагоре гг. Абида Фртуну u Мулу Kaiirhii. што сдуТшгглпа и n p irn . Г. Тахмвшчнји 110сл|[(б“ поздрава прксутвшх у д ја е и говору оцртлва вапоре Гијретоилх раднвка за Hamom г | ц . иијом будућноств. Прдказао je и лсторкјат осиутка Гајретп. — Г. Ф|ггува говорв (i у с п јп п ч ц , Гајрста до рлти. послнје рата u о цпљешша п.егивим у будућвоств. — Г. Мустнфа Џафиh иолв првсутке да што Diiiiie раде.за Гајрет. Нза Toru je Ј.авд. одбор изнио лпгту ловог одбора у који су уввшда гг.: предсједвнк: Хуселнбег Ja(flapcnaxi]h. потиредсједник: Мујо Куловић, секретлр: Мустафа Догдибеговнћ, благајнвк: Aro М ујаглћ; одборннци: Ахмед КулоплК. Селвм еф. Мердавипић jr Мустафв Козло; замјенпци: Суљо Нмамовпћ, Еејспл Сппхић. Омер Харачпћ, Сејфо Кулопнћ ii Назпф ЏафнК. Надзпрпм Одбор: Исмст Имамсшић. Лутфибсг Чалук ц Алнја Гога. Новоосновани Мјесни Одбов у Прачн 3. о. мј. одржали су улвсани чланови 1'ијрета у Нрачн гкупштину у сврху (иннвања Мјссвог Одбора Гајрета. С купштииу je OTiiopiiu n но.чии иодиачелник r. Мухамед Јахић. У одбор су илабрата слијгдећа гг,: Предсједвлк: Мухпмед Јахвћ. потиредсјодник: МушаиCer AxMei6eromih, секрстар: Мпхо Хота: благајник: Фсхим Ахмотбегоивћ, одборници: Лптиф X . МуратоииК Касвм Jnxnh u Зајко Кпллнац. Зпмјевпди: Ахмо Ахмстбегопић и М.ухзрем CenoBiih. Надзорни мдбир: ТЈорђо Церовива, Сејдо i Si. ручпја и БеЈшр МухоииИ. Са скупштипс je опшслит брзојал )I>. Kp. Ввс. Нрсстололоиаследапку Петру Пок|К1ПИтел.у ]'ајретп и лредсједлнку Главвиг Одблра r. Др Авдн Xaoillnerounhy. 28 Скуашшина Мјесног Одбора у Бос. Градншки Мјеснп Одбор Гајрета у Бос. Градив1цв одржао je II. редовну годишњу скупштиву 22. децембра 1920. у хетел »Onim« у присустпу 43 члана и начелнвка среза r. Војпслава [njuha. Скупштнну je отворио н водпо вршклац дужвостм продсједнвка г. Хоџић Мустпфа-Зухди, У отоутности предсјсдипка г. Оолке Пекувшћа. иоји je премјештен у Невесин.е, Г. Мустафл-Зухдп Хоџић у подЈ’љем гоиору износи истоpujiiT Гајрета у Бос. Градишци у прошлим годпнама, a карочнто наглашујс даиашљс став.е н напредак, који датира од с. јвнуара, т. ј. откада je услијсдио мудрл манифест лашег узпшвепог Владара Њ. В. Краља Александра I., чвји je очкнскл гест послије fl. јакуара ударно здраве смјервнцс у oiihen лапретку наше пелике ОтарГшле. Са овс je скупштине отпослат п поздрав Њ. В. Краљу који гласп: »Мјесни Одбор Гпјрета у Бос Градишцв, са cnoje бројno посјећеве скувштпнп коју дапас одржаје, изражава Вашсм Ве.личавству своје најпскренијс ocjehaje вјершл-ги п одансств кличућп: да niimii Његопо Величаиство Краљ Југославија, да живи Протектор Гајрета Његиво Височапствс Престолонаследипк Петор ir васколиаи Прешппљи Дом Kapnђорђепвка на понос сллиу inora срстног народа«. Након псцрпкпх взвјештаја секретара r. Мехмсда Соколи, блпгајники г. АбдулДСадвра Софтвћа ii реивзирп г. Сафпетбега Кзткдлиопика гкуп1птива једногласво усваја буџет Гајретопа Мјеснвг Одбора у пзвосу од Лчч I3.000.— ч патим прелазн на избор випог одбира. који сс након скулштвне колституиеао оваио: Предсједнвк Мустафа-Зухдв Хоџић. потпредсједник: Азиз Бошњаа, секретпр: Оафпет Kaneranonnh, благвјник: Мехвлд Сокол, одборницн: Ибоахим Хифзи Алагвб, Веселин Гпеjnh н Абдул-Кадир Оофтп11. ЗамЈсници: Касим Џумхур, Хаг«б Бпберпћ, Реџпп еф. Дели1|. Апдо Дубичанлц н Смајл Каi'TMOBiih. Надзорни одбор: Ахмет Кудузовић. Владимир МаTBh п Хифзо Ђехајнк. У »Евевтуалвјамл« иредложио je предсједател. да сс отвошал>е лоспдав,.ч иредсједиику r. Пекушвћу у лнак upiianaiBft в аахвалвостк na псжртвопном раду за Гајрет поздравва депеша, тпто je гкупштшм једногллсво и усвојплл клицаљем: Жвипо г. Бекушић. Новооснованн Мјесни Опбор у Приарену Поијереннк у Призрену г. Мухамед еф. Мудеризовпћ са-шао je скупвипну чланова Гајрета 5. јануара о. r. у nportopuje Окр. Муфтнјства. Повјереник je отворио скупштииу у злказава врије.ме. захвалио te свима присутиим ha одзипу u иредложио за прсдсједатеља скупштипе r. Нусрет еф. Галиба, мудериси, i;ojn te je ii примпо те частп. Ha то je г Абдулах Азлбагић. секрет.ф муфтлјства, одржао 1тредавап.е a ГаЈрету, о спрси Гајрета. лосадањн његив успјех за мивулих 28 гидина, пi..i Гојрета н његоп рад, пиелујуНи на чланове да заједничкп и 6iwtii. ii нораде аа друштпо Гајрет, јер да je он чпрсто увјерен за будући успјех у раду. Г. Мудеризовпћ саитавно je ли. r:-y одбора и предложио je скупштвпп, коју je скунштвпа једнодушно и примнла. Одбор je илабран како слпјсди: Предсједник: Михајло Филинопик. окружни инспектор: потпредсједвик: Мухлмед еф. Мудеризови)!, окр. муфтвја; еекрстар: Абдулах еф. Азабагик, сскрстар вуфтнјстиа; блаrnjniii;: Оадвк еф. Рустем, трговац: чланови: Асаф e<fi. Вехби, трговац, Расим Абидин, бријач н Ешреф Хампд, трговац. Надзорнн одбор: Дичитријс BorjtiHomih, срескн пачслнпк, M ita Н. Шехпвпк држпвнн пмам ц Фуат Савт. трговац. За- �мјеннцн: Фанк 1ТЈериф, фотограф, Иусрет еф. Галиб, мудерис, Бећир Јусуф, трговац, Снван СлнановпН, државнн пмим и Хамднја A. Сокочевић, трговпц. Ha то je предложио Хаф. Халнд, држ. и т м , да се аа замјенике још унесе шех Хаслн Шеховнћ, који fin већином и иаабран као шссти ламјеник. Ha то je муфтија предложпо т ее нађу проеторије за читаоницу, јср je нста необходно вотребва за рид и нипредак Гајрста и да бп бнло агодно да се чнтаоница привремено сијести у npocTopiije Емлн-плшлне медресе, која je празна. док се не нађу подесиије просторијс. Скупштлна јс и oimj предлог једногласно прихватила, влшто je прсдоједатељ пн* кључло скупштину н зпхпплио чланопимл na погјетн. Рад Одбора у Чапљини Гг. Реџеп Хајроппћ, судија и АхметАга Капетанови^ лпаслаШ1цн Гајрета одржали су састакак са Гајретовпм прпјател.нма у П о ч и т е љ у , те je том приллкои сскрстар Мјсеног Одбора пЈк>тумачио приеутним ндеју Глјрета као и уепјех нстог, иашто јо нтсланицпма одмах успјсло да упишу 20 ноштх чланова и изабсру повјереника у особи г. Мухамедаге Ресуловића, коме je Главли Одбор доставио декрет, све тиоканице и упуте ,m рлд. 1\ X. КиuиVi. учптсл*. говорн о вотребп спијссна раДа ирвенствено у центрпиа у којима засвједаЈу мјеснн одбори, јср ла cdmo тако могу се слати вриједне и ллеменита упуте н иницијатшзе на села. Затнм предгједнвк предлгике осннваље попјереништава у Осову, Устипрачи, Соколовићима и Сљедовићима, iuto су присутни једнодушно ттрихватпли и одмах нзабрали људе, који би се лмалп нменовати повјеренацпиа. Рад повјереништва у Челићу (Срез Брчко) Недпвно постАвљени повјсрентс у ЧелвНу г. СулејмпliODBh, учитељ получио je у свом раду слиједеће успјехе: Унисао je 25 рсдовних чланова n убрао Дин, Л04 — чланариие. Сакупио je лобровољних лрилога у нлносу од Дин. 155.— вригодом отворења новор водоводо. — Од жпиежних намирннца спкупл.ено je 406 кг хранс и то: кукуруаа у клипу 227 кг, у зрну 73 кг, a пшенпце 56 kp. Репе je пшунљсно оно 05 кг, лука 4 кг и граха 2 кг. ТТрилоге у Hapanu сшгупљал je ттовјерсиик сам са онд. пмамом Шабан ei|i. Сулејмановићем и ea Мустафом Ибрахимовнћем, 'оииом угл. трговца г. Рашидаге ИбрахнмопиНа, који je сам даровао 50 кг ]1П1сннце. Лналфлбетгкп течај ције одржао услијед тога. што je кгти бво m године оргпнппован, у ком je cn уеијгхоч гвр- У Е л е з с в н ћ и м а , срез Столлц. пдржаса се ллнцнIIIп л о 30 н о .п п ч н и к а . јатлвом Мјесног Одбора пннлфабетокн течиј. којег водв учнМолимо ломеиуту та. сакупљаче да п дадаље порлде аа тељ г. ГолуОић. наш Гајрет a нпјкјчпто oko сакупљан* прплога и уинга у Прилпком вјснчаља гђнце Хабпбе- Муфтнћ са г. Инг. члангтво u ла нач ушппу и нојег чллнл, утсмољдча илн доМахумутом Еалпћем ла Гацка, иста се' Je уписала аа утемеripoTnopa. љача Гајрета и лолоишла одмах ha руке шер. судије г. Хафиза еф. Риџановнћа своту од 500' Јјдјн. Овим путем најтоплија хшгпа ^кшој утемељачнци ц Гајрешова забава у Бос. Броду г. кадијн, којн иам je о^мах иовац лозначво. Hn 4 . о. мј. прпредно je Мјеснп Одбор у Бос. Броду ллНадаље су се лрнјавнлн за чланане утеме/мче Eajpfcrm i Гш1 у у cđbsi нросториЈаМА Јмл^зпичке регтлурлције, у kojv прплнком положсног суд<ц:ог адвокатског пспнта r !S|*a je сврху ДпрекцлЈа Држашшх Жељезница у Сарајсву одоХајроввћ, затпм Ахметпга KaneTniornh н Омер гф. И1#ховић. Грвла и упорабу Дпорске чекаонице. Зпблпа je промл томе Ha дан Ујсднњеља hodu учптељ у Чапљики r Алттја бнлд ограничена ira гго«:ј|‘ТЛоцо из Бог. Брода плп n поред Сарајлић, одржио je предавање о, шачају i. децембра, што тогл зпбава je мптеЈшјално одлјгчно уопјела. усноредивши je je особито зпдипнло Гајретове раднпке ir прлјатеље, јер je га забавама дрзгих локалгшх друштава. чпјп прмход нн изСарајлпћ птттоиац Гајрета, те се одбор пстом и овви путем далека не достиже овогп. најтоплије злхвзљује п моли га. да се ка лозпв одбора за Бруто нрпход 6 im јс Дин. ll.lIH п gumi прпход Дпн. корпст Гајрети vniijei; одавове п тнмс-те о,тузл! мн7.050 — лом нам Гајрету. Нл забавп јс i imija.ia кло обнчпо тшјна мупика пп Туале. Нарочнто je пгтпкнутн пожртвован рад гђпце Алиј е Шири сасшанак грађана — чланова Гајреша у X о џ н h. коja je зл ову забаву вараднла преко ion комада Рогашицн ручнвх радова. ne трлжећн за то ипклкве нагрпде. iuto je учннила u прплнком иосљед1Б11х лабппа. И ошгм путеи najОдржап јс 2. XII. 192a. у просторнјами .Хотел Роглтоплије се зпхваљујемо гђицп Алији na њеиом пожртвопном тицлс, којсм су ирисуствопалп поред грпђпнл н држашш pn,iy Koju je рнједак код Hamuх женсклх и можс се смаiruav.u a дпјслом и угледни сељдцд муслимпшг из спнх крптрптЈт да je једннствен и молпмо je да настојн да чеђу cBojnsi јррА среза рогптнчвог. другарнцамл побудн пол>у зд рад у коршт Гпјрета. Предгједннк Мјесног Одборл г. Горушанпн лрп отвпИсто тако много je Т|>уда за вријеме сокупљпња томболс рању састанка поадравно je нолнт. пвасланш.а и прсчвтао уложпла гђа Наснха Арглаи. супруга секретара Одбора Гајдепеше од Гловног Одбора и љеиог секретар« г. Кукнћа, нарет у Бое. Броду г. Слбнтл Арглана, тта и ihoj овим путем k o u чега je отпослата поздравна депешл Њ. В. Крлљу. ПредллЈсрдачније захопљујемо. сједнику Владе ti Предсједлику Гзјретп. Предсјсднин у свом говору карактерпше рпд Гајретои Kao једнп иенспореднво т;ориснс устпнове за нлпредак нлшгг племснта. Зато моли што агивље н саијеснпје пом.тгање и лопуларисаљв Гајрстовпх пдеЈа. — Звтнм говори г. A. Муллћ, учитељ. који нагтавља са прпказниањем Гнјретова рада уопште д нлрочнто гш селима. Предлаже да ср стриктно придржавамо Гајретовпх закључака. н правнла те да органнвујемо no селима кредитне оадруге^ домнћинске јпколс н анплфабетскс течл.јевс. Годишња Гајретова забава у Зеници одржлна je на рођендап Љ. В. Краља Алексакдра, 17. децечбрл. у просторвјпма Соколског Дома. Као u i T O се могло очскнпати Гајретопл je забавл н ове годлне беп сумње једна од иајуспјелијнх здбав« у Зевицн. кпко у моралиом тико п у материјално« ногледу. Успјеху забаве допривијела je свијеет у првом реду муслнмвна, којп су свјесни какову улогу игра друштво Гајрет м којој пдејп 29 �fi.nVHtii. Ширп забавнл одЛор показао je nviio hnihe. n свнјести да je ова аабава умстпну овако сјвјно ухпјела. Програм забане бно je тахођер »рло бирап. a нарохито потрсбно je споменуи! нскоје програмне тачке, које су биле од миогих слушатеља буром аплауза попраћене. Познати ученик грађ. шкеле н врстзи декламатор Сафет Kopnh декламовао je пјесму посвећеиу lb. В. Краљу Александру. Иза иега настушгла je кХерка школ. улрввитеља Шишић Џемпла оа дскламацнјом Гајрлтспу Протекзору. Obou прллпком Mopauo нарочиту захвалиост исгакнути гђп Јелвнп Маркпћ, soja je са једиим умјотничкпм коиадои на виолпни уз пратњу клавлра гђс Јулшвке Вајс убрала буру одобр&вли,а н аплаула na умјетнпчкој павелбп програмне тачде. Круна успјеха бнла je код одиграваља комада »Емпиа« посвећпна нпшем дкчиом пјеснику Алексн Шантићу, у комс су учествовале у uehunir учптељвце и учитељп нар. основне школе у Зенпцк и то: гђа Мпра Лекв, гђпце Савета МарпвоBuh, Војислава Пејовић u Равпјојла Јефтпћ, ЕмилИја Хајне, Олга Komornih, те гг. Маснпк Огман и Хуспка. Нздаљс 'Нимпк Ферпда. Hini uh Hanu, Crajuh Перо, Франулић Јуре п Зукић Фуад. По onhen еулу комад je испао пзван спаког очекпвања, a дилетанти-це еу показалп увраво вјештнну у одпгравању спојих улога. Забава je протекла мпрно п достојанстпеаЈ, а" млалеж се уа звуке Ооколске нуапкс вегелила преко лијеле воћп. Поред моралног Јспјеха ова je забава u материјалпо успјела, јер je на истој-палс чпстог грихода okd 15.550.— Дип. Obou прилпком Мјегнп 1ОдЛр 'захпалује се свпма војп су odom полхвпту помогли. Нарочиту хвалу дугуја Одбор госпођаиа Me.ieh х. Ulnoinh, ХчЛпџп х. Исламбегевлћ, Bopnh, Mauiih, Хрњпчевић, којд os <f пупиле обвлне дарове т шмболу и бифе. Нсто тако нбка je хвалв и гг. л ш р * ааблвног одбора, којв су Одбор подупрлп ono лрппреча ад,ову аабаву. w Анофалбешски течајеви у Цазину Оеих дапа отпослао je Глапип Одбор вовјереиику у Цалпн r. 3yxpnhy 100 буквара!у сврху органиаопћња аналфабстеких течајееа. Овп су течајеви у неким школаиа aeh вевно отпочелп, а нски hc отпочетп овпх дана. Налрменутп пам je дп се je лрагово.гно јавпо пмам tn Брезавс Koce г. Мустзфа еф. Хсџнћ да he одржптк Гајретов апалфаботскп Јечај, а прп завршстку да hc ловјсренив са једштм учнтсљем судјелспптп код завршсгка течаје, што je хпалевријсдно ол ваведеног пмама п што oso треба да буде прпмјер друглм нмамима. A пмзмп у цазлиском срсзу и нначе помажу повјереника у Гајретовом раду п ширељу љегопе свијести и при нскоришћапању пригодом какосих весеља н свечаностн моралко и материјално. Аналфобешски течај у Бос. Градишцн Новоизабравп Мјеспп Одбор у Бос. Градвшдп аакључио je на својој првој сједнпцп да отвори оналфабетскп течпј. 0 реаултату h eu o какнвдно извнјествти. Оснутак Гајретове Библиотеке у Пријепољу Јавља нам МЈвснп Одбор у ПрпјепоЛ.у да je овновао своју библиотску в плвео иппцијативу аа оснигаие Гајретове читаонице. Одбор се je у восљедше доба ва пово обраловао и уписао ha ново члавове, нашао локвл за састајаље члакова, те he ускоро набаветв u мзијсштај кво и ингтрунептп аа тамбурапгкп ебор. 30 Нлдаље je o.irtop oprantnoBao точлј за иеписмеис, у uojii се лосада уинсало 90 члаиова, а кпкпнје памЈсрала злкозахл и жепгки зналфабстски тсчај. Вијесшн иа Прњовора Повјеревлк Гајрега у Прњовору г. Сллпх еф. Нозић јевл>а, да je поводом женидбе и вјенчапл Османа Одобашића са Хаенијом Бибић-ТЗофи)! вз Прњаворп исходно свадбени дар од свечарева ода Аллјаге Одобашпћа у лзносу од Дин. 100.— аа Гајрет. — Хвала! Жишши младенци! И грвдска опттина показала се je хвалевриједиом, те je поводом рођендана нашег љубљеног Влпдара длропала Гајрсчу Дии, 500.— прнлога за годину 1920. Новн утемељач Гојрета из Призрена Повјеренпк у Призрену г. Мухамед еф. Мудсризов^, лослао нам je Дин. 500.— коју vy je своту уручно г. Ћамил Деотана из еела Дон>. Поточањи, ерез Подрииски, као чланарпну утемељачину, ка штп му je Глпвнв Одбор одмах н ддплому отпослао. <0 Ј)Дачна хвала! Нови утемељач у Нључу Код повјереника у Кључу г. Осман еф. Бегановвка упигао * je за чладп утемељача г. Никола Јанколп(|, трговац вз Кључа и одмах воложпо Дмн. 150.—, а остало he ллаФати у мј. оброцима no Дин. 50.— до чсллате. Ушемељач 1 'ајреша у Пријепољу Нод Мјесног Одбора у ТТријепољу уписао се je за члана утемељача п одиах положио Див. 500.— наставиик тамошље гимназије г. Сејфуднп Шехопић. Даљнн ушемељачн Гајрета Пог.гедњпх дака удпсаше re за члансве утвмељаче: из Тузпе: гг. Селих Прдић n Авдага X. ХасаповиН из Днвна: гг. Дерспш Далнпагић л Пашо Хавала из Лриједара: гг. Саво Crojanoniih п Др Лзубомир Mnanb Добровољнн прилози из Тузле Г. Oucp A. Омазић, званвчппк срес. вачел. у Тузлп до□начпо je Длн. 920.— коју je своту сакупло п то: вао утемељачину од г. Рилпана OcMaiiomiha, умрл. Османа, сластлчара иа Тузле, a остатак je сакупио пд caRjeAehe гг.: no Двн. 10.—: Хаоан Хајдарвћ. Мехиед Мсшповдћ, Агад БабајлФ, Шабан ШишиН, Ллдја Мујлћ, Јусуф Ужмчпппи, Хиизо Осuanoiiiih, Шабав Pnaniih, Адсм Куносдћ, Салко Хаџлћ, Мехиед Бегановлћ, Суљо Мухарсмовнћ, Омер MyjKh, Назвф Зуклћ, Ибрахлм Kapuh, Ахмо Kapah Мустафа Myjnh, Алија Смаиловић, Мехмсд Фазлић, Алдага Кудвћ, Авдо Гогић, Ибрахим ЏелнловиН, Оалко Дадаловлћ, Осмаи Шабаповић, Мехаra PecBh п Шернф Pecnh; no Дип. 5.—: Алвја Мухаремовић, Зсир Ђуловић, Aro Хајдарбегопић, Хусо Пилић, Махмуд ФерxaTCDnh, Рехаб Симичић, Веео Рпбић, Мехмед HyxHh, Ахмет Ковачсвпћ, Салко Химзлћ, Марко Tounh u Хасап Вртогпћ. Дии. 100 .—: Нбрахлмбег Исабеговић ла Дубравл. Спкупљачу и Диропптпл.пма искрена блАГодарпост. Добровољни прилог из Олова Г. ПГлхбаз Дегирмснџић дозначпо нам je са оеталим ук,упл.еннм новцем за Гајрст и Дин. 200.— које je даровао г. Дримал Јерослав, ■добротшљног прилога na Гејрст. Хвала и жввно! �Добровољнн прилоаи ua Сребренице Раани добровољни прилози Г. Назпм Ша^ирагпћ, теф пореске упраис у Сребрепицн сакупио je прчлпком иове 1930. године Дип. 520— доброиољних прилогп, a дароваше слиједећа госпада: По Дин. 100.—: Мујо Пашалдћ и Омер Беганов.и1|; no Дин. 20.—: Сплко Халилови!], Назии Шаћпрагић п Ocuo Лпјача; no Дии. IO—; Абдулах Бешлагић, Едхем Абдурахма lionnh, Хакија Слручпћ, Марко JoDaHonnh, Саво Поповик. Рајко CcBHi, Зухдпја Кланчевић, Иван Никшић, Јосип Пјевчевић, Cano Вучоравопк, Дедо Машић, Илпја Tbmicnli, Хрустанбег Бегпвић, Ибрахим Кумрић; no Дин. 6.—: Светозар Joxuh, Томо Петропвћ, Свето Лазарспић n Мартијан ВуЈадиновкћ. Племенитом стк уп љ ач у и даропатгл.нма топла хмла! У првој половпцн Ујесеца јамуара лрпспјели су Гојрсху слиједећп првлоап: Општински урел Тржаиска Раштела Дин. 60.— Општпвскн уред Оџак Дин. 300.— Градско Поглаварство Грачакнца Дин. 500.— Општинскп уред Пурачпћ Дин. 200.— Мјесни Одбор у Козарцу Дин. 34!.— Шаћир Гогалија иа Capajena сакулио Дин. 150.— Мустафа Зухрић, повјеренпк на Цааина Двн. 250.— и Хакија Крџалп)! из Зворпика Двп. 316.— Добровољнн поилози на Mocmapa Мјесни Одбор у Мостару допначпо нам je Дин. 50.— кпо добровољни грилог г. Нпколе Стилвнопика, полвтичког ниспектора. — Хвала и живиа’ Поздравне депеше Гајрету и његовом предсједнику К г к а њ : Конституирајућа скупштшта у Каклњ Добоју ita којој je присуствопало 100 чланова попдравља сног дичног предсједпика са жељом да та Бог дуго годнна поживи nn днку ii понос ношег Гајретд. — Предсједатељ: Тпхмпшчлја. М атернјални усајесн Гајреш ова полугодншњег дјеловања (Ofl 1. Матвриј алм и успјеси по лугодишљвг јуиа дјеловања до 31. децембра 1929. год.) Гајрета, т. ј. 38 вријемв сд 1. јула до 31. децембра 1929. гад. нссама да нас аадсваљааају — тиме шт а су сд него пр о ш л о г с д и ш њ и х — нам најмање д а ал у та дају даказа дв ним ре зу лтатима с тва рањ у векм е ти ус- и бољим дагеко усв а ја њ у нега ce та за миш љвл а Гајретова овогаднчЈњ ег при прсрачуна. Г ајретовв раднине нарочито ke радовати што he видјстн из ш т а м л а н о г »првгледа прихода и расхода«, да су редовнв пјеси у слиједеБем п а л уг а д и ш т у др у шт в ен о г дјоловгња бити члпнарине још eetiH. Досадање нам иснуство ио ка еу ј! да су Г А Ј Р Е Т О В И Ди н . ПРИХОДИ 67.579.94, Ч л ан а р ин е дабротвора и утемељача нзносилв су за били сваке године у првом по л уг о д иш т у знатно за 22.031.— лрво полугодиште a исто за лањсне вријеме све годинв гадинв износил* изнссе Дин. мањи од раехода за мсто вријемв. Де к су н. пр. у н у п н и при прво коди пд 1. јул а до 31. децембра 19fiB. т. ј. у проепавном па- врмјеме g . r. та врста члана рин а изиаси Дин, 36.156.— . Из тих риоду рас бројева ce види да je о вог од ишњ а чла на ри н а скора лри- повекана према г ро ш л о г од и ш њ с ј. Ta опет значи да je Гајрет Гајретова ходи за ходи од рада, нсто вријеме 1. јула маносилм Ди н . до 31. Дин. 635.468.40, a 1,261.726.10, то су у к у п м и децембра 1929, нзноси ли Дин. 1,037.965.96 ,а расходи за исто вријемв Ди н, 834.366.95, Прама ToMi, ова рвда посљвдњнх имали наи виш е цифре 6 п о ка зу ју мјесеци. издатана нсго знат на Док смо у сбзир 646.257.70, 1929. Дин. *46 257.70, прнхода да на дан 1. јану ар je 1. ј ану ара 1929. мањак пд Гајрат палуч ио баље уепјвх« oaa гадине него лани зл Дин. 849.856.71. Ови рвзултати док азују народу io n y год. нам несамо да нако tg редовно мјерно поскочити дншту ове д ру шт ввн в бива, према него да резултатима he ти рада приходи у првсм сраз- полугп- предвиђени су у к у л н и приходи Гајрета за цнјелу пву годину Дин. 1,520.000, пв CMG према томе само за првих 6 мјесеци остварили двије трвКине ун уп н о лредвиђених лрихода, Прихо ди у наступају- hflM по л уг с д иш т у првом, несамо маргј у битм због тога знатно што у ј у н у авки негс су пр испијевају били у годишњи доприноси од цигарлапира са Гајретовам етинвтом, g a Бание Бајрет, tg дивиденда за друштв енв дионице рат, нвга н збсг тага што свн др уш тв ен н 17,989.70, a за иста трипу та и било л рил аз и лањсне су године. нзносили лани Дин. 70.000.— начину из на ла ж ењ а грено седам л ута je таиођер друштавних паснсчио пр сшл ога ди шњ вм, јер смо године, gbo лани лрослава Днн . постмгнут успјвх дру шт в ен е скоро днапута према имали с свв стране приход Д и н . 70.014.75, у h g joj ce свати цијс иих лрихода веНи него лани. Гр их од сд забава и тефе- налази и лриход од лровин25-гсдишњице, а ове године прихода допри- 140.451,— . у године. Према одобреном дру штвеном прорач уну Ди н . а све тодина изнасе Дин. 510.142.10, што значи да je и у овом Повишењу другом па л уг о д иш т у т. ј. од 1. јануарв до 30. јуиа 1930. бнти ввћи, MflrG je tg Даровн имамо he прихс ди лањске гсдине аве гадине за толина пу та бо лв учврстмо свају арга низ ац иј у у рича вишак прсизлааи tg за у 1930. имамо в и ш в лрихода 1930. са Дин, 203.599.01, a на дан Дин. 1. ја ну а ра примит ан а смо уепјали да на 1. јан уара нвго расхода за Дин. 203.599.01, tg У з и м а ју ћ и B«fie усп јвхв пол уго ди шт« ннјели иаји су а вих сви орг анизације годишту нло врмједни п аж рт вав на његаве на јв н ше и дјеловали и ce свих ссталих д ру ш т в ен н на шн ре њу материјлног истанаа одбори својим многи ндућој у онај у други Мјвсмн у н одбором у Тузлн Дврвенти. Св с ји м успјесима одбсри главној и редавној њих угледати Улазара ва ма полу- моралнмх успјеха дс пр ин и о Га јр ету Дин. 40.000.— . За Мјесним долази првом адбор у првко У радам поред нс вцу и лавјервници, Гајретове мисле, јачања. Ту зли , ноји je нод Банне Гај- одбори и павјвре- су ловјереници, ноје сн уп ш т и н и . истакли кемо Надати су ce и изни јети ce je да не he ce радсм н астали. све одборв и повјеренике да логледају аПреглед прихода и расхада од 1. јула до 31. децвмбра 1928.« ниц и нгстојв да крајем друшт вен е годинв дођу у багајничнам у упоређењу са приход има и раеходима пд 1. јула до 31. де* извјаИЈтају, нсји ce шт амлан нзноси првд глаан у с и у п ш т и н у цембра Главног Одбора Гајрвта, са својим прихад нма више израмајд. Дода лм сс тома још u чињеницв да рад и услјеси друштвене оргвиизвџијв постају мз дана у дан свв tg јачи, аначн да he са ирајем јунв 1930. годнне изаћн са мат|рмјап- 1929. Молимо све наше до што јачег при ону за орг ан изацију, да рад, радниие, да да и тмм након пр ош мр у ју начином рада и овнх јач ају успјеха jeui друштвену матвријалма лојачају Гајрв т и да Дјелују на астваре њу д р у ш т в е н и х цнљееа, лредеи ђе нн х д р у ш т в ен н м праеилима. 31 �Pregled prihoda i rashoda Društva „Gajret" od 1. jula 1928. do 31. decembra 1928. kao i od 1. jula 1929. do 31. decembra 1929. PRIHODI RASHODI STAVKA Pojedince Din Članarina redovna . . . . Članarina dohr. i utem. н Darovi i p r ilo z i............... 4 Društvene zabave . . . . Pretplata na ,,Gajret“ . . 6 Opskrba pitomaca . . . . 7 Kamati od uložaka . . . M Cigarpapir ,Gajref“ . . . 9 „Spomenice"...................... 10 Društvene značke . . . . I I •„Cigle Gajretovog Doma" 13 R azglednice...................... 13 Književna izdanja . . 1« Proslava 25-godišnJlce . . ч \ \ \ i •I P 22.031 17 989 70 Ukupno Din 40 020 7» 014 79.30-2 13.005 184 217 31.250 11.081 40 660 2 526 150 p Ukupni prihodi . Pojedince Din 50 — — — — 163.290 70 Ukupno Din P 103 735 510.142 140.451 14 971 189.950 28.802 31.250 2.609 6.050 9630 323 50 — / 94 10 P 67 579 94 70 36.156 — 75 75 — - 50 — 92 50 — — — Л \ __ Od 1. Jula 1929. do 31. decembra 1929. 635.46« 40 1,037.965 96 Tekući broj Т е к ш ‘1 b r o j Od 1. jula 1928. do 31. decembra 1928. STAVKA Od 1. jula 1928. do 31. decemhra 1928. Od 1. jula 1929. do 31. decembra 1929. Pojedince Pojedince Din 1 2 3 4 5 6 7 8 S 10 li] л 12 13 14 15 16 17 p Muški konvikt Tuzla . . . 58.647 78 „ „ Foča . . . 30 724 16 „ „ Bihać . . . 68.634 05 „ „ Sarajevo . 202.789 46 tl „ Mostar . . 78 133 31 „ , Banjaluka — ~ „ . Plevlje . . 46.871 75 Ženski „ Sarajevo . 107.096 20 Šegrtski Dom Sarajevo . — 1— Kane. troškovi i plate . . Štampa i pošt lista . . . Honorari lista . . . . . S tipendije.......................... Jednokratne potpore . Bukvarl anali, tečajeva . Proslava............................. Kamali na zajam . . . . 18 Književna izdanja . . . . 19 Blokovi za c ig le ............... J Ukupni rashodi. Ukupno Din P Din 56.377 5.935 47.864 147.664 65.338 61.559 29.699 107.057 71 62 987 82 90 _ 592.896 154.903 49 549 30.200 35.350 — 8.310 — — — 357 524 42 19.491 25 25.000 8.500 — 1,281.726 10 р 92 16 21 92 11 50 29 49 — Ukupno Din 584.483 118.948 49 024 24.010 46.050 5.080 6.770 — — _ P 60 80 50 — 05 - 834.366 95 �Agrarna i Komercijalna Banka za Bosnu i Hercegovinu C e n t r a l a : S a r a je v o S je d i š t e D i r e k c i j e : B e o g r a d F i l i j a l e : B r č k o i N o v i-S a d O O O 0G XDO O O O GXDO QO OO QO GXDO QGGGO O O O O Q O O ĐeXDO O O Med. Unlv. Papirnica Hamdija Kopčiu Df. MIC specijalista zubni liječnik Sarajevo, Strosmajercva — Telefon 619 Sarajevo, Jefianovića ulica br. 1 preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala Ordinira s v a k i m d a n o m od 9— 12 sati prije podne i od 2— 6 sati poslije podne 70S T 9 B D S S N S K il RASTRIRNICA { KL1ŠARNICA i I z ra đ u je : raznovrsne bankovne, trgovačke i indu­ strijske tiskanice u bojama kao: dionice, uložne knjižice, čekove, diplome 1 t. d., te razna stručna djela, kalendare i ostala Izradnja solidno, brzo 1 po umjerenoj cijeni Vlastita knjigovežnica Izrađuje sve vrate trgovačkih knjiga i protokola i sve u tu struku Bpadajuće poslove SARAJEVO ĆUKOVIĆA ULICA 7 - TELEFON BR. 27 K N im E Z H IU — STEREOTIPU« GAJRETOV CIGARPAPIR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „ G a jr e t" NarudZbe: Tvornica cigarpapira S. D. ALKALAJ, Sarajevo može se naručili i preko društva Gajret u Sarajevu �Banka Gajret d. d., Sarajevo Akcijski kapital Din 40,000.000'- Rezerve Din 2,000.000'Banka se bavi svim u bankovnu struku fipađajućlm poslovima. Ovlaštena ]e za trgovanje sa valutam a i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizule i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podu­ pire razne kulturne i hum anitarne ustanove. O d č i s t e d o b it i d a j e б% K u l t u r n o m i P rosvjetnom društvu „ G a j r e t " . Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja B anka G ajret najbrže i najkulentnije. Uloške uka­ maćuje najpovoljnije i isplaćuje iste u svako doba p (a7g, ftVr-lКчН fa\C] F J/p ] [O /p] fr№) [d/p] [O/ri Пш/рј П(С1\ЗД Г3751 Г3 7 а Г 3 7 (Д to\bi fei'ŠG]Б1 |1|111111111!11111Ј111111111М11МШ111ШШ1ШП11ППОиП«111111111111111111111!111111<11 Bosanska Industrijalna i T r p a l a Banka d. d. Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 Potpuno uplaćena dionička glavnica D in 2 0 ,0 0 >.000-— Rezervni fond D in Pr, Omer Bahtijarević dugogodišnji liječnik Dri. Bolnice, operater 1 spe­ cijalista za opeiallvne bo­ lesti, asistent chlrurškog odelenja Državne Bolnice 7 ,5 *0*000* — Prima u l o š k e na štednju, vrši do­ znake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete,finansira industrijska i trgovačka poduzeća Ordinira od 1-3 p o slije podne Interurban t e l e f o n i broj 605, 865 i 555 Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sud, Tuzla, Split taft Sltliia iiiiiiiiiii općine grada Sarajeva j u Aleksandrovoj ulici br. 45 Temeljna glavnica 40 ,000 .0 0 0 '- Dinara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172 B a v i se sv im p o slo v im a ko|l zasijecaju u b a n k o v n u slru ku . — O sim toga Im a sv oju Z A L A G A O N IC U koja da]e zajm o ve na zlalo, sre b ro I ostale d ra g o ­ c je n o s ti u z najp o vo ljnije kam ate. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/f36c8e1fcfcf2272e41c4b0a84d93dcc.pdf b1378b984737f59058cdebd8e846e431 PDF Text Text лисг ш г е п И Ш Н 6 М С К & д г а ш зл к у л т у р и с Т О Д И З А И Л М УСИИМ Л М А . С А Д Р Ж A J: Уредништво: 0 посту и раду за Гајрет Ахмед Мурадбеговић: Проблем акције и реакције у савременом муслиманском друштву ' tV .' У.: Један пример за углед У.: Успех Гајретових питомада У.: Нова уредба Војне академије П ривреда Инж. Шериф Бубић: Предавања из задругарства за сеоску омладину Г а јр е т о в ../■ Т-\ . .■ . : '■■■• Л гласник Рад на даљњем проширењу Гајретове организације Гајретове приредбе Гајретови течајеви ? ’ Добровољни прилози . Остале вијести ■Л- 16. ФЕБРУАРА САРАЈЕВО 1930. У ређуЈе: Х а м з а Х у м о БРОЈ 4. �Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друпггва sa културно и економско подизање муслимана, излааи 1. и 16. свакаг меоеца, a цена uy Je за нашу Отаџбину 100 дивара на годину, a sa све остале авиљв преко граниде 200 динара. 'Baip доОвваЈу лист у пола цене код Главног Одбора нлн код управа Гајретових конвиката. ПоЈедннн бро] стоЈи б динара. Директор Уредник Х ам и д КуниК Х ам за Х умо Власннк друштво .ГаЈрвт". — Главвл н одговорни уредннк: Хамза Хумо. — За пггампариЈу „Босанска Поштан одговара Јосип Енгл. �Uredništvo 0 postu i radu za Gajret Njemački učenjak Sadr-Ud-Din piše o postu stranjenija organizacija, što glasovitija Gajretova slijedeće: ideja, to čvršća naša kula i naš oslonac — Gajret. »Post je dobar kako za tijelo,tako i za dušu. I Treba biti svjestan značenja širenja Gajretove sama materijalistička Evropa ne poriče koristi posta. Id e je i tek onda uvidjeti šta znači rad za Gajret, a šta Liječnici kažu da post usavršuje* zdravlje. Mi vjeru­ biti pasivan u današnje doba. Rad za Gajret ne znači jemo da to vrijedi i za zdravlje duše. Post nas uči; samo vršenje jedne humane dužnosti kao što je pot­ šta je glad; on nas uči j kako da se vježbamo u samo­ pomaganje svog bližnjeg; rad1 za Gajret prevazilazi prijegoru tim da mi našu sopstvenu hranu dijelimo čak i tu uzvišenu osobinu svakoga čovjeka. Počivajući božjim stvorenjima i tiiti-polučujemo naklonost božju. na toj osobini, Gajret danas igra kudikamo zamašniju Nadalje, post nam pomaže da suzbijamo niske strasti ulogu u našem životu; on je, moglo bi se reći, pitanje i da se odupiremo iskušenjima. Muhamed (a. s.) koji našeg opstanka. I ovo nije nimalo preterano rečeno je sam kao kralj, postio i, za Vrijeme Ramazana, od kad svi posigurno znamo da naš opstanak ovisi o svega dijelio sirotinji čega je u kući imao, isticao je našem kulturnom i ekonomskom napretku. A tim naročito da je post samo obično gladovanje ako se napretkom danas jedino i idemo tom cilju. Ovo miš­ nema pred očima visoki cilj — pomaganje svog bliž­ ljenje potvrđuje nam, iz dana u dan, sve jača snaga njeg. Postom, mi treba ponajprije da se oslobodimo Gajretove organizacije i njeni pozitivni rezultati. svake sebičnosti i gramzivosti. Mi treba da učimo Zato treba svi da držimo na umu: v i š e s v i ­ tim kako ćemo da postanemo čisti i nevini, kao i to j e s t i i v i š e r a d a z a G a j r e t ! Eto u čemu kako ćemo uzdići našu samilost prema sirotinji.« leži ostvarenje našeg cilja, a istodobno i našeg boljeg opstanka. V i š e s v i j e s t i i v i š e r a d a z a Riječi ovog učenog Nijemca, muslimana, trebale G a j r e t ! Da li je to neka velika žrtva od nas svakog bi svakom od nas da padnu na dušu u ove mubareć pojedinog? Zar je to uopšte n eka žrtva kad se ona dane. Jer u pomaganju bližnjeg, leži i pomaganje uporedi sa rezultatom koji nam donosi. Ne; to nije samog sebe. Društvo Gajret komu je baza ova visoka nikakva žrtva. Šta više, svakom od nas ta neznatna etička istina, podiglo se na svoju visinu samo na žrtva trebala bi da nosi radost, da nas ispuni poletom principu te istine i cio svoj rad upravlja samo njenim za bolji život i da nam ulijeva povjerenje u našu smjerom. Na ovom principu počiva i Gajretova pa­ sopstvenu snagu. A to povjerenje u sopstvenu snagu rola: Rad naroda za Gajret i Gajreta za narod. Uza­ u stanju je da pokreće akciju za napredak kojoj nije jamno potpomaganje dovešće nas našem velikom u stanju niko da se suprotstavi. cilju — kulturnom i ekonomskom procvatu, dovešće U akciji Gajretovih radnika širom naše Kralje­ nas ugledu i blagostanju. A put za postizanje ovog vine, opaža se donekle ovo buđenje sopstvenih snaga. cilja, to je Gajret, njegova organizacija i njegovi čla­ Iz njih je otpočeo da pulsira jače naš društveni život, novi. što čvršća organizacija, što više valjanih čla­ a iz ovog opet življa akcija u radu za Gajret. Ali, nova, to smo bliže našem cilju. Što čvršća i raspro- sve ovo još je samo jedan dobar početak. Daleko �smo }os od elana koji bi morao da uhvati maha u svim našim redovima. Daleko smo još od) našeg cilja. Ali, v i š e s v i j e s t i i v i š e r a d a z a G a j r e t i sve su poteškoće savladane. U epohama preporoda svakog naroda vladao je izvjesni elan, opojno oduševljenje za rad, samopri­ jegor i grozničavost. I samo s ovim osobinama išlo se uspješno velikim ciljevima naprijed, stvarali se rezultati od zamašne vrijednosti. Zato, i među nama muslimanima, treba probuditi ove osobine, jer, po­ slije Oslobođenja, nastupilo je vrijeme naše rene­ sanse, obnove naših snaga na polju preporoda. Dru­ štveni život, koji je kod nas bio zakržljao, treba da budimo i u najzabitnijim krugovima, da ga oduhovimo Gajretovom idejom i samo njom da ga uzdižemo i bodrimo na rad za Gajret. Eto, to je što najprije treba da otpočnemo, ne mjestimično, nego svuda i u što većem stilu. Zato kličemo: V i š e s v i j e s t i i v i š e r a d a za G a jr e t ! Ahmed Muradbegovič Problem akcije i reakcije u savremenom muslimanskom društvu (Svršetak.) Onaj dio muslimanskog društva iz koga se геgrutuje današnja reakcija a koji je, kako smo već rekli, zadojen mOngolsko-turskim psihičkim primje­ sama bio je nekada superiorni elemenat, onaj gore rečeni viši etnički faktor, odnosno rasa gospodara i zavojevača, kako veli Niče, a danas su to potomci tih negdanjih gospodara", ili pokolenja njihovih pridvorica, čankoliza i t. d. i danas oni nastavljaju njihov socijalni i psihički život i produžuju njihov reakcionarni, parazitski i ratnički mentalitet. Ti negdanji zavojevači i gospodari i njihovi današnji po­ tomci rečenoga mentaliteta, kolikogod se poklapaju svojim psihičkim i fizičkim načinom života, razlikuju se međusobno u toliko u koliko im je taj život bio ili jeste uvjetovan drugačijim prilikama i zasebnim okolnostima. Dok je trajala mongolsko-turska eks­ panzija ti su gospodari i zavojevači, primivši sve osebine i sva svojstva te ekspanzivnosti, mogli slobodno da razvijaju svoj način života do najširih mogućnosti i da svojoj tiraniji upokore sve dijelove musliman­ skog socijalnog organizma. Ali čim se ta ekspanzija započela raspadati sama u sebi kao i pod vanjskim poborničkim protunavalama, povukla je za sobom i taj superiorni elemenat tadašnjega muslimanskog muslimanskog društva i smanjila njegovu apsolutnu tiraniju. Kasniji dolazak Austrije, jedne strane i tu­ đinske rase kojoj nije bilo u interesu potpuno oslo­ bođenje muslimana od takove socijalne tiranije i nji­ hova kulturna i socijalna obnova, pogodovao je i dalje tom starom mongolsko-turskom mentalitetu i iprodužio mu život sve do svoga pada. Poslije toga pada i raspada Austrije, ostadoše, kako smo već rekli, potomci i nasljednici toga duha i toga menta­ liteta kao i spomenuta pokoljenja čankoliza i udvo­ rica i oni eto danas u našemu vremenu, osuđeni da umru, posljednim trzajima izdišu reakciju. 50 Ti potomci i ta pokoljenja osim mentaliteta naslijediše i etničku iznurenost i fiziološko opadanje, koje su ti zavojevači stekli u dugim neprekidnim borbama, ratničkim pohodima, iscrpljeni i zatrovani raznim bolestima, a ne naslijediše njihove socijalne, ekonomske i kulturne supremacije, ni one mongolskoturske i austrijsko-germanske favorizacije njihova mentaliteta i njihova načina djelovanja i življenja. Naprotiv nađoše se u opreci sa progresivnim i ak­ tivnim razvojem svoga vlastitoga naroda koji u in­ teresu preporoda cjeline prelazi razložno i prirodno preko neznatnih dijelova manjine koje neće prepo­ roda i koje se odupiru akciji. Drugi razlog njihova raspadanja je čisto psiho­ loški. Pritisnuti uza zid, nemoćni da u današnjim p ri­ likama razviju svoj iznemogli i nesavremeni način rada i života, oni omlohaviše, prepustiše se fatumu, postadoše apatični i padoše u potpunu duševnu de­ presiju, nesposobni za svaku akciju i za svaku ot­ pornost. Iz te se depresije i rodila ona strašna re­ čenica koja najbolje ilustrira umiranje toga starog mongolsko-turskog mentaliteta, a koja glasi: »Za Turčina nije ovaj svijet!« , To je društvo izgubilo vjeru u sebe, a s njom i svoju socijalnu svijest. To je rasulo nastalo uslijed proturiječja njihova idejnog i teoretskog naziranja sa praktičnim realnim životom. To se najbolje vidi kod njihova najneznatnijeg socijalnog pokušaja, kod os­ nutka kakve male zadruge, čitaonice, dobrotvornog društva i t. d. Čim se društvo stvori isti čas je na­ klonjeno raspadanju, jer se pojedinci, nemajući vjere u se, oslanjaju na druge, a ovi na treće tako da je nemoguće postignuti ni najneznatniju socijalnu svi­ jest. To se isto vidi u odnosu toga društva prema po­ jedincu iz njegove sredine. Kako pojedinac ne vje­ ruje društvu, tako i društvo ne vjeruje njemu. To �se naročito opaža u odnosu toga društva prema darovitijim pojedincima iz njegove sredine, prema ta­ lentima, prema ljudima od inicijative i t. d. Oni ni­ pošto ne mogu da vjeruju u tu njegovu darovitost, u taj njegov talenat i u tu njegovu inicijativu naprosto zato, jer je to elan njihove sredine i njihova soci­ jalnog i mentalnog sklopa. Nepouzdanje jedinke u svoje društvo i društva u svog pojedinca jedan je od najstrašnijih uzroka neminovnog socijalnog raspa­ danja kojeg bilo društvenoga tijela. To psihološko stanje u jednoj socijalnoj zajednici ukazuje na nje­ zinu potpunu degeneraciju. teta nema, a u koliko ih još i ima svi su priklonjeni savremenijoj modernijoj nauci i svi se odriču toga nazadnjačkog neproduktivnog i dekadentnog menta­ liteta. Stare kulturno-prosvjetne institucije izgubile su svaki oblik, naučni sistem, realnu prosvjetnu osnovu i u njima se rasipa ne samo stari zakržljali duh nego i temelji pod zgradama i krovovi nad glavom. Pod tim ruševinama će naći svoju smrt i taj živi mrtvac, taj mentalitet kome se, sve što je zdravo i jako, mora svim silama odupirati, dok ne izdahne u svojim posljednjim samrtničkim trzajima. Nad nje­ govim grobom sagradiće sebi nova socijalna genera­ cija muslimanskog društva veću i slavniju zgradu u kojoj će naći svoj preporod i svoj zlatni vijek. Treći uzročnik raspadanja ovog društva je eko­ nomskog karaktera. Govorili smo o parazitskoj na­ klonosti toga mentaliteta koji ide za tim da se ko­ U tu novu generaciju treba da uđu druga nova risti tuđim trudom, a izbjegava svoj vlastiti. Pored lica, raznolika duhom i socijalnom disciplinom. Ovaj toga javlja se uporedo rasipnička strast, želja za ra­ -zastoj koji je danas nastao na umoru starog reakcio­ sipanjem naslijeđenih dobara i pomanjkanje svijesti narnog socijalnog mentaliteta, ovo determinističko 0 socijalnoj i životnoj vrijednosti tih dobara, kao i ' krzmanje onih koji akceptiraju novi život i nove potpuno nepoznavanje principa štednje, najvećega ideje, nije ništa drugo nego borba sa sobom i sa osta­ zakona ekonomskoga uspjeha. Ono što se nije steklo cima onog^Štarog mongolsko-turskog mentaliteta koji svojim trudom i naporom to se ne zna ni cijeniti. je svojom petstogodišnjom tiranijom ostavio i u njima Uslijed toga je od okupacije dg danas rasuto barem tragova. Ali oni, nosioci akcije i protivnici reakcije i dvije trećine naslijeđenih dobara, a ona preostala -it-sebi i izvan sebe, oni iz kojih progovara prastaro trećina je konstantno nazadovala mjesto da posluži slavensko biće, sklono ljepoti, uspjehu i etičkim kao temelj ekonomskom podizanju i narodnom bla­ vrednotama, oni koji vjeruju u moderni život i svoj gostanju. Pored toga je taj mentalitet podržavao kroz --preporod, oni ne mogu propasti i njima je život čitavih pet decenija jedan nemoguć ekonomski si­ sklon. Ako propadne jedno staro dekadentno, izne­ stem koji datira još izume zavojevačke, parazitske moglo društvo bez razlike odgoja i dobi, ako iščezne ere, iako se nalazio u sasma novim političkim, soci­ jedan razoran reakcionaran mentalitet, nisu propali jalnim i kulturnim prilikama, iako je jasno uviđao jugoslovenski muslimani, oni su tu da stvore nov po­ da je taj sistem u novome vremenu i u novim soci­ redak i novo svoje socijalno biće, puno svježih nejalnim i kulturnim pogledima na svijet neodrživ i istrošenih snaga. Treba mijenjati i na novo graditi. protuprirodan. To je sistem kmetstva i uzimanja Ali stečene promjene treba dobro organizovati i haka. On je taj sistem branio uporrfo i tvrdoglavo učvrstiti u stalan nepromjenljiv zakon i vjerovati u samo zato što ije pogodovao toj njegovoj mongolsko- taj zakon i stvarati solidarnost u istome vjerovanju i turskoj mentalnoj primjesi, a ne zato što je imao ostvarivanju toga vjerovanja. Ti raznoliki duhovi sa neke naročite ekonomske koristi od toga sistema. I raznolikom socijalnom disciplinom od kojih ima da samo tome mentalitetu i njegovoj reakcionarnoj upor­ nastane to novo muslimansko biće trebaju ono što nosti treba pripisati onaj strašni ekonomski krah osjećaju i misle i da izgrađuju, u sebi i izvan sebe, koji je pogodio toliko nevinih i nedužnih musliman­ i kada to dozrije da ga u stvarnost provedu i da mu skih porodica i uslijed koga je nastao sveopći psi­ onda služe svim svojim bićem, svojim srcem, umom hički i društveni potres u cjelokupnom musliman­ i energijom i da tim radom i stvaranjem ispune svoj skom socijalnom organizmu. Taj ekonomski krah je život da im bude plodan i blagorodan. Tako se stva­ ujedno pospiješio i raspadanje onog reakcionarnog raju jaki individualiteti a bez jakih jedinica nema ni od tuđina prisvojenog mentaliteta i zadao mu smrtan jakoga društva. Samo se sa jakim jedinicama na svim udarac. područjima kulturnim, ekonomskim, socijalnim, na­ Četvrti i posljedm uzročnik raspadanja ovog cionalnim i t. d. i t. d. može stvoriti ona viša soci­ stranog mentaliteta koji još mislimo navesti je nedo­ jalna elita, koja jedina podržava sve stečene vrijed­ statak vlastite i dolazak nove modernije civilizacije nosti i pretvara ih u osnovni kapital s kojim onda 1 kulture. Stara civilizacija i kultura koja je podr­ pospješuje daljni progres i neprestano prodiranje u žavala i štitila taj mentalitet ne samo da nije više do­ život i u stvarnost. Poslije stvaranja jakih jedinica voljna da izdrži utakmicu sa modernom kulturom stvaranje elita je druga etapa socijalnog progresa. nego je i ona sama prema svojoj nekadanjoj moći u To je onaj superiorni faktor koji stvara potrebni potpunoj dekadansi. Nekadanjih učenjačkih autori­ autoritet i unosi u društvo potrebnu disciplinu i me­ 51 �đusobnu solidarnost koja skuplja sve narodne snage i podvrgava ih višoj, općoj koristi čitavoga musliman­ skog društva. Članove toga društva treba naučiti da se znaju zanositi postignutim uspjesima, da znaju po­ štivati svoje jake individualnosti da se znaju poko­ ravati zakonima koje im donosi i stvara duhovna elita. U njima treba razvijati ambiciju za daljnim stvaranjem društvenih vrednota; njihovu inicijativu treba poticati, razvijati i uvažavati i u sve to unijeti mnogo tople zajedničke ljubavi, zajedničke požrtvovnosti, samostalnosti, odricanja i one blage čovječanske topline koja čini rad i život uzvišenim i li­ jepim. Treba strogo izvršiti raspodjelu rada prema naklonosti i sposobnosti i treba zatirati nemilosrdno kruto višestruko poslovanje. Ništa nije tako smiješno i neprirodno u današnjem životu nego dvostruk i vi­ šestruk radnik. Zamislite svećenika koji ore zemlju, prodaje svijeće, ili brije ljude, ili kakva trgovca koji vadi zube, pusta pijavice, plete Čarape i t. d. Pogle­ dajte malo bolje život svoga društva pa ćete se od srca nasmijati sličnim anomalijama i onda ćete se teško i duboko uozbiljiti. U sve treba unijeti solidne stručne spreme, treba probuditi želju za tim i treba je učvrstiti u dušama i u svijesti i pretvoriti je u ap­ solutan neizbježiv zakon, pa će smiješnost otpasti. Iz ovoga se jasno vidi što hoćemo. Progres i ob­ novu jednog društva uvjetuju psihološki zakoni isto tako kao i njegovu dekadansu i potpuno raspadanje. Tu su u prvom redu ideje, želje i vjerovanja koja stvaraju pokrete i snagu da se i ostvari ono što se misli, želi i vjeruje, ili kod drugoga slučaja nemoć stvaranja toga povezanog psihološkog trojstva rađa prema svemu apatiju i rezignirano umiranje. U tome je eto sav taj problem akcije i reakcije i prema njemu treba zauzeti ispravno i određeno stanovište i p ri­ kloniti se jednom ili drugom carstvu prema svome vlastitom duševnom nagnuću. У .: Један пример за углед — Гајретова рамазанска популарна предавања у народу — Кад се снаге удруже могу да створе велико дјело. Кад je сваки лрзв^ни тбЈгако^свјестан да придонесе свој обол cčdjoj заједници, заједница мора да врене напред. Случај агилног Мјгсног Гајретова одбора у Бихаћу. овом приликом, може да нам послужи као примјер. НеХемо да набрајамо све успјехе овог одбора, јер су они и онако познати читаоцима >Гајрета«, али са нарочитим задовољством треба да истакнемо рамазанокучакцију овог Одбора, од ког je Главни Одбор примио допис следећег садржаја, у ком се, између осталог, наже: »Овај Одбор, свјестан своје'дужности на културно-просвјетном, економском и националном подизању исламског дијела нашега народа, закључио je, у споразуму и no пристанку Гајретових раденика и пријатеља, да за вријеме лредстојећег РамазанаШерифа одржи што већи број поучних предавања у најширим народним масама na, саопштавајући ово, уједно поднаша укупан распоред тих иредавања и моли све пријатеље просвјете да ову акцију Гајрета што издашније помопгу и што бројније посјећују ова предавања, благодарећи овиме свој господи која су се добровољно примила овога рада. — 0 дбор.« РАСПОРЕД I. У ПРЕДАВАЊ А: Медреси, за кпартопс: Х армани, Ф етхија п Доњс Прекоуше: I. д аи: Мухамед еф. Захпровић, професор »0 Рамазану« — з. дан: Мехмед еф. Х аџнћ, вјероучптсљ »Глапна начела Исламас — б. дан: Осман Рсџић, ш кол. управ. »0 штедн>и« — 7. дан: Сманл Делнћ, судац »Новн кривични оакон« 52 — 9. дап: Есад Софтић, шеф ср. суда »Штетно дјеловање алкохола« — ni. д ан ; Енвер Ђ ехајић, студ. прав а »Поднзање к у ћ а за становање обзиром н а хнгијену« — 13. дан: Сулејман Реџић, учитељ »0 папредном пчеларству« — 15. дан: А хмед Ш ехпћ, пол. писар »Трговина н занати« — 17. дан: Ђ амил Бузаљ ко, упр. ср. закледе »Социјални положај тсжак а и задругарство« — 19. дан: М устафа Х асић, пошт. чинов. »Прометна средства« — 21. дан: Др. Х амдија Б раво, срески љ екар »Заразне болссти« — 23. д ан: Есад Софтић, судац »Казненн закоц и вишеженство« — 25. д ан: Х ак и ја Темнн, пол. чзинов. »Савремени ж ивот н главне обавезе Ислама« — 26. д ан: Гајретов Мевлудн-Ш ериф — 27. д ан : А бдулах еф. Вехабовић, шер. вјежб. »Ш ернатско брачно право« — 29. даи: Д р. Х ам дија Браво, срсски љекар »0 хигијени уопште«. II. У Г ајр етову ионвикту, з а женске: 6. д ан: Мехмед еф. Хаџнћ, вјероучнтељ »0 начелима Ислама« — 9. д ан : Осман Реџнћ, школ. управ. »0 васпитању дјецс« — 16. д ан : Мухамед еф. Захнровнћ, професор »Жена као главнн фактор у породици« _ 23. д ан: Д р. Х амдија Б раво, срсскн љ екар »0 заразним болестима« — 26. д ан : Гајрстов М свлуди-Ш ериф. III. У Б а к ш а ји ш у , у кафани Ибрахима Селмановића; 4. дан: Е сад Софтић, судац »Штотно дјеловак.с алкохола« — 6. д ан: Смаил Делић, суднја »Нови крпвични закон« — 8. д а н ; Мехмед сф. Хаџић, вјороучнтељ, »Главна пачела Ислама« — 10. д ан: Мухамед еф. Захировић »Одломак из исламске повнјссти« — 12. дан: Сулејман Реџић, учитељ »0 напредном пчсларству« — 14. д аи: Х асан Б . Сарачсвић, пол. чинов. »Како треба обрађнвати зсмљу« — 16. д ан: Енnep Ћ схајнћ, студ. прав а »Подизаљс куИа за становањс обзнром на хнгнјсну« — 18. д а п : Ђ амил Бузал.ко, управ. закл адс »Социјални положај тсж ака п задругарство« — 20. д ан: Ахмед Ш ехић, пол. чцнов. »Трговнна и занати« — 22. д ан: М устафа Х аџић, пошт. чинов. »Прометна средства« — 24. д ан: Др. Х амдија Б раво, ср. љскар »0 заразним болссти- �ма« — 28. дан: Осман Реџић, шк. управ. »0 ДинастиЈи Ka* рађорђевића«. IV . У Х а ти и ц у , у кафани Ју се Жабчевића: 4. дан: Осман Реџић, шк. управ. »0 динаотији Карађорђевића« — 6. дан: Др. Х ам дија Браво, ср. љекар »0 заразиим болестима« — 8. даи: Енвер Ћехајић, студ. права »Подизање ку ћ а з а становаље обзиром на хигијену« — 10. д ан ; Есад Софтић, судац »Права и дужностн грађана« — 12. д ан: Смаил Делић, судац »Нови кривични закон« — 14. дан: Мехмед еф. Хаџић, вјероучитељ »Главна начела Ислама« — 16. дан: Мехмед еф. Хаџић, вјероучитељ » Ислам и ћудоредно владање« — 18. дан: Мухамед еф. Захировић »0 Рамазану« — 20. дан: Сулејман Реџић, учитељ »0 напредном пчеларству* — 22. дан: А бдулах еф. Вехабовић, шер. вјежб. »Ш ериатско брачно право« — 24. дан: Х асан Б. Сарачевић, пол. чинов. »Како треба обрађивати земљу« — 26. даи: Ћамил Бузаљ ко, управ. закладе »Социјални положај тежака и задругарство«. V. У Гор. Преноуњу, у кафанн Меше Топнћа: 4. дан: Чамил Бузаљ ко, управ. закладе »Социјални положај тежака и задругарство« — 6. дан: Ахмед Ш ехић, пол. чипов. »Трговпна и занати« — 8. дан: М устафа Хасић, пошт. чинов. »Прометна средства« — 10. дан: Осман Рсџић, уцрав. школе »0 Дннастији КарађорђевиНа* — 12. даи. Др. Хам- у-: д ија Браво, ор. љекар »0 заразним болестима« — 14. дан: Енвер Ћехајић, студ. права »Подизаље кућа за становањо обзирои на хигијену« — 16. дан: Сулејман Ређић, учитсљ »0 напредном пчеларству« — 18. дан: Есад Софтић, оудац »Права и дужности грађана« — 20. даи Смаил Делић, судац »Нови кривични закон« — 22. дан: Хасан Б. Сарачевић, пол. чинов. »Како треба обрађивати земљу« — 24. д ан; Мехмед еф. Хаџић, вјероучитељ »Главна начела Ислама« — 26. дан: Мухамед еф. Захировић, професор »Одломак из исламске историје«. V I. У Риби ћу, у кафанп Смаилаге Хаџића: 4. дан: Мухамед еф. Захнровић, професор »0 Рамазану« — 6. дан: Сулејман Реџић, учитељ »0 иапредном пчеларству« — 8. дан: Абдулах еф. Вехабовић, шер. вјежб. »Шериатско брачно право« — 10. дан: Ћамнл Бузаљко, упр. закладе »Социјални положај тежака и задругарство« — 12. дан: Ахмед Шехић, пол. чинов. »Трговнна и занати* — 14. дан: Мустафа Хасић, пошт. чпнов. »Прометна средства« — 16. д ан; Смаил Дедип, судац » Новн кривични закон« — 18. дан: Осман Реџић, шкГупј>ав. »0 васпитању дјеце« — 20. дан: Др. Хамдија Браво, ср. љекар »0 заразним болестима« — 22. дан: • Ejreep Ћсхајић, стЈ;д права »Поднзање кућа за становаље об• зцром на хнгијенске прописе« — 24. дан: Мехмед еф. ХаџиИ, вјероучктељ^.О главним начелима Ислама« — 26. дан: Есад Софтнћ, судац, »Штетно дјеловаше алкохола«. '■Успех Гајретових интомаца Успех Гајретова рада поотаје сваким даном уочљивији. Поред свог рада -на културном подизању нашег елементц, како je познато, Гајрет своју главну бригу посвећујс ваљаном одгоју омладине у својим интернатама)- Ова његова омладина брала В е јс и л Ха џи б е ги ћ права; Сафет A. Бурина, студ. фил.; и Вејсил Хаџибегић, студ. права. Г. Мустафа Камарић, из Грачаниде, студ. права, добио je прву награду Савеза набављачких задруга државних чиновника у Београду, за нај- С а ф е т Б ур ина je признања својим способностима и ван граница своје уже средине. Успех Гајретових питомаца у Београду и Шумадији 1926. године, њихова туриеја no Војводини исте године, као и no Јужној Србији 1929. год. посведочили су да наша омладина носи у себи драгоцене квалитете које, ваљаним и истрајним радом, могу да дају изврсне плодове. И ове године, о Светосавској прослави на Београдском Универзитету, тројица питомаца Београдског Гајрета »Осман Ђикнћ«, однели су награде за своје темате и то: Г. г. Мустафа Камарић, студ. М у с та ф а K a n ap nh бољу обраду једног од најактуелнијих наших привредних проблема. Награђена радња носи наслов: >Произвођачке и прерађивачке задруге у нашој земљи«. Рад г. Мустафе Камарића je и no својој величини и no саставу, као и no исцрпности надмашио све остале поднешене темате ове врсти. Најбољи доказ од колике je вредности овај рад г. М. Камарића je тај, што je Савез набављачких задруга држ. чиновника одлучио да га штампа као посебну књигу. To ће, уједно, бити прва књига у нашој задружној литератури која ће као специ- �јалиа студија исцрпно третирати питање произвођачких и приређивачких задруга у Југославији. Драго нам je да можемо истакнути да г. М. Камарића познајемо и као врло вредног просветног и социалног радника-омладинца. Он je оснивач и већ три године претседник Народне библиотеке у Грачаници, која je позната као једна од најактивнијих просветних институција у том месту. Затим, у Београду je претседник Социјалне секције Студентског дома Београдског Гајрета »Осман Ђикић«, као и потпретседник Удружења студената из Бос-не и Херцеговине на Универзитету. Награду из фонда Луке Ћеловића-Требињца добио je г. Сафет Бурина за рад »Хамза Хумо«. У овој теми г. Бурина обрадио je овог нашег при- знатог књижевника као иесника, прииоведача и романсијера. Г. С. Бурина познат je читаоцима Гајрета no својим песмама и приповсткама, a исто тако познат je и ван круга Гајретових читалаца, јер je сарадник наших првих ревија. On je успео већ да се запазе извесне особпне његова талента међу нашим најмлађим песницима. Г. Бурина био je Гајрстов питомац кроз сво време гимназиских студија. Трећу награду добио je г. Вејсил Хаџибегић као најбољи — најсиромашнији правник. Гајрет весели успех ових наших омладинаца u у том успеху види и свој успех и гарантију за успех у свом будућем раду, у способности својих будућпх пиошгра. У - Нова уредба војне академије Недавно je Господин Министар Војске и*Морнарице проштсао нову Уредбу о Војној-академћји у Београду. Новом уредбом измењстш су* досадањи услови прпјема пдтомаца у војну'академију као и трајаљо ове напш висо6е>^ојне установе. Према овој уредби, у Војну ака^емћју примаће се уЈбудуће ђацп са свршена. 4 разреда гимназије односно реалне гимназије. . \ Скрећемо пажњу^на услове о npm маца свима роДитељима који школују jjšl као и свима нацшм одборима и пов како би се знали равндти при упућивању своје депе у Војну академију. Примање ппшомаца У Нижу школу Bojne академије примају се за гштомце само они младићи из грађанства, који су као редовни учениш! свршили ч^тири разреда државне гиммазије или. реалке, са положеним нижим течајним испитом из годшге у којој копкуришу. Пријем питомаца врши се no потреби сваке године. a колики ће се број питомаца примити у дотичној години, наређује министар војске и морнарице. За пријем питомаца у Нижу пшолу Bojne академије, Управа сваке го'дине благовремено објављује конкурс. Они младићи који желе да ступе у ову школу, подносе Управнику Војне академије својеручну писмену молбу, уз коју прилажу ева потребна документа која се конкурсом траже. Кандидати за Нижу школу Bojne академије морају испуњавати ове услове: 1. Да су држављани Краљевине Југославије; 2. Да су потпуно здрави и способни, што he се утврдити прегледом пријемне локарске комиоијо у Војној академији; 54 3. Да су најмање доброг владања; 4. Да нису млађи од 14 ни старији од 15 година. оа основу рачунаџ>а година старости кандидата узима се читава календарска година, у којој се кандидат јавља запријем; 5. Да од школских квалификација имају: овршених четдри разреда државне гимназије или реалкс, као редовни ученици, и положен нижи тсчајни испит у годипи у којој коикуришу; G. Да долазе непосредно из школе; 7. Д а положе пријемни испит; 8. Да имају одобрење од рОдитеља или стараоца, погврђсно од стране надлежне власти, да могу ступити у Нижу школу Bojne академије. У овом одобрељу родитељ или старалац ће дати обавезу: да ће у олучају отпуста из Војне академије његовог cima (гатићеника) због рђавог владања или пт^,заног неуспеха у настави, надокнадити држави све трошкове око издржаваља и школовања његовог сина (штићеника), сходно чл. 51. и 58. ове Уредбе. Ha овом одобрењу, при врху са десне стране, има да буде утиснута фотографија каидидата из те године, величипе 11X7 см. Фотографија има да показује попрсје било са липа или са стране (профил). Надлежне власти, при овери овог одобрења, овераваће у исто време и идентичност фотографијо са дотичпим лицем-кандидатом; 9. Да даду пиомену изјаву: да пристај.у na све услове и последице прописапе овом Уредбом, n a и у колико би поједине њене одредбе доцпије, према потреби, биле и измељене; и 10. Д а се у својој молби обавсжу, да ће no свршетку Ниже школе Bojne академије служити у војсци најмаље 10 годипа. �PRIVREDA Предавања из задрутарсшва за сеоску омладину Пнше: Инж. Шериф Бубић, в. д. диреш ора Ниже аољоаривредне школе у Бутмиру IV. ПРЕД А ВАЊ Е Разне врсте пољопривредних задруга Од оснивања прве Рајфајзенове задруге до данас развило се je пољопривредно задругарство у свима правцима пољопривредног пословања. У главном можемо разликовати ове врсте пољопривредних задруга: I. Пољопривредне кредитне задруге: удружсња за набавку капитала. II. Пољопривредне набављачко-потрошачке задруге: удружења за заједничку куповину господарских и кућних потреба на велико и иродају међу задругаре на мало. III. Пољопривредно - произвађачке задругг: удружења за израду предмета и њихову распродају на заједнички рачун (на пр. мљекарске задруге). IV. Задруге за зајбдничку продају пољопривредних производа. «. V V. Задруге за заједничку набавку и употребу земљорадничких справа и халата. Најприје ћемо сс позабавЛти пољопривредним кредитним задругама, али je пријс тога потребно да исшто проговоримо уопће о пољопривредном кредиту> ^ I IП I. ПОЉОПРИВРЕДНИ КРЕДИТ. ПОЉОПРИВРЕДНЕ КРЕДИТНЕ ЗАДРУГЕ. 1. Значење кредита или вересије за сељака. Наше становништво на селу (}рзо се множи. Гдје су прије четрдесет годкна живјеле двије куће, данас су три. За тих четрдесет година иовећало се je наше становништво за 30%, то јест на сваких 100 становника имамо још 30 становника који су прирасли. To није хрђаво, што се народ множи, само треба да се производи и више животних намирница. To je до недавно било лахко, док смо нмали доста неузораних ледина, које су се могле са вишом прирођеном радном снагом обрадити и засијати. Али данас су на све стране оградс и нема се готово гдје ни стока пустити. Сви увиђамо, да земља није као гума, na да се no нашој вољи растегне. Зато je настала код нас велика брига, како да се тај већи народ издржи. Сада je управо дошло и код нас вријеме, када ссљаку нема друге, него да на истој земљи на којој су прије живјеле двије куће живе три. To се може учининти само на тај начијп, ако будемо добијали са једнога дунума 30% прихода више, што зовемо појачање или интензивирањс производње. Ako хоћемо да добијемо са једнога дунума више прихода, морамо мјесто рала узети плуг, морамо направити боље ђубриште, бољу стају, која ћо нам омогућити држање боље стоке, a боља стока боље he нам искоришћавати крмно биље са ливада и ораница, морамо даље имати боље сјеме и т. д, Тако, како видите на све стране мора да се в и ш о р а д и и в и ш е т р а ж и за обраду и искоришћавање земљишта. Како he тсжак доћи до тих нових средстава, којих сам нема, нити има новаца да их набави? Може ли да прода жито, да прода своје приходе, да прода’нфито стоке, na да на тај начин дође до бољих средстава? To никако! Ко познаје, шта je то -господарство, тај неће то никада савјетовати сел,аку; Др, qom у своме раду као управитељ имања искусио, да се од једне жетве може само створити идућа жетва и то са истим средствима са којим je створена прошла жетва. Жетва ствара жетву — то ј^основ110 правило у иољопривредном господарству. Од жетве се може само урадити то, да се °ДРЖИ она главница и радна снага господарства, то Јест да се СВРШС> KaK0 се каже' тскУћи послови д0 нове жетве- Нови уређаји, као: стаје, ђубришта, куће, веће справе не могу се правити од жетве; зато се мора имати или упггеђевина или се мора позајмити. Ako дакле сељак нема уштеђевина, онда je кредит или вересија најмогућнији пут, да се појача сељачка производња. Када je то истинито, онда je и ово: Појачање производње једини je пут, којим треба да иде сељачки кредит. Ко то не зна, не зна ништа о сељачком кредиту. Кадгод кредит није у стању да појача производњу, да се врати кроз краће или дуже вријеме и иза себе остави и господару, који се je са љим служио, неку корист, не треба се љиме служити. 2. Каквих има облика кредита? У главном разликујемо стварни (реални) кредит и лични кредит. Реални кредит јест onaj кредит, који се даје уз залогу неке ствари, коју посједује онај, који тражи кредит. Личност онога који тражи кредит није ту од значења. Овај кредит може се добити na ове начине: а) Дужник даје вјеровнику коју своју покретну ствар у залогу (злато, сребро, разнс кућне и друге предмете). б) Покретна ствар на коју се добија кредит забиљежени су у задужници као јамчевина, али остаје код дужника у његовој употреби. To je тако звани л о м б a р д. $5 �поврати у приходима, ако je уложен кредит у про3. Дужнтс јамчи непокретним својим иметком (зградом, градилиште, земљиште). Такав непокрет- изводњу. Ako се не може да поврати у приходима, сељак мора да троши своју главницу да продаје ни залог зове се х и п о т е к а , a зајам, који се тпм земљу, стоку и друга средства која му служе за начином добија, х и п о т е к а р н и з а ј а м . У прва два случаја залог je покретан, зато се производњу. Али уложени новац у производњу не овакав кредит зове покретним или мобнлним кре- враћа се увијек за једно вријеме. Ако од позајмдитом; кредит на земљишну хипотеку зове се још љеног новца направпмо кућу, требаће 30 50 година док нам се вас уложени новац поврати. Ако хипотекарним или мобилним кредитом. Када неко добије зајам без залога, тада се нам вјеровник буде прије тражио свој новац, ми кредит зове лични или перзонални кредит. Овдје бисмо морали ту кућу или који други дио имања je јамство способност особа да стичу добра или да продамо, na бисмо били na очитој штети. Тако je исто са куповином земље. Зато je најважније код њихово поштење. Према томе за што кредит служи, дијели се на: узимања кредита или вересије, да се не узимље никако на краћи рок, него што се може та вересија а) п о т р о ш а ч к и или к о н з у м т и в н и к р е д и т , који служи дужнику за подмирење њи- у приходима потпуно повратити или да се отплаћује онако како се у приходима повраћа. Зато банке хових животних потреба; нису згодне за пољопривреднике. Оне су удешене б) производни или продуктивни кредит, који за трговце, који могу уложени новац добити и послужи дужнику за производњу. рратати за један, два или три мјесеца, код сел>ака Ako кредит служи за послове трајне вријед- je друкчије. Лежећи кредит, о којем смо говорили, ности, зове се л е ж е ћ и к р е д и т . Овај^се кредит a који се узимље за прављење кућа, појата, ђузато и узимље са отплатом за випгб годипа, те се' СрнТћта, за куповипу земље, за одводњавање или зове д у г о р о ч а џ к р е г д и ^ . - О & р т н и к р е д и т за крчење, мора бити дугорочан и вратити се онако јест онај кредит, ^оји ое ураж е.^а обављање теку- како нам приходи стижу о'д имања у које смо улоћих послова у господ&рству, na се од жетвс до жили тај кредит. Кредит који сељак треба да би жетве потпуно поврати. Зато се зове к р а т к о - изишао до нове жетве'— за набавку сјемена, умјетр о ч a н к р е д и т. ^ v F . ttor гноја. сточне и људске хране, за оправку разног К о д а ј е к р е ДТ 1 г? Пошто се кредит тражи оруђа — тај се враћа одмах у идућој жетви. Овај као каква роба,' створиле су се нарочите уотанове се кредит може узети зато na кратак рок — краткоје те послове сриђају и од тога вуку корист. l o корсчап je, али не може се повратити прије лего су б a н к е које нису ништа друго него посредници сељак дође до прихода, из којих ће тај кредит тто између имаоца новца ii произвађача који траже вратити, a због којих je узео кредит. кредит. Банке позајмљују новац од оних који ноПрема свсму што смо изложили видимо јасно. ваца имају под интерес, a дају га оним који траже да за сељака није кредит из банке: новац под већи интерес. Бапке које примају новац 1. што je скуп; под интерес зову се депоздтнв банке (од латиноке 2. што банка не води рачуна о томе, када сељак ријечи deponere = остављатп, што значи, да имаоци новца остављају свој новац у банку). Овај може крсдит повратити, то јест рок враћања крсновац дају банке, како смо рекли, другим под дита није удешен према пољопривредним прилиинтерес, na се зато зову е с к о н т н е б а н к е . кама. Пошто je банкама циљ да добију што већу зараду, оне гледају да дођу до новаца под што нижим, a да га даду под што вишим каматама. Банке су потребне за индустрију и трговину. Једни новац враћају a други га траже. Сви не требају новад у исто вријеме, због чега je посао баикама много олакшан. 3. Који je кредит најбољи за сељака? Сваки кредит или вересија мора да се врати. Да би се могао вратити, мора прво да се дужнику 0 овоме je још Рајфазен водио рачуна и да бн у томе помогао сељаку, створио je Кредитну ЗаДРУГУ, коja je потпуно одговарала пољопривредним приликама. Послије тога развиле су се свуда овакве крсдитне задруге међу сељацима. Кредит који води колико-толико рачуна о сељачким приликама назван je с е љ а ч к и м к р е д и т о м . У пашој држави има више установа које дају сељачки кредит. У идућем предавању ми ћемо се упознати поближе има. (Наставиће се). Организујше Гајрешове бајрамске забаве! 56 �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИН Рад на проширнвању Гајретове органнзацнје Гајретове скуаштине н нови одборн благајник; А лнја Т1оровић, кројач. Одборници: Аћиф X. Ахметовић, трговац; Ејуб Љ аји ћ, трговац, и Ахмет Даца, општ. благајник. Ha другој оједннци 26. одбор ћилимарске школе конституисао се je овако: У Бос. К рупи: 26. јануара о. г. одржана je I. редовна главна скупштина чланова, н а којој je учествовало преко поПретсједник: Аћиф X. Ахметовић, трговац; секретар: ловине редовитих чланова-ица. Ha скупштини je одобрен доАсим Риђешић, књиговођа; благајник: Ахмет Даца, општ. садашњи рад Мјесног Одбора, огворена Гајретова Читаоница благајник. Одборници: Ејуб Jbajnh; трговац; Сулејман Вуи Књижница, усвојсна правила Читаонице и нзабран слијече, бербер, и X. Рамиз Паљевац, вјероучитељ. дсћи Мјесни одбор: Претсједник: Ахмед Шехић, шер. суХафиз Рамиз Паљевац пзабраи je и за управитеља дија; потпредсједник: Бошко Зељковић, градоначелник; I. тајник: Мурат Ш увалић, прив. чиновник; II. тајник: Наил БурГајретове ћилимарске школе. зић, банк. чнновннк; благајница; Ферида Пашалић, учитеДо сада има одбор 70 чланова, али број члаиова свакољнца; одборници: Абдурахман Алешевић, имам; Емин Тидневно расте. рић, шер. Судија и Смаил Бпшчевић, onh. биљежник. НадНови Мјесни Одбор Гајрета у Џ и вару (срез Требињв; зорни одбор: Л ука Сенић, индустријалац; Осман Кабнљагић, Чланови Друш тва Гајрета из Џивара одржали су 26. onh. благајник и Х асан Месић, трговац. јануара о : г. састанак у просторијама Мектеба, у циљ у осниСа скупштине отпослани су телеграми: Маршалату вања М јесно^Бдбора Гајрета. Састанку су присуствовали веДвора, Б ану Врбаске Бановине, Браику Секулићу, шефу ка^ ћ и ц а чланова, a испред Мјесног Одбора у Требињу присубинета Министра Унутрашљих Дјела и Дру Авди Хасанбествовао je г. Хусејпн Толнћ, чиновник среског начелства н говићу, претсједнику Главног Одбора. Едхсм ^eajjh, учитељ. Поменутн je на овом састанку пзнно Мјеенн одбор одржаје и аналфабетски течај за неписмедосадаљи рад Гајрета као друш тва за национално. кулутрно не муслиманке. Течај одржава учитељица Ферида Пашалић, и економско придизаље муслиманског слемента и позвао je који he битп довршен скојлјх дана. све присутне д а приђу у велику Гајретову заједнпцу и да Нови одбор у Х р у ш ти м а (срез невесињски). што активиије судјелују у љеговом великом потхвату. Госп. Толић у свом говору излаже значај н велику буI. скупштина Мјесног одбора у Хруштима одржана je дућност Гајретова рада. Истиче како je друштво Гајрет осно20. јануара о. г. Скупштину je отвррио учител. г. Салко Кавало многе хумане и просвјетно културне устаиове, које пић пригодним говором, захв(к£ујуКи присутним на одзиву, служ е за придизан.е муслиманспог свијета. — Присутни су те образлажући потребу оснутка Гајретова Мјесног одбора у рвдничодушевљено прнхватнли предлог' за оснутак Одбора и акласврху што јачег дјеловања у широким слојевима иародним. одбора, мацнјом je изабран слиједећи одбор: Послије говора г. Капића (Прешло се на избор новог у који су униш ла гг.: Прстсједник: Салко Капић, уЧитељ; потиредсједнт:Rv Оалихбег Крпо; секретар: Раш ид Мерзић; благајшпс: Мехо Мер-,: зић; одборници; Ибро Шендро, Беш ир.К ојаи и Селнм Чопељ; замјеници: А лија Голош, Ибро Гризовић, Хусо Чолакхоџић, Д урак Дроце и Мешан Ш ендро. Надзорни одбор: Селим Еминовић, Мехо Касумовић и Салко Појевић'.* Са скпуштине je отпослан брзојавни поздрав претсједнику Гајрета г. Д ру Хасанбеговићу. Ha скупштини je било присутно око 100 сељана пз сеЛа: Х руш та, ЈГђкат\ Сопиља, Кљуна, Пресјека; Боровчићи и Крушевљанн. У С то цу: Мјесни Одбор Гајрета у Стоцу на скупштини. одржаној 28. I. 1930. попунио се je према новим правилима и то како слиједи: Претсједник: Мухамед Љ убовић; секретар: Едхем Бичкало, о п ш т .. благајник; благајник; Мухамед Шехић, посједннк; одборницп: Х алил Меховић, чиновник; Мустафа М. A. Ризванбеговић, уравннк Среске Закладе; Мустафа Премиловац, трговац; Надзорни Одбор: Смалл еф. Дадић, шер. судија; Смаил Сердаревић, управник поште, и Авдо Шарац. трговац. Замјеници: Гојко Хамовић, Џемал Алихоџић, Ћамил Хумачкић, Х асан Питлћ и Х амнд Диздар. Надаље je закључено на поменутој сједници да се бајрам ска забава одржи 3. марта о. г. Редовна главна скпуштина Мјесног Одбора одржана je 19. јапуара. о. г. H a првој сједници 22. јануара одбор се конституисао како слиједи: Претсједник: Алнбег Беговић, рентијер; потпредсједник: Амир Мекић, трговац; секретар: Асим РДђешић, књнговбђа; У Новом Пазару: Претсједник: Мехо Беш евић; потпредсједник: Хусејии Хаџовнћ, секретар: Иљас Зупчевић; благајник; Х амдија Фазлнновић, учитељ. Одборници: Мурат Еркочевнћ, Ахмет Хаџовић, А лнја Зупчевић, Ђампл Еркочевић, Ш ефик Омерагић и Хусејин Зупчевић. Надзорнп одбор: Мехо Берхамовић, Захир Бусуланџпћ и Мехо Дураковић. Нови Мјесни Одбор у Бос. Петрозцу. Мјеспи Одбор Гајрета у Бос. Петровцу одржао je редовну годншњу скпуштину 12. I. 1930. у Нар. основној школи. Ha окупштини je било присутно 25 чланова, a отворио ју je потпредсједник г. Сулејман Јакуповић. У изложеном тајничком извјеш тају констаитован je врло слаб рад и успјех одбора. Иза нзвјеш таја благајнпка и разрјеш нице старом одбору, прешло се на бираље новог одбора у коjer су униш ла гг.: Претсједншс: Сулејман Јакуповић, ерески ш колски надзорннк; потпредоједнпк Алија Х ујић, иодначелиик; секретар: Теофик Ш ехић, учитељ; благајник; Јакуб Кулеиовнћ, посједннк. Одборницп: Арпф Хромалић, трговац, Мехо Хујић, предсједник вакуфа, Ибро Куленовић, пословођа; Б ахтпјарага Бахтпјарагпћ, зваиичник, и З ухд и ја Ш ехић, бравар. Надзорнп одбор: Мухарем Вајзовић, учитељ ; М униб Хазнадаревић, званичнпк н Хамдија Кереновић, посједник. Избор новог Мјесног Одбора у З во р н и к у Ваиредна скупш тнна чланова у Зворнику одрж ана je 26. I. 1930. у просторијама градске внјећниде. Скупш тину je отворио г. Бсго Ајановић. члан бившег одбора, a испред политичке власги приеуствовао je г. Мирко Мирковић, пол. чин. Пошто je на дневном реду бно избор новог одбора, то су након краће диекусије у одбор изпбрана слнједећа r. г.: 57 �' претсЈедннк: Џемал Х улусић, потпредсједник: Мустајбег Алибеговић, секретар: Бего Ајановић, благајник: Ц. АлнЈа БаЈрактаревић. Одборници; Х акија Крџалић, Мехмед еф. Мулабдић. Замјсннци: Х асан Камишалић, Јусуф ага Авдиспахпћ. С&муел Леви, Омер Ш ехагић, Абдурахман Јахић. Надзорнн одбор: Ибрахнм Курић, А лија Гујић и Нбрахим Китовннца. Реорганизација Гајрешова рада у Гор. Тузлн Чланови Мјесног Одбора у Тузли иш ли су у Гор. Тузлу у сврху оживљења Гајретова рада. Ha заказаној конференцнји 8. II. послије теравије говорио je г. Осман еф. СелескоBiih и г Алија Омерсофтић »о потреби рада за Гајрет«. Госи. Гајретове приредбе Гајретове забаве Ве л и ка Гајретова забава у Љ уб уш к о м 4. јануара т. г. приредио je Мјесни одбор у Љ убуш ком своју велнку годишњу забаву, која je у сваком погледу потпуно успјела. Ц ијели програм забаве изведен je иа свеопште задовол>ство публике. И за одсвираннх комада и изведених декламација у I. д вјелу програма вриједни дилетанти-ице одиграли су д ва ш аљ пва комада и то: »Еманиципована« од Данице Бандићеве и »Издаје етан под кирију« од 0 . Ћоровића. Уч е с н и ц е те ча ја и ч л а нице ж е н с к о г о дб о р а Г а јр е та с а гђ иц ом К у дрином у Т у з л и О д б о р н и ц е г ђ е : А л и ја х . К о њ - хоџић, Х а н у м а Ч ам џић, Р а и ф а П о ж и t>, Т а х и р а х . С елесковиЛ , Т и ја х . Д е р в и ш е ф е н д и Ћ и ученице Омерсофтић одржао je том прилпком врло успједр п јол Ј'-| ларно предавање »Ус.^овп за прнвреднн опстанак човјека«. Конференцнја je била одличнр посјећена. тако д а су просторије муслиманске читаониц<Гбиле дупком пуне чланова Гајрета и остале публике. Мјесни Одбор у Гор. Туззш броји 60 чланова, a нмаде услове за успјеш ан рад. Узрок досадан.ем нераду био je тај, што функцнје појединих одборника нису биле правилно расподијељене. Од сад а се надамо, д а ће р а д з а Гајрет у Гор. Т узли кренути н а бол>е, јер je благајннч^у д уж ност преузео г. Абдулах Сарачевић. којп се je као повјереник показао веома агнлан. Промјена функција у чапљинском Мјесном Одбору Досадањ и секретар Мјесног Одбора Г ајрета у Чапљинп, г. Реџеп Х ајровић, судија, поднио je оставку н а части секретара те je иа његово м јесто дошао замјеш гк г. Х аф нз Ибрахнм Риђановић, ш ер. судија. Нови Гајретови пов/ереници-це У првој половици м јесеца друштвеннм повјереницима: фебруара постављ еии су у А л а д и н и ћ и м а (срез Столац) гђица З ејн а Мехић, учи- тељица; у Крал>. С у тје с к и (срез Високо) г. Ју с у ф Сарач, трговац; у П о дви те зу (п. П але) г. Изет X . М ехмедовић, учитељ; у Љ уб о в и ји н/Д рини г. Ј о ц а М илосављ евић, срсс. на- челник у пензијп; у Д о м ан о ви ћи м а (срез Стилац) г. Б еган Koćo. 55 По наведеним комаднма почео je нлес, те ш аљ ива иош та, томбола и цзбор љепотице. Н арочитв интерес био je за избор љепотице. И забрана je са 175 гласова снмпатнчна гђица Б еба Папо. Већи број гласова добиле су гђице Р ази ја Махић, гђа Сабнра К рехић, гђица Марица Мнлнновнћ. H a забави су бнлн примјећени срески начелник г. Нукади н Средојевић, шер. суд и ја г. Каснм еф. Садиковић, срп.п рав. свеш теннк г. Прокопије Мулина. нмам г. Мустафа еф. Ћ ерић, г. Саламон Папо из Љ убуш ког, г. Мехмедбег Б уш агл п ја н з В и тп ае и т. д., али се нарочито мора истакнути upuгуство најотм еније гг. и гђа и з Имотског, међу којнма се налази о врн једн н и агилни народни раденнк г. Л у к а МилнноBiih, велетрговац и з Имотског, који je дошао са гђом ЉуОкцом и кћерком гђицом М арицом те осталом гг. и гђдма г»з Имотског. К ад се иапомене, д а je Имотски удал>ен од Љ у буш ког 50 км, онда je овај посјет од велике важ ности, a и заб аву су увел и чал п и остали н а њој све до пред саму зору. Г. М нлиновић je изјавно, д а je једиио ради Гајрета дошло, ш то je врло л и јеп а појава. Овом прилпком М јесни одбор сс топло захваљ ује свнма, који су га у р ад у око нрипрем а помоглн, a нарочнто г. Сумб улу Папн, ш еф у ондашн.е Пореске управе и његовом брату r. Саламону П апи, зубару, који je даровпо 2 златна зуба за забавну томболу, n a гђи Сабири Kpexnh. учитељици и г. Назим у К рехићу, учитсљ у, те свнм дилетантима-ицама, јер нису ж ал и л и труда, д а ова забава иснадие како то Гајрет заслуж ује. Посебна хнала великом добротвору г. С адик еф. Садиковићу, народиом л>екару, који je сакупио з а забаву добровољ иих прилога Д ии. 780.— , a сам дао свој прилог од Дин. 220.— . , �Бруто приход забаве изпосио je Диц. 10.539.25, a чисти Дин. 9.116.— . Гајретова зим ска забавв у Градачцу 11. јануара т. г. одржана je у Градачцу зимска забава, која je како морално тако и материјално ванредно успјела. Тачно у 8 сати на вечер једним лијепим поздравним говором и пригодном ријечи о раду Гајрета у прошлости и његовим смјеровима у будућности, отвара забаву овдашња учитељица гђица Хатиџа Ћишнћ. Затим je давана Нушићева »Протекција« коју су дилетантп на опће задовољство иублике одиграли. Након завршепог комада приређена je врло успјела изложба ручних радова, те je no нарочитом жирију као најбољи ручни рад пронађеи везени пешкир гђе Разије х. Јахић. Послије изложбе одиграна je томбола. Не можемо a д а овом прилнком нарочито не иотакнемо пожртвовно настојање дилетаната, како би комад што боље успио a нарочито морамо да захвалимо гђицама учитсљицама и то: Радмплп Илић, Славици Колаковић те Хатиџи Ћиш ић; надаље гђи и г. Маспер и гђнцама Зори Тодоровић и Ирми Цнглер, г. г. Петру Л укићу. Галнбу Миџићу, Хусеину Мурадбеговићу. Сулејману Ибрпћу, Станку Ш имуновнћу. Омсру Пнтићу, Д анкк Кабил»у и Алији Скендеровићу. ne г. Јеппку Гризу, који су својим озбиљжг схваћени^ улогама и noжртвовним радом омогЈ'ћили да je компд ојајно одигран. Ha забави je запажено све Ч&ђенпје чгшовнпћгтво и грађанство. Приход забаве био je укупно ‘■Дш?. 41531.50. Behn прилог стигао je. Мјесдгом, одбору од Дин. зоо.— од П редсједника Мпннстарског Савјвта г. Петра Жнвковнћа.. Напомпњемо да су гг. Д р .^ р а г о Татар, | адвокат иЗ Ш адачца п Изетбег Јахић, досједиик, ставилп n a распбложеље своје ауте з а сакупљање прилога у -ћ о с . Ш амцу и М iy, те пм и овим путсм израЈАивамо паш у захвалност. Гајретова забава у Пећи-грзду 25. јаиуара о. г. у Пећи-граду (ерез Цајзин) одржа^а“је овдаш н.а нар. осн. ш кола забаву у корист друштва' »Гајрет« и спромашне школске дјеце. Забава je гостигла неочекиванн ii материјални и морални успјех. ■Сва околииа овог мјеета одазвала се овом позиву, a нарочито су^бплп 'З^ аж ен п гостп из Цазина, који су забаву посјетили у великом бпоју са југословеиском заставом n a колима, веселом пјесмом п пуцшавом. Сматрамо за дужност да се овим путем нспред уираве школе особито захвалимо гђн н r. Новнну (жанд. нареднику у мјесту) као и г. М устафи Зухрићу, шер. судији из Цазнна, који су у сваком погледу били n a помоћн. Чпст приход забаве био je Дин. 2.72 L—, a половнца те своте прппала je Гајрету т. ј. Д ин. 1.3C0.50. Гајретова забавг у Котор В ар о ш у H a жељ у дилетаитске секције из Масловара припремио je Мјесшг Одбор у Котор В арошу забаву. noja ннје успјела оиако како je то требало, ал и како je на брзу руку спремљена и како je Коло Срп. Сестара давало забаву 27. I. на ве* чер, то се опет може рећи д а je и морално и материјално добро успјела. Заслуга за ову забаву пде г. Беш нру Локмићу и дилетант. секцији н з Масловара. Д аван je помад »Сумљиво лпце« од Бранислава Нушпћа, у комс се je нарочито истакл а капетаница у особи гђе Руж е Ц вјетковића, u капетан у особи г. B em njia Локмића. Onaj комад je оставио н а све посјетиоце врло лпјсп утисак. Посјета од стране муслнманског свијета и из грдда и из оближн>нх оела била je одличиа. Бифе дароваше: Хусеинага Заимовић, хурмице; Коло Срп. Сестара, торту; Стефановић, хурмице; Мухарем Диздар, колаче; Муниб Хозић, хурмице; Сабит и Расим Хозић, двије торте; Хамид Тузлић, кокош са пиринчом; те други: наранче, печену кокош. Војни референт г. Алија Бахтијаревић дао je у готовом Дин. 25.— a г. Мехмед Чауш, канцелист, Дии. 40.— на име бифеа. Забаву су посјетили из града: поглавар среза г. Душан Ј. Ракић, савјетник г. Миличић, шеф среског суда г. Др. Сатлер, г. Др. Зекић, свешт. г. Душ аи Млађсновић, Хаф. Хусеин еф. Семиз из Вароша, те многи други угледни грађанн чланови и пријатељи Гајрета. Такођер хвала за успјех забаве гг. Едхему Диздару, Хасибу Спахићу, Мустафи Спахићу, Мустафи Пличанићу, Мехи Хибићу, браћи Алагићима и Омеру Алкеићу. Чист прпход забаве био je Дин. 3.500.10. Припреме за Гајретову забаву у Стоцу Ha сједници од 31. I. о. г. закључио je Мјесни Одбор у Стоцу да нриреди на 3. III. забаву са комадом »Мува« од Бранислава Нугаића. Такођер jć y ирпиремн u Женски Одбор да за врнјеме 'Рамазана ириредд женскп мевлуд. Надаље^је како мушки тако и женски одбор ставио себи 'у задатак да до 15. о. мј. упиш е што впше чланова и нађс претплатннка- на лист. Програм забаве бно би: 1. Поздравни говор; 2. Гајре-тову^хим ну, свира соколска музика; 3. Гајрету, од Петра Симића декламација; 4. Ш аљиви куцлет, изводн Хамид Дизл јјл н 5. » М у в аж и о ^ к о м ад . Мевлуци-шериф „Читаонице н књижнице Гајрет“ У К л аа њ у Уочи Лејлеп-Берата, 14. јануара 1930. год. Мјесни Одбор Гајрета у Кладшу одржао je приликом отворења своје чптаонице ii Мевлуди-шериф у просторијама исте. Почетак Мевлудп-шсрифа у 7.30 на вечер објављен je пуцањем и з пушака, након чега je вриједпп члаИ одбора г. Мехмед Кахвеџпћ, шеф Пореске управе одржао лијепо и иригодно предавање о Мухамед a. с., осврнувши се уједно и на Гајрет н њсгов племенитн рад. Након предавања отпочело je учење Мевлудп-шернфа, који су учили најбољи алнми Кладња као Смапл еф. Машнћ, мудерис, Мехмед еф. Ђознћ, пмам, Хфз. Р. еф. Хасић, Хфз. A. еф. Гогић п Н. еф. Џаферагнћ. T okom учења Мевлудп-шерифа разлпјегали су се громки одјеци пуш ака пспред чптаонице и no цијелом Кладњу и околини. Поред многобројног муслиманског млађег и старијег свијета почастпли су својом посјстом овај Мевлудн-шерпф и слиједећа гг. Душ ап Мнлнћевић, срескн начелник, Др. Сергеј Мпхајлов, срескн љекар са госпођом, Михајло Савић, прото, Алексапдар Фукс, грунтовничар и Бенцион Алтарац са госпођом. 1 По свршеном учењу Мевлудп-шерифа, предсједник г. Мустафа Јахпћ захвално се свим посјетиоцима, a нарочито наведеној господи других конфесија, послије чега се je уз шербе, кафу и цпгарете развио братскн разогвор, a највише о Гајрету, његовом рада n успјесима. Док су многи од посјетпоца овога Мевлуди-шерифа изражавалн најбоље задовољство са Гајретовнм благотворним радом, дотле се je код других са лнца то исто јаено могло читати. Овом згодом пало je и лијепих добровољних прилога у корист Гајретове читаонице. 59 �Утемелачи Гајрета у К озар цу; Г. Х асан Мујагић, велепосједник и општин- скн начелник у Козарцу уписао се за члана утемељача, положившп одмах цнјелу утемељачину у износу од бОО.— дин. у Плевљ у: Л атифе ханум а Корјенпћ из Плеваља, полож ила je код Мјесног одбора Дин. 500.— с тим д а се н>езип син рахм. Ш абап еф. Корјенић упиш е као утемељач Гајрета. у Поџепљ у (срез рогатичкп): Код повјеренпка г. Богунића уписаш е се за чланове утемел>аче гг.: Хусо Хоџић, Емип Јусуфовпћ., Риза Анадолац, Радоваи Алексић, Сејдалија Сућеска п H unu Чардаковпћ. Дом а-ћичсна т к о л с Г у Козау са гђ иц ом В и д о м Ч у Гајретови теча/еви за неписмене У Спнском М осту: З а вријеме рамазанских д ана одрж аће повјеринпштво Гајрета у Санском Мосту аналфабетски течај, a наставннка з а течај обећао je дати ш колски управитељ г. Миле Миљуш. Општппа у Санском Мосту отвара течај домаћинске школе за муслиманке, гдје he се учити: кухати, ручни радовп, ткаљ е н а ческом стаиу., хнгпјена, пољоприврсда и аналфабстскн течај. 'агивом М је сн о г о д б о р а Гсјр ета , •нтом за до м а ћ и ч ске ш к о л е Ш Ј М : У Т узл и : А налфабетск^ течај у Тузли, који je започео 18. X I. 1929., заврш ен je 25. I. 1930. Испиту je предсједала изасланица Просвјете гђа Б ањ анин a од одбора присуствовала je гђа потпредсједнпца Е м нне х. Спјерчнћ, тајни ца Р аиф а Ножић, те одборнице: Коњхоџић, Аждеровић, Пољавић, Чамџић и Д ервнш ефендић. Испит je положило 18 ученица. У спјех врло добар. Гђица Кудршга, агнл на наставница овог течаја, заслуж ила je најљ епш у хВалу и признањ е. — Одбор се најљепше захваљ ује и изасл ан вци властп гђи Б ањашгн. Течај су заврш иле слиједеће ученице; Џ емаила Фазлић, А тиф а Џ индић, Оафера Тучић, Самија Чамџић, А лнја Х ећамовић, Зинета Спахић, В асва Хафизовнћ, Девлета М ујезиновић, М евла Приганица, Паш а Ибришевић, Сала Х аџисуљић, М урка М ешаповић. Сафија Б ајрамовић, Х ајра Чехнћ, Д ерва Х укић, З ечн ја Тииић, Х аснија Кафнћ и Х иба Јахић. У Грач ани ци : Мјеснн одбор Гајрета у Грачаницн извјеш ћује нас да се je до сад а пријавило 40 ннтересената, који желе да се уче чптати, писати н рачунати. — Течај he одржавати чланови У праве п то: потпредсједник г. А зиз Бошњак, благајник Мсхмед Сокол и секретар Сафвет Капетановић, a отпочеће првн дан Р ам азан а и за теравије памаза. Овом лрилиг.ом истакнути иам je, д а се Градско Поглаварство у Грачаници истакло као и уви јск прем а Гајрету н његовим идејама, те je бесилатио дало своје просторије, огрјев, освјетљење, тако д а he Одбор проћи без икаквог трошка. У Приједору: Мјесни Одбор у Пријсдору н а својој одборској сједници од 22. јануара о. г. закључено je д а се први 60 или други дан бајрама одржи једно спјело за женске у сврхЈ> проширеља рада и међу ж енама и да се и за бајрама одржи јед аи аналфабетски течај за муслиманке, који се јс повјерио повјореници Гајрета, учитељици гђици Асији Кавазовић. Повјереништво je подузело кораке да се у опш тинн Том ина оснује Зад руга за пољопривредни кредит, јер у ооталнм селима среза Санског Моста већ постоје поменуте задруге. Tp e hn аналфабетски течај у Тузли основан je иницијативом Мјесног Одбора Гајрета 5. феб руара 1930 и ради сваки д ан од 7—8.30 на вечер у згради Iосновне ш коле. Учитељ je течаја г. Ш укрија Чутсовић, иаставник стручне занатске вколе. До данас се уписало у течај 14 полазника. Добровољнп прилози у корпст Гајрета И з Љ у б у ш к о г : г. А лија Орман и гђа Сабира Крехнћ, сакупиш е добровољне прилоге у новцу з а бифе: no Днн. 100.— : Bpaha Ћеримовић, Др. П етар H yjuh, Салих Хрљ нчевић; no Дин. 50.— : Салихага Днздаревић, гђа Павлековнћ, ф ра Аугустин Матић, Анте Гавран, Д рагиш а Петровић, Средиш ња Госп. Задруга, Иво М аринквонћ; no Дин. 40.— : Никола Рафаелн, Фраљо Мадираца, Ернест Старкл; ио Д ин. 30.— : Ахметага Д издаревић, Ибрахим Гујић, Фраљо Еасиљ , Др. Симеон Морозов Сиврић; no Дин. 20.— : Алберти н а Грабовац, ТЈулага Лалић, Никола Кордић, Авдо Делалић, А л и ја еф. Месиховић, Муниб Де.талић, Л ук а Блаж епнћ, И зет Хођић, Анте Бојко, 'Бемал Селимић, Л азо Субара, Ибриш им Janiih, 'Бемал Алендар, гђа Чолић, Ћ амил Чешко, Нпкол а Габалдо, Марко М уцић, Јоко Сиврић, гђа А ика A nnh, Ј у р е Гаџе; Д ин. 15.— : Свстозар Јел ић; no Дин. 10.— : Илија П ехар, Р ези ка A nuh, Перо Грубигаић, Иван Солдо, Х аснага Б илић, Сабит Махић, Х алил Д елалић, Васо Јелић, Кадрија Гујић, Владимир Мнладиновић, Мујко Зухрић, Салко Алеи- �Дар, Салко Л алић, Иван Ћ урлнн, Šopa Тутина, Ибрахим Ибруљ, Омер Л алић, Касим Гујић, гђа Лихтбергер, Јоре Шоше, Мирко Јелић, Васо Витковић, Селим Максумић, Никала Мартинац, Марија Шеган, Дерво Невесињац, Авдо Терзић, Л ука Бошљак, Х асан Махић, Ахмет Кадрагић, Јуре Мпшетић, Маријан Сиврић; Дии. 6.— Хамид ефф. ОмерхоџиН. Бунтик, Авдо Хајдаревић, бтанко Бошњак, Ахметашевик, Малк, Салко Бећиревић, Стипе Матијашевић, Мухамед Фазлиновић, Нусрет Садиковић; no Дин. 8.— : Муло Бечировић, Ахмет Диздаревнћ, Хемал Садиковић; no Дин. 7.— : Салко Кључанин; no Дин. 6.— : Д уда Орман, Аспм Муминагић, Pe­ rnico Хршичевић; no Дин. 5.— : Ивка Дујмовић, Исмет Гујић, Ахмо Терзић, Х ајро Осмпћ, Ахмет Мујановић, Муниб СадиСам г. А лија Ормаи сакупио: no Дин. 100.— : фра Грго ковић, Хусо Невесињац, Занм Чешко, Хамо Махић, Н. КоњВасиљ, гвардијан и Леон Е. Папо; no Дин. 30.— ; Сулејмаи хоџић; no Дин. 4.— : Мина Бечнрсвић, Мухарем Фазлић, ХаБеширевиИ и Атнф Муминагић; Дин. 25.— : Халил Делалић; мо Махић, Сафо Махић, Фетнја Саднковић, Ш ерифа Делалић, no Дин. 20.— : Ибрахим Кољхоџић, Стјепан Херцег, Благо РаАбдулах Диздаревнћ; no Дин. 3.— ; Салим Месиховић, Хилшић, Маријан Грбовац, Стојаи Петровић, Јусуф Ш укалић и мо Муминагић, Н. Н.; Дин. 2.— : Н. Н.; Дин. 50.— : Хасанага Едхем Махпћ no Дин. 10.— : Иче Бебек, Тома Гризељ, Филип Гујић; Дин. 40.— : Никола Милић; Дин. 20.— : Хамо ДиздаГавран, Але Ливљак, А лија еф. Махић, Марпјан Бркић, Харевић; Дин. 15.— : Сабит Коњхоџић; no Дии. 5.— : Станка лил Јакић, Тахир Коњхоџић, Ју к а Носић, Јозо Булић, Мате Делић и Садета Садиковић. Ш уш ац, Стипе Ш ушац, А ндрија Ш ушац, Алија Хоџић, Иван З а бифе за Гајретову забаву дароваше: no бурек: ОсБорас, Никола Павловић, Махмут Максумовић, Ахмет Фазлнман Диздаревић, Халидага Махић, Х асан еф. Садиковић, новић, Марко Кордић, Мијо Муцић, Глиша Босиљчић, Јуре Мустафа Диздаревић, Смајо Делалић, Сабира Крехић, Јока Дедић; no Днн. 5.— : Алија Гујић и Илија Чавар. Аралица, Марица Руж лћ, Мухамед Диздаревић р. Салнхаге; Г. Сава Пузић сакупио: Дин. 60.— : Леко Никола Америno баклацу; Алија Орман, Сабигага Пролић, Сафнра Садиканац; Дин. 50.— : Иван Приморац; no Дин. 30.— : Никола ковић, Х асанага Гујић; no хурмашице: Касим еф. СаднкоТокић, С ава С. Пузић, фра Јако Јукић, Нико и Јоко Милас; вић, Мустафа Садиковић, Мехмедбег Буш атлија; no живу Дин. 20.— ; Иван Милас; no Дин. 10.— : Адем Шсћибабић, 'Вока Баничевић, Милован Јаљић, Стаиа Чуљак, Пејдо Ј. _кокош : Имганрага Дауповић, Хабиб Пролић, Оабит Коњхоџић, Хасан Осмић; no печену кокош: Осман и Мустафа ЈаРпсто; Дин. 5.— : Сулејман Бисић. кић, Х аЗо ocMiih и Заијабег Капетановић (2); no колаче: СиГ. Абдурахман Садпковић сакупио на сабирнн арак мо Витковић, гђа Милендорфер, гђа Смешкал, гђа Вебер, гђа Днн. 60.25. Рогић; no торту: Анка Добрић, Сабнт Муминагић, гђа ШеГ. Осман Јакнћ скаупио на блок -Дин. *95.—. ница, гђа Милић, гђа Верк, гђа Гавран, гђа Анте Ковач, ЧаHa дан оабаве дадоше добровоаЛе прнлоге гг: Садик^ ~ сн & ^естр е; печену туку: Фахра Коњхоџнћ; кокош: Фехим Садиковић на сабирни арак Дин. 7 8 0 /- a он сам Дин. 220__ ; Крехнћ; маскирање: Владо Б уквић; 10 кг. круха; Мустафа Дин. 200.— : Х асанага Диздаревнћ,- 'по Даиг-ЈОО.— : Алија Д елалић; 30 л випа н 3 л ракије: фра Серафин Додиг; 3 л Орман, Абдурахман С аднковцћ> Л #са Милпновић н Чукац ракнје: фра Грго Васиљ, гвардијан; 2 златна зуба Саламон (Имотски); Дин. 70.— : Саламон Папо; Дин. 60.— : Оабитага Папо; 10 Дин. у готову: Зорка Тупаић. Пролић; no Дпн. 50.— : Фахра Кољхоџић, Смајил Мушић; no Из Вуч но вца: гг. Хусејин Салихчехајнћ, претсједнпк Дин. 40.— : Касим еф. Оадиковић, Мехмедбег Бушатлија; no . .. Мјесног Одбора Гајрета у Вучковцу и Мухамед еф. Тракић, Дпн. 30.— ; Ш окић (Имотскн), Мехо Бнлић, Алексм 'Јелић, потпредсједншс, сабрали су н а свадби Бсћираге Мустафића, Др. Х асан Махић, Хамдија еф. 'Бутуровић, Мухамсд еф. Мутрговца Днн. 64.50 прилога, a дароваше: no Дин. 10.— : Муrauh, Салко Алендар, Мухарем Дслалић, 'Бемал Алсндар, Нихамсд еф. Tpaicuh, општ. биљежншс, Бећирага Мустафић, тркола Милић, Кадрија Гујић, М у скф а Садиковнћ, Ибрахим говац н Мујо Козо, ципелар, сви нз Вучковца и Хаџира АбиКоњхоџић, Сумбул Папо, Абдулах Гујдћ, Мате Катавић, Фрадовнћ нз Брчког; Дин. 6.— : Хусејин Салнхчехајић; no Дин. п>о Кури, Вукаднн Средојевнћ, Стнпе Катавнћ и Час. Сестре; 5.— ; Х алнл Муратовић и Aro Бричић; no Дин. 2.50: АлвЈа no Дин. 20.— : Н. Н., Абдулах еф. Садикоцић, 'Бемал Махнћ, Лалић; no Дин. 2.— : Вехаб Делић, Ибрахим Иснћ и Новалија М устафа Ћеримовић, Мехага Махић р. Мујаге, Ибро Орман, Турбић. Ђулага Л алић, Ибро Шпаго, Ибрахим Ибруљ, Сулејман БеИ з Бос. Кобаш а: Повјереник Гајрета Ризах Алпбеговић шировић, Хабнб Проло, Ш ућрија Кадрагић, Др. Морозов, дозначно je своту од Дин. 50.—, коју je даровао г. Михајло Мехмед Ћеримовић, фра Анзслмо Слншковић, Касим Чешко, Jejuh, техн. капетан из Београда. Х асан Осмић, Дуло Днздаревић, Сулејмаи Муминагнћ, ОсИ з Зворника: Госп. Х акија Крџалпћ, начелинк општине м ап Осмнћ, Накиф Черимовић, М улина Прокопнјс, Савка зворничке дозначно je Гајрету Дин. 316.— од продатих куАралнца, Б л аж Вебер, фра Славко Л убурпћ, Владо Буквнћ, куруза, укупљеиих у селу Раннцн и Сарачн. Атиф Мушић, Чазим Днздаревић, Мухамед Балта, Хасанага Надаљс je дозначио г. Крџалнћ Днн. 1.500, коју je своту Билпћ, Сафет Диздаревнћ, Мехмед сф. Будимлпћ, 'Вемал Дасакупио као повјерсник самосталиих вакуф а у Зворннку и то липагић, А ндрпја Смољан и Кефлер; no Дпн. 15.— : Мустафа од вак уф а Медресе Дин. 213.—, вак уф а Намазђах Д ин. 102,— , еф Чсрнћ, Заим Мехићовић, Салко Махнћ; no Дии. 10.— : Знн вакуф а Скеле Дпн. 56.— . Остатак сакунио je од разних дин Махић, Махмут Максумовнћ, Дуло Мумннагић, Арифа лица, која су ма какав рачун наплаћивали н а к аси општнне Орман, Мустафа Кадрагић, Енес Садиковић, Салко Танчица, нли н а каси вакуфског повјеренства н то у времену од 1. авЗннета Дароцић, Мујо Лалић, Атиф Муминагић, Алнја Зухгуста до конца 1929. године. рчћ, Дерво Maxnh. Хафза Делалић, Х асан Таслнџа, Незир Гујић, Х амнд Муминагић, Нбрншим Садиковић, Ћамил Алсндар, Ју су ф Невссинлц. Хаспн Месиховић, Алпја 3apuh, Салнх Мумииагић, Јусуф Сукалић, Мухамед БсћировнИ, Хуго Громан, Мехмед Мссиховнћ, Снмо Хурашковић, Марпца Ружнћ, Светолнк ЉубннковиН (Лила), ТЈемал Кадрагпћ, Смајо Буковац, Вехбнја Лалнћ, Касим Х ајдаревић, Сабнт Месиховић, Василије Витковнћ, Ибрахим Омерхоџнћ, Ха.мид Хрњи’icnuh, Сејфо Хрњнчевик, Смајнл Сукалић, НЈућрија Мушић, А јиш а Кадрагнћ, Каснм Гујнћ, Салпх Мујезиновнћ, Ш нмун Из Приједора: Среско начелетво у Приједору доставило je спнсак села, која су сакупл>ала ж ито з а Гајрет и то: Козаруша 249.68 кг (374.52 Д п н ); Кам нчани 750.83 (1126.25 Дин.); Д ера 147. кг (220.50 Д и н); Б рђан п 275 кг (412.50 Дип.); Мутнпк 95 кг (142.50); К свл л н и 28S кг (432.— Д и н.); Калата 22 кг (33.— Д ин.); Трњ анп 286.67 кг (430 Дин.); Чејреци 135 кг (222.75 Д ии.); П ухарска гор. 109 кг (179.85 Днн.); Хамбарине 162.50 кг (268.12 Д и н); Чараково 100 кг (165.— Дип.); Љ уб ија исл. 122.50 (202.12 Д ин.); Би- 61 �Дин. 80— ^аб ије х. Сијерчпћ; no Дин. ^О.— : Фатимб ii;. Тефтердаревпћ, Факет х. Тузлнћ н Шемсе х. Мехмедбашић; М унире х. М ујезиновић; no Днн. 30.— Ашиде х. Хаџпефендић, Џевахир х. Виловнћ, Др. Хасанбеговнћ; Дпп. 29.— : разпс жене; no Дпн. 20.-^: Наш а х. Хруитић, Алија х. Ш ехић; Н ура х. Maunrh; Дин. 16.— : Фатима Илнјазовнћ; no Д нн 15.— Ш ухрет х. Пољавпћ; no Дин. 10.— : Алнје х. Коњхоџнћ, Алмаса х. Хаџнефендић, Рабнје х. Мукић, Најла х. Бешлагић; Из Х р у ш та : Предсједншс Мјесног одбора госп. С а л к о З п н ег х. Х аџнефенднћ. Н ајла Куносић, Нафа х. Чамџнћ, А јка К а п и ћ и члан одбора г. И б р а х и м Ш е н д р о одржали М ујезиновнћ, Е м ира Омазић, Мучелеф х. Х аџиефендић, Џесу у селу Пресјецп, срез Невеспње, прво Гајретово снјело мнла х. К ахвеџпћ, М ејра х. М ујезиновић, Х атиџа х. Закос предавањем о Гајрету, те том згодом сакупили за Гајрет Biih, Х ајрн ја х. Омеровпћ, Сампје х. Спјсрчић, Џемила х. у житу како слиједи: Џиндо, М пна х. Салихспахпћ, Ваевија Прцнћ, Атифе х. Ја 50 кг Хусо Чолакхоџић; no 25 кг: Мехо Чолакхоџнћ и m aparnh, Н ура х. HIexnh, А јнш а х. Џелић, Рајф а х. Хоџић, А лија Махпнић; 30 кг; Х алпл Чолакхоџић; 15 кг: Мујо ПлоЕсме х. Чокпћ, Османагпнпца Мулаосмановић, Емина х. Сискић; no 13 кг Ахмет Чопељ и Х ајдар Чопељ; no 10 кг: Мухо мичнћ, П аш а х. Снмичић, Н. Џелнћ, Н. Телалбашић, Фадиле Махинић, Х асан Чопељ, Ђорђо Вујичић, Ахмет Мујан; no х. Имшировпћ, Р еф пја Поњавић и Тензиле х. Телалбаш ић; 8 кг: Селим Чопељ, Мухо Чопељ; 6 кг: А лнја Чопељ; no 5 кг: Дии. 9.— : Хабибе х. А запагић; no Дин. 6.— : З ејн а СелескоИбро Плоскпћ, Мехо Чопељ, Салко М ахпнић; no 3 кг: Ахмо Biih, Џемапла х. Фазлнћ, Еш рефт х. Карабеговић, Сена х. ОмаЧолакхоџнћ, Осман 3 . М ахиннћ, Мешан Чопељ, Џафер Чолакзнћ, М ујесира Х рустић, Зиба х. Ш емерет; no Днн. 5.— : Сулхоџић; no 2 кг: Омер Чопељ, Мехо М ахинић, Ибро 3. МахнTamija Паш ић, Фата Д издаревић, Ф ата х. Мујагпћ, Нејре х. n nh, Омер М ахинпћ, Осман еф. М ахинић n Ариф Махинић. Ахметбвић, Ф ахнре х. Ж унић, Есма х. Хасановић, Риф а МуУкупио 273 кг жпта. Ово je жнто Мјесни Одбор у Хруштнма прода<Л зџ, ха'ремагић, Д евлет х. Џиидо, Н ура Д издаревић, Есма Хафпзовић, Зиба MopanKiih, Х анумица Јаш арагић, Сена Омазић, Дпн. 541.50. Фатпма Ж илић, Паш а Куносић; no Дин. 4.— : Зум рута Прцпћ, Из Т узле: Госп. О м е р A. О м а з и ћ дозначћо je Дин. Џемиле х. Телалбаш нћ, Д ервиш х. Hniunh, Зум рут х. Куно400.— прплога, a дароваш е rfct no Дпн. 40.— : Љ убо Сиљаcnh, Му.чафера Бегнћ, Зум рута х. Чуругнћ, Н ајла Х укић, noBiih; no Днн. 20.—; Ш ериф Х ајдарпћ; no Д пн. 10.—: РаСајм а х. Омазић, Х ајрпја Ш ербић, Р абија х. Скоруп, Асима ш пд Ибрнћ, Ју су ф С м ајловп ^ Mj'jo, 'Бивић, Салих Мумић, М нразовпћ :по Дпн. 3.— : Х ана М ујезиновић, Нафнја х. ЗаиОмер Бећпровић, Ахмед Ш вракић, Мехо Фејзпћ, А л р ја Г Ч и р ^ .човић, М улије х. X ycnh; no Дин. 2.— : М унире х. Кесић, Х ана кпћ, Бего Чамџнћ, А дем Дубравнћ, Осман М ујарић, А риф Ж илић, Р у к и ја Ж илић, Зипет х. Азапагић, Ш ефка Заимовнћ Мехмедановпћ, Осман Б емаковии, Ибро Рахмановић, Ју су ф Р а з и ја Топчагпћ, 'Вулса х. Ж уннћ, Фатима х. А јановпћ, СаШахбазовпћ, Ш аћир МусЈмгаовдћ, Хусејн Делић, О саан Ју и п ја Чамџнћ, Алије х. Сарнхоџић, Емпна Калесић; Дин. 20.— ciih. Kapo Делић, А днја Делнћ, М ешан Б еш ић, Ш ерпф алпја елебн х. А лагнћ; Дин. 1— Сајда Куносић. Булић, Ахмед К авазовпћ, М устафа Мусић, Мухарсм Хоџнћ, И з С ар гје ва : Сеннор — ш еф фирме Роубичек и друг у Мустафа Хоџнћ, Осмо^Цибрпћ. Зеир Захпровић, O iiep КолС арајеву г. Ото В. Роубнчек, прилнком прославе 50-годишчаковпћ, А бдулах Чајић: псиДин. 5.— : Мехмед Х ускић, Али ite r 1>ада у лравц у утврђењ а и проширсња узајамипх тргоеф. Малкић, Мехмед М алкпћ, Адем Б араковпћ, Ибрахим Me* лачких вепа између Чехословачке и Краљевине Југославије хнћ, Хаспб Х алнлчевић, Х усe in Х алнлчевић п Ш абан Ферпоклонно je д руш тву »Гајрст« за његове пнтомцс 5 готовнх хатовић. однјсла. H a окружнпцу Главног Одбо^а Г ајрета агплне п вријеИ з П ријепољ а: Мјеснн Одбор у Прпјепољу основао je дне одборнице Ж енског Мјесног Одбора у Т узли сакуппле су своју бпблнотеку н том се згодом носебннм писмима образа Гајретову нзложбу, прнликом годнш ње забаве у С арајеву тио р а зш ш к љ иж арам а у земљ п с молбом да з а ову књи36 комада врло лијеппх n сачуваних ручни х рад ова и то ж н и ц у иоклоне извјесан број књига, што je донекле и успио; како старинских тако и новијих, a дароваш е сллједеће roКш иж ара Гецс Кон у Београду даровала je 45 комада спође-пце: Тахире х. Селссковић, везену блузу; Емине х. разн пх Kibnra у вриједноети до 500.— динара; Сердаревић, хаљпницу; Еминс х. С ијерчпћ, форханге; Рапфе Х љ и ж ара Р ајковнћ и Ћ уковић у НеоградЈ’ 26 комада х. Ножпћ, везеиу махраму; Зибе х. Крш лак, једнограну; Харазнпх књ ига у вриједности до 400.— Днн.; сиба Виловић: јастук; Фадиле х. Имш провић: старинску коБ р аћ а П аш ановић (чланови Мееиог одбора) 50 комада ш уљ у; Садет х. С алпхспахић: ја стук ; Х анум а Аждеровић: разн нх књ ига у вредности до 400.— динара; декицу; А лије х. Коњхоџнћ: јаглук; А иш е х. М утсвелић: Госп. Бош ко Кочовић, предузнмач и з Пријеноља и члпн јаглук; Теизиле х. Телалбаш ић: чеврму; М укелеф х. Х аџиГајрета 10 ком ада разн их књ ига у вриједности до 200.— ефендић; једнограну; Х анум а Чамџић: јасту к и д еки цу; Зумд и н ара; рет х. Прцић: рубац; Фатиме х. Т ефтердаревић: јагл ук ; 'БулГосп. Јово Митраиовић, учитељ у пензији, 5 комада са х. Е фендић: јасту к; А тиф а х. Х аџијаш арагић: деки цу; књ ига у вриједности до 100 дннара. Рефнје х. Поњавић: јасту к ; ханум а М оранкић: милије; Есме И овим путем племенитпм дароватељ нма топла хвалп! х. Чокић: махраму; Фатиме х. С и јер таћ ; чеврму; ханумица пЛаПН 60.50 кг (99.83); РаковчЈшИ 6Ž.50 Kf (lOŠ.13 Дин.); ttyхарска доња 194 кг (320.— Дин.); Чела 100 кг (165.— Днн.); Мнљаковцн 77.50 кг (127.88 Дип.). Укупио 3.237.68 кг (5.024.95 Дин.). Из Х р у ш та : Ha свадбн у Ахмета Чоиеље у Пресјецп, срез Невесиње. сакуппо je претсједннк Мјесног одбора, учитељ г. Салко Капић, за Гајрет Дин. 114.—. Х афизовић: рубац; Челсби х. А лагић: ш ам ију; Тевхида х. Метиљевић: учкур; Ш емсе х. М ехмедбаш ић: старински јастук; Разије х. Мехмедбашић: чеврму; Х анум а Б иоградлић: јастук; Х ата х. М ујезиновкћ; јелек; ханум а Ж унић: махраму; Сампјс х. С ијерчић: чеврму; ханум а Џ инић: махраму; Тнје х. Д ервиш еф ендић: декнцу; Фатиме х. И брахимкадић: рубац и Зи н ет х. Г лухвћ: милије. И з Т узле: H a М евлуду Ж енског Мјесног Одбора у Ту8ли, 17. октобра 1929. дароваш е нрнлоге и то: 62 Иа Плевљ а: Д а се питомцима Плеваљског Гајретовог конви кта з а вријеме Рам азан а побољша храна, обратно се јс Мјеоии Одбор n a све виђенпјс грађане с молбом д а сваке вечери д ају no једну слатку питу односно баклаву и no два килограма меса више. Грађани муслиманске вјере радо су се одазвали предљој молби и примнш е се д а поклоне питомцима за вријеме Р ам азан а no јед и у слатку питу односно баклаву ил и рахванију и то гг: Д ервиш сф. Ш ећеркаднћ, окр. муфтија; Омербој �СелМаноВнК судвја Јг ћ.; Мухамед еф. Хаџискајловик, бла гајник Муслиманске банке; Сејфи еф. Ш ећеркадић, члан Врх Муфтијства у п.; Али еф. Чаушевић, трговац; Ћамил беј Дрн да, учитељ; Хилми беј Дрнда, трговац; Авдага Чинага, трго вац; Осман еф. Ћатовић, трговац; Мехага Чаушевић, трговац Раш идага Чаушевић, трговац; Кадри еф. Кадрнбашић, трго вац; Суљага Халлибеговић, трговац; Ш аћирага Курбеговић трговац; Мехмед еф. Каракаш, трговац; Ш ериф еф. Бачевииа трговац; Сабит беј Бајровић, студент; Ибрахим еф. трговац Абдулах еф. Ћулаховић, трговац; Хаџи Смаилага Кујунџић пекар; А бдулах еф. Карахметовић, трговац; Ибрахим еф. Kaрахасановић, трговац; Смаил еф. Мухзуровић, трговац; Риза еф. Ризамулић; Сафит беј Мушовић, Мурат еф. Трхуљ, трговац; Саид еф. Сурулиз, трговац; Латифе х. Корјенић; Ханефи беј Акбеговић, трговац; Зејнил еф. Мршић, трговац; Осман еф. Хаџишаћировић, пошт. чин.; Ибрахим еф. Београдлија, управник конвикта; Мухамед еф. Ш ехагић, трговац; А лија Лачевић, трговац. шо, Суљо Хошо, Халил Хајдаровић, Адем Хоџић, Мујо Моћевић, Ислам Жига, Осман Хоџић, Бего Стовраг, Имшир Стовраг, Мевла Дркенда, Ибро Дедовнћ, Салих Хоџић, Ејуб Хоџић, Емин Бавчић, Асим Бавчић, Селим Бећковнћ, Хасан Гец, Касум Стовраг, Ш ериф Куруџија, Хамид Куруџија, Рагиб Ш убић; Дин. 8.96: Омер Дедовић; no Дин. 8.— : Абас Рашчић, Сулејман Цуплововнћ; no Дин. G.72: Медо Мехмедспахић, А лија Дедовић, Мушан Дедовић; no Дин. 6__: Хал ил Чардаклија, Механ Келемиш, Амил Жига, Адем Жига, Бидо Плакало, Ибро Хреља, Ш аћир Клапух, Неџиб Жига; no Дин. 5.— : Хасан Летић, Петар Потпара, Хајро 'Бого, Ариф Алимановић, Illahnp Татаровац, Емин Бешлагић, Салих Алимановић, Селмо Вукас, Узејир Моћевић, Дервиш Крухо, Хасан Кржава, Омер Хоџић, Раш пд Poro, Мујо Шљиво, Џано Дркенда, Алија Стовраг, Бешир Дркенда, Хаснб Бранковић, Ејуб Муслић, Халнл Пашалпћ, Ралш д Бабић; no Дин. 4.— : Омер Хоџић, Мујо Камерић, Едхем Сарајлић, Х акнја Бавчић, Шемсо Бавчић, Алмас Бавчић, Суљо Моћевић, Халнл Хоџић, Мушан Сајлић, Назиф Чутуна; no Дин. 2.— : Азема Рашчић; Дпн. 40.— : Дервпш Хаџалпћ; Дин. 42.— : Ејуб Бавчић; Дин. 44.— : ОсманДЗавчић; Дин. 40.— : Мехмед Бавчић; Дин. 4.— : Имшир Клапух. Гг. Дервиш еф. Ш ећеркадић, Омербег Селмановић и Зејнил еф. Мршић сакупили су у околним селима среза плеваљског слиједеће прилоге као и чланарину за Гајрет: Дин. 124.— : Фехим Диздаревпћ; Дин. lio.— : Ибрахим Шљиво; Дин. 100.— : Зејнил Мартиновић; Дин. 110.— : Дервиш Кожо; Добровољни прилози из Котор-Варош и Дин. 69.— : Мустафа Цуплововић; Дин. 64.— : Тахир .ЛилтлМеђу осталим приходом дозначио нам je Мјеснп Одбор ревић; no Дин. 56.— ; Вејис Тахрибеговић, Муниб Џака, Муу Котор-Вароши и Дин. 1.275.10 прилога, a потјечу: стаф а Коминлија; no Дин. 64.— : Азнз Бавчић, Латиф Кожо, у селу Равну сакупљено 108 кг кукуруза (135,— Дин.); Ибрахим Дркенда; no Дии. 50.— : Радоран ■Зечевпћ, Марнниз села Равана 3 кг граха (Дпн. 9.—); Хасан Теуфик из Коко Вечетић, Вејис Жига; Дин. 44V— :,\Јуоуф Дркенда; Дин. _ т о р а 5.50 кг. кукуруза (6.80 Дин.); добровољнн прилози са40.—: Муса Диздаревић; Дин. 44.— : Каснм Куновац; ДВнГ купљени no С. X. Селимовићу, Дин. 600.— ; Мухамедага Дпз36.— : Абдулах Ш абовић; no Д и н-'04.— : Мбхмед Сарајлић, дар из Котора 2£_кг\ кукуруза (27.50 Дин.); Фехо Хуспћ из Х ам дија Бавчпћ; no Дин. З О ^ : Ш ериф Кожо, Сејфо Bagjo Б аш ића, добровољнп прилог Дин. 10.— ; Мухарем Мујканочпћ, Мусгафа Диздаревпћ, Алија Толе и Хасан X. Пирић; вић иа Башића, прилог Дни. 10.50; из села Вранића 5 коДин. 29.— ; Латиф Моћевић; Днн. 28.— : Ајдип Диздаревић; коша, добр. прилог (40.— Дин.); Салих Ђувелек из Равана no Дин. 26.— : Селим Џака, Ремзија Жига, Мехмед Ченгић и 5.30 кг кукуруза (6.50 Дин.); Мухарем Хоџић из Равана 20 Мехмед Пуплововић; no Дин. 25 .—r: Рамиз Тато, Осман Декг кукуруза (25.— Дин.); из села Вранића 94.30 кг кукулић Смајо Х алат и Хилмо Кубар; Дии. 24.— : Хакија Тахируза (11S.10 Дин.); из села Вранића 25 кг граха (75.— Дин.); ровић; no Дин. 22.40: А лија Мехмедспахић, Осман Рпзваноиз Bi)aHiiha у готовом Дин. 15.— ; Мујо Мехмедовић из Вравић, Суљо Мусић, Авдо ДедовпИ п Мухарем Рпзвановић; Hiiha у готовом Дип. 12.50; учитељице домаћинске школе и нар. осн. школе из Липовца прилог Дин. 40__ ; ТЈура Гаврић Днн. 21.— : Хнлмо Жига; no Дпн. 20^ - : Мехо Џака, Illahnp Рашчић, Смајо Саковић, Касим Ђого, Паша Чардаклија, Јуиз Ж нвиннца прилог Дин. 10.— ; Иво Ш аш ш а из К. Вароша прилог Днн. 0.50. суф Жпга, Ђул Моћевић, Алија Дркенда, ^Ејуб Моћевић. Халил Б авчић, Фехим Џанковић, Харун Диздаревпћ, Едхем Мјесни Одбор надаље je упнсао за члана угемељача г. Диздаревић; Дин. 17.92: Наил Дедовић; no Д ин.^16.— : Бего Сманлагу Алагића, посједника пз Врбањаца п одмах уплатио Дин. 100.—, a остатак док добије днплому. Џака, Смаил Диздаревић; Дин. 17.— ; Шабан ШабовпН; no Разни добровољни прилози Дин. 15.— : Ибро Рашчић, Мехмед Плакало; no Дин. 14.— : У првој половпци фебруара приспјеш е слиједећи доИсмаил Хаџалић, Сејфо Џака, Омер Алимановнћ, Мухарем бровољни прилози; Ш ахман, Бећир Алнспахић, Хајдар Дркенда, Бего ОсманоБраћа Ахметашевић — Сарајево Дин. 600.— вић; no Дин. 12.— : Х алил Хајдаровић, А лија Хасовић, МуОсман Камарић — Сарајево Дин. 400.— стафа Дугоња, Мухарем Доксан, Смаил Доксан, Салих ПуМухамед Нухбеговић — Сарајево сакупио Дин. 102.— повнћ; no Дин. 11.20: Омер Бабић, Салих Дедовић, Шабан Атиф еф. Сочо — Сарајево Дин. 50.— Баш ић; no Дин. 10.— : Зулфо Ризвановпћ, Јакш а Јеловац. Ж енскн Мјесни Одбор — Грачаннца Дпн. Дин. 75.— Бејто Кубур, Фехим Кубур, Рсџо Џака, Омер Шахман, ШаМјеснн Одбор Гајрета — Вучковац Дин. 109.50 h n p Прцо, Салих Имамовнћ, Шемсо Жнга, Осман Жпга, ХаМјесни Одбор Гајрета — Зворник Дин. 415.— сан Џака, Ш аћнр Саковић, Хасан Чардаклнја, Ш аћнр ХубаМјесни Одбор Гајрета — Бос. Градиш ка Дин. 1.000.— Hnh, Мехмед Чутуна, Беган Корора, Абдо Алимаповнћ, ТаМјесни Одбор Гајрета — Озрен Дин. 125.— хир Хајдарови!!, Осман Вукас, Хамид Ч ард аи и ја, Оеман Пашага Дедић — повјереник Завпдовићи Дин. 291.— Џомба, Осман Клапух, Исмаил Клапух, Moma Шабовић, Ел. Мухамед Конаковпћ — повјереник Ж епа Днн. 20.— мас Чардаклија, Ариф Мујановнћ, Латнф Дупчапчћ, Махмута Расим Имамовнћ — повјер. Скендер В акуф Днн. 150.— Рашчић, Aro Стовраг, Халнл Тахировић, Нурко Бавчић, Садо Свнма дароватељима топла хвала! Стовраг, Бајро Стовраг, Мујо Хошо, Јусуф Бунгур, Ибро Хо- Jesam li podmirio dužnu pretplatu? 63 �бстале Гајретове вијестН „Банка Гaipem'‘ — Гајрету Како je познато, Главнн Одбор Гајрета je прошлпх roд ина подузео а к ц вју за прикупљ авање 20%-тпнх крунских бонова, издатих прилпком маркирања бпвш пх крунских новчапица. Успјех те акцнје износио je 29.751.04 дииара у боновима. Тп бонови су годинама бесплодно леж али и вођени у друштвеној активн, пш чскујући моменат к ад а he се моћи да уновче. Ha основу недавног расписа Мннистарства Фпнансија Главни Одбор je уступно ове бонове својој великој доброчпнптељицн »Банкн Гајрет« с молбом да нх уновчи no 50%-тној врнједности. »Банка Гајрет«, као и уви јек цпјенећи и потпомажућп рад и настојања Гајрета, изаш ла je Гајрету н овом прплнком у сусрет, виш е него je и замољена — уновчившп све ове бонове у њнховом номиналном износу, н ако je за своје потребе могла ове бонове набавнтп no 40% н>пхове номиналне вриједности. H a тај иачпн je »Б анка Гајрет« н овом прнликом допрпнијела Гајрету око 18.000.— динара, што ii obiim путем са великом захвалнош ћу истичемо. Оснивање Задруге за Пољопривредни кредит у Жеаи Повјереник Гајрета у Ж епи г. Кокановпћ властптом iiiniцпјативом основао je 15. XI. о. г. Мјесну задруђг. з а пољопривредни кредит у Ж епи, срез рогатички, која бројп преко 30 чланова све сампх муслимаца чија ее управа конституисала овако: П ретсједник Aro Х алиловић, т е ж а к , потпредеједник: Ш абан Бегпћ, учитељ; члановв управе; Мехмед Куловац, Мухамед Имамовић, Зајко. Зцопћ (те£ а^п !^ секретар ник: Мухамед Конаковић,-^имам матпчар. Надзорн Illah n p Табаковић, тгрговац. Внјесшн из Бужима П овјереник Гајрета уНВужиму г. Ибрахпм Мустафпћ o iпочео je са купљењем добровол>ннх прилога у нарави н а територију повјерене м у опш тиае и досад je већ сакупно близу 10 метара разног ж нта, a надати се je д а he сад з а вријеме рамазана н а п ћ н и на 20 метара. Поздрав I. редовној главној скупштинн Мјесног Одбора Госп. Ф е ј з у л а х Ч а в к и ћ , досадаљ и предсједник Мјесног одбора у Бос. К рупи, којн je иедавно премјеш тен у Буж им , упутио je скупш тини Г ајрета у Бос. К рупи слнједеће ппсмо: Б раћо скупштинари, Жао ми je, што нпсам д анас међу Вама и а I. ред. глав. скупш тини нашег Мјесног Одбора Гајрета д а к ао досадањ и предсједиик ове менп најм илије устапове порадим заједнички с Вама на остварењу племените и узвиш ене Гајретове идеје. Због мога слабог здрављ а и старости, због удаљености 6Д 33 км и слаба пута, због зпмско^ n хладног времена U оскудпце слабих сеоскнх возила нисам сада међу Вама, али сам срцем и душом међу Вама Знам, д а je и Вама свнма Гајрет мно и драг, д а Вам лебдн u пред очима Гајретов културни и екоиомски напред ак и развнтак иас муслпмана, паш е будућности, развитак наш ег сиромашног народа, a нарочито тежака, који je no природп надарен, те he школом получити најбоље успјехе у културном и економском погледу, a тиме je у вези и државно наиредовање. Mene особнто весели сложан рад, рад свију чланова Гајрета, a баш je н а јсдинственој подлози и раду основан наш Гајрет. Споменемо ли и ону народну: »Слогом расту мале ствари, a неслога све покварн«, то заиста ври једи у пуној мјери за наш Гајрет. И ако je био испрва м ала opraнпзацнја, м ала ствар, нмао je замаш не циљеве: нациоиално u културно васпитаље омладине, прппремајући je за н>ену будућност, з а боље и срстније дане. К ултурнн и економски успјеси су Гајрета као сунце сјајни. Зато Гајретови пријатељи судионицн, којн потпомажу и подупиру Гајретове добре и благодарне циљеве, заслуж ују. да* им пзразпмо наш е дубоко поштовање и велнку захпалност. Својнм радом Гајрет нам je дао видне резултате у националпоМ и просвјетном погледу нас муслимана од свог о с к д к а . n a досада, без обзира н а личности, које су се мијсњ але у њсговнм одборима. И у годинама теш ке привредне крпзе не малаксава, већ ради. Од овог његовог рада чине изузетак годнне Свјетскога рата, к ад а туђш кж а управа затв ара врата свима пашпм култЈ-рним, културно-социјалним и сличннм установама, n a и Гајрету. У слободи, у слободној и уједпњеној uanioj Отаџбинп угославијп слободан je н паш Гајрет. Слободан je у своме гацноналном и културном раду за добро свију нас, чнји je рад наиш ао na признаље код највнш нх мјеродавннх кругова паш е Отаџбинс, на признањ е нашег узвиш еног Краљ а Алек сан д ра I., д а je свог сииа, a будућег нашег Краља, Престолоиаследнпка Петра, поставио Протектором Гајрета. Ж ивио Крал>! Ж ивпо Протектор Гајрета! Bpaho екупш тинарп Ж елнм; д а Ваш рад буде плодоносап н користан! Вао све — као Гајретове чланове, као људе братске слоге, као љ удс реда и р а д а н а корист и срећу нашег снромашног и напаћсног подмлатка, наш е будућности, спнове наш е Отаџбинс, све Вас редом нскрено штује, од срца грли и љуби и братски поздравља. Поздравна деаеша предсједннку Гајрета г. др. Хасанбеговићу Бос. К р ул а : Са данаш њ е скупш тине Гајрета ми Вас поздравл.амо као прстсједника друш тва вјерујући у Ваш буд ући рад као и досадањ и н а општс добро Н ације и Отаџбине, n a се надамо д а ћемо у Вашем патриотизму и оличеном пож ртвовањ у н аћ н великог примјера и иницијативс такођер и з а наш с ж ртве и з а рад. — Претсједник: Ахмет Шехић в. р. Jesam li se, u korist Gajreta, osigurao kod osiguravajućeg društva „Dunav”? 6i �Med. Univ. SVAKI M USLIM AN T R E B A DA KUPUJE SA MO mm Dr. GAJRETOV specijalista zubni liječnik Sarajevo, Jeftanovića ulica br. 1 Ordinira s v a k i m d a n o m od 9— 12 sati prije podne i od 2— 6 sati poslije podne jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „ G a jr e t " Narudžbe: Papirnica Tvornica cigarpapira može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu Sarajevo, Strosmajerova — Telefon 619 preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala glašujte u „G A IR ETU " 6 oOOOOOO©OOCDOOOOOGXDO SS« '-” ш там парпја: O ft S ~ 7 A И З Р А ћ У Ј Е Н Д Ј Б О Љ Г CBE Ш Т А М П А Р Ш П О С Л О В Е УЗ КУЛДНТНЕ ЦИЈЕНЕ СЛАГАКИ СТРОЈЕВИ СГЕРЕОТИПМЈА РОТАЦИОНН СТРОЈ CIMKOGRAFIJAI ‘ ' 4, ‘ * S. D. ALKALAJ, Sarajevo Hamdija Kopčić Гх C IG A R P A P IR K U i e i l u JEDrtOJ I VIŠE BOJA :- :И j e d in a m a j u g u n a Se k r a l j e v in i < ^ S ^ ^ ® g ^ V ^ K N J I O O V E Z h lC A : P0“IIUJEки,|“ м �Banka Gajret d. d., Sarajevo Akcijski kapital Din 40.000.000'- Rezerve Din 2,000.000'Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućlm poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podu­ pire razne kulturne i humanitarne ustanove. Od čiste dobiti daje 6% Kulturnom i Prosvjetnom društvu „ G a j r e t ”. Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i najkulantnije. Uloške uka­ maćuje najpovoljnije i isplaćuje iste u svako doba ■ l l l l ! l l l l ! l ! I I I H i i l l l l l l l l l | l i l l l |t l l l l l | | | | i l l | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | l l l l l l l l ! : | : | | | | | | | I H I I I I l i m B o s a n s k o Industrijalno i ТгдоиасИо B a n k a d. d. |D r . Omer Bahtijarević Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 fi Potpuno uplaćena dionička glavnica | dugogodišnji liječnik Drž. I | Bolnice, operater i spe- J | cijallsta za operativne bo- I lesti, asistent chirurškog I odelenja Državne Bolnice Rezervni fond D in 7,500*000' p l f f l Prima u l o š k e na štednju, vrši znake u unutrašnjosti i inozemi uz n a j p o v o l j n i j e uvjete,finansira industrijska i trgovačka poduzeća | Ordinira od 1 -3 i ■ ! 1 p o s lije p odn e Interurban t e l e f o n i broj 605, 865 i 555 Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split ( u Aleksandrovoj ulici br. 45 Temeljna glavnica ^ P O P ^ O O * - Dinara ш općine grada Sarajeva Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172 B a v i se sv im p o slo v im a ko ji zasijecaju u b a n k o v n u stru ku . — O s im toga im a sv o ju Z A L A G A O N IC U k o ja d aje z a jm o ve n a zlato, sre b ro i o sta le d ra g o ­ c je n o s t i u z n ajp o voljnije kam ate. н � https://kolekcije.nub.ba/files/original/6b758a71f10e33ebbbce9c235e8568b3.pdf 72e5767b19c650e6c6b99a40554abc1a PDF Text Text лисг ш г т двшва за kvatvpnc ишнбмска ттсдизама муиитнл С А Д Р Ж A Ј: Први Реис-ул-улема Краљевине Југославије, Закон о Исламској верској заједници, t Уррдба о привременој оргализацији власти и послова Исламске верскв заједнице. ;| Н њ и ж е в н и п р и л о г i Хамза Хумо: Три самца (припов|е(гка), С. A. Бурина: Утапаље (песма), Илијас Л арџић: 0 јесени (песма), Хамид Диздар: Крњнна ступа (приповетка), Белешке: Нова драма 1Ахмеда Мурадбеговића. Популарна страна Оретно дијете, Бањалуко, Шећер Шећо, Моји пути, Hama отаџбина, Из »Читавже за одрасле«. Привреда Инж. Шериф Бубић: Предавања из задругаротва за сеоску омладнву. ГаЈретов гласник Гајретове бајрамске забаве, Свечана Гајретова забава у Сарајеву, у Моотару, у Требиљу, у Вшпеграду, у Кладњу, у Орахови, у Скопљу, у Новом Пазару- Гајретов теферич, Гајретови мевлуди, сијела, Новн добротвори и утемељачи, Течајеви за неписмене, Рад на даљњем проширењу Гајретове организације, Добровољни прилози, Поздравне депешв претсједнику Главног Одбора и осгале вијести. Чесгитке пресвијетлом Реис-ул-улеми, поводом аеговог именавања /за Реис-ул-удему Краљевнвд Југославије. 16. МАРТА САРАЈЕВО 1930. У р еђ у Је : Х а м з а Х у м о БРОЈ 6. �Г А Ј Р Е Т , лист ГаЈрета друш тва з а културно и ек он ом ск о п о д и за њ е м усл и м ан а, и зл а зи 1. и 16. сваког м есец а , a ц ен а м у Je e a наш у О таџбину 100 двн ар а в а годину, a з а с в е о ст а л е з е м љ е п рек о гран и ц е 200 д ин ара. Ђацш д о б н в а ју лист у п ола цене к од Главног О дбора или к од у п р ав а Г ајр етов и х вонвшсата. ПоЈедини броЈ стоЈи 5 динара. Директор Уредник Х а м и д Н у и и +s Х а м за Х умо Власпик друпггво „ГаЈрет". — Главнн в одговорни уредник: Х а м за Х ум о. — З а ш таи п ари ју.’ „Б осан ск а Пошта" одговара Јоси п Енгл. �ТЈ*>avti Prvi Reis-ul-ulema Kraljevine Jugoslavije Njegovo Veličanstvo Kralj, 28- pr. mes., potpisao je ukaz kojim se za Reis-ul-ulemu kao vrhovnog starešinu svih muslimana u Kraljevini postavlja presvijetli g. Hadži M. Džemaludin Caušević. Ovim postavljanjem g. Cauševića na naš najviši verski položaj pao je izbor na najbo­ ljega među nama, koji je tako ocenjen i odu­ ševljeno pozdravljen, širom ćele Kraljevine, od svih muslimana koji razborito misle o svojoj budućnosti. Pored najviše teološko-pravne spreme i dugogodišnjeg iskustva u dosadašnjem polo­ žaju Reis-ul-uleme za bivšu Bosnu i Hercego­ vinu, g. Cauševića resi jedno svojstvo koje za današnje stanje poznavanja i verovanja islama u našim krajevima, vredi najviše, a koje se danas veoma retko nalazi kod našeg duhovničkog staleža, t. j. racionalno shvatanje u su­ štini racionalne vere islamske. Kao čoveka g. Cauševića rese takođe vrlo retke osebine. Prema nižim i slabijim uvek blag, ljubazan i očinski raspoložen, on je prema višim uvek korektnog i doslednog držanja Njegovom odličnom re­ prezentativnom nastupu, koji je za taj visoki položaj neophodno potreban, njegovoj govor­ ničkoj veštini i propovedničkoj toplini ne bi se kod nas uopšte moglo naći zamene. Na hiljade čestitki, koje je on primio prigodom tog po­ stavljanja, jasno su svedočanstvo da se te njegove osebine poznaju i priznaju svudav u Kraljevini gde ima muslimana. Izborom g. C a­ uševića za položaj vrhovnog verskog starešine svih muslimana u Kraljevini, Njegovo Veličan­ stvo Kralj je dao najvidnijeg dokaza o Svome očinskom staranju za naše dobro i napredak. G Caušević rodio se godine 1870 u Arapuši, srez Bos. Krupa. Početnu školu je učio u Bihaću, a u Carigradu je svršio teološki i pravni fakultet. Koliko je njegovo znanje i naučnička sprema bila cenjena i od najviših verskih naučnika carigradskih, vidi se po tome što mu je bio podeljen naziv mule od Stambola, koje su odlikovanje dobivale sam o one ličnosti koje su dolazile u kombinaciju za položaj šejhul-islama. Po svršenim studijama se povratio u domovinu, gde je, u Sarajevu, postavljen 1903 godine za nastavnika arapskog jezika na gimna­ ziji. 1905 godine izabran je za člana ulemamedžlisa, a ^ l9 0 9 ’godine zu profesora šerijatske sudijske škole. Kad je 1913 bio po prviput izabran za Reis-ul-ulemu, bivša tuđinska vlast nije htela da potvrdi taj izbor. To je morala učiniti tek onda kad je hodžinska kurija i na <?5 �pređuju i upotrebljavaju prema savremenim po­ trebama islamske vere. Sada, na g. Čauševića čeka njegov naj­ važniji posao: predsedanje veću koje će izra­ G . Č a u še v ić je , i p ored s v o g a zv a n ičn o g a , diti Ustav islamske verske zajednice. To će veom a razgran atog i n ap orn og rada nalazio veće biti sastavljeno, prema § 22 zakona o vrem ena i za javni rad na području islam sk ih islamskoj verskoj zajednici, još od svih članova nauka. P r e v e o je sa lu rsk o g jezika vero n a u čn i Ulema-Medžlisa, svih muftija i svih članova oba udžbenik o d Bergivije. 1 9 0 6 g o d in e j e uređivao Vrhovna šerijatska suda. Tim Ustavom će se odrediti sastav svih organa verske zajednice, m uslim anski č a s o p is „B ehar", a 1 9 0 7 i 1 9 0 8 je izdavao versk o-pou čn i m ese č n ik „Tarik". njihov detokrug^ i nadležnost. Čvrsto smo uveŽalim j e n a p isa o „Kralku isloriju islam a" , „Is­ reni da će g. Čaušević i na tom poslu ispoljiti lam ski velikani" i „V azovi i N a sih a li (P ro p o - sve svoje odlične kvalitete i da će ga završiti sa punim uspehom na dobro i napredak svih vedi i s e v eli)" . Ta je dela šta m p a o arapskim pism om na srpskom jeziku, š io j e u o n o vrem e muslimana u Kraljevini. Već samim Zakonom zn a čilo vrlo sm elu reform u, jer su m uslim an i o islamskoj verskoj zajednici otstranjene su neke osnovne zapreke koje su ometale sve kroz d u g e v e k o v e učili veru s a m o na turskom i arapskom jeziku, te s e tako b ilo vrlo du b ok o akcije za savremeni versko-prosvetni rad među uvrežilo shvatanje d a s e islam na drugim j e z i ­ nama muslimanima, a Ustav kojim će se u potpunosti odrediti funkcionisanje organizacije cim a i n e srne učiti. P r o š le g o d in e j e o n u tom pravcu u činio j o š je d a n korak napred. N je g o ­ islamske verske zajednice, otstraniće sve te vom inicijativom izd ao je ulem a -m ed žlis ćirili­ zapreke u celosti. G. Čaušević će pri izradi Ustava imati najvažniju reč i time će on steći com i latin icom šta m p a n e p o č e tn e š k o lsk e velikih istorijskih zasluga za prosvetno-kulturni islam sk e v e r o n a u č n e udžbenike: „V elik i llm ihal" i „M ali llm ihal", k oje j e izradio n a š p đznatb preporod muslimana i po tome za, njihovo puno versko-prosvetni javni radnik i p e d a g o g g . Su- nacionalno osvešćenje. lejm an M ursel. f Vrlo nam je drago što možemo podvući, U svojstvu Reis ul-uleme, u stalnom virilnom to da je g. Čaušević većinu najoduševljenijih čestitki dobio iz redova Gajretovaca. Stoga mu, predsedništvu u bivšem vakufsko-mearifskom sa­ ispred svih njih, možemo ponovno da česti­ boru, g. Čaušević se pokazao, u prvom redu, tamo, želeći da mu Bog podari dug život, kao inicijator, zagovarač i pom agač svih akcija zdravlje i snagu, kako bi mogao da najsrećnije koje su išle za tim da se vakufska dobra una­ završi i glavno delo svoga života. drugom biranju učinila isii izbor. O d lađa pa d o danas, g. Č a u še v ić j e neprekidno o b n a ša o lu najvišu versku funkciju kod m uslim ana b iv še B o sn e i H ercegovin e. Zakon o Islamskoj verskoj zajednici Kraljevine Jugoslavije MI ALEKSANDAR I po milosti Božjoj i volji Narodnoj Kra lj J u g o s l a vi je Na predlog Našeg Ministra pravde, a po saslušanju Pretseđnika Našeg Ministarskog saveta, propisujemo i proglasujemo: ZAKON o Islamskoj verskoj zajednici K raljevine Jugoslavije § i- Svi muslimani u Kraljevini Jugoelaviji sačinjavaju jednu samostalnu Islamsku versku zajednicu, pod Reis-ul-ulemom kao vrhovnim verskim starešinom. Islamska verska zajednica javno ispoveda i uči svoju islamsku veru, javno vrši svoje islam ske verske dužnosti, i samostalno upravlja i uređuje svoje verske, versko-prosvetne i vakufske poslove. 86 §2. Organi Islam ske verske zajednice jesu: 1) Džem atski medžlis, na čelu sa džematskira imamom; 2 ) Sresko vakufsko-mearifsko poverenstvo, na čelu sa šerijatskim sudijom; 3 ) Muftistvo; 4 ) Ulem a-m edžlis u Sarajevu i Ulema-m edžlis u Skoplju; 5 ) Vakufsko-m earifsko veće u Sarajevu i Vakuf­ sko-m earifsko veće u Skoplju; 6 ) Vrhovno versko starešinstvo u Beogradu, sa Reis-ul-ulem om na čelu. Sastav organa pomenutih u prethodlnom stavu, kao i njihov delokrug i nadležnost, predvideće se Ustavom Islam ske versk e zajednice. �§ 3. Postupak za izbor Reis-ul-Uleme, članova Ulemamedžlisa i muftija propisaće se posebnim zakonom, u koliko nije predviđen odredbom § 21. §4- Reis-ul-Ulemu, članove Ulema-medžlisa i muftije postavlja Kralj ukazom, na predlog ministra pravde, stavljen u saglasnosti sa Pretsednikom Ministarskog saveta. Reis-ul-Ulema dobi ja ovlašćenje (menšuru) za vršenje verskih poslova od naročito sazvanog Saveta, koji se sastaje u Beogradu, a sačinjavaju ga: svi čla­ novi oba Ulema-medžlisa, po tri izabrana člana oba Vakufsko-mearifska veća i svi članovi oba Vrhovna gerijatska suda. §5. Islamska verska zajednica samostalno upravlja i slobodno raspolaže verskom imovinom, vakufima (zadužbinama), u granicama ovoga Zakona i svoga Ustava, a pod vrhovnim nadzorom Države. Nadležne islamske verske vlasti samostalno od­ lučuju o primanju vakufa (zadužbina) koji su namenjeni verskim ciljevima* Islamska verska zđjednica, koja po postupku o svom računovodstvu, koji će cse‘\jr'edbom propisati, preko svojih nadležnih vlasti vr^i kontrolu svojih pri­ hoda i rashoda, podleži, prem^ odredbi dugog stara čl 2. Zakona o glavnoj kontroli, vrhovnom nadzoru Glavne kontrole, u toliko što je Glavna kontrola ovlašćena da utrošak prihoda, prema ukazanoj potrebi, kontroliše pregledima, bilo д а zahtev Ministra pravde ili samih nadležnih vlasti Islamske verske zajednice. Imovina Islamske verske zajednice služi samo njenim verskim ciljevima, i ne može se ni pod kojim vidom od nje oduzimati ni na druge ciljeve upotreb­ ljavati, osim slučaja eksproprijacije predviđene za­ konom. ' § e Islamska verska zajednica i pojedine ustanove predviđene njenim Ustavom pravna su lica, sposobna da po propisima zakona stiču i drže kako pokretna tako i nepokretna dobra i vrše sva prava koja im kao takvima pripadaju. §7. Islamsku versku zajednicu pretstavlja pred Dr­ žavom Reis-ul-Ulema ili njegov zamenik, a pojedina muftistva muftija ili njegov zamenik, odlnosno gde ih nema, šerijatski sudija. Imovinsko-pravne interese Islamske verske za­ jednice zastupaju pred državnim vlastima oni organi koje predvidi Ustav. §8 Za izvršenje nadležno izdatih, na zakonu osno­ vanih naređenja i punovažnih odluka sviju islamskih verskih vlasti i organa, sve državne i samoupravne vlasti daju, na zahtev nadležnih verskih vlasti, admini­ strativnu pomoć. §9. Službena prepiska i amanetna pošta sviju islam­ skih verskih vlasti i organa oslobođava se plaćanja poštarine i telegrafske takse. § 10. Sve državne vlasti koje po svojoj nadležnosti po­ krenu krivični postupak protiv kojeg islamskog verskog službenika đtužne su odmah da o tome izveste nadležno muftistvo, kao i o konačnoj odluci koju budu donele po tom predmetu. § и. Sva ona lica koja po nadležnom postavljenju vrše versku islamsku službu nisu obavezna vršiti lično one javne poslove koji su protivni njihovom verskom po­ zivu i ugledu. § 12. Islamska verska zajednica podmiruje svoje po­ trebe: 1) prihodima svih verskih i vakufsko-mearifskih dobara i fondova; 2) verskim taksama; 3) naročitim razrezivanjem na prihode pojedinih samostalnih vakufa; 4) dobrovoljnim prilozima i vasijetima; • 5) eventualnom pomoću političko-upravnih opština; 6) stalnom državnom pomoću iz § 23; 7) verskim prirezima iz § 14. § 13. Za sve zvanične radnje verskih i vakufsko-mea­ rifskih organa plaća se samo ona taksa koju propiše Vakufsko-mearifsko veće, posebnim pravilnikom odo­ brenim od Ministra pravde u sporazumu s Ministrom finansija. Ova taksa naplaćuje se u korist Islamske verske zajednice. § 14. Prirez na neposredni porez koji plaćaju porezovnici islam ske vere u Državi imaju pravo da raspišu Vakufsko-mearifsko veće, Sresko vakufsko-mearifsko poverenstvo i Džematski medžlis, i to samo ako pri­ hodi u § 12, od 1—6, ne mogu pokriti rashode pred­ viđene budžetom. Odluka o raspisu ovih prireza za unapred određeno vreme postaje punovažna kad je odobri Ministar finansija u sporazumu sa Ministrom pravde. To odobrenje nije potrebno za prireze do 10% na neposredni državni porez koje raspisuju džematski m edžlisi po zaključku džematskog zbora donetom od 75% poreske snage u džematu. Za njihove odluke potrebno je samo odobrenje nadležnog Vakufsko-mearifskog veća. 87 �§ 15. Verske prireze prikupljaju organi državne poreske administracije, jednovremeno i u svemu po pro­ pisima za državne dažbine, i predaju ih u tromesečnim obrocima nadležnom verskom organu, koji je taj prirez propisao. § 16. Svih javnih dažbina oslobođavaju se zgrade namenjene službi božjoj i versko-prosvetnim i dobro­ tvornim ustanovama; dalje, zavodi za verske potrebe; islamska groblja; domovi aktivnih verskih službe­ nika koji su svojina Islamske verske zajednice, a namenjeni su za njihovo stanovanje; domovi islamskih verskih nadleštava; kultumo-istorijski spomenici; i dvorišta svih nabrojanih ustanova. § 17. U svim državnim i privatnim školama islam ska verska nauka predaje se u saglasnosti sa nadležnom islamskom verskom vlasti, a po odredbama Zakona o tim školama. Učenici islam ske vere n e mogu ni sarađivati ni prisustvovati n i kojoj svečanosti, bilo u školi bilo van škole, koja nosi obdležje svečanosti isključivo druge vere. Nastavne planove i programe za predavanja veronauke propisuje nadležni ministar, uzimajući u obzir potrebe verskogvaspitanja, po predlogu Ulemamedžlisa. Za udžbenike veronauke važiće propis^Za* kona o udžbenicima. Za sve udžbenike daće Ulemamedžlis svoje odobrenje u pogledu njihove verske sa« ОШШј držine. U državnim osnovnim školama v e r o n a i’ predavati kvalifikovani imami ili naročiti veroučitelji, u smislu propisa Zakona o narodnim školama. Gde. po zakonu ili inače, nije mogućno da islam sku veronauku predaje imam ili veroučitelj, vršiće ovu na­ stavu učitelj te škole koji je islam ske vere. Veroučitelje imame u svim a narodnim školama postavlja Ministar prosvete iz reda kandidata predlo­ ženih od nadležne verske vlasti. Veroučitelje u ostalim državnim srednjim i stručnim školama postavlja nad­ ležni ministar između kandidata koji podnesu odo­ brenje nadležne verske vlasti da mogu predavati islamsku veronauku u srednjim školama. Sve verou­ čitelje premešta i razrešava dužnosti nadležni m ini­ star, po odredbama školskih zakona. § 18. Sve islam ske verske autonomne škole stoje pod upravom i nadzorom nadležne versk e vlasti. 0 osni­ vanju ovih škola rešava nadležna islamska verska vlast. Ona propisuje za njih nastavni plan i program predavanja, i postavlja i razrešava njihove upravnike. Ministarstvo prosvete daje odobrenje za osnivanje ovih škola i za nastavni plan. Nadležna islamska verska vlast stara se za na­ ročitu spremu nastavničkog i vaspitačkog osoblja islam skih verskih autonomnih škola, postavlja i razrešava ga. Nadležni verski organi vode neposredni nadzor nad ovim školama i podnose o tome izveštaje i predloge o postavljanju i razrešavanju nastavnika i vaspitača Ulema-medžlisu. Vrhovni nadzor i nad ovim školama vodi Ministar prosvete. § 19. Imame u državnim bolnicama, kaznenim i njima sličnim zavodima i drugim državnim ustanovama po­ stavlja, na predlog Ulema-medžlisa, nadležni ministar. § 20. U slučaju ako se osnuje državni šerijatsko-pravni odnosno islam ski verski fakultet ili druga kakva dr­ žavna visoka škola u rangu fakulteta, Vrhovno versko starešinstvo nastojaće i starati se da predavanja na tom fakultetu odnosno visokoj verskoj školi budu u saglasnosti j,a naukom islam ske vere. U slučajevima osvedocene nesaglasnosti, preduzima kod Ministra prosvete potrebne m ere da se one otklone. Profesori i docenti pomenutog u prethodnom stavu fakulteta, koji se biraju po Zakonu o univer­ zitetima, postavljaće se, posto se prethodno utvrdi i verska podobnost kandidata ocenom Ulema-medžlisa. Prelazna i završna naređenja § 21. Na dan kad ovaj zakon stupi na snagu stavljaju se na raspoloženje Reis-ul-Ulem a za Bosnu i Herce;ovinu, Vrhovni muftija za Srbiju i Crnu Goru, svi anovi Ulema-m edžlisa i Vrhovnog muftistva kao i sv e muftije pomenutih područja. Ukazom Kraljevim, na predlog Ministra pravde stavljen u saglasnosti sa Pretsednikom Ministarskog saveta, postaviće se prvi Reis-ul-Ulem a u Beogradu, četiri člana Ulem a-m edžlisa sa sedistem u Sarajevu i četiri člana Ulema-m edžlisa sa sedištem u Skoplju, kao i d evet muftija, kojima će m inistar pravde odrediti službeno m esto. Sedista i teritorijalnu nadležnost muftistava ođrediće U stav Islam ske verske zajednice. U koliko s e m esta pomenuta u prethodnom stavu ne popune iz reda dosadašnjih službenika, koji se ovim zakonom stavljaju na raspoloženje, biće ovi služ­ benici, u roku od tri m eseca od dana stupanja ovoga zakona na snagu, stavljeni u penziju, odnosno otpu­ šteni iz službe, po postojećim zakonskim propisima. § 22 . Ustav Islam ske versk e zajednice doneće na za­ jedničkoj sednici, pod predsedništvom Reis-ul-Ulem e, svi članovi oba Ulem a-m edžlisa, sve muftije i svi članovi oba Vrhovna šerijatska suda. Ministar pravde će pravilnikom propisati način rada ove sednice. �Ustav Islamske verske zajednice predložiće se Ministru pravde, koji će ga, pošto ga usvoji, podneti Kralju na ozakonjenje. § 28. Pri prevođenju islamskih verskih nadleštava, ustanova i lica sa državnog budžeta na budžet Islam­ ske verske zajednice, Uredbom Ministra pravde i Mi­ nistra finansija utvrdiće se koju će pomoć iz državnih srestava Islamska versika zajednica stalno po dr­ žavnom budžetu primati. Pri utvrđivanju ove državne pomoći uzeće se u obzir oni dosadašnji rashodi po Finansijskom zakonu i državnom budžetu za 1929/30 godi. koji se odnose na ona islamska verska nadleštva, ustanove i lica koja prelaze s državnog budžeta na budžet Islamske verske zajednice, i iznosi t. zv. bira u Srbiji zagarantovanog dosadašnjim zakonom, kao i sume potrebne za pokriće svih ličnih i materijalnih rashoda Vrhovnog verskog starešinstva u Beogradu i Ulema-medžlisa u Skoplju. stupanja na snagu Ustava Islamske verske zajednice. Po stupanju na snagu ovoga Zakona prestaje va­ žiti zakon o »Statutu za autonomnu upravu islamskih verskih i vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Her­ cegovini« od 15 aprila 1909 godine, kao i svi drugi zakoni, uredbe i propisi o predmetu ovog Zakona. Sve poslove koje su vršile dosadašnje vakufskomearifske i ostale verske vlasti, osim vlasti pomenutih u § 21, stav drugi, vršiće, do dtonošenja Ustava Islamske verske zajednice i do organizacije novih vlasti, naročita poverenstva koja će Ministar pravde postaviti. Za vlasti pomenute u § 21, stav drugi, kao i za poverenstva propisaće, do donošenja Ustava Islamske verske zajednice, Ministar pravde Uredbom nadležnost i krug rada. § 27. Ovaj Zakon stupa u život i dobija obaveznu snagu kada se obnaroduje u »Službenim novinama«. Br. 10.580 Z-92 § 24. . 31 januara 1930 godine Islamski verski prirez koji je po dosadašnjim za­ Beog?hd konskim propisima naplaćivan u Bosni i Hercegovini ALEKSANDAR s. r. naplaćivaće se i dalje, sve dok še>, ne propiše novi Ministar pravde, prirez u smislu odredbe § 14 ovog^akona, i trošiće Đr. M. S r š k i ć s. r. se za iste potrebe za koje se je upotrebljavao i do : Video i stavio đlržavni pečat, Iržavnog pečata, t itar pravde, Ovlašćuje se Ministar pravde da Uredbom piše sv e pobliže odiredbe potrebne za izvršenje ov< Zakona, vodeći računa o predložimo Vrhovnog ven­ Pretsednik Ministarskog saveta, skog starešinstva. Ministar unutrašnjih poslova Počasni ađutant Nj. V. Kralja § 26. Divizijski đeneral, Ovim Zakonom i Ustavom Islamske verske za­ P e t . Ž i v k o v i ć s. г. jednice predviđena organizacija ima se izvesti naj­ dalje u roku od jedne godine, računajući od dana (Iz »Službenih Novina« br. 29 — X, 7. II. 1930.) Uredba Na osnovu § 26 Zakona o Islamskoj verskoj za­ jednici Kraljevine Jugoslavije propisujem UREDBU o privremenoj organizaciji vlasti i poslova Islamske verske zajednice Kraljevine Jugoslavije Član 1. Do organizacije novih vlasti koje će Ustav Islam­ ske verske zajednice ustanoviti, sve poslove koje su vršile dosadašnje vakufsko-mearifske i ostale verske vlasti, osim vlasti pomenutih u § 21, stavu drugom, Zakona o Islamskoj verskoj zajednici Kraljevine Ju­ goslavije, vrše Sreska vakufsko-mearifska poveren­ stva, Glavno vakufsko-mearifsko poverenstvo u Sa­ rajevu i Ministar pravde. Sreska vakufsko-mearifska poverenstva vrše te poslove kao upravne vlasti prvog stepena, Glavno vakufsko-mearifsko poverenstvo u Sarajevu kao upravna vlast drugog stepena za teri­ toriju dosadašnjeg Ulema-medžlisa u Sarajevu, a Mi­ nistar pravde, kao najviša upravna vlast za ćelu zemlju. Ministar pravde vrši opšti vrhovni nadzor nad celokupnim radom kako organa pomenutih u pret­ hodnom stavu tako i organa predviđenih odredbom § 21 stava drugog, Zakona o Islamskoj verskoj za­ jednici Kraljevine Jugoslavije. Član 2. Glajvno vakufsko-mearifsko pc&verenstvo kao i Sreska vakufsko-mearifska poverenstva sastoje se od po jednog poverenika i potrebnog broja savetnika, koje postavlja Ministar pravde. Ova lica moraju biti pripadnici Islamske vere. 89 �Član 3. 1) da vrši tekuće poslove vakufsko-mearifskog Sedište Glavnog vaJkufsko-mearifskog poveren- imetka u svom dosadašnjem upravnom delokrugu, stva je u Sarajevu, sa teritorijalnim područjem do­ naročito poslove Centralne vakufsko-mearifske za­ sadašnjeg Ulema-medžlisa u Sarajevu, a sedišta i klade odnosno Centralnog vakufskog fonda; 2) da daje upustva za rad vlastima prvog ste­ područja sreskih vakufsko-mearifskih poverenstava pena, i da ga nadzire, pa da podnosi izveštaje najvišoj ostaju ista kao što su i do sada bila. vlasti o njemu; Član 4. 3) da rešava o predlozima vlasti prvog stepena, Upravnim vlastima prvog stepena (čl. 1) spada ako je u pitanju angažovanje i utrošak sume do u nadležnost: 100.000.— dinara, odnosno u slučaju veće sume, da 1) da istražuju i vode u evidenciji svu vakufsko- ih predlaže najvišoj vlasti; mearifsku pokretnu i nepokretnu imovinu u srezu; 4 ) da odobrava budžete i završne račune vlasti da njom upravljaju odnosno da nadziru upravljanje prvoga stepena i samostalnih vakufa; njome; 5) da sastavlja budžete i završne račune Cen­ 2) da daju predloge o trampi, prodaji, kupovanju, opterećivanju, načinu izdavanja pod zakup vakufskih tralne vakufsko-mearifske zaklade odnosno Central­ nepokretnosti, podizanju novih građevina iz vakufsko- nog fonda i drugih pojedinih vakufa kojim direktno mearifskih srestava, o sklapanju i razvrgavanju ugo­ upravlja, i da ih predlaže najvišoj vlasti na odobrenje; 6) d a postavlja advokate za vođenje parnica po­ vora, i o sumnjivim potraživanjima, u cilju njihova jedinih vakufa i Centralne vakufsko-mearifske zarashodovanja; 3) da daju predloge o ustrojstvu, izdržavanju Тч klade odnosno Centralnog vakufskog fonda; opravljanju džamija, m edresa, m ekteba i drugih ver7)>da postavlja i otpušta svoje službenike, služskih škola, kao i zabavišta, humanih zavoda, internata benike Centralne vakufsko-mearifske zaklade; da i tome sličnih ustanovi; yt ° vrši disciplinsku vlast nad njima, i da njima kao i 4) da sastavljaju i vode spiskove m uslim anskih~--^u^ )en*c*ma v^asti prvog stepena daje otsustvo od porezovnika u područnom sr^zu, i da ih daju svake tr^m eseca; godine nadležnim poresJ^im- vlastima, radi 8) da upućuje nadležnoj verskoj vlasti predloge verskog prireza »je 'i područnih vlasti za imenovanje ili otpuštanje ’ :ih službenika; 5) da postavljaju i otpuštaju svj>je vakji|fek< rifske službenike; daSm određuju plate i nagrade; im nađiziru rad, vrše disciplinsku vlast nad njima, i daju im otsustva do 14 dana; 6) da ocenjuju sposobnost verskih službenika svoga sreza i predlažu ih nadležnoj verskoj vlasti na imenovanje ili otpuštanje; 7) da vode nadzor nad radom m ekteba i m edresa i drugih versk ih škola; da određuju dane za ispite u njima; da šalju svoje izaslanike na te ispite, i o svemu podnose izveštaj nadležnoj verskoj vlasti; 8) da nađiziru ceo versk i islam ski život, i o svim pojavama izvcštavaju nadležnu versk u vlast; 9) da sastavljaju i predlažu budžet za iduću i završni račun za minulu godinu svega vakufsko-mea­ rifskog imetka i ustanova u svom e srezu, dajući u obrazloženju predloge o svim potrebama Islam ske verske zajednice i njenih pripadnika u dotičnom srezu; 10) da daju upustva za rad džematskog medžlisa; da ih kontrolišu, i u slučaju nesavesnosti, neurednosti ili neposlušnosti predlože na sm enjivanje i postav­ ljanje drugih. Član 5. Upravnoj vlasti drugog stepena (čl. 1) spada u nadležnost: 90 9) da postavlja i otpušta m utevelije u smislu šerijata i vakufnama; 10) da predlaže najvišoj vlasti pravila i propise koji se odnose na vakufsko-mearifsku upravu i njene službenike; 11) da podnosi izveštaj o radu svom i svojih područnih organa najvišoj vlasti. Sve poslove koje vrši Glavno vakufsko-mearifsko poverenstvo na teritoriji dosadašnjeg Ulema-medžlisa u Sarajevu vrši Ministar pravde na teritoriji dosa­ dašnjeg Vrhovnog muftistva u Beogradu. Član 6. Starešina poverenstva je poverenik. On donosi odluke po saslušanju savetnika, koje prema potrebi saziva u sednice. Po svakom predmetu o kom on do­ nosi odluku mora da se u zapisnik o sednici zabeleži m išljenje prisutnih savetnika, odnosno razlog zašto je koji savetnik bio otsutan. Član 7. Čim se poverenstvo imenuje preuzeće kom isijski sv e poslove, akta, knjige i im ovinske predmete, sa do­ kumentima, inventarima, od dosadašnjih vakufskomearifskih organa. Komisiju sastavljaju poverenik, njegovi savetnici, starešina dotične dosadašnje va- �kufsko-mearifske vlasti i jedan činovnik opšte upra­ vne vlasti, kog će odrediti sreski poglavar, odnosno, za Glavno poverenstvo, ban. Taj činovnik je pretsednik komisije. dok se i pre toga ne donese kakva druga odredba, a najdalje do isteka tromesečnog roka predviđenog odredbom trećeg stava § 21 pomenutog zakona. 0 radu komisije sastaviće se zapisnik, koji će se u overenom prepisu poslati višoj vlasti. Vlasti i organi pomenuti u prethodnim članovima, kao i funkcioneri koji će se postaviti prema odredbi drugog stava § 21 Zakona o Islamskoj verskoj zajed­ nici Kraljevine Jugoslavije, vršiće svoje službene po­ slove u delokrugu i po principima izvedenim iz dosa­ dašnjih propisa o tome, u koliko su u skladu sa od­ redbama pomenutog zakona i ove uredbe. Ministar pravde đavaće obavezna objašnjenja po tome, izuzevši oblast čisto verskog rada. Isto tako, Ministar pravde će ovu uredbu, prema potrebi, izmeniti ili dopuniti. Član 8. Posle predaje vakufske centrale u Sarajevu, iz­ vršene u smislu odredbe čl. 7, Glavno poverenstvo preuzima upravu vakufsko-mearifskih poslova i od­ ređuje delokrug vakufskom direktoru, koji kao i ostali službenici vakufsko-mearifske uprave ostaju i dalje u svojim zvanjima, dok nadležna vlast ne do­ nese dirugu odluku. Nagrade povereniku i savetnicima odrediće Mi­ nistar pravde iz prihoda vakufsko-mearifske imovine. Član 9. Funkcioneri koji su odredbom prvog stava § 21 Zakona o Islamskoj verskoj zajednici Kraljevine Jugoslavije stavljeni na raspoloženje vršiće privremeno iste dužnosti u krugu svoje dosadašnje nadležnosti, i dalje, u koliko im Ministar pravde to*poveri, sve dotle dok se, u smislu odredbe drugog stava § 21 po­ menutog zakona, ne popune dotična zvanja, odnosno Član 10. Član 11. Ova Uredba stupa na snagu kad se proglasi »Službenim novinama«. Broj 10.931-U-135 % februara 1930 godine Beograd Ministar pravde, Dr. M. S r š k i ć s. r (Iz »Službenih Novina' broj 29 — X od 7. II. 1930.) № • illiuiu КЊИЖЕВНИ ПРИЛОГ Хамза Хумо Tpu самца Оив дан засео у брду, мучан и напоран, na дражи. Хасан Балван разбија маљем камење на горској цести и жељозни ударци праште вриском и слажу се у брда са гневиом јеком кршаНапослетку дан устаде, маче се, a Балван за љим кроз сумрак у своју кулу. Мрк, жељезан, као див, он иде с полугом на рамену. Рука му снажна, жуљава, a прса гола руњава. Кула му потлеушица, сухозидна кровињара; бура joj се њиском провлачи кроз зидове, као да змијо сикћу, a Балван се протегне и запева: 0 , Балване. кула ти се креће; Нек се креће оборит’ се неће. ЈТред кулом вслика шљива, a у кули: огњиште, три земљана лонца и гуњеви од кострети, збачени у један кут. — To je цело покућотво. Све чађаво као на пантама. A Балван подрани pano, изађе пред кулу, протегне се и руке му стрше поврх крова. Узме маљ na на посао. У кршу бездана, шупља тишина. Пустош. Иза сваког му корака осгаје шум. A доле, река се провлачи испод литица, као зелена змија, подмукло, нечујно. И када Балван отисне стену, настанс пролом у ваздуху и у брдима. Туггњава се стропошта у реку и све утиша у кршевитој пустоши. — Још данас na ћу се одморити — каже сам себи Балван, a полуга залаја у кршу. Дан седе у заседу. Дође подне. Дан се преполови, a Ловра Перун, прозвани Јапан, изби пред Балвана. Јапан застаде, a Балван престаде. Згледаше се ћуткс. Јапан пође. a Балван отпоче. Маљ завриска. na преста и Јапа.н се окрете. 91 �— Реци Крци да сутра отпочивам — довикну му Балван и маљ опет залаја и живац заврискаПосле седе крај пута, извади из торбе комад јечменице и главицу лука, па поче да ужина. Јапан оде да каже Крци. Крца je стари момак и калајџија у варошици Грмаљима. Јапан je висок, црн, оспичав и крупних, зелавих очију. Од чега живе и зашто га зову Јапаном то ни сам Гоопод Бог не зна. Истина, зна се да лети иде за војницима на вежбу, да за њима, на магарцу Јове опанчара, ггера воду и продаје им je. Али то све није нипгга. — И тако, сутра навечер, отпоче Балван почивати, a гости избише. Место поздрава рече Балван: — Радило се доста — a они се онружише, no разастрггим гуњевима, као кладе. Ha огњипиу пуна котлача пасуља, a на полици неколике боце масггике. И пре него што започе fo3ба, Балван извуче оденкуд неколико пакета свећа, пререза их no половце и позва Јапана да му Лшмогне у »лимунацији«. Зачас запрашташе гране под њима, a ноћ тиха, тиха, широка Чује се сваки шум и дах чак о д о з д о ј ј з варошице Грмаља што лежи дубоко доле под њима. Свећ^се.почеше да ж егу. € в е их гго више, то више, a силуете играју окдш љ иве, око куле, заскачу се, плепУу. Балвал метну на irojt зор неколике свеће. Најпосле и под стерху над вратима. — Доста ое ш дило каже он место »Боже помози« и гозба отпоче у з смех свећа и плес силуета. Пасуља све мање у котлачи. Две мастике већ испражњене. Крце грца, Балван меље, Јапан cei задувао д а их достигне. Млкцкање са ијихових масних усана халапљиво гмиже потлеушицом и завлачи се у мрачне кутове. — Додај још једну, Јапане, — каже Крцо, na и трећу начеше, покладајући се, од уста до уСта, као из плоске. Котлача се испразни, a они се завалише .Јапан запева омиљену и вечиту Балванову песму: 0 , Балване, кула ти се креће; Нек се креће оборит’ се неће. Јапанов ракијашки глас, као пипггаљка, продрт и сипљив, као да стотине ћурлика напрегнугго бречи, a они га прате, брундајући као медведи. Пасуљ их притегнуо к земљи, a мастика им зврдна у главама као да бумбари насрћу на кулу. 0 , Балване, кула ти се креће; Нек се креће оборит’ се неће. Бумбара све нови и нови, ове жешћи и жешћи ројеви, a мастике само још две боце. Кула се у ис- тину крете и поче да се одмиче од расветљене шљиве. Они ниде кроз растворена врата како шљива гори, .трепери и смеје се грохотом. Чини им се да им у очима горе све свеће и да их захвата пламен, бесан, помаман. Глас Јапанов трешги и праска У триста различитих гласова, a брундање све јаче, дивљије, као да су се медведи прикучили Балвановој кули na урлају и тресу je својим снажиим шапама. — Хохохо! — смеје се Балван, a сва се кула из темеља љуља и пламен се на свећама притуљује. И све тако. Поче д а се окреће, да се креће и смеје. У кули све бучније, све пијаније. Нешто nači­ n a a неки гласови придола-зе, надолазе, расту. Очу се хука пред кулом. — Балване, Јапане, изгоресте, ej, гром вао побио! — вичу гласови. 'д A Јапан пева да уши оглухну: Q, Балване, кула ти се креће; Нек се креће оборит’ се неће. • ^Дред кулом маса светине: људи, жене, деда. Граја расте. Повици криче и сударају се с глачовима из полуделе куле. To већ нису били гласови него урликања побеснелих зверова. Пандур Бикоња раскрочи се пред вратима и све надвика. Наста кратак тајац, a пламен лизну no крову и са зебњом у души, ћутке, проматрагае гомила пожар. — Будала. Ко je још ш д ео да се под слампом сгрехом пале свеће — зачу се нечији глас. — To je једна пала са шљиве — рече неко старији тихо и самоуверено. У кули заурликаше поново глаоови и запишта Балванова песма. ■ — Бикоља, за Бога, спасавј их! Испеће се као ћурани! — завика кнее. A Бикоња јурну у кулу и поново све утишд. Наста комешање. Најпре се Балван сруши пред врата као тежак џак, a неколицина га дохватише и одвукоше na ледину. За њим Крцо исто тако, a лајпосле Јапан излете као дугачка празна врећа и стропопгга се пред гомилом. Изађе и Бикоња, црвен као рак, висок и снажаи као бор. Сви га посматраху као чудо. — Баш je људина! — каже неко од старијих и све се поче разилазити. Балвана, Крцу и Јашана оставише мртве пијане на ледини. Лежали су као трупине. A ноћ утиша, утиша. Заспа варошица Грмаљи, згариште удуну и ћук заћуча негде у пустом кршу Ноћ. Радом за Гајрет будимо наше снаге и стварамо бољу будућност 92 �ć. A Бурипб Млијас Добарџик Утапање Сјесена (Из цнклуса »Симфонија сушона•) Умире дан у киши сјаја што га небо расуло светомГолуби, ласте (песници маја) носе радости за својим летом. Сутона тиха музика тоне с чежњама нашим у ноћне сенке; с даљине незнане, с чудне теревенке слазе лепоте и срећом роне. Растужиле се башче боз одеће увели моји невени рано ми лето пролеће о, болна моја јссени! Ha бео јаглац извезох име драгог крвавог срца исписах слова болне су вечери с јесени вечери суморних снова о, болна моја јесени! Проплакаћу цсле вечери с јесени до зора растргаћу ђердан и боло рухо од свиле проскитаћу се јутром широм лрозоблих гора и закукати крај бора уморна невесела. У вечерју тихих молитава чују се срца где миром звоне, a с неба младост вечито плава расипа на нас златне сутоне. Хамнд Диздар Крњина сшуиа I. Над Ножићевим млиницама' на Брегави, међу дивљим смоквама што сазрбјевају касно у јесен, шћућурила се стара сгупа Адема Крње. Сједи Kpње на прагу, ниских, п^пиром облијопљених врала и гледа пун бадањ доле под смоквама. € а врха травом обрасле хридине сикће зраком ко сребро бијел, јак млаз воде и пада на тешке балване у бадн>у, a балвани се окрећу, шкрипе, гњече и ваљају под својом тежином прљаве сеља1ћсс гуњеве и сукно. Кад се добро исперу и прогњече цаустави Крње воду у горњем ђеризу, иза хридине, и вади их прочишћене и убијељене као снијег. Paeaime их на бапггене тарабе, да се осуше и превјетре, a одмах убацива друге у запјснушену бјелину водених колутова. — Сабал-хајросун, Адеме — каже му Мујкан Скврце и сврдћа на црну. — Алах-разосун, Мујкане — .прихваћа Крње и надодаје: Уранио, подранио, a? — По мало, no мало шућур Алаху. — Ти јутрос мало раније ио обично. — Ma, ето • .. Не могу вала ни да проспавам цијелу боговетну ноћ. Несротна костобоља! Шта ћеш?, остарило се, остарило. . . — Још си ти у снази, болан, још. Проће то. __Бог те чуо, a није вала прилике. Крње свако јутро запари обуљасти бакрењак, стакне неколико сухих просјечака, na кахве траје све до пред подне. Без кахве не би он могао ни два цигла сахаггка. A Мујкаи зна за то, na запутивпш се јутром у касабу увијек се врали у ступу. Да испиЈе- A Крње сс на то привикнуо na му и ne брани- Сам ra свраћа и точи му увијек no двијеТРИ вРУће, онако у ралговору. .. - Ј [Јутрос ћош ми један каблић оставити — каже Крње. Ц - Пеке, пеке, Адеме. Ако ћеш и оба. Не би се мучио у касабу. i — Други понеси, продај. Знаш, чо’че, још од сиnoh ми некакав харарет у ггрбуху, na само да ми je што љуто. И Мујкан му оставља један каблић a други иоси у касабу. Да прода. Он свако јутро тако из свог сеоца проноси два каблића киссла млијека и продаје- Тиме се прехрањује и чука породиду од глади и биједе. Сиротиња ко сиротиња. Мучи се на све пачине да привреди оно мало потребице за (живот. Крње се задовољно опрући на прагу овоје сггупе.. Бенат je горе, под Црном Стијеном, na цијелу зиму мумља као дављенив. Кркоће вирови међу пећинама помамно, a жрвњеви плочом покривених млиница мељу за три цијела срсза. G јесени придођу воде и зашумс дубоко, a свака се кућа крај ријеке затресе као у грчу. Крње je шутио. Озгор с Долова спуштао се сумрак и над долином затрепериле лрвс звијеаде. Брегава шуми горе под млинским колесима, a ту лред њим, у засјењеним смоквама, уз жугги пијесак на обали, сањиво шапуће и дише. Шум, тих и миран, дрхтао je кроз долину и залазио далоко горс 93 �у плаву ноћ над њим, око н>ега и око уснулих млинарских кућица у долини- Ох, тај шапа/г узбурканих вода! Њему се, устину, увијек причиња, да воде говоре. . . Говоре нешто тако неразумљиво и лијепо. Причају. . . И он дуго слуша iy причу воде. Некад, сјећа се он, био je још млад, неискусан момчић, кад су му воде причале неке мукле, замамнс приче. У њему се тада распламсавао жар прве младеначке чежње, далеке и неразумљиве. И све би у њему проговорило огњем чежље, a у очима ум умирао неки пули, ненадни бљесак, пун замамних женских тијела. •. У њому би се скупиле све пјесме мивулог дана, сви осмјеси крваве плоти; заценуо би с е ‘и пао би, скршен и немочан, пао би ту, на пјешчану обалу Брегаве, лодно заспачих дивљих смокава што сазријовају касно у јесен. И лакше би му било. Воде би му испричале, шумећи узаном котлином, најчудније приче и он би се у неком незнању и занесености до гола свукао. Збацио бк са себе све тешкс хаљине и онако тежак, умртвл»е1г н тих бучнуо би као најлакши пиљчић у воду . . Г Прслије би изашао лаган као перо и чист Kao фаун.... Ех, давно je то било, давно! Олда кад се тек замомчуљио, кад су му^почеле гаравџТи прве длаке њсгових брчића- Кад je страф узбуђивала у њему нешто скривено, топло, мушкарачко и кад je све тој његовој чежњи било подређено. Сад му прича водб Доноси друкчији који га лотсјећа на старе лрохујале дане je имао толико тјужних часова. — Оој! To виче Хасо Приачић озгор с бри, вље виноградаре у Близанцима, a глј ралшри и разастре долинама, na под Крњино! пом строструко одјекне: — Оој! Крње увијек тако, у јесењим предвечерјима, легне на топао гуњац пред ступом и очекује сељаке. Сел>аци му доносе на својим широким раменима или на малим* брдским коњима тешке гуњеве и прекриваче на ваљање и чишћење. Најдраже му увијек кад дођу младе сеоске дјевојке из Дабрице, или која јадра, учувана удовица из Попова Поља. Тада je најрадоснији. Тијелом му промили неки врели жаоц, na га подбада, узноси, завитлаје. Драгост му нека прогргољи прсима, a црко би чини ми се да не лодврисне пуним грлом. II. Кад спласну воде у ријечним коритима и зарумене се рана предвечерја над Јамом, зна Крње да се ближе спарни љетни дани. Млинари he јадиковати и аужити се на несташицу воде лод млиновима, a чика Лука, стари рибар, газаће no цијели дан no мирним плићацима Брегаве и турати рвозденим оствама у све nehmre- Тршжиће рибе. Дјеца 94 ће красти бостап доле у пољу, кра-ј воде, и сносити га у корито ријеке, да га мирно и несметатго поједу, a касаблије he, као и досад, оиањкати пудара Иву. Рећи he, да je он нохарао њихове бостанлуке. A он, Крње? Шта he он радити? Зна он већ. Сједиће цијело љето доље под погуреним врбама, испираће туђе гуњеве у својим бадњевима и једном he у седмици, можда, отићи доле низ цесту, до у чаршију. Па ако буде каквих јарана и познаника и сврате га у крчму, остаће и цијелу ноћ. Напиће се. A сјутра he као мрдав, буновал и махмуран, цијели дан латити од главе. Све he га болити. Није он научио на пиће, не подноси га. Али ето, кад нешто хоће да буде, бубне као из неба. Кад се уплете шејтан, палет га било, онда све испане друкчије него се мисли. Човјек заглави ондје гдје се најмање надаA обично се догоди овако: Ох, здраво, Адеме! — Здраво,Смаиле, здраво! —5 Хе-хе, види га, види... Па како си ми? Ајх, ero, ет о . . . — Ж ив^ јсе, a? — Н ек а к о \ — A ђе си, болан? Огкад те нисам видио! — Ja вазда горе. Ha ступетинама... и х . . . ужелио те се, брате, na то ти je. — И ja сам тебе. Горе сам ти баш ко пустињак. — Гле, гле! Ето нам и мајстор-Марка — завика Крњин знанац Смаилу, a Марко само што не цикну од радости, што се састаше — у троје. Три стара јарана. — Срећом, браћо, само се срећом састасмо! — Хе-хе, ко he ко Бог! — Добро би било да одемо на једну ракију. Шта велите? — убрзаје Смаил, a остала двојица у један глас прихваћају: — Хајдемо! — Хајде-де. • И овраћају у прву крчму. Послије једног чокањчета дође други, na трећи, четврти.. . И тако редом. Цијелу ноћ. Иокупи их се цијела тушта. He зна се ко пије a ко плаћа. Б уде и галаме и гунгуле, na некад и крви- Како кад. Ко пиће. A зора их скоро увијек нађе негђе под плотом, у сну, у некаквој омаглаци и бунилу. He знају за с е .. . Пролазе дуги, љетни дани. Вреле искре ужареног сунца играју дивље плесове no прогорјелим површинама спарушених поља, no дубоким, меканим баршунима бијеле прашине и no сивим, плочним крововима разасутих кућица и чардака. Жега се устрептала кроз удаљене сунчане зраке na пржи и пече. Дрхтав, узаврео дах прибио се за стијење крша. Застењао, ускипио и ућутао. Kao мртав. ITpe- �лио ce tcaO запара, као задах зноја и пао претеШко ina спржена тнјела људи. — Изгорје ce, брате! — Изгорје! — Их.побогу си пијевад, што je припарило. — Упеко звиздан, чо’че, na то ти je. .. — Ама не можеш никуд макнути, не можеш радити ни пословати! — Прогорје у мозгу, лрогорје! A у Брегави све врије. Ускомешало ce мноштво људи, узвитлало, размахало, no матицама и вировима зеленкасте воде. Све праска, вришти, развесељава, Вирови пуни голих тјелеса, спржених и уцрњелих, na пјесме као дивљи, необуздани крикови дивљих палебова узносе раскош плавих дубина ријеке чак горе, до над Жабарицу. Пролазе врући, пијани љетни дани и падају на тиху каоабу ко разбијени звуци утишале пјесме. Кајсије дозријевају у баштама и жуте ce као насади заруђелих лимунова у сунчаним оградама далматинских обала. A Крње сједи под ступом, на gty-том обалном пијеску. Слуша грготање вирова озгор с Црних Стијена, и причу ућуталих вода под погуреном врбом. И у n><šfsy сазријевају'давно покопани снови и успомене... јом. Хтио je виклути. Али ne, neke! Вољс je овакО, помисли и устаде. Прикрашћу ce кроз шикарјс обалом, na he видјети ко je то у ријеци. Полако, полако... Ближио ce као дашак планинског вјетра, као трак зеленкастог мјесеца... Шта je то? Сан ли je, јава ли je? Остао je као укопан. Није вјеровао својим очима. Пред њим ce указао чудан призор: дјевојка као горска вила. Купа ce у ријеци. Тијело ce забијелило површином под додиром мјесечеве зраке, што ce провукла кроз грање кајсије, na изгледа као из мрамора исклесано. A груди отскочиле na као двије јабуке... У Крњи нешто заломатало, загргољило, a на очи му ce навукла бијела омаглица. Знао je он одмах да je то Мујагина Зулка, знао je! Пожелио je у онај мах, да je он та мртва вода, вода која je примила у себе тијело лијепе Зулке- Пожелио je, да je он та мјесечаста зрака, што je изне^огло пала к.роз грање кајсије на ЗулЈшне дојке.. . Хтдо je викати — није могао, хтио je екочити у воду, да je ухвати, да je добро види, a није MQ{aQs Kao прикован, као убијен. Гледао je нијемо и тешко соптао... A онда ce наједном подигнула уводи, запрскала ono себе сребреним капљама и гласно кикоКући нестала у раствореном капиџику Мујагипс авлије... Њ у je топлота млаA једном, прошло je од тада много година, до- дости и горућег тијела натјерала на овај корак, да у прохладној води топле љетне ноћи расхлади загодило му ce ово: Било je љето. Одмах иза акшама разгрнуо он паљене буктиње свога срца... земљу на баштенским ђеризима и каналима и E to , to ce некад давно десило њему, том исгом стио воду у лијехе кавзда и патлиџана. Нека c$|oaf I I P ’:Крњи, што сједи сада под старом, погуретопе, наједрају и напуне новим цвјетовима! Cyi врбом, као некад, кад ce оно купала Мујагина упропастила цијелу љетину. Још ce нешто одр; и одолијева жегама што je у з воду и што ce редо(Наставиће ce.) вито залијева. 0 другом не треба ни говорити. A он je сваку ноћ тако залијевао, напупггао воду у своје БИЉЕШКЕ преграде са зелењем и поврћем. Tol-a пута, о ком efo он сада и мисли, кад je довољно натопио све Нова драма Ахмеда Мурадбеговића лијехе и президе, загрнуо je опегг ђеризе, преокочио Ове сезоне и то почетком априла приказиваће ce нова преко дувара и спустио ce низ Рахића мргињ. Додрама Ахмеда Мурадбеговића, коју he интерпретирати у главбро с тога cjeha, као да je јучер било. Онда je до- ним улогама првацн Народног Казалишта у Загребу: Внка Подгорска, гг. Павић, Петровић и др. Драма je саздана у чешао под ову исту врбу, под којом ето и сад сједи. Запалио. У Агићевим кајсијама пјевао je један ока- тири чнна и износи социјално-психолошки проблем нашега човјека дубоко из народне средине. За ову драму влада весњели цврч&к, a површином воде, мирне и ломолики интересе у свима литерарним круговима, те je већ надреле, често ce засвијетлила у скоку која сребрена вијештено њезино приказивање у првим нашим часописима. рибица. Ох, Боже, како му je то ове још живо пред Осим тога аутору je најављено много посјетника, нарочито очима! И у најситнијим појединостима. A онда, на- из оних крајева којн су везани жељезничком пругом са Савckou бановином, дакле из крајева Дринске и Врбаске баноједном, учинило му ce, да доле удно смирене ријеке вине, a од тога већином присташа Гајретове идеје, за коју ce чује неаш шум. Kao праћакање, као бућкање no аутор здушно залагао својом дугогодишњом сарадњом. плићаку. Ко je то сад у води, помислио je. И то 0 самоме аутору сувишно je говорити јер je његов рад баш тамо ђе ce нико не купа, под Мујагином авли- међу нама добро познат. Свака наша кућа треба да ce претплати на „Гајрет", јер je он огледало нашег напретка �ПОПУМАРНА СТРАНА*) Banjaluke . . . Sretno dijete Bio jedan čovjek vrlo siromašan, a imao puno sitne djece. Težak je bio i sam sebi zbog siromaštine, pa opet svake godine sve kupus i dijete. Stajao je u aginskoj kući pod kiriju koju je jedva otaljavao i dok je bilo dvoje-troje djece, ali kad ga sasvim obasuše, nije mogao ni kiriju Idk plaća. Aga ga stade svjetovati: .d »Dobar čovječe, vidiš da će ti djeca skapati od gladi. Uzmi tu djecu i zađi po selu od kuće do kuće, a i ja ću te nešto pripomoći, pa prikupi malo žita i ostalo što treba, pa se pribij u kakvu kolibicu«. Siromašak posluša agu. Skupi ono m alo prnja, spremi se sa ženom i djecom, pa hajde po selima. Ko jadan, ko žalostan, tumara sa onom pilježi. Jedan put ga zateče kiša u šumi, pa svi okisnu kao m isi. U tom ugledaju jedan hak, te se upute njemu i jedva živi dotrče do hana. Tu ostanu na konaku. Hanđžija muda jednu sobicu, te se nekako sklone. Tu noć žena mu rdcli još jedno dijete. Videći čovjek"sta bi,tsn^veseli se još više, stane uzdsati u sebi misliti: »Boze moj, šta sam tUsfcrivio da me ovako karaš i tovariš. Eto, nemam čim da platim ni ov unoć što prenoćimo, a vidi sad belaja. Kuda ću sad s bplesnom ženom? Moram ostati ovdjejoš koji dan — stio n e stio. A šta će djeca da jedu? Jadan sam ti ja i hesretan mimo sav drugi arajet«. U takim mislima, -«Heče ga zora. Šta ćdJjliA I je ­ dan, ko žalostan, već počisti malo oko ž e n e i ponese one prljave krpe da žarovi u zemlju. A handžijina kući bila je odmah za brdom. Tamam on izađe s kr­ pama napolje, kad ugleda handžiju gdje ide preko brdo. Čovjek brže bolje pobjegne u je d n u prljugu, da žarovi krpe, pa podigne jednu ploču, kad s e nešto zasija. Pogleda bolje, kad lonac pun dukata. Siromah baci krpice, a lonac uze pod gunj i povrati se v eseo uhan i kaže ženi. U tom stiže i hanđžija. Siromah kad siđ e handžiji, reče mu da će ostati kod njega još nekoliko dana, jer mu je žena rodila. Začudi se hanđžija, pogleda uz njega, niz njega, pa mu reče: »Tolika sitna djeca i opet žena rodila! Ja kako ćeš platiti sobu, a kako li toliku djecu hraniti?« Siromah m u odgovori: »U Boga je bogatstvo; on će mi dati i djeci hlje­ ba; i da mogu tebi kiriju da platim.« *) Zavođenjem rubrike »Popularna strana«, Uredništvo ima nameru da udovolji potrebama naših širih slojeva. Obim o ve rubrike sadržavaće zabavno i poučno štivo za narod, a proširivaće se prema k oličini materijala. Zato, Uredništvo apeluje na svoje saradnike da ga svojom suradnjom u ovoj rubrici što obilnije potpomognu. Na zahtev suradnika, radovi će biti bonorisani. 96 , Banjaluko i širine tvoje, Ja izgubih crne oči svoje, Gledajući niz širine tvoje, Kud s e šeću bezi banjalučki I pred njima Firdus-kapetane. Izgubio Firdus kapetane, Izgubio svoj jagluk vezeni, U jagluku hiljadu dukata; Našla ga je Hasna materina. Poručuje Firdus kapetane: »A bogati, Hasno materina, Pošlji m eni srmom jagluk vezen, Poklanjam ti hiljadu dukata!« Govorila Hasna materina: »A bogati, Firdus kapetane, Jagluk ću ti sobom donijeti, A dukate na bijelu vratu.« Kad to čula kapetanovica, Pripe peču, ogrnu feredžu, Ona ide Hasni materinoj. Lijepo je Hasna dočekala, Šećerli joj kahvu zgotovila. Govorila kapetanovica: »Nisam došla šećer kahvu piti, Već sam došla tebe posestriti Da ne pođeš za mog kapetana. Pošlji njemu srma-jagluk vezen, Poklanja ti hiljadu dukata«. Govorila Hasna materina: »Inočice, kapetanovice, Selam ćeš mi Firdus kapetanu, Nek m i reže gosposke haljine, Nek mi kuje od zlata kočije U čem ću mu dvoru došetati.« Šećer Šećo Šećer Šećo ne načinjaj puta, Ne načinjaj puta ispred vrata, Ne mami m e svaki čas na vrata; Ostade m i jagluk nenavezen. Majka mi je žeravica živa. Moji puti Moji puti, ostali m i pusti, Neću v iše vam a prošetati, I sokaci kud sam prolazio, I avlije gdje sam dolazio I pendžeri gdje sam prolafio. Pribilježio: Mustafa Kamarić �Iz „Čitanke za odrasle” Naša otadžbina Kao što svak ima svoje roditelje od kojih se rodio, tako svaki čovek ima svoju otadžbinu ili do­ movinu, a to je zemlja u kojoj je ponikao i živi, ili u kojoj celog veka živi, pa makar se u njoj i ne rodio. I kao što svaki čovek, po samoj prirodi, voli svoje roditelje i svoj dom, tako je sasvim prirodno da ljudi vole svoju otadžbinu ili domovinu, zato što su se u njoj rcldSli i zato što im je ona zajednički dom. Ali je ta naša opšta kuća prostrana, pa je potrebno da je svi dobro poznajemo i da nam je u njoj svima dobro. Iz naše zemlje iselilo se u daleke krajeve neko­ liko stotina hiljada našeg naroda, od kojih su mnogi tamo našli svoju sreću; a mnogi su se vratili kući, zaradivši teškim trudom nešto novaca. To iseljavanje bilo je vrlo veliko prije rata iz siromašnih krajeva koji su bili pod tuđinskom upravom. Ali, nažalost, iseljavanja ima i danas, poslije oslobođenja i ujedi­ njenja. Ipak, ima ga mnogo manje i veliki broj ovih iseljenika vraća se kući, pošto se uveri da su taene reči našeg velikog pesnika Alekse Šantića, koje' je nekad uputio iseljenicima,, iz kršne i ^iromhšne Her­ cegovine: »Ostajte ovdje! Sunce tuđeg^neba Neće vas grijat кб što ovo grije! Gorki su tamo zalogaji hTjeba, Gdje svoga nema i gdjš brata n ije . ■ Od svoje majke k o će naći bolju? A majka vaša zenjlja vam je ova. Bacite pogled po kršu i polju, Svuida su groblja vaših pradjedova. NIJE BAŠ IZ SARAJEVA Neki čovjek došao u berbernicu da se brije. Kad su ga zapitali odakle je, on reče da je iz Sarajeva. Berberin, od đavolstva, stane hvaliti Sarajlije, kako su junaci koji se i nasuho briju. Čovjeku to bude milo. Da se i on pokaže junakom, pristane da ga briju nenakvašena. Ali kad od bola nemogne više trpjeti, reče: »Nakvasi malo! Nisam baš iz Sarajeva, nego po­ blizu odande«. ŽENE UPRTILE SVOJE MUŽEVE Zaratila nekakva ld!va kralja, pa jedan drugog osvojio i uljeze mu s vojskom u grad i dade zapovijed da svi građani sele iz onog grada. Svako žensko moglo je ifcniieti iz kuće koliko je moglo odjednom na sebi da ponese i šta je kojoj najmilije. Kralj sam pode na gradska vrata da vidi šta ko nosi. Kad izađe na vrata, imao je šta i da vidi: Žene uprtile svaka svoga mužaT^najke djecu u naručja, a sestre svoju braću. Kad to vidi kralj, ražali mu se, videći da su im miliji ljudi nego blago i zlato. Oprosti im i sva­ koga pusti svojoj kući. POVAO NAOČARI DA ZNA ČITATI Otac, seljak, pošalje svog sina u grad u školu, momče dođe u grad, hodao je dva tri dana sa svojim prijateljem po gradskim ulicama. Na mnogim ljudima starim i mladim vidje on naočare, te upita svog druga: zašto oni ljudi nose naočare. A on mu odgovori: da to oni nose zato đh bolje i lakše čitaju i pišu. Kaže mu još i to da su ovi ljudi pametni. Kad to čuje ono momče, reče u sebi: »Zašto bi se ja toliko godina mučio, učeći se. I ja ću kupiti nao­ čare, pa da odmah mogu čitati i pisati«. Sutra dan pođe on u jedan dućan gdje su se pro­ davale naočare. Iznesu mu svake vrste naočara, a on natakne jedne pa zaište da mu dadu knjigu i uzme knjigu naopako. Kad ništa nije mogao da pročita, reče: »Ove nevaljaju; daj druge!« Te tako sve redom, a sve jednake. Uto ga vidi trgovac gdje drži knjigu naopako, pa mu reče da okrene. Ali sve jedno. On ni dalje ne bi u stanju da čita. Onda momče reče trgovcu: »Ili me ti varaš, ili mi nećeš da prodaš dobrih naočara«. Trgovac se dosjeti šta je, pa mu odgovori: »Oči su tebi, moj prijatelju, zdrave, a naočare dobre, samo ti pamet nevalja«. џШ : iiM Naša otadžbina sagrađena je na milionima Tkostiju naših pradjedova. Napori i žrtve najboljih sinova našeg naroda uvjenčani su uspjehom i, po završetku Svjetskog rata, ponikla je ona kao Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (a od 6. januara 1929., manifestom Njeg. Vel. Kralja prozvana je Jugoslavijom). Kralje­ vina Jugoslavija sastavljena je iz mnogih dijelova, koji su prije toga dugo bili odvojeni, u njoj živi u većini isti narod, ali ipak, zbog ranije podvojenosti, sa izvjesnim razlikama. Prirodno je da se zbog toga međusobno dovoljno ne poznajemo, što je bilo od uticaja na dosadašnji razvitak naše države. Pirvi uslov za napredak jedne države jeste da je njena djeca vole i da se žrtvuju za nju. A da bi je volila, potrebno je prvo da je upoznaju, da saznaju njene prirodne lepote i bogatstva, da dobiju volje za rad na njenom unapređenju u ekonomskom i kul­ turnom pogledu. Tada im ona neće biti samo kuća koju su cd oca naslijedili, već sopstveni dom koji su cni snabdjeli svačim i divno uredili za sebe i svoje potomstvo. (Iz knjige »Naša otadžbina« od dr. Miloša S. Moskovljevića.) 97 �PRIVREDA Предавања из задругарсшва за сеоску ом ладт у Пише: Инж. Шернф Бубпћ, в. д. директора Ниже пољопривредне школе у Бушмиру (Наотавак V. цредавања.) Ha лољопривредна земљишта даваће се зајмови само до 50% вриједности, a на лољопривредне зграде до 30% вриједности. До сада je Хипотекарна Банка давала дугорочне предите само на пољопривредна земљишга до 30% њихове вриједности. Зграде на које Аграрна Банка даје зајмове морају бити осигуране против пожара код којег осигуравајућег друштва које одреди Банка. Полиса се предаје Банци и Банка плаћа премију на рачун дужников. У случају штете од пожара Банка наплаћује накнаду од осигуравајућег друштва na je исплаћује свом дужнику, или у једанпут кад дужник доведе оштећено имање у пређашње стање, или у оброцима према напредовању градње- Ако дужник у одређеном року не доведе опгтечено заложено имање у првобитно сггање, Банка може отказати зајам, a из примљене накнаде наплатити своје лотраживање или сама извршити оправку Правилника Банке). Дугорочни зајмови ^авЈЉе се на отплату^а ма којим роком али не дужим од 30 година (Чл. 19. Правилника). Ко жели да добије овај вајам, нека код филијале Хипотекарне Банке у Сарај К р а т к о р о Ч н е з а ј м о в е да! Банка пољопривредним организацијама tgfi и појединцима само č том разликом, шго ће мови појединцнма даваЉ само на мјеницу или залогу пољопривредних ггроизвода (ломбардне зајмове), a задругама осим na тај начин још и на обвезницу. Зајмови на обвезницу даваће се на три године, a на мјеницу најдуже на једну годину. 'Пољопривредним организацијама даваће се зајмови на текући рачун иа подлози обвезнице или мјенице. Ове краткорочне зајмове узимаће пољопривредник за подмирење текућих трошкова на имањима, као и за набавку оних предмета који се не могу отплатигги за једну годину, али њихова отплата неће бити тако дугорочна да би за то требало узимати шипогекарни зајам. Из ових краткорочних кредита дакле набављеће сељак: сјеме, стоку, разно пољопривредно оруђе, сточну и љ удску храну, умјетно гнојиво, плаћаће најамну радну снагу. Овдје морамо нарочито упозорити на то, да ће пољопривредник лакше долазити до овога зајма, ако je у задрузи, пошто ће задруга добијати ове зајмове на обвезниду и на три године преко ош га са- 98 веза, док ће се давати ови зајмови појединцима само на мјеницу или на залогу и највише на једну годину. Задруге са неограниченим јамством, какве су наше пољопривредне кредитне задруге, могу добијати ове зајмове само у з потпис саме задруге (Задруга се обично потписује тако, да се искод њезипе пггамбиље потпише лредсједник и његов замејник, или један од њих двојице и пословођа). Тада сама задруга одговара за зајам. Задруге са ограниченим јамством добиће зајам уз јамство чланова управног одбора или у з залогу пољопривредних производа. С&да вам je јасно, колико je корисно неограничсно јамдтво код Рајфајзенових задруга. Из тога, свега ппго смо рекли увиђате, да ће пољопривредници који су задругари пуно лакше доЈгаЗТгги до јефтиног и згодног кредита, него они који нису задругари. Зато, ко жели да има користи од Привилеговане' Аграрне Банке, нека ступа у задругу; у којој опћини још није основана задруга, треба одмах да се оснује. Привилеговану Аграрну Банку моглн? 'бисмо успоредити са возом (машином), a задруге са жељезничким станицама. Возови огоје само на станицама и на воз ће најлакше доћи они који станују у опћини у којој се налази станица. Тако je исто са кредитом, који he давати речена банка: Са тим кредитом моћи ће се користигги најлакше оне сеоске опћине које имају задругу- Сељад и који сатнују у опћинама, гдје нема задруге, са тешком ће муком долазити до зајма, исто тако као што ће муку мучити они који отанују далеко од станице када хоће да путују жељезницом. Стога, на посао — оснивајте одмах у вашем селу задругу! ) Муслимани тежаци и задругарство. Наша браћа других вјера већ давно су почели д а оонивају задруге no узору Рајфајзеновом. Данас имамо хрватоке сељачке задруге, које имају свој савез у Сарајеву и слрске земљорадничке задруге, које исто тако имају свој савез у Сарајеву. Српске земљорадничке задруге имају и своју задруж ну банку у Сарајеву, која je основана 1921- године. Кушало се je и са оснивањем посебних муслиманских задруга с тосебним савезом, али није било успјеха. У најновије вријеме имамо и кредиггне задруге, које се оснивају no закону о пољопривредном кредиту од 12. јуна 1925. године. (Наставиће се.) �ГА ЈР ЕТ О В Г Л А С Н И К Гајрешове бајрамске забаве Многобројним Гајретовим бајрамским забавама усталасани су наши слојеви. Синуо je један циљ и добио одређенији правац, правац ка нашем прогресу, нашим бољим данима. Нешто, што нас многе ометало да боље видимо у нашу будућност, спало je са наших очију и подигла се завеса, указавши јасан и одређен пут којим треба да пођемо. To je једна зарава појава, јер je основана на тежњи ка вишем циљу, основана на свести ва нашу заједницу и за њену будућност. Ми смо у „Гајрету“ често пута наглашавали важност буђења друштвености међу нашим елементом. Овогодишње многобројне Гајретове бајрамске забаве доказале су да то указивање на важност друштвеног буђења међу нама није остало без успеха, a то ће најбоље да потврде извештаји из многобројних наших места. Пред нама je јасан цил», јасан пут. Наше енергије и жеље, попут бујице, пошле су у смеру који je од замашне вреиности no нас све, пошле су путем који су прокрчили Гајретови радници и идеолози. Taj опробани пут најбољи je компас ea све нас, јер се показало да je исправан и истрајан у свим непогодама којима je донедавна био изложен. Гајретова лозинка: К р о з р а з в и ј а њ е д р у ш т в е н о с т и в е л и к о м Г а ј р е т о в у циљу, пала je на плодно тло и у најсрећније доба. Њене последице биће те да ћемо развити наше снаге на добро свију нас. Р а д Г а ј р е т а ва н а р о д , a н а р о д а з а Г а ј р е т узајамно ће да се допуне и своје енергије да развију до завидне вигалности. Ta виталност, то je оно што je нама недостајало да к р о ч и м о напред, јер она je покретач који развија акцију, a ова опет доноси добре резултате no целокуппу заједницу. Развијањем ове акције, у нашој средини побеђују здрави и напредни елементи, a победа здравог и напредног, носи здраво и напредно стање. Шака одличних и свесних људи који су се окупљали око Гајрста, истрајним и пожртвованим радом, убеђени да раде на добро своје заједнице, за непуних десет година, успели су да преобразе друштвено наш елеменат и да ra окрену једино спасоносним правцем, правцем Гајретове идеологије. Ова група свесних u. агилних успела je да у нашем елементу оживи најдрагокеније његове осебине; да га прене из летаргије у коју су га уљуљали неактивни векови и да му пробуди свесну љубав за своју заједницу и ea своју нацију. Јер, н а ц и о н а л н а с в е с т п о к р е т а ч j e и Г а ј р е т о в о г н а п р е т к а . Национална свесг била je баш та која je покренула на рад и на пожртвованост ону малу групу наших интелектуалаца који су Гајрет и подигли на ову замерну висину на којој се данас налази. Она je била и чувар Гајретове идеје, na je она данас и његов триумф. Националном свешћу и победом Гајретове идеје, ми смо ушли у нову епоху, епоху стварања и рада на нашој бољој будућности. Гајретова свечана забава у Сарајеву Овом посљедњом Гајретовом забавом у Сарајеву, као и оним у провинцији, без сумње можемо да утврдимо да су оне огледала нашег напретка у сваком погледу. Првенствено, оне су огледала нашег прогреса, a и свједоџбе наших родољубивих напора и жеље за подизањем друштвеног нивоа наше заједнице. Успјех овогодишње Гајретове забаве, 8. марта, у Народном Позоришту превазишао je очекивања и највећих оптимиста међу нама. Овом приликом нпје то само материјални успјех што желимо нарочито да истакнемо. Уз морални успјех ми са поносом истичемо велику пожртвовност Гајретових пријатеља, грађана, без којих се не би могао ни замислити овакав успјех. Њихов, у сваком погледу богати одзив, било то прилозима у новцу, ручним радовима и прилозима за томболу, или бифеу, било то у припремама око саме забаве, вриједан je сваке похвале и може да načita љиховој патриотској свијести. Исто тако морамо истаћи налоре пашег Гајретовог гређанског пјевачког збора, под савјесним дириговањем проф. Фран.е Маћејовског, који je својим судјеловањем увеличао ову забаву, затим Harne прве сазлпје впртоузе г. г. Едхемагу Сулејмановића, Салихагу Хоџића, Асинагу Јасику, Хамдију Хаџихалпловнћа и Хамдију Чадру који су нашпм севдалипкпма одушевили све прнсутне. Гајрет je захва- лан и гђицн Муберп Фадилпашић на њеном судјеловању у програму забаве. Самом програму забаве дала je патриотски тон прва тачка »Живио Краљ« коју су извели питомице и питомци Гајрета, a коју je молијеровски, помпезно режирао г. Андра Ћурчнћ, члан Народног позоришта. Декламација саме пјесме, Краљева слика у звијездп од електричннх сијалица, обавита југословенском триколором, a под и>ом вила-Југословенка са палмом мнра у руци, уз звукове државне химне, коју су крепкпи и свјежим гласовина изводили питомице и питомци Гајрета, изазвала je буру одушевљења публике, na се ова тачка претворила у праву маннфестацију Краљу и држави. Другу и шесту тачку програма извео je Гајретов мјегаовити хор, састављен од питомаца и питомица и то: Мокрањчев »Мекам« и Шуманов »Цигански живот«. Ова два мотива no својој обради разноврспог су карактера: чисто источњачког и европског, те je хор получио њиховом изведбом велнки успјех код слушалаца. Обје тачке изведене су с настојањеи за што јачом прецпзношћу. Лирске пјесме нашег композитора проф. Ф. Маћејовског (5. тачка) које су изводиле питомнце, наишле су на топло допадање. 3. тачку извео je новооснованп Гајретов грађански хор, пјесме проф. Ф. Маћејовског: »Откуд идеш« и »Телал виче«. Кратко вријеме, које je хор имао иа расположељу да утроши ннје ипак омело да 99 �Гђица М У Б Е Р А САРИ ЏИ Ћ Г ђи ца Ш А Х З А ХАНЏИЋ НарочИто привлачлом иолада je .4. тачка коју јс. лопунила гђица Мубсра Фаднлпашић. одсвиравдш на клавиру Бајићеву »Сриеку рапсоднју« са досга довољло увјежбаном. и грациозноу, иоведбом. Kao увод у II. дио програма, 7. тачку »Сев^алицке« извела су Fope номенута г. г . . на сазове. на оиште задовољотвр дублике, -дочарвши нам, у босанскоЈ соби дапе наше прошлоети. : 1 ‘ ^ Д р у г и дио програма »Протившгке« од Ахмеда Мурадбеговића. пзвели^еу- Гајрстбви литомцн и литомицс лијелом дилетаитском глум<ш. Усамом комаду особито се свндјело извођење народних пјееама, нарочито које су пјевале соло питомице: Адила Кулиновић и Сафија Фллиновић. Гђи ца МУБЕРД ФАДИЛПАШ ИЂ извођење ове тачке^буде на прилпчно умјетничкој васини. Глаеовни материјал хора, у з марљиву вјежбу, биће у ^тању да даде много боље и компликованије музпчке композидијс. ГАЈРЕТО В 100 ГРАЂ АНСКИ Послије програма развила се анимирана бабава у з плео, вучење богате томболе и живахан избор краљице љепоте за коју je изабраиа гђица Мубера Фадилпапгаћ, у з ђеверуше гђице Ш ахзе Ханџић и Мубере Сариџић. Својом поојетом увеличали су ову забаву Бан Дринске бановине г. Велимир Поповић са госпођом Ружицом и свастлком," Комаидант II. Арм. Области ђелерал г. Данило Калафа- П ЈЕ ВА Ч КИ ХОР У С А РА ЈЕВУ �ХОР ГАЈРЕТО ВИ Х ПИТОМИЦА, СА ПРЕФЕКТОМ ГЂОМ ДРАЧЕ Х О Р ГАЈРЕТ О В И Х ПИТОМАЦА, С А ПРОФ. Г. Ф. М А Ћ Е Ј О В С К И М И П Р Е Ф Е К Т О М Г. A . Х Р О М И Ђ Е М �товић са гђом н свастиком, митрополит г. Петар Знмоњић, иадбискуп г. Др. Иван Шарић, врховни шер. судац г. Хафиз Ајни еф. Бушатлпћ, надрабииери r. г. Др. Леви и Др. Урбах, копзули: чехословачкн г. Др. Нехутни са гђом, талпјански г. Марцело Зуколи, њемачки г. Др. Ернест Фридрих; затим почасни француски конзул г. Илија Иванишевић, почасни аустријскп конзул г. Фолкерт, белгијскн г. Вјек. Јелавић, градо- дајет Арнаутовић, из Градачца Хајрибег Градашчевић, из Брчког Мехмедалија Хаџимехмедовић, из Мостара Хоџн Ибрахимага Слипчевић, из Рогатице Едхем еф. Шеховић с гђом и свастиком, из Горажда Др. Алија Томић, из Вишеграда Кадија Хаџихалиловић и Мурадбег Ченгић, затим неколико Гајретових пријатеља из Зенице и многи другп угледни грађани и пријатељп нашег друштва. , , САЗЛИ ЈЕ начелник г. Мутевелић са подначелником г. Др. Павичићем, бивши министри Др. Карамехмедовић и Др. Андрић, предсједник Трг. и обрт. коморе г. Никола Берковић, врховни вакуфски повјереник г. М. Халилбашић, представници свију културних друштава, г. Др. В. Бесаровић, предсједншс управног суда г. Др. Прењ с гђом, начелници одјељења Банске улраве г. г. Паштровић, Миклаушић, Станисављевић, Др. РајачиЉ, Др. Долезил, Ђ. Ковачевић, директор жељезница г. инж. Шнелер, г. Др. Заим Шарац, г. Аврам Салом, Др. Атиф Хаџикадић, Др. Сафветбег Зечевић, муфтија г. Курбеговић, Исметага Мерхемић, Мујага и Незирага Ахметашевић, Мујага Шахинагић, Хилмибег Капетановић, Др. Давидовић с гђом, Данило 'Еоровић, Богдан Бесаровић, Ахметага Ченгић проф. Хасан Хоџић, Ш. Куртовић, Ибрахимбег Ченгић, проф. Бркић, кадсавјетници Увејс и инж. Јаловчић, директор Дугалић, судија Реповац, надсавјетник Сарајлић, надсавј. Крстић, инж. 'Булбеговић, Мони Алкалај с гђом. Затим из Тузле градоначелник Сијерчић, Мурадбег Заимовић и Мехмедбег Моранкић, из Високог градоначелник С. Зсчевић, Хасанага Сарачевић, директор М. Џафић, Незпрага Хаџн Нумановић и X . Хпџиахметовић, и з Вареша Мехага Ulmirah, из 'Гравника Мустах^а Мауппћ са гђом. гђа Дра Хафизаднћа, судија Башагић п Хи- 102 Сматрамо за дужност да одамо и овим путем признање и захвалност г. Д ру Хинку Ферићу који je, не жаливши вре.мена и труда, умјетнички укусно декорисао салу и нузгрбдне просторије Нар. Позоришта. Исто тако захваљујемо и г. ,Мујаги Хардаги, велетрговцу, који je позајмио у ту сврху;око 100 комада што већих што мањих ћилима у персијској изради. Хвала и г. инж. Слипичевићу, који je својом сарадњбм у свему ишао на руку г. Д ру Ферићу. Коначно нека je хвала овим оним пријатељима нашег друштва који својим даровима било за бифе и томболу било прилогом у новцу учинише да je забава имала рекордан материјални успјех. Свечана Гајретова забава у Мостару : Колико je наш Гајрет зашао дубоко у шире народне слојеве и потпуно их за своју идеју придобио, најбоље се могло д а види на скорашњој његовој забави од 2. марта; ове годице. Још ни једном досада није постојало веће и живље интересовање грађанства за прегалачки корисни рад Гајрета него што je то случај ове године. Ко je имао прилик^ да боље загледа у односе грађанства, нарочито муслиманског дела, прсма Гајрету, могао je лако уочити пнтересантну; no- �јаву, да се код оних, који су већ раније радили за Гајрет, у великој мери појачала воља за рад, a код великог броја индиферентних и нерасположених према 1’ајрету, да су се створиле нарочите симпатије оа Гајрет. Уверење о важности ове установе за муслимански део нашега народа у овако ГАЈРЕТО В ГРАЂ АНСКИ М ЈЕШ О ВИ Т И П ЈЕВА Ч КИ висио од благонаклоности других. Према програмима није се могло никад закључити, да завабу приређује Гајрет. Ta околност и несигурност у програму све до последњег часа потакла je извесне чланове управе Мјесног одбора на мисао, да се из самих Гајретових редова од сада стварају могућно- ХО Р У М О СТ АРУ, С А тешким приликама дефинитивно их je одвело са досадашњег погрешног пута и одушеввило их за јачи прегалачки рад п сарадњу са свима пријатељима на липији Гајретове мисли. Овогодишња Гајретова забава, коју je приредно Месни одбор у просторијама »Хрвоја«, очекивана je као никад до сада од целокупног грађаиства са нарочитим интересоваљем. И досадашње Гајретове забаве no свом програму, изведбн својој, no богатој луки cpehe и обилном бифсу, уопште no свом моралном и материјалном успеху, спадале су у ред најуспелијих мостарских забава. Овогодишп.а забава, међутпм, издваја се знатно од осталих. У досадишљим програмима Месни одбор потпуно je за- Д И Р И Г Е Н Т О М Г. В Е Љ К О М Ћ Е С А Р О В И Ћ Е М сти за властити п нсзависан нрограм. Њихова жарка жеља за остварењем те замисли уродила je коначно плодом. Новембра месеца прошле године основаи je мешовити певачки хор Гајрета, који je својим радом почео тек у другој половини тога месеца. Решавало се пптање хоровође. Време дс ночетка певаља искорншћено je на тај начин, што je вреднв Гајретов раденик г. Хасан Tnicnh, учитељ, у току две недеље упутио чланове-це хора у основне појмове из теорије музике. Озбиљност чланова и чланица хора, смисао за дисцнплину те вокални квалитети њихови свратили су позорност велнког дела грађанетва. Многи пријатељи Гајрета, како пз 103 �муслиманскнх тако и кз правоелавиих рсдова, посећнвали су чешће певачки хор, да гс и лично увере о оном, што се у граду о хору говорнло. И сваки. који je посматрао организацију u рад хора, остао je наненађен и задивљен, јер je хор у току три месеца постнгао знатпе резултате, нарочито ако се има у внду, да 90% љегова чланства није раније никад учествовало ни у каквом другом певачком хору. Očusi врсдиих чланова хора заслуга за овакав успех припада агплном хоровођи u опробаном пријатељу Гајрета r. Всљкн Ћееаревићу, као u г. Салиху Ђишићу, проф., који je кроз цсло време водио предано иадзор над певачким хо, ром. Овдс je потребно нарочито нагласити велику услугу, што ју je гђа Фаткма Ћишић личним учешћем учиннла хору. Ociim тога она je еиергичиом пропагандом у женским рсдовима учинила да je женски део хора знатно ојачао. Поред успеха у музичком погледу нарочптн успех ностнгнут je н у друштвености. Тачност у долажен.у на часове нсиаља, прсданост у послу, лспо држањс прсма осталим члановнма хора, учшшлн су, да се у свему томс ни једном члану није могло ништа да предбацп. Значај тога успсха, којим емо нада евс задовољнн, нарочито je велик, када се имају у виду иаша иозната досадашња схватања, наше наклоноети u телсља за друштвсним диференцирањем. Али Месни одбор се нрн осннвању хора руководио и том мисли, да м еђ у^војим члановнма делује васпитно н у друштвеном погледу if. да код 1бих иокушава отстранити све оне настрано<тр; ,које долазе у к ол п зп ју еа потрсбама .данавдвег времеиа. ИетОвреmciio еу члаиови МјссНог одбора ^казџвалц на све рђаве стране, које к ар ак тер н ^ даиашњв доба,- означујућн н начии, како да их члановп-це хора Љ јљ ^ш е нзбегну. Неколико дана пред забаву1и МосргруЛшло je ванре^но лепо време. Улице и блдак њ*;гова околина врвеле су људпма. Нарочпто топар и ведар дан био je на први дак Бајрамт, којн je још пао у неделЈу, када je ево грађанство i a ' пролетњем сунцу трабшло o.i'iopa од напорког рада кроз прошлу седмнцу. Па ако je_vj«o прошао поред ових пролазппка, чј’о би оно, о чему се највпше говорило и што je тнх дана било на дневном pe'^j’, a та je: Гајретов иевачки хор, н Гајретова забава, која ее ic вечери имала да олржи у просторијама »Хрвоја«. Занста са сигурношћу <$е може pehu, да Моетарцн до сада ниеу у Мостару видели imaijp шогобројно иоссћсно забаве. Просторпје »Хриоја« биле су и сЈтЈшне теепе, д а би иримиле све one. који су хтелн д а посете бдбаву. Једва су полицајни opranu п чланови Управе Месног одбора услелн да задрже огромну масу света, која ее пред »Хрвојем« ти11;ала и хтела на свакп начнн да уђе у салу и на галерије, где je простор всћ бпо до краја иекорпшћен. Због овако обилне поеете у почетку je бкло врло тешко одржати потпуии ред. Гајретовн раденици пмали е у пуне руке посла. Иптересантно je бнло прнметнти међу иосетиоцима забаве велнкп број оних, који су до сада били индиферентни прсма Гајрету. Код њих се иробудила свест о нотреби пожртвовног и пскрсног рада за Гајрет, који су заволели, јер су ее осведочнли, да je Гајрст једииа наша установа, која врло шгтснзивно и с успехом ради на свом програму н која јсдина пружа у великој мери стварне помоћи муслимаиском делу њгшега наро,ча у Краљевини. Према најављеним посетама, на забаву се очекивало н Доета гоетију изван Мостара. Случај, да je даи забаве n.io баш на први дан Њјрама, узрок je да су неки изостали, ;iaрочнто гоетн из Сарајева. Од Са[1ајлија на забави су oanaжени: гђа Сулејманпашић, rr. Џевад Сулејманпашић, Хамза Хумо. Е. Бичакчнћ, проф. Hmcmiih и још нски. Од граћпнд npniiehciiii су rr.: генерал Плагојошгћ, градоначелиик И. Феjnh, претееднпк Гајрет баикс r. С. Ћсмаловић, муфтгја Ха* 104 физ Омср сф. Џабнћ, срески поглавар Др. Д. Прица, командант полиције Др. Бубић, прсдетавници »Проспсте«, »Напретка«, »Узданице« н осталих културних и хуманих уеланова. У дупке пуној и лепо декорисаној сали »Хрвоја« почео je програм забаве тачио у 9 сати. Отпочело се са »Гајрстовом химном« од Ф. MahejoBcicora, коју je познатом вештином извео оркестар музике Јадранске див. области. Но радозналост публпкс била je пр.до велнка за другу тачку програма. У н>ој се требао да појавц први пут прсд мостарском публиком Гајретов невачки хор са песмом: »Oj Бога тн сива ти ц о. . . « (народнн мотив комнонован од Гајретовог хоровође г. Вел>ке Ћсеаревића). И збиља, прва појава на позорннци пнмиатичне групе од преко 70 чланова-ца изазвала je исопиеиво одушевљење публике н еала се дуж е врсмена орила од бурног аплауза. После отпеване ове мелоднчне народне песме следно je исто такав фрснетичан аплауз. Другу тачку програма »Из Хофманових прича« извео je уепешно виолински трио Гајрстових питомаца, После овога отиевана je: »II. ЈЈуковет« од Ст. Ст. Мокрањца. Пеема je заслугом хоровођс добро савл^дана, нарочито динамичка страна њена, na je код приеутнпх« нзазвала пријатно расположење. Врхунац одушсвл>еn>a направцла je претпоследња тачка програма: »Емина« ол Вељке Ћесаревпћа хармоничношћу, мелодичним нијансама са јаено израженом севдалијском нотом, која одговара »штимунгу^ Ачексина текста, целокупну публику je у толнкој мери нмпресионнрала, да ју je хор, бурно акламиран, морао да llOHOBIt. После ове тачке у име Месног одбора захвалио се хоровођн и композитору г. Вељки Ћесаревићу г. Хуснија Курт, професор, давши му за успомену једну сребрену табакеру. Поред хбрских тачака нарочито атрактивни део програма сачињавале су соло партије младог Гајретовог раденика r. Др. Ибре Бркића. У песмама »Чик те фермам...« од Ф. MahejoBCKor о »Мирјано. . . « од Ст. Ст. Мокрањца освојио je овај млади певач публику својим топлим и сугестивним баритоном, проживљујући очито и сам песму целим бићем својим. Г. Бркпћ усиео je топлином свог органа да своје располол:сње пренесе н на све присутне тако да je, бурно акламован, морао д а отпева и трећу песму — изван програма. После концертног дела приказан je од Гајретовнх дилетаната и комад у једном чнну: драмска елика: »Омербсгова љубав (три зелена крина)« од Вл. Тмуше. И овога je пута режија комада са пуно поверсња испуњен r. Хуенији Курту, профссору. И заиста, његовом оаслугом дилетанти Гајретови успели су да савладају imore тешкоће комада, тако да je комад као целина извео снажан утисак на присутне. Идеја буђења националне свести међу муслиманима Херцеговине. осећање љихово, д а су истокрвна браћа са православним и потреба да евоју судбину, иарочито прско млађнх генерација. нскључнво уп ућују у јсдном правцу, што je п тенденција комада, дилстанти су одлично уочили и извели на свеопштс задовољетво. У комаду с:у учествовале гђнце: Џемила Гашевић (са соло-псваљима), Садета Ћишић, Хатиџа ХаџиосмаHOBiih, a од господе: Хусеин Шарић, Фаик Питић, Хасак 'Бикић н Алија Омсровић. Све су улоге добро схваћене и одпгранс, но између остолпх истицале су се улоге Џ. Гашевпћсве, С. Иишићевс, Ф ат:а Питића и X. Шарића. Поеле одиграног комада настала je игранка коју je отворио управник овдашњег Гајретовог интериата и одборник Мјесног одбора г. Ахмет 'Внкпћ, након чега je евет у врло добром расположењу паставио забављање дубоко у noh. ГајЈ10това лука cpche, која je ове године била нарочпто обилпа и богата, била je објект опште пажк>е. Било би овде нспрапедно ненпгласити велико полсртвоваше члапова женског Мјесног одбора Гајрста, под водством врсдне претссднпцс гђс Ф. Ћu ш ii h. у сакупљаљу предмета за луку cpche. Лука epohe �и тоном 'говора ирнказао праву слпку дјетета, које бјежн оД укусно 'изложена нред забаву у радљи бра^е банића на школе, a воли природу н пгру. корзу, довукла je na аабаву велику посету. Једнака заслуга Самим избором програма добивена je права слика у циприпада вредном женском забавиом одбору Гајрета у сакупјелости тежња Гајретових, na се je овом приликом могла дољаљу и уређењу обилног, разноврсног и доброг бифеа, око вољно манифестоватп na позорнпци његова идеја. кога су се на забави купили многн посетиоци. У мору серпентина, конфета, бомбица и сл. пграло се неуморно и у Комад »Протнвници« изведен je уз буру клицања и таквом расположељу почело се и са избором крал>ице вечерн. аплаудирања, тако, да се je Гајретово коло морало na захтјев Тачно у 3.30 сати проглашено je за краљицу вечери дражепублике поново играти. сна гђица Самија Велић, кћерка угледног Мостарца и нознаГлавне улоге у комаду имали су: гђа Д уда Бекић у улотог Гајретовог раденика госп. Ибраге Велића. Краљици je за зи Султаније, гђа ТЈулса Толић у улози Атифе, Хусо Толић у уепомену на избор дат на поклон један сребрени сервис. улозн Алијаге и Едхем Бекић у улози Фуада. Све четири ове Моменат предаје дара иопраћен je живим одобравањем н апулоге изведене су одлично, јер поменути, као да су се натјелаузом. цали ко he љепше извести своју улогу. Остале улоге извеле су госпођице Караиновић, Бекпћ, Салаховић, Омерагић и После избора краљицс вечери настављено je забављањс у иетом расположењу даље тако да се публика почела разиЛакишић, такођер одлично. У пјевању су се истакле гђа Толазити тек нешто иза 4 сата no nouohn. лић и Лакпшић. Заслуга за овакав успех забаве поред осталих повољПублика je заносно уживала гледајући извођење овога них момената највише припада новооснованом Гајретовом пекомада и слушајући лијепе мелодије пјесама, које су пропачком хору. Бруто приход забаве износио je нешто преко плегене у комаду. Комад je сам no себи својим рефлексијама 30.000 динара. Чисти приход изгледа изиосиће око 22.000 и тснденцијом управо био врло актуелан за наше мјесто. дннара према лаљских 17.000 динара. Након свршетка програма настала je игранка, плес и Секретар: разговор у пајбољем расположењу. Хасан Ћншић.-*- , Примјетити ‘јр, да je ово прва забава у пашем мјесту na " s-fijoj су ирисуствовавлс и муслиманке, за које je била анга/кован^,гал<уп1ја, a којима je иста била препуљена. Осим тога ово je прва забава, на којој je била забран>ена свака продаја Мјесни одбор Гајретасу Требиљу џриредћо je своју всалкохола. лнку годишљу забаву на^други даи Дајрама, 3. марта 1930., Лука cpehe овога јечдута надмашила све досадање, јер која je изван сваког очекиваља, како морално тако н матесе je састојала од пајљепших ручннх радова, које су наше рнјално, успјела. врпједне муслиманке даровале за забаву. Kao најљепшн З а ову забаву владало je велрко интересовање, na je »учни радови бдлЈ^су госпођица: Музефере Зубчевић, Азпзе била одлично посјећена. . , h, Бехије Омерагпћ, Аише Ћатовић, Дике Бакшпћ и Сала у којој je приређбта забава, као н позорш Карамехмедовпћ. Осим тога врло лнјепи радови бплн i je ванредно лијепо <и укусно декорпсана. госпођнца: Вефбе Ћлтовић, Расеме Карамехмедовић, ЕмнЗабава je отпочсла поздравнјш говором Едхема .БашНЈч Ј и | Ћ&товпћ, Ешефе Салахопнћ, Муфпбе Салаховић, Ешефе сскретара Мјесног одбора^којп ј е у свом врло лијепом говдКараиновнћ, Фадиле Јаловичић, Зехре Бсрбсровић, Изете ру, иоздравивши и захвалившл-прпсупшма, уједио itpm ipio Омановпћ, Фехме Омерагпћ, Днке Хаџпхасаповнћ, Нафе Gaциљ u тежње Гајрета и нове мстоде његрва радај Говор je -раџић, ...... *■' vХатпџе --------» JВпђен, a .-. госпође T Џемке, Tn'***n Мејре и Зарпфе Ресузавршсн с клнцањем Њсговон Величанстпу Краљу, ватнм floitnh, затнм гђица Елфије Арсланагнћ, Бусулаџпћ, Ешефе Протектору Гајрета lb . Краљ. Вис. Престолонасљеднпку ПеКочо, Хаџовић, Седке Кочо и осталпх. тру и цнјелом Краљевском Дому, naiVnc чега je оркесгар Boj­ Бруто приход забаве бно je . . . Дпн. 10.629.— Трошковп око забаве ........................... » 2.670.— ne музике пнтонирао државну хпмпу. Велтанствена Гајретова забава у Требињу Послије овога изведене еу ове тбчке I. дЈгјела програма: С. Баuiaruh: »Гајретова химна«, декламује гђпца Ешсфа Караиковић. * * * »Чсрго Moja чергице« изводи Лакишић Дпка, ученица. Ј. Добарџнћ; »Новпма«, декламујс Сулејман Шеховић. Сретеновић: »He бсжи од школе«, нзводе дјеца са наставницима. II. дио програма испуљен je позоришним комадом: »Противницима«, од A. Мурадбеговића. Све овс тачке програма изведене су на свеопће задовољство присутних тако, да je ово, може се с потиуним правом рећи, била најсјајнпја, најљепша, те тако и најуспјелпја забава ове сезоне у nauieu мјесту. Нарочнто je вриједно истакнути козачку игру, као тачку која je била ван програма a коју je изподпло дијсте од трп годиие Екрем Караиковић. Маскиран као козак, илводећи кооачку игру, побудно je необично велпкн смијсх и расположсн.е у нублици. Врло успјело извела je балет »Черго моја чергицс« гђица Днка Лакнишћ, тако да je na захтјсв ирпсутних балет морала поновптп, као што се je поповила н козачка нгра. У извођсљу комада »He бежп од школс«, прпсутнп су се дивплп Енверу Карапновнћу, учснику III. разреда основнс школе, који je својпм природшш и одговарајућим гестовима Чпст приход Дин. 7.959.— Прилоге на забавн дадоше слиједећа гг.: По Дин. 500.— : Грпдска општнна; no Дпн. 50.— : Адила Салаховнћ, Никола Самбраило, Псро Бубало, др. Петар Рундо ,др. Осман Мехмедбашић, Илија Чабрпновић и Вакуфско повјеренство; no Дин. 40.— : Угл>еша Радојпчић н Шућрибег Ресулбеговић; no Дин. 30.— : Асим Хаџихасановпћ, Е. Ресулбеговнћ, Алекса Вукасовић, Богољуб Јајчанпн, Чедомнр JoBanoBith, Рефпка Бркља, Дон Марпјан Вујновнћ, Драго Бубрешко и Стево Дучић; no Дин. 20.— : Марин Занетпћ, Зулфикар Садовић, Бранко Дивљан, Даница Перовић, Марпја Матулић, Мухамед Бакшић, Н. Сахбасовић, Перо Шутић, С. Пехорнвић, Омер Ресуловпћ, Јозо Растегорац, Ннкола Раднћ, Спасоје Ксбељнћ и Стево Јеремнћ. По Дин. 15.— : ТЈорђо Тупањанин, Јелчпћ, Заим Ресуловвћ, Н. Н., Суљо Клепић, Мартин Чихак, Бехија Омерагпћ, Шефика Омерагић, Бранко Мијаловић, Ејуб Кочо, Махмут Куртовпћ и Н. Н. Но Дин. 5.— : Ферда Кочо, Јусуф Кочо, Мсјра Тичић, Mapa Милетић. Нека je срдачпа хвала дароватељпма! Велвва захвалност, да je онако бнла лнјепо и укусно дскорнсана сала, припада r. Хугн Франчсскију, зубо-технпчару, који ннје жалио труда нп жртава око декорпсања. Нека je хвала Махмуту Салаховпћу, Адему Капетановићу, Зајиму Росуловнћу, Алији Брачковићу, Ћамплу Хујдуру, Садпку 105 �Вучуку, Мурату Омаловићу, Хасану ЋатовпНу, Џаферу Ћеримагнћу, Ахмету Ресуловићу, Абасу Бусулаџићу, Хамдијн Фазлпновићу, Енверу Бсрбсровићу, Шућрији Сараџнћу, Шукрнјн Карамехмедовићу, Едхему Кочи, Рамадану Нуковићу и свима онима, који ма чим допринијеше, да je забава овако лијепо морално u материјлно успјела. Гајретова забава у Вшиеграду Ha првп дан Бајрама, 2. марта о. г. приредио je Мјесни одбор Гајрета у Вншеграду, своју годишњу свечану забаву, која je у сваком погледу, a мимо свако очекпвање добро успела. Забаву je огврио потпредседннк М. одбора г. Махмуд Бехмен, директор »Варде« поздравивши присутне и прнка- ламон, хотелпјор, КГирковнћ Арссније, трговац, ХаџнХалНлбnuh Хасан, шер. судија, Статнн, управник »Варде«, Вукомановић Тихомир, трговац, Земаљска Банка н др. Лазар Ђупина; no Дин. 50.— : Ченгић Мурат, директор Српске Банке, Љ убовић Јунуз, трговац, Крилић Мијо, тргвоац, Каришик Идрпз, трговац, Папо Санто, трговац, Камхи Даниел, трговац, Циулић Др. Винко, Чарапић Јоваи, трговац; no Днн. 30.— : Мирковић Радоје, Туфекчић Мустафа, Папо Д удо, Миловановић Дико, Мнкпчић Зорка, Поповић Бранко, Енгелман Јохан, Клингер Давлд; no Дин. 20.— ; Топаловић Јован, Салић Мехмед. Петровић Јсфто, Оточанин Ибрахим, Лукачевнћ Махмуд, Тескереџић Алнбег, Бранисављевић Павле, Таcnh Сретен, Веселнновић Bojo Пецо Мустафа, Обреновић Божо, Јовановић Душан, Целермајср Лоти, Живановић Тихомир, Вукадиновић, 'Боковић Тихомир, Имамовић Хасан; no П РИ РЕЂ И ВАЧКИ ОДБОР ГА ЈРЕ Т О В Е З А Б А В Е У В И Ш Е Г Р А Д У Седе, с лева на десно: Нико Ђуровић, Мехмед Пекушић, Махмуд Бехмен, Хасан еф. Хаџихалиловић, Муратбег Ченгић, Васо Вранић, Драго Стевановић. Стоје; Селам Абдулаховић, Јусуф Мулахаснћ, Хилмо Ченгић, Омер Јукић, Витомир Варагић, Халид Плоскић, Вејсил Хуњић, Божидар Поповић, Бранко Бранисављевнћ, |Хаснб Мулахасић, Шерфо Рудалија, Мехмед Рамић. Ј завши топлим речима рад и циљ Гајрета у прошлости и садашњости. Затим je, као друга тачка програма дошла Гајретова химна (комп. Маћејовски), која je отпевана на опште задовољство свих присутних. Овој тачки програма имаде се највише захвалити овдашњем учитељу г. Витомиру Бајагићу, као хоровођп, који није жалио труда да песма одговори своме узвишеном наслову. Декламацију: »Савет очевима« о д С. Башагића извео je са смелошћу Енес Хаџихалиловић, ученик IV. разр. основне школе. Kao други део забаве извели су чланови Соколског Дома позоришни комад »Пријателл« од Лазаревића на свеопште задовољство. У одигравању нарочито се истакао г. Нико 'Буровић као и гђица Милка Спахић, учитељица. Иза довршеног програма настала je игранка, коју je отворио југословенским колок (Србијанка) срески начелник г. Драгиша Вешовић са председником М. одбора г. Хасан еф. Хаџихалиловићем. Ово играње, плесање и набацивање коријандола протегло се са најбољим расположељем до ране зоре. Бруто приход забаве био je 8.536__ Дин. a расход 1.013.50 Дин., тако да чист приход износи 7.522.50 Дин. Добровољне прилоге дароваше: Фирма »Варда« Дин. 1000.— ; no Дин. 200.— : Хаџић Мујага, градоначелник и Бехмен Махмуд, директор Варде; Дин. 160.— : Папо Исак, трговац; no Дин. 100.— : Вешовић Драгиша, срески начелник, Стевановић Драг., трговац, Ловачко Удружење, Сигман Са- 106 Дин. 10.— : Хасанбеговић Велија, Хајдарбашић Мустафа, Петровић Ристо, Пецо Мустафа, Бахрић Тодор, Tacuh Сретен, Мелентијевић Свето; no Дин. 5.— Репак Ибро, Жугић ТЈоко, Челигатовић Иконија, Чатмак Иван. За бифе послаше: госпође: Веповић, Бехмен Хаџихалиловић, Хасанбеговић, Хунић, Николић, Цилер, Папо, Ченгић, Алтарац, Стевановић, Вранић, Арпаџић, Рамић, Османагић, Шећеровић, Поповић, Абдулаховић, Штемер, Савић, Флегер, Пихлер, Јукић, Гаон. И овом приликом М. одбор Гајрета сматра својом д ј ' ж ношћу да се најтоплије захвали свима посетиоцима као н дароватељима, који допринеше за успех ове забаве. Нарочита пак хвала среском начелнику г. Драгиши Вешовићу, који je много придонео за успех забаве. Бајрамска забава у Кладњу Мјесни одбор Гајрета у Кладњу приредио je 3. марта о. г. у просторијама хотела »Дрињача« бајрамску забаву са бираним програмом и комадом »Златан бардак« од A. Мурадбеговића. У 9 сати на вечер најавио je почетак забаве предсједиик Мјесног одбора г. Мустафа Јахић, учитељ са читањем поздравних депеша Њ . В. Краљу и Др. Авди Хасанбеговићу. З а овим je одржао кратак, али језгровит, поздравни говор најмлађи члан Гајрета Џевад Јахић (стар 6 година) који je изазвао најбурније аплаудираље. Лослије тога су се редале �разИо агодс п лриГоДне дсклаМацнје, иакои чеГа су млади дилетанти: A. Купус, Р. Хасић, X. Кљајић и Н. Берковић одиграли на onhe задовољство публнке помснухн комад. Између појединих тачака програма као и но сврешном комаду свирао je овдашњи тамбурашки збор Ватрогасног Друштва бесплахно само зато, што je ово Гајретова забава, на чему и овим путем најљепша хвала вриједном и Гајретове мисли свјесном тамбурашком збору. По завршеном програму, игранка, бифе, амершсанска лицитација, американски затвор, шаљива пошта, коријандоли, мехабет и весеље одвело je раздрагану публику (веНином омладину) у ноћ до зоре, када je у највећем миру и са пајл.епшим задовољством разишла се. Како je на дан забаве био нрви дан поста браће суграђана срп.-правосл. вјероисповијести, који због тога не дођоше на ову забаву, посјета je к поред тога била збиља нсочекивана, a морални, те горње узевши у обзир, и материјални успјех био je одличан, што нам даје сигурну гаранцију да je идеја нашег узвишеног Гајрета не само наишла на ouhc разумијевање у овом мјесту до данас, нсго нам указујс и у будуће још сигурнији напредак. Ua странб су посетпли ову забаву прсдсхавници и rtptfјатсљи Гајрета из Куманова, Вслеса, Тетова и Гостнвара, док je посста, која je била иајављсна, из Качапнка, Прнштинс, Урошевца, Митровице, Призрена, због прекида саобраћаја изостала. Материјалнн успех забаве je задовољавајући. Да je Гајрет у Скопљу стао на чврсте темеље и почео да се снажно развија, заслуга je у првоме реду љегова садањег председпика генерала г. Вл. Павловића, који у раду за Гајрет не познаје речи »не могу« и »немам времена«. Стога нека му je свака част и хвала! Велика Гајретова забава у Новом Пазару Новоизабрани Гајретов Мјесни одбор у Новом Пазару који je преузео дужност на редовној главној скупшхини од 19. I. т. г. бацио се са највећим жаром око прпкупљања чланова и организовања рада за Гајрет, na je први дан РамазанБајрама нриређена сабнрна акција, a други дан велика забава која je црема моралном и материјалном уепеху надпагшила свсЛздбаве дате у посљедњих неколико година. Програм забаве бно je врло лепо изведен како декла' мације хако и комад »Омербег ЈБубовић«, na су днлеханхи внше пуха прекидани аплаудирањсм, a угодно расположење Ha првн дан Бајрама, 2. марта о. r., омладина у Оракоје je пуб.ццја добила још и данас се коменхарише no граду. хови, срез бос. градишкн, приредила je у Народној основној Сала хохсл »Врбака« била je укусно дскорисана hnanшколи забаву у корист Гајрета и »Просветног 'дома« у Бос. MitMa Гајретове ћилимарске школе, a одзив на забаву био je Градишци. хако велик, да je сала бнла дупке пуна и многи су се моЧисх нриход био je 2.583.50 ДрВ. , lhiq охпада на Гајрет ■— рАдр врахити, не добивши мјесха. Дин. 1.281.50. Забаву je посетпо велш; број муслимана и ако су две Iguie ноћи ^ ' И 2ГШ.) бнле две забаве. Ha овој забавн се >чиховала маннфестација Гајрехове мпслп међу омлајер je сва омладипа посехила забаву у чему н лежн 8. фебруара о. г. одржана je свечана забава, коју je прп- Забава у Орахови (срез Бос. Градишка) Велика Гајретова забава у Скоплу но Месни одбор Гајреха у просхоријама официрског i icxe Овом забавом je скопски Гајрех доказао, да je схао на хемеље, хе да je способан да прндеђује елитне забаве као н друга друшхва. Једно хреба нарочито исхакнути: По суду најозбиљније крихике Гајрехова je забава била најелихнија забава ове сезоне у Скопљу. За извођење успелог програма забаве Месни одбор je нарочихо захвалан г. X. A. Мехмедбашићу, дирекхору Вел. Медресе и г. Др. Пери Слијепчевићу, професору универзитеха, који су као схари пријахељи Гајреха уложили много воље и хруда, да ђаци Вел. Медресе онако сјајно изведу две хачке програма. Исхо je хако Месни одбор захвалан и гђици Дидар Ханн Ћазим, кћерки угледног скопског индусхријалца, која je као права умехница на виолини задивила публику и однијела заслужени аплауз. Не мање je Месни одбор захвалан г. М. Ћејвану, пријахељу Гајреха, који je као солобарихон задивио публику. Овом приликом Месни одбор захваљује свима госпођама и господи који су га помогли у припремама око забаве, a нарочихо гђама; Трифковић, Коен, Стојановић, Николехић, Мехмедбашић, Милухиновић, Граовац, Вељковић, Диздаревић н гг. Бојаџијевићу, Каијолу, Хошенку, Чучку, X. Ахмехагићу, Ш. Рамизу и И. Ћаховићу. Посјеха je била одлична. Запажено je нарочихо, да je забаву са гохово целим генералшхабом посехио команданх армије генерал г. М. Недић. По свршеном програму je г. команданх армије правио серкл међу муслиманима, разговарао о њиховим приликама и љубазно их позивао, да чешће посећују официрски дом, који je наш заједнички и хреба да буде зборно месхо свих кулхурних радника. Г. генерал je и иначе према Гајреху врло предусретљнв, на чему му Месни одбор и овом приликом хопло захваљује. Бан г. Ж. Лазић, иако je био одсухан из Скопља, сехио се ове забаве и послао добровољни прилог. Међу посехиоцима муслимпиима запажеп je приличан ' poj улеме. “ правии пухем и посвети највећу пажњу организацији омладине. Од пре шест година посхојали су овде Гајрехови нододборн само проформа, јер рада није било никаква a баш због хога шхо je омладпна била охуђена, na je за њих и Гајрех био схран и неприсхупачан. Било je покуса од извесних, да се ова забава омехе, но захваљујући свијесш омладине која je својом напредном мишљу и радом многе присвојила, a многима скинула копрену са очију и својим примером показала којим пухем хреба да се иде и како да се ради. Одбор je особихо захвалан гђи Мици Враннћ, која je као чланица нрнређнвачког одбора и као днлеханхица много допринела како моралном хако и махеријалном успеху, гђици Младенн Косхић, г. Чеди Шошкићу, учихељу, и г. Слободану Костићу, који су примилн додељене улоге, хе као дилеханхи много допринели моралном успеху забаве. Спремање дилеханата и осхалом организацијом рада руковао je секрехар одбора г. Асим Риђешић. Чисх приход je био Дин. 6.833.—. Припремају се радовн око охворења Гајрехове омладинске читаонице, спремања хамбурашког збора, a no могућносхи и певачког хора. Б ајрамски теферич у Ч авч ић и м а (срез Рогахица) приредио je повјереник Гајреха из Жепе г. Мухамед Конаковић, хе je хом приликом сакупио Дин. 530.— прилога за Гајрех, a дароваше no Дин. 20.— : Мехмед Шошић; no Дин. 10.— : Мухамед Јусуфбеговић, Ћамил Рамић, Абдулах Табаковић, Бего Крешхелица, Хусо Дурић, Хусеин Омановић, Абид Ћеско, Мухамед Конаковиф, Шабан еф. Бегић, Неџиб Ћеско, Зајко Жигић, Aro Халиловић, Рагиб Параганлија, Мехмед Куловац, Салих Ћеско, Хусо Бргуља, Хасан Бачић, Ибро Крептхелица, Омер Чавчић, Бајро Мушмукић, Хасиб Ђеско: 107 �ћо Дин. 5.— : Шећан Куловац, Адем НалиК Суљо Јусуп овЛ , Хасан Хаџић, Селим Куловац, Мехо Тарлак, Мушан Хруљевић, Мехо Хоџић, Авдо Чавчић, Хусенија Ћеримовић; no Днн. 4.— : Јусо Чардаковпћ, Асим Бегић, Хамид Багиловић, Ибро Багиловић, Ејуб Штитковац, ШаЉир Ћеско, Нурија Имамовић, Мехмед Халпмановпћ, Рашид Бучић, Мујо Ватреш, Мујо Зимнћ, Мујо Раџо; no Дин. 3.0: Мехмед Куловац, Нурија Хаљић, Алпја Глухпћ, Алнја Мујчиновић, Мушан Цацалић, Шаћнр Жигић; no Днн. 2.— : Јусуф Ватреш, Ћамил Халиловпћ, Ибро Феризовић, Нуриф Ђеско, Хусеин Отајагић, Јусо Рамић, Хаснб Омановнћ, Јусуф Шабановић, Мујо Балаш, Aro Цацалић, Фехпм Лнхић, Рамо Бајић, Мухамед Бејзовић, Омер Халимановпћ, њећан Ватреш, Хасиб Вплкћ, Бекрија Kapnh, Халил Мушвнкпћ, Абид Зимић, Зулфо Ћолић, Ибро Жпгић, Адем Зпмић, Мехмед Бегић, Авдо Хајдаровић, Ибришим Аруковић, Сулејман Ватреш, Алија, Ватреш, Халнл Паџић, 'Еамил Бргуља, Мехо Омановић, Зајко Хаџић, Шерпф Фазлић, Шахпн Шабановнћ, Сејфо Јакубовић, Мехмед Шабановић, Адил Arnh, Шемсо Попић, 'Бузел Ћеско, Шабан Шаабновић, Мушан Цацалпћ, ЗаЈко Ћеско, Зајко Куловац, Нурпја Делић, Мехо Хаџнћ, Хусо Девеџнја, Ариф Девеџија, Бего Зимнћ, Шећан Чолић, Адем Чавчић, Суљо Зимић, Нурија Хаџић, Хусеин Чавчић, Мехо Мујчпновић, Зејнпл Чолић, Шемсо Бргуља, Имшир Бајић, Зајко Штитковац, Емин *-Хоџпћ, Абдулах Имамовић, Махмут Диздаревић, Ђамил бмаHOBiih, Салих Куловац; no Дин. 1.— : неколико дрзцих" особа. За овако лијеп успјех иде хлава гг, Ћамилу Бараковпћу, ошптинском биљежнику* те 'Мујаги Панџи, који су усталп на ноге соколспи и бодрећи сакупљенп свијет — сакупили горњу своту. Приредба Мевлуда у Џ и ва ру (срез Требиње) Ha 23. II. о. r. Мјеснп одоор Гајрета у Џпв. je Мевлуд у простојУијама Мсктебп Иптндаије и то мушкарце. Послије проученог Мевлуда одржао je предавање rocn. Едхем БекЦћ, учптељ у Требш предавања сакупљени су дгХјЈјовољ ни прило-зп У износу износу од Дпн. 286.— .4 Приредба М евлуда у Л астви Мјесни одбор Гајрета у Ластви проучпо je за врнЈеме рамазана слпједеће Мевлуде у корист Гајрета и то: у селу Гранчареву na 13. II. чпст прихо/г 14^.— Дин.; у селу Жупи на 16. II., чист приход 188.50 Днн.; у селу Ластви 20. II., чист приход 302.— Дин. и у селу Скочигрму 6. Ш., чист приход 152— Дии.; свега Дин. 791.50. Мевлуд у селу П о дви те зу (код Пала) одржао je један сељак 26. фебруара о. г., на којем je одржао успјело предавање о Гајрсту повјереник r. Изет Хаџимехмедовћи, учитељ. Овпм предаваљем получен je тај успјех, што су сви присутни сељаци са одушевљењем и потпуно задовољни акднјом нашег повјереника уписали се за чланове Гајрета, поздравившн његов Главни одбор и претсједника са: Живио! T om приликом уписало се 14 сељака кз Подвитеза за чланове Гајрета, између којих се један јавио за члана утемељача и то г. Рашидага аКдрић. Повјсреник je започео рад и na Палама и почео прикупљати чланове. одржао je Мјеспи одбор Гајрета na 22. фебруара о. r. у Гајретовој чнтаоннци. Ha сијелу je узсо учешћа лриличан број чланова и нечланова Гајрета, a сијелу je присуствовао и начелник рогатичког срсза, rocn. Ружић, који се je на повратку из Сарајева свратио у Сјстлину парочито због сијела, те je том прпликом сазвао свс лредставпике културних, хумаиих и Р ам а занс ко 108 сијело у С јетлини националинх ^руштава у ОјетлИнн ,као 'к 'учитеље ОсношШх школа нз Праче и Сјетлнне, и са њнма конферпсао о раду и црпретку културних друштава. — Ha вечер je г. Ружић присуствовао сијелу са гг. учитељима Зуровцем из Праче и Бобаревпћем из Сјетлине, те са братскнм Мјесним одбором »Просвјете«, гг. Курешоми Чучковпћем н др., који приложише лијеп прилог за Гајрет, a г. Ружић je приложио 50 Дин. добровољног прнлога. Објелодањујемо овај племенити гест поглавара среза, како би и шира јавност могла знати за напредни и културни рад овог мјесног одбора a нарочито за хвалевриједно заузимање г. Ружића за културна друштва у његовом срезу. Си је л о у Се о н ици (срез коњички) одржано je пригодмо рамазани-шерифа, и том приликом г. Ахмед Узуновић, имам-матичар, сакупио je за Гајрет своту од Дин. 270. Л е јле и-кадр у мостарском интернату Иницијативом секретара Мјесног одбора приређен je 27. ноћ мјссеца Рамазана свечани ифтар питомцима Гајретова интерната. Све издатке за ову вечеру примио je на се доброBodta) познати добротвор и пријатељ Гајрета г. Мехмедбег Хаџиомеровић, дир. филијале Зем. Банке у Мостару, a у припремама помогао му je управитељ г. М. Јахић. Kao саставнп дио вечери предвиђено je предавање секретара Мјесног од• б ора*^оје je због његове болссти тога дана морало да изостане. После обилног ифтара ђаци су у реду отишли на теравију, a после ње je у интернату извршена проба за забаву у присуству свих чланова М. 0 . и осталих Гајретовнх пријатеља. У добром расположењу повео се пријатељски разгоNBop са ђацима, којима je очинским савјетима скренута пажn>a на све онр, што сада и доцније треба да учине за Гајрет као његови питомци. Код приредбе ове вечери Мјесни одбор руководио се Ka­ šo национално социјалним тако и религијским разлозима. Добротвору г. М. Хаџиомеровићу у име Мјесног одбора срдачна хвала! Нови добротвори и утемељачн У Б у ж и м у: код повјереника у Бужиму уписаше се за утемељаче гг.: Мујко Хахмић, мухтар из Махмић села, Хаcan Јусић, умр. Сулејмана, мухтар из Коњодора и Салих Велић, умр. Хасана, трговац из Бужима. У Д о б р љ и н у : код г. Хилмије Субашића, стар. лоште, уписао се за члана утемељача ондашњи прото г. Алекса 3. Поповић. У У с т и п р а ч и : гг. Нурко Карахмет и Абдулах Карахмет, повјереник Гајрета. « Гајретовн течајеви за неписмене Гајретов аналф абетски течај у Зени ци : Члан мјеспог одбора у Тузли г. Осман Масник, учитељ, приступио je одржавању аналфабетског течаја међу ђацима зеничке медресе. Течај je већ отпочео на 9. о. мј., a похађају га 20 ученика. Гајр етови аналф абетски течгјеви у Гор. Р а х и к у Мјссни одбор Гајрета у Гор. Рахићу извјешћује да je у селу Маочи одржан аналфабетски течај, a на 20. II. о. г. био je завршни испит, на коме су са успјехом завршили течај 60 полазника. Наставник течаја био je r. Омер Чевро, учитсљ. У селу Паланци одржао je аналфабетски течај r. Соко Херцсговац. учитељ нар. осн. школе, који су с успјехом завршилп 67 полазника. �Овом приликом истакиути je Главном одбору, да су горе споменути учитељи с великом пожртовношћу радили у спомснутим течајевима, те иису осјећали терета, који им се je намећао прелазећи за вријеме највећих елементарних непогода — за вријеме ноћи пут од 4 км —, који су морали преваљнвати до у споменута мјеста, гдје су се течајеви одржавали. Исти учитељи организовали су још no један течај у споменутим мјестима, који ће се завршити копцем марта о. г. Течај за неписмене у Санском Мосту Повјереник из Санског Моста г. Мехмед Б. Алагић извјешћује нас да je вођење течаја за неписмене преузео г. Мухамед Бабић, дипломирани правгогк те je за кратко вријеме показао одличан успјех. Мјесни учитељи, поред најбоље воље ,нису се могли примити дужности наставника за поменути течај, будући су сви запослени службеним пословима. Рад на проширивању Гајретове органнзоције Оснивањ е Гајретова одбора у Купресу: Скупштина чланова Гајрета у Купресу одржана je 9. фебруара о. г., на којој je изабран слиједећи одбор: Претсједник; Сакиб Манџука, посједник; потпредсједник: Назнф еф. Хељић, имам-матичар; тајник: Касим Кадић, учитељ; благајник: Џевдет Идризбеговић, посједник; књижнпчар: Муниб Манџука, обућар; одборници: Салкх Хусејнбеговвић, трговац, и Але Браић, бријДч. Ha накнадној изванредној ск^пш$1ини изабраће се надзорни одбор и замјеници, према проплсима друштвених пра- Избор Гајретова одбора у Прњавору: Повјереничка скушптина у Прњавору одржана je 23. II. т. г., коју je отворио досадањи заслужни повјереник г. лих 'Бозић. По отворењу сАупштине г. Ђозић прочи' u.' здравну депешу Главног одбора,>«&ја je примљена са д а ес е сним поклицима: »Живио Гајрет и његово водство Са скупштине су отпослане лоздравне депеше: Кабинетској Канцеларији Њ. В. Краља, Бану Врбаске бановине г. Милосављевићу и Главном одбору сл^једећег садржаја: »Вјерни идеји Гајрета са велике сигшптине поздрављамо Вас са дичним претсједннком г. TIP- Авдом Хасанбеговићем и неуморним секретаром г. Кукићем тиме, днто увијек своје услуге стављамо на расположење нашем нада све љубљеном Гајрету. — Ђозић.« Ha то je повјереник изнио историјат друштва од оснутка, његов живот ц плодоноени рад, те рад повјереништва од 1. X. 1928. до 23. II. 1930. у моралном и материјалном погледу. Потом се прешло na бираље одбора, те након кратке паузе примљена je предложена листа одбора, п то: ПретсЈедник: Алијага Одобашић; потпредоједник: Расим Сарајлић; тајник: Aro Софтић; благајник: Ђамил Бакалбашић; одборници; Адемага Бакалбашић. Мустафа Одобашић, Бећирага X. Селпмовић. Замјеници: Мустафа Беглеровић, Дервнш Имамовић, Ибрахим Рушенкић, Мустафа Клакић и Мујага Квакић. Надзорнн одбор: Јанко Школник, банк. директор; Ахметага Софтић, трговац, и Рајко Вујичић, трговац. Ha предлог г. Ђампла Бакалбашића изабран je досадањи повјереник г. 'Бозић почасним чланом Мјесног одбора Гајрета за његов пожртвовнн рад и за трајну успомену међу члановима Гајрета. К луб Муслм анске Омладине у Невесињу претворен у Гајретов Ha изванредној скупштинп Клуба Муслиманске Омладине у Невесињу, одржаној 25. јануара о. г., на предлог г. Салих еф. Пекушића, управ. Порсске управе, донешеп je једногласан закључак, да се клуб претвори у Гајретов клуб. У осповани Гајретов клуб изабран je слиједећи одбор: претсједник г. Салих Пекушић, секретар г. Халил Косовић, благајник г. Ариф Чановић, књижничар г. Смаилбсг Башагић, одборници гг.: Дервиш Ј. Коркут и Јусуф Косовић. Усп је ш ан рад Гајретовог Ж енског одбора у Сарајеву Гајретов Женоки одбор, који je прије неколико мјесеци отпочео самосталан рад ^ацио се- свом снагом na заштићавање муслиманеке сиромашие дјеце. Угледавши се na агилап рад других женских друштава у Сарајеву, која су раовила живу социјалну акцију у свпм правцима и Гајрстов Женски одбор схвативши велику важност социјалног рада у народу — отпочео je такав рад. Само за неколико мјесеци рада нашем сарајевском женског одбору успело je да у очи бајрамских празника обуче од главе до пете 103 сиромашне дјеце из мектеба. Неописива je била радост наших малих сиротана, када су се у очи Бајрама, када се сва дјеца радују новом одијелу и они добили рубље, одијело, дипеле, фесове, a дјевојчице хаљине и ципеле. Одијела и рубље je било у најбољем реду 'саЛпвено и готово дјеци уручено. Поред овог рада Женски Одбор ће у најскорије вријеме -npfthn организовању једне Д ј е ч ј е Т р п е з е з а сиромашну дјецу,ко|а похађају мектебе, јер су та дјеца остављена сама себи. 0 исхргћга школске дјеце брине се мјесна Зашттиа Дјеце, a о дјеци no мектебима нико се не брине. Акцију о исхрани муслиманске сиромашне сирочади помоћи ће надлежне власти, општина и сви добри људи, који" Паг-лмкн на срцу добро нашег подмлатка. Гајретов женски одбор настоји да око себе окупи све јавне раднице и да доконтакт са свиИ муслиманским женским друштвима, те да у заједници организују соцпјалну акцију у пароду. Такав рад наших жена треба поздравити и свим сила- Разни добровољнн прилози Прилозк за Гајоетове бајрамске забаве Добровољни прилози за Гајретову забаву у Сарајеву Прплпком одржавања Гајретове забаве 8. марта т. г. добровољне прнлоге na благајни Нар. Позоришта дароваше слиједећа г. r.: По Дин. 1000.— : Мони Алкалај, Принц Салом и Асимбег Мутевелпћ, градоначелник; no Дин. 500.— : Др. Хамднја Карамехмедовпћ, »Просвјета«, »Шипад«; Дпн. 400.— : Др. Заим Шарац; no Дин. 300.— : »Ново Вријеме«, »Напредак«, генерал Калафатовпћ, Бан Велимир Поповић, Др. Андрић, Др. Душан Давидовић, Ген. директор Бсрковић; no Дин. 250.— : Митрополит Петар Знмоњић, Едхем Шеховић; no Дпн. 200.— : Др. Уропг Ивашгшевић. Хајрпбег Градашчевић, Исметага Мерхемић, начелник Паштровнћ, »Народна Узданица«, Браћа Му3УР. Удружеше рез. официра, »Ел-Камер«, »Ла Хуманидад«, Мориц Гаон н Толентипо. Мехмедбег Моранкић, Адвокатска Комора, »Трезвеност«, Д. Ђерић, Др. Машић, Н. Н., Жепскп одбор »Народне Узданице«, таијански конзу, Ипја Иванпшевић, Надбискуп Др. Иван Ulapnh, В. Тодоровпћ, Мустајбег Халнлбашић, Јосип Барух, Др. Јефтановић; no Дин. 150__ : Исхак Кампус; Дин. 130.— : чехословачки конзул; Дин. 120.— : Др. Прењ; no Дин. 100.— : Мурадбег Заимовић, Вејспл Хаџалић, Хф. Ајнп еф. Бушатлић, Хусејн Хођпћ, A. Ченгић, Др. Деншплић, X. Ибрахпм Слипчевпћ, »Хурпјет«, A. Ченгић, Савез Добровољаца. Др. Павичпћ, Сулејман Мурсел, Даниел С. Салом, Н. Н., »Ђерзелез«, Др. Бесаровнћ, инж. Миладпновић, Османагић н Радовић, Војислав Бесаровић, М. Ћоровић, Ђоко Ковачевић, Премужић, Браћа Арифовић, »Слога«, A. ХоџиН, Новинарско Друштво, Шукрија Куртовић, Песерле, »Лира«, 109 �mcjiiih Мохага Ахметашевнћ, Др. Долезил, Др. Праштало, В. Кривошпћ. днректор Шислср.. Роубичек за Ческу Обец, инж. В. Стојановић, Др. Мориц Левн, Кадрибеговић и Комп., шпеднтср Стаин. Mesara Лнпа; Дин. 90.— : Учитељско Друштво; Днн. 60.— : М. Маунпћ; no Дин. 50.— Дервншага Дервпшевић, Сулсјман Гујић, Др. Цеинћ, Алија Арнаутовић, С. Фадилпашић, X. Капетановпћ, Муфтнја Курбеговић, Оалаховић, 0. Соколовић, К. Хаџихалиловпћ. Н. Н., Душан Н., Елишах Мусафија, Мнлашнновнћ, Ј. Трнфковић, Баручија, Штамбук, Диглишнћ, Др. Корпстовпћ, Ф. Сел11ћновић, Муле Музуровић, Станншић, проф. Јанушевић. Др. Хинко Урбах, С. Каукчија, Арсланагић; no Дин. 40.— : Трифковић. Имшир Кољхоџић, Н. Н., Венус; Дпн. SO.— Е. Фернзбеговић; no Днн. 30.— : Шемсе х. Ченгић, Ватрењак, Зарпф Скендер, Ј. Јулкић, гђа Баппгћ, Н. Н., X. Муснћ, Ђесовић, Гађо, Мујагнћ; no Дин. 20.— : Н. Н., Заметица, Елишах Левн, Н. Н.. Рашић, Н. Н., Н. Н., Н. Н., Њ Н.; no Дин. 10.— : Н. Агановнћ. Т. Душић и Н. Н.; Дпн. 500.— : Хидајет Арнаутовић. Ha благајнп у друштвсној канцеларијп дароваше прилоге слиједећа гг.: Дин. 100.— Ибрахпм Демирџпћ (мјесто бифе-а); Дин. 50.— Др. Бранко Томић; Дин. 200.— Ген. дир. Срп. центр. привр. банке r. Васо Ристић; Днн. 60.— г. Хилмп еф. Хатибовић; Салпх Тафро (мјесто бнфе-а) Днн. 100.— ; С. Д. Алкалај Дип. 1000.— ; Др. Решид Куртагић (Кутина) Дип. 100.— ; Халил Хрњпчевнћ (Зенпца Дин. 100.— ; Срн. цркведа општина Дин. 200.— ; Срп. центр. привр. баика Дпн. 1000.— ; аустрнјски конзул г. Фолкерт Дин. 4$)0.— ; Др. Шапир Спкиpnh (за бифе) Дин. 20>—; Сафет Зеневић 'Дин. 100.— ; Јосеф Енгел Дин. 100.— ; Дри-Душаи Ђорорић-Дпн. 100.— ; Јово Загорац Дин. 100.— ; Данило TiopoBjft Дин. 500.— ; Салко Узејpanrh (на саб. арак) Дпн. 5S5.— ; Свет. Хођера (Београд) Днн. 500.— ; Фехим Имаиовић (uh ca fl арак) Днн. 1950.— ; Бифе за Гајретову м р а в у у Сарајеву даровап дећа rr.: По баклаву: Вефнк Toiuih, Др. Хуоејин M&iuuh, Омерага Ужнчанин, Ахметашецрћ, Алн еф. Лутво, Др. Асаф Шарац. Аппф еф. Саханнћ. Хајрије Бисеровпћ. Мехага Кучукалић п Мехага Чомара; no печена јањца; Др. Авдо Хасанбеговић, Муннб Грцпћ; no печека тукца: Mesara Ахметашевпћ. Бећнр еф. Мехмедбашпћ, Абдулах еф.13ечевић, Јусуфбег Пашић, Др. Махмуд Мехмедбашић,, Ахмед еф, Борић, Хафа х. Шахпнаrnh, Др. Заим Шарац, Хусејпн еф. Кадић; no хурмашпце: Јакубег Филиповић. Азиз Capnh, Инг. »Мехмедалија -Јаловчић, Мухјудпнбег Фадилпашић, Велија Садовић, Едхемага КадриOeroBuh. Мухамед еф. Браво, Х усеин еф. Хапџнћ. Хамднја ■Јамаковић; no баклаву: Исфендијар Чепгић и Ејуб Адемовић; no тукца: Шерпф Бубић, Зекије х. Кобић; uo тепсију бурека: Асим Јасвка, Ахмет Потуровић, Ајни сф. Бушатлпћ, Едхем Бпчакчић, Хасан Пнлав. Јусуф Мухић, Хашеме х. Курт, Асим Курт. Мусгафа Спахо и Фатиме х. Сулејманпашић; no торту: Хамдпја Копчнћ. Мухамед Увејс (2). Ахмед ефић (2), Алија Хромпћ. Салко Хасанбеговић, пнж. Мустафа Слиппчевић. Даниел Самаковлнћ. Имшпровић. Јусуф еф. Имамовић (2), Bpa­ ha Музуру (Волга 2), Хамдкја Каппџпћ. Бехаудин Салихагнћ, Фатима Стркљевић, Др. Заим Шарац, Радослав Ђоровић (з), Трнка, Хампд Фазлагнћ, Иеламага Вранић (5); сира дороваше: Ocmuii еф. Омерхоџнћ (2 кг). Шернф Бубић (l кг); no сирннцу: Нурага М узуру, Алп еф. Арнаутовић; no зељаницу; Сулејман Сариџић. Хусеии еф. Бркпћ. Шемсибег Салихбеговнћ, Заде х. Туњић; псчеипцс дароваше: Мујага Хардага (5 кг) Пмшпр Коњхоџнћ (3 кг), Хајрудин Дардагап, Мехага Ћосић (3 кг). Осман Камернћ (3 nr), Алија Хоџпћ; no еаидук наранчп; Селимага Araiioitnh. Арглппагић, Bpnha Јахјаефепдић; слатке крушкс: Фата х. Koniapnh; 200 кмфли: Муста(|)а HIexoniih; 1 фл. меда: Алпјага IlMUMoiinh; l фл. фмлопаш' напрнке: Осман Kauapuh; патпшпању: Али еф. Дубравић; јалаиџп долму; судија Реновац; сандвича и торту: Салко Мешпћ; 2 кг. тахаи uo халве: Али еф. Семиз; 3 кг шећера: Шаћир Гогалија; одрсзака: A. Пано; 1 саидук разшгх бонбона: Bpaha Арифовић, творннца бонбона; улутму: Ешреф. Еф. Имамовић. Дароватељпма п овим путем топла хвала! Д ар о ван и р уч н и радови за Гајретову забаву у Сарајеву И з Б о с . Б р о д а : Мјесни одбор у Бос. Броду послао je Гл. Одбору један »милије«, којега je израдила гђица Алпја Хоџић. И з Т р е б и њ а : Мјесни одбор у Требмњу отпослао je Гајрегу 4 врло укусна испуњена јастука за томболу 8. III. у Сарајеву. И з В у ч к о в ц а : Мјесни одбор у Вучковцу доставио je Гл. Одбору 5 комада ручних радова, који су сакупљени мсђу мусл. женскињем и то: no псшкир од Фатиме Дпјић, Хаске Салихћехајнћ и Ханпфе Фачић, no 1 чевру од Назифе Трахић и Есме Јухан. Даропатељпцама братска хвпла' П ри ло зи за Г ајр ето ву забаву у Мостару A . П ри лози у н овцу: Дин. 500.— : г. Ибрахпм еф. Фејић; Див. 400.— : г. Хафиз Омер еф. Џабић; no Дин. 300.— : гг Смајлага Иемаловић u Bpaha Авдић; Дип. 250.— : г. Ибрахнм еф. Рнбпца; Днн. 230.— : г. Рихард Пахер; no Дин. 200— rr. Српска централна привредна банка Мостар. Фатиме х. Сулђјш цташ аћ. Џевадбег Сулејмаппашић и др. Мнлаковић; no Дин. 1§0.— ; г. др. Омер Хадровпћ; no Дин. 100.— : гг. Херцеговачка банка. Прва хрватека штедионнца, Михо Пешко Авдага В о љ е в л ц а , jara Арпаџић, »Напредак«, »Просвета« »Народна Узданнца«. генерал Благојевић, Хусо Капетановић Хакпја Дугалнћ, Ахмет Комадипа. Чедо Милић и Друговп Хасан Bpropa, Ђорђа Обрадовнћ. Маљго и Другови, Синовп Р. Шаина. Салпхага Демировпћ. др. Д. Прицв, Младен Ми 'тпновић u Илија Масора; no Днн. 80.— : гг. Душан Тамин џпћ и Шишпћ; no Дин. 70.— : потпуковиик Јовановић и Али ja Куртовпћ; no Дин. 60.— : r. Хусеин еф. Шева; no Дип 50.— : rr. Дон Маријан Келава, Салих еф. Удовичић, Ибра хим еф. Лемеш, Љ убо Оборина, Богдан Харишпк, Бећо Бије дпћ, Владо Гвозденовпћ, Мујо Рпзванбеговић, Марко Бејат Рашпд Фплиповић. ТЈорђе Петровић Његош, мајор Ш упут Учитељско друштво. Сабит Милавић, директор Захрадиик Лазар Копдић, Хафиз еф. Пузић млађи, Н. Бернарди, др Хлубна, Соколска жупа, Синови Р. Банића, др. Мијушковић Василије Салатић, геперал Силвнје, генерал Миловановвћ Ибрахим Беклнја. Мплан Куртовпћ н Шаћпр Муратовић; no Дин. 40.— : rr. Смајил еф. Дадић. Фратњо Вогнар. BeH4nh др. Бубпћ. Н. Н.. Р. Рафајловпћ. др. Божнћ. гђа Зејна Мујик: no Дин. 30.— : гг. Дервиш Казазпћ, X. М. Бсхлиловпћ, Мате Римац, инж. Ружичка. Салко Назечић, Жарко Шантић. Љ убо Вукмировић, Иорђо Перин, Васко Kopah, ннж. Мусанпћ, Герлих. Н. Н.. гђе Нардели и Милаковнћ; no Дии. 20.— : гг. Мухамед Кокалић, Омер Ђурић, Салнхага Гузпна, Мухамед Муслпбсговић. Рпфат Звонић, С. IDapnh. М. Дрљевић, М. ПоnoBiih, Н. Capah, Н. Балић, Н. Н„ Н. Н., Jonnh. Ибрахнм Јоuuh, Џабић и Марко Hyjnh; no Дип. 10.— : гг. Але еф. Сефић, Суљага Крпо, Р. Хоџић, Омер 'Нурић, Ваиовић, Н. Н., С. Баnnh, Мјасннков, Мехмед Карабег н гђа Ф. Крпо. Укупно je било прилога Дин. 7.730.— (седанмхиљада седамсто и тридесет Днн.). Б. П ри ло зи у р уч н и м радовима; За луку cpehe даропаше: ј а с т у к : гџице А ш ф а Tinicnh, Аиша Ефнца, Зулејка Поновац. Азра Козарнћ, Рпмиза Мујичић, Зарнфа Apnapnh, Čaja Арпаџић. Зарфа Арпаџић, Аиша Ново, Шефпка Арслаnarnh. Рукија Диздарсппћ, Дерва Раљевнћ. Хабиба X. Осмаiiomih. Атпфљ Курт, 'Вулса Bpuuh, Хатиџа Гребо, Адпла Биједић, гђа 0. X. Османовића, ођице Садета Аликалфвћ, Аиша Ефица Рамиза Колудер м и љ е: гђс Шефика Ћатић. Азема �Жепчан, Алија Мујчин, Ахмет Хасић, Михајло Тот, Иван Јосиповић, Марица Параџиковић, Алишан Адемовић, Мехмед Адемовић и Паво Живко. Кукуруз дароваше no кг 400: Браћа Алибеговнћ; no кг 200: Сејфулах Беговић Шемсибег Абдулахефендић, Абдулахбег Поробић, Хусејннбег Јусуфбеговић; no кг 100; Гајић Филиповић, Алага Мујчпн, Атиф Агановић, Браћа Поробић, Мухарем Пујагић, Хусо Делић, Сејфудин Маглајлић, Мујо Омербашић; кг 250: Алија Жепчан; кг 150: Рамо Халиловић; кг 60: Мухарем Одобапхић; no кг 50: Станко Банчевић, Авдага Хаџпдервншевић, Сулејманбег Карабеговпћ, Ахмет Синановић. Ахмет Бабић, Еминбег Хаџихаеановић, Милан Поповић, Ћамил еф. Хавић, Хамза Ибришагић, Сабит Бајрић, Салих Касумовић, Хамза Кадић, Мухамед Хускић, Мустафа Смајловић Салн Мркаљ. Дедо Делић, X. Хасан Пирагић, Мухо Зулфпћ, Мехо Сејдпћ, Смајо Шогоровић Сулејман Поробнћ. Ађул Хоџић-Мехић, Алија Мехнћ, Хусо Емић, Салко Салка новић, Омер Ганпћ, Хусејн Исмајловић, Ређо Хоџић Бегин Мехмед 'Горић; кг 40: Алага Мркоњић; no кг 30: Алија Бун давнца, Ибро Бабнћ, Мустафа Мерџановић, Ибрахим Хоџић В. Прилози у бифеу: Баклаве дароваше: Хасанага ВргоСалнх ХафтбГ.Хаснчпћ, Мустафа аКрамехић; no кг 25: Me ра, Авдага Вољевица, X. Омер еф. Џабић, Ахметага Ефида, хић, Ахмет,Marnih, Хасан Согоровић, Дедо Сејдић, Реџо Спа Омep Хаџиосмановић и Салко Кајтаз; хурмашнде: Мехмед чаднн, Хусо Шабановић. Хасага Дајановић, Назиф Хоџић Гребо, X. М. Бехлиловић и Жарко Шантнћ; ружде: Хусеин еф. Ризвгаћ; бурек: Кајтаз Авдага Мујагин, Хасан еф. Арпа-X7fcan Ахметовпћ,'Сулејмаи Омичевић. Сулејман Омерчевић; џић, Ахмет еф. 'Бикић; торте, колаче и слично: Раде ГЛарић, - кг 22: Хас^к^ашараевић; no кг 20; Бајро Хамзић, Хафиз Мустафа Башић. Мујо Ковачевић Хасан Зукановић, Мустафа инж. Вукчевић. Илија Мосора. Омер ^ф. Алајбеговпћ, Давид Џаферовић. Хамдпја X. Абдић, Хамдага Алијагић, Хплмија Коен, Душан Вајић, Ристо Шапн, Ибрахиз* Љутовдћ, Јово Хоџић. Атиф Хоџпћ Атпф Жепчан, Асим Mamnh, Јунуз Жеп1'редић, Магдалена Маркеш, Xfrtra Мутвица,, Салих еф. Хумо, чаи, Хасан Хавпћ. Ариф Матузанин, Омер Машић, Омер ХаМустафа Џабпћ. ТЈорђо Перић, Наџида‘-Х«1>ић'. Нурија Шаћи]>овић Љубо Шапн, Ђулса Бакамовић, Омер Макејић, X. Mr" вић, Расим Шахбеговпћ, Хнлмо Диздаревић, Хасан МухареБехлиловнћ, Задик Данои, Драшко Ilafiih, ишЈ^Захрадник, мовић. Суљо Хоџић. Мехо Зечевић, Мехо Хускић, Хасо Жи?јман Хускић, Осман Бекрић, Асим Хускић, Осман А. Алајбеговпћ и A. БехлиловиК^ ........, ---------------------------- ipoBith, Салпх Сачировић. Алија Поробић, Хусо СалСвима дароватељпма најсрдачнија. хвала п живели! О дбор. каповић, Ганија Залодић. Карло Киршенблум; кг 15: Муниб Дајановнћ: кг 12: Суљо Јашаревпћ; no кг 10: Сулејман ХоДарована храна за Гајрет у Дервенти и околним čemu J1 џтгћ. Хакија Жепчан. Хусо Мујчин, Хасо Хоџић, Ахмет Хаenh, Паво Матковић. Перо Jvpnh, Омер Спваћ, Омер Хускић, Пшеницу дароваше: no 200 кггРамизбег Беговић, ОмерМујо Ахмић, Осман Величанин. ага Уџварлић; no 100 кг: Јово Ко&ић, општина Дубочад, Му- Мркоњић, гђице: Зејна Омерагић, Дерва Мујић, Дутка Стунац; Фахра Вољевица, Фикрета Бехлиловић, Шефика Шева, Хатнџа Џаби , Зарифа Курт. Хабиба Дероња, Фикрета КурTOBnh и фнрма »Сингер«; т и ш л а ј ф е р : гђице: Хабиба Милавић, Расема Драче, Ема X. Селимовић и гђа X. Капетаноnnha дир. творн. духана; с т о р : гђиде: Хајрија Колаковић и Шемса Кајтаз; п и џ a м у : гђа 0 . Ћишића професора; х аљ и н и ц е : гђице: Зиба Звонић и Дика Муслибеговић; т аб л е т : гђице: Самија Велић, Čaja Арпаџић Самија Фејић, М. Рустановић, Зииета Буљко, Фатима Хадровић, Шефика Овчипа (2 ком.), Хиба Арпаџић (2 ком.), Шефика Кауабег, Хабиба Дероња, гђа М. Дувљака те породица Ч. Милића; к о м б и н е : гђица Н. Хаџића суднје, з а р н ћ е : гђа A. Бехлиловића; м а х р а м у и п а п у ч е гђа A. 'Бикићева; у осталим с т в а р и м а као: сатови, рупци, јастучићи за игле, чевре, ћупица, шољице за каву, флаше вина итд.: гђе: A. Ћшпића, X. Капетановића, М. Алајбеговића, Омера Ћурића, Кајтаз и гђице: Зарифа Агић, Самија Велић, Самија Фејић и гг. Миливоје и Марко Јелачић. хамед Сннаиовић, Бочиковић Перо и-синови, Љубо Мићетановић, Земаљска Банка, Мато Јокпћ, Jofio Новаковић, Аган Спнаповић, X. Бего Мехнћ, Ферхат Капетановић; 150 кг: Браha Шешлије; no 70 кг: Сулејмаибег 'Мулабеговић, Симо Рајчевић; no 50 кг: Смајл еф. Халеповић, Грозда 'Филиповић, Душан Пршатовпћ, Фраљо Патерностер, Bpaia Томљеповић, Ахмет Ахммћ, Аптон Чорлукић. Смајлбег Хађихасановнћ, Едхем Исламовић, Никола Рајковић. Митар Чучуковћ, Мехмедалија Јусуфбеговић, Сулејманбег Поробић, Српска Централна Привр. Банка, Мплан Поповић. Стојаи Орар. Але Хускић. Душан Ковачевић. Иле Јуларпћ, Паво Седлић, Алекса Милнп ковнћ, Марко Пејић. Шефко Муртсзановић, Адјул Хоџић-Ме хић, Алија Мехпћ, Хамдпја IIIahnpoBuh, X. Адем Хоџић, Ху со Емић, Салко Салкановић, Хуссјн Капетановић; 42 кг ј | Урош Рајковић; no 40 кг; Игњат Поповић; 34 кг: Матковић| Антић; 32 кг: Јакоб Матковнћ; 31 кг: Димитрија Николпћ: no 30 кг: Димшо Јоваиовић Јозо Трговчпћ, Мехо Анђуловнћ, Марко Гаур. Пејо Јозпћ, Панто Мплинковић, Суљага Дизда- л pennh; 28 кг: Ђуро Глувак: no 25 кг: Мато Зорпћ, Aro Бегичевнћ, Антић Шимуиовнћ. Иван ПГксс, Мухо Зулфић, Хасага Дајановић, Дедо Сејдпћ; no 22 кг: Петар Гуљевић п Хплмо Мерђановић: 21 кг: Хасо Јашаревпћ; no 20 кг: Назиф Нухнћ, Иемст Bajpnh. Иваи Јозпћ, Стјенап Прашнћ, Мптар Татомир. Ипан Спровипа. Блазк Јозпћ, Лазо Лугоњић, Мухо Лшпноniih; no 19 кг; Јован Глувак и Спмо Гнбаница: 17 кг: Мухо Синаповић; no 15 кг: Петар Беикопић. Псјо Брадара; no 14 иг: Божо Бошљак. Сапко Бенковић; 12 кг: Мустафа ХороскоBiih; no 11 кг: Лазар Гибаница, Лука Перић, Анте Перић; 14 кг: Теофил Гибапида; no 10 кг: Ибрахим Муратовић, Хакија Р Граха дароваше кг 14: Спмо Рајчевић; кг 10: Хамднај Сачировпћ. Кромпнра дароваше кг 100: Симо Рајчевик; кг 14: Мујо Ахмнћ. Брашна дароваше кг 10; -Јовпчић и Барух. У готовом дароваше: Дип. 100.—: Мустафа Халиловић, кадија; no Дпп. 50.— : Авдага Хусејинчехајић, Хасан еф. Прохић, шеф жел. станице. Мулпја Поробгаћ, Дервишага Бакlnnh. Коста Делпћ Марушпћ; Дин. 44.— : Мустафа еф. Тирпћ; no Дпн. 30.— : Стјспан Мичић. Винко Покорни и Светомир Симпћ; no Дпн. 20.— : Хамдн еф. Дрљевић. Смајл Зилпћ, Муахмед Талиревнћ, Рикардо Паппиути. Махо Kapah, Осман Хађић, Мусгафа Хаџић. Уоејр Рамић, Касим Џанановић, Фехим Дедић; no Дин. 5.— : Хасан Плавић. Омер Вошановпћ. Укупцо: 4.299 кг пшенице. 5.024 кг кукуруза, 24 кг граха, 114 кг крумпира. 10 кг брашна и Дин. 684.— у готовом. Вриједном Мјесном одбору и овпм путем топла хвала. a такођер и племенитим дароватељнма. Прилози у нарави у Плевљу: З а побољшаље хране преко рамазана питомцима плеваљског копвнкта даровао je Мјесни одбор no 2 кг меса дневno. a наведони грађаин слиједеће: no бам ав у: Mpmnh Зејнил, Ссјфулах Шећеркадић, Латифа Kopjennh, Алија Чаушевић, Сафет Мушовнћ. Мехмед Чаушевић. Рашид Чаушевић, Кадрија Кадрпбашић. Шернф Бачевнна, Ulahnp Курбеговић, Сабит Bnjpoimh. Ибрахим Карахаеановић. Рпзах Ризамулпћ и Махмут Шсхагић X.; но хурмашице: Ибрахим Биоградлија, Мурат Трхуљ, Абдулах 'Булаховић, Дервиш Шећеркадић (и n i �кисела млијска), Мухпмед Хаџисмајловић, Ћампл Дрида, Абдулах Карахметовнћ и Смаил Музуровић; no кадаиф: Алија Лачевић, Омер Селмановпћ, Ханефија Акбеговић, Авдага Ћпнара. Orana Нешковнћ (ir јабука), Мехмед Каракаш, Ибрахим Мекић, Саит Сурулиз (и хљеб, чорбу и ђувече)); no ружице; Осман Хаџишаћпровић;' no реванију: Осман Ђато, Сулејман Халилбеговић. Добровољни лрилози за Гајрет: Из Сарајева: Госп. Шаћпр Гогалија сакупио je Дин. 44.— ; a дароваше no Дии. 20.— : г. Богољуб Митровић; Дин. 10.— : r. Ибрахнм Буква и. Дин. 10.:— г. Драгутин Хајхнер. Осим тога уновчио je један блок »Цнгле Гајретова Дома« у нзносу од Дин. 100.— Ha сабирни арак сакупише no разшш надлештвима за Гајретову забаву 8. марта о. г. г. Фадил Касумагић Дин. 60.— ; чиновницн царинарнице Дин. 100.— ; г. Расим Кршлак Дин. 1.110.— г. Др. Ибрахим Хаџпомеровић Дин. 110.— ; г. инж. Оалих Цицо Дин. 610.— ; г. Фехим Ђулбеговић Дин. 750.— ; гг. Арнаутовпћ п Нухбеговић Дпн. 1.223.— ; г. Хајрудин Дардаган Дин. 320.— ; r. Азиз Capnh Дик. 214.— ; г. Хамдија Увејс Дин. 370.— . Госп. Салим еф. Муфтнћ, сарајевски муфтија даровао je шегртима Гајретова Шегртског дома у. Сарајеву Дин. 100.— као бајрамски дар. те je управа за тај новац купида халве n поднјелпла питомцима. Сарлјевским питомдпма поклонцла cjf Браћа Арифовпћ из Сарајева 84 кутије<_рахатлокумд, за Бајрам, што им je 'л подијељено. Женска стручна школа сашила je бесплатно за 30 питомпца хаљинпце за Гајретову гишаву 8. Ш . / И овпм путем даровдтаљица топла хвала, a такођер Ha­ ma благодарност и управЈ^Кенске стручне школе на пажњи према Гајрету. 14 И з Т у з л е : Управа конвикта у Тузлп сасупила je за побољшање храпе питомцима преко Рамазана слиједеће прдлоге у новцу и нарави: г. Јлијага Селимовић 72 кг црвеног лука; no Днн. 200.— :. г. Муратбег Јусуфбеговић; no Дин. 100.— : Мујага Куносић и Др. 43ахрија Кадић; no Дпп. 60.— : г. Алија Мехмедбашић; no Дин. 50.— : гг. Кадрага Куносић, Мујага Мухаремагић, Браћа Поњавић, Исметага X . Ефендић и Прва хрватска штедионида; no Дцн. 40.— : г. Ибрахимага Мухаремагнћ; no Дпн. 30.— : МехмедбегчЗапмовић no Дин. -0.— : гг .Абдулах Куносић, Х усеин еф. Селесковић, Јусуфага X. Ефенднћ и Фетахага Демировић. Надал>е су приредили питомци конвикта са Мјесним одбором Гајрета сијело, на којем je сакупљено Дпн. 430.— . Укупло дакле Дин, 1.250.— . Дароватељима топла хвала! Из Прњавора: У срезу прњаворском • сакупл>ана je xjiaHa за Гајрет, a сакупљаше олиједећа rr.; X. Халил еф. Сарајлић, пмам из Лишње Дин. 264.50; Лука Давидовпћ, свештонш; и з Поточана Дип. 62.50; Ку-зман Малниовић, тсжак из Илове Дин. 69.— те Радован Макснмовић, учитељ из обапга 100 кг пшенице. Сакупљачима искрена благодарпост! Из Праче: Ha Гајретовом сијелу у ПЈтчн, i:oje je одржано први дан Бајрама, т. ј. 2. марта, сакупљени су слиједећн добровољни прилози: no Дии. 25.— д аровате : Мухамедага Јахић; no Дин. 15.— : Вејсвл Баручија, М. Чучковић и Вејсил Мулић; no Дии. 10.— : Омерага Хоџић, Мушан Хујдур, Х усо Баручија, Мехо Хота, Мушанбег Ахмедбеговић, Сејдага Баручија, Хухамедага Јахић, Шемсага Каљанац, Шернф еф. Чворугић, Исмет Јахнћ, брахимбег Бабић, Латиф еф. X. Муратовић, Авдија Алајбеговић, учитељ Зуровац; no Дип. 5.— : Мујо Гачанин, Халилага Башић, Хамида Брдарић, 112 Расим Opyh, Мсхо Ахмстбеговић, Хашим Диздарсвић, Авдан Чоло, Захид Хреновица, Алија Борчак, Фсхим Диздаревић, Мушанага Брдарић, Омер Хујдур, Зајко Каљанац, Рашидага Џзпановнћ, Реџо Ђозо, Салко Луња, Хамдија Пашић, Салих еђ. Гога, Мујо Ј1ун>а, Ферхат Ј1ун>а, Хајрудин Кадрушић, Абид Брдарић, Зајко Рамовић, Емин Османовић, Адем Фидахић, Хаоан Фазлић, Г. Лалић, Хамдија Риковић, Страхиња Зуровап, Богдан Дотлић, Алија Кукавица, Захидага Девлић, Зајнмага Каљанац. Фатиме х. Ахмедбеговвић, Сафет X. Муратовић, Вељко Батинић, Бојо Батинић, Мурат Ајановић, нареднкк Дотлић, Фадил еф. Добрача, Мушан Брдарић, Алидага Брдарић, Селим Диздаревић, Адем Локрок, Мујо Гачанин. Мустафа Муминовић, Омер Хоџић, Aro Луња, Асимага Реповић; no Дин. 3.— : Ибро X. Еђендић, Узејир Буре, С. Д., Ф. Д.; no Дин. 2.— : Исмет Прљача, Мухамедбег Хреновица, Коста Тамић, X . Д., Салих Девлић. Ибрахим Хасанефендић; na Дин. 1— : Мехо Хреновица, A. Ц., . Р., С. Б., 0. К., Шаhnp Узуновић и Мухамед Рамовић. И з И л и јаш а; Приликом бајрамских свечаности сакупио je Мјесни одбор Гајрета у Илијашу Дин. 243.— , као бајЈУамски дар Гајрету. Дароватељи су слпједећи: no Дин. 10.— : Назиф Алић, Абдулселам еф. Јелачковпћ, Осман Дурмо, Ибро Хусеин Екић и Фрањо Ајбел; Дин. 20.— : Мијат Кураја; no Дин. 5.— : Ћамил -Адић, Ибро Алпћ, Ибро Чутура, Ћамил Лисак, Алија Дервишевић, Ибро Удовичић, Мурат Хасечић; no Дин. 4.— : Мехо Нумић; no Дин. 3.— : Мушан Хасечић, Осман Хасечић, Пашо Хасечић, Осман Мешетовић; no Дин. 2.— : Ибрахим Хасечић, Ибро Авдукић, Адем Маторуга, Мешан Шабановић, Хасан Хахриман, Адем Хасечић, Емин Маторуга, Мехо Шехић, Алија Хајро, Омер Авдибеговић, И. Авдибеговвић, Абид Тисовина, Селим Ђако, Салко Мешитовић, Алија Брекић, Ибро Мешић, Хашим Назифовић, Алија Машић, Јусуф Алић, Мсхо Маторуга Мујо Маторуга, Ибро Хасечић, Салко Дедић, Ибро Дервишевић, Авдија Дервишевић, Омер Стоморњак, Ибро Талић, Авдо Пушина, Расим Хасечић, Ахмед Пушина, Оуљо Мешетовић, Мујо Сшшра, Мујо Маторуга, Бего Бисић, Авдо Бегић, Рамиз Мујкић, Алија Пињић, Абид Мешетовић, Лукођа, Адем Авдукић, Суљо Хесечић, Мехо Пушина, Салко Маторуга, Тахир Нумић, Мујо Лукођа, Адем Кахриман, Ибрахим Хасечић, Мујо Стоморњак, Хусо Машић и Ибро Мешетовић; no Дин. 1.— : Суљо Авдукић, Хајдар Кахриман, Пашо Билал, Салко Билал и Мујо Кахриман. И з З в о р н и к а : З а томболу на Гајретовој забави у Сарајеву даровао je Мјесни одбор у Зворнику слиједеће ручне радове: 1 малу лјсчију хаљиницу, дјечији везени прслук, везент Краљева и Краљичина сликл, рупчић, јаступ и таблет. Ове радове највише дароваше ученице занатлијске женске школе у Зворнику. И з С ан с ко г М оста: Повјсреник Гајрета госп. Мехмед Алагић у заједници са иовјереницом гђом Камарић сакупио je за томболу на Гајрстовој забави у Сарајеву неколико комада врло лијепнх, укусних ручннх радова, те се и овом приликом најтоплијс захваљујемо како г. Алагићу и повјереници, тако и племепитим дароватељидама. И з П ријепољ а: Приликом овогодишњсг Бајрама Мјесни одбор Гајрста у Пријепол.у сакупљао je од муслиманског женскиња прилогс у чеврама, рупцима и махрамама, те je точ ириликом прикупио: 13 комада чеври, 61 ком. рубаца, 18 ком. махрама, с учкура и 2 ком. платпа у вриједности од Дпн. 1.325.—, којс je ствари иослао Главном одбору за забавну томболу. Сакунљачина и дароватељицама срдачна захвалност! И з Ум о љ а на (срез Коњиц): Приликом клањања намаза у Умољапима еакупио je г. Дерво Аљовић, начелник �опћинс и државии импм г. Мсхмед еф. ВандиФ Дии. i.406.— добровољних прилога за Гајрет, a даровашс слиједсћа гг.: по Дин. 100.— : Дерво Аљовић и Мехмед Баидић; Дин. 50.— : Омер Пиитул; Дин. 40.— : Алија Бандић; no Дин. 30.— : Омер Ибро Милишић и Суљо Фајић; Дин. 25.— : Ибрахим Велић; no Дин. 20.— : Дерво Дркић, Дерво Татаревић, Јусо Милишић, Зејнпл Татсрвић, Зејнил Трешњо, Мујчип Аљовић, Адем Бандић, Омер Ватрић, Мехага Дркић, Салко Хаџимусић, Салих Пинџо; no Дин. 10__ : Ибро Трошњо, алих Дркић, Алија Зећо, Дерво Исмић, Дурак Елезовић, Мухамед Лучкин, Зулфо Аљовић, Дерво Хаџић, Селвер Дркић, Халил Кереш, Адем Кереш, Јусо Чомор, Бајро Лучкии, Ахмет Татаревић, Шабан Лучкин, Ахмст Чајић, Мујо Бапдић, Мсхо Бандић, Сулејман Дувњак, Дсрво Елезовић, Мехо Трешљо, Ариф Чомор, Алија Бандић, Хамид Милишић, Хамид Баидић, Суљо Хољан, Дерво Хољан, Салнх Ватрић, Бего Памук, Суљо Милишић, Суљо Трешн>о,Хамид Памук, Мушан Чомор, Мујо Жилић, Рамо Жилић, Ахмет Џихан, Омер Фатић, Осман Татаревић, Ибрахим еф. Лучкин, Мумин Шушић, Мујо Шушић, Осмон Фатић, Дуран Чомор, Алија Фатић, Омер Гаџо, Illcho Елезовић, Салих Милишић, Халил Дркић, Бсго Ватрцћ, Мехо Лека, Пашан Лека, Омср Жплић, Мухамод Жилић, Алија Палалија, Ариф Аљовић, Алнја Исмић, Бего Ватрић, Муотафа Памук, Ариф Лучкин, Авдија Чомор, Мсхо Чомор, Фејзо Чуказ, Мехо Маслеша, Хамид Џајић, Омер Хсбибовић и Софо Хебибовић: no Дин. 5.— : Хасан Кереш, Хусо Кереш, Мушан Аљовић,/*Мехо Фатић, Суљо Гаџо и Осман Делић^но Дин. 4,-т-: Суљо Милишић и Мехо Гаџо; no Д Л ј. 2.— : Авдо' Фатић, Емин Бандић, Мухсим Бандић, Pa!W Гаџо, Халил Жилић и Шаћир Жилић. Сакупљачима и дароватељима и овим путем нарочита захвалност. И з Л ив н а: Женски Мјесни' одоор Гајрета у Ливну заказао je 21. II. о. г. сије-цо за Гајретове члашгце у цросторкјама пјевачког друштва »Слоге«, на којеме je одржао предавање шер. судија г. Абдулах Ласић у којем je истакао рад n значај Гајрета. Иза сијела чланиц^Су се забављале плесом д игром. Чланиде су закључиле, да накнадно на 23. II. no кућама покупе прплоге и то: гђице Изета Ј^жиф, Аземина Латифић и Биназија Јелић. Поменуте су сакупиле Дин. 380.— , a даровташе слиједеће госпође-гђице; Дин. 20.—: Мелћа Шћета; Дин. 15.— : Неђија Фехимовић; no Дин. 10, —: -Елза Нахмијас, Хабнба Хафнзовић, Н. Далипагић, Хаска Хуоклћ, Пирија Сабахија, Нурка Камбер, Злата Хаћам, Емина Латифић, Зилка Хавала, Зејна Јеребица, Емина Љубунчић, Иза Диздар, Фата Латифић, Ала Никшић, Наза Бркић, Фија Гагић, Пашука Ђенђо, Ђехва Латнфић, Алија Ћефо; Дин. 9.— : Хабиба Милак; no Дии. 5.— : Хатиџа Диздар, Хабиба Хускић, Шухрета Борић, Шећо Пивчић,, Хатиџа Јеребица, Ала ривић и Бинка Једић; no Дин. 4.—: Хетка Латифић, Златка Вребац, Хата Љубунчић, Фата Мумић Хабиба Сеферчехаић, Ђула Маслић и Шемса Фехимовић; no Дин. 3.— : Хабиба Диздар, Рассма Туфекчић, Азиза Хуекић, Наза Фехим; no Дин. 2.— : Залха Мулалић, Зумрута Фирдус, Тахира Латифић, Емина Џепар, Злата Бркић, Фија Ћефо, Паша Гагић, Рехима Мулић, Ђума Дуран, Фатима Хозо, Арифа Ђонлагић, Мелћа 'Бонлагић и Ајиша Смајлагић; no Дии. 1.— : Биназија Вејзагић, Чепка Чато, Бисера Џепар, Ребија Пирагић и Зифа Фехимовић. Добровољ ни прилози из Јабланице Госн. Бећир 3eho, начелник општине сакупио je Днн. 853.— добровољних прилога за Гајрст за вријеме Бајрама од својих општинара и то: no Днн. 50.— : Бећир Зећо и Никола Ђећез; Дин. 30.— : Милан Бјелица Дин. 20__ : Осман Туфек; no Дин. 10.— : Хасан Зеба, Мехо Карић, Мехо Широ, Осман Дедић, Ибро Куловић, Мујо Шишић, Menra Хендић, Мујо Је- рановпћ Ибро Хнидић, Салко Крн.пћ, Рсџо Ивкооић, liehnp Ивковић, Хусо Широ. ЈДабан Халсбић, Behnp Бурић, Хасан Широ, Аган Захнponuh, Ахмет Млетић, А дси Тахпровнћ, БоЈко Ћуппна, Дариика Маннгоднћ, Марко Карачић, Страхиња Михаћ, Ибро Туфек, Хуео Јакуновић, Алија еф. Хипдић, Хасан Kapnh, ТЈорђо Зотовић, Ахмет Осфнћ, Вукашид К. Велимир, Бећир Вабић; Днн. 8.— : Behnp еф. Хнндић; no Дин. б — : Behnp Кеврић и Авдо Mciniih; no Дип. 5.— ; Осман Бехрем, Алија Беговић, Селим 'Велмо, Хусо Салчиновић, ИбраХИМ Шехић,- Авдо Клепо, Салих Cnaxnh, Behnp Халебић, Авдо Ћоснћ, Омер 'Бемо, Салко Бабпћ, X. Хафиз Кенавић, Јусуф Маслеша, Хасан Туфек, Хаеан ескин, Ибрахим Османовнћ, Мехо Кескин, Малан Имамовић, Салих Беговић, Алија Туфек, Реџо Незирић, Ибро Курт, Алија Ђилић, Ахмеа Туфек, Хасан Смајиловић, Хасан Hocnh, Behnp Ћоеић, Реџо Tlocnh, Салих Клепо, Хусо Незирић, Мухамед Вољевнца, Осман Будим, Алија Шукман, Халим Шеховић, Алија Зукић, Хасан Шукман, Захир Палић, Васо Радан, Оеман Cnaxnh, Хасан Шехмћ, Ахмет еф. Халилхоџић и Благоја Mapnh no Дпн. 4.— : Ибро Беговић, Мушан Муратовић, Адем Ћосић, Мушан Зеба, Меуо КулоВић, Омер Шехић и -Адем Халебнћ; no Дип. 3.— : Јусуф >ф. Маловић, Хасан Зебић, Ибро Клепо, Мумин Ћемо и 'Мехо> Ћемо; Дин. 4__ : Халпл Ћосић; no Дин. 2.— : Ибро Маело, БећирД^ејзић, Алија Бехрем, Јусо Jycnh, Салко о&ић, UlaOaii 'Rocnh, Салко Спахић-Мујичић, Хасаи Ћосић, Авдо Minioinih, Мехо Чилнћ Авдо Беговић, Оалко Benih, Омер Маловић, Осман Кеекин, Салко Омеровић, Смајил Хиндић. Јусуф Зебић, Мухарем Карахоџић, Мујо Клепо, Осман Клепо, Суљо Халебић, Авдо Летука, Мерђан Јусуфовић, Авдо Муратовић, Омер Спахић, Халил Имамовић, Мумин Гусић, Ибро Кеврић, Салко Кеврић, Омер Муртаовић II., Јусуф Незирић, Алија Халебић, Ахмст Маслеша, Мујо Ћемо, Јун уз Бурић, Смајо Члјкан, Јусуф Летука, Јусо Амановић, Аган Tlocnh, Мехо Незирић, Behnp Јусуповић, Мустафа Маловић, Хасан Бабић, Салко Длакић, Behnp Масло, Ахмет Беговић, Ибро Масло, Касим Незирпћ, Меша Беговнћ, Behnp Алпћ, Мехо Шехић и Мумин Кречунић; Дин. 1.— : Салко Шехић; Дин. Ћамил Крвавац. Сакупљачу и дароватељима наша топла хвала! Добровољ ни прилози из Ф атн и це (срез Билећа) Ha бајрамском сијелу у вечер сакупио je повјереник Гајрета г. Тале Зилнћ Днн. 152.— добровољних прнлога, a дароваше гг. По Днн. 20.— : Ариф еф. Хајдаровић ; no Дин. 15.— : Хајдар Бајрамовић, Џемил Капетановић; Дии. 11.— : Мурат Перван; no Дин. 5.— : Ферхат Зилић, Смаил Зилнћ, Зејнил Бајрамовић, Авдо B e h o B n h , Ибро Бајрамовић, Џафер Овчина, Хасан Бајрамовић, Ћамил Перван, Мехо Перван, Омер Хоџић, Хашим Зелентуровић и Хаџо Бећовић, a остало no 1. дииар. П ри лози и з Гл авати чева (Коњ иц) Приликом клањава Бајрам-намаза у џамији у Главатичеву сакупилн су за Гајрет Ћемал Прохић, трговац, Хусо Чишо и Халил Кашић, тежаци, износ од 173 динара. — Хвали n живили! П рилози и з П ареовића (О строж ац) Приликом клањања Бајрама сакупио je г. Ибрахим Ковачевић, имаи из Пареовића, Дин. 181.— за Гајрет. П ри лози и з У р о ш е в ц а (Б а б у ш ) Повјереник Гајрета г. Мејаз Вејспловић пз општине Бабуш, ср. Неродимски, сакупно je за Гајрет Дпн. 142.— прилога, a дароваше; no Дин. 20.— : Јашар Вејсиловић; no Дин. 10.— : Черкли Реџеповић, Хасан Чекиновић, Реџеп Муслиовић, Селман Вејсиловић, a оотатак остали дароватељн. 113 �П рилози из ОзренЗ Ha првп даи Бајрама сакупно je код џамнје у Ракоnoj Нозп сскретпр одбора г. Ђпмпл Ћехпћ Дин. 252.— прилога за Гајрет. Р азн и добровољии прилоаи Посљедњпх дана приспјеше Гајрету слиједећи прилози; Повјеренпк Гајрета пз Устпколпне дозначио je Дин. 270.— Садик Садпковнћ, нар. љекар из Љубушког Дин. 115.— МЈеснн одбор Гајрета у Бугојну од сакупљене хране Дин. 1.300.— Ф. Куртовпћ из Бјелнмића (Кољпц) Дин. 305.— Грађани из Острожца Дин. 378.50 Мјесни одбор Гајрета у Жепчу Дпн. 75,— hu Мјесни одбор Гајрета у Шамцу Дизн. 12.— Г. Јакубег Фплиповић сакупио на сабирни арак у опћпграда Сарајева за забаву Гл. Одбора Дин. 850.— Остале Гајретове вијести Вијести из Тузле Женски Мјесни одбор у Тузли извјешћује да je гђица Вида Чубриловић, на пролазу кроз Тузлу одржала на 27. П. о. г. врло успјело предавање о просвјећиваљу жене у просторијама женске стручне школе. Гђицу Чубриловић поздравила je гђа Раифа Ножић, Taj­ nim a женског одбора. Предаваље je било заказано cauo за жен скнње, те je било многобројро цосјећено од стране жена без разлике вјере. У предавању je нарочито истакла потребу домаћинскпх школа у којима се жена спрема за сав посао, потребан свакој домаћици, a no потреби спромашнији свијет може лакше доћи до зараде. Ha апел гђице Чубриловнћ да се присутне удисују у домаћинске школе, побуђен je већи интерес међу женама, те их се до сада јавио^знатан број за домаћинске гаколе. Публика je помно саслугаала предавање гђице Чубриловнћ, те je no завршетку побрала буран аплауз. И овим уптем Женски одбор у Тузли најтоплије се захваљује гђици Чубриловић на одржаном предавању. најскорпје вријеме сазватП скуПштпну чланова и основатп Мјеспи одбор. Надаље повјереннк жвво радн на отворсн>у домаћипске школе у селу Шаторовнћнма, na се нада да he иста наскоро отпочсти са радом. Оспм тога ради na ширсњу идеје о задругарству, na je у тој корисној идејп доста уснио и већ до сада уписпо у задругу преко 80 тежака. В и јес ти из Љ уб и је (срез приједорски) Поставл.енн повјереник у Љубији г. Наил Башић почео je са уписпваљем чланова, те их je досада упнсао 41. Љубија je мало село, na je почетак тежак, али се попјереник нада, ако Бог да, да he се број чланова иовећатн. З а томболу je добпо Дпн. 400.— , јер je днсвно играло највпшс 15—18 карата, a почео je са играњем тек 10. дан Рамазана. Надал.с je сакуппо Дин. 120.— добровољних прилога и то први дан Бајраиа. Поздравне депеше П пздравне депеш е п ре тсје дн и ку Главног Одбора Гајрета Б а њ ал у н а: Гајретови раденицп и пријатељи читаве врбаске бановинс окупљени при Гајретовој велнкој забави и манифестацији у центру баповине, у Бањој Луци, поздрављају „»•војГлавип одбор п љсговог уваженог претсједника манифестујући своЈу љубав, оданост и захвалност Гајрету. — Претсједник инж. Салихагић. К упр е с: МуСлимапска Кираетхана у Купресу на главној годишњој скупштинн закључила je и прешла са читавом имовином и правилима у Мјссни одбор Гајрета у Купресу, и поздравља Ва«. — З а Мјесни одбор Гајрета претсједник; Сакиб Манџука. Вл а се н и ца: Приликом оснивања Гајретова одбора у Власеинци и претварања Муслимапске читаонице у Гадретову читаоиицу поздрављамо Вас, нашег претсједннка, националног борца и културног радннка, који je уложио све своје силе д а се муслимански свијет национално, економски и културно подигне, те Bau клпчемо: Живили. — Претсједннк Фаик Куртагић, инж. агрономије. Ви јести и з Јање П о здр авн е депеш е п ре тс је д н и ку Гл. Одбора и Гл. Одбору Тешко материјално стање муслимана у Јањи много je осјетио и Гајрет. Сва настојања поједпнпца д а се обнови рад за Гајрет остала су до недавно скоро незапажена, na je тек сада успјело г. Осману Грухоњићу, учптељу, да загрије неке чланове читаонице за Гајрет, те je до сада уписао 26 чланова за Гајрет a ради и на оснутку Мјесног одбора. К л a д a њ: Мјесни одбор са члановима и пријатељима 1’ајрета у Кладњу са своје забаве на 3. III. срдачно поздрављају свога вриједног предсједника, желећи му дуг живот na дику и понос свих нас. — Одбор. Читаоница Гајрет (бивша Југосл. Мусл. Читаоница) приредила je бајрамску забаву, од чијег прихода no споразуму једна трећина одређена je за Гајрет, која у obou случају износи Дин. 500.— . Уз припомоћ бијељинског одбора сакупл>ено je у Јањи око 20 центи кукуруза, који h e се ових дана уновчити и приход дозначити Главном Одбору. Вијести из Осове Повјереник Гајрета г. Абдулах Мулић, учитељ, прикупио je до сада преко 100 чланова за друштво, na намјерава у П р и ј е п о љ е : Чланови Гајрета окупљени у великом броју са прве Гајретове забаве сматрају за дужност да поздраве Главни одбор уверавајући Вас да je са овим Гајретовом напретку у нашсм срезу ударен јак темељ. — Одбор. Из се кре тар и ја та д р уш тв а Гајрет. Претсједник Главног одбора Гајрета госп. Др. Хасанбеговић добио je приликом прошлих бајрамских празника честитки од мпогобројних пријатеља и Гајретових радепнка. Немогавпш се сваком поједипои посебно захвалнти, овим нутем изражава свим тим пријатељима и Гајретовим раденицима најтоплију захвалност. Члан Гајрета свјестан je члан своје заједнице 114 �Čestitke PresvijetlomReis- ul-ulemi g. Čauševiću povodom imenovanja U uvodnom član ku ovo ga broja koji go v o ri o značenju im enovanja g. Č a u šcvića za P re svijc llo ga R cis-ul-iilem u K r a ­ ljevine Jugoslavije, napom en u li sm o da je to im enovanje iza­ zvalo ve lik o oduševljenje ko d sv ih m u slim a n a širo m eele K r a ­ ljevine i da je pozdravljeno sa hiljadam a čestitki. Ovdje po­ činjem o d onositi te čestitke u njihovom d oslovnom tekstu. To činimo, u prvom redu, ra d i toga da se očuva u cjelini izljev narodne blagodarnosti što je Njegovo V e ličanstvo K ra lj u rje­ šavanju ovoga najvažnijega pitanja islam ske vjere u o vim k r a ­ jevim a b io najsrećnije ruke, i zatim, stoga što g. Čauševića vežu sa Gajretom obostrane davno i tople simpatije. Gajret je uvjeren da će P ro svije tli R cis-iil-u lcm a i dalje gledati na rad Gajreta onako ka o i dosada i da će m u poklanjati svoju punu naklonost. P rv e t ri depeše su one kojim a se Prosvije tli g. R eis-ululem a zahvalio Njegovom V e liča nstvu Kralju^ Pred sjed n iku K rn lje v sk e V la d e i gospodinu M in istru Pravde. Njegovom V e lič a nstv u K ra lju Ju go sla vije A le k sa n d ru I. Beograd. Najtoplije zahvaljujem na V e lik o m Povjerenju iskazanom u m o m im enovanju R eis-U i-U le m o m Is la m sk e V je rsk e zajednice u Kralje vini. Nnstojaću da Isla m sku - V je rsk a zajednica ko ju po Z a ­ k o n u predstavljam i koja je po vjerskim p ro p isim a dužna po­ štivati sv og a V la d a ra steče jasne dokaze b plem enitim i dobrim nam jeram a V a še g Veličanstvu. U zdajući se u Sv evišnjeg A la h a i pomoć V a še g V e li­ čanstva i K ra lje vsk e V la d e p rim am to zvanje koje je skopi sa v e lik im i teškim zadatcima. R E I S - U L - U L E M A Č A U š E V IĆ . G o sp o din u Ž ivkoviću, M inistru Predsjedniku, Beograd Kos. D u b ic a Č estitam o V a m v iso k i i zasluženi položaj Reis-ul-ulem e K ra lje vin e Jugoslavije. Ž iv ili. Fo rta O sm an, še ria tski sudija J a k ić Ka sim , sudija Š e rić Ka sim , veterinar C erić A b du lahb e g, ekonom C e rić Om erbeg, trgovac D r. K a d ić M ustafa, lek ar L e lić Se vtić P ezić Š e rić Rifat Sa lih , grad ona če ln ik M ustafa, gru n to v n ič ar H a san Avtovac Is p re d m u slim a n a A vto vc a najsrdačnije čestitamo v iso k i položaj za d obro cijelog m u slim a n sk o g naroda. D ža m ijsk i odbor. Bos. K r u p a K a o V a š isk re n i prijatelj najsrdačnije V a m čestitam V a še v iso k o od likovanje i poverenje koje ste d o b ili sa najvećeg niesta želeći V a m ujedno da provedete sretno nastupajuće mub a rek dane. M eh m ed \ Mesić. U sh iće n i v a š im postavljanjem za vje rsk o g v o đ u i p re d ­ sta vn ika M u slim a n a cijele naše K ra lje vin e že lim o V a m d obar uspjeh u V a še m teškom ra d u i najsrdačnije čestitamo. A h m e d Redžebe^ić, tajnik H a sa n Sm ajlović, m u d e ris ša b a n Hodšić, m uderis. Novi Postavljanjem V a s n a položaj isla m sk o g p oglavice Ju g o ­ Najsrdačnije zahvaljujem na V a še m isk re n o m ra d u o m o m im enovanju R eis-U l-U le m o m Isla m sk e V je rsk e Zajednice u K ra lje vin i. G o jim čvrstu nadu da će m e K n a ljev ska V la d a slavije srd a čno te b rik č in im o u je dn o i litre Bajram . M. se la m za va k u fsk o povjerenstvo: H . Kapetanović. potpom agati u m om ra d u za ugled D rž a ve i dobro Isla m sko V je rsk e Zajednice. U to im e pozdravljam V a s kao najvišeg B a n ja L u k a su rad n ik a Njegova V e ličanstva za d obro D rža ve i naroda. R E I S - U L - U L E M A • Č A U Š E V IĆ . Is k re n o se veseleći n ajsrdačnije čestitam v iso k o povje­ renje Njegova V e lič a n stv a K ra lja ko ji V a šim im enovanjem po­ ga đ a raspoloženje o g ro m n e većin e ligencije. m u slim an a, n aročito inte­ G o sp o din u D o k to ru Srškić u, M in istru Pravde, Beograd. Najsrdačnije zahvaljujem na V a šo j depeši s kojom m i javljate da je Njegovo V e ličanstvo blagoizvolilo potpisati u kaz o m om im enovanju R eis-U l-U le m o m Is la m sk e V je rsk e Z a ­ jednice u K ra lje v in i Ju go sla viji ka o i na V a šo j čestitci i l i ­ jepim željama čije će ostvarenje o visiti i o V a šo j daljnjoj na­ klo n o sti prem a meni. Su lja ga Salihagić. T u zla O du ševlje n u ka z o m N je go vo g V e lič a n stv a sa ko jim V a s je p o sta vio za V r h o v n o g vje rsk o g p o glavic u M u slim a n a K r a ­ lje vine Ju g o sla v ije hitam da V a m izrazim moje najtoplije če­ stitke sa željom d a V a s Sv em o guć i um urom . R E IS - U L -U L E M A Č A U Š E V IĆ . p o d a ri d u g im i srećnim M a h su s se lam : L utfo Sijerčić, grad o n a če ln ik i trgovac Ze nica M u slim a n e grad a i sreza zeničkog zahvatio je v a l sreće i veselja je r se časte za v iso k o im enovanje položiti isk re n e čestitke p re d lice V a še presvijetlo, gosp od ine Č auševiću, i mole G račan ica Svem o guće ga da V a s p o zivi m n o go go d in a za d iku, p o no s i sp a s s v ih m u slim an a širo m ljubljene n am otadžbine. Z a v a k u fsk o povjerenstvo: Se rd a re vić A b d u la h i Z u k ić F u a d izvolite p rim iti n a še srdačne čestitke. Ž iv io ! P rig o d o m isk a z a n o g p re v išn je g povjerenja ko d V a še g zaslu žen o g im e n ov a nja vje rskim p o glavic o m sv ih M uslim ana Im a m i m atičari: F a z lić D julem an, G račanica; O m eragić V iše g ra d V ije st V a š e g im enovanja vjerskim po glavico m m uslim ana Id ris , B rije sn ic a ; B a b ić Sulejm an, Kloko tn ica ; B a š ić Ib ra h im , Sjen in a; Deve šić M ehm ed, L u k a v ic a ; F azlić Hazim , m ile n am K ra lje vin e prim ljena je ovdje sa najvećom radošću pa V a m u to im e srd a čno teb rik čin im sa željom da V a s ovo M a le šić ; D izd a re v ić A b du lah, Soko l; M u š ić H u se in , D o b oro vci; V ik a lo zasluženo dostojanstvo pun o go d in a k it ilo bude. H adž: H a lilo v ić K a d ija Sm a il, S ln d n a ; bunović. F e rizov ić Omer, Ba- 115 �GradaČuć S a ve lik im K re še v o veseljem čestitam n o vo v iso k o im e n ov a nje.. ^ Živio. Č estita ve lik i položaj lju bi svetu desnicu. D a u t /Karam ehm edović, M uftić. Zagre b N ajsrdačnije čestita B a jra m k a o i im e n ovanje za č in o v n ik vr­ h o vn o g v je rsk o g p oglavicu. O da ni V a m G alovac. Avtovac O duševljeni V a š im postavljanjem n a v e lik i položaj za d obro m u slim a n sk o g n a ro d a najsrdačnije čestitam o želeći i suda. O m e r M ahić, F e ta h Kru p ić . V iso k o Im e n o va n je v je rs k im gla va ro m m u slim an a čestitam. M u lo Kazić. moleći se B o g u za V a š dugti život i zdravlje. B o s. K r u p a M je sn i o d bo r Gajreta. V a š e zaslu žen o i dostojno postavljanje n a v iso k i položaj Gradačac S a najvećim zadovoljstvom V a m čestitam o p o n o vn o im e * čestita novanje za R e isa u K ra lje v in i Jugoslaviji. Im a m i : Z e n ic a Im a m a t Bos. K ru p a . Topčagić, Dajić, Dž-inl-ođž'ić. Sk o plje M n o g o o b ra d o va n za V a še zaslu žen o p o stavljanje če­ stitam V a m n o v i položaj v e rsk o g p o gla va ra K ra lje v in e J u g o ­ slavije. B e ć ir E m in industrijalrm . Skoplje D a ju ći izraza našoj ra d o sti što se isla m s k a zajednica u našoj K ra lje v in i može p odičiti d a je d o b ila za s v o g v e rsk o g p o glavic u lice V a š ih sp o so b no sti i k u ltu re n ita m o d a V a m če­ stitam o n a toj novoj časti i m o lim o Svevišn je g A la h a d a V a s p o živi za do bro b it n a še zajednice,' n a še g lju b lje n o g K r alja i Otadžbine. F e v z i H a m zić, a d v o k a t i/ k m e t opšt. . ,\yist*fa ćatović, d ire k to r banke. Željno čekano im enovanje V a š e za v e rsk o g p o g la v ic u do­ čekasm o pa srd a čno kliče m o da ž iv i n o v i v e r s k i p o g la v ic a na d ik u i p onos Ju g o slo v e n s k ih .M uslim ana i m ile Ju go sla vije . M u s llih a n i N ik š ič k i p o drž. im a m u O d src a čestitam o zasluženo im enovanje kliču ć i da V a s A lla h m n o go g o d in a p o živi n a d ik u i p ono s sv iju nas. D u la g a Zu kić , Sa l.h Zadić, M ujaga Karah asan o vić. L iv h o {fa ša želja i o ček iva nje isp u n ila se V a š im im enovanjem za v rh o v n o g R e is-u l-u le m u ovom zgodom izvolite p rim iti naj­ srd a č nije čestitke. M ustafa E ju b Latifić. K re še v o P o tp isa n i čestitaju V a šo j p resvijetlosti sretne b ajram ske p ra z n ik e B a jra m m u b a re k o lsu m da V a s S v e v išn ji p o živi m nogo go d in a. A s il Cizm ić, Ib ra h im Bejtić, Sk o p lja k lb ra h im , L is o v a c Sulejm an. Z e n ic a N ikšie H a m id u še ria tsk o g Bos. K r u p a Č estitam o na še m d ičn o m K r a j iš n ik u n a viso k o j pažnji n a še g v e lik o g K r a lja da ste p ostavljeni za v rh o v n o g g la va ra isla m s k e zajednice n e k a V a s svem o gući A la h zd ravljem nadari. U Č la n o v i sa v eza i b o le sn ičk e b lagajne zva n ičn ika d ržavn ih u re d a za B o s n u i H e rc e g o v in u V a m a naše m v jerskom p oglavic i čestitam o v iso k o im e n ov a nje i že lim o V a m sre ću i zdravlje n a d ik u i p o n o s sv ij u nas. Is la m b e g o v ić Edh e m , O sm a n a g ić A h m ed, O m e ragić H am dija, Baiać Ju su f, K u rt o v ić u Bos. K r u p a S a zn a v ši za V a š e v iso k o i zaslu žen o im e n ov a nje k a o p o ­ glavice isla m sk e zajednice K ra lje v in e J u g o sla v ije in i k a o s in o v i ponosne K ra jin e p o no sn i sm o i ve se li dp ta k v o m esto zauzim ate K u p r e š a k M u h are m , H re lja Ah m e d , T e rz ić šu k r u j a , K afeđ ić E m in . Bos. K r u p a V i kao k ra j išk i s in te u istin s k o m o d uševlje n ju i ve se lju če­ stitajući V a m n a ta ko viso k o m o d lik o v a n ju i p o v e re n ju a koje R a d u ju ć i se V a še m zaslu žen om i dostojnom postavljanju za R e is-u l-u le m u cijele n a še K ra lje v in e Ju go sla vije čestitamo i o d B o g a iščem O d a V a s p o živi jo š m n o g o g o d in a n a d ik u i V a m je sa najvećeg m esta od n a še ga lju blje no g K r a lja A l e k ­ san d ra I. u kazan o i p overe n o p o zd ra vlja m o V a s sa željom da p o n o s n a s K r a j iš n ik a i cijelog ju g o sla ve n sk o g islam ijeta blag o d a rim o N je go vo m V e lič a n s tv u K r a lju ra d i o vo ga akta visok e V a m S v e v iš n ji B o g p o d a ri d u g živo t i da n a ša bra ća M u s lim a n i a naročito K ra jiš n ic i b u d u p o n o sn i što je ta ko v iso k o o d lik o ­ vanje zadesilo čoveka koji g a i zaslužuje. u v iđ a v n o s ti. Ž ivio . B ra ć a A la g a Pašaliić i sin o vi, F e jzu lah C avkić, D i d O sm an, A z iz Hulkić. M a h m u i P etrović. Ezić, H a d ži A v d o A lagić, H a fiz M u ­ stafa H asan ović, A h m e d Pašalić. Fojn ica O du ševlje n i V a š im im e n o v a n je m u z srd a č n u čestitku m olim o d ra go g B o g a da V a s jo š p u n o g o d in a u zd ra vlju i za­ dovoljstvu cdrži. M usta jb ego vić , še rija tsk i sudija Sa lih a g ić D e rv iš, im a m matičar. Z e n ic a V i s o k o im e n ov a nje n a m je n a d a u b olju bud u ćn ost isla m ­ sk o g m ille ta i ž e lim o V a m m n o go sreće i o d srca kliče m o da V a s B o g m n o g o g o d in a p o živi. Is p re d im am a i m u slim a n a sreza Prijepolje M no g o ra d o sti i sreće sa n ajve ć im p oštovanjem čestitam o V a m n o vo im e n ova nje koje V a m je dato sa n a jv iše g m esta i želim o V a m sv a k i u sp e h n a sre ću i n a p re d a k s v ih M u s lim a n a Kralje vine J u g o sla v ije d a B o g p o živi Nj. V . K r a lja A le k sa n d r a I. i K ra lje v sk u V l a d u i P etra Z iv k o v ić a u to im e d a V a s d ra g i A la h d u go i d u g o p o živi u im e građ an stva. B e ć ir H . H a sa n ović. Im a m o v ić ze ničkog: R a šid , C e rim o v ić Omer, Sp a h ić O sm an. P rijep o lje D ru št v o G ajret p u n o ra d o sti i sreće sa ve šću V a š e g im e ­ n o va n ja za v rh o v n o g p o gla vic u M u s lim a n a ćele n a še m ile Ju ­ g o sla vije čestita V a m n o v i p oložaj sa p u n im u ve ren je m da ćete Is la m u d o p rin e ti m n o go k o ris ti i sreće. (Nastaviće se). Predsednik: Omer Bašović. �M ed. U niv. Dr. SVAKI MUSLIMAN -тева da kupujs lir a SAMO G A JR E T O V sp e c ija lista zu b n i lije čn ik Sarajevo, Jeftanovića ulica br. 1 Ordinira s v a k i m d a n o m od 9— 12 sati prije podne i od 2— 6 sati poslije podne ■м C IG A R P A P IR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „ G a jre t" 00OOOOOOO©OOOOOOOOOOOOOOOOOOOQO0OOOOOO0 0 Narudžbe: Papirnica Tvornica cigarpapira S. D. ALKALAJ, Sarajevo Hamdija Kopčić može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu Sarajevo, Strosmajercva — Telefon 619 «■ j preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala išujte u „GAIRETU” 0OOOOOOOOOOOOOGOOGOOO M ilu штампариза : ИЗРАђУЈЕ НАЈБОЉЕ CBE ШТАМПАРСИЕ ПОСЛОВЕ УЗ КУЛДНТНЕ ЦИЈЕНЕ ' С Л АГАЂ М С Т Р О ЈЕВ И СТЕРЕОТНПИЈА ротацизни CTPcj cimkogisafija: IZRAĐUJE KLIŠEJE U JEDNOJ I VIŠE BOJA JEDINA NA JUGU NAŠE KRALJEVINE knjigovežnica: ^ POVEZUJE KNJIGE 00 �Banka Gajret d. d„ Sarajevo Akcijski kapital Din 40,000.000'- Rezerve Din 2,000.000'B a n k a se b a v i s v im u b a n k o v n u s t r u k u s p a d a ju ć im p o slo v im a . O v la š t e n a je ^a .tr§ ® y ®.a v a lu t a m a i d e v iz a m a . Z a v o d je t a k o đ e r i p u p il a m o sig u ra n . O sn iv a , o rg a n iz u j e i r u k o v o d i k re d it n e i p r iv r e d n e u sta n o v e . O s n i v a i p o d u p ir e r a z n e k u lt u r n e i h u m a n it a r n e u st a n o v e , a.n|®1 Od čiste dobiti daje 6% Kulturnom i Prosvjetnom društvu „ G a j r e t ” . • ” * S v e d o z n a k e u d o m o v in i i i n o s t r a n s t v u o b a v lj a B a n k a G a jr e t n a j b r ž e i n a jk u la n t n ije . U lo š k e u k a m a ć u je n a j p o v o lj n ij e i is p la ć u j e ist e u s v a k o d o b a l!lllllllllllll!IIIIIIIIIIIIIIinU!lllllllllllllllllllllll;illlllllll!ll|||||||||:il||||||||t|||||||||||i|||||| Bosansisa Industrijalna i j Dr. Omer Bahtijarević Trpala Вапћа d. tf. Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 Potpuno uplaćena'dionička glavnica I D in 20,000.000-- _ t, Rezervni fond N * I dugogodišnji liječnik Drž. I Bolnice, operater i spe- | cijalista za operativne bo­ lesti, asistent chirurškog odelenja Državne Bolnice r D in t 7,500-000Prima u lo š k e na štednju, vrši doznake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a jp o v o ljn ije uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća Ordinira od 1 -3 [ p o s lije p odne Interurban te le fo n i broj 605, 865 i 555 Filijale: , u Aleksandrovoj ulici br. 45 Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split | Д ПГП 1 I.LH3L-4 Л- И 1 I ir г х з о 1 p J I Hi i* • ........................................................ i.................................. općine grada Sarajeva н Temeljna glavnica 40.000.000'- Dinara :: 1} Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172 Ja Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju Z A L A G A O N IC U koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. 1 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/4f6abf5110308b7a7e27cb3cf9004a1e.pdf 8b0b7bd39ea6a2e752bc92a02d758e31 PDF Text Text ЛИСГ Х Ш Т Л .4Ш1ТВЛ SA KVATVPNC И ШН6МСКЛ TTC4H3Ali>t MVUMMAMA С А Д Р Ж A Ј: Хасиб-бег Имамовик: Муслиманн, Гајрет и Држ ава Инж. Суљага Салихагик: 0 Гајрету и раду за Гајрет ! • i i. I , C.: T. Г. Масарик К Њ И Ж Е В Н И П РИ Л О Г Хамза Х ум о: Руб&лје X . Кикић: Бећарова родица ЈаЈЦХ- У Лвтовцу, у Гацку, у Челићу, у Гра чаници, у .Козарцу, у Власеници, у Чапљини Забава у корист културних друштава у Срп Шпоиници. Ж енски мевлуд у Требињу, Мсв луд Женског одбора Гајрета у Стоцу. Гајретов- муцлудп-шерпф у Пријепољу, Бајрамско сијело у Тузли, Женско Гајретово сијело у Прњавору. Рад на проширењу Гајретова организације: Осннвањс Гајретова одбора у Лукавици, Новоосновани жепски мјеспн одбор Гајрета у Дервенти, Осиивање мјесног одбора у МодјЈичу, Попуна мјесног одбора у Купресу, Нокљижевни конкурс »Јадранске страже« _ ви повјереници Гајрета: у Рожају, у БјелиПОПУЛАРНА СТРАНА мићу, у Подгорици, у Матејићу, у СребреХајрудин Ђурић: Соколство Meby иама. нику. Хамдија Мулик: Ж ивите у миру и љубави. — Гајретови течајеви за неписмене: Гајретов Кратак историски преглед наше отаџбине. — аналфабегски течај у Тур. Јањарима, у СреШ укр ија Панџо: Прст судбине. — Севдалннбренику, Три аналфабетска течаја у Гор. ке: Нешто ми се бунар вода мухи, Три сам ^ Рахићу. дана, Љ уб у кара, Бејтуране. Тихо вјетар, ПоНови добротвори и утемаљачи: Даљњн дне учи, Moj дилбере. — Мудре ријечи. — . добротвори и утемељачи у Озрену, у Козарцу, Крајници. У ш инут коњ. у Тузлн, у Сјеници, у Бужнму, у Котор ВаПРИВРЕД А рошу, у Сарајеву, у Власеницн, у Требињу, Инж. Шериф Бубић: Предавања о задругарУ Прнједору. ству за сеоску омладину Добровољни прилози у корист Гајрвта: Х а и и д Диздар: Кршина ступа Биљешке: Нови гип народне омладине, Трећи ВЕЛ И К Е ГАЈРЕТОВЕ У БАЊ ОЈ Л УЦИ М АНИФ ЕСТАЦ ИЈЕ ГАЈРЕТОВ ГЛ АСНИ К Прнлог г. М. Маунића, Добровољн1Г прилози из Чапљине, из Љубушког, из Бос. Отоке, из Брчког, из Сјенице, из Котор Вароша, из Пријеиоља, из Зенице, Разни доброћољни прилози. Остала Гајретове вијести; Пред подизањем споиеника арадским мучепицима, Продаја Гајретова цигарпапира, Убирање и дозначивање новца Главном одбору, Објављиваље друштвених акција н приредаба. Окружницв Главног одбора, »Гајретов дан«, Вндно ношење Гајретових значака, Поздравна депнша претсједнику Гајрета, Исправак, Пресвлио на ахирет. — Илустрације. Гајретове приредбе: Велика Гајретова забава у Бијељинн, Гајретова забава у Бос. Петровцу, у Кључу, у Варешу, у Брчком, у Честитне Пресвијетлом Рвис-ул-Улами, r. ЧаушевиНу, ловодом именовања. Величанствена Гајретова забава, Манифестацијв Гајретових радника Врбаске бановине, Приспеле поздравне 1депеше, Реферат г. Наима Ћејвана; »Просвјетне прилике међу муслиманима Врбаске бановине«, Реферат г. Узеира Бисвра: »Гајретова улога око унапређења пољопривреде«, Реферат г. Баћира Галијашевика: »Земљорадничко задругарство и муслимани«, Посјета делегата г. Бану, Резолуција делегата мјесних одбора и повјереннка Гајрета Врбаске бановине. САРАЈЕВО 1930. 1. APRIL Уређу|е: Х а м з а Х у м о • t* БРОЈ 7. �OSlašulfe u listu »GAJRET« »Gajret« je najrašireniji ćasopis medu muslimanima i svakim danom diže se broj njegovih preplatnika, na­ ročito otkako je povećao svoje gra­ divo. I u buduće, »Gajret« će nastojati da zadovolji što širi krug svojih ргеplatnika i da prodre i u najzabitnija mjesta. I« ovih razloga, bilo bi u in­ teresu naših trgovaca da oglašavanje svojih firmi vrše preko »Gajreta«, a tim ujedno vršili bi i svoju patriotski! i humanu dužnost. Radnici i prijatelji Gajreta treba da porade u svojoj sredini kako bi trgo­ vine i preduzeća iz njihovih mjesta oglašavali u listu »Gajret«. Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друштва sa културво н економско подизање муслимана, взлазв 1. в 16. сваког месеца, a цена му ]е sa вашу Отаџбину 100 динара на годину, a sa све остале земље преко гранвце 200 двнара. Hana добввају лвст у пола цеве код Главвог Одбора влв вод управа Гајретоввх конвиката. ПоЈеднни број стојв 5 дивара. Директор Х ам ид К уни* Уредввк Х а м за Х ум о Власвнв друвггво „ГаЈрет". — Главвв в одговорвв уредввк: Хамза Хумо. — З а штампарију „Босавска Попгга* одговара Јосип Енгл. �a TJi> з v t r Хасиб-бег Имамовић Муслимани, Гајрет u Држава*) Кад je ријеч о држави, онда треба уочиги два важна фактора, наиме природни (биолошки) и духовни (културни). У први спадају сви о.ни етничкц (нарбдни) појави, који су се тијеком времена јавили у једном народу било у раду, начину жш*ота,1било у социјал' ним формацијама или у разним обичајима, навикама, као манифестацијама духа. Сви овД појави могу се окупити под једним обиљежјем биолошких манифестација једнога народа, везаних и проузрокованих уз географске, кдиматске, теренске и расне прилике у којима живи један народ- Овдје je човјек као и читава народна заједница продукт самих материјалних прилика, у војима се живот формирао, у којима се он увијек, na и данас, покреће, очитује и развија. Из ових сирових биолошких појава развија се, у свим крајевима и у, свим етничким скупинама живот, какав je, да кажемо, судбином одређен, било да je ријеч о његовим материјалним компонентама, било да je у извјесним облидима чистог духовног живота (обичаји, игре, пословиде, вјера, поезија и друго). У други фактор, културни, долази све оно, што један народ на основу искуства, na основу самога живота, почиње да духовно ствара. Ту свакако долазе у обоир разне друштвене манифестације, материјално и економско снажење, удсшавање виших облика душевног живота, и на крају, органско јачање Дјелине. Све би се аво mo­ m o потчшгати под појам органнзованог државног живота, што значи, да je држава сама no себи свакако један виши ступањ самог лриродног живота. Ово je било потребно рећи, наиме о овим двама факторима, да се може лакше схватити сами проблем, о коме je овдје ријеч, наиме о муслиманима, као фактору наше државе Краљевине Југославије. Макар да су ова два фактора бжни елсменти сваке *) Реферат ииж. г. Хасиббега Имамовића na Гајретовој конфсренцији у Г>ан.а Луци, 9. марта 1930. г. етнпчке и социјолошке заједнице, код нас они имаЈУ своју нарочиту важност и политичку и културну. Јер, признатТГ' морамо, да су често чињене велике заблуде о муслиманима као државном фактору. To нарочито у прошлости. Пшребно je, да се ти разно етичкл и политичко-културни, или социјално политички елементи доведу на праву мјеру, и да се једном о муслиманима отпочне мислити као о активном и креативном државном и културном фактору у нашој домовиниСве оно, што смо укратко навели у ознаки npвог фактора, показују муслимани живо и сирово у обилним варијадијама, у којима се нарочито манифестује њихова припадност овим крајевима, које су наши прадједови давно населили. Њихова приврженост овој груди земље, заједно са овим етничкнм обиљежјима, које ни за длаку није могла отуђитн оријентална култура, коју су они примали са Исламом, доказује, како je кроз вијекове ово битно расно, маркирано географски, и сирово билошко оста.чо трајно као један врло важан фактор у њиховом животу. Домовина je увијек била најближа срцу, na макар да о њој није понекад ни било правог схватања. Припадност народу схватала се кроз вијекове као једна основна етичка и социјална нит, која je нашла овојих ванредних облика у породичном и друштвеном животу, у социјалним творевинама и у заиога ријетким поетичним духовним изражајима. Све je то доказ, да смо ми муслимани у овим крајевима увијек били материјално и духовно продуктивни, и да нам je ова земља, наша домовииа, била извор свих биолошких, социјалних и културних побуда. И макар да смо се од наше остале браће разликовали вјером, која je у прошлости код свих народа била највећа социјална дистинкција (и разлика), ми смо кроз ове домаће сокове, кроз овај органски живот, увијек чували усрдне везе са цјелином било у језику, у обичајима, у навикама, би- 117 �Л6 у социјалној и културној толеранцији. Заиста, наша je историја, уза све болне недаће што су их туђини допосили међу нас, пуна доказа и докумената наше уаајамности, друштвене и духовне близине, са свима, који су расно заједпо с нама. Ево, на овом биолошком и етничком принципу, који je био movens историјског живота муслимана, јављала се je и стално била активна форма народног живота, која je главни, како биолошки, тако и хотимице организовани (државни) духовни покретач (конструктивни фактор). Ми смо кроз сву прошлост као дио нашег народа показивали активитет у тој форми; она je била духовна и социјална призма кроз коју се очитовао сав наш живот. Ове то доказује, да ми, no овом што јесмо, пгго имамо, што je у нама природно и кулггурно, већ само no себи уносимо у садањи наш државни живот ове позитивне одлике једног конструктивног фактора, да смо социјално и државно органшаторски диспонирани. Краљевина Југославија, qa својом народном Династијом и са нашим витешким.Краљем на челу, за муслимане je ре^лно национа01ан чин. Ha основу свега овога, што смо у пбчеатсу рекли, ова-ј-је чин једна емоционална маншрестација, органска и духовна радост, јер се-ми-данас, као мало кад^налазимо у једном дрекавном организму, који нас локреКе на слободан и продуктиван живот, и који нам даје највише лршлике, да манифестујемо oso? што je у нас расно јако, цлгго има своју јаку социјалну и националну боју-' И зато, када ми изражавамо наша осјећања за нашу државу, када манифестирамо нашу вољу за њезиру снагу и напредак, за њезино отваралачко и моћно јединство, ми не чинимо никакав политички привидан акт, него, напротив, ми дајемо духовни и морални печат нашој вјечној народној вољи, потеклој из свеукупног народног организма, и нрикованој на овој драгој и лијепој груди земље, божијем дару. Нама муслиманима je данас главна задаћа да све ово позитивно расно, национално и државно код нас муслимана, дође до свог духовног изражаја, до једне свјесне изражајне форме, у којој ће васпитање и образовање челичити и јачати оно, шго je дао живот, и у којој ће готово дјело оплемењивати све оно вјечно, што je у нашем срцу дано. Утоме je велики значај просвјетног и кулггурног рада нашег Гајрета, a такођер и свих друштвених и националпих установа, које na еличан начин врше овај важни посао. Ми морамо сваком нриликом помагати овај рад, узгајати нарочито наш подмладак у духу наше нације и формирати активну и продуктивну вољу нашег човјека. Позитивни инстинкти морају постати свјесни покретачи. Љубав за ову земл>у мора лостати наша борбсна заогава, наш духовни и метални мач. Кратко, наша земља на којој смо се родили, наш народ по коме имамо све услове жииота, морају постати снажна Краљевина, захвална и одана земља своме великом имену и своме витешком Владару. Одајући велику важносг овом однооу између муслимана и наше државе, дакле једном дијелу. нашег народа, који са осталом браћом има ^рве. битно народно заједничко, са народном државном репрезентацијом, радостан сам што могу констатовати, да се од стране свих позваних показује ^много схватања за наш шхшжај и за нашу улогу. За мене je угодна консдатација да се у водећим круговима наше државе стално потврђује потребно разумијевање према нама, да нам се чине могућности и даје довољно доказа, да смо потпуно једнакоправни са свима осталим, и да имамо право, чак и дужност, да сарађујемо на свим мјестима за добро и величину наше државе. A ми друго и не тражимо. Ова радоот над овом констатацијом појмљива je и оправдана на основи свега онога, што сам река о нама као расној и нацизиалиој цјелини, о нама као социјалном и културном фактору. И сада, када то све битно народно постаје свјесна воља и наше државне снаге, напшх водећих кругова, ми можемо да будемо задовољни, и да наставимо наш национални и културни рад- Све наше мисли, ова наша дјела требају биги посвећепа нашој народној цјелини, нашој државној конструкцији, нашој великој Краљевини Југославији. Ми имамо све услове, да будемо. конструктиван државни и национални фактор. Ha нама je, да тс услове учинимо покретним снагама, да их слијсмо са осталим продуктивним елементима, и да у једном синтетичном народном и државном папору цементирамо величину наше државе, наше иације и наше иародне Династије. Радом за Гајрет будимо наше снаге и стварамо бољу будућност �Инж. Суљага Салихагнћ 0 Гајрету u раду за Гајреш*) Само се тако може разумјети, да босанско-херKao што сам на иочетку опоменуо, Гајрету je положен темељ 20. фебруара 1903. To je било по- деговачки муслимани нису хтјели да дају своју слије 25 година, од како je Аустро-Угарска против дјецу на науке не само у западној Европи, него расположења огромнога дијела народа Босне и Хер- ни код своје куће, пред својим тако рекућ прагоцеговине a нарочито његова муслиманског дијела, вима. И тако смо имали прилике да видимо једну који их je дочекао на нож и на пушку, окупирала парадоксну појаву у нашем васшггању, гдје наши ове дивне наше земље. 25 година муслимани Босне најистакнутији људи шаљу своју дјецу на науке у и Херцеговине су чекали, када ће неком вишом си- Цариград, » да им се не покваре« — док сами Цалом нестати аустријске влаоти из Б. и X., јер нису риграђани шаљу добар дио своје интелигенције no могли никако вјеровати, да ће Аустро-Угарска стал- Европи na науке и тако та наша генерација добива но остати у овим крајевима. Али када се je tra илу- европску науку преко Дариграда индиректно, мјезија у једном дијелу муслиманске интелигенције сто да се директно њом користи. почела губити, када je било јасно, да Аустро-УгарКада je. у години 1903. покренут Гајрет, било ска не мисли тако олахко напуштати ове земље, ка- je много најурледнијих људи међу нама, који су да се je видјело да окупалорске власти својом про- бцли не само скептици, него и антигајретски расвјетном политиком настоје само да створе један сполбжени. To су били највише људи присташе кадар интелигендије и морално и материјално д владиног аушро-окупаторског режима. њој овисном — онда je никла идеја, да ср оснује Али je било и људи, који су свом љубављу и једно потпорно друштво, крје ће се наћи у помоћи свим жаром својих срдаца и душа пригрлили Гајнароду, na je у ггу оврху упућен апел, на све виђе- рет и његову идеологију. пису то били само интеније људе тога времена, са п о г а ј р е т и т е , na да^ 'лигенција, него су то биле шта више и неке свјесне помогну нашу школску омладину, наррчдто сиро- хоџе. Ha питање мндгих скептичара, да ли нам тремашнију. Тако je лрије 27 1$дина настао наш Гај- ба Гајрет и наука, одговара тадањи ггузлански муфрет- Његовим првим предсједником био je наш тада -т а ја са хадисом: »Будите дјеца времена, a не њепрви књижевник г. Сафвет бег Башагић — кодему гови очеви!« Гајрегг дугује свој опстан&к, што признају и цијене Четири године no оонутку Гајрета, његова идесви Гајретови раденици. Ш 1! 1! љегова историјска улога продире тако снажно Постанак Гајрета пада у доба, када се je код у широке народне масе, да године 1907. Егзекутивнас била развила најжешћа борба, која je носила ни одбор гтадање муслиманске народне и оповицифирму вјерско-просвјетну. Не може се рећи, да су оне организације, у којој je било окупљено 99% покретачи Гајрета били баш присгаше те борбе, али свих муслимана Босне и Херцеговине јуриша на они нису били ни њени лродивници. Правл против- Гајрет и прима га потпуно у своју власт*- Аустроници тога нашег великог покрета били су шта ви- Угарска управа преко неких својих плаћеника кушала je да учини отпор и да Гајрет добије у својс ше и противници оснивања Гајрета. Неоспорна je чињеница, да муслимани у Босни руке — али без успјеха. Егзекутивни одбор, који je и Херцеговини нису били склони западној европ- тада на челу са својим великим вођом рахм. Алиској просвјети. Не само зато, што je у просвјеггној бегом Фирдуоом, који je био тада апсолутни госпополитици коју je сервирала окупаторска удрава дар свих муслиманских маса у Босни и Херцегобило много којешта, што je вријеђало њихове нај- вини, преузео je пскгпуно Гајрет у народне опозиосјетљивије вјерске традиције него ни уопште зато, ционе руке. За пословођу Гајрета долази тада наш велики што je то западна култура и западна просвјета. Мрл«ња између истока и запада и надмоћност, коју и заслужни књижевник и надионални радник Осje у последње доба добио хришћански запад према ман 'Бикић. Осман даје Гајрету прави његов нациоисламском истоку, била je највећа запрека да му- нални правац и његову идеологију. У години 1912. заклапа своје уморне очи, у слимани у Б. и X., чија je приврженоса Исламу и Истоку опште позната — приме културу, која им најбољем цвату свога напона и рада, рахм. Осман. долази са запада. »Ех oriente lux!« {свјетло, т. ј. кул- Али дух, којим je Осман надахнуо Гајрет живи и тура долази с истока) није нашао ни у самом Ца- даље. Послије Османа преузима улогу пословође и риграду 1голико одушевљених поборника и пристаглавног секретара Авдо Сумбул, који са неколико ша као што код нас у Босни и Хердеговини. омладинаца Гајретове српске националне идеоло*) Реферат г. Инж. Суљаге Салихагића на Гајретовј конгијо наставља рад рахм. Османа 'Бикића. Али na фсренцијн у Баљалуци, 9. марта 1930. г. 119 �почетку кобног свјетског рата, аусгријске власти бацају у арадске зиндане и Авду и његове другове, Бсхџета Мутевелића, Хамида Сврзу и Мехмеда Зилџића. Авдо и Бохџет остгављају своје кости у Араду a Сврзо умире на посљедицама арадских казамата у ослобођеној отаџбини, три године послије ослобођеља. Али Главни Одбор Гајрета није пропустио, да изврши своју велику дужност према Гајретовим патеницима рахм. Авди и Бехџепу и љихове су кости приликом прославе 25 годишњице опстанка друштва Гајрет, уз највеће почасти и признање пренеоене и предане у ону земљицу сарајевску, из које су никли, за коју су радили, страдали и жртвовали се. Гајротов рад, који je разумљиво ауотро-угарска управа за вријеМе рата била посве угушила, добива свога великог елана и полета иза ослобођења. Ha истим оним рушевинама, лод којима су покопани рахм. Осман Ђикић и Авдо Сумбул, диже се бтара застава Гајретова која сада лепрша још милије, још веселије и око које смо се заставе и ми овдје“.окулили у овој нашој шехер Бањој Луци- ■ Сви одлучујући фактори у нашој ослобођеној отаџбини a нарочнгго наш узвицгсни Краљ, као што и Његова Краљевска Влада, признају заслуге Гајрета, одају му призиање и свесрдно га помажу. Наш велики државшгк покрјни Никола Пашић, помагао je нарочитссРајрет, na га je Гајрет у знак те велике помоћи уврстао у ред својих легатора. Али нарочиту помоћ, пажњу и бригу поклања Гајрету Владала^Г, Њ. Ц. Краљ Александар I. Тек што je стешНГ^вога прваг сина, Овога насљодпика на Пријостољу Карађорђевића, још као нејако дјетешце, поставво Га je за Протектора друштва Гајрет. Под овом моћном зашггитом и окриљем, Гајрст корача великим и гигантским корацима. Управа Гајрета васпитава преко 700 наше сиромашне дјецо и троши годишње око 2,000.000 динара на’ културно и економско подизање муслиманске сиротис омладине no школама и занатима. Гајрет диже noве домове, n a je тако ове године подигао и наш бањалучки дом — конвикт, a недавно je огворио и велики шегртски дом у Сарајеву. Али не само да Гајрет добива своју помоћ одозго, он ту помоћ и снагу добива све више и више и одоздо — из народа. Већ сама ова наша манифестацнја, гдје се je на један скроман позив од стране овсга одбора окупила ова елита босанске Крајине то je најбољи доказ, како je Гајрет ухватио гаироког корјена у самоме народу. Па и сами извјештај, који je објслоданио Главпи Одбор Гајрета у Сарајеву о концу године, дока3УЈе У цифрама, да су приходи Гајротови од страно народа сс иодвостручили, у прошлом семостру, према прилозима из лањске године. Да оу иасталс onmto иовол.пе п]»илике ва Гај- 120 рет и за рад око Гајрета, много je допринијела A атмосфера отворена епохалним актом Њ . В. Краља од G јануара np. г. Политичке трзавице, којима je Гајрет био неирестано изложен, престале су. Многи Гајретови раденици, запали можда и нехотице у политички вргглог — нашли су се послије 6. јануара опет на једпом куд и камо љепшем и плоднијем дослу около рада на културном и економском дизању омладане. Други наши јавни раденици, којима je одузета стерилна и највише неплодна политичка база рада, претворили су своја настојања у правцу рада за народ — рада за Гајреи. Па и наша шехер Бања Лука, која je изгледала као скроз антигајретска може се рећи да je претворена у Гајретову кулу. Јер нема ни година дана, када смо на сто мука ударали да можемо одржати cg, 50 чланова једну сједницу за избор одбора — данас Бања Лука броји около 400 својих члановаБањ а Лука приређује и ову манифестацију, која je послије прославе 25 годишњице Гајрета у Сарајеву лео^порно најзамашнија слаша Гајретова, од как.о исти постоји. Ha нама je браћо и пријатељи, Гајретови мали и велики раденици, да наставимо и да умножимо и повећамо свој рад и своје настојање около процвата, напрехка и развитка нашег Гајрета. Наш je лут одређен и јасан. Њега показује свјетло име Гајретово, и његова сјајна идеологија. Њега, иоказују Гајретове традиције, које je поставио један добар дио Гајретових раденика — a нарочито његов и наш Осман Ђикић. Ми Гајретови раденици, нарочито ми из ове иаше Врбаске заправо Крајишке Бановине треба да се данас овдје видимо, један другоме у очи братски и пријатељски погледамо — десну руку стиснемо и завјеримо се, да ћемо радити на ширењу, буђељу и напредовању нашег Гајрета. Ш та има господо и браћо љепше и племенитије, него ли радити и помагати оне, којима je помоћ потребна и на којима he сутра остати наша будућност. Зар има нешто љепше и узвишеније, него ли помагати и стварати генерације, на којима he остати будућност Срба муслимана из Босне и Херцеговине!? Д а ми ту своју велику и свјетлу улогу одиграмо, сви Гајретови раденици треба да приступе овом послу чиста срца и чисте душе. Гајретови раденици треба да су у сваком погледу примјером свога узвишеног повива. Они треба и својим јавним радом и својим чистим и пеокаљаним приватпим животом да буду достојни, да се око њих окупи и народ и народна омладина. Ga оваким Гјретовим раденицима — под овако ловољним приликама и нарочито под заштитом коју Гајрет налази на највишим мјестима нашс државе, његов je рад осигуран, љегав успјех не може изостати. �T. Г. Масарик Личношћу Т. Г. Macapnca наш народ спаја још јак иолитички фа.1ш>]>. Иступа и са литерарним i>aтоплија братска ириврженост за Чехословачки на- довима, оснива и уређуј(; ревију »Атенеум«, опрема род. Заједничке борбе за ослобођсље и ујсдиљење, матернјал за »Нар. Зборник« и са својим другоУ којима je он водио главну ријеч, донијеле су нам вима уређује политички лист »Час«. Год. 1887. оди заједнички резултат — слободу. Годинама, прије лази у Русију у посјету Толстоју у Јаону Пол^ану. ослобођеи»а, ријеч Масарик имала je за нас све маМасариково парламонтарно дјеловањс почии»е гијску моћ. У тој ријечи з.вучило je понос и повје- 1891. 1сада долази у Беч као пародни дослапик рење у онагу једне личности, ослонац у једиог вођу младочешке странке, a исте године биран je и у који борбено и неустрашиво корача овом циљу. чешки земаљски сабор. Двије године каснијс разиИ овог мјесеца, кад je Т. Г. Масарик, као вођ лази се са младочсшком страшсом и враћа профебратског народа прославио 80-годишњицу свога жи- с.ури. Год. 1899. улази поновно у политички живот вота, види своје величанствено дјело — напродак и оснива своју сопствену сграшсу: Прогресиста или свог слободног и уједињеног народа. Али не само рсаписта, чији je политички правац имао млого у њвговој земљи, и широм цијелог свијета забиље- утицаја na иашу у.нивсрзитетску омладашу. У бечки жена je са азеликим признањем ова прослаша, a њен парламенат^дшЈази 1907. године и 1911., остајући одјек био je најгласнији и најтоплији у нашој Кра- у њему до почетка Свјетског Рата. У овом периоду, љевини. Све наше ревије и новине посветиле су Масаркк се истиче као бранилац ггравде и истине своје ступце раду и животу овог великана. -у велеиздајиичким продссима. Под конац 1914. гоЖивот Т. Г. Масарика може да нам послужи дипе Масарик одлази у емиграцију, осјећајући да као примјер: шта се истрајним радом може све у je куцнуо прави час извршен.у љеговог вслшсог животу да посгигне — од^иромашног кшачког me- дјела. Из Италије одл аз^у Швајцарслу, Еиглсску грта до прстсједника рспубликелТфј трновити пут и Француску да оргапизује четку емиграцију и да који je довео до ове велике славе тепао je у главном^ придобије пријатељс за националну ствар. Послијс овако: Т. Г. Масарик родио се у Хбдопину-у . мрата друге руске револуције, одлази у Русију и оспива 1850. године. Живот у родитбжској кући био му je чсхословачке легије. Затим, преко Сибиријс и Јавеома теекак, јер отац му je био обични намје.штепа1га,<»од|ази у Америку гдје je извргаио свој.у најник у царском дому. У родном мјесту учи у њемачтелгу задаћу и увјерио владу Сједиљених држава кој школи, затим прелази у Чеитку у Чајковице. У и њеног прагсједпика Вилсоиа о потрсби разбијаља 13. години одлази у Беч да учи бравароки занат. Аустро-Угарске Мопархије, јер се не можо, федераОво je доба кад Масарик сања о кљигама, ударајулизовати како се je дотад мислило. 20. децембра ћи чекичем, али ни овдје дуго ne издржаје, него се 1918. враћа се Масарик у своју отаџбипу у триумфу, враћа у Чејче, гдје му je отац биб премјештен у као претоједтптк Републике. Прошле године Мадруги царски двор и ту паставља даље ковачки засарик je поновно бирал за претсједштка и na том нат. Приватно радећи, Масарик положи 1.«разред и високом положају дочекао je 80-годшпњицу свог упише cg сгод. 1865. у гимнаеију у Брну. Како су му плодног жтгвота. родитељи били сиромашни, млади Т. Г. Масарик Прије Ослобођеља, Маеарнк подржава и личне морао je сам да се брипс за собе. У V. разрсду дође у сукоб са директором и прелази у гимнавију у везе са нагаим истакпутим културним и пациоБеч. Овдје се упознаје са филозофским дјелима, на.лпим радницима. On проучава name прилике и учи стране језике и марљиво посјећује библиотеку. поссћује Београд, Загреб и Сарајево. 0 и»ему пред1872. уписује се на филозофски факултет, a након ратпи сарајевстси >Преглед« из пера Владе Апдрића четири године постаје доктор филозофије. Да би се доноси цијелу студију: Маеарик као филозоф, Мавише усавршио у свом научном раду, Масарик на- сарик и морал, Масарик солиолог, педагог, по.липушта Беч и одлази у Лајпциг, гдје постаје члан тичар, Macapmt и умјетност. Како се из овог видп. (Ј)илозофског друштва. Год. 1879. појављује се ње- поље дјелатности овог великог човјека обухвата 1'ово дјело: »Самоубијство као социјална појава са- ппгрок круг, али ипак све ове лпније теже углавпом дашњости« a гад. 1882. добива катедру изванред- ка једној: борби за општи паппедак и слободу свог ног професора на чешком свсучилишту у Прагу. народа. Ta осиовиа лштија Маоарижова деловаља Од овог доба Масарик улази у чешки друштвеии доживела je своје оотват>ен,е. a прос.лавом своје 80политички живот и од учењака постепено постаје годшпв>пле. Т. Г. Маеарик пеупоредиву славу. 121 �КЊ ИЖ ЕВНИ ПРИЛОГ Рубаије Хамза Хумо I. С оним се хешећи светом, многоме живот прођс. Јагмећи на овом свету, многи до циља ne дође. Зато, ja никад не мислим na ова обадва овета; Ja живсм између њих, док смрт no ме не дођо- VIIIДевојка разум губи кад млада врба сочи. Под отрасннм иољупцем жена увек затвара очи. Зашто je жудња без дна? Одговор на то даје Ветар што грање мрси усред дубоке ноћи. II. Ко миого о срећи сања, ретко ће до ње доћи Ivo се с уздахом теши, увек he уздисагг’ моћи. Крени се, пријатељу, нек жељу ритам ти носи; Године чекати можеш, крај тебе друм неће проћи. Од Од Па He III. Ко дане cpehe броји, од тог cpeha окрива. Ko за љом много не жуди, том пријатељица бива. Срећа je жена хира што одбачена чезне, A кад ти за њом жудиш, мучи те и ужива. IV. Када те бол тишти, тц.од мисли бежи. Ha часима весеЈВа узлове ire вежи. Пролазности рука забора^е носи И све чег се такне, то под земљом лежи. V. Данас звуци песме.жо ”ћекад не звоне. Ни сузе се сада ко некад не роне. Зато, не размишл>ај како некад беше. Ko — сад! — з&боравља, тај у вртлор VI. Пријатељу, немој да т;е туга бије; Рађе слушај ветар што сокаком вије. Јер од туге срећу нико није сково, Ни од једног слова песму сџево није. Теку Шта Зато, II он III VII. широке реке, вали им пролазност носе. je наш живот? Дрхтава капља poče. кад ћифту видим, ничег ми жао није he ко и ja пасти од омртоносне косе. IX. једног пољупца човек увек je небу ближи; једнои ударца увек за степен бива нижи. запгго Писмо каже: у пако грешни иду. слушај, друже, љуби и у небо се дижи! X. Жене су чежње наше у грчу бездану, без краја; ННа овојим грудима носе врата опојног раја, Ajfn, кад п’јанство мине, празна нас попада сета, У трн се иретвори ружа, процв!ала мирисиог маја. XI. * iSift с туге у оку суза ти блиста, Знај, да je тада душа ти чиста. Јер, суза то je невина роса Што никад у калу још не заблиста. XII. Кад после смрти израсте чокот кров тело моје У њем’ he мале тице, цвркућућ’ песме да појеЗато, да не би ко Гашо занате вечито мељб, J a певам и сад док чаше преда мном на столу стоје. XIII. Нека се крећу часови моји Кад вечност личи на сат што стоји. Свс што пролази то живот носи. Мртвац никада дане не броји. XIV. Бројећи пуоте дане, набројах мисли многе, Ходај.ућ’ белим светом, израиих уморне ноге. Па шта ми врсди знање? Ником га дати не могу. Зато, уместо хвале, свет ми исиружа pore- X. Кикић Бећарова родица Kao закречен голем грозд висе Дслићи о Делијпном Осоју. Куће као крунне бијеле бобе, a шљивици као меснати зелсни листови утамљени дебелим хладом. И дишу свјежином уједралих модрих шљива. У врху Клобучак клобуче и отискује млаз иа сапирс кречњак и убјел>ује га као груде снијега. Па ради те бјелине je као најчишће уље, татм се и претаче. У Луци се разлије кроз Палучке и патоии пјескуљу na жита роде крупним класом. Kao црио- 122 ropa je кукуру/књак љетом a с јесени као позлаћсио борје. Па наврате ДелиИаип браном брзац уз обалу и усаде клепетаљке na обноћ клепћу даско да поплаше јазавце. Обара ироклетник класје и уништи пола њиве. Овако га страх попада и клепет нагони на воду na бјежи, бјежи као да су му за репом. . . Приђс сунце високу Греду na у Осоју упрни хлад шљивикс. Опусти шљивик грање као крупногруда дјевојка н>едра. И одупрс се својом тешком �зрслииом о зсмљу да се но иоломи. Радује сс Мујага Бајић овој силтш илодова и коиа огњишнице уз Клобучак. У сваку огњишницу ваља зазидати голсм ватрсни казан и протурити цијеви кроз бурад. Е Божс, пуста ли благослова ове јессни. Можс Мујага тридсссторо буради напунити самом прппеком. Сутра ћс момци заваликати a берачи насути каце, на ако Бог добри буде на помоћн кроз десетак. ће дана продурити крпа у лонац. Ej, пуста ли живота! Зажелио се Мујага Бајић тога већ ево трећа година. Нису вала ни издала бурад у подруму али некако се човјек пожелио казана. Подметни полоку под крпу na кад joj нагрли зачепи na у Клобучак. Олсди као у леду na разгали душу до миља. Шалке Мушин куца уз саз објешењачки na да не врионеш свиснуо би. Не вриснеш ни пгго хоћеш већ ти се отме из груди, из срца, из крви. . . из крви icao да га иожем изрежеш и избациш. A Мујага je јединац и самац, нежења са двадесетиосам година. — Не могу људи, каже он, не могу нешто да се женим na ето. Волим овако, na смијем сваку дјевојку и гледати и волити. Зато он зове берачицс, неће берача. Обијели башча бијслим дјевојачким кошу1 .. . . Ј Ј л>ама a Му ara сједпе уврх na цмиздрц. _ ЈЈ Јм Ј F ^ У' Tena за редом — _ ц ап.0 - ••• ‘ч ■ ............. —[ иека, пека. Разаппње њега то и баци га у дсртлук, na да му je Шалке Мушин да ошинс сродњим протом у даску, ех-ех пустс ли силинс. Натегне on полоку a припека га пржи пиз грљак na растажи дубоко доле у утроби. Е да му je сад још плаву Цацу да пригрли na да овако ова упаљена своја уста прислони na њезин вратић, о чини му се растопио би се. — Цацо, гдје си ти, гдје. . . е не види тсбе рођо, Цацане мацапе. . . Нека je она не знам колико родица, нека. Лијепа je. A није ни близа. За род да даднеш оиаку доброту. Ај-јок! И пане опет дебела хладовина na шљивик утамни. Ближа се и подвечерје плавином na дјевојачке кошуље промиљују бјелином ко крупни цвјетови. Овршале каце на просјеку na сутра треба noдупријети друге. A у Бобути Мујагини момци настрди три пушниде шеспаеоке. Запечен ће се сок осјетити пиз обје стране. Де олатка Цадо, спреми рођин чардак. . . де, знаш да сам бећар ,, „ Узлези плавка као срдче и лупи уз мостапице. п Па се потпури од жустрипс. „ . Бијеле се душеци у чардаку и миришу још na мушко тијело. Осјећа то добра плавка и прожмари. — Мацо Отвори канате да пане свјеж предвечерац no — Душо, пуче ти кошуља. . . испадоше дуто! н»едра. . . омами ме Цадо твоје грло и витпна 1ане за љом М.ујага и пшљодне бравом. Она се Оне шепртљају, берк&ју, na проносе у iHffiNil лецне. Руке joj саме покрише љедра. врпоље се. — Цацо моја, хоће ево рођо да те загрли. . . Ао, na та пут и једрина шкрипи. — Цац-доо-ох... Дај полоку оне заклањске прниеке, н е к ^ о т 1Зацепе се он. Ona прожижи. И пане joj мрачак пали ово мало срце, нека ми се ова бећарска душа на очи и сладуњава вртоглавица. ужеже, дај! Ej младости, дуго ли ти се може млаОн je притегне чврсто, окоме се пучепице низ довати! — Цацо, дај прођи клобучине, дај! прса. . . опржи Мујагу бјелина из њедара na заУшепртља плавка и притегне своју бијелу ко- п.ишти ко ждријебад. И зарије главу у кошуљу. шуљу, да не irpcrne како су груди набрекле и за- Упаиу зуби и усле међу тврде дојке. . . na Мујага тегле. Па придржава љедра руком кад се сагиље. захропће... Увије кичму добра плавка и цикне. Ome сс — Цацо што си слатка . . . Појешће те рођо као рођи. тећерку. — Родбина смо болан Мујо! Она спусти бардак na тгрхне далеко у шљивик. Поиграше душеци и канати. Разгали се Мујагд Ноћу тако, нећу, ближе Цадо, Цадиде, б.тоже пред очима: ти своме рођи... — Цацо-о? Она одбјегне jom даље. Ona измаче и лупну низ Мостапице. Дуда и Опда он дира Дуду: Зухра залелечу низ Клобучак. — Душо. Душиде. ходи ти аги своме ближе. ходи. . . алчачице моја. ходи, што се омјехуљпш. . . Клобучак клобучс и претаче no кречњаку. У пукпуће ти обрагачићи. . . Палучцима он плаши јазавце. To су Делићани спуНеће цуре, алчак ara, знају оне све да би он стили кашикаре у брзаце na клепетаљке шарају волио притегнути сваку на она своја чупава прса ноћ у Луци. Клип-дип, клап-дап, клуп-дуп. . . него бог-зна шта. Па се увиткују 'да га помаме —• рИЦ®1 Свака наша кућа треба да се претплати на „Гајрет”, јер je он огледало нашег напретка 123 �Хамнд Диздар Крњина сшуиа — Еах-хаај! — уздахну дубоко Крње, a мисли међу нас, сазнамо като су важне биле у нашем жИму се губс у маглено и заборављено прошло, у дане воту те некад потпуно непримјећене, нејасне улоге. кад јо био сретан гледајући лијепу Зулку, како са И онда ггек о њима мислимо. Онда нам тек васкр. басамака авлијског калиџика под ријеком захвата савају, у сјећаљима, сви они ситни, најнезнатнији воду у бакрене ибрике и ђугуме. . . A онда je дошао моменти међусобног везивања. Онда нам дође нерат, велик, свирел и крвав. . . Неђе у свијту, у мр- што тешко у души и немир нам се увуче у зкивот. ким туђинским планивдма, ђе милиони недужних, Ђ жалимо за прошлим, за изгубљеним. Тугујемо. Крње већ одавна пати од тога. Мучи се. Постао сиромашних људи оставише живот, погибе и Муја га . . . Остала Зулка сама- Пет крвавих, тешких, сасвим друкчији човјек. Ha све око себе заборавља ратних година протутњало над каоабом и ошавило кад га заокуле мисли и сјећања. Стари дани излазе крвав траЈг. Оставило све неизбјежне посљедице ра- му тада пред очи као изгубљени осмјеси. Kao ведра това: ужасо, биједу, разбојства и глад. A онда на- предвечерја иза тмурних и кишних даиа јесењих. стало нешто још горе: преврат! Заљуљала се огром- ЈКиви од прошлости- Ради он тако неки пооао, a на огоглава хидра аустријска империја и преврну- наједном му се укаже пред очима погурена фигура ла се, стропоштала. . . Тијелима прострујало нешто њерова рахметли оца. И често га ко гледа. Огоји језиво, дрхтаво, a на уснама људи укочио се пре- као он.пред одреном у авлији и плаче. Јест, плаче! стрављен грч. Много их у тим сивим, безнадним да- Котрљају му се сузе низ старачке образе n a као у нима настрада и помрије; неко од весрља и нера- , ма^лог дјетета. Необично га таквог и гладати. И у зумљиве раздраганостп, a неко од страха и биједе. Крњи срце јаче закуца. Жао му га из дна душе, ко И онда, онда. • .‘пвта ср догодило? Јест, јеет, добро свога оца. Присећа се он као кроза оан, да je он, то Крње зна и боли г%. Цбдгриза му тијело, душу, отац му, стари Зулфага, исто тако плакао оне гоna га нешто уједа за срце, разара му цијелл живот. дине кад je и умро. Кад му оно дадоше шајку прљаДа! Да! Онда су једнога (јутра рекле жене у махали: вих башшота за љегове читлуке у Хумчинама. НиПомахнитала МујаЈЦнагЗулка! Тада су за Крњу на- кад тога није могао прежалити. У Хумчанима му стали дани падље, мука и бесанице. Тада се, ојећа било зашикарја и шуме, ни избројити! Ототине стасе он тога и предобро, први пут опио. До ггада није бала смокава и оскоруша бацало плаве сјене no усни знао nrra je ‘п и ћ е... копаним лрезидама, a и чатрња у винограду била Једна суза, топла и провидна, 1слизну низ Кр- je најбоља и најпиткија у цијелој околини. И све љин образ, a успомене запекоше као ужарена гвож- то отишло! Отшпло за шаку прљавих банкнота! Сеђа тјелом. љаци се на пречац дочепаше економске слободе, a — 0, Адемага! — завика крупан мушки' рлао она шака ara ибегова чија се егзистенција држаше испред ступе и забренца тишином повечерја звон- на тим кметовским селиштима, поста пука сиротице с нечијега коња. ња- A то Зулфагу Крњу физички и душевно пот— Сељаци — прошапта Крње тргнувши се из пуно уништи. Није могао отрпљети гледајући биједу овоју и ближњег свога. Кратко иза тога пресањарија. свиснуо je од туге и јада. —Oj, домаћине! Oj! — Растовар’те ви, растовар’те! Ето и мене, Други пугг, опет, сједи Крње пред ступом, крај са’ћустаре врбе, a мјесечина се разлила долином na све И Крње се диже. До мало и пред ступом се рас- плије. И учини му се, да однекле чује Зулкину пјепреде жив разговор. Наши су сељаци мрки, крупни ому. Окочи, a оно му се учини као да глао долази и снажни, и увијек разговорљиви. одоздол иза старог опустјелог капиџика Мујагине авлије. A он блене низ ријеку, блене и чуди се. III. Жмарци га ледени подилазе. Нипгга ne разумијева. И тако се Крље чосгго ојети мртвих. Дођу му на Очи му се упиљиле у гранате кајсије и мисао отупамет, na се јављају у свим оним најситнијим до- пила, отешћала, na стоји, не миће се, мирује. Зури гађајима прошлости. Ти моменти у првим својим Крње бесвјесно, a главом му замрачило ко у олујзачеггцима и реалном збивању пролазили су сасвим пој ноћи- Послије се повраћа, добива свијест и слунеопажено, непримјетно. Није нико никад ни ми- ша хукљање сггупе у близини. Протаре главу руслио на њих. Али послије. . . Кад пестане са живот- itaMa, гледа и не вјерује сам себи. Не вјерује да je но позорнице оних улога и глумаца који су око нас, то обмана, сан. Наћули опет уши, ослушкује, a оно чија јс свакидашњица уско везана за наша бити- ништа. Негдје хуче сова злослутно и вјетар млати саља и 1живот, онда тек, кад их велим нестане из- нечијим капиђиком. И ништа више, �Уш.по му то пиђање мртвих у главу, у живот, na га не оставља. A више пугга се присјети и других покојника, пријатеља и комшија, који већ давпо помријеше. Луди Махмуд, кога су аустријски војници и шуцкори у првим годииама рата, кад je био још при овојој пуној свијести, много мучили и злостанл>али ради шуровања и дружеља са Србима комшијама му и пријатељима из касабе, неколико му пута долазио на сан. Причао му како je био мучен у казаматима аустро-маџарских крвника, a баш у данима свјетла, зоре, ослобођења, њему се помрача у м ... A Крње се увијек код сличних спова блахњива. И на очи му се навлачи тама. Увијек тада хода дуго no ступи, слуша кркљање вирова под собом и завијаље вјетрова над крововима. Маљеви, доље под ступовима, тешко шкрипе и стењу, a љему се причиња да неко виче, моли, дозива у помоћ. И он се у страху згрчи у куту хладне собице у ступи под теретом набацаних гуљева и других прекривача. Не смије ни погледати на ван. Све му се чини да je то глас Махмуда, који je полудио под тежином хладних ланаца аустријоких у јези гамничких простора пуних мемле и чамотињеИ свакога дана тежина ствариоети тежа, Сваки дан немарнија брига за свакидашњицу. Биједа најпоолије притисла na никако да попуоти. Он већ одавно престао радити. Вјером у личну вриједност његову живио неко вријеме од даваља других иако то бијаше живот без трунке ваљана живљења. Опијања учестала као гладие године. A посљедице свсга тога бијаху теже и дубље. Потпуна отупљеноот за потребе дпевности и свс видллтија ипдифсрептпост за спољашље облике уобичајености. (Свршнће сс) БИЉЕШКЕ Нови тип народне омладине Под уредништвом агилног г. Х ајрудина Б /ју к а т а ћ а , позиатог нашим читаоцима no своу кљнжевном раДу у »Гајрету«, друштво ђ ак а шериатске гимназцје -^А. X. Карабеговић« покренуло je свој часопис под називом: »Будућност«, омладински културно књижевни лист. У уводној речи »Зашто излазимо?« каже се и ово: »Омладипа прије рата знала је-тгСчно свој пут: он je био јасно освијетљен идеалом слободе. Сва н.епа настојања пшла су no том путу д а je одведу у славу. Идући тим путем, мучнпм и славним, омладипа пријеЦзата je пспунила часно своју дужност према народу. Омладина послије рата тражи свој пу т пуних десет година. Она још ни сада није успјела д а заузме у слободној држави мјесто које joj припада, јер нпје нспунила дужности које се на њу постављају. Ми имамо намјеру да са часопнсом који смо покренули, послужпмо да омладина нађе свој пут и да je потсјетимо n a њене дужности према, нпроду. Народ коме je n a челу способна и здрава интелигенција има у н>ој најбоље јамство за свијетлу будућност. ОнаЈ који je н а челу треба д а најбоље позна војску у свим њеним редовнма и д а je тачпо обавијештен о свим условима под којима се водн битка живота. Васпнтаље за водство посао je који захтијева напоре. Омладина, која he сутра требати да послуж и народу водећи га, мора да je добро упућена у н.егове потрсбе и погодбе под којима се развија његов морални и физпчки живот. To знање треба да je управљено искрено и несебпчном жељом да послужи општем интересу. Омладина, коja ће преузети од омладине прпје рата и д е а л и з а м у р a д у за општу ствар и спојитн га са дубоким познавањем свих елемената који чиие основу друштвеног развоја: т о j e и о в и т и п н а р о д н е о м л а д и н е .« Ова акција наше омладине свакако je за похвалу, само, нека нам буде допуштено, да ставимо једну примедбу: Зар je потребно да се наше омладинске снаге распачавају на толико страна? Мислимо наиме на покретаче ове ревије која je посвема сувиш на кад je »Гајрет« отворио своје ступце омладини за сваку корпсну акцију као и за љиховс кљижевне радове који стоје над просечиошћу. Ова млада ревија показује племенита настојаља наше омладине, али и на првн по- глед уиада у C'iir'na. joj нсдостаје један озбил.нијн крнтсрнј у равнаљу неком садржином. Новом типу nanie народие омладине треба један опробани и гожуснији водић a то je Гајрет, у ком he ona у свим својим корисним тежљама наићи на велику оусретљпвост и потпору. Садржпна ревије: Зашто излазимо? — Уредништво; Задаци данашње омладине — Хајрудик Б ујукалић; Млекарске п сирарске задруге — М. Камарић; Бехпо Лучоноша — Шукрпја Панџо; Јутарњ и поздрав мајци — Хамдија X. Ченгић; Севдалпнка (пјесма) — Мустафа X. Грабчановић; Новој годиШ (пјесма) — Р. Пајевнћ; Поход н.пхов (пјесма) — Ахмед Пирвић; Пахуљице се н и ж у . . . (пјесма) — Војислав Ј. Kopah. — Ш та je Масарик рекао олкохолу, Једап лијеп успјех, Биљешке. Т Х 11 Трећи књижевни конкурс »Јадранске Страже« Уредништво »Јадранске Страже« расписује 6 награда за најбољу краћу новелу, фељтон плп путопис из нашег поморског, илн приморског жпвота. У циљу напређења нагае поморске литературе, и да даде подстрека нашим пнсцима у обрађивању сижеја из поморског п прдиморског живота наших људи и крајева — урсднпштво »Јадранске Страже« расписује свој трећи иатјечај за новеле, фељтоне и путописе из жпвота наших помораца на ратним или трговачким бродовима, у рибарству и т. д., нз живота наших приморских крајева од најстаријих времена na до данас, описе путоваља no нашим или страним морима, фељтоне о мору, његовим љепотама, љегово значење и т. д. Услов: раднја н е с м и ј е прећи опсег од 3 штампане стране »Јадранске Страже«, дакле око 9 дактилографираних. Награде су ове: I. награда 2000.— Дпн. (двије хиљаде динара); II. награда 1000.— Дин. (једну хиљаду динара); четири III. награде no 500.— Дин. (no пет етотина динара). Натјецати се може само са радљама досад необјављенпм. Све примљене радн.е бпће штампаие, a у колико буду примљенс без паграде, хонорнсаће се no редовном хонорару. Радље имају свакако бити иаписане на строју, na једној страни, и ковертиране no обпчају кљиж евних натјечаја: са лозинком на омоту и именом писца у посебном коверту. Рок натјечаја: 1. маја. До тог дана морају све радње бити предане уредништву. 125 �ПОПУЛАРНА СТРАНА Sokolstvo među nama Medu muslimanskim delom našega naroda So­ kolstvo je još u povojima. Zaista, ta konstatacija nije ni malo pohvalna. Pitamo se: do koga leži ta krivica? Razume se — do nas samih. Sokolstvo je jedna uzvišena sveslovenska orga­ nizacija koja ima za svoj cilj telesno i duševno vaspitanje pojedinaca i pojedinki. Temelj mu udariše naša braća Česi, na ćelu s besmrtnim đr. Tyršem i Fugncrom. Iz Češke se Sokolstvo postepeno raširi i na ostale delove Slovenstva. Primiše ga braća Slovenci, Hrvati, Srbi, Rusi, Poljaci i Lužički Srbi. I tako ono postade sveslovenska organizacija. Jugoslovensko Sokolstvo datira od našeg Oslo­ bođenja i Ujedinjenja. Posle svoga desetgodišnjeg delovanja, Jugoslovenski Sokolski Savez prelazi u državne ruke i država od njega i od sličnih društava i organizacija stvara Soko Kraljevine Jugoslavije, sa sedištem u Beogradu. To je u najmarkantnijim pote­ zima istorijat slavenskog i jugoslavenskog Sokolstva. Soko Kraljevine Jugoslavije zadržao je u svojoj bitnosti sve ono što je iihao bivši Jugosloyeneki~^okolski Savez. Sokolska <|3 misao, dakle, ostala n e p ro \ menjena. Veliki plu^ dobilo je naše Sokolstvo time što je za starešinu Saveza izabran Njegovo Visočanstvo Prestolonasljednik Petar, Protektor Gajreta. Pod Njegovim starešinstvom i uz pomoć države, krenuće naše Sokolstvo boljem i sigurnijem napretku. 0 Sokolstvu među muslimanima ne može se bogzna šta reći. Sećam'se vrlo dobro, kada sam 1920. godine stupio u mostarski Soko. Bio sam skoro jedini musliman među naraštajcima. Imao sam nekoliko drugova — muslimana, ali ih privuče nogomet i ođmetnuše se od Sokolstva. Međutim, vreme je prolazilo. Već u 1926. godini počeše dolaziti muslimani đaci redovitije i u većem broju na sokolske vežbe. U sebi sam se mnogo radovao tome. Posle, kada sam morao ostaviti Mostar i otići na studije, interesovao sam se opet za Sokole — muslimane, ne samo u Mostaru, nego i u celoj našoj državi. U bivšem Jugoslovenskom Sokolskom Savezu u Ljubljani vodio sam statistiku članstva. I, verujte, toliko sam se radovao, kada bih naišao na koje muslimansko ime, što je značilo đia se dotični prijavljuje za člana Sokola! Pored svega toga, nisam bio potpuno zadovoljan. Bolelo me je u srcu što se sva moja braća muslimanske vere ne prijave za članove Sokola. Zaista, Sokolstvo među muslima­ nima u našoj državi je na vrlo niskom stepenu. Na­ protiv, braća drugih vera mnogo su drukčije shvatila važnost Sokolstva. Pa kakova je važnost Sokolstva i šta ono zapravo hoće? Sokolstvo u Jugoslaviji ima poseban zadatak. 126 Ono hoće da od Jugoslovena stvori Slovena, a od Slovena pravog čoveka, koji će uvek biti spreman da žrtvuje sve za dobro naroda i domovine. Pa zar mi ne trebamo takovih ljudi? Razume se da su nam oni neophodno potrebni. Za dobro vršenje svoje teške zadaće, Sokolstvo ima da zahvali diobrom sredstvu — odgoju. Sokolstvo se drži principa »u zdravom telu zdrava je i duša«, te tako i odgaja svoje članove s v e s t r a n o . U So­ kolu se pojedinac i pojedinka uče svemu onom, što će dobro služiti narodu i državi. Sve ide svojim redom. Pojedinac se gubi u celini: »pojedinac ništa — celina sve«! Sokolstvo i Islam imaju mnogo sličnosti. I u So^ kolu se pazi na odgoj pojedinca i pojedinke kao i u •Islamu, članovi se Sokola međusobno zovu braćom i sestrama, svi su ravnopravni i t. d. Jedna velika pogreška našega sveta je što on sli vata Sokolstvo kao gombanje i ništa više. To je z a b lu d a . S o k o l s t v u j e g i m n a s t i k a s a m o s r e d s t v o , a n e c i l j . Zato i jest slab odziv za Sokolstvo, naročito od strane naših muslimana. Kao iskusniji Soko mogu da kažem svima onim, koji mešaju gimnastiku i Sokolstvo, da greše. Sokolstvo će moći napredovati samo onda ako ga svi bez razlike budemo pomagali. To naročito važi za nas muslimane koji smo u tom pogledu najnazadniji. Zato je naša dužnost da u što većem broju pristupimo u sokolske redove i pod zastavu Sokola Kraljevine Jugoslavije. Mi moramo uporedo s braćom ostalih vera da prido­ nosimo svoje žrtve za dobro domovine i naroda. Samo ćemo na taj način moći uspevati. Hajruđin Ćurić. Živite u miru i ljubavi Lijepo vladanje kiti svakoga čestita čovjeka. Oćutiš na sebi da se sa svakim lijepo vladaš, čisto ti drago, što te svako zato poštuje i što si svakom drag. Ljudi su nam svima đfragi koji s nam a u ljubavi i u miru žive. I jest jedna sreća gdje među ljudima vlada sloga, ljubav i poštovanje. Tu pravda nikad ne gine. Tu i dragi Bog pomaže. Pomislimo mahalu u kojoj je samo jedan nesretan čovjek, kolikog li belaja zadaje svemu komšilulku. A kamo li, ne daj Bože, kad se više porodica među se zavade. Tako se rađa zla krv, kako naš narod veli, pa prelazi mržnja i inađ s ko­ ljena na koljeno. Tako se događa dla se satire ognjište obima zavađenim strankama. Davno je rečeno: Lijepa riječ i gvozdena vrata otvara. To je istina. Lijepa riječ i najtvrđe srce ublaži. Propusti — veli se — i vuka neka u miru prođe, rijetko će na te navaliti. A kamo li kad se s ljudima, �pa koje god vjere oni bili, lijepo ponašaš i paziš. Drvo se oslanja na drvo, a čovjek na čovjeka. Nedaj Bože nevolje. S kim se god dobro vladaš onaj će ti najprvi u nevolji i pomoći. Pitomost je naše naslijede, osebina našega naroda. Zato su naš narod i drugi tuđi, pitomi narodi voljeli i mi smo im uvijek ostali za to blagodarini. U Kraljevinu Jugoslaviju ušli su kao ravnopravni sastavni delovi: Kraljevina Srbija, Kraljevina Crna Gora i jugoslovenske zemlje koje su bile pod Austro­ ugarskom, a to su: autonomna Kraljevina Hrvatska i Slavonija, koja je bila u užoj vezi sa Madžarskom, Kraljevina Dalmacija, koja je bila austriska krunovina sa pokrajinskom samoupravom, autonomna pokrajina Okosna čovjeka niko ne može, pa ni rođeni brat. Bosna i Hercegovina, slovenačke pokrajine pod Au­ Okosnu čovjeku i inačiji davno su leđa okušala de- strijom: Kranjska i delovi Koruške i Štajerske, i genek, ili drugu kaznu. Ako ko i ustraži belaja najzad Vojvodina, to jest: Banat, Bačka i Baranja, s tobom, ti budi pametan i kraju lađu. Ko s đavolom koje su bile pod neposrednom madžarskom upravom. tikve sadi, neka mu se o glavu razbiju. Od mira ne U pogledu narodnosnom, u ovu diržavu ušli su boli glava. kao pretežan deo stanovništva Srbi, Hrvati i Slovenci, Biće slučajeva gdje te neće inačija i divljačan delovi istog Jugoslovenskog Naroda. U osnovi svojoj, čovjek da pusti u miru pokraj sve tvoje trpeljivosti. oni su plemena istog slovenskog naroda koja su, n a ­ Ti mu opet nemoj sam da sudiš, osim ne daj Bože, pustivši staru postojbinu, gdje su bila u bližoj vezi kad vidiš da si u očitoj opasnosti. U odbranu života, sa ostalim Slovenima, došla podvojena na Balkansko a na pravdi Boga, slobodno je i po Zakonu sebe Poluostrvo, pa se dugim istoriskim odvojenim ži­ sačuvati. votom, pod raznim tuđinskim kulturnim i političkim Najbolje je sporove izravnavati pred starijim i utieajrfha, razvile kod njih današnje razlike i svest pametnijim ljudima. To je naš stari običaj a sudilo da su zaeefcnimirodl. Ali se već odavna kod sva tri se ipak »ni po babu ni po stričevima, već po pravdi plemena začela misao da treba raditi na uklanjanju Boga velikoga«. Zar nije više puta izlišan posao ho­ svega onoga što nas deli i razvijati svest da je u opdati po sudovima i čak trošiti novqe г$а advokate, što štem interesu da živimo kao jedna kulturna i polibi se moglo da na miran način poravna? /-ticka celina, kao jedan narod. Danas je ostvareno Mi smo svi rođeni u ovoj našoj /lijepoj domovini/ političko jedinstvo, pa,se postupno uklanjaju ili ubla­ pa daj svi — bilo mu ime kakvpgod, bez razlike po žavaju razlike koje su ostatak prošlosti. Kako je povjeri —• da bratski živimo u miru i ljubavi, a Bog će pfi ta ranija podvojenost, najbolje će se videti iz r.am onda dati sreću i blagostanje. U ljubavi ži’ pregleda istorije sva tri plemena koji ćemo pomažemo i sebe i druge. Složna i pitoma braća nj ii u sledećim brojevima »Gajreta«. dvore grade. A baš to nama u Jugoslaviji treba, jer ^p0 ј^ ј^ ј »Naša otadžbina^ od Dr. M. S. Moskovujedinjenu, mladu, mi unapređujemo državu, skoro ujedinjen Ijevića.) a bogatu. U njenoj snazi naša je snbga; u njenoj sr«eći naša je sreća. Ono je davno, neki car putovao po svijetu »u tebПрст судбине dilu u derviškom odijelu«. Dođe u jedno'mjefeto, kad Високи јавор ira Крсцу отоји од старина. Црвоtamo tuži se svijet na slabo stanje, nerodne godine, razldtor međusobni i t. d. On ostavi to mjesto, pa dođe . точан, изхерен, са сухим врхом потсећа на запауu drugo. Tu nađe sve drukčije, sve bolje. Tu narod чену прошлос.Т' Ипак je још у стању да ршзлепушеbio zadovoljan, jer mu je sve u napretku. Priča to iroM крошњом направи хлад уморном путнику. Ои on jednome starcu, a ovaj reče: »Nas drži i čuva me­ зато једино и служи. Стотинама људи нашег краја đusobna l j u b a v . Ljubav nas podiže na složan реће вам, да нема ниједног путника. који се не би rad; ona nas unapređuje jer u l j u b a v i j e sve.« под њим одморио. Ту je крај његова дебла смештен један овећи богумилски стећак, na жива згода. Hamdija Mulić. 0 томе старом јавору извезле су се читаве приче. Зна се, например, да су једнога јутра пашли о Kratak istoriski pregled naše његовој грани обептена Злоја Алијина. Тако су га звали. Нико пије знао зашто je то учинио. Нашли ra otadžbine само где виси обешен о појас, a језичина му исплаZemlja i narod жена. Kraljevina Jugoslavija postala je 1. decembra Па опет Мехо Голош клео се свим својим да je 1918. godine, ali ona nije potpuno nova država, jer једном ноћу, пролазећи овуда, видео према месеje rezultat ranijeg istoriskog razvitka triju plemena чини, да на његовој грани виси одеран јарац. Клео jugoslovenskog naroda, ona je završetak okupljanja се живим и мртвим да je добро видео како му из njihovog oko dotle slobodne Kraljevine Srbije i пререзана врата капље крв на стећак који се црвеCrne Gore. нео као чоха. 127 �Поглсдаш ли одавдо, испод јавора, низ Крстац, у очима ће ти да затрелери брежуљкаста стрменПодну стрмени, опазићеш како се Добреница ш југа и блеска као преломљен сребрени штап. Изнад Добренице, a испод густих честара лесковине белс се као неке тачгсе, развалине Јажићових кућа. С друге стране обале, шире се густе Палешке шуме. Данас се у хладу јавора одмарао Хашим пољар. Летње га оунце натерало да мало продрема и да отпочиие. Прегризао комадић шиљева хлеба са торотаиом, na се загледао низ Крстац. Хашим je постарији човек. Иње годипа му je већ подобро прекрило главу, a земан набрао лице и иамрешкао чело. У излизаним шалварама., продртим гуњем и ћулахом на глави, изгледао je icao очерупани хороз. Погледава Хашим низ зелену стрмен и мисли. Чудно задрхће и уздахие, кад баци поглед на развалине ЈаЈжићевих кућа. Ceha се нечег- Буљи и промрмља тихо: хај, хај. Задрма главом, почн^ тгреби-' рати прошлост, a ona навире и кипти прожЈцЗелим срећама и несрећама. Земан je то, зе^ал: Kao нека„ птарена нејасна поворка промрчу сећања испред Хашимоазих заерњених очију,Цели овај Крстад, -твједно са околним љивама, лазинама и чајирима, био je некад посед Сулејманаге Јажића. Уз то je јсЈш има^-отлне/пашњаке, чак тамо испод Думонт. (?улејман-ага je био добар пријатељ са Хашимом. И Хашим je имао лепо имање поврх Ћстовића, с друге стране јабланичких брда. Њих двојица су се пазили као два рођена брата. Увек су заједно: у^лову, на селу, у џамији — свуд*. A шта ти они оба нису радили и какве маскаре и обешењаклуке нису чинили- У свом зснђилуку, постајали су праве хасије.' Сулејман-ага je знао више пута да испод јавора закот^рља погачу низ Крстац, na надраппса своје ловачке псе да je rone. To ое после причало низ целе борачке’увале. Сам Сулејман-ага je причао и као поносио се с тим. Био je on онако помало и гараве нарави. Тешко ли га се кмету који би завирио нос у његву Палешку шуму. Taj би грдно извукао. Није дао да се отуда ма и један колчић уоече. Чувао je ту шуму као зеницу у оку, само да би имао где да лови. И Хашим ое бага ceha једног случаја: Поранили они оба с керовима, не би ли што увребали за ручак. Промичући кроз густиш буковине набасаше на неког кмета с Порија. Човеку затребали сенски коци и он, несрећом, дошао да их усече у ПалежимаСулејман-ага, разјарен, хтеде га поштено издеветати да не би Хапшма. Он га суздржа. — Шта с.и радио овђе, a? — питао je Сулејманага, с пеном на устима. — Ништа, xajra, душе ми. Ето тако, нанио ме пут. 128 — J a ћу ти дати, угуроузс погапи! Шћео си дрва, a? Добићеш их валахи! II Сулејман-ага заиста сакупи повеће бреме дрва и патовари их црпоме кмету na леђа. Свеза му руке. Зади сикиру у бреме и натера га да у обући гази преко Добренице. — Хајде, хајде! Реци стопаниди да нам испече цицвару! — добаци Сулејман-ага подругљиво за њим. Одлахнуло je свима, ка дје отоелио. Једнога пролећа, један no један, отселили су многи у Санџак, или како су то они зва,ли Турска. И Хашим и Сулејман-ага продали све своје и спремили се да иду у туђи вилајет1. Tora се дана Хашим добро оећао. Натоварили они ствари на кон»е да то дотуре до у касабу. Жене и деца су плакали, a и њима самим бешс нешто големо и тешко при души. По хиљаду пута су се с Латкова камена окренули да макар очима помилују остављени завичај. Мучкр су прешли Морине, a да нису готово ни речи проговорили. Тако им се то некако дало на лсао. У новом вилајету су протетурали некако десетак година. Било им испрва необично, a после и тако и тако. По завршетку рата, Хашим се повратио у залзичај. У селу га поставили за пољара. Онако ради милрстЈ^ Ишао он од куће до куће и животариоЗна се само то да никад није отишао да види своје некадашње имање. Није могао. Од неке жалости, шта ли? Мислио Хашим под јавором о ономе што je некад било. Мислио и уздисао. Сетио се Сулејман-аге, тамо у далеком крају, сетио се, клопуо под навалом мисли и задремао. Наслонио се на стећак и захркао. . . * Сањао je. On седи на обали Добренице и узима абдест. Кад га neico удари руком по рамену- Обаз[)е се. Иза љега je стајао Сулејман-ага. Сав крвав. И као рече му: — Чујеш Хашиме! Гледај ти Божијег кудрета! Ми смо некад збијали маскаре са овим јадним кметовима, a Бог све види. Пази ое! Божији емар стиће и тебе! Хашим га мало боље погледао. Тело му се цршол као угљен. — Од чега си тако црн, Сулејманага? — упитао je, a глас му запео. — Од џехенемске ватре. Ни шехитство ми није помгло — одговорио je овај церећи се и ишчезао. Па опет су Хашиму изишли на очи његова жена и синови, све у белу и дају му некакав завежљај. Он га дреши a из завежљаја плази змијаЗадрхтао je и пренуо се. Растрб очи. Испод стећка je пригушено цврчао цврчак. Сунце беше клонуло за Кук и последњим зрацима треперило �iio обронцима ПискавицД. On се сети сна, иешто се замисли na иазва рахмет Сулејманаги. После иогледа низ Ковачке луке. Низ Ћеклића раж лловила су катунока говеда. Скачио je на ноге. Закасао низ Кротац и крикнуо из свег гласа: — Ишћерај та говеда из равки, б-о-лан!! .. •говеда из ражи б-о-лан!! одговорила je јека из Палешких шума. Шукрија Панџо Sevdalinke NEŠTO MI SE BUNAR VODA MUTI Nešto mi se bunar voda muti, Nešto mi se moje drago ljuti, Što sam drugog oč’ma pogledala. Ako sam ga oč’ma pogledala Nisam ga ja srcem sevdisala. Oči voda svakoga gledaju Medna usta na svakog se smiju. TRI SAM DANA t 1 Tri sam dana tri jabuke brala Dok sam sebi momka izabrala, Muju momka, al’ mi ned^jnajka. A ja hoću ni pitati n^ću Jer ja hoću gdje je meni drago V Meni drago Mujagino blago, Gdje on blago na ćilimu suši On ne suši što on blaga nema Već on suši da djevojke mami, Da primami mene od matere. Podaj majko nek’ srce ne vene, Ak’ uvene ostaćeš bez mene. LJUBU KARA Ljubu kara Ljuboviću Mujo; Ne kara je što je njemu draga Već je kara što je njemu kriva: — Što će tvoja glava na pendžeru, A krmali ruke niz mušebke? Vidio te aga Salihaga, Vidio te i begeniso te Daje za te nebrojeno blago. — Odgovara Ljuba Ljuboviću: — Podaj ago opet ću ti doći, Prvu noćcu sa mehka dušeka. — Dade ago ljubu Salihagi. Prevari se ujede ga guja Kako ode više i ne dođe. Sve žalio Ljuboviću Mujo, Sve žalio pa se objesio U avliji o bjelu jablanu. BKЈTURANE Bejlurane, Bog t’ ubio grane; Niti cvateš niti roda daješ Ko ja mlada Alibegovica, Nit’ se ljubim nit’ evlada imam, Nit’ ja znadem gdje Alibeg spava; Ljeti spava s konjma na livadi, Zimi spava s konjma u ahari. TIHO VJETAR Tiho vjetar niz polje duvaše I mirise ruža raznosaše, Na begove dvore nanosaše, Gdje no Fata u odaji spava Na bjelu se naslonila ruku, A slatki je snovi poklopili. Ona sanja dragog pokraj sebe Na šiljtetu' i meku dušeku, Pa joj njeno bjelo lice ljubi I s mednijeh usta poljub skida, A u kose^zamrsio ruke Pa s’ ne može od nje da rastavi Sve dok bjela zora ne zarudi. PODNE UČI »dne uči, moga dragog nema. lija, i ne bilo mi ga. akšam, dragi pod pendžere. ra njeg sam pe mlada razljutila. Hita mi se hajvom u pendžere: Moja draga, ne ljuti se na me! gledam a drugoj se spremam, ;reću se jabukama hitam, Za četvrtu vrana konja sedlam. MOJ DILBERE Moj dilbere, ne krij se od mene, Izađ’ amo da se zagledamo, Ja s čardaka, a ti sa sokaka. Iz neobjavljene zbirke Hajrudina Bujukalića. Mudre reči Ovih dana navršilo se 25 godina od smrti našeg velikog filozofa Bož. Kneževića, iz čije knjige »Misli«, donosimo nekoliko lepih i mudrih reči. — Pravo lepo, dobro, plemenito, istinito, uvek su ispod površine stvari, te se na prvi pogled1ne mogu videti; da bi se videli treba zaviriti malo dublje. — Krv i znoj jesu vlaga potrebna za uspevanje civilizacije; toplotu dobija ona od životinjskih snaga čovekovih, svetlost od uma njegova. — Istina je poštena, jer donosi dobra sve većem broju ljudi što je ona veća; laž je nepoštena jer do- 129 �ilosi dobra sve manjem broju ljudi i zla sve većem broju što je ona veća; od istine propada samo ono što nije za život, što ne treba da živi; od laži propada ono što treba da živi. — Ne grešiti to je vrlina životinja; prava vrlina čoveka jeste moći grešiti ali ne hteti grešiti; otud samo razum može donositi pravu vrlinu. — Put dobru teži je mnogo nego put zlu; prvi je penjanje, drugi silaženje; otud je mnogo lakše napre­ dovati u zlu nego u dobru; otud je od dobra do boljega mnogo dalje nego od zla do gorega. Ušinui konj Radne konje ne valja hraniti u dane kaid« ništa ne rade onako kako se obično hrane, već im u te dane treba baciti bar za polovinu manje žita i n e smeju Se držati u toplim, sparnim štalama. Ako se to prenebregne, neki konji, za hladnijih dana, obole vrlo naglo, »preseči ih preko leđa« kako to narod kaže, ili »ušinu se«. Konj klone u zadnji kraj i obično ne može da ustane. Ako se i digne na prednje noge, na zadnje ne može, već se »vuče ko prebijen pas«. Obično je konj tada uznemiren, ne jede i često ga znoj obleva. Mišići u zadnjem kraju tvrdi su kao drvo i obično nešto hladniji, često se Krajnici primeti da je mokraća krvava, no konj obično i »vodu To je česta bolest kod djece, a i kod odraslih, zamane« da ne mokri. za vrijeme hladnih dana. U takvom slučaju treba odmah zvati veterinara, Krajnici dolaze usljed jake hladnoće i vjetra, д 'dok on ne dođe, trljati konja vrućim sirćetom po krnaročito kad se izađe iz tople sobe. Ko odveć topli stima i dobro ga pokriti d a se zagreje. Treba da je vrat, ko pjeva i govori napolju po hladnom vremenu na toplom suhom mestu. Osobito ga treba čuvati od i vjetru, ko trči sa otvorenim ustima,, taj lako dobiju hladna vetra ili promaje. krajnike. Ako nema blizu veterinara, treba nastojati da Krajnici s£ javljaju Sa bolovima u guši, sa gla­ voboljom, groznicom, ppVećanom toplotom i otokom se konj di^ne u uspinjalo (salandžak), pa mu treba dobro očistiti guzno crevo i usuti u njega što više podviliČnih žlijezda. mlake, sapunjave vode. P ri čišćenju gužnog creva, Krajnici su zatečeni i crveni. A kad je jako zatreba lagano povlačiti dlanom po donjoj strani creva, paljenje, onda se na krajnicima vide bjeličaste tačke. kako bi se mokraćna bešika malo natrla, da se Kad to vild'iš, javi se ljekaru; ako nije u blizini, ne stegne i da vodu pusti. Inače, tada treba konja, iako daj babama da nečistim prstima barataju po ustima. ozdravi, dugo slabije hraniti, i dok boluje ne srne da Metni boilesniku hladnu oblogu oko vrata, pa po njoj dobije nikakve zrnaste hrane. suhu, i menjaj svaka dva sata. Nek se guša ispira (Iz »Veterinarskih pouka« od dr. A. Vukovića). hladnim tejom od kamilice. Nek se u ustima drži češće komad čistog leda. Hrana treba da je tečna, a piće — voda. Vruća rakija nije preporučljiva. Za Набавка слика протектора Гајvrijeme bolovanja, bolesnjk iz sobe ne smije da рета fber. К раљ . Височанства izlazi, niti duhan da puši. П рест олонасљ едника Петра Za vrijeme bolesti, češće gledaj u gušu, i čim Из више мјестз затражили су Гајретови радници инфорprimjetiš da u guši ima neka siva navlaka, odmah zovi ljekara, jer to može da buđte što ozbiljnije — мације гдје би могли набавити слике великог формата Њег. Краљ. Височанства Престолонасљедника Петра — Протектора difterija i šarlah. Гајрета. Да не бисмо сваком одговарали напосе то овим пуDa se krajnici ne dobiju, treba se čuvati nazeba тем саопштавамо свима друш твеним одборима и повјерениi zaraznih bolesnika, a svako jutro i veče grlo ispi­ цима односно управама Гајретових читаоница, да се ове rati hladnom vodom ili kakvom dezinfekcionom teč- слике могу добити у Београду код Управе »Народног Дела« nošću. Neka se vrat ne utopljava, a uvijek drže za­ (Милоша Великог ул. 48). »Народно Дело« располаже са двјема врстзма слика Њ. Краљ. Вис. Престолонасљедника tvorena usta i diše na nos. Петра, и то; мали формат, картониран, са заставом, no циKo dobije krajnike, neka se odvoji i nek ima јени 30.— динара од комада, и велини репрезентативни форsvoje posuđe; nek ne ljubi djecu, jer su krajnici pri- мат no цијени од 200.— динара од комада. Препоручујемо свима Гајретовим радницим а и пријаljepcivi i prenose se dodirom, vazduhom, spavanjem, тељима да украсе своје просторије и домове са овим дивно a naročito pri kašljanju i kijanju. израђеним сликама Протектора нашег Гајрета Њег. Краљ. (Iz knjige: »Čemu nas život uči«, od M. M. Đačića). Височ. Престолонасљедника Петра. Члан Гајрета свјестан je члан своје заједнице �P ttlV k E M Предавања из задругарсшва за сеоску ом ладт у Пнше: Инж. Шериф Бубић, в. д. директора Ниже пољоаривредне школе у Бутмиру Овршетак V. предавања Како тежаци муслимани нису до данас успје- Ми не знамо ни шта je то задруга, a хтјели бисмо јш, да оснују своје посебнс задруге, настаје сада за да оснивамо посебне муслиманске задруге. »Випаснајважнијспитаље: д a л и д а се п о н о в о ло- дјела жаба гдје сс коњи кују иа и ona дигла реп«к у ш а с а о с н и в а њ е м п о с е б н и х м у с л и - Ви сте из ових предавања нешто врло мало чули, м а н с к и х з а д р у г а и л и д а м у с л и м а н и како се задругарство изграђује. To je само једна т е ж а ц и л р и с т у п а ј у о н и м з а д р у г а м а капљица од онога што о задругарству треба знати к о ј е в е ћ к о д н а с п о с т о ј е ? Ово je једно *и разумјети. Данас je задругарство једна велшса врло важно питање, na треба ствари добро проучи- држава, na се тражи велика спрема и разумијевати прије него lirro се на њега одговори. Али треба ње од оних који хоћс да буду вођи и учитељи зато одмах ријешити и приступити ономе послу, на другарства. Имамо ли ми муслимани таквих људи, који би осим тога морали још одрсћи се сваке своје који се одлучимо да пођемо. Да би се могло одговорити на ово питање, тре- лиадте користи. Истииа je, ми имамо доста учених ба разумјети, шта je то задругарство и шта je н>е- људи, којим je добро нашсга народа на срцу, али roB циљ, и то његов прави циљ. Али тога још нема - немамо људи^вадругара, способиих да воде и раде ни код тежака ни код многих наших ;школованих на задругарству. Ето то je први разлог, због којег људи, који о задругарству' говорс и ^ишу. Наши ми не савјетујемо, да се ради на оснивању посебљуди мисле да je задругарство некаЛгрговина, и то них муслиманских задруга. нека посредничка радња, која he сед>'аку свршавати Најважнији разлог оних који говоре за оснивапослове јефтиније него што то Mofije он еам^ Тачно ње досебних муслишШеких задруга јест тај, да hc je, браћо, да задруга у томечфмаже сељака. Али муслимани, који још не разумију шта je задруга, када би задругарство имало само цил> да сел.ака радије лристуиати у чисто муслиманске задруге ненаправи трговцем, не би Ј5ило оно што je данас. ^ { у друге. И тај разлог no моме мишљењу отпада. Право вели један учитељ задругарства: »Али, ако Задругарство je једна школа, у icojoj се ne ради нипам није други циљ, него да na ирају године доби- шта пруоггив вјоре. Задругаротво сузбија вјерски јете вишак, тада заиста не треба fe толико мучити, раздор међу задругарима. Свако село има своје брида би униттили зато толико невиних трговаца. 'Јед- ге, које су заједничке сшма сељанима без разлике ном рјечју, знајте да ћете ви успјети, само тако, aico вјоре. Да те заједничке бриге ублажи, то xohe зави сами не постанете трговци.*) Шта хође онда пра- другарство- Добро ојеме треба свима сељанима. Исво задругарство? Задруги нијс циљ да обогати једне то тако добра спрала или добро говече. 1{ада нам na рачун других, него je напротив њезин главни треба зајам, не питамо, како се зове, које je вјерс циљ да на нашем селу створи бољи живот, и то не онај који нам зајам даје, него како ми га даје. Осим само економски него и културни. Задругарсгво хо- тога у задрузи имамо сви једнака права, na зашто ‘ he, да од неуредног домаћина направи урсдног, од онда не бисмо скупа сви сељани ишли у њу. To залијснчине вриједног човјека, од хрђавог иољоприв- једничко добро владање са својим суграђанима друрсдпика узорног. Лалививце, крадљивце, нерадни- ге вјере Пејгамбер нарочито заиовједа. Један велике задругарсво ne трпи. Док je данас у трговини ки алим (Мухамед Ферид Веџди, Примјена Ислама на правило »један против свих a сви- против једнога«, основе културе. Превео с арапског рахм. A. Кадић, задругарство поставља потпуно друго правило: сви професор) пише за М у х а м е д ( а л е ј х и с с л а за једнога a један за све. To значи, да се задругар- ма) ово: »A М у х а м е д ( а л е ј х и с е л а м ) и први ство оснива на самопожртвоваљу. Ко мисли само муслимани оставили су нам најљепгаи примјер, na то, гдје he што закииути, тај нека не приступа како ћемо живјети са људима друге вјере. Он им je задругарству. ишао на весеља, долазио међу њих, пратио им мртИз тога je за нас муслимане јасно, .да je задру- ваце, исказивао им жалост кад би их снашла негарство исламска дужност. Задругарство приводи у epeha и уонће живио с њима, као што се мора жидјело исламске заповједи, no којим треба свкаи му- вјети с људима у једном мјесту и у једним лрилислиман да живи. Милијоии и милијони задругара кама. Исто се тако пише, д а j e у з а ј м и в а о од изграђују задружни живот, a ми стојимо no страни. њ и х н о в ц е и д а в а о им с в о ј е с в е т е с т в а ри у залог. A п и ј е то ч и н ио , шт о н и ј е *) Ш арл Жнд: Доћи he даи (»Земљорадничка Задруга«, могао паћи зајам међу муслимапима. Год. 35, св. l.) 131 �И м е ђ у о в и м а je б и л о љ у д и са огромiiим има. њимаг Н е г о j e х т и о д а т и упуту и с л а м с к о м с в и ј е т у и показа.ти, да je и с л а м д а л е к о у з в и ш е н над мишљу, д а он т о б о ж е т р а ж и од с в о ј и х в јер н и к а , д а се о д с т р а њ у ј у од д р у г о г а с а з иј е т а, с к о ј и м ж и в е у ј е д н о ј з е м љ и и под је д н а к и м уредбама«. Чујте шта каже тај учени алим, a ja вас питам још: Je ли вама забрањено да пијете воду са сељанима друге вјере из једнога извора, или да идете једпим путем? Није. Онда mije ни да радДте ća ц,цма у једној задрузи, пошто задруга треба да будс лраво жншгно врело свих нас без разлике вјере, најбољи животни пут за све сељаке. Каже се да нма још доста у нашем народу вјер. ске несжошљжвостж. Признајем да тога има pun д0_ era и превише. Али вам могу право рећи, да задру. гарство неће повећатж ту жстрпељжвост, ако je неће докинути. A на нама je муслиманима више него и на једној другој вјери да што више порадимо, да за увијек нестане тога највећег нашег народног зла. ihe се) Велике Гајрешове манифесшације у Бањалуци Б а њ а Ј1ука, до недавна посве индиферецтпа, шта више и непријатељ ски располож ена прем а Гајрету, постала je 8. и 9. м арта о. г. један нови центар Грјретов. В елика свечапа забава и значајне- м аниф естације испале су на потпуно задовољство и прош ириле ćy Л јр е то в о име у граду тако, д а се ових д ана у Бањ ој Л уци и цијелој Врбаској бановини готово највиш е говорило о тим- Гајретовим догађајима. П рема утврђецф с ^фограму, још н а 5. марта дошао je предсједник Мјесног одбора Гајрета у Б ихаћу г. Осман Реџић са женским дилетантицам а »Противника« Ахмеда Мурадбеговића, д а учин^ д вије тр и проое з а комад. Госте je дочекао n a станици сав Мјесни, одбор башалучки, са својим предсједником г. ииж . Суљагбм Салихагићем на челу као што и многобројним одличним грађанством. Гости су одмах поразмјеш тепи no приватиим кућам а. Ha 7. и 8. м арта почели су стизати и остали делегати разиих Мјесних одбора, међу којим а je парочито била заступљена у ж а К рајина, ,т. ј. БихаЈђ Бор. К рупа и Цазин, али je од свих делегата највиш е послао Котор-Варош, којих je било около 30. И ови су гости дочекани свечано од многобројних одличних грађана и госпођа и у главном готово сви поразмјеш тани no приватним кућам а. З а то се je бринуо нарочнти одбор, н готово сви одличнији и им ућнији грађани ставили су радо своје домове n a располагање и потпуно угостили делегате. Делегати који су учестовали на Гајретовој забави и манифестацији, 8. и 9. марта 1930. Загреб: А хмед М урадбеговић, књижевник. Кутина: Др. Р еш ид К уртагић, адвокат и кр. јавн и би- љежник. Бихаћ: Осман еф. Реџић, Захировић Мухамед проф., Др. X. Браво љекар, Х аоан С арачевић чинов. среза, Расем а Зјакић учитељица, Х акија Темим чин. инспект. Бос. Крупа: Чавкић Ф ејзулах учитељ Буж им, Ахмет еф. Ш ехић кадија, М илутин Терзић срес. начелник, Бош ко Зељковић град. начелник, Ферида Паш алић учитељица, Ш увалић Мурат прив. чиновник, Е м ин Тирић ш ер. вјежбеншс, Осман Кабилагић благај. општине, Х асан Мусић трговац, Мујо Несимовић тежак. Отока: Самија Комић учитељица. С ански Мост: К амарић Ћ амил шер. судија, Мехмед Алаrnh подпачелиик и попјереник Гајрета, Борипој Алексић, ср. 132 пачелник, Ахмет еф. Велатанлић матичар, А баз К ралтић обрт- ник. •«■■■• • •■ Цазин: Мустафа Зухрић к ади ја н повјерник. Гајрета, Узеирбег Градашчевић ш еф пор. уреда, Х асан Поздерац повјереник, Назиф Беш лагић суд. канделист, М ухарем Капнћ гостионичар, Сулејман Мемић теж ак, Мухо Орешчанин тежак, Мдлош Павловић срес. начелник, Х аоан Торомановић начелник, Хуенибег Чоровић подначелник, Х усејин Ћоралић грунт. Јајце: Мулаомеровић Д ервиш пошт. чиновник, Сафија Софтић учитељица. Приједор: Др. Хајровић Мехмед суд ија, К авазовић Асија учитељица. Бос. Градишка: Сафет бег К апетановић секретар, Мустафа Зухди Хоџић трговац, Ибрахим Захировић к аванар, Хусо Tonnh трговац, Ш укрија Бош ш ак трговац, М ухиба Дрочић. Дервента: Омерага У џварлић посјед., Асимбег Алпбеговић трговац, Мустафа Тирић пор. чиновник, Др. Мухамедбег Куленовић адвокат. Тешаш: Ф уад Дервић ш еф пор. управе, Л ал и ћ Мехмед грунт. у пензији. Прњавор: Хафиз Салих Ђозић ш ериат. судија, Алијага t Одобашић, Адемага Б акалбаш ић трг., Мехмед Л атиф ић чип. пореског уреда. Кобаш: Ризабег Алибеговић посједник. Л иш њ а: Авдо Х алилић тежак. Козарац: Ибро Арифагић биљежник, М илан Алагић поеједиик, Алибег Капетаповић посједник, М ухарем еф Миџпћ управ. осн. школе, Адем Б ал ић трговац, М. Ц ерић шумар, Фехим Ситница посједник, Галиб Х аџиосмановић трговац, Зумрета Дедић учитељица, М у с т ф а MexaHOBnh, Сулејмаи Гунић. Котор Варош: Селимага Х аџиселимовић трговац, Заим Осмаповић полиц. чинов., М ахмут Ч ауш ш еф пор. управе, Д уш ан Ракић срески иачелник, Хф. Х илм ија Нумић шер. судија, Хф. Хусејин Табаковић главни имам, Едхем Диздар трговац, Адем Заимовић трговац, Асим K opnh градски начелник, Хаџимухарем Караселимовић трговац, Р асим Хозић трговац, Мустафа Пличанић onh. начелпик, Хасиб Спахић трг., Хашим Алагић, Ненад Ипђић учитељ, М устафа Спахо трговац, Ш аћир еф. Плићанић имам, Ћ амил Х асић теж ак (Вечићи), МусггиЈга АгамбедовиН теисак (Крушевица). �У суботу у вечер била je величанствена забава, какве Бањ а Л ука не памти. To се може pehn без икаквог претјериваша како у погледу извођења програма, тако и у погледу саме посјете. Велика сала Надиног Дома била je и сувише мала да прими велики број делегата и баљалучких граУдаиа. Забаву je посјетио госп. Б ан Светислав Мплосављевић са госпођом баницом у пратљн г. помоћника Милисава Иванишевића, као што и командант Дивнзије госп. Јован Јовановић са г. ђенералом Лазаравепћем, многим пачелницпма Иза »Слоге« појавила се je на позорници гђица Фсрпда Пашалић, учитељица из Бос. Крупе и бивша Гајротова питомица, која je уз пратњу на клавиру гђице Расеме Зјакић, учитељице и Гајретове пнтомице, отпјевала »Што je младост« ОД Маћејовског. Пјеваље je било на пуној висини у сваком погледу и публика je наградила обје гђице френетпчким аплаузом. Иза тога je г. Хамдија Карабеговић уз пратњу г. Смаил еф. Екића на сазу и у народним одијелима отпјевао познату босанску равну »Je ли рано, јел’ свануло давно«. Овај дио програма je био најпажљивије саслушан п може се pehu, да je иаишао на највеће допадање иако се не може ни једној јединој тачци програма у ком било погледу прнговорнти. Ha силии аплауз, који je пратио овај комад, г. Карабеговић je отпјевао и другу босанеку равну »Играли се врани кољи«. Послије г. Хамдије Карабеговића наступио je позиатн баљалучки пјевач г. Х акнја Карабеговић, који je уз пратњу на клавиру г. капелника Јиранека отпјевао Мокраљчева »Tpit јунака« са савршеном умјетношћу. Ha буран аплауз препуио сале г. Карабеговић je отпјевао још и »Мирјану«. ш Музички дио програма je завршио млади пјевач г. Мухамед Tcjtfan, који je уз пратњу гђнце Зјакић први пута иптутш у свом родиом мјесту и поетигао пеочекивани успјех. Поелпје завршеног музикалног програма давана je позиата Гајретова^актовка »Противници« од нашега писца Ахмста Мурадбеговића. Kao што јс у плакату пајавл>еио, улоге су биле у pyi;aма све самих Гајрстових бивших u садаљпх питомаца и питомицаХГу су у ирвом реду учигељицс гђице Фсрида Пашалић, Самија Комић, Асија Кавазовић, Расема Зјакић, Абида Карахасаиовић Ћ ампла Хоџић те Емина Пашалић, ученнца ш мназије. Надаље учит. прнправиик Халид Адемовнћ и Ихсак Зукановић, гимназијалац. Комад, којп je пун пашнх севдалинки, и које су свп днлстантп отпјевалп п одпграли на опћс задовољство, бпо je најпажљнвије саслуш ан — нарочнто обзиром на његову, Гајретову пропагапдистпчку тенденцнју. Великп аплауз присилио je све днлетантице н дплетанте, д а су моралп на бини поиовити »Гајретово коло«, којим се комад завршава. ИНЖ. Г. С У Љ А Г А С А Л И Х А Г И Ђ Банске управе и официрима бањалучког гарнизона. Господина Б ан а je дочекао предсједник Мјесиог одбора г. Салихагић и када се je г. Б ан појавио у дворанп, заорила се je исха од поклика »живио Бан!« Нарочито je запажено прнсуство г. Ахмета Мурадбеговића, нашег одлнчног књ ижевника и г. Др. Решида Куртаra h a адвоката и Kp. јав. биљежппка из Кутине. Одмах no доласку Банову, почело je извађање програма, којн je почео са свирањем војне музике врб. дивиз. области. Послије тога je декламовао ученик основне школе Ибрахим Ћ ејван пјесму »Престолонаследнику Петру — Протектору Гајрета« од Асије Кавазовић, што je примљено са великпм одобравањем и аплаузом. Иза тога je отпјевало пјевачко друштво »Слога« са велпким допадаљем »Би мирна noh«, која je попраћена са буром аплауза, тако, д а je »Слога« била прнсиљена још два пута д а нступн на позорницу са новим пјесмама. Послије свршеног програма поведеио je Краљево коло, које je повео предсједник Мјесног одбора Гајрета г. инж. Суљага Салнхагић са госпођом Бана Мплосављевића, до којих се ухватно г. Б аи Милосављевић са гђпцом Феридом Паша.iiihcBOM п г. командапт Врб. Див. Области ђенерал Јован Јовановић са гђпцом Аснјом Кавазовпћ. До ових су се ухватнли у коло помоћник Б ана г. Ивапшпевнћ, пачелник просвјетног одјељења г. др. Глушац н миогп други одлични гости, којих je заиста било доста na onoj за Б аљ а Л уку велнчанственој забави. Иза тога je дошла n a ред богата томбола, noja je исто тако скрснула пуну пажњу na себе. Највсћи дио ове томболе нзрадиле су наставпнце п ученице овдашње Држ. женске стручно пшоле, n a се може с пупим правом pehn, д а je ова томбола била једна мала изложба дпвннх ручних радова овс школе. Највећа заслуга за овако красну и богату томболу припада госпођи управитељицп те стручне школе ЈБубпци Миладиновпћ, која je са пуно воље п спреме з а кратко вријеме прппремпла овако красну томболу. Забава и игранка je потрајала све до и за 4 сата ујутро и оставила je иза ссбе најљепшп и најуогднији утисак — да Б ањ а Л ука оваке оабаве до сада још имала није. Нарочито je запажено, д а су забаву посјетнли осим многобројних дслегата, којн се n a другом мјесту наводс, највећпм дпјелом са блпзу 80% муслимани. Доклл, како je Гајрет за кратко вријеме у Бањој Луцн стекао много симпатија и прнјатеља. 133 �хоћемо да манифестујемо своју вјерпост и одапост нашој државдој мислп и њедоме најввш ем носиоцу, Њ егово« Ве. личанству Краљу Југославије А лександру I-, У ком Г а јр и има свога највећега пријатеља. Свјестан сам, д а погађам мишљење свију Вас, ако Вам предложим да овој манифестацији дадемо н зраж аја у првом Манифестација Гајретових радника Врбаске бановине реду н а тај начин, ако упутимо Њ . В. Краљу ову депешу; Гајретове свечаиости у Бањој Л уци имају своју наро»Гајретови раденици н пријатељи. читаве Ваш е Врбаске читу важносх управо ради великих маниф естација, које су Бановиие сакупљени под Гајретовом заставом у центру Краприпремљене у недељу 9. марта у 2 сата послије подне. јине, у шехер Бањој Л уци упиру своје погледе у првом реду Б ањ а Л ука, која je подјелом држ аве н а бановине попрема Прнјестољу n a ком сједхГ први Краљ Југославије, први стала једним од управних центара, сједиш тем Б ана, смаи највећи пријатељ Гајретов и благодаре. му од. свег срца за трала je д а треба д а сазове све Гајретове раденике из читаве сва доброчинства, која указује Своме Гајрету.« бановипе ради упознавања, ради ширења Гајретове идеје у Гајрет и ми који смо се овдје окупили около његове народу, као што и ради тога д а даде и зраж аја својим традизаставе хоће д а манифестује своју љ убав и своју оданост цноналним осјећањима према Њ . В. Краљу, Престолонаследсвоме Узвпшеном Протектору, Сину наш ег витеш ког Краља, нику, и Б ану Врбаске бановине г. Светиславу МилосављеПрестолонаследнику Петру, n a сам увјерен, д а погађам Ваше вићу, који поклања п уну паж њ у рад у и развитку Гајрета. ocjehaje, ако Му с ове наше манифестације упутимо овај по" М анифестација je почела у 2 сата п. п. у сали Народздрав: »Гајретови раденици и пријатељи и з читаве Врбаске ног Универзитета, n a je послије настављ ена у 4 и no сата у Бановине, чији рад и настојање стоји под моћном заштитом кабннету г. Б ан а М илосављевића и заврш ена у просториВашег Краљевског Височанства, упућује Вам најдубљ е изразе јам а Гајретова конвикта около 8 сати н а вече. /благодарности и оданости.« У сали Народног У ниверзитета се прије споменутог вреГајрет и ми, који смо се данас овдје окупили хоће да мена нашао помоћник Б ап а г. М илнсав Иваниш евдћ у заманифестује своје дубоко признањ е Господине П ретсједнику ступству самога г. Б ана, као што г. пуковник Р а д - ДфеноМинистарског Савјета Петру Ж ивковићу, n a В ас молим, да вац, као нзасланик г. ком аиданта Д и визије "Зовановића. На-у ч д а т е име пошаљемо ову депешу. даље, иачелник пјросвјетног одјељења КраЈвбвске Банске »Гајретови раденнци и пријатељи читабе Врбаске Баноуправе г. Др. Васр Глуш ац, нрлелнИк општег одјељења г. вине окупљеии на својој великој забави и манифестацији К рста Кузмановић, /ге наш књ иж евлик г. A. Мурадбеговић и упућује своје с^јерие поздраве Господину П редсједнику КраДр. Реш ид Куртагић, којиш у зјз аабаву присуствовали и овим љевске Владе, уз чију благонаклону помоћ и разумијевањ е Гајретовим конференцијама Гајрет врш и своју велику културну и националну улогу.« К онференцију je отвррио предсједник Мјесног одбора Ието^тако Гајрет и ми који смо се окупили око њега Гајрета у Бањ ој Л у ц р .г . (^уљага Сплихагпћ, поздравивш и у хоће да изразимо пуну захвалност Господину Б ож и Максипрвом реду изаслни^а г. 'Б ан а, г. помоћннка Иванишевића, мовићу, Миннстру Просвјете, који као ресорни м инистар има затим изасланина г. ком анданта дивнзије г. пуковн ика Дренарочито разумијевање за Гајрет: новца. Надаље изаслан ика Главног одбора Гајрета, познатог »Гајретови раденнди и пријатељ и са историјске босанГајретова раденик^ н а К рајини Осман еф. Реџића, све остале ске Крајине, окупљени н а својој великој забави и манифестаделегате, и остале госхвг^ахваљ ујући им н а труду и н а поцији у Бањој Л уци, поздрављају Господина М инистра просјети. свјете благодарећи му на разумијевањ у и номоћи коју укаНадаље je г. Салихагић поздравио све присутне овим зује нашем Гајрету.« рнјечима; Гајретови раденици хоће овом приликом д а манифесту»Прије двије године, 6. 'септембра 1928. n a д ан рођења ју и своје нарочпто признање и благодарење највиш ем предПрестолонаследнлка Петра, прослављ ен je у Сарајеву и у ставнику Краљевске Владе у нашој Б ановин и — наш ем Бану. многим другим м јестима Б . ггХ .^ један значајан — најзначајГосподпну Светиславу Милосављевићу, који je з а ово кратко пнји датум у јавном ж нвоту босанско-херцеговачких мусливрпјеме, од како je у нашој средини, показао највећу предумана. To je била прослава 25 го д и ш аи д е културног и просретљивост и љубав према овом нашем културном и просвјетног, често п у та мучнога, тегобнога n a и трновитога рада свјетном друш тву. Пошто смо ријеш или, д а Господина Б апа Гајрета, — друштва, ono чије заставе смо се и ми данас саособно нарочпто поздравимо данас послије подне у 4.30 сати, купили овдје у сједиш ту Врбаске бановине, у нашој шехер то ћемо имати прилике, д а му лично изразимо наш е симпаБаљој Луци. Сам nam град, нажалост није узео онога учеш тије и наш у благодарност. ћа у тој прослави, који би одговарао његовој величини и н>еГајретови раденици и пријатељ и читаве Врбаске Баноговом положају. Али оно, што je пропуш тено у последњу говине хоће данас да манифестују и признањ е своме Главном дипу-двије д а се учини, то Гајрет ево чини сада, приређуОдбору. који ради сарајевске забаве ннје могао и з Сарајева јући своју велику забаву. и манифестацију. Забаву смо имали никога да пошаље, него je овластио наш ег признатог Гајресиноћ и ja се надам да смо испунили опу празнину, која je товог радника, пријатеља и друга г. Осман еф. Р еџића, као у овом погледу била наступила у нашој Бањ ој Л уци. A сада члапа Главног Одбора Гајрета, да га заступа при овој манихоћемо да маппфестујемо. фестацији. Дозволите ми, да у m re сви ју нас пошаљем Гл. Ш та ћемо манифестовати? Хоћемо д а манифестујемо Одбору ову депешу: »Гајретови раденици и пријатељ и читаве прије свега своју приврженост самоме друш тву и свима ониВрбаске бановине, окупљени при Гајретовој вели кој забави ма, који су га осповали, који су у њега улож или свој дуи манифестацији у центру Бановине, у Бањ ој Л уци, поздравшевпи, тјелесни, морални и матерпјални капитал — који су љају свој Главни Одбор и н.еговог уваж еног претсједника, за њега дали своје младеначко доба и своје животе, који су манифестујући своју љубав, оданост и захвалност Гајрету.« омогућили. да се до данас одгоји једна читава генерација, Поелије ових депеша, које сав збор одушевљено приједна Гајретова војска, која радн na буђењу и на дизањ у хваћа. чита инж. Салихагић приспјеле депеше и то: моралних п материјалних сиага Meby муслиманском омладнном Краљевине Југославије. Депешу од предсједника Главног одбора г. Др. ХасанАли пријс него што то маннфсстујемо, хоћемо да мабеговића која гласи: »Учествујући духом н а збору и манинифестујемо још нешто, што нам je свима n a уму и n a срцу, фестацијама, које се одрж авају у дентру историјске босанHa забави je пало бруто 26.33.50 д инара — једна цифра, коју Б ањ а Л ука до сада ни н а једној забави ннје постигла. Тако je и м атеријалии успјех забаве, као што и морални превазиш ао сва очекивања. 134 �скс Крајине срдачно поздрављамо одличне радникс пашег драгог Гајрета са увјерељем да he њихов рад и закључцн још више подпћп елан у раду на пултурно-просвјетном подизању п националном освјешћивању муслиманског дијела пашег народа у духу и традицијама Гајретове идеологије a за добро Краља и отаџбине.« јих се једна зове врбаска. Она je формирана од приЈашње Депешу од секретара Главног одбора г. Хамида Кукика: дани неки срезови бивше травничке, тузланске и лриморско- »Ж алећи што сам друштаеним послом сцријечеп да узмем учсш ћа у манифестацији Гајретових радепика босанске Крајине поздрављам Вас све скупа желећи да Ваш труд уроди најбољим резултатима no Гајрет.« крајишке области. У поменутој бановини живи свега 828.556 П Р О С В Ј ЕТ Н Е П Р И Л И К Е М ЕЂ У М У С Л И М А Н И М А В Р Б А С К Е БАНОВИНЕ. A kto m Његова Величанства Краља од 3. октобра про> шле године подијељена je наша држава на бановине, од кодвије жупаније и то врбаске и бихакке којој су још придо. становника. Од тога броја становника отпада на муелимански живаљ 205.474. Према броју муслиманског становништва У појединим бановинама долази врбаска бановина на четврто мјесто. Депеша г. Османа Сикирића из Бос. Новог: »Жалим што мије немогуће судјеловати Гајретовим конференцијама желим најбољи успјех.« Депеша повјереника Гајрета г. Ибишевића; »Жалећи да због болести ne могу судјеловати Вашој забави и конференцијама шаљем Вам најсрдачније честитке желећи д а ;конференције дадиу многобројним учесницима подстрека за интензивнији рад око остварења великих идеја ради којих je Гајрет основан. < Послије овнх поздрава, г. Салихагић предлаже, да се аа ову конференцију изабере предсједник и два тајника, na сматра за особиту част, да предложи г. Осиан .еф. Реџића, изасланика Главног одбора Гајрета и одаичноТ Гајретовог раденика и организатора и з Бихаћа. с ' Конференција прима овај предлог аплаузом и г. Осман еф. Реџић излази н а трибину. Он се захваљује прије свега на исказаном повјерењу, n a онда ^ахвал.ује бавалучком Mji спом одбору н а труду око приређивања ове велике забаве мапифестације — као што и на гостопримству, које je указано делегатима. Прелазећи на Гајрет и на његој^рАд, г. Pepnh подвлачи и истиче његову велику улогу и помоћ, коју даје муслимаиској младежи на школовање. Повлачећи паралелу између Просвјете и Гајрета г. Реџић истиче, Да свакоме православном Србину je једнако драг Гајрет као штв и Просвјета, као гато и сваком муслиману треба исто д а ко да je драга Проовјета, као што и Гајре?. Иако се ради овако »о -је\само због тога, да се рад лакш е организује. Захваљ ујући поновно нарочито делегатима, којн су дошли и з далеких крајева, г. Реџић сматра, да на овој конферепцији треба да претсједа претсједник бањалучког одбора, јср Бањој Л уци, као центру бановпне, припада већ и због тога главна водећа улога. Зато он предлаже, да овој манифестацији претсједава г. инж. Салихагић, што присутни поздрављају одобравањем. Заузим ајући претсједничко мјесто, г. Салихагић се поповио захваљује г. Реџићу и предлаже за секретара г. професора Наима Ћ ејвана и г. Хасибега Имамовића, рефер. Просвјетног оделења при Банској управи, што сви присутни примају са одобравањем. Kao првом референту, г. Салихагић даје ријеч г. Хасибсгу Имамовићу, којп чнта свој реферат »Гајрет, муслимаии и држава« (у данашњем броју донесен na уводпом мјесту). Реферат je пажљиво саслушан и с одобравањем попраћен од свих присутних. Захваљ ујући г. Имамовићу на труду, г. Салихагић даје рнјеч другом референту г. проф. Напму Ћејвану, који чита евој реферат »0 просвјетним приликама код муслимана«. Реферат гласн: И ми господо — Гајретови раденици и пријатељи — сакуписмо се у центру врбаске бановине, да ее поразговоримо о разним питањима, која засијецају у наш живот. Мени Je стављено у дужност, да поднесем реферат о просвјетним при. ликама међу муслиманима ове бановине. Да би се што боље упутили у ствар требало би мало заћи у хисторију бивше Босне и Херцеговине у чијем склопу je била и ова бановина и промотрити живот и развитак тога народа — a нарочито муслиманског — у ово бар поељедњих 50-гоДина. Кад говоримо о културно-просвјетним приликама у Босни могли би историјски развитак тога питања лодијелити у три периоде (доба), I. Пеиод за османлијске владавине. II. Период за аустро-мађарске владавине. III. Период иза ослобођења у слободној држави. I. ПЕРИОД. За вријеме османлијске владавине муслимани Босне и Херцеговине су имали доминантан положај. He само да су били најбогатији и економски најјачи сталеж, него су имали и главну ријеч у овим крајевима. Сва настојања туђина да их асимилише и одроди нијесу била успјешна, јер не примише ништа од туђина доли вањског руха. Језик обичаје и све карактерне црте славенске очуваше потпуно. Народ, који je увиек стајао под пушком, да брани турску империју од непријатеља, a врло често и своју властиту груду на којој се родио, није се могао развијати у просвјетном погледу. Истина, постојао je и код Османлија закон о јавној настави, али према томе ззкону, који je вриједио и за Босну и Херцеговину имала се настава држати на турском језику. To разумије се, није конвенирало становништву Босне и Херцеговине, na настојаше властитим силгма да надокнаде оно што им држава није давала т. ј. отварали су школе на материњем језику. Према турском закону постојаше овај тип школа: 1. сибјан мектеби; руждије; 3. идадије; 4. султаније. У Босни и Херцеговини постојаше највише сибјан мектеби у којима се учила религија из књига, које су биле писане на турском и арапском језику као и учење читања Кур-ана. У појединим већим мјестима постојаше руждије, које су биле нешто више од данашњих нормалки, a опет ниже од средње школе. Осим ова два типа школа постојаше у Босни и Херцеговини у многим мјестима медресе из којих су излазили свештеници — хоџе. Богг.тији свијет je слао своју дјецу на науке у Цариград, гдје су свршавали више школе и из њих излазили као добри државници, научењаци и војсковође. А ко листамо повијест отоманске царевине видјећемо да je и Босна дала неколико великих људи, који су играли важ ну улогу у државном животу осмгнлијском. Како се из горњега разлагања види, о просвјети у данашњем смислу ријечи није било ни говора. 135 �r '" Окупаторска управа поче понешто радити на подизању школа, да се народ који je потпуно заостао подигне у културном и просвјетном погледу — колико толико. Док je с једне стране силила иуслимане да иду у школу, с друге стране je увела уџбенике који су вријеђали најњежније вјерске осјећаје. Како су муслимани примили окупаторе као своје љуте и заклете непријатеље — дин душ мане — то су и напрама свим институцијама и уредбама, које су долазиле од њега, били непријатељски расположени. О куп а ц и ју су сматрали потпуно привременом и увијек су им очи биле уперене према Цариграду, одакле су очекивали спас. Они нијесу могли да приме уредбе новог друш тва и ако je то од њих тражио положај и вријеме. Повукли су се на свим линијама и чекали неће ли што доћи. Ш коле које су биле отворене, потпуно су бојктовавали и нијесу давали своју дјецу у њих. Како сам раније споменуо богатији су слали дјецу у Цариград на науке, a сиромах, без средстава, остао je потпуно неук и непросвијећен. Кад се узме у обзир да су муслимани обитавали у насељеним крајевима, варошима, варошицама, у којима су махом отваране школе, онда je још већа жалост, да их нијесу похађали, кад су им биле под носом. Они су се могли највише користити њима, јер су школе рјеђе и теже отваране no селима. С иром гш нији свијет je касније почео попуш тати пред разлозима, a нарочито кад су видјели да школован човјек може боље и лакш е обезбиједити живот. дјеце писменост муш ких: ll. ПЕРИ О Д Окупацијом Босне и Херцеговине и доласном Аустромађара настао je читав преокрет у животу њеног становништва, a нарочито муслимана. Неуспјели оружани отпор, који дадоше муслимани приликом окупације, учини још већи јаз између њих и нових освајгча и појача непријатељство. Taj дио становниш тва Босне и Херцеговине који до тада бијаше у доминантном положају, посташе доласком Аустријанаца становници другог реда. Како стицајем прилииа не могоше задржати старе положаје и немогоше се снаћи у новом управном систему морадоше се повући на свим линијама и препустити своје дотадање положаје туђину. Аустрија, која осим других задатака, које joj je ставио у дужност Берлински конгрес, — имађаше и просвјећивање народа, поче радити на том пољу отварајући најприје школе. Од свих питања државног живота бијаш е ово питање провсјећивања и просвјете најболније. Никоја грана државног живота у Босни и Херцеговини није у вријеме окупације тих земаља затечена у тако запуш теном стањ у као ш то je била јавна настава. Прелистамо ли статистичке податке о томе колико je похађало ш кол у у времену од 1895/96.— 1904/05. no конфесијама: православне дјеце; 127.219; католичке дјеце: 108.156; муслиманске дјеце: 42.986. Како се из ових података види најмање су похађала ш колу муслиманска дјеца, na je и проценат неписмених највећи код муслимана. Ови подаци су узети из год. 1910. na стога треба узети у обзир, да су онда ш кол у похађали само мушкарци, a према истој статистици неписменост код муслиманки износи 99.68%, a писменост само 0.32%. И ово нешто писмених муслиманки научило je читати и писати код куће, јер у оно доба није било ни говора, да би муслиманска женска дјеца похађала ш колу, јер су се та дјеца no тадањем сватању и назорима морала затворити у к ућ у већ у 12. години живота. A ko прелистамо статистичке податке из најновијег доба, т. ј. из 1921., то ћемо видјети слиједеће: 136 чнта и пише православни католика 93.933 69.884 муслимана 51.446 4.952 само чита неписмених 1.809 1.331 768 271.321 62 114.313 203.640 1.384 лисменост код женских чита и пише само чита 674 999 25.907 32.092 9.696 4.091 православни католика муслимана јевреја 441 50 неписмених 321.697 152.196 227.457 2.069 Писменост у постотцимг, свега становниш тва преко 6 година: православни 17.10% католика муслимана 28.10% 12.64% јевреја 72.65% Из горње статистике се види, да je највећа неписменост баш међу муслиманима и кад говоримо, да je тај дио становни*ш тва највише заостао, онда то нажалост с правом говоримо. у доба аустријске владавине je постојао закон обавезне наставе за сву дјецу na и муслиманску, али код муслиманске само за мушку. Taj закон се веома слабо примјењивао и у највише случајева био je само мртво слово на папиру. Пасивност муслиманског елемента према свим кул тур ним тековинама новијег доба иш ла je у прилог окупвторској управи, јер се са непросвијећеним и неуким народом могло лакш е владати и управљати. Почетком овога стољећа почиње борба за вјерско-просвјетну аутономију, која и ако носи номинално вјерско-просвјетни карактер била je чисти израз револта према окупаторској управи. У тој започетој борби одмах се осјетила мањкавост у муслиманској интелигенцији и школованим људима, који би притекли у помоћ нашим старим опробаним борцима и били им десна рука. Међу муслиманима се поче ш ирити идеја школовања дјеце и од тада почиње јачи прираст дјеце у школама. Погледамо ли у статистичке податке то ћемо одмах уочити. Народ се поче освјешћивати и будити. И сама влада подупираше школовање омладине a нарочито средњошколске и универзитетске. За омладину на универзитетима основа интернате, a то све зато, да од те интелигенције створи приврженике режима и послушне чиновнике. Неколико наш их ш колованих младих л>уди прозријеше ове накане режима и почеше мислити на то, како ће створити неовисну школовану омладину. Toj и таквој омладини je требало прибавити сретстава да се узмогне ш коловати неовисно о државној помоћи и тако се роди идеја о о сну тку нашега Гајрета. Окупатори су настојали омести читав рад око оснутка Гајрета, јер им je био потпуно познат циљ a и сврха Гајрета. Година 1903. била je врло важ на у културно-просвјетном придизању муслимана Босне и Херцеговине. Како je Гајрет дјеловао и радио кроз ово 27 година ширећи просвјету у народу — о том ће се говорити у посебном реферату. Гајрет je сада крчио пут и омогућио и сиромаху да се узмогне школовати. Народ се почиње помало тријезнити и све више слати дјецу у школе, a гдјекоји и на модерне занате. У овом погледу се осјећа напредак и то иде све до свјетског рата. III. ПЕРИ О Д . Иза ослобојјења у својој слободној држави и код муслимана се осјећа јачи замах у културно-просвјетном животу. И ако су економски слабо стали — усљед ријешења аграрне реформе они се опет боре, да заузму онај положај који им припада и да не заостају ни у чему иза осталих суграђана. �Настоје свим силамб Да ћоправе.Ане грешке, које су учиИили за окупаторске владавине, почињу и сами градити школе, нарочито у селима. И сама држава их у томе потпомаже дајући им новчану потпору. Сам школски закон je сада много строжији, јер no том закону морају походити школу и мушка и женска дјеца. Ово што je до сада говорено то се тицало само школа, које су најважнији и темељни фактор у просвјетном прид изању једног народа, a сада да видимо, како стојимо са дру- штво веома слабо потпомажу у Материјлном погЛеДу, na друштво не може да живи него живкари. Друго, усљед малог броја чланова, a нарочито малог броја оних чланова, који вал>ано удовољавају својим обавезама, сав друштвени приход иде на покриће режијских трошкова око издржавања, a једва мали дио прихода остаје, да се утроши на друштвене цил»еве. Ово се нарочито опажа у градовима у којима има више друштава. Треће, у управама таквих друштава су локалне величине обично лијени и неспремни л>уди, који немогу сами ништа, a опет нису вољни, да своја мјеста уступе млађима, спремнијима и агилнијима. Стога би неопходно нужно било уједињавати друштва, a нарочито у градовима, гдје их има више, да удруженим силама прегну и раде на извођењу и остварењу програма. Без тога нема рада, jep и оно мало радника, који су се расули no разним друштвима, врте се, раде, али тај рад доноси слабе и мале резултате, a овако удружени са концечтрасаним силама дало би се учинити много. Иза ослобођења се почео код нас развијати јачи друштвени живот, шта више видимо гдје се оснивају и чиста женска удружења, Многа друштва су развила лијеп рад, a нека су постигла и замјерне резултате у своме раду. Нарочито je свој благотворни рад у посљедњем деценију развио наш Гајрет, чији резултати успјеха посљедњих година надмашују сав досадањи рад. A сада да видимо како je стало са часописима, лијепом лектиром и новинама, које такођер много доприносе просвјетном придизању народа. И ако je наш свијет из раније мрзио школе и новотарије »швапске« и није слао своју дјецу у школе, na отуда имамо наш у најстарију школовану интелигенцију. Ова интелигенција почиње развијати културни живот на разним пољима na и на пољу литературе и журналистике. Међу првима пјесницима спомиње се име Сафетбега Башагића, na Мустафа Капетгновић, Авдо Карабеговић, Ссман Ђикић, Муса Ћазим Ћатић, a иза њих се јављају као прозни писци: Едхем 1/улабдић, Осман Нури Хаџић, Хивзија Бјелевац, те као публицисти: Ш укрија Куртовић и Хасан Ребац, a послије рата се јављају између осталих Хамза Хумо и Ахмед Мурадбеговић као књижевници, a Џевад Сулејманпашић као веома антиван публициста. Од листова споменућу »Бехар«, који je први почео излазити, na онда »Бисер« и други. Покретане су и новине, које ради политичких прилика и правца писања не бијаху нинад дугога живота. Г. М У Х А М Е Д X . Ћ Е ЈВ А Н гим институцијама, које дјелују у просвјетном придизању народа. Од тих других просвјетних институција споменућу у првом реду наш а друштва. Друш тва су почета оснивати у доба аустријске владавине. Прије их није било. Од друштава нвјобичнијих тип je читаоница (кираетхана), која у своме програму има задатак, да дјелује на разне начине у просвјетном придизању народа. Како je са читаоницама тако je и са сличним друштвима, која су се оснивала под разним именима. A да ли су читаонице и та друга друш тва одговарале сврхи? Одговор би био у апсолутној већини случајева негативан, јер ниједна готово не чини ништа у том погледу. Све читаонице су постале — можемо реНи — кафане и дембелхане, са разликом од других кавана у томе, што имају уписане и обавезне госте. Уз поједине читаонице и друштва постоје и књижнице ии којих нико годинама не прочита ни једну књигу. У појединим градовима и^по неколико друштава, којима je сврха готово иста, a насташе no вол>и појединаца, a без стварне потребе. Рад оваквих друштава je врло слаб или готово никакав. Зашто je то тако? Прво, слаба свијест самих чланова, поји дру- Ово je опћенити приказ просвјетних прилика у бившој Босни и Херцеговини, a сада да видимо накве су просвјетне прилике у врбаској бановини- Ако се узме у обзир, да je окупаторска власт посвећивала сву пажњу око просвјетног придизања центра Босне, који je био на дохват странцу и да се за ове бивше округе, који су били на периферији, није много марило a ни урадило. Опћенито се узима — a то je факат — да су ова два бивша округа, бањалучки и бихаћки, највише занемаривани у просвјетном погледу, a зашто je то тако било није тешко разумјети. Погледамо ли статистичке податке онда ћемо видјети, да у овој бановини има свега 324 основне школе. Узме ли се у обзир, да je у посљедње доба саграђено много школа, онда се тек види, какви мали број их je прије био. Од тих 324 основне школе мали број их je у муслиманским селима, jep je познато, колико су се муслимани раније опирали отварању школа у својим селима. Оно школа што их je отворено највећи број их je отворено у посљедње доба иза ослобођења. Муслимани су увидјели, да народ без школе, просвјете и културе не може опстајати, na сада раде свим силама на изградњи и отварању школа у својим селима. У том погледу им треба ићи на руку и потпомоћи их да што прије дођу своме циљу. Државна власт им иде у томе погледу на руку, дајући им новчану помоћ, али би било noжељно да им се изађе у сусрет што je могуке више. 137 �Осим основних школа, које су темељ просвјетног придИ, зања народа — јер док je народ неписмен не може се ни roворити о јачој просвјетној акцији — постоје у бановини још 14 грађансиих школа, двије потпуне и двије ниже гимназије и једна учитељска школа. И у овим школама je најмање муслиманске дјеце с обзиром, да су оне у појединим градовима и већим мјестима, a гдје су муслимани у релативној већини грађанства. A што je опет узрок томе? У раније доба знамо за узрок, наиме апстиненција похађања основне школе, na онда и ових средњих. A данас ,данас се иде више у ш колу, али рђаве материјалне прилике грађвна силе их, да дјецу ш аљ у на занате, да дођу чим прије до круха, a још к тому долази и трошак око школовања, који се често пута неможе поднијети. У мјестима,, у којима постоје Гајретови интернати видимо, да има много више дјеце у средњим школама. За примјер ћу навести Бања Л у к а и завод у коме служим. Прошле школске roдине na и раније кретао се уписани број ђака муслимана између 90 и 110, a ове године се цифра уп исан их ђака муслимана попела на 150, a то je добар дио ломогао новоотворени Гајретов интернат, уз, разумије се, и друге прилике које су на то утјецале. Осим ових побројаних ш кола постоји у бановини неколико стручних школа, које похађају женска дјеца и те су школе за нас муслимане од велике користи, јер се у њима васпитају и одгајају добре домаћице, које поред теоретског знања добивају и практичну спрему, коју одмах могу примијенити у животу. Осим ових ш кола постоји још једна врло корисна установа новијега доба a то су домаћинске школе, које нијесу сталне у једном мјесту, него су покретне и иза једног курса у неком мјесту иду у друго. Ове су школе за нас веома корисне, a, наромито за наш а села, гдје наш а женска чељад са села нема прилике, да походи школе у граду. V селама у којама ив nocioja " сновна школ«, Кастл. јати да се ола што пр»|. Olimpa. Како се отвараље и аа. градња школа врш и данас оа»о пококу ш колеки* одб.ра, „ настојати, «а ое ти одбора ш ,о прије о с и у „ и лочну са радом. Све помоки a дотацаје које да]е д р *а в а, даЈе са«о преко школског одбора. Настојати да се закон о обавезној основној настави стриктно провађа и да дјеца обојега пола иду у ш колу. Haрочито je потребно водити бригу о томе, да ДЈеца са села олако не изостају од школе. Често их пута родитељи устављају од наставе за мале ситнице и коче им онда напредак. С ву ону дјецу, која су нарочито даровита требало би слати на дал.ње школовање, na ако су сиромашног стања настојати да им се осигура или мјесто у интернату или стипендија. Код оваке дјеце нарочито пазити, да рано полазе школу и да рано долазе у средње школе, јер no новом Закону 0 средњим школама неће се дјеца, која су прекорачила 13. год. живота примати у шноле. А ко таки и пођу неће моћи прећи ни У v. ни у VII. разрез, ако буду старији од 15 или 17 годнна. У градовима одржавати разна поучна предавања у смислу данашњ их народних универзитета. С ваки образовани човјек би се могао употријебити у тај посао, да држи предавања из своје струке или које друге. Ta предавања имају сврху, да оног припростог грађанина или теж ака науче нешто и отворе му очи. Нарочито би требало посветити пажњу предавањима из господарства na обрта и индустрије и хигијене. Нарочиту пажњу посветити одгајању и образовању наше женске чељади, јер je жена темељ ф амилији. До сада се на том пољу веома слабо радило, a то je била наш а фатална погрешка. У нашим селима би нарочито требало оснивати домаћинске школе, a no градовима стручне, као и разна У овој домаћинској ш коли женска чељад добије најнуж нију спрему за будући живот као домаћица и мајка у фамилији. приватна друштва, која ће радити на образовању и културном придизању жене. Одржавати предавања из хигијене и Једном приликом сам и сам посјетио једну овакву ш колу у Козарцу међу самим муслиманкама и, вјерујте, да ме je фра- упућивати je у том погледу. пирао успјех те школе, која je постигла замјерне кроз кратко вријеме. резултате Ово би био летимичан преглед наш их просвјетних прилика, и закљ учак би био тај, да смо у просвјетном погледу највише заостали и то би сада требвло поправљати, исправљати a на који начин? Ja бих у том погледу изнио своје погледе и предложио слиједеће: У првом реду би требали наставити рад око подизања писмености, у коме правцу ради и наш Гајрет не жалећи ни труда ни средстава. Ово би се могло постићи код старије чељади, која виш е нису за ш колу, отварањем аналфабетских течајева, нарочито на селу. За тај посао би најбоље послужили наши учитељи, који су уједно и добри методичари, a који сваком приликом доказују да су пријатељи народни и не жале никада потрудити се за народно добро. У градовима би могле послужити врло добро наше учител>ице, којих, хвала Богу, имамо лијеп број. Осим учитељских лица би се могли и други писмени људи употребити за поучавање читања и писања. Свима овим јавним раденицима би требало признати њихов рад са највиш их мјеста, и сваком приликом унапређивати и одликовати овакве раднике. За ону чељад, која научи читгти и писати требало би оснивати књижнице и библиотеке и дати прилике човјеку, да се и даље развија. Не учинили се овако велика je вјеројатност, да и они који науче читати и писати забораве послије кратког времена. Ове књижнице би могле бити или покретне као код Просвјете или сталне. Сталне би књижнице могле бити ондје, гдје постоје основне школе, a у градовима у појединим друштвима. 138 Упућивати народ на чување здравља и свих оних порока, који руше здравље и слабе појединце a онда и фамилију. Нарочиту пажњу посветити пропагирању идеје трезвености, јер нам je алкохол био највећи затирач и уништавао нас и економски и затирао животе. За овај посао су најприкладнији наши љекари и остала трезвењачка интелигенција. Гдје год je могуће оснивати задруге и упућ ивати народ на користи те институције, преко које он може да подмирује све своје потребе. Развијати смисао штедње, ш то се нарочито може постићи преко задруга. С ву дјецу, која нијесу за даљње школовање требало би упућивати на занате, a нарочито модерне. У ту сврху би нам било потребно друш тво као ш то je Р адиш а или При- вредник. Гајрет уздржава шегртске домове, али би он требао проширити своју акц ију у овом погледу. Све ове методе и начини рада, које сам изложио су прокуш ани као добри и њих су употребљавали други народи Европе радећи на ширем просвјећивању народа и данас ти народи стоје на високом ступњ у културе. За извођење овог посла потребно je наћи пожртвовних, агилних и спремних радника, који неће жалити труда и који ће се жртвовати. Таквих раденика ће се наћи међу нама, јер их се и досад налазило. А ко сви ми скупа озбиљно схватимо свој задатак и порадимо својски, успјех je несумњиво ту. Плодови овог ситног рада се неће одмах видјети, али неће проћи дуго времена и ми ћемо запазити позитиђне резултате. Заврш ујући овај реферат потсјећам вас господо на ону наш у народну пословицу: »Зрно до зрна погача, камен до намена палача«. �И овај успјели реферат конференција je саслушала са пуном пажљом и г. реферепта иаградила са признањем и аплаузом. i ЗахваљујуИи г. Ћејвапу на указаиом труду и услузи, коју je учинио Гајрету, претсједавајући г. Салихагић даје ријеч г. инж. Узеиру Бисеру, који чига свој реферат »Гајретова улога у раду око унапређења пољопривреде.« Реферат гласи: Одазивајући се позиву Мјесног одбора Гајрета, да за ову данашњ у прилину мгнифестације Гајретова јавног рада и ja дадем један реферат из подручја пољопривреде, имао сам при одабирању теме за овај реферат с једне стране управо страш ну заосталог муслиманског сељака у пољопривреди која je последица потпуне отсутности сваког познавања савремене пољопривреде иао науке a која се најбоље оцртава у оном вјечитом одговору: »Овако ми je и отац радио, na je живио и имао свега«; с друге пак стране имао сам у виду и задатак Гајрета који je сам добровољно и руковођен најплеменитијим осјећајима према свом роду с т а в и о с е б и и у н а с л о в у и у п р о г р а м у у д у ж н о с т , a тоје — р а д и н а е к о н о м с к о м п о д и з а њ у М у с л и м а н а поред оног просвјетног. Већ ова чињеница јасно нам свједочи правилно схваћену улогу Гајрета, која му je намијењена у културном препороду муслимана. Б аш у томе што je просвјетно подизање једног народа недјељиво везано уз његов енономски развитак, нао што je и благостање једног народа резултат просвјетног прогреса и нашао сам побуде, да освијетлим улогу Гајрета која му je намијењена у економском подизању муслиманског пољопривредника поред досадањег његовог успјешног рада на просвјетном пољу. Рад Гајретов и у овом погледу био би у границама |ма на њиховом просвјећивања муслимана пољопривредника стручном образовању. Да бих том раду дао и правац лотребно je да изнесем методе рада на овом пољу народа, који су и у просвјети и у пољопривреди далеко одмакли пред нама. Чињеница, да je наш пољопривредник специјално у нашим крајевима од назад неколико година пао у теш ку економску кризу, која се no својим последицама одражава на цјелонупан наш привредни живот обухваћајући све слојеве и сталеже, дала je повода да се питање укпањања енономске кризе износи дневно на тапет и путем јавне штампе и на свим конференцијама привредног нараитера. Поред мјеродавних фактора и разних корлорација и установа у третирању овог проблема судјелују и многи јавни радници свих струка и звања. Гледишта су различита у погледу узрочника који су изазвали ову кризу, na се према тому предлажу и разне мјере за њезино лијечење и уклањање. Ja ћу у овом реферату изнијети гледиште пољопривреднина-интелектуалаца и практичара. Ми видимо главни узрок економској кризи у слабој и недовољној производњи и хрђавој квалитети свих врста пољопривредних производа. Слаба и недовољна производња и хрђава квалитета производа последица су недостатка у стручном образовању пољопривредника и непознавању свих оних природних чинилаца, без чијег je познавања немогућ прогрес. Примјена материјалних средстава, која се дају у народ у виду помоки у савременим пољопривредним справама, расплодним глрима свих врста домаће стоке и живине, изградња модерних ђубришта и т. д. не даје жељеног резултата, јер постигнути успеси ни издалека не одговарају оном ефекту, који би био постигнут, да су у питању стручно спремни пољолривредници. Ha какве све потешкоће наилази стручно особље у државној и самоуправној служби у својој пропаганди нод примјењивања Mjepa којима je циљ, да пољопривредника упуте на савременији начин рада у обради земље, у узгоју стоке, у њези воћњака и преради разних пољопривредних производа и т. д., то најбоље знамо ми, којима je повјерен овај задатак a и сви они, који су имали прилике да изблиза прате наша настојања и напоре. Зар није управо невјероватно, да се често пута у читавом срезу не може да нађе тежак, који ће драге вол>е да се прими звања узорног тежака под условом, да своје газдинство води и обрађује no упутама стручног пољопривредног референта, да уз државну помоћ изради модерно ђубриште, да прими расплодног бика или пастуха у приватну његу и држање, да уреди и очисти свој шљивик и т. д. Сви ови нездрави појави резултирају из недостатка стручног образовања и правилног схваћања важности прогресивног знања пољопривредних наука, које стално еволуционира и изнг.лази све нова и нова техничка средства и методе у потчињавању разних чинилаца, који утичу на пољопривредну производњу. Стручно образовање пољопривредника према тому главни je и no својим далекосежним последицама једини услои за привредно јачање села a преко њега и једини пут за лијечење економске кризе и јачање свеукупне наше привреде. А л и науковну изобразбу пољопривредника треба noставити на најширу основицу имајући при томе у виду, да пољопривредно образовање има да дадне пољопривреднику поред стручног образовг.ња и вољу за својим позивом, да подигне у њему свијест за наслијеђеним звањем и коначно створи у њему чврсту и непоколебиву вјеру у оправданост стручне наобразбе. Ha овом великом патриотском послу поред државе и самоуправних јединица треба да узму најживљег учешћа и све све наше просвјетне установе a у првом реду друштво Гајслична друштва. р""т:;л ; тада неће се догађати жалосни случајеви да синови сељака no апсловирању које пољопривредне школе траже хљеба изван својих домова без обзира на струку и траже осигурање својих егсистенција не на родитељској груди но међу саобраћајцима, полицији и т. д. Код постојећег броја пољопривредних школа и установа пољопривредног караитера у нашој држави ми овај задатак не можемо постићи него морамо приступити оснивању нових школа no примјеру других држава. Да би дали јасну предочбу о нашој заосталости у овом погледу и императивној потреби о отварању нових школа у циљу стручног образовања наш их пољопривредника, ми ћемо на овом мјесту направити поређење како данас стоји наша држава, a како je н. пр. у том питању стала нама најближа братска Чехословачка. Док у нашој држави представљају пољопривредници 80% свеукупног становништва (у нашој бановини чак и 9 0 % ) у Чехословачкој износи број пољопривреднина 4 2 % од цјелокупног броја становништва. Док код нас на 476.000 пољопривредника a 43.158 газдинстава долази једна пољопривредна школа, у Чехословачкој отпада једна школа на 25.155 пољопривредника a 8.925 газдинстава. Док код нас постојећи број пољопривредних школа чини 2.4% од оног броја који би нам теоретски био потребан, да задовољи потребе стручног образовања пољопривредника, у Чехословачкој овај проценат износи 13.4%. Према тому требали би ми имати око 900 пољопривредних шнола да задовољимо наше потребе. Ови би резултати у Чехословачкој били далеко повољнији, кад би долазиле у обзир само покрајине Чешка, Моравска и Шлеска a без Словачке и Прикарпатске Русије. 139 �ha воЉу >1ЛустрациЈу напора, које чини Чехословачка Да подигне стручно образовање у Словачкој и Прииарпатској Русији a с тиме и на најрадикалнији и иајефинаснији начин унапреди пољопривреду, потребно je истаћи, да у овим покрајинама до 1921 није било ни једне ниже пољопривредне школе a у времену од 1921. до 1923. подигнуто je у Словачкој 63 a у Принарлатској Р усији 30 школа. Дакле за 3 године 93 пољопривредне школе. Према овим бројевима ми имамо да у цијелој држави свега 41 пољопривредну Од тога броја отпада на врбаску бзновину редна ш кола и то на 828.556 становника редника. истаинемо у свему ш колу свих врста. свега 1 пољопривса 90 % пољоприв- Да би нам овај моменат a с тим и потреба стручног образовања још маркантније испали пред очи изнијећу овдје и податке о далеком Јапану, који je до пред пола вијека слабо био и познат европској јавности, представљајући земљу и народ са врло ниским ступњем европске културе. Ова земља, која данас у међународном животу игра улоry велесиле од одлучног утицаја у свим међународним питањима, има своју величину и снагу у првом реду да припише економској снази свога пољопривредника. И овде ћемо направити поређење према нашим приликама: Док ми на 4,588.000 ха зиратне површине имамо свега 41 пољ опривредну ш кол у свих врста. Јапан располаже на својих 600.000 ха зиратне површ ине са 14.000 пољопривредних школа, при чему отпада на једну ш ко л у 1.586 пољопривреднина односно 394 сељачка газдинства, нод нас на једну школу отпада 476.000 пољ опривредника односно 43.158 сељачких газдинства. Ово су статистички податци из 1928. г. a послужимо се њима да би тим јаче нагласили потребу стручног образовања наш их сељачких маса, које могу једино добити у стручним школама. Н аш а о пш та економска криза добрим дијелом својим изазвана je опш том неповољном коњуктуром на свјетским трж иш тим а са пољ опривредним производима, на којима je наш пољ опривредник са својом слабом производњом и хрђавом квалитетом својих производа скоро посвема искључен из конкуренције. Па не само то него смо са главним производима тучени и на својим домаћим тржиш тима. Овој аномалији треба траж ити радикалног лијека, a као први и најцелисходнији лијек састојао би се у стручном образовањ у наш их пољопривредника. Овај задатак имао би се постићи у главном на два начина. 1. С тручн им образовањем путем систематског школовања 2. Ш ирењем знања давањем уп утстава у појединим случајевима no појединим конкретним питањима. З а наше прилике долазе у обзир оба ова начина, a гдје ћемо, како и када који примјенити, овиси од много околности. У том погледу стоји нам на располагању богато искуство других народа и д р ж ава одмаклих пред нама у пољопривреди, na ми треба само да претходно све те поједине системе ^емељито проучимо и згодно накалемимо имајући у виду наш е опће и специјалне прилике. Ha овом великом послу оио препорода нашег сељака, сјаја и величине наше лијепе и свим природним добрима надарене отаџбине, треба да се нађу поред државе сва наша просвјетна друш тва са својим бројним надром јавних раденика. Да би у неколико имали и смјернице за овај гигантски рад и настојање ми ћемо овдје у кратким потезима изнети путеве и начине, којима се у разним државама радило и ради на стручном образовању пољопривредника. У векини држава са напредном пољопривредом заведена je пољопривредна настава у наставном програму основних школа, негдје у мањем негдје у векем обиму. У Чехословачкој 140 A. np. главни Дио нађтавног hpbrpafca сДчињавају из пољопривреде. Т у je основна школа добила карактер ha. родних пољопривредних школа. Основне школе са предМе. тима из пољопривреде у наставном програму служе као При. премне школе за стручно образовање у пољопривредним шк0. лама вишег степена. Типова ових школа има више. У ГЛав. ном могу се разлиновати два и то: 1. Школе, чији je задатак да маси пол>опривреднина дадну озбиљнију стручну спрему и 2. да спреме инструнтор. сни кадар стручњака. Међу школама првог типа нарочито се истичу т. зв, зимске школе, које у новије доба узим ају све јачег замаха a чија се предност испољава нарочито у томе, ш то дају стручно образовање омладини у вријеме, када мали пољопривредници имају најмање пољских радова, na према томе не одузимају радну снагу из куће у доба, када je сваки члан кућне зајед. нице потребан заједници. Обуна у овим школама трг.је обично двије године. Несистематско образовање намијењено je одраслим noл>опривредницима a сврха му je да појединим питањ има даје потребна обавијештења и кратке подуке као ш то су н. Пр. приређивање кратких течајева, демонстрација, екскурзија, предавања, растурање летака и брошура и т. д. У овај начин образовања нарочито се могу убројити зимски пољоприврсдни течајеви, који су предвиђени законом о унапређењу пољопривреде од 6. септ. 1929. г. a који су у току ове зиме no лрви пут приређени у свим срезовима врбаске бановине. Угодна ми je дужност да на овом мјесту истакнем и нарочито нагласим, да je успјех ових течајева злдовољио и да je на н>има наш пољопривредник јасно манифестовао своју приправност да чује и прими понуђену му подуку. Кад смо на овај начин указали на им перативну потребу стручног лросвјећивања маса пољопривредника треба да сад видимо, шта би за сад Гајрет у извођењу свога културног програма no нашем мишљењу могао да учини за муслимане пољопривреднике. Да не би с које стране пао приговор, да су интерсси пољопривредника свих конфесија истовјетни те да je у питању стручног образовања муслиманског сељака неумјестан cenaратизам морамо подвући ову чињ еницу: Док je интелигенција других конфесија одавна прегла на посао међу својом истовјерном браћом оснивајући разне задруге, друш тва и читаонице немајући времена да се осврне и на муслимана сељака или што je још најчешћи случај, бојећи се неуспјеха унапријед рачунајући на осјетљивост муслиманског тежака, муслиманска интелигенција остала je скоро без изузетка no страни — добрим дијелом у помањкању стручног образовања и спреме у овом послу. Под оваким околностима остао je муслиман пољопривредник посве из домаш аја свих оних настојања, која иду за његовим економским јачањем. Осим тога муслиманска интелигенција и ближа je no свом одгоју и схваћању муслиманским масама или би бар требала да буде, као што je то случај и код наше браће других вјера. Неоспорна je чињеница да су муслимани Босне и Херцеговине све до окупације 1878. r. били носиоци културног и привредног живота ових крајева. Добро материјално стање погодовало je развитку и пољопривреде. Х аџил уци и друга путовања у разне крајеве бивше турсне царевине п р уж али су могућности, да се на овим путовањима упознају са привредним приликама ових крајева, na се тој околности има приписати она многострукост у сортама племенитог воћа и д ивних башча, финог столног грожђа, no избор добри атови и парипи, добра сјемена и т. д. Записи путописца Евлија Челебије објелодањени у божикњем броју »Политике« о Бањој Л у ц и говоре у лрилог овој тврдњи. Окупација Босне и Херцеговине бацила je муслимане у стање летаргије и апатичности према свему што се оио њих абивало и из ове летаргије не пробудише се �дО облобођења 1918. г. Партијске борбе за врмјеме парламентарног режима учиниш е опет свг.ки рад у овом правцу међу муслиманима немогућим, јер су народне вође будно пазили на сваки покуш ај рада и ометале ra одмах у зачетку бојеки се, да не изгубе уплив код својих бирачг. Тако je прошао и овај период од 10 година у иеповрат, a муслимани сељаци нао пољопривредници остадоше no страни далеко од примјене сваког напредног и савременог начина рада у пољопривреди. У овим разлозима ja управо и налазим побуде да укажем на потребу предузимања анције у овом правцу од стране Гајрета. Гајрет je своју мисију ограничио до данас само на један дио свога програма, радећи на општем просвјећивању мусли- правних тијела што прије почну заводити no срезовима зиМске школе према узору како je то у Чехословачкој и Њамачиој. 3. Нека Гајрет ступи што прије са својим мјесним одборима у преговоре ради организовања разних течајева из noљопривреде помажући према својој снази и материјално њихово одржавање. 4. Нека Гајрет преко својих мјесних одбора настоји што више послати наших младића у друге напредне крајеве наше отаџбине ради успособољења у разним гранама пољске привреде и специјално, да нађе пута и начина да апсолвенте нижих пољопривредних школа шаље на страну ради усавршавања. Задатак Гајретових мјесних одбора и његових пријатеља био би: 1. Да настоје довести у контакт муслиманског пољопривредника са свим оним стручним особљем, од кога може приДругом дијелу свог програма, економском подизању мумити подуну, a чија се дужност и састоји у ширењу стручслиманских маса, Гајрет до данас није приступио из појмљиног знања међу масом пољопривредника; вих разлога, од којих je најглавинји тај, што се од једном 2. Да на све приредбе и предавања, која имају каракније могпо приступити извађању цијелог програма a с друге тер стручне подуке доведу што више муслимана пољопривстране није било ни потребних средстава. редника имајући при томе у виду, да fce тим својим радом Данас кад je Гајрет раширио своја крила осовивши се олакшати посао и службеном апарату у вршењу повјерене му на снажно и јако постоље вријеме je да приступи и овој дужности; другој тачци свог задатка. 3. Да схвате као своју патриотску и државну дужност По моме мишљењу овај би се задатак дао свести на слида скрену пажњу пољопривредним референтима на оне муједеће мјере: слимане пољопривреднике, који се својим радом и својом 1. Гајрет као просвјетно друштво треба да у заједници вриједношћу истичу као добри и напредни пољопривредниса осталим друштвима са истом културном мисијом предузме ци и да их препоручују за узорне тежаке као примјер друкораке код мјеродавних фактора, да се наставни програм спегима, да их надијељују са приплодним грлима, бољим сјецијално сеоских основних школа удеси према потребама села мењем, добрим сортама воћа и грожђа за помоћ око изградње завођењем предмета из пољопривредних наука. Тим наставмодерних ђубришта, за подизање модерних живинарника и ним програмом створиће се код деце расположење према зват. д.; њу својих родитеља и побудити воља за даљњим стручним 4. Специјално да их доведу у што тјешњи контакт са манских маса потпомажући школовање муслиманске омладине no средњим школама. Ову мисију како видимо врши са пуно признања и успјеха. обруааовањем. 3. Гајрет са осталим друштвима нека поведе акцију да се са помоку државном, бановинсиом и свих наших самоу- постојећим пољопривредним установама ради практичног упознавања у примјени техничких средстава и савремене пољопривредне науне. Особито пак да уп ућ ују омладину у пољо- 141 �привредне школе и на разне течајеве, који се повремено приРеђУЈУ- Овдје желим нарочито да истакнем потребу, да што више наш их младића посјећује овдашњу пољопривредну школу, у којој ће поред стручног образовања у пол»опривреди имати прилике и могућности да стекну и најнужније оспособљење у занатима, који су сваком пољопривреднику неопходно потребни a то су; коларски, ковачки, стројарски, дунђерски и столарски. Управа ове школе чини у том погледу замјерна и признања вриједна настојања. Осим тога полазници ове школе имају прилике да се упознају и упуте у задругарство a поред тога и у соколски рад. Од колике су важности и једно и друго специјално за наше село, о том међу нама не може бити двојбе, јер и једно и друго иде за потпуним душевним препородом нашег села и сељака. Поред витешког осјећаја, који даје човјековој д уш и здраво, крепко a уз то еластично тијело, узгаја се ту омладина у племенитим осјећајима братства и задружне свијести. Апсолвенти ове школе са овако свестрано душевном и тјелесном спремом биће права благодат за средину у kojoj живе и раде те ће бити пионири свега доброг и честитог. Гајнику мјесног одбора sa »вој рвферат .З ви љ о р ад ш и к о № другарство и муслимани«. Реферат гласи: ЗЕМ Љ О РА Д Н И Ч КО З А Д Р У Г А Р С Т В О И МУСЛИМАНИ, Р Е Ф Е Р А Т Г Б Е Ћ И Р А Г А Л И Ј А Ш Е В И Б А , К Њ И ГО В О Ђ Е Б А Н С К Е У П Р А В Е H A ГА Ј Р Е Т О В О Ј К О Н Ф Е Р Е Н Ц И Ј И 9. М А Р Т А 1930. Г. У Б А Њ О Ј Л У Ц И Наше Муспинанско село јано je заостало у сваком no. гледу. Није никаково чудо. Није » у нико ликада лосвећивао нккакову пажњу. Ранијој ту*лнсвој власти погодовала je примитивност, незнан>е, непросвећеност, анационалност „ нонзервативност »ашег муслимакског свијета на свлу. Данае пак кад су се народним ослобођењем и уједињењем створиле могућности за рад на нашем муслиманском селу, ми његова интелигенција, ми му се ни до данас не приближујемо. Ми смо од тога ситнога рада у народу готово увијек некако зазирали. Он нам je био тежак и претежак, као да се ради о неком послу ниже врсте. Ми смо волили само »високу« политику. Да, ми смо градили палату у сред баруштине, без темељног камена, али са мраморним зидовима и златном купулом. Ово, господо, није оптржба, ово je добронамјеран 5. Гајретови радници као поборници народног напретка прекор. Ми нисмо почели свој јавни рад са овим ситним раи сретније будућности треба нарочито да шире и подупиру дом у најширим слојевима нашега тежачког муслиманског сваку задруж ну мисао на селу. Овај би ргд требао да се кресвијета, јер, господо, несмијете заборавити да je тежак и ће у правцу стварања заједничких задруга упућ ујућ и муњегова производња извор свеукупне снаге, срж и крв тијела слимане пољопривреднике да приступају у задруге остале ^зродног. О н j e п р о и з в а ђ а ч х љ е б а б е з к о г а н е м а своје браће у колико исте постоје, избјегавајући при том осниж и в о т a. вање посебних задруга. А ко пак у дотичном крају не постоји До ове слознаје дошли су народи тек иза свјетскога од раније која задруга нека у заједници с осталом браћом рата. Данас се многи културни народи, чије je претежно застварају заједничке задруге имајући у виду да су интереси нимање народно била нека друга привредна грана, враћају свих пољопривредника једнаки. To треба чинити и с разлога земљи, враћају пољопривреди. Данас je пољопривредна криза што пољопривредници других конфесија имају у задругарпредмет расправљања Лиге Народа. Све ово указује на ону ству виш е искуства. А к о има гдје која муслиманска задруга, велику важнсст пољопривреде и пољ опривредника у цјелопрепоручити joj да приступи Савезу, јер ће у њему наћи јаче купном друштвеном склопу. материјално упориш те и потребне упуте. Не улазим подробПодизање нашег заосталог села у култрном и привредније у саму бит задругзрства, јер ће о том бити говора у поном правцу света je дужност свих нас, које je овде окупила себном реферату, ja жепим само да нагласим да je задругарвелика и узвишена идеја — идеја Гајрета. ство у свима напредним земљама играло и игра одлучну улогу у питањ у пољопривредног прогреса. Желим да нагласим и то, да je сва помоћ, коју држава и бановина намјеравају давати за унапређење пољопривреде, намијењена у првом реду задругама, na je и то један важ ан разлог да се задругарство прошири и међу муслиманима. Има још безброј путева и начина да се муслиману noљопривреднику помогне да се заједно с осталима економски диже и јача, али их je немогуће овдје побројати. Овакав рад Гајрета цијама je свих народних државни брод и којима свих дијелова народа и и његових јавних радника у интени државних трудбеника, који воде je на срцу добробит и благостање сјај и величина државе, na поред удовољења својој патриотској дуж ности и савјести сигурно je да нам у раду неће мањкати и морална и материјална помоћ као ни заслужена хвала и признање од свих мјеродавних фактора. Изврш ујући овај задатак Гајретовог програма добијамо тек онда право на назив Гаретових јавних радника, na не само то, него оваковим својим радом и доћи ћемо најсигурније до оног степена културног развитка, који ће нашем заосталом дијелу народа осигурати бољи економски напредак и сретнију будућност. Завршавам с позивом: Прегнимо браћо на овај патриотски посао и одужимо дуг своме роду и отаџбини! И овај реферат je пажљ иво саслуш на, и референт награђен одобраваљем. Послије госп. Б исера предсједавајући je дао ријеч госп. Б ећ и р у Галијаш евићу књиговођи при банској управи и бла- Једно од најмоћнијих средстава помоћу којих су се дигли најкултурнији народи на свијету јесте — у з општу народну просвјету — и земљорадничко задругарство. Mano има заиста друштвених творевина које би тако примале живот сељака као задругарство. Његов рад у кући, његов приватни живот, одношај према свијету изван његове куће, његова религија и традиција, његово назирање на свијет, све je то тангирано задругаством. Није онда никаково чудо, да je оно могло за кратко вријеме препородити малене сиромашне земље као што су Данска, Ирска и т. д. Крајње je вријеме, да се почне већ једном озбиљно радити на ширењу земљорадничког задругарства међу муслиманским елементом. Услови за овакав рад су ту: Тежак je напустио своју породичну задругу, na je инокосан. Он je осјетио потребу неке нове заједнице, која ће ra инокосна и патријархална помоћи у вртлогу нових начина приређивања, гђе могу играти улогу само економски и ф инансијски јаче јединице. Наш тежак, какав je, неписмен, непросвећен, неће моћи провести овакову широку организацију, која почива на самоуправи најмањих јединица без помоћи своје интелигенције. Међу муслиманском интелигенцијом пак веома je мало људи који би познавали у пуној мјери рад ове врсте. Истиче се само од себе питање задруж них раденика, задр уж них специјалиста, људи, који ће у танчине проучити целокупан рад на подизању задругарства са свим његовим финесама, целок уп ну његову унутарњ у структуру и целокупно техничко уређење појединих врста задруга. А к о би Гајрет успио изнаћи неколико школованих људи, агронома, или лица других звања, који имају нарочиту љубав за задруж ни рад, na �Да их одашаље на страну, гдје je задругарство у највећој висини — у Данску, Њемачку, Чехословаћку и т. д. да се онде усаврше у задругарству, већ с тиме би Гајрет много учинио за задруж ну ствар. Јер, господо, ми морамо брзо радити. Много смо изостали. Морамо настојати да пут до коначног циља скратимо, користећи се преко ових људи искуствима која су стекли други напредни народи, муком, радом и жртвом. Не мислим при томе да ћемо моћи једноставно копирати и no извесном шаблону радити овај посао. To je немогуће с обзиром на прилике, терен, људе, културни ниво нашег муслиманског тежака и т. д.; јер ма колико једна установа код једног народа била усавршена, у примени код другог мора доживјети извјесне модификације. Установа не смије окивати живот, већ му се мора прилагођивати. Живот мора бити главни принцип. Ш то он тражи мора се извршавати. Кредитно задругарство je најједноставнији облик задружни. С миње ће се морати почети не само што je оно најјефтиније. Тежак треба за своју привреду јефтин и дугорочан кредит. Taj му може пружити само добро организовано кредитно земљорадничко задругарство. Оживотворењем Аграрне привилеговане бгнке олакшаће му се да оно изврши овај свој задатак. Неколикр муслиманских средишњих земљорадничних задруга које je организовао и које води Савез Српских Земљорадничких задруга у Сарајеву добро раде и показују напредак у сваком правцу. Муслимаиска насеља no селима су гушћа и нису сувише растурена na. то у неколико олакшава рад. Оне су Рајфајзеноаог типа као ш то.су коначно и све задруге које je организовао и водн споменути савез, na ће no овом узору ваљати и даље радити. Главна je карактеристика овог типа задруга: самопомоћ и самоуправа. Задругари јамче солидарно. Чланови управног и надзорног одбора не добивају за свој рад никакову награду. Преко ових кредитиних задруга моћи ће се развијати дух задружни, ш ирити задружна свијест и учвршћивати појам задругарства уопште. Оне ће нам бити у једну руку школа у којима ће се наш примитивни тежак приучити раду у заједници, научити што je то самопомоћ, што je то самоуправа, што je то узајамност и солидарност — један за све a сви за једног. Дјелокруг рада једне овакове задруге треба да je што већи, али не треба и не смије да пређе границе међусобног познавања. Ш то већи број задругара, јача задруга, a што јача задруга то ће бити способнија за живот и кориснија за задругаре. Јача ће задруга бити кадра саградити задружни дом, платити пословођу који fce онда свршавати послове око вођења задружних књига, a међу више чланова лакше ће бити наћи писмене људе, који ће ући у управне и надзорне одборе и тако водити задруге путем напретка. Када се организује кредитно задругарство ваља ће постепено прелазити и на друге задружне облике. И у крипу кредитних задруга могу се обављати извјсени послови у облику подзадруга као: набавка пољопривредних справа, сјемења, вјештачких ђубрета, најнужнијих животних намирница, заједничка продаја жита, млијека и т. д. Ово би у неку руку био препазни пут ка сложенијим задружним облицима: потрошачким, произвађачким, набављачким и т. д. Паралелно са овим ишао би рад на оснивању специјалних задруга: сточарских и живинарских селекцијских задруга, житарских, мљекарских, воћарских, машинских и т. д. Свим овим задругама ма кога облика оне биле потребан je капитал и то властити слободни задружни капитал. Задругарство се не смије ослањати на туђу, несигурну, na коначно ни на државну помоћ. Властити слободни задружнк капитал ствара се ситним новцем задругара: улошцима задругара код задруга, удјелима задруга код савеза, сталном и ситном штедњом, те већим улозима на штедњу. Ha овај су начин сва велика задругарства као чешко, словеначко и сва она задругарства средње Европе дошла су до своје данашње снаге. Важније него сами капитал за напредак једне задруге je задружна свијест сваког појединог задругара и свих задруга укупно. Свијест о заједничким интересима, осјећај солидарности, јасни задругарски циљеви и чврста воља да се они постигну, држи задругарство и даје му већу снагу од оне коју капиталистичким удружењима даје капитал. Задругарство je само стога што je имало у себи те вредности могло постићи оне лијепе успјехе које je већ постигло и у нашој Крал>евини, a који су још далеко љепши и далеко већи у земљама које су имале више прилике за свој привредни и културни развитак. Само тим je, и ничим другим дошло задругарство до значаја који има данас у привредном друштвеном и културном животу готово цијелог културног свијета, јер му није стајао на располагању готов капитал. Своју снагу и своју будућност гледали су задругари западне и средње Европе у себи самима, у онима ситним појединачним моралним и матгријалним снагама које су путем задругарства повезали у једно и кренули једним јединственим смјером. Они су добро знали да требају најприје нешто створити и то ојачати, na од тога очекивати помоћ и корист. Ову истину морамо знати и ми и no њој се управљати, у нашем раду на подизању земљорадничког задругарства међу муслиманским тежачким свијетом. Задруге нису само привредне установе него више културне и моралне установе које имају да препороде наше село. Стога се у задруге примају само они најчеститији домаћини. Задругарству je намењен и тај задатгк да врш и утицај на морални и умни развитак својих чланова. Оно, оснивањем књижница и читаоница, јавним предавањима, треба да се свим силама бори против пића и хрђавих обичаја, предрасуда и заблуда ма које врсте, јер су то зла која коче напредак нашег села. Са овим нису ни из далека наглашене све оне користи које носи са собом добро организовано задругарство селу и сељаку. Но и ово je довољно, да увјери сваког од вас, да je пријека потреба да се одмах почме са радом на ширењу задруга међу муслиманским тежачким свијетом и да тај рад сматрате својом светом дужношћу. Будите увјерени, господо, да ће сваки од нас послужити најбоље друштвеној цјелини ако пригрлите задружну мисао и порадите на оснивању, помагању и подизању задругарства. Без земљорадничког задругарства не може се замислити напредно село и напредна пољопривреда, a без тога ни напредан народ ни напредна држава. У нашој бившој Босни има три савеза земљорадничких задруга: српски, хрватски и југославенски. Српских земљорадничких задруга у нашој бановини има 57, хрватских 27, a југославенских неколичина и скоро су све пропале, као што je пропао и Савез у Сарајеву. Задруга када се оснује не може сама егзистирати, него мора приступити неком Савезу, разумљиво оном Савезу, који je најјачи. У нас je најјачи српски, Савез земљорадничких задруга у Сарајеву, и он броји преко 200 задруга на територију бивше Босне и Херцеговине. Овај савез за ову бановину има своје повјереништво овдје у Бањој Л уц и и у овом повјереништву су наше најјаче личности у том погледу те су врло добра гаранција за усјпешан рад. Ово повјереништво кани t o ko m овог љета провести живу акцију на ширењу задругарства. Добро би било када би Гајретови раденици ступили у везу са овим повјереништвом. Увјерен сам, да би нашли потпору a то знам позитивно како код Савеза у Сарајеву тако и код људи при овом повјереништву у Бањој Луци. Задруге које оснујете могу носити име које год хоће a прикључити се могу Савезу којему год хоће. Вјерујем, да нећемо дуго чекати, када fce доћи вријеме да се уједине сви 143 �ђви саввзи. Господо, имајте у виду да 'ле Држава у главном разнолике помоћи за подизање сељака давати прено задруга и тано ke сељака силити у задруге. Ja поновно подвлачиж, да требамо брзо радити, зато имамо много рлзлога. У то име желим Вам сретан услјех! Па иако je протекло доста времена, нако су већ прошла 4 реферата, конферснција je наставила рад с пажњом н као посљедњи референт пр и првом д ијелу ових Гајретових конференција иступио je предсједник мјесног одбора .г инж. Суљага Салихагић са својим рефератом »0 Гајрету п раду за Гајрет« (донесен као други чл анак у данашњем броју). Овај je реферат саслуш ан са нарочитом пажљом и мјестимично прекидан с одобравањем. П ри концу je скупштина велнким аплаузом поздравила г. Салихагнћа. Рали и сВоју ћелику оданоСт и благОдарност нашсм шеном заш титнику Њ . Kp. Впс. Престолоиаследнику Петру, онд чијим окриљем Гајрет може да развпје и разв и ја своју благотворну дјелатност (сви присутни кличу »Живио Пре. столонаследннк!«). Ми смо, господнне Б ане, манифсстовалв и своје признање u благодарност госо. Предсједнику Краљевске Владе и гооп. М иш стру Прогајете, који св Hajseho« пвжњо« прате и п о м ж у рад Гајрега ово лултуриог и еи . номског подизања муслиманске омладине н а школааза в аа. натима. Сада долазимо, господине Б ане Вама као највишем представнику Краља п Краљевске Владе у центру босанске Крајине, у нашој шехер Башој Луци, д а Вас поздравимо, да Вам захвалимо н а пажњи према Гајрету и д а Вас замолимо, да и даље поклаљате Гајрету сву своју драгоцјену пажњу. Надамо се, господинс Бане, да ћетс прнмитп к срцу ове наше смјерне изразе благодарности и оданостн, n a Вас још једном поздрављам у име Гајрета са »живно Ban«. Сви присутни 1сличу три пута »живио Бан!«. При концу се конференције јави о за ријеч најприје Гајретов повјереннк из Ц азина г. М устафа Зухрић. Ои je нарочито подвукао лризнањ е мјесном одбору у Бањој Л уци око припрем аљ а и организовањ а ове забаве и манифестације, истичући како je јсдан бањ алучалин рахм. Атиф еф. Б ахтијаПослије г. ииж. Салпхагића, чије je ријсчи спслушао с ревић као негдашљи котарски предстојник у Цазину учинио пуном пажљом, господин Ван Мнлосављевић се захваљ ује ua велике услуге тамошњим К рајнш ницима у културном и caoi ,-у к азан о ј му пажљ и Гајретових раденика, noja му je веома браћајном поглсду, na je и Гајрет прош ирио међу тамошњнм пријатна. Напомшве како je пратно вазд а с највећом пажснијетоЈГ. Зато сматра, д а и садан.е водство Гајрђта у Баљој њом Гајрета и то још у доба док нисмо били уједиљенп Л уци треба д а у истом правцу ради и да- впсокчг^игне зау' зајСЛНИЧК0ј, великој Отаџбини. Гајрет je в азд а био љему стпву Г ајрета н а К рајини, око које ћемо се> сви радо од најсимпатичнијих удрулсења. П озива еве Гајретове У свом другом д ијел у говорљ г. Зухрић подвргава крираденике, да наставе рад n a подизању муслиманске омладине na добро Краља и Отаџбине. У позорује парочито, да тици ем аници пацију неких м услиманскпх ж ена, што један Bchii дио скупш тине jionj^aha са нелагодним расположењеп, Гајрстовн раденици пазе и na то, како се у Гајретовс редове док јед ан мањп дио му одобрава. ne би увуклн неки елементи, којима Гајретова идеологија није уцјепљена у срце, него који xohe д а под фирмом ГајПри концу се јављ а з а ријеч г. А л и/б ф . Капиџић, који рета боље дросперирају. Господин Б ан истиче вслики успјсх, предлаже, д а Гајретов ^дбор иГСба спма скупш тина закључи који je ностигла Гајретова забава, наглаш ујућн нарочито, да и зпмолн надлежп«'В лаотп, д а се у Бањ ој Л уци оснује виш а je то неоспорно најуспјелија забава, која je одрж ана у Г>лж епска стручна школа, што се једногласно npnua. љој Луци. ^ Посјета делегата Г. M U l i 1 Господин Б ан жалн, што не може д а прими Гајретове Пошто je било прпмакло врпјеме од 4 и д о , сата п.1 п., раденике у већим и ширим просторијама, n a се н ада да he к а д а je б ила одређена посјета код Б а н а Врбаске баноииие, то наскоро бити к ад се изграде бански двори, који he догоеподина М илосављ евића, то Предсјсдник г. Салихагић постојно репрезентиратн врховну Краљ евску управу Врбаске зива све прнсутне д е л ^ а т е н а ту м аниф естацију — истичући, Бановине. д а се послије тога наотаве конференције у Гајретовом Дому. Говор господииа Б ан а бно je најпаж љ ивије саслуш ап п како би се н н а тај иачин одало прианање самоме друш тву. учинио дубок утисак на све присутне. Господин Б ан се je Овај се предлог пр им а једногласно и сва су се господа упупослије тога опростио — праћен са поклицима, као и при тилн у Краљ. Б анску управу, гдје их je у одређено вријеме доласку. прнмио у свом кабинету најсрдачније госп. Б ан Светислав Послије тога су Гајретови делегати, зејдено са пријатеМ илосављевић. К абпнет господнпа Б ан а бпо je претијесаи за љнма Гајрета и з Баљ а Л уке упутнли се к роз град преко миогобројне делегате, тако к а д а je госп. појавно се у кабиврбаског моста у Гајретов дом (конвикт), гдје су билн најнету, дочскаи са бурним »Живно Бан« јед ва се могао креприје погошћени чајем, a онда наставили д иск усију no питати заокруж ен Гајрстовим рад ннцим а Врбаске бановине. Готањима, о којима je реферисано у сали Нар. Универзитета. сподина Б а н а je no овлаш ћењ у свих присутних поздравио предсједнпк м јеспог одбора бањалучког г. ннж. Суљага Салихагић овим ријечима: Господине Баие! Kao п р едсједнику мјесног одбора бањалучког, мени je зап ал а врло угодна част и дужиост, да Вас, првога Б а н а Врбаске бановине поздравим у име свих Гајретових рад еника и пријатељ а подчињене Вам бановнне. В јерни својим традицијама, к роз које je Гајрет живио, радио и дјеловао 27 година — трад нци јам а које су биле вазда упућиване з а добро и слободу народа, з а добро и вјерност Краљ а и отаџбине Гајретови р аденици прпхваћају ову прву прилику, д а се поклоне своме првом Б ан у великом пријатељу Гајрета, о чему сам се кроз ово кратко вријемс ваш ега боравк а у наш ој средини толико п у та увјерио. Прије ове нагае маниф естације, ми смо господиие Б ан е малифсстовпли у сали пародног универзитета наш у вјериост и оданост своме Краљу и највећем пријатељ у Гајрета Њ . В. А лександру I. (сви прнеутии клпчу громко »живпо К раљ «) Ми смо сви мапифесто- 144 Прн овим дискусијама je иајвиш е третирано женско питање, ал и пошто су се при овој теми назори разилазили, то je на предлог предсједника инж. Салнхагића прекинута дискусија no овој темн, препуш тајући свакоме појединцу, да on у кругу своје породице реш ава то питањ е како пајбоље зпа, и како најбоље мисли д а ће удовољ ити својој породици. To питање, истиче г. Салихагић, не може се сматрати као неко нарочито Гајретово питање. »Гајрет ж елп н xohe да даде помоћи за образовање н национално освјеш тење нашег цјелокупног друш тва, na и женског, којему je наш а помоћ у томе погледу нарочито потребна. A д а ли he наш е жене бити покрривене или откривене, то мислим д а je спорсдна ствар. Главно je, д а се наше жене образују, д а се љпма скине копрена са душ е и са ума. У томе правцу Гајрст xohe и мора да ради. Сви су се присутни сложили са овнм гледнштем, na се je затим прешло n a друге теме, нарочито na просвјеhnnan.c натпих ширих маса. �Дискусија je наш ла свога иаражаја у резолуцији, коју при концу доносимо — и тако je око 8 сатн н а вече завршен а ова значајпа Гајретова забава и манифестација. Највећи дио делегата са стране са предсједником бихаћког одбора г. Реџићем отпутвоао je исту ноћ 9. марта кућама __испраћени н а станици од Гајретовог Мјесног одбора и многобројних Гајретових пријатеља у Баљој Л уци. Ha брзојавни поздрав Њ . В. Краљу примио je предсједиик Мјесног одбора г. ишк. Салихагић од Министра Двора ово писмо: Господине, Примивши са задовољством изразе оданости поднесене са скупштине друш тва Гајрет за Врбаску бановину у Баљој Луци, Његово Величанство Краљ благоволео je нареднти ми, да изјавим захвалност учесницима скупштине. Б е о г р а д , 11. м арта 1930. г. М инистар Двора: Б. Д. Јефтић, с. р. Р Е З О Л У Ц И Ј А Д Е Л Е Г А Т А М Ј Е С Н И Х О Д Б О Р А И П О В Ј ЕР ЕН И К А В Р Б А С К Е Б А Н О В И Н Е Д О Н Е С Е Н А H A К О Н Ф ЕР ЕН Ц И Ј А М А О Д Р Ж А Н И М У Б А Њ О Ј Л У Ц И 9. М А Р Т А 1930. Г. 2. Д а je број неписмених у муслиманском дијелу нашег народа највећи и да je томе донекле криво конзервативно схватање наш их маса a нарочито сеоских, које треба у том правцу просвјећивати. 3. Д а се настоји како би рад наших читаоница и осталих друш тава био од користи народу, a престао бити обичним каванама и играчницама. 4. Да има један огромвн број великих муслиманских села у којима нема школа, na упућује своје апеле мјеродавним државним властима, да воде рачуна о овоме факту и да отварају школе у оваким селима. 5. Д а се умоле државне власти, да отварају no градовима што више стручних школа, a ло селима домакинских. 6. Да се у Бањој Л уци отвори што прије виша занатсна стручна школа, чија je потреба неминовна. 7. Д а надлежне државне власти упуте апел чиновницима и имамима матичарима, како би се што више заузели на ширењу Гајрета и његове идеје. 8. Да се стриктно провађају законски прописи о облигаторном похађању основних школа на сву дјецу оба спола, и да се строго поступа против родитеља, који о томе не водр рачуна. • 9. Да се у наставу основних школа уведу предмети из пољолривреде у интересу припремног стручног образовања. 10. Да се исто тано у интересу даљњег пољопривредног стручног образовања приступи што прије оснивању пољопривредних школа, a нарочито типа зимске школе no примјеру Делегати свих мјесних одбора као и повјереници Гајрета у Врбаској Бановини на својим конференцијама одржау Чехословачкој и Њемачкој. ним на дан 9. марта 1930. г. у просторијама гимназије и Гај11. Да се апелује на све јавне раднике да задружној ретова дома у Бањој Л уци након саслушања свих реферата /'Јјкф ф Г м е& у муслиманским пољопривредницима посвети веку донијели су ове закључке: уп ућ ујућ и их на оснивање заједничких задруга са 1. Да je питг.ње просвјећивања муслиманских маса пажњу, кадницима других вјера. питално питање свих Гајретових рад.чика, na позивају све Предсједник: пријатеље нашег народа, да обрате сву своју лажњу овом пиИнж. Суљага Салихагић с. р. ташу. ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Гајретове приредбе ‘О Велика Гајретова забава у Бијељини Свакоме je овдје познато, д а само Гајретова забава својом отменошћу, својпм сјајем и љепотом може да скупи најотменији м услимански свијет, да се нађе заједно ту поћ и да овии манифестује своју велику љубав према иашем Гајрету. Тако je и забава, коју je приредио Мјесни одбор Гајрета у Бијељ ини 8. марта т. г. у свим просторијама хотела »Дрина« била многобројно посјећена, a успјела je у сваком погледу изнад сваког очекиваља. И ову забаву као и досада посјетило je отмено муслиманско женскиње и то у толиком броју, да je само оно заузело преко половине иначе простране и укусно декорисане сале. Многе од њих истицале су се љепотом својих хаљина, да су се могле такмичити са тоалетама дама већих градова. Међу бројном отменом публиком запажен je срески начелник г. А лександар Р ајковић са госпођом, који je иначе познат као великн пријатељ Гајрета; претставник Сокола г. Др. Ацо Богдановић; претставник Просвјете г. Стево Николић; претставннк Н апретка г. Др. Вл. Чалдаровић; претставница Кола срп. сестара гђа Поповац п многи други. Kao прва тачка програма била je пјесма: Краљевићу Петру, коју je декламовала мала М аида 'Бумишпћ, ученпца II. разреда осн. школе, која je својпм гласом п лијепим нагласком задивнла све присутнс, те joj je лублцка дуго аплау- дирала. Иза овога ступила je на бину врло симпатична гђица Јелена Петрик, сврш ена учит. приправница, n a je својим лијепим гласом отпјевала соло Д. Фенков: У кор: Гдје си душо, гдје си p a n o . . . у з пратљ у г. Др. Вл. Чалдаровића на гласовпру п то тако складпо п прецизно, д а аплауднрањ у иије било престанка. Kao трећа тачка програма бпо je дијалог: »Дјетињарије«, које су извеле двије златпе мале дјевојчице, ученице I. разреда осн. школе Р ази ја Берберовић и Халида Фидахић. Овај дијалог изведен je одличпо, те je многоме посјетиоцу оросио очи, гледајући и слуш ајући, како ове двије мале ученице изводе овај комадић лијепо и складно. Послије овога дијалога, који je такођер награђен дуготрајним аплаудираљем, ступа опет н а бину гђица Петрик, д а као четврту тачку отпјева: »Стојанке« уз пратњ у г. Др. Чалдаровића н а гласовиру. Пошто послпје прецизно и са одличним успјехом отпјеване пјесме није било к раја ни конца аплаудирањ у од стране публике, то je гђица Петрик морала д а отпјева једну севдалинку, која je такођер награђена дуготрајним аплаузом. Док je публика аплаудирала уручио je потпредсједник Мјесног одбора Гајрета г. Мухамедбег Прељубовић, гђпци Петрик лијеп букет цвијећа, увезан једном днвно везеном марамом. Послије овога дош ла je као пета тач ка програма: Севдалинка: »Два су цвијета напореду р а с л а . . кој у je са завидним успјехом соло отпјевао Ш евко Х амзпћ, a н а сазу га je пратио Мехмед X . Бегаповнћ. Ha дуготрајно аплаудирањ е публике, отпјевана je jom севдалинка: »Диздар виче са бијела града?. С овом je пјесмом заврш ен први дпо програма. 145 �Надаље, дмп« враЈш прзвослапни давалп су псти д м Kao други дно програма вграла се актовка од Лхмеда забаву, na хал се н ова о м н о с т узме у обвдр, опда су р(. М урадбеговића: »Мухаџирн«, коју су чланови шпортског клузултати Гајретове забаве впше иего од л ш пи. ба »Зоре« одиграли такођер са завидним успјехом и то тако, Моралпа страна забаве je испала изнад сваког очекива. д а би била грехота, д а се неки дилетапт покуди, a неки поља. Нашн тежаци муслимани и з свих села придолазили Су хвали, је р су свн играли одлично. С овим je заврш ен први и већ иза подке у грудака, a окп пз Б уљ аиа и Саница д0ђ0Ш|, други дпо програма, који je својом разноврсности поједпних сватовски н а колпма у пмоРИп «« бајраатарод n a д е а , „ тачака пружио публици као никоје године до сада угодан сврставши се у дворедове, продефиловаше чарпшЈом n a лел , ужитак. са државпом заставом n својпм врпједппм ииаип м а Карадк. Н акоп програма настала je лијепа и анимирапа забава, ћем и Субашићем. која je трајал а до јутра. И гранку je отворио потпредсједник Значајно je, д а je забава имала сеоски колорит, n a нам Мјесног одбора Гајрета г. Мухамедбег Прељубовић »Србпјанje то као скромним Гајретовим радницим а највећа сатисфакком« са rocnoboM среског начелника г. Рајковића. д и ја јер смо наш тежач1Ш свијет упознали са Гајретом д п.еН арочиту паж њ у посјетиоца забаве привукла je и ове говим радом на културно-просвјетпом прид изањ у нас му. забаве као и досадаш њнх забава богата томбола, која се веслимана. Осим тога дпјелп je програм изведен од нас лично ћипом састојала и з ручних радова, к оју дароваше з а ову заи без ичије помоћи, што je за нас вели к к орак унапријед, баву угледне м услиманске госпође и госпођице. Оспм овога јер сада не морамо извап наш е средине траж и ти ж енске дИмноге грађанке послаш е n a ову забаву много бифеа. летанте или трагати за игроказима без ж енских лица. К ако чланови Мјесног одбора Гајрета тако и Гајретови »Омербег Љубовић« од В ладислава Тмуш е п риказан je пријатељ и нису ж алили тр у д а око приређивањ а ове забаве, n a опће задовољство, захваљ ујући мару и труд у наш их диa нарочито треба истаћи рад з а ову забаву гђе Ш ефке х. летаната., a нарочнто нашпм младпм трудбеницама гђицама; Пашић, познате Гајретове раденице, која je прије забаве na м јесец д в а д ана обишла муслиманске госпође и госпођиде и »Бисерп, Х ајрији и Паши Филиповић, које су с а много смисла и разум и јевава извеле своје улоге. одредила ш та ће која израдити за Гајретову томболу, a пред Мала Зарф и ја Филиповић рецитовала je п јесм иду »Споаму забаву сама опет све те предмете покупила и -ередила. роче« тако вјешто и лијепо. да je многима сузе натјерала. К ад се овоме још дода то, да je спомепута госпођ.Осама поНакон свршеног дрограма настало je братско весеље уз ку пил а обилан бифе и сам а га н а забавгЈ - продавала, онда свирку наших тамбураша н угодаи разговор са наш им сељаодбор овим см атра г ђ у П а г а џ ћ својом десном руком. Х вала дима, који су чинили преко четири петине публике. joj! Исто тако о^бор дукује вели ку хвалу гђици Јелени Петрик, сврш еној учит. прш ц)авници, к о ја je н а молбу одбора М атеријални ефекат забаве био je одличан, јер je бруто најприп равније п ристала да увели ча наш у заб ав у сво јо м пјеприход износио 8196.25 Дин. те одбпвш и расход од 1193 д.исмом. Одбор се захваљ ује и адвокату г. Др. Чалдаровићу, који пара, чисти приход био je 7003.25 динара. К ад а се има n a уму, и овај пу т као и уви јек досаДаПтоказа своју највећу приn g 'je -га свота добивена огромном већином од наш и х тежака правност, д а н а главбвиру пратп гђпцу Петрик. из приноса од 10 до 20 динара и да n e сад рж и к акв и х крупОдбор зах ваљ у је и многобројним прплагачима за томнијих ставака, онда још виш е одскаче успјех забаве у оба болу, бифе као и онима, који оспм улазн ице приложише свој правца, јер je и материјална страна забаве искљ учиво дјело добровољни прилог. Н апокон се одбор захваљ ује свима понас самих — наших тежака. сјетподима, који посје^Дше у ожако лијепом броју ову иашу Бифе, који дароваше наш и чланови састојао се je из годишњу забаву. —i З а овакав успјех Главни одбор je захвамного разноврсннх бираних слатких и сланих јел а, к о ји je уз л ан цијелом одбору у Б ијељ ини, n a челу са н>еговим вриједбагателну дијену посјетиодима лруж ао лијепу закуску. иим предсједником г. Дауговићем. којп се убраја међу најОвдје дјелује једна фирма з а експлоатацију дрвета, na активнпје Гајретове одборе, и ове године као и досад, ne показа д а зн а за Гајрет као за Гајретова забава у Бос. Петровцу остале установе, којима се сваком згодом с а доприносом М јесни одбор Г ајрета -у Boe. П етровцу приредио je бајјавља. рам ску забаву на 2. м арта т. г., a омладина je приредила женВриједном повјеренику Гајрета г. Б егановићу, судији г. ск у м услим анску забаву 4. м арта i . г., која je као и први Спахалићу н учитељу г. Б ади ћу као и њиховим сарадпидипут, коју je приредио повјерепик Гајрета. врлб дборо успјела. ма око приредбе забаве, нека je хвал а n a успјеху, који je Програм забаве био je слиједећи: најбоља награда за уложегаг труд. Ч лан Гајрета 1. Д. Јенко» С ијај, с и ја ј солнчице, пјева муш ки збор. Врло успјела Гајретова забава у Вареш у 2. Д. Је н к о : Сеоска лола, пјев а муш ки збор. 3. М. Б а ји ћ : П лава гробпица, декламује X. Керановић. Мјесни одбор Гајрета у Вареш у приредио je н а дан 2. 4. У. Ф рајт: С унце јарко, соло пјева гђа 0. Вајзовић. марта о. г. своју годишњу забаву са одличним резултатима и »Оба глуха«, ш аљ ива игра у 3 чина од С. Казазовића. у моралном и у материјалном смислу. Д еклам ације: ШанИ гранка, ш аљ ива пош та, коријандоли и лицитација серџаде. тићсво »Ново поколеае« и Б ојићеву »Плава гробница« изОбје забаве успјеле су и морално и материјалпо, те je чивели су успјешно двојица Гајретових питомаца. Позоришпи оти приход био м уш ке Д пп. 2.660.— , a женске забаве Дин. комад »Хасапагиница« од Вл. Тмуш е извели су чланови Гај371.25 рета, Југословенске читаонпце и М услиманске читаонице таГајретова забава у Кљ учу ко добро, д а je публика била задовољна и бурним аплаузом Овогодишља Г ајретова бајрамска забава одржана први одала дилетантима признап.е. Послије заврш еног програма д ан за све, a други д аи з а ж епе, д ал а je одличне како моиграпка je потрајала до д апа уз добро расположењ е посјетиралне тако и м атеријалпе резултате. оца, a у међувремену je формално разграбљ епа богата томПоготово к а д се у вал ш околност, да смо je одржали у бола, ш аљ ива пошта и т. д. Ha забави je било толико посјете, м аленој дворани овдаш њ е осиовне гаколс, која бијагае премада су просторије Југословенске читаонице биле препуне. Пол с н а д а иаједанпут прим и велики број посјетиоца и да смо ред отмеие нублике из Вареша, n a забави je зап аж еп и лијеп је д ш ш изл аз наш ли у том, што смо већ готово при почетку број сел>ака, што ће несумњиво повољно дјеловати з а ширепрограма одлучнли програм тс всчери двапут извссти и тако ње Гајретових идеја n a селу. Осим тога посјетиле су ову заемо и том недостатку избјегли, располовивш и поојетиоце у баву и добар број муслиманки што до сада пије био случај, д вије групе. — a што je хвале вриједно. 146 �Kao делегати Главног одбора Гајрета, н а забавн су били присутни пз Сарајева гг. Зилџић, Тафро и Косовнћ. Чист приход ове забаве доиио je Гајрету лијепу суму од готових округло Дин. 13.000,— a међу миогобројпим прилозпма пз м јеста и са страпе, примљен je и прилог предсједника владе г. Ж ивковића у износу од Дин. 300.— . Мјесни одбор Гајрета изриче своју топлу благодарност свима онима, који припомогоше било моралпо, било материјално, овако одличном успјеху ове забаве. Нарочита благодарпост иде Југославеиској читаоници, која je ставила све своје просторије на располагаље з а ову сврху, a исто тако и члановима-цама речене читаопице као и Муслиманскс читаонице, који су се ангажовале за успјех ове забаве. Једнака хвала и дамама — муслиманкама, које су се ангажовале за прикупљаље ствари за томболу и бифе. Д а je забава овако одлично успјела, припада велика заслуга поред осталих и мјесном учитељству грађанске и осповие школе, које je учлањено у Југословенској читаоници, a које je овом приликом видно манифестовало своју љубав за Гајрет. И Главни одбор je захвалан на оваком успјеху Мјеспом одбору Гајрета у Вареш у н а челу са агилним претседником г. Плевљаком. Исто тако Главни одбор дугује захвалност вриједним народним учитељима. Може се рећи, да од ове сезоне још нијсдиа забава није тако весело п расположено прошла, као ова Гајретова забава. Забаву су посјетилн порсд среског и градског начелника, командант мјеста, предсједиик мјеспог одбора удружења рез. официра и ратнитса, подначелник те сва елита наше мале вароши. Д а je ова забава добро успјела показује цифра укупног прихода која износи, како сазнајем, преко Дин. 13.000.— Како моралном, тако и материјалпом успјеху ове забаве имаде се приписати цјелокупном приређивачком одбору, а нарочито предсједнику г. Абдаги Кучукалићу, који je заједно са г. Смајлагом X. Мехмедагићем више дана сакупљајући прилоге пропагирао идеју Гајрета. Такођер je вриједио особите хвале заузиман.е управитеља II. мјеш. осн. школе, који je заједно са споменутим учитељицама око што боље припреме програма предано радио. И ова забава je једап доказ д а се je идеја Гајрета у пашем граду почела озбиљпо ш ирити и да je све всће разумијеваље за хумане циљеве нашега »Гајрета«. Желим овом одбору истрајаље у његовом раду и даљљи успјешни натгредак. Посјетилац забаве и пријатељ Гајрета. Гајретова забава у Јајцу одржана je 2. марта на Рама- зан-Бајрам и . т о ^ а мушкарце, а 3. марта за женскнње. Гајретова забава у Брчком. Забава je успјела морално и материјално добро, а успјех би био још већи да истодобно нису у граду одржаване још У суботу 8. о. мј. приредио*- je — као и Главни Одбор двије забаве. Гајрета у Сарајеву — и Мјесни одбор Га|рет& у Б^чком своју — Зист приход ове забаве износи 2.140.— Дин. велику годишњу забаву. Све тачке програма изведепе су н а свеопће задовољство Још прије 4 педеље почело се убрз^но радити и при- / публшсе. премати, да би забава у сваком погледу пајбоље уевјела. ВриМјесни одбор у Јајц у и овим путем најљепше се захваједни одборпици пододбора на челуЈж, гфедсједником г. Абљ у ј^ с в н м а гг. дилетантима те приређивачком одбору н а њидагом Кучукалићем, као и прдређивачки одбор, уложили су сав свој труд. радили марљиво и интензивно, тако. да je г а и ^ '' ховом неуморном и устрајном раду. Уједно се захваљује свој гг. поојетиоцима и прилагачима забаве. хов труд био окруњен великим ^спјехом. Beh у 9 сати дворана хотел »По^авине« бжла je пупа Гајретова забава у А втовцу одржана je на први дан Рапублике. Дворана je била веома укусЖ к декорнсана и расвимазанског Бајрама, те je обзиром иа само мјесто добро успјејетљена, захваљ ујући труду агилног члана г. Ибрахима Шала, јер je чпсти приход забаве изнио 1.989.— Дин. бића. Програм je био биран, а изведен je на свеопште задоЗ а добар исход ове забаве треба да се захвали пожртвоввољство публике. ном раду омладине-дилетаната. а нарочито режисеру забаве Почело се je са декламацијом Њ . Вис. Престолонасљедт г А лији Пашићу, те г. Ш ерифу Хасанбеговићу и Муји Ханику Петру — Протектору Гајрета, кој^ je сјајно извео Бах санбеговићу, који су се бринули, да забава успије како морија Ливодић, уч. П. мјеш. нар. ocft. школб. У пш граму je рално тако и материјално. такођер судјеловао подмладак Југословенског Сокола прика завш и тачку »вјежба са пушкама«. И мјесно пјевачко' дру Гајретова забава у Г ацку одржаиа je о Рамазанском штво »Хрват« увеличало je програм, отпјевавгаи двије лије Бајраму и успјела je изнад сваког очекивања. Чист нриход ne пјесме »Јадранско морје« и »Мекам«. Нарочито треба ис забаве био je Дин. 3.113.—. Све тачке програма изведене су таћи радост гостију (публике) када су ученици-це II. мјеш. прецизно и са разумијеван>ем. осн. ппсоле пјевали напте »Каришик пјесме«, које je припраСјајан успјех бајрамске забаве у Челићу ви ла учитељица гђица В алерија Репнћ. Ове je пјссме у главном водила гђица Д иш ија X. Мехмедовић својим милозвучНа 2. марта о. r., први дан Бајрама, у вече, одржана je ним гласом, која je бурним аплаузом била присиљена два прва и врло успјела Гајретова бајрамска забава у просторипута опетовати, своју соло пјесму, тако да je публику довела јама Нар. основне школе, са позоришним комадом »Лукав до врхунца расположен.а. Н ајзад je одигран комад у једном опанчар«. Kao предигра наведеног комада изведено je слијечину »Игра среће« у којем су судјеловале вриједне учнтедеће: љице гђпце Розина Лозић и Љ убица Раић. те стари искусни 1. Поздравна ријеч и кратак приказ Гајретова рада у дилетантп Хампд X. Мехмедовић. Фехнм Сејдић. и Мујо Мопрогалости, садашњости и у будућности. To je у лијепом биро. Особито je вриједно споменути. да први пута у нашој вараном говору извео овдашњи учитељ и повјереник Гајрета роши иступају н а позорпицу и налпе младе муслимапке. г. Ахмед Сулејмановнћ. 2. Декламацнје: a) Краљевском Дому; б) Гајрету, од М. Послије завршеног програма прешло се иа играпку, шаЋатића, и Остајте овдје! од A. Ш аитића. П рву и задњ у тачку љиву пошту, томболу и т. д. У томболи je осим ручног рада, извели су ученицп II. и Ш . р. осн. школе; о Гајрету извео које су подариле овдашње наше хануме, био као главни згоje М. Ш. ђак шер. гимназије. дитак јан>е, којег je у име дбровољног прилога, поклонио под3. »Сељак у позоришту«, извео je М. Мепгаћ, омладинац предсједник одбора г. Мехага Каптарџић. З а обилан бифе. и бивши ђак шер. гимназије. нмаде се нарочито захвалити марљивом заузим аву угледних 4. Д ва брата (дпјалог), нзвели су A. Балић, трговац, и ханума Авније-хануме Б уквица и Рабије-хануме X. Мехмедагић. Владо Ластрић, гостионичар. 147 �i Обрад Петровнћ, Ибрахки хф. Мсхинагић, Риф ат 5. »Л укав опапчар«, комедија у 2 чипа. A да су покаИбрахим е ф Уставдик; во Д ив. 10.— = М и м у т а Р.ш ндбе,,, зали нарочиту вољу и дилетанти и з мјсста за ову забаву највнк, Хф. Мухамед Шабик, И азии Муфтик, Данои X. Momo боље показује примјер М. Ибрахимовић, трговац из мјеста. J oho Тадић, Радо Благојевик, Bace Нивик, Јово i Д ујм впк који je постпгао рекорд у извођењу своје улоге, као и Мујо Мујага Ћеримагић, Х ахдпја Вејш гкк, РадОЈМУ М м в с а в « Мешић, што je успио оа дзвођељем монолога »Сељак у позоBuk Мурсе*, Мехо Калеспк, С. Дервиш ефендић П от.р Пегр«. ришту«. И грали су поред мјесних омладинаца и ђаци Biep. внк, Фадил Рустемовик, Ејубоввћ, Н Н„ М ^А гавовнк, А» , Гимназије (0. Сулејмановић, и Ш. Ибришимовић) те овогоРистпк. Мехмедалпја А лвк, Рагаб Салихефепдвк Врана„ днш њ и матурант шер. суд. школе Мустафа Абдурахмановић, Јефтик Н. Н„ Браво; Д вн. И .0 -: М е м е д ш ч а Бегик; no који се je показао з а ову забаву врло агилан и загријан, јер Дпн 5 — - Хуго Оршанпк, Мехвед П риганвца, Л уиа Мплисав. се исги примио и улоге и то једне од најглавннјих. Поред љевик," Двннло Јовановик, Станио Макснмовик , Лјубо Синик, тога био je и члан приређивачког одбора, што му овим пуСтанко Трифковић, Pa.m Какеш. М. Мујачик, М у,о Решидба. тем као иницпјатору ове забаве и као главном свом сарадниговик Ибрахим Ширбеговић, В улејлан Ф азлић, 0 . Осмапбе. ку око нсте захваљујемо. Јо ш су_ у приређивачком одбору говцк, Ouep Салкић. Л. Зукобашвћ, Авдо Прохик, Х асан Про. била гг. Х аџага Б аки ћ, општинскп начелник; Владо Ластрић, хвк, Јукцк, Тамтгл Зулфик;. Дин- *— : Д ерлиш ага Куртагвк. Мика Бекпћ, обућар, ir Салих Терзић, који су иначе показали вољу и смпсао за забаву, a особито г. Владо Ластрић, гостиоГајретова бајрамсна забава у Козарцу ничар, којн се je трудио око сакупљ ањ а добровољнпх приД кс 2. марта о. г. одржана je у К озарцу Гајретова забава, лога од својих гостију и пријатеља. noja je како морално таво в материјално одлвчдо успјела. З а цијело врпјеме забаве, до зоре, свирао je корајски У 8 сати на вечер, једним лијепим поздрављ ним говором тамбураш ки збор »Омладина« са својим зборовођом на челу отвара забаву претсједник овдаш њег u јесног одбора Гајрета г. A. Абдурахмановићем, студент. права, који je показао много г. Адем Балић, који ујсдно напомиње напорни рад Гајретов воље око пзвођсња концертног програма. Како се може видјети и з иаведеног, програм забаве je > ua подизаљу нас муслимана на културном, • просвјетном и еконемском пољу, нарочито споменувши колико »Гајрет« улапреопш пран (обилан) к а д се тому свему још дода: томбола ж е труда; да нас национално освијести, јер без националног и ш аљ ива пошта, то се ви ди колико се je дало труд а и воље ову забаву настојећи што je могуће 'в и /и е ,-д а се поду^и оевјештеља нас муслимаиа, како рече говорник, не може бити жељ ени циљ — у с п ј е ^ — к ако у моралном тако и у мате- пи нашсг напретка. Затим су слиједиле остале тачке програма: рпјалном погледу. To се je & успјело. »ГајретОв поздрав« Њ . Краљ. Височанотву ПрестолоиаУспјех у шбралиом пог^еду био je изнад сваког очекисљеднику Петру; »Bpaha« од П рерадовића, те ком ади .»Злаваљ а одличан, a u у Лат^рпјалном погледу д рема п ростору тан бардак« од A. Мурадбеговвића и »Ш колски надзорник« од сале и другим материјалппм околностима овога мјеста не заостаје н за моралног yqpjexa. Д. Трлфковића, које су нзведене н а опће задовољство пуЧист приход т ^ п р в к о свпх доста, вел и к и ^ блике. Повјереиик Гајрета: пзноси Днн. 600.— Не моЈкемо, a да овом приликом нарочито ne истакиемо пожртвовно настојаве дилетаната-ца и то: X . Ф азлића, A. Сулејмановић, учитељ. Ханкића, Ш. Суљића, М. Чауш евића, Д. М ачкића, К. МачВриједноЈ^-Гајретовом повјеренику раднпку Kiiha, С. Вујчића, М. Мракодолца, В. Јак уп ови ћа n A. БеглерГлавнн одбор топло дадЂаљ ује. беговића, како би споменуте тачке програма што боље успјеле, a особито морамо д а захвалимо г. Емннбегу Зајимовпћу, Гајретова забава у Грачаници којн je такођер велики труд уложио д а се што боље изведу АГ јесни i Ha Б ајрам , 2. м а га а о. г„ прпредио jefi М одбор Гаји одиграју наведени комади у којима je главне улоге нмао, те рета у Грачаници уз помоћ и сарадљ у својих чланова забаву које je мајсторски одиграо. са бираним програмом. У спјех забаве био je велик. ПростоТакођер нек je хвала како одборницима тако и пријарије Хотел Босне биле су дурком пуне. тељима »Гајрета« на труду око забаве гг. М. М иџићу, ТЈ. БаљГосте je у име Гајрета поздравио предсједнпк мјесног цу, Слави Баљцу, X. Церићу, И. Арифовићу, С. Јолд ићу, Ф. одбора г. Асим А ликалфић, те пошто .им се захвалио н а тако Таџпћу, X. Таџићу, И. К љ учаш ш у, И. Прусцу, X . Мујагићу, лијепој посјети, приказао je р а д Г ајрета у мпнулих 25 roначелнику; Г. X. Османовићу, Ф. Ситници и С. Снтници. дина. Свој говор г. А ликалфић заврш ио je ријечима: »Нека ова паш а скромна забава буде вијесник новога Ha забавп je запажепо све виђепије грађанство и сељазам аха за културном обновом нас м услимана овдје у Грача- -штво. Сувише мале просторије нису могле све узванике да ници; желим уједпо д а буде вијесник новог духа, Гајретова приме, те су се многп моралн д а врате. П риход забаве je духа, д у х а слоге, братства п солидарности! био 3.200 динара, од којих je Гајрету послато 2.000 дпнара. Х вала Вам и живјели!« Behe прилоге и з мјеста и са стране прилож иш е слпјеМјесни одбор овим путем се захваљ ује свима оним, који дећи: no Дин. 100.— : Прва Српска Ш тедионпца у Приједору, било својил радом и настојањем било новчаним доприносима Земаљска Б анк а Приједор, Д уш ап Ј. Ковачевнћ, трговац, и поклопима допрпнесоше успјеху забаве! ТЗорђо Бањац, учитељ; Радомир М. Добричић, илдустријалац; Чист приход забаве изиоси Дпн. 2.381. Бранко Зец, трговац; no Дин. 50.— : Смапл Рапџћ, трговац: Прилога за Г ајрет дадош е слиједећи Дин. 200.— : МуслиД уш ан Ж ивковић, срески начелник, Мухамед Ковачевић, свп м анска П ривредна Б ан к а; Д ин. 100.— : Др. Мишко Жокаљ; из Приједора; no Дин. 40.— : Мевора, трговац П риједор; no no Дин. 35.— : Сабрија Прохић, Димш о Недељковић, Рафаел Дин. 30.— : С. Комче, А нтун Саћавски, М униб Арнаутовић, И. Данон; no Дин. 30.— : Адам Џебић, Х асан еф. Кадић, Др. Симић, срески економ; Стојић, хотелијер Приједор; no 20 диМрчић, Асим А ликалфић, М илан Недељковић, Ибрахим Хапара Данило Радић, Д. Остојић, Ш терн, Јово Вуковић, Алплилбсговић, Циглер; Дин. 25.— : М ухамед Решидбеговић, Брабег Капетановић, С. Мујагић, Ибрахим Мешић, Д ервиш Кадуha Папо, Л ипот Х орват; no Дин. 20.— : Ђуро Недић, Осман еф. нић, Хасе Хрустић, Дервиш Х анкић, Але Ибрић, Хусејиибег Х усановић, Љ убо Хиипћ, B p ah a Недељковић, Илнја КолаЦерић, Ахмед Сушић, Химзо Арнаутовић, Јозеф Инауберт, ковић, Н. Н., Саво Јаиковић, Спасо X. Стевић, Милога Ст. Смајил Јакуповпћ, Агап Влажевпћ, Мујо Зепк нћ, сви и з ПрнИ ваннш евић, жосип Полачек, Хамдо Прохић; no Дип. 10.— : једора и Козарца; no Дип. 15.— ; Јован Ф илиповнћ, Anita Т ихић Салих, Ћ ам ил X. С улејмановић, Димнтријс Митић, Филиповић, Хусејин Таџић, Козацар; no Д ин. 10.— : М. Ба- ДШ111А i II 148 �flmh, И. Н., Мирко Милиновић, Мнлутин С. Радетић, Отојап Радстић, Асим Beiunh, Н. Н., Н. Н., Н. Н., Мустафа МехановиИ, Н. Н., Ариф Кахримаиовић, Bpaha Мсшић, Салих Јакуповић, Суљо Мехмедагић, Сергије Секретарсв, Мухарсм Бешлагић, Хајдар Суишћ, Х уска Грабић, Касим Кусуран, Мумин Ђехпћ, Х асан Жерић,' Ибро Ж ерић, Мујага Мујагић. Бошко Драгичевић, Бранко Давидовић, Х усејин Фазлић, Хаспб ЈСулашић, Затија Јусуфагић, Адем Кркић, Шемсо Чејван. Лриф Мехмедагић, К арапфил Балнћ, Ариф Јусуфагић, Адем Мемић, Реџеп Алић, Ш ериф Јакуповић, Хасс Вашић, Сулејман Тулунџић, Мехо Сушнћ, Illahnp еф. Хаџић, Козарац— Приједор; no Дип, 5.— : Махмут Балпћ, Рамо Јакуповић, Сулејман Гунић, Авдо Х ушидић, Мсхмед Прусац. Пашо ХусејиHOBiih, Мехмед X. Х анкић, Ссјдо Какримаповић, Омер Мујкановић, Смајил Ш акнћ, Ејуб Агић, Муро Борић, Милан Мандић, Иваи Прпић, Мустафа Хрустић, Сусејии Мемић, Јусо Блажевић, Азич Фазлнћ, Салих Горић, Мехмед Јусуфагић, Теофик Баш агић; no Дип. 12.— : еСјдо Х рнић; no Дин. 40.— : Галиб X. 0 . Таџић, и no Дин. 100.— : Браћа Балић. Госнодин Хаим С. Алтарац изпео je такођер свој монолог »Учитељ љубави« са много разумијеваша н уз бурпи аплауз публике морао га je поповити. »Amo дјецо« и »Муслиманској жсни«, декламације, извели су М улија и Салнх Лагумџнћ na свеопште задовољство. »Златни Бардак« од Мурадбеговпћа пзвели су дилстанти и то гг. Мухарем Ибрахимиашић, Хусо Хасанбеговић, Напослетку овом згодом нек je хвала иницијатору и организатору забаве г. Бећиру Балагићу, учигсљу, као и Браћг. Балић и то Мехмеду, Адему и Едхему, који се и овом приликом показаше прави пријатељи Гајрета. Гајретова бајрамска забава у Влесеници Мјесни одбор Гајрета у Власеници приредпог je своју велику Бајрамску забаву na дајј 8. марта о .'г., која je како материјално тако и морално потпуно ycnj§>id. Сала Соколане у којој je приређена зЛоава била je укусно декорисана, што се има у првом реду знхвалити члану одбора г. Л атифу Праши, учитељу, који je' ову д р о р а ц и ју извео са много укуса и р а зу м и је ц а га ^ ’ f Забава je отпочела са ШЈрдравним говором г. Фаика Куртагића, предсједника мјеоног одбора дојд je жстако м м II улогу Гајрета у пашем д у л ц ш о х и етн о н а Љ ж подиаавд. Нарочито je иагласно да je Гајрет до(;егао у OBaj степеи jfeдипо n a тај начин што je Љегово Краљ. Височанство Престолопасљедиик Петар примио се покровитељства Гајрета. Кад Гђица Џ ЕМ И /1А ХАЏИБЕГА- НОВИЋ, изабрана за краљицу љепоте на Гајретовој забави у Власвни1Ц«— j :Љ с |ш 1 к р & ,и к , Абдулах Хасаибегааић пX am , С.Адтарац и „ ного Х ,ЗЈкп,је м Ј и пре4И н о с и таао д» с , на прецизности i свршетку комада бурно акламисани. 1II10r0 Ово je друга забава у Власенпци коју су посјетиле муслиманске жене и дјевојке у већем броју. Нарочнто су се истакле дјевојке око продавања томболе н раепачаваља карти за пзбор љепотице. Ha овом избору изабрата je за мис Власеиицу гђнца Џемила Хаџибегановић, заручница г. Латпфа Праше, учитеља, са 194 гласа a као друга љепотица изабрата je гђица Ана Кочовпћ, учитсљпца, са 99 гласова. Објс љепотице награђене оу од стране пододбора са лијепнм лрезентнма. Осим ових двију добили су на дееетке гласова гђнце; Ифета Хасанефеидић, Фата Тнхић, Впда Маслпћ, учитељнца; Мелћа Б уљугић, Тајиба Шахбеговић, 'Бустика С. Алтарац и т. д. М ЈЕСН И И П Р И Р Е Ђ И В А Ч К И ОД БО Р Г А Ј Р Е Т О В Е У ВЛ АСЕНИ ЦИ ЗАБАВЕ je споменуо име Престолонасљедника сви присутни кликнули су Живио Краљ и Протектор Гајрета Престолонасљедник Петар! Затим се je захвалио свима којн су се одазвали позппима из дошли на ову вслику Гајретову забаву. Господин Мухидии Сијерчић пзвео je свој »Брачну понуду« na опште задовољство публике. монолог Обплан бифе са разноврсиим јелима који дароваше следећа гг. н гђе са лијепнм прплозима и то: Мехага Kapnh. пошт. ман.; Госпава Беатовић, Мухарем Ибрахпмпашић, порезник; Алберт Алтарац, Хаим A. Алтарац, трговац; Адрлф Аксен, гостионичар; Барарон Давид, месар; А ника Ботгост, Хусеин МустафпК, еластичар; Петар Ш нцар, подпр. фин. контроле, Фата Куртагић, Реуф Беговић, трговац; А лијага п Фаик Куртагић, инж.; Пашага Топчић, дневн.; Распм Беговић. трговац; Хифзибег Тихић, трговац; Мустафа Кадић, званичник; Марко Чалмић, биљежник; Хамдија Беговић, трговац; Анкица Крмек, супруга ш ефа Пор. Управе; Суљага Хаџић, званичник; Омер Хасанбсговић, трговац; Салко Куртагпћ Ђулић, посједник, Лезо Алтарац, трговац; Милорад Мичпћ, трговац; Рагиб Куртагић, посједник; Халил Лагумџик, 8ванпчник; Мујага Тихић, трговац; А зиз X. Бегановић, званичник; Тахир Худовић, званичник; Сумбул A. Алтарац, трговац; Зулфага Буш атлић, трговац; Есадага Куртагић, трговац; Хамд нја A. Тихић, трговац; Мехмедеф X. Омеровић, mep. судија; 149 �З у х д и ја X . Ефендић п ју с у ф Феризовић — био je брзо pačиродан и разграбљен. Овом приликом нарочита нека je хвала госпођама: Анки Крмек, супр у зи г. Љ у б е Крмека, ш еф а порезске управе у Власеници и госпођи Л у ц и ји Јанкијеви ћ, супрузи г. Богдана Јанкијеви ћ а, судије у В ласеницн, које су читаво вријеме биле код бифеа и својом спремом и љ убазнош ћу допринијеле највиш е да се je овако обилан бифе за тпли час распродао. П риход н а овој забави са добровољним прилозима био je аа власеничке прилике рекордап Дин. 6.536. 'Грошкови око приређивањ а забаве износили су Дин. 2.193. Чисти приход Д ин. 4.343.— . Међу многобројним који дароваш е добровољни прилог нарочито нам je нстаћи и то: гг. Стево Тодоровић, свештеник и з Х ан П ијеска Дин. 100.— ; no Д ин. 70.— : Љ убомир Крмек, ш еф Пор. У лраве и Богдап Јанкијеви ћ, судија; Павле Ђуровић, срески начелник; no Д ин. 50.— : Јов ан Малић, чиновник, К адић Рагибага, Јеф тић М иливоје и Д авид Б арарои; Дин. 80 Мијо Путић, адвокат и з Т узле и т. д. Ова je заб ава у сваком погледу испала одлнчно д а се у В ласеници до данас није још приредила оваква забава, што се ви ди најбоље и з тога што je потрајала све до самога сван ућа у најбољем расположењу. Н акон сврш ене забаве ц ијелу недељу д ана ова' забава бнла je предмет разговора, n a су се покајали д они који биш е позвани a ne д о ђ о ш е л а овако величанствену забаву. Гајретова забава у Чапљ ини H a 3. м ар та о. г. (друЉ д1н Бајрам а) приредио _је Мјесни одбор др у ш тва Г ајрет у Чапљпни своју годшпњу забаву, која je поред учесталих забава у c au o u месту постигла морални и м атеријални успех са чумоИ бруто 6.689.50 Дин., a нсто Дин. 5.483.50. Програм забаве: I. П оздравни говор, кога je одржао г. Х афиз Ибрахим Риђановић, ш ериатскп судија, који je у свом говору поздраbuo присутне и слред одбора, те између осталог рекао, д а Гајретова и д еја н е иде cafio затим д а између нас ствара интелектуалне јединице, већ им аде ш при и опћепитији појам да од н ас твори економски и културно ја к народ, те д а у томе л еж и будућност ГајрСта n преко н>ега будућпост и прогрес нас м услииана. При концу свога говора позвао je присутне да сви до једнога буду о к у п љ ен ^ око Гајретове заставе, која се под највиш ом заш титом Нзегова Височанства Престолонаследника П етра победоносио ви је ш иром наш е слободне и простране К раљ евиие Југославије. Говор г. Р иђановића наиш ао je на велико одобравање и буран аплауз. II. »Гајретова химна«, од г. Сафетбега Баш агића, декламовала учени ца основне ш коле Е ниса Фазлагић, n a свеопште задовољство. III. »Остајте овде« од Алексе Ш антића, које je доста живо и сасвим слободном декламовао Сеид — А лија Хајровић, ученик основне вколе. Д руги дно забаве почео je са ш аљ ивим комадом »Ћорав рачун« од С. К азазовића. К ако се je оскудевало са дилетантим а и како се je и пред сам у забаву наиш ло н а велико неразум евањ е и нјеспоразум, то je ип ак агилним радом режисер ком ада г. Салем Метиљевић отклонио и учинио д а се je комад доста добро одиграо — м а д а je у комаду било дилетаната, који први п у т излазе n a дилетантску позорниду. T pehn дио забаве попраћен je играњем, свиран.ем, где су гости наш ли разоноде и вссеља. Oko приредбе ове забаве одбор сматра за дужност, д а се obou приликом изразн и најлепш е захвали г. др. Николи П ринципу и г. И лији Ковачевићу, који учинш не д а Гајретова вабава будо што бол.е nocchena, те д а би што боље и успела. 150 Š utim одбор M e la дјж нос *. Да <* з Д Н тл в в npliaaa рцд г Салему Метиљеввћу, банкош ом чв вов вв ку, који у чвни наш а забава бн в а једвој д о си јв о ј ввсвн и, lo ja доликуј,, једлој културво-вросвегној установв. Забава у корист културних друштава у Срл. Шпион|,ци, У права народне освовве школе у Срп. Ш пиокици одржала je с ђацима вшоле забаву 1. марга 0. г. в а веде у корвет про. свјетво-културввв друштава Гајрета, Н алретка в Просвјеи, од које je сваком друштву лрипао дио вистог врп хода од Дин. 162.— . И овјш путем увравн школе топла хвала. Женски мевлуд у Требињу Иницијативом Мјесног одбора Гајрета у Требињу одржан je за женске Мевлуди шерпф н а дан 16. фебруара о. г. у просторијама мектеба, за који je владао вели ки интерес међу жеискиљем. Мектебска сала била je дупком пуна. М евлуд Су училе гђе Џемила Ђеримагић, Д уда Б екић и Ђ улса Толић и гђица Ш аћира Ћеримагић. Присутне je са неколико топлих ријечи поздравила и •захвалила се н а посјети гђа Д уд а Б еки ћ, приказавш и том периликом сврху Мевлуда и циљ Гајрета. На Мевлуду се покупило добровољних прилога у износу 770,-— Дин., a дароваше no Дин. 40.— : В асва Ресулбеговнћ; Шј Л ин. 30.— : Џемила Ћеримагић, Е лф ија В олић и Рефика Бркљ а; no Дпн. 20.-r: Адила Салаховић, З ејн а Мурсел, Фехма Баш агић, Џенка Ресуловић, Д уд а Бекић, Ђ улса Ш еховић, Елфија АрсланаЈфћ и Мујесира Куртовић; no Д ин. 10.— : Хаџовић, Капетановпћ, Садика Алечковић, Есма М улалић, Ђулса Толић, A. Цвијетић, Ибрагиница Зубчевић, Х ана Мехаковић, Мејра Ћатовић, Арнаутовић, Еркочевић, А дила Толић, Дефтедаревић, Фата Тичић, М. Карамехмедовнћ, Севда Кабил, Х амида Овчпна, Мејра Гељо, Хатиџа Агбабић, X . Куртовић, Зариф а Ресуловић и Риђешић. Остале испод 10.— д инара у износу 240.— динара. И obou приликои одбор се захваљ ује свима онима које су се ангажовале у пзвођењу и приредби М евлуда, као и ониu a који дадоше прилоге. Осим тога накнадно су приспјели добровољни прилози: Дин. 100.— : Трговачка банка у Требињу; Дин. 40.— : Симо Чабриновић. Мевлуд Женског одбора Гајрета у Стоцу ; ' "д Ж енски одбор Д ајрета у Стоцу приредио je 21. фебруара, 20. ноћ раназана, у очи петка, први Гајретов иевлуд у кући власништво »Српске банке«, која je к ућу obou одбору уступила н а виш е дана, тако д а су се овде могле и пробе изводити, те joj се одбор и obou приликои особито захваљује. Како се ова кућа налази н а љепш еи ијесту град а Стоца, то je ова морала -те ноћи поред свијетлих ЈсанДила сва треперити од запаљених свијећа, покићених n a прозорпма куће тако, д а je лахко било знати, да he се те ноћи одрж ати таква једна свечаност, коју наш а иуслим анка заи ста није прије доживила, a коју he у угодној успомени дуго носити. Госте je поздравила предсједмица нјесног пододбора гђа Џенка Сарајлић, учитељица, бивш а Гајретова питомица, a послије тога je у ширим потезима одрж ала предаваљ е о идеји и раду друш тва Гајрет. При концу свога говора позвала je присутне, д а се, која то већ досада учин ила није, упиш е за чланицу Гајрета, те се и том приликон уписало око 10 чланица. Послије тога декламовале су Назифа Бичкало, уч. Ш . разр. осн. школе »Нат« од Чазима Чатића и Ф атииа Сарајлвћ »Рамазанија« од Ризабега Капетановића. Обје су ča својим звонким и дирљивии гласом код присутпих изазвале сузе. �батпм je претсједпица Џ еика Сарајлић у краћим потезима говорпла о значају мевлуда, после чега се са пупо вјерских осјећаја прешло у највећој тиш ини на учеље мевлуда. Одбор je нзмеђу својих чланпца з а учсље мевлуда бирао чланице са најљепшим гласовима те као такве училе су гђе; Хатиђа Ш ехић, М унира Никшић, Н афија Мехмедбашић и Мухнба Бркн ћ. У средини мевлуда у часу рођења a. с. гђица Хатиџа Ш ехнћ са лијепом мелодијом отпјевала je 6 кптицу пз Баш агићева »Мевлуда«: »Добро нам дош’о, Најљепши сиве, Салавате су училе све одборнице. Цијели програм свршен je на свеопће задовољство. Послије мевлуда дијелили су се фиш сци бонбона. Затим су настали весели разговори жена, a дјевојке да их што више забаве изиграле су више кола међу којима се прво заиграло Гајретово коло. З а послугу су биле разређенс одборнице те je свака настојала д а што боље присутне послужи. Ha овом м евлуду сакупљено je добровољних прилога Дин. 805.—. Гајретов мевлуди-шериф у Пријепољу одржан je 29. фебруара о. г. у великој џампји у част Лејлеи-Кадра. Почетак мевлуди-шерифа био je послије теравих намаза, a учили су гг. Мурат еф. Сукић, мудерис, Адембег Хашимбеговић, вероучитељ, Хафиз Заим X. Фејзовић и Ћамил еф. Чичић. Овај Гајретов мевлуд посјетило je преко 300 ^муолимана a било je господе и других вјера. Приликом учења мевлуда посјетиоци су се разиш ли с а / великим задовољством, изражавајући најбоље задовољство a нарочито према Гајрету. Бајрамсно сијело у Тузлк приредио je за своје чланице Ж енски Мјесни одбор Гајрета у Тузли na 7. марта о. г., те je том приликом сакупљено Дин.^ЗОО.— ирилога за Гајрет. Одбор се и овим путем најтоплије вахваљује свима дароватељицама прилога. Женско Гајретово сијело у Прњавору Мјесни одбор Гајрета у Приједору одржао je 4. марта о. г. Гајретово женско сијело, те je том приликом убрао Дин. 710.50 добровољних прилога. •сж з •сжа •c* d •еша •cara сша• cara • с*о • сжо • cjtd • f Закажите Гајретов 9 I прољетни теферич! § Санов), Али еф. Хоџић, М. Хасап ’Bonih, М. Салпх Алихорп^ и Мустафа Мармарац. Надзорни одбор: Хаф. Мехмед Девеџић, Мухарем Девеџић и Мустафа Tlociih (Сјењак). Са скупштипе je на предлог г. Ибрахнм еф. Субашића отпослан брзојавни поздрав Њ . Вел. Краљу и претсједнику Гајрета г. дру Хасанбеговићу. Новоосновани Женски мјесни одбор Гајрета у Дервенти Ha недавно одржаном мевлуду у Дервенти, уписало се око 70 чланица Гајрета које су између ссбе одмах основале женски мјесни одбор у који су унишле гђе: претсједница: Емира Алнбеговић; потпретсједипца; Мехриђана Куленовић; тајница: Тајиба Бећпровић; благајница: Разија Тирић; одборнице: Паша Хусеџииовић, Б ахрија Смаилбеговић и Ш аћира Алибеговић., Надзорни одбор: Алија Тирић, Џемила Делић и Есма X. Агић. Замјенице: Делва Поробић, Ш ухрета Беговић и Алмаса Лемешевић. Tom приликом сакупљено je 900.— Дин. добровољних прилога за Гајрет. Новооснованом одбору желимо много среће у започетом раду! Оснивање Мјесног одбора у Модричу Члановц Гајрета у Модричу одржали су скупштину Гајретову 16. марта*"©. г. на којој су изабрали слиједећи одбор: Претсједник: Мухамед Хаџиалијагић, трговац подпрет* сједник: Хасанбег Хаџиалибеговић, посјсдиик; секретар: Хплмо Карабеговић, трговац; благајник: Алија Чаушсвпћ, банк. директорг одборници: Османбег Абазбеговић, посједннк, Хафиз Мухамед Спужић, имам и Ибро Ганнбеговић, тежак. Замјеници; Мустафа Карабеговић, трговац, Исмет Суљић, обућар, Мехмед Карабеговнћ, трговац, Ибрахпм Хаџпалиjarnh, трг. н посједник, Здравко Никдлпћ, трговац и Хусреф Агановић, тежак. Надзорни одбор: Омер еф. Мехић, шк. управптељ, Сеид Тахмаз, управ. поште и Јово Благојевић, трговац. Попуна Мјесног одбора у Купресу H a изванредпој скупштнни орджаној 18. марта. т. г. Мјесни одбор у Купресу изабрао je за чланове надзорног одбора слиједећу гг.; Ахмедбега Хусеннбеговића, трг., Снму Радовића, суд. гласиика и Але 3. Манџуку, посједника. З а замјепике гг.: Расима Манџуку, званичника, Асима Манџуку, тежака, Осму Бећирбеговића, посједника, Але М. Манџуку, посједиика и Ахмета Брчића, посједника. Нови повјереници Гајрета • С * 0 * сЖ 0 * С * 0 * С Ж 0 * С ЈП С Ж 0* С Л ГО * С Ж 0 * С ЈГ0 * С ЈГО * Tokom мјесеца марта постављени су повјереницима Гајрета гг.: Рад на проширивању Гајретове организације риатског суда. Оснивање Гајретова одбора у Лукавици У Рожају (срез Беране) Мустафа Софтић, секретар ше* У Бјелемићу (срез Коњиц) Раш ид еф. Трнка, имам-ма- тичар. 9. марта о. г. одржана je у Л укавици конституирајућа У Подгорици Јакуп X. Дервишевић, трг. и Ахмет Хајскупштина у сврху оснквања Мјесног одбора. Скупштину je дарагић, трг. пом. отворио г. Хусеин Ћурић, поздравио присутне и захвалио се У Матејићу (Куманово) Неџнб Османовић, вјероучитељ. на лијепом одзиву. Затим je у кратким потезима објаснио сврху састанка, истакнувшн да je овај дан за Лукавичане Нови повјереник Гајрета у Сребренику историјски дан, јер ће, ако Бог да. пружити прилике да и Ових дана постављен je за повјереника у Сребренику њихова дјеца н а селу кроче пут среће и сигурније будућно(пошта Шпионица, срез Тузла) г. Осман Јаш аровић, имам* сти. матичар. Након избора предсједника скупштине, записничара и верификатора прешло се на избор одбора, у кога су уншпла гг.: за претсједника: Хусеип 'Еурић; потпредсједник: Хаф. Проширујте чланство Гајрета и проМахмут Ћ урић; секретар: Омер Мујкановић; благајник: Ибрахим еф. Субашић; одборници: Атиф Алихоџић, Хусеин Омепагирајте његове спасоносне идеје! ровић и Ибрахим еф. Хоџнћ. Замјеници; Мустафа Ћосић (Ха- 151 �Гајретовн течајеви за неписмене Гајретов анзлфабетсни течај у Тур. Јањарима који je трајао од 1. децембра 1920. до 1. фебруара 1930. запрш сн je 9. марта о. г. у присуству изасланика школских власти, Гајрета и ластавнш са течаја r. Хусеина Хамгаића, bik. управитељ а. Н аставник je испнтивао полазнике појединачно прописно градиво (чптање, ппсање и бројење), те их je на испиту 37 оцнјењ ено с а повољно, a 4 са пеповољно. Н аставипка теч аја г. Х ам ш ића Гајрет je хонорисао. Пол азн ици су били слиједећи: Фехим Ахметовић, Ибрахим Л лић, Д едо А тпћ, Рамо Адембеговић, Х ам дија Адембеговић, Три аналфабетска течаја у Гор. Рахику Наставниди Нар. ocu. школв у Гор. Рахи^у органиповали су слијсдеће Гајрстовс аналфабетске тсчајевс: У селу Маочн орппшзовао јс учитељ г. Омср Чевро г аналфабстска тсчаја и то 1 продужпн тсчај за ученике КОј„ су с успјехом свршмли I. дно течоЈа са СО полазника и i те. чај за придошле ученике са 57 полазника. Наставинк г. Соко Хсрцеговац организовао je у селу Паланцп течај са 67 полазника. Гва три течаја заврш авају коицем мјесеца марта. Овај пожртвовни рад гг. Чевре и Херцеговца нека буде прнмјером осталим народш ш учнтељима. JE S S ^ - Течај за неписмене у Грачаници. П олазнпце течаја са учитегнцом Шемсе х. К уртагић и са одборинцнма »Народнс библи- отеке«.-гг. МустафоИ Камарлћем, Х ату д и л о м Бујукалићем и Мухамедсм Тановићем. Мујо и Рамо Б егановић, Б ећ нр Беш ић, Х ајрудин и Мујо Чиплаковић, Осман Дервш певић, Р еу ф уВорић, Х уска, Пашага и и Р изво Х аџпомеровић, А вдо Х ајдаровић, Мустафа, Џемал, Џемал Б., Р еуф , Х усеин и Р иф ат Х оџвћ, Х арнага и Ферхад Икаиовнћ, А баз ЈБељнћ, М ехмед и Реџеп М ујаковнћ, Јусуф М умвновић, С афет П уховац, Шемсо Рагнбовић, Ахмед, Азем и Рамо Смајић, М ухамед, Х ајр у д пн и Ибрахим Тупоковић, 'Лезим н И дриз Ваљевац. Р еу ф и Ахмед Зечевић ц Б ахрија М ашић. Овим путем наставнпку теч аја наш а искрена захвалност з а улож ени тр у д око подучавањ а неписмених мјештапа. Гајретов тачај за неписмене у Сребрнику (општ. Ш пионица) одрж ан je у времену од 7. ја н у ар а до 16. марта о. г. no г. Мехмеду И брахимовићу. учитељ у. П олазника je бнло 34. Испит je одрж ан у присуству учитељ а г. Кована Ш падијера, као прсдсједника и г. Ђ улаге Слањ канића, биљ еж ника као члана исиитне комисије, те испнтивача г. Ибрахимовића. Испиту je задовол.ио 31 течајник. П олазници су слиједећи: Н азил, Мехмед, Авдо и Омер Jax u h , Осман и Мехмед М ујановић, Х асан и Заим Омвћ, Ha­ na, Мујо, Ш евалија и Мухарем Хоџић, Мехо, Х асан и Атиф ж аш арсвић, А вдо Бајрактаревић, Мемиш и Мујо Џанић, Мехмед и Рахм ан Омерагић, А дим и Занм Слољанкић, Азсм Нухановић, Омер Мујић, Абдов АбдулаховиН, Касим Јаш арбаш ић, Р ахм ан Мулахметовић, Салко и Реџо Нишић, Мујо Хоић, Реш ид. Б јел ић , Хагаим Чабрић, Рахман Мухаремовић и Суљо Чустић. Н аставнику тсчаја братска хвала! 152 Новн добротвори и утемељачн Даљњи добротвори и утемељачи Гајрета Tokom мјесеца марта уписаш е се за утемељ аче Гајрета слнједећа гг.: У Озрену: Алија Оруч и Асим Гљива У Козарцу: Хифзо Арнаутовић и Х амдија Балић У Тузли: гђа Емине х. Салковнћ У Сјеници: Омер Куртановнћ пз села 'Гузиља У Б уж иму: Мустафа М. Кудић, учитељ, А лага X . Исаковић, посједник, Мехо И. Ш ахиновић, трговац, А ли Р и за еф. Харчевић, имам, Ахмег М. Декнћ, трговац, Реџо Д ураковпћ— Јусић, теж ак и Мехо М. Алешевић, тежап У Котор Варошу: Мустафа П лићанић, начелник општнне у Врбањцима У Сарајеву: професор Фраљо Маћејовски У Влесеиици: Расим Беговић и ннж. Фаик Куртагић. З а добротворе Гајрста: У Сарајеву: Салихага Сердаревнћ, сувласиик кафанс »Ш адрван«. Даљњи утемељачи Гајрета из Бужима Код повјерсника Гајрета у Б уж иму г. Пбрахима Мустафића, уписаш е се за чланове утсмел.ачс Гајрета гг. Омер еф. Бајрактаревић, имам матичар из В ар о тк с Реке и Бе.го Хаиић Мехмедов, трговац и з Бужима. �Нови утемељачи Гајрета 80.— : Хусеин еф. Бехмеи; Д ии . 70.— : Ђорђо Папић; Дии. 60.— : Емил Глатер; Днн. 500— : дотација Срп. трг. бапке прнликом год. билансираља за Гајрет; Дин. 200.— : г. Велимир Поповић, бан Дринске бановине и Дин. 150.— : Љубомир Цвјетковић. У Требињу: г. др. Петар Рундо, лијечник. у Приједору: г. Пашо Куртовић из Пухарске. I Уписујте даљње добротворе I и утемељаче Гајрета! И овим путем свима дароватељима и сакупљачу топла хвала! Разни добровољни прилози Из Сјенице: Мјесни одбор у Сјеници дозначио je Главном Одбору Гајрета Дин. 217.50 прилога коју своту сакупише и то: Г. Омер Куртанвић у селу Расну од сељака на први дап Вајрама пред џамијом Дин. 165.— Добровољт прнлозн у корнст Гајрета Прилог г. М. Маунића Добротвор и велики пријатељ Гајрста г. Мустафа Мауnuh, велетрговац из 'Гравшпса, даровао je Гајрету приликом прошлс Гајретове забаве у Сарајеву Дин. 500.— (петототина). Срдачна хвала! Дсбровољни прилози из Чапљине Општински уред у Чапљини уручио je Мјесном одбору Дин. 500.— као годишњу припомоћ друш тву Гајрет. И овим путем срдачна благодариост' Добровољни прилози из Љ убушког Ha Гајретовој забави, одржаној 4. јануара накиадно су укупљени слиједећи прилози за Гајрет: Дин. 220.— сакупио je г. А дија Орман а.'дароваш е Дин. 100.— : Паво Ковач; Дин. 50__ Пбро В пштица; no- Дин. 20.— : Маринко Иличић, Мијо Краљевић; no ДЛн. JV.— : А нтиша Врдољак, Мустафа Махић, зваи. и Анте Алерпћ. Месни одбор Гајрета у Призрену, са претседником дивиз. ђенералом г. М И Х А И Л О М Ф И Л И П О В И Ђ ЕМ Дин. 380.— сакупио je г. Х асан еф-. 'X . М. М ахић a дароваш е no Дин. 20.— : Мартин Вуч»ћЈ,ф1ЈЛ. Аугустин Матнћ и Г . ч б р н п еф. Салаковић, имам у селу Караули n a првп Миче Чутук; Дпн. 14__ : М. Орман; no Дпн. 10.— ! главар села дан Б ајрам а пред џамијом Дин. 52.50 Хамзића, главар села Драгичино, Петар Јелић, Ш имуп Гргић, Повјереник Гајрета у селу Кладници (срез сјенички) г. Јозо Галић, A. Маркотић, Иваи ^Бошњак, Д. Јоко, фра Цвитан Оиер М. Ибровић сакупио je на име прилога з а Гајрет Дин. Додиг, Цвитан Бебек, Салко Алендар, р . Коњхоџпћ, главар 129.50. села Међугорја. Перо Л учић, А хмед-Ч^љ хоџић, Мумпн Елековић, Осман Кадрагић, главар Вукшић, фра Н. Н., Зпјабег Из Котор Вароша: Капетановић, Никола Бабнћ. главар Меличевић Н., Б ркић Hl, Мјеснп одбор сакупио je пред чаршијском џамијом na Стаико Мплас, М атиша Млинаревић, главар села Грљевићп, сергију уз Б ајрам Дин. I l i . — прилога, затим 10 кг кукуруза Мате Дуганџић, М. Илнчпћ; Дин. 9.— : Јозо Б ркић; Дин. 8.— : __ (12.50 Дин.) и н з села Врбањци Дин. 133.— , коју je своту саМартин Вучић; Дин. 5.— : Јозо Медић‘ Дин. 4.— : Бркић НГ купио г. Мустафа Плнчанпћ, посједник и начелник општипе ( Искрена хвала. Добровољни прилози из Бос. Отоие Повјереник Гајрета г. А лпја Херцеговац сакупио je Дин. 69.— прилога за Гајрет мјесто у нарави, a дароваше: Дин. 20.— : Салко Беш ић; no Дин. 15.— : Фехпм Пашић и Хусо Фетић; Дин. 14.— : Хусо Бегпћ и Дин. 5.— Михајло Вејновић. Добровољни прилози из Брчког З а Гајретову забаву у Брчком 8. III. т. г. допринпјеше прилоге гг.: no Днн. 300.— : претсједник Миннст. Савјета г. Петар Живковић, Земаљска Банка, Срп. Центр. Б анка и Хрв. Посавска Б анка; Дин. 250.— ; Муслпманска Б анка; no Дин. 200.— : Аграрно и трг. д. д., Паромлин Јединство, Л уна д. д., Авдага Кучукалић и Еуген Бнхлер; no Дин. 100.— : Орп. трг. банка. Тошо Пантнћ, Саво Марковић, Александар Грлић, Јохана Ковачевић, Мухаремага Сломнћ, Садик Ибрахпмовић, Саво Человић, Јоспп Хуберл, Самуел Клнмпл. Славко МалиnoBiih, Санто А лкалај, Михо Ј. Монтпглпо. Браћа Едхемовпћ. поруч. Cannh, Љ убомнр Јовановпћ. Псро Папловић, Милорад Јанчикнћ. Ш рахим Реџеповић. Joonn Бохач. Томо Папнћ, Хуоеии еф. Требннчевић, Свето Bacirh. Бруно Схиозп, мајор Басрак, Др. Пандуровић, Др. Иво Цизнср, Дујо Bacuh, Др. Кудрсначек, Др. Хаџи Ристнћ М„ Хусејпага Зејчпровић, Др. Еугец Максимов, Мориц Монтиглио, Стево Максимовић; Дии. као бајрамски дар Гајрету прпгодом бајрамских честптки, a дароваше гг.: no Дпн. 20.— : Дугаан Ракић и Мустафа Спахо; Дин. 15.— : Дервиш Чулић; no Дип. 10.— : Реџо Медара, Дсрвиш Хасић, Хусо ејван, Расим Скопљак и Раиф Алагић; no Дин. 5.— : Осмо Пољо, Селим Нушић, Реџо X., 'Вафо Опакић и Бего Мотвек; Дин. 3.— ; (нечитљиво). Из Пријепоља: Г. Сретен 'Ворђевић, трговац у Београду послао je Мјесном одбору Дин. 100.— за Гајретову библиотеку. Из Приједора: Г. Фехим Решић из Прпједора вјенчао се je са гђом Халога за Гајрет. тпђом уд. Зилџавић, којом je приликом дао Дин. 50.— приБило сретно и живио! Из Зенице: Гђа Зора Мамић сакупила je за Гајрет Дин. 800.—■ прилога приликом бајрамскпх празнпка, коју своту дароваше: no Дин. 100.— ; Агачевић п Задић, Адолф Вајс; Дин. 200.— : Херман Либлинг; Дин. 60.— : Зора Мамић; Дин. 50.— : Незир Ибрановић; Дин. 30.— : А лија Рамадановнћ; no Дин. 20— : Вејсил Мутапчић, Едуард Драсиновер, Хилмија Задић, Богдан Стојановнћ, ван Франулпћ, Божо Војновић, н Божо Праштало; no Дин. 10,— : Зацм Авдић, Петар Стајић, Херман Ласло, 153 �Перо Перић, ж елка М атановнћ, Х илмија Чаршпмамовић, Смајо Гурбет, Х асан Екпновнћ, Б ајро Халиловић, Ибро Сердаревпћ, Н азиф Зукић и Салих Махмутовић. Сакупљачици и дароватељима искрена захвалност! Други разни добровољни прилози Посљедњих дана приспјеш е Гајрету слиједећи прилози: Г. Осман A. Омазић, Тузла сакупио no селима Дин. 727.— М јесни одбор у Џ ивару (Требиње) Д ин. 181.— М јесни одбор у Б угојну Дин. 437.50 П овјеренив Гајрета у Језер у г. Ахмет Аагановић Дин. 215.50 Повјереник Гајрета у Рудом Дин. 88.50 повјерепици не убиру редовно чланарпну и ne дозначују је Главном Одбору у року предвиђеном друштвепим правилима, нпти пак достављају спнскове о наплаћеннм чланаринама. Скреће се пажљ а свима тим одборима д а се строго придржавају друш твених правила, да редовно сваког мјесеца побиру чланарине и дозпачавају их Главном Одбору најдаљ е свако четврт годпне. При сваком дозначивању чланарине као и осталих прихода треба на полеђини чека којим се дозначује означити од чега потиче новац. И ако je у ви ш е наврата скренута паж њ а да уви јек при дозначиваљ у новца озпачује од чега потјече, то нажалост још уви јек има мјеста која то ne чине, чиме се проузрокује непотребно дописивање и одузимање времена. Надамо се да у будуће nehe бити потребе д а о овим стварпма пишемо. М јесни одбор Гајрета у Сребреници Дин. 168.— Повјереник Гајрета у С трумнци г. Мухамед Кемура Дин. Остале Гајретове вијести Пред подизањем споменика арадским мученицима Одбор за подизање споменпка арадским мученицима и Гајретовим радницим а А вдн Сумбулу п Бехџету Мутевелићу изабрао je за председника г. Асимбега М утевелића,'за Јајн и к а г. Јакуб-бега Ф плиповића a за благајника г.- Незнрагу Ахметаш евића. У егзекутивнн одбор изабрани су .поред помеиуте тројице гг. још гг. архитект Томашевпћ, Мустајбег Халилбашић и Е јуб А де^овпћ. Одбор je зЈГкључио д а се споменпк сагради у виду монументалног турбста, у стнл^ А липашнне џ ам и Је,и -то најдаље до 10. ју л а т. г. к а д а he се одрж ати главна годиш ња скупш тина Главног Одбора Г лјрета.« i----- Главни Одбор прсдао одбору за подизаље споменика своту од 10.000 Дин. као темељну своту за фоид споменпка. План за израдбу споменика израдио je јинас. г. Томашевић. У најскорије вријеме отпочеће радовп око нзградње споменнка na мјесту гдје су д р а д ск и мученпци еахрашени прилнком прославе Гајретове 25-годишн.иде Продаја Гајретова цигарпапира П родаја Гајретова цнгарпппира у прошлом полугодншту била je, благодарећи заузм аљ у некојих одбора и повјереника, нешто боља него je .била ранпјћх година. Но ипак то повећаље продаје наш ег цигарпапира не може нас ни издалека задовољити, јер ono не достиже ни приближно количину, no­ ja би се могла продавати када бп се заузелн за то Гајретови радници у свим а мјестима. Поред помањкаља зауаимаљ а појединих м јеста за распродају и трош ење Гајретова цигарпапира, деш ава се често пу та да некоје велепродаје не држ е и нс наручују ону колпчину Гајретова дигарпапира, noja се може распродати. По овој ствари Главни Одбор je у неколико махова интервенисао код Земаљске Б ап к е у Сарајеву, као главног продаваоца монополскпх прерађевина, n a су иекоје интервенције и успјеле. Cnpehe се паж њ а свима нашим одборим а и повјереницима да у будуће у случајевима запостављања и поман>кап.а Гајретова цпгарпапира код великопрод аја Земаљске Б анке у провинцији, сами интервениш у писмено код дотичних ф илијала Земаљске Банке, n a у колико та интервенција не успије, иека се о томе извијести Главни Одбор, који he код централе предузети потребне кораке. Овим интервенисањем код великопродаја у провинцији знатно he се повећати потрошња Гајретова цигарпапира a у вези с тиме и Гајретови приходи. Убирање и дозначивање чланарине Поред јасних одредаба и поред свих опомена од страпе Главног Одбора још се уви јек дсш ава да извјесни одборн и 154 Гајретове забаве и теферичи Прпликом посљедњих бајрамских празника одрж ан je рекордан број Гајретових забава. По већ примљеним извјештајим а као и дозначеним свотама из појединих мјеста, Глав ни Одбор констатује да су посљедње друш твене забаве пож љ еле у свима мјестима поред огромних моралних успјеха не очекивапо велике материјалне успјехе. Из ове чињ енице мо т у се са највећом сигурношћу очекнвати још јачи и обил нији успјеси у свима даљњим Гајретовим акцијама. Иска зу ју ћ и овим путем хвалу и признање вриједним друштве г а м одборима и повјсреницима који получише овако сјајне успјехе, Главни Одбор апелује и на остале друш твене одборе и повјеренике да не пропусте одрж ати годишњу Гајретову забаву. У колико некоји одбори још нису фиксиралн дад своје годишње (зимске) забаве, држимо д а би з а то био најповољиији датум Курбан-бајрам, који пад а у првој половици мјесеца ,м аја. У сваком случају сви одбори н повјерениди треба д а одрже вимску Гајретову забаву, у колико je досада нису одржали. Ускоро he иастати сезона одрж авањ а тефернча. Одбори и повјеренидн који су одрж алн зимске забаве, треба да Beh сад а бнрају датум одрж авањ а Гајретова теф ерича у времену од 1. маја до 15. јуна, како би приход могли дозначиги Главном Одбору до 20 јуна, к ад а je годишњи закљ учак благајничких књига Главпог Одбора. С радоптћу истичемо д а je већ сада приход од одржаних забава д в а пута Bchn него je предвиђен друш твеним прорачуном за цијелу 1929/30. годину. Дозначивање новца Главном Одбору Kano извјесни одбори и повјереници још до д анас не дозначпш е приход од одржаних забава, a како услпјед вадрж авањ а новца друш тво губи на прнходу од камата, то их молимо д а чисти приход од забава дозначе о д м a х Главном Одбору. Истодобно молимо све одборе и повјеренике д а и остале своје приходе дозначују редовпо сваког мјесеца како то прописују п друш твена правила (чл. 46 6). Објављивање друш твених акција и приредаба Досада су извјесии одбори и повјереници објављ ивали разне своје прнредбе и акције путем постојећих сарајевских листова, a не обавјош тавајући претходно о томе Главни Одбор и не достављајући извјеш таја за редакцију ли ста »Гајрета«. Л ист »Гајрет« јест службени opran другатва Гајрета, na je у интересу и листа и друш тва д а се све друш твене ствари превнствено објављују путем листа »Гајрета«. Због тога скреheno паж њ у свим одборима и повјереницима, д а у будуће све друш твене објаве, које су за штампу, y nyhyjy једино Главном Одбору односно редакцији листа »Гајрета«. Прсма потреби и важности појединих друш твепих вијссти Главпи Одбор he сам такве вијести уступати редакцијама дпевних и повремсних листова. Главнн Одбор одлучио се д а допссе ово �ријбшен>е, поред наведепог, и ради тога што се je десило да су из једног провинцијског мјеста протурене вијести у једiiom овд. листу, којима су багателисани стари и опробани Гајретови радници из тога мјеста. Багателпсање заслужних и опробаних Гајретових радника и пријатеља од стране ма чије, Главни Одбор, као врховни друштвенн форум, неће ни у ком случају дозвољавати ни трпити. нове Гајретовнх пјевачких хорова да приликом предстОјеФих бајрамских забава носе видпо друш твену значку. носе Гајретову значку. Нарочито п ак молимо све одбронике, члаиове прпређивачких одбора Гајретових забава, као и чла- Молимо све наш е одборе и повјеренике да ово узму срцу и да се у будуће према овом равнају. Окружнице Главног Одбора У некојим мјестима дсш ава се често пута да поједине окружнице Главног Одбора прими од поште одређсни функционер Мјесног одбора, те их остави у џеп, гдје се и загубе, a да се нису ни прочитале на сједници одбора ннти je о садржају њихову био обавијештен ма који другн члан одбора. Д а се то не би дешавало и у будуће, молимо све наше одборе да воде евиденцију о свима окружницама Главног Одбора и да се све окружиицс прочитају на сједници Мјеспог одбора. „Гајретов дан« Сходно ријешењу прошле главне скупштине оакључио je Гл. Одбор на својој посљедњој сједници да се »Гајретов дан« одржава у цијелој Краљевини на Рођендан Гајретова Протектора Њ . Краљ. Вис. Престолонасљедника Петра, т. "ј. н а дан 6. септембра сваке гоцине. »Гајретов дан« no својим приредбама и успјесима тр еб а,да буде- з а све Гајретове раднике у раду за Гајрет највећи дан у содири.,Тога дана трсба да се манифеотује у свима мјсстима снага и свијест Г а јр е т а ^ и његових прегалаца. Kao Рођендан Гајостова моћног заштптника, »Гајретов дан« трсба да се изведе у свима мјестииа у , ~ "X Ј V1T ‘““ “ Ј\ ' “ “Г." Ј зн&ку родољубпвих м а н и ф е с х а д ч ^ , .. узвнш еич KW љевски Дом. Приређивачки одбор Гајретове забаве у Прњавору, са лочасним чланом Мјесног одбора г. Х А Ф И З С А Л И Х О М Ђ О ЗИ Ћ ЕМ Поздравна депеша претсједнику Гајрета Л укавица: Са конституирајућс скупштине Мјесног одбора друш тва Гајрет у Л укавици, срез грачанички, хнтамо да Вас господине председннче поздравимо обећавајућн Вам д а смо приправни жртвоватн се з а идеју Гајрета као што смо ^ I X __ П[, д седнВ1. X jc e r a т,урић. Главни одбор израдиће за »Гајретов дан«r иарочите Гај• ... Исправак ретове откупне значке и раФгслати их у сва мјеста вд, :1 У прошлом броју под рубриком »Гајретова забава у Трепродају. T om приликом даће се даикт.нија упутства за opmб и ау« испуш тенн су слиједећи прилози: Дин. 40.— : Bnhenнизовање »Гајретова дана«, na молимо наше раднике да ово тије Миленковић; no Днн. 10.— : Ибрахим Ш уљак п Зулфо узму до знања. Арсланагић. Оспм тога Мјеспи je одбор уступио од своје томболе 4 јастука за томболу n a Гајретовој забави Главног ОдВидно ношење Гајретових значака бора у Сарајеву. Како je познато, приликом прославе Гајретове 25-годишњице у Сарајеву израђене су врло укусно ГЈјретове значке у Преселио на ахирет емаилу и бронцу. Прошле године снижена je цпјена првима Ових дана преселио je на ахирет Мехмедбег Хашимбеса 20 na 10, a другима са 10 на 5 динара. Ове значко су раговић окружнн муфтија у Пријепољу и познати пријатељ назаслане n a распродају свима друштвеипм одборпма и повјешег друштва. реннцима. У многнм су мјестима већ распродане, алн je преРахметулахи алејхи! остао још велики број гдје то није успјсло. Због тога се моле остао још велики број мјеста гдје то није успјело. Због тога се моле одборп n повјереннци, који још нераспродаве послате им значке, да то свакако учине приликом ндућег Бајрама. Скрећемо пажњу нашим читаоцима на рубриГлавни Одбор je апеловао Beh раније, na све друштвене чланове д а видно носе Гајретове зптчке, јер je то, поред осталог, јед ан од начина за друштвену пропаганду. Главни Одбор апелује и овога пута и моли све друштвеие чланове да ку: »Велике Гајретове манифестације у Бањој Луци«, a нарочито на рефератс гг.: Хасиб-бега Имамовића, Инж. Суљаге Салихагића, Наима Ђејвана, УзБира Бисера и Бећира Галијашевића. Jesam li se, u korist Gajreta, osigurao kod osiguravajućeg društva „Dunav”? 155 �Čestitke Presvijetlom Reis-ul-ulemi g. Čauševiću povodom imenovanja Bos. K ru p a Č estitam o im enovanje neopisivo zadovoljni blagođurim o Njfig. V el: K ralju ra d r ovnkovoga ak ta visoke uvidavnosti. Č elebija i Zajim Musić. Visoko N ajsrdačnije Vam čestitam zasluženi visoki položaj da Vas. S vevišnji pom ogne u radu. Avdo. B eograd M uslim ani stu d en ti B eogradskog u n iverziteta sakupljeni u Beogradskom G a jretu čestitaju Vam n a Vašem im enovanju nadajući se da ćete kao i uv ijek b iti dostojan zastupnik. Bajram m ubarek; olsum . Z enica . Isk re n o se ra d u je m o V ašem im enovanju je r ste Vi jed in i zalog sreći i boljem n a p re tk u m uslim ana nače države izrazujući Vam n a jsrd a č n ije čestitk e k ako im enovanju tako Bajram ! še rifu i šaljem o V am m ahsuz selam. A bdaga H arm andić, Kulenović Husein, A likadić D ervišaga, S erdarević S alihaga P rijep o lje H itam s a punom željom da Vam ukaz a i su trašn ji B ajram . čestitam Kraljevski Jusufagić^ Em in. Z enica P rigodom visokog im enovanjfi ~izvolite prim iti d a č n e čestitke. o U čitelji š iš ić Mustafa, M asnik Osman, H usika ‘Р Р И ; Bos. K ru p a Is p re d vakufskog p o v jeren stv a čestitam im enovanje Vaše R eisom u v je ra v a m d a je neopisivo zadovoljstvo naroda zbog toga i v e lik a blag o d arn o st Njegovom V eličanstvu K ralju rad i ovog a k ta v isoke u vidavnosti. P re d sje d n ik šehić. V lasenica V ašim u strajn im radom za v jersko prosvjetni nap red ak M uslim ana n aše K ra lje v in e Ju g o slav ije, zasluženo im enovanje čestitam . K ad ija H adžiom erović. Zenica Srdačno čestitam o im enovanje i m olim o dragog A llaha da V as m nogo go d in a zd rav a i čila poživi. Am in. H asan O m erspahić, Pašaga Čampo. P rijep o lje Čuvši da ste dob ili za poglavicu n aše v e re hitam d a Vam čestitam i poželim n a jle p šu sre ć u n a ponos naše O tadžbine i naroda. A libeg H asanagić. T rav n ik N ajsrdačnije V am čestitam o v isoki i zasluženi položaj že­ leći Vam d u g život i plodonosan u sp eh u V ašem budućem radu. Isk ren o čestitam visoko imenovanje. Selam. Džaferbegović, učitelj. Tuzla . . . Obveseljeni Vašim im enovanjem za Reis-ul-ulem u cijele K raljevine izvolite prim iti naše srdačne čestitke. Salihaga H. Efendić, H. M ujaga Mujezinović, Hafiz H alil Selesković, Наdži Alija Azapagić, M uham edaga Topčagić, Sezaijaga H. Efendić, M ehmedbeg Zaimović, K adraga Kunosić, Ju sufaga H. Efendić, O rhan Šehić, Isinet Hadži Efendić. škoplje N ajsrdačnije čestitam Vaše im enovanje za Reis-ul-ulem u i želim da Vaš rad urodi velikim plodom na dobro Islam ske v erske zajednice. Salih Hadži Rustem Skopljanac. D ubrovnik Slobodan sam upraviti Vam svoje isk ren e čestitke p ri­ godom Vašeg im enovanja našim vrhovnim islam skim pogla­ vicom uz duboko poštovanje. R am adan Hadžagić, trgovac. Veles M uslimani sreza veleskog sa najvećim oduševljenjem i zadovoljstvom najsrdačnije Vam čestitaju visoko im enovanje želeći da Vas Svevišnji puno godina n a diku i ponos poživi. Ali Riza Sadiković, šeriatsk i sudija. B. Polje V ijest o Vašem naim enovanju za vrhovnog versk o g po­ glavara svih jugoslavenskih m uslim ana duboko je obradovala sve muslim ane sreza belopoljskog pa u im e njihovo sa n aj­ većom radošću najsrdačnije Vam čestitajući ovo visoko i za­ služeno poverenje molimo Alaha, d a V as p o dari dugim i srećnim životom na diku i ponos svih jugoslovenskih m uslim ana. Š eriatski su d ija : H a ra n Lamežić. Zavidović U im e moje i svih ovdašnjih m uslim ana čestitam o V am u općenitom poverenju i priznanju sa najvišega m jesta koje ste neum ornim radom za dobro islam ske zajednice i zaslužili, istodobno V am čestitamo predstojeće b a jram sk e p raznike mo­ leći tople m olitve Svevišnjemu da V as puno godina poživi na diku i ponos svih muslimana. Hafiz H asan Odžačkić. P rištin a O bradovani vešću o Vašem im enovanju za našeg v r­ hovnog verskog starešinu čestitam o i molimo Svem ogućeg da Vam podeli dug život na dobro islam ske zajednice u m iloj nam K raljevini Jugoslaviji. Ridžanović, vojni imam škaljić, šeriat. sudski prip rav n ik . Novi Sad Presvijetlom Reis-ul-ulemi Hadži Džem aluddin ef. Čauševiću, Sarajevo. N ajiskrenije čestita poštuje i pozdravlja P od o dbor N arodne Uzdanice. T eslie Isk re n o o b radovan V ašim im enovanjem Reis-ul-ulem om K raljev in e v je ru je m da je to n a sreću i d o bro svih nas pa Vam srdačno čestitam . Avdo Ferizbegović. 15.6 Milan N;kolić, pomoćnik bana. Stip Srdačno čestitam novi položaj želeći da V am svemogući podeli dug život. S ad ed in Oerimović. �Bitolj Foča U im e шоје i u im e sviju m uslim ana B itolja i okoline Čestitam V am novi položaj V rhovnog verskog starešinstva Islam a u celoj K raljevini kao i B ajram ske prazn ik e sa toplom željom da dugo i dugo sa uspekom poslužite Njegovom Veli­ čanstvu K ralju , O tadžbini i Islam u. T alat Selim, Okruž. Muftija na raspoloženju. Skopljo U m om entu k ad ste sa najvišeg m esta izabrani za verskog poglavicu m u slim ana m ile nam O tadžbine Jugoslavije hitamo puni rado sti d a Vam svesrdno čestitam o moleći A laha da Vas dugo poživi n a k o rist i sreću islam ske zajednice K ralja i Otadžbine. Nazif Resulović, Ćazim Mejlić, Omer Halimić, Mehmed K ulenović, Sm ajl Kulenović, H am dija Azabagić, Ahmet lla sa n , Edhem Adem, Adem Konđel, L utefi Aziz, Osm an A rnautović, Asim Alagić. Tetovo Sa najvećom radošću i oduševljenjem m eđu ovdašnjim m uslim anim a prim ljena je vest o V ašem naim enovanju za mu­ slim anskog vrhovnog verskog starešin u srdačno čestitam selam N ajsrdačnije čestitam o im enovanje sa željom d a V as Bog poživi mnogo godina na tom visokom položaju. Šećeragić Murat, šeriat. sudija. , Šefkija Karadžić, A hm et Selimović. Osek Isp red m uslim anske bogo.štovne općine srdafcno Vam čestitam n a im enovanju Reis-ul-ulemom u B eogradu i nadam se da ćete sa novog položaja moći udovoljiti potrebam a svih m uslim ana u Kraljevini. P red sed n 'k : Dr. Sm ail Hadži Mulić. P rijepolje Jako m e veseli V aše postavljanje našta Vam srdačno čestitam i želim svaki uspjeh. Jusufagić Ibrahim . Zenica U im e svoje i ostalih im am a i m ualim a grad a Zenice šaljem Vam Presvijetli iskrene čestitke na visokom im enovanju sa željom da V as Svemogući poživi na diku i ponos e h li islama. T arab ar Asim, A lispahić Salih, Babahm etović Mustafa. Ljubuški ‘ y ije s t o Vašem im enovanju za Reis-ul-ulem u silno me obradovala te Vam od srca čestitam daj Bože da b ude sretno u prvom re d u pa^V as a onda po cijeli ehli islam . Selam. P rizren Č estitam V am novi položaj" koji se veselo raširu je po južnim k rajev im a želeći Vam svdkii sreću uz ovu radosnu vest čestitam Vam B ajram i šerif. M uhamed Fzaredin, šeriat. sudija. Teslić Povodom visokog odlikovanja moliin da p rim ite moje n ajiskren ije čestitke sa željom ,da V as Svemogući još dugo po­ živi n a do b ro b it svih nas. C M ehm edalija Handžić. Čapljina M uslimani g rada Čapljine radosni prilikom Vašeg im enovanja za Reis-ul-ulem u K raljevine Jugoslavije ushićeno i sa velikim oduševljenjem hitaju da Vani izraze svoje čestitke moleći Svevišnjeg Allaha Džellešanuhu da Vas poživi dugi niz godina n a d ik u i ponos našeg naroda a na sreću i blagostanje sviju nas i naše budućnosti s odličnim poštcfranjem i uz bajram m u b a re k olsum. Salem M etiljević, H afiz Ibrahim Ridžanović O m er Šehović Hamid, Hadžić A hm et, K apetanović Smail, Bostandžić Hh. A hm et Kapić, Alija Sarajlić, A lija Fazlagić, M urat Cerić, Veli ja K udra, Muhamed Ljutović, Mustafa Cerić, A hm etaga Fazlagić, Mem išaga Fazlagić, M uhamed Muftić, A lija Bećir, M ustafa Malohodžić, Edhem Redžić, H usejin Begić, Zahir Latić, M uham ed A. Fazlagić, Osman Begić, Ib ra h im Kazović, H asan Selo, H ajrović sudija, Zvizdić Izet, Čišić Muhamed. Tešanj Prigodom V ašeg postavljanja za R eis-ul-ulem u islam ske vjerske zajednice oslobođujem se V as P resv ijetli Reis-ul-ulema pozdraviti sa najvećim oduševljenjem kao prvog R eis-ul-ulem u Jugoslavenske m uslim anske v jersk e zajednice želeći Vam mno­ go uspjeha na ra d u za dobro našeg K ralja O tadžbine i naše vjerske islam ske zajednice, živio. Im am Mulagić Ahmed, H asanaga Gujić. Avtovac Svesrdno Vam čestitam veliki položaj za dobro, m usli­ m anskog naroda. Selam A bdulah K urspahić. Sgn Iskreno Čestitam želeći dug život. K adija Jakić. loboj Ushićeni Vašim imenovanjem za prvog Jugoslavije m olimo V as da blagoizvolite prim iti i izraze našeg dubokog poštovanja prem a Vama. nadaana u budućnost je r je provedenje zakona o zajednici povereno Vama. Reis-ul-ulem u naše čestitke Sa najljepšim našoj verskoj Za vakufsko poverenstvo i džematski m edžlis: Hadži Mujaga D erviš, D žafer Dautbegović, Ib rah im Mujagić, Hamzo Hadži Mujagić, A bdul Ganibegović. Bos. K rupa P revišnje povjerenje izazvalo je neopisivu radost u du­ šam a svih g rađ an a bez razlike vjere zahvalni njegovu Veli­ čanstvu našem ljubljenom K ralju A leksandru I. m i V as u vje­ ravam o da V as p ra te naše isk ren e želje da na prijestolju vjerske zajednice m ile nam i p rostrane K raljevine poživite n a k o rist i dobro K ralja, naroda, Otadžbine u im e grad a K rupe. Predsjednik opštine Boško Zeljković, A hmet šehić, predsj. G ajreta. Bileća Neizmjerno obradovani imenovanjem V aše presvijetlosti za našeg vrhovnog vjerskog poglavicu podnosim o V am ispred m uslim ana sreza bilećskog isk re n u čestitku sa željom d a V as veliki A llah poživi mnogo n a ponos i k o rist m uslim ana Ju ­ goslavije. P red sed n ik vakufskog povereništva: Ćam il Selimović. P red sjed n ik m jesnog odbora G ajreta: Sm ail Serdarević. Im am džem ata Čam il Arnautović. 157 �P rije d o r Sa isk re n im zadovoljstvom i radosti srdačno V am če­ stitam n a m nog djen ju i im enovanju za vrhovnog verskog po­ g lavicu islam sk e v e rsk e zajednice K raljevine Jugoslavije uz želju srećn e budućnosti. A libeg Kapetanović. M rkonjić G rad V eseli i isk re n o obradovani Vašim visokim im enovanjem za R eis-ul-ulem u m uslim ani K raljevine Jugoslavije hitam o da V as u svoje im e i u im e m uslim ana sreza Mrkonjićkog srdačno pozdravim o s a toplom željom da V as Svemogući A llah poživi d u gi n iz godina n a našu d ik u kao i za n a š vjersko prosvjetni n a p re d a k svih m uslim ana K raljevine Jugoslavije. P rim ite izraz n aše g dubokog poštovanja B ajram m u b arek olsum i m ahsus selaim. H asan Beišlić, p red sjed n ik vakufskog p o vjerenstva, A hm ed Dedić, podpredsjeidnik, M ehm ed Bašić, muteveGja, A lija D autbegović, šeriat. sudac, Hafiz M ustafa Selić, im am , Sulejm an Zerić, im am , A hm ed Hodžić, gruntovn ičar, A bđulah Pašić, pristav, Ibrghim šehović, cestam ik , Z uhdija Borić, zvaničnjk, T alia BajraTđarević, zvaničnik, Salih Dedić, trgovac, Muharem Sedić, .trgovac, M uharem Šehić, (tr­ govac, Meho H erić, trgovac, Rasim A rnautović, trgovac, A lija Šehović, c trgovac, Ib rahim G ahurević, trgovac, H am d ija Borić, b ric jv —Š aćiik B o rić, krojač. Z vornik P re s re ta n r a d i'V iš e g im enovanja hitam da V am srdačno čestitam sa iskrenom željom da visoki položaj zadržite puno ljeta n a do b ro b it cjelokupnog m uslim anskog naroda i države. Tuzla Oduševljeno dajdža. Š e ria tsk i su d ija : Bešdrević Hasan, K ulenović Hafiz Sulejm an, K unđalić M uham ed. T rav n ik D oznavši za m u d ru o d lu k u K raljevske V lade o Vašem postavljanju n a n ajv iši vjersk i položaj n aše K raljev in e sa naj­ većim oduševljenjem podnosim o n aše čestitke i znajući za Vaše v e lik e v je rsk e i svetonosne sposobnosti m olim o d a V as Sve­ v išnji Allajh uzdrži m nogo godina u zdravlju i snazi kak o biste mogli i u b uduće V aše sposobnosti u p o trije b iti n a korist islam skog elem en ta a dob ro K ra lja i O tadžbine. Za m jesni o d bor G ajreta P re d sje d n ik : Bašagić. Mostar N ajsrdačnije čestitam o V aše naim enovanje za R eisa naše islam ske zajednice. M ehm ed Bubić, Osm anaga Džudža, Š ab an Dejdipović, H usaga Drljević, M ustafa Vilogorac, Šaćir šišnak, M ehm ed Husković, F azlija Čević, M ehm ed šehušić. Bihać Na osnovu n ovinskih v ijesti srdačno čestitam o novo im e­ novanje. H ilm ija Muhamedagić. 158 . im enovanje. , Živio moj Sestrić Džemal. Čestitam Vam novi položaj i želim sreću i u sp jeh u radu. Šerliatski sudija A lija Beganović. Bugojno Oduševljeni Vašim izborom za vrhovnog v jerskog po. glavicu svih m uslim ana Jugoslavije m olimo d a p rim ite naše srdačne čestitke i najbolje želje. V eterinar: Sadiković, In g .: Nikšić, Mehmed Mutevelić, M ustafa Bećirbegović. Lukavac S trah koji je bio zavladao u srcim a m uslim ana Bosne i Hercegovine Vašim im enovanjem prestao je. T im e m usi: mani u ovo vrijem e dobivaju ja l jedan ba;ram sa kojim će se još više obveseliti i od Boga zaiskati da V as Bog još dugo godina poživi n a sreću i ponos svih m uslim ana Jugoslavije u to ime čestitam o Vam zasluženo i V am a dostojno im enovanje. Kova.čević, V erbić, Im am o v i^ Teslić Izbor koji p ad e na dičnog vođu srdačno pozdravljam i čestitam želeći du g život svaku sreću u ra d u n a d o b ro b it za­ jednice. Alem Salkićević, im am . Bos. Novi O m ladina g rad a Bos. Novog vesela srca n a jisk re n ije če­ stita nai uzvišenom izboru želeći V am d a još mnogo godina podari Vas dragi Bog sa zdravljem d a prod u ljite V aš korisni ra d na poboljšanju reorganizacije islam ske zajednice stojeći vazda i nepokolebivo uz Vas. ш ш ди S vesrd n o čestitam o visoko im enovanje i m olimo Svemo­ gućeg A llaha d a V as pom ogne u V ašem spasonosnom rad u za e h li islam n a še otadžbine. Živio i sre ta n b io naš dični vođa. novo P riboj H uhisić Džemfal, imam. Zenica pozdravlja Za om ladinski k lu b p re d sje d n ik : Cerić. Foča Sretni i oduševljeni Vašim im enovanjem pozdravljam o V as i želimo puno sreće u ra d u za islam sk u zajednicu. Za odbor G ajreta: P red sjed n ik H asić Salih. S e k re ta r: A rslanagić. Brčko Najsrdačnije čestitam o V aše im enovanje Reis-ul-ulemom da bude h ajirli za m uslim ane ujedno B ajram čestitam o. Za U m iju M uderis Ibrahim begović. Bihać Vaše im enovanje p rvim jugoslavenskim Reis-ul-ulem om i vrhovnim vjerskim poglavicom m uslim ana K raljev in e Jugo­ slavije koje kao fanijarh p ad a u dan e B ajram a te g a čini još svečanijim i uvećanim sa oduševljenjem i razd rag an i tom vi­ ješću hitam o da Vam od srca čestitam o n a opšte d o bro Kralja i države i preporod m uslim ana Jugoslavije. Živili n a d ik u i ponos sviju. Esad Softić sudija, M ustafa H asić pošt. činovnik, A bđulah V ehabović šeriat. prip r., Mehmed Hadžić vjeroučitelj, H ilm ija M uham edagić m uft. tajnik, Om erbeg Bišćević, S ulejm an Redžić u p rav n ik G ajretov^ konvikta, Omer Jusufhodžić načelnik, F eh im Hadžiabdić član povjerenstva, Džulaga Dedić. �Jajce Brčko Radosno d irn u ti V ašim im enovanjem za vrhovnog vjerskog poglavicu hitam o da Vam isk ren o čestitam o sa toplom željom d a V as svem ogući Bog dugo godina pozivi na našu sreću 1 ponos B ajram m u b arek olsun. Sa sastanka iz čitaonice Sloge u Kora ju najiskrenije Vam čestitam o visoko im enovanje za društvo predsjednik Kapetanović kadija, Mujić šeriat. vjež­ b enik, Celić Zuhdija, Hafiz Bećir Hadži Osmanović, M ulaomerović Derviš, Mujaomepović Čamrl, KapetanoMić M ahmudbeg Zaćiragić i A dil K ršlak Ib rah im Hodžić Sulejm an, Hafiz Sejfo Hadžiosopović, HadSiaga Hadžiosmanović, Z uhija Hadžiosmanović, Mehaga Hadžiosmanović, Sardulapović Ejub, N urudin Šarac, Salih šarac, M ujaga V. Salih Šarac, Mujaga Šarac, M ustafa Kadrić, Bičević H ajdar, Muharem Ibrahim begović, Tirić Ahmed, Nadjif Ć am il Samić, Sejfo Šeherćajić, Hadžo Šeherćehaić, Muhamed Kršljak, Muhamed Aganović, M uharem Đabić, H asan Halać, Salih T irić, Ahmed Bagđatlijja, Munib Esnefendić, Džemal Nuzur, Saif H arač, Osman Kavlak, M ulalić Meho, Nuzur Osman Lišćić Ram o Muzur R am o Z u a ć Ц>го Kaljalić Meho Mećo H utos A rnautović, Mujo Ademović, H usein Halflović, Bešlaga Samić, U z e ir‘'Mafalić, Muhamed Zerić, H asan Zjižić, Mustafa Zulić, Osman Hodžić, Mehmed Popaja, Os­ m an Popaja, Selim Zjajo, Suljo Agić, Ramo Turanović, M ustafa D žemal B urek, H am id Spahić, Adem Turlić, Mustafa Hamzagić. Rogatica Iz a m učne neizvjesnosti i tjeskobnog očekivanja dvije h efte obradovani dan as veselom vijesti o visokom imenovanju V ašega gospodstva vrhovnim poglavicom sviju muslim ana K raljev in e Jugoslavije žurim o se da dadnem o oduška našoj rad o sti uz ove m ub areć d a n e te Vam od srca čestitamo zasluženo u n ap ređ en je uz poklik Bog V as poživio za sretnu budućnost svih m uslim ana ove države. Hafizović G alib šerijatski sudija, Dajidžić Ahm etaga gradonačelnik, Akšam ija Osmanaga p redsjednik V akuf­ sko m earifskog povjerenstva, Zagoric a Hafiz A li u im e imama sreza, Hadži Ahm etović Muhamed u ime m ualim a sreza, šk aljić Hadži Muha­ m ed p odpredsjednik društva dobro­ voljaca u im e članova muslimana, K arahm et Sejdaga p redsjednik trgo­ vačkog i lovačkog udruženja, Dajičić A hm etaga predsjednik omladinskog k luba, šahin p ašić Hasanbeg predsjed­ n ik g rađanske čitaonice i crvenog k rsta, Čapljić G alib starješina Sokola, Hafizović Edhem predsjednik zanatlijskog udruženja. T rebinje Neobično radosni V ašim im enovanjem za Reis-ul-ulemu K raljevine Ju goslavije pridonose Vam srdačne čestitke B. Mu­ b arek olsun. Š ukri Resulbegović, Kasim Viđen. Ibrahim Begić. Zavidović Želim od Boga zdravlje dug život na novom položaju. Numan. K om andant II. A rm ijske Oblasti Sarajevo. 28. feb ru ara 1930. P re s v e tli i P rin u đ en da večeras otputujem iz S arajeva službenim poslom, im ao sam nam eru da V as u toku dana posetim i da V am najsrdačnije čestitam kak o visoko naim enovanje tako i nastupajuće praznike. Ali, kako su me izvestili, da u toku dana nećete biti u svojoj kancelariji, to V as molim d a na ovaj način p rim ite moja topla čestitanja i najlepše želje za budući plodan i patriotski rad. ж , . l". 1 Izvolite prim iti, presvetli, moje duboko poštovanje i punu odanost. Đ eneral Dan. S. Kalafatović. V isokopoštovani p rija te lju ! Ti si jedini m eđu nam a, koji će znati i um jeti s toga visokog dostojanstva m uslim anskoj zajednici učiniti dosta dobra u danim a teškog iskušenja. U to im e čestitam Ti od srca i želim da Te Bog poživi na d ik u i ponos svih m uslim ana u Jugoslaviji Mahsuz selam Safvet Bašagić. \ f Sa najvećim oduševljenjem čestitam Vam B ajram šerif i položaj našeg verskog poglavice. Š erijatski sudija Abđulaih Sajić. K,ad1 — sreza K ladanjskog čestitaju Vam nastupajuće B ajram ske praznike moleći A llaha d a ih još pimo godina dočekujete u zdravlju. Čestitam o V am na im enovanju Reis-ulUlemom K raljevine Jugoslavije čim e je naša želja ispunjena i zahvaljujem o milom nam i obljubljenom Njegovom V eličanstvu K ralju da je blagoizvolio previsokim ukazom postaviti V as na Čelo m uslim anske vjerske zajednice K aljevine Jugoslajvije. Šerijatski sudija Gojačić. Ljubuški N ajsrdačnije Vam čestitam visoko zasluženo naim eno­ vanje Reis-ul-ulemom za K raljevinu Jugoslaviju. M uhamed Mušić, šerijatsk i sudija. B anjaluka Od srca se radujem i čestitam što ste zauzeli najviši položaj u islam skoj zajednici je r ste za to i najdostojniji i ujedno Bajram te b rik činim. Fehim K urbegović. Olovo Cio islam uzbudi V aše im enovanje isp red svih m usli­ mana čestitam Vam. M uhamed Fočić. Skoplje N ajsrdačnije čestitam B ajram V am a i V ašoj porodici u zdravlju za mnogo godina. še rija tsk i sudija ČauševićL Bos. K ru p a Vaše zasluženo postavljanje za R eisa K raljevine Jugo­ slavije najsrdačnije čestitam . Hadži H usnija Pašalić. 159 �Tcšanj P rigodom V ašeg p o stavljanja za Reis-ul-uleniu islam ske v je rsk e zajednice slobodan sam isp red povjerenog mi džem ata sa najvećim o d uševljenjem kao prvog Reis-ul-ulem u jugosla­ v e n sk e m uslim an sk e v je rsk e zajednice pozdraviti želeći mnogo u sp je h a u ra d u za dob ro n aše islam ske vjersk e zajednice. S alih Čevak, im am džem ata Trepće, srez Tešanj. M odrica M uslim ani v aroši Modrice sa oduševljenjem pozdravljaju V as i čestitaju V am n aiinenovanje za V rhovnog vjerskog po­ glav icu svih m u slim an a K raljev in e Jugoslavije. Sarajevo, 27. februara 1230. Uvaženi Hadži Reis Efendija! U općem oduševljenju, koje je obvladalo srcim a svih nas povodom odluke Njegovog Veličanstva, kojom ste neim enovan! za Vrhovnog vjerskog poglavicu svih m uslim ana n našoj K raIjevini, hitam da ovim putem dadem izraza svojo] velikoj r a ­ dosti i d a Vam podnesem svoje tople čestitko na ovom zaslu­ ženom im enovanju. Želeći Vam najbolju sreću u Vašem budućem radu, punom velike odgovornosti, ali i plem enitih ciljeva, ja Vas molim, uvaženi Hadži Reis Efendija, d a izvolite p rim iti u v je ­ ren je o mom svakdašnjem dubokom poštovanju, odani, Dr. Safvet Kučukalić. H afiz M uhamed Spužić im am , Muhare m b e g K arabegović, Ib rah im Hadži A lijagić, A lija Čaušević, d irektor Sarajevo banke. O iner Mešić, učitelj, Mehmeđ Presvijetli Gospodine! G anibegović, K asim Mešanović, HusDozvolite da se i ja ubrojim u kolo m nogih V aših p ri­ re f A ganović, Osman Šakić, Medžid jatelja i štovalaca, koji se raduju, da Vam je u dio p a la čast D usinović, Mujo Vojić, Ragib Karada budete naimenovani vrhovnim poglavicom svili naših mum ehm edović, S ab it Heralić, Salih Нвг . slim ana. Čestitajući Vam srdačno taj visoki čin, želim V am ođ lilović, Aziz G anibegović, Salih Roga zdravlje i da Vam rad bude praćen najljepšim u sp ;esinia. Havkić. Vam a na zadovoljstvo a Vašem m iletu na sreću i korist. Tuzla odani Vam S re ta n da V am je sa n ajv išeg m jesta poklonjeno povje­ N. Berković. re n je v rhovne u p ra v e n a še v je rsk e zajednice^čim e je p riz n a t' Zagreb, dn e 27. februara 1930. V aš blagotvorni ra d čestitam od ^ r c a i/ želim sretn e B ajram ske b lagdane. O dani Vam Mnogo štovani gospodin Reis i prijatelju! t ^ 1 Hamza Grošić. Sa velikim veseljem i zadovoljstvom čitao sam danas Brčko Vaše im enovanje po Njegovom V eličanstvu, za vrhovnog ReisIsk re n o čestitam visatfo im enovanje ujedno čestitam naul-ulem u cijele države. stupajuće m u b a re k dane. S razloga toga, izvolite prim iti moju najsrdačniju i naj­ M uharem П . Slomić. isk ren iju čestitku. Dao dragi Bog, da nam još mnogo i mnogo Ključ godina budete na čast i dobro, kao što ste Vi uvijek bili. Od srca Vas pozdravlja Vaš stari i iskreni štovatelj i V eseli što j £ p revišnjom odlukom ostvarena vruća Želja m u slim ana V ašim im enovanjem za R eis-ul-ulem u islam ske za­ prijatelj Dr. Erich A leksander jed n ice v elik e Ju g o slav ije želimo da V as Bog dugo v rem ena poživi d a u zm ognete i n ad alje svojim naučnim autoritetom i d irek to r tehničke srednje škole. um nom snagom sarađ ! v a tim a našim vjersko prosvjetnim p ita­ Livno njim a koja čekaju na svoje riješenje. Zakon jučer potpisan veseli m e a naročito m i je milo Osm an Beganović, šerijatsk i sudija. N evesinje Is p re d m uslim an a g ra d a N evesinja n ajsrdačnije čestitam o Vam im enovanje za v rhovnog poglavicu m uslim ana K raljevine Ju goslavije, u jed n o B ajram čestitam o. D erv iš K orkut, šeriatsk i sudac, Salih Pekušić, poreznik, A li ef. Muftić, u m i­ ro v ljen i poreznik. A rif Canović, um i­ ro v ljen i kancelist, M ustajbeg ćelebić, A v d ija Fočić, Zulfo Kazazić, um irov­ ljen i dnevničar, Salih Hodžić, gruntovničar, Edhem H asanbegović, Nurija D ugalić, H uso Dugalić, Abdulah H ajrović. M uharem Kolaković, Hafiz Mušanović, Ju su f Kosović. Mostar D ragi Hadži R eis ef.! P re d sam i ah šam se m unjevitom brzinom r a š iri vijest, da je V aša k a n d id a tu ra za R eis-ul-ulem u u spjela i d a ste sada p o tv rđ en i R eis-ul-ulem a, ali bogm e cijele naše m ile K raljevine. D a d ad em o duška svom e oduševljenju, evo ine hitim da V am isk re n o čestitam uz želju i dovu, d a V as Allah mnogo godina zd rav a i p u n a e n erg ije za r a d oko nap retk a islam ij'eta i n jegovih slje d b e n ik a u ovim k ra je v im a uzdrži, am in! H asan Nametak. 160 što ste V i poglavar svih muslim ana Jugoslavije. Čestitam i selam. K adija Lasić. Livno Ramazan te predsedništvo nad svim a m uslim anim a Ju ­ goslavije čestitam . Hafiz Ejub. Beograd Raduje se i od srca čestita Osman N uri Hadžić. B ijeljina Srdačno čestita Bajram i imenovanje Džumišić. Odžak Najsrdačnije čestitam o ponovno im enovanje vjerskim po­ glavicom m uslim ana Jugoslavije uz to Bajram m ubarek olsun. Selam . i | Džananović, imam, Supić, m ualim , В гШ , Ramić, Kapetanović. Plevljc Ushićen postavljanjem Vaše preuzvišenosti na čelo naše islam ske za;ednice m ile Kraljevine Jugoslavije čestitam n ajsr­ dačnije im enovanje. Vaša visoka sprem a da bude ponos ćele otadžbine moja je najtoplija m olitva Alahu. Sulejm an Pašović. �^ГВ Veoma zadovoljili Vašim imenovanjem za vrhovnog vjerskog poglavicu svili muslimana Jugoslavije šaljemo sr­ dačne čestitke sa željom da Vas Svemogući Allah puno godina Čila i zdrava uzdrži na toj teškoj ali uzvišenoj dužnosti. lahir Pozderović, predsjednik vakuf­ skog povjerenstva, Huso šahović, podpredsjednik, M uharem Kulenović, še ria tsk i sudija, Hafiz Mustafa Buturović, H usejn Zubčević, Murad Bešović im am i m atičari, Sabit beg Resulbegović, Hafiz Zulfikar, šarović, Alija Salahović, Salko Misirlić, Mehmed Zubčević, Mehmed Sadovič, Salko Bracković, Ahm ed Rokolj, Ibrahim Šuljak, Muhamed Hadžihasanović, Jusuf Šehović, Adem Kapetanović, Hasan Custović, Salih ša ra n , Huso S. Catović, Ahm ed Cvijetić, Muhamed Cvijetić, Hifzija Bakšić, Arif Begović, ib ra h im Zubčević, Bego Begović, Alija Cvijetić, Ago Šehović, šaćir Glavinić, Ibrahim beg Ljubović, Mu­ ham ed Karajkić, Adem Cerimagić, Hafiz Hijsan H akija Babovići Zakir Viđen. t / Peć P u n im zadovoljstvom Vašim naim enovanjem čestitamo Vam k a o i Bajram H alid Ruždi. pkružni muftija, Redžep Baš.ć, predsjednik G ajreta, V ejsil Kadić,’ priprav. šeriat. suda, Ahmed Imamović, imam. St. Bar N asledniku n auke poslednjeg P ejgam bera, nosiocu za. stave islam ske k u ltu re uz Bajram čestitam i naim enovanje za našega Reisi dina. Odličnim poštovanjem Muftija Karađuzović. B Polje V est o Vašem im enovanju za Vrhovnog verskog pogla­ v ara m uslim ana K raljevine Jugoslavije m uslim ane sreza Belopoljskog dovela je u duboku radost te Vam sa najvećim odu­ ševljenjem i radošću čestitam o ovaj visoki i zaslužni položaj moleći Allaha d a V as podari dugim i srećnim životom na diku i ponos svih m uslim ana m ile nam K raljevine i želeći Vam uspeh u toj teškoj i svetoj zadaći Bajram šerif M ubarek olsun. Salih Mulabegović, državni im am, M urat Burdžović, Ilijaz Dervović, Jaljo Idrizović, Began Nišić, Mifto Dizdarević, Baho Mekić, trgovac, Muzurović, A jdin Hrapović, Izet Kajabegović, Zećo Idrizović, Ju suf Šećerović, H ajro Dizdarević, Ibrah im Dobardžić, trgovac* Abate Zajm ović, trgovac, Adem Mekić, trgovac, Ilijas Gušmirović, Aleko Kučević, Džemo H ajdaragić, Abdulah Dobardžić, Ćamil Hot, Om er D laki, Mehmed Mušović, Abaz Džafić, Said Bejtić, Mehmed Tičević, Dželam Gušmirović, Šaban Nuhodžić, Jan u s Idrizović, Mahmut Martinović, Kadić, H ulusija Mušović, Muhamed Dizdarević, Sulejm an H ajdaragić, Neđž'fo Dobardžić, Mute Bajramspahić, Memed Muzurović, Abid i omladina. B errenta T ebrik Vam čestitam Bajramii šerif prijateljski Vani čestitam da ste Vi im enovani za našega vjerskog poglavicu. O m er Udžvarlić. Plevlje Čestitajući Vam Bajram želim Vašoj preuzvišenosti p un uspeh u radu na položaju Reis-ul-ulem e islam ske zajednice K raljevine Jugoslavije. Ceneći visoke sposobnosti V aše p reu z­ višenosti omladina će Vam b iti vazda sprem an sarad n ik u pregnuću i vođenju naše zajednice boljem i uzvišenijem životu. Ibrahim Biogradlija, učitelj. Odžak Sretni smo da ste postavljeni v jersk'm poglavicom svih muslimana Jugoslavije i kiičem o: B ajram m u b arek olsum ispred članove m uslim anske čitaonice. P redsjednik F erh at K apetanović. Tuzla Vaše visoko naim enovanje za poglavicu svih m uslim ana u Jugoslaviji pozdravljam s najdubljem i najiskrenijim osjeća­ jim a Bajram m ubarek olsum. Bašimam Saračić. Plovlje Čestitam« Шјшј visoki položaj kao i nastupajuće praznične dane. Mudariz A jnija H anefnakbegović Muhamed V ašidbajrović. P rištin a s Ispred m uslim ana sreza gračaničkog najtoplije te b rik e čin im g fe in u n i čestitam -na im enovanju da V as Bog poživi mnogo godina. šeriatsk i sudija Ismailović. c p Prijcpolje Sa najvećim zadovoljstvom čestitam Vaš visoki položaj i želim V am uspjeha, Galizović Sulejm an. Bos. K rupa Duboko dirn u ti Vaše presvijetlosti im enovanje te Bajram najsrdačnije čestitamo. Braća čaušević i Mehmed Zeinal. Tuzla Bajram m cbarek olsum mnogo sreće uz m ahsuz selam V aš odani A potekar Jusufbegović. Beograd B ajram m ubarek olsum. S okrat Petrović. Olovo ' Bajram m ubarek olsum da živi naš v jersk i poglavica bajram ske dane sretno da provedete želi Vam A hm et Fočić. Orašje Oduševljeni Vašim imenovanjem za prvog Reis-ul-ulem u Jugoslavije molimo V as da blagoizvolite p rim iti naše čestitke i izraze našeg dubokog poštovanja prem a V am a ujedno Vam ovom prilikom kiičem o Bajram šerif m ubarek olsum uz m ahsuz selam. m uslim ani iz O rašja. Visoko Ruke Vam ljubim Bajram teb rik činim i zasluženo vi­ soko im enovanje čestitam Svemogućega A llaha moleći da ih puno u potpunom zadovoljstvu na dobrobit islam ske zajednice dočekate i svoje ideale na k o rist potpuno ostvarite vesselam Sabrija. 161 �6rašje B ajram m u b arek olsuin už m absuz selam. Ib rahim Hadžiomerović. G radačac S velikim ushićenjem dočekasm o ovaj davno željeni ćas te p o buđeni b e sk ra jn im zadovoljstvom upravljam o ovim putem is k re n u i toplu čestitk u našem velikom vjerskom poglavici na ovako velikom i dostojnom položaju želeći da m u Svemogući podijeli d u g i sre ta n život. Z a vakufsko povjerenstvo Haseljić. T ravnik R u k u ljubeći te b rik činim o Bajram D u katar i sin. D rniš Iz du b in e srca V am a V ašoj celokupnoj fam iliji Bajram te b rik i či nim o želim o V am svajz dobrotu i zdravlje esselam u alejkjum še rija tsk i sudija Čehajić v jeroučitelj Mesilđžić m ujezin Mašović. K . M itrovica Razveseljeni V ašim n aim enovanjem za vrhovnog verskog poglavicu svih m u slim an a n a še K raljevine pozdravljam o sr­ dačno m u d ri a k t Nj. V . K ra lja i K raljevske V lade sa željom d a Vaš r a d i dosad a -bude k o rista n za državu i m uslim ane isto­ v rem eno čestitam o B ajram i želimo da-ga provedete u najboljem zdravlju i v eselju uz mahsufc selam ' Ibrahim ović, čolaković, Kadragić. Ks. M itrovica U im e m u slim ana^grafla Ks. Mitrovice hitam o d a Vam ovog radosnog d an a najsrd ačn ije čestitam o visoko poverenje Nj. V. K ra lja A lek san d ra kojim je blagoizvoleo naim enovati V ašu p resv etlo st z^_ Reis-ul-ulem u svih m uslim ana K raljevine Ju goslavije i uz č estitk e B ajram i šerifa izjavljujem o Vam našu odanost. Ibrahim Deva. S ulejm an Spahalić, A hm et Kulenović, T ah irb eg A libegović, H usnija Filipo­ v i , Osm an Filjpović, D edo Mamić, S ulejm an Kulenović, A lija Kafrajlić, Muiharem Seferović, S ulejm an Babić, B ečiraga H adšić, ;Sulejm anbeg Filipović, A li ef. Adžemović, K asim Ali­ begović, M uharem Š erem et, Salih Dem irović, S alih Š erem et, Selim Mistrić, Ib ra h im š e rem et, M uharem beg Filipović, H ilm ija Omanović, Sulejm an HandžićjV pjsil Karahafizović, Asim KozarČanin. Cazin Z ahvaljujući Svem ogućem A llahu blagodareći K raljevskoj V ladi da s u uvažene sav rem en e p o trebe i m uslim ana i države pa ste im enovani za najvišeg p red stavnika naše zajednice u ovim časovim a i tim e u p riličen d vostruki B ajram za sve m u­ slim ane n aše K raljev in e hitam o p rid ru žiti se općoj radosti če­ stitajući V am nastupajući Bajram i visoki položaj želeći da V am Svem ogući A llah udijeli svoju m ilost dugim životom istra jn im i k o risn im radlom kao što smo se i nadali Bajram š e rif m u b arek j olsum. Džaferović Mahmud, Dujakić Mustafa, Đ onlagić M uharem, Omanović Muha­ m ed, Alagić H asan, Kapić Osman, Sulejm anagić H asim , Delalić Suljo, Durić Hasić, N adarević Bekić, M uharemović Drebo. *"* Bajram. ' V « čestitam * visoki položaj i n a s t u p a j u Serijatskv sudija M ehm edalija. Odžak P u n radosti što Vas je Nj. V. naš ljubljeni K ralj im enovao prvim poglavicom m uslim ana Jugoslavije želim d a V as Allah mnogo godina pož™ n a diku i ponos O tadžbine kličem B ajram m ubarek Olsum ru k e Vam ljubi V as 0 K apetanović, učitelj. Radovište H itam Vam najsrdačnije čestitati u im e svih m uslim ana sreza radoviškog na V ašem unapređenju za vrhovnog verskog poglavicu svih m uslim ana naše K raljevine želeći V am dug život i svaki napredak u Vašem radu. Mehmed Udovičić v. d. šer. sudije. Kičeva Iskreno Vam čestitam Ram azanski B ajram i im enovanje za Reis-ul-ulem u K raljevine Jugoslavije sa željom d a ih puno dočekate na diku i ponos sviju nas. Selam. H asan M ustafović trgovac. Plevlje Čestitajući Vam postavljenje za R eis-ul-ulem u islam ske v erske zajednice Kraljevine Jugoslavije želim n ajto p lije d a V aš ra d bude na sreću i ponos sviju m uslim ana p ro stra n e otadž­ b ine naše. Bajram m ubarek olsun. P retsednik opštine M ehm ed Pašović. Čapljina Potpisani m uslim ani iz Počitelja radosni što ste V i po­ stavljeni vjerskim poglavicom m uslim ana K raljev in e Ju gosla­ vije hitaju da Vam izraze najsrdačnije čestitke upravljajući vruću molbu Svevišnjem A llahu dž. š. da V am podijeli zdravlje dug i sretan život na diku i ponos našega naro d a a na sreću i blagostanje sviju nas i naše budućnosti. Sa odličnim pošto­ vanjem i uz bajram m ubarek olsum Bećir Kapić im am , M uham ed R esulović, Omer D uranspahić, M ehm ed P ajić, Osman Resulovi, M ustafa Č uruli.a, Ibrahim Zukanović, O m er M ahmutagić, M ahmut D uranspahić, A hm et Kapić, M uhamed Alagić, H am za Baljić, Mustafa Seto, Mehmed D izdar, Pašo Kapetanović, Mehmed Šeto, O m er Zu­ kanović, Sm ail K apetanović, Sabit aKpetanović, Z ulfikar Begić. G račanica Isp red narodne čitaoniee od srca V am čestitam naim enovan;e Reis-ul-ulemom K raljevine Jugoslavije k ao i Bajram ske blagdane i želim da V am Svevišnji podari d ug život i zdravlje na ponos sviju nas. P red sjednik Mulabećirovdć. Kozarac Muslimani m jesta Kozarca okupljeni oko ovdašnjeg društva G ajreta ushićeni Vašim imenovanjem za vrhovnog po­ glavicu svih muslim ana K raljevine Jugoslavije sre tn i su da Vam ovom prilikom najsrdačnije čestitaju im enovanje želeći ujedno od Boga da V as još dugo poživi n a sreću i dobro kako nas m uslim ana tako i cijele naše otadžbine. G ajret Kozarac. L jubuiki Najsrdačnije Vam čestitam Mičem B ajram še rit m ubarek olsum u zdravlju ih mnogo dočekali na ponos i diku svih muslimana. Sadik Sadiković. 162 �„ Bf Derventa Radujem o se im enovanju čestitam o biio sretno, živio. Mustafa Kapetanavić Osman Osmanbegović. Bogati«* B adosno o b radovani da ste dobili m lu ž e n o im e n o v a le Jestitam V am željom da Vam AUah b ude na pomoć. Im am Muhamed Gladan. puračić B ajram m u b a re k j olsun saznavši da ste sa najuzvišeni-eg m jesta ponovno naim enovan za Reis-ul-ulem u tom pri­ godom Vam isp re d islam skog naroda ove okolice podnosimo najsrdačnije č estitk e moleći Svemogućeg Allaha da V as pozivi mnogo godina n a sreću i ponos našeg islam skog naroda sa iskrenom željom da u V ašem budućem rad u ustrajete na kul­ turno prosvjetnom polju n as jugoslavenskih muslimana. Janja ' /"V Čestitam visoko zasluženi položaj s kojim su aktom ispu­ njene želje svih muslimana Bajram m ubarek olsun. Hadži H asan Huremović. Orašje Srdačno čestitam ponovno naim enovanje Reis-ul-ulemom celokupn'.h m uslim ana K raljevine Jugoslavije ujedno Bajram šerif tebrik činim ru k u Vam ljubi Gorak Ibrahim , m atičar. Glamoč Saznavši za Vaše postavljenje za Reis-ul-ulem u Ju g o ­ slavije ispred sebe i cijele naše ehalije oduševljeno čestitani i pozdravljam visoki ak t Njegova Veličanstva K ralja. Kršlaković. Cazin Građani sreza cazinskog sakupljeni u gradskoj vijećnici na svom Bajramskom sastanku ne mogu da propuste a da Vam ne čestitaju V aše ponovno visoko im enovanje za prvog Reisul-ulemu Kraljevine Jugoslavije u to ime žele Vam procvat i napredak islamskbg naroda a na sreću i ponos naše otadžbine Vel. Kladuša kličući da živi Vaša preuzvišenost uz Bajram m ubarek olsun. N am jerno b ajram skom čestitkom ujedno srcem čestitamo G rađani sreza cazinskog broj pov. б. Vaše im enovanje v jersk im poglavicom m uslim ana Jugoslavije kojeg zaslužiste neu m o rn im rad o m štiteći svoje stado koje Vanć Prijepolje Čestitam Visoki ukaz i Bajram šerif. je Bog povjerio. Muftija Hašimbegović. Rizvić im am , MiljkoviĆ bivši poslanik, Debar S m ail i" Ć am il Sulejm anagić, Rasim ------ U jm e m uslim ana sreza debarskog čestitam Vam velike Pašalić, Ć ajim učitelj, Muhamed Redžić, S arajlija brico, Salih Ič a n o v ić / Bajramske blagdane sa željom da Vam Bog podari dug život sreću u velikoj dužnosti n a korist svih muslim ana a naročito A dilagić A rn au t,' Ib ro Mirzljak. krajeva koji su Vašim dolaskom za našeg Reisa oduševljeni i Srum ica puni nade pod Vašim okriljem u sjajnu budućnost živeli. U im e svoje i svih m ještana sreza strum ičkog najsr­ Husni Ali šerr'ptski sudija. dačnije V am čestitam o B ajram š e rit i postavljenje za Reis-ulBanjaluka ulem u islam ske v ersk e zajednice K raljevine Jugoslavije česti­ Uz Bajram najiskrenije čestitam visoko naim enovanje sa tajući Vam ovaj visoki i zasluženi, p o tpisati kao i svi musli­ željom da sa mladićskom voljom istrajete na korist poverenja mani sreza strum ičkog oduševljeni V ašim postavljanjem za i naroda. Sa pozdravom živeli Reis-ul-ulem u K raljevine Jugoslavije i blagodarim Kraljevskoj Đ eneral Jov. Jovanović. Vladi što je ta j visoki položaj p o v erila V am a želimo Vam Im am Em in ef. Cašićkić, načelnik M ehmed Čamdžić, bilježnik Mehmed Fatušić. mnogo sreće i n a p re tk a u V ašem budućem rad u za dobro d r­ žave i naro d a. Amin. M itra M uham ed tekeskego senatskog sudija sreza strum ićkog. Podgorica Mnogo m e obradovalo Vaše naim enovanje za našeg starešin u srdačno V am čestitam i Bajram m ubarek selam. Ljubinje M uslim ani ovog sreza okupljeni danas čestitaju Vam Bajram kao i im enovanje V rhovnim pretstavnikom svih mu­ slimana K ra ljev in e Ju goslavije želeći V am svaku sreću i uspjeh u V ašem teškom ra d u n a dobrobit svih m uslim ana. Skoplje Zasluženi visoki za m uslim ane sreza šerijatski sudac Nalbantić i državni im am Durić. Giljane Je d a n od najrad o sn ijih B ajram a sm atram ovaj koji nam je doneo zakon islam ske zajednice kojoj je n a sreću m uslimana Jugoslavije Njegovo V eličanstvo blagoizvolelo naimenovati Vašu p re sv ijetlo st R eis-ul-ulem om hitam o najsrdačnije česti­ tamo Vam položaj i B ajram sa željom najlepših uspeha u uzvi­ šenoj Vam dužnosti. Džundo Š eriatski sudija, Zija penzion isan i m uftija, Huseinović m uderis . Mujaković še ria tsk i p rip rav. Prekić u čitelj H adžihusković re n tijer Oklap K urtesović Šabanović Rabmanović, Redžepović trgovac Hadžilica Bajramović Rasm ajović, Bahlulović imami, Egušević su d sk i tumač, Osmanović veroučitelj, Ibrahim ović km et. Zejnilović Mula Mustafa imam. položaj i bajram ske praznike čestita, Z ejnul Jusuf Morina. Otoka U Vašem rodnom k ra ju u centru bosanske krajine narod m jesta Otoke oduševljen Vašim visokim naim enovanjem če­ stita V am Bajram kličući da živi prvi Reis Jugoslavije, u ime m uslim ana Otoke Hafiz Todić im am , Suljo Suljić, Hilm ija Čaušević, Mehmed Komić, Bajrić Misali. Istam bul Naročito nas je oduševilo V aše zasluženo im enovanje za Reis-ul-ulemu čestitam o V am i molimo Svevišnjeg d a uspijete u rad u na dobrobit islamskog naroda. F o rta Hadžibegić H adži О тет. Sjenica Najsrdačnije V am čestitam nastupajući B ajram i novo postavljanje n a čelu jugoslavenskih m uslim ana sa željom da n a tom položaju poživite dugo godina, n a sreću naroda i otadžbine. Mehmed Desović, p red sjednik opštine sjeničke. 163 O �#agrel» Boogradestitam vjsoj{0 najmenovan je i nastupajući mubareĆ O bveseljenl viješću da sfe Vi p o stav ljali vjerskim po­ glavicom sv iju m uslim ana Ju goslavije pohrlism o da Vam če­ stitam o m olim o Boga da V as dugo godina uzdrži na životu a na d ik u i ponos n a s m uslim ana B a jra m 'še rif m ubarek olsum. U im e džem ata vojni im am Muliasilović. Kos. Mitrovica Čestitajući B ajram izražavam Olovo opstine n a V ale postav ljen * za našeg prvog vodu živio. Asim S aliham đzić, učitelj. Bajram i Pelivan. rad o st isp re d zabarske S oduševljenjem čestitam o visoko im enovanje. Id il fitri nuz Seid u m ri n ua mezid olsun. A hm ed Foč'ć, M uhamed Fočić, Burh a n u d in Fočić, Š em sudin Fočić, Mehm ed Fočić, M ustafa Jam aković, Fehim Jam aković, Refik Jam aković, Zulidija Jam aković, Ib rah im Jam aković, Kasim Jam aković, D erviš Jam aković, A lija Jam aković, (Salih Jam aković, C am il Jam aković, Rasem Jam aković, Osm an Jam aković, U zejr Jam aković, H am id Jam aković, M uhamed Jam ako­ vić, A bdulah Jam aković, A bdulah Hadžiavdić, M uharem Hadžiavdić, Rustem H adžiavdić, A lija Hadžiavdić, A hm ed H adžiavdić, R ed žem lf Ahmed, R edžep H adžiavdić V ehbija Hadžiav-, džić, M ehmed Hadžiavdić, Zuhdija У H adžiavdić, .A dem H adžiavdić, Ism et L* H adžiavdić,' T a h ir Hadžiavdić, Hadil . . H a d ž \v d ić , M ustafa Hadžiavdić, Abd u la h H adžiavdić, Nezir Hadžiavdić, M uham ed 'Hadžiavdić, Hamzo Hadži* > ауШс, A hm ed Hadžiavdić, Ibrahim Hadžiavdić, G oragić A bdulah, Ism et Mujo K aram ujić, H asan K aravdić, c M ehm ed Id ris K arađić, H asan Kućanović, R asem K arahm etović, Ramiz ^T niam ović, R asem Im širović, M uhamed Š ab an A bdulah, A b dulah Mašić, Abid Zfcikić, H usejin Alijaga, F a d il Mustafa, A bd u jah Gluhić, A hm ed Tajib, A hm ed Mašić, Ism et H alil, Z uhdija Šerif, Mem agić M um in Muminović, M uhanović Ib ra h im , O sm an Mehanović, Osman • M erdanović, A hm ed H usein Mansić, O m er M ećava, M ustafa Degimenčić, M uham ed H asan, Ago Hafiz, A hm ed A hm edagić, A lija šišić, A lija Bešlija, S a lih A hm etagić, Sadik Brkić, H asan H asić, Ib ra h im B iogradlija, Nazif Mujkić, H asim Salihbašić, Ibrahim H asan, Ib rišim Berberović, Mustafa Hodžić, Ib ra h im D erviš A jdin, Meho i.-' 164 S u lejm anović. Salih D žaferagić, Rasem Mujo M ehanović, H ašim Ism et, Salih Salkanović, A hm ed Mehanović, Ib ra ­ h im K arahm etović, Fehim Mehanović, Haziz Sokolović Ism et Sadiković, A lfa M ahm ud Handžić, S ulejm an B ajraktarev ić, B ego D ulović, S ulejm an Balić, M ujkan Kologić, Džem al D ervišić, Id riz M ehanović, Ahmo F ad il Fočić, Ira h im D žaferagić Alija Abasović, Ib ra h im Sadikefendija, H asim Ahmetovio, Nazif Skolić, A vdo Ljugo, Arif K apić, H alil, H adžipašić Asim, Osmanagić НаШ. C“ ‘° Dva m ubarek Bajram a koja su ae zbila' ovih dan a za sve m uslim ane mile nam otadžbine prv i je prevm nj.m ukazom ljubljenog nam K ralja im enovanje Vaše Reisom а d ra g i „ ram azanski Bajram p a V am oba od srca čestitam o sa željom da V as Allali poživi mnogo godina na d ik u i ponos m uslim ana a n a k o rist naše m ile Jugoslavije. K adija Zuhrić, ćenialović p red sjednik povjerenstva, im am i D izdarević Borić Džinić M ahmutović Bajrić. Beograd „ Čestitam Vam bajram i u n ap ređ en je s poštovanjem Rasm i M unsiević, B eograd, P o en k arev a 10. Mostar S retan B ajram i novo zvanje. M. selam. H . Rizvić. Bos. K rupa Duboko d irn u t visokim im enovanjem V aše presvijetlosti najsrdačnije čestita isp red im am a A rapuše C rnkić. Tuzla Srdačno V am čestita B ajram i novo naim enovanje iščući od Boga da Vam omogući da učinite hizm et lijepom e islamu. A hm edbeg Sijerčić. Kuinanovo Vašim naim enovanjem za R eis-ul-ulem u islam ske verske zajednice K raljevine Jugoslavije kum anovski m uslim ani osećaju se sretnim te V am čestitaju ujedno i d o biveni položaj i b ajram ske praznike sa željom d a V am Svem ogući Bog podari zdravlje dug život i d a b ude d ik a i ponos n aše otadžbine i islam ske v erske zajednice K raljev in e Jugoslavije. U im e kum anovskih m uslim ana v. d. še rra tsk o g sudije Serdarević Šalim. Banjaluka B ajram m u b arek olsun i n ajsrdačnije čestitam naim e­ novanje našeg vjeskog poglavice d a V as Bog poživi sa Vašom cijelom fam ilijom . Živili. M. selam. Ham zaga. K. Mitrovica U pravednom ak tu pravednoga v lad ara m uslim ani Ko­ sova gledajući dovoljnu garanciju za sre tn iju budućnost šalju tople čestitke. H aznadarević, kad ija Tvrtklović, p rip ra v n ik . Kičevo v >U im e m uslim ana sreza kičevskog n ajto p lije V am če­ s tita ram azanski B ajram i im enovanje R eis-ul-ujem om moleći Svevišnjeg A llaha da V as d ug niz godina poživi n a položaju R eis-ul-ulem e n a d ik u i ponos sviju m uslim ana m ile n am otadž­ b in e želeći V am svak u sreću i u sp jeh n a tom visokom položaju selam e V as Za m u slim ane sreza kičevskog Mu• ham edbeg Gaco še ria tsk i su dija, D lakić Salih, še ria tsk i p rip ra v n ik , �Med. Univ. Df. S V A K I M U S L IM A N T R E B A D A K U P U JE SAM O i m specijalista zubni liječnik Sarajevo, Jeftanovića ulica br. 1 Ordinira s v a k i m d a n o m od 9—12 sati prije podne i od 2—6 sati poslije podne f— — iааавшшшшвгшаааввашшшишшевашааашишшшшишшј G A JR E T O V CIGARPAPIR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „ G a jre t" XD(DOOOOC)OOOOOOOeXDOGQOOOQOOGOOOOOOOOOOOa Papirnica Hamdija Kopčić Sarajevo, Strosmajerova * preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala 0OOOOGGOGOOOOOOOOGOG G Narudžbe: Tvornica cigarpapira S. D. ALKALAJ, Sarajevo može se naručiti i preko drušiva Gairet u Sarajevu šujte u „GflIRETU” ш т а м п а р и з а : И З Р А М ЈЕ НАЈБОЉЕ CBE ШТАМПДРСКЕ П0СЛ08Е »3 KV/IAHTHE UHJEHE С Л А ГА Ђ И С Т Р О ЈЕ В И С Т ЕР Е О Т И П И ЈА РО ТА Ц И О Н Н СТРОј c in k o g r a f ija : IZRAĐUJE KLIŠEJE U JEDNO) I VIŠE BOJA •3EDINA NA JUGU NAŠE KRALJEVINE k n jig o v e ž n ic a : ^ POVEZUJEKNJIGE 00 NAJIUKSUZNIJE 1ГИА0Е �Temeljna glavnica 40,000.000'- Dinara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172 Bavi se svim pbšlovim a koji zasijecaju u ban k o v n u Ц г и к и .'— O sim toga jm a svoju Z A L A G A O iv ic u lllillli! općine grada Sarajeva Bosanska Inddrijalna i Trgovačka Banka d. d. Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 Potpuno uplaćena'.'dionička glav. ica D in 20,000.000*— Rezervni fond D in Ste? 7,500*000*- Prima u l o š k e na štednju, vrši do­ znake u unutrašnjosti i inozemstvu u z n a j p p v o l j n i j e uvjete,finansira industrijska i trgovačka poduzeća / 0 IrcJŽrdaje zajm ove n a zlato, s re b ro i o sta le d rag o Ж ф }? c ije n b s tru z najpovolin je kam ate. |0 r . Om er 1 dugogodišnji liječnik Drž. 1 bolnice, operater i speI cijalista zaoperativne bo1 lesti, asistent chirurškog 1 odelenla Državne Bolnice 1 §Г ■-,1— = = | -A B a h tija re v ić ( I j I I I J I1 \ | Ordinira od 1 - 3 j poslije podne 1 . Interurban te le fo n i broj 605, 865 i 555 Filijale: л Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split | u A le k s a n d ro vo j ulici b r . 4 5 ■jfliiiiiiiiiiiiiiiiuiiiiiiuiiiiHiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiHiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiimiiiiiin'i Banka Gajret d. d., Sarajevo Ak cijski kapital Din 4 0 ,0 0 0 .0 0 0 '- R e ze rv e D in 2 ,0 0 0 .0 0 0 'l se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podu­ pire razne kulturne i humanitarne ustanove. Od čiste dobiti daje 6% Kulturnom i Prosvjetnom društvu „ G a j r e t ”. ;>з Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i najkulantnije. Uloške uka­ maćuje najpovoljnije i isplaćuje iste u svako doba V ■jtri- t � https://kolekcije.nub.ba/files/original/9319bf8447daffb08252bd736e9ad8a3.pdf 67c19da5efcf6a564ba87f457cd7758f PDF Text Text ЛСТ ЗДЛОД 4ВШПВА SA КУЛТУРНС И Ш Н6МСКС T№ 4H3A№ t МУСИИМЛМА С А Д Р Ж A Ј: Уредништво: Улога Рајрета у препо- ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК роду муслимана, Велија Садовић: Мали Илми-хал Мухамед Захировић: »Декце ћемо се скањиватп?« Рад на проширивању Гајретове opraнизације: Оснивање мјссног одбора у КЊИЖЕВНИ ПРИЛОГ Илијас Добарџић: Са наших страна Хамза Хумо: Панове фрулв Хамид Диздар: Крњина ступа Хасан Кикић: Прва ријеч теби ПОПУЛАРНА СТРАНА Хајрудин Ћурић: 0 васпитању у соколству »Наша отаџбина: «Кратак историски прсглед наше отаџбине Хамдија Мулић: Боже, дај нам свјетла! Мунир Шахиновић: Стари мујезин Севдалинке: Полетјела, Кад Мехмедбег Здравље: Будимо људи Народно сточарство: Гајење говеди у чистој крви Пољопривреда: Његовање стајског ђубрета 16. APRIL Локвама, Рамазански рад Гајрстова мјесног одбора у Билећи и бајрамска забава, Конференција Гајретових радника Јужне Србије у Скопљу, Оснивање мјссног одбора Гајрета у Прозовање мјесног одбора Гајрета :ом, Изванредна скупштина мје'Дбора у Варешу, Састанак Гај'ових пријатеља у Арсланагића мосту, Нови повјерениди Гајрета. Гајретове Приредбе: Гајретова забава у Зворнику, Велика годишња забава у Тешњу, Рад мјесног одбора Гајрета у Пријепољу, Гајретова забава у Бос. Дубици, Велика свечана Гајретова забава у Високом, Даљне организовање аналфабетских течајева, Наша села за Гајрет, Остале Гајретове вијести. Честитке пресвијетлом Реис-упулеми г. Чаушевићу, .ловодом имено- вања. САРАЈЕВО 1930. У р е ђ у је : Х а м з а Х у м о БРОЈ 8. �Oglašujte u listu »GAJRET« »Gajret« je najrašireniji časopis među muslimanima i svakim danom diže se broj njegovih prcplatnika, na­ ročito otkako je povećao svoje gra­ divo. I u buduće, »Gajret« će nastojati da zadovolji što širi krug svojih ргеplatnika i da prodre i u najzabitnija mjesta. Iz ovih razloga, bilo bi u in­ teresu naših trgovaca da oglašavanje svojih firmi vrše preko »Gajreta«, a tim ujedno vršili bi i svoju patriotsku i humanu dužnost. Radnici i prijatelji Gajreta treba da porade u svojoj sredini kako bi trgo­ vine i preduzeća iz njihovih mjesta oglašavali u listu »Gajret«. Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друштва за културно и економско подизање муслимана, излази 1. и 16. сваког месеца, a цена му je за иашу Отаџбпну 100 динара на годиву, a за све остале земље преко границе 200 динара. 'Ваци добивају лист у пола пепе код Главног Одбора или код управа ГаЈретових конвиката. Поједипи број стоји 5 дипара. Директор Х ам ид Кунић Урсдник Х а м за Х умо Власник друштво „Гајрет". — Главни и одговорпи уредник: Хамза Хумо. — За штампарију „Босанска Пошта*4 одговара Јосип Енгл. �TJs>JVLT Уредништво Улога Гајреша у препороду муслимана Прелазом из патриархално-феудалног начина na наша села, гдје je, no свим досадањим рсзулживота у нови, пређашњем посвема опречни жи- татима, успјех осигуран. вот, разумљиво je да се била створила извјесна У чему јс највиша заслуга Гајрета? Без сумњо пометња и нека врста прекретнице у редовима му- у препороду муслиманских срсдииа. Бацимо ли слиманкжим. Опреке између старог и новог живота ноглед уназад десет година на муслиманске среизбиле су оштро на површину, na, с почетка, по- дине no нашим градовима и no већини наших капримиле и трагичан изглед, усљед аграрне ре- с&ба, и упоредимо ли то пређаипве стање са данаформе која je била неминовна посљедица побједе шн>им, увидјећемо велику разлику. Препород je новог времена, Иза тог су настале године погре- о*цГг, ка.ко духоВшг тако и друштвени. Kao из шне ориентације међу муелиманима, ориентацј1,ј'' споиа*пцед^ти, муслимани су наједном увидјели у старом духу који je већ очито било лобиједило Шта за њих значи иови живот који их лишава станово доба. рих заблуда. Тек садЈ под директним утицајем ГајДанас муслимани гледају снЦсЉој положај са- рета и у масама почињу да увиђају да су неразсвим другим очима. Ријешени кочнице свог на-' 'ЦВОјиви дио српског народа и да осјећају потребу претка, несавремене ориентацијр, првих година по- заједничке сарадње са -својом истокрвном браћом слије Ослобођења, они почго{>у *да се р у д е и ж с ^ на свим пољима, a na заједничко добро. успјешно прилагођују новом животу. Зато, чак и У чему се данас заправо састоји директан утиај Гајретд? Свакако, и у првом реду, у интелигенонима који су донедавно песимистичкјн гледали на културно и економско отање нас муслимана, летиији коју je он васпитао у духу овојих идеја и мичан поглед, који ћемо да даАесемо у овом члан- која данас у народу заузима различите положаје, ку, моћи ће стварно да послуђки за утјеху. Прво, a та интелигснција узима учешћа у сваком подхпамора се са задовољством устврдити да постоји да- ту, нодстрекава нањ и даје правац цјелокулном ранас једна акција међу муслиманима, и то жива ду на нољу прогреса иарода. Колико овој Гајретоакција за њихов пренород пационални и културно- Еој интелигенцији лежи na срцу наиредак нашег скономски. У највише слудајева* свј(*суо се тога елемента, најбоље се види no њеној пожртвовности да <се живи у новом добу и да треба бтпочети са за Гајрет и no великим успјесима које je Гајрет порадом на свом напретку у складу са временом. Вео- сљеднњих година a специјално у овој доживио у ма je утјешна иојава што та жеља почиње да до- пароду. Гајретови радпици Tix'6a иарочито да на долази и одоздо, из ширих наших слојева. To je јамство за добар иријем сваке добре иницијативе, a бро искористе овај моменат кад су Гајретове идсје, ту иницијативу даје Гајрет и његови радници на љиховом заслугом, копачио наишле na разумпјесваком кораку. Ocjeha се д а се њива рада пробу- вање код наших ширих слојова и да свој рад још дила, да пулсира и клија на све стране. Сметње више појачају. Племсчшта утакмица у раду за Гајовом раду, у колико пису потпуно пале, оне, из рет између појединих мјеста наићи he на уважавадана у дан, падају. Види се једна безмоћност свакс њс и потпору код свих опих фактора којима je поконтра акције, јер Гајрет сво далеко изоставља вјерено водство ове лаше пајјаче културле инстииза себе. туције. Подвоструче ли Гајретови пионири, широм У Гајрету je данас сконцептрисана сва напредна муслиманска иптелигенција преко које on, Краљевине, сваки према својим могућностима, свој све даље и даље, развија конце cnoje спасоносне рад за Гајрет, прогрес нае муслимана кренуће 6lpорганизације која ради na свим нољима приди- жим темлом и ускоро разбиће со фама да су муслизања муслиманског дијела нашег народа. У овој маии најзаосталији слемеиат. наиредној иптелигенцији лсжи покретач који ое Зато, и овом приликом нска будс лозипка свијавио у право вријеме, na му je зато успјех осигу- ма иашим пеимарима: Р а д н а р о д а з а Г а јpan. Зато je Гајрст освојио све градове и гааро- р е т , a Г а ј р е т а з а н а р о д , за добро свог Краишце, na сада својпм учвршћепим сланом прелази ља и Отаџбипе. �Veli]a Sadović, v. d. direktora Šerijatske gimnazije Mali Ilmi-hal G. Sulejman Mursel napisao je mali Ilmi-hal za muslimansku djecu prvog i drugog razreda osnovne škole. Pokušaću najprije da ga analiziram, pa da na kraju istaknem šta mislim i o njemu i o piscu. U samom pristupu pisac citira bismillu i prevodi je na naš jezik. Dijete odmah saznaje sadržaj bismille, što njegov otac i njegov dedo pa i mnogi drugi u godinama njegova oca i deda nijesu znali, premda su možda u životu mnogo puta hatmu učinili cijeli musaf i svaki put na 114 sura po jednu bismillu pro­ učili. Na početku Ilmi-hala, iznosi se nekoliko pitanja i odgovara o Bogu, o njegovoj moći i dobroti, o ljud­ skoj odgovornosti i posljedicama za dobra i loša djela, ulijeva čitatelju impresiju kao da stupa u kakav sveti hram sa čuvstvom ozbiljnosti i strahopočitanja. Sa El-fatihom pisac otvara ulaz u knjigu, Što je posve na svom mjestu, je r i sam k u ran počinje sa tom surom, a iz njezina kratkog i jasnog prijevoda vidiće svaki muslim koliko. j(e pbbožnosti u njezinom sadržaju ,i zašto se ona1-uči svaki dan po 40 puta u pet namaza. U prvom dijelu,, tretirajući o islamskom vjero­ vanju, pisac, u obliku upita i odgovora, izlaže ele­ mente akaida na način koji je svakom početniku pri­ stupačan i shvatljiv te se dobiva dojam da dijete može samo sebi biti i u čitelj i učenik. Pošto je nabrojio božija svojstva (sifati zatijje ve subutije) pisac, kao uz put, dodaje im jedan prilog iz Kurana, naime sure-i-ihlas, i upućuje dijete hem da nauči na pamet tu suru, hem da u njenom prije­ vodu vidi sadržana mnoga od gbre nabrojenih božijih svojstava. Govoreći o ostalim imanskim šartovima pisac bira zgodne i za dijete razumljive izraze, izbjegava­ jući misterijozne pojmove i dajući djetetu onu koli­ činu znanja koliko njegova mala glava može da kapira, a u četvrtom imanskom šartu dodaje kratak životopis Muhameda a. s. kao da time treba da dijete dozna da Muhamed a. s. odskače od svih božijih po­ slanika, svojom odabranošću i svojim ugledom kod Boga. U drugom dijelu ilmi-hala — Ibadat — od pet vjerskih dužnosti, pisac je detaljno obradio samo namaz, kao da je imao pred očima onaj propis vjer­ skog odgoja koji veli: »da treba dijete, još od sedme godine, privikavati da klanja, da mu se u djetinjstvu omili, pa poslije kad bude dužan to činiti, da bude već naviknut na taj ibadet«; a post koji je dužnost za odrasle, zekat i hadž koji su dužnost za imućne, pisac je prešao kratko, ne htijući time opterećivati 166 mozak djece od 7—9 godine, Što je posve pedagoški i logično. Čitajući o abdestu i gusulu, čovjek dobiva utisak kao da čita nešto iz higijene, jer je tuđe dobro na­ glašeno da je čistoća nešto što ima prvoklasnu važ­ nost među islamskim dužnostima. Time nas pisac i nehotice potsjeća na hadis: »En-nezafetu minel-iman = čistoća je sastavni dio dina«, koji hadis, kad se dovede u vezu sa našom poslovicom: »Čistoća je pola zdravlja« upada u oci u kakvoj su tijesnoj vezi islam i higijena. Ulazeći u detaljnu obradu namaza, kroz punih 15 stranica pisac uvodi dijete u sve tješnji odnos prema Bogu, daje mu impresiju kao da se sprema ija jijniđe u audijenciju pred jedno nevidljivo veli­ čanstvo., Prijevod ezana mu otkriva značenje onih uzvišenih riječi koje on svaki dan čuje da se pet JPUta ponavljaju sa munare; u prijevodu nijjeta, di­ jete vidi, da je to stvaranje odluke da se stupi u du­ hovni kontakt s Bogom, u prijevodu ikameta dijete vidi da stupajući pred Boga treba n a jeziku imati samo one riječi kojima se Bog slavi i hvali, iftitahtekbirom kao da se zakuca na vrata božanskog pri­ jestolja, u kijamu već dijete osjeća da se nalazi pred Gospodarem svijeta; a učeći Subhaneke, euzu, bis­ millu, fatihu i suru, i prateći smisao izraženu u p ri­ jevodu, svijestan je da izražava pred Bogom svoje poklonstvo, čuvstvo vjere, odanosti, skrom nosti. . . ukratko: čuvstvo pobožnosti. U poglavlju o namazu, niže se jedna iza druge pet malih sura i kunut, koje će dijete bez poteškoće naučiti na pamet, razumijevajući njihovo značenje, a to za njegovu memoriju neće biti teret, kao što je slučaj kod pamćenja bez razumijevanja. Prikazivanjem ostalih namaskih ruknova (ruk’u, sedžde, tešehud) i prevođenjem onog što se uči u to vrijeme, pisac stalno drži dijete u atmosferi pobož­ nosti, jer mu je glava okupirana riječima slave, hvale, odanosti i respekta prema Bogu. Kad mu je napunio glavu ovim riječima, dao mu pojam o Bogu, prožeo ga osjećajem pobožnosti, već ga je pripremio da čuje i ostale Božije zapovijedi, i učinio ga sklonim da im se pokorava, i tako pisac uvodi dijete u treći dio svoga Ilmi-hala: Ahlak! Shodno onoj svetoj izreki: »Re-sul-hik-meti mehafetul-lah = Najveća mudrost je Boga se bojati« pisac odmah na početku trećeg dijela najavljuje da princip vjerskog morala počiva n a pojmu o Bogu: t. j. činiti dobro radi Boga, kloniti se zla, jer to on zabranjuje. U prvom dijelu Ilmi-hala (akaid) pisac je kazao kako treba Boga vjerovati i pojimati ga; u drugom �dijelu (ibadet) opisao je kako ga treba slaviti i mo­ liti mu se: a to je odnos prema Njemu; pa je razum­ ljivo da u trećem dijelu (ahlak) rekne šta taj Bog od nas zahtijeva i kakav međuljudski odnos pro­ pisuje. U odjeljku: »Red, štednja i milostinja« pisac usa­ đuje u dječije srce prve klice onoga što se može na­ zvati jezgrom ili esencijom Islama: Radi da budeš zadovoljan na oba svijeta! Uistinu Islam je došao da učini čovjeka sretnim na oba svijeta. Cijeneći podjed­ nako i tijelo i dušu i njihove potrebe, što se vidi iz hadisa: »Ihres li-dun-ja ke, ке-епчпеке te-išu obeden ve ihres li-ahiretike, ke en-neke te-mu-tu gaden« što znači: »da bi osigurao sebi materijalno blago­ stanje, prioni i radi kao da ćeš živjeti 1000 godina, nikad nemoj reći primakao mi se život kraju, i pustiti ruke niza se! Tako isto, da bi bio Bogu ugodan i zaslužio nagradu na onom svijetu, moli se Bogu, boj ga se, poštuj ga, vrši njegove zapovijedi, čuvaj se nje­ govih za b ra n a... kao da ćeš sjutra umrijeti!« Prva polovina ovog hadisa pobija i odbacuje on^j asketski moral kog su se držali derviši i fakiri (mu­ slimanski i nemuslimanski* i oni na istoku i oni na zapadu u sred. vijeku) govoreći,, da, treba okrenuti leđa đunjaluku, izbjeći svako uživanje ovog svijeta, patiti svoj nefs, mučiti pa i uništiti tijelo da bi spasio dušu. Druga polovina gornjeg hadisa odvraća od egoističkog i materijalističkog morala koji je nažalost uzeo maha poslije svjetskog rata, kod svili naroda, pa i kod nas, a koji se ogleda u društvu kod pojedi­ naca kojima je njihovo »ja« najveći stožer oko kojega treba sve da se okreće, koji ne biraju sredstava da dođu do svog cilja, savjest otupila, sve postalo dozvo­ ljeno da se što lakše i što prije dođe do što obilnijeg bogatstva. Turski jezik ima jednu poslovicu u kojoj se ogleda mramorno srce jednog ovakog egoiste: »Be-nim hasirim janmasin-da ister-se butun dunja jansun!« što znači: »Neka ne izgori ova hasura na kojoj ja sjedim, pa makar cijeli dunjaluk gorio u plamenu!« Dakle ni asketski ni egoistički moral ne spadaju u Islam, niti zaboravi sebe, niti zanemari svoj lični interes niti propusti koristiti se ovozemnim blagoda­ tima i uživanjem da bi se sav posvetio onom svijetu radi ahiretske nagrade. . . niti zaboravi na Boga niti zanemari interes i milosrđe prema drugim a. . . da bi se sav odao svom uživanju. . . to je značenje gornjeg hadisa, i to je suština islamskog društvenog morala, a to je pisac ilmi-hala zgodno utkao u onoj rečenici: »Kada svršite svoju molitvu, idite, rad ite. . . i t. d.« Kada se u mlado srce djeteta usije ono zlatno sjeme što pisac iz pejgamberova hadisa prenosi: »Naj­ bolji je (kod Boga) onaj čovjek od koga ima koristi čovječanstvu (ili drugima)«, to će sjeme klijati, raz­ vijati se i cvjetati sa ovim mislima kao cvijeće: Dakle ideal dobrog čovjeka nije ni onaj koji je najbogatiji, ni onaj koji je najpametniji, najzmaniji, najsnažniji, pa ni onaj koji je najpobožniji, pa ni onaj koi se popeo na najviši položaj! Nego? Nego, u očima Islama, naj­ bolji je onaj čovjek, koji je snabdjeven moralnim vrlinama: čovječnošću, nesebičnošću, požrtvovnošću i ljubavi za druge! Zar to nije savršeni altruizam. I pisac je Ilmi-hala našao taj hadis da ga na zgodnom mjestu usadi djetetu u srce. Sve ono što je pisac naveo kao dužnosti prema Bogu, prema samom sebi i prema drugima, napisao je jasno, jezgrovito i kratko da dijete može bez po­ teškoće svaku rečenicu naučiti na pamet. Kad ovaj Ilmi-hal dođe u ruke jednog sposobnog mualima, to će jedna sreća biti za onu djecu koja ga budu učila pred njim. Samo neka mualim ponavlja pitanja i od djece traži odgovore, i neka gleda na njihovo ponašanje. . . na pr. ako je dijete nečisto, neka ga upita: >Šta Islam veli o čistoći? kaži iz Ilmihala!« Ako ga-uhvati u laži, neka ga upita: »Kako u Ilmi-halu piše da treba govoriti istinu? ponovi!« Ako je mualim čuo da je dijete neposlušno prema ro­ diteljima i uopće za koje bilo nevaljalstvo kad čuje, neka ga upita šta se u Ilmi-haiu veli o tom .. i tako će praktičnom primjenom onih propisa na dječije vla­ danje postići maksimum uspjeha u njihovu odgoju. Ilmi-hal je napisan onako kako odgovara duhu današnjeg vremena t. j. nije na turskom ili arapskom, nego na srpsko-hrvatskom jeziku, nije štampan arabicom nego latinicom, ne govori se u njemu o mukimu, o musafiru, o mudžizama, nego o onom što je najpotrebnije za dijete, ne nagomilavaju se u njemu abdestske dove (šta se uči kad se umiva obraz, a šta kad se uzima mesah na glavu. . . i t. d.) nego svaka dova, nijet, sura i t. d. popraćena je prijevodom. Pisac je imao pred očima onu: »Vr/jeme je zlato!« te je ovim Ilmi-halom zaštitio dijete od gubljenja vre­ mena kako no se nekada išlo po tri i više godina da bi se »utrlo« i »utvrdilo« ono što je potrebno iz dina. Pojava ovog Ilmi-hala podsjeća me na glasoviti turski vjeronaučni udžbenik kog je napisao Pir Alijin sin Muhamed prije nekih 400 godina pod imenom »Bergivi« u čijem uvodu autor veli: »ketebtu-ha bitturkijjeti li-je-umme nef-uha« što znači: »napisah ovaj ćitab na turskom jeziku da bi od njega bila fajda svakome« (jer se je do tada pisalo samo na arapskom jeziku). Taj prvi ćitab na turskom, napravio je onda senzaciju, otvorio je novu epohu u učenju vjeronauke, i taj je ćitab u cijelom turskom svijetu sve do unazad par godina bio jedini vjerski udžbenik. I ovaj ilmi-hal otvara novu epohu za našu djecu, jer će uistinu od njega biti fajde svoj jugoslavenskoj djeci islamske vjeroispovijesti. 167 �Željeti je da se piscu pruži mogućnost da i dalje produži sa ovakim djelima. Pisac zaslužuje hvalu i priznanje svih muslimana tim više što on nije ni sa­ rajevski darul-mualimlija, ni medreski idžazetlija, ni El-ezherov apsolvent niti svršenik carigradske ilahijjat šube . . . Ne poznavajući ni turski ni arapski jezik, ne imavši mogućnosti da se koristi izvorima napisanim u tim jezicima, napisati ovaki jedan kitab, znači ulo­ žiti puno truda i sistematskog rada, a time njegova zasluga odskače vrlo visoko. Pisac je darovao muslimanima dobar prilog vjerske literature i time potsjetio na potrebu da se islamsko blago pretoči u naš jezik, i da se tako obo­ gati naša narodna književnost. Prigovaralo se je, a po malo se prigovara i danas, da je muslimanska inteligencija hladna i nehajna prema svojoj vjeri i njenim propisima i dogmama. Prigovor vrlo neopravdan, jer ona nije imala gdje ni od koga da nauči šta je to Islam! Kako se je predavala vjeronauka po srednjim školama, šta se je predavalo i kakvom metodom. . . bez udžbenika na svom je­ ziku . . . ništa to nije moglo ni svojom sadržinom, ni upotrebljenom metodom da zagrije učenike za taj predmet. Mali ilmi-hal trebao bi da uniđe u svaku musli­ mansku kuću. Za djecu će poslužiti kao dobar udž­ benik. Za mnogog starijeg muslimana dobro će doći što će u njemu otkriti i sebi objasniti mnogo nečega što mu je u djetinjstvu nejasno bilo, pa se kao kroz maglu sjeća i danas. Мухамед Захировић, професор „Докле ћемо се скањиваши?” Ha напис под горљихг n^fiopoM, који je изишао у 2. бројуИ>Гајрета« 'Ове' године, одговорио je г. Сулејманпашић одмах? у ’ слиједећем броју >Гајрета«. Кад je љегов одгувор излшао, рамазан je биск већ настао, a настднкум ралјазбиа не с а ^ Ј В т о ^ Р лзмијељен иачнн ЈЈшвота, na се човјек^нв^Једсе да сналази и отправља уредно и тачно ова-гдање своје иослове, пего рамазатг, поред тога, намс&е Ui' своје спсцијалне дужносцг. у облику састанака, конферисаља, предаваља и слично. To свс алсорбира преостатак расположивог \времена u сила, да се дуго још no завршеном рамаздну човјск осјећа уморним и у заостатку у послу. Taj случај био je и са мном. С тога пстом сада доспјех да со осврнем на изводе r. Сулејманпашића. Прије свега морам истакнути, да ми je врло жао, да ме je г. Сулејманлашип криво схватио узевши, да сам га понизио истичући га за иримјер како човјек млад и без потребног искуства, a онда остаривши н стекавши искуство, коригује своје ранпје назорс. Наиротив, баш ова љегова искреност ми je импоновала, na сам га, no изласку написа у »Гајрету« :Продирање света у живот муслиманке« у кругу својих пријатеља хвалио истичићу ту његову добру особину, која je ријеткост код људи. Ово мишљење имао сам о њему још од icano je изишао његов тсвбеи-несух у сарајевској »Правди« од 16. октобра 1920. број 106. (2 11.) под пасловом »Меа culpa«. Не улазећи у оцјену, да лије овај љсгов гест био политички умјестан, али уваживши околност, да je, годину дана раније, иницијативом тадап.ег главпог уродника »Иравде« мерхум Сакиб еф. Коркута била, иред Гази Хусревбеговом џамијом, спаљена љсгова брошура >Му- 168 слимапско jKcncKo литање«, онда се тек можс да оцијепи замашност овог корака. To моје мишљељс о себи документовао je и касније, кад je у »Refor­ mi« од 12. маја 1923. број 8. у нанису »Lux in tencbris lucet« говорећи o »Гајрету«, међу осталим, ускликнуо:.» ..., Дакло нека се пламен буктињс обоји бојама српске триколоре, кад тако она најбољо лламти!« И ако icy и ово скокови и то, како би он сада рокао, лрви натраг, a други напријед, пијесам ocjehao потребе да га осудим ради овог врдања. To je, no мом схватању, једна одлика човјекова, да се равна према свом увјерсњу и да je спреман признати, да je био на кривом путу, ако се о противлом освједочи, a не тврдоглавоет и непомичност под сваку цијену, као што то згодно илустрира прича, која се приписује НасЈ>удил Хоџи. Питали га једампут: »Хоџа, колико ти je година?« — »40«, одговори Хоџа. Десет година касније опет га залитају, a он као и прије, одговори, да му je 40 roдина. »Како то, зар вазда исто, a сад си старији за десет година?« — » J a н е ћ у д а л а ж е м , одговори Хоџа, ono што једлом речем, никад нећу да поричем«. E to овим сам мислима био ношен, кад сам алострофлрао г. Сулсјманпашића. Ну, морам искрепо признати, одговором својим преставио ми се je у сасвим другој слици: каприциозан до негирања самог себе, само да би противника (умишљеног) момснтано потукао и оборио. Он je спремал, да прогласи балкротство науке и слабост Ислама, да »спаја религиозна веровања са природним знаностима«, јер да »тиме лриродне знаности нтита не добивају, док всровања страшно губе« само да се одржи као побједник, �Осим ове грешке у одговору, има једна друга, зних потреба људских, усваја као корисне и драие мањс важна од ове: осврће ое на ствари и »по- гоцјене фикције. Живот je, no овом назору, продукт бија« их, a којих ja нијесам ни тврдио ни додир- козмичких догађаја, који се налазс у сталном понуо. Главно тежиште његова одговора односи се крету и стога су и т a к о з в a п е и с т и н е, које на »скокове у природи«, о којима у свом напису живот продуцира, имагинарне no корисне прсднијесам рекао ни једне ријечи. Зашто je баш о ставе. У области морала и религије, у питању сло»скоковима« тако оалтоморталски скакао означу- бодне воље, ова филозофија добија савршено naјући их и ондје, гдје их иико и никад не би озна- радоксалан и монструозан изглед: »Човјек мора чио, јасно je сваком, ко je критичкн успоређивао тако да поступа и да се, с обзиром на своје no­ његове раније »ооциолопже« расправе са најнови- tir a te , тако оцјењује као да je слободан.« Иа onјим, садањим. Невичан критици био je, изгледа, да: »Ми ипак треба тако да поступамо као да иам страшно потцијењен у својој »неприкосновености« je то од Бога наложспа дужност, као да ћемо за једног ооциолога, na je под тим утисцима и писао то рачуне полагати, као да ћемо за неморалпост своје »HOEc«, кориговане погледе на природне и кажљени бити. . . « Вајхингср, na овај начип, чини социолошке знаности. Да докажем ову своју тврд- своја путешествија и no егзактним наукама: матсљу, сво једног конкретног и маркантног примјера. матици, фпзицп и хемији. Ако се човјек каприУ својој брошури »Муслиманско женско иитање« цира, неће му бити тешко паћи свакакових наna ;,страни 12. вели: Ј е р н а с и л н и м р о ф о р учних хипо,тез^'за ма који пазор. Друкчије ствар м а м а н е м и ј е љ а ј у с е н а р о д п е о с е б и - стоји еа г. Сулејмаштшићем. On би хтио да je не, o n e се р а с т р г а ј у , к а о к а д к а к ^ д - кбнзеквентан и баш ради тога, што je из мог нас и л а р а с т р г а л а и а ц , од к о г а о и д а о с т а -' писа ехватћо,"^ му импутирам инконзеквентност ј у с а м о к о м а д и , а л и и п а к к о - м а д и у питању откривања муслиманки, осјетио се je и с т и х е в о ј с т а в а к р ш т о j e би'о и ла- дужним да ми одговори. On je, како вели у овом н а ц . Т р е б а в а т р е , л и је в а ч в .а , 1п р 01т е з а - одшвору, и сада за откривање, јер да je онај члан»а и к о в а њ а , д а се о д л а ^ ц а н а п р а в и нак (»Гајрет« број 18. из год. 1929.) »представљао ж е љ е з н а б а т и н а « . Рдговоро^ мешћ-дшји je ' дан пови аргуменат за моју споменуту бротумбе опречан овом »гледању^на природне и социолошке појаве негирао«је самог себе. Да не умаДа видимо .iи брошуру Ha ujjjuiiii страни " . f Ј и тај чланак. iju рам поштоване чптаоце опречним цитатпма. упу- 30> ОВоје брошуре вели: »Открпјмо им (муслимапћујем и на његов одговор у 3. броју »Гајпета«, гдје дице и one ће моћи похађати one исте писоле he их наћи у обиљу. и етупити мало no мало у onaj исти skiibot, у ко Г. Сулејмакпашићу није би.до доста јако ово ме живе шговјерке суграђапкс... јер ће иас na контраддкторно .»гледање«, na je посегао за рела- силу noi!,vhn к 1суграђапима у i;yliy и д])уштво и тивизмом, сматрајући га најсигурнијим уточиштем њих довести у нашу Kyhy n друштво, na ћсмо за овоје колебљиве и још, хала, неиз^рађсне no- моћи осјетити onaj за лгивот неопходно потребити гледе на Живот. ». . . у свијету се ne можв ништа ocjehaj узајамлс припадности пароду и овој земтачно и са сигурпошћу предвиђати. . . волу11тари- љи мбћи ћемо с н.има дијелити заједничаи јад и зам су у својој основи чисти метафизички пробле- cpehv. Једиом ријечн, уљудићемо ce.« A мало imм и . . . у цијелом људском друштву ne могу да no- ше, na истој страни, вели: »Откријмо им лпце и стоје ни две најмање групе чији развој подлсжс наша осамл>епост и дввљаштво ће ишчезн|ути потпуно истим факторима. . . из историје црпемо преко поћи.« Требало je да прође десет година од пре евега иокуство о сталној промон.лпшоети г.тав- појаве брошуре, na да г. СулејмаппашиК папише них фактора који утичу na развој људског дру- мало прије сиомепути чланак у »Гајрету«. Не миштва...« Даклс тотално банкротство иаукс! Крај- јењајући смисла ријечима, замијенио je »друштво« н>а и логичка конзеквенца би, према овоме, била и »живот« са »светом«, a »осамљеност« и »дивља— фаталшзам. Ако он свс ово, што je навео у свом штво« са »мали светови отока и оаза до којих и од одговору, озбиљно схваћа и, макар привремепо, којих нема брода«, na вели: »Какав je тај свст и вјерује, онда бисмо требали да објесимо руке низа колике су те силе? У целини овојој гадан и гњио, се и да чскамо спасоносне или кобне »скокове«, a силе његове су као привлачна снага морфија na које нијесмо у могућности ни na који начин да морфиниста. Ta гадост и гњилост су интерпациопредвидимо и, конзеквентно, да им избјегнемо или налне, и нема данас народа кога нису захватиле. управимо корисно и мање опасно за се. Под »светом« мислим свет филма, џазбанда, журИзгледа ми, кад je ово писао, да je био под нализма, репија жепских попг, једпом речју.. утиском читања Вајхиигерове »филозофије као да» E to куд je муслиманке хтио да уведс r. Сулејман(Die Philosophie des Afls Ob) која идеје, које су про- пашић прије десет година, не знајући тада о »друдукт разних интелектуалних, етичких и религио- штву« или »свету« ово, што сада зна. У брошурн 169 �je говорио, да ћс нас откривене муслималке уљудити, јер смо због своје осамљености дивљаци, a у споменутом чланку вели: »Треба и код ње (муслиманке) стварати могућност оних оточића и ооза чистих идваллих душа, које ће сејати плодно ссме кад ова трулеж цивилизованог човечанства сазре и изгуби своје отрове...« Истина, он није поближе означио како он себи замишља те чудотворне »оточиће« и »оазе«. Ако узмемо његово тумачење сила тога »гадног« и »трулаг« свијета, које су »као привлачна сила морфија на морфиниста«, онда те »оазе« и »оточићи« не мшу бити сигурнији од »изолованости no вери и традицији, која je нагонила људе да за образ жене слепо дају и узимају животе, једна зграда од гранита«. Чему толико ааобилазних ријечи: фереџа и зар, и мирна Боона. Зашто ли су, ађеба, »давани и узимани животи« и у чему се je састојао »образ жене«? Зар се не вријеђа »образ« ако жена, на пола гола, игра оне дегенерисане дпвљачке игре: џазбанде, ванстеле, танго и како се све не зову приљубљена н прш тјена уз тијело еџнебије, туђег мушкарца? - Зар то није »гадост« и »гњилост«, или смо ми .»дивљаци«, који се гнушамо над оваковим развратом, na треба да иас жена увођењем у тf j ,»свет« — уљуди«? Овако, сто, ислада кад човјек нема изграђена мишљења. Хтио би да буде напредан и савремен, a овамо му сав^еменбст смрди џазбандима, голотињом женског тијела, ревијама женоких пога, морским купалиштима, мисовима и краљицама љепота и т. д. Треба то све добро вагпути, na одабрати једно или друго. За бво се хоће јака доза куражи и непоколебљивости увјерења о једном или другом дијелу алтерпативе. Чуди ме, капо je могао г. Сулејмаппашић да из мог чланка изведе закључак, да протуслови наслову велећи: »Он управо препоручује скањивањс, препоручујући опрезно руковођење са препородом«. Ова његова мотивација чини ми се и сувише наивна и неозбиљна. Нико жив са здравим разумом нг- би могао да изведе оваковог закључка. Тим Ma­ nje, ano прочита први дио мог написа. Опреоан рад није исто што и скањивање. Напротив, опрезан рад оа највећом вјероватноћом води успјеху, док неопрезност и »скакање«, у огромној већини случајева, води сигурном краху и не даје жељених резултата. Овдје ћу да наведем суд Н. Th. Buckle-a, представника рационалистичког смјера у енглеокој филозофији. Он у свом дјелу »Увод у историју ци- вилизације у Еиглсској« всли: »Свс промјене, које у току историје настају код једног културног народа, овисне су од ових трију ствари: 1. од в и с и не и onicera з н а њ а и а ј б о љ и х и н а ј и с т а к н у т и ј и х п о ј е д и н а ц а код тога народа. 2. од с м ј е р а т о г а з н а њ а , т. ј. од предмота, na које се то знање односи и 3. од ш и р е њ а и п р и с т у п а ч н о с т и , с к о ј о м се то з н а љ е ш и р и у с в е д р у ш т в е н е с л о ј е в е « . J a питам г. Сулејманпашића, шта je он подузео да рашири и учини приступачним свима друштвоним слојсвима своје социолошко и реформаторско знање о тим скоковским препорођајима? Колико je из тог подручја написао популарних дјела и полико такових предавања одржао? Шта je све предузео, да тај препород иде »спонтаним и смишљеним акцијама«? Сједећи у Сарајеву и написавши једну брошуру и два-три чланка у часописе, које широки с^ојеви и не читају, a у колико их и прочитају ne разуме их, јер су писани стилом широким слојевима саовим неприступачним — не припрема се дц>епород. Не замишља он, ваљда, себе у положају турског Кјемала, иначе не знам na чему оснива своје грандиозне, убрзане и неопрезне реформе? J a оиет лонављам, да ice без потребних квалификација, a na оонову идеализма и добрих намјера не получују успјеси у људском друштву. Обична посљедица скакаља je ломљење врата, a трчаља разбијање кољена и носа; опрезност je мајка сигурности. Ово су хиљадугодишњим искуством утврђена правила, a нећу рећи, да нема и изузетака, јер се вели, да иема правила без изузетка. J a ово понављам унркос тога, што г. Сулејманпашић настоји, да ме представи реакционарцем, јер да '»Ira­ ča n a г, Захировића и других могу да заусташљају још оне колебљиве родитеље код одређивања животног пута своје женске деце и да тиме у с п о р а® а ј у п р о с д е ћ и в а њ е .Јмуслиманке«. J a оам »и други« против оног »у целини својој гадног и и гњилог света«, у који и просвијећене једнако као и непросвијећене жене срљају, a не против просвјећивања, јер проовјета и »у целини својој гадни и гњио овет« два су у потпуности опречна појма. 0 »незгодности« спајања религиозних вероваља са природним законима, проговорићу једном другом згодом у посебном напису и покушати да докажсм г. Сулејманпашићу, да je и у овој својој тврдњи na кривом путу, у колико се ona односи на Ислам. 1 i г i • Приликом предстојећег Курбан-бајрама ортанизујте сакуиљање курбанских кожица у корисш Гajpemal no �КЊИЖЕВНИ ПРИЛОГ Илијас Добарџић Са наших страна Потамње Османбег и мисао му постаде другчија. I. Нијс њихова кућа као иеке кад подијсле што Нејасност и тешки бол одразише му се у очима. И сиротињи да опричају. Д а нико ne зна и без хвали- када дођоше аграрни удари, он се још више покусања и Богу je више мило. Код Бага je тада севап чи. Полако корача и као да броји кораке, погнуто већи. Мисле они вазда тако. И кад им дођу товари главе и погурен, on не види ништа ш ш е само сјенс пута, и кад им пођу људи у куповину no селима ке људи што пролазе крај њега и чнни му се да за стоку, кожу и вуну, и када им сиђе cmok са пла- они ходе неким тешким ходом, a ципеле им кованс нина, када се жита уносе, и када су свадбе, мев- звоне и кораци промичу. Осјећа он неко вријење у луди и зећати. Покуђено je са фалом дијелити, бе- себи и изван себе. .У свему. Промијенило се стање сјоди стари Асаф-бег, a укућани сви слијсжу раме- његове породиде, промијенио се он, промијенили нима. Слушају они њега предобро. Кад он говори, се људи према њему, промијенило се све. Није Bu­ синови дворе ко невјесте, a снахе, унучад и млађи rne Јаша тхЈрб^р као прије, није ни покуњен, ни стоје као приковани за под. Даје он изјутра запо- ритав, ни -сух у лицу. Обукао се у ново одијело, a вијед за рад. Слушају љега сви и имање се пшри. образи му ко крмез црвени. Ход му другојачији, no Половину свијета заузео, вичу људи, a други до- -глед ведрији^џеп пун туђе муке. Cjeha се он, то je дају: и боље he му Бог дати. Он нас угле^а, њега било лани или прије десет година, то je свеједно. Бог хиљадуструко. Чувен ^је био и љихов наред. Jama Торбар je био обичан просјак и богаљ, a поВелика им соба као харем. ВелиЈШ^скупи ћилими, слије се промијенио. Носио je он Јаша велику сенички, пећки, шарћејски, скупе берџаде донеше- "врећу и, не презајући ни од кога у оном времепу, не из Цариграда, бакрено посуђе, са разним резо- одмах послије аустријског повлачења, кад није бивима. Пуни рафови ћитаба кар у правог Турчина. ло пи полиције ни судова, пунио je туђим имањем. Џамли пенџери као врата, зарови стамболски, ве- II доносио и наиосио. Обре се про ноћи богат. Види зени и орубљени решмама. Све друге собе као и ољ ји Тахир-бега Срначића, изанђале му великс велкка. Диванхапа широна, дуга, тавани као у џа- пуљке са дрног, умашћеног капута, похабала му се мији шсоки. ахмедија, купљепа под скупе nape од шехова, што Они су били и бегови и трговди. Дућани им су при пролазу навраћали у нашу касабу, кундуре били пуни, крцати као селанички. Када се Сафер- му ослабиле, налче му се вуку, a њега Тахирбега бег враћа с пута, no пола сахата натоварени коњи Срналића, старост и жалост спопала. Мисли on и грцају и носе њихове товаре. Ту je памук, енглес- нешта му нејасна клизи и помиће се у сјећаљима ки и селаничкн, скупе тканине и равшР ситна роба. и глави. Одлали кући и опет му се те мисли обнавЧитлуци им no мјесту били. Ко сат меда, зомља им љају. Сједи он крај пенџера, a мисао му се продуравна, плодна и под водом. Кад јесен наступи, н>и- жује некуд у прошлост. ховој кући ни прићи. Све je ужурбано, кириџије Појави му се слика некадаље јесени, када се и чипчије доносе љетипу, a Сафер-бег само над- жњу кукурузи и довађају остала жита у хамбаре. гледа. He проспи, не учини зијан, савјетује он чип- Шкрипе кола, шкрипе од тежине, a волови стељу чије, a авлија оживјела и еве je у њој пуно од љу- под јармом. Кољи се гицају no авлији и хржу, људи, од жита и коња. Глас им био велик и чувен. ди се дозивају да отоварају и помажу један друДо Селаника, до Стамбола, Сарајева и овуда no гом, a таваниде од соба и хамбари пуцају од жита. близини. Чувени су били и no имаљу, и памећу и »Де, Иконија, отовари ђогата! Де Кристина предрраспореду. Били су они људи господа. Без хвали- жи само мало, предржи дората!« усплахиреио виче сања су сиротињи и немоћнима дијелили, без по- Јаћим и журно прплази од коња до коња, отовара, носа пролазили сокацима, a оџак као расто: Такви носи стране уза стубе, у хамбар и са журбом се су они били. враћа опет ка коњима. Види ових сзда — чипчије Послије се све промијенило. Шпањолка их и старог Нурка и Видапа и Стојана и Павла и покосила све до једнога. Оста сам, као вук на кија- Сксндера и све. Kao покуњени — чипчије са упрмету, Осман-бег, син Сафербегов и унук Фахрибе- љаним кошуљама што миришу на зној и умор. И гов, са двоје мушке и једним бкенским дјетстом. њих чипчиниде н.ихове Кристину, Иконију, Стану, Поумираше опи и i;.yh,a готово опустје. Нсстаде one Јакику, Јеку и Вшпсу, у сељачким бијелим рубопрвашње живости, пестаде људи, дернска, мусафи- вима са уским јелечићима од јефтиног харча. Сара и доласка. Kao да се усели туга у љихову кућу. да су се и опи промијенили. Улази Јоксим, није �више icao прије, нијесу више упрљане гаће и кошуља, хаљиие му као у варошанина, сахат каквог до тада није ни у спу cimo. Отшкринуо врата, na всли: беже, о беже, и брзо убацује торбу јабука. Ово спрсмила Иконија, ко да сс сјетите, да нас не заборавитс, да не чезнете за Шоље. Всли он то Османбегу, a нокако му брци одскачу и очи му се водре. Отоји Јопсим na вратима и непгга мисли. Kao да je дошло ново вријоме, a преврнуло се ono старо, да дошло нешто што оп никад до тада није ни слутио. Зар он Јоксим, аве да бразди, na ншсом више ни за зуб, ссм њему Јоксиму и Јоксимовим еиновима, снахама, дјеци и њима, само њима. Тада Осмабегу отсжају очни капци и сами се заклапају, Ноолије полијеже и нада као у саи. У ушима му нешта брунда, нејасно, тугаљиво и сјстно. To уопомене пагуше и сјећаља поврве. On тада клоне, јер му тешко бива. И болује и јадујс и. опет му у души исшта расте. Ко нада, ко одбљесак среhe, осмјех младости, или пјесма прошлостидТако je он проводио једпо вријеме, послије -ее побоЖе и страшне му ©лике излажаху. Није да он1сања, није ни да бунца, гледа он з Оиљсјси, з&клео би се свиме. Авлија му се напуни свћјетр,, људи понадођоше, и пукоше све браве на в^атћма. Послије ушЈђоше^и угеше све. И послије. када су све узели, они траже Хамза Хумо С Панове фруле V. ■ umni т Јаблан до неба сежс; Наш чамац под њим Ha реци подне дрема. Хиљаде сунчаних сена Кроз врба хладове бежи. 'Све тихо. Врео дах мами. Миришу откоси овежи. Ja и подне смо сами. Kao да река широка Нс миче с једног места. Кад — среброн блесак на води Пуче, и у трен ока Хитра пастрмка неста. VI. Крадом се прошшће врбама кроз косе Месец, насмејан, жут. Дубоко доле у врбику Пана су смеле девојке босе; Изгубио je пут. 172 људс, траже их no собама,. долапима, тавану и избама. И псују им тада и образ и име. Послије се нушке чују, крв тече авлијама и сунце црни. Сјећа се он те страшне године и хтио би проклети те људе и побјећи преко обала туђег мора. И знао je on тада у том сновиђењу, да je тамо у туђим и неприступачним крајевима све другчије, гдје су људи туђи, гдје je живот тежак и јозик други. И овај крај пун челика и проклетства, што je исконоки везан за крв и оевету, крај окршаја и мимоилажеља, фацатичан, фантастичан, пуи прича о бијслим вилама, тужним гласовима, пушкараљу и граиичним нокољима, чудно га je везивао узом љубави и он je патио и опет волио да буде у њему. И тада му се јашљају родом. Исо Бољстикац, обијесаи и силеџија, самосвојаи. И Петар Хазанац, пуп освете ирема роварима свога рода. И граиични напади и -етрепња за живот, све му тада буде јаспо и као na дла'ну. Очи му се још више поклопе и сјећања надођу. Пр9дуље се и одуље. Глава му још више клоne и отежа му. Прене се и као да види свој дућан ‘nylh пунцат, крцат од имаћа. Послије се празни, види он како нестају тубе малтеза, топови беза, атлаза, вреће кафе, a терезије и метар се ломе. Одслужили су и они своје. Дућан прашти, одслужио . je и он своје. ine се^ I' И целу ноћ не нађе пута, Запе му девојчин скут; A када цикну рујна зора. Он крај ње заспа од умора. Ишчезну месец жут. Tora сам јутра видео Пана: Спава. Осмех му na лицу блиста. Он сања пролеће кад гора листа. VII. Ташса je сенка на воду иала Кб уздах, кб крила ‘дах; Кб да je жеља na воду стала, У љој се крадом огледала, Иопустив нечујан страх. Биетро и тихо подне je било, У воде гледале врбе снене. Млаз сунца као свилено крило ЈБуљб се нечујно над плавом реком И као сан махао мене. У тај час као да бела рука, Сва светла, и као мађијом неком Скиде хаљииу са дивне зкеце. �ч Хамид Диздар Нрњина сшупа (3) Стрчао иеко једнс мркле ноћи са друма понад Шши ј . . . шиј ступс, бубнуо у раздргге капате старих авлијских Цијела се ступа тресе. врата и скотрљао се низ калдрму. Kao клупко. За — А-хај! Само тако, тако! Шкрипи, шкрини! ilhm опет залупнули канати и зафијукао бич вјеБубај! тра престрављено. To Адем Крње, пијан и претеТрчи Крње no авлији и запоси се. Пијапи криж ак од дугих бдења крај пуне чаше, дође у ступу- кови раздражују му радосиа осјећања, a главвом му Слуша Крњс и не чује. Ништа се нс чује у бли- буче разливени звуци распјеване ступе. зини. Шугги његова ступа као спутани џин, a бадБуб-буб-буб. . . њсви се скоро расушили. ЈТеже у њима суморно исНаједном je отао. Учини му се да га неко зовиу пружени огромни маљеви дрвених балвана и не имеиом. Устраши се. У главу му пахрупи бсзброј мичу сс. Све у иеком тихом сну. У Крњи нешто тупих и муклих удараца, a над њим се омрчи.згуспрспуче од бола. Гледа он то све око себе, гледа и нути мрак јесењс ноћи. Учини му сс познат тај сузе му промиголе испод тсшких очних капака. Жао глас. Прошапта у страху: му свега тога. Зашто je то све гако? И зар je моr — Махмуд ме зове. . . Луди Махмуд. . . са оног рало баш тако бити? Све je то ради његова немара сђијета. . . ” и опијања. Зна он то, na му прекриво на сама себе. Вјетар јаче залресе врбама крај ријеке, прогрИзгубио je све муштеријс и сад му нико више не ' гољишег брже^ирови кроз ђсризе, a ступа замумља доноси сукно на ваљаље. A ступа пуста,, ојадила некуд лрестрашено и заценуто. некако и нахерила се под' тежином Аточпог крова Крње je осјећао да га издаје снага. Hore му се као од тугбпотсјекоше, a у глави јаче замлатара. Очи му заИ Крње, гледајући то све, осјети у себи неку. мрачите. уситнише, na пад љим све зацспти у неодољиву жељу за буком, за оном crapojj пјесмом сграху. размахале воде и шкрипљ:^5ин(Ум преоптеречених Бу<^буб-буб... маљова. Роди се у њему наједном нека чежња зџ ^ , ! се, диже руке над очи као да се сакрије кркљањем убијељених колутова запјепушане Бреневидљивог, опасног, na поорча. Huje вигаве кроз ђеризс ступо- Необуздрни вихор чудних ништа видио. нагона и мушичавих искара пр\>летио му главом ;д њим се раствориле жваље црнине и мралудом трку. »ви мртвада му парали уши. У трку осјети, нелгго спотакну и паде, a лод њим зазину Створи се за час на хридшт. У рукама му зацвиље тешка полуга, застења, шкрипиу и ђипи у простор. мрак. Крнкнуо je изнемогло и пригушено. Hore му Загрготаше млазеви низ ђеризе, зах^кта кло- упадоше у пун бадаљ као међу тешке жрвњеве. Мупарање капљица у бадњу, a зраком се лроломи мум- љевиго га заковитла снажан замах воде, окрену га љање и лупа иокренуггих балвана. Затресе се ције- два- три пута у округлац, a чврсто укљештени балван ступе озгор дочека na no њему. ла околица. Цијелу ноћ je мумљала Крњина ступа и ва— Тако! Тако! Шкрипи, бубај, лјевај! љала лод тежипом својих маљева његово угњечено, Крње je дрхтао од радости. мртво тлјело. Из бадља je вода отицала измијсшана Буб-буб-буб. .. A вода je проносила ваздухом сиктаве шумове крвљу и црвенила се, пјенећи, ислред Мујагина капицика. радости и снаге: (Свршетак.) у ! Прва ријеч шеби У мени ево ниче топла ријеч у трудном срцу моме ријеч ниче за те, ко лептир на сунцу да тако зажмириш и да ми се овог прољећа осмјехом и руком јавиш. И послије сваке ноћи ко цвијетом да срцем миришевд цвијет пупан да ra на лице прислониш na да ми руке ко влати испружиш, ето то je вољење. Eto to je вољење — иде да ти je тих^рришапћем. 173 �4* ■ џ ' ПОПУЛАРНА СТРАНА Hajrudin Curić О vaspUanju u sokolstvu Da bude sistem vaspitanja u Sokolstvu pregledniji i jasniji, pozabaviću se malo više o samoj sokol­ skoj organizaciji u našoj državi. Vrhovno sokolsko telo u našoj državi je Savez Sokola Kraljevine Jugo­ slavije, sa sedištem u Beogradu. Pod njegovom su kompetencijom sokolske župe koje sačinjava skup sokolskih društava. Dakle, kao osnovna jedinica u Sokolstvu računa se sokolsko društvo. Administra­ tivni i tehnički rad u jedinom sokolskom društvu je isti kao i u jednoj župi ili Savezu. U jednom sokol­ skom društvu razlikujemo u p r a v n i o d b o r , koji upravlja društvom i kojega sačinjavaju stariji članovi i p r e d n j a č k i z b o r , koji vodi brigu o tehničkim stvarima i kojega sačinjavaju i mlađi i stariji Članovi. Rad pređnjačkog zbora je u potpunoj saglasnosti s radom upravnog odbora. Svi predloži pređnjačkog zbora moraju ddći pred upravni odbor, da ih ovaj reši. Da bi rad upravijog-^ odbora bio što širi i sveslraniji, osnovane su u tu svrhu pojedine 8 edčcTje. Tako na рг. u jednom *sokolskom društvu imamo: kulturno-prosvetnu, zdravstvenu, diletantsku, turis­ tičku, lako-atletsku, muzičku i t. d. sekciju, od kojih svaka ima svoje pročelnike. Svaki član Sokola može da bude i član bvih sviju sekcija, čija je dužnost da vaspitaju pojedinca u onome za čim pokazuje najviše volje i smisla. Dakle, već je reč o v a s p i t a n j u . Da pođemo od početka. Uzmimo jedno dete od desetak godina i promatrajmo njegov prvi ulazak u Sokolanu, t. j. u kuću, u kojoj se stiče sokolsko vaspitanje. To je dete sasvim slabo i ono se mora najpre da privikava na sokolski rad. Najpre mu se kaže k a k o t r e b a d a s e p o n a š a u Sokolani i izvan nje. Uči se svemu onome što je i kod kuće učilo, samo s tom razlikom što je to učenje u Sokolani više teoretsko, dok je kod kuće više praktično. Kad se dete upozna s prvim pojmovima sokolskog odgoja, kad upozna svoje dru­ gove i drugarice s kojima dolazi u Sokolanu, i kad upozna prednjake koji ga vode i vaspitavaju, onda se tek počinje učiti s o k o l s k o j r a c i o n a l n o j g i m ­ nastici. Razume se, kad je govor o učenju, da se počinje od najosnovnijih stvari. U to spadaju proste vežbe, t. j. vežbe bez sprava. Kad se dete nauči tome, onda se ide dalje. Počinje se privikavati i laganim vežbama na spravama, što ima svoj uzrok. U d e t e t u, naime, t r e b a s t v a r a t i b o r b e n i s m i o n d u h . Sistematskim i valjanim odgojem u detotu se probudi v o l j a i ono se svom snagom oda sokolskom vež- 174 banju. I kroz nekolike godine, od toga deteta postane valjan naraštajac ili naraštajka ,a od ovih, opet, va­ ljan član ili članica. Razume se da sokolsko vaspi­ tanje teče neprekidno. Najveća se pažnja poklanja naraštaju, u koji ulaze svi oni koji imaju 14—18 go­ dina. Naraštaj je žila kucavica svakog sokolskog dru­ štva. Kakav bude naraštaj, takvo će biti i društvo. Upravni odbor nastoji svim svojim silama da vaspita što bolje svoj naraštaj. Njegove napred spomenute sekcije primenjuju punom parom svoj rad u naraštaju. Pročelnik kultumo-prosvetne sekcije angažuje poje­ d in e naraštajce i naraštajke za predavanja, nago­ vore i slično. Na taj se način uči pojedinac praktičnom primenjavinju svoga znanja, kod čega mu, razume se, pomaže i sam pročelnik dotične sekcije. Pročelnik nuJzičke sekcije skuplja oko sebe sve one koji se interesuju za muzičku umetnost i na taj se način i osnivaju u pojedinom društvu temburaški zborovi, sokolske muzike i slično. Pročelnik zdravstvene sek­ cije poučava pojedinca i pojedinku kako treba da čuva zdravlje i kako treba drugom da pomaže kada to bude trebalo. Ukratko: svaki pročelnik ima svoje polje rada. Razume se da je njihov rad u uskoj vezi. Jedan član Sokola može da bude u svima sekcijama, samo ako za to ima volju. U tom slučaju, on se i odgaja onako kako to i sokolska ideja zahteva, a to je s v e s t r a n o . Kod vaspitanja u Sokolu, svaki se prednjak drži reči slavnoga oca Sokolstva dra Tyrša: »Nikada se ne smemo zadovoljiti s onim što smo po­ stigli, nego moramo uvek težiti boljem i savršenijem«:. To je potpuno opravdano, jer ograničiti se u zapo­ četom radu, znači ne svršiti do kraja taj rad. U So­ kolstvu toga nema. Sokolstvo u svome radu nailazi na zapreke koje ono savladava. Na taj način ono u pojedincu probuđuje ne samo volju, nego je u stanju da izdrži do kraja svaki rad. Da bi od valjanog člana Sokola postao i dobar prednjak, za to služe t. zv. p r e d n j a č k i t e č a ­ j e v i . U tome tečaju nauči pojedinac sve ono što će mu kao budućem vođi trebati : vođenju vežbe, pou­ čavanju pojedinca u sokolskoj disciplini i t. đ. Za svako sokolsko društvo neophodno su potrebni ti prednjaci. Ako su u jednom sokolskom društvu dobri prednjaci, dobar će biti i rad u svakom pogledu. (Nastaviće se.) Упису/'me ce у Соко, jep он јача дух и тело и ствара свесне и отпорне чланове у народној заједници! �Kratak istoriski pregled naše otadžbine U vezi sa nastavcima iz broja 6. i 7. »Gajreta«, donosimo daljnji istorijski pregled naše otadžbine, po <Ielu »Naša otadžbina« od đr. M. S. Moskovljevića: Srbi su se od 6. veka počeli naseljavati istočno od Hrvata, otprilike do Ibra, pa su se doenije širili dalje na istok i jug. U početku su živeli podeljeni na plemena pod vlašću Grka (Vizantije), bez ikakve svoje državne organizacije. Prvi državni organizam stvoren je u gornjem slivu Drine (severni deo Zetske banovine i istočni deo Drinske banovine) u kraju koji se zvao Raška. Ta država bila je najjača pod Časlovom, sredinom 10. veka. Doenije, pod kraj 10. i u 11. veku razvila se srpska država u Zeti koja je, pod kraljem Bodinom, za kratko vreme bila ujedinila sve srpske zemlje. Ali snažna srpska država otpočinje tek odi velikog župana Stevana Nemanje, opet u Raškoj, u drugoj polovini 12. veka; ona je u početku bila kraljevina, a Dušan Silni je proglasio za carevinu, i tada je obuhvatala najveći deo Balkanskog poluostrva. Posle smrti Cara Dušana, njegova država, pred navalom Turaka, počela “je da ge .raspada i slabi, <lok nije 1389 na Kosovu dobila glavni udarac, 1459. konačno potpala pod Turke. Bivša Crna Gora (danas sasta'vni deo Zetske ba­ novine) srpska je zemlja koja je dugo vremena imala svoj zaseban politički život. U staro vreme zvala se Zeta, a naziv Crna Gora (Karadag) dali su joj Turci rbog mnogih poraza koje su pretrpeli u njoj. Videli smo da je prva srpska kraljevina osnovana u Zeti, s prestonicom u Skadru, a za vreme Nemanjića, Zetom je, kao namesnik, obično upravljao naslednik prestola. Po smrti Dušanovoj, od!metnu)i su se Baltići kao samostalni gospodari Zete, a kad su oni izu­ mrli, početkom 15. veka, oko Zete se vodila borba, između despota Stevana Lazarevića i Đurđa Brankovića i između Mlečića, na čijoj su strani bili plemići Cmojevići. Ovi poslednji osnovali su svoju vladarsku dinastiju i upravljali Zetom, pod zaštitom Mletaka, do 1499. g. kad su Turci uništili i ovu poslednju srpsku državu. Ali Turci nisu nikad mogli da pokore ratoborna plemena srpska koja su se sklonila u nepristupna crnogorska brda. Posle 200 godina, vla­ dika Danilo Petrović Njegoš (1697—1735) preuzeo je svetovnu vlast nad crnogorskim plemenima i, posle uspešnih borbi s Turcima, stvorio crnogorsku državu u kojoj se državna vlast jedva osećala, jer je ple­ menski život bio jači od državnog ugleda. Vladike su upravljale Crnom Gorom do 1851. godine, kad se Da­ nilo I. proglasio za kneza. Njegov naslednik, Nikola I. proglasio je, 1908. g., Crnu Goru za kraljevinu koju su krajem 1915. g. okupirali Austrijanci, a 26. no­ vembra 1918. Velika narodna skupština u Podgorici svrgla je dinastiju Petrovića-Njegoša i proglasila uje­ dinjenje sa Srbijom. Bivša Bosna i Hercegovina (danas uklopljena u banovine: Drinsku, Vrbasku, Zetsku i Primorsku) je ‘.Mast u t ojo^ su Srbi i Hrvati izmršani. Ona je deli mično potpadala i pod srpsku i pod hrvatsku državu; a najviše je imala svoju posebnu državu. U 10. i 11. veku, Bosna je najvećim dlelom bila sastavni deo srpske države. U prvoj polovini 12. veka, Madžari su, posle Hrvatske, prodrli i u Bosnu čiji su banovi pri­ znavali vrhovnu vlast madžarsku. Od prvih banova, bio je čuven Nemanjin savremenik Kulin koji se još i danas pominje u narodu. Naznačajnija je bila banska dinastija Kotromanića koja je proširila i osnažila svoju državu. Tvrtko I., savremenik kneza Lazara, proglasio šp ^377. za kralja Bosne i Srbije koja je posle smrti Dušanove otpočela da propada. Ali, posle smrti Tvrtkove, pod vladom njegovih potomaka koji su se otimali o vlast, Bosna je, pritisnuta između Tu­ raka i Madžara, sve više gubila svoju samostalnost, dok je, 1463., nije sasvim preplavilo tursko more. Nešto doenije, 1482. g., potpala je pod Turke i Her­ cegovina, a to je deo tadašnje Bosne kojom je vladao herceg Stevan Vukčić Kosača, po kome je i ostao naziv Hercegovina. Godine 1875., buknula je u Hercegovini i bo­ sanskoj Krajini buna protiv Turaka, što je izazvalo srpsko-turski i rusko-turski rat 1876.—78. god!, koji su se završili okupacijom Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske, god. 1878. Okupacija je 1878. god. pretvorena u aneksiju (potpuno prisajedinjenje), a 1918. god., ovi su krajevi, oslobođeni, ušli u sastav današnje naše države. Vojvodina nije nikad bila samostalna država. U njoj je bilo Srba od prvih vremena, a u većim ma­ sama počeli su se doseljavati posle kosovskog poraza. U 16. veku, za kratko vreme, Srbi su u Vojvodini bili nezavisni pod svojim carem Jovanom Nenadom čija je prestonica bila Subotica. Najveći deo Srba doselio se u Srem, Banat, Bačku i Baranju, pod svojim pa­ trijarsima, krajem 17. i u prvoj polovini 18. veka. Oni su imali crkvenu i školsku autonomiju. Godine 1908., pobunivši se protiv Madžara, uz pomoć srbijanskih dobrovoljaca, Srbi su proglasili srpsku Vojvodinu koja je trebala da obuhvati Srem, Banat, Bačku i Ba­ ranju, ali je ova Vojvodina, bez Srema, bila od 1840. do 1860. samo jedna austriska administrativna oblast. Ispočetka, čisto srpski kraj, Vojvodinu su od 18. veka počeli naseljavati Nemci i Madžari. God. 1918. Vojvodina je prisajedinjena Kralje­ vini Srbiji. 175 �Hamdija Mulić Bože, daj nam svjetla! Igrokaz u dvije slike s pjevanjem LI CA: SEMSA, djevojčica sa svršenom osnovnom i domaćičkom školom. DANICA, njena drugarica. ZLATKA, Šemsina baba. DIKA, Šemsina majka. Učiteljica. Nekoliko žena i djevojaka učenica Domaćičke škole. SALKO KRILIĆ, otac Šemsin. MEHO, brat Šemsin. Događa se u selu Ruževiku u najnovije doba. (Seljačka sobica, skromno ponjavama prostrta sa dva mala zatvorena prozora oblijepljena okolo pa­ pirom. Okolo niske sećije sa jastucima. Srg 6 šišetu sa haljinama. Uz jedan zid omanji sanduk.) SLIKA I?r VA: Š e m s a (Stojeći nasred sobe, prema publici): Eto, svršila sam lanjskog Tjbta osnovnu školu a zimus domaćičku. Naučila sam mnogo štošta, što mi treba u kućanstvu. Učiteljica govoraše treba ovo, treba ono. . . Treba, ve(j, obnoviti naša sela, unositi pro­ svjetu i u naš seljački dom. Pa šta ću ja sama, kad neće roditelji. A eto imam volju . . . Polagano. . . pola­ gano . . . sve će i ći . . . Evo sad će mjesec maj, po­ zdravlja nas proljeće . . . U nas zatvoreni prozori. . . A toliko nam treba Sunca . . . (Uzima nož, pa skida ob­ lijepljeni papir sa prozora, a za tim otvara prozore.) Uniđi, drago Sunce i u moju sobu. Tako. Sad ću na­ praviti klupice pred njima pa postaviti lončiće sa cvi­ jećem, neka mi sobu zapaja mirisom . . . Dići ću sad i ove ponjave pa ih dobro isprašiti. (Kupi i izbacuje kroz vrata.) Za koga će vraga i ovaj srg ovdje k’o na­ karada. (Diže s njega haljine.) Njega ne mogu ski­ nuti, čekaću dok dođe braco iz vojske . . . On će meni pomoći, on će nama podići novu lijepu kuću sa većim sobama, sa većim prozorima. S kuhinjom. U kuhinji će postaviti i štednjak, a ja i jesam naučila kuhat i . . . A neće više dimiti drvo na ognjištu, da očađi i dušu .. Otac je lijepo učinio, što je Mehu poslao iz škole na đunđerski zanat. Baš ga je naš školski upravitelj dobro savjetovao. Neka imate, veli, u svome selu jednog majstora, da umije svašta u kući i oko kuće da popravi. Eto, kad je zimus dolazio na odsustvo iz vojske, reče, da će nam svu kuću obnoviti. Ne valja ovako babo — veli Meho ocu — da vidiš kuća po se­ lima krasne Slovenije. . . To su, veli, kuće, a ovo su u nas . . . oh! . . . 176 PRIZOR DRUGI D a n i c a (ulazi u sobu, u ruci joj pletivo): Pomozi Bog, Šemsa! Š e m s a : Bog ti pomogao. Baš neka si došla. Evo ja počela. . . D a n i c a : A jadna, sestro, što ćemo mi početi. Gospođica nam govoraše: počnite vi polagano, pa će sve ići. I ona će nam pomoći. . . Ali šta ćemo mi same, nemoćne? Š e m s a : Svu zimu je naš gospodin upravitelj održavao predavanja o obnovi našega života u se lu .. Čuli su ga svi naši ljudi. Valjda će se urazum iti. . . D a n i c a : Da Bog d a . . . PRIZOR TREĆI ^ a b a (ulazeći na vrata): Moje dijete, šta ti to radiš po sobi? Š e m s a : Evo, nano, hoću da uredim svoju sobicu. B a b a : Ha, ha, h a . . . tvoga mi uređaja. Idi za ovcama, moj sinko. . . Šems ^a: Eto vazda za ovcama. Pa čitav vijek za ovcama. . . Neka sad čuva ovce Saiko, on je mlađi. Moj je sad posao u kući, da budem izmjena tebi i m ajci. . . B a b a (Držeći ruku više očiju, u ruci joj pre­ slica): A ko ti je ovo? Š e m s a : Ovo je Danica. B a b a : Je li Poljkina? D a n i c a : Jesam, nano. (Prilazi joj ruci, da je poljubi.) B a b a : Živa bila! Kako su vaši? Jesu li posijali? D a n i c a : Jesu, nano. . . Š e m s a (umiljato prema babi): Draga nano, Bog ti dao!. . . B a b a : Šta je? Š e m s a : Molim te govori mi m ateri i ocu neka mi pomognu, da malo uredim i ja svoju sobu i čitavu našu k u ć u . . . B a b a : Pa šta hoćeš? Š e m s a : Eto ovdje mi treba jedno kreve. U k re­ vetu slamnjača ili dušek od kukuruzove komušine . . . Čekaću dok dođe Meho iz vojske, on će ga napraviti. Treba mi jedan sto i stolica, a ovdje o zidu jedna lampica. Šta će mi sečija u ovako maloj sobi? . . . Neka mi dopuste da uvijek zračim sobe i posteljine, da ne unosimo u sobu što ne t r e ba. . . Eto na prim jer k ’o što su po svu zimu visjeli ovdje obojci i mcikre ča­ rape, pa mi nijesu dali da dahnem. (Skide s peći tep­ siju a sa malog srga više peći par čarapa). Dobar je moj babo. On je mene i skoro pohvalio, kad je �došla knjiga od Mehe, ja sam mu pročitala lijepo, D i k a : Nego, Šemsa, kaza mi sad Husina Faove mu Ciiam i pozivne i оишке, a njemu drago. . . tima, da će nam doći tvoja gospoja učiteljica. a b a: Ama eto radi, čujete, što god hoćeš, samo Š e m s a (popravljajući je): Nije, majko, gospoja. nemoj puno zanovijetali, jer on ne žeđ troška. . . Ona je djevojka, gospođica. . . u a n i c a: i amam ko i moj ćaća. Ali je moja mati D i k a : Ama eto, kako ti veliš, nego šta ćemo drukčija, ona ga savija. J\ju je gospođica učiteljica joj ponuditi?... savjetovala, pa sve što joj je preporučila, samo izvada Š e m s a : Ne brini se ti, majko, Naučila je ona i meni pomaže. mene svemu. A i ti si me naučila, da budem marljiva S e m s a : da ću svojim rukama, svojim vezom k’o pčela i čista k’o dječja dušica . . . (Čuje se žamor). začiniti sobu. Na prozore cu metnuti zastore, što sam Prizor treći. ih vezla. . . (Ulazi u sobu učiteljica a za njom više žena i B a b a : Radite, djeco, kako znate. Vi ste tako djevojaka, muslimanki i kršćanki). učili za svoje vrijeme . . . (odlazi). Š e m s a : Ići će sve, sestro, polagano, ali sigurno. U č i t e 1j i c a: Dobar dan! Treba samo volje. D i k a : Bog ti dao! (Rukuju se). D a n i c a : Samo dok ti brat dođe... Š e m s a i D a n i c a : Ljubim ruke! Š e m s a : E, onda će ići brže. Valja što ima i U č i t e l j i c a : E, ovdje sad vidim gotov posao. zanat, a i što će se svijeta nagledati, da vidi, kako Tako valja se tamo ljepše živi. . . Samo, samo, neka dođe. . . Š e nfs a: Skromno, siromaški. . . (Pjevaju obje): U č i t e l j i c a F G ti, garavušo ... (Od mila je Evo me opet kod moga sela, cupka zajco^u). Eto drage sestre! Nešto se otpočelo. Gdje no je naša kućica bela, Samo, samo, B o ž e d a j v i š e S v i j e t l a i u n a š e Polja i njive, vrtM voćnjaci, s e l j a č k e k u ć e . Što god vam treba, pitajte samp Da ste mi zdravo, star\_ mi žnanci. mene . . . Pitajte tražite... (Pokazujući knjige na Mirisno cveće smeši se na me, stolu). Eto, Šemsa, i u tim ćeš knjigama naći dosta Smeši se na me i pozdravlja m e ^ .. popke. Čitajte, radite, uređujte!. . . (okrećući se pre­ (Zastor pada. Pauza). ■„ (Zmaj Jova J.) ma družini). E, molim vas, pravo recite, zar na pri­ mjer nije mnogo ljepše piti vodu iz ove čaše svako SLIKA DRUGA. (Uređena sobica. Prozori otvoreni, ukrašeni za­ za se, a ne sva čeljad iz jednog ibrika. I Bog zna šta storom. Na prozoru se vicle lončipi s cvijećem. Desno sve može da bude u njemu. Vidiš vidiš, imaš i sa­ do zida kreve. Među prozorima j'edan sto sa knjigama puna, baška za lice, baška za rublje. Drage sestre, i sa stolicom. Više stola o zidu lampa. Na jednoj klupi uštedite na drugome koječemu, a neka imate što više lavor, boca i čaša za vodu. Zastrta soba ponjavom. sapuna u kući. Čistoća je pola zdravlja. Ne morate Uz lijevi zid sanduk, zastrt vezenim čaršafom. Do vi uvijek iskati novac od domaćina. Evo moje su uče­ nice u Domaćičkoj školi naučile kuhati i sapun. Ko­ njega ormarić za haljine). liko dođe jeftinije!. . . Eto na primjer kako vi pletete Prizor prvi: divne priglavke i čarape. Prodajte to, a kupite sebi Š e m s a : (sama): Hvala Bogu! Ipak se'ide na­ prijed, kreće se polagano. . . (Diže s glave šamiju, rublja, finog sapuna, češalj i druge svoje potrebe. savije je i ostavlja u sanduk). Eto što će mi ova ša­ Stanovi ne treba da se ukidaju, neka se tka i mija, kad ne prašim sobe. Glavno je, da je kosa na dalje samo ćemo učiti tkati finiji bez. Sve se po­ čista. . . Pa i hodža nas je učio, da se samo omotamo, lagano može, samo neka je dobre volje. Ja sam sva kad klanjamo. (Ide prozoru, pa miluje cvijeće. Uskine sretna što sam posijala među vama ovo sjeme. Niklo struk bosioka, pa kiti glavu). Drago moje cvijeće!. . . je u plodno tle, rasti će i zreti, biće lijepa ploda... Š e m s a : Hvala ti prosvjetiteljko! (Pjeva): Ja bosiok sadim, O s t a l i : Hvala t i ! . . . Krasno li mi niče. U č i t e l j i c a : Nije ovo samo moja zasluga. Moj bosiok, bosiljče, Hvala i vama koje ste savjet primile. Ja i po našim varošicama gdje sam god bila, govorila sam i una­ Moje drago cvijeće. . . pređivala. Tamo je naše ženskinje bilo pošlo samo, (Smije se). Prizor drugi. ali krivim putem. Na primjer dosadašnje naše stanove, D i k a (Ulazi, u ruci joj pletivo čarapa): E hvala vitla i čekrke počeli su izbacivati iz kuća, pa kupovati Bogu, kad ti je duša rahat. sve iz čaršije. Eto to ne valja. A naš je bez i varoški Š e m s a : Biće rahat, draga majčice!. . . Bože mi i seljački tako lijep. Osim toga valja danas nama na­ zdravlje tebi i ocu. . , I svima nama. Sve će dobro stojati da što više mi same pribavimo svoje potrebe biti. a ne oslanjati se uvijek na čaršiju. Pa onda ono krivo /77 �mišljenje našega ženskmja po gradovima. Molim vas, one misle kad se po licu namažu i nakičure da su postale napredne. To j'e laž. Napredak je u radu, či­ stoći, čuvanj'u zdravlja, lijepom vladanju i t. d. a ne u majmunisanju. Vidite u vas i kad ste dokone ručni rad u ruci, a one po varošima nose besposlene tašnice. . . Pa još šta je u njim a!. . . Ali vi ne smijete ići tim putem. Sela naša valja početi preporađati na zdravijem temelju i u tome radu treba da radimo svi oprezno i pametno. Jesenas ću otpočeti svoja preda­ vanja, da vas uputim o uzgoju djece. To je vrlo po­ trebno. Eto zimus često vidim sprovod kojega malog djeteta. Koliko ih se u nas rodi, pa zaranije ostavi ovaj svijet. Nerazumno se djeca njeguju, pa propada to naše blago. . . Valja nam u svakome pravcu da mudro radimo, da se preporođujemo i da napredujemo. S v i (veselo): Hoćemo, hoćemo! D i k a : A sad da malo otpočinete. (Ona prinosi učiteljici stolicu, a Šemsa stočiće ostalim). Prizor četvrti. S a 1 k o (ulazi, s Mehorn na vrata važna pogleda pa kad vidje toliku čeljad u sobi,-viče u čuđ'u): H ala.. h a . . . la, na šta se ovo‘"svt? danas naskočilot^.. Što su spopali ako Boga znaš!. . . D i k a (idući prem a Salki umiljato): Evo nam došla gospoja s n o v o m m o l b o m , pa neka ih duše ti Salko. Hoćeš biva i ti da rekneš k’o M n ai mladi hodža (misleći) . л, kako n o . . . ja: novi vakat — novi i ad eti. . . E nije fajde duše gubit’, beli ove zadruge koriste. . . U č i t e l j i c a : Jeste dragi komšija, pravo je kazao efendija. Ali ovo se osniva sve n a lijepim našim starim osebinama. Mi smo i do sad imali međusobne ljebavi bratske i sestrinske. . . Ne daj Bože, kad je kome od nas bilo kakve nevolje, ko je prvi poletio u pomoć nego opet komšija komšiji, k ’o brat b ra tu .. . Pa naše divne mobe čuvene su svuda; to je stari temelj svima zadrugama. Da ovako živi sav naš narod i po gradovima u međusobnom pomaganju bili bismo mi jači i napredniji i ne bi bilo toliko sirotinje. Jedam za sve, a svi za jednoga. . . D i k a : Tamam je ta k o ... S a l k o : Ama jes’ vala, ovi naš učitelj probi nam uši te, sad sa zadrugama, te uređenjem puteva, te školskom banjom . . . E znaš. . . Ali nejse, vidi se sad da ima pravo. . . Evo ovi gvozdeni plug sam trostruko prije uzore nego oni naš starinski. Pa neka fajde ve­ lika je sad korist i od toga što mnogi naši sada pred ljeto ne moraju kupovati žito od drugog po skupe pare, nego jeftinije mnogo od svoje vlastite zadruge . . . U č i t e l j i c a : I mnogo tu ima još fajdi. Biće ih još više. Bože nama lijepo zdravlje!. . . S a 1к o: E, pa, neka nam je hajrom i sa srećom .. G 1 a:^ oyv i: Da Bog d a . . . ^JVleho: Tako b a b o !... Sad imamo toliko ko­ risna posla. . . S a l k o : E dete vi posjedite a mi hajdemo Meho nastaviti pos’o . . . (Salko i Meho odlaze opraštajući se sa u c i t e 1 j i c / m , koja im ozdravlja): S Bogom, do viđenja!. . . U družini nastade veselje i žagor, pa onda pjesma djevojačka: Sitan kamen do kamena, Zelen trava do koljena I u travi sumbul plavi. Poslaše me da naberem Za dan, za dva stručak nabrale A za heftu jedva ki t u. . . i t. d.) Munir Šahinović Stari mujezin Već pola godine kako Švabo provodi kroz kasabu put, po kome će ići, vele, željeznica. Na stotine rad­ nika i irgata kopaju jarke, prave podzide, nasipaju šljunak i zemlju, dok drugi opet lagumaju i razbijaju stijene i litice, vrte tunele i dovlače teške gvozdene šine i bukove pragove. Nekoliko Švaba inžinjera nad­ ziru gradnju i gledaju u planove i spise, a uz njih su uvijek muhtari i ljudi iz kasabe, da im budu na pomoći, kako je naredio načelnik. Udaraju preko tuđih njiva i bašči i kopaju, a nikog ne pitaju: hoće li pristati ili ne, nego pošto poruše ograde i sasijeku drveće, ako se je tamo trefilo, pa onda sa muhtarima i vještacima procijene koliko je štete, dadnu nekakvu cedulju sahabiji da s njom ode u Sarajevo i da u 178 vladi naplati koliko su mu vještaci procijenili. Svijet s prva nije dao na svoju zemlju, ali kad inžinjeri điozvaše u pomoć džanđare, svak se uvuče u se i pusti Švabi da radi šta hoće. Kazivali su ljudi iz okoline kasabe, kroz čije je ćifluke prošla štreka, da vlada u Sarajevu dobro plati oduzetu zemlju, pa se svijet malo smirio i pustio zulumćaru da radi šta hoće. ) ! . Štreka je napredovala brzo i već se je zahvatila kasabe. Kasaba je ležala na podnožju visokog bri­ jega, a uz nju je tekla rijeka. Na drugoj strani dizao se brijeg, pa je bila ko u klancu. Štreka je morala tamam posred kasabe, jer nije nikud na drugu stranu mogla. Kasaba nije bila doduše sasvim stisnuta, da �Je kuca do kuće, arnh, opet svijet še zbrinuo, Jer sad je valjalo i nečije kuće rušiti, pa se opet uznemirio. Inžinjeri su se jednako sastajali sa načelnikom i viđenijim ljudima, savjetovali se i dogovarali i jed­ nog dana, kad su irgaiti i radnici počeli roviti kasabske sokake i puteve, načelnik posla telala da ide po čaršiji javiti da će carska vlada rušiti kuće i po­ jate koje joj budu na putu i da će se sahibijama u Sarajevu platiti dvostruka vrijednost onog šta mu se obori ili ošteti, ili će mu carevina načiniti kući kakvu hoće, na drugom mjestu. Svijet se kupio oko telala i slušao, mrštio se i gunđao u sebi, ali i uvidio da je beskorisno protiviti se sili, pa šutio i čekao šta će dalje da bude. Poslije podne zađoše inžinjeri i načelnik sa muhtarima i označiše koje će se kuće rušiti. Nađoše da u svemu treba oboriti pet kuća i nekoliko pojata i hambara i narediše vlasnicima da bez skanjivanja kroz tri dana isele iz svojih postojbina. Na samom kraju šehera, pod brijegom, a nad samom rijekom, gdje je klanac bio najuži, bila je sta^a džamija. Kazivali su stari ljudi da ju je još za sultan Fatihova vakta sagradio nekakav Čelebi Derviš. Bila je to obična kasablinska džamija, od starosti i vre­ mena gotovo oronula i propala, ali njezina kamena vitka munara, iako oharabljena i dsplakana, stajala je čvrsto i bila najviša od sve^detiri munare u kasabi. Inžinjeri su našli dat se ova, i onako stara i oha­ rabljena džamija ima što prije srušiti da bi željeznički put mogao proći kroz klanac. Pored sve starosti i harabatluka, u džamiji se klanjao beš-vakat namaz, a kandilji na Čelebi Dervišovoj munari uz ramazan najljepše su gorjeli. U toj džamiji i na kamenoj munari mujezinio je stari mu­ jezin Ibro kog je čitava kasaba zvala, Ihtijar Ibro, radi njegova ugleda, starosti i poštenja. Ihtijar Ibro je skoro četrdeset godina mujezin na Čelebi Dervišovoj džamiji. Od pamtivijeka, još njegov šukunđed bio je ovdje mujezin i to je prelazilo sa oca na sina, te je tako i Ihtijar Ibro od svog rahmetli oca na­ slijedio mujezinluk i gotovo četrdeset godina najsavjesnije obavljao svoju dužnost. Pet puta na dan on bi dkujisao ezan i druga tri kasabska mujezina su Čekali dok on počne i po njemu se ravnali. Svaki dan meo bi džamiju, musandere i sofe, otrao bi lampe i nalio u njih gas, metnuo nove svijeće i pregledo džamiski harem, sve to prije sabaha. Kuća mu je bila blizu same džamije, malo naviše na brijegu i svako jurto rijetki prolaznik vidio bi sijedog ihtijara u sta­ rinskim čakširama s podvezama i kalčinama, u bi­ jeloj beznoj košulji i fermenu, razdrljenih, runjavih prsa, kako sa svojim sinom Jakubom ide put džamije. Još prije dvadeset i više godina umrla mu je žena, ostavivši iza sebe nejako dijete, a on je zakopao u džamijskom groblju i odtad se više nije ženio. Sina je dao na žaihat 1, tala Bogu, danas mu je njegov Jakub u čaršiji; ima svoj dućan i bavi se saračkim esnafom. Njega je on namijenio da mu bude nasljednik u mujezinluku kako bi idalje njihovo koljeno ostalo u službi Čelebijine džamije i sijedi Ihtijar Ibro živio je srećan i zadovoljan, vedrim čelom čekajući kad će ga Allah pozvati sa ovog svijeta. Jedne večeri, pošto je klanjao akšam, sjedio je Ihtijar pred svojom kućom i srkao kahvu, kad dotrča Jakub, sav zadihan. — Šta je ako Boga? Muminbeg, ako Boga znaš, šta ovo hoće ćafiri od nas? — Nesreća babo. Hoće Švabo da obori našu dža­ miju. Eno, jutros telal vikao u čaršiji, a večeras na­ čelnik Muminbeg mi kaže da ti ovo dohaberim. Ihtijara kao da grom udari. Findžan mu ispade iz' ruke i razbi se, a kahva se proli. — Šta^ govoriš ako si Turčin? Da ti nisi pomahnito? Što da ruši našu džamiju? — skoči Ihtijar na noge i ufati Jakuba za fermen. — Kažu hoće ovud da prođe štreka po kojoj će ''ići mašina. Ihtijar ga pusti i skrhano sjede na tronožac. Zar da preko hajir-sahibijina kabura ide švapska mašina? Zar da on svojim očima gleda kako se ruši najdraža uspomena njegova i njegovih djedova, kako pogani Švabo kopa kaburove njegovih predaka? Ihtijara kao da je bila udrila kap. U tom stanju, bulji otvorenih očiju u daljinu,, pun bezmoćnog bijesa i mržnje, osta Ihtijar nekoliko trenutaka, pa onda skoči na noge i glasom punim jeda i mržnje, stisnuvši i podigavši šake, viknu: — Dušmani, Bog vam platio! Ihtijar potrča onako star i nemoćan niz brijeg put kasabe. Kao izbezumljen, dotrča do kuće načelnikove i silno, grčevito zakuca na vrata. Muminbeg, načelnik, iziđe na vrata, a Ihtijar zavapi: —• Muminbeg, ako Boga znaš, Šta ovo hoće ćafiri od nas? —Hajrola Ihtijaru? Šta je bilo? — Zar će se naša džamija, naš ponos, oboriti, zar će preko Čelebi Derviševa kabura mušrička ma­ šina ići? — E moj Ihtijaru, taki vakat došao! — načelnik se jedva izvuče iz teške zbunjenosti: — A i šta ćeš, stara i jest bila, oborila bi se sada od sebe. A i vakuf je naredio i vlada zahtijeva, pa nema prigovora. Nego ti sutra do podne da isprtljaš sve stvari iz džamije, jer će doći irgati iza ićindije da je obore. 179 �> — Ama, beg, alko vjeruješ u Boga, nedaj nam te sramote. Ako se oharabi džamija, eno, prodaj moju kuću, moje sve, samo nam nedaj kaburova naših očeva i djedova! — Ne može to biti, Ihtijaru. Vlada i vakuf su se složili i nas niko više i ne pita, — Muminbeg za­ tvori vrata i uđe u kuću. — Ah Bože, šta dočekasmo! — jeknu Ihtijar i kao pijan, teturajući, dođe kući. — Jakube! — zovnu sina. — Jakube sine, ti ćeš sutra, pošto sklanjamo sabah, iznijeti sve iz dža­ mije, a ja ću večeras, posljednu noć, prenoćiti u dža­ miji, klanjaću »nafile«. . . Starac jedva dovrši, a suze mu grunuše na oči. Plakao je starac kao dijete, a suze se runile niz bijelu svetačku bradu. Stari mujezin je na svojoj mujezinskoj serdžadi, koju je naslijedio kao znak svog poziva, klanjao u džamiji i učio čitavu noć. Samo bio se gdjekad koji teški uzdah izvio izj staračkih grudi, џ suza kanula na otvoreni Kuran. Ujutro se pppeo na munaru i drhtavim, gotovo plaćućim, glasom, punim optužbe, oglasio svoj posljed­ nji ezan. Sva je kasaba posla da danja posljednji sahab u staroj Čelebi DerviŠevoj džamiji, koju će Švabo kroz dva tri sata početi rušiti. II milinu L СЕВДАЛИНКЕ Poletjela Т' Ш Poletjela šarka tica, perja šarena irena Pa je pala na stoborjc Himzi begove. Izlazila vjerna ljuba Himzi begova, Izlazila pa je mlada tici zborila: »Oj, Boga ti, šarka tico, perja šarena, Jesi Г skoro pod Carigrad lećela? Jesi Г vidla moga bega, što je kod cara? Oj Boga ti, šarka tico, perja šarena, Kada budeš pod Carigrad lećela, Selam ćeš mi mome begu što je kod cara: Dvore sam mu načinila kao u cara, Sinove mu iženila sve od begova, Kćeri sam mu razudala sve za bekrije, Ja sam mu se pomladila kao đevojka.« »Ako s’ dvore popravila, ostan’ u njima; Ako s’ sinke iženila, sebi zamjenu; Ako s’ kćeri razudala sebi ponoetvo; Ako si se pomladila, ti se udaji.« 180 Pošto je okujisao, Ihtijar siđe ma musanđeru i pogleda na punu džamiju. Opet ga nadvladaše čuvstva i suze poletješe niz naborano lice. Sabah se sklanjao i svijet se razišao. Mujezinov Jakub, teška srca, iznosio je izlizane ćilime, ćirake i ostalo iz džamije. Pošto je svršio, ode i javi načelniku, a ovaj opet inžinjerima da je sve svršeno. Oko podne radnici i majstori okupiše se oko puste džamije i počeše da je ruše. Stara zgrada, sa drvenim trulim krovom i zidovima od ćerpiča, brzo klonu i sa hukom obori se krov, a za njim i zidovi. Dva tri sata su prošla dok su oborili zgradu a za tim predođe na munaru. Iz temelja izbiše dva tri kamena, pa u rupu metnuše lagum i potpališe ga. Lagumađije brzo pobjegnu a mina prasne. Vitka munara se za­ klati na stranu, strese se i kao proštac složi na greblje oko džamije, te se sva sasu u prah i kamenje. ' Inžinjeri i znatiželjnici se prikučiše i vidješe da je nešto ispalo iz gornjeg dijela munare, sa šerefeta. Radnici razgrnuše kamene kocke i pod šerefetom Ugrav ona grobu kajir-sahibije Čelebi Derviša, gra­ ditelja ovq. džamije, ležao je izmrcvaren lješ posljed­ njeg mujezina Ihtijara Ibre, zamotan u svoju staru mujezinsku serdžadu. Prisutni ušutješe. Načelnik problijeđe kao krpa i neprimjetno se izdvoji iz grupe, pa otrča u varoš. Inžnjeri skiđoše kape. Stari mujezin nije mogao pre­ živjeti svoje džamije. Kaci Mehmedbeg . . . Kad Mehmedbeg mladi beg bijaše, Đevojka mu barjaktar bijaše: Po vas dan mu zelen barjak nosi, A u veče s begom pod čadore; Danju nosi čizme i kalčine, A u veče mestve i papuče; Danju nosi setru i pantole, A u noći kumašli dimije; Danju nosi zelfna kalpaka, A u noći biser i dukate. Mani biše sluge Mehmedbega, A najviše sluga Huseine. Pa govori begu Mehmedbegu: »U* ostavi mlada barjaktara, IP ćemo te redom ostaviti!« »Ostav’te me redom, sluge moje. Duga Bosna, meni sluga dosta; Barjaktara nigdje do Mostara.« �ЗДРАВЉ Е Budimo ljudi Među muslimanima postoji jedna verska sekta, Iz ovih istih razloga ne daj drugome da uzima i nazvana bektaši, koja ima, između ostalih, najglavniju upotrebljava tvoju četkicu za pranje zuba, jer se i svoju dogmu: sto ne želiš, da tebi drugi učini, ne čini njome vrlo lako prenose mnoge bolesti. ni ti drugome. Ako ti se u kući desi kakva bolest, ili ti dete U toj jedinoj rečenici, koliko duboke filozofije i oboli od šarlaha ili gušobolja, ili ti koji stariji oboli koliko materiala za razmišljanje. od srdobolje ili trbušnog tifusa, ne puštaj nikog u Jer čovek sam po sebi ne može želeti propast, ne kuću osim lekara, dezinfektora ili čuvaricu, određenu može želeti zlo, ne može želeti bolest. ženu, koja će bditi nad bolesnikom. Sve zdravo u Za zato u ovoj narodnoj knjizi o zdravlju, pre­ kući odvoj odmah odi bolesnika ili prenesi bolesnika gledajmo časkom šta u pogledu bolesti ne treba mi u bolnicu, ako je imaš u blizini. Ove pomenute bo­ da želimo sebi, pa da to ne činimo ni drugima. lesti su zarazne — infekciozne i mogu lako preći i na Kad se razgovaraš s prijateljem, ne prilazi mu zdrave, te i oni ni krivi, nj dužni stradati. Zarazna sasvim blizu i ne prskaj ga svojom pljuvačkom, jer bolest u kući nije zlo samo za bolesnika, već je zlo se u tim sitnim i skoro nevidljivim kapljicama možda i za ostale zdrave, jer ako se razbole odležaće i oni nalaze sitne klice raznih bolesti, pa čak i tuberkuloze, po 5—6 nedeija i ko zna da li će ozdraviti i opet po­ te se tako može i ta opaka bolest na zdravog čoveka stati sposobni za rad, kao što su pre bolesti bili. preneti. Bolest u kući nesreća je i za bogate ljude a za U kući ne daj, da drugi jede tvojom viljuškom i siromašne je prava propast, jer bar još po jednog tvojom kašikom, jer ako si ti bolesnih usta, možeš zdravog vezuje za postelju bolesnika. Bolesnik i onaj lako i drugome predati svoju bolest. U usnoj duplji kod bolesnika ne privređuju ništa — to je jedan gu­ nalazi skrovišta nepregledna tna^a sićušnih klica, bitak; bolesnika i njegovog čuvara treba lečiti i hrakoje se prostim okom ne mogu sagledati, već se vide ^niti^to je drugi izdatak i čist gubitak u ekonomiji te tek pod uveličavajućim staklom, koje ih uveća po porodice. Pljuvanje po podu, u tramvajima i na ulici ne nekoliko stotina, pa i hiljadu jnjta.A ako još boluješ od kakve usnene ili grlene samo đia nije po zdravlje drugih ljudi dobro, već nije bolesti krajnika i gušobolje, onda u toliko više obrati ni lepo. U kulturnome svetu se nigde ne pljuje javno, pažnju, da svoju bolest ne 'preneseš na drugoga, jer pljuje se fi pljuvaonicu ako si u sobi, ili maramicu nije pravo, da drugi čovek, koji je došao da te možda ako je nosiš sa sobom. U svakom ispljuvku ima bez­ u bolesti obiđe i ponude donese, da mu se na taj način broj raznih klica, pa kad se ispljuvak osuši i pretvori odužiš, što ćeš mu svoju bolest za uspomenu predati. u prašinu, onda i te klice lete sa prašinom po vazIsto se tako valja čuvati ljubljena u usta. I najči­ duhu i mogu se lako udisati i tako uneti bolest u stija usta su prepuna zaraznih klica, te se polupcem lako prijemljiva pluća. Ako se nalaziš u kom mestu, gde nema vodovoda najlakše i najbrže prenose pored sitnijih bolesti još i dve najopasnije bolesti po naš čovečiji rod: tuber­ ni izvora, lule niti pumpi, ni zatvorenih bunara, već su bunari otvoreni, te se voda zahvata kakvim sudom kuloza i sifilis. Svaka osoba, koja kašlje ili kašljuca opasna je privezanim za štap ili kakvo uže, onda gledaj da u za drugoga; kašalj, iskašljavanje i ispljuvak uvek su kući uvek ima sud kojim se samo hvata voda i da znak bolesti, zdrav čovek nikad) ne kašlje, sem ako ni za što drugo ne služi. Jer ako imaš bolesnika u se pri jelu ili pri piću ne zagrcne. Kašalj je spoljni kući od srdobolje, tifusa ili kolere (daleko joj kuća znak nazeba plućnih organa. Nazeb, katar, zapaljenje, bila!), pa su sudovi zaprljani bolesničkim klicama tuberkuloza, sve su to slabije ili jače bolesti pluća. od izmetina ili bljuvanja, onda si tim sudom zagadio Tuberkuloza grla sa promuklim glasom i hrapavim ceo izvor i koji god uzima vodu mora se razboleti kašljem je veoma opasna i lako prenošljiva bolest od iste bolesti. Tako se bolest proširi po ćelom mestu i mnogi ljudi plaćaju glavom zbog tuđeg nehata i ljubljenjem. Sifilis stvara male grizlice na usnicama, na neznanja. Mogao bih ti, dragi čitaoče, nabrojati još puno usnenoj sluzokoži, na mesu oko zuba i na jeziku. Po primrea, gde ne treba da činiš ono, što n e 'želiš da neki put javlja se u grlu i na ždrelu. Iz ovih grizlica, se tebi desi i da to tebi drugi učini. Ovr derviši bektaši priznaju ovu istinu za kao i sa tuberkuloznih ranica luči se naročiti sok prepun zaraznih klica. I ništa lakše nego preneti po­ svoju veru i drže se nje strogo u ljubavi prema bliž­ ljupcem, kašikom ili čašom i Šoljicom od crne kave njemu i prema ljudima. Budimo dakle ljudi, pa u ovoj prilici budimo bolest na zdravoga u toliko pre, ako ovaj bude imao u svojim ustima neznatne pukotine ili ogrebotine^ bektaši. or. Voj. Kumndtić �НАРОДНО СТО Ч АРСТВО Gajenje goveđi u cistoj krvi Često nastaje pitanje da li je bolje u naše kra­ jeve uvoditi i dlalje uzgajati neku čistu pasminu go­ veđi, ili podržavati domaću, izabirajući bolja, sposob­ nija grla za priplod. Veli se da se ovim izborom mogu podići naša goveda do onih sposobnosti koje pokazuju goveda plemenitijih pasmina, a da i dalje zadrže svoja dobra, urođenička svojstva. Kaže se da su i drugi na­ rodi došli do svojih boljih goveda ovim putem i da je to najprirodniji način podizanja govedarstva. Ne možemo ništa imati protiv tog načina ople­ menjivanja goveđi, samo i opet tvrdimo da bi u n a š i m p r i l i k a m a ovaj način bio neobično dug i nestalan. Veća polovina stočara u našoj državi ne može da bira priplodna grla, jer prosto — ne zna. U našim prilikama teško je to i činiti, je r nemamo stočarskih zavoda koji bi vršili taj izbor i odabrana grla slali u narod, a u samom narodu nemamo pravog oslonca; knjige^ se ne vode, pa se i ne znaju prave sposobnosti grla. Kad pitate fiekog ratara, kakvt mu je krava, on obično odgovara: »Dobra, mirno se muze«, ali nezna koliko krava daje mleka, ni ko je otac njenom teletu^U -takvim prilikama teško je podgojiti neki bplji soj goveđi. Ako je krava i čistokrvna, često joj potomstvo nazaduje zbog tih prilika, »izrada se« i propada," ako nije gojenje u čistoj krvi zauzelo veći kraj, ako nije ii nekom kraju sasvim prodrlo. Tek se u tim krajevima vide sposobnosti grla Sa učvršćenim odlikama i boljim osobinama. Sva je prilika da bi se tek na taj način moglo doći do oplemenjivanja naših goveda i do podizanja govedarstva. Bar je ovaj način brži i jednostavniji od odabiranja domaće stoke. Domaće se je naše g0 veće i suviše izrodilo a da bi se moglo podići. Ono je i suviše zakržljalo i izgubilo svoja bolja svojstva, ako ih je uopšte imalo, toliko, da mu se ta svojstva ne bi mogla tako lako povratiti. Ako se i nađe tu i tamo po koje grlo sa boljim svojstvima, sigurno j« da ima neke strane krvi u sebi. I p re se je ta strana krv uvodila, pa je još » t u r s k o g v r e m e n a « u Bosni uvožena stoka za priplod, čak iz Švajcarske. Bilo je i Simentalaca. Naše je mišljenje da ćemo samo uvođenjem či­ stokrvne pasmine dosta brzo podići i u zabitnijim krajevima države naše govedarstvo, i to ne »mele­ zima« ili »umeticama«, nego gojenju u čistoj krvi. Svak koji dobije čistokrvnog državnog ili općin­ skog bika trebao bi da se obveže, da će nabaviti kravu iste pasmine i trebalo bi da mu se pomogne, da dođe do te krave. On bi se dalje morao obvezati da će gojiti u čistoj krvi i da će posejati bar nešto stočne piće. Samo tako ćemo moći da brzo pridignemo naše govedarstvo i u najzaostalijim našim krajevima. ПОЉОПРИВРЕДА Njegovanje stajskog đubreta Stajske đubre sadrži sva hranljive sastojke potrebne biljci. Običnim načinom negovanja stajskog đubreta poljoprivrednik gubi svake godine dragoceno blago. Biljke kao i životinje potrebuju hranu za izgrad­ nju svojeg organizma. Najglavniji sastojci za ishranu naših domaćih biljaka jesu: azot, fosfor, kalijum i kreč. Prva tri sastojka neophodno je potrebno doda­ vati zemljištu skoro svake godine, kako bi mu se vratila izgubljena hrana odneta u vidu žetve. Kreča manje više ima svako zemljište u dovoljnoj količini, te se o njemu naročito ne moramo brinuti. Stajsko đubre sadrži sve ove sastojke u dovoljnoj količini, a samo zemljište ono čini rovitim i podesnim za obradu. U tome mu je glavna odlika i preimućstvo nad svim ostalim đubrivima i prirodnim i veštačkim. Stajsko đubrivo nije mrtva i nepromenljiva masa; na protiv ovakvo đubre izloženo suncu, kiši i drugim vremenskim uticajima s jedne strane i sitnim životinjicama (bakterijama) s druge strane gubi veoma mnogo u svojim hranljivim sastojcima. Masa se za- 182 greva i lako isparavaju sastojci (n. pr. ugljena kise­ lina, amonijak, slobodan azot), koja su glavna hrana naših biljaka. Naročito ovaj gubitak hranljivih ma­ terija dolzi od prisustva sitnih životinjica (bakterije), koje se povoljne snalaze u sredini gde ima dlovoljno toplote, vazduha i vlage. Ako se stajsko đubre ostavi bez zaštite ovih uticaja (činioca) onda ono gubi sve više od svoje vrednosti i pretvara se u običnu bezvređnu masu. Naročito se mnogo gubi azot, taj ži­ votni sastojak biljaka. Dokazano je da se na ovaj način izgubi preko 50% prvobitnog azota za godinu dana. Taj gubitak pretvoren u novac iznosi za to vreme od jednog grla govečeta preko 500 dinara. Ko­ lika li je to šteta za našu poljoprivredu! Da bi se sprečio gubitak hranljivih materija u stajskom đubrivu i osigurala rodnost naših njiva po­ trebno je da svaki poljoprivrednik podigne uređeno �đubrište. Pretaa đubrištu se određuje vrednoća po­ ljoprivrednikova i stepen njegova gazdinstva. Stajsko đubre mora biti još u staji dobro izmešano sa prostirkom, kako bi ova upila što bolje osoku koja sadrži izvesnu količinu hranljivih sasto­ jaka — azota i kalijuma. Iz staje stajsko đubrivo treba redovno iznositi na valjano izgrađeno đubri­ šte. Ono treba da je u blizini staje — obično s desne strane. Po mogućnosti mora biti zaklonjeno što bolje od sunca i kiše. Veličina mu se podešava prema broju domaće stoke, ali se obično uzima 4—5 m3 (kubna metra) na jedno krupno grlo (konja ili vola). Đu­ brište se može sagraditi da je sasvim na površini, ili da je ukopano u zemlju. Bolji je ovaj drugi način. Dubina njegova treba da je 75 cm. najviše, a kada se uzme još i ograda nad đubrištem onda ne srne preći 1.30—1.50 m. Najbolje je kada je đubrištu unu­ trašnja strana betonirana. Gde ima đlosta kamena može se uštediti u cementu. Siromašniji poljoprivred­ nici sa uspehom (i ako ne potpunim) mogu upotrebiti izgradnju đubrišta sa ilovačom ili glinom. Dno đubrišta treba da je nagnuto jednoj strani, kako bi osoka oticala — osočnoj rupi. U osornoj rupi se namešta šmrk, kojim se poliva đubre. U povodnje izbegava se polivanje osokom, jer se iz nje gubi tako vetrenjem hranljivi sastojci (naročito amonijak). Zbog toga se, u koliko je to moguće, upotrebljava bunarska, po­ točno ili rečna voda. Cilj je ovog zalivanja da se spreči pristup vazduha u pore đubriva, a s tim i razlaganje i gubljenje organske mase" Đubrište treba da je pristupačno kolima bar за dva strane, kako bi se moglo direktno iz staje izno­ siti na njima. Đubre se slaže u đubrištu ili na redove da obuhvati ćelo dno ili se postepeno pune pojedini delovi do vrha. Ćela se masa zatim doj>ro zbija da bi se istisnuo vazduh i sprečio štetan rad bakterija na razlaganju organske mase. Ovom sprečavanju kao što napomenusmo doprinosi i polivanje đubriva vodom. Radi potpunijeg sprečavanja gubljenja hranljivih materija u dubretu upotrebljava se nasipanje jednog sloja zemlje povrh takvog zbijenog i nakvašenog đu­ briva, ali ovo ima i lošu stranu prilikom prenošenja na njivu, zbog povećanja težine. Pored svega ovoga dobro je svud u naokolo da je takvo đubrište zasađeno drvećem koje daje krupnu i lisnatu krunu, koja ga zasenjuje i štiti od sunca. Kao dopuna opisanog mehaničkog načina negovanja đubriva postoji i drugi hemijski način pomoću sumporne kiseline, superfosfata, gipsa i dr. srestava, koja su prilično skupa, pa zbog toga manje prepo­ ručljiva. Đubre na njivi treba odmah zaorati. S jeseni treba zaorati đubre dlublje, nego u proleće. Na тчпljištima ispravnim i lakim, gde je brzo raspadanje organskih materija može se sa uspehom đubriti svežim đubretom': Na plodnim i težim zemljištima, gde je razlaganje sporije, bolje je upotrebiti zgoreno đubre. ----- neprilikama kada nie bilo moguće podići valjano đubrište izbaca se đubre na njivi u većim gomilama i pokriva slojem zemlje (uo 25 cm); tu ostane dok ne dođe vreme (pred setvom) kada se razbaca po njivi i poore. Naše njive su neka vrsta štedionice, koje bogato vraćaju svoje uloge poloprivredniku; što je savesnije | prikupljeno i negovano stajsko đubrive dano zem­ ljištu, tim se obilniji prinos dobija. A to se ne može postići bez izgradnje valjanog đubrišta. »Srpsko Kolo« yiadimir Martinović, inžinjer agronomije ГАЈРЕТОВ ГЛАСН И К Рад на проширивању Гајретове организације Оснивање мјесног одбора у Локвама 23. марта о. г. одржана je конституирајућа скупттпна чланова Гајрета у Локвама (срез столачки). Од стране мјесног одбора Гајрета из Стоца присуствоали су onoj скупштиии: претсједник г. Мухамед Љубовић, и секретар г. Едхем Бичкало, те преко 67 ново уппсаннх чланова Гајрета. Дневнн ред био je: 1. Отварање скупштине; 2. Избор претсједника скупштине, перовође и двојице верифнкатора; з. Избор мјесног одбора; 4. Евентуалије. У трн сата послије подне претсједннк мјесног одбора из Стоца г. Љубовић захваљује сс нрисугаим да еу се у тако лпјспом броју одазвалн позиву н моли их пријс прелаза на днсвни ред да између себе изаберу претсједппка даиатље скупштине, псровођу и двојицу чланова за овјсровљеше запнсника. Ha предлог г. Хамзе Шатора, једногласно, акламацпјом, изабпра се за претсједника г. Салко Заклан, за перовођу г. Едхем Бићкало a за вернфикаторе гг. Ћамнл Зекић и Мухарем Шатор. Послије нзбора, претсједника г. Салко Заклан захваљује се на датом му повјерељу и молн прпсутну господу мјссног одбора Гајрета нз Стоца да присутним растумаче задатак друштва Гајрет. Ha ову замолбу устаје г. Љубовић који у краћем говору присутшш тумачн задатак и циљ Гајрстов те рад истог од оспутка до даиас као и потребу ироширења овога рада и »т �еелима пошто свакн човјек може да буде члап једног оваковог културног и просвјетног друштва као што je Гајрет, јер je члнарпна истог од оспутка до данас као и Љ аму амуу je члаиарппа истог минпмална, од 2 динара na навише. Циљ и задатак друштва нстакнут je у правилима истог (која чпта) »те рпема свему, браћо, rope истакнутом потребно je да Ви овдје у Вашем мјесту оснујете Гајретов одбор«. Саслупгавши присутни помно говор г. Љубовнћа, једногласно усвајају предлог да се оснује Гајретов одбор н на предлог г. Мехмеда њатора једногласно акламацијом нзабирају се и то: Унравнн одбор: гг. Салко Заклап, Хамза Шатор, Мухарем Шатор, 'Вамнл Зекнћ, Алага Шуље, Мехо Сабљић и Мустафа Ноповац. Замјеницн: гг. Халил Заклан, Халил Сабљић, Ариф Шатор, Мухарем Поповац, и Ахмед Шатор. Надзорни одбор гг.: Мехмед еф. Алихоџпћ, Алија Свнљар п Џафер Шатор. Послије избора одбора претсједиик г. Заклан предлаже да се са данашње скупштпне упути брзојанвн поздрав Главном одбору у Сарајево и претсједннку г. Др. Авдп Хасанбеговићу што присутни примају са аплаузом кличући живјели. Пошто даљних предлога ннје било то претсједник закључује скупштину и захваљује се господи која су исту посјетила. Рамазански рад Гајретова Мјесног одбора у Билећи и бајрамска забава. Мјесни одбор Гајрета у Билећп показао <је tokom Рамазанских вечери замјерну активност. А^тнвност као мало који Мјесни одбор бивоге Херцег-Боспе, j e и цнјеле Краљевине, активност какову м&ла кршна Билбћа није имала. Према закључку одб<$раЛокбм цијелог Рамазана држата су поучпа јална предавана. Предавања су се кретала обзиром на теме у разним 1грћвцима»-Тако je r. Хамдпја Елезовић, директор грађ^мрке тпколе, који je уједно и покретач ове похвалне идеје, одржао два предавања, прво о темн »Идемо ли духом времена«, друго »Ислам u култура«. Г. Др. Салих Омерхоџнћ,jCpecKii љекар, предавао je такођер два пута и то: »Алкохолнзам са. становишга медецине« u о »Заразhum болестима«, као нбдопуна предавању Дрј Омерхоџића, говорио je г. Абдулах Грухоњнћ пол. тшсар, »Алкохолизам са соцнјалног гледншта«, г. Фнлпп. К. Копривица говорио je »0 духану и његовој културн«, г. Алија Чорда, учитељ, о теми »Ново врнјеме нове ндеје«, г. Салих Дрљевић, учитељ, »0 одгоју дједе код куће и у школ^«, j 1. Исхак Смаилбсговић, чннов. среоке прнномоћне закладе »0 задругарству«, a као завршно предавање одржао je предсједник Мјеспог одбора Гајрета г. Смапл еф. Сердаревић, шер. судпја, »0 Гајрету и љеговом раду«. Поред ових предавлња, која су имала јавни карактер, овдашњн цмам матичар г. Ћамил еф. Арнаутовић иза сваке теравије држао je краће иаговоре присутним џематлијама, a неколико пута и женском свијету, о ахлаку, ибадету и уопће о поступку муслимана у животу. Нарочито ue мора пагласити, да je г. Арнаутовић скоро на сваком своме говору a и на Бајрамској худби нстицао вриједност иашег Гајрета и наглашавао потребу његова помагања. Овај u овакав рад мјесног одбора Гајрета показао je свој користаи резултат, a то je на првом мјесту жива акција за оснутак кредитне задруге у Билећи и у општинн Планој, те акција о оснутку задруге за унапређсље ћилимарске домаће индустрије. Kao круна рада Гајретових пријатеља, била je Гајретова Вајрамска забава. Ова свечана приредба, дала je видног доКаза, колико су предаваи.а Гајретових пријатеља доприпијела Ширењу и учвршћиваљу Гајретове идеје, колико допринијела буђељу свнјести билећских муслимана. Може се бсз претјеривања pehu, да није у Бнлећи нзостала ни једна муслиманска кућа, a да није изаслала барем no једног представника на ову Гајретову свечаност. 184 Зваву су посјетгаи порел вочапданта ијеота ПЈПмвнша t. Алекоандра Вуавовића, среског начслнива г. Радетв Paityma, мајора Влајаа Јефшћа и Милорада Константиаовића _ т _ јопа кцта оиале господе официра овдашкег гарнизона са госпођама и још многи угледпи грпђани са својни госпођама. Забава je успјела како »орално тако п иатервЈално naнад сваког очекивања. Успјела je боЛ1е иего и једна досадања приредба ове врсти. Успјеху забаве имаде се много захвалптн г. пуковнику Александру Вучковнћу, мајору г. Влајку Јефтићу, среском начелннку г. Ракушу, управп основне школе, a иарочито вриједној учитељици гђици Јелени Скочајићевој те члановима приређивачког одбора г. г. Хамднји Елезовнћу, дпректору грађанске школе, Др. Салпху Омерхоџнћу, среском љекару, Абдулаху Грухоњпћу, нолиц. писару, Хакији Селимовпћу, трговцу, Мустафн Арнаутовићу и Назпфу Креси, који су бнло као дилетанти било као функционерп са другим дужностнма, са много воље и преданости свој дуг одужили. Нарочито се мора истакнути и овогодишља сусретљивост н воља те замјерна нзведба улога дражесне гђицс Самнја A. Овчина те вриједног г. Хакије Селимовпћа na чему .им не само да се мора захвалитн него и честитати. Оркестар ђака школе резервних официра својнм управо виртоуским извађањем придоиио je много угодностн и ужитка. Овај и овакав рад Гајретових пријатеља и њихова потгоЈра мјеском одбору мора се похвалити н стаћн као узоран примјер културне и националне свијести. Проширујте чланство Гајрета и пропагирајте његове спасоносне идеје! Нонференција Гајретових радника Јужне Србије у Скопљу У недељу, 6. о. м. одржана je у Офиц. дому у Скопљу шира конфсренција представника Гајрета из Ј. Србнје, коју je иницијативом свога претседппка гснерала г. Вл. Павловића сазвао Месни одбор Гајрета у Скопљу. Поред чланова скопског Месног одбора овој су конфсрснцији прнсуствовали изасланиди месннх одбора Гајрета из Тетова, Гостивара) Штп na, Урошевца, Прпштине и Велеса. Конференцију je отворио претседник скопског Месног одбора генерал г, Вл. Павловић овим речима: »Bpaho н пријатељи! Поздрављајући вас добродошлицом и захваљујући вам na труду, желим одмах у почетку да иагласим, да je ово предконференција оним конфереицијама, које ћемо свп скупа чешће сазивати, било овде или у коме другом месту Ј. Ср* бије, да на њима изменимо мисли, продискутујемо и нађемо начина, како би наш Гајрет што боље и што јаче проширплн међу све слојеве овога народа. Познато вам je, да Гајрет у овим крајевима ne показује onaj напредак, који би могао и морао показивати. Шта смета развитку нашег Гајрета, које су то запреке и како да се one уклоне, главна je сврха ове конфереиције. Наш Месни одбор je спремио један реферат, који ће вам прочитатн секретар, na вас молим да га саслушате, a no том да о вему сви скупа продискутујемо. Реферат секретара г. Дра Behnpa Нове: Господо, убрзо после Ослобођења Гајрет je проширио делокруг свога рада и на ове крајеве. Признати се мора, да je овде био за Гајрет веома тврд терен, јер овд. свет иије схватио сврху и користи, које му оваково друштво доноси. Почело се постављањем повереника и осниваљем пододбора (месних одбора). АлП успех je био скоро нпкакав. Било je повереника и месппх одбора, који су постојали само на папиру. Осим тога и onaj Мали приход, који би месни оДбор имао, нпје Morao сав бити упућен Гл. Одбору, иего се Један део морао потрошитк на �вдеван.е сиромашне школске деце. Ова пракса се проводи још н данас код неких мссних одбора, нако се очито косн са правплима. Али, ова пракса je једно нужно зло. Лаљска прослава Гајретове 25-годишњице у Скоиљу je свакако допрпнела мпого шпрењу његове идеје у овим крајевима наше Отаџбпне. Одмах no своме избору наш je одбор ставио себи у задатак, да идеју и рад за Гајрет у целој Ј. Србији што више прошири. Да бн се ово могло гато успешније проводнти, одбор се обратно Гл. одбору у Сарајеву с молбом да ходно пторебно. Будућн да je за отварање питсрната потр£баи пристанак главне скупштине, нашим делегатима за гл. скупштину he ово битн стављсно у задатак, да ово пптање изнесу и образложе пред гл. скупштином. Месни одбор на својим ссднпцама се бавпо и питаљем отварања домаћичких школа и образовања аналфабетских течајева. Са отварањем домаћичкс школе ишло би тешко, јер нема подесне зграде. Одбор се обраћао и овд. вак. одбору. али ни Вакуф, јер нема, није могао ништа у томс погледу ПРЕДСТАВНИЦИ KOI овај одбор именује својим пододбором, који би у неку руку био цептрала за целу Јужну Србију. Гл. одбор инје додуше именовао овај одбор својим пододбором, јер се то коси са друштвеним правнлима, али му je оставио одрешене руке, да ради како најбоље нађе за сходно и како he то пајбоље одговарати интересима Гајрета и да о томе накнадно обавссти Гл. одбор. Ово je једно врло важно питање и наш одбор држн, да je неопходно потребно, да сви месни одбори и повереници Ј. Србије треба да стоје стално у контакту са овим одбором. Све састанке приредбе и забаве треба стално саопштаватн овоме одбору, нарочпто пак евентуалне сметље, чпљене са било чије стране. Сви одбори треба да интензнвно приону прикунљан.у чланова, како редовних тако утемељача и добротвора. Ниједан одбор не сме остати, a да не приреди годншњу забаву и ГОДИШН.И теферич Гајрета. Да би рад за Гајрет кренуо бржнм тсмпом у овпм крајевнма, овај одбор мисли, да бн било пеопходно потребно, да Гл. одбор почетком шк. год. 1930/31. отвори у Скоиљу свој интернат, у који би се прпмили ђацп из целе Ј. Србпје. Ми знамо, да je Гл. одбор и до сада излазио у свакоме погледу у сусрет ђацима Ј. Србије, али ипак држимо, да би отваран>е интерната, обзнром на просветну заосталост, било неоп- помоћн. Колнко je, међутим, наш одбор пнформисан ове годпне he за време школ. ферија отворити домаћичке школе Црвени Крст, у зградама оон. школа. Нама би у томе погледу остала једина дужност, да нађемо питомице за ове школе. Свн Месни одбори Гајрета у Ј. Србнји би требали, да у првоме реду помоћу учитеља органнзују аналфабетске течајеве. У колико се не 6u нашло учитсља, који би овакове течајеве одржавалн бесплатно, треба пх н хонорисати. У осталом Главни одбор хонорише наставнике аналфабетских течајева и шаље бесплатно букваре. У овоме краткоме реферату ne смије да остане нетакнуто п питање организовања задруга. У колико се ne могу оснивати иове задруге, треба народ упућнвати да се упнсује у оне које већ постоје. To je дужност свих одбора и свпх пријатеља Гајрета. У овоме краткоме реферату су само набачена најглавнија питања, којима се бави наш Гајрет. Дужност he битп следећих конференција, да ова питања детал>но обраде и донесу дефинитнвне одлуке. После овога се развила дискуснја, у којој су учествовали скоро сви чланови конферснцијс, Присутнп сс слажу, да je отварање Гајретова ннтерната у Скопљу неонходно потребно. Поједини су изасланици износили н запреке, кбје 185 �благајпи јшлмо Дик. 252.50. Ммом, да се сш ово уведе у записник и да се рачуни преглсдају, a након тога да Се мсни и мојој другарици Мурвети подијели разрјешница Извјешће поменуте повјеренице примљено je до зпап,а, затпм даје скупштина разрјешницу и захвалу na досадаљем раду око Гајрета. 3. Након тога прелази се на читање друштвеипх правила. Правпла чита гђнца Ружица Лозпћ, учитељица. 4. Изабире се одбор. Бирање одбора извршсно je акламацнјом. У одбор су изабране слпједеће госпође и госпођицс: Претсједннца Емнра х. Кантарџић, потпредсједннца Рабија х. X. Мехмедагнћ, тајница гђица Паша X. Мехмедагић, благајница Месмра Кучукалић. Адборнјце: Нафија х. Кучукалић, Јлдуза х. Салихбеговић, Ефендиница Требинчевић, Зинета х. Гаврановић, Пембе х. Хаџналијагић, Салнхагиннца Оснивање Мјесног Одбора Гајрета у Прозору Глинчевнћ, гђа Авннја Буквица, Зумрут х. Куленовић, гђица Ha 2. марта о, г. одржапа je конституирајућа скупштиЗекија Хасанефендпћ, Шерифа х. Дервишевнћ, Садија х. на и основан je Мјеснн одбор Гајрета у Прозору и то: предЗељковић. сједник Муминагић Заим Нешет ефф., подпредсједннк ОмаИсте се примају и скупштина нх срдачно поздравља. новић Мустафа, секретар Шеремет Ибрахим, благајник Шеш4. Гђа Авнија Буквица предлаже да се пошаље брзоi;jh Ибрахим, одборници: Нухефсндић Мурат еф., Томић Мнрко, Грцић Ибрахнм, замјеници; Омановић 'Булага, Зајмовић .јавни поздрав г. Др. Авди Хасанбеговићу. Прима се. Брзојав гл^си: »Др. Авди Хасанбеговићу, предсједнику Главног одДервшпага, Махмутчехаић Шсрнф) Мулахасановић Мустћбора Гајрета, Сарајево. Са данашње конституирајућс скупфа, Ћатић Шериф. штине Женског одбора Гајрета у Брчком, поздрављамо Вас ii Главни одбор. — Предсједница; Емира Кантарџић.« Када Оснивање Женског одбора Гајрета у Брчком Дана 4. априла о. г. одржана je констн^унрајуЈиг скуп- ~7^jiOBjepenime Гајрета гђице Мурувета Хаџиалијагић и Месмра Кучукалпћ прочитале поменутп брзојав, цијела je скупштина женског одфора Гајрета, fy згради мектебп ибтидаије штина једногласно кликнула: Живио претсједник Главног у Брчком. одбора Др. Авдо Хасанбеговпћ!« 1. Повјсрсница Гајрсца, »trim Мурхета Хаџиалпјагнћ по5. Надаље гђнца Муврета Хаџиалнјагић молп новоизаздравља сакупљене чланице слпједећим говором>-5гПоштоване бранн одбор и остале чланице, да се што ордачнпје заузму госпође и госпођице! Незахвалност je најцшве дјело овога око ширеља идеје Гајрета п да чнм прнје унишу што више свијета. To црно дјело, по^дниле fiif'sra повјеренице, кад се члапова за утсмељечђ. Предлог поменуте сјилно je аплане би захвалним покабале' за Ваш тако многобројнп одзив. удиран ,а одбор je o6ehao на том порадити. Весели нас) штосВас видимо тако многобројне, веоеле п оду6. Вриједне досадање повјсренице Гајрста гђице Месшевљеље за процват иашега Гајрета. Вн својпм одзивом домра Кучукалић и Мурувета Хаџиалијагић сакупише том прнказасте, да сте вђљне потпомоћи гладне и јш дне sa науком, a досадањим својрА приносима утрсте мн<иу * ф |у |ata-w ликом од прнсутних Дин. 84.50 добровољних прнлога за Гајрет. лосницу. Мајке и сестрс! Добро нам дошле и хвала Вам ли7. Гђа Авнија Буквица предлаже, да се одмах у иду!ш јепо! — Прије него пређехго на дпевнј ред, дужни смо попетак. т. ј, 11. о. мј. у 2 сата одржи сједница Жнског одбора здравити највишег пријатеља и заштитнЛка Гајрета, Његово Гајрета. Иредлог сс једпогласио усваја. Величанство Краља Ллександра I, Протектора Гајрета Њ, Kp. Пошто je исцрпљеи дневни ред ,то претсједница закљуВисочанство Престолонасљедника Петра и добру нашу Крачује данашљу сједиицу. љицу Њ. Вел. Краљицу Марнју i? ЧпДав Краљевски Дом! — Живили, живили, живили'« Надаље вели поменута: »Молим Изванредна снупштина Мјесног одбора у Варешу. Вас, да сада изаберете привремсну претдсједницу, сскретаим стоје на путу и које ће скопски Месни одбор гледатн на сваки начин да уклони. Закључено je, да свакн Месни одбор приреди забаву на Курбан Бајрам и да том приликом скопски одбор прнредп забаву у Лесковцу. Свн учесници ове конференције једнодушно су се сагласили с тиме, да сва пптања набачена у реферату као и она, која су поједшш делегати изнијели, подробно претресу са својим одборима, na да се убрзо (свакако пре главне скупштине) ноновно састану н донесу дефшгатнвнс закључке. С овим je конференцнја завршена и прсдоедник скопског одбора се топло захвално свим учесницима. После конференције учесници су се заједно сликали. рицу и 2 вернфнкаторице запнсника.« Исто je учпљено. За привремену претсједницу изабрана je гђа Требинчевић, за секретарицу Ружића Лазић, учитељица, a за верифнкаторнце записника Тахира х. X. Мехмедагнћ и Кадрија х. Новалић. Исте се примају. 2 . Иза тога друга повјреннца Гајрста, гђица Месрура Кучукалић f износи кратак преглсд досадањег рада овим ријећима: »Штоване госпођ еи госпођице! Дозволите ми да Вам укратко прикажем рад нас повјсреница око осниваља женског повјереништва Гајрета у Брчком. У октобру прошле године, покушала сам ja са другарицом Мурветом, да и мп нешто урадимо за наш Гајрет. И збиља, у први мах пође нам за руком, јер уписасмо 41 чланицу. Од тада до данас повисио се тај број на 66 и то: 33 чланице које плаћају no Дин. 3.— мјесечно; 27 чланица које плаћају no Дин. 5.— мјесечно; 6 чланица које плаћају no Дин. 10.— мјесечно. Од 1. I. 1930, до данас убрано je чланарине Дин. 603.—; добровољних прилога сакупл»сно je Дин. 1.50; свега Дин. 604.50. Од тога je предано опдашљсм мушком пододбору Дин. 319.—, потрошсно за папир, теке и увсз сниска 23.—, дјсвојки за позивање на скупштину Дин. 10.—; Свега Дин. 352.— Када испоредимо прпмитак и издатак, то се још у друштвеној 186 одржана je 29 марта т. г. у просторнјама Народпе чнтаонице у циљу обнове одиосно избора новог одбора, пзвјештаја о досадаљем раду и ради проширсња рада овог Мјссног одбора na околпа села. Скупштину je отворио претсједник г. Дервиш Плевл.ак и поздравио приеутне скупштпнаре. п.забравши претходно записничара п верификаторе. — Претсједник износп рад друштва од избора одбора т. ј. од мјесеца априла 1928. до данас, истакнувши да je одбор у посљедње двпје годинс прпкуппо за Гајрет нешто преко Дин. 35.000.—. У посљедње доба оојетно се всћи интерес према Гајрету у Варешу п околицм, што држи за радосну појаву, na je ради тога и сазвата ова ванредна скупштина. Затим г. Плевљак износи све момснте из досадашњег рада одбора и објашљава тежње и ндеологију Гајрета, a присутне позива да порадс за ово наше друштво свим својим силама, a на присутне тежаке упућује нарочити апел, позивајући их, да се заузму, да Гајрет уђе У пајпосљсдн.у и најсиромашнију сеоску колибу и ла на тај начин баш село узме всликог учсшћа око придизања naшег народа na култуно-просвјетном и економском пољу. Ha позив претсједпика обављсн je даљии уиис чланово. a акламацијом изабрат je слиједсћи одбор; �Лретсједнпк: Дервиш Плевљак, старјешпна ореске пспоставе; потиредсједник: Мухамед Салетовић, велетржац; секретар: Хамдија Имамагнћ, берберин; благајник: Хамдо Карамехић, трговац; одобрници: Мехмед еф. Шишић, велетржац; Мујага Хаоагић, трговац и Алијага Мулвћ, трговац. Замјеннцн: Мухамед Ибрахимовић, Рамадан Демировић и Алијага Мулић дрговац. Замјеници: Мухамед Ибрахнмовић, Рамадан Демировнћ и Алија Карамехић. Надзорнп одбор: Ахмед Хасанагић n Авдага Хасагић. Надаље je стављено у дужност да се поведе упис чланова за Гајрет no селима, a то да учиие: Смајловић Ибрахим у Чунпштима, Ибришнмовић Су_ лејман у Мијаковићпма, Ашћерија Мустафа у Драговићнмј, Исламовић Абид еф. у Будижељу, Сеоцу, Кадарићима, Орахову, Ријеци, Стријежеву и околним селима, Хусо Оперта у Даштанском, Бајро и Емин Ликић у Ступном долу, Aro Бсшић у Стријежеву, Мустафа Карамустафпћ у Кокошчићима, Алнја Муфтић у Лигатићнма, Авдија Капетаиовнћ у Зубстима и Равнима. Састаиак Гајретових пријатеља у Арсланагића Мосту (срез Требиње) Ha 30. марта о. г. одржалп су чланови и прнјатељи Гајрота у селу Арсланагпћа Мост састанак у сврху договора--о- Га/ретове приредбг Гајретова забава у Зворнину Када се je основао нови мјссни одбор Гајрста, увидно je да треба озбиљније за Гајрет у мјеету Зворнику порадити, иа je одмах no конституисању нриступио у здоговор са префектом Гајрстова конвикта у Тузли r. Салпхспахпћем и истакао му потрсбу приредбс јсдне забаве у Зворннку. noja би дала више полета и воље за рад како мјесном одбору' тако н осталом грађанству. Са пуном вољом r. Салнхспахпћ драговољно ее je одазвао овој жељп те je у истину na даи 8. марта 1930. у суботу у овдашн.ем официрском дому приређена забава, коју су питомцп Гајретовог конвнкта пз Тузле na cneonhe задовољство одиграли п оставили добар утисак, како na овај одбор тако и на све посјетиоцс ове забаве. Поздравнп говор на овој забавп одржао je иредсједнпк овог одбора г. Хулуспћ Џемал i;ojn je том прнлшсом нстакао правац п и дед Гајретову, захвалпвши у првом реду приређивачима г. г. С^пнепахићу и Пашагићу затим свима npuсутнпм, који 'увеличаше ову забаву, схватнвши идеју и правац!Тајрета. Свој говор je ^авршио познвом na присутпе да 1ј л ш ;^ »JKiiBiio IteroBo Вслпчапство Краљ Алексаидар I., АРСЛАНАГИЋА МОСТ, СЕЛО У ОКОЛИЦИ ТРЕБИЊА што Јштензивнијем раду за 1’ајрет. Од стране Mjecuor одбора у Трсбињу био je прнсутан г. Хусо Толпћ, полиц. чиновник. Овом приликом закључено je да се нзабере повјереник у њнховом мјесту, a као најзгодније лице за овај посао, предложеп je г. Азим Ареланагић, што je нсти п примио. Одмах се упнсало 27 присутних за чланове Гајрета. Даљне проширавање Гајретове организације a) Нови повјереници Гајрета: Овнх дана Главнн одбор je именовао повјереницпма Гајрета слнједећу господу: у В a р a к л н (з. п. Валандово) Сејфулах Ахметановпћ, учптељ; у Б л а г а ј у (Мостар): Мустафа Лехо, учитељ; у Б у н и (Мостар): Исмет Алпкалфић, учитељ; у П о т о ц и м а (Мостар): Дервнш сф. Хоџпћ, нмамматичар; у О с а т н и ц и (з. п. Сребреница); Хасан Сиручић, општински биљежпик; у Р а к н т н и ц и (Рогатица): Рамнз Добрача, муалим; у А р с л а н а г д ћ а М о с т у (Требиње); Азим Арслаnarnh. Њсзино Велпчанство Краљица Марија, Његово Височанство Престолонасљедннк Петар протектор Гајрета, као п цпјелн Дом Карађорђевића!« Ha овај позив сви присутни усталн су на ноге, и са одушевљењем прнхватплн предсједнпков позив. Након тога je предсједннк викнуо: »да жпви п наш врли и агнлни предсједник Главног одбора Др. Хасанбегоmth!« што je такођер са одушевљењем прихваћеио. Обзнром на околност, да су прије ове забаве приређене двнје забаве и то соколска 28. II. и овдашње Народне чнтаоиице »Слоге« na I. III. a ми на 8. III., дакле у веома кратком размаку три забаве, што смо с правом закључнвалн да ће успјех морати бити слаб, то je ипак поред моралио доброг успјеха постигнут н задовољавајући матерпјални уеnjext јер поред свега горе изнесепог бпо je нето приход Днн. 1234,— Напомиње се и то да je бруто приход бно Дин 2675 алн су били великн издатци око прсвоза ђака дилетаната из Тузле у Зворннк и натраг, и иних трошкова око приређнвања забаве. Послије ове забаве одбор je узео себп за озбиљну дужност да порадн што агилније и да одстрани све оно. што запази да омета рад око Гајрета, и да учини све што je мо- 187 �гуће како би се схватпла идеја и диљ нашег Гајерта na onhy корист и бољитак наших интерсса. Сви посјетиоци остали су до касно у јутру у најбољем расположењу. Мјесни одбор овим се уједно захваљује свииа онима који узеше учешћа око приредбе забаве, a чија имена усд>ед маленог простора нијесу се могла објавити. Велика годишња забава у Тешњу Како сваке, тако и ове године приредио je Мјесни Одбор Гајрета у Тешњу своју годишњу забаву и то на први Рад Мјесног одбора Гајрета у Пријепољу дан рамаз. Бајрама (2. марта о. г.) у просторијама Муслим. Мјесни одбор Гајрета из Пријепоља извјештава о свои Хрват. чнтаонице у Тешњу. раду слиједеће: Морални успјех на забави бриљирао je, a материјални Пододбору je част известити Главни одбор, да се р8д успјех надмашио je очекиване резултате тако, да се ова заовога пододбора за време трајања Рамазана и Бајрама кребава сматра без сумње једном од најуспјелијих забава, које тао овим редом: су приређивала разна мјесна културна друштва у овој roСкоро преко целог Рамазана играла je томбола у корист дини, a то најбоље свједочи и приход од преко 10.000 Дин. овога пододбора. У току Рамазаиа играло je и Друштво рез. Све просторије чптаонице, које су биле иарочито декоофицира и ратника томболу те je то у неколико овом подрисане, биле су дупком пуне посјетпоца, a међу овима uapoодбору смело очекивани успех, али с обзиром на економске чито много посјетиоца са странс. прилике овога краја ипак je резултат повољан. Самн програм здбаве изведсц je уз бурно одборавање Почетком рамазана распорсђене су улоге чланова овога публике. друштва из драмског комада »Османбег Љубовић« и комсДскламацију »Отаџбипи« од г. Крсте Михотића пздекдије »Муха« у циљу приређивања заказане забаве. Одређени ламовала je Злата Картал учсинца нар. осповне школе, na чланови дилетанти дали су се одмах на посао и отпочели са свсоиће задовол>ство присутних. нробама улажући све своје способности да би успех забаве Послије тога су днлстанти, члапови Гајрета одиграли унраво умјетннчки, комад »Хасанагиницу«, драму v 4 чинИ- бпо ujTO већи. Ha' 1/ дан Бајрама уз огромно учешће пуијатеља и поод г. Владислава Тмуше. За врпјсме трајаља самог томада. међу иублпком јс владало велико усхићење, jcp-y којИпсо с^. штовалаца Гајрста приказата су оба комада у Веселчића каu дилетантн и днлетаптице били обучепи у прикладну стару ^ > n n n , где се je ностигао врло добар успех. Овдс се нарочито мора истаћи да су поједина господа, која су присуствовала ношњу, a нарочшр старинска ^свилеДа одијела женских окизабави говорилл да се оваква колосална забава до сада у ћена разним паустпма, по^авала. су евему неки парочити Пријспољу уотпте ne памти. Интересовање публике било je ФЈнарочито са разлога, што су забаву изводили све сами муМного лх je бнло opomeno сузама, нсмогавпПГиздржати елимани н муслиманке, што je то први случај у Санџаку. трагични свршетак Шефке |Хасанагине. забави су парочито запажени г. Драгослав Бабић, Од дилетаната рсобјЈто су се истакли гђица Славица заст. председника прв. суда са госпођом и гг. судије ФилиСтанивуковЈгћ у улози Шефке Хасанагине, гђа Ранка Танаповић и Видрић, Boja Недељковић лекар, Јакша Богданносић у улози Зинете, г. Ајановић Мехо у улози Хасанаге, гђа вић адвокат и др. који су тиме скреиули na себе пажњу Драгица Арежина у улозп Селме, гђа Софија Лазић у улози свих муслимапа као пријатељн Гајрста. Заиме, ну и сш^осталд дплстантн играли |6у Јшнредно. Радујсмо се особпто што вас можемо обавеститн да je Нарочита пак заслуга за овакову изведбу комада, те ова забава претворена у једну искрену манифестацију, где програма уопће, приДада режисеру г. Дервићу Фуаду предgmo најбоље упознали своје снаге и изгледе на велику бусједнпку Мјес. одбора и иорезнику у Тешњу, којп je не k aдућност Гајретова напретка у нашим крајевима. лећи труда, те као прокушани Гајретов пријатељ, уложпо и Забава je отпочела тачно у 8 часова поздравном речју овај пута све силе око редатељства, да комад што боље изпредседника пододбора г. Махмута Башовића, који je у неведе и љеиу припада хвала na настојању, да и провинција, колико пробрапих речи оцртао рад и идеје Гајрета, позвавтрсењем, вољом и уотрајношћу може приредити no који већи ши нрисутнс да Гајрет na сваком кораку п сваком прилипозоришни комад и тако пружнти лосјетпоцима угодиу приком помажу a затим je позвао госте да поздраве највишег году за поуку и вессље. заштитника 1'ајрета Њ. В. Краља, Престолонаследника и После овога комада извела су школска дјеца »Шетњу протектора Гајрета Њ. Вис. Петра и део Краљевски Дом, степографа no шару« од Љубе Ненадовића, уз свеопћи пљешто су гости једнодушно прихватили те je настало одушевсак и весеље публнке. љено клицање. Заслуга за ову изведбу нрипада нарочито гђи Раики Забаву je посетило мпоштво муслимана a ларочито су Танкосић учитељици основне школе, која иије жалила труда запажеии омладинцн, који су свесни Гајретових идеја. ни времеиа, него je и поред своје службене дужпости, те и За добар исход ове забаве има се приписати нарочита ако je била још и заузета око улоге Зинете, ипак уложила заслуга приређивачком одбору као и вредним дилетантима све силе, да и ова тачка програма буде изведена умјетнички. гг. Сејфи Селимићу, Абдулаху Скадраку, Халиму ПашаноИза завршеног програма услиједила je игранка, коју je вићу, Ибрахиму X. Авдићу, Омеру Дрнди, Абдулаху X. Асиотворио предсједник мејсиог одбора г. Дервић Фуад са гђом мовићу и Кадрији Крсштерици, те вредним и симпатичинм старјешине среског суда г. Лабеја. госпођицама Мемнуни Кајтаз, Сидики Хашибеговићевој и Нарочиту пажњу посјетиоца привукла je богата томбоЕмини Ханићевој и тамбурашком збору овога друштва. ла, која се je састојала већим дијелом из ручних народних радова, те других вриједнијих дарова, a коју су као и бифе Овде са жаљењем можемо констатовати да ову прву сакупили предсједник мјес. одбора г. Дервић Фуад, те г. X. Гајретову забаву није посетио нити један од општ. часника Јусуфовић, официјал, са гџицом Славицом Станивуковић, као и других чиновника осим горе поменутих, и ако су блаучитељицом, те г. Лалић Мехмед грунтовничар. говремено позиве добили. Овај поступак пзазвао je код прпTokom забаве изабрана je за мис Тешањ у год. 1930. са јатеља Гајрета перасположење, тим пре што су они били први nehnnoM гласова гђица Славица Станивуковић учитељица из позвати да помажу свесрдно идеје Гајрета и љсму сличних Тешн>а. друштва, na тим својим благотворним радом изгладе сукобе Ha забпви je свирао из благонаклоности тамбурашки који су израније постојали међу нама, као што се ради И У збор Срцске Читаопице у Тешљу. другим културпим варошима, �Гајретова забава у Бос. Дубици Мјесни одбор Гајрета у Б. Дубици приредио je своју годишњу забаву на 2. марта ове годиие (први дан Бајрама). С обзиром на то да у Бос. Дубици Гајретова забава није даваиа већ дуље времена, за н>у je био огроман интерес те je и забава у сваком погледу потпуно успјела. Забава je отпочела са поздравпим говором предсједника одбора г. Османа Форте, шер. судије лрнгодшш гоором о оснутку Гајрета, н>еговом развитку и данашљем његову културпо-просвјетном и пационалном дејловању. Концертпи дио забаве извео je г. П. Велина свечана Гајретова забава у Високом Ова забава која je одржана 22. марта 1930. у свим просторијама Грађанског касина и Соколане — раскошпо декорисаним — била je као и до сада мапифестација симпатија према нашсм мезнмчету Гајрету. У овом одушевљсљу узели су учешћа поред муслимана и остали суграђани свих вјера, те својим обилним прилозима, томболом и бифеом доказалн, да једнако п братски осјећају за Гајрет, који je једини бно у стању да око себе окупн муслимане те тако за- ПРИРЕЂИВАЧКИ ОДБОР ГАЈРЕТОВЕ ЗАБАВЕ У БИЛЕЂИ Војновић, директор овдашље трг. школе са ђачким мјешовитим збором и паш популарпн барптои-соло г. Хакија Карабсговић из Бања Луке, кога je пратио на гласовиру г. Р. Чајковац. Лијево je изведен и дјечпји диалог »Сека п бата«, које je вјежбао овдашњи учитељ г. В. Дрљачић те декламација Ј. Тихића. По довршеном коицертном дијелу отпочео je плес, шаљива пошта и томбола, која je била богата нарочито са жеиским ручним радовима. И ако je забава била приређена у свнм просторијама овдашњег хотела, опет je било пуно свнјета, којн није Mo­ rao добитн мјеста, те се ова забава сматра најуспјелијом посљедњнх година у Бос. Дубици. И моралнн и материјални успјех ове забаве надмашио je и најсмјелија очекивања. Oko приредбе ове забаве највише су судјсловале угледне овдашње госпође и уважене Гајретове пријатељнце Јелена Фабић, Данка Митраковић, Душанка Костић и Стана Цикота, те господа Петар Војновић, Душап Бижић, Хашим ЈИерић, Рифат Лелић, Халид Шерпћ и Мустафа Пезић и још многн други. Одбор Гајрета сматра се дужним, да им овим путем изрази хвалу и највнше признање. Организујше аналфабетске течајеве н домаћинске школе! | једиичкнм силама пораде na културном, економском и привредном пољу. Указујући иарочиту пажњу ову забаву je својом посјетом почастио помоћннк бана и претсједиик Гајрета г. Др. Авдо Хасанбеговвић, који je при улазу у салу поздрављен са френетичним »Живно подбон!«, »Живио претсједнпк Гајрета « Ова висока посјета je нарочито раздрагала посјетиоце. Својом добром организацијом, отменошћу и љепотом декорације ова забава без сумље поси рекорд међу свпм досада одржаним забавама у Високом. Просторије Касине и Соколане — у ту сврху повезане — биле су врло богато декорисане са скупоцјеним ћнлимима и морем жаруља. Нарочито je била укусна турска соба, са скупоцјеним јастуцима и перзијскнм ћилимима. Звуци џез.банда, сазова и хармоника разлијегали су се до ранога јутра. Нарочити аннмо унијели су балони, под којима се плесало. Богати слатки п слани бифе са домаћим специјалитетима те раскошна томобола била je права сензација за гурмане. Прву тачку програма — који je био врло блраи — »Жиbuo Краљ« извслс су одлично чланице Гајрета гђнце Aulja Столић и Криста Максић, на челу са Гајретовом питомицом гђицом Енвером Фазлагић, која je доживила буран аплауз. »Била једном ружа једна« од Bajnha, отпјевала je изнад сваког очекивар.а гђица Јованка ТЈорђевић, бурно акламоваца. , 189 �»Азру« од Рубпнстајна, »Мпрјану« од Мокраљца и некв севдалинке извео je чувенн баљалучкп пјевач г. Хакија Карабеговић на велико задовољство и одушевљеље публике, те тнме потенцирао симпатије својих многобројнпх познаника. ОДлична техника гласа као и сигурност наступа задивила je посјстиоце. Споменуте je на гласовиру пратила гђа Дра Марка Зекића, адвоката у Високом, са одличном прецпзношћу п разумијевањем. »Кључ« гротеску, и још нске комедије пзвела je гђа Лескова—Верешчагии. рсдатељица Народног Позорпшта у Са1>ајеву и дожпвила буран аплауз те тиме документовала своју неоспориву и јаку глумачку способност. Квартет сазлија из Сарајева, састојећи се из гг. Едхемаге Сулејмановића. Хамдпје Хаџихалиловића, Асимаге Јасике те Хамднје Чадре наншао je на велико одушевљеље и нсбројено пута изазиван. Програм je завршнла на хармоницп уз пратн>у пјесме гђа Хајрија Лојо, бурио акламована. Ова забава je бнла нлустрација братства. елоге и љубави a с друге стране ревнја лијепих дама и топлета у Висо- ком. Поред одлнчннх грађана нз мјеста. забаву су цдгјетпле Mitore одлнчне госпође п гогпода из Сарајева, Брезе) ТМкња, Фојшгце и других мјеста. Мјесни одбор у Внсоком се овпм путем најсрдачинје захваљује свнма мицгобројннм горпођа.\<а. госпођнцама н гогиодн, који доирнцисоше r.Bb) чоуОл јјрспјеху ове забаве. a нарочнто градској онштнни. с S • Рад Гајретових радника на проширењу задругарства Гајретови одбори и по^зсрениоттгфлзвијају живу акцију у свима правцима на£одиог прндирања. Порсд рада на ттропагисању Гајретоднх спасолоеннх цдеја у спмма дргштвснпм слојевима и матернјалном јачању пруштва, многк Гајретовн вриједнн радннци utpranin,yjy н одржавлју течајеве за liennсмеие, домаћичке школе ii одржавају популариа продавања. По пздатим упутутвпиа Главног одбога, многи одбортт п повјереницн раде жпвр п на паиуларисаљу задругарстпа. оснивајући задруге у мјесТима у појнма досада нпоу по<тојале, a у другпм мјестпма упућују народ да се упиоују у nocTojchc задруге, да бн tce на тај начин корнстили благодатима које имају задругари. * j Похваљујући и овај рад наших^врнједних сарадникз, ирепоручујемо и свима осталпм да у св(фгм мјестима и околиии пропагпрају и аздругарство те да če за упутства, тнсканпце п правила o6pahajy Обласној задрузп за пољопрпвреднп креднт у Сарајеву п да о томе редовво нзвјешћују и Главнн одбор Гајрста. Даљње организовање аналфабетских течајева. У Високом: Мјссни одбор у Високом организовао je пцалфабетски течај, којнм he руководитн учитсљ г. Салих Шабановић. До сада сс упнсало 30 полазника. У Градачцу: Народна основна школа у Градачцу opraнизовала je женски аналфабетскп течај, који похађају 26 ученица псламеке вјеронсповијести. Течај води наставнпца школа гђпца Хатиџа Hnuiiih. Настава je отпочела 12. II., a завршиће се 30. IV. 1930. Резултат уснјеха накиадно he се објавитн. У Санском Мосту: Повјерсннштво Гајрета у Саиском Мосту отворило je Гајрстов аналфабетскн течај даном 31. јануара, a завршиће <:е 8. аирпла. Завршетак течаја најављен je Kp. Банској управн Врбаске Бановине и Школеком надзорннштву у Бос. Пстровцу гсао и Среском начслству у Сан. Мосту. Пред отворењвм домаКичиа шноле у Санском Мосту. Новјереништво Гпјрста у Сан. Мосту подузело je кораке да 190 органпзује домаћинску школу. која he сс отворптп концем априла. До сада се упнсало у школу 30 дјевојчида, којнма je претходно одржалп предавање гђица Фадила ШербнИ, учитељица нар. основне школе у Сан. Моету и то о значењу u користи домаћннске школе у цнљу просвјећпваља кул•гурно и економски нашнх сестара п мајки. Овдје нам je напомеиутп да je до отвореља помснуте школе дошло једино заслугом гђице UlepOiih, која je својом елергијом и пожртвовношћу усијела да мајке к родптеље одушеви лијепом ријечју да уппшу своју дјсцу у домаћннску пгколу. Завршетак Гајретова аналфабетског течаја у Требињу У понедјељак, 24. марта о. г., одржан je iicniir у аналфабетском течају за женске. којп je основан ниицнјатцвом Мјесног одбора Гајрета у Требињу. Испиту je присустповао школски надзорншс г. Владимир Тупањанин. a од Мјесног одбора Гајрета била су гг. Јусуф Мурсел Едхем Бокић и Хусо Толнћ. Испиту je пристуиило 20 дјевојчица. од којих су 19 иусвнианке. Све су присутне показале на нсппту неочекп'ваЈ.успјех, јер су скоро све показале одличан успјех. Течај je трајао 4 мјссеца. Полазпице су за та црнјеме научиле оба пвсма, a показале су лнјеп успјех у познавању отаџбине i;ao н из рачуна. За овакав лнјеп успјех прнпада прззнање ц МПШ наставници течаја вриједној учнтељнци гђи Ружнцн Глигоровић, која ниЈе жалила труда око припремања и обучаваља полазмнца употпуљујући овоја предавања са корпг.ним поукама т домпћинотва. Полазницама je одржао г. Едхем Бекић пре^ован.п: »0 хигијени куће« и »Улози домаћнце«. ПолаЗћице течаја су обећале да he се уписати за члаиице Гајрета н да he сваком прилнком потпомагати ii.cron рпд. као u то да he ne упппатн у течај за домаЈшцс. којег нл.чјерава ускоро отшфнти Мјееии одбор Гајрета у cnopahvму п са заузпман.см г, Владимнра Ковачевпћа ш к .. надзоринка. Ha овом течају оспособљене су слиједеће полазнице: с одлнчним успјехом: Рабпја Ћатовпћ. Ешефа CimanoBiih. Наза Дановнћ, Шсфика Омерагнћ, Бехија Омерагнћ. Сабира Бекић, Рашпда Салнмаџић, Мула Елезовић, Ешша Волић. Оамија Малтез, Захида Брачковић. Биеера Рнђешић, Адила Јаловчић, Далпца Витковић и Изета Хајдаровић. 0 врло добрим успјехом: Бехија Ћатовић. Халима Ћатовпћ, Зарнфа Ћатовић, Арифа Авднћ. С добрим успјехом: Хатнџа Елсзовнћ. Испит на аналфабетском течају у Бос. Дубочцу Дне 1. IV. 1930. одрђпн je у Бос. Дубочцу, срез дервентски, нспит ннжег аналфабетског течаја, којега je основао и водио наш марљивн и агплни учнтељ г. Гвозден Лекопнћ. Течај je према пропису Министарства просвјете трајао 2 мјесеца, од 1. II. до 1. IV. 1930. и за то кратко вријеме, захваљујући труду поменутог учитеља, получнлн <:у полазници течаја врло добар успјех. Течај су похађалп и испит положили слиједећн: Ађуловнћ Асим. скелеџија на Сави. с врло добрнм успјехом; 2 . Ађуловић Салко. тежак, с одличним успјехом; 3. Bajpnh Исмст, тежак, с одлнчним успјехом; 4. Baniiih Сабнт, кафе. џнja, с одличним успјехом; 5. Зарифовић Салко, падничар. <; врло добрим успјехом; 6. Зарифовић Смајо, скелеџија иа Сави, с врло добрим успјехом; 7. Јарашевић Пашо, бријач, с врло добрим супјехом; 8. Календеровић Дедо, тежак, с врло добрим успјехом; 9. Мехичић Аким. тежак, с врло добрпм уепјехом; 10. Мехичнћ Салих, надничар, с одличнпм успјсхом; Мехпчић Хусеии, тежак. с довољним успјехом; 12. Одобашић Хајро, надннчар, с добрим успјехом; 13. Фејзић Дедотежак; с одлнчним уепјехом; �Испрсд наведених полазника најљепше сс захваљујемо г. Лсковићу на труду, молећи га, да н надаље устраје у корисном раду за иарод. Школски одбор државне нар. основне шк. у Дубочцу. Наша села за Гајрет Село Слгдна. — Суљо Мсдењаковић сакупио 233 кг, a Бсшлага Ппрагнћ 54 кг. Дароввалн: Мустафа Ковач 19 кг, Хусејн Ћсбић 20 кг, Мехо Мехмедовпћ 6 кг, Хабиб Внкало 11 кг, Хасо Џшшћ 12 кг, Мусто Хоџић 13 кг, Хусејн Хоџић 12 кг, Омер Медењаковић 5 кг, Мустафа Викало 23 кг, Мехо Џнннћ 4 кг, Мусто Мехмедовић 8 кг, Бајро Мехмедовић 5 кг, Мехо Хоџнћ 8 кг, Омер Викало 12 кг, Суљо Медељаковић 25 кг, Бешлага Пирагић 32 кг, Касим Ковач 10 кг, Атиф Ирбишевнћ 12 кг, Суљо Шкахић 20 кг, Омср Шкахић стафа Шкахнћ 3 кг, Мустафа Буљпћ e кг, Сафнја Внкало 8 кг. Мустафа Хаџпћ 5 кг. Абдулах Гулам 4 кг. Село Бријесница. — Решид Вуљић сакупио 330 кг. Даровали: Рсшпд Буљнћ 50 кг, Суљо Коњић 40 кг. Мехо Даутовпћ 20 кг, Хуеејн Кадрић 20 кг, Bohiip Kapjih 20 кг, Мустафа Машић 15 кг, Хусејн Даутовић li кг, Осман Meninh 20 кг, Ибрахпм еф. Салкић 10 кг, Мустафа Кахримановнћ 10 кг, Ахмет Ахмстовнћ 10 кг, Огман Мркоњић 10 кг, Ибрахим Knpnh 10 кг, Јусуф Meninh 9 кг. Бсган Осмпћ 7 кг, Решпд Малешкпћ 6 кг, Хасаи Дсрвишсвнћ e кг, Мустафа Хоџпћ 0 кг, Мујо Хакрпманоинћ 5 кг, Омср Кахримановн h5 кг, Омер MpnoBiih 5 кг, Адем Meiunh 5 кг, Ибрахим Meiunh 5 кг, Кадрнја Малешкић 5 кг, Мустафа Kapah 5 кг, Рашид Малсшкић 5 кг, Хуссјн Малсшкић 5 кг. ПРИРЕЂИВАЧКИ ОДБОР 6 кг, Авдулах Шкахић 6 кг, Омер Шкахнћ 7 кг» Хашнм Шкаxnh 20 кг, Хасан Ибрић 6 кг. Смаил Викало сакупио 349 кг. Даровали: Смаил Викало 20 кг, Салнх Викало 10 кг, Мехмед Мехуљић 12 кг, Џафер Џафсровић 11 кг, Мустафа Бећировнћ 6 кг, Хасаи Бсћировић 2 кг, Хашпм Бекрић 2 кг, Атиф Бекрић 2 кг, Абдулах Мулахасановић 2 кг, Ибрахим Мулахасановић 2 кг, Хасап Мулахасановић 2 кг, Осман Мујчић 5 кг, Осман Мујчнћ 4 кг, Бсган Хускић з кг, Хусејн Хусић 7 кг, Мујо Хуснћ 3 кг, Абдулах Ибрачевнћ 6 кг, Осман Ибрачевић 2 кг, Мехмед Ибрачеввћ 3 кг, Хасан Ибрачевнћ 2 кг, Хашим Бекрић 2 кг, Мухарем Бекрић 2 кг. Латиф Талетовнћ 4 кг, Хрусто Џаферовић 2 кг, Мустафа Џаферовић 2 кг, Омер ЏафеЈКЈВнћ 2 кг, Абдија Халилбашић 2 кг, Хашим Халилбашић 2 кг. Ибрахим Вејзовић 3 кг, Behnp Алић 2 кг, Мујага Мутаичић 7 кг, niahnp Мутанчић 7 кг. Салих Мутапчић 10 кг, Омор МутапчиИ 7 кг, Мустафа Мутапчнћ 7 кг, Мујо Мутапчић 5 кг. Шериф Мутапчнћ 5 кг, Мехо Мутаичић 3 кг, Хасан Мујклновић 4 кг, Мујо Салиховић 12 кг, Авдо Салиховић 4 кг. Хусејин Мутапчић 20 кг, Хрусто Cahith 2 вг, Бтјро Cahuh 1 i;r, Ибрахим Џанић 14 кг, Осман Ибрнћ 13 кг, Латиф Ибрић 7 кг. Реџо Ибрић 7 кг, Салих Ибрић 4 кг, Омер Ибрић 6 кг. Ахмет Ибрпћ 3 кг, Мујо Скопљак 10 кг, Хасан Шкахпћ 4 кг. Хашнм Шкахић 5 кг. Суљо Шкахић 5 кг, Омер Шкахнћ 4 кг, Јусуф Шкахмћ 4 кг, Шахбаз Карић 5 кг, Фатима Мухарсмовић 4 кг, Осман Мркоњић з вг, Мустафа Окић 2 кг, Му- У готову приложио: Ибрахим Кињвћ Дии. 110.—.. Дали посебно; X. Осман Клокнћ 197 кг, Мсхмед Салкнћ 100,5 кг. Село Клокотница. — Мустафа Мујић сакунио Дии. 912. ЈТрологе дароваше: По Дин. 110.—: Мустафа Мујић, Сулејман еф. Бабнћ, Осман Нуркановић; no Днн. 55.—: Омер еф. Халплопнћ, Ибро Мустафић, Ибрахим Омерчић, Ибро Мујкић, Халнл Мујкић Хусејн Мујкић; Дин. 44.—: Јусуф Мустафић; Дин. 33.—: Авдо Бабић; Дпи. 27.50: Хасан Шакић; Днн. 11.— Мустафа Бањнћ, Дин. 110.—: X. Хасап Хаџић;*Дпн. 16.50: X. Омер Ђонлагић; Дин. 10.—: Мехмед Нуркановић. Село Добаровци. — Мустафа Хускановић сакуиио 229 кг. Даровали: X. Хашим сф. Хускпновић 30 кг, Мехмед Хамидовнћ 8 кг, Ибрахим Мусић 2 кг, Омер Вилаквћ 17 кг, Хускаиовић Мустафа 12 кг, Галиб Хускановић 8 кг, Пољан* кић Мсхо 5 кг, Реџо Мусић 2 кг. Наил Мусић 2 кг. Осман Махмутовић 5 кг, Латиф Џафић 12 кг, Умихана Џафнћ 2 кг, Анша Џафић 2 кг, Мухаром Џафић 5 кг, Мустафа Хуоканоniih 3 кг, Хусејн Хускановић 5 пг, Хоџнћ Мухамед 10 кг, Ибрахим Алибеговић 10 кг, Мустафа Џанановић 10 кг. Смаил Џананивић 20 кг, Мустафа Џанановић 9 кг, Мусто ЏпнпноBiih 15 кг, Зајим ЏанановиН 9 кг, Ибрахим Џапановпћ 9 i:r, Халил Џанановвћ 4 кг, Мсхо Џанаиовић 3 кг. За кнрију одбијено 28 кг. Села Лунавица с Сјенина. — Хусејн Ћурић. Хф. Мсхмед Девсџић и Ибрахим СубашиН сакупнлн 1645 кг. Даро- 191 �чагић 20 кг, Хусеин Попчагић 10 кг, Ибрица Хаџпћ Мехиц вали: Ибрахим еф. Субашић 103 кг, Хф. Мехмед Девеџић 10 кг, Хусеин Топчагић 15 кг, Ибро Мехичић 20 кг, Хуео l l l кг, Хусеин Ћурић 108 кг, Мустафа Хасанамиџнћ 15 кг, Умић 20 кг, Мурат Алић 100 кг, Селим Јахић 100 кг, Касим Хазим Девеџић 5 кг, Омер Мулалић 20 кг, Осман ОмерашеX. Агановић 25 кг, Омер Хаџпћ Зубејдин 10 кг, Мустафа вић 43 кг, Осмап Башић 25 кг, М. Омер Башнћ 20 кг, Али Спречић 20 кг, Махмут Нурић Осмин 10 кг, Ибрахим Хаџић еф. Хоџић 30 кг, Хифзо Крушкић 10 кг, Мустафа Ћосић 10 (Агановић) 25 кг, Ханка Дугоњић 16 кг, Мујо Беговић Асмакг, Омер Крушкић 5 кг, Алија Софић 10 кг, Салих Аљић iroB 10 кг, Сејдо Јахић 20 кг, Хасап и син Хускић 19 кг, 10 кг, Мехмед Хоџић 10 кг, Осман Шиљић 20 кг, Шериф Ибрахмм Јахић 25 кг, Узепр Беговић 50 кг, Ибро Хаџић Фазлић 10 кг, Мустафа Хоџић 10 кг, Хамдо Алихоџић 5 кг, Смаилов 20 кг, Шериф Алић 10 кг, Сулејман Беговпћ 50 кг, Халил Суљкановић 12 јсг, Мехмед Вехабовић 10 кг, Пашо Смајо Делић 20 кг, Мујо Бешпћ Мехин 10 кг, Алија Спречић Хоџић 12 кг, Назиф Субашнћ 10 кг, Ибрахим Бркић 20 кг, 10 кг, Хусо Спречић 5 кг, Ибро Хаџић Ибрахимов 14 кг, М. Ибрахим Хаџић 25 кг, Омер Девеџнћ 10 кг, Мустафа СуОсман Делић 11 кг, Омер Делић 10 кг, Алија Дели io кг' башпћ 1 5кг, Авдо Субашић 10 кг, Хасан Алихоџић 5 кг, Махмут Нурић Мушинов 10 кг, Смаил Нурић Мушинов io кг, Атиф еф. Алихоџић 10 кг, М. Алија Захпровић 12 кг, ИбраЈусуф Топчагић 50 кг, Хусепп Сумхић 10 кг, Халил Хурехим Ћосић кг 12, Ибрахим Хасић 10 кг, Хусеин Спахић 10 мовић 50 кг, Мехо Мујановић 10 кг, Омер Хаџић ioo кг кг, Мухарем Девеџић 5 кг, Ибрахим Ковач 5 кг, Хусеип ОмеАдем Диздаревпћ 10 кг, Махмут Бешић 10 кг, Ибрахим Тарашевић 8 кг, Омер Крушкић 12 кг, Ибрахим Салић 15 кг, летовић 20 кг, Мустафа Нурић 25 кг, Омер Нурић 20 кг, МуИбрахим Бешић 21 кг, Муннб Османовнћ 12 кг, Осман Софић етафа Џаферовић 20 кг, Ибро Хаџић Оуљин 100 кг, Аган Ху22 iir, Мустафа Салић 14 кг, Ибрахпм еф. Башић 17 кг, Ахсејновић 10 кг, Рамо Беговић 40 кг, Омер Хаџић Суљин мет Бајрић 12 кг, Сусејн Османовић 13 кг, Аган Осмаповвић 82 кг, Омер Хаџић Ханкии 20 кг, Јусуф Диздаревић 25 кг, 13 кг, Јакуб Брадарић 12 кг, Хасан Дубиновић 32 кг, Сејдо Османовић 40, кг, X. Мујо Авдић 29 кг, Хусеин Омеровпћ • Узеир Диздаревић 50 кг, Муно Топчагић 20 кг, Халил Jauiih li^'n;, Оалих Страшевић 30 i;rt Халил Јахић 10 кг, Аган Џи20 кг, Хасан Бешић 20 кг, М. Назиф Суљкановић 10, кг, нић 5 кг, Осман Топчагић Пашин 20 кг, Смаил Делић 40 кг. Ибрахим Омеровић 15 кг, Хусејн Онеровић (Хоџ.) 16 кг, МуИбро yinih Хаџин 50 кг. стафа Субашпћ 4 кг, Осман Омеровпћ 13 кг, Мујо Омеровић 25 кг, Осман Субашић 10 кг, Хф. Махмут 'Нурпћ 30 кг, Хасан. Село Шкаховица — Сакупљено 399,5 кг. Сакупљач: Су■Borah 8 кг, Бего 'Вогић 11 кг. Мустафа Мармарац 12 кг, Злата лејман Махмутовић. Даровали су: Мехмед Дедић 6 кг, Омер Кескнновић 3 кг. Ибрахпм Делнхоџић 10 кг, Хусепн Аљић Смајић 3 кг, Н.урко Нуркић 3 кг, Смаил Смаиловић з кг, 15 кг, Ибрахнм Ћурпћ 4 kiV Нчхан- Ђогић 6 кг, Хасан Ћелпћ Азиза Смаиломћ з кг, Мехо Смаиловић 20 icr, Осман Ахме10 кг, Ибрахнм Аљић 6 ‘кг.;Ч\хмет 'Богић 2 кг, Адем Мартагић 3 кг, Мехо Татлић 10 кг, Мустафа Татлић 4 кг, Омер марац 10 кг, Хасан Ћурић 12 кг, Хасан Ферхатов 10 кг. Ахметагић 5 кг, Хуска Делић 3 кг, Осман Ахметагић 5 кг, Омep Ђогпћ 10 кг, М. Хасан» 'Borah 11 кг, Рамо Мармарац 7 кг, Азиза Алметагнћ 3 кг) Мехо Ахметагић 10 кг, Смајл ОкаАвдо TSorah 13 кг, Медид Дљић 10 кг, Шабаи Девеџић 23 кг, новић 6 кг, Хамид Окановић 3 кг, Халил Окановић 2 кг, Омер Субашић 50 кг^мердан Бекрић 25 кг, Ибрахим КруАлнја Окановвћ 2 кг, Мустафа Окановић 3 кг, Тахпр Хусић шккћ 10 кг, Хубејн Омерашевић 25 кг, Смајил Мујакпћ 40 кг, 2 кг, Ибрахим Хусић 5 кг, Бегап Делић 20 кг, Хусеин Карпћ Ханнфа Фазлић 30 кг, Хасан Челиковић 20 кг. 2 кг, Хусо Окић 2 кг, Осмо Окић 5 кг, Хасиб Окић 6 кг, МуСело Џакуле. — Мустафа Буљубашић сатсутгао 530 кг. стафа Окић 3 кг, Цура Окић 3 кг, Мехмед Махмутовић 8 кг, Дароваше: Мехмед M ye»n 10 кг, Хасо Хоџић 25 кг. Мехо Омер Нурић 5 кг, Мујо Нурић 6 кг, Авдо Нурић 5 кг, Омер Омеровнћ 10 кг, Осман Фатмић 6 кг, Беган Бешић 5 кг, Бећир Карић 4 кг, Хасан Нурић 10 кг, Осман Махмутовић 23 кг, Сулејмановић 5 кг, Мујо ЈЈафић 19 кг, Хусо Мушкић 20 кг, Сулејман Махмутовпћ 20 кг, Ибрахим Махмутовић 10 кг, Хасан Смајловић 15 кг, Осман Мехмедовић 6 кг, Ибрахим Рагиб Окић 5 кг, Хасан Иљазовић 10 кг, Халил Иљазовпћ Буљубашић 5 кг, Омер Смајловић 5 кг, Мустафа Куловић 14 кг, Хусо Иљазовпћ 6 кг, Осмо Нуркић 11 кг, Јусуф Нур5 кг, Мусто Фатмић 5 кг, Суљо Смајловић 10 кг, Мустафа кић 3 кг, Мехо Нуркпћ 5 кг, Хусо Нуркић 20 кг, Му.о НурСелимовић 10 кг, Осман Мусић 5 кг, Хасан Мусић 19 кг, Мујо кић 9 кг, Мухарем Нуркић 7 кг, Алија Мулахусејновић 10 кг, Мугаић 10 кг, Осман Селимовић 15 т;г, Халил Мусић 10 кг, Ибрахим Мулахусјновић io кг, Хусо Мулахусејновић 8 i:i\ Хасан Буљубашвћ 50 кг, Смаил Селпмовпћ 10 кг. Хасан Мујо Мулахусејновић 10 кг, п,ахдо Мулахусејновић 13 кг, Хоџић 10 кг, Омер Селимовић 15 кг, Алија Закнтовић 15 кг, Мехо Мулахусејновић 2 кг, Осмо Хускић 4.50 кг, Сулејман Мустафа Тирић 10 кг, Адем Џафић 10 кг, Ахмет Омеровић Махмутовић 3 кг, Халил Махмутовић з кг, Ибрахим Мулаху10 кг, Омер Сулејмановић 5 кг, Ибрахим Муснћ 30 кг, Ибрасејновић 10 кг. хим Омеровић 10 кг, Дедо Јукић 50 кг, Ађул Захировић 20 Село Бабићи — Сакупљачи: Авдија Омерчић, Хусејн Хакг, Суљо Нухановић 10 кг, Ахмет ПГербечпћ 10 кг, Касим лиловић, Омер Халиловпћ, Мехмед Мустафић и Хусејн ХалиМушић 25 jer, Ибро Ибричић 20 кг. зић. Сакулили 917,5 кг. Даровали су; Авдија Омерчић 114 кг, За кирију одбијено 113 кг. Село Соко. — Сакупљено 2.756 кг кукуруза. Сакупљач: Хасан Бешић 10 кг, Мехмед Јашаревић 5 кг, Хасо Бешнћ М. Абдулах Беговић. Даровали су: Абдулах Беговић 200 кг, 5 кг, Мујо Јашаревић 5 кг, Хасан Авдић 13 кг, Ибро Бешпћ Абдулах Диздаревић 100 кг, Мехмед Диздаревић 10 кг. Му5 кг, Фехро Мешаиовић 20 кг, Хусо Хусић 10 кг, Осман Застафа Хамидовић 10 кг, Бајро Сумхпћ 20 кг, Ибрахпм Дугохировић 4 кг, Мујо Бајракттревић 10 кг, Шабан Имамовић H.nh 10 кг, Хасан Бешић 100 кг, Ибро Hypiih Ибрахимов 20 10 кг, Ибрахим Хусић 5 кг, Омер Омерчић 10 кг, Омер Хусић кг, Хабиб Дугоњнћ 10 кг, Мехмед Даутовић 10 кг, Хасан 5 кг, Смајо Бајрактаревић 5 кг, Омер Захпровић 10 кг, Ађул Сумхић 24 кг, Омер Бошњаковић 10 кг, Халил Хаџић 30 кг, Бајрактарсвић io кг, Ибрахим Хусић 5 кг,Мехо Омерчић Мустафа Ахметбеговић 100 кг, Мустафа Хусејновић 50 кг, 10 кг, Хусо Хусић 5 кг, Хусејн Сарајлић 5 кг, Осмо Сарајлпћ Ахмет Умић 40 кг, Авдо Фишић 15 кг, Мустафа Нурић (Ха4,5 кг, Осмо Сулејмановић 5 кг, Хатт Сулејмановић 7,5 кг, unh) 10 кг, Омер Окић 5 кг, Хасан Окић 10 кг. Ибро Пушкар Авдија Сарајлнћ 7 кг, Хусјн Халиловић 36,5 кг, Авдија СуМушинов 5 кг, Хасаи Пушкар Мушинов 5 кг, Мустафа Сумлејмановић io кг, Смајо Сулејмаповић 9 кг, Шабап Алибахић 20 кг, Мујо Беговић 100 кг, Ибрахим Пјанић 30 кг, Јусо шић 4 кг, Ибрахим Алибашић з кг, Хатица Сартјлић 5 кг, Бешић 10 кг, Бајро Бешић 10 кг, Осмо Топчагић 40 кг, МуРахман Сарајлић 5 кг, Селим Сарајлнћ 9,5 кг Авдија Сарајстафа Топчагић 20 кг, Салко Топчагић 10 кг, Хусеји Меха- лић Арифов 9,5 кг, Азјза Муратовић 5 кг, Омер Кахвеџић повић 20 кг, Мујо Дрндић 15 гг. Мустафа Дридић Мујкин 15 кг, Салко Кахвеџић 15 кг, Авдија Халиловић 50 кг, Ибра20 кг, Мхемед Дрндиф 10 кр, Халил Дрндвћ 10 кг, Mew Топхим Халиловић 50 кг, Хусејн Халиловцћ }0 кг, Мехмед 192 I : �кахвеџић 20 кг, Алија Кахвеџић 15 кг, Шабан Кахвеџић 9 кг, Осман Ктхвеџић 5 кг, Абдулах Кахвеџић 24 кг, Осман Хахвеџић 5 кг, Хасан Хахвеџић 5 кг, Авдо Спасић 7 кг, Бајро Кахвеџић 5 кг, Селим Кахвеџић 5 кг, Мехмед Мустафић 34 кг, Омер Мустафић 25 кг, Смајо Мустафић 20 кг, Алија Мустафић 10 кг, Ибрахим Мустафић 10 кг, Мустафа Хусић 15 кг, Мешаи Авдић 10 кг, Алијт Мешић 20 нг, Хусеји Хамзић 11,5 кг, Ибрахим Хамзић 15 кг, Мсхмед Хамзић 10 кг, Атиф Фазлија 10 кг, Хусејн Мешић 15,5 кг, Осман Мешић 20 кг. Село Писновица — Јусуф Спахић сакупио 609 кг. Даровали су: Алија Спахић 20 кг, Омер X. Авде Спахића 30 кг, Хасан Спахић 20 кг, Омер X. Авде Спахића 20 кг, Адем Делић 20 кг, Сулејман Делић 20 кг, Авдо Ковачевић 20 кг, Ибрахим Делић 10 кг, Мујо Делић 10 кг, Јусуф Спахић 20 кг, Мехмед Хамидовић 8 кг, Смајо Хрвпћ 10 кг , Авдо Бркић 20 кг, Халил Хрвић 5 кг, Ибрахим Хрвић 5 кг, Осман Спахић 20 кг, Мустафа Хамидовић 5 кг, Салих Хрвнћ 20 кг, Мехмед Хрвнћ 5 кг, Бајро Хрвић 5 кг, Мустафа Хрвић 10 кг, Мехо У готову дали: no Дин. 50.—: Хусејн Мејремић, Мујкић Осман; Дин. 25.— Омер Ибрахимовић; Дин. 20.— Хусејн Абдагић; no Дин. 15—:Омер Мејремић, Омер Авдић; no Дин. 10.—: Омер Ибрахимовић, Ибро Мејремић, Мехмед Мејремић, Омсрко Мемић, Ибро Крушкић; Дин. 9.—: Авдо Камзић; Дин. 7,— Хусо Ибрахимовић; Дип. 6.— Омер Чамџпћ; no Дин. 5.—: Мустафа Бећировић, Ибро Бегановић, Мустафа Хускић 5.—. Село Врановићи — Хабиб Карић сакупио 462 кг. Даровалн су: Салих Нурикић 60 кг, Хасан Нурикнћ 40 кг, Аган Нурикић 24 кг, Назиф Нурикић 13 кг, Шемсо Нурнкић 25 кг, Хилмо Нурикић 8 кг, Ахмет Нурикић 16 кг, Шаћир Нурикић 6 кг, Хусеји Нурикић 5 кг, Ибрахим Hacnh 28 кг, Алибеговић Аган 24 кг, Халил Алибеговић 29 кг, Аган Алнбеговић 25 кг, Хабиб Карић 25 кг, Ибрахим Нурикић 20 кг, Мустафа Hacnh 19 кг, Абдулах Алибеговић 6 кг, Хасан Алпбеговпћ 6 кг, Хасан Талетовић 6 кг, Сабит Нурикић 5 кг, Ибрахим Нурикић 5 кг, Мехо Карић 5 кг, Осман Карић 7 кг, Садик Нурикић 7 кг, Мехо Hacnh 8 кг, Омер Hacnh 10 кг, Ибрахим прирет; Сједе: У средини: Хафиз Екић, десио позади стоје, с п Мујо Мешетовић; с лијеве страпс Винко Лариса n Мушзн Хасечић; Екић, гђице кћерке Лариса и Крешимир Кураја. Делић 10 кг, Ибрахим Хрвић 5 кг, Решид Tlopnh 6 кг. Хусо Бркић 20 кг, Суљо Хрвић 10 кг, Алија Бркић 20 кг) Пушкар 6 кг, Хасиб Хрвпћ 10 кг, Адем Спахић 20 кг, Хрвић 5 кг, Pano Пушкар 5 кг, Ханифа Хрвић 10 кг, Рамо Хрвић 5 кг, Суљо Хрвић 5 кг, Мехо Хрвић 10 кг, Н. Н. 15 кг, У готову приложио: Мушо Cnaxnh Дин. 55.—. За 144 кг unje подиешен сппсак. Село Бабуновићи — М. Омер Фсрпзовпћ сакупио Дин. 102.—. Прилоге дали: Дин. 20.— Хусејн Сарајлић; Днн. 12.— Осман Сарајлић; no Дпн. 10.—: Осман Сарајлнћ, Омер Феризовић; no Дин. 5.—: Ханка Феризовић, Омер Омеровпћ, Омер Беговић, Хусејп Абдић; Дин. 7.— Осман Суљић; no Дин. 4.—: Ибро Хењаковић, Шахдан Хењаковић, Хасан Ибришимовић;; no Дин. 3.—: Хасап Феризовић, Осман Мујић, Мехмед Mamnh, Дин. 2.— Јусуф Мујкић. Село Стјепан поље — Идриз хф. Омерагић сакупио кукуруза 196 кг и у готову Дин. 262.—. Кукуруза дали: Мујага Џебо 20 кг, Мехмед Ибрахимовић 10 кг, Смајл Ибрахимовић 15 кг, Мујо Мејренић 20 кг, Хасан Мејремић 5 kp . лгујо Мејpeunh 5 кг, Мујо Мујкић 10 кг, Мујо Турсуновић 10 кг, Халил Фатушић 15 кг, Омер Мехмедовић 10 кг, Ахмет Ахметовић 15 кг, Хусо Механовић 2 0 кг, Мехо Омердић 9 кг, Ибро Хасић 15 кг, Хусејин Башић 10 кг и Осман Турсуновић 7 кг. Hacnh 5 кг, Мехо Алић 6 кг, Месуд Kapnh 4 кг, Јусуф На5 кг. • . ј Село Чеканићи — Аган Дједовић сакупио 82 кг. Даровали су: Аган Дједовић 20, Јусуф Јусуфовић 15 г.г, Осман Халиловнћ 20 кг, Ахмет Дједовић 15 кг, Муниб Дједовић 5 кг, Мехо Benlnh' 5 кг, Бајро Дједовић 2 кг. Село Лохиња — Хусејн Дервншбеговић сакупио 284 кг. Даровалц су: Хусејп Дервишбеговић 41 кг, Хасан Ахметаш 10 кг, Осман Behap 5 кг, Ахмет Ахметаш 10 кг, Латнф Ахметаш 25 кг, Осман Бајрић 15 кг, Хасо Ахметашевић 50 кг, Осман Механовић 8 кг, Мустафа Ахметаш 5 кг, Хашим Авдић 5 кг, атиф Смаилбашић 5 кг, Адем Смаилбашић 10 кг, Адем Шсстан 25 кг, Ахмет Шестан 5 кг, Халил Шестан 10 кг, Сулејман Мехинбашић 10 кг, Ћамил Bajpnh 10 кг, Мехмед Bajpnh 10 кг, Ибро Мехаповић 5 кг, Мустафа Смаилбашић 10 кг, Мустафа Хасур 10 кг. Село Ораховица — Мустафа Хасић сакупио 500 кг. Даровали: X. Хасак Хасић 100 кг, Hlahnp Дедић 50 кг, Мехо Дедић 50 кг, Хусејн Хасић 50 кг, Мујо Хајрић 50 кг, Омер Kapnh 30 кг, Хасан Ибрахимовић 20 кг, Омер Ферхатовнћ 10 кг, Ахмет Чорба 10 кг, Ибрахим Ибрић 50 кг, Мујо Ибралић 20 кг, Хусо Авдић 30 кг. Дао у готову: Емип Газибеговић Дин. 30.—. 193 �Село Малешићи — Мустафа Делић сакупио 326,5 кг. Даровалн: Мустафа Делић 46,5 кг, Хусејн Делић 40 кг, Мехмед Делић 10 кг, Мујо Халиловић 5 кг, Мурат Мемић 20 кг, Осман Мујкнћ 40 кг, Мухарем Оручевић 20 кг, Хусо Мегаановић 30 кг, Омер Хасић 10 кг, Осман Дурак 15 кг, Атиф Шако 20 кг, Омср ПЈакић 10 кг, Мујо Шакушић 10 кг, Адем Мујкић 10 кг, Јасим Дураковић 10 кг, Мустафа Оручевић 10 кг, Мухарем Голаћ 10 кг, Мурат Дураковивћ 10 кг. Извештај о сакупљеној храни из среза Грачаничког Мјесни одбор Гајрета у. Грачаннци доставио нам je следећн нзвештај: Прпје два месеца известио Вас je овај одбор, да je почео радити на сакупљању хране, те након завршетка о са_ кулљеној храни част нам je лоднети следећи пзвештај: Председнип овога одбора г. Аслм Аллкалфић обпшао je сва мсста у овоме срезу са: г. Димитрпјем Митпћем, среским лачелником, и Мустафом Жишком, секретаром, п у тим ме- 17. Мустафа Хускаковић, Доборовци 18. Мула Авдпја Беговпћ, Соко Укупно Кг 19. Мсхмсд Салкић, Бријесница 20. Осмал Мешић, Бабићи 21. Мустафа Буљубаишћ, Џакуле 194 6.122.50 КГ 100.50 » » 20 417 Свега Кг 6.672 Ово je све сакупљени кукуруз, који су поверепици д0ставили овоме одбору и пстп je лродан г. Мехмеду Прнганицн no Длн. 1,075. При премеравању устновљено je, да je било кукуруза 6.616 кг, док je 56 кг отлшло у фиру, тако да je осталс чиота кукуруза 6.616 кг no Дин. 1,075 кг = Дин. 7.112.20. II. Наведенл пскази о сакулљсном кукурузу доставили су наше повереници овоме одбору, a сакупљенн кукуруз продали су у својим местнма no дозволи овога одбора и то: 1. Мула Авдија Беговнћ пз Сокола 2.278 кг no Дин. 1,05 = Дпи. 2.392.— \.2 . Емин Газибеговпћ из Ораховпце у готову » зо.— 3? Мула Авдија Беговић пз Сокола 100 кг no Дин. 1,40 — » 140.— 4. Peuinš Буљић нз Бријесннце 330 кг ПО Дин. 1,10 = » 363 — "бГ Коњић Ибрахим. из Бријенице 100 кг no Дин. 1,10 = » lio.— 6. Идрпз X. OHcparnh из Стјепанпоља 458 кг пх Дин. 1.— = » 458__ 7. Мустафа Хаснћ из Ораховнце 500 кг rio Дин. 1,10 = » 550.— 8. Мустафа Mvjiih из Клокотнице 820 кг no Дин. 1,10 = » 902. 9. Мустафа Мујнћ из Клокотнмце у готову » io.— 10. Омер Феризовић из Бабуновића у готову » 102.— Од кукуруза под I. Од кукуруза под II. Свега Дин. 5,057.— Дин. 7.112.20 » 5.057.— За прсиознл средства потрошено Свега Дин. 12.169.20 Дин. 711__ МЈЕСНИ ОДБОР ГАЈРЕТА У ГРАЧАНИЦИ СА СРЕСКИМ НАЧЕЛНИКОМ отима одржали су конференције, ‘’ш кЛ и н п'редаван,а r о раду друштва Јајрет на културном и просвЛцом пољу, те помагању наших спромалпшх ђака. T om приликом изабраии су и повереници. Гајрета за поједина места, a гдје je могуће било образовани су и месни одбори и сакупљана je храна. У прилогу достављају Вам се искази прилагача, које оу нам поолали наши новереници и то: 1. Авдија Омерчић, Бабићи кг. 276 2 . Хусеин Хамзић, Бабићи » 82 » 175.50 3. Хусенн Халиловић, Бабићи 4. Мехмед Мустафић, Бабићн » 124 » 240 •5. Омер Халиловић, Бабићи » 009 6. Јусуф Спахић, Пискавица » 82 7. Дједовић Aran Чеконићи 8. Хусеин Дервишбеговић, Лохин,а » 284 9. Мустафа Делић, Малешићи » 320.50 10. Хусеин 'Бурчић, Лукавица и Сјенина » 1.045 11. Сулејман Махмутовић, Шкоховица » 399.50 12. Суљо Медељак, Сладна » 238 13. Бешлага Пнрагић, Сладна » 54 14. Ибро Клокић, Бријесница » 197 15. Смаил Викало, Сладна » 349 16. Kapnh Хабиб, Врановићи » 402 - Салдо Дин 11.458.20 Сума од Дин. 11.458.20 достављена Вам je дне 19. о. м. на Ваш чек. Да je овако добар успех био у погледу сакупљања хране, nao и уопште помагања рада око ширења Гајретове мисли у овоме срезу нма овај одбор највише да захвали госи. Димитрију Митићу, овдаппћем среском начелнику, који нам je оваком пприликом помогао ne жалећи труда, a и материјалних жртава за уиапређеље овога друштва. Добровољни прилози у корист Гајрета Г. Омер A. Омазић сакупио je добровољних прилога за Гајрет у износу од Дин. 465.—, a даровашс слиједећа roспода: Aro Фејзић из Пасаца Днн. 10.—, Хашим Делнћ из Гривица Дпн. 10.—, Алија Бечић из Репника Дин. 10.—. Емин Фаић нз Пољица Дин. 10.—, Заим Брчаииновић из Жи* виниса Дин. 10.—, Спасоје 'Вурић из Симина Хана Дин. 3о-—- Дед° Хасић из Солине Дин. 10.—, Хусејн Дукпћ нз Буковија Дпк. 10— . Мехо Бајрамовић из Пасаца Дин. 10.—, Хаеаи Кадирић из Пурачића Дии. 10.—, Осмаи Алибашић из Дубрава Дин. 10.—, Суљо Мулавдић из Одоровића Дин. 5.—. Мустафа ХаеаичевпИ из Иасаца Дин. 10.—t Омер Anih из Добошнице Дин. 10.—, Хасо Бркић из Плаиа Дин. 10.—, �Мустафа Фејзић из Тунковића Дин. 10.—, Никановић Мехо из Церика ДпВ. 10.—, Рахман Карић из Фалешића Дин. 5.—, Хасан Карпћ из Фалешића Дин. 5 —, Мустафа Јусуфовић из Деветака Дин. 10.—, Мехмед Дурић из Грачанице Дин. 10.—, Алија Лугавић из Жнвиница Дин. 10.—, Салко Kapuh из Рашлена Дин. 10.—, Хасиб Хамидовић из Буковија Дин. IO.—, Суљо Зрнановић из Туловића Днн. 5.—, Мујо Смајловић, из Ленобуда Дии. 10__, Мехо Подгорац из Башиговаца Дин. 10.—, Јусуф Газетић из Прокосовића Дин. 50.—, Омер Липљанкић из Сеонс Дин. 10.—, Мујединовић Ахмед из Оребрника Дин. 10.—, Мемнш Мешељнћ из Ободнпце Дин. 10—, Рамо Карић из Лукавца Дин. 10.—, Мехо Кадрић из Лукавице Дин. 10.—, Салко Малкић из Дубрава Днк. 10.—, Ибрахим Халилчевпћ из Дубрава, Салко Хоџић нз Тузле, Ахмед Сарајлић из Ораховнце no Дин. 10.—, Рсџо Окић из Шикуља Дин. 10.—, Ахмед Клапић из Живиннца Дин. 10.—, Ибро Биберовнћ из Буковија Дин. 10.—, Азиз Милкупић из Дубрава Дин. 10.—, Осман Дурић нз Грачанице Дин. 10.—, Коста Косановић из ЧаЈсловнћа Дин. б,—, Алија Мехцћ из Лукавице Дин. 10.—, Мехмед Нуркпћ нз Турије Дин. 10.—. Како сакупљачу тако п дароватељима искрена хвала! šHu Rujnici: Hasan Hodžić 10 kg. kukuruza, Mustafa Hodžić 10 kg. kukuruza, Husein Selimović 5 kg. kukuruza, Ibro Pašić 20 kg. kukuruza, Avdo Bačić 12 kg. kukuruza; Mehmed Bačić 5 kg. kukuruza, Meho Turković 6 kg. kukuruza, Ahmet Turković 10 kg. kukuruza, Mustafa Joldić 15 kg. kukuruza, Avdo Mehić 10 kg. kukuruza, Salih Imamović 10 kg. kukuruza, Meho Turković 6 kg. kukuruza, Ahmet Turković 10 kg. ku­ kuruza, Mustafa Avdić 15 kg. kukuruza, Alija Mujanović 10 kg. kuruza, Mehmed Frkatović u gotovu Din. 5.—; Meho Frkatović u gotovu Din. 5.—, Salih Hodžić u gotovu Din. 10.—, Huso Frkatović 10 kg. kukuruza, Ibro Omerović 5 kg. kukuruza, Mehmed Ahmetović 10 kg. kukuruza, Mustafa Mehanović 15 kg. kukuruza, Mustafa Ahmić 20 kg. kukuruza, Husein Ahmetović 15 kg. kukuruza, Hasan Hodžić 5 kg. kukuruza, Mustafa Husanović 30 kg. kukuruza, Ramo Hodžić 5 kg. kukuruza, Fatima Hodžić 5 kg. kukuruza, Mehmed Frkatović 10 kg. kukuruza, Hehmed Hodžić 15 kg. kukuruza i u gotovu Din. 20.—, Omer Hodžić Avdin 13 kg. kukuruza, Mustafa Hodžić 10 kg. ku­ kuruza, Mustafa Hodžić M. 5 kg. kukuruza, Suljo Hodžić Suljin 5 kg. kukuniza, Ahmo Ahmić 5 kg. kukuruza, Omer Kalabić Briše 15 kg. kukuruza, Rašid Susić 9.50 kg. kukuruza, Osman ГАЈРЕТОВ ТАМБУРАШКИ ЗБОР У ПРИЈЕП0ЉУ G. g. Ibrahim Ćejvan i Mehmedalija Lokmić sakupile pred džamijom Kursumlijom na Bajram Din. 275.—; Ibrahim Krzić i Mehmedalija Smajić pred čaršijskom džamijom Din. 205.—; student prava Husein Lokmić pred Fazlipašom dža­ mijom Din. 60.—; Imam Arif eff. Parić iz sela Vikovića pred džamijom Din. 50.—; Imam Halid eff. Zilkić iz sela Gostovića pred džamijom Din. 51.—; Salih eff. Imamović iz sela Perovića pred džamijom Din. 213.—; Salih eff. Imamović sakupio u selu Rujnici pred džamijom Din. 58.—; Hasan eff. Ibrić sakupio u selu Oinovići pred džamijom Din. 51.—; Hašim eff. Aliefendić sakupio u selu Seoni pred džamijom Din. 34.—; Sadik eff. Durmić sakupio u selu Potočanima pred džamijom Din. 28.—. Prihod od Ramazanske tombole Din. 829.—; članarina za mjesec januar Din. 184.—; članarina za mjesec februar Din. 139.—; članarina za mjesec mart Din. 306.—; za skup­ ljeni i prodani kukuruz Din. 318.75. Kukuruz za Gajret i Muslimansko sirotište pokupile g. g. Mehmedalija Smajlagić, vakufski mutevelija i Mehmedalija Lokmić, društveni sekretar, a darovale slijedeća gospoda: u Hodžić u gotovu Din. 15.—, Haso Kalabić u gotovu Din. 10.—, Emin Heldovac 10 kg. kukuruza, Suljo Kalabić 10 kg. kuku­ ruza, Omer Kalabić Emina 10 kg. kukuruza, Emin Kalabić 10 kg. kukuruza, Hasan Kalabić 6 kg. kukuruza, Malo Delić 5 kg. kukuruza, Hasan Joldić u gotovom Din. 5.—, Mustafa Joldić u gotovom Din. 6.—. U ćinoviću dadole: Emin Karahasanović 8 kg. kuku­ ruza, Ađul Karahasanović 8 kg. kukuruza, Mustafa i Meho Karahasanović 8 kg. kukuruza, Abid Omerčić 12 kg. kuku­ ruza i 5 kg. graha, Halil H. Hadžiefendić 10 kg. kukuruza, Meho Omerić 2 kg. kukuruza, Husein Omerić 5 kg. kukuruza, Ibrahim H. Efendić 10 kg. kukuruza, Hasan Ibrić 5 kg. ku­ kuruza, Omer Ibrić 5 kg. kukuruza, Emin Halilović 10 kg. kukuruza, Salih Halilović 5 kg. kukuruza, Hasan Halilović 10 kg. kukuruza, Ibro Halilović 10 kg. kukuruza, Ibro Ibrić 10 kg. kukuruza, Haso Dubfavac 10 kg. kukuruza, Ibro Dubravac 10 kg. kukuruza, Adem Dubravac 10 kg. kukuruza, Meho Bešić u gotovu Din. 10.—, Mujo žižak u gotovu Din. 10.—, Dervo Hajdar 15 kg. kukuruza, Meho Hajdar 10 kg. kukuruza, 195 �I Avdo llajdar 10 kg. kukuruza, Mujo Musić 8 kg. kukuruza, Hueo Mahovac 10 kg. kukuruza, Mustafa Mušić 10 kg. kuku­ ruza, Ibro Avdušinović 10 kg. kukuruza, Osman Avdušinović 10 kg. kukuruza, Ibrahim Zlatić 10 kg. kukuruza, Jaralić Alija 10 kg. kukuruza, Hasan Omerović 5 kg. kukuruza, Mujo Ko­ vačevi ć 5 kg. kukuruza, Hasan Mrkaljević 5 kg. kukuruza, Salih Musić 5 kg. kukuruza, Brišo Mrkaljević 5 kg. kukuruza, Salko Avdušinović 5 kg. kukuruza, Mustafa Bošnjaković 10 kg. kukuruza, Suljo Joldić u gotovu Din. 15.—, N. N. u gotovu Din. 11.—. Из Цазина: Госп. Хусејн Ћоралић, грунтовничар, сакупно je на блок Дин. 480— добровољног прилога за Гајрет. Из Тешња: Мјеснп одбор у Тешњу сакупио je прнликом Бајрам-памаза Дин. 651.— добровољног прилога за Гајрег У недељу 23. о. мј. били су сватови г. Хасана Лалића, трговца, који се je ожецио са гђицом Зухром Ганн еф. Ганибеговића, трговца из Добоја. Сватови су нада све били лијепи, са бајерактаром нанред, те многим фнјакерима и аутима, окићепн уз пуцаљ пушака чшшли су величанствен дојам. Код куће младожење, на предлог г. Рифатбега Феризбеговића, сакупљена je свота од Дин. 443.— (четири стотине четрдесет и три) за Гајрет. Сакупљачу као и дароватељима нека je најљепша хвала, a младенцима желимо сваку срећу! М. X. Из Осатице: (з. п. Сребреница) Општински биљежник r. Хасан Сиручић оакупио je за Tajpeir животних намирница још прошле јесен^р no селима општине и исху уновчио за Дин. 235.—. ć > i Из Котор Вароша: Мјесни одбор у Котор Вафошу сакупио je прцликом хатме у мектебу, затим na рамазански Бајрам пред џамнјом и ца cjnicai; Дин. 397. (видн, cnncai: на ругом мјесту). Г. Муха^ем Мехмедовић, из ВрапиНа, даровао je Дин. 20.—. с* Из Жепча: Мјеснп одбор у Жепчу дозначид je са осталим приходом за 'Рајрет и Дин. 75.—. Из Горажде: Г. Др. Томић дозначио je Гајрету Дин. 100 .— прилога, коју су всоту прпложили као свој прилог за забаву Гајрета у Сарајеву и то џ \ Мехмедалнја Фазлагић и Хамнд. Тановић, еваки no Дин. 50.—, будући нису могли присуствовати иоменутој забави. Дар r. Бгна Светислава Милосављевића Мјесном одбору у Козарцу. Бан Врбаске бановпне, r. Светнслав Милосављевић даровао je Мјесном одбору Тајрета у КоЗарцу књпгу »Мопографију Краљевине Југославије«. Овом приликом му се Мјесни одбор Гајрета најсрдачиије захваљује. Фирма Кашиковић одбору Гајрета у Мостару Мостарски Меспн одбор Гајрета лрсдузео je прошлог месеца акдију за помагање градске сиротиње. Међу осталим одбор се. je за помоћ обратио и некнм фирмама. за прераду дрвста. Од замољених предузећа прва се је.одазвала фирма »Браћа Кашиковић« из Хаџића пославши Месном одбору једаи вагон дрвених отпадака na поклон. Ha овако пријатељском одазиву Месни одбор oceha се дужним да се племенитом дароватељу најтоплије захвали! Прилози за забаву Гајрета у Мостару У отштампаном извештају са скорашње забаве Месног одбора случајном омашком изостављ ена су имена неких дароватеља. Уз молбу за извиљен.е овде доносимо радо имена тих Гајретових пријатеља. За луку среће дали су још прилоге: no јастук, гђице: Мунира Ризвић и 'Вулса Муслибеговић; капу; Хатиџа Поповац и .Сидика Омерагић; таблет: Ема Хумо и Фатима. Хаџиомеровић; кефњак: Ферданија Јахић; чевру: Нуфрета Арпа- 196 џић, Мевзета Колудер, бејна Вољевица и гђа Бајровић: Махраму: Ајна 'Викић; чарапе; гђа Ф. Драче и г. A. Драче; рубац: Зинета Буљко; колоњску воду Зехра Бакамовић и 6 шољица за кафу Ниша Мујић. Место прилога за луку срсће у ручном раду дароваше у новцу гђе: Нардели Дин. 30.—, Мнлаковић Диц. зо.—, Зеј_ na Мујић Дин. 40—, Фата Крпо Дин. 10.—, У. Поповић Дин-. 20.— и гђица Зафира Агић Дин. 20. . Обласни инспектор г. Слилиновић вративши се с пута дао je за месни одбор прилог од 80 дпнара. Свима дароватељима и пријатељима Гајрета у име његових чланова срдачна хлава! 0 д б о р. Добровољни прилози из села Гарика I. Сакупио на рамазански Бајрам утемељач Гајрета г. Муетафа Аганбеговпћ, a дароваше господа: Мустафа Аганбе-. говвић, трговац Дин. 10.—, Адем Аганбеговић Дин. 10.—; По Дин. 5.—: Ћамил Рахмановнћ, тежак; Але Прља, тежак; Касим Прља, тежак; Вејса Нушшховић, Селим Нушиновић, тежак; БећирХаџрирић, тежак; no Дин. 3.—; Ннза Нушиновић, Хусеин Нушиновић, тежак; no Дин. 2.—: Сејфо Arauбеуовић, тежак; Мухарем Агаибеговић, Када Агаибедговић, Суљо Прл.а, тежак; Салко Прља, тежак; Смајил Ђокић, тежак; Биљка Нушимовић, Сајима Нушимовић, Салих Нуши. мовић. — Свега Дин. 74.—. II. Дарови из мектеба Варошког, приликом хатме Сакупио: Селимага X. Селимовић, a дароваше следећа господа: Хафнз Хплми еф. Нумић, шер. судац Дин. 20 .—, no Дин. 10.—: Хафиз Хусеин Семиз, имам; Ахмет Смаилагић. трговац; Днн. 6.50: Селпм X. Селимовић, трговац; Дин. 6.—: Мухарем Диздар, обућар; no Дин. 5.—: Сеидија Салчиновић, кафеџија; Зулфо Ибричић, месар; Суљо Мемишевић, тежак; Хафиз Хусеии Табаковић, имам; Хусага Запмовић) трговац; Днн. з.—: Ибрахпм Мемпшевнћ, тс;как. — Свега Диц. 80.50. • слв • cara • c r ^ • сжа о caro c m • сжо • cjkd• ciro • сјго• § Закажите Г ајр етов \ | прољетни теферич! § •сжо •сжввеиго сжо« сжот сжошсјго* схгот Остале Гајретове вијести Оснивање нове читаонице »Просвјета-Гајрет« 6. априла о. г. одржана je у Калиновику скупштина за осниваље читаопице »Просвјета-Гајрет«. Скупштину отвара сазивач исте г. Е. Филиповић у 20 часова који предлажс за руковођен>е скупштине: за Претсједника порчуника г, Кузмановића; верификатори записника: нарденик М. Богуновић и Глигор Hnmih; за перовођу Р. Чекић. Претсједник г. Кузмановић заузпма мјесто, захваљује се на повјерењу и предлаже бираље одбора. Скупштина бира одбор како слиједи: За претсједиика г. Леко Тошовић; потпретсједник I. г. Ејуб Филиповић; потпредсједник II. г. HIheno Тепавчевић; бла гајник: г. Влајко Андрић; секретар г. Цвијетип Лукић; одборници: гг. Осман Јажић, Урош Цветић, Богдап Миливојевић; замјеници: Пета Чокорило, Сулејман Јажнћ, Велимир Милинковић, Милош Брајан, Селим Хајрић. Надзорни одбор: гг. Драго Милинковић, Дане Цветковић, Гојко 'Бурковић. Часни суд: гг. Ристо Кочовић, прото, и Никола Колуиџић. Пошго се 11. замјеник г. 0. Јажић ne може примити повјерене му части, то скупштииа на његово мјесто бира r. Ибрахима Ехлића, који се истог мјеста прима. Пошто je одбор изабран, скупштинари одбору уступају даљљи рад, који имају no својој увиђавности дапас паставити. Закључено у 22 часа истог дапа. �Осиивање Мјвсног одбора Гајрета у Згошћи 28 . марта о. г. одржана je ванредна скупштина повјеренигатва Гајрета, са слиједећим дневним редом: 1. Бирање Мјесног одбора друштва Гајрет у Згошћи. 2. Усвајање правила Гајретове читаонице у Згошћи. 3. Евентуалије. У 14 сати отвара скупштину Повјереник Гајрета Мулић Мустафа, те моли чланове да изаберу перовођу и двојицу овјеровитеља записника, што скупштина једногласно изабире за перовођу Хајрудина Пролића, a за овјеровитеље записника Ахмед еф. Дервића и Мустафу Чобу. Прије прелаза на дневни ред предсједатељ скупштине позива присутне чланове да се сјете Њ. В. Краља, те да му клпкну »Живио!« што сви скупштинари кличу »Живио!«. Забава пјевачиог Гвјретовог хора у Плевљу: Гјретов пјевачки хор у Плевљу приредио Je о рамаз. Бајраму концерат у корист Гајрета 50% и у корист наставника гимназије г. Чолаковића, који je подучавао поменути ход са 50 %. Од ове забаве и ако се није видила велика материјална корист Гајрета, била je велика морална корист, јер су je посјетили сви виши чиновници грађалског и војиог реда на челу са див. ђенералом г. Гргуром Крстићем п љеговим ађутантом пуковником г. Душаном Петковићем, пуковником г. Драгољубом Брајдилфелдом, потпуковником r. Јанчиком и начелником среза г. Радовановићем и госпођом му. и» многи угледни грађани. Од ове забаве добио je Гајрет Дин. 502,50. Упис даљних утемељача ГаЈрета: у Ц а з и н у : г. Амхет Адилагић, трговац, уплативпш одмах Дин. 500.— и Теуфик Ћоралић, уч. Т. разрсда гимназије; у Т у з л и : Лазар Бабић, трговац, уплатнвши одмах Дин. 500.—; ' у П о д в'и j e з у : (Пале) Абид Пашовић; Љ у б у ш к о м :- Мујага Дауповнћ, трговац; * у Т е ш њ у : Ф у а д Дервић, порезник, подмиришпи утемел>ачки износ у аграрним облигацијама. Нови утемељачи Г. Ибрахимага Хакало уписао се за члана утсмељача Гајрета. Исто тако, г. Хакало уцисао je за утемељаче својс ^двије-пћерке Бахрију и Нусрету. Овај племенити гест г. Ибрахимаге Хакала стппл»пмо другима као примјер. ПОЛАЗНИЦЕ ГАЈРЕТОВА АНАЛФАБЕТСКОГ ТЕЧАЈ, GA ИСПИТНОМ КОМИСИЈОМ У ТРЕБИЊУ С лијева на деено: 1. Едхем Бекић, секретар мј. одбора Гајрета; 2. Владимир Ковачевић, Ипк. надзорник, 3. гђа Ружица Глигоровић, наставница течаја; 4. Ђорђо Тупањанин, градски начелник; 5. Јусуф Мурсел, иретсједник мј. одбора Гајрета, и 6. Хусо Толић, члан мј. одбора Гајрета. Надаље предлаже да се упути предсједнику Главног одбора Гајрета Др. Авди Хасанбеговнћу телеграфски поздрав, што скупштина такођер једногласно прима. Предеједатељ чита и тумачн Правнла друштва Гајрет, a нарочито о мјесном одбору, na се након тога na предлог Ахмед еф. Дервића изабиру слиједећп у мјесни одбор: Мустафа Мулић, претсједник; Мехага Неимарлија, потпрстсједник; Хајрудин Пролић, секретар; Ахмед еф. Дервић, благајник, a одборници без функције: Хусеин Близнновић, Зулфо Пролић и Назиф 'Бокић. За замјеннке бирају се слиједећи: Осман Ћатић, Сулејманбег Чобо, Мехага Демир, Адем Кубат и Бсћир Алефендић. У надзорни одбор бирају се: Салих еф. Алајбеговић, Ганибеговић Ибрахим и Зулфо Халваџић. Усвајање правила читаониде: Претсједник чита правила за оснутак Гајретове читаонице, што их скупштина једногласно усваја. Евентуалије: Пошто се нико не јавља за ријеч, то претсједник закључује скупштину. »Дунав« Гајрету Први резултати уговора, склопљеног измсђу Главног одбора Гајрета и осигуравајућег друштва »Дунав« показују већ оада врло лијепе резултате, тако да смо за ових пар мјеседи трајаља уговора примили у готову од »Дунава« мзнос од 12.000 динара. Буду ли наши одбори и повјереници icao и сви остали пријатељи друштва Гајрет показали више интересовања и пажње, очекивати je да ће у догледно вријеме уз минималан хруд и никакав ризико, приход Гајрету с ове стране бити једно од највећих његових врела за извађање његових културних циљева. Како je познато, Гајрет je имао прошлих година сличан уговор са овдашљим двама осигуравајућим друштвнма, алн пажалост ти уговори нису уродили никаквим плодом. Мсђутим, наша веза с »Дунавом« преко љеговог вредног и агилног директора, великог добротвора Гајрета, г. Асимбега Дугалића, како се из предњег види, доноси Гајрету врло лијепе користи. Скрећемо пажњу,, и овом приликом, свима нашим радницима и пријатељима, да у случају потребе проводе разна осигурања посредством наших одбора и повјереннка, јер од тих послова, Гајрет има велику корист. Пред оснивањем домаћичне шноле у Сарајеву У посљедње доба и муслиманке у многим мјестима узимају све то јачег учешћа у раду за Гајрет и просвјећивању / esam li se, u korist Gajreta, osigurao kod osiguravajućeg društva „Dunav”? �муслиманки. Нарочито жвиаХну. акцију раавио je женски мј. одбор Гајрета у Сарајеву. К ак оје нознато, овај je одбор прнликом прошлих бајрамскнх' празника обукао 105 сиромашие муслиманске дјеце, која нохађају оеновне школе. Његовом инпцијатипом одржала je гђица Вида Чубриловић. у прошлн понедељак, у XI. нлр. осн. школи, врло успјело нредавање о просвјећивању жене и о важности дјеловања домаћинских школа. Предавању je ирнсуствовало, поред женског одбора Гајрета. нреко стотнну муелиманки, које су гђицу Чубрнловпћ ноздравиле и заблагодариле joj na њсној бризи и труду којн улаже у рад око прогвјећивања муслпманеког женокиња. Ha позив гђице Чубрлловпћ унисао се већн број нриеутних муслиманки у номаћннску школу, која he уекоро отпочетн. Уписивање ее врши до 15. овог мјесеца код управе XI. нар. основне школе у Логавиној улици. За вријеме трајања школе све полазнице добнваће у школи бееплатан ручак. Скреће се пажња свима заннтересованнм да се до горљег рока јаве ради уписа управи XI. нар. оонопне школе. Школарнна ее не плаћа, a упнсати re могу жене и дјевојие од 16 до 30 годниа. може згодно послужити. Наш Пејгамбер. који je послат човјечанству до кијамета, знао je, да he доћп једном тако тешKO вријеме », жи.от, л« Р« М наЈкв « * , »oh.i »шјо™ , па нам je и оетавпо у аманет горљи хадпс. Али MH OKO n m орвтнн. » Н1Ш » требв » t e 1 К-пу да тражимо науку, ми имамо евој Гајрет пред кућппм пра■ких течајева и гом, који he нам путем школе и предавапл пружити толико наук< :олико нам je потребно за жнвот. Сјетите се само. да еу недавно л»уди бнјелих брада морали научити пнсати, na да буду примљепи за имаме матичаре. Сјетите се толикнх, поји бн радо ишли у жандарску и финанцијску службу, али nx ne нрнмају, јер немају ocnonне школе, na п оних којн хтједоше бити ек«-екуторп порескн (купчије) na их ен примише je рен знају писати. Нека се Г. Др. Рафаел Папо за културна друштва Од опште осигуравајућег друштва »Југоолавнјв« у Београду, примилц емо следеће саопштење: • Част нам je овнјем извијеститц Bm\ д^ нам je г. Др> Рафаел Папо. љекар нз Oipajeua уплптио премију ‘no својој нолнцн животног отгурањ а 6p.f i lot669 ,за вријеме од 1. фебруара 1930. до lUKil. год. V 'нршсу од Д ии. 1.093.40. које je закључко код нашега заћо.џТ) на гуму од Дип. 50.000.— у корист културно-пЈКЈевјегнпх друштава Ла Веоеволенције. Гајрети. Проевјете и Haiipuef;a теф цц д а »Лекароког друштва« за лекареке удовице ц^ПЈ^чад. нај једкаке дпјелс Вијести из Призрена (»Жива акцпја Мје< ног . Ha одборокој ејсднирп Mjeclor одбора' Г:1|Р ^ ђл; I Jllpijзрену од 14. марЈа р. г. нзнешен je у детадје даА.Тдањи рад одбора, no којем се uu^ hS да je одбор жмво -кррбуМ на Љ д Ј’ свима правцима. Ha првоХ мјесту за претнлатнике лиета јавили су сви одборшши редоУ u хо од почетка годОне 1930. ; Дсг еада je Одбор ушпдда 183 редовна нллна u редовно еакун.Ђао чланарнну ,а и надаље свакпм даном вриги ое упис нових чланова. Надаље еу нађене проеторнје за Гајретову читаоницу и набављен потребан намјештај за шту. Гг. Бећир еф. Јусуф u Рамнз Бејтулах сакупили су Дин. 792.— добровољног прилога за набавку намјештаја за читаоннцу, a г. Абдулах Азабагић Дин. 466.50. Вијести из Љубушког Посљедњих дана развио je Мјесни одбор у ЈБубушком живу агитацију за Гајрет у прпом реду са уписпваљем новнх чланова те je у томе постигнут врло лијеп успјех. тако да je уписано 95 нових чланоћа и то: 1. no претсједнику г. Алији Орману 10 чланова; 2 . no г. Салпху Хрљиченићу 36 чланова; 3. ио секретару r. Абдурахману Садиковићу 49 чланова, међу којнма и један утемеллч. Оеим тога еакурили су поред. 11 претплатника jom 7 нових, a позвани еу ондашњи пнтелек. туалци да одржс неколико Гајретових предпвања. ПРИРЕЂИВАЧКИ ОДБОР ГАЈРЕТОВЕ ЗАБАВЕ У ПРИЈЕПОЉУ 0 лева на десно седећн 1. ред: гђпца Сидика Хашимбеговић, Мемнуна Кајтаз, лредеедник иододбора Махмут Башовић, r-ђце Емина Хгнић и Џемила Ташевац; 2 ред с лева na десно: Абдулах Скадрак, Алија Алинчић, Сејфија Селимић, Латиф Пашановић и Ибрахим X. Авдић; 3. рсд с лева na десно: Абдулах Асимовић, Омер Дрнда, Абдулхалим Пашановић и Кгдрија Крештелица. сваки онај, којп je служио Иојску (•јети који je боље прошао у војсци. Onaj који je знао писати. или onaj непиемсии. Неппеменн еу свакако леђпма u цпјелпм тијелом пзднрали, гато je onaj пиемени са трп прста еједећи namicao. Затим свакп неписмени човјек мора сваку нсправу (мјеницу) да потврди прстом код суда и, да плати бил.еге, што ne би морао чинити да je писмен. Сва та зла долазе од иенисменоети. Стога je дужност Проглас Мјесног одбора Гајрета у Зворнииу сваког муслимаиа, да послуша горњи хадис Псјгамбсроп u. Драга браћо! •'да тражп пачина, како he што ћрпје паучпти пиоатп — што (Ултубул илме велев биоини) he најприје постнћи иутем Гајрета, који he нутем Мјесног Тако глпси хаднси шериф кога нам je оставио у аманет' одббј^! у З појшш^у иастојатИ. да се, in> могућности у сваком Иаш Пејгамбер (алејхиееслам) a зиачи: тражи na уку иа маnehevi селу одржи течај за неписМенс. кар и у Кини. Тиме Пејгамбер алејхиселлм није мпслио на Дужност je дакле сваког муелимана да номогне Гајрст Вјерску науку, нсго ua еваку науку, која човјеку у жипоту тиме, што he настојати да се: 198 �1_ Упнше што itehn број чланова Гајрета. који he пла* huTit мјесечно од 2 до 5 диц. према имовном стању. 2 . Да сакупља прилоге у новцу и храни u да их лрсдајс Мјесном одбору у Зворинку, или повјереницнма који ћемјеснн одбор Hi'ieHouaTii. . 3. Да се сваког петка, a нарочито уз бајрамс нростре сергија пред сваком џамнјом и, да се на псту куие милодари за Гајрет. 4. Ha гваком нилаву нлн довн нека се иађе којн ирнјатељ Гајрета, na нека сакупи штогод за Гајрет н преда Мјес)[«>М одбору у Зворнику. Ha тај ћемо иачпн noMohii сами гебн и уједно се одуЈкитк Пејгамберовом хадису: Утлубул илме вслев бпсини. Махсуз селам Мјесни одбор Гајрета у Зворнику. ХАТИЏА ХОЏИЂ, Р. СОФТИЋ 23. np. мј. нестала je између жнвих . .. Нлгиата тешком бољетнцом, којом je била назад неколико голина иритиенута н потражила помоћи својој тешкој болести, подвргнув- Правилнии Гајретових пјевзчких друштава У циљу његовања н развијања вокалне умјетноств међу члановима Гајрета Глашш одбор je израдно овпх дана гПравилтн; Гајретових пјевачкпх друштава«. Према оиом цравилнику Гајретова пјевачка друштва могу се оениватн к дјеловати у свима мјестима Краљенине у којпма постоје шн се опе|«|цнји ls. вр. мј. у Обласној болннцн у Новој ГраГпјрстовс органкзације'. Гајретова пјевачка друштва еубвсндДшци гдје je iiiecnt/^дан no нстој напустпла своју племецноннеаће Главнн одбор према буџетским могућностнма друhiiQ s АУшу у кругу овојнх иајблнжпх: мајке, 6pnhe. мужа, штва. Чланови пјевачкнх друштава .\iohn he бнти isirtio чца- енахе i r mvKhepi;i\ у 41. години живота. Неемиљена емрт новн-це 1’а'јрета. Пјевачкнм друпгтвом^прављ^ управни одбор- уграбпла ју je у доба, каљз je могла својим завндпим nperalioju се саетојн' од 6 нзвршујуНих чланова (fijeinpia) u 5 члалаштвом. умном епоеобноеЦ и ненадкриљивим ирпрођенпм нова помапНа (који ne iijeuitflr a плаћају чланарнну). У тактом да допрннесе надасве juioro културном п l•oцlljaлнoм управни одбор као н у надзорнк доЛвлОјош no једно лице ^добру^сестре муслпманке. којс делегнра мјссна Гајретона органнзација. Имовина пјр^ КоЈшке je симпатије н пажњу рахмеп;ин.а ужнвала у вачкнх друштава jeer нмовнна I'aј|>ета-'ftoja седцш! у актиин laucKiiM грађаискђм круговима. доказ je тому огромна друштвеној код Главног одбора. * која ју je пенратила на вјечни почннак у харем Пјевачка друштва дужна i:y дн еудјелују у cBiiW l'i ;аши>е »Текијеке џамије« камо je из болиице довежеиа 2.4. ретовим прмредбама бесЈш Л т a у мјестима пзван ngpauif-| i. мј. у 4 сата no нодне u уз onhv жалост муелимаиоког сТшшта хора уз накнаду ефекти^иих издатак&. Иатупаље jia.ailсахрап.ена, бавама других друштава ocTim 'Рајрбта везано je уч нретНаш" мјесни одбор друштва Гајрет. чији je утемељач ходно одобрење мјеене Гајрет()ве^“1П1ганизац||је1 Hpilpe;frfc| рахметкнња бнла још од оснутка Гајрета и ову нашу уетаепентуалних турнеја везане су. -уЗ предходно одобреље Глапнову дјелом н твором потмогала. ono je заступан no п.егоnor олбора Гајрета. t внЈГ члановима. којом je приликом секретар r. Сафвет КапеПравилннк je упућен (надлежној власгп на одобрење, TčiHoBiih. пошто je џеназа клањата. одржао елнједеће, aawooi.ojn he се након тога штампатн у листу »Гајрету«,. . . —но-елово: Поздравне депеше Гајрету и његовом претсједнику г. Др. Хасанбеговићу. Столац (Локве); Чланошг Гајрета са скпуштине у ЈГоквама. орез столачки. иоздрављају Вас п лретсједннка г. Др. Хаеанбеговића са жељом. да задржнте оада№и иравац . у раду којн je на понос свих пас. Жнвили! — Претсједннк: Заклан. Згошћа: Прплнком оснииаља Гајретова одбора н чнтаонпце у Згошћи поздравл.пмо Вас нашег претоједника националног борца и културног радника те Вам клнчемо: Живио' — Претсједннк; Мустафа Мулић. учитељ. Прозор: Сакуиљенн члановн са своје прве главне Гајретове скуиштине од|»жане данас иоздрављају Вас. као свога прегс>дника. ш казујућн Вам иашу искрену еарадњу за добар напредак мнлог нам Гајрета. желећи Вам да Вас драгн Bor много година поживн! — Главна Скуиштнна: цовјереi'.hk Шеремет. . § Јесше ли дозначилн дужну § § прешплашу за лнст „Гајреш“? § Тужни зборе! Стојммо пред смртним оетацима жене. која je ради свога узорног жиђотп домаћице олужила прнмјером свој евојој околпни. како треба схватити вслику задаћу обитсл>ског живота — етојимо пред смртним остацима родољубнве жене, која je много доирииоснла евима тековипама у еавременом препорођењу .муслнманског свијета и, као таковој видимо je међу првим утсмељачнма нашег Гајрета Beh при шеговом оснивању. Многа суза нашег еиротног, a царочито женеког (liiijejui обрнсана je руком ове племеннте жене ii наша еиротнња ryби у њој свога добротвора и заговоркпка у свима гвојим тегобним прилпкама u непогодама. Рахметкин.а потјсче из углсдне и oiihe поштоване rpaђанске обител.11 Оофтнћа. која je од памћења давала узорне чиновннке н чеетпте грађаие. a својом удајом за naiuer претсједника мјесног Гајретовог одбора r. Мустафа Зухдије -ХоUiiha, чијн je прсгалачки рад на освнјешћнван.у муслпмана н његовом културном придизан.у познат и прнзиат у евој нашој .околини н шнрем домошше, a који овпм губтиком неирежаљеног брачиог друпа и помагача у својим еинма згодама и незгодама трнн ненакнадиви г>битак. Према вишој снлп и одредби мн емо људи немоћнн да 'ишта мијењамо и промнјенимо. јер то нас свију исто чека •даЛае' нли еутјм. прије'Ллк касније. јер ту долази до napa- 389 �жаја Свсвишља одредба коднфпковапа Куран-азпмушанском истином: »Кјулу нефснн заикатул мевт!« (сваки е створ искуснти горчину смрти); за то нам преостаје једино то, да ражалошћеном мужу, нашем врлом и заслужном Мустафи као и свој родбини изразимо најдубље саучешће, и да им свима драги Бог подијели снаге да овај болни и ненакнадивн губитак узмогну преболити и прежалити; a рахметкин.и племенитој Хатиџи Хоџић рођеној Софтић даде рајско л,е и да joj сви прп овом задшем растанку клИкн насеље и д» ј ј ц вј еЧан спомен! МоРахмет племеннтоЈ ДУ Акик. И Главнн Одбор Гајрета, одужујући се усдомвад ом вриједне v . сеслре, у « « л , а ч ВДе Г а д е т , радо даје npowopa гдаовд »Гајрет« т= своЈ Р»Д«и,и и р а а д ,, _____Ti 0. Рпумет joj племенитој души! Čestitke Presvijettom Reis ul-ulemi g- Čauševiću povodom imenovanja $t' 1 '• (Nastavak). Ahmet Alagić, Ibrahim Nezorović, Ibrahim Vojniković, Ibrahim Jakupović Ahmet Hujić, Ešref Kljunić, Kljunić Juso Heder, Jakub Arapović, Asim Hromalić, Berbić sudija, Zametica stare.ina pošte, Muhamed Džemal Novkinić pošt. činovnik, Bećir Hromalić predsjednik vakufskog povjerenstva, Alibeg Čekić, Hadibeg Stambolija, Fehim Mujić ef. Buljković, Eli ef. H. Muratović, Bego Mujić, Ahmet ef. Bilajbegović, Mustafa Hromalić, Asim BišČević, Džaferbeg Beširović, Nazif zašić, Alaga Džafić, Ahmet ef. Velentić, Ramadan ef. Muaić, Derviš Ališić, Muhamed Hromalić, Derviš Cerić, Mujo Delalić, Džaferbeg Biščević, Mujaga Medić, Jakup Hromalić, Hrusto Lukić, Osman Rukić, Omer Zukić, Osman Cehaić, Hruste Aganović, Zulfo Aganović, Juso Talić. Brčko Uz iskrenu čestitku Bajrama najsrdačnije čestitam Vaše naimenovanje koje je na ponos nas muslimana. Iskreno Vas poštuje. Dr. Bukvica. Prizren U ime sviju d r i imama matičara sa zadovoljstvom če­ stitamo Vam novi položaj Ц Bajram mubarek olsun. & Maglaj Šaban Emin Šukri Abdul Mehmed Sulc jman Esad Bećir hzr. Ćemal, Nuredin Ahmed Latif Haki Sejfula Husein Muirteza. ° U i\ Doznavši ^za mudru odluku Kralevske Vlade o Vašem postavljanju na najviši vjerski položaj пабе Kraljevine molimo da blagoizvolite primiti naše čestitkei izraze našeg dubokog poštovanja. Predsjednik Musi. Kluba Mujezinović. Preševa Čestita veliki položaj šalje najljepše želje o prazniku Bajramu. Ejub Mustafović šerijatski sudija. Sanski Most čestitam Vam svetli praznik Bajram. Aleksić, sreski načelnik. Skoplje Srdačno čestita postavljenje za verskog vođu muslimana Kraljevine Jugoslavije. Sajit Idris. Čestitam imenovanje za Reis-ul-ulemu sviju muslimana drage nam Jugoslavije kao i nastupajući Bajram sa željom da Vas Bog poživi dugo godina na ponos sviju nas. Ulcinj НаШ Begović, gradonačelnik. Muslimani grada Ulcinja sakupljeni oko Gajreta hitaju da Vam čestitaju na zauzimanju zasluženog položaja s uvje­ renjem da ćete Vi izvući nas iz haosa u koji smo upali u to ime velimo da Vas Svemogući dugo godina poživi na sreću mile nam domovine i ponos islamske vjere. Derviš Đođić, imam Čafobeg Alibegović. Banjaluku Srdačno Vam čestitajući novi veliki položaj želim da Vas Svemogući u Vašem velikom početnom radu pomogne kako biste svoju dužnost na diku i ponos dini islama izveli uz bratski selam. M agla jlić. Foča Sanski Most Čestitamo na imenovanju vrhovnim vjerskim pogla­ vicom nas muslimana drage nam Kraljevine naše želeći Vam dug život i hairli i plodan rad u korist Kralja otadžbine i našeg naroda. Kadija Jakić, Ahmet šehić, Ali ef. Botonić, Muharem Ališić, Ahmet Pašagić, Muharem Muhić, Ahmet Sarić, 200 Sa Božijom zapovjedi sa Kraljevom dozvolom Vaše ime­ novanje vjerskim poglavicom svih muslimana Jugoslavije naj­ srdačnije čestitam živio uedno čestitam Bajrami šerif selam Hadži Hueeinbeg Zulfikarpašić. Banja Luka Srdačno čestita visoko imenovanje, ramazanski bajram ruke ljubi Vaš Kapiđić Alija- �g to la e P riš tin u Doznavši za odluku Kraljevske vlade o Vašem postav­ ljanju na najviši vjerski položaj naše Kraljevine sa odušev­ ljenjem čestitam Vam znajući za Vaše vjerske i svjetovne spo­ sobnosti. Molim da Vas Allah uzdrži mnogo godina u zdravlju i snazi kako biste mogli Vaše sposobnosti upotrijebiti na korist islamskog elementa na dobro Kralja i otadžbine. Čestitam Vam naimenovanje za Reis-ul-ulemu i želim da kao naš verski poglavica poslužite dobru Kraka otadžbine i muslimanske zajednice čestitajući Vam uz to mubarek Baj­ ram mnogo Vas pozdravlja. Hadži Džemail Guši. Bihać Molim Vas preuzvišeni gospodine da primite moju bajImam Džonlagić. ramsku čestitku i izraz najdubljeg poštovanja. ČajniČe Muftija. Vrlo radosna srca primasmo ugodnu vijest o Vašem vi­ sokom imenovanju u ime naše i cijelog muslimanskog naroda Bos. Krupa ovog sreza primite naše najsrdačnije čestitke sa ,opi om željom Kao tumač oduševljenja muslimana i ostalih građana (la Vas u napornom radu uzvišeni Allah pomogne i mnogo sreza Bos. krupskog rodnog Vam kraja hitam da Vas po­ godina pozivi. zdravim i čestitam na visokom imenovanju za vrhovnog vjer­ Ajanović šeriatski sudija, šabić mu- skog poglavicu muslimana u Kraljevini Jugoslaviji. Sreski načelnik: Terzić. deriz, Velić Hajraga gradonačelnik, Pašo Nedžib posjednik, Barić Derviš Tuzla Uz čestitku za Bajram srdačno čestitam imenovanje industrijalac, Hadžismajlović Ahmed trgovac, Ivković post. činovnik, Prašo Reisom neka je sretno. Selam Vilović. i Sarajlić učitelj, Heemda Džako Ali Hodžić Hamid Kauslija imami mati­ Trebinje čari, Redžović Mutevelija, Hadžismaj­ Sa najvećim veseljem srdačno Vam čestitam na Vašem lović Smajlaga, Hajro i Derviš šaba- imenovanju za reis-ul-ulemu svih muslimana Jugoslavije na nović, Velić Mujo, Raščić Hifzo, trgovi 'kojem položaju ^elimo Vas vidjeti dugi niz godina na veliku Braća ^Fočo stolari, Medović Oamilbeg korist i ponos svih muslimana. Prašo Tahir, Bećirbeg Pašić, težaci. Huso Šahović, trgovac. С/ i O Foča Banjaluka Vaše visoko naimenovanje koje ste zaslužili od srca če­ Molimo da primite na,',u najiskreniju čestitka prigodom stitam sa bajram mubarek olsun, mahsus selam Vašeg imenovanja Reisom, svih muslimana naše otadžbine te Mehmed Kurspahić, bilježnik. Vam želimo svaku sreću i hajir ujtašdfn budućem teškom/ ali;. Prnjavor i časnom radu za Kralja narod i otadžbinu. Živio. Imenovanje Vaše preuzvišenosti reis-ul-ulemom svih Mujezinović kadija, Maglajlić kadija, muslimana naše Kraljevine ispunjena je naša želja a priznata Džuirihur penzionirini kadija. je Vaša ispravnost velika sposobnost čista prošlost i učinjeni liizmet svom narodu i državi oduševljeni tom pažnjom Njegova Bos. Petrovac Vel. naprama Vama hitamo da Vam čestitamo i pozdravimo Neobično obradovani viješću o .Vašem visokom imeno­ Vas kao viteza islamske vjeroispovjesti i dajući Vam puno po­ vanju hitamo da Vam uz Bajrami šerif i ovom prilikom izra­ vjerenje stavljajući sve svoje sile na raspolaganje želeći Vam zimo naše najsrdačnije čestitke sa željom da Vas Svemogući u budućem radu sto obilnijih uspjeha klićemo idimuz seid Allah pozivi još kroz mnogo ljeta na diku i ponos naše vjerske umrinuz mezid mubarekj olsun veselam: Hafiz Salih Đozić šer. zajednice koju ste Vi uvijek dostojno pretstavljali i štitili. sudija, H. Mustaia Sofzić, hafiz Osman Čejvan, Jusanović ImaSelam. mović Ahmed, Bakalbašić Adem, Latifić Mehmed, Odobašić MuDurić šeriatski sudija, Rizvanbegović jaga, Bakalbešić Seiko, Softić Hamid, Odobašić Mustaia, Bajrasedija, Hujić podnačelnik, Arnautović mović Nazif, Đoćić Osman, hafiz Softić Kvakić, Mujo Curcin imam, Jakubović školski nadzornik, Salih hafiz, Halid Sarajlić Abdulah, Ahmić Latif i Hamza, HaŠehić imam, Muminagić upravnik po­ lilović Smajil, Baraković Husejin, Sviračević Omer šte, Hujić predsjednik. Rizabeg Alibegović. Skuplje Banja Luka Povodom novog imenovanja vrhovnim vjerskim poglavi­ Čestitamo zasluženo naimenovanje i mubarek Bajram. com cijele islamske zajednice Jugoslavije primite moju iskrenu Ismail Haki Džemal Osman. Čestitku bajrami šerif nuz mubarekj odlsun Plevlje Pašalić. Prosvetno kulturno društvo Pokret sa najvećom radošću primilo je vest o velikoj milosti Nj. V. Kralja Aleksandra I. Domanovići U ime svoje i đemata sela Velike Rečice srdačno česti­ koji Vas je svojim uikazom blagoizvolio dovesti na položaj vr­ hovnog šefa islamske zajednice u našoj velikoj Kraljevini te tam Vam bajram kao i imenovanje reisom jugoslavenskih mu­ Vam čestita visoki položaj koji jedino Vama kao čoveku na­ slimana sa iskrenom željom da Vas Bog pozivi još mnogo go­ prednih ideja i pripada društvo Pokret kao prestavniištvo dina na slavu dini islama na diku i ponos cijelog ehli islama Vaših ideja ovdašnje muslimanske omladine jednovremeno sa a naročito na bosansko-heecegovačke muslimane. Hafiz Muhamed Krpo, imam i mualim. najvećom pokomošću čestita i svetle praznike ramazanskog Bajrama sa željom da Vas Svevišnji Allah dugo godina podrži na tom visokom položaju. Sekretar Tarhibegović Teufik, Predsjednik Mekić Ibrahim. Foča Vaše visoko naimenovanje koje ste zaslužili, od srca čestitam sa bajram mubaek olsun. Mahsus selam Gradonačelnik: Hatibović. 201 �Nevcsinje Sa veseljem i iskrenom zahvalnošću pozdravijamo Vaše opravdano imenovanje poglavicom svih muslimana želeći Vam najljepši uspjeh na Vašem kulturnom i prosvjetnom radu do­ stojni visokom odlikovanju našeg uzvišenog vladara kralja. Z ivili! Inž. Salih Omanović, Muhamed Balić, Mesud Sadiković, H. Zahid Mušenović, Jusufaga Hajrović, Nurija Dugalio, Hajdar Tanović, Hajdar čelebić, Salih ef. Hodžić, Halid Hanđar, Alibeg Ljubović, Salih Hamdo, R. Muslibegović. Stolac Doznavši za mudru odluku kraljevske vlade o Vašem po­ stavljanju na najviši vjerski položaj naše kraljevine sa naj­ većim oduševljenjem podnosim moju čestitku i znajući za Vaše velike vjerske sposobnosti molim da Vas Svevišnji Allah uzdrži mnogo godina u zdravlju i snazi kako bi ste mogli i u buduće Vaše velike sposobnosti upotrebiti na korist islamskog ele­ menta, na dobro kralja i otadžbine. Načelnik Šehić Hasan. Stolac Vaše naimenovanje za vjerskog poglavicu muslimana ci­ jele naše kraljevine pozdravljamo sa velikim oduševljenjem kli-, Čući Vam bajram mubarek olsun. Muslimani društva »Dobrotvor« Predsjednik Brkić Kotor-Varoš Obradovani novinskom viješću da ste ponovno postavljeni za našeg vhovnog vjerskog poglavicu hitamo da Vam čestitamo sa željom da Vas Svemogući mnogo godina pozivi na ponos i diku sviju nas. — Selain Selim H. Selimović, haf. Semis ZaiC mović Kasim Mujezinović, Mehmed OauŠ, Muharem Dizdar, Muharem Alibegović, Ahmed Smailagić, Ahmed Imamović, Edhem Alibegović, Ibrahim H. Selimović, Mujaga Dizdar, haf. Tabaković, Ahmed Pličanić, Mumić ки;diju, hadžija Karaselimović. Gacko Mubarekj bajram i uzvišenu čast čestitam Mahmut Bos. Krupa Od srca čestitamo Vam uspostavu želeći uspješan napre­ dak. Karanović. Bojnica Časno imenovanje, Bajram šerif čestita Ibrahim Borić. Bos. Gradiška Vašim imenovanjem za reis-ul-ulemu islamske vjerske zajednice ispunjavaju se želje svih muslimana u Kraljevini Ju­ goslaviji ćija je sada jedina želja da Vas svemogući poživi još mnogo godina kako bi potpuno okrunio svoj spasonosni rad na dobro i sreću svih muslimana u ovim zemljama kao pred­ stavnik svih muslimana. U ovome srezu ovlašćen da protumaćim njihove opće želje čestitajući Vam imenovanje kao i bajramske mubarekj dane čok-jaša! Predsjednik vakuf, povjerenstva: Čadorđić. Bos. Gradiška U Vašem imenovanju reis-ul-ulemom islamske zajednice gledaju svi svjesni muslimani zalog za blagotvorno krunisaiije 202 Vašeg napornog rada na kulturnom 1 socijalnom podizanju svih muslimana u Kraljevini Jugoslaviji, želeći da Vas Svemogući poživi još mnogo godina do potpune pobjede i trjumla, Čestitajući imenovanje bajram mubarekj olsun binler jaša ispred 200 Gajretovih flanova. Predsjednik Mustafa Z. Hodžić. Sarajevo Bajram šerif mubarekj olsun kliče Mustafa Đafić. Kupres Prilikom Vašeg imenovanja za reis-ul-ulemu svih musli­ mana Kraljevine Jugoslavije mi Vam srdačno čestitamo i že­ limo hajirli rad za nas sviju mulimane. Mahsus selam Muslimani iz Kupresa. Kulen Vakuf Povodom Vašeg velikog unapređenja te povjerene Vam te visoke časti nalazim se sretnim da Vam od srca javim moje čestitke sa željom od velikog Allaha za najbolji uspjeh u Va­ šem radu te da Vas bude pratilo zdravlje i dug život na ponos i djku sviju nas, uz mahsus selam Vaš Muhili Sadik H. Ibrahim beg Kulenović, beg Efendić gradonačelnik. ijstrožac Ostvarenjem srdačne želje muslimana kako mješćana tako i okolice sela prigodom imenovanja Vaše ličnosti za reisul-ulemu svih muslimana u našoj Kaljevini, slobodan sam is­ pred muslimana mješćana i okolice podastrijeti svoju srdačnu čestitku, želeći Vam od Svemogućeg dar zadovoljstva na poojerenom -Vam položaju. г Zaul Zuhirović, Hasan ^manj. Stari Majdan Ponosni da je Krajina davala i daje uvijek ljude veli­ kane od ponosa i značaja, pa kao Krajišnici čestitamo iz dubine srca Vaše naimenovanje reisom svih muslimana naše prostrane države. Ispred građana Starog Majdana Mujić, Avdagić, Sarić, Kuruzović, Pašagić, Muhić emfi. Odžak Vašim ponovnim imenovanjem za Reis-uI-Ulemu musli­ mani Odžaka veseli i potpuno pouzdani u dobro sređivanje islamske zajednice čestitamo želeći Vam sretan bajram. Đematbaša: hafiz Hodžić. Vcl. Kladuša Po ovlaštenju cijelog đemata Vrnograća čestitajući bajrem od srca pozdravljamo Vaše imenovanje svojim vjerskim poglavicom cijele Kraljevine. Sulejman Topić imam, šerif Bećirević gimnazista. Trtbinje Srećni da je ispunjena želja muslimana Vašim imeno­ vanjem Reis-Ul-Ulemom Jugoslavije, čestitamo Vam sa željom da mnogo idućih bajramskih praznika provedete zdravi i za­ dovoljni na dobro savremenog napretka muslimanske zajednice. Mahmut Salahović, Ilijasbeg Resulbegović, Alibeg Besagić, Jusuf Mursel, Mustafa Čustović, Ahmed Jalovčić, Hasan Robović, Huso Tolić, Hifzo Galijatović, Ilijas Karamehmedović. I Шаљите редовно Г л ав н о м ј g одбору убрану чланарину11 �L jubuški Silno oduševljeni viješću o Vašem imenovanju najsrda­ čnije Vam Čestitam to visoko potpuno dostojno odlikovanje že­ leći da Vam Svemogući bude u pomoći pri vršenju uzvišenog poziva. Kasim Sadiković, šer. sudi ja. Vaše imenovanje za poglavicu vjerskog cijele Jugosla­ vije vrlo паз je obradovalo j duboku hamost spram našem mi­ lostivom Kralju i njihovim pomagačima u našim srcima osta­ vilo, jer ste Vi jedini koji ste odgovarajući svome zvanju. Baj­ ram mubarekj olsum. Selam Mehmedalibeg Kapetanović, Zijabeg i Nuruddinbeg. Fojniea Ovdašnji muslimani radosni Vašim imenovanjem česti­ taju Vam isto kao i bajrami šerif. Muslimanska čitaonica Predsjednik Juzbašić Ferid. Ljubuški Uzhićen vije ću u Vašem imenovanju najsrdačnije Vam čestitam to visoko odlikovanje moleći Svemogućeg da uvijek bude na pomoći pri vršenju uzvišenog zvanja. Abdulah Sadiković, imam., Bihać Pristupam u najvećem Veselju i iftilaran. duplu moju čestitku da Vam izručim ez selom. Muratbeg Kulenović. Ključ Gostivar Mi građani muslimani varoši Goetivara Vašim zaslužnim imenovanjem za reis-ul-ulemu Kraljevine Jugoslavije prijatno dirnuti iskreno Vam čestitamo sa mnogo želja za ostvarenjem Vaših namjera za islamsku vjersku zajednicu, Kralja i otadž­ binu. Hafiz Zekjir Abedin, vršioc dužnosti šeriatskog sud ije, Kadri Sali, advokat, Muhamed Mujić, direktor banke, Bećir Pašić činovnik šer. suda, Ali hadži Uzeir, Sonof Abdul Monić kmet, Rašid-beg Gazim kmet, Ibrahim Ali rentir, Esad Hasan posjednik, Muharem Junus rentir, Hamza Baki trgovac, Abdui Hakim Hikmet bivš. vjerouč., Muhsin Teufik bivš. vjerouč., Hilini H. Haliin muderis. Banja-Luka Najsrdačnije odano čestitamo imenovanje. Muftija Izet i Hamid imam Ferhadije. Osijek Srdačno čestitam Vaše imenovanje za vjerskog poglavicu niuslimana Kraljevine Jugoslavije. Šerif Špica, vojni sveštenik. Gostivar Iskreno čestitamo Vaše naimenovanje da bude na sreću svih muslimana i države, da Vas Bog dugo poživi. Halil Semsi trgovac, Muharem Mujić direktor banke. Prigodom bajrama tebrik Vajn čmim i ujedno. Vam če­ stitam Vaše naimenovanje reis-ul-tflemom kao vrhovnim skim poglavicom svih muslimana Kraljevine Jugoslavije, se je ispunila naša želja te smo time potpuno veseli. Bojic Smaj: , predsjednik vaku Sanski Most Čestitamo Vam novo imenovanje, želeći Vam srei napredak. Hromarii' Bijeljina Najsrdačnije čestitamo bajramske praznike i\ naimenova­ nje za vjerskog poglavicu muslimana Kraljevine Jugoslavije i neizmjerno smo blagodarni našem Veličanstvu Kralju što je Vašim izborom za vjerskog poglavicu pogodio želje muslimana ovih kajeva, želeći da Vas Allah svojom moći na tome odgovornom položaju pomogne na dobrobit svih muslimana ш»е Kraljevine. M. selam Izetbeg Salihbegović', Sulejjnanbeg Pašić, Jusuf H. Grabčanović, Mehmedbeg Muratbegović, Muratbeg Pašić, Jusuf aga H. ,Salihović, Muhamedbeg Preljubović i Muharembeg Salihović. Plevlje Doznavši iz novina o mudroj odluci sa najvišeg mjesta o Vašem postavljanju na najveći naš vjerski položaj radujem se i iskreno Vam čestitam jer sam ubijeđen u vašu sposobnost molim Svevišnjeg Allaha da Vas dugo godina poživi na dobro naroda, Kralja i otadžbine. Mujaga Hadžić Atlagić. Banja-Luka Sretno na korist jugoslavenskih muslimana širom pro­ strane Jugoslavije. h. Smajil Smajić imam, • Hamdija Softić imam. našoj neizmjernoj radosti zbog Va:*eg postavljanja za is-ul-ulemu mile nam otadžbine primite presvijetli g. slitke i osobito poštovanje. Gavranović Abdulah šer. sud ija Sarić Camil načelnik. ■].'##/ л Vašim [imenovanjem za prvog reis-ul-ulemu Jugoslavije n olimo Vas da izvolite primiti naše čestitke i iz­ raze našeg dubokog poštovanja prema Vama idemo sa naj­ ljepšim nadama u budućnost jer je provođenje zakona o našoj vjer. muslim. zajednici Vama povjereno. Uprava imamskog pogrebnog društva »Rahmet« Dubrovnik 2. Tuzla Članovi imamskog i vjeroučiteljskog udruženja u Tuzli pozdravljaju Vaše imenovanje vjerskim poglavicom svih mu­ slimana Kraljevine Jugoslavije uvjereni u Vaš dosadanji rad kojim ste na svim linijama radili u korist islam, vjerske za­ jednice i pouzdavajući se u Vašu spremnost da ćete kod do­ nošenja ustava o islam. vjer. zajednici učiniti sve što je naj­ korisnije za vjersko prosvjetni napredak nas muslimana u državi. Adem Kurbegović, Kasim Omerović, Emin Gosičkić, Mehmed Imamović, Hasib Devezić, Zejneb Mujkić, Đemal Fazlić, Emin Avdić, Muhamed Đabić, Osman Đabić, Alija Suljić, Ibrahim Imamović,, hf. Osman Saračić, Ahmeđ Cokić, Mehmed Mujkanović, Ibrahim Kadrić, Omer Imamović, haf. Ibrahim Karić, haf. Salih Kamberović, Oblasno Muslim. .i vjer. učitelj, društvo u Tuzli. 203 �kozaru« Visoko i zasluženo odlikovanje imenovanjem za našeg najvećeg vjerskog poglavicu muslimani ove opštine puni ra­ dosti primili su tu vijest te Vam preuzvišeni gospodine kako ispred sebe tako i ispred svih muslimana ove općine šaljem svesrdne čestitke živjeli Načelnik općine Mujagić. B. Polje Najsrdačnije čestitam zasluženo Vam imenovanje Reisul-uleme te ovom prilikom i bajram trebrig činim. Avd. Međedović, bivši mualiin. Foča Sa velikom radošću primili smo vijest o Vašem za­ služnom imenovanju za vjeskog poglavicu svih muslimana Kraljevine Jugoslavije, te Vam najsrdačnije čestitamo u svoje ime i ispred đematlija sa dubokom željom da Vas Svemogući puno godina uzdrži na tom visokom položaju Aminl Halim Omerhodžić, Muftić haf. Hamid muderis, Sabrija Karović, Bjelan Mu­ hamed, Lojo Sulejman, Mustafa Mulaabdić, Salih Kečo, Abid Rogo, Pašo Kurtović, Mahmut šteta, Ferhat Muf­ tić, Omer Dreco, Salih Klapuh. Prijedor častila Vam bajramske praznike, a ujedno i imenovanje. ________ Sava ^tojanović, član ravnateljstva Destilacije drva. Visoko cij. H. 'Reis-eff.! Pun radosti i ^ćselja prigodom Tvog lenja za našeg vjerskog vođu koje iz srca p< stitam. Živio! Bajram mubarek olsun. Tvoj visoko Visoki ukaz srdačno čestitam i sretan bajram. Neka Vas Bog poživi mnogo godina na tom visokom položaju, na diku naših Krajišnika bez razlike vjere, a na veliku korist nače braće muslimana. Živio! Ilija L. Smiljanić, trgovac. Zavidović Želimo Vam mnogo sreće, kao i dug život u novom ime­ novanju, bajram mubarek olsun. R. Sulejmanpašić. Najsrdačnije Vam čestitam naimenovanje za najvišeg iunkcionera muslimana Kraljevine Jugoslavije, sa toplom željom, da Vas Svevišnji Allah poživi dug niz godina na diku t ponos islamskog jugoslavenskog milleta. Bajram mubarek olsun. Hamdija Putorović. Rogatica Srdačno obradovan da ste dobili zaslužno imenovanje, čestitam Vam sa željom da Vam Allah bude na pomoći, oajram mubarek olsun, mahsus selam. Ramović Jusuf, imam. kandidat. Rogatica Bajram mubarek olsun, puno godina da ih dočekate u zdravlju i veselju, a na diku i ponos sviju nas. Najsrdačnije čestitam novo imenovanje uz srdačan m. selam R. Čapljić. Sarajevo Čestita Vam visoki položaj i želi sretan bajram Marko Kraljević, sudija vrh. suda. Sije . . Muhame<l-beg Ibrahimpašić. IklJUliLL ! Bos. Krupa Radosna srca između ostalih, primite ! moju iskrenu čestitku prigodom Vašeg Visokog imenovanja. Vaš T i r i ć . Pošto sam na selu, to danas primih poštu i obradovali se kada pročitah u Politici br. 7837 od 27. II. 1930 Tvoje novo imenovanje reis-ul ulemom Kraljevine Jugoslavije. Od mene ti iskrena česUika ~a željom da Te Svemogući Alah poživi još dugo i dugo na diku i ponos muslimana, a također i za korist islamske zajednioe. Ujedno Ti bajram mubarek olsun. Rukoljub i mahsuz selam. Kasim, rodom iz B. Novog. Радом за Гајрет будимо наше снаге и стварамо бољу будућност 204 �S V A K I M U S L IM A N TREBS DA K U P U JE SAMO GAJRETOV C IG A R P A P IR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „G ajret" © O O O O O G O O Q O O Q O O Đ 00O Q O O O Q O O O O O O O O O O 0O O O O O * В O Papirnica "Jff" Tvornica cigarpapira Hamdija S. D. ALKALAJ, Sarajevo Sarajevo, Strosmajerova — Telefon 619 fc f t može se naručiti i preko drušlva Gajret u Sarajevu 9 preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala © © O 0O O O O O O O O G O O O G O O © narudžbe: ašuite u „GAIRETU” штдмпдрија: ИЗРАЋУЈЕ НАЈБОЛјЕСВ£ ШТАМПАРСКЕ ПОСЛОВЕ П КУЛАНТНЕЦИ|ЕНЕ С ЛАГАТ.И СТР0ЈЕ8М СГЕРвОТИГШјА РОТАЦИОНИ СТРОЈ gnkografija: IZRAĐUJE KLIŠEJE UJEDNOJ I VIŠEBOJA JEDINANAJUGUNAŠE KRALJEVINE knjigovežnica : ^ POVEZUJEKNJIGE 00 �Temeljna glavnica 4 0 ,0 0 0 .0 0 0 '- Dinara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172 Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju iiiiiiiiiiiiiiiii н Z A L A G A O N IC U općine grada Sarajeva koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale drago* cijenosti uz najpovoljnije kamate. lllllllllllllllllllllllinilllllllllllMllllllilllllllllililllllllllMlllllllllllillilillllllll iiiiiiiiiiiiiiiii ■ Bosanska Industrijalna i I Trgovačka Banka d. d, п Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 Potpuno uplaćena dionička glavr ica D in 20,000.000* — fl Rezervni fond D in Dr. Omer Bahtijarević! i dugogodišnji liječnik Drž. I Bolnice, operater i spe- 1 cijalista za operativne bo- | le sti, asistent chirurškog I odelenja Državne Bolnice idelenja Državr 7,500*000* Prima u l o š k e na štednju, vrši d, __ znake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća Ordinira od 1-3 poslije podne Interurban te le fo n i broj 605, 865 i 555 Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split u Aleksandrovoj ulici br. 45 ] llllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllliilltlllllllllllllllllllllllllllllllllllllllillllllllllllllllllllllB: Banka Gajret d. d„ Sarajevo Akcijski kapital Din 40,000.000'- Rezerve Din 2,000.000'Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilam o siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podu­ pire razne kulturne i humanitarne ustanove. Od čiste dobiti daje 6% Kulturnom i Prosvjetnom društvu „ G a j r e t ”. Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i najkulantnije. Uloške uka­ maćuje najpovoljnije i isplaćuje iste u svako doba � https://kolekcije.nub.ba/files/original/fa664c3268cd49a8ea25d2813e9c48ee.pdf 31995f39a36fd01819d91b0118634277 PDF Text Text ЈШ Ш И ТЛ Л Ш Ш S A К У А ТУ Р И С И tKSNfiM IKft T№ 4 H 3 A H > t м у с л и м а н а tš> С А Д Р Ж А Ј: Уредништво; Уз Курбан.-бајрам Ш укрија Алагик: Алкохол и куран Џевад Сулејманпашић: »Фереџа и ; мнрна Босна КЊИЖЕВНИ ПРИЛОГ Мухаиед Коњичанин: Мејра Илијас Добарџик: G наших страна Хамза Хумо: Уз бербу ПОПУЛАРНА СТРАНА Инж. Салих Омановик: Ври, културе и цивилнзације Хајрудин Ћурик: 0 васпитању у соколству Хамдија Мулик: Xoby н иогу да радим •Hama отаџбина«: Кратак историски преглед наше Хајрудин Бујукалик: Трговад Кресо Омер М. Ибровик: Деде Вукове мудрости Севдалинке: Требевићу, Не чудим се Здравље: Очвршћивање детета Народно сточартво: 0 потреби избора приплодвих грла, Дивље парење, Само одабрано мушко грло сме се истерати на заједничку испашу Ветеринарске поуке: Запалење копхта 1. MAJA ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Рад на проширењу Гајретове организације: Гајретова скупштина у Котор-Варошу, Рад на :ирењу Гајретбве органнзадије у рогатич1взу, једна лијепа појава, Жива Гајретова акција у среву бос. градишкои, Вијести из Брчког, Оснивање Гајретова мјесног одбора у Благају к/Мостара, Скупштина мјесног одбора у Гор. Зелињж, Оснивање Гајретова мјесног одбора у Рожају. Остале Гајретове вијести: Гајретове приредбе, Добровољни прилози, Даљње уписивање добротвора и утемељача, Гајретови течајеви за неписмене, Правилннк Гајретовнх пјевачких друштава, Сакупљање курбанских кожица за Гајрет, Умјесто бајрамских честитки прилози Гајрету, Сергије, Проширење листа »Гајрет«, Оглашавање у листу »Гајрет«, Поздравне депеше претсједнику Гајрета, Илустрације и остале вијести. _ Како са оснивају државне школе за сеоска домакицв Честитке лресв. Реис-ул-улеми, поводом имемовања Поспедње Гајретове вијести. САРАЈЕВО 1930. У ређуЈе: Х а м з а Гајратова aa- бава у Старом Мајдану. Х ум о БРОЈ 9. �OSlašujfe u listu »GAJRET« »Gajret« je najrašireniji časopis među muslimanima i svakim danom diže se broj njegovih preplatnika, na­ ročito otkako je povećao svoje gra­ divo. I u buduće, »Gajret« će nastojati da zadovolji što širi krug svojih pre­ platnika i da prodre i u najzabitnija mjesta. Iz ovih razloga, bilo bi u in­ teresu naših trgovaca da oglašavanje svojih firmi vrše preko »Gajretac, a tim ujedno vršili bi i svoju patriotsku i humanu dužnost. Radnici i prijatelji Gajreta treba da porade u svojoj sredini kako bi trgo­ vine i preduzeća iz njihovih mjesta oglašavali u listu »Gajret«. Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друштва sa културно и економско подизање муслимана, излази 1. и 16. сваког месеца, a цена му je за нашу Отаџбину 100 динара на годину, a за све остале земље преко границе 200 динара. Ђацн добивају лист у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. Поједини број стоји 5 динара. Директор Уреднив Хам ид КуккК Х а м з а Х ум о Власнвк друштво „Гајрет". — Главни в одговорнн уредник: Хамза Хумо. — З а штампарију „Босанска Пошта*1 » одговара Јосип Енгл. �TJf>JJ*SPT Уредништво Уз Нурбан-бајрам Ових предстојећих свечаних дана Курбан-.бајрама, нек Гајретова застава залепрша у сваком крају. Јер, курбанске жртве жртве су бамилости и љубави спрам својим ближњим, a Гајретово дјело дјело je општег нам, заједничког напретка. Дакле, најбољи курбан то je жртва за Гајрет. -Зато, са .сваккм тегбиром, нек вам помисао не мимоиђе Гајрет. Зато, свака посјета ваша пријатељима и својима нек не прећути нашу заједничку потребу, потребу помагања Гајрета, и ширења његове идеје. Предстојећи свечани дани .доцосе братску љубав међу нрс. Они и најокорелијим треба да гану срца, да вм гГробуде сућут и братско прегалаштво у својој заједници. Ми који имамо Гајрет међу нама, имамо и начина како то своје братско саосјећање да искажемо другима. Вјекрвима, дјелењем курбана f|if смо манифестовали нашу љубав спрам својих ближњих. Али, то^ дијељење курбана, колико je год лијепо и узвишено, оно je ограничено на најужи број наших најближих. A у нашој Краљевини, хиљаде муслимана чекају помоћи од своје браће. Како и на који начин да се помогне већини њих? Одговор je : само преко Гајрета, јер, Гајрет je посредник између свих нас у свакој корисној и племенитој акцији за народно добро. Жртвујете ли Гајрету један курбан, од тог курбана имаће користи сви муслимани наше Краљевине, као и ви који сте га жртвовали. ]ер тај je курбан жртвован на добро заједнице у коју и ви спадате. Зато предстојећих свечаних дана нека Гајретова застава залепрша у сваком крају као знак нашег препорода и свјетлијег гледања у боље дане. A она и може и мора да залепрша, јер Гајрет у сваком крају има својих пожртвовних радника, a има и нас велика већина који осјећамо за Гајрет и који ћемо га помоћи. У свим нашим срединама, попут ћелија, разасуте су јединице Гајретове организације које настоје, сваком приликом, да помажу Гајрет, a тим и оне међу којима живе. Te вредне ћелије, из дана у дан, постају многобројније; њихов терен, као и круг њихова дјеловања постаје све uiripu и видљивији. Зато, марљивим настојањем Гајретових радника, ускоро ће наш Гајрет да уђе у сваку муслиманску кућу, да je озари свешћу о потреби сарадње на општој нам заједници и тако да je препороди. Тек тада Гајретов цил> je на помолу. Зато, и овог Курбан-бајрама жртвујте и за Гајрет, за своје сопствево добро, жртвујте и дјелом и ријечима. У чврстом увјерењу да ће Гајретови радници широм наше Краљевине провести ове мубарек дане у раду и пропаганди Гајретове мисли, како њима, тако и свима муслиманима, од срца честитамо бајрамске благдане, с покликом: Б ајрам м убарек олсун! 205 �Sukrija Alagič Alkohol i kuratl Danas sam održao predavinje o alkoholu i nje­ govim štetnim posljedicama, a u njemu sam pro­ tumačio 218 ajet 2 sure (Sure-tul-Bekareti), pa to predavanje evo i objelodanjujem, da ga i šire vrste islamskog svijeta pročitaju i da se eventualno tim koriste. To predavanje glasi: »Pitaće te za vino i hazardne igre, reci: U njima je za ljude veliki grijeh i razne koristi, ali je grijeh veći od koristi«. Kad je Alejhisselam doselio u Medinu, stanov­ nici su Medine pili vino i igrali igru »mejsir«, pa su o tome pitali pejgambera, i onda je objavljen gore navedeni (218) ajet 2 sure, ali su Medinelije i dalje pili tvnd'eći, da im to ovim ajetom nije za­ branjeno. Međutim kad su počeli u pripitom stanju dolaziti na namaz, Bog je objavio 42 ajet 4 sure (Suretun-nisai), koji glasi: »Vjernici, nemojte se približavati molitvi (namazu) u pripitom stanju!« Ovaj je ajet pojačao zabrapu uživanja alkohola, a kasnije je objavljen i 'DO' ajet 5 sure (Suretul-Maideti), koji glasi: »Vjernici, samo su vino, hazardna igra, idoli i strelice.za /drebanje sramotna i užasna grdila od šejtanskog' posla, pa ih se klonite, ne biste li se spasli«. Iz ovih se ajeta vidi, da je zabrana uživanja lkohola došla postupno, jer je Svevišnji znao, da se je vinovu ono vrijeme među Arapima mnogo i bez ikakve ograde pilo, pa da ga je najedan­ put zabranio, bilo bi im teško, zato je i upotrebio ovu postupnost i blagost. Iz riječi »vino« treba razumjeti svako opojno (alkoholno) piće, jer su tako'shvatili i pejgamberovi drugovi, a i arapski najglasovitiji jezikoslovci tumače i razumijevaju tako ovu riječ. Tako ovu riječ tumači i većina islamskih naučenjaka i komentatora, a na­ pokon za to imamo potvrdu i u pejgamberovu hadisu, koji glasi: »Svako opojno piće jest vino, a svako je vino haram (zabranjeno)«. Drugi jedan hadis glasi: »Ako veća količina nekog pića može čovjeka opiti, to je i najmanja količina toga pića haram«. Isto je tako svako kockanje ili hazardna igra haram. Ovo je oboje veliki grijeh zbog ogromne štete, koju i vino i igra nanose ljudskoj zajednici. Alkohol djeluje štetno i na tjelesni i na duševni razvitak čovjeka, a uz to ga ubija i materijalno. Posljedice se alkohola vide i u međusobnim odno­ sima ljudi, u socijalnom životu, i stoga nema grijeha, koji ljudskoj zajednici nanosi toliko štete kao alko­ hol. Te su štete raznovrsne. U prvom redu navešćemo djelovanje alkohola na ljudsko zdravlje. 206 Alkohol štetno djeluje na cijeli organizam, jer zalazi u svaku stanicu, od kojih je satkano ljudsko tijelo. Alkoholičara možemo lako na prvi pogled prepoznati, jer mu alkohol izmijeni i samu vanj­ štinu, koja donekle dPbiva starački izgled. Jedan njemački liječnik tvrdi, da je tkivo tijela jednog alkoholičara od 40 godina jednako tkivu starca od 60 godina. Hranjive čestice od hrane, koju uzimamo i bez koje ljudski organizam ne može opstojati, prelaze u krv i služe kao normalna ishrana organizma. Među­ tim, alkohol prelazeći u krv ne hrani organizam, .nego svojim otrovnim svojstvom štetno djeluje na cirkulaciju (krvotok), zbog čega se poremeti ravno­ teža tijela. Funkcionisanje pojedinih organa omlitavi; a u nekim slučajevima i potpuno oslabi, jer tKorgani izgube svoj prirodni, normalni stav. Uživanje alkohola slabi osjetilo okusa. U usnoj i grlenoj šupljini javljaju se razna upaljenja i katari. Od alkohola nastaje u stomaku preobilno izlučivanje stomačnih sokova (hipersekrecija), a posljedica je toga zakržljanje (atrofija) stomačnih žlijezda, koje potpuno prestaju funkcionisati, i tako nastaju razne kronične bolesti stomaka. U crijevima zbog pomanj­ kanja stomačnih sokova javljaju se mali čirići, koji u još većoj mjeri ometaju normalnu probavu. Jetra se od alkohola utove i postanu masno degenerisana, što također umanjuje normalno funkcionisanje probavnih organa. Alkohol štetno djeluje i na srce, a posljedica toga je rđav opticaj krvi u ljudsokm organizmu. Kad srce bude zbog prekomjernog uživanja alko­ hola toliko oštećeno, da ne mogne vršiti svoje nor­ malne funkcije, može i naglo da stane, a tada na­ stupa srčana kap. To je jedan od glavnih razloga, što alkoholičari često umiru naprasnom smrću. Alko­ hol nadalje slabi elastičnost arterija (žila kucavica), koje postupno otvrdnu i postanu lomive. Posljedica toga je bolest arterioskleroza (okrečenje arterija), koja je vrlo opasna po život čovjeka. Napokon alkohol štetno djeluje i na organe disanja a naročito na pluća. Najmanja je posljedica promuklost glasa i kašljucanje. U oslabljenim i bo­ lesnim plućima najprije se razvije sušica (tuber­ kuloza), koja kosi mlade živote. Ima krajeva i ze­ malja, gdje sušica nemilice hara, pa je gotovo 50% smrtnih sulčajeva od nje, i kolikogod se haranje sušice raznim higijenskim mjerama nastoji svesti na najmanju mjeru, neće to poći za rukom, dok se uži­ vanje alkohola ne zabrani. Šta više, ima krajeva, u kojim ove opasne bolesti zbog povoljnih klimat- �'skih prilika nije uopće bilo, dok se narod u tom kraju nije odao alkoholu. Ovdje ćemo još navesti, da alkohol smanjuje i polnu potenciju kod čovjeka, a posljedica toga je nesuglasica među bračnim drugovima koja vrlo često dovodi do raskidanja braka i drugih nemilih pojava u porodici. Utvrđeno je također štetno djelovanje alkohola i na centralni moždani sistem. Posljedica je slab­ ljenje uma, koje vodi umnoj degeneraciji, a u kraj­ njem slučaju i ludilu. Ponajteža i najveća posljedica štetnog djelovanja akohola jest prenošenje svih gore spomenutih i du­ ševnih i tjelesnih mana na djecu i uopće na potom­ stvo alkoholičara. Loš uticaj alkohola pokazuje se u dosta velikoj mjeri već na samoj djeci alkoholi­ čara, koja su obično i umno i fizički kržljava. Bu­ dući da su ovakva djeca sklona na uživanje alko­ hola, to se loše posljedice u još većoj mjeri yid& na njihovoj djeci. Ovo postupno degenerisanje do^ vodi do izumrća pojedinih porodica. Stoga je imao potpuno' pravo jedan* njemački liječnik, kad je rekao: »Zatvorite ml polovinu bir­ tija, jamčim vam, da nećete trebati polovicu bolnica/ ludnica i tamnica«. Loše moralne posljedice alkohola jesu svađa i prepirka, kojoj su alkoholičari skloni, a koja dovodi do neprijateljstva i mržnje^među ljudima. Tako Sve­ višnji veli u 5. suri (SuretuLMaideti) u 90. ajetu: »Šejtan samo hoće da u vinu’ i igri baci među neprijateljstvo i mržnju«. Daljnja je posljedica, alkoholičar ne može čuvati nikakvu tajnu, od čega nastaju raznovrsne štete, a/ naročito kad se tajna tiče općh interesa. Stoga naš narod vđli: >što tri­ jezan misli, to pjan govori«. Napokon je poznato, da je alkohol povod premnogom grijehu i zločinu, zato se u pejgamberovu hadisu za alkohol i kaže, da je začetak svih sramnih i gadnih djela. Za bolju ilustraciju navešću nekoliko statističkih podataka o štetnom uticaju alkohola, koje sam po­ vadio iz knjige »Uzroci zločina« odi Dr. J. Šilovića. Tamo se veli, da je upravitelj kaznione u Mitrovici vlastitim istraživanjem utvrdio, da je od 2000 kažnjenika počinilo zločin u pijanstvu njih 1494, t. j. 56,31%. 0 djelovanju pića na čovjeka kaže liječnik za duševne bolesti Dr. Kraepelin ovo: Več neznatne količine alkohola, koje ni izda­ leka nijesu kadre da uzrokuju pripitost, umanjuju znatno duševnu djelatnost. To umanjenje duševne djelatnosti pokazuje se u oslabljenju pamćenja i u laganijem toku jednostavnih duševnih radnja. Osim toga poremećuje se i nizanje predodžaba jedne do druge, i slabe se i međusobni pojmovni odnosi poje- đinih riječi, iz toga jasno slijedi, da uživanje alkonoia siaoi poimanje vanjskih utisaka, što rada pogibeiju, da se tuđe riječi i djela krivo shvate. Tako počinje već kod malih količina alkohola smetanje redovnog funkcionisanja volje. lNi po jada, kad bi se razorno djelovanje alko­ hola ograničilo na samog alkoholičara, ali ubitačan uticaj alkohola ne zaustavlja se na njemu samom, već prelazi i na njegovu djecu i unučad i tamani je, dok mu uništi cijelo pokoljenje. Čujmo stručnjake, koji govore na osnovu opa­ žanja. u r. Legrain, ravnajući liječnik u zavodu za umobolne u Ville-Evrard u Francuskoj, kaže: Za sve stručnjake nepobitna je istina, da je piće ubitačno ne samo za onoga, koji ga pije nego i za njegovu porodicu. Piće je bolest, koja smeta redovnoj funkciji or­ ganizma, kvari nam tijelo i dušu. piće je bolest, koja ne uništava samo alkohobčara, nego je^pravo prokletstvo, koje se ne umanjuje nego raste od koljena do koljena, kako je to dokazao Morel, koji je postavio ovu ljestvicu. 1. koljeno: moralna pokvarenost i alkoholički ekscesT^v 2. koljeno: drevno pijanstvo, manija (jedan ko­ tač previše ili premalo), oslabljenje mozga. 3. koljeno: hipohondrija, melankolija, samokrv p w 4 koljeno: tupost, idiotizam, jalovost, propast . Legrain je istraživao četiri pokoljenja piću ljudi u 215 porodica, pa je došao do ovih rezultatžK 1. koljeno. Već se u prvom koljenu u 168 po­ rodica pokazuju makovi degeneracije, i to: u 63 slu­ čaja jednostavna zavmutost (đesekvilibraoija), u 88 slučajeva slaboumnost, u 45 razvratnost i pogibeljni nagoni. U 39 porodica našao je grčeve, u 52 padavicu, u 16 histeriju, a u 5 upalu mozgovnih opna. U 108 porodica od 215 — užasno veliki broj — nalazilo se luđaka. 2. koljeno. U drugom koljenu spalo je onih 215 porodica na 98, kod kojih je našao: u 54 porodice bilo je već teških degeneracija, naime ljudi tupih i idiota, u 23 porodice nalazilo se moralnih luđaka, koji ne osjećaju razlike između dobra i zla. U 42 porodice našao je grčeve, a u 40 padavicu. U 90 od 98 našao je pijanice, a u 23 umobolne. 3. koljeno. U trećem koljenu spalo je onih 215 porodica na 7 sa 17 djece. Sva ta djeca su zaostala, dvoje bilo je moralno ludo, četvoro je imalo grčeve, dvoje padavicu, dvoje histeriju, jedno upalu moz­ govnih opna, a troje skrofulozu. 4. koljeno. U četvrtom koljenu nestalo je onih 215 porodica. ж 207 �Iz ovog se vidi, da je narod, koji se opija, narod na rubu propasti. Stoga opravdano zaključuje Dr. Legrain, da bi se u Francuskoj moglo zatvoriti većina ludnica i tam­ nica, kad bi nestalo alkohola. Dr. Bezzola tvrdi, da svaka kaplja alkohola kod oca znači kaplju bedastoće kod sina. Svemu se ovom pridružuje i materijalna bijeda alkoholičara i njegove porodice, jer će on potrošiti i zadnju paru za piće ne obzirući se na ženu i djecu, koja kod kuće gladuju čekajući na muža odnosno oca, da im donese komad kruha. S čisto vjerskog gledišta alkohol je zabranjen, jer alkoholičar nije sposoban da vrši propise ibadeta (bogosluženja), a naročito ostavlja namaz (molitvu), iako je to stub ibadeta po nauci islama. Zato Sve­ višnji i veli u gore navedenom ajetu 5 sure: »I pri­ ječi vam zazivanje Boga i molitvu«. Hazardne igre su također kao i alkohol veliki grijeh, jer i od njih ljudska zajednica ima samo štete. Igra kao i. alkohol daje povoda neprijateljstvu i mržnji među ljudima i spieta im klanjati i Bogu se moliti, a osim toga igrom čovjek prisvaja tuđi imetak na nedozvoljen način i bez prave naknade, a ш\ Kuran odlučno zabranjuje. Igrom se nadalje -čovjek navikne na ljenčarenje i olaku zaradu, a to slabi duševne sposobnosti njegove, jer se ne zanima ko­ risnim radom, kojim po prirodi treba svaki čovjek da zaradi svoj svagdanji kruh. Ako li u nekom kraju ili zemlji igra uzme većeg maha, sigurna je to pro­ past za stanovnike, jer će zanemariti svoje redovne poslove, pa će poljoprivreda, obrt i trgovina početi naglo opadati, a o procvatu i napretku narodne pri- vrede ovisi i napredak same zemlje i naroda u njoj. Nijesu rijetki slučajevi, da igrači za vrlo kratko vri­ jeme proigraju sav imetak i dođu n a prosjački štap, a isto se tako često događa, da strastveni igrači pro­ nevjere tuđ imetak, koji im je bio povjeren, a po­ sljedica je toga, da pronevjeritelj dolazi u zatvor a porodica u bijedu i nevolju. Korist, o kojoj se u ovom ajetu govori, jest u tom, što su alkoholna pića važan artikal narodne p ri­ vrede i zarade za mnoge pojedince i što se alkohol u nekim slučajevima upotrebljuje kao lijek. Međutim, sva ova korist ne može se nikako isporediti s razno­ vrsnim i neizmjernim štetnim posljedicama alko­ hola i hazardnih igara po čovječanstvo, pa zato Sve­ višnji i veli u ovom ajetu, da su grijeh i šteta od njih mnogo veći nego li korist. Da je zbilja tako, vidi se 'najbolje po tom, što se danas u kulturnom svijetu pokret protiv uživanja alkohola sve više širi, pa je trebalo da prođe dakle 13 stoljeća od pojave islama, da čovječanstvo uvidi svu štetnost alkohola i da se svfm mogućim sredstvima digne protiv ovom poroku ljudskog društva. Danas ima već i država, koje za­ branjuju prodaju alkohola i prekršitelje ove zabrane kažnjavaju vrlo strogo. I pored svega ovog nađe se i danas mnogo ljudi, koji za se vele, da su sljedbenici islamske nauke, ali piju alkoholna pića i igraju razne igre, a neće kao sljedbenici Kurana da zrelo promisle pa da sami uvide svu štetnost, koju trpimo od pića i igre. Ali takvi treba da znaju, da nije dovoljno, da neko bude samo imenom sljedbenik islamske nauke, nego to treba da dokaže i djelom, pa da se kloni svega, što Kuran zabranjuje, a da radi onako, kako mu Kuran zapovijeda. Џевад Сулејманпашић „Фереџа u зар, u мирна Босна“ Одговор г. Захировићу на његов чланак у прошлом броју »Гајрета« Пошто ћу много заузети пажњу и стрпљивоог читаоца, то да зађем одмах усред ствари. Овај одговор није ни по теми ни no обради целина нити то може бити, јер такав није ни одговор г. Захировића нити може бити, јер сав ради о разним »контрадикцијама« у мом јавном деловању којих уопште нема. За боље разумевање молим да се још једанпут лрочита Захировићев чланак. Жалост г. Захировића што га нисам схватио сувишна je. Ja сам га право схватио. »Салтоморталоки скокови« у развоју мишљења и назора о свету, онакви какве ми приписује г. 3., у целом свом чланку, понизују, јер се тиме такав окакач прикаже у најмању руку духовно инфериоран. Развој и мијењаље мојих гледаља на поједине по- 208 јаве друштвенога живота не представља никакво >врдан»е« него — то je тачно — често иута ококове, али скокове увек напред, цогућне, досгиживе и умесне. Г. 3., захватајући чак у почетак мога партискоиолитичкога јавног рада и помешавши моје »скокове« у томе са >скоковима« у моме третирању нашег женског питања, починио je грубу некоректност. Прво стога, што je цео народ Краљевпне Југославије који je био сав подељен на разна партискополитичка о с в е д о ч е њ а , шесгог јануара пр. године направио један огроман, спасоносан и природан скок, и то тажо далеко да je данас немогуће хвалити и оправдавати припадност било којој од бивших партија. Зашто сам ja у првим данима no �Ослобођсљу био против политичког груписања муКочење уопшто, од стране г. Захировића, види слимана на верској бази, зашто сам годину дана се и из два његова мота (цитати из Курана?): »Бог после тога био за такво груписање, зашто сам после неће измијенити стања једног народа, док сам тај чстири године био нротав тога, зашто сам, иако je народ не изврши сам у себи корјените преинаке, покојни Сакиб Коркут био најжешћи противник док не осјети за то потребе« и >Не гријешите се о откривања муслиманки, ипак могао с њиме сара- законе божје у природи. -Узалуд ћете се трудити ђивати три године дана у паргиској политици, за- да их измијените, они остају стални, непромјеншто сам ja отступио од оног некадашњег безсадр- љиви.« Из тих цитата може многи лако да назрије жајног југословенског национализма, што се тичс »тевећул«, фатализам, a то je јако брсмзање. Затим нас муслимана, и акцептовао српско име: да бих о г. Захировић кочи још и овим речима: »Што су стотоме свему дао довољно разјашњење, било би по- љећа стварала, није могуће отстранити у једном требно цитирати у целости најмање двадесетак деценију и једном сталежу. Каогод што смо сви ово мојих чланака из »Правде«, »Југ. Листа« (један) и стање изграђивали и у њему учествовали као ви»Реформе«. Немогућност a и сувишност тога могао новници, треба да га сви свупа поправљамо no оној je предвидети г. 3., јер je и без тога њсгов одговор народној: »ако свако мете иопред овоје капије, пун »доказа« мојих контрадикција. Осим тога улпца ће бити чиста«, умјесто свађе о кривцу који једноставна мисао, за коју je ваљда и он способан, извирује из сваког нас напосе, нека свак изврши могла га je спречити од тога. Мора се, наиме, прин- своју дужнрс^.и стање he кренути на боље. Подипијелно допустити могућност да су моја »врда- лако, али сигурно«. Рада тих речи сам се ja и чуња« у партиској политици разјашњива просго тиме дио иахзлову чланка,- у' коме се пита: докле ћемо се да сам ja увек мислпо својом главом a не главсм -окањиватиЈ Дсдине речи које спадају донекле под вођа, да су моје мисли биле боље него њихиве и да тај наслов, јесу оне да свако помете испред својих се нисам никад и ничим везивао за те вође. Исто врата и да се не свађамо о кривцу. Али шта ћемо тако у другим питањима^мога јавнога ‘деловања, мести и о којем се то кривду свађамо? Можда би још мора се допустити могућност да je нЛступање нових ^ П Ш ^ ц о гл о спадати под тај наслов: Мало вгапе момената значило примарно >врдал.е« a моје да Џ испред тих речи говрри on о номуслиманским наубило само нужна послсдицд... Сва дотле 'док г. 3. чењацима који сваљују кривњу на Ислам ради itone уважи, при доказивању мојих >>шштрадикција<^ чеља и спречавања људског наггретка. Ну одбрана све те моменте и не испита евентуалну реалност од тих нападаја не зиачи ваљда оно >метење испред тих речених принципијелдих могућности, дакле све ‘евојих врата«, јер то говоре страпци, a г. 3. нигде дотле док не напише једну дебелу кљижурину р Raste да со, нгаад и између иас за њима поводи. мени, ja ћу се, при одбрани од тих постављених Из онога цитата који вади г. Захировић из кмгтрадикција, придржавати у главном просте тврд- моје брошуре не види се нипошто да сам ja био у ње да су сва моја јавна дела ишла увек. no једиој брошури против »скокова«. може да буде реч и иогомсрној етичкој и духовној линији. наравно само о оним скоковима који су предвидГ. 3. ми приговара да ja говорим у своме чланку љиви и чија могућност овиси само о нама. Из тога о природним законима и скоковима у природи и се цитата види баш противно. J a нисам за >нада »побијам« и оне ствари које он није писао и о си л н е реформе«, али сам за »в атзру л и ј едругоме a не само о апострофирању мене од стране в а њ е и п р о т е з а њ а ланца, да би се од њега г. 3. у његовом чланку »Докле ћемо се скањивати?«, могла направити батана«. Ако се такве методе у али му нисам нигде ништа подметнуо. Moj чланак погледу употребе човечије воље за реформирање није ни писан само као одговор на то апострофи- друштва не могу назвати и више него скоковима, рање. Од није писан само ни ради г. Хидајета Ку- с обзиром на нормалшг ток преображавања друлсновића, о коме je такође било речи. Главни разлог штва, онда ja заиста не знам које би друге могле. чланку сам ja овако означио: »Општа схватања и Да би и овде читаоцима било сасвим јасно што назирања гг. Куленовића и Захировића о нашем сам ja у члалку о скоковима у природи подразупрогресу иису, истина, нова и јамачно су још увек мевао под »скоком«, ja подупирем предлог г. 3. да духовна својина већег дела широклх народних сјго- се тај чла/нак поновно прочита, тим прс што ће се, јева као и приличног броја школоване интелиген- no његовом мшпљењу, наћи ту у обиљу још мојих циje. Т о и м д а ј е о н у в а ж н о с т к о ј а н а л а ж е котрадикција. Г. 3. je »нашао« и ову контрадикцију између и о л е м и к у«. Схватања те господе иду за кочењем или потпуним одбацивањсм оних рефорама за које моје брошуре и члалгка о продирању света у живот сам се ja највише залагао у јавности, a које, no муслиманке. Ja, наиме, у брошури очеКујем добре моме мишљењу, могу да врло много допринесу резултате од мијешања муслиманке са кућом, животом и друштвом иновјерке суграђанке, и то: осенашем опнггем прогресу. 209 �haj ирипадности народу и земљи, заједнпчког јада друкче иоставити, оптрилике овако: Ми уопштс и cpehe, нестајаље осамљености и дивљаштва a на- немамо шта да бирамо него бивамо сами »бирапи«, ступање уљуђености. Г. Захировић каже да сам ja и само се ради о томе да нас што мање »одаберу!« после 'десет година у оном члапку, замењујући 0 таквом малтретирању питања откриваља нашс само рсчи »друштво и живот« са речју »свет« a жене заиста je сувишно даље говорити na овом »осамљеносг и дишљаштво« са »мали светови отока меоту. Такође нема права г. 3. да из мога излагаља и оаза«, дакле задржавајући исти појам, грдио то друштво, називајући га светом у целипи гадпим о природним знаиостима и скоковима у природи и гњилим, светом џазбанда, филма, журнализма, подметне мени закључак о неком »тоталпом банревија женоких ногу и т. д. Т у м и г. З а х и р о - кротсгву науке«. Јасно je свакоме — ja и овде пов и ћ о ч и т о п о д м е ћ е . Нису то нипошто два дупирем његов предлог да се мој члапак поновпо израза за исти појам! Појам »света« у чланку je прочита — да се моје речи »у свету се не можс јасно дефинисан овако: »Под светом мислим свет ништа тачно и са сигурношћу предвидети« односе филма, џазбанда, журнализма, луксузних аутомо- само на онај свет, који обухвата социологија као била^ мороких скупалишта, рввија женских bora, свој предмет a нипошто на овај који je предмет једном речју, онај т а н к и слој човечанства који, егзактних наука. Изразе »тачно и са сигурношћу« неограничено владајући земаљском куглом и си- треба подвући, јер сам ja у истом чланку рекао да сајући помамно душе и телеса свих народа, постаје „у животу појединих група човечанства има и таквих све дебљи, дебљи«. A мало ниже сам рекао: »Тако догађаја, било лаганих било убрзаних, чија се неу томе свету, о д к о г с е и н а ш н а р о д у а и . —« опходност даде и предвиђати. И онда, у вези с тиме, Taj свет, тај танки слој човечанства, чијп начип a то' je заправо и био коначни циљ мога излагања, живота и нас осваја, ne може пикако бити идеп- рвкао сам да социолошки положај муслиманске тичан са оним светом наших суграђана друге вере групс у југославенском друштву тражи од ље вео којему сам горорио у броцтури. У колико je и лике ата предвиђене скокове, чије се припремањс тада поетајала гњилост гадост у танким слоје- ne сме im часа одлагати. To су они скокови на !којо вима и нашег југословеттског друпггва, посве je су највигае пажње обраћали реформисти. јасно да ja нисам могзо нити сам пледирао д а му/УТтбгледу његове слутње да je на мс упливислиманка од улаза 'у faj свет може очекивати оне сала Фајхингорова филизофија (Die Philosophie đes добре резултате. Међутим и југословеноко друпггво, Als Qb), могу му рећи да се вара. Tora писца позузето у целшга, данас се много разликује, no својој нам само no чувељу, али знам да му наук ne вреди, моралној квалитети, од ондашљег од пре десет го- јер се из самог наслова види да je то филозофска дина, те, дакле, да сам ja баш и мислио исте једи- поезија, те дакле не ваља нп као филозофија ни као нлце, онда и данаЈС, орет то не би била два имена поезија. Што се тиче г. Захировићевих цитата из за исти појам. Како je, даље, г. 3. могао идентифи- Бекла, о оним трима стварима о којима су овпсие ковати сштсао мојих речи »осамљеност и дивљаш- све промене које у току историје настају код једног тво« са >мали светови отока .ич оаза«, то сам Бог културног народа, имам да приметим да су Бекзна. лова социолошка знања за данашњипу посве нсНадовезујући на тај мој свет који пам долази довољна и неприк!ладна. Има ту још много стварн, и на моје истицање муслиманског ранијег брака, и то врло важпих и врло чеотих, које упливишу који je »no својој потпуној изолованости, no вери на ток историје културних народа. Например, жури традидији која je нагонила људе да за образ жоне налстика, филм, капитализам и т. д. слепо дају и узимају животе, био зграда од граГ. Захировић пита мене шта сам ja, ваљда пита«, г. Захировић кличе победоносно: »Чему то- попут оних Беклових најбољих и најистакнутијих лино заобилазних ријечи: ф е р е ђ а и з а р и појединаца од чијег знања (као једне од оне три м и р п а Б о с н а « . Ето тако je г. Захировић ко- ствари) овиси ток историје културних наррда, поначно изишао са правом фарбом. Не сме се мусли- дузео да раширим и учиним пристулачним свима макка уопште откривати! To његово отворепо исту- друштвеним слојевима своје »социолошко и рефорпање — он je, no мом мешљењу, после уредника маторско знаље о тим скоковским препорођајима«. тузлапског »Хикјмета« најжешћи противник рефор- Он донекле има право што пита. Не у томе што ме миста — чини пајпозитивнији резултат ове наше je, ваљда и нехотице, помешао са најбољим и најполемике. Г. Захировић себи поставља тај проблем истакнутијим — мене »неизграђеног, неискусног и овако: Има се бирати између џасбанда, голотиње (ово je најлепше): н е в и ч н о г а к р и т и ц и « — женског тијела и т. д, и феређе и зара. Наравио него у томе што му ja заиста морам одговорити да да смо да феређу и зар који ће нас од тога свега у главпом седим у Оарајеву. Чланака сам, додуше, очувати! Не, г. Захировићу, проблем се има сасвим написао више него што он каже (у »Правди« око 210 �70—80, које сам такођс крвљу писао, у »Реформи« око десетак и у »Гајрету« исто десетак), али признајем да су ти чланци, нарочито доцнији, на најшире слојеве имали слаба дејства. Истина je и то да мене ти најшири слојеви могу све мање да читају и разумеју, али je истина и то да то мени јако ласка. Само ми je жао да и код многе интелигенције, која иначе има опољне квалификације за то, не налазим још довољно разумевања. Предавања нисам одржао нити једнога, ради своје физичке мане у говору, али и кад би их могао држати не бих то радио, него опет само писао, јер ja, за се лично — na нека то узме свако ко хоће за максимум уображења — сматрам много важнијим да пишем за оне који живчано могу и требају да држе иредавања широким слојевима. Из свега овог може Tj Захировић закључити да се не замишљам »у положају турског Кјемала«. Спрећам, најзад, пажњу г. Захировићу, ако заиста буде писао у »Гајрету« о спајању религиозних веровања са законима природних знаности, да му на то нећу, јер не могу, одговарати у »Гајрету«. Знам да ћу ту морати отићи много 'даље него то конвенира »Гајрету«. Врло бих се радо упустио у ту полемику например у тузланском »Хикјмету«, где она, природно, и спада, Г. Захировић je сигурно један од уважеиијих сарадника тога часописа, те би ми можда могао испословати гостопримство које заисгга не бих ничим злоупотребљавао. Тим пре што je »Хикјмет« у једној нотици објавио да би дао простора за принципијелну и стварну полемику. A k o дође до те полемике биће ми ослонац за њу Кантова »Kritik der reinen Vertmrn!t» и »iReTigion imienhalib der Grenzen der rem en Vemimft«. To кЈажем зато да унапред олакшам посао г. Захиро« вићу. КЊ ИЖ ЕВНИ ПРИЛОГ Мухамед Коњичанин Мејра Сад ће; ено их! — говорим себи и сједим на пању крај ријеке. A 'дјевојке, ,веселе|~за,бре1це, зажарених и опаљених образа, са празним бремама под пазухом, слијећу с брежуљка на Отавњу. Тиквеним чанковима грабе воду и п^уне лучане брвмр. Задижу широке димије и босвм ногама газају no ријеци. Прскају се, шале, a њихов весели кикот далеко се разлијеже вечерњом тпшином. Moja мала Мејра, напунила своју брему и сједећи на њој, стидљива посматра своје веселе другарице. ^ — Гледајте. гледајте, што се ушутила! Hehe пред оним тамо, a цура узела прстен од другога! Богме ћемо те казати Хасану! — довикују joj другарице, a Гима муктарева сасу joj пун чанак воде на главу. Цуре се зацерекаше, весело запљеокаше рукама, a Мејра љутито стресе воду и обриса лице димијама. И ja се смијем. — Види je види, готов заплакати, a кад онога нема ,не може се од ње живјети! Најгора je међу нама! — виче подругљиво Зејна, a очима показује на ме. С бријега се очу куцаље у длане и нечији љути.т зов. За час ове утиша. Лако, као перца, подигоше дјевојке овоје пуне брсме на рамена и, шапућући, похиташе кућама. Мејра остаде посљедња. Брема joj тешка и не може да je подигне. Стид je, ваљда од мене, na се заплака. — Мојро, не плачи! Ja ћу ти понијетс брему. Т & ^|а«£еб е прегепјко — довикујем joj ja. ^ r— Ja не плачем за то. Ћима ме je полила ■ВбдвЛ, ma |си ми се и ти смијо. Они мене сви руже р Ш *а* стобом говорим, a Ајка прича како сам урела прстен од Хасана. — Шути, орце моје! Оне су се само шалиле. Не вјерујем ja њима ништа. Ja сам се смијао што се ти онако слатко љутиш — тетошим je ja, a она само плаче. Сумрак се спушта. Тих вечерњи вјетар шумори у кукурузима. Неко пјева у селу a вјетар му односи глас. — Хајдемо јање моје, ево мрак пада. Ja ћу ти до плота понијети брему, a онда ћеш моћи и сама. Сутра ћу ти дати оних црвсних папира од чоколада коje ти толико волиш. Да видиш, пуно сам ти их оставио! Моћи ћеш стотину пута наруменити својс лијене обрашчиће! — тепам joj ja, a она притајено слуша и корача уза ме. — Твоје ће лице бити најруменије на свакој свадби, a кад одем у град, купићу ти један лијепи ђердан са златним бобцима, дуљи и бољи него што je у Зејне! — A хоћеш ли ти мени дати ђердан посве, или само онако, да га носим као Зејна материн? — пита ме Мејра и ушмркује ко дијете. — Ja ћу теби дати посве, јер ти си тако добра! — A хоћеш ли ми онда и она чагета дати? — Хоћу, орце моје, хоћу, све ћу ти дати! — кажем ja и помиловах joj златну косу. 211 �Идемо на врело. — E, добро, баш ћемо видјети! — каже Мерја НТакама грабим воду, a Мејра, као јање, цИје и осмјехује се. ми из руку. Расхлађујсмо се, a послије сједамо д0 С бријега се очу зов. — Ух, убиће ме, ако ме виде с тобом! Сакри врела. Ja причам даље: се за плот! Moja мати каже да си ти чифут, a je л' »Прије сунца, помамни вранац закопаће чифтом де да ниси? — шапуће ми плашљиво и глсда ме прсд вратима нашим, a моја мајка пољубиће те у испитљиво овојим дјетињим очима. — Нисам, срце моје, — кажем ja и засмијасмо чело. Сва ће кућа засјати од осмјеха твога. Најбоља терзија у граду нашем, сашиће ти хаљину од свиле се овдје као дјеца. и кумаша и стамбулским извссти златом. Вјечла Сједимо уз плот. ЈТица нам се додирују. cpeha и бсрићет доћи ће с тобом у касабу нашу — Мејро, образи ти врели и миришу сијеном и н1гко више у њој заплакати неће!« — кажем ja a она се припија уза ме. Мјесец се осмјехива. Једпа задоцњсла птица Мејра ме само погледа и болно се осмјехну. залепрша крилима над нашим главама. У њеним очима, крупним сузама сасјаше све жеље — Мејро, ти дрхтиш, хладио ти je — кажем ja и осјећаји игго их ово простодушно дијете није знало и узимам je у наручај. рећи: — Не, није ми хладно. Бојим се да нас ко не »Драги, не љути сс! Не волим твој лијепи и види — шапће ми скоро нечујно. широки град. Не волим чардаке ваше с танким камеријама, ни калдрме бијеле вапшх сокака. — НаHa бријегу засјаше ватре. — Сутра ћемо у шуму и бићемо цпјели даж ше je село мало, али су нам поља широка и дуга. Понијећу и за тебе шпаг — кажс Мсјра и,'6дл^зи. Шуме су нам густе и лијепе, a хамбари наши пуии Сва сребрена од мјесечине^ корача стрником a бре- > у бјелице пшенице. Цвијеће нам no путу ниче, a ма joj клокоће> најљепши момци овирају нам уз двојнице. He драги, не могу прћи с тобом! Туђа бих била и касаби II. — Па ти не знапглта свезати. Гледај, како си твојој, a скупе хаљине од свиле и кумаша ne би дрва сложио! Ух, yxt p a како си шпаг провуко! — пристајале мени. Одаје твоје na ташсој кули, све даГсуј^од злата и скупих јакута, за мене би биле руга ми се, кори ^е-М ејра и веже : тамнице тврде«. бреме. Koca jo j златна пада на очи. — Мејро, ти^си тулсна. He овиђа ти се у граду — Мејро, коса ти смета. J a ћу ти , и ne би пошла са мном? кажем ja. ^ — He. J a нисам за града — nianhc Мсјра и Подне сједи у шуми и дише црвени. — Ja бих више волила кад би ти остао са — Уморна сам, хајде да сједеЈЈЕЈо^^ мном у нашем селу. Мајка моја дала би нам ону и таре зној с лица. кућу na бријегу и на два коња спремила би нам Сједимо под буквом и јодемо сира. кићепу сејсану. Пир и свадбу нашу проводили би — Мејро, слатка ти кукуруза као и ти! — Није слађа од тебеј — каже Мејра и смије од петка до петка, a најбоље пјеве пјевале би у нас. Трке би давали и коњоке и пјешачке, a сухозлатице се. Тишина. Кроз густи свод лишћа провирјује чевре на биљеге бих метала. Најљепша свадба била сунце ко велико божје око. Шума мирише. Мејра би у нас, a свијета би дошло из свих ссдам села. Ти би, међу свима, био најљепши и најјачи, a Мујсе наслања на ме, a ja joj причам: .»Hoh ћо бити мрачна, a ти ћеш ме чекати. С врап- кану, с Горе, с кољена би одбацио камена. Ja се смијем, a Мејра ме гледа. He зна зашто цем својим прикрашћу се селу и бацити се земљом се смијем. Подне одлази. Нечујно корача шумом, a на твој пенџерић. Ти ћеш доћи. Покрићу те свиленом чаткијом, na ко вјетар бјежаћемо кроз ноћ. дах му све слабији. Престрављена шума одахну, a Зором, кресаће наш вранац бијелом градском кал- у грању високо, залепрша кобац. — Мејро, ти плачеш. Жао ти je на мене? дрмом, a снене дјевојке чудом he нас гледати с кри— He, није ми жао. He знам ни сама зашто вих мушебака.« плачем — шапће Мејра и обара очи. Мејра шути. Плашљиво гледа својим крупСунце сједа. ним очима негдје далеко и неодређено. Тужна je. Весели опет, и шалећи се као дјеца, спуштамо Шутимо обоје. Негдје далеко куца жуна у стабло. — Жедна сам — прошапта Мејра, тек да пре- се у село. Брема ме жуљи, a Мејра ми се смије. кине шутњу. Радом за Гајрет будимо наше снаге и стварамо бољу будућност 212 �Илнјас Дабарџић С наших сшрана II. слабије хаљинс, оубраЗ)авиале се до под браду. Даљу се шетао no нскадањим својим чајирима, Хтјеле су да изгледају што грдније како их ови a пред всчс обилазио Лим и зансшоно гледао у воду. нсби нагонили да им се подају. Мрк и тежак одрал Обилазио je старог рибара Фифицу и дуго остајао видио би се тада у очима њихових мужсва. Знали са њим. Његова je кућа била на врху брда и изгле- су оии да ће стари хан па рахжршћу бити пуп обидала je, глодана одоздо из котлине, као да се на јесних бегова, да ће дорпок трајати пеколико дапа њу пебо наслонило. Љети, кад припече жега, небо i i да ће опи пијани поссћи за образима и.ихових je врућс и као да њишћо од жеђи виш н>е. Доље je жена. Жене ће сс старати да справс што боље јело, широк и прашљив друм; пролазе кириџије са ко- a људи да им донесу најстуденијс воде у*сслу. И њима и бронза звони. Када би бронза зазвонила, доносити им јело за јелом, пушгги им чаше iinha он као да би етресао копрену са ммсли, почео би и опет отрепјети icano им псће moIih угодити. И разговор и увијок са жалбом причао о својима. загато он да остаје без чиплука као и они који су Љетња повечерња тишина чинила би им пријатан то заслужили. И те мисли без користи, и са утопијом, као да разговор. Разговарали би и увијок се срећним осјећали у тим међусобним жалењима и причама о су се слЈЈгј^ и сродиле са њим. Мислио je, увијок старом вакту. Причао je стари рибар о својему жи- о стариПама, a имаћс сс одроњавало. Продавао све воту и боравку. Он je још у дјетињству дошао из -јеДно no једно. Најпријс земљу особипу, послије Босне, настанио се као чипчија на брду вшпе Д*ша воденице^и ваљалицу, и na концу дућапе и робу и заволио рибарење. По цијеле ое дане вукао са из дућана. Расипало се имање и растакало na тројс. мрсжом no обалама и пбзнавад јс сваки плићак и Трошио je on, трошила му два cmia, a ништа се место крај Лима. По Ракоњам^, Мр^а|њцу, Хуневини, ne радило. Подбрежу и Видовини бацао мрежу. Био je он ažC^ HL с љубљен у Лим и рибарење, шкпе но-^имање' доКада продадсГдућапе и оота му само кућа, on бивено послије рата од бесФа./Вез Лима није Mi промишљати о раду и заради и у утуггљсиим ни да живи, тако му се причињало. Такав j^ rjt му зеницама засвјетлуцаше брига и crpemba. Он je остао и послије, и сада под старост, под корацима смишљао да ради, али mije могао. Обилазио je времена, он мирно вуч^мрежу и лови срећу и рибс. Ј«,хве n остајао дуго са беспослепима. Разговарао И Осмнабег као да je у том страствепом рибару о старом и капсад, да заборави бригу, играо разиих нашао најбољег друга и тјешиоца, остајао б|"до^ игара, заборављао он у тим часовима своје педаћс дуго код њега и касно у повечерја враћао će кући. и спокој га тренутно обухваћао. Ту су се састајали Лим се бјеласао no мјесечини и камење се огледало сви они, које je вријемс прегацало и који нијес.у у пличацима. Војорили су сазрели кукурузи и брало могли да се снађу у метежу нових дана. Пропали се воће. Младост се пробуђивала и махале жамориле трговци и посједници, некадањи турски чиновници, у свјетлу и буци. И у те ноћи јесени k буђења гранични царипари, трговци са грапице и свакоуспомена, он би тек тада осјетио колико je сам и јаки. "i како му je тежак. и несносан тај узо живота, што Ту je био Бећо Сновић, испијен и блијо.д, му га je судбина додијелила. Долазио je кући и куштрав и дугачак у облику, са очима избачепим лијегао. Из сна се будио и снијевао страшнс снове. и повијен у леђима; звали су га сихирбаз и бадаНадносио се над прозор, отварао канате, сједио и ваџија. Од je био као нека разонода тим беспослегледао ријеку, вијугав пут и наднешени Обров. И њацима. Цијелу je зиму проводио no кафанама a у тим мислима он je решавао чудно питање своје љето у скитарењу. Све су га дјевојке вољеле, a куће. Били су бегови и трговци, звани и познати момци му прибирали мјесто. Дај ти Мула Бсћу, no цијелом Санџаку, до Усћупа и Селаника. Били непгго, нек ти чварне, na под небом што желиш. су доброћудни, сиротињске мајке и поштсни. Зна Ђевојку, коју хоћеш, хаљине, земљу, кућу, имање он били су јоп момци, он и његова браћа, када их као у цара. Причало се о том и вјеровало у апсоje отац слао no чипчијама, одлазили су они и лутну моћ тога дугајлије, са дна Комарана, што узимали трећину. Братски дијелили. Доносили да- je још као чобанче дошао у нашу касабу. Сви би рове чипчијским жеиама и дједи. И враћали се се они око тога препираш: сваки на свој начип. друмом крај ханова кући. Саферовићи, Колалићи, Једни су вјеровали да може све учинити, други да Нурковићи и други би.тш су другојачи. Када су до- ne може и да je он обичан човјек, обичан као што лазили к чипчијама, чипчинице оу облачиле нај- je Осмо и Ибрахим, Мујо и Синан, обичан ко свак. 213 �Ту јс био и Салкаи, пијаница и дертлија. Још опун у лицу и зажарен од пића. Наклћен вазда и са фссом наднешеним до над чело. Вазда je био пун приче. Путовао je no Румелији, Огамболу, Грчкој no Ругови и no граници. И вазда био мераклија; трошио nape као да их je вадао из баре, и опет му их Бог давао. Три пут je раљаван и два пут je био у ропству. Јунанску мухаребу у глави има, као да je јучер била. Подигли су се барјаци и касабалије се слегле у једно. Сви су они жељели да дадну свој обол за падишаха. После су се добровољци јављали и половина од њих помрла je и погинула у Грчкој. Осман Ибишев, једихник и први, који се уписао у добровољце, погинуо je у првом окршају, тамо негдје око Милан Капије. Мајка му je овисла од јада када су joj за синовљеву смрт казали. До њега, Салкана, уско су близу један до другог били Неџо Саферовић, Рушо Пенић и Осмо Фускуновић; сви су они били некада ђидије. Ко ико. Ни свадбе, ни удадбе, ни женидбе и никаква весеља без њих. Први у колу, a задњц у-послу, 'они су продеверали до четрдесете, и посл^је се ожепили. Чипчије радиле за њих, pifn пили, a имаће се одроњавало. W такви остали ове док није пропало све. Послије хамалилж и радили no путевимд и опет када би након неког времена долазили, свраћали no механама, до дуго у ноћ остајали, искалљивали и последњи динар, a гладно) жени n дјеци ништа не доносили. Све се у тој ^сафани, чађавој и пр пило и живјело неким''тамним животч то људи испијени од затвореног про дугог пића и разблудндг живота. И та трап гурнула и Осман бега међу њих н припитом) уз њлх. Срастао je био са кафаном и одлазио би купи тек о ручку и вечери. Његови синови су били друкчији, радили и савијали. Поолије пошто им умрла мајка, они су се промијенили. Почели најлрије да не раде, послије се пропили, и њиховој кући обрнуо се шиљак доље. Осман бег je, када je остао без новаца, давао ствари из куће у залог и продавао у босцијење да би, јсднога дана, када му и локућства нестане, продао кућу или узео зајам. Зна он, тај му je дан био потежак у мислима када je год на то помислио. Зовнуо га je изјутра pano, прије но што се био и обукао, стари пријатељ Рифо н рекао му: — Накастио си, a? — Ja, јесам — истурио je он ову ријеч брзо, као да га неко no врату млати. — Ha мјеницу да се потпишеш? — — — — јирли. Па и то. Разумијеш ли? 1 ! 'г' ' ^ Разумијем! Е, добро, хајде с хајром; и то може бити ха- Са бисмилетом су оппиринули врата; прво десиоу. ногом крочили, послије још непгга проучили ђ пошли. Османбегу су ноге клецале и тешке му биле, нембћбе- да носе ту тежину — његово тијело. Огг^с био без свијести и разумијевања. Само се вртио и нешта му у глави врљало и искрсавало му. Спотицао се путем, лпце му блиједоћа обавила. Тада je он у прољећу, у бехару и пупању живота, први пут од како je остао без имаћа, зажалио за младошћу коју није умио да проведе, док je имао свакога добра. Јутро je било у сјају и преливању од пурпура и сунца, a сокаци су му личили на путеве који ће да га на час одведу у прошлост и младост и да се промењен и непроведен распојаса и проведе. Послије су за столом каљавим и неравним њих ►јица комад кљиге претурали и он се сјећа, тек 'олико, да je Рашид Кускуновић узео његову руку У СВ0ЈУ и нешто повукао или написао. Након мјесец дана, он je имао новаца и трошио више но икад. Трошио je он и надао се како he му то трајати. Хтио je да се проводи у круту најновијих и најстаријих пријатеља. И да промијењен акшамлучи под старост, да слуша како му ти пријатељи и другови руше, лумпују, вриште и псују. (Наотавиће се.) Хамза Хумо Осоји се пуше. Дан ужарен тршти. Цврчак љуто пигати. Врела земља згара. Само чокот бректи, пун златнога грозда. Чуј! Долином n’jano озвања букара. У хладу јасена ГГан разваљен седи. Врео да.х му пали гола, мушка прса. A поглед му пламти од набрекле жеље — Берачице воде редове од трс&. 214 Уз бербу И од мушке жеђи он гроздове цеди. И букаром пије ужежено злато, У њем снага бректи. Песма ваздух napa: »Гроздан момче љуби злато нехара/го«. Пан једнако пије; да свисне од беса. A кад -јаблан пружи своју дугу оенку, Просу му се вриска до плавих небеса. �ПОПУЛАРНА СТРАНА Ing. Salih Omanović Vrijeme kao faktor kulture i civilizacije Živimo i radimo u vremenu, pa prema tome ne bi vodilo računa o budućem — onda bi lanac života može ništa biti dragocjenije od vremena, kojeg ne bio prekinut — bez svrhe — te bi izgledalo, kao da treba uzalud tratiti — provodeći ga u neradu i lije­ niko nije ni živio prije nas, kao i da niko neće ži­ nosti. Vrijeme je sa praktičnog gledišta: život, isku­ vjeti poslije nas. Na taj način živjelo bi se bez inte­ stvo, hljeb, stečeno znanje i ostvareni napredak, pa resa i bez svrhe, te bi se zaboravilo na sve one bla­ ako se vrijeme korisno upotrijebi, onda se stiču -li­ godati i svijetle uspomene naših predaka. jepe i karakterne osebine kao: umjetnost, talenat, Dobre uspomene na tradiciju pored drugih umnih dobrota duše i srca, strpljenje i pravičnost. Dobro tekovina su: vjera, narodni običaji i sama priroda po upotrebljenim vremenom odgajaju se dobra djeca, te svome razvoju, o kojima ćemo se činjenicama radi pošteni i vrijedni građani i državljani. poznavanja ljudstva i njegovog vjekovnog djelovanja Da sve gore navedeno mognemo razumjeti i poslije pobliže upoznati. osvijetliti u raznim tačkama, podijeliti ćemo vrijeme Mi gibam o po brežuljcima ostatke i ruševine na tri etape: prošlost, sadašnjost i budućnost, koje raznih kula, dvoraca i tvrđava — koje su naši pra­ sve tri faze sačinjavaju život čovjeka od najstarijih djedovi radi obrane od neprijatelja podizali — a koji vremena do u neizmjernu budućnost Jkoji život pret- ■ostatci ispunjuju naše čuvstvo na lijepe uspomene sa stavlja kao lanac sa puno karika — pa ako i jednu nekim strahopočitanjem na teške prijegore i napore kariku otstranimo — lanac gubi svoju vrijednost i naših pradjedova. Po tima ruševinama kao ostatcima zadaću. Život dakle mora imati potpuni' broj pove­ starih vladavina, u kojima su nekada stanovala silna zanih karika u lancu. 'vlastela. — hrabre velmože, svijetli kraljevi, ponosni Prošlost možemo označiti ka<j Jaku i meku uspo­ hercezi, odlučni baipvi i krute velmože — po tima menu, čija pozlaćena zraka ^sjičitna zalaz sunca na ruševinama dakle kao usprkos prošlosti, a za svijetli zapadu; sadašnjost imade nešto svjetlosti — đpčitn p rim je r sadašnjosti i budućnosti rastu šeboji i divlje nam budućnost predskazuje nešto tajinstveno i mračno^ ruže — pričajući o slavi gorepomenutih velikana i što ljudski um ne može dokučiti, nego samo razvitkom pustopašnosti djece?, koji su se kao naši pređi tuda kulture i civilizacije naslutiti sve-one kolosalne radnje igrali, da kao odrasli ostave iza sebe današnje naše i pothvate, koji će se preko naše praunučadi izvršiti. pokoljenje. — Po podrumima i tamnicama tih ruše­ Sadašnjost zavisi od prošlosti,, a budućnost od vina nalazimo kosture nesrećnika, koji su za čast do­ sadašnjosti i prošlosti, te prema tome cijelo djelovanje movine i svojih suplemenika davali svoje skupe ži­ i napori ljudstva sliče gradnji Velebne zgrade, čiji je vote — lišeni hrane i vode umirali u najtežim du­ temelj prošlost , sredina gradnje sadašnjost, a even­ ševnim i fizičkim mukama. — To je dakle prava tualni završetak mukotrpnog rada i napora neđo- slika tradicije i naše sjajne prošlosti i to nas sve potgledna budućnost. sjeća, da je i prije nas bilo ljudi jakog karaktera i Sve ove faze vremena i razvoja ljudskog života poduzetničkog duha. Staro kamenje, tamnice i pećine treba poštivati: prošlost radi naslijeđenog dobra i govore sa grozotama o mučenjima naših predaka. koristi od naših pradjedova; sadašnjost shvatiti najoz­ Sve što oko sebe vidimo potsjeća nas n a tradi­ biljnije radi lične i društvene moralne i materijalne ciju: ljudski stanovi kriju u sebi tajne predaka, koje koristi. Radeći dobra i plemenita djela treba gledati će današnje pokoljenje saopštiti budućem pokoljenju. sa dobrom vjerom i u budućnost — da bi naša unučad Kućne zajednice znaju na sahate pričati o prošlosti i crpila što veću korist od sadašnjice — koja bi za onim starim karakterima, koji su tu zadrugu do da­ njih bila svijetla prošlost i plemenita uspomena. našnjice uzdržali u jačini karaktera, istrajnosti, slozi Mi nijesmo ni prvi ni posljednji stanovnici ove i radu. Udubljeni pragovi u kućama tih zadruga p ri­ prostrane zemlje — ali na žalost — većina ljudi čaju nam mnogo. Stari stolovi pobuđuju nam svjetle danas radi i ponaša se kao da smo baš prvi i po­ uspomene na one skupove u kojima je pričato o slav­ sljednji, jer nas od prošlosti malo šta interesira, ne nim junačkim djelima i svjetlim karakterima pro­ pojimajući da prošlost čini najveći dio našeg života. šlosti. Na ovim svim starim predmetima uči se istoRazna ljudska pokoljenja, koja leže godinama u zemlji, slična su onim gore pomenutim karikama rija i budi se uspomena na prošlost — na tradiciju. života, jer kad jedno pokoljenje ne bi mislilo o onome što će iza njega doći — a ni sadašnje pokoljenje ne Sa ovim smo došli do pitanja: »Šta je to tradicija i kakav je njezin utjecaj na intelektualni, moralni, 215 �kulturni i socijalni razvitak kako čovjeka kao poje­ dinca, tako i društva kao cjeline i zajednice«. — Učiti znači pribirati tradiciju i buditi uspomene i upoznavanje tekovina naših pradjedova, da onda svoje znanje za poboljšanje socijalnog stanja sadaš­ njice i budućih pokoljenja proširimo. Naučiti se čitati i pisati, znači poslužiti se slovima, da se održi tra­ dicija, pa prema tome sva je znanost tradicija t. j. predanje, da bi čovjek što bolje razvio svoju intelek­ tualnu snagu. Čovjek se bogati znanjem i istraži­ vanjem prošlosti za hator praktične upotrebe u sa­ dašnjosti, poslužujući se mudrošću i iskustvom svojih predaka; on upoznaje — usavršujući sadašnjost — plemenitosti, patnje i slave pradjedova. Tradicije sve nijesu dobre, pa ćemo se čuvati svih onim mana i zastarjelih običaja, koji danas ne odgovaraju duhu vremena — a koja su djelovanja i osebine naših predaka imale onda praktičnu vrijed­ nost. Nečistoća je jedna veoma hrđava tradicija i simbol primitivnog življenja naših pradjedova. Ljudi, kuće, dvorišta, putevi, ulice i radnje sve š)p je nečisto; primitivno i zanemareno. Takvih sp tradicija trebamo čuvati. • ■ ' Druga slaba tradicija je: neznanje, nevaspitanost, necivilizovanost i nekultura, surovost, laž i poj. lost. Tamo gdje sa oca na sina nije prešla nikakva obrazovanost, tamo je — a naročito kod seljačkog svijeta — neznanje jedna vrsta naslijeđa. To je hrđavo, jer naslijediti neznanje od svojih predaka, znači naslijediti njihove dugove. Htjeti da ostanemo nezna­ lice zato što i naši djedovi nijesu znali ni čitati ni pisati ni naobraziti se, znači za hator tradicije — predaje — ostati glup i ne vidjeti kod očiju i ne mi­ sliti kod zdravog razuma, znači počiniti ludost atentat na zdrav razum. Čovjeku dakle treba znanje da što jasnije vidi svoj put, jer će mu znanje rasvije tliti puteve u njegovom duševnom djelovanju. Suzbi jati ovako zle tradicije i predanja naših djedova znači pobijediti te tradicije i osvetiti naše pradjedove. Mi smo dakle pripravni objaviti rat: nečistoći, neznanju, starim predrasudama, fanatizmu, konzervatizmu, mržnjama, lažima, nepravdama i nepošten ju. Nije dakle nužno, da takve zle tradicije i dalje po^st^je samo zbog toga razloga, što su kroz vijekove živjele i uzdržavale se. (Nastaviće se.) Hajrudin Ćurić 0 vaspUanju u sokolstvu ršetak.) Prednjački fcbor opet odgaja č l j u , v __ svoj koje rese pravoga čoveka, a te su: i s t i n a , 1 e p o t a način. On daje pojeđfnfcu mogućnost da i d o b r o t a . Takovog čoveka hoće da stvori So­ nekoliko poslova. Imenuje ga najpre kolstvo. Zato i vaspitava pojedinca i pojedinku, kako darom, čija je dužnost da vodi brigu spra’ bi oni mogli koristiti ne samo Sokolstvu nego i naciji pazi kako se postavljaju i Ч. d. Iza toga imenuje ga i čovečanstvu. Naciji su potrebni dobri muževi i dobre bibliotekarom, pa prosvetaronf, pa blagajnikom, pa majke, a Sokolstvo joj ih u velikoj meri nudi. sekretarom i t. d. Dakle, omogući mu da se uputi u Današnja omladina shvata Sokolstvo veoma bu­ svaku vrstu sokolskog rada, što će mu mnogo kori­ kvalno i smešno. I danas ima takovih omlađinaca stiti u životu. Menjajući kategorije u članstvu, poje­ koji će na račun lopte pobeći sa školskog časa! To dinac se lagano vaspitava. I od onoga deteta, koje je samo žalosna pojava i ništa više. Neću se upuštati nije znalo čestito ni da progovori kada je prvi put u tu stvar, jer to ne bi odgovaralo naslovu članka. ušlo u Sokolanu, postaje na ovaj način čovek. Taj Ali, samo mogu da kažem svima onim koji se odaju čovek, fizički zdrav i duševno jak, obdaren jakom nogometu da se paze u početku, jer kad kajanje dođe voljom i karakterom, moći će da odgovara svemu onda će biti kasno! onome što od njega život bude tražio. Ne samo da će I naša muslimanska omladiina ne shvata Sokol­ koristiti samome sebi, nego će koristiti i svojoj po­ stvo kako treba. Razume se da je to posledica neinrodici, a preko porodice i svome narodu i čovečanstvu. teresovanja. To nije ni malo pohvalno. Svaki onaj Govoreći o vaspitanju u Sokolstvu, više sam koji uđe u neko sokolsko društvo i uputi se u so­ pažnje posvetio duševnom vaspitanju radi toga što kolski rad, taj će do kraja svoga života ostati Soko. mnogi misle da takva vrsta vaspitanja u Sokolstvu Samo treba pokušati, a ostalo će samo doći. uopšte ne postoji. Oni misle da je Sokolstvu cilj samo da stvori neke atlete, šampione i šta ti ja znam. Ali se ljuto varaju! Sokolstvo hoće da od pojedinca stvori Уписујте сг у Соко, јер он јача дух и čoveka u pravom smislu te reči. тело и ствара свесне и отпорне чланове Taj čovek može svojom pojavom da bud'e atleta, V народној заједници! ali u njegovoj duši mora da su ukorenjene sve vrline 216 �Hamdija Mulić Hoću i mogu da radim Više nas žari i obasjava Božje sunce, pred nama pukla majčica zemlja — široko polje rada. Samo još da zasučemo rukave, pregnemo zdrave ruke i eto nas u blagoslovenu znoju s lica svoga. A taj je znoj naš, srž naše borbe za opstanak — naš život. U nas Bog udunuo dušu — pamet, dao nam oči, uši, usta, ruke i noge. To su pomagala naša, oruđe naše za rad. Jutros nas sve zove, sve nam govori, da ura­ nimo i pregnemo na posao, jer v a l j a ž i v j e t i . I mali mrav, pčela i sve ptice cvrkuću i lete, pa i cijela priroda, sve je na radu. A mi? Ljudi smo, pametna stvorenja, carevi u carstvu prirode koja nas zove da se njome hranimo i oda zla branimo — mi jutros neki još velimo: n e š t o n e m a m volje . . . Samo još čovjek rekne: n e m a m vol j ' e. Čovjek ljenčina, malodušijik, kukavica., I? radnom narodu u nj bi upirali ..prstom. U. narodu malo dušnu i mlitavu, eno ih redaju je k'o povaljani dubovi u šumi koja je počela trunuti. . . Žalosno je to, kad čovjek i j)red ifialim svojim svakdanjim poslom stane i ftdćnć: n e m a m v o l j e , A još kad pomislimo Ah velike poslove, na velika djela ljudske snage, kojg preporodiše svijet, da je i tu radna duša rekla: n e m a i m v o l j e — onda gdje bismo mi tada bili? Ostali bismo ondje, gdje su bili ne, naši očevi i djedovi, nego još i d'alje. . . Zamislimo, da smo kao radnici jedne nove že­ ljezničke pruge, koja se istom podiže na primjer Sarajevo—Brod, stali pred taj ogroman posao pa klonuli i rekli: n e m a m o v o l j e . . . Dok bi drugi dobivali hranu za dan-dva, mi bismo kukavci brojili koliko ima konaka hoda od Broda do Sarajeva. Eno tamo podižu željezničku prugu na primjer Sarajevo—Mostar—Dubrovnik. Na putu im zasmete velika Ivan planina. » V a l j a j e b u š i t i « — re­ koše stručnjaci. »Kako bušiti?. . . u čudu da zaviču radnici, da reknu n e m a m o v o l j e —, zapeo bi posao na po puta. Ne to ne smije da rekne zdrav čovjek. Ljudi, radini, marljivi, žilavi danas govore: h o ć u , i m al n v o l j e d a r a d i m . . . Eto, ta o c llu 'k a , jaka volja, čini orijaška djela. Ona, eno danas baš u našemu Beogradu podiže orijaški most preko Dunava da veže Beograd sa Pančevom. Jaka volja podiže danas orijaške kuće, — u Americi od trideset katova — ona nagoni čovjeka ^jdžLmorem vlada i zrakom da leti kao o rao . . . I ti to vidiš, pa makar jedva odlučno, veliš: h i i m a m^d' j -a v o l j e . I zaista to te podiže, krijepi i bodri, da te svrsta u red radinih ljudi, da i ti jednom crpiš blago iz ove svoje drage zemlje, |<jr pomisli samo, da ne dao Bog kogod ti je otme, гт .к ао što je nedavno u tuđina i bila — ti bi ostao jadan i gladan, a drugi bi znojnim svjoim šakama vadio iz nje zlato, pa nosio svojoj kući . . . Kratak istoriski pregled naše otadžbine svog kralja da prime mađarskog kralja Kolomana i otad je, 400 godina, Hrvatska bila u personalnoj uniji sa Ugarskom, t. j. obadve su imale zajedničkog kralja, ali su bile samostalne države. Umesto kralja, Hrvati su, sa ostalim Južnim Slovenima, došli Hrvatskom je upravljao hercog ili ban, ispočetka na Balkansko poluostrvo u VI. veku i zauzeli kra­ kraljev sin ili rođak, a docnije iz hrvatskih plemićjeve istočno od Slovenaca, otprilike na jug od Kupe skih porodica. Tokom vremena, sve se jače osećao i Save i na zapad od Vrbasa i Cetinje. Prvih 800 uticaj Mađara i Hrvatska je sve više postajala sa­ godina, Hrvati su, kao i Srbi, živeli po župama, pod stavni deo Mađarske. Godine 1526., Turci su, posle svojim plemenskim knezovima, podvlašćenim ispo­ bitke na Mohaču, pokorili Mađarsku i veći deo četka Avarima, a posle Francima i Vizantiji (Gr­ Hrvatske, koja je neko vreme ostala bez kralja, dok cima). Prva hrvatska država počela da se stvara u nije izabran za hrvatskog, kao i mađarskog kralja dalmatinskom primorju, ispočetka zavisna, a od To­ austriski \nadvojvoda Ferdinand. Od tada, pa sve mislava, ona je postala .nezavisna kraljevina, sve do 1918. godine hrvatski kraljevi bili su iz dinastije do 1102. god., kad su Mađari prodrli u Hrvatsku, Habsburga. pobedili hrvatsku vojsku i ubili poslednjeg kralja (Po knjizi »Naša otadžbina« od Dr. M. S. MoskovPetra Svačića. Tada su hrvatski plemići morali za ljevića.) Mnogim našim čitaocima neće biti poznata istorija hrvatskog dela našeg naroda, zato je na ovom mestu donosimo u najkraćim potezima: 217 �Hajrudm BujukaliČ Trgovac Kreso dok nebi prisilio prodavača da mu ih posto-poto Stare кгре-е-е! dade samo da ga se otrese. Staro gvožđe-e-e! »Pa pošto ga je?« Stare stvari-i-i! »Trideset dinara« prccedila bi gospođa, gotovo Svako jutro proderao bi se gradskim mahalama u strahu pred njegovim čudnim izgledom. Mujo Kreso, svojim na pola kroz nos promuklim »Šta?« začuđen bi podviknuo Kreso i skočio s glasom ,koji je zvučao tako tužno da bi mu se i najtvrđe srce smilovalo i požalilo ga. A to je Kresi mesta. »Ni deset ne vredi. U dućan dođi pa da ti dam trebalo radi njegove trgovine. Nabrajao je ove uvek iste reči i svaku bi po običaju na kraju otegnuo po deset koliko hoćeš«. Tad1 bi obično bilo kako on želi. Kupio bi ih što može više. A samom svojom pojavom izazivao je kod sveta u isto vremo smeh i sažaljenje. Po­ pod krpe, ali ih nebi stavljao u sepet s ostalim guren, prljav, s velikim brazgotinama po čitavu licu krpama nego na rame da ih. kojoj »ćoravoj mušte­ i s očima malim i crvenim koje su jedva izvirivale r i j i « proda pod nove, samo dvaput oblačene. Tad bi opet nastavio svoj put svejednako vi­ ispod dugih krmeljivih trepavica. Uvek je na njemu bio crni kaput više sličan žaketu, poderan najviše čući: mesta a po prsima sav isflekan. Malen, dežmekast, »Stare stvari-i-i!« velike glave a na njoj strašno dugačak crveni fes Pošto bi obišao sve mahale i ćor-sokake, otišao sa još dužom kičankom. 0 .jedndm ram enu nosio bi bi da otvori svoj dućan. uvek po nekoliko pari »vehdih« odela i po koji par A njegovb dućanče, više slično kakvoj »huđecipela tako da bi mu pb jddn'a cipela visila na leđima rici« nego li radnji, smešteno je u jednom mračnom a druga se tamo-amo ljuljala po njegovim plisnjavim uglu najcraju široke čaršije. Već se je odavno na­ prsima. Ali to Muji nije ni malo smetalo. Na leđa krivilo pod velikim teretom visokog krova i nadnelo bi obesio sepet u^lcoga je stavljao razne ikrpe, ko­ se nad sokak. madiće starog željeza, halkica, klina, brava, klju­ A u njemu što sve nema. Banđuka, merđana, čeva, karika i vđrugih sitnih gvozdenih predmeta. bašlijiaj halhala, đerdana, starih srećaka, igračaka Koračao je kao slepac po izrovljenoj kaldrmi. Po­ i svega onog šta se nebi moglo u ćelom gradu naći. skakivao je i često puta spotaknuo bi se o kakav »I tičjeg mleka u Kreše se može naći«, govorahu kamen, posrnuo, zatim sa smeškom skresao »kotilo seljaci i seljanke, koji pored gradske dečurlije bi­ materino« i nastavio put vičući: jahu jedina mušterija Kresina. Stare krpe-e-e! Najviše je Mujo radio u pazarni dan. Tad bi Staro gvožđe-e-e! se razvikao i uzbunio čitavu čaršiju. Taj dan doveo Kreso je imao stalne stanice gdje bi malo za­ bi on i svoga kržljavog i dremavog sinčića Suljče, stao, nekoliko puta malo više podviknuo, pa ako koji bi po ceo dan dremao za tezgom. Često puta bi vidio da mu niko ništa ne iznosi, ne bi se ni proderao bi se na njeg Mujo: »Pasji skot što spavaš. malo ražljutio nego bi samo progunđao prema pro­ Na koga se baci. Ko da te nije Kreso okotio, kotilo zorima ili vratima: »Nema, nema. Nebilo nićeg, ne- ti ćaćino!« Tad bi ga seljanke branile, jer su mogle bilo ni vas«. A kad bi se proturila kroz prozor ču­ dok on spava kupovati bez novaca, đinđuve. pava i bunovna glava gazdarice i rekla: »Pričekaj »Da sam ga ja dremao, davno bi tereziju preko malo«, on bi se još bliže privukao uz vrata. Tad bi ramena bacio«, vikaše on na Suljče. mu iznela obično pantalone, jer se one najbrže poSeljanke su mu etrašno dosađivale. Po ceo dan deru. prevrtale su i razgledale đinđuve, minđuše i ostale »A kamo ga kaput?« Upitao bi on menjajući nakite i strašno se cjenkale. On bi se razvikao: govor na židovski da bi više sličio trgovcu Pulji. »Još ga razgledaš? Ne begenišeš taku rubu. Iz »Nema, nije se još poderao«. Stambul je to naručeno. Ne trpi Kreso svake tri­ »Eh, eh, čekate dok se podere pa onda Muji čarije. Hoćeš, nećeš. Idi traži jeftinije, ali kad mi da podvališ. Pa pošto te prnje?« se vratiš, ne dam ti pod ovu cenu«. Tad bi obično kao opčaranoj seljanki utrpao bakarni prsten pod »Nisu to prnje, nego gotov novcate«. »Ja, koji su vrag nego prnje? Čitav dunjaluk dvanaest karatno zlato. Veresije nije trpio. Već odavno napisao je ve­ je prnjav a da ne budu ove pantalone!« I tad bi ih uzeo pomno razgledati i: stavljati tazne primedbe liki oglas: »Čast svakome, veresije nikome«. 218 �A izjutra čim bi otvorio dućan, zavikao bi: »Hajde sevteđija sretan bio. Od tebe sevte od Boga berićet. S mladim spav'o s ćoravim blago dijelio«. Građane nije nikako trpio, jer su ga strašno zadirkivali. Napustili bi za njim mahalsku dječur­ liju koja bi mu vikala: »Kad ćeš natrag Kreso-o-o! »Ja, nedo Bog, vi natrag, pasja kotila«, do­ viknuo bi im Kreso. »Izgore dućan Kreso-o-o! »Marš, kopilad!« I počeo bi ih razgoniti svojom »štapugom«. Takav nekad bijaše Mujo Kreso. A danas on ne galami našim pustim mahalama niti otvara dućanče. Bolestan je evo već nekoliko godina i leži kod kuće. A kad grane lepo proljetno sunce, izvuče se Kreso iz svoje mračne sobice i sjeda pred kuću da se nagleda sveta od koga je sve do tad zazirao. Sad mu se građani lepo javljaju, a dečurlija ga više ne uznemiruje. Ali mu još i danas u ušima zvoni zajedljiva zadirkivanja: »Kad ćeš natrag Kreso-o-o! Izgore dućan Kreso-o-o!« Омер M. Ибровић Деде Вукове „мудросши1 Прича се да je некада у Кладници живео неки старац од својих сто година, да су га сељаци (Кладничани) увек за no нешто припитивали и о н _ј ш свагда рсшавао сва заплетена и крупна пита&а. Нема, богзна, каквих--података a Деде Вуковом животу, осим што стариј# људи приповедају: да je Деде Вук живео на Боровићима фрдо више Кладпице), да je био много богат чове^, јер je, веле, имао тор у који je затварао стовд^ а^у ком je тору опет било no шесет љеса са једне стране, да je имао богаг увљаник (пчелињак) из кога <je мед сљевао до hi долину испод куће, да «шје хтео веровати Кда; чанима да се са њима повузе^ред рат са Cp6njoi (без сумње je тај рат био Карађорђев устанак) слећи да га само варају да овгави станове,. na да му они, Кладничани, поједу кај^ак, мед итд.; те да je због његове тврдоглавосги баш тога пута заглавио. Кад je већ ешкија наваЈЈкла') на Кладницу, он je, веле, натоварио кола са шест волова и кренуо до на ријеку код Уходића моста и ту га ешкија пристигла и посекли га баш крај моста, a од целе његове породиде да je избежала само нека жена, која je била трудна и од чијега су порода садања фамилија Чаркаџићи — којих сада у Кладници имаде око 7—8 кућа. Ејуп Чаркаџић стари човек и праунук Деде Вуков, кад почне нешто о Деде Вуку разговарати, он само климне главом и са поносом прошапће: »е-е-е нема данас таквих људи«, док Ејупов син, Смаил, човек од млађих, не дозвољава да je његовом чукундеди било право име Деде Вук него каже звао се Хајдар na су ra Кладничани само од ђаволства прозвали Деде Вук; — но мени овде и mije циљ да тражим идентичносг Деде Вукову, већ да изнесем крју од његових »мудрости« које се и данас чеото спомињу у Кладници, a суседи нас помало и фасуле, задиркују са Деде Вуком и са његовим речима. Д „Зеча мајка “ Нашли Кладничани магарицу, na не знали каква 'је^те^уудновата животиња, na he рећи: хајдемо те да питамо Дедс Вука, јер ако још он не знадне, онда не зна други ншсо. И лепо оду к њему и одведу магарицу. Ka,vje Деде Вук разабрао што 'су му-рељаци дошли и кад je видео чудповату животињу, on им реа& »Па зар не позиајете да je то мајка« — налпто му сви честиташе na мурости. ' I/ I II „Од мотике штене“ Кладничани теслу na не знају шта je. теслу и понесу je Деде Вуку и упитају Рекоше: »Нисмо још никада ово чудо видели и не езнамо шта се од овог ради и од куда je ово чудовиште.« Тада ће Деде Вук: »Е-е моја сиротињо, a када будем ja умро, како ли ћете ви јадни живети? A зар се не можете сетити да познате »од мотике штене«. Нато Кладничани повичу: »Живео наш паметар Деде Вук!« III _ „ Сејали игле да им роде ћускије“ _ Требале Кладннчанима ћускије за побијаље заграде и торова, na им се досадило куповати ћускије у ковача и трговаца, те упитају за савет свога мудраца аџу Деде Вука који им после подуљег.размишљања објасни: >Као сваки род што рађа земља, тако he нам родити и ћускије, a њихово семе то су игле, само нека се лепо земља обради, и то баш у крешсвицу где je према сунцу, a и питома«. Нато Кладничани купе целу врећу игала и посеју у крешевицу, коју су били претходно добро узорали и обрадили; али после дугог очекиван.а усев не изншшу и не покри земљу. Зато они оду Деде Вуку те од њега затраже објатљење: т т а je 219 �Оду ови Деде буву и кажу му шта je на етвари ca њихошш усовом ii трудом: нато Дедс Вук лично нођо у КЈкмиовицу, ira кад видо да но њиховој њиви и који су со јади уселили у сред Кладнице. Ha ти he сада аџо Деде Вук oimice: »Слушајтс децо, ц0. скакућу скакници, он им новика: »A зар no пидите на њих ne видели, ова ситна диханица (животиња) словица каже: »Aito неће ђаво од тебе, бежи ти од појела je семе и зато нема рода! Него треба све ове ђавола«. И овде je јефтин белај. Нека се брзо нађу мале диханице поубијати«. Тада Кладничани по- три најача момка и нека врагове брзо пренесу до ране ујутру и двојица њих узму џефердаре у руке, нреко Кољена и упуте их даље да би село претекли.« na право у крешевицу и почну мотрити с да избије Тада ти узму њих тројица све три Ифриткиње која диханица; али једном сине један скакавац и на леђа и ионесу уз брдо, уз Кољено, све до на једноме од њих баш на чело, a он да не би што ио- врх, где се оном једноме досади иридизати ону н>скварио т. ј. да не би диханицу иоплашио, само иша- гову, јер беше понајтежа — приземљаота, na he, ретом јави другу, пруживши прст у своје чело, придижући je уз леђа, повикати: »Слушајте људи, иашта ти његов друг опружи свој џефердар, склоии тако ми свега, ово je моје женско«. Она двојица га нишан на скакавца који се беше заставио баш на закумише нека шути, али он лонови опет: >Женско, веђи друговој и опали: прас! Ha то се сложише брате, Ђабе мис и скиде je с леђа, na завика: »Вера брда и долине a друг јекну болно и повика »аох, и Бог док се нас двоје не упознамо, даље те не нодруже, ти уби и мене уз диханицу«. чдш!..« Нато и она друга двојица спустише бремена ca леђа, кад имаш шта видети: све троје неке IV препредене женскиње, које само од ђаволства хоће „Носили чуму д а их не умори “ ^да их носе ови прости a јаки људи. Али сада како Некада давно владала je у околтјим* селима куга, па се то чује и у-Кладницу; али није то била 'с в е ^ р и прођоше, кад их Кладпичани одвукоше у само обична зар£зна болест1 него чума у женским неку вртачу, то саме нека причају. Само, једно што хаљинама, завиЈена у £елр чаршафе, a неки су je je главно: у Кладници се никада не појави куга, ни још више описивали, као да носи брдилагод~жб1к чума, ни колера, како су оне три њихова имена ског разбоја, кудељу и махаљку^Она иде кроза село биле казивале. Када су и ову отвар испричали старом Деде вриштећи и и ријет^и <Ад ономе, сад овомв птд. Ha рачун оваквих, бајкл и празпих прича, неке три Вуку, он мало размисли, na he наредити: »Нађитс женске увију се v беле чаршафе и nolw f |Кда|тип[у, два вола близнака и два брата близнака, нека ухватс гдје нађу гројицу Кладничана и стану им прије- волове у рало na нека један води, a један нека оре тити да he их сву /ГрОјицу да уморе, afrjrttfrcc jje и тако да за један дан саставе бразду около целс хтједну изнијети на лећима до на врх Кољепа (брдо Кладнице да оне несрегаице не би могле више доћи 'вамо, a онда nehe долазити ни друга чудеса и више Кладнице) и то да их нигде не спусте. Иначе ако их понесу до на КоЈ^ено да се више неће ни џинија, na нам неће ни град на љетану падата«, што je одмах било и извршено. враћатЕ у Кладницу. ^ ^ СЕВДАЛИНКЕ Ne čudim se Ne čudim se suncu ni mjesecu Ni Vrbasu što se često muti; Već mom dragom što se na me ljuti: Što sam drugog okom pogledala. Ako sam ga okom pogledala, Nijesam mu vezen jagluk dala; Ako sam mu vezen jagluk dala, Nijesam ga u dvore uvela; Ako sam ga u dvore uvela, Nijesam mu bijelo lice dala; Ako sam mu bjelo lice dala, I njemu sam opet ostavila. 220 Trebeviću Trebeviću više Sarajeva, S tebe mi se vidi Sarajevo I sva sela oko Sarajeva, I Koševo niže Sarajeva, Ni košeno, ni s konj’ma pašeno. Tu mi sjedi bratac i sestrica: Bratac seji terli dibu šije, Seja bratu uzrukavlje veze, Uz rukave, bijele minare. Seka bratu tiho govorila: »Udri češće puca niz njedarca, Da ne može ni al-katmer proći A kamo li ruka od junaka«. �ЗД Р А В Љ Е Očvršćivanje djeteta Očvrsnulo telo je u stanju, da brzo podesi svoju toplotu, ako se izloži uticaju hladnoće. Ono je u sta­ nju, da vrlo brzo prilagodi izdavanje telesne toplote i naročito da spreči izdavanje velike količine te top­ lote, kad dođe u sredinu, koja je hladnija od toplote našeg tela. Očvrsnuće je naročito potrebno slabunjavoj, zimogrežljivoj deci, naklonjenoj nazebima. Tu dolaze na pi vom mestu deca sa suvom, hladnom kožom, sa hladnim rukama i nogama. Deca, koja se brzo, posle neznatnog umora, oznoje, takođe nemaju sposobnosti, da se brzo prilagode promenama spoljne toplote. Naposletku potrebno je očvršćavanje i deci, koja su na­ klonjena čestim kijavicama, katarima u nosu i grlu, kašljevima. Oboljenja i poremećaji ne izazivaju nazebi. Ali oni potpomažu pojavu takvih oboljenja usled toga* što telo izdaje veće količine toplote, te time oslabi i lakše podlože štetnim uticajima, koji ižazjvaju obo­ ljenja. «. (S 7 Suprotno tome deca sa očvrslom kožom svežija su i veselija, življe se kreću, osećaju'se zadovoljnijom rede podležu uticajima spoljrtih promena u top’oli,. rede oboljevaju. Ako želimo, da očvrstimo telo naše dece i da ih naviknemo na pravilnije podešavanje i prilagođavanje telesne toplote spoljnim toplotnim promenama, moramo voditi ozbiljna računa o telesnom sastavu deteta. Deca, slabunjava i bolešljiva, sa hladnim udo­ vima, zimogrožljiva, moraju se vrlo polagano i po­ stupno očvršćavati. Kao početak za ovo može se preporučiti ležanje u slobodnoj prirodi, na čistom, svežem vazduhu, bez vetra. Tom prilikom decu namestiti na toplo ležište i utopliti im telo, a naročito ruke i noge. Lice treba da bude potpuno izloženo hladnom vazduhu. Korisno je u početku i trljanje. Može se trljati samo flanelom ili špiritusom, pomešanim sa glicerinom. Mogu se preporučiti i neke telesne vežbe za zagrevanje zimogrižljive dece, naravno da treba pri tom izbegavati zamor. Za decu sa hladnim nogama, može se prepo­ ručiti čučanje, stojanje na prstima i tome slično. Tek pošto je dete ojačalo prema hladnoći i do­ nekle postalo otpornije i manje zimogrižljivo, treba početi sa daljim očvršćavanjem. Ovaj drugi stepen sastoji se u tome, što ćemo dražiti kožu hladnoćom, naročito je dobro i korisno, da se to spoji sa trlja- njtm, jer se na taj način izaziva jači priliv krvi u kožu. Kako se to postepeno radi opisaćemo docnije. Još od malena treba dete očvršćavati. Odojče očvršćavamo trljanjem za vreme kupanja; raspovijanjem u toploj sobi ili leti, u tople dane, i na polju i puštanjem, da ga svež vazduh kupa. Dalje očvrs­ nuće odojčeta potpomažu i šetnje po čistom vazduhu pri dobro utopljenom telu, a otkrivenom licu. Dete, koje je prohodalo, očvrsnućemo, ako ga u vcče pustimo za neko vreme potpuno golo, samo u čarapama, da projuri kroz sobu. Čim mu se ohladi koža, treba je dobro istrljati Clanelskim ubrusom. Posle toga dete se meće u postelju. Izjutra možemo ga istrljati meš&vinom špiritusa i glicerina. Preko leta treba decu osatviti da trče u sanda­ lama i gaćicama za kupanje, pa i potpuno gola i bosa, naročito kad jfr toplo vreme. Ako se primeti, da su dtca hladna, treba ih snažno trljati. Naročito su za ovo pogodna morska kupatila. ^ — Тгеђа ih pustiti da se igraju na suncu i morskom pesku. dete privikne toplom vazduhu, može se 3fttći na nešto hladnija vazdušna kupatila u hladnoj sobi. Dete se svuče do pojasa, a po tom i golo, samo :;a čarapama i obućom, te se pusti, da se kreće ili gimnastiči. Tek posle svih ovih priprema može se preći i na hladnu vodu. Hladnoća vode treba da bude iz početka 20—25" C. Dete se u veče, pred samo spa­ vanje, u dobro zagrejanoj sobi, istrlja po grudima, leđima i rukama. To ne treba da traje duže od 1—2 minuta. Posle trljanja treba ga dobro izbrisati flandskim ubrusom, pa ga odmah položiti u postelju. Dete će se u postelji vrlo brzo zagrejati. Tek, kad se dete savim svikne na ovo treba poći dalje, te još smanjiti temperaturu vode Posle godinu, dve dana, treba otpočeti i sa trlja­ njem hladnom vodom iz jutra. Tek, kad se pokažu uspesi od ovih mera, što se ogleda u manjoj zimogiožljivosti, iščezavanju hladnih udova ređem pod­ laganju raznih oboljenja usled prehlade — može se preći i na hladne tuševe. Treba pri očvršćivanju dece uvek imati na umu, da se ne sme preterati, jer se može škoditi. Polagana postupnost, vrlo veliko strpljenje, neumorna istrajnost — sve je to potrebno, ako se želi uspeh. * Gajret u svakoj kući, znači samo njezin napredak 221 �НАРОДНО С ТО Ч А РС ТВ 0 0 potrebi izbora priplodnih grla Ništa ne može da ostane uvek na istoj meri, na istoj tačci. Sve se menja, sve napreduje ili nazaduje. U prirodi nema mrtve tačke, sve ide napred ili natrag, tek se kreće, ne miruje. No i ako je čovek podložen svemu što u prirodi vlada, on može u svom kućanstvu da uređuje stvari i po svojoj volji, on može da ostavi njivu neobrađenu da sam korov po njoj raste, a može i da je očisti i uredi da ne bude nigde korova, on može u svom voćaru da pusti da samo divljake rastu, a može da svaku voćku očisti i nakalami, pa da lep i uređen voćnjak ostavi svojim u nasleđe. Mnogo to zavisi o volji i o razumevanju doma­ ćina i njegovih ukućana. I u svojoj kući može čovek da ostavi nered i pometnju, a može i da ostavi svaki napredak i boljitak. Glavno je da čovek po inogućstvu upravlja prilikama i da hi okreće u*svoju korist, a da ne dozvoli da prilike njime- upravljaju i da ga guraju od nemjla do necjraga.' Što god se više čovek^prepusti slučaju slabije će da napreduje, ne kaže s< badava »kako čovek pro­ stre postelju onako će 'da počiva«. grehote« narod to sprečava, ali je teško sprečiti kad se ne može stalno voditi briga pod kojim se hatom kobila opasuje i poid' kojim bikom krava oblaže. Koliko se puta zateče tele »napolica« od čistokrvne krave. Ako je krava i vođena pod čistokrvnog bika, odmah je puštena u pašu, gde domaći bičići sve pokvare. Grdna je to šteta i silan manjak u narod­ nom stočarstvu. A mogao bi se lako izbeći kad bi bilo više svesti i razumevanja. Nije baš i suviše teško posle opasivanja privezati kravu u ogradu ili joj u štali polagati 2—3 dana. Isto i sa kobilom dok je ne prođe žar. Ko hoće da zapati bolji soj stoke mora .tako da postupa, jer dručije neće nikad imati bolju pasminu. Samo odabrano muško grlo sme se isterati na zajednička ispašu Ali koliko ima sveta neobaveštena ima ga i pakosna, lukava, koji drže lošu ždrebad i bičiće. Takove treba u općem interesu naterati da rade ono što 'je za sviju bolje. Što nije za priplod ne srne niko držati u stanju da se može ploditi. Takovo se grlo ne sme isterati neujalovljeno na javnu ■ Divlje parenje ispašu. Zato se i određuje kod nas svake godine Mi smo potpuno prepustili da u našem stočar­ odabiranje priplodnih muških grla naročito odabi­ stvu slučaj vlada i -nikad ne znamo »кб; s je otac nekom ždrebetu ili nekom teletu«. Ko bi još o tome ranje pastuva i bikova. Svi se ždrebci i svi bikovi imaju isterati pred vodio brigu. Glavno je*da se kobila oždrebi i krava oteli. Zbog toga kod nas skoro u svim krajevima svaki jednu komisiju koja najbolja grla ostavi, a za druga skoro domaćin ima po nekog bikića, pa kad nastane odredi da se pojalove. Nažalost ni od ovakvog odabiranja nema velike »volodnica« svaka krav vodi *za sobom po 20 takvih bikova koji se skoro naizred izmenjaju. Općiinski praktične koristi. Polovina stoke ostane nepredbikovi i pastuvi kod nas su skoro nepoznati. Na veđeno, a jalovljenje se obavlja obično vrlo kasno općoj ispaši uvek ima po koji ždrepčić za kobilu i tako, da baš ona grla koja je komisija odredila za bičdć za kravu. Već žcfrebci od podruge do dve go­ jalovljenje, oplode do jalovljenja najviše ženskih dine oplođavaju kobile, pa ćete retko zateći negde grla. ždrepca od 4 godine ili bika od 3. Sve se starije I to se ne može izbeći, dok sami stočari ne potuče i postroji, jer »ide u zijan«. Nije nikakvo uzmu stvar u svoje ruke. Treba prijavljivati one čudo u našem stočarstvu da sin majku oplodi, a otac, koji izgone neujalovljena grla stoke koja nisu za kćer, sve je to izmešano, pa se zato ne treba čuditi priplod. Tada će se i svaki domaćin pobrinuti da da plodovi »t a n č a j u« i p r o p a d a j u . Negde »od se neodabrano grlo što pre ujalovi. ВЕТЕРИНАРСКЕ ПОУКЕ Zapaljenje kopita Često se dogodi da konj (katkad i goveče), ako se premori, ne može nikako da stane na noge, osobito na prednje. Nastane naglo z a p a l e n j e k o p i t a koje može da bude vrlo opasno, čim se to opazi, treba staviti konja u hladnu tekuću vodu i držati ga 222 u njoj 5—6 sati. Međutim, treba zvati veterinara koji će da mu pusti dosta krvi i konj tada ozdravlja. Opasno je voditi konja kovačima da mu puštaju krv iz noge. To ništa ne pomaže, a konj se time može sasvim pokvariti. �Ako je prošlo duže vremena otkako je nastala bolest, hlađenje tada ne pomaže, pa može da bude i opasno. Treba tada skinuti potkove s konja, a njega staviti na mekanu prostirku. Treba ga hraniti malo, no češće; zrnastu hranu ne sme dobivati. Najbolja je zelena hrana, pa se takav konj može da pusti i na pašu, bar na 6 nedelja. Često se konj p o d b i j e, osobito ako obosi, ili ako ima ravna, plosnata kopita. Oblozi hladnom vo­ dom pomažu tada dobro. Sa bolesne noge treba pot­ kovu skinuti, pa kopito umotati parčetom džake ili neke podeblje ponjave i to, svako pola sata, nakvašavati hladnom vodom. Opasno je vrtiti kopito, kao što to obično čine neki kovači, jer se takve rane lako zapogane. Provrtiti kopito treba samo onlda, ako se već počeo da kupi gnoj pod rogom, a to će da učini najbolje sam veterinar, jer on, u tom slučaju, zna naj­ bolje da zavije kopito. (Iz »Veterinarskih pouka« dra A. Vukovića.) ГАJPETOB ГЛАСНИК Рад на проширивању Гајретове организације Гајретова скупштина у Котор Варошу Длна 13. апрпла 0 . г. одржана je годишња скупштина Мјееног одбора Гајрета у Котор Варошу у просторијама Муолиманске читаонице .Дневнп ред скупштине био je: 1. Отварање скупштине, 2 . ИзвјешЈај секЈ>етара, 3. Извјештај благајника, 4. Подјељеље апсолуторрја сАром одбору, 5. Избор новога одбора ati год 1930Јз 1 ј»б. Евентуаалије. с 7 Присутан je бно, no друштвеним иравилима, довољан број чланова. Тачно у 2 сата no подне устаје иредсједник г. Хафнз Хуссин Табаковић, отвара скупштину 'и отпочиње са ријечима: Поштована госиодо! П&што je пциоутан довољан број чланова за доношење наљаних закључака, то отварам I; Iредовну годишњу мјесну скупштину Гајрета и лроглашавам правоваљаном. Прије него пређем на диевни ред, нредлажем двојицу верпфикатора за овјеровљење записника и то г. r. Мехмед еф. Чауша и Мирка СтефановЈфа. (Скупштина једногласно прима). Представљам изасланика власти г. Заима еф. Османчевића. Славна скупштино! Гајрет имаде једног свога највећег пријатеља^ највишег заштитника, који води очинску бригу о раду и развоју нашег Гајрета, a то je Његово Величанство наш дични Краљ Александар I., na сматрам за дужност, да Вам пердложим, да са ове наше главне скупштине поздравимо Њег. Величанство, нашег Краља, нашу дичну Краљицу Њез. Вел. Марију, Протектора Гајрета Њег. Височанство Пре_ столонаследника Петра и цијели Краљевски Дом. Позива секретара да причита депешу. — Г. секретар Сабит Хозић чита депешу: »Кабинетској Канцеларији Његовог Величанства Краља Александра Првог, Београд. Гајретови чланови окупљени на данашњој главној скупштини Мјесног одбора Гајрета изразују своју непоколебиву вјерност и оданост своме драгоме Краљу и цијелом Краљевском Дому и кличу Живио!« Послије прочитане депеше сви присутни устају и у највећем одушевљењу три пута кличу Живио! Иза чега предсједнид г. Табаковић наставља: Поштована господо! Ha 9. прошлога мјесеца имао сам прилике да својим ушима чујем живе ријечи нашега бана, који са највећом љубави говорн о Гајрету и увјерио сам се, да Гајрет у њему имаде великог свога пријатеља, na сматрам за дужност, да Вам предложим, да са ове наше скупштине поздравимо нашега бана r. Светислава Милосављевића. Позива секретара, да прочита депешу. Секретар r. Хозић устаје п чита депешу: »Господину Светиславу Милосављевићу, Бану — Бањалука. Гајретори члалови окупљени на данашњој скупштини Мјесног одборп, Цјајрета, поздраваљју Вас као свога првога Бана и кличу Живио!« Но ii [10ЧНтаној1 депеши свп члановн устају и три пута оишчу} Ж/1ВИО Rjui Иза тога предеједннк г. Табаковић наставља: ' Наш Главии одбор Гајрста са својим предсједником г. др. Авдом Хасанбеговићем, са својом муд1Х>м управом подигао je наш Гајрет на видан иоложај и завидну висину, na ^-*у"Лугуј(ЈМо свако признање, с тога предлажем, да са ове Ha­ rne скупштнне поздравимо наш Главни одбор. Позива секретара, да пЈКЈЧита депешу. Сеиретпр г. Хозић чита слнједећу Главном одбору Гајрета, Сарајево. Гајретови чланови окупљени данас na својој главној скупштини изјављујући своје прнзнање поздрављају Глпвпи одбор Гајрета a na челу са г. Др. Авдом Хасанбеговићем«. Иза прочптане депеше сви кличу Главном одбору: Жи- rž Z Z ' ввлн! Предсједник г. Табаковнћ наставља: Прије годину дана дошао je у нашу средину један добар пријатељ Гајрета, на чију помоћ Гајрет ваздд може рачунати и који се je одмах у првим данима свога доласка упнсао за члана утемељача, и уплатио своту од 500.— Дин., a тај je господнн, Душан Ј. Ракић, наш честити срески начслннк. Ja га молпм са овога мјеста, да и у будуће скрене још већу пажњу нашем Гајрету и са својим ауторитетом помогне и будући одбор Гајрета, како би се Гајретов рад и Гајретова идеја што више развнла у нашем срезу. Ja га у то име поздрављам, и молим вас да му заједнички кликнемо живио! Сви присутни устају и поздрављају r. Ракића са: живио! Славна скупштино! наставља г. Табаковић: По Гајретовим правилнма, редовне Гајретове скупштине одржавају се у мјесецу јуну, али пошто je овом одбору истекла година концем фебруара ове године, то je била потреба, a и интерес Гајрета тражио je, да одбор сазове ову скупштину коју сматра редовном. Осим тога у току прошле Гајретове године нзмпјењена су правила Гајрета, na одбор xohe и жели, да изађе пред своје чланове и да им пружи прилике да оцијене рад досадањег одбора и изаберу но новим правнлима нову управу Гајрета, која ће хтјети и умјети, да получи много боље успјехе него je то овај одбор получио. Оно што би требао још рећи о Гајретовом раду одбора, то ћете чути из извјештаја секретара н благајника. Ja вам се испред одбора најљепше захвал>ујем што сте се у оваковом броју одазвалн нашем позиву. Позива секретара да изнесе свој извјештај. Секретар г. Сабит Хозић устаје и наставља: 223 �Прошла главна скупштина, управо конституирајућа скупштина, Гајрета у Котор Варошу одржана je 22 . фебруара 1929. године у просторијама Котарског вак.-меарифског ловјеренства у вече послије теравије. Скупштини су прпсуствовлаи свега 22 члана, од којих 6 дипломпраннх н 16 редовних. Тада je одбор Гајрета у Котор-Варошу бројно свега 57 чланова и то 14 дипломираних, 5 из 1907., 8 из 1919. и 1 из 1922 године и 43 редовна. Од тих су 4 умрла члана (Абдага Длздар, Хасан-бег Дедић, Халил-Хикмет Салихагић и Ћамилага X. Селимовић) да им Бог џелешануху поклони од своје неизмјерне мнлости и подари мјесто у Фирдевси ала џенету. Алахрахметејле! Ha тој скупштини je констатована слаба свијест и слаба воља за Гајрет у нашнм селима н међу нашнм народом, који нсће да чује ни једну ријеч о Гајрету и речено je, да у будуће рад за Гајрет у нашем срезу мора почн бољим путем и мора се оживнти. Ha темељу тога бпран je овај одбор, којп ово лрелазећи ту једну годину рада за Гајрет, лзлази лред Вас да положи о тој години своје рачуне. Прије лзвјештаја нз којих ће се тачно вндити рад овога одбора, одбор желп да напомене, да ни у прошлој годнни успјех Гајретов н ије' бно онакав, какав би одговарао броју нас у овоме срезу, на-» шој сназн п нашим лотребама, л да се je вољом раДа за Гај1>ет колебало. — Гајрет, чија je по(:тојалост_у,дана.ш1т ш нашнм прпликама, потребна нама псто толико. ^олико и ко^ад« хљеба, на нашу жалост, иије још. ухвјтго међу нама правога корпјена, да можеиашпм лотребама н захтјевима удовољптп. Иоред толпко наш^ неписменуд неоЧЗскрбљне н спротне дјеце, коју гледамо свакн дан ^ворш 'очима, босу и году—по^улидама, ми смо остали л слпјепн п глухи. жедшшто наше друштво, наш Гајрет, који хеће п ^ојцж ел и, it којему ie баш цпљ да обскрбљује т л^џ&хр- дјецЈ. д а \ х y rty h j^ ^ S !S ž @ w i на корисне занате, да- их лзводи селамету, Ш нашу жалост неможе н неће. дај се разулше.рНаж ft'onjet, наш напредак je ^у нама самима, н у доброу 1(|жнвом раду, a нпје у колебању. Да наша села и 4Шп народ nehe да |i.yјдј Ш јНвјрет, то je била слаба и врло хрђава конејгатација на прошлој нашој екулштини, и овај одбор иа овој данашњој скупштини, хо одбијајући од себе констатује, да наш народ воли Гајрет и иотпомаже га, што се je доказало Јлрнходима и посјећивањем Гајретових приредаба у минуло! годинн, који су бпли већи него икада до сада, ii нарочито из^наших села. Да je рад лошао бољим путем и да je усијех био, бољи него ли прошллх година, доказаће слиједеће: Број дипломиранлх чланова порастао je од 14. на 19 и то са гг. Душаном Ј. Ракићем, среским начелником, Мустфом Аганбеговићем, трговцем из Гарића. Хаџи ТЈурицом Стоканићем трговцем из Скендер Вакуфа, Смаилагом Алагићем, носједником и Мустафом Пличапићем начелником из опгатине Врбањца. Број редовних чланова иорастао je од 43 на 115 од којих се je у току године услед премсштаја, селења и добровољно, те смрти исписало: добровољно и услед преме_ штаја 13; неплаћања чланарине 5 и смрти 2 (Тахира Муниба Хозића и Мехмед Салихаге Оалихагића) да им Бог џелешануху дадне што je најбоље. Алахрахметејле! Број члалова данас Мјесни одбор има 19 дипломираних и 95 редовних. Од тога броја имадемо изван мјеста 24 члана и то 6 дипломираних и 18 редовних, од којих: у Баљалуци l; Дабовцима 1 ; Гарићпма 1 ; Сксндср Вакуфу 3 ; Врбањцима 7; Шибовима 1; Масловарама 1 ; Равнама 1; Хадровдима 1; Вечићима 4; Бела Црква (Бапат) 1; Вранићу 1 и Ћуковцу 1. Остало je из мјестн, a то je 13 са дипломом и 77 редовнпх. Одбор je у току године 1929.-30. одржао 8 одборских ф дпн ца. чнји су зпкључци потпуно и у свему извршели. 224 Одбор je у години 1929.-30. прИлремио један ?ајреТов теферич 24 . маја, једну забавну вечер на рођендан Гајретова Протектора Љеговог Краљевског Височанства Престолонаследника Петра 6. септембра, једну забаву у заједници са Муслиманском чптаоницом 30. новембра прошле године и једну забаву 1. фебруара 1930. године. Одбор je у сврху буђенл воље за Гајрет у нашему срезу учинио 6 састанака и том приликом одржавао преда. вања о Гајрету. Одбор je уепјео поред двојице ђака, које издржаје нат Гајрет из нашег мјеста, смјестити у лсти још двојицу Ше. грта, који данас изучавају шнајдерски занат и то: Мустафу Медана Реџића л Махмута Куленовића, оба лз мјеста. Одбор je служећи се преписком, утрошио у току године 1929.-30. 98 бројева свога дјеловодног лротокола, из чега пропзлази, да се више оједница од 8 није одржало, не због тога iiito се није имало шта радити, него због отсутности и неодзива појединлх чланова одбора и замјеника. Одбор je слао два делегата на Главну скупштину Главког одбора Гајрета у Сарајево, у јулу 1929. године, који су застулали овај срез. * Одбор Гајрета je у току свога рада у години 1929.-30. Hahaaiio код свих мјесних културних и просвјстних дру. штава iflip<S -доброг разумијепаља л од лстих у згодама био ^Јдаичио потломогнут. Одбор je водеЈш рачуна о приходима Гајрета, да пстп буду што обцлннјл лз нашсга среза, у неколико пута апеловао на n.vuiVe л трговце да троше и купују само Гајретов цлгарпапир, јер да Гајрет од истога имаде преко roдине врло лијепу кортт. Тако су радили и други одбори, те 1ш ллЈ 1јештају Главног одбора у прошлој години 1929.-30. и о тс етраџе’ се je лрлход повећао за једну четиртнну нсго je био у годчни 1926.-29. Одбор je у току^свога дјеловања у мннулој години ра_ дио на лрлнцппу: узајамној помоћи, осјећању једног за другог, лроповиједајућл само слогу и љубав међу нашим народом, и учењу љублти ову своју милу Отаџбнну и свога јуначког л драгог Краља, Његовог Величанотва Александра 1. имајући чврсто у виду, да само такови можемо бити од користи и напредни. Жеља je овога одбора, да се рад за наш Гајрет у нашем срезу настави у истоме смјеру и диљу као и у прошлој roдиил, те да наш народ у нама Гајретовим раденицима види честите и праве своје пријатеље, увијек спремне, да жртвују за њега све своје. Жеља je овога одбора, управо чланова истога, да на идућој Главној сжупштини, видимо сви и чујемо о Гајретовим успјесима у нашем срезу дупло боље резултате. Предсједник г. Табаковић лита скупштину да ли усваја извјештај и лрима ли, HauiTo сва скупштина одговара да прима без лкаквога лриговора. Затим позива благајника да поднесе извјештај благајне. Благајник r. Раоим Хозић устаје те извјештава; Овај одбор од бившег одбора Гајрета 22 . фебруара 1929. године примио je у благајни у готовом Динара 96.50, који новац je лотјецао од чланарине мјесеца у којем je одржана Главна екушптина. У току године рада овога одбора, 1929.-30. т. ј. од 22. фебруара 1929. д« з. алрила 1930. године приход и .расход благајне Мјесиог одбора Гајрета, кретао се je како слиједи: Приход: од редовне чланариис Динара 5 . 141.50 ; од цигла за Гајретов дом Динара 409.—; од добровољних прилога: Бајрамски дарови. на блоку, у житу, граху, јајима и кокошима те бифеју и лослуги Динара 6.996.90; Од књига »1{ако треба зсмљу радити« Динара 15.—; од Гајретових зиачака Динара 10.—; од коријандола Динара 104.—; од зао<;талог дуга од претллате лиета Гајрета из године 1924 ., 25, �20., 27. и 28 . Динара 840.—; Од редовне претплате на лист Гајрета Динара 300.—; Од спомепице 25-годишњнце Гајретове Днкара 150.—; Од карата Гајретових питомаца Динара 71.—; Од забава снјсла и теферича Динара 4.679.—. Свега Динара 18.716.40. Котор-Варошу. Такођср odom прилнком од страие овога одбора хвала сваиоме који je у току годиие дао ма и најмањи прнлог и молимо Бога великога, да му то строструко накнади. Taiio нсто одбор дугује благодарност мјееним тамбу- ДОБРОТВОРИ И УТЕМЕЉАЧИ ГАЈРЕТА ИЗ СЕЛА ДОБОШНИЦЕ И ВУКОВИЈА, У 1930. ГОДИНИ. СРЕЗА ТУЗЛАНСКОГ, УПИСАНИ рашима, који су сваком ириликом, када je год то одбору Расход: Послато Главном^Одбору vy CapaJtMio Дннара затребало, са својим тамбурама бсз иклквог хонорара, за15.321.10; Ha забавс, тефернч, мевлу;^ н&лугу н канцеларијске потрсбс нздато Динара 3.395.30; CBerti Дннара 18.7010.40 баиљалЈ! пријатеље н чланове Гајрета, те са своје странс придонијелн, да су све Гајретове прнредбс иснале како je Стањс благајпе je 3. Апрнла 1930. годние 0,0. / најбоЛ)е бнло. * У прпходу се вндн, да су доброввДнн прргони у суни •, особпта част ономенути u иохвалитн сииДинара 0.990.90 врло добри, Oiim iiri нису, Iјер су маглј уу/лиманне из села Хадроваца, Pauaua, Враи бољи бити. Да je ouaj пц1(ное толики, одбор нспред peOT^'^erlJi fSINGER]^ V.eOMACINSKA ŠKOLA СИНГЕРОВ ТЕЧАЈ У ГОР. ТУЗЛИ дугује лбагодарност гг. Рифату X. Селнмовићу, ђаку реалне гимназнје у Бањалуци; Мехмеду Селману, биљежннкф-.- у Котор-ВајКЈшу; Хафизу Хилми сф. Нумићу; Хасибу Спахићу, трговцу у Врбањцн; Мустафц Снахн. трговцу у Врбањцн; Сулејману Билићу дрговцу у Шипрагама: Алијн Тоичићу, лугару у пезијн у Хадровцима; Омер еф. Јелчиновићу, имаму у Вранићу; Химзи Мујкановићу, тежаку у Баснћима; Му<;тафи Аганбеговићу трговцу у Гарићима; Оеман еф. Џуби, имаму у Шипрагама н Едхему Диздару у ннћа, Гарића н Врбањаца, да иоелуже прпмјсром другима, које прилнком сакупљаша добровољних прилога за Гајрет у њнховој околицн, нису остале глухе и слнјепе, него су откидале од себе, нека jaje, нека двоје и Tjioje, нека и кокош и учествовале су у списковима дароватеља своме Гајрсту. ОсјеКаји ових жена, мајки, за ону туђу сироту дјецу у Гајретовим интернатима, јесу идеални и велини, те ако и ми мушки будемо осјећали тако и толино можемо ce окда слободно дичити и бити лоносни. 225 �в) Н а д з о р н и о д б о р : 1. Адемага Диздар, трговац Из Ове женс, са оваким својим матсринским осјећајима, Котор-Вароши; 2. Касимага Корић, начелник из Котор-Васа својом материиском љубављу, морају иам бити примјером роши; 3. Заим еф. Османчевић, полит. чиновник. у животу, ако желимо, да наша дјеца прогледају бољим По прочитању листе, скупштина прихваћа исту и с веочима. ћнном одобравања прима. Послије се прелази на слиједећу Приход од чланарине у суми од Динара 5.141.50, јест тачку дневнога реда, евентуалије и предлози. чист приход и то: од диплома 2.300.— и редовне чланарине Добија ријеч г. Хафиз Ибрахим Фазлић, који предлаже, 2.841.50. динара. да се код мјесног одбора уведу блокови за сакупљаље жита Ha жалост одбор констатује, да неки од чланова за_ u добровољних лрилога no селима, тако да сваки од дарованемарују своју обавезу у чланарнни, и траже, да се за исту теља добије потврду на оно што je даровао. мора долазити no више пута. Чланарина je мјесечно 2, з, 4 и 5 Динара и може je Након дискусије, у којој се изузима свака сумња појесваки члан редовно и сваког мјесеца са особитом вољом, диних чланова, који су купили добровољне прилоге за Гајда плати, не убиј&јући вољу сакупљачеву, који тај посао рет у минулој години, нредлог г. Фазлића се прима. врши потпуно бесплатно и из побуде да ће све укуппти и По томе узима ријсч г. Душан Ј. Ракић, срески начелтиме своју само патриотску дужност извршити. Одбор ово ник и истиче труд и пожртвовалост бившег одбора о промиконстатујући нада се, да ће у будућој години ова примједба цању Гајретове идеје у нашем срезу, његова уепјеха и пре. нетсати и замијенитп се са другом која he бити. да су чладлаже да се у занисник то унесе, да ее то нризиање и видц. новп Гајретовн у Котор-Варошу потпуно свијесни своје дужПредлог г. Ракића скупштина je једноглаено усвојила. ности. Како се више није нико јавио за ријеч, усгао je испред Имаде чланова, ако не сваки, који би могли своју члановоизабраних г. Сабит Хозић, захвалио се- на датоме иовјенарнну сами повисити од 2 на 4 или од 5 на 10 Динара рењу и замолио, да сви помогну овај одбор у раду за Гајрет. мјесечно, и тиме омогућитп већи приход Гајрету: a сами ►' По томе у-4 и 45 ачсова претсједник г. Табаковић занеби тиме у току 12 мјесеци ништа изгубили. Одбор овом приликом апелује са своје стране на свакога таковд^а члана,' кључиа je скупштину. напомињући, да то треба само најавити благајнику. Haekapfta сједница изабЈ>аног одбора одржана je 20; априИмаде чланова добротвора и утемељача из -ранпјпх гола ради конституисања одбора. У 2.20 ч. no подне устао je дина, који би могли поновити евоје чланство, те добити ^■вабит Хозић, образложио сазив ове сједнице, захвалио се нове дипломе, као лгго су их ддбилп чланови у години 1929na одазиву,;\а no томе за приввременог предсједника ове 30 те одбор и на^рве апелујечкл'о * ‘на прво речене. С овиме сједнице предложио најстаријег no годинама члана г. Мирка сам завршио благајнички^изг»јештај. Стефановића. Предсједник .г Табаковић пита скупштину' прима ли Пошог су присутни овај предлог прихватили, г. Хозић горњи извјештј, што скуЈштин прима са одобравањем без замолио-,јв г. Стефановића да заузме своје мјесто. икаквих приговора. , . , ' Госп. Мирко Стефановић заузимајући мјесто претсједПрелази се на ачку дневног реда: Цодјељење апсоншса, захвалио се на повјерењу присутнима и послнје неколуторија старом4- одбору илк разријешнина. По овој тачкн лнко ријечи о Гајрсту и његоној корисности, прешао на скупштина једногласно дшијели апсолутор^старом одбору. дневни ред: Конституисање одбора и предложио присутнима Прелазећи н£" слиједећу тачку: Избор одбофа, ттретсједлисту изабраних да се иета без промјене усвоји и да гг. no ник г. Табаковић говорлЛ Гајрету, да Гајрет тк* јДћ|А ЈуЈда^ реду заузму своје положаје у одбору и то: Претсједник: Сасве више и више узима маха међу нама и проширује своју бит Хозић, потпредсједник г. Мустафа Пличанић; секретар дјелатност рада, прелазећи и на економско подизање нашега г. Расим Хозић; благајник г. Едхем Диздар и редом као на народа те апелује на скупштинаре, да исти у избору одбора листи из записника скупштине. воде рачуна, да се у одобр уЗпмају и бирају људи, који he Предлог г. Стефановића, a после дискусије о положају знати да наш Гајрет и даље воде, тако, да получе миого боље секретарском у којој су учествовали безмало сви чланови, би успјехе и да се што боље подигне. | примљен једногласно. По томе даје одмор од 15 минута., да се скупштинари могу споразумити. После одмора од 15 минута, a након краће Након тога предсјсдник г. Стефановић je предложио, да дискусије у погледу избора одбора, на предлог г. Хамдије се има no гл. X. чл. 76 друштвених правила изабрати часни Омеркадића, бише изабрани: гг. Сабит Хозић, Касим Мујезисуд и са своје стране замолио члалове да се у томе мало новић, Салихага и Хафиз Ибрахим еф. Фазлић, да предложе нромисле. Haiiou тога узео je ријеч г. Заим еф. Османчевић и образложно шта значи часни суд у ширем смислу и прилисту одбора скупштини; претходно да оду у другу собу и оутним предложио као чланове гг. Николу Бјслобрка, Мирка заједнички се споразумију. Пошто су поменута гг. добили иовсрсње већине скупСтефановића, Смаилагу Алагића и Омер еф. Јелчиновића. штинара, исти су се повукли у другу собу и носле неког Сви су присутнн нредлог нрихватиил, a и именовани, те времена дата je листа претсједнику г. Табаковићу, да исту себи за претсједника изабрали г. Заима Османчевића. предложи скупштини. Како je ова тачка дневнога реда свршена, a у евснтуаЛ и с т а , о д б о р а : a) о д б о р н и ц и : 1. Сабит Хозић, лијама није имао нико од присутиих ништа рећи, г. Стефатрговац из Котор.Вароши; 2 . Мустафа Пличанић, трговац и новић захвали се госиоди члановима да су овако лијен интеначелник општине и-з Врбањца; 3. Расим Хозић, трговац из рес ноказали за овај посао, желећи да пређемо у будуће na Котор-Вароши; 4. Едхем Диздар, трговац из Котор-Вароши; бољи рад да имаднемо лијепог успјеха, те да наш Гајрет у 5. Мехмед Чауш, референт аграра из Котор-Вароши; 6. Хамнашем срезу подигнемо na њему достоју висину, a затим сједницу закључио. дија Омеркадић, писац пореске управе у Котор-Вароши, и 7. Едхем Заимовић, трговац из Котор-Вароши. Главни одбор Гај|>ета, истичући рад одбора у Которб) З а м ј е н и ц и : 1. Смаилага Алагић, посједник из ВрВарошу, који може да нослужи иримјером многим всћим и бањаца; 2 . Хасиб Спахић, трговац из Врбањаца; 3. Омер еф. богатијим мјестима, изражава овим нутем најтоплију благоЈелчиновић, имам из Вранића; 4. Никола Бјелобрк, званичник дарност бившем одбору na челу са претсједником г. Хафиз среског суда у Котор-Вароши, и 5. Мирко Стефановић, гостио- Хусејн еф. Табаковићсм, са жељом, да и нови одбор настави ничар из Котор-Вароши. рад за Гајрет истим и још већим еланом. 226 �Рад на проширењу Гајретове организације у рогатичком срезу Рогатички срез no броју мјссних одбора и новјсреника као и no броју чланова Гајрета спада међу прве Гајретове срезове. Поред досадањих повјереника и чстири Мјесна. одбора недавно je постављено ново повјереништво и у Ракитници у особи муалнма г. Рамиза Добраче. Г. Добрача je одмах no именовак-у приетунио пуном паром упису чланова тако да рена je у Ракнткици н Нар. ocu. Школа. Исте године одрасли су похађали апалфабетски течај. Убрзо иза тога, 8. фебруара 1929. године оспована je Народна књижница и читаоница. У свима овим акцијама био je иннцнјатор и главни подстрекач наш нови повјереник г. Добрача, који се из властите побуде јавио и за повјереника Гајрста. Г. Добрачу као врсна и тактична човјека разумно je тамошњи свијет, na г. Добрача вјсрује тврдо, да he се још впшс убрзатн просвјећивање му- ХОР УЧЕНИКА(ца) II. МЈЕШОВИТЕ НАРОДНЕ ОСНОВНЕ ШКОЛЕ У БРЧКОМ, који je пјевао на бајрамској Гајретовој забави са учитељицом гђицом Розином Лозићевом и школским r. Сулејманом Хаџиалијагићем. управитељем he ночетком маја сазвати скупштину ради коиституисања слиманских тежачких маса— када Гајрстова луча расвијетли све кутове који су доскора бнлп увнјепи густом копрепом Гајретова Мјееног одбора. Г. Добрача извјештава нас о просвјетном стању Ракитнице, мрака. Beh данас муслимански свијет у Ракитници има сасвим na вели да су први храм просвјете — мектеб саградили т е-' исправно мишљеље о улози школе за културно подизање жаци 1926. год. из Ракитнице и околних села и то из влас_ народа. Дјеца у својим домовима уче Куран, мевлуд и поучтите лобуде и средстава. Г. Добрача дошао je домах no отво- не пјесмице. Из домова, млпнова, ступа-ваљарица, давно усерењу мектеби ибтидаије као I. муалим и данас вршп ту дужљено рачунањс na »рабош« — ишчезава. Мјссто рабоша бпност na своје задовољство као и народа. У 1928. години отво- љеже свагдњае рачуне перо н оловка. 227 �Г. Добрачу истнчемо за прнмјер многим његовим колегама, муалимима no селима и градовима. Нека се угледају у њега и пођу шеговии стопама, na ћемо моћи поузданије да гледамо у будућност нашу н иаше дјеце. Једна лијепа лојава (Допис из Брчног) Ночетком априла о. г. основао сс je овдје жспскн пододбор Гајрета. До сада je уписано преко 120 члоница, a изгеда да he се овај број за кратко вријеме подвостручити. У жснском нододбору су изабралс вриједне н напредне чланице из свих сталежа грађанства и свака со натјече у раду за Гајрет. Kao ирви јавни иступ приредио je овај пододбор свој мевлуд у петак 18. о. мј. у овдашњој медрссн нослије иодне. Медреса je бкла лијепо дскорисана ћнлимнма и цвнјећем и ниједна од нододбора није жалила труда a да ова свечаност што боље успије. Ha мевлуду je било око 200 паших ханума n дјсвојакл, које су дошле да први пут чују учење мевлуда нашег омиљелог пјссника Башагића. Г. Абдулгани еф. Ибрахимбеговић, мудерие< проучио je Башагићев мевлуд са својнм еофтама na свеопће допадање и задовољство. Прије него што je учеље отпочело поздравио je мудеризефендија присутне ханумс н дјевојке и одржао и.ч лнјеп говор у кома je напоменуо велику корист, коју муслиманска a п друга сиротиња имадс од Гајрета, истакао рад и значај Гајретов 1?*задвалио нм се na труду, молећи их да увијек буду слолпш П\да пораде за напрсдак својих сегтара и браћс, јср то и узвишенп Исла.м задужује, a on им увнјек и сцаком прилнком стоји na расположењу, да rtx помогне у њнховом раду. Затнм je отпочело учење мсвлуда и то таКрДда 'је свакн софта напамет рецитовао дс1сламатореки liojeinrfe одломке Бајцагићева мевлуда. Између појединнх рсцитација доношени су склпдно еалаватн, илахнјс н ајетп1керпмиг-да je милииа бјш .слуХ шатн. Особито je нзцуДена' рецитација мпраџ и мупаџат тако, да je cbiima приоутнима 'ударила суза на око. Дјсвојке су днјслнле шербст и бонбоне, a многе наше старнје хануме рекоше, да овако лијеиа мевлуда нису ннкад чуле тим више, што се je мевлуд учио ца’ матерпњем језику, na су могле све да схвате и разумију. Држим да и сам аутор, наш уважени п цијењени пјесник Мирза, не бн га боље и екладније пзвео него што je то наш мудеризефендија са софтама учинио. Нека му je на његовом труду и овцм путем најљенша хвала. Пошто се je мевлуд проучио одборница Авнијеханума Др. Буквице захвалпла се je и поздравпла присугне овим рпјечима: »Поштоване хануме и драге дјевојке! Женски одбор овдашњег друштва Гајрет позвао нас je данас да проучимо заједнички мевлуд н да овај одбор својим првим наступом и учењем мевлуда са вама чланицама заишће од драгог Аллаха благослов и његову неизмјерну милост, да наш будући рад буде хакрли и од корнсти no наш исламски миллет. Дошло je вријеме, да се и мн жене почнемо бринути и радити за напредак наше заједнице, a највише да се бринемо како ћемо нашем сиромашном женском свијету. особито женској младежн, соигуратн достојан живот и достојну зараду. Вријеме je сада тако, да се сви и мушки и женскн свијет, брине и ради за што бољу нашу будућност. Науку тражити, a помоћу науке и лијепих корисних заната и свагдањи хљеб зарађи. ватн фарз je н мушку и женску. Па према томе н ми у нашем Брчком, као и у осталии мјестима Босне н Херцсговине уписали смо се као чланице Гајрета и изабрали свој женски пододбор, који данас ево иступа јавно са учењем мевлуда. Дужност he бити одсада овога одбора, да оваковпх састанака што hciuhe приређује, на којим he састанцима бити и лијспнх вазова ir корисних предавања из чег he бити велике користн no наш живот*. Ja вас, поштоване хануме и драге дјевојке, у име одбора најсрдачније поздрављам и захлаљујем вам се, што сто се нашем позиву одазвале и молим вас, да се na позив одбора сваком приликом одазовете и дођете 228 на нашс зајсдннчке састанке. Уједно се захваљујемо нако у имс одбора тако и у име свију вас поштовапом мудеризефсц. дијн и његовми софтама, који нам je радо изашао у сусрет, уступио нам прооторије медресе, и са својим софтама проу. чио овај лијепи Башагићсв мевлуд из којег смо доста поукс и наснхата чуле. У име свија вас, велим им живнлиа a вама још једном најљенша хвала, нашто су све приоутнс кликну. лс: Жшшлн! Након тога je Рабијеханума Хаџимехмедагић и Салихагииица Глинац иокуиила добровољни прилог за Гајрет, те je пало нрилога, одбивши трошковс, за Гајрет око 500 динара. Раоположење je бнло таково, да се je још дуго остало у угодиом разговору и истом се пред мрак разншли кућама a еа најбољим расположсљем и одушевљсшем за рад око Гај. рста. Beh од сада се овај одбор ирпправља за женскн тефсрич no Курбан-бајраму, na који he сс позватн u пновјерне госнођс ради што бољс сарадње за onhn културни иаш нипрсдак. Нека je на овај начнп Гајретовом женском одбору nujљспша хвала и признање. Ј с д п а с л у ш ат ељ и ца. Жива Гајретова акција у срезу Бос. Градишком Рајретов мјесни одбор у Бос. Драдншци, којн je иза. бран HĆToSi прпје неколнко мјесеци, развио je свсстрану ^јкцију iglico на организацији Гајрета у цијелом срезу тако н na- ирмдВцању кулурног u скономс!сог нпвоа парода. Поред opnuui3oniiK>a аналфабетскнх течајева, домаћнчких школа, оеииваља Гајретове читаопице, материјлног јачања Гајрета, овај врпједии одбор je разшш рад на просвјећивању шнрих муслимакскнх. слојева. Ha недавно одржаној сједнпцп овог одборљ-,'^ављсно јс у дужност секретару г. Сафету КапстаnoBiihy н благајнпку г. Мехмеду Соколу, да у Д у б р а в а м а /г у р с к u м одмах поведу акцнју за изградњу зграде за Нар. осиовну школу, јер у Дубравама турским, Ровкпама турскнм, Лнсковцу и Чикулама нма преко 4.000 муслимана стапонннка a да немају своје школе, док сусједна села, у којима су настањени колонисти н 6paha православнп имају школе. Делсгирана господа уггутили су се одмах у села и успјели мимо свако очекивање. Основали еу школски одбор, у који су из Дубрпва ушли rttio претсједник Назиф Ч а т а к , a као секретар Мехо X a т и h, док су изабрани чланови школског одбора, из Ровина турских: Ахмет Л е л и ћ ; из Лисковца: Ибрахим Р и л в a н о в и h; из Чикула: Хасан Г е р з н h — свн тежаци; бесплатно земљиште за изградњу школе понудилн су: Мсхо Ч a т a ка Дервиш X a т и h н Хусо X a т и h — сви тсжаци из Дубрава турских. Овај успјех дао je Мјесном одбору још више полета да развије акцију у овим запуштеним исламским селима, na je делегиран претсједник мјееног одбора г. Мустафа Зухдн Хоџнћ, секретар г. Сафет Капетановић и члан одбора г. Веселин Гвојић, да отпутују у Дубраве, гдје су сазвалн тежаке и објаснили сврху састанка. Tom нрпликом je утаначено све што je нотребно за почетак изградње школе. Изабрано je од трију бесплатно понуђеннх земљишта оно које je понудно Мехо Чатак. Затим je записнички утврђено што све могу сељани да допринесу за изградљу школе, коју сви ссљапн жудпо ишчекују. Лијепо je и ганутљиво било посматрати namc добре и честите ихтијарс како расправљају о градњи шполе са честитом омладнном и како школу жудно ишчекују. Припреме за изградњу школе су завршене, na се je надати да he се уз разумијевање надлежних власти отпочетн с радом још tokom ове године. И ову прилику искористилк су вриједни члаиови Гајретова одбора из Бос. Градишке за проширење Гајретове организације, na су учннили припреме за осннвање Гајретова Мјесног одбора. Засада je цзабраи цовјереником r. Назнф �Чатак, i;ao прстсједнпк школског одбора, те су се одмах понисали и чланови. За неколико дана уписано je у Дубравама и околини 100 чланова, и то 14 чланоиа no 10 дииара мјесечно, 44 члана no б динара мјееечно и 42 члана no 2 динара мјесечно. Износсћн предљи извјештај, дужност нам je да се нарочито павхалино браћи тсжацнма из Дубрава и осталих ссла, који увиђају важност школовања и с љубављу примају еваки потхват за народно добро. Нарочнто пак истичемо еусретљнвост тежака, који бесплатпо уступају своја земљишта na изградњу школе. Надамо се да he се Дубраве ускоро убројити у наша најнапредннја села u да he послужити примјером многим нашим селима, која досада не имадошс школе. Ово je најбол.и доказ, иако емо ми муслнманкс пешколоване, да ипак знамо цијенитн и љубити што je нашс и да смо захвалнс пријатељима и лобротворнма нашега просвјећивања и нашег милог Гајрета, јер у иашмм чиетцм душама укорјињена je она народна: Ко ми je рад, то ми je брат! Иза roBopa поменутс иовјсрсницс говорила je друга приједна повјереница гђа Месрура Кучукалић о развоју, раду и досадашњсм успјеху • и>нх иовјереннца. To je нзвјешће скупштнна примнла на зиаше са анлаузом .н повјереиицама je подијелнла разрјсшницу на досадашшем раду. Овај досадашњи рад тих младнх и вриједннх повјереннца не смије остатн незапажеи. Требамо нх и иадаље бо- МЈЕСНИ ОДБОР, СА Записничка захвалност За подизањс зграде Народас. ван>е Гајретова повјереннштва у дпшки, које всћ за иеколико даш ше су учинили чланови Мјесног о Сафет Капетановић и Мехмед Соко. Мјеснн одбор Гајрета у Бос. Градишки, констатујући ово na својој сједницн закључио je једнодушно да се помснутој господн изразн записничка захвалност. Главни одбор такођер нзражава овик путем поменутој господи своју захвалност, вјерујућн да he онн свој корисни рад за Гајрет и проевјећивање народа још више појачати. Вијести из Брчког Ппшу на мнз Брчког: Ha 4. о. мј. одржале су конституирајућу скпуштину чланице овдашњег Жевског одбора Гајрета. Пошто je био довол.ан број присутнпх чланпца, то je млада и заузетна — порсд свога евакодневног школског учеn>a — повјереница гђица Мурвета Хаџиалијагнћ отворила скупштину с лијепим кнћгним toboikjm, пупнм натриотизма и љубави према Владару. Отаџбинн и Гајрету. Занста je било мнлииа погледати, како су се присутне чланице чувши pil­ jen Његово Величанство листом дигле са својих мјеста и младу говорницу стојећи саелушалс и при концу френетпчно трократно кликнуле: Краљу, Kpajbinin, Престолонасљеднику и Владалачком Дому, НАЧЕЛНИКОМ љнховом лијеном u плсменитом раду. Ja им се као чланнца u пријатељица Гајрета ердачно захваљујем. Живиле младе повјеренице Гајрета у Брчком! Мислим, да неће бити с rop'era ако овом приликом истакнем да je нрави иннцијатор оекивања овдашњег женског иопјерсннштва и на концу женског одбора Гајрета наш, свакс хвале вриједан, школски управитељ г. Сулејман Хаџналиjaruh. којн je поред свих својих дужности руководио н сав рад повјереница. Поменутн je господнн познат као врло вриједан радник на народном просвјећивању и ширењу идеје Гајрета. Истн je свесрдно радио око задње бајрамскс забаве. да што сјајније успије, што му je заиста н пошло за руком. Још га овом ириликом молпм, да нам што скорије као што je на 28 . III. т. r., одржи још које онако лијепо npeдавање. — Ч л а н и ц а и и р и ј а т е л > и ц а Г а ј р е т а . Оснивање Гајретова Мјесног одбора у Благају куМ Новопостављени повјереник у Благају г. Мустафа Лехо, учитељ, одмах но прпмитку декрета отпочео je <•* прпкупљап.ем чланова. образлажући потребу да се Гајрету има излазитн у сусрет ради његова хуманог и културног дјеловања. Ангажовао je угледније личносто, na се њихопим заједничким настојањем уписао већн број чланова, тако да се je могла' сазватп скуиштина lf>. IV. о. г. u извршити пзбор одбора. Скупштпну je отпорио г. М. Лехо. упознавши прпсутне чланове <: радом ц циљем друштва Гајрет, предложивши прет- 229 �ходно да се ноздрави Протектор Гајрета л Главин одбор у Сирајову. Акламацнјом јс изабран слијсдећн одбор: Нретс^едник: Мустафа Лехо, учитељ; потпрстсједиик: Абдага 'Бапкић^ посједник; секретар: Ибрахмм Ајановнћ, имам-матнчар н муалим; благајник: Ибрахим Дрљевић, муалим; одбориици: Алнја Клепо, столар; Мехо Камерић, трговац, и Омер Хусагић. Замјеници: Ахмед Велагић, Салко 1Слеио, Мехо Софтпћ. Зејнил Мрмо и Данисл Чсхајнћ. Надзоршг одбор: Алибсг Велагнћ, Омер Обад н Абдо Мемић. Сиупштина Мјесног одбора у Гор. Зелињи. Mji'cnii одбор Гајрета у Гор. Зелнњи (срез Градачац) одржао јс 23. J1I. u ,г. скупштину, на којој су јодногласно взабранн у одбор гг.: Претсједник: Мехмедбег Капетановић, иотнретсједнпк: Ибрахим сф. Сарајлић, учите.Ђ у н.; секретар: Лазар Ђуроiiiih. учптељ; благајннк: Драгути.ч Радић. општннски деловођа; одбориици: Ибрахнм еф. Халиловић, ХалилУдвинчнћ ir Омер Мујчнновић. Надзорни одбор: Мехмед Ћеримовнћ, 'Jjoptjo Радпћ ii Мухарем Токић. Оснивање Гајретова Мјесног одбора у Рожају Жижко, Алнкалфић, БаблИ, Ннколић; ло Дип. 10,—: Xuunh, КуртаглН, Сулејмановић, Мулабећировић, 'Неримагић, Муја. чић, Фазлић п Нригапица; ло Дин. 5. : Мехлиаглћ; ио Диц. 4.—: Јахић. 3ii блфе дароваше за мул1ку и женску забаву: баклаиу; Н. Н., бибца: Шерифа Кадлћ; хурмашнцу: Хафеза Хифзиефендлћ; торту: Шефпка Мехннагић, Фатка Аликалфић^ Есмц Нухановлћ; гурабијс: Нур х. Хаџлћ; ђунларс: Агаловлћ; ло хурмашпце: Касумагић л Мујачмћ; кокош: Вејзагић; no fiy. рек: Мукеллефа Хифзефенднћ и Мутнћ; no патшлпању: Спахпћ, Сафета Пролић и Зуклћ; шећсрли локумс: Сафида Рашидбеговић; олатке колаче: Mirnih; no севдиџна: Халилбе. говић n Селвста Халилбегопић; хурмашице: Ајиша Хрустемовић; 4 кг печена меса: Балнћ. Успјех играња томболе у Новој Вароши Мјеени одбор Гајрета у Новој Вароши иокорнстпо je дозволу за играње томболе преко Рамазана у корист Гајрета, те je том приликом получио материјални ириход од Дии. 13.435.50. У овом раду показаше највише вол>е гг. Мехмед Behn'paAth, Ћамил Крџовић, Мустафа Туркамовић и Хајрудпл ' Xai/n-H6paxoMoiinh, na им и овим путем најтоплија захвалпдвт/1-у' ' л Пријс мјссец дана постављен je за дбвјгрцдшГа Гајрета у Рожају (срез Верански) г. Мустафа Софтић^Уојн je у заУ " ћ о с . Градиш једницп еа пријатељнма иУ Рожаја нзвршио упие чланова ii то 104 на броју, те^је на 13. о. мј. ^ зв а б скупштину. Одзив Мјесни о.чбор Гајрета у Boe. Градишки иолучпо je за грађана био je врло добар. ^ kj^ i /uthh.v je отворио старјешина вријеме играња томболе материјални приход од Дин. 7.384.50. нспоставе г. Мираш Радоњнћ.'. нетакнувши циљ ^гкутпптшц. Овом приликом дужност нам je да ее нарочито захваa г. Илија Зечевић, индустријллац, говорио je Лчшште о Г а ј \ лимо члану Гајрета г. Петру Цвијнћу, који je дао бесилатно рету, његовом просвјетиом ii култЈгјППлцраду/ у Б. ц. свој/Л окај^завријем е играља томболе. рочито je обратно пажњу' mr утицај [Гајрета на < ^^ву'п ац понализам код нашрг нароДа, ;i поготаво код муслдаЕЈб*®!-' 'e ie fC Упис даљњих утемељача Гајрет мента. Надаље je говорно d' благодктима K ije^ ’aS i^ fc lj-lia , У Варешу: Мехмед еф. Llliiiiinh М., уплатнвши одмах позивајући присутвв да нцђу стопајма н цИ.-ЦОима н.еговим. Дин. 500.—. Изабрани одбор коди ^уи сао je je оввј^о:-. | Ц | feI Претсједник: Мираш Радоњнћ, старјешика истгоставе; У Тузли: Хаинб Девсџић (село Морапак), Осман еф. Јапотнретсједник: Мета Мурић. претсјједник огјЖ ине-ЛИЕевјј ] шаревић (село Оребреник), Реџеи еф. Мујкић (село Добрња), ске; секретар: Ћазим ЦрџАршанин! учитељ; благајник: ХаX. Имшир Малкић (ссло Дубраве), Осман Атлић (село Вукокнја Фелећ, трговац. ОдборннцА* Фаик Зсјнслагић, Адем Кур|д вије) и Мехмед X. Латифагић, заповједиик полиц. стражс у тагић и Хасан Хукељпћ., Надзоршс одборг Мило Кастрато-— Тузли. niih< Хусеин Шабовић н BvrcEkijfflh. -Зомјсници: Јусо Калач, Бајрам Мујевић, Џсмо Мурић, Јеврем Чуровнћ, Башо Љејић. Нови повјереници Гајрета: Повјсреник je одмах при упису, члгбгопа цркупио Дпн. У другој ноловпци мјеисца априла Главни одбор име1.005.— чланариие, a одбор je успио да за кра?ко врнјсмс новао je елшједеће повјсренике: добије од оиштиле Рожајскс на локлол План за подизан.с у В и т о љ у : г. Фахрудинбега Демпровића, аграрног резграде »Гајрстова дома«. Дом he се поднћи лорључиво о.г ферента, впшег савјетника; добровољнлх прллога, a iieh je осигурана^ лотрсбла колпЧлла камсла п креча. у Д а р ф у л и ј и (Ј. Србија): г. Мустафу Чамџића, учитсља; И овим иутем одбор сс иајтолллје захваљује олштпли у В и т и н и : (срез Љубушки): Мухамсда Балту, учнРожајекој ла дарованом ллацу л сусретљпвости. тел.а; у Б у д и м л и h-J a п ji и (Ст. Мајдан) г. Оадију СофОстале Гајретове вијести тића, учитеља; Гајретова забава у Грачаници у Д у б р а в а м а т у р с к и м (Бос. Градишка): г. Назифа Чатака. Други дан Блјрама, 3. марта о. r., од1»жао je Женскн одбор Гајрета у Грачаници своју прву забаву у прооторијама Гајретов аналфабетски течај у Хруштима срез Невесиње Народне читаонице за муслиманке. Забава je успјела у сваком погледу. Одзив je био велик, што значи да су нашс муМјесли одбор Гајрета у Хруштима оргаиизаовао je први олиманке свјеенс важности Гајрета за наш муслимански елесвој ннжи аналфабетски течај још 18. II. 1920. Уписало се 53 менат. иолазнипа. Течај одржаје наш нријатељ учител. г. Kaniih Женски Мјесни одбор и овим путем захваљује свима Салко. Иако je настава na овом течају била, усљед епидемије поејетиоцнма^ којн упеличаше аабаву и прилозима потпошарлаха перкидана скоро два мјесеца, инак je рад при заврмогоше Гајрет. Чист приход забаве био je Дин. 74tf.—. шетку. те hc се екорих дапа одргкати и испит. 0 успјеху накДобровољие ирилоге дадошс: По Дин. 20,—: гђе Жокаљ, надно he уе јавити. 230 �Аналфабетски течај у Градачцу Учитељица гђица Хатиџа Чишић отпочела je са Гајретовим аналфабетским течајем 12. II. т. г. a завршава га 30. априла о. г. Течај полазе само муслимаиске дјевојке којих имаде 26 . Буквари су добпвени од друштва »Просвјете« и културно-просвјетног друштва у Градачцу »Хамијета«, na им се и овим путем изражава захвалност. Резултат рада јавиће се накнадно no завршетку нспита. Гајретов бесплатни Сингеров течај у Бос. Градишки Мјесни одбор у Бос. Градишки подј ' зсо je кораке за одржање бесплатног тсчаја за шивање na Сингеровим стројевима за муслиманке. Замољен je Вакуф за уступ просторија за одржање овог течаја. Хумгни рад Гајретових раднина-ца у Мостару Крајем меееца фебруара оепован je иницијатнвом Меспог одбора Гајрста у Мостару привремени одбор за помага- ДИЛЕТАНТИ(це) У КОМАДУ »ИГРА СРЕЋЕ« ОД С. БУРИНЕ И X. ДИЗДАРА, СА СВОЈИМ АРАНЖЕРОМ Г. СУЛЕЈМАНОМ ХА1ЈИАЛИЈАГИЋЕМ, HA БАЈРАМСКОЈ ГАЈРЕТОВОЈ ЗАБАВИ У БРЧКОМ Стоје с лијева-десно: гђица Рефија Сејдић, Мурувета Хаџиалијагић; гг: Фехим еф. Сејдић, Галиб еф. Требињчевић; гђица Месрура Кучукалић, Ђулсг Рејзовић. Сједе с лијева-десно: г. Самидага X. Мехмедовић, гђица Љубица Раић, г. Сулејман Хаџиалијагић, гђица Розина Лозић, r* Мустафа Морић. Доле сједе с лијева-десно: гђице: Хајријг Травањкић, Дишија X. Мехмедовић и Ајиша Карахасановић. »Сингер« течај у Гор. Тузли Угледно друштво Сингер одржало je код нас течај кројења, шивања и везења, којег je водила стручна учитељица гђица Борка Чоловић и својојм марљивошћу упутила наш женски свијет у модерније радове. Како je течај трајао и за вријеме рамазана, то je госпођица учитељица радила и no ноћи само да пружи што више потребног знања ученнцама. Овом приликом нам je истаћи нарочиту захвалност г-ци Чоловић na енергичном заузимању a нека je хвала и гђи Демировић, окја je тумачила потребу овога течаја те настојала унисати што више ученица. Свршетком течаја ученице су даровале no један комад од својих радова за томболу Гајретове забаве, која се већ приирема у Гор. Тузли. Даровале су ове гђе и гђице: Хаснија Демировић мушку Јсошуљу; Муниба X. Хехмедовић мушку кошуљу; Зумрета Сарачевић, хаљиницу и мушке гаће, Фатима Кушљугић хаљиву, Рабија Сарачевић хаљипу, Садета X. Мехмедовић хаљину; Сафета X. Јусуфовић блузу, Фата Хусејнефендић хаљину, Фатнма Шеховић мушку иољушу, Зилкида X. Мехмсдовић хаљиницу, Борка Чоловнћ хаљшшцу.' За сакупљање томболе ручних радова за Гајретову за_ баву нарочито се заузела гђа Фатима Шеховић, која у своме раду врло добро уепијева. — Секретар: А б д у л а х С а р а ч е в и h. ње сиромашне школске деце. У одбор су ушли иреотавници .мушког и женског Meeuor одбора те Гајретове народне библиотеке. Први циљ овог нривременог одбора био je: што хитнија габирна акција за нашу сиромашну школску децу. Стојећи na становишту, да двапут даје ко одмах даје, одбор je пожурио да за неколико дана створи могућности, којнма би могао да наступајућих иразника рамазанског Бајрама тој деци укаже прву иомоћ. Одбор сс je прн овоме руководио поред хуманога и етпчко-васнитшш циљем. За сразмерно кратко време пошло му je за руком, да сакупи у ту сврху од племенитих грађана и пријатеља нашсга напретка, a н путем разних приредаба, у новцу 3.181.50 динара. Осим прилозима у новцу одбор je у својој акцији био иомогнут од неких мостарскнх фирма, грађана и грађанки, платном за одела, хаљинице, кошуље и сл. У н о в ц у дароваше: гђа Хајрије х. Џабић 300.—, гђа муфтије X. 0. Џабића 230.—? гђа дир. X. Капетановића 200 .—, гђа Мехмедбега Раљеввћа 100.—, гђа С. Табаковића 40__ , гђа A. Котле 30.—, гђа Хана Мутница 20 .—, гђа Фатима Kpno 20.—, гђа Зејна Драчс 10.—, гђа М. Ђикић IO.—, r. Мехмедбег Хаџиомеровић 200.—, мостарска општина 200 .—, г. Ибрага Хакало 100.—, Гајретова народна библпотека 261.50, Женскн месни ообдр Гајрета 1.400.— (од чајанке) и г. Ахметага Ефпца 30.— динара. , 231 �У п л a т н у и д р у г и м д а р о в п м а : Платна за одела: фирма Фејић 10 м, Браћа Хаџиомеровић б м5 платна за хаљинице. кошуље n лсично: флрма Фејић 20 м, Н. Н. 16 м, фирма A. Балић 6 и, М. Лакишић 1,5 м, фирма 0. Велагнћ 12 м, гђа Ђурић 1,5 м, г. Рифат Звонић 3 хаљинице, гђа Ђемаловић 1 панталоне, и г. Алија Елезовић 1 сандале. Од укупљених сретотава опекрбљено je потпуно илн деломпчно 35 мушкс н женске деце. 25 пари цинела за мушку децу израдпо je солидно и уз нарочито повољне услове г. Смаил CMajnhf обућар. Израду капута, панталона, хаљиннца, кошуља и сл. примиле су добровољно чланице женског месног одбора Гајрета. Изложени приказ сабирне акције, коју je крајем мессца фебруара предузео поменути п прнвремени одбор за помоћ снромашној школској децн. најречнтији je доказ, како се уз добру вољу н за кратко време могу да постигну знатни резултати na и у овако оскудној среднни, каква je сада моптарска. Желетн je да и остали нријатељи Гајрета посвете што внше пажње овом нашем горућем питању п да органипују што шире акц 1гје за обезбеђење и што хитније спасапање наш ега подмлатка, koju очигледно свакпм даном све внше пропада. Привремешг мостарски одбор за заштнту школске деце, ностараће се скоро да утре пут образовању једко* сЈалног одбора, који hc преузети на себе дужности пермачеитног надзора над школеком децом ir њиховом мат^ријалном и мо_ ралном заштптом. Mecnif одбор Сајрета сматра за иријатну дужност да се ii на овомс месту^у име и 'својих чланова најтопли>-» лахвали свима дарователЖмф Kilo и онима, i;oin ne—^алпшо труда радсЈш предано на piioj племенитој акцпјп. Жеља je Мссног одбора, да ово 6y»flb саморједан нез/атнп почетак у будућој акцнји на з^ч^гптЛ иашс Прилози у Будимлић-Јапри Повјеренпк Гајрета^п Ахмет Шехић |<Hiiyiuia je na. cal ггаику, одржаном у (Јпћкнском у »еду у Вудимлић-Јапрц 2? априла о. r.t Дин. 254.— добровол>них прнлога за друштво Гајрет, a дароваше: no Дпб. ћђ.— : Ђуро Севиљ, onh. начелник, и Ахмед Шехић; Дин. 20 .—^ е н а д и је Грбић, парох; no Днн. 10.—: Марија Шимуношф, учпгељица; Хафиз Дервиш Алиiuirh, Садија Софтић, Јован Павнћ, Нлкола Павић, Перо ПаBiih. Миле Кулунџија, Никола Мурсач п Јоваи Сакраџија; no Дпн. 5.—: Мустафа Будимлић, Хаео Зешговић, Ннкола МнлаHonnh. Ђуро Предојевпћ, Дане Миљуш Мато Павић и Миле Мајкић; no Дин. 3.—: Перо Марнновнћ, Вујо 'Бурић н Проко Глушац. Прилози из Тузле Госп. Омер Омазнћ дозначио je Дин. 100.— прилога, коју je своту лриложно Хф. Салкх Камберовић из Шерића, a коју je укупио као добровољни прилог пригодом издавања илми-хабера, a у име своје иредао je 5 кг меда за конвикт у Тузли. Најљепша хвала! Прилози из Гласинца Повјереник Гајрета г. Ћамил Ka puh дозиачио je Дин. 20.— прилога од гг. Конаковић Мула Бећира и Конаковић Мурте. Други разни добровољни прилози T okom мјесеца априла приспјеше Главном одбору слиједећи прилозп: из Котор-Вароши: Дин. 316.50. пз Зворника: Дпн. 452.50; 232 из Братунца: г. Абид ТЗозић Дин. 87.—; лз Тешња: од Мјесног одбора Гајрета Дии. 443.—; из Нове Касабе (срез власенички): од новјереника 0. Хаџића Дин. 150.—; из Градачца: од Привредне банке Дин. 250— ; из Тузле: од Женског Мјесног одбора Дин. 256.—; из Плеваља: нрилог градске оиштиие Дии.. 3.000.—; нз Сребренице: од Мјссног одбора Дин. 52.—; нз Коргја: од »овјереника г. Џ. Азабагића Дин. 40.—; из Скопља: од Мјесног одбора Дшг. 300.— и из Сарајева: од Прве хрватске штсднонице, филијала у Сарајеву, прплог од Диа. 500.—. Прилози из Прњавора Мјесни одбор у Пршавору дозиачио je Дии. 342.50 прнлога сакупљешгх пред џамнјом на Рамазански бајрам. Надаље je дозначпо Дпн. 250.— н то Днн. 200.— као прилог г. Михајла Фннкелштајна. аиотекара, пригодом свога благдана, н Днп. 50.— од г. Омераге Одобашића, коју je евоту положно прнгодом свога вјенчања. Било сретно! Прилози из Травнина. 9 Мјесни одбор у Травнику дозначио je Днн. 394.— uuo утржак '<!акудљсног жнта, сакупљеног у Караулама. Прилози из Вучковца Ha сзадрн Османагс Фазлића, трговца из Кереиа, вриједнн имамп m, Мехмед еф. Дојпћ и Јусуф сф. Фаллнћ, сакупише за Гајрет Дин. 50— прилога, a дароваше no Дпк. 10.—; Османага Фазлић* Заим Дједовић, Сухрета х. X. бсманхафдзов|Л-; no Днн. 6.—: Мехмед еф. Дојић; ио Днн. 5.—: Јусуф еф. Фазлић и Мустафа Фазлић; no Дин. 4.—: Мујага Фазлић. Прилози из Бужима Повјереник у Бужиму г. Ибрахим Мустафић сакуиио je ■no околним селпма слиједеће прилоге у нарави: no 25 кг кукуруза: Осман Хрџалнћ; 20 кг Хасан Јусић; 15 кг Јусо Емрић; 12 кг Муетафа Велаџић, Омер Пајалић, Махмут Јуcnh, Шериф Дураковић, Рамо Дураковпћ, Осмаи Дураковић, Ахмет Чехајић. Беган Иеаковић, Салко Велаџић, Мехмед Вслаџић, Рамо Bannh, Ахмет Пајалић, Побро Кишметаниј, Абид Дернић, Суљо Дернић, Осман Jycnht Ибрахим Дернић, Хусе Дернић, Алија Дурановић, Мехмед Пајалић, Мехмед Емин, Осман Мушић, Мехмед Мушић, Хаеан Махмић, Салих Емрић, Осман Мехић, Рамо Мехић, Хусе Махмић, Ибрахим Велић, Аган Велић, Абид Велић; no 10 кг: Хасан Муратовић Хасан Кауковић, Мустафа Беговић, Хуее Велаџић, Мумин Муратовић, Омер Мелкић. Беган Мушић, Драган Хаџић, Мумин Атајић Салих Махмић, Реџо Махмић, Абид Махмић; no 6 кг: Хаоан Велаџић. Му(-тафа Велаџић, Осман Велаџић, Малага Чехајпћ, Мустафа Јуснћ, Бешир Екић, Халил еф. Абазовић, Абдо Пајалић, Абид Јусић Хусе Jycnh, Ибро Атајић, Осмап Атајић, Зариф Махмић, Аган Махмић, Мехмед Махмић, Мумин Велић, Ариф Велић, Хасо Велић, Мустафа Коначевић, Суљо, Омер ii Мехмед Коначевић, Суљо Топаловић^ Омер, Саби и Мустафа еф. Хаџић; no 5 кг: Хасаи Талић, Хусеин Мехаџић, Ибро ПрачиН. Хуееин Бајрактревић, Суљо Алџић, Мехо Кауковић, Хусеин Веговић, Ахмет Веговић, Осман Скеи. деровић, Махмут Вајрактаревић, Мехо Алешевић, Аган Муратовић, Осман Алџић, Махмут Порић Осман и Мустафа Хаџнћ, Хуее Михмић, Шериф Хаџић, Бајро Хасан, Фата ЧехајиФ; но 3 кг: Хусеин Машиновић; Дин. 10.— у готовом Махмут Пајалић. Све у укупној вриједности од Дин. 855.—. Сакупљачу и дароватељима наша топла захвалност! �Сакупљање иурбански* Кожица за Гајрет Kao и досадањнх тако и ове године трсба искористити бајрамске празнике за материјално помагање Гајрета. To се може учинити у првом реду: организовавши још прије бајрпма сакупљање курбанских кожица. Организовање овога посла нека се изврши према лошшним лриликама, али на тај начин, како не би изостао ннти један муслиман, који he клати курбана. да ке раније ие замоли да гвоју курбанску кожицу поклонп Гајрету. Тако he у некојим мјестима бити омогућено да се унапријед. прије бајрама. саставп списак дароватеља курбашжих кожица. a на бајрам <амо да се покупв све кожице и пренесу на одређено мјесто. У сваком случају треба настојати да приход и с ове отране буде што nehn, a како he тај посао поједини одбори да организују, то наМа-ча. ПреИорУчујемо cBflVia одбориМа л поВЈеренМцПМа да и на on.ij начнн организују сакупљање прилога за Гајрет приликом бајрам.намаза на нзлазу из џампја. Проширење листа »Гајрет« Желећи да удовољи свпма захтјевимл својих читалаца ft и потреби што популарнијег и разновренијег штива за наш народ, попећат je формат лиета »Гајрет« внше него двоструко, a нарочнто je поспећена лажња рубрици »популарна страна«, која je намијењена нашим ширим слојевима. Исто тако посвућује се велнка пажња »Гајретову гласннку« и илустрацијама, које heMo и у будуће веома радо доносити у нашем листу у сврху што јачег ттропаговања Гајретове идеје. Разумљиво je да ry <;е усљед тога знатно повећали и издацн ono ЧЛАНОВИ МЈЕСНОГ ОДБОРА И ПОВЈЕРЕНИЦЕ ГАЈРЕТА У БРЧКОМ. Сједе с лијева-десно: гђица Мурувета Хаџиалијагић, ученица III разр. женске гргђанске шноле — повјереница; rr; Ибрахим еф. Хаџић, шер. судац — одборник; Авдага Кучукалик.трговац, градоначелник — предсједник; Хафиз Хусејин еф. Хасанефендић, имам-матичар — одборник; гђица Месрура Кучукалик, повјереница Гајрета. — Croje с лијева-десно: rr; Ибрахимага Шабић, трговац — одборник; Фехим еф. Сејдић, чиновник катастра — одборник; Смаилага X. Мехмедагић, трговац — одборнии; Сулејман ХаџиалијагиК, шнолски управитељ — одборник; Галиб еф. Требињчевић, трговац — благајник, и Ахметага Џиндик, трговац — секретар Гајрета. прснуштамо н>има. — Списак дароватеља курбанских кожица трсба доставити Главном одбору радн уврштења у лпсту, »Гајрет«. Умјесто бајрамских честитки лрилози Гајрету. Првих година Гајретова дјелонања бнло се уобичајило да се умјесто лисмнеих и брзојавних чеотитки приликом бајрама дају добровољни пјшлози Гајрету. Сматрамо да je потребно да тај лијепн обичај поново прихвате и ожпве Гајретови радиицн. Увјерени смо да he сваки пријатељ нагаега Гајрета радо датн свој прилог Гајрсту, умјесто честиткп својим зиапцима и пријатељима, само га трсба на то потсјетнти. У том погледу потребно јс такођер нровссти пропаганду у еваком мјесту. Све нрилоге умјесто честитки објавићемо у А1>уштвеном листу као и у оетплим сарајевским листовима. Сергијв У миогпм мјестнма Гајретови рад!шци сакупљају добровољне прнлоге и лред џамлјпма послијс кланлња бајрам- нздавап.а лпста. Последн.их дана јавило се око 150 нових ирнтплптника, али тај нови као и доепдањи број претплатника, ни вздалека не одговара броју који би могао да поKpttjc трошкове око издавања листа, a поготово не броју који бн одгонарао снази Гајретове организације и броју Гајретових радника. — Нови начин уређивања листа као и његово н 1>оширење донијели су похвале са свих страна, na се надамо да те похвале Hehe остати без уснјеха и у даљњем ирикупл>пн>у »Гајретових« претплатника. Из наведених разлога, апслујемо на све наше раднике и иријатеље да пораде mi што интензивнијем ирикупљап.у Гајретових претплатника и сакупл>ању претплата. Прететојећег Курбан-бајрама пружиће се нарочнта ирилнка свима нашим радницима и пријатељима, да нађу нове претплатнике. Треба живо настојати да не останс ниједна муслиманска Kyha и ии један писмени човјек који не чита лист »Гајрет«. Ко ради за Гајрет, ко га воли и жели му још Behe уснјехе, читаће и претплатићс сс im лист »Гајрет«, у коме he 233 �здрзбљају Глашш одЉр 5 na челу »a м и н Др- Д п м Хасаниегопићем. - Претсједник: Хафиз Хусеин laoaKomih, увнјек у дстаљпма iiafcir ралвој н рад другатва којс водп муслимане њиховом препороду. Прњавор: Извадредн« глпвна скупштипа npcMapajjhn Муелиманску кираетхану У »Гајретов омладинеки клуб«, поздравља свог дичног претсједника као и цио Главни одбор Гајрета, желећи Вам здравље, дуг живот и сваки успјех у Вашсм напорно ма за народ корисном и спасоносном раду. •Претсједник: Хафпз Салих ТЈозић. Оглашавање у листу »Гајрет« Како »Гајрет« сваким даном продире све више и више у муслиманске слојеве то би оглашавање у њему била веома ногодна реклама за наше трговце. Из тога разлога апелуЈемо на све наше трговце као и на наше раднике да пораде код истих да би све муслиманске фирме слале своје огласе администрацијк листа »Гајрет«. Благај: Са скупштине за избор мјесног одбора у Благају чланови Гајрета поздраљају свој Главни одбор са жељом да их дуго година води срећи и напретку. Претсједник: Лехо. Повраћање позоришних комада Ha захтЈеве многих одбора и повјереника отпослала je друштвена канцеларија у току ове године неколпко стотина позоришних комада ради приредаба друштвених сабава. Депеша окружног муфтије господина Морањака Многи одбори и ловјерсници не повраћају тих комада, након Приликом манифестације Гајретових радника о проодржаних забава, ма да еу друштвеној кацепарији потребни сваког дана, јер их траже друга мјеста. Да бисмо уштедили шлом Бајраму у Бањалуци, окружни муфтија г. Абдулах еф. непотребне издатке, молимо све одборе и повјеренике да нам Морањак упутио je Гајретовим радницима преко претсједнисваки пут, након одржане забаве, поврате отпослате позо- ^к а Мјесног одбора Гајрета у Бањалуци Инг. r. Суљаге Салирншне комаде. 'хаАгћа слиједећу поздравну депешу: Кумовање Њ. В. Краља у Дубравама Турским. »Поздрављам конференцију Гајретових радника ВрбаHa 30. III. о. г. кумовао je Њ. В. Краљ^деветом- сину гке баиоВине n желим да иста донесе много успјеха на пољу једног муслимана у Дубравама Т.ургким. Ову^рррсГЧаву преу- „ вдЈшоналног освјештавања и просвјећивања муслиманског зео je на себе Мјесни одбрр у Бцс. Градлшки и- nctfa je из|дмлатка.« ваиредно добро испала, што je Лризрато и од самог КраљеУ броју 7\листа »Гајрет« донесен je извјештај са конфевог изасланика. Морблни успјвх (Гајретов такођер врло добар. ренције Гајретових радаика у Бањалуди, na je том приликом Л/ 7 Поздравне депеше Гајрету и његовом претсједнику грешком метера у штампарији нехотице шостављена депеша г. Морањака. У данашњем броју доносимо његову депешу Котор-Варош: Гајретоц^ чланови окупљени данас на својој главној скупш^нни зјaвљуЈуhir eвоје U: мрзшом да се уважи. Правилник Гајретових пјевачких друштава ilHlllUi L ИМЕ Д Р УШ ТВА 1. Име друштва je »Гајретово пјевачио друштво«. ЦИЉ му je да, у смислу чл. 3. правила српског муслиманског културног и просвјетног друштва »Гајрет«, његује и развија вокалну и инструменталну умјетност међу члановима Гајрета. * . 1л. 2. Гајретова пјевачка друштва могу се оснивати и дјело вети у свима мјестима Краљевине Југославије у којима постоје Гајретове организације (Главни одбор, мјесни одбори и повјереници). 1л. СРЕДСТВА ДР УШ ТВА 1л. 3. Средства друштва јесу: a) уписнина од 10 Дин. коју плаћају једном заувијек сви чланови, б) чланарине које плаћају извршујући и помажући чланови, ц) субвенције (припомоћи) Главног одбора Гајрета, д) добровољни прилози, е) лриходи од самостално приређених концерата и ф) други непредвиђени приходи. ЧЛАНОВИ ДРУШТВА, ЊИХОВА ПРАВА И ДУЖНОСТИ. ■1л. 4. Чланом друштва може бити само члан Гајрета, у смислу чл. 13. Гајретових правила. -1л. 5. Чланови јесу: a) почасни, б) извршујући и ц) помажуки. Почасне чланове бира главна скупштина, на предлог Управног одбора, за изванредне заслуге. Извршујући чланови су они који пјевају у друштвеном хору. Помагачи су чланови који не судјелују у пјевању a плаћају чланарину. Извршујући чланови и помагачи плаћају чланарину од 5, 10 и 20 Дин., мјесечно, према имовинском . ■ Чл. стању појединих члгнова. Сви чланови дужни су редовно плаћати чланарину. Члан који пропусти платити чланарину за три мјесеца престаје бити чланом. Чланом се постаје од данг када се као члан Гајрета упише за члана пјевачког друштва. Мушки члан мора имати најмање 18 a женски 16 година. 6. Свгки члан има право присуствовати скупштини друштва. Ha скупштини предлоге стављати и гласати имају право сви чланови који ие д угују ништа од својих чланарина. Такви чланови имају гктивно и пасивно право избора у Управни одбор друштва. Сваки члан je дужан да ради у смислу овог правилника и да према својим најбољим силама доприноси постизавању друштвеног циља. 1. Главни одбор Гајрета има право да искључи сваког члана друштва који се огрешава о интересе друштва и друштва Гајрет, као и оног који изгуби јавну част. Против одлуке Главног одбора нема призива. To право искључења имају и Управни одбори, али на то искључење има призив главној скупштини пјевачког друштва. УПРАВА ДРУШ ТВА I. Друштвом управља Управни одбор друштва no прописима овог правилника и no интенцијама и упутствима Главног одбора Гајрета. Управни одбор се састоји од 11 чланова и то 5 чланова помагача и 6 извршујућих. Они се између себе конституишу овако: претсједник, потпретсједник, секретар, благајник, aflхивар, домаћин, 2 члана без нарочите функције и 3 члана Надзорног одбора. Избор Управног одбора врши се јавно или тајио, према закључку надполо- �Чл. вична векине редовне главне снупштине. Он се бира на годину дана. Поред Управног одбора скупштина бира и 5 замјеника одбориика Управног одбора и то тројицу из реда извршујуких a двојицу из реда помагача. 0 присуствовању њиховом на сједницама Управног одбора одлучује претсједник. 0 попуњавању упражњених мјеста одборничких из броја замјеника одлучује Управни одбор надполовичном векином гласова. 9. Поред наведеног бројг одборника Управног одбора, члан тога одбора je и лице ноје делегира мјесни одбор или повјереник друштва Гајрет, a у Сарајеву Главни одбор Гајрета. Исто тако и у Надзорчом одбору. Ова двг члана Управног и Надзорног одбора имају право гласања и предлагања као и други чланови одбора. Преко њих ke друштво Гајрет вршити сталан увид у рад друштва. Чл. 10. Управни одбор врши ове послове: 1. уписује чланове друштвг и доставља њихова имена Главном одбору Гајрета ради уношења у књигу чланова Гајретових пјевачких друштава; 2. одређује дневни ред за главну и изваиредну скупштину, о чему ивјештгва претходно мјесни одбор Гајрета у томе мјесту, односно повјереника a у Сарајеву Главни одбор Гајрета; 3. брине се за побирање чланарине; 4. брине се о приходима, расходима и имовини друштва; 5. саставља годишње прорачуне1" и^завршне рачуне ноје подноси скупштини на одобрење; 6. поставља хоровођу и одређујр н>егов хонорар; 7. одређује, споразумно са хоровођом, распоред вјеж бања хооа; 8. подмирује све потребе хора (набавља ноте), издржава просторије за вјежбање и т. д.); . приређује концерте и сијела у корист н ори ст друштва; друш тва; 10. израђује кукни ред за све друштвене просторије; 11. стара се за напредовање хора у ум јетничком ......... р°* гледу као и погледу његовог појачања hobki вим снагама, и 12. спрема предлоге и извјешка о своме раду и стању друштва главној скупштини, као и мјесном одбору Гајрета, кад год то они затраже. Чл. 11. Управни одбор одржава своје сједнице редовно једанпут у мјесецу, осим тогг може претсједник или најмање четири члгна Управног одбора да у свако доба сазову сједницу. Да сједница може правоваљано закључивати, потребно je да присуствује претсједник или потпретсједник и нгјмање шест чланова одбора. Закључци се доносе натполовичном векином присутних одборнина, a гласање je тајно или јавно. Ако то траже два одборника гласања je тајно; у питањима личним гласа се увијек тајно. Ha сјед>4ицама се води записник који лотписују претсједник и тајник као перовођа. Чл. 12. Надзорни одбор који бира између себе прочелника, дужан je свака три мјесеца прегледати друштвену имовину и новчано дјеловање Управног одбора, и о својим прегледима поднијети извјештај главној скупштини. A ko Надзорни одбор пронађе какве неподопштине, дужан je о томе одмах извијестити, поред претсједника Управног одбора, још и Гајретов мјесни одбор тога мјеста, односно Гајретовог повјереника a у Сарајеву Гајретов Главни одбор. Чл. 13. Претсједник Управног одбора обавља све послове: a) сазива и претсједава сједницама Управног одбора и главној скупштини, б) заступа друштво пред вла- стима и у јавности, ц) потписује свг друштвена писма заједно са односним одборницима, тајничка ta тајнином a благајничка са благајником, д) у изванредним приликгма кад се не може сачекати састанак сједнице Управног одборг, чини потребне одредбе и издатке до Дин. 200—, што предлаже на одобрење првој сједници Управног одбора. Чл. 14. Отсутног претсједника замјењује у свему потпретсједник. Чл. 15. Тајчик води записник на сједницама Управног одбора, саставља административне списе и потписује акта која спадају у његову надлежиост. Он саставља и тајнички извјештај главној скупштини о годишњем раду друштва. Чл. 16. Блг.гајник сабире друштвене приносе, чини издатке no закључку Управног одбора или no наређењу претсједника до Дин. 200.—, саставља извјештаје о новчаном стању друштва з« сједнице Управног одбора, као и прорачуне и згвршне рачуне годишње за главну скупштину која има да одобри одбор. Он je одговоран за друштвЕну благајну. Потписује благајничка акта заједно са претсједником. Чл. 17. Архивар набг.вља no закључку Управног одбора сав музички инвентар и стара се о његовом уредном одржавењу. Чл. 18. Домакин се стара о уредчом одржавању друштвених просторија и вјежбаоница. У свим друштвеним простсријама су згбрањсна алкохолна лика и хазардне игре. ХОРОВОЂА >ровођа управља друштвеним хором у споразуму са iBHHM одбором. Израђује нацрт свих лриредаба i, такође у споразуму са Управним одбором и уз одобр«1ење Глсвног одбора Гајрета у Сарајеву i еног iодбора Гајретовог односно повјереника у другим Mjјестима. e чува све У заједници са архиваром, друштвене музикалије. Он одлучује, према гласовној способности пјевача, ко може бити члан хора. Он има прево да сваког члана који не дође три пута на вјежбе без образложеног оправдања, искључити из хора. ЈАВНА ИСТУПАЊА ХОРА Чл. 20. Приликом одржавања сваке Гајретове забаве у мјесту хора, хор мора судјеловати и то бесплатно. Хорови су дужни увјежбгти првенствено оне пјесме које могу доки у комбинацију за Гајретову забаву, с обзиром на Гајретову националну идеологију. Хор je обвезан судјеловати ка . Гајретовим забавама и изван мјеста његовог боравишта, no претходном одобрењу Гајретовог мјесног одбора тога мјеста односно повјереника a у Сарајеву Главног одбора Гајрета, и уз накнаду пјевачима њихових ефективних издатгка. Иступање хора на приредбама других друштава (изван Гајрета), како у мјесту хора тако и изван тога мјеста, везано je уз претходно одобрење Главног одбора Гајрета. Исто тако приређивање турнеја хора je везано уз одобрење Главног одбора Гајрета. ИМОВИНА ДРУШ ТВА Чл. 21. Сва имовина друштва: готовина, музички инвентар и сав инвентар друштвених просторија, својина je друштва Гајрет. РЕДОВНА ГЛАВНА СКУПШ ТИНА ДРУШТВА Чл. 22. Редовну главну снупштину сазива сваке године Управни одбор у времену од 1—15 јуна. Сазив скупштине објавике претсједник друштва најкасније 8 дана пред скупштину, и то са назнаком дневног 235 �реда. Главна Скупштина се одржава ако je лрисутно најмање половица свих чланова, иначе се одгађа један сат доциијв, када ће ce одржати без обзира на број присутних чланова. Главна скупштина ствара закључке натполовичном велином a гласање je јавно или тајно ако то затражи најмање десет чланова. 0 вијећању главне скупштине води записник тајник друштва и потписује ra заједно са претсједником и два верификатора које бира скпуштина. Прелис записника као и лрепис свих извјештаја поднесених скупштини имају ce послати Главном одбору Гајрета. . . . одбор Гајрета. Т.хнички a« “ Р««м снупштина. Чл. 25. Све одредбе овог правилника, којв ce односе на извршујуће чланове пјевачког друштва односе ce такође и на извршујуће чланове оркестра. ПРЕСТАНАК ДРУШТВА. Чл. 26. Друштво престаје иад то закључи главна скупштина са најмање двије трећине свих друштвених члаиова. Њсга може распустити и Главни одбор Гајрета, no својој увиђавности, ако дође до увјерења да не постоје услови за успјешан рад. У случају престанка друштва Главни одбор Гајрета fce располагати са Чл. 23. Главна скупштина врши ове послове: друштвеном имовином, како нађе за сходно. а) расправља извјештаје Управног одбора о годишЧл. 27. Друштво подлежи у смислу постојеких лрописа о њем раду; удруживању у цијелом свом опсегу и обујму, надб) одобрава друштвене годишње прорачуне и заврзору и контроли власти. шне рачуне; К Р А Љ Е В С К А БА Н С К А УПРА ВА ц) подјељује апсолуториј Управном одбору; Д РИ Н СКЕ БАНОВИНЕ д) бира Управни и Надзорни одбор; е) рјешава и расправља остале тачке дневног реда, II. Врој: 20.390/30. који установљује Управни одбор. / j, 25. ллрнла 1930. год. ИЗВАНРЕДНА ГЛАВНА СКУПШ ТИНА Чл. 24. Изванредна главна скупштина ce сазива no закључку Управног одбора друштва или ГлавнОг одбора Гајрета. Ha њој ce расправља само онај дневни ред који предлаже Улравни одбор односно који установи Гла: С 7 Сарајево. »Ona,cQ правила поаивом na решгњс моје од дапас II. BjV 20,390/Sb. одобравају. ^ По наредби Бана Чачслннк уирпвпог оделепл, Б. Паштровић с. р. ------ Kako se osnivaju Državne škole za seoske domaćice ~ Njihova organizacija i djelovanje — Dobro je poznato d a je k u ltu ra našeg sela a često puta i kasabe i varoši n a najnižem stepenu. Neprosvijećenost naše žene 'plaćamo skupo, je r svake godine um ire n a hiljade djece, kao -žrtve neznanja svojih m ajki. Bo­ gatstvo našeg naroda bilo bi veće, kad bi naša žena um jela bolje da iskoristi m aterijal kojim raspolaže Ham bari, m lje­ kare, tavani, podrum i u jesen su puni, a sofra našeg selja­ k a većinom je sirom ašna. Čistoća u kući i oko kuće, cijeli način života težačke porodice ostavlja utisak sirotinje i teška života, bez razlike je lt k u ća bogata ili sirom ašna. Nepismena, napuštena seoska žena ra d i neum orno kako n a polju tako i u kući. Troši svoju snagu i daje sve što može svojoj kući ali je od toga slab a korist, je r nem a umješnosti u radu, znanja i prosvijećnosti. Našoj ženi treb a škole i upustava kako d a radi i d a živi, m ora joj se po­ moći i naučiti je, da se doskoči ovim našim nevoljam a, koje dolaze zbog neprosvijećenosti žene. Ministarstvo Prosvjete — Otsek za narodno prosvećivanje — o t v a r a š k o l e z a s e o s k e d o m a ć i c e , koje su od vrlo velike koristi za prosvjetni i ekonomski napredak našega naroda Dužnost je sviju iskrenih radnika i prijatelja našeg G ajreta d a svoj uticaj u selu i kasabi upotrijebe zauzimajući se, d a se otvori što više škola za domaćice p a da se pomoću njih podigne kulturni nivo na­ šeg zapuštenog sela i kasabe. Prijave i molbe za otvaranje ovih škola šalju se Кг. Banskoj upravi — Prosvetno odelenje — u svako doba go­ dine, kada se nadu ispunjeni uvjeti za otvaranje. U školu se prim aju žene i djevojke od 15 do З ј godina, bez obzira n a pismenost. Rad u školi počinje u 7 sati izjutra, a u 6 sati poslije podne učenice idu kućama. Učenice ručaju u školi besplatno. Svaka škola traje 5 do 6 mjeseci. Mini­ starstvo prosvete — otsek za narodno prosvećivanje — daje: 236 1) P otrebne kredite za izdržavanje šKole i prehranu učenica, 2) Učiteljsko osoblje, 3) Cijeli potrebni m aterijal. U školi se uči: 1) Čitanje, pisanje i računanje, 2) Najnužnije poznavanje naše države i naroda te njegove istorije, 3) Domaće gazdinstvo s naukom o hrani. 4) Poljoprivreda: vrtlarstvo, stočarstvo, živinarstvo. m ljekarstvo, tooretski i praktični rad oko bijelog smoka, 5) Nauka o čuvanju zdravlja, čistoća kuće, tije la itd., 6) Domaća ekonomija s poznavanjem robe, 7) K rojenje i šivanje rublja i odijela za djecu i od­ rasle, šivanje na mašinu, krpljenje i narodni vez. Rad n a moderno] preslici, a u stočarskim k ra je­ vim a tkanje n a njemačkom stanu, 8) Kuhanje raznovrsno, bolesničke i dječije b r ne, konzerviranje voća i povrća (svaki dan se kuha u školi od 10 i i sati ručak za učenice). Na svršetku tečaja održava se ispit i učenice prim aju svjedodžbe. Tom prilikom priređuje se izložba ručnih ra ­ dova i kuhinjskih proizvoda. Od sela (opštine) traži s e : 1) Da osigura potreban broj učenica (najm anje 25), 2) Da se pobrine za besplatne prostorije, koje odgo­ varaju higijenskim propisim a za domaćičku školu, 3) Da se brine za izrezan ogrijev za svo vrijem e, dok škola radi, 4) Da se brine za prevoz nam irnica od m jesta pijace do škole za svo vrijem e dok škola radi, a u spo­ razumu s upravom škole, �5) Da se brine za prevoz školskog inventara od m je­ s ta gđe se nalazi do škole, bez obzira na prevozna sretstva. Uputstva za organizovanje Državnih škola za seoske domaćice P is m e n a o b a v e z a : Opštinski odbor opštine , sreza obavezuje se da će ra d i otv ara n ja Državne domaćičke škole u ispuniti ove uslove: 1) Pribaviti besplatne potrebne prostorije koje odgo­ V rijedni narodni radnici koji pristupe raduvaraju na higijenskim propisim a z a dom aćičku školu. osnivanju ovih škola treb a najprije da objave upis učenica. 2) Pribaviti sve potrebne nuzgredne prostorije i piKada je upis završen, napraviće spisak po slijedećem for- jaću vodu. m ularu: 3) Pribaviti potreban broj klupa i stolova po zahtjevu uprave škole. S p i s a k u č e n ic a 4. Snabdjeti školu za svo vrem e dok radi izrezanim drvim a prem a potrebam a i zahtevu uprave škole. upisanih u državnu domaćinsku školu u 5) Prevoziti životne nam irnice za svo vrijem e dok škola radi, bilo s najbliže željezničke stanice ili s m jesta opština........................................... erez.......................................... pijace do škole, prem a zahtjevu uprave škole. ..... 1930....... 6) Prevoziti ili snositi trošak oko prevoza školskog inventara od m jesta gdje se nalazi do m jesta određenog za školu, bez okzira na prevozna sredstva. о З Ime oca o" Mesto 7 Obavezujemo se d a ćemo n a roditelje i staratelje odnosno Godina £ rođenja rođenja Pisme­ 3 Ime i prezime muža djelovati da učeillce uredno šalju u školu. a a učenice njegovo Vjerois­ selo, srez, nost Za priložene reverse jam čim o d a su ih potpisali ro­ 3 zanimanje povijest banovina 05 a ditelji ili staratelji učenica svojeručno, u slučaju nepism e­ nosti po ovlašćenom licu pred 2 svjedoka. 1) 9 193 — i? 2) Prilikom upisa, ili poslije, trdba.izvrši ti potpiš re ­ versa od stran e roditelja ili staratelja upisanih učenica, kojim će se ovi obvezati d a će svoje kćeri, ženeotd. uredno slati u školu. T aj revers, za svako, učenicu napose, treba da izgleda o v ak o : Obavezujem se, da ću svoju kćer, sestru, uredno slati u državnu domać Pretsjednik opštine: 4) K ada su napred izložene priprem e završene, tre b a iolbu za otvaranje škole. Tekst treb a da g la s i: .nje Državne doma:ole u gelu................................. ...|.... ........ srez:....‘................. P rilo z i: ................ 1) Spisak učenica, 2) Reversi, 3) Pism ena obaveza. S prem an sam da za svaki neopravdan post novčanu kaznu po čl. 61 Zakona o narodnim i б decem bra 1929 god. ANSKOJ UPRAVI ...................... BANOVINE Prosvetnom odelenju Čast nam je zamoliti, da se n a osnovu priloga: spiska učenica, reversa i pism ene obaveze, predloži Ministarstvu prosvete, d a odobri otvaranje škole za seoske domaćice u s e l u ............................................ , opštini 1) ........................... ......... srezu 2) U školu je upisano .......... učenica, a uslovi koji se traže od opštine potpuno su ispunjeni. 3) Poslije upisa učenica i potpisa prednjeg „Reversa", trebaju inicijatori da zatraže od svojih opština — u koliko Potpis Predsednika opštine se ta akcija ne vodi u zajednici i sporazumu sa opštinam a 1930 g. odnosno akcionog odbora — da one potpišu niže označenu obavezu. Opštine su po u z a osnivanje škole zakonu dužne da pruže za ove škole sve niže navedene (Delovoda:) pogodnosti. T a obaveza treba da glasi o v a k o : Potpis roditelja ili stara telja: Svjedoci: Jesam li se, u korist Gajreta, osigurao kod osiguravajućeg društva „Dunav"? 237 �Čestitke Presvijetlom Reis-ul-ulemi g. Čauševiću povodom imenovanja Bijeljina Tebrik činim bajrami šerif mubarekj u zdravlju mnogo dočekivali. Čestitam Ti najsrdačnije imenovanje Reis-ul-ulemom za cijelu Jugoslaviju. Tvoj Ibrahim H. Salihovdć. Bos. Krupa Bajramske blagdane čestitamo Vama a isto tako Vaše imenovanje Reisom. Blagodarimo odgovornim faktorima da su kod tog izbora imali takovu uviđavnoet. Vas poštivaju uz m. selam Mjesni Odbor cGajretac, predsjednik: A. šehić, sekre­ tar Murat M. Izvolite primit, presvjetli H. Reis eff. izraz mog dubokog poštovanja, uz ш. selam Vaš odani Husnija Šehović. Arapuša , Sa najvećom radosti čestitamo Vam imenovanje vrhov­ nim vjerskim poglavicom muslimana Kraljevine Jugoslavije i želimo da Vas Svevišnji pozivi još puno i puno godina u najbo­ ljem zdravlju i zadovoljstvu sa Vašom obitelji. Želimo, da Vaš budući rad bude koristonosniji i da Vaša riječ bude bolje dje­ lovala na nas muslimane Kraljevine Jugoslavije. Primite naše iskrene ш. selame i ruke ljubimo Vam vaš Ismail Fikri. Vitina Čestitam Vam bajrami šerif a ujedno i Vaše ponovno Prilikom Vašeg imenovanja slobodan sam Vam podni­ imenovanje koje me jako veseli. Želim da bajramd-šeiif budete jeti ovu moju skromnu čestitku, sa željom da vas Svemgoući dočekivali u dobrom zdravlju i rahatluku mnogo godina, te na Allah skupa sa Vašom visoko cij. familijom još puno i puno novom položaju, koji iziskuje mnogo truda i napora da osta­ godina poživi,, zdravlja i rahatluka podijeli na čast i diku паз nete do skrajnih granica ljudskog života, jer sam potpuno sigu­ muslimana. Ujedno Vani tebrik činim ramadani-šerif, bajram ran da svaki vaš rad шкмга donijeti plod. U to ime eselamu mubarek olsun sa željom, da ga u zdravlju i rahatluku sa alejkum. M. selam, djeca ruku ljube, Vaš Kapetanović Meh- • Vašom visoko oij. familijom provedete i još puno i puno godina medalibeg. ojićt doživite. Uz m. selam i rukoljub Vaš odani Ahmedović Mostar Ahmed, agrarni sekretar u m. Čestitam Vaše naimenovanje za Reis-ul-ulemu naše Kr. Bileća Jugoslavije, iščući od Boga dug život i svaki "hajkli napredak Srdačno Vam čestita visoko postavljenje Reis-ul-uleme u Vašem radu. Vaš Sulejman Džabić. cjelokupne islamske vjerske zajednice naše velike i moćne Kra­ Zvcrnik ljevine. Uz izroz osobitog i velikog poštovanja Aleksandar Vu-č Veoma mecjfe obradovala vijest o Vašem postavljanju ković Z., pukovnik. za Reis-ul-ulemu islamska vj>rske zajednice u našoj Državi, te Vam svega srca čestitam ovaj veliki položaj kojeg Vi zaslu­ Sarajevo Saznao sam za Vaše postavljanje na najviši položaj isl. žujete i želim da nam još mnogo godina poradite na ponos i vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije te Vas molim, da diku našu kao i sretm^budućnost cijelog našeg svijeta. Ujedno Vam čestitam ove mubarek bajramske dane i želim dobro zdra­ izvolite primiti moje najiskrenije čestitke. Koristim se ovom vlje i veselje. Neka Bog ppživi ovake ljude kao što ste Vi fe prilikom da Vas uvjerim o svojem najdubljem poštovanju. Konzul Cehoslovačke Republike. kojim se položaje^n ponositi mogu. M. selam. Seid Alija Bajraktarević, Senatski suditi^ Rogatica Dragi i Presvjetli H. Reis eff.! Cellć (Brčko) • Dozvolite, da Vam među ostalim i ja najsrdačnije česti­ Prostor mi nedozvoljava kao što nemam ni riječi, da te­ tam bajramske praznike sa usklikom: bajram mubarek olsun čno iznesem svoje čuvstvo' ugodnosti, koje se je u mojoj duši i sa željom, da ih puno godina uzdočekujete u dobrom zdrav­ pojavilo sa Vašim imenovanjem na visoko i reprezentativno lju, veselju i svakom rahatluku. Ovom prilikom Vam, takođe mjesto svih nas muslimana naše prostrane Otadžbine, nego sa čestitam Vaše visoko imenovanje, koje Vi jedino možete zau­ dna duše kličem: neka Vam je sretan ovaj dupli bajrami-šerif, kako Vama tako i nama se je podvostručio s Vašim imenova­ zimati između cijelog mileta Kraljevine Jugoslavije. Izvolite primiti izraz mcg csobitog poštovanja uz m. selam Tajib Pašić, njem. Dao Bog da mnogo godina provedete na ovom položaju. polic. činovnik. M. selam Ahmed Sulejmanović, učitelj. Glas o Vašem imenovanju za vrhnog vjerskog pcglavicu Sarajevo u Jugoslaviji, milo je odjeknuo među svim muslimanima kuda Oduševljen sretnim izborom Vaše časne ličnosti za vrh. sam prolazio. Ja Vam tom prilikom čestitam i želim sreću. S poglavicu muslimana Jugoslavije, slobodan sam Vam izraziti poštovanjem Mehmed Osmić. tople i iskrene čestitke želeći, da Vas Allah dželešanuhu poživi Crvenika (Bačka) Sa iskrenom radošću i veseljem hitam, da Vam od srca čestitam prilikom imenovanja i postavljanja za vjerskog pogla­ vicu naših muslimana. Iz neposrednog opažanja znam, da je ovaj akt sreća za muslimane, jer im je ostao na čelu čovjek odličnih svojstava i najplemenitijeg srca. Dao Svemogući Allah, da još dugo možete u najboljem zdravlju ispuniti zadaće Viso­ kog Vam zvanja. Uvijek u vrlo ugodnoj uspomeni Vas pozdrav­ lja iskreno odani Vam Karlo Albreht, penzioner. Tuzla Povodom Vašeg imenovanja za vrhovnog poglavicu nas svih muslimana Jugoslavije hitam da Vam od svega srca i iz dna duše čestitam na tom visokom položaju, kojega ste Vi jedini dostojni, te moleći dragog Allaha da Vas On dugo i dugo godina poživi na diku i ponos sviju nas. Ujedno Vam srdačno čestitam bajramske blagdane uz bajrani-šerif mubarek olsun. 238 dugo vremena na našu sreću i ponos! Ujedno Vam tebrik činim bajrami-šerif! Molim Vas da primite obe čestitke kao znak duboke zahvalnosti i poštovanja. Salihagić Behaudin, sud. pri­ pravnik, Sarajevo. Beograd Slobodan sam da Vam čestitam na visokom postavljenju za Reis-ul-ulemu Kraljevine Jugoslavije. Čuvši to sinoć pohi­ tao sam i pomolio se Svemogućem Begu za sretan i dug život, našeg najmilijeg vjerskog vođe na diku i ponos svih musli­ mana. Čestitajući Vam ramazan-bajram želeći Vam da ga dugo dočekivate u zdravlju i veselju , ljubeći Vam ruke, šalje Vam m. selam. Jusuf Iblizović, pristav poni. ureda u penz. Sarajevo Prigodom Vašeg imenovanja za Reis-ul-ulemu naše Kra­ ljevine čast mi je podastrijeti moje najiskrenije čestitke sa željom da to Vaše imenovanje bude od vlike koristi za naš �jnuslinianski narod. Ujedno Vam želim da provedete bajramske blagdane najsrdačnije te Vam se preporučujem sa osobitim Štovanjem Inž. Aleksandar Bundsman. Englesko-Jugoslavenska Destilacija Drva d. d., generalni direk­ tor. Tuzla VikoČ (srez Foča) Presvjetli H. Reis eff.l Vaše nadmenovanje za vjerskog poglavicu svih muslimana u Jugoslaviji ispunilo je neopisivom radošću sva iskrena srca svih muslimana. U Vama jedinom gledali smo ličncst koja je dostojna tako visoko cij. mjesta. Svi muslimani s punim rešpektom u Vas upiru oči, jer Vi ste im jedini savjetnik koji će ih izvesti iz đehaleta i tmine, pokazati im pravi put olakšat im njihov hal. Skrušeno molimo Sveviš­ Bos. Gradiška njega da Vas pozivi još dug niz godina na diku i peti os svih Preuzvišeni Reis effl Vašim imenovanjem za Reis-ul- muslimana. S osobitim poštovanjem, primite m. selam od Vašeg ulemu Islamske vjerske Zajednice u Kraljevini, ispunjene su odanog Dr. Mehmedalije Metiljevića. i nade i želje svih muslimana u velikoj Otadžhini, čija je sada Sanski Most jedina želja da Vas svemogući još mnogo godina pcživi, kako Sa osobitim zadovoljstvom pročitah baš sada u novinama T)i svojom nenadkriljivom voljom i otadžbenišstvom ove nade vijest, da Vas je Njeg. Vel. Kralj imenovao Reis-ul-ulemom i želje konačno oživotvorio na sreću i spas mileti-nedžibeji naše Kraljevine sa sjedištem u Beogradu. Hitim da Vam na islamije. Ibrahim Fevzi Alagić, grad. bilježnik. ponovnom imenovanju i to sada velikim Reisom, najsrdačnije čestitam i da kličem. Podjedno po mome shvaćanju nije moglo Bos. Krupa drugačije ni biti i da je trebalo da je to već odavno bilo pa da Kako Vaš novi visoki položaj tako isto i bajramske mubarek dane najsrdačnije čestitam i hajirdovu činim. Vaš zem­ Vam ostanu ušteđene tokom prošlih godina one mnoge sitnije i krupnije neugodnosti koje su Vam priređivali zavadljivači i ljak H. Abdo Alagić. дбЈКццПш konkurenti Kraljevom odlukom je sada to riješeno Uskup i mehi je drago da su se oni koji su drugačije mislili, prevarili Veleučeni gospodine! u računu. Radujem se i zato što ću, kadme put nanese u Beo­ Pročitavši u novinama da je voljom Njegova Veličanstva grad, imati sad tamo još jednog pravog prijatelja. Ovu priliku Kralja visoki položaj Reis-ul-ulđme za Jugoslaviju Vama, kao upotrebljujem da Vam čestitam i prestojeći Bajram sa željom opšte poznatom alimu i fakihu dodijeljen, ta tijesl je proizvela da ga još mnogo godina u najboljem zdravlju i zadovoljstvu u mojoj duši izvanredno veselje i radost t e \ u je čast da Vam dočekujete i provodite. Izvolite primiti, presvijetli gospodine, iti sred srca to imenovanje čestitam i iskreno zaželim od S v e ^ i danas kao svagda izraz odličnog poštovanja. Vaš Tomo P. mogućeg Bega da Vam pokloni dug život *u potpunom zdravlju. Zuru Ljubi Vam časnu ruku, s poštovaqjgm AH Mehmed Uskuplij: malim. U najugodnijim časovima bajramskih mubarek dana Vao Danas saznadoh da ste imenovani Sejh-ul-Islamom u Kraljevini Jugoslaviji, to objavih mojim džematlijamia. Na njihovu želju i u svoje ime od svega srca Vam čestitamo sa željom da Vam Allah dade dobro zdravlje i dug život. Ruku Vam ljubi i m. selam Imam, hafiz Omer Muftić. iz srdačni poklik, barekem aluhum ve zadekuni fi ahsenu en a va kibukum ve atakum ma jerdikum Moj dobročinitelju! Čestitajući Vam ramazanski bajdhu koji nastupa 2. marta [ f f f f l , ] Baki m- 8elam n,ukbeli jedikum. Takođe isto blagođaiedno Vam želim da dočekate ,i notn.mom zdmvlin i r«i. rim ljubljenom Vladaru i Njegovoj vladi na Vašem postavljeo. g. ujedno Vam želim da dočekate'u potpunom zdravlju i traJ^J* noj sreći mnogo ovakih bajrama i blagdana. Dvaputa sam Vam nju. Elešević Abdurahman. čestitao što ste izabrani za najvelji položaj-. Prvu i posljednju Bos. Krupa potvrđenu radostnu vijest čuli smo u kiraethani pomoću radia Vaše visoko postavljenje za Reis-ul-ulemu Kraljevine iz Beograda. U ostalom želim Vašu visoku i trajnu blagona­ Jugoslavije i bajramske mubarek dane iz dna srca i duše če­ stitam, ljubitelj Vaših ruku Badnjević Ibrahim. klonost. Fehimović Hafiz. Vlasenlca Sretni smo što Vam čestitajući bajramske blagdane mo­ žemo čestitali postavljanje Reisom Jugoslavije uzdajući se u visoku Vašu vjersku i svjetsku obrazovanost vesela srca gle­ damo u našu budućnost, jer smo uvjereni da će te svo Vaše гпЈцпје uložiti na dobro naše islamske zajednice kako na vjer­ skom tako tako i na kulturnom i socijalnom napretku. Inž. Faik Kurtagić, predsjednik cGajretovogs pododbora, Zuhdija Hasanefendić, Tihić Hifzija, Taljić Redžep, Begović Reuf, Tihić A., efendić, Tihić Hifzija, Taljić Redžep, Begović Reuf, Tihić A. Hamdija, Ibrahim Hadžić, Ejub Aganović, Adem Amautović, Mujo S. šahbegović, Salko Jašarević, Ragib Kurtagić, Meho Alikadić, Omer Hasanbegović, Muhudin Sijerčić, Abdulah Hasanbegović, Muharem Ibrahiuipašić, Hasan Ahmetagić i Suljo Ferizović, Salihaga Kurtagić-Đulić. Sarajevo Saznao sam iz novina o Vašem Visokom imenovanju, te mi je čast podastrijeti Vam moje najsrdačnije čestitke. Uvje­ ren sam da će te i u ovom novom visokom zvanju djelovati Poznatom Vašom vrsnoćom i velikom požrtvovnošću za dobro­ bit i napredovanje podređenih Vam općina. Izvolite primiti, presvjetli gospodine, uvjerenje o mom osobitom poštovanju Zagreb Radostan čestitam Ivković. Vaše visoko imenovanje. Ahined Veles Neopisivo oduševljen iz dna duše čestitam visoko postav­ ljenje za ponos i diku svih musliman. Ali Riza Sadiković, šer. sudija. Skcplje Hitam da Vam izrazim radost na postavljenju za našeg vjerskog poglavicu islamske zajednice. Sa željom da Vaš rad bude na sreću i dobrobit muslimana u Jugoslaviji, našeg lju­ bljenog Kralja i otadžbine. Čaušević, šer. sudija. Mostar Oduševljeni Vašim imenovanjem za vrhovneg poglavicu islamske vjerske zajednice potpisani Vam srdačno čestitaju novo visoko zvanje i priznanje sa najvišeg mjesta; šalju Vam mahsus selam. Omer Džabić, muftija, Lemeš Ibrahim, šer. dija, Pužić Hamza ef. muđerris, Mehmed ef. Đikić, posjednik Hadži Husejin Kajtaz, trgovac, Pužić Hafiz Husejin, posjednik Selim Kulukčija, predsjednik Merhameta, Ali ef. Lakišić, trgo vac, Bijedić Bećir, trgovac, Džudža Smajil, trgovac, Čelebić Hu saga, posjednik, Konjhodžić Sakjir. 239 �Orašje — Imenovanjem reisuleme za cijelu Jugoslaviju ja Vam najsrdačnije čestitam. Ibrahim Hadžiomerović. Travnik Najsrdačnije čestitam imenovanje za reisa koji položaj i zaslužujete. Selaml Sujoldžić Salih, gradski načelnik. Bos. Samac Najsrdačnije čestitam Vaš viši položaj sa toplom željom da Vas Bog požiivi još mnogo godina i sa novoga položaja uči­ nite još više hajira za ehli-dslam. Salih Vaizović, Sulejman Zukić, Braća Cizmić Sarić, Hasan Vaizović, Salih Ibrahim Ceribašić, Muharem Hadžijusufović, Hadži Junus Grabonjić, Ibra­ him Repičić, Gmer Proić, Esad Alibegović, Mustafa Alibegović, Kasim Hadžabdić. Otadžbine pohitasmo-da- Vas pozdravimo i da Vam zaželimo:.' dug život i zdravlje kako biste mogli nastaviti svoj rad za dobro naše zajednice. Primite izraz našega velikog opštovanja.. Za Gradski klub: Pretsjednik Šaćirbegović Sulejman. (S ovim brojem završavamo donošenje brzojavnih če­ stitki presvijetlom g. Čauševiću.) Посљедне Гајретове виЈестн Гајретова забава у Старом Мајдану . Повјереништво Гајрета уз судјеловање осгале омладине у Ст. Мајдану, приредило je 2. марта о. г. на дан РамазанБајрама забаву, која je како у материјалном али нарочито у моралном погледу врло добро успјела. Livno Ponovno čestitam Vaš izbor. Hafiz Ejjub. Сала у којој се давала забава била je дупком пуна како' грађапског свијета тако и сеоског без разлике вјере и спола, Gračanica Radosni da ste postavljeni za vrhovnog vjerskog pogla­ a што je најглавније, на овој нашој забави, дошла je до јавног изражаја идеја народног јединства и међусобног capa-vicu svih muslimana Jugoslavije, m i Vam u ime narodne bi­ blioteke u Gračanici srdačno čestitamo. Predsjednik Mustafa ^ивањ а, јер je интерес за њено приређивање био једнак и веЛик како код муслимаиа тако и код браће и сестара друKamerić, student prava; sekretar Hajrudin Kučukalić, maturant. гизфвјера. Mostar f p caicoif приређивачком одбору учествовала je, — и зу Najsrdačnije čestitam visoki položaj koji Vaša veleuče^-3§в неколике изнимке — скоро сва и мушка и женска омлаnost s pravom zaslužuje. Salih Kohjhodžić, sud.' puiipravnik. д ш т наших комшија православие вјере, као п у оба коZenica мада који су давани, a то и јест оно што je вриједно споNeizmjerno obradovani mudrom odlukom našeg ljublje­ менути и похваХиги. поготово кад се зна да je рад око прпnoga Kralja i Vašim imenovanjem za vrhovnog vjerskog po­ ређнвања био од свију једнако пожртвован, без и најмањег glavicu nas muslimana u Jugoslaviji, srdačno čestitamo Vam знака какве неснопгљивости. ispred članova muslimanskog dobrotvornog društva Zajednice Програм забаве изведен je одлично, нарочито предаu Zenici sa željom da Vas Bog poživT'na^korist, ddku^i/ponos вање о Гајрету, које je било као увертура самој забави, a. muslimanskoga naroda ^^slobodne naše domovine. Odbor. које je живом ријечи одржао наш агилни пријатељ Гајрета ' •' t i . /Ахмед Шарић, биљежник; na декламација »Ha гробу ОсмаPovodom Vašeg imenovanja vjerskim poglavicom za Кгана Ђикића«, изведена no Ферику Шарићу, уч. II. разр. осн. ljevinu Jugoslaviju Г svjestan Vašeg staranja oko napretka mu- школе, учинила je дубок утисак на све присутне. sMtmma httum da Vam k ^ i m svo e U ц« mM m ^ ноћ tom snaku želim Vam V novom p o t a j u sretan i dug život. „ пшем расшИ0Жењт „ вес так ће Muftija Moranjak. остатн свима у најугоднијој успомени. Tesanј За пожалити je само случај, да нам Гајретова читаониSrdačno čestitam imenovanje želeći dugi niz godina plo­ ца у Санском Мосту не хтједе код приређиваља у толико donosnog rada u zdravlju i fahailu^u. Hasan Midžić. помоћи, да нам посуди бину и кулисе, поготово кад се знадеTravnik да се овдје ради о Гајрету, a нарочито нам то изгледа још Presvijetli Efendija! Oduševljeni postavljanjem Vaše li­ чудиоватије, кад знамо да смо увпјек бнлп приправни noMohir. čnosti za Reisulemu islamske vjerske zajednice lijepe nam браћу »Саљане« у свакој њиховој акцпји. Jesam li podmirio dužnu pretplatu? �Med. Univ. Dr. S V A K I M U S L IM A N T R E B A D A K U P U JE SAM O lim specijalista zubni liječnik Sarajevo, Jeftanovića ulica br. 1 Ordinira s v a k i m d a n o m od 9—12 sati prije podne i od 2— 6 sati poslije podne ш GAJRETOV CIGARPAPIR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „ G a jr e t ” веаоооеоеооеоообж а^^ Narudžbe: Papirnica Tvornica cigarpapira Hamdija Kopčić Sarajevo, Strosmajerova — Telefon 619 c л • preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg> niaterijanrx S. D. ALKALAJ, Sarajevo može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu �Temeljna glavnica 4 0 ,0 0 0 .0 0 0 '- Dinara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172 s l n S liiiiin iia iiiiiii općine grada Sarajeva Davi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju H Z A L iA G A O lV IC U koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. Bosanska Inđustrijalna i | jO r. Omer Bahtijarević Trpatiia Banka i d.{ Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 r Potpuno uplaćena dionička glavnica D in Rezervni fond D in [ 2 0 ,0 0 0 .0 0 0 * — j 1 dugogodišnji lijelnik Ori. 1 Bolnice, operater i spe­ cijalista za operativne bo­ lesti, asistent chlrurškog odelenja Državne Bolnice . 7 ,5 0 0 *0 0 0 * - Prima u l o š k e n a štednju, vrši d o l znake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća [ f ( f Ordinira od 1-3 poslije podne Interurban t e l e f o n i bro] 605, 865 i 555 Filijale: r Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split [ I 1 I u Aleksandrovoj ulici br. 45 B a n k a G a jr e t d. d., S a r a je v o | Akcijski kapital Din 40,000,000’- Rezerve Din 2,000.000’- i valutam a i devizama. Zavod Je također i k re d itn e ^ ^ p riv r^ n e Vu 4tan nvp ? rukovodi razne k u t o ™ ! pollu' hum anitarne ustanove, Sire Г ?dDiiStS d°bitl daif «%K u lt u r n o m 1 P r o s v je tn o m d r u š t v u „ G a j r e t ” . Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Ва1!к? Gaire t najbrže 1 najkulantni|e. UloSke ukam aćuje najpovoljnije i isplaćuje iste u svako doba |rg Bi Js| (ЗЈ ^ е ш и \ ч ћ \ ч г у р 1Ј Ј / р | т у | | г у р | ј г д а ц ^ а п Е ^ к ^ 1г ш г а и 51И 751Ш 511г ш 1а и 511д\!В1В | � https://kolekcije.nub.ba/files/original/5f52dbe1d847e7fd699f897919739dec.pdf 4693e64053ab1007b847956f4a90003f PDF Text Text лисг ш г е г л д ш т а s a kvatm pnc И Ш Н б М С К С Т О Д И З Л Њ ! М УШ И М А М А С А Д Р Ж АЈ: Хусеин С. Бркић: Ибрахим A. Алајбеговић Хидајет Кулиновић: Како би требало наш у дјецу вјерскл узгајати и 'како да им се предаје вјеронаука Заврћ1еткк полемике Захировић—Сулејманпашић КЊИЖЕВНИ ПРИЛОГ Шукрија Панџо: Кад отежа мотика Хамза Хумо: С Панове фруле Илијас Добарџић: С наших страна » ПОПУЛАРНА СТРАНА Хајрудин Ћурић: Ha слет! фактор културе и цивиИнж. Салих Омановић: Вријем лизадије Хамдија Мулић: Залрпа Наша отаџбина: Кратак историски преглед наше отаџбнне Божа Кнежевић: Мисли Пољопривреда: Ш та треба д а се уради у овом мјесецу ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Посјета претсједника владе, г. Ж ивковића, Гајретбву конвикту у Бихаћу, Гајрет за Соко. Рад на проширењу Гајретове организације: Оснивање мјесног одбора Гајрета у Таревцима, Редовита главна годишњ а скуппггина мјесног одбора Гајрета у Бос. Дубици, Оснивање мјесног одбора Гајрета у Ракитници, Оснивање мјесног одбора Гајрета у Соколовићима, Оснишање женског мјесног одбора Гајрета у Љубушком. Гајретове приредбе: Прва Гајретова забава у Кос. Митровици, Гајретова велика свечана забава у Цазину. Течајеви за неписмене: Заврш етак аналфабетских течајева V срезу цазинском, Заврш етак Гајретова аналфабетског течаја у Градачцу. Остале Гајретове вијести: Бајрам ски дарови Гајрету, Разни добравољни прилози Гајрету, Поздравне депеше, Захвала Гајрету. 16 MAJA САРАЈЕВО 1930 У р еђ уЈе: Х а м з а i БРОЈ 10 Х у м о I �OSlašuite u listu »GAJRET« »Gajret« je najrašireniji časopis među muslimanima i svakim danom diže se broj njegovih preplatnika, na­ ročito otkako je povečao втоје gra­ divo. I u buduće, »Gajret« će nastojati da udovolji što širi krug svojih pre­ platnika i da prodre i u najzabitnija mjesta. I* ovih razloga, bilo bi a in­ teresu naših trgovaca da oglašavanje svojih lirmi vrše preko »Gajreta«, a tim ujedno vršili bi i svoju patriotsku i humanu dužnost. Radnici i prijatelji Gajreta treba da porade u svojoj sredini kako bi trgo­ vine i preduzeća iz njihovih mjesta oglašavali н listu »Gajretc. Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друш тва s a културно и економско подизање муслнмана, и злази 1. и 16. свако! месеца, a цена му je за ваш у Отаџбину 100 динара на годину, a з а све остале вемљ е преко границе 200 динара. 'Бац* добввају лист у пола цене код Главног Одбора или код у п р ава Гајретових конвиката. ПоЈедиви број стоји 5 динара. Директор Х ам ид К унић Уреднлк Х ам за Х умо Власник друштво „Гајрет". — Главни в одговорнв уредник: Х ам за Хумо. — З а пггампарију „Б осанска Пошта" одговара Јосип Енгл. �Хусеин С. Бркик Ибрахим A. Алајбеговић ( 1889 - 1916) ву х »Увјорен сам у снагу српоког национализма, радио £ам. живо око национализовања ђалса муслимана у смисл^ националне српске идеје, a као такав наравски д а сам тежио за културним и политичким уједшвењем свиЈу Срба од Адрије до Бал/^ к а н а ^ и у том идеалу гледао Београд као. главни град наше проширене отаџбине. Анексија ме се je као и остале моје сумишљеиикс болно, јер еам у том факту видио оапреку за остварење нашега програма«. Д руга опет и зјава судцу истражитељу гласи: »Чврсто сам освјодочен о том д а he се у далекој будућности ујединити читав српски народ на Балкану, и ja сам у душ и тежио д а се то уједињеље догоди, и у тој сам мисли гледао Београд као главни град отаџбине, a Босну и Херцеговину као један дио те будућ српске државе«. Ту у capajcffiCKOM болничком гробљу мала, скоро ишчезла хумка покрива кости једне заборављене младооти која je у најљепшој доби живота угасла, иресахла. Немила казамата удруж ена са не- човјечним поступком туђинске власти лодгризла je коријен једном младом животу који je сагорјевао у националном идеализму и јуначки и неустрашиво сносио судбину пригњечене нације. Окромност која je јединствено ресила карактер Ибре Алајбеговића, изгледа ми, да дјелује и послије његове трагичне смрти. Његово име остало je до сада скоро незапажено у низу спомињања националних жртава, нремда он no својој националној активности заслужује, да дође у прве редове омладинских жртава. Оптужен ради велеиздаје Ибро je у свом саслушању давао изјаве које запањ ују. Судац истражитељ забиљежио je јдну овакову изја- У ових минулих десет година створена je цијела литература која приказује рад и страдање националне омладине, писани су чланци и књиге о напорима Босне, али су ријетко гдје забиљежили овакове изјаве, које би одавале толику јакост карактера, дубину националне свијести и величину националног оптимизма. Ибро Алајбеговић потјече из једне углдне мостарске породице чије су старјеш ине у ви јек спадале у нотабл Мостара. Д јед му je погинуо у борби са Црногорцима 1875 иредводећи један одред мостарских башибозука. Отац му Хаџи Алибег бијаше весељ ак и мало склон озбиљном и одговорном народном послу, али му зато стриц Х аџи Салих ефендија бијаше међу првом улемом Босне и душа Џабићева покрета. Ради својега оповиционарства Хаџи Салих ефендија je био свргнут са управе мостарске руж дије (више грађанске школе). У доба �борбе за вјерско-просвјотну аутопомлју муслтшапа и лравославлих у Мостару су нородицс Џабића и Алајбеговића заузимале npaitii сенаторски значај, a њихови домови били су ноке врсти иародне вијећнице гдје су се вође сасхајале на здоговор и савјот. Неријетко су се на еијелима у овим домовима иојављивали и вођс Срлскс народне организације. У оваковој средини одгајао се je Ибро Алајбеговић. По свршеиој основној ш.коли, a сигурно no савјету свога ученог стрица, Ибро je иошао у мостарску гимназију. З а ме je њогова одлука била зпачајна, јер je мој отац био лротиван мом школовању ове дгок се није увјерио да je Х аџи Салих ефендија прелоручио Ибрино школовањо. Moje ђачко другарство са Ибром почело je у ооновној ш коли и трајало непомућеко све до његове ране смрти. Кроз дванаест година стални другови у школској клупи ми смо своје другарство наставили на ш тудијама у Бечу. Посљедњи пут смо се видили ка д сам му«Јтспод решетке окружног затвора у Мостару дошаитао да су Руси заузели Лавов. Тих и миран, њежан и нуи сиЗјсћајности Ибро je био јединственл' предс1аш(ик' ђачког националног романтицииума. Он се пфни’ од нас одао ириватној лектири националне с м р ж и н е . Окоро увијек на нашим редовним шетЈђам^ он јб јнбсио no KojviUMfc гу; на тај начин eteo прочИтали скоро све важ није српске лјеснике' јромантичаре Л есто би пута ми остали, заморени,<_ н а п у т т а л и заједничк.у лектар у и прелазили у ђачку ид\У и веселост a Ибро би сам устрајао и рецитовао пам љепше пјесме. К ако се за наше школовање и за ламиу лектиру пије код куће уопигге нико бринуо, били смо нропуштени сами себи. Наш а локтира je била без система и избора.. Тако се Ибро још у нижим раофедпма почео бавити читањем таже научне литературе, особито студије Боже Кнежевића. Изненадио нас je кад се je међу нама појавио с а Вуковим пријеводом Светог П исма и Љ убибратићевим пријеводом Курана и почео нас упозоравати на сличности. Наравно д а су то била ђачка лутања, али их спомлњем ради нарочите карактеристичности. Н ационална авијест до које смо долазили лектиром, дружењем и самообразоваљем долазила je наравно у колизију ica нашим породичним ваопитањем. Наш породични узгој био je окроз вјерски, a српски национализам толико се идентификовао са лравослављем да je српско име долазило само као појачана ознака нравославл>а. Ш колско васгаггање ишло je систематски за тим д а нам натури хрватско име. Kao дјеца препуштена сам а себи тешко смо се оналазили; слабо je помагало и тражење вјерске сношљивости no светим књигама. Имало je ту да одлучи нешто друго, што je било 242 корјенитије и дубље. Бозимона али здрава нациоиалност наш их дом ага засад и л а humi je сваком дубоко у душ у GBiijwT о себи и евојој вриједности; из те свијеоти јављ ал а ее природна оичшрност против туђину као наслијеђено добро. To je било мјеродавно у нашем племенском опредјељивању. Српски национализам значио je скрајњ у и нопомирљ иву онозицију према туђину и м и смо га лак-о ирихватили и ф аватично м у служ ш ш . Ибро и ja зајодно смо униш ли у тајн у ђачку оргализацију Предходницу, a каш њ е, у виш им разрсдима, у Матицу. Радом у овим организацијам а изграђи вала се je наш а н ац ион алла свијост до иуног схватањ а орпске националне идеологије. У то доба бијаш е мостарска »Кирајетхана« центар, гдје су со окулљ али Срби муслимани око О с^ана 'Б и ки ћ а који je тад а боравио у Мостару. Кад je послије анексионе кри зе дош ло до расцјепа у Народиој муслиманској организацији, Кирајетхана je постала стјециштем муслимнске напредне омладине, омладине, која je п ри стајала у з Осмаиову »Самоуправу«. И з те средине р азви јао се р ад на н ац ион атш :ј овању муслиманске ш колске и грађанске омладине. Г рађан ска о м ладина-је из так.тичких потреба основала М услимански Соко, кбји je учествовао н а Ироовјетиној прослави 1910 подине. Она преко својих бројних делегата учесгвовала на конгресу Трезвености у К рагујевцу 1912. Наравно све je то био националистички р ад под титулом културних м анифестација. Ибро А лајбеговић je иатво учествовао у овим овим радовима. H a стварном послу on јс био свагдје први; н ије волио агресивну борбу у ко ју су мпоги од н ас загази ли . Лектиром и ллриком, често заносном дебатом он je неуморно објаш њ авао м лађим а нациоиална питањ а. Борбеност cpncjoor национализм а о свајал а je ђаке муслимане врло брзо. У 1907 год. бројиле су Преходница и М атица око десет м услим ана ђ а к а a у 1911 било их je већ око ститину. К ад а су наш и старији другови Ш укри ја Куртовић и Х асан Ребац отиш ли н а свеучилиште, пало je водство ђачке омладине на наш турнус. Ибро je тад а неуморно радио н а окупљ ањ у омладине. К ад je пред наш у матуру у 1912 год. набачена мисао о екскурзи ји у Србију послије матуре, Ибро je неуморно радио н а остварењ у те замисли. Е кску р зи ја у Београд нас je очеличила. Из Б е ч а се Ибро слремао д а пређе на београдско свеучилиште али га омете б алкан скл рат. Под силним дојмом овога великог догађаја ми смо се сви препородили. Ибро je опет први од н ас пристао у з југословенски локрот, ком у je дал а п равац југословенска свеучилиш на ом ладина у Прагу. Ha скупш тинама »Зоре« и »Рада« Ибро je увијек �стајао у редовима налредних југословонаш х пационалиста. Поолијо сарајевског атентата Ибро се noвратио у Мостар са расположењем и величанственим утиском, кога смо понијели са академије, којом je отворена прослава бОнгодишљицо Зоре. Неколико дана послије повратка дошао je у затвор са цијелом генерацијом коју je нациш ализовао. Око петнаест муслимана ђака било je улућено у интернацију у Арад и Кечкемет, a остали су упућени на разне стране на војничке радове. Ибро Алајбеговић je био лреДат суду, a у год. 1915 преведен je у судски затвор у Сарајево. Њ егов млађи брат Ахмет, сада пешад. порунчик, био je као дечко од 13 годика интерниран у Бихаћу„ Ибро je био оптужен ради српске пропагандо и ради организовања екскурзије у 'Србију. Напријед цитирани извадци из судскога списа сведоче како се je Ибро осјећао у затпору и како je и тамо гледао отворено у очи овим опасностсгма које су му пријетиле. Нациоггалпи оптимизам задвољавао je његову душу, док су шеолноети под којкм а je живио у запгору слабилс гвегов организам. Лош поступак a нарочито оскудна храна навалиле су му теш ку болест. Преведен је у болницу али je било већ доцкан. Њ сгов 'иначе слаби организам није се могао одупријети теппсој б олеспр плућа и он joj je подлегао у м ају 1916. По свом зн ачају и п<х^гв(Ж раду Ибро je типични продсгавник п^едјратне пациотгалмс омлј ' не. Бевгранични национални идсализам био je п све окупио њего(во циједо биће и њим panirao! Њ< гов национализам и предаиост нациопалиом раду добија нарочити значај, кад eri доводо у вагу ca Ti>aдицијама њгтово породице. Потребпа je висогса култура, ја к значај и дубока убјеђвноог, na дд со ca мислима, увј(!]нчвима, тежгвама и оојећајима лреброди и елиминира из духовног живота сггољећа, којима су живјели наши дједови. Зато Ибро Алајбеговић као тиш гш и иредставник муслиманске националне омла;цше значи много више од оннх које су мајке у колиј<‘.вци задајале нацоиналним ocjehaјима. J a у национачизму свога незаборављоног друга видим нешто много више, нешто много корјенитије; ja у његовом национапизму видим непобитне доказе д а смо ми муслимани најчиш ћи ;mo српскога народа који je своју националпу отшсу сачувао као основицу овог цј&лок.упног духовног живота. Национална свијест до какве се je винуо Ибро Алајбеговић могла ое темељити само n a чистом рлавелском етичком осјсћању. Отуда долааи ггоноситост и окретпоот гсојом со од.1Гикује муслима.пска пационалпа омладииа, отуда и њеоино лако и брзо схћатдње југословенства као шире пациопалне коггцепције," от^Да и ona широког]),удност и спошљивоот, коју многи ne разумију, и леће je дуго разумјети. Ибро Алајбошгаић je јодиа нациопалпа ж ртва која зас.лужује д а joj се спомон доотчно сачува. Зато настојан.о мостарсгсс омладине д а се љегово OTH лренесу у Мостар треба д а помогпс с.ваки добар патриота. И ne сумњам д а he ono настојаље naћи код*Гајрета и код свих Гајретових радника на највећу потпору. i Hidajet Kulinović Како би требало нашу дјецу вјерски узгајатп u како да им се предаје вјеронаука? Ako би и требало да се ово питање започне ca једним уводом, и којем би се бацио макар и површан поглед н а нашс узгојне прилике, у овом моме уводу неће се доказивати како се наш узгој и обука, било то вјерска или свјетовна, заснива на погрешним принципима и води јаловим и неугодним методама. 0 јаловости наших узгојних метода много je говорено. Ha том пољу постигнути резултати, без обзира на њихову форму и начин примјене, довољно су јаспи и они нас императивно упућују, да их одмах напустимо, a д а научно проговоримо о методама, које бисмо требали увести на њихово мјесто. Beh од назад витпе година чују се гласови критике, било то путем јавности или у круговима наших учепих људи, о нашем узгојном систему, a нарочито о вјерском узгоју и обуци. Ови протести су ипак негси знак јавне контроле и знак душевног живота, na их треба сматрати као позитивне симптоме нашог препорода. Према самом наславу ове моје студије, види со да се у овом питању ради у главном о примјони опћих принципа науке о узгоју на слецијално поље, то јест на вјерски узгој и вјеронаучну обуку. Из овог слиједи да сс у првом реду морају узегги у протрес педагошке методе, a од љих извести односно icomбиновати оне методе, које ће бити најприкладније за сам овај предмет. Говорити о начину и методи у нашој срединл, која je ипаче позната као немето- 243 �дичиа у свима иравцима, веома je незахвалан по- реалним и самосташшм знаностима. Друго> Ipipaсао, али je патриотска дужност сваког члана наше вило поставља аналитичну методу,а треће оинтезаједнице, да на сваком мјссту и у свакој прилици тичну. Четврто правило се заснива н а цринципу »потлуног расчлањивања« појединих предмета, што о томе расправља. Сви онл који се баве узгојем и обуком морају оставља слободу у одређивању праила нашем уму, се иозабавити методологијом, ко ја се н ази ва и при- a које нас опет доводи до двију веливих меггода за мијењеном логиком, a која има за предмет д а дадне истраживање: Јед н а од ових главних метода се зове одговор на питатва »Шта je н аука?« и »Ш та je ме- »индуктивном«, a друга »дедуктивном« методом. Ове двије методе су два нарочита начина, којима тода?«. Методологија овако дефинира меггоду: метода се одређује правац умним радовима, д а се од појеje унапријед утврђени и постепени рад људског диначних и ситних мисли узвиси на опће, или д а се ума. који иде за тим да дође до једне истине. Ме- расчлањивањем од опћих мисли сиђс н а ситније и тодологија даље наглашва, д а се у свакој методи појединачне. Индуктивна метода од појединачних и ситних требају проучалати ум ни радови, који ту методу комбинују, a на другом мјесту ра-според и слијед ф аката и чињеница изводи опће истине и правила, тих радова. Методологија не наглагаава само ту a дедуктивна метода опет изводи опћените истине. потребу, него се она баца и н а терен проучавањ а и закљ учке из истина и закљ учака, који су још овог питања. опћенитији. Попгго нас метода само обзиром н а узгој и обуИ ндуктивна метода je п рикладнија за истраку интересира, то ћемо се ми задовољ ити н 0 т в и м живањ е и стварање. Ona je почетни начи н методе приказом какво становиш те заузи м а псда.гоеиј^ ^за истраж ивањ а и овом се методом догађаји један према методи. Педагош ка н а у ка овако дефинира \ о ^ ђ д а н и сш п у ју , na се онда из резулггата тога исметоду: п итивањ а изводе опћа п равила и закони, који су »Метода je слециј^ла^ 'распоред, ко ји се упо- главна основа сваке реалне знаности. Помоћу детребљава у умном и осталвм радовима, да^^вгтхгле- дуктивне методе се из опћих п равила и закон а измоћу тога дошло до каклјр истине, и л и остварио Ka­ воде појединачне иотине, n a се према томе овом методом контролиш у резултати, који су првом меna в други потхват.« Метода не >само д а je темељ хармоничпог ум- тодом постигнути. ног и физичког рада н праве културе, него она их поврх тога ш тити и одржаје, рас-поређује и открива. Метода нам локИЗује куж н е станице н а путу науке, n a нас осигурава, да овај пут без колебан>а и опасности 1Слободно превалимо. Деакарт je згодно рекао: »Није довољно имаТи добру мисао, ради се о њезиној доброј употреби«. Б јш о то пригодом обучавањ а другог лица, било то учвластитом научавању метода je кориснија и од сагмог несређеног знања. Гдјекада се под тормином »метода«, к о ја се често употребљава у недагогији подралумјевају »правила која слијсде учењ аци при истраж ивањ у и нроналажењу једне знанствене исгине«. К атк ада се прелазећи од самог иотраживањ а н а наставничка предавања узима, да je метода »екуп опћих облика обуке и наставе.« Неки je опет интерпретирају лрсма самом распореду знаности као »специјанле форме обуке и наставе«.; Ha првом мјесту треба и стакнути четири правила Декартове методе за истраж ивањ е, ко ја су веома кориспа при проучаваљу сваког предмета. Од сва четири правила прво обухваћа »методичну сумњу«, која даје поткрепу и чвроту основу 244 Д едуктивна метода je згодна и виш е одговара наставничком и злагањ у и доказивањ у. Према тому у погледу н а п равац у распоређивању мисли обук а и и астава може д а се послуж и само с а индуктивном методом. Ове двије методе ice у употреби нити л окла п ају, нити дијам етрално разилазе. Готово у в и јек и у чен и к и наставн и к nx наизмјенично обадвије употребљ ава и јед н у другом конпролише. Са овим заједно св а к а ce н а у ка — према своме. специјалноме предмету и с ад р ж ају — рађе олужи и употребљ ава једну од ових метода. Ф изика и природне н а у ке на примјер употребљ авају и н дуктивну методу. Ове ce н ау ке заснивај|у на проученим, искуптаним, или на ум јетан н ачин продуцираним догођајима. Послије ce резулдати ових о п аж ањ а и покуса уопш тавају, n a ce тиме долази до самих закона. Д едукти вн а метода je нарочито п ри кладн а за математичке знаности: као аритметика, геомотрија и алгебра, које започињ у од опћенитих и утврђених истина, n a умним радом изводе појединачне истине. Са овим заједно све ове науке, било то математичке и ли природне знаности, предпостављ але оне м а коју о д ових метода, пи у којем случају неће ce �задовољити једном од њих, него he јс другом упот- не буде хрђаво примјењивала, она ce може употрепунити и проконтролисати. • бљавати код ншетаве у средњим и вишим школама. Географија, историја и етика, то јест науке у Ова ce метода ни у којем случају не може употрекојима су помијешани морални и материјални еле- бљавати у основним школама, a нарочито у нижим менти, употробљавају наизм-јенично и индуктивну разредима основних школа. Ова би метода заиста и дедуктивну методу. н а недораслу дјецу тако утицала, да би ona кроз Наставници су дужни да своје учснике при- краће вријеме потсала лијена и непажљива. Недовикну на средства за истраживање. Ученици на расла дјеца код наставс no овој методи фаризејски концу свага ш соловања треба да науче путовс, ко- ce показују задивљеним и покорним и као да цијсјима ce траж и истина. Ш кола подучава дијете и ло излагањ е потлуно схваћају, али им ce ум брзо природним и човЈечанеким истинама, како се имају замори и постају ракггрешена. Наставник овом меироконтролисати стечена иокуства, како ce кри- тодом своје ученике или успављује, или ce извргатички и сгатује једно свједочанство, како ce про- ва њиховој спрдњи и смијеху, n a макар улагао најналазе закони и како ce они провјеравају. Краће већи труд и ттажљу у своје предавање, да би ce речено школа показује омладини двије велике пу- одржао на одстојној висини. тање људског ума и тиме их спасава, да касније При обуци нодорасле дјеце потребне су такве не пану у вртлог предрасуда и различитих бајки. ж иве методе, које he бити у стању, да сакупе све У горњим ретцима смо говорили опћенито о њихове палуве и д а код њих пробуде знаижељност методи, што je било природни увод за питање о вољу за разумијевање. Мјесто да им ce предмети узгоју и настави, који су главни циљ иашег изла- -рд^кшим заједничким радом, живахним прелазом гања. Оада прелазимо на ово питање: са тем ела^тем у и разноврсним излагањем предају, овом ce методом и злаж у досадном и дугочасном Методе насШве и обуке: монологу, к/оји чак n у позориштима одрасле људе Методе истраживања и ра-според мисли били замара и успављује. незнам какви, наставник ce при излагањ у свога "Ова метода нијс мањ кава само у погледу naзнањ а и предмета увијек држи некоггначина, који ставе и њезиних негативних резултата. Њ езин деструктиван утицај на умне и моралне особине ученазивамо његовом методомЈ>бу^с и наставе. Пошто наставна гм етода може одговарати ра- н ика je исто толико значајан. Д јеца ко ја булу na зличитим распорсдима, то би ce могао еаетавити овај начин поучавана од стране наотавника., који веома лако један дуга4ак спирак наставних мбто- пш ирају лажном ученоптћу и финоћом, излазе из да, али ce све те методе могу субсумирати у три својих затворених, устајалих и мрачних разреда и прелазе у реални живот изгубивши сваки смисао за слиједсће основне меггоде: слободу воље, лијепи и ус-тајалог мозга и осјећаја. 1. — Експозитивна метода 0 друге стране опет ова мстода произвађа још и 2. — Метода питања и одговора неке моралне недостатке на њиховом карактеру. 3. — Мјешовита метода. У слиједећим ретпима изложићомо суштину Она од њих прави фаризеје и хохштаплере, a меових трију метода. њихове добре стране u недостат-. ђугим je познато, да пикаквом узгоју и настави то кс, у којима ce знаностима оне употробљавају и пије цнљ. Дужност je школс мјесто д а дјецу долми љихов међуообни положај. При крају ћемо ce освр- неупотребљивим знаљем, да цнје.лу насдаву извснути и na питање н а који би ce иачии ове методе де у складу са дјетиљим тјелесним, умним и момогле нскористити у вјеронаучној обуци и вјер- ралнпм узгојсм, n a д а подгаја отпорна тијела, слободпе п живахис умове, чврсте и племените каракском узгоју. тере. Оа свим овим псдостатдима не може ce устврЕкспозитивна метода: Ова ce метода зове и демонстративном. Код дити, д а би експозитивну методу требало потпуно овс мстодг наставник говорисамо о своме пред- елимшшсати из паставе. Ови ce недостатци тек мсту. Наставник he овом приликом своје преда- онда испољавају, када ce ова метода буде једипо ваље на табли и разним покусима или разјас- употребљавала. у настави. Ученицима ћ е бити катшгги, или неће. Ученици га у потпуној шут- кад а потребно наставничко излагањ е, али ову мењ и слуш ају и његово излагање и изразе прикуп- тоду треба no могућности што мање употребл>авати љ ају као ману с а неба. Ова je метода за настав- и то комбииовано са методом питањ а и одговора, ника веома л ака и брза, али није корисна за уче- коју ћемо касније прика^ати. нике, Са овим заједно под условом, да ce ова метода (Наставиће ce.) 245 �Завршетак полемике Захировић - Сулејманиаишћ М ухамед Захировић, професор V Ејвала ти, јуначе! _ Moja заврш на ријеч у полемици са г. Сулејманпашићем — »Одговором« г. С улејманпашића у 9. броју »Гајрета« задовољан сам и преко очекивања. Читав »одговор«, који je доста покабаст, m ije ш ш т а друго, него узалудно копрцање под теретом изнесених факата и млаћење празне сламе. Све што сам констатовао о његовој врдалами и неизграђености погледа на живот и свијет, потврдио je, једино што се стиди и сам себе и ранијих »својих« погледа, n a настоји д а се користи довољном необавијештености читаоца, који немају времена д а обраћају пажњу на »ситнице«. Ево, на примјер, како то он чини. П онављајући онај цитат, из његове брошуре, што сам га навео као доказ вегове колебљивости, он тумачи у своју корист фалсиф икујући самог себе: »Ja нијесам за насилне реформе> али сам за ватру, лијевањ е и протезање ланца, да бн се од љега могла направити батина«. Осим што je избацио ријеч »жељезна«, он je и читав смисао те реченпце разводнио, или, другим ријечима, сам себи подвалио. Ко има његову брошуру, нека je на 12. страници лрочита, na he се и сам увјерити. Мени je и ово доста, a д а другог и нс спомињем. Г. Сулејманпашићу није могло бити непознато, д а сам ja противник реформиста, коЉ, а>.гова и Спахићева, iep он j e био уредник »Реформе«, a ja, кад сам наручивао »Реформу«, написао сам, д а се не слажем? са »Реформистичким« реформама, али хоћу да нмам- лнст»п д а будем обавијеш тен о свему, што се међу муслиманпма ради и покреће. Ако кореспонденција с рачунима није упиш тена, та би се моја напомева могла и сада д а нађ^. Према томе откриће, д а сам ja, поред уредника »Хикјмета«, најжеш ћи протпш ш к реформиста, није никакво откриће, бар не з а уредника покојне »Реформе«. С индигнацијом одбијам пнсннуацију. Д8> сам м у подваљпвао. To ми није, апсолутно, било потребно код обиља матерпјала, a поготово к а д je ту 'у ло гу сам г. С у л е јм а т ш п и ћ против себе преузео д а изврш и п изврш ио je. Сматрам се дужним, да му -одгбворПм н а задњ и и предзадљи пасус споменутог чланка. J a ћу, ако Б ог д а, првом згодом, написатп расправу о природпим законима с обзиром на учење Ислама и ни мало ме се не тиче, хоће ли ми г. Сулејманпашић реагирати, гдје и којом литературом. Њ егова пријстња с Кантом и његовом »Критиком чистог разума« и »Вјером унутар граиица чистог разума« ии мало ме неће смести од мојс одлуке. Прије свега и К ант je врдао, јер својим даллвим размишљањем и искуетвом, у својим зрелијим годинама, он се у »Критици практичног ра-зума« опет вр аћ а дуализму и признаје да су Бог, слобода воље и бесмртност душ е поетулати практичног разума. Хекел, говорећи о овој Кантовој врдаламп у свом дјслу »Тајне свијета« вели: »Неприетрани прави критички Кант доспио je до увјерења, да све три велнке силе мистицизма — »бог, слобода и бесмртност« — пзгледају неодрживе у свјетлости чистог разума; a сујевјерни догматични К ант нађе, да су ова три главна баука »по- стулати практичног разума« и као такви јесу неопходни«. Д а сад виднмо шта веле љ уди> који боље познају К анта и кантовш тину од г. Сулејманпашића, који je, као Бекташ ија, остао код његова »чистог«, a неће д а зн а и з а »практични« разум. Паулсен вели: »Слутим, да није мален број оних, који код првог покуса у читању »Критике чистог ума« зд в ајају о могућности, д а he ту књигу разумјети«. Рикерт вели: »Moja нада, д а je уопш те могуће о К анту говорити и бити разумљеним, већ je давно спала н а ступањ ниш тице«. Ниче вели; »Имају ли знаности право, онда не стојимо на темељу Кантову; пма л и К ант право, онда имају знаности к р и в о . . . у тој скепси не може нико ж ивјети. Ми морамо из те скепсе ван, ми je морамо заборавити«. »Хикјмет«, који je покренут, д а износи и тум ачи и с л a м с к е хикјмете неће и не може д а доноси којекакве конфузне »чисте« и »практичне« врдаламе једног атеисте, безвјерца, a најмање no »интерпретацији« г. Сулејманпаш ића, којп ни сам са собом није још начисту. Према томе, a пошто г. СуЛејманпашићу »јако ласка«, д а су његови чланци »на најш ире слојеве имали слаба дејства«, није му потребан »Хикјмет«, који пиш е баш з а најш ире слојеве, јер га ни рнадЈО неће разумјети, него остајући код свог »максимума уображења« нека напнш е те своје погледе, у којој научној ревији, »Социјалној Мисли«, на примјер. С тога je предлог г. Сулејманпаш ићев, што се мене тиче, неум јесан јер ja и ако сарађујем у »Хикјмету«, чега се ни мало не стидим, не одлучујем о уврш тавањ у или неуврш тавањ у појединих састава и радова. Нека напиш е и пошаљ е и замоли да се уврсти, као што и ja радим, a одлуку ће допијети уредниш тво. Уосталом, није му то ни потребно, ако у сваја Кантов идеализам и субјективизам. јер ни онако нема стварности и реалности у свијету, него се сав свијет налааи тек у идеји и субјекту: нека замисли да je отворио полемику у »Хикјмету« и с Кантом у руци ућуткао »хоџурине« око »Хикјмета«. To je, no Кантову учењу, хепси бир. Но у мјесто свега овога, бескорисног, гата ви ш е н врло ш тетног преж ивањ а Кантових мисли, било би много боље, к ад би г. Џевадбег Сулејманпаm nh написао аутобиографију, к о ја би се за који ступањ иш ла још напријед, к а исламском, А лахову учењ у, од »Вјеровања најмилијег чеда«. јер je »скепса зап адн их филозофа и у вјери и у моралу и у сврси човјека« још и сад а јаким господарем, док се још пријети Кантом у борби и руш сњ у Ислама. Толико као закљ учну ријеч у овој полемици. Одговор г. Сулејманпашића Добротом госполина уред ника добио спм у в и д а у горњи чл анак пре љсговог штампшБа. Изјављујсм д а вемам ннш та нарочитога д а одговарам na тај чланак, јер мислим д а чланак сам себи одговара.за свзкога ко je паж љ иво пратио наш у полемику. Б раиити Кантов филозофски систсм, то н а овом месту не могу д а чипим. Доста he бити само то д а подвучем тврдњ у г- професора Захиропића да je најдубљ и ум свих времена и народа конфупија и врдалам а. Џ евад С у л е јм а н п а ш и ћ . Радом за Гајрет будимо наше снаге ги стварамо бољу будућност �КЊИЖЕВНИ ПРИЛОГ Шукрија Панџо Кад отежа мошика — Да, ако ношто нанадие, баксузли баш ниЈосам. Базда je понешто било, na ако he и мршава зечина. Мислим, валахи, да их нијесу чобани нашли. Добро сам их локрио, добро — говорио je потихо Ћескин. Ишао јс уз брстаче, кроз густо шумарје. Игаао ни брзо ни лагано. Онако осредњс, ове нешто ш алутајући и уверавајући себе самог о оном што се копрцало у љеговој блесачи. Зора још није замлсчила. Тек се назире. Небо мавено, попут чивита, попрскано звездама као великим седефима. Мрак, то црно јагње под гором, мирује. Мирују и села у доду. Ћ аскин промич.'. Ш умарје ш уш ка за њим. A птичад, заспала, прхну и стресу росу. Има двадесетак година како on овако рани, баш као нева прве вечери. Никад сунце да му завири у затворене очи, никад. Ловац je он. Д овац .б ез пушке и керова. A и ш та ћс му то? Њ егова велика зубаста гвожђа многу су зв е р к у за к а ч и л ^ .1 Питајте само Зулф-агу из каеабе, колико му 'је кож а Ћескин продао. Неће вам, верујем, знатиј рећи. Па немојге баш њега питати. Питајте, ^тауору Ћсокиновицу, колико je зецова обарила у оном крњавом земљаном лонцу. J a мислим да he вам само онако кроз своје кревубине прошишеати: »Сам Бог ђелесаиуху зна сјине«. Ето тако, Њ ој слебодно можете веровати. Звезде се већ no небу шљухнуле. Небо, no обрисима намргођеног Думоша, као цокривено аспурлијом. Зора маше сунпу да изрони. A оно негде залал о као уклештено, na нитсако да ?.е јЈомоли. Ћ ескин мисли, као увек, ка д овако сам пролази. A и пгга би друго радио. To га барем иишта не кошта. Кажем: Ћ ескин мисли. Мисли о свом лову. Некад и оад. Некад, знате и сами, обичном, a сад помргаавијем, како то и on каж е. Но то њега не једи, не забриљује. Помршаво je д&нас све, поштење и имање, n a нека je и мој лов — зна on да рсче често. И н и кад он да помисли о том колико je живота унигатио, никад. Ta Бог je створио живину да je људи лове. To je бар јасно. Само je једампут осетдо нешто што нијс ни кад ни пре, ни после. Једног јутра у гвожђима затекао je лисицу. Извадио je и шчепао за ноге, д а с њом млатпе о дрво, да je усмрти. A лисица зајеча и зап лака, баш као мало дете. Љ ега нешто вруће опарило изнутра. Ж ао м у je било и пустио je. Па после опет хватао и дерао као и пре. Сундс готопо да искочи, a Ћ ескин у вучију дубодолину, na Цви.чињски кланад. Ту je био запео гвожђа и покрио их шушњсм. Удесио згодно, како то само он зна. Примиче се и гори од нестрпљења — да ли je што заћорило. И први лут у животу штрецну кад виде. Први пут. Ha шушњу, где су гвожђа запета, покуњена седи: жена. Погледа je боље и познаде. He, није утвара. Певди су давно запевали. — Мелћо, јеси ли ти то? — зовну. Жона се окрену. — Јесам, — процеди Мелћа упањено и дрхћући. Беше на очи млада и бледолика. — П'а како доспје овђе, јадна не била? — E to, јутрос наљегох, na оварисах на гвожђа. Сва мн je ндра крвава, a пијосам je могла извадити.. — Ех, ех — промуца Ћескин и поче отварати гвожђа. To му ове некако чудно. Kao у сну. Пагледа около. Још со није добро разданило. Отвара гвожђа, a руке му дрхћу. — Ha куд си то била поранила? — пита несигурно он. — E to тако, овуд. Алахиманегг! — промрмља ј она као на одмст и замаче низ Цвшшнски друм. I Ћескин узе гвожђа и пође. Помисли нешто у себи na се засмеја... Засмеја грохотом овом неуловљеном лову. Сунце поскида последње седефе с неба и грану. Доле из села одјекну глас и заблејаше из тора лупггене овце. II — Ma чу ли ти, секо, што о Ћескиновом лову? — довикну Ахметовица Опахићуша своју кону Мехагиницу Шљивушу. — Чула сам бона. Него стани мало де да повирим јањце. Оћс|к> ми их je малп Ибро, na се бојим да ђе не упушћа у зијан. — Hche секо, неће. Ено га иГњима доље у Ластвама; малоирије сам га виђола. Нсго, шта су оно доље узаврели чобани? Некаква зорли пјсванија. Доле из raja долазила јс несма спажна, неуглађена, заједљива: »Ил’ вук вије ил’ магарац риче Ил’ Алага с Добродола виче, Утекла je у Бгпгаћа млада Низ Цвилиње, не гонте joj трага!« 247 �— Ха, угурсуза, шта им не п ада на ум. Па Je одмах скнадили — проговори М ехагиница, кезећи се као напукнута пећина. — Зн ала сам ja боја да he М елћа побјећи. Научило оно јадно тамо у Сарајеву госпоцлуку, n a не мере бремена носит, јок. А ли ђе he je ш ејтан нанијети на гвожђа! И Ахметовица Спахићуш а заврће главом као памрављив ован. — Е, секо моја, бруке; побјегла петнаести дан — поче да набраја М ехагиница. — Отишла јадна мало у град и помирисала чаргаијску праш ину n a готова ханума. Виђела сам je секо, не могу ти од бруке казиват’, ђе се баками. Куку, к у к у земана, Хамза Х ум о шта дочекасмо. Ш та би реко рахметли хоџа Сејфо! Ja, ja, рахмет његовој души! A, богами, Беш и ћи не трпе госпоцлука, јок. Треба засукат’ рукаве. Многи би шћео јбле, — џаба хљеба! Многоме je отеж ала мотика. Па куд he опет оварисат и а гвожђа. Хм. И М ехагиница зам латара рукам а као д а h e полетети a Ахметовица устаде и као опарена дода ужурбано: — Х у, ja се задрж а, a паставила сам тархану. Море б и т\ д а je и покипјела! Сад ћ с и попасак. — Ија, секо, богами, метла неки уж љ евак. Сигурно je пригорио и прицвркб, ако Х ата н ије разгрнула ж ераву. С Панове ф руле X II. Зачуђена ћути тиш ина над гајем; Црвон месец крозањ ткаје златно сање.Пан, сакривен, вреба у поночне оате. Замро дах у га ју ^ Н е диш е ни Јрањ е *■ ( t i Скривена у тами дрхти плава тица; Њ ене слутње расту пред 'месеца-сјајем. Само ако зрак а на iiepje joj падне, Стрела he да звизпе утиш алим гајем. Пану срце растесс месецом у у вису; Оштру стрелу држ и Ifa узглављ у лука. Нобом кресну звезда; златан траг 3ai To стрелицу пусти смртоиосна рука. X III. Језом замро ваздух. Н и лист се се"не н е миче. Мрк облак. пун беса, над котлину пао. Страва тсегла срца. Ветар сапет чека. Оа запетим луком П ан н а стену стао. Ненадпо са брдб, вихор се залете И поче да свија, крш и зелен гране. -Облак n a p a муња. П ланине се ломе. П љ усак прекри њиве и далеке стране. 'Тв*чЏан стрелу пуоти у сунчане дане. XIV. JSpa je л а л а и а дб; све ж иво под њом дахти, \ А сунде с пламених језика црвене млазове точи. ^ а с ц б а л и ' нарови горе. Наг сан се пож удно смеје. Све омамљено бунца и сок узаврб сочи. V' : - Х )Л J ■ Пан, с руком н а челу, у сиве даљ ине глода; У ж агрене м у очи крију страсну причу. Там о н ад реком доле јаблан сенку пруж а И зри кавци врели бесомучно зричу. Ко вихор он њ иве пређе, — грање и лиш ће зад р х та И нестаде га доле к р а ј воденице старе. Све- занем и страхом у подневу врелом. Над литицом само орлови крстаре. Н енадпо јар у пропара кикот и кр и к голицав И горе у селу језом опш пу стравна срца. Јаб лан сн аж но задрхта. To П ан девојку грли. Чуј! Н из н»иве јЈека сладострасно грца. Jesam li podmirio dužnu pretplatu? 248 �Илијас Дабарџнк С наишх сшрана IV Tora д ан а било се мноштво свијета слегло прсд Османбеговим вратима. Жено су излазиле и повиривале н а врата, n a се опет преплашене враћале у кућу. Д јеца су се купила и надолазила. Османбег je сам корачао улицом и мисао му била негдје далеко, или близу, он нијс знао. Час je мислио на своју лрошлоот, час n a ноћи бјесомучног лијанчења, када се пјевало и у том пјевању нешта се тешка унуд-ар збивало. Ијевао je ои отари Осман бег, a срце му крварпло, мисао му со утуж ивала и душ а му плакала. И у томе јауку и дережу било je спојено нагонско очајан>о и вјеш тачки изведена радост. Био je он глумац, цар, моћан и богат и опех несретан. Преживљавао je тада нешто, што ни његов отац, ни дјед, ни прадЈед слично дгоме нису преживјели у животу. Надолазио ie свијет “u њему се чинило као да ру ти људц паГуљци и мрави, a он да je најмањп' међу н а ј^ њ и м а — патуљцима. З л а коб je корачала сћ jdnjf и он je био покоран њој. Она му се цииички смијала, a он je" назирао како негдје на сметљшпту његов нам, noHoc, богатство, сјај и младобг лежи. Када се примакао вратима маглуштнна му се иомакла са очију и он се тада главом срео са правим. збиваљем. Висок и црнома1васт, намрштен, у одјећи званичнт^а среза, стајао je строг и важ ан полицијеки imcap. У рукам а je придржавао акта о протестираној мјеници, a мало до њега били су присутни грађани. По страни жандари са бодовима на пушкама, a у сокаку множипа свијета. Био je on хада (мален и низак, погружен и утучен до темелл. Унишли су у старо двориште, што je мирисало на ^рошлу славу и вријеме што je остало з а нама. Труле стрехе, прозори изломл>ени, собе почађале и тавани црни. Ишао je он са љима no кући, преко дивапхане, у све собе и на таван. Чинило му се како они ходе м укло и страшно и како сваки њихов корак no један бол у његовој душ и роди. Када су униш ли у велику стару собу, у куту собе пребачен n a сргу био je ћилим. Пироиске су га руке ткале, a његове м ајке простирале. Био je ганут, наслутио je како he прошлост и некадањ и сјај процвиљети што сада тај ћилим лрелази у руке бог зна чије. Под ћилимом на сргу била je серџада стамболска, као нова, њ у je његов деда Фахрибег донио из Стамбола; у горњем углу био je велики скупоцјени мангал, донешон из Сарајева, купио му га отац када се враћао с пута из Селаншса. Све je то иосило no један биљег леког од својих пређа. И то цвилењс за стварима као да му je прошло кроз све акивце и мозак. Учинило му се страшно и несносно, то стаљ е послије плијена у његовој кући. Обузсла га je Heica стреиња и трајан бојазан. Тијело му je било још више обамрло, снага м алаксала и миеао постала нејасна, К ада су отишли полицајци са лисаром и присутнима, њему je тада у душ и било лакш е; али једно тамно сјећањ е вкуло га je д а се повуче далеко од овијита, д а га људи, поелије оваквог случаја, не иомију или му не помену то. И ради тога он je касније повучено живио. Није излазио no каф ан ам а као лрије, повучеи дубоко у осами он je проводио дане и иије мдслио n a кућу. -Улазио би тек д а узме за ручак илн вечеру јело, смућено гледао лреда се и вукао 'с о к а о сјенк4, бев живота. Д ањ у je тако сам, повучен у себе, снивао чудне снове и био опет будан. Није д а je спавао, a сањао je. Сањао и мисао му била мутна. Залази о no собама и загледао се у зидове и таванице. Крхетао се no таваним а и онет се ломан скидао. Прехурао no собама млндерлуке час с ЈеДн°г час с другог мјсста. Загледао их и опет наUOBO премјештао. У вече je блесав, itao луд, буљио У т&ванице, лежећи полеђице. Самоћа га je окруж и вала и таванице се стресале. Ломатало се нешто 110 тавану и страх га свега испуњавао. И та тамиа стања и прсж ивљ авањ а одузим ала оу му сваки дан п0 Д110 'Свијести и умртвљивалп му и онако слабе живце. И још му нешта горег наговештавала д а he у животу д а му се догоди. Предосјећао je нешта кобног што he д а се догоди са њим сада или касније. Зато му живот није био драг, ни сладак као прије. Пртио се са њим (животом) као са највиш им непријатељем. Често пута je мислио како je овај живот без cpehe и успокојења, са горчкнама и тмуран. Тада je помишљао и на самоубијство, али помисао пред Богом и гријехом одстрањ ивала га je од тога. У таквим ноћима био je побожан као светитељ, и миран. Ш апутао би молитве тихо као за себе, мрмљајући и уп рављ ајућп очи к таван у и угловима собе. Послије je no ц и јелу noh мирно спавао и и зјутра се као одморен дизао. Поглед му био смиренији, мисао сталож енија и мир у души. Једнога дана, a то je било с јесени о Митровдану, он заж ељ е да изађе у nanuiniv и na опет види своје пријатељ е и познанике. Изгледао je друкчији него прије п ола године. Б и о je више занешен и још олабије обучен. Чарш ија je била ж ива 249 �и упуњена. Доношоно јс зкито и воће, колари су У роду заградили ш и рош лростор oioo трга и није сс могло ироћи од кола нануњоних крош љ ама иуним кукуруза клипатог и воћа. Он je тада осјетио како га та јесен, пуна рода и тужних сјећањ а, коље и драж и н а плач. Поклекао јс, дотстурао до у облилољу улицу и аавалио сс, onouo жалостан. Нн.ч овититсљски мирио и воштано лидс кан улс су двије сузе. (Свршетак). ПОПУЛАРНА СТРАНА Hajrudin Ćurić Na slet! Meseca juna ove godine nagrnuće sva sila soko­ gov život i rad', što će mu kao budućem radniku mnogo lova i sokolića iz svili krajeva naše domovine nu slet u koristiti. Sve ovo može da se postigne na sokolskim sle­ Beogradu. Na ovu veliku manifestaciju sokolske misii tovima. svratila je ćela javnost veliku pažnju. U Beogradu se Iz svog života mogu da vam iznesem sam o jedan * radi punom parom. Stadion je već gotov, a sletski odbor sličan primer. To je moj odlazak s mostarskim sokoli­ neprestano prima prijave za slet od pojedinih društava ma na VIII. svesokolski slet u P rag 1926. g. One dane, i organizacija. Do meseca juna sve će b:ti gorovo i koje sam proveo u Pragu u Češkoj, nikada neću zabospremno za nastup. Kroz ceo juni izred aće,5e u nastuJ j ’a ^ ti. Naišao sam na toliku pažnju i brtasku ljubav da pima školska omladina .vojnici,, naraštaj • članovi. Inte­ me je to prosto iznenadilo. Zamislite, molim vas, Česi resantna će biti uj^kmica Članova/za prvenstvo. Glavni su n as :na svakoj većoj stanici dočekali ili s glazbom ili s sletski dani biće 27., 2|3 i^9 ^ ju a a . pevačkim društvom, ili s kolačima i d r u g im !... Bilo ih •Na ovome sletu uzeće učešća i naša braća Č e s^ je među nama koji su od radosti plakali. U Pragu smo Poljaci, Lužički Srbi i bra^a iz lirskog zagraničnog So- se divili rem ek delima češke tehnike i ono. što smo vikolstva. Hiljade i hiljade sokolova i sokolića, uz pesinu deli i doživeli, nikada nam se neće iz pameti izbrisati. i veselje, doći ćle u našu prestonicu da uveličaju slavu Dioičekali su nas pesmom, svirkom, kolačima i bratskom ljubavi, a ispratili su nas ružama, pozdravima i suzaprvog sleta Sokola Kraljevine Jugoslavije. Za ovakav bratski prijem uvek ćemo dugovati mi­ Sokolski sletovi iipđjh veoma veliki v љ loj braći u Čehoslovačkoj. reč »slet« znači skup sokolova na jednom mestu, na kome će skupnim i ujedinjenim snagai nifestovati sioikolsku misao i .sokolsko načelo: »U zi vom telu zdrava je i duša«. Još u starom veku G r d su s ^ skupljali na svojim olimpijadama koje imaju mnogo sličnosti sa sokolskim sletovima. Na tim olimpijadama vršila su se različita natjecanja i pobednici su bili dostojno nagrađivani. Te su nagrade bile drukčije od sokolskih. Sokolske nagra­ de, koje se većinom sastoje iz diploma, venaca, mačeva i zastava, služe samo zato da se kod pojedinca pobudi volja za bolji rad u sokolstvu. Zato su sokolske nagra­ de dosta retke. Svaki je soko najsretniji kad ide na slet. Na sletu će se upoznati s braćom i sestram a iz svih krajeva svoje domovine, pa i iz inostranstva, što mu u životu može veoma koristiti. Dalje videće ono što pre nije vi­ deo, što će mu također koristiti. Upcznaće narod, nje­ Razume se da će naš slet u Beogradu biti u mnogo manjem stilu od toga praškog sleta, jer je ovo jugoslovenski svesokioilski, dok je ono bio sveslovenski svesokolsi slet. Ali i na ovome sletu imaće se mnogo i mnogo čega da vidi. Ovim putem skrećem pažnju naročito braći musli­ manima da ne propuste a da ne vide ovu veliku mani­ festaciju Sokola Kraljevine Jugoslavije. To će im mno­ go koristiti. Budite uvereni da će svaki m aj, koji bude ovome sletu prisustvovao, odmah pristupiti u sokolske redove. Zato je dužnost svakog muslimana, koji može i koji ima priliku, da dođe u Beograd i da prisustvuje bar jednom delu c v e uzvišene sokolske proslave. Naš slet ima još veći značaj, što se Nj. Vel., naš uz­ višeni Kralj Aleksandar, primio pokroviteljstva. Stoga, ko može neka ne propusti priliku da ne do­ đe na slet! | Gajret u svakoj kući, znači samo njezin napredak 250 �/л§. Salih Omanovič Vrijeme kao faktor kulture i civilizacije Spavati i odmarati se dobra je stvar, lijepa navika i doći. Nas sviju očekuje budućnost, o koju se treba bri­ prirodna nužda. Ali ako spavamo previše i dugo gubeći nuti i biti veoma obazriv prema sadašnjosti vremena. dragocjeno vrijeme, treba da nas neko prodrma. U ko­ Trebamo sačuvati osebinu da budemo zadovoljni sa ma­ liko normalan san i odmor čim čovjeka vedrim i bis­ lim. Sve ono što pretiče budućnost ubrza tok stvari. trim, u toliko pretjeran san i počinak zaglupljuje, mli­ Ubrza događaje i sve što je suprotno prirodnom zakonu. tavi i pomračuje um i misli, te slabi polet duše i podu­ Ne ubrzavajmo dakle život i ne žurimo u budućnost, da zetnost duha u stvaranju i radu. Eto vidimo na ovome ne bi radi toga zanemarili sadašnjost, jer priroda sa sivi­ primjeru, da i dobra tradicija (san) može postati bc>ša ma svojim zakonima ne žuri na svojim određenim pu— ako se zlo upotrebi. tanjima. Priroda poštujei vrijeme i polagano riješava Ako dakle prošlost imade svoj opravdani, svjetli i raznolike zadaće i probleme. važni dio u etapi razvoja ljudstva, to treba ipak, da Ne priželjkujmo za preranim zadovoljstvima, ne najveći dao našeg truda i rada zauzima sadašnjost, a tražimo prerane mudrosti, prerane ozbiljnosti i prera­ evo zato jakih razloga: Vidjeti se, oprostiti se jedno sa nog znanja, jer ćemo se prenagliti i izgubiti vrijednost drugim, govoriti i odgovarati, činiti jadno drugom do­ našeg truda brada. bro i zlo, tući se i grliti se, mrziti i varati jedan drugog, Čovjek u etapi života, koju mu je priroda označila voljet i poštovati. To su sve atributi sadašnjosti. Misao i odredila, imade dovoljno vremena, da postane pame­ na mrtve maže nas samo nadahnuti, zločinstva nas mo­ tan, a nije život ni tako kratak, d a ga čovjek ne treba gu užasnuti — ali to treba ksve da pripane prošlosti kao sređivati, učvrstiti i uljepšati kao uspomenu n a buduće sve druge zle radnje i djelovanja i da p kao takve za­ pokoljenje. Osmjeh u našoj mladosti otkrio je sve m e „teškoće, koje nas u životu čekaju, jer život naliči na borave, jer to sve ne smije biti rta Štetu sadašnjosti. Savremenicd sadašnjosti su: žena i djeca, stairci i godinu, a mladost na ubavo proljeće. Život se čini kramladići, kojima samo možemo učjniti nešto dobra, jer tgjg^ali su mu dani dugi. Ј|Ш 1а od glavnih zadaća društva je ta — to ćeš sa zajednička familijarna veza ^društvena spona udružuje nas u sadašnjosti. Sadašnje vrijeme nam je označilo: da istim biti vezan i za prošlost i za budućnost, jer dru­ živimo, da radimo, da vodimo, da trpimo, da tražimo i štvo najbolje čuva i poštuje tradicije i ostavlja svjetle istražujemo, da budemo kulturni J eivilizovami. Ako sa­ uspomene za buduća pokoljenja. Neumoljiva priroda ide naprijed bez obzira na vo­ mo tako ne zavolimo sadašnjost, onda ne možemo ap­ solutno imati ni dobra pojma o budućnosti i sreći naše lju i sudbinu pojedinca. Mi nijesmo u stanju, da shvati­ unuč'adi. Roditi se u ovo vrijeme, kakvo je danas u na­ mo veličinu sila, koje se oko nas kreću. Čolvjek koji rodnoj društvenoj sredini, sve to nije zavisilo jedino od misli o tome. pa sam sebe ispituje, osjetiće, kako je p re­ nas, ali kad smo već jednom na svijeta« zavisi od nas, ma tome malen i ništavan. Tu ga ostavlja snaga. Mi će­ da od prilika i okolnosti izvučemo što više dobra i ko­ mo umrijeti— doći dakle vrijeme, kada valja da osta­ risti, da ih ostavimo u nasljeđe našem pokoljenju — unu­ vimo sve: radost i tugu, prijatelje i ljubav, ostvarene želje i djela. Sami mudraci tražili su oduvijek sredstva čadi. U vremenu sadašnjice treba da budemo umjereni i i načine kako će se spremiti za taj daleki put, te su tv r­ odmjereni. Moramo se pažljivo i oprezno požuriti kada dili, da je smrt svrha života — a roditi se, da je to po­ vrijeme i posao od nas to zahtijeva ili kad vrijeme traži četak umiranja. Predati se ovome pozivu, kojeg nam je napor. Mi često živimo, zabavljamo se, trošimo, rasi­ priroda namijenila — znači da ne ćemo biti slabi i mi­ pamo, uživamo i to dotle dok postojimo i mislimo, da sliti na smrt. Nas u životu pomažu radovi i napori onih, koji su oni koji dođu poslije nas — žive kako mogu i znadu. Toi ne valja i nitko nema prava, da tako živi, i da pri­ prije nas živjeli, a mi ćemo društvenim radom pomoći one, koji će iza nas živjeti. I tako se tekovine pokolje­ prema pokoljenjima poteškoće. Takvi ljudi nijesu do­ stojni, da budu članovi društvene zajednice, da uživaju nja uvećavaju sve više i više i pridonose koristi civili­ plodove .rada svojih bližnjih i da osjećaju blagodati pro­ zaciji, društvu, državi i čovječanstvu. šlosti, jer to znači rugati se sudbini onih, koji će iza nas (Svršetak) Члан Гајрета свјестан je члан своје заједнице 251 �Hamdija Mulić Zakrpa Da nije još ovo našega Starijega/ svijeta i nešto čestita mlađega, naročito u selu, ja bih slobodno smio upitati: Z n a š l i t i š t a j e t o z a k r p a * U kući u kojoj čeljad zakrpe koji komad odjeće, naročito rublje, čarape, dječju haljinu i t. d., tu je š t e dn j a. Zakrpa nije samoj znak ш same štednje, nego i čestitosti. Pam etna žena ne može da gleda, d a joj čo’jek ide poderane košulje, a pametna i čestita majka ne pu­ šta dijete iz kuće poderane odjeće. Zato se kaže: Po co jiiovoj Košulji možeš da znaš kakva mu je žena, a isto tako po dječjoj haljinici, kakva mu je mati. Malo će se naći ugursuza ljudi koji se ne stidi izići poderan među svijet. Čestit čovjek ponosi se čistim i lijepo zakrpljenim rubljem na sebi. A to drugim riječima znači, ponosi se čovjek čestitešću svoje žene (snahe, kćeri). I dijete već treba na to da se navikava pa će mu -ostati ta vrlina u navici dok je živ. U nas se prije mnogo više krpilo i tedarućilo. To nije bio znak nemaštine i nevolje, nćgo poimanja šted­ nje. Ljuidi su i žeiid mnogo što-šta sami izrađivali, pa su to i cijenili. Lako je novo1 obući, ali nije la k o n a b a viti. Ko god je kupovao ono, što mu nije baš potrebno, prodavao je stvari koje su. mu Ш1|е~пЦпе u 1 ш & Ј £ £ ^ malenkost, sitne stvari,, taj se naučio lakon da cijenio :. ..... .........._____ _________ _ čuva krupnije i'sk u p lje. Z a k r p a k u ć L d f j £ »*И naš narod, a om јиче zaista radom i štednjom i l M a k . U kojoj se kući cijeni zakrpa, tu nema rasipanja njtgolotinje. ■ 0 posljednje vrijeme1mnogi naši tobože dali se na modu. Više se ne izrađuju u kući domaće potrebe, naročito haljinka. Što ću se, veli, tu guriti po vazdan, a eto u čaršiji sve gotovom sve finije, a nije ni skupo. Eto, to je rđav i koban zaključak. Oslanjanje sve na čaršiju u varošima je već pjcistao isključivo redovit običaj. Navi­ klo se na pretjeranu gizdu, pa na ČarŠiju, a kad nema novaca da plati, onda u zlo udara. I u nekim selima, koja su bliže varoši, opaža se d a se i seoski svijet po­ čeo oslanjati na čaršiju. Pa kadi jiolš kupuje na veresiju i to nadajući se u novu ljetinu, već je mnogi prije »p oj e d e u klasu«. Mnogi se stidi d a nosi zakrpljenu haljinu. Kao to­ bože dira mu se time u ponos i čast. Kao da je neki ponos gotovo kupiti pa derati. Čast je kad ti u m i j e š i h o ć e š s a m d a z a r a d i š p a d a t o č u v a š . To znači da ti sam u prvome redu cijeniš svoje vlastito, a to je i još kakva čast i ponos. Lako se ponositi onim što ti je od oca ili čak cd djeda ostalo. Zaradi sam, učuvaj, p^ -s^ ponosi. P a -i inače s k r o m n o s t je osobina našega na­ roda. N a š'se / narod nije nikad visio i pravio onako kaкалчц istinu nije . Zašto da onda učimo na to i svoju vla­ stitu djecu? Naprotiv, zaramje valja, već u mladim dječijim dušama, usađivati lijepe osobine, skromnost i čed­ nost. Gdje tih osobina nema, tu se pojavljuje jedna vd o ružna osobina, naročito kod ženskinja, a zove se t aš t i n ar-T o -ie ono što ona napinje sve sile da bude naj­ ljepša, najgizdavija — »viša od drugih«, a to je pogubna navika' koia ie vodi rasipM stl' Mmaštini i nevolji, pa 0Kia 1 proSnJil A sirom aštvo i prošnja zbog takvih zlih navlka' егЉ а ie m ana 1 veIika sram ota- Н о ' te se етаvalja-stiditi, ^ ve ШеРе običaje našega naroda valja da čuvamo, a cijenjenje pristojne zakrpe zaista ie običaj dobar i koristan, p a bi valjalo zadržati krpljenje u kući a i u školi djecu na to navikavati. To je uvijek dobro i korisno a naročito danas, kad vlada opća kriza. Štednja će mno­ gome olakšati život. Kratak istoriski pregled naše otadžbine Najmanje naše pleme, Slovenci, živeli su od vajkada kao i sad: na krajnjem severozapadu naše države, u severoistočnom delu Italije, u južnom delu današnje Austrije i zapadnom delu Mađarske, gde su se mnogi, u toku vekcva pretopili u Nemce. Oni su došli u današnji svoj zavičaj u 6. veku po Hristu i, do ulaska u Jugo­ slaviju, nikad nisu imali svoje narodne države. U prvo Vreme, oni su, zajedno sa ostalim jugoslovenskim plemenima, bili u ropstvu A vara (Obra), izumrlog mongolskog naroda. Oslobodivši se u 8. veku 252 Avara, Slovenci su, pod svojim dom aćim vojvodama, priznavali v last nemačkiog plemena Bavaraca, od kojih su, nešto milom, a nešto silom, počeli d a primaju hrišćanstvo. Posle Bavaraca, Slovenci su, krajem 8. veka, pot­ pali pad germ ansko pleme Franke. I takoi su Slovenci ostali u sastavu Nemačkog carstva, odnosno Austrije kad se ona iz njega izdvojila, izuzev kratko vrem e 1809— 1813, kad su slovenačke zemlje bile u sastavu Ilir­ ske kraljevine koju je bio stvorio Napoleon I. od tada �dustriskili zemalja: Kranjske, Istre, južne Hrvatske do Save i Dalmacije. Pre toga. samo još jednom Slovenci su pokušali da zbace teški plemićski jaram nemački, a to je bilo 1573, kad su se kranjski seljaci pridružili hrvat­ skim seljacima koji su se bili pobunili pad Matijom Gubcem. Ali, kako Slovenci nisu imali svoje narodne države, ipak su.kroz vekove ropstva davali jak otpor nemačkoj navali i nisu su ponemčili, jer su razvili svoju kul­ turu i svoju nacionalnu svest. Pod uticajem Velike fran­ cuske revolucije, krajem 18. veka, i kratkog slobodnog života u Napoleonovoj »Ilirskoj kraljevini«, i slovenačka se nacionalna svest razbudila, pa su i književnost i ce- lokupan kulturni život dobili silnog poleta i uspešno se razvijali kroz ceo 19. vek, naročito posle revolucije 1848. godine, sve do današnjeg dana. Za to vreme, Slo­ venci su dali velikih pesnika, pripovedača i naučnika kao što su: Vodnik, Vraz, Kopitar, Prešem, Cankar i dr. Slovenačka književnost bila je najmoćnije redstvo za prosvećivanje naroda, buđenje i održavanje nacionalne svesti i kulture, pa je zato nekoliko prosvetnih društa­ va pomagalo, izdavalo i širilo slovenačku knjigu, tako d a su Slovenci danas najpncisvećeniji od svih južmh Slovena. 1. 11 I i {Po knjizi »Naša otadžbina« od dr. M. S. MoskovIjevića). . :! | ;. i i I I i) ПОЉОПРИВРЕДА Šla treba da se uradi u ovbm mjesecu? NA NJIVI Sjetva — kukuruz: у početku maja mjeseca mogu se sijati još sve sorte Kukuruza, a,pri kraju samo skorozrelci na pr. Činkvantin, Pući, Sfckler i dr. planinske vrste. — G r a h može da se sije u cijelom mjesec*«''— B u n d e v e . — D i n j e i L u b k nice~~samo u prvoj polovini mjeseca. — Sirak '•zž metle, bijeli, samo u po­ četku maja. — R e p a ' s t o č n a i šećerna, cijelog maja. — M u h a r, S i t n a p r o |^a. H e l j d a , D j e t e l i n a 1ucerna, S j e m e trave za vještačku livadu, cijelog maja. — U naročito sušnim krajevima treba sijati še­ ćerni sijerak, koji daje preko ljeta po više otkosa zelene stočne hrane. Sije se omaške po 30 do 40 kg na 1 hekatr. Kosidba: Zelena hrana za stoku, kao: Ozima grahorica i stočni grašak u početku ovog* mjeseca, a razna djetelina tek pri kraju. Sjetva: U ovom mjesecu mogu već svi usjevi da se siju u polju pod slobodnim nebom. Siju se u toku ci­ jelog mjeseca maja one vrste kupusa, koje služe za zi­ mnicu, na рг. Srpski Melez ili žarkovački rumeni, slanački, futoški i velški bijeli, kao i sve vrste crvenog kupusa za salatu. — Kelj, sve vrste. — Kelj pupčar. — Karfiol, samo srednje i spororasle vrste. — Pazijak. — Salate samo ljetne na pr. Kazarka, Beograđanka, Prkosnica, za tim Endivije. Radičije i Rimske salate. — Mirkva, Peršun i Pastrnak mogu se sijati sve vrste preko cijelog mjeseca. — Rotkvice, samo vrsta »Beo­ gradske«. — Ljetnje rotkve, u početku mjeseca. — Boranija preko cijelog maja. — Krastavci poludugački i du­ gački u početku mjeseca, a pri kraju samo poludugački. Spremiti vezivo: Kaid je raž u cvijetu nažnjeti ili počupati potrebnu količinu strukova i ostaviti na tavanu da se osuši. To je najbolji pribor za vezanje snopova, vinograd i razne baštenske proizvode. — Kukuruz šećerac, samo u početku mjeseca. — Bun­ deve za pecivo, Tikvice i razne tikve za jelo. Crveni patlidžan, Plavi patlidžan, Paprike babure i turšijare, kao i Bamje može d a se siju samo do polovine ovog mje­ seca. 1 Sadi se, na stalno mjesto sav rasad, koji je pro­ izveden, pod prozorima, kao na pr.: kupus rani, kelj, karfiol, keleraba, aršlama, celer, crveni i plavi patli­ džan, paprike i bamje. Zatim izdanci artičoke i sadnice špargle. Kako treba sijati i njegovati sve baštenske usjeve, opisano je lijepo u knjizi: »Povrće i njegovo gajenje«, koja se može dobiti za Din. 40.—. U BASU: U CVUETNJAKU Prekopava se prostor sa koga su skinuti: španać, mladi luk. crni, bijeli i kozjak, aljma, prasa, zimska sa­ lata, kupus, kelj i karfiol ozimac. Sade se Kane. Dalije (Georgine), Gladiole, Begonije i drugo korjenje i lukovi cvijeća u toku cijelog mje­ seca. — Rasad raznog cvijeća proizveden i odnjegovan Okopavanja: Sve iznikle usjeve treba oprašiti, čim se pokažu redovi usjeva, kao: kukuruz, repa, sijerak, krumpir pa i pšenica i druge strnine, ako su posijane na rijetke redove ili odžake. Oplijeviti treba gusto posijanu pšenicu, a kad je nadrastu samonikli strukovi raži, treba zaći srpom i posjeći blagovremeno svaki ražni klas. 253 �pod prozorima, sadi se na stalno mjesto u drugoj polo­ vini maja. — Krizantcme srezati na 2—3 okca. Sije se ovo ljetnje cvijeće u naročito spremljene lijehe, a još bolje u sandučiće, koji se mcigu zaklanjati i pokrivati. Zatim sije se sjeme trave, za travnjake. OKO RUŽA Sade se one ruže, koje su u staklari prošle zime okalemljene. P ri čemu treba paziti da su kalemi dobro srasli, da mlad pitoma lastar i list nije odviše nježan i blijed nego da pokazuje zdravo zelenilo i da je privezan uz mali prut, koji je utvrđen za stablo, da se ne bi ka­ lem lako cdvalio. Posađene kaleme od ruža na stalno mjesto čistiti od korova i divljih izdanaka. Prskati rastvorom duvanskog ekstrakta protivu lisnih vaši koje su sada aktivne zbog većih sočnih dijelova na ružam a odakle se one hrane. Na 100 litara vode uzima se 3. kg ekstrakta ko­ me se dodaje malo sapunice da se rastv o r bolje fa'epi za list. Uvirtači lišća ako su se pojavili skidaju se rano izjutra rukom i uništavaju. Zalivaju se ruže u ovom mjesecu što obilnije, da bi se što* bolje' razvile i ojačale pa sa tim postale sposobnije d a izdrže vrem enske nepo­ gode ako nastupe i da budu otpornije u zimi. Razmnožavaju se ruže kalemljenjem na budni pu­ poljak i oživljavanjem .reznjca. Kalemgirančice uzimaju se koje su zrele i sočne i koje imaju zdrava i razvijena okca; sočnost njihova postizava se zalivanjem. Dobro je zahvati i podloguL(divljaku) da bi sokovi bili u k re­ tanju. Sa kalemgrančica poskida se lišće i vršni zeleni dijelovi, čuvaju se na vlažnom mjestu, a okca skidaju pri kalemljenju. Podlogama za žbunaste ruže pred kalemljenje podvežu se grane da ne smetaju pri kalemljenju, otkrivaju se .očisti se mjesto gdje ima da s \ kjUemi. Odmah po­ slije kalemljenja ovi se pokrivaju zemljom. Ne zalivaju se dok se kalem ne spoji, da ne bi voda naškodila kalemu. Poslije sedam dana kalemi se otkrivaju, oslobođavaju veze nasjecanjem na protivnoj strani kalema, otsjecaju grane do iznad kalema pa se ponbva zagrnu i ostavljaju da rastu. Sada se obilno zalivaju. a kada ka­ lemi porastu za 13 cm zalamaju da bolje očvrsnu i obra­ zuju krunu. Kod visokostablastih ruža podloge se mogu zahvati i odmah poslije kalemljenja pošto kalemu ne škodi. Reznice za oživljavanje uzimaju se zrele. Sanduci sa pijeskom treba da su pripremljeni ranije. Kod ovoga razmnožavanja najvažnije je da se obraća pažnja na podjednaku i postojanu toplotu u sanducima gdje su rez­ nice, na pravilno orošavanje, koje se vrši samo u večer i na provjetravanje t. j. prepuštanje vaziduha, koje se vrši uvijek kad vrijeme dopušta, a to je kad nije i su­ 254 više totplo ili hladno. Svaki suv listić odmah ukloniti. — Opširnije o svemu u knjizi »Gajenje Ruža od Milorada Zečevića, cijena 10.— din. U VOĆNJAKU Okopati krugove oko stabla i pokriti slamastim đubretom da bi se sačuvala vlaga. Samo orah n e trpi okopavanje. Postaviti pojaseve sa ljepkom na stabla da se spriječi penjanje raznih štetočina. — Prskati arsenikovim preparatima, pri procvjetavanju, ono voće koje je naklonjeno crvljanju. — Uklanjati izdanke iz korjena. — Poskidati i razrediti suvišne plodove, d a bi moglo ono što preostane ljepše da se razvije. — Jagode posa­ đene ispod voća okopavati, otkidati izdanke, a sa remontirajućih (one vrste koje više puta rađaju) poskidati prvi cvijet i zametnut prvi rod, d a bi docnije bolje ra ­ đale. — Knjige: — Voćarstvo od Niketića 20.— D in .— Voće 4 Voćke od Blag. Todonoivića I. sveska 60.— Din. U VINOGRADU Oprašiti i braniti od korova, — Prskati rastvorom plavog kamena prije cvjetanja. Zaprašiti sumpornim praškom za vrijehie cvjetanja, naročito u vlažnim go­ dinama i na vlažnom položaju. — Pncitiv grožđanog moljca prsikati prije cvjetanja vinograda i pred pojavom moljaca, rastvorom »Arzotm«-preparata, računajući 1 kg na 200 1 vode. — Poslije nekoliko dana treba isto prskanje ponoviti. — Treće prskanje vrši se pred pojavcm druge generacije crvića na grozdovima. — Sve što se odnosi na novi način vinogradarenja, opisano je u knjizi »Praktično Vinogradarstvo« Cijena 30.— Din. U PODRUMU Noću provjetravati podrume. — Pretakanje vina uredno i dolivanje buradi. — Bistrenje mutnih vina. — Nova vina počinju po drugi put da previru, zato ih treba pretočiti u drugu nasumporisanu burad. — Ispitati dio>bro svoja vina. pa ona koja su bolje kakvoće i obeća­ vaju postojanost, sačuvati d a ustare, a koja naginju ne­ koj bolesti, mani i nepostojanosti prodati za potrošnju, da ne zauzimaju sudove. Rakiju isto tako treba pregledati, pa ljutu (prepe­ čenu) od 50 do 55 % ostaviti d a ustari, a mekanu, prema izgledu na berbu voća prodati još sad, ili sačuvati za iduću godinu. — Knjiga: Vinarstvo od B. Ranković, ci­ jena 30— Din. OKO ŽIVADI Ranije nasađena živad sada izvodi mladu pilad, a sada raskvocana nasađuje se. Izvedene piliće čuvati od vlažnog i hladnog vrem ena, naročito tuke, dobro hraniti �1 njegovati da bi se pravilno i brzo razvijali. Živad na­ lazi prilično hrane i na polju, ali za to ne treba uma­ njiti zrnastu hranu. Živinarnik (kokošinjak, ćumez) čistiti i krečiti redovno da se ne zaleže u njemu gad. — vima seli se stoka u planinske stanove i suvate radi paše. 'Počinje bačajanje muža ovaca i izrada ovčjih sireva. Ovce se strižu. Knjige: »Gajenje pernate živine« od pnof. Grudica, 40.— Din., — »Hranjenje i njega živine« od L. Bajkova, 50.— Din. — Bolesti i lečenje bolesne živine od' L. Bajkova. 45— Din. OKO PČELA OKO STOKE U ovom mjesecu prelazi su na zelenu hranu i pašu, za to treba paziti i udešavati da taj prelaz ne bude nagao nego potstepen u toku od desetak dana smanjujući po malo suhu, a povećavajući zelenu hranu. Zbog slu­ čajnog naduna držati u pripravnosti krečnu vodu i trokar. Ne izgoniti ovce nikako na vlažno djetelište i drugu stoku čuvati vlažne zelene hrane. U planinskim kraje­ Ako se sprema jača berba meda, sprječavati rojenje i proširiti medište. — U ovom mjesecu počinje ro­ jenje. Posađene jele blizu pčelinjaka privlače rojeve. (Ma­ tica u ovom vremenu snosi oko 1500—2000 jajca dnev­ no. — Sjediniti slabe zadruge. — Rftjeve prihranjivati ako nema dovoljno paše. Sprečiti rojenje po drugi put. — Po potrebi vještačko rojenje. Proširenje lijeta. Izdizanje prednje strane košnice za 1 cm radi lakšeg pro­ vjetravanja. — Knjige: Iz života pčela od S. Grozdanića, 15.— Din. — Racionalna pčelarenje od Jov. Jovanovića, 12.— Din. — »O pčelama i pčelarenju« od Bož. Mićića, ■25__Din. t (Iz »Poljoprivrednih Novina«) ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК flocjema претсједника владе г. ЖивковИш Гајретовом конвикту у, Бихаћу У понедељак, 21- жарта о. r., ненадно се пронијела вијест да ће претсједник владе r. Петар Ж ивковић са свога путовања кроз Л и к у на пролазу за Београд посјетити Бихаћ. сједн ик владе г. Ж ивновиМ « У тг.ј час с тупио je пратсједник одбора г. Осман Реџ ић пред високог Га јр е т о ш г прчјатиља и посјетиоцг и поздравио ra са овим ријечима: »Господине претјседниче! П рије но ш г ј с гу ш ;те на лраг ове хум ане устачовс дозволите ми да Вас v имз Гајрета no- У часу била су сва надлештва и приватне куће окићене са д рж авним заставама, a градске ули ц е необично живе. Maca здравим са пар си јечи. Ова висока и ријетка п зсјста Г ајрету ja част и одлиновање, na овај дочек ако јз снроман, увјеравам Ва с да je иснрен и од срца. Гајрет je срећан дг B a r види грдђанства слегла се пред зграду онружног инспектората гдје je био одређен дочек. Пред само подне избио je високи гост и изиш ао из аута пред номандом мјеста и прими вш и рапорт у својој средини и обећаје да ће Вас помоћв у B a u o j всликој д уж ности, коју Вам je повјерио Њ . Вел. нзш в итеш ки Кра.г номанданта, п уков н и ка г. Богослава Катића, иренуо je са њиме и својим шефом кгбинета г. Ф илиповићем пјеше све до Краљ!«) Благодарни смо Њ . Вел. Краљ у на Њ еговсм мудром М анифесту од 6- јануара, којим je трасирао пут ка срећи и напретку нашега народа, a Гајрет, свјестг.м с в ојих традиција, устрајаће на томе п уту васпитањ ем своје омладине, која fce инслектората, праћен од народа са поклицима: »Живио претсје дник г, Ж ивковић!« Пред зградом инспентората дочекао je одличног госта окр уж н и инспентор r. Ђорђе Ђорђевић, са срес ним начелником г, Бо ш к ом Илићем и преставницима надлештава, ксрпорација ч грађанства. У име града поздравио je г. претсједника градоначелник г. Јусуф хо џи ћ, a no томе се упознао са свима преставницима и грађанима. И нтересујући се за све прилике овога краја питао je претсједника Гајретова одбора r. Османа Реџића, нако Гг.јрет ради и напредује ли. Послије упознавањ а зажелио je r. Живновић да прође кроз град и тако je у д ру ш тв у онружног инспзктора, команданта мјеста, среског начелника и д р уги х дошао поред Просвјетиног ђачког дома »Војвода М ишић«, на ш то ra ja упозорио г. Д р. Симо И лишевић и умолио за посјету. ш то je и учинио и дао у корист Просвјете Д и н . 1.000.— . Одмах се могло наслутити, да Ке овака посјега *5ити учињена и Гајретову интернату и у трен ока упраони к конвикта г. С улејм ан Реџић, са питомцима, стајао je пред икгерћатом спреман на дочен. У сусрет претсједника r. Ж ивкоии^а иза- шао je претсједник одбора и уведавш и га у двориш те кргз ш пал ир питомаца ови су громко кл и к н у л и : »Живио n p e v А лександар I. (Из публике се чује громни глас: »Ж ивио ваздг, бити спремна да у чини све за Краља и Отаџбину. У то име иличем: »Живило Њ .В. Краљ Алексаидар I!«, »Живило Њ . Kp. Ви с. Престолонасљедник Петар — Протектор Гајрета!«, »Да живи цијели Краљ евски Дом!« на ш то je мнош тво заорило трократним: »Живио!« Br,c налосе, г. претсједниче, поздрављам испред Гајрета и кличем: »Живјели и добро нам дошли!« што je такођер попраћено од присутн их са урнебеск и м : »Живио!« За овим je претсједник Гајрета повео високог госта у интернат. О длични гост прегледавггући просторије распитивао се код у п ра в н ика ионвикта о броју питомаца, њ ихову владању и напретку у науци. Изразивш и своје зг.довољство за чистоћу и ред у интернату даровао je Д и н . 1.000.— у корист Гајрета, a no том се повратио. Ha у л и ц и je стајало мноштво народа, гдје je чеиао ауто и опростивш и се, претсједнин r. Ж ивковић са свима, нренуо je пут Бос. К рупе праћен са поклцимг. Т ако ће 21 април 1930. r. остати у аналима Гајрета убиљежен као велика и ријетка успомена. A. �Гајрет за Соко Г лавни одбор Гајрета уп у ти о je свима одборима и повјереницима Гајрета у Краљ евини следећи апел: »Непобитна je исти на да je морално и тјелесно здравље сваког човјека као и читавог народа наси гу рн и ји и најтрајн ији темељ његова опстаниа. Моралан човјек својевољно се ставља у служ б у великим идејама, које п р и д и ж у и освјеш fcyjy народ, док му тјелесно здравље ом огућује да т у сл у ж б у своме народу врш и онако како то одговара ти м в ели ким идејама. Нашем народу,, дакле и м усли м анско м д и јел у наш ег народа треба прије свега морално ја к и х и тјелесно здравих л>уди. Toj потреби служ и Соко Нраљевине Ју го сла в ије. Циљ je Сокола: да подиже тјелесно здраве, морално ја к е и национално свјесне држављане наше Краљевине. Сваки радник и пријатељ Гајрета који се и с ти н с к и брине за будућност наш ег елемента, иоји се брине за срећу и добро Д рж аве и Н арода и коначно који се брине за властито своје добро, д уж а н je да помаже Соко, да постане члан његов и да пропагира идеје његове. Чињ еница да се у н а ш и м к у ћ ам а понајмањ е познаје хигијена, да у њ има наж алост н а јв и ш е хара ту б ер ку л оза и друге заразне болести, које немилице за ти р у чи таве н аш е породице — та чињеница д ок а зује да je баш м усли м а нсн о м се схвати као наш а велика потреба, јер преко Сонола и Гајрета, ми м у слим а н и идемо ку л ту р н ом прид изањ у, a тим се од ж ујем о на ш о ј О таџбини и буди м о нац ионал ну св ије ст међу нама. Је р само преко Гајрета и Сокола имаћемо са наш им осталим суграђани м а исте идеале и погледе, a истим идеалим а и погледима подићићемо се на и с ту в и с и н у , подједнаиим снагам а сарађиваћемо на добру Краљ а, Д рж аве и Народа и стављ ати за њ их своје животе, над год то устреба.« Рад на проширивању Гајретове организацнје О снивањ е М јесног одбора Гајрета у Таревцима Ha 2. маја о. г. одржана je скупш тина чланова Гајрета у Таревцима, н а којој je изабран Мјесни одбор Гајрета како слиједи: Претсједник: Вејсилбег Мурадбеговић, посједник; потпретсједник: Мустафа Мешан, тежак; секретар: А лија Абдић, трговац; одборницн: Муратбег Муратбеговић, трговац п носједник, Омер Х аџић, трговац; Химзо Топчагић, трговац и посједник^.Надзорни одбор: Претсједпик: Х аф из Х усејн Кадрић, имам И/трговац; одборницп; Асимбег Ш ирбеговић, трговац и посједнихс; Есад Ш ирбеговић) посједник; Хусо Нугић, тежак; Х ам ид Х уртић, тежак; Х асан Хаџихасановић, трговац воћем; Х асан еф. Х алилбаш ић, муалим. д ијел у народа потребније Соколство и оно ш то из Соколства слиједи виш е него и једном д ругом д и је л у на ш ег народа. Ред ов ита главна го диш њ а с к п у ш т и н а М јесног одбора Гајрета .. п..л....... у Бос. Д убици Како се идеје и ц иљ еви н аш ега Га јрета п о д у д а р а ју са идејама и циљевима Сокола и С околства и нако се у Сокол- одрж ана je 13. anpi април а 1930. у просторијама нар. осиовне :е. Д невни ред скупш тине: ству може наћи л и јека м ногим н а ш и м бољ ама и недаћама, a како ће Соколство моћи да и зв рш и међу м у с л и м а н и м а онај дио рада за који Га јрет нема довољ но средстава ни снаге, 1. И звјеш тај привремепог мјеоног одбора о рад у у го- .гДјпт 1 9^Јзо]^ 2. Б ирањ е новог Мјссног одбора. Главни одбор Гајрета налази за потребно да овим путем апелу је на све Гајретове одборе и п овјерени ке да са с в и м а својим члановима приступ е С околу. I ( lilI U u ’ Колико je важ на и за м а ш ита соко лска а к ц и ја на ствар; њу наше боље б удућ н ости , ви д и се и no томе поклања највећа пажња од стране Н а јв и ш и х д р ж а в н и х тора. Из наведених разлога Њ . В. Краљ благоизволио je noставити на чело Сокола, као његовог ста р је ш и н у, С в ог П рвијенца Њ. Kp. В и с. П рестолонасљ едника П етра, П ротектора нашега Гајрета. Колика je сличност у племенитом настојањ у за подизањ е нашег народа између Сокола и Гајрета, најбољи je доказ ш то се са Н ајвиш ег Мјеста и једн о м и д ругом у к а з у је подједнака пажња. Па кад нам се и циљеви та ко п о д у д а р а ју и кад имамо заједничког Протектора, на ш ег љ убљ еног Престолона- сљедника Петра, то слијед и да и см јерн и ц е н аш е а к ц и је и III 3. Е вентуалије. • ' П ретсједиик г. Осман еф. Форта отвара скудш тину те иоздрављ а присутне, констатујући д а je присутан довол>ан чланова з а р ад скупш тине. Осврћући се _на р ад овог одбора у минулој години и на нрилике у којим а je овај одбор био изабран извјеш ћује, да je посљ едљ а Гајрстова скупш ти на блла 9. марта 1924. и а којој je изабраи редовити Гајретов одбор. Taj одбор no истеку н>еговог једногодишн.ег м андата у години 1925- требао je одрж ати скупш тицу, n a icojoj би положио рачун о свом рад у и n a којој би био изабран нови одбор. Мсђутим усљед нехаја нас чланова, тај одбор није био у стању д а ту скупш тину одрж и. Како je послије тога тај одбор поступио, мени није познато, само знам толико, д а све до конца године 1928. пије нико убирао чланарин а, нити се je поготову ш та за Гајрет наш и х настојањ а те к у и стим правцем, т- ј. да се употпуњ авају; a да би се ш то в и ш е уп отп у н и ле, потребна je у ж а сарадња и у за ја м н о потпомагање. Ta уж а сарадњ а и у за ја м н о потпомагањ е међу овим двјема н аш и м устан о вам а н а јла кш е je остварљ ива на тај начин, ако чланови Гајрета, сви до једног, п о ста н у и чланови Сокола. Ha овај начи н, сваки члан, ра д н и к и пријатељ Гајрета, д оприн осиће несамо С око лу него и Г а јр ету , a ти м и остварењ у Г ајретови х циљева. И м ајм о на у м у да нису довољно само ријечи него и Дјела. Зато к а д зовне труба за Краља и О тад б ин у, сви Г а јретови р ад н и ц и , његови чланови и пријатељ и, нека с у уједно и Соколи! Овај апел и позив Главног одбора Г ајрета треба да се посвуда схва ти ка о света и неодлож ива дуж и ост; треба да Са оваким стањем у наш ем мјесту, Главни одбор у Сарајеву није био задовољан, те je упутио писма неколицини својих пријатељ а и замолио их, д а пораде н а томе, д а се Гајрет реорганизира, чланови наново попиш у и отпочне са стабилним и редовитим радом. И тако смо потакнути овим апелом Главног одбора, a и врш ећи своју дужност према наш ој омладини, оастали се концем децембра 1928. год. у овдаш њ ој мектеби-иптидаији и изабрали одбор, који ће ту реорганизацију и провести. П рилике, у којима смо ми хтјели ож ивити р ад за Гајрет, биле су врло теш ке, јер je економск а кри за у нашем мјесту почела све јаче да стеже. Међутим ми смо з а годину д ан а и нешто мало ви ш е ипак успјсли, д а прикупимо преко СО чланова, који редовито п лаћају члаиарину, д а д ва пута организирамо играње томболе у корист �Гајрета, које су нам донијеле лијеп приход, да приредимо Гајретову забаву, које je и морални и материјални успјех нандмашио и иајсмјелија очекиваља. У нашем раду наилааили смо на највише разумијевање и за цијело ово вријеме није нам иико ускратио своје no* иоћи, ако смо je ми само затражили. Надаље смо успјели и то, да Главнн одбр у Сарајеву није одбпо молбу ни једног ђака, који су тражили стипендпје нли потпоре, a преко нас су слали молбс и ђаци из других мјсста. Полазнице Гајретовг аналфабетског течаја у Градачцу, са испитном комисијом. 0 лијева на десно: Г. г. Ибрахим Топчагић, имам; Изетбег Јахић, потпредсједник Мјеебог одбора, Еајр^та; гђа др. Мнлада Мадлов, чланица школског о^ЦбоЈа; 'гђпца Хатиџа Ћиг_ iniih, наставница тсчаја; г. г. Салко Карамехмедовић, срескп начелник; Мухаремага Громић, претсЈедник лшдшског одбора; А лија Ш акнћ, члан ^ jje n o ^ одборај Гајрета. И, господо, ми смо 'ту своју рсоргаиизаторску улогу са уснјехом сврш или и тај п^ивремени одбор, коме са^ ја нмао част бити прстсједник, излази, ш ) , пред Вас да Вам положп рачун, да тражи од Вас ^азрјеш ењ е, да изаберете рсдовнти одбор, којп he даље водити послове Гајретове.— ж Молим присутне, да између кебе изаберу двојиду чланова ради овјеровљења скупштинског чзаписника. Скупштина изабире гг. Х ашима UJepuha и Мустафу Пезпћа. Затим моли секретара, да подиесе извјешће о раду ов©г о^бора у години 1929./30. Секретар г. Хасан Ш ерић чпта исцрпап ипвјештај To­ ra рада, констатујс, да je рад за Гајрст у т ш е м мјесту <inn запао у једно мртвило п нерад, јер интн je заправо било правог одбора, a нитн повјерснпка, то и з тих разлога Главни одбор и з Сарајева обратно се н а неколнцииу овдашљих rpaђана с молбом, да се Гајретова идеја iioiiobiio оживотвори и д а се прнстуни што ннтснзивнијем раду. Ha ову нннцијативу Главног одбора састало се дпс 30- дсцсмбра 1928. годнно. неколико Гајретових пријатеља п старих Гајрстових радеипка, и закључено je, д а се отпочне са радом, алн пошто не не бијаше уписаннх чланова, то се одмах свн присутнн поново зачланише и истовремено између себе изабрали један привремени одбор којп je преузео агенде Гајрета и који je све до данас водно мјеснп одбор Гајрета у Бос. Дубицн. У току овог прошлог пернода одбор je уиисао 66 чланова, ал и na жалоет јсдан малн број тако, да би се требало порадити, д а се скуни што већи број истих. Одржато je 12 сјединца, a примљено 105 аката, којн су сви ријешени. Осим тога одбору je уснјело д а код Главног одбора издејствује једно бесплатно мјесто у конвнкту за ђака учитељске школе Фадила Ш ерића, a тако исто и једно полуплативо мјесто з а ђака Хамдију Вучетића из Бос. Костајнице зато, јер у Костајници не постоји одбор Гајрета, n a смо га ми, као најближи мјесни одбор, препоручили. Покрај тога Главни je одбор подијелио на препоруку овог одбора и нсколико потпора сиромашним ђацима овдашље школе. Поред осталог рада овај одбор je у току радног периода. у којем je двапуг падао мјесец Рамазан, играо томболу, -на рамазански Бајрам 2. марта о. г. одржао једиу врло успјелу забаву, тс како he се из благајничког извјеш таја видјети укупни бруто приход био je Дин. 13.324.50. Из овога свсга види се у главном резиме рада овог одбора, који право рскућ није задовољио, колико би то требало обзиром на наш тешки социјални као и културни ноложај. Док су наш а иновјерна браћа свом силом радили na културном и просвјетном пољу, дотле су наш и пређи, a донекле и данашње генерације, врло слабо о томе водиле рачуна тако, да смо обзиром na писменост и просвјету ми муслимани остали далско за њпма. Главћи одбор схватнвшн и оцијенивши врло биједан положај, у i&jcM ее налазимо мн М услимади, повео je ак. дију на свим пољпма како би се тај елеменат што више кул 'т у р н о и економскД подигао, при чем му je успјело да ивдеј ствује воацовитељство благонаклоношћу Њ . Kp. Височан ства Престолонаследника Петра, којем се у главном пма највише захвалити досадашњи успјех Гајрета. Д а би Главнн од б оруспио у своме задатку и у раду за _с&ме нас, то апелујемо на све муслимане као и грађане осталих вјероисповнјести. да га у томе што здуш ннје помогну. Д а живи Покровитељ Гајрета Њ . Kp. Височанство Престолонасљеднпк Петар и Узвншени Дом Карађорђевпћа! Гајретов новоосновани там бураш ки збор са учитељ ем рања г. Бором Вучковићем, гимназ. наставником. Б лагајп ик r. Вејсил Дрљ ачић извјеш ћује, д а у години 1929./30. био слиједећи: Примитак од чланарина и 5 споменица Дин. Добровољни прплози н а забави > Чист приход од забаве » Чист приход од двију томбола » З а лист Гајрет 1928. „ сви- je арнход 2.016.— 1.045.— 2.127.— 4.732.50 ioo.— Укупно Дин. 10.520 50 Издатак: Послато Главном одбору у Сарајеву Дин. 10.416.— Стан>е благајне Дин, 104.50 257 �Пошго јо скупш тнна прпмила na знањ е п 'Јдобоила оба извјсштаја, то сс нрслази na бираље другог одбора, те иакоп дебате п измјопс мнслп, будс изабран слиједећи одбор: Осман еф. Форта. mep. судија; Милан Праштало, директор помоћних урела; Никола Биволаревнћ, срески начолпик; Хашпм Jaxnh, судскн тајпик; Абдулах Церић, економ и Вејспл Дрљачић. учитељ. — Н адзорпи одбор: Мустафа TTesnh, грунтовннчар; Х асан Ш ернћ. доходарствени надзорник, и Тахир Лслић, цппслар. — Зам јеници У правног одбора: Мехмед Тихпћ, чииовнпчкп асппрант; Мухарем Машић, ципелар; Узрир Пезић. трговац; Драгомир А лсксић, проф. грађ. тк о л е . п Осман Пезић, трговац. По сврпгетку пзбора прелази се н а V. тач ку дневпог реда, те пошто нико нпш та не предлаже, то претсједцдк г. Форта закљ учује скупгатину и проглаш ује je довршеиом. Оснивање М јесног одбора Г ајрета у Ракитници 2. м аја 1930. г-' одрж ана je конституирајућа скупш гина чланова Гајрета у Ракитници, срез рогатички. Присугно преко GO чланова Гајрета: Д невни рсд; Г. Избор мјесног одбора Гајрета у Ракитници. 2. Евентуалије. У 13 часова отвара скупш тину повјереник Г ајрета г. Д обрача Рамиз. Прије прелаза n a д невн и ред изабран je ^ д ц о гласно, акламацијом, за претсједника скупш тине г. ОуљДга Пашпћ. перовођа Р ам из Добрача, верификатори Ж ећир Омановић и А дпл Мушовић. П ретсједник скупш тине прсдлаж е • д а се пош аљ е брззјавн п поздрав г. Др. \-(вд и Хасајтбеговићу, ш то се једногласно усваја. ' З а п г а се прешло na лзбор одбора. Мјесни одбор констптупеао се; гакламацијом, одако: Претсјеник Дерво П а ш и ћ ^ о т п р е т с је д н и к Ћ ам ил Ђ атић, тајнпк Рам пз Добрачач благајник А дил М ушовић; чланови 1без функције: Б ајро В укановић, А риф ХабрЈгња и А риф Чутахија. Зам јенпци: АбЛд Пашпћ, Рагиб Хечо, Суљо Чатнћ, Наил Грабовида и Селим Ј а р б и њ а . Надзорни одбор: Незирбег Бранковић, Синан Грабовица и Наил Мушовић. У 14 часова закљ учена ј^ скупш гипа у потпуном реду. Оснивање М јесног одбора Г ајрета у Сок о л о в и ћ и м а срез Рогатич ки . ; У Соколовићима н а Дан 2. м арта 1^30. год- од рж ана je 'скупш тина чланова Гајрета пред тамошњом .џамијом. Присутни: Џиндо Ариф, Х амзић Сабрија, Б аби ћ Оемапбег. Мијатовић 'М ијат. Џиндо Ибришим. Х ајдаровић Х асан, Џпндо Ибро, Мишут Осман, Х ајдаровић Тахир, Х амзић Мустафа. Муртић Рахман. М ишут Сабрија. Чакарић Рахм ан, М иш ут Ш абап. Чолић Бећпр, Х ајдаровић Хусо, ж усић Зајко. Чакарић Зејнил, Смајић Мехмед. Ш ехић Мујо, К араман Мехо. Смајић Хаџо, К араман Ибро, Џиндо Мехмед. Џиндо А лија. К рлуч Ибро. Џипдо Суљо. Џиндо Х акија, Јах и ћ , Атиф. Јахић Рахм ан, ЈахиФ А ндија, Крључ Салко, К арам ан Хусо. Сарачевић Алија. Џиндо Хасан. Чакарић Адем, Саралевнћ Синан. Сарачевић Наил, Сарачевић Зејнил , Бабић Салим. Зуканови ћ Осман. Крључ Мехо, Хећо Н аил, Вукотић Х ам лија, Х рбат Мехмед1 Џиндо Мурат, А лиопахић Сабит, А лиспахић: Зулфо, Хурсм, Ћамил, Емин, А њ дија. Х амид. Аган. Дервиш , Б аби ћ Химзибег, Муслић Мујо, Ш ехић Нумо л Џипдо А дпл свл п з општине Соколовићи. Сазивач скупш тлле Б абић ТПумсудил отвара скупш тилу захваљујући се присутпим а n a оволиком одазиву, чему je зпак, да стаповппш тво р азум лјева илтслци ју и корист рада 258 Гајрста за ларод a особпто за сол.ака, којега подижс како лацпоналпо, тако л културло и енономски. По том подјељујс ријеч члалу Мијату М ијатовпћу, који описује сврху п напредак Гајрста ио чптавој лрж ави, то д а je потребпо да се ослује одбор Гајрета, пошто има довољ ал број члапова за ооливање пстог. Иза њега су у краћпм потезима оцртали р ад досадаш њи члаловл Гајрета Ариф н Адил Џилдо, те се прЛкључују и заговарају предлог предговорпшса. Сазивач збора Ш. Бабић предлаже, д а се изаберу двојл ц а верифпкатора скупштлпског запислика, n a што се изабиру, једногласно, Мијат Мијатовић и Адил Џиндо, a д а записник води Ш . Бабић. По том се прслази на избор управног и надзорног одбора, у који једиоглаено улазе: за претсјсдника М ијат Мијатовић, за потпретсједника Ариф Џиндо, з а секретара Б абић П1ел1судин, за благајника Нумо Ш ехић, и за чланове без ф ункције: Муотафа Хамзић, Ибро Џиндо и А бдурахман Чахарвић. . : i ' i' I i' i, З а замјеиике чланова управног одбора: Б ећир Чолић, Мујо А лиспахић) А лпја Сарачсвић, Аган Крључ и Хусо Хајдарови^. ; i I !• I■ У надз9р1Ји одбор улазе: Адил Џиндо, Фехим Ш каљ ић и Сабрпја Хамзић, који изабиру одмах нзмеђу себе з а претејед ж цја А днла Џинду. Након проведеиог избора иије нико затражио д а би што међу евентуалијам!}. имао говорпти, те je новоизабрани претсјед ник Мијат Мијатовнћ захвалио се присутнима н а исказаном му повјерењу обећавши, да ће и надаље радити својски у интересу Гајрета и становника, те се и овм приликом н ајтоплије захваљ ује присутнима н а овако величанственом одазивуПатим закљ учује скпуш тину апелујући n a члтнове, да е сваком приликом сјате натаег мезимчета Гајрета, сакупљ ајући за исти ма n најмаљи прллог, iiaito у новцу тако и у животиим намирш гцама. О снивањ е Ж енско г М јесног одбора Гајрета у Љ у б у ш к о м Д осадањ а повјереница Гајрета у Љ убуш ком гђица Д утка Б уковац сазв ал а je чЛанице Гајрета н а I. редовну скупш тину 18. април а т. г. у сврху оснивања Ж енског Мјесног одбора. С купш тину je отворила повјереница. саопш тавајући присутним д а je on a уписал а 67 чланпца. те no правилима може се бирати одбор. Уодбор су унш пле слиједеће гоепође и госпођице: П рстсједница: Хабиба. х. Садиковић; потпретсједница: Сенија х. Месиховнћ; тајни ца: Зл ата Ничетић; благајница: Сабира Гујић одборницс Д у т ка Буковац, Х аџера х. Дауповић и Н ефиеа Лалић.. Зам јенице: Р ази ја Махић, Н ура Кадрагић, Зи б а Д и здаревпћ, Фатима Месихонић n Х аф иза х. Дслал п*. Н адаории одбор: Зу х р а Јак и ћ , Махбуба Гујић и Сејида Диздаревић. Гајретозе приредбе П рва Гајретова забава у Кос. М итровици. М јесни одбор Гајрета и з Новог П азара приредио je 5. IV. т. г. забаву у Кос. М итровици, n a како je ова забава им ала пропагандјстјчку сврху за Гајрет успех je потпуно постигнут, јер мпоги icojj до тпда у Кос. М итровици нису чули з а Гајрет н а овај лачин <;у били упознати, a они који ниоу ма скога разлога имали прилике д а посете забаву жале, јер �нјљепше утиске које су посјетиоци добили, још и данас су предмет разговора no градуЗабаву je отворио поздравним говором наш члан г. Шемсибег Чавић, a након усклика Њ . В. Краљу војна музика je одсвирала химну, коју су присутни саслушали стојећи. Kao друга тачка програма био je Гајретов поздрав Њ. Kp. Височанству Престолонасљеднику Петру, који je врло лијепо декламовао Ју ну з Муратовић, ученик III. разр. основне школе. Tpeha тачка програма био je комад Омербег Љ убовић, од Вл. Тмуше. Нилетанти и ако уморни од тешког аутомо- Забаву су посјетили многобројио како грађанн тако н тежацП среза цазинског. Ha дан у очи забивс иза подне намаза одржао je у градској џамији заказано, али једно врло поучио n значајно предавање »Дужности појединца према заједници у исламу« г. Мухамед еф- Захировић, професор из Б ихаћа, које je предавање у истину добро дошло за Цазин и њихову неслогу, те давање у истину добро дошло за Цазин и њихову неслогу. Пред самом џамијом одржао je друго заказано предавање (»0 узгоју воћака«) мјесни агроном г. Станичић и приказао потребу рационалног рада у томе поглсду.. Гајретова дилетантска секција из Новог Пазара при повратиу након одржане забаве у Кос. М итровици, билског пута извели су к^>мад тако лијепо, да су били заиста изненађени и награђенн и наградили их ним аплаузом. У купни приход био je Дин. 4.146.—. Особито смо захвални команданту места, бригадном ђенералу г. Милославу Костићу, за одобрену војну музику, гг. Ж арковићу и Дабовићу који су у ову сврху бесплатно уступили велику салу хотел »Јадрана«, као v t ггЛСулејман еф. Хазнадаревићу, шер. судији, Милораду Веснићу, Браћи Чолаковићима, Мушину Бећковићу, инж. Батушићу који су нашем одбору Новог Пазара свесрдно изашли у сусрет и много допринијели моралном и материјалном успјеху. Нека je хвала свима онима који нам дароваше за лутрију, као и иосјетиоцима забеве. Гајретова вели кг свечана бајрамска забава у Ц азину. Повјереништво 1'пјрета у Цазину уз добровољно судјеловање грађана и чииовннка прнреднло je дне 3. марта 1930. рамазански бајрам своју годишњу забаву, која je изнад свакога очекнвања врло успјела. И ову забаву поејетили су многи пријатељи Гајрета из Бихаћа, Бос. Крупе и Бос. Новог, као и из околних села цазинског среза. Од познате господе: Осман еф. Реџић (делегат Главног Одбора на овој забави), Мухамед еф. Захировић професор, Др. Смајилбег Градашчевић судија са госпођом, Смаил еф. Јусуфхоџић ш ервјатски судац у мировини, сви из Бихаћа, судија Хаџи Хаеановић са госпођом и Фејзулах еф. Чавкић у ч р е љ из Бос Крупе, те Мухамедбег Крлићбеговић опћински благајник из Бос Новог и многи други. вечер je у заказано вријеме отпочела забава у сокол>ј сали »Хотел Београда«, са поздравним говором нашега •ника г. Зухрића, који je у свом говору приказао и Гајретов рад и почетак рада у Крајини, истакнувши ■позоривши присутне, да су сви муслимани дуж ни да се окупе око нашега Гајрета, јер je то једино наше друштво којс може и које je помагало, помаже и помоћи he муслиманима да стресу са себе незиање и џехалет и да кроче путем cpehe и боље будућности. Нарочито je вриједно напоменути смјелост и искреност нашега повјереника г. Зухрпћа, који je у свом говору оцртавајући Гајретов рад и шегову идеологију, отворено и јасно рекао својима Крајншницима да се опредијеле и у националном погледу отворено и јаоно icao Србн и да се сваки може и смије таквим осјећати, јер то вјери ниш та не смета као што то иноги мисле. Поздравни говор нашсга повјереника иомно je попраћен и наиш ао на свеопћс одобравање. Особиту угодност н расположење могао си видјсти ua пријатељима и посјетиодима ове забаве, када се je појавио надп повјереник г. Зухрић и на почетку свога говора поздравио нашега драгог и љубљеног Краља, прејасни Дом, Претсједника Владе те нашега милог Протектора Престолонасљедника Петра, a посјетиоци уставш и на ноге отпоздрављ ајући са трократним »Живио!«, a рпи свршетку говора са дуготрајним аплаузом клицали: »Живио повјереник Гајрета!«. Иза повдравног говора изведена je друга тачка забаве: »Почаст своме Протсктору одаје Гајретов подмладак« на свеопће задовољство: Око тридесетеро дјеце муш ке и женске 259 �у свечаним хаљиницама као соколски и Гајретов. подмладак продефиловали су на бини пспрсд слике Протектора, одајући поздрав, a онда прешли на извађање разних вјеж би које су свакога задивиле. Комад »Емина« изведен je no днлетантима на свеопће задовољство. Ово je прва забава у Ц азину, саме муслпманке и м услиманп са ром г. Назифом Бешлагићсм, којем дилетантпма пзричемо сваку хвалу н а којој су иетупнле све својнм познатим рсжисси овај пут као и свима и признање. Особиту услугу око приређивањ а забаве чинили су: гђа Хаспба Бнлал, новјереница Гајрета; гђнца А бида Карахасановић учитељица, Мехмед еф. К озарчанин, А лија П оздерац и А лија Омановић на чему им и овај пут најљ епше захваљујемо. По свршетку комада настала je игранка, распродаја томболе, бифса, набацивање коријандола и бираље »мис Цазип«, којом прилнком je изабрана гђп ца А бида Карахасановић. Приход забавс je био бруто Приход женске забаве бруто Дин. 9.713.— » 540.— r У купно Днн. 10.253.— Издатци и расход око забаве Дин. 1.741.50 Приход .забаве je не^о Дин. 8.512.50 Веће прилоге са бтране послаше слиједећа господа: Претседник Владе г. Петар Ж нвковић Дин. 300.— ; no Д и д . 100.— : Општпна Пећи-Град; no Днн- 50— : Др. Глигорнје Семвнчук, старешпна суда Бос. Градошк^, Експс|рт^их пмпорт греб. Мустафага ПлићанићТ^трГовац Котор-Варош; Д нн.' 30.— ; Јосип Јирш а Брод; ‘Дин. 2 0.— : М ураднф еф. Карахаоановић, v ј J liiU ItM i Oko сакупљања доброљшших лрилога норадиш е слиједећа господа Мехмед еф. Козарчаннк, повјереник З ухрв ћ, Мехмед еф. Долпћ, n u a u ; А лија Ноздерац, Ју гу ф еф. Махмутовић, имам, Мухамед еф. Б урзић, Ш ериф еф. Б ајрић, имам, Абдурахман еф. Тороманонић, имам, и Б ећпр еф. Ш абић имам, на чему им и о в а ј пут благодаримо и захваљујемо као и свима који послаше своје npiJnore.' При заврш етку још једанпут нека je хвала и сваио признање свима пријатељима наш ега Гајрета, који изађоше У сусрет и омогућише овај сјајни успјех забаве.*) У Цазину, дне 25. априла 1930З а П риређивачки одбор: М. З ух р и ћ . Нови повјереницн Гајрета У другој половиди м аја мјессца поред досадањих, чија су имена објављева, Главни одбор именовао je слиједеће повјеренике-це; У В р а н и ш т у (крај Призрена): г. М илорада В ујисића, начелника среза горског. У М од ри чу: гђу Ифету Тахмаз рођ. Ш амић, учитељицу *) Због болести у фамилији нашега повјереника у Цазину овај извјеш тај мало je закаснно, n a молимо да се то уважи. Гајретови течајевн за неписмене Заврш етак аналф абетских течајева у срезу цазинском. у П ја н и к и м а : завршен je испит 9. аирила, којн je држао учитељ Мустафа Кавазовић у времену од 4. децембра 1929. до 9. фебруара 1930. Испиту je прнступило 29, од којих су 26 задовољилн, a 3 нијесу. Испнту су присуствовали: шк. надзорник г. МиланСудчевић, претсјсдник шк. одбора госп. Омерага Самарџнћ и учитељ М устафа Кавазовић. у Ш т у р л и к у заврш ен je иснит 9. априла. којег je држао учитељ Ибрахим Миљковић, у врсмену од 1. јан уара 1930. Од укупног броја полазннка течаја сврш ила су 32 мла- дића, a један није удовољио. Испиту су нрисуетвовалн: школски надзорник и з Бихаћа г- Мнлан Судчевић, претсједник школског одбора госп. Халил Човић, наставннк течаја Ибрахим Миљковић, те чланови: Омер еф. Борић, вјероучитељ. У Гњ и ловц у: одрж ан. је псиит 0. аирнла т. г., a водио га je имам Бећир Надаревић, спораиумко с повјереником Гајрета у Цазину. Тсчај je почео 3. јануара, a сврш ио 28. фебруара'1930. Усл>ед насталих пољских радова испит je одрж ан тек 6. априла. Б уквари су добивенн од Главног одбора Г ајр ета.‘У течај се уписало 27 младића, похађало 22; с добрим^успјехом заврш ило je течај 19, a с довољним з младића. Испит je обављен пред повјереником Т ајр ета г. Мустафом Зухрнћем, градским имамом'М устаф а еф. М ујакићем и учитељицом Абидом Карахасановић. ’ ј У С ти јен и одржан je испит.26. фебруара, a течај je водио учител. г. Осман Топић у времену. од .25. децембра 1929. .до. 25- ф ебруара.1930. Испиту. су„.пр1Гсутровали ш колски надзорннк г. Милан ('удчевић, потпретсјсдник школског одбора r. М ал и ћ.Б ајри ћ, 1’еџо Мемић и наотавник Осман Tonnh. _ У свему je пспит положило 21.лолазник. док три нису задовољила. У сва четири течаја заврш нла су с успјехом 98 полазника. Сви су течајеви одобрени од М ннистарства Просвјете. Краљевске Б анске управе (Просвјетно одјељеље) у Бањ алуци и скреског тк о л ск о г надзорника у Б ихаћу. И овим путем пожртвовним наставницима течајева нека je наш а искрена хвала! Нека се угледају и други у њих. З а в рш етак Гајретова аналф абетског течаја у Градачц у При Народној основној школи у Градачцу одрж ан je in-ппт аналфабетеког течаја 30. априла ов. год. који je осповала н водила учнтељ пца гђица Хатиџа TiHninh. Исппту су л озвани бплн школски надзорник, п рет^ едии к Ш колеког одбора, претсједник Мјесног одбора l'a.ipera. управитељ среске испоставе. Испиту je приусуствовао претсједник Ш кол. одбора г. Т. Громић, опћински начелник, гђа Д р. Т. Маглов, чланиц а Ш к. одбора; потпредсједник Мјесног одбора Гајрета г. И. Јах и ћ , са одборницима гг. A. Ш аг.ићем и A- Скендеровићем срески начелник г. С. Карамехмец)вић; претсједник потпорног и културног друш тва »Хуријет« г A. Ш акић, гђица Л епосава Поповић, учитељица, a од СЈране вјерских представника био je г. И. Топчагић, имам. Након одржаног испита, захвалио се je срески начеллвк господин С. Карамехмедовић исирсд поЛазница гђици наставници на уложеном труду и великој љубави према гво јим сестрама, којима je отворило очи и д ала могућпооги ириступа књизи. Потом Je гђица наставница пола-ппш ача одрж ал а предавањ е о раду и задатку културне и просвјегне 260 i & �устанаове Гајрст ii том приликом их je позвала д а приступе као редовне чланице речене установе, јер иаотавнипа иамерава основатн женоки одбор 1’ајрета. Све су једаогласно пристале на то и за чланице су се уписале: 0 успехом су течај свршиле следеће полазнике: с одличним успехом: А лија Бристрић, К ама Градашчевић, Атифа Идризовић, Р азнја Незић, Раш ида Незић, Ш ухрета Тирић, Арифа Челиковић, Б м ина Ш акић; с врло добрим успехом: Арнаутовић Б е д р и ја ,. Арнаутовић Сафија, Арнаутовић Фатима, Градашчевић Емина, Јажић Бега, Џанхоџић Хатиџа, Шибоњић Х ајрија; с добрим успехом: Арнаутовић Филда, Арелановић Везира, Голић Сафета, Градашчевић Зумрета, Морањак Хиба, ПобриН Пемба, Топлагић Рабија; с довољним уопехом: БешировиИ Ифета, Хећнмовић Несиба. ; Нови добротвори и утемељочи О нружни инспектор у Б иха ћу г. Ђорђе Ђорђевик уписао се код Мјесног одбора у Б и х а к у за Гајретова члана утемељача и одмах положио своту од Д ин, 200.— као прву рату. Г. Ђорђевић je и редован члан Гајрета мјесечно са Д ин. 10.— . Поред ове материјалне помоћи, к оју чини г. Ђорђевић Гајрету и иначе je сусретљив раденицима зг. Гајрет у сваком погледу, на челу му хвала и живио! — Одбор. Нови утемељачи из Тузле Госп. Омер Омазнћ уписао je као утемељаче Гајрета г'г.: Салихбега Хашимбеговића, трговца из Ђурђсвика, којн je одмах уплатио Днн. 500.— ; Руш ида Веселовића, умрл. Алије, И сп и гн а к о м и си ја Г ајр ето в о г а н а л ф а б е т с к о г т е ч а ја у С. Мосту Сједе с лијева н а десна: l. Повјереник Гајрета г. Мехмед АлаЈић, подначелник; 2. Н аставник аналфабетског течаја г. Мухамед Бабић, дипломирани правиик; 3. Претставншс власти г. Боривој Алексић, срески начелник; 4. Делсгат н<адзорниш тва г. Миле Миљуш, школски управитељ; 5. Предсједник шк. одбора г. Бошко Маринковић, градоначелиик. У позадини нолазници течаја. Хумани рад Мјесног оабора у Урошевцу З а вријеме Рамазана Мјесни одбор у Урошевцу (Косово) нодузео je акцију да обуче што већи број сиромашне школске дјеце. З а ову акцију улоасио je Мјесно одбор сву своју снагу, да се што боље нриближи ондашњем елементу, у чему je и успио, јер јс преко Бајрама обукао 21 дијете што ципелам а одијелом, капама,- чарапама и сл. Сада нсма села ни куће у цијеломе срезу, д 'с е незна за Гајрет и његов рад, јер свијет почиње да све више и више увиђа корисност Гајретова рада и за то Гајрет добива све виш е приврженика и лријатеља. сластичара и з Тузле, који je такођер одмах уплатио цијели износ од Дзн. 500.— ; затим Ивана Руженку, нол.иоднаредника Градске страже у .Тузли. Даљњи у п и с утемељача Гајрета. У Ц а зи н у: Хасан еф. Торомановић, градоначелник и повјереник Гајрета, и Еамо Мујакић, иореокн нзврш иоц, из Пећи-Шабића. У Сарајеву: Г. Исмет еф. Ћ урчић, поиједник. У Брчком: Госп. Мујага Пашалић, управник Прве Муслиманске Банке. У С јен и ц и : Вехбо Углић. Бајрамскн дарови Гајрету Тражите, трошите и пропагирајте потрошњу Г а јт е р о в а цигарпапира Д АРОВАЊ Е КУРБАНА: П сводом прош лог Курбан-бај- рама даровао je сг.рајевским Гајретовим конв иктим а 2 курбана r. Др. А в д о Хасанбеговић, претсједник Главног одбора Гајрета. И сто тако дароваше no 2 курбана г. И схак Кг.м пус и Неџадбег С улејм анп аш и ћ , као за сту пник Ф ад илпаш ић а В а к у - 261 �ф«. Јед н о г курбана даровао je г. И брахим бег Ч енгик, посједн ик из Сарајева, и М уја га Ха р да га, по сјед н и к из Сарајева. У М ЈЕ С Т О К У Р Б А Н А готову Д и н , 1.000.— министар. У Н А Р А В И дозначио je Г а јр ету у г. Д р. Х а м д и ја Кгр а м ехм едо в и ћ, бивш и У М Ј Е С Т О Б А Ј Р А М С К И Х Ч Е С Т И Т К И с в оји м пријатељима и знан ци м а даровао je Г а јр ету Д и н . 200,— г. Х у с е јн Кадић, диреитор Вакуф а. Прош ирујте чланство Г ајрета и пропагирајте њ его ве сп асо н о сн е идеје! Разни добровољни прилози Краљ евска банска у п р а в г Врб а ске Б а н о в и н е за Га јрет Прилкком Гајрстових млннф естација у марту о. г. у Бпљој Л уци наредио je госиолнн Б ан Светислав МилосављеBiih. ла ес свпма Гајретовим мјееним одборима и повјереницима Врбаске Бановине д арује no један примјерал .красне књиге »Монографија Краљевиие Југославије«. Налаље госполин Б ан Милоеављевнћ овттх ^ а н а дароваоje Гајретовим конвнктима у ,Б а њ о јл Л уци и Б и хаћу no 5.000 лкнара. ». ( ' Главнн одбор вЛ јрета, као (штф п сви мјесни одбори Врбаске Бановине најтопли/е ф х в аљ у ју господину Б а н у н а пажњи и помоћи Гајрету. инж. банске уираве Л азар Марковић, генерал Лазарсвић, Ха лидбег Џинић, Др. Мухарем Mmjiih, Др. ТЈорђс Вукинац, Ми шкулин, Ибрахимбег Филиповић, Г. М иладкновић> Сслим Б и лаловић, Н. Н.; no Дин, 40.— : Х усниј Ђумуркчић, надсав јетник, Јосшг Сарвија, Никола Гргић, директор банке, Др Бабуновић, Приједор, Др. Марко Ребац; no Дин. 30. : Ха санбег Џннић, С. Војановић, Неџиб Биберић, Мухарем Капић, Цазин, Коста Димитријевић, Др- Човић, л>екар, Др. Милић, Хф. Хилми еф. Нумнћ, Котор Варош; no Дин. 20.— : Касим Kopuh, Мустафа Пличанић, Д уш ан Ракић срес. поглавар, Адем Заимовнћ, Хасиб Спахић, Расим Хасић, Ћ амил Хасић, Хашим Алагић, Мустафа Спахо, Г. Слнјепчевпћ (сви и з КоторВарош а); ученици з. нар. осно. школе no г. Дрчи, Адем Турчинхоџић 20, професор Захировић, Б ихаћ; 'Вирпћ, Дервента; Н. Н., Вељко Вујасиновић, дир. препарандије; Махмут Чауш, Навловић, Мустафа 3. ХоџиН, Бос. ГрадиШка; М. Б алић, Козарац; Галнб X. ОсмановиН, Козарац; Мухамед Л атиф ић, X. Х афиз Смајић, имам; Хамдибег Џиннћ, Дурић, кадија, Петрговац; no Дин. 10— : U lahnp еф. Пличанић, К. Варош, Хам д ија Омер Кадић. К. Варош, Мустафл Аганбеговић, К. Варош, Хф. Хусеин Табаковић, К. Варош; Зајим еф. Асманчевић, К. Ј?арош ; Јусуф Нухановић. Кооарац; Муниб Арнаутовић, Инж. У зејир БИсер, Milx. ВукмировЈЛ, шеф пор. управе; Н. Н., Арнаутови>1. имам, Пегровац; Мехо Хујић, А лија Х ујић, С. >Јан*ц1овић, Д. Новаковић, прото, Д. Дејановић, трговац, Теуф ик Ш ехић, М. Новаковић. Сокакина, Марјановић, Бешировић (сви из Петровца). — Свега Дин. 7.410— . Добровољ ни прилози из Цазина Г. Х усеин Ћоралић, ГЈгунтовничар,. сакупио je н а блок слиједеће добровољне прилоге, и то: но Дин. 20.— : Декан Велић и з Тодорова; -no Дин. 10.— : Злата Тахировић и з TioПриликом одшкавап>л велике евечане Гајретове забаве н |>алпћа; Омер Самарџнћ из Мутника; Мехмед Капичић и з Поманифестације у Бањ а Л уци, н а лан 8. м а т | 9, 1Г ^ а ш )Ц в н ља; Ибрахим Ибрахимагнћ из Ћоралића; Јусо К апић и з Ђоеу слијелећи лоброцољни прилоои: . 'рал и ћа; Мехо Ш ишић из Ћоралића; Мулејман Реџић из ТоПарна Пплана Б н њ а ^ ју к а Дин. l.ooo.— ; -дорова; Ф азлија Чајић пл —6f>iulffh'a;"Xace Ћоралић из Ђорана Б аљ а Л ука Дин. l.ooo.— : г. Петар Живкс лића; Хасе Д ервиш евић и з Ш турлића; Ахмет Д издаревић из Владе Дин. 500.— ; г. С ветислав, М илосављевд [турлцћа;. Мухо Драгаиовић из Стојене. — Уукупно Дин, Бановпне Дин. 300.— ; г. Х ам дија.А ф ган, трЛзвац, Дин. 130.— ; г. Владпмир Пешић. пуковншс. Днн. 120,10љ ни при л ог из Бањ а Л у к е Иванишевић, помоћник бана, Дин. 100.— ; г. К рста КузмаУ права конвикта у Бањ алуци извјеш ћује да je управа новић. нач. оттшт. одел.; Дин. ' i oo!—' Др. Васо Глушац, Парне пилане Босанског дионичког друш тва даровала прије нач. просв. одел., Дин. 100.— ; г. А ртур Б урда, Пољски конкратког времена конвикту 10 кола јелових отпадака з а огрјевзул, Дин. 100.— ; г. ђенерал Јован М. Јованоппћ Дин. 100.— ; Beh пеколико пута помогла je пилана н а овај начин Гајретов г. Осман Реџић, Бихаћ, Дин. 100.— ; r. Муфтија Морањак, конвикт, на чему joj се управа и овим путем најтоплије захБихаћ. Дин. 100.— ; г- Др. Ејуб Мујезиновић, Д ин. 100.— ; ваљ ује. , г. Максо 'Бурковнћ, п. прееед. п. пилане. 100.— ; г. Др. СуДобровољни прилрзи з д Г а јр е т о в у забаву у Б ањ а Л у ц и лејманбег Х афизадић, Травник. Д. 100.— ; г. Др. Реш ид Куртагић, Кутина. Дин. 100.— ; г. Др. Мухамедбег Куленовић, Дервента. Дин. 100.— ; г. Др. Анте Политео (»Нанредак«). Дин- 100.— ; г. Др. Гавро В ујичић, Д ин. 100.— ; г. Хакибег Гаврап-Капетановић. Дин. 100.— ; г. Др. Лауфер, директор фннансиски. Дин. 100.— ; г. Исидор Сарфић. трговац, Дин 100.— ; г. Омербег Церић. Бос. Дубица, Д ин. 100.— ; г. Н. Н Дин. 100.—; no Дин. 70.— ; г- Омерага У џуварлић, Дервента г. Едхем Днздар, трговац. Котор-Варош; г. Мустафа Зухрић Цазин; no Дин. 60.— : г. Јовановнћ и г. Др. Стево Мољевић no Дин. 50.— ; г. X. X. Ибрахим М аглајлиК муфтија; г Василијс ТТоповпћ, владикп. г. Фра Јозо Гргић. биокуп, г Мхмедалнбег Капетановић. Јајце. г. Мехага Хаџиоелимовић трговац. »Братетво« лруштво. Гор- Ш ехер, »Бдућноет« дру штво, г. Данило Николић, шеф катастра, г. Аеимбег Али беговић, Дервента. г. Мих.Кречковић, нач. бан. управе, 262 брганизујт е аналфабетске 1 течајеве и домаћинске школе! | Д обровољ ни при л ози из Т узле Госп. Омер Омазић сакупио je за Гајрет слиједеће прилоге: Дин- 50.— : ж усуф Гаоетић и з Пркосовића; Дин. 20.— : Хашим Хоџић из Добошнице; no Дин. 10.—; Алија Сарајлић из Бабуновића, Х усејн Сарајлић из Бабуновића, Мемиш Х усић из Баповића, Емин Куртовић из ‘Миричине, Бего Џибрић из Пркосовића, Мехо Халилагић из Бокавића, Мујо Xnлилагић и з Бокавићп. Решо Газетић из Пркоеовића, Јусуф ,ДелиЛ из Б истарца, Авдо Мулавдић ив Гдо]>овића, Дервиш Ш абановић из Ж ивиница, Хусо Брковић ич Тузле, Ш ахбаз �Регаидовић из Сребреника, Бего Хусић из Липовице, Хасан Хујдур из Храсна, Салко К удић из Ж ивиница, Сулејман Мухаремагић из Тузле, Суљо Суљић из Морањака Доњих. — Укупно Дин. 260.—. Сакупљачу и дароватељима топла хвала! Глагић; Дпи. 6.— : Авдо Впротпчић; no Дин. 5.— : Мујо Смапловић, Illahnp сф. Плпчанић, Хвдајст Чизмић, Суљо ВарошчпК и Шабан Parnih. Свима дароиатиљима најљсиша наше искрене честитке! хвала, a. младенцима И з Котор Варош и; Из Велеса: Мјесни одбор у Котор Варошу дозначио je Дин. 732.— прилога, који потјечу: Повјереник Гајрета у Велесу г- Али-Риза Садиковић дооначио je своту од Дин. 120.—, коју je сакупио пригодом Обучена дјеца, к оју je одио и обунао агилни Ггјр етов одбор у У ро ш ев ц у прилином рамазанског бајрама. - / * . ||riiliuu| r Се_ Ha име жита у суми од Дин. 396.— сакупљених no лимаги X. Селимовићу у Шипрагама и Котору, a дароваше гг.: Дин. 60.— Сулејман Билић; no Дин. 20.— : Осман еф. Џубо, Осман Палић Ариф Билић, Хивзо Мујаноиић и Давнд Каушић no Дин. 10.— : Ибрахим Лубеновик, Сулејман Ковачевнћ, Мустафа МујагиИ, Омер Салкић, Ад*м Терзић, Стево Божанић, Кузман Мутић, Бранко Гњатовић, Јозеф Јовани и Душ ан Тркуља; no Дин. 5.— : Абаз Зухрић, Ибрахим Хоџић и Јусуф Хасић; Дин. 4 — Мујо Ш ипрага; Дин. 2— Бешир Даваровић — сви из Шипрага; Дин- 100.— Мујага Диздар; Дин. 10.— Хамид Тузлић и Дин. 10.—: Мухамед Диздар —сви из Котора. У Которском дароваше no Дин. 5.—: Адем ФифиК Суљо Фифић и Атиф Хасак. Даут Авднћ на име жита дао прилог од Дин. 5.—. Ha име жита у суми од Дин. 160.— сакупљених no Осман еф. Џуби, a дароваше no Дин. 60.— : Мехо Кустурица и Осмо Сипић; Дин. 20.— ; Авдо Ковачевић; no Дин. 10.—: Омер Бајрић и IHeho Гарић; no Дин. 5.— : Малић Бајрић и Ибрић ЦрниАхмет Фифић на име жита у готовом даровао Дин. 5.—. Приликом весеља и женидбе г. Сабита Спахе у Врбањцима сакупио je г. Мустафа Плићанић, потпретсједник Мјесног одбора Дин: 161.— прилога, a дароваше гг.: Дин. 50.— : младожења Сабит Спахо; no Дин. 2'5— : млада Оабитова и Мустафа ПлиЉанић; no Дин. 10.— : Смаилага Алагић и Раиф ; II I другпх послова у уреду, a дароваше no Дин. вјенчања Илијас Хусејин, Абаз Халил, Хасан Ибрахим, Халид Осмап. Хакнб Али, Али Вели, Ахмед Ш ахнп, Акиф Али, Демир Али, Ислам Ариф, Хусејк Хасан и Абдурахман Кадри. Добровољни прилози из Брњ евице (Прњгвор) 'Борђо Јеремић, трговац, дао je прилог од Дин. 30.—, Филип Совпћ Дин- 10.—, Мнлан Радукић, поп, Дин. 10.— и Але Ш куљ-Павелић, трговац, Дин. 6.—. Курбанске кожице дароваше: no 2 : Х афиз Мустафа Хоџић, повјереник Гајрета; но 1: Мухарем Џаферовић из Буњевице и Алија Алимановић из Инодола. jS Проширујше лнсш „Гајреш “ у | I Вашем мјесшу n околинн! | Остале Гајретове вијести В ијести из Цазина Повјереник Гајрета у Цазину г. Мустафа Зухрић извјешћује да je приход од Гајретове томболе у з рамазан износио Дин. 892.—. Поздравне депеше Гајрету и његовом претсјед нику Битољ: Следећи Вашем мудром патрпотском раду на данашњој скупштини основали смо Меени одбор друштва 263 �f a j p e r ea које feac', у пме- свих прпс.УтННх, братбки поздраћља и ЖОЛ1Г напредак пашсга Гајрста. Нретседник скунш тине. Дсмиронић, саветиик. •• ■ Раки тн и ц а: Оа upite ск у и тти н е Гајрета у Ракитинци, среза рогатичког, поздрављамо Вас и Главни одбор. Претседипк скпуштине: Суљага П ашић; деловођа: Рамиз ДобрачаУ М одрзчу: гђу,- Ифету Тахмаз рођ. Ш амић, учитељицу. Захвала Гајрету Било je то пре -8 година; и- нешто вшпе,- -када- -je- вочелода игра коло једне наше младе генерације у гпмназији, у којем сам и ja учествовао. Када je прва игра била заврш ена, другови су ее припремалп за другу, — притегли еу опанке, пјевали и весе- ' бдма* могу pehu да иисаМ гледао i'ra i;fea.nlWeT tt.Vfa у ночетку кога je било лнко извидитн, нсго сам гледао шегов еврш етак. Ријошио сам д а идем врвлм, јир еам сматрао д а hy се на том вуту најбољс одужнти Крал>у и Отаџбини. Овај пут био je у почетку каменит- Ha његовој дуж ини доживео само много успомена и сјећања, ал и коначно ме извео на улицу од асфалта н довео у Крал>ев Двор, који je био најви ш а тачка на овоМе путу. Овде сам видио Н>егово Величалство нашег омиљеног Краља у пуном задовољству и жељ и да оствари највиш е идеале наш е геиерације. ______Заха-С ајретова _омдадшш. р а д и .л -л а ш о м а ж и Гајрет, крени овим путем, путем вуног ионоса и части, задовољства з а вао оаме н читав наш народ, не штеди снагу и труд и на њему имај пред очима ону латинску девизу: »Dulioe et d eco ru m e st p ro p a tria mori«, па ћеш гледати у бољу будућност. К урјаков иђ A . Ешреф, пешад.- пиоручник. I Ш аљите редовно Главном = Ц одбору убрану ч л ан ар и н у!! Биљешке /*’ 0/ ; Л у т р и ја у норист С околског дома лилц се. J a сам био лиш ен Свега тога. Био сјам 'т ; сам знао да би мп пе^тле norn-цале још у п о ч е т н ^ м ..,. _ „ „ бих кварпо расположење obojim друговима. Изгледало м и| ј ј даље шко.човање искључећо. Али послије киш е долази сунде, и један његов зр ак ули мд новог живота и снаге за рад; раскину тугу — n a насташ е ведрији дани и за ме. Б ио сам примљен у Гајрет. Пет година ооасјаван сам његовом милошћу, за коју се н ајсрд ачније' захваљЈдем-Тлавном одбору Гајрета у Сарајеву, a посебно Мјесном одбору у Б и хаћу и његовом дугогодишн.ем претсједнику госп. Ооман еф. Реџићу, који се постарао да завршим шест разреда гимназије. Доста добро отворене очи гледале су слободно у живот. У права Гајретова конвикта н а челу које стоји префект госп. Сулејман еф. Реџић, скрену ми пажњ у н а једно раскрш ће, гдје су моје очи могле прочитати једва ш раф иране натписе на једном путоказу, гдје je стајало; — З а Војну Академију — З а геодезију — З а жељ езнички курс. 10. ју н а т. г . \ з а време II. Југослбвенског Свесоколвког Слега, одрж аће-се у Кеограду; будење ~Прве Соколске Л у тр и јв . чиста; добит оД које намешена je „подизању Соколеког Дома У' наш ој Предтоници1. Како овом лутријом директно помажемо наш у омладиfy> д а у срцу Југославпје сази да свој’ Дом, који he битн извор душ евне и физичке културе. целокупног. нашег. Соколства, Одбор за подизањ е Соколског Дома апелује на сва приватна л ица, установе и продавце који имају код себе за расгурање Соколске срећке, д а се 'за' во задње време. Што енергичније заузм у за растурањ е истих, тако да до д ана вучења, т. jl 10. ■ ју н а т .r.t коначно буду растурене. И овим путем Одбор наиомзње да у слу-Чају задоцњелог враћањ а непродатих ерећака, у место очекиване помоћи имаhe само штету, јер he бити и сувиш е доцкан да враћене срећке растури на другим меетима. Новац з а продате срећке треба редовно достављати на . текући рачун Соколске Лутрије код Поштанске Ш тедионице Београд Б р. 53-465. Ова Л у тр и ја пруж а могућност грађанству, да са незнатним издатком учествује у једном од најинтересантнијих Лутр и ја у земљ и, у којој je предвиђено много разних скупоцених и бољих згодитака. Срећке се набављ ају: Космајска 9, Београд. Jesam li se, u korist Gajreta, osigurao kod osiguravajućeg društva „Dunav"? 264 �Med. Uitiv. Dl ii specijalista zubni liječnik Sarajevo, Jeftanovića ulica br. 1 Ordinira s v a k i m d a n o m od 9—12 sati prije podne i od 2—6 sati poslije podne S V A K I M U S L IM A N T R E B A O A K U P U JE SAMO GAJRETOV CIGARPAPIR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „G ajret" OOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOGOOOOOOOOO0OO Papirnica Hamdija Kopčić Sarajevo, Strosmajerova — Telefon 619 preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala sosooesooocioooooooso о о о о с т з е о о о с х з о о о о о о о о linidlbe: Tvornica cigarpapira S. D. ALKALAJ. Sarajevo može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu Oglašujte u „GAIRETU” штампариза: И З Р А ћ У Ј Е Н А ЈБ О Љ Е CBE Ш Т Д М П АРСКЕ П О СЛО ВЕ У З КУЛД Н ТН Е ЦНЈЕНЕ СЛАГАКИ СТРОЈЕВИ СТЕРЕОТИПИЈА РОТАЦИОНН СТРОЈ cimkograhja: IZ D A DUJE K L IŠ E JE U JE 0 ,1 0 ] I VIŠE BO JA JE D I N A N A JU G U N A Š E K R A L J E V IN E k n j ig o v e ž n ic a : POVEZUJE KNJIGE 0 0 MAJIUKSUZNIJE IZJAOI �Temeljna glavnica 40,000.000'- Dinara Ш lili ife lш . |iiiiiiia^ 1općine grada Sarajeva ^ ф Н с)/\btШ И Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172 u » Bavi se svim poslovima koji zasijecaju bankovnu' 1 struku. — Osim toga ima svoju pa Е (3зј Z A LA G A O IVICU 1 koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale dragocijenosti uz najpovoljnije kamate. 69 |§ј \61ГД /\Б)К»/\ЗД {б/*$)к)/ зр §j Ц \& ј(3!Г\И ■ lllllill!lllllllll||||!lll|||!ll|||l||||lll|ii!|||||i||||||)l!ll|l||||||||||||llill illlllllli.illllllllllllllli I Industrijama i I |Dr. 0mer Bahtijarević Trgovačka Banka d. d.[ Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 [ Potpuno uplaćena dionička glavnica D in 2 0 ,0 0 0 .0 0 0 ' I Bolnice, operater i spe­ cijalista za operativne bo­ lesti, asistent chirurškog odelenja Državne Bolnice Rezervni fond D in dugogodišnji liječnik Drž. 7 ,5 0 0 *0 0 0 *ЗДјЦ|| Prima u l o š k e ria štednju, vrši doznake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete,finansira industrijska i trgovačka poduzeća [ Ordinira od 1-3 | p o s lije podne 1 Interurban t el ef oni broj 605, 865 i 555 Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split u Aleksandrovoj ulici br. 45 Banka Gajret d. d., Sarajevo Akcijski kapital Din 40,000.000*- Rezerve Din 2,000.000*Banka ee bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod le također i pupilarno siguran. Osniva, organizule i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podupire razne kulturne i humanitarne ustanove, o d čiste dobiti daje 6% Kulturnom i р г п с . , |0 « п п т H m š t u i i fiatrpt” 1 P r o s v l e t n o m a n iS t V U ,,U а Ј r e I . Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i naikulantnije. Uloške ukamaćuje najpovoljnije i isplaćuje iste u svako doba � https://kolekcije.nub.ba/files/original/41ff1ef6f679e92d0d1729050f2bcb31.pdf 97b11c6c6ce5e303c8adcf7a3ee0c6ae PDF Text Text lAJPtT ЛИСТ УЛЖТЛ ДЕУЛПВА ЗА KVATVPNft ИfcK«N6MtK<& ТГСДИЗАНА МУСИИМАНА САДРЖАЈ: Мехмед Салихспахић: Муслимани и Тиршов соколски систем Х идајет Кулиновић: Како бтгт^ебало нашу дјецу вјерски узга- јати и како да пјј, се-предаје-вј§р<шаука Хаф из A . Б уш атлић: Питање кажњивости, или но кажњиво- сти, у. склапаљу брака П О П У Л А Р Н А СТРАНА »Наша отаџбина«: Рад на уједиљењу И нж . С.: Нешто о енергији Х ам дија М улић: Наши ситни иепријатељи Привреда: Како да се повећа прииос сијепа са наших ливада ( и пашњака ^ Из ветерине: Прострел (Црни пришт) П О ДЛ И С ТА К Х ајруди н Б ујукал ић : Њезина удаја Ш ериф Бећировић: Византијскп лослапик и хазрети Омер Мудре речи — Севдалинке ГАЈРЕТО В ГЛ А С Н И К . i 1 ЈУНА Пазив одборима и повјеренидима Гајрета — Одзив чланова Гајрета за приступање у Соко — Инспекција Гајретових конвиката — Оснивање Гајретова пјевачког друштва у Сарајеву — Одобрена правила за све Гајретове читашгаце — Нови мјесни одбор Гајрета у Осови (Рогатица) — Фузионисање Гајретова клуба и Мјесног одбора у Невесињу Гајретове приредбе: Величанствена прослава Курбанбајрама у Ливну — Величанствена Гајретова забава у Тузли — Гајрехова забава и теферич у Бугојну — Бајрамска забава у Бос. Градишци — Гајретова забава у Гор. Тузли — Гајретова забава у Штипу — Бајрамска забава у Сребреници — Гајретова забава у Бужиму — Гајретова забава у Брњевици — Бајрамска забава у Модричу — Бајрамкжа забава у Гор. Зелиљи — Гајретов теферич у Кладњу — Величанствен Гајретов теферич у Дервенти — Гајретово сијело у Чајничу Нови добротвори и утемељачи: Један врло стш атичан ваоијет Гајрету — Даљљи утемељачи — Најмлађи утемељачи Гајрета — Нови утемељачи и добротвори друштва Гајрет — Нови утемељач Гајрета у Мостару Добровољни прилози Гајрету Остале Гајретове вијести Из Уредништва — Из А дминистрације. САРАЈЕВО 1930 У р е ђ у је : Х а м з а Х у м о БРОЈ 11 �OSlašuite u listu »GAJRET« »G ajret« je n a jra širen iji časopis m eđu m uslim anim a i svakim danom diže se broj njegovih p replatnika, na­ ročito otkako je povećao svoje g ra­ divo. I u buduće, »G ajret« će nastojati da zadovolji što š iri k ru g svojih p re ­ p latn ik a i da p ro d re i u najzabitnija m jesta. Iz ovih razloga, bilo bi u in ­ te re su naših trgovaca d a oglašavanje svojih lirm i vrše prek o »Gajreta«, a tim ujedno vršili b i i svoju patriotsku i hum an u dužnost. Radnici i p rija te lji G ajreta treb a da porad e u svojoj sred in i kako b i trgo­ vine i preduzeća iz njihovih m jesta oglašavali u listu »G ajret«. Г А Ј Р Е Т , л и с т Г а јр е т а д р у ш тв а з а ку л ту р н о и ек о н о м ско п о д и з а њ е м у с л и м а н а , и з л а з и 1. и 16. свак ог м е с е ц а , a ц е н а м у je з а н а ш у О таџ б и н у 100 д и н а р а н а годину, a з а с в е о с т а л е з е м љ е п р е к о г р а н и ц е 200 д и н а р а . Ђ аци д о б и в а ју л и с т у п о л а ц е н е к о д Г л авн о г О д б ора или к од у п р а в а Г а јр е т о в и х конвш сата. П оједини бр о ј сто ји 5 д инара. Д и ректор Х ам ид К умић У редн ик Х ам за Х ум о В л а с и и к д р у ш тв о „Г а јр е т“. — Г л авн н и одговорнн уред ник : Х а м за Х ум о. — З а ш т а м п а р и ју „ Б о с а н с к а Попгга« о д го в ар а Јо с и п Енгл. �T J»artT Мехмед Салнхсаахик: Муслимани u Тиршов соколски систем Овдје хоћу да у најкраћпм цртама прпкаи«ем н објасним однос Ислама уопште, a наших муелимана напоое, према Соколству као националној, слободоумној славенској заједнстци - ^Сада ево друРи примјер. Многи могу нриговорити да spe4^THjwto и дух могу јачати и изван соколских редоиа. Таквима ja велики Тирш одгово' Соко служи $деалу, ади^и ©н je идеал рио: »Никако сваки сам. за себе, као појединац, na за лас који хоћемосд<0 будомо соколи, ни у појединим једшгицама, ве.ћ потлором u настоЈањШ^мас свију, заједпички; ми хоћемо да ријешиИолам, no самој својој природ^, пружа (сваком^ мо овој задатаЈсдЈр. на само у сопспвепу нашу косвоме сљедбенику иеогрдалиуепу слоббдју^чсндшшнего на добро цијелог иашега иарода, цијолога дуалног развитка и олобо/ршУ^тЈшва; ширк I p i ^ r j f , штвеност и братство и, S'io својим интетшјамА Ш£Рт, ' л ' m лам као релипца, ие прзднви « оокоХ о и д 1 & | 0а H f TlH ? B0M Ислам сс потпуно гији, него joj чак иде у прилокуЕво и Ј W iT ’ ;ИЈ"Л",1',[:Н рад и ЗДоговор' 0 Оснивач соколства, мистерТијш, ставио ja JU L ',ему ШСТ0ЈИ и посебна ?дР*дба >>И,)ШШ ум-” ™ ' лу скоро Исламу потпуно сличан цил, ц темељ, тако Надшм * Ислам одредио 8“f дни™ молитве и Ре' да сокољство, само no себи, протставља највећу ши- довне №дм® нв < Ф Ф * ! »Џум-а«. Сваки je муслирокогрудиост, слободу духа, м и р м и рада, здрЕљо Ман дужап * * » “ • * * * * * > саслуша™ « • * * • 11 ДУше и тијела, гараицију нацретка, кутуре, духа и ,I0Tp<<ie свога ~ « >уштва ~ може ” интслокта и, као такво, извојевало јс браЉ ом чешком народу културни и нацноналнх развоГ и окономско благостање. СВОЈе моСоД1ГО МИИ З>™ ивлагатв, те сахзлушатп мишљеке и IroTP<:<5e « ,угих’ у сврху што бољег м°ралног и материјалног налретка цјелиие и друштва. Исти je случај и са Исламом. Kao што je соколство благотворно дјеловало на културни и национални раевој братског нам чехословачког народа, тако je И|слам управо рсформаторски Арапе тргнуо из учмалости, да касније буду носиоци културе и науке no Азији и Европи. Ислам je заснован на принципима здравог тјелеоног, духовиог и моралног развитка, те je на тој основи регулисао и облик молитви, у духу тјелесног васпитаља и хигијенс. Ислама нема без хигијене, a соколства исто тако. »У здравом тијелу здрав дух«, шта и Ислам признаје. Посматрамо ли са страке муслимапе при мо- Демократски дух и међусобни братски одиос међу свима људима као и вјерску толерапцију проповиједа такођер Ислам. 0:во оу најближе додирне тачкс између васпитних исламских пршгцииа и васпитног соколског система. У соколу смо сви једнакк нарочитс у соколани, нри јавпим настуиима, слетовима и т. д. Ту исма пикаквс раолике између обичног физичког радиика и иителектуалца, јер у таквим приликама, може елободно да стане раднпк. no{>ед фабрикаита, сељак пород грађанина, ђак поред нрофесора, багсалип пород велетрговца и т. д. У Исламу je исто тако. У џамији при молитви, или прн литви, ко познајс Тиршов оистем тјелеоног ®1јежбанл, и нехотице ћемо се сјетити соколисог вјожбања, особито ако молитву заједнички врши једна скунина (џемат). To je једап примјер гличмости no вап>Г.кој форми. : ! ;ј; ;.ј !|;!,?|ЈП каквом скупу, није ничије мјесто шначено, иего су сви равноправшг и, ко дође први заузима преве редове, без обзира na евој друштвени положај. Ко je у јавпом икивоту виши no положају ne смије пижега од себе гледатн као с нске висипе. Сггоеобнији 265 �има толико веће дужности да мора иомагати своје супародн>аке мањс сиособне — јодном ријечи мора um битн вођа, помагач и савјетиик. Тако je и у ооколу. , : !: i ■: iJ i ii Напријед сам спомшуо да ооколство лрстставља широкогрудност, слободу мисли и духа и, баш због тога свог слободоумља, било je у своме почетку нападано од разних вјерских конзервативних струја, док коначно у духу Тиршово идеологије није објашњон однос појединих религија — a нарочито католичке — лрема соколспву. Горњим примјерима објаснио сам однос и сличност Ислама према соколству и да темељне соколске одредбе не колидирају са исламским вјерским нрописима, Еећ да се чак и потиуно слажу. Ова успоредба изгледа мало чудна, али je ипак тако. Новим законом о (Јоколу Краљевине Југо^лавије, који je иризнао и акцентирао Тиршов соколски систем, отворено je сваком Југословену, мажоје било религије, да може као равноправан-члдп аупити у соколске редове и ту у заједни^ком братском раду изграђивати свој дух \i тијело. И ирије доношења законаЧ$ Соколу\ Д'рал>евине Југославије био je лијел број муслимана у соколским редрвима, јер им je ооколство најбл^ке no њиховом схватању братства и народногЈ^динства fi~nlxo сркоадро не познаје вјерских и племеаских разлика. Због тога Hidajet Kulinović К ако 6 u ........г HU . M I. шребало нашу дјецу Bjepcm у з г а Ј а ш да им се предаје x je в ј е р о н а у к а ? и u како (Наставак) 2) Ова се метода и данас улотребљава и примјењује no пашим школама, a нарочито у основлим, гдје се њезине посљедице најосјетљивије и најразорније усјећају. Ова метода има вбома осјетљиве недоагатке у настави вјеронауке. Ова метода није у стању, да код (слушатеља створи дубоко уверење, пгго je главни циљ у вјеронаучној пастави. Краће речепо експозитивна метода mije у складу са људском природом, јер она мјесто слободе садржава научни и умни апсолутизам. Метода питања и одговора: Мјесто монотолог и досадлог излаган>а паставлик можс, да згодлим литањпма учелике 1саме доведе на смисао и (садржину вога предмета. Због тога ову методу и називају »увађајућом методом«. Код ово методе паставлик поставл»а литаља и гледа, да се у тим својим литањима лридржава неког 266 je данас однос Југославсноких муслимана према Соколу Краљевине Југославије вишо него Сј)дачаи, јер једну трећииу чланова у соколским Д1»уштвпма бивше Б. и X. сачиљавали су и сачињаулају муслимаии. Број сокола исламске вјере у појединим сохсолcicuM друштвима из дана у дан расте. To није и не треба да буде никаиво чудо. Мукзлимани ће у будуhe у још већем броју стулити у соколске редове, јер су свјосни да су они етничкл чисти Славени, без икакве примјесе страпих елемепата, који су својом инстиктивном национаЈшом свијешћу сачували до данас особинс својствене само југославенском племену. И aito су муслимани под утицајем разних околности, за вријеме турске најезде, примили Ислам, Турци их ииак не могоше асимиловати нити утјецати на лромјену љиховог славеског менталитета. ' i • i Данас као ликад ступаће муслимали у соколске редове, без разлике старости и пола, јер je на челу Сокола Краљевине Југославије лрви Ооко Њог. Kp. Височанство Престолонасљедпик Петар, моћпи заштитлик uauiera Гајрета, првог и пајјачег муслиманског друштва. СтупаЈБем муслимана — чланова Гајрета — у соколске редове доказаће се колико воле свога моћ(ог Заштитника — корачајући бољој будућности за [рвим старјешином Сокола Краљевиле Југославије. логичног реда, na да с њиме води своје ученике од познатих факата непознатима. Он их првиикава да се приликом наставе сами поправљају и да властитом снагом и довитљивошћу себи крче пут у науци. Код ове методе мјесто досадног монолога ступа диалог, у којем ученик учествује са великим интересом и занимањем. Ова се метода зове »Сократовом методом«. Ова метода обуке није баш најприкладнија за наставу, како то на лрви поглед изгледа. Код недорасле дјеце није довољно, да се при настави лостављају <само питања. Питања би се веома згодно могла присподобити инжињерским дирецима, које ови при градњи путева у земљу ударају. Због тога je потребно, да се лрије постављања дотичног питаива у дјетињем уму терен приправи и да се предмет однооног питаља у њему добро устали. Код Сократове наставне методе наставник мора бити темељито и дубоко примљен у своме пред- �мету, да je јасан и прецизан у својим литањима, т<з да лостоји логична воза и хармопија у тим њоговим питањима. Осим тога наставник треба да сву своју пажњу и мисао сконцелтришо на околност, да ice у току разговора са ученицима не умијешају ствари, која не спадају у лредмет наставе. Кратко речено при овој методи наотавнику je нужна потпуна енергија, како би tokom обуке код дјеце одржао смисао за рад и послушност, остављајући им при томе потребну живахност и гинкост 'духа. Лијепом и ирактичном примјепом ова мотода je заиста веома корисна и узгојна. Предавања no овој методи ниоу само иуна живота и угодна за дјецу, него она поврх тога чине дјецу живахном и гипком. Овај начин обуке даје дјетету самосталност и смисао за слободну вољу, навикава га на пажњу, буди и локреће његов разум и његове умне способнооти, ствара код њега вољу за проналажење и проучавање, даје му вјеру у личну ериједноот и подстрекава га на интензиван рад и енергију. Ha овај начин дијете постаје сарадником свога наставника. Мјешовита Memofid: Код ове методе насгавници се служе од времена до вромеиа наизмјеничио и скспозитишгом мстомод и методом питања и одговора. Ова се метода највише употребљава на предавањима ио школама. Наставник најирије покушава, да помоћу питања, која морају бити постављена у логичном редослијсду дјеца сама дођу до свих иотина, до којих она могу доћи. А ј ш наставник их но смије узалудно умарати и обесхрабљивати, лоставл>ајући им питања, чији смисао она не могу схватити. По овој методи читаво продавање се састоји од прикладног разговора о предмету између наставника и ученика, које се надопуњује кратким разјашњењима. Треба дјетету лритећи у помоћ у стварима, које ono не може власгитим умом схватиги и пронаћи, a отклањати уза лве потешкоће, које хоће његов напреиак у науци. ' Мјешовита метода задржава ову »разноврст живота«, itojy садржава метода литања и одговора, a истодобно‘j e z e r o јниja, бржа и пробитачнија од експозитивне методе. Оиа има добре стране обадвију узгојних и наставнлх метбда, које смо горе излолш ди-Јш аће речено мјешовита метода доприноси, да се код дјеце развију и усаврше умне способности. Према приликама и умном развитку дјеце 1сод обуке ло мјешовитој методи гдјекада je претежнија метода питања и одговора, a некада олегг преовлаЧјује експозитивна метода. Ова je метода на сваки начин најподеснија при настави no основним nntoлама. Комбшшвана са зорном обуком она се може веома лако употребљавати. Са овим заједно лотребно je да се прикажу ваЉнији недостатци ове наставне метбде. Код рве методе je ток напретка у науци веома успорен^јеф она обухваћа једну дугачку посредну путању, која поотоји између познатог и непознатог. Јјјетијви ум СоЖе.вео-/ ма лагано, да превали ову пут^Јву од познатог пре/ ма непознатом, јер дијете'није у стању да увијек до!бро схвати и запамти лосгављена питања. У прогресивном и постепеном истраЈ^даању и напредрвању дијете се задржава моментаном растрешеношћу, што још више успорава његову умну гипкрст и напредак. Ограничени наставни програм основних Главне промјене горњих метода: ппсола није прикладан за примјену оваке споре меКада се у педагошким књигама расправља о тоде. Осим тога може се показати, да ова»метода не одговара неким предметима из програма. Сократ je наставном распореду, онда се обично мисли и гоову методу употребл>авао и примјењивао у маљим вори која би се метода код појединих предмета, звањима, којих се еуштина са површним погледом обзиром на умну развијеност дјеце имаде употреби умовањем може охватитц.. Ето због чега се може љавати. У овим ретцима ћемо бацити само преглеова метода употребл>авати у ооновним литањима дан и површан поглед на ову употребу: Експозитивна метода се највише употребљава економије и агрономије, док у цртању и музици она није поуздана. Ова се метода не може такођер упо- у настави историје са незнатном примјеном методе тријебити у обуци историје и географије. Има тако- питања и одговора. Наставник, приликом предавађер знанствених истина, које ни умови одраслих ња овог предмета, најприје опширно и детаљно изљуди нису у стању да открију и схвате, a камо ли ложи само ствар, na онда према природи и резултанедорасла дјеца. Због тога овакве ствари треба дјеци тима саме ствари, помоћу краћих питаља прелази na историјска разматрања. изложити и разјаснити. (Наставиће се) jesam li podmirio dužnu pretplatu? 267 �Hafiz A. Bušailič: Pitanje kažnjivosti ili nekažnjivosti u sklapanju braka Na moj članak pod naslovom: » N o v i K r i v i ­ č n i Z a k o n i k i v i š e ž e n s t v o « , koji je objav­ ljen u Vašem listu, potrebno je ovo dodati radi upoznanja daljeg razvitka u ovom pitanju. Usljed dovoljne ne jasnoće odnosnih propisa u §§ 290, 291 i 399 Kr. Z., u ovom pitanju su nastala različita podijeljena mišljenja, obzirom na muslima­ ne kod kojih je višeženstvo u izvjesnim slučajevima vjerski dopušteno. Jedni drže da je sklapanje novog, pored posto­ jećeg braka kažnjivo i z a m u s l i m a n e , jer da to propisi §§ 290, 291 i 309 Kr. Z. normiraju bez obzira na § 23 istoga zakona, a drugi tvrde da za muslimane višeženstvo nije kažnjivo, jer da ih te kažnjivosti spašavaju propisi § 23 Kr. Z. U ovom delikatnom pitanju, razilaze se i dosadanjd komentaristi ovog zakonika. Dok( komentator ovog zakona, kasacioni sudija Lazo Urosević, tvrdi kod komentarisartja § 290 Kr. Z. d a m u s l i m a n i , koji s e v e ć n a l a z e ^ ' z a k o n i t o m braku, d a ć e , a k o s t u p e u n o v i to r a k f - 'č in~H i kr im in a l, iz o v b g propiga, p r e m a čemu o v a j p r o p i s p^ J e ć ^ i t no u k i d a b i g a m i j u i poligam ij.u n a š i h g r a đ a n a musli^haip s k e v j e r o i s p o v j e š t i, dotle s druge strane pro­ fesor beogradskog univerziteta i član komisije za iz­ radu ovog zakona Dr. Tomo Živanović, u svom ko­ mentaru kod §§ 23 i 290 Kr. Z., oibratno tvrdi: t. j. da s k l a p a n j a n o v o g , p o r e d p o s t o j e ć e g braka, za m u s l i m a n e nem a k r i v ič n o g d je la . Uslijed ovih podijeljenih mišljenja i pošto u § 399 Kr. Z. stoji d a ć e s e k a ' z n i t i zatvorom ili novčanom globom i v j e r s k i p r e s t a v n i k koji vjenča lice koje je ranije stupilo u brak po pro­ pisima m a k o j e u n a š o j d r ž a v i p r i z n a t e v j e r o i s p o v j e s t i , te posto ovo u veliko tan­ gira rad kod šerijatskih sudova, opreza i posljedica radi, Vrhovni šerijatski sud u Sarajevu tu nedavno zamolio je Ministarstvo pravde da ono dade autenčno tumačenje gornjih propisa u ovom pitanju. Na ovu molbu Ministarstvo pravde je odgovo­ rilo d a o n o n i j e n i k o j i m p r o p i s o m ov l a š ć e n o d a t u m a č i p r o p i s e Kr. Z. i da te p r o p i s e m o g u tu m a č iti s a m o s u d o v i kad u p o j e d i n i m s l u č a j e v i m a d o n o s e svoje odluke. л , Prema gore izloženom, .proizlazi da stvar i dalje -ostaje nejasna i da pitanje kažnjivosti ili nekažnjivosti sklapanja novog, pored postojećeg, braka za musli­ mane nije još definitivno riješeno. ^ * “впо prema tomu i n eće biti definitivno riješeno prije nego li koji od nadležnih sudova u konkretnom slučaju ne zauzme stanovište kažnjivosti ili nekažnjivosti u ovoj stvari i dok tim ne izazove da s e ovo pitanje plenumom kasacije definitivno riješi. Kad stvar ovako sada stoji za šerijatske siuđije i imame, po mom m išljenju ne preostaje zasada ništa drugo nego se u pojavljenim slučajevima držati od­ nosnih šerijatskih propisa o višeženstvu i p o svom nahođenju postupati u ovom pitanju. Da li se jedan građansko-zakonski ili vjerski propis može u opšte ili prećutno krivično-zakonskim propisom ukinuti i u koliko i kada i n a koji način, to je jedno zasebno pitanje u koje nije mjesta pod gornjim napisom upuštati se. S toga ja to ostavljam za drugu priliku, a ovaj put sa ovim dopunjavam sa­ mo dosadanje svoje pisanje u ovom pitanju. ПОПУЛАРНА CTPAH A Naša otadžbina: Rad na ujedinjenju Pokušaja za stvaranje zajedničke države bilo je nekoliko u prošlosti. Prvi je još iz 9 veka, kad je hrvatski knez Ljudevit Posavski 1019. g. podigao ustanak protiv Franaka i u svojoj državi delomično ujedinio Hrvate, Slovence i Srbe Timočanske. Stopedeset godina docnije, srpski knez Časlav u svojoj prostranoj državi imao je dosta i Hrvata. Bosanski kralj Tvrtko I. radio je na tom da stvori jednu jaku jugoslovensku državu koja bi mogla da zaustavi tur­ sku navalu. I on je zaista stvorio veliku i jaku državu i nazvao se »Kralj Raške, Bosne, Dalmacije, Hrvatske 268 i Primorja«, ali je smrt njegova omela dovršenje ove zamisli. S padom skoro svih srpsko-hrvatskih zemalja pod tursku vlast, za 'čitavih 400 godina, onemogućen je svaki pokušaj stvaranja zajedničke države. Jedino je Austrija, proteravši Turke preko Dunava, stvarno pokušavala da pod svojom vlašću ujedini sve Jugo­ slavene. Ali stvarni rad na narodnom ujedinjenju počinje u Srbiji 1804. godine, kad je Karađorđe digao ustanak na Turke i oslobodio Šumadiju i okolne krajeve od �Drine do Timoka i od Save i Dunava do Kopaonika i Aleksinca. Posle kratke okupacije Turske, njegovo đelo nastavio je knez Miloš Obrenović koji je uspeo da Turska, 1830. god., prizna Srbiju za autonomnu kneževinu i da joj, 1833. god., vrati 6 okruga: kra­ jinski, timočki, moravski, aleksinacki, kruševački i podrimski. Srbija je plaćala Turskoj godišnji danak, a u unutrašnjoj upravi bila je samostalna. Njegov sin, knez Mihailo, uspeo je da bez krvi dobije turske tvr­ đave u Srbiji: Beograd, Šabac, Soko, Užice i Kladovo. Pod njim je Srbiji bio visoko porastao ugled kod svih južnih Slovena koji su u njoj gledali prirodnog vođu koji će ih osloboditi i ujediniti. U tom cilju je odr­ žavao prisne veze sa Crnom Gorom i narodnim prva­ cima i rodoljubima u Bosni, Hrvatskoj i Vojvodini, bez obzira na veru, a sa Bugarima je, 1867. g. sklopio ugovor o stvaranju zajedničke države. Ali, ovaj rad kvario je planove Austriji i njenom opstanku, zato je 1868. g. knez Mihailo poginuo od zaverenika. Godine 1875. planuo je ustanak u Hercegovini i Bosni. Srbija i Crna Gora pohitale su 1876. g. braći u pomoć, smatrajući da je nastupio čas oslobođenja. Ali su Srbiji na Berlinskom kongresu velike sile dodelile samo 4 okruga: niški, pirotski, vranjski i toplički. Crna Gora dobila je jedan deo Hercegovine i izlaz na more, a Bosnu i Hercegovinu okupirala je Austro-Ugarska. Godine 1882. Srbija je proglašena za Kraljevinu. Posle dva balkanska rata 1912—1913. god., Srbija i Crna Gora uispele su da oslobode Staru Srbiju i sev em u Makedoniju do iza Bitolja, Đevđelije i Strumice. A kad je završen svetski rald 1914—1918., sa Srbijom se, pored Cm e Gore, ujedinile i ostale jugoslovenske zemlje koje su oslobođene austrougar­ skog ropstva. (Po knjizi »Naša otadžbina«, od dr. M. S. Moskovljevića.). (Nastaviće se.) Ini. S. t Nešto o energiji*) Što je energija u svojoj biti popuštam fizici da7 odgovori na to pitanje. Samo ćemo, »radi upoznavanja, da navedemo dva karakteristična oblika kao što su potencijalna i dinamička energija t. j. prema polo­ žaju i gibanju. Na slijedećem primjeru pokušaću da rastumačim bit navedenih oblika,4leđan kamen, koji se nalazi 100 m iznad drugoga, imade po svom polo­ žaju veći potencijal od istog po težini 100 m ispod gornjega. Njihova potencijalna razlika je upravo pro­ porcionalna (odgovara) težini u kg pomnoženoj sa visinom. Pustimo li gore navedeni kamđn da padne sa spomenute visine, to će se početi da giba, te će se njegova potencijalna energija tim procesom pre­ tvoriti u dinamičku. Kada prispije ji visinu donjeg kamena on se razlikuje po stanju u kojem se nalazi upravo za diferenciju u potencijalnoj energiji od donjeg i u stanju je da izvede nekakvu promjenu, t. j. da obavi posao. Kad bi lupio na zemlju zbio bi materijal pod sobom, kad bi udario o jedan čvrst predmet udarcem bi proizveo povišenje temperature, ili bi se rasprsnuo. To znači prvobitna potencijalna pretvorila s e u dinamičku energiju, a zatim u ter­ mičku ili se upotrebila za raskidanje kohezije to jest svojstva koje drži materijalne čestice na okupu. Iz izloženog, vidili smo da s e energija pretvarala iz jedne vrste u drugu, to jest iz jednog agregatnog stanja u drugo, i taj bi se proces dao nastaviti teo­ retski do neizmjemosti, dok tehnički prestaje padom na zemlju stvorivši rupu pod sobom. Iz gornjeg sli­ jedi da se energija dade transformirati t. j. pretva­ rati, ali da se ne dade uništiti. *) Ovaj članak o enegiji služi kao uvodna reč nizu popu­ larnih praktičnih članaka iz oblasti tehnike koje nam eravam o publikovati u našem časopisu. Naravno sunčana toplinska energija isparuje morsku vodu, iz para nastaju oblaci, kiša, izvori, po- Sada se postavlja logično pitanje: a odakle po­ tencijalna energija spomenutom kamenu? On je do­ biva od sile teže t. j. one sile 'koja privlači sve pred­ mete prema središtu zemaljske kugle = gravitacije. Gravitacija je centripetalna sila kao protuteža cen­ trifugalne sile. Gravitacija je ona sila koja održaje poredak i ravnovjesje između nebeskih tjelesa u vasioni i t. d. da na koncu dolazimo do pra-sile i prauzroka t. j. na krajnju granicu fizike i transcedenta. Promatrajmo slučaj, kada je kamen lupio o zemlju, on je svoju energiju utrošio u zbijanje molekijalnih čestica pod sobom. Iz ovog agregatnog stanja ne da se energija dalje transformirati sa današnjim tehničkim sredstvima, ili ako bi se već dala, to se tehnički ne rentira. Ostanimo pri zaključku da se energija n e dade dalje transformirati, onda se kaže da je energija došla u stanje entropije. To vam je isto, kao kad se voda nekoliko puta pretače uvijek iz jednog višeg jezera u niže, dok se konačno ne salije u more. U ovom slučaju energija nije uništena nego je došla u takvo agregatno stanje da se ne da transformirati t. j. ne postoji od mora nikakav dublji niveau (nivo) igdje bi mogla oteći. Dakle u moru je dospjela energija u entropijsko stanje ili drugim ri­ ječima na mrtvu tačku. 269 �toci, rijeke i cirkulacija teče neprestano. Jest, ali na to se troši sunčana energija, a što se troši, to se i potroši, te kad proces postigne ravnotežu t. j. kada se sunce ohladi na temperaturu jednaku našoj ze­ maljskoj, nastaće između nas i sunca entropijsko stanje, ili na zemlji takozvani sudnji dan. Entropija. Na isti način pretaču se u vasioni energijski rezervoiri bilo termički bilo kemijski, bilo svjetlosni sa mjesta višeg potencijala na mjesto nižeg potencijala i dok se u čitavom sistem u postigne ravnovjesje, tada će nastupiti smrt u vasioni t. j. entropija. Postoji teza da je u početku i vladalo u vasioni entropijsko stanje i da je prauzrok života u vasioni upravo poremećenje toga mrtvila. Naime tumači se da je sva materija bila u plinovitom entropijskom stanju, zatim da su nastala mjestimična zgušćivanja Hamdija Mulić i kao posljedica toga užarenje zatim rotacija i gibanje plinova. Tako su nastali neka vrsta m aterijskih otoka u vasioni t. zv. svem irske magle, iz kojih su daljnjom parcijacijom nastala sunca, a iz sunaca na istom principu planeti i sateliti. Sada ćemo prestati ovim izlaganjem, i kao re­ zultat konstatovaćemo da je energija vječita i da je uslovno gornjem prauzroku ostala nama akumulirana (sabrana, sačuvana) u raznim agregatnim stanjima, kao u atomsko-molekularnoj energiji, kemijskoj, elek­ tričnoj, magnetskoj, gravitacionoj, svjetlosnoj, poten­ cijalnoj, dinamičkoj i t. d. Konačno što je ona u biti i njen prauzrok ostaje kako smo u početku spomenuli u zadatak fizici, dok je njeno iskorištavanje iste u svakom pogledu i načinu na dobrobit i sreću čovje­ čanstva zadaća tehnike. Naši sitni neprijatelji Koji su to? — pitaš u čudu. A koliko sik li puta da donesu iz varoši, iz apoteke 1 i z o 1 a — (to je jeu rođenoj kući pomeli slatki san? .Onda se čuju -^ lan otrov i mora se s njim vrlo oprezno postupati) ovakvi prigovori, pa čak u ljutnji i grdilu: »Svu noć — pomiješam ga sa sirćetom, pa nakvasim svukud nesretne b u j i ^ ne dadose piira!« ili »Ima li išta po šišetu. Pripravim kantu rastopljena kreča, pa i u gadni je od ovih s t j ^ e pi i c a « (čimavica)! A kad još njega uspi'm lizola. Naredim da se začepe rupe u na svojoj najbližoj košulji nađeš i trećega malog, ali zidovima i onda okreče. Vrelom vodom oparimo šiše silno mrskog neprijatelja (vaš) — e, onda te i pod. Л da vidiš poslije sobe. Mame duše spavaj u spepane ljutnja r mulca kao da ti je n ek o nanio veliku njoj. Jest, a l i t r e b a i d a l j e p a z i t i i č i s t i ­ uvredu. c* ti, jer s t j e n i c a , u š i b u h a silno su bezobrazna. Eto šta mogu da učine sitni gadovi: uš, buha i Njih jedino može da uništi i s t r a j n a , n e p r e s t a ­ stjenica. Bezobrazni su oni, dođu nam u kuću, osvoje n a č i s t o ć a . Naučenjaci koji proučavaju život »bil­ je i tu se udomaće, kao da oni plaćaju kiriju. I šta ja« (zaraznika) vele, da je u kući dobro držati »buneprilika ne naprave ti sitni naši nametnici! Gdjekad bešvabe« (bube), mrave i pauke (rade), jer ove opet čovjek iz vlastite svoje kuće hoće da bježi. Kirajdžija »baje« p r o g o n e stjenice. Ljudi su to okušali i tvrde ti ne begeniše kuću jer ima stjenica. Gosti ti bježe da je istina. iz kuće ranije, jer ga gone buhe i stjenice. A tebi Jedne opet godine dođe u našu varoš neki pro­ plamen udara uz obraze. Je li tako? fesor sa velike škole da sluša naše narodne junačke Znaš li kako su s e ti mali neprijatelji uvukli u pjesme. Oin sve sluša guslara a piše sebi u knjige. našu kuću ili čak u košulju. P o srijedi je jedna naša Tako pozove i mene, da odemo zajedno u se lo Ruvelika pogrješka. N e p a ž n j a . Ne pazimo gdje žiće, da nam tu neki starac Ihrahim ispjeva pjesmu sjedamo, ne pazimo šta unosimo u kuću. Pa nam se 0 begu Ljuboviću i Kostreš harambaši. Spremimo se to silno osvećuje. A odakle uopće toliki gad po našim 1 za nekoliko sati hoda stignemo u Ružice. Ali evo kućama? E. tu je po srijedi i drugi veliki uzrok: n ebelaja! Spopane m ene briga gdje ćemo mi osjesti, č i s t o ć a . Gdje se često zrače sobe, praši prostirka, gdje li otpočinuti. Briga m e spopade, da slučajno ne tare pod, kreče zidovi, haljine peru lukšijom i t. d. uniđemc u seljačku kuću nečistu, punu stjenica i tu nema gadova. Sve je do čistoće. Ko ne voli čistoću, buha, — da s e ne osramotimo pred ovim učenjakom. taj nesamo što je drugome oduran i mrzak nego i Tu nas dočeka muhtar i odmah pozove u svoju kuću. sebi štetan po vlastito svoje zdravlje. Koliko ih je Kad uljegosmo unutra imaš šta vidjeti! U sobi smo uš pod crnu zemlju poslala! (Pjegavi tifus.) A ako zračnoj, svijetloj, okrečenoj — jednom riječi, kao da se našom nepažnjom ipak uvuče gad u kuću, odmah je soba kakva dobra gospedičića. Tu smo i prenoćili uništavaj i čuvaj da se ne zakoti više. Sve se može i, ja bih i sada još zaželio da odem u Ružiće. Pono­ kad se hoće. Evo jedan primjer. san sam što imamo takih seljaka. Neke godine spremismo s e da u jednom zabitnom Može se moj dragi, sve, kad se hoće. Samo treba našemu selu, u kući moga prijatelja, kurišemo k’o neku školu. Jest da, ali u sobi stjenicž, ko pljeve. v o 1 i t i č i s t o ć u, jer čistoća je pola zdravlja, či­ Samo što vrve po šišetu i kapaju po podu. Naredim, stoća je ogledalo naše duše, našega ponosa. 270 �ПОЉОПРИВРВЛА Kuko da povećamo prinos sijena sa naših livada i pašnjaka Više od trećine obrađene površine u našoj dr­ žavi zauzimaju livade i pašnjaci (t. j. preiko 4 miliona hektara). U poSlednje vreme naročito se naglašava da je stočarstvo naša najglavnija i najprinosnija poljo­ privredna grana i da od njega imamo očekivati uiblaženje današnje poljoprivredne krize. Poznato je, da je stočarstvo u tesnoj vezi sa naprednim livadarstvom i kulturom pašnjaka, pa bi trebalo očekivati i kod nas da se velika pažnja obrati livadama i pašnjacima. Ali nažalost nije tako. Maleni prinosi od 15 tovara sena po hektaru najbolje svedoče kako se malo bri­ nemo o tome. Obično se računa da ispod1 25 tovara sena po hektaru treba livadu razorati, jer se ne is­ plati. Obično prinos treba da bude 100 tovara sena po hektaru. Ali to računaju oni koji imaju velik prinos žitarica i drugih njivskih useva; a kod nas i jedno i dirugo podbacuje. U jednom kratkom članku nemoguće je pisati o svim onim potrebnim merama koje utiču' na pove­ ćanje prinosa sena sa livada i pašnjaka, ali u glavnim crtama se ipak to može dodirnuti bar onoliko koliko bi trebao svaki poljoprivrednik da zna o negi i obradi livada i pašnjaka. Razume se da na prinos utiče i seme, način setve, đubrenje, kosidba, čišćenje korova i dr. ali o tome uzgredno može biti govora. Još u rano proleće i na livade i na pašnjake puštati drljače bdio lakšeg ili težeg tipa. Drljanje vrši zbolg toga da se osveži zemlja pod travom i uništi pokorica i mahovina koja se preko zime na­ hvata po pašnjacima i livadama. Za pliće drljanje upotrebljavaju se livadske drljače sa troćoškastim dolovima na lancima. Ako se hoće dublje osvežiti livada onda su pođesnije i bolje teže vrste drljače sa zupčastim, tanjirastim, okruglim ili zvezdastim delovima. Osim osvežavanja livadai, drljanje razbija pokoricu na površini zemlje i tim se stvara rastresit i mekan sloi koii unija bolje vlagu i sunčane zrake, a sprečava isparivanje vode. Na pašnjacima gđe ima od trava najviše crvene i plave deteline, najbolje se osvežavaiu sečeniem pomoću koturaste drljače (taniirače). Za još jače provetravanje. kada se zaguše trave i ne motru iedna od druere rasti, sa uspehom se primeniuiu skarifikaton Čvrsta drljače sa jakim za­ oštrenim i napređ savijenim noževima, koii prave p o livadi uzane ali rtmhlie bra7dice. kroz koje prolazi vazduh u niže sloieve i osvežava ih). Za najdublje provetravanje, gde slabo već po­ mažu i skarifiikatori upotrebljavaju se livadski plu­ govi sa dva noža i jakim zupcima iza daske. Pri oranju noževi odsecaju jednu pantliku livadskog ili pašnjačkog zemljišta i podignu je gore. Pozadi zupoi drljaju dublji sloj zemljišta, posle čega busen opet pritegne na svoje prvašnje mesto bez ikakvog kvara za livadu. Zbog ovakvog podizanja busena i provetravainja trave, odmah posle toga nastane bujniji porast. Za uništavanje krtičnajaka postoje alati u vidu nopate i noževa kojim s e izravna površina i rasturaju gomile zemlje po čitavoj površini. Po rasturanju (obično s preleća) krtičnjaka, treba valjkom, težim povaljati ćelu površinu. Osim ovog valjanjem se izdrobi i isitni zemljište, iz kojeg trave lakše uzimaju hranu, a vlaga se bolje sačuva, nego na nevaljaloj livadi ili pašnjaku. Poneki put na livadama ima puno štetnih insekata koji se ovakvim radom prilično ■unište. Vreme puštanja stoke na pašnjake važna je stvar, koju treba da zna poljoprivrednik. Ako se rano pusti stoka, doik-su trave mlade a zemljište mokro, onda stoka izgazi i iščupa pojedino busenje trava, a t a je velika šteta. Isto tako kasno puštanje stoke na pašnjake, kada su trave procvetale štetno je za poljo­ privrednika, i bolje je onda pokositi takvu travu za seno. Vreme puštanja stoke na pašnjake nije svuda >. Negde su pašnjaci u najvećem jeku porasta po­ tom aprila, a negde tek u m esecu maju. Obično se uzima da se u aprilu mesecu može stoka već pu­ štati na veštačke pašnjake. Svuda je danas već uvedena podela pašnjaka za što bolje iskorišćavanje paše za domaću etoiku. To se radi na taj način, što se pojedine denoice (parcele) odvoje žicom ili ogradom i stoka se postepeno pušta iz jedne pašnjačke parcele na drugu. Na taj način stoka ne juri no ćelom pašnjaku, već postepeno po is­ paši jednog dela prelazi na drugi. I dok poslednja deonica bude iskorišćena, već je prva prispela da se može ponovo pustiti stoka. Obično se pušta redom domaća stoka prvo goveda, konji, ovce. Đubrenje livada ima svoj neocenjeni značaj. Malo poljoprivrednika pomišlja da livadama i pašnjacima treba vraćati izgubljenu hranu koju su nam dali u vidu sena. To je velika pogreška, jer sva ona đubriva koja dajemo našim njivama potrebna su i livadama i pašnjacima. I njima treba davati stajsko đubrivo i kompast (mešanac) kao osnovno đubrivo a kalijeva, fosforna i azotna (ovoga nešto manje, zato što na li­ vadama i pašnjacima ima leptirastih biljaka koje same đubre ovim hranljivim sastojkom) kao do­ punska. Naročito se isplati livade i pašnjake đubriti 271 �fosfornim đubrivima — Tomasovim brašnom i fos­ fori tom. Ćelava mesta, gde su pojedine biljke dotrajale (ima trava jednogodišnjih, dvo- i višegodišnjih) treba dosejavati. Naročito treba obratiti pažnju na smešu trava, kada se želi zasnovati veštačka livada ili paš­ njak, a najbolje je pre toga posavetovati se sa sreskiim agronomom, u kojeg možemo imati puno poverenja. Livade i pašnjake radi njihove važne uloge u podizanju naše najvažnije grane — stočarstva treba negovati i obrađivati što bolje i razumnije, jer otuda imamo sigurnog prihoda i sada, a u buduće još i više. (»Seljačka гесч<). И З ВЕТЕРИНЕ ProšireI (crni prišt) in jin i oblikom prostrelovog oboljelja. Žalo je proslrelna groz­ Je d n a cd n ajo p asn ijih b o lesti k o ja n apada gotovo sve do­ nica mnogo opasnija i relko da se mže spasti grlo, ako je zaraza m aće životinje je ste p ro stre l (bedrenica, crni p rišt, ili lat. andošla preko unutrašnjih organa. traks). Najčešće s e ja v lja k o d goveda, za tim kod ovaca, koza, Lečenje zaraženom grlu teško da m ože pomoći, izuzevši slu­ konja, svinja, d o k k o d p asa i živine red e. Sam a reč prostrel čaja kad a je bolest spoljna. Ipak nikad ne treb a izgubiti strp­ znači d a od ove b o lesti g rlo može d a ugine kao d a je ustreljeno ljen je i nadu. Čim s e opazi d a je bolest došla, uzeti jed n u obi­ iz puške. I zaista n ije re d a k slučaj da se goveče na paši odje­ čnu. kašiku kreola (krezil) p a je u su ti u lita r vode; od te tečdanput za te tu ra i s ru ši se uz o čajan k rik k ao d a je gromom uda­ reno. Od ove b o lesti n ije p o šteđen ni čovek. Dovoljno ie da na . nesti davati bolesnom grlu četiri p u ta u razm acim a od pola s $ a . Isto tako spoljni pro strel treb a le flti n a taj način, što otok telu čoveka b u d e i n a jm a n ja pozleda kroz koju mogu preći (guke) treba izgoreti usijanim gvožđeni. b acili ove bolesti u krvotok, p a d a u k ratk o vrenie ljude zara­ Mnogo je lak še sprečiti bolest zaštitnim peleovanjem, t. j. žen ceo organizam i d a čovek u najvećim m ukam a um ref zdrava grla učiniti otpornim (im unim ) p rotiv p rostrela. CepleP rouzrokovači b o lesti an tra k sa jesu sitne g ljiv ic e (biljnog n je (peleovanje) ne sin e se nikom dozvoliti ko n ije stručno — p o rek la), koje ? 5 zovu. bacili, i n alaze se u k rv i 1 tkivim a oboleveterinarskodice. Ima zato obično dve metode — Peslerova, ka­ lih grla. Naročito sp opasn e t. z \. spore, k oje postaju iz antrakda se ubrizgavaju oslabljene klice (vakvinacija) i t. zv. simul­ snih b acila.O re spg/e mogudo, ostanu do 20 godina u zemljištu, a do .2 godine u vodi, a da nc^budu uništene, a to znatno poma­ že širenju ove opasne bolesti i otežava njeno suzbijanje. \ Ova o p asn a zarazna bplest dom aće stoke i čoveka prenosi se većinom p re k o zaraženog zein ljišta Naroćito su opasna vodo- plavna niska mesta, tfđe se zaraza od uginulog leša prenosi vo­ dom preko livada i pašnjaka. Na takvom zaraženom zem ljištu zaražen a je i sva trava, k o ja tu ra ste i zdrava sto k a preko paše ili pojilišta ubrzoSse zarazi. Klijanje ili razvitak bolesti (inku­ bacija) Iraje kratko vrenie od 8—36 sali, a može grlo da ugine i za 5—10 m inula. U m estim a g d e s e sla b a p ažnja poklanja stočnim bolestim a, a naručilo lamo gde se nose presni opanci od uginule stoke od a n tra k s a (p ro stre la ), vrlo je opasno i za čoveka. Nije usamljen slučaj da seljak žali da baci uginulo grlo, pa računa d a b i imao n ek u v ajd u — k o ris t o d toga.^Pri'takvbnn slučaju upotrebi meso ili kožu, ali ga to neznanje i lakomislenosl skupo slane. P ro stre l se jav lja u d v a o b lik a: unutrašnji oblik nazvan — proslrelna groznica, kada je grlo zaraženo hranom ili vodom. T ad a se bolest ra z v ija izn u tra. N a tako zaraženoj stoci se prim eće klonulost, v a tra se povećava, n astaje d rh tan je m išića, po­ n ek ad n aduh. O vaj oblik je o p šti i najv iše p rostrel dolazi tim u n u trašn jim pu tem . Dr\ugi oblik je mnogo redi, a dolazi spolja, kada preko povredene kože stočnog grla dođu zarazne klice ili bacil proslrela. N a zaraženoj koži se pojavljuju otoci (guke) k o je su u p očetku v ru će i osetljiv e, a k a sn ije ohlade i bolovi p restan u . Iz ovakvih otoka po n ek ad curi žuta tečnost (gnoj) рзm ešana sa k rv lju . Ovaj ob lik b o lesti p ro stre la duže tra je i ima se vrem en a pom oći zaraženom grlu , sto n ije slučaj sa uniutra- tano (mešdvito) ceplenje, kada se ubrizgava i serum i vakcine. Otpornost (im unitet) n ije n ešto dožviotno; ono tra je neko određeno vrenie. Zbog toga se sto k a m o ra periodično cepiti, ako s e rrfčuna na njeno zdravlje. Ponekad je p rostrel teže ustanoviti i samoun v eterinaru te je potreban m ikroskopski pregled krvi uginulog g rla. Leš ugi­ nulog grla se lagano hladi, bez ukočenosti, aE zato brzo pre­ lazi u raspadanje. U nutrašnji o rgani se n a takvom lešu ubrzo izmene, a naročito slezina, k oja p o staje 2—3 p u ta veća od nor­ m alne. Ćela slezina p retv ara se u k ašastu m asu. Kod ovaca bo­ lest se zapaža i po krovom mokrenju, a kod goveda izmet je pomešan krvlju. Gubica go'oedA je obično suva, a uši i noge po­ staju hladne, prestaju preživati i po njihovom izmetu vidi se jasno da su bolesni. Sprečiti potpuno ovu bolest može se pomenutim cepljenjem i izbegavanjem ozloglašenih zaraženih pašnjaka, a zdravu stolcu potpuno izdvojiti u posebnim stajama. Treba izbegavali mešanje sumnjivih grla sa zdravim na zajedničkoj paši. Najbolje bi bilo u proleče cepili svu stoku, koja se izgoni na zajedničke pašnjake. Uginule leševe potpuno nedirnute (sa kožom) treba duboko zakopati (najmanje dva metra), a zatim dezinficirati sa sublima­ tom sva mesta, gdje je grlo bolovalo i gde je zakojmno. Sve predmete u štali oprali vručom sodom i drugim sreslvima koje odredi veterinar. I najlmanji sum njivi znak k o ji je gore o p isan tre b a sm atrati početkom bolesti pro strela i o tom od m ah izvesf.ti veterinara, je r stoka je glavni izvor p o ljoprivrednikoveg kap itala. Члан Гајрета свјестан je члан своје заједнице 272 Dr. �П О ДЛИ СТАК Хајрудин Бујукамћ Њезина удаја Не иамти се да je икада у нашој касаби оваква коју су до сада пеколико момака нспросили, na зима била. Снијег засуо све na сметови заставили се попишманили. Зпам ja, болан, шта коме треба. Ех, сх! Kyhaпромет a зима стегла да од ље срце преиукне. Ето, јутрос, ирича Шсћан Мелчин, да им сс све у кући пица, <»paT(i, кућаница. Па онда шчлто н мираза. замрзло na чак и врата фурунока. И Мехо Тарабија, Знам шта хоћеш да рекпеш. Божс сачувај. Зпам ja што љети на лијаци продаје зелеи a зими вуну, да ти писи потрсбан.. Ал’ опет, опст. Нијо с горег пресједио je читав дап у сандуку пуном вуне и није коју хиљадарку ушлајбочити. He жепи се човјск сваки дан. A трошак богмс. Знам ja то доРјк), се могао никуд макнути. И ето, у те данс у нашој касаби, гдјс се отац зпам. A ona je вала згодпа и лрозгодна. Огац joj зазавади са својом кћсри чим се уда да joj не би мо- начија и вслики кућаник. Што се ono кажо, пару рао рухо и мираз давати, гдје je просјечио највише иа пару с т ж б . Beh их и побуђавилих има. Па опда усиђслица и нежења, гдје je мујезин са мунаре ви- и групт иј/ је*велики. Неколико овојих љива и иашкао жепу да истјера краву из њиве, a сваку noh за- nmica. Па опда велики воћњаци a у њима сваке стављао сахат да му се не трошс точкови, догодио мпбе. A само if>y има и већ кажу да je na њу све се један чудан случај. Неко јутро освануо je у Оу- прописао' ТТ^сто, aico си каил, да пошаљем дијете л.иној к&фани Машо Бељ^ић који је.дошао чак из иека joj каже и пита можеш ли вечерас доћи да се друге касакЗе да се ожони.' Недавно je довео младу поразговорите. Јах, бра\е, јах. Знао сам ja да стс што се оно каже ко капљу poče ha Зку »другу uoh по- !ви грађапи људи. — Хајде мали — и он једном бјсгла. дјсчаку пришапта да оде Тими Бангиној и да joj — Што he ми старксља и oh'iubo. Ја-хоћу пре- рек.не како je дошаго јсдан странац, грађапин да се ма себи нрилику — говорате'њсгона несуђепица. женк, na чуо за и.у и пита може ли доћи да je види. A он, ношго je ocfao сам, одлучи да се ш уви£ A мали одјурио ito боз душе, јер зна да ће добити пут нећо ожонити из св^г мјеста. добар бакшипг. A Суљо кахвеџија позпатЈе као добар нровоХа, ха ,ха, иа icora na на Тимку да нобаса. даџија. Он je до са-д многе •усрећио. Зна он и ко- i A нема joj вала вшпе од четрлесет. Ха, ха, ха! лико која има руха, je ли мирарли, или je отац 'фнГ Пошто joj мали Бајро очита своју често пута нреписао на синове. Све то Суљо зна и ако ne за- поновљену причу како je догаао накав грађапип вирује ни у сехару ни у грунтовницу. A све га цурс тјтовац, na му се овс злато сјаји на прсима a лрстеволе. Није оно да га воле што би пршле за њега. ње свијетли, — ona да сс од неке милине и драгап a Боже сачувај! Он и оитну дјецу има. Onfe знај.у да растопи. Па опда на њему ново чохано одијело, na се у њег свраћају странци, a све опет излУђеше за кундуре и камашнс, настављаше он и ако га ни странцима и грађанима. Нек je странац, na макар видио није. A ona само што од неке драгости понигдје ништа немао. скакује и запиткује: Какав je? Колики je? Je ли •—• Ове наше цмол.е мисле да he мо ми сиједе пристао и плећат. A Бајро са,мо што описује и као власи плести. Хај, хај, преварићс се — гопо^нл наше да пред собом гледа Хасан ефендију блљежиика за дјевојкс. ким 1све наше цурс из.луђеше, a он им ии мукајет — Нек je грађанин na ми макар брашно у фи- није. Па кад Bajj>o престаде, она отрча својој машечићу доносио. Бар ћу рахат празан фзишек na- тери na je поче грлиллв пухати и пучи — говораше Мејрема. — Драга мајчице, дошао некакав трговац из 'Зна Суљо и зашто њему сваког бајрама шаљу града у пашу касабу да себи нађе цуру. Па чуо за златно чеврме. A он најволи кад коју усиђелицу ме и послао дијете да пита смије ли доћи да се виуселамети и халаси дугог дјевовања. димо. — Севап je, a и ne ваља да се не уда. Није та— Мапи сс ’hepn бесгглоолица и странаца. A ква пи na онај свијет пристала. знаш, бона, да су те неколико пута насамарили, a Чим je опазио Машу грбавог и остарјелог, од- све с оним несретпим Суљом, присјоло му да Бог да мах je знао зашто je дошао. Али опет нс ваља пре- — прогслињаше тако стара Мејруша. наглити. Поквариће се. Па пошто му Mamo изложи A Тима напрчила уста па се само противи. овоју намјеру, он му одмах поче у звијозде ковати — Мајко, баш си ти тухафли. Није он као остаТимку Бангину, најстарију удавачу у нашој касаби ли. Сав с.* сјаји у злату, а на љему све новиато. 273 �— E моја лудо, и остали су такви били. Узај- и пискав. A ona опет: да je он помалешан, велике ме од свијета na се накинђуре да се лакше ожсне, главе, јсдио ноге краће и да na леђима носи ловсливу Г|>бу. a иослије свако узме овојс, a он дибидуз гб. __Вала и ако joj ne видим лице, сигурно није — Није, није, знам ja то добро — приговара Тимка. — Ти мони увијек тако: млада си, луда си, иајружнија у овој касаби, a боља ме неће — мибићс муштерија к’о на гори листа, a сад овако. Све шљашс он. — Малон je и тром, ne би га се пи мало бојала. ico моје другарице поудаше, a ja оста да с тобом Могла би га једном руком низ басамаке сколонлотем бијело власи — проплака ona. — Шути јадна, што си толико заинтачила. Да батати. E to што оу ово двоје na ирвом сусрсту једно о je oir каква добра прилика одвео би њега Мујо исдругом мислили. кар својим 'ћерима. — Како се овде код вас проводи вријеме, ro— Ове ти мони једио те једно. Нећу 'im.ua више овако na мака]) за просјака отишла. И Ејуб Муркип спођице? — питаше on. __Готово никако — одапс она, сва раздрагана ако мс хтједне поћи ћу му. A стара само што машо главом и шапће: »Ради што je oimico лијепо ословио. — Они наши ухљули не знају нас ни зовнути како треба, него: Ђс си шта знаш, ради шта хоћеш.« И ona му поручи да дођо иза јацијо у њихову авлију турнувши Бајри кево, како си кево, — говори ona — na нас онда све хвпстали: оне најмлађе, што су се истом задјевојможе бити пошљедну чеврму у њедра. Слустила се тиха ведра ноћ, a студен стегла na 'члде зове цуцикама; one мало старије цукарама, a нс попушта. Састатли се миш и мачка. Свесе-по- иајотарије нап]>осто пуретинама. Ето, мене сви зову вукло у куће, на ни живс душс. И-Салко иасваи- нурепша. ^ — Како то? — приупита он чудећи се. џија већ je пројурио чаршијом. Потегао je два-три — До ономадне састајали смо се у Чиришу код пут за сваки ка^анац џа ивиуцалим чефенцима да Азе Алијагинб, — наставља она — na нам je Asa се увјери јесу ли затврре^,, na попгго je нашао све свирала na армонику. Али неки дан заглави joj се У реду, одјурио je у ХуЈскину кафану. Пошто се je ®ећ и- јација склањала упути се писак, na их посла у Сарајево на поправак. A ero, Машо Бангиној куМ . 'Дошао je до авлије к.оју су чешће пута помислим: Мили Боже, како ли je тамо му назначилп и увукао се полагано, na стао покрај у граду. Пропаст ће ми младост у овој каоабици. басамака. У то се зачу мала шкрипа врата, a одмах A свијет некако плахо тухафли. Нитсо ни ским ne из љих испаде Тимка и у мраку опази јодну погрб- може. Дјевојке 'једна другу само оговарају и мунафиче — поче она грдити цуре. љену приказу гдје Дршће на првом басамаку. — Тако je то у малим мјестима, a у граду нико — Ха, то je он — отрже joj се један тихи усклик. — Нешто je погурен и стар, али свеједно. ни о ком не води бригу — рече он. Није старији од мене. — Акшам хајрулах. гослођице! — процједи он угризавши се за језик што je извалио толику глупост кад je већ давно и јација иЈЈотла, — Алах разиола — прогунђа ona и поче се мешкољити, печити и гњавити као малепо носташпо дериште. Између њих je било Д01сетак басамака и једно друго доб[к) не распознавашс. — Je ли изун прићи мало ближе? — ослободи се on. — Бога ми не смијем, јер ми je бабо плахо љут, na би нас могао опазити — прошапта ona иако je у истину желила да никако и нема тих несретних басамака. И ето у тај час na ум пало joj ono прво дјевовање. Ах, ах пуста младости! Али он ипак пређе неколико басамака, Авлија je висока, na тарабе крију мјесечеве зраке да се no њој ne расипају. За то je мрак као у лонцу. On je ипак и кроз мрак могао no нешто распозпати. Бидио je да je плсћата, виоока, позамапша и тромпава. ГГрава мупшара. Hore су joj дебеле и криве, a руке нообично дугачке. Глас раиав 274 Тако су они череталп цвокоћући зубима од жестоке студени. Напослетку се она сјети na му износе свој шал да омота уши и бабин чурак да се загрпе, a она се сва умота у материпу фереџу. Сад су изгледали као праве приказе. A кад око поноћи д уху некакав хладан вјетар, она скуха и чај na му понуди. Тако су наотављали све угодније, слађе и заманије разговоре, a кад су и посљедњи хорози отпјевали, они се растадоше. a он joj обећа да ће je оутра запросити и водити. Сутри дап, у њеној се кући све ужурбало. Спрема се рухо и све остало. Јединица je na ваља, ваља. И р.ухо и све треба, треба поновно набавити, јер je сво рухо издавала на поклон. A љој се од некакве драгости дало на плач. Сикти, сикти цио дан. И кбне се скупиле да помогну. — E to, и љој дође суђони час! — Јах, јах! A no касаби се већ разбубало да се Тимка удаје. Дозпала и момчадија, na хоће матго да прођумбуса. Здоговори.ли се.да младожењи из кола поваде чивије и крњима ноодрезују репове, �A Машо некако превише захватио оног хладног вјетра na га накав тежак сан притиокао у з Суљине даске покривене хасурама. A кад се већ и акшам приближи тржс се он и пред собом опази свога комшију Хасана који бијаше нешто с послом дошао у касабу, na рече Маши да му се жона повратила. Њезини родитељи нису хтјели резилука na je onefr на силу повратили. — Ma шта велиш, болан, a ja се авдје готов оженио. Цури сам већ и обећао. — Иди, будало, и са жеиидбом и са својим обсћавањем. Захвали Богу кад ти се je вратила. Ниси ни био за ње. — Ама како ћу, како слагати цури, забога?! — Ниси je ни запросио ни вјенчао. Па и да јеси. Ти имаш жену. Бјежи, na хајд, a њима како драго. Ниси ти први који си тако учипио. Враћалп су ice неки с пола пута. Него хајде сједи у кола да бјежимо док je још зарана. — Kaico ћу, како ћу, побогу си брате мој?! — Само ти сјсдај, na не води бригу. Њих двојнца посједашс, појурише кон.е и изгубише се низ сокок, a да их Суљо ни опазио нијс. Одмах иза акшама скуиило се мнаго свијета пред Бангином кућом. Чекају младожсњу. Чекају младожењу и сватаве. Ноки се всћ и љуто што толико no зими чекају. У то дојури Суљо и с врата повика: — Побјег’о ђувогија-а! — ПТта велиш, болап?! — Јест, Бога ми. — Дао ватру табанима. Ха, ха, ха-а! — A шта he Тимтса? — Шта je и до сад радила. — Још joj има нафакс у бабиппм иаћвама.. — Их, братс их, чудна резилука! — Ово се није гласило! — Пасвоваљ један, ђс цуру осрамоти! — fte би била na њеном мјесту нипошто. II тако нактанајући, свијет се разилазио, a кад je Тимк^ сазнала, онесвијестила се. Vizanti/ski poslanik i hazreti Omer Jednom je prilikom vizantifsiki car poslao svog poklisara Omeru sinu Hatlaijovn da razvidi priilikeL da se osvjedoči o njegovom radu u državi. Kad je poklisar prispjeo u Medinu, zapita sakupljeme^gifrr dane: »Gdje vam je kralj?« Oni odgovore: »Mi ne­ mamo kralja, nego Emira koji je upravo izašao izvan grada«. Zatim s e je poslanik zaputio izvan Medine, s namjerom da nađe hazreti Omera. Nakon kratkog puta nađe ga gdje spava na usijanom pijesku, na suncu, stavivši pod glavu bič poput jastuka. Krupne graške znoja padale su sa Omerova čela, kvasećd i rashlađujući usijani pustinjski pijesak. Pa kad ga je poklisar vidio u takvom stanju, probudi se u njemu respekt i strahopoštovanje prema Omeru i reče: »Ovo je čovjek koji nadmašuje ostale vladare i na čijoj veličini mogu da poza vide i najveći vladaoci, a on ipak pored sveg toga provodi ovakav jednostavan život! Omere, ti si pravedan, pa zato možeš da mirno spavaš, kao nevino dijete, a naš vladar nepravdu čini svojim podanicima, pa mora uvijek da bdije nad svo­ jim životom i da ni u kome nema povjerenja za svoju sigurnost!« Preveo s arapskog: Šerif Bećuević Mudre riječi — Sve veliko retko je, sve sitno često je; istina je velika stvar, ali i velika retkost, pa se retko na­ lazi u gomili, u sitnom, svakidašnjem životu. — Država počiva na pravdi i sudovima, domo­ vina počiva na materi i ženi. — Nesreća je voleti istinu, a nemati snage suz­ bijati laž, ili biti toliko pritisnut životom, da je mo­ ramo trpeti i odobravati. — Za pravo prijateljstvo više je potrebna jed­ naka dubina i čistota osećanja, nego jednaka visina obrazovanja. Pravog prijateljstva može biti samo kod plemenitih duša, jer je ono najviša i najplemenitija veza ljudska, uzvišeno iznad neposrednog, časovitog, korisnog. — Ima četiri stupnja socijalne duše čovekove: Prvi, najniži stupanj, gde je duša prljava jeste p a k o s t . Pakostan, zlurad čovek raduje se zlu drugog čoveka, osim što mu ne želi nikakva dobra. Drugi viši stupanj jeste z a v i s t ; zavidljiv čo­ vek želi da neko drugi nema neko dobro koje već ima; njemu je zlo kad vidi dobro i prevagu u drugoga. Treći viši stupanj od zavisti jeste s u r e v n j iv o s t ; surevnjiv čovek teži da i sam dostigne i ima ono što neko drugi već ima, ne zavideći mu na onome što ima. Četvrti najviši stupanj jeste p l e m e n i t o s t ; plemenit čovek raduje se svakom dobru drugog čo­ veka, ne hoteći ga za sebe; ne tražeći ništa za sebe; cn čini sve da u dobru pomogne drugome, ne tražeći ni pomoći, ni milosti, ni dobra od drugih ljudi. — To je najviša tačka socijalne duše čovekove, na kojoj se samo čiste i svetle duše mogu držati. Naravno da je uvek i svud prvih najviše, poslednjih najmanje. (»Misli« od Bož. Kneževića) 275 �СЕВДАЛИНКЕ Đulagina Zlata Najla Džaferbega Pošetala Đulagina Zlata Sve sokakom iznad Tašli hana. Sretoše je dva Imamovića; Stariji se uklonio s puta, Mladi joj se ne htje ukloniti, Širi ruke da poljubi Zlatu. Progovara Đulagina Zlata: »Kopiljane, mlad Imamoviću, Ne ljubi se lice na sokaku; Već u bašči, u zelenoj travi«. Kad to začu mlad Imamoviću, Jedva čeka kad će akšam doći, Te on ode u zelenu bašču. Kad je bilo oko pola noći, Stade šuška kumašli dimija, Stade zveka ogre i đerdana, Stade klepet srmali papuča. Prepade se mlad Imamoviću, Pa pobježe niz zelenu bašču. АГ govori Đulagina Zlata: »Ne plaši se, mlad Imamoviću, Zar ne znadeš šta smo govorili?« 'T u ostaše do bijele zore, Grliše se i ljubiše mladi. Pošetala Najla Džafer-bega Uz čaršiju, niz čaršiju sama. Ona traži Muja bazarclžana I njegova dva nova dućana. Ona nade Muja bazerdžana I njegova dva nova dućana: »Daj mi, Mujo, jednu litru zlata«. »Ja ne mjerim u subotu zlato«. Otvori joj dva nova dućana: »Hajde, Najlo, te ti biraj zlato«. Prevari se sinula je guja, Ode Najla sama birat zlata. Za njom Mujo zatvorio vrata. Tu su bili tri bijela dana, Onda Mujo otvorio vrata: »Hajde, Najla, karaće te m ajka!' »Neću, Mujo, života mi tvoga! Gdje s$m bila tri. bijela dana, Tu ću mlada Vijelf vjekovati«. Vilu. ljubi Vilu,ljubi Murtezalagiću, Vilu ljubi deVet godin’ dana Kad nastala deseta godina, Progovara Murtezalagiću: J lllllL l »Oj Boga ti, bjelogorko vili) Evo ima devet godin’ dana, Nisi mi se slatko nasmijala Nit’ ti viđoh prebijelih zuba. Šta je tebi, pravo da mi kažeš«. Progovara Bjelogorka vila: »Kako ću se mlada nasmijati, Uz’o si mi krila i košulju, Ostalo mi dvoje siročadi?« Prevari se Murtezalagiću, Dadle vili krila i košulju. Kad se vila doitila krila, Ode vila nebu, pjevajući; Osta Murtez jade jadujući. Iz oblaka nešto mu se javlja: »Ostaj zbogom, Murtezalagiću! « i: i Ш Vihor ružu Vihor ružu uz polje nosaše, Nad Mujov je čador nanosaše. Pod čadorom niko ne bijaše, Osim Mujo, verem bolovaše. Viš’ glave mu šarkija bijaše; Mujo jekni, a šarkija zvekni. Bolan Mujo šarki govoraše: »0 šarkijo, sam te Bog ubio! Kome ću te jadnu ostaviti? Da t’ ostavim mojoj staroj majci, Majka stara, pa se smrti nada; Opet ćeš mi, šarko, ostanuti. Da t’ ostavim svojoj vjernoj ljubi Ljuba mlada, pa se sreći nada, Opet ćeš mi pusta ostanuti. Daću tebe mojoj miloj seji, Ostaćeš joj spomen do vijeka!« Sakupio Mustafa Kamarić Jesam li se, u korist Gajreta, osigurao kod osiguravajućeg društva „Dunav”? 276 �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Позив одборима и повјереницима Гајрета Главни одбор je упутио свима мјесним одборима и повјереницима Гајрета окружницу слиједећег садржаја: »У смислу ријешења прошле главнс скупш тинс, Гајретова друштвена година закљ учује се н а дан 20. ју н а о. г. Tora д ана Главни одбор закљ учује своје кљиговоство и благајничке књиге н а основу 'лриспјелих новчаних дознака, које буду до тада услијсдиле. Тим поводом, a у смислу прописа друштвених лравила, позивамо све одборе и повјеренике да закаж у своје редовне скупштине у времену од 1. до 15. ју н а и д а о томе извијестс Главни одбор с тим, д а прениее записника својих скупш тика доставе Главном одбору најдаље до 20. јуиа. У прспису записника скупшиие има да буде садржан годишљи извјештај о раду, као и детаљан преглед свију прихода и расхода појединих одбора и повјерешпса'. Исто тако позивамо све одборс и повјереиике д а пајдаље до 20. ју н а о. r. дозначе Главном одбору сав рао.положиви новац од чланарина, забава, теферича и других приредаба, друштвсиих значака, Споменнца и других издања, добровољиих прилога, томболе, претплата за дицт »Гајрет«, »Цигла Гајретовог дома«, животннх намирница, курјјалкжих кожица п т. д. Ј> v‘ / !k; У случају да се повац не дозначн, јт« ма кога разлога, до rope озналеног рок.% то се приход из тога мјеста неће п т п у јети у штампаном годишњсм извјеШтајУ) за м ш д л у годину, који се подноси главној скупш тинр, на адобреље, те ће према томе дотично мјесто добитп за ИдЈ^у друштвену годину ц р а ^ мјерно мањи број помоћн. 3ddr тога je у интересу сваког мјеста и свију одбора и повјереника д а до означеног датума дозначе Главном одбору сав ЈГасположиви новац. Било у саставу преписа оаписника скупштине, било ван љега, потребно je неопходно да ,свв одбори и повјереници доставе детаљан извјештај о свеукупном своме раду, како би извјештај Главног одбора био потпунији rt к&ко би претстављао праву слику евеколиког друштвеног рада и напора Гај]1етових радника у години 1929/30. Међу осгалим потребпо je дач доставитс Главном одбору до 20 јуна још слиједеће: 1. Извјештај о организованим и одржаним аналфабетским течајевиме, са овим подацима: Мјесто одр ж авава течаја, када je течај започео и када je завршен, колико je полазпика завршило течај с успјехом, име наставника течаја и je ли насгавник хонорисан. 2. Извјештај о одржаним предавањима, иницпјативом одбора и повјереника са подацима: Мјесто предаванја, име прсдавача, тема, број посјетилаца и датум лредавања. 3. Извјештај о одржаним ширим конференцијама, са ознаком мјеста и сврхе конференције, броју посјетилаца и резултату конференције. 4. Извјештај о организованим, иницијативом Гајретових одбора и повјереника, кредитних задруга, са ознаком: Mje­ rna задруге, дана оснивања, броја задругара, броја удјела, и импла организатора. 5. Извјештај о организованим и одржаним Гајретовим лриредбама (забаве, теферпчи, сијела, мевлуди и чајанке) са озпаком мјеста, датума, врете приредбе, укупног и чистог материјалног прихода. G. Извјештај о основаним, у овој години и ранијим, Гајретовим читаоницама, клубовима п т. д. са списком управиог одбора читаонлце, дптумом осниваља, бројем члапова, препн- сом инвентара и његовом данашљом вриједношћу те стап.ем готовине н а дан 15. јуна т. г. Т.Извјештај иницијативом мјесних одбора и повјереника организованих домаћичких школа са озпаком мјсста школе, датум а почстка и евелтуалпо завршстка, те броја ученица. 8. Абецедни списак чланова добротвора и утемељача од 1. ју л а 1929. до 15. ју н а 1930. са ознаком уллаћене чланарпне и наломеном д а ли су доблли чланске дилломе. 10. Сп.исак властитог инвентара, у колшад га посједују одбори и ловјсреници са озлаком шегове далашп.е врпједности. : : .i ■ i I• i ' 11. Списак претплатника листа »Гајрета« са ознаком о уредлости плаћаљ а претплате и предлозлма о евеитуалном обустављаљу ллвта (усљсд нснлаћал>а И1)етллате) као н лолис свентуално нових лретплатника. r 12. Детаљан обрачун о распроданим значкама, Споменицама, );и.нгама »Под жрвљсм времсна«, »Циглама Гајретова дбМа« л о евеитуалиој заллхи rojin>Jix ствари н 13. Евентуалне предлоге за главиу годишн.у скупштнпу У Сарајеву.* V Позивају сс свп одборн п по'вјерениди д а сви поступе у омпслу rope изложелих улуцотава н у rope озлаченом року, како бп овогодилпвл пзвје1лта,ј Главног одбора био вјериа -<ллта'~1ј1јретова рада у годлни 1929/30.« Одзив чланова Гајрета за приступање у Соко Ha педавии апел н позлв Главпог одбора Гајрета, упућеп a одбормма. и повјерснлцима Гајрета у стварн прпступа и ов а Г|јрета у члаиетво Сокола, извјсш таји који су призли»Главном одбору до 25. м аја о. г. пшлазују д а су одбори jl ловјсрекици Гајрета као и њихови чланови свесрдно прихватилн ову племениту и корисну акцију. Поједини одборн, извјеш ћујући Главни одбор о одзиву својих чланова, одушевљено поздрављају ову сарадњу између Гајрета и Сокола, који теж н за тим д а ствара тјелесно здраве, морално јаке и национално свјесне држављане наш е Краљевине. З а доказ тога великог одушевљења Гајретових радника и чланова некл послуже извјештаји, који су до споменутог дана приспјелп из 16 мјеста са бројем чланова Гајрета који су већ ступили у Соко: Чапљика 46, Пријепоље 137, Т узла 100, Б реза (срез височки) 85, Требпње 51, Маглај 50, Бос. Градиш ка 106, Гацко . 25, Козарац (срез приједорски) 85, Љ убуш ки 53, Столац 50, Плевље 64, Томислав Град 67, Бугојно 52, Вишеград 43, Велес 85. — Према томе, само из наведених 16 мјеста прпступило je у чланство Сонола 1.069 чланова Гајрета. Овај број није дефинитиван, јер су некоји одбори из наведених мјеста најавили и даљњи приступ преосталих чланова у чланство Сокола. Тако н. пр. Мјесни одбор из Тузле навијестно je д а he број тузланских члаиова бити удвостручен, a то су најавили и други одбори. Соколске Жупе, које смо извпјестили о овој акцији Гајрета и које смо умолилн да омогуће приступ Гајретових чланова у чланство Сокола, такођер су свесрдно прихватиле ову сарадњу између Гајрета и Сокола на остварењу заједничких нам циљ ева и идеала, a под протекторатом и старјешинством узвиш еног нам Престолонасљедника Петра. Соколска жупа у У жицу међу осталим пише: »Иримамо са раширеним рукама улазак у наш Соко, браћс и сестара Гајрета и грлећи их, стежемо им десницу, жслсћи д а у таквој заједнпцл оправдлмо паш пајвпшп циљ, којп је и државпи: пародно јсдпнство с пскреппм срцима.« 277 �Главнп одбор ее оД срда радује овој обостраној сусрбтЉИвостн и нсправиом схватаљу паш нх заједиичких потреба. Увјерени смо да he ова наш а у ж а сарадњ а уродити најбољим илодошша. Рад мјесног одбора у Перијепољу Ha окружницу Главиог одбора сазвао je М јесни одбор у пријепољу ванредну скупштину чланова н а 18, м аја т. г. у оврху приступа чланова Гајрета у Соко Краљевине Југославије. Са закључком Главног одбора свп су се чланови једногласно еложшш и обећали приступити за чланове Сокола. Ha истој скупштпни изабран je Тамбураш кп збор у који су изабранн гг. Синан Хашимбеговић, Махмут Чичић, Мехмед Османковић, Момир Ковачевић, А вдулах Скадрак, Мехмедалија Вељовнћ и Омер Дрнда. У Дилетантску секцнју« нзабрана су гг.: Јак ш а БогдаiioBiih, адвокат, Рајко Досковић, трговац, Омер Дрнда, општ. чиновник, Ибрахим X. А вдић, општ. деловођа, Халим ПашаnoBiih, шумар. чиновннк, А вдулах С кадрак, трговац, К адрија Крештелнца, трговац, Ибро Кратовић, пекар, Смајо Агинчић u Х асан Кадрибашић. Инспекција Гајретових конвиката Према закљ учку Главног одбора н ед авн о -је пзвр11гева ипспекција друш твених конвиката у Тузли, Bftxahy, Бан>алуци и Мостару. И нспекцију тузланског, бихаћког и баљалучког конвикта извјјш или qy г. Д ^ ; Ибрахим Хаџиомеровић и друш твени књиговођа^ г. ^)iiep Дрнда, И нспекцију мо старског конвикта изврш ио је ' г. Х усејн Кадић. ПриЈгап«« ових инспекција гг. Др. Х аџисмеровић и Кадић одрж али су конференције са М јесним ^одф рим а и повјерсницима Г о јр к а , информишући се о раду-^за /Гајрет. Том приликоМ; kroje гл л з су днрекције мјеспих средњих и стручних школа, у цнл.у информисања о успјеху друш твених питомаца-1^. и а у ћ б jh-ao и о ви ховом владаФу. Посјетили су такођер и (пу&гетавнике власти. И нспекцију сарајевских интерната врш е -m iW M Главиог одбора и то нанзмјенце гвак и х 10 д ан а ло двојица, те о прегледу извјеш ћују на сједницам а Главног одбора. Оснивгње Гајретова пјевачког друштва у Сарајеву Пошто je надлеж на власт одоорил^ П равила Гајретових пјевачких друш тава, то je акциони одбор з а оснивање Гајретова пјевачког друш тва у Сарајеву лриступио упису чланова и заказао конституирајућу скупш тину у недјељу, 8. јуна о. г., у 10 сати прије подне у мушком Гајретовом интернату (Х аилибаш ића ул ица 8). Досада се уписало што изврш ујућих што помажућих преко 200 чланвва, у већини са мјесечном чланарином од 10.— динара. А кциони одбор ради с пуном вољом n a се нада д а he овај број чланова бити ускоро удвосатручен, те се поједини чланови натјечу који he упнсати Behn број. Позивају се сви уписани чланови д а присуствују осниBajyhoj скупштини, н а којој he се бирати д руш твена управа. Тражите, трошите и пропагирајте потрошњу Г а јт е р о в а цигарпапира 278 бдобрен Лравилник за свв Гајретовв читаонице У једном од ранијих бројсва наш сг лпста доннјсли смо нацрт Правилннка за Гајретове чнтаонице, којн je усвојио Главни одбор. Накнадно je овај П равилник у неколико унотнуњен, што je главни одбор узео до знањ а закљ учивш и да се исти поднесе надлежним властима на одобрење. Краљевcica Банска У права Д ринске Бановине у цијелости je одобрила овај Правилник. Он гласи: П Р А В И Л Н И К за Гајретове читаонице Главни одбор Гајрета на основу чл. 3. Правила друш тва Гајрет прописује слнједећи П равилник за Гајретове читаонице, које могу постојати у свима мјестима гдје постоје Гајретови мјесни одбори. Чл. l. Сврха je Гајретове читаонице да у својим просторијама пруж а MoryhHOCT за што интензивнији и сконцентрисанији рад на извођењу Гајретових циљева. Чл. 2. З а постизавање своје сврхе Гајретове читаонице изврш аваће ове задатке: " a) ширење Гајретове идеје и организадије; о) одржавање поучних и популарних предаваљ а; в) одрж ававе аналфабетских течајева; г) оснивање читаоничких књижница; морално помагање музичких, вокалних и инструментатлних хорова и друш тава; е) сваки други рад који иде затим да наш парод освјештава национ алш ли придиж е културно и економски. Чл. 3. Средства за одржавање Гајретових читаоница јесу: a) чланарина, чију висину одређују редовне ил и изванредне сКупјлЈтине Гајретових мјесних одбора, према материјалним могућностима чланова и потребама читаоница; 6) добровољни прилози; в) уписнина од 10 д л н ара једном за уви јек за сваког члана. Код већ постојећих Гајретових читаоница као и код других друштава, клубова, читаоница, које се претпарају у Гајретове читаонице, дотадањи чланови не плаЉају уписнину, и г) други непредвиђени приходи. Чл. 4. Издади за уздрж авањ е Гајретових читаоница не могу се ни у којем случају подмиривати из редовних Гајретових прихода, предвиђених у чл. 4. и б. П равила друштва, Гајрет. Чл. 5. Чланови Гајретових читаоница могу д а буду само чланови друш тва Гајрет, Чл. 6. У случају неплаћања чланарине примјењ ује се чл. 12. Правила друш тва Гајрет. 1 Чл. 7. Поред права и дужности чланова предвиђених у чл. 15, 16, 17 и 18 Правила друш тва Гајрет, чланови Гајретових читаоница имају још слиједећа права: б) служити се инвентаром читаонице, и в) користити се књигама и листовима читаонице. Чл. 8. Дужности чланова Гајретових читаоница су још: a) д а nocjehyjy читаоничке просторије и све љене приредбе; б) д а његују другарску и братску друш твеност у читаониди; в) д а чувају ред и чистоћу у читаоници. Чл. 9. У просторијама Гајретових читаоница je забран>ена употреба алкохолних пића, a исто тако су забањепе и све хазардне игре. Чл. 10. Чланови су дуж ни надокнадити сваку хотимично и нехотице нанесену штету у читаоници. Чл. 11. Гајретовим читаоницама управљ&ју мјесни одбори Гајрета. �Чл. 12. Поред својих дужности проппсапих Правплима друш тва Гајрст мјеснн одбори Гајрета су у ноглсду унрава Гајретовим чнтооницама дуж нн још: а) д а со брину за иаиредоваљи н развој читаоницс; б) да подноое извјештаје 1’лавном одбору Гајрета у Сарајеву свака три мјесеца о раду читаонице, свако пола roдине о расходима на одобрење Главног одбора, a сваке године као и одмах no оснутку читаоница, препис инвентара н а увид и ради књижења промјена у Гајретовој активи у кљигама Главног одбо1>а Гајрета. Чл. 13. Поједини чланови Мјесног одбора Гајрета имају у управи читаоницс исте функције, које имају у мјесннм одборима Гајрсга. Благајиик Мјесног одбора Гајрета мора да води, поред благајничке књиге Мјесног одбора, посебну благајничку књигу Гајаретове читаонице. Чл. 14. Цијела имовипа Гајретових читаоница: готовина, пнвентар, књиге, ииетрументи, архива, евентуално некретнине, јест власништво друш тва Гајрет.. Чл. 15. Имовином Гајретових читаоница управљају Гајрстови Мјесии одбори у смислу прописа овог Правилника, a под врховним надзором и уиутствима Гловног одбора Гајрста. Чл. 16. Новчани издаци читаоиице дијеле се на рсдовне и ванредне. Редвони су издатци: кирије за друштвене просторије, огрјев, расвјета, одржавање чистбће ji набавка листова. З а ове издатке није потребно оАобЈИњв' Главног одбора Гајрета. Сви други издаци су ванредни и не могу се извршити без одобрења Главног одбора T ajpgra. Чл. 17. З а све послове, рад и; фушгционисање Гајретових читаоница, у колико нису одређени овим Правилником, прописују мјесни одбори Гајрета »Кућни ред«. Чл. 18. У случају ликвидације или разрјешења Мјесног одбора Гајарета, у смислу чл. 25. тачка^л) Правила друштва Гајрет, имовином Гајретове читаонице управљаће лице, које именује Главни одбор Гајрета. Прелазне установе. ГпјретоВа чИтаоћПца (клуб, дом, оМлаДИпскп клуб) има се у истом i»oicy лоступити као под тачком б). г) у случајсвнма гдје нс ностоји ин Mjccun одбор uu иовјереинштво Гајрета, a иостојп Гајретова читаоница (клуб, дом, омладински клуб), има со поступити као под тачком б); д) у случајевима гдје постоје читаонице (клубови, домови, омладински клубови) под разним другим именима, a ие под Гајретовим, те су чланови тих читаоница (клубова, домова, омладинских клубова) вољни да их претворе у Гајретове читаонице, a у овим мјестима постоји повјереништво Гајрста, одбори такових чнтаоница заказаће у споразуму о Гајретовим повјереником изванредну овоју екупштину са дневним рсдом: i. промјена дооадашших правила и усвајан,е у цијелости правнла друш тва Гајрет н Правилншм. Гајретових читаоница и 2. бнрање Мјесног одбора за управни одбор читаонице Гајретове. У овај одбор мора се бирати дотадањи повјереник Гајрста, који ћс преузети у одбору лретсјсдничко или пајмаше лотпредсједничко мјесто; е) у случајевима гдје постоје читаонице (клубови, домови, омладннсЛси •Клубовн) лод разиим другим именима, a чланови тих читаолица вољни су д а их претворе у Гајретове, a у овим мјестима постоје мјесни одборп Гајрета, одбори таковпх чиатошЈца (клубова, домова, омладипских клубова), 3ai«wahe своју нзв&нредну скупш тиапу са дневпим редом: ликвидација читаоницс и л редаја пмовине Мјесном одбору Гајрета. Мјеспп одбор ГајретаЧпоступиће у том случају у смиелу прописа Правиллика Гајретовпх читаонаица и овог уиутства. При свима поменути^ поступцима мора се строго водити рачуна и о пропислма Закона о удруживању. ^ И а дан 15. ју л а 1930. године престају важ итл правила свију досадаљих читаоница (клубова, домова, омладипских клубова), које носе пме Гајретово, те се с тим даном има довести у склад са овим Правилником име. управа и функциолисање свију читаоница (клубова, домова, омладннских клубова) који у своме називу носе име Гајретово. КРАЉ ЕВСКА БАНСКА УПРАВА ДРИНСКЕ БАНОВИНЕ. Овај Правилник за Гајретове читаонице важ и оа све читаонице однооно досадање клубове, домове> омдадинске клубове, који у своме називу носе и Гајретово име. II. Број: 21353/30. год. 15. маја 1930. годипе Сарајево Д а би овај Правилннк могао стуш1ти на снагу има се поступити како слиједи: »Овај се Правилпик позивом na решеље моје од дапас II. бр. 21353/30. год. о д о б р а в а « . a) у случајевима гдје данас поетоје Гајретове читаонице (клубови, домови, омладински клубови) са управним одбором, који je истодобно и 1’ајретов Мјесни одбор, овај Правилник ступа н а снагу чим га одобри надлежна. власт, те се има према љему саобразити читава управа читаонице; б) у случајевима гдје у управним одборима читаопица (клубова, домова, омладинсклх клубова), који у пазиву посе име Гајрстово, и мјесним одборима Гајрета нису исте личности, одпосно у случајевима гдјв поједини одборлици не облаш ају лсте фулкције у та два одбора, имају се сазватн лајдаље до 15. ју л а 1930. год. изванредне лли редовпе скупштипе и Мјесног одбора Гајрета и Гајретове читаонице (клуба, дома, омладинског клуба) са дневним редом код Мјесног одбора: пзбор новог Мјеслог одбора Гајрета у смислу проплса Гајретових правила и Правнлпика Гајретових читаоница, a код Гајретових читаоница (клубова, домова, омладинских клубова), у колико имају нарочита правила: 1. промјена досадањих правила и усвајан>е у цијелости правила друштва Гајрот и 2. бирање Мјеслог одбора Гајрета за одбор Гајретове читаонице; в) у случајевима гдје постоји ловјереништво Гајрета и З а Б ал а Помоћпик: Др. Хасанбеговик, в. р. Скреће се пажња свима управама читаоница, домова, клубова, омладннскпх клубова, који у своме назпву носе лме Гајретово, да у прописапом року поступе у споразуму са мјесним одборима одпосно повјерелицима no овом Правилнику и да најдаље до 20. јуиа т. г. извијесте о томе Главни одбор, доставивши му препис инвентара са досадашњом вриједношћу. Како се види из »Прелазних установа« овог Правилника, сва правила досадањих свију читаоница, клубова, домова n омладинских клубова, које носе име Гајретово, престају важити са даном 15. јуна о. г. Проширујте чланство Гајрета и пропагирајте њ егове сп асон осн е идеје! 279 �Нови Мјесни одбор Гајрета у Осови (Рогатица) Повјереник Гајрета у Осови г. Абдулах Мулић, сазвао je скупштину чланова Гајрета 9. маја т. г. и изабрао одбор за опћину Борике, у који су уииш ла слиједећа гг.: Претсједник Абдулах М улић, учитељ; потпредсједник Me хага Опрашић, посједник, секретар Хамед Мешановић, тежак; благајник Мехмед еф. Барлов, имам матичар; одборници: Наапф сф. Хељић, Заимбсг Агић и Ахмет Ужичанин. Надзорнп одбор: Назиф еф. Опрашпћ, Авдибег Ш етић и Х алил Tupo. Замјенпци: Хамид Плехо, Зулфо Думаљ ић, Ахмсдбег Сучсска, Смајнлага Хоџић и Ћ амил Цурић. Н.ОМ ријечју дијелилп су савјете за ж ивот поједпнада a ааједиице. Побожни џемат je гледао у земљу д иж ући мисли Свевишњему и савјете имама са мирисом тамјана и карапфила удисао у душ у, стварао у својој свијести појам 0 жпвоту појединца и заједнице и механичким, чисто сугестивним начипом мисли су му у својим претјерапнм сверама описивале ријсчн: сиас наш е заједни де je Гајрет. Тек тресак прангије враћала бн свјесностн д а имам и сад говори. Из џамије се излазило задовољних л ица и враћало се домовима, да ее н а огњнштима cnoje фамнлпјарне cpehe изгрд ii и ижљуби са милима и д а се измјене искрена честитања. Ha скуш нтш ш je говорло опширно о Гајрету и љеговом циљу г. Мулић, a такођер je иознао ловои-чабрале одборллке д а свакп no могућности л р л к у лл што вл ш е члапова л убере заосталу члаларлну п д а пораде ла лромицаљ у Гајретове лдеје у лароду. »Слога« je била свечаио окнћепа заставам а и цвијећем. у чптаоницп био je постаиљеп обилал сто свакојаких јела и nnha, a д ва предсједника (предсједник »Слоге r. Х асан Ћефо и предсједннк Гајрста г. Никшић Мухарем) прим ала су честплањ а и служили госте пријатсљс »Слоге« и Гајрета, пријатсљс муслимана. Фузионисање Гајретова Клуба и Месног одбора у Невесињу Ту je било видјети све одличнике и чути их у живом 1S. м аја т. г. одрж ала je скупш тлла Гајретова К луба п разговору, пулом хвале и признањ а о Гајрету и његовој жиМјееног одбора Гајрета, на којој je лоступљело у смнслу ПраГ noj културиој и просвјетној ак цији у народу. вллника за Гајретове члтаонице. * Тек други дан Б ајрам а je био значајап. Ha тој скупш тини једногласло je лзабран слиједећи од-ПЈ1ед Српскпм пјевачкпм друштвом »Сундечић« чија je 6oji з а оба тлјела л то: претсјсдник: Салих IIei;yi5j!h^ потвеЈ1 Ј1)тн ствен а’ зграда имала ванредно свечан илглед^ стајао лредсједлнк Дервпш К оркут; еекретар М уламсд_ НаА^ћ;благајклк: А рлф Чаловлћ; одборлицл: Смаил Ваш агнћ, С ал и х " '^ ј^ п а ц н о н а л н и бајрак нод који t:y приетизали све буљуди за буљуцима коњажгка нз свих муелиманских села. Окупила Омаловић л Раглб Муо.пиПргошгћ.' Зам јелицл: Зулф о Казазлћ, ne маса народа. Музпка je тресла »Op’o кличе«, д а су joj Мујо Чпзмлћ, Сулрј,ман Дукаллћ, ОмВр Љ убопић п Ју су ф Чеакорди одзвањани о високо стијење Црвеница, слијевали се ‘бић. Надзорн одбор: Хадпл^Носовнћ, Исмет Пашагић и Јуу хуку водопада д м а н а и у еху враћали ое поново кроз све еуф Косовпћ. coicaite. ,Подортса je иш ла Оундечићевом улицом, затим Вујадпновом и Кујупџићевом кроз стару чарш ију као ријека и зауртавила се на bhcoicom и всличадственом платоу п ред џаВеличанствена прослгва Курбан Бајрама у Ли1 мијом Глаппцом, одакле пуца најдивнија панорама читавог Више од м јесец д а л а спремајпо се Лијвно Ливиа и ње1ове фантастичне околиде. Са овог уовишеног мјечанствену просла^У, д а би испала што др<&гојпија Гајрету* ста чули су се звуци м узике, вриска коња, пуцањ л у ш ак а п д а би била што вјерштјл прлказј културног" tn| нациоплиог прангија, поклици Краљу и Отаџбини, који су се слијевали осјећања муслиманско? елемента. Више од м јесед д ан а врило у громовнту хуку, у свкој кући, у сважом сокаку и низ равно je у муслиманском пјевачдом друш тву »Слогик гдје су се обпоље далеко далеко у оеленим пољима. државале пробе хорова и дилетантске секције. Сваки ГајреHa том мјесту заклан je Гајретов Курбан н а свечан начпн тов радлик био je електрпзован неодољивиЦ тежњама, да ова кога je Гајрет принио Свевишњему као ж ртву за срећу и лриредба надмаши све д о садањ ^ Гајретове приредбе, n a и благостаље нашег Владалачког Дома и Отаџбине. прлредбе оеталлх културних друш тава у Л ивну. »Слога.« je A Гајретове приредбе блла кошнпца члтав мјесец д а н а у к о јо ј се сабирало најслађе л најузвиш еније мпсли, идеје, најплеменитија и најеотетичнлја осјећања Гајретових сљедбеника, саблрале се лнтелектуалпе ii духовпе снаге Гајретове интеллгенције, д а даду једно дјело достојно тежњ а наш ег елемента. Па ни у појединим домовлма муслиманским, no кућама no авлијама, no сокацима и м ахалима није друкчије. Свугдје се већ дуго прича о овој до днас неизведивој свсчаности и свакој муслиманки и муслв.чану причајући о овим очекиваним даиима, сјало се лице од унапредног задовољства, као д а свакому на челу пиш е »Гајрет«. Све се спрема; женскшве као и мушкарци, кроје се нова, свечана одијела и хаљине, ш ивају бајраци, траже се коњске опреме и свијетло оружје. Напокон дошао je жељно очекивани даи. Објавила га je рлиом зором, док још no некоје звијезде трепетавим сјајем icjmce небо, музика, салавати са м инарета и треш тав пуцањ пуш ака с& свих висова и ку л а градских. Све у свечаном руху — весслом, намирисаном, окићеиом босиоком, — излетило je n a сокаке и у групама слијегало сс у џамије из којих сс n a у лииу чују гласни и свруш енн текјбири. Haicon сврешног Вајрпм Нпмазн имами су niioronopnan еа мпмбора о зипчпју пурбппа, no upnu нута лснпом мате[ш- 280 Свечаност je отпорио говором ш еријатски су д и ја Абдула еф. Ласић, описавши хисторијат клањ а Курбана, a свечану дову проучио je имам Фехимовић Х аф из Ејубефсндија, која je nonpahena гласним и тајанствено свечаним текјбирима. У кругу стајала je чета коњ аника, музика, корпорације и маса народа обају полова с ш аренилом народних ношља, a у средини стајло je Гајретов одбор са представницим а мјесних службених и културних установа са курбаном искићеним јаглуцима и napa нџама. У бјелину одјевени касапин свезао je ноге курбану и повалио га над јаму, како ne би nn јед н а канљ а крви отишла на страну. П редсједник Гајретова Мјесног одбора г. Никшић држао je нож, имам je проучио дову и са »Алаху екјбср« курбан je приклан, М узика je ударила химну и настао je свечан тајац. У моменту ударио je пљ усак кише као небсски благослов, ал и je n a час нровирило сунце и природа постаде jom свечанија, још бујнија, још мирисавија, још зеленија. Исиред 1лапице образовала се поново поворка, на челу са оодамдесет копдника, бајрацима и музиком, те масом народа свих njepa и проманифестовала je своју националну свијест, л.убав прсма Краљу и Отаџбини бурним поклицима. Попорка on je вратила кроз муслнманску четврт за тим фцрдусовом улидом na трг Крпља Иетра. Иред еиоменпком �Великог Ослрбодитеља заустаиио је-иоворку секрехар Мјссног одбора Мулалић Мустафа u у спом гоиору прожехим националним осјећањима иозвао манифестанте, д а у знак синовоке благодарносхи кликну Ослободитељу: Слава! Рекао je да je изврш ен достојанствен и свечан чии клањ а Гајретовог курбана, који je као лридонешена ж ртва Свевишњему намијељена од Гајрета за здравље и дуг живот Њ егова Величанства Краља и прејасног Дома те за срећу и благосхање миле нам ДИЛЕТАНТИЦЕ ИЗ »ЗУЛУМЋАРА« HA ГАЈРЕТОВОЈ ЗАБАВИ У ЛИВНУ Охаџбине, послије чега су услиједиле 6ypge орације Краљу М узика je засвирала химну и поворка cć je Сундечиће вом улицом врахила пред »Сундечић« као на мјесхо разла зишха. Секрехар Мулалић je предложио 'многобројпом на роду, да се са ове величанствене Гајреховс националне манифестације упухи Његовом Веушчанству Краљу поздравпи хелеграм као израз синовске љубави и вјерносхи, шхо je уај бурно клицање примљено. Секрехар се je за хим захвалио сељацима у име Гајреха пакон чега се дарод no свим улицама у најбољем реду разишао. Свечаносх je лреш ла у »Сундечић«. Тамо се приправљало за вабаву, декорисало се кихило и *редало. Beh су за рана продаха сва мјесха, n a се чује no који прохесх и жаљење оних, који су мало задоцнили да се за мјесхо побрину. Програм забаве охпочео je у 21 час. Чихава дворана^ и сви просторн у згради били су пуни публике. Видило се много одличника, елеганнхних дама, a и масу муслиманских госпођа и госпођица како у схаринском одијелу, хако и европејски нагизданих. = i *r i 11 I i : Музика je и за завјесе засвирала државну химну као охворење свечаие забаве a публика je у величансхвеном хајцу схајала. Послије химне дигла се je хешка завјеса н а позорници и бина предсхави алегоријску слику Гајреха. Ha бини схоји високо на схепенишху »Бијели Храм« као Ахинска Акропола, у први мах пусх и хужан. По његовом схепеништу попадале су црне силуехе закукуљених фигура у мрхвом сну. H a носхољима лавови су хакођер пали у лехаргичан сан. У колонади храма појави се 0 с м a н Ђ ик и ћ , забринухо подбочи се руком (популарпа поза рахм. ТЈикића) и посмахра народ који у мрхвилу лехаргије спава. Иза леђа прилази му вила) у једној руци носи ловоров вијенац, a у другој неупаљену просвјехну зубљу. Полаже Осману вијешкц н а главу, a он се осврће, вади и з џепа шибицу и запаљује вили зубљу. Из зубље сину инхензивно свјехло које заж ари вилино лице, груди, преко којих je овила плаву храку оа нахписом »Гајрех«, распушхене косе са диадемима, озари храм и уз ibera оне хајаксхвене чемпресе. 'Викића несхаје у колонади a музика громко удари звуке Гајрехове химне. Оне црне мртве фигуре ночеше се будихи, растирахи очи и пру- жат»г руке као елијопе да молс, да нх со провсде кроз веке тампе цеиозпахс лабиринте, вн ла им пруж а руку, силићу се у вијенац и за вилом улазе у храм. Лавови се пробудише н а својим постољима, подигоше се и узеш е став борбен, као д а ће сад зарикати и просухи из својих раља неописив страх. Са стране храма провреше водоскоци као симболи cpehe и задовољства и дадоше својим шумом читавој позорници чудновату свечану живост. Водоскоци освијетљени дугиним бојама, давали су управ чаробан изглед. У ритму Гајретове химне појавише се оне негда црне мртве фигуре и з Бијелог Храма препорођене, у бјелини, окиhene вијенцима руж а са заставицама у руци и изводе весео, ритмнчан плес око водоскока, чинећи двије симетричне звијезде. Иза њих појавиш е се и з храма двије дјевојке у бјелини и стадоше на нарочите постаменте као Афродите пред колоне храма и развиш е заставе, a иза њих двије дјевојке љепушкасте, као д вије близнакињ е) у босанској муслиманској ношњи уносећи ловоровим вијенцем уоквирену слику Гајретова Протектора, a и з а слике се постави вила са лентом Гајрета дтављ ајући у симетрнчан положај државни грб. Х имна ненрест%но свира и звијезде се у лијепом ритму химне окрећу. И ојављ ује се ви зи ја Њ егова Величанства Краља иа чију лојаву обје звијезде учиниш е поклон уздигнутих ■ —заставица и вавјеса се у з урнебесан апл ауз нагло спусти. Ова алегоркја>даде потребни штимунг публици, n a весело жагори расправљ а, свак себи тумачи значење ове алегорије и сваке поједине њене сцене, које су биле за сваког лако схватљиве. ^^-Т р ећ у ч тач к у отворио je »Слогин« м уш кл хор са врло динамнчном и експанзивном пјесмом »Јадранско Морје« од Антона Хајдриха. Пјесма je јако динамички изграђена. Није се оојетила превага ни једног гласа. П јевана je у добром темпу и добрим изражајем осјећајности, добрим кречендираљем и декречендирањем сваког хакта, шхо пјесми даде јако >живост као неку динамичку халасавосх. rt~------— »Мекам« ' , а ------ од - - Схевана МоЧехврха — хачка je била пјесма крањца коју je охпјевао »Слогин« мјешовихи хор. Пјесма je ГРУПА ПЕВАЧА И ПЕВАЧИЦА »Слогиног« мешовитог хора на Гајретовој забави у Ливну дооха хешка у самим конхра хемпима, али je одлично савладана, динамички углађена. Нарочихо јара-лејли je ефекхно и хармонијски и динампчки и осјећајно изведено. Публика je захтијевала опеховање. Пеха хачка je унапријед акламирана аплаузом. To je била пјесма »Џемкино дахире« коју je од разних мохива најакхуелнијих пјесама пјеваних no некој Џемки пјевачици хармонизирао хоровођа »Слогива« хора М улалић Мусхафа, n a пошхо je хом пјесмом Џемка многе севдалијске душ е узносила, хој пјесми je био унапријед осигуран успјех. Охпјевао 281 �ју je коректно и врло Дотјерано мјсшовити »Слогин« хор. Публнка je захтијевала опетовање и сваки пут попраћала дуготрајним аплаузом и »браво«. Ради преобилног програма одустало се од соло п је в а а а припремљ ених ђ ак а из основие школе и рецптација, n a je издекламоваиа само пјесма Војпслава Илића мл. »Жнвпо Краљ« и з а чнје je свлке строфе публика громко клнцала: Живно! По том je п риказаи а драма из мостареког ж ивота »Зулумћар« од Светозара Тшровића. Први чин je имао вјерпо прпказану сценарију; праву чарш ију, прави мостарекп Mo­ m e. Игра je бпла доста ж лва. Д руги чин je игран весело, са луно ссвдаха и дјевојачке радости, a трећп чин депреспоипрао je евачију душ у, је р je приказивао теш ку душ евну борбу босанског јунака, који колеба пред љубављу, д а ли да иогазп ријеч или д а очува мушкост н понос. Б орба Сслнмбега п Џ афера je одлпчно ж иво изведена, a Емина je као лавпца брашгла ее од наладача. Кад се je комад одигрпо м узика je засвирала коло, али се није могло нити играти, јер je д ворана бпла лрснптрпана свијетом, радн тога се je извлачила томбола. године као сада иије им се д ал а прплика д а покаж у шта све могу и умију учинити наш е жспе, ако им се даде прнлика. Onaj пут повјерене им функције радиле су са највећим noж ртвовавем такмећи се, ко he ви ш е и боље д а уради. Члашгце жеиског одбора својим пожртвовнпм радом препазпшле су више пута п саме себе и, пзненађнвале муш ки одбор Прпкупљање томболе, бифеа, распродаја улазнпца, томболе ii бнфеа, дочскиваље гостију n a галерији, све су то били позловн жснског одбора, које су све то извеле n a опште зад0пољство. У живом припремању н ужурбаности дошао je и сам даН забаве т. ј. 3. мај. Још у јутро почелп су стизавати гости из Сарајева, Грачапице, Зворника, Брчког, Гор. Тузле, Пурачића и Лукавца, све групе и груне у толикој мјери, д а су се улице брзо напуннле гостима и давале Тузли свечани изглед. Taj дан било je све мобилисано; поједине секције доврш авале су a неке припремале своје послове такмећи се међусобно ко he љенше и савршеиије. Чланови мјесних одбора руководећи читавим тим noслом, радили су с дивљењем у појединим секцијама, како »гчшјесно и са највећим пожртвовањем раде љ уди, за које инеу^држали д а he у н>има наћи такве агилне сараднике. Секцнја За спкупЛ|ање и организовање томболе, получила je сјаПо том се je коло размахало све до здре, a миота весела јан успјех, јер je овогодишња томбола била много љепша п друш тванца остадоше и до подне д а д о ч е х Ј ју 'и д руги' дап > к уснпја од ироште Гајретове томболе. О вакву декорацију ц у веселом расположењу.TI . , , расвЈету Сале Тузла не памти као што je оваЈ пут било на HajBehn морални ycnjex забавп д аје чпњ еиица. д а су ' . . . . „ ^ с i тГ . ГајретовоЈ злбашг, jep je сваки nocjem oii био угодно изненаеве програмске тачке извопспс властитим снагама Г атетови х , „ Р ' . ђеп и раздраган ступивши у салу са очитим дивљењем. чланова. Осим огромног урралног ycn jex a ове^тгнтересантне „ . , _ „ . / 1 И, догаао je моменат самог почетка забаве. Простоппје Јајретове прославе, noja се р азвпла у свеопшту националну , m , 1 Ј $S34S»r » « ■ у Т * « * в ш с *r п р и ч е с н в » манифестацију, Гајретова забава je донпјела и дј лриме огромну масу свијета, која je дош ла д а с одушевљејални успјех за Л пвбо бгроман и још иена; љем манпфеетује своју велику љубав према своме драгоцјсje приход од ^ в а н а е с т хиљ ада динара. \ пом Гајрету, што je Гајрет без сумње и заслуж ио. Ha томболп je било одличпих предмета, ручнпх радова' тако д а су карте већ за рана све биле распродаие. Величанствена Гајретова забава у Тузли 3. маја 1930. Д анас je »ГајрелвЛу Т узлн једно најактпвније МЈгслимаиско друштво, које свој рад р азв и ја из д ан а у д ан у све веhiiM димензијама. У н>^му je окупљено све што je напредно и несебнчно и што изгара отаџбеничким жаром за добро и сретнију будућност свога парода, Краљ а и отаџбине. Још ни једном д</ сад а није постојало веће и жнвље интересовање грађанства н сељ ака —^наЈКЈчито муслимана — за ирегалачки и спасоносни рад Г ајрета ,— као данас. Д а се je obaj интерес нарочито м уелиманског свијста појачао заслуга je Мјеспог одбора и љегове лросвјетие секцлје, који су пров>лу зиму интензивно раднли, одрж авш и низ поучпих и попјуларних предавања, м ахалских сасганака и сијела, отворивши у граду три аналфабетска течаја, и домаћпчку школу. Четврга аналфабетски течај з а нелиемене муслимаиске дјевојке ради ларалелно са домаћинском школом. Посао je био теж ак и несавладив. З а све то требало je одржати млого састанака, прогутати и no коју горку, док се успјело да се прндобије коизервативни родитељ, д а му к ћи похађа аналфабетски течај или, домаћинску школу. А ли прегаоцу Бог ломаже, вели народна пословица. n a je тако и са мјесним одборима Гајрета у Тузли. Више м јесечни и интензивни рад, након видних успјеха уродио je и још једним плодом, да се код оних који су већ раније радили з а Гајрет воља за радом још више потенцирала, a код оних досада ипдиферентних створиле се нарочитс симпатије за »Гајрет«. Kao још један видан резултат интензивног р ада свједочи и овогодишња Гајретова лабава. Kao нпкад до сада очекивана je овогодшшва Гајретова забава у Тузли са великим интересовањем цјелокупног грађанства, a с нарочитим интсрееоваљсм муслиманског женоког свијета. И досадаљс ГаЈ1>етове зпбаве у Тузли noojehnВале су и за исте радиле поједнне муслпманке, али ни једпе 282 У дупке пуној и прекрасно декорисаној сали »Хрватског дома« отпочео je програм тачно у 9 сати. Нешто прије почетка програма, у салу je ступио г. Веља Поповић, бан Д ринске Бановине, са својим иомоћником г. Др. Авдом Хасанбеговићем, претсједником Главног Одбора Гајрета. Оа господином баном дошли су још генералшг директор држ. рударских предузећа 1П1Ж- Вељко Јовановић, и бднскн пољ опривредни начелник г- Стефановић, које je лрнсутнА лублика френетпчним аплаузом иоздравила са живјели! Прву тачку »Живео Краљ!« извела je Садка Селосвдвић, ученица I. разерда Гимназије са иуно чувства и умјетничког смисла. Позорница je у ту сврху била нарочито декорисана и оевијетљена у држ авним бојама. У позадини je била слика Њ . В. Краљ а у наравној величини са освијетљном круном изнад главе у којој су биле жаруље државиих боја. Затим je као другу тачку програма извела војна музика познатом вјештином Гајретову химну коју je компоновао г. Фр. Маћејовски. Гимназијеки ђачки хор извео je II. и III. Мокрањчеву руковст na опште задовољство, што je заслуга како ђак а тако и самог хоровођс г. Николе Мантулпна који onaj хор већ неколико година успјешно води. Затим су Гајретови дилетанти-це извели драмску слш;у: »Омербег Љубовић« (Три зелсна крина) од Вл. Тмуше Национални сиже самога комада, т. ј. буђењс иационалне свијссти У народу да смо једнокрвна 6paha са православнима, схваheH je потпуно како од режисера г. Х усније Ш еховића, тако и од дилетаната-ица n a je комад н а присутне извео снажап утнсак. У комаду су судјеловале гђице: М ила М и л и ћев ^, Кидд Ш ехановић, и Хиба Калесић, a од господе: Хусиија Шсховић, Ахмед Камберовић, Мустафа Ципурковић, Ћамил Bohnpnrnh н Хусејн Доламић. Све су улоге добро схваћенс �И одВгранс, али Лзмеђу свах астИцале су cfe улоге гђице Миле Милићевић и г. Х усније Шсховића. Послије одиграног комада дошла je управо сензационална тачка, која се највише очекивала, познатих сазлија из Сарајева гг. Бдхемаге Сулејмановића, Асимаге Јасикс п С алихагс. Хоџића који су својим севдалијским пјевањем и свирањем уз »саз« нсопиеиво одушевнли присутне и, завршивши програм уведи публику у прави штимунг и расположење. Горњој гооподи Тузлаци искапују и овом приликон своје скромно признање и велику захвалност, несамо за лпјепо јим пожртвовиим радом такођер допранијели горњем рекордuoM успјеху. С тога нека je наш а искрена хвала и скромно признање евима онима, којн су ма н најмаљом услугом, добровољипм прилогои, у нарави или у новцу, допринијели, да ова наша забава успије као нпкад до сада. Нека je нарочито хвала г. инж. Рудолфу Крену и г. инж. Богдану Ђукићу, којн су око дскорације сале уложили сво своје умјетничко знање и богато искуство. Такођср дугујемо захвалиост г. пиж. Бранку Будимиру и Стаику Тартаљи, који су својим заузимањем до- ПРИРЕЂИВАЧКИ ОДБОР ГАЈРЕТОВЕ ЗАБАВЕ У ТУЗЛИ, ОДРЖАНЕ 3. MAJA 0. Г. свирање иего и за нрлличМо велпку исртву потрудившн се из Сарајева у Тузлу нежаллвшн нн труда ни свога слоррДп|1| времена^ Након завршеног програма, о то ч е о je плес и игранка; наставило се забављаље у врло Добром расположсњу све до самог сванућа. Играло се и плесало цруморно у мору серпентина, коријандола и змијица. Око уређеног и богато сортираног бифеа, што je свакако заслуга женског одбора, купили су се посјетноди све у групама, док га je текло п падњег комада. Свијет се почео разилазити тек иза з сата no поноћи. Ту вечер ita забави од гостију са стране запажени су из Сарајева: г. Веља Поповић, бан Дринске Бановине, његов помоћник и претсједник Главног одбора Гајрета г. Др. Авдо Хасанбеговић, инж. Вељко Јовановић, генерални дирекгор држ. руд. предузећа, бански пољопривр. начелник г. Стефановић, секретар Главног одбора Гајрета г. Хампд Кукић, госпођа и госп. Џевад Сулејманпашнћ, урсдник Гајрета г. Хамза Хумо, г. Ш каљо и други; из Брчког Мехмедалија X. Едхемовић, из Зворника Џемал еф. Хулусић, претсједник Мј. одбора Гајрета, из Л укавца г. Мирко Мнлер, директор творнице, Ахметага Ковачевић посједник, и Станко 'Гартаља, бирошеф творнице. ' Исход забаве био je изван свакога очскивања како морално тако и материјално. Бруто приходи изиосе Дин. 34.175.— расходи износе « 9.981.— Чисти приход Дин. 24.194.— 'З а овако сјајан и управо рскордан успјех Гајретове забаве у Тузли заслуга у првоме реду спада Мјесном женском одбору н његовим вриједним чланлцама које су као пчелице неуморно радиле све без разлпке. И остали члановл прпређпвачког одбора, који су раднлп у ноједшшм сскцијама, без сумње оаелужују сваку хвалу и прнзнаље. јср су н онп сво- прпппјели д а je одзив из Креке п Л укавца бпо изнад еваког очекиваља. Грађанство Тузле одазвало се je у иајвећој мјери, a поред грађанства, претежно муслимана, билп су присутни прететавницн свих војних цивплних, вјерских, културних и хумааи х устаиова. Ж ива свијест Тузлака о потребн Гајрста поколебала je п посљедњег ионзервативца, да данас-сутра и он отпочне радити за Гајрет, увиђајући да долази млађи и напреднпји свпјет који he га ако се не прилагоди данашњнци — прегазитп и одбацити. Ж нвјели свјесни трудбеници ове Гајретове приредбе! Гајретова забавг и теферич у Бугојну У суботу 10. м аја приредио je мјеснп одбор Гајрета у Бугојну своју годишњу забаву, a 11. маја т. г. тефернч. Још прпје 4 недеље почело се убрзано радити п врппремати, д а бп забава као и теферич у сваком погледу најбоље успјела. Вриједни одборнпци на челу са предсједнпком г. A. Садиковићем као и приређивачкн одбор уложпли су оав свој труд, радпли марл.иво и интензивно rauo да je љихов труд био окруњен велнким успјехом. Почетак забаве je заказан у 8.30 сати, n a je у то врпјеме еала ('риског дома бпла дупком пуна, те je прсма горе заказаном времсну ночео се програм нзвађати. Прва тачка nporpaAia била je »Из Моетара« од A. Ш антића коју je врло добро отнјсвао мјсшовити хор Сриског njcвачког друш тва »Јавора« нод хороводетвом г. Пстра Васића. Друга тачка програма бпла су дпа позорииша вдмада н то »Хаџи Лојо« од Бр. Нупшћа и »Скобла« од Даскала. Оба комада су изведена на ошите задовољство; a нарочито своје то1нке улоге одигралн су, заираво умјетнпчки лзвелп, гг. A. Садпковпћ, Хаџпахмстовпћ, Спасојовпћ. Вндић н Бјелокогнћ. 283 �Послпје свршеног upuor к другог дијсла ирограма, прешло се ua играику, n a je г. Мсхмед МутспслиИ са госнођом среског начелника отворио плсс са колом »Србијанка«. З а вријеме плеса распродана je томбола која je била необично богата са предметима домаћег народног веза, које су сакупиле гђе Сеида ханум а Б уш атлија, Сенија ханума ФилиHOBiih, Зилха Мутевелић, те госпођице Х ата Б уш атлпја, Хал ида Хегић и Рабпја Караџа. Осим свега горе наведеног n a забави се je видио комплетан и сервиран бифе, који je сакупљен од пријатеља Гајрета a у з бифе била je освјеж ујућа капљпца. Расположеље и весеље публнке било je ванредно, n a je потрајало све до дана, Добровољии прилози 1галн су од елијсдсће 1'осПоДе: По Д „и . 100.—: Ср. Милосављовић, Б аи Врбаско баиовиие, Душ ан Ш аин, трговац из Мостара; no Д ии. 50.— : др. Ацо Кормес, Рудолф Гроф, Б р аћ а Салом, А лијага Хега; no Дин. 3 0 — ; Х аванек Емил, Васиљевић Тоде, Гаврановић Сулејман, Захировић Пашо; шо Дин. 2 5 . - : Мехмед еф. У чанбарлић; no Дин. 20.— : Трнфковић Симо, ЦарнЛ А лскса, Х амзпћ Мујо, Учанбарлпћ Абид еф.. Мијатовић И лија, Дервиш бег Б уш атлија, Инж. Мец, ;ИнЖ. Фрсскура, Ахмед сф. Паш пћ, Фрапо Шандрк, Х асан Караџа, Јосип Јасзвић, Гојко Праљак, Хакибег Буш атлија, Агатон Тимотијсвић, Махмут Б уш атлија, Марко Римср, Стсво Вучпћ, Бранко Мијатовић; Иван Грабовац, Муха- МЈЕСНИ И ПРИРЕЂИВАЧКИ ОДБОР ГАЈРЕТОВЕ ЗАБАВЕ И ТЕФЕРИЧА У БУГОЈНУ, na ч е л у с а врцједиим претсједпш;ом г. Ахмедом Садиковићем те напокон и а к о Ј е освануо тмуранј д ан nrtaic jl тиоца забаве који су одмах са забаве крепулн je био заказан теферич да наставе весеље. била праОвај други д ан rajjjgupfee приредбе, запш ва Гајретова манифестација, n a je М јесни одбор Гајрета са задовољством констатовао, да je Гајретова идеја продрла и ујј најзабитнија м јеста овог краја. Ову констатацију одбор темељи na фактима који су доказали 10. и 11. мај, a који се дани могу мирне душ е назвати — дани Гајретови; д ани Гајретове fikeje и дани Гајретовог славља. ( i Осим домаћих грађана који су у великом броју посјетили забаву и теферич, видјело се лијеп број и и з Гор. Вакуфа a међу њима гг. Ахмед еф. Пашић, старјеш ина испоставе, ХуGenH Хаџиабдић, трговац, М устафа Ф. Љ у т а и други. К ад се узме д а je н а забаву дошао и онај свијет, који до данас у опште. н ије никад а долазио, a није ни чуо, наиме наш сеоски свијет особито из општине Главичке на челу са својим начелником г. 0 . Ћ урићем, n a из општине Врбске на челу са својим начелником г. Дервишбегом Буш атлијом, као и из Прусда такођер велики број сељака, те напокон из других села, онда се мирне душ е може рећи д а je ова забава, што се тиче моралног успјеха, једна од најуспјелијих забава од ослобођеља до данас. Свакој забави поред њеног моралног успјеха, потребан je још и материјални ефекат, n a и са те стране може се рећи, да je ово иајуспјелија забава овог последљег деценија. Приход забаве je износио око 5500 Дин. n a je скоро толики приход био и теферича, те je дакле бруто приход ичносио око 11.000 Дин. Ова цифра заиста свједочи д а je ово колосалан успјех у малом Бугојну са 2000 својих стаиовника. Taj приход je пао од улазница и добровољних прилога, a na тсферичу откупљивањем Гајретових значки, n rp a ite томболе, n a оба мјеста буфе и т. д. 284 мед еф. Мемић no Дин. 15.— Станко Ђурасовић; no Дин. 10.— : Мухамед еф. Муфтић, В и ш в а Гвозденовић, Абдулах еф. Мустајбеговић, Салих еф. Чепало, Никола Jojnopnh, Момчило Илпћ, Петар ТЈукић, Васо Гвозденовић, Панто Вујасиновић, Јово Кртиннћ, Стјепан Субашић, Хусо Хаџиабдић, Љ у т а Мустафа, Др. Васо Поповић, Никола Лекић, Мато Д успер, Дедо Касумовић, Ремсо Ајановић, Мијо Л укић, Ибрахимбег Сулејманпашић, Хусеинбег Б уш атлија, Идрисбег Идрисбеговић, ТЈулага Басара, Ђорђо 'Вурић, Ахмет Робовић, Х асан Б еорва, Мухарем Синаловић, Др. Душ ан Васић, Д уш ан Поповић, Хафиз Ђонло; no Дин. В,— : Ђамил Омербеговић, Осман Мутевелић; no Дин. 5.— : Симо Сандић, Х ајрудин Мутевелић, Хакија Нуманкадић, Хамид Хаџиабдић; no Д ин. 4.— : Алага Пуриватра; no Дин. 3.— : Јово Поповић; no Дин. 2.— : Халибег Харачић, Х асанага Хаџиабдић. Тако се коначно завршиш е ти Гајретови весели дани, a утисци тих д ана остали су такови, д а многи учеснипи који су били n a овом Гајретовом слављу, питају к ад а he опет бити овакове Гајретове приредбе. м . М. 1 Пропагирајте задругарство! Бајрамска забава у Бос. Градишци испала je изванредно добро, како у моралном тако и у материјалном погледу, јер je получен успјех од Д ин. 7.054.— Ta je свота обзиром na данаш љ у економску кризу задовољаваjyha. Ова забава била je израз народног јединства, јер су исту посјетили сви грађани без разлике вјере, a нарочито je био лијеп одзив од стране тсжачког исламског свијета и з Дубрав а Тур. и околице под водством свога новоилабраног претсједника Мјесног одбора Неџиба Чатака. Поздравну ријеч држао je претсједник г. З ухд и ја Хоџић, noja je била значајна обзиром n a Гајретову идеју. �Ha програму je била декламација »Протектору Гајрета«, изведена no младом члану Гајретову Емину Капетановићу. Затим салонски комади, извсдени no гостима и пријатељима Гајрета гђи М. Јовичић и гђици Дервиши Капетановић, учитељици, те г. Ссаду Фрајденфелду сви из Бос. Новог. Одбор дугује хвалу и признање поменутим гђама и господииу, јер К ада je поворка приепјела на мјесто тсферича и гости се смјсстили, били су ноздрављепи од странс претсједника г. М ухамсда Хаџиалијагића са овим ријсћима: »Поштовани гоети, данас смо се састали да заједнички манифестујемо наше ocjehaje према културно-просвјетном друш тву Гајрет, n a Вас као претсјсдник поздрављам и нај- МЈЕСНИ ОДБОР ГАЈРЕТА У БОС. ГРАДИШЦИ СА^ДИИЕТАНТИМА. нијесу жалили ниги труда ндти м атеријалнпх средстава, a д а ову забаву и м онлфестацију н е увелвчају. — Дијалог »Браћа« од Прерадовића извела су два Гајретора литомца Есад и Ибрахим Прачић у старим босадским одијелима. У тисак јобио задовољавајући, a примјетило се да-су неки из публике и плакали. Позоришни комад »Сироде« цзвели су члаиови Гајрета на свеопште задовољство публике, a сам комад je пропагаида за наш Гајрет и оставио je дубок утисак код публике, a нарочито код исламског свијета. љепше се захваљујем n a овако лијепом одзиву, јер како Вам je познато, колико год naMsje стало до материјалног успјеха толико виш е и до моралног. Гајрет и Гајретов рад Вама je свимггглознат; до данас водио нас je јединим, правим, напредним п користоносним путем и с а његовим радом можемо се само дичити. Стога Вг£с молим да и од сада будете нас што боље потпомагали тако д а Гајрет може лостигнут оно што му Уједно Вас позивам д а на овом скупу поje у задатку. ______ Сала je била окићена државним заставама, a прочеље украшено сликама Њ . Вел. К раља -л 'Краљице, те Протектора Гајрета Њ . Вис. Престолонасљедћика Петра, док je остали дио сале био у самим ћилимима, кој$ су лосудили вриједни чланови, на чему им и овом прнликом хвала, јер су своје куће на Бајрам оставили без истих. Бифе и томбола била je обилнк и хвала иде цијелом грађалству без разлике вјере. Плес je отворен са »Краљевим колом«, које je повео уважени члан, срески начелник г. Војислав К. Гајић a до н>ега се ухватила гђица Дервиш а Капетановић те питомац Есад Прачић, n a je било милина погледати о,дличне посјетиоце и честиту Гајретову омладину како плешу. Овом приликом истичемо нарочиту сусретљивост гђе Зор ке Малић и мужа joj г. Владе, којп су нежалећи матерлјалну штету, уступили свој пианино при п р о ^а м у забаве — н а чему нека им je велтаса хвала. Бајрамсна забава у Модричу Ha II, маја, трећи дан Курбан Бајрам а одржао je Мјесни одбор у Модричу велики Гајретов тефернч, којп je како морално тако и материјално изван сваког очекиваља врло добро успио. Теферич je почео у 2 сата no подле са кретањем поворке испред Мусл. Чнтаонице, коју je водило братско Соколско друштво лод заставом. У поворци су још судјсловали: Мјесни одбор Гајрета и з Тареваца, Коло Српскпх Сестара, Занатлијско друштво, Српска читаоница, Хрватска читаоница, Муслпманска читаоннца, Мусл. тамбурашки збор, чиповници банеког добра »Петар Мркоњпћ« и т. д. СА ГАЈРЕТОВЕ ЗАБАВЕ У МОДРИЧУ здравимо нашег узвиш еног Владара Њ . В. Краља као и пашег Покровитеља Њ . Kp. Вис. Престолонасљедника Петра са ријечима и жељом д а их драги Бог поживи и много им здравља подари. (Ж ивили, живили, жпвили!). И за говора почео се редати вртни програм са највећпм весељем и расположсњем све до у касну ноћ. — Бруто приход теф ерича био je Дин. 4.351.— Ha овај д ан избарана je крлљицом л.епоте гђица Невреза Карабеговић. 285 �Приликом честитаља Курбан Бајрам а сакупило je Мусл. и Соколеко тм б у р а ш к о друш тво Дин. 796.— у Модричу и Таревцима ирнлога, те нрема споразуму Гајрсту je запао износ од Дин 248.—, n a му и овом приликом наш а захвалност. Гајретова забава у Гор. Тузли Заузимањем наш е омладине (као Гајретове дилетантске дружине) Мјесии одуор Гајрета и М услиманска чптаоница у Гор. Тузли, прнредили се забаву 10. маја о. r., другн даи Курбан-бајрама, у суботу na вечер. Приход забаве раздијељ ен je: половина Гајрету a другу половину дијели М услиманска читаоннца и добротворно друштво »Хајр« у Гор. Тузлп. Бруто приход забаве био je Д ин. 3.390.— 'Грошкови » 934.— Чист приход Дин. 2.45G.— У програму као прва тачка б кла je поздравни говор, којег je одржао наш Х аџи еф. Х ајдаревић, практнкант шер. суда у Т узли, у којем je n a првом мјеету споменуо заузиман>е и рад омладине з а ову забаву, a након тога осврнуо ее na рлд Гајрета од оснутка n a до д аиас и њсгово благотворно дјеволаље у чптавој наш ој отаџбини, те како прслазн и з града у село и како тиме из д ана у дан добива сво шипе ебојпх пријатеља и радннка. Затим je у с тат и сп п к и м -и о д агц и у а призакао Гајретове напоре у иогледу школоВаЉа и -и зд рж авања ђака у свим ЈЈонвнктнма •je колћко nx je Гајрет довео до сретна ж и в о т а ^ а о н т о ш т а сце Гајрет нодузима, да се наш елеменат придигне и оја*Ц1. , При концу n a познв говпрнпка клпцало се највећезГТајретову прнјатељу и заш тптаику, Његовом Велпчанству Краљу А лександру I, т е . Сајригову Протектору Прсстолои&сљсднику Петру као н цДЈедрн. Краљевском Дому, затпм увпженом националпо.Ч' радннку г. Др. |лвди Хасапбоговићу, којш Гајретову загтаву толико година долично чува. Другу и тр с ћ у Ч а ч к у пзвели су| дилстанта; монолог »Панта кочијаш« и »rpnjeuuB iV i«, жалосну цгру1 у ' з чина о д A. Д издаревића, н а велиКо задовољство. Томбола je била o6iu%ra као ни на једној од досадањих забава a састојала се већином од ж енских ручних радова, коју су сакупнле гђе Фатима Ш еховић, Х аснија Демировић и Муниба X. Мехмедовић, Јим с заолуж ују признањ с и захвалност, је р je то први Случај, "да наш е ж ене тумаче потребу рада з а Гајрст. Забаву су носјетнлп први нута у тако пслнком броју сељацп и з околних ссла a томс су много учиннлн позиви Бећ ира Ш еховића, опћинског биљсж ника, те Х ајрудина X . Мехмсдовића, onh. службеника, који се и у осталом раду за Гајрет преко свих опћинских послова врло радо одазивају. Овом приликом сматрам з а потребно д а захвалим свима, који за забаву ма ш та ж ртвоваш с као и онима, који водише брнгу, да што боље успије. — Секретар: Абдулах С а р а ч е в и ћ. Гајретова забава у Штипу Меснн одбор Гајрета у Ш типу нриредио je евоју забаву 10. маја, други д ан Б ајрам а, коју je отворио лретседппк Месног одбора г. Хусенн Jax n h с а поздравним говором и предавањем о Гајретову раду. Заба ва je била лепо поссћена, нарочито од интелигенцијс, офицнра и чиновника, као и од rpaljana евих вероисповсотп. H a забавп су учестоовали, поред осталих: Епиекоп г. Венијпмпп, генерал г. Милошевић, окруж ни инепектор г, Михајловић, срески начелник г. Тодосић, окружни м уфтнја г. А лишаи, директор гимназије г. РистаnoBiih, П1:еставннци-це Соколског д руш тва, учитељског удружења, Кола српских сестара, К н еги ае Зорке и јеврејске оп- 286 штине. Затим преставници Народие Одбраие, Јадранеке Страже и невачког друштва. »Краљсво коло« повео je прстседннк штннске општине г. Каламатијевић, иначе претседник Месног одбора Гајрста, са гђицом Ленком Еконаумовић. Но ii šuto je забава била нриређена са обичном игранком и прсдавањем н како je радно исто всче биоскоп још у д Ва друга локала, то je ипак Гајрстова забава била и у морлном и материјалном погледу најуспелнја и најотмснија. Поред мсштана, чиновника и официра забави су прнсуствовали и са странс, na чак нз Радовнш та мујтија г. Мехмед УдовнчнИ са сестром и супругом, вредном н аглнном Мостаркињом, Ko­ ja je н а благајнп сакупила добар прплог. Поред oue две муслиманке забави су нрисуствовале п р в и п у т у Ш т и п у о т к р н в е н е две туркнњс, кћери вредног државног имама г. Али Рнзе Ибрахнма, које су узеле учеш ћа у игранки и продавању карата Гајретових раденика и питомаца. Гајретова забава у Бужиму Ha 9. мпја 1930. године, први дан Курбан-бајрама у вече, одржана je прва Гајретова бајрамска свечана забава у про•сторнјама народне оеновпе школе. ; * Програм забаве био je слиједећи: 1. ДГоздравна рпјеч и кратак приказ Гајретова рада у npbflnocTH, садашњости и у будућности. To je на onhe задотнц^ство извео г. Сулејман Кудић, ученик IV. разред а основне школе. 2. Рецитовашс н пјевање разнпх патрпотских пјеоама, које су такођер м а onhe задовољство извели ученпцп овдашн.е школе. 3. »Покрадсно грожђе«, шаљипа нгра у 3 чнна од X. to r e , коју" су извели дилетантн (тежацп) из мјеста, и то: Алага Исаковић, Ибрахим Ш ахиновнћ, Ахмет Имшнровић н Boro Behnh, за које се може pehu, да су одлично одигралн сноје улоге. Морална страна забаве je иснала и зн ад сиаког очекиВања, јер су главни посјетиоци забавс били наш и тсжаци муслиманн и з овдаш њих села, којн су се том приликом упознали са Гајретом, његовом идејом и његовим радом н а културно-просвјегиом подизању нас муслимана. МатсЈшјална страна ове забаве нс изостаје много иза моралне, јер порсд свих потрош ака око забаве чист приход изиоси Д ик. 378.50. Треба имати и а уму, д а je овдје лаљскс године харала туча над усјевима као главнога врела тежачких пропзвода, као и то, д а je тај износ добивен од наш их теж ака од добровољннх прилога као у л азн и ц а од 5— 10 динара ii д а ne садржи каквих круннијих ставака, онда се може pe­ hu д а je успјсх ове прве Гајретове забаве у оба прав ц а више nero врло добар. Коначно сматрам з а дужност, д а се најљ епш с захвалим свпма пријатељима, који су посјетили ову Гајретову забаву, а парочито дилетантнма и овдашњим занатлијама, који су ме потпомогали у раду и лрипремама око речене забаве. — Режисер забаве: Мустафа Кудић, учител.. Гајретова згбава у Брњевици (Прњавор) Повјереник Гајрета у Брњевицп r. Х аф из Муста(|>а ХоUiih извјеш тава Гл. одбо[) да je на други д ан Курбап Б ајрама прнредпо забаву у корнст Гајрстп, која je испала одлнчно, обзиром н а мало мјсстанце и почетак рада повјерешвштва. Чист нрнход био je Дип. 433,— Надаље je прирсдио теферич н а 'Б урђсв дан, од којсга je имао прихода Дин. 182.— Oko забаве највише су се брниули гг. Мухарем Џафероmih, Селим Џаферовић н Омербеговић, п а им и овим путем цаш а искрена хвала. �Величанствен Гајретов теферич у Дервенти И до сада су у граду Дервенти биле познате Гајретове приредбе, као приредбе првога реда, али овогодишњи Гајретов теферич je надкрилио све досадање приредбе било које врсти. Жировина, мјесто створено за тефериче, удаљено од Дервенте само 2 километра, добила je тај дан свечан изглед. Никад овако свечана није изгледала као овај пута, јер су je Гајретови радници одјели у свечано рухо. Милина je било поглсдати како су укусно направљене ложе (љнх 25) <• јелне и другс стране, a у врху поиосно стоји позорДица, нд,' чиЈем ирочељу стоји елика Љ егова Височанства Престолонасљедника Петра, Покровитеља Гајрета. Са једне и друге странс били су изложени женски ручни радови, даровани за Гајретову томболу и врло богати бифе. При улазу у саму »Жировину« био je подигнут врло лијепи славолук, на којем je била слика Њ егова Величгнства Краља Александра I. Одбор се je побринуо и Жировину електрифицирао са посебним мотором, потпуно одвојено од градске електричне мреже и било je врло лијепо погледати, иначе доста заиуштену Жировину, овако свечану, a нарочито je било лијепо када ие je мрак снустио, na када су засјале електричне жаруље, које први пута од како je Ж ировииа постала засјаш е на Жировини. И ако je било заказано да теферич почима у 3 сата послије подне, свијет je у великии групама почео стизати већ око I сат, a у 2 и ио сата Ж ировина je била пуна најодбранијом дервентском публнком. Посјетиоци су долазили аутомобилима, фијакерима и колима, a три аутобуса су стално нревозили публику уз врло снижену цијену, н на тај начин je било омогућено да je овај теферич тога дана посјетило на хиљаде посјетилаца. Beh у 2 сата послије подне почела je војничка музика 25. пешад. пука и з Тузле са свирањем, a у 3 и no сата пред мноштвом гледалаца отиочело je извођеље програма. 1. Пјесму »Престолонасљеднику Петру« од ВојпславаИ Борића рецитовала je ученица грађанске школе Ш ахзија Т и-В рић н а onhe задовољство и бурним аплаузом била je од мно-Г гобројне публике поздрављена. 2. »Цица— маца и рундов—бундов« од Змај Јована Ј о - | вановића, продуцирао je Реш ад Алибеговић, ученик IV. раз-1 реда основне школе, син предсједника Мјесног одбора ГајретаП г. Есадбега Алибеговића, и у з силан смијех и одуш евљ ељ е! публике био je бурним аплаузима поздрављен и позиван д аВ ову продукцију поиови. з. Затим je отпочето са игром комада, који усљед кише није могао бити и а задовољетво заврш ен, јср се усљед невремена морало журити. Након кратке станке (усљед кише) отпочела je игранка која je трајал а до у касну ноћ. Томбола je распродана врло брзо, a и сав бифе. Нарочито морамо истакнути велику поејету no суграђанима свих вјера, те и огромну посјету муслиманског свијета, којп je и овом приликом показао колико цијени Гајретов рад и за наш у омладину. Овом приликом морамо изразити захвалност на високој нажњи великом пријатељу »Гајрета« Бану Врбаске Бановине г. Светиславу Милосављевићу, који нас никад не заборавља и којн нам je и овај пута послао добровољног прилога Дин. 2оо.—. Надаље и з Б ањ а Л уке послао нам je у име добровољног прилога Д ин. 100.— г. Милан Цвјетан, велетрговац ,на чему му се најљ епше захваљујемо. Трговачка твртка Ј. Јиреа из Сл. Брода, даровала je и ове годнне за томболу двије прскраене елике на свилн и кутију врло лијеиих марампца, a оеим тога д ал а je бесПлатно штампатн улазннце за теферич те joj овим путем најљепше захваљујемо. З а овако лијеп успјех ове приредбе имамо да захвалимо и среском начелнику г. А танасију Крстићу, којп сваком приликом ради за Гајрет и овај одбор издашно помаже у н>е- 287 �говом раду, a који je код ове прпредбе са господином Аспмбегом Алибеговићем преузео једну од најваж нијих фуикција т. ј. био je на благајни, која je ф ункција код прирсдбн ове врсте врло теш ка. Бруто приход овога теф срича рачуна се преко 19.000.— дннара. Изломба женских ручних радова, дарованих за Гајретову томболу у Дервенти. Мјесни одбор Гајрета у з помоћ Ж енског Мјесног одбора Гајрета прнредно je у Д ервенти у великој дворани градске внјећнице врло успјелу изложбу ж енских ручних радова, које чланице и пријатељице Гајрета дароваш е за Гајретову томболу, која je бнла на теферичу дне 11. маја о. г. И зложба je трајал а четири д ан а и то: 7., 8., 9. и 10. маја о. г. и ову изложбу je посјетило на хиљ аде посјетилаца, којн су се дивили љепоти и финоћи израђених радова. Ha овој врло успјелој нзложби нмали смо прилике да видимо лијепих и много разлнчигих радова a нарочито су се истицали: Гобленскн радови, стари бос. вез са златом, бушени вез »нецани« ш трикањ е, керање босанско, т. зв. »наден-малерај«, старин"ски вез »бројем« и рел>ефни вез. Ова изложба ж енских ручних радова je п е т т о ново не само за Д ервенту него може се рећи нешто тгово п .за цијелу Босну јер je и вели ка морална добит од &сте проистекла,' a нарочито за наш муслиманспи ж еискн свијет, те je ова изложба показала д а м услим анка има смисла з а ову врло важну ррану ж енске умјетросгр; која се данас no цијеломе свијету гаји и цијени. Од ове изложбе, ч и јн су радови од стране излагатељ нца поклоњенн за Гајретову томболу, биће још и та корист, што- he могуће ^ р л о лако к асније доћи до организованог сакупљ ањ а 'Л внстшх ручних радова у сврху продаје (no већим градовима) и тиме бн се упослпло р £д ал о прплике за зараду сиромашном муслиманском ж енск иву. Д а je ова“ изложба ручних радова овако “сјајно успјела им а да се захвали вриједном Ж енеском Мјесном одбору Гајрета, чије су чланиде, иако новакиљ е у јавном раду, радиле неуморно као пчеле и показале су са овим својии првим радом велики успјех те им од ср ца захваљујемо и желимо им даљње успјехе у раду ва наш Гајрет. З а ову изложбу дароваш е ручне радове слиједеће госпође и госпођице: А тнја Исакагић 1 јастук, 1 миље; Х ата Омербеговић 1 јастук; Х аџиефедић А лија 1 миље, 1 таблет; Tupnh Зинета 1 везаи учкур; Мулабеговић Ехлим ана 1 јастук; Мулабеговић Емина 1 јастук, 1 миље; Т уркуш ић Зехра 1 јастук, 1 марамицу; Алибеговић Е м ина 1 миље, 1 хаљину, 2 јастука; Куленовић М ихриџан 1 јастук, 1 слпку, 1 декицу; Муфтић Фахира 1 керан цвијет; X. Дервиш агић Фатима 2 марамице, 1 мараму; Х аџикадић А лија 1 јастук; Карабеговић Нефа 1 јастук; Јусуфбеговић А дила 1 миље, 4 декице; Едиба Ибригаагић 1 јастук, 1 таблет; Цимић Р ази ја 1 тиш лајфер; Хусеџи новић nam a l пеппсир, 1 комбине; Поробић Емина 2 јастука Градашчевић Д ервиш а l ш ампју; Царџић Безима 1 миље Дрљевић К адира 1 столњак; А лијагић Сухбија 2 марамице 'Вонлагић В асва 1 миље, 1 тиш лајфер; X. Хасановић Хатиџа l кошуљу, l таблет; Пелегаић Селвета 1 рубац, 1 таблет; Ha лић Тифа 2 марамице, 1 махрама; Налић Н ура 1 јастук; Бе говић Ш ухрета 1 декицу, 1 мапу, 1 марамицу; Халеповић Ну pa l цвијет керан, l марамицу; Јусуфбеговић Асија 1 јастук Јусуфбеговић Ш ухра 1 миље; Јусуфбеговић Фата 1 јастук Хусеинчехајић Зум ра 1 јастук; Поробић Мулпја 1 чепрму; Халеповић Фадила 1 махраму, 1 јастук; Приканица Мелћа l чеврму, i миље; Поробић Сејда 2 слике мал.ане; Алиагић Х успија 1 таблет; Х афизовнћ А сија 1 јастук; Хусеџиновић 288 Зехра 1 јастук, 1 мапу, 1 тш плајфер; T upnh Разија i МИЈ1)е 1. јастук, 1 таблет; Алибеговић Емира 1 јастук, i ташцу { мапу, 1 дскицу; Ји р са Јоснп 2 слике, 6 марамица; Омај,пбс. говић Б ахрија 1 јастук, 1 псш кир; ХаџнагиИ Есма l jiVCTy|.' 1 миљс, 1 марамица, ЛлибсговпИ ИГаНира 1 јастук, Мулаг«roniih Б сгзада 1 мил.е, Лемсшспић А лмаса 1 јастук, Oaijmja Лемсшић 1 јастук, КарабеговиИ Емина 1 тиш лајфер, Халеио. Biih Хајра 1 јастук, 1 миље, 1 таблет, Градашчевић ИГахчнја 1 јастук. 2 декице, 1 мапа, Уџварлић Нејна 1 јастук, i Ма. храму,, Сејдић Д елва 1 тиш лајфер, l марамицу, Османагић А лпја 1 пешкир, Имамовић Емина 1 јастук, Диздаревић Васва 1 јастук, Османагић Зухра 2 марамице, Мулабеговнћ Делва 2 јастука, 1 таблет, У џварлић Ф ата 1 миље, Уџварлпћ Фата 1 миље, У џварлић М пна 1 декица, Халепвоић Захида 1 мнље, 1 марамица, Х аџиавдић Емина l марампца, Капетановнћ Ениса 2 јастука, Нуркић Х атиџа 1 јастук, Хусеџинопић Расема 1 миље, Соколовић Х аснија 1 капа, 2 марамице, Осианбеговнћ Васва 1 јастук, 1 марамица, Мулабеговић Bnсера 1 јастук, Мачгсовић М инка 1 миље, Пашагић Васва 2 марамнце, Пашагнћ Д ервиш а 1 миље. Надаље Ж енски мјесни одбор преузео je н а себе и бригу за сакупљаље дарова з а бифе и овдје je врло добро успио, a дароВаше слиједећи: Јусуфбеговић Хусејинбег 1 севдиџан, гђа Иљазбеговица Куленовић хурмашице, Пашагић Ајпша ^сев д и џ ан , Чимић Р асија хурмапшце, X. Хамидага X. Омсрагић патишпању, Хусеџиновић Џсмалага кадајиф , Хуссђиновић Мустафага приснац, Атифа Налић торту, Конџић Фернда баклаву, Градашчевнћ Ш ахзија рутавци, У џварлић Омерага баклаву, П ригалица Мелча бурек, Ибрпшагић П ашага нутма масна, X. Абдић Ибрахимага хурмашице, X. Абдић Салихага патипшаља, Тирић Мустафа еф. баклава и ружнце, Халеповић Ахмет еф. севдиџан, Алибеговић Асимбег баклаву, хурмашице и бурек, Поробић Муратбег џунлари и приснац, Куленовић Мпхрпџап Ханума бак-ппву и севдиџан, X. A m h Есма севдиџан, Bpaha Беговић баклаву, Лемешић Махмут патишпаљу, Лелић Ибрахим еф. торту, Уџварлић Смајлага севдиџан, Б ахрија хан Сманлбеговић кадајиф, Хусеђиновпћ na­ m a торту и бурек, Чарџић Делва ханума хурмашице, Алибеговић Емирханума баклаву, торту, бурек и ф лаш у краставаца, ОсманагиИ Ахмет чипија nichep локума, Абидиновић Абдулах торту, Захировнћ Емиие ханума севдиџан, Бећиревић Тајиба ханума торту. Гајретов теферич у Кладњу Ha 11. маја о. г. (трећи дан Курбан Бајрам а) Мјеснп одбор Гајрета у Кладњу приредио je теферич у природи. Разне трке, иишан, те друге којекакве народне игре и шалс на овоме теферичу биле су побудиле код грађалства вслико интересовашс, те се je спремање за теферич врш ило na неколико дана ранлје. Али нажалост сами дан тсферича освануо je лијеп, док je око пола дана колаље облакова почело многоме стављатп у п и т ате даваље теферича. Кад се око 2 сата no подне иочсло одлазити на Витаљ (2 км од Кладња) на мјесто теферича заш кропила je ситна к и т а и падала у виш е махова, те je програм теферича изведен н а брзи начин a уз мали број присутнога грађапства, које je макар и no киш и и а теферич Гајретова идеја довела. Главну награду н а пиш ану добио je c iap n и у овоме мјесту позпати стријелац Мехага Ђуловић, a другу лаграду Мухамед Ђозић оба из Кладља. Проширујше лнсш „Гајреш“ у | Вашем мјесту н околтн! | �Бајргмска забава у Сребреници Нови добротвори и утемсљачи Ha други дан Курбан-бај|>ама приредио je Мјесни одбор у Сребреници забаву, од које je имао чист приход 1.495..50 дннара. Са ссла je дошло добровол>них прилога Дин. 545.—, a утрж ак проданих курбанских кожица био je Дин. 582.— Даклс укупно Дин. 2.622.50. Један врло симпатичан вгсијет Гајрету. У Башој Луци je умрла 8. маја 75 годшшиа старица Ханумица удова иза ртхм. Мухамсдагс Бсшлагнћа, рођена Мухурдарсвић. Оставила јс иза ссбе васијстнаму из год. 1922. у којој се сјетила и Гајрета и оставила му седам маџарија, с којом јс свотом постала добротвор друштва. Мјесни одбор Гајрета у Баљој Л уцч сачупаћо најљеишу усномену овој помснутој хануми, која нам дајс врло симпатичаи примјер свијссти наше старе и још жеискс генсрације около нотребе помагаша наш е спротин.с на наукама. Нека je племсиитој дароватељици вјечна хвала и да joj вслики Алах гријехс опрости. Даљни утемељачи М јесни одбор Гајрста у Бањ алуци извијестио je Главни одбор д а се уписао з а члана утсмсљача Гајрста са свотом од 500.— дин. Госп. Н урија 'Вумрукчић, профссор у п. Најмлађи утемељач Гајрета Познати прнјатељ и добротвор Гајретов г, Jycyil>6er Паiniih, посједиик пз .Сарајева даровао je Ба-јрсту Дин. 200.— умјеето одговора на чесгитее, које je добио од својих прија,тел>а п о в ^ д о ^ р о ђ ењ а његова сина Мирзе Фуада на даи 10. ал рила о г. Истодобно je уписао г .Паш ић свога првијенца Мпрзу Фуада за члана утсмсљача Гајрета са свотом од Дин. 500.—. МЈЕСНИ ОДБОР ГАЈРЕТА У СРЕБРЕНИЦИ И овим путем топло захваљујомо г. Пцшпћу, жслећи iteговој поштованој породици н њсговом првијенцу сваку cpchy п напредак у животу. Бајрамска забава у Гор. Зелињи Ha Курбан-бајрам, 12. мај.г—<5Т r.( приредио je мјсени одбор у Гор. Зелињн забаву (тефернч), од које je имао чисга у Сјетлини: H a недавио одржаној понфсреицпјп пријаприхода Дин. 513.—. теља н чланова Гајрета у Сјетлнни ради припрема за вслпку Од курбанских коњицф-добио je Дин. 2 5 —, које д ар о -‘ Гајретову манифеетацију u велики народни теферпч н а даи ваш е гг. Осман Муминовић, НазиЈЈ»Л1умицови|1, Ахмет Смајић, 15. ју л а т. г. у Сјетлини, на предлог претсједншса Мјесног Хамид Беговић и Ш ериф Мујановиђ. одбора г. Фадила Добрачс уписаш е се слиједећа гг. за члаБудући je на дан одржавањт .тефернча падала цијели дан киша, то се нијс могао получити веНи матсријтлни успјех, a ово je no првн пут, што се у овом MjWry прнређује овакав тсферич, n a се je надати да he другн пут бити већег прихода. Гајретово сијело у Чајничу Другн дап Б ајрам а 10. м аја т. г. прирсдпо јс^Мјссни одбор Гајрста у Чајничу сијело, којс je обзиром на мјеснс прнлике врло добро успјело. Бруто приход био je Дин. 1.297.— Гајретов теферич у Семизовцу 11. м аја о. г. одржан je тсфсрич у Семнзовцу no Мјесном одбору у Илпјашу, који je у најљепшем реду протекао. Народ се je. у великим групама почео окупл.ати око 11 сати прије подне. Заетупанс су биле све три вјерс. Иза поднс, пажалост пала je изнснада киша, која je у толико омела материјални успјех ове забаве. Једино велнкој радиности прирсђивачког одбора има сс захвалити да je теферич ипак успио. Овим путем топла хвала и г. Сикури директору рудннк а »Босна« и з Семизовца, који je са сшш могућим средствнма одбору у помоћ притскао. I Уписујте даљње добротворе ј { и утемељаче Гајрета! | ОДБОР ГАЈРЕТА У ТАРЕВЦИМА Стоје: Хусо Дугнћ, тежак одборник, Хамид Куртић тежак одб., Ћ амил Мулмћ, трг. одб., Х асан X . Хасановпћ, теажак; Сједе л ијева н а десно: Х асан сф. Халилбашнћ, муалим, одборннк Мурадбсг Мурадбеговпћ, трг. п иосјаедннк, Ха(Ј>из Хусејн Кадрић, трг. n имам, Х асанага Хсрцсг, посјсднпк н почаснп предсједншч, Асимбег Ширбеговић, трг. и посј., Химзо Топчагнћ, трг., Хфз Бскнр Сендијаер, трг. и благајник; Доле сједе с лгејаева н а десно: А лија Абдић. сскретар — трг., Вејсилбег Мурадбеговић, велепогједши; — предсјаедник, Муетаф а Мсшан, тежак — потпрсдсјсдннк 289 �нове добротворе и утемељаче Гајрета, мсђу којима нскоји унлатише цијелу члаиарину, a некоји, дјеломично, a то су: г. Инж. Перо Гњеч, индустријалац; фирма »Фслтринсли«; г. Мирко Чучковић, трговац; г. И нж. Марко Леви, шум. унравитељ; гђе Олга Зорић и Мнлева Новаковић; г. Фадил Добрача, претсједник Гајрета, те гг. Теуфик Хафизовић, трговац, Абид Брдарнћ, трговац, Матија Мословац, чиновнпк, Светозар Куреш, трговац, Пиреннн Ракоци, чиновник, Гиовани Малокаршг, чиновншс и Алијага Борчак, посједник. д ећа господа: но Дин. 10.— : гђа Хиба Фазлагић, Мехмед-Алија Фазлагић, Хамнд Тановић, Мустафа Форто, Мухамед Машала, Шахсо ж акш ић, Б ахрија Хаџић, Рајко Танасковић, Салих Беш лија: no Дин. 20.— Б раћа Беговић и Јуоуф Хађић; no Дин. 5.— : Алијчд Приганица, Мухамед Сијерчић, Хасиб Агановпћ, Рајко Тапасковић — a остатак су мањи прилози од разних дароватеља. Гоеи. Др. А лија Томић дао je као свој бајрвмскн дар Гајрету Днн. 80.— Сакуиљачима n дароватељ нма тоила хвала! У Тузли: Једаи од најврједиијих Гајрстоних радннка na Добрсвољни прилози из Умољана (срез Коњиц) сслу r. Омер Омазпћ пз Тузле, уиисао јс чадљих даиа у оиГ. Дерво Лл>оииИ, на.чслинк oiihime Умољанн, сакупио je ћинама Ораховићи и Рапатници слиједећу гг. за члаиове доза 1'ајрет Дшг. зо о — прилога, a дароваше rr.: no Д иц. зо.— : бротворе ii утемсљаче Гајрета: Дерво Аљовпћ и Мехмсд еф. Б аиднћ; Дпи. 2о.— Ибро MnniiЗа добротворе: Агана Кешетовића. подначелника onhuiic шнИ; но ДиИ. 10.— : Хамнд Памук, Салпх Дркпћ. Ахмег ЏиРапатница и Мехмедагу Konpirha, трговца и ноф дн ика из хаи, Реџо Дслић, иарсднпк, Хамид еф. Бандић, Омер Закић, Рапатнице. Алпја Трешљо. Алијл Б андић, Мујо Чомар, J y to Милишић, За утсмсљаче: Емина Газибеговића, Мехмеда Мујића. Ka­ Омср Пинтал, Окср Фатић, Омер Пннџо, Суљо Ф ајић, Мухаpu Мехмедова, Суљу Газибеговића и Мехагу Равкића, пачепмед Аљовнћ и Мујчнн Аљовић no Днн. 5.— : А лија Зећо н гн ка oiihime — сви пз Ораховице; Јусуфа Авдића, Салку Мујо Зилић. Ксшетовнћа, А лију Копрића и Мехмсда Глумчевпћа — сви /*, Како се види из овога општнпарн општиие Умол,анВ, из Рапатнице. 1 пбјн^живе у иајзабјш ш јој опш тш ш у Босни n Херцеговини, И овим путем нека je топла хвпла како упнсаиој' rj, доro ju до данае немају ни оеповне шг.олс, имају доста емнсла бротворима и утмељачима, тако и врпједним na munima. гг. :ia Гајрет и ксб њих je Гајрстова пдеја дубоко продрла. УвиДобрачи и Омазпћу. j e n ^ i a иозпв среског начелпика г. Чампарс као н Мјесног оду Буни к. М.: г. Ахметага Баџак. 6oi>a у Кон.ицу, радо се одазивају н дчрују коппдо могу. — у Турији (Пурачић): г. Мехмбд ЈЈмамрвнћ, вјероучитељ. Кска нм je и овим путем nam a братека хвала! " \ у Љубушком: <i<iTH.\ia ХрпЛфвиИ. Дсбровсљни прилози из Велеса у Гламочу: Михајло Крстацовић, оншт. начеЈиигК Повјереник Гајрета г. А ли Рпза Садиковић, шср. суднјм у Мсстару Муслпмапско З јш^ пјг^ о друштво ЧНти хо д а^^иеп л о ге за члана уте.мсљача д|(уштва »Гајрет« yiiY » tiiflfi^w J 5 4 n ;k ip доприиос од Дин. 500.— у готову. Нека je братеком друштву срдачна хвала! с ‘ § Јесше лн дозначилн дужну § § ирешалашу за лист „Гајрет"? § Разни добровољнч прплозп Г. Хаџи Омер еф. Хаџић — Гајрету Прилнком недавне носјете у просторијама Гл. одбора Гајрета г. Х аџн Омер еф. Х аџић из Кошутицс. орсз j>oniтички, даровао je з а Гајретову омладину, која се ш колује н одгаја у Гајретовим конвиктима своту од Дин. 50.—.. Хаџн Омер еф. потјече од угледне и старе иородице Х аџића, која je дала више алима и учених љ уди. Х аџи Омер еф., свршившн науке у сарајевским мсдресама, отиш ао je у Цариград, г.чје je остао 15 година, проучавајући високе исламске науке. З а то вријеме изврш ио je трећи од ист исламских шартова, т. ј. отншао je на К јабу и Х аџ еда учинио. Д анае je врстан поеједник и економ, a у з то нросвјећује народ и упућује га на правн пут. Својим говорннчким врлинам а и вазу-наеихатима предобпо je симнатије муслиманског свијета у рогатичком, власеничком и кладањском срезу. Дјеловање Хаџи Омер еф. и његово правилно разумијевањ е ГаЈ1>стова рада нска будс узором осгалим алимима и з ових наш их крајева. Добровољни прилози из Горажде Приликом Курбан Б ајрам а сакуиио je Мјесни одбор у Горажди Дин. 305.— добровољних прилога, a дароваше слије- \дозпа'ч110_4е^1'ајрету Дин. 440.— сакупљених по држ. нмадшма. доб|)опољш1Х лрилога, a сакулнш е no Дш (. 50.— : Хафиз т-.уаил Х угејип, држ. имам Велес. Мсхмед Осмап, држ . имам Топислав, Халил Мустафа, држ. имам Јабучиш те, Муетафа Ипл ахимовић, држ. имам Врањевцн. Х асан Алнјевић. држ. нмам Оризари, Хамди Тајиб, држ. имам Ииашсоиац, Елмаз Сулејман. држ. имам Мелница, Хамид Ахмед, држ. имам Водоврат. При вјенчањима дароваш е по Дин. 10.— : Алн Ибрахиовић из Г. Врањсваца, Демуш-Абаз из Оризара, МуитафаМехмед из Мелнице и Хасан-Омер из Р. Враљсваца. Надаље je дозначио своту од Дин. 1.437.— коју су сакунили државни имами прнгодом Курбан-Бајрам-намаза у џамијама, среза Велешког, и то: Дин. 455.— Мустафа Ибрахим из Г. Врањеваца (и 55 Дин. од курб. кожица); Дин. 250.— : Елмаз Сулејман из Мелнице; Дин. 170.— : Хамид Ахмед из Водоврата; Дин. 162.— Х асан Алијевић из Оризара; no Дин. 100— : Хафиз Исмаил Хусејин из Велеса, Мехмед Осман из Томислава, Х алил Мустафа из жабучиш та и Хамди Тајиб из Иванковца. И овим путем иајтоплија хвала нашем повјерепику као н rope наведеној гг. имамима н дароватељима прилога. Добровољни лрилози из Сљедовића (Рогатица) Повјсреншс Гајрста г. Идрис Ајановић дозначио je Гајрсту Дии. 35— добЈхшољних прилога, које дароваш е: но Дин. 10.— : Мухамед Ajanoniih и Авдо Омерагић; Дин. 0.— : Хамид Џанановић; Дин. 5.— : Авдо Омерагић н Дин. 4.—: Мухамед Ајановић. Топла хвала! , Добровољни прилози из Илијаша: Приликом одржане забаве у Семизовцу, коју je приредио Мјесни одбор из Илијаша, добровољне прилоге дароваше: Дип. 80. : срееки начелник из Сарајева г. Ж ивановић; no Дин. 30. : гг. Сикура, директор рудника »Босна« и Петровић, уиравник пилане из Илијаша; Дии. 20 — : г. Никић. �Бруто приход оие забаве нзносио je Дин. 4.098.— И овим путем најтоплија хвала свима дароватсљима прилога као и приређивачком одбору забаве. Добровољни прилози из Сарајева Г. Illahnp М. 1'огалија дозначио je Гајрету Дин. 140.— и то Дин. 100.— од нродатог једног блока Гајретових цигли, те Дин. 40 добровољних ирилога, које дароваше: Дии. 30.— : г. Лвдага Хамбираловић из Зворника и Дии. 10.— : Драгутии Лејхнер ио Сарајева. — Хвала! госп. Хусеин Ћоралић и з Цазина rooii. Омер Омазић из Тузле госи. Авдо Смајић из Горана (Коњиц) госн. Вејсил Мујкпћ из Буљ ииа (Коњиц) госи. Ахмед Узуновић из Сеонице (Кошиц) госн. Омер еф. Х аџић из Рогатице Народна Б ан к а у Сарајсву Ш умско-индуетриско предуоеће Добрљин—Дрвар д. д. Сарајево Од иредаваш а г. Митриновића » 150,— » 250.— » 530,— > 115 — » 113.— » 50.— » 3.000.— » 20.000.— » 70.— Свима илемеиитим дароватељима искрсна захвалност! Добровољни прилози из Турије (Пурачић) Учитељ г. Фехим Салихбеговнћ сакупио je за Гајрет Дин 237.50 добровол>них ирилога, a дароваше слиједећа гг.: Дии. 50.— Фахим Салихбеговић Дин. 40.— Хасо Бургић, трговнц; Дин. 25.— ; Мухарем Токић, тежак; no Дин. 20.— : Емин Токић, тежак, Јусуф еф. Имамовић, имам и Омер Јунузовић, тежак; Дин. 17.50: Омер Маховкић; Дин. 15.— : Алија Имамовић; Дин. 10.— : Мехмсд Џафсровић; no Дин. 5.— : Адем Маховкић, Јусуф Камбпћ, Мехмед Таловић н Мехмед Хускић. И овлм путем нека je наш а благодарност г.вима дароватељима прилога! Дсбровољни прилози из Мостара Филнјала Народнс Банке у Мостару даровала je Mjerno н. одбору Гајрета суму од 1.000;— Дин. ^ И овим путем иајл>епша хвала! У Добровољни прилози из Прибоја * ° (у Повјереник Гајрета у Прибоју г. 3axii| Прашо дозначио je Гајрсту Дин. 390.—, која je сума ирикупљсна ш цсаги приу бојске порееке управе на иницијати£&Р. $>слс Ериеота, шефа и г. Салиха Куртовића, контролора Нореске унравв na тај iiaчнн, што су ;а претходннм споразумом оа там. понјсрепиком Просвјете г. Јевђсвџћем, ппрохом, у благајнп вогакли касиду Проевјетс н ирнход се je подијслио на ^ула Просвјети и Гај- МЈЕСНИ ЖЕНСКИ ОДБОР У ЉУБУШКОМ е I |ијепа на дееио: Гђа Хаџера М. Дауповић, Сенија A. Гхоиић уотНретсјоднџца, Хабиба A. Саднковић прстеједница, Махбуиа X. Гујић н Зухра М. -Јакнћ; стојећи: с лнјева ! l lT> И и ш и Ја то р ш а ош г а п у , ш , т као п г. J e L m h j Т 4 ) Зиба Д т д о ш к . С«6и|» ГуЈнћ »»trajnim a, ка je тоила квала! 3 l «T" H m « llh 11 p“ “ia M“ Bh- Други разни добровољни прилози T okom друге половице мјесеца Maja иршшјеше Главиом одбору слиједећи добровољни ирилози: Мјссни одбор Гајрета у Рогатици Дин. 172.— Мјсени одбор Гајрста у Јајцу » 100.— Мјеени одбор Гајрета у Котор Ва[>ошу » 722.— Мјесни одбор Гајрета у Таревцу » ISO.— Мјссни одбор Гајрета у Бос. Петровцу » 1.010.— Мјесни одбор Гајрета у Љ убињ у » 150.— Мјеони одбор Гајрета у Сребреници » 1.127.— Месни одбор Гајрета у Бугојну » 1.291.50 Мјссии одбор Гајрета у Бос. Ш амцу » 259.— Мјесни одбор Гајрета у Купресу » 150.— Мјесни одбор Гајрета у Тешњу » 430.— Мјесни одбор Гајрета у Новодм Пазару » 385.— Мјеснн одбор Гајрета у Брчком » 491.50 повјер. Гајрета из Велеса г. Али Риза ОадиковиН » 120.— новјер. Гајрета из Брњевице f. Хф. М. Хоџић » 50.05 новјер. Гајрета из Крске г. Мурадиф Манџић » 350.— повјер. Гајрета из Жепча г. Хазим Муфтић » 140___ повјер. Гајрета из Н. Ш ехера г. Сеид Алиспахић » 103.— повјер. Гајрета нч Сан. Моста г. Мехмед Б. Алагић » 135.— Повјер. Гајрета из Братунца г. Абид еф. Џозић » 175.— повјер. Гајрета из Љ убије г. Наил Башић » 184.— повјер. Гајрета из Бос. Кобаша г. Р иза Алибеговић » 75.— Повјер. Г&јрета из Гламоча г. Свлијс Гасал » 30,— Прилози на теферичу у Модричи Добровољнн нрилози убраии иа Гајретовом тефернчу у Модричи на 11. маја о. г. a дароваш е слиједећа гооиода: . Салих 1Сарамехмедовић ич Града Дин. зо.— , Xaoa.it Херцег из Тареваца 12.—, Абдулкадир Б илајац из Града 20.—, Ешсфа Спужић 10.—, Руж пд а Марковић 10.—, Дјеца I. групе 70.—, Иулса Спужић 10.— , Јулославенски Соко 50.—, Омер сф. Меxnh 10.—, Чедо Николић 10.—, Јово Благојевић 50.— сви из Модрича, Есад Ширбеговић из Тареваца 10.—, Хз М. Спужић нз Модрпча 10.—, Ибрахим Муратбеговић нз Тареваца 10.—, Мурат Мустајбеговић из Тареваца 10.— Мех. Сарајлић из Модрпча 10.—, Х афиз Кадрнћ 20.—, Хусеин М ујкић 10.—, Ферид Ширбеговнћ io.— сви из Тареваца; Х у с е ш Б алтић lo.— , Ибро Ганибеговнћ 10.—, Муниб Турсић io.— , Мехмед Ш акић io—., Касим Мешановић с.— , Теуфпк Дубравић 5.—, Дедо Дубрпвић 10.—, Хусо Бсћп[)блЈпнћ 5.—, М. Салих Хали^оваК lo.—, cBit из Мадрича; Хасан Халилбашнћ 7.— . Омер Хаџић 5.—,оба из Тареваца; Д јсца II. груна 25— , Ибр. Хаџпалнјагнћ loo.— нз Модрича; Вејсил Муратбеговић 20.— . Суљо Исић 20.—, Алија Абдић 20.—, Суљо Ц&рић 10.— , сви из Тареваца; Хамдо Ширбеговић 20.—, Салко Ћ ернмагнћ 5.—, Седад Алајбеговић 10.—, Нпнко Ј. Николић 40.— , Асим Ш ирбеговић 20.—, сви из Модрича; Хз еф. Исић 10.— , Бего ЗахировиЕ 10.— , оба из Јакеш а; Нешет Имамовић зо.—, Осман Имамовић 20.—, Хасан Арнаутовић 2 a — , Х алид Нцјаз 20.—, X. Че- 291 �1 Санупупљене «ур»а"™< кожице ia Гајрет у Дррвантк ликовнћ 2П.—. Р иф ат Ахметовпћ io.— , свп из Града; Н. Н. Господа Всадбвг Ллнбвговик, Операг* УршфлпИ „ Ц ј . 5.— , Салим Дубиновић 5.—, Мујо Омераиовић 10.—, Мех. Хастафа Тирић, делегати Мјссцог одборв Г в јр е т у Д ервсш и, м . џић 20.—, Х акија Зечић 60.—, Заим Псксић 10.—, свп и з Мокупише 27 комадв оговотш* в у р б а и а р к в о ж ш в п дппје Р0. дрича; Ћамил Мулнћ н з Т ареваца 10.— ; гђа Мсхић 10.—, гћа всђијс im*e, itoje су проданв зд Д вн. 83»— . Чаушевић lo.—, А лија Чауш свић 20.—, Ју су ф Јусуфбеговић Кожице двровшпс: Веговић СејфулахАег 3 овновске; ц0 20.—, Дедо Џинић 20.— , Мсхмед Д уш ин 20— , свп из Модрнча; Хас. Муратбеговић 20.— , Абдо Муратбеговнћ 10.—, једну кожицу: Уџвариић Омервга, БраФа Алибеговнћ, Дрље. Мурат Муратбеговић 10.— , Н урија Мехић 10.—, Ахмет Муратвић Хамдија ei[»., Капичпћ Зајнмагв, Чарџић НеџиО еф., 1Ц ,а_ беговић 10.—, сви из Тареваца; Бсго Омичевпћ 10.— , Мух. еф. бвговић А сии, ХусеџиновиН А лија, Исламоввћ Елхем, Х ави ,. Мујаковић 20.—, ова из Јак еш а; Капетановпћ и Илић и з Догић Х афиз Мсхмед. Квраберовић Узеир, Поробић Сулсјмаибег, боја 10.— ; А дил Ефендић 5.— , Стјепи O rjennh 10.— , Милан Тирић Мустафа еф„ Д издаревнћ Тахирага, Алијагић Хамдц. Mapuh 20.—, Ахмст Спахић 5.—, гђа Абасбеговић 14.—, Мух. jara, Соколовик Абдулах аф., Урвврлић Х алилагпнпца, Ха. КарабеговиН 15.— , Д и ка Карабеговић 10.— , Хуссип Зсћић ВИсфмииФ Абдулахага, Чпмпћ Мухарсм еф„ Х алеловнћ Ал. •5.—, Сејфудин Пекснћ 10.— , М урат Јаљ арац 10.—, Максим маи, Поробић Мулија, X. M yjnh Абдулах ii Поробвћ Сафет; м ' Макснмовнћ 30.—, Мех. Карабеговић io.—, Узсир licanonnh једну говеђу вожу дарошпие гг.: Б раћа Алибеговић и Абду. .10.—, Мартин Ловшин 10.— , М. Новалић 5.—, Н. Крајнновпћ лахага Хаџпсфендић. ;5.— , Н. Кубурић 5.—, М. Мехмедбеговпћ 5.— , Селим Карабеговић 10.—, Џемал Esnih 10.—, И линка Симић 10.— , Абас ДаБгњалучке курбансне кожице Гајрету јић 10.—, Мујо X. Х асквћ 5.— , X. и Р. Тахмас 15.— , сви из Прнликом Курбанског Б ајрам а Мјесни одбор Гајрета у Модрнча; гђица Шнрбеговић 5.— , Н урпја Муратбеговић 5.—, Baitoj луци упутно je позиве истакнутпм имућнијим муслиА лија Ширбеговнћ 10.— , Мех. Салкпћ 10.— , Х фз.. Бего Сен* ланим а, да своје курбанске кожице поклоне Гајрету. Повод ијар 20.— , Химзо Топчагић 10.—, Мух. Омеровпћ 20.—, Хусб дом тога даровали су курбанске кожице ова господа: Инж. Мепкшовнћ 20.—, Мех. Х аџић 20.— , Ју су ф Х ал ш о в п ћ 6.—, Суљага Салпхагић 3 комада, Х акн бег Гавран-Капетановпћ Х асан Мешановић 10.— , сви из Тареваца; Мехага Ганибего2 комада, Х уснија Џумрукчић 2 комада, Х ам дија Афган 1 ковнћ. 20.— , Ибро Х аџић 10.— , Рнсто 'Бурнћ 50.— , Алберт Абп- '^ 'м а д , Мухамед еф. Маглајлнћ 1 комад, Х ајрудин X. Самимону н 40.—, А лександер В арга 20.-_, М устафа Х арабег 5.—, вић l комад, Бећир Галијашевић 1 комад и Др. Мухарем МиМуст. М ешан 1(1;— , Ммаил Х аџпћ 10.— , Фрањо Марјановић џић 1 комаДч^ 20.— , сви из Модрича; M yct. ЈЈтгаћ 10.— , К ак н ја Ш аћироДароватељима најсрдачнија хвала! вић 10.— , оба и з Оџака; А тпф М ехић и з Таревада-40х—< Граго Кољпћ 10.— , Стипо Голубовић 15.—, Д еж и Варга 6.—, Фери Курбгнсне кожице за Гајрет Варга 30. Сплво Л у ж а р '80.— , Анто Вовкпћ 20.—, Схево Ковачевпћ 20.— , Јозо1Л>у(к1С 20.—L Мплан ЈанковтА 20.— , Јово Јанковпћ 20.p-, Марко Јаковљ евић 20.— , Перо Ковачевић 20.—, Милош П авпћ G.-A А нтун Павловић 5.—, Марко Јуралх 5.—, А на М аткмшћ 10.— , Стојан Стојановић |.U -, Каспм Ју син 5.—, Гајре 7.—, £Л вета Петровић 10.—, Д ара Оофрановпћ 10.—, Сулејман Х аџнћ 10.—, свн из Модрича; Хплмо Топчлгић 5.—, Суљо Салкић — , оба и з Таревада Н. Павић 10.—, Н. Л еви 10.— , Микаило Николић 20— , Карло Фроман ш ,—, Милка Благојевић 10.—, И ллја Лонча.ревић io.—, Јозо Jaiconљевић 10.— , Муст. М ахмутови^ 6.-^, Ђорђо Микичпћ, Др. Давид Фрајнд 30.—, Салих Суљић 104—, Омер Хаџић 20.—, Хусенн Ш ерифовић 10.— , Д ервиш Чауга 20,—, Емин Бешировнћ 20.—, Јозеф Н лазар 10.— , Марко П елицарпћ 20.—, Радов. Стјепановић 30.— , 'Гомо Ж упанчпћ 10.— , сви из Модрича; Сладолеџија и з Града 10.— ; Абдулах Д аиџић из Јак еш а 10__ , Н. Крајниц io.—, м услимански женски прилози 416.— , од риболова Мухамед 201.—, Ифета Тахмас од дописиица 300.—, Х ајрнја Тахмас од дописннца 6S.—, Сафнја Чауш евић од дописница. 84.—, Е ш сф а Снужић од дописниац 25.—, Х асан Алибеговић од допииница 35.—, Џемила Мехић од допислица 49.—.Ремзија К аистановић од дошгсница 30.— ; разнп прилози: Мухамед 341.— ; Мухамед 0 . Алијагић 100.— , ТЈура Трифковић 100.—, Ристо Митровић 20.— , Осмо Назифбеговић 40.—, свн из Модрича; сакупљено no Чауш евићу 100.—, Осман Авазбеговић из Модрича 10.— . Из Тузле: Г. Омср Ома-nih дозначио je Дпн. 180.— о д продатих 14 ком. курб. кожица, које му je предао Осман Јаш аревић, имам матичар и з Сребреникл Дон>ег, a које даровашс гг.: Мула Халил авгић, Мујо Kanruh, Рахима Јаш арсвић, Хашим Jaiuapemih, ПГевалија Хусејн, А јка и Хусо Хоџнћ, Халка, Емина и Јаш ар Јашарепић, Осман Мула и К ада Мула Ахметовић, Мехмед Косић. Мјесто кожице дао je Дин. 30.— Мустафа Суљкановић и Дин. 10.— Мухарем Халиловић. Надаље je иети имам сакупио з а Гајрет прнгодом бајрама Дин. 159.— добровољпих прилога. Прилагачима 1«)жица искрена благодарност Из Бјелимића (Коњиц) Г. Ферхат Куртовић, начелннк опћине Бјелемић приликом Курбан бајрама сакушго je за Гајрет Дин. 475.— , коју своту дароваше: ДиИ. 50.— : Раш ид Сирбубало, Оџацн; no Дин. 10.— : Ариф Алзонић и Сатих Хољен и з 'Гушила; Днн. 220.— : био je чисти приход н а дан Курбан Б ајрам а од Гајрстова буфета; з а 3 иродате курб. кожице Дин. 75.— , које даровашс rr:. Мехо Соколовић из Сопота, Осман Б анд а из Забрџана и Бешир Грануло из Градиљана; Дин. 20.— добио je г. Куртовић за 8 кг. жита, »оклоњеног од г. Туцаковића. Најљспша хвала! Радом за Гајрет будимо наше снаге и стварамо бољу будућност 292 �Из Требиња: Из Кладња: Мјесии одбор Гајрета у . Кладњу дозначно je Дин. 17о.— као приход од курбанских кожица, које дароваше гг.: М устафа Jaxnh, учитељ, Салих Бербић, судац, Мехмед Кахвеџић, шеф пореске управе, Еминага Хасић и Мумин еф. Ш арић, општ. начелник. Најљепш а хвала! Прилвком Курбан Бајрам а еакуиио je Мјеснп одбор у 'Гребињу 41 кожицу, које je уиовчио за Дин. »92__ . Дароватељи кож ица су слиједећа господа: no 3 комада: Мехмед Зубчевић; no 2 комада: Алија Салаховић и Зајим Хаџовић; no 1 комад: Јусуф Мурсел, Смајо Бусулаџић, Махмуд Салаховнћ Илнјасбег Ресулбеговић, Асим УЧЕНИЦЕ ГАЈРЕТОВЕ ДОМАЋИЧКЕ ШОЛЕ У ТУЗЛИ Из Кораја: Хаџихасановнћ, Повјереиик Гајрета г. Џемал Азабагић сакупио je пригодом Курбан бајрама 15 кожица за Гајрет* fcoje je продао na Дин. 210.— a дароваше их гг.: t , д б е з р у u a: Рамо М улаосманови^ (Члко Хпустемоћић, Ибрахим еф. Бегић, Мухарем Са^лиховић, Фрик Бегић (2 ком.), Х афпз еф. Бутуровић, Х асан Арсланагић, ЈСј&н ЋерЈшагић, Салко Брачковић, Xyqp Звиздић, Сабидбег Ресулбеговић, Ш ућрибег Ресулбеговић, Смајилбег Ресулбеговић, Ариф Беговић, Мухарем еф. Куленовић, Рагиб Галијаi-onnh. Хпсан Чустовић, Смајо Хајдархоџић, Алија Салпхампџић, Сејдо Робоввћ, Мустафа Робовић, Ибро Пиводић, Авдо КУХИЊ А ГАЈРЕТОВЕ ДОМАЂИЧКЕ ШКОЛЕ У ТУЗЛИ Азем Бегић, Хамид Чаушевић, Сафет Заимовић, АбдураХМаН Абдурахмаиовић, Шабан Халиловић, Рамо Мсхикић и Зејнил Мсхикић; с р у н о м : Алија Бегић и Мехмед Капковић. Сакупљачу г. Ибрахим еф. Бегпћу, имаму, повјеренику и свима дароватељима искрена благодарност! Пиводић, Омep Сараџић, Хифзпја Галнјатовић, А лија Чустовић, Х асак Карамехмедовић, Махмуд Карамехмедовић, Касим Алечковић Јусуф Шеховић, Ибро Кочо, Мухамед Хаџиахметовић, Мухо Хаџиахметовпћ и Б ајро Тичић. Вриједном одбору и племенитим братска хвала! дароватељ нма иаш а 293 �Из Ргдовишта (Ј. Србија): Повјереник Гајрета г. Мехмед Удовичић, шср. судија, дозначио je Гајрету Дин. 1.020.— као утрж ак од продатих курбалских кожица, оакупљеннх у срезу радовиш ком, a које дароваше: у џемоту Радовишком: ио 1 кожицу: Мехмед Удовичић, Ибрахнм Абдурахмаиовић, Мумнн НеџпповЈгћ, Ш ериф ханума Хаеановић и Тајиб Дсстановпћ; no Днн. 20.— : Сулејмап Пехливан, Ахмед Јаш аровић п Х ам ид Османовић; no Дин. 10.— : Арслаи А диловић и Пашо ХасановиК. ....... у џемату Тополничком: сакупљач Елмаз Хасановпћ: no 1 кожицу: Елмаз Х асановпћ, Х икмет Д алил Салиховпћ, Елмаз Игмаиловић, Х асан Х усејновпћ, Јаш ар Јаш аревић, Хусеин Муотафовић Абедпћ Х алпмовић, Ахмед Алиловић н Камбер Алиловпћ; Днн. 20.— Осман Џафер, претсједник општине. у џемату Кончанском: сакупљ ач А лпја Хусеиновић: no i кожицу А лија Х усепновић, имам, Ју су ф Муртезовић, У мпја Хуоениовић, Осман Иемаиловнћ, Б ећнр Омеровић и Мустафа Цаиар. у џемату Кзлуђеричком: скаупљач Нуман Халпловић: 7, ' кожпца Рустем А лијевић, село Сариђол и Д ин. 10,—^(укулно); no l кожицу Н уман Х алиловић, Селим Алнлрвпћ. Ротлб Идризовић, Нурииг Руш ндовнћ. А лпја ОрмаиошуИ. Мустафа Ше-. pm[ioBiih. Ахмед Х усеиновић; Днн. l^.— : Оеман НГорлфовпћ. у џемату Кзпаузлиском нрикунпо• држ . имам Абдурахман Ибрахнмовић 10 комс кр^ккцаУкупно 45 ком ада кож цца и Дин. 120.Наведеним и м а м и м а ,.'|о ји <.у иајвнш е љаља уложилп, нтп-иј^. иуовн: куп\ Сергије за Гајрет из Лишње Послпје Бајрам -нам аз icnaibai .a у .J ln ilii^ ji језин Хашим еф. ЏафЈЈДбџић п р г ..............!.......... je укупљено Дпн. 128..— за Гајрет. Повјеренику г. Халт^г еф. Сарајлићу као п дароватељима топла хвала! Bajramski da ro vi »Gairetu« iz Zenice. Prigodom -ovogodišnjeg k u rb an -b ajram a u grad u i srezu zeničkom sa k u p ljen i su slijedeći d o brovoljni prilozi za ku ltu rn o prosvjetno i nacionalno d ru štv o cG ajret« u S arajev u : A. Iza bajram namaza prostrta je sergija p red 16 džam ija, na k o je je p a lo u k upno Din 1.527.—. B. Drugih dobrovoljnih priloga sakupljeno je Din 50.—. C. Sakupljene kurbanske kožice I. Kod A bdage H arm andića iz Zenice i to: I. 4 ju n e tije kože, te šk e 43 kg a Din 6.— Din 258.—; 2. 17 braviji kožica p ro d a n ih a D in 50.— Din 850.— ; 3. 5 bravijih kožica p rodanih a Din 20.— D in 100.—; 4. 4 b rav ije kožice prodane a Din 40.— D in 160.— ; 5. 4 b rav ije kožice prodane a Din 10.— D in 40.— ; 6. 1 b ra v ija kožica prodana a Din 36.— Din 36.—. Ukupno D in 1.444.—. II. V rijednost kožica položila su ova gospoda: 1. N eziraga IbranoviĆ Din 5 0 . - ; 2. PaŠaga DŽampo Din 36.— ; 3. M uhamed K undalić Din 50.—; 4. D ženial ef. Tafro Din 33.— ; 5. Osman ef. Masnik Din 40.— ; 6. H asanaga Omerpašić Din 40.—. U kupno D in 249.—. III. S akupljene kožice kod Rašid ef. Im am ov:ća iz Ričica: 1. 16 kom ada prodanih skupa za Din 330.—. Sveukupno Din 3.600.—. Ad A. Dobrovoljni prilozi p ali su na serg iji pred ov.m dža­ m ijam a: 1. Pred čaršijskom džam ijom u Zenici Din 300. ; 2. pred kočevskom džam ijom u Zenici Din 290.— ; 3. p re d Osman čelebi džam ijom u Zenici Din 70.— ; 4. pred jahiskom džam ijom u Zenici Din 70.—; 5. p red sejm enskom džam ijom u Zenici Din 70.— ; 6. p re d džam ijom starposle u Brnjici Din 100. ; 7. pred džam ijom šerići u Doglodima D in 101.— ; 8. p red džam ijom u G ori Din 126.— ; 9. pred džam ijom u Gradišću Din 70.— ; 10. p red džam ijom u Moščanici Din 20.— ; 11. pred džam ijom u N em iloj Din 32.— ; 12. pred džam ijom u Putovićim a Din 41.— ; 13. p red džamijom u Ričicama Din 47.— ; 14. pred džam ijom u Seoclma Din 40.— ; 15. pred džamijom u Vidući Din 25.— ; - lp . p red džamijom u V randuku Din 125.—. U kupno Din Г.527.—. A d/JI.^D obrovoljne priloge položili su ova gospoda: 1. Lako Čvijanović iz Gore Din 10.— ; 2. Nazif Zukić iz "Sitavnika Din 20.— ; 3. Osman Jašarević iz G račanice Din 20.—. U kupno sDin 50.—. Ad C I. Kod Abdage H arm andića p re d a li su k u rb an sk e k o ­ žice i to po dvije b ravetije kožice: Sabri e f Caršim am ović, Husejnbeg Kulenović, Ism etaga Ismeibegović, Hasan ef. Beširević i S alihbeg Kahvedžić. Po jednu bravetiju kožicu p red ali su: H asan ef. Kadribašić, Abdulah ef. Serdarević, Salihaga Uzunov.ić, Em iraga Mutapčić, lbrahim aga K ratina, Hfz S ulejm an ef. Kulenović, Abdaga Behramović, Asim ef. T arabar, Ahm etaga l ’zunović, M ustafa ef. šišić, Abdaga H arm andić, H akijaga Harm andić. Zatim ju n jeiije kožice p redali su i to: jedan kom ad M ehaga Tahm iščija i M ustafa Uzunović zajedno, po jed an kom ad ju ­ netije kože: Hadži Salihaga Salčinović i Izetaga Mutapčić, svi iz Zenice. Z& tim su kod istog Abdage H arm andića p re d a li kurb an sk e kožice sa sela ova gospoda i to: jedan kom ad ja n je tije koži­ ce Salih ef. Kobilica iz Brnjica, te po jedan kom ad bravetiji kožice sa sela ova gospoda i to : jedan kom ad ju n e tije koži­ ce, A lm asbeg Pašanbegović iz G ornje Zenice, A rifaga Sm riko iz Viduše, A bdulkadir ef. Kadić iz Gore, Osman ef. Spahić iz Pojsko i napokon dvije b ravetije kcžice p red ao je Hilm i ef. Imamović iz Mošćanice. Ad C II. V rijednost kožica položili su : Neziraga Ibrano­ viĆ iz Gore, Pasaga Džampo, M uhamed Kundalić, Osman ef. Ma­ snik i H asanaga O m erspahić iz Zenice te D žemal ef. T afro iz Zenice. Ad C III. Kod Rašid ef. Im am ovića p redali su po jednu b rav etiju kožicu ova gospoda: H usejn Softić, Ibrahim Softić, H alil Husarić, H asan Ibraković, Mulo Beganović, H usejn Beganović, Avdo Beganović, H ajdar Beganović, Rašid ef. Im am o­ vić, Selio Kobić, Mulo Hečo, Ibro Ferzo, V ejsil Sakić. Mujo Kadrić, Derviš Dedić i Ćam il Dedić, svi iz Ričica. Gajret u svakoj kući, znači samo njezin napredak 294 �Остале Гајретове виједШ Нови повјервници Гајрета У друбгој половици м аја постпвљсни еу за повјеренике Гајрота, и то: у Сочицама— Б р езје (п. Рогатица): г. Заимбег X. Хасановић. у Турији (ПурачиМ: Мсхмед еф. Имамовнћ, пјероучнТ0Л>. Нови повјереник Гајрета Ових д ант поотављсн јс за повјереника Гајрета у селу Рапатницп (<-рсз Тузла) г. Мехмсдага Konpnh, трговац и по- f. Иилији Милутиновићу, шк. надзорнику среза МнлешевскоГ, н ТЈорђу Андоновићу, управитељу осн. школе у Пријепол>у, на њнховој суеретљивости у раду овога тсчаја, затим je честптао слушаоцима течаја излаж ући им да су онн помоћу Гајрста постали од неписменог писмени и да he се еа тим ноноснти до к раја свога живота a да he сваки неписменн завидсти љима што н они ннсу свој труд уложнли да ноетану лисмсни као што су то и они учинилн, затнм позива све слушаоце да имају увек у свом срцу друштво Гајрет и да манифестују његове идеје и а сваком месту. После тога г. Будимир Богдановић, учптељ, поделпо je епаком ђаку no једну читапку које je поклонила овдашња Грађанска читаоница говорећи да сви ђаци као члановн Гај- сједиик. Гајретови течајеви за неписмене у Тузли: Tpehn аналфабетеки Гајретов течај, који je отворсп инпцијативом Мјесног одбора у Тузли завршио je onoj рад 24. априла т. г. У почетку течаја било их je 16 лолазнпка. a до конца течаја з а и ш и т се пријавпло 13, којег су положили га_Јддовол.авајућнм успјехом. Течај je водио г. Ш укрија Ч у п р ^ Ј С наетавник стручне зан. школе у Тузлн и члаи иЈјргпјетне секцнје Мјесног одбора. Течај су заврпш ли: /(издаррвцћ А л^ја. Сарајлпћ Хаго. Хоџић Осмо, Буљ убаш ић Мујо мл., Чаа^лић Ибрахпм, ШехпЈи Муетафа, Мехнновић Мустафа, В елапЛ Ибрахим. Бул.убапшћ Муетафа, 4yryiX )iiiih Хамдија. Ж уннУ А де«, p lm tn h <1>схим u Лтлнћ Осмо. ^ Атлнћ Н аставнику течаја Hrina je и овим путем| nam a тАпјла годарност на његовом труду п жртвћма! СЛУШАОЦИ ГАЈРЕТОВА АНАЛФАБЕТСКОГ ТЕЧАЈА У ПРИЈЕПОЉУ | | ) р | ф вом реду у срединп са деепа na лепо rr.: Махмут Башовик, претседник друштва; Илија Милутиновик, нлдзорпнк Месни одбор Гајрета у Пријепољу започео je свој впалоенопних школа, н г. Будимир Богдановић, учитељ. Оетала фабетски течај на д ан 10. фебрЈ-affti о.. г., који je трпјао до лпца у првом и сва друга у другом реду јесу слушаоци течлја 7. маја d! в., кога je д ана и испит одрјкан. Аналфабетсни течај у Пријепољу Иопитну комисију су сачињапалп као претседиик срескн школскн надзориик г. Илијт Мнлутп noiniTl. чЛанови месног шк. одбора гг.: Tiopbe Андоновпћ, Халил Малица, Бећир X. Хасановић, А риф Скадрак и претседник Мссног бдбора Гајрета Махмут Баш овић. Испиту je прнотупило 27 ученика аналфабстског течаја a испит je започео 7. м аја у 6 часова после иодне н завршио у 9 часова. Сви слушаоци течаја иоложилн су испит већнном са врлодобрим успехом. По завршеном исппту претеедннк иопитне компсије г. Илпја М илутиновић захвално je учитељу г. Будпмиру Богдановићу и слушаоцима течаја иа добром успхеу упућујући елушаоце на дал>и рад и том приликом позвао их да сваки поетане чланом Гајрета. Такођср се захвалпо н Месном одбо1'У Гајрета н а љеговом заузимању за просвету. Затим je узео реч претееднпк Гајрета г. Махмут БашоBiih као иницијатор овога точаја. Захваљујс се врсдном п вал.аном учитељу г. Богдаиовићу на иожртвованости и труду кога je нсссбичио у овом течају уложио, na je захвалио и рета увек имаду право тражптп књига иа читаље од Грпђаиске чптаонице које he им сс издавати на читање. Поздравне депеше Гл. одбору и његовом претсједнику Љубушки: Ж снскк Мјеснп одбор Гајрета са своје прве сједнице ноздравља свога дичног претеједника, молећи Бога да Кас поживи на понос и дниу свију нас. Претеједнпца Хабпба СадпковпН. Сански Мост: Са мјесне екупштине на којој je изабран мјеснп женски одбор Гајрета много Вас поздрваљамо. Претсједница Фадила Шербић. Фоча: Га вслпчанственог Гајретовог тсфсрпча cjehaMO се Вас са најљепшим жеља.ма и поздравима. Претсједиш; Хаспћ. Бос. Градишка: Ha данашњој конституирајућој сједнпци Мјесног одбора Гајрета у /(убравама Турским, среза Бос. градишког, захвални сељанн cjchajy се Вашег спасоносног рада за наш Гајрет и поздрављају Вас. — Одбор. Бајрамске брзојавне честитке друштвених питомаца претсједнику Главног одбора. i Органнзујше аналфабетске ji I течајеве н домаћшске школе! \ Бихаћ: Одушевљени Вашом честитком шаљемо Вам пзразс синовске л.убави и захпалности уж нпајући плодове велпкпх жртава. Обећајемо чуватк ауторитет Гајрста и п.сгове 295 �културне мисијо. Окуиљепп у дому најискрсинјс Вам чсстптамо бајрамске празш ш е са синовском о д а н о ш ћ у .__Питомци. Сарајево: Сретие бајрамске празпнкс ж сле Вам: Питомпце Гајретове. Бањалукп: У ирава и питомцн овдаш њег Гајретовог иптерната чсстнтају свом претсједнику настале бајрамске празнике. — Управник. Плевље: УзвраЛајући са захвалнош ћу бајрамску честитк у управи и иитомцима овог конви кта биће света дужност оетварсње бајрамских ж ељ а свога врлог п р етсјед н и к а.__Управн ик конвикта Ибрахнм Биоградлија, Тузла: У име своје као и у нме Гајретове омладиие честнтам Вам д анаш њ и Курбан Б ајр ам са жељом д а Вас драги Бог пожнви још дуги низ година заједно са Вашом племенитом госпођом н а д н к у и понос муслимапоког елемента, драгоцјеног нам Г ајрета и читаве наш е мнлс Отаџбнне. — Управник конвнкта Мехмед Салихспахић. Наши Вануфи Гази Хусреф-бегу Ове се годиие наврш ује четирн стотнне година од смрти лајвећег п иајзаолуж нијег добротвора наш сга шехер-Сарпјева Гази Хусреф-бега. Њ егова џамија, имарет, медреса и огромна вак у ф ск а добра су сви м а нам а позната, љ нма o j cc- koiihcthле и користиће се стољ ећпма читаве наш е генерације. Њ егово je доба епохално^нарочито закС арајево. годнну н а ra j начин што ћо хе нздатн' нарочита сиомснкца о Газији и што he сс тај дан нрослаЈШти у свима иашнм нбтндаијам а широм Босне и Херцсговнне прнређивањем академија, које he пред наш у младеж изнијети жнвот, рад н заслуге овог великог нашег патриоте. Надамо се да би се и Сарајево одужнло овоме своме всликом добротвору ако би један од својих тргова или ул ица прозвао њсговнм именом што je требало и давно учинити. — С. С. Из Уредништва Услед живље акције Гајретовнх радника no разним местима и селнма наше Краљевине, извештај о њихову раду за Гајрет заузима све шире и шире димснзије. Из овог разлога, рубрика »Гајретов гласник« зпузнма све впше простора. Д а би ову рубрику учинили што прегледпијом, Уредншптво je одлучило д а материал, приспео за њу, сврстава, не кпо досад no имену рада, него да ra расподељује no меотима. Ha овај начин, пмаћемо јаснији прсглед крстања Гајретове акције у свим крајевима као и јаснију поредбу снаге р ад а na Г&јрет у поједнннм местпма гато he, надамо се, дати више д п(?дстрека и натјецања за рад na што јачем унллређељу ове наш е важне културне институције. ИЗ АДМИНИСТРАЦИЈЕ Овом броју прилажемо чекове Поштанске штедионице како би нам наши преплатници могли лакше да пошаљу ду- Ц ијенећи ове снфомне заслуце Хусрефбегове Главно ва- Рад за Гајрет рад je за добро свију нас 296 �I Med- Univ. Df. i m specijalista zubni liječnik Sarajevo, Jeftanovića ulica br. 1 O rd in ira s v a k i m d a n o m od 9 — 12 sa ti p rije podne i od 2— 6 sa ti p o s lije podne SVA KI M U SLIM AN TREBA OA KUPUJE SAMO gajretov C IG A R P A P IR ier kvalitetom nadmašuje sve ostale ctgarpapire a potpomaže i „ C a j r e t ” 0OO0GOOO0OOOOOOOOOOOQOOOOO(DOOOOOGOOGQOO0 P a p irn ic a Narudžbe: "jjf" Tvornica cigarpapira Hamdija Kopčic S. D. ALKALAJ, Sarajevo Sarajevo, Strosmajerova — Telefon 619 može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu & preporučuje bogato skladište pisaćeg, i risaćeg materijala u „GfllRETU" 0 oasooQoooasooo©oocx3 C)oooeaoĐooooo( g O S A N S ftA p o š t £ ш т а м п а р и ја : ИЗРАМЈЕ НАЈЕЈОЉЕ CBE ШТАМПДРСКЕ nocnoet УЗКУЛДНТНЕ ЦИЈЕНЕ ' СЛАГАЋИ СТРОЈЕВИ СТЕРЕОТНПИЈА POTAUHOHH СТРОј c im k o g r a f ija : IZBACUJE KLIŠEJE U JEDflOJ I VIŠE BOJA JEDINA MA JUGU MAŠE KRALJEVINE k n jig o v e ž n ic a POVEZUJEKNJIGE ОО : �Temeljna glavnica 4 0 ,0 0 0 .0 0 0 *- Dinara Ш а ii i i i Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172 Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju lllllllllll| j| !llll!!!l'jl!!lljliliiil!!lill!I I I I I I !!!llllil!!!llliilliilliiii!li!!il!lilili!lllillll!illlil Z A L A G A O I V I C U općine grada Sarajeva koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. ■illlllllliillllllllllllliilllllllillllllllllllilllllllllllllllllllllllllllllllllllll’iiiiiiiliiilllllllllllllllllig BosansfcaJndBstrljalna i T r p a la Banka d. d. Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 P o tp un o uplaćena d io n ič k a glavn ica i 2 0 ,0 0 0 .0 0 0 * — Rezervni fondP^ Clin I Dr. Omer Bahtijarević ] š 1 dugogodišnji liječnik D rž. | Bolnice, o p era te r i sp e - J cijalista za operativne b o- I le s ti, asistent chirurškog I odelenja Državne Bolnice | 7 ,5 0 0 *0 0 0 - P rim a u l o š k e n a šte d n ju , v rš i d o ­ znake u u n u tra š n jo s ti i in o ze m stvu uz n a j p o v o 1j n i ј e uvjete , fin a n s ira in d u strijska i trg o va čka poduzeća i\ 1 Ordinira od 1-3 | p o s lije podne i Interurban t e l e f o n i broj 6 05 , 865 i 555 Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split I u Aleksandrovoj ulici br. 45 ( ■ iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii i Гбј Г о\вј 1 tO/fal fcVfrl Г37Н м / м C c ) \b ] П П&7o>] & 7pj tcS'O Sj t&To) B a n k a G a jr e t d. d., S a r a je v o | Akcijski kapital Din 40,000.000'- Rezerve Din 2,000.000'- 1 B a n k a s e b a v i s v im u b a n k o v n u s tr u k u s p a d a J u ć im p o s l o v i m a . O v l a š t e n a j e z a t r g o v a n j e s a v a lu ta m a i d e v iz a m a . Z a v o d j e ta k o đ e r i p u p il a m o s ig u ra n . O s n iv a , o r g a n iz u je i r u k o v o d i k re d itn e i p riv re d n e u s ta n o v e . O s n iv a i p o d u p ire ra z n e k u ltu rn e i h u m a n ita r n e u s ta n o v e , O d č i s t e d o b it i d a i e 6% K u ltu r n o m х p POSu l e t n o m d ru š tv u G a i r e t” 1 ‘'r o s v j e m o m a r u s i v u »VJ а l r e i . S v e d o z n a k e u d o m o v in i i in o s tr a n s tv u o b a v lja B a n k a G a jr e t n a jb r ž e i n a jk u la n tn ije . U lo š k e u k a m a ć u je n a jp o v o ljn ije i is p la ć u je is te u s v a k o d o b a ra l ra ПИ = УЗ � https://kolekcije.nub.ba/files/original/cb9f8c1015ca8b1b68c4abc47dc8740f.pdf c865a61ba368c4147692b352b4157c4f PDF Text Text з л з г т л л у ш и s a кУ А Т У Р ие И Ш Н бМ С КЛ ТГСДИЗАИА МУСИИ1ЧАМА ј ш С А Д Р Ж А Ј: Уредништво: Реч Гајретовој омладини пред ферије Осман Н. Хаџић: Култ светнх и мрТвих Хидајет Кулиновић: Како би требало нашу дјецу ' вјерски узгајати и како да нм се предаје вјеронаука Хамдија Капиџић: Развитак пггампарпја и новннар- ства у Босни за турског времена Инж. Шериф Бубић: Наш сељак као позитиван по- љопривредни стручњак Велија Садовић: Пригодна ријеч на прославп Мев- луда ПОПУЛАРНА СТРАНА Наша отаџбина: Рад на уједињењу Хамдија Мулић: Наша земља има красну будућност Вејсил Ђурчић: Примитивно пчеларство у бившој Боснн п Херцеговини Народни здравствени учитељ: Ангнна Народно сточарство: Краве пред отељај Задругарство: Г. С. С- 3. 3. — пример за углед ПОДЛИСТАК Хамид Диздар: Биографија мајстора Смиљића М. В. Михић: Сватови 3. Ж.: Есма Назиф Ресуловић: Запис ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Илустрације 16 ЈУНА САРАЈЕВО 1930 У р в ђ у Јв : Х а м з а Х ум о БРОЈ 12 �OSlalulle u listu »GAJRET« »G ajret« je n a jra šire n iji časopis m eđu m uslim anim a i svakim danom diže se bro j njegovih p replatnika, n a­ ročito otkako je povećao svoje g ra ­ divo. I u buduće, »G ajret« će nastojati da zadovolji što širi k rug svojih p re ­ platn ik a i d a p rodre i u najzabitnija m jesta. Iz ovih razloga, bilo b i u in ­ te resu naših trgovaca da oglašavanje svojih lirm i vrše preko »Gajreta«, a tim ujedno v ršili bi i svoju patriotsku i hum anu dužnost. Radnici i p rija te lji G ajreta treb a da porade u svojoj sred in i kako bi trgo­ vine i preduzcća iz njihovih m jesta oglašavali u listu »G ajret«. Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друштва за културно и економско подизање муслимана, излази 1. и 16. сваког месеца, a цена му je за нашу Отаџбину 100 динара на годину, a за све остале земље преко границе 200 динара. ТЈаци добивају лист у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. Поједини број стоји 5 динара. Директор Хамид К уки ћ Уредник Х ам за Х ум о Власнив друштво „Гајрет". — Главни и одговорни уредник: Хамза Хумо. — З а штампарију „Босанска Пошта" одговара Јосип Енгл. �ТЈг> 3 V tT Реч Гајрешовој омладини иред tpepuje Концем овс школске године Гајрет завршава један даљљи део свог непрестано живог дела, промицањо наше омладине кроз школу, оспособљава* јући je за бољи бкивот, живот кориснији и но њу и по њезину општу заједницу. Концем ове' школске године Гајрет са јачом вером улавп у- будућу годину, јер види још јаче збијене редове својих радника у раду на нашсм прогресу. Кбнцемгов^ школске годиие, Гајрет, више негоЈги i једнс годипе досад, види реалне плодове напора својих радника, јер je ова минула година, својим нриходима. надмашила све досадање. Д акл£ како ,се из ввега види[ ову прошлу годину можомо ддГ-рзначимо годином буђења наших снага на нашем прелороду и напретку. Али, колики год успех показивала ова година, и колико бројнији и снажнији били њени рсеултати од пређашљих година, ona још, баш тим својим резултатима, ни издалека не удовољава потребама icoje се Гајрету указују и намећу, потребама на просвећивању и за нови живот осиособл>а1ваљу нашсг елемента. Ширећи поље свог рада> Гајрет, из дана у дан, наилази на све незајажљивије иотребе прискакања у помоћ онима између иас којима je помоћ заиста потребпа. A нас je таквих у највишем броју. Ширећи поље свог рада, a то и време од њега захтева, Гајрет, из дана у дан, увиђа све више недостатака у нашем еломенту, недостатак у борби за живот у новој данашн>ици, a те недостатке треба уклаи.ати, a уклањати их једино можемо ра- дом и жртвама за Гајрет, како би on опет могао да помсга»:е оннма lto којих и њему самом иомоћ извире. “ Kaiio се, дакле, види из свега, Гајрет je један жив организам, оргашгаад^ у покрсту, у динамици, и интензитет његовог кретања — треба стално подржавати и развијати до што јачс снаге и моћи. Пулсирање овог нашег живог организма не троба да малакше mr за ових летљих празника; шта више, допо треба, у колшсо год то буде могућс, да се и noјача. Нарочпто, у овом случају апелујсмо на нашу омладину која се разилази у разнв крајеве нагае отаџбине, да живом речју поради на ширењу Гајретове идеје и на јачању његове матсриалне снаге. Рсч тоила и искрена нека се чује на сваком кораку, реч потребе и уразумевања нека буде брига H a­ rnoj омладини у cao6pahajy оа својим ужим земљацима. Свака ова рсч донеће користи Гајрету, свака ова реч, племенпта и поштсна, оплемеииће и иоштсiro срце нашег човека. Гајретова омладино, не презај прсд трудом и радом, јер труд и рад пајјачи je покрстач живота; труд и рад су посма и со васцслог човечанства. Сложним радом, ових ферија, зађитс мсђу наш свст, јер тај вас рад неће уморити, нсго још јачо очеличити у раду на изградњи вапге будућпости и будућности ваших најближих. Улуте које су вам, у овом погледу, дали ваши старији нока ipam буду аманет и ослонац у вашем раду. У то име, нека сте живи и чили! Рад за Гајрет рад je за добр о свију нас �Осман Н. Хаџић Нулт свеших u мршвих*) Нема ни једног обичаја у исламском свету, који би се вишо и јаче противио карактеру монотеистичке доктрине Курана, него што je култ »светих« и мртвих. A ko у Курану има једна мисао прецизна, јасна и бистра која но допушта нн пајмање сумље ни двосмислепости, то je догма о божјем јединству. Један je само Бог, a између Бога и човека нема noсредника. У Курану нсма ни алузије о каквој било молитви управљеној Мухамеду, или коме другом, сем Богу, Госиодару светова, Мухамсд није никад ни тражио да се у форми личног култа он слави било за живота било после смрти. Шта више он није допуштао да верни испред њега устају на ноге, да се у том нс би лазрео култ личког обожаваља. Дужности верника према Мухамеду стриктно су ограничено на веровање, да je божји посланик. Ништа више. Па ипак после његове смртд зачела се идеја међу вернима, даЛје Мухамед, који без сумње заслужује највише поштовац>е,^до£тојан да се на извсотан начин слави. Тако сепочео, доста рапбГ слаПи^ ти љегов рођепдан, 12. • раби-ал^евала рецитоваљсм несама у његову сјрау? Годино G71 Ма|>окакски султан, Јусуф <бин Јакуб прославио je 12, роби-алекала на тако свечан и буран начшг да Г|# слава имала сваЧнЗелсжја једиог правог н.^лта. Овај се обичај брзо рашпрћо и no осталим иеламским зомљама, те сс још и данас у маљој или већој мери on подржава. Ово прво одступање оХ чисте доктрине монотеизма, изазвало je и другу: к у л т с в е т и х. Најпре су »каноиизирани« они Мухамедови другови, који су 340 године с Амр-бин-Асом дошли у Егилат и ту као хероји вере кости оставили. Шихови гробови у Асуану постали су »моста блажених«, која су верници у извесне дане године nojcдинце и у масама посећивали. Стари фараонски Мисир, који je у све веро убацио по нсшто од свога паганизма, нпје поштедио ии Ислама. Под конац содмога столећа појавила се у Хоросану, персиском г^ДУ на граетци Индие, верска .секта Суфи. Основна тачка ове секте у почстку била je »приближење к Богу без посредника, интуицијом и екстазом«. Д а се човек подигне на овај ,»виши« степен, потребно je духовно прсчишћавање U 1#звесни аскетички обреди. .Иод утицајом брахманско-будистичке мистике Суфије су мало no мало утонули у чисти пантеизам. Почетком дванаестог ствдећа хришћанскс ере, из ове се секте формирао први ред дервиша, и од тада почињс право ројоље »светих« у исламском свету. Каквих сво ту типова нема под именом дервиша, шејхова, пирова, еппија и мехдија! , Л Г ткко се из обичног поштовања и cchaiba na мртве, tokom вромсна развио култ светих, којима се признаје способмост интервеиције код Бога, a од тога није био него једап корак иа да им се призна и моћ чудотворца. И тај се басамак' прс1^орачио брзо као што je то случај и код хришћапских копфеоија: сваки од ових »светаца« добио je lonoje атрибуте и слециа,лпу клиентелу. Тако Али-ебу Јусуф лечи реумативам, као што свети Фиакир лечи хемсроиде, Мухамед бин Еби Талиб помаже да се пађу Всћ у трећем столсћу no Хифрету сусрећемо се изгубљене или украдене ствари no примсру свстог са именима људи, побожних и добрих, које су њи- Анте Падованског; један опст, такмац светог Ивсса, хови савременици уздигли na степен »светих«. За- патрон je ларпичара, други запггитник путншса пјк) четак овој идеји треба тражити у доктрипи Филона тив разбојпика и Taiio редом. (Међутим опшириије и других јеврејских научника о Л о г о с у као ло- о овим стварима уопште, у другом дс.лу овс кљиге). среднику између Бога и човека. Мухамед који je Већина ових »светих« имају и своја турбета., као божји посланик провео пуна два дсценија у ivoja празногерпа светина поссћује у извесне дапс. Меки и Медшга у најужем контакту са својим приОсим тога њима ice преко ноћи пало капдила и оссталицама и пријатељима, саогиитавајући ИМ' ncnoтавља посуда са водом и чист пешкир, кад »добри« средно божја откровоња, био je мртав, далецв од no ноћи устане, да види абдест узети, да иешкиром погледа и молитава верника. Били су под земљом посуши своје »мубарек« лице и да онда клања! Кои његови први другоши, na и онп који су се с љима лика глупост! Има опет места, где се сватсе године дружили. Верени су почели осећати потреба за »подвадесет седме ноћи мосеца Рамазана, показују несредницима« ближим Богу, a такви су могли би1сакве длаке, бајаги из Мухамедово браде. Да je све ти само они који су за живота били побожни и Богу ово прави инсулт na чистоћу Иелама, бласфомија. угодни na су се и којим »надприродним чудом« одкоја граничи са паганизмом, не треба тек докалиликовали. . вати. У опште Ислам евојим основпим припципима *) Из кн.иге »Мухлмсд и Курлп« која he доокора изаћи из тнтампе. (Пр. ур. »Гајрета«). ne допушта пикакав култ ни живих ни мрших. Са �молитвом која се врши над мртвацем пре еахране и која траје једва десет минута, затвара се књига његова живота. Шта je сам на овоме свету урадио и зарадио, према томе га на оном свету чека награда или казна. Никакра и ничија молитва после његове смрти не можс му олакшати греха ни увсћати заслуге. »Смрћу чсљека затвара се књига његова живота« — вели Мухамед. Само je једини Бог који казпи и награђује, a између Bora и човека нема по- Средника. Посећивање мртвих и учеЈБе над н>пховим гробовима акт je личног пиетета према мргвацу, a никакав верски чин или дужност. Учсње l u ­ pana за душе мртвих може имати само тај смисао, да човека потсети да je живот на зсмљи пролазал и да се молитвом и добрим долима треба 'сцремати за onaj други, вечни живот. И надгробни сноменици (башлуци) знак су личног ииетета a никакав верски акт. h i• . , i' Hidajet Kuhnović Како би требало нашу дјецу вјерски узгајаши u како да им се предаје вјеронаука? 3) (Наставак) Код предавања етике природни je начин метода KpQ3 призиГу способности учитељског кадера може питања и одговора, јер она одговара, овоме пред- се проматрати судбипа извјесног парода. мету. Дјеца још од куће доносе у школу лрими-, Једап аражжи пјесник je са слиједећа два стиха тивнс иојмове о етичклм засадама. Према тоне глав- лијепо оиисао високи друштвени положај наставна се дужност наставника при лредавању овог ника и љекара у једном народу: предмета састоји у томе, да коптролир;1 д исправља Савјет учитеља и љекара дијете у слободном извађању и расиоређивању sTie користе кад их не слушамо етичких принципа од стране самог дјстета. Овој ине тужи се на бол и осталог квара лужиости се можс удовољ и Т Јда*« на начин, / у Д „ нси учитеља и љекара. којем превлађују иринцири методе питања и одговора. Метода питања и одговора даје такођер веУчитељ и лијочник с-у заиста најзаелужнији од ликог иодстрека при настави физике и ириродних СВИЈУ јавних радника, на им као таквим иришада nayi;a. У овим предметима примјОри треба да нре д- ],Рав0 на »оштовање и уважавање. Ове двије ироњаче прашлима и дефиницијама, a да наставник Фе.сиЈе примиле су на ее двије важнс дужности, згодним питањима своје ученике ^аведе, да из no- К0Је СУ Је^ на од ДРУге нераздвојне: док со учитељ стављених иримјера сами изведу иравила и дефи- бРине Усавршавањем и узгојем душевних способнониције. сти и РаДи на томе да душа не захрђа хрђом cTjiaiiКао што je прије напомонуто е^пози& вна и Дотлен д а а р ^ а ^ а св о ју Јаж њ у на метода питања и одговора со могу наизмјенично здравље људског тијела, које je драгоцЈено скроуиотребљавати при настави свију предмета. Начин виште људске душс. Из овог се види колико je и количину употреба ових метода одеређује поред арапоки пјесник у својим стиховима дубоко пронаставног иредмста и ступањ умног и душевног ра- дро у сулЈтину модерних теорија педагошке наукс. Лаганим ходом и постепеним умовањем у горзвитка самог ученика. Због тога наставници морају иознавати Психологију, која je природни увод на- њим ретцима доспјели смо ипак до нашег циља. Питања која смо горе ивложили била су нооиходно уке о узгоју. Наставници су приморани да лрије предметпих потребан увод у саму ствар, на коју ћемо се сада уџбеника проуче дугае и наклоности својих уче- осврнути. ника. Гријех je играти се дјетињим способлостима, У горњим ретцима смо методе наставе и узгоја подвргавајући их којекаквим личним наставним свели на три врсте: експооитшша метода, метода методама, a да ее претходно нс упозна љихово ду- питања и одговора и мјешовита метода. Промислишевно стање. Циљ сваког наставника треба да мо сада, која се од ових трију наставних мстода je улрављен у потпуном значоњу ријечи ла узгаја- примјењује код нас у школама, a нарочито у почетње потпуних људи. Они који узгајају овакве људе ним школама? Да ли експозитивна метода? Не. Да треба у лрвом реду да су и сами савршени људи и ли метода питања и одговора? Никако. Да ли мједа у танчине познају главне засаде праве човјеч- шовита метода? Ни у којем случају. Д а ли се код ности, Историја будућности сваког народа испл- нас можда употребљавају ове три ове методе сала je na мождалим кривуљама љегових учитеља. заједно и паралелно? Такођер не. Каква се онда ме- 299 �Тода код нас уопће употребљава? Ha жалост мо- рактерном И духом Леоависне, свестрано и темсрамо признати, да би требало ировући и измислити љито наображене интелигенције, која бк га могла нарочито име за насгавну методу, која се код нас лредводити, за то су криве школе и начин узгоја у школама улотребљава. Праивје рсчено уопће и обуке, који се у њима улотребља.ва. Ако муслибесмисллца je и говорити о каквом начину и ме- мани данас пате због љоносгги, погрсшних мисли и тоди ластаве ло нашим школама, јер та и не по- лрсдраеуда, лодостатка муслиманскс свијести и цастоји. Чак ии сами термини обука и наетава не могу триотизма, за то су такођер о;цговорнс школе и н»ида дођу до свог изражаја и правог значења ло ла- хов лачин узгоја. Ако сс муслимапи данас жале на шим школама. Иоред свога тога и успркос свију мањкави вјорски узгој и наобразбу, те на ширељс његошх недостатака када би смо лаш начин обукс безвјерства међу млађим нараштајима, за то су опет лрогласили неком наставном методом и покушали, одговорне школе и велика шгдиферентност према да му нађемо одговарајуће лме, мишљсња смо да би вјерској настави и узгоју, која се у њима провађа. се та метода могла начвати произвољном, нијемом Свим овим недостатцима није јед1И1И раолог непрол мртвом методом, јер би joj оваква имена лајбоље свијећеност, јер се јасно види и опажа, да и воћина л одговарала. Може свако тврдити, да je данашње наших иителектуалаца немају потребних мораллих стање ластаве и узгоја no пашим школама у веома (х^обина и да и оли болују на истим недостацима. безизлазпом и безпадном лоложају, јер му je лако Њима такођер не иолази за руком да постану »>л>уто доказати. До овог увјероња могу доћи ,не само- • ди«. Ako се и нађе no који интелектуалац на випојединди, који се крећу и живе у средини дјеце, глни, она и љега пЈ>огута или гомила непросвјећене него и сваки човјек, који мало лажљииије прати маее/или гомила недорасле инте.тигенције, na ни on приликс на том пољу. Резултати лагаег узгоја и на- ne може да дадпе својој средини оне користи, које ставе с.у упадно видљиви: ако муслимански елеме- ^Т^то у лраву од н>сга очекивати. нат не може да у довољнбј мјери лађе поштене, ка(Наставиће се.) Хамдија Капиџић u новинарсшва у Босни Развишак шша, за турског времена фЖ Да je у турском периоду лашс историје било рада на културпом лољу, има мпого докала. Општа карактеристика Османлија je лраведпост, толеранцпја л чување лародие традиције (Др. Д. Поповић: Турци у нашој прашлости. Београд 1929). Потреба штамианих књига код лас со врло pa­ no осетила. Прва штампарија je оонована у цетињском манастиру 1493 г. Бозкидар Вуковић je штамлао народне кљиге у својој штампарији у Млецима, која je деловала од 1519— 1538 (X. Крсшевљаковић: Штамларије у Босни за турског времена, грађа, Загреб 1920). Некако у исго време деловале су наше штамларије у Горажду и Милешеви. У главном све кљиге тих штампарија су верског карактера. Taj штампарски рад код нас пада у време напредовања и лајвсћо славо Османске империје — г.реме Оулејмаиа Величанствеиога и Мехмед iiauie Соколовића. To je време интензивног рада у лашсм пароду. 1530 г. лодигнута je величаиствена Бегова џамија у Сарајеву поред великог броја џамија, сахат кула, медроса, чесме, тулбета као и подизањс плавославпог мапастира. Bchnna херцеговачких мапастира су из XVI века-као ио свој прилици и босаиских. 300 Од 1538—1806 г. у Босни нема штампарија. Тада се књиге у главном преписују. Калиграфски се занат много ценио. Деветнаести век je донео промена и у том правцу. У доба Илиризма настојао je Гај да и Босну уведе у крило свог покрета. Носилац илирства у Босни био je Фрањо Јукић, млад и загрејан Илир. Његов сс рад најбоље види из »Басанског Пријатеља«. Превелике наде које je полагао у Омерпашу брзо су га изневериле. Чим je Омерпагаа евршио са бооанским ллемићима, окронуо je своју оштрицу и против присталица Илирства. По примеру својих сународника, бегова и ara, и Јукић je на мршавој самарици и у букагијама пропутонао Балкан. По зло ломињаном Омерпашину »вакту« моњају се брзо у Босни возири. Једииствена je појава В(1зИ1Х>ван»е Шериф Оеман nanie (1800—18G9). У љегово ВЈ)еме почиње зкивља акција na раду око подизаља лародног благоетања. Пошто je г. 18GG у чиггавом тур*ском ца1>етву запеден вилајетски устав, то je према чл. 9. тробало обиовити у свим вилајетским средитшима и штампарије. Тако je и код пас почела 18GG делошати прва службена иггампарпја. В(‘ћ je у априлу 1806 г. noчела радити »почагсва« Сопропијпва у Сарајеву и као таква остала до септембра, кад je променила �име и власиика. Отада сс зове »Виластека штампарија«,, Bch je у Сопронијевој »Печатњи« штампан литерарно- поучни лист »Босански вјестник«. Он je штамиан само ћирилицом. У то су набављсна и apaiDCKa слова за турски токст. Валија Сафвет паша именова за директора штамиаријо младог и симпатичног Мохмсд-Шаћира Куртћехаића. To јс можс се слободно рећи први новииар из наших крајева. Одмах но оснивању штамнарије почиње излазити званични вилајетски орган »Босна«. Он je норед аваничних вести доносио и поучне чланке из области народног здравља, економије и сл. »Босна« je излазила од 1SGG—1878, a штамиана je арапсвим и ћирилским словима. Већ од доба Сулејмана Величанственог наш je језик готово једнак турском на Порти. Турска дворска канцеларија има посебно одслење за ћирилкжи писане фермане. Од првих почетака турског господства у Босни na до окупације 1878 једино су два писма на снази: арапско и ћирилско. С допуштењем Ос-ман паше Куртћехаић je rioкренуо поучно-забавни лист »Ђулгаен Gepaj« — »Сарајевски цвјеплвак«. ЗадаЈак je тој коврни био да народ поучава у просветном и еиономском подизању. Истина има оштрих и полемичних чланака које je пиоао против писања нских- листошиу Војводини и Србији. И овај je лис> urtuMnan изпутра турским иисмом a с поља ћирилицом. uyicjia — макар била н сЈ>амота — да се Gap у ту1)ој земљи na туђем језику изобразим као човјек.« Даље се тужи па#слабо материјално стањс, жали што не може да научи француеки језик, којим се ira западу највише говори. »Само словенски знам, јер се овдје говори највише тијем језиком.« (ГаЈ1)етов календар за 1906 год.) To je заправо исповсст његове младс душе. Идсалан и расан човек хтео je да иарод преиороди. Али je и сам увиђао да му je то немогуће провссти. Његавом смрти 1872 умро je и »Сарајевски Цвјетиик« пакоп излажења од три и no године дана. Свој млади живот je завршио на бсчкој клшшци за ту^*1ад ;улознс болссти 1872 године. Личноог уредникова зас^тужујо .пећу пажи.у, јер je осим навинарског позива вргаир и дужност диУ (»Сарајевском Цвјстнику« од 24 јула 1871 год. ректора штампарије a неко време био и capaje ски начелник. Г5ш И КГ~| Рођен у Плевљима, a васпитан у рарајеву, бно »Пошто je главна намјера овога листа inrrc'pcje упућен донекле у оријентално ^наности. Позна- се народа one провинцијо застуиати и прибав,гБати i’ao јо свој материиски језик као малодсот Читајући му разна зиан.а домаћијех одношаја земље у којој његове чланке у »Сарајсвског Цвјетњаку« управо живимо, то дужним себе сматрамо да својим радом сс човек диви бистрини мисли и чистоћи језика. To народу ово познавање прибавити. Зато смо још од je прави Вуков језик, ничим неискварси. Oir je ра- почспса лиета били отворили рубрику у којој смо дио оба текста: турски и српски, a само му je нешто писали земљописне иодатке о Босни и Херцеговиии црпљене из страискијех врела. Пошто je при издаиомагао Милош Мандић. Његов турски језик јс ведар и класичан, како ваљу кн»ига и новина најпрече да списатељ или новели Др. Башагић. У једном писму упућсном Ра- винар своја казивања иа здравом темељу опгује, то шид бегу од 30/III 1SG9, вели за се: »Ja сам у два- и ja бих у овој ствари, да бих могао жсљи читалаца десет и троћој години. Шта сам могао научити? У одговорити и да бих земљоппе овога вилајста боље нашим крајсвима нема школа, гдје се продају више упознао, предузимам приликом потребне промјене знаности, да се изобразим у овим годинама као је- ваздуха ради опоравка здравља пут у нека мјсста дан евроиски младић. Читањем лијепе књиге домо- овог вилајета.« У бр. »Cap. Цвјетника« од 26/Х1 1871 пише »Наrao сам сс оиет овдје османлиског Ј1*зика и стала, да нсшто умијем написати. Прско босанских rjia- Р°Д je трудољубив, добријем наравима обдарен и иица пиеам одлазио. Обнашао сам једну-двије од злијех страсти с,лободан, a земља добра за продржавне службе у један-два града. Moja je пајвиша изводе и богата у многобројннм рудама, na зашто жсља била да одем у Европу. Будући да je у на- тако споро напредујемо? Смета нам што нећемо да шим крајевима наука сасвим занемарена, у Е вјкпш признамо да се морамо no духу времена владити, не знам: je ли то прирођено својство народа, шта нећемо да увиђамо, да се не шијемо само с дневЛИ? — напротрв мцого се г*>јИ и његује. Жел>а ме ни>1 потребама задовољиттт, него да су наши инте- 301 �реси повезани један за друге, na зато сваки радећи не може ни за свој ни за заједнички интерес што долринијети. Немојмо дакде славати нити остављати нашим потомцима да они извршују оно што ми можемо извршити и треба да извршимо, потрудимо се колико у нашој снази стоји да потпомогнемо своје потомство. Набављајмо onvKn за сељаке и занатлије, дајимо им средстава, да могу ®ише израдити ,па тим да анимирамо младеж за занат и остале радње, јер радом се постиже богатство, a нерадом несрећа и прогаст « Говорсћи о народном здрављу и о потреби организације за његово чување у бр. од 25/ХН 1871 пише: »Дужност je не само љекара, него и новинара, чиновника, свештеника, учитеља и сваког онога који je дужан старати се за народно благо, обратити пажњу и на народно здравље, које je као што je свакоме познато, највеће благо, и сваком- лрили-" ком народ поучавати шта je здравље и како га треба чувати.« Ово je неколико цитата довољло Гда -пам дадку^ бар долекле јасну сдику рада тог енергичног и родољубивог чолека, к<^ je рана смрт прекинула у племелитом настојаЈ^у 6i(o подизања авог народа. Није само у Сарајеву било рада т-културном пољу него и у Мостару, под крај османске владавинс. За време чувеновАл» пашс Стбчсвића Мостар je за пуних 18 го^ина био цептар полититеог. лривредлог и културног деловања Херцеговине. To време Je у народпој традицији no дорру заламћеле. ©д алтјпашине погибије пеД Бањом Луком 1851, na до 187G године Херцеговина je опет саставни део босанског вилајета. Ради бурних догађаја у времену од 1876—1858 године Херцеговинго je отцепљена од Босне и формирана као посебни вилајст. Пород осталих потреба кој^- јо имао херцеговачки вилајет доби и своју штампарију. У тој гатампарији у год. 1870 штампан je званичии вилајетски орган »Неретва«. Иако je лист званичног карактера ипак у њему има много материјала упућеног простом иароду у виду разних са.вјета. Први број овог листа изашао je 19 фебруара 1870 г., a у њему стоји: »Једно од најплемеиитијих средстава, које добар поредак једног вилајета условљавају, јесу новине. Но осим тога новине служе још и на просвјету и ображење и дају могућност да се чувсдва отворе и ствари лакше сматрати могу. С Божијом помоћи данас печатују се и издају заоад прама величини и средствима ове области новине под именом »Неретва« једанпут на неђељу. Али колико буде цивилизација и култура у овој области напредовала утолико ће се и лист »Нсретва« раширивати. Опште je лознато да су новине opran, који изјављује и поправља ммсли народа и множине људ- 302 ства и који добре ствари распроетрањава. Пошто ј« дакле гозиато да свуда, како материјално тако и умно стање побољшава и унапређује: тако he и у Херцеговини унапређењем те тако узвишене и велеважне ствари, добре и обилате плодове донети.« (В. Прешевљаковић) У прилогу доносимо насловни део »Неретве« о д 18 (0) маја 1870 године. To je примерак т библиотеке r. Мухамед еф. Кадића, чијом добротом овдс и излази. Иако je изишло 35 бројева »Неретве« ипак je данас врло тешко и готово немогуће доћи и до једног. Било ради бурних иремена, било ради малог броја штампаних примерака — гатампао се број у 30 примерака — очувапих бројева немамо. Вероватно да негде у прашинп на таванима наших старинских кућа лежи поред осталих важнијих докумената и no који број овог листа. Г,Ј1р. Вл. Ћоровић у свом делу: Босна и Херцеговина на страни -148 пише »У Мостару je по^кфенут ,чист »Неретва«. Али na жалоот од њега није сачуван ни једдн комплет него чак. и нијелан број.« БесумнХ је г. проф. Ћоровић тражио no музејској библиотеци и нашим научним ипституцијама, али бвз успеха, Стога сам дрлсао да неби било згорега да у нашем »Грјпст"г« изађе бар наоловпи д,ео »Нсретво«. Мени je случајно пало на ум, у разговору са г. Мухамед еф. Кадићем, да ли можда у његовој богатој библиотеци постоји који број тог листа. И на срећу нисам се преварио. »Неретва« je као и »Ђул.Серај« шлампан изнутра арапсвим ,а споља ћирилским словима. У приложеном броју од 18 (6) маја 1870 порсд елужбених вилајетск.их вести има и чланак који je намењен народу. Говорећи о потреби школе вели: »За стећи знање потребан je учитељ, a тако исто за научити занате и зомљорадњу потребни су мајстори и фабрике које такође стоје у вози с капиталом и богатством. Познато je да код ђецо која у школу иду, при почетку мјесеца или године учитељима награду и поклоне носе, онда их учитељи уче; a кад за неко вријеме ne носе, те учитељи пикакву корист не виде онда нити иђу у школу, нити настојавају да ђсцу уче. У свим осталим мјостима вриједни грађани скупљају новце и установљавају велике школе, те тако своју домаћу дјецу снабдијевају свакојаким знањима и и-зводс их na пут људства. Познато јо да je nama домаћа земл>а, хвала Богу, прилична a наши житељи бистроумни, na што заоотајемо натраг узрок je гореречена љубав према старим алатима и обичајима. Знак пашег ненастојавања за стварима које he наше синове обогатити, које се у нагаем живовању види, долази од ненаучавања, од незнања. Најмањи народ на свијету мучи се и тра- �жи своју срећу и у ономе што he му корист тек no­ š n j e сто година донијети; a у нас се то за беспо слену забаву држи. Нити je разум болестан, иити je тештсо на то ое ријешити; na од среће страх имати, хоће ли то добро примити, није ли грехота? Наша толика младеж и снага зашто да без знања и заиата ио чаршији и сокацима хода и да умјесто да се забавља занатима, вријеме у неваљаштини и боспослици лроводи.« Језик и стил у »Неретви« нс може се никако мерити с оним у »Ђул. Серају«. To углавном и зависи од уредника, његове епреме и умешности. Док je Куртћехаић сам радио у свом листу, дотле je урсднику »Неретве« Мехмед Хулусији помагао у превођељу с турског иа наш језик Јосиф Алкалај. Доносећи у прилогу »Неретву« намера ми je да се оживи лрошлост, да се види начин писања и да се једном' озбиљиије поведе рачуна о нашој upoшлости noja није довољно испитана. Инж. Шериф Бубић, дирекшор Пољопр. школе у Бутмиру Наш сељак као позашиван аољопривредии сшручњак Правећи упоређења са начином сеоског ročno- стране освијетлити. Истина je највећи дар којим je дарења код других културнијих народа, ми који Бог човјека обдарио и ко се н>ој противи, противан смо школовани гледамо у нашем сељаку само јед- је,и Богу. ; , нога незналицу. Сав његов начин рада забацујемо и постављамо му потпуно опречна прашила. за Ј>а.д> 1 Наш сељак као прашичан метеоролог коja он тешко схваћа. Познато je, да најважиији мегсоролошки елеТачпо je, да наш сеља^уима много погфешака у своме раду. Али ко дубље заглед^ у •ваше село, мепти — ваздух, вода, сваетло и топлота — имају увјериће се да често пута оељак не тложе друкчпје/ ^ тР ^ ^ ж Ч^начсље за Развитак сваке биљке. Ради да ради него што ради, и да у ње^овом гвооцодаре- тога научна опажања^о стању атмосфере имају вењу има и непгго п о з и т и в н!ог * лшсо зпачење за пољоиривреду. Тако je нашега сеОно што je позитивнђ у животу namira n a . p p L a ^ ^ ^атјерајла да води рачуна о тим проима необично јак и дубо^ коријен. Toj огромној мјенама у атмосфори и да изради своја метеоролошка правила. Ова правила није израђивао један надмоћи лозитивног над негативним у свијести сватсог народа треба захвалити да човјечанство идеЈ човјек нити једно покољсњс, него су на томе радили увијек напријед. Зато сматрам ga највеТгу погрс- сви прошли вјскови. Да проиађе извјесну закоиишку нашег начина прооајећивања маса, тто’ по- toict у промјенама у атмосфери, научна метеорололази од кегативних народних особина, настојећи гија с.тгужи се статистичком методом, за коју je од само да ове уклони, мјесто да у 'првом реду. иде од највеће вадспости опа1жање промјена кроз дуги низ позитивиих народних 'особипа, накзтојећиЦца све година и на разним мјестима. Познато je, да су рсусаврши и ојача, Усавршено и ојачано несу^њиво зултати опажања у толико ближи истили, у колико би ( п о з и т и в н о пуно брже срушило негЈати- »се располаисе са већим бројем с.лучајева. Научиа метеорологија осиива своје резултате на опажањив н о. ма кроз неколико деценија, док народ своје метеоСматрам, стога, за потребно да овдје, бар укратролошке ревултате оснива на опажањима кроз вјеко, упозорим на.шу интелигенцију, која ради у naроду, на позитвно стране нашсга сељаиа као пољо- кове. A да je народ добро опробао својс резултате и привредника. Послужићу се у првом реду изре- да до њихове практичне вриједности доста држи, кама народним, које су npaiBe животне творевине. најбољи нам je доказ тт о je од неких евојих важиијих резулггата налравио и јрелпгиозне /Обичаје. У њима су садржана искуства многих покољсња, a искуство je мајка мудрости. За ово ми згодно до- Нарочито код нашег славенског сељака религија je лази, поред мојих властитих опажања, исцрина била увијек само једна проста рслација између призбирка пословица »Пољска привреда у народним роде и човјека као њезиног експлоататора. Зато за иословицама« од уваженог професора београдског наш народ разни католички и православни празунпверзитета Др. Милана Влајинца. Неке од тих иици имају зпачење једног практичног мстеороломудрих изрека приказаћу у свјетлу најновијих те- шког календара. Много имамо народних изрека, ковина пољопривредне науке, чиме ћу иајбоље које то објашњавају. Ja ћу се послужити само са представити иашег сељака као позитивног пољо- неким од њих. Тако na пример у Боки народ велл: привредног стручњака. Али, наиомињем, да овим »Није зиме ни зимнице до Которске Трипунице« не желим ни мало сакрити многе негативне стране (Трипун дан je 3. II.) Или: »Трипо трипа, снијег његоше. У једном другом чланку ja hy га и са те сипа.« I\o не зна практично Значењо Благовијести. 303 �земљишто умјерепо влажпо. Народ тада каже да «t> Тада со у Хсрцогошнш може добор папасти сиромлземљиште »хорно«. Доказаио je, да у иокпар^цЈј icona крава. Зиамо и то. да je у априлу мјосецу, то зсмљишиој структури све друго мјсре немају С|!0Г;1 ј(ч;т о Благовијости (православиа Благовијсст лада 7. анрила) 1нријомс промјепљиво, зато со каже вар- правога ефекта. To je иашсм сељаку добро пошгато л.иви април и сељаци глсдају да у марту мјесоцу зато вели: »бол>а хора него тора«. Или »бадава д01 бро сјсме, кад јо хрђаво орањо«. Илик *Овака ycMJLu iiito више посвршавају послова, јор у анрилу ииоу сигурпи да ћо урсдно посијати. Зато сс казке: »Бла- свог господара фалп«. Ha јсссње opame iro мора со мпого пазити у По. говијост приповијост«. Пуно je јаснија изрека, коју пије Др. Влаииац у својој збирци забиљсжио: »Бла- глсду стваран.а поволјНо земљишнс структуро, ц 0 говијости — три ириповијости«. Ово значи да јо о што he мраз да нам паправи ono што ми номожсмо Благовијести вријеме тако промјенљиво, да ce можс na he пам зато земљиште изаћи врло хорпо из оимо! за једап дан три пута промијопити — зато napona Зато парод каже: »Најбоље je, кад je зима зимом, a »три приповпјоети«. Koju баштован по зпа ona чс- љето љстомк< или »Зло кад зима нејде зимом«. тпри католичка даиа у мјосоцу мају: 12. (ПанкраУ сваком погледу јесење je орање врло Kopn­ цпјо), 13. (Сорвацијо), 14. (Бопифацијо) и 15, (Со- eno a иарочито у погледу економијо са влагом. Ми фија). Тада троба чувати поврћс којс јо осјетљиво смо то учили у школама и када емо дошли кући од слапе, јор редовпо тада пада посљедња слаиа у мислили смо, да смо нску велику новост допијели пашцм сјевернијим продјслима. Послије Софијс ,за нашег сељака. Бво, да ли je то новост, кад сељак могу сс сви бапгговански усјеви изнијсти na пољо воети: »У јесен орано — лола ђубрено!« ir потпуно открпти. Мн препоручујемо сељаку да воћњаке не засиИмамо још много оваквих красних изрека: као јава тршвом, пошто травник одузима земљишту сву Касум (Млтров дан) докаса, ллтооткага«, које могу* снагу, због чега род воћака трпи. Мислите да то послужити и пајшкКиова^јомг пољопривредиику наш сељаКШЈ зна? Ево како не вна: »'Бе се шљивик бољс псго сва Ј»аучна чвстоорсхлошка опажаља. коси, тамо ce ракија проси«. Или: »Док се не проt /}/ копа чалија, не може ce добити ракија«. Q Ha једпу ћу ствар овдје нарочито упозорнти, којаГће пајбоље доказати да паш сељак не само што И као ратар^о^водјелац, наШ I ве заостаје за напретком, нго у миого чему и кде машпо у M u d ro чому наше школор.анс скономс. Ври- напрпјед. Мијслим; да je ова ствар мало komo школојсме јс показ^ло, да наш сељак са миошм својпм вапом екопому шзната, пошто je тск у најиовије поглсдима не само што нијо заостао за падрстком, вретјемо била опажсна од поких стручњака. Раци ce ного je још nmao.напри јсд. Ja hy га овдје укратко о важиости тако зваиог о п а ј а њ а з с м љ и ш н е представити као н^гаорг ратара. Т KT] в л а г е , под којим сс појмом рапумијева непроклМи зна-мо, да je свцха обрадс земљишта да сс нута веоа земљишне -mare од нодзомнс влагс na све сиворе оптималии увловн за развптак господарских до непос.Јмздно под саму земљишпу иовршипу. Добиљки na њсму. Kao први ИреЗуслов обрадс земљи- казано je, када љсти добра киша iiane, да ce горња шта јест ствараљо оптималног одроеа између вазду- и доња зсмљишна влага сноје, да доља влага пуно ха и влаге у зомљишту. Када се земљиште иалази у брже струји у горње слојовс, пого када je љезин тако званој мрвичастој структури, то јест када јс спој са горљом влагом прскипут, Усљед тога je најсложепо из ситних мрвица, сматра се да су тада ефективнија љсти ona киша, којом ce споји горпл најбоље рас-нодијељсни влага и ваздух у зомљшшу, влага са дон.ом. Зато наш 1сељак од такве клшс најкоја сс je била изгуоила. To he се иоотићи, ако je више очекујс и вели: »Добро јо — спојила ce влага!« 2 Haiu сељак као ратар Радом за Гајрет будимо наше снаге и стварамо бољу будућност 304 �Велнја Садовнћ, директор Шериат. гимназијс Пригодна ријеч на ирослави Мевлуда овај наш пјевачки збор, како би и иаши ђаци, волико толико, сшојим пјеваљем доприније.пи величини ове славе. За вријеме бивше Аустро-Угарске управс, naши су муслимани, међу својим добрим и лошим особинама, имали двије несав^мсне и прсживјслс карактеристике, и то: прво, у култунро-прасвјетном погледу били су иггдиферентни a често пута и отпорни према школи и модерном образовању дјеце, a друго, у вјерокој обуци продужили су onaj стари систем учења вјере из турских и ара.тгсклх врела. Овај староисточни менталитет имао je за последицу, у културном погледу, како аитипатију према сшгм реформама и према свсму што долази са запада, тако и заосталост иза наше браће других конфесија;-а у вјерском погледу имао je тај мепталитет за У свим крајевима свијета гдје живс муолимани, пбсљедицу или перазумијеглље са.мог Ислама и.та мевлуд се учи на једном од познатих трију истбч- неко магловито и погрешно разумпјеваље и туманих језика: на арапском, турском и на пер^ијоком чен>е љегово. језику. Код нас муслимана^у бившој Восн-и и ХерДанас випте није тако! Клица љубави према цеговини, досада се учио т у р с к*и Јгавлуд којег je школи убачена у муслиманска срца у данима Ослоспјевао мерхум Сулејман Челсбија, ripnje неких 530 бођеља, развијала се и развија се све вите тако да година. У ријетким случајевима упро се јеарапсшг ‘п менталитет мутекст; a no неким мјостима уј£остги јавио се je no се на сваком кораку осјећа ™ који старији муслиман, р.ознавалац турског језика, глимапа промијенио у многом погледу. Доказ за који je дословцо превео туроки мевлуд на cpiicio- ове тврдње je данашња статистика муслиманске хрватски језик. Ти пријевбди, премда су доста при- мушке и женске nieue у школама; доказ зато je и ■митгаши, без јесничке умјстно&ги и јсзичне пра- колосални напредак нашег културног друштва Гајвилности, ипак су добро примљени и слушалачка рет чија je идеја ухватила дубока корјена у муслипублика их je гутала само зато jfep их je разумије- манским масама, како у вароши тако и на селу, вала, Жеља за равумијевањем мевлудског садржаја како међу мушкима тако и међу женскима, како прожимала je и прожимље свапог муслимаиа који међу млађима тако и међу старижма. Докач за one радо иде да слуша мевлуд. Да би 'удЛво^ио овој тврдње je jom и опстанак саме Шсриатске гимпаопћој жељи, наш дични и познати пјесник Мирза зије која сад у јуну има да лиферује пето тсоло своСафвет спјевао je свој оригинални мсмуд: јих матураната. (У прошле 4 године свршило je »У језику којег наш Мујо разуми, Шериатску гимназију 62 ђака. Сви су они продујер му као (ријека) Босна у увшма шуми«) жили своје студије на универзитетима. Од тог бро•пјеоник je опјевао Мухамедово рођсње са оним по- ја један студира технику у Прагу, двојица теолознатим и од свакога признатим његовим пјеснич- гију у Каиру; четворица медицину и филозофију у ким талентом, тако да љшота његове пјосме, нећу загребу, a педесет и пет их je на разним факултспретјерати ако рекнем, достиже величину хисто- тима београдског универзитета. Ови студенти учс ријског догађаја који се зове Мухамедово рођење. са врло добрим или са одличним успјехом, a има Са овим je пјесник један најдрагоцјенији драгуљ из их који с-у, мсђу хиљадама других студепата, доризнице исламско литоратуре преточио у наш мило- били прву награду за с-ветосавске темате). звучни народни језнк. Нека га Бог поживи на дику Долазе дакле нове муслиманске •генерације, заи понос свих нас! дахнуте новим духом који je дух и национални и Овом приликом молим поштоване госте, нека културно-европски. Овај нови дух тражи и захтими дозволе, да иа овом мјесту изразим своје при- јова да се и вјерска обука модерншира и да се блазнање и захвалност госиодину Војиславу Јунгићу, го исламске мудрости преточи у наш матерински профеоору пјевања ове школе, који je мевлудске језик како би прописи ислама и догматски и етичкм пјесме углазбио и који je са пупо воље и одушев- и обредни били пристулачнији схватању наше об(]рења уложио мпого несебичног труда да образује разоване младежи, У четвртак 29. маја, na муолиманску иову годниу, у 8 сати на всчер, Ш ериатска гимнавија лриредила je у дворишту интерната свечани М евлуд којн спада без сумње међу најуспјслије овогодишње вјерске свечаности. Мевлуд, превод пјесника Оафветбега Башагића, учио се иа српском језику, na je na присутне оставио јаку импресију. Салавате, нотално, изводилн ,еу питомци у хору, a сам текст мсвлуда читао je Хајрудин Бујукалић. Предавање о Мухамед а..о. одржао je ђак Митхат Сердаревић, a при концу, директор Ш ериатске гимиазије, г. Велнја Садовић одржао je ово предаваше, у ком je између осталог, рекао: 305 �Ноћашња мевлудс.ка свечаност je једна манифестација која има да удовољи лотреби новог духа и времена. Шериатска гимназија, no свом карактеру, осјетила се je дужном, a донекле и позваном, да прекине са старом традицијом слављења Мухамедова рођоња на језицима којих слушалачка публика ne разумије, и кад je ona пред собом нашла овај дивни епос којег je спјевао н a ш пјесник, ona га je објеручке пригрлила и сво покушала да га даде, макар и овако чедно и скромно, али са дубоким лијететом према узвишеном пејгамберу. Ja молим поштоване госте да благонаклоно опросте грешке и недостатке које су лримјетили на ornoj свечаности, j.'p су грешке неизбјеживе у свакој почетничкој акцији. Шериатска гимназија je основана у децембру 191S. г. Мпоги муслимаиски прваци, са преузвишеним господином Реис-улемом Чушевићем т челу,' радили су и уложили много труда, још за вријемебивше аустро-угарске управе, да се ова школа отвори. Taj труд окруњен je успјехом те-к. у даџима народпог Ослобођења и Уједиљења. Наша нар о д н a држава, дакле, пОди^ла je ову школу. Она издржаје о дрм*авном трошку 180 ђака. Наши ђаци су свијесни ове благодати, a пошто је^захвалпост према учиљеном добр^ традицвоналнацрта у клрактеру муслимана, .то лапш Каци, већ у ogojHM фамилијама с матеј^шим млијјеком уоисану ту клицу захвалпости,"у својим срцима разш јају овде и тај he ocjehaj бласоддрности они у свом животу и дјелом да покажу прдмД Кралју, Отаџбини и народу. Иако има ттриватних лица која мисле да je ова школа сувигана, т који то своје мшпљење знаду изразити усмано у ириватним разговорима, писмено у новинским1чланцима, има п других који оићенито са симпатијом пфатд културни напредак муслимана, има их нарочито у цашој пломенитој и широкогрудној престоници Бсограду, и међу уии- верзитетским лрофесорима који не само, да raje најлрлјатсљскије ocjehaje према овој глколи, Нсго се очлнски брилу за лаше овршеле ђаке да им у Београду олакшају даљње студирање, јер с.у 0ви пријатељи муслимански ушјерели да je за државу л цјелокупну лашу лацију једна добит ако и Мусллмани ла просвјетпом иољу достиглу своју браћу других колфесија. По свом лрограму и наставлом ллалу, ова je школа реалла гимлазија; ола има јохц и тај плус што се у њој учи аралоки језик. и nji>p0лаука no 4—5 сахата седмично у свим разредимо. Уза школу je спојен интернат гдје сс посвећује нарочита пажња вјерском одгоју. Пријатељи ове школе слажу се с пама у томе да je потребно, не укилути ову школу, пего отворити један теолошки фа. култет или Шериатску академију како би и ми муеллмали, као и наша браћа правосл.овни и католи■ци. ммали једну високу вјерску школу у н агао ј држави, na да престане потреба да се наши духовли фулкционери образују у Цариграду, у Египту и другим целтрима истока како je то прије било су наши 'вјррски службепици ишли у туђину, училл 5—fi годииа и док су тамо боравили и несвјссно се одшфођивали и постајали na пола туђи за нашу пационалну свијсст. Знају увиђавни пријатељи ове школе да je најбоља гараптија за учвршћењеј‘пационалног и патриотског осјоТтња: учит и ш к о л у и с в р ш и т и j e у с в о ј о ј рођ еn о ј з е м љ и. У то име ja молим поштоване госте да срдачно кликпемо пека Бсг поживи пајвећег заштитпика школе и просвјоте у на.шој држави, највећег чувара свих моралних и материјалпих добара и културпих тековина, пајмоћнијег старатеља и скрбника за срсћу и напредак цијелог nainer народа, нека Бог поживи иатег узвишепог владара Њ . Б. Краља Александра Т. у пуној ср<‘ћи и задовољству са цијслим пресвијетлим Домом Краљевским! Jesam li se, u korist Gajreta, osigurao kod osiguravajućeg društva „Dunav”? 306 �ПОПУЛАРНА СТРАНА Naša otadžbina: Rad na ujedinjenja 2) (Nastavak.) Ukoliko su snaga i ugled Srbije rasli, utoliko je i ideja narodnog jedinstva jačala među Srbima, Hr­ vatima i Slovencima .Vojvođanski Srbin, književnik i narodni prosvjetitelj, dositije Obradović, prvi ministar prosvjete obnovljene Srbije, još i prije njenog oslo­ bođenja, propovjedao je ideju jugoslavenskog jedin­ stva. To su isto činili Vuk Karadžić, crnogorski vla­ dika Petar II (lVadika Rade) i Đuro Daničić. A kod Hrvata nacionalni preporod počinje tridesetih i četr­ desetih godina prošlog vijeka »Ilirstvom« Ljudevita Gaja. Taj je bio svjestan da Hrvati sami za sebe ne mogu opstati, već samo da se svi Srbi, Hrvati i Slo­ venci kao jedan narod, pod zajedničkim imenom Ilira (naroda srodnog današnjim Amautima koji je u da­ našnjoj našoj državi živio prije doseljenja naših pre­ daka) mogu uspješno kulturno i politički .razvijati. I on je, po ugledu na Vuka Karadžiea, u hrvatsku knji­ ževnost uveo hercegovačko narječje. Ilirskom po­ kretu, pored istaknutih Hrvata, prišli su i mnogi Srbi i Slovenci. Ideja narodnog jedinstva, koju je Ilirstvo propovjedalo, našla je najboljeg izraza 1848 godine, kada su se Srbi i Hrvati, zajedno sa dobrovoljcima iz Srbije, borili protiv Madžara. Za vrijeme reakcije u Austriji, od 1849—1860, nastupio je zastoj u jačanju ideje narodnog jedinstva, ali od šezdesetih godina nastaje nova era jugosliovenstva, pod vodstvom pro­ sječenog đakovačkog biskupa Josipa Štrosmajera. Njegovom pomoći, osnovana je 1866 godine jugoslovenska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu čiji je zadatak bio da radi na kulturnom ujedinjenju Srba, Hrvata i Slovenaca. Ali Štrosmajer je pomišljao i na političko ujedinjenje, zbog čega je održavao veze sa srpskim kneževima Mihailom i Nikolom. Jugoslovenstvo vladike Štrosmajera prikupilo Je oko sebe najveće hrvatske umove i u njegovom znaku razvijao se sav kulturni život Hrvatske do osamde­ setih godina, kad je opet zavladala politička reakcija bana Kuena Hedervaria, a s njom su se odnosi među Srbima i Hrvatima bili jako zaoštrili. Ovako stanje trajalo je dvadeset godina, a čim je reakcija popustila, srpsko-hrvatski odnosi počeli su se naglo popravljati, tako da su 8 oktobra 1905 godine opozicioni posla­ nici, Srbi i Hrvati iz Hrvatske, Dalmacije i Istre stvo­ rili »Riječku rezoluciju« kojom je udaren temelj za­ jedničkoj borbi protiv austrougarske uprave, a iste godine, posljedica tog bilo je osnivanje srpskohrvatske koalicije koja je povela pravu nacaonalinu jugoslovensku politiku s krajnjim ciljem oslobođenja i ujedinjenja svih jugoslovema. Poslije aneksije Bo­ sne, kada su 4909 god. 53 Srbina optužena za vele­ izdaju, njih su branili najugledniji Hrvati i to je još više učvrstilo STpsko-hrvatsko bratstvo. Ugled Srpskohrvatske koalicije naročito je porastao kad je iste go­ dine dobila parnicu u Beču protiv profesora Friidjunga koji je po upustvima bečke vlade optužio koaliciju za veze sa Srbijom. Velike pobede Kraljevine Srbije u Balkanskom ratu visoko su joj podigle ugled kod Jugoslovena u Austro-Ugarskoj i silno ojačale želju i pokret za uje­ dinjenjem koji je podržavala Narodna odbrana, udru­ ženje za rad na oslobođenju cijelog našeg naroda. Ideja narodnog jedinstva bila je najrazvijenija u Dal­ maciji, ali je srpska, hrvatska i slovenačka omladina u cijeloj austro-ugarskoj monarhiji bila oduševljena jugoslovenstvom, a prednjačila joj je omladina u Bo­ sni koja je bila najhrabrija i najaktivnija, pa je prva otpočela atentate na tuđinske upravljače, dok najzad Gavrilc Princip i drugovi nisu ubili Franca Ferdi­ nanda i time dali povod za krvavi Svjetski rat koji je donio slobodu i ujedinjenje Srba, Hrvata Slovenaca. (Po knjizi »Naša otadžbina« od dr. M. S. MoskovIjevića). Hamdija Mulić Naša zemlja ima krasnu budućnost Znate li ko mi dade povoda da reknem te vesele riječi? U našu zemlju, osobito u posljednje vrijeme, dolaze stranci iz raznih zemalja. Naročito dolaze naučenjaci koji žive i uživaju u proučavanju ljudskog života u raznim krajevima. A željni i da svoje oči nasite lijepim krajevima. Gdje će, pa eto ih.k nama u Jugoslaviju. Svi ovi stranci, kada s nama zađu u razgovor, govore nam: V a š a z e m l j a i m a k r a ­ snu budućnost! A šta to znači? Mi sinovi ove zemlje u prvome redu treba da znamo značenje tih riječi, jer nas se to i tiče. Naučeni stranac ne hoda zatvorenih očiju. Oni sve gleda oko sebe i razmišlja, proučava. Začaralo ga na- 307 �Še more Jadransko i na njemu divna naša obala. Začarale ga naše ubave planine kroz svu Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu, Srbiju i Južnu Srbiju. Zadivili ga naši historiski gradovi: Dubrovnik, Jajce, Sarajevo, Skaplje a t. d. Vidio divne vodopade i jezera. Začudio se rodnim poljima i još više pitomim voćnjacima i vinogradima. Stranac zaviruje i u zelju, da vidi šta i u njoj ima. On promatra i našega čovjeka, divi mu se razvijenu tijelu i snažnim mišicama. Sve on to gle­ da, gleda, a onda nama veli: » V a š a z e m l j a i m a k r a s n u b u d u ć n o s t ! « I mi imamo svoje naučenjake koje naša država šalje da proučavaju krasote i korisne darove naše zemlje. Zato se počelo sve da iskoriščuje. Ide se polagano ali sigurno. Kada stranac dođe na naše more, odmah traži naša divna m o r s k a k u p a l i š t a . Već od ranog proljeća puna su radoznala, bogata svijeta iz raznih zemalja. Tu su i mnoga l j e č i l i š t a gdje se oporav­ ljaju bolesnici. I naš svijet tamo rado ide. Jesi M željan zelenila, čista zraka i mirna života, a ti hajde u naše p l a n i n e . One u sebi no§o mnogo okrjepe tvome životu. A koliko li u seb'i gaje pusta drveta! Eno ti se širom Jugoslavije podigle velike i male p i l a n e koje izrađuju ni.se drvo za i z v (vz"na~~sve strane, daleko, daleko, , . Zato mi dobivamo silan novac. Ni naš naučepjak ne može da miruje. Vrti zemlju, razgledava i traži r u d e . A šta tih ruda ima! Najviše imamo uglja (kamenog ćumura) i željeza. M a j d a n a ima^po svoj Jugoslaviji. Ima i k i б ifl ] ak a i v r u ć i h v (мКа. Sve se to polagano iskorišćava. Proradiće i naši v o d o p a d i (Jajce, Kravice kod Čapljine, Plitvička jezera, Plitvica i t. >1.) i tu će se voda iskorištavati za e l e k t r i č n u s n a g u i s v i j e t l o . A električna snaga iskorišćava se u razne svrhe (pogone u tvornicama, pilanama, vozovi ma i t. d.). Putuješ ili od BeograJa do Zagreta i Ljubljane ili od Splita do Sarajeva i Skoplja, svuda vidiš šta je žuljava ruka izradu*. Tamo u župuijim krajevima redaju se vinogradi i duhani, a ovamo po. krivene njive i čitava polja žitom svakojakim. Ne mo­ žeš se opet ljeti nagledati ljepote kroz iBosnu i § Umadiju gledajući naše divne voćnjake. Jest mnogi stranac uzdahne kada vidi čime sve obiluje naša zemlja. A mi? Mi je i ne poznajemo kako treba. Ej, da samo svi znamo čega svu imame! Drukčiju bi pjesmu naše ptice pjevale. Ali i ovako je dobro, jer će bolje biti, kad u nas bude više s v i j e s t i , v o l j e i b r a t s k o g s l o ž n a r a d a . Do toga stepena, dovešće nas u prvom redu široka narodna p r o s v i ­ j e ć e n o s t . Do prosvijećenosti u širokim narodnim redovima sve stoji. Mlada naša država na prvome redu to uvažava pa se u nas sada na sav mali podižu škole osnovne i više narodne, domaćieke, stručne i t. d. Seljaku se daje prilika da obnovi selo naprednim radom, građaninu da unaprijedi grad. ' Svi se s t a l e ž i zbijaju tješnje u redove za slo­ žan i napredan rad. Osnivaju se zadruge, društva i banke za pomaganje o n o g a k o j i ž e l i đ a r a d i . Тгтчје želja našega Kralja. On je vođ ovome narodno­ me preporodu, da i naš narod sa ovakim lijepim sredstvima stupi čim prvo u red naprednih naroda. Za našim dragim Kraljem, za našim držav­ nim upravljačima idu korak po korak svi naši kul­ turni ljudi. Naročito su upregli sve sile u tome zamjemom radu naša razna kulturna društva širom Jugoslavije. I naš »G a j r e t« tu u narodnome pre­ porodu na svim stranama danas čini divna djela. Po­ đimo za njima. Zapregnimo svi rukave da u znoju lica svoga primimo zaslužno ono, što nam naša divna zemlja daje. Probudiće se naši zaspali krajevi, oživiće naša vesela pjesma gledajući oko sebe svega u izobilju. I tebi će se sa mnom zajedno vinuti iz pu­ nih grudi radostan uzvik: » N a š a z e m l j a , n a š a d o m o v i n a , k r a s n a je i b l a g o s l o v l j e n a , im aće još lj e p š u b u d u ćn o st!...« Vejsil CurčiĆ Primitivno pčelarstvo u bivšoj Bosni i Hercegovini Rijetko ima krajeva, koji svojim povoljnim kli­ matskim prilikama, izobiljem odlične i raznovrsne paše i zdrave vode pogoduju toliko pčelama kao Bosna i Hercegovina. To se vidi već i po tome, što se vrlo često nalaze jata pčela po šumama, gdje su se u šupljem drveću ili na prikladnim mjestima (puko­ tinama) po stijenama smjestile i nanijele velike ko­ ličine meda. Takve prirodne uljanike nalaze najviše čobani hodajući za stokom po šumi ili kršu. Kod ovakve zgode ne čudi nas nimalo, da se je i narod ovih krajeva od davnina bavio pčelarstvom. Mi 308 imamo dosta historijskih bilježaka o izvozu voska i meda u srednjem vijeku iz naših krajeva, što najbolje dokazuje, da je pčelarstvo već tada bilo vrlo razvijeno. Do pred posljednji rat zaista nijesu rijetki bili pčelari sa 100, 200 i više suda pčela, i to ne samo u Bosni, nego još više u Hercegovini. Općenito se može reći da je gotovo svaki naš bolji seljak držao pčele, makar to bilo samo i za kućnu potrebu, jer mu je med do nedavna nadomještao šećer. Mnoga jela naročito ko­ lači i danas se još priređuju s medom, a koliko je tek toga pravljeno dok nije uo-pće bilo šećera, �Osim toga med je odvajkada zauzimao vrlo važno mjesto u narodnom Ijekarstvu. I pored ovako razigranjenog pčelarstva po našim krajevima, najveći dio pčelara gaji pčele i dandanas še kakvom strehom od običnih dasaka, na koje se navale oveće stijene da ih vjetar ne raznese. U kršu pak porazbacaju se ulišta po samom kamenju, gdje samo ima mogućnosti da se postave. Gdje nema daske za pokrivanje ulišta da u njih ne zakisuje i čuva pčele od prevelike žege, naguli se Ulišta, pletena i kukuljicama od kore pokrivena, u Rusanovićima (srez rogatički). Desno: na drveki nametnuta ovčja glava — , protiv uroka Dubine, prekrivene smrekovom korim — donja Hercegovina kore sa smrekovih debala i izreže poput kajiša, te naslaže unakrst po ulištu toliko, da ne može u nj ni zakisnuti a viseći krajevi kore čuvaju ga dovoljno sa strane od prevelike žege. Dubine su kao ulišta bile uobičajene više u Her­ cegovini nego li u Bosni. Bosanske su košnice pak dvojake forme: od daske skovane ili od pruća ple- još na onaj prastari i najprimitivniji način pčelarenja, kako su valjda radili još. i njihovi pređi iz srednjeg vijeka. Najprimitivnija kosniba je svakako ona šuplja dubina od hrastovih debata ilHcojeg drugog drveta, Dubine daskom i pločama pokrivene, iz Gluvalićeva na Neretvi tene. Prve su četverouglastog oblika i izgledaju poput uspravno postavljenih sanduka. Pletene su košnice (trnke) okrugle i svedene u šiljak. Pleter se svud unaokolo, izvana i iznutra dobro oblijepi goveđom balegom, zamijesenom s malo luga. Uljanik Velagića u Blagaju kod Mostara, sa modernim коШ čama kakvih se najviše nalazi po zakržljalim šumama u kršu, koje uostalom i divlje pčele po šumi nalaze, da se u njima skuće. Na odrezanu dubinu udari se odozgo drveni kapak, umetnu nekoje prečke unutar dubine, proreze lijeto (otvor) na donjem, otvorenom kraju i uliSte je uglavnome gotovo. Uljanici su mahom na izvaim. Gdje terenske pri­ like dopuštaju, poredaju se ulišta jedno do drugog po kakvoj improviziranoj klupi, a isto tako natkriju Spreda pletena, pozadi od dasaka skovana ulišta (srez rogatički) U Bosni ima posvuda u izobilju daske, ali se ipak u mnogim krajevima ulišta radije prekrivaju kukuljicama od kore smrčevog drveta. 309 �Hercegovačka su u lista u mnogom pogledu mnogo praktičnija od bosanskih. Kad se naime med vadi iz dubina, digne se polovica kapka i izvadi meda koliko mu treba, i onda opet zaklopi. Time se nije pčele ništa smetalo u njihovu radu, pa se u tome donekle približuju modernim košnicama. Iz bosan­ skih tm ki med se ne može izvaditi Sto se neće pčele ubiti, a to dakako nije ni racionalno a i grjehota je. Inače domaći pčelari dosta su vješti i spretni u pčelarenju. Jedino imaju svi nešto zajedničko, a to je НАРОДНИ ЗД РАВС ТВЕН И УЧИТЕЉ Angina (obolenje krajnika) A n g i n o m nazivam o oboljenje krajn ik a, onog žljezdancg tkiva k o je s e nalazi u uskoj đ u p n i sa obe stran e p ri k raju nepčanog svoda, izm eđu p re d n jih i zad n jih nepčanih lukova. Ovo o b o ljen je može b iti tzazvato raznim uzročnicim a i najčešće se ja v lja s pro ljeća i s je se n i, za v rije m e vlažnih dana, kad a se udiše vlažan, h la d a n vazduh, ili a k o je vazduh zasićen p raši­ nom , diunom. U potreba su v iše topl'.h ili hlad n ih n ap itak a ili je la potpom aže o b o ljen je k ra jn ik a . Od angine pate najčešće djeca i o n i lju d i 5ijiys u k ra jn ic i povećani. Od uzročinka, izazi­ vača an g in e , n ajčešće nalazim o, gn o jn e k lice lančastog ili gro­ zdastog ob lik a, zatim difterične' k lic e kao i klice vretenastog i zm ijastog oblika. P re m a u zročnicim a i izazvanim prom ejnam a na k ra jn i­ cim a, razlikujem o više v rsta angine. \ / jj' Ponekad, k ra jn ic i sam o ja č e n ab u b re Г: j crveni. Na njihovoj p o v ršin i n e v id e se n iti gnoju m a k ak v e n aslage, ek ram e, ali se crven, lo i otok vaju sam o na k r a jn ik e , n ego p re la z e i n a okolini »crvenim anginam a« id u u p o re d o bolovi u guši, > salost i p o višena tje le sn a to p lo ta s a jezom i zimom. Kad su n a p o v ršin i k ra jn ik a k o ji s e obično crveni i ote­ čene p o jave, g nojave tačke, an g in u n azivam o folikularnom . A ko s e razd v o jen e g n o jn e gom ilice s liju u jed n u sk ram u , koja p o k riv a sk o ro cije li k ra jn ik , o n d a im am o g n ojnu anginu. D osta često p o ja v lju ju s e p rv i znaci o b o ljen ja n a k ra j­ nicim a i usjecim a, u d u b lje n jim a žlezdanog tkiva, i takvu an ­ ginu zovem o lak u n arn o m . U m jesto g n o jn ih tačkica n a k rajn icim a se mogu p:m ek ad da p ojave m je h u rić i, sasv im slični o n im a 'koji se kod gro­ zničavih oboljen ja iz a sip a ju n a u sn icam a. Ova, t. zv. «herpetična« angina m nogo je r e d a n eg o ra n ije n a b ro jen e. Kad n a k ra jn ik u tk iv o m jestim ično pocrni, izum re, anginu nazivam o nekroUčnom. Naročitu v rstu ang.'ne, i. zv. «V ensan»-ovu anginu, nazi­ vamo po im enu francuskog lje k a ra V ensana, izazivaju u d ru ­ žene klice vretenastog ii zm ijastog oblika. Na p ovršini k ra jn ik a kao i n a sluzokoži m ekog n epca n a staju b ije le , o k ru g ljaste m rlje, veličine zrn a sočiva i veće, a li bez jačeg o to k a i crvenila sluzokože i bez n ežih .porem ećaja. Ponekad se n a k rajn icim a po jav i i s ifilisn o o b o ljen je u vidu bjeličastih m rlja, k o je naliče na p au činastu skram icu, i takvu anginu nazivam o sifilisnom . Kod većine an gina, se m lopiasnih p ro m jen a n a krajn ici­ m a i obližnjoj sluzokoži, ja v lja ju s e i znaci o pšteg p o rem ećaja. Pored povišene tjelesn e toplote, n ajčešće s u : glavobolja, m alaksalcst, gubitak ap e tita , 'bolovi u zglobovim a i m išićim a, k ija vica, otok podviličnih žljezda i slično. 310 strah od zlih očiju, t. j. da im kogod ne urekne pčele. Stoga oni meću na ulišta ili ako uljanika kajekakve začudne stvari, da time odvrate znatiželjne poglede motrioca od pčela. U Hercegovini je na pr. vrlo uobi­ čajeno motanje čuvarkuće (Saxifrasa) na pojedina ulišta a u Bosni opet najradije nataknu na kolac kraj uljanika kosture životinjskih glava. Ovo su dakle glavni titsiumi od uroka. Narodno je pčelarstvo u Bosni i Hercegovini u svakom pogledu vrlo zanimljivo, pa ćemo kojom dru­ gom zgodom o tome opširnije govoriti. Teško stan je kod angina, sa povećanom tem peraturom , traje obično 3—4 dan a' i duže. Usl>:ed oboljelih k ra jn ik a mogu s e pojaviti raznovrsne kom plikacije. Kao najvažnije od n jih dolaze u o b zir: otok i znagnojenost podviličnih žljezda, z ap aljen je b u b reg a, obolje­ n je zglobova, srčanih zalistaka, trovanje krv i i d r. Izlječenje an g'na, sk o ro u svim slučajevim a, d o sta je b r­ zo i sigurno, ako n e nastu p e kom plikacije. Kad se im a n a um u da, po red običnih angina, možemo im ati i skrletno, difteričnei iili sifilisno o b o ljen je n a krajni^cima i da s e čak i na običnu, ja k u anginu mogu da nadovežu vrm ozbiljne kom plikacije, najb o lje je pr.ipitati lje k a ra za sav jet i upute p ri lječenju. Za p rv i m ah je p reporučljivo ispi­ ra n je guše, grgutanje običnom ili m ineralnom m lakom vođom. Vlažan, hladan oblog oko v rata osećaju bolesnici kao olakšicu. K. T. НАРОДНО СТОЧАРСТВО Krave pred oteljaj Na d esetak d an a p re d o tle ja j treb a k ra v e d a su što više na polju i da se kreću, ali n e da pasu. T re b a d a su sam o u nekoj prostranoj ogradi g d je se n em a šta m nogo n ap asatk Upošte Lm tre b a hran u malo ustegnuti i osobito n e s m ije im se dav ati p rejak a h rana. Na dv a dan a p red o teljaj n e d a je im se više od četvrtine one h ra n e k o ju su dotle im ale. Ovo k re ta n je i m anje h ra n je n je pred o teljaj m nogo učini d a s e k ra v e lakše otele. Naročito im s e ckabasta« h rana, t. j. h ra n a k o ja n e hrani mnogo već n atip av a i te re ti probavne org an e, n e sm ije mnogo davati. A takva je h ran a slam a, pleva, loše o sta rje lo ili iskislo sijeno. D akle n i ja k a ni k a b a sta h rn a n e s m ije s e davati pred o teljajem . A ko bi vim e zateklo n a k o ji dan p red o te lja j n e sm eta m nogo to krava »naljeva«. No ak o zateče ja to d o bro je prali ga češće mlakom vodom, dobro ga u v ijek p o slije p o su šiti pa n am azati borovom mašću (čistog am erik an sk o g , b ijelo g vazelina 50,0 gram a i 2 g ra m a borove k iselin e u p ra šk u , sv e do b ro izm ješan o ). Za nevolju m ože slu žiti i čista neužeženo m aslinovo u lje (čist, lijep zejtin). Ako vim e ja k o cnab rek n e« m ože s e i izm usti lagano, n o nikad se n e sm ije cizniuzati do k ra ja « , t j. u v ije k tre b a da ostane u vim enu po n e šta m lijek a. Ovo je vrla važno, je r ak o se tad a lizmuza vim e sasv im , m ože k ra v a iza poro­ đ a ja brzo d a klone i d a d o b ije t. zv. »porođajnu groznicu«. I p rv ih 4—5 inužaja poslije «oteljaja« n e tre b a tje ra ti do k raja, u v ije k tre b a da ostane po nešta m lije k a u vim enu. N ije dobro n i te le d a sv e isisa. Može d a n astan e oma groznica k od k o je se k ra v a zan ese i ne zna za se. O bično tad a ugine ak o s e za vre­ m ena ne pozove veterin ar. On je može sp asiti sk o ro uvijek. P eti ili šesti pom užaj već tre b a d a je potpun. �K ad ovako pred oteljaj n abrekne vim e, dobro je pored ostalog i d ati krav i m alo blažeg sredstva za čišćenje. Skuha se nešto lanenog sjem ena ili ako n em a ovog sjem en a onda ječma, pa se čorba 'С«Шје i procijedi. U ovu čorbu, koje treb a da bude oko 1 litar, usp e se za veću krav u oko 600 gram a gorke soli (N atrium sulfuricum ), a za m anje k ra v e oko 400 gram a, dobro se razm uti i tom se vodom k ra v a zalije. Na d va dana p re d oteljaj tre b a »provodilo« i okolinu koji p ut oprati m lakom vodom i- dobro posušiti čistim »ubrusom«, čistom krpom . Po noći se d rže krave u čistoj i zračnoj, nezagušlj.voj štali, tre b a da je ispod n jih u v ije k suho pa im treb a le­ žaj nastrti. Ležaj n ek a je pro stran , pa okolne životinje treba privezati na drugi k ra j. Uopšte ne tre b a ništa da kravu uzne­ m iruje. Na jed an d a n do dva dana p re d oteljaj treb a krav u i po noći paziti i neko m ora uv.ijek da b ude u štali. Dobro tiinaren je i čistoća gode k ra v i i mnogo joj čine dobro. Po o teljaju treb a d a joj je toplo, p a je treb a istrti i pokriti. Što se b o lje k rav a istiire i pokriva lakše se «čisti«. Osobito n a p rv o telk e tre b a dobro paziti, je r 9u one к,вје, tljivije od s ta rijih k rava. P oslije o teljaja dobro im je dati mlak napoj, no ne sm ije se mnogo hran iti. Dovoljna je p rv ih dana četvrtina obične h rane. A li zato treba k rav a da se što bolje I čisti i tim ari. Što se bolje koža gladi i čisti, u toliko bolje za oteljene krave. T ek 15 d ana po oteljaju mogu se k rave hraniti punom hranom , koliko im je potrebno. Sa prvoteljkinjam a treb a osobito oprezno p o stu lati. Oko I n jih treb a d a ra d i sam o dobro vješto i izučeno lice, je r je obič| no, da kako se budu k rav e ponašale p ri prvom pteljaju, tako se , ponašaju i p r i drugim o teljajim a. c Nisu sam o pr.!če da k rav e mogu i da rustegnu mlijeko«. I Cesto zbog neznatnih razloga one to učine,« a ako to urade nd ; prvom , čine to obično i kod d rugih ^tgljatfa. Osobito ako ih je pri prvom o teljaju tele sisalo, pa im se drugo tele oduzme onda one lako ustežu m lijeko i n e postanu n ik ad dobre muzare. 1(1 ЗАДРУГАРСТВО 0. s. s. z. z. - Primer za ugled G lavni savez sprskih zem ljoradničkih zadruga, u pogle­ du rada na polju zadrugarstva, danas je n ajaktivniji. Zadružni pokret u S rb iji pod vodstvom ovoga Saveza uzima sve veći obim i može se reći, d a će k rca relativno k ratko vrijem e zadrugarstvo u S rbiji biti najjače m eđu svim a zadružnim pokretim a. I danas G. s. s. z. z. im a najveći broj I m jesnih zadruga i zadru­ gara. U 1929. godini ovaj Savez je imao 2000 zadruga, koje su dale najbolje rezultate u svom godiinjem radu. U pogledu kred itiran ja m jesnih kreditnih zadruga, kojih ima preko 1000, savez je b 'o aktivniji nego Ii u jednoj godini u prošloj deceniji. Tako je za nekih 10 do 15 m iliona dinara više dato nego u 1928. Mjesnih nabavljaikih zadruga ima oko 800 i njihov o b rt iznosi prosječno godišnje 150 m iliona dinara. Savez je u prošloj godini počeo organizvati zadružnu pro­ daju hrane, i s obzirom d a je to p rv i slučaj, uspjeh je veoma povoljan. P reko 300 vagona pšenice i oko 270 vagona kukuruza izvezeno je u inostranstvo preko Saveza, k o ji je kupovao hranu n a dva načina, i l i je dm ah plaćao po tržnim cijenam a ili lombardovao hranu odnosno izilazilo se u su sret željam a zadrugara. Im ajući u vidu da je ta početak zadružne prodaje hrane, a s obzirom d a lom bard h ran e n je zakonski reguliran, zbog čega je ovakav rad b io dosta otežan, savez je im ao i m aterijalno i m oralno uspjeha. P rem a dobivenim inform acijam a savez će u ovoj godini rad na zadružnoj prodaji hrane mnogo proširiti, tako da se mogu očekivati odlični rezultati. Pored žita radilo se i su voćem, a naročito sa grožđem . Preko 30 vagona grožđa pla­ sirano je n a bečkim tržištim a. U ovu količinu izvezenog grožđa n ije uzet u obzir izvoz grožđa sm ederevske vinogradarske za­ druge, k o ja je izvezla oko 60 vagona. K ako savez im a oko 800 m jesnih nabavijačkih zadruga, to je riješen o da se organizira glavna nabavljaćka zadruga. Ova će im ati za cdlj da sve m jesne zadruge snabdjeva robom. Mje­ sne nabavljačke zadruge do sada su uzim ale robu neposredno od grosista u unutrašnjosti te je ta roba uvijek b ila sk u p lja za 10—15 posto nego u fabrici. A kad se zna d a m jesne nabavlja­ čke zadruge u S rb ji troše sam o šećera 130 vagona; ondri je potpuno jasno koliko s e do sada štetovalo. Glavna nabavljaćka zadruga moći će dobivati robu neposredno iz fabrika, a tim e će ta roba biti za 20 posto jeftinija. Da je tako, uzet ćemo samo za p rim jer nabavku šećera: savez je sklopio sporazum sa kar­ telom letera. P o tome sporazum u fabrike šećera dostavljače mjesnim zadrugam a šećer po cijenama, koje i grosisti plaćaju fabrikama. Pored toga sam savez će im ati prem iju od svakog vagona a ona iznaša Din 2.500.— po vagonu. Kad se uzme u obzar kako spomenusmo, da nabavljačke zadruge tr:č e blizu 150 vagona šećera za godinu dana, znači d a će sam savez imati dobit od Din 375.000.— godišnje. Jesam li podmirio dužnu pretplatu? 311 �ПбДЛИ СТАН Хамид Диздар . Биографија мајсшора Смиљића Код н»ега сам нашао и један сат, лрављен про пуних три стотине година. П раш ла га нека лондонска фабрика сатова. Бог сами зна одакле то њсму. Не зна ни он сам. Он у својој еајџиници често тако паиђе на неки лредмет кога, чини му се, нијс upe ни видео и чије порекло неће нико за сва времена одгонетнути. Мајстор Опаоојева сајџиница je најстарија радња те врсти у нашој касаби, na нијс ни чудо. Још у давна времена уносило се ту свега и свашта, na после сајџиница постала као неки музеј. ■ • i1 i■ Сећам се добро још и сада једног сата, направ-' љенаг као неки стари весели човек, Тиролац, са великим очима које су се, no такту уиутарњих котача и машинерије, непрестано окретале десно и лево. Taj сат и данас стоји у његову излогу, али je престао да функционише. Кад je тај стари Тиролап »ходао«, био ćliM у оснопној школи и увек при путу у школу и на повратку из ње, на туцстагтср-деце, тискало се око мајстрр-Спасојева стакленог излога. Неки се од нас бојаочшгх покретљивих очију, огромних и крвавих, a неки са опет шеретски смејали и шегачилл. Тако je мајстор Спасојеп човек-са/г био права атракција дуги низ јгодина за ову пгколску децу наше касабе^Мајстор Спасоје je од људи старога кова. Увек весео, располоокен, Добар. Истина, велики je пријатељ добре лозоваче, алихто није ништа. To му се још само може у добро уписати. Јер ко не зна њега кад мало гуцне, тај и не зна ш таЈе раеположење и бекријска раздраганост коју ствара ракија. Кад мајстор Спасоје заовира уз своју дугачку, веома примитивну флауту, направљену у облику обичнога штапа, онда сва срца јаче закуцају. Чаше се засвстле у парчадима, a врисак из снажних мушких груди пропара празне просторе. — J ohi нам коју, ма.јсторе! — Ону нашу, з наш. . . — У Агана у мога драгана. . . — Де, болан, де! — Почни, мајсторе. — Златни мајсторе. . . Тако наваљују, моле га, a он почиње да свира, наниње се, растапа. A љупки, високи тонови нижу се,нижу и стварају чудне мелодије заборављених старих мотива. To су мелодије упаљене крви, притајснс страсти. Њима се нико не може одупроти, јер су тс мелодије снажне и продиру човеку управо До Ч>Ца. Разарају унутрашња скровишта бледих нерасположења и ућуталих туга. 312 Eto, такав je он. A за врсмс рата поднсо je доста мука и naTibij. Аустристом рсжину био јс трн у оку. Надрестано iry пазили нањ. Прогонили га na сваком кораку. Одмах у години 1914. би ухапшен, као политички сумњгав, али десетак дана иза тога пустише га. Наравно пре тога оу му мало наравнали лсђа и утувили му у главу да буде »паметан«. После тога, с-ваких десет дана, имао je no једно саслушање на Котарском уреду и no једну кућну премстачину. Te преметачине вршиле су се, редовито, у најтчгодције време, a обично зором, док je чо1век још био на спавању. Репертоар je остао исти све до конца 1918. године. И тако су пролазили ти мучни тешки ратни дани. * Људи се бојали војске и фронта као куге, a код куће их, ако су на који начин остали, терали још гори јгСди. Не знаш где je горе. Ако си којим случајем избегао војној обавози, држао си да си спасен. Тако je исто мајстор Спаооје мислио, у ono време, одмах иза мобилизације. Али кад заређаше све недаће и напастоваљима ne беше никад краја ии конца, многц зажали за фронтом. И овде, као и тамо, носио je човек гла/ву у торби. A тамо je бар било довољно хлеба и — слободе!. . . A једнога дана дошло je за мајстор Спаеоја оно најцрње. У време најљућег рата и npeitor суда, оптужили мајстор Спасоја за велеиздају. Још у прво време рата попалили му све кљиге штампане ћирилицом и однели му слику св. Арханђела. A on сам закопао, још док je било на време, негде у башти, -под старом смоквом, у јодном чврстом сандуку, слику Карађорђа и Краља Петра. Речи Србин и српско нису се смеле нигдс чути, јер су садржавале тешку инкриминацију. По својој неерећи, a одакле би се човек још и томс надао, заборавио он да уклони са зида своје собе једну свилену, лепу тканину у тамио-црвеној боји, на icojoj су била златпим везом извозена четири једнака ћирилска слова: 0. С. С. С. Слова су била лепо, једно са другим, испрсплетеиа и сложена у облику неког орнамента или, правије речено, националне ћилимске шаре. Ради тога то пије упадало у очи ником, ко није добро познавао raд|>жај и зиачење тих везепих елова, a пајмап>е аустрис.ким оолдатима који еу дпевицс улазили у стап. �i Али, ћук no ћук, реч no реч, по necpchn ce и o Л м е нањушкало. Дошапнуо неко у Котарски уред, a једнога дана, у само всче, пет лаоружаних људи упало У масторову кућу; no стоти пут испретурали и испремештали кућни инвентар и однели, најпосде, свилену тканину са златпим писмснима. Мајстор јс морао пред њима, са рукама свезаним преко леђа. Кад icy дошли у канцсла.рију Котарског уреда, мрк, зловољап, котарски претстојник, одмах јо узео мајтсор Спасоја na саслушање. — Па ти тако, битанго српска, je ли? — Молим... о чему ce, овај. . . — Ћути! Уживаш слободу, мир и хлеб, које ти доносе пушчане цеви наших храбрих војника што ce боре далеко na фроптовима; испијаш каве и ракије no ћепендима и магазама; мезетлучиш најлепшим што ce може у нашој богатој и храброј домовиии наћи... и то тако, a? Свињо српска! У кући држиш такве свтари, je ли! И то на највиднијем месту, у соби! Лопове! Тиме хоћеш да улеваш и добро убележиш у душе тих мрских поганова који још мисло о »браћи с ону страну Дрине« и да jonl нпје нвсало ^рпског имепоа и ,(српске беседе cu, овога овета... Залуду ти та мисао, зал^ду'— Срби су били и прошли! Hama храбра дарска и краљевска војска сравниће те побеснеле псе са земљом. . . Мајстор Спасоје je само ћутао. Знао je шта ће да ради. Имао je већ израђен план, капо и што he рећи, само je пустио да oq_ господин предстојник »испразни«. — И ти си, бештијо, мислио, да ми no зпамо све ,твоје закулиспе макинацпје и радогае. Мислио си да пшапски претстојник ne молсе зпати шта зпачс та четири прљава слова?! Ех, преварио ce ce, пјалW >! — Па реците ми, молим Вас, господине предстојниче, шта би имала заправо да значе та четири мр,тва лсова, одлучи ce напослетку и он. — Ћут, ћут! Кад, ja говорим, онда ћут! — Добро, господшге! ' — Само да право кажеш: или je »С« кратица за ррилатицу: »Свети Сава Српска Слава« или за ону: fCaMO Слога Србина Спасава«? Али, пази ce! Право да гавориш! To ho ти ce убележити као олакшаваjyha околност, знаш. . . Мајсгор ce као узбуни. Направио ce као да су га те речи много погодиле и као да нема никакве оспове за конкретну инкриминацију. Црвсн од привидпог узбуђења и беса, као згранут, бранио ce: ј — Али, молим ас, господине претстојниче! Такве ствари! Верујтс ми, то су просте нзмпшљотине некога душманина. Неко je то само измислио и налагао Вам. Јест, тако ми Бога! Налагао Ba^t да мене, права и недужна, уништи, a Вама да уђе у вол>у и да Вам ce улацка- Јаој мени, зар ce и таквим смицалицама служс моји непријатељи! Јаој, иобогу, господине, што hy! Несрећа, na то ти je! Верујге ми, господинс претстојниче, Ви сте, ja знам, правсдан и добар човек, верујте ми да сам потпуно недужан. Душе ми моје, нодужан. . . Предстојнику je било драго то што га мајсгор хвали, na je мало тише наставио: — Дакле, које од она два значења имају ona четири слова ес? Реци ми. — Јах, господине. Па знате ли Ви, молим Вас најуљудниједа je мени име Gnacoje ? Зенате, дауоме. Презивам ce Смиљић, a сајџија сам овде у Стоцу. Дакле, пазите: Спасоје Смиљић Сајџпја Оголац. Е, видите! Видите ли да у том склопу четири слова С. Видите ли, ja? Ето, у томе je сва мудрост. Здравља ми je тако, како вам кажем, господипе престојниче! Л Х м ... Чудновато... Знате ли сада тачно да je то мој сопствепи монограм? Moje име, безиме, занимање и ошо проклето место у колс станујемо и мучимо ce. — Једва. долазим na праву мисао. To je мајстор Cnaooje и очекивао. Лакше му много би после тога; одахну. __Е, сад реците, госиодине претстојниче, јесам ли уистину неправо обеђен и нападнут? Јесам ли могао, да ви нисте бшга толико присебан и паметан, ПраВ да наотрадам. Ето, видите, шго je душманлук! Михић . ^ti. михип Свашови Сватови! Оватови! Сватови! Низ друм ce песма разлеже Под њтгма бесни атови Ко бели лабуди играју, A они пјани, веселп, Певају, певају, певају. Певају кићени сватови Веселе песме сватовске. Гледа их с лрозора девојка Из белог двора бабова: Лице joj сија младошћу, A срце, весело, радошћу... Девојко, скоро невесто, Раствори широм капију: Изнеси випо црвено Иека ce сватови напију — 1 У твоје здравље жгађано... г» Певају кићени сватови: Долом ce песма разлеже, — Девојка момку одбеже. . . — Кад ли ће моји сватови Овако низ друм пропеват’?! 313 �Esma Tamo kraj Mostara, u blizini Bijelog Polja, nalazi se malo selo. Kamenite kućice poredale se jedna uz drugu. Jedna od njih, upirav uz džamiju, upadala sva­ kom u oči, jer se bijelila kao snijeg. To je bila kućica udovice Fatime koja je tu žiivila sa svojom kćeri Esmom. One su tkale i vezle, te se tako prehranjivale. Ta potleušica, i uz nju nešto bašče i dvije ovce, bilo im je svo imanje. Ali nije uvijek bilo tako. Fatima nije bila tkalja od zanata, već je nužda i nevolja na­ tjerala na to. Nekad se ona čudila kako žene umiju lijepo i brzjo tkati, a sad je eto i sama iskusila kakav je to život. Ne bijaše iz tog sela, već se iz Mostara, sa svojom jedinicom, tu naselila. Još kao mlada djevojka, udala se za rahmetli Hadži Ibrahimagu F. koji je u ono vrijeme bio najzgodniji u Mostaru, a i ona je bila iz dobre kuće. Kad bi strani ljudi dolazili u Mostar, divili bi se njihovoj kuli, namještaju, zlatu, srebru, ćilimima, svili i fcađifi. Ali jednog dana -j- na sami Bajranr — bi sve uništeno. Hadži Ibrahimagu donesošc kući mrtva iz čaršije. Zakukala kao' sinja kukavica. Šta je imanja iza njega ostalo, moglo je njoj i dje­ tetu biti dok su živi, ali dođe njegova rodbina i sve razjagmi. Osta ona samotna sa svojim maksumoim. Svoga nije više nikog vrućeg imala, a da u Mostaru ostane stidila se, kad je na te grane spala. Za to rasproda ono što je još ostalo i dođe u to selo, jer je ovdje nije ndko poznavao. Njezina je Esma tu odrasla i razvila se u lijepu djevojku. Dosta' se je napatila. Svijet joj nije vjerovao da je bila zgodna haniuma, već joj se rugali: »Ih, ih, hanume, ih! Hadžimice, to je ona belćim usnila.« A njoj je i Esmi srce od tuge pucalo. Neki su je i žalili, ali je bilo malo takvih. Fatima se nije nikad tužila; često je ona, kad su sjedale za siromašnu sofru, svojoj jedinici govo­ rila: »I nama će Bog providiti sine. Allah dao, Allah uzeo.« A ona bi se čudila kako mati sve strpljivo podnosi. Bilo je baš na Đurđevo. Osvanuo dan krasan da ne može ljepši. Nebo vedro, nigdje ni oblačka. Esma je toga dana ranije nego obično otjerala svoje ovce da se malo napasu. Nije išla nikad' daleko već odmah u blizini sela. Ta danas je Đurđevdan, biće mnogo svijeta u selu, pa je bitilia da se što prije kući vrati. Kad čuje iza sebue lomljavu 'kola, ona se obazre da vidi ko je. Kad ono dvoja kola. Jedna puna prtljage, stolova, a druga puna momaka s čemanetima, s mu- 314 zikama, zembiljima i još mnogim drugim stvarima. Taj dan bio je uvijek veiiki teferič u njihovom selu. Na brežuljku više sela bila je kafana sa velikom baščom. Tu se je obično skupljao svijet. Ona pohiti još bolje da prije stigne. АГ najednom vrisnu. Pred nju banu iznenada jedno momče, n a gradsku obučeno, a fes nakrivilo. _boj se, lijepa djevojko! 'Stani da malo proeglemšemo — reče joj, smijući se i milo je pogleda. — Kako ti je ime? — Esma — odgovori ona, sva usplahirena. — Vidi, kako imaš lijepo ime. Da nisu pred to­ bom te ovce, mislio bi da si kakva hamumica. Ona se nasmijala, a smijao se i momak. — Hoćeš li danas doći na teferič? — Ne znam, može biti d a ću doći. — Nemoj tako, već posigumo dođi, biće gore lijepo. — Asime! — Ćulo se gdje ga neko iz kola1zove. Evo me, ođazva se momak. — Aluhomanet! I dođi! — Alahemanet! — Odvrati Esma zbunjeno. Njoj su često dosađivali momci, ali to su bili seoski, pa ona nije marila za njih. A evo danas ostala je zamišljena. Lijep je to momak, mislila je u sebi, samo valjda misli da sam seljanka i sm rknu joj se vedro Čelo. Asim je bio dobar momak samo nešto vjetrenjast, sin Avđiage M., trgovca marvom iz Mostaта. I on bijaše jedinac u oca. Često je dolazio u selo po poslu. Prije podne bilo je mirnije u selu, ali iza podne nagrnu svijet, djeca uzvitlala prašinu, trčeći za halvedžijama. Svirka i pjesma odjekivala na sve strane. Fatima reče Esmi: »Ne moj kćeri danas vezti već hajde se spremi da i ti odeš malo m edu cure. Danas neće biti same seoske, eto došlo ih je dosta i iz Mo­ stara.« Nije nikad bilo da Esma nebi poslušala ma­ tere, a ovog puta nikako nije mogla, zato je rekla: »Pa lijepo mi je i ovdje, otiću u bašču i sve ću čuti i vidjeti.« Ona nebi nikad! uzđisala za lijepim halji­ nama, jer je mati uvijek upućivala da nije u tom sva sreća, ali danas želila je da ima kakve bolje obući, jer su njezine bile odveć stare i izaprane, al’ je šutila i gradila se vesela da mater ne rastuži. A gore. u kafani, veselo se teferičilo, momci obijesno podci­ kivali, ašikovali i šalili se s curama, samo se Asim nešto snuždio i sve dole prema selu gledao, neće li Esma stići, ali nje nije bilo. Doznao je da nije se­ ljanka i još mu više srce za njom1uzdisalo. Nije mo­ gao zaboraviti njezine lijepe oci što su se ko dvije �zvijezde sjajile, pa ono njezino bijelo lice i dvije diuge ■pletenice što su ispod bošče izmirivale. — šta ti je, i pitali ga momci. Što ne pjevaš i ne sviraš? Jutros si ' se tako mamio, a šta ti sada bi? Dobro, dajte amo te harmonike. Uze ih pa za£ svira i zapjeva iz svega glasa: Gdije si dušo, što te nema? čeko sam1te do alkšama, A sad vidim, nema fajde, . Zato pjevam ovu pjesmu, Da utješim svoje jade! Momci gledali u njega, kakva mu je to pijesma, i udariše u smijeh, a on ustade i poleti niz cestu u selo, te se polako dcšulja do Esmine bašče. I zbilja tamo je ona bila. U rukama joj kita jorgovana što je uskiniula da ponese u odaju. On uze kamenčić i baci preko plota. Ona poviri i pobježe natrag. — Ne bježi Esma! Da te nešto pitam, — reče joj Asim. Ona se opet prikuči. — Što ne dođe, čeko sam te sve do sada. — Zar jesi? — upita gad sva se zacrveni. — Jesam, đinami! Kad se tako zakle, ona mu povjerovai, i obradova se kad ču da on zna da ona nije seoska cura. Kad god je Asim došo u selo uvijek je stao pod Esmin pendžer i tako se oni često sastajali. Kad je jednog dana došao, zapita je: »Kad ćeš Esma, đa te vodim?« A ona mu stidljivo‘odvrati: »Hvala ti Asime, аГ ja sam sirota i ne mogu svoje matere ostaviti lime.« — Ništa se ti dušo ne brini; Ikod mog babe ima šućur Bogu svega dosta. Kuća je golema, biće mjesta Ш za tvoju mater. Esma se veselila svojoj sreći i da ce joj mati s njome ići. Po selu se pročulo da će se Esma voditi. Jedno jutro iza toga ona izađe u bašču, — toga će se k'o dana u večer odvesti, — htjede da nabere još jednu kitu cvijeća i da se s njime halali, bilo joj drago to njezino cvijeće, što ga brižno zaljevala i s njime odrasla, kad čuje iza plota gdje dvije kone govore: »Misli hudhica i mati će s njome; Asim bi htjeo, ali šta ćeš, kad ona ansuzioa neda«. Esma osta okamenjena, cvijeće joj se prosu iz ruku. Polako se pomače i krađomice iz kuće ode u komšiluk, poruči u Mostar — u A'vdaginu kuću, — šta je čula i da ona neće živa u njihovu kuću. Kad se vratila Fatima je pogleda, šte se to ona ušuitila i ne pjeva više već ko sapeta po odaji hoda. — Što ti je kćeri? Što si se tako pokunjila? Upita je zabrinuto. Ali Esma nije mogla više da šuti1već udari u gorki plač i sve joj otkri, šta je čula i ura­ dila. Ona zalama rukama. — Aman jarabi, što to sine uradi, što ne ode u sreću, poče kukati. — Nema toga, lijepa mati, ko bi mene s tobom rastavio. Volim s tobom puru jesti, nego s njima halvu i pečenicu, — reče Esma plačući i zagrli mater. A u Avđaginoj kući sve se uzbrinulo, sve je bilo već uređeno; pokrojeno i pokuhano. Asim je sjedio na mindeju, ljut i mrk i s nikim’ nije govorio. Mati mu vikala od hulje: »Šta mi to uradi od djeteta, paskovička jedna«, a babo mu sav crven u licu maho ru­ kama, »nuto, nuto bruke, ko bi se tome bio nado.« A svijet u Mostaru i po selu govorio: »Vide li budale, kakvu sreću ostavi.« Ali Esmina sreća nije za to propala, njoj je Alah dao još bolju, što je svoju mater tako lijepo pazila. U to vrijeme kad se to zbilo, bio baš u Mostaru paza r i jedan vrlo zgodan momak iz Konjica došao da nešto pazari. Kad je to čuo, pohvali Esmino vla­ danje, pa ravno u njezino selo Isporsi je i odvede, a 6 njome i mater njezinu. Esma je žalila za Asimom, jer jf> znala da on nije bio ništa kriv, — ali tako je bilo suđeno. Mati je dugo još godina uz nju proživila u velikoj sreći i rahatluku, čineći dovu što ih je Bog iz nužde i nevolje izbavio. Asim se nije nikad oženio. Otac ga i mati zakli­ njali, ali on nije htjeo ni da čuje zato, jer nikako nije mogao zaboraviti Esme. fra. N azif Resulović Zapis — Efendija, jesi li uranio? — oču se glas moje susetke Modričke. — Jesam, Modričko, baš dobrahno uranio i spremio se davno pa te s mlijekom čekam ko ogladnio vuk ovcu — odgovorih u šali dobroćudnoj starici. To je bila dobra duša i vrijedna seljanka u čijoj sam kući stanovao, te me je pazila kao svoje dijete i gotovo me ništa ne odvajaše od svoja dva pastorka Salke i Hamida. I ja sam nju vazda lijepim riječima susretao i oslovljavao, što joj je naročito godilo, radi čega me je još više zavolila i zapazila. Pošto odloži sud s kuhanim mlijekom na sto, a ja ubacih dva-tri grumena šećera i otpočeh piti, Mođrička izusti: — Efendija, nešto bih te zamolila. Znam da si pametan i ilumli (učen), pa se sve bojim nećeš mi htjeti učiniti. 315 �— Slobodno reci, Modričko, što ti je na srcu; ništa ne prezaj; učiraću sve što je u mojoj moći! odgovorili upitijivo starici. — Evo se primiče Đurđevđan pa, znaš, moj efen­ dija, one prokletnice odvukoše svo mlijeko od krava na pređu, te jedva umiuzem nešto više od tog lončića. Osjekle krave mlijeko, pa eto muke sa zločeste ruke! — Ove posljednje riječi izgovori posve tužnim i drh­ tavim glasom kao da joj je sve pogorjelo ili vodom otplavljeno, pa beznadno očekuje odnekle spas u posljednjem trzaju. — Pa šta hoćeš od mene? — upitah iznenađen gornjom ispoviješću moje susjetke. Modrička me ljubopitljivo pogleda pa procijedi: — Molim te, dobri moj efendija, da zapišeš po jedan zapis Šarulji, Rogavi i Curavi, a ja ću da im svežem oko rogova, pa da odbijem one nesretnice, te ćeš se i ti ©sladiti, kad krave primaknu mlijeko! Saslušavši praznovjerno izlaganje i moljakanje' neupućene i neuke seljanke, te posmatrajući je sažalno, dadoh joj ovaj odlučan odgovor:. i _Ja ne pišem zapise kravama, niti u njih vje­ rujem. Kogođ to radi, taj je varalica i najveći griješnik. Vještice kravama ne kradu mlijeko, jer vje­ štica nema. Zapisi kravama ne mogu mlijeko primak­ nuti, nego pune jasle i dobra paša. Selam ćeš Husi i reci mu, da dobro polaže kravama i neka im nasije dosta djeteline, probere najbolju livadu za napasivanje pa me protkumi i u stanac kamen zatući, ako svu godinu ne budeš kablovima namužavala mlijeka i čabrovdma nakupljala masla i sira. Eto, to ti je moj najbolji zapis, da krave ne osijeku mlijeko! Modrička se sa mnom rastala, razmišljajući o dobrim i korisnim mojim savjetima. Više me nije molila da joj zapišem kravama, jer je Huiso dobro polagao, djetelinu im nakašao i na bujnoj ih livadi napasivao, pa su tako dinevice sve više i više mlijeko primicale i »prokletnice« nisu kroz pređu mlijeko krale. I meni otada bijaše više i češće mlijeka. tf ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК*67 ГЛ АВ Н И о д б о р г а ј р е т А у с а р аје в у ГЛАЕН А СКУПШ ТИ НА ГАЈРЕТА Редовна годишња главка скупштина Главног одбора Гајрета одржаке се у недјељу 13. јула о. г. у 9 сати прије подне у просторијама Гајретова мушког конвикта са дневним редом: 1. Поздравна ријеч претсједника; 2. Извјештај секретара о раду друштва у години 1929/30; 3. Извјештај благајника; 4. Извјештај главног надзорног одбора; 5. Подјела разрјешнице досадањем одбору; 6. Предлог прорачуна за друштвену годину 1930/31; 7. Предлози Главног одбора, мјесних одбора и повјереника; 8. Избор Главног одбора у смислу чл. 20. нових Гајретових правила, и 9. Евентуалије. У смислу прописа нових Гајретових правила, главној скупштини имају право присуствовати само делегати Мјесних одбора и повјереника. Делегати се одређују на слиједећи начин: Сваки Мјесни одбор бира на својој сједници између пуноправних својих чланова толико делегата, да на сваких 50 чланова отпадне no један делегат. Повјереници имају право на једног делегата без обзира да ли повјереништво броји 50 чланова. Taj делегат je повјереник или члан којег он одреди. Ако повјереништво броји више од 50 чланова повјереник има право да одреди толико делегата, да на сваких 50 пуноправних чланова отпадне no један делегат. Сви делегати морају донијети од својих одбора и повјереника легитимације, које ke верифицирати Главни одбор према списку друштвених чланова, који je достављен Главном одбору најдаље до дана објаве главне скупштине. Позивају се сви друштвени одбори и повјереници да доставе Главном одбору све затражене извјештаје као и сав расположиви новац, који се код њих налази и то најдаље до 20 овог мјесеца. ГЛАВНИ ОДБОР ГАЈРЕТА. О снивачка с ку п ш ти н а Гајретова пје ва чко г д р уш т в а у Сарајеву Конституирајућа скупш тина »Гајретова певачког друш тва у Сарајеву одрж ана je у нсдељ у 8 ју н а 1930 у Гајретовом мушком конвикту. Присутно 65 чланова. Изасланик власти г. Куртагић. Скупштину отвара у 10.30 часова пре подне г. К укнћ Хамид, секретар Главног одбора »Гајрета«, те предлаже за претседатеља скупш тине r. Д р. А вд у Хасанбеговића, з а верификаторе гг. У вејса Х ам дију и Капетановића Хајрудинбега, a за псровођу r. М утапчића Ферида. Прсдлог г. К укића се јсдцогласно прима. Госп. Др. Хасакбеговић к ао претседатељ скупшттше roBopit о потреби оснивањ а »Гајрстова певачког друш тва«, те ап слујс н а присутне д а буду спремпи н а разн е сплетке, перипетијс и све сличне смицалице; потсјећа присутне и а борбу Гајрста још за време А устрнје и n a све потеш коће на које je Гајрет наизлазио у то доба, алн ипак благодарећи вољи, ам бицији и свијссти оннх, који су радили, и поред свих смицалица, данас се са задовољством к онстатује вели ки развитак Гајрста у нашем народу, како но градовима тако и no слсима. Измсђу осталог напомиљ е, д а У п раву »Гајретовог njeвачког друштва« чека всликн и напорни рад, na стога аиел ује н а лрисутне чланове, д а у своме раду нс клону духом, исго углсдајући се на опробанс Гајретове раденике, који су Гајрстову идеју ш ирили и поред најтсж их зап река д а удружсним младим спагама што ви ш е пораде и а развитку дру* �iiiTBa ft у то име ж ели повом друштву хајирли рад и развитак. Говор г. Др. Хасанбсговића помно je саслуш ап и награђеп френетичннм аплаузом. Kao следећу (III.) тачку днсвног реда г. претсједник ira­ ja вл>уje чптање Правилника Гајретових пјсвачких друштава, те моли г. К укића да исти прочита. Г. Кукић чита Правилник, те код члана 8, који предвиђа састав Управе од 11 лица претсједатељ предлаже, д а ее, потшо Улраву чека велики и напорпи рад, бира 15 члаиова, и то 8 изврш ујућих (ијевача) и 7 помажућих, a Надзорни одбор д а се састоји од з лица. Исто тагсо, д а сс новећа број замјеника н а 9 i лнца, Предлог г. претсједатеља скупштииари јсдногласно нримају. Код читаша чл. 11, к о јв се односн на одржавање сјсдиица, претоједатељ г. Др. Хасаибеговић предлаже, д а се сједнице могу самб онда одржавати, када истим буде присутно 8 чланова одбо])а; овај предлог je у вези измијсњеног члаиа 8. Нредлог за нзмјену чл. 11 прима се. Пошто je ‘ г. Кукић прочитао Правилник, претседатсљ г. Др. Хсаанбеговић констатује, да je Правилник еа горнлш имјеиама једноГласно нримљен, те најављује као IV. тачку днсвног реда: бирањс Управиог и Надзорног одбора. Д а би скуиш тинари могли нредложити листу лица за одборс подјел.ује 5 мпнута одмора. Р А Д Г А Ј Р Е Т А H A С У З Б И Ј А Њ У НЕПИСМЕНОСТИ В Е Л И К А А К Ц И Ј А ГА ЈР Е Т О В И Х Р А Д Н И К А H A С У ЗБИ ЈАЊ У НЕПИСМЕНОСТИ У ГОР. Р А Х И Ђ У Гајретови в ријед ии радници гг. Омер Чевро и Соко Херцеговац, учитељ и у Гор. Рахићу, срез брчански, развили су а к ц и ју на ш ирим основама за систематско сузбијање неписмености ка ко у Гор. Ра хи ћу тако и у околним селима. Почетком ове године поменута r r. учител>и организовали су 5 аналф абетских течајева, кроз које je прошло 386 одраслих муслимана, од к о ји х je успје ш но завршило течај њ их 353. Овај број je обзиром на просвјетне наше прилике огроман. У једно je ово највећи у с п је х на сузб ијањ у неписмености, што су га досадг имали муслим ани наш их крајева. Господи наставницима Чеври и Х ерцеговцу д у гу је Гајрет највећу благодарност, те по хва љ ујућ и њ ихов у с п је ш н и и пожртвовни рад за народ, истичемо их за прим јер свима интелигентним мсулиманима. У селу Маочи одржан je испи т у I. дијелу аналфабетског течаја на дан 16. маја т. r. у згради Основне школе у Гор. Рахићу. И с пи ту je предсједавао срески ш ко лски надзорник из Б р ч ко г г. Петар Сочо, a чланови ком исије су били r r.: срески начелник из Б р ч ко г С лавко Јов гно ви ћ , чланови ш колског одбора и на ста вни к течаја Омер Чевро, учитељ. Т еча ј je сврш ило у с пје ш но 47 полазника, док и х je 6 добило недовољну оц јену. Истога дана одржан je и спит и II. дијела аналфабетског Након 5 минута одбора г л претседнатељ моли г. Кутечаја у селу Маочи у з присуство наведене господе. Овај Kiiha, д а ирочита предложена лица за Упрдвни u Надзорни и с пи т заврш ило je са ус пје х о м 55 полазника, док су и х 5 доодбор. била недовољну оц је ну. Господин Кукић чита предложену листу, те се у Уира- . Н акон и спи та je срески ш ко лски надзорник r. Петар вни одбор једногласно бирају слијбдећД/ господа: Из реда Сочо одржао полазницим а течаја говор, у којем je изнио важ помажућих чланова: Хамид К укић, Х ам дија Увеје, проф. ДерН( ност писмености, те препоручио ђацима да и даље устра ју ^ да својом властитом вољом прош ире своје стечено знање. B nui Тафро, Мухамед Браво, Ф е р и д ^ у т а п ч и ћ , Јусуф Пашић и Џевадбег С улејмашшиић; к з реда изврш ујувих чланојва: Надаље je истакао ка ко д руш тво Гајрет води бригу о народХајрудинбсг Капетановић, Салих Солагфвић, Аоман ЧсшјишЈ ном просвјећивањ у, те како с у надлежне втасли много учиХалим Бешевић, Мустафа НоваЈГћја, Зихни ја Омерагнћ, Брачниле за напредак народа, те позива пр и сутне ђаке да буду ковић Х асан и Бећнр Мушић. У НадЗорни одбор бирају се захвал ни и одани Краљу и Отаџбини. слиједоћа господа: нз реда помажућих чланова: Атиф ХуееНадаље je тога дана одржан испи т у I. и II. д ијелу аналџиновнћ и Ахмед Мешиновић. Из реда р в р ш у ју ћ и х чланова: фабетског течаја у згради Основне школе у Гор. Рахићу, коХ амдија Абаџић. У замјенике бирају се елиједећа господа: је г je одржао учитељ r. Соко Херцеговац. И спиту су присуЋ амил Јашарбеговић, Ш ериф Хоџић, Омер Хаџагић, Ибрахпм ствовала горе наведена r r . Петар Сочо, Славко Јовановић, Вањевић, Осман Пиштољевић, Сајто Хасанбеговић, Рамнз чланови ш ко л с ко г одбора и наставник Херцеговац. Дардаган, Салих Неимарлија и Авдо Mopuh. * Н акон заврш еног испита констатовано je да je у I. диПретсједатељ г. др'. Хасанбеговић констатује, да ie изабрата једногласно У права друштва, те примјећује д а he' Главн а канцеларија Гајрета иакон што Правилник. буде no надлежиој влаоти; одобрен, сазвати чланове Унраве на конституирајућу сједницу, као и то, д а he Глашш одбор Гајрета делегирати једнрг члана у У праву Гајретовог пјевчаког друштва. У евентуалнијама, као V. тачкн дневног реда, узима ријеч г. Капетановић Хајрудинбег, који предлаже претсједннка Главног одбора г. Др. А вду Хасанбеговића за почасног лретсјсдишса Гајретова пјевачког друштва«. Прелог г. Капетаноm iha присутни једногласно примају. Госп. Дардагаи предлаже, да се у Правилник као нова тачка унесе: да чланови »Гајретова пјевачког друштва« не могу нн у једиом другом друштву пјевати, односио да се ne могу уписати ни у један други пјевачки хор. Предлог г. Дардагана једногласпо се усваја и иакиадно се у Правилнпк уносн ова нова тачка. Пошто се више нико не јављ а оа ријеч, то претсједатељ г. Др. Хасанбсговић молећи присутне д а у евоје редове уносе л>убав и слогу, a изпршујуће члаиове нарочито молећи да буду дисциплиновани и, да своју дужпост савјесно и са вољом наврш ују, закључЈ’је у 11 u no чаеова скуиштину. је л у течеја са успјехом довршило течај 103 полазнина, a у II. д ије лу 86 полазника, док je 17 полазника добило незадовољ авајући у с п је х . Надаље je одржан и с пи т у селу П ал гнц и , у II. дијелу аналфабетског течаја дана 5. ју н а т . r. Овај je течај трајао од 20. фебруара до 5. ју н а т. r. a у течају je радио учитељ Соко Херцеговац. И с пи ту je претсједао, no одобрењу Среског начелства у Б рчком , управитељ школе г. Омер Чевро, a пр и сутни су били и чланови ш ко л с ко г одбора, Течај je са у спјхо м з гвр ш и л о 62 полазника, док ј 5 пол азни ка получило неповољан у спје х. М ЈЕСНИ ОДБОРИ БИХАЂ Гајретова бајрам ска забава. И овога иута Гајрет je однио рекорд над осталнм лрпредбама својом забавом 10. м аја о. г., коју je. приредио у нросторијама Балкан-кпна у з учсшће својих пптомаца чланоиа,чланица и прнјатсља. У дј ' пко м п у н и м прооторијам а вабава je отпочела са алсго рпјо м пјесмо »Гајретов ноздрав своме Протедгору Њ . lin č . 317 �Престолонасљеднику Пстру«, гдје je учсница ocuobiic ;пколе Ремзнја Мнџић рецитовала пјесму пред сликом IL. Вио. Престолонасљедника Петра, која je бнла окружеиа Гајретовим подмлатком, послије чсга je Гајретов мјешовигв хор отпјевао Држ авиу химну, a за тим су дефиловали Гајретови питомци ираћени пјесмом мушког хора »Хајте браћо, хајте с е с тр е...« , што јс код публике изазвало френетнчаи аплауз. З а овнм су слиједиле даље тачке концертног дијела npoгрпма. коje су изводилс бивше Гајретове питомице, сада учи- • тељнце, гђпце: Ферида П ашалвћ нз Бос. Крупе, Расема Зја- З а овпм je дошао комад »Противници« од A. МураТбе. roBiiha, koju су одиграли члановн-ице Гајрета, кога je режииср бнла гђица Раесма Зјакићева. Улогом Атифе задивнла je Пу. блпку гђнца Ферида Пашалић, као п улогом Султаиије гђИЦа Самија Камић, a п остали дилетанти са пуна схватаља и j(il. зумијевања одиграли су својс улоге. Гајретовии колом, Ко. јим се завршно комад нублика се расположила, д а иије бил0 краја одобравању и честитаљу н а успјеху забаве. Послије званичног приограма слијед ила je игранка и изобр Гајретове љепотице са двјема дјеверуш ама. З а ono Су ГА ЈР Е Т О В П О ЗД Р А В СВОМЕ ПРОТЕКТОРУ Њ . ВИС. П РЕС ТО Л О Н АС Љ Е ДН И КУ П ЕТРУ импровизирао у п р а в н и к Гајретова ко н ви кта госп. Сулејман Реџић кпћ и з Б и х ак а н Сампја Комић нз Отоке, ^мпроф есор г. Сер<4ije Красовски соло пјевањем н у дуету у з л р а т њ у клавнрл. Нпрочнту*иажњу Јза зв а о je Гајретов Мјешовити хор, који je првн пу та п с т у п ц р ^ а бину под равнањем проф. г. Красовеког са n jm io s i »Ариф-иле Зарпф « п »Пиљапа«, a такођср Г А Ј Р Е Т О В М ЈЕ Ш О В И Т И П Ј Е В А Ч К И ХОР С А изван врограма соло пјесм а »Некад цвале беле руже«, коју je отвјевала најм лађа Гајретова солисткињ а-ученица II. разр. основис школе Рем зија Мнџић у з пратњ у н а клавиру гђице Рассме Зјакић. Умиљати гласић и лежерност ове 8-годишње дјсвојчице био je од лублике награђен бурним аплаузом. У концертном д ијслу програма учествовао je изваи про* грама u ђачки орадстар оа неколике тачке нод равнањем гимназијалца Оскара Ш снка, што je присутно задивила са колнко разумијеваља музичке умјствости располажс uauia ђачка омладпна. 318 послужили блокови »Гајретове цигле«. Према властитом успјеху утрш ка блокова изабрана je за Гајретову љепотицу гђица Расема Зјакић, a з а дјеверуш е гђице Ферида Пашал и ћ и Зејна Реџић. Тиме je будућн Гајретов Дом овом прнликом добио прско 1000 комада цигле. ПРОФ. Г. КРАС О В С КИ М У великом расположењу публика je остала мало ne до дана. Док се омладина забављ ала са игранком у сали Кина, дотле су старији у ресторану угодним разговором проводплв вријеме. Забава je била nocjehena преко сваког очекиваља, na због помањкања мјеста добар број посјетилаца морао се no вратити. Највећу пажњу и овом приликом указао јо Гајрету наш окружни инспсктор г. 'Ворђе Т1орђевић са госвођом, који се тога дана налазио на удаљеном путу, n a не ж алећи труд® ни материјалнизх ж ртава дошао je н а забаву и ако je рпниа јутром поелијс забаве морао нпставити свој пут. 'Гакођер је �oby Иажњу учинио Гајрсту Днжиљер г. Суљага Салихагић иа Баи>а Л уке у друштву са професором г. Кемалом Хаџиомерснахић. У з ове видио се лијеп број Ц азињапа са Гајретовим повјереницима гг.: Хасаном Торомановићем, градоначелпиком, и шериатским судијом Мустафом Зухрићем. Што je најљепше запажен je на забавн добар број сељана, a и сеоских имама на челу са муфтијом г. Абдулах еф. Мораљком. Од редовне Гајретове публике били су на забави гг.: командант мјеста БогослатгКатић са госпођом, директор гимна- Р А М З И ЈА г. Сергију Красовском, дирВгенту Гајрстова мјешовитог хора, гђици Расеми Зјакић, реашсерки комада »Противници«, диригенту ђачког оркестра гимназијалцу г. Оскару Шенку, те Колу Српских Сестара, које су преузеле бригу око распродаје бифеа no госпођи шумског савјетника г. Ристе Чекрлијс и учитељице гђице Милеве Пухалове. Исто тако паши грађани гг. Мехмед Хаџић, вјероучитељ; Салихоџић порезпик; Нурија Миџић, трговац; даш е своје кћери гђице: Џемилу, Асиму и Х аву Миџић, те Злату и Нафију Салихоџић, Разију Захиро- Гђица Расема З ја ки ћ , учитељ ица у Б их а ћу Гђица Ферида Пашалић, учитељ ица у Бос. К рупи МИЏИЋ, ученица II. разреда основне школе зије Владимир Периновић са госпођом, претсједник окружног суда Веселин Срдић: ča госпођом, замјецик окр. инспектора Миловановић са госпо^ом, срески начелник Бошко Илић са госпођом, старјеш ина среског суда Есад Софтић са госпођом, инспектор Божо Поповић са госпођом, пуковник Фрањо Ннколић са госпођомЈ шеф' Дома нар. здравља Др. Мавро Хорн са госпођом, директор зенаљске банке И лија Димитрић са госпођом, директор српскс банке Живко Чулић, шериатски вјежбеник Абдулах Вехабовић са госпођом, шеф жељ ; станице Костић са госпођом, трговац Н урија Миџић са госпођом, попједиик Куленовић Муратбег са госпођом, прстсједпица Кола 0. С. Још новић Анђелија, Јусуфхоџић Омер, ^градоначелник; жандарм. мајор Илија Банкаревић, адвокад др..,Симо Илишеmih, староста Сокола Иво Лесић, Ју д а Атијас, рабии; проф. Мухамед Захировић, кадија Мустафа Реџић, те велик број грађана, официра, профссора и осталих чиновника, тако да je ова Гајретова забава била у правом смислу ријечн елитпа забава. Д а je ова забава успјсла у моралном n a и матерпјалном погледу, са близу s.OOO.— динара, има се у првом реду захпалити управннку Гајретова конвикта г. Сулејману Реџићу, који je био душ а свеукупиог рада one забаве, a такођер проф. ви ћ и др. да учествују у пјевањ у и улогама ове забаве, како би оиа што боље успјела. Свима којн изравпо илп м а којим начином допрпнијеше овоме успјеху Гајрета нека je у име Одбора хвала a од Бога плата! f , , i ј ! ! : i 11 ј *| I Доберовољни лрилози Гајретове бајрамске забаве од 10. м аја о. г. у Б ихаћу. Прилоге дароваше слиједећа господа: Днп. 150.— : инж . Суљага Салихагпћ, Б ањ а Л ука; no Дин. 100.— : Иорђе ТЈорђевнћ, окруж ни инспектор; Веселпн Срдић, претсједник окружног суда; Омергара Јусуфхоџић, градоначелник; И лнја Димнтрнћ, дпр. зем. банке; no Дин. 80.— : Душ ап Боcm ih, подначелник; Мумин Б ајрић, имам Вилице (сергија); no Дин. 60.— : Абдулах еф. Морањак, Муфтија; Бошко Илић, ерескн начелник; В ладћмир Периновић, директор гимиазиЈе; Д кп. 53.— : Али еф. Диздарић, имам из Покоја (сергкја); no Д ип. 50.— : Мустафа еф. Реџић, шер. судац; Др. Manpo Хорн, управник Дома нар. здрављ а; инж . Божо Ботић, фсш техн. одељка; Фрањо Николић, пукош ш к; Д р. Симо Илкшепић, адвокат; Др. Д уш ан Мушкетировић, управник болппце: Есад Софтић, шеф среског суда; Др. Никола Грос, држаппи одвјетник; Ж ивко Чулић, директор срп. банке; Хемал Хаџпомсрспахнћ, професор нз Бањ а Л уке; Епнскоп Веппјамип, Ш тип: 319 �Х инка Франка Сипови, Загреб; фабрика сапуна »Мерпма-* a. д. Круш евац; Индустрија Млина д. д. Вел. Бечкерек; М. Тиxnh, трговац, Босн. Костајница; Јанко Крппиши, љекарпЕк; Хусејин еф. Мујагић, имам иа Голубића (сергија); Бзш ко Зељковић, градоначелник, Бос. К руса; Лгаи еф. ФелиБ, нмам из Клокота (сергија) Днн. 47.— ; пл Д ап . 4 5.—: Ксло Српских Сестара, Текстилна твош ш да »Алук<, Загрсб; no Ции. 30.—: ГА ЈР Е Т О В И ПИТОМЦИ СА кпјевић, суДац; ГаВро Вуналтсвић, потПоручнпк; Ш вао Су, чевић, трговад; Ибрица Ножнагић, месар; Д ервиш Јаверагш, брпцо; Н. Н. Апотека; Оалих Абдихоџић, гостионичар; н , кола Важински, пол. пристав; Д раган Стојановић, упавнв, поште; Дин. 5.— : Хилмија Мухамедагић, муфтијопн тајниг Дпн. 3.— : Х усејин еф. Мујагпћ, имам, Голубпћ. Укупно 2.6S1 Дин. .................... ПРЕФ ЕКТОМ Г. С У ЛЕЈМ АН О М РЕЏИЋЕМ Ж Е Н С КА ГА ЈР Е Т О В А З А Б А В А У Б И Х А Ћ У Ју д а Р .; А тнјас, рабинер; Јово Трбојевић, ш еф финанц. надзорништва, Б ихаћ; Л екер Вучелић, капетан; Мухамед еф. Захировић, профеоор; БоШко Боснић, трговац; Дин. 26.50: Хасан ф. Реџић, пмам из^Р Д н ча (сергија); Д ин. 25.— : Мухамед М урешкић, трговац Ц азин; Салкић, имам из М услића (серги- Мјесни Ж енски Одбор Гајрета у Б и хаћу приредио jf у четвртак 1. маја 1930. год. к ућну забаву у просторијаш Гајретовог конвикта, коју су посјетиле најугледније ročnog и госпођице. Oriy забаву није посјетила г-ђа окружног ин ја) 24.50; no Д ин. 20.— : М илан Судчевић, шк. надзорник; Шериф еф. Б ајрић, имам, С тнјена; Д р. Ник, љекар у Дому нар. здравља; Јосо М ајсторовић, ципелар; Јак о Ивковић, трговац; Др. Рафо А тијас, трговац; А рон К авезон, трговац; Сулејман еф. Tonnh, имам, Врнограч; Ш абан Миџић, брицо; Васо Ступар, трговад; Мухарем Бегановић, брицо; Х асан Б . Сарачовнћ, пристав; ТЈорђо Узелац, начелник, Рипач; Колинска творница ж ивеж а д. д . Љ убљ ана; Л у к а Сенић, трговац, Бос. Крупа; no Дин. 10.— : Омер еф. Липовац, имам из Рипча (сергија); Мехо Почдерац, Ц азин; Хусејин Ћ оралић, Ц азин; Матилда Пинтер; Аган Чавкић, метевелија п з Чавкића (сергија); no Дин. 10.— : Зарчевић, жандарм. потпоручник; Б руио Ним- снектора господина ТЈорђа 'ВорђевиНа, јер je била нагло спрв јечена. Но, своју љубав према Гајрету иск азал а je и ово> приликом, изм ш ивш и се у право вријеме Ж снком Одбору 1 пославш и свој прилог од 100.— д инара овој забпви. Програм су извели ученици-це основне и стручв школе под равпањем учитељице г-ђице Расеме Зјакић. П« слије програма иастало je весеље и играикљ до пола ноМ Ова забава je оставила лијсп ути сак н а све прпсутн1 госте, који су пзразилн жељу д а се овакве забавице чсшк "рирсђују. ј i f. ; 1 i i Овом згодом нека je од стране Г ајрета најљептпа хва’ г-ђи 'Ворђепић, кпо и другим госпођама које ову зпбиву 110 320 �с{етише ii cboj nptoiof доЛрипијр.тпе. — Ж енски М јесни Одбор Гајрета. ■ - ;; ј !,ј | , ];; ;. , ?| ‘ К У Р Б А Н С К Е КОЖ ИЦЕ KAO ПРИЛОГ ГАЈРЕТОВОЈ З А Б А В И од 10. маја 1930. год. у Бихаћу. Дароваше гг.: no 2 ком. Хасан Чавкић и Н азиф Салихоџић; 1 ком. (говеђу): Мустафа сф. Реџић, Назифа Реџић, Џафер Реџић, Ферида Реџић, Осман Реџић, Сулејман Реџић и Мухамед Реџић; no 1 ком. Бећирага Четић, Емин Касумовић, Behnp Татлић, Зејнил Делић, Асим М иџић,, Есад Софтић, Ибрахим Хаџиабдић, Ћамил Миџић, Абдулах ВехабоBiih, Мухарем Иехић, К адија Турић, Дервиш Нуспахић, Илијас Карабеговић, Мехо Дедић, Беган Куртовић, Хусејин Муминовић, Але Хаџић, Мухарем Касуповић, Хасиб Mauiiih, Дедо Дедић, Абид Х аџпћ и Емин Хаџић, Скупа продано s a 935.— Дин., и то 26 ком. овновских no 31.— Дин. a l говеђа за 129,— Дин. Дарнвачима нека je од Гајрета најљепша хвала! Ј Е Д Н А ГР У П А janoimh, жј^пнк фра ју л и јан Јурковић, шеф стапиде г. Данило Ж ивковић, трговац г. Назиф Палпић, тргокад г. Нбрахим Незиревић. Нека je многа хвала Мје-.пом Одбору Гајрета из Старог Мн./.ена, воји je са својим лредсједакком r. Хафизом Ш арићем коркоративно присуствовао теферичу и још многн други угледни грађани и грађанке. 0 ’ *би'0 je био запажен лијеп број углсдних муслималки које *’у чвјеско схватиле идеју Гајрета и његов рад, те су својим присуством увеличале овај теферич, на чему им и овом приликом од страпс Гајрета најљ епш а хвала. Како и колико ради новоосновани . ж енски м јеен и . одбор за Гајрет n a челу са дредсједницом гђидом Фадилом ДЛербић учитељицом, јасно нам говорн број присутних муслиманки на овом теферичу. З а програм теферича биле су одређсне разне утрке и ногометна утакмица, што није изведено ради незгодног Te­ pena з а ту сврху и непокошених ливада. Грађали из Санског.М оста дочекали су посјетиоце теферича из Приједора на станици, одакле су корпоративно у HA ГАЈРЕТОВОМ ТЕ Ф Е Р И Ч У У САН С КО М МОСТУ С АН С КИ МОСТ. 7.40 кренули н а Miecro теферича — Чапља. Теферич je отпочео од раног јутра, a теферичлије су се забављале на раПрви Гајретов теферич зне начине. Многи љубитељи природе и њених чари одмах Повјеренство Гајрета одржало je рвој велики први су пош лк д а .обилазе и посматрају лепоте овога краја, петеферич на муслиманску Нову годину т. ј. на д ан 29. V. 1930. њући се н а стотине м етара no голим клисурама опкољеним n a првој станици од Санског Моста Чапљу (Баради). ријекама Саном. и - Д абром ,. испод којих 1«ш зи ви југава риHa молбу Повјереништва Д ирекција ЖељезнДца Ш. И. јека Дабар,.дочим са друге стране поменуте ријеке надвиле П. A. Д. изаш ла je у суерет Гајрету, тиме, што je одобрила су се џиновске шуме, које пркосе вијековима. Са истог по50% попуста на прузи Приједор-Чапље и назад, којој се од » лож аја ви ди се лијеп уток ријеке Д абра у Сану. Ha самој риотране »Гајрета« најљепше и захваљује. јецн Сави виђали су се многобројни посјетиоци како се на Теферичу je присуствовало многобројно грађанство керепима возе и одушевљено пјевају пјесме севдалинке уз Санског Моста и околине, као и лијеп број грађана и омлапратњ у тамбурашког збора Гајретове Читаонице и з Санског дине из Приједора. Нарочито je вриједно истакнути Српско Моста, док им са обале из дебелог хлада циганска капел а из Пјевачко Друштво »Вилу« из Приједора, које je приступило Ш абца узбуђује и увеличава ентузијазам до кулм инад ије уз са својих 40 чланова-да, na челу са својим агнлним и поци к многобројних виолина. Ha једној усамљеној гудури жртвованим предсједником г. Вученом Ш трбдем и колосаллијепо je било посматратн како се одуш евљ ена груп а омлаиим хоровођом г. Пером Радетићем, који je успео да одржи дипаца забавља, окупљена око једног старца који сви ра час у хармонији колективал рад преко 30 г.одина, a без сумње напредоваће и даље давајући члановима све више здраве н а оурлу час н а саз. Тако je расположење и заб ав а траамбиције и полета за тако идеалан рад у једном пјевачком ја л а цијели дан a нарочито се увеличало доласком воза у хору. Хор je н а самом полазу отпјепао неколико лепих пје3 сата послије подне који je био пун грађана. К ако je изсама, што je код присутних изазвало френетичан аплауз. гледало да се тај огромни свијет н е може повратитн својим Од истакнутих личности теферичу еу 'приоуствовала к ућам а са првим возом, који je једини иш ао до П риједора, то следећа господа: срески начелник г. Боривоје Алекспћ, њесу Српско Пјевачко Друш тво »Била« и остали П рнједорчани ГОв оамјеник г. Бранко Отакић, срески љекар г. Др. Славко нерадо похитали н а воз, ж алећи д а не могу још остати. Пиштељић, надпорезник Никола Дероња, шумски управнтељ Остали посјетиоди кренули су другим возом који je кренуо г. Лазо Ерцег, г. Миле Миљуш школскп управитељ, г. Ш у1.30 сат icacHiiie, ал и je опет препуњ ен свијетом тако, д а су крнја Заметица управник поште, г. Драгослав Ускокопнћ срескн судија, г. Мсхмеед еф. Јакић шернатоки судина, I.laмноги морали доћи са аутомобилима, ф ијак ерим а n a и фер Беширевић општински бележник, свеш теник г. Јово Марпјешице. 321 �Вриједно je астакнути алИлнИ рад о&даш&ег суднје г. Мухамеда Бербића, • чија je велика заслуга д а се овај велнки теферич одржи u успије овако лијепо. Не само сада, него л у виш е прнлика г. Бербић je изишао у сусрет Гајрету лотпомажући га у сваком смиелу и ш ирећи његову идеју, на чему му од етране Гајрета особита хвала. Затим . je потребно истакнути агилност г. Ешрсфа Ш абића, који je као члал приређпвачког одбора неуморно радио око теферича, као н г. Атифа Заметице свршеног учитеља који je такођер трудио се много за ову приредбу. Теферич je успио како материјално, тако и моралио, a чпст приход износн 1205 динара, трошак 366 динара. Веома згодпб апелује на ЛрИсУтне, Да obo добро дјело Гајрета ne забораве, лего да у будуће како материјалло, тако л живом ријечју пораде за Гајрет u ла тај лачил му заблагодаре и одуже се. Нато се разллјеже »фрелетичло »Жнвио IajpeT«. Мјеслл одбор се и са своје страле захваљује, како вриједпом учитељу г. Шабановићу, тако и Управп ословле школе ла њелој сусретљивости. Мјесли одбор кали под јесеп отворити поред мушког и жепски аналфабетскп тсчај, те већ сад а за ове течајеве влада велпки иптерес. ФОЧА ВИСОКО С купш ти н а М јесног одбора Гајрета Дне 8. ју н а о. г. одржана je скупштина овога одбора, на којој су узели учеш ћа бројни чланови Гајрета. Скупштину je отворио претсједник г.Т ах м и ш ћ и ја и поздравно присутне чланове. Поелије тбга je потпред г. Џафић опширно извјестио.чланове о раду Гајрета у минулој години. Благајник г. Д ураковић извјестио je. о материјалниМ прнликама Мјесног одборалРевпзор г.: М узаферија je подиио извје-' ш тај надзорног 1>дбора. Сви извјеш таји еу једногласно и са задовољством прнмљени н а знање. Поелије поДјељеља апсолуторија етаром бдбору, прелазн се на избор новогд. бдбора, у s o ju уЛазе гг.: Х амдија Тахмиш ћија, еудија, ^ у с т аф а Џ афић, банковни чиновник, Сабрија Лимић, учптељ у пензнјм, Девдет Хоџић, геометар, Мухамед М узаферија, трговац и обртннк, Ш емсија' Дуравобић, огшгтинскн чиновник, Мухамед Дјсић, општински бПљежник. З а ' замјенкне су изабраца. гг.; Зу х д ија Хаџиомеровић, обртник, Незир X. Н уманапЖ '/ трговац, Салих Ш абаповић, учитељ, Хашим СкопљДк, табак, Салем Ханџић, трговац. З а чланове надзораог одбора изабрани су гг.: Хамид-Мркоњић-, директор пом. уреда, М устафа X. Мехмедагић, чиновник среског начелства, Хази.м М аглајлвћ, ф инансијски прегледник. Након што je исцрпљен дневни ред, скупштину закључује предсједатељ, захваљ ујући се члаџовима надпажш и и молећи их д а и у будуће као и до сад а пораде што живље на ширењу Гајретових идеја. К ако смо већ раније извијестили, овај Мјесни одбор je у м инулој години био веома активаи органнзујући Гајретов р ад на читавом подручју среза височког. Tom прилпком су основани М јесни одбори у Доњем Моштру и Какаљ-Добоју. Гајретов аналф абетски течај H a иницијативу Мјесног одбора Гајрета у Високом, отпочео je овај течај почетком априла и трајао до почетка јуна т. г. Течај je руководио учитељ г. Салнх Ш абаповић. Уписало се 24 ученика, a заврш или су њих 17, од којпх je 16 са лросјечно врло добрим успјехом. Испиту су присуствовали поред предсједника Мјесног одбора, судије г. Тахм иш ћије, градоначелник г. Сафветбег Зечевић, ш колски управитељ М илан Танасковић и учитељ у пензији г. Сабрија Лимић. По заврш етку испита, одржао je г. Танасковић кратак и језгровит говор, апелујући на апсолвенте тога течаја, да се иезадовоље само са резултатим а које су постигли у т е ч ају ,__ што je само као нека основа за даљ и рад — већ да насгоје стсчеио знаље што виш е усаврш ити. Узима ријеч градоначелник г. Зечевић, те се као лредставпик апсолвелата овога течаја у прпом реду лајљелше захваљује учитељу г. Ш абаловићу л а њсговом труду, затим Мјсспом одбору Гајрста којп je течај оргализирао п омогућио, локлолившп учелицима лотробло кљиге. 322 i • • 1 I Гајретова забава д р у ги дан бајрама 10. маја о. г. одржао je М јеспи одбор у Фочл уз судјеловање Кола »Рада« муслиманске трезвене младежл из Сарајева, у просторијама Сокола, свечалу забаву у корист Гајрета, призлавш и претходпо трош кове екскурзиста помепутог кола »Рада«. Ha забави je поздравио госте г. Х асан Љ убулчић, секретар и вођа трезвене секције у ф0чанској читаоници. Том' приликом je повукао паралелу из■ међу ова д ва лаш а кУлтурна удруж ењ а истичући д а се обадвоме мало и слабо одужујемо према њиховим заслугама. Затим су услиједили: декламација, мополог и комад од Екрема »Орден«, којег су особлто лијепо извели члаолви кола ГРада«. Ha забавп je е в и р ал а' Гајретвоа блех музика. 11. маја у ледељу, трећи д ал .бајрама, од рж ал je теферич у град ском парку. Теферић je био одличло посјећен, особлто се je запазио велнк број муслималки. Теферич je отворед са Краљевим колом, које je одсвирала Гајретова музика. Ни л а једлој од ових приредаба пије се точио алкохол. Гостпма из Сарајева настојало се д а им буде што угоднијн боравак у Фочл, сматрајући д а смо д уж пи као огранак Гајретов д а што боље помогнемо њихову екскурзију. КАКАЊ-ДОБОЈ Прва Гајретова забава Мјесли одбор у Какањ Добоју одржао je 10. м аја ла други д ал Курбал бајрама своју прву забаву с комадом »Мухаџири« од Муратбеговића у башчи г. А риф а Имамовића. Забаву су посјетили: сталовпици из м јеста и околпих села, директор рудли!са г. Илж. Ервип Пшорл, рачул. савјетнн к г. Рудолф Кадлећек, управник јаме r. Илж . Б рал ко Вукаповлћ л други стаповпици руд л и к а и вел и к број посјетиоца и з Високог. Госте je поздравио испред Мјеспог одбора потпретсједл и к г. Мустафа Куловић, студент, апелујућп на посјетиоцс д а у што већем броју приступе у члапство и својим макар и малим дијелом, помогпу Главли одбор у његовој теш кој дужности с обзиром n a материјалпе издатке за ono 700 муслиманске омладине n a школама и модерним занатима. Дилетанте je подучавао мјесни учитељ г. М ихајло Ховански, a исти су младићи из села Добоја, који су показали дос;та воље и уз доста напора долалили n a пробе, јер су сви земљ орадници, a сад je у јску — у даним а прољ ећа — рад на пољу око сијаљ а усјева. Новчану помоћ з а покриће трогакова — у з дуж ност поврата »зајам« — дала je мјесна Зад руга за пољопривредни креднт, те joj се и овим путем много захваљ ује. Такођер je одбору изиш ао у сусрет директор рудника г. Инж. Ервин Пшорн за позајмицу »бине« и других потребш тина, те му je одбор мпого захвалан. Проширујте чланство Гајрета и пропагирајте његове спасоносне идеје! �Д У Б Р А В Е Т У Р С КЕ БНЈЕЈБИНА Оснивање М јесног одбора Гајрета Мухамедбег Прељубовић, ске опш тине Избор иовог Мјесног одбора у Тур. Дубравама срез бос. градишци обављен je у присуству претсједника Мјесног одбора из Бос. Градишке г. Мустафе Хоџића и секрстара С. Капетановића, те око 100 Гајретових чланова из Дубрава и околице. Након отвореља скупштине no досадањем повјеренику г. Неџибу Чатаку, подјељује се ријеч г. М. 3 . Хоџићу, који je одржао лијеп говор о зиачају Гајрета и о ширењу њзгове идеје, те je апеловао на присутне, да што више пораде за Гајрет, јер je Гајрет наш спае. Г. Чатак je нато предложио новоименовани подначелник град- Ових дана je дошло до промјене општинског вијећа у Бијељини, те je том нриликом именован за градоначелника г. Д уш ан Лукић, пуковник у пензији, a за подначелника г. Мухамедбег Прељубовић, наш одлични пријатељ и предоједник Мјесног одбора Гајрета у Бијељини. Г. Прељубовић je један од млађих, агилнијих Гајретових радника, те je врло обљубљен међу тамошњим свијетом, n a je његово именовање наиш ло н а одличан пријем међу грађанством града Бијељ ине без разлике вјере. МЈЕСНИ ОДБОР Д Р У Ш Т В А ГА ЈР Е Т У Д У Б Р А В А М А Т У Р . (БОС. Г Р А Д И Ш К А ) Сједе с лијева на десно: предеједник Неџиб Чатак, предеједннк (за Градншку) 3. Хоџић, секретар и изасланнк власти П. Капетановић, п^едсједннк рсвизионог одбора (Дубр. тур.) Ризваповпћ Ибрахим. листу одбора, која се je једногласно примила. У одбор су иаабрана слиједећа господа: претсједник Неџиб Чатак^ потпрсдсједник Мехмед Хатић, секретар Салих Шеховић, благаЈник Мујо Цимиротић, одборници: Смалл Мулалић, Емин Фајковић и Мујо Нумановић. Замјеници: Бећир Ковачевић, Халим Малкоч, Фехим Раковић, Едхем Чатак и Адем Фајковић. Надзорни одбор: Ибро Ризвановић, Јусо Раковић и Осман Ловић. Ha предлог г. Н. Чатака са скупштине су одаслане брзојав недепеше Њ . В. Краљу, r. Бану Врбаске бановине ј г. дру Авди Хасанбеговићу. Њ . В, Краљ захвалио се je брзојавно на послатој Му депеши, док je г. Б ан Светислав Милосављевић захвалио се писмено. Код овог одбора уписало се je до сада 134 члана. Овом приликом примјећујемо да je посредством овог одбора као и упливом повјереника г. Чатака много се допринијело оснивању Мјесно Задруге з а пољопривредни кредит у општини Нова Топола, која броји 70 члаиова, a самих муслимана чланова Гајрстових има 28, те су у одбор избрани Дервиш Хатић, Оеман Ловић и Мујо Нуманагић. I Уписујте даљње добротворе ј I и утемељаче Гајрета! | Њ еговим именовањем за подначелника грађански кругови полажу велике наде, д а he он уз помоћ градоначелника г. Л ук и ћа и у з сарадњу новог општинског ви јећа много допринијети санирањ у општинске комуналне политике у оном правцу, који одговара духу данашшег новог времена и духу маниф еста Њ егова Величанства Краљ а од 6. јануара 1929. године. Г. Прељубовић je одвјетак наш е старе племићке породице noja je стољећима његовала и чувала своје расне и традициопалне карактеристике косовских јунака, што je то on и у најтеж им временима страдања наше нацнје неустраш иво истицао н поносио се. ГЛ А М О Ч Нова Гајретова читаоница Повјереник Гајрста у Гламочу г. Салих Гасал извјеш тав а Главни одбор да je скупштина бивше М услиманске читаонице као и бившег Југославенског клуба усвојила његов предлог, д а се споменута читаоница претвори у Гајретову читаопицу, у којој je он изабран за претсједника, a з а почасног претсједника срески поглавар г. Хасиб. Хаџић. Осим тога у одбор читаопице дошла су још гг.: X. Џемал Крш лаковић, имам n матнчар, Абдурахманбег њирдус, посјденик, Ахметага Брки ћ, трговац, Мухаремага Б ајрић. трговац, Јак уб еф. Бркић, суд. канцелист, Незирбег Љ убунчић и Ибрахим Омерхопџћ, полнт. писар и посједник. 323 �ЛПцу, ПТида ТЈувслск једно jaje и Тифо Мехмсдовић јсдпу курбанску кожнцу; Свега Дин. 11— , 18 ja ja и н трн кург.ан- ИбТОР ВАРОШ Добровољни прилози Мјесни одбор у Котор Варошу дозначио je Дин. 1427.50 који потјечу од: добровољног прилога г. Ђ ампла Х аспћа пз Вечпћа Д ин. 50.—; лрилога г. Омср еф. Јелчпновића пз ВраHiiha Д ик. 21.— ; прилога г. Аилје Топчића из Хпдроваца Д ин. 140.50; рпилога г. Р иф ата X . Селимовића из К. Вароша Дин. оо.— ; прилога г. Османа Омеровића и з Ш ипрага Дин. 30.— ; прилога г. Осман еф Џубе из Ш ипрага Дин. 24.— ; прнлога г. Мехмеда Селмана из К. Вароша Дин. 132.— ; прнлога г. Раснм а Х озпћа и з К. Вароша Дин. 69.— ; прилога г. Хасн- С А ГА ЈР Е Т О В Е ЗА БА ВЕ У Д О Б О ЈУ , О Д Р Ж А Н Е 10. M A J A ба Спахлћа из В рбаљ аца Д ин. 100.— ; прилога г. Мустафс Аганбеговића из Гарића Д нн. 47.— ; прилог г. Едхема Диздара код до во д е^а м ладе код к уће М. Д и зд ара з а Е јуба Заимовића Дин. 136.— ; од журбанских кож ица Дпн. 1 9 0 .-, које дароваше г.: Каснмага Корић, ХаОиба Нумвп. Т иЈ-. Мехмедовић, Дедо Д едић и Мехмед М ех м о д о ви ћ Сви горе ванеденп ирилозн сакупљ ени су о Курбан Б ајраму, једни пред џ ам ијам а, a једнн no кућам а нриликом че- стнтања. Срез ноторварош ки за Гајрет Добровољ ни прилози Прилози у Врбањцимз, сакупио Хасиб ’ Спахнћ, даровалп: Хасиб Спахић l к ож а курбанска у гот. Д ин. 50.—, Омер А лекић Дин. 15.—, М устафа Спахић-Смајловић Дин. 10.—, Х ашим А лекић Д ин. 10.—, Селим Спахић-Смајловић Дин. 5.—, Х усо А лекић Д ин. 3.— , Салко Ш уш ић Дин. 3.— , Мехо Џанановић Д ин. 2.— и А вдо Ћ иркић Дин. 2— ; Свега Дин. 100.— . Прилози у В ечићим а, сакупио Т» Хасић, даровали: Tiaмил Хасић Дин. 11.— , Мехо Хибић-М схулић Д ин. 5.—, Омер Султанић Дин. 3.— , Ибрахим С ултаннћ Д ии. 2.— , Bchnp Б ечулић Дин. 1.— , Осман Џ анановић Д и н. 5.— , Суљо Хусић Дин. 10.—, Ш емса овачић Д ин. 4.—, М ухарем Ботић Дин. 4.— и Вего Хибић Д и н 5.— ; Свега Д ин. 50.—. Прнлозн у Вранићу, сакупио Омер еф. Јелчиновић, даровали: сергија пред џамијом Д ин. 9.— , Нафа Ш абановић двоје jaja, Паша К анетановић једно jaje, Пемба Мехмедовић двоје jaja, Фатима Мехмедовић двоје jaja, Х аџера Мехмсдовић двоје jaja, Саида Мехмедовић Дин. 1.—> Џехва Мехмедовић двоје jaja, Мсхмед Мехмедовић једну курбангку кожицу, Зејфа Мехмедовић једно jaje,- М ина Ш абановић једно jaje., Черк а lllaoaiionuh двоје ja ja , Мухарем Мсхмдеопић Дин. 1.—, Нура Склновић дваје jaja, Дедо Д едић једну курбанску ко- 324 ске кожице. 1 1 1 1' ' I i Нрилози у Гаричима, сакупио Мустафа Аганосговић, д ^ ЈК)вали: Мустафа Аганбеговић Днн. 10.—, Алс Прља Дин. з,—, Каснм П рл л Дин. 2.—, Мухарсм Аганбсговнћ Д и н. 2.— , Бсћнр Хаџнрнћ Днн. 5.— , ад а Аганбеговпћ Дин. о.—, Нифа Агапбсговић Д и н 4.—, Саљва Прља Д ин. 3.—, Суљо АгппбегоBiih Дин. 7.—, Ибро Лозић Д ин. 2.— и Дедо Рахмановић Дпп. 3 — ; Свега Дин. 47.—. Прилози у Хадровцима, сакупио Алија Топчић, даЈК)валп: Алнја Тоичић Днн. 10.—; Бскза, Тончић Дин. 5.—, pe. ђифа Хусеиновић Днн. 3.—, Хаинја Хусенновић Дин. з.—, Фатима Хусеиновић Дин. 2 .—, Хаика Хуссновић Дшг. з,— Дсрвнш Мујпћ Дин. 2.—, Хатиђа Селимовнћ Дии. 2 .—; Абид Тштић Дин. 2.—, Сманл Селимовић Дин. 3.50, Седнфа СелиMOBiih Дин. 1.—, Мсхмед Хотиловац Дин. 4.—, Меша Хусенновнћ Дии. 2.—, Идрнз Топчпћ Дин. 4.—, Али сф. Ћатић Дин. 5 .—, Хасан Хуеепновић Дин. 5.—, Ахмет Хусеиновнћ Дин. 10.—, Салнх Хусеиновић Дин. 10.—, Абнда XycennoBiih Днп. 3.— , еш ида Хусеиновић Дин. 2.— , Рам иза Х усеиновић Диц. ЈДин. 3.—, Смаил Хотнловац Дии. 10.— , Емина Хотилг-вац Дин. з.—, Ха<-ан Хотиловац Дин. 2.—, Асим Ћ атић Дии Хасиба Шодпић Дин. 2 —, Омер Сслимовнћ Дшг. 2.— Мујо М ујић Дин. 2— , Рамо Ш ишић Дин. 2 — , Ахмет XyoeimoBiih ^ Д и н . 2.—, Мујо Хотиловац Дин. 2.—, Ш корић Caaito Дин. 5.— , Х аниф а Ди’п. 2.—, З и л к а Д ин. 2.— , Б ајро Дшг. Рагиб Днн. 5.—, Салко Дин. 3.— , Х асан Дин. 2. —, Ређо Дни. 2.—, Фатима Хуссиновнћ Дин. 3.—, Ш сриф Ш коро Дшг. 4.—• Свега Д ин. 146.50. П рллози у Котор-В арош у, сакупио Р иф ат X. Селнмовнћ ђак роалне гимназије у Бањ алуцн, питомац Гајрста, a даровали: Селим u Ибрахим Хаџиселимовић Д ин. 10.—, X . Хусенн Семпз Дпн. 5.Д, Сафет Семнз Дин. 2.— , Н урка Хозић Дин. 5.— , атима Мујезиновић Дин. 2— , Емииа Османчевнћ Д ин. 5 .—, Тифа Бахтијаревнћ Дин. 2.— , Ш ида Д и здар Дни. 10.—, Хабиба Нумић јсдну курбанску кожицу ј Д нн. 10.—, Фатима Чолан Дтш. 2.— , Зејниба Пличанић Днн. 3.— , Мина Табаковић Дин. з.—, 3. Хозић Дии. 4.— и Емира Д и здар Дин. 3. — ; Свега Дин. 66.— и једна курбанска кожа. У Котор-Варошу, сакуппо Мехмед Селман, a на сергију пред џамијом чаршинском Дин. 132.— ; У Котор-Варошу, сакупио Расим Хозић, a н а сергију пред џамијом варошком Днн. 69.— ; У Котор-Варошу, једну курбане.ку кожу даровао г. Каснмага Корић, начелник. У Ш ипрагама, сакупио Осман еф. Џубо н а сергију прсд џамијом Дин. 24.— ; Добровољ ни прилог Приликом д овођета младе г. Ејуба Заимовића, у нсдсЉУ 1- ју и а ове године, код куће Муста<|)С Д и зд ара г. Едхем Д и зд ар сакупио je од присутпих на име доб[К)пол,них прклога Гајрету Дии. 136.—. Г. Е. Дпздару као и свима дароватељ има иајљ епш а хвала, a младснцима било сретно н хајирли. ТУЗЛА Добровољни прилози Г. Махмут Купоснћ, трговац из 'Гузле уппгао je з а члаиа утемељ ача г. Мију Зпонковића, трговца из Ж кпнннца и одмах му положио изкос од Дин. 500.—. И овнм путсм иека je г. Звоикопићу топла хпала! i �ЖЕПЧЕ Нови одбор Гајрета у Жепчу ГАЦКО , . • — Изшшрсдна скунш типа мјеспог одбора Гајрота у Жеичу одрзкана јс 20. м аја т. г., коју je отворио претсејдник г. Хааим Муфтнћ и иаиио у кратким цртама досадањи рад свој и одбора с којим je сарађивао. У главном радио je сам, a у колнко јо било нотребио нотпомагао га je једино секретар. Остаjju чланови одбора из псразумљивих разлога нијесу иокази- Ha свадби нригодом женидбе Ибра Фестића нз Стоца са кћерком Б ећира Хрустановића из Гацка, сакупљено je Дин. 335.— за Гајрст no гг. Ш ефкији Муфтићу и Адему Шаковићу, a дароваше гг.: Дин. 50.— : Мустафа Премшшвац; Дии. 30.— : Ахмет Ризвановић; п о.Д ин. 20.— : Хнфзо Фсстић, Ибро Фестић, Салих Јашарбеговић, Адем Ш аковић u Бећир Добровољни прилози МЈЕСНИ ОДБОР ГАЈРЕТА У МОДРИЧУ вали нарочите вољс за рад. Према томе нлјесу се могле нн одржавати редовне скупштине ни сједшЈме. / Свеукупни приход био je 7.624ј Дин» за вријсме вегова рада као претсједника. ' Након овога прешло се на бпрање новог одбора, пошјго је скупштина претходно дала једногласио разрјошнпцу ота- Хрустановић; no Дин. 10.—: Диздаревић Хамид, Диздарсвић Мустафа, Хезлер Адо, Хамовнћ Јово, Алиновић Џемил, Придел Мустафа, Риовановић Омер, Басовић Мухамед, Грљевић 'Ламил, Нурковнћ Хајдар, Прндел Алија, Греле Јусуф, Јашарбеговић Суљо, Пирија Ибро, Пашић Фејзо и Дин. 5.—: Бсговић |м|хо. , i ЖЕНСКИ МЈЕСНИ ОДБОР ГАЈРЕТА У МОДРИЧУ ром одбору, изразнвшн захвалу њсговом претсјсдппку na досадањем раду. Нови одбор je састављен овако: Претсједник Дервиш Омеровић, министар у п.; иотпрстсједник Др. Никола Кисић, срески љекар; секретар Мустафа Догладовић, учитељ; блогајник Ибрахим Маглић, тргочац; одборници: Мсхмсд еф. Алић, муалим, Рашнд Шаћирагић, дпректор пом. уреда и Ђулпш Дервншнћ, onh. внјећник. Замјеници: Мсхмед Мулалнћ, суд. зваиичник, Јахија Чатић, трговац, Нсоир Hiuiiih, посједпик и претсјсдишс надзорног одбора н Нурбег Дсрвишић, трговац, члан надзорпог одбора. Младенцима срдачна чсстптка, a дароватељима прилога наша братска захвалност! ГОРЊИ РАХИЋ Оснивање Мјесног одбора У Мјесни одбор Гајрета у Гор. Рахићу,. срез брчански, изабрана су слнједећа гг.: претсједпик Хашимага Касумагић, onh. претсједник; потпретсједннк Омер Чевро, учптељ; секретар Соко Херцеговац, учител., благајник Хасан Хасанбеговић onh. биљежиик; одборпиди: Мехо Имамовнћ из села Мио- 325 �че, Ахмет Атић нз села П аланке и Б ећнр ДелиН из села Шаторовића. Зам јеннци: X. Хаснб Имамопић, вјероучптсљ, Салих Ш ећсрбеговић, Салих Трумнћ, IHcho Копачспић п Мухамед Ибришимовић. Н адзорни одбор: X. Х улусија М. Халиловић Селмо Левић и Хаспб Ибрић. СОЧИЦЕ (срез рогатички) Нови Мјесни одбор Гајрета С. ју н а т. г. одрж аиа je констптупрајућа скунш тнна чланова Гајрета пред џампјом у Батову, срез рогатички. Прпсутно je преко 70 чланова Гајрета. Скупштиии je прнсуствовао тајнп к Мјесног одбора Гајрета из Ракнтнице г. Рамиз Дсбрача, муалим. Д невнп je ред: 1. Отварање скупштннс. 2. Избор прет сједиика скупштине, псровође и двојице овјсрогштеља екупштинског заппснпка. 3. Избор Мјесног одбора r a jp e ia у С-очнцама. 4. Евентуалије. За тпм сс прешло н а избор одбора Гајрета, нојн сс, акламацијом констнтуисао овако: протсјсдпик Запмбег X. Хасаiionuh, иотпрсдсјодшпс Сулсјман Салихагнћ, тајншс Рамкз Добрача, благајнпк Бсћир Омановнћ, чланови без нарочпте фуикцнје Нурпја Суљагић, Омср Еминовић и Сулсјман Kapuh. (Рампз Добрача врши дужност тајника Мјссног одбора у Ракптннцп, na ношто дпнапшл скупштииа бсзусловио тражп да исту дужност вршп н у Сочнцама, ппје било другог нзлаза ncro je као »дуплн« тајипк преузео дужност). Замјеннци су onu: Behnp Хрустсновпћ, Омср Мплнћ, Суљо Ka puh, Салих Kano и Апдо Салпхагић. Надзорни одбор: претсједник Осмаи еф. Фсриз, имам, чланови Хашим Кадрпћ и Ахмед Шупалија. Часпи суд изабран je onano: претсједишс Заимбег X. Хаcaiionnh, члановн Нумо Шувалнја, Дервишбсг X. Хасановић, Мушан Суљагић н Мухамсдбег X. Хасановић. Накои проведспог избора. предлажс Рам из Добрача д а сс пошаље поздравна дспсша г. Др. Авдп Хасацбеговнћу, што У 13 часова отвара скупш тину повјереинк Гајрста г. Засс усваја. Поздравна депсш а гласи: »Слиједећн Ваш нм коимбег X. Х асановић са ријсчима: Драга. đpaho! Познаго Рам раком у раду за добро свога народа и отаџбинс окупл>ени на je да сам у друш тву са г. Рамизом Д о б р а ч т прплнком зад- ^*jjpBoj скупштпни Гајрста у Батову среза рогатичког, поздравњега брзојава обишао неколико оближњих no na n иамјером ља^го Вас п Главнп одбор. П ретсједник скупш тине: Осман еф. да проширимо Гајретову идеју у иашем мјеоту. Ђ нгачећп Фериз; перовођа: Рамиз Добрача. сврху Гајрета и истпчући његову важ ност напочшго- зд'' вас ТТретсједник скупштннс г. Осман сф. Фериз закљ учује тсжаке у овом крају, за које се нпко нс 6 ftt uo молилк смо е1ЧЦ1штпну у 15 часова н жсли да овај р ад буде од користи свакога, д а приступи у чланство с ким смо пЛали прилпку но парод у овом крају. разговаратн. У пнсицалн смо чланове и 'купплп чланарпну, јер > ' je свакн појединац^лсправно схватил улогу Гајрета. З а кратШАТОРОВИЂИ (срез рогатички) ко в|>нјеме им али смо довољ ац број уписаних чланова те сам заказао скупш тину ради избора Мјесног о д б о ^ Г а јр с т а ^ н а Захвала Главном одбору Гајрета коју сте данас у великом (јф ју дош лп д а изврш итс дужпост У-хелу Ш аторовићнма, срео рогатнчки, отворена je дрпрсма себи и својнма. . . ж апиа домаћичка школа, у коју je уиисато 25 учснн ца исХ умана др у ш тва' и оратска слога д инијели еу велпке ла.чске и је.диа српп.о-православне вјере. користи народш Љ који стоје д апас на в т оком стспеиу кулГлапнн одбор ГвЈрета кад je обавијеш тен од повјеретуре. Р адећн за Г.Јјрет култивираКомо сс н ми. Д о даиас нипнш тва у Осову за ову школу, одмах je кунпо 150 м басме и јесмо им али у својој средгган школе н н мсктебе, n a како стопослао да се рлздијслн мсђу ученице поменуте школе као јимо доказ je то што тг ш и теж аци жељ пи зараднти, макар бајрамски дар. Тако je свака учсница приликом К урбан Г>аји најтеж и посао траж или и а жељезничкој прузи или код псра.ма ек 1>ојила и саш ила себи пово одијело. Kao штставншс ког ндустријског предузећа irn прим ају ее, јер’ су неписмспи. номенуте школс и повјерсник Гајрста, најтоплијс се захваљ у'Гако смо у виш е случајева искусили горке пошљедицс усл.ед јем иепред учеиица rope наведене школе н а плсмснитом осјенсписмености. Завр ш у ју ћ и прву тачку дневнога рсда, захваh ajy Главног одбора, који води рачуна ннастоји да се cnpeљујем Вам на бројном одалнпу. ^П релазсћн на лругу тачку ме и сеоскс домаћпце за борбу у данашљем тешком животу. дневнога реда, молим Вас д а између 4!ебе изабсретс претсјед— Гајрстов повјереинк: Мулић Авдулах. ника данаш љ е скупш тине, перовођу и двојнцу всрификатора з а овјеровљење скупш тинског записника. ПРИЈЕДОР З а претсједника скупш тине изабран je јсдногласно ОсДобровољни прилози ман еф. Фериз, имам, за перовођу Рамиз Добрача, за вериГрадска опћина у Пријсдору даровала je Мјссном одбору фикаторе Н урија Суљагић и Х ашим Кадрић, Гајрета nao припомоћ Д ин. 1.000.— Топла хвала! Г. С улејман Салихагић предлаже д а се присутнима раМјесни одбор Гајретау Приједору дозначио je Гајрету зјасни сврха и циљ Гајрста. нашто Рам нз Добрача устаје н Дин. 1153.— укупљеиих и то: иред џамијом у Камићанима тумачи сврху Гајрета читајући некоје ставове из друштвсДин. 54.— ; у чарш ијској у П риједору Дин. 160.— ; у Мутниних правила, затим настављ а: Гајрет je друштво, које нас ку Дин. 50.— и у Калати Дин. 137.— . Пригодом вјеичаљ а г. упућује д а као честнти љ удн живимо н а груди, гдјс су нам Ибрахима Феризовића са гђицом Сафијом Дедић даровао je п стари ж ивили. К ад затреба бранити част К раљ а и отаџбимладожеља Дии. 50,— за Гајрст. Од курбанских кож ица доне да не жалимо положити своје животе. Тако и трсба. Од бпосно je Днн. 642.—, a дароваш е их: пушке и мача наш их очева и дједова погипулим аустро-угарским генералима на Гласиинцу подигла je бивш а аустријска унрава споменике, који свједоче колико су иаш и стари љубили домовину. Година 1878. показала je д а м н муслимани најбољс знамо цијенити своју слободу. Гајрстови су успјеси видни и љегов се р ал прош ирује н а све странс наш е отаџбиие. аЗто му се са Највиш ег м јеста поклаљ а пажња. Бити члан Гајрета значи бити свјестан садашљости и буудћности своје и свога потомства. Tora ради молим Вас д а не жалпте доприносити чланарину и добровољие ирилогс за Гајрст, на и од других тражитс д а то чине. 326 no 2 кожнце: Мсхага Х снић и з Пријсдора (100 Д ин.) п Дсрпиш Мујгсанопић и з Козаруше (60 Дин.); no 1 кожицу: Ахмст оф. Бутуровнћ, шер. судија (40 Д ин.), Х афнз Хусејип Пикота (зо Дин.). Мсхмсдалија Р апић (35 Д ин.), Асим Решић (30 Дин.). Оеманбег Селимбсговић (30 Дин.), Мухарем Организу/ше аналфабетске 1 течајеве и домаћинске школе! | �Чиркинагић (30 Дин.), Хилмија Сарајлић (20 Дин.) и Мухамед Ковачевић (1б Дин.) сви из Приједора; Махмут Карупоић (40 Дии.) и Л атиф Кљајић (40 Дин.) из Чаракова; Реџеп \л и ћ ИЗ Камићана (30 Дин.); Хусе Мујкановић (зо Дин.), Мустафа М ујкаиовић (30 Дин.), Мехмед Мујкановић (30 Дин.) ii Дервиш Махић (25 Дин.) сви из Козаруше; Салко Кадић из Бишћана (21 Дин.). Дароватељима топла хвала! ОЗРЕН Бајрамсна забава 11. маја т. г. одржао je Мјесни одбор Гајрета у Озрену бајрамску забаву у мјесту, н а којој се je получио бруто приход од Дин. 2829,— Надаље je одбор у припреми за одржаље заједничке забаве са Просвјетом и Напретвом на 8. јуна о. г. на Чутурииој њиви (Средње). Након одржања забаве донијеће се детаљан извјештај. r : t ј , .. . , _. ( . . , , , j . ТЕШ АНј Добровољни прилози Г. Ризах Смајлбеговић, референт среске припомћ. закладе у Тешњу пригодом свога именовања чиновником ноложио je добровољни прилог од Дин. 50.— . Дароватељу цајљепша хвала и да му буде сретна започета каријера. ПЛЕВЉ Е Добровољни прилози Ha Курбан Б ајрам даровали су питомцима Гајретова конвикта у Плевљу: г. Селмановић Фаик једног овна, Хаџисмајловић Мухамед 13 кг меса, 'Булаховић Абдулах 0 кг, Корјенић Латифа 5.50 кг, Ш ећеркаднћ Дервиш 3.50 кг, Чаушевић Ибро 2 кг и Чаушевић А лија 2 кг меса. Искрена захвалпост! . МЈЕСНИ ОДБОР Г А Ј Р Е Т А У ГО РАЖ ДИ са групом св ојих чланова ПОДЖ ЕПЉ Е (срез рогатички) Добровољни прилози Приликом Х аџн бајрама сакунио je певјереник у Подженљу г. Ибрахим Богунић, учитељ Д ин,/93.— добровољних ирилога a дароваш с гг.: no Д ин. lO .r-:, Хмсија Субашић, Узејир Цурић, Х асан Џебо, ИбришИм ^Субашић, Салих Хасановић, Х асан К улић, Х ашим Гушић и Ибрахим Богунић; no Дин. 5.— : М ушан Камеиица и Омер Бичић; Динј 3— : Сефер Субашић. — Топла благодарност! 7V С КЕН ДЕР В А К У Ф A Д Р У Г И РА ЗН И ДОБРОВОЉ НИ ПРИЛОЗИ Tokom мјесеца јуна приспјеш е Главном одбору слнједећн ^ Д О ^ )Вол>пи прилози: Мјесни одбор Гајрста Зеница Дин. 3.G00.— Мјесни одбор Гајрета Гор. Зелиљ а Дин. 25.— Мјесни одбор Гајрета Чапљина Дин. 197.50 Мјесни одбор Гајрета Л укавац Турски Дин. 02.— llJ Добровољ ни прилози Повјереник г. Расим Имамовић сакуојш je приликом Хаџи бајрама Дин. 05.—, a дароваше гг.: Дин. 30.—: Расим Имамовић; no Д ин. 10.— : Бесим Табаковнћ и> Вид Кукољ; Дин. 0.— : Гојко Радић, свешт.; Дин. 5.— : Зорка Радић, учитељица н Дин. 3.— : Дервиш Имамовић. — Искрена благодарност! ВЕЛЕС Добровољни прилози Повјереник г. Али Р и за Садиковић сакупио je Дин. 1Ш.— добровољних прилога, a адроваше гг.: Дии. 20.— : Џемал Решид, еничани no Дин. 10.— : Салих Елмаз, Мехмед Исмаил, Г. В рањ евци,4Исмаил Хамдн, Махумућилери, Мурат П РИР ЕЂ И ВАЧ КИ ОДБОР ГА ЈРЕТОВЕ М А Н И Ф Е С Т А Ц И ЈЕ У Али Кури-Дера, Б ајрам Мустафа, Г. Врањевцн, Абдулах ВејС ЈЕТЛИН И сил, Росоман, Фајик Мехмед, Велес, Ахмед Али Иванковац н Адем Осман, Велес. Мјесни одбор Гајрета Љ убуш ки Дин. 240.— -{- 4G0.— Горњи су прнлози укупљени приликом вјенчања н д р у -.. Мјесни одбор Гајрета Градачац Дин. 277.— гих послова у уреду повјереника. — Искрена благодарност! Повјереник Гајрета у Сарајеву г. Фехим Имамовић Динара 104.— ТЕОЧАК (срез З в ор ни к) Повјереник Гајрета у Витини г. Мухамед 0. Б ал та 40.— Добровољни прилози Повјереник Гајрета у Новој Касаби г. Османага Х аџић Дин. 100.— Повјереник г. М ујаковић сакупио je na сергијс прилиПовјереник Гајрета у Которском г. Мухарем Пујагић ком Рамазанског Б ајрам а Днн. 00.— ; a приликом Курбан БајДин. 121.50 рама Дин. 50.— прилога з а Гајрет. Од курбанских кожица Добио je Дин. 40.— Повјереник Гајрета у Цазину г. Мустафа Зухрић Дин. Дароватељима топла хвала! 070.— 327 �Г. Осман К амерић из Сарајева Дин. 300.— Г. С адик С адиковић: н з ЈБубуш ког Дин. 275.— Г ђа Верка Фочнћ наставница грађ. школе и з Сарајева Дин. 254.— . , -I i Ш егртски дом у Сарајеву за продану курб. кожицу Диц. 15.— ■1 . , ! ! »Солвај« творница д. д. у Л укавцу Дин. 10.000.— Свима племенитим дароватељ има искрена захвалност! КНЕЖ ИН А Код Мјесног одбора у Кнежнни t. Сулејман Пињић из K ana (Кнежина), срез власенпчки. К О ЗА РАЦ Код Мјесног одбора у Козарцу г. Маше Форнћ, телсак из Камићана. . 1 i : i 1 ■; I ПРАЧА ТРЕБИЊ Е Претсједник Мјесног одбора у Прачи г. Мухамед Јахнћ прстссједник општнне уппсао се з а члана утемељача и одмах уплатио цијели износ од 500 динара. Г. Сафет Пашић, учитељ у 'Бедићима, уписао je за члана утемељача рахм. оца Х асана Ti. Ilauinha и полонио једну куЈ1банску кожнцу, која je уновчена за Д и н 25.—. и Г " '^ ...........................*.*""".................................. Г л ј и л п т ^ рј П р о ш и р у Ј т е л и с ш „ / a jp e n i НОВИ УТЕМЕЉАЧИ И ДОБРОТВОРИ Мјесни одбор сакупио јс још Дин. 178.— добровољних прилога з а Гајрет, дозначио чиет приход одржаног мевлуда Дин. 554.— и чист приход забаве од Дин. 7.959.—, те чист примл томболе Дин. 3 2 5 .- . .. НаЈљепша хвала! БУЖ ИМ Повјереник Гајрета г. И. Мустафић упнсао je за чланове утемељаче гг. Б ећира Диздаревића, м ухтара џемата Мразовц а и А лу Ш ахиновића Зарифова, трговца. Г. М устафа К удић, учитељ уписао je гг' Ф ејзулах еф. Чавкића, шк. упраритељ а и А лу Скендеровића, трговца из В арошке Ријеке. БУГОЈНО Код Мјесног одбора у .р у го јн у ггд Пашо Захировић, трговац из Грнице Capa.jBiyinW и Хусо Босанчиђ{ тежј 1 i К ладањ : Чланови Гајрета окупљени na данаш њој лгавној скупш тини Гајрета у Кладњу поздрављају Главни одбор Гајрета и његовог претсједника г. Др. Хасанбеговића. — Одбор. . . . i :. . Тузла: Са Гајретове скупштине у Креки поздрављам Вас KfH»- прегсједника Главног одбора и познатог националног радника са жељом да на мживите још много година на д и к у и понос радећи за Краља и Отаџбину. — Претсједник М анџић. Ро га ти ц а: Сли-једећи Вашим кораком у раду за добро свога народа и отаџбине окупљени на првој скупш тини Гајрета у Бддову, срез рогатички, поздрављамо Вас и Главни одбор. — Претсједник скупштине Осман Фериз, имам, перо!ођа Рам дз Добрача. Члан Гајрета свјестан je члан своје заједн и де 328 ni у И D „ и јР С Ш У И О К О Ј Ш Н Н ! (Јј is u u i j ......... ' ............................................................ ј .................................... П03ДРДВНЕ д ЕПЕШЕ ГА Ј Р Е Т у �M ed. Univ. I. jflorovft specijalista zubni liječnik Sarajevo, Jeflanovića ulica b r. 1 Ordinira s v a k i m d a n o m od 9— 12 sati prije podne i od 2 — 6 sati poslije podne SVAKI M U SLIM AN T R E B A OA K U PU JE SAMO g a j r e t o v C IG A R P A P IR jer kvalitetom nadmaštije sve ostale cigarpapire a potpomaže i „G a jre t” OĐOOOOOOOOGOOQOOOOOOOOOQOOOGGOOOCDO(DOOOO0 Narudžbe: Papirnica Tvornica cigarpapira Hamdija Kopčić Sarajevo, Strosmajerova Telefon 619 preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala S. D. flLKALAJ, Sarajevo može se naručiti i preko drušiva Gairet u Sarajevu .1 Oglašujte u „GA1RETU” штампариза: ИЗРАђУЈЕ НАЈБОЛЕ СВЕ ШТАМПДРШЕ ПОСЛОВЕ УЗ КУЛДНТНЕ ЦИЈЕНЕ СЛАГАТчИ СТРОјЕВИ СТЕРЕОТНПИ1А РОТАЦИОНН СТРОЈ cimkografija: IZBACUJE KLIŠEJE U JEDNOJ I VIŠE BOJA JEDINA NA JUGU NAŠE KOALJEVINE knjigovežnica: POVEZUJEKNJIGE 00 �Temeljna glavnica 40,000.000'- Dinara ii ŠM Ш g i r t a .i 1 Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172 у pi Bavi s e svim poslovim a koji zasijecaju u b a n k o v n u stru k u . — O sim to g a im a svoju g] рЗ ZALAGAO IVICU 1 lllllilllllllllllllllll!llllllllllllllllllllllllllllllll!lllllllll | općine grada Sarajeva ko ja d a je zajm ove n a zlato, s re b ro i o s ta le d ra g o cijenosti u z najpovoljnije kam ate. EJ pl н г а в с т Е и ж ^ т а г а т а г а м д м Р В Ш 1 0 1 ш к 1 ја ш 1 а ш 1 з ш 1 а ш 1 а ш 1 а ш ц ■ IIIIIIIIIIIIIIIIU IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII Bosansko Industrijalna i iDr. Omer Bahtijarević I Trgovačko Banka d. d. Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 I dugogodišnji liječnik Drž. & ° 4 ,(f ° Potpuno uplaćena dionička glavnica 1 Bolnice, operater i spe- D in 2 0 ,0 0 0 .0 0 0 * 2 lesti, asistent chirurškog šZ ? г --\ Rezervni fond 1 odelenja Državne Bolnice D in | / cijalista za operativne bo- 7,5 0 0 -Г „ Ordinira od 1-3 poslije podne Prima u l o š k e na štednju, vrši do­ znake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete,finansira industrijska i trgovačka poduzeća Interurban t e l e f o n i broj 605, 865 i 555 Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split I u Aleksandrovoj ulici br. 4 5 1 i iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiini (g?&/<?)(SsM П (] (сррјfsj Banka Gajret d. d„ Sarajevo Akcijski kapital Din 40,000.000'- Rezerve Din 2,000.000'Banka se bavi svim u bankovnu struku spadaJućim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilamo siguran. Osniva, organizule i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podu­ pire razne kulturne i humanitarne ustanove. Od čiste dobiti d a je 6% K ulturnom i Prosvjetnom d ru štv u „ G a j r e t ” . Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i naikulantnije. Uloške uka­ maćuje najpovoljnije i isplaćuje iste u svako doba � https://kolekcije.nub.ba/files/original/764823ce427ad3d1e4e77d3c3aa70933.pdf 21401fad34c16f0106393806c5dcc6f3 PDF Text Text V , ш р г т ЛИСГ ЗАЖТА ДЕШВА SA КУЛТУРМС ишнбмскл ттедизлнл mvuihmana r . " --------- — -------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- САДРЖАЈ: И ЗВЈЕШ ТАЈ ГЛАВНОГ ОДБОРА ГАЈРЕТА 0 РАД У У Д РУШ ТВЕНО Ј ГОД. 1929,30. *■ ,-«) Извјештај секретара б) Извјештај благајника Мерхум Мустајбег Халилбашић ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Гајретове ггриредбе: Всличанствена манифестација Гајретове мисли и велики народни теферич у Сјетлини. — Концерти мостарског Гајретова пјевачког хора у Коњицу и Мостару.- — Гајретова забава у Тетову. — Триумф Гајретове идеје у Горажду. Рад на лроширењу Гајретове организације: Оснивање Гајретова женског одбора у Градачцу. — Нови мјесни одбор у Штипу. — Нови повјерепици Гајрета. Гајретови течајеви за неписмене Нови утемељачи Гајрета Поадравне депеше Разни добровољни прилози т ! /,ЈУЛА САРАЈЕВО 1930 У р е ђ у Је : Х а м з а Х у м о Г БРОЈ 13 �Oglaiulfg u SIstu »GAJRET« »Gajrct« jo najrašireniji časopis među muslimanima i svakim danom diže se broj njegovih preplatnika, na­ ročito otkako je povećao svoje gra­ divo. I u buduće, »GajrcU će nastojati da zadovolji što širi krug svojih pre­ platnika i da prodre i u najzabitnija mjesta. Iz ovih razloga, bilo bi u in­ teresu naših trgovaca da oglašavanje svojih firmi vrše preko »Gajretav, a tim njedno vršili bi i svoju patriotsko i humanu dužnost. Radniri i prijatelji Gajreta treba da porade u svojoj sredini kako bi trgo­ vine i preduzeća iz njihovih mjesta oglašavali в listu »Gajreti. /? > Г А ЈР Е Т , лист Гајрета друпггва за културно и економско подизање муслимана, излази 1. и 16. сваког месеца, a цена му je за вашу Отаџбину 100 динара на годиву, a за све остале земље преко границе 200 динара. ТЈацн добивају лист у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. Поједини број стоји 5 динара. Директор Уредник Х ам ид Н унић Х а м за Х умо Власник друпггво „ГаЈрет". — Главни и одговорни уредник: Хамза Хумо. — За штампарију „Босанска Попгга" одговара Јосип Енгл. �ИЗВЈЕШ ТАЈ ГЛАВНОГ ОДБОРА ГАЈРЕТА О РАДУ У ДРУШТВЕНОЈ ГОДИНИ •Л1 9 » 5 0 J h n ill U » lik L r/f �V �A) Извјештај секретара Пош тована господо! Ha основу чл. 25 друштвених правила часгТе Главном одбору Гајрета поднијетл главној годишњој скулштини извјештај о раду и развоју Гајрета у друштвеној години 1929^30. fc > 1 Главни одбор Гајрета, изабран на прошлој главној 1скупштини, 7. јула 1929. грд., конституисаб се на приој својој сједници^ овако: претсједник Др. Авдо Хасанбеговић^ I. потпретсједник Ахмет Борић, II. потпретсједник Хусеин Кадић, секретар Хамид Кукић, благајник ЧЗалих Тафро; одборници без нарочите функције: Др. Ифахим Хаџиомеровић, Др. Мехмед Зилџић, Мустафа Спахо, Џевад Сулејманпашић, Мухидинбег Фадилпашић и Др. Асаф Шарац. Kao замјеници чланова Главног одбора фунгирали су: Мујага Сарајлић, Фехим Мусакадић, Сулејман Сариџић, Мујага Хард&га, Али еф. Лутфо и Исмет Зилџић. Главни надзорни одбор изабрао je за претсједника Ахмета Сефића, a као чланови његови фунгирали су: Незирага Ахметашевић, Ејуб Адемовић, Мехага Чомара и Хилмо Селимић. Главни одбор налази се у угодном положају, што може данас с радошћу констатовати, да icy се шегове наде и очекивања свију друштвених радника ипријатеља за аву годину потпуно остварили у овима правцима друштвеног рада. Овом остварењу допринијеле су у првом реду, лосљедице исгоријског манифеста Њ. Вел. Краља од . јануара прошле године, које се одразују видно и у пуној мјери у раду Гајрета. Te посљедице дале су маха и потстрека миагобројним рздницима Гајрета, да и у широким 1слојовима муслиманског длјела нашег народа отпочну ирикупљати уснаване и ранијим приликама нара.тшсанс снагс за рад na оиште нам добро, које годинама пропагују Гајрет и љегош пожртвотши радници. 1О^ављањем у назив и у правила нашсг друштва национ&лног обиљежја, дат je нови иолет и нова снага свима лозитивним елемоитима међу муслиманима. Узимањен чпациоиалног имена, улотЈоуњеца je идеологија нашег друштва, заузевши тиме резолутан правац у своме даљњем дјеловању. Овај правац и наглашено иступање Гајрета са националним именом у програму друштва, наишао ^ Г н а свеопште разумијевање и симпатијс, како свију опробаних Гајретових радлика, тако и свију оних фактора, који воде рачуна и указују пажљу нашем Гајрету. Са овом надопуном у имену и иравилима нашег другатва, почиње нова епоха у ГајреTOfBOMраду. Поред горе истакнутих и важних околности, које су у минулој години тако повољно утицале на развој друштвене организације и рада на остварен>у друштвених циљева, дунши смо да наведемо и ту околност, да се je на челу друштва и у мјосту Главног одбора налазио љегов ранији дугогодишњи претоједник, који je на тај начин могао да лично руководи свлма друштвеним пословима. Поменуте околпости, a уз сарадњу врлједних друштвених одбора и повјереника и овлју лаших радника и чланова, допринијеле су да, проширивлги друштвену организацију na завидан степеп. сконцетришемо у Га јрету ову нашу напредну интелигенцију и све наше позитивне снаге; успјели смо да дамо живота и замаха на свима линијама друштвенога рада и да на тај начин створимо од Гајрета не обично друпггво, него велшш народни покрет, покрет за препород муслимана, који ће даљњим смишљеним и пожртвовним радом Гајретоввх прокушаних прегалаца препородити муслимански елеменат и сцворити од њега конструктиваи фактор у пародиој држави. Устрајним и ^ескомпро331 �миспим овојим радом Гајрет je већ дапас стекао потпуни ауторитет у цијелој Краљевини и постао чедо и љубав ових муслимана и свих правих пријатеља муслимаиског напретка. По броју омладине, коју школује и васпитава властитим средствима, Гајрет je данас најјаче културно-просвјетно друштво у држави. По активности друштвене организације и њеним димензијама, no снази коју даномице све то више захвата у народу, no елану и самопријегору својих присташа, Гајрет спада, бесумње, међу прва друштва у Краљевини. Друштвена организација Радооии омо, што можемо констатовалп да су овогодишњи Гајретови успјеси понајзначајнији у беспримјерно брзом проширивању његове организације, која je од значајне лрошлогодишње даше скутптине више него двоструко појачана. Ова интензивност у проширивању друштвене организације докузује нам, да се могу са сигурнотнћу 'очекивати још јачи и обимнији успјсси Гајрета у свима љеговим будуђим акцијала. Нарочито нам je драго што пам <|ђ успјбло , да-наш у организацжју приширимо из града скго? Како je познато^ранијих година организација нашега друштва била je проширена скоро искључиво на градове. Ту, у градовима je, дакле, раније почивала\ p r a i j ^ ^ y a ^ a icaB рад ГајретОв. Усграјним' радом, усменом и писменом пропагаздом, као и лпчним контактом, успјело нам je да Гајретову организацију у овој години проширимо и на села, скоро у истој мјери колико je проширпвапа 25 година no градовима. Радници Гајретови на селу, иако у највише случајева почетници у овом раду, покавују велику вољу и активност. Многи међу’ њима показали су и одличне резултате у материјалном погледу. Не ман>е смо радосни, што се у посљедње доба почиње да буди и муслиманско женскиње, приступајући Гајрету и узимајући у раду за Гајрет све то више активног учешћа. Женски мјесни одбори нашег друштва најиздашније <су потпомагали сваку акцију муппшх мјесних одбора, те би успјеси појединих акција у многим мјестима били знатно слабији, да се ту нису нашле на помоћи вриједне и свјесне наше жене и дјевојке. Нове раднике и повјеренике изналазио je Главни одбор директно или путем мјесних одбора и повјереника. Некоји одбори су и сами из влаетите иницијативе, у овојој околици, изналазили нове раднике и предлагали их Главном одбору за именовање повјереницима. (Маљи број ловјорепика, који пису показивали успјеха у раду, Главни одбор je разријешио дужности, a na њихова мјеста именовао je нове, од којих су многи од њих убрзо ус332 пјели да оснују мјоспе одборе и да развију интепзиван рад. Рад на даљњем проширшзаљу друштшене органпзацпје и друштвених идеја, потребно je енергично паставити, u то све дотле док свакл муолиман, који може жртвовати 2 Динара мјессчно не буде члан Гајрета. И не само то, него се ne требамо заустављати на проширивању друшвтене организације и друпггвених идеја све дотле, док свакл тај члан не буде свјестан, да откидајући од овојих уста мјесечни обол за Гајрет, да то даје за своју заједницу и ic®oje властито добро. Колшш je био ове године грандиозан замах у ширењу друшвене оргаиизације, најбоље ће се видјети из упоређења лањске и овогодишње организације. Прошле године број Гајретових повјереништава износио je 108, a број мјесних одбора 74. Р д тога je било G женских одбора и 3 женска повјереништва. Ове године број повјереништава износи 11-8, a број мјесних одбора 139. Од тога броја 13 je женских мјесних одбора и 6 повјереништава. 'Ка&о ове цифре казују, број друштвених одбора ове године je двоструко већи, него je био укупан број прошле године. Сразмјерно дорасту друштвене организације повећао се и број чланства. Од 257 наших организација послале су спискове својих редовних чланова њих 15°- У ових 150 мјеста број редовних чл&нова износи 11.224. Међутим, из 107 мјеота нису удовољили друштшеним правилима мјесни одбори и повјереници, na тако Главни одбор нема прегледа њихова чланства. Узме ли се да ова мјјеста имају попречно no 70 чланова и да укупан број чланова у тим мјестима износи 7.560, то значи да свеукупан број редовних (помажућих) чланова Гајретових износи близу 20.000. Чланство и других врста ове године je видно порасло. Док смо у години 1928/29. нмали укупно 27 добротвора и 103 утемељача, ове године смо имали 48 добротвора no 1.000 дин. и 372 утемељача no 500 дин. Рад друштвених одбора и повјереника кретао се у правцу проширивања Гајретове организације, у изналажењу материјалних сресталза и на остварењу друштвених цпљева. Далеко би нас одвело, ако бисмо набрајали имена свију оних вриједних одбора и ночјереника, свију оних радника и радница Гајретових, који су ое истаклл својим устрајним и патриотским радом, јер би ice могло десити да нехотице изоставимо којег радника или да га ставимо на криво мјесто. Сматрамо за дужиоот, да овом приликом изразимо свима нашим одборима и повјереницима, који нас тако издашно помогоше, најсрдачнију захвалноот. Исто тако захваљујемо и свима нашим члановима и чланицама, и пријатељима идеје нашега Гајрета са жељом да нас и у будуће још издашније помогну. _ �ломоћи, него су та мјеста у прошлој години дала прихода Гајрету. To се je чинило специанло оним мјестима, која су заостајала у раду за Гајрст и у Прошлих година друштвеног рада ваведена којима je помањкаље интелигенције. je пракса, да се подјела мјеста у друштвеним инДа би Гајретовим швгртима било омогућено, тернатима као и подјела осталих друпггвених по- да се збрину под сопствени крав и да би Гајрет моћи чини сразмјерно резултатима материјалних могао да лојача и прошири свој рад на придизању прихода друпггвених одбора и ловјереника из поје- привреде међу муслиманима, стварањем изученог диних мјеста. У том смислу, како je познато, из- кадра привредника у модерним занатима и васнашани су и предлови на главним годишњим питаних у националном духу, почетком ове школскупштинама. Ти предлкззи нису у цијелости усва- ске године коначно je успјело Главном Одбору, да јани, него се je препупггало Главном одбору, да васпосггави посебан Шегртски дом у Сарајеву. он no своме нахођењу, према приликама у поје- Усљед раније примљсног (већег броја питомаца, диним мјестима и потребама подјељује друштвене него ли их може стати у поједипе интернате, мопомоћи. При рјешавању овогодшпњих молби, Глав- рали смо овог пута смјестити у Шсгртски дом и ни одбор ое je руководио изложеним принцигагма, један дио питомаца средњошколаца. као и одобреним прорачуном за минулу друштвену У овој_ години настојали смо да што всћи број годину. Познато je да се обратио, пред почетак питомаца упудимо у практичне и стручне школе. школске године, Главном одбору далеко већи број Полагана je важност и на то, да се упути што всћи молилаца за друштвене помоћи, него je то био слу- број друштвеннх питомаца и у учитељске школс. чај досадаљих година. Природно je било, да Главни Кроз. поједине коивикте прошао je слиједећи одбор на основу одобреног прорачуна није могао број питомаца: мушки конвикт Сарајсво 102 пииваћи у сусрет свима мјестима у оном броју и оби- томца, женски конвикт Сарајево 93 питомице, конму, како су то бшга предложил^ поједини дру- викт у Мостару 48 шггомаца, копвикт у Тузли 58 штвени одбори и ловјереницв. Међутим, како je питомаца, конвикт у Бихаћу 55 плтомаца, конвикт претсједник Главног одбора, који je у то доба бо- у Бања Луци 43 џитомца, конвикт у Плевљу 24 равио изван Сарајева, иноио^ирао да се овог пута питомаца, шегртски дом у Оарајеву 56 питомца. омогући школовање већем броју омлакине иего^С Према томе у овој друпггвеној години лрошло je било буџетом одобрено и како je уз то обећао да кж кроз друпггвене интернате 479 питомаца и питоће за прекорачење буџета изнаћи материјално мица. Како се види, ово je рекордан број ђака, криће, то ’je Главни одбор примио у друштвене које je друпггво помогло у једној годипи. Овај број копвикте знатно већи број питомаца (око 150) него истодобно доказује нашу ранију тврдњу, да je je то прошла наша свупштина одобрила. друштво Гојрет no броју омладине, коју школује и Непосредно пред почетак школкже године ра- васпитава у својим интернатима, најјаче друштво спуштено je 6 гимназија у бившој Босни и Херце- у Краљевини. говини. Сиромашни ђаци тих пшнавија били су у Према информацијама које смо добили од поотаљу да похађају шволу у својим мјестима, док јединих управа друштвених конвиката, као и дидаљње школовање нису могли наставити без Гај- рекција појединих школа, друштвени питомци су ретове помоћи, na су се, у већини, и они обратили релативно показали најбоље усдјехе у науци. Главпом одбору, било за мјеста у друштвеним интернатима, било за лодјелу мјесечних стипендија. МЈЕСЕЧНЕ С ТИ П ЕНДИ ЈЕ Главни одбор je настојао да помогне и овим ђацима, За ову годину било je предвиђено да сс одобри, na je и усљед тога морао знатно да прскорачи друпоред мјеста у друштвеним интернатима, 50 мјештвени прорачун. Како je познато, укииута je гисечпих сгипендија сиромашпим ђацима средњих и мназија и у Фочи, гдје je постојао већ 6 година застручних школа, као и шегртима. Овај број Главпи једнички Гајретов и Проавјетин интерпат. Заузимаљом Мјесног одбора у Бања Луци омогућено je, да Одбор, услијед велитсе •навале с молбама, морао je се почетком ове школске године поново отвори прекорачити и скоро га удвостручити. Укупно je друштвени интернат у Бањој Луци, који je прије подијељено 78 стипендија у укупном годишљем из* 6 година, усљед нерада у то доба за Гајрет, био носу од Динара 132.550.—. РАД HA ОСТВАРЕЊ У ДР УШ ТВ Е Н И Х ЦИЉ ЕВА Средњошколски конвикти затворен. Тако нам je било омогућено, да у новоотворени конвикт у Бања Луди смјсстимо питомце из бивпгег конвикта у Фочи и да у н> примимо још извјестап број иових ђака. Интереси друиггва Гајрет налагали с.у пам да MaibOM броју мјеота тгодијелимо нише друштвеиих Л И С Т »ГА ЈРЕТ« Издавање свог органа друпггвена je традиција, a потреба његовог издавања скоро поотклољива, кад се узму у обзпр све чињепице којс говоре у прилог тој потреби. Д оболлто je да поменемо само двије од 333 �ових чињеница: друштвоиу пронаганду и културно одгојиу страну нашег часописа. Како смо већ и раније помињали да јо рубрика »Гајротов глаопик« огледапо нашог друштвоног нанрспса, то овс годипо можрмо у ствари и да копстатујемо, јср je она била иопримила много јаче димензије, тако да je истискивала остали текст, na смо били принуђени да одустанемо од штампања листа на једном табаку Knajrr формата и да му број табака удешавамо према потребама и прилтсама. Што се тиче другог дијела листа, сам пачин уређивања врло je делшсатап из разлога тога што с.у мишљоља и захтјеви Гајретових радентгка посвема различити. Дакле, морало се водити рачуна о свему. Водило се рачупа, у колико je то било моryhe, и о примједбама, у погледу урсђивања листа, које су иале на прошлој годишњој скушптини, a нарочито о onoj да се уноси популарно пггиво за парод. У ту сврху, чим je то, пропшрењем. листа, дозволио простор, покрснута je рубрика >Допуларпа страпа« којој се посвећује наронита пажља и која се води према расположивом материјалу. Уредпипггво he ЈЈастојати да о,ву рубрику још јаче прошири и усаврши, na рато молимо сарадпике да joj посвете што више пажње, имајући наГумуже* зи ny важпост. Папрсдак листа^ у броју претплатника, крочио je пешто напред. У мањом броју отпачи су мање ревпосне шгатсцпе, као стари претплатници a у nehcM броју јављају (je повиЈ с озбиљпијим схватањем дужности претплатпика. тако да je број пових претплатпика зватпији од oimx који оу отпали због исплаћања. Како се дакле из излгожелтог види, и у овом случају осјећа се извјсстатг напредак. ГАЈРЕТО ВИ А Н А Л Ф А Б Е Т С К И Т Е Ч А ЈЕ В И Првих 25 годтпта Гајретова дјеловаља ттосвећено je у главпом ствараљу и оспособљавању муслиманске интелигенције. He занемарујући ову, јога увјек најважттију грапу друштвенога рада, Гајрет се бадио прошле годнне и на рад око сузбијаља нопиомености међу ширим слојевима муслимапа. Сузбијан.е неписмепости je пеоспорпо једпа од најважпијих и пајактуел 1гијих -тачака програма Гајретова. Наше птире слојеве потребно je оспособити, јер je пеписменост прва и главна запрека сваком просвјепгом раду. С радошћу истичсмо, да je рад у овом правцу коракнуо ове годипе зпатпо iraпријед. To се пајбоље види no броју одржапих тсчајева. Док je у прошлој години оргаиизовапо и одржано укупно 11 апалфабстских течајева, којо je са успјехом завршило 329 полазника, то je број течајева у овој години био знатно всћи. 334 Т е ч а ј е в н у Т у з л и : I. течај водно je г. ТНукрија Чустовић, паставннк отручне занатлијске школс, који je почсо 20. октобра 1929., a заврпнш 20. децембра 1929. са 11 оспособљепих дјевојчица; II. тсчај водила je гђа Нада Кудрпа, учител,пца основнс школе, који je почео 25. новембра 1929., a завршсн je 25. јануара 1930. са 17 полазница, од којих je оспособл>ено 14 дјевојчица; III. тсчај водио je г. Шукрија Чусчх)вић, паставиик стручнс занатлијске школе. Исти je започео 5. фсбруара 1930. са 16 неписмених одраслијих радника, a завршсн je 28. анрила 1930. са 10 оспособљепих полазника; IV. течај ради паралелпо са домаћииском школом, icoja je такођер отворспа иницијативом мјесног одбора Гајрста у Тузли; Т е ч а ј у Ј а ј ц у : водио je г. Абдуселам Bana­ n i ja са 21 полазником, a завршен je са 14 осиособљепих полазника; ? - ^ Т е ч а ј у С т а р о м Б а р у : водио je г. Јуиуз Дивановић, који je трајао 2 мјессца са 25 иолазника, од којих je оспособљено 20 полазшпса; Т е ч а ј у М о с т а р у : водила су гг. Хуснија Капић, Ибрахим Грчић, Салсма Салаховић, Хакија Раљевић и Хамдија Фазлиповић, icojn je са 35 noлазпика започео 1. јула 1929. a завршен je 1. cenтембра 1929. са 25 осиособљепих полазника; Т е ч а ј у Т р с б и љ у : I. тсчај водио je г. Едхсм Бскић и Бранко Дивљан са 95 полазпика, који je завршен са 92 оспособљена полазника; II. течај водила je гђа Ружица Глигоровић са 23 полазнпка; III. течај водила je г. Ружица Глигоровић са 20 полазника, који je завршен 24. марта 1930. са 20 оспособљених полазника; Т е ч а ј у Б и ј с љ ш г и : I. течај водио je г. Ибрахим Даутовић који je завршен са 81 оснособљеним полазником; II. течај водила су гг. Ибрахим Даутовић и Милош 'Бураковић, који je завршеи са 67 оспособљеиих полазника; Т е ч а ј у М и о ч и (Гор. Рахић): I. течај водио je г. Омер Чевро са 54 полазпика, који je започео 20. фебруара 1930. a завршен 16. маја 1930. са 47 оспособљелих полазника; » II. течај водио je г. Омер Чевро са 60 полазпика, који je започсо 20. фсбруара 1930. a завршсп 16. маја 1930. са 55 оспособљеиих полазиика; Т е ч а ј у Г о р . Р a х и h у: I. течај водила су гг. Соко Херцеговац и Омср Чевро, који je започсо са 137 полазика 1. јануара 1930. a завршеп je 16. маја 1930. са 103 оспособљена полазника; �IT. течај водила су гг. Омер Чевро и Соко Херцеговац са 103 полазника, који je завршен 16. маја 1930. са 86 оспособљених полазника; Т с ч a ј у К и ф и н о м С е л у: водио je г. М. Садиковић од 15. новембра 1929. који je завршен 15. анрила 1930. са 30 осиособљсиих полазника: Т е ч а ј у С ј е т л и н и : водио je г. Бобаревић Цвјетко, учитељ са 69 полазника од 8. новембра 1929. a завршен je 8. фебруара 1930. са 67 оспособл^ених полазника; Т е ч a ј у О р е б р е н и к у : водио je г. Ибрахимовић са 34 полазника од 7. јануара 1930. који je завршен 16. марта 1930. са 31 оспособљених полазника; Т е ч a ј у Б. К р у п и: водила je гђица Ферида Пашалић са 20 полазника, који je завршен са 18 оспособљених полазника; Т е ч а ј у Х е р ц е г - Н о в о м : водио je г. Реши:д Бабовић са 20 полазника; Т е ч a ј у Г р a д и ш к и: водила су гг. Азиз Бошњак, Мехмед Соко и Сафет Капетановић са 40 полазника; Т е ч а ј у З е н и ц и : водио je г. Осман Масник са 20 полазника; Т е ч а ј у В и с о к о м : водио je г. Салих Шабановић са 30 полазника од 1. априла 1930. који je завршсн 1. јуна 1930. са 17 оспособљених полазника; Т е ч а ј у Г р а д а ч ц у : вгдила je гђица Хатиџа Ћишић са 26 лолазника од 12. фебруара 1930., који je завршен 30. априла 1930. са 24 оспособљеиа полазника; Т е ч а ј у Б о с . Д у б о ч ц у : водио je г. Гвозден Лековић од 1. фебруара 1930. до 1. априла 1930. који je завршио са 13 оспособљених полазника; Т е ч а ј у Х р у ш т и (Невесиње): водио je г. Кацић Салко са 53 полазника; Т е ч а ј у Г њ и л о в ц у : водио je г. Бећир Надаревић са 22 адшазника од 3. јануара 1930. који je завршен 28. фебруара 1930. са 19 оспособљених по„„n,,,,,,,,. лазника; т a ј у Г д a м о ч у . водила je гђица Фаника Пенцл са 30 полазника од 10. марта 1930. који je завршен 10. јуиа 1930/та 23 оспособљена полазника; Т е ч а ј у С т и ј е н и : водио је-г. Осмаи Допић са 24 полазника од 25. децекбра 1929.,'који je завршен 25. фебруара 1930. са 21 орпорббмшм noлазником; Т е ч а ј у О о т р о ж ц у : водио -je г. Мехмед Toромановић: . _ Т е ч а ј у С а н . М о с т у : водио je г. Мухамед Т е ч a ј у П ј а н и ћ и м а : водио je г. Мустафа" 10ји je завршен дне 8. априла 1930. са 20 КавазовиК са 29 полазника од 4. децембра 1929'Г(^1 .ених полазника; који je завршен 9. фебруара 1930. са 26 оспособ|Бе|Чajj у Срп. К а л е н д е р о в ц у : водио je љсних полазника; г. Вукашин Половић, који je завршен 10. маја 1930. Т е ч а ј у С т р у л и ћ у : водцо je г. Ибрахим са 30 оспособљсних полазника; Миљковић са 33 полазника од 1. јаиуара 1930. који Т е ч а ј у П р и ј е п о љ у : водио je г. Будимир je завршен 9. априла 1930. са 32 оспособљена по- Богдановић са 27 полазника од 10. фебруара 1930. лазника; који je завршен 7. маја 1930. са 27 оспособљених Т е ч а ј у К о и р и в и ц и Г о р њ о ј : воЛЈго je г. полазника; Хусеин Козличић; Т е ч а ј у Д и в и ч а н и м а (Јајце): водио je г. Т е ч а ј у П е ћ и г р а д у : водила су гг. Сулеј- Мухарем еф. Ботић са 23 полазника од 25. децембра ман Мушић и Хасан Мујезиновић; 1929. који je завршен 18. марта 1930. са 17 оспособТ е ч а ј у М а л о ј К л а д у ш и : водио je г. Ха- љених полазника; сан Мусић са 37 полазиика од 1. фебруара 1930. Т е ч а ј у Д а л а н к и (Брчко): водио je који je завршен 15. марта 1930. са 31 оопособљеним Соко Херцеговац са 67 полазника од 20. фебреуара полазником; 1930. који je завршен 5. јуна 1930. са 65 оспособТ е ч а ј у Вел. К л а д у ш и : водио je г. Ћазим љепих полазника; X. Садиковић; Т е ч а ј у К о з а р ц у : водили су гг. Мухарем Т е ч а ј у П о д з в и з ду: водила оу гг. Мухамед Миџић и Ђорђо Бањац, који je почео у почетку децембра 1929. a завршен крајем јануара 1930. са 35 Сабљаковић и Хасан Алагић; оспособљених полазника. Т е ч а ј у Т у р . Ј а њ а р у : водио je г. Хусеин Хамшић са 41 полазником од 1. децембра 1929. који je завршсн 1. фебруара 1930. са 37 оспособПрема томе укупно je организовано у овој roљених полазника; диии 46 Гајретових аналфабетских течајева у 38 Т е ч а ј у Б у г о ј н у (Главице): водио je г. мјеста са округло 1400 полазника. Успјеси, које даАхмед еф. Ганибеговић са 31 полазником, који je номице показују Гајретови радници и симпатије Koje све то више поклањају муслимани Гајрету, јесу завршен са 15 оспособљених полазника; 335 �чешћим састајањем са другим таквим Гај|)стовим радницима у сврху усмене измјенс мисли, расправљања о методама рада за Гајрет, договарања о отстрањивању евентуалних запрека у томс раду итд. Из те потребе почеле су да настају у разним мјестима разна друштва, која су под разиим имснима стајала у тјешњим или лабавијим односима према Гајретовим званичним органима. Te разноврсне односе требало je регулисати и то je учињоно тако, да je Главпи Одбор прописао Правилиик за сва та друштва, која су носила у свомс називу и Гајрстово име и KOja су хтјела да раде и за Гајрет. Taj Правилник je одобреи од власгги и објављеп je у листу »Гајрет«. По њему je основано око 20 Гајротових Читаоница. Главна одредба Правилника je та, да су Гајретови мјесни одбори уједио и Управни Одбори Читаоница, да Читаопице служе у првоме • реду сврси Гајретовој, те да je имовина љихова, ГАЈРЕТО ВА Ђ И Л И М А Р С КА Ш К О Л А имовина друштва Гајрет. Мотив одрсдбе у ПравилКако je познато, Гајретова ћилимарсна школа нику, да Гајретовим Читаоницама управљају у Новом Пазару дјелује непрекидно eeh осму го- Мјсени Одбори Гајрста, лелси у томс, што се хтјело дину. Ову школу успјешно je завршИло до сада 20 у сваком раду за Гајрет у појсдиним мјестима муслиманки, које се данас баве ћилимарсгвом, као буде једно и јединствено руковођоње, које he онеобртом, те им-je овај зацат -једино средство за њи- могућити евентуа,лно распарчавање и дивергираље хово издржавање. У^пфоЈГи има данас 55 ученица, Гајретових мјесних активних снага. које са задовољавајућнм успјехом изучавају ћилиИз оних извјепггаја Гајретовог Гласника у памарски занат. Поџгго^су скоросве у ч е н т $ сирома- те м лисгу који говоре о оснивању тих читаопица, шног стања, то Управа школе, на основу одобреног може се повући закљ.учак, да тај рад лијепо паттроправилника,' даје ученицама 2 . и 3. годишта мањи дује. Он ће врло много допринијети саживл.амјесечни хонорар. Прошлог Бајрама Управа школе ваљу народа са Гајретом и његовом иде,0Л|0гипабавила je одиједр з а 12 најсиромашнијих ученица јом и стога су дужпи сви Гајретови радпици, да из средстава којима школа располаже, што je у на томе Гајретовом послу учине све пгго могу. мјесту повољпо примљено. Од рапије постојале су Гајретове читаопице Школа израђује све врсте домаћих и оријен- (клубови) у Гацгсу, Плевљу и Брези, a ове годипо талних ћилима, према мустрама и паруџбама. Ради су основане у Пријепољу, Скопљу, Рудом, Пурапомањкања средстава, шкђла) се није могла снаб- чићу, Фочи, Купресу, Власеници, Кладњу, Билоћи, дјети са потребним модерним справама и алатом. Невесињу, Санском Мосту, Ојетлини, ТПтшту, Бос. Но како je ona основана првенствено у циљу пру- Градишки, Новој Варопти, Прњавору, Призрспу, жања могућпости поштепе зараде и оспособљаваља Бос. Крупи, Калиповику и 3romhn. нашег женскиња у Новом Пазару, школа својој сврси потпуно удовољава. Како je познато, у овој ГА ЈРЕ ТО В Е ЗА Б А В Е школи je израђен прије неколико годипа ћилим у Колшсо je дубок корјен ухватила и колгаш je перзијској изради, na коме je био »Манастир Сопоћани«. Овај ћилим je откупљен и као дар народа замах задобила Гајретова идеја у муслимаиском дијелу народа, види се и no броју одржаних забава округа Рашког предат Њег. Вел. Краљу. и осталих приредаба. У овој години одржапи број Нова Управа школе даје нам гаранцију, да he забава je био рекордан. Док смо прошле годипе с-ва установа у будуће још више напредовати. истицали с поносом, да je одржано 67 друштвеппх забава, то ове године број одржанпх забава и тефеГАЈРЕТОВЕ ЧИ ТА О Н И Ц Е рича изпоси 157. Једап важап корак унапред у Гајретовом разТТрограми Гајретових забава скоро редовпо оу вијању претставља оспивап.о Гајретових Читаоница еадржава.ли, поред музпчког дијела, у Bohnnn о.лу(клубова) у прошлој годипи. чааева и дилетаптско приказивање разних поучиих Бесумље, сваки искрени и предапи Гајретов и забавпих позоришпих комада. У тпм приредбама радник, у свима мјегтима, гдје постоје Гајретови почип.е да узпма све то випте активпог учешћа ti одбори и повјерепипггва, ооећаживу потребу за тт о муслимапско жепекпп^. Овим Гајротовим приредгаранција да ће и рад на просвјећивању ширих слојсва и сузбијању нсиисмсности битн окруњсн успјесима. Букварс за поједине аналфабстске течајеве Главни Одбор je куповао од Просветс или оне државног издаља за први разред основних школа. Наставнике аналфабетских течајева хонорисао je Главни Одбор и то за сваки одржани тсчај 200 Дшг., a за сваког оспособљеног слушача 10 Дин. Узевши да je сваки почетак тежак, ов.е успјехе на сузбијању нсиисмености не смијемо потцјењивати. Увјерени смо, да he се и у овом правцу друв 1твеног рада много више учинити, те he Главни Одбор почетком наступајуће друштвепе године, створити нарочити план овога рада у свим крајевима, о чему he поднијети и скупштини преддог. 336 �бама, иород маторијалиог ефекта, ГаЈ1>стови радиици вршс врло важну пиоиерску мисију, како у умјстпичком поглсду, тако још више у пационалном и друштвсном одгајању муслиманског дијела народа. Te приредбе у моралном погледу чине врло много за јачањс свијссти Гајретових члапова и присташа. Сваки успјсх и у овом правцу даје Гајретовим радницима нових снага за даљн>е потхвате, па тако Гајрстови радници, осокољени својим заиста завидним успјосима, крећу и даљс и са још већим одушевљсљсм ira свомс отаџбсничком путу. Како no материјалпим, тако и no моралним успјеспма, Гајрстово забаве су скоро посвуда прсдн.ачилс успјесима забава свију остапих друштава. Увјорсии смо, да he Гајротови радтгици и у будуће са великом пожртвовлошћу предњачити и у овом начипу изналажсн.а друштвених прихода и оствариваљу друштвмгих циљева. ОСНИВАЊ Е Г АЈРЕТОВИХ П ЈЕ В А Ч КИ Х Д Р У Ш Т А В А И ХОРОВА. Пјесма, било у рије^га шш топу, било јуначка или љубавна била je одувије^ Це^зимче иаше народне психе. To се може с поносом да констатује али je истодобно потребно, да -ос са жалошћу констатује, да je то мезимче дСе дћас муслимана' пуно препупггано само себи кроз читаво вријеме, у коме су наша браћа других вјера већ гфиш таој брижљиво почели да њеЈују народну пјесму no правилима музичке умјетности. У том погледу код нас се примјетило тек неколико усамљеннх, сасвим ефемерних покушаја. У нашој народној музици лежи, no свједочанству мгаогих музичких ауторитета, вслико сирово, али још непрерађено умјетничко оригинално благо. Како je Гајрет друштво за културно лодизање мулимана, то му дакле спада у дужносг да од еада посвети пажњу и оснивању пјевачких и музичких i друштава међу ^уелиманима. Поред тога, што се у пјевачким друштвима и хоровима његује пјесма и игто се у њима пружа могућност за развијање друштвености међу нама, 1пјевачки хорови и друштва су од ©елике потребе и за Гајрет и његово даљње развијање. Гајретова приредба ни једне врсте не може се ни замислити без учествовања којег пјевачког друштва или оркестра. И до сада су, приликом организовања Гајретових приредаба образовани у разним мјсстима пјевачки хорови. По одржаним приредбама ови су се хо1>опи редовно разилазили. Како je познато, Главни Одбор je израдио нарочити Правилник за оспивање и функционисање Гајретових Пјевачких Друштава. Taj je Правилник одобреп од власти и отштампаи у лшсту »Гај- рст« Ha основу тога Правилишса за je основано ПјсвачЈШ Друштво само у Сарајеву. У Мостару je такођср организован прошле јесени Гајрстов мјешовити пјевачки хор, који je већ у лочетку покавао лијепих резултата. Жеља je Главиог Одбора да се на основу донеоеног Правилпика оснивају Гајретова Пјевачка друштва у овима мјестима, гдје за то постоји могућност, a дужност je Гајрета да и материјално потпомаже оснивање и рад пјевачких друштава међу муслиманима. Р А Д !НA О СНИВА Њ У ДО М А Ћ И ЧКИ Х Ш КО ЛА . Државпе школе за ссаскс домаћице јесу врло важан фактор у иридизан.у просвјстиог и eiconoMiског нивоа нашег сола. По програму, који обрађују ове школс, one су од великс важности и за проојечнп дио нашег становнишгва и no градовима. Руковођен тим фактом, Главни Одбор je апеловао 'на ве друпгшене раднике, да дају иницијативу и помажу оснивање ове врсти пгкола међу муслиманима, дЗвши им том приликом и детаљнија упуства о начину оснивања. Иницијативом Гајрстових одбора и повјерееника организоване оу Државне школе за сеоске домаћице у овим мјестима: У Прачи (срез рогатички) са 20 муслиманки, у Козарцу са 36 муслиманки, у Цазину оа 28 муслимана, у Огаром Мајдану ас 20 муслиманки, у Тузли са 30 муслиманки, у Шаторовићима (срез рогатички) са 25 муслиманки, у Оанском Мосту са 24 муслимапке. Иницијативом Женског Мјесног Одбора оснива се и у Сарајеву Домаћшгеа Школа у коју je за сада уписано 34 жсне и дјевојке. Према томе кроз школе за сеоске домаћице, које су кницијативом Гајретових радпика организоване и одобрене у овој години, прошло je око 200 наших жена и дјевојака. Дужни омо да Мјесним Одборима и Појереницима у поменутим мјестима за овај њихов труд изразимо благодарносгг, молећи и остале наше одборе, да и они пораде у овом правпу просвећивања ширих слојева народа. Скрећемо пагкњу нашим Одборима и Повјерспицима на објављене услове за отварање ових школа у 9-том броју листа »Гајрета« од 1. маја о. год. САРАД Њ А ГА ЈРЕ ТА И СОКОЛА. Познато je, да Соколска идеја и љени поборници у нашем народу имају дивну П1>ошлост. Соколска идеја претставља непрекидан низ несебичног, пожртвовног и мукотрпног рада у народу и за народ, и у иајтежим његовим моментима. Они, који icy најсавјесније и најсмјелије припремалги слободу нашега иарода, они који су у борбама за ту слободу давали без устручавања и евоје животе, били су Соколи. 337 �-Главна задаћа предратпог иашсг Соколства je извршена уједшвсњсм и оелобођењсм народним у нашој Краљешпш. 1Tocji>cjwitiio школство пије ипак остало без једне такове задаћс, која може и Ti>e6a да даје најјачег нолета у развијању свију опих лродратних соколских снагја 1и данашњим соколим а. Циљ данашње!? Сокола Кјраљовипе Jyroc.uaвије дефинисан je према чл. 1. Статута о организацији и иословал.у Сокола »да подиже тјелсспо здраве, мо]»ално јаке и национално овјеснс држављане Краљевине Југославије«. Соколство и оно што из соколства слиједи, лопотробније je муслиманима више nero ијсдном другом дијелу нашег народа. Жалосна je, али истинита чињеница да се у муслЈгмашском нросјечном дому најмање познаје хигијсна и да у њему највишс хара туборкулоза и друге тошке болости. У сокодству може се наћи лијека и тим нашдм невољама. Увиђајући да идеологија Сокола иде паралел-' ло са Гајрстовом^ идеологијом и - да he соколство моћи да изврши.-међу мурлимапским дијелом на1>ода onaj дио рада, за Koji Гајрету засада не лрсостајс средстава и снаге i ' без кога се педа пи замислити препород, којиА ам лебди пред очима, ндсал, то je Главнн^Одбор стјворио зјЦ сви Гајрсто<ви чланови трсба јда буду Сокола. Колшса je идентичност у племенитом настојању за подизање парода између Оокола и Гајрета види се и no томе. што се указује подједнака пажља са Највишег Мјеста и једном и другом. Како je познато, Његово Величанство Краљ благоизволио je поставити на чело* Сорола, као његовог чтгарјешину, 'Свогја првијенца Њег. Краљ. Височанство Престолонасљедника |Петра, Протектвора пашег Гајрета. Па кад нам се и циљеви тако подударају и када имамо заједничког Протектора, слиједи да и смјернице наше акције теку истим правцем т. ј. да će употпуњавају. A да би се што јаче употпуниле, потребна je блиска сарадња и узајамно по.varaibe између Гајрета и Сокола. Наши Мјесни Одбори и Повјереници схватилл су ислравно молбу и позив Главног Одбора, да се са својим члановима уписују у Соколске редове. Ha овај позив у некојим мјестима je приступило у Соколске редове цјелокупно чланотво Гајрета, те оу сви чланови изјавили оиремност, да сами ллаћају чланарину. У ддогим пак мјестима била je већина чланова Гајрета већ од раније учлањена у Соколу, a радници Гајретови били су истодобно и радпици у управама Соколсклх друштава. У Mijeстима гдје до сада нису постојала соколвска друштва, наши Одбори и Иовјсрсници су na наш ло338 зпв приступилн и.ихопом ocnnnan>y. Соколскс Жуpci, којима .je Главни Одбор слоиштио ову CRojy одлу1су о пашој сара/џви, свесрдно су прихвати'ле овај паш корак обећавши нам пупу овоју помоН. Поједипе Жупе издајсстилс су о овомс подрсђена своја Соколска друштва с тим да Гајретовим раднчцима имају у свему да излапе у сусрет. Досадап>и резултати ове сарадње су, дакле, нотлуно задовољавајући, иако још irnje у свима мјестима извршено у цијелости гг[)иступал>е наших чланова у члаиство Сокола. Дужпост je Гајрстових радника да овај позив Главног одбора схвате свом збиљом и да у најкраћем року постуне према датим им уиутствима, јер je то немлнован интојизс пашег Гајр(!та, a према томе и муслимаиског дијела нашег парода. Р АД ГАЈРЕТА HA П РО Ш И РЕЊ У З А Д Р УГА Р С ТВ А Међу осталлм акцијама з а 'подизап.е парода ТаЛ^тови Ј>адници су ове године радили, п|и>ма раоноложивим могућностима, и на привредном лодизању. У onoj години скоро у овима бројевима листа »Гајрст« трстирана су привредна питања, a napoчита je падкп>а посвећена задругарсггву. Главни одбор je апеловао парочитим расписом иа све друштвене Одборе и повјеренике, да пораде на проширешу задругарстш, Нарочито je ciq)CiiyTa пажња na оспиватг.е кредитних односно Мјссних задруга за пољопривредни кредит. Hama држава, увиђајући да je кредит данас скуп и за трговце и иидустријалце, a камо ли за тежака, ријешила се да n a основу Закона о пољопривредном кре;шту прибави нашем тежаку јефтин кредит. Поменути закон условио je даваље кредита претходним осниванлм посредиичких установа, a то су Мјесне и Обласпс задруге за пољопривредни кредит. Тежак може да добије кредит и то искључиво у сврху развитка и побољшања пољопривредне ироизводЈве само nyтем Мјесних задруга за пољоприврсдни кродит. Због тога je неопходно потребно, да се оснивају ове задруге, односно да се тежак упућује да ириступа у већ постојеће задруге. Многим нашим одборима отлослали смо сва упутства, тисканице и правила за оснивањо ових задруга, a некојима je Обласна задруга за пољолриврсдни кредит у Сарајову, на пашу препоруку, отиослала изравно протребпа упутотва за оспивање задруга. Ипидијативом Мјесиих одбо[>а и ловјерешпса осно1вано je ове године овсга досстак задруга. Овогодишњи резултати у овом правцу ne смију нас задовољити. У настунајућој друштвепој годипи аш!Ловаћемо поиово na све паше Ј»аднике, да нс занемаЈК1 рад na проширељу задругарства. �ПРИВРЕДНО-СОЦИАЛНИ РАД ГАЈРЕТА даци ииеу стигли из мпогих Mjecia, те je зато неОрганизоваљо привредно-содиалног рада међу могуће нружити у овом извјештају нотпуну слику »услиманима, a нарочито међу меслимагаским жсн- тога Гајретовог рада. Већина одржаних предавања je споменута у скињем, од велике je важности за опстанак муслимапа. У случајевима сиромалгава и гдје муслиман- нашем листу. У погледу јаче активпости ла том lioслу треба спомелути одбор у Тузли (нарочито љека нсма ослонца у мушкој снази, a такових je случајева врл» много, она посггаје најбједнији објекат гову просвјетну секцију), Мостару заслугом Гајрссваковрсие експлоатације. По својим прирођеним тове народне библиотеке, затим прсдав&ња одржаспоообностима за ручне радове, везове, ткање и кро- иа у Бањој Луди приликом манифеотацијс Гаретојење, муслиманке се радо употребл>авају као рад- ве на састанку дслсгата из читаве Врбаске бановиницс надничарке, чији je рад награђен мизсрном не и конференцијс у Бихаћу изасланика одбора из надницом. Спашавање сиромашне муслиманке из бивше бихаћке области. Преко рамазана су скоро у свим већим мјсститога .положаја такођер je једна од дужносгги нашег Гајрета. Овдје морамо констатовати, да je оно што ма одржавани мсвлуди са вјреско-просвјетним преje до сада учинио Гајрет у том погледу, доста не- давањима, прир(фивана сијела, чајанке неких мсснвнатно. По]>ед Гајретове Ћилимарске школе у Но- ских одбора, на којима je такођер одржано много вам Пазару, која дјелује већ седму годину, за сада успјелих предавања са разним темама. постоји задруга Кола Српских Сестара и ГаЈ1>етова Главни Одбор Гајрета изражава своју нарочиЖенског Одбора у Сарајеву, која израђује разно ту^благодариост свима предавачима и организаторучнс радове. Задруга лијепо напредује, те jo-mr- -рима сцих предавања, одрмсаних у оквиру Гај1>ста чела да пласира своје производе и у иностратетво. и нада ее да rte се у будуће и томе дијелу ГадиггоКод задруге je у главиом- запослено • муслиманско еог културног nporpaia посвећивати свс виша иажонскиње, те je њихов тр^д награђеИ ббље нсго у жња, коју on и заслужујк другим сличним предузећима. Наши Женски одбори почињ ш а показују миоГАЈРЕТОВ ЦИ ГАРПАПИР го вољс, како за р&звијање^рЈвредно-социалног рада међу муслиманкама, Taico и за социално-хума■MHДипч.рнаиир са Гајретовом стикстом je стално и пи рад у својој околини. Гајретови Жснски о Љ и W * ° «Д пЉајвећијс врвла Гајре-гових лрихода. Поу Сарајеву и Мосггару одје.ли су ове године око ljsd ii трошњу нашег дитарлапира лропаговали смо иусиромашпе дјеце. Исто таво naftiи Одбори у Новом тем расписа свима друштвеним одборима и повјеПазару и Урошевцу одјели čy ono 50 дјецс. Pam^L реницима, као и путем листа »Гајрет«. Нажалост, у овом логледу нисмо лостигли већих резулата, lič­ овоме правцу :дужни омо с похваЈлом истакнути. no су бшпг прошле године, ма да je наша оргапизација у овој години двоструко појачана према paП РЕДАВАЊ Е И КО НФ ЕРЕН ЦИЈЕ У ОКВИРУ нијој. ГАЈРЕТА Од 1. јула п]Х)Шле године до 15 јуна ове годиШто je народ мање школован и просвијећсп, не број распродапих кутија Гај(>етова цигарпапира no 100 књижица износио je 88.746.— Према иоотото већу важност код њега има жива ријеч — предавања; конференције, састајања. и здоговарања у јећем уговору са творницом цигарпапира ове горазним друштвеним облицима — у сваком раду, дине имали смо приход од цигарпапира Динара који иде за неком оппггом културном сврхом. Важ- 136.988.32, што значи исто толико колико смо имаиост такве живе ријечи je признавана у свим доса- ли и прошле годиле. Према проширености Гајретодашљим годишњим извјештајима Глашог Одбора, ве организације, како no градовима тако и no сеати тек ове године je то признавање добило и свога лима, ови резултати не смију нас задовољити. Има реалиога израза у великом броју предавања и раз- мјеста у којима се ријетко када види Гајретов циних конференција, које су одржане у оквиру Гај- гарпапир, a има и других у којима се уопште ne ретових приредаба, које се могу подијелити у двије налази, нити га потрошачи траже, ма да je Гајрегрупе: у предавања са пропагандистичком Гајрето- тов цигарпапир својом квалитетом и цијеном равом тендспдијом и сва остала предавања са темама вап осталим врстама цигарпапира. просвјстпо-културним, привредним, хигијеноим, Сматрамо за дужност да и овом приликом аиелујемо на све наше одборе и повјернике и na свс вјерским, моралним и т. д. Главни Одбор сматра потребним да о свим тим наше чланове и лријатеље, да у будуће пораде што преда1вањима води тачну евиденцију и стога je, у живље у својим мјестима и околици на пропаганди својим циркуларима, позивао све своје органе да и потрошњи Гајретона цигарпапира, како бисмо у му се достављају подади о томе. Нажаловст, ти по- идућој години ириход с ове стране подвостручили, 339 �jep ће ce и na тај начин потломоћи рад Гајретсм на остварењу његових циљева. Од неопходне je потребе, да сви друштвени одбори и повјерсници воде од сада тачну статистик-у и евиденцију о потрошњи Гајретова цигарпапира у својим мјестима и околлци, да редовно извјешћују Главни Одбор о недостатку цигарпапира код мјесних продаја, те да међу својим чланоншма и пријатељима Гајрета контролишу, да лл кулују Гајретов цигарпапир и да их ирема томе опомиљу на дужносги ирема Гајрету. још позпати, jep ce пије павршила годипа од oiuiaиања уговора, када нам поменуто друштво мора да лоднесе дстаљан обрачун. Угово}>ом' je загарантовано минимално годишњс 25.000 динара. Главни Одбор je детаљно обавијестио све друпггвене одборе и повјеренике о склапању овог угавора, icano путем овружница, тако и путем листа »Гајрст«. Да би ce и у овом правшу изналаисења друштвених прихода испуниле наше наде, потрсбио je да Гајретови радниди и на овом послу покажу ону предаиост, кхзјој ce има да захвали, што иаш Гајрет даномице напродује. Ta ce преданост очокујс УГОВОР ГА ЈР Е ТА И » Д УН А В А « и због тога, што осигурапл уопште значе социјалУ циљу излалажсња нових врела друштвених но збрињавање napcvia и његово нриучаваље na нрихода, Главни Одбор јс почетком септембра о. г. штсдњу, a рад и у томе правцу међу муслимапима склопио уговор са осигуравајућим друштвом »Ду- je од пријске лотрсбс. Директору »Дунава« г. Асимбсву Дугалићу, нав«, na оспову којега ce Гајрету отаара нови приход у облику ировизија од разних осигурања, које, добротвору Гајрста, захваљујемо и овом приликом cimana »Дупав« посредовањом Гајретових одбора и na лажњи, коју je указао Гајроту, a пашс ojnannнавјереншса. Тачпи рсзултати рада у овоме тгравцу, зацаје молимо, да његовим органима излазе сваком за ово кратко вријеме трајања угово^а, пису нам зтчадом у сусрет. X 340 �Стипендије за годину 1929/1930 «hо D 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 Име и презиме Бајрактаревић Ибрахим Прачић Есад Зечевић Сафвет ХакиревиН Абдулах Мусић Зуфер Огњеновић Неђељко Доламић Хусеин Дураковић Хасан Капетановић Салко Мршић Сулејман Селимбеговић Алија Гагић Сафвет Шабанаи Мехмед Хуремовић Шефик Силић Ариф Абдурахмановић Енвер Филиповић Нусрет Хрњица Мустафа Хуремовић Фадил Копчић Сенија Сабрихафизовић Мндхат Сарајлић Енвер Блекић Мухиба Дедајић Мехмед Екић Џемал Омановић Ахмет Шахбеговић Халил Штркљевић Разија Физовић Мухарем с Кураја Звонимир Омановић Ремзија Пекушић Шефик Зекић Џемила Сарајлић Салих Хегић Исмет Фазлиновић Касим Љубовић Ахмед Ферхатбеговић Ибрахим Гвозденовић Љубинка Тешановић Велимир Марковић Петар Ножић Ћамил Мурсел Муневера Шерић Фадил X. Смајловић Шефика Фазлић Идриз Бакшић Абида Шерифовић Шериф Черкић Есма Салчин Емина Глухић Сулејман Пекарић Абдулах Муламехић Јусуф Вејзовић Фикрета Бубић Сафија Дрљевкћ Хатиџа Лакишић Сидика Ајановић Рагиб Диздаревић Шериф Гушић Кемал Школа Мјесто школе Гимназија ,, „ „ „ Скопље Бањалука Сарајево Високо Призрен Сарајево Тузла Сарајево Тузла „ Сарајево Мостар Дервента Приштина Сарајево „ Мостар Дервента Бањалука Сарајево с > • Бањалука Тузла Високо Бос. Градишка / Бос. Брод Сарајево Тузла Високо Мостар Мостар Сарајево Тузла Сарајево j> „ „ Херцег Нови Сарајево Мостар Сарајево Бањалука Сарајево Бакар Сарајево Мостар Тузла , Мостар Сарајево Мостар „ Београд » Vili VIII Vili VII VII VII VI VI VI VI VI V V IV IV III III III ?н III III III 11 11 A\ II is r n i ЈШША L 0 ф со (S ■■ Ср. Тех. шк. „ Учит. шк. u I 1 I — — прив II 11 IV IV IV „ II „ „ II I „ „ — Трг. Акад. I Пом. Акад. II Грађ. шк. 111 III „ 11 „ II „ — „ Стр. зан. шк. 11 I Жен. стр. шк. III II „ I „ I TtOMer шк. II II „ II и Одобрсни П р и м је д б а Динара 1.000 2 000 1.000 1000 2000 1.400 800 2 000 1500 1600 2000 200 1000 500 800 1 600 1.500 2000 500 1000 400 2.000 1000 1 500 1000 1200 1.050 1600 600 1.000 1200 1.600 1000 1000 2 000 500 1.000 4 600 1500 500 1000 1000 1500 450 200 4000 2.500 1400 1000 1.000 2.000 1.500 1.000 1.000 1.000 1.000 1.000 2.400 1.800 3 000 Добио конвикт ' Искључен Добио конвикт Добила конвикт 341 �к ga « Мјесто школе Презиме и име Школа (2° 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 8 Он Кравић Шериф Омербеговић Илијас Реџић Назиф Сараџић Лутфија Зелихић Хамдија Фочак Абдулах Коркут Бесим Добрача Касим Чичић Хајрудин Волић Ћамила Башић Сулејман Воровац Зија МориН Џемал Пертев Осман Рамић Салих Сарајлић Сакиб Филиповић Тахсин Хоџић Мустафа Београд Геомет. шк. Каиро Теол. факул. Ел-Азхар Лесковац Сарајево Стр Текст. шк Ћилим шк. научник Праг Сарајево Електро-мех. Видовић шк. „ „ „ и 11 н 11 11 11 11 II I III 11 VI Одобрсни износ Динара Примједба 2 400 2.400 2.400 4 000 1000 10.000 10.000 10000 1.000 600 1.000 1500 500 1.600 1000 2 000 4 000 1.500 Једнократне потпоре у шк. години 1929/30 s a (2° 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 U 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 342 Презиме и вме Иашалић Бећир Сијерчић Ахмед СмајлбеговиН Сафег Атић Осман Атић Мухарем Абдуловић Дибек Мехмед Дервишефендић Енес Џепар Назиф Фочо Абдулах Чечо Невзета Хоиић Асим Кажинић Џемал Кобашлић Наил Миројевић Миралем Муратовић Сафет Питић Сулејман СаитовиК Абдурахман Сеферћехајић Мехмед Кецојевић Митар Лојо Мехмед Вехабоввћ Ашир МијановиН Влајко ЈакиК Мехмед Трављанин Мустафа Хајлаковић Фадила Кемура Зехра Лазаревић Драгица Арнаутовић Џемил АрнаутовиК Шефкија Исабеговић Фадил Панџо Шукрија БулбулушиК Ћамил Чичић Хајрудин X. Хамзић Емина Мјесто школе _ ' Праг Београд Праг Тузла rfE S i Приштина БихаК Тузла БихаН Сарајево Сл. Брод Сара|ево Бањалука Сарајево Сл. Брод Мосгар Приштина Бихаћ Сарајево „ Школа ф о. 8 0ч Студ. техн. Ст. филоз. Студ. инж. Гимназија „ I I U „ в n III 11 „ „ „ Учит. школа „ Београд Сарајево Сански Мост Техн. школа Трг. академ. Грађ. школа Сарајево Београд Жен. стр. шк. Тузла Стр. зан. шк Мостар Бреза Лесковац Загреб Текст. школа Шк. за нудиље „ „ „ II Исплаћено Динара 300 200 200 150 150 500 50 300 150 200 400 300 250 150 170 300 300 500 50 150 300 150 250 200 200 100 125 125 150 150 30 50 200 200 200 Примједба �i Списак питомаца Гајретовог мушког конвикта у Сарајеву B-s 4>о Рн 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 Име и презиме g a £ Чамџић Ремзија Чекро Смаил Пашић Сафет Телаловић Муниб Шехић Халил Беговић Енвер Харачић Адем Хусеинћехајић Ибро Лојо Енвер Љубовић Зулфо Мулалић Исмет Прачић Хилмија Ибруљ Енвер Гагић Сафет Мемишевић Нусрет Бркић Дервиш Омерагић Омер Сердаревић Изет Софтић Сулејман Авдагић Ханефија Фазлагић Фехим Мазић Живојин Плевљак Мурат Реџић Мухамед Арпаџић Мухамед Хусеџиновић БесилР^ Каровић ВеЈсил Чохаџић Месуд Дибек Мехмед Џепар Назиф Хашимбеговић Саит Пашановић Мустафа Сеферћехаић Мехмед Дугалић Џевад Миџић Адем Миџић Енвер Реповац Иђрахим Чиркинагић Фуад Бесара Његослав Садиковић Мухамед Х.-Мехмедовић Мевлудин Хатић Месуд Јагањац Зајко Мула-османовић Халид Шуљак Сулејман Берберовић Фуад Капиџић Исмет Лојо Мехмед Салетовић Ариф Доковић Мустафа Вајзовић Хајрулах Демировић Јусуф Маловић Абас Мухаремагић Мухарем Њуховић Јусуф Суљкановић Назиф Ташевац Неџиб Захировић Асим lila lila 1116 1116 lila IV a IV ц IV a IV a IV u IV б IV a IV u Vu V6 V6 V6 Vб V6 VI u VI u . u в Име оца, мајке или скрбника Хамид Ху.сеин Мухамед Заим Хасан Мујесира Омер Авдага Рашид Мухамед Шехић Наза « — Узеир Ахмед Пекушић X Назира X Ремзија Ахмед c- Шаћир^ Хабиба Салих D. Хасан C Мухамед Јелена .Svu Дервиш VI u Џафер VI u Vila Салих Vila Хамза Vila Мејра Vili a Ахмед Сулејман Vili a Vili a Јусуф Vili a Ханефија Латиф Vili a Ханка Vili б IV б Асим-бег e IV u « зГ Сулејман Сулејман IV u IV б Сејда V6 Ахмед Via Ђорђе Via Али-Риза 1 Садија Салих 1 o л Емина 1 1 5 o Дервиша 11a s a Ибрахим IV б >> Авдо IV 6 Халил IV б - — Хабиба IV u школа Мухамед 16 Хилми 1a Едхем Шеховић 11a К -S, Апија 116 « S Јусуф 11a ? “ Незир 11a a S Муниба 11a Фатима 11a Ћамила Хасан 116 Мјесто боравишта Примједба Тузла Столац Вишеград Столац Дервента Какањ Дервента Фоча Столац Ливно Орашје Невесиње Травник Чајниче Бихаћ Требиње Љубиње Високо Фоча Чапљина Фоча Фоча Бихаћ Мостар Бања Лука Трново Фојница Ливно Ливно Пријепоље Пријепоље Ливно Сарајево Дервента Дервента Коњиц Приједор Ливно Велес Брчко Оџак Билећа Градачац Требиње Бијељина Теслић Фоча Вареш Охрид Рогатица Столац Јабланица н/Н Тузла Фоча Лукавац Пријепоље Острожац иступио 15 111 1930 иступио 1 11 1930 иступио 15 11 1930 иступио 15 III 1930 иступио 1 XII 1929 од 1 XI до 30 XI 1929 од 1 XII 1929 до 111 1930 иступио 25 V 1930 343 �ta ta o ч о, C«U0 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 344 Име и презиме Халеповић Абдулах Куртовић Дервиш Чаушевић Теуфик Ахметановић Абдулах Крвавац Џемил Алиефендић Мустафа Бешлић Акиф Карамехмедовић Енвер Лончаревић Ахмед Миџић Сакиб Пашић Мидхат Смајић Исмет Шеховић Рифат Шкрго Сулејман Вехабовић Хусејн Бособић Мехмед Фехимовић Исмет Јефтић Марко Кадрибеговић Ибро Колудер Узеир Крупић Енвер Мичијевић Адем Омић Теуфик Ризванбеговић Алија Слипичевић Реуф Смајић Рифат Аждеровић Нурија Џанковић Шериф Кучукалић Нијазија Маглајлић Џевад Талић Нијазија Алагић Адем Чампара Ћамил Чоходар Ахмед Џубур Изеир Фехимовић Мухарем Хасић Ахмет Имамовић Џемал Латифић Исмет Кабил Салих Крзић Мехмед Муминовић Салих Пиркић Ахмед Зељковић Јусуф g n. 3 a. la 1u lu 11Ц 11Ц 1а 1а 1а 1а lu 1а 16 1н ч i a ч 16 16 11 а 11а 116 11а 11а 11а 116 11а 11 а 116 116 111а 111а lila 1116 iv d i i l. i i i i i i i i i i “ s X OJ H tplU f Име оца, мајке или скрбника Смаил Бешир Хасан брат Дервиш Алија Хасан Махмут Хусеин Асим Мухарем Мехмед-Алија Ибрахим Ахмед Мустафа Пашо Решид Миливоје Ахмед Хусеин Крупић Фетах Мехмед Алија Мехмедбашић Мехмедалија Адем Омер Омер Бехија Мухамед Фатима Ешреф Крунић Бећир Дервиш Мујо Ејуб Халил Адем Џехва X. Галијашевић Ибрахим С. Селимовик Ејуб Мухарем Мјесто боравишта Дервента Гацко Козарац Б. Нови Гацко Бијељина Мрк.-град Требиње Гравник Бихаћ Бијељина Маглај Мрк -град Травник Травник Плевље Ливно Кнежина Столац Мостар Бос. Крупа Мостар Кул. Вакуф Столац Мостар Маглај Тузла Гаико Брчко Бања Лука Зенииа Сан. Мост. Гацко Рогатица Гацко Ливно Кладањ Вареш Ливно Требиње Маглај Фоча Коњиц Гламоч Примједба иступио 1 IV 1930 • иступио 1 11 1930 истунио 1 XI 1929 иступио 1 XI 1930 иступио 15 IX 1929 иступио 15 IX 1929 искључен 15 IX 1929 • �Списак питомица Гајретова Ж енског конвикта у Оарајеву Име и презиме Алибеговић Фата Јовановић Наталија Миуић Сенија Тихић Зухра Талић Земира Живковић Мира Чаушевић Џемила Божић Добрила Филиповић Шемса Грошић Садика Грошић Рефка Ибруљ Адила Минић Лепосава Миџић Џехва Муфтић Есме Пашић Фефкија Фазлагић Енвера Муфтић Суада Шаћирагић Фадила Аврамовић Драгица Бајровић Шевала Орман Фахира Шерифовић Садија Тафро Бедрија Пашалић Васва Локмић Девлета Жујо Хабиба Синанагић Аиша с Јакић Фика Церић Лаила Богдановић Лепосава Дубиновић Сенија Сточанин Васва Клепић Мемнуна Капетановић Нефиса Попаја Сенија Латифић Фатима Шамић Сафвета Пашић Сафија Калесић Хиба Талић Емина Прохић Садика Шакић Алмаса Мулабећировић Абида Еминагић Маида Ађуловић Бисерка Алићехајић Ханифа Зечевић Адила Бехмен Муневера Кабиљагић Расима Ћоровић Наила Куленовић Емина Кајмовић Нисвета КајмовиН Невзета Кљако Хашмета Херић Фата Хаџихалиловић Ениса Хоџић Ениса Име оца, мајке или скрбника Пухаловић Рас. Јефто Алија Куртагић Фрајнфелд Сеад Душан Хурија Ристо Фахрибег Хамза Хамза Мустафа брат мајка отац отац отац мајка Кафедаровић П. Васо брат отац Хатиџа отац мајка Фахпра Сејда Мехмед Хаснија Мехмед Сретен отац Паша отац отац очух мајка мајка мајка Алија Фрајнфелд Сеад Сабит отац Мехмед Караосмановић X. брат отац стриц мајка отац мајка Зумра мајка мајка отац Шакир отац мајка Мјесто боравишта Сарајево Сарајево Градачац Власеница Бос. Нови Приједор Отока Тешањ Језеро Бијељина Бијељина Сарајево Пријепоље Приједор Фоча Бијељина Чапљина Жепче Жепче Власеница Плевље Љубушки Бијељина 'огатица Крупа ;4 Маглај Зеница i Сарајево Сарајево Сански Мост Вишеград Модрича Маглај Требиње Сарајево Јајце Ливно Јајце Требиње Тузла Бос. Нови Љубушки Градачац Грачаница Сарајево Б. Брод Тешањ Високо Столац Бос. Крупа Сански Мо«т Бос. Крупа Травник Травник Мостар Травник Вишеград Јајце Примједба Истуиила 24 111 1930 Иступила 15 X 1929 Истуиила 1 XII 1929 Иступила 20 IX 1929 Иступила 10 V 1930 Истунила 1 X 1929 . Ист;'упила 1 VI 1930 Иступила 21 XII 1930 Одстрањена 1 1 IV 1930 345 �E s ®* cu45 Име и презиме о. au C 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 81 85 86 87 88 89 90 91 92 93 Крајинић Белкиса Хебиб Емина Љубовић Разија Алијагић Васва Гаон Аница Минић Асрија Махић Мевлуда Беширевић Нађија Рустампашић Селима Корјенић Хамида Шехић Разија Муфтић Ремза Бакаревић Шефика Тихић Хаша Бишчевић Емина Диздаревић Зенка Градашчевић Мубера Рајаковић Милка Солдин Хафиза Филиповић Ифета Башагић Хајрија Башагић Фетхија Куленовић Адила Коњхоџић ЗејнаГонистовић Сенија Лалић Сејда Филиповић Сафија Филиповић Магбула Колонић Разија Идризбеговић Сеадета Омерагић Ремза Хаџисмајловић Шефика Градашчевић Мујесира Касумовић Зекија Пилав Везира 1 1 11 11 11 11 11 11 11 11 11 11 11 111 111 III 111 111 111 111 IV IV IV IV IV IV V/ V V 34& ев Ч 0 1 s co s U Име оца, мајке или скрбника Мухарем Мехмед стриц мајка брат мајка отац отац отац отац отац отац отац ујак отац Хајрибег Љубо мајка Фахрибег Хатиџа Хатиџа отац Фахра мајка Мехмед отац брат отац l i l i отац V Т рг. i академ. мајка Музич. отац 1 f Науч. Кикић Хусејин i Гимна- Мјесто боравишта Маглај Високо Столац Дубочац Вишеград Жепче Бос. Крупа Зенииа Доњи Вакуф Дубровник Столац Фоча Сарајево Власеница Сански Мост Љубушки Градачац Пале Љубушки Језеро Невесиње Невесиње Бос. Петровав Љубушки Сарајево Тешањ Сарајево Сарајево Приједор Травник Требиње Сарајево Градачац Градачац Фоча Примједба Иступила 26 11 1930 Иступила 19 XII 1929 Иступила 16 IV 1930 Иступила 20 XI 1929 Иступила 1 VI 1930 Иступила 1 XII 1929 Иступила 1 XI 1929 �Списак питомаца Гајретова Шегртског Дома у Сарајеву В._. §a Име и презиме 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 Ајановић Екрем Беговић Мехмед Ибрановић Едхем Чалкић Енвер Исић Мујо Ханџар Рагиб Кадић Абдулах Лукачевић Мурат Поповић Мухарем Сијерчић Енвер Султановић Рагиб Даутбеговић Џемал Миројевић Миралем Кршлак Мустафа Дервишевић Мухарем 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 Ш егр ти : Бајрић Мсхмед Дрнда Решад Куленовић Махмуд Мулабдић Осман Реџић Мустафа Сарачевић Исмет Кратовић Мехмед Спахић Мустафа Шехић Халил Бегић Мухамед Биједић Ћамил с Демировић Хајрулах Пушило Тајиб Рудић Рагвб Салихагић Ремзија Султановић Есад Хасанбеговић Заим Бехмен Омер Ченгић Сафет Пашалић Алија Шарац Ибро Хаџиреџеповић Бегић Зикро Гребо Салко Ибришагић Абдул Лукић Борислав Шуко Мустафа Шехић Салко Саџак Ћамил Омер Шошо Бопић Махмуд Хреља Хусеин Скопљак Сулејман Ждраловић Идриз Хасановић Сејфудин Хаџиалић Хајро ПашиК Галиб Ибрахимпашић Хасан Обралић Хасиб Прцић Нијас Капетановић Енвер Разред Школа 1 1. 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 11 1. гимназија Име оца, мајке или скрбника Иљас Мустафа Салих БеНирага Садик Занатл. школа Учи aanai Послодавац кројач. н. Шандо Геза Бубак Јос. 4‘ о 1. Б.-Х. Кројач. 3 Миличевић ,S» • Кохн Јосиф Полић Јосип Сердаревић \ i Вуковић Ђорђе електром. Леви Изидор Божић Перо „ „ „ „ „ „ „ „ Омер Омер Бисера Мехмед Медан Хатиџа Мустафа Мухамед Халим Мустафа Русто Салих еф. „ „ „ „ „ сахатџиј. Сахаћић С. столарски Собовић Алоис Монтиљо Бењ. обућарски Ескенази „ „ лимарски стакларски седлар. трг. iioMoh. гелеграф.м. Примједба Тешањ Градачац 3елиње,3еница Гор. Вакуф Невесиње Орашје Сарајево Фоча Девахира Горажде Ибрахимбег Чајниче Хиљмија А.Хусеђимовић Дервента Сарајево Ибрахим Jajue Мркоњић Град Халид Солтерер A. Кабиљо Изидор Мустафа Боисић Перо Дервиш Видаковић Н. Халмија Градска електр. Шачирага Божић Перо Мухамед Солтерер Ахмед Солтерер A Ахмед аутомехан. Шербеџија ХаџиК Ћамил Каменковић Д. X. Машовић механички Крњаић Кузм. Суљо бравар. Хорват Драг. 1усуф Крпан Мукелифа Пнзл Михајло Свето Алтарац Алија Хусо Хорват Драг. Мехмед „ „ „ „ „ „ Мјесто боравишта Нура Узеир Авдага Бећир Папо Мордохеј Наил Неуер Ј. Загорица Авдага Хусеин Кајон Елијас Салих Спахић Дир. пошта Бања Лука Пријепоље Котор Варош Тешањ Котор Варош Власеница Пријепоље Мостар Столац Чапљина Гацко Кључ Горажде Столац Фојница Чајниче Гацко Столац Столац Столац Столац Пријепоље Вишеград Љубиње Бања Лука Модриче Чапљина Петровац Љубиње Горажде Б. Крупа Рогатица Високо Свршио занат Свршио занат Свршио занат Искључен Искључен Напустио дом Пријепоље Плевље Рогатица Бихаћ Маглај Тузла Чапљина 347 �Списак питомаца Гајретова конвикта у МоСтарУ S tf о, Фо Он 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 44 45 46 47 48 348 ч •f* Презиме и име питомца Хајровић Мухамед Латић Мустафа Мехмедбашић Ибрахии Садиковић Халид Капетановић Халил Шарић Есад Бушатлија Махмуд Чевро Исмет Дизцаревић Сулејман Покрајчић Михајло Садиковић Мухамед Џанкић Хасан Орман Фахрудин Пашић Исмет Дилберовић Назиф Хаџизукић Ахмед Ибруљ Мустафа Садиковић Енес Мехмедбашић Расим св Оч 1 1 1! 1 сз 11 11 111 III s Ш «3 111 111 x 111 s IV IV V V V V VI u V ll Бакши^ Есад Курталић Изет Поробић Нурудин Радаслић Мустафа Чаушевић Сафвет Шатор Јунуз Еминић Захид Фазлагић Сафвет Имширпашић Ибрах м ПитиН Омер Салман Мурат Зекић Махмуд Звиздић Малић Тановић Хамид Жилић Салих Аликадић Нијаз Цвијановић Богољуб Чукле Дервиш Исмаилбеговић Ферид Лика Ибрахим Панџо Шукрија Тихић Реуф Шеховић Назиф Тичић Фехим Загић Осман Арсланагић Мухарем Главовић Ахмед Ћибер Мехмед 1 1 1 1 11 / 41 / 111 111 111 111 111 111 * ■ ш 111 111 IV IV IV IV IV IV IV IV 11 1 11 11 111 C a — грађан. £ 33 ° ГО Име оца, мајке или скрбника Аршиновић С. Хасан Махмуд еф. Сафура Мухарем Смаил Хусеинбег Алајбеговић М. Хасан Душан Сафура Мустафа Алија Ариф Салих Хамза Др. С Омерхоџић Касим е ф Ј*суф Сулејман еф. Пашана Беган Рашида Хабиба Алија Мехмед Хаснија Алија Ћамила Зејна Хасан Назиф Хамид Суље Садик Ибрахим Софија Мехмед Мехмед Бекир еф. Рамо Авдага Мехмед Фата мушеван Хатиџа Мустафа Мустафа Мјесто боравишта Примједба Мостар Чапљина Столац Љубушки 1 8-Ш 1930 искључени ради Почигељ Сплит Бугојно Мостар Љубушки Коњиц Љубушки 8- 11 1930 нскључсн ради лошег напретка у науци Столаи Љубушки Сарајево 1 8-11 1930 искључсни ради Гаико Коњиц Билећа Љубушки Столац Коњиц Љубиње Плевље Дервента 23-Х 1929 иступио драговољно Коњиц Модрич Локве-Столац Зеница Чапљина Бугојно Столац Љубиње Гацко Гацко Гацко Тузла Сеоница-Коњиц 16-ХН 1929 иступио Бихаћ Подхум-Коњии Зеница Грачаница Улог-Невесиње Власеница Автовац Требиње Љубушки 12-1V иступио ради болести Требиње Кутиливач Бивоље Брдо �Списак питомаца Гајретова Конвикта.у Бихаћу a.!-. ев Ч Име и презиме s s (2° 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 U 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 39 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 Аџемовић Сулејман Ћоралић Теуфик Ферхатовић Исмет Хрустић Мустафа Бакалбашић Хакија Дедовић Мухарем Ђонлагић Алија Галијашевић Суљо Карић Идриз Мујчиновић Ибрахим Руждија Енвер Суљић Осман Шахбеговић Халил Шехић Ахмед Херцеговац Шефик Хусејинбеговић Суљо Карабеговић Едхем Кујунџић Хајрудин Липовача Хамдо . Мустафић Омер Незиревић Химзо Шабулић Ибрахим Шехерћехајић Хазим Хасановић Бурхан Херцеговац Адем & Кршлак Касим Шехић Вехбија Тукелија Сулејман Хаџиомероввћ Салих Хромић Бењамин Вучетић Хамдија Бегташевић Тахсин Бркић Хасан Бутуровић Зија Црнобрња Светислав Чешо Осман Фехимовић Илијас Хоџић Абдурахим Митров Војин Мујагић Салих Ризванбеговић Јусуф Ризванбеговић Ризван Бузаљко Мустафа Црнобрња Радослав Ченгић Хамдија Хајдаровић Мустафа Хаџиагић Риза Хоџић Ћамил Мулахусић Фахрудин Нурикић Халис Смаилагић Смаил Мехић Мустафа Мујагић Џафер Репичић Алија Зукановић Ихсан ч n (2 и w7 ni i A у Алија Хусејин Расим Шаха Адем Мемић Али еф. Хасан Ханка Ибрахим Хасиба Џемалудин Салко Асим Ахмед Алија Хамдо Асим Ибрахим Сејида Ибрахим Ибрахим Мухамед Сејдо Мустафа Алија Ибрахим Ибрахим i i Име оца, мајке или скрбника - a * Алф Тихић Мехмед Тевхида Махмуд Маринковић Б. < Ибрахим VI X. Ејуб Реџеп Лазар Мујо Назифа Ћамила Нефа ВукобрадСпасоје Азиза Ибро VII X. Мехмед Османовић X. Сејдо Рашид Мелећа Хармандић И. Наила Салихагић Ахмед Vili Садбера Бегановић Осман Мјесто боравишта Кључ Цазин Б. Костајнииа Козарац Прњавор Ст. Мајдан Дервента Тешањ С. Мост Гаре-Маглај Б. Брод Бос. Крупа Дервента Буд. Јапра Бос Отока Купрес Дервента Хрипавци-Кључ Рипач-Бихаћ Бужим-Б. Крупа С. Мост Трж. Раштела Јајце Бос. Крупа Бос. Огока Јајце Бос. Петроваи Трново Цазин Сарајево Б. Костајница Бањалука Ливно Приједор С. Мост Фоча Ливно Бос. Градишка Бањалука Козарац Столац Столац Столац С. Мост Сарајево Гацко Дервента Сарајево Дервента Примједба Иступио 10-ХИ 1929 Иступио 1-Х11 1929 Искључсн 11-111 1930 због слаба > Ј > ЈЧ Иступио 24-1Х 1929 Иступио 22-1Х 1929 Искључсн 8-111 1930 због слаба успјсха у науци Искључен 8-111 1930 због слаба yciijexa у науци Искључсн 13-111 1930 због слаба Искључен 9-Ш 7930 због слаба Прснјештен у бањалучки конвикт 4-Х11 1929 Премјсштен у бањалучки конвикт 12-111 1930 због слаба владан.а у школи старости нијесу могли упи- Миоче-Вишеград Бјелај Б. Шамац Кључ 349 �Списак питомаца Гајретова конвикта у Бањалуци i i (2° i 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 25 28 30 32 35 37 43 350 Име и презиме Адемовић Халид Одобашић Фуад Тихић Осман Пузић Смаил Чизмић Мустафа Шехић Исмет Шерић Фадил Глухић Омер Халимовић Халил Кајтазовић Хасан Леви Рафаел Омерагић Хусеин Лемешевић Џевад Мулахусић Фахдрудин Поробић Смаил Ченгић Сафвет Хоџић Абдурахим Лојо Фехим Мујагић Салих Прачић Ибрахим Шишић Хајрудин Шишић Нурудин Пињо Шефко Ситница Атиф Бегташевић Џемал Фетахагић Ахмед Смаилагић Касим Шећибовић Мухаме; Гасал Ејуб Хаџиселимовић Рифа т Карић Абдулах Сужањ Халил Хрељић Хамед Миралем Иавид Мујак Мустафа Рустемовић Мустафа Зејнилхоџић Сулејман Дугалић Ејуб Џувић Мухамед Маслић Мустафа Саханић Хикјмет Субашић Фаик Вармаз Алија « о. Он џ IV 111 111 111 11 11 11 1 1 1 1 1 Vll Vll Vll VI vi VI VI VI VI VI V V/ \1V IV IV IV 111 11 lU t 111 11 ll^ 11 11 11 1 1 1 1 1 1 cd ч 1 Име оца, мајке или скрбника Халил Алијага o £ Ахмет Емина Ибрахимм Мустафа Зинета Ибрахим Ахмег Самуел Селим Рашид Сулејман Хусеин co s co “ s s u Бећир Мустафа Васвија Мустафа Мустафа Рашид Чамил —у Зиба Рамадан Асим Ибрахим Салих Ибрахим Б. Конаковић Мехмед Реџо Бешир Сабит Хајро Хана Ибрахим Мејра Акиф Хилмија Емина Место боравишта Бијељина Прњавор Бос. Шамац Мостар Ливно Тузла Бос. Дубица Тузла Гњилане Пећи-Град Зворник Бихаћ Дервента Сарајево Дервента Фоча Бос.Градишка Фоча Козарац Бос.Градишка Зеница Зеница Високо Бања Лука Коњиц Високо Агићи Б. Лука Острожац Гламоч Котор-Варош Рогатииа Чевљановићи Вишеград Сарајево Острожац Кладањ Вишеград Бос. Брод Чемзац Б. Лука Кладањ Сарајево Добрљин Бос. Градишка Примједба Искљ. одлуком Г. 0. Г. бр. 2807 од. 17-1Х. 1929 �Списак питомаца Гајретова конвикта у Тузли as, a § D, (2° Име и презиме s a. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 38 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 АликадиН Есад Гушић Сакиб X. Хасановић Суљо X. Јусуфовић Ризах Скопљаковић Енвер Баџак Шериф Златкић Салих Зулфикарпашић Сафет Градашчевић Алија Кањић Рамиз Сердаревић Менсур Соко Хилмија Ђонлагић Мухамед Галијашевић Решад X. Јусуфовић Решад Куленовић Едхем Рашидкадић Сул1Јман Пашић Хамид Абдулахефендић Хазим X Анијагић Атаулах Камберивић М уаафа Пашалић Есад Сушић Џемал Узејрб*:говић Нурија Беговић Агин Сафет Беговић Алин Сафет Диздаревић Дервиш Ђонлагић Рифаг с Хавала Мустафа Муфтић Исмет Куљух Шаин Ефендић Енез Шаћирагић Хусејин Бећирагић Ћамил Коркут Абдулах Џинић Мустафа Башовић Алија Борић Мухамед Дегирменџић Рефик Гачић Едхем Хурић Сулејман Јефтић Милан Медић Хусејн Селман Касим Смајлбеговић Мурат Сулејманпашић Нафиз Чаушевић Мусгафа Чамо Алија Ђефо Салих X. Јусуфовић Едхем Ибрахимпашић Исхак Китовница Хамдија Мујезичовић Шефко Љубовић Шемсудин Мусемић Хајрудин Бахтијаревић Мустафа Бајрић Хифзија Куртагић Хасан 1 1 1 1 1 11 11 11 III III 111 111 IV IV IV IV IV IV V V V V V V св ч 0 1 cc * <л Vili « o o и та o. 6 смјера MiecTO боравишта Нурија Расим Алија Осман Фатима Ахмедбег Абдулах Хасанбег Османбег Ахмед Абдулах Смајл Рашида X. Галијашевић Осман Тахира Осман Садик Мехмед Сулејман Хусеји Разија Мустафа Узејрбег Раб Вас Заи Ати Заи Ахмa X. Алибег Мујо Абдулах Пашић Кладањ Прњавор Звовник Тешањ Зворник Буна к/М. Орашје Фоча Градачац Олово Зеница Бјељина Тешањ Тешањ Тешањ Маглај Горажде Гацко Брчко Брчко Шерићи с. Тузла Жепче Власениие Маглај Требиње Тешањ Гацко Дервевта Емина Мехмед Махмут отац Шахбаз Бећир Идриз Миливој Ахмед Мехмед Мехо Ибрарсимбег Алија Салко Хасан Махмут Ибрахимбег Ибрахим Мустафа Фнта Ибрахим X. Дервишбег Хасан Суљага Зворник Гор. Гузла Пријепоље Мркоњићград :r VI VI VI VI VI VI VII Vll VIII Vili V 1 1 1 1 1 1 1 1 1 11 11 11 11 11 11 11 11 111 IV IV IV Име оца, мајке или скрбника Градачац Горажде Сребреница Мркоњићград Мркоњићград Београд Кнежина Мркоњићград Которварош Примједба 27-X 1929 Напустио 28-1 1930 Пурифициран 8-Ш 1930 Пурифициран 20-1 1930 Својев. иступио од29дец.1929 на боловању 1-Ш 1930 Пурифвциран l-V 1930 својев. иступио 10-111 1930 Пурифициран 29-IV 1930 Својевољно прсшао у подофицирску школу у Рилећи Бугојно Модрича Гор. Вакуф Тешањ Зворник |ања Мркоњићград Власенице 351 �Списак питомаца Гајретова конвикта у Плевљу Презиме и име питомца Ч D< § 0- i Акијевић Мустафа 2 Ћатовић Мехмед 3 Фелаховић Тафил 4 Радончић Салих 5 Реџепагић Малић 6 Ајановић Ремзија 7 Ајетовић Едхем 8 Ченгић Вејз 9 Ченгић Алмас 10 Ћатић Сафет )1 Џидић Авдо 12 Голубовић Урош 13 Хаџајлић Елко 14 Станић Ибрахим 15 Тутић Јакуб 16 Прљача Џемаил 17 Хаџић Џемаил 18 Љубовић Миралем 19 .Прашо Сафет 20 Бахтијаревић Исмет 21 Бучан Реџа 22 Лакић Абдулах * , 23 Муловић Хуснија 24 Сукић Исмаил 16 16 16 ■16 16 116 116 116 116 116 116 116 116 116 116 1116 IV 6 IV б IV 6 V6 VI6 VI6 V116 V116 sa . £ i ■i ■ с rt ' * rt ч - и <v 0, r ’ ‘о % * Име оца, мајке или скрбника Мјесто боравишта Назмија Велијевић Јакуб Ћатовић Рустем Фелаховић Аља Хусејин Рагиб Ајановић Адем Прекић Омер Јусуф Алија Гано Миливој Муле Адем Билал Карадан Сејфа Салих Шефкија Љубовић Тахир Шухрета Исо Хатиџа Смаил Муловић Мурат Бистреница Сјеница Маоче.Плевље Гусиње Плав Патпсћи, Плев Гњилане Патпсћи, Плсв Патпсћи, Плев; Фоча Плевље Маоче, Плевље Лазнице Бијело Поље Бијело Поље Плевље Плевље Стари Бар Милатковиће Београд Губавче Пријепоље Плевље Пријепоље Killi]т 'УS ^ i \ 352 ч u в i *; Ч Примједба �Списак Гајретове Ћилимарске школе у Новом Пазару Н._ as. Презиме и име Година похађања Успјех у занату i 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 ЗејнеловиК Хајрија Зејнеловић Рамиза Хаџиахметовић Хајрија Куртагић Зума Хатидовић Емина Хаџић Ђулсума Коничанин Зубејда Калајџић Хабиба Шарукић Уфа Годовац Хедија Рустић Санда Дражанин Нађида Доловац Икбола Аземовић Мушка Мојдрагић Садика Гусинац Зурифа Плунцевић Неџиба Црнишанин Џемка Ђаковац Бедрија Ћилерџић Емира *. Исовић Нака Хусић Нурија Шкријел Кимета Фујолкић Садија Шукурица Џемка Хоџић Хуска Haij Катица Тупинац Абида Палевац Шемсида Ћоровић Паша Ашмилевић Махија Дупљак Садика Мумџић Нусрета Годовац Санија трећа врло добро 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 Шеховић Чеба Бајрактаревић Садија Ајдиновић Џемка Варошанин Есма Калајџић Шерифа Хајдарагић Фатима Худовић Неџиба Раховић Ђулсума Хоџовић Пашз Рахић Емка МовриК Несиба Сејдовић Љутфа Камешинчанин Хафиза Лубура Љутфа МудеризовиК Џејљана Шехмустафић Фатима Кошута Салиха Феровић Сабита Хусејиновић Садија Хоћанин Фатима Примједба одлично врло добро ДРуга одлично врло добро добро врло добро ~ ^r л /r у ч 0 -> • ' *■ добро i' прва i ’ \ . \ a врло добро добро . ■ v L 1 \ Ј £ \ m ‘ • о шl Iт * V -i H Lm |. iik i i W ■ ш а < врло добро добро врло добро добро врло добро добро 353 �hija Mahmutavić, Ahmed Redžepović, Ahmed Su-, lejmanović, Isrnail Džemailović, Bećir Ibrahimović, Sejfulah Redžepović, Husein Mustafović i Deinir Melimedović. Kladanj (Mjesni odbor): Mustafa Jahić, Šarić, Čamdžić, Ibrahim Gojačić, Mehmed Kafedžić, Taji'b Džozić. Mehmedalija Smajlović, Rifat Hasić, Ejub Čamdžić, Sabit Rustemović, Muhamed Berberović, Hamid Mazalović, Smajil ef. Mašić, Refik Hasić, i Mehaga Gojačić. Kladnica (srez Sjenica) povjerenik: Omer M. Ihrović. Ključ (povjerenik): Osman ef. Beganović. Knežina (srez Vlasenica) Mjesni odbor: Milivoje Jeftić, Osman Bećar, Vojislav Dimić, Husejim Tiliić, Hasan Imamović, Hajđar Saralić, Milovan Radić. Idriz Berkovac, Dušan Radić i Nezir Vrabac. Kočani (srez štiip) povjerenik: Miloslav Đorđević. Konjic (Mjesni odbor): Mehmedalija Hađžić, Mehmed Drače, Ibrahim Hadžizukić, Omer Agić i Ragib Lju­ bušić. Koraj (srez Bijeljina) povjemik: Džemal Azabagić. Kotorsko (srez Derventa) povjerenik: Muharem Pujagić. Kotor Varoš (Mjesni odbor): Sabit Hozić, Mustafa Pličanić, Rasim Hozić, Edhem Dizdar, JVlehmed Čauš, Hamdija Omerkadlć, Edhen^ Zaimović, Smailaga Alagić, Hasib Spahić, Omer ef. Zelčinović, Nikola Bjelobrfc, Mirko Stefanović, Ademaga Dizdar, Kasimaga Korić i Zatm-'bf. Osmančević. Kozarac (srez Prijedor) muški Mjesni odbor: Adem BaIić, Muharem Midžič, Bećir Balagić, Ibrahim Ključanin, Izet P rim e,’ Husein Cerić, Ibrahim Arifagić, Đorđe Banjac, Husein Ključanin, Mehmed H. Osmanagić, Alibeg Kulenović, Fehim V. Tadžić, Galib Osmanagić^. Husein Tadžić i Sulejman Bešić. Kozarac (ženski Mjesni Odbor): Zumreta Dedić, Azemina Šerić, Slavka Banjac, Olga Jovanović, Radija Cerić. Ešrefa Midžić, Zumra Balić, Zumra Zaimović, Emka Džinić, Ajiša Arifagić. Kozluk (srez Zvornik) povjerenik: Abdulah ef. Banjanović. Kralupi (z. p. Visoko) povjerenik1: Sulejman Čović. Kralj. Sutjeska (srez Visoko) povjerenik: Jusuf Šarac. Kreka (srez Tuzla) Mjesni odbor: Ing. Ibrahim Šaćiragić, Risto Đukić, Muradif Mandžić, Muhamed Selesković, Franjo Smolej, Rudolf Kren, Konstantin Kubinek i Hasan Omazić. Kulen Vakuf (srez B. Petrovac) povjerenik: Hasan Dizdarević. Kumanovo (Mjesni odbor): Dr. Ali Riza Ramizbegoić, Šalim Sendarević, Branko Dimitrijević, Aleksa Jo­ vanović, Strahinja Atanascvić, Mustafa Mehmedović, Jovan Trimić, Leonidas Zerdumiis i Košta Dajlović. Kupres (srez Bugoino) Mjesni odbor: Sabit Mandžuka, Nazif ef. Heljić, Kasim Kadić, Dževidet IdrizbegovićMunib Mandžuka, Ahmed Brlić, Ahmedbeg Huseinbegović, Simo Radović i Ale Z. Mandžuka. Lastva (srez Trebinje) Mjesni odbor): Ibrahim Salković, Sadik Čerimagić, Kasim Demirović, Šaćir Salković, Sadik Bijedić, Haliđ Bogević, Sadik Bećirović, Hakija Habul, Zahir Mehović, Ahmed Hajdižimahović, Huso Arnautović, Nazif Baraković, Murad KravićHf. Husein Zubčcvić i Sulejman Duraković. Lišnja (srez Prnjavor) povjerenik: Hf. Salih ef. Sarajlić. 356 Li*„o (muški Mjesni odbor): Muharem Nikšić^ M u st* Mulalić, Nurija Dizdar, Sal.li Dzendzo. Derviš Ma. slić, Muharem Šeremet, .Muharem Jarebica i Meh. Llvno (ženski’'Mjesni * * * „ ^ 1 * “ * “ L.afflć, Iza Brkić, Alija Niksić, Đula Сило, Bmazija JeleS i Rabija Piragić. Leskovac (povjerenik): Dr. Seid Hroinuć. Lukavac Tur. (srez Tuzla) Mjesni odbor: Himzo Hodžić, Safvet ćehaiić, Fehim Bešlainć, Abdulah Berbić, Iljaz Nuliić, Redilo Salkić, Hasanaga Horozić, Mu­ harem Pašić i Omer Salkić. Lukavica (srez Oračanica) Mjesni odbor. Husein Curić, Haf Mahmut Curić, Omer Mujkanović, Ibrahim ef. Subašić, Atif Alihodžić, Husein Omerović, Ibrahim ef Hodžić Mustafa H. Cosić, Ali ef. Hedžić, Hasan iM Cosić, Salih M. Alihodžić, Mustafa Mornarac, Haf. Mehmed Develić, Muharem 'Develić i Mystafa Ćosić. . Lokve (srez Stolac z. p. Domanovići) Mjesni odbor: r Salko Zaklan, Hamza Šator, Muharem, Camil Zekić Alaga Šunje. Meho Sabljić. Mustafa Popovac, НаШ Zaklan, Halil Sabljić, Arif Šator, Muharem Ft*, povac, Ahmed Šator, Mehmed ef. Alinjić, Alija Svimar i Džafer Šator. Ljubija lsi. (srez Prijedor) povjerenik: Nail Bašić 'i Ljubovija n/D (povjerenik): Joca Milosavljević. Ljubuški (Muški mjesni odbor): Alija Ormain, Abdurahman Sadiković, Mustafa Dizdiarević. Mustafa Ceri­ mović, Ćamil Hđdžić, Sulejman Gujić, Salko Hrnjičević i Hasan Lalić. Ljubuški (Ženski mjesni odlbor): Habiba Sadiković, Senija Me-silioivić, Zlata Ničetić, Sabira Gujić, Dutka Bukovac, Hađera Daupović, Nefisa Lalić, Razija Mahić, Nura Kadragić, Ziba Dizdarević, Fatima Mesihović, Hafiza Delalić, Zuhra Jakić, Mahbuba Gu­ jić. Sejida Dizdarević. Maglaj (Mjesni odbor): Ibrahim Krzić, Muharem Krajinić, Mehmedalija Lokmić, Ibrahim Ćejvan, Dr. Jzuđim Džananović, Fadil Muradbašić Mustafa Kadtibašić, Mehmedalija Smajić i Aziz Omersoftić. Mateić (p. Kumanovo) povjerenik: Nedžib Osmanović. Miljeno (srez Čajniče) povjerenik: Mustafa Forto. Milianovci (srez Tešanj) Mjesni odber): Arifhodža Omerbašić. Mioče—Uvac (povjerenik): Šahin Ejubović. Modrič (srez Gramačac) Mjesni odbor: Muhamed! Hadžialijaigić, Hlasanbeg ;Hadžialfibegović, Hilmo fKarabegović, Alija Čaušević, Osmanbeg Abazbegovfć, Hf Muhamed Spužić, Ibro Ganibegović, Mustafa Karabegović, Ismet Suljić, Mehmed Karabegović, Ibrahim Hadžialijagić, Zdravko Nikolić. Husref Aga•netvić, Omer ef. Mehić, Seid Mahmaz i Jovo Blagojević. Modrič (pojverenica): Ifeta Tahmaz. Mostar (muški Mjesni odbor): H. Ibrahim Slipićević, Hasan Ćišić, Mustafa Alikalfić, Ahmed Đikić, Sulej­ man Krpo, Mustafa N. Ćišić, Vehbija Imamović, Husnija Kurt i Ćazim Ugljen. Mostar (Ženski mjesni odbor): S. Ćišić, N. Hađžić, Hajrija Kolaković, Fikreta Behlilović, M. Mrkonjić, Ferdanija Jahić, I. Hadžiosmanović, Šemsa Kajtaz, žejna Omcragić. Mošćanica (srez Zenica) povjerenik: Hilmi ef. Imamović. �Mrkonjić Grad (Mjesni odbor): Ahmed ef. Hodžić, Hilmi ef Muftić, Zulidi ef. Borić, Rasim ef. Armautovć. Tahir ef. Bajraktarević, Asim ef. Cerić i Enver Verem. Nemila (srez Zenica) Mjesni odbor: Nezir ii. Spahić, Mustafa Dedić, Hašim M. Halilović, Sinan Cola'ković, Mićo Mitrović, Mustafa Hačinić, Košta Pefcrović, Jovo Malica, Đuro Tadić, Halil Petković, Hasan Mehić, Jašar Omendić i Ajanović. Nevesinje (Mjesni odbor): Salih Pekušić, Derviš Korkut, Muhamed Balić, Arif Čanović, Smajilbeg Đašagić. Inž. Salih Omanović, Ragib Muslibegović, Zulfo Kazazić, Mujo Čizmić, Sulejman Dugalić, Omer Ljubović, Jusuf Čelebić, Halil Kosović, Ismet Bašagić, Jusuf Kosović. Nova Kasaba (srez Vlasenica) povjerenik: Osmanaga Hađžić. Novi Pazar (Mjesni odbor): Alibeg Begović, Amir Mekić, Asim Riđešić, Alija Corović, Aćif Ahmetović, Ejub Ljajić, Ahmed Daća, Osman Redžepefendič. Salih Kamenčanin, Alija Salihović, Omer H. Halidović, Šaban Lekić i Nazim Kavraić. Novi Šeher (srez Žepče) povjerenik: Sejid Alispahić Nova Varoš (Mjesni odbor): Hajrudin Haldiži Ibrahimovtvić, Mehmed Bećiragić, Ibrahim Krcović, Murteza'n H. Murtezić, Mustafa Turkmenović, Husnija Turkušić, Mićo Grbić i Ibrahin^ Begić. Novo Selo (srez Tešanj) povjerenik: §ulejman Šeljtno. Odanovac (srez Oiljani) povjerenik: Jakub Bislimović. Odžak (srez Bugojno) Mjesni to(dlbor Mustafa ef. Merdžanić, Mula ef. Imamović, Muhamed beg Sulejmanpašić, H. Mustafa Rustanpašić, Osmanaga Kadunić. Nurija Sejfić, Huseinbeg Faztibegović, Redžo Šerić i lAliiaC Basara, Mustafa H. B. Rustanpašić i Bešlo Rustan­ pašić. Ohrid (Mjesni odbor): Abdulah Demir-Salihović, Muharem iBajraktarević, Šefik Zubera, Murald Faiz, Salihaga Mustafa, Jahja Н. Rezak, Ismajil Ilijas, Kjemal Kadri. Olovo, srez Kladanj (Mjesni odbor): Dr. Fuadbeg ildrizbegović, Fehim Jamaković, Ramiz Imamović, Šahbaz Degirmendžić. Ahmed Kanjić, Alija Salihagić, Zuhdija Jamaković, Halim Osmanagić, Mustafa Degirmenidlžić, Mujo Jamaković, Sitno Rudalić, Mujo Hodžić. Marko Radulović, Halim Mehanović i Smaj0 Vahtović. Orahova, srez Bos. Gradiška (povjerenik): Sejfudin ef. Kulaglić. Orašje, srez Brčko, (Mjesni odbor): Husejin Ćehajjć, Hasan Kadić, Zijah M. Spahić, Ibrahim ef. Gorak, Ahmed Pačuković, Ibrahim H. Omerović, Mustafa Rustanbegović- Smajil Serezlić. Osatica, z. p. Srebrenica (povjerenik): Hasan Siručić. Osova-Bodke, srez Rogatica (Mjesni odbor): Abdulah Mulić, Mehaga Oprašić, Mehmed ef. Barlov, Hamid Mešanović, Nazif ef. Heljić, Zaim Alić, Ahmed Užičanin, Halid Pčelo, Zulfo Dumanjić, Ahmed Sućeska, Smajilaga Hodžić, Ćamil Curić, Nazif ef. Opra­ šić. Avdija Setić i Avdija Tiro. Ostrožac, srez Konjic (Mjesni odbor): Mustafa Curić, Omer Čampara, Bećir Buturović, Ahmedaga МНzović, Mujaga Bibić i Fetah Alikadić. Oštrelj. srez Bos. Petrovac (Mjesni odbor): Wilhehn Griiner, Ing. Velimir Kos, Mehmed Havić, Rudolf Grohmann, Mato Mihaljević, Nikola Jungić, Joso Vasiljević, Milorad Kovačević i Ivo Ivekić. Ozren. srez Sarajevo (Mjesni odbor): Eminbeg Sahinpašić, Đego Čelik, Camil Cehić, Tajib ef. Balta, Atif Sabić, Bego Halilović, Atif Gljiva, Rašid ŠeSić i Ramo A. Abaz. Pazarić (povjerenik): Adem Rahmanović. Peć (Mjesni odbor) :Nedžibeg Botić, Šerif Lihović, Camilbeg Crnoglavić, Radivoje Zonjić, Vejsil Kadić, Jovo H. Ristić, Savo Babović, Šerif Muftarević. Peći-Grad, srez Cazin (povjerenik): Sulejman Mušić. Plav (Mjesni odhcr): Tomo Spasojević, Radoš Rakuš. Hifzo Redžepović, Salih H. Nušović, Doko Jokić, Sabanbeg Redžepović, Sirno Đordević i Mula Husein Redžepagić. Plevlje (Mjesni odbor): Derviš ef. Sećerkaidić, Ramiz Bulić, Muhamed H. Smajlović, Omerbeg Selmanović, Sulejman Pašović, Ferid' H. Atlagić, Tahir Šibalić, Vehbija Katana i Mujo Karakoš. Počitelj, srerz Stolac (povjerenik): Muhamedaga Resulović. Podgorica (povjerenici): Jakub H. Dervišević i Ahmet ’Gajdaragić. Podzvizd, srez Bihać (povjerenik): Sulejman Sabljaković. Podlipnik p. Semizovac (povjerenik): Biego Čelik. Podvitez. p. Pale (povjerenik): Izet H. Mehme'Jbvić. Pojska, srez Zenica (povjerenik): Osman ef. M. Spahić. Potoci, srez Mostar (povjerenik): Derviš ef. Hodžić. Požeplje, srez Rogatica (povjerenik): Ibrahim Bogunić. Prača, srez Rogatica (Mjesni odbor): Muhamed Jahić, Mušan Ahmedbegović, Meho Hota, Fehim Alunedbegović, Latif H. Muratović, Kasim Jahić, Zajko Kaljanac, Ahmo Ahmedbegović, Muharem Lipović, Đorđo Cerovina, Sejda Baručija i Bećir Muhović. Priboj (povjerenik): Zahir Prašo. Prijedor (Mjesni odbor): Dr. Mehmed Hajrović, Mehaga Honjić, Hilmija Selimović, Mehmed Drače. Dušan Žilvković, Ahmed Buturović, Mladen Stojanoivić, Nurudin Aganović i Muharem Softić. Prijedor (povjerenica): Asija Kavazović. Prijepolje (Mjesni odbor): Malimud Bašović, Jusuf Srža, Halil Pašanović, Latif Pašanović, Sejfudin Sehović i Mustafa ef. Hodžić. Prilep (povjerenik): Ing. Safet Efendić. Priština (Mjesni odbor): Dr. Rašid Teofik , Dobrivoje Jovinjić, Milorad Samardžić, Riza Muratović, Đoko Matić, Abdurahman H. Ismailović, H. Ahmed Riđanović, Salih Ahmed, Jusuf Jakub, Sulejman Husejinović. H. Faik Zejnulabidinović, Dimltrija Strić, Mehmedalija Aljić, Hf. Sulejman Ibrahimović, Ratdioonir Popović. Prizren (Mjesni odbor): Mihajlo Filipović, Muhamed ef. Muderizović, Abdiulah ef. Azabagić, Sadik ef. Rustem, Asaf ef. Vehbi, Rasim Abidin, Ešref Hamkl, Faik Šerif, Nusret ef. Galib, Bećir Jusuf, Sinan Sinanović, Hamdija Sokolović, Dimitrije Bogdanović, Musa Šehović i Fuad Sait. Prnjavor (Mjesni odbor): Aliaga Odobašić, Rasim ef. Sarajlić, Ago Softić, Camil Bakalbašić, Ademaga Bakalbašić, Mustafa Odobašić, Bećiraga H. Selimo­ vić, Mustafa Beglerović, Derviš Imamović, Ibrahim Bušinkić, Mustafa Klabić, Mujaga Kravić, Janko 357 �vi V' Školnik, Ademaga Softić i Rajko Vujičić. fa H. Ahmetović i Ahmed Riza Pašić. Prozor (Mjesni odbor): Zaim Nešet ef. Muminagić, Mustafa Omanović, Ibrahim Šeremet. Ibrahim Šeškić, Murad ef. Nuhefendić, Mirko Toinić, Ibrahim Grčić, Dulaga Omanović, Dervišaga Zajimović, Šerif Mahmutćehajić, Mustafa Mulahasanović, Šerif Čatić. Puraćić (srez Tuzla) povjerenik: Mehmed Fatušić. Rado vije (srez Visoko) povjerenik: Salih ef. Softić. Radovište (povjerenik) Mehmed ef. Udicivičić. Rakitinica (srez Rogatica) Mjesni odbor: Dervo Pašić, Camil Ćatić, Ramiz Dobrača, Adil Mušović, Bajro Vukanović, Arif Harbinja, Arif Cutahija, Abid Pa­ šić, Ragib Hećo, Suljo Ćatić, Nail Grabovica Se­ lim Harbinja- Nezirbeg Bratrković, Sinan Grabovi­ ca i Nail Mušović. Ričice (srez Zenica) povjerenik: Rašid ef. Imamović. Rogatica (muški Mjesni odbor): Jusuf ef. Gorušanin, Hamdija Šahinpašić, Nazim Šaćiragić, Murad Sinanagić, Vladimir Marić, Hakija Šahinpašić, /Musta­ fa H. Ahmetović i Ahmed Riz Paašić. Rogatica (povjerenica): Nezira Vajzović. Rožaje (srez Berane) Mjesni odbor: Mlraš Radonjić, Me­ to Murić, Ćazim Crnovršenik, Hakijh Feleć, Faik' Zejnilagić, Adem Kurtaglć, Hasan Hukelić, Juso Kalač, Bajrajn Mujević, Dž?mo Murić- Jevrem Đurović, Bašo Jejić, Milo, Kpstraović, Husein Šabović i Luka Bajić. Rudo (srez Višegrad) povperenik: Salko Curić. Sanica Gor. (srez KljpčV povjerenik: Ali ef. Lemeš. Sarajevo (povjerenici): Kasim Hadžibegić i Feliim Ima­ mović Sarajevo (ženski Mjesni odbor): Šemsa h. Čengić, Dr. Halka Hasanbegović, Đul. h. Lutvo, Nafija Baljak, Nejra h. Cengić, Ema Lutvo, Fatima h. Košarić, Sejde h. Mehmedbašić, Ferida Kukić, Džemila h. Kučukalić, Fatime ft. JalovČić- Hajrije h. Biserović, Zehra h. Ćurčić, Hafa Ji. Šahinagić, Ema Dubravić, Zumrut h. Borić i Hasnija -Berberović. Sanski Most (pevjerenik): Mehmed Bajram Alagić. Sanski Most (ženski Mjesni odbor): Fadila Šerbić, Nej­ ra H. Berbić, Vukosava Stakić, Razija Krupić, Olga Pišteljić, Divna Tošić, Hanka H. Kukić, Ajiša Ala­ gić i Sojka Marjanović. Sjenica (Mjesni odbor): Mehmedi Cesović, Ramadan Hodžić, Husein Hadžiomerović, Omer Ćengić, Ha­ san Kuburović- Cemal Lumić, Šukro Guzonjić i Šaćir Hadžifejzović. Sjetlina (srez Rogatica) Mjesni odbor: Fadil Dobrača, Mustafa Muminović, Asim Redžević, Mušan Brdarić, Selim Dizdarević, Vejsil /Bar učija, Mustafa Gačanin, Alija Borčak, Niko Batinić, Abid Bndarić, Ilija Kalajica, Omer Hodžić, Sulejman Cero, Hasan Curevac i Hasan Bordak. Skender Vakuf (povjernik): Rasim Imamović. Skoplje (Mjesni odbor): Đen. Vladimir Pavlović, Fevzija H. Hamzić, Dr. Bećir Novo, Mustafa Catović, Vojin Vartoščić, Pašo Halimić, -Ahmed Veljcivić, Malimud Omerbegović, Hasan H. Osmanović, Abdulah H. Mehmed, Hasan Zukanović, Nazif Čaušević, Nazif Resulović i Buda Graovac. Sljedovlći (srez Rogatica) povjerenik: Idriz O. Ajanović. 358 Sočice (Brezje, p. Rogatica) Mjesni odbor: Zaimbeg H. Hasanović, Sulejman Salihagic, Ramiz Dobrača, Bećir Omanović, Nurija Suljagić, Omer Kminović, Sulejman Karić, Bećir Hrustenović, Omer Mrhć, Su­ ljo Karić, Salili Kapo, AvUo Saliliajoć, Osman ef. Feriz, Hašim Kadrić, Airnied Suvahja. Sokolac: (srez Rogatica) povjerenik: Arso Koprivica. Sokolovići (srez Rogatica) Mjesni odbor): Miialt Mijatović, Arif Džindo, Semsudiri Babić, Numpi Sehić, Mustafa Hamzić, Ibro Džindo, Abdurahman Cakarić, Bećir Colić, Mujo Alispahić, Alija Saračević, Agan Krluč. Huso Hajdarović, Adil Džindo, Fehim Škaljić i Sabrija Hamzić. Srebrenica (Mjesni odbor): Ali ef. Selmanagić, Hakija Siručić, Fadil Klančević, Ismetaga Begović, Hrusto Begović, Sulejman H. Hafizbegović,, Dr. Dragić Marković, Avdaga Kognjetović, Abdulah Giojačić, Sajto Ustić, Avdaga Siručić, Čedo Vujadinović, Stevo Lazarević, Zuhdija Klančević i Edhcm Abdurahmanović. Srebrenik (opSt. Spionica — srez Tuzla) povjernik: Osmpn Jašarović. Srnetlca (srez Bos. Petrovac) povjernik: Jovo Vasiljević. Slari Bar (Mjesni odbcr): Ismail Omerbašić, Jašar Karaduzević- Jusuf Kacila Derviš Omerbašić, Mehmod Krliković} Malimud Salković, Hasan Šlaković, i Redžeb Šehović. Stari Majdan (srez S. Most) Mjesni odbor: Uzejr Šarić, Muhamed H. Sulejmanović, Tajib Avdagić, Hamzalija Pašalić, Hamdija Bešić, Ibrahim Kuddzović, Fe­ him Mujić, Junuz Krnjić, Muhamed Kuruzović, Šefkija H. Ahmetović, Ibrahim Okanović, Ahmed ef. Bilal begović, Ahmed Šarić- Hilmija Avdagić i Safvet iMujić. Stolac (Muški mjesni odbor): Muhamed Ljubović, Mi­ hajlo Nestorović, Edhem Bićkalo, Muhamed Šehić, Halil Mehović, Mustafa Rizvanbegović, Mustafa Premilovac, Gojko Hamović, Džemal Alihodžić, Čamil Humačkić, Hasan Pitić, Hamid Dizdar, Smail ef. Dadić, Smail Serdarević i Avdo Šarac. Stolac (ženski Mjesni odbor): Remza Bukrć, Zarifa h. Mehmedbašić- H. Brkić h., H. Omerovič h., Dženka Sarajlić, Hasiba h. Rizvanbegović, Hatidža h. Še­ hić. Strumica (povjerenik): Muhamed Kemura. Šije (srez Tešanj) Mjesni odbor: Suljo Kruško Špionica Turska (srez Gradačac) Mjesni odbor: Dulaga Stanjanjkić .Nezir ef. Jahić, Osmanaga Bajraktarević i Mehmedalija Ademović. Stimlja (srez Nerodimski) povjerenici): Šućrija Sulej­ manović i Taliir Zejnilović. Štip (Mjesni odbor): Husein Jabić, BeSir Pintul, Saban Mustafa 0 • Skikić, Ali Riza Adžem, Ah Sefketbez Murteza, Sadedin ef. Ccrimović, Riza Hafiz Šerif, Episkop Dr. Venijamin Taušanović, “ 'V-.K®"- ‘D"53" Marković, Mihajlo Mihajlović i Vejsil Alisan. Talisud?n°oWćeZ Nerođimski) P^ierenik: Hf. Omer SemTarevcI (srez Oradačac) Mjesni odbor: Vcjsilbcg Mu­ rad begović. Omer Hadžić, Himzo Topčagić, Huso , �Dugić, Hamid Hurtić, Hasan Hadžihasanović, Čamil Mulić, Hasan ef- Halilbašić, Hf. Husein Kadrić, Asim Širbegović i Esad Širbegović. Teočak (z. p. Kozluk) poivjerenik: Hf. Šerif Mujaković. Teslić (srez Tešanj) Mjesni odbor: Ing. Omer Kajtaz, Milan Ninković, Mehmedalija Hadžić, Edhem Omersoftić, Dušan Blagojević, Mustafa Smailbegovič, Husein Galijašević, Hajrudin Mujičić, Jakov Petković, Sejdo Voloder. Sunija Ahmetović i Hamdija Ajanović. Tešanj (Mjesni odbor): Fuad Dervić, Hamdija Kahvić, Muhamed Hadžić, Hasan Bajramović, Mehmed Lalič, Osman H. Jusuflcivić, Zijad Galijašević i Aširaga Mujičić. _ Tomislav Grad (Mjesni odbor): Muhamed ef. Krivošić, Mahmud Balić, Sulejman Vrhovac, Halid Šaran, Sa­ lih Pehlivanović, Osman Ahmić, D. Luka Mitrović i Hakija Bešić. Travnik (Mjesni odbor): Hamdija Bašagić, Šakir Hero, Muhamed Šaćirbegović- Mustafa Vehaboivć i Hf. Salih ef. Begović. Trebče (srez Tešanj) Mjesni odbor: Muharem Deljkić Trebinje (Mjesni odbor): Jnsuf Mursel, Edhem Bekić, Zikrija Omeragić, Huso Tolić, Muhamed Karajkovjć, Ilijas Resulbegović i Toldor Keean. Trnovo (srez Sarajevo) povjerenik: Hilmija-Tafro. Turija (z. p. Puračić) povjernik: Mehmed,ef. Imamović. Turski Janjari (srez Bijeljina) Mjesni odbor: Husein^ Hamšić, Hasanbeg Hodižić, Salih, Muminović, Emin ef. Čolić, Dedaga Karajlić, .Šefkgt ef. NSaćević, Lutvo Alagić, Huseinaga Ha'rrffdović, Osmici Nedžibo^ vić, Fehim Alić, Mehmed ef. Osmić- Suljo Bešić, Hasanaga Hadžić, Smajo Zečević i Hakibeg Hadžić.1 Turske Kolibe (srez Dervehta) povjerenik: Feridi ILfemeš. Turska Trnova (p. Branjevci) povjerenik: Milić Popović Tuzla (muški Mjesni odbor): Osman Selesković, Džemal Telalbašić, Rasim Kršlak, Omer Smajić, Mehmed Salihspahić, Hasanbeg Sijerčić, Busnija Šehović, Džemal Žunić, Alija Omersoftić i Muharem Kunosić. Tuzla (ženski Mjesni odbor): Ziba h. Kršlak, Raifa h. Nožić, iRefija h. Ponjavić. Taliira !h. Selesković, Esma h. Čokić, Uzaifa h. Muftić, Saideta h. Salih­ spahić, Aiša h. Mutevelić, Mukelefa h. Hadžiefendić, Atifa h. Jašaragić, Alija h. Konjhodžić, iHašema h. Ibrahimkadić, Ziba h. Efendić i Nura h. Čamdžić. Ulcinj (Mjesni odbor): Derviš Đođić, Džafobeg Alibegović, Rifat Alibegović, Nikola Mirović- Vaso Đurašković, Hasan Ljuća, Camil Numanbegović, Lika Janus, Abdul M. Hodža, Toldor Hajduković, Velimir Drecun, Odobeg Bušatlić i Riza Sadik. Uroševac-sela (povjerenik): Rag-ib Sulejmanović Uroševac-Kosovo (Mjesni odbor): Edhem Selmanović, Ismail Halimović, Jbrahim Cičić, Ajet ArslanagićHamdija Ismailović, Jusuf Hajrudinović, Nezir Mehmedović, Idriz Maličević i Rifat Mehmedović. Ustikolina (srez Foča) povjerenik: Mehmed! Omerbašić. Ustiprača (srez Rogatica) povjernik: Abdulah Karahmet Varakli (z. p. Valandovo) povjerenik: Sejfulah Ahmetanović. Vareš (srez Visoko) Mjesni odbor: Derviš Plevljak, Mu­ hamed Saletović, Hamdija Imamagić, Hamdo Kara- mehić, Mehmed Šišić, Mujaga Hasagić, Alijaga Mu­ lić, Muhamed Ibrahimović, Ramadan Demirović, Alija Karamehić, Ahmed Hasanagić, Avdaga Hasa­ gić. Veles (povjerenik): Ali Riza Sadiković. Velika (srez Derventa) povjerenici: Smail ef. Hadžić i Fehim Plorobić. Vel. Kladuša (srez Cazin) Mjesni odbor: H. Hasan ef. Rizvić, Mujaga Kurjaković, Hasan Miljković, Sulej­ man Agatović i Džemal Keserović. Visoko (Mjesni odbor): Hamdija Tahmiščija, Mustafa Džafić, Abid Frtuna, Šemsija Duraković, Muhamed Muzaferija, Mulo Kazić, Nezir Numanagić i Zuhdija H. Omerović. Višegrad (Mjesni odbor): Hasan ef. Hadžihalilović, Mahmuid Behmen, Mehmed Ramić, Omer Jukić, Murat Cengić, Abdulah Abdulahović, Branka Đranisavljević, Drago Stefanović, Hasib Karišik, Avdo Topalović, Halid Ploskić, Avdo Pejdah, Mehmed Pekušić i Hasib Mulahasić. Vitina (srez; Lfubuški) povjernik: Muhamed O. Balta. Vizuša (srez Zenica) Abdulkadir ef. Kadić. Vlasenica (Mjesni odbor): Ing. Faik Kurtagić, Zuhdija Hasaribfe'frdić, Muharem Ibrahimpašić, Redžeb Taljić, Abdulah Klempić, Salko Kurtagić-Đulić, Hifzija Tihić- Aziz Hadžibeganović, Salko Jašarević, Sejfo Šahbegović, Latif Praso. Vranduk (srez Zenica) poivjerenik: Sulejman ef. Ima­ mović. Vranići (srez Foča) povjerenik: Ibro Pjano. Vranište (Prizren) povjerenik: Milorad Vujusić. Vrnograč (srez Cazin) povjerenik: Sulejman Topdć. Vučkovac (srez Gradačac) Mjesni odbor: Husein Salihćehajić, Abas H. Ibrahimbegović, Abdiul-Latif Kurbašić, Abdul-,Kadir Fazlić, Halil Muraiović, Mehmed Mujkić i Muhamed Trakić. Zaviđovići (povjerenik): Pašaga Dedić. Zelinja Gor. (srez Gradačac) Mjesni odbor: Mehmedbcg Kapetanović, Ibrahim Sarajlić, Lazar Đurović, Dra­ gutin Radić, Ibrahim Halilović, Halil Udovičić i Omer Mujčinović. Zenica (Mjesni odbor): Hasan ef. Beširović, Mustafa Ši­ šić, Sabrija Čaršimanović, Mahmud Mamić- Osman Maslić, Abdulah ef. Seridarević, Ahmed ef. Mutapčić, Sulejman ef. Karić i Ismet Sarajlić. Zvornik (Mjesni odbor): Džemal Hulusić, Mustajbeg Alibegović, Avdo Mujezinović, Bego Ajanović, SejiidAlija Bajraktarević, Hakija Krdžalić, Hasan Kamišalić, Jusufaga Avdispahić, Samuel Levi, Omer Šehagić, Abdurahman Jahić, Ibrahim Kurić, Alija Gujić i Ibrahim Kitovnica. Žepa (srez Rogatica) povjerenik: Muhamed Konaković. Žepče (Mjesni odbor): Derviš Omerović, Dr. Nikola Kisić, Mustafa Dogladović, Ibrahim Maglić, Meh­ med ef. Alić, Rašid Šaćiragć, Đulaga Dervišić, Meh­ med Mulalić, Jahija Čatić, Nezir Nalić, Ašir Čahtarević i Nurbeg Dervišić. Dživar (srez Trebinje) Mjesni odbor: Meho Bešić, Hu­ sein Hadžović, Ilijas Zubdević, Hamdija FazlincivićMurad Erkočević, Ahmed Hadžović, Alija Zubčević, Camil Erkočević, Šefik Omeragić i Husein Zubče­ vić. 359 �B) Izvještaj blagajnika Podnoseći blagajnički izvještaj o prihodima i »Osman ШМбч. Din 25.000.— ш izgranđju internate rashodima kao i o Stanju društvene gotovine, konsta- pomcnuitog društva u Beogradu. 5. Ovogodišnji prihod od zabava nadmašio je najtujemo da smo povjereni nam zadatak prošlo­ godišnje naše glavne skupštine s uspjehom priveli smjelija očekivanja, jer prihod s te strane iznosi ove godine Din 640.308.93. Kako je od zabava i teferiča kraju. Ostvareni prihodi u ovoj godini stvarno su veći svega predviđeno Din 200.000.—, to slijedi da je za Din 1,193.773.27 nego je to bilo predviđeno prihod od društvenih priredaba ove godine iznosio budžetom. Ovogodišnji prihodi veći su od ovo­ više nego tri puta što je predviđeno u budžetu. Za ovaj uspjeh se ima zahvaliti agilnosti i požrtvovnosti godišnjih rashoda za Din 794.874.40. Ovogodišnja ukupno prikupljena novčana cifra mnogobrojnih naših radnika, koji su se upravo na­ od Din 2,713.773.27 i iz te sume utrošenih za ostva­ tjecali kako u ostalom radu tako i u priređivanju renje Gajretove svrhe Din 1,918.898.87, pružaju zabava, kaje redovno donose Gajretu pored velikih optimističke perspektive za progres muslimanskog materijalnih i odlične moralne uspjehe. I ova nam dijela naroda, pa se može zaključiti, da su đosko- svota dokazuje koLiko je Gajretova ideja prodrla i rašnija shvatanja muslimana o njihovom položaju i uhvatila korjena među muslimanima. 6. Od pretplata za list »Gajret« ubrato je ulozi u životu iz temelja izmijenjena, a što je n/aj- ~ utješljivije može se zaključiti, da će to doprinijeti Din 41.285.50, pa su prema tome pretplate podbacile opštem našem napretku na svima poljima narodnog prema predviđenom budžetu za Din 8.715.50. U ovoj godini je način uređivanja lista preudešen, u nam života. Ovaj fakat daje potstreka Gajretovun radnicima glavnom prema zahtjevima prošle glavne skupštine, za daljnji intenzivan rad u intencijama Gajretove a i format lista je sikoro više nego udvostručen već zavjetne misli, jer su svjesni da porast materijalnih nekoliko mjeseci. Pa iako list po našem uvjerenju prihoda iz godine u godmu daje podlogu i za viši odgovara svojoj svrsi, to nas broj pretplatnika kao i, i uspješniji kultumo-prosvjetni napredak muslimana. plaćanje pretplate ni u kojem slučaju ne zadovoljava. Taj fakat je ujedno i najljepša satisfakcija Gajreto- Tim više nas to ne zadovoljava, što je danas Gajret vim radnicima, k oji'su svojim požrtvovnim i ustraj­ vrlo jaka organizacija, ponajjača raedju sličnim d ru ­ nim radom uspjeli da za kratko vrijeme sazidaju još štvima, pa bi prema tome trebalo da se list po broju jednu jaku tvrđavu na braniku milog nam naroda pretplatnika i čitalaca u najmanju ruku utrostruči. i da ubrzaju pomoć u plemenitom nastojanju našega Pokušavali smo ove godine da se na list »Gajret« pretplate svi odbornici u mjesnim odborima kao i junačkog Kralja u progresu drage nam Otadžbine. društveni povjerenici i da uz to svaka idlruštvena PRIHODI. organizacija i inače poradi na rasturanju lista u šire 1. Redovnih članarina ubrano je ovog puta slojeve, ali se tome apelu odazvala svega nekolicina. Din 210.412.88, dok je budžetom bilo predviđeno Ima veliki broj mjesta u kojima se list »Gajret« čita ove godine svega Din 80.000.—, prema tome redlovna vrlo rado i gdje je list »Garet« u dosta velikom broju članarina iznaša skoro tri puta više nego je to bilo raširen, ali, nažalost, malo je u tim mjestima pret­ predviđeno za ovu godinu. Povećanje ove svote u platnika, koji se odazivaju svojim dužnostima i koji društvenim prihodima jest utješna pojava, jer je to plaćaju pretplatu. Pokušavali smo i putem društvenih dokazom dla se Gajret sve to više proširuje, te da odbora i povjereništava da oni uberu pretplate, ali se broj njegovih pristaša sve to više umnožava. su samo nekolicina tome udvvoljila. 2. Članarine dobrotvora i utemeljača iznose Konstatujući ovu činjeniou, mi apelujemo i ovom Din 110.528.—. Ova stavka više je nego podvostru- prilikom na sve društvene radnike i pristaše da po­ čena prema odobrenom proračunu, koja je iznosila rade živo i na raspačavanju lista »Gajret« i na ubi­ Din 50.000.—. ranju pretplata i da na taj način idbprinesu smanjenju 3. Darovi i dobrovoljni prilazi u ovoj godini iz­ žrtava, koje doprinašamo iz društvene gotovine. nose Din 769.049.47. Prema tome za Din 669.049.47 7. Od ukupljenih opskrbnina imućnijih pitomaca više nego je predviđeno ovogodišnjim budžetom. I u društvenim konviktima imali smo ove godino ova stavka dokazom je Gajretove snage u narođlu, Din 440.078.—, pa nam je prema tome ova stavka jer je ona rezultat stvarnog rada društvene organi­ manja za Din 9.922.— nego je predviđeno budžetom. zacije. Ovaj je manjak nastao što su početkom minule škol­ 4. Doprinos Banke Gajret iznosi ove godine ske godine ukinute nekoje gimnazije, pa smo morali Din 200.000.— naprama predviđenih u budžetu primiti nekoje siromašne đake iz tih gimnazija i to Din 250.000.—. Po izričitoj želji Banke Gajret iz iz viših razreda, da bi im omogućili da završe zapo­ ove svote isplatiće se Društvu Beogradskom Gajretu čete nauke. 360 �8. Kamate od društvenih uložaka i dividende izđiato je ukupno Din 126.325.03. Proširenje dru­ od vrijednosnih papira donijele ®u nam prihod od štvene organizacije neminovno je iziskivalo i veće Din 124.997.17, to jest više za Din 24.997.17 nego je administrativne troškove. Izdaci kako na plate društvenih namještenika budžetom predviđeno. Ovaj višak je nastao uslijed tako i zia administrativne troškove odgovaraju prin­ povećanja društvene gotovine u ovoj godini. 9. Od ciigarpapira sa Gajretovom etiketom imali cipima racionalnog gospodarenja, jer izdaci na plato smo prihod od Din 136.998.32, to jesit za Din 3.011.68 iznose 5.15% od ukupnih prihoda ili skupa sa admi­ nistrativnim troškovima ispod 12%. manje nego je ovogodišnjim budžetom predviđeno. 10. Od rasprodanih Spomenica, društvenih zna8. Za nabavu namještaja utrošili smo ove godino čaka, cigala Gajretova doma imali smo prihod od Din 38.677.—. Ovaj izdatak morali smo učiniti zato, Din 40.125.— prema tome manije za Din 9.875.— što namještaj u idiruštvenim prostorijama nije od­ nego je budžetom predviđeno. govarao potrebama društva. 9. Za suzbijanje nepismenosti medju muslima­ Izdaci: 1. Za izdržavanje pitomaca u 8 društvenih k<?n- nima izdato je ove godine Din 23.630.55, i to za nabavu bukvara i honorisanje nastavnika analfabetvikata utrošeno je o. g. Din 1,272.655.80. Ma da je ove godine bio veći broj đaka u konviktima nego skih tečajeva, dok je bilo predviđeno budžetom lanjske, ipak je utrošeno na konvikte manje nego Din 50.000.—r: j Prema prošlogodišnjim izdacima na lani za Din 61.919.28, a to je smanjenje izdataka na­ ovoj stavci izdato je ove godine Din 18.150.551 više, stalo u glavnom radi sniženja cijena važnijim život­ a to je nastalo radi toga, što je ove godine održano mnogo više. analfabetskih tečajeva nego lani. Odo­ nim namirnicama. Odobrenim budžetom bilo je predviđeno da se brena svota u budžetu za analfabetske tečajeve nije utroši na uzdržavanje društvenih internata svega u cijelosti utrošena, jer svi društveni odbori i povje­ Din 1,100.000.—, pa je prema tome izdatak na renici nisu održali odnosno organizovali analfabetske društvene konvikte za ovu godinu povećan za tečajeve, kako je to Glavni odbor od njih tražio. prilog za podizanje spomenika aradskim Din 172.655.80, a to je opet nastalo uslijed toga što je ove godine primljeno u društvene internate oko Avdi Sumbulu i Behdžetu Muteveliću 150 pitomaca više nego je, to zaključila prošla skup­ >razovanom odboru, koji radi na podizanju ština na osnovu odobrenog budžeta. Din 10.000.—, kako je to prošla glavna 2. Za štampanje lista »Gajret;; i poštarinu iz< zaključila. smo Din 107.855.25, te je prema tome na ovu stavku 1. Krajem ove godine otpisali smo iz društvene utrošeno više nego je budžetom predviđeno aktive Din 7.863.94 za razglednice, koje su se tokom Din 27.855.25. Ovo prekoračenje tiastalo je uslijed vremena rasprodavale i svojedobno bile unesene povećanja formata društvenog lista. kao prihod u prošlim godinama i to u zabavama i 3. Honorari za uređivanje i saradnju lista drugim priredbama. »Gajret« iznose Din 50.370.— t. j. više za Din 370.— Iz gornjeg slijedi da su ove godine društveni nego je budžetom predviđeno. prihodi bili veći od rashoda za Din 794.874.40. 4. Na mjesečne stipendije đacima srednjih, Društvena imovina. stručnih, zanatskih škola, šegrtima kao i trojici stu­ denata na teološkom fakultetu Džami-ul-Ezher u Društvena aktiva sastoji se u prvom redu od Kairu izdlali smo ukupno Din 132.550.— t. j. više gotovine, koja iznosi ukupno Din 2,252.414.68, a na­ nego je u budžetu za ovu godinu predviđeno za lazi se na priplodu kod novčanih zavada, i to naj­ DLn 72.550.—. većim dijelom kaoid1Banke Gajret. Ostala aktiva vidi Povećanje ove stavke nastalo je uslijed velike se pojedinačno iz tabele »Pregled Gajretove imovine navale na društvo s molbama za društvene pomoći. na 20. juna 1930«. * 5. Na jednokratne potpore utrošeno lje svega Din 9.980.— t. j. skoro isto onoliko koliko je odobreno Ovaj kratki pregled društvenih prihoda i ras­ budžetom. hoda najbolje ilustruje rad društvene organizacije i 6. Za plate društvenim namještenicima i za nji­ njene uspjehe. Obzirom na kultumo-prosvjetniu za­ hova osiguranja izdato je Din 132.550.—. U smislu ostalost muslimanskog dijela naroda i obzirom na propisa novih društvenih pravila društveni činovnici potrebe velikog rada ovi rezultati ne smiju nas još moraju se osigurati. uvijek zadovoljavati, nego ovi rezultat treba da nam 7. Na kancelarijske i druge administrativne dadu potstreka za još jači, obimniji i intenzivniji rad troškove (kirija, osvjetljenje, ogrjev, nabavka tiska­ za Gajret. nica za društvene konvikte i sve društvene odbore, Molimo skupštinu da ovaj blagajnički izvještaj poštarina, putni troškovi u društvenim poslovima) uzme dio znanja. 361 �P rih od i i ra sh o d i za d ru štv en u god in u 1929/1930 (O d 1. j u l a 1929 d o 20 ju n a 1930) Ukupno Pojedince Red. P re d m e t Dinara P Dinara P A. P RIM ICI: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Članarina redovnih č la n o v a .......................' ........................ 210.412 110.528 88 Darovi i dobrovoljni p r i l o z i .................................................. Doprinos Banke Gajret ...................................................... Prihodi od zabava ............................................................... Pretplate na list »Gajret« . . r. . . ;.г .у < . . . Prihod od opskrba ..................- .......................................... Dividende i kamati od u lo ž a k a ............................................. Društveni artikli (cigar papir)’ . . . . i .................. Ukupni 320 940 769.049 88 47 200 000 640.308 41.285 440078 93 50 124.997 136988 40125 17 32 2,713.773 27 1,272.655 80 158.225 25 ■ rf 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 'О Muški konvikt, Sarajevo . .j.V / Ženski konvikt, Sarajevo • • ; ■ Šegrtski Dom, Sarajevo Muški konvikt, Tuzla г iii . . i f Muški konvikt, Foča (Likvidacioni tn o š k o v i)...................... Muški konvikt, Bihać . Muški konvikt, Mostar . Muški konvikt, Plevlje Muški konvikt, Banjaluka Štampanje i poštarina lista » G a jre t« .................................... Honorari za uređivanje i saradnju lista »Gajret« . . . . Sltijpenđije Potpore jednokratne Plate i osiguranja činovnika i nam ještenika....................... Kane. i dr. administrativni t r o š k o v i .................................... Nabava namještaja Analfabetski tečajevi Za spomenik Aradskim m u č e n ic im a .................................... Za otpis razglednica L Uh Ukupni izdaci Više primljeno 362 291.210 246.101 141.821 139918 5.935 108 365 148 572 65.084 125.645 107.855 50 370 132 550 9 980 139 691 126.325 38 677 25 31 56 96 16 49 98 59 50 25 — — — 30 03 — 142.630 304.693 23 630 10 000 7.163 33 55 — 94 1,918.898 794 874 87 40 2,713.773 27 �Pregled „Gajretove" imovine krajem godine 192911930 Pojedince Predm et Dinara Ukupno P Dinara P 2,252.414 543.453 41.079 420.227 8.230 5.104 18.943 15.000 31.877 10 000 3,346.330 68 83 50 10 91 15 - 2 551.456 794.874 40 40 3,346330 80 AKTIVA: 4 5 6 7 8 9 10 11 12 Gotovina u blagajni i kod! konvikata . „ u Poštanskoj Štedioni, Sarajevo koid novčanih zavoda, i to: a) Banka Gajret, id. d. Sarajevo . b) 'Gradska Štediona, Sarajevo . . c) Zemaljska banka, Sarajevo . . d) Prva Hrvatska Sted'iona, Sarajevo e) »Varda« ind. drva, Sarajeva . . f) Musi. Trg. i Obrt. Banka, Sarajevo g) Sarajevska Banka, Sarajevo . li) Kreditna banka, Ljubuški' .. . . i) Banka Ferizbegović,1- T£šanj . . j) Kreditna Banka, Tesani.................. Vrijednosni papiri i dipnice- . . Zajmovi ^ . . Inventar konvikata i glavne kancc larijo Prediujmoivi c. . . <. . . Zaliha hrane . . . . . . Razni dužnici . ... . . Nekretnine .................. Ćilimarska škola, Novi Razar Račun garancija . Г*-. Л V , . 142.151 34 039 . . . 1.415 400 167.497 302.988 11.500 00.871 1250 4 36.650 29.960 10.227 39 880 . . . . f jSŠSi*:l illiillU : i 96 02 _ 35 — — 35 — — — — H 74 & ». ■Л? 63 80 PASIVA: Imovina per 30 VI 1929 godine . . Rn Gajrefova doma .................. Rn garancija ...................... Više primljeno .................. 2,151.428 390.027 10.000 56 84 - 363 �Prihodi po mjestima Cl a n a r i n e o £3 M je s to Dobrotv. 05 B anjaluka Ćelinac : Gor. Seher Beograd Bihać Bijeljina Ja n ja Koraj Tur. Jan jari 1 Bijelo Polje 11 Bileća l i Fatnica 1! Bos. Dubica 1 Bos. G radiška 11 O rahova K 17 lf Bužim 1! Bos Novi 2< Bos. P etrovac 21 Dobrljin 22 K ulen Vakuf 23 Oštrelj 24 Srnet.-D rvar 25 Brčko 20 Bos. Sam ac 27 Čelić 28 O rašje n/S 29 Bugojno 80 Donji Vakuf 31 Gor. Vakuf 32 K upres c> 33 Odžak 34 Cazin 35 Peći-grad 36 Vel. K laduša 37 V rnograč 38 Čaj niče 3!» Goražde 40 D erventa 11 Bos. Brod Kotorsko 43 Odžak 44 Velika 45 Dorfulija 46 Foča 47 Kalinovnik 48 Ustikolina 49 Vranići 50 Fojnica k/K 51 Gacko 52 Avtovac 53 Glamoč 54 Giljani 55 Gračanica 56 Lukavica 57 G radačac 58 Modrič 59 Špionica Tur. T arevac 61 Vučkovac 62 Zelina Gor. Jajce 64 Jezero Kladanj Olovo Ključ 68 Sanica Gor. Konjic Bjelimići 71 Jablanica 72 Ostrožac 78 Seonica 74 Kotor VaroS 364 Din Banjalučki P 500 — 20 Bijeljinski £ 50C — 420 - Bilećki __ — — Gradiški _ Bos. Krupski Bos. Petrovački _ — — — __ _ 5.190 — __ — __ — 40 — — 1.040 J. 700 Brčanski 3.900 200 — _ — - Bugojanski Cazinski — 3.530 — _ — _ _ — — ČajničkL S Dervenski — — — — — — __ — __ — Fočanski Gatački Din P Prilozi Din P 1.048 1.676 - 871 128 4.225 __ —4 _ _ 35 50 50 — 807 50 4.229 460 3.270 Din 50 P _ _ z — — £ — — _ _ 256 — — — 400 — '— — — — — — _ P - 50 — 2.408 z — 174 30 E — 130 _ — — — — — 300 57 648 _ _ — 2.100 5.774 — 550 — 3.551 25 - 1.195 — 401 — 1.200 2.165 i - 4.152 — 3.920 4.844 — 11.784 30 10.736 6.100 — 186 ■н. 11.188 _ — 7.00C — 5.532 50 12.903 50 — 1.418 _ — 1_11 _ — — — — — — Din P 210 300 50 1.430 50 100 3 100 Znač te Din - 56.890 35 - - - 6.150 34.392 15 12.547 50 — 55 — 50 = 20 130 — — — — — Din = P - з 450 200 p - 600 50 z 150 — — 1.690 — — 1 — — — — — — 46 25 101 зот _ — — — - 125 — 1.370 50 - - - — — - — — 3.727 50 216 3.380 50 “ T — — X — 50 — — — — — — — — — 4.828 30 _ — — — — — — — — — 450 — 1.763 — — 680 — — — 100 — 30 _ - - 650 — 100 — 250 — — 200 — — — - 380 324 64 — — — — 50 1.730 300 — — — — 130 400 — 1.099 — — — — - - 1.450 - 1.500 12.113 — — 1.000 — — — — — — — — __ — _ — — 9.885 _ _ — 400 — 100 — _ __ ICO _ _ _ _ 400 _ 715 50 1.232 — 200 — 3.077 — 10.541 — 639 — 3.076 _ 162 — — — — — — — — — _ _ _ _ — — 177 — 805 — 3.419 z 2.087 — 2.232 — 1.897 — 159 25 330 215 202 200 1.900 — 513 _ 2.140 “ _ _ _ — 300 — 951 50 3.334 7.498 25 994 — 102 — _ _ 600 - 3.703 2.672 847 1.079 40 — — — 500 _ _ _ 335 — — 80 — 100 — 500 — 350 — 650 I 1.300 — __ __ 728 2.813 50 6.217 7.390 1.168 7.935 10.416 25 50 — — — — — — 3.247 - — — — — — — — — 20 — — — — — — — — — — — — — — — — _ 616 — — — __ __ _ _ _ _ _ _ _ 148 50 — 50 — — — — — — 50 4.480 60 _ __ 6.160 59 - - 2.521 - - 90 - 50 __ 120 _ 300 350 — 60 _ 1.220 _ — — — - - _ _ 420 - - - 60 - 50 465 - - 130 450 125 230 - - 50 214 - 110 50 1.518 — 420 — 121 — 2.796 — 11.16532.418 30 18.098 2.376 — 105 — 56 — 14.045 50 216 — 276 — 116 — _ 1.956 — _ 14.611 — l.ic t — 1.502 — 4.306 — _ 27.874 50 381 — 50 — 362 — _ - 50 — 60 _ 4.204 35 — — “ — — 400 - 20 — 8.043 50 12.209 50 125 4.472 25 270 — — P 5.941 6.319 — 50 50 — — — — — — Kotorvoroški Din P __ Gradački Konjički Din List „Gajr 2t“ ~ 1.135 1.323 1.660 1.101 1.252 _ 30 — — — 3.200 — 2.256 — 13.213 50 Ključki Cigle Doma 120 1.904 950 — 4.513 — 4.235 _ Gračanlćki Kladanjski Spome­ nica 500 — 5.000 7.234 14.970 50 7.849 65 1.346 5.867 — 5.284 50 180 500 204 250 5 1.583 50 1.100 1.26! _ 217 50 4.13( 50 5.490 1.135 240 777 261 1.395 — 750 — 5.296 — 2.65C __ 2.050 — 10.45! 25 — — 720 _ 1.281 50 1.311 43 50 5.114 50 141 __ 1.351 1.731 r 283 _ 378 50 1.500 — 1.274 _ 4.33(1 — _ 1.580 — 4.041 — — 100 — — — 500 — Jajaćki Zabave 32.546 75 10.588 60 10.450 3.04: um i — Prinosn 50 _ 6.769 215 50 50 _ 13.360 25 125 50 847 930 — 15 _ 10 50 483 12.957 60 �R edni b ro j1 Članarine Spome­ nica Mjesto Din Skend. Vakuf Kuraanovo Matejić Livno Leskovac Ljubinje Ljubuški Vitina Maglaj Mostar Blagaj Mrkonjić grad Nevesinje Hrušti Novi Pazar Nova Baroš Ohrid Peć Plav Plevlje Priboj Prijedor Kozarac Ljubija lsi. Prijepolje Priština Prizren Prnjavor Bos. Kobaš Brnjevica Lišnja. Prozor Radovište Rogatica Glasinac Kram Osova Požeplje Prača Rakitnica Sjetlina Sljedovići Sočice Sokolovići Ustiprača Žepa Sarajevo „ žen. Ilijaš Ozren Podvitez Pazarić Trnovo Sanski Most Budiml. Japra Stari Majdan Sjenica Skoplje Srebrenica Bratunac Stari Bar Stolac Aladinići Čapljina Domanovići Lokve Počitelj Strumica Štip Karbinci Kočani Tešanj Doboj Šije Teslić Tomislav grad Travnik List Značke ,,Gajret“ Cigle Doma Din p p __ __ _ 13.351 4.020 120 135 972 48 5.556 30.500 2.320 8.410 455 _ 842 3.0C0 233 878 50 8.900 1.853 5.983 390 7.337 641 304 _ _ __ 1.360 2.678 514 306 1.460 _ _ _ > 8.000 12.240 5.175 400 4.731 631 5.287 — — — — 2( 20( — — — — — — — — — — — 400 _ 30< — — 3< — — 38< _ — — — 58( — 20( _ — — — — — — — — — _ — — — — — — — — __ __ — — — — — _ 1б( — _ — — — — — — 250 — — — — — — — — — — 360 10« _ — — — — 100 _ 225 — — _ — — _ 4« _ _ 10( — ii _ 12 50 175 _ 610 _ __ _ __ _ -— _ 7 = 450 3.308 300 700 1.145 295 480 678 825 434 m 20« __ 117 205 523278 1.250 __ 1.030 9.345 - _ _ 75 _ __ 530 104929 5.497 2.418 7.560 _ 9.757 _ — — — — — — — _ 200 __ — __ 1.875 — — — — 20 1.350 3.250 14.315 1.000 2.700 1.000 1.000 40C __ 161 1.755 167 100 _ _ 100 - 1.000 _ 370 3.779 448 327 2.841 1.331 36( 1.451 — 16< — — _ __ — 10C _ 1.000 1.120 1.000 10.442 10.300 _ — — 150 — — _ _ 2( __ _ — — — — — — — — 15 _ — — — — 240 — — — — — — — — — — — — _ _ _ _ _ 480 — 150 _ _ — _ __ — - P 352 _ 380 1«( — 20.647 — 572 — 1.79« — 24.331 201 — 9.057 50 49.411 — 475 50 1.860 — 8.993 — 961 50 4.557 — 3.001 — 1.141 101 — 2.537 — 23.387 75 2.100 — 24.682 45 11.691 708.207 25 1.951 50 50 10.680 50 84! 929 477 — 629 25 1.021 17.307 50 312 300 4.186 1.387 782 11.920 _ — 331 _ 481 _ 677 _ 825 __ — 1.311 _ 438771 91 1,124.162 41 — 6.357 _ 4.725 _ 6( — 10.727 701 _ 362 — 25 — _ 100 5.470 — 4C — — — — — — — — _ 960 _ 500 _ 431 _ 100 — _ 135 3.301 Din P 20Г — 1.02( _ _ _ 100 _ 101 — 50 _ 125 _ __ — — — — Din — — 7C 31 — __ 516 Din P Ukupno _ _ _ _ __ _ __ _ 1.02C _ _ __ 1.600 Din P Razno — — 60. — —1 3.481 — 421 _ 1.40« 6.129 50 — 5.375 50 3.743 _ 13.712 50 135 _ 16.367 54 85 — 130 — 625 — — 5.928 50 448 — 327 — 18.795 25 8.291 — 100 3.483 — 2.198 31.056 jQ 365 �Mjesto Prinoen. Din Trebinje Dživar Lastva Tuzla Bukinje Gor. Tuzla Кгека Lukavac Tur. Puračić T urija Uroševac Ulcinj Veles Visoko Breza Donje Moštre Gračanica K akanj Doboj Kak. Žgošće Kralupi Radovje Vareš Višegrad Rudo Vlaseniea Han P ijesak Knežina Nova K asaba Zenica Nemila Pojska Rićice Zvornik Kozluk Teočak Žepče Novi Š eher Zavidovići R azna m jesta 366 p Din p Zabave Din Din p Spome­ nica Cigle Doma List ,G ajret“ 1.115 17. 655 10.591 627 779 505 1.395 506 50 Ukupno Značke Din p p 100 2.453 300 15.040 Prilozi 120 46.359 1.410 50 2.175 260 — 332 50 142 — 435 470 1.154 989 454 41 8C0 1.009 44 2.437 738 200 850 1.067 7.158 3.208 20 0 17.195 12.558 2 833 5 9.063 5 100 — 2.440 2.400 105 1.428 28 188| 500 Žepaiki 3 12.275 — .710 i« 100- 100 2.215 250 4.700 17.296 2.785 50 17.242 5i 6361.890 51 95.082 6! 677 3.107 5i 3.061 1.887 51 2.166 738? 5* 1.209 4353.407 10.228 4.937 4541.074 1.059 44 - 4.472 1.607 150 50 625 300 1.794 100 10 7 3.923 400 24.181 5 200 130 4308.547 5 3207444.295 4061.911 2.948 - �Издаци Гајретових конвиката у друштвеној години 1929.-1930. Општи Прање и канц. трош. чишћење и школски прибор Храна МЈЕСТО Дин п Дин п М уш кн к онви кт С а р а је в о 183.087 80 28.356 80 Ж е н с к и к онви кт С а р а је в о 138.71601 М уш ки к онви кт М остар 84 802 59 М уш ки к онви кт БихаК Бањ алука п Дин u Уздржав. и н абавка Огријев и намјеш таја расвјета Дин н Дин U 3.402 50 19.170 45 2.900 4.978 50 611 - 13.832 — 4.537 50 24.944 — 21.000 9.713 75 976 - 1.025 _ 1.690 40 69.367 04 5.933 90 925 — 6.367 25 885 — 63.765 75 6.918 — 1.134 — о . 1 0 .9 0 3 5 0 2.012 12.633 50 10.034 50 У 7.293 - 81.442 96 М ушки к онви кт 7.868 80 5 8.934 03 1.498 8.463 — 498 50 1.748 7S 29.967 50 п Дин п — 28.644 — 12.750 — Дин п 18.663 50 9.500 — 9.418 80 246.101 31 1 4 .6 7 2 3 8 2.750 — 5.653 66 148.572 98 1.700 - — — 10.888 30 4.500 — 8.050 — V— _ r \y_ _ — 1 u 11,189 50 4.905 — 3 225 . 721.661 48 76.765 45 8.094 28 76.665 15 42.405 80 97.731 ;v ^ _ 'J t 75 .52.725 108.365 49 — — 11.635 — 125.645 50 13.104 60 6.600 — 6.499 65 1 3 9 .91896 7.205 — 2.040 _ 1.365 30 10.167 70 2.575 — Ф оча . П 1.317 30 291.210 25 111.395 48 37.815 - 65.084 59 2.346 00 141 821 56 М уш ки к онви кт У куп н о. Дин — 6.974 75 7.087 11.524 50 Дин УКУПНО Разно 19.420 — 11.423 25 807 п 9.074 Л т * 41.545 29 Ш егртск и Д ом С а р а је в о Дин 11.392 90 Ј6 Плате упр. конвикта, Плате на- вјер. васмјештеника питача и друго Кирија 188 50 М уш ки конви кт Тузла Дин Уздржав. зграде и баште 5.935 16 5.935 16 47.396 42 1.Z7Z.ESS 80 ��ЈЖерхум ЈЖусшајбег ЗСалилбашић Спустили смо у црну земљу рахметли Мустајбега. Његова џеназа — какву ријетко намти Сарајево — показала je, колико га je Сарајево волило, a то му je најбољи нишан на кабуру и иајбољи новинарск!и некролог. Сви смо ми то добро знали и сви смо били дубоко увјерени, да je Мустајбег био мајка сарајевској сиротињи и једна ријетко добра душа. И тој доброј души Сарајево je искрено и не- завијено рекло: Иека joj je рахмет, нска му Велики Бог плати добро добрим. Одатле je разумљива ова општа жалост, јер je Сарајево изгубило једног свог старог Оџаковића, који je учинио и иомогао свакоме, коме je требало помоћи. Сарајево je плакало и било жалосно, као онај дан, кад су носили тенефе. кад су свезаног Ибрахимбега водили, да га објесе и кад je за њим ишао брат Алија. To оу били прадједови рахметли Мустајбега и Мустајбег се није изневјерио својој старини. Ми се старији сви врло добро сјећамо, кад je отворен босански и вак.уфски сабор и кад je рахметли Мустајбег активније ушао у наш јавни живот. Муотајбег се онда није завукао у хладовину, у неки »кабинетски ра:д«; он je свакој и најмањој молби свога суграђанина излазио у сусрет. Радио je и помагао другима, a као и остали добри ii божији људи слабо сс je брииуо о ссби, о својој дјеци, a имао je нрилике да то учини, само Мустајбег, потомак старих Халилбашића, није то могао, није му то ишло од руке. У оном свом вјечно тијесном фсрменчићу у похабаном' фесу и чакширама (због тога смо га и прозвали »Хаџи Лојос), ио највећој врућшш с мен’ диљем у руци, ?Jq>e зној и лети од општине, до полиције, од полиције до »земаљске владе«, a за њим стално свита — рен од деђетак ситних и малих људи из сарајевске чаршије, са ситним и малим захтјевима: те шумска глоба, те обрпгаца за кахву рахметли Касиму Кабахији, те мјесто на трамвају, у електричној цснтрали и т. д. Мустајбегу то све није било лијено, он je свршавао све те послове icao какав чаршијски адвокат, који од тога живи, али од свега тога није имао никад ни мрве личне Ko­ pneni. Увјерени смо, да he га ти љсгови клијенти задржати дуго у срцу. Задржаће га у успомсни и други свијет, који га познаје са много добрих страиа. Бистар као плаиижжи поток, чврст и иостојан, да ни под цијену хљеба не одступа од онога, што мисли својом гдгавом. E to to je рахметли Мустајбег и тај je Мустајбег у нашем Гајрету радио пуном душом готово од његова оснивања на до данас. Био му je прсдсједник, благајник, одборник и како му je кад всћ западала појсдина дужност. Друштво Гајрет исто као и цијело Сарајево губи у рахметлији много и тешко ће иаћи овако вриједног и доброг раденика. Нека je рахмет његовој доброј души, a његова дјеца кад одрасту, биће поносна да су синови оваког оца. Рахметулахи алејхи! 369 �1 ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Гајретове приредбе Величанствена манифестација Гајретове мисли и велики народни теферич у Сјетлини У недељу, 15 јуна, лриредио je Мјесни одбор Гајрета у Сјетлини велики народни теферич и величаиствену манифестацију Гајретове мисли. Сјетлипа, то убаво, романтично и индустријско мјестание, никад до тада иије доживјело толко братско славље, јер тај дан Сјетлина je била зборио мјесто у којем je на хиљаде и хиљаде нашега свијета из цјелокуплог рогатичког среза достојно и сповтано манифестовало своју искрену љубав и оојећај напрама Гајрету; састанак браће видно je доказао, да наш свијет у. Гајрету гледа свој напредак на културном, еоцијалном, националном и екопомском пољу. Још од 5 часова ујутро, мјестанце je било необично живо: шаролнки свијет врвио je доле горе и несррпљиво кнвао долазак угледиих гостију из Сарајева, који имају pra­ hu рпецијалним возом и аутомобиллма на челу са баном Дринске бановине г. Вељом Поповићем, банским-. помоћником, a претсједником Главног одбора Гајрета' г. дром Abaoil Хасанбеговићем. ^ .■> Док je још воз и аугбмобдли јурили кроз романтичне предјеле источ^е Бооне, у |Сјетлини се je народ еврставао у велику поворку, a јеЈцав^дио чланова приређивачкрг одбора отишао je до на станицу; док je други дио, на челу са вриједним претсједником ■г. Фадилом Добрачом изишао 4 км у еусрет гостима, гЈцјр ј ^ иза уобичајеног поздрава сиипатична гђица Бисера Бранковић из Праче, пришла г. бану н г. дру Хасанбеговићу, зажелила им добродошлицу и предала им диван букет цвфећа, затаи сјела у ауто са г. дром Хасанбеговлћем, и продужила лут за Ојетлину. И када je вобГ a истодобно и аутомобилн у 11 часова стигао на сталицу, na тихо и достојанствено кренуо кроз Сјетлину, загрмјеле c j прангије, a импозантна поворка, којој je на челу барјкатар-кошаник, формирана од стотане коњаника кршних младића и стараца са сиједим брадама у дивној народној ношњи са кубурама за појасом, и пушкама о рамену, од чете Сокола, чете ватрогасаца, школске дјечице и на хиљаде и хиљаде шароликог свијета, ишла je кроз Сјетлину упоредо са возом и аутомобилима, те прошавши први славолук са натписом: »Добро дошли!«, пролази и други са патписом: »Жпвио г. бап Поповић!« и »Живио претсједпик Гајрета г др. Хасанбеговић!« стиже до Гајретове читаонице, вауставља се, гдје претсједник Мјесног одбора г. Фадил Добрача поздравља госте са слиједећим темпераментним и патриотским говором: »Господине први бане Дринске баповине! Господине бански помоћниче и претсједпиче Главног одбора Гајрета! Поштовала господо, госпође, драга браћо и миле сестре! Сретан сам и пресретан, што ме je запала ријетка част као нешколована сељака и сељачког сина, да вас поздравим и да се захвалим на високој пажњи, коју нам овом посјетом указујете, те да вам у име убаве Сјетлине зажелим добродошлицу. Врло ми je драго да могу поздравити г. бана као великог патриоту и човјека великих државничких концепција, чија je љубав према нама муслиманима позната. Нарочито ми je драго, да могу поздравита претсједника Гајрета г. дра Хасапбеговића не само као вођу под чијим се мудрим и песебичним претсјсдаваљем кроз посљедљи пиз годииа подигао Гајрет ла завидну висилу, јер му приступи тсжак и грађаппл, мушко и жоиско, старо и младо, пего Вас поздрав- 370 ља» u lim леликог вационалног борца, Солушжог и Добру,. “ “e p a који заједннчкл » CPU“ °“ B o L o T T чел, са витзшкии K p « * »a вр * о .и ,а «Чоие» Г - . ши. лавн. жељену олободу, в д а 1. CTOiBeh,,« кр, љу искупљена, a коначно остварена године 1918. A тада с, Г теш вв Владар са св ојм Ј У " » ™ » »вор в“ ,“ нцина Bpata , От.цбиву, да звд. ’ eieiM боље будућности иа иојпва ћа се доцнЧ е аш отрш м, Г Г а ведиве в моина Југосдаввја. Ал„ алдаш« приливе кочиле с , прогрес лародном в дрлдшном .и м , * __ п-1 на.П ТИМ НИ е ОЛIP.nn Апт вјероватно би дошло до потре«, да над m u није бдјело буд. „о око 'нашаг љубљеног Владара, коЈж то о,ањв докиде сво. ј и манифеотом од 6. Јавуара, ш си р вч ш м актои од 3. окто. бра дијели зочљу »a бавовике, да ш ш народ у границала овојп бановина сгаара себн бољу будућност. Овл лудри ге. сов и иашег мудрог и враводиог Владара наишли су на одште шзумијеваље, a да ое у дјело проввде пружа нам „ај. бољу гаранцнју и то, што овдје у obou неаватнои селу при манифесгадвји нашега Гајрега, као културно.цросвјетног и нациолалног друштва, узича учешћв лкчко и први бан г. Велимир Поповић сз својлм помоћвпком, да заједно с вама поднјеле у пародну радост са чим нас задужује, да то у вјечитој успомени сачувамо те у аманет нашим потомцима предамо. Па вад се све прије речено догађа под мудром управом нашег љубљеног Владара, онда господо и браћо кликнимо: »Да живп Њег. Вел. Крал. Александар « (урнебеспо »Живио!) Колико je стало Њег. Величанству нашем јуначком Краљу до културног и економског подизања нашег народа, види се из тога, што Свог Сина првенца Несљедника Престоља поклања »Гајрету« за протектора, којему кличем »Да живи Насљедник Престола, да живи протектор Гајрета!« (»Живио!«), да живи цео Дом Карађорђевића, да живи први бан Дринске бановине г. В. Поповић, да живи помоћник бана, претсједиик Гајрета, наш Солунски и Добручки херој г. др. Авдо Хаеанбеговић!«, нашто настаје урпебесно клицање. Затим му отпоздравља г. Бан који између осталог вели: »Браћо и другови! Искрено дијелим ово ваше весеље и необично се радујем вашем напретку н успјеху, који постизавате кроз Гајрет и преко којега ћете најприје доћи до грађанске и националне свијеста. Ви браћо муслимапи радећи за Гајрет радите нстодобно и за своју Отаџбину и, када сте ви сретни и задовољни, сретпа je и задовољна и наша држава. У Гајрету вам je, браћо муслимапи, најбоље мјесто, јер у њему можете да испољите своју снагу и стваралачку моћ. Гајретови радници и ви сви, можете бити сретни, што на челу Гајрета имате великог борца и раденика г. дра Хасанбеговића. Браћо муслимани! Како год ви осјећате, осјећам и ja, јер смо сипови једне мајке, једне домовине«. Говор г. Бана помно je саслушан и бурно награђсн са аплаузом и полицима »Живио Њ. Вел. Краљ, живио бап, жнвио Хасанбеговић!« Послије говора г. бана, отпочиње свој говор г. др. Хасанбеговић са: »Драги моји брђани!« те одушевљен и дирнут величанственим дочеком између осталог вели: » Ево, на овом скупу можемо се боље и љепше разговарати, него ли кроз писма. Ми, Гајретови раденици, сретпи смо, што се je наш бајрак развио и у најудаљеније тежачке домове, сренти смо, што се паш свијет окупља око Гајрета, јер je увидио, да je Гајретов рад праведан. Ова далашња манифестација видло дока* зује, да je Гајрет продро и у најзабитнија села и у најудаљепији тежачки дом. Гајретовим радницима je највеће задо- �пољство, када виде, да je наш народ потпуно разумио пословицу: »Брат je мио, које вјере био«. Ja вам се, браћо, у име Гајрстових раденика и у нме Гајретовог Главног одбора најљспше захваљујенм што сте овако право разумјели Гајретов рад, na у то име: живјели и хвала вам!« Говор г. дра Хасанбеговића такођер je помно саслушан и награђен френетичним аплаузом и поклицима, послије којега je Жељезннчарска музика интонирала химну, a затпм je народ прешао у пространу башту, која je била сва у зеленилу, окићена многобројним бајрацима и у којој je било подигнуто на десетке хладњака. Теферич je отворио г. др. Хасанбеговић и гђица Бисера Бранковић са колом »Србијанка« и за тили час се у коло ухватило на стотине иашега свијета, да се je земља тресла. Уз звуке плех музике, хармоника и уз разлијегавање наше дивне севдалинке и играљс нациоиалних кола, тферич се je развио у братско забављање и расположење, a г. др. Хасакбеговић непрестано се налазио у кругу тезкака, које je упућивао na рад, братску слогу и љубав. У другом дијелу велике башче кршни младићи дивовском снагом бацали су се камена с рамена, a у 4 часа приређеие су двије коњске и једиа пјепгачка трка, док су у сусједној башчи, наши старци, спретно баратајући пушком, сигурно гађали нишан. Овај велики народни теферич и манифестацију поред г. бана и г. дра Хасанбеговића посјетили су још и градоначелник г. Мутевелић, начелници баиске управе гг..Борип, Кова чевић, Станисављевић, Вујовић к. ЛалггорОвић,, као и многобројни угледни муслпмани и муслиманкелццДјеТ’наше елите. Угодно расположење и забављање потрајало je све до 6 часова, када су г бан и г. др. Хасанбеговџћ са осталим угледиим гостима из Сарајева, праћенр. многобројним свијетом и поклицима кренули за Сарајево. Морални успјех je постигпут a материјални износи ко Дин. 14.000.— Побједници код натјецања били су слиједеки: У првој трци полукрвних однијела je побједу »Мица« власпиштво г. Терзића из Пала, a у трцн домаћих грла однио je побједу »Алат« власпиттво г. Ибре Кабапта са Гласинца. I' У пјешачкој тркн био je побједник г. Суљо Корић из Ојетлине, a код бацања камена г. Симо Гун>ак из Пала. Гг. Осман Хоџић и Бећир Кисић однијели су побједу код raca­ ma нишана, a добивену награду поклонили су Гајрегу. Добровољни прилози на забави у Сјетлини По 100 Дин. дароваше г. бан Дринске баповине Веља Поповић, претсједник Главног одбора г. др. Авдо Хасанбеговић, градоначелник града Сарајева г. Асимбег Мутевелић и Изета Пашић; Дин. 30.—: Шаћир М. Гогалија; Дин. 20.—: Behnp Кисић; no Дин. 10.—: Ибрахимага Брдарић, Рамиз Добрача, Миладин Вуковнћ, Рамо Карић, Мухамед Јусуфбеговић, Н. Н., Н. Пашић, Гојко Милановић, Мујо Дедић и Ибро Муратовић; Дип. 12.—: Нумо Шувалија; no Дин. 5.—: Милован Шуко, Лазо Пратовић. Н. Н.; Дин. 4. —: Рамо Селмановић Дип. 3.—: Мурат Корић; no Дин. 2.—: Рашид Мемигаевић и ГОеховић. Дароватељима најтоплија хвала! Добровољни прилози за томболу на забави у Сјетлини: Заотмболу дароваше слиједећа гг.: Матнја Мајсторовић у готвом Дин. 100.—, a Трг. п транспортно дпоничко лруштво Дин. 200.—; no Дии. 50.—: Мухаремага Луља и 'Bopbe Церовић: Днп. 30.—: Саво ТПуко; Дин. 20 .—: Хашимага Чаутевпћ и Коста Вукаднн; no Дпп. 10.—: Стево Ђурковић.? Спмо A.. Јакуб ПТљпво и Фраљо Лончар. У парави даровапте: ТТТемеа Хреповица чевру; Мухамедбег Хреповица кутију за цпгарете, 1 ђезву п филџаи;; Алија Алимајсторовић 30 разних комада; Шсмсибог Хорспда 10 парн чарапа и др. разних артикли; Рашид Чаушевић 8 разних ствари; гђа Чаушсвић 1 чсвру; Гутаљ Дии. 10__; Мухамед Јахић 37 разних ствари; Савста Губаљ народни всз; Мирко Чучковић 15 разннх ствари Светозар Куреш 6 разних ствари; Вејсил Баручија 9 разних ствари; Теуфик Хафизовић 9 разних ствари; Абид Брдарић 12 разних ствари; Гојко Шалавардић 1 опанке; Бехија Добрача 1 чевру; Кљпжара Копчић 24 оловке; М. Б. кутију за цигаретс п рума; Зајко Каљанац 3 разне ствари; no марамицу: Мулија Брдарић и НОВООСНОВАНИ ГАЈРЕТОВ ЖЕНСКИ ОДБОР У ВИШЕГРА,ИНИ СА ПРЕТСЈЕДНИЦОМ ГЂОМ САБИРОМ БЕХМЕН. Сабиха Брдарић; no махраму: Мелћа Брдарић, Алмаоа Брдарић, Дика Гачанин, Хиба Брдарић; no чевру: Азиза Хоџић, Бадема Брдарић, Хабиба Брдарић, Ћамила Брдарић, Бехија Шеховић ж Шаћнра Арнаутовић; no пешкир Мелча K okot , Бехија Реџовић, Хасиба Хамзић и Муииба Хоџић; no рубац: Ферида Церо, Сидика Борчак, Сејка Оруч и Захида Пало. Племенитим да.роватељица.ма и дароватељима нека je искрена захвалност! Захвала Мјесног одбора Гајретг у Сјетлини: И овим путем Мјеспи одбор најтоплије се захваљује олиједећој rr. на раду и заузимању око припрема за забаву и њен успјех, и то г. директору Шум. предузећа »Ђузепе Фелтринели«, који je са својим чииовницима, као члановима приређивачког одбора много учинио да високим гостима будс дочек што љепши, те je дао потребити матсрпјал за изградн.у славолука као и радну снагу, насуо цесту око 200 мет. Са управитељем саобраћаја г. Саниславом Мословцем ставио на располагање машине, ауто, фијакер за превоз гостију. Хвалевриједан je и управитељ пилане млади г. TioBann Малокарне, који je као члан приређивачког одбора водио надзор над подизањеи славолука са г. Фрањом Кратохвилом као заповједником Ватрогасне чете, коју je већ у рапу зору постројио, те je са подмлатком извео 2 км у сусрет впсоким гостима, na je ’ била милина погледати упиформисану међу шароликом масом коњаннка и пјешака. Надаље je вриједпо споменути г. чиновнпке предузећа Матију Могловца и Спасоју Лучића, који су као благајници много труда учинили у сабирању прилога за томболу као и гг. Владпмпра Маоалу, Ивицу Раића, Ферхата Добрачу, Др. Лазара Димитријсвића. �r. Хусиије Курта учинио одличну импресију. Крај комада награђен je бурпим одобраваљем. После програма паставило се са играпком, која je уз тамбуратки збор Југославенске чита-онице бпла жнва и пупа расположења. Углавпом су се пграла народна кола, у којима су учесвовали и чланови певачког хора. Бројност публике није се ни после пола смаљивала пего се с добрим располоЈкељеи наставило дубоко у иоћ. Моменат, када су Мостарци специјалпим возом морали У 4 ујутро напустптп Коп>иц, посетиоци забаве много су жалпли. Велик их je број дошао na станицу да испрате Мостарце. По мишљењу Кољнчана ова забава мостарског Месног одбора Гајрета спада поред високога датума у ред најуспелијих забава у Коњицу. Она je у исто време била и најелитКонцерти мостарског Гајретова пјевачког хора у Коњицу и нија, Бруто прнход забаве за коњичке прилике био je нзван Мостару очекивања. Износио je 6.406.— Дин. Да се још са бифеом и Акција Гајретових раденика у Мостару на остварењу шанком руковало разборитије прпход би био још већи. друштвеног програма сваке je годнне изразптија. Док су се Код благајне увечер поред претставника мостарског дасадашњих година задовољавали само једном великом гоМесног одбора био je г. С. Чампара срески поглавар, који je дишњом забавом, која je истипа увек спадала у ред најуспе— много допринео, да je забава овако одлично успела. Он je уз лијих забава у месту, прошле a особито ове године број при-' помоћ преседника Месног одбора Гајрета у Коњицу r. Мехредаба нарочито je порастао. Драгоцене услуге за^сп ех ових мед-A'jjiije Хоџића и руковао организацијом забаве. приредаба учинио je на свакн начин Гајретов мегао^итн пеИзмеђу добровољних прилога, који су пали те вечери на вачки хор, који je на се скренуо паж ау грађанства својом ''>6дагајни, потребно je нарочито истаћи прилог старог пријабројношћу, дисциплином и гласовним материјалом. Не желећи се у свом раду огра;ничити само на Мостар и теља Гајреха г. С. Папгаћа из Мостара, који je и овом приликом показао видан знак своје љубави према Гајрету те имајући намеру вадовољиги лотребе певача, Месни одбор je алрила месеца одлучиоц дфј са својим певачким хором при- дао 200.— дшгара прилога за Гајрет. Нека му je и овде најсрдачнија хвала Гајрета. реди no један вокални концерат у Чапљини и Требињу на 2 . Михајла и Мирка Чучуковића, Ивицу Шаула, Срећка Залесicor, Марка Шакића, Ибрахимагу Аллгу, Мугаана и Абида Брдарића, Омера Хоџића, Мустафу Муминовнћа, Асима Реџовића и Алију Борчака и др. те ватрогасну чету п рсдаре, који су све учинили у споразуму са претставником власти г. Ружићем, среским начелником и Тајибом Пашићем да со одрзки mro узорнији ред и мир. Хвале je вриједан и г. Антун Ханги, шумар и Хашим Диздаревнћ, којп су учинили узоран ред код гађања нишана и лијеп прнход Гајрету донијели као п г. Карло Жак и гђи распродајом томболе, г. Цвјетку Бобаревићу, учитељу који je са школском дјечицом код славолука дочекао госте. Коначно ее Мјеснн одбор захваљује свима који су ма пгтагод допринијели пригодом прнредбе споменуте забаве. и 3. дан Курбан-бајрама.. Међутим десило се, да je овај излет певачког хора колидирао са раније пројектованрљ^^шејом овдашњег српског Јгбвачког друштва »Руске^Ј^вте^је управо тпх дана са истим хоровођом требало да охпутује јужном Херцеговином за Црну Гору. Место ових кжцерата у Чапљин>и и Требињу ћриређеиа je у Кољиду велика забава на 2 . дан Курбан-бајрама (lb. маја). Уз бројан ncnpaiaj мостароких грађана пошло je у Коњиц око 120 излегннка, где их je поред рђавог времена дорекало грађанство Коњица на челу са среским поглаваром г. Сабитом Чампаром, претседником Месног одбора Гајрета г. Мехмед-Алијом Хаџићем те осталим члановима М. 0. и пријатељима Гајрета. Овако бројни гости из Мостара a нарочито чланови и чланице певачког хора били су за Коњиц права сензација. Опи су у већим и маљим групама до •вечери разгледали варош и заинтересовали Коњичане за вечерњи концерат. Доста уска сала друштва Кола Српских Сестара од 9 часова на вечер почела се испуљавати радозналом публиком. Ha концерту поред угледних Коњичана и већег броја пријатеља из Мостара могли су се запазити и неки гости из Сарајсва, Високог, околипе Коњица и др. Копцерту je присуствовао и г. Хасан Ребац, начелник Министарства правде, који je дошао са гостима из Мостара. Просторије су биле и сувите тесне, да би могле примити онако бројну публику. Програм je почео тачно у 914 часова. Он je од публике очекиван с нестрпљењем и радозналошћу. Појава младог метовитог хора на позорници изазвала je френетични аплауз присутних. Свака концертна тачка програма саслушана je с великим интересовањем и допадањем. Ово зато, што je то за муслимане новина и што je хор заиста показао успех у концертним тачкама. Програм су сачиљавале песме: 1. В. Ћесаревића: »Oj Бога ти«, Ст. Мокрањца: »П. Руковет«, з. Ст. Биничког: »У колу«, 4. В. 'Ворђевића: »Ариф или Зариф« и б. В. 'Несаревића: »Емина«. Изван концертног дела програма дат je и једал позори тн п комад у једном чину: »Три зелена крина (или Омербегова љубав)« од л. Тмутс. који je под режијом професора 372 Бећи број концертних тачака забаве у Коњпцу сачиљавале су песме, које дотле у Мостару нису певаие. Кад je тај број доцније био надопуњен јога двема новим песмама од Ј. Хацеа: »Moj Дилбере« и »Oj ђевојко«, мостарски одбор закључио je, да пре завршетка пословне годипе прпреди и у Мостару један вокални концерат. Вес о томе примљена je у месту с великим интересеоваљем. Концерат се одржао у летњој баштн кафане »Париз« 14. јуна од 9 часова павечер. Иако je био висок датум, иако су од 1. јуна дате већ четири сличпе прпредбе, ипак je посета овога пуа била и најбројнија и најелитнија. Ha концерту су се могли да запазе представници војпих и цивилних власти, предстлвници разних хуманих и привредних установа као и најодличнијег грађанства са својим фамилијама. Тачке програма изведене су са пуно добре воље, na су и.змеђу осталих тачака нарочито успешно отпеване песме В. ТЗорђевића: »Аџами срц е...« , коју je отпевао мупгки хор са добром увежбаношћу, и В. Иесаревића: »Емина«, која се уз буран аплауз морала да поновн. Мешовити хор други пут отпевао ју je још сигурније и хармопичније. Ни на једном од рапијих концерата публика није била у бољем расположењу. У маеи комфета и серпентина и других атракција изглед концерта био пун живости и шарепила a срспентипе, бацане преко масе сијалица., као да су повезале расположеље посетилаца и доприпеле мпого интимнијем расположењу. које се наставило дубоко у ноћ. Морални и материјални успех овог концерта уз помепуте околности превазишао je успехе свих раније датих концерата. Чисти приход донсо je близу 5.000 динара, који су у главпом дале улазиице, за мостарске прилике je одличан. Гајретова забава у Тетову У недељу 15. о. м. приредио je Месни одбор Гајрета у у Скопљу забаву у Тетову. Чланови Гајрета дошли су у Тетово у суботу, 14. о. м. у 2 аутомобила. Вођа пута je био �Г. Др. Бећир Hono, док je режисер Г. Н. Рссуловић дошао два дапа раније. Забава ннјс могла бити одржана у хотслу »Југослапији«, k u k o јс било замппгљсно, јер хотел нсма погодна мсста аз бину. Зато јс помоћу чланова тстовског од бора и прпјатеља Гвјрета импровизнрана бина у т. зв. Хара бат текији, и у пространомс дворишту ове текијс одржана забава, са којом су и гости и чланови одбора веома задо вољни. Нарочито je забава учнпила велпки утпсак међу муслп манима града Тетова, који просто пису могли, да се падиве зажеливши да се оваке забаве што чешће приређују. Ha забави je примећеп приличан број и 6pahe право славаца са својим rocnobaMa и кћерима. После забавс се pa звило право народно весељс. Овом приликом je одбору част да се нарочито захвали гг. инж. Ор. Крстићу, претседиик општине; П. Ђорђевпћу, поглавару среза; П. С. Казазовић; адвокату; М. Шећерагићу, шер. судији; С. Спахнћу, секре тару шер суда; 0. Миодраговићу, адвокату, као и свим оста лим члаиовима тетовског Гајрета и нашим пријатељима, noсебно na г. Др. Трифуновићу, днректору гимназије. Дин. 30.—: Мехо Кресо no Дин. 20 ,—; Сул.ага Нишић, Мехо Врана, Браћа Оијерчић, Bi>aha Виторовић, Caj«, Мутек; no Дип. 15.— гђице: Мплица Вељковић, Милка Кочевић; no Дин. 10.—: Омер Топуз, Ибрахим бег Хуљук, Ибрахпм Чеховић, Муратбег Сијерчић, Весо Tanacковнћ, Суљо Хуљук, Авдибег Оберчанин, Божо Танасковић, Шахбсг Херенда, Јусуфага Хаџић, Мехмед Тулић, Ахмед Беслија, Латиф еф. Хубанић, Мехо Мујковић, М. Алија Оборчанин, Абдурахман Хаџић- Триумф Гајретове идеје у Горажду Мјесни одбор Грјрета изабрао je између Гајретових чланова шири приређивачкп одбор за одржаље Гајретовог теферича са коњским и пјешачким тркама у Горажду 8. jvrnt no. подне. У недељу зором почео се свијет сакупл>атп са сФију страна, не само из чајничког пего чак и из плсваљског, фочанског, рогатичког и вишегр^дског среза. Mace себског свијета у најсвећанијнм одијелима дол%зилЈЈ 'су у великим групама, пјешице, на коњима и колш^а, како муслимани тако и православнпч те се je у малом убавом Горажду тог дана слегло око 8000 душа, a no околним брДјпта прегледати се није могла множина свијета^Овзuo славље не п а м т а ^ Горажду нико, премда им^.људи старпх no 104 године. Приређиавчки одбор уложпо je мпого труда да што сбечанЈШ t успије први Гајретов теферич и да овдашњи народ скине мрежу са очију, што je и успјеж>дЈ Позват je био и Главни одбор Гајрета, да увелича овај тсферич, a нарочито се je миого по^агало на долазак претсједника Главпог одбора г. Др. Хасанбрговића, којем je у почаст био подигпут славолук од 16 метара, тако да се je видио из 3 километра даљпне. Народ je« нестрпљиво очекивао да поздрави Др. Хасанбеговића, алн г. прстсјеЈџшка спријечили су државни послови те није могао доћп, о чену смо благовремено обавијештени. Овај Гајретов теферич значи за нас много јер никад до данас није, наше муслиманско женскин>е узело учешћа na оваким тсферичима. Иако мало Горажде ипак се je могло виђети код нашег женскнља, да je цијенило мпого овај теферич, јер je било све у најсвечаннјем одијелу обучено. У коњској трци учествовало je 10 грла пз плеваљског, фочансог, рогатпчог и чајничог среза Прву награду однио je спн угледиог домаЈшна Исмет Мухамедбега Хреновице из Хреновице на свом тргогодншњсм дорату »Змају«. Одушевљен Мухамедбег поклонио je награду Гајрету, na чему нека je Мухамедбегу велика хвала. Дао Бог и други се угледалп na се у сваким прпликама сјстили нашег милог Гајрета, који дивно цвјета под Покровитељством Њ. Kp. Вис. Престолонасљедника Пстра. Овом одбору немогуће je свакоме папосе захвалити се, те овим путем захваљује се свима који ма шта придонесоше да ова Гајретова прирсдба овако величапствено успнје. Преко свих трошква чист приход износи 3.403.50 Дин. Добровољне прилоге дароваше слијсдећа гг. и госпође: По Дин. 50.—: Др. Томић, Мехмед Алија Фазлагпћ, Осман Рашидкадић. Хамид TauoBirli, Омерага Беговпћ, Халпд ara Хаџић, Акиф бег Сијерчић; no Дин. 40— : Мујага Каменица, no ГОСП. МУХАМЕДБЕГ ПРЕЉУБОВИЋ, потпретсједник Гајрета у Бијељини. Авдо Харлаћ, Мустајбег Спјерчпћ, Алага Зорлек, Браћа Бешлпја, Pajico Танасковић, Радпша Стојановић, Вндак Переула; no! Дин .5.—: гђа Туцаковић, Смајо Псстек, Антон Цигало, Абид Хаџпћ. Мухамед Мујковић; no Дин. 3.—: Имшир Хоџвћ, Салих Куртовић. Прпређивачпп одбор захвал.ује се најтоплпје дароватељима. Жпвилп! Рад на проширивању Гајретове организације Оснивање женског одбора Гајрета у Градачцу У присуству 63 чланица одржана je конститунрајућа скупштина Женског одбора Гајрета, 22 . јуна у зградн народне основпе школе у Градачцу са следећим дневнпм редом: 1. Отвараље скупштипе, 2 . Избор председнице скупштине, перевође и две верификаторице за овсровљење скупштпнског заппсника, 3. Читање друштвсних правила, 4. Бпрање одбора, 5. Евентуалије. Гђица Хатиџа ГБтпић јотвара скјупштину поздравља присутне и држи предавање о Гајрету, н.егов историјат, развој, рад, заслуге п циљеве од оснутка до данас, те његове будуће смсрове рада. Затим je саопштила присутнима рад око скупљања чланица. — Још у почетку мога доласка у Градачац првнх дапа заносила сам се мшпљу, да се с вама зблпжим, да вас прпведем у крило Гајрета, да оснујемо п мп пододбор те да радимо и помажемо наш Гајрет за кога се залаже сав муслимаиски свет. И збиља ми je пошло за руком, те сам скупа са гђом Самија X. Јахић и гђом Аспја X. Градатчсвић почела скупл>ати члаиице ночевшн од 10. маја о. r. одкада до данас се je уписало 75 чланица и пошто смо уписале довољан број чланица одлучпсмо одржати констпуирајућу скупштину у коју смо се сврху данас стстале. После одржаног говора. који je праћен са великом пажii.oM од присутница на прсдлог већнне чланица изабрана je за претседницу скупштине Хасиба х. Градашчевић, за се- 373 �кретарпцу гђнца Самнја Мнџпћ, a за псрпфпклторице заииснпка гђа Разија х. Јахпћ и гђица Шухрета Тирић. Након тогт je гђица Селма Миџић прочигала друштвена правила, a потом се прешло на главну тачку диевнога рсда на избор одбора Гајрета у који су изабраие следеће госпођс и госпођнце: Претседница гђа Санија х. Јахић, потпредседпнце Пемба х. Имамовић, тајница гђица Хатиџа Ћигаић, благајница гђица Разпја Незпћ. Одборнице гђс: Емина х. Градашчсвић, ЏулЕсма х. Шакић, Асија х. Градашчевић, Мукелефа Шсремет, Футнета х. Градашчсвић, Сабира х. Градашчсвић, Шемса х. Миџић, Џемнла ПЈалднћ, гђнде: Рашнда Незић, Изета Сендић, Лрифа Челиковић. Изабране одборннце скупштина je са задовољством примнла и поздравила. Потом je гђица Хатиџа.Ћишпћ да се живо заузму и пораде, да ница те да свака пропагнра ид^је аим у својој околпни. Свб су једногласно предлог примиле и схватиле као дужност, коју треба иО ртити. Ha предлог претседнице Саније х. Јахпћ послат je брзојавни поздрав Главпом одбору и прстСедпику др. Авди Хасанбеговићу следећег садржаја: Новоосновани Женски пододбор Гајрета у Градачцу искрено поздравља Главпи одбор и председника др. Авду Хасанбеговића са жељом да у своме раду на челу друштва устраје на славу и понос целог муслиманског света. Претссдница Санија Јахић. По закључку седнице председница je зажелпла да na хаир и добро свих нас узиапредујсмо у своме раду. Нови Месни одбор у Штипу 15. јуна о. г. Месни одбор Гајрета у Штипу одржао je редовну годишњу скупттину у просторијама Гајрстове читаонице. Скупштину je отворио у 10.30 часова прстссдник г. Хусеин Јахић, којом je приликом, пре прелаза иа диевпи ред, прочитао поздравиу депешу Њ. В. Крпљу Алепсаидру и претседнгеку Главног одбора г. др. Авди Хасанбеговићу, a којс гласе: »Њ. В. Крал.у Алсксандру I., Београд. Грађапи града Штипа, чланопи Гајрета сакупл>снп на годиган.ој скупштини поздрављају Bame Величапство са истипским осећајем непоколебиве и неисклзапе верности и одапости према Вашем Велпчанотву и епотлом ТГрплчОвекпм Дому. у то пме клпчомо да жнвп Крал> Југославије Алексапдар I и цсли К|и1Л>епски Дом. — Прстседпик: Хуесин Јахић.« 374 mpvra дедеша гдаси: »Прстссдшшу Г»ЈР™ ДР- X .«:«. Осговпку C aijrao . 't a m n u Гијрста » Ч — “ “ » i бсговнпу, I j „оздрапс са увсрешсм, да hc ,с w В д « - п’ ™ : Ху- СеИН На^ову* депешу M uuutap Дв»Р» г. В. жевуик одговорио iC “ ! С м ш Г х у » о ™ у ЈахкИу, претседнику Мвсиог од0„р, Гајретла, Штнп. Господит прстседаиче, Њсвово B c n w ctbo Крал, примво Ja са аадовосвол взраво одиости , . а „ова пододбора Гајрета j Штвпу и благоволео Ј. варедити „ да учеоницииа годивш. саупштше из,авии 3ахв.и.новт. — Мшшстар Двора: Б. Јевтић. Скупштнпа je била лепо посећена, како од грађана свих __ „и „„ пепонсповести, Taico од „нтрпнгеипије нптелпи.ицпЈ'- и чиновника, на ложио опширно постаиак Гајрета и његов за 27 година његова деловања. Заодбора у Штипу чијом су иницијативом основана 4 месна одбора и то: у Кочанима, Царевом Селу, Радовишту и сеоској општини Карбинцима, нагласивши, да су подузете потребне мере за оснпваље месних одбора у већпм местима брегалпичке области. После тога изнео je оснпвање Гајретове читаонице и књижнице у којој се налази 220 лепих и поучних књига које омладина чита. Затим извештава скупштпну да je Главни одбор Гајрета узео за Гајретов дан 6. септембар дан рођеља Гајретовог Покровитеља Њ. Kp. Вис. Престолоиаследника Петра, који he дан Гајрет прославити сваке године, прикупљати прилоге, и распродавати Гајретове артикле. После благајничког извештаја прсдложио je за каидидациони одбор гг. .Јордана Јевремовића, управитеља основне школе; Михајла Каламатијевића, претседпика штипске општине и Фуадбега Шевкибсговића, који су саставили и предложили скупштини следећу листу: 1. Управни одбор: Прстосдник Али Шефикбег, бившп нар. посланик; потиретседннк г. Мирослав Тодосић, срески начелпик; секретар г. Хусеин Јахић, војни имам; благајник Фуадбсг ИТсвкибеговић; члаиови гг.: Михајло Каламатијсвић, Али Риза Аџем и Шериф Хасаиагић, вакуфски благајник. 2 . Надзорни одбор: прстссдник Еиископ г. Вснијалтп; командант брега-пничке дивизије ђенерал г. Отева Радоваironnh, инеппктор пукопник г. М. Михајловнћ; жанд. иисп. нотпукоппик г. Bara Baenh н једно меото резервиеано за будућсг шср. судију, који дођс na иову дужпост. Замепици: �Гг. Хуссип X. Реџеп, тргопац; Хуснија Мустафпћ. берберин; Мсхмед Мустафа, трговац; Али Риза Ибрахим, државни нмам u Лбдурахим Мехмед Шех. Скунштина je једцогласио иримила предложену лнсту. Ha крају je иретседник објасиио да hc с.е у току ове годннс Mohu иримихи у Гајротове интериате оиолнки број деце колики je приход био у овој годиии, стим, да су деца сиромашног стања и да су свршила основну школу. Скупштина je заврпшна у 12 часова. Са добрпм: Ајкуна Eanh. Хава Омнћ, Зејна Харбаш, Дика Бадшевнћ, Хида Шабановпћ, Васвија Алагпћ, Хасиија Тузиновић, Махбула Bamnh. У зиак дубоке зхаиалиостн иолааанцс течаја даровалс су гђнци Пашалнћевој на дар красан народии вез, захваљуjj'hii joj оузшш очнма na уложеном труду обсћавшн да ће uhu у животу oiuiM иутем којнм их je кроз четири мјесеца упућивала љихова мила и драга учитељица. Нови повјереници Гајрета Нови утемељачи Гајрета Главни одбор Гајрета на прсдлог Мјесног одбора у Мостару именовао je Гајретовнм повјереиицима и то: г. Јусуф еф. Беглеровића у Гор. Дрежиици, Хасан еф. Кеба у Бивољем Брду, те Хасан еф. Полића у Дошој Дрежиици, свс среза мостареког. За чланове утемељаче Гајрега ових дана упасала су се ова господа: Др. Мехмед Хајровић, судија, Ђуро Стјеповић, адвокат и Мехмед Драче, судски официјал, сва тројпца у Приједору. Гајретови течајеви за неписмене Поздравне депеше Гајретов анафабетски тсчај у Бос. Крупи Поводом одржаваља редовпих годпшљпх Гајрстовпх скуп штнна у поједпним мјестима, упућене су из многпх мјеста поздравне депеше претсједнику Главиог одбора Гајрета, и то: Тузла: Са данашње своје редовке скупштине женски одбор Гајрета у Тузли шаље Вам поздраве са жељом да својим радом и трудом, као што сте то и до сада несебично чинилц скупите што већи број муслиманки у редове нашега Гајрета на општем културном приднзању муслиманског елемента. — Предсједник: Зиба Кршлак. Сјетлина: Са данашње шпре коиференције мјесног одбора Гајрета у Сјетлинн и делегата осталих одбора и повјерепиштава Гајрета из среза рогатичког одригане у сврху лрппреме величанствене Гајретове манифестације и народног теферпча поздрављамо Вас господине Баие пајсрдачније и молимо Вас да изволите Вашом високом посјетом увеличатн ову Гајретову манифестацију заједпо са претсједником Главног одбора Гајрета и Вашим помоћником Дром Хасанбеговићме у недељу 13. јуна. — Претсјединк Гајрета: Фадпл Добрача. Ш тип: Чланови Гајрета сакупљенн na годишшој скупштини шаљу Вам братске поздраве са увјерењем да he те устрајати na корисном раду Гајрста. — Претсједник: Хусеин Јахић. Бихаћ: Данас бројно посећспа Гајретова скупштипа поздравља Вас као до сад најактивиијег и најзалужнијег прет- У петак 28. марта о. г. одржан je испит у аналфабетском женском течају, основан и организован интензнвним и напорним радом неуморне Гајретове раденице — госпођице Фериде Пашалић. Испиту су присуотвовале као чланице испитног повјерснства госпођа Анка Павичић, наставница државпе мушке основне школе, no одредби школеког надзорншса у Bnxahy, гђица Олга Илачевић, наставиица држ. мушке осн. школе, и изаслдница градског поглаваретва и школског одбора, и Ферида Пашалић, наставница држ. мушке ocn. школе и водитељица аналфабетског течаја. Испнту je приступило 18 ученица. Неочекиван успјех постигнут кроз четири мјесеца изазвао je опште одушсвљење међу грађанством a напорни рад гђице Пашалићеве награђен je похвалом и признањем како од стране граађнства тако и од стране школског надзорннка пз Бихаћа. Полазнице течаја паграђене су народним радовима и поучним кљигама од страие Опћинског поглаварства a оспосебљене и оцијењене су овим редом: Одличпим успјехом: Џиха Кобнљагић, Хнба Крупић, Ајиша Кабиљагић, Хаџпја Бншчевић, Расима Кочић. Са врло добрим: ТЈулба Езић, Рамзпја Арнаутовић, Хафиза Бапић, Ајнша Крупнћ. 375 �сједника Гајрета п цсо Главпп одбор са жсљом да устрајете санбеговића са лсељом да у i -bom раду: na чслу друштва jrćу раду за добро ii напрсдак милог нам 1'ајрета. Жнвео Др. трајс na олаиу и nouoo дијелог муслпманског свнјста. — Иретсједннца: Сеннја Jaxuh. Хасанбеговнћ, Живео Гајрет — Претседншс: Осман Реџнћ. Автовац: Сви члановн данашње скупштиие у Лвтовцу Мјесни одбор Гајрета у Бихаћу поздрављају Вас и желе да и даље устрајете на културиом mojih редакцију .Гајрета. да у следећем броју opora цепрогресу нашег народа. — Одбор. њсног листа донесе овај Тузла: Са главие скупштиие чланова Гајрета у Тузли И справак: поздрављамо Вас као неуморног националног и културног просветног радника за добро и спас муслимана. Вашпм боУ Гајрету број 10 од 10. маја о. г. штампан je извештај равком у Тузлп поучили сте нас како се радн u жртвује за овога одбора да се г. Торђс TlopbeBuh, окр. ннспектор у Бинарод. Живилн! — Претсједннк: Селесковић. xahy упнсао за члана утемсл>ача Гајрета и као прву рату Љубушки: Гајретови члановн окупљени данас на главуклатио Днн. 200 .—. Taj извештај нетачан je у толико, што je госп. Ђорђевић ној скушитини иоздрављају Вас и чланове Главног одбора Гајрета желећи Вам дуг живот на дику н понос свих иас. — о д м а х уплатно пуни допринос од Дин. 500.—, што се овим Претсједник скунштине: Алија Орман. радо исправља. Ујсдно жалим да се десила ова грсшка одборл, na моДервента: Данашња редовита скупштина дервентског мушког одбора сјећајући се Твојих велпких заслуга за наш лнм окр. ннспектора г. Ђорђевића, да.овај случај извнне. Гајрет срдачно Te поздравља и жели Тн дуг жнвот и здрав5 . јуна 1930. Претсједник: ље .— Претсједннк: Есадбег Алнбеговић. Бихаћ. 0 с м a н Р е џ и h. Бсс. Градишка: Са бројно посјећене Гајретове годцшње скупштине позд]>ављамо свог претсједника молеНи СвевишРазнп добровољнн прилозч њега Bora да Вас поживи дуго година на дику п nouoe ime Курбанске кожице поклоњене Гајрету у Рогатици Гајретоваца. Живио! — Скупштинари. i 'чЦрпликом прошлог Бајрама даровали су no 1 говеђу коВишеград: Са одлично посјећене прве коквхитуирајуће скупштине женског мјесног одбора у Видпеграду поздравља- жицу: Bpaha Чапљић; no l овновску кожицу: Хафизовић мо Вас дични вођо cak покликом ЖДвио! — Претсједник: Са- Едхем, Хаџиахметовпћ Мухамед еф., Хаџиахметовић Мехмедага, Хафизовић Галпб еф., Хафизовић Мусафа, Тескереџић бира Бехмен. Ибрахпмбег, Тескереџић Едхем, Коро Сулејман, Боровац МехОзрен (Сарајево): Мјесни одбор Гајрета у Озренуокупмед, Јесснковнћ Ахмед еф., Браиковић Синапбег, Бранковић љен са својим члановима на годпшњој скупштвнн 18 јуна Едхем, Соколовић Ахмедбег, Дапџић Авдо, Пашнћ Ахмед, поздрављају Вас са жељаом д л Вас Ббг поживи још много година на дику мГонбс нашег драгог Гајрвта и свих ‘ Хаџидедић Заим, Хаџиосмановић Хифзага, Хаџиосмановић Мехмедалија, Шахпипашић Хасанбег, Дапџић Лутфага, Пањегових пријатеља.,— За одбор: Бегр Челик, Т1амил Челик. Горажде: Са редовите годишње окупштпие чланови Гај- inn^ Мурат, Пашић Тајиб, Arnh Ибришимбег, Пешто Решид; ho.14 овновске кожице даровали су: Јусуф Горушанин и Шерета поздравл>ају Ваб" увјеравајући да ћемо Вас увијек вјерно помагати за добро пашер милог Краља и нашег Гајрета. ховић Едхем. У готову новцу даровалн су no 10 динара: Даиџић Ахметага и Арнаутлија Хилмија. Живио Др. Хасанбеговић. — За одбор: претсједвик Ибрахим Сијерчић, секретар Осман Рашидкадпћ. Прилози за Гајрет приликом Иурбан-бајрама у Бијелом Пољу Горажде: У име ново изабраног мјесног Гајретовог одПрилпком прошлог Бајрама даровали су no једну курбора поздрављамо Вас и цио Главни одбор. — Претсједник: банску кожицу слиједећи: Ламежевић Харун, Идризовић Др. Томић. 3eho, Мекић Мустафа, Буквић Осмо, Дрековић Ариф, ДерСкопље: Са годишњег збора члаиовн Гајрета сакупљени вовић Илијас, Музуровјћ Мустафа, Нухоџић Шабан, Караради избора нове управе и годишњег рада шаљу Baua и ос- беговић Изет, Мартииовић Смајо, Бурџовић Мурат, Мемишеталим члановима Главног одбора своје срдачпе поздраве. — вић Aro, Ћоровић Јусуф, Ћоровић Шехо, Ћоровић Изет, МуПретсједник: ђенерал Павловић. цевић Ћамо, Шахман Рустен. Ове су кожице продате лициСански Мост: Са читаоничке скупштине у Санском Мотацијом за Дин. 700.— (седам стотина.) сту на којој je прихваћен правилник Гајретовнх читаопица Прнлози у готову новцу, По Дин. 40— : Добарџић Ибрашаљемо Вам братске поздраве од срца желећи, да Вам Свехим, Мекић Бахо; no Дни. 30.—: Дрековић Јакуб; no Дин. могући помногостручи Ваш живот који поклонисте Гајрето- 20 .—: Хот Ћамил, Зечевић Шемсудин, Кучевић Медага, Гувој идеји. — Претсједник: Мехмед Алагић. шмировић Ислам, Длакић Омер, те no Дин. 10.—: ЗаимоВраниште: Грађани општине Враниште са своје данашвић Мухамед, Бајрамспахић Мехмедалија, Мушовић Аља удон.е скупштине na којој je основан Мјесни одбор Гајрета у ва, Дервовић Суљо, Музуровић Абид, Шећсровић Јусуф, Враништу поздравља Главни одбор кличући: да живи највиИдризовић Јунус, Шафић Абас, Хаџиахметовић Ибро, Зороши заштитник Гајрета Њег. Вел. Краљ Александар I. и да нић Плаво, Махмутовић Азем, Мушовић Медо, Храповић живи друштво Гајрет, a на добро и срећу Отаџбине. Следује Ајдин, Хаџиомеровић Алија, Идризовић Јахо, Диздаревић извјештај. — Претсједник: Усииовић Назиф. Муфто, Диздаревић Хајро, Међедовпћ Зејо, Диздаревић Сулејман, X. Ахметовић Ахмо, Хајдарагић Џемо, Гушмиров Чајниче: Са годишње скупштине Мјесиог одбора у Чајничу шаљемо поздраве г. претсједнику и осталим члановима Илијас, Мекић Абас, Кавазовић Абдурахман, Бурџовић Ћазим, Мушовић Хаџибег, те Нухоџић Абдулах сакупио je у тога одбора. — Престједник: — Прашо. свом жемату своту од Дин. 100.— (једну стотину). Градачац: Ново основани Женски пододбор Гајретов у Градачцу искрено поздравља Главни одбор и др. Авду ХаДароватељима најтоплија хвала! Рад за Гајрет рад je за добро свију нас 376 �M e d . U n iv . if. m i s p e c ija lis t a z u b n i lije č n ik Sarajevo, Jeflanovića ulica br. 1 Ordinira s v a k i m d a n o m od 9—12 sati prije podne i od 2—6 sati poslije podne K— » ............................................ - ....................... 5 S V A K I M U S L IM A N TREBA DA KUPUJE SAMO GAJRETOV C IG A R P A P Ift jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „Gajret" ©OOOOOOOOOGOOeXDOOOOOO0OOOQOOOCDOO0OOOOOe>0 Papirnica Hamdija Kopčić Sarajevo, Strosmajerova preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala BGOO0OOOSOCOGOOOOOOGI ■ Narudžbe: Tvornica cigarpapira S. D. ALKALRJ, Sarajevo može se naručiti i preko društva Gairet u Sarajevu i Oglašujte u „GflIRETU” ш т а м п а р и з а : И ЗР Л В УЈЕ НАЈБОЉЕ CBE ШТАМПАРСКЕ ЛОСЛОВЕ УЗ КУЛДНТНЕ ЦИЈЕНЕ СЛАГАКИ СТРОЈЕВН СТЕРЕОТМПИЈА P07AUHSHM СТРСЈ cinkcg ^ fija: IZRAĐUJE KLIŠEJE U ЈЕОПОЈ I VIŠE BOJA 3EOINA NA JUGU KAŠE KRALJEVINE И Г гЈ Ш О Ш М Г С А : P0V£Zt,J£,<N’ICE 00 �Temeljna glavnica 40,0Q0.000,- Dinara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172 s t a S Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu striku. — Osim toga ima svoju min Z A iA G A O N IC U općine grada Sarajeva koja daje zajm'ove na zlato, srebro 1 ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. Bosanska ladostrijolaa i B| Dr. Omer Bahtijarević Trpačka Banka i d. ■ Sarajevo, Strosmsjerova ulica br. 12 I dugogodišnji liječnik Drž. 1 Bolnice, operater i spe- Potpuno uplaćena dionička glavrica D in | 20,000.000-— I Rezervni fond D in cijalista za operativne bo- 2 lesti, asistent chirurškog odelenja Državne Bolnice м 7,500' »II Ш \ Prima u l o š k e na štednju, vrši do­ znake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o 1j n'i i e uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća Ordinira od 1-3 p o s lije podne I Interurban telefoni broj 605, 865 i 555 Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split 1 u Aleksandrovoj ulici br. 45 ■lllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllliillllllllllllllilllilllllllllUlltlllllllllilllllllllllllllllllilll’ l Banka Gajret d. d., Sarajevo Akcijski kapital Din 40,000.000'- Rezerve Din 2,000.000'B anka se bavi svim u bankovnu struku spađajućim poslovima. O vlaštena je za trgovanje sa valutam a i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podu­ pire razne kulturne i hum anitarne ustanove. Od čiste dobiti daje 6% Kulturnom i Prosvjetnom društvu „ G a j r e t ”. Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja B anka Gajret najbrže i najkulantnije. Uloške uka­ m aćuje najpovoljnije i isplaćuje iste u svako doba � https://kolekcije.nub.ba/files/original/07bede053f762c27edd65e402f72685a.pdf a110351db95b64fbbf8c94290aab17d5 PDF Text Text лисгјазгш детш зл културмс И tKCNCMCKC- T№4H3A№t MVUMMANA С А Д Р Ж АЈ : Уредништво: XXIV. редовна, главна скупштина . друштва Гајрет Хидајет Кулиновић: Како би требало нашу дјецу вјерски узгајати и како да им се предаје в јо ронаука Инж. Шериф Бубић: Ham сељак као позитивал но- љоприврсдни стручњак П О П У Л А РН А С Т Р А Н А Наша отаџбина: Рад на уједињењу Хамдија Мулић: Како ћемо сами себе учити Здравље: 0 рахитису Народно сточарство: Чистоћа прије свега — Са си- јеном се не може да добије много млијека — Млада коприва као сточна храна Пољопривреда: Њега ливада ПОДЛИСТАК Сафет Бурина: Алмина снаха Хамид Диздар: За тебе Сафвет Зечевић: Без еџела умирања нема Шериф Бећировић: Византијски цар и Хатим-Таија Севдалинке: Мјесечина — Ha Вратнику — Листај горо — Дјевојка je — Сархош Аљо — Уросих се руже тргајући — Тамна ноћи — ПоДпе учи ГА ЈР ЕТ О В ГЛ АС Н И К XXIV. редовна, главна скупштина друпгтва Гајрет — Остале Гајретове вијести — Илустрације 16 ЈУЛА - САРАЈЕВО 1930 У ређуЈе: Х а м з а Х у м о БРОЈ 14-15 �Oglašujte u listu GAJRET »Gajret« je najrašireniji časopis medu muslimanima i svakim danom diže se broj njegovih preplatnika, na­ ročito otkako je povećao svoje gra­ divo. I n buduće, »Gajret« će nastojati da zadovolji što širi krug svojih pre­ platnika i da prodre i u najzabitnija mjesta. Iz ovih razloga, bilo bi u in­ teresu naših trgovaca da oglašavanje svojih firmi vrše preko »Gajreta«, a tim ujedno vršili bi i svoju patriotsku i humanu dužnost. Radnici i prijatelji Gajreta treba da porade u svojoj sredini kako bi trgo­ vine i preduzeća iz njihovih mjesta oglašavali u listu »Gajret«. /> > Увсеаа, a аенаЈиу^7ш™ Е"туа1^ 1 5 и ^ ^ а ^ а в а Т а Рт ” 6 n ,iy Л б Г Г р Га.°Дв0Ра “ “ ешшошжо пол и а љ е м у сл м та а , излази 1. a 16. сваа ПРе,“ ” 200 Ђа: Директор Х ам и д К унић Уредник Х ам за Х ум о Власник друш ™ „Га1рм- . _ Глава. a одговорнл уре т е Х аш а Xyuo. _ З а т 1Ш т р з,у „Бос..= ка П о ^ Г одговара Јосип Енгл. �T j> J V t T Уреднишшво XXIV. редовна, главна скупштта друштва Гајреш Импозантна појава од стоосамдесет делегата, на овогодишњој редовној, главној скупштини, показала je снагу Гајретова корена у нашем народу; показала je како je дубоко продрла Гајретова идеја у наше слојеве. Озбиљна лица Ових представника стала су, на овој скупштини, пред још озбил^нији задатак — пред свечано преузимање једне велике дужности, дужности рада на нашем општем препороду. Овај важни моменат подвукле су нарочито речи друштвеног претседника, г. Др. Авде Хасанбеговића, и указале на сву важност мисије Гајрета и Гајретових радника, указале на непоколебивост његова досадањег правца и на оквир њ'^гова гдедовања. Te речи, уздигнутим тоном, подвукле су сву строгост схватања ове велике мисије, на начин како су je себи поставили Гајретови идеолози. Снага оввх речи, у истом смислу, треба да се пренесе на све Гајретове раднике и пријатеље, широм наше Краљевине. Јер само, сви прожети топлом једнодушношћу, само као Гајретови радници, без обзира на друштвени положај и снагу духовне личности, моћи ћемо успешно да корачамо нашем циљу. Бацимо ли поглед на бурну прошлост Гајрета, многи напори и заједничка пожртво* ваност његових радника морају да нам изгледају узвишени. Данас, кад ту прошлост можемо да посматрамо из једне отвореније перспективе, она за наш народ добива још више на свом значају, јер линија, те Гајретове прошлости постала je ослонац будућности свију нас. Ta линија постала je правац победник који се данас без запрека пробија кроз таму наше заосталости, свима редом отвара очи и води нас у смеру културног, a кроз културни и у смеру материалног препорода. Варницу постанка ове Гајретове линије видимо у националној свести Гајретових идеолога која je тим уједно постала и покретач нашег општег напретка. Она, национална свест, била je снажна подршка издржљивости Гајретових идеолога, a та издржљивост, кроз целу историју Гајрета, снажно je пркосила свим великим препрекама и била главно упориште победи идеје Гајретове. Прошле године, на истом овом месту, нагласили смо да једна велика тековина, код сваког народа и у свако доба, тражи много свесне пожртвованости и љубави за себе. A њен темељ je увек љубав за свог ближњег и за своју нацију. И кад се једна оваква тековина чврсто постави на своје ноге, њена величина и њезино деловање не дају се ничим умањити, нити каквом сличном упоредном, нити каквом протуакцијом. Јер, дело те тековине тако je велико и стоји као чврст бедем, славећи све нове и нове успехе. У ову нашу лањску констатацију, и ове године, ми нисмо нимало посумњали, зато je ова наша велика тековина, Гајретова зграда, постала још снажнија и победоноснија. С ве ове наше наводе потврђује овогодишњи успех Гајрета и импозантни скуп делегата на овој главној скупштини која je показала одлучну устаљеност на напретку Гајрета као и свест прожету дисциплином и љубављу за Гајрет у свим редовима његових пријатеља. Зато, у овом правцу и корачамо сигурно нашем напретку. 377 �Хидајет Кулиновић Како 6 u шребало нашу дјецу вјерски узгајати u како да им се аредаје вјеронаука? .. (Наставак) Рекли смо да би се наш иаставни систем могао назвати нијемом и мртвом мстодом. Да ли би смо К/Од вјеронаучне обуке у овом логлсду могли папра вити изузетак? Ha жалост не. Начин обуке овог важног предмета no нашим школама заслужује двоструко, да се назива нијемим и мртвим. Можо сс рећи да je вјеронаучна настава код нас на најнижем ступњу, јер je најнеметодичнија. Ha који се начин код нас дјеци дају појмови о Божанству, Посланству и Судњем дану, тим главним тсмсљима Ислама и ових осталих вјера Божаиcicor поријекла? Не, не можемо рећи и поставити питањс какви се појмови дају дјеци о тим засада-, ма, јер им те иојмови заправо и ne дају. Пратије речено могло би се поставити шггатвс: »Какнв у;гисак и колики je стуиањ розоновања kame дјеце о' тим појмовима'?« Ове свете. појмове о Божанству, Посланству и-Судњ^м ^Лну ми дјеци не предајемо као предмете вјеровања, него им о њима причамо као о обичној традицрји. Можемо ли потврдитл да. наши вјероучитед>и -штогод надодају овоме, што дјеца опонашајућп своје родитеље и примајући од њих од својих кућа у школу допесу? Да ли наши вјероучитељи1- дозвољавају, и дају лршшке нашој дјеци, да им ова поставе оваква питања: »Какав je Бог?«, Запгго Бог посгоји?«, »Како може постојати нешто што се не види?«, »Шта je то Божји посланик?«, »Запгго ми не можемо постати Божијим послаником?«, »Зар ne би људи моглп влаетитим умом пронаћи исгине, које им Божији посланици казују и проповиједају, када ових не би било?« итд. Или се можда сирота дјеца фаризејски н са страхопоштовањем покоравају свему ономе, што mi вјероучитељ приповиједа — не само. што им приповиједа, јер су вјероучитељи већином нијеми — непо чак и ономе, пгго у својим књигама набубају? Посљедице показују, да no нашим школама влада ова друга могућност. Међутим било би сасвим природно, да вјероучитељи буду задовољни и да се веселе оваквим и још |Слободнијим литањима од страпе својих ученика. Ето на овај начин дозвољавајући, да дјеца постављају овалсва и слична питаља и при- премајући им у самом продавању од cnoje. страно таква питања, улијевају им се у срца припципи вјеровања и етикс. Само за овај пачип наставе noтребни су такви вј(‘|к»учитељи, који h e сличпа јштан»а од странс дјеце сматрати природном појавом и држати нужним, да на ова nm aiba одговоре, na макар се та питања сукобљавала са њиховим вј(фским осјећајима. Код дјеце je још у зачетку споеобност за схватаљс абстрактних појмова. Због тога je всома тешко дјеци улити у главу појам о Болсапству, за који се тражи јака абстракциона моћ. Треба се послужити 01ШПЉИШШ појмовима и истинама при улијевању абстрактних иојмова у дјечије умове и осјећаје. -Дјеца заиста много лакше схватају опипљиве материјалне појмове. Ha примјер при давању појма дјеци о броју, дају им се у руке предмоти, који се могу бројити. Чим дијете научи свету ријеч »Бог«, ono одмах започиње тражити значење те ријечи у вањск-ом свијету као и код осталих појмова. Ово истраживаље доноси дјетету na ум толика и таква питања, на која питалва треба да знадне одговорити сваки прави вјероучитељ. ОдговарајуИи дјеци на згодан начин и према љиховом умном развитку, вјероучитељ удовољава својој дузкноети. He врши се вјероучитељска дужност исмијаван.см овако природ1шх и корисних дјетињих питања или њиховим ућуткивањо.м говорећи им: »To ти не можеш схватити, нипошто такве ствари више нс питај?« Овакав начин je комотан за вјероучитеља, али дијете заглупљује. Довољно je сјетити се властитог дјетињства, л а ад се схвати коликом лакоћом дјеца копирају материјалие појаве, a како опет душевнс и апстрактне појмове материјализирају. Колико нас je у дјетишству узалуд Бога на небу тражило. Зар нису људи преисторијске перио,де, тога дјетињег раздољба чоиздечанског развитка налазили у природним појавама смисао о Богу, a и самог Бога? Зар и данас савремени материјалисти и натуралисти не показују знакове тога дјетињства у својим вјеровањима. Рад за Гајрет рад je за добро свију нас 378 �Инж. Шернф Бубик, директор Пољопр. школе у Бушмиру Наш сељак као позитиван пољопривредни сшручњак (Овршетак.) 3 Наш сељак као сточар полаже са извјесшш корисиим .сазнањима из стоКолико нага сељак цијени стоку, најбоље се ви- чарства. Ha ир.: »1 аздино око стоку гоји« — »Отиди no томе што je зове својим благом. To je заисга марено — пола урањеио«. Иоавећује се избору етоједно велико наше народно благо. Што сељак не ке велика пажња те налазимо савршеиа иравила о држи своју стоку онако како бисмо ми то жељели, наслијеђу, као: »Какви бици, такви и теоци« — није ради тога што он то не би знао, него ради тога »Нород се умеће у ганку крв«. Шта велите о иашим примитивним домаћим пашто он то н е м о ж е. Развитак сточарства условљен je стањем бпљне производње. Сваки систем сминама? Ha то питање одговорио je недавио у »Агрономском Гласнику« нико други него наш уважеискоришћавања земљишта има свој оистем сточарства. Примитивно паипвачко господарство не може ни професор сточарства на загребачком уиивсрзида држи стоку преко зиме на доброј стајској ис- тету г. Др. Алберт Огризек. 50 година ми се трудихрани, пошто добра стајска исхрана тражи ангажова- мо да потиснемо наше домаће иасмпие и да их зање људоке радне снаге преко љета за производњу и мијенимо са страним племенитим иасмипама и сада тек долазимо на то да смо у томе много гријешили. скупљање зимске крме. Међутим, када има паше на Наш народ je дакле имао пуно бољи смисао за стопретек, боље се исплати антажовати људску и сточчарсгво него ми школовани економи. ну радну снагу за пгго веће исжоришћавање распоИма тога mioro у нашем народу, из чега би ми ложиве паше. Губици лреко зиме покривају се вемогли извући корист у нашем Ј>аду за унапређење ћим примитцима преко љета. Осим тога иод оваким сточарства и приштедити народу многу пару, коју приликама, боље je гледатњна квантитет стоке него сваке године у не малим свотама дајемо за сггочарна квалитет. Паше има на претек,'" ал!г je број дана -iTfBO. кроз које се може искоришћавати ограничен, п а ^ што више грла имамо, било и слабијих, випЈвхће <зе 4 Наш сељаккао пољопривредник-организтор паша искорисити. Стока je овјгје не само трансфорЈедан мој иријатељ-посједник xohe да буде у матор крме у вриједније' сточне производе, него и свему напредан економ. Вабацио je иотиуно crape једна а у т о м а т с к а с н а д а за ђубрење и сажуп- сељачке начине рада. До недавно су његове њиве љаље крме. Што се више сакупи врме, то ће кориот оране на складове и угарене. Он je складове иорубити већа, a више he крме сакупити увијек више шио и од њива направио равне табле. Угар je укигрла. Овдје дакле не може да вриједи правило, да нуо и сваке године њиве засијава. Завео je мјеото je боље имати мање племенитих грла него више не- ијштког орања дубоко орање. Тако се у свему разплеменитих. Даље важно je: здравље, издржљивост ликује од својих сусједа сељака. Зар то није наи окретност. Из свих тих разлога овдје су на мјесту предно? Али на тим њивама већ пет годииа мој мале и жилаве форме. пријатељ не нађе ни сјемена. (Напомињем да je Даљни развитак сточарства услиједио je усљед слаб са ђубретом). Њиве еу мокре, na када су се лосве већег нестанка паше — присшјањем разних равнале није се могла вода оциједити до касно у испашишта и диобом усљед пораста становништва. прољеће, зато je заваснио са ојетвом. Њиве су до Сада сељак има један ограничен комплекс паше, сада плитко оране, a пријатељ je сада завео дубоку једну ограничену колвчину крме. Није више зада- орну и мртвицу избацио на ловршину — њиве су ha сточарсва, да што више крме искорисги у годи- остале неплодне. Али што je најгоре, укинуо je угар, ни, него да се ограничена количина крме игго боље алп за то земљи нлје дао ђубре. Тако je дошао у искористи. Овдје се дакле ток почиње пазити на безизлазан положај. Ja му говорим узалуд: »Натраг квалитет стоке. Већина наших господарстава у Бо- са земљом где je прије била, иначе нема спаса. Глесни, Херцеговини, Црној Гори, Далмацији и Орбији дај што твоје комшије сељаци раде, na he бити налазе <се сада на овом степену развитка. Али још добро!« Треба схватити, да je модерно господарство једувијек има толико паше и природних ливада, да се још не може посвећивати велика лажња сијању на нужда за нашег сељака, којој мора и којој ће крме на оранидама, пошто je господарство довољ- прибјећи кад буде вријеме за то. До недавно паш но заузето господарењем са лакшим културама — сељак имао je довољно земљишта (a нарочито že­ ливадама и пашњацима. Али квалитету стоке се- nama и ливада). On има извјестан број људске и љак почиње све више посвећивати пажњу. Др. Вла- сточне радне снаге са којом може свршити одређен инац има у својој збирци много добрих правила ва квантум послова. Ораница му je задавала највише овакво сточарење, која доказују да наш сељак рас- посла и свакл метар оранице више, значи за сеља- �t a велтсо умаљсљс рл.да на ЈШваДама U пагшвацима. Али, да би се номогао и да би бго всликог издатка драгоцјене раднс сваге одржао онагу авојих ораница, он ове ио заоијава свакс годиис, нсго оставља no поколико година да icc одмарају. Угар je лредстављао пајвећи реаервоар земљишне енаге и није било потребе да се води много рачуна о Ј>еду усјева на ораницама. Али порастом становништва настаје потреба. да се оранице што чешће засијавају и да се смањи број година под угаром. Из истих разлога почела су се и сва боља земљиша под ливадама претварати у оранице, a само мокра земљишта остављена су под ливадама. Нестаде ливаде — нестаде мајке оранице и ова осиромаши. Настаде потреба да сс на ораницама сије врмно биље, пошто су се новршине под ливадама и пашом смањиле. Ta два момента, ло моме мишљоњу — нестанак угара и лотреба да се на ораницама сије крмно биље — изазвала су потрсбу модерног мјенбеног господарства не само код нас него. и код свих других парода. Гдје je та потреба већ ншстала, ми Видимо и iiaiiiera сељаКа taico ori сам Од жури да заведс такво гослодарство. Ha нама je Само, да за сваки лојодшш крај и свако појодипо господарство уочимо ту иотЈкзбу и помоглемо eejtaiiv да рео]н,анизацмју oisora имања изврши. Гдјо још нема те потребо, не треба je na силу стварати. Тада ћемо само узалуд трошити вријеме и новац. • Ово неколико примјера показује јасно, ш т значи наш сељак као позитиван економ. Многи њсгони паслови имају коријен у самом животу. Без позиавања нашег с-1љака и прилика под којим живи и ради не ваља лостављати никаква правила за н,егово господарење. A парочито je потребно да се отиочне на позитивним стручним вреднотама нашег сељака нравити ново. Кад се упознамо са тим његовим иозитивним вреднотама, ми школовани окономи добићемо обилат материјал, који he нам поелужити за стварање самосталних назора да тако ' будемо.не компилатори страких стручњака, него у много чему њлхови узори и нретече. ПОПУЛАРНА СТРАНА к Naša otadžbina: Rad na ujedinjenju 3) (Nastavak.) KONAČNO U JE D IN JE N JE 3. Kad je 1914. počeo rat sa Austro-Ugarskom otpočelo je i stvaranje konačnog ujedinjenja. Već 7. decembra 1914. g., posle sjajnih pobeda srpske vojske i izbacivanja austro-ugarske vojske preko gra­ nice, srpska Narodna skupština izjavila je da je cilj daljnjeg rata oslobođenje i ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca. Da bi tu borbu opravdali i pomogli, obrazovali su ugledni srpski, hrvatski i slovenački emigranti iz Austro-Ugarske, 1. maja 1915. god., u Londonu Jugoslovenski odbor koji je, kao pred­ stavnik Jugoslovena pod Austro-Ugarskom, uputio svima saveznicima proglas u kom je izjavio da su Srbi, Hrvati i Slovenci jedan narod koji želi da stvori zajedničku, nezavisnu, državu iz svih krajeva u ko­ jima on živi. U januaru 1916. god., osnovana je u Rusiji od Jugoslovena, austriskih zarobljenika, I jugoslovenska dobrovoljačka divizija, a u septembru iste godine dobrovoljački korpus Srba, Hrvata i Slovenaca. Obe dobrovoljačke jedinice borile su se na rusko-bugarskom frontu u Dobrudži. Pokret za ujedinjenjem bio je uhvatio narod u samoj Austro-Ugarskoj tako da su se za jedinstvo 380 izjasnile i stranke koje su ranije bile neprijateljski raspoložene prema Srbima. Dr. A. Korošec, 30. maja 1917. god., tražio je, u bečkom parlamentu, u ime srpskih, hrvatskih i slovenačkih poslanika ujedi­ njenje svih Srba, Hrvata i Slovenaca Austro-Ugarske u jednu slobodnu demokratsku državu, pod žezlom habsburške monarhije. Na dan 20. jula 1917. god., Srpska vlada i Jugoslovenski odbor sastavili su i objavili znamenitu Krfsku deklaraciju koja je neka vrsta ustava buduće Jugoslavije, jer su u njoj izneta osnovna načela za stvaranje i uređenje zajedničke države Srba, Hrvata i Slovenaca. Ulazak Amerike u rat ubrzao je pobedu naših saveznika, a deseta tačka izjave njenog prosvećenog i pravednog pretsednika Vilsona o ciljevima rata značila je ostvarenje jugoslovenskih ideala, jer se on u njoj izjasnio za deobu Austro-Ugarske; ta iz­ java davala je mogućnost svima njenim narodima za samostalan razvitak. 2. septembra 1918. god., započela je ofanziva na Solunskom frontu i srpska vojska, s jugoslovenskim dobrovoljcima, probila je bugarski front, za kratko vreme oslobodila Srbiju i Crnu Goru i prešla na teritorij Austro-Ugarske. 6. oktobra iste godine, osnovano je Narodno veće Srba, Hrvata i Slovenaca, �koje je 19. oktobra objavilo da preuzima vođenje narodne politike i traži ujedinjenje celokupnog na­ roda Srba, Hrvata i Slovenaca u jednu nezavisnu državu. 23. oktobra Hrvatski sabor prekinuo je sve državno-pravne veze Hrvatske, Slavonije i Dalma­ cije sa Austrijom i Ugarskom i priznao Narodno veće kao vrhovnu vlast države Srba, Hrvata i Slo­ venaca, jkoju su Sačinjavale sve naše zemlje pod Austro-Ugarskom sem Vojvodine, a 24. novembra Narodno veće donelo je odluku o ujedinjenju sa Srbijom. Crnogorska velika narodna skupština u'Podgorici proglasila je, 26. novembra 1916. god., ujedi­ njenje Crne Gore sa Srbijom. Narodna skupština u Novom Sadu odlučila je 25. novembra da se Banat, Bačka, Baranja i Srem ujedine sa Srbijom. Izaslanstvo Narodnog veća u Zagrebu stiglo je 26. novembra u Beograd, a 1. decembra 1918. god., Prestvolonaslednik Aleksandar, kao regent, odgova­ rajući na adresu Veća, proglasio je ujedinjenje Kra­ ljevine Srbije sa nezavisnom državom Srba, Hrvata i Slovenaca u jedinstveno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. Od tog dana pravno postoji današnja naša država i 20. decembra obrazovana je prva vlada ujedinjene Kraljevine. Ujedinjenje našeg naroda i stvaranje zajedničke države s njenim granicama potvrđeno je i ugovorom o miru, i to: 28. juna 1919. g. Versajskim ugovorom s Njemačkom, 10. septembra 1919. g. Senžermenskim ugovorom s Austrijom, 27. novembra 1919. g. Nejskim ugovorom s Bugarskom, 4. jula 1920. g. Trianonskim ugovorom s Ugarskom, 10. avgusta 1920. g. Sevreskim ugovorom s Turskom i 12. novembra 1920. g. Rapalskim ugovorom s Italijom. Na Vidovdan, 28. juna 1921. g., Ustavotvorna skupština izglasala je prvi ustav kojim su udareni osnovi državnog uređenja. Ovaj ustav vredio je do 6. januara 1029, g. kad je Kraljevom proklamacijom ukinut. " (Po knjizi »Naša otadžbina« od M. S. Moskovljevića.) \ Hamdija Mulić Kako ćemo sami sebe učiti . & KNJIGA ђ; • ' i mnogih drugih. Učene se misli tako šire po svemu svijetu. Nauka je sviju nas zajednička i svaki se dobar naučenjak trudi da svojom naukom koristi osim svome narodu i cijelom čovječanstvu na zemlji. Tako knjige sve nas ljude na zemlji prosvjećuju, upoznavaju i zbližavaju. I u ovome vijeku našega života, nauke i prosvjete, ni mi ne ostajemo po strani, slijepi i zatvoreni i mi nastojimo da otvorimo oči, da zdravim očima pogledamo u bijeli svijet. Tada tek zano što smo na zemlji i zašto živimo. Dakle knjige su nam prva vrata na prolazu kroz pravi ljudski život. Davno je naš narod uqčio i rekao: » S l i j e p j k o d o č i j u k o č i t a t i n e zna«. Stoji preiid tobom knjiga u kojoj su zabilježene mnoge pouke koje tebi svaki čas trebaju kao komad kruha, ali zaludu sve, ako ti ne znaš čitati. Da te pouke i sami nađemo i da se upoznamo sa mnogim lijepim mislima naučenih ljudi i da se tako oplemenjujemo naukom (prosvjetom), čitamo knjige. Sami sebe prosvjećujemo. Ali da postignemo valja najprije naučiti čitati. Zato mi u prvom redu šaljemo svoju djecu u školu. Da i sami opet ne ostanemo slijepi kod rođenih očiju, molimo drugoga da nas nauči citati i pisati. Ali to je tek prvi uslov za našu vlastitu nauku (na­ obrazbu) n a u č i t i č i t a t i . Valja sada uzeti knjigu u ruke. Nemamo prilike da često čujemo ž i v u r i j e č (predavanje, vaz) kojega naučenjaka, da nas pouči u raznim znanjima, ali evo sada, kada smo naučili čitati, ta nam se praznina popunjava čitanjem knjiga. I u ovome pogledu knjiga je krupna stvar. Pomisli samo ti danas možeš da čitaš ono što je neki učenjak pisao ima dvije stotine godina. Možeš da čitaš i takve knjige, koje su pisane nesamo u Sarajevu, Biogradu ili Zagrebu, nego da čitaš knjige, koje je napisao neki naučenjak čak u Francuskoj ili u Americi. Naše knjige, osim što se štampaju na našemu jeziku, mnoge su sada i pre­ vedene sa njemačkog, francuskog, engleskog jezika KAKO TREBA CITATI Bez sumnje mnogi je čitalac čitajući novine ili knjige naišao na neke riječi, pa i na čitave reče­ nice, a da ih nije razumio. Onda takvo štivo više ne interesira čitaoca, postane mu dosadno, pa ga ostavi. To se obično događa onim čitaocima, koji su svršili samo tečaj za nepismene, a i mnogim onima, koji su svršili osnovnu školu pa rijetko čitaju. Zato se i pismeni ljudi dijele na dvoje: jedni su p o t ­ p u n o p i s m e n i , koji razumiju šta čitaju, a drugi su p o l u p i s m e n i , koji tek naziru po koju običnu riječ. Da čovjek umije čitati knjige, listove, novine, sudske isprave i t. d. treba da bude p o t p u n o p i s m e n . Zato treba učiti daljnje škole, da čovjek steče veću naobrazbu. Veća se naobrazba stiče učeći razne nauke (predmete) u školi, pa se čovjek još u 381 �mladosti postepeno sve više usavršava. Učenjem u školi čuje ž i v u r i j e č učitelja, koji sve razjaš­ njava što kazuje (predaje), pa se lakše shvaća. Istom onda uzima učenik i knjigu u ruke da bolje utvrdi. Jest, ali mnogi naši čitaoci prošli su davno vrijeme mladosti, znadu sada nešto čitati, a fali im razumi­ jevanje onoga, što čitaju. Kako bi se i oni polu­ pismeni — mogli da nauče čitati sve sa razumije­ vanjem? Da i oni postanu pravi pismeni ljudi. E, 0 tome ćemo se sada malo porazgovoriti. Sve^ se može brzo. Treba vremena. Treba dugotrajne vježbe. U prvom redu neka čitalac uzima u ruke samo ono štivo, koje mu je najjasnije, najlakše. To su lakše bilješke u novinama, lakši članci u listovima 1 knjigama, kratke priče a osobito naše narodne pjesme, čim naiđeš na koju nepoznatu riječ, koju ne razumiješ, odmah je podvući da je lakše za­ pamtiš pa p i t a j drugoga, koji to razumi jer To nije nikakva sramota. Kada ti je ovaj rastumači, odmah je zapamti, a možeš i zapisati u jednu teku (bilješku) sve takve nepoznate riječi, p,a ih pokat­ kad ponoviti, da ih potpuno upaiptiš. Čitaj polagano. Poslije svake r^ e n ic e kad je, pročitaš, r a z m i š ­ l j a j o tome što si pročitao. Veži te nove misli sa onim koje si prvo pročitao. Neki običavaju da ono što su sada pročitali i drugom to pripovijedaju svojim riječima. To-*Je ^iobro. I \ / Da nađeš sebi lahko i zanimljivo štivo (knjigu, list) upitaj prvogednoga vještaka, učitelja ili kojega učena čovjeka. On JUp ti preporuči, čitaj i dalje traži. Najbolje dobru knjigu kupi. Nije to u džaba. Kao što ne žališ dati novac za svoju tjelesnu hranu, tako isto ne žali ni za duševnu hranu. Naročito što trošiš u besposlicu, rade potroši to za dobru knjigu. Knjiga će ti osladiti' život, jer k a d p r o ­ č i t a š j e d n u k n j i g u , o s j e t i š u s e b i da si p a m e t n i j i , p r o s v j e ć e n i j i . I ovako čitanje knjiga neka je škola. Tamam kao što oni đaci što uče na pr. u gimnaziji prelazeći iz razreda u veći razred, bivaju sve pametniji, tako isto i ti p o s t e p e n o č i t a j u ć i o d l a k š e g a t e ž e š t i v o , postaješ sve naobraženiji i pametniji. Takvo učenje čitajući knjige sam po sebi uz malu pomoć nekoga učenijega, zove se o b r a z o v a n j e s a m o g a s e b e ili samoobrazovanje. Još nešto. Ja sam na prim jer učio u školi samo četrnaest godina. Ali kada sam ja svršio škole i postao učitelj, onda sam tek ljudski prihvatio za knjigu. Nemam više tutora više glave da mi nalaže ono što je propisano u školi, pa da mu moram po­ lagati račun za svaku stvar, nego slobodno biram sve štivo koje mi koristi i razgaljuje moju dušu. . . A koliko je bilo a i danas ima velikih naučenjaka, koji su to postali, sami po sebi, svojom marljivošću, 382 čitajući knjige i razmišljajući, pa i danas svojom naukom koriste svima ljudima na zemlji. Dakle ko misli da progleda na svoje oči i Ј а ne živi u mraku, knjigu u ruke! KAKVU KNJIGU TREBA ČITATI U prošlom članku govorismo o tome kako treba čitati knjigu. Sada ćemo se porazgovoriti o samoj knjizi. — Nije sve zlato što sja — veli jedna naša po­ slovica. Tako vam je tamam i s knjigom i štivom uopće. Nije ni svaka knjiga dobra. Ima i rđavih knjiga. Zašto su neke knjige rđave to se opet može različito tumačiti. Ima knjiga koja je štampana tek onako samo neka je tobože knjiga, a ovamo ne valja ni prebijene pare. Ima opet knjiga koja nije za te, vrijeđa ti osjećaje vjerske ili narodne, a to sve valja da čovjek umije da raspozna. Naročito naša omladina treba da bira dobru knjigu. Knjižice, koje se obično prodaju u svescima po dinar a razdražuju živce strašnim opisima i zločinima ili raznim bezobrazlucima, to je najgore štivo. To štivo kvari omla­ dinu. Samo dobra knjiga valja. Dobra je knjiga koja te poučava, razgaljuje i vodi sreći i napretku. Za takvu knjigu treba da pitaš, pa ko pita s puta ne zalazi. Štivo u knjigama je različito. Ima knjiga z ab a v n i h i p o u č n i h . Mi ćemo ovdje o objema vTstama da progovorimo. Šta je zabavna knjiga? To su ti pripovijesti i pjesme. Veće pripovijesti koje na dugo i široko pripovijedaju, zovu se r o m a n i . Pripovijesti, koje su prikazane onako kao da se pred nama događaju i podijeljene na činove i prizore (slike), zovu se d r a m e . Ima u nas i dobrih romana i drama samo ih valja potražiti, raspitati se za njih. Vidiš, dobra pripovijest i ako se računa u za­ bavno štivo, ona može da pouči, jer ti u jednom pri­ mjeru kazuje k a k o b i t r e b a l o da se čovjek u životu snalazi. A ima opet pripovijesti, pa u sebi nemaju ništa važna — nego trala baba lan da joj prođe dan. A ti, kako rekoh, pitaj samo za d o b r u knjigu. Nemoj da ti trošiš dragocjeno vrijeme uza­ lud, dosta što ga je potrošio pisac loše knjige. Drugo su čisto poučne knjige. Jedne te pouča­ vaju o zdravlju — z d r a v s t v e n e ili higijenske — druge te poučavaju o vjeri — v j e r s k e — treće opet pričaju ti o tvojim starim kako su živjeli i borili se za odbranu domovine — h i s t o r i j s k e - i t. d. Sve te knjige valja da čitaš. Poslije ideš po­ stepeno dalje. Čitaš knjigu o načinu, kako se o b ­ r a đ u j e zemlj a, g a j i s to k a , p r a v i kuća, o d g a j a j u d j e c a i t. d. Nije opravdano da čitaš samo jednu vrstu knjige na pr. uvijek samo pripo­ �vijesti. Čitaj naizmjence sad pripovijest, poslije po­ učno štivo iz svoga zanimanja, zatim pouke o vjeri, o čuvanju zdravlja i t. d. Ovakvo je čitanje ugodno. T i se sam po s e b i s ve v i s e z a n i m a š naukom, a ona te vodi p ro s v je ti i na­ pretku.* Samo, samo, pazi dobro, da tražiš d o b r u k n j i g u , a tu ćeš najlakše naći u č i t a o n i c i . Pitaj knjižničara koji mora da poznaje svaku knjigu u knjižnici. Istom čitajući dobre knjige čovjek postaje pra­ vim čovjekom. Kada begenišeš dobru knjigu, pre­ poruči je i drugome. Tako si koristio i sebi i bliž­ njemu svome. . . PRO SVJEĆIVANJE KNJIGOM Ima u Arapa jedna mudra rečenica koja veli: » N a u k a b e z a m e l a (primjene upotrebe) ta m a m j e k a o d r v o b e z p l o d a « . To znači, da mi ne čitamo knjige samo zato da se tek nešto čita. Nije sva korist ni kad mi poslije pročitanja jedne knjige samo utvrdimo da je knjiga baš dobra. Svrha je našemu čitanju, da se upoznamo sadržinom štiva (poukom), i da to u svome životu p r i m j e r n j u j e m o gdje nam ustreba. Ta primjena ili iskorišćavanje pročitanog štiva biva na dva načina i to: P r v o , ili mi unaprijed nešto tražimo u knjizi u Čemu se želimo da poučimo na pr. dijete mi se razboli od neke bolesti, liječnijt vriije blizu, a ja se odmah sjetim svoje knjige N j e g a d j e t e t a u b o l e s t i , pa potražim savjet, šta ću činiti dok stigne ljekarska pomoć. Ili na pr. u, bašči mi neka voćka ne napreduje nego iz dana u dan vene, ne znajući sam što joj smeta, potražim uzrok u knjizi U z g o j v o ć a k a i počnem da je sam po sebi liječim. D r u g i je način općenit. Čitam i pamtim r a z ­ m i š l j a j u ć i o pročitanom štivu pa primjenjujem kad mi u životu dođe. Glavno je da znam, pa kad god mi ustreba neka sam pripravan pomoći i sebi i drugome. Ovako iskorišćavanje čitanja knjiga ide još i dalje, vodi nas višoj i boljoj naobrazbi. U knjizi čitalac nađe pouku, o njoj razmišlja i ono što je čitajući naučio postepeno primjenjuje u životu. Čitalac dobre knjige ne stoji na tome samo da zna, nego on pokazuje uspjeh i svoga vlastitoga dara. Na njemu se, na njegovom pametnom vladanju, na finoći i dobroti, vidi uspjeh naobrazbe, pa ga ljudi cijene i računaju kao čovjeka c i v i l i z a c i j e . A to znači čovjeka prosvjećena i pristupačna za na­ predan život. Nauka je nepresudno vrelo, nikad niko ne može sve znati. Ljudski um ne miruje, uvijek nešto novo stvara. Sve sethijenja i usavršava. Nekad je bio vrlo pametan čovjek koji je izumio da se ore ralom ili drvenim plugom, jer je tako lakše bilo orati velike njive, pa zasijati, nego kopati motikom. Danas je opet takav težak nazadan koji ore onako kako se oralo davno i davno. Danas se ore željeznim plugom, a napredni težaci oru i mašinama. Tako napreduje svaki posao. Mjesto lojane svijeće, gori petrolej, a sada i električno svjetlo. Nekad su putnike vozila volovska kola, a danas voz i automobil, pa i aero­ plan. Zato je naša dužnost uvijek — od bešike do motike — tražiti nauku, čitati, razmišljati i pretva­ rati u djelo. I zaista, ko marljivo ustraži nauku, naći će je i njome uvijek u d u h u s v o g a v r e ­ m e n a ispunjavaće svoju dužnost kao pravi čovjek. Jesam li podmirio dužnu pretplatu? �ЗДРАВЉ Е 0 rahitlsa To je bolest male djece u toku prve godine života, no ona za to vrijeme deformiše tijelo djeteta tako, da ostavi traga za cio život. Ko nije sa žaljenjem posmatrao blijede mališane koji se s mukom kreću na iskrivljenim nožicama, noseći naduveni trbuščić na inače slabačkom tijelu. Bolest bijede kako je neki nazivaju s pravom kad se uzme u obzir da su to djeca koja rastu u rđavim hi­ gijenskim prilikama. Ipak to nisu uvijek djeca sirotinje, dok su gotovo uvijek žrtve neznanja roditelja. Ovu bolest često nazivaju engleskom bolešću, po­ što je na nju prvi put obraćena pažnja u Engleskoj i tamo je detaljno proučena. Suština ove bolesti je u tome, što kod oboljeloga djeteta (pošto u dobu od 3 mjeseca do 3 godine kosti na­ glo rastu) novo formirana kost ostaje mekana. Pod te­ žinom tijela i usljed drugih spoljnih i unutrašnjih uti­ cala, kosti gube svoj normalni oblik, deformišu se. Kad je bolest najzaid završena, kosti vremenom očvrsnu i u onom dijelu koji je prvobitno bio ostao mekan, SEIosti ostaju nepravilne forme. šta je to što izaziva ovu bolest, ovaj poremećaj u okoštavanju djetinjeg skeleta? Nesumnjivo je da ima više uzroka. Jedan od prvth'j e 'rđav, vlažan stan. bez dovoljno vazduha i naročiti bez sunca. Ipak^najvažttiiji je uzrok rđava ishrana djpteta. Tu ne mislimo da je di­ jete nedovoljno hranjeno. Naprotiv,^ova djeca su^često žrtve pretjerane re^Sostf majke, koja bez mjere i bez razumijevanja doji svoje dijete, dok mu ne upropasti stomak. Dijete ne može da svari ni majčino mlijeko ako ga prima suviše^pesto ili u suviše velikoj količini. Ovo nesvareno mlijeko previre, izaziva poremećaje ц sto­ maku i crijevima; dijete ima rđave stolice, dobija proši­ renje stomaka i crijeva, nastaje neka vrsta trovanja ci­ jelog organizma, pa je razumije se, i rad koji se u orga­ nizmu vrši poremećen. Mnogo Češće obole djeca koju majka ne doji već su^ vještački hranjena, bilo mlijekom na cuclu, ili. što ie još gore, hranom sa stola odraslih. Dijete hranjeno na cuclu, pored toga što često mlijeko može biti iz nečistog suda. nepravilno spremljeno, naročito je izloženo ooasnosti zbog cucle. Ako cucla nije uvijek oprana, iskuhana. na njoj se razvija mnoštvo mikroba, koje dijete sa mlijekom unosi u stomak. Što se tiče prijevremenog hranjenja djece hranom, koju odrasli jedu. naročito me­ som. dokazano je na mlađim, životinjama da to može biti uzrok rahitisa. Mladi psi, suviše rano hranjeni mesom, dobiju ovu bolest i imaju iskrivljene šape. Najzad dugotrajne bolesti u dječijem dobu, kao du­ gotrajno zapalenje pluća, ili gnojenje unutrašnje ili spolja, na koži, ako dugo traje može prouzrokavati rahitis. Kod rahitisa vidimo promjene na kostima cijeloga tijela, ali su one naročito izražene na nogama i na karIičnim kostima, usljed težine tijela, naročito ako dijete već hoda. Noge su obično iskrivljene tako da koljena ostaju jako razmaknuta kad (dijete uspravno stoji, pa noge prave kao slovo o, ili su naprotiv koljena sasvim blizu, jedno uz drugo, a donje krajeve nogu dijete ne može da sastavi tako da stopala ostaju razmaknuta jedno ođ d!rugog. Karlica se, pod težinom utrobe, u gornjem dijelu 384 proširi, a donji dio zbog toga postane uži. To je najnesrećnija deformacija kod ženske djece, jer zbog- nje, docnije mlada žena neće moći da se porodi na normalan način, pa ako je daleko od varoši i ljekara, izložena je smrtnoj opasnosti prilikom porođaja. Kosti glave, koje kod1rahitičnog djeteta dugo ostanu meke, docnije pretjerano zadebljaju, te daju glavi čvornovat izgled. Na ivicama rebara ostaju zadebljanja u vidu brojanica, a kad teškog rahitisa i cio grudni koš se izmijeni, pa liči na pijetlove grudi. Kod teških sluča­ jeva i ruke mogu biti iskrivljene i unakažene. Vrlo je važno, dakle, pitanje kako ćemo dijete saču­ vati od ove užasne bolesti. Kao što smo vidjeli najvaž­ nija stvar je ishrana 'djeteta. Ako dijete doji, treba ga podojiti 8 puta u 24 sata, to jest svaka 2Уг sata danju i svega jedan put noću, do tri mjeseca starosti. Dijete ad trinnjeseca ne treba da doji više od 7 puta za 24 sata, dakle 3 sata danju i 1 put noću. Dijete se ne smije ućutkivati ili uspavljivati sisom svakoga časa, kako danju tako noću, to mnoge majke čine. Ako se dijete vještački hrani, do 8. mjeseca Ine smije dobijati ništa drugo osim mlijeka. Za malu bebu do 6 mjeseci leravlje mlijeko je suviše jako, te se mora razblažiti sa prokuvanom i jako zaslađenom vodom. Mlijeko treba da je od zdravih krava i to svježe, naro­ čito ljeti. Nikad ne davati bebi jučerašnje mlijeko. Naj­ bolje je ako se mlijeko odmah poslije muže kuha ili sterilizuje. Do šest mjeseci mlijeku se dlodaje vode i to na dvije trećine mlijeka trećina vade. Ova se srazmjera smanjuje se više tako da se poslije 6 mjeseci daje čisto, lako zaslađeđno mlijeko. Količina mlijeka zavisi od sta­ rosti djeteta. U prvom mjesecu na 50 grama mlijeka doda se 25 grama vode za svaki objed, u 3. mjesecu na 80 grama mlijeka 30 grama vode, u 5. mjesecu na 100 grama mlijeka 20 grama vode. Od б. mjeseca dijete već može da dobije svaki put od 125 do 150 grama čistoga mlijeka. Cucla mora biti iskuvana i potpuno čista prije upotrebe. Dijete dobija cuclu rjeđe nego što bi ga mati dojila, pošto se kravlje mlijeko teže vari. Do 6. mieseca danju svaka 3 sata, noću 1 put, od б. mjeseca danju isto na 3 sata, noću ni jedan put. Tek od 8 mjeseci djetetu se počinje davati na mje­ sto mlijeka kuvan križ u mlijeku ili kašikicu od brašna u mlijeku, i to u početku se jedno dojenje zamjenjuje krizom; od 10 mjeseca po 2 dojenja se zamjenjuju kri­ zom, tako da dijete ad godine dana dobija 2 kaščice ili križ i 4 puta mlijeka i to po 150—200 grama. Od 15 mje­ seci dijete dobija 3 kašikice ili supice od kriza i tri nuta doji. Od 18 mjeseci dijete treba odbiti i ono počinie da jede i to četiri puta na dan supice, kaše, pire, jaja, mlijeka. Prije 20 mjeseci ne treba davati mesa djetetu. Ako je dijete već obolilo od rahitisa treba ga što više držati na vazduhu, na suncu. Morska kupatila, ili ako to nije moguće kupanje kod kuće u morskoj soli, điaje dobre rezultate. Dijete se, razumije se, mora od­ vesti ljekaru da mu da potrebne lijekove. Ako je dijete već starije a nosi tragove nekadašnjeg rahitisa, to jest ima deformisane kosti, treba ga odvesti kirurgu, jer se i tu može pomoći donekle. Dr. Ljubica Mitrović �НАРОДНО СГОЧАРСТВО Čistoća prije svega Čistoća Je pola zdravlja, a »timar« je pola hrane. Bolje čisto nego novo. I ako naš narod sam iznosi i sam ovakve i slične mudre riječi često spominje, rijetko se kad po njima upravlja, često im ne razumije ni pravi smisao, ni pravo značenje .Općenito se misli u narodu ida je samo za ko­ nje 'dobro, kad se lijepo čiste, ostala stoka može da bude i najprljavija, ona je za narod »i prljava lijepa i dobra«. To valjda dolazi otuda što se je od vajkada gle­ dalo na ljepotu konja, na razvijenost njegovih udova i dijelova tijela, u sjajnost dlake i finoću kože, »Raht« i druga orma sva bi se prelijevala od zlata i drugih nakita, na njeg’ meće zlatnu »abajliju«, u kojoj je četir’ oke zlata, kakva zlata, sve žuta dukata. Valjda je to i otuda što su zapravo samo vlastela držala bolje konje za jahanje i što se radni narod kod njih priučio da konje dobro pazi i dobro timari, pa ini to i ostalo. »Kad ga dlanom ppgladiš, k’o <ja si mu šaku zobi dao«. Na goveda već toliko narodi ne.gleda. On svoga voku voli »kao druga i jarana«, voli ga »kao brata«, ali ne pazi mnogo na njegovu Čistoću. Vo se ne smije »upustiti«, t. j. mora da se uvijek dobro hrani, »dač je u mesu«, a »ne smeta mu kad Je malo pifljSv*. Kako krasne uhranjene volove izgoni'iidrod na pazare, a tr­ govci odbijaju po »dvije kile nečistoće«, ako ga kupe na živu vagu. U narodu je čvrsto ukorijenjeno mišljenje da »vo koji se u štali hrani unora biti prljav«. Vrlo je teško odvikavati narodACd ovako loših ma­ na. Dobronamjerne savjete slabo prima, a šire pouke ne može da zadrži i da se po njima ispravlja. I policijska naređenja slabo djeluju, ona mogu - - ako se istrajno provode — samo djelimično da koriste >time, što će se stoka, bar pred izgon na sajmove i javna pregledanja, bolje čistiti i njegovati. A to je čišćenje vrlo potrebno, ako se želi da se stoka održi zdrava i krepka. Dok se ona kreće u slo­ bodnoj prirodi i sama se, koliko joj je to moguće, odr­ žava čisto i kloni se svake veće prljavštine. Goveda ni­ kad neće leći u svoju balegu ili na blatnjava mjesta. Ali čim se zatvore u štale i »drže na jaslama« oni se zaprljaju, jer štalski podovi nisu dobro uređeni, a pro­ stirka se rijetko gdje prostire podl goveda. I kadi stoke je koža puna malih, običnim okom ne­ vidljivih otvora i rupica, kroz koje izlaze razna ispa­ renja i nepotrebne, često i otrovne lučevine iz tijela. Kad bi premazali kožu nekim ljepivom koje ne propu­ šta ova isparenja, na pr. sa »firnezom«, životinja bi ugi­ nula. Ne bi mogla da održi ni kad bi se premazala veća polovina kože, ni to stoka ne podnosi i lako podlegne od tih premazivanja. Na sličan način djeluje i nečistoća. I ona zalijepi i začepi te rupe i izlaze, pa se štetne luče­ vine zadržavaju u tijelu, kvare tjelesne ćelije, što da­ kako nepovoljno utiče na stočno zdravlje. No još je važnija dVuga strana koja nas tako reći primorava da stoku držimo čisto. To su mnogi živci koji su u koži svake stoke silno razgranati, a oni stoje u vezi sa svima drugim živcima u tijelu. Ako se ovi živci malo nadraže to ugodno djeluje na svo tijelo, pa je to pravi razlog zašto se može s pravom reći da je »čistoća pola hrane«. Ako se ovi kožni živci svakim danom re­ dovno nadražuju i progolicaju, sprovode ani te nadražaje i u unutarnje organe, pa se ćelije ovih organa osvje­ žuju, bolje rade i bolje primaju i pretvaraju hranu, pa se tako svaka hrana bolje iskoristi. Volovi i svinje, ako se svakodnevno timare i čiste, brže se i lakše utove, krave muzare ako se redovno čiste daju više i masnijeg mlijeka. Čistoća je i inače potrebna, jer se u nečistoći lako mogu da zalegu mnoge klice bolesti, pa da stoka oboli. Čuvaj dakle svoju stoku što bolje, a stoku koju držiš u zatvoru čisti i njeguj, jer će ti samo tako dati onu pravu korist koju još može dati. Sramota je za pravog stočara ako mu je stoka prljava i zablačena. »Njega stoke njegov obraz«. Sa sijenom se ne može da dobije mnogo mlijeka Neupućen stočar misli, da kravi treba dati toliko sijena, koliko ofta hoće da pojede, pa da će onda dobiti dosta mlijeka. Naprotiv dokazano je, da se kod onih krava, koje se drže radi mlijeka sijeno mora tačno ogra­ ničiti i, ako se želi da one daju mnogo mlijeka, ta se 'gfamca^ne smije prelaziti. Ako se kravi na primjer daje dosta mekinja, šrota i druge krepke hrane, a sijeno se ne ograniči, onda se ulvrdilo, da te krave i pored veli­ kih količina te krepke hrane ne mogu ni izbliza davati toliko mlijeka kao one krave kod kojih je porcija sijena ograničena. Ovo je važno da istaknemo radi toga, žto većina naših stočara griješi u ovom pogledu, jer dok kravama odmjerava porciju krepke hrane, dotle o porciji sijena ne vode računa, uslijed čega onda imadu i manje mlijeka. Ovaj se slučaj tumači time, što krava natrpa pun stomak sa sijenom i onda ne može tako dobro da pro­ bavi svu onu krepku hranu, koja joj se daje, i ne može da iz nje izvuče svu onu vrijednost, koja je tamo sa­ držana. I Mlada kopriva (žara) kao stočna hrana Iako je kopriva poznata divlja biljka koja često buj­ no raste oko kuća i oko dubrišta, nagnojnim mjestima, ipak je to vrlo korisna biljka, koja ima dosta i dobre hranjive vrijednosti. Mladu koprivu i naš svijet slatko jede i od nje pravi razne pite i druga jela, jer vele da to »krv prečišćava«. Mlade ćurke i pilad mogu se sa poturenom mladom koprivom, kojoj se doda nešto bra­ šna, mekinja i malo jajeta vrlo dobro podići i othraniti. Ako se kopriva pokosi, prije nego što zastari i po­ stane drvenasta, i lijepo osuši, prestavlja vrlo ukusno i hranjivo sijeno za mladu stoku, koje sijeno stoka rado jede i na njem dobro napreduje. Mlada kopriva osušena ne žari, pa se može lakše raditi oko nje i spravljati je. Пропагирајте задругарство! 385 �ПОЉОПРИВРЕДА Njega livada Livade treba svako proljeće iskrčiti, očistiti, po­ ravnati i pobranati. Ako voda stoji na njima, treba is­ kopati jarke i svake ih Rodine pročistiti. Kako se livade gnoje. Kad ih treba kositi. Čim se posiju jari usjevi i čim se ukaže lijepo vri­ jeme, treba se prihvatiti posla oko uređivanja livada (luka ili bara). Livade su obično u nizinama uz potoke i rijeke, a ima i gorskih livada na visinama. Livade uspijevaju da­ kle na niskim zemljama ili opet na visokim položajima, koji imaju dovoljno vlage. Bez dovoljne vlage nema do­ bre livade, zato na suhoj zemlji ne može da bude liva­ de. Ali zato ne smije livada biti ni premokra, da voda leži na njoj, jer onda od livada postaje bara i močvara, na kojoj raste šaš i trska. Livada je mati oranici, ona hrana oranicu. Ali ona ne hrani samo oranicu, nego i stoku. Velika dakle vri­ jednost leži u livadama. Ako želimo, da livade daju do­ bro sijeno i da daju mnogo — a to svako želi onda se i livadama mora svake godine dati njihov red. m da se ore, ni da se sije, ni da se gnoji, a svajte godine da se dva ili triput kosi i još da daje fino sijeno, to bi sva­ kako bio prevelik 'zahtjev i od’ najbolje livade. Ako liva­ de i ne treba orati'ni sijati, -treba-ih čistiti i rediti, treba ih čuvati da ih voda ne feušh i da od suše ne stradavaju, a treba ih bogme kadikad i gnojiti. Svake godine u rano proljeve treba livade najprije i s k r č i t i i očistitt>d 'grmova i šiblja, te odstraniti sve grane, šibe i trnje. Dalje treba na svim livadama, gdje leži voda i sk o p a t i j a r k e - i vodiu ispustiti da može oticati. Ovaj posao još je bolje da p o r a d i u jesen, da se suvišna vo­ da ne zadržava na livadama. Čim okopni snijeg, treba sve sjenokose, dakle i djetelišta i livade nizinske i gorske, p o r a v n a t i , razgr­ nuti krtorovine i pokupiti kamenje, ako ga ima. a kad se zemlja malo osuši, treba sve sjenokose (t. j. djetelišta i livade) dobro p o b'r-a rft FQ i livaidnom branom. Brana će raščupati mahovinu i izgrebsti zemlju, pa će biti kao da je okopana. Livadha brana treba samo jedi­ nom u godini, pa nije nužno da je drži svaki zemljorad­ nik. I desetak kuća zajedno mogu da imadu jednu branu. Ovu branu, kao na pr. i trijer za čišćenje sjemena, može da drži i zadrugarska organizacija za svoje članove. GNOJENJE LIVADA Sve livade, koje su slabe i iscrpljene, treba kadikad1 i gnojiti. Najbolji i najjeftiniji gnoj za livade jest g n o j ­ n i c a (osoka, pištevina). Gnojnicom se mogu livade gno­ jiti od jeseni do proljeća, kad god mogu kola ili saonice do njih i na njih. Samo treba paziti, ako se livada po­ lijeva gnojnicom u proljeće, da gnojnica ne bude pre­ jaka, jer bi mogla trava izgoriti. Treba dakle da se razrijedi vodom. Tko je u stanju da slabu livadu osim gnojnicom po­ gnoji u proljeće ili još bolje zimi sa 200 kg Tomasova brašna (troske) po ralu ili 350 kg po hektaru, taj će imati šta da kosi. Kad nema ove troske, uzima se mjesto nje superfosfat, isto toliko po ralu i hektaru. Kad se livade gnoje samo umjetnim gnoiem bez gnojnice, onda osim gore napomenute troske ili sirper- 386 fosfata, treba Još i 100 t e kalijeve soli po ralu Ili 175 kg po hektaru. Onda se dakle uzima po ralu: 200 kg Tomasove troske ili superfosfata i 100 kg kalijeve soli ili po hektaru: 350 kg Tomasove troske ili superfosfata i 175 kg kalijeve soli. Sasvim slabim i više poljskim livadama najviše bi koristilo 100 kg cijanamida po ralu ili 175 kg po hektaru. Ovaj gnoj može se posuti još s jeseni. Slabe livade odlično plaćaju umjetni (vještački) guoj Ne treba se nitko bojati, da će ga badava kupiti. Umjetne gnojeve treba posuti u rano proljeće prije brananja i onda ih odmah zadirljati. Ali ako na livadi ima mnogo mahovine, onda treba najprije livadu podr­ žati, da livaldna brana digne mahovinu, zatim treba ma­ hovinu pograbiti i odnijeti i tek onda posuti umjetni gnoj i ponovo ga branom razvući. ISUŠIVANJE LIVADA U mnogim i premnogim krajevima livade su mo č ­ v a r n e i barovite. Voda ne može da otiče s njih. jer nema kud, bilo da nisu iskopani jarci i kanali, bilo da ih podbija potok ili rijeka, koja teče kroz te livade. Na takvim livadama >raste šaš. sita (zukva) i druge neva­ ljale trave* a sijeno s takvih livada otrov je stoci, mje­ sto da joj bude hrana. Takvi su krajevi štetni i za ljud­ sko zdravlje, svijet pati od groznice (malarije), a da ni sam ne zna zašto. Gdje je god vodostaja potoka ili rijeka niža od li­ vade, tu se ljudi mogu sami pomoći i iskopati dosta ši­ roke kanale do rijeke i u mjih ispustiti manje jarke, koji će odvesti vodu s livada. Ali je nevolja tamo, gdje je voda u potoku ili rijeci visoka. Tu ne pomažu kanali i jarci prije nego se najpre ne reguliše. riieka ili potok. Za takav posao treba da se složi cijeli kraj. koji ima tamo livađ'e, a osim toga treba pomoć i od države, ako ni u čem drugom a ono bar u tom, da izradi nacrte za regulaciju i da nadzire radnje, ako već ne može da dade novčanu pomoć ili zajam. U takvim prilikama često izlazi voda iz korita i plavi livade i to ne samo ieseni i u proljeće, nego i ka­ snije, kad je trava već velika, a često i u vrijeme košnje i sušenja trave, za svake jače kiše. Mutna voda slije se s okolnih brda i zamulii travu i sijeno, a katkad1 i od­ nese pokošenu travu. Tako zamuljeno sijeno nije ni za šta i stoka u takim godinama skapava preko zime. A i inače je trava s takih livada sasvim loša i otrovna. Mjesto da budu blagodat, ovakve livade su prava ne­ sreća za narod. Stočarstvo u tim krajevima nikako ne može da napreduje, nego čak i nazaduje, jer se potok ili rijeka svake godine sve više zajazuje i sve lakše voda izlazi iz korita i plavi cijelu okolnu nizinu. Radi visoke vodostaje u rijeci diže se sve više i voda u okol­ nim bunarima i pištalinama i tako po malo nastaje moč­ vare i baruštine, a livade iz godine u godinu sve više propadaju. Težaku je i gotovo nemoguć svaki nanređak u takvim krajevima i takve rijeke trebalo bi kako bilo jedanput urediti. Sličnih nevolja ima s bujicama i pono­ rima n. pr. u Lici, koji radi ncuređenosti čine veliku štetu poljoprivredi svoje okoline. �VRIJEME KO&NJE LIVADA Ima još jedna vrlo važna stvar, o kojoj na ovom mjestu moramo kazati nekoliko riječi. Tiče se jedne ve­ like pogreške, koju čine gotovo svi zemljoradnici u zao­ stalim krajevima. S v u d a oni n a i m e k o s e l i v a ­ d e p r e k a s n o . Vidjećemo odmah, kolika šteta nasta­ je iz toga lošeg posla, a da niko na to ni ne misli. Uzirok kasnoj košnji livada jest u tom, što zemljo­ radnici s proljeća još uvijek po starom običaju puštaju stoku na livade, pa trava radi toga zaostane u razvitku. Prva trava radi toga mjesto da se kosi koncem maja i početkom juna, kako bi mogla u većini krajeva (izuzev hladnije krajeve), počinju se kositi tek tamo negdje koncem juna i u julu mjesecu. Ima kuća, koje malo koje godine pokose livade prije početka avgusta, a katkad dočekaju i avgust mjesec. Pošto se kukuruz još ne sije u redove i ne okopava plugovima okopačima, zabavlja se svijet s obradom ku­ kuruza tako dugo, da je jedva dovrši prije žetve. Tako se sastanu tri velika rada л isto vrijeme: obrada kuku­ ruza, žetva i vršidba žita i košnja livadla i djeteline. Nevješt i neupućen svijet zaplete se tu svake godine kao pile u kučine. 1 razumije se: kukuruz se mora uraditi, žito se mora požeti (mjesto da se i ono kosi, što bi pet puta brže išlo), a sjenokosi moraju dakako čekati. Onf, istina, neće propasti. Ali oni tako svake godine' prezru. A i inače ima svijet običaj, da livade, pa i'djeteline, pre­ kasno kosi. J e d n a š t e t a od toga jest, što Je prezrelo sijeno tvrdo i nevaljalo, malo bolje od slame. Od hranjivih s a / stojina u travi postala je drvena cćlliloza, od koje se može praviti papir, ali je slaba hrana za stoku. D r u g a j e š t e t a u,tom, što mjesto da raste otava, zre prva trava. Otava obično ni ne poraste osim ako je jesen jako povoljna iuduga. T r e ć a j e š t e t a u tom, šjft s travom dozrijeva i kojekakvi drač i korov, koji se siri sjemenom i tako se sve više širi korov na livadama, a uzmiču pred njim slatke trave i djeteline. Od sviju je još najveća č e t v r t as š t e t a , a ona je u tom, što svaki usjev i trava, kad zri, iscrpljuje u jednu ruku zemlju i izvlači njemu snagu, u drugu ruku usjevi i trava, kad zriju, gube svoju snagu i propadaju. Trava dakle tako izvlači zemlju i uz to gubi još i svoju snagu. Može li biti veće štete? Nikad livada neće dati otave, ako pustite prvu travu da dozre! A kosićete malo bolju livadu triput u godini, ako je budete kosili kad treba t. j. u vrijeme kad visoke trave cvjetaju ili čim ocvjetaju. Trava se dakle mora kositi prije nego počne žutiti, dok je još zelena. Tko u to ne vjeruje,' neka na jednom komadu djete­ line ostavi prvu travu (djetelinu) da sazre, a ostalu neka pokosi, dok je još u cvijetu, pa će viditi, da će na tom komadu druga djetelina biti sasvim slaba, dok će na ranije pokošenom komadu druga djetelina biti lijepa i izrašće, razumije se, mnogo ranije. Djetelina dakle, koja je dala sjeme, izgubila je snagu i nestalo je ,a ona druga je ostala. Tako je to i travom na livadama. Osim toga stalnim dozrijevanjem trave iz­ vlače zemlju. Zato postaju sjenokosi svake godine ncrodniji, a dia malo tko zna zašto. Ne puštajte stoga stoku u proljeću na livade i sjenokose, ni na djetelinu i lucemu! Da ne budete u nepri­ lici za stočnu hranu preko zime i u proljeće, sijte za zi­ mu što više-djeteline ili grahorice, a za rano proljeće sijte ozimi krmni grašak. - Ne kosite travu prekasno, kad već požuti i sazre, negOvdok je još zelena! Biće vam onda sijeno bolje i hranjivije, a livade će vam osim toga dati još jednu, a možda i dvije otave. Ne upropašćujte svojih livada kasnom košnjom trave! Livade vam hrane stoku i oranice, one su mati oranicama, zato ih treba čuvati. NATAPANJE LIVADA Gdje god ima mogućnosti, da se na livade navede voda kanalom i jarcima, treba to raditi preko ljeta, na­ ročito u sušnim godinama, isplatiće se. Na livadama ne smije voda stalno stajati, ali one trebaju i podnose više vlage, nego poljski usjevi. One ne podnose sušu. Slatke trave nestaju na suši, a šire se kojekakvi korovi. Za razvitak slatkih trava nužna je gnojna zemlja i umje­ rena vlaga. Zato osim ređenja livada, osim isušivanja i osim gnojenja treba livade i natapati, gdje god se može i kad je nužno. A ponovo kažemo: sjenokose treba na vrijeme i kositi. ПОДЛИСТАК Safet Burina Almina snaha Vani se spremala oluja. Crni gusti oblaci su prevlačili nebo i teško se vukli preko ogromnih ši­ rina beskraja. Gomilali su se kao bzebroj crnih misli, što se gomilaju u sitnim mozgovima sirotih prosjaka druma. Alma je stajala kraj prozora i nešto iščekivala. Drhtala je. Pokraj nje je sedela seda majka i dovr­ šavala popodnevnu molitvu. Dovršavala je i sa tespihom (brojanicama). Pridigla se malo i pogledala kroz rešetke prozorske. Ulica je bila gotovo pusta. Retki prolaznici su žurili,' da pre oluje prispiju pod krov. Videla je ona i oblak, što se nadneo nad ka­ sabom. Crn i mračan, kao divlja šumska noč. Po­ nekad sevne, blisne munja i procepa oblak, a negde u daljini potmulo zatutnji grmljavina. Prašina i vetar dva nerazdvojna druga predolujskog vremena, po­ vijaju granje po baštama i odnose sobom život mi­ nuta što strelovito nestaju. — Čuješ li grmljavinu m ajko. . . Bojim se. Zašto je otišao? . . . 387 �— Ešheduenlailahe illalla. . . ne boj se dijete. što ide u fabriku čilima ili u »doganur.. Vidiš, tako nam on vazda priča. Milosnik je sa njim. — More biti da su i vremena taka. šta ćeš di­ U daljini odjeknu grmljavina. Strelica munje rasjete. Danas je sve drukčije nego prije. Prije su bili vetli nebo i pejsaž okolni. One videše daleko na za đecu samo mejtefi, a s a d . . . e h . . . Sad ti svi idu drumu, niz breg, dve prilike, što su žurile. Dve žene po deset godina u školu. I više. I Boga mi oni izađu zadrhtaše. Krupne kapi kiše osuše se zemljom. Kao na golemo. Eto, Ibro Sulje baščovana pošo sa ovim da se rastvori nebo. našim. Naučio za učitelja, zna on sve. I eno ga sad — Majko, predosjećam nešto teško u duši. viši od kadije. A baščovanov sin. Nije šala. Majka je ćutala. Teško joj je bilo. Nije smela to Alma je ćutala i gledala kroz rešetke prozorske. da kaže kćeri. Teško joj je palo to, da njen Hamza Kiša je već davno bila prestala. Oblaci su se razide na selo i ašikuje sa devojkom. I to sa mlinarevom begli, a sunce kao okupano lepotom, obasjavalo je kćeri. Oni, begovi, do sad su uvek dovodili devojke poslednjim svojim zracima vrh Orahovice. I tonulo u iz odličnih i najodličnijih porodica begovskih. Čak ni jezero zapadne večernje rumeni. Otvorila je prozor. aginskih nisu trpeli. I to je u njihovoj porodici BeMiris sveže izakišne atmosfere prodre u sobu i govića bilo od pamtiveka. Ni aginskih dakle, a tek osveži ih. Ezan je zaučio i najavio prvi suton. Sve ovako fukarskih. Ta zar bi stari rahmetli Selimbeg, utiša. Sve se pokloni pred dubokim zanosom istine njen muž, Hamzin otac, dozvolio da njegov sin uzima '’S mujezinova glasa. Probuđene tiče ućutaše. Raspedevojku tako niska roda; devojku, čiji otac drži vana гека sa šumom jablanova zamre, a plave da­ njihov vlastiti mlin i živi gotovo samo od ujma, što ljine pozlatiše nebo ćutanjem. Samo mujezinov ton, ga dobije od samlevenog žita, što mu je on, Hamza, pun toplog verovanja pravednog, odzvoni kroz tišinu dao. Ne. Pre bi ga ubio iz one puške, što visi na p?Vog zlatnog sutona. duvaru. . . misli ona. Pre bi ga /video mrtva na ta— Akšam n an o . . . A zar će on nju dovesti? Da butu, prekrivena' komadom poderane čohe, nego bi dozvolio, da mu on oskrnavi red i poredak u kući. mi ona bude snaha. — Hajdemo šćeri. Allah tako h o će. . . I to onaj krvni poredak, koji obeležava putrkrbz svu Došao je Hamza sa drugom Ibrom, sudijom okru­ budućnost njihove porodice. To je svetinja i on bi žnog suda. Bili su pokisli do kože. Vraćali su se sa poludeo pre, nego:5i tć dozvolio. sela, gde su se našli, ibro je bio sudskim poslom. A ona sirota. Nemoćna je potpuno. Ne sme da Video je Hamzu kraj vodenice i tu se sa njim sastao. se usprotivi. N ^ sme da mu kaže ma i jednu jedinu On je znao za Hamzine odnose prem a mlinarevoj Zureč u znak protesta. J er bi ih on odmah ostavio. Polejhi. Stoga ga nije o tome ni pitao. Ali mu je Hamza begao bi u svet i nikad im više ne bi došao na oči. sam, i bez njegova traženja, sa zanosom pričao o IeMora ona eto zato da trpi, pokori se sudbini, koja im poj devojci, za kojom uzdiše ćelo selo; o devojci radi je predodređena. koje mlin radi i suviše mnogo. »Divno je to d ijete.. . — Ako je tako suđeno i od Boga dano, neka mu sa zanosom je pričao mladi učitelj. J a ne znam da li je s hajrom. Božja volja je prvo, a ostalo sve zadnje.. u cijelom našem gradu ima tako otmjene ljepote. Ima kaže ona. Pomirila se. u njoj nečega, što je samo njoj svojstveno. Ima sup­ A Alma ne može nikako da prećuti. Ona je u tilnosti, koja ni malo ne bije svježinom njene seoske dnu duše nezadovoljna aktom bratovim. On im je je­ najedralosti. Ja sam je danas zaručio, znaš li ti to. dina muška glava u kući; vole ga ljubavlju nenad­ Znam, moji danas neće biti zadovoljni, ama neka ih mašnom, ljubavlju prave, spontane porodične iskre­ malo. Reći će; »Nije sojli. Sramota je da se ti njom nosti. A ipak, ona ne može da se pomiri sa željama ženiš.« A mene to mišliš boli. J a znam da ću usre­ bratovim. Zar da joj bude s n a h a mlinareva Zulka. ćiti i nju i sebe. I svijet će malo da priča i komenNe, ne, i nikada ne. Radije će ona bežati iz ove kuće, tariše o tom, ali sam ja i tu sasvim ravnodušan. Mi skočiti sa vrha pećine u ponor »Carskog laza-';: nego smo napredni ljudi. Moramo više da kidamo sa tra­ se toliko poniziti. Ona veruje u sudbinu, ali nikako dicijama. I to sa ovim nelogičnim tradicijama, koje ne može da se pomiri s tim, da je sudbina mogla ja ne smatram ni za što drugo do prisilnim uokviriuopšte ovako nešto predodrediti. Ta ona je uvek bila vanjima čovjekove prirode i životnih principa. Zašto izvor njihove sreće. Sudbina je htela da oni izgube da se mi vežemo za ovaj ili onaj zakon, ako ga mo­ bezbroj kmetova i kmetskih selišta, ali ih nikad nije žemo tako nazvati, za normu koja je besmislena i potpuno napustila. Ostavila im je toliko, da su i sad koju su stvorili neinteligentni primitivci; ljudi, koji »zenđiliji« od svih begova u kasabi. nisu znali ni za što drugo, no za slasti i uživanja. — Knjige su mu to dale, nano, znaš li? On ih Nasleđivali su ogromna imanja i iskorišćavali ih i vazda čita i nama zbori, kako smo mi ljudi svi jed­ uživali više i teže no da su ih svojim znojem i svojom naki; kako nema razlike između mene i one fukare. krvlju sticali. . . Eto Ibro, ti si sad bogatiji od svih 388 �takvih bogataša. Stekao si svoju karijeru, došao si do kapitala svojom inicijativom i vlastitim trudom i znojem. I zadovoljan si, moralno zadovoljniji i srećniji od svih tih hereditarnih srećnika. Nego imam još jednu divnu ideju, doktore. U našem kraju ja sam počeo da miješam krv aristokratije, (ali znaj, samo feudalne aristokratije), sa krvlju »nižih klasa«. Prvi sam prekinuo sa tradicijom, koja bi nas odvela u neminovnu propast. Ti budi drugi. Govorio si mi i onako o Almi sa oduševljenjem. Ona je istina malo sujetna i gorda na staleški stav, ali lako ćemo je savladati. Žena je o n a...« — Hamza, ti si sjajan čovek. Vidim da ^ i ti svestan današnjice i da u njoj gledaš propadanje našega sveta. Tačno je, mi ga moramo lećiti. A šio se tiče Alme ima da ti kažem ovo: Govorio sam li mnogo o njoj, jer mi se ona mnogo sviđa. Pravo da ti kažem, danas sam bio pošao upravo do vas. Ja lično. I ti, kao da te intuicija dovela do ovog pred­ meta, počeo si sam. Eto, sad znaj sve. Ja ostavljani stvar tebi. Uredi kako znaš. otišia njoj. Ostavila je njih u raskošnoj odaji vesele i raspoložene. Bojažljivo i sva drhteći, prišla joj je: — Šćeri, Ibfo došo i prosi te. šta ćemo reći? — Pa, majko. On je sudac, šta ti kažeš. Ako. si ti kajil i ja sam. — A li. . . Selimbegovica nije dovršila misli. Htjela je da joj obrati pažnju na »soj«. Ali je stala. Ta on je doktor, sudac. Sve i sve u kasabi. Bez reči protesta prstenovana je Alma. Ticalo se to njene budućnosti. Zaboravila je ona na svoj »soj«, na svoje pleme, zaslepljena položajem jednog čoveka, koji je igrao tako važnu ulogu u životu nji­ hove kasabe. Nije tu ona gledala na njegovo poreklo i pleme. Zaboravila je ona tu, da je on sin Smaje baščovana, da je nekad bio »puki siromah«. Nestalo je njenoga ponosa; egoizam jedne primitivne duše, njega je nadmašio i uništio. Ovo je za nju bilo pra­ vično i Bogom dano. Sad je bila potpuno zadovoljna sa svim. ; _ ^ Majko, ja sam prstenovao Zulejhu. Meni je ona potrebna. Ti se ne ljutiš, je li? — Sudbmh je tako šćela. Neka ti je s hajrom, Hamza je drhtao od radosti. Oči su mu blistale, dijete moje. Alah vas čuvo na vašem putu. a lice se žarilo. Dva ogromna uspeha ja danas po — A Alma? stigao u početku ostvarivanja svojih ideja. To du­ Alma nije više bila protivna ovom braku. Zabo­ ševno zadovoljstvo davalo mu je više poleta i donoz ravila je ona sve to pred vizijom jedne lepe buđućsilo mu više »sreće« nego ma koji akt u njegovom :ojoj je ona bila svetla tačka, svetionik na životu. Samo mu je bio još j<?dah korak potreban og novog putovanja životnog. Nije čak ni Trebalo je savladati majku i sestru. Ali, kao da »vila majčina uverenja: » s u d b i n a j e t a k o zato nije mnogo brinuo. Verovao je u svoj defii ni«. tivan uspeh. Sedeli su njih dvojica u odaji, presvučeni u .aU lllL t odela, kad je ušla njegova majka. Nije se ona krila od doktora, jer je on dobar drug njenoga sina, pa je Za tebe često dolazio kod njih, dok je sa Hamzom išao u Za lepotu njenih očiju školu. Kad je ona ušla, doktor je skočio i poljubio je u travama zelenim i plavim, u ruku. To je stari običaj. kad rudi livadom proleće i smeh — Kako si sinko. A tebe više nikad nama, a? ceo bi dan crvene makove da berem. — Pa eto tako. Nema se vremena. Vazda neki poslovi, hanuma. Nikad čovjek ne dajaniše. Sud, Za lepotu njenih očiju kuća, kasaba, selo. Sve odnese vrijeme. leto bi ćelo procvalo i belo — Tako je to sinko. Vazda hizmet sebi, hizmet ko devojčin san, kući, hizmet drugima. crne kupine da berem, kupine da berem. — Nano,. da ti kažem novosti. Majka je gotovo s bolnom čežnjom očekivala nje­ Bagremi mirisni kad listaju i zru gove izjave. Mislila je na mlinarevu Zulku. A ipak Ćelo bi sunčano popodne je u tom momentu pomislila: Pa sudbina. Neka ga.« bele ruke da ti milujem. — Nano. Ibro prosi Almu. Ti nećeš biti protiv? Majka to ni u jednom trenutku nije mogla oče­ I rane dana kad počnu da mru kivati. Nije mogla na to ni pomisliti. Ne zbog sebe, da te tiho, tihano celujem. nego zbog Alme. Ta ona je tako kivna na njega, Hamzu, radi veza sa devojkom, koja nije begovska. A I'bro je isti takav. Baščovanov sin. Bilo joj je u tom trenutku teško. Ibro joj je bio drag. A i doktor je. Ali Alma? Nije njima ništa rekla, nego je odmah i 389 �Safvei ZeČević Bez edžela*) umiranja nema Zaista na ovome svijetu ima mnogo čudnih i nerazumljivih prirodnih događaja, pred kojim ljud­ ski um zastaje, ili se ne može da nadivi i načudi pojedinim fenomenima, koji su za razumna čovjeka neoborivi dokazi, da ima neko ko svim tim upravlja i komu se sve pokorava, samo nezahvalni, najra­ zumniji božiji stvor, čovjek svega toga neće da vidi pa griješi pored svih blagodati koje mu je Bog iz Svoga neiscrpnog rahmeta dao, sve što mu na ovom prolaznom svijetu treba. U nekim narodnim pjesmama često dolazi ovaj stih: »Bez edžela umiranja nema!« što je za onoga koji vjeruje u sudbinu, neoborivi dokaz, da se sve kreće po nekoj višoj, nadmoćnoj sili. Kome je suđeno da živi, taj će i iz najvećeg kreševa iznijeti glavu; dok će drugi kod kyće, na mekim dušecima, okružen svojim najmilijim 'izdahnuti, jer mu je slučajno srce oslabilo*. .vena pukla i slično. Dakle, njemu je suđeno da promijeni svijet. Neki se čojjek razboli iznenada i to opasnom bolešću. Nije prošao mi^sahat vremena dođe mu prijatelj s nekim poslom, pa videći ga u tako kri­ tičnom stanju, pohita po liječničku pomoć i kad je suđeno da se živi^jer* nije došao edžel, nalazi se brzo najbolji liječnik, koji opet slučajno pogađa pravu diagnozu bolesti. Bolesnik ni sam ne zna kako se sve to treba da dogodi, a već su tu i »pravi« lijekovi za njegovu bolest i on se odmah počinje da oporavlja i za nekoliko dana ozdravi iako je imao jednu od najtežih bolesti. Njegov opet prijatelj otišao na selo preko ljeta i usred ljetne vrućine nahladio se i počeo se osje­ ćati slabim i bolesnim. S dana u dan čovjek sve više slabi i naposljetku odluči sići u grad i potražiti liječničku pomoć. U jutro kad je krenuo u grad, počela je kiša padati, pa pored svoje bolesti još se je više prehladio, kola ga rastresla i sve putne ne­ zgode da se baš njemu dogode, jer mu je suđeno svijet promijeniti, jer mu se edžel približuje. Čim je došao kući, poslao je po liječnika, ali njega opet slučajno nema, nego je otišao čak u drugu varoš i neće se do sutra vratiti. Jadni bolesnik traži pomoći od raznih baba i nadriljekara i mjesto da mu bolest kreće na bolje a ona što koji sat sve na gore. Sutra bolesnik ni da se makne, kad mu dolazi zadnja nada, liječnik, koji pregledavši ga sliježe ramenima i ljuti se što ga nije prije zvao, kad se je dalo još pomoći, te pripisujući mu kakvo sretstvo za spavanje, odlazi, kriveći nesavjesnost ljudi, koji ga nisu za vremena zvali, nego istom kad je čovjek na umoru. Liječnik *) edžel — posljednji, neminovni čas. 390 je materijalist pa i пе može da pomisli, da je do­ tičnom čovjeku suđeno da umre, ali u prirodi za svaku pojavu treba i uzrok, pa tako i za čovječiju smrt. Ragibaga bijaše ugledan građanin u našoj ka­ sabi. Nije bilo važnijeg posla a da ga nisu zvali na savjetovanje. Pa i bio je čovjek na svom mjestu. Sa svakim je lijepo postupao. Ne stiđaše se sjediti u društvu siromaha i zanaćija i ako je bio koljenović, a povrh toga nadaleko čuven sa svoga bogatstva. Stalnog zanimanja nije imao ali je ipak često ostao bez ručka svršavajući tuđe poslove. Odkud god ko ide moli Ragibega da ode s njim samo do u sud, do pretstojnika i slično, a on uvijek spreman pa makar i' svpj vlastiti posao ostavio. U slobodnim časovima najvolio se je brinuti o salati, koju je on strastveno volio. On bi dao ne znam kakva jela za dobru salatu. Ragibaga je imao cijelu magazu ćupova i drugog suda, gdje je preko ljeta spremao kupus, papriku i sve što je potrebno za dobru salatu. Ali ovoga ljeta nije se on time mogao baviti, jer ležaše bolestan. Na silu se je prošao te navike, jer mu je liječnik strogo zabranio da jede ikakvu salatu. Skoro cijela ga je varoš obilazila i svako ga žalio, neko iz ljubavi prema narodnom dobrotvoru a neko iz sebičnog interesa. Ragibaga je iz dana u dan sve više slabio. Ne može ni da jede, jer ono što bi on i bolestan jeo ne dadu mu. Jednoga dana bijaše došao liječnik i poslije sve­ stranog pregledanja oprosti se od bolesnika, dopu­ štajući mu da jede što hoće samo ne salate, čim je liječnik izišao na hodnik dočeka ga više žalosnih upita, da li ima nade. Utješivši ih malo oni se razi­ doše, samo ostade Ragibagin brat, Hadžija, da se po­ savjetuje s liječnikom. — Gospodine doktore, kako je danas? Je li imalo na bolje? Ima li ikakve nade u ozdravljenje? pitao je uzrujano Hadžija. — Nemojte se uznem irivati!. . Pokorite se sud­ bini! Njemu nema spasa, osim ako bi Bog kakvo čudo stvorio. . . Otrov se u krvi neobično brzo širi i naše liječničko znanje ovdje staje. Svi bolesnici koji su nam došli u ovakvom stanju, u kakvom se nalazi vaš brat, svi su umrli i to vrlo brzo. — Pa ako je tako, gospodine, onda mu možemo dati salate, za koju nas on neprestano moli. — Kako vam volja, ali ja vam ne bi preporučio jer će mu to i onako tešku bolest pogoršati. Zbogom! — U zdravlju, gospodine! Cijeli ovaj razgovor čuo je i Ragibaga, koji se je bio malo pribrao od velike vatre. Čim mu uniđe �— Ova je zmija jedna od najotrovnijih. Njezin brat poče ga svojim iznemoglim glasom moliti, da mu načine salatu. Hadžija ga je odvraćao ali kad mu je otrov i u najmanjoj količini veoma poguban. Mo­ reče, da je čuo što je liječnik rekao i da mu udovolje rala je ona biti u ulju više dana, gdje je crkla i u želji, kad mu je naskoro ostaviti ovaj svijet, svoju borbi za život izlučila je sav svoj otrov, koji se je rodbinu i prijatelje, kuću i sve svoje dobro, tada pomiješao s uljem i djelovao kao protuotrov kod Ra­ istom uvidje Hadžija, da mu ne može i ne smije od­ gi bagine bolesti. — Vela havle, vela kuvvete!. . . čudio se Avdaga. biti želju. — A otkud ti ovaj ćup? Zar ti nisi znao da je u Brzo bi načinjena salata i pošto se slučajno nije našlo maslinovog ulja kod kuće, bi poslano dijete njemu ova otrovnica? Zapitkivaše liječnik. — Ja, gospodine, ne znam, van ako je unišla u da kupi u dućanu kod Avdage u koga je i Ragibaga običavao uzimati. Dijete reče da je to za bolesnog njeg kad je stajao pod olukom više kuće, pokraj onog kamenog zida . . . Nego šta ću ja sa ovolikim uljem? Rogibagu pa da mu da dobru robu. Avdaga je po­ — Lako je zato, nego koliko tražiš za nj? . . . od­ odavno kupio jedan veliki ćup u kog je nedavno nalio pravo maslinovo ulje, što mu ga je neki Dalma­ vrati liječnik. Avdaga mu zatraži bagatelnu cijnu. No liječnik tinac bio donio. Nali dječaku pun sud i posla ga ne samo da mu je dao traženu sumu nego mu je dvo­ s pozdravom kući. Donešena bi i salata, koju Ragibaga s neobičnim struko platio nego je čaršiska cijena. Kad je Ragibaga doznao šta je u salati jeo i od apetitom pojede. Koliko je bio oslabio morao je odmah leći, jer se bijaše umorio jedući. Malo zatim on tvrdo čega je ozdravio, zarekao se je, da neće više nikad zaspa što veoma začudi i Hadžiju i sve ukućane. пГ okusiti salate. Zato su smiješni svi oni, koji kažu, da se ne može Pred večer se je Ragibaga probudio i opet je tražio da jede salatu. Sad mu više nisu branili. Do­ nečeg proći, naročito nepotrebnih i pogubnih užitaka nijeli su mu još neka jela jito je on sa salatom pojeo. kao što je alkohol i duhan. Već od prve salate počeo sfe j<? Ragibaga opo­ ravljati. Nijedan obrok nije izostao bez salate. Za noć koliko dana i on se poče pridizati od [šVoje teške bolesti. Nije prošao ni mjesec''dana a Ragibaga, na veliku radost sugrađana, izađe u čaršiju. Svaki se čudio kako brzo ozdravi, qn, koga su već pisali među mrtve. Najviše se od svih čudio liječnik, koji nikako nije mogao da shvati ovo ozdravljenje, te se odmah obrati Ragibagi i u podužem razgovoru dozna, da mu je samo salata pomogla. Liječnik se nije dao zavarati slučajem, da je on previdio bolest i držao je za težu nego što je bila. Odmah započe ispitivati od čega je sve bila naprav­ ljena ta famozna salata. Morali su mu sve pokazati, i gdje je rasla, i na koji je način rezana i sve ostale sitnice. Doznavši sve to nije postigao nikakvog zado­ voljavajućeg rezultata. Zadnja mu nada bijaše još ulje u Avdage. Odmah se uputi u Avdagin dućan i za­ traži da se cijelo ulje iscrpa. Nastalo je objašnjavanje ali je na posljetku Avdaga pristao i pristupilo se crpanju. Nije to baš ni bilo lako, jer je trebalo toliko posuda da se iscrpa onolika ćupina. Pri dnu ćupa sud je udario u nešto mekano. Na liječnikovo pitanje da li je sve iscrpano, Avdaga reče, da ne može sve iscrpati, jer da ima na dnu nekakva mulja valjda od ulja koje se je slegla Kad je liječnik pogledao u zakrenut ćup prema svjetlu uskliknuo je sav ushićen: — Ovdje smo! Odmah bi izvrnut ćup iz koga ispade velika zmija otrovnica. Tada liječnik rastumači zašto je Ra­ gibaga ozdravio: Vizantijski car i Hatim-Taija Među čudnovate priče, koje se pričaju o Hatimovoj darežljivosti, ide i priča, po kojoj je neki vi­ zantijski car čuo o Hatimu i njegovoj darežljivosti, pa nije u to sve mogao povjerovati. Međutim car je doznao da Hatim ima jednog konja, koji je bio od najplemenitije vrste arapskih konja i koji mu je bio veoma mio. On pošalje poslanika Hatimu, da mu ga ište na poklon, htijući tim da stavi na kušnju nje­ govu darežljivost. Kad je poslanik prispio u selo Taijovića, zapita za kuću Hatimovu, te saznavši koje je, uputi se ravno k njemu. Međutim Hatim ga je već izdaleka ugledao, pa je izašao preda nj i primio ga sa najvećom susretljivošću. Pošto je stoka bila na paši i ne mogavši naći načina kako bi gosta počastio, dade zaklati svoga najmilijeg konja i naredi da se ispeče. Zatim je unišao gostu, da ga razgovori, dok bude jelo gotovo. Razgovarajući se s njim dozna da je on poslanik vizantskog cara i da je došao da ište njegova konja na poklon caru. To je Hatima veoma iznenadilo i reče: »0, da si me prije o tome obavi­ jestio, jer sam ga već zaklao da te počastim s nje­ govim mesom, pošto nisam imao pri ruci druge ži­ votinje za klanja!« Carski se je poslanik začudio to­ likoj darežljivosti Hatimovoj, pa reče: »Boga mi, mi smo vidjeli više dobra kod tebe, nego što smo čuli!« Preveo s arapskog: Šerif Bećirević 391 �СЕВДАЛИИКЕ Mjesečina Mjesečina, mjesec u oblaku, Bećar Hamza stoji na sokaku, U ruci mu dvije dunje žute A na srcu dvije rane ljute: Prva rana umire mu majka, Druga rana odlazi mu draga Za prvoga, za sevdaha svoga. Lakše mu je što m’ umire majka Nego Г rana što s’ udaje draga. Na vratniku Na Vratniku čudan bostan kažu: Bostandžija lijepa Hajrija. Do podne je bostan uskopala A od podne bostan pogazila Čekajući Aliju deliju. Podne prođe Alibeg ne dođe. Ikindija, već mu se ne nada, Akšam^geldi Alibeg na vrata; Progovara lijepa Hajrija: 0, Boga ti Alija"'delija, II si bio u pjanoj mehani II si bio u šujni pod jelom II si bioSćod prvog sevdaha. Odgovara Alija delija: Istina j e lijepa Hajrija, Nisam bio u pjanoj mehani Nit u šumi pod zelenom jelom Već kod svoga prvoga sevdaha Što u svome nosim ga srdašcu. Listaj 'gojo Listaj goro, kukaj kukavice, Žal’te mene, moje drugarice. Još danas ću s vama drugovati, A od podne u dragoga dvore, U dragoga u sevdaha moga. Djevojka je . . . Djevojka je za gorom pjevala, Jasno pjeva daleko se čuje. Čak se čuje do Mostara grada. Slušao je Memija terzija Slušao je pa joj govorio: Zapjevaj mi lijepa Hurijo U mome se dvoru pošetala! Odgovara lijepa djevojka Ne budali Memija terzija Nisi sretan božji nesretnice Ovo gondže da ti u dvor dođe. 392 Sarhoš Aljo Sarhoš Aljo drume zatvaraše, Na djevojke dumruk uzimaše. Tud prolazi Atlagića Duda. »Nećeš proći dok te ne obljubim!« Odgovara Atlagića Duda: »Nemoj, Aljo, obadva ti svijeta; Ugrišćeš me poznat’ će mi nana«. Za to Aljo haje i ne haje, Već on ljubi Atlagića Dudu; Ja kako je ljuto poljubio, Četiri joj dagme ostavio: Dvije dagme pod grlo bijelo, Dvije dagme pod crne solufe. Urosih se ruže trgajući Urosih se ruže trgajući, Izdangubih dragog čekajući. Kad ja vidoh da mi doći neće, Ja izađoh na sokak na vrata, Ja ila vrata, dragi mimo vrata. Ja se na njeg hitam jabukama, A on na me ni kamenom neće. Kamenom mu majci srce bilo, Što ga nije učila lafiti, Laf lafiti i ašikovati. Tamna noći Tamna noći tamna ti si kleta Gdje u tebi razgovora nema Sahat imam snom se razgovaram San mi reče dragi će mi doći Sve čas po čas dragoga mi nema Međer ni snu nije vjerovati. Podne uči Podne uči moga dragog nema, Ićindija, i ne bilo mi ga; Kada akšam, dragi pod pendžere. Na njeg’ sam se mlada razljutila; Hita mi se hajvom u pendžere. Moja draga ne ljuti se na me! Tebe gledam, a drugoj se spremam, Na treću se jabukama hitam, Za četvrtu vrana konja sedlam. Zabilježio Sait Orahovac. Прош ирујте члан ство Г ајр ета и пропагирајте њ его в е сп ас о н о с н е идеје! �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Гајрешова главна тодишња скуишшина У недељу, 13. о. м. одржана je 24 редовна главна roдишша скупш тина Главног одбора Гајрета у просторијамг Гајретова мушког нонвикта. Скупш тини су присуствовали делегати Мјесних одбора и повјереништва из ових мјеста: Плевље, Кладањ, Чапљина, Кључ, Бос. Шамац, Сански Мост, Власеница, Радовље, Орашје н. С., Градачац, Котор-Варош, Љ убуш ки, Тешањ, Мостар, Соколовићи, Тур. Јањари, Ливно, Скопље, Сребреница, Дервента, Невесиње, Бихаћ, Бијељина, Нови Пазар, Прњавор, Тузла, Фоча, Осова, Добочац, Босански Кобаш, Зеница, Биљешево, Гора Видуша, Гор. Тузла, Вареш, Брчко, Брњевица, Чајниче, Требиње, Зворник, Столац, Poraтица, Озрен, Оџак, Вишеград, Приједор, Жепче, Челић, Поџепље, Бреза, Невесиње, Травник, Требиње, Пријепоље, Жепа, Згошча, Билећа, Горажде, Нова Варош, Фојница, Купрес, Бањалука, Илијаш, Стари Мајдан, Ричице и Олово. С к уп ш тин у у 9 сати отвара претсједник Главног Одбора Гајрета г. Др. А в д о Х а с а н б е г о в и ћ овим roвором : Ha основу члана 59 друштвених Правила ова je скупш тина благовремено заказана и правоваљано и благовремено објављена. Ha основу чл. 60 и 61 друштвених Парвила на скупш тини je присутно према извјештају верификационог одбора 160 делегата, који заступају 82 мјеста са преко 15.000 чланова друш тва Гајрет. Пошто горњи број, како сам рекао, износи много више него што je то предвиђено у правилима, и то чл. 61, то je према томе и овој норми правила удовољено. Ha основу свега овога отоарам 24 редовну главну скуп ш тину друштва Гајрет. За верификаторе записника снупштине предлажем гг. Мухамеда Увејса и Акифа Саханића. (Прима се.) Господо делегати! Највећи наш пријатељ, Онај, који увијек лебди над нашим радом, Онај, који очинском бригом прати наш рад, наш узвишени Владар (трократни бурни Живио!) указао нам je и овом приликом своју очинску бригу, na je на овај наш збор послао Свога изасланика у особи нашег одличног пријатеља, Генерала Господина Светомира Ђ у к и ћ а (Живио!). Благодарећи у име Гајрета и у име свих Гајретових радника на овој високој пажњи и бризи, ja вјерујем да ћу погодити мисли и жеље свих Гајретових радника, ако замолим Краљевског Изасланина да на Највишем Мјесту поднесе увјерење Гајретових радника, да ће они несебично и неуморно наставити на свом раду за добро Краља и Отаџбине. Господо делегати! Ову наш у скупш тину почастио je својом посјетом Командант II. Армиске Области, Армиски Генерал Господин Данило К а л а ф а т о в и ћ (Живио!) који сваком згодом и сваком приликом води рачуна, показује своју добру вољу и високу пажњу не самр раду друштва Гајрета, него уопће нашем читавом раду, a специанлно раду ових наш их крајева. Ja га у име свих Вас, у име Гајрета и Гајретових радника најсрдачније поздрављам (Живио!) Господин Министар Просвјете, који je свима Вама познат из свог великог пријатељства према нашем раду, r. Божа М а к с и м о в и ћ изволио je и овога пута указати пажњу Гајрету и посветити му бригу, na je изаслао свога изасланика у особи нашег опробаног пријатеља, Начелника Просвјетног одјелења Kp. Банске Управе г. Ђоке К о в а чевиКа (Живео!). Ja га у Ваше име најтоплије поздрављам. i Ha данашњем нашем збору, господо делегати, присутни су и изасланици наше локалне и наше престоничке штампе. Колико она чини услуга нашем јавном, нашем опћем, нашем културиом, просветном, социалном и привредном раду, то je нама свима познато. Н аш а локална и престонична штампа увек се пријатељски одазивала Гајрету и њ з г ј р и м по ребама и ja сам срећан да представнике те штампе свдје на ч.-и,ек збору могу у име Гајрета и у име свих Ва: ца срда >но noздравим, молећи да овај наш поздрав изруче и својим к?легама (Живили!). Г. Бан Дринске бановине Велимир Поповић, који je познат већ одавна као пријатељ нашега рада уопће, a специално Гајретова рада шаље нам своје поздраве са пута и моли Вас да га извините, да није лично могао да присуствује и и жели овом збору Гајрета сваку срећу и напредак. Данаш њ и наш збор, господо делегати, доказује нашу свијест, јер се на овом збору појавише делегати из свих крајева наше Краљевине да овдје с нама заједно расправе сва наш а питања, кано бисмо наш рад што јаче сконцентрисали и улутили бољим, јачим и интензивнијим путем за добро нашега народа. У нашој средини, no први пута господо, што je за мене нарочито значајно, налазе се претставници наших женских одбора из унутрашшости, који су уш л и у наше коло и прегли да помогну нама и нашем народу. Поздравивши њих, поздрављам и све Вас господо са добродошли- цдм.__ Са вашим одобрењем, иао увод у наш рад, да би нам био потпуно благословљен и срећан, ja ћу да упутим Његовом Величанству Краљу поздравну депешу и да Га са овог збора у име свих нас, у име свих Гајретових радника, поздравим. (Трократни бурни Живио Краљ!). КАБИНЕТСКОЈ КАН ЦЕЛ АРИ ЈИ Њ ЕГО ВА ВЕЛ И Ч А Н СТ В А КРАЉ А Б еогр з д Отварајући редовну годишњу главну скупш тину друш тва Гајрета прва je наш а мисао упућена Његовом Величанству Краљу као узвишеном родитељу Гајретова моћног и вољеног Протектора и Првенца Његова Величанства Краља, Престолонаследника Петра те смо слободни да М у подастремо наше синовске поздраве и изразе најдубље оданости и привржености. Срећни смо што можемо известити Његово Величанство Краља да je друштво Гајрет у епоси државног и националног препорода инагуирисаног манифестом од Шестог јануара прошле године постигло у свима правцима свога деловања ванредне успехе који неочекивано далеко надмаш у ју успехе сваке досадање године. Да живи Његово Величанство Краљ! Д а живи цео узвишени Краљевски Дом! Претседник скупш тине Др. Авдо Хасанбеговић. Њ ЕНОМ В ЕЛ И Ч А Н С Т В У КРАЉ И ЦИ М АРИЈИ Хан П и ј е с а к Са Гајретове главне годишње скупш тине слободни смо поднети Вашем Величанству узвишеној мајци нашег љубљеног Протектора Његова Краљевског Височанства Престолонаследника Петра наше најсмерније поздраве желећи да Свевишњи подари дуг и срећан живот узор свима мајкама на срећу Отаџбине. Да живи Ваше Величанство и цео узвишени Краљев- ски Дом! Претседник скупш тине Др. Авдо Хасанбеговић. 393 �ГО С П О Д И Н У П Е Т Р У Ж И В К О В И Ћ У Претседнику Министарског Савета, Министру Унутраш ш их Послова, Почасном Ађутг.нту Његова Величанства Краља, Дивизиском Ђенералу Тесл и ћ Са годишње редовне главне скупш тине Главног одбора друштва Гајрета на којој учествују многобројни делегати и радници Гајретови из целе Краљевине поздрављамо Вас Господине Претседниче најсрдачније као првог сарадника Његовог Величанства Краља на државном и националном пре- Гајретов рад, од његова постанна до данас, можемо noдијелити у три епохе. Прва епоха била je до год. 1914., „ад смо против себе, као друш тво које je радило не само на Hyn. турном и просвјетном васпитању, него и на национално-политичком васпитању нашег народа, имали против себе једну царевину. Да je то тачно господо, докг.зује нам најбоље 1914. година, кад je, та велика Царевина, бојећи се малог и ситног рада друш тва Гајрета, његову имовину нонфисковала, a његове прве људе бацила у тамницу. Наше нај- Б е crp a д боље синове отјераше клети душ мани са огњишта. Године 1918. Гајрет се опет јавља у свом елементу да ради. И 0д тог времена до нашег историјског дана 6. јан уар а 1929. Гајрет je у свом раду наилазио на перипетије. Нећу да износим овдје никакве инкриминације, јер xohy да вјерујем, да сви они елементи и сви људи, који су требали да раде у Гајрету, можда су се абстинирали ради тога, ш то су мислили да ћ0 моћи другим путевима помоћи нашем елементу. А л и je фа- Са данашње скупш тине Главног Одбора Гајрета осећамо угодном дуж ношћу да Вас као великог пријатеља нашег ра- кат, да су Гајрет и Гајретови радници од таивог држања много трлили. Трпили су Гајретови радници и Гајретов рад, а да поздравимо најсрдачније истодобно Вам благодрећи на свагдањој Ваш ој високој пажњи према Гајрету и његовим Претседник скупш тине Др. Авдо Хасанбеговић. TO значи да je трпио и сам наш м услимански елеменат. и нолико год je 6. јануар 1929. за све наше прилике, за читав наш ред на народном и државном пољу значајан, толико je он значајан и за наш Гајрет, јер су се тога дана све наше ГОСПО ДИНУ С Т Е В А Н У позитивне снаге, све наше позитивне јединице, отресле оног нездравог стања и приступиле Гајрету, да преко њега по- породу и као великог доброжелитеља Гајретова. Претседник скупш тине Др. Авдо Хасанбеговић. ГО С П О Д И Н У БОЖ ИДАРУ М АКСИМОВИЋУ Министру Просвете радницима. ХАЏИЂУ могну свом Владару, да изведе Своје интеиције и да оздрави Министру Војске и Морнарице Б еогр a д Са данашње годишње скупш тине Главног Одбора Гајрета на којој учествују делегати. и радници Гајретови из целе Краљевине поздрављамо Вас Господине Министре кајсрдачније истодобно Вам благодарећи најтоплије на Вашој пажњи према Гајрету и његовом национално патриотском деловању. Претседник скупш тине Др. Авдо Хасанбеговић. ГОСПО ДИНУ В Е Л И М И Р У С a рa ј ев о Са годишње сиупш тине Главног одбора Гајрета поздрављамо Вас Господине Бане најсрдачније као великог пријлистодобно на Међутим, господо, и ако je то тако ипак и од 6. јануара 1929. има у нашим редовима нечега, ш то морам овдје да примјетим, нечега чега не би смјело да буде. Јављ ају се ту и тамо људи, иоји мисле можда доброиамјерно да треба у Гајретовом раду ићи другим путевима и другим методама. Правила друштва Гајрет нису обично парче хартије, него су она за нас закон (поклици: Тако je!). Ми, господо, хоћемо ових правила да се држимо, јер смо их створили онда, кад нам je било најтеже, метали смо у њих оно, ш то je no друштво и no наш елеменат најбоље (П окл ици: Тако je!). ПОПОВИЋУ Б а н у Дринске Бановине теља Гајретова благодарећи Вам њој пажњи према нашем раду. čhm>e у држави. вашој доса- Претседник скупш тине Др. Авдо Хасанбеговић. Господо делегати! Послије овога улазимо у редован рад данашње наше редовне главне скупштине. Из извештаја, који смо благовремено послали свим наш им фумнционерима, одборима и повјереницима, видјели сте у главном рад и резул- Правила наша, господо, ноја у својој с у ш ти н и одређују чисту некомпромисну идеологију др уш тва Гајрет, за нас су занон и ми ћемо no њима да се равнамо. Она нам предвиђају читав наш рад, a специално нам предвиђају дисциплину у нашем раду, јер, господо, у организацији, гдје нема дисциплине нема ни среће. Гајретови ф ункционери траже то од свих Вас сарадника, да се еминентно покоравате правилима јер су их створили опробани Гајретови радници (поклици: Тано je, живио!). Мени je, господо, необично драго ш то могу на овој скуп- тате Вашег и нашег ргда. Резултати тог рада, ja вјерујем, да ће углавном све нас задовољити, али они нису ни приближни ш тини да констатујем, да међу В а м а имаде лијеп број претставника нашег тежачног свијета, иоји се пренуо, иоји се ономе, што ми обзиром на наше потребе треба да дадемо и учинимо. Има их који говоре да je рад за Гајрет тежак. Јесте браћо тежак je јер су потребе нашег елемента велике и тешне и рад je наш у колико желимо, да што виш е тим потребг,ма изађемо у сусрет, тежи, na зато се и од нас траже жртве, несебичност, искреност и прегалаштво у Гајретовом раду. To освијестио и који je увидио да му je Гајрет извор свега доброг за његов напредан. И, зато, господо, не могу да дозво- су први услови, да можемо да постигнемо резултате. 0 овогодишњим резултатима нећу да говорим. Они су, како рекох задоЕољавајући, али има још увијек извјесних момената, који из наш их редова треба да ишчезну. Раденици Гајрета кроз прошлих 25 година имали су много тежих перипетија и препрека, него што их ми данас имамо и кад знамо да су Гајретови радници у тим тешким моментима ипак својим радом успјели, да висоно држе заставу друштва Гајрета, онда тек можемо да промислимо, шта нам преостаје. Нама не преостаје друго, него да no својој дужности и савјести чинимо оно, што су они под много тежим услоскма учинили. 394 лим као претставник Гајрета нинаио поједине појаве, да се рађају међу Гајретовим радницим а л>уди, који хоће да дијеле Гајретове раднике на интелентуалце и неинтелектуалце. Најјачи и најснажнији иадер н г ш и х радника, нарочито у noследње вријеме, регрутује се из оних редова, који се не грувају шакама у прса, да су интелектуалци. Није довољно če­ če окарактерисати интелеитуалцем, да би с тим човјек био рг.днин народни и Гајретов. Ha лослу, на раду треба да се покажу радници Гајретови резултате. To су прави и и да у народу даду позитивне истински радници Гајрета. Ето, са тих неиолино примједаба улазимо у наш рад, молећи Вас да у оцјени Главног одбора Гајрета будете строги, али праведни судије, да га оцијените и то онако, наио то доликује Гајрету. У расправи треба бити одмјерен, хладан и праведан. У то иие ja Вас поздрављам. (А п л а уз : Ж ивио претсједник!). �Г Л А В Н И О Д БО Р ГА ЈР ЕТ А , С А Д Е Л Е Г А Т И М А СВ О ЈИ Х М Ј Е С Н И Х ОД БО РА И ПОВЈЕРЕНИШ ТАВА, О Д Р Ж А Н О Ј 13. Ј У Л А 1930. У С А Р А Ј Е В У HA X X IV . РЕД О ВНО Ј ГЛ АВНО Ј С К У П Ш Т И Н И �Прелазимо на ДРУГУ ТАЧКУ Н Д ЕВ Н О Г Р Е Д А : И З В Ј Е Ш Т А Ј Т А Ј Н И К А Претседник: Ви сте, господо, мање више сви на вријеме примили штампани извјештај о раду друштва у год. 1929-/30. na питам славну скупш тину, да ли je за то да читамо овај извјештај или не (Није потребно!). Ja мислим да би ипак требало прочитати барем уводни дио извјештаја, да се барем у опћенитим цртама види шта je учињено. Да ли скупш тина прима да се чита уводни дио извјештаја (С купш тина прима). Секретар г. Хамид Кукик чита уводни дио извјештаја (Ш там пан у прошлом броју »Гајрета«). Претседнин: Ово би био увод у извјештај, a остали дијелови извјештаја су специализирани и говоре о појединим гранама Гајретова рада. Прима ли славна скупш тина извјештај секретара. (Поклици: прима се — Живио секретар КуПретседник: Прелазимо на ТАЧКУ ДНЕВНОГ ју. Били смо опрезни, na смо ту ставку предвидили са 50.000 Дин. Забгве и теферичи у прошлоЈ години дали су нам једну и лијепу слику и лијепу своту..То значи да сте Ви у својој средини савјесно извршавали своју дуж ност и да сте дали овако лијепе резултате. T a je свота реализована у прошлој години са преко 600.000 Дин., али смо опреза ради ову ставку предвидили за идућу годину са 350.000 Дин. Према закл,учку лањске скупш тине Главни je одбор, пошто je испитао све потребне моменте, одредио и закљ учио са В а ш и м благовољењем, да се Гајретов дан одржава у читавој држави, гдјв постоје наше организације, на рођендан нашег моћног Протектора те fce бити дуж ност свих одбора и повјереника, да тога дана обзиром на високу личност нашег моћног Протек- кић!). ТРЕЋ У Гериторију наше државе, држим да ће се ова ставка буџета с помоћу Вашом, ако Бог да и повећати. Ч л анарину д0бр0. твора и утемељача ставили смо нешто мало мање, и то из једноставног разлога, што се такови доприноси не понавља- РЕД А: НИКА И ЗВЈЕШ ТАЈ БЛ АГАЈ- Да ли je потребно да читамо овај извјештај (Поклици: није!). Делегат из Мостара г. М. Аликалф ић примјећује да у билансу није унешено све оно, што се je у Мостару давало као хонорар хоровођи, на ш то му претсједник одговара: Мјесни пододбор у Мостару имао je овлаштење од Главног одбора да плаћа хоровођу 3 мјесеца. Међутим Мјесни одбор je издао још неки износ, a тај није заведен у благајничким књигама Главног одбора. Имл ли још ко иакових примједаба? (Поклици: немс!). -Лрима ли скупш тина извјештај благајника? (С куп ш тина прима). Затим г. Хилм о Селимић тора и на Гајретов рад, посвете ш то већу и ш то јачу пажњу. Предвидили смо за то своту од 100.000 Д ин. Међутим ja се надам да ће та свота бити и надмашена. Дарови и добровољни прилози у прошлој години износили су око 700.000 Дин. и ако су били предвиђени са свега неких 200.000 Дин. Значи да смо, благодарећи наш им јаким и моћним пријатељима, могли да ову своту реализујемо са три и више пута већом свотом, него ш то je у буџету предвиђено. Међутим и овдје смо за ову годину били скромнији, na смо предвидјели свега 400.000 Дин. Појавила се једна утјеш љ ива ин ицијатива код многих одбора у провинцији, нарочито ове године, да су се скупљали добровољни прилози за Гајрет у нарави. Нарочито се у томе истичу наш и вриједни одбори у Дервенти, Тузли, Приједору и Бијељини. Они су ове године скупил и лијепу чита И З В ЈЕ Ш Т А Ј ГЛ А В Н О Г Н АД ЗО РН О Г О Д БО РА који се једногласно прима: I Ш шН Поштована господо! Вршећи повјерену нам дужност према прописима •дружно -------штвених статута прегледавали смо пословање и књиге друштва t o ko m финансијске године 1929 30. више пута, те смо установили, да je рад био потпуно исправан и да су књиге безпријекорно вођене. Исто тако смо испитали закључне рачуне, који Вам се данас предлажу и наш ли, да се потпуно слажу са главним и помоћним књиггма. Нарочито наглашујемо, да je рад Главног одбора у финансијској години 1929/30. био успјешан, што се одразује у великим приходима, који су знатно јачи од оних, који су били буџетом предвиђени. С тога Вам предлажемо да дадете разреш ницу за рад у прошлој финансиској години како Главном тако и Надзорном одбору. Претседник: Подјељује ли славна скуп ш тина апсолуториј досадашњем Главном одбору и Главном Надзорном идбору? (Једногласни поклици: подјељује!). Иза тога прелази се на своту у нарави за Гајрет. Ове смо године предвидили своту од 50.000 Дин. за ову ствар. Гајретов цигар-папир предвиђен je за онолико, колико и даје. Принос од Б анке Гајрет предвиђен je у оној висини, у колико и даје према својој снази и перцентима. Предвидили смо за то 250.000 Д ин. И у прошлом буџету предвиђена je ова свота, али нам je Б анк а Гајрет дозначила свега 175.000 Дин. Х в а л а joj на томе, али се ми надамо, да ће за идућу годину надокнадити оно, што нисмо реализирали у овој години. — Камате и дивиденде предвиђене су у оној висини, у којој се могу и постићи. Опскрба je предвиђена у висини, колико буде питомаца. Значке и Споменице, цигле и т. д. предвиђени су са мањом свотом. Таио би наш и лриходи у идућој години, према овим ставкама износили 2,200.000 Дин.; значи за 700.000 Дин. више, него што смо лањске године предвидили у буџету, a за пола милијона мање, него што смо лањски буџет реализовали. — Расходи, разумије се, крећу се у границама прихода. Ми смо предвидили, издатке, ш то се тича интерната, према броју питомаца и питомица, које можемо да примимо у наше интернате. Лањске године изражена je жеља, да се посвети што јача и већа пажња одржавању аналф абетских течајева. Ни- Д Р У Ш Т В Е Н У ГО Д И Н У шта Главни одбор неће да прими срдачније, него баш ту иницијативу са Ваше стране и ми ћемо да je хоноришемо са Претседник: Како видите из прорачуна, кога смо вам саставили и предложили, Главни одбор руководио се тиме, да je хтио да буде и у овом прорачуну опрезан, na je предвиђао ставке, које ће се према досадашњем успјеху и резултатима, вјероватно моћи реализовати. У години за коју Вам Ми желимо, молимо и тражимо од свакога одбора и повјереника, да у свом срезу годишње одржи бар 2— 3 аналфабетска ПРЕД Л О Г П Р О Р А Ч У Н А З А ИДУЋУ сада овдје полажемо рачун редовна чланарина износила je онолико, колико смо и предвидили т. ј. 210.000 Дин., према нашем лањском предлогу, који je изиосио 80.000 Дин. To значи да су се чланарине више него подвостручиле. Вјерујуки у савјестан и прегалачки рад свих наш их раденика на 396 крајњим могућностима У томе працву треба да се натјечете. течаја. Ми ћемо према својим м огућностима хонорисати тај рад В аш их учитеља. У ту свр ху предвидили смо у овој години 100.000 Дин. Покаже ли се већа потреба, ми ћемо већ наки могукности и средстава, да хоноришемо тај рад и изван средстава овога буџета. Ja апелирам no овој ствари на Вас, да се натјечете у том раду, јер je то један успјеш ан и користан рад. �П р о р а ч у н Д р у ш т в а Г а ј р е т з а г о д и н у 1930/31 Ред. бр. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 П р И Xо д и Редовна чланарина ................................... Чланарина добротвора и утемељача . . Забаве и те ф е р и ч и ................................... Гајретов д а н ............................................... Дарови и добровољни прилози................ Прилози у нарави ....................................... Гајретов цигар-папир................................ Допринос „Банке Г а јр е т " ........................ Камати и дивиденда ................................... Опскрбнине................................................... Претплата за лист „Гајрет“ ........................ Значке, Споменице „цигле Гајрет. Дома“ У ку п н о Динара п 210.000 50.000 350.000 100.000 400.000 50.000 140.000 250.000 100.000 475.000 50.000 25.000 2 ,2 0 0 .0 0 0 Динара Мушки конвикт у Сарајеву. Женски „ „ „ . . . . Шегртски Дом „ „ . . . . Конвикт у Тузли.................................... „ „ М о с т а р у ............................ „ r „ Бања Луци ........................ „ „ Бихаћу ................................... „ c»f Плевљу................................. Анрлфабетски т е ч а ј е в и .................... Теолошке ст и п е н д и је ........................ Средњошколске стипендије . . . . Једнократне потпоре.................... . Штампање листа „ Г а јр е т " ................ Уређивање и сарадња листа „Гајрет* Административни трошкови . . . . Плате и осигурања намјештеника . Набава намјештаја и одржавање конвикт. зграда ............................ ................ За остварење осталих Гајретових циљева : — У s-O Укупно 300.000 ! 250.000 150.000 110.000 140.000 120.000 150.000 75.000 100.000 30.000 50.000 50.000 100.000 50.000 80.000 140.000 120.000 185.000 397 �Теолошке стипендије остале су исте. Средњошколске стипендије повишене су на 50.000 Дин. и одвојили смо их сада од потпора. Штампање листа предвиђено je колико нас и кошта. Исто je тако и са уређивањем и сарадњом у листу. Административни трошкови, према досадашњој ситуацији износе 80.000 Дин. Толико je и предвиђено. Исто je тако и са платама намјештеницима. За набаву намјештаја у конвиктима и одржавање конвиктских зграда предвиђено je 120.000 Дин. Ta се цифра појачала ове године за то, јер je потребно многе конвикте адаптирати и попунити њихове инвентаре. Сутра ћу одржати конференцију са представницима појединих Гајретових интерната, na ће ту о том бити говора. Многима конвиктима мањка постељина и слично. Гледаћемо да на једном мјесту нупимо све те ствари, na ћемо на тај начин постићи бољу цијену. За остварење осталих циљева Гајрета предвиђено je 185.000 Дин. Ta се свота не мора утрошити, али je то унешено ради равнотеже буџета. У могућности ћемо бити да дајемо помоћи нашим пјевачким друштвима, да хоноришемо рад предавача, помогнемо акцију на оснивању Народних Универзитета и оснивању Задруга. To je један опћи рад Гајретов у најширим слојевима народа. Према приходима издаци би износили такођер 2,200.000 Дин. Како видите, буџет je доста висок за наше прилике, за наш народ и наш рад. Остварити овај буџет значи врло много. Ha тај начин моћи ћемо да помогиемо наш у сиротињу, која се издржава у нашим интернатима. Ja вјерујем да ће Главни одбор са Вашом приволом и решеношћу, моћи да у овој години поред великог. броја питомаца и питомица прими још један велик број питомаца и питомица наново. Разумије се да то стари наши питомци, a наше просторије, моћи ђутим, расположење je зависи од тога, у колико нам се јаве друго од тога, да ли ћемо обзиром на да примимо већи број питомаца. Мекод Главног одбора такво, да треба својом духовном снагом упливисати како на појединца 1аКо и на читав живот нашег елемента. Исто тако требамо настојати, да сва материјална сред. ства ујединимо у једну цјелину, која ће и у привредном Жи. воту нашег народа имати значајну улогу. Упућујући снаге у једном једином правцу и прчдоносећи жртве само једном једином циљу, знатно би се олакшало нашем етементу, наши јавни радници могли би сконцентрисати своје снаге само на једну мисао, те би давзлц плодоноснија дјела. Замишљамо, да би овакав Гајрет стварао у народу гкгантско дјело. Мишљења смо, да друштвено устројство Гајрета м0ра почивати на највећој централизацији, али дајући мјезта у централној управи свим наш им истакнутим радницима и n0борницима изван сједишта централе, како то већ и данашња правила предвиђају. Гајретово дјеловање имаде обухватити све гране nynтурног, просвјетног, привредног и социјалног живота нашег елемента, a да би постизавао у свим правцима једнаке успјехе, тај рад би требао бити раздијељен на секције, којој бн на челу стајао одговорни предсједник. Средства Гајретова би се удесетостручила, јер. биомо сви само у једну касу допринашали. Чланарине би се могле знатно повисити, a приходи друш тава били би сви Гајротови. Наравно, да скупш тина Гајрета није компатаитна, да овај предлог усвоји, али наш предлог иде затим, да се донесе закључак, да се предлог стави Гајретовим побориицима на срце и да се сазове у Сарајеву конгрес свих муслимлнских друштава, који би имао створити ову фузију«, Делегат Мјесног одбора г. М у л а л и ћ : Госпође и господо! Минула je сзмо једна година од лањске скупштине, настојати да се прими ш то већи број питомаца(ица), да бисмо на тај начин чим прије створили позитивне јединице нашега друш тва. Разумије се, да у том правцу треба да апе- када смо се овдје састали и сви једногласно зах г.ф вал и и тражили, да се у Гајретову дјелозању и раду заведе дух 6. јануара 1929. Taj дух заведен je од лањске скуп ш тине у свим организацијама. У тој години дана видјели смо cjajne рсзул- лирамо на В а ш у п уну сарадњу. Стављамо овај наш предлог на дискусију, ако има неко нешта да говори (нико се не јавља за дискусију), na се прорачун прима једногласно. Послије одмора од 5 минута, лрелази се на тате. За тај опробани метод рада, морамо створити joui внше симпатија, јер се за саму једну гсдину видјело, како je врло добар и плодоносан. Госпође и господо, Ви сте дошпи из n.poБинцијских мјеста, малих касабица, које су склоне паду, не- ЧИ Т АЊ Е ПРЕД Л ОГA П О ЈЕ Д И Н И Х М Ј Е С Н И Х О Д БО РА И ПОВЈЕРЕН ИКА Прије подношења предлога претседник ставља до знања, да се no дужности мијења члан 2. Правила, према коме се дјелатност друш тва протеже на »Краљ евину Југославију« мјесто на »Краљевину Срба, Х р вата и Словенаца«. Секретар г. Х ам ид К укић чита предлоге Мјесног одбора у Л и в н у: »Наши делегати предложиће снупш тини и преко Гајретове скупш тине апеловаће на сва муслиманска друштва да се претворе у Гајретове домове, да са свим чланством и имовином, те својим традицијама приступе у Гајрет, да би се на тај начин организовала јака акција на препороду нашег елемента, која би имала свеопшту моралну и јак у материјалну залеђину и која би тиме имала највиш е способности, да изврш и задатак Гајрета у првом реду међу муслиманима, a за тим да буде један важан културни, национални и економски чиниоц у свеопштем подизању напретка наше државе. Читав препород и читав јавни рад међу муслиманима почива у главном на Гајретовим радницима. Гајретови радници су преоптерећени дужностима јер морају бити ангажовани у свим напредним акцијама na и оним локалног значаја појединог краја у ком дјелују. Мишљења смо, да све снаге треба ујединити и све струје скренути у један правац. Требамо радити на стварању једне организације, јединствене, која fce окупити све снаге и читав елеменат, која ће моћи 398 раду и нехају, дошли сте између ћепенака и чардака, na сте видјели колико још дуж ности и рада лежи на Гајрету. Гејрет je радио више на том лравцу, да подигне интепигенцију, да створи добру и здраву интелигенцију, али правк рад Гајрета на ћепенку није још почео. Да би могао почеги, троба у првом реду остварити предлоге Мјесног одбора у Ливну. Овдје je цвијет Гајретових радника и поборника и omi ће знати, ш та треба учинити, да се наш а средина културно подигне. Кад се нађе један Гајретов радник, он ради у пјевачким, трезвеним и другим друш твима, na се његова снага распрши и раздроби у мале мрвице, и не може да има јаку експанзију на једну страну. Зато би било потребно, да се апелира на сва муслиманска друш тва, да одрже конгрес или да сами директно приступе Гајрету. Ja, као делегат Мјесног одбора у Л ивну, могу изјавити да ће једно од првих м услим анских пјевачких друштава »Слога« које има своју традицију, јак пјевачки збор, први мјешовити збор у Б. и X . које има свој иметак и зграду, ликвидирати и приступити Гајрету. Надам се да ће овим примјером поћи сва остала муслим анска др уш тва диљем Босне и Јужне Србије. Ha извјештај тајн ика имам примјетити ово: Господин Кукић изнио je билансу рада Гајретова, који je хвале вриједан. Видјели смо да je Главни одбор Гајрета noкренуо акцију за што тјешње везе са Соколом, с којим имамо и заједничку линију, заједнички рад и заједничке смјернице. Главни одбор настојао je да покрене акц и ју око<оснивања пјевачких друш тава. T o je хвале вриједно. Ми прега- �оци Гајрета не можемо се задовољити с тим, јер морамо тражити још више успјеха. Стога бих предложио, да Главни одбор поради на оснивању секција трезвености, јер муслимани највише трпе на том, да су одани акшамлуцима. Ти акшамлуци уш ли су као нешта потребно у живот, н. пр. као вечера. Пошто je забрана алкохола највећа забрана у Исламу, држим да би Гајрет требао у овом правцу да поради. (Поклици: живио!). П р е т с ј е д н и к : Ми можемо на овом предлогу Мјеснога одбора из Ливна, да изразимо своју зхвалност, као и г. Мулалићу, ноји je предлог објаснио. Kao што je познато, рад Гајрета и досада се кретао у интенцијама, које су изнешене у предлогу Мј. одбора у Ливну. Колико je било могуће томе се je удовољавало. Како je нагласио г. Мулалић, Главни одбор радио je ове године на том, да се што већи број друш тава, установа, илубова, читаоница и т. д. из унутрашњости саједини са Гајретовим радницима, одборима и повјерзницима. Гл. одбор je настојао да покрене то питање ове године и да к томе даде и своју законску форму у Правилнику, да се оснивају у унутрашњости пјевачка друштва. Али Гл. одбор пошао je још један корак напријед, na je позвао све своје чланове, да ступе под заставу свога моћног Протзитзра. Кад знамо што за наш народ, за нашу Отаџбину значи Соко, што значи соколска идеја, што значи соколски рад и кад знамо да се на челу тога Сокола налази наш моћни Протектор, што нам друго преостаје, него да сви листом ступимо под Његову заставу. Нажалост, морам овдје да истакнем, да je билз људи у нашим редовима, који се грувају шаком у прса, да су интелектуалци, a хтјели су да оспоре право Главном одбсру, да у том лравцу даје иницијативу и наређења. Ми имамо право и no правилима и no својој идеологији и no својој пракси и no својој традицији, да дајемо и иницијатипу за рад на добро Краља и Отаџбине. (Тако je!). Овај предлог г. Мулалића мислим, да у главним линијама можемо и морамо да усвојимо. Стварати засебне закључке no овом предлогу, ствар je данашње дискусије, али ja мислим да ћемо ноначно морати да се ограничимо на то, да апелирамо на све наше добронамјерне раднике и све пријатеље и на читав народ, да се скупља у редове за добро своје сопствено. Г. Мулалић напоменуо je, да треба на скупш тини да се створи закључак о оснивању трезвењачке секције. Ми знамо господо, да постоје у нашој средини као и унутрашњости трезвењачка друштва, na мислим, да би требало овај предлог г. Мулалића дотјерати у толико, да би Главни одбор могао да ступи у интимну везу са трезвењачким друштвима, да с њима одржи једну конференцију и да се споразуми у том заједничком раду. Колино ja знам, трезвењачка друштва, a нарочито у нашој средини, у добро доба напредују и ми бисмо учинили једно добро дјело и удовољили би и овом предлогу нашег делегата, кад бисмо ту акцију трезвености са своје стране морално, a ако треба и материјално помагали. Kao претсједник Глзвног одбора могу да кажем, да би ja радије био за овај начин рада на том пољу, него ли да ми стварамо засебне занључке и да оснивамо трезвењачке секције, јер према предлогу г. Мулалића принцип треба да буде, да се окупљамо у једно друштво. Трезвењаци имају линију у свом раду, имају своје друштво, na ш та нам преостаје друго, него да тај нористан рад потпомогнемо морално и материјално. To би било моје увјерење, a ако ко жели да говори no овом предлогу, нека само изволи. — Делегат г. Мулалић задовољава се са објашњењем г. претсједника. a нарочито да се међу питомцима пропагира уписивање у Техничку Занатску ш колу у Тузли. 2. да се Главни одбор позабави питањем оснутка неке задруге за организацију производње и продају занатских продуката у провинцији и помагањем сиромашних занатлија. Претсједник г. др. Авдо Хасанбеговић на ове предлоге каже слиједеће: Гледе првог предлога могу Вас извијестити, да je Главни одбор водио о том рачуна, као и ja лично, кад сам био са својом службом у Тузли. Главни одбор настоји, да што више питомаца-ица класира баш у Тузли, али je моментано у немогућности, да их узме онолико, колико би желио и то из разлога, јер нема довољно просторија. Ja сам се старао да нађем подесне просторије, али их нисам нашао. Међутим у споразуму са Мј. одбором у Тузли предузети су кораци и надати се да ћемо можда први Гајретов дом подићи баш у Тузли. Учиниће се све, што се може да би се омогућила што већа концентрација питомаца-ица Гајрета у Тузли. Ствар je за сада у почетку и на врло добром путу. Ш то се тиче предnora о задругарству, он прелази наше компетенције. Ми нисмо надлежни да те задруге на овај начин оснивамо, како се овдје предвиђа. To je на концу конца рад државних власти и зато позваних установа. Д а ли делегати из Маглаја имају још штогод да каж у у прилог свога предпога? — Делегат прима ово објашњење г. претсједника. Прелази се затим на ПРЕД ЛОГЕ М ЈЕСНОГ О Д БО РА У Д ЕР ВЕН Т И : 1. да се повећа број теолошких стипендија; 2. да се појача рад на смјештању дјеце на занате и трговину; 3. да се почне рад са подизањем Гајретова дома у Сарајеву; 4. да се створи закључак да се сви чланови одбора и повјереници Гајрета имаду обвезатно претплаћивати на лист »Гајрет«; 5. l l p P c e не обнавља уговор са творницом цигар-папира под Гајретовом етикетом; 6. да секретар Главног одбора Гајрета пропутује Босну и Херцеговину и да дође у везу са свима бившим питомцима Гајрета како би се ови морално одужили своме доброчинитељу Гајрету. Г. др. Хасанбеговић даје слиједеће објашњеше: Ш то се тиче првог предлога могу да кажем ово: Из извјештаја благајника и тајн ика видили сте, да у ову сврху дајемо годишње 30.000 Дин. као стипендије за студенте, који студирају високе вјерске науке на Истоку. Главни одбор Гајрета прије 2— 3 године и тадашња главна скупш тина руководили су се тиме, да даду иницијативу позваним и мјеродавним факторима, који би требали том питању да посвете пажњу, јер ми смо и превише заузети радом око подизања омладине. Има других фактора, који су дужни да томе питању посвете пажњу. Ми смо из тих разлога предвидили у буџету 3 стипендије и ja мислим, да je за ову сврху од стране Гајрета учињено довољно. To je објашњење Гл. одбора Гајрета. Ш то се тиче другог предлога, могу Вас извијестити да га ми у главном прихваћамо. Ми ћемо овом питању, нарочито У овој години посветити ш то јачу и интензивнију пажњу. Н аишли смо већ на путеве и начине, да изађемо што јаче и ефикасније у сусрет решењу овог питања. Гледе подизања Дома у Сарајеву, сви В и добро знате, да су се Гл. одбори од ослобођења до данас бавили овим питањем и да je у једном моменту постојала могућност и финансијска и материјална, да подигнемо тај Дом, али се он није подигао. Ви знате у Прелази се затим на главном из којих разлога. Нећу сада да инкриминирам. Али П Р Е Д Л О ГЕ М ЈЕСН ОГ О Д Б О Р А У М А Г Л А Ј У : то не значи да ова идеја Гл. одбору Гајрета не лежи на срцу. 1. да се Гајретов конвикт у Тузли прошири макарОни се je и ове године бавио тим питањем и могу да кажем, купњом друге нуће, обзиром на јефтину прехрану у Тузли, да je и ова ствар на добром путу, јер смо код мјеродавних 399 �фактора у нашој Вакуфској Управи иаишли на пуно разумијевање у овом погледу. Ja се надам, да ће Гл. одбор до roдине бити у стању да Вам поднесе извјештај у позитивном смислу у погледу подизања Гајретова Дома у Сарајеву. Гледе тога, како ће и на који начин доћи Главни одбор до средстава за подизање Дома, мислим да би било нгјбоље да се то npeпусти будућем Гл. одбору и да он настави ондје, докле смо ми дошли. Гледе четвртог предлога одбора у Дервенти, да се сви одбори претплате на лист »Гајрет«, могу да кажем ово: Ми смо сви на свакој скупш тини говорили и аперлирали, да се претплате одбори на лист, na мислим да и овог пута то учинимо. Међутим може се десити, да неко не може платити лист, na зашто да доносимо закључке, које би компромитирали. Мислим да je довољно да апелирамо на све наше раднике, чланове као и функционере, да се у границама својих могућности претллате на лист »Гајрет«. Претсједник затим чита надопуну уговора са творницом цигар-папира, na каже: Како видите Гајрет je везан уговором нажалост. Везали су нас они, који су били лрије нас. Ми смо понушавали на све начине, да у овом погледу повећамо свој принос. Тражили смо и могућност да раскинемо овај уговор и нисмо се тога одрекли. Нови Гл. одбор треба да настоји на томе, ако дозволе правни услови, да се овај уговор повуче, јер творница искоришћује уговор, на штету Гајрета. Ш то се тмче шестог предлога тачно je, да je Гајрет ишколовао велику и бројну легију наш их омладинаца и на тај начин их морално и материјално задужио. Нема скупш тине, нема сједнице, на којој се о том не говори, нема чланка у коме се не апелира на бивше питомце, да врате барем оно, ш то им je Гајрет дао. Има их, ноји се одужују, a има их који тога не чине. Ми смо лани израдили формуларе за питомце, гдје се обвез ују морално, да ће кад лостану самостални радити за Гајрет и својим радом накнадити Гајрету оно, што je Гајрет за њих учинио. Не можемо друго учинити, него апелирати на савјест оних, нојима je Гајрет помогао Вјерујем да ће сваки савјестан томе се одазвати. Онај, који се не одазове значи, да није био достојан да буде питомац Гајрета и да није достојан да се налази у наш им редовима. To би био одговор Гл. одбора на предлог одбора у Дервенти. А ко који од делегата жели, да о том говори, нека изволи. ПО ВЈЕРЕН И КА ГАЈРЕАОВОГ У (С А Н Џ А К ) Претсједник г. Др. Хасанбуеговић овом погледу. За сада и ако успијемо да и ове интернате издржимо, учинићемо добро дјело за наш народ. Према извјеш тају делегата Гл. одбора ми морамо да велику бригу бринемо и за постојећи м уш ки интернат у Бањ а Л уц и , јер зграда не одговара увјетима, a тешко je у Бања Л уц и наћи подесне просторије за један интернат. Гледе другог предлога биће стављено у дуж ност новом | % одбору да заведе једнообразно рачунске и административне књиге. Ш то се тиче трећег предлога Гл. Одбор није никада напустио ово своје да кажем: право, нарочито што се тиче Вакуфа. Није никада напустио да ово своје право тражи и ми смо што се тиче Сарајева наиш ли на један велики лијепи и сусретљиви пријем са стране мјеродавних фактора у Вакуфу. Ш то се тиче Скопља не можемо да повпачимо никаково своје право, јер нисмо никада имали везе са Вакуфима у Јужној Србији. Ш то се тиче четврте тачке Главни одбор Гајрета порадиће на томе, да на поједине одборе пренесе извјесна своја права у конкретним питањима, да би се на тај начин појачао рад у дотичним крајевима. — се задовољава одговором. Делегат ПРЕД Л ОЗИ М О С ТА РСК О Г ОД БО РА : 1. Да главна снупш тина донесе закљ учак о сарадњи са Просвјетом и Напретком; 2. да се промјене правила Гајретова шења о потпори или о пријему питомаца у интернате; 3. да се докине мјесто инспектора Гајретових конвиката као непотребно, a да инспекцију конвиката врше умјесто инспектора даје слиједећи од- да онима који затраже у име шаљемо лист бесплатно, немамо ми предпостављамо, да у сваједан претплатник. А ко има и би могао ни једгн да се прет- Износе се затим М Ј Е С Н О Г О Д БО РА У Претсједник r. Др. Хасанбеговић даје слиједеће објашњење: Гледе првог предлога ради отварања женског интерната У Бања Луци, могу Вас извијестити: примили смо овогодишњи буџет и предвидјели ставке за постојеће наше интернате. Ти су интернати превише апсорбовали наше финансијске могукности, да би могли ове године отварати нове интернате. За наше прилике досадашњи резулатати рада су довољни у КЛАДИНЦИМА плати на лист, немамо ниш та против тога да им се лист шаље бесплатно, али нећемо стварати занључак, да се свим одборима и повјереницима шаље лист бесплатно. ПРЕД ЛОЗИ нина. у том смислу да се прошири дјелокруг и компетенција мјесних одбора и то на тај начин да Мјесни одбори доносе рије- се 1. да се даје бесплатно лист »Гајрет« свима одборима и повјереницима; 2 . да се издају дипломе одборима и повјереницима као признање за рад Гајретов. говор: Ш то се тиче предлога, одбора и повјереника, да им ништа против тога. Међутим ком одбору Гајрета има бар таквих одбора, у којима не мове, и 4. Д а no могућности претсједник, потпретсједник који члан Главног одбора од времена до времена пропутују сва мјеста у којима постоје друш твени органи ради бољег просперитета друш тва и оснивања нових одбора и повјере- одговором Делегат одбора у Дервенти задовољава лретсједника г. Дра Хасанбеговића. ПРЕД Л О ЗИ рету у оном мјесту, гдје Гајрет одлучи да подиже своје д„. no један привредник и један средњошколски наставник у мјесту ионвикта, да се за управнике нонвиката узим ају само средњошколски наставници, гдје je то могуће. Пошто су прочитани предпози претсједник деке одговоре: даје слије- Ш то се тиче првог предлога Вама je многима већ знано, да je баш друштво Гајрет, особито од Ослобођења, увијек лрво давало иницијативу за заједничку сарадњу са братским друштвима. Било je у том правцу и резултата. Предлог Мостара надопуњује и обнавља само оно, ш то смо ми хтјели и жељели већ пуних 10 година. Овај предлог од срца поздрављам. Гледе другог предлога изјављујем, да га одбијам из једноставног разлога, што се данас правила не могу мијењати. Мјесни одбор треба да у свим прилинама извјеш тава у детаљима Главни одбор, који fce узети у обзир све околности и све податке и доносити своја ријешења. Ријетно се кад десило, да Гл. одбор није изаш ао у сусрет Мјесним одборима. ПРИЈЕД ОРУ: 1. Д а се no могућности отвори женски конвикт у Бања Л уци. и Мијењати начин примања питомаца, значило би кршити друштвена правила, a то ми нећемо дозволити. Пријем питомаца вршиће се као и до сада. 3. Д а Главно Ваиуфсно Повјеренство у Сарајеву и Скоп- Предлог о укидању инспектора Гајретових нонвината, одбијам, јер je неумјестан. Инспектори су предвиђени у дру- љу вотира сталну годишњу субвенцију нашем друш тву Гај- штвеним правилима, na fce се поступити како правила наре- 2. Д а се облигатно уведу једнообразне благајничке тајничке књиге за све друштвене органе. 400 ил �ђују. Ш то се тиче предлога да се искључиво узимају за префенте професори средњих школа, није створен никакав занључан да се узим ају за префенте само професори. Изнешено je само таково мишљење, да се no могућности узимају средњошколски професори. Г. r. који су овај предлог стављали, нису мислили на велике потешкоће у ријешавању питан»а о постављању префеката. To није тако једноставно. Кад сс изнађу такови људи, потребна je за то њихова привола, те и одобрење надлежног Министра. To je међутим тешко, јер средње школе и онако оскудјевају на силама. Главни одбор води строго рачуна о повјереној му дјеци и о постављању управника ионвиката. Стога je ова иницијатива Мјесног одбора у Мостару била излишна. Ш то се тиче рада на том пољу, да се узнастоји да се што више наше омладине уписује у средње школе, то je питање Вас, који сте у унутраш њости. Гајретови префенти воде рачуна о раду, успјеху и владању својих питомаца и то je њихова свгкодневна дужност, да се код Дирекције школа обавјештавају о успјеху и владању својих питомаца. И у будуће као и досада Гл. одбор Гајрета водиће рачуна о томе, да ли се префекти држе својих дужности. М ЈЕС Н И О Д БО Р У Б А Њ А Л У Ц И : 1. Да се повјереник Гл. одбора у Горњем Шехеру, који je саставни дио града Бања Луке, замијени са повјереником Мјесног одбора у Бањој Луци, јер je мало незгодно, да у једном мјесту лостоје двије Гајретове организације. 2. Д а се у Бањој Луци иао бановинском мјесту остави шира компетенција Мј. одбору, енвентуално да се образују бановински одбори, како би се Главном одбору Гајрета олакшао превелик рад настао проширењем Гајретове акције и ван граница наше уже домовине. 3. Да се у Бањој Л уци почетком ове шк. године отвори и женски Гајретов конвикт. Ове предлоге je образложио присутни делегат г. Инж. Суљага Салихагић. Затражио jfc да повјереник за Горњи Шехер буде уједно и члан Мј. одбора у Бањој Луци, na да тако не буде неко засебно тијело. To je прим.Јвно. Претсједник: Ш то се тиче другог лредлога одбора у Бања Л уци, не може се примити, јер се противи правилима. Можемо повјерити ш иру компетенцију Мјесницм одборима, иначе je рад предвиђен у правилима. Гледе треће тачке ja сам на њу већ одговорио. гог предлога ми и не тражимо никанову аутономију, већ смо с обзиром на миље и удаљеност од Гл. одбора, хтјели, да би могли боље радити, да добијемо овлаштење од Гл. одбора за извршење неких чисто административних послова. Претсједник: Гледе предлога у погледу подизања интерната у Скопљу, рекао сам своје у име Гл. одбора. Међутим, ми можемо да акцептирамо ове разлоге, које je изнио r. Хаџи Хамзић и да створимо у доглсдно вријеме могућност стварања у Скопљ у једне зграде у којој ће се сконцентрисати јавни и нултурни живот у Јужној Србији. Да би се изашло у сусрет њиховој оправданој жељи, Главни одбор je вољан, да у постојеће своје интернате прими и извјестан број дјеце са Југа. Скопским делегатима рекао сам, да су наш а правила одредила компетенцију Главног и Мјесних одбора. Али и поред тога, Гл. одбор не бјежи од тога, да администратиним путем пренесе своје ингеренције и права на Мјесне одборе. Мислим да би ово питање требало да се препусти будућем Гл. одбору, na да он у границама правила и према могућности настоји, да овим жељама одбора у Скопљу изађе у сусрет. Госп инж. Салихагић: Предлог Скопља je у уској вези са предлогом Одбора у Бања Л уци. Морам да пожалим, да предлози Бан»а Л уке и Скопља нису наишли на разумијев е њ в , јер интенција ових предлога није ишла за тим, да слаби снагу Гајрета, eefc у томе да се развију организације Гајрета. Не могу да се сложим с тиме, да се Гајретова Правила не могу мијењати. Она су се мијењала и до сада према потребама. Кад се мијењају закони, могу се мијењати и Правила. Држим да су ови предлози дошли из најљепше побуде. Бања Л ука je данас центар Врбаске бановине, na je мјесни одбор Гајрета у положају да ради не само за град Бан>а Л уку, негО/«Г за већи териториј. Зато би требало већу ингеренцију и да има ш иру компетенцију. Ha примјер код Просвјете Обласни Одбори, претварају се сада у бановинске одборе (?). Има једно питање, које ћу нузгред да напоменем. у Врбаској бановини отвара се 120 основних школа. Мјесни Одбор у Бања Л уци у циљу ширења просвјете међу муслиманима, дужан je да овоме питању посвети што већу пажњу, јер се није водило довољно рачуна о отварању основних школа у муслиманским селима. Зато je Мјесни одбор требао, да што краћме времену поведе неку акцију. X oh y на концу да кажем, да иницијатива за овај предлог бањалучког одбора, није потенла само из града, него и ван града и ван одбора. ПРЕД Л ОЗИ М ЈЕСН ОГ О Д Б О Р А СК О П Љ Е: 1. Да делегати Главног одбора долазе у јужне нрајеве ради контакта и упознавања са Мјесним одборима и повјереницима; 2. Да се идуће шк. године отвори средњошколски интернат у Скопљ у и 3. да Мјесни одбор у Скопљу буде претставник Гајрета за јужне крајеве. Ha ове предлоге претсједник одговара: Ш то се тиче првог предлога можемо га примити и ставити у дужност mo ­ bo m одбору, да у те крајеве изашаље свог делегата. Други предлог не можемо примити из истих разлога, које сам навео за Бањ у Л уку. Делегат из Снопља г. Февзија Х аџи Хамзић: Иако je врло тешко изнијети рефлекс нашег стања на Југу ипак би у кратким цртама хтио да повучем, да у нашој држави опћенито влада мишљење, да на југу живи један чисто муслимански анационални елеменат. Међутим, и ако je гро одиста анационалан, ипак има приличан број славенског елемента. Стога мислим, да на југу a специално у Скопљу као средишту његовом, требало би у интересу реномеа Гајрета, те из хуманих и националних обзира да буде стожер. Према томе, ja умољавам без образлагања, да се узме барем лринципиелно у разматрање ова наш а молба и да се у Скопљу no могућности створи један ионвикт. Гледе дру- Претсједник: Ово je питање потезано на нашој скупш тини од стране r. Салихагића и лањске године. Данас je такођер о њему било говора. Међутим ja не налазим потребе, да и поред свега објашњења г. Инж. Салиагића, да се врш и ма у ном погледу децентрализација Гајрета у нашим крајевима, јер ако Мјесни одбор у Бања Л уц и xohe да ради, просто му стоји, да у споразуму са мјесним властима ради за добро народа и у интенцијама друш тва Гајрета. Х о ћ у да нагласим ово: Гајрет ради 27 година у народу и то пуном паром. Утврдио je своја правила и одабрао методе и начине, који су му најбољи у његовом раду и који најбоље одговарају интересима народа. Интересантно je, да сада након 27 година долазе ови предлози из Бања Л уке и Скопља, који су тако рећи, почели тек јучер да раде за Гајрет. Уосталом Бања Л ун а није се баш нарочито истицала прош лих година својим радом за Гајрет. Чудим се да ова појава no други пут долази баш из Бања Луке, Ha основу лањског закључка наше скупш тине ja сам имао право, да уопће не износим ово питање на тапет, али сам то учинио, да ми се не би замјерило. Главни Одбор води рачуна о потребама у народу и ми смо о овом питању дуго расправљали и нисмо нашли апсолутно потребе, да би се могло дозволити мјењање начина рада у погледу ингеренције Глгвног Одбора и Мјесних 401 �Одбора. Просто стоји Мјесном Одбору у Бања Л уци, да оде на мјеродавно мјесто и да се интересује не само за своју Бања Л уку, него и за интересе својх крајева. Тако je то чинио на пр. Мјесни Одбор у Тузли. Мјесном Одбору у Бања Л уц и бићемо захвални, у колико његов рад буде интензивнији. (Тако je!) И З Б О Р Н ОВОГ О Д БО РА Претсједник затим сгопштава, да се према чл. 20. друштвених Правила бира 14 чланова из Сарајева и 6 изван Сарајева на 3 године, те да досадашњи одбор подноси своју оставку. Поред чланова Главног и Главног Надзорног одбора имају се изабрати и њихови замјеници. Избор се врши јавно или тајно. Госп. судија Хајровић предлаже, да се обзиром на велике заслуге претсједника r. Др. Хасанбеговића изабере с њиме на челу уж и одбор, који би саставио нандидациону листу. Претсједник иаже, да не жели учестовати у том избору. прима. Међутим претсједник г. Др. Хасанбеговић наже: Ја сам захвалан r. делегату славне скупш тине на овој великој пажњи, али Вас молим, да ме као Гајретова радника још не сахрањујете, јер се обично за почасне чланове изабиру људи, којима се отказује пријем у друштво. Ja желим Да останем у Гајрету и даље да радим, a Ви мене сада бирате Kao почасног члана друштва, док у исто вријеме остајем у Главном Одбору. Мислим да je то неумјесно. А к о ja будем заслужан у часу, над више не могнем радити, онда ћу бити ондашњој скупш тини благодаран, ако ми укаже ту част, na ме изабере за почасног члана. Господин Добрача каже, да je то само изражај захвалности и признања, na моли да га се криво не разумије. Претсједник: Све што je створено у Гајрету, створено je заједничким силама, те великом моралном снагом и свијешћу свих радника. Свак je према својој могућности и снази допринио за ово друштво и његов успјех. Према томе сваком од нас господо, припада само no себи тај назив. Xofcy овдје нарочито да подвучем, да треба сваки од нас да сматра за своју дужност да ради за Гајрет, a у исто вријеме да сматра, да je то једно часно мјесто радити у Гајрету. Сва су мјеста у Гајрету почасна. Према томе су сва звања и 'с в и положаји у Гајрету почасни, na Вас молим, да npeђемо преко овога предлога са благодарношћу г. предлагачу. Ja мислим, да ће се с овим сложити и секретар г. Кукић, Ha предлог г. Зулфе Капетановића скуп ш тина једногласно изабире за претсједника г. Дра Хасанбеговића, који. међутим устаје против оваког начина избора, јер да се њиме крше Правила, na каже: Ja могу са В аш им допуштењем и овлаштењем, да Вам предложим кандидациону листу једног ужег одбора, који he да Вам предложи листу за Главни Одбор и Главни надзорни одбор. И то: Мухамедагу Прељу- ^?ђји je још млад човјек. бовића, Реџепа Хајрсвића. М урата Синанагића, Хусејна еф. Г. Капетановић у свом говору апелује на Главни Одбор Кадића, Џевадбега Сулејмг.нпашића и Хам ид а Кукића. да би у споразуму са Вакуфом порадио на прош ирењу сиротишта, јер имаде врло много сирочади без оца и мајке на Овај предлог једномасчо се прима. Послије паузе од 10 минута г. С инанагић чита слиједећу листу: За Главни Одбор из Сарајева гг.: Др. Авдо Хасанбеговић (Ж ивсо1), ЈСусејн Кадић, Ахмед Борић, Др. Ибргхим Хаџиомеровић, Џеватбег Сулејманпаш ић, Мустафа еф. Спахо, Салих Тафро, Фехим МусзкадиК, Мухјудинбег Фадилпаш ић, Х ам ид Нунић, Др. А саф Ш арац, Велија Садовић и Ахмед Сефић. Како je као 14 лице имала бити изабрана у Одбор једна дама, a кандидациони одбор није се могао у избору сложити, оставио je ово мјесто празно с тим, да се дотична дама изабере. Гђа Раиф а Ножић, делегаткиња из Тузла, предлаже да се на то мјесто изабере, обзиром на њене заслуге за Гајрет, гђа Др. Х а л к а Хасанбеговић. Међутим овоме се предлогу енергично противи претсједник г. Др. Хасанбеговић, изјављ ујући, да je то инкопатибилно. A друго, да мгђу женским Гајретовим радницама имаде дама, са више заслуга од гђе Др. Хасанбеговић. Стога молим да се ово мјесто остави непопуњено и да се на основу прикупљ ених информација од женсиих одбора, то мјесто накнадно попуни. — С купш тина овај предлог усваја. Г. С инанагић чита даље листу замјеника Главног Одбора: М ујага Сарајлић, Сулејм ан Мурсел, Мујага Хардага, Исмет Зилџић, А л и еф. Л утво, Сулејман Сариџић. У Главни надзорни одбор гг.: Х ам д ија Увјес, Ејуб Адемовић, Незирага А хметаш евић, Хил м о Селимић и Мехага Чомара. — Чланови Главног Одбора из покрајине: Есадбег Алибеговић, Осман Селесковић, Сулејм ан Реџић, X . Ибрахим Слипичевић, Мустаф а М улалић, Др. Б ећир Ново. — Замјени ци: ровић Вехабовић Мустафа из Травника, Др. Мехмед Х а јиз Приједора, Ахмед Садиковић из Бугојна, Хаџи- халиловић Хасан, те С а и т (П рим а се једногласно.) С урулис, Мехмедалија Хаџић. улици. Јучер je он посјетио директора В акуф а г. Кадића и довео му 5 дјеце, сирочади из Посавине, од којих je г. Кадић смјестио троје у Вакуфсно сиротиште. Моли да се посвети eefca пажња и подузму кораци за проширење сиротишта. У Ваиуфском сиротишту постоје само 103 мјеста, a то je за пространу Босну и Херцеговину одвећ мало. Претсједник изјављује, да je овај предлог потпуно умјестан и оправдан и вјерује, да ће се у границама могућности изаћи у сусрет. Г. Сарајлић из Чајнича моли Главни Одбор, да се посвети већа пажња најзаосталијем крају »Мрачном куту« Чајничу. Чајнички срез био je један од првих срезова послије Ослобођења у раду за Гајрет. Уједно моли Главни Одбор да олакша »заморан рад при наплаКивању такса код приредаба«. Поштанске таксе таиођер су неподиосиви трошкови за сиромашне Мјесне одборе као ш то je Чајниче. Перетсједник: У име изабраних чланова Главног и Надзорног одбора, као и замјеника захваљујем се на повјерен>у. Ja Вас молим, да наставите са својим радом још јаче, још интензивније, него што смо до сад радили. Потребе су нашег народа огромне и према томе се траж и од нас много јачи и много интензивнији рад. Ми смо данас на скупш тини чули доста лијепих предлога и измјенили смо мисли и у овом правцу треба да учинимо са своје стране, да би се изишло што више у сусрет наш им најљућим потребама. Нарочито апелујем на н аш у пош товану илмију, која je данас на овом збору у доста великом броју заступљена, на чему joj благодарим. Ha ову апелирам нарочито за то, јер долази директно у додир са народом. Нека народ пође хаирли путем, a то значи путем Гајретова рада. Ha тај fce начин илмија извршити најсветију своју дуж ност: оспособиће муслиманске јединице, да буду часни и честити грађани, a на тај начин да буду и добри муслимани. У ЕВЕНТУАЛИЈАМ А Предложио je г. Фадил Добрача претсједник Гајрета из Са вјером у Бога, ми закљ учујемо овај наш данашњи збор, очекујући да ћсмо догодине моћи да Вам с Вашим Сјетлине, да се обзиром на велике заслуге за Гајрет, претсједник г. Др. Аавд о Хг.санбеговић и Главни секретар r. прегалаштвом и В аш им радом положимо часно рачуне и да унажемо на још веће успјехе Гајретова рада. Х ам ид 402 К укић изаберу за почасне чланове, што скупш тина Х вала Вам и довиђења! (Ж ивио!) �ПОЗДРАВНЕ Д ЕП ЕШ Е ГЛ А ВНО Ј СКУПШ ТИНИ ГА ЈРЕТ А A в т о в a ц: Поздрављамо скупш тину, желимо Вам до- М р к о н> и ћ-Г р a д: Поздрављамо данашњу снупштину Гајрета и Главни му Одбор, желећи да данашњи рад буде на срећу Отаџбине и цјелокулног народа нашега, живили! бар рад и успјех, овлашћујемо Дра. Хасанбеговића да нас заступа у свему. — П од о д бо р. — Б е о г р a д: Сутраш њ у скупш тину све делегате и чланове братскога друш тва најсрдачније поздрављамо са жељом да њихов рад и закључци уроде најљепшим плодовима. суствујем, поздрављам скуп ш тину и желим плодан рад. — Т а ф р о Хилмија, повјереник Гајрета. За У правни Одбор Београдског Гајрета. — Ђура Ј о с и ф о в и ћ . Б у г о ј н о : Запрећен болешћу фимилије не могу присуствовати данашњој скупш тини чији рад од срца поздрављам желећи најљепше и најкорисније закључке за даљњи рад Гајретов — Ахмед С а д и к о в и ћ , Мехмед М у т е в е л и ћ Цазин: Испред чланова срдачно поздрављам главну скупш тину изразујући пуно повјерење Главноме одбору са жељом да сретно протече и продужи плодоносни рад под претсједништвом Дра. Авде Хасанбеговића, јер je Гајрет за његова опетованог претсједништва получио замјерну висину, продро у најзабитније крајеве наше отаџбине, пружајући помоћ нашој сиромашној малдежи на школовању и просвјећивању муслимана чију благодат смо и ми у Крајини осјетили. — Повјереник: З у х р и ћ . ^ Ј а ј ц е : Запречени лично присуствовати поздрављамо главну скуп ш тину желећи joj пун успјех. — К а п е т а н о вић, М у л а о м е р о в и ћ . К о с о в . М и т р о в и ц а : Обновљени Пододбор из Кос. Митровице поздравља учеснике скупштине и жели им успјешан рад. — Претсједник: В а с и љ е в и ћ . Поздрављамо све Одбор. Т р н о в о : Спријечен обитељским послом да лично при- Претсједник: Бос. Н ов и: Духом присуствујући данашњој скупш тини нашег мезимчета жалим да не могу лично поздравити В ас господине претсједниче испред чланова Гајрета Бос. Нови, желећи сваку срећу и напредак, живили! — Повјереник: Мехмед И б и ш е в и ћ , кадија. Сјеница: Мјесни (мупштинаре као пио- нире просвете и срдачно честитамо рад и желимо најбољи успех на добро Краља, Отаџбине и народа. Молимо скупш тину да и даље поклони поверење Главноме Одбору нарочито дичноме претседнику Хасанбеговићу. Муслимани Санџака са радошћу чекају када ће зраци Гајретове машале обасјати цео Санџак. — Повереник: Омер И б р о в и ћ . С ј е н и ц a: Усљед удаљености нисмо могли послати делегате, поздрављајући главну скупштину, желимо да срећно заврши рад и изабере за претседника Главног Одбора Дра. А вду Хасанбеговића, чији нам досадашњи рад за Гајрет даје најбоље наде за будући напредак. — За месни одбор: Претседнјк: Мехмед Ћ е с о в и ћ . С т о л а ц : Нека je сретан и од Бога помогнут В аш корисни рад за Краља и Отаџб ину.— Џемал А л и х о џ и ћ . С р е б р е н и ц а : Ради удаљености жалим да не могу присуствовати снупштини, Вас као и присутне поздрављам и желим Вам сваку срећу у даљњем развитку Гајретових идеја. — Ш а ћ и р а г и ћ . Њ ЕГ О В О В Е Л И Ч А Н С Т В О К Р А Љ H A П О З Д Р А В Н У Д Е П Е Ш У ГАЈРЕТА Ha поздравну депешу упућену Њ . В. Краљу са недељне скупш тине Главног Одбора Гајрета, примио je претсједник r. Др. Авдо Хасанбеговић слиједећи одговор: Господине, Његово Величанство Краљ примио je са великим задовољством изразе оданости учесника годишње скупш тине друш тва Гајрет у Сарајеву. По највишем налогу част ми je умолити Вас, господине претседниче, да присутним члановима Гајрета изјавите топлу захвалност на Поздравном телеграму. Министар Двора: Б. Д. Јевтић, в. р. ОД ГОВОР ПРЕТСЕД НИ КА МИНИСТАРСКОГ С А В ЕТ А П О ЗД РАВН У Д Е П Е Ш У ГА ЈРЕТ А HA Ha поздравну депешу упућену Претседнику Министарсног Савета Господину Петру Ж ивксвићу, са годишње скупштине Главног Одбора Гајрета, примио je претседник г. Др. Авдо Хасанбеговић из Теслића слиједећи одговор: Господине, Господин Претседник Министарског Савета и Министар унутраш њих послова примио je В аш поздравни телеграм од данас са редовне главне годишње сиупштине Главног Одбора друштва Гајрет и на истом Вам топло захваљује. По налогу претседнина Министарског Савета и Министра унутраш њих послова, Инспектор Д уш ан Филиповић, в. р. О ТПО ЗД РАВН А Д ЕП ЕШ А М И Н И СТРА ВОЈСКЕ Б е о г р а д : Захваљујем на срдачном поздраву и шаљем искрене жеље Гајрету да истраје у даљем своме благорсдном национално-патриотском деловању за добро Крал>а и Отаџбине. — Министар Ђенерал X a џ и ћ. К О Н С Т И Т У И С А Њ Е Г Л А В Н О Г О Д БО РА ГАЈРЕТА Главни Одбор Гајрета, изабран на редовној годишњој снупштини 3. о. мј. конституисао се на посљедњој својој сједници овако: лретсједник Др. Авдо Хасанбеговић, помоћник Бана Дринске бановине, I. потпретсједник Хусеин Кадић, Вакуфско-Меарифски директср, II. потпретсједник Ахмет Борић, начелник Банске Управе, секретар Хамид Кукић, директор Гајрета, благајник Салих Тафро, виши чиновник 0. У . 3. 0. Р.; одборници: Др. Ибрахим Хаџиомеровић, упр. судија, Џевад Сулејманпашић, публициста, Мустафа Спахо, пољопривредни референт, Фехим Мусакадић, срески начелник, Мухидинбег Фадилпашић, посједник, Велија Садовић, директор Шеријат. Гимназије, Ахмед Сефић, банковни директор и Др. Асаф Шарац, љекар државне болнице. Радом за Гајрет будимо наше снаге и стварамо бољу будућност �БИХАЂ Нови Добротвори Гајрета Госн. Лбдулах сф. Морањак, муфтија у Бихаћу, уписао се аа члана Гајрстопа доб[К>твора поклопившп 2 облигације ПЛБ, у изиосу од Дин. 1.000.—. Нови утемељачи Гајрета За члапове Гајретове утемељачв уписала су се ona гг.: Владимир Петриновић, дирсктор гимпазпје у Бихаћу, Хусеји Салнховић, Дубраве (Тучла) и Мустафага Хасић, Ораховицс (Тузла), гђе ЈБубица, Николић и Сабира Бехмеи из Вишсграда, Др. Мехмсд Хајровић, Ђуро Стијеповић и Мсхмед Драче из Приједора, Смајил Сокол, Салих Хрустић и Мустафа Хасић, Тузла, Фриц Стани, Сарајево. О С Н И В А Њ Е М ЈЕС Н И Х ОД БО РА И ПО ВЈЕРЕН И КА У Вишеграду: изразио je особиту радоот, што je Гајрет и у Битол.у као и у осталим мсстима нагае државс наишпо на иајлспше рплумсnaiBC код браће православие всре. У одбор су акламацијом изабрапи за претседиика г. Миливоје Момчиловпћ, окружни ииспектор: за потпрстседишса, г. Фахрудин Демировић, еавстник: за секретара г. Џсмал Катанић .шеријатски приправник; за благајника г. Хусеии Мсфахир, трговац; одборници: гг. Премовић, директор гимназпјс; Исмаил Кемал и Хамди Хпсаи, трговци; Легањаревић, претседпик општине; Зекирија Сулејман, рентијор; Тсфик Бсеим. ирсдузимач; Ибрахим Махмуд, вероучитељ; и Фадил Исмаил рснтијер. У надзорпи одбор: гг. Талат Селим, муфтија; Д0тлић, претстојник полпције, и Акиф Хаџи Али, кафеџија. Са конферепцпје су телсграфски поздрављени: Њ. Вел. Краљ, Престолонаслсдник, претседншс владе г. Живковпћ, бан вардарске бановиие г. Лазић и претссдник, Главног одбора Гајрста г. др. Авдо Хасанбеговић, подбан дринске бановине. Вриједне госпође и госпођице у Вишеграду угледавгап сс у многе наше сестре, које су се прихватиле рада за Гајрет, З А Б А В Е И ТЕФ ЕРИ ЧИ основале су ових дана Гајретов Мјесни Женски Одбор у ВиМјесни женски одбор Гајрета у Брчком шриредио je на шеграду и у исти изабрале ове госпође и госпођице: за претсједницу управног одбора je изабрана гђа Сабира Бехмен, за ’ даЛ' 13. јуна т. г. женски теферић иа циглани г. Мехаге Канпотпретсједницу гђа Фадила Пекушић, секретарица jJja Аика тарџића, који je у сваком погледу врло добро успио. МарљиРамић, благајпичарка гђица Зејнеба Хаџихалиловић, (Јдбор- вим и пожртвовним радом ових одборница теферич je потннце; гђа Влах, Хаџић и Курт. За претсјед^шцу надзорног пуно успио и један добар дио заслуге припада госп. Мехаги одбора изабрапа je гђа Вера Вешовић, a за 'одборнице гђе Јбћтрџићу, који нам je уступио своју земљу за теферич. на Хасанбеговнћ и ЈуЈсић. За замједице Лзабране су: гђица Чема чему му се најљепше захваљује Женски одбор Гајрета. Лијепо Абдулаховић, гђа. Сафија 'Хцџихалиловић, гђица Османагић, je било погледати на окупу око три стотине наших хапума и дјевојака, које су посјетиле овај теферич. Теферич je траМакбула Османагнћ и гђа Аасмина Љубовић. Хвала вам, драге сестре, и биле за примјер JofiflTliainm i јао од 1 сат до 8 сати на вечер. За бифе дароваше чланови: Кантарџић јање, Буквица јање, X. Мехмедагић севдиџан, Тредругим сестрама. бинлевић баклаву, Салихбеговић севдиџан, Кучукалић хурУ Старом Мајдану: машицу, Хаџиалијагић торту, Гавраповић хурмашицу, ЗељГосп. Узеир Шерић, досадаљи повјереник Гајрета у Старом Мајдану, сазвао je скупштину чланова и том приликом ковић бурек, Глинчевић бурек, Шабић хурмашицу, Зечиреизабрат je Гајрет^в Мјесни одбор у који су ,y to a слиједећа вић четверо пилића. Мехмедагић торту, Кучукалић сигрницу, господа и то: претсједниг. Узеир Шерић, потпретсједник Му- Хасанефендић сирницу. За бифе дароваше чланице: Зељковић хурмашицу, Мухамед Хаџи Сулејмановнћ, секретар Тајиб Авдагић, благајннк Хамзалија Пашалнћ. Без функције: Хамдија Бешић, Ибра- јаповић сирницу, Кучук,глић бурек, Мујановић хурмагаицу, хим Окановић, Ахмет еф. Билалбеговић. Надзорни одбор: Мехмедагић торту, Спахалић торту, Сејдић лутму, Џаферовић хурмашицу, Мехмедагпћ торту, Дервншевић кдјгапицу, Ахмед Шерић, Хилмија Авдагић и Сафет Мујић. Куленовић торту, Џафербеговић двоје пилића, Субашић торУ Матејчи (Куманово): ту, Муфтић торту, Џипдић лутму, Едхемовић кајганицу, АјаИницијативом неколицине Гајретових пријатеља изаиовић кајганицу, Хапталашевић хурмашицу, Кадић бурек. бран je Мјесни одбор Гајрета у Матејчи (Куманово) у који су Наредниковица торту, Џиндић хурмашицу. ушла слиједећа господа и то: претсједник Османовић Неџиб, потпретсједник Димитријевић ТЈорђо, тајник Стефановић Бла- Велика прослава Гајретове читаонице у Санском Мосту гоје, благајник Зећировић Даут. Чланови одбора: Хабибовић Припреме око прославе 25-годишљице Гајрстове читаАбдулах, Реџеповић Н., Идризовић Велија; одборски замјеници: Демировић Мурат, Насуфовић Хашим, Нумановић онице у Санском Мосту води нарочити одбор. У ту сврху већ je створеи и програм који гласи: Абедин, Исановић Сакиб, Јусуфовић Ешреф, Надзорни одПрви дап, 19. VIII.: бор :Мартиновић Драгутин, Османовпћ Нухија, Адемовић 1. академија, 2 . манифестација, з. дова номрлим осн Асим. вачима. Навече: Велика забава у просторијама Народпе осУ Битољу: новне школе. Иницијативом г. Фахрудина Демировића саветника у Други даи, 20. VIII. Аграрном иовереништву и повереника Гајрета, одржана je Велика коњска трка. ових дана у просторијама Исламске библиотеке конференција Трећи дан 21. VIII. овдашњих грађана на којој je образоваи месни одбор ГајВелшси теферић, са народним играма и ногометном рета. утакмицом. Конференција je обилпо посећена од страпе највиђенијих грађана муслиманске и нравославне веронсиовести. Овом прилшсо.м, прирсђивачкД одбор разаслаће нароИзмеђу осталих, били су ирисутни и гг. Момчиловнћ, окру- чнто позиве: Њ. В. Крал.у, Протектору Гајрета Њ. Вис. И1>сжни инсиектор; Талат Селим, муфтија; генерал г. Крстић, столонаследшгку Петру, Претседнпку владс, Мпиистру војг. Лешњарсвић, претседник општине; г. Дотлић, претстојиик ном, Мипиетру п[к)свстс, Бану Врбаскв бановине, Главном полиције; г. Премогшћ, дирсктор гимназије ;адвокати гг. Мар- одбор.у Гајрета и осиивачима читаонице. ковић и Јаковљевић и миоги други. Сви посстиоци ове проелаве уживаће знатан поиуст na Сазивач г. Демировић у своме поздравном говору захва- жељезницама. Од 6ој> се je побрттпуо за уконачеИ|С говтнју, лио je свима присутнима na oBaico многобројном одзиву и између којих he имати предност они који се прпи јлве. 404 �fA J P E T O B ТЕЧАЈ ЗА НЕПИСМ ЕНб Госп. Мехмед Голубић, учитељ у Елезовићима одржао je аналфабетски течај у мјесецу фебруару, који јс трајао иве до 30. аирила о. г. За тсчај се јс јавило 12 иолазника од којих су само 7 редошпо течај иохађали it ири завршстку пред испитном комисијом свих 7 je добило врло добрз оцјеиу. je велики добротвор и доброжелитељ Гајрета него и да je једини муслимански новчани завод који исправно схвата потребе културног и националног- рада међу муслиманима, за којс се залажу Гг,рет и његови радници. Тако je Бачка Гајрет и ове године одобрила Гајрету од своје чисте добити износ од Дин. 200.000.— . Од те своте Б анка Гајрет je одо- Г А Ј Р Е Т О В И П РО С ВЈЕТ И Н Т Е Ф ЕР И Ч H A Ч У Т У РИ Н О Ј Госп. Голубић одустао je од пршмдајућег му хонорара иајавпвши, да из љубави ирема ГаЈрегу и његовим узвишеним диљевима не рефлектира ни наИоакву новчдну пфипомоћ. Главни одбор Гајрета г. Мехмеду Гоћубдћу' изриче своју благодарност и призиање. Г А Ј Р Е Т О В И П РО С ВЈ ЕТ И Н Т ЕФ ЕРИ Ч H A Ч У Т У Р И Н О Ј БА Н К А ГАЈРЕТ — В Е Л И К И Д О БР О Т В О Р Г А Ј Р ЕТ А *) Један од највећих добротвора Гајрета у току минулих 10 година свакако je Б анка Гајрет. Још при оснивању ове Банке, њени покретачи ставили су у њене статуте одредбу према којој се има годишње исплаћивати Гајрету извјестан проценат зд њене чисте добити. Отада, дакле од почетка свога дјеловања, Б анка Гајрет издашно из године у годину потпомаже рад Гајретов. У тешким временима Гајретова рада Банка Гајрет je и иначе сваком згодом изилазила у сусрет Гајрету и његовим потребама, чиме je доказала несамо да *) При прелому врошлог броја »Гајрета« нехотице je испао пасус нод овнм насловом, који je био саставни дио тајничког цзвјештаја, na молимо да се то уважн. Њ ИВИ (С Р Е З САРАЈЕВСКИ) брила да се дозначи Београдском Гајрету Дин. 25.000.— . Износећи и ове године помоћ, коју je указала Банка Гајрет друш тву Гајрету, сматрамо за дужност да се њеном управном одбору најсрдачније захвалимо, истичући je и овом прилином као једног од највећих добротвора Гајрета. Њ ИВИ (С РЕ З С А Р А Ј Е В С К И ) Један лијеп и риједак јубилеј у Котор-Вароши 15. јуна о. г., у 9 сати прије подне, у кругу својих пријатеља, у просторијама Муслиманске читаонице, прославио je г. X. Хусеин Табаковић, пмам-матичар, свој јубилеј — 20-годишњицу рада на вјерско просвјетном пољу. И ако je ову своју прославу заказао у ужем кругу и на скроман начин, у одређено вријеме, ненадано испунила се je друштвена сала веговим пријатељима без разлике вјере, тако да се ова скромна прослава претворила у велику свечаност. У тако дупке пуној сали, у најбољем расположењу, устао je г. душан Ј. Ракић, срески начелник, и у своме кратком говору у коме je у главним потезима оцртао рад г. Табаковића на вјерско-просвјетном пољу, истакао и рад на опће 405 �граду f Котор-Вирошу: Hujite ДредеједнИ! пододбор« * културном, просвјстном пољу иаптега нпрода, о чему се je и Popa Гајрета. a no то»е предоједпив Муслп.инске читаончце, оам увјерио прилнком заејдничког службеног рада раније у |,лан одбора Црвеног Kpi-та. и и * попјеренстм, другим мјсстнма, a и овјде, у Котор-Вароши. оида п oaujcTiiiiK истога. Ha овга положајпма п m m * unДа јв У истнлу рад г. ТабаковиНа такав, peicao јс г. Раi;nh, свјодочн ii лризтш е са највишсг мјсста, јер je Њ. li. лази. Оопи rupu,era, г. TauaitOBHh je Itao и т ш н муаапш у МрКраљ ниволео одликовати г. Tailaiconnha орденом Cn. Савс V. коњић граду аа вријсче евога службовав«. три годвне м ,степеиа. По таме јс ирочитао Указ lb, li. Крал.а, са којим еобице, исламској и л а д аи , «ojn кијесу зшуш нд еаиф-ба, no одликује г. Табаиовића, и исто одликовање ставио му на три мјесеца вурс држао п о учељу Куранв-Кјерша, као и о прса. пиоању и читању арапсшк хуруфатом сваке године no 20 до После овога свп су присутни иришли г. Табаковићу и 30 иоламских младића исламсвом ахлаку и адабу, те о вјеруједно му честитали и 20-годшшби јубилеј његоиог просвјетнауци бееплатно поучавао и тиме се као једна ријетка наног рада и високо одликоваље и зажелили му, да још дуги иил година ради и живи на корист свију нас. етавничка сила показао. Ha крају вриједно je још истаћи, да je г. Табаковић no Г. Табаковић очито расположен и ганут пажњом са најтражењу нретпостављених власти, у Котор-Варошу, год. 1928. вишег мјеста те и својих толико пријатеља и ахбаба, устао организовао и уз припомоћ још неких стручњака прпвео крајс ii потрешеним ријсчима нзразио путем среског пачелника lb . В. Краљу своју дубоку захвалност, вјерност и оданост, те ју 6-мјееечни припр. течај нмама матичара аа овај срез, који су похађали петорица и сви с суспјехом свршили. и пуисутнима хваду, да су се у оволиком броју нашли на Биљежећи ову прославу, noja je у истину ријетка и рад његовој скромној прбслави, a онда замолио, да сви устану и заједннчкп кликиу: »Да живи lb. Вел. Краљ и цијелн Кра- г. Табаковића, жеља ми je, да се и други упознају са истим, љевски Дом, иза чега се je клицало живио, a мјесни тамбу- те да .Бог поживи нашег Хафиза још много година, да нам рашки абор одсвирао je државну химну, што су црисутни ' ’ буде водић хајру и селамету. Сабит Хозић еаслушалн стојећи, a потом иочашћени кафом, лимушдом и цпгаретама. Д А Р О В И И П Р И Л О ЗИ Г. X. Хусеиц Табаковић, рођеп je 1884^у ВјцпкЛуцн. Из Прозора: Kao мален дјечак доеелио се je са својим роддтбЉима у Ко- „ Мјесни одбор Гајрета у Прозору послао нам je Дин. тор-Варош. Почетие науад; мект£б, основну школу и хафиз- 293.— као утржак од саљупљених (курбанских .кожица, које су лук свршио je у Котор-Bapouirf, пред рахм. Бајрам еф. Ви- даровала слиједећа господа: 'Булага Салихага. Мујага и X. Мулићем. Февзије-медфееу у В ан ^Л уц и сврвшо je год. 1910. са лага Омановић, Мусгафа Мулахасановић, Хашим Грчић, Хаврло добрнм уснјехом, иред ."i. Хаџи X. Ибпахим еф. Маглајлил еф. и Абдулах Зајмовић, Идриз Кулаглић и Алага Салшћем .садањим реис-ул-улемом. марџић. Исте године, 15. јула, шзаирац je и посуављен за нмама Из Козарца: Крзларагнне џ ам и је^р јН. муалћмом м ектеб и -и бтвд З|^ у Градска општина Дин. 300.—. Мркоњнћ гра.ду, коју je дужност вршио на onhe задовољство Из општине Сочичке (срез Прибој) својих претпост&вљених све до маја мјеееца 1920 године, када Госп. С. С к о р у п а н , имам, сакупио je у готовом новje на његову молбу премјештен за имама главф; |ij|i|l$j® ;Cyi лејмаиије и I муалпмом ^јектеби-ибтиданјв. те пословође Ва» цу прилога за Гајрет, a дароваше слиједећа господа: По Дпн. куфеког повјеренства у^Гравпику. I . l U l l l L L 1 10.—: Абдулах Скорупан, Смаил Скорупан, Дедо Џановић, Јуса Ахћерић, Ахмед Ибрагић; no Дин. 20.—: Шсриф Трле; Ha овим положајима остао je до конца године 1921. када no Дин. 5.—: Емин Курдија, Сејдо Кулоглијп, Авдо Кулогje на свеопћу жељу и мокбу Мркоњићграђана поново премјегатен у Мркоњићград, на рарији свој положај, на коме je остао до 1. марта 1927. године. После 1. марта 1927. a na. ^еаолика тражења Котор-Варошана, премЈештен je и-сти на по.чржај имама и муалима, на коме се положају и данас налази. t За рад, a у току свога дјеловања, од почегка, na до године 1924. на вјерско просвјетиом пољу, г. Табаковић добио je од Муфтиства Травничког писмено припнаље у којсму измсђу осталог стоји: »Осим тога ступивши у олужбу, даље се je уоавршио у i-bomc звању, као имами муалим и стекао глас како мсђу овојим колегама тако и код евојих прсдпоетављспих влаетп. да сс je узимао међу своје најепособније колсге и као такав био je члан Вјсрско просвјстне анкете, држане копцсм 1921. годнне у Сарајеву, као етручљак. За пријемс свога 14-годпшњог службоваља као пмам и муалим радио je још и капцсларијоке поелове Вакуф. повјеренства у Варцар Вакуфу и п Травнику 7 година, те према томе имаде и потпуиу канцеларијеку праксу«. Оеим рада као имам и муалим, г. Табаковић за сво своје врнјеме активно je судјеловао и радио на onhe културnoit и просвјетном пољу у разним културним и просвјетним друштвима. Био je неко вријеме прсдсједник Муслиманске читаонице, затим предсједиик Вакуфс.кога повјерпетва, иредеједнпк пододбора Гајрста, члан одбора Југоелавенскога клуба и iiредојсдииic Југоелавснске ссљачке задруге у Мркоњић риЈа. *• f ;. : 11 i! ј I Из Зворника: За време Курбан-бајрам-намазије сакупљено je сергија у џамијама, a сакупљачи бијаху слиједећи: Мехмед еф. Мулабдић Дин. 51.0, Ибрахим Шехагић Дин. 10.—, Џемал Хулусић Дии. 40.—, Шишић НЈаћир Дин. 77.—, Мујезиновпћ Авдо Днн. 05.50, Ајановић Бего Дин. 56.—, Алибеговић Муivrajoer Дпн. GO.—, Суљкановић Сејфо Дин. 40.—, Даутовић Али Риза Дин. 30.—, Софтић Сафвет Дин. 41.—, Дедић Ибрахим 17.—, Газибеговић Мустафа Дин. 40.—, X. Ефендић Салих Дин. 30.—, Хаеановић Хасан Дип. 39.—, Омеровић Ибрахим Дин. 40,—. Надаље сакупљане су курбанске кожице a слпједећи сакупљачи положише за продате кожице: Вајрактаревић Сејд Алија и Шахбеговић Дин. 25.—, Пашић Салих Дии. 30.—, X. Хамзић Алијага Дип. 219.—, Шехавдић Мустафа и X. Нурбеговић Дин. 20 .—. за пријем питомаца у Гајретове ионвикте > Почетком идуће школске године 1930/31. примиће се у поједине Гајретове слиједећи број питомаца-ица: 1. Муш ки конвинт у Сарајеву 100 питомаца; 2. Женски конвикт у Сарајеву 85 питомица; 3. Ш егртски дом у Сарајеву 25 питомаца (поред садањег броја питомаца); 4. Конвикт у Тузли 45 питомаца; 5. Конвикт у Мостару 45 питомаца; 6. Конвикт у Бихаћу 50 питомаца; 7. Конвикт у Б ањ а Л уци 40 питомаца 8. Конвикт у Плевљу 30 питомаца. �M ie d a у конвиктима су бесплатна и платива. Платива a плаћају се од 100— 700 динара мјесечно, према имућ- КОНКУРС ТЕРНАТЕ 'твенин приликама. З А П Р И Ј Е М П И Т О М А Ц А И П И Т О М И Ц А У ИНБЕО ГРАД СКО Г ГА ЈР Е Т А О С М А Н Ђ И КИЋ У БЕОГРАД У. Поред тога подијелиће се извјестан број мјесеччих стипендија У укупном годишњем износу од Дин. 50.000. - У школсној години 1930/31. примиће се седамдесет питомаца и тридесет питомица. Сви кандидати досадашњи нао и нови имају поднети своје молбе најдоцније до 15. августа 1930 године. У з молбу поднеће молитељи 1. СЕедочанство (уверење) о последњим својим тима односно о последњем свршеном разреду. 2. Родни лист. испи- 3. Уверење о плаћању непосредне порезе са свима прирезима родитсља односно масе ако нема родитеља. 4. Уверење општинске власти о броју чланова у породици, малолетних и лунолетних. 5. Лекарско уверење. 6. Изјаву да ће се покоравати пролисима интернатсног живота. 7. Тачну адресу свогг. пребивања. Управни одбор Београдског Гајрета Осман Ђикић ће прама поднесвним подацима одредити који ће бити примљени бесплатно, a који ће и колико према своме имовном стању плаћати. ПИТОМИЦЕ Д О М А Ђ И Ч К Е Ш К О Л Е У Ш АТО РО ВИ Ђ И М А (С Р Е З Р О Г А Т И Ч К И ) Молбе за мјестг, у конвиктим а и шегртском дому прима ће Главни одбор Гајрета најдаље до 5. а вгу ст а . о. г., na се касније приспјеле молбе неће узимати у обзир. МзлЗзма треба принлопити: Посљедњу ш колску свједоџбу, увјерење о пандидати биНе у своје време извештени кад треба да дођу у Београд^и шта треба да донесу. Дефинитивно ће бити изабрани кандидзти no доласиу свом у Београд, кад их друштвени лекари прегледају. Београдски Гајрет Осман Ђикип основан je за школовање муслиманског подмлатка у првом реду. Према томе ће остали кандидати моћи бити примљени у недостатку ових. ' Џ , :Ш И rf.i i т® : - ' СА Г А Ј Р Е Т О В Е О С Н И В А Ј У Ћ Е С К У П Ш Т И Н Е У БИТОЉ У плаћању пореза родитеља (старатеља) молиочевих из 1930. године, родни лист и љекарско увјерење. Молбе из мјеста мјесних одбора и повјереништава примаће се само у том случају ано су провиђене мишљењем и препорукама Мјесних одбора и повјереништава иначе се повраћају. За пријем у конвинте могу рефлектирати само здрави ученици. Молбе имаду написати и псслати Главном одбору поред нових рефлектаната и сви досадањи питомци-ице Гајрета. Главни одбор Гајрета. Одговор на депешу Њ. В. Краљу Ha брзојавни поздрав Његовом Величанству Краљу, са годишње скупштине Женског мјесног одбора Гајрета у Тузли, одржане 12. V I. 1930. год., добио je одбор, преко предстојника градске полиције, слиједећу телеграфску захвалу: Женском пододбору Гајрета у Тузли. — изјавити O gla šujte u listu ,,G A J R E T “! По највишем нзлогу Њ . В. Краља, a према телеграфском наређењу господина Министра Унутрашњих послова, К. бр. 1402, част ми je Женском Гајретовом пододбору захвалност на по- здравном брзојаву упућеном Њ. В. Краљу Аленсандру I. 407 �ПО ЗД РАВН Е Д ЕП ЕШ Е ГЛАВНОМ ОД БО РУ ГАЈРЕТА Нригодом одржавања Гајрсто 1ШХ годцшњих скуиштина Главин одбор Гајрета добио je воздравис деиеше u то: Приједор: Учссници Гајретове годишње скушптине у Приједору топло поздрављају Главнн одбор, a нарочито уваженог претсјсдника и врнједиог сскретара изразујући им овоју дубоку хвалу и призпање. — Прстсједник Др. Мехмед Хајровић. Бања Л ука: Гајретови раденици и пријатељи из Бања Луке са данашње редовне годишње скупштине поздрављају свој заслужни Главни одбор. — Претсједник Суљага Салихагић. Нова Варош. Гајретови чланови скупљени данас на својој годишњој скупштиии изјављујући својв признање поздрављају Главни одбор Гајрета на челу са госп. Др. Авдом Хаоапбсговићем. — Мјссни одбор Гајрета Нова Варош. ОТПО ЗД РАВН Е Д Е П Е Ш Е Уједно се захваљује ж Градокои поглаварству у Boo. Градпшци, којо јс pao д ум јеп таао и с.да полааило Г.д.ету п„u лг.4 50 за потрошсно свЈетло на у сусрст отинсанши. му Дин. аоч.ое Ј upupcljeuoj Гајретовој забави. Д А СЕ ИСПРАВИ. Повјереник из C a m a or Моета, г. М. 6. АлагиИ, послао јл н . 3. јулл вл. год. Д«и. 1.205 кал лрлхвд »д тлф.рлчл, , књижено je као прилози. Исто тако, послано je Дин. 340 у лањској години која je свота приход од значки, a била je књижена нарина. Мјесни одбор Гајрета у Сјеници као извјештавамо члада je горњи одбор лослао 10. марта 1930. своту од Дин. 4.848 и своту од Дин. 1.801.50, na je кривњом канцеларије та свота изостављене у извјештају што се овим исправља. Биљешке Из Просвјете Из Приједора: Главпи и управнн одбор српоког просветпог и културГосподину Дру Мехмеду Хајровићу, претседншсу Срп- • тк)г друштва Проевјстс, изабрап на скупштини 29 VI 1930, ског муслнманског друштва Гајрет, Приједор. Благодари на конститунсао се icauo следп: претседннк г. Др. Cano Љубнссчању са одржане годишње скупштине и поздравља.све члабратић, рсфсрент Епархијског Савјета, потпретсједници гг. нове Гајрета. — Св. Т. Милооављевић, бап Врбаске ТЈЈшовинс. Др. Војисллв Бесаровић, секретар Тргов. и Обрт. Коморс, СтеВеоград. 16. јуна 1930. — Госпдоину Др. Мехмеду ХајввчДрнлтовић, трговац; секретар г. Марко Марковић, упривровићу, Претседнику Гајрета, Црпједор. Господипе, Његово ник Добровољач1;е 'Задруге; благајник г. Радослав Ћоровић, Величанство Краљ*-примио je са задбвољством изразе оданотрговац. Члаиовп гг. Милан Шорак, иачелник Жељ. Дирсксти учесника годншше с&ушИтшге Гајрета у Приједору п ције; ТЈорђе Кр^тић, врховни судија, Бранко Паштровић, наблаговолео je наредити ifa Ди изјавим захвалност. Министар челник полнтнчког оделења Бапске управе; Милутин ЈањуДвора, Б. Јефтић. шевић, професор; Јово Загорац, трговац; Јово Вуковић, проИз Кладња: фесор; Мпрко Максимовић, свештеник; Милутин Поповић, Поводом поздрцвЈЈе Дћпеше упућеие са овдашљо мјесие професор; Боривоје Јевтић, драматург Нар. Позоришта, Павлс годншље скупштине Гајрета Кабинетској Канцелари.ји Њ. В. Милојевић, управник телеграфа и телефона; Милан Божић, Краља одбор је добио акт од овдашњег среског тчел стаа сли- катихета; Милан Поповић, бански савјеткик. једеће садржине: ^»Кабипет Мпнистарства Упутарњих послова Главни Ревизнони одбор гг. Урош Дучић, директор Амесвојим актом К. број:1357 од 14. VI. доставио je слиједеће: риканско-Српске Банке, за претсједника; чланови: гг. Тодор По налогу Каицеларијб" Њ. Вел. Крал«а изјавиге захвалност Пиштељић, прокурпста Срп. Центр. Привр. Банке; Обрен ОгаМесном одбору Гајрета у Клади>У на поздравном тслеграиу ровић, прокурпста Срп. Цептр. Привр. Банке; Тодор Крушеупућенои Њ. Вел. Крал>у.« вац, књигово1)а Американс1со-Српске Банке; Стјепан Милићевнћ, кројач. Захвала Гајрету Овнх сам дана диЛломирао на филозофском факултсту Конкурс за привредну литературу у Београду. Срстап сам што'могу, оЈ»ом приликом, да се за»Редакција »Банкарства« у Загребу организовала je хвдлнм у првом реду Београдском Гајрету »Осман 'Впкић« na свпм благодатнма, које сам као љегов питомац уживао Конкурс за привредну литературу у коме hc раздслити папуие четири године, те мн јо на тај пачин било омогућено граде у суми од 10.000 дпнара и то нпграду од 5.000 динара аа најбољи рад из шумарства или опште народне привредс, да успешно и на време завршим своје студнје. Поред тога благодарим и Сарајевском Гајрету, којн ме 3.000 динара за два рада о актуелннм привредним проблеje неколико пута материјалио номогао за време мога школо- мима и 2.000 динара за два рада о нитањнма наше нндустрије. Ове су награде одобрене од Шумског Индустријског ван.а. Предузећа Добрљии—Дрвар, од С. Д. Александра, продседУ Сарајспу, 14. јула 1930. ника Зем. Савеза Индустријалаца, од Беочинске Фабрике Са аахвалношћу: А бдулах 0. Танковик, дипл. студ. фил. ј Цемента и од Трговачне Коморе у Осијеку. Право натјецања имаду сви Срби, Хрвати и Словенци, ЈАВНА ЗАХВ А Л А који штудирају на универзитетима, високим или средњим Мјеснн одбор Гајрета у Бос. Градпшци овим путем нз- стручним школама (нашим и страним) и такови, који су риче своју најтоплију захвалу и благодарност гг. Милисаву студије завршили за последње три године. — Раснраве не Иванишевићу, помоћнику бана Врбаске бановине, те начел- смеју да буду Behe од традесет машпнских страница калценнку Просветног оделсња Васи Глушцу, као и срееком иачел- ларијског формата и треба да се у два примерка предаду нику Војиславу К. Гајићу, који су све са своје стране учи- најдаље до 15 октобра о. г. у редакцији »Банкарства« у Занили, да he се отпочети са градњом Народне основпе школе гребу, од које могу интерееенти добити и информације о у Дубравама Турским. ближим уеловима овог литерариог Конкурса. — Др. Т. Члан Гајрета свјестан je члан своје заједннце 408 �"U M ed. Univ. DL S V A K I M U S L IM A N TREBA OA KUPUJE SAMO iroi gajretov specijalista zubni liječnik Sarajevo, Jeftanovića ulica br. 1 Ordinira s v a k i m d a n o m od 9— 12 sati prije podne i od 2—6 sati poslije podne CIGARPAPIR “ ier kvalitetom nadmašuje sve ostale tigarpapire a potpomaže i „Gajret” ^00000oocD©ooooooooc^ooooe>eK^ooc)OGooexDoooo Papirnica Hamdija Narudžbe: Tvornica cigarpapira S. D. ALKALAJ, Sarajevo m ože se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu Sarajevo, Strosmajerova — Telefon 619 preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala X 0OOOO OGOO OOOOOO GOO OGG Suite u „GfllRETU” p © š t £ ш т а м п а р и з а : ИЗРЛЋУЈЕ НАЈБОЈМ CBE ШТДМПДРСКЕ ПОСЛОВЕ УЗ КУЛДНТНЕ ЦИЈЕНЕ СЛАГАЋИ СТРОЈЕВП СТЕРЕОТИПИЈА POTAUHOHH СТРОЈ : c in k o g r a f ij a IZRAĐUJE KLIŠEJE U JEDNOJ I VIŠE BOJA •JEDINA MA JUGU NAŠE KRALJEVINE knjigovežnica : ^ POVEZUJEKNJIGE 00 * �Miti lifi Temeljna glavnica 40,000.000'- Dinara j! jj Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172 jj jjn t-V Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii ! Z A L A G A O N IC U općine grada Sarajeva jj :: Bosansko Indastrijolna i g Trgovačka Banko d. d. ° Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 8 koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale drago* cijenosti uz najpovoljnije kamate. Dr. Omer Bahtijarević d u g o g o d iš n ji l ije č n ik D r ž . B o ln ic e , o p e r a t e r i s p e ­ Potpuno uplaćena dionička glavnica D D in 20,000.000*- c ija lis t a z a o p e r a t iv n e b o ­ l e s t i , a s i s t e n t c h iru r š k o g o d e le n ja D r ž a v n e B o ln ic e Rezervni fond D in 7,500*000*- Prima u l o š k e na štednju, vrši do- l i i l l L znake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete,finansira industrijska i trgovačka poduzeća Ordinira od 1-3 j p o s lije podne 1 Interurban telefoni broj 605, 865 i 555 Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split u Aleksandrovoj ulici br. 45 B a n k a G ajre t d. d., Sarajevo Akcijski kapital Din 40,000.000'- Rezerve Din 2,000.000'Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podu­ pire razne kulturne i humanitarne ustanove. Od čiste dobiti daje 6% Kulturnom i Prosvjetnom društvu „ G a i r e t ”. Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i naikulantnije. Uloške uka­ maćuje najpovoljnije i isplaćuje iste u svako doba � https://kolekcije.nub.ba/files/original/f6b244d7c4f94873e02e6bfc20d7d56d.pdf 7f67076866a7137470ce819078ba8778 PDF Text Text ЗДЛОД ЛОТ1ВА ЗА KVATVPNfi ИШГНШКА ТТСДИЗАНА MVtHPIMANA Ј Ш С А Д Р Ж A Ј: Ћ ам иг G. Селмановић: Санџак и Јуж на Србија на главној скупштини Гајрета Осман Н. Х а џ и ћ : Свети рат и ропство Х и д а је т Кулиновић: Како би требало нашу дјецу вјерски узгајати и како да им се предаје вјеронаука КЊ ИЖ ЕВНИ ЛРИЛОГ Х а м и д Диздар: Сунце na реци -------- -- " И л ијас Добарџић: У мејхани међу јаранима С. A . Бурина: Ћутање у чекању Х у с о Салчић: Химбер ПОП УЛАРН А CTPAH A Х а јр у д и н Ћ у р и ћ : Наше соколство и његов рад на селу Х а м д и ја М улић: Чувај образ свој и своје дјеце А ксентије Гогић: Учитељ, главни чинилац ширења трезвености на селу Здравље: Туберкулоза или сушица Привреда: Инж. Салих Омановић: Зараза јелових стабала no поткорњацима Народно сточарство: За унапређење живинарства у нао ПОДЛИСТАК 3. Ж.: Два друга Из недавне прошлости: Долазак Краља Петра у Ср- бију Причице за народ: Везир Абедул Арапске приче: Младић и лисица Наш а отаџбина: Положај и границе наше отаџбине Гајретов гласник — Друштвене вијести, илустрације Устав Исламске вјерске заједнице Краљевине Југославије 16 АВГУСТ САРАЈЕВО 1930 У ређ уЈе : Х а м з а Х у м о БРОЈ 16-17 �OSlašuite u listu »GAJRET« »Gajrct« je najrašireniji časopis među muslimanima i svakim danom diže se broj njegovih preplatnika, na­ ročito otkako je povećao svoje gra­ divo. I u buduće, »Gajretc će nastojati da zadovolji što širi krug svojih pre­ platnika i da prodre i u najzabitnija mjesta. Iz ovih razloga, bilo bi u in­ teresu naših trgovaca da oglašavanje svojih firmi vrše preko »Gajreta«, a tim ujedno vršili bi i svoju patriotsku i humanu dužnost. Radnici i prijatelji Gajreta treba da porade u svojoj sredini kako bi trgo­ vine i preduzeća iz njihovih mjesta oglašavali u listu »Gajret«. Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друпггва sa културно н економско подизање муслимана, излази 1. и 16. свавог месеца, a цена му je за нашу Отаџбину 100 динара на годину, a sa све остале земље преко границе 200 динара. 'Бац* добивају лист у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конввката. Поједини број стоји 5 динара. Директор Хам ид Н уни* Уредник Х а м за Хум о Власник друпггво „Гајрет". — Главни и одговорни уредник: Хамза Хумо. — З а штампарију „Босанска Пошта‘ одговара Јосип Енгл. �Ћамил С. Селмановик Санџак u Јужна Србија на главној скупштини Гајреша Читајући у Гајретовом лист^ токтлавне годиш- да идеју Гајрета спровед^ у Санџаку и Јужној Срње скупштине, на којој се манифестовала снага и^-бијиг-не жалећи при том моралних ни материјалсвест Гајретових радника, величина Гајретове ми- них потпора, само да би помогли своме елементу сли и позитивни знаци његрврг .будућег процвата, који живи у овим крајевима и коме je идеја Гајрепало ми je у очи да, иако Санџак и Јужна Србија та необходно потребна. није била у довољној мери заетупљена на овој веПрилже и околности под којима су муслималичанственој седници, инак их je било више него ни Санџака и Јужне Србије неколико векова жии на једној од дасадашњих скулштина, што je уте- вели, учшшле су да су они данас на културном, шан знак да свест за Гајрет и његову потребу у просветном и националном пољу народног живота Санџаку и Јужној Србији из да«а у дан расте и да најзаосталији део нашег народа у широкој и слосе Гајретови радници и пријатељичове више појав- бодној нам отаџбини, na je стога и разумљиво наљују У °вим крајевима на позорници рада за Гај- стојање Гајретових радника, твораца и пионира Гајрет. Из благајничког извештаја ви-ди ’ce Sa с у о в е ретове идеје из Босне и Херцеговине, који и ове покрајине, у прошлој години, и материјалнр више крајеве за времена тргоше, да идеју Гајрета спроведу и међу нама у Санџаку и Јужној Србији, јер допринеле Гајрету него досадањих година. Ова лепа и племенита појава, озбиљног почет- то њима налажу игнтереси општеи добра нашег народа и велика љубав коју raje лрема нама као свока рада за Гајрет, у Санџаку и Јужној Србији, треба да буде подстрев свима муслиманима који живе јим ближњима. Ha нама je сада да та њихова нау овим крајевима, a још нису ступили у редове Гај- стојања свесрдно прихватимо, помогнемо и спроверета, да .ступе у редове Гајретових радника и тиме демо и у најзабаченије крајеве Санџака и Јужне узму активног учешћа у изградњи наше боље бу- Србије, јер кад тога не би било са наше стране, њидућности. Ова појава треба да послужи као јавно хова настојања и жеље да нам помогну остали би признање Гајретовкм радницима у Санџаку и Јуж- без успеха, a то би било велико зло no све нас, из ној Србији за досадашњи њихов рад који се ето кога би се тешко ко нашао да нам поново пружи крунише уопехом, na да са још већим прегалаш- руку и спасава нас. Из тих разлога, ми треба да будемо много већи твом приону да Гајрет у Санџаку и Јужној Србији дигну на ону висину која he бити достојна овог прегаоди, na да no директивама Главног одбора, no великог друштва и са које ће још боље и вшпе мо- правилима и у духу Гајретове идеологије, радимо ћи поолужити нужним лотребама ових наших по- и ширимо Гајретову акцију пуном паром и промикрајина. Ha крају, ова лепа појава треба да буде шљено у овим нашим покрајинама. утеха и нада Главном одбору и свима Гајретовим радницима и пријатељима, који се од ослобођења na све до данас, на све могуће начине, трудише Ми треба да будемо умерени у нашим захтевима и свесни да нам Гајрет много више чини него ми то нашим радом заслужујемо и да je Гајрет мно- �го пута доказао да му je стало само да нас ломогне и од нас тражи да и ми сами учествујемо у томе раду за нас. Ми не треба да тражимо никаква признања и иаграде за наш рад, јер ми, радећи за Гајрет, paдимо за себе и наше потребе. Ми у ствари нисмо још иишта ни учинили, већ смо тек лочели, a да ли ћемо што учинити то зависи од нао и наше истрајности у раду за Гајрет. Признање, ако што учинимо, доћи he само no себи. Долазе млађе наше генерације за које смо ми дужни радити и оне he нам изразнти признање и захвалност ако што учшшмо или проклетство ако не учипимо. У интерссу спровођења Гајретове идеје у овим крајевима и потреба које ови крајевн изискују и очекују од Гајрета, Главни одбор треба да води строго рачуна о раду месних одбора, a ларочито о доделлвању благодати друштвених муслиманској деци у Санџаку и Јужној Србији, a меснн одбори у овим крајевима ^реба да буду не мање опрезли у предлозима Глатлгбм одбору кога и у чему, на првом месту, троба помоћи да би та помоћ била ©д оиште пористи. Незнање, заосталост и неЈЦгрменост. даруј^“ у Санџаку и Јужној Србији међу муслтгапфпм светом, a особито у селу. У овим крајевима има села са no неколико стотина становника, a да' међурндша нема ни ш ,ног лисменог. У „ t o 'случајева, ова лико забачена » удаљена да пема никакве ЗГогућности за одржаваље аиалфабстасих течајева na кад би код овог светаГ и пос^ојала жеља за одржавање истих, које на жатостПаема, јер нема ко д а Ш Н е љу и потребу у овом свету пробуди. Овамо су ретке школе, највише ради тога што je свет индиферентан према школи, na и у ^оли^о има Јшкола, свет, a нарочито муслимани,' избтгавају на све могуће начпне да шаљу децу у школе, а « а д су од власти присиљени на то, они на разне начПне гледају да се извуку из те »незгоде«. Стога сматрам да je највећа дужност Гајретових радника у овим крајевима да зађу мало дубље у паше село, да с е увере о стању које тамо влада, na да живом речју и доказима створе код сељака љубав према школи и докажу потребу исте. Ово би био и најзгоднији начпн и за проширеље Гајретове идеје у иашсм селу. Onaкав начин рада у овим крајевима, мора се признати, скопћан je са тешкоћама, с обзиром ла мали број Гајретових радника у овим крајевима, али и ono колико их има могу много учинити. Kao што сам напоменуо, Гајрстови радници и месни одбори у овим крајевима треба строго да воде рачуна кога he и у чему помагати. Ако се мисли радити на систематском и наглом по,дизању муслимана у овим крајевима, треба на првом мвсту стварати раднике Гајретове онамо где су и најпотребнији, у нашем селу, треба- стварати учитеље. Почетак са те стране, са села и од радника које би Гајрет створио, био би пајпоузданији и најтемељитији почетак који би без сумње уродио плодом. Стога, кад се ми залажемо и радимо за Гајрет да би смо лреко њега омогућили нашој сиромашнбј Деци да се школују, постану срећни и корисни члаиови 'лаше заједнице, ми треба да озбиљпо noведемо рачуна како he та наша деца, ти наши штићсчгицл, најбоље лослужити нашој зајсдници и општим интерссима нашег народа, ла да их тамо и шаљемо. У Сапцаку и Јужној Србији реткл су му1слимани учитсљи из најпростијег разлога што их лсмамо. Ни десета варош у овим крајевима нема мусллмана учитеља, a да о селима и не говоримо. одбор 1'ајрета, пооледњих година, аримио in •' ' F je у CBOje интернате, na предлог месиих одбора, приличан број деце из ових крајева, a мсђу овима најмање их je отишло у учитељске школе. Како су нама најпотребнији учитељи, необходно би било потребно да Месни одбори препоручују, a Главни одбор, на првом месту, прима у своје интернате децу из ових крајсва која ће похађати учитељске школе, a и на децу која се обраћају и траже заштиту Гајрета, утицати да иду у учитељске школе. Како ни један предлог у овом смислу, од делегата Санџака и Јуж не Србије, није nao на главпој скупштини, naiiiao сам ее побуђен, у пајбољој naмери, да na ову потребу скренем пажљу. ГА)РЕТОВ ДАН. Приближује се 6. септембар, рођендан Њ ег. Вис. Престолонасљедника Петра, Протектора Гајрета. Овај дан друштво Гајрет узело je за свој дан, за дан културног гласа у нашем народу, гласа који треба да одјекне као глас нашег културног и националног препорода. 410 �Осман Н. Хаџик Свети раш u роисшво*) Приговара се Исламу да проповеда свети рат у циљу ширсња вере и да одобрава ропство. Не стоји ни једно ни друго. Upe свега, »свети« рат који би имао карактер трајне догме за сваког верника уопште не постоји, a ропство Ислам не усваја, него га само у извосној мери толерише. lApancKa реч »џихад«, која се обично лреводи са »свети рат« има више значења: рат противу неверника у одбрану вере и отаџбине; борба нротиву социалног зла и неваљалства; борба противу самога себе, својих страсти и рђавих нагона; коначно пожртвовност и настојаље у ширењу морала и сузбијању неморала и корупдије уопште. Сва места у Корану, где се говори о џихаду у смислу рата, имају иригодни, дефануивни карактер, a нису олшта, перманентна заповест и тичу се само идололоклоника. Коран отрого и јасно разли-' кује деисте и атеисте. Под деистима рдзумева све оне који су примили објаву с неба, ,у ирвом реду Јевреје и Хришћане, које Кораћ Аазива е х л и к и т а б , присталице светог писма. Они који уопште нису примили објаве, то су ^ушрици, идолопоклоници, за које Коран чеетб употребљује и израз ћафир, безбожни и незахвални. Реч ћафир, неверник (вулгарно код нас ^аур), односи се само : идолопоклонике и исламски кривични закон ка*| и као увреду ако се ова реч удотреби за Јеврејишa или Хришћанина, јер они нису левернлци — haфири. »Људи који су примкли Јеванђеље, нека суде no ономе што им je у Јеванђељу bTitpoBeHO. Они који не суде no ономе што им je открдвено, то су неверници и варалице« (V. : 50). Далеко од тога да би ударио истом анатемом и на Јевреје и Хрпшћане, Коран их напротив позива у заједничку борбу против безбожне идолатрије. Требало je Арабију очистити од незнабоштва, a Арабљане ујединити у вери једног Бога и тиме отстранити сваку запреку политичком јединству арап ске надије. » Б о р и т е с е н а б о ж и ј е м п у т у , ал и н и к а д н е н а п а д а јт е први. Б ог м р зи н a u a д a ч е. Али ако вас идолопоклоници нападну, борите се јуначки и гоните их из места одакле су они вас потерали. Интриге и тајна роварења тежи су грех од убиовта. У близини светог храма Кабе не замећите кавге, али ако вас нападну браните се. Тако треба поступати са неверницима, ћафирима. A ko вас пусте на миру, Бог je благ и милосрдан. Али ако идолопоклоници буду и даље интригирали и побуне спремали, гоните их све дотле док се не осигурате јпротиву њихових сплетака, Из књиге „Мухамед и Коран“ која je у штампи. учвршћењем вере у Бога. Ако лрестану са интригама, онда их нустите у миру, изузевши ноторне зликовце«. (II. : 190— 193). Истина у Корану се на неким, местима говори о рату до лотпуног истребљења идолопоклоника, али кад се ова места доведу у везу са другим ставовима, који су им претходили, онда се јасно види да нема лапада без провокације или опасности за јавни мир и сигурност грађана. И погибија жидовског племена Курејза која се у свима нападима на Мухамеда нарочито нодвлачи, није дело вероке мржње ни политичке освете. To je једла обична елизода свакидања у. ратној историји свих народа и која има пуно оиравдање. Пренесимо се духом у оно доба и узмимо У објективну оцену све оне јеврејске "махинације, интриге и злочинства не само против незаштићмилх нојединаца муслимана, него и лротиву саме Мухамедове личности и његовог живота, ла ћемо се уверити да би Ислам без ове енергичне мере у самом зачетку био угушен. Па зар je ^онда Мухамед могао и смео за вољу једног зликовачког ллемена жртвовати ке само свој живот, него s узвишену идеју, величшгу, напредак и сјајну будућност^коју je он нрипремао за своју отаџбину и дело човечанство? Зар његов акт није оправдан и патриотским и хуманим разлозима? Зар се уопште може извести једна тако грандиозна револуција духова без крви? Зар у крвавим армијама Константина Великог није крст играо улогу ратне заставе, a благи Хрнст улогу Марса? Рат сам no себи није ни зло ни неморалан. Ако ice ратује из политичке или верске мржње у диљу освајања туђих земаља и пљачкања, онда je за осуђивање, али ако се рат води у диљу одбране отаџбине и слободе грађана, или у интересу човечанства, онда je рат и оиравдан и моралан, јер у том случају ратник у најплеменитијој намери крв лије и себе жртвује за добро заједниде.Руку на срце и погледајмо отворено истини у очи: раздвојимо политику од всрс и одмах имамо другу ситуацију. Ислам je — то je историски факат — своју мисију извршио без лресије и насиља, уз пуну слободу савести. Политичке и овсајачке иобуде ради којих су поједини исламски владари водИли ратове нису ни мањс оправдане ни мање кориспе од оних иза којих су ратовали Александар Велики, Наполеон и друуги освајачи отарог и новог доба. Највећи део ајета корана у којима се говори о џихаду, односи се na војне експедндије које je сам Мухамед лредводио. У овим ајетима говори се о одбрали Иолама, a не о освајачким офанзивама у 411 �Циљу ширења Ислама. Мухамед нијс никада Tepao у крајност и сваком je приликом наглашавао да се ни у борби не сме заборавити на аавоне човечности, да треба штедети старце, жене и децу, да се ништа не девастира a нада све да се заштите и noштујуј манастири и монаси, јер се »они у самоћи Богу моле«. Најстроже су забрањена крволоштва и мучења, не само људи, него и животиња: бацање на ватру макар и најгнусније животиње или најмање малтретираље кзпада међу најтеже грехове. Сетимо се дневне заповести коју je Халифа Ебу Бекр издао својим војсковођама кад су пошли на Сирију: »Јунади! Кад сте у битци ратујте као јунаци и витезови. Не допустите да икад на вас падне љага невере или издаје. Немојте никад и никог унакажавати, ни живог мучити, нити мртвог мрцварити. Не убијајте старце, жене ни децу. Не уништавајте туђе усеве, не ломите гране воћкама, a од животиња кољите само онолико колико-вам je најнужније за вашу исхрану. Ако наиђете на људе, који се повучени у своје ћелије Богу* моле, такве људе поштујте ц штедите их и најмањег узнемиривања. Наићи ћете мОЖда, д на такве који су разбријане главе или са Дугдм плетеницама, a не живе у самостанима, такве дотакните само корицама мача и спомените име Божије«.|— ^ За ту je сврхуустановљ ен и ратни савет диванел-харб који je судио оним официрима који би се огрешили о ове jiponnce. Из свега овога јасно се види да су се и Мухамедови први наследници држали као и он строго принципа човечности, ,а да их при томе није руководио ни страх ни слабост. У овом су сложни сви непристрасни историци и научници Запада. Опат д е Броњи, говорећи о првој двојици Мухамедових наследника Ебу Бекру и Омеру, вели: »Ова два Арабљанина позвани да управљају огромним царством били су потпуно дорасли задаћи и показали оу се стални и одлучни, правични и обазриви, издржљиви и јуначни и неизмерно узвишени над хришћанске цареве и њихове намеснике с којима су ратовали.« »Нема ништа противније истини« — вели Пјер Лафит — »него што je веровање да je Мухамед у души верника распламтео страст персекуције и страхоте крвопролића. Истина je да ниједна вера није имала тако брзе и еклатантне успехе као Ислам, али je исто тако истина да ниједна вера није показала више велИкодушнасти и толеранције од Ислама. Муслимани су били предузели да освоје свет, али ту престаје Јвихов ирестиж који je, уосталом, заједнички icbhm освајачима света. Д а и не говорим о томе да су муслимани скоро свугде где су дошли оа оружјем, извршили и једну цивилизаторску мисију, треба да подвучем да нису никад 412 мучили ни прогоиили побеђсие. Оглашујући рат невсрницима, они су им увек остављали на вољу да бирају који xohc између ова три уолова: први да ириме Ислам и у том случају одмах иостају равноправни освајачима; други да се мирно предају и плаћају известан трибут и онда да мирно живе и исповедају своју веру у колико њени обреди, као што je случај код идолопоклоника, не би били неморални; коначно, трећи да ратују, na ко победи. — Па откуда се у оваквом поступку нађе неутољива свирепост и варварски фанатизам којим се обичавају обдаривати Мухамедове присталице? Да ли je гдегод Мухамед наредио, као Мојсије, д а се оедам племена до задњег човека искорене из Ханана? Где су та страшна дивљаштва која су нас коштала толико сузних тирада и која су тако дуго у осетљивим душама будила згражања и сажалења? биемо желели католицизму да би он увек показивао према својим иротивницима толико верске сношљивости, великодушности и благости колитсо Ислам није никад престао да показује према својима. Ми бисмо хтели да нам католицизам у својој прошлости покадге нешто више од једног Мухамеда и једног Агбара. Уистину, смешно je да баш они који су изумили инквизицију и драгонаде и који су у служ бу вере ставили сва могућа мучења, говоре' о прогонима и свирепостима.« »Ниједан арапски ратник!« — вели Макс Милер — »изузевши крвави случај Халид бин Велида, није никада окаљао свој мач невином крви. Систематска и варварска девастирања целих предела и земаља icoja с у б и л а у крв прешла Персијанцима и Византинцима, Арабљанима су за увек остала су туђа и непозната.« Један други хришћански свештеник опат Мишој вели: »Жалосно je за хришћанске народа да су верску сношљивост, тај велики закон милосрђа једног народа према другоме, научили баш од муслимана.« Историк крсташких ратова Мишо, говорећи 0 освојењу Јерусолима, каже: »Кад je халифа Омер ушао у жерусалим опходио се према хришћанима највеликодушније, док су крсташи неколико стољећа доцније, поставши господари светог града, муслимане немилосрдно масакрирали, a жидове палили.« »Муслимани су једини енигузиасте«, пише Робертсон, »који су д ух толеранције сносили са верским проселитизмом и који су, борећи се за Ислам, долуштали побеђеним да остану у својој вери.« (Наставиће се.) 1 Уписујте даљње добротворе | I и утемељаче Гајрета! [ �Хидајет Кулиновић Како 6u требало нашу дјецу вјерски узгајати u како да им се аредаје вјеронаука? 5) (Свршетак.) По начину наше вјерске обуке дјеца се приморавају, да на памет науче Вожија Јпгчна и позитивна својотва, каткада заједно са њиховим дефиницијама. Али нека ,само прође извјесно вријеме, нека се избришу из дјетиње меморије термини, који означавају споменута својства заједно са њихошм значењима, ако су иста протумачена, na их онда упитајте о самом предмету. Олазићете да о томе немају никаква појма, премда су прије краћег времена давали набубане одговоре. Поставите дјетету на примјер оваква питања: »Je ли Бог жив? Да ли Бог говори као ми? Да ли Бог овако као ми сједи на једном мјесту и да ли повори?« Дкјете ће са изразом свог лица показати Вам, да je постављеним питањима неочекивано упало у мисаони вртдог, na ће онда шомоћу набубаних термина пбкушати да дадне одговор на постављена питања^ али ипак му неће поћи за руком, да прикрије оумњу и колебљивост у властите одговоре. Дијетс у својим одговорима гдјекада потрефи, a одјекада опет у страху да питање не би остало без икаквог одговора, трожи други излаз. A ko дијете потрефи у својим одговорима, то се има више да ^ахвали његовом зпању, које се темељи на његовим разговорима и утисцима из породичног живота. Запгго се дјеца не плаше вјеронауке као математике? Из простог разлога што се при настави ма~ тематике тражи умни рад, a код вјеронауке се то не захтијева, премда улога умтгог рада код’овог предмета није ни мало мања од његове важности у матема/гиди, али je на жалост у њој тај рад на вјештачки начин парализован, na je његова дужност на неприродан начин пребачена на меморију. Дјеца набубају многа имена Божијих посланика, али када им се постави питање: »Шта значи Божији посланик?«, на исто he одговорити само бистрија лјеца са јачом меморијом« да су Божији посланици велики људл, које je Бог наддхнуо великом истином и послао их међу људе са задатком, да их поправе и на прави пут изведу«. Пођите мало даље и поставите им на примјер ова питања: »Шта су и шта значе мелећи? Зашто сада нема Божијег посланика?« Дјеца he се потпуно смести. Оваква оу питања још у зачетку код њих убијана, јер им се није пружила прилика, нити им je дозвољавано, да таква питања при настави постављају Дијете из великог поштовања и поверења према своме вјероучитељу вјерује, да ће то увијек тако бити, да ће сва његова питатва остати без одговора, ла му та- ква питања и не падају на ум, нити мисли да ће му се када у будућности поставити. Тако се заиста и догађа. Неко вријеме иде на овај начин. Нико му слична питања и не поставља. Ако се дијете из властите побуде усуди да своме вјероучитељу постави слично питање, онда се на познати начин пријетњом ућутка. Али када се умне способпости ксд дјеце развију, када се код њих појави потрсба sa сигурним и провјереним знањима, када се њихова личност лотпуно развије, када слобода код њих навијести pa"f незналачком имитирању, онда тек настају праве опасности за њихову вјеру, јер тада настаје подмукла борба између вјере и различитих сумња, које joui више подјарују научене реалне знаности. Тада се тек покаже права вриједност методе, која се употребљава при вјеронаучној настави и вјерском узгоју. Код дјеце, која ,су темељито вјерски узгојена и којима je вјеронаука методички предавана, ова се унутрашња морална борба завршава побједом вјере и правог пута. Дочим у лротивном случају побјеђује странпутида и безвјерство. >Скорих дана сам разговарао са једним оцем, К0ЈИ ми иоприча, да je морао изгрдити своје дијете, што му je досађивало којекаквим питањима ‘о ^ Богу и и вјери. Када се још узме у обзир жалосна појава код наших истакнутијих интелектуалаца манија некритичног опонашања чак и хрђавих обичаја немуслиманскаг свијета, na се томе надода несавременост, односно неспособност оних, који би требали, да овакве ствари побијају, онда се тек човјек запрепасти над слабим изгледом наше вјерске будућности као муслимана. Сви они, који не желе, да ваљак нивелирања и амалгамисања нае муслимане слисти, направивши од нас сјенку од муслимана, требају да су на окупу. Нека се не кају да ће бити несавремени ако се позабаве питањем нашег вјерског узгоја. Када у нашој заједници сви грозничаво чувају своја назирања и религијске особености, нећемо ваљда ни ми муслимани жртвовати само овој муслимански живот за љубав посвемашњег изједначивања. Ако будемо мало горљивији у вјерским питањима нећемо бити несавремени, јер ћемо запјевати онакву пјесму, у каквом се колу и налазимо. Правилно схваћени Исламски прописи неће 413 �нам никада бити запреком, да у потпуности попримимо техничку културу Запада, док при усвајању душевне културе требамо бити веома опрезни и пробирљиви a тим наше национално освјешћење такођер неће бити у сукобу са нашим вјерским узгојем. 1 Нека ми се не замјери што оам у горљим ретцима скренуо са свога главног предмета. Била je етвар веома важна, na сам се морао исте додирнути. Наиме ствар je у томе, што наша интелигенција од вајкада страхује, да неби у очима наше немуслиманске јавности испала хоџастом и д а je не би назвали назадном и несавременом. Сада прелазим на главни предмет. Нека се не мисли, да ми je намјера препоручити да се дјецк излажу велике и дубоке истине, које ннсу у стању да схвате ни најразвијенији људи, a које су садржане у овим изрекама: Тефеккеру фи алаиллахи ве ла тефеккеру физатихи = Размишља јте о својстима Бога, a не размишљајте о Божјем блћу«. Ел- аџан ’an дерки л-идраки идракеп ^ В-ел-бахоу ’ан сирри зат-и-ллахи ишракун т= Свијест да се не може схватити. Разум ума 'je ± - говорити о суштини и тајнама Божијел бчћа je безбожно.« Претресања овако крупних шггања и њиховр-Дгзлагаље ситној дјеци није ми у намјери. Moja je жеља да се при вјеронаучној 1&ст#ви дјеци одгоВорд^аа евентуална њихова питаља, на која им се одговорити према њиховом нивоу схватања. Исто тако Hir комгашковака питања не треба оставити потпуно без одговора, neYo на дедуктиван начин код дјеце створити увјерење, да такве лроблеме не могу схватити ни одрасли људи. Кратко речено при вјеронаучној настави и вјерском узгоју треба напустити непрактичну и јалову екопозитивну методу, или што je још горе, методу бубања, na се при том послу прихватити методе питања и одговора и мјешовите методе. Истина ове he методе можда за неке вјероучитеље бити напорне. Дакако, јер no овим методама неће вјероучитељи свој час предавања моћи провеоти у томе, да својим ученицима означе једну или двије странице из вјеронаучних књига и да их приморају, да те стра- нице набубају. Осим својстава, која су потребна вјероучитељу за примјењивање методе питања и одговора и мјешовите методе лри вјеронаучној настави, треба му још бити слособан, да уиравља живахношћу својих ученика, која ћс наст.упити мјесто првашљсг мртвила и учмалости. Вјероучитсљи, који се осјећају неспособпим да руководе na овај начип вјеронаучном иаставом, боље je д а се уклопе са својих положаја и да не гријеше своје душе, заглупљујући невину дјецу са својим бедастим методама. Требамо имати na уму, да je метода китања и одговора Кур’анска метода. Устрајући и даље при досадашњој методи вјеронаучне наставе, ми скрећемо са правог, Божијим законом одређеног и утврђеног пута na правац, који je и штетан и погрешан. Треба проћи кроз сумњу, na да се могне доћи до извјесности у питаљима вјеровања, јер свака сумња у себи задржава један дио извјесности. Зар и сама реуенида, која у себи садрлш главни темељ вјероваља природне вјере Ислама (Келимеи шехадет) не започиње негацијом? He требамо се бојати сумње, ну£0 незналачког опонашања, које je као радина паучина изложено пропасти и квару. Нека се ие помисли да потцјењујем срце и осјећаје у овом питању и да немам у виду слиједећу изреку: Хуз-ил-’длме мии ефвах-и-рриџли’ би калбин ла би 'агсбшг зи џидалин = Примај науку од учених љ.уди са срцем и осјећајем, a не са бојовним умом.« Веома je важно да се и осјећаји no најбољим методама узгоје и побољшају, a да се између осјећаја и бојовног ума успостави потребна равнотежа и хармонија. Скорих дана сам расправљао са једним млађим колегом о наставном плану наше медресе у Травнику. Колега je нападао на глупост, што се Турски језик предаје у медреси. Ове ретке посвећујем њему с напоменом, да све публикације на нашем језтсу, које садрже муслпмаиски карактер и обрађују вјерско-просвјетпа питања или су са турског и арапског језика директно ггреведена, или прерађеиа. Мл na том пољу још ниомо дали ништа ориигнално. Уосталом, утврђена je истина, да човјек не трпи оно што не познаје. Рад за Гајрет рад je за добро свију нас 414 �КЊИЖЕВНИ ПРИЛОГ Hamid Dizdar Sunce na reci Lopovi! H m . . . daću ja njima, dati. Ovake loze i rod, pa ovo učiniti, grdne li štete, ljudi moji. Pred njim je bilo nekoliko loza, obranih i ošte­ ćenih. Grozdovi potrgani, lišće zgnječeno i pocepano, a zemlja ugažena okolo. Jasno je raspoznao gole noge dečaka. — Vidi poganova! — mrmljao ozlojeđeni Grgo. — Ih, drske li rabote, Bože! Jaoj njima, ovo će mi beli platiti, vanj da ne budem živ — pretio se krad­ ljivcima i odmicao od paharanih mesta. Levom stranom геке uširilo se polje, ne baš ve­ Znao je on da mu to zlo čine ona mangupčad liko, sa kukuruzom i bostanlucima, a desno, na šeherliska štp se tu dole, na reci, kupaju svako posle niskim i bregovitim stranama i prezidama dozrevaju podne. Mislio je: prvoga koji mu pane šaka dobro jedri vinogradi. izlemati, pa neka mu više nikad ne padne na um Na praznoj uzvišici najvećeg brežuljka napravio da krade. tuđu muku. Istegliće mu pasje uši kao ma­ stari Grgo, poljar, svoju poljarnicu. Iz nje vidi sve' garcu, a drugPcim čuju dreku i vide šta bi s njime, vinograde u Blizancima, pa jnu lakše čuvati. Prošlo neće više smeti. Bežaće od njega kao od nečastivoga. je više od petnaest godina kako on čuva 1 pazi ove Tako je promišljao Grgo. Umoran je od trčanja. vinograde, a da se još niko nije nanj potužio, ama N a sla n ja le na gunjac u hladu skrivene poljarnice. ni jednom reči. I otac mu je, dok je bio živ, evo kao Ćelo je jutro skakao po vinogradima i znojio se pre­ i on sada, svako jutro silazio niz Cerkića klanac iz tražujući štetu. Sad će malo da se odmori, a posle, svoga sela tu u blizni i čuvao^ove iste vinograde. za sat ili dva, diće se i otšuljati u blizinu reke. Doći Tri kilometra odavde, severno uz reku, nalazi se varošica. Mala, siromašna, hercegovačka kasaba. A ovde je polje, požutelo, uzrelo. Bistra, planinska rečica belasa se zmijoliko, šumi uzanim koritom i, peneči se u hitrim virovima, okreće bezbroj mlinskih valjaka i kotača. Ovde, poljem, malo je mirnija i razleva se plićacima skoro bezglasno. Letima vode umorno zadahću i pedljima splasnu, pa obalama za­ šuti pesak ko najčišće zlato. Tu se skupljaju varoški mangupi i dječurlija na kupanje. Poljario preko leta, a zime provodio u selu, sekao drva po okrajcima i zabranama i zgonio ih u varo­ šicu na svom magaretu. Tu ih prodavao i eto od toga živio. I tako iz dana u dan, kako mii nekada otac, po­ kojni Lovro, tako i on. Uvek bio zadovoljan, jer mu posao išao od ruke. Ali ovoga leta, kao nikada pre, za divno čudo, doga­ đaju mu se tako čudne stvari. Prosto: neverovatno! Njegovo poznato poštenje i glas koji uživa među vla­ snicima vinograda hoće neko na svaki način da ocrni. Sramota je to i kazati, pobogu si brat. Kradu ga na sve strane 1 — Ama ću ja stanuti tome u kraj, bogami, ili me neće ni biti na ovom svetu, govori potiho Grgo i pro­ vlači se kroz trsove i plotove. Upržile nenadne vrućine, pa jagoda nabubrila, najedrala, uzrela. Grozdovi se prevesili čvrsto o šiblje, ispod lišća se smeju u sunce. A posle opet na­ padale kiše i sve oprašile, oprale i očistile. Jagoda se stakli kao iz metala izlivena. Milina i pogledati. Gleda to Grgo i smeh mu se navlači nad usne. Drago mu. — Jah, fala ti Bože, što je rodilo! — ote se Grgi nenadno, a odmah posle toga, kao oparen, skoro besan, dodade: Grom ih pobio! Zar su i ovde načeli? će u to vreme i oni obešenjaci, pa će ih iznenaditi. . . Zadovoljan sa ovim zaključcima, malo je poćutao, okrenuo se nekoliko puta ležeći i — zaspao. Prevario ga san. Kad se, sat posle toga, digao, bilo je već dockan. Pogled mu pao na reku: grupa dečaka, obesnih i golih, valjala se po pesku i glasno larmala. Vetar je nanosio pojedine njihove uzvike i razdra­ gane krikove. Ali je zaprepaštenje došlo tek onda, kad je ugledao dvojicu od njih kako se provlače kroz plot jednog vinograda. Razderao se, koliko ga grlo nosi: — Đe se uv-la-čiš, mr-ci-no. . . Glas se digao, zatreperio snažno nad okolinom i prosuo se dole po uvalama i širinama. Oni s reke odgovorili su stostruko: — Ehej, pudaru! Grgo presvrati. Pobesne. Krv mu navali u glavu. — Dobro, dobro, poganovi pogani! Sad ću ja vama da pokažem pošto je Musa prodo jarca, sad ć u . . Pasji sinovi! Krmci varoški! Preskočio je najbliži grm, pošao niz vinograd, k a d . . Šta je sad to? Zastao je. Pogledao na reku. Prekrstio se začuđeno i onda pogledao na nebo. Na nebu je bilo sunce. Ali, šta je to? Zar postoje dva sunca? H m .. Jedno je, eno, i na reci. Upravo među dečurlijom. Svetli nekim oštrim, jakim svetlom, čisto oslepljuje, ubija. 415 �— Sveti Ante, pom ozi. . . Ama šta je to sa mnom. Bože, oprosti, buncao je. A ono sunce s reke neprestano šija. Podrhtava bljesak nad modrim vinogradima, a on, trsje, džbunje, poljarnica i sve oko njega, sve je bleštalo kao svetačka aureola, kao oganj. Oni dolje, na reci, opazili njegovu zabunu, uskomešali se i pobedonosno zaurlikali: — Hej, goljo, goljo. . . — Potrči malo, stara kljusino! ga ceo slap novog svetla zasu iznenada i u glavi mu se zamrači i zamanta. Oči mu zasuziše, a pred njim se sve pokrenu u nekom ludom trku. Nekakvi kolutovi proigraše mu pred očima, a kroz očne kapke projuriše boje: zelena . . . crvena . . . žuta . . . , a sve se to opet pretvori u jednu plamenu strelu, u jedno prokleto, drečavo oko, koje je buljilo u njega i рГо_ gonilo g a . . . Bolele ga oči kao da mu ih je ko iskopao. Ali misao na grožđe, na prigovore vlasnika, koji će ga posle prekorevati i obediti ga da dobro nije čuvao, — Grgo, hoćeš li ti malo grožđa, uha, što je nije mu dala mira. Pokuša ponovno da se pokrene, medeno! da pođe, ali u zao čas po sebe. U trku je naišao na — Bi li ti koju karpuzu, aj! jednu prezidu, gde se iz jednog dela vinograda — Kljusino! spušta niz zid u drugi, jer se vinograd prostire niz — Kljusino! breg, strmo. Kako već skoro ništa nije video od Sad je već sve bilo svršeno. Dosećao se da bi to onog prokletog svetla, sručio se niza zid kao vreća, moglo biti kakvo veliko ogledalo, okrenuto prema iz jedne prezide u drugu. suncu i njegovim očima, kojim su hteli da mu ometu Skotrljao se ni živ ni mrtav m eđu trsje i dva, svaki pokušaj da im se približi. Sad je bio čvrsto težinom svog tela, potpuno slom io i ugnečio. Od ubeđen da nekoliko ovih tepaca već trgaju:uzrele nenadnog pada silno se uplašio, a obe ga noge i ćela grozdove i vreže sa crvenim karpuzama. АЛагтапје _ gljiva b o le li. . . je postajalo sve jače, zaglušnije, a usi mu parao 1 dok su se varoška dečurlija nesm etano sun­ onaj reski uzvik t čala i probirala u najbližem vinogradu najlepše — 0 , k lju -si-no. . L : 1 grožđe, Grgo je, sav iznuren i iznemogao, proklinjao, Gotovo da poludi. Miika ga uhvatila pa''samo'što ležeći među trsjem: reži i psuje. Sakrivao se za grmlje, za trsove, ali ga — Vidi ti, šta su oni izm islili. . . ogled alo!. . . ona kobna svetlost;neprestano progonila i nalazila. Štenad. . . Platićete vi meni to ili m e nije, poganovi Protrča jedniip ćuvikom, zakrenu mal o u levo, ali šeherliski. Ш У U mejhani među jaranima Srca nam planu bole nas rane devojko, donesi' nam rakije danas smo pjani, sutra smo bolni, pa posle neka nas nije. Peni se piće, pijemo besno pesme se lom e ko čaše srca su nam u ove noći ledena ko beli glečeri pomiluj nas tvojim osmehom devojko, molimo ti se u ove tamne večeri. 1 od svega ostadoše nam samo pesm e i čaše spomeni na oči dragana što nam se crne u noćima crnjim u čašama smeše. Ilijas D obardžić Cutan/e u čekanju Tišina kraj nas drhti i čeka jedrenjak beo iz neznanih krajeva što nam donosi sreću. Džinovski ladar na njemu naša je stradanja sreo iščezla s duša u beskraj večnom proleću. Propismo ate, žute dukate čitluke rodne, zelene paše ostadoše nam samo pesm e i čaše drugovi ispijmo! »Prošlo je naše«. Šapću likovi naši smešani s daljinom mira evo u drhtaju čudnom lepotom poneseni hiljade zvezda s njima uz gitar m eseca svira i sluti večnost radosti utkane u našoj seni. Žalujemo za dedovima što nam ne ostaviše više i devojkama, što nam tugu širom sveta proneše Ćuti i sanjaj vreme da otkuca satom mira. 416 S. A. Burina �Huso Salčić Himber Pravo ne bi umeo da kažem: ili se njegov trošni dućančić, onako trošan i raskliman, obavio oko njega, kao ljuska oko jezgre, ili se on sam unj skupio, povukao se u to svoje poharano gnezdo, priljubio se nesvesno u njegovu prašljivu unutrašnjost, pa kao da ne postoji na svetu nešto treće što bi se moglo staviti njima uz bok. I dućan, i on, Halko, stari obućar, imaju u sebi nečega zajedničkoga, poseduju neke čudne strane svoje, svojstva koja se nekim čudom (a đavo će znati je li to čudo ili nešto drugo, sa drugim imenom) uklapaju, slažu se, tako da čovek misli da je upravo jedna nedeljiva celina koja je tek formalno rastavljena, a u suštini svojoj, ona je čvrsto povezana. I Halko je isto kao i ta stara dućanina nekada bio nov, neizderan, pun nekog nevidljivog žara, koji zagreva nad sobom još nevidljive kotlove, Tako danas u dućančiću kvrcka sa šegrtom po tveX>j krpljačini, nateže se, stenje. Do njega Bego, p r o d a v a č starih stvari, šćućurio se na tronošcu, izgubljen u samome sebi, otegao dugi vrat, pa riekž&o pohlepno gleda na svet što promiče ispred dućana. Eto, ta mlađarija, vrije, bukti, razuzdana, me­ snata, puna topline i krvi. A кб juče, seća se, bio je i on ko i oni. Upravo кб juče. Sada, od onoga ju­ čerašnjeg, posedovaše samo čašu koju mu niko nije mogao oteti. Sve što je imao prošlo je kroz mutan san njegova života, samo ta čaša ostala je još čistija, um ivenija. . . — Da, ,da, majstore, — govori Bego, izvlačeći reči kao iz dubine, — juče se to sa mnom dogodilo. Upravo jutros. A i vreme je više. Čovek video sve: umem zaraditi, prodati, što niko ne bi mogao. A li. . . Bego oteže*, svoj mršavi, žilavi vrat, mrdnu ra­ tera ih napred, nazad, vrda željezno, gotovo ludo* menima, pa tiho đodade: sa njima. — Zakleli me, pomisli majstore, zakleli me da Tada je bio život, prijatelju moji Čovek za­ huktan, u divljem tempu, jurio je*- životom, prkosio, nikada više neću okusiti vina. Kao čovek koji je nešto i odviše vredno izgubio, grozio se, udarao oko sebe pomampo, besno; nije/ štedio snagu u borbi sa neprijateljem, već mu u odu­ saže glavu i zamisli se. Svi ćute, samo čekić sa kojim Halko tuče ledere na kolenu, zlokobno odleže du­ ševljenju, da bi pokazao svoje prezrenje prema njemu, svoje nepostojanje kao pojedinca, nudio mu ćančićem. Nešto tajanstveno zatitra na Halkinu licu, svoje telo, svoju krv, uda k. . To je Halko sve pre- onda obešenjački namignu šegrtu. A kako to bi, kako te prevariše, — na oko živeo. Smucali ga Austrijanci po kasarnama, tamni­ io upita, dok je pod tom mirnoćom gorela rado­ cama, ali n išta . . . Sve je trpeo bez reči, bez pro­ znalost. testa, a onda, najednom, rekoše: Oslobođenje! Dahnu dušom; ugodan talas još ugodnije topline prostruja — A kako! Obećo mi svega, i novca i robe, svega, mu telom, zatitraše mu predmeti pred očima, pa čisto svega, samo da se okanim pića. Hodžu doveo, na­ ne veruje. Na ulici pipa rukama druga Tlij© koji se pravio halvu, te zakuni se, bogami. vratio iz Arada, i okreće ga na svaku stranu da se — Ih, moj Bego, što si nabrusio, — ironički go­ uveri je li to baš onaj Ile koji je onako ponosito otišao vori Halko, znajući kako će Bego održati zakletvu. u Arad. — Nabrusio vala, ja kako. Ama ne smeta. Zar A onda najednom . . . Upade u neko mahnito ko- ću do veka tako! A jok, bratac moj, jok, jok. vitlanje, nesmiljen vrtlog, neko nevidljiv zatitra se Opet se zamislio, a Halko samo namigiva šegrtu. sa njim kao sa igračkom. Oseti on to. Oseti nešto ne— A znaš Beg, ti bi se trebao naučiti na himber. providno, čvrsto pred sobom, neku golemu pokretljivu T ak o. . . da zaboraviš vino. A eto meni baš jutros masu, kako juri pred njim, odmiče ispred njega, jedan seljak donio himbera u jednoj boci, pa ne trči i on za njom, ali nikako da je stigne. I ostao je znam šta će mi. Ja ono starinsko: vina i svršeno. A iza nje. bi li ti jednu bukaru himbera? To je tempo života za kojim je on ostao. Gledao Beg izvi obrvama, kao da mu je sporedno, od­ je za njim pogledom punim bola, u svojoj duši plakao, mahnu rukom i procedi kroz zube: žalio je sama sebe, živ nestajao.. Postalo mu jasno — Kako hoćeš. da će to tako ostati za uvek. Treba kuburiti, stenjati.. — Dede, Toša, natoči tu bukaru. I vreme je više. I pomirio se sa tim. Postao je dobričina, poznat po čitavoj varošici po svojoj dobroj volji i još boljim cipelama koje je sve u »lakoj« formi izrađivao. Omililo mu piće, pa kasnije nije mogao sama sebe po­ znati bez pletare »crnjaka«. Halko je mislio na vino, Beg na himber. Samo kada je Beg prinio ustima bukaru, posumnjao je u himber, ali nije bio na čisto da je vino. Salio je u se, krkljajući, čitavu bukaru, ostavio je na pod pokraj sebe i odahnuo. 417 �— Bi li još jednu? Opet isto sleganje ramenima i izvijanje obrvama. Opet isto salevanje i krkljanje. Beg prestane, časak poćuti, a onda nenadno — I, po Bogu brate, majstore, dobra himbera. E znaš šta: u mojih šezdeset i sedam godina ne okusih ga boljega. 0 , Bože, dobra himbera. Samo ko da « a lo žesti. Ali ne smeta. De, de, Toša, još jednu mi ^ to o i. De, de, živ bio nani, de. Aha, tako, tako ■ M i ' ko ono reče, majstore, da ga je pravio? — upita tleg ispi­ jajući treću bukaru. upita: — A je li ostala još koja bukara? Već zavaljuje jezikom. Ali što to smeta. Zar neće za nekoliko sati biti trezan, kao što je bio pre nego ,je prinio prvu bukaru ustima. Ma, zaboga, što to-,smeta. I onda više neće, eto dok se otrezni. I zašto bi pio! Ne, neće, n e ć e ,. . . Samo još jednu, sam o. . . Ispije bukaru požudno, upravo salije je u se. I bukaru bi progutao, čini mu se, samo da ima — Tek, tek, to se nas ne tiče, glavno je da je himber dobar, a Beg? okus vina. __ Ali nijesi nam sve ispričao, — podbarnu — Tako, tako, živ bio nani svojoj, — govori Beg već zagrijan pićem. Halko. __Da, nijesam, a i što bi ti sve ispričao? Radi čega? — Beg se nage prema Halki i šapnu: — Nikada nemoj sve reći. čuj: nikada! Ja to ne volim. Gde si ti video da neko sve kaže. Molim te gde? Svako po^seduje nešto svoje, to čuva, slaže negde na dnu svoje uuše i nosi to sa sobom. Znaš već gde. — Dobro, dobro, nego šta bi ti, da sada naiđu oni što su te jutros zakleli? Ali pravo kaži, pravo. N>moj tako uvijati; malo se razotkri. Mi smo naši, neće niko znati. __Čuj, sO bi, — raspaljivao se Beg, videći istom sada na što je Halko stvar izveo, — šta bi. 0 , Bože, mahnita pitanja! Majstore, to je mahnito, ludo. Pitati šta bi! A šta bi ti da si na mom mjestu? Ha, ćutiš. Ti nijesi u stanju na to odgovoriti. A to je prosto. Čuješ, majstore, vrlo prosto. Ja ne bi ništa! Eto ti odgovora. Eto, e to . . . Ni pomakao se ne bi. Ne, ne. . . . Kada bih iz bukare pio, ne bi prekinuo radi nje­ gova dolaska. . . Sada istom po prvi put osetio je težinu prekr­ šaja. Da je to on sam od sebe učinio, trpio bi, ali na to je navučen od drugog, prevaren. Nešto ga je u srcu zabolelo, što do sada nije bio slučaj. Trebalo je majstoru pokazati bar koliko toliko volje, pa je svoje poslednje reči izgovorio čvrsto, sa mnogo gorčine, upravo istresao ih predanj kao nešto što treba da zaprepasti. Neka majstor ne uživa koliko je mislio u toj svojoj igri, neka bude što krnjavija. Ha, ha, haa, neka zna da nije Beg ono što je m islio zanj. Neka vidi da i on ima malo svoje volje, pa ako i ne mnogo, a ono je ipak ima. Ima, im a . . . — Nego, ono ja slabo razumjedoh, o onoj tvojoj zakletvi. To bi mi ti trebao natenane, opširno opi­ sati kako je bilo. Beg je još jedanput vrdnuo ramenima i ispravio se na tronošcu. Na mršavom i ispijenom licu ukaza se malo svežine. Živnuše oči koje su se davno počele gasiti, neki ugodan drhtaj prođe mu tqlom, a onda nevidljiv, tmuran oblak prekri tq sve na momenat i zatrpa nekuda pod sobom. Beg se kajao. Nije>-mpgao to predvideti. Kada je osetio vino bilo je kasno. I ne bi bilo kasno da je mesto Bega bio neko drflgi. Samo ona rumena teku­ ćina, blistava, zamamljiva, svedoči da čovek može bez smetnje, bez ikakve bojazni pomisliti jedanput na svoju »malenkost«. Kada čovek misli na sebe, onda se sve gubi sa toga horizonta, padaju svi obziri, a ono sićušno, golišavo »ja« postaje za jedan momenat go­ lemo, pa sve predmete zaklanja svojom glomaznošću. Beg je tražio sebe. Prevrtao je naslage zaboravi, vrludao krivudavim, nizbrdnim skalinama, a nikako nije mogao podignuti glavu više sebe, ugledati nad sobom samo ono što je toliko tražio, pa mu se vinuti, baciti mu se u radosnom grču u naručaj. Za njega je postojalo samo ono »niz«, pa je tamo sve gledao i tražio sve odgovore. Nije ni našto reagovao, nije tražio nikakva savršenstva, primao je stvarnost objeručke i ispuštao je, a da nije ostavljao za sebe ništa. Tako se ni sada nije uzbudio, kada je vidio da je prekršio zakletvu. I uopšte, zašto se uzbuđivati? Je li zakletva prekršena? Jest! Onda stvar je varena Beg je ustao sa tronošca i pošao. Kada je došao i to se neda popraviti. Treba se pomiriti sa tim, sro­ diti se, učiniti da ti taj prekršaj ni u čem ne smeta do ćoška koji je pravio Halkin dućan, oseti da ga noge izdaju, pa se uhvati za ćošak da se ne bi složio i nastaviti živeti. Samo sa ovim poslednjim Beg je na zemlju. Deca koja su tu igrala, spaziše njegovu bio na čisto. nesigurnost pa veselo zapiskutaše: — Eto: on je navaljivao dugo, a ja se branio. —A, Beg pjan. Ponudio novaca. A kada se novaca ponudi, znadeš šta bude. Obično se ponuda primi. Vino piti znači posedovati nešto, držati u stisnutoj šaci koju hiljadu, znači posedovati još više. Tako i ja i sve se svršilo zakletvom. 418 — A, Beg pjan, — zaori sa svih strana u Be­ govim ušima. — Ha, pasji sinovi, himber je ovo, h im b er.. reče Beg i sruši se na zemlju koliko je dug i širok. �ПОПУЛАРНА СТРАНА Hajrudin Ćurić Naše sokolstvo i njegov rad na selu .Sokolstvo n a sebi nosi pečat greha, jer služi manjini, koja se uspavljuje u tobožnim uspesima dvadesetog veka, a koren velikog narodnog h rasta naše selo maćehinski prepu­ šta samom sebi ili uticaju nižih sila“. Č e d o M ilić U našoj državi, koja broji preko dvanaest miliona stanovnika, nemamo niti osamdeset hiljada sokola i to sviju kategorija. Odakle takav nesrazmer nije teško pogoditi: naše Sokolstvo, u svome desetgodišnjem radu, nije organizovalo naša sela, u kojima živi osam desetina našega naroda! U tome pogledu počela je prva da radi Mostarska sokolska župa koja je, inicijativom svoga starešine brata Čede Milića, osnovala i organizovala do sada oko 40 seoskih sokolskih četa po kršnim hercego­ vačkim selima. Taj je rad pohvaljen i od strane celog( našeg kulturnog sveta zapažen, ali on je ograničen, lokalizovan. Doduše, javi še još po koja sokolska župa s takvim radom, ali to je s ^ malo. Da bi se postigao željeni cilj, da bi se sva naša sela organi­ zovala u sokolske redove, potrebna je saradnja celog Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije, sviju njegovih župa, sviju njegovih društava i — ćele države. A sada da vidimo, kakav je rad potreban na selu, kako i na koji način 4reba da se provodi ргеporod sela u sokolskom duhu. Da je naše selo više zapušteno nego nezapušteno, to nam je svima po­ znato. Ograničimo se samo na profevetnu stranu. Ko­ liko sela nema osnovnih škola? Koliko sela nema ni jedne prosvetne institucije? 0 ekonomskim, higi­ jenskim i drugim prilikama da i ne govorim, jer su one usko spojene s prosvetnim. Iz toga svega zaklju­ čujemo da se traži preporod našeg sela u sokolskom duhu. Inicijativa treba da dođe iz grada, jer selo i grad su dva druga koji se vrlo često sastaju. So­ kolstvo mora da šalje svoje misionare na selo, jer takav njegov rad u današnjim prilikama naići će na razumevanje i doneće ploda. Selu se mora vrlo oprezno pristupiti. U selo moraju da dođu takvi ljudi koji će se svojim rečima i svojim delima moći da približe njegovim stanovnicima. U selo moraju doći dobri pedagozi, dobri psiholozi, trezveni učitelji. Oni moraju u prvom redu upoznati i selo i narod u njemu, a onda početi sa sokolskim radom. Taj se rad sastoji u osnivanju i organizovanju seoskih sokolskih četa. Posao osnivanja nije težak ni dug, ali posao organizovanja je mnogo teži i duži. Jer, organizovati jednu sokolsku četu znači naučiti svakoga pojedinca u njoj da sluša i da zna zapovedati. Sokolski rad u seoskim četama treba da bude skoncentrisan oko higijenskog, prosvetnog i eko­ nomskog podizanja sela. U higijenskom pogledu treba širiti ideju trezvenosti u potpunom smislu te reči. Svima nam je poznato da veliki deo naših se­ ljaka umire od alkohola i zaraznih bolesti. To je jedno zlo koje treba otkloniti. Bez trezvenosti svaki je rad uzaludan. U vezi s tim stoje i sokolske vežbe po Tyršovom sistemu. One služe za telesno usavrša­ vanje pojedinaca. U prosvetnom pogledu treba naš seoski svet također obrazovati. Znači da se u prvom redu mora '■suzbijati nepismenost. U vezi s pro­ svetnim i higijenskim podizanjem sela stoji i eko­ nomsko podizanje njegovo. Seoska se omladina mora privikavati modernoj zemljoradnji, mora prekinuti s tradicijom drvene ralice i potpuno prihvatiti zahteve moderne ekonomije. Bez pismenosti to je nemoguće postići. Ovakvim svojim radom na higijensko-prosvetnoekonomskom podizanju sela, sokolske čete postaju u isti čas članovi narodnih univerziteta koji će nepre­ stano fabrikovati ljude praktično naoružane za tešku životnu borbu. U takvim ljudima dobićemo sokole, iremne da u svakom času založe svoje živote za spas in e. Takvi će ljudi povećati sokolske redove i od nekoliko hiljada organizovanih sokola postaće kao preko noći nekoliko stotina hiljada Sokola. Je­ dino će na taj način naše Sokolstvo doći pravom cilju koji mu nalaže njegova velika sokolska ideja. »Njezin je svet širok i blistav kao slovensko more, smeo i visok kao slovenske gore, večito mlad i čist kao slo­ venske vode. U njezine snove šume Drava, Sava, Drina i Dunav, huče Vardar i Morava, pevaju Krka i Bosna, Tisa i Neretva, Ibar i Bregalnica. Njezino jasno čelo hladi dahom svojim vetar sa Durmitora i Petrove Gore, Lovćena i Triglava, Avale i Snežnika. U zlatno veče njezinih misli šaputaju pitome ravnice plodne Vojvodine, divne Šumadije, zlatnog Srema, junačke Raške, kršnog Primorja i sunčane Dalma­ cije.« Takva je sokolska ideja. Na kraju, dužnost mi je kao sokolu da uputim jedan apel, jednu molbu na sve one koji dolaze u doticaj sa selom i čiji je život usko vezan za selo: Približite se što više selu! Sokoli, braćo, učitelji naroda našega, pridignite naše selo u sokolskom duhu, jer selo naše, to je najveći sokolski ideal, to je stablo iz kojega rastu grane naše budućnosti! 419 �Hamdija Mulić Čuvaj obraz svoj i svoje djece Kada bih mogao, stavio bih ovu zapovijed u pro­ povijedi sviju bogomolja i u predavanja sviju škola, da se češće spomenu i tumače. Šta je obraz? U toj maloj riječi ubilježio je naš narod suštinu poštenja, čistoće i finoće za one koji su s v j e t l a o b r a z a , a biljeg nepoštenja, laži i drugih rđavština za one u kojih je c r n o b r a z . Obraz je dakle ogledalo ljudske duše. Na obrazu se ogledaju sve vrline plem enite duše, kao što se opet vide sve prljavštine crnih duša. Riječju »obraz« ovdje naš narod naziva ono što se u nauci zove k a r a k t e r (svijetao karakter, rđav karakter). » V o d a m o ž e s v e da o p e r e s a m o ne m o ž e crn o br az « — veli narod, a tim riječima ne treba razjašnjenja. Dalje naš narod često spomene: » S v e z a o b r a z a o b r a z n i z a š t o « — da se to zbilja i^đjelom pokazalo, svjedoči i istorija našega naroda, gdje se pominju ljudi koji su za o b r a z i život dali. Takvih svijetlih karaktera bilo je u našoj prošlosti dosta. » S v j e t l a ^ b r a z a pa k u d g o d hoćeš« — veli naš čovjek pa l i ftoji god posao unišao ili »svjetla o b r a z a sa s v o j i h d e s e t nokata« — pa da se ne boji ngvolje, a zadovoljenoj# i u skromnim prilikama, samo neka je zalogaj s h al a l o m s t e č le n . S druge strane opet se u narodu čuje: » N i š t a g o r e o d c r n a o jy v A z a « ili »zar tako sine, crn ti obraz bio« — veli majka sinu kada ga u zlu vidi ili ruže nevaljalu ženu s riječima: »Kuku njojzi crna obraza«. Mnogim brbljavcima vele da »nemaju obraza kao pseto« i t. d. To su eto narodne poslovice i rečenice koje se često čujtJ, a koje je naš narod davno još prvi put izgovorio. Do obraza se mnogo držalo. I što čovjek bolje cijeni svoj s v j e t a o o b r a z to je sve bolji i poštovaniji, a teško njemu ko je crna obraza, »daleko mu kuća od poštena svijeta«. J e s m o li se ik a d upitali kakav o'braz mi d a n a s u z g a j a m o u s v o j e v l a ­ s t i t e d j e c e ? Ranije se tužimo na njih da umiju lagati, ružno govoriti, psovati, krasti i t. đ., a to su već p o č e c i c r n a o b r a z a . Jesm o li se ozbiljno zamislili odakle na to navikoše naša još mala, posve mala djeca? Nijesu to donijela na svijet u svoj ro­ đeni dan. Ne. Pa odakle? »Od g l a v e r i b a s m r d i « — veli naš narod, pa i mi možemo mirno okriviti roditelje za slab uzgoj svoje djece, jer »roditelji su dužni da čuvaju svoje stado«. Ne velimo, da su svi roditelji naučili zlu svoje dijete, ali tvrdimo, da mnogi nijesu spri­ ječili dijete, da zlo od drugih ne vide i ne čuju. Prvi 420 uzrok pokvarenosti naše djece i leži baš u d o b i d o s e d m e g o d i n e kada dijete najbrže prima i navikava se, a to doba treba da provodi na brizi svojih roditelja. Roditelji s u p r v i dječji uzgajatelji. To bismo doba mogli nazvati d o b a n a v i k e (ц dobru ili zlu), a to roditelji treba dobro da uvaže. To je doba — doba do sedme godine — najvažnije u uzgoju djece. U to doba dijete dobiva sve p r v o , a to p r v o o s t a j e v j e č i t o . Zato je mudrost u to doba izabrati djeci prve utiske, prvu nauku i prvu naviku. Dobro treba misliti, šta će se u dječjoj duši po prvi put upečatiti, da mu ostane svojina dok je živ. Najlakše dijete prima ono što vidi na ž i v u p r i m j e r u , zato treba dobro paziti šta mi radimo i sta govorimo pred djecom. Dijete je naša slika i prilika. Dječji obraz, naš je obraz. Dobro zapamti: l)^grješke djeteta, više puta grješke s u t v o j e v l a s t i t e , a onda ne griješi, ne krivi nikoga drugoga, osim sebe i 2) upamti, d a j e m n o g o l a k š e da d i j e t e n a v i k n e na zlo, n e g o da se od z la o d v i k n e . Kada dijete navrši sedmu godinu polazi u školu. Sada dijete dolazi u ruke po redu drugom uzgojitelju. U školi se sastaju po uzgoju dvije vrste djece. Jedna djeca iz dobre kuće i dobra uzgoja i to su djeca če­ stita i dika svojih roditelja. Drugo su nesretna djeca koja roditelji ili nijesu umjeli ili nijesu htjeli dobro uzgajati. Ta su djeca muka učiteljeva. Škola njima posvećuje osobitu pažnju, jedno s toga da ih odvikne od rđavih navika a drugo, da od njih dobro uzgo­ jena djeca ne prime zle navike. Ovaj je posao najteži. »Jedna šugava ovca može da ošugavi čitavo stado«. I sve bi opet lahko išlo da u istome dobrome pravcu uzgajaju djecu i roditelji i škola. Jeste da, ali mnogi roditelji tada posve prepuste uzgoj samoj školi. I ni po muke da sada djeca sama od sebe ne idu tre­ ćemu uzgajatelju — d r u š t v u , u l i c i . Taj se rđavi uzgajatelj nametnuo da se pokvari. Što djeca nauče dobra to »ulica« brzo smetne, a zlo nametne. Škola gradi, a »ulica« razgrađuje. Eto to je u nas veliko zlo koje se rijetko viđa u prosvijećenih na­ roda, a u n a s n a ž a l o s t n a s a v m a h . Ovdje je i škola dužna da mnogo v iše učini u uzgoju omladine, nego to obično što sada čini. Nije dosta tužiti se na naš neprosvijećeni svijet i njegov rđav uzgoj, nego baš zbog toga učiteljeva je tim veća dužnost nastojati da što više uradi u vaspitanju omladine. Valja djecu zaposliti i racionalnom na­ stavom i mudrim upravljanjem u svemu što im treba u životu i to p r i j e i p o s l i j e p o d n e , da su, �uvijek korisno zaposlena. Osim toga nije zadaća samo osnovne škole, da mnogo pazi na vaspitanjc školske mladeži, nego je isto tolika zadaća i svili drugih škola (građanskih, zanatskih i srednjih) da pojačaju svoj uzgojni uticaj na vaspitanje omladine, jer je prava svrha školovanja da omladina bude pro­ svijećena uma i srca (duše). S a m o o d d u š e v n e š k o l o v a n e o m la d in e ima k o r i s t i i ona s a m a i n a r o d i d o m o v i n a , a ništa gore nema nego kad neki školovani ljudi u životu pokažu da mnogo ne drže do svoga karaktera kao pošteni i kulturni ljudi. Posebna je dužnost škole biti uvijek u spora­ zumu sa dječjim roditeljima. Naši školski zakoni propisuju u tu svrhu r o d i t e l j s k e s a s t a n k e gdje se roditelji sa nastavnicima zdogovaraju o us­ pjehu u vaspitanju njima povjerene mladeži. Taj član zakona ne bi smio da bude samo na papiru, nego da se strogo po njemu postupa. Bez upućivanja našega neprosvijećenog svijeta u uzgoju djece i omladine uopće, uvijek će biti slab' uspjeh i u školskom uzgoju. t Kada i jedni i drugi, roditelji i nastavnici, budu u sporazumu i zajednički dobro pazili na uzgoj djece, prestaćfe oftda’i ona optu­ živanja roditelja da škola slabo uzgaja a i isprike od strane škola, da naš domaći uzgoj ništa ne valja. Ne može se zamisliti, da ima roditelja, koji ne žele, da im djeca budu jednoć l j u d i , a škola je najbolja ona, koja tu žel^u i s v o j i m n a s t o ­ j a n j e m ispunjava. U uzgoju čuvanja o b r a z a kod djece, da i poslije budu dobri karakteri valja zaranije nastojati da mu se sačuva p r a v i s t i d za sve ono što ne valja i uzgoji p o n o s za sve što je iijepo i pleme­ nito. Samo ovdje treba napomenuti, da se u nas u djece razvija tako zvani l a ž n i s t i d , naročito u ženske djece koji lažni stid poslije ostane kao rđava navika. Roditelji često naime pogrješno misle da je stid i lijepo vladanje samo u vanjštini, u spoljašnjem vladanju, a da ne treba djecu već zaranije i u r a ­ z u m i j e v a t i u i s t i n e pravog ljudskog života. Ako n. pr. žensko dijete ide kratkih rukava ili mu se vide noge do ispod koljena već je to u nas sramota i zato se grde djeca. A ne znaju naši roditelji da nji­ hova mala djeca imaju pojma o golim rukama i no­ gama kao i o goloj stopi ili o nosu na licu. Tako isto treba da ih gledaju i odrasli, pa odmah nema više tu sramote. Ali mnogi naši već malu curicu nagone da se pokrije šamijom i šalom, jer je tobože sramota da otkrivena ide. Silom se eto uče djeca l a ž n o m s t i d u , jer i ona sama vide da tu nema nikakva zla ako ide otkrivena naročito kad nije studeno. Takve obično kad odrastu, poslije kao djevojke i žene kriju se od onoga »od koga ih je stid«, koga naime poznaju, (rođaka, komšiju, inovjerca), a kad izmaknu pred nepoznata, onda toga stida više nema. ^lsto se 'to događa i kod muške djece. Čim mali muškić zagalači košuljicu, deru se na njega: »Pokri to b r e l« ,'—^ko^tobože vidi mu se sramotno mjesto. Baš mu se tada obraća nepotrebna pažnja na polni ud. A poslije kad odraste, postane mladić, rijetko koji otac da svoga sina pouči u pravi, mladenački •-'život. »Sramota je o tome govoriti pred mladićem« — vele, pa ga puste da se sam ravna po sebi. Koliko je matera kazalo svojoj kćeri što znači da » v a t r a i s l a m a n e m o g u z a j e d n o « , a koliko je otaca kazalo svojim sinovima, da je svaka djevojka njemu kao sestra, a samo jedna da može biti njegov drug u životu? Koliko naše muške omladine danas strada što zaranije nije upućena n. pr. u p o l n i ž i v o t . Sve su to eto posljedice našega nemara i kriva shva­ ćanja naše dužnosti u uzgoju djece. Samo čisti, pravi stid treba da se razvija kod djece, a to sebi za pri­ mjer, n e k a d j e c a v i d e t a j s t i d n a ž i v o t u s v o j i h r o d i t e l j a i s t a r i j i h u o p ć e . Duh dječji valja zaranije p r o s v j e ć i v a t i a to će biti poslije n a j b o l j a z a š t i t a čista obraza. Aksentije Gagić, učitelj Učitelj, glavni činilac širenja trezvenosti na selu Raščlanjujući naše današnje prilike, i prateći duhovno pre­ viranje našeg naroda, možemo da uočimo da se u najnovije vreme veoma jako širi organiizovanje trezvenjačkih družina po osnovnim školama. Organizacije najčešće izvode učitelji tre­ zvenjaci. Na ito ih upućuje psihologija mladosti kao deo opšte psihologije. Ona ima krupan značaj za obrazovanje naše omla­ dine, za kulturno uzdizanje našega naroda. Duševna struktura naše omladine mora se razumeti presvega. Potpomaganje etič­ kog vaspitanja širokih slojeva naroda bitna je osobina pravih nacionalnih vođa. Između ovih tip učitelja sa osobinama pravog vaspitanja zauzima posebno mesto, jer je sposoban da se uz­ digne iznad svoje sredine življenja i da joj služi u svemu kao uzor. Takvi nacionalni vođi mogu uvek srećno pogađati prave putove nacionalnog uzdizanja m a u kom stvaralačkom pravcu. Ali, na žalost, znatan deo našeg nacionlnog vodstva je bez po­ trebnih kvaliteta. Naročito se kod njega ističe nedostatak etičkih kvaliteta. Otuda se nameće pitanje i ako sugestivno: kad jedan naTodni vod ne vodi dovoljno računa o realizaciji najviših du­ hovnih vrednosti naroda, može M on imati jasnu pretstavu bu­ dućnosti svoga naroda u umetničkom, etičkom i kulturnom po­ gledu? Narodni učitelji, kao i ostali nacionalni vođi, nisu svesni svoje slobode i odgovornosti, ako se ne trude da u pravoj boji upoznaju neprijatelje naroda i čovečanstva. Je r u tom upozna­ vanju leže izvori energije do pobede tih neprijatelja. Između tih neprijatelja najopasniji su alkoholizam i nikotinizam kao 421 �pojave koje se održavaju pomoću nastranih slika sećanja za popuniti nikakvi propisi ni naređenja. Ništa se ne postiže bez koje se vezuju kompleksi zabluda da alkoholna pića, duhan I životne borbe pomoću vlastitih napora. Nepoznavanje vlastitog duševnog života kod učitelja često ostale nadražljive maiterije ne samo nisu štetne već često ko­ je najneposredniji uzrok nerazumevanja stvarnosti. Na taj način risne. kod mnogih duhovno pravnih osoba obrazuju se pogrešne pretNapredovanje trezvenjačkog pokreta kao društveno-etičkog pokreta ne može se zamislit: bez pravih, prekaljenih trezve­ stave i sudovi o vrednostima. Takve močnosti i najsmelije sofizme smatraju za istine. Njihov je život očajan a pust. Nisu njaka — nacionalnih vođa — koji slobodno etički rasuđuju, iskreno saosećaju i pošteno delaju. Njegovo napredovanje za­ sposobni da ma i najmanje prodru u vlastitu duševnu struk­ turu. Njihov život je svakodnevna monotonija i večito klaćenje visi od primenjivanja metoda njegovog popularisanja. Zbog toga lim'jom ukorenjenih laži i zabluda. Otuda je ideja trezvenosti se trezvenjački pokret, kao vaspitna struja, mora oslanjati pre za takve duhove nenormalnost ili apstrakcija. Oni ne mogu svega na škole i imati za saradnike učitelje, prave vaspitače. Je r oni su najviše i sposobni da vlastite težnje potčine tež­ da shvate odbacivanje upotrebe nadražljivih i opojnih materija kao stremljenje ka vrlinama i ubeđavanje životne energije. njama društvene sredine u kojoj žive. Njih može da oduševi Izvitoperene slike sećanja, pogrešna znanja o đelovanju viši etički idealizam koji je preduslov za veće kulturne pre­ alkohola i drugih nadražljivih m aterija kod znatnog dela na­ porode. Kao što smo već napomenuli, učitelj je glavni činilac ši­ rodne mase na selu vrše razoran uticaj. Njihove ukorenjeme renja trezvenosti na selu. Zato je za širenje ideje trezvenosti zablude nalaze hranu za održanje od strane filistarskog t'pa lekara, sveštenika a učitelja. Ovaj tip prestavlja najopasnije pre svega nužno raditi n a stvaranju trezvenjačkih organizacija, i to osobito u školama, u kojima se pravo vaspitanje ne može neprijatelje napretka i kulture. On je bez etičkih kvaliteta. zamisliti bez buđenja osećanja prema čistom trezvenom životu. Otuda je i prirodno, kao reakcija svesnih nacionalnih snaga, Na selu je potrebno osnivati kola i po osnovnim školama, — .što u najnovije vreme naglo izbijaju .pitanja, kakve su posledioe Vidovićeve dopisne škole i posleratne generacije nacio­ razume se da tu učitelji m oraju biti trezvenjaci, — i zajednice trezvenosti u samom narodu. Samo, kako ćemo cbeležit; one nalnih vođa koje su brzo svršile školu? — Pravo nacionalno vodstvo mogu da daju samo prave vaspitne zajednice; cne škole učitelje koji su članovi trezvenjačke organizacije a nisu. pravi koje daju dovoljno maha obrazovanju individualnosti kod uče­ vaspitači, učitelje koji osnivaju kola pre sanuli kongresa ili kakvih drugih trezvenjačkih manifestacija, dok se inače, preko nika i vrše duga i intenzivna vaspitna uticanja. Zbog toga godine, i ne sećaju чЈа mogu u duhu trezvenosti vaspitno uti­ živ interes pravih vaspitača kod kojih je vaspitna dinamika probudila najviši polet stvaralačkih snaga, kada su usamljeni cati na svoje vaspithike? — Interesatno je saznati da li oni u alkohol čarskim sredinama bude često sistematski ugušen. Tip imaju osećanje slobode i ddgoVomceti i saznanja o tome šta duševno praznog učitelja, tip učitelja koji je zatrovan niskim su i šta treba da budu. tendencijama, nije u mogućnosti da organizuje ma kakvu vasIma mnogo učitelja apsfmenata koji nisu organizovani i koji ne rade na š ire n jii'tr^ ’.venjačkog pokreta; to nisu apsti­ pitnu zajednicu. Egoistična osećanja i samoželjivosti su njegova bitna obeležja. Otuda je nemoguć svaki kontakt viših duševnih nenti u pravom smislu te reci. Jer, svaki trezvenjak je dužan da svoje etičke napore spoji sa moralnim naporima drugih. U osećanja između učitelja ovog tipa i njihovih učenika. Oni sebe ne poznaju i ne razumeju duševni život naroda. Zbog toga su tome je smisao organizatorske akcije, u koju spada i snaženje prema njoj nemarni. Sav njihov školski rad sastoji se u dr­ trezvenjačkog pokreta. žanju časova po šablonu i neke vajne administracije koja je u Teškoće na koje nailaze učitelji trezvenjaci na selu nisu stvari šušti birokratizam. Taj njihov rad, razume se, pomažu malobrojne. Ali one su ništavne prema radostima i ponosu oni kod kojih su zablude i šablonizirani postupci pri vasptnom duhovno snažnih učitelja kada njihov etički idealizam dos'iže radu neiskrivljeni. A njih ima mnogo. Učitelji ovog tipa sma­ povremeno ostvarenje u životu. Tada i njihov život postaje traju za najradosnije časove u životu, ako su predmet pažnje bolji, jer u psihičkoj atmosferi koju sam učitelj stvara nalazi za vreme kakve svečanosti ili gozbe, na kojima se veselje nepresušna vrela snage i poleta za vlastito izgrađivanje. Kraj­ bez alkohola ne može da zam isli U prilog ovoga i ilustracije nji uspjesi takvah, pravih, vaspitača su ekonomske, kulturne radi, interesantno bi bilo saznati u čemu takvi učitelji proi etičke obnove sredine u kojoj žive i delaju. traće najveći deo vremena prilikom primanja plate. Tada bi Ali, učitelji treba da budu svesmi da uspeh jednog kul­ se jasnije uvidelo koliko koga učitelja potresaju duševne krize turno etičkog pokreta zavisi i od toga kako i u kolikoj ga meri naroda, inleresuju vaspitni problemi i zanima vlastiti psihički shvata i pomaže narodna masa. Samo ona može podnositi pre­ život. j , т| "i teške duševne krize svoje nacije. Ona njih teško postaje sveMeđutim, najistaknutije odlike učitelja, trezvenjaka, kao sna, ali ih brzo savlađuje. Ona se daje lako voditi, ali često glavnog činioca širenja trezvenosti na selu, jesu trajni pri­ se pokazuje i bclji vod od onih koji ne znaju kuda je vode. livi stvaralačkih snaga i sistematski utvrđen plan rada. Takvi Prave vaspitače obuzme najveća tuga kada vide da mnogi nisu učitelji su nesposobni da ne dopuste da ih m a kakve okolnost sveaii da su izbori svih većih obnova bili u narodnoj masi. odvrati od toga pravca. Njihov život i rad karakteriše se inteJer kada narod postane ravnodušan prema kakvoj nesavrezivnijim tempom etičkog d elan ja. Moć oštrog posmatranja f menoj ideji, njena nam istorija postaje jasna. Na taj način jasnog shvatanja stvari i njihovih odnosa su oznake tih ličnosti. vršena je i vršiće se revizija i obnova mnogih religija, verskih Organizovanjem trezvenjačkih zajednica i produbljivanjem shvatanja i nesavrememih ideja. Zbog toga nije čudnovato što stvarnih problema u njima, oni pripremaju mlada bića za život. ne može biti nikakvog dobra ni napretka u zemlji u kojoj se Njihov školski rad je prožet antialkoholnim i etičkim strem­ kulturni i intelektualni nivo masa ne podiže. ljenjima koja razumeju trezvenost kao najzdraviji savremcni Učitelji, da bi sa uspehom širili ideju trezvenosti, moraju društvein pokret. Stvaranjem biblioteka, koje omogućuju uče­ se služiti najsavršenijim metodama. Narod ne voli »mutnu vodu nicima da razvijaju interes za samostalno čitanje, daje im se i beo hlebc, — apstraktna filozofiranja i prazne fraze. Njemu maha da dolaze do umetničikh vrednosti. Tako pravi vaspitač treba prići sa jasnim pretstavama o jednom višem i lepšem postaje uzor, a njegova škola prava vaspitna zajelnica koja ni kulturnom i ekonomskom životu koji m ora dostići. Narodnoj u kom slučaju ne gubi iz vida slobodno obrazovanje '.uha Kod masi moraju se uliti jasne slike o tome d a joj bez vlastitih mladih bića. Međutim, održavanjem roditeljskih sastanaka, pri­ napora ne mogu pomoći ni najsavršeniji zakoni i reforme ma ređivanjem popularnih predavanja i kurseva za bezalkoholnu u kom pravcu. Neprosvećenost i duhovnu prazmnu ne mogu preradu voća, učitelji pravi trezvenjaci raskidaju lance za- 422 �bluda kod narodne mase da alkoholna pića i druge nadražljive materije nisu štetne. Na taj način najbolje uspevaju učitelji, pravi trezvenjaci pri širenju ideje trezvenosti na selu. Vređnost takvih učitelja za Novi Život i budućnost sastoji se pre svega u tome, što svojim ocenjivanjem vrednos.i i odlukama postaju inicijatori ubrzanja kulturnog razviča i znače jerinvl ogromnu uštedu društvene energije. Oni ukazuju narodu na pravilne odnose između stvari prividno udaljenih i bez veza. Njihova snaga leži u radu na ostvarenju apscineutskog ideala. (tNovi Život*.) ЗД Р А В Љ Е Tuberkuloza ili sušica O tuberkulozi pomoć: svi oni koji duže vrijeme kašlju, koji su omršavdli, koji Tuberkuloza je zarazna bolest pluća i ima svoju klicu koja pljuju krv makar i u najmanjoj količini, i koji se noću znoje. se zove bacil tuberkuloze. Liječenje tuberkuloze Bacil tuberkuloze otkrio je 1882. godine Koh, utvrdivši na Tuberkuloza može da se liječi i vrlo dobro da izliječi samo taj način da je tuberkuloza zarazna bolest u najjačem stepenu. ako se počne na vrijeme da liječi i ako se pravilno i dovoljno Najlakše se dobije kroz organe za disanje, može da prodre i dupo liječi. Zato svaki kašalj, koji traje duže vrijeme, treba kroz kožu, kao i putem oplođivanja žene u embrio. Dejsrvo luber smatrati kao sumnjiv i odmah pitati ljekara za savjet i liječiti kuloze je raznovrsno, već prema tome, koliko je bacila prodTlo ga kao da je tuberkuloza. u organizam, koliko organizam naginje toj bolesti i koliko je Najbolji lijekovi za tuberkulozu za sada jesu: čist vazduh, otporna snaga pojedinog bolesnika. Najobičniji je obl'k t. zv. dobra hrana, odmor, sunce i strpljenje jer je liječenje dugokronična tuberkuloza, koja traje godinama i lagano uništava trajnoT'-,. organizam. Ima i lokalne tuberkuloze kao što može biti tuber-^ Tuberkuloza s e . liječi pcnajlakše i najbolje po naročitim kuloza žlijezda, kože, kostiju, mišića, nerava i t. d. Tuberkuloza zavodima koji se zovu Liječilišta ili Sanatorije. Ali čist vazduh, je jedna od najvećih nedaća čovječanstva i protiv nje .radikalan, dobra hrana, sunce i odmor mogu se naći svuda u polju i šumi siguran lijek još nije pronađen. i svaki može da stvori sebi sanatorijum gdje želi. «Tuberkuloza je naša bolest, jer naš nare?! bbluje i umire —Bo-npždi tuberkulozan bolesnik može da se liječi i u svo­ od tuberkuloze više nego drugi narodi. U našoj državi umire joj kući, ako ima zasebnu sobu ili bar postelju, da prozor drži godišnje oko 50.000 lica, većinom djeca, mladići i Uea„u najbo- stalno otvoren i da se dobro hrani jlim godinama života, a boluje od prilike *15 do 20 puta više. Ni jedan drugi lijek, ni tajni ni javni ne postoji za sada Dakle svaki naš dvadeseti građanin tuberkulozan je« (Dr. Lju­ protiv tuberkuloze. ba Stojanović). Ništa ne poduzimaj protiv tuberkuloze dok ne pitaš ljeka­ «Tuberkuloza je naj raširenijoj jedna od najopasnijih bole- ra , za savjet. (Dr. L. S.) sti siromašnih, ekonomski najslabijih. Zato u posljednje vri­ jeme cijelo čovječanstvo, u organizovanoj borbi protiv tuberkutuberkuloza nasledna bolest? lozi teži prema pravilima medicine, da ukloni uzroke bolesti. Prema referatu francuskog lečnika dra Kalmetea na paA uzrok bolesti će se najlaikše ukloniti ako se stvore moguć- riskoj akademiji znanosti dve su forme nasleđne tuberkuloze nosti da se potpomognu bijedni i siromašni. I zato je od uvijek, i to: ona, koju francuski naučnik pridaje vidljivom bakcilu u borbi protiv tuberkuloze, prvi i najglavniji cilj bio da se sma­ otkrivenom od Koha i, koju dr. Kalmete pr'daje jednom ne­ nji broj onih koji bboljevaju. I u mnogim kulturom zemljama. vidljivom bakcilu, kojega bolesna m ajka transmUira na svoje Sjedinjenim Državama Amerike, Njemačkoj, Engleskoj a naro­ dete već pre poroda. Ova druga forma je prema tvrdnjama čito u sjevernim zemljama, broj tuberkuloznih bolesnika opada. spomenutog lečnika jako lagana piodvno od Kohovog bakcila. (Liga protiv tuberkuloze.) Ova teorija dozvoljava dru Kalmetu, .!a pomiri dve oprečne teze o tuberkulozi: onu lečnika, koji tvrde da tuberkuloza skoro Uzroci tuberkuloze U posljednje vrijeme objavljeni su mnogobrojni podatci o nikada nije nasledna bolest (teor'ja Kus) s onom, koja piotivno od Kusa tvrdi, da se ipak u nekim slučajevima radi o uzrocima i kretanju tuberkuloze kod nas, iz kojih se vidi da tuberkuloza stalno raste, da smrtnost od nje postaje sve veća naslednoj tuberkulozi. i da ima nekoliko uzroka stalnom porastu oboljenja i smrtnosti Sledbenici Kusa su tvrdili i iskustvo im je donekle davala od tuberkuloze. Prema tim podatcima uzroci tuberkuloze jesu pravo, da deca koja bivaju odmah posle poroda rastavljena na prvom mjestu rđave stanbene prilike i slaba ishrana radni­ od tuberkuloznih roditelja u većini slučajeva, kad odrastu ne­ maju ni najmanje znakove te strašne bolesti. Sledbenici pro­ ka i sirotinje kod kojih se bolest najviše i udomaćila. Na Sveslavenskom Ljekarskom Kongresu 1926. u Beogra­ tivne teorije dokazivahu, da ipak postoji i kod takve dece ba­ rem dispozicija za tu bolest. Postavivši se između ovih đveju du, utvrđeno je da veliko raširen je i uzroci tuberkuloze leže u teškim opštim privrednim, društvenim i zdravstvenim uslovi- teorija dr. Kalmete je utvrdio u svojem referatu, ta sin tu­ ma života širokih masa naroda, specijalno slaba prehrana i ne­ berkulozne majke rađa tuberkulozno, ali infikcirano san.o od zdravi stanovi i t. si., te Kongres nalazi da je neophodno po­ onog nevidljivog bakcila dete. Ako takvo dete odmah ođuzememo bolesnoj majci, veli dr. Kalmete, ono neće nikada osetiti strašne trebno podizanje privrednog i društvenog položaja naroda u posledice bolesti u običnoj formi, koju mnogi nazivaju »neizonim krajevima koji su najviše ugroženi od tuberkuloze. lečivom«. Znaci tuberkuloze Znaci ove bolesti jesu: kašalj, teško disanje, groznica Taj nevidljivi bakcil bi prema tome samo pripravljao po­ godni teren za strašnu infekciju bakcilom Koh. (temperatura preko normale 36.5), pljuvanje krvi i gubljenje u težini, opšte slabljenje, umor i neraspoloženje, nesanica i Dr. Kalmete je zaključio svoje predavanje tvrdnjom, da je znojenje noću, gubljenje apetita i t. d. u svakom slučaju potrebno decu ođeliti od bolesnih roditelja. Da bi se ova bolest poznala u početku, dakle kada se ona (Po knjizi K. Drajera, mlađeg: «0 tuberkulozi«.) može još uspješno liječiti, treba da potraže odmah ljekarsku 423 �PRIVREDA Ing. Salih Omanović Zaraza jelovih stabala po potkornjacima (jelovog pisara — ips curviclens) Ova će tema obuhvatiti teoretske i praktičke radove oko borbe na suzbijanju zaraze od potkornjaka na jelovim stablima, koji je način obrane i uništavanja oproban u ovoj ljetnoj sezoni rada, pa želim ovim gradivom da upoznam praktičku stranu obrane od ove zaraze, a koji bi se način rada mogao općenito upotrebiti i na sva druga četinjasta stabla (omoriku, bor i t. d.), koja su zaražena od potkornjaka. Usljed raznih anorganskih uzroka i elem en­ tarnih nepogoda (suše, snijega i t. d.) u godinama 1927. i 1928. otpočela su se sušiti u godini 1929. če­ tinjasta stabla, a naročito omorika i jela, u šumskim predjelima Bosne i H ercegovine, koja Џ nepogoda imala za posljedicu napadaj potkornjaka na ovako oboljela stabla. Ovaj je kalamitet zauzeo znatne di­ menzije, tako da je npni^tarstvo šuma i ruda bilo u velikoj neprilici, kako da se ovome zlp^StanS^na kraj, pa je u tu svrhu odredilo veće sume novca, da bi se spasile lijepe ^četinjaste i prostrane sastojine bosansko hercegovačkih šuma. Organizovani je rad otpočeo prema već izdanim pismenim uputama sa najvećom ozbiljriošću u mjesecu aprilu o. g. i trajati će po prilici do konca oktobra već prema tome ko­ liko vrem enske prilike ne bi to sprečavale. Kako rekosmo napadaju potkornjaka (organski — sekundarni uzroci sušenje četinjastih stabala) prethodi u prvom redu anorganski uzrok, a to su: nepovoljne stojbine (zem ljište), slaba ishrana, ele­ mentarne nepogode (štete od mraza, snijega i suše) koji su svi uzroci opet zavisni od eksploatacije tla, pa su prema tome pojave suše opažane najviše na prisojnim (sunčanim) stranama, a u većoj mjeri nego na drugim ekspozicijama. Pojava sušenja je jača na rubovima šume, kojem momentu dolaze u obzir šumsko štetočinstvo i jako proređeni šumski sklop, nego u gustom sklopu i u sredini šume. Veća je zaraza na strmim obroncima i vrhovima šumskih kompleksa nego u uvalama i na podnožjima brda i uzvisina, jer je u prvom slučaju izolacija kud i kamo veća nego kod drugih sklopova u sredini šume i na podnožjima njezinim. Četinjasta stabla zapremaju nadmorsku visinu u Bosni i Hercegovini od 900—2.000 metara, u kojima je predjelima sastav tla u većini slučajeva tvrdi krečnjak, koji se veoma teško pod utjecajem atmosferilija rastvara, ima porozne naslage (cjepotine, pro­ valije i pećine), pa se oborine vrlo teško ustavljaju, 424 da bi održale što dulje vlagu zemljišta. Ovome mo­ mentu dolazi još i slaba naslaga plodne zemlje, koja bi dulje vremena mogla održavati vlagu, usljed čega se, a osobito za sušnih godina tlo brzo osuši i četinjasto drvo a naročito omorika, nema dovoljno vlage za rastvaranje i cirkulaciju svojih sokova. U uzroke neorganske prirode, odnosno pojave potkornjaka kao sekundarnog učinka sušenja spada slabo održavanje reda u šumi. K oliko se je moglo opaziti naime mnoge firme, koje su imale izvjesna ugovorna područja četinjastih sastojina provađale su ,nbično gole sječe, ne vodeći računa o redu u šumi koji je u ugovorima bio propisan, a sijekući samo tehnički bolja stabla, ostavljala su zaražena i od pot­ kornjaka napadnuta stabla, koji bi se kalamitet iz • godine u godinu od oslobođenja do danas sve više umnožavao, tako da je uz elem entarne naprijed spo­ menute nepogode prijetila opasnost jakog propa­ danja naših lijepih četinjastih sastojina. Još je jedan važan momehat, koji je mnogo pri­ ječio održavanju reda u šumi, a to je u god. 1927. provedena redukcija boljeg šumskog nadzornog osoblja, koje je obično odmah usljed partijskih pri­ lika promjenjivano sa kvalitativno i kvantitativno slabim osobljem. Te se godine pojavljuje usljed toga i požar u mnogim šumama Bosne, koji je osim ma­ terijalnih šteta prouzrokovao još veći nered u šumi i oboljavanja preostalih četinjastih stabala, da ova poslije postanu leglo zaraze od potkornjaka. Kao drugi sekundarni uzrok sušenja dolazi dakle zaraza od potkornjaka (Bostrichus-TomicusIps) koji svojim žderanjem u kori, liku i bjelici pre­ sijecaju sočna vlakanca i pospješuju smrt dotičnog četinjastog drveća. Sav rad oko borbe i obrane od potkornjaka usredotočen je u tome, da se sa manjim žrtvama na materijalu i novcu spasu ostale nezaražene sastojine, pa ćemo se prije nego pređemo na samu obranu i uništaavnje potkornjaka upoznati, u mome slučaju sa jelovim potkornjakom (pisarom ) koji je jedan od najopasnijih potkornjaka na jelovim stablima. Način obrane dakle, koji je inače za sve potkornjake je­ dnak, biće lako razumljiv, kad se upoznamo sa na­ činom života i razvoja ovog šumskog štetočinea. Svi potkornjaci iztijeću iz svog legla (stabla) u roju i to neki veoma rano, već u mjesecu martu, što ovisi o vremenskim prilikama, te se takvi rojevi na­ zivaju rani rojevi. Drugi lete naročito na visokim i hladnim položajima koncem maja a i početkom juna, �te ih nazivamo kasni rojevi. Potkornjaci se roje za vrijeme lijepih i sunčanih dana, te se za kratko vri­ jeme zabuše u oboljela stabla, ostavljajući na ula­ zima crveno-mrku crvotočinu (prah) ili curenje smole naročito kod jele. Pošto jelovo stablo ima jaku reprodukciju životne energije, to se dešava, osobito kod manjih rojeva, da stabla odmah nakon napadaja od potkornjaka zasmole i tako rekuć uguše same insekte, odnosno zapriječe njihovo parenje i daljnji razvoj druge generacije. Rojevi insekata napadaju dakle u prvom redu oštećena stabla, dakle okresana stabla, stabla ošte­ ćena od groma i vjetra te preostale šumske štete i neuređeni meremat. Dakle uopšte stabla, koja su izgubila donekle cirkulaciju sokova, kao otpor protiv zaraze od potkornjaka, te potkornjaci vrlo rijetko i to samo u nuždi prehrane napadaju zdrava stabla. Kako smo naprijed spomenuli potkornjaci na­ padaju najrađe prisojne strane sastojina, vrhove i okrajke brda, a vrlo rijetko dolazi njihov razvoj u uvalama i u gustom šumskom sklopu, jer je za razvoj potkornjaka potrebna izvjesna toplina i prozraka. Prema tome će napadaj biti u Višim dijelovima stabla (krošnji) češći nego na dnu stabla,t a pitalo rjeđe u sredini stabla. Naročito je opaženo, da jelov pisar napada najviše gornje dijelove stabla sa krošnjom i na oštećenim mjestima od vjojra,- snijega, mraza, НАРОДНО СТОЧАРСТВО groma i t. d., te se često puta opaža napad samo na jednoj i to obično prema suncu i prozrači izloženoj strani stabla, dočim druga strana stabla bude obično pošteđena, što mnogo oteščava ustanovljenje same zaraze. Razvoj insekta — od jajašca do potpunog potkornjaka — traje prema vremenskim i drugim priukama koje su od uticaja za razvoj insekta 9—13 neđelja, a prema tome nastaju dvije do tri generacije (kod jele samo dvije) gdje se obično zadnja gene­ racija ne razvije potpuno, nego prezimi pod korom u stadiju jajašca ili ličinke. Kada kukac napadne stablo, izdubi u kori t. zv. kotionicu, u kojoj se pari, a onda ženka nosi jaja u t. zv. majčine hodnike, koji su kod jele u vodoravnom, kosom ili nešto zavr­ nutom smjeru, a nikada u okomitom. U ove majčine hodnike snese, ženka obično na njihovim rubovima po prilici do 100 komada jajašca, te hodnici izgledaju usljed toga kao nazubljeni. Kad se iz ovih jajašca za 1!!;—2 nedelje izlegu ličinke (crvi), koji su smeđebijele boje, žđerti u kori i u liku, a kad se zakukulje u samoj bjeliki, pa zato treba drvo oguliti prije zakukuljenja. (U slijedećem broju o sretstvima za obranu i uništavanje potkornjaka.) W \ Za unapređenje živinarstva u nas Spomenuto je, da naša država prima iz inostranstva neko­ liko stotina miliona dinara za razne produkte živinarske: jaja, živu i zaklanu živinu. Najvažniji i najveći dio ovoga otpada na izvežena jaja, dok i živa i zaklana živina sačinjava manji dio* Naš izvoz jaja kao i živine bio je upućen u glavnom na: Austri­ ju, Njemačku, Švajcarsku i Španiju uz neznatan izvoz u ostale neke države. Pošto sve ove države nastoje «iz petnih žila« da podizanjem modernog živinarstva i uvođenjem rasne živine svoj uvoz svedu na minimum, a po mogućnosti, za nekoliko godina, da ga i eliminiraju i tako uštede velike iznose u novcu, koje daju innstranstvu, to je potpuno razumljivo, da će u ovoj branži trgovine nastati silno nadmetanje kako u pogledu cije­ na robe tako i u pogledu kvaliteta robe, koja se nudi. Najve­ ći i najopasniji izvoznik naročito u pogledu kvantiteta svim izvozničkim zemljama živine i njenih produkata sada je Rusija, koja je već u stanju da sada baci preko petnaest hiljada vago­ na jaja na svjetsko tržište, te će ona neminovno u kratko doba dirigovati pijačnim cijenama. Koliko se saznaje, ona je mnogo obnovila i rasno pridigla svoje živinarstvo tako, da će lako pod­ mirivati svoju unutarnju potrebu i ogromne množine produkata bacati na svjetsko tržište. Prirodno je, da će u tim prilikama naići na prođu samo ona roba, koja je kvalitativno najbolja, a lošija će postepeno biti potiskivana. Uz to će se situacija još pogoršati i time, što će one države, koje ovaku robu još i da­ nas uvoze u znatnim količinama postepeno podizati uvozne ca­ rine na sve ove produkte u interesu pridizanja i favoriziranja svoga živinarstva. Pa i ako su ovaki izgledi po napredovanje živinarstva to ipak se ne može reći, da živinarstvo sa svim svo­ jim proizvodima danas a i u buduće neće sačinjavati jednu ve­ oma važnu i unosnu granu narodne privrede. Ta će grana biti vrlo unosna zbog toga, jer se produkti živinarski u svijetu da­ nas daleko više troše, traže i skuplje plaćaju nego prije. Ova­ ko tražena i skupo plaćena roba mora biti odličnog kvaliteta i odgovarati svima propisima standarda. Upravo radi ovog svega živinarstvo postaje jedna vrsta staleškog obrta a donekle i cijele industrije, te postavlja na sve one, koji se ovim misle baviti kao profesijom, dosta zahtjeva i to u pogledu ljubavi naspram živini,upogledu potrebnog kapitala, potrebne stručne spreme u odgajanju i solidnosti u trgovanju. Ne treba naročito naglašavati, da u nas p ri uvođenju raci­ onalnog živinarstva na prvom mjestu treba obratiti svu pažnju što jačoj proizvodnji jaja. Da bi se to postiglo treba da tačno znamo rase kokošdju, koje su za naše prilike najpodesnije. Do­ duše za pojedine krajeve države na prošlim sastancima i kon­ ferencijama odgajivača, trgovaca i predstavnika Ministarstva poljoprivrede utvrđeno je, da se u mnogome obrati pažnja na domaću kokoš, a od ostalih rasnih kokošaka, da se na prvom mjestu uzmu onake rase, koje bi odgovarale klimatskim i život­ nim prilikama pojedinih krajeva. Mnogo se za Sloveniju i Hrvatsku preporučuje štajersko zagorska pasmina, a za kraje­ ve današnje drinske banovine u glavnom: Plimut-roks, Rodajlend i jarebičasta talijanka. I ako su ovo sve vrlo dobre rase i odabiranjem izrođene na visoku nosivost, opet je to teško reći ii odrediti, koja je od njih najpodesnija, Ш da Slučajno 425 �među ostalim plemenitim rasama nema moguće podesnij ih nego doba nikad ne raskvccaju, a i ako to nastupi da to bude veoma kratkog roba. Radi svih ovih dobrih osobina danas se ц što su ove. Sve ovo treba vremenom ispitivati i na osnovu toga tu najviše cijeni: amerikanski bijeli leghom, što je postala ! donijeti jedan zaključak. Pored osobina pojedine rase treba industrijska kokoš, kao i jarebičasta talijanka, koja ima 8ve uzeti u obzir i sve ostalo od čega će rezultat ovisiti kao: kli­ mu, hranu, ispuste, njegu i t. d. Najbolje rase uz slabo staranje osobine prvorazredne rasne kokoši i koja bi u glavnom nas trebala mnogo da se raširi i goji, naročito po selima, jer i držanje daleko podbace i dobiju postepeno osobine ostalih sama traži branu, mnogo je okretna i čuva se dobro od zvjeradi degenerisanih kokošaka. Da se u ovom poslu postigne uspjeh (lisica) kao i jastrebova, što već bijeli leghom nije tako ц R|a. potrebno je na prvom mjestu počinjali oprezno — u malom, a to bi se najzgodnije moglo pomoću jedne selekcione zadruge, nju da čini. Pored ovih rasnih kokošaka iz mediteranske rase, koje se čiji bi članovi u glavnom bili ljubitelji živine, a pripadali slo­ jevima inteligencije, koji bi svoja opažanja i uspjehe postepeno ubrajaju u lake vrste, treba da se spomenu među srednje te. rasturili u široke narodne mase. Naš veliki neprijatelj u podi­ širim vrstama, koje se za ovaj teritorij preporučuju: plinmt. zanju racionalnog živinarstva je nepismenost, koja je u ovoj roks d rodojlend. One se odlikuju uz dobru nosivost vAoma uku­ grani privrede daleko teža nego u mnogim drugim granama snim mesom, mirne su, mogu se držati i na ograničenom pro­ poljoprivrede. Tu, ako se racionalno vodi, treba u redu pregle­ storu, te bi ih trebalo više preporučiti građanstvu, koje za ovaj davati kontrolna gnijezda, očitavati brojeve, potpunjavati ta­ posao ima smisla, a kao seoske kokoši, bar za naše prilike, blice, vagati jaja i voditi cijelu statistiku, što je običnom svije­ nisu najpodesnije. Mišljenja sam, da bi bila podesnija staro tu, i ako je pismen, vrlo nezgodno. Ove sve poslove treba da štajerska (štajersko zagorska rasa), čije je meso odlično a koja vode dobro uređene živinareke farme a naročito selekcione. je vrlo dobra nosilica. Ima još mnogo vrsta, koj? pripadaju Radi svih ovih poslova u živinarstvu je danas također prove­ raznim rasama, koje su odličnog kvaliteta i to bi sve trebalo dena podjela i specializovanje t. j. ona poduzeća, koja se u ispitati i među svima njima naći za naše krajeve i za naše glavnom bave proizvodnjom i prodajom jaja, obraćaju svu prilike najzgodniji tip, koj bd se onda u velike počeo odga­ pažnju samo na to i ne bave se nikakim drugim poslom. Oni jati i po selima i varošima, te selekcijom još dalje izrađivati čak ne legu i ne proizvode piliće za svoju vlastitu Upotrebu, već dotle dok ne bismo dobili idealnu vrstu, čija bi jaja odgovarala to svake sezone u pravo doba nabavljaju od renomiranih selek- svima propisima standarda naročito u pogledu: oblika, veličine cionih farmi, koje garantuju za kvalitet prodane robe. Danas (težine) i boje ljuske. Sve ove stvari moči će se postepeno je skoro stvorena jedna nova vrsta industrije i trgovine sa provodi onda kad se obrazuje jedno društvo među ljubite­ jednodnevnim pilićima, dvomjesečnim do tromjesečnim koki­ ljima i gojiteljima živine, kad se počnu osnivati živinanske za­ cama i mladim pijetlićima. druge, koje će o svima ovim stvarima početi voditi računa i Farme za proizvodnju '^аја' drže se u glavnom ovih odre­ u interesu promicanja živinarstva, kao i u interesu svojih Čla­ daba: da na svojoj farm i drže jednu ili više vrsta rasnih koko- nova, a i u interesu samih potrošača, ikoji će n a ovaj način šiju, u glavnom mediteranske ili jajarske pasmine, koje moraju dolaziti do robe daleko boljeg kvaliteta, a uz znatno niže cene. biti najbolje n o s i l i ^ i godišnje nositi preko 160 do 180 jaja, Sva ova pitanja treba rešavati i privoditi u život na onaj nekad i 200 a i više. One moraju u glavnom biti zimske nosi- način kako je to rađeno na strani. Ima mnogo država u kojima lice t. j. kad su jaja najskuplja. Da to bude omogućeno mora­ je gojenje živine još prerata, a i iu nekim a i posle rata bilo ju pilići biti ragi ti j. izleženi koncem marta, tokom aprila ili na veoma niskom stepenu i vrlo primitivno, ali se s dobrom najkasnije polovicom m aja i to samo ako su to lake rase. voljom, mteresovamjem i proučavanjem ove grane privrede za Moraju se dobno paziti i propisno hraniti, te treba da prenesu samih nekoliko godina veoma pošlo naprijed. Uvjeren sam, da početkom oktobra. Svaka od njih koja će postati dobra nosilica će i Ministarstvo poljoprivrede, a naročito naša banska uprava treba da snese do konca decembra b ar 30 jaja, a do 1. marta, sa svoje strane sve doprinijeti t. j. u materijalnom i u mo­ t. j. u prvoj sezoni najm anje 60 kom. jaja. U ovo doba je od ralnom pogledu, da se ova grana narodne privrede pridigne velike koristi upotreba kontrolnih gnijezda bez kojih se ovaj u našoj banovini, koja za to ima tako dobre preduslove kao posao s uspjehom ne može vršili. Dobre nosilice treba bez .m alo koji drugi kraj naše države. prekida da nose cijelo ljeto i da prestanu samo onda, kad po­ čnu mijenjati perje (mitarenje), po mogućnosti da se za to Milan Pokrajdć, dir. trg. akadem ije, Sarajevo. ПОДЛИСТАК z. ž. Dva druga Fehim i Alija bili su dva druga. Još iz dje­ tinjstva su se oni poznavali — bili su i vršnjaci — zajedno su išli i u m ekteb. Uvijek su se sastajali kad im je to slobodno vrijeme dopuštalo, — išli su skupa i u ašikovanje. Samo je bila jedna razlika između njih i to ta što je Alija bio sin trgovca, a Fehim momak u tuđem dućanu. Ali Alija nije bio ni malo ponosit; nije se nikad stidio svoga druga. Tako opet, jednog petka, dogovoriše se da će zajedno u mahale. Alija je nestrpljivo iščekivao Fehima kad će po njeg doći i čudio se što ga tako 426 dugo nema. Najposlije izađe na sokak da ga tamo pričeka i ugleda gdje hiti prema njemu. — Što si odoenio, m islio sam nećeš ni doći. — Nisam mogao prije i to sam ti došao reći da ne mogu danas nikud s tobom. — Što bolan ne bio? — Babo mi je nešto slab. — Pa, šta će mu biti, što ćemo mi malo proašikovati; neće za to umrijeti. Nije ljubav grehota, ni ašikovati sramota. �— Znam Alija da nije, ali ne mogu nikako, Jusufaga imao dvije kćeri, jednu udatu a mlađu srce mi ne ište da se ja provodim, dok mi babo u Zlatku što se istom podjevojčila. Zlatki je bilo drago dušeku leži, već ti hajde sam. vidjeti Fehima, a i on je nju krijuć zagledavao, ali — Ne mogu ja bez tebe. Nisam znao da si tako se nije nikad usudio da s njom progovori. Opazila budalast. to dobro mati joj, Jusufaginica, pa kad ona poče — A što, druže, zar zato što mi je babo drag — druge momke izbjegavati, kaza joj babi da digne iz reče Fehim i sav se u obrazu od muke zacrveni, dućana tu momčurinu. Pa vala ona je još curetak, što mu se tako ruga. Alija uvidi da ga je uvrijedio, odgovori joj Jusufaga, a u sebi je mislio: »Hej, malo pa brže ispravi: je takvih momaka, kakva mu je mahana, osim što — Ma ja se samo s tobom šalim; zar ne znaš je siromašak«. što je šala. Dani prolazili, prošlo je opet jedno dvije godine, Fehim nije ništa odgovorio, nešto ga stislo u grlu. On je već i prije opazio da mu se drug nekud kad Fehim jednog dana izađe iz Jusufagina dućana promijenio. U posljednje vrijeme slabo ga je i u i otvori sebi na Čaršiji dućančić. Svijet se čudio, džamiji viđao, ali ipak nije držao da je dotle već do­ odakle mu pare, a niko živ nije znao, da mu ih je tjerao i odluči da neće više s njime drugovati. — Jusufaga uzajmio da s njima r adi . . . Dobro je pazarivao, tako da je mogao za kratko vrijeme otvoriti On ga poče moliti: — Nemoj se na m ene ljutiti, već hajde da te i veću trgovinu. Sad je počeo dolaziti i Zlatki pod pendžor. Jusufaginica se nije više ljutila. — Malo kući otpratim. Putem su slabo govorili. Alija se svojih riječi iza toga bila je svadba, i takog čeiza što ga je Zlatki stidio i u sebi mislio: to je pošten momak, a gle * babo spremio nije se na daleko vidilo. Mnogo se o kakav sam ja; kad mi mati оџо skoro u jjolnici bila, tom pričalo po Sarajevu. a ja teferičio po Butmiru i Ilidži. Kajao se 4 obećao I Alija se oženio, babo mu umro, a on sam dalje sebi da će bolji biti. vodio trgovinu. Često je spominjao Fehimu: »Sad Fehim je bio momak u čaršiji, u magazi. Svojom /isto m vidim, što je imati dobra druga. Da tebe, brate, malom zaslužbom hranio je mater i oca koji je bio i danas, na moju dušu, može biti, u kakvo terzija, ali ostari i obnevidi, pa nije mogao više гаigazio društvo i Zenice dopao... « diti. Stariji mu brat nije mogao, pored svoje mnoge Skupilo se na Vratniku jedne večeri u kaiani djece, ništa da ih pomaže, pg se tako sva briga sva- dosta ljudi> kad će ti jedan zIobnik. lila na njegova leđa. Kod tog age što je bio, bila mu . . г .. ___ , . , — Sto se onaj sugo Fehim podiže. Misli nema mala zasluga pa je tražio bolju. Aliiin amidza Jusu.. . . . . , . . . , } v. . ~ niko bolji od njega, faga trebao momka, pa posto je cuo da je on pošten i vrijedan, zovnu ga u svoj dućan. Tu je tako radio Kad «a dočeka neki stari hodža- brada mu М' dvije godine, a onda za njega nastade drugi život. jela bijaše do pasa: — Ugursuze jedan, sram te bilol Fehimaga je Od prostog sluge postade pomoćnikom, —- nije više morao vući džakove i sepete, već mjerio sa Jusu- bio pošten momak, a i sad je pravi čovjek, koliko je samo uz Ramazan sadake fukari podijelio. Zna Allah fagom robu u dućanu, — uputio se i u računu, fe je, kome daje. kad nije bilo Jusufage, mogao i novce primati. Iz nedavne prošlosti Dolazak Kralja Petra u Srbiju Za vreme Obrenovića, često se govorilo i tvr­ dilo da je knez Petar, čas ovde, čas onde, tajno do­ lazio svojim prijateljima u Srbiju. Jednom, u razgovoru, zamolih Kralja za objaš­ njenje, u koliko ima istine u ovim tvrđenjima. Kralj je rekao da su sve ovo izmišljotine. Samo je dva puta dolazio u Srbiju od avgusta 1858, kada je otišao u Švajcarsku radi školovanja. Jednom je dolazio za vreme srpsko-turskog rata da se javi Knezu Milanu da ga primi u vojsku kao dobro­ voljca. Drugi put je dolazio slučajno, prilikom jednog putovanja za Rumuniju. Treći put je došao kao Kralj, jula 1903. Kad se Srbija zaratila sa Turskom, onda je Knez Petar napustio četovanje u Bosni i pismom se po­ nudio Knezu Milanu da ga primi da se bori u srpskoj vojsci. Razume se da nije dobio odgovora. Posle toga, Knez Petar dođe u Srbiju da se lično javi Knezu Milanu. Knez Petar je po Dunavu prešao u Šrbiju, na mestu gde počinju Homoljske planine. Bilo ih je šestorica, a ni jedan nije dobro poznavao taj kraj. Nekoliko su dana lutali po planini, pa nigde kraja. Hrane je ponestalo, pa su počeli glad utoljavati p e ­ čurkama. 427 �U Donjem Milanovcu brod je imao da se snabde nekim potrebama. Za to vreme Knez Petar se ko­ risti zadržavanjem broda i izađe na obalu. Tu na obali video je da se u jednoj mehanici peku ćevap, čići. Pravio se da ne zna srpski i mimikom tražio ćevapčića za jelo. Ćevapdžija spremi ćevapčiće s lu. kom i, po preporuci jednog suseda, naseča i pomeša Knez Petar ga upita da li bi hteo da njega i dosta ljutih paprika da se »Švabi dobro oljuti«. Ra. njegove drugove prevede i prebaci preko Morave. žurne se da je na račun Švabe sledovala psovka i Nudio mu je novaca i sve više povećavao sumu. smeh što će ga oljutiti. Nisu znali da »ovaj njihov Starac je samo odmahivao glavom u znak nepri­ Švaba« rado jede paprike, pa su se razgoračenih stajanja. očiju čudili kako ovaj sladi prepaprene ćevapčiće. Tada je starac rekao da je odavde nemoguće Kad »Švaba« mimikom potraži vode, donesoše mu doći do Morave od silnih straža i potera. Sigurno je vina. Bi još veće zaprepaštenje što_«Švaba« odbi da će ih potera uhvatiti i pobiti; zato neće da im vino i potraži vodu, pokazav rukom na Dunav. Pri uzme novac i da ih primi na dušu. Ako baš žele da polasku, Knez Petar pruži zlatnik ćevapdžiji da pređu Moravu, onda neka se vrate u Austriju i od naplati ćevapčiće. Ovaj to učini i vrati ostatak novca. Smedereva pokušaju da pređu. Posle toga, Knez Petar produži po dućanima Osim toga, starac im nije dao ni da put pro­ kupovati sitnice narodne izrade. Svakom je prodavcu duže, jer zna da će u ovom pravcu sada i potera bez pogodbe pružio ranije primljenu sitninu da se da iskrsne. Preporučivao im je đq se svi vrate naplati preko Dunava i nudio im svoga sina dečaka da ih Kad zasvira znak sa lađe, Knez Petar pođe isprati do Dobre gde će sć na čamcu, preko Dunava, lađi. U tom zasvira i po drugi put znak sa lađe, a moći da prebace. ,S ' • pandur s mosta lađe povika: U isto vreme starac im obrati pažnju i oni sami — Brže, Švabo, ode ti lađa! primetiše da se u ovotn pravcu zaista kreće potera. Knbz Petar se i dalje pravio da ništa ne razume. Od starca su 'dobili nešto hrane i sa njim se Polako je produžio put i ušao u lađu. pozdravili. ^Starčev sin ih je izveo iz sume, doveo Kad se lađe krete, onda Knez Petar onom pan­ do Dobre i našao čamac dd se prevezu preko Du­ duru na mostu reče: nava. — Pozdravi ministra Raku, i kaži mu da je sad Po dolasku u Srbiju, Kralj se raspitivao za ovog ovde bio Knez Petar Karađorđević! starca i njegovog sina, ali je sve bilo uzalud. Dugo je pandur zablenuto gledao u ovog Drugi put Kralj je dolazio u Srbiju slučajno i »Švabu«, pa odjednom, kao oparen, otrča u varoš. kao mimogred, prilikom jednog putovanja niz Dunav (Iz knjige: »Kralj Petar I. van otadžbine«, od parobrodom. II. N. Đukanovića.) U planini naiđoše na nekog starca s puškom, koji čuvaše stražu. Starac im reče da su na sve strane postavljene straže i dignute potere za šesto­ ricom hajduka. Izdata je naredba da ih ni u kojem slučaju ne treba žive hvatati, -već ih sve pobiti. — Vidim ja da to nisu hajduci — reče starac. Vezir Abdul Bio u perzijskog cara pravedni vezir Abdul. Pošao on jedared caru kroz grad, a u gradu stao se buniti narod. Čim ugledaše vezira, opkoliše ga, zaustaviše mu konja i stadoše mu pretiti da će ga ubiti, ako im ne učini po volji. Jedan čovek toliko se osmeli, te ga uhvati za bradu i povuče za nju. Kad su ostavili vezira na miru, on stigne caru i zamoli ga da pomogne narodu i ne kazni ga zato, što su njega onoliko uvredili. Drugog jutra dođe veziru trgovac. Zapita ga vezir šta mu treba. Trgovac kaže: Došao sam da ti izdam onoga čoveka koji te je juče uvredio. Ja ga znam — to je moj sused, zovu ga Nahim — pošalji ponj i kazni ga. Vezir otpusti trgovca i pošalje po Nahima. Nahim se doseti da su ga izdali, dođe ni živ ni mrtav k ve­ ziru i pade na kolena. Vezir ga digne i rekne mu: Nisam te ja zato pozvao da te kaznim, već samo s toga da ti reknem kako ti sused nije dobar. On te je izdao, čuvaj ga se. Idi s Bogom! (Pričica za narod o d Lava Tolstoja.) Члан Гајрета свЈвстан je члан своЈе заједнице 428 �Mladić i lisica Bio neki veliki trgovac, koji imađaše veoma stavi se u neposrednoj blizini lisice, te poče jesti. pametna sina komu, već u ranim godinama, prepusti Kad se je lav nasitio, ode, ostavivši ostatak iza sebe. vođenje trgovine u rodnom mjestu. Dječak je veoma Pošto je lav otišao, poče se micati i vući malo po smišljeno radio, tako da je otac bio potpuno zado­ malo lisica, dok se nije privukla do onoga ostatka i voljan njegovim uspjehom u trgovini. Pošto je od­ poče ga jesti, dok se i sama ne zasiti. Mladić se je rastao, naumi otac da ga pošalje na dugo trgovačko čudio svemu ovome što se zbija oko njega. Zatim je putovanje, samo da bi se verzirao što više u vođenju počeo razmišljati i reče u sebi: »Nakon ovoga svega, trgovine, nesamo u rodnom mjestu no i u inostranstvu. U to ga ime i opremi vrlo lijepo, kako je što sam vidio, dolazim do zaključka da se samo Bog dolikovalo mladiću njegove vrste, te se on zaputi na brine o životu i opskrbi živih bića, pa zašto da po­ daleko putovanje. Putujući nekoliko dana, prispije duzimam ovako teška i neizdrživa putovanja i da na neku livadu, na kojoj ga i noć poklopi. Međutim se pri tome izlažem velikim opasnostima?« Zatim se kako je bila mjesečina, on nastavi i dalje svoj put. povrati kući ocu i kaže mu sve što je vidio na svom Idući tako naiđe mladić na jednu lisicu, koja je ležala putovanju i zašto je odustao od trgovine. Na to mu na travi, skrhana bolešću i starosti, te se nije mogla otac reče: »Moj sinko, pogriješio si! Ja sam htio, ni micati. On se zaustavi pokraj nje i stade razmi­ da ti budeš lav od kojeg će pomoći iščekivati gladne šljati o njenoj daljnoj sudbini i naposljetku u sebi lisice, a ne da budeš gladna lisica, koja iščekuje mi­ reče: »Kako će se nahraniti ova bijedna, iznemogla lostinju od druge zvjeradi.« Nato sin primi očev životinja? Ona mora bezuslovno krepati od gladi! . savjet i dada se^ppet na trgovinu. * •* X . 7 Dok je mladić bio zadubljen u takve misli, iz­ Preveo s arapskog Šerif Bećirević bije lav, noseći rastrganu životinju u ustima i zau*• л / „ & Položaj i granice naše otadžbine Kraljevina Jugoslavija nalazi se, svojim većim delom, na Balkanskom poluostrvu, a manjim delom u sred­ njoj Evropi. Kao veza između Evrope i ostalog Balkan­ skog poluostrva, a preko njega s Azijom, Jugoslavija zauzima neobično važno mesto u geogrfskom, saobra­ ćajnom i političkom pogledu. Preko zemljišta naše dr­ žave oduvek su vodili svetski putevi kojima su se kre­ tali veliki vojni pohodi mnogih naroda. Moravsko-vardarska dolina, koja Jugoslaviju preseca od severa do juga, prirodni je put za ekonomsko, kulturno i političko prodiranje. Otuda je naša otadžbina od pamtnveka bila lakom mamac za sve osvajače i poprište krvavih rato­ va. Time se, pored ostalog, i može objasniti dosadašnja pocepanost Južnih Slovena i slabost njihovih država. Danas je Jugoslavija i položajem i unutrašnjom snagom najjača balkanska država; ona je prirodni centar oko kojeg imaju da se okupe ostale balkanske države, radi zajedničkog otpora lakomim susedima i velikim silama. Jugoslavija ima oblik nepravilnog četverokuta, čija je najduža strana zapadna a najkraća južna. Najduže rastojanje je od austro-talijanske granice do Đevđelije i iznosi u pravoj liniji 950 km, a najkraće je od Boke Kotorske do rumunjsko-madarske granice i iznosi samo 400 km. Najduža je zapadna granica, prema Italiji, koja na suvu iznosi 236 km, a na moru, u pravoj liniji, 550 km, a ako se računa morska obala, onda svih 1541 km, jer je obala vrlo izvijugana, sa mnogobrojnim ostrvima. Na severu, granica prema Austriji iznosi 257 km, a prema Mađarskoj 570 km. Ova granica je najvećim de­ lom suvozemna, samo malim delom ide prema Mađar­ skoj po rekama Muri i Dravi. Na istoku, granica prema Rumuniji iznosi 542 km, i to polovina ide Dunavom. Granica prema Bugarskoj iz­ nosi 456 km i sva je skoro suvozemna, izuzev nekoliko kilometara Timokom. Na jugu, granica prema Grčkoj iznosi 245 km, i sa­ mo je preko Dorjanskog i Prespanskog jezera vodena. Prema Albaniji granica iznosi 446 km i donekle je vo­ dena, Crnim Drimom, Skadarskim jezerom i Bojanom. Jugoslavija je po veličini dvanaesta država u Ev­ ropi, a iznosi u površini 249.947 kvadratnih kilometara. (Po knjizi »Naša otadžbina« od dr. M. S. MoskovIjevića.) 429 �ГАЈРЕТО В ГЛАСНИК Jedna lijepa manifestacija za »Gajret u Ključu. Rad za «Gajret« i njegovo materijalno jačanje zauzima ovdje sve veće dimenzije. Njegov blagotvorni rad osjetile su ovdje i naše žemskinje, u čijim se redovima već zapaža i pokret za saradnju u radu za «Gajret«. 4. jula o. g. na inicijativu šide hanu me, supruge Muharembega iFlipovića, priredile eu u bašči njezinoj vrtnu zabavu, koja je iznad očekivanja uspjela. Naročito kad se uvaži, da su same, bez saradnje s muške strane sve pripremile, onda je uspjeh još očitiji. Iza tri sata popodne bilo je u bašči preko 100 žena i dje­ vojaka, koje je inicijatorka sastanka Šide hanuma Filipović pozdravila ovim riječima: «Drage sestre! Širom čitavog svijeta gdje žive muslimani proslavi se u ovim mubareć mjesecima uspomena na našeg devletliju učenjem mevludi šerifa. To se čini i po našim do•movima svake godine. Da ta uspomena bude što jača, mi smo ove godine odlučili, da je proslavimo u širem krugu i da je vežemo uz ostali rad za naš dragi «Gajret«, koji je preuzeo brigu za našu djecu, da ih učini pravim sinovima njihovih djedova i korisnim člano­ vima njihovih porodica našeg društvai— ukratko da ih na selamet izvede. Odlučili smo da uz mevludi šerif m i majke naše djece, naše uzdanice, povučemo brazdu za naš «Gajret« našim skromnim silama nešfo uradimo na velikoj «Gajretovoj« njivi, koja svake godine sve veće plodove daje. Ovaj naš sa­ stanak i skromna zabava, nadam [SB~~da će hiti početak našeg rada na procvatu prosvjete među parna, te želim da se u vašim srcima razvije .ljubav i volja za rad koji vodi našem islam­ skom napretku. Zahvaljujući vam na tako lijepom odzivu kličem: živjele!« c Nakon toga proučila jp na srpskom jeziku mevludi šerif gđica Paša Filipović. Aktovku «Igra sreće« izvele su sa dosta razu­ mijevanja gđice: Bisera i Fethija Filipović, Hadžija Šeremet, Fethija Kulenović, Fatima Kapetanovdć te Zilha Šeremet, s ko­ jima su u sporednim ulogama učestvovale učenice osnovne škole: Zarfija Filipović, Subhija Kulenović i Bisera Alibegović. Mehabet starijih žena i pjesma i igra mlađih i djevojaka trajala je sve do mraka. Tada su zaključile da osnuju ženski pododbor «Gajreta« i počele s upisivanjem članova, te je tom prilikom palo 700 dinara priloga za «Gajret« Kako se vidi, misao «Gajreta« zahvaća korijena i među našim ženskmjem, gdje je doskora manjkala svaka aktivnost. oči. I ona nekadašnja, do akrajnosti konzervativna glamočka čaršija postade svjesnom velike sramote, da u ovom nacional, nom Pieomontu nema «GaJreta«. Osjetila je u pomcnjkanju «Gajretovog« djelovanja ogromne nedostatke u svom kultur­ nom i ekonomskom napretku, pa je počela oštro kritički pro. suđivati sitničavu čangrizavost svojih ambiciozno bolesnih pret. vodnika, koji su se čitav vijek borli o svoja rođena prava, g0.Vo. rli i govorili, a sa šilteta se ne makli. Glamočka čaršija je uvidjela, da nema smisla čekati na odlučnu riječ i blagoslov onih, koji su svoju energiju u radu za narod već davno istrošili, pa je priklonjena mišljenju, da se njeno vodstvo mora regenerisati zdravim, svježim elemen­ tom i iz svoje je sredine' isturila inicijatora «Gajretovog« osni­ vanja gospodina G a s a l a Salihagu, trgovca iz Glamoča. СЗ Pojava Gasalova u radu za «Gajret« je izazvala izvjesno kajanje među onima, koji su po svojim sposobnostima i nao­ brazbi, a i po svojim zvanjima najpozvaniji, da za «Gajret< Posmatral. Velika »Gajretova« manifestacija u Glamoču Čudnovato, da se među ovako rasno zdravom i nacionalno cistom elementu, kao što su glamočki muslimani do danas odr­ žala starovječna staleška podvojenost. Tamo se još daje puna važnost krvno nasljednim odlikama pojedinca bez obzira na njegove moralne i intelektualne dispozicije kao i prednost u predvođenju rada za narodne stvari. Tuj i tamo pojavi se po koja zdrava inicijativa iz narodnih slojeva, ali ta se razbije o jak otpor konzervativnog shvatanja. Povede se borba, koja nikada ne uspjeva, nego šta više rezultira obostranim indisponiranjem za daljnju borbu. Ovakve borbe staleških razlika i nerazumijevanje mlađeg, savremeuijeg duha nije dozvoljavalo «Gajretu«, da i u Gla­ moču zapali svoje buktinje. Posljednji sjajni uspjesi cGajretac u svim krajevima naše otadžbine otvorile su zdravom staležu — glamočkoj čaršiji — 430 CA ТЕФЕРИЧА У ГЛАМОЧУ �rade, pa je počelo značajno previranje, koje če sigurno uro­ diti dobrim plodom, Gasal ulaže velike žrtve i trud, kako bi dokazao, da se samo radom stiče zaslužena nagrada u narod­ nom priznanju, a najmanje ne po nekim pravima od rođenja i filozofiranjem na šiltetima. Gasal je konačno uspio, da u nedelju dne 3. avgusta o. g. pripremi veličanstvenu «Gajretovu< proslavu. To je bio pravi «Gajretov« dan; dan oduševljenja, dan ova­ cije, dan opšte bratske ljubavi, dan manifestovanja nacionalne svijesti, kakvog Glamoč nije zapamtio. Ovu je proslavu uve­ ličao Sako iz Lijevna sa svim svojim kategorijama i muzikom, koga su Glamočani bez razlike vjere i plemena (sem nekoliko apstinenata!) otvorenim bratskim srcima, cvijećem, pjesmom, govorima, ovacajama i neiskazanim gostoprimstvom dočekali. »Gajretova« čitaonica primila je Sokole sa najvećim pom­ pom i oduševljenjem. Bila je sva u zelenilu i zastavama, a ispred nje stojala je nepregledna masa naroda jedinstvenog izraza radosti i oduševljenja. Pred čitaonicom je pozdravio Sokole i »Gajret« iz Lijevna, domaćom iskremošću i toplinom gcsp. Saliihaga Gasal, pretsjeđniik «Gajretovog« mjesnog odbora i sreski načelnik gosp. Hadžić, poznati «Gajretov« pclbomik, a u ime lijevanjskog Sokola i «Gajreta« zahvalio im se gosp. Mulalić Mustafa, izra­ zivši želju, da se i u Glamoču osnuje Soko i <Gajret«. Poslije govora muzika je ctsviraia himne, poslije kojih se nastavilo dugotrajno klicanje Kralju i Otadžbini, Sokolu i «Gajretut. Ovoliko narodno oduševljenje svakako da je trebalo naći oduška u telegrafskim pozdravima Njegovom Veličanstvu Kra­ lju, pretsjedniku Kraljevske Vlade, Vrbaskom Bamu i pretsjedniku cGajreta«. Poslije podne je priređen u obližnjoj divnoj šumi Busiji «Gajretov< teferič sa sokolskim vježbama, natjecanjima i na­ rodnim bosanskim šalama. Šuma je ječila u pjesmi djevojaka i harmonika, a zeleni brijegovi se tresli od prangija o grohot­ nog smijeha mladića. Na svim stranama povijale su se vatre i dimovi, pekle se kahve i okretali ražnjevi. Čitav se Glamoč slegao u šumu i posvetio se svom dušom divnoj prirodi — u kojoj se ne može biti žalostan — Sokolu i «Gajretu«. Na večer je priređena «Gajretova« zabava u prostorijama srpsko-pravoelavne crkvene opštine, koju su tehnički spremili agilna i «Gajretova< odlična prijateljica upravnica ćilimske tkaonice iz Glamoča i gosp. Jakub Brkić. Ova divna «Gajretova< priredba donijela je «Gajretu< lije­ pu materijalnu korist, a najveći njen moralni uspjeh je u tom, što je toga dana položen čvrst temelj cGajretu« i Sokolu. CA ГАЈРЕТОВА ТЕФЕРИЧА У ЛАСТВИ MANIFESTACIJA »GAJRETOVE< MISLI U LASTVl Održavanjem »Gajretovih« teferiča počelo se u maloj i si­ romašnoj Lastvi. Inicijativom mjesnog odbora Gajreta u Trebinju, a na dan svečanog otvorenja željezničke pruge Ircbinje —Lastva, mjesni odbor Gajreta u Lastvi, priredio je 3. VIII. o. g. teferič, koji je u svakom pogledu i uspio. To je prvi toferič u maloj Lastvi, koji su priredili naši agilni Gajretovi re­ denici. Već u samo jutro oko 10 sati pošao je prvi voz iz Trebinja u Lastvu. Velika masa radoznalog svijeta došivši na sla­ nicu u Lastvu, nije sačekala svečano otvorenje pruge, nego se je zaputila na mjesto teferiča pred podrum Vuičića i Salkovića, gdje se teferič održavao. Kako je početak samog teferiča zakazan u 8 sata poslije podne, isposlovan ja još jedan voz u 2 sata poslije podne, da primi prijatelje Gajreta, koji nisu mogli prvim vozom doći iz Trebinja. Po svršetku svečanog otvorenja pruge, posjetili su ovaj naš teferič mnogi odlični gosti, a među njima izaslanik Njegovog Veličanstva Kralja, brigadni đeneral g. Jovanović, te ministar građevina g. Trtfunović i mnogi drugi odličnici, na čemu im mjesni odbor Gajreta u Lastvi izriče naročitu zahvalnost na ukazanoj pažnji prema Gajretu. Da je teferič kako moralno tako i materijalno uspio, neka je velika hvala gg. Šaćiru i Ibrahimu Salkoviču. te agilnom tajniku g. Kasimu Demiroviću i Muratu Kraviću Članu m. od­ bora, koji su preuzevši aranžiranje teferiča, zaista dokazati, da iim je briga oko izobrazbe muslimanske omladine na prvom mjestu. 431 �Mjesni odbor Gajreta smatra osobitom dužnošću, da sc na­ Nazif, Ćerimagić Farlija, Dubelur N., Ktrinčić M., Šeriat. dija Kulenović, Bokonjić N., Bakšić Muhamed, Škundrić Savo pose zahvali gg. Ibrahimu i Šaćiru Sailkoviću, koji su ustupili prostorije za održanje teferiča, te od cjelokupnog prihoda (sve Cišić Salih, Resulbegović Hijasbeg, Babović Lutvo, Arelanagii potrebno za teferič, nabavili su oni) poklonili 20% u korist Džafer, Zelihić Suljo, gđ. Korošce, Amautović N., po Din g Arslanagić Z., po Din 7 Zubčević Avdo, po Din 5 HadŽimahovi6 Gajreta. Ahmet, Salihmadžić N., Šaković Asim, Catović Ahmet, Brač. Neka je posebice velika hvala gg. Husejnu Toliću, Edhemu ković Isak, Zubčević Ibro, Bešović Meho, Karamehmedović Fe. Bekiću, Ilijas begu Resulbegoviću, Hasanu Roboviću i Mahmutu hini, Tupanjanin Marica, Tupanjanin N., Capin Meho, Petrovi« Salahoviću, čijom se inicijativom ovaj teferič održao. Simo, Bijedić Halid, po Din 4 Dučić Nikola, Pavić N., Ars]a. Na teferiču svirala je vojna muzika, pa je nastalo veselo igranje i plesanje do kasno u noć, kada je posljednji vlak imao nagić Huso, po Din 3 Bijedić Omer, Alečković Mehmed, Beg. mišić Đuro i po Din 2 Baraković Nazif, Vidačić Dušan, Sadović otići za Trebinje. Cisti prihod cjelokupne zabave iznosi EMn 2390.— Dobro­ Adem i ostali (nepoznata imena) Din 752.—. Svima darovateljima neka je ovom zgodom velika hvala. voljne priloge darovaše slijedeća gospoda: ministar građevina Pošto je željeznička pruga Trebinje—Lastva već otvorena Trifunović Din 100, Mehmedaga Zubčević Din 40, po Din 30 i u saobraćaj data, to će prijatelji Gajreta im ati prilike češće Omer Resulović i N. Karamehmedović, po Din 20 Berberović, Karlo Ambroz, Hiivrija Galijatović, direktor Šule, sudija Kadić, doći u malu, ali prirodnim ljepotama obdarenu Lastvu, a кц]. tumo-prosvjetni radenici Gajreta održavati teferiče. Dr. Rundo, Šućribeg Resulbegović, Ing. Bogaček, Stjepo Selak, Jakov Miljamović, po Din 10 Jeremić Stevo, Ćerimagić Sadik, Darovi za Gajrel* Mrdić Đoko, Mujaćić Mujo, Bokonjić Dušan, Bilalović Murat, Prigodom udaje gđice Šefike Salković, sestre pretsjednika Šaran Huso, Šaldo Adem, Amautović Mehmed, Ličić Pero, Dr. mjesnog odbora Gajreta u Lastvi za g. Jusufa Šehovića, a na­ Begović Mehmed, Bertok Jovo, Ivanković Risto, Savić Jovo, No- stojanjem samoga pretsjednika g. Ibrahima Salkovića, sakupio vaković N. gđ. Hujdur Aiža, Catović Muhamed, Bračković Alija, lje g. Šaćir Salković, od svatova za Gajret Din 225.— (slovima Duraković Mehmed, Fetahagić Avdo, Begović Ramađan, B'u- dvije stotine i dvadeset i pet), koje darovaše slijedeća gospoda: suladžić Ahmet, Busuladžić N., kapetan Majstorović, Kabil Din 30 Halil Begović, po Din 20 Omer Šehović i Hafiz eff. Zub­ Ahmet, gđ. Dangubić, šef st. Hum, Figurić. Rokolj Ahmet, Be- čević, po Din 10 Hasan Šehović, Hamza Šehović, Began šegovdć Arif, Berhamović Meho, Begović Zejnil', Buealadžić Meho, ’>bović, Džano Šehović, Sadik Šehović, Adem Šehović, Jusuf Bi­ Viđen Zahir, Kapetanović Adem, Milovanović Vićentije, Pujić jedić, Zahir Mehović, Hamid Šehović, Rašid Šehović, Vejsil Milan, Babović Salih, TečLć Omer, Dučić Stevo, Babić N., KurKapetanović, Šefkija Kapetanović, Ahmet Begović, Azim še­ tović N., Popović Stevo, £eloyiić N., škero Todor, Sikimić Đorđo, hović, Fahrija Cokalić, te Din 5 Alimet Šehović. Vasković Nikola, Kukurić Đorđo, Šeran Hamdija, Fetahagić Av­ Gospodi darovateljima neka je velika hvala, da su se i do, Hadžijaković Hazim, Perović N., Mihajlović N., Ćerimagić ovom zgodom sjetili našeg Gajreta. НОВИ 0 ДБ0 Р ГАЈРЕТА У КЛАДЊУ <у првом реду, с десна на лиејво: Авдага Хаси||, Мехввд еф. ЂозиВ, Мехмадалвја Сиајловик, Мумлн еф. Шарик, Тајиб Ђоаик; други рад: Шефкија Чамрик, EjyS Чалрик, Авдо Мевишагик, Ибрахии Гвнрик, Рифат Хасик) Otvorenje domaćićke škole u Sarajevu 1. avgusta o. g. otvorena je, iniciativom <Gajreta« državna domaćička škola u Sarajevu. Školu polazi 40 muslimanka, žena i djevojaka, od kojih je 13 nepismenih. Prostorije škole nalaze se u Sagidžije ulici u zgradi u kojoj je do prošle godine bila smještena ženska građanska škola. Prostorije su snabdjevene svima potrebnim učilima i inventarom. U školi se nalazi odje­ ljenje za pismene, odjeljenje za nepismene, trpezarija, mlje­ kara, kuhinja za konzerviranje voća i povrća, te se uz to pripre­ 432 maju i prostorije za uređenje školske tkaonice. Sve nuzgređnc prostorije jako lijepo su uređene. U školi rade nastavnice: upraviteljica gđa Jelisaveta Mižčević, učiteljica Nevenka Vujasinović za ručni rad i druge predmete, privremena učiteljica kuhanja gđa Lujza Bastenđorf. a školski ljekar je gđa Dr. Jakšić-R adu laska, koja će kao član ženskog odbora <Gajreta« predavati higijenu. Pored ovih na­ stavnica dodijeliće se ovih dana još dvije nastavnice, jedna za održavanje analfabclskog tečaja, druga za opšte predmete. �OpŠtina grada Sarajeva plaćaće kućnu kiriju, te će davati ogrijev i osvjetljenje na osnovu novog zakona o narodnim ško­ lama, kao što to ćine i ostale opštine kako gradske tako i seoske. U školi će se obrađivati opšti predmeti: pismenost, istorija, zemljopis, duševno vaspitanje, domaće raćunstvo; zatim specialni predmeti: domaće gazdinstvo, nauka o hrani, do­ maća ekonomija, poznavanje robe, poljoprivreda a naročito vrtljanstvo, mljekarstvo, sirarstvo, maslarstvo, higijenu o čisto­ ći tijela i kuće; praktični radovi: kuhanje, konzerviranje voća i povrća, sve vrste ručnog rada, crtanje kroja (za pismene), te tkanje na modemom stanu, jesenski radovi u vrtu. Školu je otvorila uz prigodno predavanje vrijedna pro­ svjetna radnica gđa Čubrilović, uz prisustvo ženskog odbora jGajreta«, upravitelja XI. nar. osn. škole g. Hamđije Mulića te rodbine učenica. Čim se završi ovaj tečaj, počeće novi. Zbog toga će se uskoro obaviti upis za naredni tečaj u prostorijama same škole. Za ovu dcmaćičku školu vlada veliko interesovanje medu učenicama. ДОМАЋИЧСКА (у средини напријед сједе с ГАЈРЕТОВИ АНАЛФАБЕТСКИ Мала Кладуша: Гооподин Днздаревић Сулејман одржао je у Maftoj Кладуши аналфабстски течај, који je са 37 полазника започео 2. фсбруара о г. a свршен je 15. марта 1930. са 28 оспособљених полаоника. Кифино село: Госп. Садшсовић Месуд одржао je у Кифину Селу Гајретов аналфабетскн течај, којн je започео 15. новембра. 1929., a трајао je до 15. априла 1930. У почегку течаја бнло je 20 ученика, a течај je завршило 32 ученика. Ha испиту било je присутно 32 ученика, од којих je 30 показало повољаи успјех. Љубушки: Госп. Орман Фахира отворила je у Љубупгком Гајретов аиалфабетски течај којн има 27 полазница. Тузла: У тузланској државној домаћинској шиоли обављен je ових дана испит аналфабетског течаја у жоме je било 18 уче,ница исламске вјере. Све су ученице свршиле овај течај и укупни успјех постигнут je одличан. Ову домаћинску школу лохађа у свему 28 ученица исламоке вјере, a отворена je иницијативом Мјесног женског одбора Гајрета. Управиица школе je гђица Pajih, која нас je извијестила да ученице лијепо папрсдују, те изгледа да ће прво коло квалификованих младих домачица с одличним успјехом заврпшти ову школу. Надаље обавијсштен je Мјеаш жсискл одбор Гајрета, да he llz to će se praktično izvodili j : | ! гђица Драгица Галијаш и гђица ових дана доћи у Тузлу реферевд домаћинсже школе гђица Вида Чубриловић, која he одржаги неколико предаваља из домаћинства. Датум предавања биће поссбно објављен публици, те се одбор унапријед захваљује вриједној предавачици. НОВИ ГАЈРЕТОВИ ОДБОРИ У Косовској Митровици: Иницијативом Гајретових пријатеља у Косовској Митровици одржана je дана 1. јуна о. г. Гајретова скупштина на којој je избаран Мјесни одбор Гајрета. У одбор су ушла слнједећа господа: претсједник Васиљевић Раде потпретсјединк Костић Мирослав; тајник Бабрић Обрен; благајник Чолаковић Шабан. Чланови одбора: Хазнадаревић Сулејман, Твртковић X. Рашид, Черкез Ибрахимага. Зајменици: Бољетинац Мустајбег, Илијаз Ахмедага, Османагић Шаћир еф., Дева Мустафа еф., Шериф Теуфетк еф. Надзорни одбор: Поповић Драгољуб, Коен Исак, Кадрагић Алија. У Призрену: Ових дана одржана je у Призрену прва главна годишња скупштина Гајрета, на којој je изабран нови одбор, у који су ушла слиједећа господа: претсједник Исмаиловић Абаз, замјеник Сулејмановић Мејмет, секретар Ристић М. Живко. благајник Асановић Селман, потпредсједннк Вјуповић Абидин, замјеник Амитовчћ Алил. Члапови: Ајрмдиновић Муоа., Куртиновић Елмаз, Рашитовић Веби, Исмаиловић Кибер, Алнјовпћ Јусуф, Мамутовпћ Шуапп. У надзорни одбор ушли 433 �су: лретсједгоис Камберовнћ Имсаил, сбкрстар Крговнћ Милош, члаи Hpouh Длматрлјс. Из Билека: Редовита годишња скулштлла одржала je у Бллећу 1. јуна о. г. на којој je изабран нови одбор, у који су ушла слнједећа господа: претсједник Хамдија Еелезовић, потпрстсједннк Саллх Дрљевић, тајшис Мурат Исовић, благајник Фехим Бабовлћ. Чланови: Ћамил еф. Арнаутовић, Обрен ИвкоBiih и Исхак Смаилбеговић. Замјенпци: Illahiip Исовић, Назпф Кресо, Хасан Исовлћ u Назиф Капичић. Надзорни одбор: Др. Салих Омерхоџлћ, Абдулах Груховнћ н Омер Халилхоџић. Како je бивши претсједник г. Смаил еф. Сердаревић шериј. судија премјештен у Столац, то му се испред цијелог одбора захваљује на његовом пожртоовном раду за друшгво Гајрет г. Хилмија Елезовић, који je нарочито иста!као тешке прилике лод којима je г. Сердаревић примио у руке водство Гајрета. У овом tćiukoIi п сиромашиом МЈесту ц у прил«. кама које еу владалс могао je једлло г. ОердаревлН да yomijCj да развлје onaico благотво1>ал л ллодолосан рад. Снојим тактом, савјослим л лессбнчллм јмдом окулло je у одбору Гајретову све лапрсдне л агилне људе и ударпо jaic темељ за будући замашни и успјешни рад. Рад г. Сердаревлћа није био ограничен само за Гајрет. Он je средио стање у нашем снромашлом и запуштелом аакуфу. Својим идеалнзмом, пожртвовннм радом предњачио je н био прлмјер за свакл рад за onhe добро. Наше he мало и слромашно мјесто њеогвлм одлаиком млого изгубити. Мп честитамо браћп Сточалнма од срца, да добивају овако идеалног « нреданог културлог раделика, a ми нашем уваженом и поштованом Смаил ефсндији желимо сваду срећу н задовољство у новом службеном мјесту. Тајник: Мурат Исовић. СА ГАЈРЕТОВА ТЕФЕРИЧА У ВРБАЊЦИМА У Гор. Вакуфу: Ha годишљојг скупштппи Мјеспог одбора Гајрета у Гор. Вакуфу, одржалој дле 15. јула 1930., ословал je нови одбор, у који су усла слиједећа господа: Претсједлик: Сулејман Гаврановић потпретсједлик: Хусеил X. Абдић; секретар: Мухмед М. Чалкић; благајник: Халилбег Тескереџић; одборници: Мустафа Гекић, Ахмедбег Харачић и Решид Крилић. Замјелици: Салих X. Абдић, Месуд Рлџал, Хашим Гавраповић, Смаил Реџебашић и Ахмед X. Јусуфовић. Надзорли одбор: Ахмед Пашић, Ахмед Мујичић л Анто Вилић. У Кључу: Госпоџа Шида суируга господнла Мухарембега Филиповића из Кључа имеловала je ловјереницом Гајрета. У Бихаћу: Главни одбор Гајрета имеловао je за повјерелике у Би- 434 хаћој оклици т. Ћулагу Дедића из Брековице и г. Мустафу Ибрахимпашића из Рипача, срез Бихаћ. У Зеници: Г Хусеин Пашанбеговић из Горње Зелице имеповал je повјереником Гајрета у Гор. Зелици. У Враништу: Дне 22. јупа т. г. ословал je у Враллшту нови Мјеспи одбор у који су ушла слијсдећа господа: за претсједли!са Хусеиловић Назиф, лржавли имам из Враллшта за потпрстсјсдника г. Абдиловнћ Тшзим; за срекретара: Милошсвић Милија, учитељ; за благајкила: Исмаиловић Абидил, општ. благајлиис; за чланове управног одбора:: Зббе[>овић Раиф, Оручсвић Исмаил и Есатовић Селаир свн из Враништа; замјепици: Зулфикаровић Осмал, Вејселовић Расим, Исаковић Абдулах, Рамадановић Шеадин и Сахтијаровић Рамадан, За прегсједннка �Надзорног одбора изабран je г, Ајруловић Белум, претсједш1к општине Враишке; за чланове: Дсудановић Салих и Сахтијаревић Рамадан оба из Врашшта Надаље су у оиштшш Вранншкој имеиоиани слиједоћн иовјеренидн Гајрета: г. Асим Рамадан, претсједчжс општине Рапчанс-ке за општину Ралчанску; г. Рушид Арун, претсједhidk општине Рестеличке за ошитину Рестеличку; г. Драгутин Терзић, деловођа општине Крушевачке, за општину Крушевачку; г. Латиф Бајрам, претсједник општине Шајиновачке, за општину Шајиновачку; г. Фејзо Рамадан, претсједник опигтине Кооовачке, за оншт.ину Кооовачку; г. Еадослав Вуковић, деловођа општиие Бродоеавачке, за општину Бродосавачку; г. Ђуро Бацковић, деловођа оиштине Бљачке, за општину Бљачку; г. Мусгафа Елмаз, иретеједник општине Брутоке, за општину Брутеку и г. Велија Џемал, прегсједник општине Бучанске за општину Бучанску. ma. Надзорни одбор: Смајловић Мехмедалија, срескИ прИстаВ,' Шарић Мумин еф., градоначелник; Мехмед еф. "Бозић, трговац и посједниК. Истодобно имеиоваи je за иовјерешгка Гајрета г. Саиит еф. Рустемовић из Стуиара за онћину Ступарску. У Кладњу: Мјесни одбор Гајрста у Мрвоњић Граду одржао je своју главну годишњу скупштину, на којој je изабрао нови одбор, у који су ушла слиједећа гоопода: Претсједник Даутбеговић Алија, шер. суддја; тајник Муфтић Хифзо, учитељ; благајник Арнаутовић Расим, трговац; Шеховић Алија, Лелић Хф. МустафЖг Сшјић Хашим, Шеховић Ибрахим, Борић Сулејман, Космић Ибрахим, Верем Еивер, Борић Захдија, Гафуревић .Ибрахим. Надзернц^одбор: Церић Асим, Гачић Бећир, Борић Хамдија. У Стоцу: Женски одбор Гајрета у Стоцу одржао je главну годишњу скупштину дне 13. јула т. г. те je на истој изабрат слиједећи одбор: Управни одбор: Претоједница гђица Џеика Сарајлић; потпретсједника Пашана Алихоџић; тајница желена 'Гопаловић; благајница: Ремаз Фестић; одборнице: гџа Фатима Љубовић, гђица Хатиџе Шехић и Есма Мехмедбашић. Замјенице: гђице Зејна Мехић, Мунира Никшић, Муниба Бркић, Фахира Гребиђела и гђа Аиша Алишлћ. Надзорни одбор: гђе Ћамила Шарац, Назика Меховић и гђица Фахира Косовић. У Мркоњић Граду: Ha изванредној гаавној скупштиии Мјесног одбора Гајрета у Кладњу, изабран je нови управни и надзорни одбор, у који су ушла слиједећа господа: Управнн одбор: Тајиб ТЈозић, трговац и општ вијећник; Авдага Хаеић, трговац и савјетник Вакупског повјеренства; Гонђић Ћамџибег, трговац; Мемишагић Ејуб, писар; замјеници: Расим Хабибовић, трговац; Берберовић Мухамед, општиски билежник; Рустемовић Емин, општ. намјештеншс, и Берковић Назиф, кројач, сви из Клад- м.глг-.гзмга АНАЛФАБЕТСКИ ТЕЧАЈ У БОС. КРУПИ (У СРЕДИНИ ГОСПОЂИЦА ИНИЦИЈАТИВОМ ГАЈРЕТА ОДРЖАН JE БЕСПЛАТНИ СИНГЕРОВ ТЕЧАЈ ГРАДИШЦИ ФЕРИДА ПАШАЛИЋ, УЧИТЕЉИЦА) ЗА МУСЛИМАНСКО ЖЕНСКИЊЕ У БОС. Gajret u svakoj kući, znači samo njezin napredak 435 �ДАРОВИ И ПРИЛОЗИ Из Ластве: Мјеснп одбор Гајрета у Ластви послао нам je утржак од сакупљених курбансжих кожица, које су даровала слиједећа господа: Шаћир Салковић Ибрахим Салковић, 'Бумиша Салковић, Џафер Беговић, Мурат Кравић, Селим Демировић, Халил Черимагић, Назиф Черимагић и Омер ЧеримаЈгић. Из Врнограча: Г. Сулејман Топић приликом свога предавања о Гајрету сакупио je. 3 сергије, е прилога у готову новцу, које дароваше с лиједећа господа: Сергија пред џамијом Дин, 55. , 50.— и 26.—; no Дин. 20.—: Суљо Траљашић Хусин; no Дин. 10__: Хасе Делановић и Селим Шабић; no Дин. 5.—: Мустафа Сефић, Хасан Сефић Османов; no Дин. 4.—: Мустафа Мехурогић, Салих Грошић; no Дин. 3.—: Осман Кудузовић, Емин Бошић; no Дин. 6.—: Салих Кудузовић; no Дин. 2.—: Салих Елезовић, Суљо Траљашић Хусин, Але Траљашић, Мухарем Кудузовић, Мехмед Мекановић, Ибрахим Хамзић, Муно Бркић, Рамо Машукић, Бећир Елезовић, Хусе Садиковић, Заим Абаџић, Суљо Грошић; no Дин. 5.—: Мехмед Макић; no Дин. * 1.—: Рамо Маппсуи ћп Хасан Ибраџић. Из Поджепља: Хџаовић, Дако Т. Хдџошћ, Рамо Р. Посшић, Х алш A. Myoia. .hnRTih Содрнја Ш. Меховић, Сељман С. Колашигаац, Реџо х Ш *о М Цврвковић ХаЈшд 3. Ц.рикод.к, М Ц ц ш м в ћ , Халид Кандић, Реџо Кандаћ Т ™ Кандм,, Ауслаи ИандЉ В п е в Кандак, Медиед Ш. Љобон Bek, д. Цецукоман, Реџед М. Гугаћ, Р » о Т. Шад.укшић, Аган Ва. шић Беган Башић, Шабан Љешљанин. У готову новцу даЈ)0. ваше no Дин. 30.— слиједећи: Мекуловић Смајле, Шабовић Ахмед Шабан-бег Е. Реџеповић, Дуљо Н. Реџеповић, Хамдија М. Реџепагић, Зено X. Реџепагић, Етхем 0. Муминовић, Салнх 3. Дучић. Из Тур. Вакуфа: Госп Адем Џаферовић, повјереник ГаЈрета, сакупио je на Алиџун, 2. августа о. г., н а теферичу своту од 545 динара као чисти приход са тога теферича. НОВЈ УТЕМЕЉАЧИ. У Бужиму: Код повјеренпка Гајрета у Бужиму Ибрахим Мустафића уписали су се за чланове утемељаче Гајреатта и то: Хамид Елкасовић ,тежак из Лубардс, Оемап Шаховић, Арнфага Нанић, Зарифага Бурзић, Бећирага Сијамхоџић, Осман Хусић и CAiep Медић. Народна основна школа у савезу са Мјесним одбором Из Дервенте: Пршпгком прошлог Курбан-бајрама сакупио je вриједни Гајрета одржала je теферич na Видовдан, ira којему je за Гајрет сакупљено у готову новцу Дип. ???," jj. дароватељп .би- . повјсреник Гајреха за село Велика г. Фехим Поробић, тргојаху слиједећи: Дин. 50.— Хинко Дацер; no Дип. 20.—: Абид шц, 13 комада курбаиских кожица од^слиједећих flapoBi'™ Ћеско, Мухамедбег Сбћеска, Шахинбег Сућеска, Матија Жар- ља: no 1 кожицу дароваше: Ибрахим Поробић, Фехим Пороковјћ, Шаћпр Ворлак; no Дивј. 10»—: Зајко Жиоић, Хусо Хо- бић Рашид Ужичапин, Салих Касумовић, Халид Шахбеговић, нић, Суљо Сејфић, Illaism p Уушић, Миливоје Боровина, Атпф ArauoBiili, Суљага Диздаревић, Фахир Диздаревић, Гнјеч Мјјо, Селим Хасановкћ, Ибришим Субашић; no Дин. Хамза Кадпћ, Хасан Мухаремовић, Фехро Мехиновић, Шефко 5.—: Алија Хасановић, Емин Јусуфовић, Осман Турзуновић, Муртсзажцзић, Алија 'Беко. Ибрахим Халиловић, -Ала«а Хасановић, Емин Рушић, Селмаи Из Маглаја: ' Госп. Оалко П е к ми ћ, подначелник општине МустајбаХаснаовић, Мехмед жигић, Дин. 4.— Аљо жашаровић, Дин. 3.—: Бего ХоЉић; те no Дип. 2.—: Најил Картало, Селим шић, сакупчо je у селу Јунузовићу 240 кг кукуруза и 15 кг Мујић, Адем Хасановић, те у корист 1’ајрета за игре и вје- пшенице, a дароватељи бијаху слиједећи: 20 кг кукуруза даштине 80 .— динара. ровао je г. Емин Чамџић; no 15 кг Ибрахнм еф. Чамџић, Хасо И, Трнова: Шабановић, Салко Пекмић 14 кг, Назиф Икановић 13 кг, Г. Тафро ХилмО сакупио je приликом видовдалоког си- Ибрахим Пекмић 11 кг, Хусо Чамџић и Мујага Седић no 8 кг, јела своту од 134.— дин&ра, која je нама и дозначена. Ибрахим Мујић 7 кг, Махмут Софић 6 кг, те no 10 кг Мустафа Чамђић, Машо Шабић, Бего Икановић, Ибрахим Ахмић. Из Плава: Приликом празничких дана Курбан-бајрама овај одбор Ибрахим Шабановић, Јашар Шабановић, Икановић Мехмед. прикупио je 114 комада курцанских кожица, a дароваше no 5 кг. Мехо Хаџић, Ибрахим Пекмић, Салко Пекмић, Салих слиједећа гоопода: Ибрахим ђ . Хаџовић 2 , те no 1 кожиду и Ахмић, Хасан Бегановић, Мујага Бегановић, Хашим Бегато: Шабовић Салих, Шабовић Шемоо, Шабовић Каплан, Шабо- новић, Ибришим Мујић, Аљоканић Хасан, Хасан Хаџић, Бего вић Е. Емина, Ибро Ј. Шабовић, Јусо Шабовић, Адем С. Ша- Софтић, те Јашар Окановић 4 кг кукуруза. бовић, Хусеин Мс. Реџепагић, Хусеин Мр. Деџепагић, ХалилУ селу Ј у н у з о в и ћ у на Курбан-бајрам сакупили су бег М. Редђепагић, Емин-бег A. Реџепагић, Јакуб-бег Ј. Реџе- за Гајрет и сиротиште гг. Ибрахим Ч a м џ и h ,имам, и Салко пагић, Омер Б. Реџепагић, Бајрам К. Реџепагић, Хивзо Ј. Ре- П е к м и h Дин. 120.— a дароваше слиједећа господа: џепагић, Јусо Б. Реџепагић, Оалих X. Реџепагић, Мино Ш. Дин. 10— Салко Пекмић; no Дин. 5.—: Ибрахим ЧамРеџепагић, Хамдија 3. Реџелагић, Шеховлћ 0. Омербег, Дена ђић, Емин Чамђић, Ибрахим Мушић, Mamo Шабић, Салих МаМ. Мусић, Аљо 3. Мусић, Ариф Ш. Крцић, Смајље М. Крцић, рушић, Мустафа Мујкић и Ибрахим Риђал; no Дин. 4.—: Омер Авдо М. жадодић, Арслан 0. 1икић, Јупо Е. Шахиновић, Ар- Шабановић, Хасан Шабић, Алија Чамђић и Мехо Мукић; no слан Н. Срђановић, Мазо A. Ољевић, Емин Е. Ољевић, Мазо Днн. 3.—: Ибрахим Пекмић, Хасан Шабановић, Назиф ХуX. Смајљевић, Рамо A. Међушалин, Реџо X. Меџуњанин, Ха- сановић, Ибрахим Мујић, Мехмед Хасановић и Ибрахим Ахко Ц. Медуњанин, Ислам A. Медуњанин, Халид X. Ахметовић, мић; no Дин. 2 .—: Халиловић Мујо, Mamo Чамђић, Хасан ОкоМедо Р. Шаркиновић, Башић Ш. Ахмет, Шећо A. Рековић, новић, Бего Хусановић, Јашар Шабановић, Ибрахим ШабаХамза A. Којић, Фејзо Ф. Којић, Рамадан еф. Kojnh, Ибро Т. повић, Хасан Хаџић, Ахмет Чамџић, Омер Чамџић, Омер МуРахмановић, Медо Б. Рахмановић, Мазо Ш. Колашинац, Хамо јић, Ибришим Мујић, Салих Чамџић, Шабан Хоџић, Ибрахим М. Колашинац, Ибро М. Колашинац, Јосавић Дема С. Дема, Пекмић, Хаоан Бегановић, Хашим Бегановић, Махмут БегаХајро С. Јосавић, Медо М. Боковић, Фејзо 0. Боковић, Суљо новић, Мухарем Чамџић, Мујо Сејдић, Алија Шабић, Ађул X. Марковнћ, Ахмет 0.. Марковић, Хурка 0. Цурљић, Ибро Окановић и Ђулага Мујић. A. Нуповић, Хајро еф. Тошић, Зећо М. Пејчииовић, Арслан Салко Пекмић из Јунузовића распродао je један блок Д. Крцић, Аљо И. Цецуњанин, Суљо Б. Цецуњанин, Рустем Гајрстових цигала за Дин. 100.—. М Цецуњанин, Медо Е. Љиљнћ, Гано A. Бајрактаревић, Рамо Имам Ариф П a р и h, из Виковића, скупио je за Гајрет 3. Џановић, Дсмо М. Муратић, Хасо М. Муратић, Хусеиовић и Сиротиште na Курбан-бајрам Дин. 91.50. Такођер сакупише Е. Аљо, Насо Е. Хусеновић, Садик сф. Хуссновић, Рамо сф. na Курбан-бајрам за Гајрет и Сиротиште слиједећа it . имаХуоеновик Идркз Ц. ХаџонпЕ, Незпр Ц. ХаџовиИ, Шешсо С. мн Салих Имамовнћ, Рујиица, Дин. ОС.—, Дурмпћ Салих, Г1о- 436 �Гајретов радник с Југа, г. Февзија Хаџи Хамзић, адвокат, кмет општине и потпредседник Гајрета у Скопљу, који je присуствовао главној годишњој скупштини као делегат Скопља, заједно са г. дром Бећиром Новом, лекаром и истаннутим Гајретовим радником. ГАЈРЕТОВ МЈЕСНИ ОДБОР СА ЧЛАНОВИМА ГАЈРЕТОВЕ БЛЕХ-МУЗИКЕ У ФОЧИ 437 �точани, Дин. 51.—, Хоџић Сулејмаи, Ораховица, Дин. 52.—, Хасан Ибрић, Чиновић, Дин. 30.—, Смаил Вуковић, Криваја, Дин. 60.—, Ахмет Фазлић, Бајвати, Дин. 40.50, Зилкић Хамид, Гостовић, Дин. 110.—. За оакупљене и продане курбанске кожице послао нам je г. М. Локмић Дин. 162.—. И. Чејван сакупио пред Куршумлијом џамијом Дин. 128.50, И. Крзић и М. Смајић сакупшш пред Сукијом џамијом Дин. 85.—, Никифор Цвијановић дао прилога за Гајрет Дин. 30.—. Испред Гајрета како сакупљачима тако и дароватељима искрена хвала! Из Бужима: Госп. Ибрахим М у с т а ф и ћ сакупио je прилог за Гајрет у кукурузу и то од слиједећих дароватеља: У Лухарду г. Салих Балтић 37 кг, Бећо Балтић 25 кг, те no 12 кг дароваше: Хасе Балтић, Балчимовић Фејзо ,3ариф Балчимовић, Хасан Балчимовић, Кедић Омер, Кедић Ахмет, Хамид Кедић, Мехмед Хилић, Харалчић Омер, Али Велаџић, Хасан Велпџић, Хамид Чехић, и Хасе Балчимовић 6 кг. По 10 кг куку: руза: Мулалић Бећир, Шахиновић Але, Але ШахНновић Хасанов .Беговић Алија, те no 5 кг: Бајрактаревић Осман, Ma­ mo Дервић, Ахмет Дервић, Але Даут, Салко Ичш^ђвц}!. Ибро Дернић, Салих Дернић, Џинић Омер, Халил Сијамхбџић, Мулалић Мехмед, Челе Дервић, Але Вегић, 0алих Мешип6вн}>. Алијагић Ибро, Алија Вуколић ,Кљајић Сулејман, Шахиновић Ахмет, Зајттм Муптетић,' Салих Шахиновнћ, Смаил Мулалић, Бахто Алијагић,^ Ибр^хим Шахиновић Суљин, Хашпм Мулалић, Бећир ПГахиновдћ, 'Ва.мил Мешимовићг-Мехмед Дураковић, Ибрахим Бегић, Хасан еф. Омерчехајић. У Мразовцу дароваше: ЛелићМухамед 11 кгггукуруза,/те no 10_j>r слиједећи: Мулалић Бепшр, #слам Бајрић, Диздаревпћ Хасе, Ју Ц Диздаревић, Хасе Шекић, Хасан Чехић, Омер Дгпдаревић, Ејдо Диздаревић, Хасан Шахиновић, Ибро Пашић, Мехо Бурзић ;по 5 кг даровали су: Диздаревић Ибро, Омер Бурзић, Чаушевић Мехо, Хасад Бурзић- Ибро Клекић, Порић Хасе. ТЗулић Зариф, Пашић В1ериф, Суљо Диздаревић Мустафа Ћехић, Хусе Диздаревић, Шекић Алија, Ибро Шекић, Омер Диз даревић Хасанов; no 4 кг: Ђулић Хашим, Ибро Топаловић, Сулејман Диздаревић, Осман Шекић; no з кг: Цазинкић Беho, Ариф Бурзић, Ђулић Бего, Диздаревнћ Хасан, те no 2 кг: Омер Шекић, Сејдо Диздаревић, Побро Диздаревић. Из Бољанића (срез Плеваљски) ‘ Госп. Ибрахим еф. Миљевина сакупио je прилога за Гајрет у готовом новцу, a дароватељи су слиједећи: Јусуф Машовић Дин. 60—, no Дин. 25.—: Омер Карагаш, Сулејман Каракаш; no Дин. 20 .—: Ибрахим Гогалић, Омер Хамзић; no Дин. 10.—: Ариф Борић, Јакуб Алић, Осман Хреља, Ибрахим сАлић, Мујкан Мочар, Дервиш Пуповић, Ахмет Џеховпћ, Незир Џеховић, Шериф Машовић, Шабан МЈашовић, Мехмед Машовић, Мехмед Жига, Шахин Жига, Рамо Каракага, Ахмет Машовић, Јусуф Машовић, Ибрахим Имшировић, Алија Бојаџија. Из Рашчића (општина Буковичка) Госп. Дервиш еф. Хаџалић, имам, сакупио je добровољних прилога у готовом новцу у Рашчићу, (општина буковичка, срез Плевље) a даровали су слиједећи: По Дин. 50.—: Тахирбеговић Веиз, Куновац Дедо; no Дин. 30.—: Жига Амил, Жига Адем; Дин. 20 .— Ченгић Ђул; Дин. 17.50 Јашаровић Алија; Дин. 17.50 Жига Хусо, Дин. 17.25 Ходо Џака, Дин. 15.— Клапух Шаћир; Дин. 8.75 Чизмо Шахић; Дин. 7.50 Клапух Суљо; no Дин. 10.—: Твица Суљо, Јашар Бего, Хева Авдија, Фочић Реџо, Жига Хамид, Жига Ахмед, Клапух Имшир, Јусуфовић Ибро, Алимановић Салкан; ло Дин. 5.—: Ђого Бајро; Дин. 17.50 Механ Келемит, Дии. 15,— Бећир Чардаклија, no Дии .10.—: Мехмед Џака, Осман Хамзић. 438 И, Плаиског (општина КовачеаиИи, tpaa ПлеВЉа) Госп. Ибрахии Шљиво сакупио je за ГаЈрет у го’ГОВОН новцу прилоге Roje даровмпс слиједећ« гостд а: д „ „ . 50__ Сарајлпћ Мумин; Д ш . Н — Молевдћ Шериф no Д„„. Хорић Дерво, Огаечевац Дервлж, Пудеж Дервдш, д аЈ1 Бавчић. Из Таре (срез плевал.ски) Госп. Сабит Ступар сакупио je дарове у житу те При. логе у готовом новцу у Тари, срез плеваљски, a које у жНТу дароваше ова гг.: Салко и Ахмет Авдовић 26 кг, Апдош^ Алија 30 кг, Гано Авдовнћ и Бехо Бећовић no 20 кг, ПГаћнр Авдовић 15 кг, Мустафа Авдовић 15 кг, Алија Чарковић i 5 кг Хамид Чарковић 15 «г, Хадар Огупар 15 кг, Ђамил Пру. тоља 15 кг, Хајро Бећовић 12 кг, no 10 кг: Дервиш Шабановић, Шућрија Авдовић; Никола Потпра 9 кг, Ахмет Бећо- вић’ 8 КГ-_у готовом новцу дароваше слиједећа гг.: Грубан Петровић Дин. 50.—: no Дин. 20.—: Латиф Авдовић, Милић Петровић; no Дин. 10.—: Шабан Ступар, Рашид Авдовић. Су. љо Ступар, Ризван Ступар, Ајдин Шабановпћ, Нуш д Ступар, Ајдин Схупар ,Мустафа Идризовић, Халил Ступар. Из Велеса Госп. Али-Риза С а д и к о в и ћ , шер. судија и повјереник Гајрета, сакупио je. приликом вјенчањае Дин. 130__, а дароваше слиједећа господа: no Дин. 10.—: Ибрахим Исмаил из Вравјеваца, Ислам Билал из Гор. Враљеваца; Елмас Ђазим Г. Врањеваца, Мустафа Хасан из Г. Врањеваца, Кадри Хасан из Г. Вран.еваца, Мустафа Сулејман из Г. Врањеваца, Мустафа Фетах из Г. Врањеваца, Исмаил Мустафа из Мелнице, Сулејман Мехмед из Иванковца, Хамид Хасан из Велеса, Халим Шабан из Велеса, Н. Н., Билал Иса. — Укупно Дин. 130.—. Из Тузле Добровољне прилоге за Гајрет лриложише слиједећа гг: Дин. 30,— Хусо Берберовић из Вуковија; no Дин. 10.— Мешан Абаџић из Башиговаца, Шестан Бахто из Лохиње, Осман Хаџнћ из Дубрава, Халил Кадрић из Дубрава, Алија Хасановић из Липовице, Јунуз Хасић из Уроже, Хусо Софтић из Гнојннде, Мујо Омић из Прилуке, Фејзо Хаџић из Дубрава, Авдо Хајдаревић из Сељуба; Дин. 20 .—: Мухарем Џафић из Ободнице; no Дин. 10.—: Осман Черкезовић из Дједине, Салих Фејзић из Пасаца, Мујо Башић из Мијатовића, Ибришим Хасановић из Ђурђевика, Ибрахим Муј|кановић из Сељуба, Бего Чизмић из Ободнице; Дин. 20 .— Салих Ђузнћ из Лукавца; no Дин. 5.— Мујо Хасановић из Петровица Доњих, Мујо 'Буловић из Петровица Дољих, Ибро Хасанћевић из Петровица Доњих, Ахмет Хасанчевић из Петровица Доњих. — Укупно Дин. 255.—. Дарови за Гајрет приликом Курбан-бајрама у Цазину Приликом прошлог Бајрама даровали су no 1 курбанску кчжицу и то: Шакановић Ејуб, Мехо Османагић, Бајро Хушидић, Осман Бизвић, Хасе Алагић, Ахмет Хусетић, Саtnx еф. Миџић, Назиф Ђоралић, Мехмед еф. НоЈарчанин, Ибрахим Бајрамовић, Омер Кудић, Сулејман еф. Ђатић, Селим Мискић, Бејза Вељачић, Омер Жалић, Хасан Даутовић, Хусеин Башић, Осман Хердић; no 2 курбанске кожице даровали су: Бећир Шакановић, те Сулејман Хушидић. Прилози у готову новцу: no Дин. 20 .—: Бајрић Ајеза; no Дин. 10.—: Садиковић Хасан, Бајрић Ариф еф., Краковић Шериф; no Дин. 5.—: Маунић Сулејман, те no Дин. 2 .—: Бајрић Хасан. Ha сергији пред џамијом у Стијеии сакупио je Реџо Салчевић 60 Дин., те у Кудићима имам Сулејмап сф. сакупио je Дин. 30.—, као и у Граховићима Оулејман еф. БегаПовић сакупио je Дин. 29.—. Дароватељима толпа хвала! Дарови за Гајрет прилииом Бајрама у Пријепољу Приликом протлог Бајрама даровала je Брадоравска општина 10 курбанских кожица за Гајрет. По 1 курбанску �кожицу даровали су: Хамдо Хашимбеговић, Ешреф Чавић, Ибрахим Хашимбеговић, Сејфа Шеховић, Мурат Сукић, Мухарем Мулахмић, Мехмед Пашановић, Алија Чонтрић, Арифа Селмановић, Адем Хашимбеговић, Хашим Хкшимбеговић, Вехбија Болићевац, Хасан Суџува, Мустафа Хоџић, Едхем Хаџиагић, Салих Пилав, Мухамед Грапов, Шериф Ризвовић, Рашид Јусуфагић, Ејуб Шеховић, Алибег Авдагић, Шаћира Хашимбеговић, Аган Заимовић, Фајко Поровић, Беhnp Чичић, Мустафа Јусуфовић, Газо Јусуфовић, Томо Зекић, Смајил Поробић, ТЈуло Обућина, Јусуф Крсларац, Бејто Крсштарац, Рестен Крсштарац, Абаз Крсштарац, Рушид Рапчанвн, Селмо Рапчанин, Ариф Ралчаннн, Сулејман (Потурак, Нухо Тумбук, Молић Хоџић, Хамдо Тумбул, Рамо Хурић, Назиф Руљевић, Газибег Селмановпћ, Дервиш Бјелак, Бешир Бјелак, Рашид Нуковић, Ибрахим Јусуфагић, Смајил Мусабеговић, Ариф X. Шеховић, Јусуф Чичнћ и Феле Рачић. По 2 курбанске кожице даровали су: Ариф Скодрак, Бећир X. Хасановић и Хаџо Бјелак. Дароватељима топла хвала' похитали општнни, гдјс су са г. начелником дуже времена разговкрали о својим прилпкама и предавалп разне молбе. Попгго се био сакуппо прнличаи број општинара г. Јовановић je пстима говорио о потреби градње 3. школе у срничкој општини те о оснивању оокола, затим се интересовао о стаљу Гајрета и потреби љегове реорганизације, истичући велики значај ове једине муслиманске културне установе. Иницијативом r. Јовановића закључено je да се у селу Вучковцима одмах отпочне са градњом дворазредне основне школе наземљишту које у ту сврху паклања Алија Курбашић, претседник сриичке општине. Надаље je закључено да се одмах приступи оргапизацији једног Гајретовог теферича у Срницама који ће се одржати дана 24. ов. мј. у недељу, на којем he се, поред осталих тачака програма. дати велика коњска трка сељачких кон>а, пуцање на нишам и т. д. Овом приликом случајно присутни бановински надзорник г A. Селимбеговић покупио je добровољних прилога за Гајрет у износу од 220 динара. Прплоге су дали слиједећи: Прилози за Гајрет у Бијељини Дин. 50__Славко Јовановић, среоки начелник; Дин. 30.— У готову новцу даровали су no Дин. 100.—: Мујага X. Ахмет Селимбегопи^ бан. надз.; no Дин. 20.—: Мехмед Дојић, Бегановић, те Браћа Станковић; no Дии. 200.—: Хасанбег имам-матичар, Алија Курбашић, претсједик опгатине; Днн. Пашић; Еминбег Муратбеговић дароваг je 180 динара; Дин. 15.—: Халил Арнаутовић, тожак; no Дин. 10.—: Ђулага Сла70.—: Хасанага X. Салиховић; Дин. 63.—: Бајро Мухић, те љанкић, општ. биљежник, Ибрахим Ческинови11, тежаж; Љуno Дин. 50.—: Алијага Бегановић и Еминага Чолић; no Дин.,> боје Љубојевик, шшач: Курбапшћ Осман, трговац; Мухарем 40,—: Јусуфага X. Салиховић; no Дин. 80.—: Хусејнага X. Ахметбеговић, трговад: Којо Муро, обућар; Трохић Мухамед, М. Салиховић, Смајл Туркуша и X. Осман Хуремовић. no Дин. 5.—: Салихчсхајпћ Хусеин, тежак; Милпсав МилпУ пшеници даровали су: Османбег СалихСеговић 300 кг, чевић, тежак; Миличевпћ Стојаи, тежак. Мухамедбег Прељубовић 200 кг, Шемсибег Ајановић 108 кг, ОТПОЗДРАВ БАНА Г. ВЕЉЕ ПОПОВИЋА ГАЈРЕТУ Ибрахимбег Муратбеговић 100 кг, Хуснибег Ресулбеговић 52 кг; no 49 кг: Н. Н. и Салко Арифаггћ, те Хамдибег ПаHa поздравну депешу. itoja je упућена г. Велимиру Пошић 30 кг. повићу, претсједнгас Главног одбора Гајрета r. др. Авдо ХаУ кукурузу даровали су: Мухамедбег Прељубовић 226 кг; сапбеговић примио je слиједекп одговор: Рифатбег Рифатбеговић 200 кг; no 100 jtr даровали су: МуГосподине Претседииче! Вама и члановима Гајрета срхарембег Салибеговић, Ибрахимбег Муратбеговић, |Осиан Тур- дачно захваљујем на поздраву упућеном ми телеграмом са куша, Мухамедбег Пашић, Османбег Зааимовић, Емин Мура- годишње скупцггине Главнаг одбора Гајрета са жељом, да тагић, 51 кг, Мешан Беговић 50 кг, Дервиш Липпичевић 49 кг узвишени рад Гајрета буде крунисан заслуженим успехом, и Хамдибег Пашић 25 кг. за славу и величпну Његова Велпчанства Краља и Отаџбине. Дароватељима топла хвала! Бап В. Поповић, в. р. Приходи из Вареша Мјесни одбор у Варешу дозначио нам je своту од Дин. 2.005.— као приходе који потичу из прошасте годнне. Пошто je годишњи извјештај био тада у штампи, ова je сума изостала и треба je сматрати доходаом жз прошле годинв. Тако je овај одбор имао у млнулој години прихода у свему Див. 19.100.—. ПОЗДРАВНЕ ДЕПЕШЕ ГЛАВНОМ ОДБОРУ ГАЈРЕТА Пријепоље: Гајретовн чланови окупљени данас на својој главној скупштини изјављујућн своје прнзнаље поздрављају Главни одбор Гајрета са претседником г. др. Авдом Хасанбеговићем. Претседник Махмут Башовић. Прилог из Кључа ИСПРАВАК Госпођа Шида супруга Мухарембега Филиповића, повјереница Гајрета из Кључа, сакупила je пригодом забаве у Кључу 700 динара оа Гајрет, на чему joj се најтоплије захваљујемо. Pom oć Banke Gajret Beogradskom Gaflretu »Osman Đikić« Kako je poznato, Banka Gajret je odobrila društvu Gajret, na osnovu svojih statuta Din 200.000.— s tim da se iz ove svote isplati kao bančina pomoć društvu Beogradskom Gajretu »Osman Đikić« Din 25.000.—. Glavni odbor Gajreta, u smislu toga riješemja, doznačio je Beogradskom Gajretu Din 25.000.—, koja će se svota upotrebiti za podizanje doma Beogradskog Gajreta. i 1 Оџак (Дервента): У годишњем извјсштају друштва Гајрет оа г. 1929/30. na страни 354 у Мјесним одборима и повјереницима Гајрета испуштени су Гајретови повјереници у Оџаку срез Дервента и то Хафиз Ариф Ђанановић и Сејфудин Маглајлпћ, те у Турскнм Колибама Ферпд Лемеш што се овим исправља. Исто тако није унешена у годишњи извјештај сума од 5.823 Дин. и 48 п. као приход од цигар папира, која сума пма се придодати приходу Мјесног одбора Гајрета у Дервенти штампаној своти од 32.418 Дин. и 30 п. И З УРЕДИИШТВА Срнице за Гајрет »Ha своме непрекидном путовању no среоким општинама на дан 7. ов. мј. дошао je у општину Срнице сресжи начелник среза брчанског г. Славко Јовановић из Брчког. Како je општина Срнице 35 километара удаљена од сједишта среја ,tq су сељани чувти за долазак свога среског начелника ИСПРАВИ: Последњи пасус чланка „Свети рат и ропство”, услед греш ке при прелому, остао je непоправљен, na ћемо га у следећем броју, исправљена, поновно отштампати. 439 �Ustav Islamske verske zajednice Kraljevine Jugoslavije MI ALEKSANDAR I po milosti Božjoj i volji Narodnoj Kralj Jugoslavije Na predlog Našeg Ministra pravde, a po saslušanju pretsednika Našeg Ministarskog saveta propisujemo i proglašujemo: USTAV Islamske verske zajednice Kraljevine Jugoslavije I OSNOVNE ODREDBE § 1. Islamska vera spada medu priznate vere Kralje­ vine Jugoslavije, i ravnopravna je svima ostalim zako­ nima priznatim verama. Svi muslimani Kraljevine Jugoslavije čine jednu samostalnu Islamsku versku zajednicu, na čelu sa Reisul-ulemom kao Vrhovnim verskim starešinom. § 2. Islamska verska zajednica Kraljevine Jugoslavije održava, u smislu propisa Islama, duhovno jedinstvo sa ostalim islamskim verskim zajednicama. §3. Islamska verska zajednica javno' ispoveda i uči svoju islamsku. veru, javno vrši svoje islamske verske dužnosti, i sajnostalno upravlja i ureduje svoje verske, versko-prosvetne i vakufsko-imovinske poslove. §4. Celokupna organ^acija Islamske verske zajednice i verosniva se, prema odredbi prethodnog paragn iskom skom i versko-pro'svetnom kao i vakuf*1™-1 uređenju. Islamska^ varska zajednica upravlja se po): 1) propisima JŠeriata; 2) propisima Zakona o Islamskoj verskoji zajeuri zajednici Kraljevine Jugoslavije; 3) odredbama ovoga Ustava. §6. Cilj je Islamske verske zajednice da sledbenike Islama unapređuje verski i fneđu njima širi islamski mo­ ral, a po tome ih kulturno podiže. §7. Islamska verska zajednica postizava svoj cilj: 1) osnivanjem džamija, mekteba, medresa idrugih verskih, versko-prosvetnih i humanitarnih zavoda; 2) spremanjem verskih službenika, kao i versko prosvetnih nastavnika za svoje .državne i druge škole; 3) staranjem o verskom i moralnom vaspitanju i obrazovanju islamske mladeži u svojim, državnim i dru­ gim školama; 4) širenjem versko-moralnih knjiga i pouka među pripadnicima Islama; 5) suzbijanjem protiverskih dela i protiverske pro­ pagande, kao i verskih i moralnih predrasuda, zlih na­ vika i običaja; 6) organizovanjem dobrotvornih društava i usta­ nova, i potpomaganjem svake akcije koja radi na ver­ skom, moralnom, prosvetnom, zdravstvenom, privred­ nom, socijalnom i kulturnom preporođaju muslimana u duhu Islama. §8. Islamska verska zajednica i pojedine njene usta­ nove pravna su lica, sposobna da po propisima zakona stiču i drže kako pokretna, tako i nepokretna dobra, i vrše sva prava M a im kao takvim pripadaju. Imovina Islamske verske zajednice služi samo njenim ciljevima ,i ne može se ni pod kojim vidom od nfe oduzimati niti na koje druge ciljeve upotrebljavati. osim slučaja eksproprijacije predviđene zakonom. Islamska verska -zajednica samostalno upravlja i uređuje svoje verske, versko-prosvetne i vakufsko-im„. vinske poslove. Ona samostalno upravlja i slobodno ra. soolaže celokupnom svojom imovinom i prihodima, pod vrhovnim nadzorom Države. Sve te poslove Islamska verska zajednica vrši preko svojih verskih i imovinskoupravnih organa, koji su predviđeni Zakonom o Islam, skoi verskoj zajednici i uređeni ovim Ustavom. II ORGANI ISLAMSKE VERSKE ZAJEDNICE: § 11. Organi Islamske verske zajednice su: 1) Džematski međžlis, na Selu sa džematskim imamom; 2) Sresko vakufsko-meanfsko poverenstvo, na čelu sa šeriatskim sudijom; 3) Vakufsko-mearifsko veće u Sarajevu i Skoplju, sa svojim upravnim odborima; 4) Muftijstva, na čelu sa muftijom; 5) Ulema-medžlis u Sarajevu i Skoplju; 6) Vrhovno versko starešinstvo u Beogradu, sa Reis-ul-ulemom na čelu. § 12. U versko i versko-prosvetnom pogledu, Islamsku versku zajednicu pretstavljaju: Vrhovno versko stare­ šinstvo, sa Reis-ul-ulemom, Ulema- medžlis, muftija i šeriatski sudija, a u vakufsko-imovinskom pogledu, Va­ kufsko-mearifsko veće sa svojim upravnim odborom, Sresko vakufsko-mearifsko poverenstvo sa područnim mutevelijama, i Džematski medžlis. 1) Džematski medžlis § 13. Svi muslimani jednog ili više susednih mesta u ko­ jima ima najmanje 300 islamskih domova sačinjavaju vakufsko-mearifski džemat. Muslimani onih mesta u ko­ jima nema najmanje 300 islamskih domova moraju se združiti sa susednim mestima, i organizovati u jedan džemat. Izuzetci mogu biti samo u onim mestima i kra­ jevima gde to terenske i druge prilike zahtevaju, pa se u tim slučajevima mogu džemati grupisati i sa manjim brojem islamskih domova. Odluku o tom, kao i uopšte o organizaciji džemata, donosi upravni odbor nadležnog Vakufsko-mearifskog veća. Dom je svaka zasebna islamska porodica, kao i punoletno inokosno lice sa samostalnim zanimanjem. § 14. Svaki musliman pripada kao član onome džematu u kom stalno živi. Članovi džemata koji su . navršili 21 godinu života sačinjavaju džematski zbor. § 15. Džematski zbor bira Džematski medžlis, i sastaje se na poziv imama matičara, koji mu je pretsednik. U džematu gde ima više imama matičara, Sresko vakuf­ sko mearifsko poverenstvo određuje, u sporazumu sa muftijom, koji će imam biti pretsednik džematskog zbora. т. § 16Džematski medžlis, u mestima od 300 do 500 musli­ mana, ima pet članova i tri zamenika, u džematima od 440 i �500 do 1000 muslimana, sedam članova i pet zamenika, nosti tačno i savesno; 9) raspravlja i predlaže Sreskom vakufsko-mea­ u džematima od 1000 do 2000 muslimana, devet članova i sedam zamenika, a u džematima sa više od 2000 mu­ rifskom poverenstvu godišnje predračune svojih potre­ slimana, za svaku dalju 1030 po dva člana i jednog za­ ba, i čini mu predloge, molbe i pretstavke o svima po­ menika više. trebama svoga džemata; § 17. 10) podnosi krajem svake godine izveštaj Sreskom Džematski medžlis se bira na tri godine. vakufsko-mearifskom poverenstvu o svome radu. Pretsednik Džematskog medžlisa je imam matičar § 25. koji je pretsednik džematskog zbora. Kad je pretsednik Džematski medžlis uzima u službu one verske služ­ džematskog medžlisa sprečen, zastupa ga onaj član koga benike džemata koje izdržavaju same džematlije iz svo­ Džematski medžlis izabere. jih sretstava. Ovakvi službenici, da bi se mogli uzeti § 18. u službu, moraju imati odobrenje nadležne verske vla­ U Džematski medžlis može biti izabran član džemat­ sti za službu u dotičnom džematu. skog zbora koji je navršio 30 godina života. § 26. Odobrenje za privremenu službu u džematu može § 19. se dati samo onom kandidatu koji dokaže svoju sposob­ Članstvo u džematskom zboru gubi: 1) onaj koji je pod starateljstvom ili u stečaju; nost valjanom svedodžbom o položenom ispitu ili više­ 2) koji je osuđen za zločinstvo, ili prestup učinjen godišnjoj dobroj upotrebi u dotičnoj službi. U nedo­ iz koristoljublja ili protiv javnog morala, za vreme dok statku takove svedodžbe, kandidat se mora podvrći ispitu za osposobljenje, koji obavlja nadležno Sresko traju pravne posledice osude; i 3) koji služi aktivno u vojsci, ili straži koja je voj­ vakufsko-mearifsko poverenstvo. Ovome će ispitu pri­ sustvovati, kao članovi, muftija i jedan od njega odre­ nički organizovana. đeni muderis, a gde ih nema ili ne mogu da dođu, ispit § 20. Vakufsko-mearifsko veće propisuje način kako će obavjla samo Sresko vakufsko-mearifsko poverenstvo. -Osim stručne sposobnosti, kandidat mora dokazati da se vršiti izbor za Džematski medžlis i određuje svaki 'je regulisao svoju->vojnu obavezu. put dan izbora. Ako u pogledu verskog službenika koga je izabrao § 21. Na izbor može se svaki član džematskog zbora ža­ Džematski medžlis dođe do nesporazuma između dže­ mata s jedne strane i Sreskog vakufsko-mearifskog politi Sreskom muftisko-mearifskom povgrenstvu, u roku od tri dana nakon proglašenja izbornog rezultata. O verenstva s druge strane, o tome odlučuje muftija. § 27. žalbi odlučuje Sresko vakufsko-mearifsko poverenstvo, Službu u džamijama mogu vršiti, osim za to po­ u roku od osam dana, u prvoj instanciji. Na odluku ovoga, žalba se podnosi u roku ođ-pet* dana upravnom stavljenih džamijskih službenika, i druga lica, ako to odboru vakufsko-mearifskog veća, koji donosi odluku u dopusti Sresko vakufsko-mearifsko poverenstvo. U sedištu muftije to dopuštenje daje muftija. roku od petnaest dana, u poslednjoj instanciji. 2) Sresko vakufsko-mearifsko poverenstvo. Ako Sresko vakufsko-mearifsko poverenstvo odno­ sno upravni odbor, poništi izbor, raspjsaće se novi iz­ -lllllfe i 1 § 28Sresko vakufsko-mearifsko poverenstvo je organ bor u dotičnom džematu najdalje u roku od mesec dana. versko-prosvetne i vakufsko-imovinske uprave Islamske § 22. Po svršenom izboru, a najdalje u roku od sedam verske zajednice u srezu. Njegovo sedište i područje je dana, Džematski medžlis sastaje se, na poziv pretsed- mesto i teritorija sreske uprave vlasti, a izuzetak od nika, u prvu sednicu, i određuje zamenika pretsedniku, ovoga može biti samo po odluci nadležnog Vakufskomearifskog veća. a prema potrebi tajnika i blagajnika. § 29. § 23. Sresko vakufsko-mearifsko poverenstvo ima u mePredsednik zastupa Džematski medžlis, saziva sednice Džematskog medžlisa i izbor džemata, i upravlja stima sa više od 10.000 muslimana sedan članova a u mestima do 10.000 muslimana pet članova. tim sastancima. § 30. § 24. Član Sreskog vakufsko-mearifskog poverenstva i Džematskom medžlisu pripada, uglavnom, u dužnost njegov pretsednik je, po položaju, jedan šeriatski suda: 1) iznalazi potrebe svoga džemata, i u tom pogledu dija dotičnog sreza kog odredi Ministar pravde po sa­ iznosi predloge Sreskom vakufsko-mearifskom pove- slušanju nadležnog Ulema-medžlisa i upravnog odbora Vakufsko-mearifskog veća. Ode u sedištu Sreskog va­ renstvu; 2) čuva ugled i interese svoga džemata i Islamske kufsko-mearifskog poverenstva nema Šeriatskog suda, verske zajednice; član i pretsednik, mesto šeriatskog sudije, je ono lice 3) potpomaže verske i prosvetne službenike svoga koje odredi Ministar pravde po saslušanju pomenutih džemata, i brine o verskom, moralnom i kulturno-pro- tela. svetnom podizanju i vaspitanju svojih džematlija; Ostale članove Sreskog vakufsko-mearifskog pove­ 4) izvršuje odluke i naloge starijih verskih i vakuf- renstva postavlja upravni odbor nadležnog Vakufskogsko-mearifskih organa i tela; mearifskog veća. 5) nadzire verske i prosvetne zgrade, kao i druge § 31. vakufske objekte; Sednice Sreskog vakufsko-mearifskog poverenstva 6) sastavlja inventare pokretne i nepokretne imo­ drže se jedanput nedeljno, a u slučaju potrebe i češće. vine; Ako jedna trećina članova Sreskog-vakufsko-mearifskog 7) stara se o potrebnim sretstvima za izdržavanje poverenstva zatraži, ima se sazvati izvanredna sednica. džamija i mekteba; § 32. 8) pregleda najmanje svakog meseca račune svoga U delokrug Sreskog vakufsko-mearifskog poveren­ blagajnika, i nastoji da i ostali članovi vrše svoje duž­ stva pripada, u glavnom, da: 441 �teritoriju banjalučkog, tuzlanskog, sarajevd, 1) rukuje izborom za Džematske medžlise, prema i'^ostarskog muftijstva, i Vakufsko-mearifsko v g » f pravilniku koji će propisati nadležno Vakufsko-mearif- Skopliu za teritoriju skopskog, bito jskog, Prizrensk “ sko veće; novopažarskog i pUevUanskog muftustva. 2) nadzire rad Džematskih medžlisa svoga sreza; 3) vodi u evidenciji svu vakufsko-mearifsku po­ Članovi Vakufsko-mearifskog veća su svi a ■ kretnu i nepokretnu imovinu u području svoga sreza; Ulema-medžlisa, sve muftije i sve vrhovne Seriatske !' 4) nadzire verske i vakufsko-mearifske zgrade, i bdi diie sa područja veća, vakufsko-meanfskt direktor i nad celokupnim poslovanjem mutevilija i svili vakufsko- petnaest članova koje Ministar pravde imenuje na os„ v mearifskih plaćenih organa svoga područja; dvojnog predloga upravnog odbora starog Vakttfsk" 5) čini predloge o osnivanju, podizanju, održavanju mearifskog veća. Od članova koje imenuje Ministar i opravljanju džamija i drugih verskih, prosvetnih i hu­ pravde najmanje trojica moram imati fakultetsku spremu' manih zavoda; 6) čini predloge o otuđenju, zameni i opterećenju Vakufsko-mearifsko veće sastavlja se za tri g0(jin vakufskih nepokretnosti, o kupovanju nepokretnosti i Dva meseca pre isteka toga roka m ora se staviti pred. podizanju koristonosnih novih građevina iz vakufskolog za one nove članove koje M inistar pravde postavi,, mearifskih sretstava i o načinu iznajmljivanja i davanja § 37. pod zakup vakufskih nepokretnosti; Vakufsko-mearifsko veće na prvom svom sastanku 7) daje mišljenje o poravnanju i o sklapanju i razbira sebi pretsednika i dva fmtpretsednika. rešavanju ugovora; 8) predlaže otpisivanje nesigurnih i nenaplativih po­ Sastanci Vakufsko-mearifskog veća su redovni Цј traživanja; 9) čini predloge o imenovanju, platama, nagradama vanredni. Na redovan sastanak saziva pretsednik veća m sporazumu sa upravnim odborom, u jesen svake go­ i otsustvima vakufsko-mearifskih i verskih službenika svoga sreza, i daje im otsustva do 14 dana, s tim da dine, a vanredan, kada trećina članova ili upravni odbor to zatraži. Saziv se mora objaviti članovima naj­ predloge u pogledu verskih službenika, medu koje spa­ manje osam dana pre dana sastanka, i označiti dnevni daju i imami matičari, upućuje preko muftije; 'red prve sednice. Vanredna sednica mora se sazvati 10) ocenjuje sposobnost verskih službenika koje bira" najdalje do mesec dana. Džematski medžlis, u smislu §'26; § 39. 11) bdi nad tim da se plan nastave u svim verskim Prvoj sednici Veća predsedava najstariji član po i drugim vakufskorinearifskim zavodima propisno izgodinama ,i odmah naređuje izbor pretsednika, dvaju vršuje; 12) javlja muftiji i državnim vlastima, kad dozna potpredsednika i potrebnog broja sekretara Veća. § 40. da se ne drži osnov^ islamske verske nastave u javnim Vakufsko-mearifskom veću pripada, u glavnom, u školama ili zavodima; 13) određuje svoje izaslanike koji će prisustvovati nadležnost, da: završnim ispitima u svim školama njegova područja; 1) bira članove svog upravnog odbora, i njihove za14) potiče islamsku mladež da pohađa u što većem menike; broju sve, a naročito verske škole, i da se uči za­ 2) imenuje činovnike upravnog odbora, i vrši disnatima; cipilnsku vlast nad njima; 15) čini predloge upravnom odboru nadležnom Va-3) odobrava godišnji predračun Islamske verske za­ kufsko-mearifskog veća o podeljivanju stipendija islam­ jednice na svojoj teritoriji, kao i predračune samostalnih skim učenicima srednjih i visokih škola; vakufa čiji je godišnji prihod najmanje 20.000 dinara, i 16) sastavlja i predlaže Vakufsko-mearifskom veću svih vakufsko-mearifskih fondova i razrešava završne predračun za iduću i završni račun za prošlu godinu, račune po njima; u pogledu vakufsko-mearifske imovine u njegovom po­ 4) nadzire polsovanje vakufsko-mearifskih organa dručju; kao i svih službenika vakufsko-mearifske uprave; 17) prima i podnosi sa svojim izveštajem upravnom 5) odlučuje o osnivanju i održavanju džamija i osta­ odboru nadležnog Vakufsko-mearifskog veća račune mu- lih verskih objekata, u sporazumu sa LJlema-medžlisom; tevelija, kao i sve druge račune koji se tiču vakufsko6) odlučuje o kupovanju dobara, o prodaji, trampi i mearifske imovine; opterećenju pokretne i nepokretne vakufske imovine, u 18) izveštava o svim znatnim događajima koji se to ne može učiniti upravni odbor; koliko tiču verskih i vakufsko-mearifskih poslova upravni od­ 7) odlučuje načelno o koristonosnom ulaganju va­ bor nadležnog Vakufsko-mearifskog veća, kao i Ulema- kufske imovine, naročito o davanju zajmova iz vakufskomedžlis, preko muftije, prema nadležnosti tih organa; mearifskih fondova i imovine pojedinih vakufa; 19) izvršava naloge upravnog odbora nadležnog 8) odlučuje o načinu iznajmljivanja i davanja u za­ Vakufsko-mearifskog veća, Ulema-medžlisa i muftije kup vakufskih nepokretnosti; koji su izdati u granicama njihove nadležnosti. 9) odlučuje o otpisivanju nesigurnih i nenaplativih § 33. potraživanja preko 2.000 dinara pojedinih vakufa i fon­ Sednicama Sreskog vakufsko-mearifskog poveren- dova; stva o stvarima koje se tiču zajedničkog interesa jed­ 10) ustanovljava nova činovnička i službenička menog ili više džemata imaju se prizvati pretsednici do­ sta, određuje prinadležnosti svima službenicima, i uretičnih Džematskih medžlisa. Ovima pripada u tom slu­ đuje ostale njihove službene ondose; čaju pravo većanja i glasanja. 11) daje otsutstva vakufsko-mearifskim službenicima 3) Vakufsko-mearifsko veće. preko tri meseca; § 34. 12) određuje dnevnice i putne troškove članovima Vrhovni uredbodavni i nadzorni organ za celokupnu svojim i svog upravnog odbora; vakufsko-mearifsku i drugu imovinsku upravu Islamske 13) propisuje poslovnike i službena pravila za sve verske zajednice je: Vakufsko-mearifsko veće u Sara- vakufsko-mearifske organe i tela; 442 �14) menja postojeće i izdaje nove propise o upravi ležnosti, i daje im nagrade, honorare i potpore, u grani­ i nadziranju vakufsko-mearifske imovine, o vođenju knji­ cama predračunskih kredita. U pogledu verskih službe­ nika, upravni odbor to čini po predlogu Ulema-medžlisa; ga, računa i blagajničkih poslova; 11) odlučuje o otklonu i gubitku članstva u Džemat15) menja postojeće i izdaje nove propise o disci­ plinskom postupku i penzijama za vakufsko-mearifske skim medžlisima i o određivanju i upotrebi novčanih kazni tih članova; činovnike i službenike; 12) donosi odluku, u smislu § 38, o sazivu Vakufsko16) ustanovljava nastavni plan za svetske predmete mearifskog veća; u svima vakufsko-mearifskim školama; 13) sastavlja godišnji predračun i ispituje završni 17) daje stipendije učenicima srednjih i visokih škola; 18) odlučuje konačno o žalbama na rešenja svih va- račun Islamske verske zajednice na svojoj teritoriji, kao kufsko-mearifskih organa, u koliko ta odluka nije ostav­ i završne račune samostanlih vakufa i vakusko-mearifskih fondova sa prihodom preko 20.000 dinara godišnje, ljena upravnom odboru; 19) brine o čuvanju celokupne vakufske imovine, i i predlaže ih Vakufsko-mearifskom veću; 14) podnosi Vakufsko-mearifskom veću godišnji izpodnosi Kraljevskoj Vladi svoje pretstavke i žalbe po veštaj o svom radu; svima poslovima vakufsko-mearifske uprave. 15) izrađuje predloge Vakufsko-mearifskom veću po Za odluke iz tač. 13, 14, 15 i 16 potrebno je odobrej nje Ministra pravde. njegovu nalogu ili po svojoj pobudi; 16) čini sve potrebne pripreme za držanje sednica 4) Upravni odbor Vakufsko-mearifskog veća i Veća; i § 41. 17) izvršuje odluke Veća i disciplinske presude nad­ Upravni odbor Vakufsko-mearifskog veća je vrhov­ ni upravni organ u vakufsko-mearifskim i drugim imo­ ležnih verskih.vlasti o novčanim kaznama i otpuštanju verskih službenik^. vinskim poslovima. § 45. Upravni odbor Vakufsko-mearifskog veća sastoji se Upravljajući vakufskom imovinom i prihodima i ras­ od sedam članova, od kojih je jedan član pretsednik . Ulema-medžlisa, drugi vakufsko-mearifski direktor, a hodima Islamske verske zajednice, upravni odbor dužan pet članova i isto toliko zamenika ovih bira Veće iz svo­ je da se tačno tkži odluka Veća i nadležno ustanovlje­ nog predračuna. je sredine. Ako nastane hitna potreba da se što odredi o takvim Pretsednik odbora je pretsednik Ulema-n\edžlisa, a poslovima o kojima većanje i odluka spada u nadležnost podpretsednika bira odbor iz svoje sjedine. VećaHbto u vreme kad Veće nije na okupu, onda se § 42. Mandat članova upravnog odbora traje i posle is­ takvi poslovi na većanje i odluku iznose upravnom od­ teka perioda Veća, kao i u slučajevima njegova raspusta, boru na prvom njegovom sastanku, odnosno, a prema sve dok iz novog Veća ne buda -izabran novi upravni potrebi, saziva se upravni odbor na vanrednu sednicu. odbor. Istup iz Veća povlači za sobom i istup iz uprav­ U takvim slučajevima sudeluju na sednici i članovi Ule­ ma-medžlisa i Vrhovnog šreiatskog suda, sa pravom nog odbora. glasa, i donose se odluke mesto Veća, ali se o tim odlu­ § 43. Upravni odbor saziva njegov pretsednik svaka dva kama ima izvestiti Veće na prvom njegovom sastanku. 5) Muftije meseca jedanput, a u slučaju potrebe, ili ako to zatraži trećine članova upravnog odbora, i češće. § 46. Muftije se biraju prema propisima Zakona o izboru Upravni odbor radi u Sarajevu odnosno u Skoplju. Reis-ul-uleme, Članova 'Ulema-medžlisa i muftija i o pri§ 44. Upravnom odboru Vakufsko-mearifskog veća pri­ nadležnostima verskih službenika Islamske verske za­ pada, u glavnom, u dužnost da: jednice, a postavljaju Kraljevim ukazom. 1) svršava tekuće poslove vakufske imovine, i upra­ § 47. vlja celokupnim prihodima i rashodima Islamske verske Svako upražnjeno muftijsko mesto ima se u roku .. zajednice u svom području; od tri meseca popuniti. 2) vrši starešinsku vlast nad svima službenicima § 48. . vakufsko-mearifske uprave; Dužnost je muftije, u glavnom, da: 3) nadizire rad Sreskih vakufsko-mearifskm pove1) izdaje uobičajene fetve; jj renstava, i daje im uputstva; 2) obraća punu pažnju kulturnim i prosvetnim usta­ 4) nadzire samostalne vakufe u pogledu uprave imo­ novama islamskim na tritoriji svoga muftijstva; vinom i ispunjavanja zakladnih svrha; 3) nadzire verske službneike u autonomnoj i držav­ 5) odobrava uvakufljenja. prima poklone i legate. noj službi na svojoj teritoriji, i pregledava džamije i 6) postavlja mutevelije i druge vakufsko-imovinske druge verske objekte u smislu uputa i naredaba Ulemaslužebnike. osim službenika navedenih u tač. 2 л 40; medžlisa, a prema ukazanoj potrebi; 7) odobrava predračune i razrešava račune samo­ 4) nadzire izvršenje nastavnog plana za islamsku stalnih vakufa čiji godišnji prihodi ne premašuju 20.000 versku obuku u državnim i drugim školama, i pazi da h dinara; se čuvaju i poštuju propisi Islama i svima javnim usta­ 8) imenuje svetovne učitelje u vakufskim školama novama; u sporazumu sa Ulema-medžlisom, postavlja činovnike 5) nastoji da se poznavanje islamske nauke širi me­ j i sluižtelje Sreskih vakufsko-mearifskih poverenstava, i du muslimanima propovedanjem i obukom, i da se moral služitelje upravnog odbora, vrši disciplinsku vlast nad što bolje utvrdi; njima, i daje im otsutstva do tri meseca; 6) podnosi Ulema-medžlisu izveštaje o važnijim slu­ 9) čini predoge Ulema-medžlisu u pogledu imenova­ čajevima i rezultatima pregledanja, prema potrebi, a nja verskih službenika plaćenih iz srestava Islamske glavni izveštaj o ćelom radu svako pola godine. verske zajednice; § 49. 10) odobrava službenicima vakufsko-imovinskim pre­ Za namirenje putnih troškova pri službenim putova­ dujam na platu do visine tromesečnih celokupnih prinad- njima, muftije dobijaju godišnji paušal iz srestava Islam- 443 �lisa su dva , iedan u Sarajevu, jedan u Skoplju. Njlh ske verske zajednice, po odluci Vakufsko-mearifskog teritorijalna nadležnost poklapa se sa teritorija, ’ veća, na predlog Ulema-medžlisa. Za godišnji paušal nadležnošću Vakufsko-mearifskog veća u Sarajevil^ predvidiće se potreban kredit svake godine u budžetu Skoplju. Islamske verske zajednice. § 54. § 50. Ulema-medžlis se sastoji iz četiri člana, koji izme, Sedišta muftija su: 1) u Banjoj Luci, za teritoriju Vrbaske, Dravske i sebe biraju pretsednika na п godine. Ako se raspolove, odlučuje Reis-ul-ulema. Savske banovine, sem sreza osečkog i gračaničkog; 2) u Tuzli, za teritoriju srezova tuzlanskog, kladanjČlanovi Ulema-medžlisa biraju se prema propisima skog, vlaseničkog, srebreničkog, zvorničkog, jadarskog, lozničkog, bjeljinskog, podrinskog, brčanskog, osečkog Zakona o izboru Reis-ul-uleme, članova -Uiema-medlllsa i muftija i o prinadležnostima venskih službenika Islam, i gračaničkog; 3) u Sarajevu, za teritoriju srezova sarajevskog,ske ro-verske zajednice, a postavljaju Kraljevim ukazom. Upražnjeno mesto člana Ulema-međzlisa ima se рорц, gatičkog, višegradskog, čajničkog, fočanskog, visočkog, fojničkog, zeničkog, žepačkog, travničkog i bugojanskog niti u roku od tri meseca. § 56. i ostala mesta Drinske banovine koja ne pripadaju tuz­ Svaki član Ulema-medžlisa otpravlja dodeljene mu lanskom muftijstvu; od pretsednika poslove, prema poslovnom redu koji će 4) u Mostaru, za teritoriju Primorske banovine, sem travničkog i bugojanskog sreza, te za teritoriju srezova propisati sam Ulema-medžlis u roku od šest meseci od dana stupanja na snagu ovoga Ustava. Poslovni red dubrovačkog, bilećkog, gatačkog, Ijubinjskog, nevesinjstupa na snagu kad ga potvrdi Vrhovno versko stareskog, stolačkog i trebinjskog Zetske banovine; 5) u Plevlju, za teritoriju srezova plevaljskog, pri- šinstvo. § 57. bosjkog, novovaroškog, mileševskog, bjelopoljskog, beČanlovi Ulema-medžlisa i muftije imaju godišnji od­ ranskog, podgoričkog, nikšićkog, ulcinjskog i barskog, i ostala mesta Zetske banovine koja ne pripadaju kome mor do 40 dana, prema odredbama koje će se predvideti u službenoj pragmatici. drugom muftijstvu; Članovima Ulema-medžlisa i muftijama daje pri po­ 6) u Novom Pazaru, za teritoriju srezova deževskog, štavičkog, sjeničkog, kosovsko-mitrovičkog, pećkog, is- trebi osustvo do 14 dana Ulema-medžlis a preko 14 dana točkog i plavogusinjskog; Reis-ul-ulema. § 58. 7) u Prižrenu, z^ teritoriju srezova gračaničkog, lapSednice Ulema-medžlisa drže se svake nedelje, a u skog, vučitrnskog, dakovičkog, podrimskog, šarplaninslučaju potrebe pretsednik saziva i vanrednu sednicu. skog .gorskog, podgorskog, giljanskog i nerodimskog; § 59. 8) u Bitolju, za teritoriju srezova bitoljskog, kruševUlema-medžlisu je, u glavnom, dužnost da: skog, debarskog. struškog, ohridskog, prespanskog, kičevskog, prilepskog, porečkog, dojransko-đevđelijskog, 1) upravlja i nadzire celokupni islamski verski, dru­ kavadarskog, negotinsko-vardarskog i morihovskog; štveni i kulturni život i sve takove ustanove na svome 9) u Skoplju, za teritoriju srezova Vardarske bano­ području; vine koji ne pripadaju muftijstvu u Prižrenu i Bitolju, 2) sudeluje u odluci o osnivanju džamija i drugih dalje za teritoriju Moravske i Dunavske banovine i verskih objekata, škola .vaspitnih i humanitarnih zavo­ Uprave grada Beograda. da sa Vakufsko-mearifskim većem; 3) nastoji da se poznavanje islamske nauke među § 51. Pri svakom muftijstvu služi po jedan muftijski taj­ muslimanima proširi i moral što bolje utvrdi nik, koji zamenjuje muftiju u svima njegovim dužnosti­ 4) pazi da se u školama i zavodima, kao i u opšte u ma koje mu poveri muftija, Ш ako ovog nema, nadležni ustanovama islamskim, državnim, samoupravnim i pri­ Ulema-medžlis. Osim tajnika, u svakom muftijstvu po­ vatnim čuvaju i poštuju propisi Islama, naročito da pre­ sta viče se potreban broj drugog osoblja. gledava školske knjige i saopštava svoja eventualna Muftijski tajnici moraju imati najmanje Šeriatsku su­ opažanja u njima Vrhovnom verskom starešinstvu; dačku školu, Veliku medresu u Skoplju, ili koju drugu 5) propisuje nastavni plan za islamsku versku nauku punu versku srednju školu koja je ravna ovima po ver- u svima islamskim školama, i daje svoje predloge za skoj naobrazbi. nastavni plan islamske verske nauke u svim ostalim, dr­ Muftijske tajnike postavlja vrhovno versko starešin- žavnim i privatnim, školama svoga područja, a u spo­ stvo po predlogu Ulema-medžlisa i saslušanju nadležnog razumu sa Vakufsko-mearifskim većem, i za druge nau­ muftije. Drugo kancelarijsko osoblje postavlja muftija. ke u vakufsko-mearifskim školama; Kancelarijskom osoblju muftijstva daje osustvo do 14 6) nadzire preko područnih muftija i Sreskih vakufdana muftija. sko-mearifskih poverenstava, rad sviju verskih škola; Zvanje muftijskih tajnika predviđa se u 6. 7 i 8 gru­ 7) imenuje vjeroučitelje islamske vere u svima pi I kategorije, kao i 2, 3 i 4 grupi II kategorije. Spremi islamskim školama svoga područja; I kategorije odgovara kvalifikacija predviđena u dru­ 8) čini predloge Vrhovnom verskom starešinstvu u gom stavu, sa najmanje osam godina kancelarijske slu­ pogledu postavljanja veroučitelja i imama u državnim žbe. '' 'ITt?§ 52. školama, vojnim nadleštvima, državnim bolnicama, kaz­ Disciplinsku vlast nad svim osobljem muftijske kan­ nenim i njima sličnim zavodima i drugim državnim usta­ celarije i drugim verskim službenicima svoga područja novama; vrši muftija u prvoj instnciji. 9) predlaže upravnom odboru predujmove, potpore, 6) Ulema-medžlis nagrade i honorare za sve verske službenike svoga po­ § 53. dručja; Ulema-medžlis je glavni organ preko kog se vrši 10) vrši disciplinsku vlast nad svima verskim služ­ uprava i nadzor nad celokupnim islamskim verskim, benicima svoga područja, u drugoj i poslednjoj instan­ versko-prosvetnim i kulturnim životom. Ulema-medž- ciji, a nad muftijama u prvoj. �§ 60. Tajnika Ulema-medžlisa postavlja Reis-ul-ulema, na predlog nadležnog Ulema-medžlisa, a ostalo kancelarij­ sko osoblje postavlja Ulema-medžlis. § 61. Tajnik Uelma-medžlisa mora imati fakultetsku spre­ mu. 7) Vrhovno versko starešinstvo § 62. Vrhovno versko starešinstvo je najviši upravnonadzorni organ nad ceolkupnim verskim i versko-prosvetnim islamskim životom, i donosi načelno tumačenje koji će se šeriatsko-pravni propisi primenjivati. Ono ču­ va i pretstavlja jedinstvo Islamske verske zajednice u Kraljevini, i stara se da svi propisi koji se odnose na njen život budu u oba njena područja jednoobrazni. § 63. Vrhovno versko starešinstvo sastoji se od Reis-ululeme i pretsednika oba Ulema-medžlisa. Sedište Vrhovnog verskog starešinstva je u Beo­ gradu. Njegove sednice saziva Reis-ul-ulema prema po­ trebi. Vrhovno versko starešinstvo propisaće pravilnik za svoj rad, u roku od šest meseci po stupanju na snagu ovog Ustava. § 64. Do uspostave pravilno obrazovanog Hilafeta koji bude priznat od Saveta predviđenog u § 4 Zakona o Islamskoj verskoj zajednici i Vlade ^Kraljevine Jugosla­ vije, Reis-ul-ulemi pre uvođenja u 'đužhos't, daje menšuru (ovlašćenje) pomenuti Savet, čiji je pretsednik najr^ stariji član po godinama. Način ophođenja Islamske verske zajednice Kralje­ vine Jugoslavije sa takvim, JHilafetom, kao i uslove i po­ stupak izdavanja menšure propisaće Ministar pravde u sporazumu sa Vrhovnim vetskim starešinstvom. § 65. Reis-ul-ulema je vrhovni verski starešina celokupne Islamske verske zajednice Kraljevine Jugoslavije. Njega zastupa jedan član Vrhovnog verskog starešinstva kog on odredi. Reis-ul-ulema se bira prema propisima Zakona o izboru Reis-ul-uleme, članova Ulema-medžlisa i muftija i o prinadležnostima verskih službenika Islamske verske zajednice, a postavlja Kraljevim ukazom. Upražnjeno mesto Reis-ul-uleme ima se popuniti u roku od tri meseca. § 66. Reis-ul-ulema prima iz državnih budžetskih sretstava na ime troškova za reprezentaciju i održavanje automobila, koji mu država daje. 16.000 dinara mesečno, i uživa stan u naturi u zgradi Vrhovnog verskog stare­ šinstva, koju će država, sa nameštajem, ovome staviti na raspoltoženje za smeštaj kancelarije Vrhovnog ver­ skog starešinstva i za stan Reis-ul-uleme. § 67. Dužnost je Vrhhovnog verskog starešinstva, u glav­ nom, da: 1) nadzire rad verskih i versko-prosvetnih organa i tela Islamske verske zajednice; 2) da je inicijativu za ostvarenje ciljeva i nastojanja Islamske verske zajednice svim verskim organima; 3) odobrava nastavni plan i program svih verskih zavoda i škola, u sporazumu sa nadležnim Ulema-medžlisom; 4) ocenjuje i izdaje verske knjige i njihove prevode, u sporazumu sa nadležnim Ulema-medžlisom; 5) rešava u načelnim razilaženjima koja nastanu iz­ među Ulema-medžlisa, i odlučuje u najvišoj instanciji o žalbama na nepravilnu primenu šeriatskih propisa od strane područnih organa; 6) nastoji da se u svim verskim islamskim školama, autonomnim i državnim, vrše predavanja u saglasnosti sa naukom Islamske vere; 7) postavlja potreban broj službenika za svoj ured; 8) izdaje i oduzima šerijatskim sudijama propisne muralese, po propisima uredbe koju će izdati Ministar pravde u sporazumu sa Vrhovnim verskim starešin­ stvom; 9) vrši disciplinsku vlast nad svojim službenicima u prvoj i poslednjoj instanciji, a nad muftijama u poslednjoj instanciji. § 68. Vrhovno versko starešinstvo može, ako se ukaže potreba, da u dogmatskim i šeriatsko-pravnim pitanjima sazove na sednice oba Ulema-medžlisa. Sednice mogu se držati, prema potrebi, u Beogradu, Sarajevu ili Skoplju. § 69. Kad se ukaže potreba da se raspravi mogućnost jednoobraznosti u opštim posolvima Islamske verske za­ jednice, Reis-ul-ulema može, pre budžetske rasprave Vakufsko-mearifskih veća, pozvati na sastanak pretsednike ooa Ulema-medžlisa, pretsednike oba Vakufsko-mearifska veća, oba direktora Vakufa i pretsednike oba Vrhovna šeriatska suda, s kojima će raspraviti glavne linije rada i način ostvarivanja nastojanja Islamske verske-zajednice, u pogledu vakufa, iskorišćavanja vakuf­ ske imovine, podizanja verskih i prosvetnih objekata, o iznalaženju novih finansijskih izvora, kao i svih ostalih pitanja koja zasecaju u život Islamske verske zajednice i rad njenih organa. § 70. Sva prepiska područnih organa Islamske verske za­ jednice sa centralnim državnim vlastima i obratno vrši se preko Vrhovnog verskog starešinstva. § 711 Oba Ulema-medžlisa i Vakufsko-mearifska veća podnose svake godine Vrhovnom verskom starešinstvu opšti izveštaj o svom radu. Isto tako podnosiće u naj­ kraćem roku i posebne izveštaje, kad Vrhovno versko starešinstvo to zatraži. § 72. Kancelariju Vrhovnog verskog starešinstva čini se­ kretar sa potrebnim brojem kancelarijskog osoblja. § 73. Sekretar Vrhovnog verskog starešinstva mora imati pravni fakultet. § 74. Sekretara kao i ostalo kancelarijsko osoblje Vrhov­ nog verskog starešinstva postavlja Reis-ul-ulema. III UPRAVA. I FINANSIJE § 75. Za opšti upravni rad. kao i za upravljanje celokupnim imovinskim i finansijskim poslovima Islamske ver­ ske zajednice, ustanovljava se Vakufska direkcija u Sa­ rajevu i Skoplju. za područje sarajevskog odnosno skop­ skog Vakufsko-mearifskog veća. Vakufska direkcija ima svoj finansijski otsek sa ra­ čunovodstvom, koji rukovodi svima prihodima i 'rasho­ dima Islamske verske zajednice, i upravlja sivima nje­ nim imovinsko-računskirn poslovima na svome području. Uredbom predviđenom u § 5 Zakona o Islamskoj verskoj zajednici, koju će sporazumno doneti oba Va­ kufsko-mearifska veća, svako za svoje područje i za Vrhovno versko starešinstvo. a odobriti Ministar prav- 445 �'l § 82. đe, propisaće se organizacija celokupne finansijske i raP rih o d i s a m o s ta ln ih v a k u fa u p o tr e b lja v a ju s e u „ а. ■ . „ r h e n r e m a p re d r a č u n u , k o ji s a s t a v l j a m u t. • čunovodstvene službe i kontrole. т г Г * а S u esk im v a k u f s k o - m e a r if s k im p o v je re n s tv o m § 76. Vakufskog direktora postavlja Vakufsko-mearifsko f o d o b r a v a Vakufsko-mearifsko v e ć e odnosno u r p avnj o d ^ Vakufsko-mearifskog veća prema svojo, nad|ež. veće. Vakufskom direktoru spada, u glavnom, u dužnost da: " “ p r ih o d im a samostalnih vakufa k o jih su potrebe pre. 1) vodi i zastupa celokupnu upravu Vakufske direk. ,» rosMiložiće Vakufsko-mearifsko v e ć e , p o sasl„. cije; Ц ф n a d le ž n o g Sreskog i vakufsko-mearifskog „0. 2) rukovodi i nadzire rad službenika Vakufske direk­ v e r e n s tv a . g gg cije, i vrši disciplinski nadzor nad njima; 3) prima i odpušta dnevničare i sluge Vakufske di­ V a k u fs k o -m e a rifs k o v e ć e , u z o d o b r e n je Ministra rekcije; i o ra v d e d a to u s p o ra z u m u sa Ministrom fmansija, propi, 4) daje otsustva službenicima Vakufske direkcije do s a ć e p ra v iln ik o ta k s a m a k o je ć e s e plaćati z a z v a n i£ „ e dva meseca. r a d n je v e rs k ih i v a k u f s k o - m e a r if s k .h o r g a n a . § 77. § 84. Upravni odbor Vakufsko-mearifskog veća propisuje P r o c e n a t r a z r e z a n a p rih o d e s a m o s ta ln ih v ak u fa uredbom organizaciju rada Vakufske direkcije. o d re đ u je V a k u fs k o -m e a rifs k o v e ć e . On n e m o ž e k o d srf § 78. v a k u fa n ik a d a b iti v e ć i o d 10% b r u t o p r i h o d a a k o d evlaIslamska verska zajednica podmiruje svoje potrebe: 1) prihodima svih verskih i vakufsko-mearifskih do­ bara i fondova; Od državne pomoći, utvrđeđne u smislu § 23. Za­ 2) prihodima od verskih taksa; 3) prihodima od razrezanih prinosa na prihode po­ kona o Islamskoj verskoj zajednici Kraljevine Jugosla­ vije prema dosadašnjim rashodima državnog budžeta i jedinih samostalnih vakufa; finansijskog zakona za 1929/30 godinu, pripada, po od­ 4) prihodima od dobrovoljnih priloga i vasljeta; 5) prihodima od eventualne pomoć? političko-uprav- b itk u sume potrebne za pokriće ličnih i materijalnih rashoda Vrhovnog verskog starešinstva u Beogradu, nih opština; jedan deo samostalnoj imovinskoj upravi Islamske ver­ 6) prihodima od stalne državne pomoći; i ske zajednici u Sarajevu, a jedan deo samostalnoj imo­ 7) prihodima od -уејМић prireza. vinskoj upravi u Skoplju. Ovi delovi utvrđuju se prema § 79. Versku imovinu sačinjavaju sva pokretna i nepo­ broju islamskog stanovništva jednog i drugog područja, kretna dobra Islamske verske zajednice sa samostalnim pošto se prethodno suma potrebna za pokriće ličnih i materijalnih rashoda Ulema-medžlisa u Skoplju doda delu upravama u Sarajevu i Skoplju. imovinske uprave u Skoplju. Sume koje se na takav § 8D. Odredbe vakufnama moraju se izvršavati, i mogu način utvrde predaju se svake godine iz državne kase, se jedino izmeniti ili ukinuti odlukom nadležnog Vakuf­ najmanje u mesečnim ratama unapred, neposredno Vasko-mearifskog veća, sa odobrenjem Ulema-medžlisa, i kufsko-mearifskoj direkciji u Sarajevu odnosno Skoplju, to ako se zbog neupotrebljivosti ili suvišnosti pojedine a suma izdvojena za pokriće ličnih i materijalnih rashoda odredbe vakufnama ne mogu ili ne treba da izvršuju.. Vrhovnog verskog starešinstva u Beogradu ovome staKod vakufa bez vakufnama postupa se po postojećem rešinstvu. Vrhovno versko starešinstvo utvrđivaće svake go­ običaju, u koliko, na predlog Sreskog vakufsko-mearif­ skog poverenstva, Vakufsko-mearifsko veće i Ulema- dine svoj predračun ličnih i materijalnih rashoda, koji će oba Vakufsko-mearifska veća odobriti i po kom će se medžlis ne odluče drugačije. Eventualnim izmenama ne može se dirati u lične interese potomaka vakufovih. utvrđivati suma koja će se, u s mislu prethodnog stava, neposredno izdavati Vrhovnom verskom starešinstvu od § 81. Samostalnim vakufima uoravlja mutevelija ili lice državne pomoći. U slučaju ako se oba Vakufsko-mearif­ koje je za to upravni odbor Vakufsko-mearifskog veća ska veća ne saglase u odobrenju predračuna Vrhovnog naročito postavio, prema uputima i odredbama uprav­ verskog starešinstva, taj predračun će odobriti na zajed­ nog odbora, dostavljenim mu preko Sreskog vakufsko- ničkoj sednici izaslanstva oba veća od po tri člana. Sedmearifskog poverenstva. Za vreme dok mutevelije nema nicu poziva u Beograd Reis-ul-ulema, i pretsedava joj. ili je uklonjen sa dužnosti, samostalnim vakufom uprav­ Po odobrenom predračunu Vrhovnog verskog sta­ rešinstva, Reis-ul-ulema, kao vrhovni verski starešina, lja Sresko vakufsko-mearifsko poverenstvo. 'Način uprave samostalnim vakufima propisuje Va­ je naredbodavac a njegov sekretar računopolaigač. kufsko-mearifsko veće. § 86. Mutevelije postavlja, uklanja s dužnosti i razrešava Prirez na neposredni porez koji plaćaju porezovupravni odbor Vakufsko-mearifskog veća, na predlog nici Islamske vere u državi imaju pravo da raspišu Va­ Sreskog vakufsko-mearifskog poverenstva. Pri postav­ kufsko-mearifsko veće, Sresko-mearifsko poverenstvo i ljanju mutevelija ima se uzeti u obzir i izrično izjavljena Džematski medžlis, kad prihodi predviđeni u § 78, osim želja vakufa u pogledu lica mutevelije. prireza, ne mogu pokriti rashoge predviđene budžetom. Jedno lice može se postaviti mutevelijom i za više Odluka o raspisu prireza za unapred određeno vreme samostalnih vakufa. postaje punovažna kad je odobri Ministar finansija u Disciplinsku vlast nad mutevelijama vrši upravni sporazumu sa Ministrom pravde. To odobrenje nije po­ odbor Vakufsko-mearifskog veća. trebno za prirez do 10% na neposrednu državnu porezu Neposredni nadzor nad mutevelijama vrši Sresko koji raspisuju Džematski medžlisi po odluci džematskog vakufsko-mearifsko poverenstvo. zbora donetoj od 75% poreske snage u džematu. Za nji­ Mutevelija ne može biti lice koje nije državljanin hove odluke potrebno je samo odobrenje nadležnog Va* Kraljevine Jugoslavije. kufsko-mearifskog veća. 446 �Prirez koji je do dana stupanja na snagu ovog Ustava naplaćivan na teritoriji bivše Bosne i Hercego­ vine naplaćivaće se na sve oblike neposrednog poreza, kao i t. zv. bir u Srbiji, koji je zagarantovan dosadanjim zakonom, sve dok Vakufsko-mearifsko veće u Sarajevu odnosno u Skoplju ne donese odluku o naplaćivanju no­ vog prireza i nadležne vlasti to odobre. §87. Verske prireze prikupljaju organi državne poreske administracije jednovremeno i u svemu po propisima za državne dažbine, i predaju ih u tromesečnim oDrucima vakufsko-mearifskim organima koji su ih propisali. Rashodi Islamske verske zajednice, u glavnom, su ovi: 1) upravni troškovi vakufsko-mearifskih organa; 2) troškovi za održavanje njene imovine i javne dažbine; 3) troškovi na zakladne svrhe uzapćenih vakufa; 4) potpore za opravku i gradnju džamija koje ne­ maju nikakvih vakufa ili su im nedostatni, a koje su na takovim mestima gde islamsko stanovništvo nije dovolj­ no materijalno jako, da to samo čini; 5) potpomaganje osoblja džamija, verskih zavoda i škola za koje ne postoje nikakvi vakufi ili su nedostatni, u koliko to ne mogu ti službenici dobijati od mesnog' islamskog stanovništva; 6) potpomaganje islamskih verskih, mearifskih, kul­ turnih i dobrotvornih svrha; 7) prinadežlnosti službenika; 8) dotacije raznih fondova. rt U samostanlim imovinskim upravama u Skoplju i Sarajevu, Vakufsko-mearifska veća odnosno upravni od­ bori, prema svojoj nadležnosti, utvrđuju odnosno odobra­ vaju godišnje predračune svojih rashoda i prihoda, kao‘ii rashoda i prihoda Vrhovnog verskog starešinstva i pred­ račune područnih imovinsko-pravnih objekata (vakufa, zaklada itd.). Budžetska godina poklapa se sa državnom budžet­ skom godinom, a računska godina traje za dva meseca duže. Dok se ne utvrde godišnji predračuni, važe posljed­ nji odobreni predračuni. §90. Svi objekti Islamske verske zajednice moraju se redovno osiguravati protiv štete od požara i drugih ne­ pogoda. § 91. Vakufsko-mearifska veća u sporazumu sa Ulemamedžisom propisaće uredbom, u roku od jedne godine po stupanju na snagu ovog Ustava, kako će se uprav­ ljati samostalnim vakufima, upotrebjlavati i održavati svi imovinski objekti i voditi nadzor nad njima, a do tog vremena upravljače se njima po do sada uobičajenom načinu. § 92. Imovinsko-pravne interese Islamske verske zajed­ nice, u smislu odredbe drugog stava § 7 Zakona o Islam­ skoj verskoj zajednici, zastupaju pred državnim vlastima Vakufski direktori odnosno pravozastupnici koje ovi ovlaste. IV ОРбТЕ I PRiELAZNE ODREDBE § 93. Oslobođavaju se svih javnih dažbina zgrade namenjene službi Božjoj i versko-prsovetnim i dobrotvor­ nim ustanovama; dalje, zavodi za verske potrebe; islam­ ska groblja; domovi aktivnih verskih službenika, koji su svojina Islamske verske zajednice, a namenjeni su <za njihovo stanovanje, domovi islamskih verskih nadleštava; kulturno-istorijski spomenici i dvorišta svih na­ brojanih ustanova. § 94. Svi organi islamske verske zajednice i članovi po­ jedinih njenih tela. svi činovnici i službenici njeni i po­ jedinih vakufa odgovorni su, prema odredbama zakona, za svoj rad i za svaku štetu koju bi naneli Islamskoj verskoj zajednici neispravnim radom i propuštenom duž­ nošću. §95. Ako se pokaže da Vakufsko-mearifsko veće svojim radom nanosi štetu interesima Islamske verske zajed­ nice, Vrhovno versko starešinstvo sa predsednicima oba Vakufsko-mearifska veća može doneti odluku da se veće raspušta i novo obrazuje. U istom slučaju u pogledu nižih upravnih tela odluku donosi upravni odbor nadležnog Vakufsko-mearifskog veća. 0 žalbama na odluku o raspuštanju Vakufsko-mearifskih veća odlučuje ministar pravde, o raspuštanju Sreskih vakufsko-mearifskih poverenstava, Vrhovno vensko starešinstvo, a o vaspuštanju Džematskih medžlisa, upravni odbor Vakufskomearifskih veća. § 96. Sulžberfici 'Islamske verske zajednice su muslimani državljani Kraljevine Jugoslavije. Ako za koje službeno mesto nije moguće naći spremna kandidata islamske vere, može se na to mesto postaviti i nemusliman. § 97. Nijedno službeno mjesto ne može se popuniti li­ cem koje nema za to kvalifikacije propisane od nadle­ žnih organa. Izuzetno, u Muftijstvu skopskom, bitoljskom, prizrenskom, novopazarskom i plevaljskom mogu se bez obzira na propisne kvalifikacije sadanji muftijski tajnici zadržati u službi odnosno u roku od 10 godina novi postavljati. § 98. Za sve organe, činovnike i ostale službenike Islam­ ske verske zajednice, za imame matičare, mualime sibjan i mektebi iptidaija, muderise i nastavnike medresa, kao i za nastavnike drugih verskih škola, bilo da su ak­ tivni ili penzionisani, Vakufsko-mearifsko veće u Sara­ jevu i Skoplju, svako za svoje područje, izdaće službenu pragmatiku, sa odredbama o prinadležnostima, uslovima za službu i o penzijskom fondu, a oba zajedno za funkcionere i službenike Vrhovnog verskog starešinstva u Beogradu. Prinadležnosti Reis-ul-uleme, članova Ulememedžlisa, muftija i tajnika tih verskih organa ne mogu biti manje nego su im prinadležnosti sa kojima se zateku u času kad ovaj Ustav stupi na snagu. § 99. Vrhovno versko starešinstvo, u sporazumu sa oba Ulema-medžlisa, propisaće uredbu o disciplinskom po­ stupku za sve verske službenike, aktivne i penzionisane, u kom će se predvideti i kazna lišenja zvanja kao i lišenja penzije. § 100. Uredbe iz § 98 i 99 stupaju na snagu po odobrenju ministra pravde. § 101. Zvanja članova Džematskih medžlisa, Sreskih va­ kufsko-mearifskih poverenstva i Vakufsko-mearifskih veća počasna su zvanja. Članovi vakufsko-mearifskog veća i upravnog odbora imaju pravo na naknadu putnih troškova i na dnevnice. § 102. O svima sednicama verskih i vakufsko-mearifskih 447 �tela i organa vode se zapisnici. Ove zapisnike, osim za­ pisnika Vakufsko mearifskog veća potpisuju i overavaju svi prisutni članovi, a zapisnik vakufsko-mearifskog veća overavaju pretsednik i delovođa. 0 načinu raspravljanja i odlučivanja, nadležno Vakufsko-mearifsko veće izdaće potrebne poslovnike. Sve odluke koje se donose na sednicama moraju na dotičnim aktima dobiti klauzulu da su donete na sednici. § 103. Za žable na odluke vlasti Islamske verske zajed­ nice određuje se rok od 14 dana od dana uručenja odluke. Žalba predana u zakonskom roku na poštu smatra se da je blagovremeno predana. Žalbe se predaju vlasti koja je izdala odluku. § 104. Za izvršenje nadležno izdatih, na zakonu osnovanih naređenja i punovažnih odluka sviju islamskih verskih vlasti i organa, sve državne i samoupravne vlasti dužne su dati, na zahtev nadležnih verskih vlasti, administra­ tivnu pomoć. § 105. S vi organi Islamske verske zajednice dužni su pot­ pomagati se međusobno i promicati ciljeve Islamske ver­ ske zajednice. §106. Sve državne vlasti koje po svojoj nadležnosti po­ krenu krivični ^postupak prptiv- kojeg službenika Islam­ ske verske zajednice dužile su da odmah o tome izveste nadležno muftijstvo za verske službenike, a za ostale Sresko vakufsko-poverenstvo odnosno upravni odbor Vakufsko-mearifskog veća, kao i o konačnoj odluci koju budu donele po tome predmetu. § 107. S va lica l^oja po nadležnom postavljanju vrše versku islamsku službu nisu obavezna lično vršiti one javne poslove koji su protivni njihovom verskom pozivu i ugledu. 1 §108. Pripadnici Islama ne mogu se prinuđavati da sarađuju i prisustvuju kojem činu ili svečanosti koja nosi obeležje isključivo druge vere. § 109. Službeni jezik u svima zvaničnim poslovima Islam­ ske verske zajednice Kraljevine Jugoslavije je državni jezik. § 110. Svi organi Islamske verske zajednice imaju služ­ beni pečat sa zakonskim tekstom svog imena i oznakom sedišta. § 111. Vrhovno versko starešinstvo izdavače svoj glas­ nik u kome će se vršiti zvanična objavljivanja Islamske verske zajednice. § 112. Po stupanju ovog Ustava na snagu, prvo Vakufskomeraifsko veće u Sarajevu i Skoplju postavlja ministar pravde, a dalje važi propis § 35. § 113. Kad se obrazuju Vakufsko-mearifska veća i uprav­ ni odbori u Sarajevu i Skoplju, Ministar pravde postaviće komisiju koja će sprovesti predaju imovinsko-prav’nih agenada od svih dosadašnjih organa upravnom odboru u Skoplju. Predaju agenada upravnom odboru u Sarajevu izvešće sadašnji glavni Vakufsko-mearifski poverenik. 448 Izvršenom predajom, utvrđenom u zajedničkom zapisniku, prestaje administrativna oduovornost dotadanjih organa. g ^ Organi i nadleštva, koji'se ovim Ustavom ukl. daju u koliko nisu do sada likvidirah, predace svoje ageride arhive i inventar nadležnom Ulema-medžlisu, S će izvršiti potreban raspored . predaju nadležnim novim organima. _ Za verske službenike koji do stupanja na snagu ovog Ustava primaju svoje prinadležnosti iz srestava državnog budžeta pa po tom pređu na budžet Islamske verske zajednice, Država će naknaditi Islamskoj verskoj zajednici onaj deo penzijskih prinadležnosti koji od­ govara službi do časa prevođenja tih službenika na bu­ džet Islamske verske zajednice. Islamska verska zajed­ nica će svojim budžetima predvideti kredite za penzijske prinadležnosti za ostatak službenog vremena, sve dok se to ne bude plaćalo iz srestava penzijskog fonda. § 116. Imami u Crnoj Gori koji su državni činovnici zadr­ žavaju jednake prinadležnosti, a nova postavljenja na upražnjena mesta vrše se po propisima ovoga Ustava. § 117. Sva prava i dužnosti bivšeg JReis-ul-uleme za Bosnu i Hercegovinu i bivšeg Vrhovnog muftije za Srbiju i Crnu Goru, u pogledu njihove nadležnosti, koja su imali do donošenja Zakona o Islamskoj verskoj zajednici i ovog Ustava, prelaze na pretsednika Ulema-medžlisa u Sara­ jevu i Skoplju, u koliko nije ovim Ustavom drugačije propisano. § 118. Izmene i dopune ovog Ustava donose oba Vakufskomearifska veća većinom od dve trećine glasova, a mi­ nistar pravde, pošto ih usvoji, podnosi ih Kraiju na oza­ konjenje. § 119. Ovaj Ustav donelo je telo predviđeno § 22 Zakona o Ilamskoj verskoj zajednici Kraljevine Jugoslavije od 31. januara 1930. godine, a stupa u život i dobija oba­ veznu snagu kad ga Kralj potpiše i kad se obnaroduje и »Službenim novinama«1). Uredba o privremenoj organizaciji vlasti i poslova Islamske verske zajednice Kraljevine Jugoslavije od 5. februara 1930 god., br. 10931-U-135, ostaje na snazi dok se u smislu odredaba ovog Ustava izvrši obrazovanje novih organa i predaja poslova njima. Uredba o vođenju matica rođenih, venčanih i umr­ lih muslimana, kao i Pravilnik za izvršenje ove Uredbe od 5 decembra 1927 god., V. M. br. 6631, ostaju i dalje na snazi, u toliko u koliko propisuju i uređuju vođenje matica rođenih venčanih i umrlih muslimana. Odredbe Uredbe o dodacima na skupoću, D. R. br. 138900, od 28 jula 1925 godine, koje se odnose na imame, gube snagu kad budu zamenjene odredbama Službene pragmatike, u smislu § 98 ovog Ustava. Br. 67873-U-516 9 jula 1930 godine u Topoli ALEKSANDAR s. r. Ministar pravde, Dr. M. Srškić, s. r. Video i stavio Državni pečat, čuvar Državnog pe­ čata, ministar pravde, Dr. M. Srškić, s. r. Pretsednik Ministarskog saveta, ministar unutraš­ njih poslova, počasni ađutant Nj. V. Kralja, divizijski đeneral, P. Žlvković, s. r. Ч broj 167—LXIII. od 25. juna 1930. godine. �Med. Univ. Df. mu S V A K I M U S LIM A N TREBA DA KUPUJE SAMO GAJRETOV specijalista zubni liječnik Sarajevo, Jeftanovića ulica br. 1 O rd in ira s v a k i m d a n o m od 9— 12 sati p rije podne i od 2 — 6 sati p o s lije podne jer kvalitetom nadmašuje sve ostale tigarpapire a potpomaže i „G a ire t” 0 OOOOOOOO®OOQOOOOGOOQQOOOOOOOOOOOOOOOOOa o Papirnica Narudžbe: (§ ) Tvornica cigarpapira Hamdija Kopčić S. D. flLKALAJ, Sarajevo Sarajevo, Strosmajeruva — Telefon 619 može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu C Л| preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala sooooaaoaasooooeG sooi iMtMEVO Suite u „GflIRETU” P © Š t £ ш тампдрмја : TtvC' ИЗРАЂУЈЕ НАЈБОЉЕ CBE ШТАГШАРОИ ПОСЛОВЕ УЗ КУЛАНТНЕ ЦИЈЕНЕ ' СЛАГАКИ CTPOJESH СТЕРЕОТИПИЈА РОТАЦИОНИ СТРОЈ cinkografija: IZBACUJE KLIŠEJE U JEDNOJ I VIŠE BOJA OEDINANA JUOU NAŠE KRALJEVINE k n j ig o v e ž n ic a : ^ POVEZUJEKNJIGE 00 �Temeljna glavnica 40,000.000’- Dinara Č ekovni račun ko d P oštanskog čekovnog zavoda filija le S arajevo b ro j 2172 Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju ||||||||||||lllllllllll!lllllllllllllll! Z A L A G A O N IC U općine grada Sarajeva koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. Illlllllllllllllllllllllllllll ■ 9 Bosanska Industrijalna i Trgovačka Banka d. d. U Sarajevo, Strosmajsrova ulica br. 12 B P Potpuno uplaćena d ion ička glavnica D in 20,0<P1).000— Dr. Omer Bahtijarević dugogodišnji liječnik Drž. Bolnice, operater i spe­ cijalista za operativne bo­ lesti, asistent chirurškog odelenja Državne Bolnice Rezervni fond D in 7,5 ОО-ООГ Ordinira od 1 -3 p o s lije podne Prim a u l o š k e na štednju, v rši d o ­ znake u unu tra šn jo sti i inozem stvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, fin a nsira in d u strijska i trgovačka poduzeća Interurban t e le f o n i broj 605, 865 i 555 Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split u Aleksandrovoj ulici br. 45 illlUlllllllllllllllllllllllUIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIHIIlllllltllllllllllllllllllllllllli Ге?C (g š g j [cfcjg @ 7g] ЕсУЗ (gfc® п (Sfcffj [) W g\ [cftjSj (cfcgj tc j/ffl tc^\355 M T frl Banka Gajret d. d., Sarajevo Akcijski kapital Din 40,000.000'- Rezerve Din 2,000.000'i se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilamo siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podu­ pire razne kulturne i humanitarne ustanove. Od čiste dobiti daje 6% Kulturnom i Prosvjetnom društvu „ G a j r e t ” . Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i najkulantnije. Uloške uka­ maćuje najpovoljnije i isplaćuje iste u svako doba � https://kolekcije.nub.ba/files/original/eb39b3d36ced819a1c1c8a785c783b2e.pdf 3149dfb613d83bc93dca04e9e3cf9619 PDF Text Text Ш Р£Т Ј Ш ЕМ РШ ЛШГВА ЗА КУЛТУРНС И Ш Н 6МСК6 TTC4 W3 A li)t MVCHHMANA САДР ЖА Ј: У редниш тво: Гајретов дан Д>р Сафет Кучукал ић: Гајрет и привредно подизаае му- слимана Осиан Н . Х а џ и К : Светв рат и ропство КЊИЖЕВНИ ПРИЛОГ С. A. Бури на: Разочаре&е Саи т Ораховац: Мотиви нз Босне ПОПУЛАРНА СТРАНА Х а м д и ја М улић: Моба Инж. Салих Омановић: Срества за уништавање поткорњака Труд (»печурка«) — Приближује се берба кромпира — Десет правила за живнпаре-почетнпке — Нови светски рекорд ношења jaja — Како треба мустн краве — З а умавењ е опасности од метиља Привредне биљешке: Здрављв: Кијавица код деце — Против уједа пчелиног — Крв из нос> Гајретов гласник — 1 СЕПТЕМБРА И лустрације САРАЈЕВО 1930 Уређу|е: Х а м з а Хумо ВАНРЕДНИ БРОЈ �OSIašuife u listu GAJRET »Gajret« je n a jr a š ir e n iji časopis među m u s lim a n im a i s v a k im danom d iše se broj njegovih p re p la tn ik a , na­ ročito otka ko je povečao svoje g ra ­ divo . I u buduče, »Gajret« će n asto jati da la d o v o lji Sto S ir i k r u g s v o jih p re ­ p la tn ik a i d a pro d re i u n a jz a b itn ija m jesta. I i o v ih razloga, b ilo b i u in ­ teresa n a ših trgovaca da o g lašavan je sv o jih f ir m i v rše p re k o »Gajreta«, a t im ujedno v r S ili b i i svoju p a trio ts k u i hum an u dužnost. R a d n ic i i p r ija t e lji G a jre ta treb a da po rad e u svojoj s r e d in i k a k o b i trg o ­ v in e i preduzeća is n jih o v ih m jesta o g la š a va li u lis tu »Gajret«. /> > Г А ЈР Е Т , лист Гајрета друштва sa културво и економско подизање муслимава, излази 1. и 16. сваког месеца, a цена му je sa вашу Отаџбину 100 динара на годину, a sa све остале земље преко гравице 200 днвара. 'Баон добввају лист у вола цеве код Главвог Одбора или код управа Гајретових конввката. Поједини број стоји 5 динара. Директор Х а м и д К у и и +s Уредник Х а м за Х ум о Власннк друпггво „Гајрет44. — Главвн и одговорвн уредвик: Хамза Хумо. — З а пггампарију „Босанска Пошта“ одговара Јосип Евгл. �Уредништво 3 'а јр е ш о в д а н Кад je османлиска бујица са Истока притиском управо тих историских прилика, прекинула нит даљњег развоја српском на- нисмо били у стању да скренемо на прави роду, кад je, верским раздором затрована, пут. Да је^ цела ова периода нашег опстанка Босна стала на раскрличила на стрампутицу шће Истока и Запад^, доказ je њена духовна тад je појава Ислама јер кроз у нашем народу донела векова, и ако принову смерницу у живоне пости* ту једног дела истог резултате од јавредности, народа и та смерница, својим покроз дуги део средњег себи за повека, и доцније, једним а њима за поуку. посебним правцем, ван Ha послетку, потребна остале истокрвне браje била луча националће, води нас муслимане не свести да баци прасрпске крви, све до Ово светло на стрампуслобођења 1918 г., кад тицу којом смо до у јачем замаху отпочинедавна корачали ми њемо да кидамо са муслимани српске кртамом средњег века и ви, да национално ода се ориентишемо Свести наше најбоље према новом, светлисинове који примише јем животу. И што се пионирску дужност на вековима губило, отсе да буде успавану почела je да надокнанационалну свест међава наша нова ориенttJ. Kp. Вис. П рест олон аследн ик Петар Протектор Гајрета ђу нама муслиманима. тација, ориентација коју Ова пробуђена свест као прво поглавље свог програма исписује данас Гајрет на својој код неколицине нашнх изабраних, a који се броје међу најистакнутије Гајретове идеологе, застави. Удесом или стицејем историских прилика, учинила je прве напоре за скретање са ове цела наша прошлост личи нам сад на дуго- историске стрампутице. До ослобођења, и ако трајну, буновну стрампутицу, са које, под не могу да се потцене, ови напори ни из �далека не стварају сразмере данашњих резултата које постиже Гајрет у овом правцу. Скретање са историске стрампутице, или, другим речима, буђење националне свести међу нама муслиманима, a кроз њу и očno* собљавање за савремени живот, свом снагом отпочиње Гајрет тек у новије доба^ осетивџш се у својој ослобођеној Отаџбини. Препреке, које су под туђином кочиле Гај* ретов напредак, пропале су у неповрат. У ослобођеној Отаџбини Гајретов процват je сигуран, јер je његова звезда водиља буђење националне свести међу муслиманима и напредак нашег целокупног народа, a његов Протектор Њ егово Краљевско Височанство Престолонаследник Петар. 6 септембра освиће за Гајрет као његов најзначајнији дан у овој години, јер je fo дан рођења Гајретова Протектора и јер су тај дан, на својсн главној скупштини, године 1929, Гајретови раднири,, из захвалности према свом Протектору, одредили као Гајретов дан. Широм целе ншпе. Краљевине, овај рођендан биће^велика свечаност у славу и радост нашег милог Престолонаследника, a за нас муслиг^ане овај дан биће двоструко свечан, јер ће то бити дан и нашег Престо* лонаследника и дан нашег Гајрета. Зато, ведрих лица и драга срца треба да очекујемо овај дан нашег двоструког весеља. Само овим речима, значај Гајретова дана није довољно подвучен, јер се самим речима ништа на свету неда довољно нагласитиОвај Гајретов дан треба подвући племенитим делом, a то дело састојаће се у том да сваки свесни муслиман овај дан у години посвети посвема Гајрету, његовој пропаганди и ње* гову напретку. Овај дан треба да одјекне у нашим срцима не само као свечаност, не само као дужност; овај Гајретов дан треба у нашим душама да одјекне и као побожност, јер, Гајрет je ослонац не само нашег мате* ријалног, него и нашег духовног наиретка. У својим настојањима да нас оборужа у борби за освајањ ем'светских добара, Гајрет нам тим самим даје и најбоље оружје за чуваље наше вере, узвишеног Ислама. Јер, сиромаштво je најближе незнању, a незнаље губљењу своје вере и своје индивидуалности. Позивајући на прославу Гајретова дана, Гајретови радници позивају све нас муслимане на узвишени рад, на тако нлеменит рад каквог ми у нашој прошлости нисмо имали. Јер, радећи за Гајрет, no први пут, не радимо за туђина ннго за наше добро сопствено. Вековима су наше снаге искориштавали туђинци за своје личне циљеве. Вековима смо ' крварили за друге. Време je, еве најзад, наступило да се бринемо и ми сами за себе на својој рођеној груди и у својоЈ сопственој држави. Каквом се снагом покажемо овога дана, таквим поуздањем можемо да гледамо у нашу будућност. Колико прегалаштва и љубави посејемо у раду за Гајрет на овај дан, толико ћемо у скорој 'будућности да пожњемо. Зато, на овај дан, широм наше најдраже Краљевине развијмо наше заставе, заставе рада и свести да ће нам рад за Гајрет донети најлепшу будуКност. Сејмо добре речи у народ, речи Гајретове идеологије, речи које ће целокупном нашем народу да донесу непроцењива добра и користи. Зато, са рођенданом нашег милог Престолонаследника и Гајретова П ро тек то р а, нека се уцепи у наше душе 6 септембар и као Гајретов дан који ће нас сваке године да обилази као нова и велика свечаност, свечаност уласка у бољи живот, живот нових видика и нашег националног и културно-економског препорода. У то име, да живи Гајретов Протектор, Њ егово Краљевско Височанство Престолонаследник Петар! У то име, нек одјекне Гајретов дан широм наше Отаџбине! �Др. Сафет Кучукалић Гајреш u привредно иодизање муслимана Анализирајући циљеве нашег друштва Гајрет и његов рад за постигнуће ових циљева, мора се констатовати, да су све методе рада Гајрета упућене и воде лосредно или непосредно ка једном финалном циљу: економском лодизању муслимапа. У •програму рада друштва Гајрет садржане су разне форме дјеловања, чија je права сврха привредно подизање муслиманског елемента и побољшање његовог економског положаја. Индивидуално узевши, ово je у главном циљ сваке човјечије активности, јер се на конлу сви идеали људске радиности претварају у једну те исту тежњу: побољшање свог економског и социјалног положаја. Гајрет води бригу и својим радом настоји, да ово благостање прибави муслиманима у крилу наше пације. Гајретови задатци у том, правцу тежи с / и мучнији од дјеловања осталих сродних ћруштава у пашој отаџбини, јер јв--блеменат,' коме Гајрет лоовећује своју бригу и свој рад прЉично заостао v примарним условима, којима се достизава’ спомеиути циљ и није склон придаго^ивању тековинама прогреса, чији путеви у данашњим лриликама воде ка благостаљу. Ако je лрема томе задатак друштва Гајрет тежи од оног осталих сличних институција, тим свјетлији су постигнутд- успјеси, јер се ови имају да цијене према тешкоћама рада и труду, који je био уложен за постигнуће коначних повољних резултата. Имајући пред очима свој тешкж задатак и подстрекнут до сада получелим успјесима, Гајрет обавља свој програмски рад систематски не задемарујући ни једно поље рада, које би могло да послужи за постигнуће постављеног циља. У своме дјеловању, Гајрет je изабрао најприкладнији субјекат, нашу школску омладилу, чијој изобразби најбрижљивије утире лутеве. Немамо намјере, да износимо успјехе, које je Гајрет у овом лравцу до сада получио и ако би и томе овде било мјеста. Жеља нам je само, да укажемо на правац Гајретова рада, који почиње у правој средини, код наше омладипе, коју треба опскрбити са потребном наобразбом, како би joj се дали услови за поштен и услјешан опстанак у садашњости, која je пуна тешке животне борбе. Хисторија je забиљежила културни, просвјетни и еколомски напредак генерација, na су ти периоди добри или неповољни према томе каквог je квалитета дотична генерација била и у ком се je смјеру њена активлост развијала. Код нас муслимана Југословена, нема на жалост мпого свјетлих страна у хисторији културног, просвјетног и привредног прогреса. Ми смо тек сада на лравом путу, да ово постигпемо на чему Гајрет живо ради са најбољим успјехом. Када je ријеч о културном, просвјетном и привредном подизању муслимана, не смијс се мислити на просто 1ш1гарање свега оиог, што je на тим пољима учтвено и постигнуто од стране других наших савремеиика. ПреВелика и површна нмитадија онога што пествји могла би да уроди и нежељелим резултатима, каткада и посве противпо лостављеном циљу. Напоменули смо, да Гајрет посвећује пајвише свој рад школској омладини, елементу, који носи клицу новог живота и срећније будућности. Али Гајрет не занемарује свој рад ни у другим слојевима, специјално међу представнт 1,има наше привреде. Просперитет наших трговаца, индустријалаца и занатлија много лежи на срцу Гајрету, јер су они моћни пионири, који пајбоље помажу Гајрет у његовом дјеловању, које ће бити тим успјешније, чим je стање његових помагача, представника привреде, повољније. И у овом погледу Гајрет неће одустати од свог систематског рада, пего ће напротив овај знатно потенцирати, употребљујући овако средство које доноси жељени успјех. Овом приликом желимо да истакнемо да ће Гајрет у своме часопису, који врши одређену функцију у раду Гајрета, посветити већу пажњу лотребама привреде и у том диљу публиковати информативло-инструктивне теме са поља трговине, индустрије и занатства. Уколико ове Гајретове биљешке буду донијеле користи појединим нашим привредницима, нека се сматра као један пов успјех Гајрета, који he се овим путем бар донекле одужити носиоцима наше трговине, индустрпје и занатства на њиховој досадапгњој потпори, a уједно их задужити за још већу помоћ у будућем раду друштва Гајрет. Радом за Гајрет будимо наше снаге и стварамо бољу будућност �Осман Н. Хаџпк Свеши раш ti роисшво ропство. Ни хришћанство као оистем л вера није Један други хришћански свештеник опат Мидигло свој глас лротив институције ролства. Изушо вели: »Жалосно јс за хришћанске народе да су вероку сношљивост, тај велики закон милосрђа јед- зевши неколико лаломена о нелослушности робова и једног ошптег улутства госиодарима да слугама ног народа лрема другоме, научили баш од муслимана.« Историк крсташких ратова Мишо, говорећи дају оно што им лрипада, Христово учење онако о освојењу Јерусолима, каже: »Кад je халифа Омер како се огледа у хришћанским традицијама, не ушао у Јерусалим опходио се према хришћанима доноси никаково изричито неодобравање ролства. највеликодушније, док су креташи неколико сто- Напротив оно робу налаже апсолутну лослушност љећа доцније. лоставши господари светог града, своме гослодару. муслимане немилосрдно масакрирали, a Жидове Хришћанство je затекло установу ропства као палили«. Муслимани су једини«, пише Робертсон, признату институцију царства и оно je усвојило »који су дух толеранције сносили са верским иро- тај кшстем без икаковог протеста и настојања да селитизмом и који су, борећи се за Ислам, долу- ублажи његов логубни карактер. Западне и северне ллали побеђеним да остану у својој вери«. силеџије који су дошли на развалине римског царДа су ту и тамо поједини војсковође олсту- ства,>завели оу поред личног још и територијално пали од ових правила, да су војници почињали-сви- родство које пружа најужаснију слику личног унирепости, да су овде онде заповедници градова по- жења И моралне изоиачености какву су погански Сама црква држала je беђенима сисали крв на памук, то ншсо не одриче, лароди једва познавали. али то се не сме „гелералисауи н Ислам као вера робове и јасним одредбама на црквеним саборима осуђивати. Шта бл било са гхришћалством кад би лризнавала законитост ове срамне институције. Христа и науку ЈевалђеЉаЛудили no делима сред- Трећи црквени сабор у почетку године 586. донео њевековних хришћанских владара и феудалних ^је закључак да бискупи могу продавати жене које силеџија? се овештеници држали као прАлежнице и тиме Уосталом, у дру^бм делу ове кљиге, кад будемо бискуле овластио да тргују робљем. Други дрквени пролазили кроз средњи век од освајаља Јерусалима сабор у Севиљи 619. године донео .је решење no и Алексалдрије <do Арабљалима ла до крсташке коме се један ослобођени роб који се доцније огреши одбране Христова гроба и лрогона муслимана из 6 свога господара бискупа, опет враћа у стање ропШпаније, видећемо шта je прави узрок ратне cpehe ства. Духовни сабор у Ремсу 630. г. издао je општу исламских парода, како се Ислам no свету ширио иаредбу no којој се робви хришћан)ске вере могу и какова je његова улога y Nисторији умлог развоја продавати само хришћанима и тиме ову недостојну институцију учинио једним привилегијем само за Европе. *' : хрошћане. Девети црквени сабор у Толеду 655. г. 2. донео je закључак да робиње и њихова деца која су Ропство као ли полигамија нису исламског потекла из незоконитог брака с поповима постају порекла. И једно и друго старо je као што je стара вечити робови цркве којој морају као надничари историја света a изумирало je и једно и друго на- бесплатно служити. Епископ од Јорка Егеберт запретком човечанске мисли и јачањем осећања пра- бранио je као грех противу цркве ослобађање манавичности људи. И полигамију и ропство Ислам je стирских робова. Папа Гргур I. овластио je бискупа затекао у Арабији, и једно и друго у теорији усваја Сардиније да робове који нису католици окива у и толерише, али им у исто време ставља тако тешке ланце, меће у фалаке и до крви шиба. .»Укратко реуслове, да им je практичну примену скоро онемо- чено« — вели lije p 'Ларус — » Хришћанство се до гућио. И полигамија и ропство природни су резул- најновијег доба било потпуно акомодирало устатати страсти и охолости тако јако обележених у из- нови ропотва и тешко би било доказати да je ма веслим фазама општег и индивиуалног развитка и шта предузело да се ропство укине. Требало je да њихови су трагови видљиви у сваком добу и у сва- се роде нове идеје, да се развију други принципи, ком народу. na да ова срамна институција ишчезне. Француска Клица ропства, зачета у првим лочетцима дру- револуција са својим слободоумним принципима штва, продужила je да цвета и онда када je чове- укинула je ропство проглашујући да су сви људи чалство достигло висок стелен материалне и ду- пред законом једнаки. ховле културе. Јевреји, Грци, Римљани и стари ГерИслам, иако није изричито укинуо ропство, он мани, чије су друштвене институције највише ути- му je ипак својим прописима ладао снажан удар и цале на модерне идеје, признавали су и одржавали да ово зло није било ухватило тако дубок корен у 452 �»Три врсте л>уди« — вели Мухамед — »наћи he na судњем дапу мспе као овога лротивпика, a од зло чим јо изумрла гопсрација која га je до тада тих оу пајгори опи који људе кулују и лродају. одржавала. lipo свега, Куран јо ноставио начело да Нека je проклет сваки онај који настоји да умножи су сви људи ирсд Богом и законом једпаки, јер Бог број робова«. И иначе сваком згодом он je опомињао вернике није ни муслиманоки, ни хришћански, ни јеврејски, ни пагански, пего Бог свстова — Раб ел алемин. Ко- »да у име Бога ослобађају робове, јер од тога дела ран не прави никакове разликс no раси и боји: бели нема Богу угодлијега«. Један арабљански кнез из и црни, грађани и војници, владари или поданици, Ајле, прешавши у Ислам, иитао je Мухамеда касви су савршено једпаки не само у теорији већ и ково дело треба човек да уради na да Богу угоди, у животу. У пољу или гостињској соби, у шатору a Мухамед му je одговорио: »Ослободи роба, a ако или салону, у џамији или на улици, они се мешају га немаш, ти помози ономе робу који настоји да се без сустезања и без презира. Први мујезин у Исла- ослободи«. Може ли се јасније и отвореније гому био je ослобођени црни роб кога je ослободио ворити? Ислам je за извесне грехе пропустом одредио сам Мухамед и био je у свему раван осталим муслиманима. Белом хришћанину његов црни истоверник као казну откуи и ослобођење роба; допустио je може бити 'раван у небеском царству, али никако у да се робови могу откупити зарадом у служби, a царству овога 'света, можда у царству Христову, ако немају $араде код свога господара, онда му али не у царству хришћанства. Закон га може при- овај мора допустити да радом на другом месту силити да свом црном брату даде грађанска права, отече потребну суму за откуп. Исто тако Ислам je али охолост pače и боје не лризнаје никакову једна- одредио д а ^ е из државне благајне издваја извесна кост, na чак и у божијем хра.м-у пази се д а строгу сума за откуп и ослобођење робова. У извесним случајевима предвиђено je да роб постаје слободан подвојеност. Исламски законодавац, свсстдн да се оваково и без откупа и огсподареве приволе. Роб кога њезло вековима упорењепо, не да силом и преко ноћи гов господар мучи и злоотавља самим тим постаје искоренити, настао je да га мудрим и хуманим за- стободан човек, a ко убије роба казни се као да je конима ублажи и с времевЈнг Расвим укине. Tfes** убио слободног грађанина. Господару je прописледно томе донете су4.безбројпе мере иегативне и сано да роба мора пристојпо одевати и хранити позитивне у диљу да би се поспешно и извршило истом храном коју једе и љсјгова породица, a кад му се обраћа да га назива »мој младићу«, »моја постепено ослобођење. с »јко«, a не сме употребљавати називе који га Пре свега робом може поеткти само невер] ijy и унижавају. рату заробљен, јер Коран где говори о poi Из свега што смо овде укратко навели јасно употребљује израз »они које $е ваше десна рука стекла«. Јевреји, хришћани и вабејци — ехли се види да je исламском законодавцу била тенкитаб — који постану поданици једне исламске денција да ропство што пре искорени. Да су и ову државе и који плаћају прописану порезу, џ и з и ј у институцију као и многе друге временом поједини и х a р a џ ,— главарину и земљарину, не могу ни исламски самодршци у з благослов службеног клера у коме случају изгубити своју слободу, јер једног злоупотребљавали нису криви ни Мухамед ни Куграђанина исламске државе био он муслиман или ран, као што нико паметан неће судити, доносити не, не може нико купити ни продати, na да и суд о Христу и Јеванђељу no делима неких римских папа и несталних патријарха, средњевековних сам на то пристане. Коран на више места препоручује често пута хришћанских владара и феудалних зулумћара. Трговина робљем била je непозната у Исламу заповедном начину да верни сваком приликом, na и за најмањи грех откупљују и ослобађају ро- ском свету за време Мухамеда и четворице његових бове. »Лодајте писмено ослобођење робовима, који наследника. то од вас затраже, ако знате да су то заолужили Први исламски владар који je одобрио трговину својом добротом. Подајте им нешто и од ваших до- робљем и који je no узору, византијских царева бара«. (XXIV. : 33). У деведесет другом ајету пете поставио на своме двору евнухе за чување жена, суре (V. : 92) стављен je као услов за опрост од био je Муавија. божије казне ради криве заклетве ослобођење роба. (Свршетак.) о к о јш и м иарОднма и да нијс прирођепе изопаче- 110CTII људи, ono би у иеламеком споту бл.чо ишче- Члан Гајрета свјестан je члан своје заједнице 453 �КЊ ИЖЕВНИ ПРИЛОГ S. A. Burina Razočarenje Devojka se lako zarumenela. Ćuti. Teški su to Sveže je septembarsko jutro. Sunce rasipa vrho­ vima Radošice bezbroj svojih raskošnih rubina i momenti kod ovako stidnih devojaka, koje još pod nagoveštava lepotu ovog septembarskog dana. Vino­ čemberom (valom) tuguju za sretnim vremenima gradi su oživeli. U raskošnoj belini rasule se bera- starog sevdaha i ašika. — Hajdemo doli pod odrnju. Namestile smo mi čice vinogradima, pa uz veselo ćaskanje i pesmu trgaju dozrelo grožđe. Pesma im se razleže daljinom. i tamo. Evo lep dan. Vanj taki. Lepše je doli. I one sve silaze dole pod odrnju, da se rashlade A bogati čokoti loza pognuli umorni glave pod te­ žinom tereta i drhte od udarca jutarnjeg povetarca. u seni gustog lozova lišća. Pridolaze žene iz šehera. Sunce se rađa i donosi sobom raspoloženja većitog Ćaskanju i smehu nema kraja. Sve peva. Sa suncem zadovoljstva i mira. Sunce, izvor svega života u i vinogradima pevaju beračice i kiridžije, a devojke u avliji, sa zanosom mladenačkog oduševljenja, ra­ svetu. — Hej pudaru, pudaru. . . , čuje se nečiji doziv. dosno pričaju anegdote iz svog života ili iz života svojih* dertlija. Sve brekte u jedrini i svežini smeha. — O -j!... Eto me, eto! Kljukari dolaze sa svojim mazgama i konjima. A biserna-m elodija ašik-sevdalinki treperi nad vino­ Pune iz širokih masnica svoje mehove, m ere ih, prbr gradima. Meša se sa zvonkim drhtajima s dukatnih meravaju, tovare, pa s vikom i radošću o'dlaze niz đerdana njihovih grudi. I nestaje u muku umiruće Humac u kasabu. Bog zna koliko ĆČ puta da odu i Bregave, što se polako iskrada iz polja u dnu Kupice opet se vrate istim-^utem i •jatinr poslom. A vreme i Podmilja. Devojke trepere od raspoloženja. Drhte im je ugodno, dok ne prigrije.' Naučili su o m J -fla ^ u detinjoj bezbrižnosti. Zaljubljene su one sve u 'dvo sveže jutro. Jer jedan je ovo dan u godini. A zvizdan. U Alibegovom vinogradu beli se čardak, ko od bogzna, u ostalom, da li ć e se v iše ikad ovako sku­ sedefa napravljen. Svetli na ovom jutarnjem suncu piti, pa da sad bar malo v iše proteferiče. i kao vilinski dvorac ponosno se uzdiže iznad zele­ nila borova i maslina. Zeleni mušebaci trepere od bleska jutarnjeg, a razbludno beli zidovi umiveni jutrom blešte i zasenjavaju raskošom svoje lepote. Danas je on oživeo. Već davno su izašli svi Alibegovi. U poslu su. Razija i Remza spremaju čardak. Danas će im doći mnogo prijatelja na predanu, pa treba da je sve u redu. Već \ u Jpočele i dolaziti šeherke. Došle su devojke Selim begove; v esele i mlade hanumice. Na njima grivne počešnjaka i du­ kata. Krasne su to devojke. Ceo naš vilajet ih zna. Bar po čuvenju, jer ih svak nije mogao videti. Skinule su žarove, iselamile se sa domaćim i uz basamake se penju na čardak uz veseo žagor. Razija i Remza izlaze na doksat i ljube se s njima. Prve su im kone. A i odrasle su skupa. I šest mladih, jedrih devojaka, namiristnih jesenjom svežinom i đulovim mirisom, ulazi u odaje što su ih raskošno namestile Alibegove lepotice. — Evo nas opet svih zajedno. Ko bi lani reko da ćemo se opet vako sastati. — E, to je Milosnik tako šćeo. — A do godine, bog zna. Ko mrtav, ko živ, ko udomljen, ko još đevojči. Sve prasnuše u smeh. — Bona, Bibo, ti se mnogo zaašikovala sa onim delijom, ha? U daljini se čuje momačka pesma. Arija njena ste ustavljja ;na uzdrhtalim licima devojačkim, Zaćutale su one za čas. — To oni dolaze. Pesm a je sve jača i bliža. Zvoni nad vino­ gradima i donosi sobom jedno raspoloženje derta, kahara, sa malo m istike i lake tuge. To Omer peva. Razija, kao da ne čuje ništa do njegove pesm e. Jer to on njoj peva. P eva on: Devojka junaku prsten povraćala, naj ti prsten momče, moj te rod ne lju b i. . . Pa onda prestaje pesma. Zamire nad kikotom de­ vojaka. I nad ugrejanim pejsažima, išaranim bez­ brižnim zanosom jedrih, zdravih beračica pitomih ovih strana. Iza plota vinogradskog pojavljuju se momci. Devojke kao srne skaču i beže na čardak. Ne smeju ih oni videti. Greh je to. Beže one gore da ih vide iza mušebaka. — H ahaha. . . ! — smeju se momci. — Bježe, bježe! — Bibo, Bibo! Bona ostani! D onesite nam malo rezakije. — I malo mašta, mašta. — A pošip je naslada. Devojke se skupile na prozore iza mušebaka. Brekte od jedrine. Gledaju jarane što iza plota ispod čardaka kikoću i dozivlju ih. �— Nemoj me štipati bona! — čuje se ženski glas s prozora. Smeh i reci trepere nad čardakom. Podne je. Ugrejalo sunce, a zemlja dahti od umora i iznurenosti. Sve trepti na ovom upeklom božijem zvizdanu. Beraoice Alibegove skupile se u hlad pod odra ju da se malo odmore. Pevaju svoje seoske napjeve, proste, ali melodične i zvučne. Svojstvene samo hercegovačkim seljacima. Pevaju devojke, a muš­ karci ih prate: Oj đevojko, moje janje malo, gan-gan, gan-gan. . . Šeherlije iza plota slušaju, pa dozivaju mlade snaše. A one ih i ne gledaju, jer znaju da se oni to hoće da šale na njihov račun. — Ražija, večeras ću doći. Hoćeš li biti tu? — Hoću Omere — čuje se sa prozora glas Ali­ begove kćeri. — Sretna li si drugo — zavidi joj jedna devojka. Momci još jednom zapevaše. Zvonki odjek pesme se rasu daljinom. A onda polako idu niz Humac. Pesma je sve tišgy dok se ne izgubi negde u dnu Humčina. Sve devojke uzđahnuše. . . — Hej, sreća, sreća. * Večer je. Vedro nebo zazvezdalo, a mesečina isplovila iza dalekih planina. Svež večernji vetar donosi s vinograda miris grožđa. Po vinogradima Humca svetle se vatre, što su ih umorni trgaČi] Za­ palili i rasplamteli, a vika i, Pozivanje odleže kroz noć. — O-o-j Mujkane! — čuje se iz vinograda. — Ej pudaru, eto me, eto! Pred osvetljenim čardakom Alibegovim, na uravnjenom seoskom drumu, stoji nekoliko fijakera. Konji okićeni červama devojačkog veza, kao radosno ržu i frkču širokim nozđrvama. Lupkaju nogama o drum kao da nervozno očekuju odlazak. Kočijaši ih nemirno prekrivaju »celtovima« i tapšu ih po gojnim telima, radosno zvižđukajući neke svoje svakodnevne arije. Osvetijene odaje Alibegova čar­ daka odaju neku naročitu svečanost. Pesma, smeh, ljutnja i grdnja šaraju izgled raspoloženja na čar­ daku. Sve je u žurbi. U nekom spremanju. Grozni­ čava hitnja obuzima sve. — Eto Razija, naknili smo te. — Samo je prekrite još duvakom. — Jenđije, jenđije! Treba posuti đevojku; šta čekate? Kamo šećer i bombone? — Blago njoj, kaže Biba Selimbegova. Izne­ nada. Došo čojek iz Mostara i odma vodi. — On je to davno s Alibegom uredio, a? — A baun če za njom. Poslaće oni sve što je njezino . — A Omer?. . . šapće Bi bi Hasiba Mujage Kvrce. Vreme odmiče. Približava se čas odlaska. Ra­ zija oborila glavu, pa ćuti. Pod udadbenom je ko­ prenom. Drhti. Misli na jadnog Omera koji nema pojma o ovome svemu. Reko joj je večeras doći. A ona se sad za drugoga udaje. Iznenada. Nije o tom danas imala ni pojma. Dao je babo za Avdu Omerbegova iz Mostara. Do večeras joj nije o tom ništa ni reko. A Omer? šta će on reći? U očima mlade devojke zablistaše dve suze. Bila su to dva znaka dubokog bola i teške žalosti. — Fisan je on momak, fisan. Eno ga ko ruža — komentarišu kone. — A u Mostar jopet. Nije šala. Omerbeg zenđil, a Avdo jedinac. Smeh, žagor. i pesma ne prestaju. r — Je^li sve hazur? — pita stari svat, Ademaga Oehajić. — Hazur, hazur. — . Е^ vakat je. Devojke se okupile oko mlade. Ne mogu da se rastanu sa njom. Ne daju joj ni da prođe. Ljube je sve i . . . zavide joj na sreći. — Vakat, vakat, hajde. Smeh i plač, radost i tuga osipa se odajom. Ne zna se da li je to sve od radosti što se ona usrećila, ili od žaljenja što ih napušta. Stara Alibegovica sa suzama radosnicama u očima izvodi kćer iz odaje i predaje jenđijama. Devojke po juriše za njima na polje. Posipaju mladu u avliji. Devojke se grabe oko prosutih bombona. Mlada ljubi majku i babu u ruke, pa seda u fijaker. Mesečina prosipa svoje srebro na bele ate i šareni svet u avliji i pred čardakom na drumu, a svatovi polako kreću niz Himčin*, drumom prema Mostaru. Odlaze, a za njima ostaje bezbroj njih što plaču dugo, dugo i mašu im mara­ micama dok se oni ne izgube iz vida u polutami noći. * Omer je baš uzlazio uz Humac iz kasabe. Ra­ dostan što će sad do mile volje da se napriča sa svojom Razijom. Premišljao je o skoroj mogućnosti njihova venčanja. Cuo je neku viku i požurio. Fija­ keri su bili već davno otišli. Samo je još pred čar­ dakom i u avliji Alibegovoj u gomilama bilo sveta. Iskupilo se i iz drugih vinograda, a došlo mnogo i iz sela. »Šta je ovo večeras?« m islio je Omer. Nije mo­ gao ni slutiti o Razijinoj udaji. — Razija, — se. Ne — Omeraga, Omeraga! Sretno, sretno. Ode li ode? Da mu izvrnemo f e s . . . Omer drhti i snebiva razume ništa. Ma šta je ljudi, šta je? — pribira se on malo. 455 �— Udade ti se Raska bolan u Mostar. Odveđoše je. Hej, delijo! — A biće i za njega đevojaka. Naćemo mu — šali se neko. Omer drhti. Slepoočnice mu zaigraše. Pred očima mu sve potamni. Nije ništa video. Zalamao je ru­ kama i kao lud pojurio niz Humčine, u kasabu. Da je što dalje od ovog prokletog čardaka i da zaboravi sve šta je bilo. — Halla, halla — kaže neko ozbiljno. — Pomahnitaće siromah. Svet se po malo razilazi. Smiruje se. Nastaje tišina. Samo m esečina rasipa svoje srebro na još neobrane vinograde i bleštavi beli čardak Alibega Begovića što se ponosno uzdiže nad borjem i masli­ nama ovog pitomog vinorodnog kraja. Sait Orahovac Motivi iz Bosne Kletva Poruka Sevdi dragi, moje sevdisanje, Znaš li kako đul s večeri miri? Lepše miri moje devovanje, Pa nek usne budu ti leptiri A ja biću od šeboja granje. Magaze ti izgorele žarom, Stari babo, u prvom sumraku. Ne procvale voćke ti beharom, Već ih sever skršio u zraku, Magaze ti izgorele žarom. A ja biću .od šeboja granje S kojih nektar meda će da soci, Ti ćeš sviti krila i'sišhn je Nek ti bude blago kao sanje Dokle m esec hlajn u srfiuT4pči. I lozu ti uništila krupa Da ne rodi zrna na čokotu, Kad mi ne daš poći za Jakupa, Za jarana, za moju milotu, '-'T lozu ti uništila krupa. Begstvo Razgovor — Ti ga, drugo, voliš preko m Siromah je, oKani se toga! illllllA »Kod sarafa prodaću bisere Pa ću poći za sevdaha svoga Jer ko dušu volim 'ga qez mere«. L ГЛ Т < — Drugo moja, čuj što kažem ja ti: S tim te neće ogrejati sreća'. »Nije sreća merdžan i dukati, Jer i zimi postoje proleća, A za sreću ne zna ko ne pati«. Noć je. Tanko zajeca ćemane U odaji Vasvije devojke: »Srce d rh ti. . . mirišu uvojke . . . Tebe n em a . . . čekaću dok svane« Noć je. Tanko zajeca ćemane. Praskozorje . . . kikoću s e svati, Mlada kradom рго taraba skoči. Cikti sabah . . . bubanj radost toči Dok u sobi jeca njena mati A ko baklja u devera oči. ГАЈРЕТОВ ДАН. Приближио ce 6. септембар, рођендан Њ ег. Вис. Престолонасљедника Петра, Протектора Гајрета. Овај дан друштво Гајрет у з е л о је з а свој дан, за дан културног гласа у нашем народу, гласа који треба да одјекне као глас нашег културног и националног препорода. 456 �ПОПУЛАРНА СТРАНА Hamdija Mulić Moba — Gdje se ono čuje slatka, radosna pjesma? — — Na mobi u Memića na Dugoj njivi. — Moba je naš stari običaj na selu. U težaka dosta poslova koje treba na brzu ruku obraditi i za koji treba mnogo ruku. Na takav posao saziviju naši te­ žaci svoje- komšije, znance i prijatelje na mobu. Po gotovo gdje težaci zasijavaju velike njive kukuruzom ili drugim žitom, mobe sve obrade. Pozovu se komšije, a ovi svi dođu, pa ako ne može domaćin on pošalje koje čeljade iz svoje kuće. Besplatno se radi, a domaćin ih taj dan dobro pazi i nahrani. A kad opet koji njih pozovu, vraća im ljubav za ljubav. Taj običaj godinama teče tako lijepo, da se nikad ne griješi. Svako se čuva da se ne zamjeri i da ne zgriješi prema bližnjemu svoipe. Omladini je naročito drago ići na mobu. Tu se sastaju momci i djevojke^. Ranije se već ori pjesma mladenačka: »Prioni mobo za hlada, Daćemo Fatu za mlada . . . Ako se još tu i Fatin momak dogodio, a to obično i ibiva, podvriskuje se i sve se veseli. Odrasli ljudi znadu da su i sami nekad tako odavali oduška svojoj mladosti, pa se sada toliko samo brinu da se mladež ljudski vlada i da posao rade naoposiim (čestito i valjano). Tu se vidi kako naš težak umije da začini svoj dosta teški rad ozbiljnim razgovorom i veseljem i šalom. Poslije podne, kad sunce poodmakne od zrenika, duhne laki vjetrić, da razgali težačke grudi, onda zaori pjesma: »Puhni mi puhni hladane, dođi mi, dođi dragane, u moju bašću zelenu pod moju ružu rum enu. . . A šta je opet moba podigla kuća po selima! Mešanova stara kuća ohrdala, sprema se s hajrom da novu gradi. Dolaze mu komšije u pomoć. Neki siječe vlake, neki dovlači brvna, neki dogone kamen i kreč, a neki zasuču rukave i u irgatiju. Obično težak plaća majstore i gvožđariju. Pa prema onoj našoj: ti meni danas, ja ću tebi sjutra. Zaista’ .je moba lijep običaj. Drvo se oslanja na drvo, a čovjek na čovjeka. Pomažući jedan dru­ gome, činimo i sami sebi korist. Moba nam svjedoči koliko je naš narod na selu pitom i susretljiv i kako radi prema onoj našoj na­ rodnoj: s l o ž n a b r a ć a n o v e d v o r e g r a d e . . . I gdje živi naš narod izmiješano po vjerama, tu se pokazuje najpitomija trpeljivost i snošljivost. Ta bi ljubav mogla da bude primjerom i mnogim našim prosvijećenim ljudima u gradovima. Sada se baš radi na zadružnom radu u selu. Osnivaju se zadruge: zemljoradničke, mljekarske, voćarske i t. d. Sve se to osniva na istome onome narodnom zakonu, na kome se nekad osnovala i moba. Zajedno kad se saberemo i radimo u uzajam­ noj ljubavi, pomažemo se i podižemo svi zajednički. Taj je put, put k napretku, opštoj našoj sreći. Zato težače poštuj i čuvaj naš stari običaj m o b u , a prigrli i nove običaje, razne z a d r u g e i u njima radi: jedan za sve a svi za jednoga. PRIVREDA Ing. Salih Omanović Sretstva za obranu i uništavanje potkornjaka Najglavnija zadaća pre odbrane od napadaja za sve potkornjake jest održavanje reda u šumi, što će se postići, ako na vrijeme iz šume izvučemo sva oštećena stabla, kojla usJjfed Iraznih eltementarnih nepogoda poboljevaju, jer kako smo vidjeli, ova su stabla legla potkornjaka, odnosno sekundarni uzroci sušenja. Prepoznavanje ovako oboljelih stabala, koja naginju zarazi od potkornjaka jest curenje smole naročito na bršljanovima, dalje na rupama kuda je insekat u stabld unišao vidi se izbacina smeđeg brašna, a osim toga izgled same četinje nije jasan i nema svoje prirodne boje. Kukac napada jelova stabla, kako smo naprije spomenuli najviše pri vrhu radi već navedenih uz­ roka, pa ovaka stabla treba na vrijeme prema vre­ menskim i drugim prilikama oboriti, oguliti, okresati granje i to sve spaliti, u čemu se i sastoji jedini način uništavanja insekata. Postavljanje lovnih i revizionih stabala u svrhu obrane od potkornjaka po­ kazalo se je dosta nepraktično, izuzev sunčana 457 �mjesta, jer rojevi sa već zaraženih stabala rade traže oboljelo i oštećeno uspravno stablo (vjetrolome, iz­ vale i t. d.), nego još dosta sočna oborena lovna i reviziona stabla. Zbog ovoga je nužno da se odmah poslije glav­ noga posla na uništavanju potkornjaka prema gore izloženom odmah pristupi t. zv. reviziji cijelog šum­ skog kompleksa, pronalazeći pojedina još oštećena i zaražena stabla, te u koliko budu ista zrela za obaranje i guljenje kore, odmah ih privesti gornjoj svrsi. Ovaj će se posao najuspješnije izvršivati onda, kada je ličinka (crv) već tako narasla, da stoji pred zakukuljenjem, koji je razvoj generacije pri kraju. Sami način obaranja stabala je slijedeći: Za svako stablo se odredi po dva radnika i oba­ ranje se vrši najzgodnije i najsigurnije sa sjekirama a osobito kod stabala jačih dimenzija na panju. Za radnike će se uzeti vješti ljudi, koji će pri obaranju stabla znati istome dati izvjesan smjer pada, po kojem će smjeru oboreno stablo učiniti najmanje šteje po ostala stabla i podmladak. Ti isti radnici oguliće oboreno stablo i okresati granje, te u blizini stabla očistivši zemlju od lišća, četinja i mahovine naložiti vatru i spaliti granje i koru, pazeći da se nebi po­ javio šumski požar. c S . Pošto se glavni posao ove akcije vrši/dbično u 4 mjesecu maju i junu, ddkle u^ U sn im /m jesecim a, to se ne treba bojati opasnosti od požara, docim kada se radovi Vrše u mjesecima julu i augustu treba puno više posvetiti pažnje ovoj okolnosti rada, kada ćemo granje (krošnje) sa zaraženih stabala samo skresati i složiti na hrpu, a deblje ćemo grane kao i stablo oguliti i spaliti. Kad pane prva k iša spalićemo i grane koje smo složili u gomilu, čime ćemo sasma zapriječiti opasnost od požara. Za sakupljanje kore upotrebićemo željezne grablje ili ćemo pod oborena stabla podmetati dare na koje će padati oguljena kora, čime je posao puno olakšan a neće biti opasnosti ni ujeda od zmija osobito na kršu, ako bi se kora sa oborenih stabala skupljala ru­ kama. Za mjesta paljenja kore uzeti ćemo osobito na krševitim krajevima: cjepotine, uvale, jame i manje udubine, jer je time isto opasnost od požara kud i kamo manja. Iznašanje kore na sunčana mjesta mjesto palenja iste sasma je nepraktično, a u gustom šumskom sklopu nije ni moguće bez obzira na gubitak vre­ mena koje se upotrebi za pronalaženje takvih mjesta, pa će ostati kao jedini način sakupljanje kore po gore opisanoj metodi. Preko svega rada lugarsko će osoblje voditi posebne bilježnice, a gdje je predviđeno obaranje lovnih i revizionih stabala vodiče se računa i o njima, navodeći kada se koje lovno stablo i u kojoj mjeri zarazilo, prema čemu će se određivati i vri­ 458 jeme uništavanja potkornjaka. U bilježnicama će se navoditi dnevno koliko je radnika radilo sa kojom cijenom, koliko je oboreno stabala i koliko je ogu­ ljeno, kubatura dotičnih stabala kao i predjel (odjel . i pododjel), gdje se je rad vršio, čime će se moći po kontrolnim organima lahko ustanoviti način cjelo­ kupne manipulacije. Kada se oborena, zaražena lovna stabla ogule, onda se osobito na sunčanim i zračnim mjestima pojave na tima stablima tehnički štetni kukci t. zv. Hyloterus lineatus, koji u vertikalnom smjeru prema osovini drveta prave svoje hodnike a i .postrance da bi tu razvili svoju generaciju, čineći time drvo neupotrebljivim za svaku tehničku svrhu. Da se drvo mogne unovčiti nužno je, da se drvo odmah izveze iz šume, čime će se potrošak oko suzbijanja zaraze umanjiti, jer ćemo moći lahko neoštećeno drvo po ogre opisanom tehničkom štetočincu unovčiti. Primijećeno je kod suzbijanja zaraze kod jelo­ vog potkornjaka da isti kada dovrši svoju glavnu funkciju i razvoj prve generacije, odmah napada oboljela i polusuha stabla u neposrednoj blizini, pa je prema tome lahko odrediti, na kojima će se stablima pronalaziti potkom jak osim već opisatog načina i tim e što ćemo zaražena stabla potražiti u blizini već sasma suhih ili polusuhih stabala, sa kojih već pod lakim udarcem sjekire otpada u komadima kora. Kada opisani jelov potkom jak izvrši svoju funk­ ciju sušenja jelovih stabala u isto vrijeme, a obično iza toga pojavljuje se na takvim stablima i drugi tehnički štetočinac t. zv. dazulje — monochamus sartor i sutor, koje još v iše nego opisani kukac čine drvo tehnički neupotrebljivim . Kod pojave ovoga kukca moći ćemo utvrditi da na dotičnim stablima nem a potkornjaka ili su u veoma m alom e broju, pa takva stabla i nećem o privoditi svrsi obaranja i gulenja kore, jer bi to bilo uzaludno trošenje vre­ mena i novca. Osobitu pažnju kod m anipulacije oko suzbijanja zaraze od potkornjaka treba posvetiti korisnim kuk­ cima koji uništavaju potkornjake kao ličinke i kao insek te (im ago). Opazio sam kod suzbijanja pomenute zaraze na jelovim stablima šarenog ili mravijeg kukca Clarus formicarius, koji na oštećenim mje­ stima gdje se je jelov potkom jak uvukao u koru čeka da ovog kukca uništi. Ovo se osobito može pro­ matrati na lovnim i revizionim stablima, koja su radi pregledanja zaraze na mjestima sjekirom oštećena. To su crni kukci sa tri pruge na kriocim a i sa dugim riocem za hvatanje odnosno pretraživanje ličinki i kukaca jelovog pisara. �TRUD (»PEČURKA«) KAKO TREBA MUSTI KRAVE na drveću vrlo je opasan nep rijatelj njegov — opasniji nego što m isli. D okle p ak polako sa tire drvo, dotlle ga tru d brzo skro zira dtf srž i i može g a za 2—3 godine potpuno upro­ pastiti. Sve v rste voćaka m ogu da dobiti. Jedini siguran lek: u k lan jan je tru d a još u sam om početku. K akvim oštrim dletom i ćekićem m i g a pažljivo izvadimo napolje. P ri tome treb a izvaditi i nešto zdravog drv eta svuda oko trudovog korena (bolesnog d rv eta) u dubini, da b i sigurno sve žilice tru d a izvadili. Posle toga ra n u svuda iznutra a tako isto i njenu ivicu s korom zaravnim o oštrim nožem, zatim to m seto oči­ stim o i dobro isperem o zasićenim rastvorom plavog kam ena (t. j. koliko g)a god voda može rastv o riti). Zatim se ćela rana pokrije voćarskim voskom. Obično svak misli da zna m usti, m eđutim je ovo ipak, velika veština. Svak zna m usti, no vrlo je malo p ravih oprobanlih muzilja. Nije to lako biti. I dobrih muzilja im a dosta, n o vrlo m alo onih koji potpuno znaju svoj posao i koji su u svakom pogledu dobri i uredni. Neko je dosta čist i uredan, no n ije dovoljno vešt, drugi je vešt i sprem an, ali nečist i neuredan, treći im a sve te dobre odlike, ali je g rab i neotesan, a to n e sm e da bude pravi m užar. P rav i m užar i m uzilja treb a da sve te odlike spajaju u sebi zajedno, i da su tihi i nežni, da znadu sobom vladati i d a su dovoljno okretni, vredni i umeštni, d a su već po svojoj prirodi čisti i zdravi i da im je čistoća p ri m uženju već »u krv prešla«, da potpuno vladaju svojom veštinom i da sui bistri i da se znaju prilikam a podvrći i prem a njim a postupiti. Svaki prav i m užar ured i sebi i stolicu koju upotrebljava za muženje, ona ne sme d a bude ni suviše niska, je r tada m uzilja nem a dovoljno okretnosti, ni previsoka, je r m uženje sa nešto viših stolica silno zam ara i veći se broj k rav a ne može s njih tako lako izmusti. PRIBLIŽU JE SE BERBA KROMPIRA D a b i b ili sig u rn i da ćem o za sem e p ro b rati samo zdrave nezaražene kro m p ire tre b a još sad d a pregledam o biljk e k ro m p ira na odžacim a, i sve bolesne odžake da obeležim o čime. J e r, m noge bolesti kro m p ira m ogu se sam o n a biljci zelenoj poznati, a sam o n e k e i na k rom piru. ZA UMANJENJE OPASNOSTI OD M E T IU A p reporučuju po n eki poljoprivrednici da na takva močvarna i ' barovita m esta, zaražena metiljem , isterujem o patke DESET PRA V ILA ZA ŽIVINARE — POČETNIKE (plovke),- osobito K aki-K am pbel patke. One su vrlo vredne i 1. Ne m isli n ik ad da ćeš <it živinarstvu naćj n eki zlatan pohlepne n a pužiće vodene koji u sebi sadrže klice m etil ja. m ajdan. U tam anjujući vodene pužiće sa klicam a m etilja, sm anjiće se ku p u j za u re đ e n je živinarnika skupo zemljište. i opasnost od metiljavosti. 3. Ne zidaj sku p e živinarnike. fc U svakom slučaju to bi bila izvrsna h ra n a za patke, 4. Ne ku p u j n aje d a re d 1000 nosiljki. čak i k ad ne bi bilo k akve osobite velike koristi u pogledu 5. Ne uvodi sv e poznate ra se od1 ta d a . m etilja, te b i bilo korisno ovo praktikovati dok m očvaru ne 6. B olje d a se d ržiš svoga dosadašnjeg poziva, a p riJp n C isušimo. \ / se te o rijsk i i praktično sprem aj da stekneš potrebna znanja za o snivanje živinarnika. 7. Podni u v e k u malom, na m alom dvorištu ili gradini, ЗД Р А B JbE i k a d stek n eš potrebnog iskustva povećavaj svoj rad na živin arstv u . K IJA V ICA KOD DECE 8. Upoznlaj p rvo proces p rirodnog izvođenja pod kvočkom, Nema valjda ni jednog oboljenja, koje je kod dece toliko po tom k u p i m ašinu, n e za 3000 već za 100 jaja i probaj sreću. često, kao što je kijavica. Ta se bolest kod n jih toliko često Na isti n ačin postupi i sa odgajivanjem pilića, prvo ih poveri javlja, d a su već roditelji i n avikli d a je vide, pa je valjda kvočkam a, a po tom p robaj veštački. s toga i sm atraju za naivnu i bezazlenu. Međutim, kijavica 9. H iljad u nodilja k u pljenih, m a b ilo » i jedne rase iz po meki p(ut može biti i ozbiljna bolest, b a r po svojim poraznih zapata, neće ti dati n ikakve k o risti. Nabavi ih radije sledicam a, p a s toga je dobro d a se o njoj nešto više zna. sam o 10 iz poznatih, dobro kontrolisanih zapata, a i sam se Sva deca n isu podjednako izložena kijavici. Od n je n aj­ tru d i da dob re n o silje odneguješ. češće boluju ona deca koja vrlo malo borave n a čistom vaz10. Otpočinji uvek sa gajenjem jedne ra se i nemoj da gajiš duhu. To su većinom deca koja n eprestano ostaju u sobi, gde šve ra se odjedared. Svaka rasa traži dru g e uslove. Im aj uvek se peć preg rev a i stalno loži, a prozori retko, ili nik ad ne n a u m u sam o cilj koji od gajenja tražiš: jaja ili meso. Lake otvaraju. Ili deca, koja se toliko mnogo utopljavajui d a se od ra se nosilja traže velike ispuste, ra se za meso zadovoljavaju težine odela koje je n a njim a, n e mogu čestito ni d a kreću se s m anjim ispustim a. Osetljiva živina napreduje sam o u ni­ a kam o li da se igraju. A ako im kadgod pođe za rukom da zinam a, otporna podnosi i više položaje. savladaju te re t odela i da potrče ili poigraju, onda se brzo A . Kom ša, upravitelj banov, živinarnika u Visokom. NOVI SVETSKI REKORD NOŠENJA JA JA : 358 kom ada jiaja za 365 dana Do p re nekoliko nedelja d ržala je jedna orpintonska kokoš svestk i rekord sa 353 kom ada ja ja u 365 dana. Sad je taj rekord tučen od jed n e plim es-rek kokoši u K anadi, zvane »Ledi-V iktorina«. Ova je kokoš snela za 365 dana 358 kom ada jaja, težine izm eđu 58—60 gram a. U v rem enu od 27 ja n u a ra do 6 septem bra nije ta kok o šk a ni jed an d a n p reg rešila u nošenju: snela je jedno za drugim 223 kom ada jaja. Ovom p rilikom napom injem o, da su p rije d esetak i više godina p lim es-rek kokši najviše rekorda u nošenju ja ja odnele. zagrejii, oznoje i najzad lako ozebu. Doduše, valja priznati da su kijavici naročito naklonjena nežna, slabunjava i rah i­ tična deca. Svakom e je poznato da od kijavice najviše oboljenja im a zimi. To je vrlo lako razum eti, kad se im a n a um u d a u to doba godine im a najviše vlage, zime, kiše, v etra i prom aje. Ip ak tre b a znati, da sve ove činjenice n isu u stanju sam e po sebi d a dovedu do oboljenja, već je potrebna i poneka za­ razna klica. Da ne ulazim o u podrobnije opisivanje i n a b ra ­ janje ovih klica, dovoljno je sam o da se potsetiino kako se m noga kijavica lako p renese dodirom , poljupcem , m aram icom , i slično, p a d a .s e uverim o koliko je to tačno. Nije nikom e teško poznati kad jedno dete obold od k ija­ vice. 1 u najbližim slučajevim a zapušenost nosa i izliv iz nozdrva dovoljno su izraženi da bi p rivukli pažnju. U početku 459 �ovaj je izliv većinom sluzast, a kasnije često postaje i gnojan. Toplota tela kod odraslog deteta mahom n ije uvećana, dok kod odojčeta može biti i vrlo visoka. Kod ovog poslednjeg često p u ta dođe i do prom ene o(«teg stanja i izgleda. Dete je nem irno, utučeno, ne može da sisa, plače, i ne spava. To obično traje po n edelju dana, pa onda polako sve dođe u red, izuzev ako se zarazo nije proširila na dušnike, pluća ili uši, što je i najčešće. Ni kijavicu — jed n u tako prostu bolest, n ije moguće usреЗпо uvek izleći ti bez pomoći lek ara. Ako n išta a ono iz ra ­ zloga što ta bolest ne m ora b iti baš uvek tako obična i n a ­ ivna. K oliko se puta desi, da je k ijavica sam o prvi predznak n eke d ruge, ozbiljne bolesti, na p rim e r: m rase, difterije a .ponekad čak i sifilisa. I za kijavicu vredi ono svakom e poznato: »Bolje je spro­ či ti, nego lečiti«. A sp rečiti se može sam o n a taj način, ako se suzbiju uzroci kijavice. Njih smo naveli. Što se tiče sam og lečenja, to je stv a r lek ara. A dok le k a r n e dođe, dete treb a zadržali u postelji, sm anjiti m u nešto hran u i dati mu dosta točnosti da pije. Dobro je i nozdrve nam azati nekom niašću, ili dati u nos kapljice p rotiv kijavice ako se im aju p ri ruci. D r. U roš S. Ruiičić. PROTIVU UBODA PCELINOG vrlo je do b ar lek prazi buk. A ko ujedeno m esto natrljam o zgnječenim listom od prazog luka ono neće ni oteći ni boleti. KRV IZ NOSA zaustavljam o kad v rat i lice hladim o ladnom vodom. Ali im a još jedno sredstvo. Ako osećamo da će nam poteći k rv iz nosa mi uzm em o u usta i energično žvačemo p arče gum e, npr. kakva se upo treb lju je p ri c rta n ju i p isanju. U sled ra d a i ste­ zanja m išića za žvakanje opasnosti od cu ren ja k rv i nestaje. Na ovaj način često p uta zaustavim o k rv i k ad je već potekla. ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Гајрет на почетку ш колске године — Р А З Г О В О Р С А П О Д Б А Н О М Г. Д р. A . Х А С А Н Б Е Г О В И Ћ Е М , П Р Е Т С Ј Е Д Н И К О М Г А Ј .Р Е Т А , Д А Т У Р Д Е Н И К У С А Р А Ј Е В С К Е „В Е Ч Е Р Њ Е ПО Ш ТЕ« Ових дана заврш ен je pa /f у Г а јр ету на рјеш авањ у приспјелих иолби за Гајретове noMot и у н а с ту п а ју ко ј ш ко лској години. Како je Га јрет данас најјаче д р у ш тв о no броју омладине к оју ш иолује и васпитава лутем св оји х м у ш к и х и ж енс к и х средњ ош колских интерната ,те Ш е гртско г Д ои а , наш сарадник обратио се на п ретсједника Г ла в н ог одбора Г ајрета Подбана г. Д ра А в д у Х асанб егови ка с молбом, да м у даде податке о предстојекем рад у Гајрета у п р а в ц у ш коловањ а и оспособљавања м у сли м а н ске омладине. iiuiii — Прије неколико дана заврш ена je подјела мјвста у Гајретовим интернатима као и подјела с ти п е н д и ја — рекао je г. Д р. Хасан беговик — a тај je рад захти јевао од Главн ог одбора опрезности и пожртвовања, a и об јекти вио сти у процјењ ивањ у стварн и х потреба у п о јед ин им м јестим а и крајевима, како би и овај дио рада, који сто ји у наш ем програму, извели онано кано ke то одговарати најбоље потребама Г а јрета, a преио овога и потребама народа. И з године у го дии у м услим аи и ув и ђ а ју све то виш е потребу и ва ж но ст шноле, na je због тога и број он и х, к о ји се обракају Г а јр е т у за помок из године у годи н у све то веки. Овога пута имали смо ренордан број молби, нојима je у в еки ни удовољ ено. При одређивању ових помоки разумљ иво je да смо се морали придрж авати у првом реду одобреног буџета за ову годину, водеки рачуна и о располож ивим м јестим а у д р у ш тв ен и м интериатима. Првенствено смо р и јеш и л и молбе досадањ их Гајретових питомаца. Свима овима, у нолино с у по лучили крајем прошле ш колске године повољан у с п је х у науц и и владању, лоиово смо дали замољеиа мјеста у иитернатима нао и стипендије. П ри претресањ у н ови х молби узе ли смо у обзир резултате рада појед и и их мјеста у про ш ло ј го диии као и њихове потребе. Познато je, да се je рад за Га јрет у току лрошле године размахао не само no градови ма, него и no селима гдје има изгледа за најбоље у с п јех е, na смо због тога морали овога п ута да укаж ем о и з д а ш н и ју помоћ и нашем селу. Намјера je наиме код иас, да осв јеж им о редове наше интелигенције и ш нолованих љ уди у о п ш те са ин телигенц ијом са села, која ke бити важ аи фантор у изграђивањ у националне к у л ту р е у нашем епемеиту. О в аковим радом дакемо 460 највекег потстрена и на ш ем у селу да се збије у редове Гајрета и да преко њега ствара н а ш у још љ епш у б у д у к н о ст. П ознато je да и данас има срезова у б и в ш и м грани цам а Босне и Х е р ц егов и н е из к о ји х ни један м у слим ан није сврш ио ни средњ у, a камо ли в и с о к у ш к о л у , док их има и танових одакле их се на десетке ш коловал и на в и с о к и м ш нолама, те да на с з а у з и м а ју в идне полож аје, к ак о у д р ж ав н и м тако и у п р и в а тн и м слу ж б а м а . Стањ е писм ено сти у по јед иним срезови м а тзкођер je разнолино. С л у ч а ј или боље речено околности с у утиц але, да je у и зв јесн и м н аш и м к р ајевим а почео муслим ански св и је т век р ан и је у в и ђ ати потребу ш ко ле и савременог оспособљавањ а за живот. Т а к о je долазило до тога, да je и наш Г а јр ет р а н и ји х го дина из нек оји х срезова добивао no 50— 60 молби за Гајретове ло м оки, дон их из д руги х ни је н и к а к о ни било, тако да смо ми у Г ајр ету односно у њ еговом Г ла в ном одбору лочели сам и да и стр аж у јем о д јец у из н е к о ји х мјеста да их п р и м и м о у д ру ш тв е н е интернате и да на т г ј начи н н и в ел иш ем о разлике у к у лту р н о-п ро сјетиом погледу међу п о јед и н и м н р ајевим а. Т ано см о ове године п р и м и л и у Гајретове интернате на шноловањ е и изучавањ е за н ата скоро из д в а п у та векег броја мјеста, него je то био с лу ч а ј досадањ их го ди на . H a овај начи н м и теж и м о да заинтер есујем о и и а јш и р е слојеве je сп асоно сан м услим ана за н аш рад, који и ем и нен тно п атр иотсни . У поједине д р у ш тв е н е интернате п р и м и л и см о следеки број питомац а: К о н в и и т у Б и х а к у 53, у Бањ а Л у ц и 44, у Т у з л и 46, у П левљ у 33, у Ш е гртсн и дом 65, М остар 47, М уш н и нон ви н т у С а р а је в у 97, и Ж е н с ки к о н в и к т у С арајев у 82. Према томе у к у п н о см о п р и и и л и у д ру ш тв е н е и нтернате 467 питомаца и пи том и ц а . О сим тога по д и јел и л и см о 74 стипенд и је ђацима средњ их и с т р у ч и и х ш ио ла нао и ш егртим а, који и з у ч а в а ју модерне занате, те 15 је д н о к р а тн и х потпора. У з овај број с ти п е и д и ја одборили см о и 3 с ти п е н д и је слуш аоц и м а Т еол ош ко г ф аиултета у К а и р у . Н аро читу п а ж њ у посвети л и смо свога п у та ств а ра њ у пр и в р ед н и ч к ог подмлакта, na см о и а ш л и м о гу кн о сти да у и ајн рак ем врем еи у см јестим о на занате 200 м л а д и к а иоји с у с в р ш и л и ос н о в н у ш к о л у , поред горњ ег броја пи том ац а у н о н в и кт и м а и сти п е н д и с т а . Према томе Г л а в н и одбор Г а јрета 700 пи том ац а и пи том иц а . у овој го д и и и п о м оки ke близу К а к о в ид ите, рад Г а јр етов у п р а в ц у ш иоловањ а и оспобљавања за ж и вот м у с л и м а и ск е ом лад иие у овој го дини лодвостручаВа се према р а и и ји м годинам а. У в јер ен сам да ke �м у слим ани у цијелој Краљ евини разумјети и поздравити овај наш корак и да fce се достојно од уж ити радом и пропагандом за Гајрет и Гајретове идеје међу свима слојевима нашег елемеита. П Р А В И Л Н И К З А ГА ЈР Е Т О В Е СРЕД Њ О Ш КО Л СКЕ К О Н В И К Т Е И Ш Е Г Р Т С К Е Д О М О ВЕ Ф О Т О Г Р А Ф И ЈЕ С А Ha сједниц и Главног одбора Гајрета од 25. августа о. г. једногласно je усвојен израђени П равил н и к за Гајретове средњ ош колске конвикте и шегртсне домове, којег се им ају придрж авати у цијелости све управе д руш тв ен и х интерната. Прави лн и к ступа одмах на снагу, те га доносимо у данашњем броју наш ег листа, да о његовом сад рж ају обавијестимо наше читаоце, сараднине и пријатеље. Правилнин toe се и посебно ош тампати у нарочитој књ и ж и ц и, те ke се разаслати и свима д руш тв ени м одборима и повјереницима, како би и они били обавијеш тени о прописима који важе за друш твене интернате. T o je потребно и због тога што je школовањ е и васпи- М ЈЕ С Н И О Д Б О Р тање наше омладине путем иитерната још ув ије к најваж нија тачка програма Гајретова рада и ш то свота која се трош и на уздрж авањ е друш твени х интерната чини у друштвеном прорачуну а псолутну векин у д руш твени х расхода. GAJRETOVA ZABAVA U DOBOJU СКУПШ ТИНЕ С Л И К Е Г А Ј Р Е Т О В А П Р О Т Е К Т О Р А Њ Е Г О В А К Р А Љ . ВИ СО Ч А Н С Т ВА ПРЕСТО Л О Н АСЉ ЕД Н И КА П ЕТ РА отпослао je Главни одбор свима одборима и повјереницима. Ц ијена je сликама no иомаду 20.— динара, na се моле сви одбори и повјереници да дозначе Главном одбору no 20.— динара. Д ИЛ ЕТАН ТИМ А- ЦАМ А, Na 10. m aja t. g. dru g i d a n k u rb a n b ajram a održali sm o G ajreto v u zabavu u »Sokolani«. P ošto je bio b ajram , sva naša om ladina i prijatelji G a jre ta stavili su se p riređivačkom odboru radi u ređenja sale i d ru g ih p rip rem a na raspolaganje, te je sve do 8 sati na v ečer bilo prip rem ljen o . Jo š p rije 9 sati sala je b ila d up­ kom p u n a posjetioca, te se je tačno u 9 sati otpočelo sa iz­ vođenjem program a. G oste je pozdravio tajn ik dru štv a g. Dzaferbeg Dautbegović ocrtavši u k ra tk im potezim a isto rijat i rad G ajreta, k ak o na kulturnom , prosvjetnom tako i nacionalnom djelo­ van ju m eđu m uslim anskim svijetom . Naročito je istakao polet i zam jerali rad i u spjeh G ajreta o tkada je pokroviteljem G a jre ta n aš 'm ili P restolonasljednik PETAR, 6in Njegovog V eiđanstva našeg obljubljenog K ralja A leksandra I. Kada je završio svoj govor, sva se sala zaorila grom kim i spon­ tan im cživio« Njegovom Veličanstvu K ralju cijelom uz­ višenom k raljevskom Domu. D eklam acjiu »Prestolonasljedniku P etru« od V ojislava Borića, recitovao je Šefket Ibrahim efendić, uč. II. raz. osn. škole; ГЛАВНЕ Ових дана разаслане су фотографије са овогодишње главне си уп ш тин е Главног одбора Гајрета св и м а мјесним одборима и ловјереницима, чи ји с у делегати присуствовали главној ск у пш тин и. HA ГА ЈР Е Т О В О Ј ЗАБАВИ »Ratno siroče« od D ragutina P . Ilića, recitovala je 5godišnja kćerka šefa željezničke stanice u D oboju g. D ragu­ tina G avrića — M irjana, koja je svojom pojavom na bini te evojim um ilnim glasićem i k retn jam a zadivila sve pri­ su tn e tako, da se cijela sala orila od aplauza. Naša pjevačka sekcija »Sokola« pod dirigovanjem vri­ jednog ravnatelja građanske škole g. A. C ipruša, otpjevala je »Tamna magla« i »D rem ka mi se« od St. Biničkog i p o brala silne ovacije i plesak tako da pu b lik a sa pleskanjem n ije prestala sve dotle dok ih ponovno n ije izazvala. Zatim es prešlo n a izvođenje pozorišnog kom ada »Omerbeg Ljubović« od V ladislava Tm uše. Kom ad je odigran zahvaljujući požrtvovnosti pročelnika d iletan tsk e sekcije »So­ kola« g. Bogdana Ivanovićta, d iletantica i d iletanata, na sve­ opće zadovoljstvo gostiju i uz frenetički plesak. P rilikom izvođenja ovog lijepog istoriekog kom ada vidjelo se kod m nogo gostiju kako b rišu suze. P osljje završetka kom ada otpočeo je ples, rasp ro d aja tom bole i igranka koja je t p otrajala uz najbolje raspoloženje gostiju sve d o svanula. Na zabavi je svirao gudalački o rk e sta r »Sokola«. Čisti priod ove zabave bio je D in 5160.—. 461 �> П Р А В И Л Н И К Гајретови х средњ ош колских интерната и шегртсних домова. § l. Д а се постигне вадатак нредвиђен у чл. 6. друштвених правила, Гајрет оснива н издржава мушке и жеис.ке средљошколске интернате п шсгртске домове, за које Главни одбор Гајрста пропноује овај правилник. A. Сврха. § 2. Сврха je Гајретових средњошколсашх интерната и шегртокнх домова д а се за вријеме школовања својих питомаца: учснгска и ученица средњих, стручиих п грађанских школа, као и за врдјеме учења заната својих занатских научника (шегрта), брпиу за њихов тјелесни одгој, д ајући пм прикладан стан, храну и пспуњавајући друге услове потребне за њихово здравље л развнтак, a затнм д а re брину нарочито з а душ евнн напредак својих питомаца и шгхово морално и нацпонално васпитање, будећи у н>има евијест, вољу и љубав за рад, з а добро отаџбине и народно јединство, a напосе љубав и захвалност према Његовом Всличанству Краљу и цијелом Дому Карађорђевпћа. Б. У права. § 3. Сваки интернат им а свога управнижа (управцЈјцу), кога поставља л разрјеш ава no својој увиђавносгп Главпи одбор Гајрета. Поред управнптса Главнп одбор може- д а поставн п помоћншса управника гдје се з а то укаж е потреба. Управник (управцпца) треба да б уд е'п о могућности неожењен и искусан н^ставник. 0 v cnjexy рада управника у интернату и његовом влада.н>у1.доргавл>аће Главни одбор сваке годпне податке његовом надлежном старјеш пнл заг^њ егов^годпшњу оцјену, н а основу цсустпгнуптх резултата у свима лравцпм а његовог рада у „инм рнату! § 4. Дужност je упрДвника (управнице) пртет/рата"оринути се о томе да иптернат правилно функцттонпше n o свима пропнсима овога правилника и предузнмати у право вријеме све што je потребно ita интернат одговара гвојој '4врмг. Он je дуж ан извјеш тавати Главни одбор о цјелокупном рад у своме п стању интерната и од н>ега тражити дпрективе. § 5. Посебне су му дужнрсти: 1. Д а у з припомоћ осгалих функционера. у колико их има, води дањ у и Hohy гталан надзор и ад питомцима и бригу за њихово тјелегно и душ евно васпитање; 2. да се брине нарочито о наионалпом васпитањ у пптомаца и да примјењује у цијелом васпитаљ у и поу цн потребна средства стеге и вођеља; 3. да стоји у редовном контакту ra уттравама пткола (у шегртским домовима с а мајсторима) и д а се редовно информише о владањ у и учењу питомаца; 4. да свако три мјесеца. a no потвеби и чегаће. пзвјештава родитеље и старатеље о владаљ у, напретку и сган.у здрављ а питомаца; 5. ла води индивидуалне биљептке и да се договара са осталим функционерима о том тата треба предузимати за одгој питомаца; о) Д а се брине о томе да сви функционери и послуга врше редовно овоју дужноет. ла казни перед no прописима кућног р еда за ђаке. a отпуш та неспоеобну и неуредну послугу и замјењ ује са бољом. (§ 9) При отпуш тању послуге има волити строго рачупа д а ое не чине непотребни издатци око иеплате 15дневне отпремнипе; 7. да брижпо чува гву интернатеку имопипу’ a материјална срадотва за ипдржа*1!1ш,о интерната прпвилпо приводи својој гврсл; ч. да водп ове ј;п.игр : a) блл1гајнички днгвнпк у два примјерка. у којима re кп»иже г.ви прпходл л p ar- 462 ходн оног дана к ад су изпршепи, са потребним рачунима (белезима); б) матсријални дпепнгок у два прпмјораса, у који се уноее one набавкс хране и овакоднбвиа пздаваљ а према броју особља; ц) инвснтар са означеном вреднош ћу Н1)едмета, у који се уносе, поред раније инвентарисаних иредмста, и сви онп који су у току годипа набављ ани или даровапи; д ) списпјс питомаца (пптомица) у односној годипп, који су прошли кроз интерпат, с а рубрикама: 1. редни број, 2. пме и презпме, 3. разред, 4. пшола, 5. име оца п мајке нл п старатеља, 6. стално мјесто боравка родитељ а ил п старатеља, 7. оцјене из ових предмета з а сваки период оцјењипањ а и 8. примједбс, у које се упосе дан ступаљ а и евентуалног иступа и з интерната и друге бнљешке; 9. д а води уредпо и читљиво канцеларлску админпстрацпју и чува иитернатску архиву; 10. д а о свему што je потребно л прописано правовремсно и редовно извјсш тава Гла.вни одбор. § 7. У правпиков помоћнпгс, гдје га има. помаже управниду у врш ељ у свпх љегових дужности. К ад je управник отсугац- он га замјељ ује. Одговоран je з а свој рад управнику, а преко оврга Главном одбору. У ж ива храну n стан icao и управнпр и хонорисан je како одреди Главнп одбор. § 8. У већпм иптерпатима може Главни одбор д а пое т а в а ^ ! опопома, који у споразуму и под надзором упралнпка врш п све набавке за интернат, п.рехрап>ује и изд аје за храну потребне ж лвеж пе намирнице. надзире кухара п послугу, води матерпјалнп дневник, брппе се о инвентару, чпстоћи п реду у пнтернату. З а свој тр у д прпм а ста.н, храну п хонорар како одредп Главнп одбор. 9. Интернати имају као послугу н а редовној свагдањој дуж пости: к ухара п к ухарицу са помоћним особљем п слугу за држаље чистеће п реда. Праљ а и брпјач обављају свој посао повремено. Послугу постављ а у правнпк пнтерната. no одобрењу Главног одбора, те re п р л томе има руководити неопходним потргбама и избјогаватл намјегатаље сувиш пог особља. 10. К ухар и њогова помоћна послуга има ове дужностп: а) д а се потпуно покоравају и врш е паређељ а управни к а односно љеговог помоћпика л економа; б) д а су у првом реду они самп бескрпјекорно чпстп н уреднл, a онла д а кухиљ у. г.мочнлцу, намјеш тај л суђе држ е прпмјерно чпсто n увлјр|К n a свом мјесту; n ) д а са не друж е с а питомцима и п азе n a то д а се нико нсзапослен ne зад рж ава у кухптвп, и д) д а свакп п у т до одргђгног часа прпготови доручак, ручак и вечеру, пазећл д а јело буде здраво, ваљано л укусно приправљено. § 11. Д руга поолуга има. one дужногтл: a) да re покорава и врш и наређељ а управнпх oprana интериата; б) д а устаје пола сата п рл је л лијеж е пола сата доцпије од пптомаца, те д а звоном пајављ ује час устајап>а; ц) д а n a врпјеме чисте све просторпје и дворигато и п ази н а нарочпту чиотоћу у нужнпцлма; д) д а се клонс непотребног додира са питомцима; е) д а с,е бсл зпаљ а управе n e удаљ ује п з иптерпата; ф) д а воде бригу о ложен>у, зрачењ у и загријавању просторија; г) д а пазе н а инвентар, јер одговарају за учин.епе штете СЂОјом крнвтвом, и х) д а пазе n a чистоћу гвога гијела и овоје влплатве. За ову поглугу re пргдви ђају ове к азне: опомспа, уклр. повчана глоба од 1— 3 дпепне платс п отпуг.т пз олужбе. �ПРИ РЕЂ И ВАЧКИ О Д Б О Р Ж Е Н С К О Г Г А ЈР Е Т О В О Г ТЕФЕРИЧА У КЉ УЧУ Г О Д И Ш Њ И И С П И Т У Ч Е Н И Ц А Г А Ј Р Е Т О В Е Ћ И Л И М А Р С К Е Ш К О Л Е У Н О ВОМ П А З А Р У , са претсједнином М јесног одбора Гајрета, г. Алибегом Беговићем, делегатом Kp. банске управе r. Станимиром мировићем, управитељем школе, r. Х а ф из-Ра м из Паљевцем и учител>ицом, гђом Мезлумом Буђевац Надзор § 12. Гајретови иитернати стоје под непосредним надзором Гајретоваг Главног одбора, који he пх повремено прегледати no лнцима за то одређеннм или стално одређеном инспектору. У сваком интернату држаће се »Инспекцнона књига«, у коју he се уносити прнмједбе учињене приликом ипспекције. Л ица која врше инспекцију, дужна су подносити исцрпан извјештај о цјелокупном стању у интернату, о раду унравника, те стављати евентуалне предлоге Главном одбору. § 13. Директорима школа, чији су ученици смештени у инетрнатима, слободан je увид у рад интерната, к ад свој поход јаве управнику дотичног иптерната. Стани- § 15. Сав намјештај и остали инвентарски предмети треба д а су инвентарисани у посебној књизи (инвентару) под редним бројем, уз ознаку броја комада, цене и датум а набавке или даровања. Осим тога у свакој соби има бити извјешен попис инвентара који се ту налази. Нову набавку ствари и брисање истрошених предмета одобрава Главни одбор. Инвентар. § 16. Употребом истрошене предмете које ваља брисати из инвентара прегледаће на позив управника интерната с њиме заједно комисијски још два члана Мјесног одбора Гајрета, a у Сарајеву два члана Главног одбора, те о томе саставити записник. У записнику треба сваку ствар тачно описати, када je набављена, уз коју цијену и шта сада вриједи. § 14. У свим просторијама треба да буде довољно намјештаја и других потребних прсдмета у добром стању, a зидовн соб& и ходници да су украшени сликама и осталим декорацијаиа. § 17. Потребе Гајретових интерната подмирује Главни одбор према одобреном годншњем прорачуну. Издржавање интерната. 463 �Потребно кредптс исплату' рЈНуна требују' интбрнати од Гланпог одбора за сцакп мјесец u a десст д ана раннјс, a обрачун од дозначоних t-вота са ypwuio еаетивљопим докумеитима л означсинм редиим бројсм шаљс ое најкаснијс до десет д ана по истеву допгчног мјесеца Главном одбору, уз номинални исказ питомаца и са исжазом издатих оброка за храну. § 18. Сва новчаиа примања и издатке, као и све набавке и примања хране треба уносити лроппсно 'у благајнички односно материјални дневник (§ 5 тачка 8 a) и б). По један прнмјерак од та два дневиика шаље се мјосечио Главном одбору u a нспитпвање, док се друга задрж ава у архиви интернатској. У материјалном дневнику мора се сваког дана тачно означавати број укупног особља н а храни и томе броју мора одговарати број издатих оброка који су прописали. § 19. У права интерната може примати дарове у новцу или храни, за сврхе интерната ,и д у ж на je дароваоцу пријем потврдитн, д а р уннјети у благајничкн илн матерцјални дневник, извијестити Главни одбор у попрахном долису. § 20. Новац, ж нвеж не намнрнице и инвентароке предмете којн ипсу у упот^еби треба чувати под двоструким кључем, од којих има један у правннк a други економ интерната, a гдје нема економа један од најстаријих и најбољих питомаца. 0 стању благајне и ж ивеж них намирница лВвјештаваће се редовно Главни одбор приликом предаагап>а благајничког и м атеријалног дневиика. § 21. Н ије дозвољено у интернатекој благајни држати више од 1000 д инара новца кроз 24' сата. Веће своте, дозначене за дуж е вр и јем е'тр еб а п о х р аан в ати у сигурној банци. Тако исто није дозвољено •^и/какво трошење а^-неро^ тово задуживањ е н а рачун литерна.та односно Главног одбора изваи прорачуна и сво та-fcoje сврредовно дозн ачују аа одређено врнјеме, Позајмдур- нбђца са |ма које страие забрањене су. § 22. Рачунска година у сваком Гајретош ш интернату закљ учује се 15. 'јуна ,сваке године. Прилнком тога закљ учка доставља се Главвом одбору п^јдаљ с до 20. ју н а сваке годице: l) бла!гајничкн дневник o j f i , — 15. ју н а са потребним белезима, 2) материјални д н евк и к од 1.— 15. ју н а са ознаком колнчние залнхе хране на дан 15. ју н а и ври једн ош ћу евавсог живежног артикла,' 3) препис инвентара, 4) c.miraк иитомада (§ 5 тачка 8 д) успјех питомаца на лсрају ш колске годнне са њиховим индивндЈ-алким осебинама u предлогом уиравниковим з а идућу годину. (У овом списку ^р еб а д а се наведе оцјена иа сваког нредмета), • 7) образложени -нројуачун за интернат у наредној години према броју пптомаца који се могу смјестити у интернат, и 8) образложени иредлог за иоиравке зграде интернатске и набавку новог инвентара. П римањ е п и том ац а у интернате. § 23. 0 примању питомаца одлучује Главни одбор сваке године и а основу прорачуна з а дотичну годину и н а оенову приспелих молби од 15. ју л а до 5. августа сваже године. З а питомце који су раније били у интернату потребно je повољно мишл>еп.е управника дотичног интерната. З а нријем у интернате подносе молбе, u a основу к онкурса који расписује Главни одбор, како нови тако и еви дотадањ и питомци путем Мјесног одбора или повјереника Гајрета и са н>иховим мишљењем. § 24. У интернате he се примати и н а одгоју д рж ати здрави питомци, добра вл ад ањ а и усиеш н а учењ а, који уз то буду илаћали редовно одређсну оиск||бнину, ако су иод тим условима примљени. § 25. Сасвим сиромашне питомце ирпм а Главни одбор бесплатно. Висину опскрбнине за иитомце који нису примљени бесплатно одређује сваке године и појединачно Главни одбор. 464 Лптбмцн'”који ужВпају nouoh обвсзују со рсверсоМ да He ту споту, Tix>uiau пздржапашг. понратити Гајрсту када ДођУ У материјолиу могуНаогт. . S 2«. Одређену оискрбинну плпћају питомци уиапред, и то при ступаи.у у интернат. оенм за ирвн месец још и з а последњи као кауцнју ,а оида даље з а остале месеце најкасније до 5. у мјегецу. Пнтомцн који u a врпјеме не плате опскрбнину о т п у т т а ју ее и з интерната, ако Главни одбор друкче не одреди. § 27. Десет д ана ио почетку нове школске године сви управници интсрната достављају Главном одбору списак питомаца који су нагтуиилн мјссто у интернату, са ознаком плаћањ а опскрбшше, ивколе, разреда н мјеста родчтеља. • Т елесни одгој питомаца § 28. Б рига за телесни одгој питомаца води се лршгисима који се односе: a) ua храну, б) спавање, ц) н а р ад и .одмор, гимнастнчке вјежбе u шетње, д) ua чншНење и е) ua лекарски надзор и поуку у хигијени. Х р ан а § 29. Д а се очува здрављ е питомаца и потпомогне ваљ ан тјвлеекн одгој треба им дати редовно u довољно здраве хрНне, најм^њ е дневио трн оброиа: даручак, ручак и вечеру према следеНој табели: Доручаж: П ржена чорба (20 грама уљ а и 10 грама браш н^), у з 20 грама хљеба no особи. Недељом и празником бијела к аф а (четврт литре млијека, 10 грама ш ећера и 200 грама хљеба no особи). Ручак: Чорба н а месној води ( 10— 20 грама пиринча пасте, гриза и слично n i особи). Месо гзвеђнје иле овчије (150 грам а no особи) са варивом или умоком. Варива се д аје: Кромпира 400 грама, граха 100 грама, слатхог u киселог к у п уса 400 rp au a, сочнва 100 грама, сухог граха 120 ipaMa, зељ а (младог граха и кеља) 400 грама, парад ајза 100 грама, патл и џ ааа 100 грама, п ал ри к а пуњ ених д в а ком ада no особи. Мјесто в ари ва недељом умок са еквивалептпом врпједпош ћу хранивоети и цијене вар и ва, a онда д в а комада колача (бухтла). Хлеба црног, пш еничног или раженог, даје се за ручак 2uo грама по особи. Безмесним даиом д аје се дупла количина в ари ва (са 10 грама масла no особи). Вечера: Кухано месо са резанцим а или л ак ав пнрјан или печено месо са оалатом, loo трама. Три п ута у седмици даје се з а вечеру место меса су тл и ја (300 грама млека, 40 грам а риж е са 250 грама хљеба) или пилав еа киеелим млијеком (четврт литре) илп сир у з воће, хал ва и слично. § 30. Ова ее табела може м ијењ ати у споразуму са љспаром и Главппм одбором, обзиром n a врсту хране, Mjerne прилике и годишн.е доба, држ ећи у вн ду д а нсхрапа мора битн потлуна, редовна н правилна. § 31. З а храну ее имају набављ ати ж ивеж ие нам ирпице пајбоље к валитете и брижно чувати од кварењ а, a з а je.no их ваљ а прнпремати н а укусан начин. § 32. П рипрему, ук у с и издаваш е хранс надзираНе и опробати чеето интерпатгки л егар a унраппип сваки дан. Л скар he д атн упутгтпа, гвоје примједбе забиљ еж ити у погебну кн>игу и ставити евентуално потребни предлог, о чему he се извјеш тавати Главни одбор. § 33. У случају болести и к ад а то иначс лекар нађе за потребно, питомцима се д аје посебна храна коју он пропиш е. § 34. З а вријеме иоета рам азан а и н а празнике добивају иитомци изд аш нију н биранију храиу. § 35. Одређену количину ж ивотних нам ирни ца од којих ес има лрипремити јело з а један д ан изд аје у правник илн, ако постоји, сконом, уз асистенцију ђ ак а д уктора и седмичара, кухару у ви јек u a вријеме. �§ 36. У трпезарији јсду свн питомци заједио уз нрисустао уиравнипа, Спакн нитомац има na столом cnojc одpcbcno мјссто, чашу и салвсту. § 37. Управнии he се брипути д а се отпицк храпс и спиринв који се могу уновчити не бацају, него свакодневно остављају и уновчују. 0 томе he извјештавати Главнн одбор који he одлучити о утрошку добивеног новца. Спавање. § 38. У опаваоници у коју се смешта no хигијенским прописима одређспи број питомаца треба да за свакога од н>их буде посебан, чист и топал кревет. Јнстучнпце и чарш афи морају се мсњати сваких 15 дана, a иокривачи иепрашити и просунчати на ваздуху. У креветима не смије бити никакве гамади. Сваког јутра питомци остављају уређен кревет. § 39. У спаваоннци треба да буде довољан број вјешаљки за одијело и ормара у којима he питомци под кључем држ ати одијело, рубље и о стале ствари. § 40. Спаваонице се морају редовно местн, вјетрити. прати, no потреби дезинфиковати н најмање једанпут у години окречити. § 49. У сврху прпс помоЈш, у интсрнату треба д а постоји мала ниторнатмса апотска, којом hc упвављатп један од фуккциопера no упури л.екарсвој. У onoj аиотсци трсба да буде завоји, средстава за дезннфекцију и осталога што љекар одреди. Лијекови на љекароке рецсите куповаЉе се на трошак интерната у љекарни. Ha љешцкжим рецептима мора да стојн име питомца за којег се узима лијек. Осим тога, иа сваком реценту мора да буде поред љежаревог и управннков потпис са жигом интерната. § 50. Д а би сс питомцп поучилн у иајпотрсбнијим хигијенским прописима, љекар he одржати преко године неколнко лредавања, као и нарочита предавања која су за младеж потребна. Д уш евно васпитање. § 51. Настојање Гајретових интерната око душевног васпитања својих пнтомаца обухвата бригу за њихово a) умно, б) морално, ц) национално, д) релитнско, е) естетско васш пање и ф) проучавање ннднвидуалности. t a) У м н о васпитање § 5"i. Умно.м васпитању служе l) корепетиција у учионицп под упутом управиика или његовог помоћнила и стаРад , одмор, шетње и гимнастичке вјежбе. ријег ђака. 2) научна предавања која држе стручњаци и ста§ 41. Питомци се не смију преумаратп д,ушевним рији bapi'i. ТТрема степену духовног развитка управник he радом. Тјелесни и душевни рад треба да се изцењују уз подашати питомцима на чнтање зианствена и литерарна дјела. требии одбор (спаваље, nayafe и шетње). З а ојачање it развој 0 прочитаним дјелима шгтомци имају водити забиљешке и тијела као и напредак здра^ља треба иаводити гнмнастичке држати предавања. Управшгк he водити рачуна о томе да вјежбе у двориш ту, соколани или посв^ној просторији н до>- ~сЕ~ша> више корисних дјела прочнта и предавања о њнма вољно шетатн на чистом ваздуху. Праг.ничким даном и недеодржи. Питомцн који у томе покажу највпше успјеха бнваће љом треба, за лијепа времена, предузимати ааједничке шетње цаграђивани од ГлавЈГог одбора, no предлогу уп,1»авника. у природу, под водством управцикаГ (У шегртским домовнма држе се у одређеним мјесе^ с I \ I frZ ri цима посебпч вечерњн течајеви — занат(;ко-трговачка школа ' Чистоћа. — no наставном плалу Министарства трговине и индустрије.) § 42. У Гајретовим ицтернатима треба д а будев свуда и 3) Иитернатска. књижница, у којој треба да буде доувок узорна чистоћа. Подове у собама и ходнике треба револ>но помоћних књига за школске науке, ријечника, атласа довно прати, мести и прагаити, a заходе рсдовно ироти u слично, a онда нарочкто изабрана научна и литерарна и дезинфиковати. дјела, подссна за национално васпитање. Ова he се дјела да§ 43. З а умивање треба д а буде посебна прооторија са вати ђацпма на читање no становитом реду, a сви су дужни довољним бројем лавора. З а узнмање абдеста треба да буде прочитати дјела посебно обрађена, о чему he се старати у умиваоници посебна клупа, лавор п папуче. управнкк пнтерната. § 44. Рубље питомаца као и оно л ш ^ елужи за интер§ 53. Управник je дужан одређивати старије и боље патске потребе пере интернатска праља^ ЊоЈ се редовно пнтомце који he бесплатно подучаватн млађе и слабије. On сваке недеље предаје нечиото и прима од ње oujiaiio рубље или корепетитор ho пазити да се то подучаваље уредно изкоје мора бити нумерисано. вршава, о чему треба да взвеш тава Главни одбор. § 45. У шегртским домовима вреба нарочиту пажњу пос.ветити чистом држању шегрта. б) М о р а л н о в а с п н т а њ е § 46. Питомци се морају редовно шишати и no потреби бријати. У ту сврху долази у интернат сваке седмице једанпут интернатски бријач. Питомцн нижих разреда uininahe се машином број 3. Љ екарсни надзор. § 47. Интернатски љекар прегледава све питомце na почегку, средини и прају шволсже године. и свој налаз биљсжи у посебну књшгу из које управник вади потрсбне податке за индивидуалне биљешке. Приликом ових првгледања треба установити здравље и функцију свију органа, висину и тежину тијвла. § 48. К ада пнтомац ocem какву слабосг. болест или то примети који од функционара, који су уосталом дужпи пазпти н а здравље питомаца, треба га упутити љекару са одређеном књигом n a љекарски преглед. Љеасар he забиљежпти у књигу своју диагнозу и одредбу. У случајевима наглог и опасног оболења уиравпик je дуж ан позвати одмах л.екара у интернат. § 54. Сав интелектуалии одгој подлога je моралном и националном васпитању, и задаћа je управе интерната да ваљаном стегом п вођењем (сталним надзором, прописима, поуком, савјетима, примјером за насљедоваље, лијепим навикама, казнама и наградама) васннтава код пнтомаца јаку моралну вољу и карактер. ц) Н а ц и о н а л н о васпитање § 55. Једна од првих и нарочитих дужности Гајретових пнтерната je национално васпитање. Управнпк треба у томе смислу д а дјелује што активније, тако да Гајретови питомци постану убјеђени н одушевљени нацноналнп радници и карактери. § 56. Добром националном васпитању послужиће лектира и з . интериатчкс 1;н>иа;нице, нарочита предавања тсоја he се удешавати за ову сврху, свечаности, приредбе, национална музика и пјесма. У интернатгама he се na свечан начин прославити: 465 �Рођендан Љеговог Вслнчанства КраљИ, Рођендан Његовог Внсочанства Престолонасљедника Петра, Протектора Гајрета, чије ће слике украш авати Гајретове просторије, 1. децембар, дан Ослобођеша и Уједишења. § 57. Нарочиту пазкњу у националном васпитању треба посветити питомцима у шегртским домовима и чувати их штетних вањских утицаја. Треба их упознати са правима и дужностима грађана, упућиватн их у познавању и поштпвањ у д])жавннх закона, будећи у љима свијест и вољу за ред и рад. д)Религнско васпитање § 58. Пнтомци су дуж ни слиједити прописе исламсже вјере и испуњавати вјерске прописе. § 59. З а вјерско васпитање поставл>а Главни одбор интернатског вјерског васпнтача, коме je дужност д а заједно са управником бдије над вршењем вјероких обреда, те да се брнне о што бољем вјерском васпитању питомаца. Њ егов хонорар одређује Главни одбор. У лравник he одредити подесно мјесто у интернату за клањ ањ е намаза. е) Е с т е т с к о васпитање § 60. Код питомаца треба будити ук у с и љ убав з а ље» поту. Цијело уређење интернатских просторија, одржавање реда и чистоће, чисто држање тијела и одијела, гимнастичке вјежбе и игра, м узика -л лјевањ е, оликама украш ене просторије, цвијетњак, шкоЛсжи врт, шртњ е у природу, проматрање умјетнина, читање лијеЛе ^ ек таре итд., нека буду средства за естетско васпитање, које треба д а нађе одраз у лијепом понашању, отменом држањ у, пош товању/ старијнх, услужности и уредној ваш иуини питомаца. ф) П р о у ч а ' в а њ е индивидуалносфГ § 61. Д а се npoyge индивидуалности поје; маца и према томе могну применити посебна ср , јединог питомца треба за сваког водити иосебш алне биљешке, које he се односити: a) н а тјеле< душевне особине. § 62. Биљеш ке о тјелесним особинама треба д а садрж авају све што се односи на хијело, развој костура, мипгића, жлезда, зуби, зглобова, осјетила лојединих органа, висину, дужину, евентуалне тјелесне мане итд., a,' затим биљеш ке о томе у каквим се приликам а питомац родио и одгајао, какве je болести боловао, наслијеђе и слично. Ово he сваке године забиљежити љекар врш ећи прегледбу према одредби § 47. § 63. Биљ еш ке које се односе н а душ евне особине садржаваће податке о умним, емоционалним и моралним особинам питомаца, о нарочитим теж њ ама и наклоностима, са примједбама посматрача ш та je прдмјенио и ш та треба примјењивати у васпитању дотичног питомца. Нарочито треба припазити н а вањ ско држање и настулањ е питомаца, н>ихово међусобно општење, љубав према истини и поштењу, тачност у изврш авању дужности, љ убав з а науком и слично. § 64. Само сигурна посматрања, основана н а дуж ем мотрењу, треба забиљежити и у зим аги као подлогу з а даљњи рад. Површност и шаблона била би од Behe ш тете него к ад се биљешке не би уопште водиле. КуЦ ни ред. Распоред дневног радЗ За радне дане: У стајање 6, чишћење u—7, доручак 7, ирппреме за полазак у ш колу 7— 7.30, ручак 13— 13.30, одмор 13.30— 14.30, л аук а 14.30— 17, ш етњ а 17— 19, вечера 19.15, одмор 19.15—20, наук а 20—21 сат. За нерадне дане: У стајањ е 6 .чишћење 6— 7, доручак 7, одмор 7—8, наука 8— 10, одмор 10— 12, ручак 12.15, одмор или шетња 12,15— 18, наук а 18— 19, вечера 19— 19.15, одмор 19.15—20, наук а 20—21. Сваки отојек времена објављујс се звоном и томе се позиву мора сваки питомац одмах одазвати. Вријеме шетње и одмора- могу питомци употребити за науку када je то нужно, као и з а читање приватне лектире. Петком бријање и шиш ање. Суботом примање опраног рубља од 20—21.30 з а вријеме корепетиције. Недељом предавање неопраног рубља од 6—8 прије подне. § 67. Општи пропиеи кућног реда с-у слиједећл: М ) Сви се питомци имају држ ати кућног реда и редовно ЛОхађати лш олу. Испричнице з а изостанак због болести д аје управник интерната. 2) Питомци iiopajy долазити у интернат у одређено вријем ^ л н е смију излазити и з интерната без дозволе управн т с а или његовог замјеника. 3) Ко ж ели у шетњу или каквим послом изаћи из интерната треба д а се упиш е у »Књигу з а отсутне«. У књигу се записује име и презиме питомца, датум и час одласка и повратка и извеш ћује управника. 4) Сваж-н je питомац дуж ан при сусретају поздравити своје стареш ине и странце који дођу у интернат. Исто тако д у ж ан je поздрављ ати своје старешине и на улиди. Ha питањ а д уж ан je пристојно одговарати. 5) Н ије дозвољено у просторијама галамити, вратима лупати, н а прозору стајати, довнкивати напоље, скулљати се пред авлијским вратима и н а врата извиривати. Врата се морају уви јек закљ учавати. 6) Питомци се морају међу собом братски пазити и сусретати, н е смију се вријеђати, задиркивати и у послу ометати. М лађи су д уж ни старије поштовати, a старији млађе оавјетовати и пазити. 7) Сваки je питомац дуж ан имати потребне ствари, прибор и књ иге з а на.уку и остављати их н а одређено мјесто. 8) Из интерната иду питомци у школу у реду под надзором једног функционера и дуктора. Напољу се морају увијеос учтиво понаш ати и чувати се сваког д јела које шкоди ђачком угледу, као и угледу ш коле и интерната. 9) Питомице женског интерпата прати у ш колу и из школе управница и помоћпица њена. 10) И злаж ењ е питомица и з интерната уопш те забрањено je без пратњ е управнице или њене помоћнице. 11) Посјете у женском интернату дозвољене су само у присуству управнице ил и њене помоћнице, те се имају уносити у књ кгу посјета. 12) Ha ред при иђељ у у ш колу и повратку пазиће дуктор, a помагаће му пазитељ и које he за ту дужност одређивати управншс. § 65. К ућни ред Гајретових средњ ош колских интерната и шегртских домова обухвата опште прописе којих се имају питомци придржавати, као и распоред д невн аг рада. 13) Седмичарску д уж ност врш иће сви питомци no турнусу. Седмичари he изврш авати мање послове које им одредн управник, н а прим јер ломагање и надзор при сервирањ у јела, дијељењу руб л л , позиваљ у питомаца и сличпоме. § 66. A ko обзиром на посебне м јесне прилике није прописан други онда за све Гајретове интернате ври једи овај 14) Питомце који преврш е к ућн и ред или не изврш е одређепу дужност, уписаће дужтор у књ игу »Дневник до- 466 �гађаја« коју he подносити сваки даи управнику на увлд и одредбу. 29) Питомци ce fre смију дружити са служинчади, нпти залазити у њнхове собе и кухињу, осим у случају потребе. Са послугом морају бити уљудни и не могу joj издавати оаповијести. 16) Сваки je пнтомац дуж ан да пази на своју чистсћу 30) Сви питомци морају седмнчарпти, на вријеме врн на чистоћу проеторија интерната. Сваки дан са треба шити одређене дужности no дневном реду п посебне које им нрати хладном водом до појаса, зубе чистити, косу уредити одреди управиив. и очистити одијело и обућу. Најмање једанпут седмлчно 31) Питомице he ce no турнусу запослити у кухнњи треба се пресвући и једанпут у 15 дана добро ce окупати. ради вјежбе у кухању, помагаће при сревирању јела, вјежa no потреби ошиш ати и обријати. Осим тога ce мора ктпати бати ce у кројењу и шивању, пеглању и другим кућним и када хо налаже носебиа вјерска дужност. Шегргк и ч а да господарским пословима. ce ум ију и пресвуху чим дођу с рада. 32) Питомице могу нзрађивати, у колико то не иде на Чистоћа. 16) Питомци су дуж ни пазити нарочито на чистоћу у заходииа и н а отнрање обуће. Писање no заходнма знак je просте непристојности и најстрожије he ce казнити. Тако исто шарање no зидовима, клупама или другом намјештају, као и пљување изван пљувачница. 17) П апирићи и други отпаци не смију ce бацати no поду. Ред у спаваоници. 18) У одређено вријеме морају сви питомци тпхо поћи na починак. Забрањено je говором, смпјањем, лупом или на који други начин ометати спавање. Исто je тако забрањеио ноћу устајати без потребе, стајати на прозору или с ким напољу разговаратн из просхорија интерцата. Дању ce не смије залазити у спаваониц^ ,без велике потребе ни no креветима сједити. с S > 19) Пнтомци морају спавати најмање осам сати. СвИ иду у исто вријеме н а починак и у ивто вријеме устају. 20) С вака спаваоница пма ‘;вога пазитељ а којп ce брине за ред у спаваоници. с* 21) Послије устајањ а питомци морају уредити овој кревет. 22) У свакој спаваоници 6iihe\rta знду попис с вентарских предмста, з а које одговара пазнтељ. Ова томац мора иматн попис својих ствари у ормару. Ред у учионици. 23) У учионици сједе сви питОмцп н а одређеном мјесту н морају д а ce савјесно припремају за Пауку. 3g врнјеме заједничке корепетпције не смије ce без потребе нзлазити. Није дозвољено шетати, говором, лупом или на слпчан начин ометатп учење. 24) H a ред у учионици улравник. Ред у пази дуктор кога одређује трпезарији. 25) H a знак звона у одређено вријеме јела искупљају ce сви питомци који he јести, поздрављајући улазе no реду у трпезарију н сједају жада ce звопом даде знак на своја мјеста. З а вријеме је л а морају ce ученпцн лијепо понашати и не смију ce разговаратп гласно. 27) По свршеном јелу дајс rp. знак н питомцп no реду устају и .тихо пзлазе. Остале одредбе 28) Сваки пАтомац мора пазпти да ничпм ne нанесе ш тету интернату, интернатскпм предметпма или којем питомцу. Ко учинп штету мора je надокнадитн, a да ли he бити још у з то п кпжљен одредиће управник пптерната. К ада питомци nehe д а прокаж у крпвца учнљену штету he надокнаднти заједнички сви који су ce задесилн na мјесту штете. штету њиховог успјеха у науци и здравља, и no наруџби ручне радове, кројити и шити, с тим да ce води појединачна евиденција о свим израђеним предметнма и о висини награде коју добивају за свој труд и за израђене предмете, и о личности за коју je израђен рад, о чему he управница подносити мјесечни пзвјештај Главном одбору на увид. Свако искоршпћавање овог рада пнтомица, на друпг начнн осим овога, строго je забрањено. Ради евиденције ручног рада управница води посебн? цњигу у коју he уносити сваки ручни рад са ознаком имена ученице. даиа почетка и заврш етка рада, за fmjic рачун и добивени хонорар. 33) Питох1Ц1Г су дуж ни у одређено вријеме извршавати своје вјер Л е '7»уж1ки-ти, пост и намаз. Петком иду у џамлју на џуму a уз рамазан клањају у џахшјп теравију. Занемаривање вјерскнх дхжности ка-знпће ce, a за хотимично прекршавање и омалопажавање вјерсжих прописа пнтомац he бити отстрањен из интерната. 34) Питомци не смпју ниш та н а своју руку подузимати без знања и савјетоваља са својим старјешннама. 35) Само онн питомцп који ce буду у свему лијепо владали и марљиво учплп уживаће благодати у интернату. Ко ce огријешп о своје дужности или занемари науку казниће ce. 36) Кавне су: a) опомена насамо. б) укор насамо, ц) ускраћнвање шетње. д) ускраћивање доручка, е) укор пред ученицима. ф) пријава диреасцпји школе, г) посљедња опомена са пријетљом искључења илн премјепггања у други интернат. х) премјештање у други интернат под пријетаом искључења ако ce не поправи и и) искључење за уви јек из Гајретових интерната. 37) Ка-зне под a) до г) укључиво одређује управнигс. Премјештан>е у други конвикт и искључење изврш ава ce дефинптнвно након одобрења Главнос одбора. 38) У случају да који питомац напусти својевољно интернат управник he одреднти што je потребно и извијестпти Главнн одбор и његове родитеље. У том случају не nonpaha ce пптомцу опскрбнпна, као ни у случају искључења. 39) Своје ђачке књижице даж ни су питомци, послије сваке класификације и увијек када им ce што у њих забиљежи. подноспти n a увид управнику интерната. 40) Питомац који на тромјесечју добије три недовољне оцјене искључује ce пз интерпата. Послије сваке оцјене m tтомаца достављају управнпци интерната Главнои одбору пзвјсш тај о успјеху сваког поједпног питомда у свима предметима. § 69. З а шегртоке домове вриједе одпосне одредбе кућног реда као и з а питомце средњошколских интерната и слиједећн Д невни ред: Радним даном: Устајаље у 6 сатп, чишћење 6— 6.30, доручак и одлазак 6.30—7, ручак 12.15, одмор 12.15— 13.45, одлазак н а рад 467 �13.45—14, шетња 18— 19, вечера 19.15, »дм ор до 20, наука 20—22 (вечерњи течај), спавање у 22 сата. Недељом и празником од 8— 10 сати наука, послије подне шетља од 14— 18 сати. § 70. Кућни ред са распоредом сати извјесиће се на um ne мјеста у пнтернату да их пнтомцн могу читатн. § 71. Питомце у шегртским домовима треба потстицати на штедњу. и користоносно улагање седмнчне награде коју добивају од мајстора. И нтернатски љекар § 72. Интсрнатског љ екара поставља no предлогу управе Главни одбор. Љ екар који, поред своје друге редовне дуж- Хајдар Џиндо Са с у зн и м очима и болом на с р ц у и д у ш и — и ано ми од бола и туге у м потпуно не ради, сматрам за с в оју д уж н о с т да овом боли у нојој учествује цело грађанство в арош и Гњ илана, и сви м усли м ан и среза гњ ил анско г и оста лих нрајева који с у познавали наш ег рахм стл и Х а јд а р а , рекох, сматрам за с в оју д уж н ост да позовем и Ва с, браћо Гајретовц и , да узмете учеш ћа у нашеМ болу и тузи, јер je гу б и та к вели к, ненадокнадив и неоцењив, јер смо и згуб или једн о г неуморног Гајретовог радника Х а јд гр а Џ и н д у , в р ш и оц а д у ж н о с т и сресног ш ериатског с уди је и б ла га јн и к а М есног одбора Г а јрета у Г њ и лану, у 6 сати no подие 21. августа, т. rJ у среду. Рах м . Х а јд а р Џиндо, рођен 19. онтобра 1895. го ди не у К неж ини , среза власеничног, д р и н с к е бановин е, с в р ш и о je своје школовањ е у своје време, али као ш то je то к о д многих од нас случ ај, од своји х човечије д уж н о с т и несвесних родитеља спречаван да с ту л и у с л у ж б у за добро рода и народа, тек на неколико година no с в р ш е т к у ш ко ле отима се и сту п а у а к ти в н у сл у ж б у као п р и п р гв . муф т. a д о ц н и је као приправ. шер. су д и је и почиње с л у ж и т и са доста полета и воље своме народу. Колико je рахм. Х а јд а р у на с р ц у и д у ш и леж ало добро и напредак народа, да се видети из тога, ш то он не б ира место нити к р гј у ком he с л у ж и т и и долази у н а јзаб ач ен ији крај Ју ж н е Срб и је — Гњ и лане — које je саобраћаја међу н ајн еп росвећ ен ију м а су . и полицисном п р и с у с тв у п у ц а и уб и ја . рахм. Х а јд а р сл у ж и о je скоро п у н и х пет удаљ еио од ја вн ог У та кв о ј сред ин и У танвој средини го д и н а у в ек са на- см енајим лицем и облагорођавајућим речима за које ни је у зал у д иаш народ рекао: »Меке речи твр де кости ломе!« Рахм . Х а јд а р умео je задобити к а к о на ји н те л и ге н тн и је људе, тако и н ајокорелије у б оји ц е и ирволоке и у п у т и т и их на прави и no њ и х н ајср етн и ји п у т и од в ра тити и х од неж ељених поступака. Рахм . Х а јд а р je св ојом у м е ш н о ш ћ у и д об ро ћ удн ош ћ у за ових неп у н и х пет година придобио с в о ју ок о л и н у тако, да су 468 иости, прима на сс дужиост инториатоког љскара бесплатио или уз одређенн хонорар, треба да врши рсдовно и поссбно ирегледање питомаца (§ 47-50), да надзире интсриат у хигпјенском поглсду н одржава хигијенека нредавања. Помоћни наставници § 73. Помоћни наотавницн које no нредлогу управе поставл.а Главни одбор у з хонорар за редовно или повремено вршење дужности (учитеља гнмнастике, музике, ручног рада и слпчио) обвезују се долазпти тачпо у одређено вријеме на часове свога рада јер he им пначе Главни одбор ускратити награду. за многе ствари њему трчали за савете, питал и, a no том чи н и л и оно ш то je норисно и no њ их саме и no њ ихов у окол и н у . К о ли н у je народну љ убав и поштовање био стекао ра хм етл ија најбоље сведочи дан његове сахране, ка д а je у спро вод у учествовало преко хиљ аду н аји стак н у ти јег грађанства варо ш и Гњ и лана и гњ иланске околине без разлике вере и народности. С проводу, поред ц елокупног су д с к о г особља са пред сед ником на челу, учествовало je и све остало чиновни ш т в о како држ авно, тано и сам оупр авно и сви сеосни им ам и .о п ш ти н ск и и сеоски часници. Р а х м . Х а јд а р у за његов рад и заузимањ е на унапређењ у ових крајева с гм и м овим учеш ћем народ je одао по ш ту и са ти с ф а к ц и ју за њ егов рад, али његовој уц виљ еној и у црно | за в и јено ј лоро диц и (жени, и двама си н чи ки м а од 3 и 1 год и не) ни од к у д а нема утехе, сем Свевиш њ ег А л л а х а , ноји може и коме се обраћамо са молбом за сгбр и у те х у . Р а х м . Х а јд а р о в а породица остала je у туђем св ету без игде икога од своје родбине, a како изгледа слабог кога Mohнога и има, к о ји би joj могао лр итеки у помоћ. Р а х м . Х а јд а р je неум орно радио на ш ирењ у Гајретове идеје у овом н рају ш то ни је непознато и самом Главном одбору, na je још као б ла га јн и к овдаш њ ег М есног одбора Гајрета и сп у сти о с в о ју плем е н и т у д у ш у и предао ам гнет Х а л и н у земље и небеса, na с м а тр а м за мо ралн у д уж н о с т самога д р у ш тв а Гајрета да у к а ж е на кло н ост према његовој сени и његовој незбринуто ј п о род и ц и, a то мож е у чи н и т и ако његовог братанца (сироче без оца и м ајке ) Е д хем а Џ и н д у , о номе се рахм етл ија старао, a ч и ја се молба за п ријем у сарајевски ђачни к о н в и к т налази пред Г л а в н и м одбором на реш авањ у, ако при м и мо лиоц а за свога п и том ц а и ти м е помогне да се исти и ш к о л у је и настави рад свога ра хм етл и стри ца на к у л ту р н о м и просветном помагањ у наш ега народа. Р а х м е тл и Х а јд а р у нека подари места у Џенети А л л а х , a његовој п о род иц и утехе, сабра и гајрета, a Г лав ном одбору иљ хама, хид а је та и сажаљења! О ж а л о ш к ен и : АДЕМ П Р Е К И Ђ , учитељ , сенретар М есног одбора Г ајрета у Г њ и л ан у . �Med. Univ. Dr. IH specijalista zubni liječnik Sarajevo, Jeftanovića ulica br. 1 Ordinira s v a k i m d a n o m od 9— 12 sati prije podne i od 2—6 sati poslije podne к— .................................................................................ЈК S V A K I M U SLIM A N T R EBA DA K UPUJE SAMO G A JR ETO V C IG A R P A P IR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „G ajret” 9000000000000000000000000000000000000000 Papirnica Hamdija Kopčić Sarajevo, Strosmajerova — Telefon 619 preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala ffl=X30GOOO(DCX30QOGOOOGeOOGOOOOOOOOOOOOOOG100 Narudžbe: m 'Tvornica cigarpapira S. D. ALKALAJ, Sarajevo može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu Oglaiujte u „GAIRETU” S g p r 1 - ш там париза : ИЗРЛЋУЈЕ НАЈБО/bE СВЕ ШТДППДОЕКЕ ЛОСЛОВЕ УЗ КШ ИТНЕ ЦИјЕНЕ С Л А Г А К И С ТРО ЈЕВИ СТЕРЕО ТИП М ЈА POTAUHOHH СТРОЈ CINKOGPAFIJA! IZBACUJE KLIŠEJE U JEDliOJ I VIŠE BOJA 'JEDINA NA JUGU NAŠE KRALJEVINE kn jigo vežnica : ^ POVEZUJE KNJIGE 00 HAjlUKSUZNIje �Temeljna glavnica 40,000.000*- Dinara GradslaSin н н ш и Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172 Bavi s e svim poslov im a koji zasijecaju u b ankovnu stru k u . — O sim toga im a svoju м Z A L A G A O N IC U općine grada Sarajeva koja daje zajm ove n a zlato, sre b ro i o sta le d ra g o ­ c je n o s ti uz najpovoljnije kam ate. ■ !lllllllllllll!lllllllillllllllllllllllllllllllllllllllllll|l||||||||||||||||||||||||||||||||||l||||||||||||||||| p jj Bosanska ladastrljalna i |Dr. Omer Bahtijarević I TrgavaCha Banka d. d. Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 Potpuno uplaćena dionička glavnica D in 2 0 ,0 0 0 .0 0 0 — RežćrvTii fona D in \ I dugogodišnji liječnik Dril. I Bolnice, operater i spe- I cijalista za operativne bo- | lesti, asistent chirurškog 1 odelenja Državne Bolnice / 7 ,5 0 0 -0 0 0 -U ^ D S P llM Prima u l o š k e na štednju, vrši dostini znake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete,finansira industrijska i trgovačka poduzeća Q | M [1 š= П | Ordinira od 1-3 p o s lije podne (j | Interurban t elefoni broj 605, 865 i 555 Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split ( u Aleksandrovoj ulici br. 45 [ illlllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllilllllllllllllllillllllllFIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIHIIIIIIIIIIB B a n k a G a jr e t d . d., S arajevo Akcijski kapital Din 40,000.000'- Rezerve Din 2,000.000'B a n k a ee b a v i sv im u b a n k o v n u s tr u k u sp a d a Jućim p o slo v im a . O v la š te n a je z a trg o v a n je s a v a lu ta m a i d e v iz a m a . Z a v o d j e ta k o đ e r i pupila r n o sig u ra n . O sn iv a, o rg a n iz u je 1 ru k o v o d i k r e d itn e i p r iv r e d n e u s ta n o v e . O sn iv a 1 p o d u ­ p ir e r a z n e k u ltu r n e i h u m a n ita r n e u s ta n o v e . Od čiste dobiti da)e 6% Kulturnom i Prosvjetnom društvu „ G a j r e t ”. S v e d o z n a k e u d o m o v in i i in o s tr a n s tv u o b a v lja B a n k a G a jr e t n a jb r ž e i n a jk u la n tn ije . U lo šk e u k a ­ m a ć u je n a jp o v o ljn ije i is p la ć u je is te u s v a k o d o b a � https://kolekcije.nub.ba/files/original/32d6fe745809d5bbc4ff3071e1d5144d.pdf f2a9d71fe90fbb6b3bc133582758946b PDF Text Text лисг ш г д а л г а т з а k v a tvp n c Н ШН6МСКС ТТСДИЗАН& МАИИМАНА С А Д Р Ж A Ј: И н ж . Ш е р и ф Бубић: Главне смјврниде КЊ И Ж Е В Н И ПРИЛОГ Х а м и д Д и з д а р : Мисли у браку Х а м и д Д и з д а р : Шипци ЛОПУЛАРНА за гајење СТРАНА Д - р С . К .: Кућна радиност Х а м д и ја М у л и ћ : Како се нзграђујв Зд рав љ е : Сунчаннца и оморица И з в е те р и н е : Промене које се виде напредно село на јетри метиљаве стоке — К&ко лснве метиљи и кажо се хране Интересовање за све врсте нашпх свежвх јабука — Потражња нашег савијеног дрвета у пностранству — Потражња нашег пасуља — Производња папира код нас — Комисија за преглед шљива — Интерес Холандије за наше народне дјечије опанке — Телефонски саобраћај са нностранством — Сушеве шљнва— Скупни порез на пословни промет — Среска пољопривредна изложба у Сарајеву — Потражња зечје длакв — Телефонска веза Брчко—Берлин, Франкфурт, Минхен и Хамбург — Фабрика за конзервисање воћа и поврћа у Мостару П р и в р е д н е в и је с т и : . t к ПО ДЛИСТАК Д - р В . К у ју н џ и К : Код Истрнфбега С а и т О р а х о в а ц : Мотиви из Босне подградачког ГА ЈРЕТО В ГЛ А С Н И К Прослава Гајрехова дана у: Травиику, Пријепољу, Чап.гнни, Вишеграду, Осови, Гор. Зеници, Модричу, Кључу, Бугојну и Љубушком — Гајретов теферич у Грачаници — Велики Гајретов народни теферич у Новаковићпма, срез рогатички. Присуствовало око 5000 душа на теферичу — Рад Гајрета на сузбијању неписмености — Гајретове домаћичке школе — Завршетак Спнгеровог течаја у Прњавору — Свечаност и рад повјереника Гајрета у Челићу — Илустрације. 1 ОКТОБРА САРАЈЕВО 1930 У ређуЈе: Х а м з а Х умо БРОЈ 19 �Oglašujfe u listu »G AJRET« »Gajret« je najrašireniji žasopi* među muslimanima i svakim danom diie se broj njegovih preplatnika, na­ ročito otkako je povećao svoje gra­ divo. I u buduće, »Gajret« će nastojati da zadovolji što širi krug svojih pre­ platnika i da prodre i U najzabitnija mjesta. I* ovih razloga, bilo bi u in­ teresu naših trgovaca da oglašavanje svojih firmi vrše preko »Gajreta«, a tim ujedno vršili hi i sroju patriotsku i humanu dužnost. Radnici i prijatelji Gajreta treba da porade u svojoj sredini kako bi trgo­ vine i preduzeća iz njihovih mjesta oglašavali и listu »Gajret«. Г A J P E T , лист Гајрета друпггва s a културно и економско подизање муслимана, излази 1. и 16. сваког месеца, a цена му je sa нашу Отаџбину 100 динара н а годину, a s a све остале зем љ е преко границе 200 динара. Ђапв добивају лист у пола цене код Главног Одбора или код уп рава Гајретових конвиката. Поједини број стоји 5 динара. Директор Х ам ид К уки* Уредник Х ам за Х ум о Власник друпггво „Гајрет". — Главни в одговорни уредник: Хамза Х уио. — З а ш тампарију „Б осанска Пошта« одговара Јосип Енгл. �T J » 0 V t T Инж. Шериф Бубић, директор ниже пољ. школе у[Бутмиру Главне смјернице за гајење* Када зађемо na цашу пијацу у Сарајеву и no многим другим нашим мјестима, видјећемо свуда много воћа, али воћа које на нрви поглед од^|е земљу у којој je воћарство на доста ниском степену. Истина, ми имамо велику љубав према воћарству, али која нам je корист од тога*. к ад о ,немамо разумијевања, које je потребно, да се у воћарству створи непгго боље, да би се из ове лијеле привредне гране извукла и што већа корист^> * Kao и у свакој другој привредној грани, ti и у воћарству ми смо још врло слаби oj тори — радимо без плана. И када се ко одлуч) набави коју племениту воћку, не лази na то, кој ће врсту воћа и коју сорту од појединих врста набавити и засадити. Има и изузетака, али су врло ријетки. Зато сматрам за потребнб, да у »Гајрету« изнесем најважније смјернице, којих, сс треба држати у нашем воћарству. Најприје одреди Себи смјер пута, којим hein ићи, na се онда спремај 'на пут. Овдје прије свега рећи ћемо нешто о нашој шљиви ложегачи, пошто je то најважнија наша воћка, сорта шљиве какве нема пиједап други народ. I. Гајењ е шљ иве пож егаче Према статистичким податцима на територији бивших иокрајина Босне и Србије, у којим je главни реои овс шљиве производи се годишље G50.000 кг сирових шљива, од којих отпада na западну Србију 400.000 кг на источну Босну 250.000 кг. Од цјелокупне количине добивених шљива осуши се 2/6, у пекмез се прсради V=, a од осталих */5 испече се pa­ renja шљивовица и нешто се потроши или прода у сировом стању. Од свих начин а употребе шљ ива н а јв а ж н и ји je извоз у сировом и сухо м ста њ у, чему ради тога морамо посветити н а јв е ћ у п а ж њ у . To треhou ‘) Овај члапак, радп његове важноотп, доносимо на уводместу, извон уоиичајсног распореда nauier градива. ба да нам буде и најважнија смЈерница у нашем гћљиварству. Код тога морамо даље водити рачупа о огЈомр: ■j 1 Сухом шљпвом тргује се прем а к р у п н о ћ и плода: Чим мање долази комада шљива у Ј4 кг, то je цијена боља, ако je квалитет исти. У трговини уобичајене су слиједеће разлике: 60— 65, 70— 75, 80— 85, 95— 100, 115— 120 (узанс)-комада у К кг шљива; роба ситнија од 120 комада, као и роба без гаранције за број комада, зове се м ер ка н ти л и најслабије :аћа. ijBehn су конкуренти нашој шљиви францу;ка и Америка (Калифорнија). Француске и аме»иканске шљиве крупније су од наше пожегаче, алн им месо не отпада од коштице и немају онога финог укуса и мириса наше пожегаче. Зато су стране пијаце и завољеле нашу шљиву. Д а би и х у свему п рид об ил и за н а ш у ш љ и ву, морамо, поред добре прераде, н а сто ја ти ш то виш е повећати п рои зв од њ у кр у п н е ш љ иве и см ањ ити ује д н о п р е в е л и ку п о н у д у у н аш ој си тн о ј роби. Како ћемо то постићи? Одвише ситних шљива има у годинама када шљиве прероде. Затим ситне шљиве дају стабла која су слаба, болесна и занемарена. У осталим башчама прерод je знак неразборитог, површног, слабог или уопште никаквог одгоја шљивика. Прерод, осим тога, штетан je no сама шљивска стабла, јер с тиме стабло превише слаби, и, што je особито важно, послије јаког прерода деси се редовито, да се велики дио грана у крошњама осуши и цијели шљивик изгледа слаб, те за једну-двије године не рађа пошто му треба времена да се опорави. Јасно je, да у тако слабим шљивидима не може бити говора о развитку крупног плода. Само они шљивици, у којим се земља, сваке годинс обрађује и који се од времепа до времена ђубре, рађају редовитије из године у годину и дају круппије ллодове. Али и у добро одгајеним шљивицима видјећемо, да нису сва стабла једнака у погледу крупноће плода. Између 485 �стотину стабала нађе сс неколико њих, која се од ликују крупнијим илодом. Оваква стабла треба тра жити, те настојатн да за нове шљивске насаде узмемо саднице само од оваквих особито вриједних шљивских матичних стабала. Оваке племените саднице добићемо, ако употребимо за даљњу садњу изданке од оваквих тако званих матичних стабала или са калемима од ових стабала накалемимо било изданке од других мање вриједних шљивских стабала или младицс одгојене од шљивске коштице. Ha овај се начин могу за кратко вријоме одгојити стотине племенитих стабала шљива са истим својствима какво има оно матично племснито стабло. многи стручљаци су мишљсња, да опако засађени шљивици Maibe страдају од штитастс уши. Према томе, ш то смо н а п р и је д р е кл и , ко д од. ro ja ш љ ива треба н арочи то за п а м ти т и : Н асто ја ти да по стн гн е м о ш то р е д о в и т и ји род и ш то к р у п н и ји плод. Д а се ово п ости гн е, треба садниц е узи м а ти од н а јп л е м е н и т и ји х ш љ и в с к и х стабала, __ изаб рати под есно зем љ иш те и п р и кл а д а н п о л о ж а ј — довољ ан р а зм а к стабала (н а јм а њ е 6__8 м), — редовито о б р ађи в ати и ђ у б р и ти ш љ и ви ке . II. ЈАБУКЕ Поред шљива и гајење племенитих сорти јабуРазвитак крупног шљивског плода зависи више ка има код нас велику будућиост. Јабуке успијеили мање и од избора земљишта згодиа за гајење вају у довољио влажпој, средње тешкој земљи. Вашљиве пожегаче, као и од међусобног размака ста- жно je и да се избјегава превише сунцу изложен, бала у шљивику. Боље je засадити педесет стабала сух иоложај. У равници и у тонлим нашим npeу доброј хранљивој земљи, него двоструки или вп- дјелима препоручује се гајеље раних љетних јашеструки број у неподесној земљи и незгодпом по- оука, које у главном долазе у обзир за извоз у иноложају. Исто вриједи и за размак стабалр. Нознато • страаство, јесу наши влазкнији брдски нре;ЈЈели, у нам je, да je најбоље развијен и најтамније боје којил! јабуке имају за трговину веће значење него плод на површинћ крошње, 'лошто je изложен нешљива. Зимска јабука има нрема шљиви и ту предсметаном утицају сунчарих, зрака. Чим je већа вањ ност, што се не мора, када сазрије, одмах уиотреска површина крошње, тим више има и пунијег разбити, односно прерадити, него се може, ради своје витог плода. НЈљивска стабла треба садити у раздуготрајности, постепено уновчавати. Прије су се маку од 6 м, a на бујрој лшдлозц (џанариад)>^лемкод нас узгајале различите врсте домаћих, већиљену шљиву и у јакој земљи чак и на 8 м. Код нас, ном слатких и полуслатких, јабука, које су за кућна жалост, има велики број шљивика, у којим мену и локалну потрошњу добре, ачи су за извоз у ђусобни размак чшбивских стабала није већи од иностранство без већег значења. За извоз у ино3—3,5 метра. У прописно засађеним шљтшцима странство морамо гајити племенитије за трговипу крошње приме облик отвореног кишобрана, a и у способне сорте, које и код нас успијевају. Од ових својим каснијим годинама изложене су утицају сунтреба сваки крај д а изабере само врло мален број чаних зрака. У густо засађеним шљивицима, какви сорти, како би се могло трговати еа нотпуно изједсу обично код нас, дођу поједине крошње већ неконаченом робом, која се лакше прода од мијешаие лико година послије садње међусобно у додир, сме- робе. тају једно другој у природпом развитку, усљед хлаЈабуке од племенитих врста у далеко већој да најдаље гране одумиру, a крошња тјера даље се мјери траже него и суха шл»ива. Ha пијаце велисамо у вис и прими неприродан облик према горе ких европских градова довозе се сирове јабуке из окренуте дуге метле. најудаљенијих предјела, из Аустралије и Америке. Даље имамо два начина засађивања шљива, Наш положај у близини нашег мора особито je покао и осталог воћа: засађивање посебних шљиви- вољан за извоз јабука у предјеле Средоземног Моua u тако звано пољско сађење воћака, гдје су ре- ра. Само као и код шљива тако и код производње довн размакнути no 20 метара или се воћке раса- јабука треба пазити да се производе што л>епши и ђују no крајевима њива и no путевима. Ако су што крупнији плодови, да се разумпо беру, сортишљиве засађене са размаком редова који су трв и рају и шаљу. (0 томе писао сам у 34 броју »Новог више пута удаљенији о д себе него што су међусоб- Времена« од ове године, те молим да се тај чланак uo сама стабла, тада се такво земљиште може иско- прочита.) ришћавати и у каснијим годинама са другим усјеУ погледу услова за садњу касних сорти јавима. У томе случају воћна стабла не захтијевају, бука морам овдје поново нагласити, да ове сорте осив проређивант крошње и заштите од штеточииа, захтијевају безувјетно вишс хладне, довољно влажиосебие његе, јер се воћке користе обрађивањем и не ноложаје, окренуте према сјеверу, ејеверо-западу ђубреље« земљишта за друге усјеве. Kpomite воћ- или сјевероистоку, који нису уједио ни изложени и и ј стабала су у томе случају ириродно развијене, јаким Бјетровима. У равницама и сунцу изложоним иошто једна другој не сметају. Овако се миого roje положајима могу се код нас га успјехом гојити само нивцве у Јужној Француској и Америци. Осим тога pano сазријевајуће к^ортс јабука. Осим тога потребно 486 �je код одгоја јабука, да се млада стабла, док им je кора на деблу глатка, чувају преко зиме од зечева, пошто имамо искуства, да зечеви готово сатру нове насаде јабука, ако се не чувају. У догледно вријеме могла би се наша производња племенитих сорти јабука за извоз и на тај начин повећати, када би се сва млађа стабла за извоз мање вриједних сорти прекалемила са племенитим за извоз способпим сортама. III. КР УШ КЕ Крушка je код нас најобљубљеније воће. За извоз у удаљеније земље крушке су мање способне. Добар je купац за наше крушке наше Приморје. Наше домаће сорте крушака осим јерибасм е спадају међу мање племените. Свак, ко je упознат са племенитим новијим сортама крушака, тражи сада саднице и калем-гранчице од ових. Племените крушке плаћају се и на нашим пијадама увијек боље него различите домаће крушке. Од домаћих-сорти крушака добро се дају уновчити веома ране врсте крушака, као петроваче и крудне мтпчије. Садњу оваквих сорти крушакал препоручујемо за наше топле предјеле. У нашој ЈТосавини гоји се за трговину добра рана крушка звана » к а н и ж к а « , a добра je и наша крушка »б узд уха н л и ја « . Даљна нова садња домаћих крушака, које су за сугаење, не препоручује се више, пошто те сорте почињу касно рађати, a уновчење сухих крушака ограничено je данас скоро само на домаће пијаце, a гориво, којв би на то потрошили, боље je употребити за корисније сушење шљива. Крушке племенитих сорти захтијевају лропустно тло, плодну редовно обрађивану ораницу и топлији положај. Одвише влажна земљишта нису за крушке. :: i , f \ , ■ ' i ј ’ Код избора сорти крушака треба се водити мјесним приликама и захтјевима тржишта, те се у томе користити искуством других и савјетима искусних воћара. Нарочито напомињемо, да je гајеље племенитих сорти крушака врло рентабилно у близини већих градова. IV . ТРЕШ Њ А У нашим топлијим предјелима трешња je поред лозе и смокве најважније воће. У најтоплијим предјелима особито се исплаћује гајење најранијих сорти трешања као »браниборке«, a у срезу коњичком и неких домаћих сорти. Наше домаће сорте трешања више или мање су отворене боје, те се поред њих препоручује и гајење неких страних особито крупних сорти са тамном бојом, као »фромовку«, »хеделфингерку«, »диснодку« и »крупни црни хрушт«. Ова посљедња сорта особито je добра за прављење слатка, које се све више справља no гра- ђанским кућама, због чега воће које je добро за слатко увијек има високу цијену. Осим тога препоручује се ради локуса садити и најкрупнију шарену трепгњу »шаруљу« (»принцеску«), која има нешто јаче месо од наше трешље »алице«. Такођер за слатко у новије вријеме много се тражи и добро плаћа бијела трешња. Осим оних предјела у којима je према досадањим искуствима уобичајено гајење трешања, у другим предјелима се не препоручује гајити трешње у већој мјери. Трешња захтијева топал положај, пропустно и прозрачно земљиште. За сељака je од велике важности гајење трешања, тамно гдје трешња успијева, пошто ће му дати новчани приход у доба када нема са друге стране и када му je најпотребнији. V. ВИШ Њ Е Вишње се ne roje код нас у onoj мјсри, у којој би то требало. Вишњево стабло успијева и у слабијим земљама, само ако нису одвише влажне и тешке. Плод од вишње особито je вриједан за прављење шурупа, који се може у самој напгој држави добро уновчити, a има изгледа да би се могао и корисно извозити. Вишње се на нашим лијацама плаћају боље него трепгње, пошто су за прављење слатка више тражене него трешње. Ове године лродавале су се вишње у Сарајеву no 20 динара од l кг. У нашим топлијим предјелима препоручује се гајење вишње »марашке«. У неким нредјелима Далмације гајење ове вишње особито je уносно, од које се прави познато випо »марашкин«. Гајење вишања у већој мјери препоручује се у близини већих градова и у близини жељезничких пруга, a у селима гдје се из искуства знаде да вишња добро успијева. Препоручујемо нарочито вишњу »остхајмку« и »Краљицу Хортензију«. V I. ГАЈЕ Њ Е О РА ХА Орах je код нас послије шљиве и јабуке најважнија врста воћа. Ораси троше се за разне кухињске и посластичарске сврхе, a и за лроизводњу веома финог ораховог уља. За гајење ораха дале би се код нас веома згодно искористити велике површине земље, која лежи под шикарама, те осим мршаве паше не лаје никакве користи. Када би се на таквим земљиштима засадили ораси у размаку од 20—25 метара, претворила би се та земљишта временом у веома вриједне орахове гајеве. За садњу тих ораха требало би на појединм мјестима земљиште у дуљини и ширини од 2—3 метра искрчити, те на 40 цм дубоко прекопати. Удаљеност појединих стабала треба да буде приближно једнака, пошто je главно да се за крчење и садњу сваког појединог ораха изабере 487 �што ловољније мјеспо — са што бољом земљом. У срединн тако уређених мјоста aaica;ui со' у прољеће no једна 2—3 годишња орахова младица. У педостатку садница можемо na свако мјесто посадити no 3 ораха, које смо преко зиме држали у пијеску. Слиједећег прољећа остави се na сваком мјссту само no један о пиклих младица, a друге се пажл>иво одстране. Ради заштите од марвс на.баци се око појединих младица na читавој уређспој земљи што више трња a na ово опрезно сс метне камеље. За производњу садница треба изабрати крупније орахс са мсхком и глатком кором, који icc у трговини увијек боље плаћају од ситне робе. КаДа би сваки тежак, који располаже са таквпм шпкарама, сваке године уредио само no двадесет мјеста за ту садњу ораха, дошао би tokom времена на евоме посједу до новог доброг врела прихода, a подигао би уједно и вриједност тога земљишта. ГА ЈЕ Њ Е КА ЈС И ЈА И Б Р Е С А КА Стабло кајсије и брескве није ^уготрајно у нашим брдским ирелј&лима. Самб у добро заклоњешгм авлијама и зидом ограђецимМ>товима и под заштитом већих зграда може се наћи no које старије^стабло на сунцу изложеном прлож ад. Зато у брдским предјелима не можбЈре ^"^поЈхупи^и садн воћа у већој мјери. У пашим топлим прс КЊ ИЖЕВНИ ПРИЛОГ Хамид Дизцар .уснијсва бресква и кајсија са бол.им успјохом само na мјеотима која со даду натапати. Обадвијо ове BjKJTc воћа захтијевају бозувјетно храљиву и редовито обрађивану зомљу. За садњу су најподес-нија од кајсија и бресака иоалувисока стаббла, која су ток у висипи тфопттво калемљепа na домаћој шљиви. U кајсија као и бросква мпого се тражс и добро плаћају ради прављеља слатка, зато им треба иосвстити пажљу, свуда где усиијевају. Троба засадити иеколико сорти, које у разна доба пристиж у. Од, кајсија преиоручујемо, да се набаво од Оредље Воћарске Школе у Букову — Неготин ове сорте: » к р у п н а рана«, » н а н с и јс ка « и »краљ Х у м берт«, a од бресака: »А л ексан д ер ран и «, »А м сден ран и «, a од касних »К раљ ица воћ њ а ка « . Цијена je садница 5.— Дин. Ово неколико улутстава дали смо са жељом, да наш сви јет, a нарочито наши тежаци, отпочну са бољим, кориснијим начинима рада у воћарству. Потребно би било. да сва наша културна друштва и интелигентни\појединци, који долазе у додир са тежацима, одмах развију што живљу акцију у томе праву. Наш народ има велику љубав према ;оћарству, треба му само дати јасну и сигурну »риентацију и успјех неће изастати. ^UlllU •Мисли T~ W Pу Iбраку Авдага Келеција, као и сви |рговци из наше касабе, веома ретко оставља свој ћепенак. Од раног јутра na до пред само вече чека он своје муштерије. Пазар je редовито веома слаб: од десет до стотине динара дневно. Али то ништа не значи: главно je да се тргује и да се човеку зна место у чаршији. Преко лета се у дућану и поспава, тако два три сахатка, после подне, наравно покривши се пре тога старинском везеним мендилом преко лица, да се очува од досадних мува. Зими се, опет, no цео дан држе руке над плеханом мангалом пуном разгорелог ћумура и — греје. Сваки се дан испије no неколико црних кава од старог Јунуза Браваџије a пуна техара пајжућег храшљанског духана испразни се до дна. II тако пролазе дани. Авдага je један од боље стојећих касаблијских трговаца, na њему може бити да и у сваке дие године оде бар једном у Сарајево, у робу. Ha путу се обично задржи трц до четири дана, разгледа шехер, обиђе неколико етарих познаника и оде, сваки пут, у биоскоп. To je, за њега, највеће чудо и успех нових векова, na га највише заиима и иривлачи. После, no повратку кући, по целе дане и месеце прича, са ужареним очима и дрхтавицом у гласу, о »шејтанским пословима na бијелој крпи«. A људи га нагето слушају, стрене, занемели од чуђењ а. . . Данас je код нас право пролеће. Кајсије процветале у тихим баштама и ветар расуо осмехе npoлећа кроз растворене канатс и капиџике у хладовите и укривене одаје. Свс у иеком свечаиом расположењу. У кући Авдаге Келеције 1све na ногама. Нсрвозна ужурбапост. Спрсма се брашепица: Авдага одлази данас у Сарајево. Лањске године виногради лонели као никад, a духапи баш леио плаћепи. Ссљак згрнуо nape, a ионешто и потрошио, na и трговцима добро. Накупило се подоста у старим чекмсџама и шкрабијама. Авдага ове године одлази cnpe- 488 4 �Ман н опскрбљсн ионцсМ, као никад дотлен. Намислио je да куии што више 1>обо и разних ситних иотребштина за дућан, a Авдагиници, својој жени, обећао купити леп дар. — Шта би најволила? — пита Авдага и гледа je радознало. — Х м . . . Шта би ?. . . Не знам . . . — Реци! Изабери слободно шта ти je најдраже. Ja ћу се већ старати да нађем у шехеру то што ти желиш. — Ja, Бога ми, не знам. Ето, купи шта год ти хоћеш; шта се теби допадне, оно he и мени бити најдраже. Говори то она и мери okom његова широка, раздрљена прса, што су се мушки уширила и удрнела длаком испод свилаче кошуље, беле као снег. Лепо се они гледају. И воле се. Махалом се то прича и проноси и данима и ноћима. У браку су већ петнаест година, a једно другом није никад рекло ни »ето ти црне на глави«. Свако јутро, при излазу из авлијских врата, она му ишчетка шнроке чакшире од црне чохе и кратки фермен, што се тесно лритшо уз његов^ лрси и испод .лазуха. Подвече га одмах с врата дочекива и/уводи у собу, стојећи цело време на ногама, поред њега, док се лДГ расиаше и изује ципеле. Онда 'причају, дуго, живахно. Пита га она о сввму. t)H je, истина, увек кратак у свим разговорима, јер му je таква природа. Није сувише сентиментално настројен и * нежан. Kao у трговини, на"ћепеику, тако je и код куће. Најрађе говори о пословима: о трговини, о обради винограда, о духанској берби и сличшгм предметима. Укратко: послован човек. И озбиљан. Авдагиница je сушта противћост. Малена, разговорљива и npnjaTrta, увек према Авдаги њежна, она и њега зна веома често да раздраЈга, na он, и не знајући како, падне под утицај њезине воље и раздраганости. Она тада цвета од cpehe. A баш та лревелика приврженост и љубав према њему чиниле су je више пута неповерљивом према женама из близине и љубоморном на све муштерије које су долазиле у Авдагин дућан. Пролеће je прекорачило широким кораком озеленелс брегове, застало мало над мирном касабом, насмејало се и зашло за помодреле брдске кланце у даљини. Негде петао обешењачки закукурикао. Зашумео стари дуд у Грахиној авлији. Све се утишало. Испред Авдагина дућана кренуо фијакер низ цесту, a неколико комшија и познаника лријатељски се осмехивало пружајући руке на поздрав: — Алахеманет, Авдага! — Алахеманет! — Оретан ти п у т . . . — Поздрави све у шехеру! И опет мир. Лвдагиница je с пснџера дуго гледала за фијаглсдала како се удаљава и одмиче, све док се није иретворио у једну малу, једва видљиву тачку. A онда се дигла. И суза joj сквасила образ. ксјкж, * У вече, два дала после тога, међусобна сећања и мисли двају брачних другова била су веома различита. Такве мисли, пгго je интересантно, можда само у мало другачијим варијанцама, у много случајева, и, што je лајважније, појављује се код веома великог броја брачних заједница. Мисли жене су у оваквим лриликама увек друкчије од мисли једнога мушкарца, јер, зачудо, обоје долазе до сасвим оиречних и најчуднијих размишљања и реминисценција. У овом случају Авдагиница je, те ноћи, мислила 6 свом Авдаги на овакав начин: гледала га, у ми*сл1гма, лри том дрхтећи целим телом, у наручју ~н«кс друге, непознате жене, и шапутала: __Боже! Да ли je то могуће? Да ли je он мене икада преварио и да ли се овако што може уистину десити?. . . Авдага je међутим, у исто време, дакле две ноћи после одласка од куће, касно у ноћи, седећи у једном сарајевском хану, дуго размишљао о своме зимском капуту и крзненој бунди на њему. Говорио je сам себи: — Да ли he се ово моја стара сетити и изнети те ствари на сунце; бојим се да их мољци не подгризу и не изеду. Шиици ■ Шипци су дозрели, туго моја, шипци румепи. Бели облаци, ко јањци планински, притисли видике, пашњаке и њиве. И осмехе тихе у мени. Слатко je увек сећати се д&на. на клупи дугој, дрвеној, a ораси, узрели, падају крај тебе no трави жутој, црвеној. Слатко je увек сећати се д&на што су, ко лахор, зашумели п лрошли; ранама крваре понеки од њих, што су ко вечер, ко снег на душу дошли. Шипци су опет дозрели, туго моја, шипци румени! Хамид Днзцар 489 �ПОПУЛАРНА СТРАНА Dr-S K- Kućna radinost U svim krajevima naše Kraljevine održala se je tradicija kućne radinosti u raznim njenim oblicima. Njeni početci počivaju u starim vremenima, kada se je spravljao i udešavao kod kuće materijal, koji je služio za odijevanje. U to doba kućna radinost slu­ žila je isključivo i samo za sopstvenu kućnu upo­ trebu, pa je potpuno nedostajao cilj, da se produkti kućne radinosti realizuju i unovče. I kao sve ostale tradicije, tako se je i tradicija kućne radinosti najbolje sačuvala na selu, koje se teško odvaja od onog što je naučilo od svojih preda. Ali se i sama kućna radinost nije mogia konačno da posve odupre raznim vremenskim i istorijskini uticajima, pa je prelazila iz faze u fazu. Trudeći se, da sačuva svoju originalnost, kućna radinost prelazila je iz grube forme u finije radove. Krćno vezivo dugo je bilo, a i danas predstavlja vrlo važnu granu kućne radinosti. Kućno tkivo i vezivo ne predstavlja ba­ nalan merkantilni artikel'veq je-o n o predmet, koga su stvorile čovječije ruke, lcoje saosjećaju dušeyne patnje i radosti, pa su se ta njihova osjećanja, makar i nesvjesno urezala u kompoziciju vezova, koji do­ bivaju svoju individualnost i izraze ljepote i tuge, koje je samo čovječija duša kadra da prospe. Na ovaj način kućni radovi su dugo ostali nešto, čija se vri­ jednost nije dala ocijeniti, nego su se brižno čuvali ili darivali svojim bližnjim. Kada se je populacija iz sela počela nastanji­ vati po gradovima, prešla je sa njima i kućna radi­ nost iz sela u varoš. Njeno središte ostalo je doduše još uvijek na selu, ali su stanovnici gradova brzo shvatili, da od kućne radinosti mogu dobivati mnoge trgovačke artikle. Od tada počinje kućna radinost da proizvodi predivo, tkivo i vezene predmete za trgovinu, koja je opet u početku bila samo lokalnog značaja. Međutim kasnije se je pokazalo, da naročito stranci rado kupuju naše tkivo i vezivo, jer ti pred­ meti predstavljaju nešto lijepo, originalno, njima nepoznato. U koliko je veća posjeta stranaca kod Hamdija Mulić I Kako se izgrađuje napredno selo Ovoga ljeta dođoh u selo Biserlazine podnu pla­ nine Orlovice. Usred sela diže se kuća na kojoj piše: »Zemljoradnička zadruga i mlekara«. Jedan me od seljaka uvede unutra da pogledam njihov rad i gos­ podarstvo. Pošto je bio kišovit dan, seljani su ve­ ćinom bili na odmoru. Nađoh ih lijep broj tu u jednoj sobi, koju zovu čitaonicom. Začudih se. Seljani čitaju novine ili neki razgovaraju, a pred njima nema ni 490 nas u toliko se više traže naša tkiva i vezovi, tako da se i njihova proizvodnja treba u istim razmje­ rima da poveća. I zaista kućna radinost povećala je kod nas znatno svoju proizvodnju, tako da se danas može govoriti o kućnoj industriji, koja kao i ostali obrti pruža sredstva za izdržavanje mnogim fami­ lijama. Međutim u ovom pogledu nije još uvjek posao dovršen i mi smo u mogućnosti, da pojačamo našu kućnu industriju i pružimo polje rada većim sloje­ vima naroda. U tom pravcu treba, da budu upućena naša nastojanja, a da se je tim putem pošlo doka­ zuju riječi našeg Ministra trgovine i industrije, koji je- prilikom nedavnog otvaranja izložbe narodnog veziva, nošnje i tkiva u Kolu Srpskih Sestara u Beogradu između ostalog rekao: »Г još nam nešto govori ova izložba. Pogledajte ornamente i motive, pogledajte tehniku, zavirite u narodnu dušu, kako se ona odražava u narodnom vezivu i tkivu, i vi ćećte svuda naći jedan i nedeljiv narod. Jest, zapazićete izvjesnu razliku samo u tome, da li prevlađuje svjetlija ili tamnija boja, već prema tome kakva -je sudbina bila dosuđena pojedinom kraju, da li je bilo više čemera i jada ili sreće i veselja i materijalnog izobilja u životu našeg naroda. Sve te konstatacie treba, da nas ispune samosvisviješću, ali ne budimo za to gordi. Naprotiv poklo­ nimo se i zablagodarimo u duhu svima onima, koji su stvarali i održavali našu nacionalnu umjetnost kroz vijekove, i pregnimo svim silama da to naše golemo nacionalno blago održimo i da od njega stvo­ rimo stalno vrelo narodne privrede. Ukrašujmo naše domove našim nacionalnim radovima, saberimo ponajljepše modele, koje još imamo u zemlji, dok se ne raznesu po cijelom svijetu, i stvorimo u istinu našu narodnu kućnu industriju, sposobnu ne samo da podmiri unutrašnju potrebu, nego i da s njome uzmognemo snabdjeti i potražnju inostranstva, koje se sve više zanima za našu narodnu umjetnost. To neka nam bude program i zadatak!« kafe ni rakije, nego pravi pravcati sok od malina i drijenjaka (šerbe). Mljekara im proizvađa sir i ma­ slac (mlado maslo) što prodaju u obližnjem gradu stalnoj mušteriji. Isto prodavaju i mlijeko. Sve to Zadruga prodaje i novcem rukovodi. Vode se stalno knjige u kojima se vidi svaki čas i napredak u pri­ hodu (novcu). To je svojina Zadruge, to jest svih zadrugara, članova. Naravno novac ne drže u svojoj �kasi, osim samo za manje potrebe, nego to ulažu u zajedničku Agrarnu banku. Kada ustreba da se na­ bavi koja sprava, dobra pasmina krave i tako dalje, onda banka to isplaćuje po naređenju Zadruge. Tako se seljak uči razumnoj ekonomiji i štednji. U dvo­ rištu im vršaća mašina, novi plugovi i mašine za ređenje žita (trijeri). Povede me taj seljak i u svoju kuću, koju sam također jedva čekao da vidim. Kuća »pod plan« lijepo raspoređena u kojoj se zna i za spavaće sobe i za sobu za odmor. U njoj je i kuhinja sa štednjakom (šparhetom). U dvorištu peć za veće pecivo. U kraju dvorišta ćumez kao lijepa mala ku­ ćica, gdje i kokoši i druga živad čisto uživaju. U drugom kraju je zahod, ali ne zahod nakarada sa otvorenom rupačom, nego zahod sa kanalom kroz koji otiče voda, tuda navedena sa obližnjeg potoka. metara. Pa da vidiš što su im se zdrave krošnje raz­ granale na sve strane! — Ama kako vi dođoste do ovoga svega? — pitam ja u čudu. —i Lagano ali sigurno — otpoč- mudri seljak. Nekad јз v rešem selu bila prokletiuji Mrak moj go?po Jine. Narod neuk, odat ljenčarenju, pijan­ kama i troškovima. Kuće su nam biie ro«??? potleušice,većinom roba bez poda. Pred Kućama hrpe du brcta. Sobe pune ’ )sge ko kad u nMh s ir c e nijj nikad ulazilo. Ali zato bolest iz njih nije nikad izla­ zila. Ovo je sve oko nas bilo pusto, bez voćaka bez drveća. Tu ozgo tekla potočina s pojištem zajed­ ničkim i za nas i za stoku. Elem šta ću ti duljiti, za vrijeme svjetskog rata i mi mnogi Biserlazinjani ra­ tovasmo po svijetu. Vidjesmo kako narod živi u Oko dvorišta je zasađeno drveće, a pred dvo­ drugim zemljama. Čim dođe dan našega oslobođenja rištem nema ništa, ama ni lokvice, nego kaldrmisan ispod tuđega jarma, mi okrenusmo drugim putem. put običnom kaldrmom. Za kućom je štala. U nju Prvo zatražismo školu. Škola se napravi i dođe nam ulazi stoka kroz poseban ulaz, a ne kroz dvorište jedan učitelj. Djeca počeše učiti. Kad bi prve zime iza toga p^če učitelj da nam spotiče naše zle navike i (avliju). bijedan život. Poče i nas da uči. Naučismo čitati i pi­ Ali moj brajko to m je reći štala! Lijepo je posati. Ali tu sad ne zastadosmo. Dade nam knjige u pođena kao kakva soba. Pri dnu štale .je jarak kuda ruke. Treće godine osnovasmo ovu našu Zadrugu. otječe osoka iz štale u obližnji rbv za osoku. Oko S njom nam se otvoriše još više i oči i pamet. Po­ rova je đubrište. Oko đubrišta zasađeno drveće. česmo nabavljati bolju stoku, saditi voćke i podizati — A zašto će ti ovaj rov? £ - pitam ja. zdrave kuće. Otvori nam se škola i za domaćice. — Tu se saljeva osoka od đubreta, a to i jest Ženskinje nauči kako se ljepše redi kuća i ljepše pravi gnoj. U jesen i u proljeće tom osokom zaijfe^j živi. Eto tako, kako se valjano otpočelo svake godine vamo zemlju, pa da vidiš što nabubri — odovora mi idemo u napredak. Sada u nas nema nevolje, nema selak. vala ni bolesti. Diže se prokletinja iz sela. Ali neka Za jaslama nađoh sve krave. Krupne su i mli­ znaš, mi smo tu prokletinju sami uvukli u selo, ali mi je i iz sela istjerasmo, da se više nikad ne povrati ječne. Hrane se mješovito i to sve po rasporedu: tlak od repice i mekinja, sijeno, sjecanu kukurusku i — to reče ovaj seljak i veselo se nasmiješi. — Jeste, moj brajko i mi smo seljani došli do otpatke od povrća. Zbilja u tome sam selu vidio i Samo, samo uzorne vrtove. Tu ima svakakva povrća: krumpira, ovoga blagostanja p r o s v j e t o m . graha, tikava, zelja, repe, luka i t. d. Posebno su treba imati pouzdanja u se i povjerenja u pametnije bašče sa voćkama, a između voćaka je djetelina. Nije naše ljude koji nas na dobro okreću — reče mi dalje to voććnjak bez reda, da stoji voćka do voćke. Voćke taj seljak a ja u isti mah zaželih prosvijećenosti i su zasađene u redovima, u razmacima od 6 do 8 napretka u svim našeim selima diljem domovine... ЗДРАВЉЕ SUNČANICA I ОМОШСА Dve velike opasnosti zdravlju i životu može pričiniti leto. Na jakoj pripeci, zanemogne se naprečac. Disanje je teško i ubrzano, vid i sluh se izgube, glavobolja se javi sa nesnosnim pritiskom u slepoočnicima; bolesnika izda snaga, padne u nesvest. U težim slučajevim a nastupa i smrt. Sunčanica dolazi usled prodiranja vrelih sunčanih zrakova kroz lobanju i opne do samog mozga. T ada dođe do nadražaja mozga i produžene moždine, usled čega se jav­ ljaju gornji znaci. Sunčanici nisu svi ljudi podjednako naklonjeni. Ljudi crne masti mnogo su otporniji. Isto tako otporniji su svi oni, koji su se postepeno privikivali sunčanju, koji su očvrsloga tela, Od sunčanice se možemo sačuvati, ako se klonimo dugotrajnog izlaganja jakoj pripeci, naročito kad su sunčani zraci najjači. Dalje treba se celishodno odevati i obuvati. Odelo m ora biti lako, prostrano, ne stezati. Glavu treb a po­ kriti lakim šeširom sa širim obodom. Isto tako ni ishrana n a letnje vrućine ne sme biti teška. Povrće i voće su naj­ bolje letnje nam irnice. Ni velika zam aranja i napori n a pripekam a nisu od koristi i često dovode do sunčanica. Kad je velika zapara, te je topao vazduh presićen vodenom parom, dolazi do zastoja u izdavanju telesne toplote. Telo ne može da pravilno izdaje toplotu ni n a koji način nego se zadržava i nagom ilava u telu pa dolazi do znakova sličnih sunčanici. Zaboli glava, javlja se gađanje, ubrza disanje i bilo, pa docnije uspori, dolazi nesvestica, povraćanje. Može nastupiti čak i sm rt. Do omorice dolazi u zatvorenim prostorim a ili ako se m aršuje u zatvorenim kolonam a.’ 491 �I od sunčanice i od omorice valja se čuvati. To se postiže izbegavanjem velikih pripeka i ra d a i naprezanja n a omorini. U tim prilikam a treb a tražiti hladovita i zaklo­ njena mesto, gdje im a prom aje. O devanje i ishrana m oraju odgovarati velikim vrućinam a. U žarko leto ne treb a ste­ zati telo, naročito v ra t i trbuh. Onesveslog od sunčanice ili omorice m oram o odmah preneti u hladovinu. Zatim ćemo g a osloboditi odela, n aro ­ čito ćemo mu osloboditi grudni koš, a tako isto i skinuti mu okovratnik, pojas i u opšte sve ono, šio g a steže. Tada treba bolesnika hladiti, da bi što više sveža vazduha popirivalo. Na glavu se meću hladne obloge ili led ako g a ima. Isto tako može se politi po licu i grudim a svežom vodom i trljati. Ako je bolesnik pri svesti, daju m u se osvežavajući napitci kao hladna voda, lim unada, parčići led a i to samo u gutljajim a. Ako je bolesnik u nesvesti m ora se trljati i lupati hladnim krpam a dok se ne povrati. Ako mu je i disanje stalo tre b a odm ah započeti s veštačkim di­ sanjem. Sunčanica i om orica su vrlo ozbiljna oboljenja usled velikih vrućina. Ali kao posledica letnjih vrućina javljaju se i drugi porem ećaji. Najglavniji su porem ećaji i oboljenja organa za varenje, naročito kod dece. I ovi porem ećaji dolaze usled zastoja telesne toplote. Organi z a v aren je ne­ pravilno vare, te luče vrlo m ale količine sokova, usled čega dolazi do zastoja i k v aren ja h ra n e i do raznih pore­ m ećaja, kao što su povraćanja, proliv, gubljenje apetita. Ova oboljenja su n ajčešća kod odojčadi, te vrlo mnogo takve dece i strad a preko leta. Ali dolazi i kod starije dece p a i kod odraslih. Sačuvaćemo decu od ovih oboljenja sam o, ako se postaram o da ih držim o n a pogodnim m estima, gde im aju dosta sveža vazduha. Sobe zatvorene i zam račene najveća su opasnost za odojčad i m alu decu, te ih tre b a držati u hladovini, n a polju, gde p irk a vetrič. Leto je najzdravije godišnje doba, ali im a i opasnosti, od kojih se treb a čuvati. B. Nedeljkovič ИЗ ВЕТЕРИНЕ PROMENE KOJE SE VIĐENA JETRI MEI'ILJAVE STOKE * • Dakako d a u je tri nastaju izvesne prom ene, čim se u njoj zaleže m a nekoliko ovih m etilja. Na sluzokoži žučnih cevi i čevčica vide se sitne m ale krvavice kao n a koži čoveka kad g a bu v a ubode (,,ujeđe“). Te krvavice nastaju pod jam icom kojom se m etilji upijaju u sluzokožu, nastaju tad a krvarenja, odakle prokapljuie k rv koju m etilji sišu i time se hrane. I svojim bodljikam a razdražuju m etilji slu­ zokožu pa ona za k ratko vrem e počne da deblja i d a otvrdnjava, ako se nakupi više m etilja n a jednom m estu, m ora se cev d a proširuje i tako nastaju čitave vrećice i kese u kojim a se nakupi sv a sila ovih m etilja. U tim kesam a i izbočinam a nalazim o često veću količinu m etilja, no oni obično prodiru sve dublje i dublje u tan je cevčice, tanje ogranke žučnih sudova, p a d a bi lakše prodirali uviju se i sm otaju u „trubicu“ toliko d a se često jedva mogu izvući iz cevčica. Ako su m etilji ostali dulje vrem ena u nekoj živo­ tinji, tad a zadebljaju jako zidovi ovih žučnih cevčića, u njih se počnu da slažu i talože krečne soli, p a zidovi žučnih cevčica okam ene. Vide se ta d a kroz tako izm enjenu i po­ kvarenu jetru bele, sivkaste debele pruge kao neki konopci koji se teško režu i otvaraju. Mogu ti zidovi koji put da zadebljaju kao p rst i d a sasvim okam ene, no obično su samo tvrdi, a kad se raseku vide se žućkasto m rki, koji 492 put sasvim crni listići ovih krečnih soli. Obično u tako za­ debljanim i okam enjenim žučnim cevim a i nem a metilja, otsele oni u tanje cevčiće, je r se u okam enjenim ne mogu lako da hra n e Dakako d a ovi zadebljali i rastegnuti ,,žučovodi“, ove žučne cevi, pritišću n a pravo tkivo jetre, koje se gubi i propada, „je tra se suši“, p a često možemo da zatečem o sasvim okorelu, skupljenu jetru sa tvrdim , oka­ m enjenim prugam a. T anka i sasvim providna kožica koja opkoljava jetru i druge trbušne organe i koja je u običnim prilikam a sa­ svim glatka, počne kod m etiljavosti je tre d a se muti, počne da n a m estim a deblja i da beli, a često se vide po njoj hrđaste m ale rese od veznog tkiva. U daljem razvoju metiljavosli ova kožica sasvim pobeli i prione z a jetru. J e tra je tad a spolja bela, sivkasta, i ova se kožica teško skida sa jetre. D akako d a ove prom ene ne deluju povoljno n a živo­ tinju, ona pati, ne može d a se dovoljno ishranjuje, p a m rša i propada. Krv joj postaje vodnjikava, bleda, k rv n a voda počne da se izleva iz krvnih sudova s početka sam o u trbušnu dublju i srčani omot, no kasnije i n a d ru g a m esta, osobito onde gde je potkožno tkivo jače razvijeno, kao pod v ra t, ispod grudi, a najposle se sleva i oko m išića i po ostalim delovim a tela, p a je meso takve stoke sluzavo, ,,balavo“, vodnjikavo i nije dobro za hranu, daleko slabije h rani od zdravog m esa a često od takvog m esa dobija čovek trbobolju. KAKO ŽIVE METILJI I KAKO SE HRANE Glavna je h ra n a ovih crv a k rv i otpatci je tre n ih i drugih ćelija. U njihovim crevim a skoro uvek im a k rv i i ostataka od krvnih zrnaca. To se često vidi i prostim okom, je r su m etilji u prednjem k ra ju više m anje crvenkasti. Kad prođe neko vrem e od kako su pili krv, to im m esto postaje m rko, nažuto. Često se vidi u njim a i n ek a h rđ a sta boja, a to su takođe tragovi od ispijene k rv i U jetru dospeju ovi crvi još kao m ladi vrlo sićušni zam etci, proriju se ta d a do žučnih cevčića, p a tu rastu, tu se i oplode. U svakom metilju možemo lepo da raspoznam o i m uške i ženske polne organe, svaki je m etilj dakle i muško i žensko i svaki leže jaja. Čim se razviju i odrastu, oplode se, i od ta d a se svaki zavlači što može dalje, sve do u n ajtan je ogranke žučnih cevčica. U m etilju međutim zore jaja, p a k o ja su već zrela, izlaze iz njega i prolaze žučju sve do u tanko crevo i đubretom izlaze n a polje. Zato u svakom đubretu m etiljave stoke im a često silna ko­ ličina ovih ja ja od m etilja. U je tri živi metilj obično sam o godinu dana, p a kad izbaci iz sebe skoro sva ja ja i sam se opusti, kožne mu bodljike om ekšaju i olupe, p a g a žuč spere do u crevo, gde g a obično crevni sokovi ra stv o re i prekuvaju, po koji put prođe i živ, ceo, kroz crevo i sa đubretom izlazi n a polje. Retko kad ostanu m etilji i dulje vre m e n a u jetri, p a su g a nalazili i posle tri i više godina. . (N astaviće se) PRIVREDNE VIJESTI 1NTERESUVANJE ZA SVE VRSTE NAŠIH SVEŽIH JABUKA T raže se velike količine (više od 100 vagona) naših stolnih ja b u k a a isto tako p rim a ja b u k a u sanducim a kao i ro b a a la rinfusa. Naši izvoznici koje bi posao interesovao tre b a d a podnesu ponudu s a oznakom k valiteta, cena, roka liferovanja, Inform ativno K om ercijalnom Odseku Zavoda za unapređivanje spoljne trgovine u B eogradu pozivom na br. 5.089. �POTRAŽNJA NAŠEG SAVIJENOG DRVETA U INOSTRANSTVU Jedna belgijska firm a interesuje se za naše savijeno drvo. Proizvođači i izvoznici ovog artikla mogu dobiti de­ taljna obaveštenja preko Zavoda za unapređivanje spoljne trgovine, Informativno Komercijalni Odsek, pozivajući se n a broj 4688. POTRAŽNJA NAŠEG PASTU,JA Na Marseljskoj pijaci prim ećuje se prilično interesovanje za naš pasulj a specijalno za robu iz okoline Tetova i Metohije. PROIZVODNJA PAPIRA KOD NAS U našoj Kraljevini postoji osam fabrika papira sa sledećim kapacitetom : Vevče, Gor. L e d a .......................... 2.000 vagona Br. Pjatnik, R a d e ć e ...................... 90 „ Tvornica V la tk o g o r....................... 300 Bonač i sin, D o m ž a le ................... 550 Bonač i Mejineč, R u š a k ............... 120 Z agrebačka tvornica papira . . . 80 Milan Vapa, B e o g r a d ................... 400 Pantić i drug, Č a č a k ................... 200 KOMISIJA ZA PREGLED ŠLJIVA Prem a izveštaju Kraljevskih Banskih U prava postav­ ljene su komisije, odnosno kom esari za pregled šljiva u sledećim m estim a: Dunavska B anovina: Kragujevac, Aranđelovac, Gornji Milanovac, Ljig, Babajić i Darosava. M oravska B anovina: Jagodina, Kruševac, Trstenik i K ra­ ljevo. D rinska B anovina: Šabac, Valjevo, Obrenovac, Bos. Ši i Brčko, a kom esari: Loznica, Čačak, Ub, Žepče, Bijeljina, Tuzla i Zvoiaik. Vrbavska B anovina: Doboj. Kom esari: Jajce, Derventa, Tešanj, G račanica, Odžak, Bos. Dubica, Prijedor, Kotor Varoš, Bos. Kostajnica i Modrić. INTERES HOLANIMJE ZA NAŠE NARODNE DJEČI.IE OPANKE Jedna ugledna holandska firm a izvestila je Zavod za U napređenje spoljne trgovine u Beogradu, da se interesuje za naše dječije m ale opanke i to išarane i originalne. Do­ tična firma želi da zna, da li naše fabrike igračaka pro­ izvode ovu dječiju narodnu obuću za hazarsku prodaju, kako bi mogla da stupi u vezu sa ovim fabrikam a ili ra ­ dionicama. Svi zainteresovani, koji bi mogli da izvoze ove artikle u Holandiju, mogu dobiti adresu holandske firme kod Informativno-Komercijalnog Odseka Zavoda za Unapređenje Spoljne Trgovine pod br. 5141. TELEFONSKI SAOBRAĆAJ SA INOSTRANSTVOM Ministarstvo Građevina odobrilo je, da se uvede počam od 15/91930 međunarodni telefonski saobraćaj između Brčkog s jedne strane i B rna (Č. S. R.) s druge strane po telefon­ skoj liniji Osijek Pečuj. SUŠENJE ŠLJIVA Jugoslavenska Seljačka Zadruga u Kakanj-Doboju, srez visočki izgradila je uz potporu K raljevske Banske Uprave Drinske Banovine jednu novu sušnicu za sušenje šljiva po sistemu poznatog stručnjaka i Načelnika Ministar­ stva Poljoprivrede g. Dr. Velimira Stojkovića. Sa sušenjem otpočelo se je n a 1 septem bra 0 . g. i postignuti su vrlo dobri rezultati je r je dobivena suva šljiva odličnog kvali­ teta i mnogo bolja od onih, koje su sušene n a sušnicama, koje do sada kod nas postoje. Jedna velika prednost novog sistem a sušnica jest to, da se sušenje šljiva vrši racionalno i vrlo jevtino. Da bi se prikazao način i prednosti sušenja šljive n a ovakvim sušnicama, održaće se u Kakanj-Doboju počam od 14. septem bra o. g. jedan višednevni kurs za sve interesente. SKUPNI POREZ NA POSLOVNI PROMET Na 12. septem bra o. g. održana je u Beogradu u Ka­ binetu prvog pom oćnika M inistarstva Finansija g. Dušana Letice, konferencija, n a kojoj pretresano pitanje skupnog poreza n a poslovni prom et. Ova konferencija, kojoj su pri­ sustvovali predstavnici svih privatnih organizacija bila je inform ativnog karaktera, pa će se, kad se bude pitanje te­ m eljito proučilo sazvati ponovo tak v a konferencija, na kojoj će biti definitivno biti utvrđen način prim jenjivanja skupnog poreza n a poslovni prom et SRESKO POLJOPRIVREDNA IZLOŽBA U SARAJEVU Pod pokroviteljstvom Bana Drinske Banovine gospodina VelimLra Popovića održaće se na 19., 20. i 21. oktobra t. g. Sreska poljoprivredna izložba u Sarajevu. Uz ratarske, povrtarske, voćarske i stočarske proizvode biće na izložbi prikazana i pri­ plodna štoka^iz cijele Drinske banovine, a naročita će se pa­ žnja posvetiti izložbi živine, koja će biti jedna od najvećih izlo­ žbi u državi. Kao i kod svih ostalih ovakvih priredbi, poddjleiće se najboljim izlagačima odgovarajuće nagrade. Priređivački odbor, kome predsjedava uvaženi đeneral g. L a v a d i n o v i ć ulaže mnogo truda, da ova važna privredna 'estaoija bude okrunjena najboljim uspjehom. POTRAŽNJA ZEČIJE DLAKE Nizozemske fabrike šešira pokazuju u posljednje doba interes za dlake naših zečeva i kunića. Oni, koje ovaj izvoz interesuje, mogu se obratiti Zavodu za unapređivanje spoljne trgovine u Beogradu. TELEFONSKA VEZA BRČKO — BERLIN, FRANKFURT, MINHEN 1 HAMBURG Ministarstvo građevina odobrila je, da se uvede telefonski saobraćaj između gradova Brčko — Berlin, Frankfurt n. M., Minhen i Hamburg. Ovaj direktni telefonski saobraćaj od velike je važnosti za naše izvoznike svježe i suve šljive, jer im se omogućuje neposredni kontakt sa najvećim potrošačima naše šljive. Taksa za obični razgovor predviđena je: zlatnih franaka 7.50 (oko Din 83.—) Brčko Minhen; zlatnih franaka 8.10 (oko Din 90.—) Brčko — Berlin; zlatnih franaka 8 .7 O (oko Din 95.—) Brčko — Frankfurt n. M.; zlatnih franaka 9.90 (oko Din 110.—) Brčko — Hamburg. FABRIKA ZA KONZERVIRANJE VOĆA I POVRĆA U MOSTARU Voćarska i povrćarska zadruga u Mostaru namjerava, da pod'gne fabriku za konzerviranje voća i povrća. Poznato je, da se kod nas dosta troši konzervirano voće i povrće, pa smo do sada ove artikle uvozili iz inostranstva, pošto u zemlji; nismo imali preduzeća za preradu voća i povrća sa većim kapacite­ tom, kako bi se pokrivala unutrašnja potreba. Obzirom na jevtinoću veća i povrća kod nas postoje svi uslovi za uspješan rad jedne veće fabrike za konzerviranje voća i povrća, koja bi se eto imala, inicijativom Voćarske i povrćarske zadruge, da osnuje u Mostaru. < Dr S. K. 493 �ПОЛЛИСТАК Dr. V. Kujundžić — Beograd Kod Istnfbega podgradačkog Potbedonosni balkanski ratovi dovedoše nas novembra meseca 1912. god. u Ohrid. Mi Dunavci sa VII pukom i mojom bolnicom uđosmo 12. novembra a za sutra dan bese zakazan svečani ulaz Nedić-Paše i njegove divizije sa Oblakova u oslobođeni grad. Narod nas bese oduševljeno primio. Učitelji Tasić i Čemerikić otvoriše nam bratski svoje do­ move. Stara majka Tasićeva, 80-godišnja starica, plakala je od radosti, što je doživila oslobođenje. Za smeštaj bolnice ja dobih jednu veliku praznu kuću na Jezeru. Njeni se stanovnici još ranije povukoše sa Džavid-Pašom kroz Peristerske klance. U Ohridu smo zatekli dva lekara, jedan je bio turski lekar, po poreklu Arnautin, a drugi je bio meštanin dr. Aleksandar Krstić, rođeni brat popa Serafima. Njihovog oca čuvenog popa Stojana, u čisto srpskom naselju u Podgorcu u đrimkolskoj klisuri, ubiše javno vođe bugarske netrpeljive propagande u ovim krajevima. Srodni po poslu mi se sva trojica ubrzo upoznasmo i zbližismo. Skoro ^vako p r e podne ispred ručka sastajali smo se u'apoteci meštanina Nikolića. Apoteka je bila u glavnoj ulici, kuda je svet morao da prolazi na pazar oko mnogo stoljetnoga grma ili da ide na Jezero, gde je odvajkada bila mala riblja pijaca. Apotekar je bio 60-godišnji starac, valjda najmiroljubiviji čovok u Ohridu. T o je bio tip pravoga makedonca za koga su sve boje prijanjale. Rođen od oca Manosa, pod uticajem krvoločnoga Čauljeva (koji po oslobođenju ubrzo posta zapovednikom građanske garde) posta Manev a sa našim oslobođenjem prometnu se u Nikolu Manevića. Ali iako je menjao prema političkim situacijama svoje ime, on je samo govorio tipičnim jezikom Dušanovih Srbalja od pre 5-600 godina. I tako smo svakog dana sedeli u apoteci na niskim stoličicama oko užarenog mangala (jer je usled kiša vreme bilo uveliko zahladnilo), i tu smo pretresali svakodnevnu ratnu situaciju, pravili najrazličitije kombinacije, pekli i pili Nikolaćevu kavu i — čekali mušterije. Na našem Jugu je tada bio običaj, da bolesnik traži lekara u apoteci Zato je u većini slučajeva svaki lekar i imao svoju apoteku, da bi bolesniku mogao odmah i lek spremiti i predati. Čim ko uđe u apoteku Nikolaći skače sa klupice i posreduje kod tražioca: »iska li turskog, jali ohridskog, jali srpskog doktura ?« Posle sporazuma Nikolaći bi mignuo kome od nas trojice da uđemo u malu sobicu iza 494 apoteke i tu izvršimo pregled i prepišem o lekove. Nije bila retkost, da smo zvati i po dvojica a bogami nekiput i sva trojica za pregled. Jednoga dana reče mi dr. Krstić: »Poručio mi je Istrefbeg iz Podgratca, da mu je bolesno unuče, pa ako hoćete da pređemo sutra u Podgradac. On će platiti i mahunare da nas prevezui« Pristanem vrlo rado da napravimo tako jedan lep izlet preko jezera. Sutra oko 10 časova pre podne krenusmo velikom mahunom sa četiri plećata i jaka veslara prema Podgratcu, koji leži na najjužnijoj tački Ohridskog Jezera. Jezero je bilo mirno i za 6 časova dobre vožnje bili smo na drugoj strani Jezera ostavljajući s leve naše ruke a na istočnoj obali ču­ vene izvore, kojima otiče Prespa u Ohridsko Jezero i dalje Drimom u Jadransko More. B ele kule mana­ stira sv. Nauma ostavljale su nam utisak srednjovekovne naše moći i veličine. Bio se već počeo hvatati mrak, kad smo udarili alkom na veliku kapiju Istrefbegove palate. Beg je bio najbogatiji čovek u lini. Za vrem e Turaka on je bio ljudske i stočne hrane za vojsku. ranijeg svog bogatstva nagomilao cei oj svojoj oko­ glavni nabavljač Tako je pored silne pare. Kad su se vrata otvorila iskočio je pred nas sam Istrefbeg. To je bio starac od blizu 70 godina, povisok, lep i čiste bele duge brade, orlovskog nosa ispod blistavih crnih očiju. Odeven u bogato odelo toga kraja, dočeka nas veoma ljubazno i uvede u gostinsku sobu s bogatim m inderlucima pored zidova i velikim bakarnim mangalom na sredini sobe. Pušeći cigare, koje nam je on iz naročite pažnje lično svijao, razgovarali smo o putu i ratnim novostima, koje su tada bile vrlo oskudne, jer je bilo nastupilo jedno zatišje u vojnim operacijama na ovoj strani ratišta. Posle malo vremena uđoše u odaju dva mlađa čoveka u evropskom odelu, koje nam B eg prestavi kao svoje zetove. Mi okrenusm o razgovor na cilj našeg dolaska, ali nam Istrefbeg reče: Javaš, javaš, imamo i sutra vremena. Ja mu onda skrenuh pažnju, da je potrebno da vidimo bolesnika još večeras, pa ćem o ga i sutra pre polaska u Ohrid ponovo pregledati i tako tačnije i lakše utvrditi uzrok i tok bolesti. Pred ovim razlozima popusti Istrefbeg i pošto se umismo, izidosm o u dvorište i kroz jedan kapidžik na debelom e visokom zidu uđosmo u još jedno veće dvorište sa velikim dvospratnim konakom u �sredini. Uđosmo i u taj konak, uđosmo u haremske odaje Istrefbegove. Uvedoše nas u dobro zagrejanu veliku odaju u sredini konaka. Mnogobrojna vrata imala su vezu samo sa ovom odajom u sredini. Bogati minderluci optočaivahu sobnje uglove a vatra je tiho puckarala u velikom kaminu. Polileji obešeni o drvenoj, raznim istočnjačkim rezbarijama ukrašenoj tavanici bacali su blagu žućkastu svetlost na sve predmete u sobi. Velika i jaka petrolejska lampa stajala je na jednom stočiću a miiogi čiraci sa svećama bili su upaljeni i sasvim dovoljno osvetljivali ovu veliku odaju. Tek što sedosmo otvoriše se nečujno jedna vrata i iz polumraka uđe stara hanuma, žena Istrefbegova, držeća i dolbro očuvana starica sa 60 i nešto više godina. Begovica je bila obučena u bogato istoč­ njačko odelo sa anterijom od crvene svile sa cvetićima. Sa crnom maramicom preko kose na glavi priđe nam slobodno i pozdravi s nama srdačno. S druge strane kroz jedva čujno otvorena vrata uđe u sobu mlada hanuma noseći u naručju svoje 'tro­ godišnje dete. t ^ Dete je plakalo, stenjalo' i-, nakašljivalo se. Diagnoza se izdaleka mogla naslućivati. Po s v ^ stranom pregledu nas obojice, složismo se da je kod malog bolesnika lak nazeb u.grudim a. Dr. Kostić otvori svoju torbu s lekatrijama i izabra lekove do sutra u jutru. Ali se na tome nije završila naša doktorsl misija. Sad su nas molili da pregledamo — kad srni > već tu — neku daljnu strinu mlade Begovice, р; i onda jednu slabokrvnu, vižljastu devojčicu koja raste? u haremu a jedini joj je provod sevdah u bašči pod1 bedemima, pa na kraju još i staru dadilju sve dece Istrefbegove, jednu od starosti pogrbljenu mavarku, skoro sasvim šlepu od staračke katarakte. I kad svima dadosmo dževapa, oprostismo se haremskih žena i pređosmo ponovno u prednji konak. U trpezariji na gornjem spratu čekala nas je bogata večera. Istrefbeg, njegova dva zeta i nas dvojica bili smo jedini učesnici na ovom bogatom, carskom banketu. Prvo je bila služena čorba od pilića, zatim pilav sa suvim grožđem, pečena janjetina, ćurka na kupusu, rezanci sa orasima, slatka pita i ostale đakonije. Trebalo je poneti još jedan želudac za rezervu, pa da se bar jedan deo pojede, šta je sve bilo toga večera. Pa onda kava, pušenje i razgovor do duboko u noć. Kad smo se umorli od jela i razgovora, odvedoše nas u sobe za spavanje. Vidi se da je Istrefbeg često dočekivao gosfe, jer je imao 5—6 nameštenih soba, sve sa baldahinom iznad kreveta. Mi dobismo svaki po zasebnu sobu, izmećari nam skidoše obuću i iznese odelo da ga očiste. Sutra dan rano bili smo već na nogama. Doručkovasmo i potražismo da vidimo još jednom našeg bolesnika. Pod uzetim lekovima povišena tempera­ tura bila je te noći malome bolesniku spala na normalu. Dete sada nije više plakalo, bilo je veselije i pitomije. Mi ga još jednom svestrano pregledasmo. Nazeb je bio u svima delovima pluća znatno popu­ stio, i mi se rastasmo s detinjim roditeljima, koji su bili veoma zadovoljni našim lečenjem. Istrefbeg je isplatio mahunare da nas vrate preko Jezera u Ohrid. Koliko je dao dru Krstiću ne znam, računam da je kolega dobio mnogo više nego li ja. On je zaboga bio ordinarius, a ja sam sasmo konsiliarius. Od Istrefbega ja dobih dve zlatne turske lire. Dugo sam ih čuvao kao lepu uspomenu, ali kako su i lire bile okrugle, kao i ostale pare, to se jednog dana otkotrljaše iz moga džepa, da se više nikad ne vrate........ Sait Orahovac • Motivi iz Bosne — Posvećujem Ilijasu Dobardžiću — ZEFIRU 0 zefire, u njenom šljiviku, Kad u zoru zalelujaš grane, Mesto mene, na bujnom plećiku, Ti pomiluj njene kose vrane Što ko zraci sjaje na vidiku! 1 šani joj: on za tobom žudi Neizmemim mladalačkim žarom; I dok joj se nadimaju grudi, Povetarče, znadi da od ljudi Jedan plače mučen njenim čarom. INAT Drugarice Ibragina Fato, U paklu ti crna duša bila, Zašto ote momka mi Smaila, Zar sam tebi drugarica zato: Da salomiš mom životu krila? »Nisam kriva što me Allah stvori Kao kupu šećera, a tebe: Ko vešticu što noktima grebe Tuđe lice i zavišću gori A ne vidi rugobu od sebe«. 495 �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК ПРО СЛ АВА ГА ЈР Е ТО В А Д А Н А У Т Р А В Н И К У бођење и Уједињеше. IIjoior говор je оставио добар утисак на Kao сва моста дуж цијсле наше лепе и простране отад- ове присутие. Ha сијелу којс je нротеоо у велнком раопобине, тако je Мссни одбор Гајрета у Травнику о Рођендану ложсљу, зтпажена су и rr. претседшис суда г. Иван Живкоевог Узвишецог Протектора на дан 6. ееитембра улриличио вић, суднје rr. Вндинић н Филиповић, дирсктор гимназије г. Јовап Cnaenh, шеф техничке секцнје г. Љубомир Билишко, прославу Гајретова Дана. Уз откуп значкн, приређен јс на тај дан у вечер no адвокат г. Јакша Богдановић, г. др. Василије Зиндоппћ, судјацији намазу у прелепој и прсиуној Сулсјманнји џамијн мев- ски писар и др. луди шерпф, који су на српском језнку a уз зборно учење Намеравало сс одржати тсфсрич тога истог дана, али Ka­ иллахнја овдашљег Дервишког Удружења, ироучили Хф. Са- lio je 6. ссптембар био пнјачни дан у Пријспољу, одгођсн je лих сф. Бегановић и судски офицпјал Ахмед сф. Ђехић. за сутра, за недсл>у. Како сијело тало и теферич успио je изВелика Сулејманија џамија била јс препупа мушког п над сваког очвкппања. П|>ограм тефернча био je доста богат женоког света, a уз то су Мевлуд према жељн Месног одбора и интересантан. Билс су коњичке и пешачке трке, трке у посетили сви војннцк муелимани овдашљег гарпвзона, на џакопима н т. д. ЈЈутрија н бифс бнли су исто тако богаги. За бифс Гајрстовог тсфсрнча поклонили су но једну питу пг. које je ова пажња оставила дубок утисак. рснтијср; Сутрадан, днс 7. септембра, прирсђсн je после подно Салих Длакић, шср. судија; Рашид Јуеуфагић, na Огаром Граду. вслнки наролни теферич, којн je усггркос Алија HanTpnh, кројач; Шериф Рнзвовић п 1Ј1ериф Хелић, трговци: Хасаи Ханић и Адем Хашимбеговић, вероучитељи; кншовитог и променљивогг времена бно лепо посећен од нашег муслиманског света и потрајао до у касну ноћ у најлеп- Хасан» .Суџука, Латиф Пашановић и Алија Агиничић, тргошем расположењу и забавн. Ha овом тсферичу изабрана je вац, Синан Ебиловић, посластичар, и Ханефија Ичелић, меза »Мис Гај|>етов теферич« дражесна н лепа госпођнц£ За- сар, једно ј&гње. Теферић je од стране грађанотва био силно nocehen, тахида Хидић, којој je одбор поделио један врло .теп дар, као и госпођици Каднрп Торлић, која je имад« потом Аајвећи број к& ДЛчсе не памтн овако једно велпко славље у нашем Пригласова. јепољу. Уопех и моралан и материјалан био je врло добар. Наше мало мест^укоје je чжзј рад Lза Гајрет од пре пет година обновило под изузетна тмпким околностима дерутног Г а јр е т о в д а н у Ч а п љ и н и политичког живота, забележило 'је у прошлој годици рекорПрослава Гајретовог дана, G. септембра о. г., у Чапљини дан успех у сваком погледу. Један спстематски изведен рад изведена je obilm редом: у пет година, дао je ствадан .резултатГПроднрање свесЈиуг Преко целог дана продаванс су Гајретопе откупне значнајшире слојеве о потребк-^ве јачег снажења Гајрета као ценiKe. У вечер у соколској дворали одржана je академија са претралног oprana у свеколшсом животу нас муслимана, улази давањем о Династији Карађорђевића. Предавање je одржао заправо у фазу, у којој ће рад за Гајрет бити (јлмиОан. Свеот студент меднцине r. Фазлнја Фазлагић, чији je говор био пун о потреби рада за 1>јрет, нашла je већ дубоког' корена и хармонпје и nonpahen са огобитом лажаом уз урнебесни апсрећни смо што можемо утјцуЛгги, да ру нам управо ове прилауз. Дворана je била дупке пуна грађанства и Гајретових редбе дале доказа томе. Пружањс помоћи Гајрету добива све чланова. Сала je декорнсана ртзнобојним папирима и фењевише видну форму задовољенд. овојик социјалних дужности рпма папирннм. Ha концу се развнло народно весеље уз и губи насупрот томе све шпле значење неког акта милозвук тмабурица Гајретовог омладинаког лбора. срђа. У том смеру управљен рбд. мора дати резултате. У знаку јаче маннфсстације и прославе дапа 6. септембра исти je одбор одрзкао свој теферич 7. септембра у МоГ а јр е т о в д а н у П р и је п о љ у горјелу. Меснн одбор друштва Гајрет у Пријелољу прославио je, Tom приликом одрисао je секретар одбора r. Фејић Хамуз учествовање многобројног грађанства, на најсвечапији начин 6. септембар ове годипе, Гајретов дан и дан рођсша Њ. за, учитељ, предаваље о Гајретовој идеји, који je такођер побро огроман аплхуз. Осим Чалљинаца са својом обитељи Kp. Вис. Престолонагледника Петра. Протектора Гајрета. Taj дан на вече кренула се иепред Гајретових просто- дошли су na теферич већи број странаца из Метковића, Лјурија велнка поворка Гајретових чланова н пријатеља иа челу бушког, Стоца, Моетара итд. Могорјело, које je због евоје љеса мјес. одбором, тамбурашкнм збором, бубњем и балљадом, поте познато, може се рсћи да je бајословио, тога дана било и пролазећи с краја на крај варошп френетично клицала Њ. je незапамћено nocjeheno. Поред столова које су поједине фамилије заузеле, виВ. Краљу и Краљицн. Њ. Kp. Вис. Престолонаследнику Петру и целом славном Дому Карађорђевића. Иза тога приређе- дјеле су се и no тратини веће и мање групе веселих Чапљино je необично успело сијело у просторијама Веселичића хо- наца окрепљујућн се руменом капљицом херцеговачког вина тела, које je трајало до дјто у ноћ. Сијело je отворио са врло и мезом. И овом пригодом распродавале су се јучерашње нелепим говором претседник месног одбора г. Махмут Башовић, продане значке. Коријандоли, шаљива пошта, американски захваливши се гостима на тако лепој посети и позвавши их затвор, обилан бифе давали су утисак једне најелитније зада стојећи поздраве One. који се највише брину за свију нас, баве. one који поклањај.у иајвеј|у пажљу Гај[)ету,. Њиховим ВелиГлавни регулатор арапжманл, цепе проглаве и тефсчанствима Краљу и Краљици и моћном Протектору Гајрета рича био je г. Њшетановнћ Ахметага, Гајретов највећи приЊ. Kp. Вис, Престолонаелсднику Петру, чији Рођендаи сла- јатељ и радник, који јс све функционере бодрио и давао нм ппмо. Салом се nanpiitfo »Живели!« пб неколико пута, a иза потетрека Логичцо je да r. Каиетанопићу Ахмстаги припада тога je Гајретов оркестар ннтоннрао Држапну химну. Затим najncha хвала и признање. Поред шиортске утакмицс коју je ja Гајретов питомац Алија Башовић, ђалс стр.учне школс у имао иетог дана (7. IX. мјоони шнортг.ки к-луб »Ускок« са Тузли, одрисао гопор о Гајрету, п.еговом раду, и постигнутим трсбиљским innoi)T»;i;i!M клубом »Лсотаром«, тс порсд налад успссима крол минулих 27 година. Нарочито je лепо истакао 5—G дана минуле забаво »Просветиие, Наиретковс и Гајретовелпки значај олавие Динаотије Карађорђспића за наше Осло- ве« усијех матсријални био je добар a моралии рекордан. 496 �С и н ге р о в те ч а ј з а кр о је њ е М је с н о г одбора Г а јр е т а у П р њ ав о р у ХИДИЂ , у Травнику Група у ч е н и ц а д ом аћ Д и л е т а н т и к о ји с у о д и гр а л и п о з о р и ш н и ко м а д »А та б е га и Ш е ш и к у « н а з а б а в и у Љ у б у ш к о м , н а Г а јр е то в д ан , 6 . I X . 1930. П р и р еђ и в ач ки одбор Г а јр е то в е заб аве У ч е њ е м ев л у д а у М и о ч у у Љ убуш ком . М је с н и одбор Г а јр е т а у М и о чу 497 �ГА ЈР Е ТО В ДАН У ВИШ ЕГРАДУ Мјсспп одбор Гајрета у Вшпеграду у зајелпици са Соколом прославпо je рођенлан Њег. Внс. Престолонасљедннка Иетра на врло свечан начин. Прослава je отпоче.та 6. IX. на вечер бакл>адом кроз град V3 пратљу саколске фанфаре. Послије бакљаде прпређена je запаба у Соколгком Дому са бпранпм програмом којој су присуствовалн готово свл одлпчпији грађанп Вишеграда као и пеколнко тежака из околпне. Забава je завршена избором краљице љепоте и играиком ло зоре. Сутра дан прпређен je велики народпи теферич у Косову Пољу крај Впапеграда, са тркама, кољским и ттјешачктгм, те другпм вптепткнм пграма. Теферичу je прнсуствовало око 3000 душа од којпх je било већа половппа тежака обадвпју вјероисповјести. Све тачке програма изведене су најбоље a цио теферич протекао je веома достојаиствено п без најмањег ипцидента. Мнлппа je била погледатп како се народ братски забавља л весели уз свпрку фанфаре. тамбура те неколиво група бубљева и зурли. Бруто прпхол забаве п теферича износи Дин. 6.828.75. Осим тога организована je на 6. IX. и продаја Гајретовпх значкп и ппглп. коју су вргаили овдашњп ученпци-це: X. Халиловић, Јукић и Гаон те je и од тога убрана CBota од Дпн. 500.—. Одбор се најтоплије захваљује свима којп бвио посјетом бпло добровољпим прилогом припомоготце да ова прослава овако свечано успије. Г а јр е т о в д а н у О сови Ha 6. о. мј. приредло je мјесни одбор Гајрета у Осови срез Рогатица Гајретов дтн, a- уједно и прославу рођендана Гајретова Прокетора Њ. Kjj, Biro. Престолонасљедниха Петра. Oko IO сати почео се je иарод сакушкати из свлх околних еела. ЖенсктпБе je заузпмало своје мјесто, a тако исто и муппшње. Ha Гајрето^_ теферпч д отле су н све ученице Гајреове домаћичке школе у ПЈаторовићима са својим наставппцама г-цама Слмпћевом, комљеновићевом и г-ђом Чизмић. Када се je окупио свијет у велпком броју. претсједник мјеспог одбора г. Мулпћ Абдулах олржао je једпо предаваље с значају тога дана и упознао присутне о циљевима друштва Гајрет. a нарочито je нагла^ио да друпггво Гајрет поклаља сада велику па!н>у нашем селу. Затим je говорио о рођендану namer младог Насљедника Престоља Њ . Kp. Впс. Петру Карађорђевићу. који je уједпо и Покровитељ. лруштва Гајрет. Затим je настало клпцаље Њ. В. Краљу. Н>. Kp. Вис. Престолонаељеднику Петру и цијслом Краљевском Дому. Поолије тога настало je велико вегеље. које je потрајало пијели дан. Овом прпликом даровалп су за друтптво Гајрет слиједеha господа: По Дин. 15— : Мухамед Тафро. правник: Радослић Наил. учитељ пз Ракитпице; Илпћ Бошко: no Дип. 10.—: Симпћ Ј. Вукоеава. Чизмић Фатима, Комљоновић Љубица, плгтавпчце Домачићке птколс, те Смаилага Хоџић. Мујо Xopnh. Варлов Мехмед еф.. пмам. Хељић Назпф еф.. имам. Казић Неџиб. Anparanh Назпф еф.. Џиндо Дамил, Агић Ибрахим; no Дин. 5.—: Хамзабег Тапковић. Г а јр е т о в д а н у Г о р . З е л и њ и . Ha дан 6, септембра 1030. као Рођендан Њ . Kp. Вис. Прсетолонасљедиика Пегра. који je дан узет као Гајретов дал, Мјесни одбор Гајрета у Гор. Зслип.и приредио je свечаност и тако на достојан иачии прославио овај дап. Народ као и тпколска дјеца из Гор. Зслиње сакуггили су се на позив Мјесног одбора Гајрета пред зграду општинског уреда у Зелип.и. Било je народа из цијеле оппттипе. Присутне je поздравио у неколико ријечи општииски начелник 498 р. Хамид Беговић. a затим je узсо ријеч претсједпик Мјсспог одбора г. Мехмедбег Капетаповнћ, те je у врло лијепом патриотском говору растумачио прпеутним важност дапашп.ег дана. Народ je пажљиво еаслугаао пзлагање г. Капетановића, затим се je клицало Њ. Вел. Краљу, Њ. Впс. Прсстолонасљеднику Петру и Краљевском Дому. Ha предлог г. Капетановића ynyhen je брзојав lb. Вел. Краљу слпједећег садржаја: Кабипстској канцеларији Н. Вел. Краља Београд. Оакулљене пристапге Гајрета из Зелиљске ошптппе да прославе Рођепдан Вашег дичпог Првијенца, a свог Престолоналљедпшса. моле Вагае Величансгво. да изволи примпти изразе паше непоколебпве одапости п вјерпости према Вашем Велнчапству и цпјелом Дому Карађорђевића. Живио Њ. Вел. Краљ! Жпвпо Њ. Kp. Вис. Престолфмсљедник Петар! Живио цијели Дом Карађорђевића! — Претсједиик: Мехмед Капетановић. Накоп овога мјеспи пмам-матичар г. Шериф еф. Мујанових проучпо je дову за дуг и благословљеп рад Њ. Kp. Вис. Престолонасљедника Петра. Иза тога се народ разтпао у најбољем расположењу na рад. Г а јр е т о в д а н у М о д р и ч у Ha дан e. септембра, т. ј. на дап рођеља Њ. Kp. Вис. Престолонасљедника Петра Гајретовог Прокетора, одржана je велика прослава. Како Гајретови чланови тако и сва мјесна друштва посјетили су богомоље прије подне, na вечер у 7 сати отпочело се сакупљати грађанство пред Олштинским домом у велшиш масама. одаклен je кренула бакљада кроз улице, на челу н>еном ступало je братско Соколско друштво са око 80 члапова, и лакон обласка поворка je стала пред Опгатински дом уз свечан дочек пуцњавом прангија и ватромета, a поворку je поздравио градоначелник г. Јусуф Јусуфбеговић, истакнувши значеље тога дана и обекавши сваком прилгаком Гајрету од стране оппггане у сусрет изаћи. У истом говору упутио пад je да усклтгкнемо: Нека живи nara Веллки Гајретов Протектор Њ . Kp. Вис. Престолонасљедник Петар. нека живи Њ. В. Краљ Александар и цијелп Краљевски Дом! Надаље се крепуло у Соколски дом. гдје je тачно у 9 сати отпочела забава са слиједећим програмом: Поздравни iroBop као и ријеч о Гајрету држао je г. Мухамед Хаџиалијагић, претседнлк Мјесног одбора Гајрета, којп je помпо од присутних саслупган. Затим су биле декламације и један моколог што je врло добро успјело, a на свршетку одигран je позоригани комад »Противници« од Ахмеда Мурадбеговића, послије чега je настала играика која je потрајала до зоре. Овом прилнком нас je највише помогло братско Соколоко другатво, гато се има парочито захвалпти брату старости г. -Тови Блшгојевићу. a и осталим корпорацијама најтоплије се захваљујемо. ПРОСЛАВА ГА ЈРЕТО В А ДАНА У КЉ УЧУ 6. ссптембар о. г. као дан рођења Гајретовог Протектора Љег. Крпљ. Височанегва Прсстолонаел>едника Петра. освануо je у Кључу жив и весео као никлд до сада. Сви су домови nr.Knhenn државним заотавама. Овпко je и морало бити, јер je овдапш.п одбор Гајрета neh прије мјесец дана стаппо себи у дужност, да овогодишн.п 6. септембар прослави гато свсчаније, јер je ово бпла прва просллва од како je 6. септсмбар узет као Гајретов дан. До подне су обавл.ена благодарења у овдапш.им богомол.амп. као и дова у новој џамнји. Одбор Гајрета корпоративно je учестовавао истима. �Послије подпе у 4 еата нриређеиа je Гајретова мавифоетација. Повораса je кренула од народие основие школе до општине, гдје je одржао говор овдашњн свештеиик r. Мачкић 'Ворђо, истакнувш и значајност данашњег дана с обзиром на историјски чин. који се тада обављао код Београда на Бањици — наиме примопредају уковских застава. Пред поворком с десне етране ношепа je слика Њ . Вел. Краља Алвксандра I, с лијеве Њ . Kp. Вис. Престолоиасљедиика Петра, a у ерединн велика југоелавенека застава. Затим je иш ла школска младеж са заставицама, чиновништво, иредставници друштава и грађанство. Нарочито ее примјетио велик број муслиманског тежачког свијета. У поворци се клицало Краљу, Престолонасљеднику Пехру, цијелом Краљевском Дому, Гајрету и Југославији. Поворка се зауставила у башчи »Јабука«, гдје je одржана Гајретова академија еа врло уопјелим предавањем Гајретова питомца Зукановића Ихсана »0 узвишеном Крал>евском Дому Карађорђевића и о улозн Краљевског Дома у раду з а ослобођење и уједињење нашега народа«, те пригоднии декламацијама. H a концу je школска младеж отпјевала државну химну. Бугојио непамти. Нооврку je увеличало и овдашше Соколско друштво, које je наступило у одорама. Поворка с бакљадом кренула je тачно у 7 сати кроз Бугојно непамти. Поворку je увеличало и овдашње Соколско чући Његовои Величаиству Краљу u цијелом Краљевском H a вечер иетога дана одржана je Гајретова забава j просторијама Српске чнтаонице. Актовка »Противници« од A. М урадбеговића изведена je н а свеопће задовол>ство. Дилетаити-це ове забаве билн су већином Гајретови питомци-це: Филиповић Магбула, Филиповић Сафија, Зукановнћ Ихсан и Кујунџић Х ајрудин. Забава je била врло добро/посјећена већином нашим тежачким свијетом. Другу ноћ са истим ‘програмом одржавана je и женска забава. >, ? .i . . ,ј ^-јГајретов дан, као и обје забае? поред врло доброг моралног успјеха имају такођер, с. обзиром н а то, д а Кључ спада у пасивне крајеве, н одл 1ЈЧан материјални успјех. Bpyi приход ових приредаба износи Дин. 5.832.—, те одбивши расход од 1.338.50 Дин., чисти прнход био je Дин. 4.493.50, рачунајући ту и новац од Рајретових откупних значака, које су распродане н а Гајретов дан. Овом приликом нека je хвала одбору Српске читаониц којн je з а приредбе забаве бесплатно дао своје просториј« као и Мухарему Ш еремету, бријачу, који je бесплатно кирао дилетанте. З а морални и м атеријални успјех приредаба приликом прославе Гајретовог д ана нека je хвала г. Бегановићу Осману, претсједнику мјесног одбора Гајрета, његовии сарадницнма у одбору и изван одбора као и свима члановима. и лријатељима Гајрета, који ове приредбе посјетише и тиме доказаше, д а Гајрет сваким даиом хвата све дубљег корјена у нашем народу. С . Бадић. С А Б И Р А С. А ГИЂ , д е к л а м а т о р к а н.а Г а јр е то в о ј з аб ав и у К о р а ју . С в е ч а н а п р о сл ав а Р о џ е н д а н а Њ . K p . В и с . П р е сто л о н ас љ ед н и ка П е т р а у Б у г о јн у . Мјесни одбор Гајрета у Бмгојну прославио je на најсвечанији начин Рођендан свога Покровитеља Њег. Краљ. Вис. Престолонасљедника Петра. Програм прославе био je обилан a извађао се je два дана, e. и 7. септембра. Већ у јутро н а 6. септембра видјело се д а he прослава бити величанствена, јер рано у јутро почели су стнзати у Бугојцо тежаци и и з најудаљенијих села на коњима и под заставама, д а нрнспију н а најављеиу дову у овдашњу џамију, која je била дупком пуна. T aj дан Бугојно je било необично жнво и чекало се je д а војну музику која je доиутовала и з Сарајева у 5 сати, na се одмах иочело припремати за манифестациону поворку, која je била заказапа за 7 сати. У 7 сати пред канцеларијом Мјееног одбора Гајрета сакуннло се толико народа и сврстало у такву поворку какву П р в и ред, с л е в а н а д ес н о : гг . В е х и д Р . С а л и х о в и ћ , Р . У з е јр о в и ћ ; д р у г и р ед: A . А б д у р а х м а н о в и ћ , Р . Б а јр а к т а р е в и ћ , С . А г и ћ , М . И . Б е г и ћ ; тр е ћ и р ед: Д . Јо в а н о в и ћ , Ф . Е р е н д и ћ , Џ . А з а б а ги ћ Н . Б е ги ћ ; че тв р ти р ед: A . З е н у н о в и Н , Б . Б е ги ћ . 499 �Дому, и дошла пред зграду Срсског начелства, гдје je претоједникмјесног одбора г. Дхмед (Јадиковнћ ноздравио ирстставника Краљевске владе г. среског начелннка испред Гајрета. у свом патриотском говору изнио je у главним потезима рад од оснутка до данас и нагласно, да Гајрет вршећи своју културно-просвјстну функцију има na уму и дужности, које су свима држављанима наметнуте Манифестом од 6. јануара 1929. год. na je замолио лретставника Kp. владе да на надлежном мјесту буде тумачем еиновске оданости и лојалноотн муслиманоког свијета који се je овом пригодом и из најудаљеннјих крајева бугојанског среза сакупио, Њег. Величанству Крал>у. Иза поклика Н. Вел. Краљу и држави глазба je одсвирала државну химну, након чега се je срески начелинк г. A. Тимотијевић захвалио врло лијепим говором на овако величанственој манифестацији, коју je мјесни одбор Гајрета био у стаљу да приреди. na je замолио присутне, да с-вак, према својој могућнсоти, поради на извршењу програма Крал>евске владе. Послије говора среског начелннка поворка je кренула до просторија Соколског друштва, одадсле je поздравио лијепнм говором замјеник старјешине г. Николнћ, na се je повратнла до радних просторија Мјесног одбора Гајрета, *одлкле се je дретсједник г. Садиковић захвалио прпсутнпма иа учествовању, a нарочито соколима и тежадима, кдјџ су жртвовали радни дан и доказали колико им je »Гајрет« драг. Иза тога се je повбрка у најљешпем реду разшпла, након чега су се одмах почеле пуннхд 'велике просторије Хрватског Дома, које су биле дупком пуне најотменијег свијета из Бугојна ®ао и тежачког свијета. Биранн програм забаве изћ^ден јегна onhe задовољство, a особито добар утисак je на присутне учинио пјевачки збор Српске читаонице из Чипуљића, као и извађање позориитног комада »Омербега Љубовића« од В. Тмуше. По извршеном прсграму плес je почео са Краљевим колом, a трајао je све до јутра. Ha 7. о. мј., у недељу, одржан je пелики народни теферич у Црничу са мјесним одбором Гајрета у Горњем Вакуфу, којн je изнад сваког очекивања успио, јер je било толико свијета, да се то у Бугојну не памтн. Ha теферичу су извођене народне игре, na je приређена и коњска трка, за коју je владао велики интерес. Прву награду однијела je кобила Стојке Милана из БусовДче, a другу коњ »Иман« г. A. Хавлика. Бруто приход од теферича и забаве био je око 15.000 динара. Г а јр е т о в д а н у Љ у б у ш к о м Сваки странац, кога je тај дан зтдесио у Љубушком, није могао схватити, да je наше мјесто привредно мртво и забачено. Југром рано читав град je био увијен у државне заставе, a живахност и пуцњава лрангија свједочиле су, да евака жива душа жели, да испољи радост над срећом Краљевског Дома и Отаџбине, јер се тога дана слави рођевдан Њ. Kp. Височанства Престолонасљедника Петра, у кога народ полаже велике наде. Мјесни одбор Гајрета, његови чланови и Гајретови питомци уложили су велики труд, да изразе понос што je Њ. Kp. Височанство Престолнасљедник Петар Покровитељ Гајрета, na су тај дал достојно дочекали: пре подне, приликом службе божје у џамији, просторије с двориштем нису могле примити многобројни свијет, преко читавог дана су продаваие Гајретове значке, a на вечер су Гајретовн питомци приредилн врло успјелу вабаву. Пошто су се Гајретови питомци из овог среза налазили на феријама, онв су се, да би таЈ дан уљепшали, нарочито 500 приирсмилн н уз npifiioMoh »Гајрстоног« одбора U лријатеља моралпо u матсријалио успјслп ua својом забавом. Забава je протскла врло уредио. Г. Џемал Далнпагић, геометар, бивши Гајретов пнтомац, главни режисер, одржао je кратак поздравни говор у коме je присутне позвао да клгашу Краљевском Дому, нашто je лрисутии свнјет громко и дуго најсрдачннје то учннио. Послијс тога je изнио напоре Гајретових вођа, њихов благотворан и пеумораи рад na просвјетном и социјалном пољу, позивајући свакога, да сс поиоси Гајретом u да му се свак нреда и повјери му се свим својим заносом. Затим су изведене декламацпје Њ. Kp. Височанству Преслолонасљеднику Петру a уз опште одобравање отпјевана je химна и спроведен дал>ип програм врло добро. Г. Т. Шеница, школски надзорник, управљао je, и с&м на виолини врло вјешто одсвнрао химну и остале одломке у програму. Овај се човјек необично много посвећује свим просвјетпим друштвима понаособ Гајрету. Овакви људи заслужују и поред избјегавања да се нарочито истакну, да пм бар захвалношћу признамо неоцЈењпву помоћ и брмгу за успјех. Нарочито je г. Шеница уложио много труда око уређења и декорисања сале. /Немогуће je процијепити услуге и сву помоћ коју je пружно претсједник општине г. Ибрахим Гујић. On je тога дана нрнгодом прославе и Гајретовог дана био примјер међу нама. Па како je од свакг цијењеи и вољен, хтио je да то овога дана стварно^и заслужи, радећи неуморно и од срца за двије ствари: за прославу и Гајрет. За добру и многобројну посјету највише има да захвалимо њему, пошто je окићеност зграда и пуцњава на стотин\прангија, до касно у ноћ, увесељавала све нас. Гледајући га међу собом, потсјећа нас на оиу народну: »Веселимо се и мислимо на будућност!« Најсрдачиија хвала среском начелнику r. В. Средојевићу, јер, збиља, ако се ради за Гајрет он je међу првима. Радом г. Џ. Далипагића и питомаца Енеса Садиковића и Мустафе Ибруља необичио смо задовољнн и одушевљавамо се њнховнм младеначким прегалаштвом. Гђице Фахира Орман и Сидика Пролпћ су врло много дале и као раднице и као дилетантице. Ова посљедња нам je много придонијела, трудећи се да у домаћичким радовима помсхгне нашим дјсвојкама за врнјеме празника. Забава je у моралном и материјалном погледу успјела одлично, na урачупавајући ту милодаре и бифе пало je за Гајper преко 5.100 динара. Не можемо пристати на жељу г. Али еф. Месиховића, да шегову гђу Сенију ne похвалимо. Ona je као претсједница Женског одбора Гајрета много поштована ради плодног рада за Гајрег. Увијек, али нарочито овог пута, гђице Фахира Орман и Сидииа Нролић с гђом Сенијом, врло су добро снабдјеле бифе sa забаву. Желимо да наши питомци у будуће имадну јакс побуде и пориве за рад угледајући се у своје вође. Сретно им било Г а јр е т о в те ф е р и ч у Г р а ч а н и ц и Мјсени мупгки одбор друштва Гајрет у Грачаници нриредио je у заједиици са женским одбором теферич дие 51. августа о. г., којн je изван сваког очекивања успио, дако у моралном тако и у материјалном погледу. Програм теферича изведец je на onhe пзадовљство присутних и без приговора. Бруто прнход од поменутог теферича износио je Дин. 4.362,— a нето Дин. 3.005.50. Да je успјех био изван сваког очекивања има сс у првом ,рсду захвалити гоопођама из женског одбора, које су не жалећи труда сакупиле преко 120 комада разних ручних радова за луку cpehe и тиме осигурале половицу материјалног прихода. �Исто T&tco изразује се најЉ епша хвала if. студентима И ђацима средњошколцима, који uac номогошс око прирсдбс поменутог теферича, као и осталој вт. чинопницима и грађанима, који нас помогоше у приредби и посјетише наведени тсферич, те дароваше добровољне прилоге. В Е Л И К И ГАЈРЕТО В НА РО ДН И ТЕФ ЕРИЧ У НО ВАКО ВИЋ И М А , С Р Е З Р О Г А Т И Ч К И . — П Р И С У Т Н О O K O 5 0 00 Д У Ш А HA ТЕФ ЕРИЧ У Агилин повјереннк Гајрета и претсједник Дубоке онштине г. А бдулах Карахмет из Устипраче приредио je у недељу 21 ов. мј. први у овом крају велнки Гајретов лародни теферич у мјесту Новаковлћи. Још у суботу 20 ов. мј. одмах иза подне почели су стизати н а зборно мјесто гости из Рогатице и из других удаљених еела среаа. рогатичког, a већ сутрадан раном зором почео je у масама са четири стране стизати наш тежачжи народ без разлике на вјеру, у дивиој нашој народној ношњи, са кубурама з а појасом и дугим пушкама о рамену n a je била милнна слушати врисак кршних као дријеи здравих и јсдрих сеоских м ладића уз хихот н пјесму шаролико одјевених и веселих дјевојака. З а чае je нространа ливада Новаковићи била покривена нашим тежачким шароликим свпјетом. У 12 сати приспјели су на збарно мјесто чланови мје-сног одбора Гајрета из Сјетлине и то: Абид, Мујо и Мушан Брдарићи, Омер Хоџић, Хамдија Л ихлћ, Хасо Б'ардак, те г. Фадил Добрача асојл je застуЈдао Главни одбор .Гајрета. Тачно у 12.15 сати отворио je збор вриједни ц агилни повјереник г. А бдулах Карахмет са овим ријечима: Браћо и господо! Необично сам сретал и захвалан вам, што сте се у овако великом броју о^азвали Ј и похрлили да увеличите вашом посјетом овај '-flaiu првн Гајретов теферич. Захвалан сам вам и сто га ш т о знам д а сте морали дуго nyтеве преваљивати без кола и жељезлица, налуш тајући за д&нас још необрађене пољбке послове. З а то прегалаштво нека вам Свемогући плати, a ГајрАт he се браћо, одужити, који очинском бригом води рачун о нашем подмлатку н а који милионе троши д а га н а прави пут изведе. Браћо! Ha овом величанственом збору сјетимо се нашег врховног вође и чувара пашег драгог народа Њ . В. нашег л>убл>сни(г u праведпог Владара К р ал л Александра I. (тровратлн; Живио!). Надаље претставл>ам Вам делегата Главног одбдра »Гајрета у особи г. Фадила Добрачу, претсједника Мјесног одбора у Сјетлини, којем дајем ријеч. Госп. Добрача узим а ријеч и каже: Драга Браћо, без разлике на Bjepy! J a сам сретан да могу овај наш у овом крају први Гајретов теферич поздравити и захвалити Вам на уложеиом труду у име Главног одбора Гајрета, којега имам част да ua овом братском слављу оаступам, те Вам испоручујем братске поздраве од страие Главног одбора н нашег дичног вође и претсједника г. др. Авде Хасанбеговића (урнебесно: Живио!), којег су важ ни државни послови спријечили да особно присуствује, али духовно се он свугдје налази гдје je рпјеч о Гајрету. Bpaho, прије 27 година у главном граду ХерцегБосне, у нашем историском Сарајеву, положени су темељи иашем драгом Гајрету, који je себи за задатак поставио културно васпитање муслнманског дијела нашег народа. Рад Гајрета од 1903— 1918 године нанлазио je н а запреке са стране туџинске управе, која није могла гледати да се наш народ културно н скономски подиже, национално освјештава, те да олободно мисли и ocjeha. Зато, коначно 1914 године растура наш Гајрет као и братско друштво Просвјсту, иметак им конфискује, a љихове радеиике трпа, браћо, у арадске казамате, гдје многнма и кости остадоше. Р ад и патња нашег Гајрета даграђепа je са Највишег Мјеста, јер му Њег. Величапство наш витешки Владар (урнебесно: Ж и ви о ) указа ту милост што му Свог cima пршгјснца, a Насл>еднШ!а НрестоЉа, поклан.а за Протектора (урнсбссно: жнвио Протсктор Гајрета!). Од тада, 6paho, иаетаје н»ва еиоха за наш Гајрст, јер му дође na чело наш прокушани националин борац г. др. Хасанбеговић, који га својим несебнчним и прегалачким радом, не обзирућп се десно ни лијево подиже до завидне висине. Сви Гајретовн радеиици могу ведрог чела д а ступе пред Вас, Opa­ lio, и да Вам положо рачун за тај племенити рад на културно-просвјетном пољу кроч 27 година, јер су за то вријеме школовали и за привредии ж квот оспособпти 4.500 особа. Колнко П р и р еђ и в ач ки одбор Г а јр е т о в а те ф ер и ч а у Г р а ч а н и ц и Д и л е т а н т и са Г а јр е то в е з аб ав е у В л а с е н и ц и je наш Гајрет крочио напред у минулој години захваљујући свијести браће муслимана и неумбрном раду Гајретовнх функдионера, набоља je слика т то je у овој школској годпни смјестио у своје интернате око хиљаду највећим дијелом сиромашне мушке и женске дјеце из свих крајева паше домовине. Једино вјеру у Бога a наду у Гајрет полажемо, na стога сви у Гајрет и за Гајрет! Пошто сте и Ви, браћо, право схватили овај no нас хајирлн рад Гајрета и скупили се овдје да преко Гајрета манифестујете братску слагу н љубав, то Вам сввма братски хвала и живјели! Сакупљени народ помно je саслушао мој говор који je видан ефекат на присутне учинио, јер je у многог старца бијеле браде, лице орошено сузама. Завршну ријеч je узео наш вриједни повјереник г. A. Карахмет. Захвалио je присутним н замолио их да, у најбољем реду и миру наставе теферичоваше. Затим je теферич отворио са »Србијанком« наш пријатељ, радиша Гајрета, г. Тајиб-бег Пашић, са члаповима мјесиог одбора из Сјетлинс, те угледним н свјесним домаћинима гг. Даннлом Планинчићем, Ристом Лелоком и 'Борђем Марковићем, нз Дуба. Коло je зачас било напуњеио кршиим младићима православне и муслиманске вјере да се je земља тресла, док су у другом 501 �днјелу простране ливаде играле коло муслиманоке дјовојке, око 80 их на броју и изводиле дивне наше севдалинке: Другарице, твој ме драги волз, моне воли тебе срце боли« и т. д. Oko 13.30 часова приређене су коњске и пјешачке трке. У коњским тркама побједу je однијела »Вранка« кобила, власннштво Хасанаге Чолића из Лепенице, срез рогатички, a у пјешачким тркама Салко Шлшвњак из Дуба. Затим настајс право братско славље уз пуцањ пушака и траје до самог мрака. Што je најзначајннје за читаво вријеме није дошло ни до најмањег инцндеита. Теферич су посјетили лијеп број ш ш е илмије, a из Сарајева r. Фадил Мухавчић, који се увијек код свих Гајретових приредаба може видјети. Ha теферичу je узео учешћа и лијеп број грађана из Рогатице са г. Тајиб-бегом Пашићем, Сејдага Карахмет, трговац, Алија Хасанбеговић, војни референт, Бдхембег Бранковић, биљежник, Ферид Муфтић, Ибрахим еф. и Мухамед еф. Ајановић из Сљедониче и т. д. РАД ГА ЈР Е ТА HA С УЗБ И ЈА Њ У НЕПИСМ ЕНОСТИ Г а јр е то в а н а л ф а б е тс к и т в ч а ј у Љ у б у ш к о м Фахира Орман, учител»ска приправница и Гајретова пихомица, приликом двомјесечних школских празника,, одржала je у ЈБубушком први Гајретов аналфабетски течај. Течај су похађале 27 кандидаткиња, од којнх су 10 нередовпо noc'jeћивале само да би провериле и прошириле своју> лисменосх. Комисија, коју су образовали: срески начелник г. В. Средојевић, претсједник овћине г. Ибрахим Гујић, претсједник Гајретова пододбора г. A. Орман, nfcti надзорник г. Т. Шеница са гг. Балтом и Дробцем, учитељима из Витине, и г. В. Бук,вић, претсједник Српског школског одбора — дала je похвално мишљење о гђиди Ф. Ормап и њеном усијешном раду, ie je 6 кандидаткиња воложпло нспит с одличним, 8 с врло добрзм, a 3 с добрим усвјехом. Осталих десет нису врисхупиле испиту. Кандидаткиње су биле дијелом госпође a већнм дијелом дјевојке муслицанске вјере, пошто се од других вјероисповијести нико није јавво. Mn, сугргђани гђице Фахрие Орман, осјећамо велаку дужност и дубоко поштовање врема нашем Гајрету, честитајући му ва великом вросвјетном раду. Гајрет je са својим уовјешним радом опћенито задивиц ове своје пријатеље и нашироко развио светлост културе у нав 1ем народу. Свакако овај аналфабетски хечај није био усамљен случај, јер се свакодневно хвале разни вододбори како су Гајретови пвтомцн пошли трагом својих вођа. Сви одвашњи чланови су благодарни гђиди Фахири, је’|) je свајим овогодишњим усвјехом крунисала свој врви рад међу својим сестрама. Kao и увек, она се ни сада није зауставила сано на сузбијању невисмености, него je најживље убјеђивала своје вознавице и пријатељице у истину — колики свас нама осигурава Гајрет у вросвјетном, a колику cpehy у друштвеном вогледу. Резултатв оваког рада Гајретових витомаца-ица загарантовали су једнодушност за Гајрет, a оваким вримјернма се изражавају и у дјело вриводе велике Гајретове идеје. ГА ЈРЕТО В Е Д О М А Ћ И Ч КЕ Ш КОЛЕ И с п и т у Г а јр е т о в о ј Д о м а к и ч к о ј ш к о л и у С а т о р о в и к и м а , ср ез р о г а т и ч к и . Ha 10., 11. и 12. о. мј. обављен je исвит у Гајретовој Домаћичкој В1коли у Шаторовићима. Ова вгкола отвореиа je 26. марта 1930. у коју je упиеано 25 ученица исламске и 1 правосла|Вне вјере. Гајретово попјеревив1тво у Осову за вријеме рамазана ириредило je терен око отвараље ове школе и вривравило све bito je било потребно да се може отпочети рад. 502 Главнн одбор Гајрста у Сарајеву када je обавијев1тев о овој акцији одмах je ставио овдашњем повјеренививу све потребне увуте н вредузео код надлежних вотребве кораке, да се ова вшола отвори. Када je већ отвочео рад у тој школи повјеревик je стално водио рачува о истој до оапршетка. У току школског рада Главви одбор je вослао влатна 156 метара за све ученице те В1коле да свааса себи скроји и сашије на машину во један кат хаљива. Учениде су добиле тај дар од Гајрета велосредно вред Хаџн-бајрам и свака je собом скројила и савшла себи во кат хаљива. Овај влемевитв гест Главног одбора Гајрета дао je водстрека и воље ученицама да су вастојале свнм свлама да докажу својим радом и марљивов1ћу, да су достојве витомице Гајретове Домаћичке виколе. Мјесви одбор Гајрета у Рогатици сакувио je међу својим вријатељима своху од 300 динара и захо je набављеао врибора сиромав1вим ученидама за ручне радове. Осим хога сви вријахељи ове школе вомагли су аеки махеријално, a неки морално, ва се je на испиху воказало виа се може восхићи радом за мало времена. Oito охварања ове в1коле особихо се je заузимао г. Ружић Дув 1ан, срески начелник и г. Горув1ании Јусуф, надгеомехар у Рогатици. V, 1ВКОЛИ je обрађивано: читање и висање, рачун, исхорија и земљопис; домаКе газдинсхво с науком о храви. Из вољоврввреде: врхларсхво, схочарство, живинарсхво и мљекарсхво. Домаћа економија с вознавањем робе, наука о чуван»у здравља, чистоћа куће, одијела и хијела; кројење рубља, одијела за дједу и одрасле (све вракхично), В1ивање на мшпини, крпљење рубља и одијелх. Ткање на њемачким модервим схановима свих врсха хканина (беза и сукна), хе разни везови на стану, ђерђефу и рукама. Кухање разноврсно, болесничке н дјечје хране хе конзервирање воћа и воврћх за зимницу. \ У свим вредмехима ученице су воказале врло добар у о плех, који се je на 10., 11. и 12. севхембра показао ва исвиту, коме je врисухна била и госвођида Чубриловић Вида, референт за домаћичке школе код Банске уврхве у Сарајеву. Ha домаћичкој вшоли радиле су ове наставиице: госвођица Симић Вукосава, rt)a Чизмић и Комљеновић Лубица. Насхавниде су воказале велику вољу за радом и халсх према ученицама и њиховим родитељима ва je и хо много придонијело за восхигнухи усвјех. Домаћичке су в 1коле у нашем народу новохарија ва je многима њихово дјелавање невознахо. Дјеловање ових вшола je у нас вочело хек вослије Ослобођења, ва није се ни чудихи b i i o многи вихају каква je хо вхкола. Ко боље возна кулхуру вашег села, a чесхо у овом погледу и вароши, хај he се својски заузехи за охварање ових школа, a во гохову на селу, гдје je једина врилика да се пружи и сеоској домаћиди да стече бар највохребније знање за вођење кућанства. Нав1 сељак, био богах или сиромах, вема ни појма о кућној хигијенн. Ту je легло свих заразних болесхи, о којима он ни војма нема a оне унишхавају дијеле вородице. Храна код иашег хежака није кванхихахивно слаба али квалитахивно je и сувшве слаба. Економисања у хом апсолухно нема, na био он богах или сиромах. 0 васпихној страни дјехеха такођер се врло мало зна, a вогохову код нашег хежака. Ове горе наведеве мане једино би могла лијечихи домаћичка школа. Код нас у Босни и Хердеговини до сада je отворено no селима округло око 50 ових школа, a хо je веома мален број. У Србији, Хрвахекој и Словенији ове су школе нного учиниле на културном, просвјехном и економском вољу. Многа женска друшхва хамо отварају Домаћичке школс no селима и варошицама, na се може рачуиахи да свака опћина има бар no једну школу ове врсхе. Код нас се врло мало води рачуна око отварања ових школа, које су ако ие иохребније од основних a оно бар исхо толико колико и осиовне школе. �Лијепо je од Гајрета што je успоставио једну секцију која има да води рачуна о отварању ових школа no селима. У скоро вријеме he Гајрет отворити још једну пгколу ове врсте у Жпеи. — М у л и ћ А б д у л а х . ИСПИТ У ДОМАЂ ИЧКОЈ Ш КОЛИ Ту зл а, У ТУЗЛИ 25. септембра 1930. Данае je овдје обављен иопит у Домаћинској школи, која je отворена иницијативом Мјеоног женеког одбора Гај- привреди, душевном васпитаљу, домаћој економији, пргларству те кухању здраве, a јефтине хране. Још у току трајања школе резултат ове у т,шово показао се благотворан, јер су се одмах јавиле и дру.-е с молбом, да се и за њих отвори друга домаћинска шпола. Послије испита, гости су задржани иа ручку. Овака ученица серврала je сама ono што je окухала. Од оиих стидљивих и уплашених муслпмакских д>војака за кратко вријсме изграђен je тип иове ншредцо н Ko­ pnene домаћице na другим погледом и изирањем na свијот И, Т е ч а ј за н е п и с м е н е у Љ у б у ш к о м к о г je орган и зо в ал а и о д р ж а л а Г а јр е то в а п и т о м и ц а , Ф а х и р а О р м ан , у ч . п р и п р . V . го д и ш та . Д ета љ са Г а јр е то в а теф ер ича у П р и јеп о љ у рета«. Испиту je присуствотавала гђица Вида Чубрпловпћ референт Министарство Просвјете, срески н градски н&челници, чланице Мјесног женског одбора Гајрета, Кола српских сестара, мушки одбор Гајрета и многи родитељи ученпца ore школе. Школа je трајала од 24. априла до 25. септембра о. i. Било je уписано 30 ученица, 27 ученица je школу завршило a 3 су се tokom школе удаљиле. Све су учепице покагат« сјајан успјех, како у теорији, тако и у пракси. Од 27 ученнца 19 их je било потпуно неписмених. Више од молсвицс показале су одличан успјех, остале су све завршиле с врло доброим и добрим. Кроз цијело вријеме течаја ученице су и-зрадпле 669 предмета разних ручних радова, који су на ириеутне у>книли одличан н трајдп утисак дивљења. Пород изуч&вања евнх врста ручннх радова ученице су научилс крзјељс, muвање, познпвање робе, затим су поучеие у хигчјепн, тл.о- Ш к о л с к а к у х и њ а у О сову када je госпођица Чубриловнћ споменула да ii>. li. Краљ са својим Мииистром просвјете иастоји, да се отвори што више домаћинских школа, тада су све ученице са нрисутним одушевљено три пут кликнуле: »Живио!« Затим еу лnjeno и склтдно отпјевале државну химну. Kao награде подијељене су ученицама разне иагрвотске и поучне књиге и, стиме je школа завршеиа. Мјесни женски одбор Гајрета нарочито je радостаи воводом овако сјајног успјеха у домаћинској школи, која je отврена њиховом нницнјативом, a државним грошком. Свршене ученице изјавиле су све да he бити чланице Гајрега n док су живе да he увијек радити за Гајрет. Члапице одбора Гајрета охрабрене успјехом ових дјевојака одлучиле су да оснују »Муслиманску задругу за ручне радовс«, no увору »Гајретове задруге« у Сарајеву .Тако he и наше жоне да прену na посао за општу народну ствар и привредно придшаше му|:лиманке. М . С. 503 �З а в р ш е т а к С и н ге р о в о г т е ч а ја у П р њ ав о р у Ових дана je заузимањем ваљаиог Мјесног одбора Гајрета у Прњавору завршен отворени бесплатни Сингеров течај за кројење и шивање машином no најмодернијим узорцима. Пред кратко вријеме иста фирма одржала je овакав течај и у Бос. Кобашу са 34 ученице, получивши ванредан успјех. Ово се могло известн тиме, што je заступник фирме Сингер г. Aro Софтић уједпо и члан мјесног одбора 1'ајрета, na радећн за Гајрет ради и у свом нослу за исту идеју. Да се могао осјетити илод тих ученица бесплатног тсчаја вриједна учитељица гђа Јенн Копелмаи са г. Маријанком Бабаја из Дервенте затражили су при закључку течаја да се радови прегледају na je г. 'Бозић, шер. судија, са претсједнкком мјесног одбора 1’ајрета г. Алијагом Одобашићем и другим зпатпжељницпма ту прегледбу обавио n најбоље се изразили те истима na евему захвалили. Цијенећп ове ствар и ми се о наше стране захваљујемо угледној фирмп Оингер н њеним вриједшга силама, препоручивши je најтоплпје свима паипш културно-просвјетним раденицима, јер смо њиховлм радом задуженн. Нарочита пак хвала г. Ђозићу, шер. судији, као претсједнику Вакуфа, што нам je уступио нросторије Мектебн ибтидаије аа одржање овога течаја. С в еч а н о с т и ра д п о в је р е н и к а Г а јр е т а у Ч е л и ћ у У недељу na 7 овог мјесеца, начелннк Оиштите челићке г. Хаџага Бакић, у друштву oa'joui 8' друпова којн су имали част да буду одликовани од lb. В. ftpajna, прпредилн су нарочиту свечаност у сврху да прчасте своје пајинтимније нрнјатеље на дан када су прнмили одликовања, и да н а,тај начин покажу израз своје досада незапамћепе cpehe. Beh раним југром тога дана примјетила ес нарочнта ужурбаност око прнпремаЈва з£ свечаност. У 10.50 сати довезли су се гг. С. Јовановић, срески начелнпк, В.тШвловнћ, капетан I. класе, и A. Селимбеговић, путарски надзорник из Брчког. |ј| j j j l l I I У l i сати прије подне свечаност je отпочела овим редом: Г. срески начелнкк je" својим кратким али оначајшш говором приказао значење одликоваља, који прииињући одликованим ордене и колајне и чбститао им je, a одмах иза тога упућене су поздравне депеше: Њ. В. Краљу, г. претсједнику владе и г. бану Дринске бановине, a након тога заредала су честитања присутних и нарочито поаватих учесиика овога општег весеља за нашу општипу. Када се и ово обавило потављен je богато приређени објед за прие.утне пријатеље и комшије. За вријеме обједа, послије јела, устао je овдашњи учнтељ и повјереник Гајрета r. Ахмед СулејмаиовиК и у одуљем говору приказао знаменитост и сврху свечаности. Изнеђу осталога рекао je: да се истом свечаности манифестује приврженост и захвала lb . Вел. Краљу na очипском старању о напретку наше Отаџбине, те да истакнутији Његови сарадници, помагачи na напретку народноог и државног благостања ne остану незапажени, него се одликују разним зна.мењем у виду колајни, ордена и сл., што се назива одликовањем. Упуићвао je све присутне да се угледају у свечаре, na he одсада чешће долазити слични дани (свечана одличја). Том приликом je свечарима честитао и замолио их, да и надаље наставе свој плодан и користан рад, те да поновно освједоче да су достојни да носе зпамење Краљсвског одликовања. Затим их je све повзао, да у зиак захвалности поздраве Њ. В. Краља, Краљсвски Дом и Отаџбину. Тада je настало дуготрајно френетично клицање. Након честитања na говору, настала je кратка пауза, a онда je говорник поновно устао и почео говорити о нашем просвјетно-културном друштву Гајрету и нрисутие позвао да ниједан не остане a да не дарује пеки добровољни прило(Г, a нарочито се обратио према свечарима наглаеивши да би особита захвала била на примљеним одликовањима, ако би између њих једап-двојица, уписалн се еа Гајретове утемељаче. Тпме je углавном и свршио свој говор, накоп чега с мјеста иступа начелнпк општине г. Хаџага Бакић, (одликован ордепом св. Саве V отспена) и упнсује се оа члана утемељача н нолажс одмах 100 дипара na нме члапарнне. Затим устаје Муса Кехоњић, мухтар села Брдњика, (одликоваи златном колајиом) и na исти начин изјављује да je и on вољан уписати се аз члана утемел>ача, и полаже 200 динара na име чланарине. Овај н>ихов иступ нарочито се дојмио г. ореског начелника, тако да није могао пропустити моменат, a да им се са пар ријечи ne захвали у име овоје и не поздравп овај љихов хумани гест, што je на присутне морално јако дјеловало, a сиецијално на дотичне уписане утемељаче. To се naрочито видн нз ниже наведених добровољних прилога, и то: приложише гг.: no Дин. 30.—: 0. Јовановпћ, срес.ки начелник, Селимбеговнћ, путареки надзорник из Брчжог, и Муса КехиК Брдњик; no Дпн. 20.—: В. Навловић, капетан I. кчосе, управник.војног слагалишта нз Брчког; Тошо Тошић, кнез пирковачкп (одпнкован златном колајном) , Мика Филиповић, ЈТу1ишица (одликован олатном холајном), Мехага Арнаутовић, муктар врачиНкц (одлшкован златном медаљом) и С. Благојевнћ, тежак из ITiinepa. Tlo Дин. 10.—: Мула Хашим РамиК, тргов.тц. и впјећник (одликован орденом св. Саве V. сгепена). Божо Мркаић, жандармски наредник и командир станице; Леополд Плесннчар, жанд. наредник, Тнто Ласртић, лугар Мика Бекнћ, обућар, Марко Гаврић, кован, Ахмед Сулејмановић, учитељ, Хаџи Дервиш Јакуповић, трговац, сви из Белића, ХеХдих Оскар, грађ. подузетник Брчко; Петровић Лазо, ФилипоBirh Ристо, ceijpeTap Ђурпђ Марко, сви из Лукавице, Велија Мушшовић из Вражића, и М. Мсхмед Сулејмановпћ, имам, Велино Село. По Дпн. 5.—: Мехмедалија Мешић, муалим; Мула Шабан Сулејмановић, пмам; Авдија Сарачевић, мухтар; Дервига Балић, трговоц, Оалих Терзић, трговац, сви из Чслића, Пајо Абаџић, потпретсједник опћински (одликован златном .колајном) из Јабланице. Прилнком сабирања добровољних прилога, одлично je номагао повјеренику г. A. Селимбеговић и М. ПЈабан СулеЈмановић. Овоме je успјело да прода лијеп број Гајретових значака приређених за Гајретов дан. Пошто je на овој успјелој свечаностп постигнут нарочитн успјех за Гајрет, повЈереник je у опоразуму са г. 0. Јовановићем, среским пачелником нашао за потребпо да се са ове свечаности упуте поздравни телеграми: Њ . Kp. В. Престолонаследнику Пегру, Протектору Гајрета п г. др. Авдп Хасапбеговићу, главшш Рајретовим ста.раоцима. To je одмах и учиљено. Ha дан 6. септембра такођер je Гајрет код пае добро прошао што каже укупни резултат рада na 6. и 7. о. мј. јер je у та два даиа прилог од продатпх 44 значке приређене за Гајретов дан, no 2 дииара: 88 дииара, од зиачки no 5 дипара: 95 дипара, и од 3 спомен значке no 10 динара: 30 динара. Тако je укупан прнход за расиродатс значке 213 динара; од утемељачнине приликом с-вечанооти je 300 динара; и од доброволших прилога na истој 380 дииара; изпоси с.уму од 893 дипара. При концу свечалости, када су се морали вратити у Брчко гг. срески пачслник, канетан и Селимбеповић, повјереник je поновно устао и захвалио се овим одличпим гостима, који увеличаше пашу свечаност својим посјетом и који доста допринссошс у моралном погледу, a сиецијално г. 0. Јовановић, који се лично много пнтересовао na рад и шшредак Гајрста и упућивао чланове да сс упишу у Соко. Члан Гајрета свјестан je члан своје заједнице 504 �M e d . U n iv . Dr. iio v it s p e c ija lis ta z u b n i lije č n ik Sarajevo, Jeftanovića ulica br. 1 Ordinira s v a k i m d a n o m od 9— 12 sati prije podne i od 2—6 sati poslije podne ж . S V A K I M USLIM AN T R E B A D A KUPUJE SAMO GAJRETOV CIGARPAPIR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „ G a jr e t” OOOOOOOOOOOOOGOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO0OO Papirnica Hamdija Kopčić Sarajevo, Strosirajerova — Telefon 619 preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala OOOOOOOOOOOOOOOOOOOGOOOOOOOOOOOOGt Narudžbe: m Tvornica cigarpapira S. D. ALKALA1, Sarajevo može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu Oglašujte u „GAJRETU” »SSif'SKAPesrM.' 5wmi7A ш там париза: И ЗРА М ЈЕ НАЗБОЛјЕ сбе ш т а м п д р с к е ПОСЛОВЕ *3 КУЛДНТНЕ цнјене СЛАГАЋИ СТРОјЕВИ СТЕРЕОТИПИЈА РОТАЦНОНИ СТРОј cinkografija : IZBACUJE KLIŠEJE U JEDNOJ I VIŠE BOJA 3EDINA MA JUGU NAŠE KRALJEVINE k n j ig o v e ž n ic a : POVEZUJE KNJIGE 00 r NAJLUKSUZNIJE OBADI 1 �Temeljna glavnica 4 0 ,0 0 0 .0 0 0 '- Dinara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172 Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju općine grada Sarajeva Z A L A G A O N IC U koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. g Bosanska IndustPijalna i Dr. Omer Bahtijarević I Trgooačha Banko d. i. - Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 dugogodišnji liječnik Drž. Bolnice, operater I spe­ Potpuno uplaćena dionička glavnica I D in 20,000.000*- cijalista za operativne bo­ lesti, asistent chirurškog odelenja Državne Bolnice Rezervni fond D in 7,500*000' • vrsi - doPrima u l o š k e na štednju, iu, znake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća Ordinira od 1-3 p o s lije podne Interurban t e le f o n i broj 605, 865 i 555 Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split u Aleksandrovoj ulici br. 45 J iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiniiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiia Banka Gajret d. d., Sarajevo Akcijski kapital Din 40,000.000'- Rezerve Din 2,000.000'Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovlaštena ]e za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilamo siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podu­ pire razne kulturne i humanitarne ustanove. ,/ Od čiste dobiti daje 6% Kulturnom i Prosvjetnom društvu „ G a j r e t ”. Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i najkulantnije. Uloške uka­ maćuje najpovoljnije i isplaćuje iste u svako doba � https://kolekcije.nub.ba/files/original/6b30c057ac57fff498c35c1ee42555c3.pdf 5c4d75d36eff47a376558c7f1fc5806f PDF Text Text лисг ш ј ш детгдл зл културнс 11ШН4МСКС ТТСДИЗЛНЛ МУСЛИМАМА САДРЖАЈУ М ухамед Прељубовић: Културна и национална улога Гајрета Х а м д и ја К а п и џ и к: Хаџибег — Х аџуп — Рпзванбеговић К Њ И Ж ЕВН И ПРИЛОГ Ш у к р и ја Панџо: Сан у месечини Х а м и д Д и зд ар: Песма у башти Ј1 0 Ц УЛ А РН А СТРАН А С / Х а м д и ја М ул ић: Човјек je скупљи и осјетљнвијп од сата 3 . Ж.: Ради! Здрављ е: Д уван као непријатељ човечанства И з ветерине: 0 метиљу П ривредне вијести — ■ Биљ еш ке Г А ЈР Е Т О В ГЛ А С Н И К П рослава Гајретова дана: Гајретов дан у Бпјељини (једна ри- јетка манифестација Гајретове мисли), Гајретов дан у Мостару, Гајретов д ан у Б ањ алуци, Прослава рођендана Гајретова Протектора, Њ . Kp. Вис Престолонаследника Петра у Б ихаћу, Величанствепа прослава Гајретова дана у Турским Јањ арима, Гајретов дан у Фочи, Гајретов дан у Бос. Дубици, Гајретов дан у Врнограчу. Остале Гајретове приредбе: Гајретова забава у Сјенпци, Гајретова забава у Кос. Митровицн, Гајретова забава у Ст. М ајдану, Гајретова забава у Призрену, Гајретов теферич у Миочу, Гајретов теферич у Градишцн, Гајретов женски овогодишњи мевлуд у Тузли, Гајретов мушки мевлуд у Тузли. Проширењ е Гајретовв организације: Оснивање мјесног одбора Гајрета у Јањ и, Оснивање Гајретова одбора у Гор. Зепицн, Оснивање Гајретова одбора у Доњем Вакуфу, Нови повјереници Гајрета . Гајретови течајеви за неписмене: Гајрегов аналфабстски течај у Ш типу, 2 аналфабетска течаја у Грачаницн Д обровољни прилози: Добровољни прилози и з Маглаја, из Кораја, и з Котор Вароша, и з Бнхаћа, Добровољни прилози за забаву у Љ убуш ком, Прилози за Гајретову забаву у Тузли. Остале Гајретове в ијести; Бијељннски тежаци з а Гајрет, Са прославе 25-годншњице Гајретове читаонице у Сан. Мосту, Нови добротвори и утемељачи Гајрета, Племенит гест, Поздравне депеше Главном одбору, Инспекција Гајретових интерната, Пословне жњпге за друш твену организацију, Молбе за опрост од п л а ћ а в а државних и бановинских такса приликом при ређ и вав а друш твених забава. 16 ОКТОБРА САРАЈЕВО 1930 У ређ уЈе: Х а м з а Хумо — . • БРОЈ 2 0 �OSIašujfe u listu »GAJRET« »Gajret« je n a jra šire n iji časopis m eđu m uslim anim a i svakim danom d iie se broj njegovih preplatnika, na­ ročito otkako je povečao svoje g ra ­ divo. I u buduće, »G ajret« će nastojati da zadovolji što širi k ru g svojih ргеplatn ik a i da p ro d re i u najzabitnija m jesta. Iz ovih razloga, bilo bi u in ­ teresu naših trgovaca da oglašavanje svojih firm i vrše preko »Gajreta«, a tim ujedno vršili bi i svoju patriotsku i hum anu dužnost. R adnici i prijatelji G ajreta treb a da porade u svojoj sred in i k ako bi trgo­ vine i preduzeća iz njihovih m jesta oglašavali n listu »G ajret«. Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друпггва з а културно и економско подизање муслимана, излази 1. и 16. свавог месеца, a цена му Je з а нашу Отаџбину 100 динара на годину, a з а све остале зем љ е преко границе 200 динара. Ђацв добивају лист у пола цене код Главног Одбора или код уп рава Г ајретових конвиката. ПоЈедини броЈ стоји 5 дипара. Директор Х ам ид К укић Уредник Х а м за Х умо Власник друпггво „Гајрет". — Главни и одговорни уредник: Х ам за Хумо. — З а штампариЈу „Б осанска Попгга“ одговара Јоснп Енгл. �Мухамед Прељубовић Иулшурна u национална улога Гајреша*) Одликован поверењем Месног одбора културно- почели размишљати, како да се томе стане на крај просветног и хуманог друиггва Гајрета, дозволите и дошли до закључка, да je њихов једини спас, ако ми, госпође и господо, да вас овом свечаном прили- и они своју дјецу отпочну школовати и оружати се ком у кратким потезима упознам са значајем Гај- истим оружјем, као што су наоружани њихови рета и његовом култрно- просветпоЈ* и националном противници. улогом међу муслиманским делом нашег народаг''' Први наши ђаци, који су отпочели полазити ... Огапта реч: Вредност једног'^арода цени се no аустријске основне, средње и високе школе, били степену његове културе. Југословенски народ s&L су из богатијих наших породица, али њихов je број својој пуној целини још није на оном и онаком сте- био тако мален, да се све до конца пропшог столећа пену културе и цивилизације, као други просве- није могла озбиљно предузимати никаква значајћени свет, a нарочито муслимански део тога народа нија акција каквог народног покрета, јер je музнатно je заостао чак и за својим другим национал- слиманска средина још увек толико била конзерним деловима: православним и католшџша. вативна, да je те наше прве ђаке с неповјерсњем и Док су ова два дела нашег народа још у првим с презрењем сусретала. деценијама прошлог столећа — схвативши важност Ta наша ггрва школована омладина није се просвете у општем народном духу .— почели да се много обазирала на конзервативна свхаћања своје национално и културно подижу, муслимански je 1средине, није клонула духом, него je устрајала у део — захваљујући свом бољем економском поло- борби и са својим конзервативним масама н са тажају — остао равнодушан према свему, што му дашњим аустријским властима, које су им на сваЗапад нуди и доноси, те га je ново доба, доба ком кораку подметале клипове, јер им није ишло аустријске окупације бивших покрајина Босне и у рачун, да се и муслимански део нашег народа Херцеговине, затекло потпуно неприправна за културно препороди, знајући, да he једног дана тадруги начин живота. кав препорођен народ учинити крај њиховој влаРади тога je тај дотле непросвећени део кашег давини у окупираним покрајинама. И резултат народа брзо подлегао инвазији културно јачег оку- њихове тешке борбе јесте — оснивање културнопатора, те je потискиват на свим линијама тадаш- просветног друштва под именом Гајрет, — са сврњег јавног живота, пао у депресију: гледао je с не- хом, да прикупљањем добровољних прилога омогуће поверењем према свему, што му окупаторска ту- школовање и сиромашној муслиманској младежи. ђинска власт доноси, тражио je спала у хиџрету Оснивач Гајрета je наш дични старина, пјесник — сеоби у малоазијске крајеве и то у масама. Ова и књижевник Др. Сафветбег Башагић-Реџепашић. фамозна сеоба потстрекавана je нарочито од те ту- Гајрет je основан 20. фебруара 1903. године. Осниђинске управе, што je дало повода забринутости вање тога друштва je најсветлији моменат културне неким виђенијим муслиманским првацима те су историје босанско-херцеговачких муслимана. »Оснивање његово — вели се у Гајретовој Споменици *) Предавање одржано на свечаној академији Гајрета у — био je знак, да босанско-херцеговачки муслимаБијељини, 6 септембра 1930 године, ког доносимо као потни не мисле, да њихов поредак треба поверити тустрек нашим раднпцима у унутрашњости. �jjjiiiy у руке, којн би га обојно сонствсним ипторе- тов чин, као готово дсло, a то дсло крули монумоисима. Оспивачлма je била тожња: што даље од ту- талан оиомешпс борбе између иаиредних и заотађиноког утицаја! Сачувати пошто-пото индивиду- релих прилцииа с натиисом: Нросвета je иобедилал алии карактер босанско-херцеговачких муслимаТадашња нова управа Гајрета доводи за иослона«, a у даиој ирилици заједно са другим национал- вођу друштва рахметли Османа 'Бикића, младог и иим деловима — задати последљи ударац туђин- полетног националног револуционара, који одмах ској унрави у својој домовшш. Надаље вели се »да даје Гајрету други смер, смер иационалли, лоред Гајрет није основан, многи муслимански омладинац дотадашњег културно-просветног и хуманог смера. био би лрпсиљен, да у то доба иадне у вртлог ау- Рахметли Осман купи око себе омладиду, васпитастријксих макинација, морално обвезан потпором ва je и национално освештава; својим леппм и noод страие Аустрије. Шта би то зиачило за наш еле- учиим чланцима моралио дижс, јача и бодри омламенат, довољно иоказује и чињеница, да je број дину за оне велике дане прстстојећег народиог оних омладииаца, који су пагињали Ауотрији, под ослобођења и уједињења — али na жалоот raj рењеним улливом радио увек против интероса свога волуционарни вожд муслимаиске надиоиалне омрођеног народа и ометао сваку акцију народних ладине не дочекује Дан Ослобођења, сан свога млапријатеља.« деначког живота, умире у најбољој снази свога Реч Гајрет аралског je порекла, a у нашем је- живота. зику значи: нотпора, напредак, ломоћи неком у Смрт рахметли Османа 'Бикића неиакнадив je. нужди и т. д. Оснивачи Гајрета узели су ту реч губитак за Гајрет, али семе његове идеје засејано само ради њезина популаритета међу муслиман- међу муслиманском омладином рађа добрим нлоским елементом, a не ради кажвих верских веза \цо»: У Загребу и у Бечу национални рад мусли са Арапима. Она се je међу нашим светом својом манске ђачке омладине после његове смргл иостаје столетном употребом потпуно удомаћила и може се живљи и интензивнији. У Загребу Др. Авдо Хасанрећи лостала наша домаћа народна реч, што нам беговић, садашњи Гајретов претседник и лаш насе не би требало замерити, пошто и наши други ционални понос, уређује револуционарни лист Српнародни делови имаду- сличних речи присвојених ски Вијесник, стоји у тесним везама са револуциоиз других, страниХ ^језЈгка; примерице: латинкжог, нарним друштвима у Бечу и у Београду. старословенског и сл. Муслиманска студентска омладина, васлшгана По свом ооЈутку na све до го д и ш |И Ј)ц р Ј у -| no националној идеологији Гајрета, која се je окуштво Гајрет радило je само на културно-просветном пила око академског клуба Звијезде у Бечу, noлољу међу муслиманским елементом у Босни и стаје револуционарна у националном смислу, те се Херцеговини. Иако дотле није имало никаквих дру- уписује за чланове такођер револуционарлих других циљева, нарочито ирсдентистичких, као слична штава Рада и Зоре у Бечу, учествује у тајнлм оргабратска друштва наших других националних де- низацијама све до објаве светског рата 1911. године. лова, ипак je и на том пољу* ометано у свом раду, Ta година била je судбоносна и за Гајрот као ударало на потешкоће и сметње од аустријских и за све остале националне установе. Гајрет je расвласти. Исте године Гајрет прелази у руке Егзепуштен, његова je управа интернирана no ауетријкутивног одбора Народног покрета. Taj одбор, ским казаматима, у којима налазе смрт наеледници који je у тесној сарадњи са Орбима праворахметли Османа 'Бикића: Авдо Оумбул и Бехџет славиим за верско-просветну и црквено-школеку Мутевелић. (Напомињем, да се je Гајрет овим нааутономију, кроз то наравно и за нашу пуну т-.зашим нацоиналним мученицима достојно одужио висност и ослобођење од туђинског јарма, даје Гај* преневши њихове посмртне остатке у ослобођону рету и национални правац. Главна скулштина, која домовину приликом прослапз Гајретове 2'л-годишje те године одржана и на којој je било лрисутно њице год. 1928.) преко 1000 чланова била je бурна и судболоона за Други сви омладинци васиитани no Гајрету и дотадашњи безбојни правац друштва. no његовој националној идеологији бивају прогоњени Оснивач Гајрета г. Др. Башагић рекао je на и кињени на разне начине, али не подлежу; они тој скулштини између осталог и ове значајие речи: који су лозвани да се боре као аустријски војници, »Постанак и развитак данашњег стања Гајрета све- добровољно се предају и стављају на расположење дочи, да воља и рад неколицине људи могу много националним легијама у Русији, боре се као доброда учине, na макар ко му драго устао да то осујети. вољци против Аустро-Маџара на Добруџи и СоМисли, закључци и здоговори, све су то химере и лунском фронту и коначно ослобођавају заједно са снови; од тога свега не би било ништа, да дело није јуначком српском војском своју поробљену Домоокрунило. Јуначки заснована, дипломатеки оства- вину, долазе с веледушјем праштања према свима, рена и витешки раширена идеја, стоји ту као ro- који су, свесно и несвесно, чипили зла љима и њи- 500 �ховим иородицама, долазе с вером, да hc у ослобођеној Домовини иаћи разумевања и више овести међу својим светом, али тај свет — нажалост — и после рата остао je потпуно индиферентан према љиховим жртвама у крви и у напорима за наше Уједињење и Ослобођење. Ta наша дивна омладина ни тада није клонула духом, него je наставила прекинути рад у Гајрету, подижући свој елеменат просветно и културно, освештавајући га национално, a резултат тога њиховог рада јесте данас Гајрет, као главли центар културно-просветног и националног лрепорода му■слиманског дела нашег народа. Гајрет школује хиљадама муслиманске младежи обојег спола. Он je ставио себи у нарочиту задаћу, да у савременом духу одгоји муслиманску жену, која je главни темељ наше породице, које ће кроз Гајретове интернате данас-сутра постати праве мајке и домаћице те потом заслужује, да му се даде долично признање од свих оних родољуба, који воле овај део нашег народа, као свој властити део. Муслиманска жена, која се вековима налази потиснута из сваког јавног живота захваљујући конзервативним осећајима и охваћањима наших старијих генерација, постала je привредно пасивна, пала je на терет свога мужа или брата и у оном случају кад њезине сестре ašaiađe рада и у ci нрилици сгварају себи, егзистенцију, она пропа, и морално и материјално, ако ником не може падне на терет, a то ње&но пропадање води највећем^злу народне целине. Гајрет je прозрсо то народно зло, те га систематски лечи: отварањем Гајретових домаћичких школа, вкенских обртних задруга, одржавањем женспих аналфабетских течајева и т. д. Исто тако Гајрет такођер лосвећује иажњу нашем тежаку давањем иницијативе за оснивање разних пољопривредних и господарских задруга, a да те велике и тешке задаће успешно врши и извр- шује, треба много материјалпих сретстава, мпого више него сва наша остала пационална друштва сличног смера, јер je његово поље рада међу муслиманским делом нашег народа широко и најмање у том погледу обрађено. Зато, госпође и господо, завршујући ово скромно предавање, стављам вам на срце и апелујем на ш /Н б , ЗОРА ЂИКИЂ, Ђ ЕРИ М БЕГ П РЕЉ УБО ВИЋ, са сином Мухамедом, 1912 год., у Глајхенбергу сваком приликом помажсте Гајрет, иосјећи ван>ем његоввх приредаба, ијупиеивањем за ii. говс чланове, трошењем и ширсњем њогових ар тикала имајући у виду ове његове велике, племе ните и хумане задаће, a нарочито имајући у виду да својим доприносом чините једно хумано дело, иа чему ће вам легије наших будућих генерација бити захвалне. У то име ja вас поздрављам и захваљујем вам на саслушању. Хамдија Кааиџић Хаџибег - Хаџун - Ризванбеговић . Једна врло интересантна појава у нашој историји XIX вијека, a уједно и јединствена, јест Хаџибег Ризванбеговић, у народу звани Хаџун, брат гласовитог »херцеговачког цара« Алипаше. Довољно je у Доњој Херцеговини споменути његово име, na да се узањ наниже читав низ епизода, лакрдија и непријатних успомена. Чудан je то био човјек. Необично даровит, што му неки историци и признају (Гласник Зем. Муз. за 1890 г. 269) без амбицијс за стицање иметка, јер немамо дримјера да je насилно отимао земље, довитљив и смишљен, с извјесном дозом хумора a по- некад и сарказма, Хаџибег je неограничено господарио у свом хутовском крају око три деценија. (1802—1831) To je био талентован човјек, само што je тај таленат на зло упућен. »Веле да je у младости учио књиге и да се je касније занимао науком, паче да се мало пачао и у звјездарство, те би no кретаљу планета жудио завирити у будућност. По планетама би често удегаавао своје послове.« Гдје се образовао и колико je то образовање било, ne знамо, али je вјероватно да je путовао no Истоку и искуством много стекао. 507 �У службу je Џсзар лриМао ллаћопшсс, na je до mora допро и Хаџибег. При ступаљу у службу стављао би литања, иарочито нашим људима, да тачно утврди њихове наводе. Мостарце би питао гдје има у Мостару цамија, у којој имам клања на суху a џемат на води. Нрави би Мостарац одговорио да je то Табачица џамија. Сточане би питао за млинове, ћуприје и др. Пошто je Хаџибег лјшмљен у службу Џезареву, у њој je дотјерао до пашина личног тутунџије, a одатле je ишао и на Меку и добио назив хаџија. Хаџибег je био изврстан тутунџибаша тако да се Џезар сам хвалио да му нико не зна боље лулу од Хаџлбега припалити. Кад би му nama дао дукат, он би га на ватри растопио и растопљеним златом лулу припаљивао. Чудни људи са необичним ћеифовима! -Кад je Аки запријетила оласност од Наполеона, сазва Џезар вијеће својих доглавника, међу којима je био и Хаџибег. По наређењу je имао сваки направити ллан о утврђењу Аке. И Хаџибег као и остали изврши наређење. Џезару се није свидио ниједан план осим ХаИнтересантни су натдиси над свим вратима џибегова. Хаџибег je био дошао до истих резултата хутовског града. У њима се спомињу имена божја до којих и Џезар. Паша му рече: »Хаџибеже, мој — есмаи — 'кусна. »Нема сумње да ови наииси иду план и твој су тако једнаки, да се међу нама ниу ред мистичних формула, које се употребљавају мало разлике видјети не може, дакле су и наше код зграда у исту сврху, као код л»уди хамајлије, мисли једнаке. Ти више ниси за моје службе, него ДажМе да кула буде очувана од грома и пожара, исте стопе пођи, гдје хоћеш. Ако чујем за те да си надаље од змија и акрепа«. ђе близу мене, знај добро да ћеш изгубити главу.« Хаџибег je син гласовитог Зулфикар-каиетана Џезар се бојао конкуренције. Ризванбеговића из Стоца и родно се 1768 год. КаПошто je био награђен, Хаџибег крену пут Цалетаи je био надалеко чувен ради своје оштрине и риграда. Живот с овим гласовитим Херцеговцем у правичности. Два пута се' желио из Сарајева од многом je утицао на Хаџибега. Џезарове тиранске Бабића. Из лрвога брака родио ср хаџибег. Бабића мстоде je примјењивао у својем крају. Док je Џесе народна пјесма cjeha: зар тако од Арапа прозван — касап — проводио своју силу у Сирији, дотле je Хаџибег неограни»Ha Белтбаши, на Бабића башчи, чено управљао у свом хутовском граду и околини. коло игра на двадесет и два.« Kao гослодар Хутова, гдјо јс љегова ријеч слуiiia.ua од малога до великога без логовора, жишш ju Хаџибег неограничено, не лрпзнајући готово иичију власт. За њега je мало значио травнички везир, јер je Хаџибег имао могућности и начина да одбије све тужбе, a за столачког капетана није хтио да зна. Свађе су биле на дневном реду. С почитељским Гавран-капетаном није имао готово никаквих веза, до свађе. Укратко није одржавао добре сусједске односе. Хутовскл je град био на згодном мјесту, на прелазу из Далмације у Херцеговину гдје се узимала извјесна царина на робу која се гонила лреко луке Клека. Хутовски град није у цјелини Хаџибегово дјело. Прије су то биле неке грађевине, које je он доградио, направио велику кулу a град опасао бедемом који je био јарком опкопан. Први писани спомен имамо из 1796 год. Д а ли тај запис потиче из његова времена или нешто лрије њега не знамо. Буцоњић вели за град: »0 овом јунаку спомињем једино, мимо све остало, да je своју на обалац кулу у Хутову саградио за двадесет и четири дана и опасао je тврдим бедемима.« Код Хаџибега се од ране младости ocjehao непомирљив став према старијима. Пркосећи оцу, дошао je у незгодан положај тако да je коначно морао отићи у »свијет«. Наши стари су имали веза с ближњим Истоком, гдје су имали својих људи и познаника. Ha крају тамо je многога вукла жеља за животом, уживањем и авантурама. У доба Хаџибегове младости говорило се много о јунаштву и подвизима Ахмет-паше Џезара, валије у Сирији. Џезар je имао резиденцију у Аки. За тај град су везане многе усломене из доба Наполеонова похода на Мисир и Сирију. Џезару je успјело да успјешно одбије све Наиолеонове навале на тврду Аку. :Џезар je био наш човјек. Рођен je у Херцеговини, no једнима у Фатници код Билеће од породице Первана a no другима je Маслеша из Лиштице. 508 Хаџибег се вратио у отаџбину no свој ирилици иза 1800 год., и био присутан код диобе очевине. Ваљда je Зулфикар-капетан увидио да he међу његовим синовима доћи до свађе и несугласица no његовој смрти, то он подијели иметак за живота. Ta диоба била je 1802 год. Најстаријег сина Мустајбега западе Столац, Хаџибега мањи дио столачке капетаније са Хутовом, a млађу браћу мањи дијелови иметка. Синови из другог брака били су, изгледа, прикраћени диобом те je послије очеве смрти дошо до свађе. 0 томе пам говори драма »Хаџун« од г. Ризабега Капетановића. Хаџибсг je одмах почео утврђивати свој град и стварати од њега неосвојиво гнијездо и згодно заклонипгге за одбрану. 'Вурђевић прича: »Хаџибег je скупио око шест стотина добровољаца, понајвише кршћана Далма- �тинада, Херцеговаца и француских бјегунаца од Мариона ђенерала, који je тада владао Далмацијом, a то све људи злпковци онога времена, с коца и с конопца. To je била страшна чета; харала je, пљачкала и робила немилице no Далмадији и Херцеговинп, «свукуд докле je могла допирати«. Колико ту има истине, питање je. Прије свега, ми сигурно знамо, да je Хацибег стојао у добрим односима с Французима у Далмацији, a нарочито с Марионом. Шта више и дописивао се с њим. Да je у својој чети имао људи »и с коца и конопца« то je вјероватно и тачно, јер једино с љима и преко љих могао je проводити своје жеље у дјело. У број 600 морамо посумљати, јер je тешко и Алиага у мирно вријеме требао толики број људи. Добри односи с Французима нарочито су појачани и утврђени у времену од 1806—1807 год., кад су се у Бокл Которској и Херцеговини водиле борбе између Руса и Црногораца с једне и Француске с друге 1стране. Ha страни Франпуза били су и херцеговачки ајани са својом војском ,у којој je бројно учествовала и раја' To Французп нису заборавили, na су и Хаџибегу доцније' помогли кад je био у невољи. Послије Зулфикар капет^нове смрти дошлб je,, до борба међу браћом ради подјеле иметка. И Хаџибег се отимао за столачку капетанију, али му није успјело. Омербег постадечсапетан у Стоцу a од 1813 Алиага, доцнији херцеговачки везир. У доба тих братских борба и међусобица, Хаџибег je био опкољен у Хутову. Био je у неприлици. Из незгодна положаја спасише га Французи. Мармон му je послао чете, али само лично за помоћ Хаџибега. Мармон je настојао да одржи добре и пријатељске везе с Турском јер je то било у интересу француског царства. Доцније je Хаџибег у свађи с 'Алиагом из Стоna. Алиага, иако je био нешто млађи no годинама, био je и јачи и богатији a и ламетнстји од Хаџибега. Према томе je знао удесити и своје држање. Хаџибег je покушавао да убије потајно Алиагу. Веле да je једном послао Алиаги на дар један сандук. Довитљиви Алиага није слутио добро, но je дао дар слуги. Олуга даде сандук свом сшгу да га отвори. Овај зла не слутећи, отвори сандук, a мала пушка из њега прасну и усмрти га. To би била паклена машина онога времена. Поред ipRera тога Алиага je нас.тојао да на лијеп начип опомене Хаџибега да се прође својег самовољства. У том циљу му je послао столачтсог кадију. Хаџибег нрозре ту намјеру, a како га je Бог.дао љута и смшпљена, a није дао да му се памет соли, приреди кадији лијеп дочек. Послије добродотлице предлоЈди падијп да сс играју »зеца« велећи да je у њих обичај. Кадија није имао куда, морало се. Кадија je био »зец« a Хаџибег са својим људима »ловци«. Јадни кадија je морао бјежати пред бијесним Хаџибеговим љ.удима, који га нимало не. гатеђаху, бацајући камење и грмље гдје се он сакривао. Хаким еф. дојади, те задими путем према Стоцу. Хаџибег смијући се ђаволски, довикну му: »Селам heni ми буразеру«. Хаџибегов рад и живот не д& се и не може се објаснити без усмене традиције, која je само једним дијелом забиљежена, a у већини je још у народу. Алипашин биограф Памучина познавао je лично Хаџибега. Морао je свијетлити са воштаним свијећама у пећини Вјетерници у Попову Пољу. 0 Хаџибегу се не изражава лијепо. Хаџибег му je замјерао што се млад закалуђерио. Хаџибег je у свом односу према женама био врло необуздан човјек. Како се два пута женио и имао лијеп пород, ипак није имао границе у свом насртају на лијепе сељанке из 'своје околине. »Био je халаттљкв на женскиње те би врло често дао похватати лијепе сељанке из Поповог Поља, a касније би присилио младиће, да вјенчају те дјевојке, при чему би присилио дотичног заручника да му у име дара за^дјевојку дадне закмедију у зла- to ту и л и с т о ц и « ^ Границе, као што рекосмо, у томе није имао, их нијесу имали ни многи му савременици, који су у том били само увијенији без one Хаџибегове отворености. Хаџибег je мјерио добро okom са куле ко npoлази путем у Клек и натраг. Притом би гледао да прикрати што je »предугачко«, да пзравна што je no његову мишљењу било за равнање. Видје једног сељака. који поред њега прођс с поздравом. Учини му се охол и упита га, како се зове. Сељак одговори »Жестица«. Бег се намргоди, отпухну на чибук и нареди слугама да му донесу читав навиљак драче. »Гази драчу« повикну сељаку. Ни плач ни молба не помогоше и Жестица босоног мораде газити драчу. »Како се сада зовеш?« — »Жестица«. — Гази још!« Пошто се сељак нагазио, запита га бег како се зове: »Блажица!« •»Е лијепо, сад хајде куда си пошао«. Једном прилшсом један Подвележац ишао покрај хутовског града. a Хаџибег иадзирао момке, који су палили клачину. Ваљда није видио бега, не доздрави га a то Хаџибегу би криво. — Де напуни лулу — викну Хаџибег Подвележцу који je имао дужи чибук no бег. Сељак узе духан, али му Хаџибег преломи чибук na пола, говорећи да пије право да je његов дужи. 509 �Потом га спреми да на клачини припали. Морало се. Подвележац, док припали, запале му се хаљине и бркови, да га једва момци кутарисаше. Хаџибег je имао садизма у себи доста. Уживао je у сличним лризорима. Тужбе на Хаџибегов поступак стизале су и на везирски двор у Травник. Везир je настојао да преко муфтије одврати Хаџибега од злих постулака. Хаџибег дозна за то и приреди и муфтији добар дочек. Нађе једног свога кмета, необично развијена и снажна. Добро га обуче, лостави крај пута, куда je он с муфтијом имао проћи. Усто му даде доста хране и вина, те се с њим договори шта да ради. Хаџибег наиђе с муфтијом, a кмет дочека с крвавим погрдама. Они м.у ни Бога не споменуше a кмет дрекну: — »Како се то пролази и без помоз Бог«? Хаџибег као заплашен, проциједи кроз зубе »сабахајрола«. — »Шта ће ми то турско, овдје треба рећи фаљен Исус или ти помоз Бог«. Ha то их поче нудити вином да пију. Хаџибега није требало дуго гонити, али je било мука с муфтијрм. Муфтија, увријеђен и нападнут, ухвати се у коштац ic кметом. Хаџибег je, *тсо бајаги, развађао, a у ствари их je водио појати, која jg đ k ta у близини. Кад се дотјераше до појате, Хаџибег je припали. Ватра обојиду растријезни. Кмет. лобјеже. Кад je муфтија лравио и з в је ш т а ј^ Хаџибеговбј ym>i »Предобар им je какви су«. Из овог се види довитљивост Хаџибегова. Сигурно je да je Хаџибег неке преступнике новцем казнио, али једва да je одатле црпио велике дохотке, јер се зна, да послије његове смрти његови нашљедници нису друго наслиједили него што je Хаџибег наслиједио од свог оца и нешто покућства; новца се није нашло. У вријеме Градашчевића покрета Хаџибег je био међу усташама против рефорама; a његов брат Алиага глава султанове странке у Херцеговини. Хаџибег je рачунао да je дошло вријеме да се Алиаги освети. При опсади Стоца 1831. год. кад je Алиага разбио Бошњаке, би убијен стари Хаџибег у својим кућама у махали Узуновићима. Тако je завршио свој живот пун авантура, хумора, ироније и сарказма Хаџибог Ризванбеговић. ..Само разва.линс хутовског града и дан данас сјећају пу^пгаке на његова времена. Л итература no којој je израђен овај кратки приказ. Košta Horman: Hadžibegova kula u Hutovu, Gl. Zem. Muzeja 1890. Buconjić: U stanak u H ercegovini „Вој kod Stoca" M ostar 1911. M. Đurđević: M emoari s a B alkana, S arajevo 191u. Босанска Вила, 1904. Податци из рукописне грађе г. Х усеина Ђоге. Хинорординг: Боснија и Стара Сербија, С. Петербург 1859. К Њ ИЖ ЕВНИ ПРИЛОГ Šukrija Pandžo mesecim Ona ima oči čudne, nekako mutne i zanošljive. Ona, Zulfija. U njima trepti u isti čas tuga i radost, dobrota i gorčina. J a često mislim o njima, a ne znam zašto. Sednem u veče i kao brojim zvezde, merim nebo, motrim mesec. I oči mi se zablešte, zamagle. Tad vidim samo dve zvezde, dva Zuifijina oka. Onako ču lna, zanosljiva, i tužna i radosna u i->ti mah. Pošao sam niz pokošene njive. Na leđima mi se njiše torba, a preko ram ena preklatile se vile. Veče raširilo krila. Dole u dnu gaja klepeću zvona. Čuje se bleka i rikanje. Večeras sam vedar, kao i nebo više mene. Oko mene mirišu sena, a popac pogdegde vrisne u kršu. Zaleprša kos na grani i zviždukne, pa se umiri. Negde kroz leskovinu klobuča potok. Mesec visoko izdžikao, pa obasjao njive, šume i Do^ brenicu, što se sklije dole niz luku. Sve izgleda kao umiveno zlatom. Ja premeštam vile s ram ena na rame, a torba mi klepeće. Gotovo je prazna. U njoj je čutura s iladalicama i suhi brnzar za sir. Više ništa. 510 I opet dve zvezde, dva Zuifijina oka, čudna i tajanstvena. Mislim ja, Bože šta mi je? Dole kraj puta u haremu bele se bašluci. Iznad njih se hrastovi mračno ocrtavaju u ugasitom ve­ černjem nebu. Blago se ljuljuškaju, a lišće im svetluoa na mesečini, kao listići srebra. Jeza me škaklji po grudima. Na hiljade priča moje rahm etli nene niču mi u svesti.- Čovek u zelenilu s belom bradom visok do neba, dete u bešici, plač, smeh, jaukanje i šta ti ja sve znam. Sad ću dole na put. Dah mi je kraći, a korak duži. Pogledam preko baskija. Za­ drhtim i zastanem. Neka bela prilika, naslonjena na baskije, baš kao da plače. I zaista čulo se promuklo jecanje. Zatvorim, pa otvorim oči. Opet isto. Okrenu se zatim prema meni i pođe niz put. Zulfija, — prošaptah i bi mi čudno. Poznao sam je. Prikupih ko­ rake i sustigoh je. — Jesi li šuštala, Zulfija, — a strah mi iščeznuo. �— Polahko, kako ti, — progovori ona tiho kao Lice belo, a grudi ispupčene i ustreptale. Poniknuo dašak večernjeg lahora. Obrazima, belim kao krpa, sam i posle progovorio ubrzano, tiho: — Slušaj Zulfija, šta ću ti reći. Samo se nemoj visele su i sklile se prema mesečini nekolike krupne ljutiti! Bog će ti oprostiti, ja mislim, — samo, samo, suze. Oci joj behu mutnije, nego obično. ako zavoleš sirotana, ako zavoleš mene! — Zašto plačeš, Zulfija? Šta ti je? — Pa ti nijesi gotovo siromah. Đićeš svoj čovjek. Ona zajeca, i plač, čudan plač opet provrije, kao — Progovori ona smešeći se otužno, više bolno. besan potok posle kiše. Zadrhta sva i obesi se meni — Zulfijai, oči, siromah sam bez tebe. Nemam o ruke. Vruće suze pokapaše mi po rukama. n iš ta ... n iš ta ... Volem te, 'Zulfija! Kunem ti se! — Je li mi kolika grehota, brajko slatki je li? Ići ćemo zajedno na Hasanov mezar. Učićemo fatihe, — Kakva grehota Zulfija? Šta govoriš? Reci mi, Bog je milostiv. Oprostiće ti. Zulfija! Čuješ li? Raradi čega? zumeš li? Hoćeš li? Zulfija! — Radi, radi njega. Onog gore ispod hrašća, Ona je sedela i uzdisala. Teško joj je bilo da rahmetli Hasana. Siromah, umro je radi mene — progovori. Obuhvatio sam je oko pasa i zavratio nesretnice. glavu. Milovao joj kose i dugo ljubio čelo, oči, usne, — Kako, Zulfija? Šta govoriš? Sednimo, molim lice. Briznula je u plač, a ja sam joj sušio suze pote, sednimo evo ovde na ovaj kamen! Osvesti se! ljubcima i sam plakao grčevito. Pričaj mi, šta je s tobom! Ja ne znam n išta.. ništa. Preko beba je preletela jedna bleštava zvezda. Ona sede. Zajeca jače i klonu kao mrtva. Ja je — Gle, zvijezde već prelijeću. Mi smo se zadr­ pridigoh. Pomilovah po kosi i poljubih u čelo. žali. Hajdemo! — Zulfo, Zulfija! Ne plači! Šta ti je? Zulfija! — 0 gledaj ovih dveju zvezda, kako su one lepe! Naposletku se smiri i podiže glavu. Mesec joj užario Kliknuo sam i poljubio joj one čudne oči. oči i oblio lice, belo kao u gorske vile. Silazili smo u selo. Psi su štektali oko torova. — Nijesam to nikom, brajko slatki, pričala, ni­ Sa vrh sela neko je hakao, a glas mu je daleko odkom — progovori ona drhtavo, plačno. A ne bih ni zovnjivao. Ima neko vreme, kako je postalo stra­ tebi, da nijesi večeras ovud naljego. Ti sigurno po­ š im Vuci stalno napadaju na torove. znaješ rahmetli Hasana Sejđova.-Bio je najveći siPo travi je već odsjajivala rosa. A mesec se romah u selu. Niđe ništa. I zavolio me. A moj babo popeo na „.j, neb8] pa noć. prvi u selu. Ja zbijala isprva šale i maškare s пјур;гГ. to оsam je još je­ Na raskršću smo se voc+oi; rastali. Ja a poslije ga gonila i kinjila. Bio je lijep na oči, ali danput poljubio. Usne su joj gorele. Bio sam pre­ go ko prst. Kako mi je nekako sad žao, kad se sjetim, sretan. Činilo mi se, da se i vrba kraj raskršća smeje kako bi, kad bi ga izružila, odlazio onako dronjav od radosti. i tužan, te zapjevao: — Gle, ti si zaboravio vile — progovori ona i »Vedro nebo u Oblačim’ ječi, nasmeja se, baš kao kad se pup na suncu otpuči i rascveta. Zamakla je putem kao priviđenje. Čuo se Moja draga, pazi se riječi.« Pa su mu se i drugi rugali. Moj mu babo čak i pri­ samo bahat njezinih koraka i besno štektanje pasa jetio, da će ga išamarati. A ja se samo smijala. Po­ oko torova. * slije se on razbolio. I kad je htio umrijeti rekao je, — Sine, je li ti lakše, a? — pitala me majka i da će samo jedno čeljade znati od čega je umro. Po­ kopali su ga. Eno tamo, ispod onog krivog hrasta. trala mi žutom, uvelom rukom znoj sa čela. Sve je bio san, san u mesečini, lep i čudan. Njega, siromaha. Meni bilo teško na srcu, Bože, ko nikada. Hodala sam ko bez glave. Sanjala ga često, — Šta ono buncaš, sine, a? kako onaiko dronjav i tužan odlazi i sve pjeva: Nisam ništa odgovorio. Nadigao sam se i po­ gledao kroz prozor. Mesečina se beše razlila po mom »Vedro nebo u oblačim’ ječi, pokrivaču. A u velikoj zgradi naprama našoj potleMoja draga, pazi se riječi«. Često sam mu išla na mezar i učila fatihu. Molila ušici gorila je još lampa i čula se pesma. To su pevali Zulfijini svatovi. Došli su da od­ da mi halali. I večeras sam bila. Eto, sad znaš sve. Je li mi onda kolika grehota? Reci mi, molim te, vedu Zulfiju daleko, za nekog agina sina. Zaronio sam opet glavu među jastuke. Vruće brajko slatki, je li? Suze joj opet navreše na oči. Pogledao sam je. suze kapale su jedna za drugom. Više mene je gorio Oči isto onako čudne i zanošljive, pune mesečine. čirak i sedela usplahirena majka. Pipala mi čelo. 511 �ПвСМп у башши Хамид Днздар Трепером, трепером низ стране затреперио тихе попевке тон. Лежим крај плота. Тетурајући сам пао: немоћан, пијан и бон. Подне. Девојке беле платно разнеле: трепери баштом обесан звон. A слушај: трепером, трепером низ стране затреперио баштом обесне песме звон! ПОПУЛАРНА СТРАНА Hamdija Mulić Čovjek je skuplji i osjetljiviji od sata Ljetos me nanese put u selo Višiće. Petak je. U podne odem u džamiju da klanjam džumu. Puna džamija seljana. Kao što je u selu, tako je još više u džamiji glavno lice hodža. Nije to obični seoski hodža kakve većinom sretate po našim selima, nego pravi alim, narodni prosvjetitelj. Osim što je lijepo proučio »hutbu« i rastumačio je narodu na našem jeziku, poslije džume kazao nam je i »vazu-nasihat«. To bješe pravi ^vaz«, divno savjetovanje i nauka. Da vam ukratko kažem š tl je hodža vazio^— Evo — veli hodža — ovaj sahat obična je stvar. Kada ti se pokvari, ti dobro [znaš, nije svačije da njime barata. Ne nosiš ga kovaču da ga popravi, nego tražiš pravog majstora. A da kogod svoj pokvareni sat odnese babkkoja vrača ili kome da mu zapiše, reklo bi se za nj da je budala. Sat je veliš, stvar pomuhanata i osjetljiva, a svaka stvar traži svoga maj­ stora. I za čudo mi to prilično shvaćamo, kada se radi o satu ili na prim jer za tepsiju tražiš kalajdžiju da ti je kalajše. A ti si čovječe, najbliži’ sam sebi, pa se opet u se dobro ne razumiješ. Ti si i tvoji ukućani i naj­ skuplji sami sebi a to ti baš toliko ne cijeniš. Ja sam, da vam pravo kažem, vidio čovjeka koji je na moj savjet odmah odletio po živinarskog dok­ tora kad mu se krava patila na oteljaju. Nije šala krava — mislio je taj čovjek. A kad mu je žena tu skoro rađala dva dana, ja ga opet nasvjetovah da ide u varoš po doktora i babicu, on sleže ramenima. Znam ja zašto. Žena ne daje mlijeko i tele. Pa eto braćo, kakvih ima neukih ljudi! Eto tu neki dan dođe mi čovjek iz Doljana, pa me zamoli da mu zapišem djetetu. Ja se time ne bavim, rekoh čovjeku. »Kako se ne baviš efendija, pa ti si hodža?'' Ja jesam hodža da naučavam, ali nisam bajalica da bajem i vraćam .. — Ama ja sam efenidja, išo i staroj Hanki u Vražiće da mu okadi i dala mi neke trave pa nema fajde. Nego te m olim .. 5/2 — Stani čojče — prekinem mu ja pričanje — okani se ti besposlica. Nego šta ti djetetu fali? ■— Ma efendija, vas se osuo po tijelu ko rešeto .. — Ima li vatre? — U vatri je evo hefta dana. Pa mu se, da opro­ sti!, nešto napelo na leđima. Sirota ovlipašno jetim če. . . — Eto brate, sutra je utorak. Red je da dođe doktor u naše selo. Ti lijepo dođi ovdje meni, pa ću mu ja sve javiti. Seljak nekako pristane i ode. Sjutradan dođe i doktor u naše selo, u ambulantu, a dođe i onaj seljak iz Doljana. Čim doktor urazumi o Čemu se radi reče da svakako mora dijete pregledati. Zbilja uputismo se i eto nas za sat hoda u Doljane. Kad tamo imaš šta vidjeti! Dijete — paćenik. Odmah doktor izjavi da dijete boluje od vrlo opasne i prelazne bolesti — šarlaha. Ta bolest može da pređe i na odrasle i da učini jedan pomor u selu. Pregleda i onu gutu na dječjim leđima. — Penje se tu — veli doktor — čir potkožnjak, a tu je izbio zbog nečistoće. Posavjetova doktor čovjeka kako će postupati sa bolesnim djetetom i preporuči da ga strogo drži na osami u sobi, d a š e s n j i m e n e m i j e š a j u d r u g a č e l j a d osim matere. I mati mora često prati ruke mlakom lukšijom i safunom. Za čir pre­ poruči laneno sjeme, da mu se previ ja toplo, pa će provaliti a onda dade mu »mušemu« da je poslije privije da izvlači gnoj. Elem, šta ću vam duljiti! Eno dijete sada zdravo i živo. A moglo je ne daj Bože nesreće, svašta biti. Ovo ja vama ispričah samo za prim jer da i čo­ vjeku kad se razboli pa bilo to dijete, muško ili žensko, žena ili čojek, treba odmah tražiti pomoć u majstora, to jest doktora. Uzalud se uzdati u nekakve zapise, čarolije i vračanja. Dragi je Bog dao za svaku stvar svoj h i ć m e t. Čovjeku je dao pamet da za održanje zdravlja traži pomoć u doktora, a za svoju dušu da traži savjet u nauci od bešike do motike. �z.z. Radi! Bog je stvorio čovjeka da radi. Ima ljudi koji misle da ne moraju raditi, a to je veliko zlo. Ima ih koji .su vrijedni i uvjek rade, ali svoj posao precje­ njuju, a tuđi ne priznaju ili ga omalovažuju, — i to je isto tako zlo. I ovdje vrijedi ona poslovica: »Tuđe poštuj, a svojim se diči«. Isto je tako vrlo krivo ako se samo tjelesni rad smatra radom, dok se nasto­ janje oko oplemenjivanja čovječijeg srca prezire i smatra faangubom. Prije višegodina u jednoj su varošici blizu Ca­ rigrada ušla u voz dva čovjeka. Jedan bio agent, a drugi radnik. Osim njih dvojice nije bilo nikog u vagonu. Voz je išao samotnim krajevima prema moru. Agenta obuzme strah, jer je nosio sa sobom veću svotu novaca. Radnik to dobro opazi i reče mu: »Ne bojte se, ne će vam se ništa zla dogoditi, a to ima da zahvalite mojem učitelju koji me je u mladosti naučio bojati se Boga i hodati na putu pravćle i poštenja«. t (■ Ali ni s tim nije bio zadovoljan. Dođe opet ocu i pripovijedi sa žološću, kako mora često stajati u vodi, a otuda mu razne prehlade i trganje u nogama. Još jednu želju ima, a to je, da bude aščija. Aščije imaju slatke zalogaje i dobru plaću. Osim toga štogod vrtlar, lovac i ribar privrijede, sve to ide aščiji u ruke. No i sada evo za kratko vrijeme sina ocu p. tužbom: kako je strašno vruće kod vatre da mu je od toga često mučno i da nema vise nikakva teka. Kad je sin po peti put htjeo da promjeni zanai, razgnjevi se otac i ne dade toga više već reče: »Teškoća ima u svakom staležu. Zemlja, vazduh, voda i vatra šio nas okružuju, svagdje će te naći i zadavati ti boli. Ko neće ništa-trpjeti, ne može ništa ni naučiti. Budi samo strpljiv 'ра ćeš brzo biti i zadovoljan«. Tako je! Mudri je otac pravo govorio. Djeca trebaju da se u najranijoj dobi priviknu na rad. Ali toga mnogi roditelji ne razumiju. Lijepo nam kaže ona stara poslovica: »Savijaj šipku dok je mlada«. Svi ne možemo biti jednoga s^al^ii i raditi jedan Maloj je Feredi bilo pet godina. Jedanput ona posao. Kad bi svi kopali, ko bi kuhao, šivao, učm ^uzm e metlu i počne mesti kuću, kako je to od svoje čitati i t. d. Kako imamo raznih potreba, tako treba matere vidjela, ali nije dugo mela, jer joj mati odmah da bude među nama i raznih radnika. Što će nas istrgne metlicu iz ručice i igrdi je, da to nije za nju koji raditi, to određuje Bog, dajući nam razne :a- posao. Je li ova majka dobro uradila? Nije. Da je lente i veselje jednomu za ovo, drugomu za oriojj imala malo strpljivosti pa je poučila kako se radi, ali da svi u svom staležu budemo ljudi na mjestu, bolje bi učinila, jer bi to bila njezina dužnost. Kako to stoji do nas. Nijesmo li, sami smo krivi svojoj no će imati djeca volju za posao kad se nekoji roditelji sreći, sami ćemo biti krivi i svojoj propasti. Svaki ovako ponašaju. Negdje se djeca jednostavno po­ stalež ima svojih poslova i svojih teškoća. Ko ne šalju na ulicu, da u kući ne smetaju. Je li to zlo? radi, nego se preda lijenosti sprema sebi propast. Jest, veliko! Ovakovi roditelji su neprijatelji svoje Često se čuje među ljudima: Oh zašto sam ja tako vlastite djece. nesretan? Zašto sam ja baš ovo i ovo, zašto nisam Od velike je koristi da djeca prije još nego su to i to? To su svakidašnje tužaljke ljudi, nezado­ pošla u školu budu štogod poučena. Jednom viđeh voljnih sa svojim staležom. Ali da su i ono, što bi u nekom dvorištu četvero djece gdje sjede na klupi. tada željeli biti, bilo bi upravo tako; bili bi neza­ Dvije male curice, posve male, da su se jedva vidjele dovoljni kao što su i sada. Ta gdje ima stalež u sa zemlje, svaka je nešto vezla na đerđefu i dva kojem nema teškoća? momčića pisala su na papiru slova. Šta to djeco ra­ Neki otac odlučio svojega sina dali na zanat. dite? upitam ih oduševljeno: »Učimo, a poslije ćemo Jednoga dana, upita otac sina što bi želio biti. Sin se igrati«, odgovoriše djeca veselo. Zaista krasan reče, vrtlari su vazda na čistom vazduh u Vrtlar primjer dobro odgojene djece koji bi svakog zadivio. hoću da budem. No za neko vrijeme vrati se sin Raditi je časno. ocu i reče: »Ne sviđa mi se vrtliarija. Vrtlar mora Neki car pođe u lov u pratnji nekog velikaša. vazda da je sagnut k zemlji. Meni od loga krv nava­ Na putu izađe im na susret više ljudi sa bremenima ljuje u glavu, osim toga od sagibanja boli тле strašno drva na leđima. Velikaš im oštro dovikne da idu u leđima. Ja ću biti lovac, to je bolje za me. Na lovu s puta. Ali ga car prekine i reče : »Svak ko teško se ne trebam toliko saginjati kao vrtlar, a imaću još breme nosi vrijedan je poštovanja«. Kako nam je bolji vazduh nego li u vrtu«. No za kratko vrijeme ugodno kad čujemo gdje su se ljudi iz najviših sta­ dođe opet sin ocu i stane se tužiti: »Prerano moram leža snizili često puta do najneznatnijih poslova. ustajati. U jutru je šumski vazduh previše vlažan, Isto je tako divno što se piše za jednog velikog od­ pa moram od toga kašljati. Biće bolje da budem ličnika iz Francuske — došavši jednom u neko selo. ribar. To će biti posao ne samo zdrav već i ugodan. nedaleko svojega grada, začuje u nekoj siromašnoj 513 �kolibici kukanje i plač. Uđe u kolibicu i sazna od siromašnih ljudi da im je prije dva dana nestala krava, a to im je bila tako reći jedina hraniteljka. Krava je bila posve crna i imala je samo jednu bijelu nogu. Odličnik utješi siromake i dade im nešto no­ vaca. Ljudi ga nisu poznavali. A vraćajući se u grad ugleda iznenada u grmlju crnu kravu s bijelom nogom, a o vratu joj uže. Odličnik otiđe ravno onamo, uzme kravu za uže i pođe natrag u selo siro­ mašnim ljudima. Jedan je sat daleko vodio kravu na užetu. Siromašni ljudi nisu znali šta će od veselja. No putem je neko prepoznao odličnika. Ljudi se zgrnuli oko njega i nisu mu dali da ide pješke u grad. Spremili su mu nosila i odnijeli ga sa najvećom slavom u njegove dvore. Da se pokaže kako je rad časna stvar u pri­ jašnja su vremena svi članovi iz nekojih carskih po­ rodica izučili po jedan zanat. Raditi je zdravo. Zdravlje je najveće bogatstvo što ga imamo na zemlji. Ko hoće da ga očuva, neka radi. Ne radi li, ako jo zdrav, oboliće, život će mu dotužiti, biće nesretan. Da opet ozdravi, da opet nađe sreću u svijetu, nema mu drugog lijeka*do rada. Lijepo je u ^ o m pogodio neki glasoviti ljekar. Jednoga dana dođe k njemu bogati beg, ispripovijedi mu svoje jade, kako. ,je bolestan i doda da će se ubiti, ako mu se naskoro pomoći ne nađe. Ljekar sve dobro ispita, a na koncu mu reče, neka putuje po svijetu. Upravo sam se sada vratio s takva puto­ vanja — odvrati 4)eg. Pa zar vam putovanje nije po­ moglo? — Baš naprotiv, još mi je bolove povećalo. Onda moramo nešto driigo potražiti. — Jesteli kada što korisno učinili? Učihio.sam štošta, ali ne mislim da je to bilo što korisno. — Želio bih znati, jeste li što takvo naučili da bi sami sebi mogli hljeb zaslu­ žiti, ako bi to bilo od potrebe. —, Hljeb imam. Za to nisam ništa ni izučio. To je baš zlo. л —A znate li ja­ hati i voziti? — U tom će me malo ko preteći. — To je baš ono što trebamo. Hoćete li me bez Prigo­ vora slušati kakav vam god liiek nreoišem? — Hoću! Pođite, beže. na poštu i ponudite se da ćete jednu godinu voziti poštu. Uza to mi zadajte poštenu riječ da ćete za sve to vriieme živjeti samo o onom što sami zaslužite. Beg je poslušao. Došao je na poštu i pogodio se da će čitavu godinu voziti poštu i izvr­ šavati tačno sve što takvi vozari obično izvrsuju. Do konca godine nestalo je njegove umišljene bolesti. Beg je bio posve zdrav. Za plaću je mudri ljekar dobio sav dohodak što ga je beg one godine sakupio od svojih imanja. A to nije bilo malo. Ako si bogat, ne uklanjaj se radu! Ta rad je od prijeke nužde za zdravlje i sreću. Ako ne trebaš ti, trebaju drugi. Po­ gledaj malo oko sebe! Gle, koliko ima sirotinje kojoj će tvoja pomoć biti kao ozeblome sunce. Da čovjek radom svojim dođe do blagostanja, da bude u radu svojem sretan, više stoji do iBoga nego li do nastojanja čovječjega Zato treba prije svega imati na pameti riječi velikih učenjaka: »Niti je šta koji sadi, niti koji zalijeva, nego koji prirastanje daje — Bog«. Prije više godina živio neki seljak koji je vazda visoko dizao glavu. Bio je istina vrijedan i prolio 'mnbgu kaplju znoja. Ali je uza to mislio da njemu ne treba ništa od Boga iskati. Ko radi i imaće. Tako je govorio drugima koji su od Boga iskali sreću. Jedne godine njegova je žetva bila obilatija nego li drugih. Žito je dobro prodao u obližnjem mjestu. Hiljadarku, što je dobio za prodano žito, metne u džep, a onda se vrati kući i reče seljacima: »Kako vidite, meni ne trebaBoga; dobro sam prošao i bez njega*". Bio je umoran, pa da bi se malo odmorio legne u hlad pod drvo što je -bilo uprav do potoka i zaspi. Usnije kako ide k njemu gadna žaba, hoteći da mu se zavuče u džep. On brzo posegne u džep, zgrabi kako je mislio žabu i baci je u potok. Malo zatim se probudi i opomene se čudnovatoga svojega sna. Po­ gleda brzo u džep. pa kako se prepade! U džepu doista žaba, ali kakva! Hiliađarke. što iu ie metnuo u džep. u đžeou niie bilo: bacio iu ie u potok. On traži, traži, ali badava mu traženie: sva žetva otišla je u vodu. Što mu ie koristio sav niegov trud. sav njegov znoj? Fto. to je rad bez Boga. а л Р А вљ п i zdravi je r zaista plućne bo lesti se n ajteže leće i to sam o zato. što pluća m oraju stalno da rade. Ako nisu zdrava pluća nem a n i zadovoljnog života. Baš i d a se n e podlegne za izvesno vrem e bolesti, ip a k gru d o b o lm b čnost retk o da ima katkad veselih časova u svome životu. P o tajni bol коЦ poteeća na najstrašn iju katastrofu uvek navlač’ na bolesnikovo lice bore zabrinutosti i strepnje za živtom. Zašto onda duvauskim dimom uvlačiti ovo najveće zlo u svoja pluća? Ali ne sam o n a pluća već duvan razorno d e jstv u je i na živce. Usled p ušenja ž’vci oslabe a posledlca toga je n e r­ voza, imalaksaloet i nesposobnost za rad . Svaki pušač je posle ispušene cigarete m orao u v ek osetiti ovu pro m en u u svome organizm u. Mlitavost i klonulost u radu dolazi sam o usled nagom ilanja količine nikotina u plućam a sa kojim duvan obi­ luje. Naučnici su naučnim ispitivanjem dokazali da J e 'a lk o - DUVAN KAO N F.PR IIA TFJ T ČOVF.ČANSTVA Je d a n od o p asn ijih n e p rija te lja čovečanstva jeste i duvan. Razorno dejstvo nik o tin a, k o jega u đ u v an u im a u izo­ b ilju , ru s i i u b ija z d rav lje p u šača, n aročito onih u m lađim godinam a. I p red toga S to .p u š e n je du v an a Štetno utiče na zdravlje bro j m išača sv akog d a n a p o staje sve veći. Nesavesni m ladići u n ajboljem dobu svoga K vota počnu z a s:p a ti svoja m lada pluća nikotinom k o ji k ro z dim iz cig arete uvlače u sebe. K ako sam o ru žn o izgleda k a d m ladić od svojih 17 ili 18 godina p rip ali cig aretu i uživa u njenom dim u. K akvo nisko i gadno uživ an je?! Od nikotina najviSe stra d a ju pluća. Ti najnežniji i najglavniji organi u čovečjem organizm u tre b a d a su uvek sveži 514 �tin vrlo ja k otrov. To se najbolje dokazuje ovim prim erom : Ako se iz lu le ili čibuka izvuče onaj orni «zift« sastavljen od nikotina, i u m esu da psu da pojede ovaj se n a imah otruje i posle k ratk o g vrem ena ugine. Iz ovoga se jasno vidi koliko je pušen je duvana škodljivo k ad se zna, da posle svake ispušene cigarete ostaje izvesna količina nikotina u plućim a. Na ovaj način pušač sam sebe u b ija i skraćuje časove svega života. D uvan je veliki nep rijatelj čovečanstva i njegove se posledice postepeno ali uvek vidno osećaju. Protiv njega se treb a b o riti i ne tre b a da nađe m esta u džepu nijednog inte­ ligentnog i obrazovanog čoveka. Na žalost možemo konstatovati d a je ružna i štetna navika pušenja, naročito u novije vrem e, Jako rasprostra­ n jena i sve se većina širi. P uše mladići, pu še stari, puši ženskadija, puši se i puši n a sve stran e bez razm išljanja. Na koju god se stran u okren ete vidite kako se koluta gust dim od cigareta. U vozu, n a brodu, u restoranu, u polju svuda vidite rasp aljen e cigarete. Ovo je jed n a velika šteta i slom nacionalne budućnosti. Zar s e nap red ak čovečanstva može očekivati od pokoljenja k o ja n isu u stan ju d a savladaju ni svoje stra sti i iskorene rđ av e n av ik e u sebi?! K ultura našega stoleća dozvolila je i savrem enijoj ženi da zapali cigaretu. Zatucani mozgovi i to mogu sm atrati za progres u k ulturnom razvitku a li nap ro tiv : ovim s e samo ш ц - " žava pokoljenje ovoga veka. Zar se napred ak oličava u dim u cigarete?! Ova ružna i štetn a n av ik a v raća n a s kđji vek una­ zad a nik ak o n e vodi u n a p r e d '— u budućnost.K oliko sam o jed n a lju p k a i lepa d am a gubi od svojih ženskih čari i lepote šišajući cig a re tu ? ! D uvan je baš sasvim čini odvratnom i antipatičnom i u p o ređ u je sa Cigankom koja i nikad ne ra sta je od svoje sjprdljiue lu le ili čibuka. A o zdravlju takve edam ee i da s e h e g o v o ri Ona je naklonjena najstrašnijoj boljetici te j e 't i m e nesposobna i| za život. Izgleda nam da je om ladina, čak i o na iz društva tre­ zvenosti, pokazala najveću Sslaboe't u borbi n a suzbijanju pu šen ja duvana. T re b a povesti energičniju borbu protiv p ušenja duvana — protiv ovog opakog n e p rija te lja čovečanstva. Naročito obra­ zovana om ladina valja d a se orgamizuje i povede 'ogorčenu borbu i da n a svakom korak u dokazuje pušačim a d a nesvesno troše i upropašćuju svoje zdravlje 1 srlja ju u prepast. D ru­ štvo trezvene m ladeži rad i i n a ovom poljii a ID su rezultati još neznatni. P otrebno je više jake volje i jače akcije. SVETISLAV M. BOŽINOVIĆ И З ВЕТЕРИНЕ KAKO SE M ETILJ RAZMNOŽAVA K ako rekosm o svaki m etilj leže sitna jajašca ko ja se ne mogu ni d a vide običnim okom. T ek ako se sa sviju strana povećaju t j. ako ih posm atram o kroz jača stakla k oja uveličavaju slike, možemo da ih vidim o. To povećanje slike ne tre­ b a d a je veće od 40 do 60 pu ta, pa ih onda lijepo možemo prim jetiti. S lam nate s u boje, prozimiL i jzg leadju kao mala bu rad sa poklopčićem na jednom k ra ju . U samom je jajetu zrnata m asa, to je tzam etak«, no k o ji još n ije oživio, ne giblje se. A ko se ja je m alo pritisne, otskoči poklopac, a ta zrnata m asa ispadne iz njega. Svaki m etilj snese veliku količinu ovih Jaja. Računaju da svaki izleže za jednu godinu n ajm anje 6 do 7 hiljada jaja, a neki m etilji da ih izlegu i prek o 10.000. Ako ova ja ja dođu na neko vlažno m jesto, u neku lokvicu, u n eku b aricu, ostanu tu 3—6 n ed elja (к®6 ie toplije kraće, a k a d je h ladnije d u lje vrem ena), u njim a za to vrije- me sazrijeva zametak i čim sazori, odgurne sam poklopac i isplovi n a polje. Dakako d a je tako sitan, da se prostim okom ne može ni zam jetiti, no već sada izgleda dosta slično svome roditelju, odraslom m etilju. Samo što je s preda širi nego otraga, a pod većim povećanjem mogu d a se prim jete oko njega silne dlačice, kojim a može ovaj zam etak da plovi po vodi. Ako nem a vode, ako se lokvica oeušila prije nego što se zam etak izleže, on nikako i n e izlazi iz jajeta, već čeka prvu kišicu da se lokvica opet ispuni. Ne bude li te vode, ugine zam etak u jajetu, takvo je ja je cmučak«. No u đ ubretu i dru­ gim vlažnim m jestim a može zam etak i da pregodini, p a ako takvo jaje i poslije godinu dana dospije u n eku baricu izmili iz n jega zametak, čitav i zdrav. Zato je dakle opasno toriti podvodne njive đubretom m etiljave stoke. Ovaj zam etak kad se iščauri iz jajeta ima na leđim a neko malo oko, kojim, gleda kroz vodu i trazi sitne vodene spužiće koji žive u m ulju i često plove po vodi, p a čim ih opazi, zbaci sa sebe spoljnu kožicu s dlakam a i napadne na spužića. Za 5 časaka (minuta) već se prorije spužu pod kožu, no brzo se hstavi gdje bilo i začauri se. Sad se napravi od ovog zam etka s* početka m ala bobica u kojoj se izlegu drugi crvići, koji se izvuku iz čaure i obično dopru do jetre spužića, p a бе tu i od njih napravi s početka bobica, a u njoj se zalegu već st^roin m etilju dosta slični crvići, sam o što im aju otraga dug repi?; U tom stepenu liče — dakako k a d ih uve­ ćamo — punoglavcima iz žabijih jaja, i to su pravi cmetiljevi zametci«. Tek od njih n astaje m etilj u stoci. Računaju da se n a taj način može iz jednog m etiljevog jajeta izleći više od 150 m etiljevih zametaka. Kad ovi m etilj§yi zametci sazore u spužu, izm ile iz njega, plove neko vrijem e po vodi, p a se obično uspuzu' na obližnju tr a v k i i tu s e začaure. L ijepo sm otaju repić oko sebe, oko n jih se naslažu krečne soli, pa ih u takvim prilikam a možemo i prostim okom nazrijeti na donjoj stran i listića ili po stabljiki tih trava koje rastu po barovitim m jestima. Izgle­ d aju k ao sitne krečne tačkice, kao d a je tu travku neko krečom poprskao. Uz biljku n e mogu ovi zametci dugo da putuju, je r im na gornjim dijelovim a stab ljik e ponestaje vlage. Zato im a ovih zam etaka uvijek više n a donjim dijelovim a biljke i zato se one životinje koje opasaju i donje dijelove trava, kao što tc čine ovce, lakše zamtiljaju. Ako ove zam etke stoka popase, prolaze oni kroz crije­ va u jetru i tu se razviju u prave m etilje. U je tri rastu ovi zametci i već poslije 3 mjeseca legu zrela jaja za razvoj drugih metilja. KOLIKO VREMENA TREBA METILJU ZA RAZVOJ R ačunaju da m etilju treb a — ako su vrem ena za nje­ gov razvoj povoljna — oko 5 nedelja do km u zam etak izmili iz jajeta, oko 10 nedelja treb a da proboravi u spužu, a oko 2 nedelje dok se m etiljevi zametci začaure n a travkam a. Po­ trebno je dakle b a r 17 nedelja, ili okruglo 4 m jeseca, d a metiljevo ja je može ponovo da zarazi drugu životinju, a treba oko 3. mjeseca da se iz ovog zam etka razvije u životinji pot­ pun m etilj, koji će d alje da leže svoja jaja. Ako zametci iz m etiljevih jaja u đ u u spužiće u kasnu jesen, ostaju u njim a sve do proljeća, je r se spužići preko zime zavlače u zemlju d a prezim e,, pa u njim a prezim ljjuu i m etiljevi zametci. Tada se još dalje umnožavaju u spiužicu, praveći nove bobice i nove zam etke. Kad se spužići za ljepših proljetnih dana izvuku iz zem lje i m etiljevi zametci dozrevaju u njim a, izvlače se i začauravaju po obližnjim travkam a. Ak< im se brzo pruži p rilika d a ih neka stoka popase, bolje po njih, razvijaju se dalje, n o ako se m jesto, n a kom e su, osuši i ako ova suša dulje traje, obično obam ru i n e mogu više žara- 516 �ziti. Već poelije tri m jeseca ako su n e p restan o u suši ne m ogu više d a zaraze. Uopšte ug in u n a trav k am a poelije 8—4 m jeseca, pa m a za to v rijem e i b ilo vlage. A li u sijen u mogu d u lje da ostanu na životu i n a snazi d a zaraze, osobito ako se sijeno n ije dobro osušilo. Sijenom se d ak le s a barovitih m jesta može u prvim m jesecim a p re n ije ti m etilj, no obično je da sijeno već poslije 6 m jeseci n ije više opasno, u takvotm su sijen u već svi zam etci m etilja poginuli. K ako se vidi, m no­ žen je je m etilja prosto užasno i rač u n a ju d a se od jednog jedinog m etilja može d a izleže p re k o 10 m ilijo n a m ladih m eti­ lja, a kad s e uzm e u obzir da u jed n o j m etiljavoj ovci može da b u d e 3—500 i više od h ilja d e m etilja, la k o je razum jeti da jed n a m etiljeva ovca može d a zakuži čitav k ra j. Ne dao Bog da se svaki zam etak i razvije, za k ra tk o b i vrijem e m etilji prep lav ili svijet. Od m ilion ovih zam etaka te k se jed an m ožda razvije. N astaje za nas važno p ita n je : (N astaviće se.) PRIVREDNE VIJEST/ ZA UNAPREĐENJE PČELARSTVA U M inistarstvu p o ljo p riv re d e izrađen je n acrt novog Z akona o u n a p re đ e n ju pčelarstva. P ro je k a t Zakona obuhvaća opće o d red b e za u n a p re đ e n je p čelarstva, к аб i propise u pogledu o rganizacije sam og ra d a . ODAŠILJANJE NAŠIH ŠEGRTA U ČEHOSLOVAČKU N a zau zim an ja Č ehoslovacko-jugoslavenske lig e, vjerovatno je , d a će se u sp je ti .(ja s e n a m je sti o k o sto tin u naših šeg rta kod n a jb o ljih čphpslovačkih m ajsto ra. A ko s e radničke organizacije u ČehoslovaČkoj n e b u d u protivile ovom naukovanju n a ših še g rta u čehoslovačkoj R epublcii, m ogao b i s e p lan C ehoslovačko-jugoslavenske lig e u n a jsk o rije d oba sprovesti u djelo. UPLATA AKCIJA PRIV. AGRARNE BANKE U v re m e n u od 1. o k to b ra d o 30. no v em b ra 1930. iniade se u p la titi o sta ta k s u b sk rib ira n o g k a p ita la P rivilegovane A grar­ n e B anke. Za svaku u p isa n u ak ciju im a ju s e u p la titi preo­ sta le d v ije ra te u iznosu od D in 250.—. K od u p la te ovih p re o sta lih ra ta , a k d o n a rim a će se isplaćivati a k o n tacija n a d iv id e n u z a p rv u poslovnu godinu i to u v isin i od 6 p osto go d išn je za u p la te izvršene d o 31. de­ cem b ra 1929., a isto tak o 6 p osto p. a. za v rije m e o d 1. do 31. d e cem b ra 1930. godine za p o sljed n je d v ije ra te , ako budu položežne i u p laćen e do 30. n o v em bra tek u će godine. Ovom p rilik o m n a p o m in je s e čl. 9. Zakona o Privilegovanoj A g rarn o j B an ci K ra lje v in e Ju g o slavije, koji g lasi: «ko n e b u d e izv ršio n ak n a d n u u p la tu u propisanom roku, id e m u ono što je u p latio u k o rist rezervnog fonda bančim gc. O IZVOZU IZ DRINSKE BANOVINE S lijed eći podatci m ogu d a ti jasn u slik u o izvozu živine i stočnih siro v in a iz D rin sk e B anovine u 1929. g odini: zaklate živine 13.061 k o m a d a u v rije d n o sti o d Din 391.830.—, svježeg m esa 7.528 k g u v rijed n o sti od D in 150.0000.—, goveđe kože 114.518 k g u v rijed n o sti od D in 290.260.—, teleće kože 2.219 k g u v rijed n o sti od D in 19.916.—, sitn e kože 234.189 kom ada u v rijed n o sti od D in 4,683.780.—, zečije kože 6.890 kom ada u vrijed n o sti od D in 103.350.—, lisičije kože 89 kom ad a u vri­ jed n o sti od D in 34.800.—, tvorove kože 50 k o m ada u v rijed­ nosti od D in 7.500.—, jazavčeve kože 541 kom ad u v rijed­ nosti od Din 4.500.—, c rije v a 15.221 k g u v rijednosti od Din 008.840.—, goveđe d lak e 7.898 k g u vrijednosti od Din 516 140.164.—, rogove 20.000 kg u vrijednosti od Din 40.000.—, kozije d lake 4.311 kg u vrijednosti od Din 172.440.—. INTERESOVANJE ZA NAŠ DUVAN U posljednje doba pojavio s e n a stranim tržištim a jak interes za naš duvan, specijalno hercegovačke proveniencije. Pošto je naš duvan i ra n ije bio v rlo cijenjen, p ojačana je akcija za kultivisanje duvan a, a U prava državnih monopola izradila je naročita uputstva za odgajače i sadioce duvana. U o v im u p u tstvim a posvećena je naročita p ažnja so rtira n ju i sušenju duvana, od čega u veliko ovisi kvalitet duvana. BERBA ORAHA Izgledi n a ovogodišnji rod o rah a vrlo su povoljni, kako u kvantitativnom pogledu tako i u pogledu kvaliteta. Računa se, da će sam a D rinska Banovina b iti u m ogućnosti, d a iznese na tržišta oko 500 vagona oraha. K ako u pogledu k v aliteta robe igra vrlo važnu ulogu vrijem e k ad a se orasi b eru, kao i m anipulacija poslije b ra ­ nja, to su p o jedine banovine izdale potrebna naređ en ja, d a se o rasi n e sm iju brati p rije izvjesnog roka, k o ji je u D rinskoj Banovini fiksiran sa 1. oktobra, s tim e, da se ro b a odm ah poslije bran ja, može donositi n a trž !šta. R adi dobrog roda i k v aliteta o rah a kod n as, pokazuje inostranstvo već sada velik interes za našu robu, a specijalno je v in te re s živ u N jem ačkoj. Naravno, da za izvoz m ože doći sam o lije p a roba u obzir, p a je u in teresu n aših trgovaca i izvoznika, d a robu k o ju p rim aju od zem ljoradnika dobro osuše i inače mamipuHšu, k ako b i im ala sve sposobncetl za izvoz u inostranstvo. N aši trgovci, koji im aju in teresa za izvoz o rah a u Nje­ m ačku mogu dobiti inform acije kod Inform ativno-kom ercijalnog otseka Zavoda za u nap ređ iv an je sp o ljn e trgovine u Beo­ gradu, pozivajući se n a broj 5624. MAŠINSKO-BRAVARSKI KURS U BEOGRADU Počam o d 1. oktobra t. g. održaje u B eogradu Državni Zavod za u n ap ređ en je in d u strije i zanatstva besp latn i m aj­ storski k u rs za b ravare i ostale zanatlije, k o ji s e bav e obra­ dom gvožđa. Ovaj k u rs počinje 1. o ktobra t. g. a trajaće četiri m jeseca. RUDARSKA ŠKOLA U ZENICI U prava rudnika u Zenici otvoriće i ove godine sko-talioničku školu u Zenici, n a ko jo j će pred av ati njaci inženjeri. Ova škola, pokazala je d o sad a svojim vrlo dobre rezultate, ali je privrem ena, sve do k se n e Državna ru d arsk a škola. ru đ arstruč­ radom otvori NOVI ZAKON O NARODNOJ BANCI. P ro jek at novog zakona o N arodnoj Banci dovršen je i p red at M inistarstvu F inansija. Ovim novim Zakonom reguliše se poslovanje b anke i p ro širu je, p a je n aročita pažnja posvećena na poslovanju sa p a p irim a od v rijednosti i stra­ nim devizam a. P ita n ja davanja k re d ita specijalno je u re đ e n o i podi­ jeljen o u dvije g ru p e: dugoročne, nesezonske i kratkoročne, sezonske kredite. SKUPŠTLNA UDRUŽENJA SADIOCA DUVANA. U druženje saodioca duvana za H ercegovinu, pozvalo je za dan 12. oktcbra t. g. sk u p štin u d u v an ara iz cijele H er­ cegovine, n a kojoj će se sastat: b ro jn i saodioci duvana ’z svih krajev a Hercegovine. Tom prilikom očekuje se, da će se izabrati povjerenici za procjenu duvana i to 4 pov jeren ik a i isto to lik o njihovih zam jenika. Dr. SAFET KUĆUKAL1Ć �1 ВИЉЕШКЕ »JADRANSKA STRAŽA« PORUČILA JE ŠKOLSKU LAĐU »Jadranska Straža« pod Visokom Zaštitom Njeg. Kralj. Vis. P restolonasljednika P etra, u nizu svojih patriotskih zada­ taka, poručila je u H am burgu za našu ratn u m ornaricu jednu m odem u školsku lađu, koja će b iti gotova u prvoj jpolovini iduće godine. Ova je akcija »Jadranske Straže« od velikog nacional­ nog značaja, je r će, pomoću te lađe, n aša ratna m ornarica vaspitavati svoj podm ladak d a služi jedinstvu naše Države i d a b u d e svestan važnosti, a sledstveno i odbrane našeg Jadran a. U tu sv rh u sak u p ila je » Jadranska Straža« jedan veći iznos novaca, a li d a b i ovaj iznos bio popunjen do potrebne sum e, rešila je, d a p rire d i svoju lu triju pod nazivom : Lutrija Centralnog Odbora «Jadranske Straže« Split. K ako će »Jadranska Straža« ovioanl akaijom poslužiti direktn o O tadžbini i naciji, ona očekuje najsrdačniju pomoć sviju g ra đ an a n a še zem lje, k o ji s u svesni važnosti ove akcije. P riređ iv an je ove L u trije dozvoljeno je cd strane m ini­ starstv a P oljoprivrede rešenjetm b r. 53096/1 od 18. septem bra t. g., a s obzirom n a činjenicu, da je n abavka školske lađe u inte- rosu Otadžbine i nacije. Gospođin Pretsednik Vlade, preko M inistarstva U nutrašnjih Dela, svojim raspisom broj 50398/111 od 25. sepL t. g. odobrio je rasturanje ovih srećaka. Svaka građanin koji nabavi srećku ove em inentne patri­ otske lu trije im a direktnog učešća u nabavci lađe p a time pruža mogućnost »Jadranskoj Straži«, d a ostvari postavljeni zadatak. U ovoj L utriji predviđeno je mnogo skupocenih i inte­ resantnih zgoditaka u raznim predm etim a i ratnoj šteti, a također i boravak na našem Jadranu i u našim lekovitim banjam a. L utrija će biti obavljena pod kontrolom jedne speci­ jalne kom isije za tu svrhu određene. Srećke po ceni Din 10.— po komadu, nabavljaju se kod A dministrativnog Odseka »Jadranske Straže« u Beogradu, Kosmajska 9. Plan zgoditaka razašilja se, n a zahtev, bes­ platno. Razume se, da sam o opštim radom i naporom mogu se postići opšti ciljevi, te je »Jadranska Straža« sigurna da će u svim a slojevim a našeg nareda naći potrebno razum ijevanje i pomoć. У’ Pozivaju se preprodavci i agenti, da i oni ovu Lutriju potpomognu. ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Прославе Гајретова дана ЈЕ Д Н А РИ ЈЕ Т К А М А Н И Ф Е С Т А Ц И ЈА ГА ЈР Е Т О В Е У Б И ЈЕ Љ И Н И . МИСЛИ Бијељина, која no сво^ој плодлости слада међу прве градове у нашем Подрињу, досада je сразмјерно врло мало доприносила з а Гајрет, ту наш у општу и једину културиопросвјтену институцију у правом смислу те ријечи. К ад би се упитало зашто, могло‘-би се одговоритд просто з а то, што Бијељина долазц у обзир само као цол>онривредно мјесто, a ми знамо, д а т а .г р а п а , нашег општег грсподарства преживљује своју кризу у ово посљ едае вријеме; али пије у главном то разлог. Колико год наш свијет много трпи од те кризе и мора д а рачуна и са најмањим издатцима, з а Гајрет се je могло и морало много више д а придоноси обзиром н а све веће и веће наше потребе, a Гајрет je једино уточнште одакле се нашој учећој сиромашној иладежи може и мора да помогне. To су Гајретови радници и пријатељи авегови у Бијељинн имали у виду, те су уложиди све силе, да међу Бијељинцима пробуде смисао за Гајрет и да његову идеју прошире међу пајш ире слојеве оног грађанства, које највише треба помоћи Гајретове — резултат није изостао. Бијељина je ова пут јавно доказала, д а у њој ннје замро ocjehaj милосрђа према Гајретовим интенцијама, да воли то друштво, na je дала оно, што у овом тешком времену одговара њезиној економској снази. Новоизабраии Мјесни одбор Гајрета у Бпјељини на челу са својим вриједним и агилним претсједником г. Мухамедбегом Прељубовићем, раввио je шнру акцију за Гајрет, израдио опсежан програм у духу друштвеннх правила, којег камјерава у овој години спровести, a као прва етапа тога програма јест ријвтна и свечана прослава Гајретовог дана, дне 6. септембра о. r. Tora историјског дана, када je првијенац нашег Витешког Владара, као Гајретов Моћни п Узвпгаени покровитељ, ступио у 8. годину свога младог живота, Гајретовн радници свуда, ua и у - Б ијељипи прославили су Његов рођендан на риједак и свечан начин. Уз прославу тога дана такођер je јавно манифестирана Гајретова културно-просвјетна и национална идеологија, што je наравно један велики морални успјех Гајретове мисли, како свуда тако и у Бијељини. Д а ова свечана и прва прослава Гајретова дана у Бијељини испане што љепше, сјајно и достојно оне велике Гајретове идеје, Мјесни одбор je издао један топао и опширан проглас na грађане из којег вадимо ове ретке: »Дана 6. септембра о. r. уз прославу 8. рођендана Њег. Краљ. Височанства Преслолонасљедника Петра, манифестираће се широм наше миле Отаџбине, свуда na и у најзабитнијим нашим селима и градовима, гдје живе Гајретови радниди и пријатељн, културна и национална мисао друш тва Гајрет. Д а и наша Бијељина, која je одувијек словнла као патриотски град и свој патриотизам сваком приликом манифестовала — не би заостала за друтгим мјестима и градовима, Мјесни одбор na­ č in се позватн сво родољубиво грађанство, д а ову нашу прву прославу својом посјетом увелича. Тиме he наше поштовано грађанство најбоље документовати, д а му на срцу леже културв:а и нацпонална настојања друштва Гајрета, које школује и васпитава хиљадама муслимаиске сиромашне младежи, a у исти мах доказати, да воли, да поштује и љуби његова Узвишенаг Протектора Престолонасљедника Петра, који je још у својим првим годинама младог живота примио под своју моћну заштиту ово муслиманско културно-просвјетно н национално друштво. »Муслимани, који су силом прплика културно и економски много заостали за својим другим националнпм дијеловима, налазе се у повојнма, налазе се у првпм фазама свога културно-просвјетног и националног препорода, a главни покретач и јединн центар тога препорода јесте друштво Гајрет. »Помоћи Гајрет значи допринијетн свој обол н а олтар опште ационалне ствари, јер тим доприносом поспјепшће се културнн и национални препород једног дијела нашег народа, којн je у нашој бурној историји одиграо једну значајну 5/7 �улогу _ очувавпти nrime распс карактеристппе и nam лијепи јсзик.« Потом се у проглаоу истичс детаљ ан програм овс свечаности ,који je врло бнран, што je све скупа учинило лијеп сфекат на грађане тако, д а су многи угледни грађани изразили своју приправност, д а Мјесном одбору пруж е своју моралну помоћ у нзвођењу тога програма, што je одбор наравно са захвалношћу прихватио. У сријсду s. септембра, o u w # <* м и ф е р м т и ја itaj. углрдичјих РијСЉШКДШХ ДМШ ПСЗ ра»ЛИ«0 *J»I» ■ ЛРуштвс. UOP п о л о ж ф да међусобно о р ш ш зу ју р ш ц к г аају l a g p m n i u откупннх значки и цмтјс*« п р н л и о и Глјреговог дана. Ta конференција je ш т л а ж тај м о р ал ш услјех, д а ,е н а iboj дошло до уже сарад ке и звеђ у м уелииаиекс жене и » ези н и х сеетара д ру ш х вјсра то претстоји о о н т м и Мјесног ж е н т е одбора Гајрета, који he у ааједшгчкој сарадњ и оа Д рупш М ЈЕ С Н М О Д Б О Р Г А Ј Р Е Т А У Б И Ј Е Љ И Н И лица с лијева на десно: А л и еф. Алиеф ен дић, б ла га јни к, М ухамедбег Прељубовић, претсједник, А с и м еф. М ехмедагић, одборник, И брахим ага Х у с а ги ћ , потп ред сјед ии к; стоје: X . Мухг.рембег П аш ић, одборник, еф. Х у јд у р о в и ћ , секретар, Ибрахим еф. Д аутовић , одборник. К О Н Ф Е Р Е Н Ц И Ј А Д А М А З А П Р О С Л А В У Г А ЈР Е Т О В О Г Д А Н А У Б И ЈЕ Љ И Н И први ред с лијева на десно сједе: гђа Сиенмић, учитељ ица, гђа Златеханума Прељубовић, гђа п у к о в н и к а В ар јач и к а, гђa Др. Богдановића, гђа Ш еви етханум а П аш ић; д руги ред стоје с лијева на десно: гђица Х а јр и ја Паш иЦ , гђица Л ел а Л азић, учитељица, гђа Х а ш м етх а н у м а ТорлиК, гђа Д р . Ђ ур чи ћа , гђа Н у м и ц а А лим ановиК, те гђицв: Е ниса X . М ехмедагић и Берберовић; треки ред стојв с лијева на десио: гђице: А ји ш а , Фииа, Фата, Рађија, Д ервиш а и В и л ка Паш ић. 518 �мјесиим жсиоким удружон>има радити на ироовјсћиваљу u окономском ноднзап.у муслнманске жсне, која јо у свему u auro заоотала за својнм другим сестрама. У петак, б. септембра, у свим мјесним џамијама приређују се вазу-наснхати о културио-просвјетном значају Гајрета међу муслиманима н иотпомагаљу наше учећс младежи, те je тако с тога поевсћсног мјеста бачсно сјемс Гајретове идеје међу најшире слојсвс муелиманског грађапства. Послије џуманамаза купљенн су пред џамијама добровољни прилозн за Гајрет, што јо нмало лијепог матсријалног успјеха, a што je најглавније, припренљеп je свијет за будућу акцију Мјесног одбора око сакупљања xiiaue у нарави, што сс очекујс лијен одзив, a за ово сс имаде највашс зихвалити иашем мудерисефендији, који je својим вазу-насихатом знао лијепо анимирати присутне џематлије за ову илемениту акцију, a да не исичемо моралну страну одржаних вазова. У пола 8 сати no подне иотог дана, приређена je овечаиа бакљада no граду иоводом иретстојећег рођендана Краљевића Петра. Једпа дуга И величанетвена поворка са лампионима иш ла je градским улнцама на челу с ватрогасном Ј Е Д Н А О Д У Ш Е В Љ Е Н А Г Р У П А П О С М А Т Р А Ч А Г А ЈР Е Т О В О Г С П О РТ С К О Г Т У Р Н И Р А У Б И ЈЕ Љ И Н И . И Г Р А Ч И С П О Р Т С К И Х К Л У Б О В А : » С Т У Д Е Н Т С К О Г« И » З А Н А Т Л И ЈЕ « прије ф инапнв утакмице за коначну побједу и освојење Гајретовог сребрног пехара. Ha средини види се с удија ове у такмице г. Хифзибег Салихбеговић, студ ент експортне академије у Загребу. 519 �музпком и Соколима. У овој поворци учествовала ojr cfia м јесна културно-просвјетиа, хум ана и приврсдна друш тва, међу којима je нарочито упадала у очи Мјесна задруга за пољопривреднн кредит, основана иницијатпвом г. Прељубовића, претсједника Мјесног одбора, који се такођер много стара, да се и наш напуш тени и занемарени муслимански тежак привредно подпгне и ојача. Исто тако у већем броју заступљен je епортоки клуб »Зора« фаворит муслиманске спортске публике, као и сва друга друш тва, што je све скупа М АИД А ЂУМ ИШ ИЋ, кћерка г. Х и взи б ега Ђ у м и ш и к а , д екламаторка на Гајретовој свечаној ака де м и ји у Бијељ и ни. чннило лијеп ути сак на посматрачеЈга међу учесницима ријетко расположење. К јки*. у пице учесниди су аклампрани изјавам а радости и одобравања; падале су похвале према 1'ајрету и његовим радницима, што на овако лијеп и свечан начин прослављ ају јИЈђендан свога Протектора. Послије опхода no граду, поворка je дош ла пред Градску општину на К раљ а lfe’čpa тргу, гдје je са балкона Градске општине одржао првгодии говор старјеш ина Сокола г. др. Богдановић, a потом je вахрогасна м узика интонирала Држ авну химну послије које су се учесниди ове лијепе и свечане поворке рази ш ли у најбољем расположењу. У суботу, 6. септембра, у з бл^годарење no богомол>ама, поводом рођендана Њ ег. Краљ. Височанства Престолонасљедника Петра, продавате су no градским улицам а и у Угљеви ку Гајретове откупне значке са цвијећем. Продају карата и цвијећа врш иле су најугледније даме града Бијељ ине, међу којим а морамо нарочито истаћи госпођу пуковн ика г. Варјачића, наш ег обљубљеног надионалног радника, те госпође: Др. Богдаповића, Др. Ђ урчића, инж . Јанкови ћа, Х ајим а Ј. Папе, учитеља Скенџића, капетана Т орлића и наш е познате Гајретове радениде Ш евкет ханум у П аш ић и њ езину кћерку гђиду Р аџију као и гђице: Берберовић, Д. Паш ић, Мехмедагић и многе друге које су у својој племенитој ак ди ји толкко успјеле, д а су гохово све откупне значке, нарочито оне од 5 и 10 динара, брзо распродале, на чему им хвал а тим већа, што се je јавно констатовало, д а ни једна слична приредба у нашем граду није у спјела боље. У 11 сати истог д ана одржата je Гајретова свечана академија у хотелу Дрини. А кадем ију je отворио претсједник Мјесног одбора Гајрета г. Мухамедбег Прељубовић ових кратким и лијепим говором: »Поштоване госпође и господо! Сестре и браћо! Необично сам сретан, што ми се je п руж и ла ова ријетка прилика, да, као претсједник Мјесног одбора културно-просвјетног и националног друш тва Гајрет поводом данаш њег слављ а нашег Краљевског Д ом а отворим ову свечуна академ ију. Отварајући ову академију, поздравл>ам вас и топло вам захваљ ујем на 520 ваш см бројном одазиву. Mene парочито бесели, д а n a овој нашој свечапости вндим готово све прстставнике паш их мјесних културно-просвјетних, хуманих, витеш кнх и привредиих удружења. To je, господо, најбољи доказ ваш их симпатија, најбоља манифестација љубави према Гајрету и знак вјерности према н>еговом Узвишеном Заш титнику Њ ег. Краљ. Височанству Престолонасљеднику Петру. Мени je пала у дио и та дужност, . д а н а овој свечаној академији у кратким потезима прикажем значај наш ега Гајрета и његову културно-просвјетну и националну мисију међу муслнманским дпјелом нашег народа. П рије него што пређем на ту тему, позивам вас, господо и госпође, да одамо дужно поштоваље и захвалност Оном, који будно бдије пад свакпм културно-просвјетним стремљенима својих вјерипх поданика; Ономе, којн je дурш тву »Гајрет« учинно ту ријетку част, те га je ставно под моћну заш титу свога Првијенца Престолонасљедниi;a Петра, и д а кликнемо: Нека живи Њ егово Велнчанство Краљ А лспсапдар I, нека ж иви цио Краљевски Дом! Присутни устајањем n a иоге кличу трократно живио, a потом г. прстсједиик прелази н а своје предавање. Л у овом предавању у главном истиче постан ак и разви,так t ’ajpeia, његову културно-просвјстну мисију међу муслиманима у Босни и Херцеговини те пледира, з а потпомтгање њсгових циљ ева сваком приликом и у свако доба, a потом ^ а в ^ у ч у је академпју овим ријечима: >Данас, господо, када У звш пени и Моћни Заш титник naineir Гарјреха слави у свом родител.ском и Крал.евском Дому 8. рођендан, к ад а ступа својом ногом и з дјетнњства у дјечачки ж изот, упућене су гопле молитве Свевишњем Богу од свих Њ егових вјерних поданика за срећан и Дуг живот Његов. Д а ова наш а прослава буде одјек и наш е вјерности и оданости према иашем љубљеиом Протектору, младом Слављ енику, предлажем, д а се са ове наш е академије упути Краљевском Дому ова брзојавиа честитка: »Кабинетској К анцеларији Њ ег. .Величаиства Краљ а Београд. Мјесни одбор културио-просвјетног и хуманог друш тва Гајрета у Бијељинп, одрж авајући свечану академију поводои 8. рођендана П рвнјенца нашег Витешког В ладара, Њег. Височанства Престолонасљедника Петра, свесрдно честита данаш њ е славље Краљевског Дома и упућује топле молитве Свевишњем Богу за дуг и срећан живот Младог Слављ еника — Mohor заш титника Гајрета. Нека ж иви Њ егово Величанство Краљ! Heaia исиви наш дични Ооко и наш моћни Заш титни к Престолонасљедник Петар. и цио- Краљевским Дом!« Потом je одекламовала лијепу и врло дирљ иву пјесмицу: Краљевићу Петру — мала М аида, кћерка г. Хифзибега 'Бумишића, која je својим милозвучним и темпераментним гласићем присутне дирнула до суза. И за ње je декламовала једну пјесмицу Соколу, госпођица Х ајон, активпа чланида соколског подмлатка, што je све ск упа употнунило u увеличало ову свечану академију, са које су присутни однијели лијеп утисак, што je такођер један велики моралпи успјех Гајретове мислн у Бијел>ини. I У 12 сатн истог дана проучена je свечана д ова у Главиој џамији за здравље Њ ег. Величанства ЈСраља и Престолонасл>едника Петра те.цијелог Краљевском’ Дома. У недел>у, 7. септембра, приређена je; ју лијепо декорисаном, a у вечер нарочито у бојама освјетљоном Градском парку Гајретова вртна забава са б ирани^ ј програмом. Ову забаву посјетило je сво отменије грађанство; с породицама и толико нашег свијета ^в и ју - сл о је в а .-д а- -чгросто није било мјеста, те су се многи враћали давш и само свој новчани доиринос н а каси. Нарочито истичемо д а су забаву посјетили, норед остале браће, и паш н суграђанн Јеврбји. Опште се мисли, д а je ова забава no својој приредби и no моралном и �Материјалиом успјеху једпа од пајбољих, m io се ематра рекордним успјехои ове врсхи. Иако ирограм иије био нревише обилан у појединим тачкама, ииак оно што се je предвидило изведено je на свеопште задовољство тако да су миоги остали на оабави чак и послије поноћи, што никад није било уобичајено код нас у Бијељини. Програм се je у главном' састојао од плеса, томболе и богатог домаћег бифеа. Плес je привукао много младих парова, јер je предвиђсна лијепа Гајретова награда најбољем плесачком пару, те се je у плссу натјецало више познатих плесачких парова, што je побудило велико инторесовање међу присутним, a кулминација тота иптересовања заврш ила се je хек у касно доба ноћи, када je жири подијелио одређену награду господину Маринковићу, студенту, и његовој пархнерици гђици Махановић. Овај Гајретов дар састојао се je из скупоцјеног козметичког прибора, што су награђеи били необично задовољни. Д а je ова забава овако лијело и неочекивано успјела како у моралном још више у материјалном погледу имаде се захвалити приређивачкон одбору, који се je састојао поред MjeGHor. одбора још и од наших најугледнијих грађана и свих споменутих дама, које нису жалиле труда нити евоје фамилијарне удобности како би и ова Гајретова приредба испала онако, како доликује великој Гајретовој културној мисији, n a чему им и obou приликом хвала. Успјеху забаве хакођер je много допринвјело и укусно декорисани и у разним бојама ,освијетљ ени гра,Дски' парк, који je привукао готово сву градску свиху н,бн ај наш свијет, који -воли пјесму, коло и музику у једној 'благој и тихој јесенској ноћи. Нарочито се мора истаћи, -да je добро успјела/ декорација и освијетљење главног улаза са истадшутом Престолонасљедниковом сликом, mxo се^-Лма ириписати у заслугв нашиМ' вриједним омладинцима: Хамдвји Ресифу, Душ ану' ћ Богдановићу студенту и и Хусејнаги X. Грапчановићу 1 1 Ж градској општиии бијељинској, k o ja je дозволила! да . електрана. no свом управнику г. ишјј. , ЈанковиКу бесплгМно илуминира градски парк, који je поред своје природне ље■похе и романтичности, obou декорацијом и разнобојним освјетљењем управ nocrao чаробан, што 'ј е нарочито чинило -естетски утисак на све присутне, na чему ии такођер хвала. Obou приликои напоиињемо — што смо то случајно на свом ијесту заборавили исхаћи — да je нач&инии градске општине г. Душ ан Л укић приликои прославе .рођен-дана Престолоиасљедникова, позвао нарочитии огласои грађанство града Бијељине, да у вези с нашои прославои тога дана, оките своје доиове заставаиа, a у вече их илуиинирају што се je грађанство тоне најприправније одазвало, коие je лредњачила сана зграда градске одштнне, која je била тако осви. јетљена, д а се то ријетко виђа и no иногим већии градовима, на чену г. Лукићу хвала и част. У слиједећу недељу, 14. септеибра о. г. приређена je na •војничкои вјежбалишту Гајретова спортска утакмица за сребрни Гајретов пехар. З а ову утакиицу владало je чнтаву недељу дана велико интересоваље иеђу спортскои публиком и евииа пријатељпиа спорта. Ha овој утакиици учествовали су четири локална спортска: клуба и то: »Студентски«, »Зора«, »Славен« и »Занахлија«. У првои полувреиену борпли су се . »Студентски«—»Зора«, a у другои »Славен«— »Занатлија«. •Приликои такмичења прва два клуба, иеђу публикои je владало интересовање до напехости, јер се ха два клуба cuaipaју најјача, a оба су фаворихи иеђу два дијела спорхске публике. > »Зора« је.б н л а досха јака и снажна у својим навалаиа, ш ју je »Схуденхскп« похукао са 1:0. . У другои полувреиену борио се je »Олавен«—»Занахлија« хе je »Занахлија« побиједио »Славена« хакођер >са 1 : 0, a у финалној утакмици »Охудентоки« je потукао »Занатлију« са исхим резултахом, чимс je С. К. »Охудеитски« освојио Гајрехов пехар, као прелазни дар за ову годину дана. Послије годицу дана овај сс пехар повраћа Гајреху, за који he се спорхски клубови борихи за н>ег све дохле, док га један хри године узасхопце нли пех пуха напрескок коначно ne освоји, када дефннихивно прелази у својину дохичпог клуба. Побједнику овог Гајреховог icuopicicor хурнира 0 . К. »Схуденхском«, као секцији овдашњег југословенског акадеиског удрул:ења, приређеие су na игралишху овације, хе су поједини играчи ношени кроз град n a рукама, клицало се Гајреху и љеговим радницииа, a епплог хога. одуш евљета завршен je na заједничкој вечери цјелокупне академске омладине пред хохелом Дринои, гдје се je уз пјесиу, музику н • плес забављало и веселило до у касно доба ноћи. Ову Гајрехову ухакиицу посјехнло je халођер бројпо грађансхво, међу којима се je иогло запазихп unoro угледних лица, хе je и ова ухакмица како у иоралном хако n у махеријалнои погледу .успјела изван сваког очекивања, до сада ,-боље негсРц једна спорхска приредба у obou граду, шхо на првои мје§ху иде хвала наш еи вриједпои и агилиом омладилцу г. Хамдији Рссићу, који je равнао овпи ухакиицама хако, да су исте пспале' у најбољем реду и без икаквог нпцидента,* кјјјмцто се^ хо чесхо пуха збива у оличним при•редбаиа. * у! | . :>ј Obou утакиицои завршб^е су Гајретове јесеиске нриредбе као прва ехапа предузетог рада новоизабраног МјесШЈС-Одбора еа укупш ш приходом од 13.452 дин. и 50 napa, и великим моралним успјехом Гајрехове мисли у овии крајеви м а.. \ ' i , [Г ПрВликом вртне забаве приложише веће новчане прилоге ова господа и усхапове: Дпн. 1000.— : градска опшхнна ' бијељинака;1 no Дин. 200.— : Х аиза Ћорабдић бански вијећbl&K и закупници “ вакупници кафане Парк; no Дии. Дин. 100.— 100. : Мурадбег Пашић, посједпик, Х ајии М. Папо, хрговац, Јово Јовичић, банк. дирекхор, др. Ацо Богдановић, адвокат, др. Л. Пејчић, градскн физик и Милорад 'Букановић, хрговац; Дии. GO.— : Шеисибег Ајановић, посједцик; no Дин. 50.— : Душ аи Лукић, градоначелник, Моско Папо, хрговац, Х аји Ј. Папо, трговац, дпрекхор гимпазије Перц, Ешефхапума Прељубовић, Садијехануиа X. Халиховић, Душ ан Софронић, чиновншс, Милан (Мнко) Јовановнћ, госхионичар, Јакоб Перера, хрговац, Љ убоиир Пантић, апохекар и др. Владимир Сханишић, адвокат За бифе дароваше: Ш сфкеххапума Палшћ баклаву, Мухаиедбег Прељубовић печено јање, гђа Аханацковпћ колаче, гђа инжињера Јанковића поховане плиће и фл. киселих красхаваца, X. Мухареибег Пашић гроисђа, учихељица Лазићева хоргу, гђа Сханишић хорху, гђа Имаиовића Хамдије хорху, Калио Барух, месарски хрговац печени језип, гђа Хајрић нахишпању, гђа пуковника Варјачића хорху, гђа Алиефендић печсно пиле, гђа Л укић хорху, Решо Маловић, uec. хрговац јањећу главушу, тђа X. Мехмедагић хуриашице, гђа Нуиица Алимановић печено пиле, гђа A. Фидахића хуриашице и гђа др. Богдановића сандвиће. Свима прилагачима и даровахељина хвала и живили, a нарочиха хвала градској опш иш и бијељинској, исхо тако госпођици Лазићевој, хе госпођаиа Злахи Прељубовић и Јанковић, које су лијепо и укусно сервирале овај богахи бифе, хе лично исхи распродавале, шхо je Гајреху донијело лијепе иахерпјалне корпсш . X . Хујдур овић. Проширујте чланство Гајрета и пропагирајте њ егове спасоносне идеје! 521 �Гајретов дан у МоСтЗрУ Ha дан рођења num era високога ИокровИтеЉа, lberolior Краљевског Впсочансхва престолонасљ едника Иегра, дие 6. сепхсмбра ове год. М јесни одбор je најсвечаније прославио Гајретов Дан, гсоји je преко сваког очекивањ а услио, како морално тако и махеријално. To je заираво био један дефиле Гајретових радника н у исто доба се маниф естовала огроми а љубав свију слојева н ар о д а.п рем а Гајреху. . Прослава Гајретова Д а н а врш ена j e . заправо д ва дана, у суботу 6. севтембра и сутрадан у недељу 7. септембра. У суботу, 6. септембра, сви чланови Мјеснаг одбора при еусхвовали су служби Бож ијој у свим богомољама. У 11 сати прије подне била je свечана академ нја у сали Официрског Дома. Програм академ ије отворио je наш хор са државном хнмном. После опјеване химне одржао je предавањ е г. проф. Салвх Ћ ишић. Предавач je ванреднои пластиком изнио неколико фрагмената о наш ој народној Д ннастији и с тим у вези о нашем народном ослобођењу. У другом д ијелу предавањ а je изнио и хретирао проблеме р ад а з а Гајрет. По сврш етку предавања je оркестар глазбе 32. пјеш адијског пук а интонирао Гајретову химну, a налсон тога су д вије ученице дб- . кламовале патриотске пјесмице. Сала Официрског Дома бил а je пу на најотменијег грађанства. Поред тога*-су^ присусхвовали сви представници цивилних и војних власти као и сви изасланици културних и хуманих друш хава, a шхо je особихо лијепо, опазило се н а академији вел и к број HaBie илмије. ' \ l У недел>у, -i. септембра, |Цијбло прије подне охкупљивале су се Гајрехове значке^ 1&д 'охкупљивања помагао- je налп Ж енски одбор и наш е вриједне чланице. Грађансхво се врло- лијепо |©дазвало наш ој ак цији и давало гохово без из^ јјмкЛ Исхога д а н а послије иодве одрж ан je теферич у кафани Р у ж и уз судјеловање војне глазбе. К афаиа Р у ж а била je пу на најелихније публике, која се врло лијепо забављјгла. Теферпч je почео у n e i сахи послије подне a трајао^Јб до касно у ноћ. Упао je у очи један немили факах да се н а хеферичу није видио ниједан од господе градских охаца, бсим г. Б иједића. Оваасово избјегавање Гајрехових приредаба дјелује врло незгодно н а наш свијех, n a би било добро, д а се овај иемио елучај други пух не понови. ' Све приредбе Гајрехова д а н а успјеле су ван сваког очекивањ а како морално • хако и м ахеријално. Премда je одбор имао великих издахака око аранж ирањ а свих приредаба, ипак чисхи приход износи 3109 динара. Одбор. Гајретов дан у Бањ алуци И Мјесни одбор Гајрета у Бањ ој Л у ц и одржао je Гајрехов дан и н а свечан начин прославио годишњицу рођења свог прохекхора Њ . В. Нресхолонаељедника Пехра. H a 6. сепХембра одрж ана je ха лијепа маниф есхација у авлији Ферхад-пашине џам ије у присусхву прехставника цивилних и војних власхи и у з многобројно учеш ће грађана. Ga балкона зграде вакуфског поверенсхва, пажљ иво саслушан, одржао je слиједећи говор прехсједник Мјесног одбора г. Суљага Салихагић: »Сваки чесхити Југославен и сваки добар грађанин наше просхране охаџбице, Југославије слави и хреба д а слави сваки 6. сепхембар, a иарочихо данаш њ и 6. сепхембар, седми рођендан Њ . Kp. Вис. наш ег узвиш еног Насљедника Пресхола. Али, мало he ко са виш е љубави и одуш евљења сјећахи се оног узвиш еног дјехеха, које д анас наврш ује 7. го* дину, као шхо то чини Гајрех, српско муслиманско култуно и иохпорцо друш тво чији je Он узвиш ени заош хитник — Цротектор. 522 Ирошлост i'ajpeta, h.e№B рад, InOroba д јел а и itorouc лсрхве, којо je niupuo, развијао u допршхооио кроз д в а дедепија, дали су потсхрека иашему узвиш еном Владаоцу, да. шем мудром и далековидном краљ у Александру, д а своје прво чедо, своју наду n узданицу, свога насљ едника н а пријестољу Карађорђевића — још док je био у повојима — посхави за Протекхора Гајрсха, друш тва з а кулхурно васиихаше му. слимана н а нациоиалној бази. Мислим, да нећу погријешихи. ако усхврдии, д а je први прохекхорах, који je преузео наш млади Краљевић, био Прохекторат над друшхвом Гајрех. To Гајрет добро зна — хо Гајрехови радеиицн високо уваж ују и цијене. To je један од иајвећих и најачнх извора Гајрехове снаre, славе и величине. Уз ову моралну и материјалну помоћ Гајрех данас одгаја читаве легије своје омладинне, хранећи их племенигом иауком и задахњ ивајући их чисхом љ убави према Народу, Краљу и Охаџбини. Али овај данаш њи 6, сепхембар има своје нарочихо велико значење за Држ аву и Н ацију — захо га и Гајрет нарочито слави. Јер није данас cauo седми рођендан, јед н а легендарна диф ра у животу нашег Прохекхора — него je д анаш њ н 6. септембар један велики и епохални дахум у наш ем националном и државном живоху. Јер док мн овдје на овај скроман начин славимо овај 6. септембар^— дотле на периферији наш е пресхолниде, на Бањ ицц крај Боеграда, данас пред лицем наш ег великог Краља, у присутноохи свих највиш их грађанских и војних претставника и схохина хиљ ада пахриохских грађана Југославије чине посљедњи поклон схаре, славом овјенчане српске заставе наш их војних јединица и први пух се размотавају Југославенске засхаве. Гајрет с овога мјеста поздравља овај нови вели ки гест узвиш енога Оца, свога младог Прохектора. Гајрет je свјестан величнне овога чина. On у њему види мач А лександра Великог, како сијечс један за другим гордисасе чворове нашег националног проблема. Он види у овоме акху' ново далековидно дјело једног великог Управљача Држ аве, којему je будућност нације највиш и закон1 Гајрех с одушевљењем поздрављ а овај велики патриотски гест, ово ново мудро државничко дјело, које нас води jeдинству наш е Нације и Државе. Захо hy бихи слободан, д а у имс Гајреха д анас пошаљем Њ . В. Краљу ову депешу: Њ . В . Краљ у А л е к с а н д р у — Београд. Бањ алучки Гајрехови раденици и пријатељ и, славећи данас рођендан свага узвиш еног Протекхора седмо годишњег сина Вашега Величансхва, сагињу главе пред ехарим славом окићеним заставама и приносе усхима нове југославенске заставе, обећавајући, д а he их вазд а вјерио слиједити. — Прехсједник: Суљага С а л и х а г и ћ . Г. Салихагић завршио je кличући Краљ у и Краљевском Дому, што су присухни одушевљено прихвахилн. У хом моменху војна музика je засвирала држ авну химну, a после хога je овдашње муслим. певачко друшхво »Слога« громко охпевало песму »Из братског загрљаја«. У з концерхирање војне музике свет се задовољан разилазио са ове лепе, успеле манифестације. Tor д ана су се у месху продавале Гајрехове откупнв значке, при чем су узеле учеш ћа многе наш е угледне даие, н а чем им се одбор и овом приликом захваљ ује. Како je 7. сепхембра била недељ а закљ учено je, д а се теферич одржи у недељу. Међутим није нам се cpeha насмијада; читав хај даи се време мухило a иомало и к и ш а падала. �тек пред вече се мало разведрило. Бојазан од невремена знатио je умаљпла интерес за тефернч n a према томе и посету. Посета je ипак била добра na су се присутни лепо забављали уз концертрирање војне музике и певачког друштва »Слоге«. ПРОСЛАВА РО Ђ ЕНД АНА ГА ЈР Е Т О В А П РО ТЕК ТО РА Уз пева&б севдалиики, које су певали поједини члановн »Ологе« у з пратњу хармоника, весеље се наставило дубоко у ноћ. Бруто приход Гајретовог дана и теферича креће се око 7.000 динара, сабирна акција дала je око 2.800 динара. Њ Е Г. К Р А Љ . В И С . П Р Е С Т О Л О Н А С Љ Е Д Н И К А П Е Т Р А У Б И Х А Ђ У Р А М З И ЈА МИЏИЋ 6. септембра о. <r. као рођендан Гајретовог Протектора прослављен je на веома свечан начин. Beh рано у јутро 6. еептембра осванула je аула Медресе нарочито искићена и декорисана, како извана тако и изнутра. Украшена je зеленилом, цвећем, сликама Краљ. Породице, ћилимима те диплоиама Гајретовим заслужним члановима. Одмах после благодарења скупља се маса Гајретоваца и грађанства у аули Медресе, са преставницима војних и цивилних властн те свих корпорација и удружења. Oko 10 сатн заузео je своје мјесто Мјесни одбор на челу са претсједником Др. Хамдијом Бравом, којн je отворио свечану академију са патриотским говором истакнувши велика 523 �дјела Гајрета у прошлости и чврсту вјеру Гајретових раденика у још плоднију будућност, јер Гајрет постаје животна оријентацнја муслимана у драгој нам Југославији. Подвукао je д а Гајрет, удоетојен и почаш ћеи пажњом са Највишег мјесха, мора остати и а onoj л ииији свога р ад а н а којој се налазио у моменту стулањ а под У звиш ену Заш титу. Уз дуго и спонтано клицањ е Краљу и отаџбини прочитане су и упућене депеш е Дворокој- -Канцеларији, после -чега je Гајретов мјешовити хор отпјевао држ авп у химну. П ретсједник одбора je замолио тад а г. Мухамед еф. Захировића, потпретсједника, који je одржао врло успјело п р е -. давање о Д инастији Карађорђевића, дотакавш и се код тога и заслуга Династије за данаш њ е стање. Затим je члан одбора г. Реџић кратким ал и убједљивим говором истакао историјат у помагаљу Гајрета од стране п>егових чланова и пријатеља, a нарочито данаш њ их свечара: њих 36 на броју, којим а je члан одбора г. С. Реџић подијелио том приликом дипломе послате од Главног одбора Гајрета из Сарајева. По подјели диплома отпјевао je Гајретов мјешовити хор »Гајретову« химну, која je у чин ила нарочит утисак н а cbć"* присутне, те се je чуло много поклика: Ж ивио Гајрет. који тако лијепо води бригу о својим члановима и даје* им. видна признања. Члан и пријателј Гајрета г. Ахмед еф. Реџић проучиб je једно »ашере« послије чега je одржао специјално Гајретово благодарење своме- Протектору,- које je изврш ио г. М. Захировић у присуству- сви х посјетилаца ове свечаности. Закљ учујући ову сАбчаћу 'академију г. д р, Б раво, претсједник одбора, топло се захвалио присутним изасланицпма војних и цивилпих властћ, свим корпорацијама и удружењима те осталом гр&ЈЈШсфђу у з громогласан л ок л п к Краљ у и пашој великој Дугославији, послије чега je Гајретов мјешовити хор отпјевао још једном држ авн у химну. Многи учесцици ове прославе остали :Су дуго још при црној к а ви и дигарети, у разговору, интересујућд се свим детаљ има Гајретова р ад а и правца. П рије почетка академ ије као и и за сврш етка исте, гђа претсједника одбора др. 'Б раве, продавала je откупне вначке Гајретова д а н а ,.ч и ји je остатак каш њ е раздијељ ен међу ученице Гајрета, д а их tokom д а н а продају. Послије подне било je иарддно весељ е у алеји пред павиљоиом, a na вечер одходна бакљ ада са илуминацијом в ватрометом на У ни. Истога д а и а н а вечер приређена je свечана забава са колцертом, која j e ; изнад сваког очекивањ а успела, како морално тако и м атеријално. Заб ава je одрж ана у »Балкан-кину« У очи je упала нарочито добра посјета са стране муслиманскот женског свијета, јер се до с ад а није видјело толико нашег женског свијета ни н а једној забави. Читав протрам, како концертни тако и забавни, извођен je искључиво no члановима и чланицам а Г ајрета и з Бихаћа. Нарочито и угодно изненађењ е н а овој забавн изазвао je Гајретов мјешовити хор, састављен од 16 дјевојчица и 16 младића, иокл,учиво м услим ана и м услиманка и з Бихаћа, који je тако сигурно и чврсто иступио, као д а je годинама постојао, д а je однио ја к и дуготрајан аплауз од публике те je некоје ствари морао поповити. К ритика и з публике била je више него ласкава. Исто тако je побрала лијеп апл ауз наш а мала и симпатична соло-пјевачица гђица Р ам зија Мешић, која се увијек одазива аа Гајрет, a која доста лијепо сви ра и н а гласовир. Осим концертног дјела дават je и комад »Он« од С. Ћоровића, који je лијепо изведен, и који je задивио пуб.ш ку својим скупоцјепим и сада ријетко виђсним народиим ношљама наш их м услимапки. Комад je извођен no свд атњ пм чланицама (види слику) Гајрета. 524 Чигаи odrbo велик програи п р о ш ш е взведеп јс „ г11љ^ чиво no члаиовима n ч ш ш т ш Гајрота п з B iu a h a .. . I10 први пута без влљ см nonohn, жто je ™ похвојштп ш т гш _ оити, јер се очнто види, да свијест и љубав оа ‘ а;р( г ц његов р м расте из дана у даи n б«»а ове видкиЈа. При коицу се мора исгаћв в похв адш н иомагање д пожртвован рад » Д ввих прпредаба н аж е вр в јед н з прзтсјед. ж ет т м и * Гајрзта.гђицз Р а с о м 3 , a n n h . Послије забаве отпочела je пгранка и интимно сијело све до ранога јутра. ВЕЛ И ЧАН СТВЕН ПРО СЛАВА Г А ЈР Е Т О В А У Т УРСКИ М ЈА Њ А Р И М А ДАНА Меспи одбор Гајрета у Тур. Јањ арима, охвативш и потпуно д а се рад 1’ајрета tokom задње године у правцу школован>а и з а живот оспособљавања муслимапске омладипе подвостручио, одлучио je и заветовао се н а својој седнпди, одржаној дне 2. сентембра о. г. д а he настојати д а се tokom oue годипе рад за Гајрет и овде бар удвост.ручи. И узевш и себи за девизу речи г. Др. A. Хаоабнеговића, изречене на прошлој главној окупштини Гајрета: »(Јваки муслиман д уж ан je да п о м аж е^Г зд ет и д а му постане чланом!« разиђе се међу своје д а скупљају што већи број чланова и д а припрема те'р е д за одрлсање што маркатније свечапости, прославе Гајретова даца, што je одређено за 28. септембра. Д а се прослава иије одржала 6. септембра узрок je тај, што je тога д ш ј . братоко Соколско друш тво у Угљевику славило откривање и освештење опомен-бисте Њ . Вел. Краљу Александру I. у чему су узели учеш ћа и овамош њи чланови Гајрета, те су тако, са муслиманима и з других села увећали број прксутш ш а за 500. И овом су приликом муслимани Семберци доказали своју приврженост своме узвш пеном Владару. Одређеног дана, т. ј. у недељу, 28. септембра о. г., чим je освануо, још раном зором отпочеле су маниф естације привржености Гајрету и њиховим У звишеним Пријатељ има Њег Вел. Краљу и Краљици Марији и Њ иховом Првијенцу a Протектору Гајрета Њ . Краљ. Вис. Престолонаследнику Петру. Уз јеку прангија и пуш ака и лепрш ањ е застава бурно je клицала свечано обучена и развесељена маса света. Клицало je и етаро и младо. Клицали су подједнако и муслимани и православна браћа, који приступиш е у лепом броју. Они и овом ириликом доказаше своју комшијоку и братеку љубав ирема муслиманима и Гајрету, јер и поред свечаности освећења звона у оближњем манастиру Тавни, што се тога дана приредила, дођоше и они д а манифестују са својим комшијам а и тиме доказаше д а им je пречи комш ија, ма и друге вере био, него роџак и даљине, д а чему н ек а им je хвала! У манифестовању не изосташе чак ии деца, јер су и она, схвативши важност ове прославе н а свој сопствени начин, раздрагани клицали, н а сваки пуцањ пуш ке и прангије, Њег. Вел. Краљу и Гајрету. У тој атмосфери било се све до 11 сати, к ад су присутници напунили лепо декорисану салу месне основпе школе, где се одржала свечана академија. Свечану ак адем и ју отворио јс мссии учитељ и претседник Мјссног одбора Гајрета г. Хусеин Хамшић, који је. као израз маниф естације са овога скуп а најпре прочитао упућене поздравне депеш е Њ . В. Краљу Александру и Главном одбора Гајрета, које гласе: Маршалату Двора Београд Гајретови чланови и пријатељи сакупљ ени n a лрослави Гајретова дана у Тур. Јањ арима, у з н ак поданичке верности и оданости Њ . В. Краљу А лексапдру I и Краљсвском Дому КарађорђевиНа, из д на срца кличемо: Д а ж иви Њ . В. Краљ и Краљица Марија! Д а ж иви Њ . Вис. Престолопаследник и �Протсктор Гајрета Петар и цео узвиш енп Дом Карађорђевића! — Прсседник: X. Хамшић. Главном одбору Гајрета, Сарајево Гајретови чланови и прпјатељи сакупљени на прослави Гајретова дана у Тур. Јаљарима, манпфестујући тиме приврзкепост и захвалност своме Гајрету, поздрављају свој Главни одбор и његовог многопоштованог претседника! — Претседник: X. Хамшић. После поздрава гостију, изасланика Месног одбора Гајрета из Бијељине гг. Фидахића, суд. натсаветника, Хаџимех- СА њсгов. Слава Осману Иикићу!. Према томе, школа ho од сада иосити назив: Народиа основна школа »Осман Umnih«. И присутницп одали су рахметлији почаст клпкпувши: Слава му! Ову свечаност завршили су ђаци основпе школе пзведавш и добро декламацијо од Л, Чаврака: »Престолонаследнкку Петру« и од Симића: »Гајрету«. Након тога прешло се на упнсивање чланова-добротвора и утемељача Гајрета, те се том приликом уписаше следећа гг. за добротворе: П Р О С Л А В Е Г А ЈР Е Т О В А Д А Н А У Т У Р . ЈА Њ А Р И М А : наоодни теЉепич. С А П Р О С Л А В Е Г А ЈР Е Т О В А Д А Н А У Т У Р . ЈА Њ А Р И М А : Приређивачки одбор са претсједником Мјесног одбора X . Чаушевићем. медагића, шер. судијс, и Алиефендића, имама-матичара, те изаслаиика братског Соколског друш тва из Угљевика гг. Милошевића, инж. Шахова, Догића и других гостију, пршсазао je г. Хамшић у (кратком, али темпераментном говору важност Гајретова дана и Гајрета на екоиомском п културно-просветном придизању муслимана. Колнко су дубок утисак оставиле речи г. Хамшнћа вндело се n a очима многих присутцих, којима су се сјајиле сузе радосницс. Нарочитог je ефекта имао леп гест управе школе, наиме поклањаше за успомену сенн и праху рахм. Осмаиа Ђикића месне школе, што je г. Хамшић изнсо еа следећим рсчима: »Овдашња У права школе у споразуму са својим школ* оким одбором и Мјесним одбором Гајрета, решила je да овоме свечаном скупу учини једно племенито дело. Решила je да поклони сени и нраху нашег нацпоналног великама, рахм. Осмоиа 'Бикића, овтј просветни дом, желећи да сав подмладак, који прође проз њега, сећајући се увек и у евакој прнлици нашег великог рахметлнје, примио, следи и у дело приводи његове неумрле интенцпје, те тако постане еледбеник СА П РО С Л А В Е Г А ЈР Е Т О В А Д А Н А У Т У Р . ЈА Њ А Р И М А : Гости на р у ч ку код г. Мехаге Корајкић а (у средини). 1. Ахметага Kopajnnh, тЈхговац и з Тур. Јањ ара, живши одмах 1000 дипара. поло- 2. Хуссинага Хамидовић, поседник пз Атмачића; за утемељаче: 1. Салих еф. Мумпновић, нмам-матпчар. из Тур. Јаш ара; 2. Осмапага Нсџибовић. иоседник и з Атмачића; 3. Мујо Бегановић, рудар нз Тур. Јањара; 4. Хасан Лугушић, рудар из Тур. Јањ ара; 5. Х аџегрија Кројакпћ, рудар и з Тур. Јањара; 6. Мухаремага Неџибовић, поседник из Атмачића; 7. Мујага Ivopajniih, тргопац из Тур. Јањ ара, положивши одмах Дин. 500.— ; 8. Абдурахим еф. Имамовић, сабијаи-муалим и з Тур. Јањара; 9. Рашидбсг Зечевић, трговац и з Тур. Јањара; 10. Харкага Икановпћ, бријач, из Турскпх Јаљара; 11. Хуска Хаџиомеровић, рудар н з Тур. Јаљ ара; 12. Мехмед Мујкановић, рудар и з Тур. Јањара; 13. Азем Смајић, рудар из Тур. Јањ ара. 525 �Наведеној гг. нека je хвала! Истога часа приспио je допис од Српске земљорадничке задруге из Тур. Јањ ар а следећег садржаја: »Задругари, чланови ове задруге, 55 колико их има у задрузи, решилн су к а свом састанку, одржаном дне 21. септембра о. г. д а и з захвалности према осниватељу наш е задруге a претседнику Месног одбора Гајрета у Јањ арим а г. Хусеину Хамшићу, учитељу, сви приступе за чланове Гајрета. Живио Гајрет! Овај лепи гест браће задругара бурно je поздрављен. Тачно у 12 сати зачуо се милозвучни позив н а намаз, извађан no г. Ш евкет еф. Н акићевићу, имаму и з Глиња, чему су присутвовали сви присутни, корпоративно. Свечана дова за здравље Њ . Вис. Пестолонаследника и Протектора Гајрета Петра, и Њ егових дичних Родитеља, као и Гајретов мевлуд взвађано no месном имаму г. Салих еф. Муминовићу и другим присутиџм имамима потресло je и многе од браће к р ш ћана толико д а су им се очи сузама оросиле. Након ове свечаности приређен je гостима ручак. Изасланицима Соколског друш тва из Угљевика, њиховим госпођама те многим другим гостима приредио je ручак у својој i;yhn наш старина Мехага К орајкић, поседниж, који се са својим синовима Дедагом и Мујагом и овом приликом показао као прави пријатељ Гајрета. Такођер je Ф ејзага Б ајрић, поседник, приредио р учак за изасланике ГајретА из Бијељине, na чему им најлепш а хвала! Права братска/Љ убав и демокр&тски дух, што je један од главних циљ ева Гајрета*. иарад?авала се најбоље н а поподневном народном теферичу, где су се и звађали старо-ббсанеки народни обичаји као ниш ан., п е т а ч к а трка, п ев ањ е уз јелић, скакањс н а мех и т. дк У играициГсу се у сваком колу виделе тесно приљубљенн и под р у к у ухваћен и б раћа у фесу и у шубари и у ш еш иру. A госпође гг. руд. чиновника сестрински су се забављале са муслпманкама, које су целога дана биле закнћене Гајретовим откупним значкама. Примјећен je овде велики број и старица м услимднки од којих су неке, подупирући се штапом, дош ле да и оне манифестују. Најбоље ниш анџије били су као прди г. Мурадбег Мурадбеговић, поседник, a као други г. Драго ТЗогпћ, руд. предрадник. Мех je пробио г. Драго 'Borah, прву нагр,1д у н а трци однео je г. Н. Алимановић, a дар са 10 м етара високог и зејтином намазаног јелића скинуо je овдаш њи омладтп&ц гј Мехо Сурајић. Весеље. и.сп о н х ан а. међусобна братска. радост. потрајала ја л а je све до зоре, к а д су се гости са још чвршчим убеђењем о братској љубави почели разилазити. H a свечаности je било прпеутних око 2000 од чега самих муслиманки око 500. Овом прилпком морамо да истакнемо неприсуствовање пријатеља Г ајрета из Кораја и и з Јањ е. што je сматрати за обичну индоленцију. To иарочито напомиљемо за Корајце, који као да су заборавили д а смо ми увек, к ад смо били извештени, посетили њихове приредбе, a на забави у Угљевику нас je било око 30, чиме смо пониш тилп фактично дотадашње стање — слабу посету! Kao пгго je био морални успех неочекиван, тако je и материјални успех цревазишдо и најоптимистичнија очекпвава, јер je са добротворима и утемељачима, који се тога д ан а пријавише, бруто приход Дип. 10.942,— A број чланова Гајрета до тога дана попео се близу 250. што je, ажо се узме у обзир да у овдашња 4 муслиманска села. наиме Тур. Јањ арима, Атмачићима. Глиљима и Тур. Трнови има свега око 300 домова, кпак задовољавајући број. Ha теферичу и на м евлуду д а р о в а т е прилоге следеће госпође и господа: no Дин. 50.— : Хусеинага Хамидовић, Никифор М илотевић и Драго Цогић: no Дин. 40.— : Мехмедбег Фјдаић, А лефендија Алефеидић. Н. Хаџимехмедагић, Абазбег Зечевић; no Дип. 30.— : ггђа Р. Зечевић, гг. М. Мурадбеговић, 526 М. Јовичић, 0. Неџибовић; no Дин. 20.— : гђа Ш уз, A. Зече. вића, 3. Мујкића, гг. Н. Оклобџија, И. Перлић, Н. Петровић X. Б илалић, Н. Махмутовић, HI. Сарачевић, Љ . Б ож ић и Р. З е. чевић; no Дин. 10,— : гђе 0. Салихбеговића, A. X . Омеровића, М. Х .Омеровића Ш ахов, Н, Авдића,. гђица Х атиџа Н ..те гг, инж . Ш ахов, М. Комар, A. Ш тековић, Ас. Неџибовић, Ф. Бајpnh, Ј. Мемишевић, Н. Турина и X. Х ајдарбеговић. Осим наведених дароваше још много мање прилоге од 5 и 2 динара, на чему нека je свима хвала! При закљ учку Месни одбор Гајрета захваљ ујући свима,. истиче нарочиту захвалу г. изасланицима Сокола из Угљевика, изасланицима Месног одбора Гајрета и з Бијељ ине, наведеним новоуписаним добротворима и утемељ ачима Гајрета, члановима Српске земљорадничке задруге те гг Заим у Мујкићу, Хаш иму Мерићу, Лутфи Алагићу, А вди Муминовићу и Сеферу М. Неџибовићу, који су помогли при распродаји Гајретових откупних значака и другом спремању за свечаност. Г А Ј Р Е Т О В Д А Н У Ф ОЧИ. Ha д ан 6. септембра о. г. овај одбор у з помоћ овдашњег ,-Соколског друш тва извео je прославу рођендана Њ . Вис. Престолонаследника Петра icao Гајретова дана. Прослава je изведена овим редом: 1 У суботу, дне 6. септембра, и зјутра, било je благод ■ pei^e у православној цркви, и дова у џамији. И благодарењу и довн присуствовали су скоро сви члановн Гајретови, са соколима у свечаној одори и мноштом грађана и сељака. 2. Ha вечер у 7 сати кренула je свечана поворка испред Сокола са Гајретовом музиком на челу кроз град. У тој поворци, са бакљадом, узело je учеш ћа осим Гајретових чланова, сокола, војске и све грађанство, и старо и младо. Улицам а су се проламали овацпје Љ . Вис. Престолонаш љеднику и целом Краљевском Дому, a ш колски дечији хор измењивао се je с музиком у песми. Испред Гајретове читаонице са балкона поздравио je ту свечану поворку г. М ухамед Муфтић, потпретседпик Месног одбора Гајрета. Он je истакао значај те прославе и заш то то Гајрет узим а као свој дан. И за тога се je свет разиш ао својим кућама. 3. У недељу, дне 8. септембра, изјутра, одрж ана су след ећа натецањ а са наградом за победнике: Пеш ачка трка, ckor у даљину, скок у висину, пузање уз ступ, скажање н а мешину, трка у џаковима п бацање кам ена са рамена, н а што се je наставило још много народних игара. У овим играм а оу узимали учеш ћа и сељаци, али су све победе припале соколима. 4. У недељу, после подне, одрж али су соколи у градском : парку јавни час којему je присуствовало мноштво грађаћства и сељака. З а Месни одбор Гајрета: Секретар: Претседник: Љ убунчић Хасан. Х асић Салих. Гајретов дан у Бос. Д у б и ц и Ha рођендан Њ . Вис. Краљевића Петра д не 6. септембра о. г. овај одбор Гајрета je одржао Гајретов д ан како слиједи: Одмах послијеу богослужења и дове у џамији одржао je врло успјело предавање о »Славном дому Карађорђевића« друштвени претсједник Хашим Jaxnh у овдаш љем градском парку. Предавању je присуствовало сво чиновпиш тво, обе школе са ђацима као и велики број грађала и сељака, јер je тада био пазарни дан. Лијепо излагањ е Јахићево оставило je на свима присутним врло лијеп утисак. И за тога су рецитоване двије декламације и то: »Њ . В. Престолонасљ. Петру Заш титнику Гајрета« и »Југославији. Свечапост je заврш ена пјевањем народних химни. �Tor дана je продато Гајретових значки 615.— Дин. од чега je лотрошено за врпце и игле 25.— Дин., тако да je од значки чисто остало 590.— Дин. Сутрадан смо одржали Гајретов теферич у з добровољно судјеловање братског друш тва Соко Краљевине Југославије. Ha каси je пало чисто 629.— Дин., a било би куд и камо више, д а није киш а почела падати н а самом почетку извођеља програма. посетиоце, те су се многи морали повратити. Забаву je отворио поздравним говором потпретседник скопског одбора ir. Февзија X. Хамзић, захваливши се гостима на обилној посетн и истакнувши у кратким потезима задатак Гајрета. Kao друга тачка je била шаљива рецитација, коју je на опште задовољ- Гајретов дан у Врнограчу Повјереник Гајрета у Врнограчу r. Сулејман Топић проучио je н а дан 6. сентембра аш еру, a иза ашере одржао je бесједу о рођендану Њ . Kp. Вис. Престоланаследвика Петра. Након дове одржао je ријеч о Гајретру и упозорио присутне д а дају добровољне прилоге за Гајрет што исти и учинише. Г. Смајил Борић сакупио je пред џамијом Дин. 202.—, a дароваше слиједећа гг.: no Дин. 20.— : Х усејн Мурић, лугар и Осман Икановић трг.; no Дин. 10.— : Др. A. Јановски, љекар, Иван Девичић, Руж иц а Франчевић, учитељица, Ибро Делић, начелник, Душ ан Грба, биљежник, Реко Мухељић, мухтар; no Дин. 5.— : Сулејман Топић, имам, А алага П урић, Мехмед Абдић Челе Садвковић, Миле Гогић, Б ајруди н Хаџић, Смајл Борић, Фрањо Црнковић, Иван Голац, Перо Ш евић, Др. Билал ветеринар, Ђуро Грубер, Х усе Кесеровић; no Дин. з.— : Петар Печанац и Х асан Елезовић; no Дин. 2.— : Салко Чаршевић, Реџо Мелкић, Аадам Драш ковић, Мехмед Ибраџић, Јанко Димитровић, Јанко Алексић, Х асан учитељ, Милош Бабић. Јандре Стевић и Ахмо Елезовић; no Дин. 1.— : Мумин Зубовић, И лија Гор, Х усејн Ризвић, Муст% ЕАезовић, Х усејн Садиковић, Адам Д., Милан Д ујаклија и Запм Фаштагић. у М аглају. Свима дароватељима топла хвала! . & Остале Гајретове прирсдбе Гајратова забава у Сјеници Ha рођендан Гајретова Протевтора дриредио je одбор у Сјениди велику забаву у еали среског начелства. Послије поздравне ријечи г. Селмановића и приредбе, ученици Велике Медресе Краља, извели су неколико тачака са виолинама тамбурашког збора на опште тантска дружина успјешно je одиграла »Два начелника«. Ha забави je приређена богата Морални и материјални успјех ове забаве био je чан. Мјесни одбор и овим путем пзражава захвалност r ваном чиновништву н грађанству на обилној посјети. Нарочиту захвалност израж ава r. Р адевку Ж унићу, управитељу школе, који je својнм трудом и заузимањем у многом допринио успјеху ове приредбе. Г А ЈР Е Т О В А О М Л АД И Н А У М А Г Л А ЈУ Гајретова згбава у Кос. М итровици У суботу, 2. пр. мј.. у 9 сати пре подне, кренуло je око 20 чланова Гајрета возом из Окопља за Кос. Митровицу. П ут je био врло угодан и весео. Уз песму и свирку дошло се у 3 сата no подне у Кос. Митровицу. Ha станици су гости дочекани врло свечано. Са војном музпком на челу, били су ту сви чланови Месног одбора у Кос. Митровпци са својим госпођама и огромна маса грађана свих сталежа. После упознаваљ а на станици кренула je поворка са војном музиком на челу у варош, док je ненрегледна маса света с обе стране нута правила шпалир и бурно акламовала поворку. Пред хотелом »Јадран« бно je разлаз. Гостима je од чланова мптровачког одбора приређена у хотелу мала закуска, a после тога се поједине групе запутиле, д а разгледају варош. Истога д ана у вечер приређена je аабава у хотелу »Јадран« Велика хотелска сала je била премалена да прими све ство и награђен веома бурним аплаузом извео младн Гајретов радник ir Нијаз Ресуловић, син режисера ове забаве и старог и опробаног Гајретовог радника г. Н азифа Ресуловића (родом и з Требиња). 3. тачка je био шаљиви комад »Два начелника«, који су млади Гајретови радници из Окопља као прави глумци потпуно уметничкн извели, те били пеколико п ута од публике аплаузом паграђени. После овога je настала игранкп. бкраљ е краљ ице вечери и остале уобичајене приредбе. З а краљ ицу вечерп je изабрана симпатична гђпца Ружа Васиљевић. кћерка окружног инспектора и претоедника мнтровачвдг Месног одбора Гајрета r. Радв Васпл>евића. Kao 527 �дар краљицн вечери гђици Васиљ евић предат je од странс скопског месног одбора врло укусан прибор з а маникирање. А ш ш ирана забава je потрајала све до зоре. Ha заб авпје свирала војна м узика мптровачког гарнизоиа. Са овом у пропагандистичке сврхе приређеиом забавом, наш je одбор веома задовољан у сваком погледу, те ће je се са задовољством у век сећати. Иако се вођа п у та г. Др. Б. Ново усмено захвалио поједнним функционерима митровачког месног одбора н а топломе дочеку и прппремама око забаве, одбор се овим поновно захваљује свим члановима метровачког одбора, a нарочито гг. Р. Васиљевнћу, С. Х азнадаревићу, X. Твртковићу, те власннцима хотела »Јадран« и »Ш умадија«. У недељу. 3. о. мј„ члановн из Скопља су разгледалн варош, a после подпе у з сата кренули и з Митровнце, срдачно испраћени од многобројних М итровчана, те уз песму и свирку стигли исти дан у Скопље у 9 сати н а вечер. Гајретова забава у Старом М а јд а н у Г А ЈР Е Т О В Т Е Ф Е Р И Ч У М ИОЧУ. Са задовољством констатујемо д а je теферич у Миочу, како материјално тако и марално, обзиром n a мјесне прилипе као и н а то да je то први Гајрстов теферич у нашем мјесту, —■ потпуно успео. Теферич je протекао следећим распоредом: 1. Возом, којп je стигао из Прибоја ono 9 сати, дошао je шериатски судпја г. Бегановић са приличннм бројем (око 70) прпбојског мусли.чанског мушког и женског свијета. По до. ласку огромног броја посјетиоца, муслиманског свијета оба пола, пз околних села, отпочело je учен>с М увлуда н а отвореном пољу. По свршсном Мевлуду н пошто су сви гости поелужени шербетом прстседник одбора устаје и захваљуЈе се посетиоцима н предлаже им г. Б екир еф. Л агумџију д а одржи предавање о Гајрету. Иза тога устаје Б еки р еф. замоливши приеутне д а саслуш ају нсколико рпјечи. Отпочео je тумачити овај дан ради чега се je сазвао овај теферич, д а je овај дац рођендан Њ ег. Вис. Престолонаследника Петра, Протектора Гајрета, нашто je цијела публика кл ицал а ж ивио Престолонасљедник Петар! Затим je тумачио постанак Гајрета и вегове прве раднике, те истичући његове циљ еве показује колпки' je број пптомаца уз nosioh Гајрета научено. Мјеснн одбор Гајрета у Старом М ајдану одржао je дне 31. августа ове године забаву п кољ ску трк у noja je прилично успјела обзиром н а то, што je ово мало и забачепо м је -, Иза тога je нагласио д а требамо и ми no селим а да упосто, a поготово к а д се им а у ви ду д а je прије на пеколикв, зАамо1- Гајрет и д а га помажемо, јер нас и Б ог задуж ује да дана била вели ка прослава Гајретове чптаонице ^ Сипском еважу зЛјеДпицу помалсемо која ради з а науку. У к урану стоји Мосту, којн je удаљ еп само неколико километара. C l ^ и з р е к а Б ож ја: »Талибул илми фаридетун ал.а куил л и Муели30. аугуста н а вечер прирсђена je у rfpocTopnjasia на{£ ве Муслимтин«, то јест: мора n мушко и женско траосн. школе забавадкоју j&'отвопЛо г. Ахмед П1арић, те поздраж ити науку, a и Пејгамбер алејхиселам je рекао: »Утлебул вивш и госте у ј е ^ о оцртао ГајретОв рбд од почетка до сад. нлмелевелев оцссипи« — тражите науиу макар и у Кипи. С ада. Овомјесни дплетанти су jio p iilje тог у з опће задовољство изимадемо ono што csio жељели: своју ш ироку Отаџбину и свога вели малп ш аљ пви комад »Два глуха« од П аве^М атвјевдћа. љубљеног Краља, који управљ а са nasia најбољим очипеким Сутртдаи, 31 аугуста/ била je кољ ска трк а н а којој Ву срцем.. Сдда браћо д а заврш им о предаваљ у. Молим вас јсдиотрчали само мали босансжи когоСТБдгпј дпо п р о г а ш в м р без гдасно |да упутимо молбу Свемогућем Богу д а нам подуљн п најмањих неугодноеТн ваврш еп. ж пвот Њ . Вел. Краљ у Александру I п цијелом Краљевекрм Д а je Г ајрет омилио и овдршњем с е ' na­ /Д ом у. ]|[ублика je устала поповно n a ноге са узвиком: Живио! šiеђу осталог и no том, што je нај овој м а и к ^ т Љ п C ftlo la n d 'e Иза тога je постављен ручак з а све госте a no ручку добити преко 1.300 дипара, дочим к ад су год прије грађани иасталај je игранка и пријатиа забава noja je трајал а до каопо д авал н тр к у били с у ^ .^ ф и ц и т у [ у поћ. З а овако лнјеп у сп;ех n a првом мјсету одбор се најтопБруто приход од oboit теферич.1 износи 1.481.— динар a лије захваљ ује cpecKOst ^ачелнш су г. Б . А лексићу, којп je у од прилога у патури следећс ствари: 3 џспне марамице, ручнп cBanosi погледу и свагда бно прп р уц п п помагао одбор, те рад .2. ткане sm p a sie и 2 метра беза. пајрадпје излаоио и пзлазиЧ у сусрет потребама Гајрета. Раеходи ono прирсђпвања теф ерича износе 535 динара. Х вала браћп Саљаш гаа. к о ј и у лтгјеттом броју дођогае и Засрш авајући овај извјеш тај констатујемо д а nara свијет наш у забаву увеличаш е. Н арочћта усвала г. Јов ан у Коканоразумије потребу помагпња Гајрета у љеговом дјеловањ у за вићу, који се je вз.рочито истакао у раду ono приређнвап.а опште добро и просвјетио развијањ е иас муслимана, те зато се трке, те je одбор у сваком погледу пбмогао. ставља у дужност новоизабраној упрлви д а употребн све силс Одбор се топло захваљ ује господи који приложиш е доза што интензпвиији рад за Гајрет. бровољне прилаге, те и тим noniosioronie Гајрет. Дароватељи су слиједсћа господа: под Д ин. 150.— : Ариф КахрнманоГајретов теферич у Бос. Г ради ш ц и вић (К озарац): no Дин. 100.— : М ирко Добријевпћ; Дин. 90.— : • М. Бербић, судија (Сан. Мост); no Дпн. 50.— : Ахмет X. Ахме7. cen T esi6 p a о. г. Мјссии одбор у Бос. Градиш цп одржао товић, Заим Бешнћ: no Д пн. 40.— :Тошо мл. Зурунић; Дпн. je теферич под ведрии небом у градеком парк у, који се од30.— Ахмед А лагић; Днп. 20.— Б ећирага Хромаппћ; no Дин. носио као проелава рођсндапа Гајретова Протектора. Ha сам 10.— : Абаз К рантић, М ухамед Окановић, Оулејмаи Филипопочетав теферича у 4 сата no подне уд арил а je киш а. која je вић, Јо ван KoKanoBiili, Д у ш ап Јанкови ћ, Ју р и ц а Бегић и Кодо 6 сати поподне непрекидно падала. те je много поојет почо Ибрахимпшнћ. кварила. У G сати отворио je претсјсдник Сокол Мсхмед теферич са кратким говором у којем je пстакао зиачсљ е 6. сепЈош једном свима најљ енш а хвала и ж ивјели! Tesi6pa за Гајретовце, те je tosi прнликом затраж ио дозволу ол 0 д б о р. • гостију д а упути поклонствену дспсшу Кабннетској КапцелаГајретова забава у П ризрену рији у соБграду, што су гости једнодуш но и одобрили. Мјеспи одбор у Урошсвцу замолио je М јесни одбор у Призрену д а na 2. августа одрзки забаву са комадом »Омербег ЈБубоимћ«, iiiTo јс одбор драге воље учипио и пзашао Мјесном одбору у сусрст, јср они nesiajy могућноети за одрасаван>е забава, пошто иемају чланова који су погодни за то. Ова забава била je једна од најпосјећенијих призренских забава иако je била у најнепогоднијс вријеме, када су вечери највруће. Приход од иоте изнио je преко Дин. 4.000.— Тражите, трошите и пропагврајте потрошњу Г а јт е р о в а цигарпапира 52b �дељу ua вечор Гајруетов мевлуди-шсрпф, који je 'успио мимо свако очекивашс. У лнјепим за ову прилику нарочито освијетљеннм просторнјама клуба свечаност je отпочела тачно у 8 сати. Просторије iuiy6a биле су дупке пуне, све најодабранијег свијета, бсз разлике сталежа, звања и положаја. Овој свечаности присустовали су и питомци овдашњег Гајретовог конвикта. У име мјесног одбора Гајрета као и у нме Гајретова клуба свечаност je отворио и присутне поздравио секретар Мјесног одбора г. Мехмед Салихспахић, који je својим говором најприје присутнима захвалио на бројној посјети и пажњи Гајретов ж ески овогодишњи М евлуд у Т узл и према Гајрету, истакао важпост и потребу оснггваља Гајертова клуба, која he установа око себе окупљати све расцјепУ друштвеним просторијама Гајрета одржан je Мевлуд кане и завађене снаге, које су раније полптичке партије муна 0. октобра иза акшама. слимане подијелиле у разне фракције. У даљљем поздравном Сала у којој се учио мевлуд била je дивно окићена и заговору истакао je неколико одличних карактерних особина, стрта ћилимима. Како je мевлуд заказан иза акшама, то се које су ресиле Мухамед алејхиселама. Затим je говорио о одмах з а рана мрака почео свијет сакупљати. Поред силне »Мевлуду« као пјесничком дјелу и његовом постанку, како je кише, која je падала у вријеме сакупљања ипак je посјета бидошло да се прославља међу »гуслиманима рођендан Мухал а тако многобројна д а су просторије Г ајретова-клуба биле мед a. о. и на- који го начин прослављају муслимани других дупком пуне. нација. /« Мевлуд су учила три дјечака из овдашње медресе и то Иза поздравног говора г. Салихспахића, прешло се на на српском језику. Поред мевлуда учили су и лијепе илахије учење мевдуда, најприје н а турском, a затим дирљивији мо(каскде). Ha мевлуду су присутни почашћсни шербетом н шементп н а нашем језику. Учење мувлуда и подучаваље софти _овдаш њ е медресе у извођељу илахија и самом учењу. узео je ћером. г._ Хусић М^хм£д« еф., судија, и, све са софтама извео н а опKao прилог за мевлуд даровале су шећер одборнш(е; ште задовољство и дивљење. ксснце за шећер даровао je кљижар г. Камењашевнћ. ТЈулсију, уд и дар Јкени за чување гардевобе даровала’ je врло угледна • Госте су послуживали ирједини одбориици, особно шери обљубљена Аише ханума Мутевели^. ^ 1 бетом, шећером и кафом. Послијс еврш ене свечаности, остала Прилоге у новцу дароваше слиједеВе госпође и госпоje веВнна свијета до icacHO у noh, у пријатном разговору, чеђице: no Днн. 50.— : Хаџи Бакирбеговица Тузлић, Шемсе хдегитајући одбору успјелу свсчаиоет и отварање Гајретова нума Мехмедбашић,. Џевахир ханума ВЛловић; по-Д ин. 30/ КЈОД^ч, У** ^ i j \ Фатнме ханума Тефтердаревић, ЗпЕ ^х а^у м а Кршлак; no Д ин^рЈЈЈ 20.—: Тепзиле ханума Теладбашић, Тахире ханума Селескоr' • • вић, хвиумв Азабагић; no Ди„. 10. - : А ише х а .у „ ,!М у ПрОШ ИреЊ С Г О Ј р е т О в е оргОНИЗПЦИЈС тевелић, гђица Сена Арнаутоцпћ, Фпје ханума Мукпћ, iiH m i Оснивањ е М јесног одбора Гајрета у Јгњ и . ханума Баралић, Аише ханума Има^овић, Џрмиле xai ешла13- септсмбра о. г. одржана je скупштниа чланова ГајКафеџић, Алмаса ханума ХаџиефенЈ(пВ. Н ајла хјанума Б е| ’ гђа ’ peia у Јан>н у еврху осниваља Мјеспог одбор;! Гајрета. гпћ, IIIcMca ханума Ж унпћ, Т ија ханума Дервишефендић, Ахметовић, гђа кадиница 'Бенановпћ,' гћпца Ф адила, ХаџпГ. АОдулах ГрухољиЛ, као сазпвач н шш циЈатоР ,о ве ефендић, гђа М. Моранкић, гђа Џелић Дуда^. По Дин. G.— : Ха(мсупштнне образложио je сврху састанка и нетакао потрсбу ш а хпиума ХаџихасаповиВ; no Дин. 5.— : гђнца Џемила Сероснивања мјсеног одбора, захвалпвш и сс иа. одзпву ii молећп даревић, гђа ПТехаповић, гђа Трновљаковнћ- гђа Реуфбегод а се изабере прстсједиик скупштине, перовођа те д ва веривнца Заимовпћ; no Дин. 4.— : гђа Скоруп, гђа Аждрровић, гђа фдкатора записника. Ha предлог скупш тина једногласпо бпра Решидбеговић, гђа Гељевић. гђа Филиповић. Зипет-хапуиа за претеједавајућсг r. Абдулаха Грухоњића, пол. пнсара; пеХаџимуја(гић, Н ура ханума Азапагић, М. Азапагић, М. Хруровођу Асима Т1смерлића п верифпкаторе Мухарема Т\емерcnih, С. Мапџнћ, A. Калеспћ, X. Хеџамовић. гђпца Ајаповнћ: лића и Ахмета Алнбеговнћа, који ее прнмају повјерспих им no Дии. 4.50: Е . Карабеговић; no Дин. 3.— : Ђулса ханума дужности. Ефендић, гђа Нишпћ. Аише ханума Нишић. гђица Куносић, Претсједнмк г. Грухоњић узим а ријеч п опганрио пзлажс С. Чамџић, гђица Х ајра Салихспахић; no Дин. 2.— : Алија Муисторпјат досадашњег рада з а Гајрет у Јан»и. Конетатује, да тсвелнћ, Џипдић Шухрп. Османагинпца Т\ебић, гђица Бибеje Јањ а у евоје вријеме била међу првпм мјестпм а.у раду за ]>овнћ. гђа Авдовнћ. гђа Кпнић, Сатка Селесковпћ. гђпца БекГајрет, д а je доприноспла н впше, него што се je од ље очетић, М. Налић, гђа Е. Тулетовнћ, Салко Сердаревић, гђа Мукивало, али да je данас рад у том смлслу замро, те осуђује ту. харемпгнћ. Хаџи муфти ефендиница Чокнћ; no Дин. 1.25: неш рн оот и позпва на озбил.ан рад, јер се од иас очекује Ђулеа ханума Ж унић: no Дин. 1.— : гђа ПТехић; и no Дин. мцого вишс, него што доириноонмо, a ми смо у стању да то u G.— : гђица Шербић. дамо. Истиче апредоваље Гајрста н ширење љсгове идеолоЧисти приход мевлуда износп 500 дпнара. гије, која je продрла и у најзабаченија села, те je данас један општи покрет, којп заузим а сви виш е димензије и ми у томс Ж снски одбор Гајрета у ТГузли изјављ ује најљспшу покрсту трсба да озбиљно сарађујемо, a обзиром на наше кулхвалу свимл, који су посјетилп мевлуд, као и онима, којп турно и економско стап,е да миого впш е допринесемо. још дароваше прилоге било у натурн или новцу. Напосе захваљујсмо мудеризу, управитељу медресе, господипу Хасак Позива све присутне n a рад, ширеље и помагање Гајресф. Смаиловићу за дате нам учснике, који су учили мевлуд! тове идсјс « моли досадашњег повјсреника Гајрета, да рсфе— О дбор. рише о раду. Г. Осман Грухоњић, као досадаш љи повјереник, каж е да Гајретов м у ш к и мевлуд у Т узл и ее ннје готово пнш та радило, јср да се нпје то im могло нз Прнлпком свечаног и званичног ‘отвараша Гајретова клувнше разлога. од којпх je најглавнијн тај. што je тотово увпба у Т узли, приређен je том прнлпком дне 5. октобра у иеjcn био усамљсн. Тсшко je успио д а сакупи 20 члаиова, алп н Послије тога декламовао je питомац Гајрстов Алија Вармаз »Над колевком Њег. Вис. Наследника Престола« од Војислава Ј. Илића млађег. Овом приликом uc можемо npehn a да не споменемо, д а су се наше женскише у пајбољем броју одаовале, тако да су оне сачињавале двије трећине гостију. З а вријеме теферича пуцале су прангије, a н а вечер бацале се ракетле. Морални je успјех као увијек постигнут, само магеријалнн није најбоље усљед кишовитог времена. Чист нриход изиио je Дин. 2.043.50. 529 �ови су у плаћаљу врло неурсдни ради чега je престао и сак уп -, љати чланарину. Покушавао je да оснује мјесни одбор, али није успио. Прпређена je једна забава з а Гајрет и читаоницу од чега je 500.— динара послао Гајрету. Осим тога од члапарине 180,— динарт те од значака 200,— динара. У ју н у je дошло неколико чланова одбора газ Бијељине и у заједници с њим пописали су нешто хране, а л п се у то вријеме појавила епидемија пјегавца, што je омело д а се то и сакупи, a нешто je и с&м свијет одбио да преда. Тако je врло мало сакупљено и предато Мехаги М усемићу, трговцу из Јап>е. гдје се и данас калази. Главни je одбор примио једног наш ег ђ ак а 3а свог питомца. Г. Абдулах Грухоњић предлаж е д а се скупш тина сјети оних који су највиш е учинили з а Гајрет, a то су Њ . В. Краљ, Њ . Kp. Вис. Престоловасљедник П етар те позива д а им се кликне трократни ж ивио (присутни к личу стојећи н а ногама). Предлаже, затим, д а се са скпуш тине поздрави претсједник Гајрета г. др. Авдо Хасанбеговић, који има в ел т си х заслуга за љегов напредак, који je Гајретову идеју учинио општим покретом, који захвата цијелу држ аву, и моли д а га скуппггина овласти д а го р ве испред ње брзојавно поздрави, што скуш птинари једногласно примају. Г. A. Грухоњић ставл»а на дневни ред избор мјесног одбора л моли д а се изаберу људи, к о ји h e радити за Гајрет, a тај je рад у данаш љ ој економској к р и зи врло теж ак, ради чега треба да у одбор дођу љ уди, који би имали у ти ц аја и воље за рад. П редлаже листу, к о ја се послије мањ их измјена једногласно прима, т е .је мјесни одбор изабран жалсо слиједи: Х амза 'Норабдић. трговац иуотш т. начелниж; Осман Грухоњић, учитељ; Симо Л азић, трговац; Мухарем Ђемерли^, трговац; А лија А даналић, зе^љ орадник; Мехага Мусемић, трговац; Е м ин Тузлак, трговад. З а м ј е н и ц и : Крсто Недић, учитељ; В елинка Бибић, учитељ ица; Х усеин Фитозовић, посједник; Ахмет Аллбеговић, трговац; М ухарем Мухаремовић. трговац. Н а д з о р н и о д б о р : А лекса Станковић, трговац, Никола Петровић. и нд устри јалац ; X . Х асан Хуремовић, трговац. 1 Г. A. Грухоњић предлаже, д а се од присутних упиш е у чланство, који то већ нпје учинио. објаш њ ава врсте чланова. моли коме je могуће д а се у пиш е з а добротвора или утемељача. ■ H a овај позив од присутних су се уписал и слиједећи: X. Х асан Хуремовић 5*), М ехага М усемић 5, Ем ин Т узлак 5, Ахмет Алибеговић 2, М ихајло Петровић 10, Х ам за Ћ орабдић 10, Мустабег 'Вемерлић 5, Јо ван К ајмаковић 5, Смаил Дургутовић 5. Н пкола Петровић 2, А лекса Станковић 5, Симо Л азић 5, Хашим Топчић 2. Олга М линарић 5, В елинка Бибић 5, Зора Богосављевић 5, Осман X. Имамовић 5, Ибрахим Маслић 2, Ибрахим X. Имамовић 5, Омер Мусемић 2, Авдо Смаилбеговић 2, Х усо С инановик 3, Х асан Д ургутовић 2, Ибрахим Мусемић 5, Алибег Алибеговић 2, Мухарем Мухаремовић 5, Мехо Осианбашић 5, Мујо Јунузовић 2, Мехмед Муламустафић 2, Васо Л азић 5, Ју со Реш идовић 2, Идрис Сејрановић 2, Салих Ш ехић 2, А л и ја А даналић 2, Хусеин Хусагић 2, Изет Хурембеговић 2, Исмет Хурембеговић 2, Сад ија Ужичанин 2. Мехмед Д ургутовић 2, А бдурахман Хуремовић 2, Вехид Грухоњић 2, С алих Т узлак 2, Мехмед Окановић 2. Мухарем 'Немерлић 5, Х усеин Х аџић 2. Г. A. Грухољић 'констатује, да се je уписало н а скупштини 45 нових чланова, захваљ ује им и моли д а буду вриједни чланови и шире у својој околинин идеју Гајрета. Пита има ли ко да се јави з а ријеч. К ако се нико не јављ а, закључује скупш тину с апелом на присутне, да се не охладе брзо, него да пораде д а Јаљ а дође на своје старо мјесто, * ) Бројеви уз име означују, колико се je који обвезао плаћати мјесечпе чланарине. 530 с ЧИМ не само д а ho се учинити један гест у круг мјеста, која предњаче у културном погледу, него he се помоћи и самом себи. Моли да се свака прилика искористи, која би могла донијети нешто користи Гајрету и уопјеха he бити. Захваљ ује се члановима н а одзиву, a нарочито среском начелннку госп. Рајковићу, надпорезнику г. Б езјак у и школском надзорнику г. П. Сочи, који су скупш тину удостојали својом посјетом. Основани одбор конституисао се je накнадно овако: претсједник г. Ћемерлић Мухарем, потпрстсједник г. Симо Лазић, секретар г. Осмап Грухољић, благајник г. Ахмет Алибеговић; чланови гг.: Хамза Ћорабдић, трговац и претсједник општине, Мехага Мусемић, Емин Тузлак, А лија Аданалић: замјеници: Крсто Недић, учитељ, В елинка Бибић, учитељица, Хусејн Фитозовић. Мухарем Мухаремовић; надзорни одбор: Алекса Станковпћ. Никола Петровић, X. Х асан Хуремовић. Новооснованом одбору желимо успјеш ан рад! Оснивање Гајретова одбора у Гор. Зениц и 7. септембра о. г. одржана je у Гор. Зениц и главна годиш ња скупш тина Гајретових чланова у сврху оснивања Мјеснбг одбора, на којој je било присутно око 70 чланова и пријатеља Гајрета. Скупштину je отворио и водио повјерени к г. Хусеин Пашанбеговић, a био je присутан и члан Мјесног одбора из Зенице г. Махмуд Мамић. У свом опширном нзлагаљ у г. Мамић je у танчине образложио значај Гајрета, његову сврху и циљ. Након његовог говора изабран je одбор у који су уш ли rt1.: претсједник Хусеин Пашанбеговић; потпретсједник Дурмо Османага; секретар Абдулах Алиспахић; благајник: Реџеп П јанић; одборници: Осман Ђ улић, Аган Бјелоглавић и Авдо Ш увалић. Надаорни одбор: Реш ко Пашанбеговић, Распм Алиспахић и Б ајро Ђ улић. Замјеници: Х аџи Меххгед Дурмо, Алмас Пашанбеговић, Мехмед Пјанић, Мехмед Бјелоглавић п Х асан Черимић. Након избора одбора г. Мамић поздравл>а одборпике и моли их д а одмах започну са најагилнијим радом з а Гајрет, познавајући агилност изабраног претсједника г. Пашанбеговића. Оснивање Гајретова одбора у Доњ ем Вак у ф у. 14. септембра о. г. одржапа je к онституирајућа скупш тина чланова Гајрета у присуству претставни1са власти командира полиције г. Јаворине. Досадањи повјереник г. Басара отворио je скупш типу и захвалпо се присутним члановима на одзиву и у кратким потезима изнио дослдањи рад Гајрета у Доњем Вакуфу и предложио д а je света дуж носг д а се побрину за многобројну незапослену сирочад љиховог мјеста, a то he учинити једино преко Гајрета. Затим предл аж е да се пошаље поздравна депеш а Њ . Вел. Краљ у и Главном Одбору Гајрета што скупш тпна једногласно усваја. Предложена лпста новог одбора примљ ена je једногласно, те су у одбор униш ли п \: претсједник Х аф из Мустафа Б асара; потпретсједник Смаил еф. Т упара; секретар Смаил Верем; благајншс Осман И. Трто; чланови без ф ункци је: Нурија Церо, Мустафа Биволџић и X. Омер Омерагић. Надзорни одбор: Мухарем Церо, Ахмед Б асар а и Хамдибег Курић. Након избора одбора узео je ријеч г. Садија Никшић, члан Гајретовог Мјееног одбора у Бугојну, који je с а још неколико чланова дошао иарочито и з Б угојна на ову скупш тину и изнио уепјешно дјеловаље за Гајрет у њнховом мјесту. Нарочито иотпче рад на селу и каж е да je идеја Гај- I Проширујте лист „Тајрет“ у ® I Вашем мјесту н околннн! Ц �рета наиш ла на боље разумијевање код н>их него у самом граду. Истовремено обећаје сваку потпору како од љега тако и од цијелог одбора из Бугојпа Нови повјереници Гајрета Ових дана постављени су за повјеренике Гајрета: у В аландову (код Отрумице): г. Осман Трхуљ, секретар муфтијства. Аналф абетсии твчај у Ш т и п у Мјесни одбор у Ш типу ријешио je да отвори аналфабетски течај за неписмене младиће, те je у ту сврху послао молбу Министарству просвјете. Течај he се држати у Гајретовој читаоници a наставник течаја he бити г. Даут Идризовић, учи тељ осн. школе у Ш типу. Досада се пријавило 28 младића. Течај почима с радом 15. октобра о. г. Главни одбор отпослао je потребне букваре за овај течај. у Тетову: г. Др. Џафер Сулејман, љекар. у срезу Горском: Атима Рамадана за општину Рапчанску, Руш ида Аруна за општину Рестеличку, Драгутина Терзића за општину Крушевачку, Латифа Б ајрам а за општину Шајиновичку, Фејзу Рамадана аа општину Косовачку, Радосава Вуковића за општину Бродосавачку, Ђуру Бацковића за општину Бљачку, Мустафу Елмаза за општину Брутску и Велију Џемаила за општину Бучанску. 0рганизу/ше аналфабетске | течајеве u домаћтске школе! 1 1ШштШм ш т ш ш вш т у Кичеву: г. Хафиз Мухамед еф. Гаћу. у Бос. Новом: повјереницу гђицу Тахиру Церић. у Урош евц у: ir. Хамдију Исмаиловића. у Куманову: г. X. Јусуф а Хасановића. Н О ВИ Г А Ј Р Е Т О В К Л У Б У ТУЗЛ И 25. селтембра о. г. одржана je ванредна жутгштнна »Муслиманског клуба« у Тузли, н а којој je закључено да гв očaj, Клуб претвори у Гајретов у смислу донесеног П равилпкка за Гајретове читаониде (клубове). Ово je један *од најиовпјлх успјеха Гајретових прегалаца у Тузли. Гајретови раденипи су досада кубурили усљед помањкања простврија, та смо увјерени да he успјвси Гајретови у Тузли, који су upoimie године били рекордни, р овој години б и тд , још већи. РАД Г А ЈР Е Т О В И Х Конституисањ е Гајретова П ЈЕ В А Ч К И Х Д РУШ ТАВА пјевачког друш тва у Сарајеву У правни одбор Гајретова пјев. друштва у Оарајеву конституисао се овако: претсједшЈ« г. Хамид Кукић, потпретсједници пг. проф. Дервиш Тафро и^Дајрудинбег Капетановић, секретар надсавјетник г. Хамдија Увејс, благајник г. Јусуфбег Пашић, домаћин г. Мухамед Браво; одборници гг.: Џевад Сулејманпашић, Салих Тафро, Сулејман Сариџић. Ферид Мутапчић, Салих Солаковић, Х асан Брачковић, Бећир Мушић, Зихнија Омерагић, Халил Бешевић, Мустафа Новалија; надзорни одбор: директор Атиф Хусеџиновић, >Ахмед Мешиновић и Хамдија Абаџић. Конституисањ е Гајретова пјевачног д руш тва у Мостару ' У правни одбор Гајретова пјевачког друштва у Мостару конбтитуисао се оважо’: претсједник г. Мехмедбег ХадиомероЕић, потпретсједници: М. Јахић и X. Хусејић, секретар проф. Салко Назечпћ. благајник A. Хаџиосмановић, архивар С. Фехимовић, домаћин Д. Бошњић; одборници: гг. проф. X. Курт и С. Ћишић, A. Ђикић, X. Арпаџић, X. Хаџић, Ф. Питић, A. Омерагић и М. Пала. Гајретовп течајеви за неппсмене 2 Добровољт прилози И з Маглаја аналфабетска течаја у Грачаници Вриједна и пЈилна гђа Шемса Куртагић, једна од првих наших стручних учитељица муслиманки одржала je 2 течаја за неписмене муслиманке, жене и дјевојке и то: Први течај je трајао од i. X I 1929. до 31. I. 1930. у којем je завршнло течај 26 полазпица; други je течај трајао од 1. априла 1930. до 30. ју н а 1930., a у п.ему je заврптило течај 38 полазница жена и дјевојака. И овим путем нека је ' наш а захвалност вриједној наставници гђп Куртагић л угледале се у п>у п друге учитељице муслнманке. Примили смо Дин. 1.000.— од шеријатског судије из Млаглаја г. Мухарем еф. К рајинића, који износ je он сакупио з а Гајретов дом, распродавш и 1000 блокова Гајретових цигли. Главни одбор Гајрета захвалује и овај пута г. Крајинићу н а његову труду око промицања Гајретових интереса. Г. Мухарем еф. Крајинић je свјетао примјер у раду за Гајрет n a к ад би се у н>ега угледали сви они који су на положају као и он, заиста би Гајрет врло брзо имао свој дом. ГосЛ>чМухарем еф. Крајинић иије нов Гајретов радник. Он je радио за Гајрет још као ђак ПГериатске судачке школе у Сарајеву, у време рата n a касније к ад долази у службу у Маглај, гдје je онда било само повјеренишгво Гајрета, улази одмах у рад и врло брзо оснива Гајретов пододбор, којему стоји на челу као претсједник све до године 1924., када усљед тадањих политичко-партијских интрига мора да иде у Цазин. Чим се г. Кајинић вратио и з Ц азина у Маглај он одмах опет приступа раду з а Гајрет и као такав дјелује и данас у Маглају. Госп. Крајинић у год. 1920. сакупио je 42 метра хране за Гајрет. Простор не дозвољава д а се овдје истакне све оно што je г. Крајинић учинио за Гајрет, али свакако он спада међу прве Гајретове раднике у земљи, n a га као таквог треба овдје истакнути. Ми госп. Крајинићу и овај пута искрено захваљујемо н а раду за Гајрет. Добровољни прилози из Кораја Повјереник Гајрета у Корају г. Џемал Азабагић дозначио, je Гајрету Дин. 132.— прилога сакупљених приликом предаје одличја члановима општ. вијећа, a коју своту дароваше одликованн н то: no Дин. 20.— : А лија Бегић; n o Дин. 10.— : Александар Рајковић, срески начелник, Петар Сочо, ср. школ. надзорник, Андрија Лукић, Фаик Бегић, Л у к а Гојковић, Мустафа Bernh, Хасо Печковић, Мехмед Капковић и Тошо Медић; no Дин. 5.— : Мухарем Мурселовић и Ц вијетин Ђ укић; no Дин. 4.— : Марко ТЗурић и Радо Јовичић; Дин. 3— : Никола Јањ ић и Дин. 2.— : Алекса Рикић. Приликом предаје одличја говорио je г. А лександар Р ајковић, срес. качелник и Петар Сочо, шк. надеорник, a повјереник Гајрета je кратким говором напоменуо о Гајрету и његовом раду и замолио одликоване и присутне з а првлог Гајрету. Добровољни прилози из Котор Варош а Г. Осман еф. Џубо и з Ш ипрага сакупио за Гајрет Дин. 90.— и Омер Гиговић из Ш ипрага Дин. 10.— Прилпком учења Мевлуди-ТТТсрнфа у чарш ијској џамији сакупљено je Дин. 138.50 531 �Добровољни прилози из Би х а ћ а - Приликом Гајретова Д ан а Мјесни одбор je сакупио Дии. 2133.— добровољних прилога, a дароваш е гг.: По Дин. 100— : Изпдор Вптас, окр. инспектор и Омер Јусуфхоџић, oiih. пачелннк, Др. Вицко Д рачевац, Илија Димитрић, Д уш ан Босиић и Ђока У зелац; Дин. 80.— : Веселин Срдић; Дии 70.— : Ешреф М улабдић; no Дин. 50.— : Владимир Периновић, пуковник Франгер, др. Никола Грос, Бош ко Боспић, Др. Мушкетнновпћ, Др. Куленовић, Др. Хорн, Божо Bo­ ra h , Мурат Ш увалић н Јак о ЈТеви; Дин. 45.— : Бош ко Илић; rio Дин. 40.— : Драган Стојановић. Вељко Мандић, Др. Емил Лвви, И лија Ђукнћ и »Напредак«; Д ин. 33,— књ иж ар В у гин; по Дин. 30.— : гђа Јовановић, Мплан Судчевнћ, Бранко Дрљача, мајор Б анксровић.' Г радашчевић !Цазин), Бешлпгпћ (Цазпн), Ђоралнћ (Цазин), UtaGan Миџић; no Дин. 20.— : Др. Рафо Атијас, Др. Слијепчешгћ. МихајЛо Вујатовпћ, Јопановић,' Ју д а Р. Атијас, A. Кавезон, Бранко Мандић, А лојз Брезелннк, Х аџић-Рибић и Мијо Ш иматовић; no Д ин. 15.— : Алија Херцеговац и Самија Комић; no Дин. 10.— : Н. Гаковић, Имира Хасић, A. Делић, Р езија Софтић, Др. Костпћ, Ибрахим Селимовић, A. Ш ехић и Н. У зелац; no Дин. 5.— : И. Облак, Осне Лончнћ, Н. Чавкнћ. Др. Ник, Н. Делић, Н. Ђемаловић, Н. Аабазовић, Н. Ariih, И. Б урзнћ, X Делић и Н:Билбија. • Дароватељима нашд искрена захвалност. Д обровољни прилози за забаву у Љ у б у ш к о м : Прилоге за Гајрет дароваш е слијсдеки: no Д ип. 100.— : Але еф. Орман, Смајо Д елалић; no Дид. 60.— Але еф. Месиховић, Мујо Ја к и ћ ћ Сабита.га П^олнћ; no Дин. 50.— : Мнлан Каран, гђица СкоФГЈић, H6paX»iii Гујић, Др. Петар Нујић и Судејман Гујић; no Дин. . 4 ^ .- ^ Мехмедага Б ч л и ћ ^Н и к о л а М., Вукаднн Средојевић, Др. Х јкпн Maxnh. Др. Ш р азо в , Н. Н., Никола Милић; no Дин. З о Д : А б д у л а х Б |1ла.ч/М униб еЉ. Чс- \ puh, Тзуро П авлнца, Гњатој Мустафа Делвчић. Тошо Ш сннца, Мустаф^ Садиковић, Петар Ннчетић.'Т1брншн.м Jnкпћ, Изета Махнћ, А бдула* Осмић. Авдо Делалић. Касим еф. Садиковић, Хллидага M aiiih. М устафа Че-римовнћ, Алекса Јелић, А тиф . М уминагић.^Сумбул Пано: Дин. 32__ : Ћазим Днздаревић,; но Дин. 2о,— ; Х амо Ta— рлнновн*. A. БериMOiiiih, Сулејман М ахић, М. Черпмовић, Даипло Чук, Вељко М ил ић .. Мехмед еф, П у ту ^ вн )!, В. Ж ивковпћ. Ш ућрија Беншровић, Сулејман Беш ировцћ, Хабнб Пролић, ТЗуро Apa-, лица, Х ам дија Бутуровнћ, Ђ улага J a л tih, Накиф- Черимовић, Даннло Дробац, Мухамед Бдлто.ч Мех,мед Меснховић, . Сабит Месиховић, Мухамед Д издаревић, Мехо Дауповић, Мухамсд Далнпагић, М устафа еф. Черић, Османага Кадрџћ, Алага Јакић, Мнтар Почовизћ, Дервиш еф. Невесињац, Јакоб Зиндорф, Абдулах еф. Садиковић, М улина, Махмут Коњхоџпћ, Стево Вукобрат, Махо Л алпћ; Дии. 18.50: гђи ца Мује Л алић и друж.; Дин. 17.— : Мехо Орман; no Дин. 15.— : Омер Jap n h , Хилмо Делалић, Сабит Коњхоцић, Салихага Махић, Зајим Мехичевић, М ехмедалија Махић; Дин. 14.— : Салих Х ајдаревић; no Дин. 10.— : Н азифа Пролић,. И ван арБ бари ћ, Х ава Мујаноmih, Зиба Диздгаревић, Зејна, Кресо, Х аниф а Зухрић, Фата Муминагић Хамо Бећировић, Х ајрудин Бећировић, Владо Б у к Biih, Зидин Махић, М устафа Садиковић, Ш ефик Садиковић, Атиф Мушић, Ибрахим Омерхоџић, Tajica Коњхоџић, Ћамил Алендар, Мехмед Хаџалић, Х асан Таслиџа, М ујесира Месиховић, А јиш а Садиковић, Ибрахим Орман, Хамид Гујић. Салко М ујкић, Мујага Махић, Ибрахим Коњхоџић, Касим Хајдаревпћ. Марица Руж ић, Фатима Хумо, В. Б утуровић, Смајо Делдлић, Перо Семиз, Л>убо БуквиК, Васо Виткопић, Ибрахим Алендар, Ш ериф Kopjennh, В ариш а Марковић, Мсхо Хајдаревић, Џемал Садиковић, гђица Смешкал. Јусуф Новеси- Поопагирајте задругарство! 532 љац, Јово Џниовић, Emi. ii Д оаи нл в, И б рагаи Чошко. М ,и . мед Махић, Мујо Лалић, Мустафа Осмић, Х асо Месиховић, М устафа Џулић, Ахмед Хрљичевић, Асим Мушић, Л у ц а Петровић, Ахмед Делалић, Едхем Далипагић, Мухамсд Диздаревић, И лија Павловнћ, Фето Билал, Mapa Л асковић, Садета Садиковић и Џемал Мсхмедбашић; no Дин. 8.— : Фатима Садиковић, Салко Танчица н гђа Чешко; Дин. 6.— : Џемал Дувљак; no Дин. 5.— : Неџнб Пролић, Х асан Дауповнћ, Д уд а Ормаи, Х аф иза Орман, Ајнш а Садиковић, Касим Месиховић, Ешефа Алендар, Хафа Алендар, Ибрахим Коњхоџић, Омер Кључанин, Рамиза Садиковић, Фатпма Махић, М ннка Лалић, Ибрахим аСдиковић, no Дин. 4.— : Зинета Мосиховић, Сабира Ш укалић, Сабира Алендар, Х асан Селимић, Ш учрија Мушић, Исхак Kouiapnh; no Дин. 3.— : Сафија иБлал, Сулејман А лендар ;по Днн. 2.— : Н. Н. и Салко Алендар. Наиме бифеа покупл>ено je у готовом 535. разиих дароватеља, a бифе у нарави дароваше: Дин. од По баклаву: А лија Ормап; но хурмашице: Алс еф. Меоиховић, Хамди еф. Бутуровић, Хашнм еф. Садиковић; no Gyрек: Х асанага Гујић, Сабитага Пролнћ, Хллидага Махић и .Салих еф. Хрљичевић; no колаче: гђа Милендорфер, гђа Сме•iui#wi; no l торту: часне сестре и гђа Мадираца; no печену кокош : Хотел Јак и ћ (и сира), Фахра Коњхоџић (н смокве), Абдулах i еф. Саднковић, Хабиб Пролић, Салихага Алендар; ружице: Атиф еф. Муминагић; торту: Марнца Р уж н ћ; l лит. хП*6ера: Мустафа еф. Садиковић; no печеног јањ ца: Ибрахим Гујић и Мустафа Диздаревић. Свима дарцватељима наш а топла благодарпост! Прилози за Гајретову забаву у Т узл и Гђа A. Кољхоџић и гђица Крш лак покупиш е слиједеће предмете за Гајретову томболу, које дароваше: no махраму: Хасиба х. Пашић, Зиба х. Ш ерсмет, Сенија х. Хруствћ, С;)дет х. Салихснахић, Вогшада AjanoBiih и Ханумица Ахметовнћ; iro чевру: Фадила Курт, Н ајфа х. Махмудбеговић, Х асиба х. Шехић, Адем еф. Ф акић; no рубац: М акбула х.Вишчевић, Кида Ш ехановић; no јастук: Нафија Оадиковић, Elitiса К))шлак; no декнцу: Атнф а х. Jam aparnh; no таблет од мотива: Рајф а х. Ножић, Зора Мицић, Пашп Бсћирбашпћ и Хабиба Трновљак; no учкур: Џемила х. Џнндо; no једиограпче: Н ајла х. Ариаутовић, Емина Сердарсвић, Сала Суљић, Мевла Хабулуша. Ферида Чебић, Есма Кушљ аrnh и А јиш а Ариаутовић; no пешкир: Емина Бећировнћ. Гђа Рабија Скоруиовпћ и Девлета Ж игић сакупнш е: no ш амију: Паша х. Жнгић, Рабија х. Скоруновић, Хајрија Ш ербић н Девлет х. Жигић; no рубац: Бисер х. Поњавић, Најла х. Авдибеговић, Ханумица Синановић, Хатиџе х. Ганић, Х аснија х. Дубравић; no пешкир: гђа Ковачевић, Ферида Ибрншимовић, Ајша х. Бербић, гђа Л ујза Петрушпћ, А јш а х. Бербић, Рашиде х. Арнаутовић, 'Вулса х. Ефендић, Х анумица х. Арнаутовић, Зулејха х. Поњавић, Тевхиде х. Метиљевић; no чевру: Зсјнпба х. Хајдаровић, no марамицу: гђнца Коруга, Зарифа х. Латифагић; no учкур: Сифа X. Аждеровић, Девлет х. Џнндо, Фатиме х. Тефтердаревић, Ешсфа х. Моранкић; l м. басме: еБгзаде х. Азапагић. Гђе Сејфе х. Муфтић, Фатиме х. Ибрахинкадић и Селесковић: no рубац: Алмас х. Ж уннћ, Ешеф х. Карабеговић, Мехагиница Имамовнћ, Ахметагинца Калесић, М унире х. Kccnh, Абдурахмаповица Ксмеровић; тиш лајфер: Абдурахмаиагинца Прцић; рубчић и форангнце: Тензиле х. Телалбаш ић, no мотиве: Фатиме х. Ибрахимкадић; марамицу: Ш ехерпаде Грошо; no таблет: Мејра Плехић, Тахира х. Селесковић; no чевру: М ехагшшца Бибсровић, Шемса х. Мехмедбашић, Зумрут х. Азапагић; no пешкир: Абдурахман еф. Ибришимовић, Зсјфе х. Муфтић, Најла Хаџихасаповић, Нуре х. Чсхић: no учкур: �Хајрије Азапагић; јастук: Атифе х. Висе; 8 чоколада: Д ара Макић. З а бифе дароваше: no торту: Алије х. Коњхоџић, Фатиме х. Ибрахимкадић, Ахмед еф. Муфтнћ, Адем еф. Бисе, Др Бахрија Кадић, Осман еф. Селесковић: севдиђан: обитељ Крш лак; дивит баклаву: Јусуфбеговица Џиндо; разне колаче: Нурхапума Чамџић; масну лутму: Зинет х. Глухић. у готовом: Дин. 30.— : Анђелка Стајачић; Дин. 20.— : Иулса х. Омазић; no Дин. 10.— : Зум ра х. Салихспахић и Сабрибеговица Беговић; Дин. 4.— : X. М оранкић; Дпн. 3.— : Есме х. Смајловић. Гђе Бисе и Ножић сакупиш е слиједеће ствари: no теглицу слатка: В асилија Бајић, Mapa Џуџа, Новаковић; 2 лозе лимунаде: Јоспа Митртшовић; рибаћу кефу: Савка Благојевић; no чеврму: М. Четковић, Стака Тадић, 2 керана рубца: М укахин; пешкир: гђица Јовановић; 2 ком. мотива: М арија Каљаловић; керану шамију и рубац: Мустасфендиница Дубравић; израђену кутију и милије: самостан ч. сестара; таблет: Зора Мичић; Дин. 100.— : Ахметагииица Ковачевић; Дин. 50.— : Даница Јакш ић; no Дин. 30.— : М. Васиљевић, гђа Тан и Визлер; no Дин. 20.— : Зорка Ристић, Магарашевић, Пантић, Н. Н., Mapa Тепавчевић, Васиљевић, Н. Н.; no Дин. 10.—^ Јо Е а новић учитељица, Драгпца Bacnh, Мила Васиљевић, ДрагИца Каназаревић. И овим путем изражава ср захваллост "ширем одбору и то гђама: Селесковић, Бисе, И брахимцадв^,1Жигнћ, Скоруповић. Надаље захвалност гђама-гђицама: Глухић, Скоруп, Cep-, даревић, Бисе, Рефијн Калесић, Хиби Калесић, Ножић, Грошо, Ш ехановић, Салихспахић, Ефендић, Емини Салтовић, Кршлак, Кољхоџић, ХаџиефендиК 'Муфтић и Телалбашић. Остале Гајретове вијести корисних и поучних предавап>а н штампап>ем популарних чланака из пол>опривредног господарства, изјављујемо у имс своје и у имо наших задругара, увјеравамо, да ћемо сваком приликом и у свако доба промицати Гајретове интенције међу нашим друговима, што у овај мах можемо само толико за Гајрет д а допринесемо Молимо вас, д а то примите n a знање и да будете тумач паших симпатија према Гајрету код љеговог Главног одбора у Сарајеву. — С м а ј о Г а н и ћ , М у с т а ф а Х а ј д у р о в и ћ , Е м и н б е г С а л и х б е г о в и ћ , Ћ а м и л Ј а х и ћ , чланови управе Мјесне задруге за лољопривредни кредит у Бијељини. Са прославе 25-годишњ ице Гајретове читаонице у Сан. М осту Поводом одржаваљ а прославе 25-годишњице Гајретове читаоннце у Санском Мосту, прстсједиик Главпог одбора Гајрета, г. Др. Авдо Хасанбеговић, упутио je повјеренику г. Алагићу слиједећу депешу: »Историјска и отаџбеничка К рајнна je увек у свима народним покретима носила бајршк. Гајретовп раденици свјесне Крајине''достојни сљедбеници предака поосазују у садашњици своју високу свијест и ирегалаштво у раду за добро Ираља, Народа и миЛс нам Отаџбине. Нека ваш примјер свјесннх Гајретлија одјекне шпром Отаџбине и буде гласан трубач свима cbju ^ , Гајрет, за Краља н Отаџбину. У томе знаку жслим B au много успјеха. Ж ивили свјесни Крајишници! . Ч Др. Хасанбеговић, претоједник Главног одбора Гајрета. Са прославе je упућен поздравни брзојав претсједнику Главпог одбора Гајрета r. Д ру Хасанбеговићу следећег садр»шујући једиодушну жељу учесника прославе 25:це Гајретове чптаопице поздрављамо Вас са жељом срећан живот n a дику и понос нашег Гајрета. Претсједник: Мехмед Алагић.« Б И ЈЕ Љ И Н С К И Т ЕЖ А Ц И З А Г А ЈР Е Т Бијељ ина, 30. септембра 1930. Приликом прославе Гајретова дЛпа у Бијељини,. дне 6. ссптсмбра о. г. одржана je свечана ажадсмија у хотелу »Дрини« поводом 8. рођендана Гајретова Протсктора Њег. Краљ. Вис. Престолоиасљедника Петра, која je до^ро посјећена и која je у моралном погледу одлично успјела. ^ Ha овој академији били су присутни и претставници Мјесне задруге за пољопривредни кредит, којн су након саслушања no г. Прељубовићу одржатог предавања, упутилн њему као претсједнику Мјесног одбора Гајрета овај допис: »Господине претсједниче' ' 1' ’ Саслушавши Ваше исцрпио предавање о културно-просвјетном значају друш тва Гајрета и његовим великим потребама, сматрамо s a своју дужност да као чланови Управног одбора наше Мјесне задруге за пољопривредни кредит изјавимо ово: Hama замљорадничка задруга основана иницијативом Гајретових радника, који je још увијек морално и својим интелектом помажу, налази се у почетном стадиу свога благотворног рада, и она, поред наше најбоље воље, ne може бар у овај мах, помоћи нашем Гајрету оиако, како доликује једној задрузи оваког карактера и кажо доликује Гајрету и његовим племенитим циљевима. Ми земљораднпци, који се купимо око своје новоосноване задруге, као појединци још нисмо економски толико јаки, д а Гајрет помогнемо према јачој материјалној снази, али из захвалностн према нашем Гајрету, који школује нашу сиромашну дјецу, који морално и иптелектуално помаже нас тежаке одржаваљем аналфабетоких точајева за наше неписмене другове, оснивањем зсмљорадничких задруга, одржавањем Нови добротвори утемељачи Гајрета Tokom прошлог мјесеца уиисаше се за чланове утемеКозарац: Мехмед Балић инж. шумарства и Х акија Мулалић, општ. биљежник. Б у ж и м : Ахмет Исаковић из Baponnte Реке, Ибро Еминић из Лубарде, Ибро Сијамхоџић из Лубарде и Аган Ћатић из Бужпма. Кнеж ина: Јован Пплпидавнћ. Олово: Мујага Механовић. Ш ти п: Шехабудин Морањак. Сарајево: Мидхад X. Мешиновић, Исмет Ш арић, Мехмед Ш акота, Јусуф Мујић, Душ ан Kocnh, Исмет Ићиндић, a за добротвора Бећир Крвавац. Племенит гест Господцц Др. Б ахрија Кадић, адвокат у Тузли, купио je једном посве сиромашном питомцу Гајретова копвикта све кљиге за I. разред гимназије, један зимски капут и свитер. Г. Др. Кадић познат je као мецена многих ђака тузланске гимназије, јер ово он не чини само сада, него je исто чинио и ранијих година. Живио племенпти дароваоц! I Уписујте даљње добротворе I I и утемељаче Гајрета! | 533 �Честитка Члан Мссног одбора Гајрота у Тур. Јањ арим а, члан одбора и ипаче прпјатељ 1'ајреха г. Дедага Корајкић, трговац из Тур. Јањ ара, одликован je недавно златном медаљом з а грађанске части, на чему му честитамо, ж елећи д а га з а увек имамо у редовима Гајретових раденика и пријатеља! — З а Месни одбор X. Х амшић, учитељ. Поздравна депеша Главном одбору Бијељ ина: Гајретови чланови и прнјатељ и сакупљени н а прослави Гајретова д ана у Турским Јањ арим а манифестујућн приврженост ii захвалност своме Гајрету поздрављају свој Главнн одбор и многопоштованог претсједника. — Претсједник: X. Хамшић. И нспекци ја Гајретових интерната У смислу прописа П равилника Гајретових средњошколских конвиката и ш егртских домова, Главни одбор Гајрета je расправљао на једној од посљедњих сједница о потреби инспекције свију друш твених интерената. Ha тој сједници донесен je закљ учак да ннспекцију сарајевоког мушког и женског конвикта те шегртског дома врш е наизмјенце no двојида чланова Главног одбара свако десет дана. Инспекцију конвиката у другим мјестима врш иће no д војица чланова мјесних одбора, и то: у Т у з л и пт. Џемалбег Телалбр,шић и Алија Омерсофтић, у Б а њ а л у ц и гг. професор Наим 'Вејван и Хасиб-бег Имамовић, у Б и х а ћ у it . Д р. Х амдија Б раво и Осман Реџић, у П л / е в љ у гг. С аид-С урулис и М ухамед Хаџисмајловић, у М о с т а р у (т. Мехмедбег Хаџиомеровић и проф. г. Х асан Ћ иш ић, a у заједничком конвикту са Просвјетом у Т р е б и њ у дош ла су у у праву конвикта поред двојице чланова Мјесног .одбора Проовјете и д в а члана Мјеснаг одбора Гајрета. Према томе ове године су успостављ ене сталне инспекције у свима друш твеним конвиктима. I Пословне књ ига за д р у ш тв е н у ор га н и за ц и ју У смислу закљ учка прошле главне скупш тине, Главни н и одбор je израдио једнообразне најпотребније пословне књиге за све друш твене одборе и повјеренике. Обзиром н а врсте пословањ а Гајретових одбора и повјереника неопходно су потребне ове кшиге: 1. Именик чланова, 2. Књига чланарине; 3. Књига благајне; 4. Уруџбени записник, и 5. Књига скупш тинских и сједничких записника. Секретари мјесних одбора воде: »Именик чланова«, »Уруџбени записник« и »Књигу скупш тинских и сједничких записника«, док благајници м јесних одбора воде: »Књигу чланарина« и »Књигу благајне«. У »Именик чланова« уписују се сви чланови Гајрета оним редом како ступају у чланство. У »Именик чланова« треба уписати све друш твене чланове како редовне тако и добротворе и утемељаче. У »Књигу чланарине« уносе се убрани члански износи *ваког мјесеца. Прокљижене своте у »Књизи чланарине« морају се слагатн са чланским купонима помоћу којих се сакупља чланарина. У »Књнгу благајне« уносе се н а страни »Примитка« (лијева страна) кронолошким редом сви примитци од чланарина, прилога, забава, претплата за лист »Гајрет« и др., a на страни »Издатка« (десна страиа) уносе се сви административни издаци и дознаке Главном одбору. Ова књ иж ењ а како н а отрани примитка тако и н а страни издатка врш е се оног д ана када I су услиједила. З а све прнмнтке као н издатке морају се нмати уредне потврдс (бслези). Књига благајне зак љ у ч у је.се сваког мјесеца, a гдје су рјеђа књ иж ена најмање годишње и то приликом одржавања редовних годишњих скупштина. У »Уруџбени записник« заводе се свн дописи, како примљени тако и отпоолати. Сваки отпослати спис мора имати у архиви копију (аонцепт). У Ж њ игу скупш тпнских н сједничких зап исника« уносе се сви записници одборских сједница као и скупш тина и то оним редом како се одржавају. Сваки сједнички записник потписују н а наредној еједници, након његова прочитања н евентуално стављених примједаба, претсједник и секретар Мјесног одбора. у »Књигу ааписника« уносе се и записници евептуално одржаних конференција. Друш твепи повјереници уноее у записник р ад својих а-одиш њ их и ваиредних скупштипа, које одрж авају у • смислу прописа друш твених правила. Друш твени повјереници воде остале књиге као и мјесни одбори. Поред горњих књига Главни одбор je ш тампао чланске купоне у форми блокова, тако д а у сваком блоку идоа.. no 50 листова, a н а сваком je листу прописана чланарина ■поједином члану з а 12 мјесеци. Лнстови су ради практичнооти перфорирани, n a су тако много згоднији з а благајника него досада&и, тим виш е што су увезани. »Извјештаји о раду« такођер су штампани, a испуњавају их сви одбори и повјереници свако 3 мјесеца и достављ ају Главном одбору ради прегледа њ ихова рада. Све ове књиге су углавном већ отпослане сви м а одборима и повјереницима за њихову употребу. Предаја друш твених књ ига од стране старих одбора и повјереника новоснованим одборима врш и се записнички у 2 примјерка, тако д а се један примјерак достављ а Главном одбору, a други се проводп кроз »Уруџбени 'записник« и оставља у архиви одбора (повјсреника). Моле се сви одбори и повјереницн д а у будуће проводе и прокњ ижавају све овоје пословање у овим новим друш твеиим књигама. М О Л Б Е З А О П РО С Т О Д П Л А Ћ А Њ А Д Р Ж А В Н И Х И Б А Н О В И Н С К И Х Т А К С А П РИЛИКОМ П РИ Р Е Ђ И В А Њ А Д Р У Ш Т В Е НИХ ЗАВАБА. Гласом ранијег расписа Генералне Д и р ек ц и је Пореза у Београду, забаве нултур н о-пр освјетних д р у ш та в а биће опрош тене од плаћања д рж а в них пореза у сл у ч ају ано се одбори друш та в а , иоји приређују забаве, благовремено обрате писменом молбом Генерг.лној Д и р ек ц и ји Пореза у Београду. И ако с у о горњем распису у то к у п р о ш л и х д в и ју година обавијеш таване све наше организације путем ли ста »Гајрет« као и путем о к р уж ниц а Главног одбора __ још у в и је к се д еш ава да се поједини одбори не користе овом стиц ом, чиме у м а њ у ју чисте материјалне у с п јех е забава. повласв оји х Поново се скреће пажња свима одборима и повјерениц и м а Г ајрета да се у будукв, кадгод п р ир еђују забаве и остале приредбе, обраћају с молбом Генералној Д и р е к ц и ји Пореза бар 14 дана прије дана забаве. Како су сада обвезана сва д р у ш тв а да п лаћ ају приликом одрж авањ а разних приредаба и »бановински прирез«, то се преп оручује свим а одборима и повјереницима да у п у те и молбе надлеж ним Б а н с к и м управам а за опрост од плаћања бановинског приреза. Радом за Гајрет будимо наше снаге и стварамо бољу будућност 534 �Најновије Гајретове впјестн Г А ЈР Е Т О В Е В И ЈЕ С Т И Мјесћи одбор се иада највсћем убпјеху ове акције за материјално помагањо Гајрета, na се je надати да he и сва остала мјеота слнједити примјер одбора у Орашју. ИЗ О Р А Ш ЈА Нови утемељач Гајрета Нови одбор Гајретов у О раш ју Госп. Ибрахим еф. Горак, имам, уписао се ових д ана за члана утемељача Гајрета са свотом од Дин. 500.— . Госп. Гораку топло захваљујемо. Припреме за велики Гајретов мевлуд Агилни одбор Гајретов у Орашју подузео je велнке принреме за одржање Гајретова мушког и женског мевлуда. Мевлуд he се одржавати у мјссној џамији »Азизији«, јединој у овом мјесту. Мевлуди-шериф учиће познати хатиб и иријатељ прогреса муслиманске заједнице г. Ибрахим еф. Горак. »Касиде« he учити мектебска дјеца под равнањем г. Горака. Мевлуд he учити нови муалим г. Х афиз Муминовић, те Ибрахим еф. Хаџномеровић, дугогодишњи мујезин А зизије џамије, иначе угледни трговац. У прош лу недјељу, 12. о. мј. изабран je нови одбор Гајрета, у који су у ш л а слиједећа гг.: претсједник Хусејн Ћехаић, потпретсједник Садик Лиш ић учитељ, секретар Хасан Кадић, a његов земјеник Ибрахим еф. Хаџиомеровнћ, благајнгск Мустафа Нуркић, одборници без нарочитих функција: З и ја М. Спахић, Ибрахим еф. Горак, Ахмед П. Аџуковић, Смаил Серезлић, А лија Беш иревић, Хусејн X. М. Џафић. Новом одбору желимо успјеш ан рад. У С П ЈЕ Л А Г А ЈР Е Т О В А З А Б А В А У УЛ Ц И Њ У Ha д ан рођења Гајретова Покровитеља Њег. Краљ. Вис. Преотолонасљедника Петра G. сеитембра одржао je Мјесни одбор Гајрета у У лцињу врло успјелу годшпњу забаву. З а овај Гајретов мевлуди-шериф влада велико интереТачно у 8 сатн забаву je отворио имам и претсједник совање међу цјелокупним грађанством, na се je надати да he Мјесног оДбора г. Дервиш 'Бођић, са врло згодним предаванаш вриједнн одбор на челу са веговим симпатичним и угн>ем о владајућој Краљевској Династији као и о значају даледним претсједникои искористити и ову прилику д а Гајрет * n a 6. септембра. И за предавања и изведених декламација у лопуларише и међу најширим слојевима, тако д а сваки попрвом дијелу програма одиграли су дилетантице-ти позоријединац, мушко и женско, велико и мало, води о Гајрету хош нн комад »Хајдук« од Мурадбеговића н а свеопште задовољлико рачуна колико и о свакидањим својим насушним потрество публике. бама. Д а je забава успјела има се нарочиго захвалитн гђици Љ убиц и Љ умовић, учитељици онд. Женске Занатске Школе, А к ц и ја за сакупљањ е ж и веж них намирница која je све силе употребила само д а забава успије. Међу осталим пословима које he у овој години да посврЗабаву je посјетио са својом гђом агилни старјешина среске испоставе г. Живко Косовић који свагда у сваком пош ава Мјески одбор Гајрета у Орашју, претстоји и сакупљање жавежних намирница у мјесту х околици. Акцију за саотпомаже Гајретов Мјесни одбор, те му се овим путем чланеова најл>епше захваљујемо. купљање намирница одбор је организовао на широј /о е т р По свршеном мевлуду, ah који се сада чине највеће припреСа задовољством морамо констатовати да идеја Гајрета полако али сигурно хвата корјена међу муслиманима, што ue, поједини чланови одбора, ииами и остали угледни г^. се je дало видјети и на овој забави коју су у великом броју ни поћи he у групама од ^бвјека до човјекаЈ од куће до к’ посјетили. Забаву je посјетио са неколико имама г. Х асан еф. од села до села, и од свакога he оатражити да се одужн ГајМаврић, муфтија у п., што je врло добро примљено од грарету, нашој највећој нади и узданици, приложивши му свој ђанства. прилог у житу, кукурузу, кромпиру, воћу и т. д. И ЗЈА В А ЗАХВАЛ Н О СТИ Управи београдоког Гајрета »Осман Ћикић« a напосе гг. генералу и предсједнику Ђ. Јосифовпћу, X. A. Џумхуру, Хасану Ребцу, гђи Тодоровић, свим питомицама и питомцима Тајрета; ученицама и лекарима. Неумитна р ука судбине хтјела je да наша никад незаборављена Khep Садика, на путу да помотне роду, a у цвијету своје младости испусти своју племениту душу, остављајући нас уцвил>ене родитеље и осталу родбину. И, покрај све туге и жалости, тјеши нас околност, да н а т а никад незаборављена кћер Садика — кад je морала нас оставити — почива у земљи драгог нам н витешког Београда, за којим je она много чезнула. Подједно нас окрепљује и чињеница свестраног очинског, братског и сестринског заузимања, пригодом њезиног боловања од стране управе Гајрета, питомица, нитомаца и лекара, a напосе пак посљедња почаст Београда, којег je грађанство код сусрета спровода одавало. Сматрамо за дужност, да се свима од срца захвалимо, a напосе Тебн, Б е о г р а д е , колијевко братства, осјећања и човјекол>убл>а, no сто пуга Ти хвала. Ожалошћени родитељи: Х а м за и Сафета Грош иК. 535 �У о в о м б р о ју п р и л а ж е м о чековне уплатнице, п р е т п л а т н и к е д а нам и звол е п о ел ати д у ж н у И с т о т а к о а п е л у је м о н а е в е н а ш е купљ ањ а претплатника м еђу н ам а за „ Г а јр е т “ , п р и ја т е љ е је р и н е о п х о д н о je п о т р е б н о д а он ее na м олим о наш е претплату. да пораде око са- културну м и с и ју врш и њ егов ути ц ај ш и ри м еђу н аш и м породицам а. У редниш тво жГ а ј р е т а “ строго п ази на то да, з а б а в н о г ш т и в а , п р у ж и е в о ји м ч и т а о ц и м а и т а к а в ч и је je п о з н а в а ш е н е о п х о д н о п о т р е б н о у д а н а ш њ е м Н адаљ е, У р ед н и ш тво м оли еве е е iuto ч е ш ћ е с е ћ а ј у с а с в о ји м с в о је п ри л о зи м а, писм ене поред поучни бираног м а т е р и ја л ж ивоту. п р и ја т е љ е ј е р н а тај н а ч и н да га р ад е за Jesam li se, u korist Gajreta, osigurao kod osiguravajućeg društva „Dunav”? 536 �Med. Univ, specijalista zubni liječnik Sarajevo, Jeftanovića ulica br. 1 Ordinira s v a k i m d a n o m od 9—12 sati prije podne i od 2—6 sati poslije podne himama: S V A K I M U SLIM A N TR EBA DA KUPUJE SAMO GAJRETOV CIGARPAPIR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „ G a jr e t” ĐOOOOOOGOOGOOOOOOOOOOOOCDOOOGOOOOOOOOOOOO Papirnica Hamdija Kopčić Sarajevo, Strosmajerova preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala О О О О СХЗСХЗО О О О О О О О О О О О ' Narudžbe: Tvornica cigarpapira S. D. ALKflLAJ, Sarajevo može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu ašujte u „GAIRETU” P ® $ t £ ш тА м п д р тд : ИЗРАЋУЈЕ НАЈБОЉЕ CBE Ш1ДМПДРСКЕ ПОСЛОВЕ УЗ КУЛДНТНЕ ЦНЈЕНЕ СЛАГАКИ СТРОЈЕВИ СТЕРЕОТИПИјД РОТАЦНОННСТРОј cinkografija : IZBACUJE KLIŠEJE U JEDNOJ I VIŠE BOJA 3EDINA NA JUGU NAŠE KRALJEVINE knjigovežnica: �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/d413a5e728afbe566bfeb175e44c60c9.pdf 16ca96d325594fa26528526056c04d17 PDF Text Text IAJPčT ! JlHCt 7MTtTA МУМШ SA КЧЛТУРМС ИШИбМСКЛ ТТСДИЗАНЛ MVUMMAHA САДРЖАЈ: М устаф а Мулалић: 3<5ог еачада . М устаф а X . Грабчановић: Циганска песма Сафет A . Б урина: Одмор крај згаришта Саит Ораховац: Шанкина смрт ПО ПУЛ А РНА С Т Р А Н А *— Вејсил Ћурчић: Птице на нашим средњококовним споменицима и старим муслиманским ншианима Х а м д и ја Мулић: Улушћана дјеца А л и ја М. Чорда: Етика Д р. Стев. 3. Ивановић: Како се шире заразне бо- леоти Свечаиости приликом предаје Меншуре Реис-улулеми у Београду ГА ЈР ЕТ О В ГЛАСНИ К Састанак Гајретових раднпка у Београду, Гајрет на гробу блажевопочввшег Краља Петра Веллког Ослободпоца, Повдравна депеша претсједника Главног одбора Гајрета Преузвишеном Господину Реис-ул-улемв, Захвала његове Преузввшецости Реис-ул-улеме на поздравну депешу претсједннка Гајрета. Даљњв проширивање Гајретове организације: Нови повјереници-ице Гајрета, Рад повјеренице у Бос. Новом, Гајретов клуб у Тузлн, Нови повјереници и утемељачн, Утемељачи Гајрета нз Бужнма, Утеме.гачн вз Пријепоља, Новн утемељач у Велесу, Гајретова забава у Фојнвди, Забава у Локвама, Гајретов теферич Мјесног одбора у Пурачићу, Прослава Гајретова дана у Мркоњић Граду, Посјета бана Зетскв бановине Гајретову интернату у Плевљу, Отверење домаћичске школе у Жепи; Добровољнн првлозв: Дар за Гајретову томболу у Тузлв, Првлозн вз Оџ&ка, Разви добровољни дрнлози, Првлог 'ВилвмарскоЈ школи у Новом Пазару, Поклон Мјеснои одбору у Пријепол>у, Прнлог вз Коњвца, Првлозв вз Тузле; Задвала Гајрету. i ' " - f Џ j .A h %£ ' -i 16 НОВЕМБРА САРАЈЕВО 1930 Ур вђуЈе: Х а м з а Хумо БРОЈ 22 �Oglašujte u listu »GAJRET« »Oajret« je najrašireniji časopis među muslimanima i svakim danom diže ee broj njegovih preplatnika, na­ robilo otkako je povećao svoje gra­ divo. I u buduće, »Oajret« će nastojati da tadovolji što širi krug svojih pre­ platnika i da prodre i u najzabitnija mjesta. I i ovih razloga, bilo bi n in­ teresu naših trgovaca da oglašavanje svojih firm i vrše preko »Gajreta«, a tim ujedno vršili bi i svoju patriotska i humanu dužnost. Radnici i prijatelji Gajreta treba da porade a svojoj sredini kako bi trgo­ vine i preduzeća iz njihovih mjesta oglašavali a lista »Gajret«. л > > ’ Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друштва за културво и економско подизање муслимана, излази 1. н 16. свалог месеца, a цена му je sa нашу Отаџбину 100 динара на годнну, a sa све остале земље преко граннце 200 динара. 'Вацш добивају лист у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. Поједвни број стојн 5 динара. Директор Х ам и д Н у м и +s Уреднив Х а м за Х ум о Влаоник друпггво „ГаЈрет". — Главни и одговорни уредник: Хамза Хумо. — За штампарију „Босанска Пошта“ одговара Јоснп Енгл. �М усш аф а М ул ал ић Због свлада • актовка из босаноког живота са певањем — Л иц а: A л и ј a г a, бивши кметовски пбсеДнпк, Х а с н и ј а , његова жена, Е с a д, Гајретов поборник у касајЗи, Н а ф и ј а , Гајретова женска поборница у кас! С а д у л а х е ф е н д и ј ^ а , џематбаша, И б р о, мухтар, С а л и х а г а , бакалдија, Б е б и , свирачида, Ц у ц а , свирачица, A н д р a ш, свирач каиелник, П и ш т а , виолиста, Ф е р е н ц , басиста, Ј у с о , хамалин, Р е д a р. Догађа се у једној босанокој варошнци у садање врсме. Позорница претставља босанску собу. Ha задњсм зи ду ред прозора са демирима и мушеицима, no којима се испреплеле гране фаслиџана. Испод прозора прострта сећија, са миндерлуком и јастуцима, застртим макатама. У десном углу се-ћије шилте на коју сеђају етарији и угледнији гости, a у левом углу стол na коме су поредани стаклени предмети, кадионица за мирисе, маштрафе и вазе, табле и зарфови. Ha поду код стола жута мангала са кафеиим такумом, жутим ибрицима и џезвама. 0 зиду јодаи стари сат чалан, a у нерсду обсшеио je псколико левха (арапскн натписи са цитатима из куранај. По поду je ћилим. До врата уза зид прислоњена сехара a на супротној страни je земљана иећ са лончићнма. Ha обје страue no једна врата у стилу. Собни памештај je овехтио, тек ралоткрива искадан»с богатство. Појава 1 Хаснија и Нафија (Н a ф и ј a je елегантна и цивилизована муia, отворена и европски обучена. Тек се преtaje да je муслиманка no црном саметном ио:ривачу, кога je као турбан елегантно омотала око главе и запела једном златном гранчицом из које блеште звездице драгог камења. Испод турбана вире joj чуперци црне косе). (X a с н и ј a je прихштивио, патријархалпо чељаде, жепа још млада и п.уна свежине, али бледа и измучена. Тек ако je пст година удата. Одевена je у димије, далеко од сваке моде. Главу покрила јеменијом. Низ леђа je пустила плетеншгу, рашчупану у читав сноп златне косе). Н a ф u ј a (седи на сећији. Окренула се према Хаснијп и са искреном бригом посматра je, увијепу у тугу и кахар) Да ли сн га вољела? X a с н и ј a (седи према њој на сећијп сва погурена, увучепа у себе и своју тешку бол. Сва je уилакапа, дрвених вјеђа од суза. Повезана јеменија даје joj лиду :свечан израз туге. Јздиом руком глади no макату, a другом брише, једпим крајичком јеменије, сузе које joj часовито наваљују, већ ирсма тежини осећаља. Читавим горњим телом се no мало љуља) Не бих ти умила казати ханумице. Бићу ти искрсна ко сестри и мајдп. Иошла еам за љсг на зор. Нисам га честиго нв видјела, док сс нисам са љим у твеговој кући na само нашла. Била сам му одана и вјерна, јер он мије био гослодар и хранитељ. Н а ф и ј а : Могла си ваљда зиатл да брак бе? љубави ne носи срећу. Ниси била толики јетим. �X a c н и j a: Знала сам драга ханумице ко и ви школоване жене, али се судбини нијесам могла одупријети. Да ме je ико упитао, да ми je ико ставио на вољу, не бих за њег пошла и камо epohe да сам се отровала. Очева воља била je највела сила. Н а ф и ј а : (оштро осуђујући) Наши очеви! Наши очеви су непријатељи своје дјеце; своју соиствену дјецу бацају у отворен гроб. Пука несвјесност. Чуди ме да их ни њихово горко искуство не меже да опамети. Kao да се за своје исго јдде освећују на својој дједи. Х а с н и ј а : (дубоко уздахне) H a ф n j a: A што he рзће твој отац кад чује да си остала без никјаха? Х а с н и ј а : Јадно he му бити, то се разумлје. Али познаш сестро нашу тврдоглавост. Ja му то не смијем ни јавити, јер знаш да je код нас у сваком случају жена крива. Нико се још није хгјео дубоко унијети у нашу душу и нико нам довсљно не познаје јад. Ми би све хтјеле да људима сгворим^ џенет, али се читав наш позив своди на гтоелутцђос? и робовање мушким прохтјевима. Исти мој тврдоглави отац, кад би му -ее пожалида, рекао би да сам крива, јер да нирам била у'итаату, na мјесто сажаљења проклео би ми костл и отјерао би ме испред авлинских врата као псето. Кад ме je Алијага тукао, кад ме je злостављао и кад ме je на сваке муке нагонио, ни онда cč нисам пожалила јер би рекао: »човјеку месо, a оцу кости«. Такав би ми одговор само улио више чемера у срце, такав би ми одговор уврије^ио лонос, учинио ме кукавним робом и распршио би мв све наде. Зато се нисам никад пожалила — ником, ником живом, na ice нећу ни сад пожалити. Heiča буде што ми je у челу записано и што je ксметом Алах одредио (зауставља јецање и брише се од суза). Н а ф и ј а : (сажално) Зар cir и злостављана? Х а с н и ј а : (питање изазове дубок, јецај) Још како, драга ханумице. За кости своје не чујем. Н a ф и ј a: (сажалним прекором) Што ме ниси и онда звала у помоћ? X a с н и ј a: (настоји да заустави сузе) Нисам хтјела, сестро. Нико. ми жив није знао за муке, јер сам сматрала да би лрекршила дуж н у вјерност према господару, ако би се иком пожалила. Увијек сам гојила наду: престаће, престаће. Алах he погледати на мене, окренуће и њега правим путем да ми се смилује. Али, драга сестро, (навру joj сузе) моје м-уке нису иикад до данашњег дана битисале. Н а ф и ј а : (исиитљиво) Д а ли си му макар и нехотице дала кадгод новода? Б уди ми искрена и реци ми цијелу истину! X a с н ћ ј a: (уверљиво) Смијем положити руку на кур-ан да му никад нисам дапа повода. Увијек сам се трудила да му сваку жељу испуним и 554 испуњала сам je. Радила <-ам i:ao роб и држала сам му кућу онако како сам je од мајке научила. Никад нисам тражила своје разоноде, никад нисам тражила женског друштва, комгаилука ни теферича, јер сам се помирила горком судбином да сам припала његовој власти. Пустила сам се, чинио је са мном што je год хтио. Док сам имала дјевојачке свјежине био je у својим мушким прохтјевима незаситан. Ja сам му у свему била сусретљива и примала сам га у свој душек са осмјехом робшве и ако ми je душа плакала. Али брзо je попио моју младост као капљу poče и никад се више на ме није хтио ни окренути. Наставио je свој раскалашени живот све док je текло аграрних обвезница и беглучких њива. Кад je дотјерао до двије њиве од чијег прихода није могао живјети, дође д о освједочења да у животу треба радити. Али му je мимосвијиг и то како он замишља рад. Хоће да отвори механу и да узме некакву свирачицу у кумпанију. Тражио је^од мог оца мираз, али кад je чуо да je мој отац пренио сав свој иметак на мушку дјецу, прода . и-4Јосљедње двије њиве, a мене окрену мучити. Кад ме мукама није могао отјерати, јер сам ja надчовјечно све ладносила, оде кадији и, ни кривој ни дужној, скиде ми са raave свој никјах и пусти ме ко птицу за здравље. (Плаче. Мучна пауза). Јутрос ми кадија no мухтару посла одлуку, a он ми поручи да још данас упртим своју сехару и напустим његов топрак (загрца ice). К уда ћу, сестро? Реци ми, куда ћу? (Опет мучна пауза). Васдан ми нашиље којекакве цигане и факлне д а ме вријеђају и поручује ми да га не чекам до икјиндије у његовој кући, јер да он узима ону проклету свирачиду, пусто joj мјесто остало. Сестро моја куд ћу? Ево икјиндија се лримиче, a ja још не знам куда ћу? Ja родитеља кб да и немам. И да маре за ме, далеко су; ту ja никог свог немам осим Бога драгог (плаче)., Н a ф и ј a: (под тешким дојмом) Родитељи су опет родитељи. Да су најгрубљи према својој дјеци ипак не могу изгубити родитељски осјећај. Имају макар onaj најпримитивнији инстшст кога и животиље осјећају прама своме подмлтаку. Кад би се твом оцу поручило, он би се сигурно побринуо за те. Покушаћемо преко тамошњег Гајрета. Нек се људи заузму, нека му претставе твој истински очајни положај из icora ни најеманшџшованија европејка не би зпала тгзаћи. Х а с н и ј а : He спомињи сестро Гајрет, јер ме je Гајрет и бацио у његове панџе. P lа ф и ј a: He разумијем. Гајрет само на хаир oicpehe, na му се у нашем народу највећи минет чини. X a ic ii и ј a: Напротив. Moj м у je бабо пајљући душмапии, јер вели ла Гајрст }итријебљује наше �лијепе адете. Он je драга ханумицс човјек старог кова, na не може да схнатн данашње вријеме. Moj бабо je уложио сав свој уилив да му рад у нашој касаби омете. Н а ф и ј а : To није могао учинити, јер нема.те силе ко he снагу његова покрета зауставити. X a с ii и ј a: Да видиш како je за ono вријеме могао у нашој касаби. Једнс јесени, то je било пред пет година, дође у натпу тсасабу на школу један млад учитељ м.услиман. До њега се није ни. знало за Гајрет. Чим je дошао у касабу, одмах je окупио пријатеље Гајретове и-почео радити. За кратко вријсме- отвори се Гајретова домаћичкжа школа и почеше уписивати муслиманске дјевоке. Једног петва, ja као и осталс дјевојке обукла се и изашла са другама на канате, кад наиђе учитељ сокаком и приђе нама да нао пописује. Дјевојке ice зблануле. Неке се уписаше, a ja, бојећи се оца, ловукох се м ало.у страну. Посматрала сам са уживањем његову красну момачку стаситост, његову благу паметну чехру, док нам се погледи не сусретоте. i a осјетих да ми нешто топло кану на'срце и завољех учитеља. Између cyjjy дјевојака jitoja му се скромност најбоље допала, a веле да сам онда била и лијепа. Н a ф и ј a: To ice још и дана^ види.—^ X a с н и ј a: (настављаЈХ)в/£ са.м била сретна кад би очула његов баотун о калдрму и слетила би на канат као стријела да га гледам и да га олушам како ме мами да се упитћем у школу, и тако наше познанство мало no мало пређ^ у карасевдах. Н а ф и ј а : Чије посљедице наслућујем. Х а с н и ј а : У граду се д^гла кука и мотика против домаћичске школе и учитеља; мој отац највише. Али поред свега тога on ми je све чешће долазио ноћу под пенџер и ми смо кроз граље јоргована, обасјани мјесечином, ашиковали до ,'Сабаха. Ах ханумице драга, ако си икада вољела, разумје- ћеш како су слатки ти часови (уздахне и уздах je прене из заборава). Ојетих сс тога и заборавих иа своју тугу. Н а ф и ј а : - Причај, причај, јер ме твој ромап необично интересује. X a с н и ј a: (настави) Говорио ми je шаиатом да бабо не чује, тако слатко, тако заноено да су мс његове ријечи као крила носилс у висине. Говорио ми je много и много о Гајрету. И ja сам no њему Гајрет завољела и од тада га носим на души. Крадомице сам га помагала и слала дарове на Гајретове забаве и тефериче. Ja сам му се јадала на рсдитеље, a он ме je тјешио: Кад бу-демо своји, вели-, ja ћу тебе научити кљизи и писму, na ћу те уписати у течај кухања и кројења, оспособићу те да будеш добра жена, мајка и домаћица. Ja сам нестрпљиво декала тај дан, али тај дан није никад дошао (уздахће). Moj бабо сазнаде за наше везе и све пропаде. У мал’ ме тога дана није из пушке убио. Против учитеља дигоше тужбу и преко странака га премјестише из наше касабе, a мене на снлу дадоше Алпјапг, који се случајно на пропутовању затекао у нашој касаби и са мојим оцем упознао. Ja сам се очајно опирала, борила се као лавица, али моја с.нага бијаше малена: Алијага ме одведе и загвори међу четири зида. Живјела сам са ш ш пет равних година, na кад icaM се доста јада пајадила, показа ми сокак и шупље небо. Што ћу, сестро моја, звала сам те да ме насавјетујеш куда ћу и шта да чиним? Вријеме пролази, сад he икјиндија. Сад ће доћи црни час кад морам оставити ову кућу која je сва влажна од мојих суза. Зар ћу сестро на сокак?! Пуцају ми путеви насве четири стране и сваки води у црну бездану јаму. Има ли ико милостив да ме прими, да не кидишем себи, јер ми je жао младости. Робовала би му као и оцу, као и човјеку. Теже ми ропство не може бити, нити ми може црљи дан доћи (загупга се у плачу). (Наетавиће се.) Мчстафа X. Грабчановик Ц иТПНСКП ивС М П (Из збирке »Грчеви младости«) Однекуд песма. Сутон ћути у чести. Кресови светле. Песма се у ноћ рони. Цигашг прсд iioh поиели черге на цести, a рде he сутра, не знају ии сами они. Мир. Звезде горе. Дубоко шуми гора. Певају цигани. Ноћ као река тече. — Живот тај ерећни е немиром модрих зора, никада туга ни за чае. нахукнут неће. . . . У њима cne je што тврда имају круха, уза н.их све je тито носе увек у сутра, na њима све je што т|х>шна. имају руха, безбрига крај њих je iiito пут им еудбине •утра. Цигани певају. Дубоко шуми гора. Клокоће врело иегде у кршној страни. — Они icy деца крвавих тихих зора, живот им сав je: цвркут птица на грали. Hoh леже, ћути. Логор тиши н ц е с т и . Још један пева: Дигани у несмн жпве —>не мисле никад шта he л х сутра среоти, нд шта je прошло пиз стазе ирошлоети cune. 555 �Сафеш A Бурина Одмор крај згаришша — Ево бато, видиш бабу свога? Гледај миппсе, гледај! — И моје це бабо бити, и моје. Тад будем велити. — Бице, бице сине, ато Бод д а . . . тепа му он и узимза га на руке. Подиже га високо, na га љуби у чело. _ — Хајде, види секу у беши! Опава ли? Ha вратима избе појављује се Есма, Салкина Умор, и опет вечно умор, сталан je друг ових бедника; он им je и једини заштитник лротив свих жена. Млада, свежа, пуна са облим полунагим гру. могућих људских настројења, у којима се тражи не- дима. Босе ноге се црвене од снаге и набреклости. што вшпе, нешто угодније и лепше. Умор, он над Образи пламте, као да су од саме крви. A поглед њима пева сваког дана кад кроз шуму одјекују joj пада на снажне руке њеног вољеног мужа. — Оалко, докле ћемо ми овако? Кров шупаљ. тупи ударци њихових чекића и секира, стругара и пила, доноси им једно чудно расположење забо- Вода пури ко кроз решето. Ђеца су ми се ноћас рава. У овој монотонији, у том једноликом, безбој- сва налила. Ко чеп су била мокра. Кад ћемо бјеном животу, они налазе цео смисао свог опстој&ња, жати из ове проклете избетине? Видиш, срушиће над главом. Да Бог да ватром изгорила. a њнхови послодавци за њих су само еенке њихо— Е, мислшп да би ти онда било боље. Ха? вих имагинација. Рад, напорап вечити рад, створио — Али зар мореш гледати вако дијете? Гледај je од ових људц>један чудцн механизам који, као снага неиопиреле и пеугасле ватре, извлачи из њих га само какво je. Салко даље реже и довршава свој започети неисцрппве количине енергије. Сав живот човека предодређен je за још јм а н виши и идеалнији смл- посао. He овсрће се више на јадања и жалбе сироте сао: за искоршптавајбе свих могућих расположеља, жене. Ha вечер с у дошли Салкини другови. Д а се угодности и неугодности, створених законпма природе. A њихов јјсивот? Ови бедни љ уди што сваког мало код њега скупа провеселе. Донели су собом дана зором, док се још нису довољно ни одморили и неке флаше. Небо je прекривено танким облаод прошлодневног посла, одлазе поново на исти цима што прекривају месечину. Салко запали фепут, истим стазама се цоиињу до Радимље, пролазе њер и обеси га више врата да им мало светли. Феистим пејсажима... радују се једнако своме алату, њер жмирка и слабо осветљава распаљена лица шуштању лишћа и шкршги падајућег дрвећа. И радника. Време одмиче. Салко изнео један хратако цео дан. A на вечер, опет се они спуштају кли- стов сто и на њега поредао све, што je потребно за завим стазама, обраслим меком травом, слушају пе- њихов теферич. Домаћин први узима чашу, подиже сме тетреба, не свесно, него сасвим потсвесно. И je у вис и, као да хоће да наздрави, говори: — Другови, желим вам сваком бољу срећу и та једноликост вечитог умора, поткрепљена миром примитивности, доноси тим вечним снагама једно угоднији живот, ако ви сами желите. Нека вас необјашњиво уживање у свој тој тешкој монотонији. Бог поживи! Искапили су чаше. По једну, na no две, no тр« Ови су они задовољни собом и својим акивотом. и безброј њих. Салко се први опио. Трескао je чашама о земљу и певао: Салко седи пред својом колибом и израђује две »A што ми се Травник замаглио клупе из дрвета, Данас су слободни. Недеља, a и или гори ил’ га куга мори?« Божић. Господа им дозволила да се данас одмаЗамахнуо je у једном моменту, ударио no једрају, да и они знају кад je Божић. Ha вечер ће му ној чаши и расекао руку. доћи другови да се мало забаве скупа и ван свако— Ово je живот, ово, кукавице! A не онај у дневног обичног посла. Крај ље-га се игра мали син- прљавом граду. Овђе се само зна за ж ивот.. . A чић, a он га гледа и мисли о њењговој будућности. моја ђеца, сиротани моји. — Окочио je иза стола. Салко Ројко бедно живи са женом и двоје ситне деце. Живи у једној страћари, на пола порушеној, што се налази на друму, подно Врховице. Сваког јутра иде он у шуму Радимљу на брегу, поврх његова обитавалишта, ради до вечери, a онда, бедан и тежак, силази низ уске стазе планинске, са својим изнуреним друговима, са умором што се клати у њиховим телима. »Боже мој, мисли он, да ли he овај сиротан остати овако кржљав, ко што je сад. Хоће ли умријети прије мене. Сва je лрилика. Што ли се није бацио на ме, забога?« Тад иогледа своје набрекле мишиће дивећи им се. 556 Разбацао столице, док су се пијани другови ваљали no колиби. Певали су као луди. Он je гледао низ брсг. Али mije могао пишта да оссти у тој лудој даљшги. Није видео ништа пред собом. Слеиоочнице СУ М.У ударале, крв као да у јс појурила у мозак. �Викао je и сповао, a овда, као луд, појурио виз друм и у з очајвички крик će срушио у дубоки јарак што се протезао дуж стазе. Сирота Есма je потрчала за њим. A пијани другови, тетурајући, пожурили су му у помоћ. Лридигли су га, али, он je био онесвештен. И другови су га некако понели према колиби. Ha крик Есмин, који je више личио животињском урлику, погледали су они према колиби. Она je горела. Док су они дошли са тешким телом Салкиним, дрвена кућица je догоревала. Пред њом су видели једно сирото, полунаго дете где дрхти и зове окренуто немилосном пламену: »Мамо, мамо!« Чуо се само један крик.. . и настала je ти- швна. Оамо će осећало пуцкараље лламена, који je довршавао всоју страшну игру, Оалко ice мало освестио и, освештен ужасом, јурнуо у последње остатке пламена, али je све било касно. Узезо je бедно дете у наручје и плакао над њим. — Оиротица, изгорјела j e. . . шаптали су другови његови. За један сат на згаришту није било ни једног трунка исара. Све je било мирно и ткхо. Само црн пепео je остао ту, као знак туге, вечне туге за животима који су ту до недавна вегетирали. Ш анкнна смрш Лани бејаше једра И чила, Лани бејаше ведра И мила, Убава, Кротка, И блага. Ha дакси саркофага, Девојке Шанке што беше чила, Што беше мила И блага. i' v Друге су њене венац joj сдлеле Од беле :антеме, _'но жала гладе joj чело И љубе очи неме Девојци Шанки милој нам други, Девојци Шанки големој туги, Ах туги нашега града. A сад ко голуб сломљених крила Лежи joj тело Нежно и бело Тихе су данас махале наше, Тихе и пуне јада. С ант О ра ховац Тужне су данас махале наше: Шавка je умрла млада. Девојка Шанка мила нам друга, Девојка Шанка голема туга И сета нашега града. <- ,S •> ПОПУЛАРНА i СТРАН А Vejsil Ćurčić Ptice na našim srednjovjekovnim spomenicima i starim muslimanskim nišanima Proučavajući stećke, nadgrobne spomenike Pa­ tarena (Bogumila) i muslimanske nišane iz prvih godina iza osvojenja Bosne i Hercegovine po Osmanlijama, našao sam na nekoliko njih isklesane ptice. Nijesu one tu postavljene u dekorativne svrhe, nego one imaju neko drugo značenje, neki simbol. U po­ znatoj nekropoli sa Lađevina u rogatičkom srezu, gdje su ležali ispisani spomenici bosanskih velmoža Vlatka Vlađevića i njegova vojvode Mistoša nalazio se uz ovog i spomenik njegova sina Stjepka, što sa­ znajemo iz očeva natpisa, koji kaže da na tom mjestu leži sa svojim sinom Stjepkom. Stjepkov je spomenik kudikamo manji od onog njegova oca, pa je valjda umro kao mlad dječak još za života očeva.1) Na pro­ čelju ovog dječijeg spomenika isklesan je krst i na njemu ptica. Sličan motiv je i na začelju samo što je umjesto krsta isklesan spiralni motiv i na njem ta­ kođer ptica u istom položaju kao i sprijeda. Položaj 1) S va gdje sam ih đevinama. 0 b iće govova tri ova sp om enika doprem io sam ja u muzej, isto onako postavio, k a k o su le ža li i na V la transportu tih gorostasa u onom teškom terenu u jednom od nared nih brojeva. 557 �ptić«; je prilično naiurulislički shvaćen i živo potsjoća na kukavicu u onom položaju, kada ona kuka, »pjeva*. Ovim se je htjela ovjekovječiti neprežaljena tuga oca i matere2) za izgubljenim sinom, može biti baš je­ dincem. Po narodnom Vjerovanju kukavica je sestra Lazareva, onoga Lazara, koga je Hristos uskrsao iz groba četvrti dan poslije smrti. Poslije Lazareve smrti ona je i dan i noć na glas kukala. Lazar joj se jav­ ljao u snu i molio je da ne kuka, ali ga sestra ne po­ sluša i on je zato prokune, te se pretvori u kukavicu. Kukavica počne kukati o Lazarevu danu (Lazareva subota na 8 dana pred Uskrs) i narod je rijetko kad zove kukavica, nego obično pjevačica, jer misli da je grijeh drukčije je zvati. To čini sigurno od straha ne smijući joj ni imena spomenuti, da i njemu ne bi »zakukala sinja kukavica . Kad prvi put u proljeće neko čuje kukavicu, pa je slučajno gladan ili parasuz (kokuz bez para), biće cijele godine gladan i bez para, a ako je sit i parali, onda cijelu godinu neće gladovati i uvijek će mu džep biti pun para. Stoga mnogi imaju običaj kad u proljeće čuju prvi put kukavičin glas, da se rukom dohvate budželara ili kese s novcima vjerujući,/х1а’ će cijele godimtJmati novaca. Kukavica kuka do Vidov-dana (do 15. juna po st.), a kukala bi 1 dalje, ali kad je poginuo car Lazar na Kosdvu, onda kćeri Lazareve rekoše ku­ kavici, da je o n ^ v e ć svog brata okukala i oplakala, pa je zakumiše, da sad pusti njih, da one okuka ju, poginulog oca, izgubljeno carstvo i slavu. I kukavica ih je poslušala, te ne kuka mimo Vidov-dan. Stećak u Očevlji kraj Podlugova, s isklesanim orozom. Pod orozom »did« otvara vrata Kad sestra izgubi svu, braću, te ostane bez ijednog, onda obično viče: »Kuku meni kukavici crnojh: Narod smatra.da je grjehota ubiti kukavicu, jer ko je ubije, on nema kud na onaj svijet. Stećak Stjepka, sina 2) U selu S eljanim a kra j R ogatice im a je da n stećak s natpisom, iz ko ga se ra za b ire, d a je tu za ko p a n a G ru bača, žena vojvode Mistoša, vje rova tn o onoga M istoša ša V la d e vin a . vojvode Miloša, sa Lađevika (Rogatica). Na ornamentu kuka kukavica Muslimanski nišan u Alipasinoj džamiji (Sarajevo). Isklesana dva sokola, ruka, mes.ec sa dve zvczde i lovaćko oružje, sa lovačkim psom 5$8 �Kad ko kuga kune reče mu: »Kukavica inu jaje snijela«. Narod vjeruje i to, da kad kukavica kuka, njoj sve padaju suze na travu i kako padaju, onako se i nižu na kakvu travku. Da se mogu naći, one bi bile lijek od svake bolesti. Kako se vidi naš narod mnogo drži do kukavice. Stoga mislim da i ona ptica isklesana na stećku na Vukovoj baštini kod Skender Vakufa ne predstavlja sokola, nego baš kukavicu, koja je upravo u onakorn položaju isklesana, kako se u prirodi drži, kada pjeva, kuka. Čitava je kompozicija na stećku takva, da je puno vjerojatnija da se ondje radi o kukavici nego li o sokolu, jer nema ni smisla da umjetnik isklesava sokola kraj ruke iznemoglog starca s palicom u ruci, koji valjda oplakuje pokojnika, koji leži u grobu pod spomenikom. Tu ima mjesta samo ku­ kavica. Druga ptica, koja se javlja na spomenicima, je domaći pijetao. Dva sata istočno od nekropole u I^ađevinama, blizu džamije, koja se nalazi u polju ispod Rusanovića, ima na obronku nekog brežuljka prilično srednjevjekovnih stećaka i na jedn9me se vide ove skulpture: Na pročelju kamena ima u profilu prika­ zana stojeća muška podoba, odjevena u kratkoj dolami; desnom se je rukom podbočila, lijevu je pola ispružila, držeći u ruci nejasno markirani balčak Iznad balčaka isklesana je nekom ka­ x„u od mača. T""'1'1 u u pom poput kacige pokrivena glava, u koje je naročito obilježje, oštro profilirana, šiljasta brada. Iza spome­ nute muške podobe vidi s e nešto kao vrata, a pred njima palica s drškom kao u štške. Na protivnoj strani mramora isklesan je oroz kako kukuriče. Oroz je smješten na četverouglastom predmetu, koji je sličan onom na pročelju i koji si­ gurno pretstavlja vrata. Pokojni kustos Fiala držao je ovaj predmet za nekakav sto, ali je vjerojatnije da su time markirana vrata, jer već stećak u obliku krova na dvije strehe predstavlja sam po sebi do­ maćinsku kuću. Da se tu zaista radi o vratima, do­ kazuje nam ovaj primjer, koji je mnogo interesantniji. Na pročelju jednog stećka jia oblik kuće iz Očevlja na desnoj strani rijeke Misoče povrh Ilijaša isklesan je među ostalim i oroz. Pročelje je toga stećka ispod zabata razdijeljeno u dvije pole, nat­ krivene lukom poput arkada. U prvoj je isklesan čovjek s bradom u kapi poput one, koju prije opi­ sasmo, kako sjedi na tronogu (stolici) naslonivši se na štaku, koju drži u ruci. U drugoj poli pred! starcem, isklesan je četverouglast predmet, po duljini razdi­ jeljen plitkom brazdom u dvije jednake brazde. Ovaj predmet bez sumnje predstavlja kapiju sa dva kanata ikrila). Starao je snažno prihvatio lijevom rukom jedan kanat kao da hoće da otvori kapiju. U zabatu više starčeve glave isklesan je oroz kako se šepiri i pjeva. Razumijem, da se kukavica slika po nekojim spomenicima, ali kakva posla ima oroz na spomenicima mrtvih, nije sasvim jasno. Oroz je doduše po narodnom vjerovanju najblagoslovenija ptica. Njega je blagoslovio sv. Petar, kad ga je on sa svojim kukurijekanjem potsjetio, da se je odrekao Hrista, a poslije ga je blagoslovio i sv. Savo. Ako zao duh — đavo dođe, da navede koga na zlo, on to može učiniti samo tako, ako pijevci ne pjevaju, a ako gdje pijevac zapjeva, đavo mora odmah bježati. Moguće je da orozi na spomenicima, koji su, kako izgleda, prikazani kao da pjevaju, predstavljaju sim­ bol, čuvara umrloga od napasnika, umjesto uobiča­ jenih molitava i proklinjanja, da ne nastupa niko na njegov grob, da ga ne raskopa i t. d. Soko se također javlja na nadgrobnim spomeni­ cima, ali uvijek u vezi sa kompozicijama prizora lova, te najmilije zabave naših srednjevjekovnih vitezova. Na tim lovačkim prizorima po stećcima (Čerin u Brotnju d Cemica kraj Gacka) soko je uvijek pri-3 kaz£m kao p0magač lovačkog kerčeta (hrta) u lovu |£ |ј ф ј е ф ometajući ga na bijegu neprestanim kljuvanjem iz lijeta. Na starijim muslimanskim nišanima nalazimo također kadikad isklesanog sokola. Muslimanima uopće najomiljeniji lov bio je odvajkada lov sa so­ kolom i to na pernatu divljač, jarebice i t. d. U groblju kraj Alipašine džamije u Sarajevu isklesani su uz ostale simbole lovca (kerče, luk i strijela) i dva so­ kola na kamenu, nad nogama, na strani prema bašluku a na suprotnoj strani bašluka ljudska ruka. Po narodnoj predaji u ovom grobu leži neki čerkeski kan, koji je došao sa sultan-Fatihom u Bosnu i ovdje zakopan. Sigurno je u našim krajevima našao vrlo podesan teren za lov sa sokolom, koji mu je u tuđem svijetu bio može biti jedina i najomiljenija zabava, koja je i ovjekovječena na njegovu spomeniku. Isto tako gledao sam i na jednom nišanu u groblju pred Glamočem isklesanu ruku, a više nje soko-ptica.*) 3) 0 pticam a u narodnom vje ro v a n ju isp. B ratić A . Tom o u glasniku zem. m uzeja, 1900, str. 345-340. Радом за Гајрет будимо наше снаге и стварамо бољу будућност 559 �Hamdija Mulić Upušćana djeca U proučavanju dječjega života naišlo se na mnoga važna pitanja (problem e). Došle su i mnoge zaprijeke kao pogreške slabog odgoja djece. Mnogi roditelji i danas obraćaju pažnju na dijete i njegov život istom onda kada ono prilično poodraste, kada prilično znade da govori što valja i naročito što ne valja. Kada dijete umije štošta i nevaljalo da radi. Takvi se roditelji poslije jade i tuže, da im je dijete zločesto, pa kada ga ne umiju da odviknu od pogre­ šaka i kada ono nastavi i dalje sve više i više da griješi, onda obično vele, da s e tako dijete »nalet« (rđavo) rodilo tobože »Bog ga takog dao«. Eto tu leži uzrok, što se ranoj dječjoj dobi, d o s e d m e g o d i n e obraća slaba pažnja u odgoju djece. Ili ako mu se pažnja nešto i obraća a ono na krivom putu. Mnogu djecu i vlastite majke navedu na razli­ čite pogriješke, a sve nehotice, jer ne znaju šta rade. Od takvih je pogriješaka u odgoju djece najgore kada bude j o g u n a s t o d n j e ^ e ili kako u nas kažu u p u š ć a n - 6 d i j e t c 0 ’ ■ Odmah ovde valja napomenuti da se upusćano dijete ne zamjeni sa zapuštenim djetetom. Zapuštena su djeca bez uzgoja i spadaju u popravilište. Lahko ti je upoznati upušćano dijete. Čim mu stupiš u roditeljsku kuću ako je još maleno, ono ti izbije pred oči. Galami, zadirkuje u svašto,. prevrće stvari i sve /čini što mu se zabranjuje. Ro­ ditelji ga istom pred gostom ruže a ono vrišći i sve više baca oko sebe što stigne. Ako ga još i oklape — onda je istom pravi pakao. Sada još vaše »hujljivo« i toj »hulji« nema kraja dokje ne iznemogne i ne zaspi. Razmaženo je do krajnosti. Dok se s djetetom moglo lahko da upravlja — mlado se drvo savija — dok se s njime moralo ozbiljno da postupa kao s čovjekom i učiti ga ozbilj­ nosti i istini, tada se pustilo djetetu na volju da brblja i radi šta hoće. Čak mu se vragolijama i »arsuzluku« svi smijali i povlađivali mu. Mnogoj materi tada »od dragosti srce igra« a mnogi se babo nad dječijim brbljarijama topi od m iline. Neka ga, vele taki roditelji — ludo je ono još, ko dijete, popraviće se ima vremena. A baš tada u najranije djetinje doba, kada je najmanje otpora od strane djeteta i kada je najlakše njegovom voljom upravljati, najmanje s e tada m isli ozbiljno o odgoju djece i najviše se čini pogrešaka. To je zakon u duševnom životu mladice ljudske, koji se mora da uvaži, inače griješe svi koji ga ne poštivaju. Poslije u životu tako jedno dijete kao odrasli čovjek gorko ispašta roditeljske mane. Jeste, nijesu mu u samom djetinjstvu jačali volju za sve što je 560 dobro i ozbiljno, nego ga pustili da radi šta hoće, pa poslije kada je ta volja omlitavila, ne umije da sam sebe savlada niti da se pomogne. A šta mu u životu zaprijeka ometa, šta li ga poklopi nevolja i muka! Jadnik mora da sve to otpati. Pa ko je najglavniji krivac tome čovjekovu jadu? Roditelji su krivci koji nijesu učili dijete da u čovjekovom životu postoje zaprijeke i nesavladivi otpori. Slaba je isprika da su to činili od dragosti i lju­ bavi, jer i dragost treba da ima svoje granice. Čim dijete pogriješi i pođe krivim putem valja zgodnim načinom popraviti i uputiti ga onako kako valja, kako je dobro. Ako izgovori rđavu riječ ili opsuje (naravno sv e je to čulo od drugoga) naj­ bolje je to prećutiti kao da ga nijesi ni čuo, pa će onQ to smetnuti, osobito ako je rastavljeno od za­ puštene djece i od drugoga da psovku ne čuje. Inače ako ga ružiš ili tučeš za to, sve gore, jer dijete upravo voli ono, na što si ga ti upozorio, da je tobože ružno. Dijete voli da se mazi, da mu se svako umili. Ako se u tome postupku prelaze granice, onda toj dječijoj želji za maženjem nema kraja. Ne dadne li mu se uvijek da ono ima pravo i da je »on vazda prvi«, onda sto muka. A ako po nesreći neki roditelji pot puno puštaju djetetu na volju a to naročito čine imućniji rodielji sa svojom djecom i sva ih služinčad u tome slijede, onda se u takoj kući gaji čisto jedan budući rabijatan samovoljnik, koji sam po sebi naj­ gore prođe. Mnogi bogataši misle — a to s e u nas naročito događalo i još danas ponešto događa — da bogat čovjek može s novcem i sve svoje mane i uz­ goje djece popraviti kad god hoće. Ali vidite, to nije tako. Nego baš obratno. Mno­ goga je upušćanog mladića vlastita očevina još više natjerala na razne zaprijeke, koje je on skupo platio i svo bogatstvo u to stratio. Jeste, te su ga zaprijeke gorko opominjale da je život ljudski vrlo ozbiljan. Koliko je u nas bogataških sinova iskusilo tu gor­ činu ljudskog života, pa i danas još kao zreli ljuda, siromasi idu trnovitim putem! Pametan čovjek pa makar bio i najbogatiji ne da ni blizu da mu još i djeca oćute njegovo bogatstvo, nego ih ranije pripravljaju na ozbiljnost, da oni tu očevinu poslije umiju cijeniti i sačuvati. Danas na pr. Englezi još idu i dalje. Oni odgoje sina ili kćer do punoljetnosti, školuju ih i daju na zanat, pa kada su toliko odrasli i upućeni da umiju sam i seb i za­ raditi sredstva za opstanak, onda ih puste da idu u borbu za život. Čisto im zažele dobru sreću u bi­ jelom svijetu! Ne daju im prilike ni da čestito osjete �o&ev imetak, a kamo li da zaranije govore kao naši: »Bože zdravlje babi, imaće on svega i svašta«. Pa je li onda čudo da tih Engleza ima i u najudalje­ nijim krajevima svijeta gdje svagdje gotovo imaju prvenstvo i svagdje zapravo vladaju! U odgoju djece ne smije biti s i l e kao ni mli­ tavog p o p u š t a n j a , nego što više razboritosti, mudrog postupka i dobre volje. Kakav god lijep i krijepostan život sebi zamišlja pametan otac, neka ga odmah zamišlja i svome djetetu, ali neka ga odmah za to pripravlja i okreće. Tako isto majka svojoj kćeri. Koliko god upušćana muška djeca kad odrastu pođu raskalašenim ži­ votom tako i upušćana ženska djeca imaju svoju stranputicu. Pođu li jednom tom stranputicom teško ih je poslije odviknuti od zle navike. Kada to uoče i roditelji, onda ih tek boli u duši i obično naš neuki svijet okrivljuje sada »modu«, vrijeme i školu i t. d. a najmanje okrivljuje onoga koji ih je zanemario i nije vršio svoju roditeljsku dužnost. Kada dijete navrši 7 godina dobi, po Zakonu o narodnim školama pohađa školu. I školi već prvih dana ometaju rad upušćana djeca. U školi udešavaju se pedagoški postupci da s e dijbte popravlja, da^seoduči od raznih mana koje je donijelo u školu. Taj je posao težak i pajviše puta škola je ne­ moćna da ga potpuno izvrši. Š k o l i j e p o t r e b a n s p o r a z u m o d s t r a n e r o d i t e l j a da i обл p o m o g n u u t o m e p r a v c u . Dijete treba u školi da se pokorava školskom redu a ne kao što neki roditelji čine pa brane svoje upušćano dijete, da je ono tobože nevino, šta višć vrlo dobra Čak neki i brane tobožnju čast svoga upušćanog djeteta koju su sami zaprljali. Tako se djetetu daje povoda ne samo da se nikad ne popravi, nego da se i dalje kvari, ima doduše roditelja koji ponešto i priznaju pogreške svoga djeteta i odmah u školi izjave: »Eto ja ga predajem vama, radite šta znate — moje meso a vaše kosti«. Ali to je toliko rečeno kao da nije ništa ni rekao. Školi nije zadaća da djecu tuče — a to i ti isti roditelji iskreno žele, nego da mudrim postupkom oplemenjuju dječi ju dušu. Školi je po­ trebna roditeljska pomoć, d a i r o d i t e l j i u p o r e d o n a s t o j e da se djeca sva vode istom cilju — dobrom vaspitanju. U školskom uzgoju ne smije biti razlika medu djecom, tu naročito treba poštovati p r a v e d n o s t i j e d n a k o s t , mnogo veću, nego što se to gaji među ljudima. U koliko se koje dijete u školi ipak odlikuje od drugih t o n i m a l o n e s m i j e o v i ­ s i t i o d u č i t e l j a , nego se takvo dijete odlikuje samo po sebi, svojim uzornim kućnim vaspitanjem (vladanjem i napretkom u nauci. Kao što i svaki od­ rasli čovjek sam po sebi diže svoju čast i ugled, pa ga drugi više cijene i priznavaju mu, tako biva i sa djecom u Školi). U interesu je i roditelja i škole da nam sva djeca budu čestita i krotka, a ne da ima upušćanih i mli­ tavih, pa tome cilju valja da idu i oba uzgoja uporedo — kućni i školski. Zato treba da se često spo­ razumijevaju roditelji i učitelji u radu na prosvje­ ćivanju našega podmlatka. Naročito treba da se to sporazumijevanje rodi­ telja i učitelja o odgoju djece na sastancima u školi u nas uobičaji, jer smo mi narod još neprosvijećen, a u neprosvijećenom narodu najviše je podmlatka rđava vladanja i slaba vaspitanja, čemu treba da svi posvećujemo čitavu pažnju. Na dobro odgojenom podmlatku istom ćemo svi vidjeti ljepšu budućnost našega naroda, a to treba da bude živa želja sviju nas. Alija M. Čorda Etika Ceo čovečiji život, promatran sa psihološkog gle­ dišta, može se podeliti u tri glavne, tri fundamen­ talne ideje: na ideju istine, ideju estetike i ideju etike. Prva, t. j. ideja istine, ima svog vem og po­ magača u psihologiji i logici, dok drugoj služi isto­ imena nauka za spoznaju lepog. Nemam nameru da pišem o prednjim dvema temama jer bih otišao vrlo daleko; rade ću pokušati da iznesem nekoliko misli o trećoj ideji, ideji etike. Reč etika, moral, ili kako se često čuje nakaradna reč »ćudoređe«, ima mnogo opsežnije značenje nego kako se navodno uzima. U pojam etike spada svako delo ili eventualna pojava koja ima svoj fun­ dament u ljudskoj volji, a označava se posebnim atributima. Ti su atributi jedini i generalni: atribut d o b r a i atribut z 1 a. Često ima i drugih dela koja s e nimalo ne tiču nas i naših interesa, od kojih mi nemamo ni štete ni koristi, već samo u svojoj duši pravimo konkluzij, rasuđujemo i velimo: jedna su dobra, a druga rđava ili zla. — Za primer: imam lepu kuću, nameštenu i prilično bogatu. Jedno veče dođu razbojnici i pokupe sve što se moglo poneti. Tada mi se samo nameće da je učinjeno zlo delo. Ali uzmimo da je te razboj­ nike, pre izvršenja ili na samome delu, neko po­ hvatao. Posle toga sam stvaram zaključak da je taj »neko« izvršio dobro delo. A još ako te lopove za pokušaj pljačkanja stigne zaslužena kazna, nameće 561 �n a m ‘ s e s a m o i V e lim o , ta k o in i je i trebalo da bude k a d su h te li d a k r a d u . Često puta, u svagdanjem životu, čitamo po no­ vinama: N. N. u M. izvršio je toga i toga dana pljačku u kući, te je osuđen na toliko godina robije. Ili, taj i taj ubio je toga i toga te je osuđen na smrt vešanjem. Tada mi sami u svojoj duši, iako ne poznamo ni lopova ni okradenog, upoznavajući veličinu dela sudimo: nije dobro činio, pravo je osuđen, ili, tre­ balo ga je još više osuditi, iako nas se ćela stvar apsolutno ništa ne tiče. Sad, uzmimo slučaj da mi činimo dobro, od­ nosno rđavo delo. Da promotrimo ceo slučaj pa da vidimo šta ćemo mi u svojoj duši osetiti. — Poveri nam neko na smrti tajnu koju imamo saopštiti nekoj osobi, a od koje bi mi, u slučaju nesaopštenja zainteresovanoj osobi, imali koristi, t. j. mogli bi se obo^ gatiti odnosno steći slavu. Ako se mi koristimo poverenom nam tajnom te se obogatimo ili steknemo slavu, osetićemo u svojoj duši da to delo nije dobro, da smo izbegli dužnosti i da je materijalni lični in­ teres nadvladao dužnost * svrhu poverene nam tajne. Tada izgledamo na oko sretpi i zadovoljni, a u duši trpimo. Tu nutarnju pažnju, gorku i tajnu, zovemo grižnjom savesti. Grižnja savesti je patnji naročite vrste koja neda usporediti ni s kojom boli. Možeš da izgubiš svu svoju imovinu, da zapadneš u najveću nevolju, mogu te vređati i sramotiti, ali ni jedna bol od tih svih neće biti ni slična onoj koju osećaš radi Učinjenog dela u ličnu korist. Ovaj unutarnji sud, koji rasuđuje svako naše delo, svaku želju i svaku misao, jest naša s a v e s t . U njoj je sadržana i ideja dobra i ideja zla. ... Povratimo se na naš primei*. Uzmimo da smo tajnu od koje smo se mogli obogatiti saopštili zainteresovanoj osobi i na taj način prošli bez lične koristi. U tom momentu osetićemo da smo izvršili svoju dužnost, da je ta ćela tajna bila tuđa i da nam je bila d u ž n o s t nju neoštećenu predati vlasniku. U ovom slučaju, lični interes je bio u pozadini pred savešću i pomisli da ćela tajna nije naša već tuđa. Posle nas mogu nazivati da smo ludi, da ne znamo ništa, ali mi u svojoj nutrini ćutimo zadovoljstvo koje nikojim sjajem ni bogatstvom ne možemo nadokna­ diti. U svojoj duši osećamo da je u zametnutoj borbi, između ličnog interesa i dužnosti, pobedila dužnost, pobedila ideja dobra. Ova nutarnja čuvstva u nauci su poznata pod imenom m o r a l n i h č u v s t a v a . Ova čuvstva imaju svoje vrelo u moralnim isti­ nama koje se izvode iz suđenja o dobru i zlu. Mo­ ralne istine se razlikuju od drugih istina i to: čim ih zametimo odmah nam se pokazuje pravilo, za naše vladanje. 562 Dužnost ima svoj fundunicnut u razlikovanju dobra i zla, a ćelo ovo razlikovanje obavlja volja. Volja u nama odlučuje hoćemo li izvršiti kakvo delo. To pravo izbora zove se s l o b o d n a v o l j a . Kako se vidi, volja nije vezana ni sa interesom ni sa strašću, već je nešto potpuno zasebno, jer prava sloboda volje je samo ona volja koja radi ono što je dobro, ne obzirući se na lični interes. Sloboda volje se očituje u borbi volje protiv gospodarstva želja i strasti. Najjača je volja onda kada u nama nadvlada zakon dužnosti. Najsretniji i najzadovolj­ niji je čovek u onom momentu kad suzbija grube želje svoje sebičnosti i kada ove podvrgava pravdi i zdravome razumu. Na ovaj način sva etička čuvstva, t. j. čuvstva dobrote i pravde, ulaze i imaju nečeg identičnog sa čuvstvima estetike. Svaka lepa pojava u životu ostavlja u našoj duši naročiti refleks, od­ nosno zadovoljstvo, identično dobrome delu, koje smo učinili. Ružna slika nekog predmeta ostavlja u našoj duši rđav utisak identičan onom koji se po­ javljuje u našoj duši posle nekog učinjenog rđavog dela. Na taj način estetika i etika imaju identične utiske na našu dušu čiji se odraz traži u našoj slo­ bodnoj volji. Jačina etike (dobrote) je neizmerna. Njoj nema u svetu ništa javno. Dobro delo neke osobe učinjeno m a nekoj drugoj osobi izaziva u nama simpatije i naša duša uživa, u tom momentu ona je uzdignuta na isti nivo na kome se nalazi i duša onoga‘koji je učinio dobro delo. Analogno tome, isti je slučaj i sa 'rđavim delom. Dobra dela nekih osoba, koje ne moramo pozna­ vati, ostavljaju u našoj duši duboku brazdu, te pored saosećanja, i mi nastojimo da budemo takvi. Na taj način poštenje i dobrota drugih savladava u nama sve ono što je rđavo i ružno. Čuvstvo nam najviše pomaže da vršimo svoju čovečansku dužnost. A dužnost bi ostala samo jedan uzvišeni ideal kome bi mogli težiti da joj nisu na pomoći osećaji srca. U strast će nam preći rđava isto kao i dobra dela, ako ih nekoliko puta obnovimo. Čovek je po svojoj prirodi egoista. Uvek teži da ima više, te je time naklonjen i rđavim delima koja, po vremenu, ako se ne sprečuju, prelaze u strast. Da bi se mogli odupreti rđavim strastima, mi moramo tražiti pomoći u plemenitim strastima. Moramo navi­ kavati svoju dušu na dobra dela. Moć navike je glavni podstrekač u svim radnjama. Ako smo na­ viknuti na dobra dela, mi ćemo pod uticajem navike ista i dalje činiti, a rđava dela biće nam uvek nešto vrlo gnusno i potpuno strano. Etika u čovečijoj duši treba da nam svima bude glavni faktor, činilac i bitni sastav našeg duševnog života. Sama je priroda usadila u našu dušu pored zakona dužnosti, lepu i blagu moć čuvstva i,tim e ve­ zala sreću čoveka i njegova nutarnja spokojstva. �Dr. Stev. Ž. Ivanovid Kako se šire zarazne bolesti kod nas? Prve godine kad sam postao sreskim lekarom u jednom vrletnom kraju predratne Srbij«, edem u jedno selo, gde vlada gušobolja. U zadruzi žive tri brata. U kući ima dvariaestero dece. Jedno boluje već osam dana od difterije. Zdrava deca nalaze se u istoj sobi sa bolesnima, tu su po ceo dan, kako je već zima bila, tu se igraju, tu spavaju na podu pored bolesnika. Otpočeh objašnjavati ukućanima o zaraznoj pri­ rodi gušobolje i o potrebi, da se zdrava deca iz­ dvoje ne samo u drugu sobu, nego čak i drugu zgradu, kad već imaju u dvorištu zgrada za stano­ vanje. Rekoh im, da kod bolesnika kao nudilja ostane samo jedna žena, pa da ne zalazi među zdravu -čeljad. Na žalost, ubediti ih nisam mogao u tu potrebu i već posle nekoliko dana morao sam doći ponova u istu kuću. Ono dete je umrlo, a sad 'boluje još petero. Ja im ukazah na bolesnu*" deiu, pa rekoh: Etovidite, da sam imao pravo, kad sam vam govorio, da je ovo zarazna bolest, pa će je dobiti i druga deca.. Ma, gospodine, neće ovo biti ista bolest. Eto jedno ima samo vatru. Sigurno je, što mi velimo, nazeblo. Ovo drugo paboljeva malo od guše. Pali mu valjda krajnici? T reće, povraća. Jelo je sinoć mnogo sirenja, pa mu se stužilo. Četvrtom su otekle žlezde; bojim se da nije dobio škrofle. Peto ripa, kašlje, dobiće što vele seljaci, magareći kašalj. Tako mi objašnjava jedna baba. Ja vidim, da se sa ovim svetoni ne može izići na kraj, te počeh ubrizgavati bolesehe. — Ne za Boga, jeknu mati umrlog, čisto sum­ njam, da bi ono umrlo, da ga nisi špricao. Ubrizgah serumom bolesne i zdrave. Bolesna deca sli docnije ozdravila. ( U kući mrtvac. Od gušobolje umrlo dete. Došao sam u selo, jer u toj kući još bolesnika ima. Pred kućom ljudi tešu mrtvački sanduk, a oko mrtvaca se sakupile razne strine, tetke i babe, ne samo iz ovog sela, nego i iz daljih sela, pa čak i iz drugog sreza. Počeh objašnjavati ovim ženama, kako čine zlo svojoj deci, što su došle u ovu zaraženu kuću, te mogu odneti gušobolju svojoj deci. Prekide me jedna baba: — Protiv božje volje se ne može ništa? Ako Bog hoće razboleće se i naša deca. A ako on neda, Ц tvoja priča ništa ne vredi. Naljuti me ovo malo, pa rekoh babi: ■' .. — Bog se brine, bako, o beslovesnim stvoro­ vima. Čoveku je dao razum, pa mu kazao: »Čuvaj se sam pa ću ti i ja pomoći!'. Ako se vi sami ne ču­ vate, Bog vas zaista ne može očuvati, jer on ima i suviše brige oko ptica nebeskih i. drugih bića bez razuma. Došao sam u selo. U kući leži devetero dece od šarlaha. Radni dan, pa su svi odrasli u polju, na radu. Kod kuće je ostao samo jedan deda, da dvori bolesnu decu. Zato me iznenadi, kad na postelji bo­ lesničkoj zatekoh jednog zdravog srednjevečnog čoA’eka, gd6 miluje bolesnike i snjima razgovara. Upitah ga, šta je on deci. Nisam ništa, gospodine, ali sam im prvi komšija, pa^dođoh, da ih obiđem. — I m ^ li ti dece? ; — Imam, Bogu hvala, petero. . 1 — Pa ti njima možeš odneti bolest. Ovo je za­ razna i za decu teška i jako prilepčiva bolest. G rešiš,' što si došao. Počeh mu objašnjavati, kakvoj opasnosti \ sVoju. decu i rekoh mu, šta da radi, pre nego. sto uđe u svoju kuću. Na sva moja ohjašnjavanja, on će reći: _— М оЛа tr. Neće to, anumHinp gospodine, na na nas nas seliake. seljake, Nije - 8 dana, a dotrča mi u kancelariju. iije prošlo 77—8 ka ie sav obezdušen jedan seljak..Ni Boga ne nazva, nego, jeknu: i . -X — Gospodine, ti meni zlo proreče. Ja sam ga već bio i zaboravio, te ga začuđen za­ pitam, kakvo, sam mu zlo prorekao. , ....... , Podseti me na događaj, koji sam opisao. — Pa ja ti, prijatelju, nikakvo zlo nisam p ro-: rekao. Ja sam ti samo kazao, šta te neminovno čeka usled tvoga nerazumnog postupka. Ti nisi verovao, pa si sam uneo zlo u svoju kuću. — Pomagaj, — zavapio je ovaj otac. Ali sad je bilo teško pomoći. Od petero d e c e ' troje je umrlo. Međutim moglo se sprečiti, da ni jedno ne oboli. Sa okružnim lekarom otišao sam u selo Žarkovo. Tamo su se pojavile velike boginje u jednoj kući. Prvo se razboleo mladić od 18 godina. Lekarsku po­ moć nisu tražili. Bolest je bila dosta lake prirode, p a : je ubrzo prezdravio. Ali mati mu se razboli vrlo teško, te je donesu u bolnicu u Beograd, gdje je d o - ' cnije i umrla. Tako se saznalo o ovim oboljenjima. Kad stigosmo u selo, u opštinsku sudnicu prvo svratismo. Mi lekari govorimo o opasnosti ove bolesti, a Članovi suda slušaju sa prilično dosade. Pođosmo-1 563 �kući obolelih, da vidimo, šta je učinjeno tamo u po­ gledu sprečavanja, da se bolest ne širi dalje po selu. Prvo sretoemo jednog starca. — To je domaćin kuće, reče nam pratilac. — Zar on ide po selu, upita okružni lekar. Počesmo objašnjavati da ovu bolest mogu pre­ nositi, i zdravi, koji su iz domova, gde ima bolesti, naročito ako se ne izvrši najstrožije čišćenje doma i kupanje i raskužavanje. U to sretosmo jednu grupu od 5—6 mladića. — Evo mu sina, reče nam pratilac. 1 zbilja isa zdravim mladićima išao je ovaj prezdraveli mladić po selu, obilazili su kuće i skupljali se radi nekog drugarskog provoda. Pogledasmo u bivšeg bolesnika. Lice mu se peruta, a tako isto i ruke i ostalo telo. — Pa on je u ovom stanju još opasan za druge, rekoh. Ako bude u perutapju obilazio selo, sve će zaraziti što odavno nisu pelcovani. — Pa šta mu mi to znamo, bio je ravnodušan od­ govor pretsednika opštinskog suda. (»Presveta«). Свечаности ириликом upepaje Меншуре Реис-ул-улеми у Београду f У петак на дан 31. октобра изврешно je свечано устоличење првог Реис-ул-улеме у Београду Њ. Преузвишености господина Хаџи Хафиз Ибрахим еф. Маглајлића у присутности Њ, Вел. Краља, свију чланова Краљевске Владе на челу са претсједником Министар. Савјета ђенералом господином Петром Живковићем, претставника других вјероисповијести као и претставника других страних држава, Савјета за предају Меншуре, чланова Вакуфско-меарифског вијећа из Сарајева и из Скопља, претставнина наше Улеме, великог броја муслиманске интелигенције и народа из свију нрајева наше државе, те више стотина Гајретових радника са члановима Главног одбора Гајрета из Сарајева и огталих крајева. Свечаност je имала да отпочне, према програму, у 11 сати, али je већ до 10 сати Јевремова улица, у којој се на- / Г^ ^ л ња и просвјекивања народа без кога се не може замислити никакав напредан, затим на међусобну слогу и братство, поштовање вјерских и државних занона, затим правилно удруживање у свим гранама живота и рада, нојк^а се уздиже Ha­ m a вјерска заједница и наша држава на завидан положај. Затим je истанао потребу улагања свију снага, кано бисмо у дјело претворили интенције нашег омиљеног Владара и Господара Краља Александра Првог, који je ударио најбољи правац за срећу наше државе и држављана. У дубокој захвалности и оданости за све висоие бриге које чини Њ. Вел. Краљ за нашу исламску заједницу као и за остале суграђане Њ. Преузвишеност je позвао присутне да из дубина душа кликну: живио Његово Величанство Краљ Александар I. и Његов Узвишени Дом!, што су присутни свесрдно прихватили лази Бајракли-џамија, била ирцата гостију на тротоарима са обадвије стране. До 10 и % све je било уређено у џамији за дочек Њ. Вел. Краља. Тачно у 11 сати појавио се у Јевремову улицу ауто Њ. Вел. Краља. Скупљени муслимани, који су на улици правили шлалир, бурно су поздрављали Њ. Ве- уз френетично нлицање Њ . Вел. Краљу и Његовом Узвишеном Дому. Затим je позвао присутне да дигну руне и заnpoce од Свевишњег довом своме Владару и Његовом Узви- личанство са поклицима: Живио Краљ! Ha уласку у двориште џамије Њ. Величанство je дочекао Реис-ул-улема г. Маглајлик и допратио Га до мјеста у џамији, ноје je било одређено за Њ. Вел. Краља. Док je Њ , Вел. Крал> прилазио Своме мјесту одјекнуо je у џамији поклин: Живио Краљ!, Послије овог говора Њ. Вел. Краљ je честитао Реис-улулеми a затим напустио џамију уз дуготрајне и бурне поклине. Тиме je био завршен званични дио свечаности, a иза тога je обављено нлањање џума-намаза. Преузвишени je проучио хутбу, a готом je прочитао своју прву Посланицу свима муслиманима и органима Исламске вјерске заједнице Краљевине Југослгвије. По прочитању Посланице Преузвишени Реис-ул- ноји се пренио у народ пред џамију и на улицу, гдје су овације трајале непрестано. Ha знак Реис-ул-улеме проучио je са махфила ашере Хафиз Џемалудин Јахик. По том je г. Хасан Ребац, начелник у пензији прочитао указ Њ. Вел. Краља о постављању Реис-ул-улеме. Затим je r. Салим еф. Муфтић, претсједник Улема-меџлиса из Сарајева прочитао на арапском језику текст Меншуре, a г. Суљага Салихагић, претсједник Вакуфског вијећа у Сарајаву прочитао je Меншуру у преводу на нашем језику. По прочитању Меншуре, којом се Реис-ул-улема овлашкује да врши висоиу дужност врховног старјешине исламске вјерске заједнице у Краљевини Југославји. Меншуру je предао Реис-ул-улеми г. Мехмедалија Махмутовик, члан Врховног шер. суда у Скопљу. По преузимању Меншуре Њ. Преузвишеност Реис-ул-улема иступио je нешто напријед и окреиувши се према Њ. Вел. Краљу одржао говор у коме je замолио Свемогукег Бога да ово дјело буде са Његовим задовољством, како би ову своју дужност вршили на највеће задовољство и наио би наш исламски свијет поправили и упутили да одговара својим исламским дужностима и да служи напретну иаше државе. У свом даљњем говору Њ. Преузвишеност je укаеао на потребу стицања зиа* шеном Дому дуг и срећан живот, нашто je Реис-ул-улема проучио дову, a присутни га пратили са Амин. улема пошао je из џамије у своју резиденцију, праћен великом множином народа, који му je приредио бурне овације. Послије подне од 3— 6 сати гости су долазили да честитају Преузвишеном Реис-ул-улеми, ноји je лримао госте са својим сенретаром г. Осман еф. Виловићем, врх. шер. судијом. И поред поодмаклих година и умора Преузвишени je готово са сваким посјетником измијенио неиолико ријечи. У 5 сати дошла je већа група Гајретових радника под водством Хусејна Кадика, потпредсједника Гл, одбора Гајрета. Г. Кадић je уиме друштва Гајрета у свом говору честиато Њ. Преузвишености на његовој високој лочасти, обећајући да he га друштво Гајрет са својим многобројним радницима сваком прилином помоћи у његовом тешном раду на процвату Исламске заједнице, умоливши га да и он са своје стране уиазује своју висону пажњу према Гајрету, његовом културном и националном раду у нашем народу. Преузвишени Реисул-улема заблагодарио je на честитци Гајрета и обекао да he у границама својих могућности испомагати увијек Гајрет и његов рад на добру иуслимана у сваком правцу. �Навечер je Њ. Преу4вишеност Реис-ул-улема приредио свечани банквт у сали хотела »Српског Краља«. Ha банквту je било оио 160 узваника. Крал,. Владу су заступали министар правде г. Милан Сршкик, министар војске и морнарице r. Стеван Хаџик, министар саобракаја г. инж. Сернец, министар без портфеља г. Швегл, a београдску општину застулао je претсједник г. Нешик. Ha банкету je Реис-ул-улема поздравио краНим говором Њ. В. Краља. У име Краљ. Владе говорио je г. др. Милан Сршкик, изјг.вљујуки у свом говору да he Исламска вјерскг заједница уживати највећу потпору Kp. Владе. Затим су г. Суљага Салихагик и r. Мехмед Зени noздравили Реис-ул-улему. Г. Абдуселам Џумхург, претсједник новог грађанина Београда. Муфтија мостарски r. Џабић noздравио je присутног муфтију пољсних муслимана r, Дра Јакуба Шинкијевића. Уиме друштва Гајрет поздравио je Реиеул-улему г. Хусејн КадиК, a уиме националне предратне омладине муслиманске, која се у току Свјетског рата борила у редовима српске војске на разним фронтовима, говорио je адвоиат г. др. Решид Куртагић. У име напредне омладине говорио je г. Шукрија Куртовић, ноји je апелирао на нашу Улему, која сада прима на себе велику одговорност за напредак Исламсне заједнице, да она правилним тумачењем Куранг изгпгди опреке ноје се јављају између западне цивили- одбора за дочеи гостију и устоличење захвалио се београдској општини на указаној помоки и сусретљивости a претсједник зације и иривог туначења узвишеног Шериата. београдсне општине г- Нешик поздравио je Реис-ул-улему као разишли. Oko 11 сати банкет je био завршен, na су се присутни ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Састанак Гајретових рацника у Београду По закључку Главног одбора Гајрета, лозвани су сви чланови званичне Гајретове делегације, при предаји Монгауре Проузвишеном Господину Хаџи Хафиз Ибрахим-еф. М^глајлићу, да се састану у четвртак 30. октобра y j} сати на вечер у Хотел Петроград.у. У тој званичној делегадији били су чланови Главпог одбора из Сарајева': гг. Хусеин Ка-дић, Ахмет Сефић и Хамид Кукић, a и.з лровинције гг. Осман Реиић из Бихаћа, Есадбег Алибеговић из Дервенте, X. Ибрахим СлитГичевић из Мостара, Мустафа Мулалић из Лшша, Саит-еф. Сурулнз из Плевља, Др. Бећир Ново пз; Скопља, те делегати Гајрстових мјесних оДбора гг. проф. Наим Ђејван из Бања Луке, Цемал-еф. Дклалбашић из Тузле и Хамдија Башагић из Травпика. У заказано вријеме дошли су на сатсанак, поред наведепс гг., још гг. потпретсједник Главиог одбора Гајрста Ахмет Борић, претсједник Главног надзорпог одбора Хамдија Уво.јс, претсједшш Мјесног одбора из Приједора др. Мехмед Хајровић, Еминбег Феризбеговић и Мехмед Халић из Тешља, повјереник Гајрета из Цазшта Мустафа Зухоић, потпретсједник Гајрета у Скопљу Февзија X. Хамзић, Хафиз Салих 'Бозић из Прењавора, судија Реџеп Хајровић, Пемал-сф. Хулусић и шер. судија Бајрактаревић из Зворншса, Мупатбсг Ченгић из Вишеграда, Хусеин Хамшић из Тур. Јан.ара, Мохмед-еф. X. Омсровић из Власоницо, др. Регаид Куртагић л з Кутине, Феридбсг 'Булбеговић, Сеид Мемишевић и Мухамед-еф. Браво из Сарајева. Састалак je отворио потпретсједнпк г. л . naдић, за.хва.тивл1И се присутнима уиме Главног одбора и претсједника г. Дра Хаса1гбеговића na одзиву и узимању учешћа на овој шшој ријеткој свечаности у драгој нам Преетоллншг. Сматрајући подјелу Mohiuvdc Репс-ул-улеми у Београду историјским догађајем у вјеоском и културном развијан,у муг.ишзтта нашо Краљовлне. Главпл одбор je истиче г. Кадић — сматрао за евоју дужност да иа овим важним евечаноетима узме учешћа ir Fa.iрет као наше најјаче културно-просвјетно н нациолално друштво, те. je одредпо нарочцту делегацију састављену из чланова Главног одбора кал^о из Оарајева тако и пз оста.ллх крајева, тако да Гајрот буде na овим евечаноетима заступан еа mi­ jene територије на којој дјелује. Поред тога Главни рдбор Гајрета — вели г. Кадић — позвао je наротатим расписом све друштвене одборе и повјеренике'.у циједој Краљевини да о овим значајним е.вечаностима обавијесте све своје чланове_ и присташе и да пораде међ.у њима како би својим присуством увеличали ове^свечаности и тиме подвукли њихову важносл. Изразивти жаљење гато се није било у технич_ivoj могућности даг се лозову на овај састапак сви Гајретови радници, који су tokom прошла два дада допутовалп у Београд. a чији број излоси сигурно више стотила, предлаже г. Кадић да tokom сутратпњих свечаности у Бајракли-џамији ir у хрвовном вјерском старјешинству иступе Гајретови радницл корпоративно и у колико то буде могуће да ice о томе обавијесте и они који нису присутни на овом састанку. Присутни Гајретови радници сагласили су се ra тим предлогом, закључпвти да се састану cvTpaj у петак, у 9 Ys сати ттрије подне пред Хотел Балканом, одакле ће корпоративно кренути у џамију. У вези са овим корпоративним иступом Гајретовнх присташа и чланова у џамији, г. Кадпћ je истакао да je простор памије врло ограничеп те да he у џамију моћи да уђе врло мали број узваника. Колико he Гајрстових радника моћи да уђе у џамију то овнси и о одбору, који je налравио раепоред свечаности. Управо ради ограничености простора у Бајракли-џамији, јединој џамији у Београду, г. Кадић истпче да би било потребно повести акцпју за изградњу једне велике п репрезентативне џамије која ћо одговарати потребама паше Престоннце, иоготоро сада када je оједиште врховног нашег вјерског гтарјептине у Београду. Присутни топло прихваћају овај предлог и мишљење г. Кадића, те стављају у дужност Главном одбору да ов.у жељу Гајретових радника достави надлежним факторима. Г. Кадпћ затим извјештава ирисутне да je Главни одбор закључио да овом приликом, када у оволиком броју долазе муслимани нз свију крајева у Београд, положн друштво Гајрет вијенад на гроб блаженопочившег Краља Петра Великог Ослободиоца. 0 тој ламјери и аакључку Главног одбора. Гајрета обавијештена je и јавност. У току дана- 565 �шњег дана испитивали омо могућност одласка већег броја Гајретових радника на Опленац, али ja нажалоот из техничких раллога то немогуће радн удаљености пута, na hc због тога отлЈш на Опленад ir положипг Bujt'iiau нзасл&нство од 4—5 Гајретових радника. Присутни одушевљено и с похвалом одобравају овај закључак Главног одбора. Секрстар Главног одбора r. Кукић иродлажо да Гајретови раднпци нослијс нредаје Меншуро Реис-ул-улемп, оду корпоративно гутра поподне у Врховно вјерско етарјошинство да поздраве P ouč­ im - улему и изразе му у име Гајрета честитке. Овај je предлог усвојен, те je закључено да се у ту сврху нађу прнсутни Гајретови радници пред Хотел Ба.тканом, сутра у 4'А сата иослије подне, одаклен hi? отићп корпоративно у Врховно вјерско старјеипшство. Иза тога присутни су новезано ралговарали о прилнкама у појединим мјестима, о иамјерадга nojeдиних Гајретових одбора и повјсреника у току one године, те о садашњем стању Гајретове организације у народу. Прпсутни су се разишли истом око 12 сатн поћу. Г А ЈР Е Т HA ГРОБУ БЛАЖ ЕН ОПО ЧИ ВШ ЕГ К Р А Љ А ВЕЛИКОГ ОСЛОБОДИОЦА П ЕТР А У недјељу 2. о. мј. отпутовали су чланови Главног одбора Гајрета на Опленац и то rr.: Хусејн Кадић, Хамид Кукић, Есадбег Алибеговић и Осман Реџић, гдје су се покло- »Данас када у дра/гој нам Прсстолницп преузиматс рсдовну дужност врховног старецшнс иеламско верске заједнице, хитам да Вам иснред нашег најјачог шцноналног и културло-просветног друштва Глј|»ота нзраанм срдачне чсститке еа вером да he Вашнм цастуном на чело наше заједнице отпочсти еноха конструктииног рада на унапрсђењу неламске верске лаједнидс да биемо тнме допринсли и добру националне нам заједнице.* Захвала Њ. Преузвишености Риес-ул-улеме на поздравну делешу претсједника Гајрета. Ha поздравну депешу.. коЈу je унутио укме друштва Гај[>ета претсједиик Главног одборл г. Др. Авдо Хасанбегоmih Преузвншеном господнну Хаџп Хафнз Ибрахим-еф. Mnглајлпћу, Репс-ул-улеми Крал>евнне Југославије, добио je г. Др. Хасанбеготшћ следсћп одговор: »Прнјатно дпрнут Вашом честптком коју ете ми упутплп прнликом моје ингталацпје. изволите прнмити моју нскрену благода.рно1т п увјсрење да ми на срцу лежн добробит и напредак нашег Гпјрета тга ћу ra у сваком елучају номагатп it његове цил>еве промпцати. У жсл>н да п Ви меие у мом тешком послу и раду поsiorffeTC, пзволите чрпмити махеуе селам. — Ренс-ул-улема Маглајлић в. p.« " Проширење Гајретове организације Нови повјереници-ице Гајрета Tokom мјесеца октобра постављени су повјереницим!а Гајрета и то: у Урошевцу ir. Хамдија Исмшгловић у Шабцу г. Тахнр .Vnnriih. командир градске страже у Крекн (солани) г. Ахмед Џамбић, раднпк соларе у Кагуповићима Пјмвник) г. Хафиз Салпх Хамзпћ. трговац у Рибннцн (Тузла) г. Ибрахим еф. Кудумовић у Бановпћама (Тузла) г. Шабан M.vjunh и у Трештеници (Тузла) г. Хасан Смјаловнћ. Рад повјернице у Бос. Новом нили сјенама Великих Ослободилаца и положили у име Гајрета вијенац на гроб блаженопочившег Краља Петра Великог Ослободиоца. — Ha траиама вијенца био je натпис: »Гајрет српско муслиманско. културно-просвјетно и штво своме Великом Краљу Ослободиоцу«. нзционално дру- Ова геста дужног пиетета и благодарности од стране Гајрета примљена je са велииим одобравањем како у Београду тако и међу свима Гајретовим радницима и присташама, Поздравна депеша претсједника Главног одбора Гајрета Преузвишеном Господину Реис-ул-улеми. Претсједнш; Главцог одбора Гајрета упутио je на дан предаје Меншуре- преузвишеном господнну Хаџи Хафиз-еф. Маглајлпћу слсдећу депсшу: 566 Новоименована повјеренпца у Бос. Новом гђица Тахира Церпћ приетупила je одмах прикупљању чланица, што je ишло потеже, јер се морало на дуго и шнроко образлагати сврха и цнљ Гајрета. Ипак je повјереннца успјела да уппше 01 чланнцу уз помоћ пријател.ице гђпце Халиде Чаушевнћ. коja није жалнла труда да вшие од двије недјеље сакупља чланице. Ус.коро he врпјеме npchn п на избор женоког одбора. И ованм путем Гајрет се тоило захваљује kako повјерен||ци тако u гђици Чаушевић на њиховом заузимању у раду око иросвјећивања. наше муглнманке, na нх молимо да наставе чаиочети рад. a на иодстрек осталих епојих другарица н ттомшиљсница. Гајретов клуб у Тузли Ових дана одржана je извпиредиа скупштиип »Грађанci» r клуба« у Тузли на којој je nehiiHoSt глагопа изглаеано да Грађански клуб има лнквидирати и еа евојнм чланством пpeh н у Гајретов клуб. џ Нови повјереници и утемел.ачи Код Мјсеног одбора у Поджепљу уписани су иовп noпјереиицк и то rr.: Мухамед и НТахин Сућеска. P iicto Шеховац и Јово Шупановић. Код одбора у Варешу упнсао ne за чланн утемељачп r. Узснр Хоџић. a кол одбора у Орпшју г. Ибрахнч Горпк, �Утемељачи Гајрета из Бужима Повјереннк Гајрета ил Бужима г. Ибрахнм Мустафић унисао je аа утмо.-начо Гајрета гг, Хасана Скендеровића. мух, тара пз Rap. Рекс .Хашимн Бвгића. општ. побнрача, Османа Макића, мухтара из Bara. Салиха Хиљића, мухтара из Лубардс, Хагана Велаџића. тежака из Лубарде, Хусу Beniha пз Бужима, Суљагу Мулалића сина Алнна и Ћамила Машпновипа, кројача из Бужима. Утемељачи из Пријепоља Код Мјесног одбора у Пријеиољу унисаше се за утеме■л.иче гг.: Л»тиф П аш ш жА, тргомц. Хасаи Чичић и Алнја Чонвра, кроојач. Нови утемељач у Велесу Повјеренив Iiijpera Вмижа г. Алп Риаа Садашмик jiincao je за чмна угемељача r. Абдпјевик Оулејиана. Гајретова забавг у Фојници прнсутнпх гостију. што заиста овим тамбурашрп збор са омладином ачслужује хвалу. јер када се узме да су тамбурице наручене у априлу о. г. и дд су за тако кратко вријеме научнлн свирати и нрви пут јавно се пред публнком показати. Теферичу присуг.твовало око 1500—гооо особа, a највнше je било сеоског свијета што значи. да и наш сељак чврсто стоји уз једину наду и узданицу, уз наш Гајрет. Чист прнход овога тефернча изнагаа 1200 динара. док je укупац прнход бно Дин. 2148.— Прослава Гајретова дана у Мркоњић Граду Изведена je према мјесним приликама на најсвечанији иачкн. Већина чланетва са Мјесним одбором на челу прнсуетвовала je молитвама у свнм богомољама. У 11 сати претсједннк Мјесиог одбора r. A. Даутбеговнћ у просторијама Сокола одржао је*"предаван.е о заслугама Династије Карађорђевића за народно ослобођење п уједпњење. Исти дан на вечер приређено je забавно вече уа судјеловав.е мјесног друштва Сокола, ногометног друштва »Змаја« ii травничког ногометиог друштва »Bojna«. Чист приход прославе бно je 504.50 Дин. Нарочито.се истакла. код раеиродавања значкн »Гајретов дан«- учитељица гђица Ковачевић, Мптровпћ и 'Вурковић, 6. јула о. r. одржао je Мјеснн одбор у Фојници теферич са забавом код Мемијнне бањс. те je приход исте био Дин 3061.— Према сједцичком закључку одбора нриход теферича iioдијсљен je н то 50% Главиом одбору у Сарајево. a 50% друштву »Осман Ђикић« у Веограду као иомоћ за градњу сту- Посјета госп. Бана Зетске бановине Гајретовом интернату дентског дома. у Гјлевљу Заслуга да. je забава успјела tyiKO у „моралном тако и у 14. о. мј. 'посјетио je плеваљскн Гајретов интернат Бан материјалном погледу врло .добро, имаде tce пршшсатп насто- Зетске бановпне ђенерал г. Крста Смиљанић. Г. Бан са својом јаљу овдашњих ђака среддлх и внших ^кола. који нису жа- пратаом обнпмо je и прегледао m a одјељења интерната инлили труда око прнпремања извоЦец(| псте, a нарочнто ct __тересујућп се за рад у пнтернату. те се je информисао о свемора оа задовољством пстакнутн, да je теферич и забаЗм му, a у учионпцама готово са еваким појединнм од присутбила посјећсна многобројно од чкЛшт муслимана н муслиних нитомаца нзмнј$нпо je no иеколпко рпјечп. манки. . ТМ поејета учпнила je на ове Гајретовце и пптомце јак дојац^а с тим внше, јер његов боравак у Плевљу трајао je Забава у Локвама само неколпко сати, na поред кратког задржавања овдје, наМјесни одбор Гајрста у зајсдници i шао јо г. Ban времена, те лрва љегова посјета била je Гајодржао je забаву иа 27. ^ептсмбра т. г. у корпст :№||еМ ретову интернату. Сокола, a која je испала одлнч11о,чОбзнром на село u почегак Ha учпњену посјету управа пнтерната одаслала je брзорада Мјесног одбор1а. Чнст приход забаве био je 1.015.75 Дпн. Јавну -„I.™.,,. ;а. захвалу еел. овог садржаЈа: Забаву je отворио поздравнич говором г. Војнслав Авда»Госп. Крстп Смпљанићу. Бану Зетске бановннс — Целовић учитељ. У програму je бпла декларацпја »Младом Со- jjm.e Управа Гајретова интерната са питомцима најтоплије колу«, коју je пзвео свршени ђак основне школе Мнлаи Чн- Вам благодарп на учињеној посјети. Ваша пажња даје нам кара, затим декламацпја »Гајрету«; »Позив на упис« пзвео јак потстрек у раду na Гајретовој идеологпји за добро Краља je ђак гимназнје Муста(|)а Шатор. »Cj-сјед!«.-актовка у 1 чи- н Отаџбнне«. ну од Мурадбеговића. и »Немуштн језпк«. п;нФлп су чланови Отворење дсмгћичске шноле у Жепи Гајрета и Скжола. Иннцијатпвом Гајретовпх радеиика, a уз прппомоћ срес. ■ Ha забави су свиралп свпрачп, члановп Mjemor одбђра из Чапљине, који су овојевољно поннјели са еобом инстру- начелника r. Душапа Ружића na- 14. октобра о. г. отворена je иенте и без нкаква позива свирали na забавп. Зато пм од домаћичка школа у Жепн( срез Рогатица. у коју су се упистране одбора најљепша хвала, a нарочито Омер еф. Ђерићу. сале 24 ученице муслиманске вјерс. Обзпром na то, да je овдје истом год. 1926. отворена Госп. Мехмед еф. Алпчић н Ђамнл Зекнћ сакупили су Гајрет 75 кг. грожђа. nojer еу продалп за 225.— дпнара n нар. осн. школа п то у прпватној зп-радп, дов радови око подпзања нове школксе дворазреднс зграде ових дана приводе послали Главном одбору. се крају, то се може констатовати. да je народ овога краја Гајретов теферич Мјесног одбора у Пурачику — увпдјевши потребу школе — за кратко вријеме лпјепо на5. октобра о. r. одбор Гајретове читаонпце у Пурачнћу предовао у културпом погледу. закалао je и одржао moj шмнки тефејшч у Лукавцу фабрицп код Кука. Добровољни прилози Распоред je бно биран: двпје велпке кољске. једна njeЈпачка трка. амерпчкп затвор и друго. Само мјесто гдје re Дар за Гајретову томбопу у Тузли Госпођа Хазера n господпн Адем Авднћ, из Тузле, који т^форич одрасао дскориеано je како ес то пајљспше могло, a. нарочпто су ие иетпцалп лијепп ћнлпми, «еџаде п OKiihenc се с уопјехом баве рационалним псрадарством, даровали су влике lb. Величанетва Краља. П1>отектора Гајрета Престоло- за Гајретову томболу за 6. септембра о. г. пар хороза пасмине , пасљсдппка Петра. Лијепо je било вндјети мале н велике за- »лекхорн« у вриједности од 300.— дпнлра. Дароватељима п овом прилнком нскрена хвала и присвавпце напрапл.ене од iianiipa, којс еу лепршалс п заноепле знпње, са жељом. да се у њпх још ко угледа, како на пожњн очп око цнјелог теферича. n којнх je бнло неколико етотина. Тамбурашкп збор Гајротове чптаонпце у Пурачпћу за- • коју указују Гајрету, тако и у њнхово рациопално перадарвпдпо je и прло лпјеие комаде евнрао. a na задовол>етво евпх 567 �\ \7 Прилози из Оцака Приликом сунећења дјсце г. Капетановпћа. Хусеинбега, претсједника Мјесног одбора Г ајрет у Оџаку (срез Дервента), сакулио je за Гајрет своту од Дин. 75.— a дароваше: Дпн. 50.—: Хусеннбег Капетановпћ; no Дин. 10.—: Кудуоовић—Берберовић Омер п Јупић Асиф еф. п Дпн. 5.—: Хуремовић Нури еф. Надаље je сакупио своту од Дин. 55.— Џиндо Мидхат међу женскиаем a даровале су no Дин. 10.—: Хаџи Алипашнћ Хасиба и Капетановић Шефшса; no Дин. 5.— Рамић Хата, KaneraHOBiih Ехлнмана, Капетановић Хајра и Ћатић Шемса; no Дин. 3.— Н. Фазлић, Н. Ћатић и Н. Мехић; no Дин. 2.—: Кооовац Арифа, Ћатић Емина и Маглајлић Бегија. Разни добровољни прилози T okom мјесеца октобра дозначени су Гајрету слиједећи прилози: Мјеснн одбор у Котор Варошу Дпн. 100.— Мјесни одбор у Невесињу сакупно у Улогу Дин. 710.— Мјесни одбор у Невесињу Дин. 272.50 Жен. Мјесни одбор у Тузли Дин. 510,— Повјереник Ибрахим Мустафнћ из Бужима Дин. 700— Аврам Атпјас приликом смрти Мујаге Ахметашевпћа Дин. 200.— Џемал Алпхоџић нз Фоче Дин. 290.50 Абдурахман Мепгаћ пз Сарајева Дин. 100.— хо Бајрамовић из Пасаца, Емин Читкушић из Шерића, Мујо Сакић из Гнојнице. Рашид Чаушевић из Тупковића, Сулсјман Хашимбеговић из Ђурђевика. Ахмет Мусић пз Петровица Гор.. Хусо Турић пз Грпвица, Емин Абдпхоџић нз Прилука, Милан Лазаревић и-з Трештенице. Шабан Семић из Јарушака, Хусејн Бјелић пз Пољица, Алија Бркић из Пољица, Ахмед Мулавдић из Одоровића, Мухарем Фа-злић из Сеоне, Рамо Хаџић из Лукавиде, Осман Мркоњић пз аБножића, Халил Јахић из Вршана, Бего Лисичић из Осјечана, Сулејман Хашимбеговић из Ђурђевика, Салих Хоџнћ из Вишће, Бајро Халиловић нз Лукавице Доње. Халил Делић из Дубрава, Ђамил Палаврпћ пз Шевара. ПЈахбаз Авдић п зДоње Јасевице, Мујо Башпћ пз Мијатовића, Смаил Мешановић из Сеоне; no Дин. 5-—: Нукић Шабан пз Миричине, Синан Хоџић из Добошнице, Осман Чајић из Бокавића, Хашнм Саклћ из Крушевице, Емин Мујачевић пз Подорашја, 'Бејнил Османчевић из Подоpanrja, Јусуф Аљић из 'Бурђевика. Хусо Туфекчпћ из Гнојнице, Осман Ахметовић из Брњице Тур., Мухарем Јагодић из 'Бурђевика, Шабаи Дураковић из Бишћс, Осман Јашаревпћ из Добошнице, Ибрахим Бегић из Добошнице, Ибрахим Умиха-нић из Башиговаца. Мујо Јошић из Добошнице, BeitTO Бектић из Шића, Хасан Хавкић из Крушевице, Ибрахим Бегић пз Лукавца Тур., Авдо Хабибовнћ из 'Бу.рђевика, Саллх Хо'џ и ћ из Тиње, Расим Трумић из 'Бурђевика, Суљо Врашљић нз Тиме, Осмо Бектић из Плана. Ахмед Кавгић из Добрње, Омер' Зу>ић из Петровица Гор., Авдија Гутпћ из Петровица Гор. Прилог Ћилимарској Шиоли у Новом Пазару По наредби Бана Зетске бадовџне, г. Крсте Смиљанића З А Х В А Л А ГА ЈР Е Т У нсплаћено je из бановинске блашјне Ћилимарској ШкшпГуГ' Давно je било када ме, као малпшана, дечка после сврНовом Пазару сума од Дин. 3000,— као помоћ за унапређење шене основне школе и првог разреда гимназије, узео под псте и набавку материјала. свога интерната Гајрет, наше вредно. хумано, културно »осветно друштво. Седам година- ме држао у н-аручју н Поклон Мјесном одбору у Пријепољу _дпо својим хлебом као мајка рођенче своје. Рано, оставHa молбу Мјесног одбора у Пријејпољу ■ен без родитеља, са мало пријатеља, без помоћи узвншеЈгаг фшрма X. Рутнејз из Љубљане један зидни оат Гајрета, био бих продукт улице и љеног утицаја. Нашао caar просторије. се у колу Гајретових питомаца који су, предвођени вреднлм И овим путем т. т. фирми топла захвалност. и способним управницима п васпитани no најсавршенијим Прилог из Коњица методама, брзо п благовремено дошли до жељених циљева. r Приликом купње куће од Браће Нанпћа из Сарајева. Од својих питомаца Гајрет je за извесно време створио вреду мјесто весеља поклонио je г. ЋамИл Прохпћ из Коњица за1 не грађане, поносне држављане Краљевине Југославије, као градњу Гајретова Дома Дин. 1060.— п то у акцијама Приви- н храбре браниоде Краља и Отаџбине. леговане Аграрне Банке. Никад не могу, a нити смем, заборавити на Гајрет, као Истп обећаје да he п прилпком будуће куповнине радо и на све оне пријатеље који су ми помогли у отклањању и се сјетпти нашег Гајрета прилогом. крчењу свих могућих запрека на путу за постигнуће сигурне 1 Топла му хвала! егзистенције и ваљаног положаја у народу. Прилози из Бјелимића Ступајући у јавни живот, радо се сећам Гајрета, свих мојпх пријатеља, као и скрбнпка ми — даиџе Назифа ХаџиПовјеренпк Гајрета из Бјелимића (срез Коњиц) сакуha који ми je био место оца и показао пут за лепу и сигурну пио je за Гајрет Дин. 175.— добровољнпх прилога. будућност Прилози из Тузле Уз најтоплију захвалу п поштовање Гајреху, обећавам Госп. Омер A. Омазић, пз Тузле. сакупио je за Гајрет да ћу бити веран поборник његових идеја в да hy мећу naслиједеће добровоа.пе прилоге: родом интензивно радити на проширењу његове узвишене По Дин. 20.—: Сулејман Хајдаревпћ из Пољица, Алија акције. Лелпћ пз Брњичана. Мехо ЈавриФ из Липовнце; no Дин. 15.—: 28. октобра 1930. Стнјена—Цазин. Ибрахим Шабановић из Крушевице; no Дпн. 10.—: Бвго ЧизУчтчв: Miih из Ободнице. Ибрахим Хођпћ из Бшсавића, Hleho Камберовић зи Пољица. Мехмед Нухаповић из Петровица Гор., МеЧеликовић Сулејман, учиго'В. ilUlHLI Jesam li se, u korist Gajreta, osigurao kod osiguravajućeg društva „Dunav”? 568 �Med. Univ. Dr. 110 1 specijalista zubni liječnik Sarajevo, Jeftanovića ulica br. 1 Ordinira s v a k i m d a n o m od 9— 12 sati prije podne i od 2—6 sati poslije podne S V A K I M U SLIM A N TR EBA D A KUPU JE SAMO GAJRETOV C IG A R P A P IR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „ G a jre t" 00006X30000000000000000000000000000000000 Papirnica Hamdija Kopčšć Sarajevo, Strosmajerova — Telefon 619 preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala 06X36X36X36X36X306X3006X30© 0 6 X 3 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 6 X 3 0 Narudžbe: • Tvornica cigarpapira S. D. ALKALAJ, Sarajevo može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu Oglašujte u „GMRETU” S ^A N S J U P O Š T * штдмпдрија: ИЗРАЋУЈЕ НДЈБОЉЕ СВЕ ШТАМПДРСКЕ ПОСЛОВЕ УЗ КУЛДНТНЕ ЦИЈЕНЕ СЛАГАКИ СТРОјЕВИ СТЕРЕОТИПИЈД РОТАЦИОНИ СТРОЈ cinkogbafija : IZRAĐUJE KLIŠEJE UJEDNOJ I VIŠE BOJA JEDINA NA JUGU NAŠE KRALJEVINE k n jig o v ežn ic a : POVEZUJEKNJIGE 00" MAJIUKSUZNIJE IIRAOE �rila Sli Temeljna glavnica 4 0 ,00 0 .0 0 0 '- Dinara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172 Davi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju Z A L A G A O N IC U općine grada Sarajeva koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. ■iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiMiiiiiiiiiiiiiiiiiiiijiiij'.iiniiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii.iiiiiiiiiiiiiniia ifiosansfea Inddrijalna i I Trgovačka Banka d. d. Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 IDr. Omer Bahtijarević 1 dugogodišnji liječnik Drž. 1 Bolnice, operater 1 spe- Potpuno uplaćena didnička glavnica D in 20,000.000*- | cijallsta za operativne bolesti, asistent chlrurškog odelenja Državne Bolnice Rezervni fond D in 7,500*000*- Prima u l o š k e na štednju, vrši d o ­ znake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o 1j n i i e uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća џ . 1 j I 1 1 j Ordinira od 1-3 j p o slije podne Interurban t e l e f o n i broj 605, 865 i 555 Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split I u Aleksandrovoj ulici br. 45 Banka Gajret d. d., Sarajevo Akcijski kapital Din 40,000.000‘* Rezerve Din 2,000.000*B anka ee b a v i svim u b an kov nu struk u spadajućtm poslovim a. O vlaštena Je za trgovanje sa valutam a 1 devizama. Z a v o d je ta ko đ er 1 puplla m o siguran. O sniva, organ izuie i ru kov odi kreditne i privredne ustanove. O sn iva i podu­ pire razne kulturne i hum anitarno ustanove. Od čiste dobiti daje 6% Kulturnom I Prosvjetnom društvu „ G a jre t”. S v e doznake u d o m ov ini i ino stra nstv u ob a vlja B a n k a G a jre t n a jb rže 1 n a iku la ntnlje. U lo š k e uka­ m aćuje n a jpo vo ljnije i Isplaćuje lste u sva k o d o ba � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama 1930 Description An account of the resource Br. 1-2; 4; 6-20; 22-23 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1930 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 27065862 IIIF Item Metadata UUID 50eb38f3-8c83-48f3-af95-70a4fce0c79f https://kolekcije.nub.ba/files/original/ccc428fa36ad16d51489f431c97d52f4.pdf e75874cb0ca667cf292b9fc15670bbb0 PDF Text Text ГЛАСНИК КУЛТУРНО-ПРОСВЈЕТНОГ ДРУШТВА ГАЈРЕТ Sig. Im. С А ДР ЖА Ј : , Г Т / 1 Wac|ona'na /I ■ iW uriy^ l s k a ' WMr=M»BiH| ša k a j ^vol Уредништво: Поводом ул агка у XII годину ir.uu;i;fihii члгоппса »Гајрет«-а и заш тита уопгате Ш еф ии ја Буб ић, проф: Слободна трговина КЊ ИЖ ЕВНИ М ухамед ПРИЛОГ Коњ ичанин: И з* м уш ебаКа (црико^етка) М ун и р Ш а хи но в ик-Екр ем ов : Хафиз Кустура М устаф а М ул али ћ : Због евлада ОЦЕНЕ И П РИКАЗИ: с љ -j Х у с е јн Брни(|, np<xf>.: Јодан добар прилог нашој народној псторији, Душан Ј. Поповпћ: 0 хајдуцпма, I део, Народна ш тампарија, Бео- Здрављ е: Црвени паразитн код деце л а селу Сточарство: Заразно запалење очне рожнице код говеда п овада Г А ЈР Е Т О В ГЛ А С Н И К Прослава Рођендана Њ . В. Краљ а Александра I у Гајретовом мушком конвикту у Сарајеву, у Гајретовом женском конвикту у Сарајеву; Прослава l. децембра у Гајрстовом мушком нитернату у Сарајеву, Прослава Рођендана Њ . В. Краља у Гајретовом шегртском дому у Сарајеву, у Гајретовом конвикту у Бањ алуди, Свечана прослава 1. децембра у Бањалучком конвикту, Прослава рођендана Њ . В. Краља у мостароком конвикту, Прослава д ана ослобођења и уједињења у Гајретовом конвпкту у Бихаћу, Прослава рођендана Њ . В. Краљ а у Тузли, у Козарцу, у Гајретовом Ентернату у Плевл>у, Прослава l. децембра у Гајретовом интернату у Плевл>у Прослава државног и соколског празника 1. децембра у Високом, Гајретово сијело 1. децембра у Кладњу, Гајретов мевлудпшериф у Високом, Гајретов мушки и женски мевлуд у Кладњу, Чајанка Гајретова женског одбора у Тузли, Р ад просвјетне секцпје Гајреса у Тузли, Рад Гајретова одбора у Високом, Мјесни одбор Гајрета у Тур. Јаљарџма организује три аналфабетска течаја, Утемељач и добротвор Гајрета, Одговори на поздравне депешс, Из канцеларије Њ . В. Крал>а, Из кабинета претседмника владе, Из кабинета бана Дрннске баиовине, Инна лиллахи! 1 ЈАНУАРА САРАЈЕВО 1931 БРОЈ 1 И зд а је Глави и о д б о р ГаЈрета у С а р а је в у — У р еђуЈе: Х а м з а Х ум о 'j > �Oglašujte u listu GAJRET »Gajret« je n a jr a š ir e n iji časopis među m u s lim a n im a i s v a k im danom d iže se b ro j n jego vih p re p la tn ik a , na­ ročito otk a k o je povećao svoje g ra ­ d ivo . I u buduće. » G ajret« će nastojati da z a d o v o lji što š ir i k r u g s v o jih p r e ­ p la tn ik a i da p ro d re i u n u jza b itn ija m jesta. Iz o v ih ra zlog a , b ilo b i u in ­ teresu n a ših trg o v a ra da o g la ša va n je s v o jih l i r n ii v rše p re k o » G ajreta« , a tim u jedn o v r š ili b i i s v o ju p a trio tsk u i h u m a n u dužnost. R a d n ic i i p r ija t e lji G a jre ta tre b a da po rad e u svojoj s r e d in i k a k o b i trg o ­ v in e i p rc d u ze ć a iz n jih o v ih m jesta o g la š a v a li u lis t u » G ajret« . Jugoslavenska Privredna Zadruga i Štedionica z. s. о. j. u SARAJEVU Bavi se svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Organizuje i potpomaže razne privredne zadruge. — P o­ djeljuje zajmove uz povoljne uslove i prima uloške na štednju uz otkazni rok i bez otkaza uz najpovoljniji ka­ matnjak. — Podjeljuje zajmove na 6 ° /o agrarne obligacije u neograničenim iznosima uz vrlo povoljne uslove. Uredovni časo vi od 8-12 i od 2 i po do 6 časova. Prostorije Jugoslavenske Privredne Zadruge i Štedionice (Jugoštedione) nalaze se u Cukovića ulica br. 9 I kat. Telefon broj 39 Brzojavi: JUGOŠTEDIONA 10% čiste dobiti daje u kulturne i prosvjetne svrhe. Г А Ј Р Е Т , л и с т Г а јр е т а д р у ш т в а з а к у л т у р н о и ек о н о м с к о п о д и з а њ е м у сл и м ан а, и з л а зи 1. в 16. свак о г м е с е ц а , a ц е п а м у je з а н а ш у О т а џ б и н у 100 д и н а р а н а год и н у, a з а с в е о с т а л е з ем љ е п р ек о гр ан и ц е 200 д и н а р а . 'Б ац и д о б и в а ју л и с т у п о л а п е н е к о д Г л а в н о г О д б о р а ил и к о д у п р а в а Г а јр е т о в и х к о н в и к ат а. П оједини б р о ј с то ји 5 д и н а р а . Д и ректор Х ам ид Н укиН В л а с н и к д р у пггво „ Г ајр ет". — Г л а в н и и о д го во р н и у р е д н и к : Х а м з а Х умо. о д г о в а р а Ј о с и п Енгл. У редник Х ам за Х умо З а ш т а м п а р и ју „ Б о с а п с к а П о ш т а“ �год.хп ГАЈРЕТ С а р а је в о , 1 ја н у а р а 1931 У р е ђ у је БРОЈ 1 Х ам за Х у л о П ошодој * ул а си а у X II г о д и и у и зл а ж ењ а часописа »Гајрет « Овим бројем, »Гајрет« улази у двапаосту^грди- да je Снага-идеала пајјача, a то се доказало као иеfty свог излажења. Фаде кроз које je Pir пролазио оборива чињеница увек у историји, као што се поможемо да означимоострелицач ( у огравцу нашег казало астварељем" нашег вековног идеала, иашим напретка. У овом стремљењ^ н&пред, не обазирућд_ ЛЈслобођсњем, a показало се и у досадањсм раду се на приговоре оних који нису дорасли за данаш- друшгр.а Гајрст и у успесима које je он постигао. j£T »Гајррзч<7 т т о глас нашс најјаче клутурне ииље време, лист »Гајрет« чврсУо се лржао саж> једног прггнцггаа у свом делбваљу, a тај je принц удије, ои јсчтс и треба да буде и реч и трибина рад na националнозвг освсштавању нас м.услимана свјгх свесних пријатеља нашег напретка и нашс бои иа постизавању н^шег културног и економског ље будућности. Кроз његове ступце треба да ирође папретка, a тим, у овом правцу, и на изједпачењу f садка корисна мисао, a љегов глас да доире и у са браћом других вероисповести у Уделу на нзсра- најзабитнији крај где ми живимо. ђивању опште нам народнс зајсдиице, љеног јачаПотребпо je бити свестан улоге једног оваквог ња и процвата. часопжа у културпо заосталој срсдини као што je Taj циљ, који je лист »Гатет«! себиЛрставио »Inik, a још je потребније бити свестан примене у као највећи идеал, мора се постићд напорима свих њему написане речи на потребе иаших ширих слонас, јер je он и највећи идеал наше националне јсва. Прошдо јс врсме романтизма кад се улога лизаједнице. И са онгша који још нису упГлп у круг ста »Гајрст«-а сводила na то да својим штампаним овог нам великог и заједничког идеала, ми треба ступцима одгаја своју читалачку публику, углавда рачунамо, јер ће Гајретов рад, напослетку, и пом, иричама и иародним благом, преводшга роњих убедити у исправност свог правца и свог ко- мана из источпс књижевности, хикјајама, ребусирисног деловања. II оии ће сами увидети да рад ма и сличним. Лист »Гајрет« je постепеио показиГајрета води једино могућом смериицом иагаој бо- вао тендспцију да се рети тог правца и да се по: свети кориспијим папиеима по своју средину, у љој будућиости. Снага данашњег културног стања нас мусли- чему je напослетку и успео. Јер, данас ми стојимо мана, наш напредак и наша стремљења у помену- пред много значајнијим потробама, осећајући наше том правцу најбоље се огледају у листу »Гајрету«. педостатке у свим појавама данашњег социјалпог Ове што имамо од гсултурне вредности, прошло je стања. И управо из тог разлога, лист »Гајрет« je добрим делом, нролази и проћи ће кроз гвегове заузео смер нс само да забавља него и да подучава, ступце. Јер »Гајрет« живо прати све наше иајпре- обавештава и да крчи нове путевс. Ни сенка демаче иотребе и иостеиепо, али сигурно, нриближује гогије no пада ira љегову писану реч, јер за његово се свом циљу. Све сметње на које он наилази, сви одржање и деловање и није потребна демагогија, нестварни пршч>вори на љсгову путу, то je сам^ пошто он ради несебично и уперена погледа у бумрежа од паучине на коју се он и не обазире и дућност, a у прошлост само у толико у колико ona иеће се тш гд im обзаирати, јер идеал за којим он може да иослужп као лоука за будућност. A све тежгг стоји изнад свих тих приговора A ми знамо само ради тс наше будућности која je изложена �сасвим супротним утицајлма и потребама него ли што je то била наша недавна прошлост. Зато, млоги од нас којима наша прошлост не дозвољава да виде нашу бољу будућност, наћи ће увек замерака нашем писању. Али, ми ice иећемо ни обазирати на њих, јер они гледају кроз ниски пенџер, a ш с високе планине. A у ова два видокруга велика je разлика, a та разлика и једина je разлика међу нама. Сви ми аселимо наше добро, само многима je узак видокруг, јер са пенџера виде веома мало, на разуме се, не могу ни да разумеју оне који глсдају са иланине. Али кораци ових са иланине већ су их прешли и само за љиховим стопама остајс утрт пут у будућност. Идући за тим да удовољи нашим потребама, и у будуће, ЈШСТ »Гајрет« настојаће да доноси што више наше изворне и оригинаЈгне nairoce, a специјално оне који третирају чисто наше социјалне лрилике и који указују на путеве којима треба да крећемо. У то име, »Гајрет« позива све своје сарадпике, као и оне који се још нису јављали у листу, на iiito обилнију сарадњу, a иријатеље на ширење листа и разношење њсгове речи у народ. Уредништво Ш ефкиЈа БубиЋ , проф . С л о б о д н а гр го п и п а и заштита уопште Међународни трговачки односи довели су по- ц т. д., које имају хиперпродукцију важних светједлне народе до мање или веће економрке овис- ■ских^артикала (салитра, кава, памук). Сличан je ности, чија се јачина у новије време најбоље очи- значај имао извоз жита за Румунију, Канаду, Артује у сталном порасту светбке трговине. Тако je гентину и Русију, — жита риже и памука за Инн. ир. спољна трговииа Велтаке Британије износила дију. вуне и матела за Аустралију, памука и багодинс 1830. у увозу 675.0p0.000.— златних-динара, кра за Удружене Државе Северне Америке. У у извозу 1125 милијона златних динара a године овим дакледу1учајевима ради се о одвозу опих про1912. ове се бројке пеи»у'па 16,25 и 12,50 милијар- изведених добара који се не могу да потроше код куће, a чим би се повећао домаћи конзум опао би ди златних динара. Узроци овако великог пораста леже вромени raj одвоз. У другом случају т. ј. код удела светскс техничких, психолошких и социјалних услова који производње на домаћој пијаци, онемогућује се прасу наступали кроз 19. столеће код појединих наро- вилан и рентабилан развитак домаћих продуктивда, у мањој или већој, мери према разноликости вих снага услед чега падија постаје овисном од pače, природног лоложаја, ступња културе и т. д. светске производње. Укидање еспафских ограличења, унутарњлх цариПрема томе међународна трговина или баца у на, патената и привилегија, .развитак продуктив- овисност народну производњу од светскс потрошнлх снага, оргапизацпја и подела рада, развитак ње или домаћу потрошњу од светске производње. саобраћаја, ширеље светског тржлшта и т. д., све Да би се од тога поједини народи одбранили, они je то довело у везу поједине народне привреде. К у првом случају дају својој трговини потпуну слотоме још треба додати напредак у пауци са њези- боду, a у другом настоје да je заштите. ном тако важном спознајом природпих материја и Зато слободна трговина и заштита заузимају слага, л1то je много утицало на техничкл напре- прво место у економским вештинама појединих нацак. Не сме се na овом месту такође изгублти из рода. Зато ће и овој расправи бити цил> да сс уповида познаваље страпих језика, чиме je паравпо зна са вештином и једног и другог правца код побио олакшан особпи и економски додир међу по- јединих народа у историји прошла три столећа. јединцпма разних народности. И један и други систем показивао je разне Beh na почетку 19. века роба појединих држа- мидификације, прилагођавајући се приликама мева почиње плавити светска тржшлта услед чега ста и времена. Заштитни ситем јест вештина напостадоше поједипе пародпе лривреде све више рода на нижем ступњу данашњег привредног разовисније једпа од друге. Ступањ те овисности на- витка, и за то се он појављивао прво у виду строго родне привреде од светског промета условљује се од заштитном или нрохибитивном. Строгс забране овосад с једпе страле уделом домаће производље na га система изазвале су слободну трговииу, a ова светској пијаци, a с друге стране светске производ- je опет дала ловода умереној, више васпитној зап»е na домаћој пијаци. ттити. Ова се ne престаде ограничавати na индуНајвипте трпе од ове овисности државе првога стријску произоди.у иего обухвати и остале привтипа, као н. пр. Чиле, бразилске државс, Египат редне граие, поготово земљорадње, истичући у свр- �jo j одбранИ осик економских и циљеве Политичке самосталности свога народа. Тако наилазимо и на аутаркичну заштиту Да би се сваком овом систему у оквиру овога рада дало одговарајуће место које му припада у теорији и пракси екопомске политшсс, потрсбно се појединачно упозпати са мерама овога или оног система, које су предузимале државе у области економског жшзота народног, у циљу подизања његовог благостања. Ове icy мере у главном до данас биле тројаке, ii њима одговарају три систсма: М с р к a ir т и л н и, си с тем с л о б о д п е т р г о в и н е и заш ти тfiи с и с т е м . КЊИЖЕВНИ ПРИЛОГ MuOamed Konjičanin Is a m u šeb a k a »Daruj', hanuma, neka svemoćni Alah i tvojoj deci daruje lepotu lepe Vasve« — prosjačila je stara ciganka Hatidža. A momci venu]i, sagorevali od sev­ daha i, kasno u noć, setna, bojažljiva pesma zami­ rala starim mahalama: »Lepa li je Bećirbega Vasva; lepote joj u svoj Bosni nema, u svoj Bosni ni Hercegovini«. 0, ali sve uzalud 1.Ko krhka i plašljiva haremska hanumica, skrivala se lepa Vasva iza gustih muše­ baka, a zidovi oko njene avlije bili su viši od gradskih bedema ■¥ r P dvoje dece, žena mu ko vila, a on se propi i ženu otera, sve radi nje, kažu. Okani se, sine, majka tebe jedinog ima! Nije ona za tebe. Ona je begovska! — Mjjko, tako ti Boga, ostavi svetska nakla­ panja! Zar možeš to verovati? — Sine, mladost je mladost. • т : Ostavi, majko! Majka zaćuta. Krajičkom šamije utra dve-tri suze na smežuranom, ali još uvek lepom, dobroćudnom licu i tiho izađe. — Eto, takav je svet. Znao sam ja to. Hahaha! ali samo da,jedanput položim! — govori Salem .аш sa sobom. — Zar čovek mora biti beg? Gde to stoji? Zar nije dovoljno biti čovek, čovek u pravom . , . pošteno x. .. raditi, „ J . . pomoći ___ -. drugome, sta­ smislu: ziveti, rati se z a . . . Tu na čas zastade, a onda opet, kao prešavši preko nečeg, nastavi: Bećirbeg će popustiti. Naposletku otići ću mu sam. Reći ću mu sve. Uostalom, on već znade. Hoće, hoće, popustiće on. Majka se sad boji. Ne zna ona Vasve. Posle će se primiriti. Biće joj drago. Voleće je. , . , ,л _ . . Saleme,’ sine,* sta Jie tebi? Ti si se rpromemo. Bled si. Kapi krvi nema u tebi. Ne jedeš skoro ništa, a i ne spavaš, čini mi se. Sinoć sam, da Bog na dobro okrene, sanjala strašan san. Skočila sam kao luda i dugo stajala pred tvojom sobom, osluškujući dišeš li. — Mnogo učim, majko. Spremam se. — Evo, donela sam ti nekakve knjige. Našla sam ih jutros u bašči, niže duda. Sve su mokre; sinoć pokisle. — A, znam, to su neke stare knjige. Spusti tu, II. majko. — Vasvo, noćas sva mirišeš. Mirišeš nekim Majka je spustila knjige, rastrebila stol i punu pepeljaru ispušenih cigareta i pepela sasula u staru, čudnim, lepim mirisom, a lice ti vrelo. Evo i grudi ti zemljanu peć. Zatim se blago osmehnula i dodala. vrele. Sva si vrela. Plamtiš. Jest, miriše. Danas se jagom namirisala. »Sevap — Mnogo pušiš, sine; ne valja. — Majko, nisam već pet dana častio pepeljare — se jagom namirisati. Jag se s Ćaibe donosi«, rekla joj majka. kaže Salem. Salem se osmehuje. Osmehuje se srećom. OsmeMajka samo odmahnu rukom i pođe ka vratima, huje se i miluje Vasvu. Miluje i ona njega. Miluju a zatim opet zastade, kao da se nešto domišlja. — Jah, eto umalo nezaboravih: Soljaginica mi se i vole se. Srećni su. Stari dud u Bećirbegovoj bašči spustio nad njima dolazi juče i kaže kako joj je neko pričo da te često viđa po noći, s onu stranu reke. Pregaziš, kažu, vodu, svoje grane, a plodovi mu dozreli. Crveni su i sočni pa uz Bećirbegovu bašću. Dočuo za to i Bećirbeg, pa ko usne devojačke. — Saleme, nana mi sinoć pričala: »Davno, nekad, neku večer, kažu, hteo devojku zaklati. Prođi je se, iz dva razna sela, koja je rastavljala samo jedna mala sine! Dosta je ona majki, a i žena, u crno zavila. Eto, Ibrahim, momak ko zelen bor, jedini u reka, volelo se dvoje. Seljani bili u zavadi i, već više majke, oboli i umrije. Hasan-efendija, oženjen čovek, . godina, jedni drugima nisu dolazili u sela. A oni se 3 �voleli. Voleli se jako. U predvečerje, svakog dana, dolazili oni na obale reke i gledali se. Gledali se i domahivali cvećeun. Domahivali se nekoliko godina. Jednog dana, u njenom selu bila moba. Ona sva znojna došla na reku da se rashladi. On je gledao s druge obale i nije mogao više odoleti: preplivao je reku. Jedno čobanče videlo kad su se poljubili i, sutradan, nju zasuli u kamen.« — Eto, tolika je sramota i greh kad momak po­ ljubi devojku pre venčanja! A ti mene, Saleme, ljubiš svake noći — šapće Vasva. Salem se samo osmehuje. Osmehuje se i miluje Vasvu. Miluje je, a oma sva strepi. Strepi i sve se više pripija uz njega. — Vasvo, ti se bojiš? Bojiš se da i tebe ne zaspu u kamen? 0, ne boj se, srce moje! Ono je samo priča, izmišljotina — šapće joj Salem i uzima je u naručaj. — Ne, ne bojim se. Hladno mi je. Dimije mi-Qđ burundžuka, tanke. Pogledaj, kao da ništa na meni nema — šapće tiho Vasva i zatvara pčd. Sabahski vetar. Hladan, fto^a pada. Padaju i dudovi. Padaju oni i bez- vjetra. Padaju jer su već zreli. U Vasve kosa puna rose, pa se čini kao da je biserom posuta. — Pusti me, dragi^ eno petli pevaju. Sabah će skoro — šapće Vasva. — Neće, dušo>(neće. To mesec izlazi, na oni mfcle da sviće. — Eno, proviruje mesec kroz dui Obasjaće nas skoro. Pusti,me, dragi! Tužno zacvileše zardžale baglame n baštensldm vratima, a Vasva sva protrnu. III. Došla zima. Sneg zasuo. Salem više ne dolazi uz Bećirbegovu bašču. Ne smije, videće mu se stope u snegu. A Vasva sedi uz pendžer i veze jagluk. Veze zlatom i peva: »Snijeg pade, drugi zapadoše ...« Peva Vasva, a majka je kara: — Lenja si, Vasvo, lenja: Eto, jagluk ti sav učadio, otkad ga vezeš. Sramota je ko vidi. — Nisam lenja, mojko, nisam. Krupne grane, a vezem bajberekom. Ne mogu brže — kaže Vasva. — Jesi, Vasvo, tiha si, tiha — govori majka i osmehuje se, a Vasva je vise i ne sluša. Gleda Vasva iza muše-baka, negde tamo u gornje mahale. Gleda i csmchuje se. Razmišlja o nečem lepom, slatkom. 0 nečem što majka ni naslutiti ne može. Razmišlja Vasva dugo, dugo razmišlja, a onda se trga, trga se kao iza sna i postaje setna. Postaje tužna i nešto je steže u grlu, guši je. 4 — Plakaće majka, plakaće, znam ja — šapuće Vasva tiho i pravi se kao da veze, a suze same naviru i upijaju se u napeto platno na đerđefu. — I nana će plakati, a babo će biti ljut, biće besan, znam ja njega. Ali odljutiće se om. Hoće, odljutiće se. I Salem kaže da će se odljutiti — šapuće Vasva i opet se osmehuje. Majka sedi na sećiji i niže tespih od merdžana. Ne zna oma ništa o tome. A Vasva razmišlja i veze jagluk, dok sneg pada, pada. I Salem razmišlja. I on se osmehuje. Položio je već davno, a od prvog će dobiti i nameštenje. Veseli se Salem, veseli, drago mu, ali opet je nekako ne­ miran, ne može da se staloži. Nekidan je bio odlučio da ne ide Beoirbegu, da nikog, i ne pita, nego da dođe po noći i da je odvede. Tako se bio i sa Vasvom dogovorio. A jutros, opet, sve šc promenilo: -х: Zaprosi je, sine, ne valja da je ukradeš. Svet će reći: »Bogata, pa je ukrao. Znao je on da mu je Bećirbeg ne bi dao.« Zaprosi je, sine. bolje će biti — rekla mu majka. I Salem prihvatio. Majka već našla i ženu da ode Bećirbegovim. Sutra, rano, dok je još i Bećirbeg kod kuće, otići će žena da zaprosi Vasvu. IV. — Razgrni, Huso, barem do ahara i do magaze, d može proći — rekla begovica, jutros. A Huso razgrće i sam sa sobom razgovara: — Prošlo leto, prošlo. Došla i jesen, pa i jesen prošla. Tako ti je to. Sve što dolazi, to i prolazi. Alah je samo večan. Evo došla i zima. Sneg pao. Ne bi sad čovek rekao da je ikad bilo one žege i prašine. Nu, pogledaj ti samo šta ga ima! A beg mi sinoć reče: da je negde, blizu nas, napadao sneg za čitavu munaru. Ih, ljudi, božjeg davanja! Božje moći i kazne! Ne daje to Alah onako, ne daje. Sve su to ljudi zaradili — govori Huso i odmahuje glavom. — A ima ga, evo, i kod nas. Ima ga samo u mu­ škoj i u ženskoj avliji, ja mislim, neću slagati, preko sto vagona! Da ga je na Ćabu, barem polovinu spre­ miti! Hadžibcg kaže da oni tamo i sada skapavaju od vrućine — govori Huso i pljuje u ruke. Razgrće Huso tako i pljuje u ruke, a Bećirbeg, u svojoj odaji, sedi na šilti. Gleda preda se i odbija dimove na dugi, šareni čibuk. Bećirbegovica sela do begovih nogu i skida mu pepeo sa čibuka. Tiho je u sobi. Beg ćuti. Ćuti i dimi. Ljut je. Đegovica je zabrinuta. Plašljivo i često zagleda u begovo lice. Gleda je li se i malo raz­ vedrilo ono široko, naborano čelo. Jesu li se podigli �oni teški kapci na očima što se uvek spuštaju kad bega mori kakva nepravda i ljutina. Gleda begovica i strepi, a tišina raste. Beoirbeg razmišlja. U staroj hrastovoj gredi oču se crv. Grize. Oču ga i Bećirbeg. Podiže glavu. Beoirbeg ostade sam. Crv grize. Grize sve jed­ nako, a Bećirbeg ga sluša. Sluša ga Bećirbeg i gleda u crne grede, a onda se naglo diže. — Daću je njemu, Ibrahimbegu! Ibrahimbeg je star, ali neka. Svako će ostariti. Ostareće i onaj šugo, neće se do sudnjeg dana kicošiti! — govori Bećirbeg i hoda po sohi. Crv grize. Grize sve jasnije. Bećirbeg korača ve­ likim koracima, lupa nogama, samo da ga ne čuje. Da ne čuje crva. A crv grize, grize sve jače. — Usrećiće se ona! Ibrahimbeg je čovek bogat, od familije, beg! — viče Bećirbeg, a krupan znoj oblio ga po čelu. Crv zaćuta. Bećirbeg se osmehnu i prošapta: — Hoće, hoće, usrećiće se Vasva. — Neka ga, neka grize! Neka sve izgrize! Neka ih je stotina, hiljada, sto hiljada, pa neka sve izgrizu, čitavu kuću! Neka i mene izgrilzu, ali moje ime neće! Moj »rz i obraz«! Neće, neće! Bećirbegovica strepi. Boji se. Ne smije da ustane, da ode. Ne smije da govori, da pita. Strepi begovica i šapće molitvu. Šapće molitvu i tiho plače. — Hajde, zatvori je! Zatvori je u magazu! Nek svisne, nek krepa! Ne dam je za onog šugu, pa čitav *** svet kad bi se prevrnuo; čuješ li! Ne dam! Biće kako Prošla i zima. Sve prolazi. Alah je samo večan. ja hoću! Hajde, diži se! Hajde, kad ti kažem! Što si Došlo i proleće, pa i proleće odmiče. Sve izbeharalo, se skamenila! Što sliniš! — kao besan, razdera se -z^belilo se. Avlije naše pune su behara. Mahale mi­ Bećirbeg na begovicu i odgurnu je nogom. rišu, miriši^ beharom i prolećem. Došlo proleće, Begovica ustade i ponovo se zaplaka. došlo. Devojke sade cveće. Sade cveće i pevaju. — Stani! Kazaćeš još Husi, neka trkne do Ibra- Pevaju onu staru pesmu, pesmu o Bećirbegovoj Vasvi, himbega. Neka mu kaže da je beg poručio da odmah o njenoj lepoti. Pevaju i sećaju se. Sećaju se Vasve. dođe. '''ТЗебаји se i pevaju, a glas im postaje mekan, pa setan, Begovica samo kimnu glavom i tiho izađe. pa sve tiši, t i š i . . . . c (Ш>|, . .. . ђ. Munir Šaf)inović-Ekremov .11] u siu ra Doišao je Švabo! Te kobpe r i j e ^ ____ mučno svakom u duši, uvlačile se u srca i grčile ga i stezale. Uvukao se svako u se i podnosio jaram okupatora, kako je znao, bez riječi, bez jauka, samo bi pokatkad gnjevno sijevnulo bojovno oko i škrinuli zubi starog Bosanca i tad bi tamo negdje u Švapekoj zakukala majka, jedna, dvije, t r i . . . A i ovamo, niz pitome ravni i ustalasale, zelene brežuljke, tužna majka i ucviljena ljuba, iza mušebka na demir-pendžeru, očekivale su zlokobne potmule tutnje iza kakve pitome šumice, čekale su pucnje švapskih mušketa koji će biti posljednji odraz života kakvog Mehe ili Halila, boraca za slobodu domovine. I tako iz dana u dan, iz mukom prtrpljene jedne godine u drugu, još mučniju, još ubijeniju poniženjem i patnjom. A muškete i tanahna vješala po živopisnim okrajcima šehera i kasaba pjevali su tužnu pjesmu o poniženom ponosu, o žrtvama za čast imena i do­ movine, a vihor, lelujajući o konop obješena tjelesa, raznosio je ovu tužnu pjesmu širom Herceg-Bosne, ponižene i sputane u okov sramnog ropstva. I godina za godinom bježi u vječnost, a ophodnioe švapske obilaze šehere i kasabe, i sela i proplanke pitome i ubave, a izdajice i potkazivača kukavni pre­ daju glave mučenika boraca pred cijevi plamene muškete i u šake krvnika da ih podigne na vješala tanka. A svijet ćuti i, s pogledom u nebo i sa nesvje­ snom riječju molitve na usnama, čeka na bolje dane, dane za koje se nada da će skoro doći, da će sinut sunce odnekle sa istoka, ili svejedno odakle, samo da sramotni jaram omrznutog Švabe skine sa po­ nosnih leđa drevnog Bosanca. A prvaci, od usta do usta, od uha do uha, krišom šapću vijest punu nade, punu nekih nesvjesnih čežnja odmazde za pretrpljene sramote, šapće se, sa čudnim komentarima, da je devlet iz Stambola na­ redio knezu srbijanskom da istjera Švabu iz Bosne. — Dosta je, vele, njegovih zuluma! A Švabo sveti se i tlači, jer su ga složni Bosanci kod Brodske ćuprije dočekali mjesto solju i hljebom, prahom puščanijem i olovnim sinđirlijama. A prvaci krišom šapću: o novim vremenima, o sili devleta u Stambolu. Hadži hafiz Kustura, mršav i poguren ko mumija, sa hodžinskim džubetom podignutim u šaku i iskrpljeniin postolama, kao sjena trči od ćepenka do će- �pouka, od kanalu do kanatia i kazuje kuko je kratko s»vabino u Dosni. 1 očima užarenim od tajanstvenih govora, i ru­ kama, koje čine gestove najvećeg skrivanja i podozrenja, i raskuštranom bradom, koja se, pod hitrom, prigušenom mimikom usta, trese, nastoji ubijediti nepovjerljive i ustreptale građane Sarajeva o neiz­ mjernoj mržnji koju on gaji spram omrznutog Švabe. Što je u davna, klasična vremena u Ateni bio mudrac Diogen, to je, u mučnim godinama poslije okupacije, u Sarajevu bio hafiz Kustura. Skroman do skrajnosti, pobožan do samozatajivanja, mudar, mi­ losrdan i uviđavan, ali nepokolebiv i neustrašiv poput mitskih junaka. Takav je bio mali i neugledni riadži haliz Kustura, sa olinjalim džubetom, iskrpljenim postolama i rijetkom razbarušenom bradom. On se bavio hodžalukom i zapisima. Nekad bi kog mrtvaca i gusul učinio i opremio ga, gdjegdje prouči tevhid ili mukabelu i što god bi mu dali bio je za­ dovoljan: — Berikjet versi. Neka ti Bog plati! Kod Alipašine džamije u Ć.emaluši imao malenu potleušicu, iskrpljenu pocKlačcima i limom od pe­ trolejskih kanti i u njoj sobicu, nisku, mračnu, u kojoj je zapisivao. Bio »seveplk fiđće i svijet hrlio njemu. Pričaju ljudi, kojima se mora vjerovati, da su viđali u gluho doba noći haliza Kusturu na Obhodži više Sarajeva kako se šeće ispod ruke sa Gazijom a oko njih obasjao nur. Nikad hafiz Kustura nije o tome ni riječce pro­ zborio, ali je svo Sarajevo znalo da se on druži sjp džinovima, evlijama i »dobrima koji iz kabure ustaju. Svijet je pouzdano tvrdio da je Hafiz Kustura »evlija«. I u mučnim danima, u danima poniženja i žrtava poslije okupacije, kad su pred mušketom i vješalima zanijemili veliki duhovi, a pokolebali se tvrdi zna­ čaji, onda je hafiz Kustura bacio rukavicu zavoje­ vačima. Ali oskudna su sredstva bila kojim je raspo­ lagao hafiz i on je u svemu propovijedao pasivnu rezistenciju od svega u čem bi Švabo mogao imati udjela, širio je neposluh, došaptavao nove vijesti, krijepio klonule, bacao anateme i kletve na Švabu. Kažu stari ljudi jednom je skupio šejtansku dairu i sutra dan po ovom umro je naprasnom smrću kapetan auditor Jerinek, koji je osudio Mula Mustafa efendiju, muderiza na smrt, bez ikakvih razloga. I јов mnogo drugih, običnim smrtnicima nedostupnih stvari pro­ nosio je šapat niz Sarajevo i, od uha do uha, od sijela do sijela, stvorila se fama o mudrosti i moći hafiza Kusture. A on je huškao i bunio protiv Švabe i već je davno bio notiran u spiskovima vojnih sudova i samo je tražen kakav bio uzrok da Kusturi odrube glavu. 6 Jednom je bio radi nekih riječi uhapšen i držan okovan u tomrucima u starom sarajevskom zatvoru. I ako tvrde tamnički stražari da su ga osam dana pomno čuvali u tamnici, ipak su svi posjetioci, koji su dolazili da im hafiz Kustura otabiri san, ili dn savjet, ili opet da načini zapis svojom sevepli rukom, svi bi oni mogli da se zakunu da su ga kroz tih osam dana vidili u njegovoj niskoj sobici u Ćemaluši kraj Alipašine džamije. Hafiz Kustura je evlija! U to nije moglo biti sumnje. Građani Sarajeva su se ponosili njim, a Austrijanci pobojavali, pobojavali se mistike Istoka i njenih podzemnih moći. A Kustura je bio Austrofob; zakleti, očajni mrzilac Švaba i narod je huškao protiv njih. Takvog čovjeka, među građanstvom, nije mogla đa trpi vojna uprava, nije se smio trpiti ni njegov svetački autoritet koji je u Sarajevu uživao, nije se smjelo čekati na njegovu prirodnu smrt. Zdrav je -Jo ^ b io hafiz Kustura i dugovječan. A kult njegov svetački i fama o nadnaravnoj moći njegovoj dostigli su fantastične razmjere, a agresivnost njegova, u ispadima protiv Švaba, bila je više po upravu nepodnosiva. 1 da su se svi svirepi demoni združili i paklenu osnovu sklopili ne bi bila tako podla, tako zliko­ vačka, kakva je, od strane zavojevača, sklopljena da se riješe hafiza Kusture. Jednog dana dode mlada Švabica pred Kusturimi potleušicu, dok je hafiz pred vratima klečeći uzimao abdest. Švabica je bila mlada i lijepa, čudnog pogleda i utanjena u struku. Bila je to prva strankinja, prva Švabica koja je zastala sa nekom namjerom pred Kusturinim kanatima. — Oprostite, gospodine, jeste li vi hodža Kustura? upitala ga je čudnim glasom, popraćenim pogledom iz kog su se zrcalile neke neobične namjere. — Ja sam! malo začuđeno pogleda hafiz pridošlicu. — Molim vas, imam tešku muku na srcu, nadam se da ćete mi vi moći pomoći. Molim vas da mi na­ činite zapis, a ja ću vam dobro platiti. — Dobro, uđite, samo znajte da ne zapisujem radi novca nego što hoću da pomognem. U svojoj poštenoj prostodušnosti, visoko uzdignut iznad gadosti svjetskog ološa, sa vjerom kao zvi­ jezdom vodiljom pred sobom, pustio je da mu zavodna Švabica prekorači prag. Pola sata poslije istrčala je razbarušena Švabica iz Kusturine potleušice. Iz vrata joj je tekla krv. Zapomagala je na Ćemaluši: ~ Pomoć, Hilfe, er hat mich tbten wollenl �Svijet se je štrcao i došla je švapska vojna pa­ trola. Djevojka je bila razbarušene kose i činila se kao da dršće. Kad je patrolni kaplar upitao šta joj je, odgo­ vorila je: — Onaj turski hodža, tamo u onoj kući, uvukao me je u svoju sobu i milovao me j e . . . — Po tome je htio da me britvom zakolje. Patrola je nasrnula u nisku kuću i našla hafiza Kusturu na namazu. Kaplar ga strgne sa serdžade, veza i otjera na vojnu komandu. Svijet se začudi. Švabica se sama malo okrznula britvom. Pukla je osuda hafizu Kusturi: Smrt na vjesalima! A Sarajevo je dobro znalo da je to sve urota protiv hafiza Kusture. Jedan Arnaut, halvedžija, vidio je da hafiz nije Švabicu uvukao u svoju odaju, nego da ga je ona zamolila da ude. I to se je čulo po'Sarajevu. I ugled hafizov doseže nevjerovatnu visinu, a još višu mržnju protiv Švabe. 1 ako je prijeki sud bio vec ukinut, i ako delikt, za koji je nevin Kustura optužen, nije po zakonu tražio smrtnu kaznu, ipak je, sutra u jutru imao biti*; obješen hafiz Kustura, jer su ga se Austrijanci bojali, jer jedan takav čovjek nije smio ostati medu građanstvom koje je trebalo pridobiti za sebe. W Na sudu hafiz Kustura bio je rezignirano miran, u svoju obranu rekao je-samo ovo: — Nisam kriv! Moj život od prije mi je najbolji svjedok da ne bih mogao učiniti ono za što me optužujetel i t! i Mogao je vrli hafiz Kustura dati ne znam kako iscrpnu i dokumentovanu obranu, on je morao umri­ jeti, jer je on živ smetao zavojevaču, jer je bio velika smetnja i fabula o njegovoj moći i nadarenosti, koja bi poslije njegove smrti ostala i ovom paklenom za­ vjerom mu je imputiran sramni zločin, tako nedo­ ličan jednom evliji. Ali nisu mogli podvaliti Sarajlijama. Svak je znao da je to bio način na koji će samo biti smaknut Kustura. Jednog sunčanog jutra, u samo praskozorje, do­ vezen je svezan hafiz u običnim vojničkim kolima na jednu poljanu za Vratcima. Na sredini bila su podignuta vješala, a kraj njih je stajao mrki đelat, čekajući da mu predadu žrtvu. Miran je bio pognuti hafiz, ni žilica na staračkom licu nije mu zatreptala. Cijelu noć je on proveo u molitvi, časove posljednje svog života posvetio je Svevišnjem, moleći ga za oprost njegovim mučite­ ljima i za spas svoje braće. Putem je glasno, muževnim glasom učio ilaliijo, a svijet koji je sretao povorku glasno je plakao. — Imate li kakovu posljednju želju? — Jednu! Priznajte barem kroz pedeset godina na kakav ste me podao način otpremili sa zemlje. Da zagluši pred okupljenim utisak ovih riječi, predsjedatelj viknu: — Krvnič, vršite pravdu! Zalelujalo se nevino staraoko tijelo hafiza Ku­ sture kroz vazduh, pun jutarnjeg ruja i kao da se je nesvijesni vapaj dizao sa optužbom put neba sa zemlje natopljene krvlju žrtava. Kao da su još do­ pirali krikovi hadžije Bakarevića prije deset godina obješenog na Gorici, kao da se je čuo njegov mu­ ževni glas: — Vkj haluna Šeher Sarajevo, vaj haluna-a-a. . . Tu su ga kraj vješala i zakopali. Bez biljega da mu se i posljednji trag zaimete. Hadži Ahmed, mujezin u džamiji na Širokači, pod krk-jeminom priča da je te večeri okujišući jaci ju sa munare vidio da na Vracima, na grobu hafiza Ku­ sture gori nur, svjetlo na grobovima pravednika i bogougodnika. Posljednja je to bila žrtva čiji je spomen do danas ostao, jasan kao jutarnje sunce, a varka kojom Švabe nastojaše ubiti glas teg čovjeka pobožnog, bi odmah otkrivena. I 1111111lili Uovom broju prilažemo poš­ tanske čekove našim pret­ platnicima da podmire dužnu pretplatu za prošlu godinu 1930 i z a obnovu nove pret­ plate z a iduću 1931 godinu S v im a o n im a k o ji d u g u ju p r e t ­ p la tu v i š e o d g o d i n u d an a, a n e p o d m ir e je n a jk a s n ije d o IO ja n u ­ a ra , o b u s t a v i ć e m o im d a l jn je s la n je lista, p o ­ č e v š i od b r o ja 2 7 �Мустафа М у л а л и ћ З б о г е-вла да Наставиће се. Х а с н и ј а : Због евлада! Н a ф и ј a: (плане) Због евлада којег никад неће имати, јер je он сав свој евлад расијао no Мађарској и no јазбинама којекаквих свјетских протуха. Е с а д : Знам ja да je то само један формалан азговор да би се пронашла каква законска форма која би одобрила развод. Шта више, увјереља сам да су баш његове здравствене прилике криве да нема евлада. Али no нашем адету извршилац законских норшг не мора се упуштати у тако темељито испитивање разлога. Н a ф и ј a: Кад би и имао његов изговор оправдање, опет није морао напустити жену. Е с а д : Мислите, можда, да би у овом случају требало одобрити бигамију. По мом схватању бигамија je не мање^зло и увнјек је'боље раскрстити, ако се изгубио брачни скдад. Можете ли замислити живот таквог брака^у.^бигамији и однос двију иноча. Једна мора бити ионижена. To je прави пакао. Н a ф и ј a: Ипак^се могла наћи која солуција. 14 Е с а д : Ово je најбоља, алп само када <m муслимавска жена била опособна за самостални вкивот. Поставите се на објективно становиште и noсмотрите живот једне европејке и живот наше муслиманке, na повуците комапарацију између живота оног na пољу, модерног бучног, у живом темпу, јурњави и пихору модернв тезунике, и овог овдје у овој мемљивој соби са решеткама. Чему би се ви привољели. Замислите сад нашег мугакарца кога je тај вихор цивилизације захватио и жену која je, закукуљена, остала за овим решеткама. Н а ф и ј а : Само једну примједбу. Пардон! Наши људи не гледају узор бољем животу у европејоким фамилијама, него темпо модерног живота осјећају само у каванским и барским атмосферама, међу голим балеринама u т. д. За то не бих жељела да правите компарације између живота у нашој фамнлији и оног no европским баровима. Е с a д: И тамо госпојице. Баш у баровима како ви кажете. Свугдје, гдје се културан свијет састаје, свугдје се ocjeha једап темпо. Умјетност оних балерина и уопште умјетност може само код примитивног човјека изазвати страст и 1животињски осjehaj. Што се тиче нашег свијета лмам исто мишљење. Наш свијет, са тог иримитивног гледишта, посматра живот, јер je још у почетној фази европејизирања, na je као мајмун наклољен опонашању. 8 Сјај Европе je наш свијст заблеснуо. У том сјају примјетили смо само сјеиовите стране и пошли смо љиховим путевима. Зато тражимо узорпе форме културног живота у каванама и баровима. Међутим, није ствар у том. Питање je да ли je наша жена снособна да она баш буде центрифугална сила која he такве мушкарачке тежње привући само на себе. Питање je да ли наша жена може имати толико тјелесног и душевног чара, шарма, грације, да мужа одвраћа од слијепог тумарања у тражен.у cpehe. Н а ф и ја : Нећете ваљда још од нас захтијевдти.да будемо балеткиње! Е с а д : (упада) He разумпјемо се госпођице! Ja бих.-.А ' a ф и ј a: (отима му ријеч) To je жалосна чињеница да наши мужеви бјеже злу од добра; бјоже од својих жена icoje куд и камо посједују боља овојства идеалне жене него ли све оне које су та својства у вртлогу живота истрошиле, na их надомјештају неискреним намјештепим финесама друштвене углађености, као што и трагове грдобс и старости замазују шминкама и ружевима. Е с а д : Видите како ме нисте правилно схватили. Ко je крив нашој жени да своја лијепа својства не умије иокористити у борби за очувањем мушкарачке наклоњености. Душевне врлине, племенитост и тјелеона љепота наше жене су исто што у земљи закопано благо. Мртав кагштал. J a сам чуо и за Алијине везе са оном свирачицом, чуо сам шта впше да he je и узети, али знам, да je и Алија овјестан тога факта да овирачица ни издалека нема моралних ни физичких квалификација да би могла надомјестити ову племениту жеиу. А ли. . . (ужме tce у раменима). Н а ф и ја : Ух, оно je наказа, гротеска културне жеие. Трсћи дан ће нобјећи, јер joj Алија неће моћи на.удовољавати хировима. Њ у не узимајте за иримјере. Оно није уопште тил културне жене, он^ je биљка са дна живота којој су онакви незадовољници као Алија створили репутацију у нашем граду. Ух да сам власт.. . Е са д : Али она je била тако вјешта да изложи макар и умјетно намјештеие финесе, помоћу којих je залудила половицу нашег шехера. Оставимо то. Ми смо зашли у дубоку расправу, na изгубисмо вријеме. Расправимо ми шта ћемо са нашом новом штићеницом. (Хаснији) Имаш ли иког од рода? X a с н и ј a: Немам . . . имам. . . и немам. Н a ф и ј a: Овдје нема никог. �Е с а д : Па ником се ниси обратила за заштиту или савјет? Х а с н и ј а : Осим на вас двоје, обраћала сам се још и Садулахефендији. Поодавно, док нисам ове ханумице ни позиавала. Молила сам га да се заузме за ме. Е с а д : Па? Н a ф и ј a: Хахахахаха! Наша улема лијечи оваква социјална зла записима! Х а с н и ја : Да. Он ми рече да су ми сихири подбачени под кућни праг и даде ми неке записе да их ставим у ибрик из ког Алијага пије и умива се. Велд да he се опет повратити кад попије. Ja сам све чиншга како je рекао, али сав његов илум, како видите, остао je узалудан. Ja остадох на сокаку! (Заплакује се.) Шта ћеш, мала, да ти кутгм? Ципелице на штиклице? Ил’ свилене чарапице? Е с а д : Шта je то? X a с н и ј a: To je онај хамал што ми га сваки час иашиљу да ме до крајности понизе. Ето га опет иде. Можда и он иде са свирачицом, јер ми je поручио да ће око икиндије доћи и да га не смијем дочекати (плаче). Е с a д: Па ништа нека дође. Ми се можемо Ma­ no склонити у другу собу и до краја ћемо се споразумити. Да ли ти je исплатио мехр? X a с н и ј a: (критикујући) Петстотина динара! He би му га ja ни лримила. (Овирка се боље чује.) X a с н и ј a: (усплахирено са страхом) Ja бих рекла да долазе! Једа и д об а р п р и л ог наш ој н ародн ој и с го р и ји Д у ш а н Ј. П оповић: О хајдуцим а, I д е о , Народна штампарија, Б еоград , 1930 Наша народна историографија, нарочито она која обрађује нашу нововеку историју, није још успела да се ослободи ромаптизма. Сомисао за чисту историју, за истраживање чистих историских истина, тешко се пробија напред. Васпитна и национална улога народне историје још je и сувише доминантна, премда би данас већ било време да се изврши потребна реорганизација у правду научне историје. Наши старији историчари ће тешко моћи извести тај преокрет. Они су свој научни реноме и сувише везали за стари правац, a да би га се могли одрећи. Зато ова важна улога пада у дело нашим млађим историчарима, Изгледа нам да у књизи г. Д. Ј. Поповића »0 хајдуцима« имамо један леп прилог који нашу народну историју, макар у појединим питањима ослобађа од предрасуда романтизма. Овдје у првом рецу мислимо на коректуру мишљења о Турцима коју je писац конзеквентно извео. Пошто г. писац доста документовано ослобађа Турке од кривње за насиља, то je онда морао наћи кривца. Писац je покушао да се суздржи од децидираног суда али no грађи коју je писац изнео, главни би кршзци били помуслимањени Срби. Ми би на ову грађу имали да приметимо следеће: Михајло из Островице, Курипешић, Дершвам и сви остали писци, na чак и 9 �фр. Г. Мартић, представљају једно мишљење, које Ко добити своју вредност пстом онда кад се провери и успореди са мпшљељем савремешгх извора које су нам сачували турски и домаћи архиви, специјално они који се налазе на терену Босне и Херцеговинс. Мн овде мислимо спсцијално на т. зв. »сиџнле«, т. ј. деловоднс протоколе које су в о д и јш кадије у турско доба и у којнма сс налази обилна изворна историска грађа. Да још овде наломенемо да иародиа песма којом провејава дух верске нотрпељивости, може дати само грађу за психолошка ii социолошка разматрања. С другс стране, ми мислимо да би требало проучити и проверити иасиља, мотиво иасиља, објектс и субјекте насиља, те свс то проматрати иаралелно са историским духом и расположењем, које je резуртирало Вартоломејском Hohir, мадридским аутодафе, пасиљима црнога војводе Албе, трагичном судбином Нориска, крунпсањем на Марковом тргу у Загребу, сечом великаша у Бечком Новом Месту и ледптм ни:*.ом историскнх заблуда ове врсте. Само овакво објективно проучавање 'сведр би' на праву меру насиља те преми' томе кориговало идеализоване ликове хајдука. Овакве i&pt'KTvpe су иама^дандс силно иотребне, јер je факат да се још данас, под утнцајем тенденцпозне шгторије и идеализа 1 дука, у десетерцу пева no наррдним ф , бојнику Maju Вујевићу. Такво раснолож( де, нажалост, још одјека у народпом »kdcri Ha основу горљега ми мислимо да je грађа коју je нзнио г. Поновић врло вредна, тим пре, што je писац није употребио ни за какве закључке, него je само ставио историји на росположење. Критика о овој књизи, која je нама до сад позната № . Ср. Попадић у »Животу и раду«), истакла je да je неоправдана подела хајдука на добре и зле, те одрекла идеалне мотиве хајдучије. Држећи сс нашсга папрсд истакнутог мишљења, ми gmo уверени, да су те грешке настале само ради тога, што писац није био у стаљу да дође до грађс која би одговорила начелу; audiatur et altera pars. Ту услугу нашој народпој историји дугују наши стручњацн муслимани који владају туроким језиком. Када г. Поповпћу буде приступачна и друга грађа, он ће нам, сигурно, са својом научњачком објективношћу дати пуни и непристрасни одговор на цсли низ питања noja je погтавио у својој књизи. " Уз горње примедбе које се односе више онћенито на нашу хисториографију, ми налазимо у књизи г. Лоповића један одличан прилог нашој народпој хиоториографији. Књкга je писана лепим језшГом u течним стилом, a подељена na привлачне и забавне теме које држе читаоца чврсто п пошчу на размипгљаља. Поред жеље и чежње за исторнском истином писац се одликује једнаком љубављу према целом народу без разлике на његову историску улогу. Ми препоручујемо нашим читаоцима кљигу г. Поповића, јер сс у њој, поред разноврсне историске грађе, налази један лепо изграђени смисао за схватаље нације преко и одвојено од конфесионалпих преграда. X. X. И ли /ас Д о б а р џ и Ћ : П есм е н и з д о л о п е У издаљу иишчеву, у Оарајеву, нојаћила се у књижарским излозима укусно и за нате пралике, могло би се pehu, лукк-.узпо опремљена кн.пга пе- 10 сама Илијаса Добарџића, сарадншса и иријатеља Гајрета. Пре пего што иређемо na нриказ о овој вњизи, напомонућемо само ово: Ma колико год извесни наши књижешш кругови настојаЈк да стварају дела ио обрасцима других европских народа, то још не успева. Снага траднције, снажна иота оригивалности нашог народа и jom недиференцирани социјални односи коче елаи том правцу. И у колико се стварало но узору Евроие, то je досад далеко остало иза узора. Haupoтив, што се стварало из даха наших средина и што носи њихов неизбрисив печат, то усиева много боље. Шта више, ми видимо да се сви иаши литс1*>• ни таленти одлично сналазе у овој атмосфери и И)Ихово стварање je од куднкамо Behiu’ значаја no пашу књижевпост. UpehoM, r. Добарџић изабрао je овај нут и наimm свој соиетвеии израз. To т т о on даје у е.војим �посмама авучи еумирном и жалобном, a каткада и лрегалачки крвавом нотом, пониклом из атмосферс и пршшка у њсгону крају. Oceha се нсшто у стариии, у прошлоети, што стежс душе ланцима и као ироклетство лежи на љима. ГЈисац je разделио ову књигу песама у чстири циклуса: Песме виз долове, Туга с чардака, У механи мсђу јаранима и У данима суморних сазнања. У ирвом циклусу ева радоот, ширина пејсажа и младости притуљена je болом и тугом његова краја. Ta бол и туга иије само у овим песмама, она je и у пародној песми Сапџака, она je у свим душама. Њ у je г. Добарџић осетио и дао joj одговарајућу форму, са толико проосећане једноставности, звука и топлине. Тугу с чардака пева девојка. Она je символ чежн.е на нустим чардацима. У н>еном везу и чекању, г. Добарџић дао je трагедију затворене муслиманке Ko­ ja, уместо у радости, свој век цеди кроз тугу и чежње. У мехатга међу јаранима: Орца нам плачу, боле нас ране. Девојко, донеси нам ракије! Данас смо пијани, сутра смо болни, na после нека нас није. Радост je рагваљена пићем. Чежња je слрмљена тугом за лрошлошћу. Будућнодт je црна. Пијмо! У овом кратком и крњем циклусу г. Добарџић je само наслутио ову трагедију и покушао да je да еа дватри оштрија потсза. Ту најболинију страиу љегова краја и љегових ужих земљака трсбало je много мужевније подвући. Али, г. Добарџнћ je првенствено чисти лирик и нри том само оетаје. Исто je то остао и у последњем циклусу у ком je н&јбоља песма »Hanie порекло« и у којој се најбоље примакао суморним сазнањима. Не би се могло pehu да ноезија г. Добарџића делује почетнички, али да je још нсизрађена о том нема сумње. Али ова замерка далеко заостаје иред талентом г. Добарџића и пред оригиналном свежиnoM која бије из његових песама. Желети je само да овај млади песник развије своје способности и да му хортгзонат пређе преко уоких граница његове средине која je уистину уока. I 'Књиг.у je илустровао г. Ромап Петровић својим познатим Дубоким смислом за цртсж. Цена je књизи ДшкТО.—, a добива се у кљижари Јакше Кушана, Сарајево. ПОПУЛАРНА СТРАНА — Hamdija Mulić K a k o O m e r p ro sveću fe n a rod Od prijatelja ne Čini neprijatelja. Ј р Ш U našoj varošici u Gakića kući sinoć se sabralo Veliko sijelo. To je .u nas obično čim nastanu duge zimske noći. Sada smo u Gakića, a onda je sijelo u паз, pa tako redom. Velika Gakića soba puna ko šip muška, ženska i djece. Samo što su ljudi za se u jednom kraju za­ sjeli po seciji, a žene se zbile u drugi kraj pa jedni i drugi za se i razgovaramo. Ko i svagdje. Ljudi imaju svoje poslove a žene opet svoje, pa ako neće ovdje koju progovoriti, ne znam gdje će. U peći gori vatra i gnije sobu. Domaćini ne žale drva sad ja ikad, da sijeld/ije ne ozebu. Istom u neke svi osjetismo da lampa o zidu poče kunjali. Domaćica odmah skoči lamipi da vidi što joj bi. Za­ vrnu fitilj, pa opet odvrnu tako nekoliko puta a lampa opet kunja. U njoj petroleja dosta. Šta li joj bi? — Otvori ti vrata, pa će lampa odmah prosvi­ jetliti — reče Selim Omeragić a domaćica odmah posluša. Kada ona otvori vrata lampa prosvijetli ko nkiad prije. Svi se začudiismo. — Stanite svi — zavika Omer Lakić —, da vas nešto upitam. Svi začutjesmo i pogledasmo u njega. Ш Znati li što se je sad dogodilo? - . . šutimo. — E ja ću vam svima kazati. Vidiš ti, moj brte, što će reći raditi sa pametnim ljudima. Vi znate da smo u vojsci imali za to k’o neku školu. Čim se ko razboli, ubije, čime udavi, počne dušiti i tome slično, naš je bio posao, da mu poletimo u pomoć. Jest ali treba znati kako ćemo mu pružiti prvu pomoć. E, to su nas učili doktori. Vidite ljudi ovo večeras s lam­ pom sve se događa u našoj h a v i, kako mi kažemo ili kako se pravo ziove z r a k ili v a z d u h ..V i znate svi da nije vazduha mi ne bismo mogli živjeti. Za­ čepi ti sebi nos i usta, pa si gotov. Uniđi u sanduk koji si zatvorio i dobro začepio da ne ulazi vazduh, pa si opet gotov. To znamo svi je li tako? Vazduh mi ne vidimo, a eto opet znamo da ima i da u njemu živimo. Učeni su ljudi i vazduh upoznali. On je sa­ stavljen iz nekih tijela, koja mi također ne vidimo, ali ih osjećamo. Najglavniji su ti njegovi dijelovi dva važna tijela koje mora znati svaki čo’jek. To su k i s i k i u g l j e n a k i s e l i n a . Kada velimo da bez zraka ne možemo živjeti, onda se to misli samo bez č i s t o g z r a k a . Čisti je zrak samo onaj u kome ima dosta k i s i k a , a nečist je zrak onaj, u kome 11 �opet ima puno u g l j e n e k i s e l i n e . Mi zato đišemlo da unesemo u krv što više kisika a da ujedno uklonimo iz našega tijela škodljivu u g l j e n u k i ­ s e l i n u . Ugljena kiselima ima u sebi otrov koji g u š i pa ga zovu g u š i k o m. Taj dušik guši ljude i životinje, a u njemu ne može ni svijeća da gori. Najljući je on kada gori ćumur. Eno onaj plavi plamen od ćumura najžešći je otrov. Zato je mangala opasna. I kad obična vatra gori razvija se dosta dušika. Mi smo večeras pregri­ jali sobu pa još se više razvija da i lampi škodi. Da nije odžaka i osim dima sve bi nas pogušio. Osim toga mi ovoliki u sobi izdižemo iz sebe toliku ugljenu kiselinu, a pošto je soba zatvorena, nema kuda da iziđe toliki nečist vazduh pa ne samo što guši nas, nego evo ni lampi neda da gori. Otvorismo vrata, nečisti zrak izađe, a lampa progorje. Zato eto svi treba da znamo ovo: Valja što češće otvarati prozore i provjetriti sobe da unjih uniđe što više čista zraka ili vazđuha. Inače je vrlo rđav običaj ne otvarati prozore u sobi ili još gore kdo što se u ЗАДРУГАРСТВО Х ус еи н Хамши& nas u nekih događa, posve zalijepiti penđžere i na­ činiti od ovake slobodne sobe sebi tamnicu. Krivo je mišljenje da će sa zalijepljenim prozorima u sobi biti toplije. Stotine se ljudi razbolilo zbog nečista vazduha u sobi, a krive za to studen. Pa moji ljudi, pomislite kad nečist vazduh guši lampiu kako neće našu krv. Mi smo preko zime najviše među četiri a d a pa ako ci­ jele zime ne zračili ili n e vjetrili svoje sobe, onda nije čudo što smo mnogi na proljeće blijedi ko krpa, a na ročito naše ženskinje i djeca koja manje izlaze na polje ili na šetnju. Eto sad kako vidite vazduh može da bude naš naj­ veći prijatelj i to samo čist vazduh, a može da bude i veliki dušmanin kao što je nečist vazduh. Zato je do nas da od prijatelja ne činimo neprijatelja. ^ — E baš ti Omere, hvala kad si nas tako poučio. Vidiš nije on džaba išao sa doktorima — reče zado­ voljno domaćin a Omer nam obeća da će nam drugi put još koješta pričati i kazati nam što nam je pot­ rebno a nijesmo do sada poznavali. A - О з а д р у з и и важ ност и з а д р у га p e r u a у наш еЈ* е е л у ) ГЗЕ У сваком нашем муслиманском, на и 'у најзабитнијем селу читају се' данас разни листови и новине које обилују чланцима о задругама и задругарству. Па тако je и код над}. To ми све читамо и слушамо, али, нажалост, у највише случајева, никад о тим задругама и задругарбтву и не проговоримо, него, једноставно новине у долаф — да се нађу за сваку потребу, као н. inp. за облепити ггрозор, или чак и за савити цигару. Тако буде с новинама, a ми на посао no старом калупу и на стари дедовски начин. A где и како живимо? Завиримо ли у већину од наших кућа, наћемо само јад и беде и ништа друго. Собе мале, мрачне и влажне. Простирка, у колико je има, отрцана и бедна. Често ћемо наићи и на кућице сједном просторијом, која служи и за кухињу и за спаваћу собу — a зими, чак служи и за сушење покисле одећс и об.уће. У соби ееди, у највише случајева, жена блсда и испијена и, исиијајући каву, размишља о будућем поселу у комшинице, где убија досаду. Стварно joj je досадно, јер нема стана у соби *) О во je н р е д а в а њ е о д р ж а в о о а у т о р нри о с п и в а њ у С рп. зем љ о р и д , з а д р у г а у Т у р . Ј а њ а р и м а и Т е о л а к у . 12 ни ђерђефа. Није joj потребно, јер место досадашљег беза узеће »басме банкуше« која je много лепша и модернија од беза. Тако она мисли, a не зна да криво закључује, јер док je ткани без, за што било употребљен, трајао најмање годину дана, дотле басма траје 4—5 месеци — na и мање. Није боље у овакога земљорадника ни у пољу и осталом господарству. Тик уз кућу, a понегде и под истим кровом, налази се нека старудија, блатом облепљена зградида, коју домаћин назива стајом за стоку. Ова je, ето, стаја облепљена блатом, без иједног прозора — који најпосле иије ни потребан, јер има шупљина около и превише. Унутра je опет беда. Мршава стока гуши се у смраду којег овде има увек, јер се ђубре и мокраћа мало кад добро ишчисти. Разуме се, о ноду у стајама ни говора нема. Ето, то je, како вели домаћин, наша »домаћа пасмина«. Међутим, та бедна стока не поседује већ ниједне одлике ни од какве паомине, јер и при доброј храни она даје дневно свега 1—2 литра млека. Сличну слику одаје његов воћњак, ливада и њива. Воћке, непоткресане и пеочишћене, суше се из дана у даи. Ливада никад очишћена и огра- �ђена. A усеве сеје, обрађује и жање и он као и његов дед, — негде с променом том, што je место pa.ua узег плуг. Дакле, све још no старом. Али само му се тај рад данас не исплаћује као ире његовом деду. Јер, док je љегов дед за приход од производа подмиривао све потребе, a често нешто и у »чекмеџу« остављао, дотле он данас, од овог прихода, не (само да не уштеди, него не подмири ни потреба, те ради тога се задужује. A дуг je зао друг, јер ко се једанпут задужи, тај се тешко данас одужи. Да je то судбипа сваког несавременог и незадружног земљорадника, узроци су разни, a понајглавнији јесу: прво, што су данашње животне потребе много веће него пре, a друго, што савремени земљорадник својс производе, обрађене машинама и другим савремсним иољопривредшш оруђем продаје јефтиније него несавременим. A опет више стече него он. A што je још важније, савремени и задружни земљорадник не мора продати своје производе одмах на њиви. Он чека бољу цену. A ако му je потребан новац, подигне зајам пз јЈвоје задруге. У савременог je земљорадника стока од племените паомине и rf. пр. крава, боље одгајана, даје пет пута више млека, цегр^ крава у несавременог земљорадника. Његову стоку, ако се разболи • не лечи баба ни хоџа-врачар, дого лекар-ветеринар. У њега не траје слава илд какав други теферич 7 дана, него само толпко колико се најмање мора. воћака, здраво и боље семе, расплодну стоку и иначе све потробе земљорадника. To она дели својим члановима и на вересију, али поштену т. ј. на таку, да he задругар добити робу код своје задруге јефтиније на вересију, него код трговца за готово. За пример навешћемо ципеле. Исте ципеле које ће задругар добити код зардуге за 180.— дип. na вересију, те he он платити код трговца најмање 220 .— дин., a некад и више. Тадсо стоји и са другим предметима које земљорадник набавља. Многи од богатијих тежака вели: »Memi за сада није потребна задруга, јер имам новаца«-. Настојаћемо да то побијемо и то лримером који се даномице догађа. Потребан je н. пр. томе богатом тежаку трактор кли нека друга пољопривредна маишна. Радп To­ ra се он.обрати најближем препродаваоиу или заступнику неке твртке. Овај му прода трактор na ^ т е м добије 5.000, a некад и 10.000 дин. Huje ретко да Му место нове машине подвали већ употребљену али префарбану. To све неће се догодити ако се то набавља путем задруге, јер he то задруга набавити изравно из творнице, a ова he joj послати увек добру робу, јер зна да je свака задруга добар муштерија. Ha тај je иачин и богатији тежак добио добру робу. A и много. јефтиније, јер je задруга све оне руке, кроз коje прође машина од творнице до земљорадника-потрошача, прескочила. Овако стоји и i ,? са сви1 беше, у штедшпе јоште више!« na ради тога штеди. радник радник као потрошач. У њега je дом чист, a све^могуће производе и С друге стране опет, земљорадник се користи требе раде укућани. A најважније je код oi ijoM задругом прилпком продаје својих произвоземљорадника то, — да, шта не може један наба* да. Продаје ли појединац своје производе, он je вити или учшшти, њих се вшпч е здружи и набаве приисљен увек да их прода неком трговцу, који при то заједнички. Свега тога нема овде. у нашев земљорадника. том увек рачуна na своју зараду, ради чега увек Он, не само да неће помоћи свога комшију, него га јефтиније плати. Продаје ли, међутим, задругар своје производе задружно са осталим задругарима, у више случајева одмаже. A шта je узрок овако велтсој разлици у жи- тада he их увек скупље продати и то зато, што he воту данашњег савременог и задружног и несаврс- то задруга продати изравно самом -потрошачу, a меног незадруженог тежака, кад оба имају душу и прескаче све оне трговце, који увек рачунају на тело? Одговорити je лако: Узрок je, углавном, то, ■ своју зараду. Износимо за пример задруђкно прошто je код нрвог развијена задружна свест, a код давање жита, пгго he Главии Оавез Српских Земдругог, иако je има, она спава. Први се у раду ко- љорадничких Задруга у Београду већ ове године јег не може сам да уради, обрати своме друштву — отпочети. Он he жито продавати војсци, дакле иззадрузи — за помоћ, коју му она пружи, јер joj равно потрошачу. Тако се исто могу задружно проje то дужност. Треба јги му новчана помоћ да на- давати и други предмети као jaja, млеко и т. д. бави стоку, купи комад земље или сагради кућу, он се ne обраћа бапци, нити којем приватнику, него својој задрузи. Ona му ^а зајам уз мале камате, или упути задругаре да му помогпу у доградњи куће. i Осим наведених користи које земљорадник има од задруте, има и рдугих. Задруга набавља тракторе, магаине и друго пољопривредпо оруђе своје чланове. Она набавља саднице племепитих E t o , to су, углавном, послови које врпга једна земљорадничка задруга у селу. Задруга се темељи углавном на томе, да што ne може учинити појсдинац то могу сви из једног села, може др.уштво — задруга. У задругу се удружују људи такођер и зато, да се задружно одвикну и злих навика као nnha, картања, врачања, предуживања и т. д. Задруга, може се рећи, присили поједиица на умерен и трезвен живот. 13 �ТТрома томе види ео да je данас задруга у солу шзтребна исто толико. колико и школа, јер иоред y.\n'ha и ттамети ттотребна су сваком. na и зомљораднику средства за рад. Важност задруга п задружног рада најбоље су схватили западни, културни народи. У Немачкој je u. iip. задругарство толико развијено, да дана« не постоји ниједно село у коме нема бар једна задруга. Зато i i јест у Немачкој задрувкни капитал 24 милијарде динара, којег je немачкл тежак створио од гвршетка С-ветског рата до данас. После ове долази Чехословачка, чији je задружни капитал G милијарди. Наша држава има око g .ooo разних задруга, од којих понајвише има кредитиих, које се баве издавањем зајма члановима и земљорадничко-потрошачких задруга које се баво. поред даваља зајмова, још и иабављаљем и продавањем TKMbonpnвредних производа.*) За наша овдатњ а села понајбоља je земљорадничка задруга, која се бави с.вима пословИма који су потребни нашем тежаку и то зато, -што у нашим селима., бар за сада, једва нађеш пшзмених људи, који су потребни за управди н надзорпи одбор. Кад je тако,'- онда je д&јбоље основати једну задругу која са својим сеКцпјама, под истнм-^Јдбо^ ром може обављати све те, послове. Истих дана, задруга отпочне/ с дословаљем одмах можр. помоћи свога члана и то толпко,*) П о п р е д а в ^ њ у Г. Ш т и б л е р а ш е ф а реви зи о н о г о т с е к а П А Б , о д р ж а н о г н а К о н гл ссу С а в е з а Cptr. зем љ о р а д н . з а д р у г а у С а р а је в у f 1>ијељини д п е рј lX 1930. да се он сам зачуди. Ево како: Потрсбна je иеком ii. пр. крава.' Д а je набави потребан му je зајам. Тражи ли га код банке или неког нриватника он, ако га и добијс. добије га иод тешким условима. Мора платити камате најмање 22% и, што je јога теже, у највише олучајева само на 3 месеца, a да продужи отплату, потребно му je мољакати н банку n своје јамце. Међутим, узмс ли тај зајам од своје задруге, онда плаћа највипге 14% камата, дакле за сваких 100 динара ч динара мање, a, осим тога задруга даје зајам пајмање за 1 годину. Немогпе ли задругар исплатити зајам за 1 годину, онда му задругин одбор то продужи. Колико значи з динара разликс најбоље се види из овог примера Узмимо наше село. Ono броји 220 кућа. Узмимо да je :вака кућа дужна, односно задужи се to k o m године проеечно ио 4.000 динара, — што je и тачно. — To износи 430.000 дииара Узме ли се тај зајам из иеке баДк<£'онда се плати камата, по 22% , 193 000 дин. Али, Ako Me то заду!жење било у задрузи, онла камати изпосе само 123.000 динара, дакле, за читавих ?о.ооо.д1шара мање, a то je управо толико, да би се могли лоиравити сеоски путеви, набавити расидодни бикови и друго. A осим тога у том елучају новац остаје у кзелу, a ne иде у град, у неповрат. Завршујући ово излагаље, позива.м вас свих. да заједнички оснујемо нашу заједппцу - - зе.мљорадничку задругу, која ће нам донети еамо Олагоерњ е n напредак, јер су и челе и мрави увидели да задруга доноси опас, a камо ли да ми људи не Д °' ЗДРАВЉЕ Dr Čirić C r v e n i parassiti K o d d e c e n a s e lu Z dravlje d eteta na selu izloženo je najraznovrsnijim opas­ nostim a. D a ne govorim o o raznim zaraznim bolestim a kpje se vrlo često jav ljaju , s obzirom n a nedovoljnu higijensku prosvećenost našega n aro d a — deea n a selu naročito boluju od p a ra z ita rn jh bolesti, a m eđu ovim a poglavito od g lista u crevim a. Gotovo n em a d e teta, koje nije, ili n ije bilo žrtva raznih »bubina«, »pantljika« i t. d. Kod dece se najčešće javlja jedna b e la — dugačka g lista — dečja glista, slična kišnoj glisti. Naš narod pun je su jev erja i zabluda odnosno uzroka ove bolesti. Ponajčešće se o k riv lju je m leko da se zbog njega jav­ lja ju i »bubine« i »pantljika«. Ovakvo verovanje postoji, čak i kod n e k ih školovanih ljudi. M eđutim naučno je nesum njivo u tv rđ e n a činjenica, đa je uzrok pojavi glista sam o nedovoljna čistoća. R uke dečje nisu n ik ad a dovoljno čiste. Ono se prlja igraju ći se po zem lji. A zem lja je puna svega i svačega. Tu su k lice zaraznih bolesti i jaja raznih gotovana — parazita. Ja ja dečjih glisla (bubina) n ajviše se nalaze na površini zem ­ lje. D ete zagadi svoje ru k e zem ljom , pa s njom i jajim a ovih p a ra z ita . Čim d ođe kući uzim a da jede. N eoprezna i nedo­ voljno upućena m ajka d a je m u parče hleba na vodeći računa 14 o njegovim nečistim rukam a, i tako ovaj m ališan, sa p arce­ lom h leba, pro g u ta i izvestan broj g listinih jaja. U želudcu i crevim a iz jaja se izlegu gliste koje mogu toliko da se naninože da dostignu broj od 50—60 kom ada kod jednog d eteta pa i više! — T rbuh d etin ji n ab rekne, postane nesrazm erno veliki prem a sitnom , bledom licu i nerazvijenom telu . V rlo česti bolovi u želudcu, povraćanja, rđavo v aren je postaju uvod u neko trajno obolenje organa za varen je. Takvo dete teško fizički n a p red u je a kad telesno n ije zdravo, ne može se ni um no razvijati. — Ova su deca pravi mučenici. M eđu­ tim sve te njihove m uke m ogle su se izbeći n a vrlo prost i jedinstven način. Deci treb a p rim e ra ! Ni odrasli ne p eru uvek ru k e p re jela a kak o li će tek deca to učiniti. T reb a d akle dete navići da p re je la dobro o p ere ru k e sapunom . H i­ gijenska k u ltu ra najlakše se stiče u detinjstvu. J e r dete je k o ­ mad testa, govorio je D ositej, i od njega možete n ačin iti što hoćete, čistoća tela a naročito čistoća ru k u najbolja je predobrana protivu crvenih glista. Razum e se, da tre b a voditi ra ­ čuna i o čistoći životnih nam irnica, koje dolaze u d o d ir s.i zemljom, �P ored dečje gliste — bubine — vrlo Cesto se javlja ne sam o kod o draslih već i kod dece i jedna druga parazitarna bolest u crevim a a to je p antljićara ili pantljika kako je narod zove. Ni u pogledu p antljičare naš svet nije dovoljno obavešte n ni kako se dobija, ni kako se može izbeći. Upotreba m esa nedovoljno sušenog (pršuta, sušenice) a koje nije pret­ hodno kuvano, učinila je da se pantljićara neobično rasprostre u narodu. S vinje i goveda vrlo su često bobičavi i pršuta od n jih sprem ljen a raseje pantljičaru m eđu široke slojeve potrošačke publike. — Strog nadzor nad izradom životnih nam irnica nam eće se sam po sebi. Meso bobičave stoke treba potpuno odbaciti iz upotrebe u ishrani. Odista najveća nesavesnoet i najveći greh je i prem a sebi i prem a drugom e pro- daja proizvoda dobivenih od bolesnih životinja. — Istina je da se uvek ne može utvrditi bobičavost svinje, b a r to nisu u stanju učiniti nestručna lica — za to ne treba nikada jesti meso koje nije dovoljno kuvano ili pečeno a po gotovu ako je to meso sumnjivog porekla. — Deca na selu, kao napređ napomenusmo, dosta često boluju i od patljičare i to je za njih u toliko opasnije, ukoliko se ta bolest da teže iskorenit'. Ali je za to i ovde predobrana uspešna i pristupačna svakom e bez razlike: izbegavati upotrebu bobičavog m esa m a u kom obliku to bilo; nikad n e treba jesti meso nedovoljno pečeno. Za sp ra vijanje pršute i sušenice treb a uzim ati sam o apso­ lutno zdravu stoku. НАРОЛНО СТОЧАРСТВО Z a r a s n o ssapalenfe o čn e r o ž n ic e k o d g o v e d a i ovaca Iak o ovo n ije n ikakva sm rtonosna bolest, ipak ima od nje stu i septem bru. S početka se može samo videti da goveče dosta štete i k v ara rad i toga, što je bolesno grlo izvesno vre"Suzi. Bistre mu suzč teku niz lice, pa naprave čitavu brazdu m e skoro nesposobno za ozbiljniji rad, što ga bolest uzneniz^-obraz i skvadi dlake7 ispod vilica. Koji p ut teku suze. tako m iriva pa n eko vrem e slabije jede i preživa i što često bolp^no' jako dS nepM ^tano kaplju n a zem lju ispod b rade, goveče drži grlo potpuno izgubi po jedno oko, k atkad i oslepi na oba oka. oko ili sasvim zatvoreno ili katkad tek malo pogleda. Obično Istakosm o da je ovo neko »zarazn« za^alepje, iako to još oboli s prva sam o jedno oko, pa se misli da je nešta upalo govečetu u oko, ili da g a jevnešto udarilo, »opanulo«, po oku. nije dokazano bez daljih prigovora. Ip ak , ako' imamo u vidu da se bolest znade toliko p ro širiti Ла u ' onom k ra ju u kome R etko suze oba oka na jednom i tada goveče obično žm iri i se b o lest jednom pojavi obole skoro sva goveda bez razllkćT beži od svetla u hlad. No ne prođe dugo i već se opaža »beoda se bolest obično pojavljuje пајрге/ kod onih goveda / kja na« na oku, prek o -b p lesn o g oka prevuče se bela s početka su g onjena na n e k e sajm ove U ^.vašare, da nastaje izvesna još prozirna, no k asnije neprovidna »navlaka«. Obično u sreotpornost kad goveče jednom preboli1 ovu bolest, pa je b a r u -djni te »navlake« vidi se tam nije i m utnije žućkasto ili zagatoj godini obično više n e ilobiva, sve to pokazuje, da \je i ova sito-m rko m esto koliko zrno od ječm a koje o staje po više bolest prelazn e p riro d e. t dana pa ili se povrati i lagano nestaje ili se »prokine« i ostane Malo je teško protumačitV tu činjenicu, dal se skoro Ш Ј г na rožnici oka m ala »grizlica«, m ala ranica, koja se lagano očisti i zaraste. Za svo to vrem e vidi se oko očne rožnice jače ne može opaziti da zdravo goveče p rim a bolest od bolesnog. ili slabije ispoljen crven rub, crven obruč. No često ova grazMožda je tom e krivo to, što se’ p rv i slučajevi bolesti obično prev id e, pa se bolest prim ećuje tek tonda k ad je već polovina lica postaje dublja pa se provali i oko iscuri. Obično je tad a oko za n avek izgubljeno, no može se po koji p u t i od toga da goveda već zaražena. opdravi i da zaleči, ostane sam o u rožnici na m estu gde je K ako b ilo da bilo sigurno je to, da se bolest vrlo naglo bio čirić neprovidna m rlja. V rlo se retko kad dogodi d a takvo širi i k ad se n a jednom m estu nađe bolesne goveđi skoro je oko počne da gnoji, zatekne i životinja jako p ati od toga, k at­ sasvim sig u rn o da je sav taj k ra j zaražen. J kad. i ugine. Kod n as je najčešća i najobičnija kod govedj, no dođe koji p u t i kod ovaca. Obično ne prelazi bolest sa 'goveđi na P R E U P R E Đ E N JE BO LESTI ovce i o b rn u to s ovaca na goveda, već se širi samo među grli­ vrlo je teško, jer, kako smo videli, b olest se vrlo naglo širi, m a iste vrste. a prenose je i m uve i d ru g e »bube« k oje se vrlo često skup­ Englezim a je uspelo da ukapljivanjem suza od bolesne ljaju i kod zdrave stoke oko očiju. Radi toga mi bi prepo­ .ovce p re n e su bolest na dru g u ovcu. Isto im je uspelo da dodi­ ručili da se svako jutro, za vrem e dok tra je zaraza, svako rom p re n e su bolest na zdrave ovce, ako diraju prstim a bolesne goveče pere, »umiva«, hladnom vodom. T reb a da m u se dobro oči ovce, pa n eopranim ru k am a diraju po očima zdrave ovce. operu i očiste k rm elji, a da se sva glava posuši čistom k r­ Oni tv rd e da n a taj način muve raznose bolest u zaraženom pom. Mogu se krm elji počistiti i n a jp re mokrom krpom ili k raju . To je svakako čvdno što se boleet najviše širi i naj­ spužvom (sunđerom ) a po tom suvom posušiti. G lavno je da više je ima u m esecim a avgustu i septem bru, dakle u onim se očiste k rm elji je r se tad a n i m uve ne sk u pljaju oko oka m esecim a kad su najjači rojevi muva. i ne prenose bolesti. Za v elikih vrućina i dok se m uve roje. Englezim a je uspeo i ovaj malo čudan ogled. Na jedan najbolje je držati goveda u zračnoj no zatam njenoj štali, nam ali »ćair« sa visokom travom pustili su na kratko vreme pasati ih po noći i iz ju tra dok n ije jako zagrejalo. bolesnu ovcu, pa su iza toga pustili u isti ćair dve zdrave ovce, jed n u sa jakom ćupom po čelu i između očiju i drugu LECENJE gde je ćupa b ila k ratk o potšišana. Ova je potonja dobila bo­ T reb a bolesno grlo držati što čišće i svaki mu dan izalest. Z am azana trav a mogla je da dođe do očiju ove ovce i da pi rat i oko, no mnogo trljan je oka n ije dobro. Bolesna grla je zarazi. treba po m ogućnosti zadržati u štali i ne puštati ih, oso­ ZN A C I BO LESTI s bito za velikih vrućina. Iz štale treb a izvaditi i v rata i pro­ zore, ali ih zastreti m okrim platnim a, platna češće nakvašavaObično se bolest javlja tek u leto i ranu jesen. Nastaje ti. Pošto se bolesno oko opere i posuši tre b a u njega malom već u ju n u m esecu, no najviše slučajeva bolesti Ima u avgu- 15 �lupom štrcaljkom (рге je otkuvati) u k ap ati n ekoliko k a p i ove tečnosti: N atr. biboric. 3,0 A qu. A m ygdal. A m ar. 15,0 Mucilago C ydoniae 75,0 A qua d e stilla ta 100,0 za oči Ovaj se lek može da dobije u svakoj apoteci i ubrizgava se u bolesno oko svakog ju tra i večera. Ako se pojave n a o ku grizlice i ćirevi tre b a p ita ti vete­ rin ara. ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК П рослава Рођендана Њ . В . Краљ а Але>:сандра I. у Гајретовом м уш нпо м к он в и к ту у Сарајеву. Рођендан Њ . В. К раљ а А лександра прославио се у овом интернату н а најсвечанији начин. У искићеним просторијама, a у вече освијетљеним, приређена je академија, која je отпочела у 10 сати прије подне са пјесмом »Живио Краљ«, коју je декламовао Абдулах Муминовнћ. Послије дскламације пптомцп су отпјевали химну. 0 значају и заслугама Њ . В. К раља, одржао je предаваљ е Исмет Капиџић, питомац. Послнје предавањ а слиједила je декламација »Југославија« коју je лијепо декламовао Енес Хаџихалиловић. »Ha рођендан Њ . В. Краља« о д Тониа децламовао je Мухарем Махић. »Пјешак и тобџија« од Војиславж И лића мл. декламовао je Теуфик Омић. П ослије академ ије питомдимД1 je подијељ ена халва, a затим je отпочело свирање које je трајало до 12.30 г а и г П п д а ''' су питомци морали поћи на дову у Бегову џамију. П рослава Рођендана Њ . В в и н ту у Сарајеву. Краг.а у Гајретовом женском кон- У права овог конвикта с.г.Уштомпцама прославила >jei на свечан пачпн К р а љ е в ^ о ђ ен д а н . У права je првредвла свечану академ ију са бираним ирограмом који се прилаже, а» у очи Рођендаил у п у ти л д ^ је поздравну депешу Дворској Канцеларији. Од 6—8 сати у чере читава je зграда 6rtna освијетљена. П рослава 1. децембра. у Гајретовом м у ш к о м интернату у С арајеву Д ан наш ег народног Уједињења прослављен je на свечан начин у овом интернату. Омладина интерната свјесна тога дана, д ал а je п зр аза свом полетном националном расположењу, приредивш и свечаност са предавањем о значају овог великог дана. Предаваље je попраћено патриотским деклам ацијам а, пјеомом и музиком. У расветл>еним и искићеним просторзјама. питомцн су пажљ иво саслуш али питомца М урата П левљ ака износећи врло лијепо предаваљ е о борбама з а Ослобођење и уједињење наш ег народа и велику историјску улогу Динаетије Карађсрђевића. Послије предавањ а питомци су отпјевали химну, a затим су слиједиле деклам ацнје: Мухарем М ахић пјесму »Пред освит« од Османа ТЈикића, Енес Х аџпхалнловпћ пјесму »С клином у руци« од Владисл ава Петровпћа; Расим Џиндо пјесму »Ha облама Вардара« од В ојислапа Илића; Лојо Енвер пјссму »Падајте браћо« од Ђ уре Jaiu u n h a. Прослава Рођендана Њ ег. Вел. Краљ а у с к о м д ом у Гајретовом Ш егрт- Дне 17 -децем бра нрославЉен je најсвечаније рођендан Њ еговог В еличаиства Краљп. У очи самог рођендана истакну та je д рж авн а застава. Tora истога д ан а отпослата je брзоја вн а честитка IberoBOM Величанству Краљу. w Ha 17. децембра питомци чисто п пристојио обучени присуствовалн су са уггрдвником довп у БеговоЈ џамији. H a вечер je одржата свечана дкадемнја овим ред ом :. 1) Поздрдв Краљу, декламује Арнаутовпћ Хилмијд, питомац дома. 2) Преддвање »Краљ Александар I.« држ и Осман Б ркић. питомац. 3) »Алексаидру I.« декламује ГОељак Ш ахмановић, питомац. 4) *Државну химну пјевају питомци дома у једном гласу. Прослава рођеидана Њ . В. Краљ а А л ек сан д р а I. у Гајретовом к он в и к ту у Бањ алуц и ^гТрава бањалучког интерпата je са питомцима најсвечаније прославила рођендЈан највећег Оииа ндлпе велЈикв отаџбине, иашег јуначког Крдл>а А лександра I. Карађорђевића. Прослава je изведенд овако: Уочи 17 децембра упућена je поздравна депеш а уиме управе и питомаца интерндта, путем Кабинетске канцеларије Њ . В. Краљу. Депеш у je претходно прочитао управник питомцима који су je помпо и стоjehu саслушдли, a заврш етак попрдтили радоспим гитицаљем Краљу п цијелом свијетлом Дому Карађорђевића. Тдда je и конвикта лграда окнћепл. заставом. Сутраддн, у 10 сати, сви су иитомци под водством управника прпсуствовдли свечаној дови у Ферхадији-џамији, a у 10 сати приређепа je свечана академија у укусно декорисаној учионици конвиктоке зграде са овим програмом: Акддемију je отворио управнии дома г. Е. Б еклћ, прик а з а в т и tom ттриликом, утфатко, зндчај овога д ана и улогу коју je играла велика династија Карађорђевића у стварању Југослдвије. Уједно je изразио нарочито задовољство, д а нд овој свечаности види лијеп број омладине, без разлике на вјеру, која je дошла да са питомцима прослави овај велнки дан и д а се с њимд провесели н а дан рођења Краљд натпе крви, највећег заш титника слободе, братства и јединства народнот. Говор je завршио с клицањем Краљу и цијелом узвингеном Крдљевском Дому, након чега су питомци отпјевали врло лијепо државну химиу. Здтим je питомац Х асан Бркић одржао опширно ir добро обрађено предаваље о лпчкости Њ . В. Краља и значају 17 децембра. Послије овога редале су се ове тачке нрогрдма: »Боже живи Александра« од Ндзифа Ресуловића — декламовао питомац Сафет Ченгић; »Оро кличе« — отовирао тамбурашки збор питомаца; »Бели opao« од Алексе Ш днтића — декламовао питомац Менсур Сердаревић: »Каришик« са нашим пародиим мотивииа — отсвирао тамбураш кп збор пптомацч!. »Живео Крдљ« од Boj. И лића — дскламовао питомац Поробић Н урудин; «Ој Словени« отпјевали питомци. Ове су ове тачке извсдене добро и na задовољетво присутних. По сврнгетку програма настала je игранка и вееел.е. У 18 сати питомци су присуствова-ли бакљади, којом су приликом у клицањ у и у манифестацији дали израз своје ве- �ливе радости и о дугаевљ вм аа свог Јјш иког Краља m l a n r Криљсвског Д оиа и ноћне таш бл га Југош ш ије. 3» вријвне бакљаде вонвикшса аграда бшга je освијетљена. Свечана прослава 1 децембра у бањалучком конвикту. У права бањалучког конвикта са својим питомицама je врло свечано прославила највећи и најзначајнији дан у Ha­ rnoj националној историји дан нашег народног Ослобођења и уједињења. Уочи 1 децембра окићена je конвиктска зграда заставом, што je потакло питомце на угодно сјећање на дан 1. децембра 1918., када je у ослобођеној нашој Отаџбини про- једну импозантну н лијепу слику те тшсо и приличила овој свечаиости. Чим je стигао заступник Баноке управе почело се извађањем врло бирапог и за ову вслнку свечаност нарочито удешеног и прикладног програма. Академнју je отворио управник конвикта г. Едхем Бекић. Ha првом мјесту поздравио je и захвалио се гостима на посјети и на пажњи према Гајрету н његовим питомцима, a затим je у свом кратком и језгровитом говору приказао значај Првог децембра за ваш народ и улогу коју je играла династија Карађорђевића и храбра српска војака у стварању Југославије. Говор je завршио клицањем Краљу, читавом Краљевском Дому Карађорђевића и Југославији. Након тога су питомци отпјевали n a опште задовољство државну химну, коју су за кратко вријеме увјежбали са својим управником. Иза тога je ученик V. разр. Учнтлељске пгколе Ибрахим Ферхатбеговић одржао опширно и врло успјело предаваље о зиачају 1 децембра, у којем je изиио и све главне историјске моменте, патње и жртве нашага народа за наше нотпупо ослобођење и уједињење. Предавач je награђеп дугим аплаузом. Послије овога редале су се ове тачке програма: »Ново покољење« од A. Ш аптића, декламовао пнтомац Н. Шишић; ■»Ко покида«, отпјевала гђица Мухиба Блекић, уч. III. ралр. гпмназије; »Отаџбина« од В. Илића, декламовао питомад Омер ТухићТ^чРадо иде Србин у војнике«, отсвирао тамбурашки збор питомаца; »Bpaha« од П. Прерадовића, извели иитомци Халид Адемовпћ и Ченгић Сафет; »Потпуковникомо срце« од В. Илнћа, декламовао питомац Менсур Серда- реВић. Г Р У П А С О К О Л А И С О К О Л И Ц А С А С В Е Ч А Н Е П Р0СЛ А В1 Д Р Ж А В Н О Г И С О КО Л СКО Г П Р А З Н И К А 1. Д Е Ц Е М Б Р А У ВИ СОКОМ Програм je заврпген са пјесмом »Oj Словени* коју су отпјевали питомци. Све су ове тачке одлично изведене, a парочито je госте лијепо забавила гђица Блекић са својим умилним гласом отпјевавши пјесму »Ко покида са г р л а ...« са доста разумијевања и воље. Управа joj дугује велику хвалу на добровољном судјеловању у програму. Диалог »Браћу« извели су питомци са глумачком спо- Сједи Старјеш инство, с лијева на десно: брат Просветар инж. М иленко Гавриловић, дирежтор Кожарске школе, брат Haчелник М ирно Вукојевић, банковни ирокуриста; брат Стареш ина и осо П ла в ш ик, велетрговац; сестра начелница Матилда М ихалчек, брат Подстарешина Х а м ди ја Тахмиш ћија, судија; брат та јн и к М устафа Џафић, банковни директор. (Ова два потоња брата су чланови Месног Одбора Гајрета) клаловано наше народно Уједињење, na су се о томе код њпх одмах развиле дискусије у врло угодном расиоложењу и у очекивању радости сутрашњог дана. Рано у јутро свечана их je пуцњава топова пробудила, na радосни и лотресени овим најзначајнпјим догађајем у историји нашега народа, хитали су да се што љепше спреме и уреде за овај свечан дан, кога дана прије дванаест година се роди слобода и јединотво народно. У 10 сати прије подне свн су питомци са својим управннком присуствовали свечаној дови у Ферхадијп-џамнји. У 4 сата поподне одржана je у конвпкту свечана академија, којој су присуствовали од стране Банске управе начелник општег одјелења г. Кочић, од стране војске помоћник команданта дивизије ђеиерал г. Стаменковић, a испред општине начелник г. Х амзага Хусеђиновић и подначелник г. X. Џинић. Академији су пирсуствовали и чланови Мјесног одбора Гајрета као и мпоги други одлични гости. Сала, у којој je приређена академија, била je ванредно лијепо и укусно декорисана са раскошннм ћилимима, који еу били окићени сликама Њ . В. Краља, Њ. Kp. Внс. Престолоиаследника Петра, еликом Војводе Петра Мркоњића, Османа TJuKHha п другим лијепим елшиша, na je приказивала собношћу, a љихово коначно измирење и загрљај изазвао je код присутних велико одушевљење и расположење. По свршетку програма настала je пгранка до 6 сати, када су сви питомци са својим управником отишли да присуствују бакљади и великој манифестацији Крал>у и Југославији. Зато вријеме копвиктска аграда била je сва освијетљепа. По доласку са бакљаде питомци су саосталим својимдруговима без разлике на вјеру наставили игранку и пјевање до касно у ноћ. 17 �.... Unu. п|мкл,1Ш1 OCU c.vmh.o (-лида у ријетке иросдпвв лоој« i:мн ш.ј.сно н лзведоно манифестацнје з а Крпља н Отаџбнну, која јс код нрнсутних изазвала необично задовољство, a код шгтомаца оставнла дубок утисак о слали н вслнчшш овога даип, Иссумљнпо, д а je ид еја Гајретл у onoj свсчаиој npoславп' iiaiiiJia врло добар нзраз. Прослава Рођендана Њ . В. Краљ а А л е ’ сандра I. у Гајретовом к онв икту у М остару. Рођсндан Њ . В. Крлља А л а ч а н д р и 1. ирослављек je као ii досадањнх годпна у ивоме копввкту na свсчан начпп. Уочи П РО СЛ АВА РО Ђ ЕН Д АН А Њ ЕГО ВА В Е Л И Ч А Н С ТВ А Н РАЉ А А Л Е К С А Н Д Р А I. У Г А Ј Р Е Т О В О М К О Н В И К Т У У БИ ХАЂ У О ву прославу приредила je управ а конвикта са својим питом ц и м а a у з а јед н иц и са М јесним одбором Г ајрета у друш твеном нон ви кту. З а ову прославу посебно с у позвани сви представниц и власти, установа и д р у ш та в а у Б и х а ћ у , a у јед н о и грађанство ок р уж н и ц а м а среског начелства и градског поглаварства, које с у о к р уж н и ц е издане од п о м енутих влг.сти, a у погледу опш те прославе тога дана. Рођондана уиућсна je поздравна депеш а Кабпнстској канцс16. децембра на вечер у п у ти л а je у прав а ио нвикта пол арвји у Бсоград. Ha cau д аи рођења, у fi сатп у вечер, приздравну д еп еш у путем Кабинетске К анц ел ар ије Њ еговом Версђена je свсчапост са obiim програмом: пи чанству Краљ у А л е к с а н д р у I. Цредавање о слдвиој Д ииастнјп Карађсрђевића драсао je 17. децембра тачно у 4 сата no подне над с у д ош л и попмтомац ILI. Паиџо т;шо ллјено и иопуларно. да су му еви звани у нарочито за ову свечаност приређену к о н в и н т с ку учиврпсутни чсститали. 2. Послнје »Државне хпмнс« пптомци 0 . Колаконићон уu на Гајретову а ка де м ију у почаст тога дана, устао je подпретсјед ни к М јесног одбсра Гајрета г. Захир овић М у х гм е д еф. Ф. Ормаи декламовали еу патриотске пјесмс о Краљу Алеки отворио свечаност. У свом поздравном говору поред остасандру од Алексе Ш антпћа п Н. Рссуловића: лог .истакао je г. Захи р овић си м п ати је Њ егова Величанства Питомац 3 . Нмшшћ рецитовао je нјесму Поздрав К родо Краљ а за наш Га јрет и заврш ио са покликом: »Да ж и ви Њеод Димитријс JcBTiiha-Полннца, тако прсцвппо, да су ra свн гово Величанство Краљ А лен санд ар l!« , »Да ж иви Њ егово Ви ирнсутни похвалплн. ссчанство П рестолонасљ едник Петар!«, »Да ж и ви цео КраСвп су гостн uo4aiuheuii ка(|н)м п цпгарсгама. a iiiitomп>евски Дом!«, ш то с у п рису тн и стојећи попратили са »Жици чајем н сухпм воћем вио!«. И за овога je гимнг.зијски мјеш овити пјевачки хор од Свечаиост су посјетплв од влаоти r.r. 1’а.шидОег Фпли80 пјевача отпјевао х и м н у под водством свога хоровође г. СерiioBiih, зам јеник окруздног пнспсктара. i r Салих-еф. Ilauinh. гија Красовског, који Гајрету сваком прилином у сусрет изкапетап градске иолицдје, као ii ДЈјеснп. »дбор 1’ајрета и мнолази. гп други прпјатсљи и радсиндп ,тј»утитпа 1’ајрет. Сада je литомац Ченгић Х а м д и ја , м атуран т одрж ао врло У вравна влаот затраж ила je од овс управе иредавањс успјело пригодно предавање, које je публииа најпаж љ ивије 1'ајретова пнтомца Ш укрнјс I i i i p e , jv o je ie од р ж саслуш ала и наградила ф ренетичним гплаузом. Рођсњ а на кућној свечако^га.гда га ради примјера ТвртЈп će љшмарг 1к^ м « !в *!|^ је’ 11 ( { ) Д Г \ с в р ш етк у овсг предавања частир je госте управ н и к Једџ BiiiuHM властима ............... ...... * ‘ огл^д. m најљспше предавпн.с' од l'biijĆI д р у гн х ] која су ua otv-» ј даи коивиита са ^PH0M каФом и цигаретама. a л итом ц и с у се у одржана. r\ т ' другим У нрава je драге во. е у ф у л и л а iipc.une П |4дава1м. ’jep то Гајрету може служнти < 4 о n a ч<1н П Р О С Л А В А Д А Н А ОСЛОБОЂ ЕЊ А И У ЈЕ Д И Њ Е Њ А РЕТОВОМ К О Н ВИ КТУ У Б И Х А Ђ У У ГА Ј- По уобичгјеном н а чи н у прослављен je овај дан у конвииту, али због сок о лск и х п рограмних тачаиа тога дана као и због ги м н а зи јске аиадемије ова прослава ни је могла имати онај опсег нао ш то je то обичавано прош лих година већ je иста одрж ана са д р у ш тв ен и м п и тсм ци м а a у п р и с у с гз у цјело к у п н ог М јесног одбора Гајрета. 1. децембра у 4 сата послије подие кад се je сачупи о одбор отворио je свечаност у п р а в н и к нонвинта. П оздравивш и одборнике к а с најбоље Гајретове сараднике нагласио je велич и н у окога дана као и заслуге народне Д и на стије Карађорђевића за остварење овог наш ег Ослобођења и Уједињ ењ а, a посебно заслуге нашега љубљенога Краљ а А лекса нд ра I., позвавш и п ри су тн е на лоилик; »Да ж и ви Њ егово Величанство Краљ А л ек са н д а р I.!« »Да ж и ви цео Краљ евсни Дом!«, што с у сви једногласно попратили са троиратним »Живио!« Иза овога je питомац Бузаљ ко М устаф а, м атуран т одржао предавање с народном Уједињ ењ у, које je од при су тн и х паж љ иво са слуш а но и попраћено аплаузом. Ha ово предавање узео je ријеч потпредсједник одбора r. З ахи р ов и ћ М уха м ед еф., са в је ту ју ћ и питомцима, да им ови у п редавањ у истаи н ути п римјери б у д у вазда путоназ у њ и х о в у будућ ем ж и во ту, и похвалио предавача. По с в р ш етк у ове академије одрж ана je сје дн иц а цјелон у л н о г одбора, на којој с у расправл>ане теиуће Гајретове ств ари . H a вече истога дана ц јел окуп ни je одбор посјетио сои о л с к у забаву. 18 кон в и тски и м просторијама СВ°ЈИМ ДРУГ0ВИ' ' 8 и Д Р У и р а ц а м а забављали - игранком екстернистима, са ш то je све т РаЈало Д° 6 сатиО ву Гајретову саечаност поред одбора и осталих посјетили с у г. г. и гђе: Витас Исидор, ок р уж н и инскетср, Катић Богосгв, п у к о в н и к ном андант мјеста, Периновић В л гд и м и р . директор гимназије, И ли ћ Бош ио, срески начелник, Ју с у ф хсџи ћ Омер, градоначелнии, Јовановић А нђел ија, претсједница Кола С р п с к и х Сестара, З ја к и ћ Расема, учитељ ица испред ж снско г М јесног сдбора Гајрета, В у јатов и ћ М ихајло, претсједник срп.-прав. цркв. опш тине, С удчевић М илан, претсједник Просвјете, Реџ ић М устаф а, шериатсии с у д г ц , Чекрпија Ристо, ш у м с к и савј. испред соиола, К у ш т р и н о в и а Петар, командир град. полиције испред Удруж ењ а резервних сф ицира и т. д., na нска им je свима најљ епша хвала и на овој, са њ ихове стране, у казано ј паж њ и спрам нашега Гајрета. Прослава Рођендана Њ . В . Краља у Т у зл и Нознато je, да у проеторлјама Гајрстова конллкта у Тузлп нема већлх просторија, које бл прпмллс rn-hn број грађанства u лрстсталпнке војллх n цнвплвлх влаети, те разнс корпорацнјс. Због тога je ул рава конвикта заједпо са Мјссним одб01>ом ГаЈ1>ета одлучила да заједппчки, у врлсуству ллгомаца, прос.1авс Рођелдал lb , В. ICpa.ba у ироеторијама Гајретова клуба, n a тако je u било. 18. о. мј. у 4 еата no подке свечано je лрослављен Рођендан 11». В. Краља у просторпјама Гајретопа к луба у присустпу прсставпика евих иојних и цивплпих власти, окружног муфтије n долегација разпих мјесипх хуманих и културних друштапа. Грађан« тво. a naiio4iiT0 муслимапи n и.нхова омлаД1ша, одазвалп су се нозиву 1'ајрета у толиком броју, д а су просторије билс претијесве д а приме огромап број посјетиоца, �од коЈих Milom нпјееу моглн ybn у салу. него су стајали v ходннку. У иа1и,чпто за ° “У прилику декорисапој еали. :,а.;Тртој лијепнм ћплпм им а и серџпдама, уз дскордцију слнкс Њ В Краља ii Нротектора 1’пјрста, тс рахм. Османа ЂикиЋа, отпорена je академ ија у ндјсвечапијем изгледу. <;а слиједећим програмом: 1. Отварање пкалеиије и читање п о в д а ш и дгаеше Њ. И Крпљу, те поздрав и захвалу н а мпогобројиој поејстн нлвршио дн he на мјеродавнпм мјеогу пзпијвстпгп о овој лијевој маиифестацнји, коју су приредплн Гајретовп радплцн u пнтомци 1L>. В. Крал.у. Ha иам Рођепдји врцсусгвовали су ивтомцн учсњу еве'uuco довс у глагпој џампји, a у вечср просторнје су биле ■клшјетљено. Прилнком бакл.адс кроз град судјеловали су и питомци као u соколскн • нараштај. У јутро 17 децембра иослана je иочдравна деиеша Њ . Н. Краљу, коју je претсјсднВк Мјесног одборд прочитао на академпјп. Академнја, коју су овом ирнликом нриреднли иптомцн са Мјесшш одборам Гајрета у част 1’о1)сндапа свога Краља, љепша je н нмпозатнпја од сввх досадашн.их, јер сс до сада нијс имало одговарајућих иросторија з а оличис црнредбе. Прослава рођендана Њ. В. Краља Александра у Козарцу Мјссни одбор Гајрста у Козарцу иа овдавш>ом Онштином •џјсчпно јо^ррославво Рођеидан lb . В. Краља Алсксандра 1. Још l'o n j. иослије иодно су сс ночелс кптити куће ^државиим заеАшама. Ошвтина je такођер окитила главиу 7 Д1Гцу државнвм тробојпнма, иоредавшц још дуж главие улпце .малс зелене јслиће. Ујутро јеЧ р ад оевануо у свечаном изглсду. Pauo ујутро иуцањси праигија, најавл.ен je свечаи даи u празник, a у 10 сати завочела су свечаЦа богослужења у з учеш ћс многобројаог rpabancTBa u овдаЈпњсг чвиоввиштва. Нлјнрпје у срвеко-православнрј цркви, a иотом у џамији, којом je згодом овдаш њп вмам-матичар г. Хафиз-еф. И нж . агрономије С А Ф Е Ј Е Ф Е Н Д И Ћ , ^ЧЉчитао дову п одрагао лијсн првгодан говор, сио^мснувчш у н>сму привржсвост и одаиоет муслимана иашем чиновнин монополске опитне станице, бивши питомац Гај узвшнеиом Краљу и Дому KapnMpbeisnha, закљ учујући свој и досадањ и Повереник Гајрета у Прилепу клЈА.ом: »Да живи Њсголо Величапство Краљ Ллек|<1цдар ir Ibei'OB Дом!« je иретсједипк Мје< 30 сати започело je цримпи.е u честитање у ошитицбапшћ. реду. у Честптке je примао подпачелник општине rodi. Послије чнтаља депеше и одув!евл>еног клуцати Њ .j алл гић. В. Краљу Гајрстов пјсвачкп збор ^тнјевао je химну. 3. »Жнвот и рад lb . В. Кра.га LV.ioi;cair,ipa«, чмтао je еастав пнтомац Мурадбеговнћ Мцдхат, уч. Ш. рачр. гимна- .шш зијс, којега су прпсутнп одушевл>ено ^озвравили те френетнчнвм аплаузом нагрлдплв. Питомац je наЛвао и читао овај cacrran са пуно умјетнпчког заноеа. iiaTpnoTiror жара ii љубави тако, д а je ирт.утне спојим оду1иелл.еним патрнотиомом до суза гануо. 4. »Братске речн« од Назифа Реиуловића извео je iniтомац Рашпдклдић Мехмед. 1>пк I. ралр. гпмназије. 5. »Moja. отаџбина« од Милићевића — ијссма у ирози — рецитопао je ивтомац Грабонић Реуф, уч. 1. разр. гимназије. 6. »Плава гробцвца« од М. Бојићл, декламовао je са иуио темперамента внтомац ВашоввН Аллја уч. III. год. <тр. зан. школе. 7. »Oj Словенн« отпјевао je Гајретов хор, који je еппавл>ен од пптомаиа н омладнпс. Са ових 7 тачака евечаност Лроелаве Рођендана Њ. В. Краља била je завршена. Гости -су-се и послије академијс аадрж алк у клубу. a почмпћепп оу црном кафои, чајем и цигаретама. • Омладттна je у спбредним проеторијама наставила свнрку и пјесму. Претсједнику Мјесног одбора п управннку конвикта еви еу с одушевљен.еи честпталн успјех академнје с изразом ппјљешпег поимања о патрнотском раду u ваенитању lajротове омладинс. Окружнн ннспектор г. Мнлјн Јакш нћ био je нарочито ОДЈ П1СВЛ.РН овом нрпредбом. те je опраштајући се нагласио, П0Д0ДБ0Р ГА ЈРЕ Т А У И Л И ЈА Ш У Ha всчер, у проеторпјама Браће Балића, npHpebeHO je свсчано сијело, добро посјећено. Ha том сијелу су ученддп-це овдашњс основне школе декламопалн исколико патриогских вјесама, Meby којим а н пјесмнцу: »Ha PobeH;iaH Његова Всличанствд Краља«. коју je учепик III. разр. оси. школе Вазиф 19 �ВалпИ, син Hauicr симпатпчиог цретсједнвка овдаш љег Мјеснор одбора Гајрета г. Лдема Балнћа, оддскламовао са пуно разумијевања и топлине. Иза тога je та јн н к овдаш њег Мјесног одбора 1'ајрета г. Б. Балагић одржао предаваљ е о теми: »Наш Краљ«, којег су присухни саслуш али са пуно пажњ е и иптереса. Послије je настало свираље и играње до зоре. И овог се пута могла констатовати дубока свијест К озарчана з а Гајрет, јер je и н а овом свечаиом сијелу сакупљено добровољних нрилога 400 динара. Д а je сијело успјело, и морално в материјално, заслуга je Гајретових одборника и пријатељ а и то: гг. A. Балнћа, И. Кључацина, X Церића, И. Арифагнћа. Ф. Снтлице, Е. Зајим овића, Г. X . Османагића, Е. Балића, И. Прусца, М. М нџића, Џ. Б аљ ца, М. А рнаутовића и осталих. ueirruo предаваљ е »0 зпачају 1. децембра« иросвјетар брат ннж. Миленко Гаврнловић, да га сврш и са фрепетичним поклицнм а Њ ег. Вел. Краљу н Краљевском Дому. Редале су се тачке по утврђеном програму. Нарочито je свечано проведено иолагање завјета свих приоутних чланова и чланица, на коме je узео учеш ћа велики број чланова Гајрета. Ha вечер je одржана соколска забава, која се je развила у иатимно вече и потрајала до дубоко у ноћ. У концертном дијелу узели су учеш ћа брат Теофик Селнмбоговић и сестра Едита Лебенхарт a у позоришном комаду дплетантсва секцпја Сокола и извели све тачке н а нотпуно задовољство. Доносимо једну групу Сокола са горње црославе. Гајретово си јело 1. децембра у Кладњ у П рослава Рођендана Њ ег. Вел. Краљ а у Гајретовом интернату у Плевљ у У права овога интерната, уочи Рођендана Његовог Велпчанства К раљ а А лександра L, упути ла je слиједећу поздравну депешу: »Кабпнетској К анцеларнји Његовог Велпчанства Краља Београд. У име управе Гајретовог конвикта у Плевљу и твеговпх питомаца слободан сам д а поднесем Његовом Величанству Краљу А лександру Првоме најодушевљенџје честитке Рођецдана. Непоколебивом Лшовском од&ношћу и љубављу кличемо: Д а ж нви Њ егово Величаистве Краљ А лександар Први! Да ж иви узвиш ени Краљевски ^ом ! Мјесни одбор Гајрета у Кладњу на. дан У једињеља одржао je сијело у Хотел Дрпљачи, које je било преко сваког очекивања посјећено. Сијело je отворио претсједник Гајрета г. Тајиб ТЈозић. Поздравивш и присутпе одржао je говор, у којем je истакао в е л ^ у . важ ност државног и националног празника 1. децембра као дана Уједињсња свих Срба, Хрвата п Словенаца. Након сврш етка говора клицало се Њ . В. Краљу Александру I. и цијелом Краљсвском Дому. При почетку и сврш егку тов орш ^уц але су прангије. З а мис Гајрет изабрапа je госпођица Мила Хаџивуковнћ са 493 гласа, a замјеница мис Гајрета госпођнца Мелћа Ајановић. Игранка и весеље трајало je до зоре. Чист приход од сијела изиоси 921 динар. У правник конвикта Иб. Биоградлија*. H a Рођендан Њ ег. Вел. К цаљ а присуствовали су свн томцн са управом интерната ';вечаној дови у џамкјн, a noслије дове корпоратлвно увеличачн прославу. коју je ириредио Мјесни одбор Народне Одбраие у з учеш ће осталих овдашњих друштва. H a вечер биле су освијетл.ене просторије интерната. Ha вечер око осам сати одржана je кућна свечаност са овим распоредом: 1) Значај прославе дана Уједињења, темат питомца Бучана Реџе, ученика VII. разреда гимназије. Темат je поменути обрадио лијепо, прочитао га уз општу пажњ у и задовољство питомаца. 2) Народну химну отпјевали су сви питомци, и 3) Деклам ације: a) Мргви Југовићи, о / Д . Ј. Филиповиha, декламовао пнтомац Бојковић Стојан, ученик I. разреда; б) Л ула, од М. С. Стојковића, декламовао Тафро Нурија, учени к I. разреда; д ) Р а тн а песма, од М. Ћ урчина, декламовао Рсџепаш пћ М алић, ученик II. разреда, и д) Свршено није, од П. Јовкића, декламовао Прљача Џемаил, ученик IV. разр. П рослава 1. децембра у Гајретовом ин тернату у Плевљу ' Д а н У једињења 1. децембра о. г. прослављен je у овом интернату свечано. Прије подне тога дана присуствовали су иитомци свечалој дови у овдашњој главној џамији. Прослава д рж а в н о г и соколског лр азнин а 1. децембра у соком Ви- Соколско друш тво Високо, прославило je на врло свечан начин д рж авн и и соколскн празник 1. децембар. Beh раним јутром поплавиле су црвене кошуље прооторије Соколаие и грађанске касине те главну улицу, гдје су имали збор д а корпоративно крену у богомоље. Послије обављепих богослужења повратили су се Соколи пјевају ћ и патриотске пјесме у Соколану, гдјс je тачно у 11 и no сати са државиом химном отворсна свечааа сједннца. Б у р и о акламовљп одржао je ријеч старјеш ина Сокола б рат Јо си ф П лавш ић a пакон тога je одржао врло Teuneiia- 20 Гајретов М евлуди-ш ериф у Високом Д ана 11 о. мј. у вечер одржао je Мјесни одбор Гајрета cbum просторијама овдашље Текије свој мушки Мевлудит ер и ф . Све просторнје биле су дупком пуне. Мевлуд су учили на нашем језику Х афиз Х усни еф. Седларевић те бившн Гајретов питомац учитељ Н азиф Оручевић, чији еу звонки иелодични гласови нзазвали многу сузу на око. Учење Мевлуда no бившем Гајретовом питомцу изазвало je велико динљење, нарочито међу старијом гсперадијом, јер je опетовано доклзано д а Гајрет поред националног полаже много и на вјерско васпитање. Учење М евлуда пратили су иллахијама дервиш и овдашње текије у кругу са својим поштованим X. Хафизом Хусни еф. Нуманагићем, умировљеним травничким муфтијом, које су изведене са добром дозом вокалне умјстности. Послије довргаења Мевлуда служилн су Гајретови одборниди пг. Хамдија Тахмишћија, суднја, М устафа Џафић, банковни директор, Џевдет Хоџић, геометар те Салко Сарачевић, трговац, са шербетом и мевлудгким бонбонима. Гајретов Мјесни одбор hc уекоро организи.рати и женски Мевлуди-шериф. Гајретов м у ш к и и ж енски мевлуд у Кладњ у. Мјесни одбор Гајрета у Кладњу прнредио je na дпн 16 о. мј. у главној чарш ијској Хадим-Алипа1циној џамијп Мевлуди-шериф за мушке н и за џ ум е-лам ам na жепке, г.оји je бно врло добро посјећен. М евлуди-шериф учили су наш и надбољи алимл р. >1. X. Смајил-еф. Машић, мудерис; Мехмед-еф. Ђ ошћ, X . Распм-оф. Хасић, X. Ахмет-еф. Гогић и Ибрахим-сф. Берберовић. Прије учења Мевлуди-шерифа одржао je говор r X . X. Смајил-еф. Машић о значају М евлуди-шерифа, те гв замгално приређивачима Мевлуди-шерифа и овом приликом иогакао ,е рад и сврху Гајрета, a иарочито показапе успјихе у nornoмагаљу муслиманских ђака, који се ш колују помоћу Га]р(-та. Међу присутиима био je велики број '•е.вака из околних села, као и з Гојсалића, Гојаковића, Равпи, Ступара, Ота- �рик«, Т јхојм . н Врптељевића твко да до M sa5 ,1нјадшЈ , влул У Крадњу нијс био толико посјећен г;ао ов.ч Kao што je уобичајено и овом прплаком нрисутпч cv били почаш ћени шећером, Ј Ha 19. о. u. врвређев je жевеки Мевлудв-вмрвф у Алибеговој џамији. М евлуди-шериф учили су г.г. Мехмед-еф. -Возић, и Ибрахим еф. Берберовић. И овај мевлуди-шериф je био’ врло добро посјећен. При сврш етку ових мевлудв-шернфа свкупљево je oa присутних 363 динара. Ч а ја н к * Гајретова ж енског одбора у Тузли Новоконституисанн женски одбор Гајрета у Тузли, желећи д а удовољи познву Главног одбора Бр. 4211 од 21. но- вембра о. г., прпредио je у просторијама Гајрстовог клуба иа дан з. децембра о. г. своју чајаику, која je нспала како у моралном тако и у материјалном погледу изпад сваког очекивања. Да би се овом ириредбом получпо што бол>н успјех, Гајретово одбориице не само д а су уложпле сав свој труд, него еу још даровале и обилан бпфе п то: претеједпица Знбе-ханума Кргала® дпрова.па. je торту; I. потпретсједница Мукелеф-ханума X. Ефендић баклаву; Н. потпретсједница Тензпле-хипума Телалбашић хурмашице; одборннце: Емпне-хан. Сијерчнћ днвпт-баклаву; Емииеханума ('ердаревић севдиџац; Наиле-хавума Бешлагић патпш пању; Васфијо-ханума Чеиановић колаче; Алпје-ханума К'он.хоџнћ хурмашице; Садет-ханума Салнхспахнћ колаче; Мунпре-хапул1а Чамџић 2 кутијс no 20 цнгарста; Ханумицахаиума X. Jauiapu n ih хурмашнце; Тнје-ханума Дервпшсфспдић колаче; Рефијс.хлпума Поњавић торту п Фадилаханума Имшировић торту. Ову црву овогод ii niiby приредбу женског одбора посјстиле су све угледније госпође и rocnobimc, n то не само муслимаиске, него н других вјера, те je неоштсиво весеље и играииа трајала од 6— 12 сдти у nohn. Коло Срнских Сестара претстављале се на овој приредби гоепође Јоваповић н Секулић са својнм кћеркама, a Хрватска Ж епа одазвала се добровољним нрилогом. Одобрнице Гајрета na овој приредби иоказале су гостина без обзира на вјеру и сталеж, сву своју љубазност и сусретљивост, и тиме доказали, да свака честита грађаш;а има мјеста у друштву Гајрет. Овакав поступак одборница није остао незапажен од страле посјетиоца, јер се послије тога више њих изразило, да he се и саме уписати з а чланице Гајрета. Приход од ове приредбе и ако у тешкој економској крпзн износи: од добивених добровољних прилога Дин. 776.— од продатог бифеа . . . Укупно » 392.— Дин. 1.168.— Д а би сс гости ове нриедбе што угодннје разонодилп. a да бп се ипак уштедили нздатцн за музику, претсједнпц* гђа Телалбашић дала je у ту сврху свој грамофои и хармонике, a тајннца X. Имшпровић евој радио. Свима горе паведсним вслика хвала и благодарност. Добровољнс прилоге овом приликом дароваше: По Дин. 50.— : Џсвахире-х. Виловић, Хрватскр. Жена; no Динв 30.-—: Млађенкл Јовановић и Челсби-хан. Алагпћ ( још и бифе); no Днн. 20.— : Н. Дслибсговић, Техвиде-хан. Метиљевић, Разије-хап. Мехмедбашић, Атифе-хан. X. Јашарагић, Зулеха-хан. Понјавић, Енпсе-хан. Кршлак; no Дин. 15.— : Девлет-хан. Ж ншћ, гца Рахела Алтарац; no Дин. 12.— : Н. Ахметовић; no Дин. 10.—: Паша-хаи. Мулаосманоиић, Рајфа-хан. Ножић. Сепа-хан. Ариаутовић, Тнфа Спјерчић. Азема Мухаремагић. Мнлева Panh, Драгнца Лазаревић, Љ убиц а Јовановић, Милена Секулић, Паша-хан. Мујезнновнћ, Хајрија-хан. Тахмазовић, Магбула-хан. Бишчевпћ. Рассм-хаи. Тахмазовић, Чимета-хап. Чомић. Ђ улса-хан. Ефсиднћ, Хасннја-хан. ДЈ'бравнћ, Паша-хп. X. Хрустлћ, Рефпја-хаи.* Мукпћ, Шехрезадехан. Tponinh. Шемсс-хан. Ж уннћ, Фахнре-хан. Ж унић, Хапумица-хан. Дедић. Фах. еф. Кесић, Ибр. Пеипћ, Есма-хан. Хафпзовпћ. Ханумпца-хан. Крџаллћ, Хафије-хан. Шеремет, Умнхаиа-хан. Муфтић, гђа Лагтрић, Заде-хан. Баралпћ, Бахрија Ваеарнћ; no Дин. 6.— : гђица Девлета Бешлагић, Аснфа- 21 �Хан. Спахнћ; no Дип. ђ — : Ш емса-хлн. Х рустић, ДевЛетд, Џивдо, Музафера Бегић, Фадила X. Ефендић, Пдша-хан. Механовнћ, Фатнме-хан. Бојкић, гђица Б ехнја Ченановић, Аиш а Коњхиџић, Сенија-ха. Х укић, Абида-хан. Муфтић, Фатимехан. Ж илић, гђца Ф ахира Ножић, Џемила-хан. Ж упић; no Дин. 4ž— : Џемила Трновљак. Н, Мостаћ, гђ цаЏерида Ибришнмовић. А иш а Мустафић, Рабија-хан. Окоруп, Дервише-хан. Никшић, Емина-хан. Табукџић, гђца Б ејда Хоџнћ, Најфа-хан. Ибришимовић, Сабера-хан. Ибришимовић, Бегзаде-хан. Азабагић; no Дин. 3.— : Паша-хан. Омазиз, Расема Мостачевић Сафија-хан. Ш ехановнћ; no Дин. 2.— : Џемила Фазлић, Фадила Чамџнћ, Севлета-хан. Смајлефендић, Хабиба,хаа. X. Ефен. дић, Сахба Пспић, Тензила Ибригаимовић и Ш евала Јаш арагић. РАД Предавања П Р О С В ЈЕ Т Н Е С Е К Ц И ЈЕ Г А Ј Р Е Т А У Т У З Л И и организовањ е аналф абетских течајева Ha 17 децембра, послије јације-намаза, одржано je друго предавлн>е Просвјетне секције Мјесног одбора Гајрета у Тузлн у просторијама Гајретова клуба. Како je баш н а тај датум било уочи »Леи-лен Мираџа«, то je претсједнпк Проввјетне секције г. М. Џинић, професор, замолно г. Хасан-еф. Смајловића да одржи иредаваље о важпости и значењу поменуте свете вечери »Леи-леи Мираџ«. Г. Хасанефендија Смајловић, управитељ медресе у Тузли, био je. .љубеза«, те се je позиву одазвао о д свега, срца. П ре^ дупке пуном салом нублике одржао je г. 'Смајловић врио вјеш то и популарно горе наведено предавање, na чему му одббр Гајрета и овим путем изриче своју благодарност. ‘О вв’ су’ предавање посјетали_муслимани, нарочито омладина, којој je и било намијењено — занатлпје, трговцп н чиновиици. Tpehe предавање ДросвЈетне секције заказано je з а дељу 28. децембрр, у - 7.30 сати n a вечер. Тема je »Хоџе и слиманска интелигенција«. Ово трећс предавање држ аће г. Хазим Муфтић, суддЈа, члан Просвјетпе секције Мјеоног бора Гајрета. немуДр. од- Одмах почетком школеке годипе Просвјетна секција вастојала je, д а даде иннцијативу оа отварање зимских аналфабетских течајева у што већсм броју муслим анскнг-села. Због тога се обратила секција н а муслимане учнтсље и муалнме, имаме-матичаре д а овако у своме к рају организује аналфабетске течајеве. Ha молбу Иросвјетне секције извјештени смо од стране наведене господе, д а су аналфабетски течајеви отпочели са радом: Р а д Гајретова одбора у ВисокоМ Иоводом дописа број 4153 од 18. новембра 1930. године Главног одбора овај je Мјесни одбор н а својо сједницп од 4. децембра т. г. сдставио олиједећи програм р ад а за годину 1930./1931. 1. Д а одржи за вријеме Рам азан а неколижо иопуларних предаваЈБа о разш ш темама, у коју he сврху ангазковатн неколико предавача, који му стоје na расположен.у. 2. Д а оснује аналфабетски течај специјално з а муслиманке, у коју je сврху писмено замољено Среско вакуфскомеарнфсжо повјеренство у Високом, да уступи просторнје овдаш љег женског мектеба з а одржавање течаја, као и то да преко управе овог мектеба позове сву одраслу женску децу да ее безуветно упиш у у течај. Затраж ен je писмено и од Муслиман. читаонице исказ шених неписмених чланова, којн еу вољни да науче писати, n a he се no томе настојати и н а оснутку мушког аналфабетског течаја, који би no програму имао почети одмах поолије Рам. Бајрам а, (Позивом na дапис број: 4309 од 3. децембра 1930. којег je Главни одбор у Сарајеву разаолао свпма пододборима извсш тава се наолов, да he ова-i пододбор поступити no упутама тоои доииеа). 3. Р е т е н о je да се почне са оснутком домаћнчке школе. у којој бп муслиманке училе поред осталих предмета и кројењ^Тг шивање. Но међутим, како међу овдашњнм муслиманкама вл ад а елаб интерес за радове ове врсти с једне стране, a н муслнмански елеменат овог к р аја je осим малобројпих изпим ака прилично назадан и конзервативак с друге стране, то би овакав течај поред потеш коћа у скупљању учеиица донео и ма^еријалне лотешкоће ради тога, што би течај ио мшиљењу овога одбора морао бити апоолутно бесплатап, ако je жеља д а се скуни извјестан број ученица с којима би ce течај могао отпочети. У недостатку дакле срсдстава одбор као сигурно рачуна с тим, д а he имати бесплатно учитељицу течаја као и издатке које he течај тражити. I 4. Овај je одбор решио n a својој седпицн, д а 11. о. м. одржн муш ки Гајретов М евлуд у џамији Ш адрван, где he норсд оеталих хоџа суделовати у учењу М евлуда n a нашем језику н бвш н Гајретов пптомац г. Н азиф Оручевић, учитељ нз Моштра. Припреме око овог Мевлуда су у току и наслов he о његовом успјеху бити у наскорије времс извештен нотицом за наш гласник. 5. Будући, д а je у програму играње Гајретове томболе з а време Рамазана, то се умољава наслов д а naii иипослује у Тупковићу, срез тузлански, са 60 полазпика, у течају ' дозволу за то, јер смо мишљ ења д а би требало с тим почети ради учитељ г. Салих Дурић; већ пре Рам азан а барем н а 10 дана, јер je потребно мали у Сребренику, срез тузлански, са 60 полазника, у течају увод у то овдје тим више, што he се томбола играти у овради учитељ г. Мехмед Ибрахимовић; дашњој касини гдје he у доста великом броју и иновјерци у 'Бурђевику, срез тузлански, са 60 полазника, у течају судјеловати у игри. ради учитељ г. Смаил Диванефендић; 6. Решсно je д а се почетком марта 1931. одржи 1’ајретоу Својату, срез тузлански, са 50 полазника, у течају ради в а забава, n a су у ту сврху делегирани г. Мустафа Џафић муалим тамошње иптидаије г. Расим сф. Селимовић; п г. Хамдија Тахмпш ћија д а првговарају са просветаром ову селу Дубравам а чине се такођер припреме а а почетак дашњег Сокола, ради дилетаната и комада, a н а следећој течаја. седници која he се одржати на 7. о. м. у недељу у 8 сати пре П росвјетна секција преко цијеле зиме наставпће рад и подне створиће се програм забаве. одржаће и из предвиђенпх предавањ а за народ. Jesam li se, u korist Gajreta, osigurao kod osiguravajućeg društva „Dunav”? 22 �▼ М јесни одбор Гајрета у Т ур. Јаш арама органиаоаао ia три аналф абетска течаја. Kao што je већ путем »Гајрета« јављено, овдашњи Мјесни одбор Г ајрета приступио je још tokom октобра о. г. организовању аналфабетских течајева како за мушке тако и ва женоке. З а добар резултат тога рада много je користио § 153 Закона о ндродним школама, no којем je за све одрасле неписмене обавезан полазак течајева. Тако je одбору успјело да организује д ва пнплфабстска тсчаја за мушке при мјесној Прилог Градске опш тине у Прачи Прачанска општнна дозиачила je Дип. 500.— као свој годишњи допринос Гајрету за годину 1930/31. U T E M E LJA C I DOBROTVOR G A JR E T A Gajretov saradnik i p rijatelj od početka njegova osnutka, g. Ibrahim ef. Hadžiom erović iz O rašja, dosadanji utem eljač Gajreta, upisao se prilikom posljednje posjete društvenoj kan­ celariji i za člana dobrotvora G ajreta s a svotom od D inara 1 .0 0 0 ,- (hiljadu.) Koliki je on p rijatelj našeg n ap re tk a i požrtvovan rad nik za našu b o lju budućnost, vidi se i iz ove pretstavke, up u ­ ćene V rhovnoj vakufsko-m earifskoj upravi u Sarajevu. P retstavka glasi: Vrhovnoj vakufsko-m earifskoj upravi u Sarajevu. P risiljen okolnostim a prinužden sam obratiti se naslovu sa slijedećom prestavkom : Moj pram deda, rahm etli Sulejm an, sin rahm . Hadži Omerov bio je 'jo š u U ž i c u kao m uezin u čaršijskoj džam iji, a njega je, po njegovoj sm rti, u tom zvanju naslijedio njegov •sin, a moj djed, rahm . Ib rah im H. Omerović i služio je 53 godine neprekidno kao m ujezin; ovoga je opet, po njegovoj sm rti, u tom^mozivu naslijedio njegov sin, a moj otac, rahm. Sulejman, koji je u O rašje doselio kao »muhadžir« iz Uzica, god. 1862. i, po naslijeđu, b io im enovan iz C arigrada od sul­ Госп. Ј У С У Ф Б Е Г П А Ш И Ћ , посједник, гђа Ф А Т И М А ханума tan Aziza ukazom B erata žh Azizije držam iju u O rašju i tu П А Ш И Ћ , Ф У А Д П А Ш И Ћ , сви утемељачи Гајрета и сваком - je dužnost vršio n ep rekidno od 1862. do 1895. god. Mog. rahm. приликом најбољи пријатељи Гајрета. oca sam naslijedio ja i tu đ- žnost mujezina obavljam od god. 1895. do danas neprekidno. народној основној школи, које\; лолцаи 115 младвћа из села, Prem a svem u navedenom , izlazi da sam ja poziv muje­ Тур. Јаљ ара и Атмачића. П р в ^ т е т а ј отпочео je радом .^днв zina naslijedio prosto, tako reći, autom atski od m ojih predaka, 1. новембра о. r.. чији јеАдосадашљи успјех задовољавајућв, a to će reći po tradiciji (a to je istina kao što je dan as dan). a други je почео l. децембра. Сваки ће течај трајати no четири Slučaj je htio da sam ja, sopstvenim požrtvovanjem i nadмјесеца, a изучаваће се, по{»ед читаиа и писања и све четири čovječanskim naporim a, uspjeo m oje m aterijalno blagostanje рачунске операције, национална- нсторија и географија Ју гославије, те предавања из хнгијене, пољопривреде п задругарства. Полазници се, поред тога, дсористе и радио предавап.пма које чссто слушају и прате са великим иатересом. Отпочео je, даље. у мјссном мектеоу и течај оа женоке, којег полазп нреко 30 дјевојака и5 Тур. Јањара. Заврш ене су такођср прииреме за'ж енски течај у селу Лтмачићима, којег he похађати око 30 тамошвих дјевојака. Овај h c тсчај опточсти радом још tokom .'ф сеца двцсмбра. Отвори лн се у селу Глињима друго одјолсље овдашр.е oeuoBiie школе, онда ће ее приступити оргаш1зовгг.у аналфабетског течаја и у том селу. Мушке течајеве водп г. Хуееин Хамшић, мјесни учитељ, a руководи и женскп течај у Тур. Јањарима у којем ради r. Салих-еф. Мумпновић, мјесни имам, те у Атмачлћима у којсм he радити r. Емин-еф. Болић, тамошљи пмам. Д АЉ Њ И У Т ЕМ ЕЉ А Ч И Г А ЈР Е Т А И Б Р А Х И М ХАЏ И О М ЕРО ВИ Ђ Нови утемељачи у Б у ж и м у Код повјереника Гајрета у Бужиму г. Ибрахима Мустафића уписао се за члана утемељача Гајрета г. Спахо Сијамхоџић, умр. Сиахе из ЈТубарде. Нови утемељач у Урош евцу Код повјереника Гајрста у Урошвцу уписао сс за члана утем ељ ачаг. Сулејман Даутовић, трговац нз Урошсвца. Прилог Градске ош птине у Дервенти Општина града Дервсптс дозначила je Гајрегу 1,000,— као свој годншњи допринос. Дин. podići do skoro zavidne visine, tako da sam m oju egzisten­ ciju za opstanak osigurao e dru g e strane. Uslijed toga mi je m ujezinska p lata, od ra ta ovamo, postala od sporednog značaja. S tega eam se, kao što gore rekoh, našao pobuđen, a htijući iz pijeteta prem a mojim i dalje služiti b e s p l a t n o ovoj džamiji, ali pod slijedećim uslovim a: da m e za ovu besplatnu uslugu, koju nudim džamiji, a to će reći vakufu i mojim su­ građanim a, naslov izvoli postaviti mutevelijom Azizije dža­ mije, t. j. V akufa, je r ja tvrdo m islim da ja, kao ovdašnji 23 �građ an in , po rođenju i tradicionalni m ujezin, im am na to zva­ nje »m uteveliluk« p rv en stv en o pravo. U jedno im am čast pred lo žiti ovo: M ujezinska p lata i m utevelijska provizija, koja bi m eni u konkretnom slučaju prip ad ala, da se u p o trijeb i za o p ravak i opšte ispravno održavanje ovdašnje A zizije džam ije, je r je džam iji neop­ hodno potreb n a, i to u skorom vrem enu, o p ravka širili razm jera, pošto joj je k ro v k o n stru isan po starom stilu i p re m a tom e je nesrazm jern o težak, tako d a tom cijelom svojom težinom čini ogrom an p ritisa k n a zidove, a ovi, pod tom težinom , naročito su u zadnje vrijem e popustili i po­ pucali, te p rije te opasnošću. 0 tom , svakako m islim , da im adete zapisnik o stručnom m išljenju i pregledu. ■ J a k ao sad an ji »a s Božjom pomoći« i budući trgovac, svakako da ću i sam om vak u fu v iše m aterijalno pomoći nego što je to slučaj sa ovim m utevelijom . U slučaju d a je V akuf. M earif. U pravi za niuteveliluk p o treb n a m o raln a i novčana, ili p ak pism ena garancija, gotov sam joj p o tre b ite jam ce, ili pak bankovne garancije, dati. Molim V as im a jte u v id u da su gornji navodi čiste i jed in e moje d o b re h u m a n e želje koje nem aju n ikakvih m ate­ rija ln ih pozadina, a do V as stoji da ovo p itan je reguli sete onako k ak o to pro p isi zakona zahtijevaju, i in teresi V akufa, te želje ovdašnjih građ an a. R adi tačnog p re g le d a cijeloga p redm eta moje pretstavke, u k ra tk o , želja m i je, molim" V a s ,/d a m e izvolite postaviti m utevelijom ovdašnjeg vakufa, a ja s e obvezujem d a ću ovdašnjoj džam iji b e s p la tn o g b esp rek id n o i do moje izne­ moglosti k ao m ujezin služiti. Istovrem eno mi je čast izv ijestiti V a s da je ovdašnji m utevelija i đžem atbaša, što je poznato i laik u da takav odnos n e bi sm io bjti.C pa izvolite moje go rn je navode p ro ­ v jeriti prek o V aš;h organa, pa ćete se u v je riti u istinitost istih. U nadi da će glav n i naslov mojoj prednjoj molbi udo­ voljiti i m ene b esplatnim m utevelijom i mujezinom postaviti. U O r a š j u , 26. X II. 1930. N ajp o n im iji si. naslovu: , Ibrahim HADŽIOMEROVIĆ, trgovac m anufakturne i m ješovite robe na m alo i veliko, O rašje n . S. Одговори на пвадравне депеше H a поздравне депеше отпослане са главне годншње скупш тине Жеиског Мјесног одбора Гајрета у Сарајсву, претсједнила Шемое r . Ченгић. добила je елиједеће злхвале: Из канцеларије Нј . В. Kpaiwa: Госпођо. Њ егово Велнчанство Краљ je примио еа задовољством и зразе оданости и вериостн, поднессне са годишње скупштиие женског месног одбора Гајрета у Сарајеву, п благоволео јс наредитн мн, д а учесницама скупш тппс изјавпм захвалност. Мннистар Двора Јевтић в. р. И з кабинета П ретсјвдника Владе: Примнвши топле лоздраве члаиица Гајрста из Сарајева, са годншње скупштнне, Господин Претсједник минвстароког савета изволео je наредити м и д а учесницама изјавим његову захвалност. Ш еф кабинета Претоедника министарског савета Свет. Хођера, в. р. Из кабинета Б а н о Д р и н ск е Бановине: Господип Б ап наредно ми je. да Вам најлепш е захвалим н а поздраву који сте му упутили телеграмом са годиње скупштине Гајретовог женског месном одбора с поштовањем Свет. Пепгаћ в р. шеф кабинета Б анд Дринске бановнне. / И н на лил лахи ! л 1 Рахметулахи алејхп рахметен васиах! Jesam li podmirio dužnu pretplatu? 24 i Д ан а 25. децембра о. r. у јутро догодио се у Високом несрећан случај, чија je трагична ж ртва једал м лад и вриједаЈГ^човјек, који je обећавао најљ енш у будућност. Гајретов питомац a вриједни ђ а к овдаш ње Кожарске шволе Ахмет Тескереџић син Асимбегов нз Рогатице. погпнуо je од електричне струје. Ахмет je pano пош ао у школу, л а како je било велико блато држао се upaja цесте. Држао се je за плот, на којем je ви снла п рекинута ж ица главног електричиог вод а високе напетости од које je са криком пао на земљу. Превежен јс одмах у амбулалту, гдје je срески падл,екар r. др. Љ уд евит Бергер у присуству чланова Гајреховд одбора цодузео све д а Ахмета спсасе, али су сви та напори остали без успјеха. Слиједећи д ан 26. о. мј. обављ еиа je џсназа, послпје џуме-намаза уз велико учеш ће грађанства без разли ке вјере, Соколског друш тва — чији je рахметлија био члан — ђака Кожарскс школс и чланова Гајретова Мјесног одбора. Н ад гробом се са рахметлијом опростпо врло дирљивим рнјечима његов друг Исмст М улалић родом и з Л нвна. Послијс н,ега узео je ријеч п>егов претпоотављепи директор Кожарске школе ипж . г. М иленко Гавриловић и са очима пуним суза опростио се од рахметли Ахмета. Ha џенази je узео учеш ћа отац рахметлије Аслмбег, којп je н а обавијест Гајрета одмах допутовао. Нека je испред Гајрета најљ еиша хвала г. дру Љ удевпту Бергеру н а њсговом великом труду, затим на очиноком старањ у директору Кожарске школе г. инж. Гавриловићу. као и свем грађанству Високог. �m r Med. Univ. SVAKI MUSLIMAN T R E B A D A K U P U JE Df. I I specijalista zubni liječnik Sarajevo, Jeftanovića ulica br. 1 Ordinira s v a k i m d a n o m od 9—12 sati prije podne i od 2—6 sati poslije podne :::::: SAM O GAJRETOVI C IG A R P A P IR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „ G a ir e t ” OO©©OO0OO0OOOOOOOOQOOOOWOO0OOOQQOOOOOOOQ Papirnica Tvornica cigarpapira Hamdija Kopčić Sarajevo, Strosmajerova Telefon 619 preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaeeg' materijala OOOGOOOOO00OO0OOOOOO i S. D. ALKALAJ, Sarajevo može se naručiti i preko društva Gairet u Sarajevu ašujte u „GAJRETU” P O £ t£ ш там париза: И З Р А ћ У ЈЕ Н А Т О Л зЕ CBE ШТАМПДРЕКЕ ПОСЛОВЕ УЗ КУЛДНТНЕ ЦИЈЕНЕ СЛАГАТчИ С Т Р 0ЈЕ 8И СТЕРЕО ТИ ПИЈА РОТДЦИОНН СТРОј cinkografija : IZBAOUJE KLIŠEJE U JEDMOJI VIŠE BOJA 3EDIMA MA JUGU NAŠE KRALJEVINE knjigovežnica: POVEZUJE KNJIGE 00 r NAJIUKSUZNIJE 1СИАОЕ �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/1280fafbda072af56771f05cfb4c2d54.pdf a0ced39de52c3fd681695c23d8ea17a7 PDF Text Text ГЛАСНИК К УЛТУРН О -П РО СВ ЈЕТН О Г ДРУШ ТВА ГАЈРЕТ С А Д Р Ж А Ј : В. Садовић: Гајретова иопуларна предаваља Проф. X. С. Бркић: Проблем на'те лјерске гамоуираве Проф. Шефкија Бубик: СлоЛоднЛ 'грговина н анштита уопште КЊ ИЖ ЕВНИ ПРИЛОГ Џ. Крвавац: Трзај Шукрија Панџо: Чежња за канатнма Мустафа X. Грабчановик: Идила Шефик Бешлагић: Хајра Оеманова Мустафа Мулалик: Због f " ’ «"« П О П У Л А Р Н А С Т РА Н А Хафиз A. Бушатлић: По Хамдија Мулик: Како О Н АУКА iu u iiiiJ Ing. Сл.: Нешто о ене П РИ В РЕ Д А Јт- Мехмедалија Фазлагић, дипл. агр.: Наука о врћарству ГАЈРЕ Т О В ГЛА СН И К Даљње проширење Гајретове организације: Осннвање Гајретова одfiopa у Бос. Кобашу, Избор новог Мјесног одбора Гајрета у Ластви, Главна тодпшња скупштина Мјесцог одбора Гајрета у Ластви, Жива акција Мјесног одбора Гајрета у Дервенти, Оснпваљу Гајретове читаоннцс у Пурачпћу, Оеннвање Гајретова мјееног одбора у Ораховн, Ширење рада за Гајрет у Теочаку (Зворнпк), Успјешаи рад Гајретова мјесног одбора у Bor. Крупи, Нови повјсреницп Гајрета у срезу пријепољском. — Остале вијести: Рад Гајрета на сузбнјању непнсмевости, Гајретов рад у Тузли, Нови утемељач Гајрета у Коњицу, Нови утемељач Гдјрета у Козарцу, Свршене ученице I домаћпчске школе у Тузли која je отворена заузиман>ем Мјесног женоког одбора Гајрета, Упис у домаћичску школу у Сарајеву, Једна нлеменита геста према Гајрету, Мевлуд Гајретоких женских чланица у Boe. Новом, Рад лнтерарног друштва питомаца Гајретова конвикта у Вањалуци — Пристулање »Трезвеној Секцији«, Разнц добровољни прилозн, Захвала концеларијс Ih. В. Краља Мјесном одбору Гајрета у Илнјашу, Заслужно прнзнпње, Омерага Уџварлић. Захвала Гајрету, Поздрави иретсједнику и Главном одбору Гајрета. 16 ЈАНУАРА САРАЈЕВО 1931 l / БРОЈ 2 И а д а |е Г л а в и и о д б о р Г а )р в т а у С а р а Ј е в у — У р е ђ у Је : Х а м з а Х у м о �Oglašujfe u listu »GAJRET« »Gajret« je najrašireniji časopis među muslimanima i svakim danom diže se broj njegovih preplatnika, na­ ročito otkako je povečao svoje gra­ divo. I u buduće, »Gajret« će nastojati da zadovolji što širi krug svojih pre­ platnika i da prodre i u najzabitnija mjesta. Iz ovih razloga, bilo bi u in­ teresu naših trgovaca da oglašavanje svojih firmi vrše preko »Gajreta«, a tim ujedno vršili bi i svoju rfitriotsku i humanu dužnost. Radnici i prijatelji Gajreta treba da porade u svojoj sredini kako bi trgo­ vine i preduzeća iz njihovih mjesta oglašavali u listu »Gajret«. Jugoslavenska Privredna Z ad ru ga i Š ted io n ica s. o. j. u ;vu ' V * -L , | ; ||U U » *. • II I ®m i Bavi se svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Organizuje i potpomaže razne privredne zadruge. — Po­ djeljuje zajmove uz povoljne uslove i prima uloške na štednju uz otkazni rok i bez otkaza uz najpovoljniji ka­ matnjak. — Podjeljuje zajmove na 6°/o agrarne obligacije u neograničenim iznosima uz vrlo povoljne uslove. U redovni časo v i od 8*12 i od 2 i po do 6 časova. Prostorije Jugoslavenske Privredne Zadruge i Štedionice (Jugoštedione) nalaze se u Ćukovića ulica br. 9 I kat. Telefon broj 39 Brzojavi: JUGOŠTEDIONA 10% č is te dobiti d a je u k u ltu rn e i p ro sv jetn e svrhe. Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друштва за културно и економско подизање муслимана, излази 1. и 16. сваког месепа, a пена му je sa нашу Отаџбину 100 динара на годину, a за све оотале земље преко границе 200 динара. 'Ваци добивају лист у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. Поједини број стоји 5 динара. Директор Уредник Хам ид Н ун и * Х ам за Х ум о Власник друштво „Гајрет". — Главни и одговорни уредник: Хамза Хумо. — За штампарију „Босанска Пошта" одговара Јосип Енгл. �ГО Д . XII ГАЈРЕТ C a p a je s o , 16 ја н уа р а 1931 > Б РОЈ 2 У р е ђ у је ЈСамза ЈСумо B'. Садовић\ ч л а н Г л а вн о г о д б о р а Гајрета Гајрет ова п оп у л а р н а преда-вањ а Главни рдбор Гајрета обратио се многим интелигентним муслиманима д а популарним стилом напиш у предавањ а из својих схруда! л д а у њима обраде oua питањ а у која трсба да се упуте нај^" шири слојеви муслиманског елеМента.— ^ улеме, и у предавању познатог књижевнива и шериатског правника г. Османа Нури Хаџића. . Ш та треба д а зн а и д а ради иаш сељак, задатлија, трговац и иривредник, које било врсте, то ће, се наћи у исцрпним детаљним и врло лопуларним Свјестан овега онога штб нашем свијету.не жј& нредавањима наших младих стручњака у тим пистаје у моралном и материјалном погледу, Гајрет, тањима: Ш ерифа Бубића, Ш евкијс Бубића, Ахмета Кемуре и других. у својој просвјетитељскф мисији иде за један корак даље: прош ирује свој цивилизатороки терен за још Како треба д а родитељи одгајају своју дјецу једну етапу. у најранлјој доби, д а би им дјеца била здрава, паУздржавањем конвиката и шегртских домова, мотна, пристојна и сачувана од свих лоших утјеГајрет просвјећује наш у омладину, наш у сутраш- д аја улице и других злих фактора? To ће научити њ ицу. ШШ L—_ из предавања искусних педагога г. г. Хамдије МуРастурајући у народ поиуларћа дредавања, дића, Мурсила и дргих млађих интелигената чија отварајући аналфабетске течајеве и помажући до- ће се предавања разаслати у народ. Ш та треба д а наш муслиман мисли о себи, о маћичке школс, Гајрет хоће да отвори очи и старијој генерацији, хоће д а освијести данашљицу. . својој етничкој припадности, о свом поријеклу, о својој прошлости, о части и ионосу и свим другим К ултурни народи, a и наш а браћа других вјера, моралним и националним врлкнама својих дјсдова, дрсстигли су н ас у сваком иравцу и нијесу стали тб ће им, у свом предавању, казати дугогодшпњи д а иуту д а нас чекају, него јуре даљс у освајац>у ирофесор иогорије г. Дервиш Тафро. културних тековдна. Ми се не омијемо задоволдгги Как-ва je и колика je наш а отаџбина, гдје и у •тдме д а корачамо истим темиом као и они, јер би каквој клими и у каквим природним приликама у том случају уви јек остао исти размак између нас Лчивимо, то ћемо сазнати из иредавања г. X. Бркића и њих: они пред нама, a ми за н>има. Требамо удво-4 нрофесора те струке. етручити кораке, требамо ое пожурити д а их стиКако се види обрађене су све важније теме, 'гнемо. И зато Гајрет у з школовање младежи хоће су упуте о свим актуелним питаЈвима. .шш уларним нредавањ има да школује и шире на‘родне слојеве и помаган>ем: дом аћи ч ки х ш ко л а да образује и иаше жене. ' Ш та треба ра)дити да би смо се културнб по-дигли, ш та нам намеће еавремени живот, како, на ' дримјер, -треба. схваћати вјеру и њ ене.лфкнципе? iHa. тачтш тањ а наћићемо- одговор у 'предавал>у лреузвкш . : г / X . Џ. Чауш евића, бившег Реис-ул- Гајрет се je са највећом озбиљнос-ти дао на овај иосао, n a очекује д а и наш свијет са највећом озбиљношћу прихвати ову ствар. A ko ћемо убјеђивати вултурним разлозпма, рећићемо да нам je најнотребпије да знамо uira хо‘ ћемо, како да радимо, како да надокладимо .оло ■што, смо досад дропустшш и како да стигнемо своју 25 �6pahy другпх lijepa, jup бсз тога ileiia оист&нка. Апелујемо n a сие вријадис Гајре*ове радвпк*Вријоме тече н нелшлосрдпо гази све ono који не д а загри ју иаш свијет за ову ствар и д а иораде д а иду с времсном. Огаро со руш д u 'обара,' ново со n a сваком предавању буде што више слухпалаца. гради и диже. Несавремепа ехватаљ а, о зимљорадН ека предаваљ а држ с људи који he знати јаоно и н»и, о одгоју дјеце, о друш твепом животу, о увриразговјетно н како ћ с за слушаоцс битн дббро рајежепим обичајима, о н ачипу р а д а з а м атеријаллц зумљпво, којн hc знати објасзшти евентуалнс neопстанак уонште, ne вриједе виш е, убитачна су. схватљ иве ставове и који h e знати одговорити на Н аш ли смо се у колу иаиродлих народа, живнмо постављена шггаи>а од epane публшсс. Нрка се иоу Евролп, тал ас п апрстка залљ ускује и вас. Или всде дискусија о излож еш ш темама и н ека се нронам јо пловнти, или нам се утопити. воцгера струјаљ с мисли м?ђу слушаоцима, н ска се Ako ћемо увјеравати вјерским разлозпм а цнсвак покрене n a размншљаље, јер he то покрепути тираћемо хадвсе и ајете: »Тражи зн ањ е од бешике н n a озбнљан и корнстаи рад. до м о п гкек a ето у Гајретовим п редаванлш а знањ а, Н ије довољпо чутн и сазиати irciiiTO корисаш. ето упуте и савјета, ето свега што je потребно знати о вјери и ж ивоту, о дуњ алуку и ахирету, о м оралу Треба и стечено знање претворити у дјбло. To се и интересу, ето правог и лум а н а који нас уп ућује мнсли кад сс у Илми-халу каже: »Huje 'довољно горњи хадис. <гшати илума, иего треба иматп и амела. Д акле, најИслам je вјера објављ ена зато д а своје сљедnpiije: знатн, a оида по-најбол>(‘М зиањ у радити. бенике усрећи н а оба свијета, a за постизан>е cpehe -Апелујемо n a млађу шггелнгенцију, n a млађу и задовољства и а оба свијета, потребтго je позна- .ид^шју, д а пастоји д а ндеје нзложене у предававати суш тину вјере и њ ених п р инципа (како то њима допру у најш ирс слојеве народа, јер су дужни у својим предавањжма и зл аж у г. г. Чауш евић и д а д окаж у оцравданост народне пословице: >На Х аџић) и потребно je познавати принципе модсрм лађим а свијст остаје!« ног живота, слиједити боље и културније од нас, Навијестнвш и растурањо Гајретових ноиулари ћи утртим путем. П редавањ а ће ж одмах i a n J ^ v ш тамцу; Уочи н и х предавањ а, свима муслпманима честитамо наступ Рамазани-ш ерифа и желимо 'да у пуном задорам азана еви he ^ајретови мјесни одбори добнти вољству проведу идуће мубарек дане и д а се у п рву књ и ж и ц у са три ггредавања. једно о вјери, друго о привреди, треће о одгоју. Д руга h e књ ига свакој прилици сјећају Гајрета, свога највећег дослиједити у првој хефти рам азана и т . ^ Ц | брожељитеља. i r ' Ш P r o b l e m n a š e v j e r s k e sa m o u p r a v e P r o f. Н . S . B r k ić Donošenjem Zakona i U stava o Islamskoj vjerskoj zajednici i njihovim sprovađanjem u djelo provedena je kod nas reorganizacija vjerskih i vakufskomearifskih vlasti. Ma koliki značaj imale te promjene, ipak njima nije ni započeto rešavanje naših samoupravnih problema. Zakonom je regulisan odnos Islamske vjerske za­ jednice prem a našoj državi, određeni ciljevi samoupra­ ve i ustanovljeni organi koji će vršiti samoupravnu vfast. Ustavom je određen djelokrug pojedinih samoupravnih organa, ustanovljen njihov međusobni odnos te fiksirana načela, po kojima će se vršiti samoupravna vlast. Sve ove promjene nijesu nšta drugo nego potrebne predra­ dnje za rješavanje glavnih problema naše vjerske samo­ uprave. U čemu se sastoje dakle ti problemi? Općenito, kod nas se ovo pitanje shvata vrlo jednostrano. Kad je go­ vor o oviim pitanjima, obično se i vrlo skučeno misli na pitanje uprave vakufskom imovinom i njezinim rentabilitetom, kao da u tom pitanju leži čvor svih naših 26 vjerskih pitanja. Pa i u tom se grdno griješi, jer se taj dio našega samoupravnog problema shvata nerealno. Vrijednost vakufske imovine se precjenjuje, a kad je go­ vor o njezinoj rentabilnosti, ide se do fantastičnih kom­ binacija koje sa stvarnom mogućnošću plasiranja nema nikakve veze. Kako smo mi po svojoj prirodi skloni maštanju, većina takvih kombinacija spada u carstvo sanja koje djeluju negativno, jer kod neupućenih stv a­ raju loše uvjerenje i odvraćaju ih od lične žrtve i stvarne aktivnosti. Ovakovo štetno i nerealno shvatanje stvorilo je kod mnogih trezvenijih uvjerenje da bi bolje bilo, kad mi ne bi imali nikakve vakufske imovine, jer bi se u tom slučaju pokrenula živa narodna snaga koja bi inicijativom, žrtvom i radom brže došla do sred­ stava koje iziskuju naše vjerske potrebe. Ne prelazeći posve preko ovoga mišljenja mi sma­ tramo pitanje iskorišćavanja vakufske imovine samo jednim dijelom problema naše vjerske samouprave. Mi bi međutim htjeli da te probleme u cijelosti skupimo i �da izdvojimo ono što je najhitnije, htjeli bi da nađemo jezgru, iz koje kao izdanci izbijaju sva ostala pitanja: i patanje uprave vakufa i pitanje vjerske prosvjete i vjerskih škola i sva druga važnija i sporednija pitanja. Do ovoga osnovnog pitanja dolazi se samo jednim stvar nim i jasnim pogledom u našu sadašnjost i našu buduć­ nost. Treba dakle jasno uočiti ko smo mi, šta smo i ka­ kvi smo u odnosu prema našoj sredini i u kojem se prav­ cu krećemo sa našom sredinom. U ocjeni toga stanja moramo biti realni i bez sentimenta, jer historijski i sociološki zakoni ne poznaju sentimentalnosti. Ova navala vremena osjeća se moćno kod svih slo­ jeva naroda i kod svih vjeroispovjesti. Sve vjerske organizacije nju osjećaju i nastoje da Joj se sa što ma­ nje žrtava prilagode. Kod nas muslimana ova se navala vremena osjeća ne samo u našem javnom i privatnom životu nego ona zadire duboko i u naš vjerski život i poredak. U prvom redu pred njom se ruše spoljašnji vjerski znakovi. Vjersko javno mišljenje koje je kod nas do nedavno postojalo i vršilo kontrolu nad vjerskim životom, danas je već izgubilo svoj autoritet. Mlađi se naraštaj na njega više ne obazire. Po jeziku i ostalim etničkim osebinama mi smo dio Ovo su fakta koja treba bez sentimentalnosti pri­ srpske, odnosno jugoslavenske naaije koji je u svojoj znati. Iz njih jasno slijedi da se naša vjerska individu­ istoriji rijetkom rasnom snagom i žilavošću stekao veli­ alnost, u koliko se ona oslanja na spoljašnje znakove ke zasluge z {l naciju, jer je. rasno i etnički sačuvao na­ vjerske pripadnosti, ne može održati. Ona mora nemi­ seljeni teritorij od tuđe invazije. Po svojoj kulturi mi novno postati plijenom novoga vremena, novoga načina smo najčistiji. produkat miješanja južnoslavenske nacio­ života i novlih društvenih odnosa. Ko to ne osjeća, ne nalne kulture sa kulturom islamskog orijenta. Po logici vidi i ne priznaje, taj ne respektira vrijeme kao naj­ ovih etničkih, istorijskih i kulturaoistorijskih fakata, a moćniji faktor, života. Šta više, u ovom pravcu je svaka još više po logici današnjega stanja nas vežu naši naai- borba iluzorna, jer se taj proces rastakanja naših pa­ onaPni i kulturni ideali i naši stvarni interesi za Jugo­ trijarhalnih društvenih uredaba nalazi u punom toku i slaviju tako moćnom vezom, da ta veza pretstavlja naš napreduje, progresivno; u gradovima je već posve za­ osnovni životni nerv. gospodario a osjeća se i u selima. Po vjeri mi smo pripadnici islama. Ptetstavljamo Kad stvar ovako stoji mi je moramo da priznamo u stvari jedan mali otočić u vehkoin m oru hrišćanske i da iz toga povučemo nužne konzekvencije. Ne treba braće. Jezično, etnički, nacionalno i interesno povezani spašavati ono što se ne može spasiti, pa kad bi to bilo smo sa svojom hrišćanskom braćom vezom istih život­ i esencijalne vrijednosti, a kad se još uzme u obzir fa­ nih ideala i crijeva, istovjetnih- potreba i interesa. Ta kat da je većina tih spoljašmjih oznaka rezultat poseb­ nas veza upućuje na zajedničku saradnju kojoj životna n ih navika, onda se tek ukazuje pravi put kojim treba dinamika stalno razmiče granice. I krenuti. Predstavljajući relativtio jedan neznatni broj u na­ Nastojanja za očuvanje naše vjerske individualno­ šoj naciji i državi mi želimo i nastojimo da u tom za­ sti treba uputiti na ono polje rada gdje se mogu postići jedničkom životu očuvamo svoju vjersku individualnost. nesumnjivi i trajni rezultati. Taj rad treba da se skonNaša vjerska individualnost ispoljava se ne samo u centriše na podizanje vjerske svijesti koja će se ogra­ formiranju našega privatnog života \i duhu religijski i ničiti isključivo na vjerske potrebe i koja će biti toliko moralno etičkih načela islama nego se ojia proteže i na snažna da će se moći održati i bez onih spoljašnjih zna­ naš socijalni život, zadire dulboko u njega i daje mu po­ kova koji nijesu u suglasnosti sa stvarnim životom. Sve sebni kolorit. Naročito se u socijalnom životu ističu spo- ostale potrebe koje ne zadiru u vjerski život, treba iz­ ljašnja obilježja. Sporedno je pitanje da li su te spo- dvojiti iz kruga vjerskih potreba i uputiti Ih u krug ljašnje oznake esencijalna sadržina islama ili ne, fakat opštih narodnih potreba. je da su one tu i da ih većina još ne razdvaja od nepro­ Treba znati da je asimilaciona snaga života i vre­ mjenljive sadržine vjere. Šta više, ti spoljašnji znakovi mena tako moćna da se od nje može spasiti samo ono dobili su prevagu nad unutarnjim religioznim životom; što imade vječnu i trajnu vrijednost. Te trajne vrijed­ oni su zapravo kod širokih neprosvijećeni! slojeva glav­ nosti nalaze se samo u području religijskoga vjerova­ na sadržina vjerskoga života. Nije nimalo rijedak slu­ nja, religijskoga morala i religijske etike. Zato sadržinu čaj da se kod čitavih sela vjerska pripadnost ispoljava te vjerske svijesti mogu podržavati samo te trajne vri­ u prostom priznanju da su pripadnici islama i u nekim jednosti. spoljašnjim formama, poglavito u nošnji i imenima. Prem a tome osnovni problemi naše vjerske samo­ Međutim cijeli naš narodni život se danas nalazi uprave sastoje se u istraživanju metoda i načina koji­ u jednom previranju. U nacionalnom, kulturnom i so­ ma će se naša vjerska individualnost postaviti i zasno­ cijalnom pogledu vrši se jedna nagla transformacija koja vati na jednoj čisto vjerskoj i samo vjerskoj svijesti, da daje društvenom životu nove oblike sa novom sadrži- mi kao pripadnici islama nećemo ni u kom pravcu do­ nom. Stari patrijarhalni odnosi sa svojim isključivo vjer­ laziti u sukob sa savrememm, nacionalnim, kulturnim, skim koloritom se ruše i postepeno uzmiču pred novim socijalnim i privrednim životom i njegovim potrebama. Odlučnim i smišljenim rješavanjem ovoga osnovnog zahtjevima vremena, 27 �problema mogu se stvoriti povoljni uslovi za održanje naše vjerske individualnosti, tim prije što je odnos naše vjerske zajednice prema našoj'd ržav i posve normiran i što ste strane ne može biti zapreke. S tv ar je dakle po­ sve u našim rukama, te smo u stanju da sami ravnamo svojom sudbinom i da trasiramo sigurnije staze za bolju budućnost. Tu, u tom poslu treba dosta smjelosti i mu­ ževne odlučnosti. Treba djelom i stvarnim i smišljenim radom dokazati da je islam sveopšta i v je č n a Vjera koja ne pravi zapreke kulturi i civilizaciji nfcgo im može poslužiti kao najsigurnija baza. ' 1 ‘ Sretnim rješavanjem ovoga osnovnog pitunja’ OtVbriće se pravi putevi i za rješavanja pitanja čvTste vjer­ ske organizacije i za rješavanje pitanja vjerske prosvjed te i nastave i za rješavanje pitanja uprave vakufskom imovinom i povišenjem njezina rentaibiliteta; Шефкија ВубиЋ, проф. С л о б о д н а тргоЂина и заштита уопште ПРВИ ДЕО М Е Р К А Н Т И Л Н И С И С Т ЕМ Економске прилике у д о б а меркантилизма Ни у једно доба економске историје нису културне држ аве толико туторисале евоју нутарњ у ii спољну трговину као у 17. и 18. столећу. лодврга-; вајућн прпвреду својих становтгака одређеиим униформисаним начеаим а п правилпм а. Скуп свих тпХ начела и правила:' носи н ази в м еркалти лн и ' систем, Kojir у ствари н и је ннштЈЈ друго до,- у с-уштани својој, теоријски и зраз практичних деЛатпости тога времена, и д а н ароди ПуДржав^ Тгису дош лн н а тај систем руковођенп каквом научном миш љ у него пх je n a њ уп утп ла спла спољаш њих околиости и посматрање најобцчнијих ф ак ата трговачко-фштансијске природе. a) Трговачке прилике меркантилног доба В изантијски трговпи довели су у везу европску трговину са културним истоком. A к а д а je трговачки зн ачај В изантије почео све више д а опада, тада су се као њ ени наследници појавиле галијаноке вароши, које су у савезу са јуж ним франдуским градовима прокрчили самосталап пут за псток. Д елокруг тадаљ е трговшге помало се преноси са истока н а зап ад, за што je било од нарочитог зн ачаја откриће морског пута кроз Гибралтар (у 14. веку). A у првим деценијама 15. века етвара се cja jn a периода португалских открића. Португалски морепловци свесно су траж или путеве ттомоћу којпх би могли заобићи с бока Веиецијатгце и преотети им трговпну ra истока. Пробивш и се н а Атлантоки океан трговина се све витпе ослобођава сувозештих путова и све одлучније се у даљ авала од мотхжих обала. Њ ен им новим погребама одличпо je послужио једап од влликих техпичких лроналазака тсрајем средп.ег вока: ттш мепа магпетоке ćkaзатБке за мооска тттговатва. Са особттам а магаггГоке игле билл cv се упозттали jom Аратпг тгреко ТСитгеза. А.ли тек i;pnjnM 14. в^ка к а д а су етсоттомске п о г ^ е :») гониле Европљане n a морску . пучину магнетска сказаљ ка добија своју практичну примеиу, учвршчује се н а вертикалној игли и претвара у компас. ј, З а пола века Ш ртугалија je прош ирила своје трговачке операције дуж афричке и азијске обале дуж Индијског океана. ПиратерИја je играла у оно доба важ ну улогу a трговина робљем заузи м ала -штше -\raxa. Лисабон се прегворио у главно тржиш те и годишње сс продавало од 10 до 12 хиљ ада робова. И за португалске трговине ступа н а позоргагцу nm aњолска трговина, која добија пајвиш е полета откри ћем ' Америке. 4 ' • • Тадањ е привредне лрилике у ТПпанији биле су врло рђаве: Накоп изгона Арапа земљорадља се запуш та, племству се л д е н а р уку п , стварају се латифундије, на којима се гаји сточарство: обрт се потлуно у н тп та в а: изгоне се Жидови. Њ ези н а трговина и привреда у освојеним амвт ричкиЈ! колонијама иочивала је’ mi иЈБачци природпих богатстава новобткрпвепих крајева. Ово богатство већином у драгим металима, дотерано у Ш папију, чини земљу привидно богатом. Огромле колпчинс злата .на домаћој п и ја л д изазнвају падањ е цена. Страни взровници п предузимачи задобијају права над шпањолским рудницима, но: љима и трговином, услед чега извлаче из Ш паније злато и сребро у облику кам ата и добитака. Т аква непродуктивна кол о п и јаш а трговина п овукла je за собом у пропаст и шпапоку индустријску производњу, a упоредо са ти м .је већ крајем 16. века отпочело no свима лииијама опадан>е штгаиске мореке и политичке моћи: Сјајни колонија.лии успеси Португа.тпјс и Ш ианије могли су само за извеспо врсмс д а потпсиу у позадину ове огромпе привредпе тековипе које су постиглз Х оландија, Енглоока п делом Ф ранцуска. благодарећи своаг упутарљем прирредпом развиткуБлагодарећи свом повољиоМ' пЈо^рафс-ком- полбж ају, својој текстилпој ипглуогрији n 'рпбарогву Х олапдија je од друге половипе n a до кр аја �1C. века обапљала врло рентабилне свстске трговачке поолово. Овде се стицала роба из разнјих колонија, одавде су одилазиле огромне лађе натоварене европским производима, који су сс иродавали затим португалкжим и шпансклм трговцима. Услед великих поргугалских и шпаноких географских открића целокупна трговина ееверо-западне Европе и злази сада на Атлантски океан. Тиме ce Холандија иретвара у трговачког посродника између југа ti севера јер су све природне надмоћности на њеној с-трати. Антверпен je представљао врло важ ну светеку станицу на путу између пиренејских пристаништа с једне страле и Енглеске, Немачке, Скандинавских земаља и Русије с друге. Антвертген осгаје до краја 16. века за северну Европу оно, што je био у то доба Лисабон за јуж ну Европу, што je. била на Средоземном мору Венеција у 13.—15. веку. вачки дух обузима све Холаиђане тако да će они лаћају и монополистичких средстава у трговини: ограничавају се путовања годишња у Индију на 40: спаљују се читавс насаде no колонијама; бацају се у море читаве лађе робе. Концентрисањсм капитала помоћу светске т1>говине отварају се индустријска предузећа: фабрике дувана. шећера, дрога (оловно белило). Регулисање новчаног иромета на скоро свим европским тржиштима преузима n a себе Амстердамска Банка (1609 год.) која се бави с а мешгчним, депозитним и жиро-пословима. У исто доба пада и опстанак А м с т е р д а м с д е б у р з е . Али мала Холадија ннје ce могла дуго такмичити са великом Енглеском, која je такођер имала веома повољан географски положај и почела гајити текстилну индустрију. < У почетт^ 18. века Л о н д о н замењује АмОд друге четвртине 16. века сазрева нов пре- стердам n постаје светски трговачки центар. Енврат у светсклм трговачким односима. Врше ce си- глеока je најпре почела присвајати холандеске костематоки покуш аји да се заобиђу Лисабон и дру^а -лоније. А . у ^ 10ловгаш 18. века Енглеока je већ попиренејока пристапишта. Амстердам врло брзо за- стала јединп наследник португалских, шпанских узима самоста.шги положај, и главни услов за ње- и холандеских колопија, и првећала их северним гов економски напредак je цртпуно уншптење делом америчког континента. шпанске и португалске морске владавине. Већ ce v-^" Енглески трговачки монопол на светској питу сврху ствара године 1602 »Н ^озем скаисточнојац и почиње највише д а ремети Француска. Светиндијска компанија« са тса^талпм од 6 м илијот ■вина овтгх држ ава и њихов унутарњи при®итак сачтпвавају главно поприште захоландеских форината р управом од 17 директор) ера меркантилног система. са 6 хиљада чиновнтпса у самој Холандијп. КЊ ИЖЕВНИ ПРИЛОГ ilUllllA Џ. Крвавац 'рзај Заспало je село. Не чује ce глас ниједног живог створа, само негдје у близини пјева мала горска ријека и рекао би да со од те пјесме и само село успавало. Јодини je он лутао занесен. Дошао je до старе дрвене ограде, наслонио ce 1на њу, гледао у небо u размишљао. Тихо и узвишено плови мјесец. Он ce ocjehao сломљен, биједан, јадан и осамљен. одбачеп и забачен занавијек из опог живота. Тако би лутао иеко вријеме, a онда би ce опет враћао под стару гранату круш ку и дуго. дуго плакао. Погдјекад би му ce отео из уста болан уздах. Ту под крушком доводио je у памет своје дане, дане када му н и каква туга не раздираш е његове дјечјо груди, кад није имао никаквих мислп. када je, у несташлуку. onaico. босоног. прескакао onaj поток и чисто му ce чињаше да види отиеке својих пета. отиоке опога дјетињства. Пиромах. мислио je. пати ли ce ико као он. Ето и ферије су при крају, a он ce исцрпио радећи цијелога љета, те ове године неће тгмати снаге да учи добро као некада. Тако je мислио, a мајка би га затјецала у његовој Јјалој, сиромашној собици туж на и залтишљена. Још je пет дана док ce пође »трбухом за крухом«, kako му рече његов стари пријатељ Рагиб. Ђаци ce дотјерују, kako би изгледали љепши и скупљ ају што више поваца да би ce боље провелп на путу. — Мајко! Још сјутра треба д а ми то рубља опереш и сложиш, с а ош ш књигама; боље je да ми je све спремљено: зш деш . ваљда. да прексјутра путујем. Сестра и м ајка су га гледале онако слаба и измучена, na им je прн души било веома тешко. те су га ж алиле, a помоћи му нису могле. Ето, пред пет-шест дана умро им je отац. те су остали без кгдје ишта. Ко д а им помогне? Да ли малн Хасан 29 �кс-ме je тек једанаеста година? Он се иретворао и гледао д а их разговори, говорећи: — Д оћи ћу ja, мени he бити добро. Свануло ујутро, угодно и умивено. Но стрништу пасу овце и говеда, a из њих пастир пребира на двојенице. Соближ њ е горске косе чује се глас сељака. И он сашао с малим Хасаном на цесту, д а чека н а друштво. Чинило му сс д а he му бар тугњ ава аутомобилског мотора растјерати ове тужне мисли. Х асан je гледао' у његове ствари, пун жеље да се возн дуго и далеко н а оним финим сједалима од кадифе, a сиромах н ије ни знао како м у je бр п у у душ и. Чекали су. Д ок je Х асан мислио, зашто га брат тако гледа, дотле je он, ку ју ћ и планове за Ш укрија П анџо Ч еж њ а и за к а н а т а М оје.лале беле, к ’о анђелске душ-е, сумбул к ’о два ока, и лава и дубока, отворите круне, и иросиито-^шрис мдааости и зрења; н а мојој су душ исзад;р2гале струне, зајец ала пссма. не^геш них бдеља. . Соке моје беле; плава Moja браћо, лехе ваш е сцрне, бузама |сам ли У сновима вездЗк$1Де ок< реле. Ђ утали су гордо капиџици ци сур сури, ш крииутале браве, s клеиетали 1сључи, у сехари сјали- гривне б б^љури. K’o окрушено нтиче испод свел ' гране, јецала je С еллт крај ц већа у баигш, a бехар je падб н а косе joj вране: J a желим блистави свет, кб нежан и млад расиуиан цвет. што ж уди за зракам суица. Ох, да ми je онагу; да полупам ка.иате. на Да прхнем кб тгтиче из гпезда, и винем сс у бескрај/ до блиг-та.вих звезда, • да мотрим град, улице и виооко белс палатс. Ох. да ми je снагу да нолуиам канате! Издерала бих фереџе,. зарове и вела; ропче са.м. убого што слободу оања, гата, — зар нико не чује мога уздисања, 30 будућност, мислио па брата, на овог драгог Ха<-ана за кога ето иде у свијет. Хасан му je једини ицеал, он се само бори за њега, хоће д а из њ ега иотеш ; човјека да не посрне у борби за живот као што je он. И з тих мисли, трже га пјесма његових ш колских другова која се разлијегашо мођу брежуљцима, око оне старе, туж не ћуприје. Јодногласно се заори кроз ваздух: »Eno наиит старог разговорџије«! A он иољ уби малог плачног брата, то онако,.овлаж емих очију, сједе међу весслс другове и гледаше како остаје ријека, са својим брзацима и водопадима, док их није изгубио из вида. a с њ и м а и Хапана. — Д оћи h y ja, менв ће бити добро. — Звотшле су м у љегове сопствене речи у ушима. зар ћ у д а будем јссења лала увела? ' Мздераћу, о издераћу фереџе, зарове и вела. Чујг' вани лшвот ко земзен извире, , и течс блеском, грца радошћу, ггрича о смоху душ а, певајућ бесжрајну срећу; 0 , туго pana, умрећу! •a X . ГрабчановиЋ И ди л а У шуми подне дише подне планинско, врело У густиш тихи се сплело. Над друмом грање сс н»ише. Пастири ходе кроз шуме, пастирке зову кроз фруле. Пастирке негдс их чуле, настирке беле и врело вриснулс ведро крај крда. Попјлго су с нлша у брда •у тиха брда. кроз шуме . остала расута тсрда. И подне зраке je сплело. Н ад тихом ссиицом врело. И свуд je мир Низ стране тек брза сребрп вир. Иан се смеје кроз гране. �Š efik Bešlagić Ha fra Osm anova i. Ali od toga ne beše ništa. Jednoga dana u Osmana Halibegova osta samo — Ja sam akran. Ne možeš ti meni ni na ruke polevati rekao bi Osman na sva usta u kiraethan: kada se pola kuće u gradu, Vasva i petgodišnja Hajra. Hajru je zavadi sa tako isto zajedljivim begčetom ili kakvim voleo mnogo. Donosio joj je kolača od Arifa Arnauta i uslobođenim mladićem. tepao joj. Upirao bi prstom na Vasvu koja u budžaku Svak je znao da su oni bogati i zgodni. Imaju ada odžaklije, savila skute, i polugalsno govori neke nera­ i begluka. Koliko je samo njihove zemlje u Barama. A zumljive reči. — Gledaj, gledaj tvoje majke, Pogledaj kakva je na selu? Barakovac, pa Rudina. Selišće. Zabranice. Sve je to njihovo. Čini mi se više od trista kuća kmetova ružna. T i nisi onakva. Ona nije tvoja majka, je Г de, imao mu je babo. I na Osmanu se to vidi. čim on petkom Hajro? Vidiš da je ona budalasta. Gledaj oč’ju kako su niz mahalu očuje se šapat iza taraba i kapija: eno ono je joj pokrvavile. A Vasvu paraju ove reči. Ne može više da izdura. Halibegov Osman. — Je / onaj Zejno, je Г. Onaj što no ima vezen Nešto joj hladno prođe telom i dimije joj se zatresoše. Veđe joj se uzdigoše visoko i ukazaše se zakrvavljene fermen? — Jes’, jes’ onaj crnomanjasti sa brčićima. Onaj ženske očjv Učini joj se da je dobila neku novu snagu i gotovo da prekipi. crnih očiju. Eno, gledaj, što no zaturio fes. M ušebd se potresoše — Vasva je ustala. Navalila Emina popravi šamiju i otegnu kere. je na.O sm ana i jednom rukom zgrabila Hajru. Povuče — Vallahi eto ga vamo. Hajd’ da zamandalimo^ ka­ je u svoT bucUžak i oseti kako joj nešto govori: udavi je, piju. — Neće jadna, neće se on ni prikučiti.- Ima on Vas- udavi, nek je nema, nek je nema nikako. Mala Hajra se zacenula. Nije znala kome pripada. Htede da zavuče vu Hadžibegovu. t ^ 1, —glavu u majčine dimije ali je odvuče ruka pijanog oca. — Ma koju Vasvu? Je Г sa Orašja? — Jes’ jes’. Neda ona njefriur'^ona, пеЦа. ./ IV. I tako nastave devojke ^ženjfe iza taralb'a ili rhušeine noći opet Osman nije došao. Vasva je tada baka o Osmanu. . iala nekakav nož i vežbala se kako će se zaklati ofi dođe. Te noći baš Osman nije došao, a u jutro ji. u kadiji i odreši Vasvu od nićaha. Babo je Osmana bio spremao u gimnaziju, ajli je izbacila dušeke i jorgane. Zveknula su dvaumre i Osman dođe kući. Podelila su se braća tri đuguma i sahana o kaldrmisamu avliju. Zaboravila je Osmanu dode glavno tamo preljo Ukrme. U gradu spustiti veo i eno je odjutli ko furija niz Маћ sokak. imao samo polovinu kuće, nešto bakrenog suda i pet-šest sarajevskih čekmedža. I Osman je uzrastao i oženio se. Hajlra vrišti a ona je izdigla za ruku i mlaca je o nerav­ Doveo Vasvu Hadžibegovu. Vasva se upela-, i za selo ni nu kaldrmu. Osmanu se učinilo ko da je streso teret sa prsa. Po­ da čuje. Osman ubrzo ode u rat. Lumpovao^je sa ofici­ rima i noći uz šampanjac i »čardaš« provodio rsa Mada- žalio je samo Hajru. ricama. Vasva se nosila po modi u gradu. I Osman dođe kući, alsi ko da girom puče između njih. Niko ttfšta i dalje n je radio, a oboje troše. Po heftu dana Osman ne dođe kući. Prebije leskov prut o Vasvu i nema ga opet po heftu. Ona se zaključava po sobama i ne da ženama da joj dolaze. Počela je da govori neke mahnite reči. Veli kona Duda da bi joj trebalo zovnuti Mula-Husu da kupi dairu. »Bogme sam jutros vijdela gdii drži nož u ruci i pokazuje ga meni kroz pendžer« — veli kona Duda. Ш. Nestade Čaira. I Zabranice neki dan prodade Muhi Bećinom. Zemlja je neplodna a potroši na kopanje i ora­ nje više nego što poberem u jesen — govorio bi Osman kada ga ko upita: »Šta to uradi, bolan?« »I daleko je, pa nema ko da pazii. Ne isplati mi se, pa eto ti. Za te ću pare uzeti ovde u polju« —govorio je Osman. V. Vreme je prolazite ko nabujao potok. Prilike su po­ stajale sve gore i gore. Bez imanja, bez posla... Osman se kucao u glavu i kajao. Sada je postao i pametniji. Prošao se pića. Trčkarao je dugo, moljakao i preklinjao i eno ga jedva dobio mjesto na željeznici. Vasva je iz inata pošla Zejnilu starijem seoskom trgovcu. Pošla je ona njemu najviše zato što je znala da će Osman motati da prolazi ispred prozora njegove ča/rdaklije. — Hoću, hoću, sediću po vazdan i čekaću dok on prođe. Nakiitiću se 'bolan, objesiću pet gužvi bdsera i opet čelibare, pa ću se smijat, sm ijat. . . ha, ha, ha. Hoću. drago mi je. Nek pukne od muke, nek crkne — govorila je Vasva kad su bili na selu kod Mujagmih. Osman se zaustavljaše'baš ispod njezinih pendžerova. Sedio je podlakćen na kočnici vagona. Zakrenuo bi uvek glavu. Mučilo ga je nešto. Mučilo ga je što ne 31 �može đa se sakrije gđe god dok prođe čardakliju, da se zavuče m akar u vagon, јаГ što. Ne, ne, to bi ga još gOre mučilo — ona bi se tada još više rugala. iNeče on da bu­ de kukavica. On je sada i pametan. Odvrće Osman ruč­ ku i ne može da ne pogleda ispod željezničarske kape na Hajru kada voz počne da se izvlači iz stanice. Vasva je Hajru izmolila na pendžer, uklepala joj ne­ kakve ohrdane harmonike i iza žara razvlači joj pomamno. Njemu se, mili Bože, nešto na duši nagomila, nago­ mila i nikako da se osi'obodi toga. Teško mu je. U glavi mu se šire Hajrine harmonike, šire, šire i čini mu se sad će mu glava puči. A reci ga Vasvine prže. Zaboravio on i da koči na okukama. Eno ga doziva onaj ispred njega, maše rukom uokolo i opominje ga da k o č i. . . Vreme ide, Osman napreduje u službi, a Vasva sva­ ki puta tako. Njemu dodijalo. Bolelo ga je srca za Hajrom. Tražio je od muftije da mu se Hajra dopremi, ali Vasva ni da čuje. Zato ona još više sa pendžeta dovi­ kuje: — Crknućeš ti budalašu stari! viče ona jačo^nego ohrdane harmonike. Hajra poodrasla. Vrijeme je da ide u škoju. Ali mu­ ftija k ’o da je oduljio sa onim Osmanovim. Čuje se da je zi- mus od Zejnila i bibca dobio. Osman jednako po sudo­ vima. Od nekakvog suda došla naredba da mu se H ajra uruči, jer mu po zakonu pripada. No, oni ni progovoriti o tome. Kako, Zejnif bii i glavu dao samo da je ne odve­ du. Muftija opet nešto zavrzava. Kada nije mogao da dokaže da majka ima pravo na dete i da je otac rasip­ nik, izdao je nekakvu fetvu po kojoj tetka treba da do­ bije devojčicu. On je, valjda, hotimično zaboravio da tetka nije neporočna. Osman pohitao. Onaj drugi sud izdade ponovo nalog. Jutros su Osmana blatom lepili sa Zejniloviih pend ž e ra . . . I došao onaj od suda sa torbom. Ispružio naređenje, ali da vidiš galame. Skočili svi k’o cigani. Sekire i nože­ vi. Dreka. Osman se osmehuje iza jednog čoška i u sebi progpvara: čekaj, čekaj, daćete vii nju, dat’ . . , Preksutra бе patrola nju da otme i da je dovede meni u g r a d . . . H a jfa '^ e 'ta d a da rasteže ohrdane harmonike, a on ^ e ^ n j o m da se igra. Da joj donosi kolača od Arifa Aroj te pa... nauta i da joj tepa Мустафа Мулалић ° f f ' 'i —. e f б >1 Појава 5 c Jyćo сам. Ј у с о : (Још из ва!на пјева, a у Izi ком прати га ц и ганска музика.) (Улази, оркестар престаие.) A што icaM се нак^ке (штуцне н акеке руш ио' накеке (штуцне), фушио« A што сам се н а (штуцне) н а .. Лштуцне) напио. Хехехехе! Не видим ни леђа. Гдје ћу оотавити боце. (У дара no боцама у корпи.) Глеадј их само ко мсрзери уперени н а инсана, na са.мо мало мрдни, a из њ их п р а с н с . . . A што сам се н а к е к е .. (штуцне) У овој кући нема ни хастала д а човјек остави овај божји нимет, a ко бајаги долази у ку ћ у Шва|бица. Није, iraje Ш вабица, него М аџарица. По MOM' мишљењу, он je требо најприје к у ћ у уредити ала франга. Избацити димије, n a онда довеоти фистане. (Опусти корну с а боцама код нећи.) Е нисам се овако напио од аграрне реформе. Лијеио ироведе пир све под ала ф р а н . . . (штуцне) га. Ове за хасталом. Би ло je св акакв а јела и пића. Па онда цигаии свирали, a ona пјевала. Поеле тога ее и играио ono у д в о је . . . *п аоко л о . . . ч а р л . . ч а р л .. ч ч ч ч . . . Х ехехехе!. . . Ona се у з љег нрипила ко пијавица. a on се љој подвуиао ко јазавац. Мора 32 Га д а 2 д к /је А лији било вруће ко у фуруни, јер н а onoj би се ф уруни могли огријати сви наши ф акини. што има рахван! Брате мој ко јагаз мог рахметли бабе штоно га изпријека кулио. Носи преко :але ко вила. Рапш рила сапе a он их лодухватио, a стадоше трескатн a м узика свира 1 A што сам се накокерушио Накекерушио Накекерушио. (Јусо опонаша игру, a м узика оо иоиовио чује долазећи све ближе.) Тресни ona сад једннм крајем, тресни он другим. Он се ве више подвлачи ко пиле под квочку, трссни ona, врцни on, врцпи ona, треснп on, док ти мепи ne дође нешто мило na и вриснух (врисне). Одох ти ja у џехепем у опапцима! (Музика све ближе долази. Чује се арија валцера из Кнегиње чардапш. •Јусо пајпријс no м узици направи неколико ковртљаја, a затим се сруппг у з neh међу боцуне. Алкохол подузима своје најјаче. дсјство, n a се Јусо иаслоии n a пећ и бори се још последљом снагом.) Јест му ж иво ко у nanio. Волио би му М аџарки иего ли све cnoje кметовс. Лопг ме руж е niTO пијсм, ма пропио би ее кад видим у другога. iiito у мене пема, n a л и козом сс no орало. Ие п и .. Н«! ни в и л а .. не пуш и д у х а п а .. не јаш и хајвана, о опда куд ifMo приспјели. Пи рала док ne по- �шијеш u своју крв. (Пије, стрега се, алкохол чини f-Bojc и Јусо се ко мејит сруши за пећ.) М узика je већ саевим јаена док на концу оркестар који прати Алијагу и Беби не наступи на noзорницу. Насту-п je у трочетвртингком такту музике.) Даступају Беби и Алијага огрл.елш и погтављају сс n a средину позорпицс, Андраш и Фереиц као два ћелавца n a десну страну, a Дуца и Пишта n a леву страну позорнице. Још споља музика свира. Кад оркестар вани одсвира улазс n a позорницу Беби и Алијага загрЉ(,чш. Беби носи букет цвећа белих хризантема као Појава 6. симбол певиности. Ход им се талаеа n a крилима П ређатњ и, Алијага, Беби, Цуца, Аидраш, Иишта валцера и састављеног ћеифа. и Фернц. Слиједећи став музика свира a глумци фићу(Алијага као цвијет послије мраза, бег послије кају и крећу се прама опрсдјељеиим мјестима. arpapne реформе. Коза крепаје али репом врти. Још Код става означепог са звјездицом ларови се ее нсда. Лијетпгх јс мапира, наображен, али no све- ратсављају и у такту се кокетно једно од другог му се види, да je наобразбу пакупио no каванама. одаљују и то кроз два такта, a кроз два ко мачкице Б с б и ж ена савремепе лимије у којој се крије приближују док. n a мјесту означепом са двије звјссексуатгаа привлачпост. Тип потеициралгог израж аја здице, гдје музика постизава дииамички кулмен чарлстонског кубизма. Жена са бубикопфом. Успа креш чснда/В^би пане страсно у загрљај Алији и б еттаво ружираиих еваки чае квашених, д а пмају гласпим цмоком cg пољубе. To исто учини Пишта и свежииу попут трептње и.тп малине. 'Нашмтгнкана, Пуиа, док со А н д р а т и Ференд глупо погледају и као воштана дјева из ауглага. Интеизивно навар- -у д ар е л с ђи ш . Остали став до копца пролази на фнмисаиа, Обрве бријане и црнилом ттавучене у etif- мјесту у музичком смијеху. Читав се овај облик лу тутанкамен мумија. vСукња у <горњ£м крају опетује. ч јако дисцип.лшговала одОболе 'фр.рме,0 a у доКад се читава репетћција поновно опетује сви н.ем крају се. раширује у глокн. *На)ма.н>и поветарац <гзтшл>у положаје ад либитум и остављају инструпроизвелеп неким иокретом рашијГујс глокн, na e ć мвнте. To ее обави уз веое.лу галаму из које се чује разоткривтју облине к о љ е п а и оних места којима ni глас Бебин. не приличи дања светлост^азбткривА овоје дисБ е б и : Хол вана бор шер палинка? — Диган! кретно царство. Горња Чатмша je јако деколтована,ј Гдје je вино? Јесте ли за вино? д а се разазпају форме ^ребрепе бисте a помакои А н д р а ш : Некем палинка! руке указују меки чуперци паздха. Просто иронкја п и ш т a: Некем бор! етидљивости и чедттости. Гдупа догтојапственост. l i Ф е р е н ц: Некем шер! ! Гротсска грацијс. A и д р a ш: Некеи палинка! Ц у ц а : je само no иотреби"службе залуФала у П и ш т а (виче): Бооор! овај евирачки конште, јер треба н^ко да пева алт. Ф е р е н ц (виче): Шееер! To je паше чељаде, које сс лагЈо енал^зи међу сваA н д р a ш: Палинка! ком нацијом. Код ље се оукњ а футурпстечки приЦ у ц а (и ona писне): Бооор! љубила у з TC.no, a nocmeaiRa кулмсн краткоће. Тип С в и (илепФу, диж у руке у вис и вичу): Бооор! Жозефине Бекср. Гипка млохавост, блажена про-’. (Ту галаму заврпш хор.) стодушност. Хор: Апдраш, Пишта. и Ференц су прави маџарскп Ј у с о (у трансу тражи флашу): Флашу амодај! Цигани. Један у смокипку, други у салонеру, a С в н : Оооо! Циган! Хођ ван? трећи у ж акету, чија се хисторија огледава у њихову Ј у о о : Х ај, Флашу амо дај! сјају. Од белога затекло се n a н>има еамо коле, пшБ е б и : Ад иде a похарат! роке тврде маншете и зуби. (Дуца узима чаш е и флаш е са вином иепред Наступ овс веселе групиде — конгломерата Јусе и лијева. Свак узима чашу напуњепу вином и гвију нација изводи се na крилима алкохола, a no диже ју у вис и пјевају у хору): такту арије Ramepa из Кнегиње Чардагаа. Jesam li podmirio dužnu pretplatu? 33 �ПОПУЛАРНА СТРАНА H aiiz A. BuSallić P o v o d o m n a s tu p a fu ć e g lla m a s a n i-šerifa „Savm Kutibe alejkumu-sijamu. (Kur-an) (Naređuje vam se pošćenje.) Sumu tesihu! (Postite, ozdravićete!) Hadis. Ljudsko tijelo iziskuje izvjesnu vremenitu dietu i pehrizenje, pa je i tomu s vjerske strane posvećena lijepa pažnja. Propisan je post (savm). Postiti iako je mučno i skopčano sa poteškoćama, sa etičke i zdravstvene strane post ima veliku važnost kako za one koji poste, tako i za društvo. I poščenje spada kao i klanjanje u vrstu tjelesnih i duševnih vrše­ nja Božjih dužnosti, a ponajglavnija mu je svrha du­ ševno i tjelesio ozdravljenje, okrjepa i postizavanje s v je ­ žine za krjepostan i uljudan život, dobivanje jače ЛоТје za napredan i koristan rad, zadobivanje Во&јр milosti i naklonosti s kojom se postizava sreća na oba svijeta. Pod pošćenjent se razumijeva u smislu islamske vjerske nauke ustezanje (imsjtk').u određenom vremenu i na propisani način od siju uživanja, kojih s«r"za vri^ jeme posta treba posvem a 'odrećL-M jesec Ramazan u godmi dana određen J^ z a * mjesec pošćenja, a dnevno pošćenje u tom mjesecu sastoji se u tom, što se iv a k f ko posti m ora ustegnuti od jela, pila i spolnog općenja, te zabranjenih djefe, svak( dan počam od ^pojave prve zore do zalaza sunca isfO^ dana. Postiti je dužan svaki umno zdrav i odrastao itao musi man, bez obzira na spol. Izvjesni putnici na rai ainazanskom putovanju (musafir) nijesu dužni postiti, alili su du-ižni naknadno napostiti propušćene dane posta, kad se vrate u svoj dom. Za vrijeme' mjeseinih perioda (hajza) i u određenom vremenu iza porođaja (uifas) žene nijesu dužne postiti, ali su kasnije, poslije tih zapreka, dužne te nepošćene dane napostiti. Ili lB U lllt I u slijedećim slučajevima dopušteno je nepošće­ nje Ramazana i to: 1. U slučaju bolovanja (maraz), i to bez obzira na to, kakve je vrste to bolovanje. Treba samo da je to bolovanje takve prirode, da postom donosi ozbiljno i si­ gurno pogoršanje bolesnikova zdravlja. Teška glavobo­ lja, očna bolest i rana teže prirode, a osobito otvorena sušica, kada vode pogoršanju zdravlja i tjelesnom oslabIjenju u slučaju pošćenja, spadaju u bolesti koje dopu­ štaju nepošćenje. I oni, koji bolesnika poslužuju spadaju ovamo, kada im ta služba otešćava pošćenje, pa i oni mogu da ne poste. 2. Noseće žene i dojilje (makar i tuđeg djeteta) isto tako mogu da ne poste uz Ramazan, kada su u strahu, da ■)lz r a d n j e : Pet: islamskih vjerskih obvezatnih dužnosti [Suruti islam] (Njihova karakteristika i značaj). 34 P o s / " 1; će im pošćenje prouzrokovati i donijeti umnu oslabljelost (noksani akl), zđrastveno dojiljno ili dječije stra­ danje (helać) iili kakvu bolest njoj ili djetetu. 3. U ove ruhsate (dopuštenosti) spadaju i ona lica, koja nijesu u stanju da izdrže dnevni glad ili žeđ bez posljedica po svoje zdravlje, pa je i njima dopušteno nepošćenje uz Ramazan, ali i u ova sva tri slučaja (od 1—3) valja kašnje napostiti. 4. »Herem« također spada medu one slučajeve do­ pustivosti (inubah) nepošćenja uz Ramazan, a pod »lieremom« treba razumjeti čovječiju tjelesnu totalnu i vječnu ofpmjlpst (adžzi mahzi daimi). 1 taka lica, bez obzira na dobu godina, mogu da ne poste. A pošto kod njih napašćanie nije u izgledu, oni njesu dužni ni napašćati u (акшп stanju nepošćenjem propuštene dane posta, nego su dužni za saki dan. davati t. zv. »f i d j u« siromašnom licu koja se sastoji u jednodnevnoj ohičnoj ishrani toga siroromašnog lica. Ovu »fidju« su dužni davati mogućna 1‘ica, a lica koja su i sami siromašni i nemoćni, nijesu je dužni ni davati. Oni će se za ta nužna svoja propuštanja vršenja Božije dužnosti posta Bogu moliti za oproštenje. Javno kršenje ove dužnosti kažnjava se policajno kao Ijavna sablazan za ona lica, koja to izazovno čine. Vjerski dužni post valja izvršavati svima onim »koji su obavezni da poste u određenom i propisanom arapskom mjesecu zvanom R a m a z a n u svake godine. ar rapski miesecovi, kako je poznato, spadaju u mjesečnu sferu, a ne u sunčanu, pa se računaju po mijeni mjeseca, sf. koju treba za svaki arapski mjesec ustanoviti, ili viđe­ njem (rujetom) ili propisanim računanjem (hesabom). Po­ što mjesecovi mjesečne sfere bivaju ili po 29 ili po 30 dana, to je potrebno o tom voditi računa. Vođenje o tom računa spada stručnjacima. Ali u slučaju zapošćenja Ra­ mazana, nastupa Sevala i Zilhidžeta usljed izričitosti autentičnog dotičnog zapovjednog hadisa (Sumu li rujetihi, ve eftihu li rujetihi, fe in gume alejkum fe ekmilu Sabane selasineO, viđenje (rujet) mla­ đaka ima prednost nad kalendarskim računanjem sfruunjatka i to samo i isključivo sa raziHkom od jednog dana. Kalendarski pronađeni mlađak ne može se u svakom slučaju uzeti u obzir, jer se mjesečna mijena događa u svako doba dana i noći, pa kad bi po kalendarskoj m jeni mjeseca valjalo zapošćavati ili mrsiti, onda bi se moralo u svako doba dana, čim mijena mjeseca po kalendaru nastupi zapašćati ili mrsiti, a tako po vjerskim propisima nije određeno, nego je precizno naređeno, da se pošćenje ima vršiti na prvom m jestu’ sa viđenjem (irujetom) mlađaka (hilala), a u slučaju nevidenja, da se ima zapašćati ili mrsiti (bajramovati) sa na v r­ šenjem 30 dana Šabana u pogledu posta, a prvog Ocvala �i desetog. Zilhidže u pogledu bagrama prema njihovu važnosti-po međusobni dr-uštvehi žfivot,- .pa je prema to-, utvrđenju rujeta ili prema kalendarskom računanju nji­ mu ovo propisano vjersko pošćenje potrebno -i u inter* hova prvog dana. Drugačiji postupak nije dopušten2) su samoga društva. Za.to -se kršenje ove dužnosti i kažr 1 ako je pojedinac dužan zapostiti slijedeći dan čim ■ njava teškim Božjim kaznama. vidi ramazanski mlađak, nijesu to dužni učiniti i ostali Bog dž. š. za post veli u jednom hadisi kudsiji: muslimani bez sudskog riješenja u propisanom obliku. ( E s a v m u l i v e e n e u d ž \ t i h b i h i.) Post je rrierii Stoga su svaki musliman i muslimanka moralno dužni mio, (meni pripada) i sam ć u ’ga ja nagraditi! Božja je paziti na pojavu mlađaka u određeno vrijeme mijene dakle velika volja da še post izdržaje, pa je1za njega mjeseca, pa to odmah dostaviti šerijatskom sudu, a ovaj stoga odredio i specijalnu nagradu na oba svijeta. S toga je ureda radi odmah dužan na to provesti propisani po­ će svaki pravi musliman, koji je po vjeri obvezan Ra­ stupak i donijeti riješenje o nastupu obrednih dana. mazan postiti već i po toj samoj Božjoj velikoj naklono­ U protivnom slučaju (kada nema rujeta) šer jatski sti tu Božju zapovijed vršiti iz dužne mu blagodarnosti sud može izdati riješenje u smislu gornjeg izlaganja i zahvai'nosti prema Bogu, koji se je pobrinuo i za njegov upotrebom pouzdanog kalendarskog računanja. etičan, estetičan, zdravstven i krijepostan žiot, a time Sudska riješenja o postu i bajramima uglavnom su će ujedno vršiti i svoju obvezatnu podložnu dužnost, te obvezatna za sve muslimane bez obzira na horizont (me­ vršenjem te dužnosti izbjeći neminovne teške kazne i tali), njihova stanovanja od istoka, do zapada. Božju nemilost, koja je namijenjer^t svima onim, koji i tu Kod utvrđenja »hilali« Ramazana (mlađaka) dosta­ dužnost ne jVršfe' i tijem griješe ^ p re m a Bogu i prema tan je jedan pouzdan i pravedan svjedok muškog ili žen­ društvu. skog spola, a kod ustanovljenja mlađaka Ševala i Zilhi'Nepostiti znači ne manifestovati svoju pripadnost džeta radi nastupa Bajrama potreban je propisani njislamijetu. Takav postupak povlači za soboni, osim te­ sahi šehadet (brojni svjedoo ), koji - vrijedi za, suđenje škog grijeha, još i to, da je u takvog grješnika oslabio kod sporova u parnicama. ' iman i privrženost svojoj vjeri što ne bi smjelo biti, јет Kad je horizont (ufk) jasan ('berjik) potrebna je veća Je_lQLŠtetno i po njega ( islamsku zajednicu, pa i po sa­ brojnost (džemi gafir) svjedoka, a kad je tmuran i obla­ mo lujdstvo. čan (magmum) dovoljan je jedan odnpsno dva svjedoka Disciplina je U sVemu potrebna i važna, a u vršenju za valjanost riješenja. vjerskih dužnosti ^neminovna i neophodna je u interesu Kako se vidi i post^u sebi sadržaje jedan Božji same društvene zajednice, kojoj {'■pošćenje kao i drugi i b a d e t, pun pogodnosti za sposobne postače, koji kada obredi donose neizmjerne moralne i materijalne koristi. se sa srca i predano vrši, donosi za sobom razne gore Post u sebi ima još dosta drugih ljepota i blagodati, nabrojane Božje blagodati vrlo potrebne i korisne za 1‘judstvo. Tim nastaje usrdna predanost Bogu i čišćenje pd ifi treba svaki mđslini‘da iskoristi, fe sumu ja ejuliel 1 ' ;• duše, stvara se s njiim etičan i socijalan život u društvu ihvan! R a m a z a n i š e rif m ubarelt 've m esud i tom dijetom popravlja se zdravlje, kpje je neminovno potrebno za pojedinca, a za skupinu od velike socijalne o i s oiri •' V • ■ 2) Trebalo bi raspraviti i po mogućnosti donijeti ob­ vezatno riješenje, pošto je astronomska nauka u velikoj mjeri napredovala i u detalje u praksi točna — da li se može u slučaju neutvrđenog viđenja ramazanskog mlađaka, kada je šaban po pouzdanom kalendarskom računanju oz­ načen sa 29 dana, oglasiti slijedeći dan za prvi dan Ramazana. Hamdija Mulić Ako bi se dalo tako autentično riješenje donijeti izbjegli bi se svi poznati prigovori i trzavice koje se redovno po­ javljuju u pogledu zapošćavanja Ramazana,- p a bi se posti­ gla i u tom potrebno jedno-obraznost postupka u vršenju ove vjerske dužnosti. Donešenje ovakvog riješnja držim da spada u kom petenciju V-jhovnog vjerskog starješintsva. K a k o O m er p r o s v e ć u fe n a ro d 2. Upoznavanje samoga sebe. Mnogi ruže naš narod što neće tobože da primi sa­ vjet i pouku. Spočituje mu se, da je neznan i da ne p ri­ ma ništa što je napredno i dobro. Svi ti koji tako go­ vore, a ujedno sami ne nastoje pa makar i usput u svo­ joj okolici da narod pouče, silno griješe. Naš je Ome<r to dobro uočio i uverio se posve protivno. Mi jedva čeka­ mo kada će nastupiti duge zimske noći da se oko njega saberemo i da ga čujemo. Omer se ne drži kakvog od­ ređenog reda u svome poučavanju, nego slobodno priča o onome što do dođe samo po sebi na red. Stara nana Mešićka upita našega Vejsik za Saliha Demirovića, kako li je ovo danas jer Salih boluje ima pet-šest dana pa su mu čak zvali i doktora. — Pa bolje je hvala Bogu danas— veli Vejsil. — Ama šta ga boli?,.— neko .priupitala Vejsil ka­ že da mu je doktor kazao sh u , da Salih borta od ne­ kakve upale »ključa«. . — Šta li mu je sad opet to? — pita nana, uprijevši pogled u Vesii'a. — Neznani b’rte, duše mi — veli ovaj, a onda svi pogledasmo u Omera, koji se u sebi osmjehivaše. — Eto — veli Om er —, što smo ti mi ljudi neuki, i , neznani.. Ne -poznajemo ni-sam i sebe. Ne umijemo da 35 �kažemo ni šta nas boli. Vidiš moj h rte , kako je dobro čitati knjige koje dotkori pišu. Ja to čitam pa da i v a­ ma pričam. Njemu nije doktor rekao da on boluje od upale »ključa«, nego od upale p l u ć a . To vam je ono što naš svijet veli »u vatri« i sandžaje. Samo su sandžije žigovi u leđima, a upala pi“uća posve je drugo. A šta su to pluća? Vidjeli ste u bravčeta bijelu džigaricu. Eto ta bijela džigairica u nas ljudi, zove se plu­ ća. Ona stoje u prsnom košu, a razdijeljena su na dva Pluća 1 dušnik, 2 desno pluće, 3 lijevo pluće. ili koji stanuju u Čardacima a pod njima štala, za kravu ili konja. — A šta je najbolji lijek protiv upale pluća? — pita Om era stara Gakićka. — Najbolje je odmah pozvati doktora. A ako je doktor dafeko, dok on dođe, treba bolesnika dobro utopliti, čuvati ga od prehlade i metnuti mu mokre dobro izažete obloge (mokru maramu) oko prsa i leda, pa po tome obaviti suhom maramom. Samo voda u kojoj se oblog (marama) potaplja treba da je zastajala u solbi, ne smije biti studena. Tada, dok bolesnik drži oblog na sebi, ne smije se otkriti ili rashlađivati. Osim toga ako je bolesnik »zatvoren«, odmah mu valja dati neki otvor kao: gorke soli, gorke vode, sefamećije ili riđine ulja i t. d. Bolesnik ne smije ništa da jede osim malo čaja ili malo mlijeka. Između oba plućna krila nalazii se s r c e . Velik u* nas kao šaka. U srcu se skuplja naša krv i razvodi p i l i m a po svemu tijelu i ono vazda radi. Plućima i srcu škode isti naši neprizatetji koje mi kupujemo za svoje pare. Ko previše p u š i i pije c r n u k a f u, taj kvari oboje. Ko pije r a k i j u , taj truje i pluća i srce. i krila; desno i lijevo кгЦо.-Pluća su šupljikava, puna ne­ kih sitnih grančica, koje se završavaju sitnim' mjehu­ rićima. Prošli put kazivao sam vam da mi исјУУто u se zrak kroz nos a dišemo na p l u ć a . Naša pluća uvSjek rade: u se primaju čisti zrak a iz sebe opet vraćaju is­ trošen, pokvaren zrak. Bez č i s t a z r a k a nd bismo mogli živjeti i da naša pluća ne povraćaju iz sebe is­ trošeni (pokvareni) zrak. Zrak daje našim plućima sna­ gu, krv. Ako se prehladimo ili jđš što je najgore, ako se ugrijani i znojni rashladimo, može se lako dobiti u p a ­ Organi za varenje hrane 1 usta, 2 jednak, 3 želudac, 4 crijeva. l a p 1 u ć a. To je u nas prilično česta bolest, a vrlo je opasna. Teško je nama poznati u p a ? u p l u ć a . To somo umiju doktori. Mi nagađam o da neko ima upalu pluća ako ima v e l i k u v a t r u a ne zna da kaže gdje ga boli Zato ko hoće da ima zdrav a pluća (zdrava prsa) neka se čuva od prehlade a naročito neka živi što više na čistu zraku. Vidite, mnogo griješe oni, koji ne otva­ raju često prozore u sobi, osobito gdje spavaju a još više griješe oni, koji suše mokru obuću u sobi k raj peći 36 A šta biva s našim hranjenjem? Treba i o tome da se progovori. Najprije hranu mećemo u u s t a . Usta prime zalogaj, zubi ga grizu, j e z i k ga prevrće a p l j u ­ v a č k a razm ekša, da se lakše sažvače i proždre. Nije za naše zube svaka hrana. Zubi se lako kvaire, a naročito ko običaje s njima da pregrize ono, što 'bi tre ­ bao da čini nožem ili kliještima. Oni, koji redovito jedu meso i slatkarije, a n e i s p i r a j u č e s t o u s t a , kvare zube. Seljaci jedu smok i biljevnu hranu a to ma­ nje kvari zube, naročito ako se usta izapiru čistom vo­ dom. Cuii ste zašto i pljuvačka nama treba. Zato je vrlo štetno bez razi'oga pljuvati. Inače to je i gadan običaj pljuvati po podu, putu i okolici gdje se sjedi ili čak i spava. Nairočito bolesnik neka pljuje u jednu posudu koja se zato pripravi i često pere. Iz u sta hrana ide kroz �jednu cijev koja se zove je U n j a k . On je spojen sa ž e l u c e m ili stomakom, pa kroza nj side ižvakana hrana u želudac. Sve je to jedna mudra naprava koja ide svojim stalnim redom, da mu se čovjek mora da divi. Samo, samo ako to čovjek sam od sebe još čini pametno i razumno kako valja. Divna je naprava ljudski želudac On je pružen povrh trbuha. Želudac je duguljasta, kožnata kesa. U njemu se ku­ ha naša hrana. Ako je hrana l ' a h k a i z d r a v a , naš želudac tu hranu lahko i svari i probavlja. Cim nešto pojedemo preteško ili nezdravo, odmah želudac prestane da lahko radi, a mi onda velimo, b o l i n a s t r b u h . I od prehlade može da nas zaboli u želucu. U. želucu se hrana pretvara u krv, koja drži naš život. Ono što pre­ ostane od hrane ide iz želuca dalje kroz t a n k o c r i ­ j e v o , odakle također ide hrana u krv, a iz tankog cri­ jeva ide dalje u d e b e 1 o c r i j e v o, iz kojega prolazi nečist na polje. Svaki čovjek treba r e d o v i t o da se hrani. Samo to hranjenje treba da bude u m j e r e n o a sama hrana treba da bude h r a n j i v a i naročito č i s t a . Razuman čovjek dobro na to pazi. Naročito ne treba nikada s uma smetnuti, da ruke treba prije i po­ slije jela dobro oprati barem čistom vodom, a još bolje sapunom. Na pošljetku da napomenem ono što sam rek'o da kvari pluća i srce nesretna rakija, to i ovdje velim: želudac i crijeva ruakija izjeda i truje. 1 to ona izjeda želudac i crijeva tako polagano kao crv drvo, što mnoge pijanice ne osjećaju sve dotle, dokten ne bude kasno. Kada više za to nema nikakva lijeka ni pomoći. Rakija je opasan i podmukao neprijatelj. НАУКА Ing. SI. N ešto o en erg iji Svirha prošlih dvaju članaka^ bila je , da se publika pedeset m etara na više ili . iznad pet atmosfera slove napose naši ekonomi obavijeste o prirodi ‘energije uop- kao postrojenja, sa visokim vodnim pritiskom. šte, a osobito o prirodi vodne energije, koja u poljopri­ Naši ekonomi upotrebljavaju u glavnom vodne ma­ vredi i ekonomiji igra najvažniju ulogu. Zatim, d a /še šine sa najnižim pritiskom t. j. sa padom vode od jedan upute u računsko baratanje sa vodnom energijom, a da dOrdva metra, da ne spominjem mlinove sa vodnim pone trelbaju preduzimati skupie^po&use i na sreću očeki­ '^опотр, koji iskorišćuju znatnije padove. To su vodna vati povoljan, ili nepovoljan rezultat. kola, koja natapaju bašče i bostanluke, dok se mašina Daki'e kako smo spomenuli efekat je; vodopa^a^jpg- iznad dva do deset metara rijetko viđaju, a ako se uponak: L = 10 X Q X .lT Ako promotrimo gornju formulu, rezultat |<e, Љ!£Л isti, ako .imademo velike vodene mase sa malim padom ili imademo visok pad vode sa' malim vodenim kvantom. Na primjer: deset kubnih metara vode na sekundu sa jednim metrom pada daće L = 10 ‘ 10 '<1 — 100 HP (konjskih snaga), kao što ćemo isti rezultat dobiti, ako imademo pad vode od deset m etara i pritok od jednog kubnog m etra na sekundu, dakle L = 10 ’ 1. * 10 = 100 HP (konjskih snaga) isti ovaj rezultat postići ćemo ako imademo pad vode od stotinu m etara i pritok vode od stotinu litara na sekundu prema tome L = 10 * 0,1 • 100 = H P (konjskih snaga) trebljavaju to su u upotrebi kod šumskih pilana. Mašine U svim gornjim primjerima dobivamo stotinu konj­ iznad deset m etara pada vode može se reći opšte su skih snaga efektivnih t. j. upotrebivih, jer se u samoj nepoznate. formuli kriju gubici vodne mašine od 25%. Gornja činjenica karakteriše neekonomiju naših po­ Prem a visini pada vode imademo vodna postroje­ ljodjelaca, jer se nijesu usudili da iscrpe potpunoma re­ nja sa visokim, srednjim i niskim vodnim statičkim pri­ zervoar prirodne energije. tiskom. Poznato je da stupac vode sa visinom od deset Taj nehaj ne smije im se uzeti za zlo, jer nijesu m etara imade pritisak od jednog kilograma po kvadrat­ poznavali drugih mašina do primitivnih vodnih kola za nom centimetru ili jednoj atmosferi. Tehnika je udarila granice za postrojenja sa niskim natapanje. Zato ćemo preći na kritičko osmatranje mašina, vodnim statičkim pritiskom do deset metara pada vo­ koje se upotrebljuju i nastojaćemo da svaki put u koliko de ili do jedne atmosfere od deset do pedeset metara pada vode ili od pritiska od jedne do. pet atmosfera dosadašnja mašina nije svrsishodna i rentabilna da ju zamijenimo ekonomski savršenijom t. j. racionalnijom. broje se postrojenja kao sa srednjim pritiskom, dok od 37 �Uporedimo li trošak investicije sa efektom, to do­ lazimo do rezultata da ga svaka konjska snaga stoji 150.000 : 12 == 12.500 dinara. Isti rezultat mogao se postići sa puno jednostav­ nijom i jeftinijom instalacijom t. j. da se je napravio to­ čak brzog hoda od 2 do 3 m etra promjera, koji bi mu dao bolji efebat usljed umanjenja dimenzija i s tim u Visina podizanja vode potpuno je ovisna o promje­ vezi raznih trenja; ali u našem primjeru neka bude ru točka i manja za cca 20—30% od istoga t. j. alko isti efekat od 12 HP, jer je kvantum vode, koja protječe kolo imade promjer od deset m etara može se njime u sekundi ostao isti, kao što i pad vode, te da se voda dizati voda na cca 7—8 metara. crpla pomoću elevatora. Točak od tr i metra promjera, kad bi se i od željeza Prem a tome ako hoćemo da dižemo vodu na veće visine od deset m etara, to vodno kolo zauzima ogrom­ izgradio ne bi više stajao od 15.000—20.000 dinara sku­ ne dimenzije, kao što mu i cijena enormno skače a sve pa sa građevnim dijelom. Dok bi elevator za dizanje na štetu rentabilnosti. Ovako skupo drveno kolo od cca vode na 20 m etara visine skupa sa građevnim dijelom 20 m etara promjera nalazi se niže M ostara podignuto stajao cca 20.000—28.000 dinara, dakle ukupno cca od g. Mihe Peške, koji je bio u stanju da finansira sku­ 48.00Q dinara. Prema tome bi iznašali troškovi po insta­ pocjeno postrojenje, te ga je stalo preko 150.000 dinara, liranoj konjskoj snazi 48.000 : 12 = 4.000 dinara. Dakle dok mu uzdržavanje zahtjeva i dan danas prilične sume u najgorem slučaju mogio se je postrojenje sa istim novaca. Navedeno kol'o ne iskorišćuje niti 1.5 metara«' efektom izvesti ša svotom ispod jedne trećine cijene u pada vode, a uzdiže vodu na cca 18 metara, .*koja se prošloTHH.slučaju. upotrebljava za kulturu ?uka arpadžika Л zelenja. Gest Namjerno sam u prošlom članku rastavio vodno g. M. Peške podizanjem navedenog kola je u savkom kolo od naprave za- dizanje vode, jer mi izgleda, da je pogledu hvale i priznanja vrijedan, .jer je otvorio nove tragedija zastoja u razvoju vodnih mašina u našim kra­ vidike i privredna vrela u pasivnom području. jevima baš u sretno pogođenoj konstrukciji domaćeg ,kola za natapanje. Tako je ta kombinacija postala naPored sve svoje ogromnoSfi gornjrtočak imade prg •im patentom u kojeg se niko* nije usuđivao dirati, porcionalno vrlo malu snagu.'Pretpostavim o li i gdje se ono nije moglo primijeeniti nije bilo nikakva de pad vode od 1.2 m etra i da ždere cca jedan m etar vode na sekundu, to je njegov e fe k a u jlJ lJ ijeka. 10 ■ 1-2 ■ 1 = 12 HP. L Slijedeći put o elevatoru. 1. Domaće kolo za natapanje konstruisano je ta­ ko, da iskorišćuje vodnu energiju od pritiska pola do najviše dva metra. Voda gurajući u lopatice pokreće kolo, dok drvene kutije pričvršćene na kolu i prema­ zane katranom si*uže za crpanje vode. U novlle vrije­ me upotrebljavaju se mjesto drvenih potpuno iste lime­ ne kutije, koje su kud i kamo bolje. iiiuiiu ПРИВРЕДА г~ % џ Mef)medaHja F azlagić, upravnik rasadnika u G o raždu N a u ka o v o ća r stv u Dijeli se na poznavanje ustrojstva i života voća­ ka, uzgoj sadnica, njegu voćaka, iskorišćavanje voća, te napokon na Sustav i opis pojedinih v rsta voća. Sustav i opis voća uvodi nas u poznavanje vanj­ skih i unutarnjih svojstava pojedinih vrsti, te razliku između samih v rsti i sorta voća. Nauka o poznavanju ustrojstva i života voćaka uči nas, da poznajemo iz čega je voćka sastavljena, kako se hrani, plodi, raste i živi. Tu nam je isto potrebno da se pobliže upoznamo i sa zemljištem, koje je jedan od glavnih uslova uspješnog voćarenja. Prem a plodu voćna stabla i grmlje dijelimo u če­ tiri familije: 1. z r n a t o , i l i j a b u č a s t o 2. k o š p i č a v o v o ć e , Uzgoj voćaka (prisada) upućuje nas kako ćemo uzgojiti sve vrste voćnog girmlja i drveća do njihove presade na stalno mjesto, voćnjak. Njega voćaka — voćarstvo u užem smislu uči kako treba odgojene prisade saditi i voćnjak njegovati. Iskorišćavanje voća uči nas kako se voće najzgod­ nije iskorišćuje i unovčuje. Dava nam upute o branju i spremanju svježeg voća, te konačno i o samoj razno­ vrsnoj preradi. 38 3. l u p i n a s t o , ili 4. j a g o d a s t o voće. voće, jezgrovito Voće i U zrnato voće dolazi. a) Jabuka. Stablo raste preko 10 m. visine. U na­ šim šumama ima ih dosta divljih. ljih. b) Kruška. Raste i do 16 m. visine. I njih ima div­ i. c) Trnja (dunja). Polustablo ili grm, visine 3—5 m. Domovina Južni Kavkaz. �d) Mušmula. Orm 3 - 4 m. visok. Domovina joj je Perzija e) Oskoruša. To je stablo do 15 m. visiine. Imade ih više vrsta; jarebika, mukinja, ibrekinja i dr. U košpičavo voće: a) Breskva (šefteliia). Polustablo, 3—6 m. visoko. Domovina joj je Perzija. b) Kajsija. Polustablo 3—6 m. visoko. Iz Armenije. c) Trešnja. Stablo 12—16 m. visoko. Kod nas ih imade divljih. d) Višnja. Polustablo, 4 - 6 m. visoko. U Primorju nalazi se lovor-višnja. U rod višanja dolazi divi'je ras­ tuća rašeljka (sremsla, trenusla, magriva), koja je kao podloga za trešnje i višnje osobito preporučljiva. e) Šljiva. Dijeli se na: okruglice i duguljače (cjepače). U okruglice spadaju: Tenki'otke, mirabele, džanarike, trnošljive (crnice) i dr. u duguljače (cjepače) spada: domaća šljiva (požegača, mađarka, bistrica, bosanka, savka, modrica), dalje bjelošljiva, talijanska šljiva L ir. U a) b) c) d) lupiinasto voće (jezgričavo) ubraja se: Orah. Stablo preko 16 m. visoko.Lijeska. Orm 3—5 hf? visok. Kesten. Stablo od 15 m. visind^ 7 Badem. Stablo do 8 m. visin^. B e z d u š i č n e m a t e r i j e sastoje se: iz uglji­ ka, kisika i vodika, te tvore: s t a n i č e v i n u (celulozu, škrob, nešestu) š e ć e r , k l o v a t i n , m a s n a u l j a , v o s a k , e t e r i č n a (mirisna) u l j a , b i l j n e b o j e i p e k t i n. A. Ugljohidrati (ugljikovodici). Najveći dio organskih dijelova sastoji se iz staničevine, škroba i šećera. Te tri materije imaju isto kemičko složenje: ugljik vodik i kisik, pa ih i zovemo u g l j i k o v o d i c i m a . U tijelu biline šećer se ptromjenjuje u škrob ili obratno. Staničevina tvori kostur stabla, a ima je i u osta­ lim dijelovima, kao u korijenju, lišću, plodu i dr. Starija staničevina otvrdne izdrveni. Škrob (nešesta) nalazi se u formi zrnčića u pojedi­ nim dijelovima stabla. U korijenju, deblu i sjemenima nalazeći s e ’škjob s proljeća uplivom vode pretvara se u šećer, pomoću koga opet stvaraju se i hrane novi pu­ povi,' mladice* Mće'. i cvijetovi. Šećer tvori važan dio Minskog soka. Klovatina se nalazi raspuštena po ćelicama, a često izlazi van kao smola i stvrdne na zraku. Ima je kod košpičavog voća. -----Pektin je sličan ugljikovodicima, nalazi se u Min­ skim sokovima, osobito u nezrelom plodu. U jagodasto voće s p a d a j t B. Biljne masti. a) Dud. Stablo od 7c.pa i do 15 m. v Nalaze se u Minskom tijelu osobito u sjemenima, b) Smokva. Grm i do 8 m. y)sine. isima ii lješnicima. Vosak je srodan mastima te se nac) Malina. Grmlje do 4.5 m. yisine. j cvijetnom prahu (peludu), a često obavije mnoge d) Kupina. Vere se uz plot,dostigne do 2 m. >ve bilinske, osobito plod. e) Ogrozd (angrešt). Grm oko 1 m. visine. f) Ribiz. Grm do 1 m. visine} C. Bilinske kiseline. g) Jagoda. Nalaze se u soku svih zdravih bilina, a u većoj h) Vinova loza množini opet u plodovima. Što plod više uzrijeva, to je i) Američka loza. kiseline manje, a šećera opet više. Po berbi davamo vo­ će u komore. Ležanjem raspusti se pektin, a škrob se Šta se sve nealazi u stablu? Ako spalimo drvo dobićemo nešto pepela. Materije mijenja u šećer. Plod je usljed toga sladi i mekši. U koje su izgorile zovemo g o r 'i v i m m a t r i j a m a sočnim plodovima je j a b u č n a k i s e l i n a , dok u (b i 1i n s k i m i l i o r g a n s k i m ) . U elemente bffin- kori stabla, o'rahovoj lupini i plodu, te kod nekih klaskih sastojina spadaju: ugljik, vodik, kisik i dušik, a oni pavih krušaka, mušmula, oskoruša i dr. prevlada t a1 i i, se međusobno spajaju. N e g o r i v e m a t e r i j e (p e ­ n i n . D. Bilinske (boje. p e o ) potječu od raznih minerala, koji su Minskim so­ L i s n o z e l e n i l o (h 1o г o fi 1) igra najveću ulo­ kom iz zemlje prispjeli u dijelove biline. Negorive ma­ terije zovemo i a n o r g a n s k i m te ukratko m i n e ­ gu i daje zelenu boju lišću i mladicama. Pomoću njega, r a l i m a . U bilitti se nalazi: kalij, vapno, magnezij, fos­ sunca i soka rastavlja se ugljični dvokis na ugljik i forna kiselina, kremična i sumporna, željezo i manja kisik. množina ostalih minerala, koji ne sagorijevaju nego os­ E. Bjelančevine (proteini). tave pepeo. U M ju su manje zastupljene od ugljikovodika. Ima Organske (Minske materije) kemija dijeli u d u š i č- ih rastopljenih u soku biline negdje u krutom stanju, n e — ako imaju u sebi dušika, i b e z d u š i č n e — kao u sjemenju. Nalaze se u protoplazmi mladih čelica. Najviše je raširen a l b u r n i n . L e g u m i n se opet na­ ako ga nemaju. D u š i č n e m a t e r i j e sastoje se: iz ugljika, ki­ lazi više u sjemenu. Kao u ostalim kulturnim bilinama, sika, vodika i duška i tvo'ret: b j e l a n č e v i n u , b i l j ­ bjelančevine općenito u voćkama nijesu toliko raširene, ali ipak bez njih ne bi moglo da bude. ni a l b u m i n , l ' i j e p a k i b i l j n i l e g u m i n . 39 �F. Minerali. Najvažniji je: kafij. sodik, vapno, magnezij i fos­ forna kiselina. Sumpora imade u bjelančevinama. Želje­ za ima u maloj množini, a on je osobito potreban za stvaranje lisnog zelenila, a tim i za asimilaciju. I kremika se u drvetu nalazi. Svi navedeni m inerali potreb­ ni su za život i zdravlje stabla, nedostatkom jednoga od njih nastaje izvjesno poremećenje. Minerale u zeml'ji raspuštaju jake kiseline kao što je kiselina ugljična, pa ih onda u vodi rastopljene korijenje upija i dalje spro­ vodi. Unutrašnja grada stabla. Prvi početak stabla je sićušna s t a n i c a (č e 1i c a), koja se nalazi u cvijetu matične biline. Celice se ne vide prostim okom. Njihova veličina različita je, čini do 0.001 mm. Pod jakim povećalom vidićemo da se stanica sa­ stoji iz jake s t a n ič n e s t i j e n e , u kojoj je sluzava živa tv ar zvana p r o t o p l a z m a . U protoplazmi jer tjelešce zvano s t a n i č n a j e z g r a . Stanična stijena je m rtvi dio stanice, a protoplazma je živa, shizava 1 -zr­ nata. U protoplazmi imade bjelančevine Г nešto ugljiko- ' vodika, te biljne masti u^-fotmi^-zrnaca. To je matična ćelica, koja se ko<yđ'ijajuće i ras(tiće biljke d i j e l j e ­ n j e m razm nožava. U živoj /JeRpi prolazi bez prestan­ ka bilinski sok, te zakonom prirode — e n d os4jfćTzo~nN prolazi kroz staničnu stijeml. —^ Kako su stanice *Wzeife jedna na drugu, medu nji­ ma pomalo nestaje m e đ u s t i j e n a , to se red stanica pretvoiri u p r o v o d n e c i j e v i . Cijevi tvore s џ (J~ p i ć e .i tako prolaze cijelim stablom od korijena do vrha. Negdje stanrce .irnadu svoju okruglu formu, ne stješnjuju se, pa nastaju m e đ u s t a n i č n’f Tč a n a 1 i, koji služe za izmjenu z ra k a / a u| mnogim stablima su opet ispunjeni klovatinom. ’ Unutrašnjost stabla sastpji ^se.4z raznih staničnih tkiva. Pni prorezu prostim okom u sredini vidimo s r ž . On je obično sastavljen iz okruglih ili'oblih mekih će­ lica, koje žive po neku godinu, pa izumru. Srž je čvršće drvo zagasite boje. Oko srži nalazi s e s r ž n i k o l u t , a na vanjskoj strani b j e 1. Na sržni kolut pripajaju se uži i širi krugovi, koje nazivamo g o d o v i m a . Kod buj­ no- rastućega stabla ti godovi su širi, kod sporo rastu­ ćega opet uži. Po tim krugovima sudi se koliko je drvo sta'ro. Od srži prem a kori polaze s r ž n e t r a k e , koje su- obično napunjene škrobom i drugim materijama. Izravno na najmlađem drvetu složen je vrlo važan sloj stanica, koje se zovu k a m b i u m. Prostim okom se ne vidi. Medu b j e 1o m i l i k o m kambium pravi m e z g i n k i r u g iz čega se u proljeće p r e m a u n u t r o š n j o s t i s t v a r a b j e l , a p r e m a v a n i 1 ik o. Nad tim tkivom, kao zaštita nalazi se s l o j k o r e , koji je trostruk. Unutrašnji sloj je 1‘i k b , a u njemu se kreće sifazna mezga. Nad likom je drugi tvrdi dio zvani k o r k o v i n a ( p l u t o ) . Ovo, pluto kod mladih stabala je glatko, kod starijih hrapavo i istrgano. Pluto služi 40 kao zaštita liku, kamb ju i bjelu. Treći i zadnji sloj zove se p o k o ž k a (k u t i k u i' a). Ova se kod starijih debala potpuno izgubi. Na kori se nalaze g u b i c e za isparavanje raznih plinova, koji se u bilini nagomilavaju. Organi stabla su h r a n i d b e n i : korijen, deblo, pup, grana i list, te r a s p l o d n i : cvijet, plod i sjeme. Hranidbeni organi. a) K o r i j e n . Služi za učvršćenje stabla i primanje hrane iz zemlje. On je dalje prenaša u stablo, te je i glavno sabiralište (magazin) rezervne hrane. Cjelokup­ no korijenje jednoga stabla zove se k o r j e n o v a k r u n a , a prelaz između debla i korjena zovemo k o r j e n o v i m v r a t o m . Korjenova kruna sastoji se iz g j ^ a v n o g a k o r i j e n a , te više p o b o č n i h k o r j e/h (»v a. Na vrhovima najtanjih korjenčića nalaze se ^rlo nježne k o r - j e n o v e d l a k e . Glavni korijen je produžena osovina stabla, a glavni mu je zadatak da d a d ^ ta b lu čvrst i protiv raznih nepogoda otporan te­ melj. Korjenove dlake primaju u vodi raspuštenu hranu i dodavaju deblhyZa to svako đubre mora da se u vodi rastopi, da ga može korijenje u se primiti. Korijenje is­ pušta jaku k i s e l i n u koja rastopljuje raznu krutu, a biljci mjžnio-hranu. Korijenje se najbolje razvije tamo gdje je dobro pognojeno zemljište i gdje se nalazi na raspolaganju potrebna vlaga. Za to je nužno za pravilno razvijanje korijenja, da se sade voćke samo tamo, gdje su za to uslovi, jer o tome je zavisan daljni uspjeh. Kad fce korijenje sastoji iz samoga glavnoga korijena i iz kratkih sporednih korjenova, često se dogodi; da tako stablo u dubini namjeri na jalovu nepropusnu i mokru zdravicu, usljed čega nastaje zakržljanje ili gnjilež ta­ kvog korjenja. Za to se pri presađivanju glavno i spo­ redno korjenje kod stabla prikraćuje. Tim će se korjenje Vi še razgranati u vodoravnom smjeru, dakle u gor­ njem sloju rodne oranice. No, u krajevima gdje vindaju jaki vjetrovi, kao i u suhim mršavim zemljištima, bolje je glavni korijen ostaviti malo dulji da voćka bude ot­ pornija i da se bolje opskrbljuje vodom i hranom. O razvoju korjenja zavisi i razvoj krošnje, kao i obratno. Kod široke razgranjene krošnje stablo ima i pravilno razvijeno korjenje. Krošnjom dobiva stablo svoju hranu iz vazduha, a korjenjem opet iz zemlje. b) S t'a b 1o. Ono je spojka između radnih organa voćke: korjenja i lišća. U svojoj visini 1.5 do 2 m stabi'o se grana u jaču granu p r o d u l j n i c u , te u s p o r e d ­ n e g r a n e . To je k r o š n j a (kruna). Ista je prema vrsti i sorti razne forme. Kod kruške je piramidalna ili vretenasta, kod jabuke široko povijena ili kuglovita, kod šljive duguljasto zaokrugljena. Stablo je kanal kroz koji struje sokovi, iz korijena u list, iz lista opet u korijen. H r a n a i z z e m l j e i z ? a z i b j e l o m , a silazi ooet likom. Kad u proljeće pupovi istjeraju svi su dijelovi na �deblu ili grani jako sočni iz čega se zaključuje, da sok sunčano i toplo vrijeme. Kišno i hladno ljeto ne jamči kola po svim živini mjestima stabla. nam za dobar rod u slijedećoj godini. c) P u p . On je početak stabla grane i ljetorasta. Pupovi na mladici postavljeni su izmjenično i tvore Raspoznavamo: 1. o v r š n e , 2. s p o r e d n e i l i p o ­ k r i v u l j u ( s p i r a l u ) , koja od prvog do šestog oka b o č n e i 3. s k r i v e n e p u p o v e . Iz ovršnih pupova tačno obrde dva puta. Prvo i šesto oko se kriju, a ostala produžuje se stablo, grana i ljetorast. Sporedni pupovi četiri nemaju međusobni smjer. Ovo postavljanje pupova nateže se većinom u lisnom pazuhu, a služe za razvoj važno je da uoči svaki voćar, jer tako će znati odgojiti nove grančice. Skriveni (a d v e n t i v n i) pupovi nalaze kirošnjicu kod mladog prisada. Valjanim rezom dobiće se pod korom na stablu ili grani, probiju koru i razviju pravilnu krošnju od jedne glavne grane produljmce i se u mladice. Navedene pupove zovemo d r v e n i m pet pobočnih, jednako rastavljenih grana. p u p o v i m a . Ovršni pupovi, kao i spvredni pupovi kod d) G r a n a . Ona nosi list, cvijet i plod. Prema ve­ mladih gfančca zrnatog voća razviju se obično u mla­ ličini, položaju i na sebi nosećim pupovima grane i mla­ dice, a poznaju se po svojoj tankoj na vrhu zašiljenoj dice dobiju i drukčija imena. Dijelimo ih na: d r v e n e formi. Ovršni pup deblji je od pobočnog, te se iz njega ( j a l o v e ) i p l o d n e g r a n e . razvije i najveća mladica. U drvene grane spadaju: p r o d u l j n i c e sa spo­ Mladice voćnih stabala u jednoj vegetačnoj do!>i rednim mladicama, p o b o č n e m l a d i c e , m l a z e v i iinadu dvije periode svoga rasta. Prvi ili p r o l j e t n i (v o d o pi j e), te t r n o v i . r a s t završuje se u junu, neko wiieme iza toga naP r o d f r l i n i č e izrastu iz ovršnog pupa. Na sebi stav ja se i j e t n i r a s t , koji se završi u septembru ili ^ est0 nose sporedne mladice, koje su usljed bujnog raoktobru. Cesto se dogodi da usljed mokre i hladne je- sta odrvenjele. seni takve mladice ne dozore, pa se ni njihov oyršnt P o t r e b n e чШl a d i c e su jake i slične propup ne razvije. duljnici. L i s n i p u p o v i razviju se,u tanke1mladice, koje M l'a z e v i ( v o d o p i je). To su vitke, bujne i kasnije nose cvijetne pupove, t ' , dugačke mladice, a najviše ih imade na starijim gra­ C v i j e t n i p u p o v i su tupi i dublji od drvenih. nama, gdje su se razvile iz skrivenih (adventivnih) pu­ Kod zrnatog voća razviju se na starijim rpobočnim gran­ pova. Viđaju se također i po mlađim voćkama. Troše čicama. Vida se,, ikako rijćAo, $ia jednogodišnjim mla­ mnogo hrane, štetne su. pa ili valjan voćar uvijek oddicama, kao ovršni pup. Kod košpičavog voća na jedno- stranjuje. 4 ч godišnjem mladicama dolazi kao pobočni pup. Tr t i ' j e. To su kratke bodljikave zašiljene mlakoje viđamo kod šljiva i krušaka. Cvijetni pupovi s t v a r a j u s e o d j u l a d o di s e p t e m b r a , a da ih se stvori što više, potrebno je ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК ------------ ------- ----- прош и рењ е Г а /р е т о в е о р г а н и з а ц и је Д аљ њ е Оснивање Гајретова одбсра у Бос. Нобашу Ha дан 2s. нришлог мј. одржпаа je скувшпша иовјсрепиштва Гајрета у Бос. 1»оС>ашу. Скупштину je civiBdo досадаHiH новјсреиик г. Рнзабег Ллнбеговић у споразуму са г. Др. Хомднјом RjaiMoM. л.екаром н Гчтшим иретеје.шиком Гајрета у I'iiixahy. nojn je недпвио иремјсштен у Бое. Кобаш. По отворсњу скуивтше r. Алнбеговић захвалио се прпоутнима na вслнком идзппу. те објаенио да сс приступа избору Mjccuor одбора Гајрета ношто je уписано преко SO чланова, a о друге отрапс ми шгдпмо да еви дијслови. numera mрода u наши ганлемешацп мичу ne п нсшто радс na je n пама i-вста дужиоет да што жппље иорАДИМи за luime мезвиче Гајрот. Затнм je узео ријеч i'- Др- Бриво, који je вр-'io уоједљиво истакао зиачај Гајрета п na-roiia врло успјенша наетојања око Ш ПШ 111»>™ј«С. K.V-1T.V1«! » ШЦИММ.11К 'Ш.ЈОСТП m a m i .....cm иирод« mio и » i m о уншрт- мјчзшшшжм b0H,y 11 ИОДИМНЛ- eKOIlrtMniOM. Ппомвнувши Впгакп Upoieiiтор.т KOJU Јс лопмо и » п |.м м м » Г»Ј|~Т01* рах « H" » " шег Мјеуто. пиавао je приеутне да кликну: Жниио Љер. Велпш ство Краљ. < ш а Пјигммр ГаЈрет« н ' ег' к >*љ' Bm'- Престодонасдедник Петар, жшвио цео Краљевскн Дом. што су ирисутпи јсднодупр|о прихватили н громогласно rpn пута клнкнулИ. Иаа тога je кандидационл одбор предложпо слнједећу ливту na Мјеенн одбор Гајрета: Др. Хамдија Врово, РКзабег Алпбеговић. Хусеин Хуремовић, Орхан Каиетановић. Петар Ђсклћ. Мсхага Диздаревић, Хрустапбег Алибеговпћ: Муетајбег Калетановић, Јосип Mapi:, 'Вурица Дамјап; ЗАмјешпџг. Дервишбег Алибеговнћ, Рнфатбег Капетановић, Мехата Деднћ, Владо 'Вурнћ, Хаеан Вехабовић и Абасбег Алвбеговпћ. Ова листа je акламацпјом примљена и поздрквљена, na je поново узсо рнјеч r. Др. Rpauo којп упозорапа присутнс на широко поље |>ааа u дужиост одбора да упрсгну <ве спле и тако да ломогну онштем пам добру, јер ће тимв радитн уједио л за добро Краља u Отаџбинс. Потребно je. вели r. Др. Браво, да сс t im чврсто ухватнмо заједпички у једпу нсиробојну фалангу иред којом мора све да пада и да <:с рушн што смета Huni наиредак n љспшу лам будућност до које мн можемо •доћи еамо кроз Гајрет п са Гајрстом. Чатим je доеаддњп повјереиик r. Алибеговпћ закључио окуцштину, ааказавши иоштптунрајућу сјсдпицу одбора. • Избор новог Мјесног сдбора Ггјрета у Ластви Дана 20. прошл.м' мј. одржана je скуиштина чланоВВ Гајрета у Ластвп у кафанп Омера Черимагнћа. Скупштину' je отворио r. Ибрахнм Салковић cn ријечнма: 41 �Поштована госиодо! Пошто je присутал довољаи б[>ој чланова за доношење ваљанпх закључака, то отварам прву редовну годпшњу сжупштину и проглашавам правоваљаном. Прије него пређем на дневни ред. предлажем да се изаберу двојица верификатора аа овјеровљење запдсника н то гг. Мурата Краввћа и Хаеана Демировнка, које скупштина једногласно прима. Затим претсједник позива секретара Касима Демнровпћа да скупштинн прочита поздравне депеше Њег. Величанству Краљу и Главном одбору, те да поднесе свој годишњи извјештај. Секретар Касим Демнровнћ устаје и чита поздравну депешу Њег. Велнчанству Крал>у, a накоп прочитане депеше присутни устају и кличу: живио Краљ и цио Краљевскн Дом! Затим секретар чнта поздравну депешу Главном одбору на што прпсутни такођер жличу: живио Главнп одбор и претсједник г. Др. Авдо Хасанбеговић! Секретар даље подноси свој годишњн пзвјештај, који скупштнна једногласно ирима, без примједбе. Даље подносп свој годишњн извјештај благајллк. г. Шаhnp Салковић, који скулштина такођер без примједбе прима. Затим je подијељена разјешнлца старом одбору и ирешло се на бирање новог одбора, у којп су једногласно нзабрана господа: за претсјсдник Ибрахим Салковић; за потлретсједннка Садик 'RepiiManih, за тајлила Касим Деипровић. за благајника Мурат Кравпћ; за одборнике: Суљо Дураковић, Садик Бећировић и Халид Беговић. За Надзорни одбор: Шаhnp Салковић, Aro Шеховић и Ахмет Хаџимановнћ; за замјеннка Бајро Бећнровић, Хакија Хабул, Омер Ћеримагић, Хасан Демировић н М устфа HIexoniih. Са слпушшне je упућем брзојапин поздрав Н>. В. Краљу и Главном одбору 1’ајретл. Пошто се je подијелио алселу АрћЂ старом одбору. прслази се на биран.е новог одбора, те се у н о в и одбор бирају: за прегсједника <r. Садика Ћеримагића. за сеа:ретара Касима Демировића, за благајника, Мурата Кравића, за чланове одборнике: Суљу Дураковића, Садика Бећировића и Халнда Беговића; за надеорни одбор: Шаћира Салковића, Агу Шеховића н Ахмета Хаџимаховића; за замјеиике: Бајру Бећировића, Хабула Омера Ђеримагића. Хасана Демировића и Мустафу Шеховића. Затим се претсједник захваљује на ноновном избору. те моли да се присутни побрину зд што бољи п угпјешнији рад за Гајрет и залључује скупштнну у 2 сата послије подне. вима Мјесног одбора нз /1,ервеитс r. г. Хафиз Салих 'ВозиИсм. шер. судијом и Мустафа еф. Ттрићем, порезнлком у Котороком, селу са 350 муслиманских домова. Осим ]\оторског иоменута гг. на челу са r. Алибеговићем обашлл су Бос. Кобаш ii •Бос. Дубочац, гдје оу одржали веома успјсле колферениције и том приликом смсуилли, како у овим мјсстима тако u у Дервснти досада 0.000 кг кукуруза, пшенице и граха п у готовом око 3500 Дил. Одбор 1’ајрета у Дсрвенти још није завршио акцију око прикупљања жив. намнрница за Гајрет, на he он ту акцнју ових дана наставитн у свима околним селнма п мјестима. Главна годишња скпуштина Мјесног одбора Гајрета у Ластви Ha дан 29. децембра 1930 г. одржана je прва редоина годишња скупштина Мјесног одбора Гајрета у Ластви. Накои што je претоједник г. Ибрахим Салковић отворио скупштину и прогласио правоваљаном, прешло се je на другу и трећу гачку дневнога реда т. ј. извјештај тајника и благајникп. Тајник je у кратким лотсзима поднио свој извјештај скушптини и оцртао noTeuiKohe у овогодиппвем раду одбора. Затим јо благајник поднно свој извјештај г.куиштини из i;ora сс види да je материјални успјех уза све иотешкоће и слабо материјално стаље члалова у овом крају добар, јер je Главном одбору послато 5.347 динара. 42 Жива акција Мјесног одбора Гајрета у Дервенти Руковођец одлулом Гл. одбора Гајрета да чланови Гл. одбора, како нз Сарајева тако и из покрајине, обилазе околна мјеста у циљу друштвене пропаганде н појачања друштвеног рада. претсјсдник Гајрета у Дервентн и члан Гл. одбора r. Есадбег Алибеговић проиутовао je ових дана разна околна мјеста, гдје je одржао врло успјеле састанке. Ha дал 4. о. мј. r. Алибеговић одржао je конферслцију у друштву са члало- Оснивање Гајретове Читаонице у Пурачику Дана 27. јануара. 1931. год. ударен je темел. Гајрстовој читаоници у Иурачићу. Тада je лаиме, ударен темсљ установи, која he међу овдалш.им муслиманима ширитп П1>освјсту, зиаље, културно и економски подизати их, освјеотити их u уопће водити их na бол.с иутеве ка бол.ој будућности. Да се оваки задаци узмогпу лостигиути неонходно јс било иотрсбно OTBapaibe Гајретовв чжгаонице у ПурачнНу. Длна 29. дсцембра 1930. ова je читаоница одржала своју гловиу скупштину, на којој je лрисуствовало надиоловични већини чланова u која je мигла лесметаио да створи правоваљаие залсључке. �Диевни рсд ове скупштине био je: 1. Извјештај тајника ja«, врло радо одаувао познву и том лриликом пред пуном о раду друштва, 2 . Извјештај благајника о стању друштва; општииском салом одржао je предаван.с о важности задруге и 3. Избор одбора уираве и дисциплинског одбора; 4. Продаја задружно града у селу у коме je лзнио све добити којс земновина у пол-а годинс, и 5. Евентуалије. љорадник добива кад постане члан задруге. A то je потврдио Главни закључци скупштине: Скупштина закључује да излесавши благостаље њемачког села и сел& осталих држава се пошаље брзојавки лоздрав г. Др. Авди Хасанбеговику, као културног Запада. нретсједнику Гајрета, који je одмах и отпослан. Али г. Хамшић није ни овом приликом заборавио да у Затим je тајннк Мунир Јахић, учитељ поднио извјешће лијепом говору изнесе важност рада за Гајрет, за које му о раду друнхтва, у којем je истакао главне закључке доса- je друштво, изгледа, најмилији рад. Рекао je: Имаћете увијек дан>ег одбора и рад читаонице у ошптем добру муслимана сву помоћ коју вам ja могу дати само у том случају, ако ове околине, лозивајући их, да се скупе око стожера нашег постанете свјесни важности нашег друштва Гајрета у којем и Гајрета, који заиста ради за добро и напреда® цијелог мусли- о војем овиси наш спас и благостаље. Te топле ријечп г. Хамманског елемента у нашој Краљевини, поготово када je нашеп* шића уродиле су плодом, јер су се тога дана прлјавили сви Гајрета Покровитељ узвишени Син Њег. Величанства Краља чланови задруте и за чланове 1’ајрета. Закључено je такођср Александра, Престолонаследник Петар. Настаје дуго клицање да се и у будуће сваки земљорадник, којј приступи за члаиа и Живио! ове задруге упише и за члана Гајрета. С тиме je рад за Гајрст Послије тога поднио je извјешће благајник Мујо Фату- и у овом селу, гдје досад и поред наотојања овдашњег повјсшић, које се извјешће прима на знаље. реннка био заспао, сада осигуран. Изабрана je нова управа одбора како слиједи: Овом приликом захваљујемо г. Халгаићу у којем смо уви1. Претсједник: Мехага Чамџић јек, откако je у нашој близини, имали пријатеља. X. Ш. М. 2 . Потпретсједник: Петар Божић Успјешан рад Гајретова одбора у Бос. Крупи 3. Тајник: Мунир Јахић, учитељ Одбор' ОЈЉског муслиманског друштва Гајрет у Boi:. 4. Благајнтс: Мујо Фатушић ^ЈСрупн. лравилно схвагајући евоју дужност, развио je кроз ову - 5. Кућепазитељ: Хасан еф. Хаџић ^оЛлну дана застлвЈМштеи-зивног п систематског рада. несамо 6. Књижничар: Џемал X. Фазлић Одборници без функције: Мехмед Фатушић, општнћски биљежник, Мујо Сарајлић, Хашим Алиџић" и Мехмед Мумпновић. У дисциплински одб^р дошли cjfr' lCej&o Хандановић, СадЕК Тињић и Сулејман КарабеговићГ' У овом одбору вирилни qy чланови управног претсједник: Мехага Чамџић и тајнМ: Myi По продаји новина, пар ј^иак^учак забава на Хаџи Бајрам и да се за то дилетанти доб] a тамбурашки збор добро увјежба комаде ' ’ 3“6d свирати. ^ Иза тога се je скупштина рае^ла Hocehi при ci вољу за наш Гајрет и увјерење "J" легов добвр и пло: рад. Оснивање Гајретова Мјесног одбора у Орахови 13. прошлог мј. повјереништво ГаЈрета у Орахови орез Бос. Градишка одржао je у народној основној школи скупштииу Гајретових чланова у сврху иабој^ Мјесног одбора Гајрета. Поред осталих многобројних чланова скулштину je ночастпо својом посјетом и среса:и начелник из^Бос. Градишке г. Гајић те општиноки начелник г. Гвојић, затим вг. Хасо 3. Бечиревић, велетрговац, Мехмед еф. Соко, порез. чиновник. Ha скуппггини je изабран одбор акламацнјом у који су ушла слиједећа г. г.: претсједник Сејфудин Кулаглић муалим, нотпретсједник Сулејмал Белшћ трговац, секретар Заим Машић трговац, благајник Омер Сељић; одборнпци: Азиз еф. Дудаковић држ. имам, Владо Оладојевић трговац н Божо Нрица трговац; замјеници: Хасо Брадарић посједник, Ибрахим Дудаковлћ посједник, Халим Халлмовић трговац, Хасан Софтић мухтар и Раслм Голубпћ фризер: надзор1ш одбор: претсједник Јоко Контић учитељ. одборници Суљо Габељић посједннк и Азија Серкић. Новом одбору желимо много успјеха у љеговом патрнот(жом раду. Ширење рада за Гајрет у Теочаиу (Зворник) Недавно овдашњи оснивачи Српске земљорадничке задруге нозвали су г. Хусеина Хамшића, учитеља и иретсједника Мјесног одбора Гајрета из Тур. Јаљара, да им приликом конституирајуће акупштине задруге одржи једно иредавање о задругарству како би ондашњи задругари били бар у неколико упућени у важност задруге. Г. Хамшић се, као и увн- ГЂИЦА. ФЕРИ ДА П А Ш АЛИЋ , УЧИТЕЉ ИЦА, бивша питомица Гајретова, a сада секретарица Мјесног одбора Гајрета у Бос. Крупи у мјесту, околним мјесткма, општинама, већ и uo оближњим срезовииа. Овај одбор, вјерујући да се и приређивањем прослава, забава са националним позорншним комадима, патриогским 43 �пјесмама ir дскламацнјама. музикон, нрирсђивлњом аналфабетскнх течајева. много доприносн културном и кросвјетном подпзању народа. a ндрочито иациопалном осветтен.у — сву своју снагу упугио je у томе правцу. Осиовавши дилетантску сскцију. енабдјевиш iix мотрсбном гардеробом н првокласним пнструментпма, одбор je приредно велвку нацноналну манифестацију п забаву у Отоци на дан 15-годпшн>нце одбране Београда. Овај дан je за пас Крајишнике врло круиан и зпачајал. Великн пријатељ натега народа нокојнн ИЈ10ф. A. Р. Рајс, опиеујући ове херојске часове у својој књизи »Што сам вндно u ii јк>жиimo у велцкпм длнпма« каже међу оеталпм п ово: IМ I \ ■ СРПСКО ИШИИанСКО tij; S g S a n p e rji љевском Дому. Претсједннк општине г. Хасан сф. ТоромалоBid^ одржао je зоиоедн говор, захваљујућн Вогу да je обдарио иотребном снагом оружје српске војскс. чији су врхови оотварили вјековну завјстну мнеао нашсга народа. Све тачке програма извеле су обе 'секције уз бурно одобраван>е, a поздравни j’OBop r-це Пашалићсвс оетавво je врло лубок дојам. Ш. У славу Рођендана Њ. В. Краља на. дан 17. децембра приредио je одбор велику н свечану аабаву у Бос. Крупн. За ову забаву може се слободио рећи да je рекордна У сваком иогледу. Препуне просторнје хотела »Крупе« <а хЈногобројним евештенством, браћом обију вјера, проламале су се од заносног одушевљеља, a долазак велпког броја грађана из Отоже са банским вијећииком г. Суљом' Суљнћем и претсједнкком општнне г. Никлфором Кнежевпћем, уиио je још једну златну жнцу у општи талас народног одушевљеља. Поздравне ријечи претсједника одбора г. Ахмет-еф. ГОехића, шер. судије, да je културни препород и нацноанално освештење пнтерес егсиетенције и будућнос-ти наше, да ни стољетни живот под Турцима као ни живот под Аустро-Мађарима пије био у стању да дбршрс п угушп наше национално обиљежје, да нисмо никакав на!>однп сувишак већ да смо једна недјељива цјелнна српског, народа, да нам муслимани изван вашпх гранпца заввде ua оволикпм вјерским слободама, захваљујући 'евввииц^ем Богу којн нас je обдарио са Краљем који прије кратког времена пред цнјелнм свијетом рече: »Кажите муелимашша да сам ja њихов најбољи пријатељ!« изазвале су буру одушевљења. Слвка, Протоктора Гајрета електризирала јс публику у \оликој 'мјера када je мала Нафија Хардмбашић еа евојим иоднгнутим ручпцама рекла: »Гајрет Te поздравља! Да жввиш, да растеш у наручју Чвојд шајке!. , i j ' у i • . ' Т А М Б У Р А Ш К А С Е К Ц И ЈА Г А ЈР Е Т О В А ОДБОРА У Б. КРУ П И Чепшшг, доб]»овољци има$у сроју ааетаву« To je ona жста застава коју су носили босаискп \добропол>ци за врпјеме Босапског Устанка под командоЈ} Петра Карађорђевића. тада Петра Мркошића. данас Петра 1. Краља>Србије.«: У часовнма, кад еу се бкупљали жиВи учсоницк.пз доба херојскпх борби у одбраии гордог Београда да_ се ноклоне сјевама иалнх јунака, еииови Мркољпћеве Крајиие одали су у дубоком иијстету дужну пошту вслнканима народа и Отаџ/шне ноноснп и горди што су у тим славннм подшшима дали свој обол. Непрегледна иоворка са Гајретовом за&гавом иа челу у иајвећем одушевл>ењу пролазнла je улпцама Отоко. кличућн lb, В. Краљу, Државн. Једннству a вееело лепршаље аастава. оевјетљеан нрозори. paeKoiuair ват1н>мет, нуцљава прангија. давалн су још величанственијн плашт ивој запста великој манифеетацнји. У вече je била аабава у " просторнјама Друштвеног дома са лозришним комадом »Хеј Словенн!« снизода из свјетеког рата од Ристе Одавиће. конце1)тпим тичклма тамбурашке оекцнје. деклемацијама. тоилнм и заносним севдалинчама које je отпјевала г-ца Ферпда. Паталвћева. II. Kao ii у On mu тако ju и у Цлзилу приређеиа велнасл иародна манифестпцнја и зцблва na дазг 1. децембра. дшг оетварења вјсковног сна најшФих умова nainera народа. Иред споминпком Великог u Беемртног Крал.а Оелободиоца окушгло ее. иоред школс.ке дјеце, чиновннштва ii свештеветва, eno rpabaiicTBO без ра;)лнке вјере маинфеотујућп евом спичапошћу душе евојо oejehaje безгрпнпчне л.убапп према Kjia.hV-u Кра- 44 Н АФ И ЈА Х А Р А М Б А Ш И Ћ , рецитујући »Гајретов поздрав Престолонасљеднику Петру« била je бурио аклл.чиранл a еузне очи п>ене. заиета риЈ-л'ко кптелигентне ir у сваком погледу идсалне мајке, милујуЈш '•iioje мезимче изазвале су сузе евима прие.утним. «Три Хпјдукн«. Фсрнз itnjua са евојом кадуиом; ^Хеј ОловешГ«, захваљујући одллчном режисеру r. Сави БилчаревпћЈг, човјеку1 Јгијетких еиоеобноети и гвоздене волл. дш;а- �зали су и овом ..приликом да јака воља i i неоебичав рад не позиајс препрека. -..-i • , ; . Кроз ову годииу д ,„ , одбор ј8 прн дпо 1ШПВ ; предаш м, Koja оу била „х,„ добро посјећспа, , брЧ »шшока « 25 подигао je иа lio, naeehi, добро да се , редоее Гајрета i,e у в в д лица и „ траже фабетеки'Tfe4aj за муслимаПек'Д женскп евИјвт ■који je :вавршила са одличним успјехом ирНШГвши призИаље за свој напорни труд и мпоге непријатности. 1 Нови ловјереници Гајрета ' По предлогу Мјссног одбора Гајрета у Пријетгољу Главпи одбор Гајрета именовао je у срезу Прнјепољском три Гајретова повјеренпка и то: . i У варошици Бродареву г. ЛуТфи еф. Ченгића,; вјероучитеља; У селу Комарону г. Махмута Ралчанинл, економа; У селу Хисарџику г. Сулејман еф. ПачарПза, - имамп-матичара. Ост але в и / е с т н Рад Гајрета на сузбијању неписменоети Г. САВО БИЛЧАРЕВИЂ, В Е Л И К И 'TIPtfЈАТЕЉ ГАЈРЕТА, оснивач Гајретове дилетантске сенцијв и режисер свих позоришних комада Одбор je сматрао да рад н4 јгољу нлродДог просвјећиван>а не би смио бити једцостран, јер сви разлрзи који foeope i;, корнст проевјећивања мушкарца дако псто, ако не још и више, говоре у корист проојуећиваља жене, јер je она ia у којој.је оличена: мајка, супруга ј д^жаћпца; ona уносн у колијевку првог стражара људксог покољења. — како то у својој књизи лијепо каже Комеиски, ona усађује у душу дјетињу теилоту a у ерце свјежпиу. она je 1»рвк учитељ и васпитач У посљедње доба Гајретови мјесни одбори и повјереништва развили су жпвахну акцпју око сузбијања пеиисмености међу муслимапима. Како су недавиом одлу|;ом Мниистарства аналфабетсчш течајеви проглашени редовним држав1џш шпола^д то оу мјеснп одборн н попјереницп Гајрета no позиву Глдвно/ одбора упрли све cuare да би се уЛшмгоао што већи број муслимана у аналфабетске течајеве, који се сада бонивају у свима народннм ооновнпм школама. У току прошлог мјецрца Главнп одбор Гајрета отпослао je на многе молбе прско шЛ) буквара за течајево и то у ова мјеста: Бос. Кобалг 39, у Церовшгв 27, у Сгијену 40. у Добрљу 50, у Тодорово 72, у Боће 80, у Радобље 57, у Гор. Рахић 150, у Штурлнћ 40, у Јању 100. у Хајдаровиће 50, у Јелвнић 30, у Лукавицу 100, у Кулу Фазлагића 60, у Прпјепоље 50 буквара. И овим лутем позивају се сви друштвепп одбори и повјереднци да настану што живље na уписпваљу муслимана и муслпманки у аналфабетске течајеве те да се обраћају Главном одбору за потребан број буквара. озиачнвши у којем ппсму желе букваре (чирнлицом пли латиницом). ; Гајретов рад у Тузли Након одласка г. Османа Селесковнћа у Сарајево претјседничку дужност Мјесног одбора Гајрета у Тузли преузео je потпретсједник r. Џемалага Телалбашнћ. трговац. Својим пожртвовнии и несебнчшш радом иетицао се г. Телалбапшћ у свнм мјееним културним и хуманим друштвпма и заузимао je разпе одборничке функције. Нарочито му je био на срцу Гајрет, гдје je и као одборник п сада као претсједник показао највећу активност. Mjecnu одбор Гајрета у Тузлн на челу са r. Џемалом Телалбашпћем, пз дана у дан. показује све већу активност оеповавши Гајретов клуб, Гајретов пјевачки збор. те Гајретову просвјетну секцију, која je одржала нстолико предавања и организовала неколпко аналфабетскнх течајева у срезу тузлап- ском. ГАЈРЕТО В ЖЕНСКИ АНАЛФАБЕТСКИ ТЕЧАЈ У Б. КРУПИ, који je организовала и одржапа гђица Ферида Пашалик дјетета, na ју сасма разумљиво, да оу миоги народи иолит гли се иа ввсок ииво.културе и цшшлпаације. јер су потрсону иажњу посветили систематском раду na иодизаљу н иросвјећнвању жепе. — na je' cBoj рад упутисг u тнм правцем.:Поелије забаве na воју, сс јеокуипо у великом броју- женсви свијот, opronitaoiMJa је п одрзвала г-ца Ферида Цишалнћева анал- Главнн одбор Гајрста захваљује се г. Џемалаги Телабабапгаћу н његовпм сарадницима на њиховом пожртвовнолг раДу na пм од срца честита и клпче: Жнвили! Ha 17. децембра пр. годппс Мјеони одбор Гајрета у Тузлп прцрсдио je са пптомцпма у Гајретовом клубу еВечану академпју na којој je г. Телалбашпћ, као претсједнпк Мјеспог одбора Гајрета. поздравио присутне и олржао сдпједећп говојс »Дапас се шпром наше миле Отаџбнпе прославља рођендан Љ. В. Краља. Даиашњпм даном свечапо улази Н>. В. Краљ у 43. годипу Свога испвота. Необичпо сам сретлл што мц сс нружилн рпјетка Ирнлика.'* да као претсједПпк Мјеопог одбора Гајрета у Тузли поводол! рођепдана Њ. В. Краља Александра I. отворим ову свечапу аклдемпју. Огварајући ову аладемпју »озарављам Вас и тоило Вам захваљујеМ' na бројном едаиву. Ваша посјета доклз je вјер- 45 �ности и љубави коју мп сви овдје, ua овоме свечаном окупу, маннфестујемо према нашем узвншоном Владару. Да одјек наше вјерности, оданостн и непоколебиве отаџбепнчке љубави према Њ. В. Краљу досппје. у Краљевске Дво- Џ Е М А Л А Г A Т ЕЛ А Л БА Ш И Ћ , претсједник Мјесног одбора Гајрета у Тузли ре у драгу нам престоЈЛт^у Београд. слободан прочитам брзојавнуl честитку коју смо данас упуг ларији Њ. Вел. Кралд: Кабинетској Канцеларијн^ Jfc. Вел. Краља Бвоград Мјесни одбор Гајрета у Тузли са својим пптомцима одржавајући свечану академију у част рођепдана Њ. Вел. Краља Александра молн. да Њ. В. Краљ Александар Т взволи поводом данашњег Свога рођевдава примпти лаше евесрдне честнтке и искрене нзразе поданнчке вјервостп. Нека живгг Љ. В. Краљ Александ^р I! Нека жвви Њ. В. Краљица Марија! Нека жпвн моћнн затптитпик Гајрета Њ. Kp. Вис. Престолонасљедник Петар! Нвка живи цио Краљевски Дом! Претсједник Гајрета у Тузлп: Џемал Телалбашлћ. Госпође ii 1‘осподо! Поводом свакога славља у нашем Краљевском Доау. na и данас, Гајретови радежици имају нарочито весељс. јер сс Гајрет већ седам годива. налазв под моћном заштитом славног нам Владалачког Дома. Његово Величанство Краљ Лложсапдар, цпјенећи велике напоре Гајретоввх радешпса око културног прндизања и нацповалног освјештења муслвмана у пншој Краљевваи,- дозволио je, да Гајрет ступи под моћну заштиту Нсговог Првијепца a пашега драгога Престолонасл.сдника. Од тога момента Гајрет je почео ранидпим кораком да i'e развија и да доппре и у пајзабитнвјс муслвманско напеље. Гајрег je сретан п пресретан што се о њему и љеговом иацвопалном и културном раду води брига пл вајмјеродаиnnjeu мјесту и што Њ. В. Краљ, норед огромнвх i војих државиичких послова, са вајвећом љубавн пратп рад Гајрета. To Његопо очипско гтарап.с дпје Гајретовим ралсницпма join jii- 46 чег пмпулоа, да свој скромнн рад развију оа још више воље и полета, и да буду иожртвовни и ревноснн помагачи Њ. В. Краљу у раду за добро народа. Историјскл. je срећа, да се je у нашем народу родио Човјек одличан војсковођа у рату, a мудар n одважал државнвк у миру, који je са својим народом и за свој народ учинио епохална дјела. Сви се добро сјећамо растрованнх времена прије 6. јаунуара п 3. октобра 1929. године, када je народно јединство и држава била угрожена. Тада се јавља поновно народни Херој са бескрајном љубави за вародве ocjehaje и његово добро, Човјек који у шфнаенијсм моменту нартвјскс заслвјепљеноств једпим херојскнм и снажиим вокретом заустави земљу, која je срљала у пропаст. У Своме манифесту. који je. тада Краљ упутио Своме народу, стоје и ове ријечи: »Моју Душу раздпрао je вапај наших народних маса радних п родољубивих, које су већ одавно назирале, да се више не може ићи путем, којвм се досада пгпло.« Te народне ваппје Он je слушао из године у годину и у прави час створио je одлуку да подметпе своја јуначка плећа под један сграховпто велик терет, који Му neke вигае допустиуи ^гаједап безбрижан чае. Због огромних жртава и херојсквх дјела која je Њ. В. Краљ Александар чпнио и чинн Своме народу, данас на Његов рођендан мора да устрепти свлном радости срце сваког и&среИог патрпоте, еа дубоком молитвом Свевишљем, да нам Га драгц Бог поживн много в много година, да сретно проведе у дјело све оне спасоноспе идеје које нам je у Овоме поторијском манифесту објавио. ......... С тога Вас ice иолим, да сви на овоме свечаном скупу из дна душе кликнемо: Да живи Њ. В. Крал. Александар I! /Да живи Њ. В. Краљица Марија! Да живи Њ. Kp. Впс. Престолонасљедник Петар, моћни 1аштитник Гајрета! Да жлви цно Владалачки Дом славне Динасгије Карађорђевика! Нови утемељач Гајрета у Коњицу Г. Ибрахим Гаврдповпћ, срески ветеринар у Коњицу уинсао се код тамопгњег Мјеепог одбора за члана утемељача Гајрета. Нови утемељачи Гајрета у Козарцу Г. Муниб Арнаутовић, кројач у Козарцу, уписао се за члана утемељача Гајрета са свотом од Дин. 500.— Свршене ученице I. Домаћинске школе у Тузли, која je отворена заузимањем Мјесног женског одбора Гајрета. Kao први резултат усијеха ове устапове био je тај, да се јавио огроман 6јк>ј ученица за други гечај Домаћинске школе. који јс отпочео са радом концсм мјесеца октобра. Огромну важност оваквих установа иарод je већ уочно п сам моли дл му се кки илп сестра прпми, док смо за први тсчај пола годнно купвли дјевојчице, да имамо потребан број,-да се може молнти Мшшстпрство да иам одобрп отваран.е ове гаколе. , Домаћннеко гаколе образоваће пајбоље и најбрже муслиманске жене н лјевојке, no iucaOana п сслима. које пису ималс прплнкс да похтђају друге школе, na од срца npenoручујемо свима лскренпм ноборнпцима панретка муслшинске жене. да порадс п na томс. да се муслиматчсс дјевојке no селима и варошицама уииеују у домаЈтнеке тколе. Упис у Домакичиу школу у Сарајеву вршн се у капцеларији друштва Гајрет, сваког дапа од S — 12 сати прије подне u од з—6 сатп послије подпе. Упи- �Г1,»ЖС Ц Ч Н » ЛО in. 0. »i. - t U n U « Ш Ц М Ш да » ■ М М Ш Г 1Д И а ф м ™>ј упич, ј,ф he mirnu дом 1 фебруАра т. г. Из Канделаријо Главног одбора Гајрета. ЈЕ Д Н А ПЛ ЕМ ЕН И ТА ГЕСТА ПРЕМА ГАЈРЕТУ Нед»втш je једап мрајевсш посједпд _ „едум ,,*,,, . . цијвиоћи гад Гајрета иа Еултдао-просјш,™ n ооцнипш « °“вс“ 0 « « W m се к о „ „ enojc ј ш ј в д и . “ ■ да he аЈрсту дшотп крга u годипа ем ке loiuiie na и,., />Lay<|ojero.ti!rli, rth е у л м и ј« 1taneT.ni.-jmh. ИуЛт.чппја V. Kaneгпнивић-Церић, Вшлшја Хаџић, Ссими Шували, Фитп*а Ц<l»uh, Мика иафирбсговиБ, Фаттша КлДић, Челебдја Кр.чичбоroBBh. Нура Хрнчић, Фатима Кадић, Фатима Мсмић, Емнна Џанкпћ, Mnna Ди-здаревић; no Дпи. 5.—: Хапма Рпзвић, Техиида ЈНувалнћ; no Днн. 4.—: Ајиша Хаџн Мулић. Земпра Tnли, Хаокија Лелнћ, Кадира Ибрпшимовић, Џума Хрустић, АЈ.пфа Церпћ, Ajnina Џапкић, Иаја' Цпфербеговић, Дсрвиша ЛхистаиовнИ; no Дпи. 3.—:' Зумра' Халановнћ, Сафета Бнш■lernili, Џума Курбогопић. Г. ШсхнЈк му.Мим, сакуппо јс 20.— С В Р Ш Е Н Е УЧЕНИ ЦЕ ДОМАЋИЧСНЕ ШКОЛЕ У Т У ЗЛ И KOJA JE ОДРЖ АН А ИНИЦИЈАТИВОМ ЖЕНСКОГ МЈЕСНОГ ОДс> ' БО РА Г А ЈР Е Т А У ТУЗЛИ дана нрије Курбан-бајрама' своту од Дин. 1.130 са зкољрм да Гајрет ту своту употреби ga© награде спроиашним пичомцима 1'ајретова мушког конвикта у Оарајеву. За случај смртп илеменитог закладатеља, његови иа^љедпици нмаду у рову од мјесец дана иплатити све join недоспјелс иброке Гајрету, који he ову своту употребити само у наведсцу сврху. 0 овоме je сачињено и судско очитовање, које je уступљено Главном одбору Гајрета. Племенити дароваоц из своје скропносги чак не дозвољава ни да се његово име јавно истиче пити да му de захваљује, што ми, наравно, морамо да иоштивало. A да ово ипак, n овако исгичемо, разлог je тај што желимо да о овом случају размисле многа имућнији муслимани. ue бн ли им срце омзкшало и не би ли се повели за овим племенитим дароватељем. Мевлуд Гајрвтових жвнсних чланица у Бос. Новом Овдашња повјеренида Гајрега гђица Тахира Цернћ, у петак, 26 т. мј., приредила je мевлуд у просторијама мептеба. Посјета je била неочекивапа. Бнло je присутно ono 150 муслимансклх жена и дјевојака. Повјереница je присугним одржала говор у коме je изнијела значај друштва Гајрета које спашава и изводн na пут нашу сиромашну дјецу и уопће na културном подизању и просвјећиваљу муслимпна у нашој држави, a потом иршсазала зиачење мевлуда. Нза тога се прешло ua учен>с мевлуда. Гостн су били почишћенн шербетом и намирисашг мирисавом водом. Одушеп.геље међу присутннма било je толико да je било жена које су дирнутс овом заједннчком манифсстадијом слоге и љубавп од. драгостп плакале. Добровол.них прилога бћло je у новцу н нарави. Прилог у новцу дароваше rbe: Зумрута М. Церић Днн. 70.—, Еиина Мемвћ Дин. 50.—, Себила Топнћ Дин. 35—, г-да Есма Муфтић Дин. 30.—, гђа Ферида Meitnh Дин. 20.—, г-це Девлета Церић Дин. 20.—, no Дпп. 10.—: Џемпла Цери. Ђула U динари. dl.— динара даровашс неке пријатељнде под ознаком Н. Н.; укупно Дин. 460,— Шећер за шербе дароваше гђе: Разија Абдагнћ 3 кг. no 2 кг Зумрута М. Церић, Фрајнфелд, Фериза Мемић, г-ца Дсвлета Церић no l ко гђе: Вдсвија Хаџић, Султанпја ЦерићКапетановић, X. Церић, Олавица Џанкић, Ђула Јусуфбеговић, Рахима Хаџи Мулић, no пола кг: Султанија X. Капетановић, Фатпма Кадић, Напла Џафербеговић, Фатима БерберовиН. Ајиша Шувалић, г. Омер Церић, Ук kp г-ца Хасиија ЈТелић. Укупно 2 0 ^ -вг. Гђа Васвпја Хаџић даровала мирисаву воду од ружида a г. Смајпл Мемпћ боду колоњске воде. Прп раду око приређиваи>а мевлуда много су помогле г-дс: Халпда Чаушевић, Фатнма К. Церић, Зипурка Капетановић, Хаснија Церић и Белебија Џанкић, на чсму им иајљепша хвала. Тако исто хвала свпма који се одпзвашс позпву п прпложише прилоге за Гајрет. Рад литерарног друштва питомаца Гајретова конвикта у Бања Луци— Приступање »Трезвеној секцији« Литерарно удруисењо дитомада овога шперната »Осман 'Бпкић*, којег су члановн сви пнтомдп, одржаје сваке суботе. за вријеме вечерље корепетиције, своје лптерарпе вечерн, ua Kojuua се држе предавања пз разннх научнпх грана, затпм дкламације- рецитадије, реферати, орнгинални радови п т. д., послпје чега се обично развије диокуспја. Тако су до сада одржапа ова предавања: »Јохан Волфганг фон Гете«, »0 животу«, »Човјек«, »0 Иви Војновићу«, »Постадак и развитак нашвх народних пјесама«, »Крпза западне културе«, »Мухамед a. с.«, »Поводом зивиге на запану иишта ново«, »Поезија рБанка Радичевића«, »0 исламу« и »0 алкохолу«. Подовом одржаног предавања »0 алкохолу«, којег je лиjeno обрадио питомац Лакнћ. на предлог управиика свп су питомци обећалн да he увпјек остати трезвењаци н да he свугдје и сваком приликом пропагирати трезвен жнвот на добро '47 �Кародо n отадбине н да ho с«л прретупитн у tpeiBeffcajKe се-кцнје, које сс налазе прп њиховим школама. • Накои тога клпцало се с одушевл.ешем трсзвенацим-* р. трезвсњаштву. i . Разни добровољни прилози ! О М ЕРДГА У Џ ВА РЛ И Ћ 'Омврага УџварлиИ, тргивац и лоојеДнш;, рођец" je у Дорвенти годкпе 18S2. из углсдне породпце Уџварлића, a дугогодишњп ■je члан Гајрстова Мјеоног одбора у Дервентп (коју .част и данас обцаша). • Иа н у рна несретпа времсиа убнтачднх иолптнчко-партпјскпх борби, када je за Гајрет раДнти, значнло — грнјеХ,' Оксрага се mije дао поколебатн у раду за Гајрет, ои je остао' досљедаи у увјсрсљу, да јс рад за Гајрст, hop6a за културно-просвјетпн u економсин nporpco муслимапа, тс' рад за пацнонално освјсттеш е. цашег заоохалог муслдмашжог .елемента. Дапле и у тсшкпи временима, Омерага Уџварлић осгаје вјераи прнјатељ Гајрета п његове идеологије. Gau без »од срца порода«, иаш je Омерага преко Гајрета пригрлно очннски мпогобројпу иашу дјечицу, међу којом je анатан број дјеце из Дервонте. ј Знадем да повређујсм урођену оћрбмност пашег Омераге износећн- ово, а.чи сматрам дажиорћу, да макар са ово иоколико редака оцртам личност једцога пожртвовног Гајретрра пријатеља, п жегов родољубпв^; за нашу најважнију кЈлтуршЈ-просвјегиу нно^иуццјуз^е да му испред н>еговИх другова и пријатеља. као п,.,^слред Гајрета зажелим дур и срехан. жпвот! ' Из Вишеграда: Г. Муратбег Чсигић, oaiik. дцректор. који je нсдовно нмспован за грлдоначелника Вншеградске општнне даровао je Гпјроту своту од Дин...1р0 .— умјссто одговора на честитке којп je добио овом iipli.nнком од многобројиих е.цојих' прпјатеља. Из Оџака: Мјесном одбору Гајрета у Оџаку дароваласу евоје нрнлогс олиједећд госнода: Др. Велимир Гојиннћ, ероски лијечник Дин. 50.— и Н. Уставдић, учитељ у Грачаници, Дпн. 10.— Из Коњица: Градска општпна у Коњицу дозначила • je Главном одбору Гајрета прнлог од Дии. 200 .— Из Тезлића: Енглеоко-Југославеиска Дестилација дрва д. д. предала je повјеренику Гајрета у Теслнћу своту од Дпн. 1.000— као свој прнлог • Из Осове : Г. Мехмед Барлов убрао je пригодрм једне свадбе прилог за Гајрот Дпн. 21.— и тод ирндиком paenpoдао 15 цнгала Гајретовог дома. Из Илијаша: Пригодом свечане дове на рођецдан-Њ". f; iV I E. Вел. Краља у џампјц у Илпјашу, срез сарајевскн. сакупљеж) je Дпн. 158.50 доиропољнос’ прилога, које дгцкжаше (-лиједећа Захвала Гајрету гоопода: Дпн. 2 u.— Мијат Кураја; npj'/inff. 10.—: С- Бурзић, Бивши ГаЈ1>отов пптомац 0>гер; X.' Татаревић, жељезA. Божић u М. И етров^ no Дин. 7.j—: Машић, М. Лазарсвић и И. Кутпи; Днн. 7 — У. Đonili;, Дан. 6 — Ш- Фсјзовић; ■иичкл чиновпик у Сл. Броду доставдо je Тлавпом одбору Гајno Дин. 5.—: 'Б. Ђеиић, Тодор Шебић, Фејзовић, А.^УдоичпЕГ рета nitcMo слиједећег. садрзцаја: »Свјестап свога дуга rtpcrni Гајрету као бпвши његов no Дин. 4.— : 'Букнћ, М. Радић,Ди. Дервпшевић; no Дин. a.-—: ■нитомац u мувллмаи, a уједпо жслсћп се одужптп рахметли М. Бајић, Ј. Mnjirh, Ннколцћ; цр Дин. 2 .—: Божић, Т. моме драгом оцу, молим Главни одбор да би изволео уписати Махунага, Милановпћ, С.ЧИешетовић, k . Суша, М. за добротвора Гајрета рлхметли Хусенна Татаревића из ЦаДин. l.—: Д. Драгичевић, Д. Бјечић. • \ зпиа, за крга hy редовно у‘ топу од 25 мјесеци уплаћпвати по' Из Дервенте: Мјесни одбор Гдјрета у Дервенти до^начио 20 динара. je Главном одбору Гај^Гета Дјн. 3.269.— п то ДшШ.ООО.— као Истовремено се претплаћујсм на дист »Гајрет« од 1. јаприлог Градске општине у Дервентн аа прошлу годпну, Дин. irj’apa 1931. г. и молим Главнп.одбор да мп ne узме за зло, 1:600.— као преостатак оД прихода Гајретова дзпа, a Дин. mio се до даиас пнеам ингде јавпо, јср сам био у школи и 669.— од члапарина. војсцп, далеко од свог родног краја. Желсћи Гајрету пуно Захвала Канцеларијв Њ. В. Краља Мјесном одбору Гајрета epehe остајем увпјеж љегов трајпн и нскреии пријатељ?. , Главнц одбор 1’ајрста лгслп, рвом бпвшсм Гајретовом пиу Илијашу ..... : . / Ha поздравни брзојав, упућен ba педавне скупштнне томцу сваку opchy и н.шредак у љеговом ддљи.см животу.. Мјесног одбора Гајрета у Илијдшу (срез Сарајево) Њ. Вел. Поздргви претсједнику и Главном одбору Гајрета Краљу, претсједнш; Мјесног одбора Гајрста, г. Хафвз Екић, Требиње: Гајретовн члаиови окуиљеии na својој главној добио je захвалу путем Министарства Унутратљих Дела. скупштипп у Ластвн изјављујућп своје прпзнате поздррвљају Главин одбор Гајрета на челу са г. Др. Авдом ХасанЗаслужено признање Мјесни одбор Гајрета у Дервенти, цијенећи дуиогодишњи беговићем. — Претсједннк Ибро Салковић, в. р. рад г. Мустафе Ибруља, шернјаоког судијс, за Гајрет, овнм му Пурачић: Са данашље главне сг.упттине Гајретове Чпсе најљепше захваљује на љеговом пожртвованом раду н жели таонице у Пурачићу поздрављамо Вас као претсједиика Главму сваку срећу и бољитак иа његовом новом службеном поло- ног одбора Гајрста са жељом да Вас Овемогући пуно годпла пожпви. Жпвнли' — Иопред скупштппе Чамџић и Јахић, в. р. жају шеријатског судије у Сарајеву. Овај Мјеснп одбор, опраштајући се са својпм бившим претсједншазм. a у задње доба вриједним одборншсом, констатује да у г. Ибруљу Дервента губи једног врспог поборнлка за национално освјештавање муслимана. П о с /е ћ у /т е ЗА МЈЕСНИ ОДБОР ГАЈРЕТА У Дервенти: Претсједник:. Секретар: Есадбег Алибеговнћ. : ■ј Алија ХусеџииовиХ 48 Г о / р е т о в а р а м а за н ск а п р едавањ а! �Med. Univ. Dl lim specijalista zubni liječnik Sarajevo, Jeftanovića ulica br. 1 Ordinira s v a k i m d a n o m od 9— 12 sati prije podne i od 2— 6 sati poslije podne Papirnica Hamdija Kopčić Sarajevo, Strosmajerova - г Telefon 619 preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala ŠKPMEVO SVAK I M U SLIM AN TREBA OA KUPUJE SAMO GAJRETOV CIGARPAPIR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „Gajret” Narudžbe: <§> Tvornica cigarpapira S. D. ALKflLflJ, Sarajevo može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu ašujte u „GfllHETU” Р© $Т £ ш т а м п а р и за : ИЗРАЋУ1Е НА7БОЉЕ CBE ШТАИПАРСКЕ ПОСЛОВЕ УЈ КУЛАНТНЕ ЦИЈЕНЕ СЛАГАТчИ СТРОЈЕВП СТЕРЕОТНПНЈА POTAUHOHH СТРОЈ c im k o g r a f ij a : IZBAĐUJE KLIŠEJE U JEDNOJ I VIŠE BOJA �MaŠleiia općine grada Sarajeva Trgovačka Banko d. d. Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 & C\ C ° Potpuno uplaćena dionička glavnica D in 20,000.000*у Temeljna glavnica 40,000.000*- Dinara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Saraievo broj 2172 Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju Z A L A G A O N IC U koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale drago­ cjenosti uz najpovolinije kamate. ( Dr. Omer Bahtijarević 1 dugogodišnji liječnik Drž. 1 Bolnice, operater i spe­ cijalista za operativne bo­ lesti, asistent chlrurškog odelenja Državne Bolnice Rezervni fond D in 7,500*000H j^|јјјјјЈI Prima u l o š k e na štednju, vrši kšiUllll znake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća Ordinira od 1-3 p oslije podne . Interurban te le fo n i broj 60S, 865 i 555 Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split ( u Aleksandrovoi ulici br. 45 B a n k a G a jre t d. d., Sarajevo Akcijski kapital Din 40,000.000*- Rezerve Din 2,000.000*Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podu­ pire razne kulturne i humanitarne ustanove. Od čiste dobiti daje 6% Kulturnom i Prosvjetnom društvu „ G a j r e t ”. Sve doznake u domovini i tnostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i najkulantnije. Uloške uka­ maćuje najpovoljnije i isplaćuje iste u svako doba � https://kolekcije.nub.ba/files/original/e8a00d0558c4aa9733589d8c887a550e.pdf 76c2ea349448aa348aac9ad640123a2d PDF Text Text С А Д Р Ж A J: Џевад Сулејманпашић: Задаћ.! Гајрети v иародио.ј иривреди Проф. Вехбија Имамовић: Кочнице Проф. Шефиија Бубић: Слободна Tpivnima н ааштнта у.липте КЊ ИЖ ЕВНИ ПРИЛОГ Илијас Добарџић: Јесен н i-eFaMfftj у жив<»ту Омера' Танл Месуд Јамаковић: Под пенџ**роч Мустафа X . Грабчановић: ЈСањпреље Мустафа Мулалић: Због евлада П О П УЛ А Р Н А С Т Р А Н А Бадић Сулејман, учитељ: Примјер у одгоју Хамдија Мулик: Кажо Омер цроовећује народ Марија Трахтова: Одјећа иаук Л • r r s ,- / ‘ С. Фируз Муфтик: Кратак преглсд ujn-.in шериатског иравц ПР И В РЕД А I Мехмедалија Фазлагић, дипл. агр.; Наука о иоћарству ПОДЛИ СТАК Мунир Шахиновић Екремов: Авдо »Јаручица Назиф Ресуловић: Утјеха Севдалинке: Лакишпћа Злата. Are Capu janje. .АлиОеговица ГА ЈР Е Т О В ГЛАСНИ К Гајрвтова предавања: UrpoMdii уоајех Гајретовнх иридашш.а. Глаг сови na Автовца. ira Маглаја, из Модрнча. лз Старог Мајдано. нз Kopaju, нз Гор. ЗенлЈке. Лз Орашја, Успјех Гајретових предавањз у Бпјељипн. Мјссни одбор Гајрета у Впшсграду. Мјссно одбор Гајрета у Стоцу. .УпуCTBii за одржавање Гајретовпх иредаваља. Рад на даљњем проширењу Гајретове организације: Жнва Гајретова акција у народу, Рад Мјеспог одбора у Фојпицп. Оснивањс Mjocuor одбора у Которском. Коистнтунс.1и>е Мјесног одбора у Бос. Кобашу, Рад Мјесног одбора у Тузлп, Рад Мјсоног одбора у Градишци. Пзванредна главна скупштина Мјесног одбора у Плевљу; Новопменованп повјереницн Гајрота у: Домановпћима. у Бродареву, у Коморану. у Хпслрџику. у Бијелом Пољу. Остале Гајретове вијести: Сијело Жекског мјесног одбора у Тузли Даљњи Гајретови течајеви за непнсмене: у Кули Фазлагнћа. у Брода реву, у Поджепљу, у Корају; Добровољии. прнлози: пз Тузле, из Сребре ника, нз Штнпа, из Гацка. из Приједора. из Сребренице, из Вуковара из Сјенице; Дал>њи упис утемељача Гајрета: из Жепча, пз Тур. Јањара из Тузле, из Рогатнце, нз Сарајева; Иосјета муслимана Шумадијп под водством Гајрета, Премјештај Гајретовнх раднпка из Дервенте, Позлрална депеша претседннку Гајрета. Б И Љ ЕШ К Е: »Просветно културно друштво« у Новом Селу Струмнчком. Мерхум Мухамед Захировић. 1 ФЕБРУАР САРАЈЕВО 1931 БРОЈ 3 И з д а је Г л а в и и о д б о р Г а Јр е т а у С а р а је в у — У р е ђ у је : Х а м з а Х у м о \ �Oglašujfe u listu GAJRET »Gajret« je najrašireniji časopis među muslimanima i svakim danom diže se broj njegovih preplatnika, na­ ročito otkako je povećao svoje gra­ divo. I u buduće, »Gajret« će nastojati da zadovolji što širi krug svojih ргеplatnika i da prodre i u najzabitnija mjesta. Iz ovih razloga, bilo bi u in­ teresu naših trgovaca da oglašavanje svojih firm i vrše preko »Gajreta«, a tim ujedno vršili bi i svoju riitriotsku i humanu dužnost. Radnici i prijatelji Gajreta treba da porade u svojoj sredini kako bi trgo­ vine i preduzeća iz njihovih mjesta oglašavali u listu »Gajret«. Jugoslavenska Privredna Zadruga i Štedionica z. s. o. jp-u SARAJEVU Bavi se svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Organizuje i potpomaže razne privredne zadruge. — Po­ djeljuje zajmove uz povoljne uslove i prima uloške na štednju uz otkazni rok i bez otkaza uz najpovoljniji ka­ matnjak. — Podjeljuje zajmove na 6°/o agrarne obligacije u neograničenim iznosima uz vrlo povoljne uslove. U red o v n i č a s o v i od 8-12 i o d 2 i p o d o 6 ča so v a . Prostorije Jugoslavenske Privredne Zadruge i Štedionice (Jugoštedione) nalaze se u Cukovića ulica br. 9 I kat. Telefon broj 39 Brzojavi: JUGOŠTEDIONA 10% č is t e d o b iti daje u kulturne i p rosvjetn e svrhe. ГАЈРЕТ, лист Гајрета друпггва за културно и економско подизање муслимана, излази 1. и 16. сваког месеца, a цена му je за нашу Отаџбину 100 динара на годину, a за све остале земље преко границе 200 динара. 'Бапи добивају лист у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. Појединв број стојн 5 дивара. Директор Х а м и д Н ук и + н Уредник Х а м за Х умо Власннк друпггво „Гајрет". — Главни и одговории уредник: Хамза Хумо. — За штампарнју „Босанска Пошта‘ одговара Јосип Енгл. �ГОД. XII ГАЈР C a p a fe n o , 1 ф е б р у а р а 1931 ^ БРО Ј 3 Уређу/е Х а м з а Х у м о Џевад Сулејманпашић За да Ћ е Гајрета у н а р о д н о ј п р и в р е д и У целом свету глада jcunca кри§а у народним привредама. Узроци, појаве и послдцице те кризе које Гајрету са његовом разгранатом снажном организацијом стоје на расположењу за тај посао, с у л ш ш и и г р у М Ј И раУНОЈЈрОНС, B ell Д рсМ а ф о р м и фИбиће говора у овом чланку. нансиокога, економскога, културнога и политичкогдг Интрнационализовање националних привреда стања појединих држ ава и нароДа. К р р а Ј е негде захваћа све шири терен и улази у све већи број тежа негде лакш а, негде њ енћ узроди леже прете- грана материјалнога продуцирања. Међународне жно у границама соистаене државе a негде су upe- трговачке конвенције и уговори гомилају се из дана ш ли из других држ ава^ Истражити тачно све те у дан. Главни артикли који се највише троше на узроке и поставити их на ираво место у једној целом свету, например жито, гвожђе, угљен и превољно исцриној слици светске економске кризе, да рађевино петролеја, налазе се под пуном коптролом би се, онда, могле иронаћи и ираве методе за њено интсрпациопалних група. Наш иарод то засада отстрањивање, ствар je врло компликована н о то- oceha најосетљивије у ценама аг|>а.рних продуката. ме се данас скоро у свим цивилизованим државама Сада се наш а јавност трговачка оваки дан брине из дан а у дан воде хитне и често дута врло жучне за цене житарица на чикашкој бурзи. Од аграрних продуката. у главном, живи наш народ и држава. и разрожне дискусијс између најкрупнијих и најTa плућа народнога привреднога орг&низма не позванијих личности у тим питањима. Према томе, не може ни бити намера овога чланка да, испиту- дишу више посве слободно: Количину ваздуха им јући задаће Гајрета у народлој привреди, најпре великим делом одређује страни свет. Аграрне конференције источних европских држ ава у Букуиспита, како би то требало ради потпуности, с в е узроке наше привредне кризе која je у многоме ве- решту, Варшави, Београду и Прагу потврђују то, и зана са општом светском кризом. З а тај посао не на тим конферендијама наша држ ава хоћс да порасполажем нити стручном квалификацијом нити стигне у главном тај циљ д а овај ваздух буде што потребним статистичким материјалом. Међутим, и je могуће веће и сталније количине. Коллко ће се лаику који прати макар и површно и издалека пи- у томе успети, не може се данас предвиђети са нисањ а светских и наших стручњака као и преду- каквом сигурношћу, јер још увек стоји no страни зете или намераване мере разних држ ава против велика непознаница у економском погледу, Совјетска Русија, која je дал а свету већ сувише много те кризе, указују се неке појаве које су заједничке неугодних изненађења. У односима сњ ом свет још свуда и које се зато могу узети као исправно утврђене те бити издвојене и примењене н а наше при- није нашао одређенога и јаснога правца. Техничко усавршаваљс материјалне продук- лике. 0 тим општим, лако уочљивим и заједничким ције и стално олакшавање преноса у најдаље краузроцима и појавама те кризе у нашој народној привреди и о начинима кажо би се оне могле пре- јеве, иде такође међу узроке кризе, према којима дуореоти или отклонити, односно барем припре- смо ми засада најнемоћнији, јер смо и у једноме мати њихово отклањање, у вези са могућностима и у другоме јако заостали. Стога ће интернацио- 4Q �иас самнх, држ аве и народа, Краљ вској ВЛад1Г треба иуно Ј>азумевање љеиих мера и најпожртво. ванија еаради.а народа. Овдо могу узгред д а ciioмснем д а сс тек у ово доба теш ке кризе, када је одчучност, енергија, смишљеност, једнодуш ност и брзина у извођењу иредузетих м сра потребпија више него ншта друго, може најбољо оценити благодат коју уживамо што нас но теЈХУги нш сакав нар. ламонат у коме се, с јс д н е сртане, треба,чо но вишс годнна за о/кивљењс и каквог безначанијег закона, a с друге стране, доморализовало и а ^ д партијоким лудилом. Гамо та велика пјмјдност што je имамо нрсд осталим светом, што имамо једну ничим нес м т н у енергичну, мудру и д алековидну владу, омогућава нам да rf поред великих недостатака у културном и техничком стању народа осећамо ту евстоку привредну кризу сразмерно лаасше него мlitre државе које у гом погледу предњаче свету. Ha и иа io>ie иољу се од G. јан у ар а прош ле године много учинило. Од тога д ан а до данас je у држави са^рађено и нројектовано више цеста и подигнуто више народних основних ш кола него у целом период^у несрећном државном нериоду пре тога датума. Д а ће се на томе иуту и даље наставити најбржим и најенергичнијим темпом, јам чи нам Краљевска Влада која нам je д ал а јавних д о каза о Ciiujuj uiioanaju д а у свегскоЈ иривреној угахшици 2. Н ајш ира и најдубљ а копцентрација свих iiajuojbe нролази ona држ ава у којој, к а д су осгали грана м атријал^е производње истине у вези омо- услови исти, ж иви најиросвећенији и технички гућена потпуна контрола; [ h i l U U L f c l најбоље опремљени народ. Сада не можемо да уиитамо ш та у овим тим 3. Смањивањ е трош кова производње стварањем држ авних или концесионирапих новчаних за- паиорима и иословима Краљевске Владе и народа вода за кредитирањ е производње са што мањом може д а учини Гајрет. Д иректао и материјално — нрилично мало, али индиректно и морално, радом кредитном каматном стопом; који je неопходан као предуслов за пун успех тих 4. Д иректна продаја, са што мање посреднжка послова Краљевске Владе и народа, — прилично између продуцента и протрош ача. У ту сврху хитно много, сразмерно своме делокругу. организовање сваковрсног поралелло и споразумно Гајретов просветни рад и успеси тога рад а су функционирајућег задругарства и в-злики. To им мора свако д а п ризна и д а цени 5. Смањивање пореза н а народ и п л аћ а држав- тај рад. И такав рад, у првом реду помагање школш ш службеницима. ске и занатске младежи и апалфабетски течајеви, И наш а д р ж ав а чш ш велике напоре за убла- треба д а и надаље остане његовом главном задаћом. ж авањ е привредне кризе. Иоред споменутих аграр- Нривредни Гајретов рад, директан и материјалан, них конференција, н а којима наш и представници засада je мален и врло тешко може д а буде већи. имају за задаћу, као што рекох, д а иокуш ају отстра- Али ту треба нарочито истаћи д а немају право они нити оне тако теш ке и одлучне вањ ске узроке наше који стоје на томе становишту д а се духовно приаграрне кризе, основана je пре две године Приви- премање народа за бољи привредни рад може легована аграрна банка, ф аворизира се и форсира врш ити само досадањим начином Гајретовог npoсветнога рада. Н е м о р а ч о в е к б и т и н и с м е н развитак задругарства, чине се олакш ице народу у илаћањ у пореза, ириређују се аграрнс изложбе, a д а и и а к м о ж е р а з у м е т и и к о р и с т и т п с с паметним предавањима. Гајрет оснивају течајеви за рационалну савремену пољопревреду и т. д. Ти напори п о казују већ лепих т р е б а д а о с н у ј е с в о ј е н а р о д н е ш к о л е успеха, али то je све врло м али део онога што се у м е с т у с в а к е с в о ј е о р г а н и з а ц и ј е , н а т а ј н а ч и н што he се с в а ки х о сам д а н а има безусловно још д а учини. Д а би се дошло до успешнога краја, у колико je то овисно само од n a п о д е с н о м м е с т у п р о ч и т а т и к о р и с н а нални упливи на нап1у иародну привреду битп више н а штету него од користи свв дотле док се у томе не изједпачимо са стањем оних држ ава које продуцирају житарице. To двоје, дакле, интернационализовањо и технпчко и комуникационо усаврш авањ е имало je за носледицу најпре трговачко окупирање свакога продајнога тржиш та на целој земаљској кугли, затим нревелику производњу и, опда, падањ е цена, ограничавање продукције, отпуштање радника, незаиосленост и велико осиромашење радшгчкога и тсжачкога свста, Услед тога порасле су у многим иидустрноки ианредпим државама, например Енглеској u Немачкој, ш д ац и за разн а социјална осигурања n a рачун државе, што je опет знатно увећало буџетске пасиве. У жалосном контрасту с ти м е стоји н а другој страни нан редак оних индустрија које служ е готово искључиво луксузу, на иример филм а и радиоапарата, што такође директно и индирекгно нооштрава скономску крузу. Индиректно тиме што слабц духовне и етичке квалитете филмске, јер уж ивањ е луксуза такве врсти ум ањ ује и радну и ум ну снагу, храни похлепу за новцем и онеспособљава за приношење ж ртви добра људске зајбднице. Мере које се предлаж у за отклањ ање неких од тих зал а биле би овр: . 1. Ш тедња; 60 �Нредавања ira то онштс групе, кад- бн Оила добро обрађена n с л>убављу написана, тако да их свако рзум-з, сигурно би отворила јако интересовање за иредавања из специјалне груие која би могли израдити стручњаци. Главни услов за усиех тих предавања лежи у ооавезпосш њиховог иосепиваља. Ta ои обавезност оила сигурно проведива, с обзиром на велики морални дроош ж к о ј и 1'ајретов р ад и резултати тога рада уж ивају код нашег света. Њ ом би се савладала она опасна индиферентност широких народнпх слојева, a нарочито сељачких, често пута врло оправдана, прсма свому ономе што им »учени« љ уди имају д а каж у као њихови учитељи и доМатеријал за предавање би се могао поделити брожолитељи. Иотпуном изградњом и успехом тих у две групе: у општу и специјалну. Општа група би предавања no њиховој квалитети постигли би се имала за задаћу иобудити вољу и интересовање, неоцсњиво добри резултати у сваком погледу. Поверу и поуздање у предавача и у корист предаред извршене духовне и моралнс припреме народа вања. Затим би она тробала много полагати на то за напреднк иривредни рад, већ сама та чињенида д а се код нашег народа, нарочито код муслимала, д а ojt^ce nap стотина иредавача сваких осам дана појачава све више смисао за националну заједни ц у, састајало оа народом н а једном добронамерпом свих Срба, Хрвата и Словенаца н-љубав за^општо нослу, значила би један ж иви народни иокрет унадобро те заједнице, н а тај& ачи н што ' б и с с нракпред, из кога би се у оваком случају морале иотично доказивало да je привроднн иртсрсс и поје- кристализовати само добре отвари. динца најбоље заштићен у напретпу опште наСасвим исцриан доказ за велику хитност породне привреде. Ta би група, ме£у осталиу, обутребе тих предавања могао би се дати само тиме хватила например ове теме: či> Ш та жели Гајрет што би се ушло у опширнији нацрт сваког тога постићи својим предавањима, 2. Положај појединца споменутога предавања напосе. Овим члашсом сам у општој народној привре^цној заједнци, 3. Сељак мислио и желео д а дока-жем iy хитност бацајући као главни привредни фактор у држави, 4. За- кратак поглед на светску економску кризу која и другарство и банкарогво, 5. Занатство према ин-iJ нас захваћа и чије решавање се no целом свету — дустрији, 5. Аграрна производња $ цивилизованим у Јуж ној Америци су због тога биле четири реводржавама, 6. Производња и цена производа. луције са промјеном владе — узима као животно 7. Удруживање капитала, 8. Ш тедња као темељ питање овакога народа. Moje je чврсто уверење да свако привреде, 9. Х игијена (више предавања) итд. je хитност тога посла и за нас животно питање. и !• а з у м Jb U в a it p e д a в a њ a, к n j a h e ir зp a д и т и Г л a в нu од бо р Г a ј р ст a и к ој a т р е б а о б а в е з н о д a п о х а ђ а ј у с в и њ ег о в и ч л a u о в и. Од колике су важности та iipeдавања, види се већ и no данашњим преким~потребама народа за најпрм итивш фм просветом, али њихова важност искаче ираво нред очи тек онда када w дадс јсдан макар и иовршан проглед материјала за иредавање и ка д се тај материјал оцсни no његовој неопходности баш за оно припремно духовно оопособљавање народа у оветској приврздној утакмици у коју he он — хтео не хтео — морати свс дубљо залазити. Ve Obija Imamović, profesor K o č n ic e Ко pročita naslov ovoga članka, mogao bi na prvi mah pomisliti da se ovde radi o željezničkim kočnica­ ma, koje nalazimo po vozovima i koje služe za zaustav­ ljanje. Međutim daleko sam od toga, a to mi ne spada ni u struku, nego mi je ovde namera da progovorim o jednoj drugoj vrsti kočnica sa kojima se susretne svaki onaj, koji je ma šta preduzimao da radi korisno i dobro. Tih kočnica ima svako mesto i što je markantno, sve one imaju i iste osobine. Svi se odlikuju tim da sami nisu u životu ništa radili ni uradili, da su u principu protiv svakog korisnog i naprednog rada, a što je naj­ gore, oni se ne zadržavaju ni na tome, nego smatraju svojom prvom dužnošću da koliko mogu i ne mogu koče i ometaju svaku korisnu akciju. Kada čovek naiđe na nekog neukog seljaka, ili na nepismenog građanina, koji u svojim starijim godinama nije sposoban da pojmi vreme u kome živi i sve nje­ gove potrebe, pa je stoga nepristupačan svakoj na­ prednoj akciji, to još može nekako da i razumi oprav­ da. Ali ako ti na put stane onaj koji je prvi pozvan da te pomogne u radu za opšite dobro, ako ti koči rad onaj koji bi ti bio i morao biti prvi saradnik, ako ometa svaki korisan posao onaj koji hoće svakom prilikom da dokaže da se lupne šakom u prsa kako on gori od želje za islamskim dobrom i napretkom, to onda nikako ne možeš da razumeš i ne nalaziš prosto nikakva raz­ loga tome njegovu držanju, pa se samo iščuđavaš kako ni veliki svetski rat ni današnji savremeni život sa svo­ 51 �jim zahtevima i potrebama nije bio u stanju da ргоmeui te ljude i njihova naziranja. U našem radu u Mostaru, n a žalost nama oko Gajreta ne stoji na putu možda konzervativna čaršija, jer mi je hvala Bogu i nemamo. Naš svaki građanin bez razlike svestan je važnosti blagotvornog delovanja na­ šeg Gajreta i svaki potpuno ispravno shvata savremene potrebe života i oseća nužnost koracanja sa vre­ menom. Mi u svom radu nailazimo na nerazuiaevanje kod izvesnog dela naše ilmije, koja do danas ni jednom ne stade s nama u red i ako je nekoliko puta pozivana i imala prilike da to učini, nego je čak u svakoj prilici dala nam jasno razumeti da neće s nama. Za ovu trvdnju neka mi bude dozvoljeno da nave­ dem dva krupna momenta iz našeg rada na zbliženju sa tim delom ilmije. Pred skoro godinu dana, pozvali smo i zamolili jednog našeg alima, da po svom položaju sa­ zove jednu konferencju svih imama i veroučitelja. Za­ daća ove konferencije bi bila da proventilira sva tako rekuć viseća pitanja muslimana u ovim krajevima. Pr-^ venstveno bi se bavila pitanjem zadrugarstva, pitanjem škola u. pojedimjn selima, pitanjem nepismenosti, higi­ jenskim prilikama i svjm-,drugim, koja tangiraju musli­ mane. Dakle, na dnevnom redu su bile stv a ri,o p rav o koje spadaju u dužnost toga alima da on o njima vodi računa. I kad srnd'gS zamolili da on sazove tu kon­ ferenciju i kad smo mu rekli da naši ljudi imaju već i spremljene referate po svim ovim pitanjima, on nam odgovara crno "na belom — dakle pismeno — ništa ma­ nje, nego da nema vrem ena za te stvari. Drugo. Gajret u M ostaru već godinama muku muči sa pitanjem podesnih prostorija u kojima bi mogao skoncentrisati sav svoj rad u svim pravcima. Konačno je došao na ideju, da zamoli jednu muslimansku auto­ nomnu instituciju, da mu ona ustupi jednu praznu salu koju ne upotrebljava u jednoj od svojih brojnih zgrada. Pošto se ta prostorija nalazi u prilično ruiniranom sta­ nju, to se Gajret obvezao da će je na svoj račun ure­ diti i električno svetio uvesti. Isto tako naročito je u molbi istakao da će u svako doba salu na zahtev vla­ snika isprazniti. Sala bi imala biti centar svih kultur­ nih akcija Gajreta u našem gradu. Pošto nije bilo ni­ kakva razloga da se ova molba odbije, niko nije ni po­ sumnjao da će ona biti nepovoljno rešena. Međutim mesec i všie je prošlo, a rešenje ne stiže. Konačno Gajret šalje svoje delegate da traže rešeoic. Gospodin koji je na čelu te ustanove — jedan uvaženi alim i viši državni činovnik — odgovara delegatima: »Rešenje ćete dobiti pismeno, ali Vam moram reći unapred, da je ono nega­ tivno, jer je ispod dostojanstva zgradi u kojoj se uči i vjeronauk da se u nju useli Vaše tam buraško društvo«. Dakle Gajret je za tog gospodina tam buraško društvo! Na ovom mestu bih trebao d a završim i da metnem tačku, jer držim da nikom živu ne bi trebao ništa više reći. Ali koristeći dobrotu redakcije nastaviću da iz­ nesem samo još jedan fakat, koji je u tesnoj vezi sa ovim. Hoću naime da na ovom mestu i sa gornjim argumentima dam odgovor svim a onim, koji su pred kratko vreme na dugo i široko tretirari pitanje saradnje svetotvne inteligencije sa ilmijom i koji su bacali krivicu na intelegenciju, kao d a ona ne želi zajednički r^d. Ja sada ovde kažem da je taj rad pokušavan si­ gurno i u drugim mestima, ali sam isto tako siguran da je ovako kao kod nas i prošao. Sledi dakle da smo mi ^va sveta i badava su svi pokušaji. Ovo naročito vredi za naš rad za Gajret. ne uračunavajući ovde one časne iznimke, naročito među mlađom ilmijom, kojih se hvala Bogu opet nađe. Pri koncu bih zamolio gospodu naše alime, da mi sa stanovišta Islama obrazlože šta bi to bilo štetno po Islam, da mi u mektebskoj zgradi držimo analfabetske tečajeve, ili da skupimo muslimansko ženskinje i da im držimo predavanje na pr. da nije emancipacija odre­ zati kosu, obući šešir, pa ići po plesovima i lokalima, pa čak možda i piti, nego da je emancipacija naučiti čitati i pisati, čitati lepe i korisne knjige, naučiti ručne radove, biti skroman i čedan, osposobiti se za privre­ đivanje i na taj način olakšati svome ocu, bratu ili mužu da lakše podnese ove i onako teške dane ekonomskog žiovta. Neka nam gospoda dokažu da je Islam jedna takva vera čijem ugledu i dostojanstvu škodi ovaj i ovakav rad, pa da bar povučemo konsekvence. Mi smo mislili da bi nam oni kao dobri poznavaoci Islama, u ovu svrhu dozvolili čak i džamije, jer pret­ postavljamo da im nije nepoznato kakvu su ulogu imale džamije u istoriji kod najkulturnijih islamskih naroda. Ali i pored svega toga mi nećemo klonuti, nego ćemo udvostručiti svoje napore, da ćemo uspeti da sve kočnice, pa bile one i od željeza maknemo i pregazimo, jer s nama je vreme. Jesam li se, u korist Gajreta, osigurao kod osiguravajućeg društva „Dunav”? �Шефкија Бубић, проф. С л о б о д н а тргоЂипа и заштита у о п и г ге Финансијске прилике у д оба меркантилизма Овакав трговачки развитак западно-европских народа имао je за последицу стварање новчане привреде у свим земљама где год су продирали трговци. Место трампе јављ а се куповина и про'даја помоћу златног и сребреног новца, тако да су н. пр. Португалци наплаћивали штоф Африканцима у дукатима. Продирање новца повлачи за собом стварање кредитне привреде која већ одмах у почетку наступа у организованом облику, у разним кредитним установама. Оснива се године 1609. »Амстердамска Банка«, године 1619. »Хамбуршка Банка« a године 1694. »Енглеска Банка«. У ову новчану привреду увлачи држ ава своје филансије. Т ада су државе биле већ дентралистички уређене у којима je владалац саломио моћ феудалне господе, a појављује с ^ ј ф Ц општа држ авн а власт, са својим чиновницима, регуларном војском, сталним у новду израженим порезима, својим кредитом, и организованбм финансијском администрацијом. Д рж ава преузима из надлежности феудалног племства војну, судску и полицијску службу, a добија затим нове просветне, привредне и социјалне задатке. Све je то умножавало држ авне издатке и силило државу на изналажење нових врела прихода. Д рж ава треба новаца и опет новада. Карло V., који je у ово доба владао Ш панијом, гледао je да унесе у земљу што>више злат -1 и сребра из америчких рудника, што je сглочетка репрезентирало Ш ланију као набогатију земљу. С тим у вези све нације почињу увиђати да je такво богатство везано за велике количине злата и сребра. Овакво схваћањ е богатства, сталан дораст држ авде потребе за новцем, огроман развитак Ban­ čite трговине, — све je то изазвало тадање државе д а домоћу свога ауторитета загарантују народу добру привреду ,која ће онда и држ ави донети добре финансије. Д рж ава присваја себи неограничедо драво интервенције у све, и најситније гране социјалног живота. Ствара се тако зван а полиц и јска држава, која себи присваја право интервенције у све гране лривредне радиности и која себи ставља у дужност д а потпомаже развитак земаљске радиности, и да у интересу исте употреби своју и ф ипансијску и политичку снагу. Ово су главне лрилике које су имале пресудан утицај на стварање меркантилног система, 4) Политичко-економска начела Меркантилизам je наследио идеје и начела претходног градског система, заводећи нова политичко-економска схваћања, која су одговарала духу тадање трговине. Феудални господар поставлш монарх, суверен савремене државе, наставио je ону исту политику, која je вођена у средњевековним градовима. Како je главна брига била монарху да се брине око исхране градова, то je и у модерној држави остала његова дужност. Ова je политика исхране иш ла за тим д а градове снабде са нужллм животним намирницама, као н. пр. житом, стоком, и т. д. У туЈзе сврху гледало довући што веће количине хране џ вароши, a да би се то достигло з.гбрашгвао се извоз намлрлида из области, наређлвало -се продуцентлма д а своје производе дотерују једино на пијаде, a н а овима се опст давала предност конзумептима и домаћим трговдима. За случај неродиде трпано je жито у варошке хамбаре и т. д., у главном и у модерној je држави.преовла-. давало схваћање д а се з а економске прилике народа мола старати сам монарх. У Ш панији сусрећемо кроз 14. и 15. столеће забране извоза хране са стране кратвева. У Француској се у отшоланпама Ф иллпа ГУ. забратвује извоз, a Hapehvje прегледаватве лијада. У 16. веку могло се извести жлто из Франлуске једило путем извозлида, a већ тапифа од године 1614. садржаје даршту на извоз жита. У 17. и 18. веку су ови пролиси још строжији. Земљолалдттаи не смеју жито випте од 2 год. ллжати у хамбару; градови се морају олскрбити за лајмање три године; трговли не смеју куповати жлто у градској околлни од 2 миље. a око Париза од 7—8 миља. У Енглеској се CTaoaiv краљеви ло лаводној пвлвледл од Хетштгка ТТТ. Б овле лаллавтткто в а ствога огватптчв^а твговлтте са жттвотвттлт тгамш>нипама. Од лоба Е.дттвабете долазд до комлвомттса изmpItv глалсктгх конзуметтата и сељачких ллодтпената. забпане се ублаж ују з а . времена оладаља цена житу. Из овога се ствара политичко-економско лачело, д а економски субјекти имају п р а в а на. п р о и з в о д њ у и т р г о в и н у у к о л и к о их за то монарх овласти, намећући им уједно извесне дужности: с в а к а е к о н о м с к а д е л а т л о с т м о р а б и т и п р и в л л е г о в а н а . З а ове птжвллегије моради су гра^ани делити своје. западе са монархом, који je за новцем био све похлепнији у колико су расле потребе модерне државе. 53 �Монарх je још долазио до новца путем пореза и зајмова. У ту сврху гледало се д а новца остане што више у земљи. К о л и к о з л а т а и с р е б p a — т о л и к о и д р ж а в е . Једно без другог није ишто. Са новцем јс требало привреду тако организовати, да никакви ратови и блокаде не могу д а спрече подмирење свију обичних земаљоких imтреба. Тиме je већ настала новчана политика модерних држава. Д рж авна похлепа за новцем била je основ свима меркантилистичким политачарима, меркантилистичкој теорији и меркантилистичкој пракси. У колико се каспије ово начсло мењало, то су била само р азн а схваћањ а око начи н а како ћс се новац најлакш с прибавити. У Енглеској сусрећемо у i 7 столећу теоријске сукобе изм еђу »бијониста« који стајаху на становиш ту директпог у ти ц аја н а довоз и одвоз драгог метала, и м еркантилиста, који бијаху за индиректно регулисањ е путем трговинске билансе. У задњим годинама Ш ту ар та победило je оно мишљење које je било за повећањ е количине метала путем индустријског развитка. (Наставиће се.) КЊИЖЕВНИ ПРИЛОГ Илијас Добарџи-ћ Ј е с е н и и cjetkaif*c у ж и в о т у О м ер а Т а њ а Д вије године послије него што je д олазио да мири устале и непокорљ иве Калиће, Шемси nama je ненадно опет дош аб у Аково. Te године дош ао je рано с јесени (чим, су се почели жњети кукурузи) са ш еснајест табора аскера и п рош ао за rpaницу да угуши надирањ е Црногораца који су наваљивали од Таре ка граници и да казни рају што не брани Црногорцим а да пропадају] fc ову страну. Б и о je мрк, таман и ћутљив, љут на рају. У очима му п одрхтавало нешта дрска, и осветљива. Овај обичан сељак који je ради тога, јер je био близу Арнаутлуку, a био je родом из крај Ронсаја, Бишевац, добио je без ш коле и заслуга титулу и чин паше у војсци и ради тога напињ ао се д а покаж е пред народом сву своју снагу и уздрж љ ивост у теш ком послу ш то му га je султан повјерио. n o ­ ćenje je био дирек султан Хамиду ко no један. Био му поуздан као свој човјек у свима султановим тајним и јавним потребама. Висок, планинац, очију натмурених из којих сија ж удњ а за славом и осветом, улијевао je својом појваом страх и поштивање. Обијесни, лукави, ш еретли Калићи, и други Колашинци, бојали се њ ега као сабље под грлом. Ни поглед му нијесу могли издрж ати, a не протусловити му. Б и о je он страх за њ ихове несмирене нарави и чудне појм ове о султану и суду. И оне године, када je отиш ао да их стишава, мрко их je погледивао и савјетовао да буду мирни и снисходљиви, покорни султану и суду, na ће њиховим жељ ама бити удовољено. Говорио им с прва очински, меко и вјеш то, a послије када их je потчинио, излио je сву јарост на њих. П овезао их у ланце и свео у касабу. Ишли су високи, покуњени, спори у ходу, a около њих и за њима били су аскери кор- 54 дунаши. Поредани, обучени у бијеле и црне сукнене хаљине, корачали су, a очи им некам о зверасто, потуљено и са осветом сјале и погледавале касаблије и аскере кордунаш е о ко њ их. Би ли су гњевни на касаблије ш то су Шемси паш у довели и на аскере, ш то их спроводе. И у том е сопственом е стиду пред самим собом, пред свим о ко њ их и у њима што се догађа, они су приж ељ кивали само једно, да побјегну, д а се дохвате горе и х ајд у ч и је na n o ­ š n j e нека Шемси nam a Биш евац пош аљ е на њих и сто табора аскера, они ће мирно све т о сачекати и супротставити се то ј гомили љ уди, ш то je робски покорна лукавоме Биш евцу. Чинило им се тако. A двије године иза тога, када Ц рногорци запосједош е утврђењ а на граници, почеш е опсиједати села и примицати се касаби они д ругчи је помислише. Страх пред нечим страш нијим о д онога што се прије двије године д о го д и л о и брига за своју ситну и незаш тићену чељ ад, малољ етне, остареле, за женама, сестрама, браћом, м ајкам а и другима својама, прекиде сву срџбу на Ш емси пашу. Тако они брзо, и од једанпут изгубиш е борбеност и одлучност на све м огуће обрте и начине K o ­ je су замишљ али само, да се супротставе и даду крвави отпор сиједоме паши. П ромијениш е се они, промијени се касаба, a највиш е Омер Тањ о. Он те јесени, као и првих постаде ћутљив, жалостан, увучен у себе и неки њему, само њему познати свијет. И те јесени ни једне ноћи не усни сан као луђи и ж иве сатвори. Простењ а, п росањ а сан, теж ак јесењи, пун уж аса и страве. Таман д а заспи, a сабља му сину пред очима, он се преплаш и, прокричи се и пробуди. Види све je као прије. Соба, сама, пуста, тихана. И он сам, самцат, тужан, увучен у себе. И све тихано, туж но несвјесно. Лесен у �башчама, јесен у гранама, јесен у њ еговој соби и души ш еговој, јесен у цијелом Омеру Тању. Заболи га та јесења туга и он зажели смирење бар у сну. Опет сањари, a сабља му се у сјају пред очима сија и савија, превија и бљешти у ломљењу и вијању. Омер послие види у сну како му оца воде на стратиште, црвени се на вису горе више граничних ханова као маков цвијет његов фес, a Омер слути на крв и бојеви му у глави прођу свјежи, као што му их je д јед безброј пута препричавао у дјетињству. Послије Шемси паша дојахује, вија се под њим коњ , као под сламком, лако му и поскакује a Шемси паша га плаши и пријети му. Убићу и тебе као оца ти. Он није слушао султана na ни ти. Стићи ће те очева судбина, зато, почуј ме, о почуј ме Омере Тањо! Све тако ноћу снијева, a дањ у распреда снове. Кад границом проломи топ и јаук од чељади пређе на ову страну, у њему се нешта тешко, гломазно, a тужно стропошта. Оћута он то и поблијеђе. Зажали за прошлим данима и јесен му пролазаш е са тешким мислима у глави. Јесен je била родна, топла и суха, без киша. a пуни се касаба КолашинЦима. Доважано je жито, сијено, поврће и воће. Ситне ^ кјрупне сељачке ствари. Дојављивана стока, овце, козе, говеда, коњи, све се то слегло у касабу и касаба je урнеберно врела од тог придоласка сви^ета: људи, жена, дјеце, рањеника, болесника и онемоћалих старих жена. Дош ли су дани прибојавања да ће све проћи, читлуци, њиве, куће, цијело имаће, a врх свега главе људске. Зато ова јесен и није била као прошле јесени у касаби. Замуча јесен, завали се нека туга у странама и бол закорачи свуда. A прве јесени долазиле би као радости и освјежења од љета, спарине, послова и општих брига. Замирисали би сокаци од сијена рано покош еног још зеленог, у колима што се проносило, друга би кола зацичала под теретом жита, запуцале би под ногама пролазника шпице од разнога воћа, дјеца би узврискала трчећи за колима, дјевојке би закликтале, зарадовале се, осјетиле радост живота и снагу миловања и јесен би зацаревала нашом касабом. Запјевале би дјевојке пјесме о јесени, о сјетви и жетви кукуруза, о брању и роду воћа, о ашиковању, женидбама и удадбама и младост би још подмлађена уш ла у њ их као радост и занос за живљењем. Тада би уздахнуо само Омер Тањ о. Уздахнуо теш ко и заплакао се. Заж алио би за прошлим љетним данима као за својим познаницима, за својим помрлим оцем и мајком, за онима на чија имена и сјенке у сјећањ у, уживоту сјетно и појмљ иво зажалимо што нијесу међу живима. Тако би заж алио за љетним данима проведеним у пијеску крај ријеке у сунчању, када се тијело испарава и постаје покретније, глађе, смоластије и еластичније. Јаче за похотом и уживањем. Распаре се еви дамари, окрућа снага, младост се појави у различитим жељама и Омер би тада хтио д а то кључање крви и младост угаси. Скакао би у ријеку, ронио, послије прескакао с крш а на крш и у сунчана љета радост му се поновно разлила свуда, у њему, изван њега, no води, треперела понад воде и налазила одуш ка у пјесми. Лијепо ти je рано уранити ђе бећари пију амберију, амберију и љуту ракију хеј, Зарф о, хеј! Момци би прихватили пјесму и уздигли je. Лим би био ријека што гаси разуздале младости и набрекле дамаре. Послије са момцима акшамлучио, јах ао коња, иш ао у лов, волио ђевојке и живот га свега испушавао. Био je богат, млад, a лијеп. Завољ ељ е га дјевојке. Хтио je послије, да се смири, ожени р изроди децу. М ајка га проклела. Сине, не узми Емиру Ш ахинову, тако ти мајчина млијека. Не уведи ми сиротињу у кућу. Послушао « н мајку и не оженио се с Емиром. Послије бећар Турко запросио Емиру, Омер га страшно замрзио и прве ноћи, када су мледенце хтјели да сведу у ђердек он убио Турка, дјевојку пробо ножем и од-лежао у затвору пуно година. И тада полувијечан почео да размишља о ж ивоту и прошлости, о љетима сунчаним на ријеци. Зато сада у јесен он као и прош лих јесени о д тога случаја, осјети неку жалбу за животом, ш то му пролази досадно, увијек једнако, a пусто. Јесен би му дош ла као смрт на главу, утањила му боразе, утушила радост и сјај у очима, a стрепњу и страх засула у срце. Осјетио би хладноћу и страх пред нечим што га гони и што ће да му се догоди.. Поблиједио би, покуњио се и заволио самоћу. У те дане када je почео сељачки свијет збјежавати у касабу, он наслути како ће и на њих једнога дана тако реда доћи. Узврпољи се на челу му се набра мноштво бора и мисао му побјеж е некуд далеко у прошло. Сјећао се како je као шеснаестгодишњак пребјегао овамо са својима, из Никшића. Како je оставио њиве родне, ливаде зелене велике, окружене водом, a no страни гајем. Чардак бијел висок, што надвисује све куће махалске. И та помисао из дјетињства још га више забрину, зажмуре, очи му се још више набраш е и непрестаде д а плаче. Ајах, смрти слатка ти си, ама те нема. Прошла работа! Отишао Никшић, отишла и Мећедонија! Мучили се, не мучили наше je прошло! И лице му бива жутуњаво и блиједо, a очи му мирно жмиркају, уста се једва примјетно помичу и он no Бог зна који пут изговара. Ехе, Шемси паша, дико Ha­ ma, гдје си био, гдје си војску изгубио. И тако суморан и жут проводи јесен у тешким мислима о рату и бјежању, о Колашину и предаји Никшића. A та јесен пуна рода, злокобних сдут- 55 �њ а, пуна језивих прича о граничним нападима и сукобима, утули у свијету сваку помисао о бол>ем. Настаде страх и прибојавањ е као пред теш ки тренутак, пред судњи час, смртни декик. Сви се сневеселиш е и осјетиш е, како им у нутринама нешта бијесна ровари и лупка као сат брзо. Taj немир унишао у њ их и бат се успиње д о мозга и можданих дамара. Чини им се. М исао се тули у заво- јим а и кида. Стрепња јо ш виш е расте, јесен страхом понијела. Види Омер велика ко л а кукуру3а промичу сокацима. Вреће нем арно претурене и натрпане, кола ш крипе и цијучу п о д теретом , a дјеца се играју рата. Б ац ају се камењ ем и ш пицама од шљива. Д о зи вају се. Д игли др вета у вис и опонаш ају ратнике с пуш кама. (Н аставиће се.) М есуд Јамаковић П о д п ен џ ером И ш ао je преко пусте баште, хватајући се за гола стабла, док су му ноге, пробивши смрзнуту кору над снегом, дубоко упадале у снег. Из уста су му излазили м лазови nape, a испод ногу je наруш авало ту дубоку ноћну тиш ину пуцкетање коре над снегом. Неколико звезда трептало je на ведром небу и улепш авалоно. Ни нашто, се ниje Ахмет обизрао, него je иш ао даљ е, гледјаући у ноге, док није стигао д о ограде и прескочивши je, нађе се у другој башти, у .ч и јо ј се позадини налазила кућа, обавијена у таму, уреш ену једним осветљеним пенџером. Лице Ахметово се разведри угледавш и пенџер. Са некбм особитом лакоћом, пређе он баш ту и нађе се п од пенџером. П од овим пенџером много je часова пробдео Ахмет са својом Рам изом ноћу у сјају месеца, у там ној сенци црних облака и п од стрехом, сакривен од тихе кише. Па ни сада му није сметао ни пали снег, нити зимска ноћна хладноћа, да посети своју драгу, да у њеном друш тву проведе неколико часака. Закоп ча боље капут, јер осети јаче зиму. Пође једном оближњем стаблу, на чију грану, која бејаш е спуштана д о земље, седе, наслонивши се на једну другу. Овако скупл>ен није дуГо чекао и гледао на празан пенџер, јер се на њему ускоро појави нека прилика, која, отворивш и пенџер, прош апта у тмину: — Ти си то, Ахмете, je ли? — Да, Рамизо! — Једва сам чекала када ћеш доћи. Ала je вечерас хладно! Хоћеш ли причекати д а се идем чиме огрнути. A када се Рам иза поврати, рече он: — Ах, када he већ једном ова зима престати, na да разговарам о без икакве сметње. — Има д о тога још дуго (погодивш и д а Ахмет мисли на зиму и хладноћу), али ja мислим д а љубав нема никаквих запрека. — Да, право кажеш , a поготову наш а љубав. Рам иза се на ово само осмехну, раздрагана речју »љубав«, док je Ахмета већ прилично ухвати- 56 ла зима стојећи п од пенџером, али je ип ак и он био сав сретан, задубивш и се у мисли. — Ш та би био ж ивот за мене ако би га проводио без тебе. Ниш та, не би се м огао ни назвати животом, започе Ахмет р азговор д а би прекинуо насталу тишину. — Ахмете, заш то си сада тако говори о. Зар сумњаш д а би те a могла некада изневерити. — He д а ј Бож е, Рам изо. Само ми je то некако пало на памет. Нема силе ни везе к о ја би нас могла раставити. И даље би Ахмет говорио, али н ије м огао. Зима га све јаче и јаче стезаш е. П окрену се, n a се затим умири. У даљини се je чуло зави јањ е пса, a негде ближе неко певаше дрхтавим гласом тиху песму, намењену љубљеној својој. Ta песма п родре у душ у Рамизину, која тргнувш и се и погледавш и Ахмета, рече: — Ахмете, вечерас ди je превиш е хладно, a и теби како видим. Д оста смо били заједно, n a ћемо други пут ако Б о г да, наставити.Ја одох, — Алах еманет! Ахмет једва подиж е главу, управи очи према пенџеру и тихо одговори: — Алах еманет! Рамиза затвори пенџер, који одаваш е о д себе тихи шум. Ахмету се чињаше овај шум као последњи поздрав од Рамизе, упућен њему. Глава му постаде врло теш ка и клону на прса; покуш а да отиде, али није могао. Напослетку му се прсти почеше кочити, a затим и остали делови тела. Неколико je звезда и даљ е весело трептало на небу, као д а и не виде беднога Ахмета. Пас je престао завијати. Последњи звуци песме умукоше. A у Рам изиној башти, док je она спавала са благим детињим осмехом на уснама, Ахмет je стајао као црни кип у тој белој природи. Сутра дан, када je зимско јутро објављ ивао петао својом песмом, Рамиза се je пробудила и устала из душ ека. Нека е сила вукла пенџеру. �Н ајзад се препусти то ј сили. Прилазећи пенџеру, помислила je: — Д а баш погледам где je мој Ахмо синоћ стајао. Али када je пришла џаму и наслоњена на н>ега погледала тамо, где je Ахмет синоћ стајао, a где je сада стајао укочен, ухвати се за главу, крикну и сруши се на под. Мустафа X. Грабчановић С а њ а рењ е Сваки дан тако, с главом уроњеном у руке Детињски, драго у тихе снове ронимо; С болом до умирања волимо боје, звуке, И све je драго нам кад се од јаве склонимо. Срећни смо тада. Радост се венама шуља. Камичак сваки волимо ко срце своје. Под нама седај се ко чудна љуљашка љуља Све плови некуд с нама кроз дугине боје. У нама никну чудни, волшебни светови, Стварност се одрони и немир и бол и брига. Крај нас будућност je ко отворена књига, Душ у нам занесу мирисом чудни цветови. A кад свест приђе: душ а нам чудно зебе. Стварност нас тргне и срце сетом нам полије. Очај крик следи и, сиви, пуни меланхолије, Грцамо Дуго и сами жалимо себе. Мустафа МулалиЋ З дог евлада (Хор пева. Код последњег тактј® уз сплет руку куцну се чаш е и звекну као сребрни звончићи.) Ј у с о : (у пијаној екстази диже 1Г~оНчСврју флаш у). Д е гуцни! (гркља и пролева у недра). Б е б и : (говори на маџарски акцентујући) Tgби, слатки мужићу, наздрављам ез похар борт sp срећан живот! (Испије са Адајагом чашу, затим се пољубе. Остали вичу »Браво« и они испијају). А л и ј а г а : Слатка Беби! Хвала ти! Ти ћеш знати мом срцу угодити! Браћо, са мојрм сам срећом безгранично задовољан. Са никим на свијету неби се мијењ ао. О вој владарици срц& мрга (пребаци руку преко Беби. Беби намигне Пишти, a Пиш та Цуци) дао би све благо свијета кад би м оје било! Тако ми je срце пуно! (Ференц и Андраш се значајно погледају и намигну, a да би овај гест забаш урили, маш у Беби руком и вичу »Браво«). х 3) ja, нема удварања и кавалира, али кад je љубав no сриједи може се живјети и у затвору. П и ш т а : /Ц у ц јГ п о ти х о на ухо) Д а није побјегла у брак не би jo j затвор мањкао. Полиција ју свуда прогони. Ц у ц а : (се подсмешљиво и хистерично смеје) | £ ј , бИ : Андрашба), и , Како ми нија Ваа жао, кад сам више на вашем крилу пресједила, него ли иа фотељи! А н д р а ш : (раздрагано и добродуш но хихоћ е ). Б е б и : (Андрашу) Са вама да испијем једну чашу! Ц у ц а : (им налијева) А н д р а ш : Д рага Беби! Ja само могу д а кажем, д а je моја капела била сретна са вама. Док није било вас, моја je капела свирала no пајзлима, Ј у с о: Д е гуцни! али кад сам примио вас, ваша умјетност и спретБ е б и : (глади Алијагу no образу и сва му се ност подиж е глас капели и ми смо радили у најунијела у лице) Како те волим! Како те само во- бољим локалима. Д оста смо с вама провели велим (намигне Ференцу) пош ла би за тобом на крај селих ноћи, доста загријали срдаца за вино, пјесвијета, a камо ли не би у овај харем са решетка- сму и љубав, na и моје je срца са вама некако вема. Остављам и своју капелу, којом се теш ка срца село било! Ваша љубав нас je свију у капели грирастајем, јер сам са њом много добра и зла про- јала, na ће гријати и ефендију. Ефендија, ja вам живјела. Сто пут се потукли, a безброј пута по- честитам! Оваку женицу није још нико имо. Ми љубили. вам ју предајемо и желимо да будете њоме сретни Ј у с о : Ж ивила Бебинка! као што смо и ми били. Ељен Беби! С в и: Б раво Беби! С в и : (урлају Ж ивила Беби. Ференц кима глаЈ у с о : Д е гуцни! вом на Андраша одобравајућ како je лепо говоБ е б и: Ж ао ми се растати од моје капеле, јер рио.) Ј у с о: Де гуцни-t брачни ж ивот нема оне веселости, нема лумпаци- 57 �Б e б и: (испија чаш у са Андрашом a за тим се са њим пољуби. Алија мало окрене главу у страну, а-Јусо случајно обриш е усне.) Б е б и : Видите оног Ференца, оно добродушно магаре! Ф е р е н ц : (одушевљен тим епитетоном у задовољ ству превуче гудалом no бегешу, кога je био у зео да га нагоди.) Б е б и : Онај ме je један пут спасио од отворене смрти. Али јуначки. Ради мене се потукли бези у једн ој кавани. Разлупали свјетло и у сали настао мрак. Само се чула ломљ ава стакла и крхање столица. Мене дви је кригле смирише у леђа. У страху сам врискала и очекивала, кад ће се читав плафон сурвати на м оју главу. Осјетим д а ме неко зграби и однесе собом. Више нисам ништа знала за се. Освијестила сам се у Ф еренцовој соби на њ еговом кревету. Он je видио д а сам у лош ој ситуацији, a примјетио да иде полиција, na ме зграбио и сакрио у свој стан. Како ме je те вечери лијеп о утјеш ио. Ф еренцбаћи и с то б о у да испијем једну чаш у на растанку! Ф е р е н u ( добродушно хрж е) И сад ми се од оне вечери знадесчвора на глави. Ну ви сте ми мећали топал облог, na je одмах прошло. Ц у ц а : (налијева) Б е б и: (испија са Андрашем чашу, a затим се и са њим пољуби. Алија окрене мало главу у страну, a Јусо обриш е уста.) Ј у с о : Х ај чаш у дај! (зграби своју флашу) Де гуцни! (пије). Б е б и: A онај Пиш та! — Видите га онај"ми je човјек у почетку био јак о досадан. Био je јако насртљив, вјечито сам се од њ ега морала бранити. Послије ми се смилио, јер.,кад би била у најтежим часовима, кад би се сјетила своје мајке и кад би плакала, он би ми д ош ао и онако уплакану би ме слатко љубио. П јевао би ми своје пјесме и ja бих се осјетила у з њ ега тако угодно, као на венецијској годноли. Он je био наш пословођа. Он je водио рачуна о мојим каваљерима, о даровима које би добивала на презент о рандевуима. Он je био душ а наш е капеле. Знате како ми ra je ж ао оставити. Оди овам о одојче једно мало, да и с тобом попијем чаш у на растанку. Ц у ц a: (љубоморно окренула леђа, na неће да улијева чаш е). П и ш т а : (Цуци полако) Не буди смијешна! Ц у ц а : Нећу! У лијевај сам! П и ш т a: (улијева чаш е) Б е б и : (са њим испија и као горе љуби се. Алија опет закрене главу, a Јусо обриш е уста.) Б е б и : A ти Ц уцо свирачицо, пјевачицо, играчицо, ш то се ти копуниш . Зар и данас хоћеш да се ухватимо за косе. A Цуцо. Д оста смо коса 58 једна другој почупале, али сад их више немамо сад je буби и ала бекер. Ходи да се пол>убимо' (загрле се и пољубе, али не та ко вруће као реци’ мо са Пиштом и осталима) Ј у с о : (се придиж е и гледајући око себе прИмјети да више нема никог за љ убљ ењ е, na он пође у сусрет Беби таручи усне) Д е цмокни! Б е б и : Сад сви д а се к у ц н е м о ! Ц у ц а : улије редом чаш е. К ад су чаш е наљевене образују се опет парови. Ha средини Алијага и Беби под руку загрљ ени наслоне једно другом главе. Ан фас. Десно Пиш та и Ц уца дос-а д0 у профилу дигнутом стопалом Пиш та леве a Цуца десне ноге на кољ ено a об ратно лијевој страни Андраш и Ференц. Ц уца почим а песму: х ор прати:) X о р: Д ва су цвета у бостану расла . . . (Дижу се у вис чаш е и испијају.) Ј у с о : (одуш евљен д ом аћом пјесмом) Хај, чашу дај! А л и ј а г а : Е хвала браћо, д а нас тако достојанствено испратисте. Je не знам како да се господину капелнику одужим! А н д р а ш : За наш у Беби све би учинили! Je ли тако? C-Bja: Тако je! Ј у с о : Тако je! Ж ивила Бебинка! П и ш т а : (на ух о Беби п оти хо) З а стару љубав, хоћеш једну пјесму. Б е б и : Немој, јер срце ће ми пући. Нећу се више моћи савладати. П и ш т a: Ћути. Ова кућа ти je н ајбољ а тврђава. Може полиција да ју оп си једа колико хоће, али освојит je неће, јер тебе сада ш тити имунитет брака. Гледај да б р зо наговориш М ују на брачно путовање. Нећемо се у Пеш ти. Иш тен шегитшен! Сад да ти једну од срца отпјевам . (Намешта гитару и пева. Д ругу строф у пева читав хор.) Откако си туђа жена . . . Беби: (баци чашу и разби је ју о под. За тим извади марамицу и бриш е сузе.) A л и ј a: Беби, превиш е пијеш . T o те узбуђује. Ц у ц а : (je већ у почетку песме побегла Андраш у и Ференцу) (ш апче Андраш у) Б ољ е би било да идемо, јер ће направити какав гиксер, a знаш глупе Бош њаке. М орамо jo j приш тедити такве моменте, барем док се заборави на њен траг. A н д р a ш: Е ф ендија ће до зво л и ти да ми одемо, јер вријеме je д а се младенци одморе. Je ли тако, друш тво? С в и: Тако je! Б е б и ( у екстази): Не! П јевај ми, Пишта! П и ш т а : Не, Беби! Збогом ! Вријеме je да се одмарате! (полако) П ази се д а се не одаш, али свакако гледај што прије у Пешту! �Б е б и : Минден рендбен! Иштен сегитшен! П и ш т а : (љуби jo j руку) Збогом! (Алији) Збогом, ефендија! Хвала лијепа! A л и ј a г a: Збогом! (рукује се) А н д р а ш : М икор јенн хозанк? Б е б и: Холнап! Беби: Зап јевајте ми још једну на растанку. (хор пјева) Je л’ ти ж ао што се р астајем о ... Ј у с о (разлупа чашу) Беби: Фарад вађок! Иштен шегитшен! С в и р а ч и : Шштен веле! Збогом! Хвала лијепа! (узимају своју инструменте и одлазе) А н д р а ш : Јејјен, ха лехет, холнап хоззам! Ј у с о : Још само једну цркавицу, na одох и Б е б и: Јован! ja! (попије) Д ај ми још запали цигарету! (Алија А н д р а ш : (љуби руку) Збогом, ефендија! му даје) Збогом! Кистијант! Хвала на исти начин! Хвала лијепа! (Одлази и он тетурајући. Чакшире скоро што му А л и ј а : Вама хвала! Збогом! (рукује се) нису спале) Кад мени није ништа остало, нека ни (И остали се рукује) иза мене ништа не остане! (Нестане га) (Наставиће се.) ПОПУЛАРНА СТРАНА B a d ić Sulefman, učitelj P rim jer u od goju Dobro uzgajati djecu vrlo je težak posao, koji izi­ Važnost primjera u odgoju poznata je u istotiji pe­ skuje mnogo truda i strpljivosti. Razni su nazori i na­ dagogije od najstarij h vremena. Vrijednost njegova pri­ čini, po kojima se djeca uzgajaju, kao^i prilike pod ko­ znata je još onda kad ni škola nije bilo. Od uvijek se gle­ jima se vrši to uzgajanje. Ima roditelja, koji imadu do?^" dah) na to, kakav su primjer davali i bili roditelji svojoj bar način uzgajanja, po kojem odgajaju svoju djecu d jed u odgoju. uzorno, što im svakako služi na diku i ponos. Drugih Primjer se osniva na nagonu za podražavanjem ili opet ima, koji odgajaju $voju djecu na način, za koji imitiranjem. Ovaj nagon nije samo kod djece, on je i misle da je doba'r, ali se poslije uvjere, da su bili na kod odraslih. Ono što vidiš da čini neko drugi, činiš sam krivom putu i u zabludi. Ndjviše ih ima takvih, koji ima­ bez etičkog rasuđivanja o vrijednosti onog što drugi du sasvim kriv sud o uzgoju djece, pa obično kažu da čini. Razumljivo je, da primjer ne utječe na svakoga jed­ je dijete mlado i ludo i da će doći pamet kad bude sta­ nakom snagom, jer svak nema jednako razvijen nagon rije, a u pravom dobu odgajanja, U dobu djetinjstva, pu­ za podražavanje. Os'm toga taj je nagon jači zo ono za ste ga da se odgaja samo — na ulici', u rđavom društvu što dotični ima sklonosti. N. pr. ako je neko sklon svai pod raznim okolnostima. đanju toga će primjer jednog svadljivca i prznice više Kad bi se roditelji malo više zanimali za odgoj svo­ da osvoji i više će mu se dopasti, nego li jedan, koji ima ga najdragocjenijeg blaga, soje djece, ne bi to bilo baš suprotne sklonosti. Također na onoga, koji je umno i tako teško kao što se misli, a društvo bi dobilo dobrim moralno zreliji manje utječu primjeri, a naročito loši, jer odgojem dobre, valjane i korisne članove ljudske za­ je isti manje povodljiv. Vrlo će 'teko zavesti zao drug jednice. i loš primjer svako dijete, kao \ odrasla čovjeka, koji je Treba im ati na umu glavna pravila u odgouj djece moralno i umno slab, dočm će moralno savršen čovjek i njih se dosljedno držati, pa še biti više uspjeha. Kažem hladno i mirno promatrati svako zlo i saki zao primjer, dosljedno, jer bez dosljednosti ne može biti dobrog i a da se za njim ni malo ne povede. Prema svemu gor­ pravog odgajanja. Treba malo više razmisliti o dječijim njem primjer utječe sa svom svojom snagom najviše na željama, o moći i važnosti navike, dječijoj laži, znotione, koji su moralno slabi, koji nemaju svoje volje, a željnosti, dječijem društvu, razgovoru odraslih pred to su djeca — dak-'e, oni koje treba uzgajati. Radi toga djecom i o tom, kakav primjer dajemo djeci mi samli. kao primjer i jeste od velikog značaja u odgoju. odgajači. O svakom ovom pravilu ili ogranku odgajanja Djeca najvole da rade ono što vide od drugih, naro­ treba upoznati odgojitelje i uputiti ih na dobre i loše strane pojedinog ogranka. Naročito s ovim treba upo­ čito od svojih najbližih — oca, majke i drugih ukućana, jer ih najvole. Primjer onih, koje djeca vole i poštuju znati roditelje, kao prve i najvažnije odgojitelje i vasp'tače, budući da oni daju temelj daljnjem odgoju. Ja sam jeste najjači. Iza osoba u roditeljskoj kući dijete voli već pisao o moći navike, jer ini se učinila najmoćnijim svoje vršnjake, drugove i drugarice, budući s njima ima činiocem u odgoju, a sada ću reći nekoliko o tome, ko­ sličnosti u mišljenju o isjećanju. Prema tome, kao pri­ liko roditelji sami kao odgajači utječu dobrim ili lošim mjer služe sva lica s kojima dijete opći, pa bilo to op­ ćenit namjerno ili shičajno. primjerom na odgoj svoje djece, 59 �Kolikom snagom primjer utječe na odgoj djece, o tome se svaki nas mogao toliko puta dovoljno uvjeriti. Dijete već od godine dana, dok još ne zna govoriti, dok još ne hoda, iradi ono, što vidi od svojih. Počnite pred njim kakav bilo rad ono će nastojati da taj rad opo­ naša. Ono ga etički ne Tasuđuje — je li dobar ili nije, nego samo vidi da ga drugi radi i nagon za podražavanje ga sili, da i sam to čini. Uči se govoriti podražavanjem. U prvim danima ne shvaća značenje tih riječi, i ono ih izgovara samo zato, jer je to čulo od drugih. Počnite pred njim nešto kuckati ono će nastojati, da vas oponaša. Samo će od kakvog komadića drveta na­ praviti sebi čekić i početi kuckati Počnite sebi četkati odijelo ono će vas oponašati. Napraviće četku od čega bilo i počeće svoju košuljicu da četka. Majka mu pjeva pjesmu uspavanku, ono će i nju oponašati. Počeće svoju pjesmu sa jednim jedinim glasom a .. d. Svu stfu po­ slova dijete oponaša u prvoj god:ni života, kad je još potpuno zavisno od drugih. Л о с / е ћ у / т е Г о јр е т о п а р а м а з а п с к а n p c / f a n a bo! fj \ \ Nije samo jedno dijete počelo motati cigaru, jer je vidjelo da mu roditelji to rade. Pa ako nije imalo pravu cigaru, našlo je kfckvu klipu i metnulo u usta oponaša­ jući i sve pokrete kao i izražaj Гса svojih roditelja kod pušenja Tako isto i psovka, koja se nažalost čuje iz dje­ tinjih usta, najviše je puta došla baš otuda, što je dijete negdje čulo da se psuje, pa ono to oponaša. Još se kod takve velike greške, za koju je dijete najmanje krivo, ne poduzima ništa, da se ne bi ponbvild, jer dijete »ne zna još ništa« i tako, malo po malo, ono se, nauči onome što ne valja, i od njega s vremenom postane član, štetan po svoju zajednicu. Već sam napomenuo, da djeca podražavaju najviše one, koje najvole — dakle, u prvom redu roditelje, pa onda braću, sestre, rođake, svoje drugove i drugarice, te istom onda druga Иса. Dakle, od svih primjera, naj­ jače utječe na odgoj primjer roditelja. Svi smo čuli onu: »Sta irade djeca? Sto vide od oca!« Roditelji, a naro­ čito majka, najjače i na najrazličitije načine utječu pri­ mjerom na odgoj svoje djece. Oni kao odgojitelji moraju biti ono, što žele da budu njihovi odgajanioi. Ako su ro­ ditelji, kao odgojitelji, u svom radu i vršenju svih mo­ ralnih zapovijedi na svom mjestu, djeca će smatrati da im je dužnost da toudu i sama takva, pa će ih slušati, poštivati i slijediti njihov primjer. Badava su riječi ako se djela roditeljska ne slažu sa r'ječima. Roditelj duhandžija nikad ne može odgojiti neduhandžiju. Govori ti njemu koliko hoćeš da to ne valja i da nije za njega. Svako dijete, a pogotovo malo 60 odraslije, rezonuje, misli, važe i pita s3m sebe: »Kako da njemu nevalja? Zašto meni brani ono što sSm čini? Kad meni ne valja, ne valja ni njemu« i t. d. Najp0slije dođe do toga zaključka, da mu roditelj to zabranjuje, jer ga mrzi. Ono u svom ocu i majci vidi neiskrenost i ne­ pravdu. Ne možeš ti natjerati svoje dijete, da se kod kuće Bogu moli kad u kući ne v'di da to iko drugi Čini. Još ako ga silom goniš na to postignućeš baš obratno, makar ono i izvršilo tvoju zapovijed, jer će steći sa­ svim loš sud o tebi. Sad neka svaki roditelj i odgojitelj sam donese sud da li ima pravo nagoniti silom svoje dijete na ovo i slično, kad sam to ne čini i treba li za neposluh dijete ukoriti i kazniti. Ja mislim da nema pravo, a što se tiče kazne, drž'm da bi trebao jedinog sebe kazniti. Dakle savjeti i lijepe riječi imaće utjecaja i vrijedno­ sti po dječiji odgoj samo u tom slučaju, ako se djela od­ gojitelja potpuno slažu sa njegovim riječima. Inače on služi'kao rđav primjer, jer djela uvijek imaju jači utje­ caj nego И riječi. Zbog svega ovoga roditelji i uopšte odgojitelji moraju biti plemeniti, savjesni, vrijedni, ure­ dni, pravični, radfni i u svemu onakvi, kakvi hoće da im budu njihovi uzgajanici. Inače će odgajanje poći po­ grešnim putem, ako onaj koji uzgaja nije dobar primjer some uzgajaniku. Koliko god utječe dobar primjer, još više ima utje­ caja rđav primjer, 'budući je dijete od prirode više sklono zlu nego li dobru. Naročito rđ av prim jer jako utječe od onih, s kojima se dijete mnogo druži, od djeČijih vršnja­ ka. I nigdje se djeca ne mogu tako lako naučiti svemu zhi kao u društvu svojih dirugova i drugarica. Odgajačima je dunžost, čim vide, da su rm odgajanici u društvu rđavih primjera, da nastoje otkloniti te rđave primjere. Ali često puta je nemoguće otkloniti rđ av e primjere. Stoga treba poraditi na tome, da dijete imadne što više dobrah primjera, koji će nadmašiti rđave, za koje treba predočiti sve posljedice i time kod djece izazvati odvrat­ nost i gađenje prema rđavim primjerima. Na taj će na­ čin dijete slijediti i podražavati samo dobre primjere. Ti dobri primjeri trebaju, a po roditeljskoj dužnosti moraju, da budu u prvom redu njihovi roditelji — otac i majka, koje će slijediti ne samo dijete, uzgajanik, nego i drugi ukućani. Zato, roditelji, ako hoćete da vam djeca budu dobra, budite na prvom mjestu vi sami dobri, pa će vaša želja biti ispunjena, jer poslovica kaže: »Kakva v iba takav klin — kakav otac takav sin!« Из уредн и ш т р а Оћим ор о /е л , о п р а ш т а м се са са р о д н и ц и м а и ч и т а о ц и м а »Г аЈрет а« и м о н за м енику ж елим ус п ех у б уд ућ ем уредничком раду. Х ам за Х ум о �Hamdija Mulić K a k o O m er p r o s v e ć u fe n a rod Makni korak naprijed! naša nemarnost. Gledao sam seljake koji su kupovali Sinoć smo sijelili i bili na mubareću u Mehmeda mladi luk u čaršiji — u po ljeta. Osmanovića u novoj kući. — I još nešto, oprosti što ti upadam u riječ — na­ Omer je odmah kao najpametniji medu nama, otpo­ stavi domaćin — tako ti je i u svakom poslu. Evo, reci­ čeo irazgovor o kući, da još bolje omili novu kuću na­ mo, moj zanat. Ja sam nekad krpio dolame, ječetme, šemu komšiji Mehmedu. Sto je nama odijelo — priča džemadane, fermene i čakšire. Danas te haljinke nisu Omer — to je porodici kuća. Svoja kućica, svoja slo­ više u modi. P a dobro, ja ću za to podučiti ono što se bodica. Samo kažem za ovaku kuću kao što je Ahmed danas traži. Zato ja ono neke godine odoli u Sarajevo na sagradio. A ne za one naše neke potleušice što im .ko­ moderni krojački tečaj. Meni to valjade. Banska uprava priva udara u prozore a vlaga podilazi zidove. Vidite, otvara na primjer p o l j o p r i v r e d n i t e č a j . To oso­ ljudi, ovaj naš Mehmed, da mi oprosti što ga javno isti­ bito vrijedi za one, koji imaju svoje vlastite zemlje. E, čem, on je čovjek bistar i pregalac. Tri su važna svoj­ koliko se nas za to javilo? Koliko nas je poslalo dijete stva dobre kuće. Prvo je da bude na suhu zemljištu i da to nauči? Eto, ovakih primjera ima dosta. Zar je sra­ opet odignuta makar metar od zemlje; drugo je, da je mota i narrfa građanima prihvatiti za motiku i iskoristiti prema suncu izložena i da se u njoj sobe mogu pro- naše bašče i njive. vjetriti; treće je, da je prostrana unutra i da s polja — Makni moj brate, korak dalje u svačemu — na­ ima dovoljno sve što kući treba — dvorište i baščti. U stavi opet naš Omer. Razmišljavaj i odluči se da kreneš Mehmeda sve to ima. Baš mu je u kući dobar r a s p o­ korak da’ije napretku. Ne ćeš se kajati. Što god vidiš r e d a j . Zna mu se s o b a z a s p a v a n j e , zna z a novo, a lijepo je i korisno prihvati i zadrži kao svoje o d m o r a znade i za p o s i e t e. I ono je 'pametno što vlastito. Ne ostaj na jednom mjestu, nego izgraduj daje uredio jednu sobicu za kuhinju. U njoj je š t e d ­ -dje-usavršavaj, unapreduj, ne ćeš se kajati. Hoćete li n j a k , gdje više neće biti dima kao u našim starim ku­ još primjera? Eno u varošici V. prije dvadeset i više ćama A što mi se još naročito sviđa Mehined je čitavu godina došao jedan čovjek isprijeka. Tu otvorio kovačjednu sobicu cimentirao i uđSsio za b a n j u . U njega nicu da popravlja kola i potkiva konje. Radio, znojio se nije više ona mala naša bamica. Znaš da mu ta banja i napredovao. Prođe tuda voz, a kola prestadoše. On valja kolik kuća. E, pravp mi recite, koliko bi u nas izgubi tu posao. Jest, ali ako je tu izgubio kolarski po­ ljudi moglo da podigne ovaku kućp ili barem da popravi sao on prihvati drugi. Nabavio čovo s početka dvi-tri staru, kao naš Mehmed. Ne velim odmah ove godine da krave, pa otpočeo prodavati mlijeko. Otvori mu se tu to učinimo svi, ali polagano pripremajući se kroz par dobar posao. Eno sad vele, da ih ima pet-šest sve malgodina —koliko bi nas moglo da to učinimo? Sebi ra- dovanki a posao mu razgranat na četiri strane. Nije li­ hatluk da udesimo i svojoj djeci. Jest, ali nama mno­ jen da po pune džugume mlijeka nosi i vozom od sta­ gome fali ono što je naš Mehmed pokazao. On i inače nice do stance. Šta ćeš, stiče i čuva mušterije. I dok ne stoji ondje gdje je bio prije deset-dvadeset godina, ili on ovako, mnogi naši pred kućnim pragom objesili ru ­ čak gdje mu je bio rahmetli otac pa i dedo. On je uvi­ k e . . . Vidiš Mehmedu i Mehmedovu drugu nije ispod dio da ništa ne stoji na svome starom mjestu vječno, časti ni lijeno uzeti «ibret« i od ovak.h stranaca. Nema, nego se miče, usavršava, unapređuje. Upamti: D a n a s veli, ništa gotovo, sve valja da čovjek razumom i tru ­ č o v j e k t r e b a d a b u d e d i j e t e s v o g a d o b a , dom sam zaradi. A pregaocu i Bog pomaže. kao što su i n aši s ta r i bili djeca svo jih v r e m e n a . Evo mi smo do sada na primjer zasađujući voćnjake, bez reda, trpali voćke, pa od toga vidjeli malu korist. Napredni domaćini to čine sve po koncu, svakoj Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini voćki ostavljaju potreban prostor, pa voće i bolje rađa i Knjižara Jakša Kušan, Sarajevo (Kralja P etra ulica daje ljepši plod. Tako ti je u svačemu, sve traži r e d — prije Bašagiča knjižara) preuzela je od g. Perteva 1 r a z u m a n n a č i n . I opet prosvijećen, pametan čo­ daljne izdavanje Narodnih muslimanskih pjesama koje vjek nikad ne miruje. Ne može ovdje da dobro uspijeva je sakupio Košta Herman- Dosada su izašle 3 sveske a voće, pa može povrće. Koliko u nas ima mjesta pa ni o dalje će ubrzo izaći i ostale, tako da će se prva knjiga Aliđunu ne može čovjek da vidi na čaršiji luka, zejla, popuniti do juna ov. god. Cijena je svesci Din. 4—5 pre­ krumpira, zelenog graha i tako dalje. A sve je to kriva ma vefičini. Радом за Гајрет будимо наше снаге и стварамо бољу будућност 6i �M arija Tra£>tova l x n a u k e o d o m a ć em g o s p o d a r s tv u Odjeća. Ako hoće čovjek da sačuva svoje zdravlje, potre­ bno je da riiu tjelesna toplota bude stalno jednaka. Tje­ lesna toplota zdravog odraslog čovjeka jest od prilike 37.5° C. U raznim zemljopisnim položajima naše zemalj­ ske kugle toplota je vazduha različita. Zdrav čovjek lakše podnosi ovu raznoliku vanjsku toplotu pomoću odjeće, djelovanjem svoje kože i umjerennom ishranom. Najveći dio tjelesne toplote izgubi čovjek utjecajem vanjske toplote, te zato gleda da odjećom zabrani pre­ veliko gubljenje toplote iz tijela. Odjeća zato ima za­ daću da održi tjelesnu toplotu na umjerenoj visini, a dalje odjeća treba da odgovara zahtjevima ćudoređa (morala) i društvenog položaja. Ne smije nrkako biti na štetu tjelesnih organa i ljudskog rada. Sve tkanine iz kojih se naša odjeća pravi moraju biti slabini vodičem topline, porozne (šupljikave) i da se daju lahko Čistiti. Najmanje tjelesne toplote zadržaviju tanke svilene tka­ nine, iza toga u prvom redu tkanine lanene i pamučne, zatim tkanine vunene, a^ na^ kraju dobro očupane tka­ nine, koje zadržaju mnogo vazduha, kao vata pamučna i vunena, koža, perje i t..<J. Također i boja tkanrne ima svoj upliv. Svijetle bpje-hvtaju manje sunčanih zraka nego tkanine tamnih boja, ali manje toplote izdaju. Od­ jeća koja je zgotovoljena iz dvostruke, makar i tanke, tkanine toplija je od odjeće, koja je zgotovljena iz jedno­ struke, m akar i jače tkanine, pošto je sloj vazduha, koji se nalazi među objema tkaninama, slab vodič toplote (i tako čuva gubljenje tjelfesne toplote). Odjeća treba da je pozorna (sitno šupljikava), da bi vazduh mogao pri­ laziti tijelu i da se ne bi otežavalo korisno ispairavanje kože. Odijela napravljena iz neprodušnih tkanina mogu da nam dadu obranu na kiši, ali nisu za stalnu nošnju. Veliku važnost u zdravstvenom pogledu ima 1 to, kako tkanine primaju a kako puštaju vodu. Lalene 1 pamučne tkanine primaju vodu mnogo brže nego vu­ nene, a i lakše je isparavaju. Manje mogu da zadrže vodu u svojim porama (malim šupljinama). Lanene, pa­ mučne i svilene tkan'ne vrlo brzo se napune vodom, dok tkanine vunene postanu m okre istom poslije dužeg djelova nja vode. Pošto se usljed toga lanene, pamučne i svilene tkanine mnogo brže suše, lakše se u njima nahladimo nego u mokrom odijelu lanenom. M okra odjeća štetna je ne samo zato što voda koja se isparava oduzima tijelu toplotu, nego i radi toga što zabranjuje pristup vazduhu do tijela. Po trajnost1 mogu se tkanine razdijeliti ovako: koža, lan, pamuk, vuna, a na kraju svila. Gusto otkane tkanine trajnije su od rijetko otkanih. Čvrstoća tkanine .zavisna je od dužine i jačine vlakna iz kojeg je tkanina otkana. Čvrstoću ispitamo, ako pokušamo raskinuti ko­ madić tkanine ili pojedinog vlakna. " Nečistoća prijanja nejednako na raznim tkanina­ ma, pa se prema tome tkanine lakše ili teže peru. Naj­ lakše se peru lanene tkanine, za njima pamučne, a naj­ teže vunene. Što se tiče boje najlakše se peru tkanine bijele, pošto se mogu otkuhati, a kod pranja može se uzeti soda i sapun. Obojene tkanine moraju se vrlo opre­ zno prati, pošto neke od sode i sapuna mijenjaju boju. Izdaci za odjeću iznose veliki dio naših godišnjih izdataka. Zato se moramo kod kupovanja držati nekih pra­ vila. Negospodarski je kupovati tkanine najjeftnije, pošto vrlo malo traju, pa su radi toga i najskuplje, pošto se moraju češće obnavljati. Cijena tkanina određuje se kao i cjen a ostaloj robi: ponudom i potražnjom. Iz tih raz­ loga su tkanine modernih boja mnogo skuplje od tkanine iste jakosti ali čija boja ili m ustra nije najmodernija. (Nastaviće se) Sa češkog preveo Ing. Šerif Bubić. НАУНА б . F iru z M uftić K r a ta k p r e g le d vrela š e r ija t s k o g p r a v a I. Pravne norme, kojima se uređuje vanjski život ljudi u društvu (el-muamelatu), apsolutno su nužne za ljudsko društvo. No da ljudi žive, kako je čovjeka do­ stojno, valja djelovati i na njihovu savjest. Islam je ure­ dio i ovu stranu ljudskog života sa svojim normama o »itikadatu« (dogmaticO i »ibadatu« (obredima, odnosno ljudskim dužnostima naprama Bogu), u koje prema šerijatskim propisima spada i moralka. Pravila »itikadata« i »abadata« vezana su sa »muamelatskim« time, što imadu istu svrhu, naime usavršenje 62 i napredak ljudi, pa se zato međusobno podupru. Itikadat, ibadat i muamelat sastojni su dijetovi »fikha«, t. j. nauke o vanjskom i nutarnjem uređenju ljudskoga života. Pravnici i teolozi do 2. stoljeća po Hidžr. izvodili su ustanove iz kurana i hadfsa t. j. iz riječi i djela Muhamedovih (a. s.) te su riješavali vjerska (itikadat) prav­ na (muamelat) i obrednička (ibadat) pitanja. Rješidbe (letva = responzum) unosili su samo šeiatskopravni suci (kadije) namjesnici (amili) i upravni činonvnici �(hisbe) u svoje posebne knjige (sidžile). Kada su već punio i modificirao, a gdjegdje se od njili i udaljio. On bili izumrli asliabi, Muhamedovi drugovi, počeli su se je kuranske ajete i hadise razredio u opće i posebne, javljati u Islamu različni duševni smjerovi, te je na­ valjane i detoglrane. Rastumačio je, kada se iii-adu ajeti stala opasnost, da se na temelju filozofskih spekulacija i hadisi uzeti u užem, a kada u širem smislu, te Iznio skrene sa prave staze. Iz Perzije i drugih krajeva na- pravila, kako se može razlučiti pravi hadis od apokrif­ došlo je islamskih učenjaka, koji počeše da unose filo­ noga i time postavio temelje Usuh-fiklm. Umro je go­ zofsku natruhu u Islam. 1 tako je nastala filozofsko- dine 204. po Hidžr. pravna škola sa raznim filozofskim smjerovima. Pravo­ Alimet ibni Haiibel sastavio je najobilniju zbirku vjerno nastojanje odupiralo se tomu, da se vjera ne hadisa. Umro je godine 241. po Hidžr. prometne u filozofski sistem, te je napokon u tome i II. Obrednička, dogmatska i pravna pitanja musli­ uspjelo. Ortodoksija je snažno pobijala slobodne na­ mana uiredena su kuranom, hađisom, idžmaom i kijasom. zore o namjeri, o radu, kao i o tome da li čojek radi Sva ova četiri izvora nisu spočetka bila, nego su od njih neovisno o Bogu. Vođe ortodoksne škole bijahu Imami dva posljedna kasnije nadošla. Kuran je knjiga Muha­ Harnad i Hasan BaSri. Slušač ovoga potonjega imenom medu od Boga saopćena »v a h j o m« (objavom), koju Vasiii ibni Ata prvi osnova raskolničku škol'u. Za njim se je Alejhiselam narodu saopćivao. »Vahj« se dijeli na povede i Al:-el-Džubai, koji je pobijao predavanja svoga dvije vrste: na »metluv« i »gajri metluv«, od kojih prvu učitelja Hasan Basrija, da dolazi od božje strane, što se vrstu čini kuran, a drugu »hadisi-kudsi«. Što je Mu­ događa. Njega je slijedio Hasan-el-Ašari, ali se nakon hamed u smislu »vahja metluv« i gajri metluv« kazivao, nekoliko godina povratio ortodoksni. Halifa Ebu Džafer- tumačio, radio i odobravao tuđi rad, to je » h a d i s i n eel- Mansur lati se u isto doba posla, da formulira vjer­ b e v i«. Muhamedovo 'vladanje i navika zove se ske istine propise o vršenju vjeruskih obreda i šerijatsko » s u n - n e - K Vahja metluv (kuran) je ajet (odlomak) po ajet ob­ pravo. U tu svrhu pozove sve tadanje uvažene učenjake, da u njegovoj prisutnosti raspravljaju, te da na temelju javljivan, a završen je za 23 godine. Čim bi Al'ejhiselam koji ajet iz kurana sa svojim drugovima proučio i rastukurana i hadisa ustanove temelj Islaipa.^To se i izvršilo. Za šerijatsku jurisprudenciju i nauku o obredima -mačio, oni bi ga većinom na pamet naučili, a neki i na­ pisali na predmetima podesnim za pisanje. Oni, koji su najzaslužniji su ovi imami: Numan ibni Sabit, kasnije ptojp/an Aman- Azam- ebu stalno pisali kuranske odlomke čim bi ih čuli od AlejhiHanife, iz Arabije, postavio je metodu i usavršio sistem, selama, zvali su se »kjatibi vahj« (pisari* objave). Po­ po kojem treba izučavati temeljna vrela islamske juris- slije smrti Alejhiselamove je hal'ifa Ebu Bekjir naložio prudencije. On je fikuhska preporna pitanja rješavao |u kjatibi vahju Zejdibni Sahit el-Eusariji, da prepiše ku­ zboru učenjaka. Zaključak je zapisao jedan njegov uče­ ran sa pojedinih predmeta na listove. nik u zbirku, koja je bila za to određena. Raspoređenje Nakon smrti halife Ebu Bekjira preuzeo je taj pre­ fiikha je on uredio i svojom rukom -napisao odlbn^k o pisani kuran u pohranu halifa Omer, a nakon njegove samostalnom djelovanju ljudske volje (jndeterminizam), smrti njegova kći, a Alejhiselamova žena; Hafsa. Treći gdje pobija deterministu Hadzin ibni Sufjana. Znameniti halifa Osman preuzeo je taj kuran od Hafse i odredio 12 su njegovi učenici Imami ebi Jusuf, koji je osim »Na­ lica, da napišu više primjeraka kurana i da ga po novo­ putka za suce i sudove« izradio jednu zakonsku novelu osvojenim krajevim a rasture. Takav prepisani kuran o odnošajima nemusl'mana, te kojoj su postavljena na­ danas mi imamo. Za vrijeme vladanja prve četvorice čela, po kojima muslimanska vlada u vjerskom duhu halifa (t. j- do 35. godine po Hidžr.) rješavaju se dogmat­ treba da postupa u upravi države. Umro je 172. po Hidžr. ska, obrednička i pravna pitanja svim četirima gore na­ u Bagdadu. Imam Muhamed ebu Abdul-lah ibni Hasan vedenim izvodima, t. j. pored kurana i hadisa postoji još eš-Šejbani, koji je napisao veliki i mah zbornik, u ko­ »idžma« t. j. zaključak (consultum) svijuh mjerodavnih jima raspravlja o tome, kako valja po zakonu živjet:; islamskih učenjaka jednoga vremena, izveden iz smisla posebnu radnju, u kojoj kazuje, kako se ima u ratu po­ kurana i hadisa (radicije) za pojedina dogmatska, obred­ stupati i t. d. Umro je godine 189. po Hidžr. nička i šerijatskopravna pitanja zatim »kijas« t. j. pri­ Imami Malikj ibni Enes bin Malikj bin ebi Amir el mjena (analogija) jedne Šerijatske odredbe (iz kurana ili Esbahi sakupio je zbirku hadisa pod imenom »M u v e t- hadisa) za stanoviti odnošaj na slične prilike s jednako­ t a« koje djelo često ubrajaju među njige o fikhu. On je sti razloga. Budući da se time stvaraju na neki način temeljio svoje predavanje o fikhu na kuranu i hadisu i nove norme, to se i kijas uzima kao četvrto vrelo za fikh. mjesnim običajima Medine. Umro je 179. po Hidžr. Imami Safi napisao je >xR i s a 1u« o temeljnim zasaBudući da su se muslimani u godmatskim, ritual­ dama šerijatskoga prava i »Um« (mati), koja obuhvata nim i šenijatskopravnim pitanjima bili razišli, osjetila se potreba, da se popiše hadis, koji je tumač i nado­ sva pitanja zakona; zatim knjigu o »H a d ž d ž u«, te go dine 197. glavno djelo »Ei'džedid« (nova nauka). Njegov puna kurana, — da se dogmatska načela, obredne i prav­ sistem obučavanja je donekle samostalan. Proučio je ne norme formuliraju i popišu. Na ritualnom i pravnom malićinski i hanefctski mezheb (ritus) te ih donekle upot­ djelu fikha radila su spomenuta četvorica imama. Imami 63 �Azam ie racionatista, jer je izvodio zaključke iz samog kurana, služeći se vi5e kijasom (analogijom) nego hadisom (tradicijom), dok su ostala trojica trdacionaliste, jer su više pos'zali za liadisom (tradicijom). Shvatanie islamske ortodoksije spomenute četvo­ rice imama razišlo se u četiri pravca (mezhebi) s malim razlikama u pogledu vjerskih obreda i jurisdikcije. Prav­ ci, što su ih navedem imami uglavili, danas se ovako dijele po velikom prostoru 'islamskoga svijeta. Najviše je raširen pravac (mezlieb) što nosi ime imama Ebu lianife (Imami Azam) i to u cijelom otomanskom carstvu, u srednjoj Aziji i Indiji. Safijski prav ac nahodi se naj­ više u donjem Misiru, južnoj Arabiji, istočnoj Africi i „ indijskom arhipelagu. Malikjov pravac dbulivata sje­ vernu Afriku čak do m eda Saharskih, a velikim djelom i gornji Misir. Dok je u Spaniji vi'adao Islam i ovamo je dopro Malikjov pravac. Možemo reći, da je ovaj рга. vac osobina zapadnoga dijela Islama. Hanbelovaca bi­ jaše do XIII. vijeka mnogo u fraku, Siriji i Misiru. Od tada im je broj postao rjeđi, pa se sada nalaze na okupu ponajviše u Nedžbu na visoravni Arabije. ПРИВРЕДА MeOmedahja Fazlagić, upravnik rasadnika u G oraždu Nauka o voća rstvu Plodne grane su raličite duljine. Kod nekog košpičavog voća su dulje (kod ibresaka 50 do 80 crn), kod jabučastog grace 6—J2 ^ сш dugačke plodne mladice zovemo s t a p k ama. One su glatke, pobočni pupovi %u im sitni, a na Vrhu se razvije krupan ovršni gup^ifi s t a p c i c a . Nalaze se kod jabučastog voća. Prstenaste bodlje su 3—fLgm dugačke prstenasto naborane grančice,- a- oVršni pup im je ili cvijetni Ш lisni. P r s t e n a s t e s t a p č i c e su do 3 cm dugačke grančice. Dok izraste i njen pup procvate treba često i nekoliko godina. P1 o d n j a k. To je odebljali dio na osnovici, gdje je ranije bio plod. Tu tse je nagomilala izvjesna količina rezervne hrane koja je bila namijenjena plodu, pa tako mjesto izgleda kao otečeno. Iz pupova toga pfodnjaka razviju se s t a p k e iz s t a , p č a c e . Negdje se stvori lišće, a u pazuhu lišća i cvijeci. K i t n e g r a n e . Dolaze kod košpičavog voća (n. pr. kod trešanja). Kratke su nose na svom vrhu više pupoljaka. Srednji pup je šiljastiji te se razvije u mla­ dicu. Ostali pupovi su tuplji, te ocvatu. e) L i s t . Sastoji se iz p e t l j e i l i s t i n e . Petlja je sužen list. To je snop ćellca koji se kao mreža raširi u listinu. Tako imamo l i s n e ž i »e ( n e r v e). Srednjoj i najjačoj žili kaže se r e b r o . Među ner­ vima nalazi se p l a s t i n a l i s t o v a , a u ovoj opet 1i s n o z e l e n i l o . Petlja imade r u k a v a c , kojim se pričvrsti za mladicu. Usljed suše, zime, slabe ishrane ili kakvih štetnih upliva otpada flst zajedno sa svojim rukavcom. Lišće prema vrsti i sorti voća imade i raznu for­ mu; jedno je dulje, a drugo kraće, jedno je okrugllje, a drugo uže. Kod oraha je opet razdijeljeno. Obrub lišća je isto različit. Površina lišća kod jednih je glatka, kod drugih opet gruba i navorana. Izravnajmo lišće na drve­ nim i plodnim mladicama, pa ćemo i tu vidjeti razliku. 64 L i š ć e je g l a v n i o r g a n z a p r e h r a n u , ono i s p a r a v a v o d u , b e r e i z v a z d u h a h r a n u , a tu opet sa tekućinom koja dolazi iz korjenja, p r e r tu l i u nove biiinske m aterije. Stalnim primanjem hrane iz zemlje, te isparavanjem vode u ibilini zaostanu mineralni dijelovi, od kojih se pri sagorijevanju stvori pepeo. Lišće p o d a n u p r i m a ( u d i š e ) ugljični dvokis, a ј-гсГПГе k i s i k . U n o ć i t o čini obratno, u d i š e k i s i k , a iz d i š e o p e t u g l j i č n i d v o k i s . Čemu nam služi ugljik to smo već govorili. Pomoću njega stvaraju se ugljikovodici (staničevina), škrob i šećer, klovat'na (smola), masna ulja, vosak, eterička ili miri­ sna u.'ja, biljne boje, pektin, te bjelančevine. Tako lišće bez prestanka v r š i p r o m j e n u v a z d u š n i h m a ­ t e r i j a . Sto su p 1u ć a za čovjeka to je l i s t b i 1i n i. U lišću se pomoću svijetla pridošla s u r o v a m e z g a p r e p l a v i j a u g r a đ e v n u , te je tako lišće istodobro i ž e l u d a c b i l j k e . Pri isparavanju vode i pri stvaranju bilinskih ma­ terija vidnu ulogu igraju dvije stv ari u listif-: 1. P u č i i 2. L i s n o z e l e n i l o . Na d o n j o j strani lista nalaze se m a l i o t v o r i , koje zovemo p u č i ( p o r e ) . Na te otvore L i š ć e izd i š e i i s p u š t a v o d e n u p a r u . Tih otvora ima bezbroj, tako da na površini od 1 mm2 dolazi ih 300 do 700. L i s n o z e l e n i l o ( h l o r o f i l ) je zelena boja. Sastoji se iz ojedinjenih ili spojenih z r n č i ć a, koji su postavljeni na u n u t r a š n j o j ! s t r a n - i s t a n i č n e s t i j e n e . Zahvaljujući hlorofilu btfjni dijelovi su ze­ leni. Isti imade v e l i k i z n a č a j p r i s t v a r a n j u n o v i h b i l j n i h m a t e r i j a , a to se događa samo u onim biljnim dijelovima gdje se on nalazi i gdje sudje­ luje s u n č a n a e n e r g i j a . Niče li sjeme ili klijaju li neki bilinski dijelovi bez pristupa sunca, tada dobivamo sve forme bez hlorofila. Isto tako kod zelenog lišća koje više sunce ne obasjava, neće se stv arati nikakve nove �biljne materije, nego će se trošiti one koje su prije stvorene. C im v i š e j e d n o s t a b l o n o s i n a s e b i z d r a v i h l is to v a , a čim su ov i i z l o ž e n i sun­ č a n o m s vje tlu , tim će se t a k o s t a b l o bo­ lje i s h r a n i t i i j a č e i z r a s t i . Za s t v a r a n j e n o v i h b i l i n s k i h m a t e ­ r i j a potrebno je dakle da imademo: z e l e n e b i l j n e dije lov e, ugljični d v o k is, d u š ič n e spo­ j e v e , v a z d u h , s v j e t l o i t o p l i n u , a još k tomu spomenute m i n e r a l e 'k o lji s to k o m i z z e m l j e pridolaze. Ako u zemlji nema dovoljna množina biljci potrebnih minerala, ili dušičnih spojeva, to se već na lišću poznaje. Hlorofila nestaje, lišće gubi svoju li­ jepu zelenu boju i žutne. Osobiti upliv pri stvaranju hlorofila imade * ž eI j e z o ; ako se isto ne nalazi u zemlji, u stanju kojeg biljka može da primi, lišće požuti, pa dodamo li ga bilini u drugoj kojoj formi, vidimo da je lišće opet poze­ lenilo. ПОДЛИСТАК Munir ŠaO'mović^Ekremov A vd o Jabučica (Slika iz mučnih dana). Otišao je carski nizam. Kršle i konaci ostali prazni. Hadži Hafiz Lojo jedva spasio glavu carskom namjes­ niku Ahmed Muhsar paši i, poslavši mu u pratnju pe­ toricu svojih kavaza, uspio je da ga prebaci preko Goražda do u Sandžak. A sarajevske ehalija čula da je paša izdajica, da je bez sultanske dozvote pustio Švabi Bosnu iz šaka, a da ni jedan kuršum nije prozujao, da ni jedna kap švapske krvi nije protekla od oružja osmanlijskog nizama. I uzbunili še građani ponosnog šehera i jedva je posljednji paša kutarisao goli život svoj i porodice svoje. S njim j e umakao i zloglasni Grk, njegov timar-defterdar, Koštan paša. A stari Lojo htio je pod svaku cijenu da paša ode iz Bosne netaknut. Bio je uviđavan sijedi Lojo, nije htio da se na ustanike digne još i turska ordija ako bi Bošnjaci ubili carskog vezira. Pobjegao je posljednji namjesnik carski u Bosni ponosnoj. Četiri je vijeka unatrag upravljao namjesnik Bosnom u ime devleta i četiri stotine godina Bosanac je kroz njegove riječi i zapovijesti slušao volju čestitog sultana. P a ga eto više nema. Čudno je to bilo svakom; Bosna bez vezira? 1 Ali je tako bilo. Sramnim bijegom da spasi rusu glavu i život goli, napustio je paša Bosnu. A krv bosanska je uzavrela u nekoj nesvjesnoj srdžbi, čudna situacija u koju su upali tako nenadano, tako neočekivano- hitrina promjene i raznolikost sud­ bonosnih događaja uspalila im je svijest i krv onog praiskonskog viteštva i domoljublja koji su isplivali na površinu njihovih osjećaja. Nizam je otišao! A Ismet paša Uzunija, komandant sarajevskih gar­ nizona, odveo je posljednje ostatke nizamske vojske, odnio sve što je za nošenja bilo. Ali topove, velike i snažne, što ih je posljednji paša prije dvije godine nabavio od švapskog česara i koji Л su bili na Žutoj tabiji i na tabiji više Strošića, nije mo­ gao odnijeti paša. Tvrđavski topovi teško su se kretali a put preko Gof&žde, vrletan i izrovan, nebi ih ni pod­ nijeti mogao. Ismet paša Uzuija bojao se sile ustaške, a zapo­ vijed iz Stambola bila je izričita: — Što prije evakuisati Bosnu, što prije otpremiti carski nizam u Sandžak. Ustaše su već dočekale Švabu kod Broda. Taslidžanski muftija je istjerao Szapary-a iz Tuzle. I Ismet paša, slušajući zapovijed carsku, napusti Bosnu i to­ pove na Žutoj i Strošićkoj talbiji. Ali da tabijski topovi ne bi učinili zla zavojevaču proti ustaša i okupatoru Bosne, naredio je svom puš­ karu da povadi igle sa okidača i da ih tako učini ne­ sposobnim za boj. Držao je da u ustaškim redovima ne­ ma zanaćije koji bi znao popraviti moderne topove. I dok je u Bosni vrelo i kipjelo, on se je sa po­ sljednjim taborima nizama spuštao niz vrletne obronke prema Drini, gdje je još vladao car iz Stambola. Dopro Švabo do Vranduka uz Bosnu. Već se tri dana bije ogorčeni boj pod Vrandukom. Švabo nava­ ljuje svom silom i žestinom, ali se i Bosanci opiru ju­ nački. Grčevito brane grudu svoje domovine. Šišane i džeferderi prazne se i vatreni kuršum rijedi redove Švabe, a. s vremena na vrijeme, otisne se po koji bu­ ljuk niz obronak kakvog visa i krv neprijatelja pljusne potokom po prodalinama i merajama Herceg-Bosne. Ljuti handžar zaigra jezivo kolo po švapskim glavama a glasnik odleti u Beč s viješšu: — Ne daju se Bosanci! Ali je sila Švabina golema, teška topovska džunleta razbijaju busije ustaša, otimlju im položaje i oni uzmiču stopu po stopu, ginući junački, zaljevajući svaku grudu rodne zemlje vrelom krvlju. Sarajevo se sprema na otpor. Grozničavo i užur­ bano skuplja se džebhana, kupe se momci i opravljaju �bedemi. A prvaci po sijelima i skupovima, po ćefencima i džamijama vatreno sovore o bosanskom juna­ štvu i ponosu, o sjeni viteških djedova koji prate ove sudbonosne događaje, odozgo sa visina i ulijevaju hrabrosti borcima. — Sedam je teških topova na našim bedemima! Izginuće Švabo pod Sarajevom, tvrd je orali šelier Sa­ rajevo! Tako govori čaršija i ehalija. Te vijesti pune srca borbenošću i ruka se sama hvata za pojas za kojim reži dugi handžar sa bijelim kamzama, a oči sijevnu borbenim plamenom i duša ustrepta. Ali ne misli tako Hadži hafiz Lojo, duša i srce ustanka, ne misle tako Hadžijamaković i Kaukčija, sa­ rajevski prvaci, ne misle tako Bakarović i Turhanija, Upućeni su oni dobro da su topovi na tabijama bez vrsnog majstora, koji bi ih popravio, samo staro gvož: dže, nijemi i umukli u boju koji će se odigrati kroz koji dan pred vratima Sarajeva, jer je Vranduk pao, a Šva­ bo nadire uz dolinu Bosne. Još koja zora dok svane, Švabo će svojim kunda­ kom kucnuti nawvrata sarajevskih bedema. A treba ga dočekati junački! Te misli more Hadži Loju, te brige taru njegove prijatelje. Sjede u Turbinoj berbernici u Saračima i šute, pušeći duge čibuke. A misli teške i turobne ukr­ štavaju se i množe, srca se grče od bola i jada nad ne­ voljom domovine, a duša titra i trepti željom za od­ mazdom drskom zavojevaču, šuti Hadžf jllđi&i ‘Šuti mu j družina. Stari befber Turbo, prislonjen uz vrata, pre­ bire nešto teško u pameti. — Selamun alejkum! — otvoriše se vrata. U berbernicu uniđe Šaćir, Hadži Lojim kavaz. — Hadži Hafiz efendija, jedno vrano momče od jutros te traži, hoće s tobom da prozbori o nekim stva­ rima. — A gdje je? — prenu se i zmisli vođa ustanika. — P red berbernicom. — Bujrum, neka uđe. Skromno pozdravivši, stupi u mračnu berbernicu momak, visoka stasa i garave puti. Kao u djevojke pri­ kladno lice, rumeno kao jutarnji ruj, gorjelo je vatrom i viteštvom. — Hadži Hafiz efendija, je li izun da progovorim dvije riječi pred tvojim licem. — Govori, momče, kakva te sreća do mene vodi? — Ja sam Avdo Jabučica, Sarajlija, sin Junuzage kazaza. Prije tri četiri mjeseca sam došao iz Latinluka. U Šibeniku sam, u vojnoj školi učio puškarski zanat. — P a? — iznenadi se Hadži Lojo. — Čuo sam da ne možete naći majstora koji bi po­ pravio topove na Taibijama. Mislim da ću ih ja moći za boj opremiti, pa, efendum, ako vam trebam stojim vam na usluzL 66 Momče to izgovori laganim odmjerenim glasom. Hadži Lojo se udari po koljenu i od radosti skoči i za­ grli Avdu Jabučicu. — Hej, aferim Jabučica Avdo, Sam te je Bog spre­ mio u posljednji čas. Uzmi halat pa hajde na tabiju. Tamo reci da sam te ja poslao. I božjom pomoću, na dam se, moj sinko, da šeš topove u red dotjerati. Izva­ đene su im igle što u hevze udaraju. Tvojom pomoću ćemo din-dušmanu zadati ljutili rana. Stari ljudi pričaju da Hadži Loju nisu nikad vidjeli veselijeg kao tog dana. Avdo je opravio sve sedam topova i kad je prvo probno džunle grmnulo i prozujilo kroz vazduh sa tabije na Strošićima, sijedi Lojo je zaplakao kao dijete od pregoleme radosti. Sav drhćuči od uzbuđenja, okre­ nuo se je prema Pašinom brdu i Panjinoj kuli, pa vik­ nuo ogorčeno i gnjevno staračkim glasom: — Hej, Švabo, bujrum sada dođi! A probna džunleta iz topova su izlijetala i odjeki­ vala daleko, d a le k o ... do Vranduka, odakle su po­ sljednji ustaši uzmicali prem a Sarajevu. Bio se je ljut boj pod Sarajevom. A sedam teških topova sa Žute i Strošićke tabije sijali su sm rt po re­ dovima Švabe. A šišana i mala puška, m artinka i dže-: fefdar izbacivali su hiljade kuršum a i smdžirlija i op­ kopi oko gradskih bedema napuni še se mrtvim i ra­ njenim. Filipović je bio ljut kao ris. Ismet paša mu je javio da topovi na tabijama nemaju igala, da su za boj nesposobni. A ovamo rane zadadoše ljute. Posljednji se bije boj za čast i slavu domovine, po­ sljednji put Bosanci, puni v iteštv a i ponosa, padaju bra­ neći rodnu grudu, posljednji put pucaju topovi sa tabija i posljednji borci, padajući grle tlo otadžbine. Puši se krv iz tijela junaka. Bio se je ljuti boj pod Sarajevom , bio se je i do­ končao. Utišalo se. Klonuli su lavovi, braneći dom svoj i ponos svoj, malaksali su pred ogromnom silom dušmana. Sarajevo je palo slavno. Nepregledne hrpe mrt­ vih po opkopima gradskim svjedočili su to jasno. Kobni glas sove odjekivao je po zgarištim a širom Bosne po­ nosne. * Pala je Bosna, osvojio je Švabo. Ali je osjetio ve­ ličinu ljubavi Bosanca prem a domovini. Hiljade i hilja­ de svojih vojnika izgubio je Švabo, vojujući protiv ži­ lavim ustašama. I ponova zakuka bosanska majka. Svetio se je Švabo. Vješala i m uškete umnožiše uciljene majke. Svetio se Švabo! Jednog sunčanog jutra provela je švaska patrola niz M edreseta vrano momče, crna, plamena oka. Ruke su mu bile krvnički stegnute tankim tenefima. A kod kuće ostala je ucviljena majka nad razrovanim ognji­ štem. �Bio je to Jabučica Avdo. Filipović, zapovjednik austrijskih trupa u Bosni, kad je zauzeo Sarajevo, potražio je onog koji je, po­ pravivši turske topove, zadao mu neprebolnih jada. Podli je izdajica prokazao Avdu i prijeki ga je snd osu­ dio na smrt. Smrt pred mušketama. Prolazio je Avdo kroz Sarače i Ćemaiušu gordo i oholo, okružen Švabinim bocama, prolazio je ponosno Avdo Jabučica u smrt, a za njim je plakala sarajevska ehalija. Niže Crnog vrha, s onu stranu Gorice, kud vodi cesta u Velešiće, a gdje je danas vojna bolnica, bila je iskopana raka. Prije smrti pomolio se je Avdo Svevišnjem, klanjao je dva rećata. — Feuer! Oficirska sablja je sijevnula i projurila kroz jutarnji vazduh, bubnjevi su zabubnjali, a m uškete planule. Pao je Avdo Jabučica, a krv njegova je natopila rodnu grudu. I danas mu je tu grob. Svetio se je Švabo! Ali su bile to žrtve koje su kao nebeske krijesnice u mučnoj historiji ovih dana ostavile svjetao, neizbrisiv trag potomstvu, ostavile su spomen o umiranju bez grča i plača, za čast i slavu domovine. Slavna su to imena u historiji Herceg-Bosne, možda najslavnija, jer su žrtve njihove bile najteže, jer su djela njihova pronijela svijetom ime Bosanca i njego­ vog viteštva, Bosne i njenog ponosa, koje u dušama našim još uvijek neugasivo tinja i gori i puni nam dušu poštom i udivlienjem nad životom i smrću očeva i dje­ dova naših, junaka, dičnih, bez mane i straha. Nazif Resulovic Utje£>a Tu Ma/ra bolno zajeca, a potokom joj suze navriješe iz očiju. Neprestano se gruvaše pesnicama u grudi, ponavljajući i spominjući grijeh svoj i djetešce svoje. Hamzu ovaj nemio slučaj, jer se zadesio u nj hovom do­ mu na konaku, dovede u nezgodnu situaciju i gledao je da na bilo koji način utješi Maru, ili da se nekako odatle udalji i na drugom mjestu potraži noćište. U tome pre­ mišljanju sinu mu kroz pamet jedna vrlo utješljiva misao, pa će Mari: — Hajde, jadna Maro! Mome je ocu bilo sedamde­ — Što ti je, Maro, pa tako jadikuješ i plačeš? — Kako šta mi je? Umrlo mi, moj Hanza, prije set godina kad je umro. Uvjeravam te, umro je u tim godinama i — nekršten! nekoliko dana, dijete p a ... O va Hamzina dosjetka Maru za momenat utješd. Ni­ — . . . Ma, ostavi plač, Maro! Neka ste vas dvoje kako nije m ogla u pamet da dozove misao da je pred živi i zdravi, daće Bog djece! — prekide je Hamza. njom čovjek, čija vjera ne priznaje znamenje Hrista, i ako — Ama sve bi lahko bilo da nisam zgriješila, pa da slavi Boga jedinoga, te da stoga Hamzin otac nije ni mo­ imam s čim pred Boga stati! — odvrati Mara. gao biti kršten. Duboko uzdahnuvši, osjećala je kao da Hamza je začuđeno promatraše, pa će prostodušno: joj se neka stijena, čitavo brdo skotrljalo sa srca, što joj — Zar poslati nevino djetence Bogu i nemati mje­ pritiskivaše dušu poput more. Sva blažena, Mara usklista kod njega? Batali, molim te, besposlicu! knu: — Duši bi mi olaknulo, dobri Hanza, da mi jadno — Hvala ti, Gospo, kad pred lice Božje nije otišlo dijete ne ode nekršteno! samo moje djetence nekršteno! Neki naš dobroćudni Hercegovađ; iritenom 'Hamza, kupovao po Konavlima zejtin i svlačio gu u mijehovima na konjima i magaradima u Trebdnje na pazar. Tako jed­ nom omrkne u nekom konavskoni Selu i zakonači se u kući svoga poslovnoga prijatelja, katolika, kojemu prije kratkog vremena bijaše umrlo novorođenče. Žena toga domaćina, Mara, plakaše i jecaše za izgubljenim djete­ tom. Hamza, ne znajući o smrti djeteta ništa, upita je ljubopitljivo: Jesam li podmirio dužnu pretplatu? 67 �СЕВДАЛИНКЕ L a k i š i ć a Z la ta Zaljulja se m ostarska munara, Potrese se m ostarska ćuprija, Mujezini učit’ prestadoše, Zašutješe softe u medresi Kad zapjeva Lakišića Zlata, Sve odjekne po kršnu Mostaru P a niz luke i niz kadiluke. Svak se čudi Lakišića Zlati, Ponajviše do tri mujezina. Karala je ostatjela majka: »Fato šćeri, da od Boga nađeš, »Jedna pjesma stotinu harama, »Jedna kajda stotinu grijeha. »Kad te čuju do tri mujezina »Ufate ih derti na munari, »Pa ne uče namaskog ezana »Već slušaju tvoju pjesmu, Zlato. »Kad te čuju softe iz medrese. »Bace derse, zatvore kitabe, »Pa posluhnu tvoju pjesmu, Zlato. »Nemoj, Zlato, činiti harama, »Nemoj, šćeri, prokleće te majka!« Progovara Lakišića Zlata: »Ne kuni me, moja mila i »Ja ne pjevam porad mujt »Nit softama dersove razb Ja ne činim božjega hara »Već ja svoje kahare razl »Kad zapjevam s Luke ii’ »Pjesma ječi do carske tabdje, »Do onije carskije nizama; »Međ’ njima je gonđe Mehemede. »Kad začuje pjesmu na tabiji, »On se sjeti svoje jauklije, »Jauklije Lakišića Zlate »Sto ga čeka tri godine dana »Dok joj Meho iz askera dođe. »Stog’ ja majko svoje pjesme nižem »Da me čuje gonđe Mehemede. Lakše mu je carski asket biti.« A g e S a r a jlije Pivo piju age Sarajlije Na Ilidži pokraj Željeznice, A pred njima Panjo Mustaj beže Sa B istrika do dva Merhemića, Sa Vratnika do dva Džin-Džafića, S Ćemaluše Sarić Salihaga, S a Kovača aga Očaktana, Ispod Hrida Džinić Sulejmane, Sa Hiseta dvojica Penjava, Iz Caršije Kaukčija Mujo. 68 Piju age derte razbijaju. Služila ih M ara Ćebedžina; Kako kome čaše dodavaše Svaki joj se pod grlo hvataše, Ponajviše Kaukčija Mujo. Govorila Ćebedžina M ara: »Aman, aman, age Sarajl je! »Ako svakom mogu sluga biti, »Ja ne mogu svima ljuba hiti!« Na to skoči Kaukčija Mujo: »Srce, dušo, Ćebedžina Maro, »Mlad sam momak od sojli plemena; »Eto tebi srm a i dukati, »Hoćeš li mi vjerni ijuba biti?« Postiđe se Ćebedžina Mara, Postide se, potiho besjedi: »Ne ću bogme, Kaukčić Mujaga. »Na poklon ti srm a i dukati. »Što je soja i što je gospode »Najljepši je Panjo Mustajbeže; »Lijep aga, ja ljepša djevojka; »Vako dvoje u po Bosne nejma!« .llib e g o v ic a Ja kakva je sjajna mjesečina Još je ljepše iza gore sunce, Od sveg ljepša Alibegovica. Ona rodi devet djevojaka Devet šćeri devet labudova, A deseto nosi pod pojasom. АГ je mučno begu Alibegu Što on nejma sina od poroda. Devet šćeri porodi mu ljuba, Devet šćeri a ni jednog sina. To je begu plaho teško bdio, Pa kad pođe beže u čaršiju, Progovara svojoj vjernoj ljubi: »čuješ Li me, moja vjerna ljubo, »Viš’ kuće ti badem drvo raste, »Niže kuće D'rina voda hladna. »Ne rodiš li desetoga sina, »1Г s’ objesi il’ u Drinu skači!« Reče beže, ode u čaršiju, Osta mučna u konaku ljuba. Ni po sata nije zuhar bilo Ona rodi desetu djevojku, Pa je. uze na bijete ruke, ■ — P a je povi u kumaš i svilu. Pođe tužna baščom i merajom, Dok ne dođe plahovitoj Drini, Baci kćerku u studenu Drinu: Baci kćerku pa zaplaka tužno: »Hajde šćeri i majka će doći!« P a se vrati svome bjelom dvoru �I doziva devet šćeri svojih, Oblači im svilu i kadifu I kose im ptočešljava zlatom, Češljajući njima progovara: »Čujete Г me mile ššeri moje, »Kad vam 'babo iz čaršije dođe, »Rec’te babi otišla je majka, »Ot'šla je da se ne povrati.« Ode tužna AUbegovica, Šve do Drine baščom i metajom. —Allah! — reče pa u Drinu skoči. Osta tužan beže Alibeže, Osta tužan u svom bijelom dvoru I sa njime devet sirotica. Pribilježio: M. б. Ekremov. ГА ЈРЕТОВ ГЛАСНИК Г а /р е тов а п р е д а ва њ а ОГРОМАН У С П ЈЕ Х ГА ЈР ЕТ О В И Х П Р ЕДАВАЊ А Посљедња замашна акција Главног одбора Гајрета у циљу свестраног придизања и просвјећивања муспимана путем растурања и одржавања Гајретових популарних предавања наишла je на огромно разумијевање и одушевљење народа. Гласови који су већ приспјели поводом првог предавања, доказују нам то најрјечитије. Ти гласови јасно нам казују да муслимани ишчекују препород цјелокупног свога живота од Гпјрета и од његових спасоносних анција у свима правцима. За доказ те наше тврдње цитираћемо ниже извјештаје и то из неколико забаченијих мјеста: Гласови из Автовца: »Послата предавања 1. свеска^са расписом број 241/31 бд 18. I. т. г. примили смо и у свему поступили no Башем распису. Вечерас (23. I.) у 8 сати одржао je предаваље »Вјера« од Џемалудина еф. Чаушевића, Алија X. Пашић. Слушаоца je било 56. Предавање je наишло на ћуно разумијевање и одобравање присутних. Вођена je дебата, у којој je учествовало доста присутних. Предавање je читано полагано, те je предаваоц сваку тачку објашњавао заједно са нашим имамоиг Абдулах еф. Курспахићем. Предавање и дискусија трајала je 1.20 сати. Предавање »Будимо задругари« држаће се 24. о. мј. тс ће исто бити добро посјећено. Молимо да нам се ова предаван>а и даље птаљу, јер je ово зла-то за nac.« Гласови из Маглаја: »Јучер послије џума намаза, у Коршумлији џамији прочитао je предаваље од r. Чаушевића, Хусеин Локмић, студ. права, питомац Београдског Гајрета »Осман 'Вдкић«. Пошто je био лијеп дап, a и млади петак. џамија je била пуна грађана и сељака; било je присутно 4—500 људи. Дискусије није било.« Гласови из Модрича: »Према Вашој окружници бр. 241/31. од 18. јапуара, одржали смо прво популарно предавање о »Вјери« од г. Џемалудин еф. Чаушевића јучер иа дан 2. ов. мј. у просторпјама Мектеб Ибтидаије na вечер послије теравије. Предавање je одржао г. Хафиз Мухамед еф. Спужић, имам матичар, који je разговијетно. са иајвећим разумијеваљем тумачио Ислам, п.егово лијепо прпчањс о дужностима сваког муслпмала, тако јо noMiio и са najnchoM вољом саслушано од стране слу- шалаца. Предаваље je трајало од 7 и no na свв до 8 и no сати. Након завршетка настали су разни упити na које je г. Спужић увијек приправан као и на ове дао тачан и јасан одговор. Присутних jty било 198. свп муслиманске вјере. na овај број у наптем малом мјесту показује, да наш народ ocjeha и внди гдје Гајрет и Га1ретова идеја свакпм дапом продпре све дубл;е' и дубље у народ и сваком прлликом иде ва наттретком свих муслимана. По овом свему и no причаљу тпх слупгалапа након сврптеног прелаваља падале су тако лаокаве рп1ечп у прллог Гајрета и изјаве да je овај корал који je Гајрет учипио за на^роЈГ^^~јвдпо добро дјело и да му се дугује мпого. Ми одбор поздрављамо тај Ваш подхват и желнмо и Biei>yieMO у све боље ycniexe, тс са оваким предавањем бике Гајрет као ппопв>етио друштво све вптпе и више завољено у наооду, јер своју дјелатност и корисне резултате показује na сваком кораку. Остала два предавања изврптићемо no одређеном реду. ком смо нарочитим огласима објавили.« Гласови из Стапог МаЈдана: 24. I. Miecnn одбор Гдјоета одпжло je ппелавлн.е послато no Главиом одбору. Плттсутних je било 42 чотИека. Гатоетова читаоница била je лупком пуна тако. да чов?ек до човјека nnie могао стати. ТТпедавач je био r. Ахмед erfi. БилалбеговтЛ. импм-матичар. ITrinie него птто je почео читаги ппелавање »Bieoa« растумачио je у кратким потезима знача? ГаЈрета и алеловао на присутне да и они колико су у стаљу и морално и матепијллно помогну Гашет. тс да помажуЈш ГаЈоет. помажу себе a и Гајрет he мојш лажпте да остварп свој задатак. За BpnieMe члтања ппелавања пписутпи су ra ввло пажљиво слуптали и на конпу су изразпли заловољство и захвалност Гајрету. птто им омогукује ла се упознају са стварпма Koie су им потребне а.тги непознате. Ппиг.утнима je обивљено да he се одржатп впше прела,ватва. за вптпеме Рамазана и за.молили их да истом ттрлоуствују. птто су и обећали. Након тога je било дискуеије о предавању, те се je поисутнпм много допало. изјавившп да je то требало још одавно чинити. Предпвању су присуствовали у великом броју тежаци, a било je и илмије, н.пх пет на броју, a међу н.пма и овдашп>и грађанип и профссор у бихаккој медреси г. Ибрахим еф. Пашалик« Гласови из Кораја: »Синоћ 22. ов. мј. одржано je прво Гајретово предававе »Вјера«; од X, М, Џемалудина Чаушевића. 69 �Предавање je одржано у просторнјама овдашље читаонице »Слоге«, no г. Ибрахим еф. Бегићу, овдашн>ем имамуматичару. Истн je предавање прочитао с опширним тумачеи>ем и разјашњавањем, a и наводећи поједина ајета из Курана, која су се истог тицала. Присутно je било 40 слушалаца ради тога што je пошта врло касно око икиндије стигла, na није било времена да се објавп свијету, иначе би било више, јер je за ово предавање владало велико интересовање. Након одржаног предаваља овдашњи имамп X. Сеид Зенуновић и И. Бегић су све то још једном претресли, успоређивали какви смо сад и какви бн требали да будемо, и како би се све грешке исправиле. Нарочито се задржали на оном дијелу гдје се говори о нашем заостатку и напретку браће других вјероисповјести. 0 том се говорило подуго, na се je прешло и на говор о Гајрету, те je усмено закључено да се пма основати Мјесни одбор Гајрета још tokom Рамазана, те се je њих неколико уписало и за чланове. Садање стање чланова јестЗб, na су добри изгледи, да ће се моКи основати Мјесни одбор.« пуна. рачуна се. да je било присутно предаваљу преко 500 лица свих грађанских слојева. Предавач je лпјепим и акцентуалним гласом прочптао предавање, што je на присугне учннило необичан дојам, тако, да су се чуле изјаве многих, да no првп пут у свом животу слушају овако лијеп и савремеп вазу-насихат о својој вјери. Предавање je било без дискусије ради пнјетета самог мјеста. Послије прсдпвања, шериатски судија X. Мехмедагаћ апеловао je на прпсутпе, да помогну Гајрет п његове циљевс. јер се Гајрет брине не само о одгоју паше дјеце, него и о одгоју свију нас ширењем овако лијепих својих предавања, па треба сваки од нас да се Гајрету одужп п да му будс лахвалан на овако једној племенитој акцији. Ове ријечи попраћене су одобраваљем и рпјсчима старијпх људи: »Жпвн бпли и здравп п ви и они, којн се брину п за нао за нашу пејаку дјецу, хвала Главном одбору Гајрета, пска нам почссто погааље овако лијепих вазова и насихата«. a млађи свијет je распитивао, да ли се могу добити ова предаваља као књиге. Потом je исто прсдавање no закључку Мјесног одбора одржао благајник г. Али еф. Алиефеидпћ. имам-матичар и то у Омладпнском клубу, »Зори«. Овом предавању присуствовало je око 150 лица, већипом омладинаца. Прпјс предаваља претсједник кпуба г. Мухамедбег Прељубовпћ објавио je присутпим продузету акцију Главног одбора Гајрета ширењем сво^ и х популариих предавања и у најширс слојеве иашег наГласови из Гор. Зенице: рода, похвалио ову племениту акцију. дао ријеч предавачу п »Повјереник Гајрета у Pop. Зеници г. Хусеин Пашан- замолпо присутие да ra саслушају. беговић, муалим, одржао je у уектебу иза теравпје-намаза Предавач^. Алпефендић попратио je своје предавање предавање о »Вјери« од г^Вемалудина Чаушевића. Присутних слушалаца je било преко 70, чланова и пријатеља Гај- овим уводом: »Драга браћо! Нама je свпма ман>е-више познат рад Главног одбора Гајрета на културно- просвјетном пољу. рета.« Taj одбор je упрегпуо све своје силе. да муслимански дио наГласови из Орашја: шег народа који je културно и просвјетно пуно заостао за »22. јануара одржао je Мјесни одбор) Гајрета у Орашј; Орашју својом браћом других вјера, придигпе. освјести га, јер ocjeha потребу, да се морају уложити дупле силе у рал. ла би се у просторијама Грађанске читаонице предавање о »Вјери« X. М. Џемалулина Чаушевића. Предавању je присуствовало постигло у што праћем року све оно, што се je деценијама 70 особа, a предаваше je прочитао г. Хусеин Ћехајаић. За година пропушћало у летаргији и нехају. вријеме читања присутни су помпо и са задовољством праЗато Главни одбор Гајрета имајућп у впду. да су потили садржај предавања. Како je исто писано лаганим стипуларна предавања такођер један ол многих начина. којим се лом, то je за сваког било разумљиво, те послије завршенога може пуно придонпјети културно-просвјетном и етичком пречитања није било пикакове дискусије. Завршетак je свршен породу нашег свијета. предузео je акцију и у том пиљу и у шгицањем. циљу да Гајретова мисао продре и у кајииже народне слојеве. И поред тога што je Орашје мало, било би довољно да што je иаравно једна врло похвална п племенита акција. сс предавања одржавају на једном мјесту, ипак на жељу ехаПрпје прелаза na еамо предаваље, бићу слоболан да лије, предавање he олржати и другу вечер у другом локалу.« вам рекпем нешто о предавањима с вјерског гледишта. Има један ајети-керим у Курани аз. m. који у нашем језику знаОвом прнликом с радошћу констатујемо да у свима ко- чи: Опомињите и савјетујте се, јер то користи муслиманима, рнспим акцијама, нарочито у акцији Гајрета узима видна у истом смислу н један хадисп-шериф: Једап од главних паучешћа иоред интелнгенцнје п напредни дио наше клмије, чела вјере јест да се муслпмппи мсђусобно савјетују. a мп зашто joj и овом прнликом одајемо захвалност и признање зпадемо из иекуства. да такве опомеие п опвјете ндјрадпје na иснравном схватању н>ене вјерско просвјетне и патриот- слугаамо u примамо к орпу преко овпких популарних прелаваља. ске мисије у муслнмаиском дијелу нашег народа. Главни одбор Гајрета водећи рачуиа у циљу опћенитс користн за народ, обрдтио се je многим иашим јавним радВелини успјех Гајретових предавања у Бијељини ницима u стручњацпма од вриједности с молбом да обраде Према распиоу Главиог одбора од 18. јануара о. г. бр. раппе теме у облику популарних предапппл из на.јазажпијих 241/31 извјешћујемо Главнн одбор, да je у четвртак на 22. грана iiniiietr јавног жпнота. гато су ne готоио гви томе позиву о. мј. послије теравије одржато прво предавање »Вјера« и то најприпрпвније одазвали, тапо, ла he Главнп одбор бити у na два мјеста. Једно нредавање одржато je у Главиој џамији, могуЈшости. да још у току овог Рамазапа пздд у облику броa друго у просторнјама Омладииског клуба »Зора«. шура једцу серију таквих пред!гваља н та прсдаван.а преко По закључку овог одбора предавање у џамији одржао je својих оргапизација у унутратн>ости прошпрн међу nim г. Мехмедбег Фиддхић, судски савјетник н члан иадзорног свијет. одбора Гајрета. To предаван.с објавио je у џамијп г. Лсим еф. Мјесии одбор Глјрета у Впјељини. добпо je lteh једну X. Мехмедагић, шер. судија и члаи Уравног одбора 1’ајрета та.кву брошуру са трн upeaimniba. међу којима заузима прво замоливши присутнс, да се ne разилазе послије теравије, што MjecTO »Вјера«. Ово нредаваље обрадио je наш уваженп алим су присутни једнодушно послунмлп. Џамија je била дупком n чувени пјерски кпиппитет бившп Реие-ул-улема г. X. Т,Тсм. Гласови из Љубиња: »Мјесни одбор у Љубињу олржао je 22. ов. мј. предаван>е у 20 часова на вечер у народној читаоници. Предавач je био г. Азиз Сердаревић, a број присутних je бно 42. Преддвање je саслушано пажљиво и мирно.« 70 �Чаушевић. Он je У овом свом предавању у кратким цртама, али ВРЛ0 схватљиво и стРУ',њачки обрадио главне ггринципе 'исламоке вјере, проткане у преведеним цитатима из Куранн аз ш. које hy ja no вашој жељи и у оригиналу цитирати. Сматрајући за особиту част, да ово предаваље одржим У омландииском клубу »Зоре« чији сам и ja члан, поздравл>ам ову акцију Главног одбора Гајрета, те вас молим да помно саслушате ово предавање, a у вези с тим, ако вам пгго не буде јасно, да то прибиљежите. na ћемо послије предавања отворити дискусију о TOM.« Потом je предавач прешао на само предавање, које je пратио оригиналнпм цитатима из Курани аз. ш. a које je саслушано у пајвећој тишини. По предаваљу присутни су акламирали предавачу. Главном одбору Гпјрета и аутору предаван-а a потом je отворена дискусија о самом предавању. У овој дискусији стављена су на предавача слиједећа питава, на која je он одмах одговарао: 1. питање: Каква je сврха поста и зашто се пости? Одговор: Пост je једна Божија императивна заповијед, али само за здраве и одрасле муслимане. a вегова je сврха не само етички да препороди једног човјека, него и здравствено. Баш у данашњем броју Гајрета изашао један чланаж о посту од г. Хаф. A. Бушатлнћа, na вам скрећем пажњу на тај чланак. У њему ћете наћп све што вам je потребно да знате о сврси нашега поста. ' 2. питање: Шта би било с вјбронауке, да су се наше дресе и мектеби претворили у модерне школе, гдје' би се она подучавала? Одговор: Аутор je рекао у модерне конфесионалне школе што зндчи, да би ми данас школоватги кроз такве школе посве другачије стајали и у вјери и 'у свјетовним знаностима. Треба имати на уму да модерце конфесионалне пгколе кључују ни вјерску ни свјетску знаност, него би се те обе пауке паралелно предавале у тшшим заводима, као пгго случај са шериатском гимназијом и друпнм сличним заводи у нашој држави. 8 питање: Зашто су неким пејгамберима олати китаби — писмене објаве, a неки то нису добивали? Одговор: Периода једног шериата обухвата дуги низ година (500—1000), a људство би чешће пута tokom толиког m i­ sa година залутало, na je било потребно, да у том раздобл>у људство неко опомиње и упућује у прописе постојећег шериата, a то су били пејгамбери, који су тумачилп већ постојећи шериат и људство одвраћали од зала и неваљаштине. Кад се указала потреба, да се постојећи шериат мора проширити, нешто измијенити, a нешто према духу времена додати, онда су долазиле нове кљиге оним пејгамберима који су живили у том периоду. 4. питање: Како су пејгамберп добивали објаве (Вахјиилахи) посредно или непосредно од Бога џ. ш.? Одговор: Вахји-илахију пејгамберн су добивали највише посретством Џибриели-емииа, који je пејгамберима саопштавао Божије објаве и подучавао их Божје наредбе. Бнло je изнимних случајева, гдје су неки пејгамбери добивали такве објаве и непосредно од Свевишњег Бога џ. ш. б. питаље: Какво гледиште заузма Ислам у погледу рођења a. с.? Одговор: По исламској науци Иса a. с. рођен je без оца. a роднла га je хз Мерјема no Божијој вољи и наређењу бсз да je имала одношај с каквим мушкарцем. Ово na први поглед изгледа несхватљиво и у опреци са природним процесом. али ако се мало помније размисли. долази се до закључка. да то није ствар немогућа, a ево зашто: Ако човјек као прави муслиман вјерује у Бога. и тврдо зна, да je Он свемогућ и да све може пгго хоће. да je створио из иишта овај цио свијет, створио и оно, што мп вииимо и не видимо. зар je онда чудо. да тај исти Бог џ.ш. може да створи и ‘једног човјека без оца! Кад je могао створити хз. Адема и без оца и без мајке, зашто пије могао створити хз. Адема и без оца и без мајке, зашто редба, нека послужи п овај примјер: Ми дневно читамо у новинама, да се овдје или ондје догодило неко чудо, које човјек не може просто да схвати и вјерује (т. зв. вгра природе) a ипатс се то уистину догодило, na зар нпје могла та игра природе дд се догоди и у том случају, na да се једанпут и дијете роди без оца! 6. питаље: Какво je вјеровање било прије објаве Курана? Одговор: Адо сте помно пратили ноћашње предавање, тамо će вели. да је>од Адем a. с. до Мухамед a. с. владала увијек јсдна вјвра. a то je Ислам. јер су сви приндшш објавл.епих вјера иетовјетии a то je: вјеровање у Бога џ. ш. као Тв-°Г’" а свиЈ.ета свиЈета’ вјеровање у живот послије смрти. глЈе he сваки 39 cw>ja ДЈела бити олговоран. Само je та вјера tokom дугог времена усавршена према приликама и д у х у оног времена, нешто je из старијих шериата узимано, нешто забраљивано, али главни принципи остали с у исти и све Je једна вјера Ислам. 7. питање: Затто муслиманп држе петак као седмичпи празниж, a не који други дан? Одговор: Ha Истоку. специјално у Арабији, прастарп je обичај, да се петак држи као седмични празник, дан када би се стаповнипи Арабије састајдли и измјељивали мисли и своје потребе. Taj прастари штхов обнчај доласком Ислама нпје укинут, него je једним ајети-керимом изричито наређено, да се тога дала муслимани састају, дд пуму клаљају и да се о другим својим потребама здоговарају, пгго се тамо сматрало седмичним хаџом. Какогод je муслимапима прописан годишH.n хаџ прпликом Курбан бајрама, тако je прописана џума свзкаг петка, a има исту сврху у минијатури као годишн.и хаџ. 8. питање: Какав je морално-етички приндип у Исламу вао што кршћани пмаду: Љубп ближњега свога као самог себе? Одговор: У Исламу оваких примјера имаде сва сила, a пајвећи прнмјер јест сам жпвот Мухамед a. с. који свакако треба да буде примјер сваком муслиману. Он je више пута рекао: »Бисту лп утем-миме мекјаримел- Ахлаки«, што значи: Ja сам послат да усавртавам морал. na куд he већи принцнп, него значење те његове мудре изреке-хадиса?! Усавршаваљем морала, постизавају се све етичке врлине човјечанства. пд и то Љуби ближњег. . . 9. питање: Je ли намаз и пост у уској вези и изостављање једног, смета ли другом? Одговор: Како год je намаз једна од главних дужности Ислама, исто je тако и пост. Te двије дужности немају међуообне нераздвојне везе, тако, да би на пр. изоставл>ан>ем Gajret u svakoj kući, znači samo njezin napredak 71 �намаза био покварен пост и обратно, него je и једна и друга дужност Божија строга заповијед те je сваки муслпман дужап и једну и другу да обавља. Овим одговором завршена je дискусија no овом предавању уз бурно клицање предавачу, Главпом одбору Гајрета, претседнику Мјесног одбора Гајрета, који je у исти мах и претсједник клуба, уз изјаве, да ће им од сада бити једини циљ помоћи Гајрет свагдје и свуда. Сматрамо, да посббан записник пије потребан, јер je у овом извјештају у главном све речено, na би записник био сувишан. Молимо Главни одбор, да ово прими на знан>е с молбом, да се овај извјештај no могућпости штампа у листу, ако не у цијелости, бар у одломцима. По одржатим другим предавањнма послаћемо посебап извјештај. Мјесни одбор Гајрета у Вишеграду у смислу окружнице Главног одбора одржао 18. о. мј. прво предавање »Вјера« у просторијама Југославепске читаонице. Предавач je био г. Хасап еф. Хаџихалилвић, a присутних je било око 40 слушалаца. Слушаоци су пажљиво саслушали предаваље, које je г. Хаџихалиловпћ на посебним мјесгима и са своје стране образложио и разјаснио. Ha присутне je предаваље учинило врло лијеп утисак. Након предавања развио1 се je разговор, те je једногласно констатовано да већина муслимана своју вјеру не позна, a кад би je боље ттознавали многе би ствари друкчије гледали и no се, равнали. Мјесни одбор Гајрета у Стоцу извјешћује нас да ha за вријеме Рамазана одбор приредити слиједећа преДабаља: Предавање у читаоници на 25. јануара »0 хигијени«. Предавање gr читаоници на 30. јануара *0 штетности алкохола«. ј Мупгки мевлуд на 3. фебруара са предававем о вјери и рођењу Мухамеда a . р. Предавање у читаоници на б. фебруара »0 задругарству п пољопривреди«. Предавање у читаоници на,12. фебруара (Предавање Гл. одбора Гајрета). Женски мевлуд на 15. фебруара са предавањем »0 узгоју дјеце«. УПУТСТВА ЗА О ДРЖ АВАЊ Е ГА ЈР ЕТ О В И Х П Р ЕД А В А Њ А Приликом разашиљања прве кљиге Гајретових предаван.а Главни одбор je упутио следећа објашњења и упутства: Свима Гајретовим одборима и повјереницима » Сигурно je већ познато Гајретовим одборима и повјереницима да je Главни одбор Гајрета закључио да растура у народ путем своје организације популарна предавања из најважпијих грана нашега живота. У ту сврху обрагио се Главнн одбор свима нашим јавним радницима и стручњацима као и илмији с молбом да обраде предавања из области вјере, хигијене, пољопривреде, трговипе занатства, воћарства, задругарства, историје неашег народа и познавања Отаџбине. Досадањи одзив je свакако задовољавајући. Према закључку Главпог одбора, сва предавања, која задовољавају својом обрадом штампаће се у форми књижица. na се na тај начин заводи Гајретова Библиотека. Прва књига neh je оштампапа са слиједећа три тгредалања: 1. X. М. Џ. Чаушевић, бивши Реис-ул-улема »Вјера«, 2. Инж. Шериф Бу- 72 бић, директор Пољопривредне школе »Будимо задругари« и 3. Хамдпја Мулић, школски управитељ »Одгој наше дјеце«. У смислу закључка Главпог одбора, прво предаваље »Вјера« имаду одржати свп одбори и повјеренпци Гајрета уочи петка, 22, о. мј., друго предаваље уочи недјеље, 24. о. мј., a треће предаваље уочи уторка, 26. о. мј. ПредАваља која ће се послати у другој књизи »Гајретове Библиотеке« нека се одржавају прекодал истим редом. Гајретова предавааа треба да допру у најшире слојеве нашег елемента. Због тога je потребно да сви одбори и повјереници проведу што јачу пропаганду и да свако предчваље афиширају на згодним мјестима, озпачивши сваки пут тачно вријеме почетка појединог предаваља. Потребно je да Мјесни одбори и повјерепици Гајрета изнађу за предаван.а најприкладније локале, што je могуФе пространије л no могућности у центру мјеста, гдје ће се Mohn да сакупи што већи број слушалаца. Одбори и повјереници треба да одаберу за свако предавање најподесније предаваче. Ако један предавач може са , уепјехом да одржи само једно предаваље нека се за друга дда предавања одаберу нова двојица предавача, који су no cnojoj спреми или искуству најпозпатији са темама које сс обрађују у дотичним предавањима. Одређени предавач треба најпрпје сам да простудира. предаваље које fce одржати (читати). да припреми објагањења за one ставове које публика евентуално неће моФи схватити ка.да се буде читало. Нека предавач припреми одговоре на евентуалне упите који-ћс му се стављати no 'овршетку предавања. Одбори и повјереници нека се побрину за ред и тппшну за вријеме предаваља и нвка упозоре слушаоце да у току предавааа не стављају никаквих уппта. тако да се излаган>с предавача нпчим не омета. Слуптаоцп предавања нека. себи биљеже евентуалне примједбе које ће стављати послије свршено<г предавања. Нека се послије сваког предавања отвори диокусија. пека се потажне струјаве и измјена мисли; нека се у току разговора уочи данаган.е наше стаље у сваком погледу и нека ое исгакне какви смо и какви би требали дд будемо. na онда нека ее пређе на акцију, на рад било оснивањем залруга, било т то јачом пропагандом за Гајрет и школу. било којим лругим хаирли послом. Нека се шири вдеја напгега Гајрета како би се што випге оснажио пркступањсм све већег броја чланова. Главнп одбор je закључио ла етави у дужноет свима евојим Мјесним одборима и повјереницима да за вријеме прелавања воде записпик у који ће унијети: 1. гдје се олржаје ппедавање. 2. име и презиме предавачч (читаоца). 3. број присутних слушалаца, 4. да ли се je водила дискугија no прелпвању и колико je трајала, 5. какве су све мисли набачене у дтгскуоији, 6. какав je уотпте утисак направило предавање. 7. да ли je предавање потакло на какву озбиљпу акцију и уоптпте да се унесе у запиопик еве ono што je искрсло на површпну приликом предавања a. врпједпо je да се забпљежи. Надаље. Главни одбор je закључио ла затражи од сзих . Јееиих одбора и повјереника да одмах, сутрадан no одржа"°и пРела'Ван.у пошаљу капцеларији Главног одбора Гајрета детаљап извјештај о сваком одржаном прсдаваљу. ТТотребно I Шаљите редовно Г л а в н о м ! шодбору убрану чланарину! I �ie да ce c тим извјештајем ни најмаље не закашњава него нека ce напишу док су још у свјежем сјећању т. ј. непосредно нза одржан>а сваког предаваља. Према горњем службеном распореду, предавања ce имају иржати сважог прекодана. Мпшљеље je Главпог одбора да ce с.ва предаваља одржавају tokom Рамазана послије теравије. Овакако бп било добро да ce сутрадан одржи исто прелавање на коме другом мјесту за one који због удаљености или којсг другоп’ разлога нису моглп присуствоватк предавању првс вечериПотребно je да ce no могућности одржавају овд предаван>а и за наше жснскиље, гдје he и за н.их бити доста лијсис поуке било из прпвредс, вјере одгоја и др. Било би врло пожељно да ce пађе no који напредпијп ццтелигенат нз редова наше илмије који he у џамији с ћурса одржати и објаснити ова предавања. Главни одбор je чврсто увјерен да ће сви друштвепп одбори ову нову аг.цију Гајрета свссрдпо поздравпти и пригрлити, тс да he учипити све што je у њиховој спази да ce овом акцијом што вигае корпсте онп којпма je она намјеп,епа. У то име и у том очекиваљу поздрављамо све наше одборе и повјеренике, честитајући им наступпјуће мубарећ дане: Р a м a з a п и-Ш е р и ф мубарек о л с у н! Прослиједивши пут Бос. Кобаша и тамо je олржан велики састанак, гдје je rogopno г. Алибеговић Есад бег о развитку Гајрета и заслугама г. др. Хасанбеговпћа; г. др. Браво. љекар, о раду у Гајроту; г. М. Капетановпћ о вшпем узнман»у учешћа народа у Гајрету. и г. Ђозић о Гајрету у Бос. Кобашу, Koieir je основао и na својим плећима изпно г. Ризабсг Алибеговић. да ce je могао устројити Гајретов одбор. ТТледпpajyhn na присутпе заинтересовао их je да ce сакупило 10 мотара хране, запгго ce има захвалнтм горс паведепој гпсподн. Наставивши даљну акцнју упутплп су ce са г. претсјелпиком и г. 'Бовићем и господа Мустафа еф. Халпловвћ. кадија. n Шемсибег Абдулахефенлић из Дервентс у Оцак, гдје je г. Хусешнбег Капетановић. учптељ и претсјелннк Мјесног одбора Гајрета и г. X. Арпф еф. Данаповић, имам-матпчар. завлзао састапак Гајретових чланова и пријатеља, тс истп отворио и госте поздравио. давши ријеч г. Есадбегу Алпбегопићу. који наставља: Драга браЋо! Главпн одбор Гајрета у Сарајсву. на својој сједнипи од 24. новембра пр. гол.. створио je закључак: да чланови Главдог одбора радн што бољег упознавања наптсга свпгета са великпм и племепитим диљевима Гајрета. — пмају пропутовати бва мјеста у својој околицп, и на састапппма n ковдепенпијама са пријатељима Гајрета. да измнјенс мислп како 'би ce рад за ово name најважнпје n no евојим досадтшп.ттм успје($гма>нссуми>иво најве^е лрутптво — птто вптпе развпло n ојпчлло у Оџаку^и п.еговој околицп. Ралп тога сам. са мојим друговима n члановпма Mjecnor Д аљ њ е пропгнреље Г а јг -тове пдбооа Гајрета у Лепветттп. госполом калтшма Халиловићем о р г а н и з а ц а је /ИГ^Возићем. n ТТТемсибегом Aблулахегћенлпћем и лоптао к впма. ла измтпрнттмо мпсли. ла проговоримо о јелној na moj жтгвотЖива Гајретова акција у народу ној.н^греби, a то т-Тајгјбт, — око кога треба да ce сви окупПоводом закључка Главпог од<Гора Гајрета да ce ni љамо. и које лрупттво треба да еви без разлике потпомажемо. обићи сва околна мјеста no .члановима Главног одбора Иако данас немп нпти најмањег муслиманског лјететп. приликом ce боље упознати са народом и мисли изнијет^-те које није чуло за Гајрет n шегов благотворни рал. ja hy активније за Гајрет порадити,‘-долалком у нашу средину ка- ла вам речем не<колико pnienn о улози коју je Гајрет имао у дије г. Ђозића. познатог Гајретова^даденика, ј е р су ta - , ттроптлости. те о велпким задаћама Koie on још има ла изврдије у првом ре д у п озв ан е на к ор и стi шп oi:o културно-просвЈетног. na и привредпог прерооода нас у н а р о д у , наш je одбор одредио да обиђе сва наша околна муслимана. Кроз вријеме ол двпдееетосам голина. от мјеста до Рамазани-шерифа. зијаретећи их да и храну са- naito постоји, — Гајрет je пружпо noMoli (тто потпорама. што купља. Обишавтпи град Дервенту упутио ce напт врло агилни ппдржаватвем no својим многобројним кнтернатпма — коппретсједник и члан Главног одбора, .велетржац, г. Есад бег виктима) препо 5000 дјепе. од којег броја су ланас љих веАлибеговић, ča г. ТЈозићем и Мустафа еф. Тири^ем у Которско лика већина олрасли љули. запослени олносно намјегатени гдје су одржали конференцију са народом и сакупили 15 ме- у разним лржзвним с.лужбама и пркватним зватвима. n Гајтара хране, при чему су судјеловали гг. Мухарем Пујагић. ретове бивше питомпе налазите у свима зван>има лпжавне повјереник Гајрета; Хасан еф. ПрохиЂ, шеф жељ. станице у управе почам ол канцелисте na ло поглавара среза. управитеКоторском; Касим еф. Хрнчић, учитељ. и Алагић опћински л.а сула. љекчре. na из релова Гајретових бившпх питомапа биљежник. Уједно je г. Ђозић говорио о потреби осниван>а вилЈелп емо их и na највишим мјестима у лржавној управи, Гајретових читаоница, те je и успио да су до мало времена на положајима министара. своју читаонипу претворилп у Гајретову, што je сваке хвале Га сигупнотпћу могу устврлити. ла je 80% иапге пткодовриједно. ване пнтелигенпиЈе Гајрет полигао и птколовао. Нагочито веКасније су ce гг. Алибеговић н Ђозић упутили у Дубочац лпке успјехе Гајрет получује. како je на челу лпупгтва лоптао и тамо са пародом мпсли измијенили сакуппвши 8 метара као претсједник познати nara културно-просвјетии раднпк и хране. na je оваке хвале вриједно споменути рал г. г. Синано- иациокални бопап r. Лр. Авдо Хасаибегови^. чпЈем нееебпчвића Мухамеда, начелника. и Агана Оипановића. повјереника ном n патриотском раду муслимани имају ла мпого захвале. Рајрета у Дубочцу. Како je Дубочац старо трговачко мјесто, голико je и шта je све уралп-i овај човјек за натп Гајрет. a тако ce впдн рапндпо падањс љегово, na и дотичне џамије, о тиме и за nara опћи напрелак — то ће моћп да оппјснс -какојој je било говора да je поправе. те je народ макнут са снија поколења. Све своје слободно вријеме. које му прсостајс ол напормртве тачкс, јер му je џампја симбол вјерс, a ко пема вјере иог рада. као подбану Дрпнске баповппс. — употребљујс овл ј нема ни живота. Рад за Гајрет рад je за добро свију нас 73 �гглемсннти човјок уппнређењу п раду за Гајрет п за нашу учећу омладину. којс се данас налази до 500 у осам Гајретових интерната. За вријеме предсједпиковаља г. Др. Авде Хасанбеговића Гајрет je усрећсн једном великом и скупоцјеном тековином, јер се je за високог љеговог покрпвитеља примио Њ. Kp. Вис. иаш Престолопагљедлик Петар, чиме je Гајрету за увијек оспгурана будућност a то je уједно и пајбољи локаз, како впсоку пажљу и загатиту ужпва Гајрет код Њ. В. натпег л>убљеног Краља Александра I., који очински воли нагау дјецу и сваком приликом се интересује за рад Гајрета. Наш љубљенн Владар je уједно и највећи пријатељ и заштитник муслимана. Ове године je Гајрет уз noerojehe иптернате, отворио и два иова, у Требињу, п ГОегртски дом у Сарајеву, у кога je већ ове прве годинс прпмљено 70-еро лјеце, која похађају и ло круха пммснјто, ког» к и нмшсмм, ... »н нm » »orao « « Гајретову u вашега куслимми, т о г а м ијЉ љ е „0„ „ ћују успјешна оснгаава т о г п х прторедних тежашшх задруга » ј г а * je и раа: еаопомско сиажепс и потпоиагав« ™ „ „ а н а тежалш. Путеи Вашвг мјесног одвора »ожете „ вд да оснујете овакову амругу, npn в™У ■ " » > na нај. већу потпору в државе. к°Ја тав0,,ер ™T" 0M5Be овУ »ДОТЈУ, јер здрав в еокиомскл онажан тежак je вајвоља потвора л чржаве п породице. Захваљујући потпори народа, који je право схватио велику лдсју Гајрегову, в благодарећн noiiohn, коју on паим у свакој прилицв на вајввшвм врховпма важе Државе, Гајрет je постао једно од најактввнвјих в пајјачлх, a скоро n најјаче културно.просвјетио друвиво у напгој велвкој Отавбвди. п Лрој од 25 хил.ада чланова свједочв најбоље љегову сндгу и н.сгово рапндно ширен.е те оамах у широкпм муслиманскнм пародним маспмл. Данас пема готово ни најмап.ег мјеета у Југославнји. гдје живи nam евијет. a гдје не бп постојалл Гајретова организацпја, коју су провели или проволе прплип л свјеснп Гајретови раденици. , Ово тто сам Вам ja рскао, није иити блпјела слика онога изучавају разне модерне занате у Сарајеву. Од ове дјеце има- тто je (jpe Гајрет учинио. и гато све има још да учини! ћемо за три годинс савремене и модерне занатлије, *од којих Да бп Рзјрет узмогао вршитп своју велику и племениту he и они као и љпхове породице, a тиме и сви мн, 1Јмати козадаћу. потребна су уз моралну потпору нашу и материјална ристи. У свијету посвуда дапас модерни "зан^глија претстЉ‘ с^Ства; без новаца се не може пишта постиЈш, a издржаваље л.а једну јажу народну сддгу л вдпитал, na оваковим смо па500 дјепе стајаће Гајрст само за ову годпну око два и no рочито мн потрсбии- у Босни п Херцсговини, јер познато je да милијопа дпнара. Помпслимо, браћо. колпко стоји нас nojeми муслиманн најМаљс нмамо |Добрнх и квалификованих задинце труда и новаца издржавање само једног дјетета na патлија, a крај тога старћ hSm запати пропадају из дана у дан, јер су потребе и начин данашљег живота посвуда друге школама. na ћете пгтом онда моћи просудитп, шта значп (данас н. пр. нашс тераиИ не могуимати зараде и круха, водити бригу за 500 и више дјеце, како то има да Гајрет јер мало je данас о н љ р om носс чакшпрс и фсрменЈ). Дакле, води п издржи п ове. као и будућих годипа. Средства Гајрета. којима он има да итколује, изобрази и Гајрет јс уз брпгу за шголоваљс дјеце, преузео на себе и бригу око пзучаћања односно даванл муслнмалскс дјеце и на na селамот пзведе тај велики број наше дјеце јесу: члантринс које свјеоии члановн нагае зајелнице редовито мјесечно плазанате. Оснм шегртског дома у Сарајеву, Гајрет je повео у своме hajy (према пмовном стаљу), приход од цигар-папира. који крилу још једну нову -Икцпју, за смјештаље дјеце на изуча- би морао сваки муслиман да троши, јер то носи користи Гајваље трговине л запата no нашим трговачким и занатским рету, a без да се осјети. олвжаван.е разних забава,, прирецентрима: Београду, Новом Саду, |Сомбору п 'т. д., те je ова даба и теферича. продавање Гајретових цигала за дом (1 пигла акција Гајретова којој je дао повода Мјвсни одбор Гајрета у l Динар) помпслите: када би сваки бос.-херпег. муслиман (има Дервентн са својим прсдлогом на прошлој главној скупштини иас 600 хил>ада) гамо једпу ову циглу односно блок купио у Сарајсву — имала вр!ло лијеце успјехе, јер je смјештено преко голине. могли би смо сазидати кроз 5 толлна Гајретов за 6 прошлих мјесеци 'опо 60 дјеце на занате и у велике трго- дом у Сарајеву, од 3 милијона динара! Осим горе наведених вине, a можемо да још смјестимо tokom даљљих 6 мјесеци још ставки. Гајрет добива олносно црпн своје приходе из: сакуп140 дјеце, толики број мјсста имамо папмс оспгурано, na до љап.а курбалских кожица, играња Рамазанске томболе, која нас самнх стојп хоћемо ли се користити овом корисном и no ће се овога Рамазана играти no цијелој Босни п Херпеговини, живот наше дјеце кориспом стварп. Зато когод пма дијете a једино знатно врело прихода je нашем Гајрету. сакупљаље способно за знат, нека га предложи Гајрету (путем свога мје- односно дариван>е у парави (жпвотне нампрнпце тптеница. кукуруз и друго). оиог одбора или повјеренпка) биће иамјегатено. Уз горн.е задатке: смјештан.е дјеце na занате и изучаМјесни одбор Гајрета у Дервентп повео je у овим краван>е трговине, те пзучавање разних школа, почам од струч- јовпма ту акцију. сакупљање живежних иамирница, те су инх na до свеучилитнпх, Гајрет пгаље no неколпко питомаца члановп истога одбора обашли већ неколико мјеста у ту na пајвншу исламску вјерску micony у свијету. a то je »Џа- сврху. п свуда je олзив нашег свијета био преко очекивања миул-Езхар« у Капру, пз које пзлазе највећи namn вјерскп добар, a тако и треба да буде. јер и ако су тетка времеиа, научењацп. те коју су прошле године еврпгпла и три Гајре- ипак сс јопг п данас даје за многе луксузе новац; промислимо това питомца, са врло добрим успјехом. колико ес тога издадне само на пнће, духап, палпр и др. ПреДакле наш je Гајрет преузео на себе брнгу и око обра- ма мојој отатитстици муелимани у олмоме дервентском срезу зовања спремних и савремепих хоџа, на којима je код нас попуше духана тодишље за 2.500.000 дипара. највећа оскудица. При опису разноврсних акција. које je Како je у Дервепти. ппје боље у том погледу ни no друГајрет ca успјехом повео, мора се споменути и Гајретове те- гим мјестпма; ова ставка ако би joj прирачунали издатке за чајеве за неписмеио, у коју сврху je само за ову годину одре- алкохол изнијела би још троструку своту. Радп тога требамо ђена овота од lOO.OOO дннара na je tokom птдње 2—3 годинеи жртвоватп н за Гајрет, којп није ппкакав луксуз, Beh једна na овоме пољу Гајрет много учинио за иаш опћи лапредак, животна потреба, те je опдје питаљс које сс тиче наше дјеце јср je im oniiM течајеппмд иаучило читати и писа.ти неколико п њихове будућности. то je, дакле, пптан.с свих нас. хил.ада људи. Ha овпј je начип Гајрст омогућио многом муI . Алибсговић, бурно поздрављен, npemao je на сакуполпману. да се дал.о корпстн н иаобрижава. a мпогоме Je и л,аље хрпне и уписпио je 15 мстара храпе na Гајрет. Овом 74 �тпсхУ M,loro су лопринијели г’ Милодраг Миловановић, упра- Оснивзње Мјесног одбора у Которскои витељ испоставе. 9. јануара о. г. повјереник Гајрета у Которсжом г. МуДошавпт у Модрич маса свијета je дочекала Гајретове харем Пујагић сазвао je скупштпну члапова Гајрста у сврху рАдаике под водством познатих патриота Ибрахимаге и Муосниван.а Мјесног одбора п претвараља ондашп.е чптаоннце у хаМедаге X. Алијагића, те су у читаоници одржали Гајретову Гајретову Читаоницу. к0нфеРенциЈу- коју је OTBOpU() претсједнпк Мјесног одбора ГајУ одбор су изабрана слиједећа гг.: рета г. X. Алијагић. Поздравившп господу делсгате подијелио je ријеч г. Еевдбегу Аллбеговлћу. Овај je у свом врло исцрпПретсједннк Аган сф. Синаповић, имам матпчар; пот„051 (говору прпказао рад Гајрета п љегов непроцјењивп рад. прегсједнпк Мухамсд Хускнћ, начелнтас општнне; сскретар wKo Д» Jc Ланпс света лужиоет сваком муслиману радптп за Касим Хрнчпћ, учптсљ; благајник Мухарем Пујагпћ, трговац: Гајрет. ЈРР Је сам0 У просвјети коју води Гајрет, наш с.пас. члановп: Хуго Хлубна, жељ. чин., Хеџић Суљо, трговац. ДуР Алнбеговић je толико дјеловао на присутне да су п ако раковић Сулејман. тежак. Надзорпи одбор: Алијп Алагић, бпнстежаци одмах уписали 10 метара храпе, обвезавши се nohn љежник. PdMo Хплиловић, трговац и Bnoo Мнљкпновић. жел,. међу сељаке-тежаке и наставити са сакупљаљем. чин. Након тога je говорио г. кадија Ђозић о досадањем раду Гајрета у народу. a сад треба развитп јачс дјеловаље и пнтен- Констиуисање Мјесног одбора у Бос Кобашу зивинјн рад народа у Гајрету. Истп je говорио о оспивату Ha коиститупрајућој сједнпцп пзабрапота одбора na Гајретоввх чптаоница као свог огљишта на коме би се сви окупштинп одржаиој 23. децембра. одбор je раздијелио Функкрнјепплп п зубљу просвјетс више расплаиулп. Прспоруча- ције како слиједи: вао да се све радп са џематом и споразумом што п сами уз Претпједник др. Хамдија Браво. срес. љекар; потпретвпшени Ислам то тражи. Измпјенившп миели еа народом до сједник Ризабеа А.дпбеговић, трговац; гекретар: Орхан Капестојио су господа била код гг. X. Алијагића naromhena и на тновић. кројач; 'блЛгпјннк Хусејин еф. Хуремовпћ. имам; одкон тога. отпутовала у Јакеш, гдје их je народ као кажве noсланикс дочекао и ако нетребају и ne траже куглица, него бордпцп: Мехага ДПздаревић. трговап, Петар Ђекић. посједли упућују заосталп народ на школу п спасавање школом нпк л чХрусто Алибеговпћ. трговац. Надзорнн одбор: претсјелонога, што се спасит даде. Ту су исти одржали коттферел-. нпк M>TTai1'e t КцЈтетаповић. начелник оппттине. члапови: -Тоцију, гдје се Гајрет растумачио и његово дјелова*>е у све- сип Марек. ПРИВ- чин. и Дамјпл Ђурица. свештепик. страном правцу, онда се препЈло на уписпвћље хране, те je Конститупрајућа сједница. претпорена jc иза тога одмах под водством r. Тахир еф. ЗлУировнћа^ уписато š метлра хра- прву сјелнипу. те je г. др. Брап® апсловао na чпепптптво да ne. Поразговоппвши се са народом г. Ђозпћ ’je у невезаном се-одмах paзпђу међу познате у спрху прикупљања храпс, говору апелирао на сељаке да им je еамо спас у оснутку што се нмаЛоблвчти у року од осам лапп, јер je већ и иначе Гајретове чнтаонпце сада прско мубаМк Рамазани птерифа. ха ствар закаснила. пгго јб од страпс одборнпка врло радо n вада се годишње скупштпне одр^ввај?. јелнодуптло пркмљепо. те. су се подијелнлп у рајоне. Мушафера (здоговор) јо света ства-р, a та се неможе п * f t ... . Ј лучити, a ннтп до разумпјеваља доћч, ако се nehe у народ Рад MiecHor одбора у Тузли у првом полугодишту поћп п њега видити п упозн&гп na његовом дому. зато нека „ ..............Поглте годччпвс екупштпис Mmcnor одбора Гајрета „у ■ « ■ » ' ”™°“ ™ * » » ГлI t o m Ј Г В Д с. у ншег неуморног Есдбега, im note У народ н ј г а mojfc muhe обилна ycniexa у раду за Гајрет, ? и својој hc лужности удовољитп. Дивећп се г. Бсадбегу и љеговом заузимању за ово наше спасоносно друштво, ми му жблимо све што си n сам најбоље желп. na нам се овакови множили. Живио Ееадбег! Досалашп.н резултагп сакупљања хране јесу око 10.000 кг. пшенице и кукуруза те у готову Дин. 3500— Сакупљан.е се наставља. Рад MiecHor одбора у Фојници У првом полугодишту друштвене године Мјесни одбор Гајрета у Фојницп одржао je седам сједница, на којима су се рјешавала разна питаља. Кроз ово вријеме одбор je прчро.дио тефереч са забавом у прпролп. који je донио прихода 3011 дин. Ha рођендан Њ. Вис. Престолопаследнпка Петра 6. септембра 1930. одржан je. Гајретов дан те je том прилпхом убрано укупно 566.— лин. Од чланарпне je убрано 800.— дин. Надаље jc одбор закључио да се преко зиме одржавају попу•чарна предатшва те je тако предавање већ и одржао претсједник одбора г. др. Хусепи Рпљевпћ »0 заразшш более.тима и н>пховом еузбијап>у«. Тражите, трошите и пропагирајте потрошњу Г а јр е т о в а цигарпапира T73m ж „ ссГ„ гт„ „ 0 , ДУЖН0С1. т лостојпо прослави п „ п т т клуб п„„т р л , Гајветов: да оснује Гајрстов пјевачкп збов: да прпкупља чланове na селу u граду: ла оргапнзује аналфабетске течајеве на селу: да реорганнзује п настави рад своје просвјетне секције. Да су ronn>e тачт:е програма бар допекле изврптене види се из слпједећег: Ha G. IX. nmipehena je Гашетова вртна забава за чпстим приходом од 10.414.— динара. Истог дана продаване су значке Гајретовл дана п то no први пут продавалс су те зпачке муглпмапске. жеие и лјевојкс. којојм се прнлпком видјело ла и наше муслнманке могу корисно послужитп у културно-просвјетне п хумане сврхе. У мјсссцу сеитембру успјело je Гајрстовим радннцпма у Тузлп да Мусдимапеки клуб претвопе у Гајрстов клуб. Почетком октобра у клубу je прлређеи Глјретоп Меплуд који je веома добро успио. Ha 12. новсмбра основан je Гајрстов пјепачкл збор. којп je одмах п отпочсо са радом Оснивлљем Гајретова о у б а дата je могућпост женском одбору дл оплје одржлвл евоје е.једнице. сијела и лруге приредбс. Ha 17. децембра. у члет рођондапа Њ. В. Краља. приређеиа je у Гајретовом iuiyoy са питомцима свечана академија: која je лзвчнредио успјела. Том приликом пстулпо je no нрви пут Глјретов пјевлчкп збор. Преко свога одборипка г. Омсра Омазлћп. успјсло jc Мјееном одбору, да na еелпма ушгше нреко 300 редовних чланова, који уредно пллћлју чланлрипу. те ono 30 утеме.т>ачл n добротвора. 75 �Оеим тога Мјесни одбор има своје повјеренике у селима: Добрњи, Вуковијама, Лнппицп, Рибнпци. Трешетенпцп. Сребренпку и Рапатниип. којп од чланова убиру чланарину и полажу je одборнпку г. Омазићу. Мјеснн одбор у Тузли имд 601 члана a од тога je 91 утемељач и добротвор. Надаље je одбор потпцао на рзд Гајретове одборе у Тур. Лукавцу. Букпњама. Пурпчпћу л Гор. Тузли. ТТиосв!етна секдпја одржала je до сада 4 прелавапл a иста су ппелвпђена п преко nniene зиме. Аналфабетскп тсчајевп отворенп су у: Добрп.п. Својату, ТупковпЋу. 'Вурђевппу п Сребренику. ТТрдход одбора у првом полугодтпту пзпосп Дтг. 29.657.— И овпм путем захваљујемо одбору и н.отовпм радппцпма на н.еговом успјеху и желпмо им и надаље плодоногатт рал за Гајрет. Рад М :есног одбопа у Бос. Градишки у првом полугодиш^у У току првог полугодшпта друштвене годпне иниппјдтпвом Mieenor одбора у Бос. Градпшки. оспован je Мјеснп одбор у Ораховој. те сс јс при оспутку потог уписало за чланове утемељачр ат. Мехмед БептттК трговац, и Селии СелиК погједппз из Орахова. Налаље je Мјеспи одбор имао зч залата« ол протле главне скупттине. ла оправи тупбе »Гаиб еф.-. које се налази у От. Градиптди крај cgMor Казпенор здвогга. За овлј рад одбор je делегирао г. г. ^Јдхмела Cojiojia л Халима Мујаџићп. ла сакупе лобровољне прплогсаг лр рад поголе са Казпепим здводом. Споменута госпола сабвала су 1000 липара^прилбга,, док остатак од 900 дипарч (јер je рал погођеп за 1900 лпн.) покупиће се од граћлна. до^ турбе буд^готово. тако да ппихо.тп Miemor олбоОа^неФр тротпитп. ТТалаље je oii6op испогловао ол Впбасле бптговтпте пштпомоћ од 90.000 динати за оппавку пгколе у Дубравама Тур. одкоопо за новогпалвл-. до^; ће остатак допрггнести сељаци ссчЛ H obi Тополд и ЈТамтпКш. Гпална овс тиколб у пуном je Је.ку. те je већ под кровом и биће јелпа од највећих и пајл.ептих школа. у срезу Бое. Грп литттком. Одбору je уе.пЈело ла удитпе у аналфабетеке течајеве око 40—50 муелимапских жепокпња, које ће похађати те течпјеве. a који имају отпочети токојс овог мјесеца. Укупнк приход Мјесног олбора у првом полугодишту пзнио je Дин. 10.933.50. Изваноедна главна скупштина MiecHor одбора у Плевљу У смислу споразумд Ппоеветног културиог двуттва »ТТокпет у Плевљу. са М>есним олбором Галрета олржали су за1елничку ванреллу скупгатипу на 27. депембра 1930., са лневним редом: Оснивање заједничке читаонице и биран.е иове управе за читаонипу. Скуштттину je отворио ппетсЛелвпк МЈесног олбопа г. Озит Суоулис. ттоздтмвљајујш ТБ. В. Кпаља. Н>. Вис. ТТоестолонаслелника Петра. као и пи!ели Кваљевски Дом. За тим иаволи разлоге и побуле с коЈима се je ова управа руковолила прп склапању и утаоћивзп>у мећусобног спооазума Гајрета и »Покрета«. По прочптању тога стторазума сви приеутнп чланови с највеЈшм одутевл>ен.ем одобравају тај чпи. По том се бира нова управа »Гајретове читаонице« и то како слиједп: претсједнпк Саит Сурулис. трговац: потпретсједник Мухамед Дрнда. трговац: секретар Шућро МузуроBiih. трговац; благајник Осмо Ћатовић, трговац: ломаћип Авдо Трхуљ. општ. благајник; кн.ижничар: Бећир Бухар, пор. чпновник: олборници: Тефпгбег Тахирбеговић, Ибро Мекић. Ибрахим Биопаллија. Фаик Селмаповић, Алија Муловттћ. Ахмет 4 aymeBnh. Нлдзорни одбор: Омербег Селмановпћ. ТТТерифата Абдичевић и Шефкија Селмановић. Ново именовани повјереници Гајрета. Tokom мјеседа јануара постављевв су повјерепипп Гај- рета: у Д о м а н о в ц и м а г. Хусо Муратбеговић; у Б р о д а р е в у (срез Прпјепоље) г. Лутфи еф. Ченгић: у К о м о р а н у (срез Пријепоље) г. Махмут Рапчапин: у Х п с а р џ и к у (ерез Пријепоље) г. Сулејман еф. Пачариа; у Б и ј е л о м о ТТол.у г. Мурат Бурџовић. трговац. t *^ Га/ретове потоедбе Сијело женскога Мјеснога одбора у Тузли б. јапуара т. г. женски одбор Гајрета у Тузлп приредпо je у свим ттросторпјама Гајретовог клуба жепоко сијело, са ћетенијом. Ha. ово сијело олборнице су лично позшале чланове н пријатеље друштва Гајрет. те je посјет био врло доблр, што доказује. да су сусретљивост олборница напрама поојетпоца прогалога сијела. као и сама приредба учинили на чланове и пријатеље најбољи утисак. Олборнипе су н овом прдиликом доказале. колико «м na српу лежи лобро Гајрета, те су за ово сијело о свом тротпку приредиле ћетенију Koia се за необично кратко ввпјеме parпролала. За изралу ^етеније дале су потребпи шећер и брашно слшелеће олбоппипе: гђе Сијерчић, Сепларевић, Беталагић. Кољхопић. X. Ефеплић. Чампић. ЧенановпЈ1. Хаџи famaparnh и X. Имтировић претселнпца гфа Крптлак лала je у ту сврху 50 Дип. у готовом, a остале олборнтше гђе Телалбаппћ. ПоаавтФ. Салихспахић. ЗахимовиФ и Дервипгефепдић даровале су сухо месо. сир. цигарете и крух. Kao и на прошлом сијелу, за музику се нису уччпллн никакви издатци, него су за разоноду гостију дале гђа Телалбапгаћ ceoie хармонике. a гфа X. ИмшировиФ свој радио. чиме су гости потпуно задовол>ни били. тим више што су na хармоници свирале саме одборнице. Сијело на којем се играло. пјсвало и веселило до миле воље. трајало je до иза пола ноћи. те су многе ол присупшх изразиле жељу, да се овако лијепо сијело опет ускоро оцржн. Укупан приход сијела изнио je Дин. 867.— бруто. Да je на одржаном сијелу постигнут тако лијеп, како материјални тажо и морални успјех, одбор се најтоплије захваљује свима посјетиоцима, који својим долавком и добровол.ним прилогом допринесопте овом успјеху. rafj>eronH течаЈеви за н еп и см е н е Аналфабетски течај у Поджепљу (срез Рогатица) I Органнзујте аналфабетске ]| I течајеве и домаћинске школе! || 76 Ha основу расписа Главног одбора Гдјрета, као и на основу наређења Kp. Банскс управе Дринеке баповипе у Сарајеву, отворен je при иародној осповној школи у Поджепљу течај за неппсмене. У течај сс je уписало 30 полазника. интервенцпјом повјереника Гајрета г. Ибрахима Boryn>nha. Teчај je отпочео са радом 10, децембра пр. г.. �Аналфабетски течај у Кули-Фазлагића (среа Гацко) 11ри иародној основној школи у Кули-Фазлагића opraпизован je течај за неписмене у који се je уписало bo uoлазника. Булваре за полазцике течаја отпослао je 1'лавни одбор Гајрета на управника г. Мујезиновића. Аналфабетски течај у Бродареву (срез Пријепоље) У варошици Бродарево отворен je аналфабетски течај ио нарсђењу Министарства Просвете, a букваре за полазнике течаја отпослао je Главни одбор Гајрета, јер су полазницп течаја сви муслимани и сиромашног су стања. Полазника се je уписало 60. Аналфабетски течај у Корају Повјереник Гајрета у Корају г. Џемал Азабагић, као наставннк ондашње основне школе оргаиизирао je аналфабетскн течај у који je уписано 40 неписмених. Течај je отпочео са радом на 15. новембра 1930. Р а з н и добровољ ии п р и л о з и з а Га/ pei вић из Шпиоиица Тур., Мустафа Хогић из Сребреника, Ибрахим Алиефепдић из Шпионице Турске. Ио Дин. 5.—: Ахмед Софтић из Сребреника, Осмо Ибрић na Шпиопице, Ибро Ибрић из 'Иехаја, Шевалија Хоџић из (Јребреника, Омер Туфекчић и Бабуновића. По Дин. 4.—: Јашар еф. Јашаревић из Сребреника, Мујо Фејзић из Шпионице Турске. По Дин. 2.—: Мустафа Ибрахимовић из 'Иехаја, Хилмо Херцеговац нз Сребреника. По Дин. 1.—: Авдо Ибрић из Шпиопвце. По Дин. 5.—: Хасан Мујезиновић, Ахмет Софшћ; no Дин. 3.—: Ахмет Мујединовић, Мехмед Мухаремовић; no Дин. 2.—; Халил Кавгић, Мујо Џанко, Џемил Одобашић, Хуиејин Џафић, Шаћир Мујединовић, Салко Салковић, Селим Софтић, Зулфо Турсуновић, Суљо Сул>ић u И Ибрахим Хурен. Прилози из Штипа Командант мјеста у Штипу предао je Мјесном одбору Гајрета као добровољни прилог суму од 114.— Дин. укупљену од гг. офнцира штипског гарпизона. 9 “ ; Најтоплија захвалност. Пуилози иа Тузла Г. Омер Омазић дознеачио je Гајрегу Дин. 225. — и Дин. 130.—, које износе дароваше Слиједећа гг.; no Дин. 10.—: Салих Форчаковрћ цз Зукића, Мујо Бачић из Пурачића, Алија Мујић из Кова^а, Aro Хајдарбеговић из Дубрава, Суљо Суљић из Морањака, Бехадер Ћехајић из Брњичаиеа, Авдија Селимовић из Сво^ата, Мехмед Зенуновић из Брњиде Тур., Хамид Салаичаћ' из Пасаца, Назиф Клапдћ из Прилука, Мехо Муратовић из Добошнице, Мустафа Мустафић из Никача и Тале Џамбић из Добошнвце. по Днн. 100.—: Ћамил- Палаврић из Шевара; no Дин. 10.—: Решо Мурселовић, Мујо Саркћ из Гривнца, Мујо Мемишевић из Башиковаца, Назиф Ћосић из Модраца, Мехо Аљић из Прокосовића, Мујо Халиловић из Лукавца, Мусгафа Фркић из Пољица, Алија Зекић из Пожарнице. Шахдан Мухаремовић из Лукавца, Емин Суљић из Illnha, Мурат Муратовић из Морањака, Мујо Ферхатовић вз Кикача, Халкл Ведић из Куљена. Прилози из Сребреника Г. Осман Јашаревић , повјерепик Гајрета дозначио je Гајрету Дин. 290— коју je своту сакупио нт хатмн Касииа Џанића, Зејчира Мустапића и на ручку Хилае Хердеговц.1. Дароваше слиједећа гг.: Мухаремага Халитовић Дпп. 25.—; no дин. 10.—: Ибрахииовић, учитељ, Ачија МујчиноBiih, Хасан Јашаревић, Касим Џанић; no Дин. ii.— : Му;о Даnnh, Атиф Јашаревић, Аган Абдулаховић, Мехмед Хоџић, Мехмед X. Хоџић, Хусо Хоџић, Ахмет Џанић, Ахмед X. Данић, Шахбаз Џанић; no Дин. 2.—: Мустафа Џанић, Мујо Салкић, Хасан Хоџић, Хашим Хоџић, Осман Сарајлић, Ибрахим Хазић, Нурага Бјелић, Ибрахим Абдулаховић; no Дин. 3.—: Мујо Хидановић н Мујо Абддулаховић; no Днн. 1.—: Адем Џанић Мујо Серајлић и Мушо Хоџић. По Диц. 20.—: Мухаремага Халиловић; no Дин. 10.—: Ибрахимовић, учитељ, Мустафа Суљкановић, Осман Јашаревић, Абдулах Хасић из Шпионица Тур., Мехмедалија Адемо- Прилози из Гацка Српска штедиопица у Гацку даровала je Гајрету своту од 500.— динара. Топла хвала. Прилози из Приједора Мјесни одбор Гајрета из Приједора дозначио je своту од 500.— динара као добровољни прилог од г. Ковачевића Душана, трговца. — Захваљујемо. Прилози из Сребренице Г. Зухдија Кланчевић, грунтовничар дозначио je Гајрету Дин. 269.— који je износ сакупио na свадбн Пашалића Мехпеда. Даровалн су слијеећа гг.: Пашалић Мујага Дин. 20.—; no Дин. 10.—: X. Вердошевић Јомпаха, Пашалић М., Абдурахмаповнћ Едхем еф. Шаhnparnh Назим еф., Гојаић Абдулах, Хафизбеговић Сулејиан, Беговић Исметага, Беговић Хрусто, Рустанбеговић Ибрахимбег, Клаушевић Фадил, Клаушевић Зухрија; no Дин. 5.—: Табаковић Сул>ага, Кумрић Ибрахнмага, Травничанин Расим и Мујчо; Делић Алипага 4__Дин. По Дин. 10.— гђе: Вешлагић 3., Селманагић Б., Абдурахмановић X., Пашалнћ И., Гојачић С., Хапиш иеговић A., Клаушевић A., Пашалић М.; no Дин. 5.—: Клјнчевић Н., Муjarnh Р.; no Дин. 2.—: Беговић III., Табаковић X., Агошић A., Бајрактаровић 3., Беговић X., Малић М., Мујагић Б., Мехољић Ф., Делић Ф., Устић TI. Г. Кумрић U. Дин. 3.— И овим путем нека имје топла хвала. Прилози из Вуковара По препоруди г. Ибрахима Хаџиомеровића из Орашја послао je Први аутоматскн млин »Славија« из Вуковара друштву Гајрет једну врећу брашна производ тога млина, na и овим иутем изрнчемо управи млина топлу благодарност. Члан Гајрета свјестан je члан своје заједнице 77 �Прилози из Сјенице Премјештај Гајретових радника из Дервентв Мјесни одбор у Сјелици дозиачии je 1'ајрету Дин 250.— коју еу своту прикукали као добровољви прнлог за Гајрет Хабиб Колашилац, кмет и угледни грађапин Халил Paxuh, оба из села Тријебна, a i;ojy су суму именовани прсдали Мјссном одбору, сакупљсну од rpaljami опшгине Трлјсбллске. Уољед иовс иодјсле шер. суднја дошли су у Дервенту двојица нових шериатоких судаца и то гг. Муотафа еф. Халиловић, велики иријатељ исламског напретка н Салих еф. 'ВозиН, познати Гајретов радник, те ho са овом двојицом гг. Гајрот у Дервенти моћи да развијс још јаче своје дјеловањо у свима лравцима. Г. Хамдија Елезовић, наставник ондашњо грађанске школе, такођер je иознат као Гајретов радшЈК, тс се тако obu првјатељн Гајрета у Дервевти вессле да еу горња rr. премјештева у Дервеиту. Досадањи одбориици н игилии радници Мјесног одбора rr. Мустафа Ибруљ, Сулејман Нашагнћ и Ллнја X. Алијагић премјештеии су из Дервенте тс сс надамо да he и у новим мјестнма боравишта ваотавнти плодоносан рад у корист Гајрета. ДаллК>и у п и с у т е м е љ а ч а Г а јр ет а Tokom мјеесца јануара уинсаше се за члановс добротворе и утемељаче слнједећа господа: и з Ж е п ч а : Мехмсд Мулалнћ; н з Т у р . Ј а њ а р а : Дедага н Мујага Kopajinih; и з Т у з л е: Мехмед Малкочевнћ; и з Р о г а т и ц е : Јусуф Горушанин; и з С а р а ј е в а : Вилим Терибах. I Уписујте даљ њ е добротворе | : и утемељаче Гајрета! : О ст а л е ви/ести Поход муслимана у Шумадију под водством Гајрета KaiKo je познаго једна од најважнијих тачака, нрограма нашег Гајрета јест буђеае налиовалве мисли међу муслиманима и њихово пуно духовно амалгамисање/ са њиховом истокрвном браћом. £ / * У циљу појачаи>а друштвеног рада на извађа!by ирограма у томе погледу, међу осталим ведавво je закључно Главив одбор Гајрета да орЛшизује у априлу ове године велики поход у сва важнија мјеста. Шумадлје, у коме he ућествовати неколико стотина муслимана из свих срезова бивше Босне u Херцеговине. У товм походу биће заступани |сви сталежи интелигенција, илмија, трговци, занатлије и тежацн. Стотину Гајретових питомаца и око 50 питомица са Гајретовим пјевачкнм хором претстављаће у овом походу млађу генерацију муслиманског дијела вашег народа.' Цил> je овога похода: непосредним додиром и међусобним упознавањем наших муслимана са браћом из Шумадије, пробудити и погријати пријатељске ocjehaje, који he у братском загрљају једиих с другима ударити чврст темељ духовном стапању. Овим актом Гајрет хоће да престане битп границом Дрина која вас je вијековвма растављала, ue само у државним законима, него да и у нашим срцима и душама пресахне Дрина као граница. Наши људи искористиће ову прилику да одају искрено признање и захвалност јуначкој браћи из Шумадије на љиховим надчовјечанским жртвама и напорима, којн су довели до нашег Ослобођења и Уједињења у велику нашу Отаџбину под славном Династијом Карађерђевића. У исто вријеме наши људи изразиће жел>у, да нам узврате посјету 6paha из Шумадије, како бисмо и у нашим домовима обновили братску љубав и загрљаје. У ствари овог нохода Главни одбор je делегирао ових дана у Београд своје чланове г. r. X. Кадића, потпретсједпкка, Д. Садовића, члана, и X. Куквћа, секретара. Ови делегати су посјетвли мјеродавве кругове у Београду в обавијесгили их како о циљевима ове посјете, таа«) и о програму в вачвву њевог извођења. Мјеродавни су вајгоплвје поздравили овај вови корак Гајрета, ввдећи у в>ему истинска вастојања Гајрета н његових сарадника u прист&ша око буђења вациовалве свијеств муслимава. 7S Поздравна депеша претсједнику Гајрета Грачаница: Члалицс Гајрета сакупљене на Гајретовом мевлуду поздрављају свог уваженог претсједника са жељом, да још дуго пожшш на понос и дику Гајрета. — Женски одбор. Н а јн о Ђ и је Г а јр е т о в е ви/ести Гајретова предавања у Џивару (срез требињски) У недељу вече, на 25. ов. мј., овај одбор првредно je одржање предавања »Вјера« од r. X. М. Чаушевића у просторијама Муслнманске чптаовице у Бнховвма (општ. Џивар). Нредавање je одржао овомјесви учитељ г. Фазлиновић Хамдвја. Нредавање je отиочело у 8.15 (иза теравије), a присуt ствовало му je преко 60 особа. Првје врелаза на иоменуто вредавање г. Фазливовић Хамдвја у свом дужем предговору встакао je присутвима 2 како Гајрет будвим okom прати све ведостатке међу нашим муслиманским елемевтом и како настоји свим силама, материјалинм и моралвнм, да бв давас сутра, и мв муслимави моглв постатв што адстиввији и свијесвијв члавови, ирво ваше вјерске, na затим народне и државве заједвице. Гајрет се — ваводв даље предивач — иије само задовољио на отварању усгавова (конв. и шегрт. домова) у којима he ва што сходвији начии одгајати вашу омладиву, ту вашу будућвост, в стварати љихов будућа возвв — егзистенцвју, већ ов xohe и вастоји живо да првдигве и освијести ваше шире слојеве no градовима в селима. У ту сврху Гајрет je, уз материјалву в моралву помоћ, освивао ааалфабетске течајеве в домаћичке школе у којвма се je нарочито просвјећиаво ваш жевски подмладак. Али се, браћо, 1’ајрет ввје само оадовол>но предњим мјерама за вросвјећнвање шврвх слојева ваших. Ов je пошао даље. Пративши будво све ведостатке који валдају у вашем муслимавском свијету ов — Гајрет — je уочио да већи дио вас муслимааа ипје обаввјештев и увозват са многим најважнијим савременим, тако peha животвим витањима, са иојима давас мора имало свјесввјв човјек бити упозват, a да би само лакше u безбједвијс жввио у давашњем времеау. Па у колвко смо мв в познатв са веким саврсмевим животвнм питањима мц вх често схваћамо погрешво и ве постуиамо no н>има. Истиву рекућ, веhaaa je тих главввх савремевих питања са којима још висмо упозватв. Да би укловио овај вресудвв ведостатак код nac муслимава и упозвао нас са иајважнијим савремевим животввм пвтањина, Гајрет je ево предузео вову акцију која у вс- I Прошнрујше јш сш „Гајреш“ у I Вашем мјесшу и околпнн! \ �лико употпуњава љегов благотворни рад na проспјстно-културном придизању нашег муслиманоког свијета. On се je, наиме, обратио многим нашим ученим и отручним људнма с молбом да што савјесније обраде сва важнија животна нитан>а са којима треба кваки савремени n свјеспнји муслнман бити упознат. Tu позвани нашн учењаци су се свосрдно одазвали позиву 1'ајрета u обрадилн ио јсдио питаи.с са којии су, као стручљацн, добро упозиати. Тако je Гајрст оакунпо одабрана ирадаваша паишх стручњака, штампао их у књижицс и послао ux својим одборима и пријатсљнма широм нашег муслиманског евијета да их ових мубарек nohn одржи пред скуном муслимана. Браћо: 1'ајрет je ову своју нову акцију иредузсо еа најплеменитијим жељама, те ja поздрављајућн ову акцију Гајрета и свеордио прихвагивши je, дођох ево, да пред овако лпјепни иашим скупом одржим нрво прсдавање. Ово ирсдавање »Вјера« еаставио јо наш добро познати вјерски научник и напредњак г. X. М. Џ. Чаушевић. Из овог предаиања hc сваоси пажљиви елушалац увндјстц шта би нам све требало лредузети да се културно придигиемо, те како да схватино иашу вјеру и њене прииципе. За ваљаноет овога прсдавања, мислим, да je довољна гаранција еама лнчност пншчсва. По овом иредговору, којп je с одобравањем прцмљеи^лоиенути je отпочео са предавањем. Предавање je излагано д ш -' сно и чисто. Одлични садржај предавања чинио је да je сваки присупга слушалац са највећом пажњом и -дисциплином пратио његово излагање. По одржаном предаванбу отпочела je жива дискусија. Из цјелокуиног дојЛа е' утјецају иредавања на присутне и дискуснје која се no љел водила, увидјело ее, да je предавање иостигло у максимуаф свој ладљ. Прииутпи су, на подстрекивање предавача, урчили своје данашње стање и своју просвјетно-културну заосталост нза осталих својих саплеменика, и поред тога'што наша вјера Ислам у највећим мјерама препоручује науку и прогрес у сваком правцу. Овом приликои пало je мишљење Једног слушаоца да су овом муслиманском изосганку иза саврсмепбсти у миогоме криви нашн недовољно образовани досадашњи вјероучитељи, ко ји су непотпуном наобразбом о Исламу u његовим пралшм прпнципима, a без довољно свјетоке наобразбе, долазили међу муслнманеки свијет n више пута, тачније реч^не често пута, ради свог нетачног схватања, умјесто напретку, ако не назатку, a оно бар застоју служили. Овому су проистицале разне причице и анеа-доте у прилог предњег мишљења. Сиже дискусије no предавању био би: жеља да се побољша кадар наших вјероучитеља са правилним схватањем вјере и њених принципа вао и осталих актуелних животних питања a која се могу једино правилно уочити нзучавањем и у осталим гранама знаности, сем вјерских. Још једна чињеница, која ее јасно очитовала на pacnoложењу прнсутних иза одржаног предавања и дискусије, јета да се овим и с п р а в и л о п о г р е ш н о м и ш љ е њ е неких необавјештених и конзервативних личности о Гајрету u створило опште мишљење да je Гајрет наше једино друштво које збиљоки ради о напретку муслиманског дијела нашег народа, те да га треба свагдје и у свакој прилици помагати. Уједно се ооавјештавате да he исто предавање бити одржано н на другом нодссном мјесту гдје je скуп иаших чланова и пријатеља, јер теренске су неподеености учиниле, да овом првом прсдавању нису могли присуствовати сви позвани за територије нашег одбора. Р А М А З А Н С К А У П У С Т В А СВИМ А У П Р А В А М А ГА ЈРЕТОВИХ И НТЕРНА ТА Свима управама Гајретових конвиката! Рад конвиката за вријеме Рамазана Поводом паступајућег мјсесца Рамазана, Главнн одбор 1’ајрета иа евојој сједници нашао je за потребно да свпма управама друштвенпх коивиката доетави слиједећа упутства: 1. Сви питомци, којн су према вјерскнм пронисима дужнн да постс, имаду да обављају ту дужност иајтачније. 2. Ифтар н ручак у конвипту пма се нрппрематн према вактији жоји управе конвиката треба да приправе. з. Најмлађи питомцн, који нису дужни да посте, могу поетитн, ако за то изразе нарочиту жељу. Али ако то не могу, онда се за њих може нрипремати јсло као u обичшш данима, изузев ручка. Управе конвиката имаду водпти најстрожије рачуна да ови ннтомци ne би јели јавно и извап конвикта. 4. Сваку вечс, цитомцц морају ићи у џамлју na теравију, иод водетвом вјерских васпитача у коивпктима. Свм ти нитомци, када иду у џамију, имају носнтн фсс na п-лави. Управе' кЈнвиката дужне су да воде рачуна о влидању иитомаца за врнјеме пзлажета из копвикта, при поласку na ' те{*авију, те за вријелс са.ме теравпје и повратка из џамије у конвикт^б^Има ес водитн најстроисије рачуна да се литомци, за цијело вфијеме Рамазана,.!како у копвнкту, тако и изван конвикта, не бп un најмаше гријешили о ocjehaje нашег свијета. За евсптуалне прелршајс имаду сс питомци пајстрожије кажњавати, односно одстранити из конвикта. 6. Ни у којем случају није дозвољепо пнтомцима да na всчер излазе у град него имају под пратњом отићи корпоративно из конвикта ua теравију и након тога вјерског обреда имају се одмах повратитп у поивикт. Питомац, који би то прокршио, пма се смјеста искл.учитн из коивикЦ Питомцима који желе да уче између нфтара и теравије, нмају управс конвикта да за то одреде варочпту учиону. Управе конвпката треба да припаае на ?о да се при устајању за ручак ne би узнемиривали и будилн они питомци који ннсу дужни да посте. Физички слабо развијенп ннтомци могу се no увиђавности управника конвиката упутити на лијечнички цреглед и на основу љепарског налаза могу се ослободити од лоста. За питомце православне вјере има се удесити прехрана као н за оне питомце који нису обвезани да посте. За вријеме Рамазана укидају се два безмесна даиа, гако да питомцн у свима конвиктима свакодневно имају у току Рамазана месну храну, a уз то се имаде за ручак у тожу Рамазана давати пптомцима уз остало јело и хошаф. Питање плаћања обскрба за вријеме зимских ферија Некојс управе нитерната затражиле су упутства од Гл. одбора у погледу наплаћивања обскрбннне за вријеме прошлих божићних празника, којојм су приликом многи плтомдн били код својих кућа. По том питању Главни одбор je дискутовао на својој посљедљој сједници; те je донио закључак да управе интерната имаду наплатптп од пптомаца обскрбнине за вријеме минулих празника, што се овим ставља управама до знања и равнања. § Јесше mi дозначили дужну § § прешалашу за лисш „Гајреш“? 8 79 �БИЉЕИлКЕ I М ухам ед ЗахировиЛ | »Просветно културно друштво« у Новом селу Струмичком Са циљем просветног, националнаг и економско привредног препорода и напретка места и околиие у icojoj службујемо, основали смо: »Просветно културно друштво« у Новом селу Струмичком. Важност и потреба овакове установв од неоспорне je вредности, a поготово овде на тромеђи, где смо од Бугарске удаљени свега 7—8 1Ш. Врло добро нам je познато са колико je варварства и дивљаштва у току неколико последњих деценија вршен притисак на становништво овог краја од стране крвождених бугарских пљачкаша и плаћеника у диљу однарођивања нашег елемента. Нстина завидног успеха нису имали, али рад им није без последица остао. Просветно културно друштво* као полазну тачку у својој акдији имаће: првенствено сузбијање и искорењеље још no где-где заостаих заблуда, наметнутих од стране ових крводочника и плаћеника, да народ овога краја no своие менталптету и етичним особинаиа нпје компактан са осталом браћом Југословенииа.. Друштво he настојати и радити на просвећивању широких народних nača: путем одржавања аналфабегских течајева, путем отварања нарочптих курсева оа домаћлце, шегрте, за соколство и путем образовања дилетантског друштва и припремањем и одржавањем предаваља за народ и т. д. После овога, друштву je циљ да омладину, која из дана у дан све више греже у пороке, одбије од кафане, јер кафану сматра као легло н извор свих зала, разврата и порока. За остварење овага и тешког и деликатног задатка, за сада од народа не можемо тражити помоћи, јер смо очевидди да се и он бори са тешком економском кризом. A да би имали успеха у раду, треб5 материјалних издатака са којима ми за сада, не располажемо. За народну књижниду и читаоницу до сада je добијено око 200 комада књига. Намештаја немамо. Месна школска управа ставила нам je na расположење једну салу у својој новој згради за читаониду и књижниду. Овај оглас публикујемо преко цењеног листа и тиме стављамо до знања свима родољубима и пријатељима просвете, да нас као будне чуваре нашега Југа у овоме просветно-културном раду, материјално помогну, јер ea сада, у почетку нашега рада, помоћ дародавца једино и условљава успех. Надамо се, да неће ни један Југословен, који буде у могућности, пропустити и дозволлти, a да нас у овоме тешкоме задатку не помогне, na ма и са најмањим новчаним прилогом, јер и најмање прилоге, са највећом захвалношћу примамо. П рош ирујте чланство Гајрета и проп агирајте њ ег о в е с п а с о н о с н е идеје! 80 Бихаћ, 21. јануара 1931. Синоћ je рано на вече послије кратког боловања умро Мухамед Захировић, професор гимназије. Оахрана je рахметли Захировића извршена данас no подне у з сата. Спровод се je кретао од болниде покрај Велике Гимназије, гдје je г. дир. Перииовић, одржао дужи опроштајни говор хвалећи вриједност рахметлину. Од Гимназије даље спровод je ишао према »Фетији« гдје je џеназа клањата и гдје се je у име Гајрета опростио са рахметлијом г. Осман Реџић. Овоме je спроводу присуствовао скоро цијели Бихаћ, a нарочито сви ђади и професорски збор те чиновници свих надлештава. Рахм. Захировић рођен je 14. децембра 1886. год. у Модричу; он je ту свршио и Медресу. Па je касније након студија no исламским просвјетним заводииа био постављен за муалима у Тузли. Накои тога он полаже стручни катихетски испит у Сарајеву н у год. 1922. примљен je у државну службу цао професор. Он je од тада na све до смртн наставниик овдашње Гимназије. И као муалим на исламским аутономним заводима, или као професор на гимназији, рахм. Захировић покаонвао je неизмјерну активност, несаломљнву радиност и необазриву искреност. Он je сав живот свој сматрао неким поклоном кога ваља ближима дати. Покрај свих својих дужности, он je посвећивао већи дио свога времена опћим и културним ствариua. За вријеме партијског живота, он несебично лише иолемичке чланке у »Иршаду«. Али ту се не може увидити пупа његова активност, јер партизаиски живот не погодује његовој честитости. Он се појављује као један он најбољих сарадшша у теолошким расправама. Зато су ступди »јЛајрета«}, »Новог Времена« и др. испуњени његовим чландима. Он je ту дао сву своју душу, радио je са свим жаром који je достојан њему као радипу човјеку. У тим својим у главном теолошким расправама,, он je био полемичан, али и убједљив; na покрај све своје конзервативпости будио je поштовање у противника. Кад су му пријатељи настојали да га ублаже у тим његовим полемикама, он би nu одговарао: »To чиним једино да спасим муслиманску породиду од хрђавих страна вападне цивилизације.« Његова несебичност била je велика као и његове жртве заједници. Кроз цијели живот бити дјелотворан и радин, имати срда за све гато je добро и племенито, стећи љубав пријатеља и поштовање противника, то je одиста вриједно успомене. л ; Са рахметли Захировићем одлази једна важна фигура из нашег јавног живота, јер je on био познат као добар професор, као писац у вјерско- теолошким стварима и као тражен друг и риједак пријатељ. Покрај удвиљене породице, која броји 6 чланова, њега жале сви који га познају, јер у њему губе ријетко радппа и способна човјека. М. Ш. I �SVAKI M USLIM AN T R E B A DA K U PU J E i SA MO GAJRETOV CIGARPAPIR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale tigarpapire a potpomaže i „ G a jr e t ” )OOOOQOOOQOO0Oi O0OĐO00O00OOOOOOOOO0OOO0O00OOOOOOO0OOOO0 Papirnica Tvornica cigarpapira Hamdija Kopšić Sarajevo, Strosmajerova e—' Telefon 619 $. D. ALKALAJ. Sarajevo i može se naručiti i preko društva G a jre t u S arajevu • preporučuje bogato skladište^ pisaćeg i risaćeg m aterijala 0000000000000000000© oooooooooooooooooooo s Oglašujte u „GAIRETU” ~W S fcA P O S T * ш там париза: И ЗР Л Ђ У ЈЕ НАЈБОЛ>Е CBE ШТДИПДРСКЕ ПОСЛОВЕ УЗ КУЛДНТНЕ ЦИЈЕНЕ С Л А ГА Ђ И С Т Р О јЕ В Н С Т Е Р Е О Т И П И јА РОТАЦНОНИСТРОј cim kog rafija : IZBACUJE KLIŠEJE U JEDNOJ I VIŠE BOJA ■JEDINA N A JUOU NAŠE KRALJEVINE knjigovežnica: POVEZUJE KNJIGE 00 r �i| Temeljna glavnica 40 ,0 0 0 .00 0 '- Dinara Čekovni raču n kod P o štan sk o g čekovnog zavoda filijale Sarajev o broj 2172 Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju Z A L A G A O N IC U općine grada Sarajeva koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. ■ lllllllllllllMIlIlIlIlilllllllllllllllllllllllllHlIlIIIIIinilllllllllillllMIlllllllllllllll lllllllllllllllllill Bosanska Industrijalna i Trgovačka Banka d. d. I Dr. Omer Bahtijarević I Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 dugogodišnji liječnik D rž. Bolnice, operater i spe­ cijalista zaoperativnebo­ lesti, asistent chirurškog odelenja D ržavne Bolnice P otpuno uplaćena dionička glavnica D in 20,000.000* Rezervni fond D in 7,500*00' ........ nmj i Prim a u l o š k e na šted n ju , vrši doznake u u n u trašnjosti i inozem stvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, finansira industrijska i trgovačka p o d u zeća [] " Ordinira od 1-3 poslije podne = “ ч Interurban t e l e f o n i broj 605, 865 i 555 Filijale: Beograd, Zagreb, NoviSad, Tuzla, Split |u Aleksandrovoj ulici br. 45 I ■ llllllllllll................................................................III....... Illlll.....Illlllllll ■ Banka Gajret d. d., Sarajevo Akcijski kapital Din 40.000.000'- Rezerve Din 2,000.000'Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizme i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podu­ pire razne kulturne i humanitarne ustanove. £973 E fc® ГсУрј Od čiste dobiti daje 6°/0 Kulturnom i Prosvjetnom društvu „ G a j r e t ”. Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i najkulantnije. Uloške uka­ maćuje najpovoljnije i isplaćuje iste u svako doba ПГо Ч И (] ГоЧИ tcJ/fr] C5j7p] [Sfl ft � https://kolekcije.nub.ba/files/original/610824ec8a39ed6e2eb84e6145082ab7.pdf 8ad11656d0e8480613718daf2d8b51ec PDF Text Text ГАЈРЕТ ГЛАСНИК КУЛТУРНО-ПРОСВЈЕТНОГ ДРУШТВА ГАЈРЕТ САДРЖАЈ: Уредништво: Бајрам Уредништво: У знаку љепше будућности Проф. М. Аликалфић: Проблем нашег просвјећивања Проф. В. Имамовић: Права и лоша еманцтшадија Проф. Шефкија Бубић: Слободна хрговина и заштита уопште КЊ ИЖ ЕВНИ ПРИЛОГ 3. Ж.: Сијело Илијас Добарџић: Јесени и сјећања у животу Омера 'Гање Мустафа Мулалић: Због евлада П О П УЛ А РН А СТ РА Н А Хамдија Мулић: Како Омер просвјећује народ П РИ В РЕ Д А Инж. М. Фазлагић: Из наукв о воћарству Севдалинке: Лијепа Хајрија., Виш’ Травншса Бојна. Гонђе Абдулаху Г А ЈРЕТ О В ГЛ АСНИ К Неочекивано велики успјеси Гајретових предавања: Гајретова предавања у Вишеграду, Власеници, Невесињу, Острошцу, Модричу, Гор. Тузли, Прнјепољу, Теочаку. Itopajy, Касаповићима, Козарцу, Гацку, Лукавици, Почитељу, Санском Мосту, Урошевцу, Дервенти, Локвама, Камичанима, Автовцу, Оџаку, Билећи. Поздравие депеше Гајрету и претсједнику Главног одбора г. Др. A. Хасанбеговићу: из Домановића и Џивара. Даљњи добротвори и утемељачи Гајрета: у Ораховици (Бос. Градишка), Приједору, Сарајеву, Травнику, Козарцу, Урошевцу, 'Бурђевику (Тузла). Рад Гајретове организације: Наставак рада Гајретове просвј. секције у Тузли, Гајретов мевлуди-шериф у бањалучком конвикту (апстиненцнја улеме од' мевлуди-шерпфа), Гајретов мевлуд у Осгрогацу, Рад Женског одбора Гајрета у Тузли, Гајрет у Гор. Тузли, Гајрет у Козарцу. Проширење Гајретове организације: Оснивање Мјесног одбора Гајрета у Домановићима, Нови Гајретов одбор у Власеници, Измјена функција у Мјесном одбору Гајрета у Приједору,. Нови Мјесни одбар Гајрета у Острошцу. Разни добровољни прилози Гајрету: Прилог Гајрету у мјесто бајрамских честнтки, Пнтомци Гајретова конвикта у Бања Луци сакупљају прилоге за Гајрет, Прилози из Сарајева, Прилог општине плеваљске. Остале Гајретове вијести: Отворење домаћичке школе у Пријепољу, Рад Задруге Кола Српских Сестара и Гајрета, Веллка Гајретова забава у Звпици. 16 ФЕБРУАР САРАЈЕВО 1931 И зд а је Г лавии о д б о р Г ајрета у С а р а јев у БРОЈ 4 �Oglašujfe u listu »GAJRET« »Gajret« je najrašireniji časopis među muslim anima i svakim danom diže se broj njegovih preplatnika, na­ ročito otkako je povećao svoje gra­ divo. I u buduće, »Gajret« će nastojati da zadovolji što š iri krug svojih pre­ platnika i da prodre i u najzabitnija mjesta. Iz ovih razloga, bilo bi u in ­ teresu naših trgovaca da oglašavanje svojih firm i vrše preko »Gajreta«, a tim ujedno v rš ili bi i svoju patriotsku i humanu dužnost. Radnici i p rijatelji Gajreta treba da porade u svojoj sredini kako bi trgo­ vine i preduzeća iz njihovih mjesta oglašavali u listu »Gajret«. Jugoslavenska Privredna • Z ad ru ga 1 Š te d io n ica z. s. o. j• c . .. ЛЧ i’ SARAJEVU u л -MILI Bavi se svim u ^ : ' • V bankovnu struku spadajućim poslovima. Organizuje i potpomaže razne privredne zadruge. — Podjeljuje* zajmove uz povoljne uslove i prima uloške na štednju uz otkazni rok i bez otkaza uz najpovoljniji kamatnjak. — Podjeljuje zajmove na 6 °/o agrarne obligačije u neograničenim iznosima uz vrlo povoljne uslove. U r ed o v n i č a s o v i o d 8*12 i o d 2 i p o d o 6 č a so v a . Prostorije jugoslavenske Privredne Zadruge i Štedionice (Jugoštedione) nalaze se u Cukovića ulica br. 9 I kat. Telefon broj 39 Brzojavi: jUGOŠTEDIONA 10% č is t e d o b iti d a je u k u ltu rn e i p r o s v je tn e sv rh e. Г А Ј Р Е Т , лист Г ајрета друш тва з а културно и економско подизањ е муслимана, излази 1. и 16. сваког иесеца, a ц ена му je s a наш у Отаџбину 100 д инара н а годину, a з а све остале зем љ е преко границе 200 динара. Ђацн добивају лист у п ола цене код Главног Одбора или код уп рава Гајретових конвшсата. Поједини број стоји 5 динара. Директор Х а м и д Н у н и -fc Власник друш тво „Гајрет". — Одговорни уредник: Хамид К укић — З а ш тампарију „Б осанска Пошта" од говара Јосип Енгл. �С а р а је -в о , 16 ф е б р у а р а 1931 Вајрам Испостисмо рамазанске мубарек дане. Прође шехри-рамазан, за којег се вели: „Еввелу-ху рахметун ве евсатуху магфиретун ве ахиру-ху иткун минен-ниран" (У почетку рамазана као киша пада божји рахмет на муслнмане, у средини рамазана Бог опрашта њихове гријехе, a на крају рамазана Бог их ослобађа од казне и џехенемске ватре). Прође шехри-гуфран у којему су сити и богати осјетили глад и властитим искуством упознали како je онима који немају шта да једу, који гладују; a кад имућни на себи осјете како je гладовати, срце им смекша, самилост према сиротињи порасте, и баш кад су у том расположењу, Бог им шаље другу заповијед, која je фарз као и пост: „Дијелите зећат!" „Видјели сте како je бити гладан, a сад не жалите него дајите гладнима". Прође рамазан, у коЛе je муслиман ухапсио свој необуздани нефс, обуздао своје страсти, очистио своје срце од зависти, охолости, смутљивости, оговарања, клеветања, муфсидлука и музевирлука као и свих других пакости које су мрске Богу исто као и вино, бинамазлук и слични прекршаји. У овом прочишћавању срца, у овом моралном провјетравању душа наши су муслимани угодно и корисно провели рамазанске вечери на којима су се држала Гајретова предавања у џамијама, у клубовима, читаоницама и на кућним сијелима. Мјесто самоће, шутње и зијевања, мјесто беспослице и бескорисног разговора, мјесто гибета и оговарања, мјесто ифтире и клевете . . . и т. д. — дошла су Гајретова предавања о вјери, о исламу и просвјети, о одгоју дјеце, о привреди и задругарству, о хигијени и чувању здравља, о животу, поносу и части наших старих и т. д. Дошла су та корисна предавања, читала ^ е , тумачила и дискутовала пред десетинама хиљада душа старих и младих, мушких и женских, гдје je било и трговаца и занатлија и чиновника и сељака и свих других сталежа. Према извјештајима који сваки дан приспијевају Главном одбору Гајрета види се полетни дух учитеља и других чиновника, вјероучитеља, муалима, имама и других вјерских службеника, који су свесрдно примили на се улогу предавача и своју најбољу интелектуалну снагу уложили да растумаче предавања, да нашем свијету отворе очи, да му распрше мрак и да му покажу прстом гдје му je боља будућност. Истина, заостали смо иза културнијих слојева нашег народа, али овим предавањима и дискусијама које су на њима вођене, упознали смо ту своју заосталост, постали смо свјесни те наше ране и махане; a упознати себе то je најкорисније знање, упознати своје рђаве стране и недостатке јест први корак напретку. Ко не зна за своју махану, тај je неће никад ни поправити, a ко зна шта му фали и гдје у чем храмље, тај ће се onaметити и почети да се поправља. Ево нам и бајрама! Богу се одужили постом и зекатом, срца очистили неваљал* штина, осјетили милосрђе, освјежили се исламским ахлаком, продрмали своје мозгове Гајретовим предавањима, разбистрили појмове о нашем халу и ахвалу, упознали узроке до* садањег назатка, увидјели шта треба радити за наш напредак ето, такви дочекујемо бајрам. ЖелеКи да га проведу у пуној срећи, весељу и задовољству, кличемо свима муслиманима: Бајрам мубарек олсун! 81 �У зн а к у Л јС/ш к: будубности (Поводом Гајретових предаваља) Х ајрун-наси меп јонфеуи-насе ш ерун-ласи мсн једу-рун-иасс. (Хадиси шериф) (Најбољи и најодабранији je онај од ivora им а највиш е користи, a најгори je онај ко паноси ш тету другима). Посљедња замапша акција Гајрета за придизаље муслиманског дијела нашег народа путем Гајретових предавања наилази даномице на све то всћи нријем и одуигевљење међу овима друштвеним слојевима. Овако Гајретово ппедавање слушају на досетке хиљада муслимана и муслиманки у 300 мјеста; слушају га како старији тако и млађи, како no градовима тако и no забаченим селжма. Еф екат предавањ а већ досада je више него задовољ авајући. У првом реду, наш свијет еве виш е отвара очи и уви ђа д а ће се из данаш њ е евоје учмалости лодићи само у Г ајрету и с Гајреток, исгодоОno одајући његов^ш раденицпм а пуно и заслуж ено призпаље. Због тога ice (дневно ло в ећ ав а број Гајретових при сташ а и '■чл&нова свију врста као и број Гајретових организацкја. To п ојачава н аду д а he Г ајрет м оћи с а сигурнош ћу д а испуни ова шдчеки в ањ а муслиманс-ког елемента у свима гранам а његовог ж ивота. У другом р^ду, сам а предавањ а [окусија која се води no њ им а д а ју п отицаја за! но р азмиш љањ е и з а стваран и савремен рад ; правцим а. Т у се износе све наш е лотеш коће и све кочнице које ометају и које су ометале у прош лости правилан развој цјелокупног наш ег, как о духовног тако и материјалног 'живота. ,3 a .све те наш е ббље и невоље инстиктивно ocjeha народ д а ће н аћ и утјехе и помоћи у Г ајрету и ра-ду за њега. И заосећи јавно ове чињ енице — које најбољ е иотврђују и звјеш таји и з свих мјеста — радосни смо, што можемо у казати н а још јед ан зн а ч а ја н Гајретов успјех, који je постигнут љеговим предавањима. T aj успјех саотоји се у томе, што су Гајретови раденици ica овим предаваш има у ш л к и у џаШ је, испели се н а ћу р с и ту, у тим светим нашим мјестима држ е п редаваљ а и ноу чавају народ о узвишеним засадам а Ислама, о м оралу, просвјети, хигијеии, одгоју наш е м ладеж и, трговипи, пол>опривреди, занатству, воћарству, задругарству, национ алној прш гадности м услим ана, у н о зн авањ у домовине и т. д. T a п редаваљ а одрж ава у џ ам ијам а како свјесн а савремена и лм ија тако и интелигенција. H a тај начии, no први пут накоп толико стољећа наш Гајрет заводи праксу д а се у џамијама, поред вршења вјерских обреда, расправљ ају и тумаче у њим а животне потребе нас муслимана, као што je то било у првим стољећима послије Мухамеда a. с. Наш е џамије служиле су у посљедњим стољећима скоро иокључиво за вршење вјерских обреда, a не и као састајалиш та за лретресањ е и 1свију осталих наш их животних потреба. Би ло je ваи за који су проповиједали са ћурса у џамији поред истинских и непатруњених засада И слам а и саврсмсни р ад у ду х у времена и прилика. Таквих има и дан ас n a се ми дичимо с њима. Али они наж алост иш чезавају у броју оних који најчеш ће пута пуне главе нашем заосталом свијету перзијским и индијским бајкам а и многим другим фаталистичким натрухама које немају нш пта заједничког с а узвишетгим прописима Ислама и које код слуш алаца убијају сваку вољу за земаљским животом. Сматрамо за нарочиту дужност д а укажемо на ову нову појаву која je н астала посљедњом акцијом Гајрета с намјером и жељом д а се не зауставимо n a овоме — како би наш е џамије постале састајалиш та наш е савремене вјерске и свјетовне интелигенције и сви ју осталих муслимавских слојева и како би наше џамије постале, поред светишта за обављање вјерских дужности и ж арш пта културе и напретка*). Истичући ову зн ачајн у појаву дуж н л омо д а нагласимо и подвучемо још једну чињеницу: Ham Гајрет дао je н а овај начин и иницијативу з а сарадњ у наш е свјетовне и вјерске интелигенције, a без д и скусија и споразумијевања у јавпости. T a инпцијатива и та братска сарадњ а не б азира на празним причањима него н а стварном раду, n a рад у за опште добро муслимана. Најновији потхват Гајрета ica његовим популарним предавањ има поздрављ ају и прихваћају сви слојеви муслимаиски. Отрежњавање и приступање стварном раду отпочело je n a овим линијам а Гајретовог програма и његових настојањ а. Радници Гајретови, приступите још ближ е народу, ослуш кујте ове жељ е и потребе његове, осокољ авајте га и упућујте, не ж алите труда ни жртава, n a ћемо бити сигурпи у успјехе и у н аш у љепш у будућност! *) (Етимолошко значењ е ријечи , јест: мјесто саст ајањ а и сакупљ ањ а). ( C'r> Радом за Гајрет будимо наше снаге и стварамо бољу будућност 82 �P ro f. M. A likalfić P r o b le m n a š e g p ro svje ć iva n ja Problem narodnog prosvjećivanja nije kod nas ni malo nov. Bilo je ljudi, koji su mu još u predratno doba žrtvovali sve svoje slobodno vrijeme, a često l sav svoj život, radeći, sarađujući u raznim časopisima I izdajući knjige za narod. Njihova je glavna briga bila, da u svojim člancima pruže narodu sve što je njegovom unutarnjem životu potrebno: poneku njemu pristupačnu pjesmu i pripovjetku, poučne članke, iz kojih je on mo­ gao da nauči, kako se racionalnije obrađuje zemlja i čuva od zaraznih bolesti u vijesti, koje su njega' mogle da interesuju. Ti su ljudi onda postizali mnogo, vrlo mnogo uspjeha. Rijetka je bila seoska kuća, kojoj te knjige nisu bile poznate, U časovima besposlice seljaci su u tim knjigama nalazili zabave, a u časovima tuge. bijede i očaja, one su mu bile utjeha i narodna potpora. Tim knjigama najviše dugujemo za duhovnu nacionalnu svijest, ljubav prema otadžbini i oduševljenje i polet sa kojim je naš seljak išao u borbu protivu svojih nepri-’ jatelja. Međutim problem nalrodnog prosvjećivanja i njegova moralna obnova kod. nas muslimana ostavljena je samom našem elementu, da ga oit rijbši, kako zna i umije. Naša inteligencija gledala je u tome radu za svoj elemenat kao na profanaciju svoga tafenta. Naš elemenat je za njih prestavliao kao nezgodan balastj, nezgodan za njihov razvoj i napredak, i oni su bez oklijevanja presjekli svaku vezu Između sebe i elementa. Pos/ieđice ovoga su se brzo osjetile. Danas mi ne znamo, da li mi muslimani više zaostajemo i£a naše braće drugih vjera po duhovnoj ili materijalnoj kulturi. Da li pro­ centom nepismenih ili grdnim pomorom djece. Da li po nečistim seoskim kućama, po zakorovljenim poljima, ili zanemarenim voćnjacima. Da li opštom prosvećenošću i socijalnim ustanovama? Redak izuzetak dostojan svake hvale učinio je Gajret. Imajući u vidu da moralni i duhovni preporodaj na­ šega elementa zavisi o broju pismenih, i ne želeći da ostane na delokrugu jednog potpornog društva, nego da obuhvati sav kulturni rad, Gajret se je počeo unazad ■2 godine da razvija na širem terenu. Gajret sad želi da pošto je osvojio inteligenciju, trgovce i zanatlije, prodre i u one najniže, da i tamo razvije što jaču akciju i da za našega seljaka uradi sve što može, kako bi ga digao do nivoa ostale njegove braće i stvorio od njega ono, što on po svojim sposobnostima treba i može da bude. Posao je zamašan. Teškoće su velike. Ali zato tim prije treba se latiti ozbiljno posla. Tu je potrebna pomoć sviju nas. U tom cilju treba da svakim od nas ovlada težnja za radom, za kretanje unaprijed jednoj savršeni­ joj i snažnijoj sredini sa više kulture, prosvjećenosti i morala. I t a t e ž n j a t r e b a d a p o s t a n e n a š n o v i i d e a l . Naravno da sistem i metod rada ne mo­ že se primijeniti na sva mjesta. Tu treba udešavati rad prema svojoj sredini. Ja ću ovdje biti slobodan da izne­ sem neke konkretne predloge. Prije svega u nas gde je analfabetizam opšti mora se povesti najenergičnija akcij£ u koliko to bude moguće da sve svede na najmanju mjetu. To će se najbolje postići održavanjem analfabetskih tečajeva i ž a muške i ženske. To je primarno. Isto tako je jedan od glavnih uslova za uspješno djelovanje u radu na prosvjećivanju nesumnjivo popularna knjiga i brošure. Knjige određene u ovu svrhu moraju biti takve da privlače i osvajaju čitaoce, p ored knjige važan je faktor za rad na prosvjećiуапјц predayimJe, živ govor. To je naizgodnW načilli jer oyim se do neposred„og uticaja na naš Predavanja treba da Ш а iz raznih oblasu nau. ke: o tuberkulozi, o zadrugairstvu, o štetnom uticaju alko­ hola, p odgoju, o životu uopšte i iz naše storije. Naravno da je kod predavanja glavni predavač, koji mora da po­ znaje svoju sredinu, malje, svu njezinu psihu, njene po­ trebe i način života i da nastoji da predavanje pored sadržajne vrijednosti dobije i tehničku savremenost. Stoga predavanje treba da drže ljudi od struke. Iz ovih razloga pozdravljam akciju Glavnog odbora u cilju ra­ sturanja popularnih predavanja, koje će narod moći shvatiti i njima se koristiti. Naravno za ovakav posao moramo se naći na posta svi, ako hoćemo da ovu ak­ ciju stavimo na sigurne osnove i da ova akcija posrane jedan pokret opšti. t_ _. ________ , Jesam li se, u korist Gajreta, osigurao kod osiguravajućeg društva „Dunav”? 83 �prof. UeObija Imamović P r a v a i lo š a em ancipacifa") Prije nego što predem na samu stvar o kojoj ću govoriti, dozvolite mi da Vas upozorim da ne očekujete neko možda naučno predavanje. Ja ću samo pokušati da Vam iznesem dvije fotografije. Pokušaću da Vam iznesem fotografiju žene emanicipovane i napredne, ko­ ju rese sve odlike u pravom smislu emancipovane žene i fotografiju žene, koja se zamišlja emancipovanom, a koja stvarno nema ništa od toga, nego je ona poprimila samo negativne stvari zapadne civilizacije. Da sam odabrao 'baš ovu temu natjerale su me na to svakodnev­ ne pojave iz našeg života sa kojima se susrećemo i u kući. u familiji, u našim društvima, na ulici i uopšte svugdje, gdje god susretamo ženu. Odmah hoću da na­ glasim također, da se ovo ne odnosi možda samo d is­ ključivo na muslimanku. To ne. I kod drugih se susreću ova dva tipa žene, samo što je kod nas emancipacija žene tek u začetku, pa nam je dužnost da sve -upotrebimo i preduzmemo, da se u početku ne udari pogreš­ nim putem. Naša inteligencija počam «d prvih generacija, a na­ ročito ona koja je aktivno radila u narodu, te kojoj je ležalo na srcu da i muslimane pridigne u red ostale braće, odmah je osjetila potrebu da paralelno sa pro­ svjećivanjem m uškarca m ora ići i prosvjećivanje žene, ili čak još i više, jer je žena ona koja odgaja djecu, pa ako ona nije u stanju da ih odgaja kako treba, šta će onda moći biti _i od djeteta koje izađe iz njenih ruku. Jest, ali je to bio tvrd orah, u koga nije bilo tako lako zagristi. Nije bilo lako djelovati u ovom pravcu ni kod muškaraca, a pogotovo je bilo teško preći preko kućnog praga ili ženu povući iz kuće. Radi toga se vrlo malo moglo učiniti u ovom pravcu, a naročito malo u pogle­ du stvarnog prosvjećivanja naše žene. Čekalo se bolja vremena t. j. dok se konzervativni roditelji bar toliko osvijeste, da osjete potrebu da i žena mora da preuzme svoju pravu ulogu u familiji i društvu i da ne može i ne smije ostati potpuno pasivna prema svemu što se oko nje događa. U posljednje vrijeme, mi smo mogli da zabilježimo izvjesnu revoluciju u ovom pogledu, a naročito od Oslo­ bođenja ovamo. Riješenjem agrarnog pitanja, muslima­ ni su se prenuli iz davnašnje letargije i rukopipateljno su se osvjedočili da je nadošlo vrijeme, da se mora pristupiti >radu, a naročito školovanju i zanatima. To je mnogo doprinijelo i sasvim drukčijem shvatanju o ženi i njenoj ulozi u društvu, pa kroz srazmjerno kratko vri­ jeme i naša se je žena sve to više oslobađala svega ono­ ga, što joj je dotle priječilo da se uopšte pojavi u dru­ štvu i javnom životu. Počele su se peče i feredže ba*)■ Predavanje održano 1 februara o. g. na čajanci Gajretovog ženskog odbora u Mostaru. cati u dolafe, a iz dana u dan postajao je veći broj onih naših žena koje su se emanicipovale. Upravo ta emanicipacija i način kako je nju shvatio jedan veliki broj naših žena, natjeralo me je da o ovo­ me govorim, jer se na žalost pokazalo da se ona shva­ tila upravo onako, kako se ne bi smjela da shvati. Emanicipacijom se zva?o skinuti zar i peču, podrezati kosu, obući šešir, manikirati nokte, pa čak piti i alkoholna pića, a-da i ne govorim o pudeTisanju i šminkanju, koje je dan danas postalo dnevna potreba moderne žene. Emancipacijom se na žalost smatra i to, da se moraju imati najskuplje svilene čarape i haljine, bez obzira na to, što nam to ni iz daleka ne dozvoljavaju naše mate­ rijalne prilike. Emanicipacija zahtijeva i to, da se osta­ ve sitna djeca sa sluškinjom ili čak i bez nje, a da se ide u ljetne bašče shišati ciganske muzike i ostajati do i z a s l a noći. Emanieipovanom ženom ili djevojkom se smatra i ona, koja komotno može da gleda da njen otac, brat ili muž, izlazi na ulicu neokrpljen, poderan i zamazan i nimalo je to ne smeta, da ona nacifrana po naj­ novijoj modi prolazi pored njega i ne zacrvenivši se. Ne vršiti nikakve islamske propise i šta više sve ih javno ismijavati i omalovažavati, i to se sm atra eman­ cipacijom. Ta nazovi emancipacija žena nije se 'emanicipovala od onoga, što baš najbolje karakteriše primitivnu i zaostahi ženu, a to je u prvom redu nerad i ljenčarenje, onda trač, ogovaranje, zavist i netrpelji­ vost. Sve ovo je zadržala i ta t. zv. emacipovana žena. Sve ove pojave zaslužuju da se o njima povede oz­ biljna računa. Ove pojave jako zabrinjuju svakog iskre­ nog prijatelja i dobroželjitelja nas i našeg progresa. Efekat ovih i još gorih pojava — koje čak nisam htio ni mogao da sve spominjem — toliki je, da nam daje po­ voda, da se ozbiljno pitamo, da li toli nam možda bolje bilo da smo ostali ondje gdje smo i bili. Nama i našem napretku ne samo da nije od koristi ovaj i ovakav tip emanicipovane žene, nego nam je on od velike štete. Stotinu puta smo došli u položaj, da nam je pojedini roditelj kada smo ga nagovarali da svoju kćerku dadne u školu, odgovorio: »Šta, zar da i ja dam moju, pa da mi bude kao ta i ta« i pri tom bi nam pokazao na koju t. zv. emanicipovanu, koja je svo­ jim nepromišljenim ispadima pravila upravo strašne stvari. I što ti pričaš godinama, što zrno po zrno sazi­ daš, uloživši puno muke i truda, ona ti za jedan sat sve poništi Prošle godine proveo sam ferije u Turskoj repub­ lici. Prije nego što sam otišao, bio sam naročito znati­ željan da vidim modernu Turkinju. Pravo da kažem, ni­ sam sebi zamišljao nimalo ružičastu sliku, naročito u pogledu morala. Proboravivši duže vremena i obišavši �osim Carigrada, još i neka druga mjesta, silno sam se iznenadio. U svim mjestima naišao sam na tursku ženu i u društvu i na ulici i u kancelariji i uopšte svugdje gdje god i muškarca. No pored toga svugdje sam naišao na punu ozbiljnost, skromnost, revnost i marljivost, žurbu i punu predanost svojoj dužnosti. Ni traga nema onoj raspojasanosti, znatiželjnosti i što me iznenadilo, nigdje kicošenja i cifranja, što se kod nas skoro na svakom ko­ raku sreta u društvima. To sve ima da znači, da je tur­ ska žena pravo shvatila svoju dužnost i turski narod može da bude siguran, da će ga samo ta i takva žena preporoditi. I nama ovde treba da bude jasno šta je prava emancipacija, koja je jedina korisna i koja jedina znači pravi napredak. Emamcipovanom se smatra samo ona žena, koja je uspjela da se emancipuje od svih onih stvari koje su je smetale da učini ma što, što bi bilo korisno prvo po nju lično, onda po njenu familiju i cijelu našu zajednicu. Šta je to prvo i osnovno od čega se moramo emancipovati? To je neznanje. To je prvo čega se moramo otresti i radi toga pristupiti odmah radu i to intenzivnom radu na sticanju znanja /ili inte­ ligencije. Bez znanja ili inteligencije mi ne možemo ni­ kuda, odnosno kud god pođemo, pada^epio. Dužnost nam je dakle da se počnemo emancipovati sa čitankom prvoga razreda osnovne škole, t. j. sa učenjem čitanja i pisanja. Kad je to gotovo, onda.se tek može pristupiti sticanju znanja. Čitanjem Jijepih i korisnih knjiga, naći ćemo upute za sve što nam za život treba. Ono će nam pokazati pravi put, kuda tteba da pođemo. Paralelno s tim. ima se savrem ena žena da osposobi u svome fahu u svojoj struci, kako bi mogla da bude prava domaćica i majka. Treba dakle da se osposobi za sve, što zahti­ jeva svaremena familija. Mora da se upozna sa osnov­ nim stvarim a iz higijene, kao glava kuće i majka djece, jer se od nje zahtijeva da odgaja djecu 'predia onom principu što ga je već davno postavio jedan od ashaba našeg pejgarrubeta a v. kad je kazao, da odgajamo našu djecu ne za ono vrijeme u kome mi živimo, nego za ono vrijeme u kome će oni živiti. Emanicipovana i savre­ mena žena odlikuje se uljudnošću bilo u kuši, bilo u dru­ štvu ili na ulici, čednim držanjem, a naročito skromno­ sti u svakom pogledu. Ona svoje zahtjeve podešava strogo prema svojim prilikama u kojim živi. Ovo je naročito važno obzirom na to, da je žena glavni faktor u kući i da ona kuću i teče i rasipa, te obzirom na da­ našnje teške prilike u kojima ona i njezini žive. Ona posvećuje najveću brigu svojoj djeci i svojoj najbližoj okolini, a onda i cijeloj zajednici. Emanicipovana žena ima da se osposobi za privređivanje ma u kom pravcu, kako bi postala jedan aktivan činioc u društvu i na taj način pomogla ocu ili bratu da lakše podnesu ove i ona­ ko dosta teške dane privrednog života. U isto vrijeme s tim postaje samostalna i prestaje biti ovisna od dru­ goga i prestaje biti muhtač da je drugi hljebom hrani. * Kada ovako naoružana znanjem i osposobljena stupi u život, onda je Isk'jučena mogućnost, da pode krivim putem, ili da radi ono što ne bi trebala i smjela da radi. Takvu je tek smatramo zaista emancipovanom i korisnom za društvo i tek takva nam može služiti na ponos. Sve dotle dok se potpuno ne spremi za život i dok ne bude u stanju da se posve samostalno snalazi u njemu, sve dotle je ona dijete koje još nije prohodalo i sve doti'e se ona mora vrlo oprezno voditi za ruku i nikad ne pustiti da sama pođe, jer svi znamo da će od­ mah pasti. Na ovom mjestu dozvolite mi da skrenem Vašu pažnju na još jednu pojavu, koju susrećemo dnevno i zbog Jto je mora svaki obrazovani musliman i muslijnanka da pocrveni. To je ono nesretno skupljanje onih velikih gomila^earova pred svakom zgradom u kojoj se ma šta bučnije radi pa bilo da se u kafani svira, bilo da na trgu vide ma kakvu neznatnu stvar, prvi su ža­ rovi. Zamotane u žarove, u kojima ili niko ne može pre­ poznati ne zadržavaju se samo na tome da posmatraju ili slušaju, nego pod zaštitom zareva prave najneuljudnije primjedbe prolaznicima, a naročito otkrivenim mu­ slimankama. Događa se slučajeva, da ti žena dođe iz čanšije popljuvana od nekog skupa zaruša. Ovo je jedna pojava, koja baca vrlo loše svjetlo na našu ženu i nje­ zin odgoj, pa bi bilo korisno da se ovo ako nije drukčije moguće, policajnim mjerama spriječi. Radi svega istaknutog potrebno je, da svi, koliko god nas ima sposobnih i muških i ženskih, na svakom koraku suzbijamo ono što nam1 ne valja i upućujemo i popravljamo. Potrebno je da naročitu pažnju obratimo odgoju i vaspitanju našeg podlatka i muškog i ženskog, kako bi on potpuno odgovarao duhu vremena u kome će živjeti. Pri koncu želim naročito da naglasim, da se istak­ nute pogreške i loše strane emancipacije ne odnose na jedan veliki dio naših čestitih žena i sestara, koje svo­ jim ponašanjem i držanjem ne daju povoda ni najbeza­ zlenijoj kritici. Istodobno molim da se sve istaknuto shvati samo kao dobronamjerno i da svi kao jedan na svakom koraku nemilosrdno žigošemo sve što ne valja i upućujemo na ono što valja. U Mostaru, januara 1931. Gajret u svakoj kući, znači samo njezin napredak 85 �Z. £ S ije lo davala i zarađivala grdne pare, a Mejra nije ni o Bajra­ mu nikad dobila nove haljine, već uvijek nešto iznošeno. Tako je Mejra bila mučenica. Starica je poznavala vrlo dobro njezin život, i nije čudo, što je stoga bila u v e­ likom strahu za svoju unuku. Pravedni Alahu! micale se opet staričine usne. Ne prepusti toga, a i Mejru izbavi skorijih dana. Zvijeri onoj pJati, kako je zaslužila. Ipak se malo utješi i napo­ kon zaspi. Zlatka je nepomično sjedila na pendžeru i U siromašnoj sobici, Zlatka je sjedila na pendžeriću neprestano zurila na ulicu. A tamo je bilo sve živo ve­ i znatiželjno na ulicu gledala, kako svijet prolazi. Sa selo, pa joj mlađahno srce pucalo, da i ona ode među očima punim suza opet će Nani: A što mi nikud ne djecu. Kad je vidila da Nana spava, obuče brzo čarape, idem o?... Rekla sam ti ne m orem o... Ti dobro znadeš, da u tvoje Nane ni kahve, ni šećera nema, pa nirja ne 'b g m e boščicu i polako odšulja se na ulicu. Bila je hlad­ na zimska večer, snijeg je propadao, radova?a se snijegu mogu nikoga zovnuti. i hvatala ga ručicama. Svijet je pokraj nje prolazio u — P a nećemo im ni peći kahve, brbljala je mala - 1ц^а.та. Ona jednu curicu potegnu za šal, — kuda ćeš dalje. to? — Idem tetki na sijelo. — Uh! Na sijelo, uzdahnu — Ne valja dušo tako! U-.tvojp Nane ima Obraza, Zlatka. — Pa-hajde i ti s nama ako hoćeš. — Njoj se zar tuđe izjesti, ne vratiti? Jok džanum! Zl'atka je gledala u Nanp' i, gutala svaku njezinu ri­ oči zasjaše, srce joj je od veselja lupalo. Curica je uhva­ ječ. Tako je ona vazda radila, kad joj Nana^fogod^ftK tila za ruku i pođoše. Bila je ljepušasta, pa se svakom sviđala. mačila. — A sad pile cfoje,’ siđi s pendžera, pa legni uz / — Mala. čija si, upita je curičin Babo. Nanu. — Nana! Lijepa Nano! Nemoj, molim te, pusti — Nanina! me još malo. Zlatka je bila jedina utjeha, jedino: Veselje — Hajde, vrati se, tražiće te Nana. Ne moreš ti s svoje dobre Nane, ali također i njezina velika briga. I nama, mi ćemo dal'eko. sad evo od te brige nije mogla da zaspi, već se u svo­ Zlatka stade i udari u pi'ač, a oni odjuriše naprijed. joj kukavnoj postelji, amo-tamo vrtil'a. Šaptala je po­ Nije ni pomislila da se vrati, već polako pode za njima. lako da unučica ne čujet Alahu dragi! Ne daj da umrem Dosta je dugo tako išla, dok se nije umorila, i u jednoj prije dok je na noge dignem i uhljebim. A ona je i zaslu­ pustoj ulici sjede pred jedna Vrata, — i kako je bila žila tu njezinu ljulbav i pažnju, ^'er bijaše dobJro dijete — odveć umorna, zaspi. Snijeg je neprestano padao, a kud je Nana okom, tu bi Zlatka skokom. Zlatka je slatko spavala i usnila divan san: Da je sa Starica se te večeri nikako nije mogla da umiri, materom i babom išla Nani na sijelo. Bože! Kako su neprestano je mislila, šta će biti od djeteta, da njoj dođe samo bili krasno obučeni. Svi u novim haljinama, a Zlatsmrt. Suza za suzom tekla je na dronjavo uzglavlje. ka je imala još i nove sniježne cipelice. Babo ju je vodio Bože zakloni! Da mi ne dođe u zle ruke. ko što je si- za ruku. Svako je nosio po punu čevrm u: babo kahve, rotna Mejra, pa da mi je biju i za one pletenice vuku, mati šećera, a ona kadaif i naranče. Pred sobom su višto ih Nana tako brižno češljala i njegovala. dili veliko svjetlo, što se sjalo ko žarko sunce. To je Uz njihovu kućicu nalazila se kuća jedne zgodne, bio Božji Meleć, što je nosio fenjer. Snijeg je padao sve obijesne udovice, kojoj nije, kako se kaže, manjkalo ni gušće i više, a Zlatka se nije probudila. ptičijeg mlijeka. U nje je bila Mejra. Uzela je sebi kao U jutru našli su je u snijegu smrznutu. I odoše da posvojče, ali zapravo bila je hizmećarica ili bolje — rojave Nani žafosnu vijest. Ali ih niko ne čuje, niko im binjica. Sto god bi joj pai'o na um, to je morala Mejra ne otvara, — i nju nađoše hladnu i ukočenu. izvršiti. Nije pitala, moreš li, umiješ li, jesi li zdrava ili bolesna, — ne — već joj je valjalo uraditi. U kući voda, a ona je šalji po pola sata daleko da donese hladnije. Đuguin težak, pa se pod njim savija, ko vrbina šipka. MUSLIMANI, UPiSUJTE UDJELE JUGOSLAVENSKE Usred zime bez čarapa, a noge joj se crvene ko rume­ PRIVREDNE ZADRUGE I ŠTEDIONICE U SARAJEVU — Nano! Hoćemo II kuda večeras na sijelo, pitala je mala Zlatka jedne ram azanske večeri svoju nanu. — Jok, oči moje! A zar bi ti sine htjela ići? Ne more se. Prošla su vremena, kad je tvoja Nana po sije­ lima išla, uzdisala je stara, milujući svoju unučicu. Zlatka je bila siroče. Nikog na svijetu nije imala osim Nane — očeve matere. Kukavno su životarile. Bito je dana, da u kući nisu ni kore hljeba imale. na jabuka. Hanumi halva, Mejri krumpira, lianumi ulutma, Mejri pura. Mejra je naučila divno vesti, pa je iz­ rađivala krasne "rupčiće i druge stvari. Možda mislite, da je za se vezla? Varate se! Udovica je te stvari pro­ 86 Udjeli se mogu upisivati i sa agrarnim obligacijama. Prostorije zavoda nalaze se u Ćukovića ulici 5 I. kat, u blizini Ferhadije džamije. �И л и ја с Д о б а р џ и ћ Ј е с е н и и сеЋ а њ а у т ипот у О м ер а Т а њ е II. боравио се и мисао му била само ту, међу дјецом и A у касиу јесен, кад а се све почсло смиривати нигдје више. Дијелио je међу дјецу халву, питу и и к а д а су устаници узмакли, касаба се ослободи друга јела (чувајући се, да oit ни залогај од свега од страха и стрепње. Омер се још више покуњи. тога њиховог јела не узме), забављао се са њима и Осами će, оћута тада више него и када како м у мје- каткада као д а не би био он Омер Tamo, човјек у сто нскадаљ е среће и н а д а т а , нешта сјетна поди- четрдесетим годинама, пего мали Омер, мали, сасма л ази душ у и он се у те jeceme дане cjehao безброј мали. Тада су га дјеца задиркивала и викала му: ситних и крупних догађаја из свога живота и дјеОмерица, беца, уловио зеца. тињства. Догаао je рано из Н ш ш ш ћа са страхом и зобњом за живот и опстанак у неиознате стране, И помислио би д а je он ту истински Омер Танрано осјетио туђину и одвратност према туђима и чица, сестрина клетва и мајчина стрепља у иетој гонешто га још тада жално заголицало у срцу и гла- дигги свога живота. И то дјетињство проведено у ви. Послије ica овојима једно вријеме лијепо про- Никш ићу и питомој жупи, гдје га je отац са собом живио, a онда дошао onaj несретни дан. Остао без водио када je игаао у трговину, имао би у глави, својих, поумирали од жалости за својим сином, као да je то све.сада, баш мало прије било. И тај за љим, Омером Танчицом, што je узносио памет његов прижељкивани мир отргнут од сјећања што свима касабалијским дјевојкаама. Каснијс je поку- га боли Ј 10 ЈЦ)ајао би, док не би дошла повиша дјеш авао да штогод окући, промпјенио je пуно a ra у ца: Осмо, Махо, Селим (звали су га Селчо нанин) и служсњу, био миран, послушан, невесео (као д а je Јонуз (звали су га Домуз баша, јср je био немиран, у мислима в азда носио Једну блиједу слику о Ники вођа дјсце из цијеле махале), која би заврискала ш ићу и плодној Никш ићкој жугга). 'Тако радио и. 'т а д а - у сав глас: вазада мислио n a жепидбу. Ca^t за себе м,умл>ао, Хоће Омер д а се жепи у вијек се са служинчадима. ра^говарао о дјевоЈкаa и м ајка вели мени ма већином слуигкињама, еиромаппгим праљама, да и и доведе невјесту. малим и незнатпим сиротицама, Мучио се и тешко j j a j1CM0 0рТат1КИ крбати,* рскао би Селчо, a осуиутар стварао пеки ссој гш јет, љсму позрат и 11хала прихватила, ортачки, ортачки кркатп. опокојан, н а м а туђ и necxBiijjpPB. Само би се papa- ј ј ј ^ Омср Тањо покуњен, половину стар, сив од Довао о мевлудима, свадбама, бајрамом и у брига и година као остарјели миш, оносио би с®а зап. Заж аморила би кућа. и авли ја од свијета. Дру- та дјетшва забадањ а без увреде и не обазирао се n a га се авл и ја упунила од дјеце. У зврискала би, за- њих. Волио их неком благом, дјетињом, чистом љусмијала се, зац ичала и зарадовала се. Чуло -Св-.у- бављу. Живио тако сам и са дјецом, био вазда исти, ку ћ и горе поспрсмање, жене оу готовиле јела, слу- a сјећањ а му у јесен била чиста и непомућсна. Прошкитвс излазиле у авлију, товариле пуна наручја даворио je много година, балкански рат зна, добро, дрва, узносила их горе и опет се једна с £ другом као да je јучер био, у њему je као коморџија учеевађале ради послова. П рали се подови и цакљели ствовао. Сада je стар, мало говори, пуно мисли, a од иопрашости. По неколико дана пред свадбу или причања еу му мудра. Један пут ми je причао о бајрам прале би варошанске подове и гребле мре- једном сукобу са Црногорцима, у коме je оп учежом да буду жући, свјетлији и бољи за бајрам. ствовао. Био je мирап, и n a часове весео, када ми Хтјеле оу да све замирише од чистине и испраноje ово причао. Л иде би му се промијенило, кад а ми сти. По које од дјеце изапгло би из куће у авлију je причао о етрашилу рата и молио je тад а Бога, да са халвом, питом, месом или другим јелом у руци, Бог пооијс љубав међу људима, мсђу ближљим и a друга би се узрадовала и сва к а њему пошла. По- својим. Молио сс усрдно Омер Tamo, a лице му слије би допирао мирис јела. А влија би забрујала било суморно и очи пуне плача, за пропалим царод дјеце и жамора као кош ница пчела. Омер je са ством. дјецом сједио пред хамбаром н а јап и ју ослоњен. (Свршиће се). Причао са њима, забављао се, узврискао понекад и он еам и само тада би заборавио na оно што се ш ш т ш ш ш ш ш ш ж ш ш догодило са њим. К ако je убио Т урка и Емиру ироПроширујше лисш „Гajpem“ у бо ножем, како je послије био ио затворима и како je он виоок, лијеп, таи ак О.мер Тапчица постао одВашем мјесшу н околини! једанпут чим je изгубио имање и својс родитеље Омер Tamo. Т ада ои то све ne би пи помнслио, за- 87 �Шефкија БубиЋ, проф. С л о б о д н а тргопмна и заштита уопште Економско-заштитна политика Овакве нотребе модерне држ аве за новцем изазвале су посебну привредну полптику, чији с у се циљеви иоклапали са тежњама трговине 17. и 18. столећа a средства еу била она и ста којима су се служили и čam i трговци. Све држ авне мсре спровађане су тако као да се држ ава састоји од самих трговаца и инлустријалаца. Вањ ска екопомска политика почивала je на прилципу, д а троба <:а противником подржавати такве везе, како би се домаћа роба њему натурила што скупље a од њега се куповало што јефтиније. Трговци се нису само задовољили монополисаљем домаћих пијаца, пего je држ авна дипломација морала да склапа трговачке уговоре са осталим држ авам а како би со искључил а утатагица других иарода н а странигм лијапама. Колонијама се забрањ ивало да воде 'тјјј-опину еа другим европским народима ocira својих мотропола, Kojima су оне &авале илтл племенитп метал или сировино, a у зам ену за^то, Добивале њихове израђевипе. Зато je касније од лротивника (А ./Ш ит)~п^ назвата ова. политика м б р кал тш ти или/трговачки систем. Њ ему je би.це^заттита само срелегво тадање држ аве да лутем упапређењ а домаће радпности повећа овоје приходе и да се што потлуннјв еманипигптра од лностранства. Старија меркантилистичка држ ава (Ш панија и Португал) r a j e иш ла овим путем, него je племените метале сматрала као једини облик богатства Л здто rc гледало да с е унутар граница народне иривреде задрж е што веће количиле злата и сребра. Међутим остале лржаве (Енглеска, Ф ранцуска, Хола.ндија и др.) постизавале су своје циљеве потпомагаљсм домаће ироизводње. Да би се домаћа радинорт што бољо развила, меркантшгисти су иарочито обратити паж њ у спољашњој трговитш и улагали су о.ве напоре д а између народпе размене држ ава и народна лривреда извуку што веће кориети. •Тедла земља ако хоће те ,да постигне и да поетане богата, ако хоће д а има iJiTo више новаца. треба што вштте добара д а изведе на етране пијацс и да вредност тога извоза буде већа од вредпости увезегах добара. To je так'зван а теорија активног трговинског биланса, тго коме се ц е га приврсдни развитак ол]>еђене државе. Разн а су средетва меркантилиоти лредузимали за постогппуће активпог трговачког биланса. Једно од најваж нијих средстава била je з a пг т и т a о којој н а овом месту може бити говора. Овде ми први ттут сугрећемо изграђене в а ш т и т п с ц а р и н е . Дажбине које je држ ава иобирала n a покретну имовину гшале с у кроз читав средњи век карактер 88 такса које оу се к а и ш је лретворилс у iroprae феудалних госиодара поједигах вароиги. To j e б и о ј е д а н г е н и ј а л а н п р о н а л а з a к, д a с е т е ф и н а н с и ј с к е ц а р и н е с т а ве у с л у ж б у з а ш т и т е д о м а ћ е рад и п ос т и. Када je први пут заведена такова заш тита не може се тачно одредити: може бити или веЈхтатно то je било дело новчане политике тадањ е модерне државе. Историја je забележила многе заш титне царине у Француској и Em^iecKoj кроз 10. столеће; у Енглеској могла би се назвати тарифа од 1534., у Француској тарифе од 1564., 1577. и 1581. као првс задпјртне царинске тарифе. Заш титло-царилоки оистем нашао je н ајпунију своју примепу у тарифама Колберовим, од године 16б4^до 1767.: високе царине на сировине, високе увозне царине на готове фабрикате, олакш ице за увоз сировина, ловластице н а извоз готовхгх фабриката. Ове je цариле ематрао Колбер само као привремене и он упоређује заштитну царину са штакама, ломоћу којих занатлије ваља да научс ићи, a noсле да их могу одбацити. Меркантилиопгма г а с у само биле довољне ове царине у циљ у заштите домаће инду 1с тријске и занатске радиности, њихове су мере у много случајева биле п р о х и б и т и в н е . Забрањивао се увоз свих луксузних артикала, a тако исто и увоз свих ф абриката који се у земљи могу производити; забрала извоза хране у тежњи, д а се појефтини живот, те да би индустријека и занаткса радиност добила јефтипу радну снагу; извоз домаћих сировина забрањ ује се из разлога, д а би дом аћа лредузсh a добила сировине јефтипије, како би могла nj>oизводити у з лиж е иродукциопе т|к>шкопе. Д а би се све ове мере привеле у дело заводило се фивгиран.е контигелата који су одобрени за увоз или за ироизводљу; облигатно се жигосали домаћи фабрикати са државним или лризиатим жиговима дотичног фабричког предузећа; забрањ ивала je упутрапива трговина са робом, која не би била сиабдсвела жигом; и за случај грешења роба сс конф исковала и унипггавала. Ivao најтипичнији пример ових забраиа бшги су Кромвелови »Пловидбели акти«. Економска заш титна политика меркантилдога доба имала je у виду само индустријску и занатск.у радилост, док je земљорадњи била иотлуно занемарена. To je последида лридаван,а већег зл ачаја опољашњој лего унутрашљ ој трговини. Иидуст 1 >ијеки се л|»едмети лакш е извозе и )гису изложени �Квару као земљораднички производи; земљораднич- ском радиношћу, дозвољавају много јачу густину ка се производња ne може вештачким држ авш ш налељености но чисто аграрне државе. У главном, мерама регулисати, јер стоји у врло великој завис- земљорадша не би била у стању да задовољи новности од природе земље са развијеном индустриј- чану политику тадање меркантилне државе. (Наставиће се.) Мустафа Мулапић 3 Q or евлада ПОЈАВА VII. A л и јa и Беби A л и ј a: (Пошто je испратио свираче, баци се уморан н а сећију.) Знаш Беби, да сам се од овог лумпераја страигно уморио, Читаву ноћ и дан. Чудим се сам себи како мог.у издржати. A ти опет? Ја к а си као див. Б е б и: (се такођер повратила од исираћаја. Ha вратима сз још види како шаље пуслице. И она je у^орна n a се свом снагом, али ne изгубљеном кокетеријом сруши Алији н а крило,) J a рам научна. Сад би већ могла подузети брачно ттутовање. A 4) сљедњс двије беглучке њиве, д а би новац уложио у такав ж ив посао. Б е б и: To морамо. Морамо продати и ову кућу, јер ja у овој смрдљивој кући не могу ос-тати. Погледај какви 0 само прозори. П а видиш какав je само намјештај. Ту се не би могао лијеп намјештај ни иоставити. Немаш ни стола, пи тоалетиша, ни ормара за моје хаљине. П а немаш ни спаваће собе. Гдје ћемо спавати? A л и ј a г a: П а туј н а поду, простру се лијепи душеци, П&, д ^ в и д и ш како je меко. Б е б и: Али морамо ипак имати неки нахттиш, 'збиља Аллја, да лп ћемо^неку^ отпутовати? Сад ЈеР Ја не М0ГУ no ноћи... ___AAj лi и ji aa rгaa:• А Аал ti аа .. Не треба ти то. Има у нас у Боони згодније. Има у нас калајисапих леђења. ДаА л и ј а г а : Далеко си ти то.^аниш анила! кде само м ало/стрп ^ењ а, иабавићемо ми и лијеп Б е б и : Или знаш ш таТ^Д а-идемо у Будимпешту! Што би се тамо ^лијепо провели. Посјетили модеран на.мјештај, који ћ е одговарати свим твојим би моје рођаке и не би нам требало нш пта трошити! потребама. Главно je д а си ту у својој кући и да Имали би све бесплатно! Че ли да ћемо ићи? (умИ- ! смо ону отјерали! љ ава се као мачка). | | 1 ^1 ® J e ли већ отишла була^ А л и ј а : Треба најприје да свршимо са вјеиА л и ј а : Ona je отишла, али још joj нису чањем. Знаш то hc ићи маио по^ешко, јер за вјен- отвари отиш ле. . . чање треба привола твог жупнгаса, a гдје je тај? 1 Б е б и : J a je не трпим. Она мора отићи. Избаци Ко би то стигао! Видиш зато сам позвао неке љ удз ј°ј ствари, ja н ећу д а je видим. Мени се га д и !. . . н а вечеру, који би нам могли у том ^о& о ћ к А л и ј а : Ти буди мирна и уж ивај! Х ајде да Б е б и : К ад би отишли у Пешту, могли би тамо се побринемо за вечеру, јер код нас je обичај, да и остати. Ти свакако ту немаш никатгва упослења! се на вечеру позов? прије мрака. Моглс би доћи комшије: хоџа, мухтар и Салихага, n a би н ас могли A л и ј a: A — ja Босне ни за какво благо н затећи неспремпе. Од њ их се много надам д а ће живот не остављам. Теби нсће са мном кривати! nac код вјенчањ а помоћи. Треба зато д а их добро Немој д а се бојиш! логосгимо. Б е б и: Не бојим се ja, али би опет било добро Б е б и : Онда морам д а се и ja уредим. д а се споразумимо о нашим будућим приликама и A л и ј a: Т и си уређена, злато, шта ти треба приходима за живот. J a мисллм, да би најбоље више! 1 било, да отворимо какву лијепу елегантну кавану Б е б и: Вал>да нећу увијек, у истој хаљ ипи притт г^гто^ач n a да ^абавимо добоу музику и немати! Промијонићу хаљину. Гдје ми je кофер? колико келнерица. To би била већ моја ствар како би муштерије намамила. A л и ј a: Баш ради комш ија ne би требала да се облачиш. Они као скромпи љ уди и воле видјетч A л и ј a r a: To je колосална идеја! Сјајно! скромно одјевено чељаде! Браво! Д а тс зато пољубим! (пољуби je, a ona се Б е б и: Видиш, ти ми још ниси купио вечерњу сва истеже ум иљавајући се). Божанствено! Казао тоалету! еам ja да од наших за.кукуљених була нема ништа. A л и ј a: Б и ћ е и тоалета, апи само ми će ono Узми ти културну жену, n a се ne бој за живот. Бидиш Беби. ja сам одмах мислио n a то и ево д а пекако не с в и ђ а . . . Б е б и: (пудерише се) Ш то ти се не свиђа? ти докажем (вади новчарку), продао сам и оне поAn би Ктттгг. бил» лијепо, рецимо у Ницу! ' 89 �Д ај A л и ј a: Ншпта, ништа. Само оиако кажем. m u кључ од кофера! Б е б i i : Али шта? A .ч и ј a: Ta ништа, дс. Онако вслим не свиђа ми се онолико љубљење са сваким. Б •' б и : (захихоће) Бош њак! Види се д а си Босанац! A л и ј a: Онако због хигијенских разлога! Б о б и: Тп мораш, драги мој, кад си узео једну културну Јксну, д а се излијсчиш од босанске љу- боморе. Бсби, a Бсии cupcBio затвори кофер и новчарку.1 Ко куца? А л и ј а : (пође према вратима собе) Слотодно' Ко би сад могао бити? ПОЈАВА 8. Пређаииви, Ксад, Н а ф и ј а и Х а о и и ј а Е с а д : (улазн из собе) Извините, молим вас, ако у иезгодном момекту буш ш. Присиљен сам, јер ме овуда води пут, д а провсдем своју ш тићеницу и A л и ј a: Кажем само због хи ги јен е. . . Б е б и : Ти мораш бити џентлмсн! J a сам интелигентна особа и прама себи морам достојно удеш авати манире, које и зискује савромени бон-тон! понесем њезине ствари. A л и ј a: (послије моментаног изиснађепЈа, naвали м у кроз све живце страот бијзса. Сва му ирв навре у лицв.) Каво? Ви се још усуђујете затварата се са којекаквим жентуринама no мојој к у ћ и и без A л н j a : Дс, ето добро! Кад je то no закону боптона онда се не љутим, него онако само кажем, да се ради хоџа и хаџ и ја не би требала пресвлачити, a нарочито не у ноћне хаљине. Опи неће замјерити. ако будеш и окромније обучепа. J a д а еам с тдбом, ja би радн њ их и леђа заогрнуо шало<г. мога знања! (пође му ближс). ’ Е с а д : Извините, ja се нисам затварао са Ж‘> ном, него сам дошао с а још јсдним свједоком, да спасим једну биједницу, која je остала без к,рова главом. Ево- вам доказа. (Отвара , собиа врата. ДШД --------- — Излази Х аснија и Нафија. X aciinja већ завијена у Б е б и: (je већ отворила кофер и буца no њему. И звлачи сад прљ аву хаљшху, сад кошуљу. сад погуж ван комбинезок, сад Подвезицу од чарапе. Нсрвн ра се.) Немам ништа, испеглано. Т у пема пегла! Опда сс не могу пресвлачити. Орамота! H a концу добра ми je u ова хаљпна. (Окреће се ко рибица и гледа се и сприједа и отрага. Т раж и no зи д у оглодало .али н и тРг нема..) Фуј! Нсма пи огледала. У коjoj к ући постоји дама, ту мора бити огј А с т и ј а : Ето, огледало ћемо прво ш T u сама можош поћи у чарш ију u купи кол год треба. Н ек се можеш -сва од пете до главс дати. Б е б и: Требали би м акар само јодап комад за тоалету набавити. Видиш немам гдје оставити ни своје драгоцјености. J a имам прстења. Видиш тај са бриљантом, тај je јако скуп. To ми je успомена на мајку. (домисли се) А ли no треба за сада тп п та . Кад одемо у Пешту набавићомо све тамо. Сад се можемо послужити мојим кофером. (отвара га и нешто проба) Видиш, овдје у коферу имам једап згодан претинац који би нам могао елуж ити за све ;шагодијепости. Morao би и ти остављати свој новац. зар и са валом на лицу). Б с б и : (ш>дбочи сс љутпто о кукове) Б и л а ту! Јесам ли рскла да ју пећу да видим. Напол.е! W issa A л n ј a: J a обично носим новац у за се. Б е б и: Али то je смијешно. В уцати новац, да ти џепове отеже. Видиш управо може стати и моја кутија за прстенове u твоја новчарка, игле за кравату и маншете. Д ај дор да пробамо. A л и ј a: (лежерно даје новчарку). Б е б и: У право као д а смо мјерили. (пољуби га). (У том моменту неко n a побочиој соби закуца. А лија заборави n a новчарку. устане и згледа се na 90 ki az ajtoot! Н а ф и ј а : Извините госпођо, тако ви можете рсћи вашем псет.у али ne једиој часној особи. Б с б и : Алијо! Избаци joj ствари панољс! Халотта с? Избаци joj ствари! Н a ф и ј a: Ma чујете ли ви, надувен а ћурко. не избацују се тако ствари напоље, јер ова сирота имаде сада заштиту. Б е б и : (вриснс) Мит монд? (А лији) Ч у ј шта ми каж с ова гуска штркљава! A л и ј a: (издере се) Ш та мислите ви? Још да напосите увреде госпођи у њеном властитом дому! Не усуђујте се ј е р . . . Е с а д : (помирљиво) H uje потребно толико објаш љавање. J a сам вас замолио како се пристоји. д а ми извинете што сам био присиљен, д а овуда прођом. Ми ћемо узети ствари и више ништа. Уосталом није ми сад вшпе ни ста.ло з а вашим извиљењем него бих молио господипа, д а би био добар исплатити дугујући мехр овој сироти! А л и ј а : Не разумијем такву дрскост, господино. Без и как ва овлаштеља u пуномоћја заступати туђа права. Госпођи стоји просто, да дођс и д а замоли. д а се њезино исплати. Е с а д : Госпођа није д у ж н а д а вас долази молити, иего сто ви дуж ни д а joj то одмах исилатите и то били сто дуж ни д а то учините, прије него ли сте joj отворили врата и побрииули се д а н>?ио упрпжљено мјесто попупито, �A л и j a: Hc дозвољавам никакву критику, нарочито од непозваних! Е с a д: Господине, као Гајретов радник и noборник позван сам и већ као такав имам пуномоћје, да осуђујем и спријечим сваки онај случај и поступак, који руши општи интерес наше заједнице. Нарочито имам овлаштење од ове напуштене и прегажене сироте, да заштитим њен интерес и част, јер сз сада налази у заштити Гајрета. A л и ј a: Зар тај Гајрет мора свугдје имати свој иос? Зар мора бити сваком лонцу поклопац? . . . Е с а д : Рекао сам, свугдје гдје je повријеђен иитерес и углсд наше заједнице, a нарочито гдје се ради о заштити оваквог јетима чију неспособност за самосталан живот не уваж ава формална страна закона. А л и ј а : В и себи, господине, за је д н о 'с а Гајрстом уображавате неку власт. H a такав начин велим вам д а вам нећу дати т т о тражитс, него -тражим од вас, да напустите мој дом, ако не жел^те, да се са вама н а други лачи н обрачунам. Е с а д : Ништа, пишта, госДодине. J a се нећу са вама обрачунавати. (Хаснћјиј’ Koje су ваше ствари? (Алији) J a ћ у се за кратко повратити са судским налогом. (скупља _У ас^и јиие Гствдри). Б е б и: (која je за ово вријеме нервозно с: чала и пјенила као бијесно псето. Нафији) Сраш г се! Улазитс у собу једноцдаме, коју сте могли затећ: v неглижеу нли инфланграшги са љетгим супругом! To je скрајње неваспитање. Е с a д: Ви нешто кажете? Н a ф и ј a: Не би били -први m i поеледљи који би били саблажњени вашом голотиљом. Б е б и: (пограби за ф л а ту ) ТТростцјсушо! Оад ћ у ти главу расцопати! А л и ј а : Вуците се напоље, покондирена сифражеткињо, јер ћете наглавце избројати степениде! Е с a д: (прави се хладан) Само не будите плахи господино. Охладите ваше живце, јер бисте ви могли пребројати звијезде! A л и ј a: Напоље! Простачка бандо! Б е б и: Б улс напоље! Е с a д: Hc вичите и не вријеђајте, јер ако будете дрски знаћу д а вас физичким начииом умирим. Пустите нас д а мирно одемо! Ta нећемо ваљда остати овдје, д а вас гледамо и вашу (иронично) звијезду! Б е б и : Полиција! Полиција! Бандити! Лопови! Полиција! Разбојници! Напали наш стан! Полидија! (и т. д.) A л ифа> (прекипио je од љутине, n a сав блијед j i запјетРен копа л о задњем џепу од панта,лона). Е с a д: (хитро извади револвер) Ако се само маклете,- п удаћу у вас! (упери рево.пвср na Алију). A л и ј a: (угледав цијев од револвсра прама соби задрхти у ко љ е ш ћ т и гграви стратегијски узНе вичи Бсби! Нама пс троба ншсаква помоћ. J a сам вриједан д а нас сам заштитим. J a ћу се ja &им обрачунати. (Беби иепрестапо виче и грчава прозору, д а виче с прозора. To je за -...-.ју добра згода д а напусти дуелски положај, na “ччи за Бебом и одвраћа je од прозора. Не вичи лрозора! Е с a д: (ставља револвер у џеп, за тим кал видп д а je наступило примирје, узме Хаснијину сахару ii са Нафијом ју пзноси. Прсд љима излази Хаонија. Види се како иопод за р а јеца.) Обрачуиаћемо се доцније! (одлазе). (Наставиће се.) ПОПУЛАРНА СТРАНА Hamdija Mulić K a k o O m e r p ro s v e ć u je n a rod O LIJEPOM VLADANJU. Ovako mi i u petak večer zasjeli na sijelu pa benetaj sad o ovome, sad o onome, dok se i zašutjesmo. Ne bi nam Omera, pa ne bi ni vrijedna razgovora. U neke dođe i Omer. Zabavio se, veli, u kući zbog nekog posla. Odmah sijelo oživje. Mešan Pobrić priča kako je u našu varošicu došao nekakav stranac čudnovato obučen, s torbom na leđima i s velikom motkom u ruci. Zbori nekim tuđim jezikom, pa ga nijesmo mogli razumjeti. Jedva, veli, rastumači nam neki činovnik što hoće. Pošo čovo u naše planine, pa moi'i, da ga neko nekoliko pu­ tem isprati, u koliko ibi ga samo uputio, da ne zađe s pra­ vog puta. Duše mi se, veli Mešan, ne htjede niko da javi u džaba. Svako traži da mu se plati, jer, veli, nije pravo krhati po sabata hoda uzalud. Pogodismo se za dvije 'banke — nastavi Mešan — pa ga ja taman odvedoh i uputih. — 'Е, ibrate, čudne naše bruke — otpoče Omer — molim te, vazdan si se klatio danas po kafanama i nijesi mogo čojeku strancu da besplatno iziđeš u susret. Eto de, šta bi ti bilo da si to učinio? Malo se prošetao 5 očilio a strancu ostavio jednu lijepu uspomenu o sebi, o našoj varoši i o našemu narodu. Bolan, ti bi time uči­ nio čast cijeloj Jugoslaviji. Stranac bi pričao kakav je 91 �V naš narod pitom i usfužan da i drugima dade povoda da posjećuju naše krajeve. A ovako! E, baš si nezna­ lica! Osim toga što je naša čovječanska dužnost biti uslužan svakome, od stranaca ima koristi naša zemlja. Stranac dođe medu nas pa potroši novaca, priča o lje­ poti naše zemlje, govori o pitomosti našega naroda, a to je sve naša opšta korist. On to priča svojima pa ih eto lijep broj u naše krajeve. Vidite da imam pravo što često napominjem, da naš neprosvijećeni svijet valja odgajati ko odrasto djecu. Eto, gdjegod sjedeš i pogledaš opaziš, da se neki naši ne umiju lijepo da vladaju. A znaš šta je lijepo vladanje? Ogledalo tvoje duše. Valja zato uvi­ jek imati na umu da si ti čo’jek i to čo’jek pitom i ople- rijemu i učenijem, to je naša dužnost. Pa onda, molim vas, gledajte ih šta rade ulicama, naročito po noći. Ne­ maju obraza mnogi ni ko M uratov liso. Na svakome kraju Čuješ psovku ili koju drugu gadnu riječ, da čo jek s obrazom ne može da trpi. A eto to su sve naša djeca, naš obraz, pa gledaj kakvo im je vladanje. Ja moram da se večeras malo i ljutim, jer mi taman dade povoda JVLešan a i onako sam ti pun naših mama i poroka. Zato ljudi gdje god sjedite, progovorite koju i o lijepom vladanju, naročito našoj omladini i neuku svijetu, jer lijepo vlada­ nje odaje čo’jeka od finoće i čestitosti, što je opet po nauci z n a k p r o s v j e ć e n o s t i i c i v i l i z a c i j e . Ljudi se po finoći svoga vladanja poznaju, budu pnstupačni u lijepa društva pa im se odaje čast. A to mmogo čini. Ljudi se od časti cijene, odlikuju gdje treba i biraju u važne poslove, č o ’jek rđavih kretnja i prosta vlada­ nja ne trpi prosvjećeni svijet, pa se poslije zalud tuži što ga nigdje ne biraju. Niko ne da, da mu se društvo sra­ moti. Evo da uzmemo u o|b zir trgovca ili zanačiju. Ako oni svoju mušteriju prime uljudno, čestito i pošteno po­ služe, pa to bilo za najmanju zaradu, koliko oni time pri­ vlače mušterija i to mušterija finih, otmenih i gospod­ skih. Trgovcu koji preko vojje prima mušteriju ili ga za malenkost ne štedi, ostavlja mušterija, jer niko ne trpi da se vrijeđa za svoj dinar. Uljegneš u voz, pozdraviš, naprimjer, one saputnike koje si zatekao, oni će ti bez sumnje naći mjesta. Nastoj i ti biti fin i uslužan prema drugima, Vidićeš, da se ljubav vraća za ljubav i milo za drago. Ovo je sve za .nas važno i mi treba da o tome če­ sto puta promislimo. Zato ja često puta džaba ne govo­ rim o ovome našoj omladini. Da našu omladinu podgojimo uistinu u tome pra.vcu, danas je najbolja prilika osnivati za to Jugoslavenski Soko u svim našim grado­ vima i selima. U Sokolu će omladina naći sebi najlakše čestitu uputu kako će se i lijepo vladati i umjeti kre­ tati u prosvijećenom svijetu. Ali o tome drugom pri­ likom. menjen. Vidiš meni samu više puta dodijaše mnoge rđave navike neke naše čeljadi. Eto ih pljuju po podu i po putu, nimalo ne misleći da je to ružno. Koliko sam ih vi­ dio pa se oseče rukom, a onda ruku tare o haljine. Zar to nije gadno? Koliko sam ih vidio pa mu se uzriguje i ne gleda pred kim je zino. A sve to ne valja i ne spada u lijepo vladanje na koje (bi trebao svako da pazi. Ima toga još dosta, što mi činiimo rdavo, pa time i sebi i cijelom našemu narodu činimo štetu. Eno lanj­ ske godine gledao sam, na mašoj stknici gdje neki bakal podvali strancu pokvaren*-sipi i još mu naplati skupljeTo je opazio jedan naš prijatelj, pa znate li šta je učinio? Pozvao policajca pa ga upozorio na to. Ovaj odmah izvide stvar, ispriča šo'strancu a bakala odvede u bajbok. E znaš, ko >da me je ćurkom zagrno. Neka, da ne bude tražiti pljačke i to na takav rđav način, pa još od stranca, da ovaj priča kod svoje kuće kakili u nas ima varalica, je li tako? Kakvo je to žalosno vladanje? Tu skoro opet došao naš zemljak malo k nama na ; viđe­ nje, čo’jek star, učen i priznat u velikim gradovima, pa eto ga među nas, pred neku kafanicu, da se malo od­ mori i progovori sa svojim zemljacima. Tu sjedilo neko­ liko mladića i dva-tri starija čo’jeka. Stariji ljudi odmah skočiše na noge, a ml'ađarija ni da repom makne. A što b rate? Šta bi im bil'o da su i oni ustali? Odati čast sta(Nastaviće se) СЕВДАЛИНКЕ C ije p a H a jr i ja Procvjetala ruža i sevlija — Bol boluje lijepa Hajrija — P o d orahom i pod jorgovanom -7Bol boluje godinicu dana. Žale Hajru sva gospoda redom Ponajviše tri dilbera mlada. Prvi veli: »Boluješ li Hajro? Je Г ti mučno bolovati samoj?« Drugi veli: »Bolovo bih za te! Da znam da ćeš ozdraviti. Hajro«. Treći veli: »I umro bih za te Kad bih znao da ćeš umrijeti« 92 Progovara lijepa Hajrija: »Niti bohij, niti umri za me Skidaj fermen, pa lezi uza me. Pa mi razbi muke i dermane — I Bog znade lakše će mi biti«. Viš* T r a v n ik a b o jn a Ja kakva je viš’ Travnika Bojna, Valja Bojna Biograda Stolna. Po njoj šeta Pemba Atlagića Zasukala uz ruke rukave, A uz noge đanfezli dimije. Bjelje su joj ruke od rukava Rumenije noge od dimija �/ lbrik nosi, pošla do bunara. Gledalo je momče s one strane, Gledalo je za njom uzdisalo: »Srce dušo, Pembo Ati'agića Sevdi sene, pogledaj na mene Ja 1’ odvrati na ruke rukave Pokri noge danfez dimijama Sapni puce, puknuće mi srce! G o n d ž e A b d u lla & u Na bejanu na Vratnik—Mejdanu Pod orahom i pod jorgovanom Pije pivu gondže Abdullahu, Pije gondže pivu i rakiju. A tamburom dertove razbija. Kaharli je lica i pogleda Tužna zbora žalosna govora, Karale ga hodže i hadžije: »Što je tebi gondže Abdullahu, Pa ti piješ pivu i rakiju Pa ti činiš Božjega harama?« Odgovara gondže Abdullahu: »Prođ’te me se hodže i hadžije, Nije meni ni do moga nama A kamo li do vašeg harama — Sinoć mi se udai'a djevojka, Sa prstena i ispod jemina. Udala se moja Umihana, Udali je babo i maćeha Za suđena аГ za nelj ubijena. Jutros meni prvi haber stigo Pa me teški jadi poklopili. Nije šala tri godine dana Gledala me mlada Umihana, A sinoć je za drugog udana. Stoga pijem pivu i rakiju, Njima svoje dertove razbijam, 6stay!te me hodže i hadžije Dosta mi je i kahara moga A kamo HWašeg razgovora. Pribilježio: M. S. Ekremov Ш Me0medalija Fazlagič, ирраЦћЈк'rasadnika u Goraždu Nauka o voćarstvu RASPLODNI ORGANI VOĆNOG STABLA., Tu dolazi): cvijet, plod i sjeme. Plodnica (sjemenik) je odbeljala, i ima u sebi sjemenite zametke ili j a j a š c a . Nad njom se nalazi tanki nito1. Cvijet. Kad je potpun sastoji se iz č a š k e, v j eTt-viti i šuplji dio, Vrat. Na vratu je njuška, koja je ljepč i ć a , p r a š n i k a i p e s t i ć ’a. — Čaška i vjenčić su kava i prihvaća peludni prah. • Kod oplođenja je potrebno da peludni prah padne sporedni dijelovi cvijeta, i bez njii može biti oplodnja. na njušku koja u isto doba ispušta neku 1‘jepivu šećeraČaška je obično zelena i od 5 dijelova. Vjenčić se sa­ stoji iz 5 latica, koje su kod kruške, šljive, trešnje i stu materiju. Prah se tako uhvati na tom ljepilu, raspu­ sti se i klijajući prodre vratom do pl'odnice, gdje nastaje višnje bije’.'e, kod jaibuka crvenkaste, kod’ bresaka i ba­ oplođavanje. Ovo oplođavanje vrši vjetar i kukci. Kukci dema opet ružičaste. Čaška služi kao zaštita unutrašnjim traže med i na svojim krilima raznose peludna zrna, te dijelovima cvijeta. Vjenčić (naš narod ga zove beharom) služi kao mamac kukcima, koji kako znamo oplođuju nam tako čine jednu veliku uslugu. Ako se u jednom cvjetku nalaze i prašnici i pestići, to je s l o ž e n c v ivoćke. Cvjetni behar svojim mirisom i upadnom bojom namami na sebe razne kukce, koji traže u voćnom cvi­ j et . Tako je kod jabučastog, i košpičavog voća, jagoda, malina i kupina, te vinove loze. Ako su u cvijetku sami jetu nalazeći se medni sok. Taj sok izlučuju žlijezde u dnu čaške, pa kad ga kukac bere dotakne se krilcima prašnici, to je m u š k i c v i j et, ako je unutra samo pe­ stić, to je ž e n s k i c v i j e t . do prašnikove glavice i njuške pestića, te tako nastaje oplođavanje. Kod džamije u Vranićima (fočanski srez) nalazi se jedna stara jabuka okalemljena na divljaci. Odakten su kalem-grančice donešene ne zna se. Origi­ nalno je kod te jabuke to, da je ista bez vjenčića i u proljeće kada cvate nema behara, pa se nevještu čovje­ ku čini iz daljine da ona uopšte i ne cvate. Ta Jabuka donosi po gdjekoji plod čija vrijednost nije osobita. Prašnici (muški) i pestić (ženski) glavni su spoljni dijelovi cvijeta. Prašnik se sastoji iz tanke niti, na ko­ jima je g l a v i c a ili p e 1 u d n i c a. Peludnica se sa­ stoji iz dvije p e l u d n e v r e ć i c e . Pestić je u sredini cvijeta, te se sastoji iz: p I o d n i c e,v r a t a i n j u š k e . Kod oraha i Iješnika, te smokava, muški i ženski cvjetovi su odijeljeni iako su na istom stablu, pa lake vrste voća zovemo j e d n o d o m n e , . D v o d o m n o s t se nalazi kod nekog šumskog drveća i dudova, a opet neka stabla nose samo muške, druga samo ženske cvje­ tove. Kod oraha, lijeske i dudova prašnički cvjetovi skupe se u m a c e , koje se poslije sasuše i opadnu. Ljeskove mace pojave se u jesen, a ženski cvijet (pestić) je sli­ čan pupu, iz kojega u proljeće provire njuške. 2. Plod. Po oplođenju plodnica se razvije u plod a jajašce u sjeme. Plod se sastoji iz tri glavna dije'.'a: 93 �vanjskog, srednjeg i unutrašnjeg. Vanjski sloj je zaštitni sloj ploda: kora kod jabučastog voća i bobulja. Unutra­ šnji dio kod jabučastog i košpičavog voća te bobulja mesnat je i sočan. Unutrašnji dio obavija sjeme kod ja­ bučastog voća, a kod košpičavog to je košpica. Kod jabučastog voća prem a tome plodu kažemo jabučina, kod košpičastog koštunica, a kod bobuljastog voća воIbica. Plod oraha 5 lijeske je orah, a kod pitomog keste­ na roška. 3. Sjeme. Sjeme se sastoji iz l j u s k e i j e z g r e . U jezgri je k l i c a i s u p c i . Jezgra je brašnovita, te služi za ishranu i razvoj klice. U klici je k o r j e n i ć, s t a f c l j i č i c a i v t š n i p u p o l j a k . Kod košpiča­ vog voća sjeme je zaštićeno košpicom, kod oraha ljupinom. Da sjeme proklije i nikne, potrebna je vlaga, to­ plina i vazduh. U zemlji, gdje je sjeme došlo pođuboko, gdje je suho i studeno, sjeme neće niknuti. Klija pri 5—б C°. (Nastaviće se.’ ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Неочекивано велики у с п је с и Га јрет ови х предавањ а тсл.у, у Гајретовој чптаоници. a у кафали no г. Зухдпји Хасанефендићу. Наведсна предаваља учинила су добар утисак Већ у прошлом броју нашег листа извијестили смо о успјесима и одјеку Гајретових предавања која се шаљу у издању Гајретове Библиотеке. Истодобно смо донијели извјештаје из ненолико забачених мјеста. Данас настављамо са извјештајима и из других мјеста. на грађане како млађе тако и старије, те су изјавили захвалнонст Главном одбору Гајрета на поведеној анцији и замолили да се наставе предавања. Гајретова предавања у Вишеграду Гајретова предавања у Невесињу Ha 23. о. мј. одрдсало je предаваље »Вјера« у просторнјама омладинске читгГсшице »Мезајлил«. \ Предавач je био r. Хдсал еф. Хаџихалнловић, a било je присутпо 30 особа. Предаваље je веома пажљиво и са одобраваљем саслушано. Даље je на 4.о. мј. одржано предаваае ЦшиУм и npoсвјета« у просторијама Југослнвенске читаонице. Предавач je био г. Мурат Ченгић, а' просторнје су биле дупком пуле слушаоца. Након предавања развила се дискусија ји братскл разговор и трајао до касно у ноћ. Како je на овом предавању било присутно u неколлко бдличнихјих сељака општине Жлијеб, то су они изразили жељу да им се дадне прва књига предавања, да би их одржали н о&и нк селу, што им je удовољено и препоручено да обрате нарочиту пажњу на предаваље »Будимо задругари«, јер je за н>их веома важно. За недељу 8. о. мј. пријавио je предавање г. Селам Абдулаховпћ, учитељ. из исторпје Босне, a r. Др. Лазар Ђупина, срееки љекар, најавио je предавање о заразним болестима. Ha коицу напомпњемо да je na 27. пр. мј. одржано у Југославеиској читаоници предавање о Мухамеду a. с., a предавач je био г. Амир Плосплћ, студент права. У^смислу Вашег расзиса јављамо Вам да смо no истоме поступили и предаваља одржавамо редовито. Прво предавање г. Џемалудип еф. Чаушевкћа »0 вјери« одржао je г. Мухамед Балић, школоки управитељ. у очи пепка, 22. о. м., у Гајреотвој читаоници пред 35 слушалаца, a на захтјев грађанства исто предавање je одржао у петак 23. о. мј. иза џуме у џамији пред 250 слушалаца. Предавање je направпло међу присутлима најбољи утисак. Друго предаваље г. Хамдије Мулића, »0 одгоју дјеце«, одржао je г. инж. С. Омановић у суботу, 24. о. мј., у Гајретовој чптаоници пред 36 слушалаца. И ово je предавање врло добро успјело. Гаретова предавања у Власеници Примили смо први број »Гајретове бпблиотеке«, те смо отпочели са прсдаваљима у просторијама Гајретове читаопице као и кафанв Хусеина Феризовића и то: 1. 0 Вјерп. 22 . о. мј., предавао je г. Мехмед Хаџиомеровић, овдашнл шервјатски судија, на ком je било 40 слушалаца. Предавање je налравило врло добар утисак. Исте вечери одржано je исто предавање у кафани Феризовића мсђу старијлм људима no предавачу г. Зухдији Хасанефендићу, на ком je било присутпо 50 слушалаца. Утисалс je био врло добар. Ha лстим мјестима одржано je друго Гајретово предавап.е 24. о. м., a треће 20 . о. мј. no г. Латифу Пралш, учи- 94 Гајретова предавања у Острошцу, срез Коњиц Ha 28 . јапуара о. г. одржало je прто Гајретово прсдавање no г. Мухарему Камерићу, учитељу, у просторпјама Мјесле читаонице, a тема je била »Вјера« од г. X. X. Џемалудин еф. Чаушевића. Предавање je посјетило 35 особа. Предаван.е je направило на присутне врло лијеп утисан, помно je саслушано и наишло на велико разумијевање. Ha 28. јапуара о. г. одржапо je прво Гајрегово предава- друго предаваље na истом мјесту с тсмом:» Будимо задруга.ри«. Предавање je поејетило 28 особа. Послије предаnan,a вођела je дпскусија. Пошто су у мјесту и околпди постојалс двије земљораднпчкс задруге icoje су врло рђаво свршиле, дискусија je била врло жива, na којој су присутпи у главаом констатовали да задругарство доноси велике користи B iih али да наш народ нема задружне свијести и да нам мањка савјесности у раду. Гајретова предавања у Модричу Изјалљујемо да смо синоћ 24. јануара Пза теравије одржали друго Гајретово предалан.е о пољопривреди и задругарству. Предаваље je одржао на пашу молбу стручљак г. Ма.рко Пелицарић, управлик баповипског добра »Пстар Mpito- �imA« у Модричи, који je '-bojom стручпом спремом ono прсдавањс о пољопривреди, воћарству, сточарству и зздругарству с највећим разумијеваљем од присутних одржао разговјетио, таасо да су сви присутии са пајвећим интересовањем слушали ово предавањс. Г. Пелицарић нарочито je истицао да наш муслимански земљораднички свијет треба да се групише путем задруга нако би свој економски живот што боље подигао, наводећп пеколико примјера о задрупама које су земљораднички свијет подигле на завидну висииу, као н. пр. задруге у Словенадкој, Данској и т. д. Надаље je истакао да je Модрича као и сва околина искључиво воћарски крај те je препоручио да се у што већој мјери воће засађује прописно и обрађује рационално, те je обећао да ће он сам свакоме ко буде то тражио показати како треба воће садити и узгајати. Још je препоручио да се баве што више сточарством као и пернатом живади наводећи како та грана привреде доноси велику хасну. Предавање je веома добро успјело и налшло на потпуно разумијевање, na како су неки појединци и-зјавили, имаде изгледа да ће се моћи овдја у Модричи основати једна воћарска задруга. Наше треће no реду предававе »0 одгоју наше дјеце« одржали смо 26 . о. мј. на вечер послије теравије са добром посјетом. Предавање смо повјерили г. Омеру Мехићу, управитељу основне школе, којн je потпуно разумљиво, са лијепнм примјерима, поучавао присутне шта je све ио?ван родитељ и шта има он све да ур£ди како би своје дијета што боље васпитао и упутио га да лостане добар и користан човјек. Нарочито je истицао потребу да fce м?>ра' посветити већа пажња женској дјеци, будућим мајкама да узмогну своју" будућу дјецу што боље васпитати и научпти их-да не буду код очију слијепи, него да их науче домаћинским пословима Накои одржапог прсдавапл настала je дискусија, те je том прилш;ом г. Мухамсд еф. Њуховнћ објашњавао иојединс ставове предавања. Г. Хафиз Рувејд Накпћ, муалим, приговарао je иптелигенцији која, када сврши студије, окреће л<-ђа своме народу и пзбјеапва вјерске обичаје и ако ux je парод издржавао док су били на школи. Г. Салих Мехнчић говори о томе ко je крив назатку муслимана код нас, na je он мишљења да су томе кривп бивши посједници. Г. Њуховпћ одгоnapa да нису криви само бегови него н улема и скочимо заједничкп да исправљамо наше грешке и тражлмо лијека. Дискусија je трајала до 1 сат. Предавање je зставкло дубок утисак на присутне. Друго Гајретово предаваље »Будимо задругари« одржао je г. Абдулах Сарачевић, пословођа Тежачке задруге у Горњој Тузли. Присутних je било 37 слушалаца. У 8 сати отпо* чело je предавање. Одмах иза прсдавава je настала дискусија о задругарству. Г. Хафиз Ибрахим Itapnh говори да дапшпља тежачка задруга у Гор. Тузли не може опстојати од обвезатне штедље појединих члапова, a задругари нијесу у стању да себе сами помогну. Требали би приступити задрузи п осталн сталежи. Г. Абдулхамид Кушљугић говори о оснивању привредне задруге у коју би се онупили сви сталежи: тежаци, радници, занатлије и трговци. Он образлаже при- сутпима користи те задруге. Послије говора Кушљугића редалп су ’ce вовашици, na су једни заговарали овакву задругу, док су други опет говорили да задруга није за наш народ. Предаваље je завршено у 10 сати. Гајретова предавања у Пријепољу Претсједник мјесног одбора Гајретај након завршетка, захвалио je присутнима на посјети и истакао потребу да нашу Мјесни одбор Гајрета објавио je да ће се одржати прво Гајретово предавање »О-вјери« у Великој џамији послије теравије 22. о. мј. Имами су у свима мјесним џамијама послије теравије-намаза саопштили својим џематима да he се прсдавање »0 вјери« од г. Чаушепића одржати у Великој џамнји, те су препоручили џематлијама да га посјете. Оддах послије теравије окупило се у Великој џамијп око 200 слушалаца, како старијих тако и омладине. Прсдавач г. Салих Длажић, шеријатски судија, поздравио je слушаоце пригодним говором и захвалио на пажњи и поојети, a затим je истжао значај предавања и циљ установе — нашег Гајрета, чијом се иницијативом ова предавања одржавају. Нарочито je истакао н до1сазивао да Гајрет тежи и ради да му- муслиманску сиромашну дјецу треба више слати на школе и занатз прекоривши неке родитеље, што нису дали своје дјеце Привреднику, да изуче занате, те да у будуће сваки настоји слимански дио нашега народа подигне не само на културнопросвјетном пољу него да посвећује и велику пажњу и да га вјерски учврсти, свјестан да je вјера најчвршћа иодлоо-а и да чим има дијете подесно и са свршеном осиовном школом, најбоља гаранција за сваки друштвени напредак. Приликом предаваља предавач г. Длаашћ дуго je објашљавао поједине пасусе поткрепљујућп их живим и јасним примјерима. Нарочито je истакао да ислам не забрањује већ напротив упућује своје сљедбенике да се свјетскд образују. Поред тога г.Длакић je. позивајући се na ајете из Курана u Хадиси-шерифа препоручивао муслпмашша да живе у слози и љубави, јер да je слога и љубав извор свих благостаља. и да их шаљу на школе. Након предавања била je диокусија, јер су се некл муслимански тежаци обратили ^претсједнику Мјесног одбора Гајрета с притужбом ради слања дјеце у школе, мејтефе,* да неким нису дјеца прпмљена ради тога што су зелсаснили, тажо да смо још данас неколико случајева исправили код школског одбора те су дјеца примљена иако je школа отпочела много раније са својим редовним радом. да га одмах пријави Мјсеном одбору Гајрета да га овај отпреми на занат. До сада смо отпослали преко Привредникова по- вјереиика г .. Мехмеда Салихспахића, управника Гајретова конвикта у Тузли двоје муслиманоке дјеце на оанат, a ових даии, уздамо се да ћемо моћи још двоје отпремити. Ha овом предаваљу било je присутио око 150 грађаиа муслимана и потрајало je од 7.20 да 9 сати на вечер. Предавање je оставило одличан утисак на слушаоце. Гајретова предавања у Горњој Тузли .Прво Гајретово предававе »0 вјери« од X. X. М. Џемалудиш еф. Чаушевпћп. одржали омо 22. јануара тачно у 9 сати na вечер у просторијама Исламске читаонице. Предаваље je држао г. Џемал Демировић, школски управитељ. Гајретова предавања у Теочаку. Повјереник Гајрета у Теочаку г. Мујпковпћ извјегаћује: Прво Гајретово предавање о вјери одржао сам 22. јануара у сали X. Халила Накићевића. И ако je naine село M U S L IM A N I, s e lil e s e m u s li m a n s k o g j a v n o g g la s ila „ N o v o g V r e m e n a " i s a b ir it e n o v e p r e t p la t n ik e s a v r i j e m e b a jr a m s k ilj -------------------------------------------— ---------------- -----------p r a s n i k a ! ■— ■ -----------95 �HftnMa раштркано, a врпјоме било иеугодно. ипак јс било присутно на лрсдавању преко 100 људи. Иредаваљс јс почело иза теравије, a одржао га јс наш ириједнн ir агилии Хафиз Фехнмага Наклћевић. трговац. посјодиик и претсједшнс IILkojicitor грађевлшчког одбора у Тоочаку. Исти je елушатељима разложио предавање. a овн су га помно пратили, те je за цијело вријеме предаваља владала велика тнпшна. По евршетку вредавања повео се разговор о науци и шноловању наше дјеце, те су неки стари људи етављали предавачу упите: Зашто то нама није прије казивато и тумачено о науци, na да ми не будемо ћорави код очију. Ето чујемо шта нам наш Куран каже. Ha та питања предавач je одговорио: Видите и чујете iuto нам наш узвишени Куран и Пејгамбер a. с кажу, да ми само учимо и радимо, a то све није касио, јер ако смо ми заосгали и нснаучени, требамо наше млађе, нашу дјецу и-звести на добар и прави пут нека они не остану у мраку. Мухамед a. с. каже: тражи науке од бешике до мотике. — 3&тим сам ja као повјереник Гајрета узео ријеч и рекао: Видите, браћо, како наш Гајрет се брине за нас у нашој вјерској и свјетској науци иакако нам шаље оваио лијепе поуке и насихате и упућује нас на добро овог и оног свијета. Стога, драга браћо, и ми треба да што боље допринесемо и помогнемо томе друштву, a то ћемо учшшти тако ако се « ш уппшемо за чланове Гајрета. Кад наш Гајрет није заборавио на нас, не смијемо ни ми заборављати на њега. Затлм je преда-, вач г. Накичевић замолиалрисухне да се упишу у чланство Гајрета они који још нијесу уписани. ma што се je одмах јавио лијеп број Hoefix чланова дећином старих људи — домаћина. Још се je водио разгођор о новоградњи наше шноле, коју смо започелп градати na наговор г. Хафиз Фехимаге Накичевића још прије три- Године, pasjom je до данас нијесмо завршили. Узрок je тај, што je наше село сиромашног стања, a и градља je доста велика. Затим су стављани упити: Шта je са нашом школом, дајте ви пипште (jjamoj браћи у Главном одбору Гајрета кад се они оволико брину за нас, нека нам и у овоме помогну нод надлежних за помоћ коју смо ми затражили од Банске управе, како бнсмо могли довршитн нашу школу ове године, да би нашд дјеца пошла ^ школу, која се данас скитају улицама. Ми вас молимо опиицЈте им наше сиромашно стање, a нарочито послије ове четврте године од како су нам сс посушили и ноншнтнли шљивици. Пишите им наш братскл селам и реците им да су и наше жеље да наша дјеца буду са очима и ако смо мл остали код очију слијепи. Ha то je г. ХафизСедимага Накичевић рекао: Ja сам сигуран да he нашим жсљама наш Главни Одбор Гајрета изаћи у сусрет, али и ми требамо да што више допринесемо према нашим могућностима нашему заједничком добротворном друштву Гајрет. Друго Гајретово предавање о задругарству одржано je 24. јануара на истом мјесту. И ако je и ове вечери било лоше вријсме ипак je било присутних на предавашу преко 60 особа. Предавање je почело иза теравије, a предавач je био г. Синан Халиловић, који je предавање објаснио a нарочито о оснивању задруга с тим да се приступи задругарству и да се што виши број задругара упише у нашу недавно основану задругу иницијативом г X. Фехимаге Наклчевића и преда- вача г. Халиловића. Присутни су пажљиво пратили предавача и гутали сваку љегову ријеч. По свргаетку предавања повео ее велики разговор о задругарству, те су присутнн питали: Шта су задруге, како могу основати задругу, ко може водити задругу, нашто им je рекао предавач: Ми сви требамо радити и удруживати се, na he све бити лако ако се ми сложимо и будемо сви за једног a један за све, јер пословица вели: Сложна браћа иове дворе граде, a несложна и старе обарају; Зрно до зрпа погача, камен до камена палача. Један човјек не може све учиннти, a сви људи могу све учи- 96 HiiTii — Зптпм спм ja icao повјсрник Гајрета узсо ријоч и pe­ leno: Виднте, лрага браћо, колико нам ш.мжке nam Гијрет, itaiue култуpito и ироспјетно друштво које издржмјс уз све оеталс овоје пословс 700 муслимпла »a школпма и заиатима од којих h0M0 ми сви имати користи. Л ко Гајрет потпомажс ir уздржава? Помаисе га 1га1>од са својом чланарином, са својим прилозима, неко je утемељач a неко добротвор његов. Стога браћо не изостајмо ira ми иза остале наше браће Beh стунајмо у чланвое Гајрета. И ову вечер уписало се je neколнко нових чланова. Гајретова предаван.а у Корају, срез Брчко 24 . јануара послије теравије одржано je у овдашњој мје(iiroj читаоници »Слоги« друго Гајретово предавање »Будимо задругарп« од г. HI. Бубића. Предавање je одржао повјереиик Гајрета и учитељ г. Џемал М. Азабагић. Присутно je било 45 чланова чнтаонице. Након предавања развила се дсбата о предавању. Пошто неким члановима није било јасно шта je циљ праве задруге, то je предавач још једаннут по_ новио то поглавље предаваља и упоредио трговину и задруiryf те су исти етокли јасне појмове о задрузи. За тлм се прешло на изналажење начина како би се и у нашем мјесту основала задруга. Најприје су изнађене наше заједничке махане које нас ометају да будемо прави задругари и закључ»но je да he свакн од слушаоца настојатн да те махане истријебе и отстраие од себе, na да би тпјсо били с времеиом прави задругари. 26 . јануара одржано je у истим просторијама у исто доба треће Гајретово предавање » 0 одгоју дјеце«. Предаваље je одржао исти предавач, пошто није нико био међу приоутнима позбанији да споменуто одржи. Прсдавању je присуствовало 37 слушалаца. Узрок да je био мали број јест хрђаво вријеме и велика тама, na многи нпјесу могли доћи. Затим се je no предавању ра-звила дебата о правилном п иеправилном одгоју дјеце. Говорило ое о родитељима, злу и добру примјеру родитељском, дјечијем неваљалу п добру друштву, мајци као одгојитељици и најзад о грешкама у одгајању. Гајретова предавања у Касаповићима, срез Травник Повјереник Гајрета из КасаповиНа извјешћује: 1. Прво нредавање о вјери одржао сам ja Хафиз Хамзић, послије теравије у џимији села Касаповића. Присутних je било око 70, који су предавање примили, урезујући га тврдо у своја срца. 2 . »Будимо задругарн« одрнивао je Хивзо Хамзић, ђак 6. разреда шериатоке гимназије у моктебу истог села. Предаваљу се одазвало око 50 слушалаца, којима je читаоц веома екладио објаснио предавање. 3. »0 одгоју дјеце« одржао сам предавање у мектебу женама. Гајретова предавања у Козарцу У одлично посјећеним лросторијама Југоелавенске читаопице у Козарцу одржао je предоједник овдашњег Мјесног одбора Гајрета г. Лдем Балић прво Гајретово попуЈгарно предавање »Вјера« од г. X. М. Џ. Чаучевића и то дапа 22 . јануард послије теравије. Само име ir. Чаушевића као и тема предавања привукли су многе слушаоце који су са великом пажњом саслушали предавање и скоро сваку ријеч предавача (читаоца) управо гутади. По прочитаном предавању присутни су били ванредно задовољни, манифестујући своје вђлико задвољство једнодушним покликом: Да живи Гајрет и његови вриједни радници, који се брину да нас муслимале у сваком погледу проовјете као и да живи аутор предаваља. �Meby ирисутним чуло сс да Гајрет трсба помоћн сВим силама, јср како један рече: за Гајрет и са Гајретом поћи, значи надати се лијепој будућности и доћи очитом нашем спасу. У присуству Мјесног одбора Гајрета одржао je г. Ф. Ситница секретар Гајрета предавања »Будимо задругари« и »Одгој наше дјеце« у селу Камићанима, 2 км удаљеном од Козарца и то 29. јапуара послије теравијс. Kaico je број слугаалаца прекорачио 100, то су се предавања морала држати и то у двије кафаие, које су биле душсом пуне. Присутни су били очито ганути, прво доласком члапова мјесног одбора Гајрета из Козарца у пуном броју, друго самим предавањима из којих су много добрих ствари чули, која су предавања баш њима највише и намијењена, како то рече један тежаж послије предавања. Затим се je развила дискуоија у којој су судјеловали многл тежаци, дошавши до закључка да су се они бар мало држали овакових упута, да би куд и камо боље пролазили, изјавивши уједно да још није касно п замоливши наш одбор да се наврати још који пут, те да изразе Глдвном одбору Гајрета у Сарајпву п.кхову захвалност на бризи око просвјећивања тежачког свијета. Гајретова предавања у Гацку Прво Гајретово предавање »0 вјери« одржаио je 23: јанауара у Гајретовој читаоници у присуству 120 људи, a нредавач je био г. Абдулах еф. Гаврановић, шериатски судија. Након предавања водила се дисдусија и 'тр^јала i и no сат. У дискусији су набачена питаља нгга јв узрок да се приговара свјетовној интелигенцији да нста у великом броју не врпш лсламских обреда те какав je ути$£к на масу када то она Taico чини. Затим je набачено .пит^ње који су узроци удаљаваљу муслимана од Курана 'Ttf' његових прописа и Ba­ nuo се Курански прописи до данас код uac нису тумачнлн у духу данашњег времена. Затвм je говорено о животу муслимапа на цијелом свијету ok" појаве Ислама na до данас — у вјерском и културном шгледу^а. специјално у нашој ужој домовини. Дискусију о томе водшш су гг. Ахмет Чампара, Шефклја Муфтић, инж. Махмут Балић и шериатски судија Абдулах Гаврановић. Предаваље и дискусија помпо су саолушанл и бурно поздрављени од слушаоца, те су пожељна и даљња предавања. Међу присутиима створило се расноложење и одлуке да се у ндшим крајевима озбиљно поради на вјерском одгајању иаше младежи. Предаваље »0 задругарству« одржало je 25. јануара у Гајретовој читаоници у ирисутнсога 80 људи, a предавач je био инж. г. Махмут Балић, директор сточне станице. Након предавања трајала je дисжусија једал сат. Утисак je предавања добар, те je пожељно да се чују и добију и друга предавања. Предавање »0 одгоју дјеце« одржано je 28. јануар>а на вечер у Гајретовој читаонлци у присутности 85 људи, a предавач je бно г. Шефклја Муфтић. Гајретово лредавање о »Исламу и иросвјети« одржано je 30. јануара на вечер у Гајретовој читаоници у присутности 135 људи, a предавач je био г. Абдулах еф. Гаврановић, срески шер. судија. Дискусија послије предавања трајала je 1 и no сат. Изражева je жеља од слушалаца да Гајрет настави са предавањима и послије Рамазани-Шерифа нарочито о вјери и вјерским питањима. Гајретова предавања у Теочаку Треће Гћјретово предавање »0 одгоју наше дјеце« одр* жано je 26. јануара на вечер послије теравије. Предавање je одржао г. Ф. Накичевић, ђак Бехрамбег-медресе у Тузли. И ако je било лоше вријеме предавању je присуствовало преко оо чланова, већином домаћипа старих л>уди. И ову вечер предавање je праћено с великом пажњом. Међу прпсутним се иовела дискусија о узгоју наше дјеце те повјереник Гајрета искористио je и ову прилшсу да укаже на Гајрет, његову задаћу те колино се Гајрет стара и брине за муслимане и упућује их на добро у сваком погледу. Гајретова предавања проузрочила су да се све више народ интересусје и загријава за Гајрет. Гајретова предавања у Лукавици. Гајретова предавања у првој књизи »Гајрет;ове библиотеке« одржана су 28 . јануара у просторијама народне основне школе »Милош Обилић« у Лукавици у 8 сати на вечар. Присуствовали су сви чланови Мјесног одбора Га|рета и преко 200 слушалаца. Пошто je село Лукавица врло рашгркпно и махала o.i махале доста удаљена, a због кратког времена да се свако предавање одржи у овакој махали, то je Мјеснн одбор Гајрета замолио управу шк«скпе да дозволи у ту сврху школске просторије као најзгодније мјесто за поучна Гајретова предавања, што јР. r. управитељ драговољио изишао у сусрст и примио се да он ђдржи једпо предавање на чему му се овом нрилшсом шјљешпе захвдљујемо. " Шслије теравије милина je бнла погледдти свјетлуцање фењера у мдаку како се промичу кроз горе, В1уме и лугове, журећи једној т^чци, која их je привлачила, освјетљеном храму просвјете, који je хвала драгом Богу нашим великлм напором отворен ових дака. За крапко вријеме школска сала са прево 200 људи залљескалачје када je ступио на катедру -1блади'~ђ'-да кратЈсо вријеме омиљени учшгељ г. Осман Масник, који je у свом кратчсом и језгровитом говору изложно присутпима улогу/Иашбга Гијрета. Том приликом споменуо je протектордт Гајретд те су присутни бурно клиљнули noкровитељу Гајрета Његовом Kp. Височанству Престолонасљедншсу Петру icao н цијелом Крал>евском Дому »Живио!« Затим jei | образложио важност вечвраши.ег састанка, давпш ријеч г. Хусни еф Ћурићу да одржи прво предавање »0 вјери«. Предавање je помно саслушано са великим интересовањем, те je јако дјеловало на присутне тако да су многи расплаканих очију одобравалп предавачу који je своје предавјање врло лијепо тумачио поткрепљујући љегове наводе Ајети-керимима из узвишеног Кураиа. Ha посљетку je ракао да наша узвишена вјера Ислам не трпи незнања a тмпне те je радн тога позвао присутне да своју мушку и женску дјецу школују у сврху просвјећиваља и утврђиваља наше вјере Ислама. Пошто je предаваље врло лијепо растумачио које je трајало сат, прегало се na друго предавање »Будимо задругари«. Предаваље je одржао r. Сафвет Пашић општински биљежник, који je уједио бивпш ђак г. Бубића аутора предаван>а. И ово предавање je побудило нарочито шггересовање јер у овоме селу постоји задруга na су сељани као задругари били заинтересовани. Ha крају предавања почела je днскусија те je сељак Ибрахим X. Субашић заллтао: Заштч) у нашем селу задруга слабо напредује и не фупкционише као у Чепшој и Данској? Ha то питаље одговорио je Хусеин еф. Ћурић као пословођа те задруге. On иаже да наши задругари нијесу још вастгатанл и немају смисла за задругарство ради тога што су сви na кривом путу да je задруга само крава музара, да joj нико нншта не даје a да свак од н>е тражи. Сељани су то усвојили и признали своју кривицу, обеhajyhft да he се поправити угледајући се на браћу Чехословаке и Словенце. Предавање je дјеловало одгојно, a трајало je оат и no. Затим je одржао предавање о одгоју дјеце г. Осман Мас' ник, којн истиче питање одгоја нагае дјеце као нагае живот- 97 �но пнтање с тим да се својски заузмемо Како бисмо одгојили нашу дјецу као добре члаиове исламске заједнице и као добре држављане наше моћне Краљевнне Југоелавије. Својим нзлагањима размекшао je родитељска срца, тумачећи одломак no одломак предавања. По одржаном предавању присутпи су молили предавача да nu још које слично предаваае одржи. Гајретова предавања у Почитељу Предавање »0 вјери« одржано je у овдашњој џамлји нза теравије 26. јануара. Предавач je био имам r. Бећир Капић, a број присутних износио je око 100 особа. Утисак на слушаоце био je добар. Гајретово предавање »0 задругарству« одржано je тажођер у овдашњој џамији послије теравије 28 . јануара, a предавач je бно исти док je присутиих бнло 60—70 особа. Утисак je био врло добар. Исте вечери послије предавања отворена je дискусија у просторијама Муслиманске читаонице и Соколане о задругарству, те je у већине слушалаца било расположење дд се и код нас оснује задруга. Предавање »0 одгоју дјеце« одржано je иза теравије у просторијама Читаонице и Соколане 31. јануара a предавач je био г. Мухамед Алагић док je број присутних био 4<Č—50. Утисак je био врло добар. норнсти na ради тага n a m ira да приступит. и , panoa, задруга. . . Након тога je г. Шабпћ одржао предавање Koje je саолушано са великом пажњом н na прнсутне учинило велшш дојам. Присуствовало je преко 100 особа, пајвипшм дијелом нашег тежачког свијета. Tpehe Гајретово предаван.е »Одгој наше дЈеце« одрж* ) je 26. јануара секретар мјесног одбора Гајрета г. Теуфшс Арнаутовић у Гајретовој читаоници. И то предавање nocjerao je великл број слупгалаца. У 8 сати г. Арнаутовић отворио je састанак пригодним говором, апелујући на присутне да се свесрдно заузму за Гајрет и да га оваком приллком помажу. Затим je одржано предавање г. Мулића, лоје je са пажњом саслушано, уз велико одобравање присутних. Гајретова предавања у Урошевцу Прво Гајретово предавање »0 вјери« од г. Чаушевића одржано je у Гајретовим просторијама 22. јануара од 8 10 сати на вечер a било je присутно мноштво грађана, нарочито >омладине. Предававе je одржао г. Ибрахим X. Чичић, бивши вјероучитељ, које je на присутне слушаоце учинило јак дојам па-се je након тога повела диокусија о разлозима заосталости муслимана у просвјети и напретку — када нам то узвишени Ислам ставља у дужност, a не спречава. У дискус и ји дошло се до закључка да je овом назатку муслимана Гајретова предавања у Санском Мосту Дана 22 . јануара састалр се нза теравије мноштво свијета у Гајретовој читаонкци(мо>ја се за час дупком напунила. У 8 сати отворио je састанак претсједник надзорног одбора Гајрета г. Хафиз Мехмед еф. Јакић, срески шериатски судија. У почетку срога совора осврнуо се на рад Гајрета, који дјелује на културном и просвјетном пољу дуги вшз година. Нарочито' се осврнуо на рад Гајрега који пом|аже на просвјећивању ђака како свјетски тако и вјерски, те je н tom приликом апеловао д а се што више присутних упише за члапове Гајреха и да помажу Бајрет. Затим je одржао предаваље »0 вјери« које je саслушано са великом пажњом и на присутне учинило дубок утисак. Присутно je било око 100 особа. Друго предавање одржано je 22. јануара. Предавач je био иредсједник Мјесног одбора Гајрета г. Ешреф Шабић, који je уједно секретар-благајник мјесне задруге. за пољопривредни кредит у Санском Мосху. Предавање je отворио г. Шабић овим ријечима: Драа-а браћо! Гдје год постоје мјесни одбори и повјереништва Гајрета вечерас се одржавају предавања о задругарству. Ta предавања се одржчвају ипицијативом и заузимањем Главног одбора Гајрета у Сарајеву. Сами зиате и чули сте више пута шта je Гајрет и шга му je циљ. Гајрет се брине за наше сиромашне ђаке н шег^те, школујући их бесплатно свјетски и вјерскч. Гајр»:т ее не брине само за ђаке, он пшри и иросвјету међу најнижим сталежииа нашег свијета. До сада je његовом иницијативом одржано стотинама аналфабетских течајева, те су на хиљаде слијепих, који не знадоше читати ни писагч одједном прогледали својим очима. Једном ријечи Гајрет сз брина за снакога, за нашу младеж, за будућност нашу, за сиромаха, тежака, занатлију и трговца. Зато браћо насгојте ла еваком приликом помажете Гајрет те да c-i шго више уиасуј^те у редове чланова Гајрета. Вечерас ћу ja одржати друго Гајретово предавање >,Будимо задругари« од г. инж. Ш. Бубића, директора иољопризредне школе у Бутмиру, човјека који познаје задругарство и што се њиме може постићи. A колика je корист од задруга, то најбоље знају сами члллови наше мјесне задруге која je основана иницијативом Гајрета и која je за непуну годину помогла многе своје чланове и имала завидна успјеха, a која ће у овој години допринијети својим члановима много веће 98 крив конзервативни дио илмије, ноја сваки прогрес и напредак у духу новога времена сматра да су противни начелима Ислама, те je пожељно да ћемо у скором времену у духу новог Устава о Исламској вјерској заједници видјети као вође и учитеље муслимаског прогреса у просвјетном, економском и социјалном пољу — нашу напредну и интелигентну илмију. Гајретова предавања у Дервенти Вашом окружнидом достављена нам Гајретова предавања иримили смо са одушевљењем те je 21 . јануара у овдашњој џамији Доње махале одржао уважени г. Салих еф. ТЈозић прво Гајретово предавање од г. X. Мехмед Џемалудин еф. Чаушевића »0 вјери«. За ово горедавање владао je у граду Дервенти велики интерес, a нарбчито међу муслиманским женспињем, јер je г. Чаушевић једном приликом боравећи у Дервенти као реис-ул-улема одржао један врло успјели вазу-насихат нарочито за муслиманско женскиње. Ha овом првом Гајретовом предавању било je присутпо око 400 душа тако да je џамија и ако доста просграна бшш дупком пуна a нарочито се je залазило много муслиманског женскиња. 29. јануара г. ТЈозић, сресљи судија, одржао je друго Гајретово предавање у џамији Градске махале од г. Хамдије Мулића »0 одгоју наше дјеце«, itoje je такођер врло добро услјело те je на истом било присутно што женскии.а што мушжиња око 400 душа. 1. фебруара исти предавач г. Салих еф. ТЈозић одржао je као треће Гајретово предавање од ir. Осман Нури Хаџпћа »Ислам и просвјета« у Горњој џамији. Обзиром на мањи npoстор у овој џамији није могло приеуствовати o bo u предаваљу онолики број слушалаца као на прва два, али je ипак било присутно преко 300 душа. Сва трипредавања одржала су у главне три џамије у Дервенти те су ово до сада најуспјелија предаваља у Дервенти уопште, било које врсте. Предавања су направила врло лијеп утисак на слушаоце, тако да се je послије предавања много препричавало о предавањима. Гајретова предавања у Локвама, срез Столац Предаваља која смо примили одржаћемо у нашој џаиији no реду како их примамо. Предавање »0 вјери« icao н �предавање »Исдам и просвјета« одржао je бивши повјереник Гајрета г. Салко Шатор. Ha предавању je било присутно око 70 људи. Оба предаван>а су саслушана са великим интересом и одобраваљем. Рад Гајрета у овом правцу од велике je користи и има огромно значење, јер je наш свијет ту акцију свесрдно noздравио. Гајретова предавања у селу Камићани код Козарца Ha молбу села Каттћана крај Козарца поновно je одржано Гајретово предаваље »Будимо задругари«. Предавање je прочитао члан управног одбора овдашње воћарске задруге г. Фехим Ситница у присуству претсједника споменуте задруге г. Мехмеда Балића и то 1. фебруара на вечер иза теравијс. Било je присутно 80 слушалаца. Народ je необично задовољан са предавањима и пун je хвале за Гајретове вриједне раднике. Гајретова предавања у Фојници Друго предавање одржао je 30. јануара иза теравије у мектеби-илтидаији г. Ариф Хафиз Џанановпћ »0 вјери« од пресвијетлог г. Чаушевића, a било je присутпо преко loo слушалаца, na им je све предавач лијепо растумачио и савјетовао да увијек питају оно што не знају било то у вјери или којем другом занимаљу. Треће предавање »0 одгоју дјеце« одржао je у Читаоници иза теравије 3. фебруара г. Капетановић, предсједник Гајрета, коме je присуствовало преко 80 слугаалаца, који су предавање мирно саслушали и у дискусији признали нашу заосталост у одгоју, обећавпти својски се заузети за поправак у одгајању. Како видите, лед je пробијен, na ћемо ако Бог да и даље иаставити. a Вама најљспша хвала na упутствима. Гајретова предавања у Гацку Гајретово предавање »Ко су бос.-херц. муслимани« одржано je у Гајретовој читаоници. Предаваље je одржао г. Зићрија Омерагић, банковни чиновник. Присутних je било 60 људн. Предаван>6 » 0 задругарству у Краљевини Југославији« одржано je 4. фебруара у Гајретовој читаоници no г. Махмуту -Балику. инжињеру. Присуствоало je 60 слугаалапа. Дискусија и разна питааа трајала су 1 сат. Према распису Главног одбора Гајрета можемо Вас извијестити да смо примили Вагаа предавања, свеску прву и другу и да се предавања одржавају рвдовито no програму у овдашњој муслиманској читаоници. Предавање »0 вјери« од г. Џ. Чаушевића одржао je г. Едхем Сикирић 20. јануара. Исто предавање одржао je" 22, Гајретова рамазанска предавања у Билећи јануара г. Дервиш еф. Салихагић, државни имам и блаЈгајЈош од прошле године свијету су оотала у живој успоник Гајрета. мени Гајретова рамазанска предавања. Народ их je с одутпевПредавање »Будимо задрусари« одржао je Енес Ва>решљењем и заносом слупгао впсоко цијенећи љихову важпоет. лија, секретар Гајрета 25. јануара, a пре.тавање »0 одгоју ^То je дало повода да су и овогодишња рамалапска предавадјеце« одржао je исти предавач 28 . јануара. ња жељно очекивана, na овдашњи Гајретов пО’ЛОдбор радо Приликом предавања биле су пр^сторије читаоннце се je жељама својих суграђлпа одазвао. Изабрао je неколт;о дупком пуне a интерес je публике.за овд, предавања био веиредавача између угледнијпх граћлна n с предавањпма отлики. иочео другп дан рамазапа. Успјех je управо рскордан. одуПоред ових предавања одржана су сваке суботе на. вешевљење у народу врло велико, a посјета толииа, да су прочер и предаваља, која су према ранијем закључку овог Мјесторије одређене за предавања биле премалене. To je лаао сног одбора заказана. Тако пфедавање je одржао Ибрахим потстрека и самим предавачпма тако, да су и они одушевеф. Борић, државни имам »Ислам д,н>егово познаваље«. кољено долазпли na своја предаванл богати интересантним мајом je приликом истакао важност поучавања народа наротеријалом it потпуно сшурпп. да he у својој великој задаћп чито ових мубарећ дана. Ono предавање одржано je 10. ј а н ^ потпуно успјетп. НајбОљу посјсту и интересовап.е поетпгла »pa. Друго прсдавање одржано je 24. јануара. a одржао na je су предаваља из хигијене п чувања народпог здравл.а. шја овдашњп уважени алим Ферид еф. Хусбашвћ са темом: »Туредовито сваку другу ноћ одржаје овдашњи срес-кп љекар мачење Мевлуди-Шерифа«. Прије прелаза на само предаваг. Др. Салпх Омерхоџић. On je toicom овпх прошлих десет ње упозорио je присутне на велике користи које имају мудана рамазада одржао седам предаваља. слимани од друштва Гајрет, те да je света дужност сваког муслимана да ступи у његове редове. Још torom проп1логодишп>их предавања грађани су оејеHa 31. јапуара одржао je предавање г. Др. Хусеип Ратили, да би иста продаван.а била од велвке важноетп п за љевић »0 алкохолу и н.еговом штетном дјеловању на човјењихове жене. домаћице. na су одмах почетком овогодипш.ег чији организам«, које je било отручно n поучно обрађено рамазана једнодугано предложили споменутом љскару. да одте je побудило разумљив интерес присутних. мах отпочне с истпм предавањима. Наравно. да се je са страПосјета на свим Гајретовим предавагвима била je мноне љекара свесрдно изишло у сусрет тим жељама грађана. гобројна. A како су жене прихватиле и како су се одушевпле за та предавања, то je вриједно сваког дивљења. Њима je говоГајретова предавања у Автовцу рено такођер о хигијени, али много опширније и обрађеније. Мјесни одбор Гајрета у Автовцу одржао je у Гајретонего ли Н.ИХОВИМ мужевима. To je учињено ради тога. јер ступ вом клубу предавање од 8—10 сати из друге »Гајрстове бихигијсне нашега лома и свега, што се у нашем дому нал-дзи, блнотеке »Ислам и просвјста« од г. Осман Нури Хаџића. Препретставл>а жена — домаћлца. И жене су важност пстих предавач je био г. Абдулах еф. Гаврановић, шер. судац из Гацдаваља тако схватиле, na je њихова посјета б п и управо ка. Приоутних je било 90 слушалаца. Предаваље су присутни неочекивана. одушевљеље сјајно, a разумјеван>е управо зд.саслушали са велилшм задовољством. дивљавајуће. Гајретова предавања у Оџаку Сматрајући да je из медицине хигијене за наше граПрво предавање »Будимо задругарн« од г. Бубића одрђане и њихове домаЈшце најважније упознати се барем прижао je 27. јануара у читаопици Муслиманско Јединство г. ближно о заразним болествма, љиховом преношен.у, сузбпХусеип Капетановић. продсједник Мјесног одбора Гајрета, на јању и препознавању. рада тога je тој грани хигијене са страком je присуствовало oico 50 слаушалаца. Предавач нм je не предавача посвећена прва и особита пажља. Да би разуполагано прочитао и растумачио предавање као н one мисли, мјевање са стране слушаопа било што лакше и боље, прекоје ne би присутпи схватили, те ИМ je на концу савјетовао давач je све заразне болести груписао у три најглавније да приступе оснивању задруга. групе уочивши na првом мјесту one заразне болести, које 99 �пајвише у овим крајевима владају. У прву групу узете су оне болести. које се највише преносе дисањем, дакле плућне заразне болести, a као најјачи преставник тих болести особито je наглашена тубервулоза, растумачивши уједно љезпне страшне посљеднце као ооцијалне болегти. У другу групу узете су оне болести, које се преносе највнше храном, дакле цријевне заразне болести, a као њихови најчешћи преставнгаци у овим крајевима споменути су и подробно растумачени: трбупши тифус, дизентерија и љетни дјечји прољев т. зв. дјечја колера. У трећу групу заразних болести узсте су оне болести, које се преко наше озлијеђене коже преносе у крв, дакле крвне за.разне болести, a као најизразитији и најчешћи преставник те групе заразних болести узет je пјегави тифус и маларија. Наравно да се предавач није задрж-ао само код ов-их горе наведених болести, он je споменуо и о н>има подуље говорио и остале заразне болести којпма je човјек извргнут на којигод било начин. Kao нешто најглавније мора . се споменути, да je посјета особито оа стране жена била изванредна. Скоро одмах иза сваке вечере почињете сретати мнаге групице наших вриједних и знатижељнпх домаћпца. иду на предавања и само о њима говоре. Д 1»уги предавач био je до оада наш вријоднп учител. г. Абдулах Кољхоџић. Он je говорио о задругарсхву еноме: нувши најпрво оснутак прве задруге на свбјету, њезино значење и важност. Нагласио je, Да je ea муслимане особито у данашње доба свеопште привредне кризе задругарСтВо најбољи и најједноставнији н^чијј,1да се из наше материјалне кризе извучемо. Морални усЛјех и овог предавања бтго je потпуно задовољавајући, a предавач паграђен једнодушним одобравањем. Трећи предавач 6ио'је наш вриједни и on] имам Ћамлл еф .. Арнаутовнћ, који je одржао предиваше ј «з вјерских прсшиса о рамазанском пооту. направивши napaлелу између тих прописа п модерног схвата»41о Чуваау народног здравља. И ово предавање, као и свако друго Окићено je својим врло добрим успјехом. У овнм крајевима, г.гје je интересовање за друштво Гајрет у порапшм годинама било замрло, сада се поновно буди искрени осјећај за то наше једино културно друштво и свак хрли и жели, да томе друштву притече у помоћ. Наше женскиње нешто и од прије, a особито како се je одушевило овим предавањима много се занима и пропиткује за Гајрет. Ha њиховим ноћним рамазанским сијелима много се прича о Гајрету, договарају се, како he то наше друштво помоћи. Kao проба, да ли je то баш тако. на једном предавању међу иаппш женама говорено je о Гајрету. Опоменуто им je, да наш пододбор Гајрета приређује na бајрам своју уобичајену годишњу забаву, na би било врло лнјепо и похвално, кад би и оне, наше домаћице, пзишле у сусрет пододбору са својим мклодарима, да би tako материјални успјех забаве био што бољи. Harne вриједне ‘ домаћице су то скоро једва дочекале и свака се радо јавила, да прилаже свој дар за Гајретову забаву, уписавши своје милодаре, које he сс употријебити na дан забаве за лутрију, која ће без сумње донијети једап добар дио прихода наше забаве. Овај свесрднп одзив нашнх врпјсдиих домаћица спомињем овдје само као узгредно, али ипак као врло важну појаву, да се je и међу нашим жешжињем почео будити ocjehaj за своје братско друштво Гајрет. Социјалпи ocjehaj нашега свијета познат je. a и признат, a ондје, гдје још није постао изразит, ne значи. да га ту ни нема, чежа и један најмањи повјетарац, да га распири и распламти. Ово истичемо и ради тога не би ли и остали наши братеки пододбори покушали, да ту социјалну ica.uiy свијест и одлику размашу и подигну. Све се може, само ако je добре воље. 100 Гајретова предавања у Модричу Овџме Вас извјешћујело, ла сно заврзшв« л ДРУГУ групу предавзњд на 6. on. мј. иза теравије п.тоY a. Прво предавањо од ове друге груле M P*30 Ј® Хаф" 3 Муламед еф. Служлћ иа 2.. 0. мј. У одређешш лросторлјала овдашње Медресс лза теравлје са ч ш »0 ЛЈ'«РП м , од Осман Нури Хаџика, које je веома добро успЈело. Лруге предаваље je одржао г. Осшшвег Абазбеговлћ из Модрнче ,0 лорлјсклу бос.-мрц. луслилалв* од г. Дервиша Тафре, које je такођер еа веллким шиересовањем садлутаао. а ово je предавањс одржано на 4. о. мј. у Медресн. Tpchc предавање одржао je данас на 6. о. мј. г. Марко Пелицарић, управнпк Бановпискаг добра из Модриче »0 задругарству« и корпсти, icoje добро задругарство друштву доноси. Г. Пелицарић je као стручњак свестрано разјаснио какова. je важна ствар задругарство и пгга се може све удружењем постнћн, тако. да су ш сви присутни са великим интересовањем и разумијевдњем саслушали. Након тога позвао je присутне да ствар озбиљно схвате и да се промисле, те да лр у што крађем року групигау и да оснују једиу взћарску задругу, којз бп била најподеснија за ово мјесто и отадлину. ЈТрисутни су обећалп. да he озбиљно на томе порадити и да he за иеколгако дана резултат јавити. ^ Прсдложени еу гг. Селим Карабеговић и Сабит Хердић, да се код њпх у ту задругу уписују којп би хтјели бити у тој задруги. \ П озд р ав н е д еп еш е Поздравне депеше Гајрету и претсједнику г. Др. Хасанбего■ику ДоманоеиЦи: Гајретови пријатељи и радници скупљени у Мјесни Гајретов пододбор испоручујемо Главном одбору братскп поздрав из Домановића. — Хусеин МурадбеговиК Џивари: Са бројно nocjehene главне скупштине чланова Гајрета у Џивару. лрез Требиње, поздрављамо Вас господине претсједниче као вођу пашег прагреса са жељом за дуг жнвот и успјех у раду за добро Краља. народа и отаџбипе. — П ретсједит Салко Берхамовић. Д а љ њ и до б о о тв о р и и уте ле љ а ч ги Tokom прве половнце мјосеца фебруара уписагае се за члаковс утемељаче Гајрета слпједећа гоопода: из Орахове: Мехмед Bemnh и Селим Селић. • из Приједора: Лбдулах Каравдић. из Сарајева: Фсхим еф. Башчаушев^. из Травника: Др. Салих Татаревић уписао je за члана утемељача свога рахм. оца Алагу Татаревића и одмах уплатпо износ од Дин. 500.— из Козарца: Малан Алагпћ п одмах уплатпо износ од Дии. 500.— и Муниб Арнаутовић те Едхем Балић. зи Урошевца: Сулејман Даутовић, из Ђурђевика, орез Тузла: Оалихбог ХашпмбеговтЉ уписао се за добротвора Гајрета, уплатнвшл у готову Дин. loog. Р п д Га / р е то в е о р га п лгза ц в ге Настзвак рада Гајретове просвјетне секције у Тузли У четвртак 8. I. у 8 сати ка вечер одржао je г. Bchnp еф. Пашпћ. наставник стручнс занатске школе у Гајретовом клубу предавање »Занатство и индустрија«. Преда.вањс je било пршшчно посјећено. Уочи петка 15. I. у 8 сати на вечер одржао je г. Шукри еф. Алашћ. длректор гимназије у просторијама муслиманског занатлијског удружеша »Сена-ат« предавање »Тумачен>е Ајета из Курана«. �“ “ Ч И Ч ™ « r. A a r a t . т његмшм кп,нпш »Тефснрул Курапнл К ец ти I. II.« ово „редаВ|1ш, бш10 )с јодно од наЈпосјећеИијих прсдмш и ове i n e . Присутио je «ш о хот, интелигенције, ошшдште, тркпмвд, змштлгф 11 радннка. Сала удружења Лвла je дугага« пуиа. Предмшм je оставило у сшма редоигаи највољи ушеак, јер je оно јединствено вјерсет предммље, пакво се ншада пије луло у Тузли. У суботу 24. I. у 8 сдти на вечер г. Хамид еф. Чамџкћ. учитељ, одржао je у Гајрстовом клубу предавање »Друштвеност и симпатија«. И ono предаван.е било je релатчвдо добро посјећсно обзиром да je Рамазап и да се у многпм локалима држи томбола куда свијет радо одлали. Предавач je награђен дугим аплаузом публике. У четвртак 5. II. у 8 сати na вечер одржао je r. ГПугрија Чуотовић наставник стручпо занатске школе, у просторијаМа »Сена-ата« предаваље » Трговачко-обртничка к.шора ч трговачко-обртнички сталеж«. Ово предавање посјетиле су нарочито занат шје г трговци, и оставило je лијеп утисак — несумњиво и лшеп vo­ nje*. За 14. П. у просторијама »Сенеа-ата« закаиао je п>едавање г. Адем еф. Аждеровића пшолског упраг.и гел>а, т■*«,!: »Алкохол, рак pana нашег иарода«. Тако je у овој зимокој сезони одржано шшцијати^ом Гајретове секције о с а м прсдавања. Свако ттредтп.е отворио je претсједник просвјетне рекције г. Мехмедалија Џинић. профееор, захваливши ое предавачу g цлблици, a затим замолио г. предавача да изволи почета. Предавап.а Гајретове просвјетие ■сокције примљена су од тузланске публике веома лијецо, ц изгледају као народни уннверзитст у малом. -^ Иза ових предавањд na реду су штампана предавања, која je послао Главни одбор, која he се редовно одржав?Рги сваку другу вечер у граду k околици. Гајретов Мевлуди-шериф у бањалучком конвинту — Апстинениија великог дијела улеме Мјссни одбор Гајрета у Бап>а Луци цриредио je са управом н питомцимд конвикта у славу и величину Мухамед a. с. в. на. врло свечан начин Мевлуди-шерпф на -5. о. мј. иза теравнје у просторијама конвикта. Сала (учионнца). у којој je ова приредба извршепа, била јс врло укусно декорисана, na су се прнсутнн дивили овако смишљеној изведбп декорације. Посјета je бпла одличna, тако да се je напунила, поред учионице одређене за ову спечпност и друга учиошша, a доста je свијета стајало и у ходишсу. Ову прлредбу почаогили су својом посјетом: ди. ректор гамназијс г. др. Васо Глушац и дпректор Учитељсте школо г. Вељко Вујаопповик са овојим иаставничклм зборовима. 'ИснрсД општине био je г. Хамзага Хусеџиновић, uaчелник са подначелнпком г; Хасанбегом Џинићем. Присуствовали 'су ii многи други угледни грађапи и пријатељи Гајрета. Примјетити je да од овдашње илмије није присуствовао ниио осим хафиза који су учили Мевлуд, шеријатеког судије г. Мујезиновика и вјерског васпитача r. професора М. Алихоџика. Програм евсчаности отпочео je са предавањем пптомца С. Чснгнћа о Мухамеду a. с. в. п значењу Мевлуда. које je прло добро обрађено. на су га ирпсутни с велпком пажшом ('.аслушалк. Поелије тога изрецитовали су пптомцл врло добро пјесме: 0. Глухић »Мухамед a. с. в.« (друга пјесма) од Османа 'Бик.ића и Хасан Bpunh »Н’ат«. од Мусе Ћазлма Ђатића. Мевлуд су проучили na српском језику Хафиз Изет МуфпЉ и Хави Хафиз Мустафа Кеновић »Ашере« и »Фе- тахна« училп су Хаџи Хафнз Муотафа Кенеовић. Али Хафиз Деннћ, Гозић Мустафа. Хафип Изет Муфтић и питомци. Салавате су нзвађали питомци. За цлјсло вријеме учења Мсвлуда сва je конвиктока зграда бнла освијетљена, a у сали, гдје се je учио Мевлуд ширио се je угодни мирис удугаче и ђулсије. При крају свечаности војни имам г. Капиџић захвалио се je. испред присутаих, прпређпвачима на овој лијепо изведепој свечаности и зажелио, да и даље наставе свој рад овим лијепим и корисним путем. Мевлуд je завршен клпцањем Њ. В. Краљу. Овом приливом сакупљено je 1193.50 динара добровољних прилога за Гајрет. Ова ријетко морално успјела свечаност огтавила je у душама присутштх снажан утиеак иа сјећаље на Мухамед a. с. в. и појачала симпатије према Гајрету. Гајретов мевлуд у Острошцу. 27. новембра 1930. уочи мубарсћ всчери »Лсјлеи-регаиба« Мјссни одбор Гајрета у Острошцу приредио je Гајретов Мевлуди-шсрнф. који посјетише сви ppabaiin исламске вјере обојога сиола. Мешлудп-шериф je проучсн na српском језпку на најсвечаннјп начин, што je na прис.утне учинило велики и Ivi'ioj; дојпм. Tom п ртнком je одржано предаваље о живот>’ МуХамед a. с. Ha овом мевлуду сакупљеио je за Гајрст 205 динара добровад.ЈШХ прилога. Рад женског Мјесног одбора Гајрета у Тузли Градска отптина у TV^iji дала je ове годппе као гаоју рсдовну помоћ за одјећу и обућу сиромагапе школске дјсце — ~свкма женским друштвима, ла прикупивши још псшто, no свомс пахођењу, о.ЈЈену пајспромпшпију ппсолску дјсцу. Тим поводом, за муслиманску дјецу no првп пут ове године пропорцпоналнп дио добпо je Мјесни женски одбор Гајрета своту од 9000.— дпнара. Досадаљпх годипа ову помоћ општине добивало je мусл. попгорно друштво »Добротвор« na би уз овај прилог општпнс додао један дио својих прихода и тако одјели и обули лпјеп дио птколске гпротиље. Када je женски одбор примио одобрепу споту општине бно je свјестан своје тешке п делнкатне задаке. a уз то још. да јо примљени прилог општиие ма-пен да ес ма шта честито набави и сва попиоана (жротип.а ма чиме прсд Рама.тан обрадује. Зато су одлучиле, ла од гра1)аиства сакупе добровољнс прилоге, у чему еу получпле управо рскорлан успјех Два дана no највећем нсвремепу п студени купиле су ол боршгцс добровољне. прплоге од rpabaiicTOa. баиака и инду стрија, и сакупиле су своту од прско 0.5оо.— динара. Сакуи љена свота у данашње доба претотавља огроман успјех који би тешко получпо и који мупткп одбор у року ол два дапа. Прннцип им je бпо брза помоћ лвострука помоћ. За добивени новац одмах су пабавиле 95 пари ципела. неколико етотина метара штофа., пархета, басмс, да тиме обрадују 200 сиромашнс школсже дјеце. K i k o je било врло хладно вријсме и мокрпна није се чекао ни Рамазан a ни Бајрам. како су некс предлагале, него je лан прије Рамазана. 18. јапуара у зградп I. основне пшолс подијсљсна дјеци сва пабављепа одјећа и обућа. Подјелу су нзнршиле чланице женског одбора у прпсуству град^ког биљсжнпка г. Имширагића те п|1етсједнтгка н тајнпка Мјссног одбора Гдјрета. Накоп подјеле олјеће и обућс извршено јс фотографираље. n претсједнпк Мјесног одбора г. Џсмалага Телалбашић одржао je дјсци говор у којем je нагласио, да им je пружена ломоћ од женског одбора Гајрета и градске општине, да од сада још боље уче да ое лијепо владају, те кад узрасту и постану своји, да не забораве Гајрет и да буду ваљанл и честити rpabami. Оваквим радом женског одбора помогнуто je у право ■ вријеме снромалшој школској дјеци боље него прошлих го- 101 �Да je ова забава успјела морално најбољп je локал. лл дшга. Осим тога олажлгано je мјесном потпорном друштву су вслнке и простране просторпјс Соколског домл. илс ду пком »Добротвор« који je na себе преуаео сиромашну мектебску пуне веселе публпке, a о материјалном успјеху ове зд аве дјецу. Поводом овим. a заслугом женског одбора, помогнуто ronopc цпфре прихода из којих ее води. да je ово Једпа од je муслиманеској сиротињи како оној у основним школама, тако и оној у мектебима т то досадашњих година није било. иа.јуспјелпјих забава наше провинциЈе. Овакав племеннти и хумани рад женског одбора у ТуРад Задруге Кола Српских Сестара и Гајрета зли заслужује сваку хвалу и признање. Знамо, да ћемо се огријешнти о скромност уважених У педељу, 8. о. мј.. одржапд je годишнл скупштина Загоспођа из женског одбора Га.јрета, које не траже ни части. друге Кола Српскпх Сестара и Гајрета у Сарајеву. Из извјени славе. него раде из чистог увјерења, na ипак не смије се . штаја поднесеног скупштини впди се да je Задруга у прозаборавити да су се у овоме тешком и одговорном послу најшлој годипи упослила око стотину жепа и дјевојака и да je више истажле: Тензиле х. Телалбашић, Фадиле х. Имширочнсти добитак око 20.000 дииара. Резервни фонд Задруге извић и Мине х. Сердаревић. ноеи данас око 80.000 динара. Дал Бог да се и друге жене угледају у овај примјер и, На скуппшгни je пзабрана нова управа. у коју су да их до године још видимо иа пољу хуманог и културног ушле: претсједница Мпца Поповпћ. потпретеједшша Зулејха рада. И ово je маркантан примјер да наше жене умију, могу БахтијарешЉ. I тајница Фпта Komapah, П тајница Зокпја ПТеи sohe да раде на културном и хуманом пољу. рифовић. I благајница Рокеанда Тодоровић. II благајнчца Лагано али снгурно напријед' Мица Пејановић; одборнице: Радмила Бракус, Дарттнка ВуПрегаоцу Бог помаже! ковић. Дарпнка. Деспић. Персд Гргић. Милка Мичић. Лепа С. М. Лесковац. Даринка Цвијетић, Хафа х. ПТахинагић. Шемсе х. Велика Ггјретова забава у Зеници HfRrnh. Хабиба х. Бушатоић. Хајрије х. Арпфхоџић, Зехре х. TIj’pnfth, Сафија х. Чекро. Сабира Kpexnh, Емлне х. Хапџић. Ha рођендан Њ. В. Краља Алеоссандра Т. дне 17. децемМплтса Стефковић; Надзорни одбор: Вјера Крсмановић, Pnбра 1930. приредно je Мјесии одбор Гајрета у свпм јцјостошида xi Рпзванбеговић. Теодора Шугаљпћ. Шехзаде х. Баријама великог Соколског дома, која je у сваком погледу, a и мимо свако очекивање одлично како морплпо., тажо и маи Босиљка Благојевић. тернјално успјела. Гајрет у Горњој Тузпи Забаву je отворио члан Гајрета г. Хрљичевић Халил. рударски пнжињер. поздравившк рриоутне и приказавши тоНастојаЈвем четворпце млађих људи покрепут je у Гор. плим ријечима рад и циљ ‘-Гафета у прогалости и садилтТузли рад за Гајрет a тај покрет пиче у здоговору баш 28: п>остн. јула 1929. Tora дана ти људи констатоваше, да je велика Затпм je као друга тачк:| npoamjia дошла декламација срамота, до, у- том раду и помагању велпких и благотворних »•Ha рођендан Љ. В. Кро^а Александра I. 17. XII. 1830.« од циљева не учествује и Гор. Тузла. Од тога дана почело се раБогумила Тони-а. коју 'je дежламацију са гмјелошћу извела дити за Гајрет n наилазећи na велики пријем и разумијеваТалнћ Есма, ученп^а 1П. разреда основне школе. Затим je на н>е код нашег свијета именовани повјереник Аблулах Сарввиблшш гђа Маркић уз пратњу гласовпра гђппе JI. Лвблпнг чевпћ успио је.да се за непуна три мјесеца оснује Мјесни одсвпрала Бернот: »Фаптазие, балет«. a потом je тпвоо смјело одрор Гајрета. докламацију »Пјесма јединству« од јБл. К. рЈктића. БабахУ том одбору непл функцнонери за кратко вријеме na мвтбвић Осман ученик IV. разр. осн школе.И " жалост показаше се паопвпим у свом ралу и na тај пачпп Kao други дио забаве цргселп оу члановп Гајрега и чла- ■ н-астаде стагнација еа неколико мјесеци. Али доптла je глпвitoBit Југославенског сокола, позорншпи комад »Упесите па скупштнна на којој су' изабрапи људи који he у иетипи мртваца« од A. Мурадбеговића na свеоппгге зпдовољство. радити. који су свјесни својс дужности и т;ојпма лежи na У одигравању naponnio су се, истаклп од мушкпх дисрцу Гајрет. летаната г. Стајић Петар: управћик поцГте и г. Авдић Заим. Тако je нови одбор na својој радној сједници олрсдио општ. чиновник. a од жепских гђа MaMirh Зора. гђица Ројнов план свога рада. подузимајуКи све ono како тај рол гато иик Тилда и гђица Млађсновић Анка. плодопоснпји могао пзаћп. na je прије свога проучеп мевлуИза доврпге1гог програма настала je nrpaniea и распроЛЈт-шернф. приређено врло лпјепо Гајретово onje-no. Међугпм даја Гајретове томболс, те je тако у пајбол.ем раеположељу заказанд je и бајрамска забава (21 . фебруара о. г. и то први паетављено забављање до ране зоре. пута заеебно као Гајретова забава). За ову забаву чини приБруто приход ове забаве био je 19.740 дилара и 50 na­ рсђивчш одбор ве.лике припреме, нарочито у сакупљању томpa, a расход 4.529.— дпнара тако да je чиот приход изпосио боле из женских ручних радова. добровољног бифеа и др. 15.217:50 динара. Много помаже Мјеспом одбору г. Кадрн еф. Хајдцревић. Добровољне прилоге дароваше: Претсједник Мипистар1«)ји сваком згодом тумачи потребу рада за Гајрет Meby паr.Kor гавјета и мпиистар унутрашњих дјела. почаенп ађутант пгим свијетом. Поред осталих Гајретових пријателл такођер Њ. В. Крзл>а, армпјски ђенерал г. Петар Живковић 500.— ради за Гајрет овдапга,и учитељ г. Џемал Демировић. У сводшг.. Земаљска Баш;а у Зенпци 100.— дин.. инж. Лукман ме стану прави сијела, окупља Гајретове прпјатеље, na којиХанс 200 днн.. Ошптипа Страњањска и Биљешево no 500.— ма се расправљају питанл у главпом о раду за Гајрет. Гђа дин.. Општнпа Горн>о-3ешчка п Брњичка no 200 .— дип.. a Х а п т ја Демировић такођер je спремна вазда ридигги врло оем тога поједишг пријатсљн и раднлци Гајретови сакупили предано и помагати одбору и баш уздајући се у оваковс. еу међу својим пријатељима и познаницима 1.700.— дин. одбор je зада.их ддиа отпочео и са упиеом жена у чланство прилога за ову забаву. и тако сада има већ неколико цијелих фамилија уписаних за чланове Гајрета. TI овом приликом мјеспи одбор Гајрета сматра евојом дужношћу, да се најтоплије захвали свима посјетиоцима, Велика би била незахвалност a да ne споменемо и докао и дароватељпма. који допринесоше за уопсјсх ове забаве. лазалс Абдулхамвда Кушљугића доброг трговца за члпна ГајНарочпта пак хвала братоком Југославенеком Соколском друрета. Г. Г. Кушљугић повећао je број чланова и добрпх ii|ie;iштву у Зеници п његовом отарјешини г. Вељки Гргуревпћу. лога дао од чега Гајрет може имати веллке корпсти. » који пије жалио труда irn муке. a ни времеца. еамо да ова Оада се може рећи, да je Мјесни одбор Гајрета у Гор. забава поотигне свој циљ, Тузли ппкон HcicBS перапетија отпочео песмстапо рад има- 1 102 �јући добру подлогу и вјерујући, да се путем l'ajpeta најбоље сар&ђује за Краља и отаџбину. Гајрет у Козарцу Благотворни Гајретов рад на подизашу муолимана на културно-проовјетном пољу, као и љегов рад na буђењу нациоиалне свијести наилази сваким даном све више и више на признање код овдашњег свијета. Људи се управо такме, ко he више да учини за Гајрет било морално, било материјално само да га помогну у његовим племенитим циљевима. Држе предавања, приређују забаве, сијела, оргавизују течајеве и т. д.,све у циљу да се народ просвјети и да се овом згодом упозна са циљевима Гајрета. Па како je Гајретов рад и такав (уздржава огроман број ђака и научнвка na школама и занатима) којн изискује и новчаних средства, и томе ово мало мјесто Козарац према својој економској снази потпуно удовољава и цружа Гајрету новчана средства у разннм облицима. Даје новчане добровољне прилоге, разне животне намирнице, чланарине и т. д. У времену од једне године дана уписао се je 21 утемељач no 500 динара, од којих су петорица одмах уплатили цијелу своту, док остали уплаћују у мјесечним оброцима no Осим тога 60 редовних чланова и то no 2, 5 и 10 дипара плаћају своју члапарину посве уредно. Ako би Бог дао један добар род шљива, Коварац не би жалио подиијети још новчаве жртве за свој Гајрет којега воде сигуршш путем његов енергичдн, десебичнн н способнн предсједник г. Др. Авдо Хаоанбеговић и његови најближи сарадниди. A и Гајрет у Козарцу може бити потпуно задовољан са радом својих одборника који члЧиаавају овдашп.и Мјесни одбор Гајрета и то гг.: A., Балић, Б. Балагпћ, И. Кључг И. Арифовић, X. Церић, М. Миџић, Т». Бањац, Г. Oci Ф. Ситница и Н. Прусац. u - Отворење домаћичке школе у Пријепољу ж Инидијативом агилног одбора Гајретова отворена jt Пријепољу домаћнчка школа, у којој je отпочео рад 10. јануара о. г., a трајаће 5 мјесецн. У ову школу уписало се и похађају je 20 муслимаских дјевојака и дјевојчица. Ово je прва домаћичка школа за муслиманне у Санџаку и Јужној Србији. Дјевојке се обучавају практички и теоретски: о кухању, шивању, кројењу домаћинству и у опште у свима кућнлм пословима који су потребпи савременој домаћиди. Надаље се предаје о васпитању и одгоју дјеце, хигијени, пауци о исхрани, конзервирању воћа и поврКа, повртларству, ппсмености и рачунању. Наставнице су гђице Милка Ражникова и Андрасеја Царцарачевић које су према муслиманкама врло љубазне и у служби ревносне. К р е г а њ е Г а /р е т о в е о р г а н и з а ц и ј е Оснивање Гајретова одбора у Домановићима Иницијативом г. Мурадбеах)вића Хусејина учиггеља, основан je у нашем мјесту 1’ајретов Мјеспи одбор. Још од прије се покушавало на томе, али из Бог зна којих разлога, пије се успјело. Одушевљеност г. Мурадбеговића Хусејина којом je on причао у касарнама na и у џамији о Гајрету привукла je све одличне домаћиие овога мјеста у крило Гајрета, тако да се до данас успјело сакупити око 60 чланова, управо толш«) кодико je потребпо да се образује Гајретов пододбор. Кал повјсреник Гајрета г. Мурадбеговић je заказао скупштину у у кафааи г. Алије Шоше, те предходно одржавши своје друго предавање о Гајрету, истакао je значење Гајрета у прве дане свога оснутка, љегову прву дјелатиост упоређујући га са данашњим стаљем, те о будућности његовој у коју on чврсто вјерује Како сАм кажб: друштво Гајрет под вИсОкнн ПЈнзтекторатом Његова Височанства Дрестлоиасљсдпижа Петра, те no свјесним Гајретовим радницнма који воде Гајрет ne може бити, a нити je јеоенмсн гљивица коју ћс првн мразови умртвити. Гајретова je садашљост, a још боља будућност, iKoja зависи о нашем раду! To je дјеловало на присутпе иечланове Гајрета na су се и они одмах уписали. Послије предавања прешло се на конституисање пододбора вршено акламацијом. Дредложеки, како слиједи, примљепи су једногласно и то: претсједник Хафиз Мухамед еф. Крпо, који he ту дужност привремено обавл>ати, јер се ове године спрема na хаџ, a no његову одласку претсједничко he мјесто заузети г. Мурадбеговић, за потпредсједника je бнрап г. 'fiaмнлага Шеховић, за секретара г. Хајдар Лнзде, једап од најупућснијих мјештана у овоме послу, за његова замјеника бираи je г. Хасан Хаоић, за благајника биран je г. Мустафа Хаљевац, трговац, a њему за замјеника г. Алија Крпо. За ревизоре избрана су гг. Ибрахим Фејзпћ, Мустафа Koćo и Ибро Хасић, a у надзорни одбор дошла су гг. Мујага Хасић, Ахмет Лизде и Мујо Хајровић. Г. Мухамед еф. Kpno ииаче агилан Гајретдв радшпс, захвалпо се лијепим говором на указаном повјерењу. За узор морају се истаћи неке личности, које се уллcame itao чланови и том приликом уплатише чланарину за читаву годинј^ јшо г. Мујага Хасић, муктар, Хајдар Лизде, Ахмет Лизде Хасанов, Мустафа Хаљевац, Мустафа Хациомеровић Алија Бараковић. Међу члановима je било и таиових који уписаше и своје мале синчиће (да су им здрави и жиrh) за чланове Гајрета, као г. Алија Бараковић, који уједно уплати чланарину за читаву ц-одину, те г. Омер Хајровић уплати за 5 мјесеци. Све су ово похвални гестови свјесних шмаша овога мјеста, који he уз сарадњу својих вјерских и просвјетних првака моћи допијети велике вористи за паш Хајдар Лизде. Г новог Гајретова одбора у Власеници Мјесни одбор у Власеницн одржао je своју годишњу скупштину 25. јануара о. г., на lcojoj je изабран слиједећи одбор: иретсједник: Зухдпја Хасапефепдић; потнретсједник: Реџеп Таљић; секретар: Салих Јашаревић; благајник: Сејфо Тал.ић; чланови одбора: Абдулах Клемпнћ, Омер Хасанбеговпћ, Мухарем Ибрахимпашић; замјепицп: Хивзо Тихпћ, Латиф Прашо и Сејфо Шахбеговић. Измјене функција чланова Гајретова одбора у Приједору Ha одборској сједнпци Мјесног одбора у Приједору усвоjoua je оставка секретара г. Абдулаха Каравдића, пошхо je исти запријечен службенвм пословкма, na не може вршити своју функцију. Ha његово мјссто постављен je члал одбора без функције Мехмед еф. Драчо. Надаље je посгављен ем, благајпика први замјеник Хасан еф. Карахоцић, будући je досадањи благајник г. Ћулкнћ заузет приватним пословима. Г. 'Вулкнћ задржап je у одбору као члан без функције. Анатлфабетсии течај у Гор. Зеници Мјеспи одбор Гајрета у Гор. Зеници оргапдзовао je аналфабетики течај за одрасле у просторијама мектеба. Течај je отночео 15. јануафа. Дневно се предаје 2 пута и то 2 сата прије подне и 2 сата послије подпе. Течај похађа 45 ученака. Нови Гајретов одбор у Острошцу. Ha дан 27 XI. 1930., послије Мевлуди-шерифа, изабран je нови Гајретов одбор и уписивани су даљњи Гајретовн чланови. У одбор су изабрана слиједећа господа: Мустафа еф. Ћурић, шеф жељ. станице за претсједника; за потпретсједиика Асим еф. Џаферагић; секретар Мухарем Камерић. управитељ micoae; благајник г-да Захида Захировић; чланови: Хасан еф. Захнровић, имам; Џаферапа Џенетић, претсједник опliKiiuKor вијећа. 103 �ТРазни д о & р о в о љ н и п р и л о з и з а ГаЈреп УМЈЕСТО Б А ЈР А М С К И Х ЧЕ СТИ ТА КА — ПРИЛОГ Г А ЈР Е Т У Госп. Хусејн Кадић, вакуфско-меарифски директор даровао je прилог Гајрету од Дин. 100.— умјесто честитки приликом наступајућег бајрама. Питомци Гајретова конвинта у Бањалуци сакупљају приносе за Гајрет За вријеме прошлнх божићних празнлка питомцн овога ннтерната сакуплли су у својим мјестима 839 Дии. добровољних прилога за Гајрет и то: Шахиновић Халил у селнма: Јоховцу, Которску и Великој оакупио je 149,— Дин. Даровали су слиједећа гг. no Дин. 10.—: Хасан Прохић, Мухарем Мујагић, Касим Хрњчић, Хусеии Хрњчић, Салих Касумовић, Алија Цеко, Хамза М. Кадић, Фехим Поробић и Залм Агановић; Дин. 7.50: Јусуф Кадић; no Днн. 5.— : Хуго Хлубна, Аган еф. Синаповић, Суљо Дурадсовић, Аллја Алагић, Шефко Муртезановић Хусо Бегићевић, Мехо Хамзић, Кадрија Хамзић н Салих Поробић; Дин. 4.—: Василпје Милкановић; Дин. 2.50: Хуоо Бегоповић. Мујо Исић у Новом Шехеру уз помоћ имама Хафиза Распма Медића сакупио je 128.— Дин. Даровалн су*-слиједећа гг.: Дпн. 30.—: Сеид Алиспахић; no Дин. 10 .—: Р&сим Медић, Шефик Муласмајић, Крсто Ракочевпћ,, Мујо Драгонић, Салих Исић и Емин Алиопахић; no Дин. 5.—: М. Мезетовић, Ахмед Алиспахић и Абдулах Бајрић; no Дии. 2.—: Салко Мезетовић, Дедо Муласмајић/ Мехмед Муртезановић, Јусуф Чампара, Хнмзо ХајдЛровћћ Хусеин Исић, Хасан Муртезан, Хусеин Муласмајић, Осмо 'Бухера, Салих Башић fe Мујо Грачо; Дин. 1.—: Фермо Фермић. Субашик Фаик у ДрбртЈину сакупио je 106.— Дии. Даровали су сллједећа гг.: no Днн. 10.—: ХшЈиЈЈС^Џшић, Миладин Глумац, Љубиша Поповић, Бујић и Замоло; Днн. 9.—: Укропина; no _Дин. 5.—: Светозар Лукић, Петар Хофман, Иван Шаерен, Лончар, Наранчић и Крамер; Дин. 4.—: Иван Стипић; no Днн. 3.—: М. Поповић Перо Млакер и Маpeu; no Дил. 2 — : Бранко Поповић и Шурласн. Абдулах Кадић сакугшо je у Орашју 79.— Дпн. Дароuium су слиједећа гг.: Дин. 10.-\: Садкк Кадић; no Дип. 5.— : Хасиб Кадић, Симо Мљксимовић, Марко Живковић, Мдка Жнвковић, Марко В. Живковић, Браћа Твида и Цвјетко Семизовић; Дин. 4.—: Алија Исић; no Двн. з.—: Ахмед Реџеповић и Осман Нуриспахић; no Дин. 2 .—: Хасане Тувуљ, Абдурахман Нуркић, Узеир Рашидовић, Осман Тукуљ, Јозо Трогрлић, Фехим Хећимовић, Илијас Црвењак, Осман Исић, Мустафа 'Бафић, Саллх 'Бафић и Осман Халиловић. Мујо Маслић сакупио у Кладњу 69.— Дин. Даровали су слиједећа гг.: no Днн. 10.—: М. Смајловић и љубиша Крстић; no Дин. 5.—: Ј. Алатарац, X. Гонџић и Д. Савић; no Дин. 4.— : Мухамед Берберовић и Иван Ваножић; Дин. 2.50: М. Кафеџић; no Дин. 2.—: Г. Ђозић, И. Мухић, И. Рустемовић, ’O. Прцовић, С. Бербић, X. Николић, С. Хасић, A. Хаоић, Р. Хабибовић, Рифат Хасић и Ћ. Рушћуклија; Дин. 1.—: М. Хабибовић и Дин. 0.50: И. Ивезић. бакнх МујагиК m p m i” У .^ Р В Д ш су слпјелсћл гг.: Дви- 2” - : b' ,“1Лић' 1,0 *■ “ v • Мујо Мешнћ и пБхто Mcninh; no Дин. 5_ : Кадрија Ариау. товић Салих Кахвеђић, Г. X. ОошшвЉ и Myjo МуЈагаћ. ■ Рифат ХаџиселимовиХ »ху.шо ja У Котор-В.рош, И ._ Дин. Даровали су слиједећа, гг.: no Дпн. 10. ■ 0е™ “ х '10“' | елимовић, Мехмед еф. ТураллИ « Хилшц« Hy.t«h, ло Лнн. Смаилага Алагаћ, Мускфа АгаиОсгмнћ, ТаОаковик,. U r.int Хозпћ и Мухарем Караоелимовцић. Нурудин Шишић савупио je у Зсинцп 50.— Днн. прнлпком одржавања иредаваша: »Шта мисле вел.ши људн о Исламу« и »Компарација данашњсг живота са начелима Ислама«. Даровали су сллједећа гг.: no Дин. 5.—. ■ алчнповић, Е. Исламбеговић, С. Чоршимамовић, A. Хармандић и И. Мутапчић; no Дин. 2.—: Хазим lIIecTiih, A. Шесгић, A. Мујкић, С. Узуновић, A. Табаковнћ, Фарајлић, Аоим Шсстић, Дервиш A., Салих A.. Е. Мутадчић, X. Куленеовић и A. Солченовић. Енвер Скопљаковић сакупио je у Зворншсу 50.— Дни. Даровали су олиједећа гг.: no Дин. 10.—: Хаклја Крџалић, Нсђељко Зарић. Рсџеб Хајровић Сеид Алија аБјрактаревић u Фатима X. Скопл>аковић. Ахмед Омановић сакуппо je у Орахови 34.— Дин. Дцровали су сљнједећа гг.: Дин. 10.—: Мусгафа Сарчевић; Дин. Азија Сејкнћ; Дин. 6.—: Брдарић Сејфо; no Дин. 5.—: Омцр Селић и Халлл Халиовић. Мустафа Рустемовић сакунио je у Кладњу 24.— Дин. Даровалл су слиј^дећа гг.: no Дин. 5.—: Сабит Рустемовић н Емин Рустемовић; Дшг. 4.—: Ибрахим Халиловић; no Дин. з__: Мухамед Џоаић и Мујага Рустемовић; no Дин. 2.—: Тајиб Џози^ u И. Гонџић. Сакиб Гушић сакупио je у Лишњи 20.— Дин. Даровали су слиједећа rr.: no Дин. 10.—: Мехмед Бахтнћ и Расим Гушвћ. Фадил Шерић слкупио je у Б. Дубици 15.— Дип. Даровалн су слиједећа пг.: Дин. 10.—: Хасап Шерић и Дии. 5.—: Мујага Шерић. Нека je свим дароватељима срдачна хвала! Прилози из Сарајева Улрава Гајретовог жснског тмшвикта у С-арајеву njmмила je накнадно од фирме Бнјрамага Фочо и др. 59.50 метара штофа за питомнце, те им се и овим путем изриче топла хвала. Прилог општине Плеваљске Суд општине у Плевл.у исплатио јо Гајрету Дни. 5000.— као свој прилог за 1930. год. Тонло захваљујемо! VLASNICIMA AGRARNIH OBLIGACIJA NA ZNANJE! Jugoslavenska Privredna zadruga i štedionica u Sa­ rajevu isplaćuje sve dospjele kupone agrarnih obligacija. Daje besplatno sve informacije u pogledu prodaje, za­ loga ili posuđivanja agranih obligacija. Jesam li podmirio dužnu pretplatu? 104 �Posjednicima agrarnih obligacija Jugoslavenska P rivredna zadruga i štedionica (z. s. o. j.) u Sarajevu, Ćukovića ulica broj 5 I k at isplaćuje sve dospjele kupone agrarnih obligacija na svojoj blagajni za vrijem e uredovnih časova. Daje predujmove u mjesečnim ratam a na ku­ pone agrarnih obligacija tako da svaki vlasnik papira može sebi osigurati stalni mjesečni prihod. Istodobno se stavlja do znanja vlasnicima ag rar­ nih obligacija, da Jugoštediona daje sve inform acije u pogledu prodaje zaloga i uopšte korisne upotrebe agrarnih obligacija. Ove se informacije daju u sam oj direkciji za­ voda besplatno. Direkcija Jugoslavenske privredne zadruge i šiedionice Sarajevo. SV A KI M U SLIM A N TREBA DA KUPU JE SAMO G A J R E T O V C IG A R P A P IR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpaplre a potpomaže i „ G a j r e t ” 3000000000000000000000000000000000000000 Papirnica Hamdija Kopčić i * « « Narudžbe: m Tvornica cigarpapira S. D. ALKALAJ. Sarajevo može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu ш та м п а ри за : МЗРДћУЈЕ НАЈБОЉЕ СВЕ ШТАМПДРСКЕ ПОСЛОВЕ УЗ КУЛДНТНЕ ЦИЈЕНЕ СЛАГАКИ СТРОЈЕЗИ СТЕРЕОТНПИЈА РОТАЦИОНН СТРСј cinkografija: IZRAĐUJE KLIŠEJE U JEDNOJ I VIŠE BOJA JEDINA NA JUGU NAŠE KRALJEVINE knjigovežnica: POVEZUJE KNJIGE 00 r NAJIUKSUZNIJC �Temeljna glavnica 40.00 0 .00 0 ' Dinara i ii МаМn i i Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172 Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju Z A L A G A O N IG U općine grada Sa ra je va f ^ 3 L . J - J . J r -X- T- a n t т х -1Г т т l t koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale' dragocijenosti uz najpovoljnije' kamate. » » »п |JBosansko Industrijolna i| Ј 0 г . Trgovačka Banka d. i Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 d u g o g o d iš n ji li j e č n ik B o ln ic e , Potpuno uplaćena dionička glavnica D im 7,500*000* Prima u l o š k e na štednju, vrši doznake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća o p e ra te r i D rž. spe­ c ij a lis t a z a o p e r a t iv n e b o ­ 2 0 ,0 0 0 .0 0 0 * — l e s t i , a s is t e n t o d e le n ja Rezervni fond D in O m e r B ahtijarević c h ir u r š k o g D rž a vn e B o ln ic e j [ Ordinira od 1-3 I poslije podne § Interurban t e l e f o n i broj 605, 865 i 555 Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split u Aleksandrovoj ulici br. 45 Banka Gajret d. d., Sarajevo Akcijski kapital Oin 40,000.000'- Rezerve Din 2,000.000'B anka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. O vlaštena ]e za trgovanje sa valutam a i devizam a. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podu­ pire ra zn e kulturne' i hum anitarne ustanove. Od čiste dobiti daje 6% Kulturnom i Prosvjetnom društvu „ G a jr e t”. Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja B anka Gajret najbrže i najkulantnije. Uloške uka­ m aćuje najpovoljnije i isplaćuje iste u svako doba ' i � https://kolekcije.nub.ba/files/original/ada5d8e06441b840a151272556aaa76e.pdf 6de2b8576dcfaa3a9f8daf1165922a59 PDF Text Text ГЛАСНИК КУЛТУРНО-ПРОСВЈЕТНОГ ДРУШТВА ГАЈРЕТ САДРЖАЈ: Проф. Вехбија Имамовић: Муслимани и Соколство A. Кемура: Здранствено задругарство Проф. Шефкија Бубић: Слободна трговина-и заштнта уопште КЊ ИЖЕВНИ ПРИЛОГ Илијас Добарџић: Јесени и с.јећања Мустафа Мулалић: Због евлада у животу Омера Тање ПО ПУЛ А РНА СТ Р А Н А Хамдија МулиН: М. Трахтова: Tla Како Омер просвјећује народ fiayi;e о домаћем господарлтву ПРИ ВРЕД А \ Инж. М. Фазлагић: Из Вауко.о воћарству ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК / При(ЈОј.у (Санлак), Вродареву (Санџак), Билећл. Касуповнћлма (Травник), Модрићу, Фочи. Љубушком, Плевљу. Челићу (Брчко), Бос. Новом. Автовцу, Нлевљу. Лукавцу Тур.; Почитељу. Ракптницн (Рогатица). Касаповићима. Даљњи добротвори и утемељачи Гајрета: из Сарајева, Билеће, Козлука и ИЈпиокице. Разни добровољни прилози за Гајрет: Добровољни прилози на Гајретовој забавн у Љубушком, Прилози из Загреба, Модриче, Домановића, Дјелимпћа, Сарајева. Котор-Вароша. Сјснице, Требиња, Козлука и други разии прилозн Брзојавне Бајрамске честитне претсједнику Гајрета r. Дру Хасанбеговићу: од Мјесиог одбора Гајрета из Тузле, Бихаћа, Зенице, Сгоца, Тузле (женски одбор), Бугојпа. Тјладља, Бпхаћа (управа конвпкта са imтмоцима), Плавља Баљалуке, Тузле и Сарајева, Захвалност плтомаца Гајрегова туз.1К11гског ко1ш т:та претсједнику г. Дру Хасанбеговпћу. Поздравне депеше претсједнику и Главном одбору: из Пала. Љубушког, Сребренице. Градачца. •Један риједак примјер. Гајретови течајеви за неписмене: у ПјаниКима и Скендер Вакуфу. Остале Гајретове вијести: Вијести из Зворника, Рамазанска вечер у Братунцу, Ифтар за пичомце бањалучког конвикта, Дужне пртплате листа »Гајрет«. 4 1 NIAPT САРАЈЕВО 1931 И зд а је Главни о д б о р Гајрета у С ар а јев у БРОЈ 5 �Oglašuife u listu »GAJRET« »Gajret« je najrašireniji časopis među muslimanima i svakim danom diže se broj njegovih preplatnika, na­ ročito otkako je povećao svoje gra­ divo. I u buduće, »Gajret« će nastojati da zadovolji što širi krug svojih pre­ platnika i da prodre i u najzabitnija mjesta. Iz ovih razloga, bilo bi u in­ teresu naših trgovaca da oglašavanje svojih lirm i vrše preko »Gajreta«, a tim ujedno vršili bi i svoju rtitriotsku i humanu dužnost. Radnici i prijatelji Gajreta treba da porade u svojoj sredini kako bi trgo­ vine i preduzeća iz njihovih mjesta oglašavali u listu »Gajret«. Jugoslavenska Privredna г\ Z a d ru g a i Š te d io n ic a z. s. о . С ' V* ј. p B A JE V U 1 1/ I ‘~ \ Bavi se svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Organizuje i potpomaže razne privredne zadruge. — Podjeljuje zajmove uz povoljne uslove i prima uloške na štednju uz otkazni rok i bez otkaza uz najpovoljniji ka­ matnjak. — Podjeljuje zajmove na 6% agrarne obligačije u neograničenim iznosima uz vrlo povoljne uslove. Uredovni časovi od 8-12 i od 2 i po do 6 časova. Prostorije Jugoslavenske Privredne Zadruge i Štedionice (Jugoštedione) nalaze se u Ćukovića ulica br. 9 I kat. Telefon broj 39 Brzojavi: JUGOŠTEDIONA 10% čiste dobiti daje u kulturne i prosvjetne svrhe. Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друш тва s a културно и економско подизање муслимана, излази 1. и 16. сваког месеца, a цена му je ea наш у Отаџбину 100 динара на годину, a з а све остале земљ е преко границе 200 динара. Ђаци добивају лист у пола пене код Главног Одбора или код уп рава Гајретових конвиката. Поједини број стоји 5 динара. Директор Х а м и д Нуки+н Власник друштво „Гајрет". — Одговорни уредник: Хамид Кукић — З а штампарију „Босанска Пошта‘ одговара Јосип Енгл. �ГОД. XII ГАЈРЕТ БРОЈ 5 C a p a f e -во , 1 м а р т а 1 9 3 1 Prof. VeObija Imamouić, Mostar M u slim ani i s o R o lsiv o Soko je već kao viteška organizacija odmah još u naročito je konveniralo i bilo privlačno za muslimane, svom početku vrlo oduševljeno primljen od cjelokupnog "КојГ šh^pp Oslobođenju u 99 procenata bili jugoslaven­ našeg naroda, koji već po svom mentalitetu voli vi­ ski orijentisani. Radi toga po Oslobođenju sve to češće teštvo, natjecanje i uopšte tjelovježbu. Prije rata je oik, susrećemo u raznim sokolskim društvima muslimane bio ne samo društvo za ^kulturno i fizičko vaspitanje, kao marljive sokolske radnike i vatrene pristaše jugo­ nego je soko bio žarište svih nacionalno-revolucionar- slavenstva. nih pokreta. Ovo je neobičrto privlačilo sve one koji fšu! No pored svega toga učešće muslimana u sokolu nacionalno mislili i osjećaiS, pa je 'zato soko bio centar ograničilo se i dalje samo na pojedince i to isključivo svih narodnih i patriotskih’ akcija. samo školovane ljude, dok je naš zanatliski, naš srednji Poslije Oslobođenja na soko je pala teška dužnost, i trgovački stalež, a pogotovo naše težački svijet ostao pasivan w nije pristupao u sokolske redove. Ovome su da — osim svoga zadatka iz čisto sokolskog programa ~ još tupi i plemenske oštrice i okuplja ^ к о sebe sve "Ttrive u glavnom tadanje političke prilike, koje su bile one koji su spremni da rade intenzivno na pravom du­ cio naš narod bez razlike, toliko ga zaokupile i toliko hovnom jedinstvu našega naroda. Prem a tome Soko je uhvatile u svoj vrtlog, da nije imao vremena ni da raz­ već tada jedina organizacija većeg značaja u kojoj su mišlja šta je dužan da učini sebi i svome pođmlatku. svi Srbi, Hrvati i Slovenci sviju vjera, samo braća i Ju­ Sve što je imalo pravo glasa bilo je angažovano u par­ goslaveni. Ovo se naročito jako afirmiše, dolaskom prve tiji i partiskom poslu, a samo najidealniji medu njima, Jugoslavenske vlade — danom 6. januara — kada so­ koji su bili u stanju da se izdignu iznad toga i takog kolska jugoslavenska ideologija dobiva puno priznanje ambijenta, oni su radili u sokolu i poimali njegovu važ­ i sa Najvišeg Mjesta i kada se na čelo njegovo stavlja nost za naš nacionalni preporod i pravo narodno jenaš viteški Kraljević Nj. Kralj. Vis. Prestolonasljednik dintvo. Petar. Do svjetskog rata i muslimani su kao i njihova bra­ ća drugih vjera osnivali svoja sokolska društa u raz­ nim mjestima. I ta njihova društva bila su većim dije­ lom nacionalna — srpska ili hrvatska. Poslije Oslobo­ đenja, posve razumljivo, prestala je potrelba daljnjeg po­ stojanja ovih separatnih sokolskih društava, pa se ona — kao posebna društva — medu muslimanima nisu ni javljala. Osnutkom Jugoslavenskog Sokolskog Save3a i njegovih društava — muslimani sokoli su svi od reda pristupili u ovaj soko. Jugoslavenstvo novoga sokola Velikim i mudrim gestom Nj. Vel. Kralja od 6. ja­ nuara 1929. god. učinjen je tome kraj. Prestalo je medupartijsko trvenje, nestalo je plemenske netrpeljivosti, a na svim poljima državnog života nastala je nova era era rada, reda i snošljivosti. Blagotvorne posljedice ovo ga velikog djela, naročito je osjetio soko i njegovi rad nici. Tada je udaren temelj Sokolu Kraljevine Jugosla­ vije u koji su se okupili svi sokoli u državi, ma gdje prije bili i ma kako dotle orijentisani bili. Soko je otpo­ čeo svoje veliko djelo na preporodu naroda kako u kulturnom, tako i u ekonomskom pogledu. Naročito se �intenzivno počima sa radom u širokim slojevima na­ roda. Počinje se sa radom na selu. U ovom radu najviše bi nam mogli učiniti i narod uputiti pravim putem, naši učitelji, a naročito imami, mualimi i vjeroučitelji. Razumije se da bi prvenstveno morali oni sami da pristupe sokolu i to ne samo da se ograniče na prosto plaćanje članarine, nego da se pri­ stupajući sokolu malo jače užive u njegov rad, kako bi postali njegovi aktivni radnici i propovjednici njegove ideologije. Ne bi smjelo biti nijednog našeg učitelja, imama i mualima, koji prvo nije sam u sokolu, a drugo koji i aktivno ne saraduje u njemu. Naročito bi to mo­ gao svaki onaj koji radi i živi na selu i koji dolazi ц direktan dodir sa širokim narodnim slojevima. Trebao bi da svakom zgodom ukazuje na veliki i blagotvorni rad sokolski i da radi na što jačem širenju sokolske misli na selu, te da privuče što veći broj našeg naročito te­ žačkog svijeta u sokolske redove. Muslimanski dio našega naroda ima naročitih raz­ loga da u svim mjestima, bilo u gradu bilo na selu, u što jačem 'broju ulazi u sokofsku organizaciju. To tim više, što baš njima treba najviše rada na svim poljima koja obrađuje soko i njegovi radnici. Osim tjelovježbe i fi­ zičke kulture, u sokolu se radi i na svim drugim g ra­ nama kulturnog i ekonomskog pridizanja našeg naroda. Pored rada na pravom duhovnom jedinstvu našeg na­ roda, pored širenja drugarstva i bratske ljubavi, pored demokratskih i drugarskih odnosa unutar same organi­ zacije, soko još širi pismenost, pridiže nacionalnu higi­ jenu, upućuje narod u osnovnim stvarim a iz narodne ekonomije, privikava ga štednji i razumnoj trošnji i t. d. Ko bi htio da vidi uzoran rad, sokolski rad u svom pu­ nom obimu, taj bi morao da iz bližeg prom atra rad Nažalost na ovom mjestu moramo da podvučemo, naše sokolske župe m ostarske, pa da se uvjćri šta је' da naši imami i vjeroučitelji do danas ne pokazuju ni­ sve u stanju da učini smišljen rad rukovođen rukofti kakva interesa za sokolstvo, niti su upoznati sa njego­ punom volje, energije i fanatizma. Da vidi naštji^edam deset sela sa njihovih sedam deset sokolskih četa.- da vim osnovnim principima. Isto tako bi nužno bilo da i vidi šta su te čete radile i uradile. Da vidi -njihove so­ njihovi neposredni starješine muftije, više pažnje obrate kolske domove^ da vfdi o*he -hiljade plemenitog voća na soko i njegov rad, a da onda uvidjevši njegovo bla­ zasađenog raaom sokplsifih, četa i njihova vodstva, da gotvorno djelovanje za napredak našeg svijeta, od svo­ vidi one brojne biblioteke, selekciona smrrtehaT~štedne jih potčinjenih u gradovima i selima traže što inten­ zivniji ja d u ovom pravcu. Ovo naročito i radi toga, fondove i t. d. Radi svega išfekiAtog, muslimani — ne samo radi što je sadanju sokolsku zastavu razvio Prvijenac na­ toga što inu je soko pristupačan radi svoga idealnog šeg Gospodara i Kralja Nj. Kralj. Vis. Prestolonasljednik jugosi‘a venstva — radi toga što on okuplja У |svoje re ­ Petar, pod čiju zastavu trebaju da stanu pored ostale dove braću sviju vjera, što je svaki brat jednak i rav ­ svoje braće i muslimani bez obzira na to, da li žive u nopravan, nego i radi toga što je soko organi3acija koja gradu ili na selu. vodi velikog računa i o svim drugim manjkavostima Uspijemo li da i naš elemenat, a naročito naše ši­ bilo u kulturnom ili ekonomskom životu našeg naroda, roke slojeve zainteresujemo za sokolstvo i da ga pri­ muslimani su dužni da listom i bez iznimke stupaju u vučemo u njegove redove, onda ćemo moći reći da smo sokolske redove. Naročito treba posvetiti pažnju tome, da se naš seljački svijet obavijesti o važnosti sokolske nešto uradili za naš svijet, jer moramo biti svjesni da organizacije i da se u što većem broju okupi u soko. U je preporod našeg naroda moguć samo preko i putem ovom pravcu naša sokolska župa je imala velikog uspje­ sokolstva. Radi toga ćemo se svi kao jedan truditi da ha, jer u svojim sokol'skim četama ima i jedan priličan se pokaže u ovome radu što bolji uspjeh, jer ćemo sc broj i muslimana, a i sokolskih četa u muslimanskim tako najbolje odužiti sami sebi i otadžbini, a naročito selima, gdje su svi težaci do posljednjega članovi svoje, prema najvišem dobroželjitelju našeg cjelokupnog na­ čete. roda Nj. Vel. Kralju. Jesam li se, u korist Gajreta, osigurao kod osiguravajućeg društva „Dunav”? �Д. К ем ура З д р а н с п ж н о задр угар ст п о Иако наш јужиословенскл народ припада мла- јело одморити; излијепио и онако мале прозоре ђим, недегенерисаним ограицима људске pape, ипак иенџерлијом или јагњећом чапром, д а срче не су здравствене прилике код нас још на врло ни- плаћа, a кад сз »одобровољи« части пуну мејхану. ском, често пута жалосном нивоу. Док се свима Жене му знају купити бјелила, a собни дувар и осталим животним иојавама нашега народа поклања дјеца оу му црна. »Седам ку ћ а a осам бунара, доста велика пажња и постижу знатни резултати, Па им опет жеие неопране.« дотле се у погледу општег хигијенског подизања нашега народа до сада врло мало урадило. Скоро Д јевојке ибришимом везу и рукавце и »амбресва досадања наш а јавн а здравствена акција сво- лиће« носе, a на голој земљи леже и дроњавим сс дила се н а сузбијање и лечење већ посталих и ра- губером: покривају. Кад >трулом газди< адјом приширених болештина, док сс иревентивним мсрама, ликом у кућу сврне капетан, љекар, инжиљер, поиретходној одбрани од болести и хигијенском вас- резник или који други од »господе« нема н а што да нитан»у најш ирих народних слојева није посвећи- еједне, нема из чега воде д а се напије; нема гдје да .јегне и преноћи. вала потребна пажња. 0 и[>етепу, свадби, моби и даћи вола ће заСви смо ми свакидаљи сведоди и »мирнодушни носматрачи« на хиљаде здравствоних мизерија, које 'клати, нала села нахранити и напојити, a ђаче отсусрећемо на сваком кораку н а селу и у граду. Ме-- ' правфа с пројбм и луком, д а целу недељу у школп ђутим смо сви ми оиет хитрији и опремнији, д а у проведеГ боЈГвснику неће jaje д а обари, пиленце да сваком мзсту »оснујемо “и организујомо« дилетант- закоље. Пун му n млекар и ћилер; и димњак и ско, певачко или футба^око друцјтво, него да упу- иушница; и подрум и трап; али му се оир умацио Кујсмо неуки свијет н а хигијене^ији живот, да тџг- и укварио; купус усмрдио; турш ија прозукла; одвратимо од многих штетних, п уобичајених im­ кромпир проклијао... enica и заблуда, да скрешрго* пажњу надлежни ino je код љега, тако му je код е.усједа и ириздравственим органима на многе немиле и нех јатеља; тако je no цијелом еелу, n a можда и у цијејенске појаве, или, ш та више, д а објаснимо наро, лом крају. Обичај je таки, с.ви тако раде, тако им и свесрдно се залождмо за осниваље з д р|аЦ4од старипе остало, у то су огрезли, n a и не виде, с т в е н и х з а д р у г а . CaM#Weicapn и јавне здрав- да je то недостојно за углед; штетно no напредак, ствене установе не могу подмирити све хигијоноко a веома опасно за живот и здравље. Кад им кажеш потребе народа. Т у j e п о л * р е б н a ш и р a a к- да то n e ваља, одговориће ти: тако нам je »суђено« ц и ја нар о д н их пријатељ,а и прегаоца. >божја воља«, >тако je у нас обичај«. Какво je код нас, малне у свима крајевима дрМеђутим кривица не лежи до самога сељака. жаве, хигијенско стање на селу, најбоље нам казују Он се у тим приликама родио и одрасгао; он циова и с т и н с к а о п а ж а њ а н а ш е г а - н а р о д јелог свог вијека није ништа боље ни видио. Кринога соц и ја л н о -зд р а в ств е н о га борца вица je наша што смо се од њега и од његова дома r. Д р . М. Ј о в а н о в и ћ а - Б а т у т а : отуђили, чим смо се у бољим приликама нашли, и >Ударио je на с-збе срму и злато, (сељак) тјера што смо га само онда тражили, ка д нам je био поскупоцјене коње у »правом фијакеру«, н а жзнска- требан за наше личне или партијске диљеве. За дији му звецкају цванцике, талири и бијеле меџе- осуду смо сви ми просвећени синови ове земље. дије a пр ,гдјекада блистају и дукати и оуфурини. што смо основу народне и државне снаге и живот Размеће кзз, бацајуКи банке гајдашу и циганину на сељака у порбдици и на дому, из вида изгубили. ћемане, само да се на сабору и састанцима покаже, д а не кажем још оштрије сасвим занемарили и да се послије о њсму прича, како je >трули газда«, просто слепом случају оставили. Одговорни смо сви како, je чувен и виђен . . . a у кући живи са стоком ми, што смо до сада парод мало н сувшпе једнопод једним кровом, или баш и у једном простору, страно проучавали: сабирањем и проучавањем д а један другом дах дишу; плаза сз и грчи no пра- крајњ их огранака и посљедњих изданака тога жишини, блату, поздеру, и пепелу; лута као сдијеп no вота; његових прича и пееама; пословица и гатки: мрачном, чађавом, задимљеном, загушљивом и пу- здравица и поскочица; ш ара и везова, игре и забаве; стом простору, у коме се чист и уљудан човјек не празничних и сватовских обичаја и т. д., a заобиби хтио ни окренути. . . Пали лампу-чађавицу од лазећи корјен и стабло народие снаге, материјалну 30 napa; нема ни ногара, камо ли крзвета и при- културу његову и свакидашње прилике у кући и стојне постеље, гдје може ноћ провести и уморно ти- животу масе народа.« 107 �Ироучавајући дуж е Bpeifoiia ове и још ж алосније хигијежже u уоишхе ж и в о ш е дрш ш ке под којим а ж иви наш народ, a нарочито наш сељ&к, док. Др. Г а в р и л о К о ј и ћ , лекар америчке мисије ио (Јслобођењу, тражио je и дуго времеиа испитивао начин, како би се народу н ајеф икасније помогло у овом правцу. Резултат овога п роучавањ а био je о е н и в а љ е з д р а в с т в е н и х в а д р у г а год. 1922. Задруге ове врсте су наш југословенски специјалитет, a њ их je и за зв ал а п р ека потреба. Главни мотиви који су руководили пок. Д р а К оји ћа д а лутем задруге реш и ово наЈвиталније здравствено литањ е села, с у ови: з а д р у г а j e о р г а н и з а ц и ја самопомоћи, сељ ак сам активно у ч е с т в у ј е н а з а л 1т и т и и л о д и з а њ у свогаздравља, задругаподиже оплии к у л т у р н и и х и г и је н с к и ниво својих ч л а н о в а . З д р а в с т в е н и з а д р у ж н и покрет почива на истим п ринципим а, као н с в е п о љ о п р и в р е д н е з а д р у г е : з-^ Јед н и ч к и м н а п о р и м а п о б о љ ш а в д х и стање сваког п о је д и н а г задру^ара; из заједл и ч к и х с р е ^ т а в а с н а б д е в а т и с в е пот р е б е . У д р у ж е н ^ чч и ч н о с т и (задругари) у ч е с т в у ј у к о л е к ти вн о у упоаТ љ аГ^у ови м а лословима^задр-уге. Овај покрет имао je, ирвих година, вел и к број противника, н аж алост и у редовима самих лекара, али je он као фцрава и живјотним лотребама изазв а л а појава, лобедио и одржао се. Д ан ас лостоји и С авез здравствепих задругауБ еог р а д у с а 54 ч л а н д ц е . Здравствено задругарство наш лло je н а пајбољи пријем у гралицам а предратне Србије гдје да н ас постоји и ради 41 здравствена задруга, иако потребе з а оваковим установам а нису, ни у колико мањ е у осталим крајевим а државе. У Јуж н ој Србији, Војводини и Д алм ацији лостоје no 4 и у Босн и (Бос. Свињар) l здравствена зардуга. У с в к м а о в и м з а д р у г а м а з а ч л а њ е н о j e д а н а с о к о 1,7.000 п о р о д и ц а . A ko у з м е м о д а с в а к а пород и ц а б р о ј и n o 5—6 ч л а н о в а , з н а ч и , д а се з д р а в с т в е н е з а д р у г е б р и н у з а одрж а в а њ е . з д р а в љ а и с в е х и г и ј е н с к е noт р е б е з а о к о 100.000 љ у д и . Задаци здравствених задруга, лрема њиховим правилима су слиједећи: да ш ире смисао з а здравствени покрет и д а свима савременим срествима ш ире здравствену пропаганду; да се труде, д а околина у којој задругар живи. одговара прописима здравствене науке; д а својим сроствима врш е заједпичке набавке свих срестава који служе за одрж авањ е здрављ а 108 задругара (лијекови, препарати, хигијш кже п о т^ б штине, разне маишне. и т. д.), д а за случај болести задругара п руж и овоме што бржу, сигурнију и јевтинију љекарск.у помоћ; д а пруж и задругару новчану позајмицу з а c.nyчај болести и смрти. Свака здравствена задруга оснива своју здравствену станиду или здравствени дом, којом као л свим осталим пословањем задруге управљ а управни одбор у чијем саставу je и љекар. У задруж пој станици, дому, задругар добије љ екарску помоћ, потребне лијекове као и ову осталу помоћ, a no потреби, и материјалну. У станиди се подиж е н а р о д н о к у п а т и л о , према мјесним приликам а и материјалној могућности задруге; комплетује се задруж на апотека и хигијенско слагалиште; отварају 'Х е н а р о ч и т и д и с п а ж з е р и з а з а ш т и т у о д о ј ч а д и и м а л е д ј е ц е , a за ш колску дјецу п р о т и в т у б е р к у л о з е . Дуж ност je здравствених станица д а и с п и т у ј у н а с е љ а и в о д у з' а п и ћ е , да с,е боре п р о т и в ш и р е њ а з а р а з н и х б о л е с т и , д а воде з д р а в с т в е н у п р о п а г а н д у , да п р о у ч а в а ј у и побољш а в а ј у с та н б е н е и п р е х р а н б е н е прил и к е својих чланова. Задруж ни здравствени дом je стјециште народа из читаве околине, у њему задругари траж е и добивају п о т р е б н а и м у п у с т в а ; у њему се^ држе корисна х и г и ј е н с к а , просвјетна, пољ опривредна и остала п р е д а в а њ а ; здравствени дом je поред општине, богомоље и ш коле н а ј б о љ и у к р а с с е л а или варошице и видан д о к а з к у л т у р н о г н а п р е тк а тога краја. Задругарство je, данас, најсаврш енији облик социјалног осигурања, јер претстављ а не само осигурање у случају обољења, него чак и осигурање хигијеноке заштите здравља. Здравствено задругарство претставља језгру н о в е с о ц и ј а л н е о р г а н и з а ц и ј е о с и г у р а њ а , постављене на најздравијим основама демократског удруж ивањ а и свјесне солидарности. С а в е з з д р а в с т в е н и х з а д р у г а , који he кад а се уваж е потреба и овај корисни покрет проширити no цијелиј држави, оснивати п о д с а в е з е и ф и л и ј а л е , има за зад атак д а се брине за стварање здравствене материјалне к у л т у р е се л а и сељака, да н а б а в љ а з д р а в с т в е н е п р е д м е т е за појединачпу н заједничку употребу, д а и сам ироизводи те предмете, д а о т в а р а ш к о л е и т е ч а ј е в е (домаћичке, нудиљске и друге) и уонште д а најиш рим слојевима народа, a у првом реду члановима здравствених задруга о м о г у ћ и с а в р е м е н о , ј е в тино и опште лијечење. �Проблем здравствеиог стања и хигијенског подизањ а народног, није оно уско, лично здравље и иоука о чувањ у здрављ а појединада, како се то обично и једнострано схвата. Са здравственим npoсвјећивањем и са хигијеноком културом ш ире се и животне потребе, те сљедствено томе, морају се тражити могућности да се сгворе што већа сретства за такав живот. Хигијенско подизање народа повлачи за собом и потребу за савршенијим начинима производње у сеоској привреди. Природно je и посве разумљиво, да се здравствено задрутарство најбоље разви ја и н a ј б о љ е у с п и ј е в а у о н и м к р а ј е в и м а , г д ј е j e з ад р у ж н а свијест у н ар о д у већ ухват и л а д у б љ е г к о р ј е н а т. ј. у крајевима, гдје већ постоје и успјешно дјелују други типови задруга: кредитне, произвађачке, набављ ачке и остале. Посматрајући рад здравствених задруга у Орбији, констатовао сам, да je највећи број н>их основан од стране чланова других, старијих при"вре!дних задруга и да су те задруге и.најббље. Т ер и то р и ја здравствене задруге ле протеже се, у правилу, само н а једно село или само н а једну општину, него н а в и ш е с е л а , n a ч a к и в и ш е о п ш т и н а , које свс заједио ч и н е ј е д н у з д р а в с т в е н у о п ш т и н у , без обзира на политичке границе села и општина. Величина подручја здравствене задруге зависи од густоће насеља, конфигурације терена, имовног стања становништва и што je најважније од њихове задруж не свијести. Kao и у свим другим јавним пословима, тако и у погледу оснивања и ширења здравственог задругарства лична предузимљивост и прегалаштво поје!дипаца главни су покретачи ове необично корисне јавне установе. У овом напису имао сам намјеру само да укажем н а потребу акције у овом правцу међу наигам свијетом, а . у првом реду међу наппш сеоским живљем и д а ' скренем паж њ у н а постојање и досадање успјехе овога покрета, a н а позванијим н стручнијим љ удима je д а ову ствар још боље разраде и популаришу. Б е о г р а д , 24. јан уара 1931. г. A Ш еф кија Б уб и ћ , проф . f a и заштита уo n im e С л о б о д н а трг< ro-вина П РЕ М И РАЊ Е З А Н А Т С К О -И Н Д У С Т Р И ЈС К И Х П РЕД УЗЕЋ А Заш титне царине и прохибиције упливисале đy~ на стварање многих занатоко-индустријских предузећа у државама меркантилног система. Гдје није приватна иницијатива била довољна-,»Д рж ава се сама показивала као предузимач. У Француској сусрећемо: узорне фабрике намеш таја под водством сликара Л е Брена, фабрике чипака и огледала венецијашже врсте, енглеских чарапа, хола^деског сукна, немачких лимених в месинганих производа. У Немачкој се развија доласком Хугенота производња свиле, броката, рукавица, шешира и чипака. И пак држ ава није могла у свим привредним гранама да преузме н а себе иницијативу, него je морала за све те послове путем разних привилегија, повлаотида и потпомагања загарантовати приватницима добар услтех. Све се ове државне потпоре могу једном речју назвати премирања, помоћу којих су се приватници или изазивали н а предузимањс какве радиности или им се давала прилика,- у колико су већ произвађали, д а дођу до великих профита. Сам овај начин заштите домаће радиности нас у толико више интересира у колико се мпоге данаппво, иШдустријоке државе лаћају сличних средстава у циљу јачањ а конкурентне снаге домаће производње на страним пијацама. Оретства овога премирања била су веома различита, a у главном оу се састојала у давањ у разних припомоћи и права подузетницима и радницима. Тако су подузетници примали наследно племство, смањиваше увозних и извозних царина. бескаматне зајмове н а више година, годишње пензије, дозвола производњс пива за себе и раднике, бесплатна земљишта за радионице, ослобођење обртног надзора итд. Раднтицима се подељивало мајсторско право и опраштало их се пореза. Осим ових повластица многи су примали премије у готовом новцу из држ авне касе. Te су суме у доба Колберове владе у Ф рандуској зиале бити прилично велике. По неким прорачунима (Сомбарт) ове су субвенције индусггријских предузећа од године 1664. до 1683. око 1,800.000 ливра, не узим ајући у обзир државне мануфактуре koje су саме стале држ аву 3,000.000 ливра, не рачунајући куповине Л у ја XIV. у овим предузећима. У Енглеској оу биле познате премије н а извоз готових фабриката где су н са.мв краљеви преносили своје разне регале н а приватна предузећа. Све ове мере постале су стално правило, у појединим европским 'државама сусрећемо их све до 109 �конца 18. столећа. 'Аустрија je од године 1760. давала сваке године 50.000— 80.000 форината премије. И данас у многим држ авама сличне премије нису никаква реткост. Оне су у век имале веома добро заштитно дејство. ПОСЛЕДИЦЕ М ЕР К А Н Т И Л Н Е З А Ш Т И Т Е Меркантилне заш титне мере нису ни у једној држави предузимане систематски, него од времена ирема приликама к а д je требало заш титити ову или ону грану производње. Зато и последице овакове заштите нису могле бити користоносне no општу народну прлвре)ду: заш тита je добро дошла извесним предузећима, државној каси, и нотиомогла je стварање нове капиталистичке привреде. To су у главном и изискивале стварне политичке прилике времена, к а д je пра.к.тикована ова заш тита. И мајући то на ум у мораће нам и последице меркантилног система изгледати опште корисне.рПрохибитивна je заш тита створила хомогене царинске обласги, са једном јединственом царинском границом, с а униформнраном царинскбм тарифом. Укидањем унутарњих цари на i улазе све области и градови у заједничку држ ^вну царинску о б л а с т,а радиност читаве држ авне територије поче се испољ аватц у развитку џародне пржвреде. Заслуга овога система у главном се састоји у томе што je имао у виду заш титу народне радиности и зато се у историји економске нолитике сматра овај систем првим протекцијонисипким . Запггитне мерс нису у свим држав^ исте, n a су према томе 'ћ последиде диферен: према појединим народним привредама. А лј je главно пракса меркантилне запггите уверила je економске политичаре, заш то у некој држ ави ne може д а напредује ова и ли оиа индустријска или пољопривредна производња. Тако се н а пр. у једиим земљама неке гране производње нису могле ра-звити због географских прилика, јер су потрсбовале нарочито земљиште, или нарочиту климу. као: свиларство, гајење оваца са фином вуном итд. У другим земљама извесне гране производњ с нису имале предуслова за свој разви так због одсуства, или рђавог својства појединих минерала, и л и због оскудице горива око м ајдана ти х минерала. Тако су се могле лончарска, порцуланска, стакларска производња и разне гране металургијске производње тамо добро развити, где с у постојали одговарајући минерали и горива. У трећим земљама поједине врсте производње су спречаване у своме развитку због промењљивих историјских прилика, због пролазне коњунктуре. због рђавих саобраћајинх сретстава. Најзад се у неким земљ ама споро развијала произ[!Одња, јер тамошње становништво, због разних историјских околности, нпје уопело jom д а 'Стекне извесне техничке способности и потребпо знаље. Истина, меркантилни систем узет у целини (о чему овде није ни реч) имао je својих кобних последица: велике количине новца произвеле су револ^цију цена у меркантилттстичким држ авама, тако д а су цене за 15 пута порасле; настале с у разне бурзовне спекулације, многи су крајеви опустошени, н а чпји су се рачун подигли неки индустријски центри; настао je касније застој у привреди и т. д. К аснија критика меркантилне политик.е, ко ја кулмипира у радовима Адам а Смита, н ап ад ала je до најмањих ситница држ авно мешање у народну привреду. Самоме се систему приписиваху у грех тадањи ратови, застој разних привреднттх грана, напупггање земљорадње. слабе радничке падгагце, поскупљиваље животнпх намирница итд. Међутпм све те замерке меркантилној заш тити писане еу под посве новим економским тгриликама, које више пису потребова.лс ппкакову заштиту. М еркантилпа je заш тита одговарала стварним потребама тадање апсолутистичке држ аве и своју je нах>одно-привредну улогу са, за она времена, доста великим успесима одиграла у исторпји. Jesam li podmirio dužnu pretplatu? �КЊИЖЕВНИ ПРИЛОГ Илијас Д о б а р џ и ћ Ј е с е н и и сеЋ а њ а у ж и в о т у Омe p a Т а њ е Кажем ja теби, Османе јадан. Рођени смо да патимо. Оаздани да трпимо. Претурамо ти ми горчине и недаће даномице преко леђа, преко ових наших згуроних и отрпелих леђа као перушке. A опет о ф ћ а м о како нам бива све то мање живота, Нестајемо, чилимо (постајемо мањи). постајемо туђи и сами себи. Жалујемо, a опет се нечему као надамо. Помишљамо, е доћи ће још једном, доћи ће тај дан жељени. Граница нас je у заранку живота крвљу и осветом задојила. Муке смо претрпјели, јадили се, мучили сс. Проскитали се, раскућивали се брале. Тешке су нам тегобе, не бисмо их могли поднијети, да су нам срца као планине. Рођени смо на пушкомет од границе. Родиле нас мајке брзо, бојале се прећи he границу, надале се доћи ћ е , , стреијеле загуриће бој. Живот нам je прошао у ' хуки и зујањ у курш ума; к&> да смо б и л ж у рову. На крв смо се иавикли као н а воду л ме!д. Окрвавили смо се као касапи. Поживинчили смо се, јадан! И животиња има душ у и сп&Јој, a р к ј е н е-/ мамо. Немамо, кажем ja теби. И -^ивотиње се смире, a ми немамо смирења. Н ^ д а дахнемо као људи и ж иви створови. Ни да зас^гемо. Таман да притврдимо сан, a пуш ке зачујемо градидом. Љ у д и noбјесне и подивљају и јаук проломи странама. Грапица се запали и небо према запаљеним ватраЈ i a f чудно засјаји и засветлуца. Заж ари се и зацрвени. Планинама завлада очај и мук, a катуни се узврпоље, оживе. Сви се окупљају :домаћитш, жене, дјеца, чобани, сва чељад.' И они тада забораве на љето, проведено na широком планинском вису. A све се то 'догађа изненада. овако. К ад наши полДјежу, они се довуку и упале први. Послије ми. n a они и пуцњава проломи ноћ. Није ни ова земља као друге. Проклета je, уклета као нпкаква. Крвљу освојена, к.рвљу заливена, крвљу откупљена. Попрштени смо крвљу као касауп. Крвави смо ми п н а Bora када помишља1Мо. Крвавп, велим ja теби. iie бије злато и жутина но ж еравица.И мао je бркове као велпке прамони вуне, a нос, као у орла, орлушаст, носоња je био. Очи му час мирне, зажмири, n a као д а притаји, сакрије тада сву јарост под канцима, a послије провири из њега љутина и засвјетлуцају му као искре из камена. Насо je био јунак као ниједан с ову страну. Кољ му и пије био коњ. Вила, ђаво, ж ива сатвар, што иде земљом и једва дотиче тло. Б и л и су то соколови, јунади и кољеновићи. Ж алим их ja јадан, као себе, као тебе, као све оно, дпто нам je прошло онога дана, када нам će царство' сурвало. Па ме т а ж алба мори, стеже и претешко ми бива у нутрини. Ехе, јадни мој свијету. јадЈш твој лијету, боколе, Наоо, јуначе, брате! Свакога^самч-оплако оне црне ноћи. З а свакога no прегршти суза искапо. Зап ала ноћ, тепгка и крВава, дрна н а бојишту бе^\радости. Претурам љеш тае_2 гледам, распозпајем их. Видим Салва. Ej 'балко, јадна ти ма.јка и ка д те посла. Пошо ти да спадри^,султана,/ дап м у одвратиш змтј.у и отров, да м у лтомогнеш. Ш та ти г.ада помаже, будало, ја|а ж а л е! Леле! Тешко твојој мајци од сад na до вијека. Куку! Њ ојзи! Усне му као још да живе, помалшо му се у страиу, n a као д а би хтјеле д а каж у н ш ђ ^ е н у рану. куршум их погодио и оне окаме'љ ене>остале. Очи упрте, зелене невеселе. Гледају пут, куда га je мајка испратила, pano у јутро, пуно туге и тешких надања. Покупилп су све саме младиће, неожењене. јако ожењене, јединке. Пошли су у киш у курш ума као у башчу код дјевојака. Са осмјехом на уснама, сјајем у очима и вјером у свој.у снагу. Били су стаситп, гледни, соколови. (Јадне им мајке што остадоше без својих крила.) A то јутро свп су уз бубањ полазили, са пјесмом их дјевојке и сп раћале. и прдс-јећале да им се поврате. Махнуле се махрамама про махала. Tora јутра кагаба je била ср ш р н а као jecen. Љ у д и су увијени у туг.у и бол корачали са бригом у стопу. Све се neСве о том размшпљам и мие.ли ме воде у бтаро. куда опремало, помјсрало, уж урбавало се и мијрОбијеле дањ у рудине бјелилом вуне од оваца. a. њало. Са, гранпце су долазиле вијести што плаше, говеда замучу'брдом. A поћу? Утиша ноћ, угдш а еа бојишта писма ттупа т.\те. Радиф а се купила, a n a као да прах сипи са успомена. помичу ми се велпки таботг аекера, бијесних похотљивих Лазова године, повраћају се у етаро, уназад. Завалим се • долази.ти. Овраћали у каеабу, пролазили за грау шилтеј a мисли ме воде у старо. ТТомитл.ам na нииу и носили са собом језу и пеку иаслућену бојеве и јунаке. na оружје и кон>е. a све ми је'дан.' етрепњу. Народ je био у очајан.у и неизвјесности. no један васкрсавају. ТТасо, висок као бор. силовит, Завладао je мук и касабалије се забринуле. Запјак као див. Чакшире му кратке до кол>епа, оа вра- тије су пекуд из касабе одлазиле, n a се поновно гептама од кољепа доље. (Џамадан чохани, дрвеп, враћале. ТТТпбали кандијам а коље, знојаве. -велтш?. ]>езсЈг од злата. диити, сјаји, сјаји као да из. п.ега који су плопарали са плочама теппсо n звонко. По- 111 �каци су на часове постајали пусти. Била се раја са аскерима. Пробијали Црногорци са других страна, a Брзава горсла као жерава. Спремала се на посљедњи отпор. Хтјела je 'да дадне посљедњу снагу и да више не нагази Турчинова нога на њихову земљу, док су они живи, na касније ако изгину, нека преко њих мртвих све запале и побију, они ће мирно чекати дан освете и слободе. Мисле тако Бр. завци и јурише. Јурише као да су од олова. Јуре у ватру и кишу куршума, a снага им малаксава. Послије долазе појачања. Границом прашти, кордунаши дају посљедњи отпор и зора црвена, крвава пролије границом руј. (Крај.) Мустафа М улалиЋ З б о г епл а да Појава 9. ( Бе би и А л и ј а с а м и ) A л и ј a: (кад je већ Есад изишао виче за њим) Захвали Богу да. je било на мом огњишту, . .. али Боже здравље, наћемо се на згоднијем мјесту. (Враћа се Беби која се сва задувала). Умири се. Видшп као ти срце туче као у преплашене птице. Знаш да ми није тебе, да се ти не би пршлашила. удавио би ону хуљу. Ноктима би му гркљан извадио. Б е б и : (дИше иЈзаћЛажује ое) Ja нисам на оваке шкандале научена! A л н ј a: Знам Боби! И_зато шта сам могао учипити? Да м е ^ н В је тебе, цријевима би се ja данас љеговидо опасао. Умири се! Боље да je овако намирно прошло. Могло je зло бпти. Нек je само њу ђаво одни^г Устани! Хоћеш мало воде? Хоћеш чашицу вина? (дајс vjoj) Ha! Мани! Добро je било! Б е б и: Како су у Boemi прости људи! Знаш да je с мене спало барем два кила, a имала сам очувану линију. A л и ј a: Боже здравље исправићемо линију. Уз.чашу и пјесму све се надокнади. Развесели се. Запјевај мало! Зар нам нису сватови (гледа ју, a ona њега испод бубикопфа као мачкица) Пјевај, нек, и они na сокаку чују, да смо весели. Нек им срце пукне! Б е б и: (бебиња се) Али не могу пјевати. A л и ј a: Де молим те! (милује ју). Б е б и: (мази се) Не могу! A л и ј a: (даје joj на силу гитару) Де, јањешце моје! ’w Б е б и: (се још неколико нећка, али ју Алија коначно савлада и она најприје потихо куцкајући у гитару, a за тим гласно запјева два три такта неке маџарскс пјесме, али ју Алија прекине.) A л и ј a: Немој увијек те пјесме Беби. Запјевај мени за вољу једну лашу босанску, јер знаш макар и глупа била, како ти кажеш, ипак мене дарпе у срце! (Сједне joj под ноге na ћилим n обухвати joj ного.) 112 5) Б е б и : (пјева) (У таквој пози затиче их Садулахефондија и др.) Појава 10. Пређашњи, Садулах ефендија, Ибро мухтар и Салихага (Садулах ефендија je no вањштини и одијелу дип ефендије али његова ахмедијом умотана глава 'вргтједи толико колико и свака друга мисирача. Човјек који je узурпирао свештенички чпн на основу тога што je научио неколико сурета напамет, a популаритет je стекао тиме, што je у Јунузовој кахви пекоје школаре побио, да земља није округла, него бива равна ко демек тепсија. Веома je добро упућен у џенет и џехенем и о хуријама, na je одржао неколико вазова и то му дакле даде ттраво. да обуче џубе и замота бијело око главе. Бави ее no мало и илаџима na и записиваљем, јер му то доноси средства за уздржавање ц то му даје потпору за научно теолошки рад. Његови заштси пмају 'гудотворну моћ. Нек он само умочи у мурекјеф и запише ма пгга било, илаџ je божијим емером сигуран. Најигбалнији су му записи, које напите са крвљу од црне кокоши без биљега, али он мора кокош заклати уз неку дову. Кокош се иаравно не баци на ђубре. И б р о je мухтар у касаби. Тип улизице, a уз то ахмачива пар екселап. Мухур му je увијек при рупи и мухурлеисаће и на мртву главу ако му сс бива дође од куће. . О а л и х а г а je опет nm бакалџије, који се je послије рата прирођеним титизлуком спашао и лиjeno живкари. Има око главе везену ахмодију ради помпозпости, која му створи и извјестан углед у граду, na je у свим меџлиеима те и у гамом џематском меџлису.) Са дул ах: (теменахајућ na улазу) 0 машалах! Машалах! Прави бива зевак. Селамун алејкум и клаљам се ročnojице! А л и ј а : (скочи) 0 ђела машалах! Бујрунуе. бујрупус ефендум! Б е б и: (такођс-р екочи) Кези чоколумј �О а д у л а х : Машалах! Баш ти Алијага бивакарце кршна госпојица. Још иншалах ако буде божији емер, те ти дадне оно што желиш, биће хаиртги ако Бог да! (оједа на шилте подвијајући ноге). Ибро: Јашта ефендија, Ми будаласти Бошц.аци и не знамо што ваља, Живимо ти ко стока. Гледај мехабета и рахатлука. A код нас? (сједне на сећију). d a д у л алс: Још само велим, ако ми Алах поклони евлад од срца јер je брак без евлада ко њива без плода. Ибро: Оно лијепо je ефендија бива кад се има евлад, ама демек кад се евлад оспе ко код мене, није баш велика сласт. Бога ми je метти дошло, да своју Зејну пушћам, да ми не товари више белај на главу. С а д у л а х : Мани болан не гријеши душе. Не буди џахил! Алах џелеталуху даје сваком махлукату нафаку, a камо ли неће инсану. A л и ј a: Тако je ефендија. Ибро: Бога ми ефендија, да ти зн^деш како je са џехепемским зебалијама деверат, узео би какав било ила., кад би само тахпортојао, само да их више не кецају. Ma не знаш ти то ефепдија. Лаr тешпих ко мачићи. To ти je немогуће исказати. О а д у л а х : Ох, машалах. Теби je на ахирету мјесто ослгурано. A оно бива што се тиче илаџа за то je лахтсо. Зпам ти ja тра.ву, која демек има у себи четердесет илаџа ' џ А л и ј а : Што Салихага није с вама дош [omaof (нуди цигаретама, Беби им тфлпаљује и заттухује их мирисом свога парфема. Опажа се да рапгарују ноздрве.) С а д у л а х : А х т и знаш да код Jiao демек imje тачност сифат-лејисана. A ja брате кад ме се зовне, na макар то био пир. сунетлук, зијафет, ифтар. нејсе, ja бива најволим доћи тачно. Б е б и: To je красно својство! ЈБубити тачност! (цери се безразложно). С a д у л a х: Додуше илмијја je позвана да бива буде у том погледу тачна, али и лруги би требали бити тачни. A л и ј a: Све једно доћо и Салихага. Можемо до вечере мало промехабетити. (Беби) Беби, забави госте. a ja идем видјети je .лп комшинка осигурала вечеру. ~ ^ И б р о: Хајде ти за послом. Можемо ми мехабетити, има вала еглсна даттас. да га не можеш папрттравити. Боље je 'да одеш да не загори. Нек иопред мене боље помасти. A л и ј a: Наредио еам хурмаџипе, na се бојим да нс би учем омалила. A кажу, да je ова моја комшинка Јусуфагашпта прпви мајотор у хурмаџтрша. С а д у л а х : Е вен такав. Прсте одгризати. Ал иј а : А фе д е р с е н ! (изађе). Беби: Извините, ja још ваше обичаје не познам. Хтјела би вас послужити. Имам слатко... Ибро: Ааа, слатко je хоџама драго. Б е б и: Знате мислим слатко вино. С a д у л a х: Не, зијадола ročnoјице. Ако je што год друго од слатка пекје, али вино je код нас харам. Б е б и: Не пијете? И б р о: Забрањено. Ко веле попије једну кап гориће четерестхиљада година у џехенему. Б е б и: (се саркасгично смије). С а д у л а х : (се згледа са Ибром и намигну). •Беби: (кроз смијех) Ja не познајем муслиманску вјеру, али само знам, да муслимани највшпе вина попију. Ибро: (Садулахефендији) Ну joj пос-т ћаћии! (Веби) Ли^па je наша вјера госпоја, само je ови што носају тијес.не хаљине не коланишу и не возе no закону. Беби: Кад би ja прешла на муслиманску вјеру, шта би морала научити? JI б р о: Па сират ћулрију! С а д у л а х : Куд ти одмах на сират ћуприју! £Беби: Шта je то? Ибро: Па ja шта. Кад пређеш преко н>е, онда Je све лахко. С а д у л а х : Камо ти болан иајприје кијаметИбро: Ама то ти je лахко. Кад она знадне ono оштрија од сабље. тања од догаке и мрклија од ноћи, na зпадие како се може ттреко такве ћуприје иријећи, она ће претурити и кијаметски дан. С а д у л а х : Па треба госпојици најприје казати, пгга je џехенем a шта je џенет. У џенет да долази улема и овако бива илумли људи, a у џехенм динсузи и џахи.ли. Б е б и: Ja ништа не знам. Шта je то џенет? О а д у л а х : To ти je госпојице мучно казати. Tora на дуњалуку нема. Ето демек једна башча пуна ђулова и свакаквог зсрзевата. Одмах кад унидеш има један бунар, na кад се тога бунара na­ mijeni никад више не можеш огладнита. Беби: Па не пије се вода ради глади него жеђи. С а д у л а х : Знам. Ама бива та вода има два тшгс.ума. II за глад и за жеђ. И онда бива пођсш отале путем кроз башчу. Имаш шта видити. Отворио ти се мерух са свих страна. Свакаква мива уродила na волити ов.у или ону. Шта ти год душа зажели. Ама бива у тој башчи нема земље. Мјесто земље ти je тамо све сама халва, a мјесто каменпца Ш �нутеви посалиџани све самим хурмаџицима, Нејсе. Сједнеш ти у хлад и номислиш: јараби д а лги je сад чаш а шербета, ама демек, д а je са ђулсијом размућено, a Божијим емером, пред тобом се створи гола хурија. Само н а њој тан ка свилена кош уљ а и донесе ти пуну маштрафу. К ад те та х ури ја погледа — знаш само okom п огл е д а . . . И б р о: Е вјере m i -?фендија ти би потурчио васбутум дуњ алук. С а д у л а х : Упутнћу ja госпојицу< биће ona. нрава муминка. Одакле ти оно бијаше? Б е б и : Ja ? Из Мађарорсаг. С a д у л a х: Д а си ж ива и здрава, крш н а ои. (Беби га погледа ексцентричном кокетеријом, a Садулахефендија поглади браду.) Не може, болаи Ибро, у нас ни бити овако крш но чељаде. II б р о: J ok ефендија валахи. Тамо ти код њих рађа свакаква мива n a и крш на чељад. ПОПУЛАРНА СТРАНА Hamdija Mulić K a k o O m e r p r o s v e ć u fe n a ro d Došao je red i na zaboravljene. — Gdje ti ovo bi, ove dvije-tri večeri? — pita Os­ mim Cvijetić našega Omera. Baš je neobično bez teb£. — Bio sam u selu Obrima. Pozvao me tamo "Dervo Soko. Sjedinjuje se njihova opština sa Doljansko'm, pa žele ljudi da im se tp- razjasnilo četfiu se radi. — P a šta bi? — upita'•Mčtimed Trkljaš. — E, šta bi? — otpoče Omer po izdaljega. Kada sam uljegao u selo Obre.,pa /azgledao u kakvom sg^stanju ono nalazi danas, TČada negdje u napred^M r^s^lu; polje se iskorišćuje', kao što iskorišćuje dobar baštovan; kada negdje i u pojatama svijetli električno svjetlo i kada neka sela više n a l i č j a moderne gradove — znafe, li, kako mi je bilo? Jedna mi se strana lica zapalila od stida i muke, a druga od teška osjećaja prema onome nedužnome svijetu,' koji toliko .pati i strada. Mnogi jadi biju našega seljaka. Oni to i sami osjećaju i.- samo se katkad nesvjesno sami medu se jadaju. Imaju pamet — i oni su ljudi — ali kada ta pamet nije prosvijećena. Imaju usta, ali koja fajda, kada ta usta ne'umiju da kažu ono, što ljudima fali, gdje ih tišti. Život im je pun če­ mera, pod teretom neznanja, 3a!biluda, praznovjerice i raznih poroka. A do juče, što ’no riječ, niko o njemu nije vodio računa. Mi smo se o naš seoski svijet silno ogriješili. Osobito naši pametar-i išli su krivim putem. Bavili se o svojim više puta i malenkostima, a o selja­ ku nisu imali brige, što no riječ, ni u peti. Ja sam ljudi, vi to znate, dosta proputovao svijeta. Vidio sam svojim očima toliki napredak u nekim, da ne bi nikad vjerovao, da nisam vidio svojim očima. A kad sam od stanice pregazio one naše zapuštene puteve, kriveći noge do Obara i jedva došao pred Obre, preda mnom se ukaza selo. naše zapušteno selo, u kojemu se nasadilo k ’o privremeno nekoliko kućica, koje više sliče pojatama nego domovima, gdje ljudi žive. Do u samo selo put pun rupača i šljunka, da nemaš gdje nogu mir­ no postaviti, pa kako je tuda ići po noći, kako li tuda vuka ona teška kola jadni volovi! Pred kućama čitave rn hrpe đubreta i lokve od gnojnice, pa se još na ljetnoj sparini ne može tuda od smrada da prođe. A oni tu kraj tih đubrišta provode cijeli vijek. Pa još neko pita što ,su neki naši seljaci, osobito seljačko ženskinje, tako blijecli^ifl^čak žuti a žiye na selu, na otvorenom zraku. Gledam im domaću stoku kada izlazi iz pojata na pašu. Svuda je ulijepljena đubretom i, što je najgore, uvuklo se glupo vjerovanje među naš neuki svijet, da to stoku goji. A kako i neće. Naš neprosvijećeni sviet uopće, a seljak pogotovii, nema još pravog pojma o čistoći i ču­ vanju 3dravlja svoga vlastitog, a gdje će onda da pazi na higijenu pojate. Jeste li ikad ulazili u seosku kuću? Ako niste, onda niste ni vidjeli sliku bijednog stana gdje jadni ljudi žive. Većinom su to male sobe, više puta i bez poda naročito u selima planinskim, gdje osim peći, sanduka i ponjava nema nikakva drugog namještaja za udobnije življenje. Po strani sobe, pod šišetom pružen je srg, gdje se drže haljine, koje poslije metenja kupe prašinu koja se godinama tu kupi i okužava. Više peći opet manji srg za sušenje obojaka, čarapa pa čak i opa­ naka. I, kad se još pomisli, da u toj maloj sobi sa ma­ lim ulijepljenim prozorima koji se nikad ne otvaraju, spavaju duge zimske noći po pet-šestero čeljadi, onda je samo čudo, koliko je naš čovjek tjelesno jak, da se sve ne poguši. U takim sobama naročito se lako gnijez­ de »sitni neprijatelji«, stjenice, uši i buhe. Pokraj ovoga svega, što satire i postepeno ruši život našega seljaka, kako je tek onda, kad zavlada kakva zarazna bolest koja prela3i s čeljadeta na čeljade. Nastane čitav po­ mor, osobito kad se take bolesti zataje. Kada naš neuki seljak živi ovako u bijedi svoga doma, taka mu je i hrana. Osim onog veselog kruha, nešto sira i mlijeka, ostalo je sve prosto i nimalo paž­ ljivo spremljeno za zdravu hranu. Kod svoga neumijeća, neurednosti i nečistoće, naš seljak ne može nijedan svoj mliječni proizvod čestito da proda. Najgore, što se ne pazi na čistoću. Nečistoća ubija naš svijet više nego neka bolest, jer čim se bolest javi u selu, dočuje to Ijekar ј strogo postupajući, stane joj na kraj. A nečistoću �u seoskom svijetu niko ne suzbija. Naravno, čeka se prosvijećenost u seljačke duše, pa da sama vida svoje ljute rane. Ja sam vrlo si'ab zemljoradnik, ali ipak kad vidim one puste njive u selu Obrima, stisne mi se u duši, na pomisli šta će tu jadni seljak da požanje. Plitko se ore, zemlja gotovo nikako ne gnoji, pa nije čudo, da se lje­ tos vide žita rijetka, zakorovljena i kao da plaču na ne­ marnost. 0 pčelarenju, živinarstvu i vrtlarstvu nema tu ni govora. Naravno, da su taki lijeni i voćke gajiti. O zadrugarStvu u Obrima nema narod ni pojma. I tako ti je sve, s koje god strane promatraš našega seljaka. A kakva je duša u seljaka u Obrima? To su ljudi većinom mirni, povučeni, pa kao što su potišteni, kao da i sami žele da budu 3abačeni. Naši su seljani pobožni ljudi, ali ta pobožnost sastoji se većinom od kulta, od prirode, sa mnogim primjesama praznovjerja. Vrlo su prijazni i gostoljubivi, lijepo bi dočekali gosta da se ne stide svoje golotinje i bijede. Pošteni su do nevjerovatnosti i silno čuvaju svoj obraz. I ako u selu Obriin^ nema nijednog pismenog čovjeka, ti-ljudi nisu glupi a u razgovoru s njima, vidi se, bi se brzo mogli preporađati. Ovdje naročito upada u očiy št® su naši pametari dobro uočili prostodušnost našega seljaka pa ga često puta izrabljivali u političke i ine Mprhe, amikada nisu pokušali, da makar u mislima điiblje zađu u proučavanje njegovih slabih osobina i da ga prosvjeduju. U Obrima ni danas još nema š k o le j vele. da im do danas nije u selo došao učen čovjek, pa kako će naši seljaci imati Marija Tra@iova i pojma što znači opština i rad u njoj. Eto to je meni ovdje jedan razlog da istaknem koliko grijeha leži na duši naše uleme, inteligencije i svjesnijih građana što, dok druga sela postepeno primaju prosvjetu i unose njene napredne strane u rad i život, naši n a r o č i t o m u slim a n i seljani većinom još i danas čame u g u s t o m e m r a k u . Drugi je raztor ovim mojim riječima o selu i seljacima, da barem danas uprem prstom na jednu lijepu pojavu koja se eto tiho bez buke i galame i u našim zapuštenim selima po­ lagano pomalja. To je prosvjetni rad našega Gajreta. Makar se i zakasnilo vjerujem, da će taj prosvjetni rad Gajreta skoro dati dobar zamah i u seljačkom narodu, jer u redovima Gajretovih radnika po cijeloj provinciji vide se s v e v i š e i v i š e agilni i svijesni ljudi koji su ozbiljno pregli da pobuđuju sav naš narod na napre­ dan rad i savremen ižvot. To je eto u današnjim našim teškim priliKante j e d i n a ž i v a ' u t j e h a . Ondje se daje savjet i uputa kako će seljani najprije doći do ško­ le ^ s v o j o j općirti, onamo negdje i u zabačenom selu ođržaje se -Gajtetov analfabetski tečaj. Isto iako narod­ na predavanja, razne zadruge, domaćinske škole pola­ gano prodiru i u naša sela^pa kada se ovako u početku svojski pođe pravim putem, poslije će istom da se po­ krene obnova života i rada na sve strane. I, ko još u tome divnome radu nije pošao ovim skromnim putem ^&renikom , neka pođe, jer dobro učiniti svome narodu, ^jSje nikada kasno. A kada se naprednom sistematskom radu dade ozbiljan zamah, taj rad brzo kreće naprijed 1 v ide se divni uspjesi. ■ /ж n a u k e o d o m a ć e m g o sp o d a r stu v i . . Kako ćemo se uvjeriti, da li je tkanina čisto lanena? Lanene tkanine teže su od pamučnih. Bucamo li i'anenu tkaninu, buca se Iahko prema nitima, iz kojih je sastavljena; lanene tkanine bucaju se vrlo teško, a ako upotrijebimo -na bucanje dosta snage, tada se bucaju jako nepravilno, zato se mora uvijek strići (izvučemo iz tkanine nit pa prema njoj otstrižemo). Lanene niti bucaju se sa praskanjem a na prekinutim komadima po­ kažu duža vlakna. Pamučne niti bucaju se vrlo i'ahko a prekinute površine pune su kratkih zavijenih vlakana. Također ovo ispitivanje možemo provesti i sa uljem: odreske tkanine natopimo do ulja od repice ili od drveta. Zatim gnječimo ih u posušilu za tintu, da bismo su­ višan ulja otstranili. Ako sada položimo tkaninu na Crnu dasku, laneno vlakno postane prozračno, a pamučno neprozračno, tako da nam prozračna lanena vlakna izgle­ daju tamnija nego vlakna pamučna. Pranje rublja Pranjem rublja nastojimo da otstranimo nečistoću sa rublja. Najbrže postaju nečistim oni dijelovi odjeće koji su neposredno uz tijelo. Zato se rublje mora često mijenjati; najmahje jedanput za nedelju, a radije i češće. Prljavo ne smije se nipošto ostavljati zamotano, nego se mora ostavljati na prozračnom mjestu, da se ne bi upljesnivil'o. Ne smije se ostavljati dugo neoprano. Du­ gim ležanjem prione nečist tako uz vlakno pa se ne da labko oprati, a rublje ostaje žuto. U nekim kućama pere se nedeljno jedanput, pošto se tako rad lakše vrši. Drugi opet peru svakih 14 dana, da bi se zimi u drugoj sedmici mogli ostali poslovi oko rublja lakše svršiti. U prljavštini uvijek ima nešto masnoće. Ova se ne topi u vodi. Zato kod pranja uzimamo sretstva koja pomažu da se masnoća i nečist rastope: to su uglavnom soda i sapun, a u nekim slučajevima salmiak, petrolej, benzin i t. d. Za pranje treba uvijek uzimati kišnicu. jer se samo u mehkoj vodi sapun raspušta i pomaže da se nečist raspusti. U tvrdoj vodi spaja se sapun sa krečom u tvrdi �ne/raspustivi sapun krečni, koji u komadićima pliva po vodi, Čime ne samo što se sapun badava troši, nego i ovaj nerastopivi sapun prione čvrsto uz rublje te se ne može lahko otstraniti sa rublja. Ako nemamo meke vode (kišnice), onda je umekšamo dodavanjem sode. Koliko ćemo dodati sode, to zavisi od njezine tvrdoće. Čim voda postane glatka i klizava, dosta je umekšana. Mjesto sode uzimamo također lužinu od drveir.oga pepela. U tome lugu raspušten je potaš (kalium karbonat) koji djeluje kao so­ da. Djelovanje sapuna zasniva se na tome, da sapun, topeći se u vodi, odvaja jedinjenja kalija i natrija, koja mast rastapaju. Time što se m ast rastv ara nečistoća se odvaja od irublja i lahko se spira vodom. Ako još rublje taremo, stvara se pjena od sapuna, a ova pošto je lakša odnosi nečistoću od tkanine. Kod pranja radimo tako, da rublje razdijelimo na tri vrste: na rublje bijelo, rublje bojadisano i rublje vuneno. Svaku ovu vrstu rublja moramo napose i na svoj'način prati. Bijelo rublje razdijeli se na nježnije, grublje i jako prljavo. Treba ga najprije potopiti nekoliko sati u stude­ noj vodi, zatim se iscijedi i dade u vodu u, koju je do­ dana soda i nešto raskuhanog sapuna. Ako je rublje Jako prljavo, može se zasapunitj ili dodati na 20 litara vode 1 kašiku terpentina i 1 kašiku splmiaka. Tada se rublje os­ tavi da leži nekoliko sati. Potapanje rublja/ o b a v IIa ^ e x obično po podne ili na večer prije m anja. Rano u jutro doda se vruća voda, u kojoj smo rastopili sodu, pa še ko­ mad po komad pere, kod čega se prljava mjesta safunjaju. Isprano rublje daje se u studenu vodu. u kojoj se istrlja, na prljavim mjestima nasafunja, zatim se stavi u kotao da se iskuha u sodnoj vodi, nanovo se ispere, za­ tim se polije vrućom vodom i ostavi neko vrijeme da se pari. Između toga vremena obično se pere bojadisano rublje. Kada se je rrtblje dobro isparilo, mlati se najprije u toploj, zatim u studenoj vodi, a na kraju se modri a neki komadi se i škrobe. Kao i pranju tako i mlaćenju mora se posvetiti velika pažnja. Naročito se ne smije štediti sa vodom, nego se mora što češće mijenjati, da bi se otstranili sa rublja svi ostatci sapuna, sode i prljavštine. Ako je rublje otkuhano u prljavoj vodi, a ako se ispira u maloj množini vode, tada će ostati žuto i im a neprijatan miris. Najbolje je rublje isprati u tekućoj vodi ili u velikoj po­ sudi za vodu. Kada smo ga isprali i poškrohili, nastojimo (Јћ ђј se što prije osušilo. Ako se suši na zraku i na suncu, ima rublje uvijek ljepšu, bijelu boju (bijeljenje rublja na suncu). Bojadisano rublje pere se na isti način, samo što se ne otkuhava i ne pari. a ne smije se ni mnogo sode upotrebljavati, pošto od svega toga trpi boja. Novo bo­ jadisano rublje m ora se uvijek prati i istrati sa mnogo vode, pošto i najljepše i najstalnije boje nešto puštaju boju. Rublje koje priliježe uz tijelo ne smije se škrobiti. •S češko g : Ing. še r if B ubić ПРИВРЕДА MeOmedalija F azlagić, upravnik rasadnika u G oraždu N auka о ' vo ća rstv u (Nastavak) ŽIVOT VOĆKE Kao što sam ranije spomenuo, cijela voćka se sa­ stoji iz sićušnih ćelijica. Iste tvore tkivo, a tkiva razne hranbene i spolne organe, koji vrše radnje, potrebne za život voćki. Tu dolazi: klijanje, hranjenje, rast, cvjeta­ nje i oplodavanje. Klijanje. — Piri dovoljnoj vlazi, topi'oti i zraku, za­ sijano sjeme nabubri, a hrana, koja se nalazi u sjemenoj jezgri, postaje prikladna za ishranu klice. Iz klice prema zemlji prodre korjenčić, a prema površini zemlje stabljičica. Ta podiže na sebi lupinu i supke. Supci se rašire nad zemljom. Isprva su bijeil, a kasnije pozelene. Kad se pojave listići, supci otpadnu. N a korjenčiću se pojave dlačice, koje počinju upijati hranu iz zemlje. Hranjenje voćaka. — Mineralnu hranu crpi voćka iz zemlje na korjenove dlačice u rastopljenom stanju. Korjenje ispušta svoju kiselinu, koja je tako jaka, da te minerai'e rastopi. Za to vidimo, da korjenje prodire i kroz kamenje. Pritiskom iz korjenovih ćelijica, rastopina se potiskuje u debfo, prolazi bjelom i dospijeva U 116 lišće. Lišće prima iz vazduha ugljični dioksid, te po­ moću sunčanog svjetla, toplote i lisnog zelenila izvršuje se p r e r a d a , pri kojoj postaju ugljikovodici a od ovih kasnije bjelančevine i druge materije. Ovako zgotov­ ljena hrana silazi Лкот u razne dijelove biljnog tijela; da ih hrani, održi ili da se stvaraju novi dijelovi. Pretek od te hrane sprema se u razna mjesta za iduću godinu (korjenje, sjemenje, pod koru, u sržne trake). To puto­ vanje neprerađene i prerađene hrane: iz korjenja lišću i iz lišća po stablu, zovemo k r u ž e n j e m h r a n e . To kruženje najživlje je s proljeća. Sunčana toplota utiče na koru debla, pa se usi'jed toga mnogo vode ispari i žile podražuju n a što jače sisanje hrane iz zemlje. R e­ z e r v n a h r a n a ovim pridošlim novim sokom razblaži se i počne strujiti kroz voćku. To strujanje zo­ vemo p r o l j e t n o m m e z g r o m . Tim strujanjem rastvori se u pupovima nalazeći se škrolb, pa nastaje izbijanje pupoljaka, lišća, cvjetova i mladica. Od juna do augusta nastane u voćci zastoj, mladice završe svoj rast. Nastupom povoljnijeg vremena nastaje ponovno kruženje hrane, koje zovemo l j e t n o m m e z g r o m . �Mladice se počnu ponovno razvijati, zelenije su i soč­ nije od proljetnih, lišće je krupnije. Ljetna m ezgra je važna za voćaira, jer o njoj obavlja kalemljenje pupovanem. Rast. — Vidljiv znak strujanja je tjeranje pupova. Ljuske oko pupova otvore se, te tako nastaje tjeranje pupa. D i j e 1e n j e m starih ćelijica, nastaje rastenje u dužinu i debljinu, rastezanjem. Debljanje počinje od kambia, gdje se stvaraju nove ćelijice lika i bjela. Stva­ ranje ćelijica u bjelu završi se za vrijeme svake rnezgre, te se od proljetnog i ljetnog sloja stvori g o d i š n j i p r s t e n (ljeto). Kod girane nastaje prvo rast u duljinu, pa tek onda ista deblja. d) Njega. — Kad se voćnjak pravilno njeguje (veže, čisti, đubri i okopava, štiti od' bolesti Štetočina) onda on dođe i prije na rod. — No, voćke se ne smiju ni preveć dubriti, jer bi im rast bio prebujan pa bi one- kasnije rađale. Cvjetanje i oplodavanje. — Kod nekih voćaka preko ljeta utjecajem povoljnog toplog, suhog vremena, cvjetni su pupovi dobro izgrađeni i krupni. Takve voćke prije ocvjetaju pa onda izlistaju. U nepovoljnim godinama događa se obratno, pa n. pr. šljive cvatu i listaju u isto vrijeme. To je znak loše godine. Povećana i ustaljena toplina ubrza cvatnju. Na cvatnju utiču: starost, pod­ loga, sunce proši'e godine i njega voćke. Kod oplodnje cvijet se uspravi, a prašnici otvore. Sitni zrnci peluda padnu na njušku pestića. tu se zali­ jepe, klijaju i vratom padnu do plodnice. Tako nastaje plod i sjeme. Pčele su vrlo korisne, jer .t nekim kraje­ vima, nije •Se>ni voćarstvo moglo razviti dok se nije podiglo pčelarstvo.. u drvo. Šljiva kalemljena na džanarici opet je preporučiva u mršavim brdskim zemljištima* jeT je} džananka vrlo otporna i skromna. c) Sunce utiče na stvaranje cvjetnih pupova. U svijetlim i toplim godinama biće pupovi bolje i izgra­ đeni. Posljednja godina igra najveću ulogu. Nakon po­ voljnog ljeta dofazi pravilno i po voće rodna godina. Stare a inače zdrave voćke obično mnogo iscvjetaju a plodovi se ne zametnu. Uzrok je iznemoglost i nedostatak hrane u zemlji. Pomladi stablo, te ga dobro pognoji. Potrebno je još dodati i umjetno đubre u formi superfosfata ili Tomasove drozge. Fosforna je kiselina neophodno potrebna za formiranje cvjetnih pupova 1 ploda. Vrijeme cvatnje zavisi od toplote u zraku i viage u zemlji. Cvatnja zavisi od podneblja i položaja voćnja­ ka. U dolini i sunčanoj strani voćka cvate ranije, u brdu i suncu manje izi'oženom položaju kasnije. Toplije, mirnije i beskišno vrijeme pogoduje cvatnji. Vlaga u tlu općenito je potrebna za razvoj biljke. Preobilje vlage zakašnjuje cvatnju, a može biti i štetno. Pomalo vla­ žan zrak pospješuje oplodnju. Cvijet se rijetko oplodi svojim vlastitim peludom, opl'odnja a e ^ r š i p e l u d o m d ru g o g cvijeta. a) Starosti. — Mlada zasađena voćka ne cvate, ona Odlike sjemena su nestalne, pa se malogdje uzgajaju prvo mora da izgradi svojtf krošnju. Zrhato (jabučasto) voćke izravno iz sjemena plemenitih sorti. A ni za pod­ voće treba dulje vremena za izgradnju cvjetnih pupova, logu sjeme od pitomog voća nije preporučivo, jer su pa kasnije i procvate (i do 8 godina). Košpičavo v o ć t ^ podloge od divljake otpornije, zdravije i izdržljivije. procvate i ranije. Svi se cvijeci n o oplode, po cvatnji se voćka čisti. b) Podloga. — Kod bujnije^podloge stablo jače' ra^*. Velike kiše i poh?adno vrijeme ne gode cvatnji. Toste i kasnije stupa na ro^. Na tunju kalemljena kruška prije cvate i donese plod nego ako. je kalemljena na div­ -jTR|ilk v rući južni vjetrovi mnogo naškode u doba cvat­ lju krušku. No, kasnije rađajuće voćke imaju i tu pred^ nje, te su uzrok lošim voćnim godinama. Cvijet ili cvje­ nost da je njihov život obično dulji. Svaka podloga nije tni dijelovi se sasuše. I hladni sjeverni vjetrovi uzrok ni dobra za pojedina tla, pa tako n. pr. naša šljiva Po- su lošoj cvatnji, osobito kod šljiva, gdje počinje oko žegača kalemljena na džanarici u jakoj baščenskoj zem­ 8° C. Zato ne valja nikad saditi šljive na one položaje, lji slabo rodi, a takovo stablo se napadno krupno razvije gdje su izloženi sjevernom vjetru. Рад за Гајрет рад je за добро свију нас 117 �ГAJPETOB ГЛАСНИК Г а јр е т о в е п р и р е д б е Г а /р е т о в е заб ав е Велика Гајретова забава у Мостару Из дана у дан, пз годппе у годину, Гајрет иде из једног усијеха у други и na свим пољнма се јасно манифестује, да je љегова ндеја дубоко иродрла у најшире народне слојеве. Ово «ам најбоље повазују Гајретове забаве шнром наше Краљевине, које окупе еве шхо мисли и ocjeha за народ и његов напредак. Наше Гајретове забаве јасно попазују да je данас и најзабитније село свјесно великог значаја Гајрета, a наше приредбе у Мостару показују да дан-данас ништа није у стан»у да заустави и омете оиупљање под Ггјретов бајрак муслимане свих слојева од нгјсиромашнијег до најбогатијег. Цџо- рамазал се јс интеизпвно радило и спремало да забава шго боље уепије у сваком погледу. Образован je нарочитн забавни одбор састављен од преко тридееет Гајретовпх радника н пријатеља Посебно je радпо женаСи одбор који се старао за израду што богатнје томболе. Рамазаиске' вечери су искоришћсне лскључпво у Гајретовом пђслу. Поред. рсдовнпх сједница, енјела, чајанки и' канфереицЛја, рсдовно te састајао' забавнн одбор н оргаттзовло све прплрсме* за забаву. Ha другој странн je -вјев^чкп хор, koju no броју женских и мушкиЈЕ гласов^. иаДмашује све пјевачие зборове у Мостару, лод дариговање«^ ћеуморног н обљубљеног хоровође канелника г. Бочека, шрљиво вјежбао све_дачке-еа. којима je мислио исту1|итн, Иовјереник и нрочелник пјевачког хора г. проф. Салко Т1пшић, гредтзио je сваке пдрбе са пјевачима n пјевачиЈдот 'старајућн се за ур^дло долажење, дисциплину, послушност и уопште бринући се о свему што захтијева једна овалса органг.зација. Женски одбор ва чслу са агилном претцуедницом гђом Капетановић, супругом директора фабрике духана^ неуморно je радио. лрга^^зован>у израде ручних рддовд за Гајретову томболу, као аЈјлто богатији бвфе, поред свога редовног рада 1М)ји je за вријеме рамазана био врло плодан. Када се je пркближио ^ ан забаве, тачно се je знало до у танчине шта ко има да ради, na je све шпло као у пчелињаку. Велшса кућа »Хрвоја« врвила je иа дан забаве од марљнвих руку, које су се натјецале ко ће љепше и савјесније извршити своју дужност. Пред сами почетак забаве заиста нијеси знао чему бн се впше дивио. Да лп декорацији сале или уређењу ложа искићеним најбогатијим ћилимима и халијама, које су наши стари и неуморни »техничари« г. г. A. Велић и Ф. Миловић тако укусно и — како то само они знају — удесили и декорисали. Ова господа су такођер са пуно смисла и укуса декорисали и подрум »Хрвоја« који je изгледао као неки чаробни харем из приче. Ha цио сат прије почетка забаве пред зградом »Хрвоја« искупила се велика маса свијета и тражила пошто пого да добије још onaj мали остатак карата који je остао, јер су ицаче сва мјеста већ на три дана ирије забаве била распродана. И ако су ложе са пет мјеста биле 200 .— Дин. то су већ нрви дан биле разграбљене, na je одбор био просто бомбардовап молбама да се гради још ложа. Било их je више, који су се иудили да сами од својих ћилима лраве ложе и, нудллл одбору лајвише цијене, али простор није дозвољавао да се изађе на сусрет њиховим жељама. У 8 и no сати je цјелокупла кућа била искоришћена до посљедњег кутића. Нешто прије почетка дошли су преставпици власти и то гг. командант дивизије ђенерал 'Гомић, његов ломоћник ђенерал Силвио, командант артилериске бригаде ђенерал Миловановнћ, окружни инспентор Стилиновић, градоначелник Фејић, </76 срсски лачелник Поповлћ, ie лреставницн соколске жулс, Просвјсте, Напретка, Кола српских сестара, директори банака и иајугледиијл грађани Mocmpa. Исто тако забаву je посјетила једна овећа група Сарајлија, Сточапа и 1ајретових пријатеља нз Д1>угих околних мјеста. Тачно према распореду, програм je отлочео са првом тачком пјевања »Домовино« од Лас-а, коју je хор отпјевао na пуно задовољство, a одмах нза хога »Кад ja пођох« од Ф. Маћејовског. Kao трећа и чехврта тачка слиједиле су двије хачке нашег младог умјетник.1 г. М. Шамића соло на виолини n то Фнбих »Посме« и Шуберт »Пчела«. Обје ствари je младн умјетшш извео са управо мајстороком рутином и много доирлнио моралном услјеху забаве, на чсму je одбор naрочито благодаран. Пета тачка je Вилхаров »Босган«, кога je хор отпјевао са највсћом прецнзношћу. Иза тога je наш познати п обљубљени барптонпста г. Др. Ибро Бркић отпјевао Цавпћеву »Зашто смо се срели« уз пратњу оркестра војне музике, a иза њега je поновно хор отијевао »Чини не чиiM« од Биничког. Hanon овога оу наотуииле пјевачице из xojia гђице Мевлида Гребо u Ђсмка Гашевпћ, које су у дуету oтnjeвaлб, пђзнату Дворжакову »Пошл|д. дјева«. И гђица Гре^јина (сопранј и гђица Гашићева (алт) отпјевале су ову до^га тешку отвар изванредио, зашто. су бпле награђене аплаузом cbidl присутннх. Иза н.их je поновно настулио г. Др. Ибро Бркнћ ir отпјевао на евсопште задовољство »Севдах« од 0. 'BuKirha (iwun. Коњовић). II ирву n другу пјесму отпјеB.io je наш Ибро тако. цца je морао неколико пута да понавља. Бркић je много задужио мостарски Гајрет јер je ово већ друга забава да се on врло радо одазива и судјелује у програму, na смо му зато много благодарни. ICao посљедњу тачку прије комада отпјевао je хор нашу опецијално мостарску »Емнну« од A. Шантића (комп. Ђесаревић), коју je хор морао да два пута пјева. — Иза овога лриказан je комад »Еманципована жена« који je израђен од чланова Мјесног одбора. Комад je нарочито актуелан и врло подесан за ову прилику, јер третира проблем праве и лоше еманципације жене. Комад су прпказивали чланови пјевачког хора н одиграли га врло добро, што je заслуга доброг режирања г. проф. Аллкалфића. Нарочито je са пуно смисла одиграна улога Алмасе (Гребина), Нафс (Џиновикева) и Селме (Лакишићева), коje су се потпуно уживиле у своје улоге и својим наравним наступом и гестама задивиле публику. Мушке улоге су такођер одигране врло добро. Сада je тек настало право расположење и забава. Ha свим странама груписала су се већа и мања друштва. Украшени подрум за час се напунио и сви столови били су заузети од старије господе, док je ова млађарија остала у сали да уз музику заплеше, набадује се балонима, шријандолима, серпентинима и na друге пачине се забавља. Одмах послије свршеног програма отпочсла je ралпродаја томболе, na je за непун сат била потпуио распродана, јер се већ неколико дана прије забаве у граду говорило о томболи и све, и младо и старо, се je спремало да окуша срећу. Ради тога je свих 3200 бројева распродано како рекох за непун сат. Чим je нестало томболе, приступило се распродаји гласовница за из- VLASNICIMA AGRARNIH OBLIGACIJA NA ZNANJE! Jugoslavenska Privredna zadruga I štedionica u Sa­ rajevu isplaćuje sve dospjele kupone agrarnih obiigacija. Daje besplatno sve informacije u pogledu prodaje, za­ loga ili posuđivanja agranih obiigacija. �бор крпљнце вочериј itoja je имлла Опти проглалпена у 2 сата. Дру-корп i;y ишли од стола до стола и нреиоручиинли својо кандидаишн.с. Са иелнким нсстрдљењем се очекивало два еата, када je једаи од члаиова одбора објавио, да je за крал>ицу љепоте нзабраиа гђица Садета Пашић са 380 глаоова. Краљпци je уручен лкјсп букет цвијсћа, а дпјела сала je поздравила в.ен избор. За дијело. врнјсмс je био опсјоднут богатд буфст на коме су наши гурмани ималд довољио ирдлике да со задовоље, на чему се нма захвалпти господи која дриложише: Браћа Сајхнер торта, Алајбеговнћ Омер еф. торта, К&јтаз Салих баклава, Вољсвица Авдо баклава, Џабић Муста<1)а двије тортс, Дадић Смаил еф. баклава, гсшетан Матијаш торта, X. И. Слппичевић тортд, капстан Маркеш торта, дирсктор Васојевнћ .торта, Коен Ерна колачи, БијсдиН еБћнр бурск, Исуфл Иван.Џон пршут и суђука, гђа Омерагић хурмашице, Куртовић Алага баклава,. Шанп 1'исто баклава, ГаврановиИ Адем хурмашнде, Данило Ваеиљсвнћ торта, Ахмет 'Бшсић баклава, Нурпја Шаћнроваћ торта, Хаџи сф. Бехлиловић хурмашице, Авдо Делалнћ бурек, Ахмет Бехлнловнћ торта, дпрсктор Капстановић зсљапнца, Драшко ПавнИ хурмашнце, Алајбеговић Ахмст бакла.ва п 10 л. винл, Ибрахнм еф. Фсјнћ 100 дидара. Забава je дотрајала до ујутро, ш да су се почсла друштва разилазитд, задовољдц u вееели, јср су npouenii занста једну лијепу н угодну noh. Са најкомпетентпнјс странс je изражено одбору лудо нцизнаље на цјслокуиној организацнји, као ii одлнчном ир^граму. о Исто тако je забава и успјеласу јЈатеријалном погледу, чему мноро допрнпссошс елиједећа гг. еа својни добровољним прилозима: no Дии. 500.—: Фејић Ибрахи^ еф.; no Дин. 400.—: Хафиз OirŽp еф. Џабић; no Дин. 300.—: Putfro Сјеран, Браћа Авдић. Иб| сф. Рибида; no Днн. 200.— СмаилНта Ћемаловић, Ристо Шаи) јага Арпаџпћ Axmct.u u Ефица и Ибрахнм Хакало; no Дии. 150.—: Гајрет банка, Богдан Богдановић, Ђорђ( Пешко и Алага Куртовић; no Дин. 100.—: Шпедидија ЦХотрлћ и др. Иво Андри јевић, Петар Шотрнћ, Канцеларија Спужевић—Колбе, Мили сав Милушић, Др. Тамбић, Дјј. Aj Мадирасса, окружни ин спектор СтилиновиН, директор Васојовпћ, ђбнерал Томић, Ав дага Вољевица, Просвјета, Салихага Дсмировпћ, Коло срп оестара, Налредак, Шпиро Докнћ, Давид Коен, ХАсанага Вр гора, Творница Кнежлћ, Гавро Папо, Ђемаловић Ахмед, ђе иерал Миловановнћ, ђенерал Силвио, Божо Самарџић, Ше риф еф. Арнаутовић, Салих еф. Бакамовић, Ибрахнм Ага повић, Др. 0. Хадровић, Чедо Мнлић u др., Срнска централ na банка, I. хрв. штедионица, Земаљска банка, Југославеенска креднтна банкд, Хилмо Селимић u Др. В. Семиз. no Дпн. 80.—: Салих еф. Удовичпћ; no Дин. 50.—: Мплош Ивковић, Јово Гредић, Рихард Пахср, Владимир Зубац, Андрија Иванковић, ТЈорђе Обрадовић, Младен Јелнћ, Коста Костић, Др. Хусепн Раљевић инж. Вученовић, Младен Мнлутиновић, Соколска жупа, Бла roje Лозо, Салко Ilaiunh, Рашидбег Фпллловић, Мартин Су тон, Душан Тамннџнћ, Н. Н., Др. Божић, Др. Шимуновић, Крпо Сулејмаи, Бајгорић Ибро и Камерић Салих; no Дин. 40.—: Др. Перо Мандић, инж. Шериф Бубић и Ристо Чоловнћ; no Дип. 30.—: Фата Крпо, проф. С. Назечић, Мирзо Балнћ, Мухимед Муглнбеговић, Хасандга Жугор, Педо Омер, Колаковић Вејсил, Н. Османовић, Смаил еф. Дадић и Ибро Карабег; > no Дин. 20.—: Ристо Буквић, капетан Јоксимовић, Рифат Звонић, Maiiro Рамиз, Н. Нашић, Ћамил Ножпћ, Сабит Бпјавица, ХаџалиМ Мухамед, Хаџић Хусо, Xpeiriv Мустафа, ЗелихиИ ('a.niio, ХаџнК Дврвџш, Н. Н., ИехлиловпК Ахмет, Др. Ш. Балић, Хуго Хаџиомаи, Војпн МмличевпИ, Лозсф Фромер, Душан Маринковић и Зиба Џпновић; no Дин. 10.— Мујссера Гучјлковнћ, Caua Шипииовић, проф. Мујо ДрљевиЕ, Хаџовнћ u Бојаичпћ Смајо. Према свему изложеломе забава јс уопјсла изпад сваiior очекнван.а н матерцјално n моралпо, na je бруто приход нревазншао Дин. 32.000.— Радн тога одбор пајтоплије бдагодарц како свпд нрнлагачпма, тако н свима пријател.нма Гајрета, који ма na који иачин допрнпееоше успјеху Вслика годишња Гајретова забава у Љубушком .Ha даи 3. јануара о. г. у 8 сатн na вечер, Мјесни одбор Гајрета нриредио je своју волику годпшњу забаву у евојим просторијама. ПРИРЕЂ. ОДБОР Г А ЈР ЕТ О В Е ЗАБАВЕ У Љ УБУШ КО М Забава je отворена са спирадем као прва тачка нрограма жалу«. Након овога декламовале су двије учеиицс основне тколе. Одиграна су и два позоришна комада н to: »Ратна жена« n »On п н.пх двнје«. Оба комада су изведеиа са пуно глумачке вјештнне. У програму узела je учешћа омнљена гђица Саднја Шернфовнћ, Гајретова питомица, ученица V. ■разр. Учитељске школе, која je на опште задовољство свпх присутннх отпјевала пјесме: »Садих алму« ГЂИЦА З Л А Т А НИЧЕТИЋ, љепотица на Гајретовој забави у Љубушком СKl 19 �н »Вечерњп зпон«. уд внолииску прагн.у r. ТводоЈ« Швницс, иуравитвља осноннс школе и млрљивог сараднпка свнх мјесних хуманнх устлнова. ‘ Ирограм je завршсн у 23 ivmi, наасон чега се je отнорпо плес, којн je потрајао све до пред зору. Међу овнм врсмсиом бнрана je крал.ица љепоте за 1931. годину, na je изабрпнл nama суграђанка. онмпатнчна гђица Злата Ничетаћ, nhepua умировл»еног порезника. Успјех забавс у еваком иогледу je незапамћен. Дворана je била преиуна што се никад не памти. Чист нриход забаве био je поред накнадно нридошлих ioo динара, Дин. 10.453.— Да je ова забава овако лијепо п пеочеклвано у сваком погледу исиала, има се захвалнтн ирнређивачком одбору, који je био саставл>оц, поред овомјесног одбора »Гајрета«, још и од најугледнијих грађала: Ибрахима Гујнћа, грздоначелнлка, Милића Николе, чиновничког аспирапта н новјереника »Просвјете«, Мустафе еф. Ћерпћа, имама н претоједника Југославенске читаолпце, Мујаге Делалића .посједнпжа u претсједннка Погребнаг друштва, гђе '1>о,тнме Хрњичевпћ и гђице 'Гатле Муминагнћ, те сталнпх Гајретових раденпка и дилетапата гг. Салиха Хрњичевића, Абдулселама Ћсрића, Сабита Муминаruha и Гајретових лптомица, вриједнпх наших суграђалки гђцца Фахире Орман и Сидпке ПродлЛ, којн вршећц своје дужности нису аоалили труда ни своје фамнлијарне удобности, само да бн ова прнрадба испала онако. пако -долнкује великој Гајретовој културдо-просвјетној хшсији. Нарочнто сс међу горе наведении. истакао г. Накола Милић, који je са великом агилношћу к пожртвоваљем мпого упливисао и допршшо моралном и материјално* успјеху ове забаве, ua чему му и овом прилнком Мјесии одбор Гајрета најтоВлије захвал>ује. Не смије се заборавптч^ а^да се не пстакне, заузимл>пвоет старог Гајретовог раденика r. Ибрахлма Гујића, гр^доначсднлка, којп je n овол приллком уложио све силе да заиова имадне што бол>и ^спјех. Напосе Мјесни одбор Гајрета задужплеј зивом ц пожртвовањем Тђице Михић Впдосава и Ничегић Злата, које судјеловавшл у комаду »Ратна жена« и разумјевајући правн циљ којем на1и вода Гајрет много олакшаше у попуљењу женскнх улога са којпма нарочпто Љубушкн доста оскудијева, — mi чему им одбор такођер изражава срдачну |tIW" , Ј v . - .... ,;- Ј Ј Гајретова забава у Д. Вануфу Ha Рођендан Њег. Вел. Крал*, 17. децембра прошле годпне новооснованл Мјесни одбор Гајрета у Д. Вакуфу, ириредио je своју ирву забаву у просторијама Народне оеновне школе, која je како моролно тако и према приликама мјеста материјално одлично успјела. У заказано вријеме забаву je отворио са поздравним гавором г. Хафиз Мустафа Басара, претсједник Мјесног одбора Гајрета, у којем се у име одбора захвалио присутнима на млогобројном одзиву и укратко приклзпо рад и циљ Гајрета од оснутка na до данас. Нарочито je шгласио, да je идеја Гајрегова као у многим тако и у иашем мјесту пробуђена, зооју треба слиједити и no моралној и материјалној могућности потпомагати Гајрет и његове раднике јер тиме he се иотпомоћн onu који ће блги прави родољуби Нације, Крал>а и Отаџбине. ЗавргаујуНи свој говор позвао je присутис да ноздраве Њ. В. Краља и Краљевски Дом са поклицима »Живио« што су се сви присутпи позиву јодноглпсно и одазвали. Затим су слиједиле остале тачкс програма:. »ГпЈретив поздрав. Њег. Краљ. Височанству Прсстолонасљедпику Нетру«, којег je лијепо извео Сулејмал Палагија, ученик IV. разр. осв. школе. 120 .г » ј|« ш |» хмим« ОД Мкрас Спфнота, коју i« j a Лурно цилаудирање n y * i« o д с н д и о ш т , (k rn ja Кулдаодик, „ с ница IV. разр. ocu. школе. »Мухаџири« од Ахмеда Мурадбвгонића, iooju су на свеonhe задовољство и ПЈ)напав.е публиве извелн вријвдни дилетантас и то: г. г. Ибрахим Спахић, Сулејман Трто, Мехмед Аџсмовић, Ахмст Хаџиахметовић, Оалих Н. Басара, Хафиз Нурија Плаћо, Мехмсд Порвчаввн, Ибрахим Балагија u Мухарем Кахвеџић. »Златив Бардак« од Ахмеда Мурадбсговића, којег су однгралн хвалеврлјсдип днлетаити, и то: г. г. X. Смиил Всрем, Сафст Балагија, Асим Хаџпахистовић, Ceunu Миралем и Халнд Церо, којв су ва свршетку билп бурво од публнке акламирови. Послије свршеног пј>ограма прешло се на распродају бопате томболе која се веКшом оастојала из домаћих ручних радова, коју су сакупиле вриједва ri>a Ђула Церо в гђица 'Вехва Балагвја no кућама. Бифе Kojii дароваше г. r.: Ооман И. Трто, Смавл еф. 'Гулара, Хафиз Омер Омервгић, Махмуд Хаџиомероввћ, Хафџз Мустафа Baca pa, Нурија Церо и Мустафа Биволџић, састојао се je нз разноврсних бираних слагких и слалих јела који јо уз иизерву цијену носјетиоцнма пружио лијепу закуску. Посјствоцс аабаве много су веселили својим добрпм Свпрааем тамбурашк муслиманског друштва »Скопље«. Материјални уснјсх забаве био je чист приход 4.125.— динара, са добровољним прилозпма, icoje приложише слиједећа г. г.: Никола Вуковпћ 100 Дин.; Владо Ивица 80 Дин.; Bpaha Курбеговић, Фрањо Медвед, Др. Ахмед (Аидиковић и Бећирбег Курић no 50 Двв.; Махмуд Хаџиомеровић 40 Див. Фахирбсг Миралем, Аугустин Мурсало, Раде Костнћ и A. Ал тарац no 30 Дин.; Мустафа Даутбеговпћ, Зумрута Мпралем Xajoirja Ковач, Ибрахим еф. Хаџиахметовпћ, Мехмсд еф. Му тевелвћ, Свето Ружвк, Лазар Катић, обитељ Вутсовнћ, Ни кола Ивггца п Салпх Хаљета no 20 Див.; Хаслн Вајрвћ Ибрахим Беговић no 15 Дин.; Јован Ј. Обрадовић, Омер По рпчанин, Коста Iloij’uuh, Курић Њшм, Касим 'Грто, Н. Н. Јовановнћ Гојко, Крстав Јовановић и Шемспбег Имширпа пшћ no 10 Дин.; Сарач Нанм, Чамвл Омерагић, Јакуб Омеparnh, Пливчвћ Мухарем, Калић Мухарем, Јунуз Церо, Осман Ч. Трто, Церо Незвр, Валагвја Мехмед, Чајдо Ибрахим, Ввнко Гудац, Бајрић Ибрахим, Црљеница Стојан и Верем Мујо no 5 Дин. Ову забаву поред мјесне господе увеличаше са својом посјетом још и господа из Бугојна и то: г. г. Љутоввћ, срески еудац са госпођом, Др. Ахмет еф. Садиковић, срескв теринар, Мехмед еф. Мутевелић, поштански чиновиик, Ре џеи еф. Хегић, муплнм, Ибрахим еф. Хаџиахметовић, суд канцел., Пашић, пол. пристав, Хаквја еф. Нуман Кадић, сре ски званичник, Наим еф. Курвћ, порескп чиновшпс п Смајл бег Фнлиповић. I За добар исход ове забаве одбор се овим путем најљепше захваљује свима г. г. дилетантима и њиховом режисеру r. Мула еф. Хаџиахметовићу, те посјетиоцима в првлагачима забаве. Успјех Гајретове забаве у Прњавору. Ha дан 23. фебруира о. г., трећи дан Рамазан-Бајрама. приредио je Гајротов пододбор забаву, itoja je црско сваког очекиванл како морално тако u материјално уснјела, јер je сала била тако пуш , да се вишс није вмало мјоста ии за стајање. j Свс тачке л!*ограма взведене су иа onhe задовољство публике a нарочито су се истакле у декламацијала Менсура Татарић и Муаира Дујсић учениде IV. равреда осн. школе �Иаиођсљсм симигА комада »Хаџп Лоја* днлетанти. čy покааали праву глумачку способпост и пуио рааумијевамл тако, да je комад на onhc звдрвољсгво изведен. Са нарочитнм задовољстиом je истаћи да je ii међу наше муслошанке лродрла свијест за Гајрет, јер су се чдсто натјецалс која he бољи дар за Гајрстову томболу даги тако, да још ннкада до сада боље u обплцнје томболе нарочито са народким везивима mije бнло. За овоко cjajau успјсх иарочита, захвалност идс претсједннху Гајрета г. Алнјаги Одобашлћу, који je скоро цио рад око припреме забавс к иоред својнх толиких послова орпшнзовао a с њнме и сва омладина са одушсвњем радпла je на томе, како Гш забава што величнаственије испала. Истаћи je да гг. чииовннцв a нарочито иаставиици u наставнице овдашње државпе основне школе ову забаву ue посјетише као ни браћа Хрвати пако су сви од реда на забаву позвани. Зато свијест и ндеја Гајрета иродрла je мсђу муслимане и у најз&бачснпја села јер из свих околних села забаву су муслимави у обилном броју посјетилн na им на том нека je свака хвала. Свечана Гајретова забава у Висоном У суботу 21. фебруара приредио je Мјесни одбор Гајрета у врло увусно декорислним просторијама Соколане и Грађанског Касина своју свечану годившу забазу. Елнтна поејета како из мјеста, тако н л з околиде, дапала je пуну гаранцију да he цабава како у моралном, тако и материјалном погледу успјетн. И збпљв, Забава je бнла апимнрана као никада до сад. Забаву je почастио својом посјето*« баноки савјетчик г. Благојевић. Нарочито je упала у очд ј*ка посјета Фојнпчана на челу са среским иачелником г. Бркаповићем, градекви) iu* челником г. Чохаџпћем и шбр. судијом г. Myciaj6er<>BiiheM н другнм угледним грађанпма. Из Вареша je прзсуотвлто управитељ. среаке испоставе ?. ДервиЈп Плевљак са г. Ур.' Герстлом, a из Какаљ-Добоја угледип; грађанн са г. Хуленпјбегом Јашарспахићем. Забаву je отворио претсједшгк r.l Хамдија Тахмцшћпјл, судија, изложившч псцрпан исторнјат Гајретова лјелоиава, од његова оснутка до данас. Образлаже у цифрама његове успјехе, како на културно-просвјетном пољу, ,тако и na општем приди-зању муслимансвог днјела нашег п&рода. lloздравља изасланнка Баиа сресчмга начелника г. ДЈгшана Ружића те госте са стране. Позива ирисутне да једнодушно клнкну нашем узвпшеном Владару Њег. Вел. Крдљу Александру I., Попровитсљу Гајрета Њег. Краљ. Биеспшотпу Насљеднпку Пријестоља Петру, те читавом Краљевек >м Дпиу, што прксутни бурно прпхваћлју са френегичким трократним »живио!« Жнву слику »Живио Краљ« уз прпгодио iienmijBaiBe гђице Леле Лимић, ученице IV. разр. гиаиазије, извеле су чланпце Гајрета на велико задовољстоо прпоутнпх. Лијело je било видити велику Крал.еву слику нскнћену тЈкЈбојкама и лсаруљама, око које су се окупилп чланови ;i члапице Гајрста у народној ношњи. Музика je интонирала државну химну, послије чега je настало бурно клицање Кралу и Краљ. Дому. »Идилу« од Јох. Кафке, извеле су четвероручно на гласовру гђице Едита Лебенхарт и Нпвес Крилс, бурно поздрављене. »Буру на Језеру« и »Растанак« на гласовпру je извела са добром дозом умјетностн гђпца Ениса Карахаоановкћ из Сарајева уз буран апалуз, која се не жалећн труда ни материјалних жртава радо одазвала позиву Гајрета и извела ове лнјепе сгври. »Њкх троје« од Пецпје Нетровића пзвелп оу са разумчјевањем члановк сикилске дилетантске секције, међу којима се нарочито истичо учитељнца гђица Љубица Бошковић. Иоред остале разоиодо на забавн je свирао одличан жаз-оркестар војне музике. Богата томбола те слатки н оланн бифе билп су обнлати као пи на једној забави. Ha забави je бирана »Мис Гајрст« за годину 1931. na je прву паграду добила гђица Криста Макеић a другу Славица Реснер из Новог Сарајева. Дарови за обадвије изабране билн су укусни и скупоцјеии. Забава je потрајзла до зоре уз врло угодно расположење. Мјссни одбор Пајрета овнм путем пајљепше захваљује свима горе споменутим, којн омогућише да ова забава лијело вспадне. Нарочито je упала у очи ове године јака посјета нашега свијета из чаршије. Иотербно je још нстакнути, да су се око сакупљаља и организирања томболе много жртвовали г. г. Незир X. Нуманагић, Мустафа 0,руч и Чазим Пашић трговци из Високог, na чему им овим путем захваљујемо. Гајретова забава у Невесињу Ha дан 21. о, мј., на Бајрам, одржана je годишња Гај* . ретова забава, која je у сваком погледу најбоље успјела. Свјесно грађанство и чиновништво разумјело ja потпуно културно-просвјетну сврху овог највеКег исламског друштва, na je без разлике вјере и племена похрлило, да се одазове друштвеној обавези показавши тиме јасан примјер узајамног потломагања, солидарности и братсне слоге, на чему одбор најљепше захваљује. Бруто износ обс Забаве био je: 3806.50 Дин., a чист ириход 2534.50 Дин., пгго je за ово мјсстанце од замвшно вриједности. Одиграван je комад »Чизме« од Пеције Петровића, na овом прилпком истпчемо нарочиту захвалност госпођама: Љ. Балић и A. Ром, које нпјесу жалпле труда, да бн своје додпјељене улоге лзвеле на свеопће задовљство и одобравање. ' И поједине рецптацпје: »Алија« од Змаја Ј. ЈованоBiiha, »Гајретова хпмпа« од др. Сафветбега Башагића и »Мудре нзреке« из Народног блага, изведене су нв свеопће задовољство. Послије првог дијела програма настало je цраво другарско весеље са нгранком уз свирку тамбурашког збора до рано у јутро, na je свави гост могао понијети дојам да je ова забава прошла као једна од најуспјелпјих, a приређивачп под управом Мјесног одбора показали су право разумијевање за културно просвјетни прогрес нашег Гајрета. Свпма посјетиоцпма ове забаве најљепша хвала! Инж. Салих Омановић. Гајретова забава у Прњавору »Зора пуца, бпће дана!« Ове значајне ријечи падају на ум сваком пријатељу исламског напретка кад види при каквој псламској манифестадијл нли каквој приредби гдје се манифестује културно просвјетна свијест. Ове се ријечи могу прнмијенити na бајрамску забаву код нас, .кад се извела на најсвечааији начпн и пред многобројhou посјетом самог исламског свијета, таио да све досадање забаве и лрославе ова надмашује, a њен моралнп и материјални успјех je изнад очекивања. Све тачке програма су изведене на свеопће задовољство. Декламадија Менсуре Татаpnh и Мунире Дујсић, na дијалог и глума у »Хаџи Лоји« г. Алијаге Одобалшћа, све надмашује и баш у овоме нам се велн »Зора пуца биће дана«, јер нам овај и овакав подмладак н младост навјештава велику нашу будућност, да Камо за пар година бити у стању сами све моћи у духу вре- 121 �мена извести. Како у свему, тако и овоме иду само заслуге Гајрету и његовим пионерима, јер овако нешто у стању je само Гајрет приредити, a и публику, нарочито муслиманску, за себе приљубити. Овај пут као.никада до сада није се у у оволикој мјери наш свијет одазвао нити икаквој вјерског каражтера мапифестацији, jej> je Ссколана бнла пренатрпаџа муслпманским дијслом народа, иомијешана са мвлим бројем нновјерске браћс, a никако чиновништва на жалост. Ну успркос томе, живља забава никада се у Прњавору до сада није провела, a у најбољем реду. Сваке хвале вриједно je споменути поијету Коњуховча, Бабановчана, Мравчал«., Галиповчала и Лижамјаца у великом броју као и посјету г. г. Митровића срегког начелннка, Станковића градоначелника, нроту Јовановића банског савјетника, трговца Кабнље и X. С. еф. ТЈозића шер. судије из Дервенте, те се с пуним иравом може честптати прнређнвачком одбору Гајретове забаве, a нарочито г. Одобашићу Алијаги na ова1свом успјеху. Прогресиста. Забава Мјесног одбора Гајрета у Орахови Мјесни одбор у Орахови уз судјеловање држапне основне школе приредио je забаву у суботу 21 . о. мј. - у сали осн. школе са олиједећим програмом: -1. »Сироче«, позоришни комад у l чинт од -Налифа Ресуловића. 2 . »Смех као лек«, шала у( з чина. од Ж. Ковачевића. 3. Томбола и би ф е, игранка др‘ зоре. Чист приход намијефеЦ je , у корист Гајрета и Ткчког дома у Бос. Градишцп. Редатељ забаве била је^Учит5л»ииа гђа Ивапка Кантић. ( Сијело Гајретовог женског одбора у Вишеграду У дупком дауним просторнјама мектеби-ибгидаије у Вишегреду одржао je наш агнлни женскд одбор Гајрета на вечер дне 9. фебруара о. г. Гајкетово "сиј6ло* које je уопјело и у мојјзД^ом ii у материјалном погледу шшо сваког очекивања. Мектебоке просторпје окптиле еу и декорнсале наше вриједне одборнице врло укусно. ПодоЉ су прортрли шароликлм ћилимима, a зидове Застрли скупоцјеким серџадама и различлтим народним везом. Нарочито се je истпцала н у очи унала на застртим зидовима слика Гајретовог Протс^тора. Његова Краљ. Височанства Престолонасљедиика Петра у впјенцу од ружа п. зимзслена међу многобројннм и разновронпм ручним радовима ča народиим мотивима. Нрије почетка сијела специјално за муслиманке одржао je вазунасихат. односно предапање о теми »Пост у Исламу« изасланлк и иретседник Гајретовог мушког одбора г. Хаоап еф. Хаџихалнловић. Предавач je врло вјешто и na лако схватл>ив начин образложио и приказао значење поста са вјорског. хнгијенског и еоцнјалпог гледишта. Предавање je врло помио оаслушано од свих присутних na које je оставило дубок утисак. Сијело je отворила ноздра.вним говором нретсједиица гђа Сабира Бехмен. Бнраним ријечима поздравила je приоутне захваливши им се на тако многобројној посјети, образложила потребу рада за Гајрет и међу муслиманским жеиокнњем, те истакла да je рад за Гнјрет рад за своју властиту будућност. Затнм je одржала врло успјело предавање о васпитању лодмлатка гђица Зејнебљ Хацихалиловић, учитељица стручне школс и бивша Гајретова питомиир. Ona je. у свом предавању врло згодпо навела све дужности родитсља нри васпитању дјеце и методе, којима се постнзавају пијбол>и успјеси, истакла важноот кућног одгоја и потребу да кућни одгој треба да помаже школском васлитаљу. Г1редаван>е je попраћено са одушевљеним аплаузом. Након тога развнла се je невезана забава у угодном рпзговору уз послугу бифе-а 122 и уа ајесму n нгрпн.о дјевојака до у клсиу noh. Ocnn му. слишнскнх хаиума и .џеиојака cnje.no су посјетнле и иајугледније гђо других вјероисповјести. За уопјех забаве има се захвалити предоједницн гђн Бехмен. нодпредсједницп гђн Влнх п одборницама Рамић, Есми Абдулаховнћ, Џевахири Туфекчић и ЗејнеГш Хаџихаљиловић. Добровољне нрилоге у новцу дароваше: no Дип. 30,—: Бехмен. Костић и Алтарац; no Дин. 20 .—: Ибрахимбег Тврт. KOBnh, Паднћ, Бранпоављевнћ, МуслибеговнН, Имамовић и Јовановић; no Дин. 10.—: Хасанбеговић, Хаџихалнловић, ШеhejioBiih, Курт, Влах, 1Соџо, Мулахасић, Пецо, Лукачевић, Хасечпћ, X. Оомалашћ, Абдулаховић, Мезилџић, llauinh, Јукић, Хунић, Јовновић, Тежереџић, Марјановић Цнлер, Кубеш, Баранац, Поповић, Плоскић, Хаџихалпловић, Аљушевић, Хасан еф. Хаџнхаллловић, Плоскић, Абдулаховић, Чавкушић и гђица Османагић; no Дин. 5.—: гђе Устамујић, 'Вирло, Хајдаровић, Ризвановнћ, Cnpho, Османагић, Бороваћ, Пашић, гг. 'Гопаловић, Тескереџић, П])охић и Јукић; no Днн. 4.50: Ибрахпм Кадић; no Дин. 4.—: Бућо и Мердановпћ; no Дин. ^•,3.—: Баждар, Јамак, Сакић, Ђпно, Репак и Карчлћ; no Дип. ' чЛ1 десетак госпођа и госпођица. Бист нриход пзнио je Дин. 810.— ^За'бифс дароваше: орах-баклдву гђа Бехмен; ио хур. машнце: Абпда Твртковпћ u Хвсапбеговић; no торгу: X. ОсMihtaruh, Влах, Абдулаховпћ, Џевахпра Туфекчнћ; гурабије: . гђа Јукић. Гђа X. Халиловпћ Дин. 20.— п Рабнја Тескереџић Дин. 10.—\ з а буфет. Сијело са предавањем у бањалучком конвикту Питомци бањалучтог конвикта приредилн су друп! лан Бајрама, 20. фебруара, кућно сијело са предавањем. Посјета • je била рекордна, a нарочито од стране женског свијега. ; Прпсутне, којих je било нреко 200 особа, поздравио je . кратким говором управннк г. БекпК и том лриликом одржао иредаваше »Васпитање у породици«, lcoje je прпно саслушано n паишло на »елико одобраваite код ирисутнпх. Iljeдавач je у своме оиширнијем излагању изнио погрзтке нашег васпитаља у лородици, које отеисавају и даљњи с-кпитни рад у пгколи. Затим je изнио начин и методе, како he се породично васпитање нобољшати, a као пајглавипји и иајмоћнији фактор за рад у овомс правцу нагласпо je питребу наобразбе муслиманске жене. Послије овог иредапаша ирочитао je присутним u неке одломке из III. књиге »Гајретових предавања«. Након тоаа питомци су изрецитовали деклааације X. Адемовић: »Како умнре Далматннац« од В. Илића чл. и 0. Глухић: »Три хајдука« од Змаја Јована Jouaiioiiuhu. Питомац И. Ферхатбеговић извео je монолог »Оамоубадч«. Све трн овс тачке ирограма изведене су на задовољсгво грисутних. Затим je иастало угодно располежење у игр« н свирци. И овом ириликом уиисало се je 30 чланица n чланова у Гајрет. Добровољних нрилога сакупнло се je 1.092.50 Дин. Мевлуди-шериф у Домаиовићима Нашим извјештајем од 2. фебруара т. г. обавјеотили смо Влс да канимо приредити Мевлуди-шериф у корист Гајрета на други дан Бајрама иза џуме-намаза у џамији na Речици. У ту сврху били смо задржали од унлаћеие чланарпнс своту ид Дин. 250.— (за шећср и др.) Међутим, na сједници коју смо одржали na десетак дана иред Бајрам закл>учили смо: да uiehep сакупцмо између себс и сељана, a само што евснтуално нс би дотекло, да куиимо за друштвени новац. Усијело пам je те смо сакупили око 20 кг mehepa, a само смо 4 кг купили за друштвени повац. �Ha 8 дана иред Бајрам објавилн смо Мевлуд плакатима н позивима на оусједие Гајретове одборе. Beh на неколнио дана пред мевлуд зннла je цијела околица као и столачки срез те Чапљина и нека села из моитарске околице за нашу сисчану нрирсдбу Мевлуди-шерифа. У петак, на дрги дан Пајрама, већ од jianora јутра хрлиле су маее народа еа свнх страна црама Речицама и џамији, a било их je доста, којн оу из удаљенијих села дошли и дан upnje са породицама, као из Габеле, Почитеља, Моотара и других мјеста. Мјесни одбор се je иобринуо да буде узоран ред, који се одавно не памтн на сличнпм приредбама, поставивши довољан број људн као редаре. Џуму сам клањао ja као мјесни имам a послије џуменамаза, пошто je врпјеме бпло врло лијепо, као у прољеће, то Ио свршетку мевлуда настала je одушевљена пуцњава из пушака и револвера, те je на тај начин дато одушка весељу и одушевљешу народном На излазу je био одбор поотавно стол за добровољне прилоге које су цримали г. г. Мустафа Хаљевац, друштвенн благајник, Хусеин МудабегоBiih, повјереник и ја. Колики je учинак нлало нредавање па нрисутне довољам je доказ за то, што су се датадањн отворени противници Гајрета натјецалн који he прије даги добровољни ирилог, а било их je који су се том приликом упиоалн и за чланое, на и женске. Било je доста старих сељачких жена које су давале радо добровољни нрилог, а један je стари седамдесетгодншњи сељак из сусједнрг села Опличића уписао свога малог четиригодишњег унучића као члана Гајрета уплативши чланарину за дијелу годину унапријед и купившн му зиачку Гајретову, давши уз то и добровољнн ЖЕНСКИ ОДБОР Г А Ј Р Е Т А У ТУЗЛИ СА СИРОМАШНОМ ШКОЛСКОМ ДЈЕЦОМ, КОЈУ J E ОДЈЕО И ОБУО сам на дворишту џамије одрчфо предавање о сврхи прнредбе и животу Мухамеда а. с. апелујуЈш на све присутнв да својим добровољним прилозима што^обплније помогну ГпЈрет и да и у будуће раде еложно за Гајрет н исламоку заједницу; да се међусобно иазе као opohiv (цптирајући им ајет из Курана: »Ии-немел-му'минуие ихветан^.) и т. д. Послијс предавапл наступио je мали врнједнн свнчнћ још врнједнијег оца, Мухамед Кебо, сии Хаоан «ф. Кеое, имама-матичара јз Вивољег Брда, иначс учешгк IV. разред ооновне школе, са дивном декламацијом »У очи Мевлуда« од мерхум Рефика Жабића, коју je нравим декламаторскии топом н са пуно ocjehaja и живота декламовао, да je заслужио френетични аплауз и гроиоглаени живпо из стотпне грла. За овакав успјех малога Кебе носи заслугу његов вриједни отац, који je риједак примјер имама-матичара, један од оних вриједних вјерских службеника, који потпуно схваћа данашњн дух времена у коме жнвнмо, те према томе времену и одгаја како евоју toico и туђу њему на одгој новјерену дјецу, — н.егове ученике-це. Послије декламације ja сам почео учити Гашевићев мевлуд у средкни џамијс код отвореног прозора. Џамија je била дупком пуна као и велико двориште и околина сеоског н грађанског свијега. Рачуна се да je било око 1000 ду* niti, мушка и жепска. , . . Ja сам .у џамијн учно но једно поалавље a на двори, шту г. Хасан еф. Кебо друго н тажо je рсдом ншло до »Ми раџа«. To се јс зато пзмјењивало, да би свак могао чутн, што вначе не би било, дл се je учило само у џамнји. Мираџ сам . проучио из.мевлуда г. дра С. Башагића, који се je јако дојМИО приеугних слушатеља. Иза тога еам проучио агаере н ’j ДОву, a онДа се je дотле ирпсутннм иоднјелио uiehep. Шербе иијесмо хтјели давати из хигнјеноких разлога. прилог за Пајрет. Овај свјесни старн сељак зове сс Мсхо Шејтовић. На каси je том приликом пало чистих 900.— динара добровољннх прилога, а joui je уз то продато 31 комад брончаних u 10 комада порцЈтлал зна.чк.и у врпјсдности 255.— динара те уплаФено члагогркне 44 динара. ___ Hama приредба овога дана ono je ирави трпумф Гпјретовн мнсли н нрави одраз нслалоке н братске слоге. братства и јединства. У бвај наш прнмјер требали бн да се угледају и сва остала браћа муслимашг iiihik>m Бо< не н Хе|)ЦСговпне. Овако опширан извјештај Вам н шаљем за то, да бн овај наш рад послужио добрим примјсром овдкоме б]>ату муслнмалу: да ue пожали нп труда ни трошка. него да п морално и материјално свугдје и сваком прнликом помаже н радп на корист Гајрета н исламоке заједнице. Желећи нашему Гајрету да буде најјаче муслиманско друштво свијета и да користн дијеломе ехлн-псламу својим благотворним радом, биљежнм се уз братскн селал Хафиз Мухамед Крпо, првдсједвшс Мјес. одборз. Гајретов Мевлуд у Џивару Према ранијој својој одлуци овај одбор Гајрета приредио je дана 9. II. о. г. евој Мевлуд у просторијама Муслиманике читаонице у Бнхову. Мевлуд je огпочео у 8 и no сати на вече (пза Теравпје). Пред великим бројем прпсутних мушких и женскнх особа у највећсм реду н пажњи ПЈадучила оу Мевлуд слиједећа г. г. Зубчевић Хусепн еф. имам матичар, Еркочевпћ Мусгафа слушалац Дар. Муалимина, гђица Спаховпћ Аиша н Хусеин Алијагић. Мевлуд je, што се могло очитовати на расположењу присутних, постигао одличан морални успјех. Па ни матернјална страна, која се састојалл у окупљању добровољнпх 123 �npu-nora, trnje изт-тала. Онкуил.енп jc у лвсму 297 дццарз, no одбитку трогака око Мевлуда (шећера 100 дннара) осхаје чист приход од добровољних прилога 177 динара. Р а д Г а јр е т о п е о р г а н и з а ц и ј е Оснивање Женског одбора Гајрета у Бањој Луци Потреба што плтслзишшјсг рада na лросвјећивању mi­ rne женс, дпктовала je већ дуже времепа осниван>е овог одбора. Радило се истппа и досад на том пољу али raj рад без учсшћа паше женс није давао нарочптих резултата. Надајући се, да he се на том пол.у моћи уопјсишнјс у заједничкој сарадњи раднтп Mjeciui одбор Гајрста закључно je, да се покрене акцнја за осннвање женског одбора. Пршшке су бнле повољнс. У мјесту je бпло доста врпједипх гоепођа и дјсвојака, које би могле н знале радити. Саетанак je сазван на 12. о. мј. послије тсравнје намаза у просторпјама друштва »Будућност«. Ha састаиак су позване све досадашњс члакице Гајрета н многе угледле даме како муслиманке тако ц осталих вјера. Скупштини je прпеуствовала као пзаслаиица Кола Срп^ скнх Сестара гђа Олга Касаловпћ a од Мјссног одбора Гајрс-/ та г. г. ннж. Саллхагнћ Суљага, претсједннк и Хаџиомерспахнћ Кемал, тајплк. Посјега je бпла изнад-очеклвања. Пред б_0 нћ.Југле-днпјнх дама из мјеста, скупштину je отворио* нретсједннк MjN сног одоора. Поздравља^ћн присутие захвалио 'mi се у пме Мјесног одоораЈЈа овако, великој^ пажв>и према друштву. Излажући какав je цил> ^анццшвег саетанка поставио je пдтање да ли су присутие зато да се оснује Ж енстпЈдбоо Гајрета. Присутне су се са.љдушевљсњем једпогласно изјасниле за оснпвање одбора. Настаје краћа'--ј(иокусија. Гђа Кас&ловић пспред Кола Ceciajpa сутне желсћи им много ;успјеха у раду. Ha концу Ч;е прпма предлог, да се И31 онн одбор, који he црОдложити листу одбора. У овај одбор се бирају гђе: Џинић Пашекада, Ђумуркчић Фатима, Диздарев^ћ Сенија a од прпсутнпх претставника одбора претсједнлк. Послије краћег споразумијевања лредложена je лпста од 15 лица, која je једногласно примљепа. Скупштина je затим прекинута, да би се одбф м^гао одмах конституисати. По наставку скушптлне саоппгген je овакав резултат конституисања: гђа 'Бумуркчић Фагима, претсједница; гђа Курбеговић Шухрета, потпретсједиица; гђица Мухурдаревна Емина, тајница; гђица Ковачевић Назифа, благајница; гђе Касаловић Олга, Кајтаз Тифа и Диздаревић Сенлја, одборнице без функције; гђе Салихагић Ифакет, Џинић Хаснија и гђица Куленовић Ифета, ревизори; гђица Маглајлић Ашпда, гђе Муфтић Нађија, Галијашевић Ајша, Хулбеговић Субхија н Дедић Мунира, замјенице. Како се послије саопштеног резултата нико није јавно за ријеч претсједник je закључио скупштину зажелившп у цме Мјесног одбора новом одбору много среће и успјеха у раду. Одбор je одмах приступио раду. Све присугне уколико нису биле чланице уписале су се на самој скушптлни. За утемељаче су се уписале: гђа 'Бумуркчић Ајша и гђа Хусеџиновић Џехва. Закључено je затим, да се одмах приступи ирдкупљан>у ручних радова за томболу. Огроман успјс« Гајротм« раднииа г. Ом.ра Омазика нз Тузла Ипвн дан Бајрама 19.. о. мј. noćne Бајрам m m упу. ■гпо оаи се у Брезик 25 m . удаљеи »Д Туале на гииу a , ЛРЈчптву a Алмјом Бербићсм ц ш м и "ож т , јер „ „ је ваљао и треОао у друштву ( a што je и npiijc чинио). „ „ . У 2 чаш. послс подне сам у Брсзику одржао I аЈретов састанак, где саи саиупљенпм тежацпиа, којих Je бпло om 40, прочптао и разјаснио предавање »о вјсри« и ујсдпо их замолио, да будућа Гајретова прсдаваша посјећују у колнко буду имали дрллике да пх у својој близинн чују. Ha овоме састанку уплсашс се за чланове утемељаче: Авдага Субапшћ, умр. Мухарем are, Осман Дедић из Брезика и АбдЈглах Хоџпћ из Подорашја, те још око 20 чланова помагача међу којима п цеколшсо жспа. Нреноћквшп код Хафиз Халила Субашића, сутра дан сам се унутпо у Сребршгк 14 км удаљеи од Брсзпка, где сам у оеновној школи na 20. фсбруара (27. годшшвпцу осиутка Гајрета) одрлгао састанак са тс;кацима, којих je било око 50 a где су бплл н Гајрстовн пријатељп н радаици учнтељ Мехмсд еф. Ибрахимовић н иаш повјерсиик члан уте>сл.ач имам матичар Осман сф. Jsiiiiapeiinh. Ha овоме састанny гчворили смо о драгом нам Гајрсту, гдјс ме номогоше и уците.д^ ц/ повјерсник као и подиачелнпк Мустафа Суљкановић. *4 Овдјс није било нужио читати предавања, јер их je one што jc добпо чптао и тумачио иаведени повјсреиик n то у џамијл за вријсмс рамазана и бајрама, као и иа спјелима ii разннм еа<Јт>шцнма, a о чему гашо ипје Глашш одбор извјепгтавао. Овдје се уписа за ’M.aua добротвора Мустафа Суљканоmih^TiTj•^'ребрника, за утсмсљаче учптељ Мехмед еф. Ибрахлмовић, Хафиз Ахмсд Мулахаллвић, Ахмед Џалић, Муетафа Хоглћ, Јашар Јашаровпћ, Алнја Мујчиновлћ, Омер Члзмип н још око. 30 чл.шова помагача, међу којпма такођер и неколико лгепа. Из Сребрнлка уиутло сам сс пјсшке (вратлвшл кола у Брезик) са учлтељем и подначслником Суљкановпћем у Шпп оппцу 8 км. удаљену од Срсбрллка, гдје смо такођер одр жалл cacTalmit у општилл са тсжацима, којвх je било око 50 II овдје се такођер осјећало н радлло већ одавло за Гајрет a који jc рад водло лачеллл.к Абдулах Хаслћ н биљежнш Tjyaara Слањанклћ. Ha овом састанку' уллсаше со за утсмељаче Абдулах Хаслћ, 'Булага Слањалклћ, Мехмед Бајрактаревлћ, Мхемед аллја Адамовлћ, МујЈоел Муратоллћ, Нсзир еф. Јахлћ и Ос манага Бајра.ктареплћ пз Шллонлце. Мујо Суљагић, Xyceji Суљагић лз Ћсхаја тс још око 30 члалова помагача. Ga овога састалка су лрисутнл зажелили као н ct стакка из Сребрнпка, да депелтм честптају бајрамске благ гдане нашем уваженом лредсједнику, na су заједлички де пешу саставшш и упутули. У вече смо кренули из Шпиолица у друштву са учитељем, Мехмедагом Колрићем, Агалом Кетстовићсм нашим члановлма добротво[шма у њихово ссло Рапатлицу удаљену 9 км. од Шнионицс (јер су потол.а двојица пред мсне у Шпионицу изашли), a гдје са.м већ прољетос ради Гајрета био, али сам тамо сада крелуо јер ми je туда пјешачки пут за Ленобуд био. У Рапатници смо ноћили код Мехмед are Копрића /код кога сам исту ноћ у лрисутности многих иаших лријатсља прочитао и разјаснио такођер предавање о Вјери. Радом за Гајрет будимо наше снаге и стварамо бољу будућност 124 �И овдје се уппса за повог члаиа утсмељача Салкан Кешетовић из Рапатнице. Сутра дан 21 . фебруара кренуо сам са мојим салутником таио пјешке у Горњи Ленобуд 2 cara удаљен од Рапатницс, гдје сам у l сат послије подне одржао састанак са тежсцима којих би око 20 на броју, a гдје се уписаше за утемељаче: Ахмед Карић умр. Бећира, ТПабан Детагић Осма- гиле свс наше угледпе хапуме и ханумицс. a учпла je позната хоџа гђица 'Вемка Башић, која je својим толлим и милозвучним гласом изазвала сузе код многих жена. Том приликом je пало за Гајрет Дин. 1.142.— T okom рамазана овај одбор je приредио јсдну чајанку и једно сијело са предавањем у дворани градске бање. Црсдавање je одржао проф. г. Вехбија Имамовнћ о правој и ло- -''ПИТОМЦИ ГАЈРЕТОВА КОНВИКТА У ТУЗЛИ нов, Бего Окић Омеровић умр. Јусуфа, Мухарем Хусарић, Абдулах Јунузовић умр. Хасаиа, Мула Назиф. еф. Суљвћ умр. Ибрахима и још неколико чланова помлгача. Гдје год сам на овим састанцима бно, побринуо сам се да нађем подесне лнчности, које he наствити и проширити рад за Гајрет у колико их тамо до сада није било, a које hy накнадно јавити. Своту од 3000 динара сам наслобу јучер дозначпо a која се односи на примљене рате уписаних утем^ћача. na овоме моме путу п члапарине чланова помагача. Из Ленобуда сам се упутио на Брезик п продужпо за Тузлу на коме сам путу упиоао за члана добротвора Мујагу Дедића из Дубрава, који je подожио своту од 1000 дннара одмах, a коју сам данас наслову дозначио. Извјештај у коме he стајатн. колнко су који утемсљачи положили доставпћу каеније. шој еманцпнацији жене. У свом предавању изнпо je на врло убједљив начин двије фотографије и то приказао je праву емандиповану жену и жену, која се сматра еманципованом. a стварно нема нншта од праве еманципације и ttanpem . Обје прпредбе су успјеле и морално и материјално, a na каси je пало чистих Дин. 903.— Овом приликом сматрамо својом дужношћу да се захвалимо градоначелнику г. Ибрахим еф. Фејићу, који je и овај пут са својом уобичајеном предусретл>ивотћу уступио беоплатио просторпјс Градске бан.е. Омер A. Омгзић. Активност женсног одбора Гајрета у Мостару Новоизабранп женеки одбор Гајрета у Мостару показао je за кратко вријеме велнку активноот иарочито на тлpeiLy Гај[)етовп мислп међу нашим свијетом. У ту сврху прославио je на врло свсчан начпи Рођење Мухамед a. с. одржавпш мевлуд у иросторпјама Гајретова пнтерната. Гајретовс просторпје су бнле иарочкто декорисане за ту прославу ir OKuhciic могим халијлма н серђадама. Мевлуд су посје- I Проширујше лчст „Гајреш“ у Ц У Вашем мјесшу и околинн! У ЖЕНСКИ ОДБОР Г А Ј Р Е Т А У МОСТАРУ с ј е д е с лијева на десно: претсједница Ћамила Капетановић супруга дирентора фабрине духана, потпредсједница гђа Сидина Омерагић; с т о ј е с лијева на десно: гђице Зејна Драче, Атифа Нурт, Енеса Бехлиловић и Фахра Милавић. 125 �Даљње проширење Гајретове организације T okom мјесеца фебруара постављени су за повјеренике Гајрета слиједећа господа: У Јакешу (срез Дервента): Бего Захировић, трговац, Сердар Рахман, мухтар и Атиф Зафирбвић, тежак. У Тријебњу (з. п. Домановићи): Мухамед С. Патковић, учитељ. У Куманову: Хафиз.Даут Салимовић и Хафиз Рамадан Нумановић, државнл нмам. Скупштина Мјесног одбора Гајрета у Сребреници S. фебруарл. одржина je главна годишња скупштина Мјесног одбора Гајрета у Сребреници. на којој je нзабрат слиједећи одбор: претсједник Етхем еф. Абдурахмановић, шеријатски судија; потпретсједннк Абдулах еф. Гојачић, пмамматичар; тајншс Хакија Сиручић. пие. шшпрант среског суда; благајник Сухднја Кланчевић, грунтоввичар; одборници без фуикције: Назим еф. Шаћирагић, шеф пореске управе, Вукашпн Вуковић. полиц. управ. чиновнлк и Авдо Сиручић, .шаничншс пореске управс. Замјенпци: Исметага Беговић, Марко Јовановвћ, Хрусто Беговић, Свето Лаларсвић и Фадил Кланчевпћ. Надзорни одбор: Драгољуб Адамовић, Али еф, Селманагић н Салко Халиловић. истом мјесту одржала предавање са темом: »Просвјећивање жене и одржаваље ручних радова«. Предавању je присуствовало око 80 жена. Tpehe предавање одржао je управник лнтерната г. Едхем Бекић. Тема »Одгој у породици. Предавању je присуствовао врло мали број слупгалаца, једва око 30. Слиједеће предавање иребао je одржати г. Хасиб-бег Имамовић, али се предавањс није одржало јер je оснм члднова одбора било пргосутно свега 10 лица. Како je ту био већ и крај Рамазана нисмо више ни покутавали, да одржимо које предавање. Послпје овог неуспјеха и искуства можемо само додати ово: Рачунали смо на интересоваље нашег свијета na смо хтјели, да нам он дође на предавања. Он се међутнм и уз нашу добру агитацнју није могао заинтересовати na нам не остаје други пут него са предавањима тражити слушаоце a не да они траже цредавање и то све дотле док они не увиде корист, коју од тог имају. Сад су се рађе завлачили no к&фанама него ншли на предавања. Да смо могли предавања држати у Ферхадији џамијл, тбд би сваком предаван,у присуствовала која стогина људи. Гајретова предавања у Високом Реконструкција Мјесног одбора Гајрета у Горажди ч Прво лредавање (0 вјери) од г. Џемалудпла Чаушевића одржао je дле 25. I. претсједли1с овдашњег Мјеслог адбора Гајрета г. Хамдија Тахмишћлја у просторијама Мусллмалске читаолпце лзложпвшл прије тога зпачај Гајретових предавања у опште. Предавању je присуствовало око 50 слушалаца, који су лреддвача пратили са велпким пптересом в одобравањем. Друго предавање (0 одгоју паше дјеце) од г. Хамдије /Мулића одржао je г. Салих Шабаловић, овдашл>и учлтељ дпе 31. I. такођер у просторијама Муслиманске читаоплце. Овом предаваљу прпсуствовало je око 70 слушалаца, којл О г р о м н и у с п ј е с и Г а ј р е т о п и х п р е - с-у с великом ггажњом слушалн- ово вјешто и стручњачко разлагање лредавача, које je on попратио са врло лијепим и д а в а њ а слпковитим примјерима из свакпдашњег живота, упозораваГајретова предавања у Бањој Луци јући присутне на лош поступак прп одгоју дјеце и упућуУ вези са вашим двјема окружпицама no предмету ра- јући их на важност доброг одгоја дјеце у млађим годинама мазанских предавања ми Вас можемо укратко извијестиги шта који je безувјетно потребан као тсмељ ишолској и занатској се no тој ствари подузело код,нас. изобра-зби. Прнје Рамазана ми смо се обратии на све наше јавне Tpehe и четврто предаван.е (Будимо задругари и 0 зараднике како свјетовне тако и илмију. Нажалост мали број другарству у Краљевини Југославији) одржао je 7. IT. г. Муњих се одазвао молби. . . . стафа Џафић, банковни директор 'u члан Мјесног одбора ГајКако нисмо имали подесних просторија у средишту рета у лроеторијама Муслкмапске читаонице. Ради што боље гдје би се могла предавања држати обратили смо се мјеро- прегледности и појмова о задругарству уопште, a у нашој давним факторима, да нам дозволе. да се та предавања држе држави напосе, оба преда.вања су одржана на једанпут у у џамији Ферхадији иза Теравије намаза. Нису нам изашли продужењу или надолуни једно другоме. Предавање je поу сусрет, односно изашли су утолико, да се могу држати трајало око 2 и no сата али je попраћено са великом пажпредавања само религ. садржаја a остала не. њом и пуним разумијевањем. Госп. Џафић je стручњачвом Премда се могло одржати које предавање и са религи- вјештином излагања пред 00 слушалаца успио, да прикаже озвим садржајем ми смо лакључшш, да се ни тл предавања потребу и важност задруга и задружног пословања на сване држе у џамији. ком пољу и у свакој струци. Том прилнком je позвао приБаш тих дапа. овдашње друштво »Будућност« добило сутне, да послове свију ст]>ука организују гдје им je то м о je од Вакуфа у мектебу једну учионицу за своју стручну гуће на задружној бази, јер данашњица тражи безувјетно шволу. Причека.ли смо, док се ниоу изврпшле потребне ре- задружан, сложан и смишљен рад од нас, ако хоћемо да иарације и увело елечстрично свјетло. na смо у споразуму са опстојимо и да се натјечемо са ближим и даљим сународњаовим друштвом заказали предаваља у овим просторијама. цима и савременицима, a нарочито са својом браком друге Прво предавање одржао г. Мухамед Алихоџић п.роф. вјере, за којима смо и на том пољу заостали. Поред тога са темом »Вјера«. Предаваи>е je било одлично посјећено и што je предавање дуго трајало. ипак je едслушано са велииажљиво саслугаапо. Било je присутно око 150 мугаких и 50 ком к.шсњом u одушсвљсњем. женоких. Сала више пије могла ни нримити. ТТошто je овдашњи свијет највећим дијелом занатлија Како je тих дана боравила у Бан>ој Луци гђа Злата и иошто je преко цијелих вечери уз Рамазап запослсн са Ковачевић Лопашић и одржала једно предавање na Народ- евојим послом то je овдашн.и одбор закључио,' да се остала ном умнверзитету оамолили емо je. да одржи једно преда- иредавања одрже нослије Рамазана сваке недеље, да слу* вање ha наше желе. Ona се в,рло радо одазвала позиву пај е na шаоци не губе у радном времену .које je окупоцјепо за њих. Ha ширем састалцу Гајре,товнх чланова, одржатом 30. јануара т. г. Мјесни се je одбор попунло како слиједи: за нретсједника je јеДногласно пзабран г. Др. Сабрија Карамехме довић, управник банск^ бдпниде; за потпретсједника Омер Беговић, трговац; тајник Осмо Рашидкадић, земљорадних; благајник Салих Омерагн1». каф ездт; претсједннк надзорног одбора Мустајбег Љјерчић. градоначелншс; одборнпци: Мујага Каменица. Mesara Мујковић. Нурнја Харлач, Хајро Боровац. Муста^а Кумрић и Ахмед Бешлија. Гиш 126 �Исто je тако закључено да се нека од ових предавања одрже У џамијама, a предавање о одгоју дјеце има се према заклучку овог одбора одржати у једној џамији специјапно за женске. Гајретова предавања у Тодорову (срез Цазин) Н-а 19. фебруара, први дан Бајрама, у Сукнји џамијн у Маглају, одржао je предавпве правник г. Бскир ОиерсофTiih, питомац Београдаизг Гајрета »КгакО трсба да' живе n раде муслимани«, a на[и>чито о потреби иросветног рада и потреби подуиирања Гајрета. i;oje муолвмапе Југославије просвјетом води бољем живоку и напретку. Предавање je саслушаио с највећим интересовањем, a било je ћрисутно око 350 л.уди. Ha 21. фебруара прочнтао je г. Хусевн Локмић предавање »Задруа-арство« у Југославенском клубу. Било je ирисутно преко 100 људи. ■ Послнје предавања настала je дпскусија, у којој je учествовало више слушаоца. И ово предавање оставило je на слушаоце добар утисак. Предавачи су у уводу слушаоце потојетили да паш Гај-рет овим иредаваљима проширује своје дјеловање и на широке народне слојеве. Предавања у Тодорову одржавана иу у мектебским иросторијама на 1., 2. н 5., фебруара. Предавач je био учт.сљ Сулејман Дслић, a уједно и повјереник Гајрета. Предаванл су била необнчно посјсћена тако, да je при сваком гредзван>у било увијек до loo слушалаца. Прво предавање »0 вјери« необично je задовољлло ирисутне. Посллје одржлцог нредавава трајала je диску :ија око дола еата. Згодним питањима предавача, довело се je и до дискусије о Гајрету кпо другатву које ради .ia пол>у иодизања муслимана у свдком погледу и том се ,-е агодзм истакнуо рад друштва у гл.шним дртама све од оснчвдва na до данис. У диокусији je иредавач нарочито истицао да ј-однтељи таљ у своју женску дјецу у школу, јер ћемо само путем Гајретова предавања у Домановићима Предаваше »0 вјери« од г. Чаушевнћа од]>жао je г. Хф. школе и науке корацати иапред. Свн су посјетноци бнли необично расиоложеии и прсда- Мухамед Крпоч имам н муалихг. a уједно претсједник Мјесног вање je саслушано у гробној тишини тано, да je иредавач одбсфа Гајрета/^-^у џамијп на Речицп на 22 (рамазапи) пред увјерен да he бити од великог значења. за преобрат у миш- дупкол пунол џамлјом. у којој je бпло иреко 100 слушалаца. љен>у о школама. Друго предавањс »Вудимо задругари« одржано бруара изазвало je код енијетд необично пнтересоваве о задругарству. По одржаном преда^ању пала оу.мнок/ пимња, U3 којих се хгогло разумјетн д а Ј д се у овом селуч'могло лпко доћи до оснивања задруге. Tpehe предавање »Одгој дјеце« одржуо je г. Делнћ п попратно га еа искуственим доказима из свог учитељовант. Прадавач je изнио пред очи прииутним 'све гадке~Јмнс icyhног одгоја наше дјеце. a највише e*5je задржао код тјсдесног одгоја наше дјеце. Оборио ре je ka л,редрасудс n иразновјерице у подизању иаше дјеце, које kyš прожелк наш жИпот н- постале насљедне. Надаље j t изнио деколико мвцжантнЈгк иримјера наших празновјерпца, a крик^цу je бацно на нвг~ свјећсне сеоске жене. Зато код ндс дјеца највнше yiu% умнру више него код многих другнх народа. Предавлље je бКЛО боље него и једно иосјећено. Предавач je поелије одржаног нредацања говорно тако убједљиво о одгоју дјеце, да ни један присутних није иМао шта да приговори, него се je чуло евесрДно одобравање: »Ta-ко je'« Предавач др!ки. да je ouu намисао. потхват, да се одржа- SS % вају овакова Гајретова предавања у селима, један од најуспјешнијих потхвата за ријешење стављеног задатка друштву, јер he друштво све више узимати маха и иорјена баш у оном дијелу нашег народа, за који се и ради, те he га народ и завољети, јер дјелатност своју и успјех показује свагдје и на сваком кораку. Ta су предавања утјецала на срце и душу нашег народа нао мелем-лијек болеснику, који цијелог свог живота болује. За послата предавања испред мјештана села Тодорова, јер ми je то стављено у дужност са стране њихове, захваљујем се, a они Вам најискреније изјављују да he у смислу саслушаних предавања удесити свој живот, одбацити досадан>а стара неразумљива мишљења и да he сваки Гајретов потхват паздравити са жељом и да he они, у колико буду моhHH, на сваком потхвату бити судионици и помагачи. Гајретова предавања у Маглају 23. јануара т. г. на иницнјатнву Мјесног' одбора Гајрета ирочитао je предававе »0 вјери« од г. Чаушевића у Куршумлији џамији г. Хусенн Локшгћ, студ. права, пнтомац Београдског Лајретн, noja je билп пуна слушаоца. Било je присутно око 400 људи. У предавању je опширно мЈЈотумачио неке ставове. Још једно предавање »0 алкохолу« одржао je пред Бајрам-намаз, истичућн на оба прсдаваља заслуге Гај[>ета, шта je све учпнио од свог оснутка до данае исламском елементу, препоручујући свакоме да ради еложно са Најретом на прогресу муслимана и na доб|>о иоламске заједннце. Нарочито je ставио на срце члановима Мјеоног одбора као и другим члановима н нријатељима нашег Гајрета a и свим присутним — апел, да ннтензивно раде у корнст Гајрета, јер помнжући Гајрет, помажу сами себе и своју заједницу. Гајретова предавања у Сјетлини Овомјвсни одбор Гајрета према окружници Главиог одбора одржао je слиједећа в.редаван>а: Дне 23. I. тема: »Вјера«, предавач г. Фадил Добрача. Дне 24. I. тема: »Буднмо задругарн«, предавач г. Ферхат Добрача. Днс 26. I. тема: »0 узгоју дјеце«, предавач г. Асим Ре- 127 �Дне 28 . I. тема: »Ислам н просвјета«, предавач г. Асим Реџовнћ. Днв 2 . I. тема: »Ко су бос.-херц. муслимани«, предавач г. Фадил Добрача. Дне б. П. тема: »Задругарство у Краљевинн Југославијн«, предавач г. Селим Диздаревић. Дне 9. II. тема: »Пет исламских вјерских обвезатних дужности«, предавач г. Асим Реџовић. 12. П. тема: »Из хигијене«, предавач г. Фадил Добрача. Дне 15. П. тема: »Напомене за кућни одгој дјеце«, предавач г. Ферхат Добрача. Дне 18. II. тема: »Задругарство«, предавач г. Асим Реџовлћ. Сва наведена предавања одржана су у просторијама Гајретове читаонице, за која je владао велики интерес те јо сваком предавању присуствовало до 150 слушаоца, који су предавања пратилн са великим интересом. Предавачп су бпли чланови Мјесног одбора Гајрета. Надаље нам je напоменутп да je овомјесни одбор органпзовао један велики Гајретов Мевлуд на дан 29. I. у Гајретовој читаоници, коме je присуствовало преко 200 особа мушких п женсклх. Учење Мевлуда je учинило велпки утисак на присутне слушаоце. Гајретова предавања у Прибоју (Санџак) У вези Вашег расписа части ми je известити наслов о следећем: за време Рамазанл шерифа одржата еу следећа Гајретова предавања у Прнбоју: »Вјера« од X. Џемалудин еф. Чаушевића, »Одогој .гцеце« од Хамдије Муллћа, »Ислам и просвјета« од Османа Н. 'Хаџића п »Исламоки шартови« од Бушатлића X. Абдулаха Ова су предавања одржата у одређено време у Прпбојској џамијп иза теравије, тако да je цели свет остао и ^ћ а прсдавању. Предаван* je одржао Алија X. Бегааовић, шерпатски судија и иста протумачно разним ајетима н хадисима. Свако предавање слушало најмање 150—200 особа. Ова су предавања врло добро успела, народ их je радо слушао и велик су утисаи оставила. Велика je штета била што потписати није могао наћи 8годну личност и за друга предавања. Гајретова предавања у Бродареву (Санџак) По наређењу Главног одбора Гатјрета под бр. 241 од 18. јануара 1931. год. ово повереннпггво Гајрета одржало je предавања у селима и то: Гостуну, Заступу и Бродареву. Предавање у селу Гостуну одржапо je 29. I. »Вера и одгој наше деце« у просторпјама »Сибјан Мектеба« пза теравије у присуству 45 слушалаца. Почетак предавања у 9 сати. Како сам ja изабран за привредног повереннка Гајрета у општиггн Бродаревској, na како није имало другог нредавача, то сам ja одржао предавање. 27. ноћ Рамазани шерпфа проучен je Мевлудп шериф иза теравије a предавање одржано »Ислам и просвета« у нросторпјама Сибјан Мектеба у присуству 55 слушалаца. После предавања одржао сам један говор n истакао цпљ Гајрета и замолно присутне за помоћ, којом je приликом приложено 140 ока кукуруза који прнложпшс у корнст Гајрета. У селу Заступу одржано je 17. II. предавање »Ислам и нросвета« иза теравије у присуству 32 слушаоца, почетак предаваља у 10 сатп и том приликом пало je у корист Гајрета 84 оке кукуруза који даровпше грађани села Гостуна. Предавање »Ислам и лросвета« одржато je 2. дан Бајрама у варошици Бродареву у џамијн прнје џума-намаза у присуству 200 слушалада л том приликом поздравио сам елушаоце и истакао циљ Гајрета, што je на присутне учи1гило јак утисак како у варошлци Бродарево тако и na осталим меегпма где je иредаван.е одржппо. 128 Приликом купљсња прилога у корист Гајрета којои je ириликом пало после џума-намаза 50.25 динара a иза бајрам-намаза 82.25 динара. Приликом посета од Бајрама т. ј. повереника прикупл>ен je прнлог у корист Гајрета у роби од гђа и гђица и то: једанест комада пешкира, једна везена чевра, шест рубаца и два napa мушких чарапа и 9 дннара у новцу. Гајретова рамазанска предавања у Билећи Рамазанска иредавања тслсом других десет дана т. ј. од 1. до 10. II. одржана су својим редом и no постављеном програму, свалсу другу ноћ. Са задовољством се може вонстатовати, да су и ова предаваља са страпе слушалаца редовно н с вољом посјећивана. Просторије, у којима се предавања одржавају, редовно су пуне, a no некад п прешлере. Први предавач био je дпректор овдашњс Грађанске школе г. Перо Дивљан. Наслов предавања био je: »0 постаику Југославена исламске вјере«. Други предавач бпо je г. Др. Салих Омерхоџнћ, срески љекар, a предавао je о хигпјени здравља и стана, које je та.кођер са задовољством саслушано. И овога пута je он предавао већином женама. a како су наше жене озбино схватиле важност тих предавања, доказ je то, што су просторије одређене за предавања, биле увијек дупком пуне. Ова предавања су међу иашим домаКицгма толико популарисана и уважена, да je с њима Гајрет добио много, сваиа na и најмања и најсиромашнија кућица о Гајрету понешто зна и прича. Предавач, tokom својих предавања, покушао je сакупитн неких милодара за Гајрет, na се je том прилпком увјерио, да je одушевљење за то наше друштво управо огромно. Свака домаћица, слушател.ица предавања, натјсцала се je једна мимо другу, да својнм даром поча/гги Гајрет. Приликом сакупљпља тих мплодара предлвач je дожпвпо дпрљивнх момепата, na за примјер навађам овај моменат: Једна жена, старица, самохраница, без игдје икога, редовито посјећује предавања. Међу осталим женама устаје и она, пружа 10 динара с ријечима: »Ево ти, господине, за Гајрет и халал ти их било!« Кад ју je предгвач покушао од тога одвратити, она je на то са сузним очима одговорила, да би била увријеђена и понижена, ако joj се тај дар не прими. Трећи предавач био je г. Салко Дрљевић, учитељ. Тема je била: »Одгој дјеце у школи и у дому«. Предавање je било изванредно посјећено, са пнтересовањем саслушано, a предавач награђен једнодушним одобравањем и аплаузом. Четврти предавач био je Ђампл еф. Арнаутовић, nara вриједни имам. Тема његовог предавања била je: »Ислам и данашњп друштвени поредак.« Предавач je много говорио о алкохолу с вјергамхг становишта. Предавање je саслушапо са одобравањем. Kao пети предавач био je пајављен г. Абдулах Грухоibiih, чнновшгк среског начелства, али нажалост ради претрпаности својим званичним послом иије могао одржатп најављено предаваље. Гајретово предавање у Касуповићима (Травнин). Повјереништво Гајрета у Касуповпћима одржало je сва предавања из треће п четврте књиге »Гајретове библнотеке«. Предавачи су били повјереник г. Хамзић и љегов спн Хивзо Хамзић, ученик шеријатске шмназије. MUSLIMANI, UPISU.ITE UDIELE JUGOSLAVENSKE PRIVREDNE ZADRUGE I ŠTEDIONICE U SARAJEVU Udjeli se mogu upisivati i sa agrarnim obllgacljama. Prostorije zavoda nalaze se u Ćukovića ulici 5 I. kat, u blizini Ferhadije džamije. �Гајретова лредавања у Модричу Мјесни одбор мвјепЉује m c ш je п ред м и м о .ЗдравЛ.у« од г. Др. A. Буквицс одржао на дан li. фебруара у сри1СДУ У просторијама мектеба. Предаваие су повјерили општинском љскару г. Др. Давиду Фрајнду, који je као добар стручњак п добар љекар са највећим разумпјевањем протумачпо како и на којп начин треба човјек чувати своје тнјело од којскаквих зарачних болссти, кал;о које долазе и којим се чутем најлакше преносс. Шта треба свс човјек да учинн те Ла има здраво тијсло и здраво потомство. Како треба обратити пп;к1ћу на чпстоћу домова н чнме се нхгаду дсзинфнцпрати РАДИОНИЦА З А Д Р УГЕ ГА ЈР ЕТ А И • * веким бројем љекара и њиховог излажења у сусрет. Чуле су се н друге иедаћс којс су као упечатак данатн.ицс на нашој лјеци. Предавпње »Ислам и просвјета« одржао je Мухамсд Муфтић уз присуство 72 члаиа. Дебата je била. Предавање »Ко су муслимани Босне и Хсрцеговинс« одржао je Хасан ЉубунчиН, уз које се je појавила дебата са питањем: »Kano јс постало име Србик u Хрват. Затнм je примјећено да je предавање у почепсу слабо обрадило тезу о дола«ку нза Карпата. Исто тало je примјеНено н то да je трсбало вншс докумепата о раашм особннама муслнмана, које КОЛА СРПСКИ Х С Е С Т А Р А У С А Р А ЈЕВ У li закужене просторије. Предавање je (хжбшо усијело, јер су га сви потпуно разумјели н трајало je од 8—9.30 сати на вечер. Слушалаца je било око 120. Друго предавање о »Одгоју дјеце« од,г. вулејмана Мурсела одржано je на 13. фебруара у истим просторијама и у псто вријеме. Предавање je одржао г. Омер еф. Мехпћ, школскн управитељ. Предавањс je лијепо извео п добро nporj'мачио кааоо треба нашу дјецу одгајати да постану добрп и ваљани грађани. Предавању je присуствсквало 140 слушалаца. Предаваље »5 исламскпх вјерскпх главних дужности« од г. Хафиза A. Бушатлнћа, које je одржао Хафпз Мухамед Спужпћ, пмам, иа дан 14. о. мј., уочи гвсте 27. liohn, у иегпм гореспоменутим иросторијама, лијепо je нротумачпо шта све треба и шта je све дужан муслиман да чинп и како he Богу нбадет чинитп, како да буде праведан и псправап човјек. Ово вјерско предаван.е лнјепо je nocjeheno. као и увпјек. да емо се сви задивилн, јер Модрпч je мпло мјесто. a овај пут je предавање посјетило око 200 особа. Taj број показује да naметно тумачење налази увијек свога мјеста. Гајретова предавања у Фочи Прсдавате о »Вјерн« одржао je у Фочи г. Мухамед Муфтић, потиретеједник Мјееног одбора уз присуство 49 чланова. Дебате ннје било. Предаиање »Будимо задругарп« одржао je такођер Мухпмед Муфтић уз присуство 52 члана, исто без дебате. Предавање »0 одгоју дједе« одржао je Абдулах Мули1> уз приеуетво 54 члана са дебатом у којој се je чула жеља за су^рекли нашн компетентни паучннцн: Јоваи Цвнјић, Владимир Шповић и Димитријевпћ. Том приликом je један дебатер доказивао да Богумилн нису само примили Ислам из разлсхга да нм остаиу добра у рукама, како je то у предавању речено, но да су то оип учннпли под пснхичким околпостнма које су иастале усл.ед ирогоиа, којс су онп од католика и православних доживл>авали. Присутннх je бнло 09. Предавање »Задругарство Краљсвипе •Југослишје« одржао je Хасан Љубунчић уз присуство 5? чланова. уз које се je појавила прнмједба да je предуго н да се многе <тпари понављају. Свидила су се мјеста која дају практична упутства о оснивању задруга. Гајретова предавања у Љубушком У кафанн Алпје M.ixiiha на Гожуљу одржано je предаваље »Ислам п просвјета« na 5. II. 1931. Предавач je био г. Абдулсолам Церић. зпаппчинк; ирнсутннх слушалаца je бнло 40, диекусије ннје бнло. O iiih t u утисак предаван,а бпо je добар. Предаван.е »0 вјерн« одржано je 25. II. у џамијп Жабљак no г. Каеим еф. Садиковићу, шср. судијп. Број приеутннх слашдлаца нзнооио je 49. Пре;шван.е je оотавнло врло лпјеп утнсак u видјело ес je да се одмах слушооцн ннтерссују за даљња предавања. Исто предавап.е одржано je 28. I. у џамијп Гожуљ, послнјс теравије, нсто no г. Каснм еф. Садиковићу. Прнсутно je било 105 што мушких што женских слушалаца. Само предаваље направило je одлнчан утисак na прпсутие те су мцогп похв.иала Гајрет, koju en je onor 129 �посла латно. Код свих слушалаца видјела се жеља о лреводу Курана на наш језих. Предаван>е »Будимо задругарн« одрждо je 4. II. у Југослоиснској читаоници »Гожуљ«. Предавач je био г. Салих Хрљнчеви!), nopeci;n чиновник. и начелник Оогаола. Пршутно јс бпло 86 особа. OnniTii утнсак ирло добар. Првлнком предавања искрсло je питање за оснивање задруге у нојој би били сви чланови земљорадници и земљопосједници. Предавач им je рекао да се за вријеме рамазана организују и здоговоре те да ће се одмах no Бајраму лристулити послу. Гајретова предавањз у Плевљу 27. ноћи Рамдзана одржао je г. Ћамилбсг Дрнда. наставник гимнааије, предавање »0 ралвитку Ислама« и »Иелам и алкохол«. Поејета je била одлнчна, око 300 слушапаца, a већи број просторија Гајретове читаоннце ннсу ни могле примвтн. Интерееонан>с je бнло огромно и ово he предавање прло корнститн »i бољн успјех предавања, које he Мјесни одбор послије Бајрама одржаватв. Г. Дрнда запатересовао je слушаоце горњим темама тако да су два сата љеговог преданачин дотакао ее je и пптаља алкохолизма. Читаво предавање бнло je образложено како с вјерске стране таво и са научне. Нарочито се je овим предавањима одазвао млађи свијет, радничие класе. Onu су са толико иажње праЈНли читав гок предавања. Ga њиховнх Јшца читало ^се je велпко задовољство и одушевљење’: С/ ° v / о Гајретова предавања у Челику (срез Брчно) Предавањд из прве njm re ева су ирочпЂша у мјесецу јануару и то у размаку 2—h иоћИј-€ва су предавања читала у Народној читаоншш^осТш првог предаваља. »Rjcpa«. Ово предавање je чптдо ловјеренЈп; Гајрета г. 'Сулејмановпћ осим У Читаониди и у Народцој — мало бол,ој кафани^ cđ састају највише (дарпји и одлнчвији људи. Ово предавање иолучнло je код слушаљда врло добар ефекат, што се је^ могло разабрдтп из усменнх захвапа X. Репо ефендлји. који5 се je потрудио и naimcao ово предаван.е. i;ao и иннцијаторпма тих предавања. na и повјеренику, који нм je предавање образложно и разумљиво прочртао. Олушаоца je било 85. Предавање je одржано 22. јануара нослије теравије. Предаваље »Будцмо -задругари« t прочитано je у Народној читаопици. Чжгао га je Мухамед Ибрахимовнћ. ученпк V. разреда шер. гимн. Слушалаца je бВдо 35. Бфекат повољан. Дискутовало се и расправљало послпје иредавања. Предавање »0 одпоју дјеце« прочнтао je г. Сулејмановић у Народној читаокици пред већим бројем слушаоца (oico 40). Након чита1ћа настало je расправљање, a нарочито о тјелесиом узгоју дјетета у сиромашнијој обнтел>и. Ефекат je бно добар. Предавање из II. свеске читао je повјереник у џамији послије теравије т. ј. »Пет исламских вјсрепих дужности« и то на два пута, двпје ноћи. Ефекат ii интересовање врло вслико. Друго предаваље из III. књиге читано je у Народиој читаонпци нсто на два пуга. Слушаоца je бнло вазда зо—40, a на првом у џамији 60—80. Гајретова предавања у Бос. Новом. Повјереник Гајрета г. Мехмед Ибишевнћ одржао je три иредаваља и то »Вјера«, »Ислам и просвјета« и »Пет исламеких вјерских обпсзатних дужности«. Такођер je г. Хаеанбег Церић. школеки управитељ, одржао предаваље »Будпмо задругари« и г. Муниб Бехмен »Одroj наше дјеце«. Детал.ан изпјештај о уснјеху предпванл нзиијећемо нлвнадЕО, 130 Гајретова предавања у Автовцу 5. фабруара т. г. пригодом званичне дужности у Кључу одржао je благајник Мјесног одбора г. Шериф ХаеанбтчВЈИћ нредавање »Вјера« од X. М. Ц. Чпушевића. Присутних je било око 80, a олржано je у кући Хасанаге 'lvcTOBnha од 8 до 12 сати у вечср. Ha 'коцу свршеног предавпња настао je опшнран разговор о Гајретову рад у.1 Гајретова предавања у Плевљу Од 26 . јануара до I. фебрулра т. г. одржана су у Плевљу |'лиједећ|а предавања: -------- 'У~прбсторијама Тајретове читаонице a *уз ирисуство Гпјретових чланова као и осталлх грађапа н пријатеља, којих се je број кретао око 100 евакс вечери, одржано je предавпње »0 вјери«. Предавач je бно г. Ћамилбег Дрнда. Дискусије није било док je пнтересовање бнло осредње. Друго предаван.е »Будимо задругари« одржао je г. IIIyhpq Њуховић. баиковни чнновнлк. треће »0 одгоју дјеце« г. Ибрахим Впоградлнја. учитељ. „ Акција ових преда.ваил у Плевљу нпје. могла доћи до •бо^ег изражаја ради тога што ее у пстим просторијама nirpaла томб(Јла, na се није могло довољно времена препустити н посветитц,' самим предаван.нма, водећк рачуна и о што већпм ус.пјесима томболе. Одбор je Behu дио предавања одло. a.itn- рза рамазана, педељно један пут, када he имати довољно времена за пзвр1пење што јаче пропаганде. Гајретово предавање у Лукавцу Тур. 16. фебрулра т. г .су џамнјп иза теравнје одржано je предавање »Вјера« од X. М. Џемалудин еф. Чаушевпћа. Пред.тан.е je одржло мјешћанин г. Пашпн еф. Кехон.нћ, ђат; шер. школе у Сарајеву. Предавању je присуствовало преко loo особа. Иза предавања ннје се иикаква дискуспја водила. Продпваље je дало добар утисак na народ. Гајретова предгвања у Почитељу Повјереинк Га.Ј1»етп у Почптељу г. Мухамед Ресуловнћ одржао je сва Гајретова предавањд онако, iai«o je то захтијевао Главви одбор Гајрета. Гајретова предавања у Автовцу Мјеснп o;i6op одржао je у селу Муљима предаван.а у просторијама мектеба. Г. Beho Пашић одржао je npc,4anuiiie »0 задругарству Краљевние Југоелавијс«, г. Сајто Ilaninh »Ко оу босански-херцегог,ачк1П муелимпни«, a. г. Шернф Хасаибсговић »Ислам н просвјета«. Прсдавање je трајало од 8 еати на вечер до 2 сата. Слушалаца je бвло 120 особа мушкнх п женских, те су сви иажл>нво саслушалп п опет затражилп да пм се дође другу. вечер са другим предаваљима. Предавање Tajpeia у Ракитници (срез рогатични) 5. фебруара одржао je Мјесии одбор Гајрета у Ракитннци предаваљс »Будимо згдруго.ри« од г. инж. Шернфа Бубићд у просторијама Народне књижнице н читаонвце. Предаван,с je nim nrao г. Рлзим Добрача. 30 слушалада помно су саслушалн предашње. Присутни су признали да би задругарство користило и унапредило лодизање села. 1. фебруара у џампји Иза теравије одржано je предавање »Вјера« од г. X, М. 1.1. Чаушевића. Предаваље je одржао г. Рпмиз Добрача. Вазунаспхат je наигадо на пуно разумијеnnn.c присутних. Дебата ивје вођена. 7. фебруара одржано je предавање »0 одгоју дјеце« од г. X. Мулићд. 20 особа je прису<лвовало опом иредавпњу. којег je прочитао г. Рамиз Добрача. �« Дебата je вођсна. Конститовало' се да јо пезнаље узрок нозатку н запуштености дјеце. Гајретова предавања у КасаповиКима Предавања из друге евеске одржао je иовјереннк Гајрета k a k o слиједи: »Ислам it прогвјета* одржао je Хф. Арнф Хамзић у џамнји. a прнсутннх je било око 105. Днпкусијс није било. »Ко су босажжо-харцегопачки муслимани« одржао je ђок VI. разреда шер. гимназије Хивзо Хамзић. »Задругарство у Краљевини ЈуихпиЈавији« одржао je такођер Хивзо Хамзић. Дискусије није било; прнсутннх слушала било je 60. лић Омер, Коњхоџић Ибрахим, Шеница Тошо, Бећлровић Хасан, Махић Мујага. Хрњичевић Салих еф., Кадрагић Мустафа. Муминагић Сулејман, Беширевнћ Шућрија; Таслиџа Алија, Аралица Ћурх), Махић Џемал еф., Maxnh Оулејмаи, Ружнћ Марица, Божнковнћ Фрањо, Шукалнћ Јусуф, Буквић Владо, Гујнћ Абдулах, Бнлић Хасан, Мехнчевнћ Осман. Павловић порезни, Kecnh Антон, Ћурчнћ Вејг.пл, Костлћ Ацо, Журовац Рнсто, Брлетић Огефан, Диздаревић Мугтафа, Будимлић Мехмед еф., Далипагић Едхем, Ђернмовић Ахмет, Хрњичеић Ахмст, Ђеримовић Накиф, Ћеримовић Мехмед, Фрањић Мир- Д а љ њ и д о б р о т -в о р и и у т е м е љ а ч и У ;ipyroj ноловици мјссеца фебруара уинслше се за чланове добротворе и утемељаче слнједећа господа: из Сарајева: Едхем Абаџић. за добротвора, уплатнвши одмах Дин. 1.000.—; из Билеће: ШаФир ИссшнН Ибро Селлмовнћ, Зојко Авдић, Идриз Бушатлнћ н Абнддга Мујачпћ — сви за утемељаче. Посљедни je уплатио цијели члански износ; из Козлука: Фехимага Бегташевић, Суљо Бањажжпћ. Јусуфага Алиспахнћ, Мустафа Бањпнопнћ. Абдулах еф. -fwi ibaiiOBiih, Војиолав Марковић и ЈовфД1. Лазиревпћ. АГИЛНИ МЈЕСНИ ОДБОР Г А Ј Р Е Т А У ПРИЈЕДОРУ Нови утемељачи и добротвори из Шпионице Сједе (слијева на десно) г. г. срески начелник Живковић, су Мустафа Суљкановић, Мехмед Ибрћхимовић, Хафиз Ах- дија, Др. Мехмед Хајровић (претсједник (Гајрета и шер. сумед Мулахалиловић, Ахмед Џннић, Мустафа Хогић, Јашар дија г. Бутуровић Јашаровић, Алија Мујчиновнћ из СрА^рнша, јАбдулах Хасић. ТЈулига Слшванкић, Мехмед Бајфиггар^впћ. Мехмедалија АдрДиздиревић Мухамед, Диздаревић Авдага, Будчнћ Никомовић, Мурсел Муратовић, Незир Jaxuh, Мујо Суљагић, 1ШИИ- t Лавијер Тонко, Розман Конрад, Делалић Авдо; no Дин. сеји Ибрић, Осман Бајрактаревпћ. Хусо Суљагнћ из lllirai J4.r-i Н.| Н.; no Дин. 10.—: Хумо Фатима, Барбарић Иван, пице. Садиковић Дуда, Коњхоџић Ибрахим, Танчица Салпх, Ормал Дуда, Омран Физа Ормал Нура, Дирдаревић Зенк<1, Делић Р а зн и д о б р о в о љ и и п р и л о зи за Станка. Диздаревић Мидхад, Махић Омер, Ћерић Хазим, ГуГ а јр е т jnh Салко, Омсрхоџпћ Ибрахим. Зухрић Аллја, Бијавића Авдо, Мујановић Хава, Орман Захида, Н. Н., Загић Зехра, ЛаДобровољни прилози на Гајретовој забави у Љубушком Добропољне ирплиге у новцу »приложише сгитједепа го- лпћ Али еф., Мехичевпћ Омер, Буковац Смајо, Драгнчевпћ Влатко, Лалић Мујо, подворник; Махић Алпја.. Невесињац спода: Дин. 150.—: Садшшвић Оадик no уДин. 100.—: Хаџо. Невегпњац Халили, Фазлиновић Ахмет, Гујић Алија, Орман Алија, Мушић Смаил, Гујић Хасанага, Делалић МуЛалпћ Вехбија, Коњхоџић. Сафет, Гујић Хамлд, Садиковић стафа, Гујић Ибрахпм, Назечић МустафЈ; no Дни. 60.—: ЈаМуниб, Оадиковић Мустафа, Јакић Алија, Буквић Љубо, кић Мустафа; no Дин. 50.—: гђа Гујпћа Ибре, Приморад Иван. Кључанпн CajrKO, Орман Арифа, Myjicnh Салко, Лалић ХплПрлић Сабптага, Kapan Милан, Кордић Никола; no Дин. 40.—: мнја, Загнћ Омер. Ћерпмовић Хусо, Хајдаровић Салко, МуБилић Мехмед, Дробац Дане, Др. Петрић Перо, Муигић Мујезпновић Салко Лалић Тиџа. Дауповић Мехо. Махић Зидан, хамад еф.» Михић Впто, Садиковић Каеим еф., Днздаревић Садиковпћ Мурат. Смешкал Вилим, Мујкић Сулејман, Гујић Мустафа; no Дин. 30.—: Кољхоџић Фахра, Муминагић Атпф. Каоим, OcM,nh Хаоан, Ковачевић Нико, Мујаповић Ибрахнм, Диздаревић Ћазим Мумпнагић Сабит, Фазлнновпћ Салих еф., Бећировпћ Муло, Новић Сулејман, Месхиовић Ахмед, Ђулић HoBiih Салих, Јелнћ Алсксл, Диздареаић Аган, Оодпковпћ Мехо, Садиковпћ Ибриппш, Месиховић Фатима, Бошљак БуАбдулах еф.. Садлковић Мустафа Бопгиревпћ Сулејман, Јакпћ ба, OcMirh Рабији. Ћурић Бега, Ђурић Бега, Месиховић Паша, Ибришим, Јакић Ибрахим. Кадрагић Шућрпја. Нпчстић ПеГујпћ 'Вемал, Пролић Назифп. Таслиџа Чашиф, Хаџагић Мсхо. тар, Курп Фрап>о, Милнћ Ннкола, гђа Грабовац, Ћук Богдан, Алендар Ћамил, Cpejnh Љубо; no Дин. 7.—: Н. Н.; no Дин. Делалић Смајо , Ибруљ Ибрахим. Несепнњац Дерво, Ћерпмо0__: Н. Н., Н. Н., Ћеримовлћ Фехо, MaiKcnh Едхем, Н. Н.. nnh Мустафа Фрањпћ Мате. Гашпар Петар, Каттвпћ Мате. no Дпн. 5.—: Хштллћ Ахмет, Семиз Мили, Н. Н.. Терзић АхМикоји Ннко, Кларпчпћ Мате: no Дпн. 2о,—: Пролпћ Хабиб, мет, Махић Хасо, Н. Н., Турић Шевала; no Дин. 4.—: Алендар Ћерић Мустафа еф. M«xnh Онлпхага, Даупопић Имширага, Мехо; no Дин. 2 .—: Н. Н., Н. Н. Орман Иб|>ахим, Лалић Махмутага. Алендар Оалко, Петрлић Добровољнп прилози у готовом новцу које су сакуппли Драго, Таслиџа Хасн. Проконнје Мулина. Mymnh Аспм, Ла- прнгодом купљеп>а бпфеа: претсједншс Мјесног одбора Гајрста Алија Орман и повјереннк Проевјете Никола Милић. ra гђом Фатпиом Хри.пчевић и гђицом Татлом Муминагнћ, a приложи слиједећа господа: По Дин. 100.—: Леон Е. Пало, Салих еф. Хрњнчевић, Садик еф. Садиковић, Др. Петар Hynh. ФрањсвачЈси спмо(тан Хумап, Ибришим Јакнћ, Bpah.i 'НвриMOBiih, Фетах и Абдурахман Диздаревић, Хасанага и Салиха- Уписујте даљње добротворе и утемељаче Гајрета! 13! �* t * га Дпздпревић, Сллихага Дпздаревнћ 110.—, Фрп Аугуотин Матић 100, фра Сарафпн Додиг, Мсђугорјо 200, Андрпја Сиврпћ п друговн, Међугорје G14, Павао Ковач 200; no Дин. 60.—: 'Вурнца Павлица, капетан; no Дин. 50.—: Антс Гавран, Гооподарска задруга, Крнжан Буноза, Изст Хоџић, Витина Уирава Томислаграда; no Дпи. 40.—: Махић Ариф. Браћа Ковач, Фрањо Маднраца, Авдо Делалнћ, Саво Пузић; no Днн. .4 0.— ; Махмутага Лалић, Оабнт Кољхоџић Зпонко Влсиљ, Смајо Делалић., Др. Радослав Мијушковић, Салко Алендар (Аић), ilja Мпледорфер, Инж. Оалпх еф. Цицо, Стипан Хсрцег, инспоктор Павао Грчар, Перо Виштица, Ралнхога Махнћ, Др. Морозов Симеун, Kop;i|iih 'Гома, Никола Бабић, 'Гопко Псрвап, Вргорац, Мплева Лучић, Сумбул Папо Макарска, Заим Мехичевић; no Дии. 25.—: Ахмстага Фазлиновић; no Дин. 20.—: МујкнИ Сулејман, Ибрахпм еф. Коњхоџић, Мсмншага Махић р. Мујаге, Абдулах Гујић, Сгојап Милош Мешгшага Махић р. A., Катииа Рађа, Мартинац Никола, Ацо Костнћ, Светозар Јелић, Антон Кесић, Хамдп еф. Бутуровпћ, Марко Муцпћ. Јуре Гаџе, Попггар Габало. Ахметага Кадрагић, Муниб Делалић, Марпја Illemau. Мехмед Ћерпмовнћ, Бариша Ереш, Рпсто Зуровац, Мпјо Грђан, Драго Грабовац, Шућрнја Кадрагпк, Ђулага Лалић, Емил Гргурић, Грго Мишетић, Мпрко Рогпћ. Перо Грубишпћ, Јурпћ Златка, Ића Бебек, Знјдбег Капетанови, Винпна, Хфз сђ. Месиховић. витнна, Решид еф. Диздаревић, Витина, Благо Рашнћ. Внтина, Славко Херцетотва, Ју^' суф Шукалић, Злата Нпчетнћ. Иван Мштчевићг* -no Дин. 10.—: Мехмед Ђулић, Загић Ofrlip, Арђм Мушић, Халнл Бећнровић 10. Коњхођпћ -Адем, Кидрагпћ Хајро; Иирахпм Терзпћ, Мухамед Бећпрошш IO, H£paxjđi Муминагаћ. Сабит Маxnh, Хасан Бплић, Мехо Латић, "Помпслав Шипић, ЈћубапГњато, Хамо Фазлпновић, Мартшг Вучпћ, Анте Борас, Хаcau Бећпровпћ, Мплоиг Божовн^! ЛукаГВрбор, Љубо С ред ^ Булс Никола, . Лукл Бошња< Јурчпћ Јаков, Јуре Мишетић, Шућрпја Терзић, Отојка Јелић, Мумин Чолић, Стипан Прхшћ, Томо Лучпћ, Дуганџић Впце, Ивап Чувало, Ахмет Фаздиновић, Омep Махпћ, ВасоСВитковић, Станко Леко, IAnnjžfc; Рујић, Муно Гујић, Васо Једић, А вд\Л Мехичевпћ, Зорка Тупајић, Халпл Бећировић, Фехим Крехпћ. Омер Јарић, Андрија Грим, Салко Лалпћ, Вптпна, Меснховић Тахир, Витина, Сафетбег Капетановнћ, Вптшш, Ахметага Диздаревпћ, Вптпна, Илија Пехар, Внтина, Перо Бебек, Витпна. Мујо Лпвња.1;, Внтина, Карачић Мате, Витпна. Анте ■Брбор, Витина, Мехо Рупић, Витина. Резика Аннћ. Вптпра, Матр Мишетлћ, Внтнна, Лазар Чолак. Внтина. Ива.ч Мајпћ, Вптшга, Мехмед Месиховић, Вптпна, Диздаревнћ Мсмпшага, Вптина. Стишгп Борас Анић. Бнтниа. Гпљс Хасал, Вптииа, Фрањо Борас п. Јуре. Витинл, Махмутага Месиховпћ. Витппа. Анте Гргић, Вптппа, Мате Буидар. Пробој, Мате Медпћ. Радшпићп, Млтар Поповпћ, Иван ТТавловпћ, Фраљо Вас-иљ. Ииколпца Впсиљ, Али еф. Махнћ, Фето Билал. Мухареи Гујпћ. Милица Семпз: no Дин. 5.—: Перо Халнловнћ, Јуре Грнзољ, Селпм Фејзпћ, Лиiiii.au Ћахшл, Внгпна, Иван Бебек, Bnnriia, Аите Чувшало, Пробој, Мате Мпкулпћ, no Дшг. 4 .— : Мате Мишетић. Исти сакушвачи сакупишс за бифе у наравп; Алија Орман баклалга. Никола Кордић торта, Мустафа Лалић кокош. Мустафа еф. Tiepnh бурек, Алпф Мумннатић бат;лава, Дервишага Невссинлц копош, Хасаиага Гујић баклава, Муетафа Садпковпћ хурмашпцс. Мухамед еф. Далипагић бурек, Мустафа Додалпћ. печспи тукац и 10 кг. хл.еба, Фахра Кон>хоџић исчепи тукац, гђа Анка Вебер патипшању, Сабитага Пролпћ баклава, Касим еф. Садаковић бурек, Мемишага Диз- даревић баклава, Савка Аарллица бурек, Марнца Ружић патишпања, гђа Шеннца торта, Мехмсд бег Бушатлија, Витина, бурек; Хафиз Раншд Меоиховић. Витнна, Печени голубови; Мухамед Диздаревнћ, Витнна, морац; Мулага Дауповић морац, Сулејман Мумпнагић icokoui. Ибрахпм Гујић и Муста4>а Диздаревнћ печени јањац, Мустафа л Осмаи Јакић бурек, Салихага Диздаревпћ баклвва. Омер Лалић бурек, Муминагнћ Сабит сф. бурек, Дпвдаревић Саблтага кокош, Милан Kapan колачи. Прилози из Загреба Госп. Шевклја Куртлшћ сакупио јс мсђу прпјатсљпма своту од Дин. 1.200__за друштво Гајрет. Дароватељи су слиједећи: no Дин. 100.—: Вејсил Мусакаднћ, Авдо Авдибеговлћ, Нурнја Авднбеговић и Шефкпја Куртагнћ; no Дшс. 80.—: Тико Tiyphnh. no Дии. 50.—: Сафет Кунуспћ, Мухамед Ханџпћ, Ристо Шутић, Машо Варцарац, Дане Леви, Морпц Флеш н Вјвкослав Дилберовић; no Дин. 30. : Јулпо Оалцер, Бранко Радоваповпћ; no Дин. 20.—: ГСарло Цирннг, Стјепан Зелеппо, Илпја ОршолиИ, Авдо Окерпћ, Буки Левиг Адем Соколовнћ, Темес Херман, Фадил Куртагић, Милан Heižuh, Мехо Canepomih, Жарко Капппсовић, Бо-ро АнтопиК, Авдо Оалпхоџић п Лео Фромер; no Дип. 10.—: Антои Кокога, Жига Мплер, Перо Бимбашнћ, Хасан Кунуспћ, Гаpmap Фирт, Руде Жавгр, Салих Каралић и Ахмед Одобашић. СакУпљачучлЈ дароватељпма топла хвилд! Прилози из Модрича: Прилнком посјсто члана Главног одбора Гајрета из Дервенте г. Есадбега Алибсропнћа, сакупљена je за Гајрет свота од Дпн.,§90.—. a коју дароваше гос-пода: no Дин. 110.—; Мсхмед Ганнбеговић u Ибрахпм Хаџ.налпјагић; no Дин. 70.—; Мухарембег Карабеговпћ и Јусуф Лусуфбеговић; no Дин. 50.—: Хафпз Мухдмед Спужић н Мухамед Хаџиалијагић: Дин. 40.—: Осман Абазбеговић; no Дин. 35.—: Хасанбег Хаџиалибеговић и Мехмед Суљнћ; no Дпп. 30.—: Омер еф. Меxnh; no Дин. 15.—: Мустафа Карабеговић, Ибро Ганибеговић, Ибрахпм Хаџиахметовић, Али еф. Чаушевић, Џемал Цунић и Соид Тахмаз. Даро1вател>нма пекреиа благодарпоет! Добровољни прилози из Домановића Днн. 15.—: Ђамнл Сејдиновпћ; no Дин. 10.—: Хамнд Хаџнћ. Мемишага Шатор, Салнхага Бућ, Омерага Опијач, Мухарем Шатор, Хамзо Шатор, Ахмед 'Бонко, Ибрахим Фејзић, Дервишага Алпћ, Халил Салчпн, Ахмед Салчин, Мухарем Хаеић, Аллјд Шетка, Ахмед Опијач, Хаџе Шетка, Нухан Бербе, Садик Шун>е. Васва Ссрдаревић, Мујо Трбоња мухта,р, Мехић Фатима, Хајрудии Оннјач, Хусо Торло, Адем 1‘опеша, Хасаи Xarnh, Салихага Оманнћ, Пирнја Хусо, Војчић Хасанага, BojnnJi Хусепнага, Мујага Табаковић, Behnp Хаалћ, Хусеин Пепава. Мехмедага Крпо, Алија Хаснћ, Мурат еф. Mapnh, Алага Бараковић, Всјсил Крпо, Хасан еф. Ксбо, гђпца Шемса Хљгић, 'Гпквеша Мехо, Хаљевац Мугтафа, благајник; Дин. G.—: Асим Koćo Боганов, поштар. Прплоге no 1, 2, з, 4, 5, и ниже од 10 дшгара нисмо писали. Свима онима који дадоше какав било прилог, nama срдачна хвала и живили! Gajret u svakoj kući, znači samo njezin napredak 132 �* • „ 1 1 Добровољни прилози из Бјелимића (Коњиц) Други разни прилози Лрвп даи Бајрпмл, заузимањем доле навсдсних пријатеља Гајрета, достсшљена je Глпвном одбору свота од 493— динара и то: Г. г. Ћамил бсг Шурковић, Рашидага Сирбубало в Ферхат Куртовић omiiT. иачелник продашњом бифса сакупплн су своту од 270.— дннара. У задн>е доба дозиачонп су Гајроту слпјодећн добровољнп прилози: Мјеснп одбор 1’ајрста Гор. Зслин.а Дин. 210.— Mjecmi одбор Гајрста Гор. Тузла Дип. 50.—; Мјеснп одбор Гајрета Згошћа Дии. 350.—; Аган Спнадовић, Бос. Дубочац, Дпн. 52.—; Куртовнћ И. Трнка, Бјслемпћ, Дпи. 493.—; Рудолф Шутеј, Сарајсво, Дии. 300.—; Конвпкт Баљалука разнп прилозп Днн. 1304.50; Жепачка општина Дпп. 500— ; Љубљ^нска Кредитиа Балка, Сарп;°во. Днн. 500— ; Зухднја Клалчевнћ, Сребренпцл, Дпн. 209.—. Жаид. наредиик Ристо 'Геиурић сакупљањем добровољприлога допринно je евоту од 154— динара Дароватељи су: no Дии. 10.—: Фетах Аликадић општ. биљ., жалд. цар. P hoto 'lcnypnh, М. Дероња, Мујо Грапуло, Зеј1шл Тарахпја, Џафер бег Шуркоппћ. Омср Глухо и Хамнд Подхумњак; Дин. 30— : Рпшпдага Снрбубало; но Дии. 5__: Асим Шурковнћ, My»inu Himiiih ir Алија Бнбср; Дин. 4.—: Салко Трнко; no Дин. 3.—: Дуран Володер, Хајдар Трнко и Бешир Туцаковић; no Дшг. 2 — : Азиз Шурковић, Џафер Шурковић, Мехо Володср, Сллко Калајџић, Мурат Јусуфбсговић, Салко Оидран, Суљо Имамоинћ и Халил Грануло. Осим тога продавањсм блокова за Гајретов дом сакупили су г. г. Ћамил бег Шуркоппћ 41.— динар и рашид Тршса 28— дииара. Дароватељима н сапунл.ачнма најљспша хвала, те их молимо, да се и у будуће сјете ове корисне нсламске устајшзс Прилози из Сарајева Угледна трговачка фидоа Исламага ВраДић ii спн, даровала je Гајретовом шегртском до^у комада фесопа да се исти подијелс снромашним шегртпма. И овај пут je -------угледна фирма поназала евоју •накллност према Гајрсту, a овај племенити гест ncra. пос.лужи ,за* углед Пнтомци Гајретова шегртоког дома захпалфјуГсе г. Вранпћуч my Вслетрговац г. Аснм^АреланаиЛ поклоп шегртском дому 20 иг крпсталиог ipehcpa. Захваљујући се г. ApĆ.ianarnfrV na да' „ жњу и OHHua којк могу, да се угледају у ввај лиј( мср, тс да и онп помогну ГајреУ у остварењу његовнх цм својим оболом. Прилози из Котор-Вароша Mjecmi одбор Гајрета у Котор-Варошу дозначно je Fajрету своту од Днн. loo.—, коју je сакупЂо -Г\ М. Љевљак, пмам из Врбањаца. V Прилози из Сјенице Суд општнне Дугоиољанеке, среза сјепнчког д«1ровао je Гајрету уиме noMohn за годину 1930. своту од Дин. 500.—, коју нам je своту дозначио Mjeeiui одбор Гљјрета у Сјеници. И овим путем нзрнчемо нашу благодарност! Дар Гајрету из Требиња Ограда око ТЈачког дома Просвјете п Гајрета бнла je порушена, те je заузимањсм г. г. Спмс Пстровића, Томе Вулетића п Драге Бубрешке обновљена. Троткови су нзносили Дии. 4.000— , те je заузпмањем поменуте г. г. п личним материјалним допрнносом ограда уређена. И овнм путем нзражппамо поменутој господи нашу топлу захвалност! Прилози из Козлука Ha Бајрам сакупљено je na сергије свота од Дпи. 135.— за Гајрет na предлог повјсрснпка Абдулаха Бањановића. Свпма дароватељпма nama хвала! Даљњи прилози Гајрету Г. Шефкија Kaimh из Чапљнне сакупио je Дин. 120. . Г. Сеид Алиспахић, Нови Шехер послао je Дин. 125.— Г. ЏЕМАЛ ЕФ. Х УЛ УСИ Ћ , Удружења имама матичара и агилан Гајретов радник е ч е с т и т к е П р е т с /е д н и к у Г а јр е т а Прплнком прошлог рамазанског Бпјрама примно je претсједник Главпог одбора Гајрстп, г. Др. Авдо Хпоанбеговпћ, од Гајретовнх одбора и повјереника слиједеће брзојавне честитке. Тузла: Своме вођи и претсјединку најсрдачнпје честита бпјрамске мубарек дане молећн Бога ;ia Вам подари дуг жпвот за добро и напредак свих муслимана. — Женски одбор Гајрета. Бихаћ: Након успјешно завршеног Гајретова рамазанског рада хитам да Вам у нме овдатљпх Гајретових раденпка и пријатеља поднесем бајрамсу честптку оа жељом да Вас Бог поживи још много и много година на дпку н понос нашега Гајрета. Претсједник Мјесног одбора Осман Реџлћ. Зеница: Сретне бајрамске празшп;е желпмо Вам! — За Мјесни одбор Гајрета Беширевић н Мамић. Столац: Наступајуће бајрамске пра-знпке најсрдачппјс честитамо са жељом да Вас Свемогућп обдари здрављем дугп низ година на понос нашег Гајрета! — Мушки и женски одбор Гајрета. Тузла: Одушевљенп свсстраним успјехом Гајрета под Вашпм мудрим водсгвом срдачно Вам чсститамо данашњп Бајрам са жељом да Вас Бог пожнви дуго годпна за добро муслнмана! — Претсјоднпк: Телапбашић; секретар: Оалихспахпћ. 133 �fi Бугојно: У u m u одбора и чланова Гајрета чеитита м Бам бајрамске празнике — Претсједник Садмковпћ. Кладањ: Мјесии одбор Гајрета свима -својнм - члановима честита Бајрими-шериф! — Претсједник Ђозић. Ha честитке унућене о Бајраму питомцима-ицама ГаЈретових пнтерната, иретсједннку r. др. Хасанбеговићу узвраhene су брзојавно честихке, u то; Бихаћ : Улрава Гајретова конввкгга са повЈеревчм joj питомцима хита да Вам као најбољем иријатељу н поборнику Гајрета u шегове ндеје a напосе оцу исламске оиромашне омладнне поднесем најнскрсннје ба.јрамокс честитке са жељом за. дуг н срећан живот a на дику и поноо исламеког днјела нашег народа. Гајретовд омладина обећаје Вам да he бити достојна жртава које наш народ чини кроз Гајрет за своју омладину! Уз израз многопоштовања — Управнлк и нитом^и. . Плевље: Честитајући Бајрам управа интерната са питомцнма жели успех.и благослав у .раду за: Гајрет! — ИбраxuM Биоградлнја. Бањалука: Управа н пптомци честитају и желе сретне н угодне барјамекс празнике своме дичноме и драгом иретсједнику н цпјело.м вриједном одбору! — Управник Beinih. Тузла: Упрлва Гајретова конвикта са. иитомцима^лајердачлије Вам честита Бајрам еа тоилом . молитвом драгсГм Богу да Вас дуго годвна поживи за добро и ouifC муилимапа! — Управник Салпхспахић. Сарајево: Управачкенског конвикта ‘ са својим иитомицама честита бајрамо^е нраз^ике сво-ме драгом и дичном иретоједнику ca жељом да Bife ljir иоживи много годвна! — Штефа Хромић. Сарајево: Управа лнтердога са, дштоцима честита Вдм бајрамске нразнике желеК^, ди^Вас Бог иожнвп много годлна сллједећп Ваше стопе које he нам бити као стаза водила у будућности! — -Унравиик- Алнја-Хромић... I Захвалност претсједнику Главног одбора Гајрета на бајрамској честитци Питомци Гајретова конвлкта у Тузли поводом бајрамске брзојавне честитке, коју i,y добили од црстсједнлка Гајрета, упутили су г. Др. Авди Хасанбеговпћу, По.моћшп;у Ba­ na и Претсједиику Главног одбора Гдјрета, слиједећу писмену захвалу: »Радосни и одушевЉени В£шом ввликом пажњом, коју сте нам указалн овогодишљом телеграфскол честитком рамазанског Бајрама, као и трајном очинском пажљом, коју ево кроз дуги ннз година нама указујете, даје нам полета и воље, да се што боље u што више спремнмо и оспособимо за велика дјела, која нас у животу чекају на пољу препорода муслимана и да на тај начпн олравдамо Ваше наде, које гледате у нама, Гајретовим омладинцима. Вама и Вашим сарадницнма, којнма дугујемо велику благодарност за благодати које нам пружате и који нас учите, icano се радп за свој народ, Краља u отаџбипу, овим путем ниже потписани, исказујемо најдубље иоштовање, захвалност л оданост.« — Мујезиновић Шефкнја, Чаушевић Мустафа, Ћефо Салих, Китовница Хамдија, Градашчевић Алија, Арнаутовић Шефко, Сманлбеговић Мурат, X. Јусуфовић Едхем. Муфтић Иомет, Мусемнћ Хајрудин, Башовић Алија, Силман Касим, Арнаутовић Џемил, Сулејманпашић Хафиз, Љубовић Шемсудин, Тановић Фндил, Оомановић Палгага, Медић Ху- uejiiH. Борнћ Мухамед. Догирменџић Рефик, Муминмгнћ Ибрахнм, Спахалић Сафет, Kaibiih Рамиз, Соаго Хилмија, Мулабсговић Махмуг, Чалић Абдулах, Хасанбеговић Шсфклја, изMiih Ешроф, Мурадбеговић Мидхад, Конџић Халим. X. Јусуфовић Ризах, Реџић Мехмед, Ттмо Алнја, Мујић Фсвзија, Салихбеговић Екрем Грабошић Реуф, Церибашић Хасал, Ибрахимпапшћ Исхак, Гачпћ Едхем, Арнаутовић Шефкпја, Градашчсвић Хусеин. П оздравие д епеш е Поздравне депеше Главном одбору Гајрета и претсједнику г. Др. Хасанбеговићу Пале: Скупштинари ново основаног Мјеслог одбо,ра Iajрета у Шлама поздрављају Bat; као ное.ноца те идеје желећи да ла том положају остаиете дугл низ година на понос л днку нашиг покрета. Претоједник Хаџалнћ. секретар Новаковић. Љубушни; Вашом иницнјатнвом јучер je оонована ирва муслиманска земљорлдничка задруга у Љубушком те Вас yiPT»yuhu одбор ик-лред цјелокуивог чланства најиикреније noзд|>авл?а a оиобнту хвалу нстиче претсједнику Др. Авди ХасанбегОвнћук молећи Вао да нас у раДу помогнете. — Прет| јсдвПк А[у("г&(јф, Церић. пмам. Сребреница: Ол главне скупштиив,- иододбора Гајрета лоздрављамо свог днчног прстеједника. — ПрсЈсједник Адамовић Драгољуб. >■ • Градачац: Beh дуго заказанн жељно' лшчекивани Гајретов састанаж онштнне Шнионнце одржасмо донао на ivojH нам дође Омазпћ из Тузле те се потппеашг ла.овом састанку : асм0 ^зај'члановс добротворе односно. утемељаче нашег ipaa’or Гајрега одакле Bali гоеподинс нретсјвдаиче-честитамо Г»ајрпмске благдане клнчућн Бајрам мубарек олсун и жеaehn да Вао велпвл, Ддах' волгавл. још много п. мпрго. година Hii днку н поное свих нас ширбм .миле. Отаџбнне: Мустафа Суљкановић, X. Афиз. Ахмет 'Мулахалиловић, трговци,'Муста(1>а Хогнћ, Јашаревић Алнја, МајчитовиК Омер,. Фсзовнћ, те| жаци, Мехмед Ибрахимовпћ, учптељ из Сребренице, Абдулах Хаоић, начелник. Суљага Сломчевић'. биљбжнцк, Мехмед 1>ајрић, Мехмед Бајрактаревић,. мухтар, Незлр Јахнћ, имам. Мехмсдалнја Адамовић, • Османага , Бајрактаревнћ, трговци, Мурсел Муратовић. Хусеин Ибрић. Мујо- Суљагрћ.. теж,1ци нз ИЈинонице. Ј е д а н р и је д а к п р и м је р (8 разреда гимназије, матура и докторат медицинског факултета за 6 година и 5 мјесеци.) Ових дана je на Меднцинско-м факулхету Београдског Универзитета промовн«ш на част доктора целокуине медицпне г. Асим Ћемсрлић из Јање. Огроман увпех, којн je ir. Ћемсрлић постигао у једном релатшшо врло кратвом времену тако je маркантал, да не могу a да ra нарочито не истакнем. Тим пре што сматрам да би усиех госп. Ћемаловића могао да нослужл као одличан у:зор н путоказ свпма оиим, који бачени у вртлог тешког послератног лрпвреднрг живота, погоршаног joui незгодним решељем аграрне рефбрмс, не могу да се снађу и препуштају се судбпни. Пример г; Ћемерлића je бвз сумње један јасаи изрпз интслектуалнс јачинс, жилавости Члан Гајрета свјестан je члан своје заједнице 134 �- {i иагомиланс еиергије, коју муслиминсв« доо иаши.д ни|н)да пмн u коју треба crnio поиренути и вешто joj дати смериице. Носле Ослобођења госп. Иемерлић je, јако оштећен аграрiiom реформом, вочео да се бави трговпћом. Иико je имао уг.пеха у позиву, који изнеиује »moro смслостн, »рсдузнмљн- Др. м ед . O C T d J ie В И / е с г и Вијести из Зворника Ha 18. јануара о. г. чланови Mjecnor одбора Гајрета гг. Хш;аи X. АхметбеговпК, Сејид-Алија Бајраитаревић и Авдо Мујезнновнћ заиутилн <:у се у Козлук ради оакуиљања хране за 1'ајрет. Прнлпком њихона доласиа у Козлук дочекали еу их гг. Фохнмага Hcrrauiouiih, носједиик, u Абдулах еф. Бањаноuiih, имам-матичар » повјереник Гајрета га лијепнм бројем иаугледиијих козлучких тежака. Ha иннцнјатнву Фехимаге Бегташевића н A. БањаноB iiha сазвата je конфереицнја иа којој ее je еаиуинло доста тежаља и ако je био радии даи. Конферонцију je отворио претсједник Мјееног ОДбора Гајрета из Звориика г. X. АхметбеroBiih , те je дао ријеч Сејид-Алији Бајрактаревићу, шер. при- АСИМ Т ЕМ ЕРЛ И И . »оети, елаетичноети и окретности, ан je о^етио један jau iieдостатак: школу. Основна школа, колнш/је до тЛда уно *вршпо, била му je недовољиа и on je то добро зшА> if>ocehao. Жсл>а за зна' шем u школом иостепено јс расла, дрк иије ниетала tovtGo јака, да je госп. Ћсмерлић иабавно t f e вњнге аотребне m гпииазију н почео иа једном ироалодишом шј.ђом пнтеизивш учитн, како за дућаноком вртећи ц даље еавеонс уснешно евој познв, т«к<#'и код куће до дуроио у iiph. 1 У раду je наилазио na огромне тешкрће u али без инстру|К1ч»ра и 6dir ичије помоћи он je најтеже делове гнмназиског градидл. Резултат тога напора: je био тај, да je rocii. Тгемерллћ, који je у августу ГЈ24. године имао еамо 4 разреда основнс тко.|е, у авз-усту 1025. Родине завршно свих 8 разреда гимиазпје ii аоложно ucitirt зрелоети. После тога он ее одмах ioao иитомац Београдгког Гајрета »Осмлм 'Бикић« уписао за слушаоца медицппског факултота на Београдском Универзитету. Одавига^есХлвЛетудијама мецицнне, он je константно радио пуних 5 годшга. И заиста je и ту лостигао cjajau и завидон успех: он — самоуЦ — од 150 својих колепа с којима je дошао на студијс медицине, првн завршава и први бива промовисан na част доктора медицнне. A сад желимо, да гоеи. Др. Ћсмерлић буде иото толш;о вредан ii у свом новом иознву на добро целог. a специјално муслиманског дела нашсг Шфода, којему je он најпотребнији. Не сумњајући ни мало, да he ou такав н бпти, мн смо уверени, да у њему добнјамо једног новог, младог и вредног Гајретовог радника. Нека му je сретно! Мустафа Е. Карамик, канд. права. Г а /р е то в и те ч а /е в и за н е п н см е н е Анолфабетски течај у Пјаникима (срез Фоча) Учитељ и повјереник Гајрета у Пјанпћнма r. Мустафл 1ош 1зовић организовао je течај за непиемене, у који ее je уписало 17 полазника. Букваре му je отлоелио Главни одбор. А Б Д У Л А Х ЕФ. БАЊ АН О ВИ Т Козлук, срез зворнички в" нравнниу, којн je у ндјљепшим цртама прнказао цпљ и сврху рада нашег 1’ајрета, што су присутин са одушевљењем сислушаЛн говорнкка. Након тога прпстуиило се уписивању чланова, гдје се je одмах уписало за чланове преко 40 мјештана од којих je 5 утемељача и који су одмах уплатити прва рате. (Утемељачи су донешсни на другом мјесту овог Гласкика.) Рамазанска вечер у Братунцу Још од дуже времена ocjeha се јачање свијести за Гајрет у слмом Братунцу као и његовој околици међу свим муенлмаиимп, a нарочито се то опажа код г. Салпхаге Налића, тргавца. Ha 6. фебруара позвати су од стране Братунчана г. г. шер. еудија Абдурахмановић Едхем еф. као и шеф пореске управе Назим Шаћирагнћ, те градоннчелинк Алл еф. Селмана1гић, Хрусто Беговић и Абдулах еф. Гојачпћ на пфтар. T om прнликом, послпје клањања теравије, у дупком пуној џамнјн Назпм Шпћирагпћ oiprnio je значај и рад Тајрета и одрисао ГаЈретово предавање из »Гајретове бпблиотеке« »Вјера«, које су ирнсутнн помно саслушали. Позвао je прнсутне да се окупе око Гајрета, да се у што већем броју упишу за чллнове, како би се могао основати Мјесни одбор Гајрета у БратунцЈ'. Исто тако замолио Аналфабетски течај у Скендер Вануфу У мјесецу фебруару отворно je учител. н иовјереник Гајрета у Скендер-Вакуфу г. Расим Имамовић течај за ненисмснс, у који се je уписало 15 муслимана полазника. Букваре за аналфабетс доставно je Главнп одбор Гајрста. Организујше аналфабешске § течајеве и домаћинске школе! ј 135 �jfi прпеутне да се i-jo-ro Гајрета са прл.позпма., na јо том прпллком сакуи.гено 224 дниара, a даровашс слнједећа госнода: Дин. 50.—: Салих Нллпћ; no Дии. 20.—: Ибрпхпмага Буљубапшћ и Јусуфага Верлашсвпћ; no Дии. 10.—: Мустафа Буљубашпћ, Х атнага Ефендпћ, Мујага Мујчпћ, Лутво Салнховић, Хакнја Џашгћ н Халил Ахметовић; no Дин. 5.— : Бскто Лхмнћ, Мсхага Мујић, Осмап Дагић, Медо Глухнћ, Aro Џаипћ, Салпх Хаеаиовић, Сабрпја Сточсвнћ n Авдо X. Авдпћ; no Дин. 4.—: Салчпн Реџић, Алпја Сулејмановнћ и Расим Авдпћ; no Дпн. 2.—: Хусо Реџић, Хакија Хоџнћ, Салкић Омер, Осмаиовнћ Расим. Осмап Bemnh, Бајро Бркић, Ибро Бешпћ. Авдо Ахметовић, Салко Хусић. Идеја Гајрета развићс сс ускоро у Братунцу, само дај Божс да нам поагиви Салнх еф. Налића који he сигурпо својим радом окупитп гве Братунчане у коло Гајрета. Дароватељнма најљепша хвала и пуно cpehe у длљљом раду, шпрењу н јачаљу Гајрстових пдеја. Ифтар за питомце бањалучког конвикта У понедељак всче прирсдно je претсједник Мјссног одбора Гајрета у Бан>а Луцп r. ннис. Сул>а1га Салихагпћ богато еерви рт нфтар за свс нитомце Гајретова бањолучког копвикта. Пптомце je дочекао сам r. ппж. Суљага ГалнхапПг врло л>убазно, a послнјс пфтара одржао je кратак^д^значајагг-^поздравнп говор, у коме je ларочито иагласио р^дшку улогу' омладинс у сгвараљу паше Ј>реишје бу;јућности. Нспред питомаца захвалио му fte je пптомак X .. Адсмовнћ, завршнвши '•вој говор са клпцаАта г. СалпхјШићЈ"' и његовом дому. Након тога пптомци су се лрпиреЈгилЛ за ш маз и свп зајбдццчки к.чан>алп. Послије тога ндстало’ je нарочито ржлголожење у4угодном разговору, пјсвању -н свираљу. Питомцп су мноп^ј# 1хв£лни г. Салпхагићу вој госпођи na врло срдачном дочеку и пажњи најљепше утисже са ове всчери. i "Г" i врнјемс pastaсјетпди су их се r. Д^.»Ејуб Мујезпновдћ, пославшн им за ифтар двије тепсије хурцашица, и г. К. Хаџиомерспахић, професор, пославши list двије тспсије ружипа*— Питомцп су na na^iBii. врло благодарни. = Шаљите редовно Главном = I одбору убрану чланарин у!| Д у ж .в е иретплатс листа >»Га/рет<< Главни одбор Гајрета упутио je ових дана спискове претплатника — дужника писта »Гајрет« свима мјесним одборима и повјереницимг Гајрета, мопећи их да наплате дужне претплате у својим мјестима. Према тим списковима укупна свота коју дугују претплатници за лист »Гајрет« у разним мјестима износи 87.000 (осамдесет и седам хиљада) динара. У тој суми садржани су дугови претплатника који данас добивају лист »Гајрет«, док су дугови претплатника из ранијих година, којима je ради неплаћања обуставл>ен лист — далеко већи. Дужне претплате no мјестима изгледају овако: Бања Лука 3.430 Дин., Бихаћ 1.860, Бијељина 1.747, Бијело Поље 947, Билећа 265, Битол. 700, Бос. Брод 800, Брчко 1.220, Бреза 580, Бугојно и околна повјереништва 1.540, Цазин и околна повјерништва 2.000, Чапљина 1.520, Бос. Дубица 200, Доњи Вакуф 100, Дервента и околна повјереништва 2.420, Добој 7С0, Фоча и околна повјереништва 775, Фојница 100, Бос Градишка 950, Ђаковица 580, Гацно и околна повјереништва 380, Гњилани и околна повјереништва 2.135, Гламоч 508, Горажде 1.150, Гргчаница 1.110, Гор. Вакуф 150, Градачац и оиолна повјереништва 2.525, Хан Пијесак 380, Илијаш 250, Јајце 1.489, Бос. Крупа 590, Какањ Добој 150, Какањ-Згошћа 100, Кладањ 450, Кључ 2.260, Коњиц и онолна п с е јереништва 720, Котор Варош 200, Куманово 140, Ливно 1.400, Љубушки 730, Лесковац 215, Љубиња 150, Маглај 770, Модрић 1.000, Мостар 3.500, Мркоњић-Град 100, Бос. Нови 715, Нови Пазар 595, Невесиње 50, Нова Варош 200, Олово 150, Оштрељ 75, Озрен 350, Орашје 30, Бос. Петровац 425, Пазарић 225, Приштина 110, Пећ 1.675, Плав 250, Плевље 200, Подгорица 175, Прозор 275, Приједор 1.350, Пријепоље 75, Прилеп 100, Прибој 300, Призрен 535, Прњавор и околна noвереништва 3.520, Подлугови 170, Иожаревац 100, Рогатица и околни мјесни одбори 2.390, Радовиште 50, Рожаје 115, Сански Мост и околна повјереништва 2.300, Сјеница 700, Сјетлина 475, Скопље 1.360, Бос. Шамац 50, Сребреница 300, Столац и околна повјереништва 1.770, Струмица 1.150, Штип одбори 930, Тетово 300, Томислав Град 660, Тешањ и околни одбори 280, Травник 1.545, Требиње и околни одбори 2.790, Тузла и околна повјереништва 2.400, Вареш 425, Велес 100, Вел. Кладуша 350, Високо и околна повјереништва 2.820, Вишеград 870, Власенице 545, Завидовићи 260, Загреб 675, Зворник 772, Зеница и околна повјереништва 1.554, Жепче 550, разна мјеста 1.805 динара. Умољавамо све нгше одборе и повјеренике из горе набројаних мјеста да настоје свим силама да у што краћем времену уберу и наплате дужне претплате у својим мјестима, те да и ту покажу своју велику активност и разумијевање за Гајрет као што то чине и у другим гранама Гајретова рада. 136 �m € f i A Posjednicima agrarnih obligacija Jugoslavenska P rivredna zadruga i štedionica (z. s. o. J.) u Sarajevu, Ćukovića ulica broj 5 I k at isplaćuje sve dospjele kupone agrarnih obligacija na svojoj blagajni za vrijem e uredovnih časova. Daje predujm ove u mjesečnim ratam a n a ku­ pone agrarnih obligacija tako da svaki vlasnik papira može sebi osigurati stalni m jesečni prihod. Istodobno se stavlja do znanja vlasnicim a ag rar­ nih obligacija, d a Jugoštediona daje sve inform acije u pogledu prodaje zaloga i uopšte korisne upotrebe agrarnih obligacija. Ove se informacije daju u sam oj direkciji za­ voda besplatno. Direkcija Jugoslavenske privredne xadruge 1 štedionice Sarajevo. SV A K I M U SLIM A N TR EBA DA KUPU JE SAMO JGAJRETOV Ć l G A R P A P t R jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „Gajret" © o o o o o o o o o o o o o o o c)O Q © o o o © o o e)o o o c)o o o o o o o o Q Papirnica Hamdija Kopčić Sarajevo, Strosmajerova - - Telefon 619 preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaceg materijala C» oooooooooooooooooooooooooooooooođoooooog siffiSr Narudžbe: • Tvornica cigarpapira S. D. ALKALAJ, Sarajevo može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu Oglašujte u „GAiRETU” p © $ t£ ш там париза: ИЗРАЂУЈЕ НАЈБОЉЕ CBE ШТДМПДРСК* ПОСЛОВЕ УЗ КУЛДНТНЕ ЦИЈЕНЕ С Л А Г А К И С Т Р О јЕ В И С Т Е Р Е О Т Н П И јД РОТДЦИОНИ СТРСЈ cimkografija: IZBACUJE KLIŠEJE U JEDtIOJ I VIŠE BOJA JEOIliA NA JUGU NAŠE KRALJEVINE k n jig o v e ž n ic a : POVEZUJE KNJIGE 00 * NAjlUKSUZNIjC �ш ш općine grada Sarajeva Bosanska Industrijolna i Trgovačka Banko d. d. Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 Potpuno uplaćena dionička glavnica D in 20,000.000-^ Rezervni fond D in Temeljna glavnica 40.000.000'- Dinara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172 Bavi se svim poslovima koji rasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju Z A L A G A O N IC U koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. ;Dr. Omer Bahtijarević dugogodišnji liječnik Drž. i Bolnice, operater i spe­ cijalista za operativne bo- I lesti, asistent chirurškog odelenja Državne Bolnice 7,500-000- Prima ul o š k e na štednju, vrši do­ znake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o 1j n i j e uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća Ordinira od 1-3 p o s lije podne Interurban te le fo n i broj 605, 865 i 555 Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split 5 u Aleksandrovoj ulici br. 45 B a n k a G a jre t d. d., Sarajevo Akcijski kapital Din 40,000.000*- Rezerve Din 2,000.000*š B a n k a se b a v i svim u b ankovnu struku spadaju ćlm poslovim a. O vlaštena Je za trgovanje sa valu tam a i devizam a. Zavo d Je tako đ er i pupila m o siguran. O sniva, o rganizuje i ru ko v o d i k re ditn e i p riv red n e ustanove. O sn iva i podu­ p ire razne k u ltu rn e i hum anitarne ustanove. Od čiste dobiti daje 6% Kulturnom i Prosvjetnom društvu „ G a jr e t”. Sve doznake п dom o vin i i lno stra nstvu o b av lja B a n k a O ajret najb rže i natku lan tnije. U lo ške uka­ m aću je n ajp o v o ljn ije i isplaću je iste u sv a k o doba � https://kolekcije.nub.ba/files/original/36b406f01b0f5fe544f730e057b38f42.pdf 15a0608ebbdeaa3cf199af4e6d04bf4e PDF Text Text , ГПACHИККУЛТУРНО-ПРОСВЈЕТНОГДРУШ ТВАГАЈРЕТ С AДР ЖAЈ : Уредништво: Побједа Гајретове идеологије Проф. X. С. Бркић: Питање наших вјерских КЊ И Ж ЕВНИ ПРИЛОГ службеника „ - G. A. Бурина: Осмех среће Велијине Мустафа Мулалпћ: Због евлада П РИ В РЕ Д А Проф. Шевкија Бубвћ: Слободна трговина и Инж. М. Фазлагић: Наука о воћарству заштита уопште П О ПУЛАРНА С ТРАНА _ /Хамднја- Мулнћ:. Како Омер просвјећује народ (Смјернице сонолског рада) КЊ И ГЕ И ЛИСТОВИ ■— Из живота Његова Величапства Краља — Једад добар прилог за народну просвјету —. Лснивање Удружења имама матичара ГА ЈР Е Т О В ГЛ А С Н И К Гајретове забаве: Величанствена Гајретоиа забава у Сарајсву, Гајс ретове забаве у Травнику, Грачаиици, Вишегред, Козарцу, Рппчу, Јајцу, Горажду, Власениди. Локвама. Згошћи—1Сакњу, Благају, Озгепу, Гацку, БосТКобашу и Автовцу. Гајретова предавања: у Ливну, Бос. Кобашу, Локвама, Модричу и Санском Мосту. Даљње проширење Гајретовв организације: Нови Гајретови повјереници: у Сочицама (Санџак), и у Врбањи: Оснивање Гајретова одбора у Палама (срез Сарајево). Рад Гајретове организације: 1'ајретов успјешни рад у Бихаћу (Реконструкција Мј. одОора, l. Конфвренцнја Гајретових радника, Гајретова предавања, 2. Гајретова конференција, 3. Гајретова конференција, Ифтдр грађана и Гајретових питомаца у конвикту, Теравија у Гајретовом конвикгу), Великп успјеси Гајретова рада у Требпњу, Инхензиван рад за Гајрет у Кулен-Ваљуфу, Гајретови Мавлуди у Ластви. Успјех Гајретове томболе у Вишеграду и Грачаници, Годишња окупштина Гајретова одбора у Џивару (Требиње), Оснивање Соколског друштва no Гајретовом одбору у Орашју. ___________ . Апвл Гајретових радника претсједнику Главног одбора r. Дру A. Хасанбеговику Добровољни прилози: Прилози за забаву у Сарајеву, Прилозн у Дервенти, Илијашу, Сребреници, Умољанима, Вишеграду, Гласинцу. Гадку, Бос. Кобашу,' Ластвп, Тузли, — Ифтар Гајретовим питомцпма у Тузли — Пажња ирема Гајретовим питомцима у Плевљу — Бијрамока закуока војницима муслиманске вјере у Плевљу. Остале вијести: Мустафа Камарић: »L’ ćvolution du droit musuiliiiaii en Yougoelavie« од Дра Мехмеда Беговића — Конкурс за економску литературу. 16 МАРТ САРАЈЕВО 1931 И з д а је Г л а в н и о д б о р Г а )р е т а у С а р а је в у БРОЈ 6 �Oglašuite u listu »GAJRET« »Gajret« je najrašireniji časopis među muslimanima i svakim danom diše se broj njegovih preplatnika, na­ ročito otkako je povećao svoje gra­ divo. I u buduće, »Gajret« će nastojati da zadovolji što širi krug. svojih pre­ platnika i da prodre i u najzabitnija mjesta. Iz ovih razloga, bilo bi u in­ teresu naših trgovaca da oglašavanje svojih firmi vrše preko »Gajreta«, a tim ujedno vršili bi i svoju ifitriotsku i humanu dužnost. Radnici i prijatelji Gajreta treba da porade u svojoj sredini kako bi trgo­ vine i preduzeća iz njihovih mjesta oglašavali u listu »Gajret«. Jugoslavenska Privredna Z ad ru g a i Š ted io n ica 7 V- ^ z. s. o. j. u SARAJEVU ' * Bavi ^h li u bankovnu Г Ј struku ' ‘ spadajućim se isvim poslovima. Organizuje i potpomaže razne privredne zadruge. — Po­ djeljuje zajmove uz povoljne uslove i prima uloške na štednju uz otkazni rok i bez otkaza uz najpovoljniji ka­ matnjak. — Podjeljuje zajmove na 6% agrarne obligacije u neograničenim iznosima uz vrlo povoljne uslove. Uredovni časovi od 8-12 i od 2 i po do 6 časova. Prostorije Jugoslavenske Privredne Zadruge i Štedionice (Jugoštedione) nalaze se u Cukovića ulica br. 9 I kat. Telefon broj 39 Brzojavi: JUGOŠTEDIONA 10% čiste dobiti daje u kulturne i prosvjetne svrhe. Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друпггва за културно и економско подизање муслимана, излази 1. и 16. сваког месеца, a цена му je за нашу Отаџбину 100 динара на годину, a за све остале земље преко границе 200 динара. Ђаци добивају лист у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. Поједини број стоји 5 динара. Директор Х ам ид Н унић Власник друштво „Гајрет". — Одговорни уредник: Хамид Кукић — За штампарију „Босанска Пошта“ одговара Јосип Енгл. �ГОД. XII ГАЈРЕТ БРОЈ G Сарајево, 1 6 марта 1931 i/об/еда Гајретове и д е о л о г и је Манифестопана иа с-вечаној за б а в и \ . спјех једне велике и плодоиосне идеје ци. ое нрема броју личности које- je прихваћају, ■i снази њеног корјена који ое шири, моћно и '0, у утроби терена на коме Je она нашласвојаЈ ^..^гварење. To нарочито.важи за оне идеје које ру•^ководе један широко засновани, искрени и несе' кчни рад у народу, лишен тепденција, себичних • 1ли ситно-политиканских. To, посебно и нарочито, ^важ и за идеје Гајрета које су освојилс не само угледне и образоване појединце и скупове Муслнјмана у нашој Краљевини, него сучапсорбовале за јсебе једно радооно оојећање заједнице д друштвено формирање најширих слој“ва муслиманског живља, V свима крајевима гдје тај живаљ ocjeha пГотребу културног удруживања и просвјетне 'друштвености, цивилизоване заједнице и општег стремљења ка афирмацији у јавном животу. Овогодишња велика и свечана Гајретова забава, у свима просторијама Народног Позоришта, пружила нам je свима једну драгоцјену поуку, a уједно и моралну сатисфакцију и подршку свима идејама којима се руководи Гајрет у своме национално културном и социјално просвјетном раду. Импозантност учешћа муатимана на тој забави, незапамћено велики број тих учеонвка, из Сарајева и покрајине, то je пружа.ло једну слику која остаје незаборавна,. која дјелује животодајно и поучава н најокорјелијег сумњача у слиједећем: 1. Гајрет je муслимански, општемуслимански, у најширем и најдословнијем смислу ријечи; 2. Гајрет je иостао једна неодољива и несумљива, витална и гласна потреба свију мус.тама.на . који ту потребу оојећају као пријатност и задовољство; ^г-Еајрет јгобеснажио' и онемогућио све друге утидаје међу муслиманима; у упорној и жилавој борби Гајрет je побиједио све оне утицаје који с.у доскора водили ка дезоријентацији или личним прохтјевима и рачунима; 4. Гајрет je једном за свагда увјерио и сугестивно освједочио све муслимане да су његови циљеви јасни и одређени, да су лишени свега што би могло потсјећати на раније амбиције иојединаца; и 5. Гајрет je снагом овоје идеје, поштењем и несебичношћу својих неимара, у Главном одбору и у великом кадеру својих иододбора и повјереништава, увјерио да je он постао жариигге културе и напретка, искреног родољубља и националности, центар сваке акције у народу, луча просвјете и хуманости, једнодушна афирмација муслимана у геслу: За Краља и Отаџбину. E to , те поуке и те констатације су биле очигледне за сваког онога који je пажљиво посматрао ред и дисциплину, радост и свесрдност заједнице незапамћено јпуЈне дворане Народног Позоришта, на великој забави Гајрета. Требало je, ослобођен сваке сумње и злобе, a усредоточен на јасно гледање и посматрање, погледати у д у х и д у ш у , нерв и идејну у ст ал аса н о ст у ч е сн и к а н а о в о ј з а б а в и ; требало je видјети достојанство и културно-умјетничку озбиљност програма; послушати онај спонтани аплауз послије сваке тачке; требало je осмотрити расположење при .137 �лице оиих који, ограиичени сумп.ом или упаучени у Јшцемјерству, нерадо глсдају успјсхс великих идеја. Гајрет напредује. . . Гајрст цвјета. . . Гајрст побјеђује. Њсгови успјеси су успјеси цјелокупног нашег народа. Триумф Гајрета je триумф свијести о потреби културе, просвјећености и напретка. Једно велико и свијетло, истинско и вјерно огледало тога триумфа бнла je и свечана Гајрстова забава. игранци и левезаној забавн, — овс je то требало лажљиво погледати, na се освједочити да су свс горо наведене поуке и констатације сасвим тачне u несумњиве, утјешне и радосне. Стога: овогодишња Гајретова забава претставља свијетлу круну у ловоровом вијенцу успјеха Гајрста, најљепши кликтај у пјесми његових осунчаних побједа, најљепшу и најкрупнију јагоду у грозду његових плодова. Ова забава je доказ, најрјечитији и најубједљивији, који обара све смица- P r o f. Н . S . B r k i c P ita n je naši/) v je r sk ih s lu ž b e n ik a Vj,ersko-prosvjetni, kulturni i privredni život naše braće i sugrađana drugih vjeroispovijesti raz­ vija se i kreće naprijed uz snažno učešće njvhoyih sveštenika. Osim hijerarhijske organizacije preko koje se njihovi sveštenici ispoljavaju kad jedna vrlo aktivna jedinica, javlja se među njima kao pokretač jaka nacionalna svijest koja ,proširuje aktivnost sve­ štenika sa područja vjeVskbga i na područje nacio­ nalnoga rada. Katolički i pravoslavni sveštenik nije samo du­ hovno lice koje zbrmjuje duhovne potrebe svoje sredine; pored svoga glavnoga svešteničkoga poziva sveštenik se baca i na polje nacionalnog rada. On sarađuje u svim nacionalnim, kulturnim, humanim i privrednim organizacijama, te svojom inicijativom i svojim radom daje ituh i pravac rada tim usta­ novama. Taj rad, pun ljubavi i požrtvovanja, pribavio je ovim sveštenicima veliko poštovanje i jak autoritet u redovima njihovih vjernika,, ali se jasno izdvaja autoritet koji počiva samo na vjerskim motivima od autoriteta koji je rezultirao iz nacionalnog rada pojedinaca. Sveštenik koji je uz redovno vršenje svoje duhovne dužnosti obavezao svoje vjernike ra ­ dom na nacionalnom, kulturnom i privrednom polju, postao pravim miljenikom svoje sredine; uz njegovo ime i rad veže se često puta zavidan kulturni i pri­ vredni napredak pojedinih sela i krajeva. Primjeri ovako vrijednih i pozitivnih narodnih prosvjetitelja nijesu rijetki ni u skoroj prošlosti, a u današnjici oni postaju sve češći, jer su vjerske organizacije naše braće i sugrađana posvetile najveću pažnju pitanju svoga sveštenčkog podmlatka, te se pobrinule da što bolje spreme i što bolje osiguraju svoje sveštenike. U ovakovoj sredini živimo danas mi muslimani sa potrebom, pa i sa željom da jednomjemo kora­ camo na svim poljima narodnoga života sa ostalim svojim sugrađanima. Međutim, prilike pod kojima se mi razvijamo kao vjerska zajednica, živa su 133 opreka onom stanju, u kome se nalaze vjerske za­ jednice naše braće i sugrađana drugih vjero­ ispovijesti. U pogledu vjerske hijerarhije kod nas nije bilo 'n i 'prije drukčije. Islam načelno ne priznaje hijerar­ hije, te radi toga nije kod nas nikada ni moglo doći do hijerarhičke organizacije sveštenstva. No ta hi­ jerarhija nije ni potrebna, čak se, historijski posmatrano, može dokazati njezina negativnost. Da sveštenstvo i bez hijerarhije može vršiti svoju veliku kulturnu misiju, dokaz je upravo naša istorija. Kod nas je gotovo sve do okupacije sveštenik bio najkulturniji čovjek. Stalež ilmije bio je jedini kulturni radnik, pa makar se njegov rad kretao samo na području vjerske prosvjete. Pojedini imami, vaizi i muderizi bili su ličnosti od velika ugleda. Njihov upliv je često prelazio granice mjesta u kom su djelovali, a pojedinci su uspijevali da se nametnu kao arbiteri u pitanjima opštega karaktera, koja su zasijecala u interese cijele zemlje. Carski veziri su izbjegavali sukob sa ovakovim autoritetima, a moćna bosanska vlastela se otimala o njihovu naklonost. Ovu snagu tadanjoj našoj ilmiji nije davala moć hijerarhije, jer te hijerarhije nije ni bilo. Visoke intelektualne i moralne odlike koje su resile tu ilmiju bile su podloga njezine moći. Po svojoj spo­ sobnosti ilmija je bila dorasla zadatcima koje je na nju stavljao savremeni život, i ona je te zadatke sa­ vjesno i odlično ispunjavala. Tadanji naš kulturni život se razvijao jedino i isključivo u pravcu vjer­ skih težnja i nastojanja, dakle u istom pravcu u komu se je kretao život i ostale naše braće drugih vjera. Naša ilmija je bila u stanju da posve zbrine te potrebe života. Međutim, kad su se pod utjecajem najprije za­ padnog racionalizma a po tom pod utjecajem fran­ cuskog revolucionarnog nacionalizma javile pored vjerskih težnja i nacionalne težnje, narodni život se počeo da mijenja. U manjoj ili većoj mjeri svugdje I ��se javlja narodni osjećaj kao nova komponenta u pobijcđivaii su utjecaj mišljenja, koje je ilmija imala narodnom životu i ispoljava se kao novi pokretao o školi te su se pojedinci oslobađali ispod duhovnog ropstva svoje ilmije i polazili u školu. U redovima naroda. Sveštenstvo tnemuslimanskih vjeroispovijesti kao našega građanskoga staleža formiralo se novo i slo­ glavni kulturni radnik znalo je da nacionalizam i bodno mišljenje o školi i prosvjeti. Iz toga novoga njegove težnje izmiri sa svojom vjerom i da ga za­ mišljenja rezultirao je Gajret i cijeli niz kulturnopravo stavi u službu svoje vjere, te da se pojačano prosvjetnih organizacija. Skoro bez učešća i utjecaja naše ilmije razvijao sa jednim novim motivom i jakim pokretačem za­ loži za kulturne i nacionalne interese svojih vjer­ se naš kulturni život zadirući u sva područja na­ rodnoga života više nego li u područje vjerske pro­ nika. Naše muslimansko sveštenstvo, moćno i autori­ svjete. Prije rata, pa i poslije rata, kulturno-protativno kako je bilo, zauzelo je upravo oprečni stav. svjetni rad u širokim slojevima naroda razmicao je Reformni pokret u školstvu koji je pokušan kod nas makar koliko svoje granice. Javljali su se rezultati, pod konac turske vladavine, nije našao ni razumi­ ovdje u većem, ondje u manjem razmjeru. Jedino jevanja kod naše ilmije a kanio li da ma se je ona područje koje je ostalo skoro bez ikakovih vidnih stavila na čelo. Razlozi koji su tadanju ilmiju ruko­ rezultata, bila je i ostaje naša vjerska prosvjeta. Na vodili u njezinoj opoziciji prema turskoj i novoj tom području je upravo toliki zaostatak da je on školi, mogli su, možda imati i svojih političkih mo­ zabrinuo i nas svjetovnjake, kojima se sa strane tiva, te bi se možda, s.toga gledišta mogli i ražu- ' jednoga dijela ilmije ne priznaje ni dobra volja ni mjeti, ali sa kulturnoga i nacionalnoga gledišta-oni iskrena namjera u vjerskim pitanjima; mi danas kao se ne mogu ni razumjeti ni pravdati. svjetovnjaci prelazimo pireko neopravdanih i neza­ Držanje naše ilmije prema, novpj školi i prosvjeti služenih inkriminacija, pokrećemo pitanja naše poslije okupacije^ njezina odlučna i nepomirljiva vjerske prosvjete i doprinosimo svoj obol za po­ opozicija prema svemu Цо' je novo i što dolazi sa voljno i savremeno rješavanje tih pitanja. Uz! mnogo­ zapada nosila je na sebi karakter jednog nerazumnog brojne druge dokaze dovoljno je navesti da poje­ prkosa i opozicije, kojim se l^ori slabiji i nerazum- dinci J 2L redova svjetovne inteligencije napisaše i niji prema jačem S posobnijem . To je bila borba najbolje vjeronaučke udžbenike. Živeći u avakovim prilikama, mi kao vjerska novog vremena, koje moćno kuca na vratima sa starim vremenom, koje je svjesno svoje nemoći, zajednica, pored svojih ostalih specijalnih pitanja, svoje slabosti i^podređenosti, ali koje je bilo gordo najviše trpimo od toga što ne možemo da povoljno na svoju tradiciju, a nesposobno da uspostavi konti­ riješimo pitanje svojih vjerskih službenika. nuitet života u novim prilikama. Prikazujući položaj i ulogu sveštenika naše I dok su se naši sugrađani u novim prilikama braće drugih vjeroispovijesti te ističući vidnu ulogu i uz mnogo teže uslove putem škole i prosvjete raz­ koju je [naša ilmija igrala u našoj istoriji do pred mjerno vrlo brzo pridigli iz, teškoga stanja i opšte okupaciju, mi smo dovoljno objasnili šta znači auto­ zaostalosti, dotle smo mi, uz vrlo povoljne uslove ritativan i vrijedan sveštemički stalež u životu jed­ sve više i više padali. Škole i sve druge kulturne i noga elementa. Danas, u današnjim prilikama, trebao bi nama, privredne ustanove nicale su oko nas a mi smo ih obilazili nabacujući se na njih blatom mržnje i možda više nego ikad takav stalež narodnih prosvje­ prezira. titelja. Međutim stanje u kom živi naš sveštenik da­ Naša ilmija koja je gospodarila našim duho­ leko je od onoga stanja u komu se može da rađa vima, nije razumjela svoju novu ulogu. Umjesto da jaka avAjest o prosvjetiteljskim dužnostima. se u novim prilikama savremeno a u duhu islamskih Sa onim sposobnostima sa kojima danas raspo­ širokih kulturnih načela orijentiše i nastavi svoju laže bar jedan znatan dio naših vjerskih službenika, kulturno-prosvjetiteljsku ulogu sa pojačanom aktiv­ mogla bi se da pokrije mnoga narodna potreba, kad nošću, ona uzima ulogu jednog neumoljivog kriti­ bi se njihov rad razvijao uz sređene materijalne čara koji ne prima i ne priznaje ništa, što se ne okolnosti, i kad bi se on kretao po jednom sistemu. poklapa sa načelima koja su bila već davno pre­ Ali u njihovom radu manjka i jedno i drugo. živjela svoje doba. i koja su, prema savremenim Materijalne okolnosti, pod kojima radi većina životnim prilikama, postala negacijom života. U naših službenika, upravo su bijedne. Mnogi naš vjer­ ovom stavu negacije djelovala je naša ilmija puna ski službenik, a naročito oni koji žive u selu, mora tri decenija poslije okupacije. se zadovoljiti sa tako bijednim hororarom da to vri­ Pozitivni rezultati nove škole i novoga života jeđa dostojanstvo čovjeka. U takovim teškim prili­ kod naših sugrađana druge vjeroispovijesti počeli kama prestaje idealizam, i mnogi, posve razumljivo, su pojedincima pomalo otvarati oči. Zahtjevi života vrši svoju ulogu samo u toliko, u koliko je potrebno, 140 �da se sačuva pravo na to teško i mučeničko zvauje. Naravno i posve razumljivo da će većina tih službe­ nika svoje slobodno vrijeme upotrebiti za zbrinja­ vanje svojih potreba na drugi način, kad mu ih već samo zvanje nije zbrinuta. Rad će se njihov ogra­ ničiti na vršenje vjjerskih dužnosti. Pa i pored ovakovih teških životnih okolnosti mi možemo konstatovati da se veliki broj ovih naših vjerskih službe­ nika odlikuje doličnim patriotizmom nalazeći vre­ mena za sarađivanje na kulturno prosvjetnom polju. V e l i k i b r o j i z m e đ u n j i h i s t i č e s e m e đ u v r i j e d n i m i p r i z n a t i m Gaj i r etovim pionirima. Što se tiče sistema po komu rade naši vjerski službenici, on je upravo takav da tu i nema sistema nego se tu ravna rad prema ličnoj invenciji i sposob­ nosti pojedinaca. Naravno, za ovo pomanjkanje si­ stema snose odgovornost naše više vjerske vlasti, koje rade tako sporo da čovjek dobija dojam da tu spo­ rost prouzrokuje jedino nepomirljivost prema novom vremenu i njegovim potrebama. Naša osnovna vjeronaučna nastava je bez si­ stema, jer način po kojemu se ona danas predaje, nema u sebi ni traga kakovog sisfemd. Učenje huitbe u petak je još posve stereotipno, nerazumljivo i bes­ ciljno. Džamijski vazovi, sa rijetkim iznimkama, su upravo polja ličnih i pojedinačnih produkcija, u ko­ jima se, katkada, javljaju najveće anomalije. Jednom riječi, našim vjerskim službenicima u njihovom vr­ šenju čisto vjerskih dužnosti i гд širenju i učvršći­ vanju vjerske prosvjete nije određen i razrađen je­ dan sistem, a rad bez sistema teško može da urodi pozitivnim rezultatima, a vrlo lako može da prouz­ rokuje negativne posljedice. Prema svim našim gornjim izlaganjima pitanje naših vjerskih službenika je pitanje hitne i neodložive reforme u našoj vjerskoj prosvjeti. Vjerske pro­ svjete nema bez dobrih vjerskih prosvjetitelja. Zato je najpreča dužnost svih nadležnih da se pitanje naših vjerskih službenika temeljito načne. Dosta je više skanjivanja i »Studiranja«1', jer, bar u tom pi­ tanju, nema nejasnoće. Ako se želi da vjerski služ­ benik uspješno radi, treba mu obezbijediti život i ri­ ješiti- ga osnovnih životnih briga, i treba mu dati sistem, po konvtreba da radi. Postići i jedno i drugo nije teško, ako se samo riješimo da težimo za onim, što je beznslovno nužno i4riješimo se onoga, što se evidentno jajvilja kao balast i samo koči i ometa rad a usporuje napredak, «S. A . B urino Osm ei} si (O d lo m a k i z ro m a n Pred nekoliko dana pozvao Veli ju kadija sebi. Rekao mu da ono imanje po testamentu ne pripada njemu. Njegovo je da ga obrađuje dok se, ne javi pravi nasljednik Velija Ahbabović, koji je* već po­ odavno otišao u Jedrene. A on siromah morao ise­ liti. Došao i beg. Mlad i lijep momak, ali mnogo oslabio. Ubio ga možda i neuredan život u tuđoj zemlji. . . tamo gdje nije imao nikog svoga i gdje gotovo nije nikog poznavao. I morao odmah u po­ stelju. Vratio našeg Veliju u kuću. Da mu on sa svojom Rukijom hizmet čini. I pomaže mu, ako ozdravi. Ne može on sam. Ovoliko imanje. Kuća ve­ lika i pusta. Nije lahko živjeti. Naročito u časovima ovako teškim kao što su ovi. Pozvao beg Veliju i go­ vorio mu: »Vidiš: Imaćeš blaga. Ovo će sve tebi ostati. Ja osjećam da neću dugo. Idi u kasabu po hećima.« Velija je skočio. Uzeo svoj drenov štap, svog vječnog nerazdvojnog druga i odšepao niz potok. Ni svojoj Ruhiji ne bi bio hitriji. Beg mu hasta. A ipak je u sebi osećao neku pritajenu radost. Predosećao je sreću u nekoj nesreći. Tih momenata bio je egoist, beskrajni egoist. Ispoljila se u njemu ona će Velifi elifin e Утот šibani") judskog karaktera, koja u otsudnim momentima diriguje čovekovom podsvesti i izaziva u životnim dubinama njegovim neku skrivenu, neuzdržljivu silu prisvajanja i života samog sebe i nikog više. I ta sila smešana sa predosećanjem nečije ka­ tastrofe, terala ga je da juri što brže može u kasabu, da bi se što pre vratio na begluk. Posle pola časa lekar je bega našao u vrućici. Buncao je. Puls mu je bio jako ubrzan. Sav je goreo. Diagnoza: Zapalenje mozga. Ubrzan proces. Opasno, klimnuo je glavom lekar. Mokre zavoje. Evo recept. U apoteku. Velija je odjurio. Iza jednog sata vratio se iz kasabe sa lekovima. Kasno je. Šta ćemo. Nije mu se moglo pomoći. Izjavio je na smrti da tebi ostavlja sve. Velija se oradostio. Ali se setio težine situacije, uozbiljio se i odjurio gore da ga još jednom vidi, i da ga poljubi. Jer on je makar i mrtav njegov spa­ silac. Lepo ga opremio. Na dženazi je bila ćela ka­ saba. Sve malo i veliko. Jer je sve poštovalo porodicu Ababovića. 141 �Velija sedi u bašti pod smokvom na ćilimu. Drži svest mu je krila neku tajnu predstavu i razotkrivala u naručju svoga malog sinčića. Tepa mu i niše ga stvar, koja bi ga opet mogla baciti u kolotečinu bede, u vrtlog nemilosrdne zle sudbine što ubija bezbroj na rukama. — Eto Haso, sleca jopet svanu tvom babu. Ti njih potištenih i bednih. Evo baš ovako je on nihao si mu slecan. Dete se smeje, pa plače. Otac ga umi­ malog Hasu kada mu je došao poziv od kadije. Ru­ hija je baš kao i sada pobegla na čardak da je on ruje. — Ćuti, ćuti Haso. Babo će ti svasta donijeti. — ne grize, ne ujeda od milosti i uzavrele krvi. Pokuša I tako se on zabavlja sa svojim malim sinčićem, a da se podigne ali kao da nije mogao. Telo mu je njegova Ruhija na čardaku tka i brine se za kuću. drhtalo. — Velija, Velija. Evo poziv od kadije. Odmah da Lupa čunka sa stana odjekuje čardakom, a mlada jedra žena peva. Radosna je što je zdrava pa može ideš, oslovi ga neko. Bio je to sudski glasnik. Velija da radi dok joj dete čuva njen dragi Velija. Gleda je okrenuo glavu, pogledao poznatog čovjeka, nabrao ga kroz prozor i smeši mu se. On je kao dete. Ljubi čelo i bez reči ustao. — Odmah. . . zaustio je samo. Dohvatio je svoj mališana i spušta ga na tle. Zove Ruhiju. — Hodi, boja, doli. Šta mi se preguljuješ. Ona štap i odjurio preko potoka. A mali Haso je ostao silazi a on je grli i miluje. Nežno je miluje. Iza zida plačući na zemlji. »Šta li je sad jadniče, mislio je uz begluka je potok. Begovice sa susednog begluka se put. Hoće li opet kakva nesreća«. Bojao se. Dogodilo kupaju. Čuje ih on. Čuje im kikot i prskanje. Veseo sp to baš kao i prvi put. Pa se plaši. — Hej, kućeviću. Ne da ti se baš zabeglučiti, mladenački smeh. Ali on voli svoju Ruhiju nego sve' njih. Seća se on tu prvih dana njegovih na ovom kaže kadija. — Ama šta je efendija, po Bogu si brate. E sad begluku. Dok nije ni znao Ruhije. P ea se po duvaru. i krio u smokvovu lišću da ga one, begovice, iz vode ne može biti druge, ono je sve samo moje, je li da jest. ne vide. — Opet zakon. Gledao ih on jedre sveže, kad iz njihovih grudi — Kakav zakon? bije mladost i snaga. I pomišljao da prosi jednu od ==. JSvo sarajevska Landes-banka sekvestrira sve njih. Ali ga je sreća odnela drugim pravcem. JgI*one\ begovice, a on »fukara«. Nikad sloge. Ovako sa Ru- nekretnine i vas pokretni imetak tvoj. Rahmetli Ve­ hijom on je tako zadovoljan i srećan. Seća se on i lija Ahbabović se kod njih zadužio dve stotine hiljada scene u vinogradu kad su ga one zadirkivale, a on dinara. Žirirao jednom svom prijatelju. Kako nema im odgovarao : Čekajte begovice, čekajte, sve ćete vi testamenta kojim tebi poklanja imanje to naravno na moju udicu. Pa njihova zvonka i sveža pesma od­ banka ima pravo na njega. To je njeno vlasništvo. jekivala je nad modrim lozovim morem i zamirala Bijedo, opet po tebi. negde daleko u dnu Kupice. Sve te slike prolaze nje­ Veliji oči zableštaše. Otvori vrata i kao lud po­ govom glavom i osvježuju mu časove prvih zadovolj­ juri prema Brezovu potoku i opet je čuo za sebe stava životnih u blagu i bogatstvu. A i one strašne podrugljive glasove čaršije. scene koja je ubila za momenat u njemu sve što je , — E beže, beže, odmota ti se trabolos. Došao je čovječansko. Scene sa kadijom koji mu je saopštio da kući sav izmoren od puta i duševne oronulosti. Ma­ ono imanje po testamentu Alibegovu ne pripada lodušnost je potpuno ovladala njime. Pao je pred njemu nego Veliji Ahbaboviću, bratiću Alibegovom kućom. Žena je štrcala s čardaka. a da on samo obrađuje i koristi se u potpunosti njim — Opet smo propali Ruho. Ama za uvijek. Pro­ dok ne dođe pravi naslednik. pali. Proplakao je kao malo dijete. A žena Ruhija Ta nemila uspomena ga malo potrese. Pokuša ga tešila. A kad je pao sumrak, otišao je na čardak. da je zaboravi. Ali kao da je bila nešto najstrašnije Da nastavi sa tkanjem. Jer samo je u tom mogla da u njegovom životu. Zatreperila je svim njegovim li­ nađe pravi spas za sebe, svoga Hasu i dragog Veliju, cem. I donosila neko neugodno pređosećanje. Pođ- kome evo begovat nikako nije bio suđen. Члан Гајрета свјестан je члан своје заједнице 142 �КЊ ИЖЕВНИ ПРИЛОГ М уст аф а М у л а ли Ћ Због снлодо Б е б и: (хвалисавом лажи) Ja сам кћерка грофа Еетерхазија. С а д у л а х : Види се да си господског соја. Иб р о : (за се) Тухаф инсана боже мој. Оставити грофовију, na доћ у Босну за Алију! Б е б и : Ко млада дјовојка имала сам велику љубав за тоатар. Овс моје жеље биле су доћи на даску. И б р о: Велике ми мукс и хуњера попет се на даску. Б е б и: И постати звијезда. О а д у л а х : Естагфирулах! И б р о: Што je je ћуфурлук разузо. Б е б и : Али то моји грофовски родитељи нису дали. Нису хтјели ни да чују. Па и како би то изгледало, грофовска кћерка na да дође на дабк^. И б р о : (за се) Шташ на- даски хцбзуху те било?! Б е б и : Једнога дана на^ђе; 'испред нашег замка једна путујућа трупа и ja са њима по^ бјегнем. ' ri Иб р о : Оигурно са ко^вЈИдпјашина? > Б е б и: Одмах мс директор заволи и пође ми давати важпије улоге. Једпе лијепе вечери поклоним ja њсму свјежу руку, а -он мени Десдемону. Од такада сам сваки дан давала ружу, док се 'Ни* сам у нашој трупи попела на част примадоне. Пређемо са трупом најприје у Сл&вошгју, a за тцм у Босну. Jao сфендијо! Што сам у Босни доживјела триумфе. . . To се описат ne може. To су вам све млади бези, код којпх није обичај сла£и букетз, него гривнс од бисера и дуката, To вам -je била публика! . . . И б р о: Бен тако. Имали су и коме. (За се) Ja би са Зејие згулио и оне двије три рубијице na би ти дао. Каква ли je онда била? (уздахпо) Пусто турско!) Б е б и: (прича о лаживој хисторији, дпже ју na крила ужнтка na je занос мало no мало приближи ефспдијама, те сједе на сећију између љих и кабаретским гостом анимирдаме извади цигарету и запали je. Отпухне неколико димова који се извијају као е.јећање пеких дпвних епнзода младоети. У забораву запухне гад Садулахефендију сад мухтара. септпменталивм гестом Гретс Гарбо. (Отросе грациозно пепео) У редној босанској вароши заљуби се у мене једап млади бег. Кад je трупа пошла on ме na кољеним мо.ли, да останем и иуди ми гав г.вој иметак, A био je силтто богат. Тако ja остапем иза трупе, 0) Иб р о : (баци no који поглед на њезина гола кољсна (За се) Сва je она округла ко шљивица. Б е б и: Живјела сам у једном хотелу као права грофица, Имала сам посебан апартман за се. Ујутро сам се дизала у l i сати и купала би се до подне у купатилу. 1 Ч? И б р о: (за се) Да ми je било провирити кроз кључаницу. Б е б и: Бег je долазио сваки дан, плаћао моје рачуне и доносио ми свакакве дарове. Али једпога дана изостане, пошто je изгубио кредит. Ja сам неко вријеме живјела сама и пошто ми je било досадно, ст^дим у капелу, која je тада у мом хотелу свирала, -и наотавим турнеју no Босни као пјевачица. Пјевала сам ефендијо no читаве ноћи и заносила ^ам ваше беговс на широку пучину севдаха. Moja у^јетноот била .је тако снажна, да су се од ње чардакови рупгали. О а д у л а х : (плепше Беби no голом кољену сасвим случајно и у најбољој вјери) Аферим! Ja ти na дуљалуку ne налазим прилике долпш права хурија. (J a ) , Б е б и : (извуче тијело ко тигар и кокетно запухне димом Садулах ефендију). И б р о : (плешће Бебино другом голом кољену сасвим случајно и у најбољој вјери) Хурија ефетгдија задајем ти вјеру. Оно што у ћитабу пише о њиховом зевку, ево ово ти je. Б е б и: (запухне димом Ибр.у и мало се попротегне). С а д у л а х : Хај машалах! Иб р о : Па ročnoja, како довле дође? Б е б и : Ja пмам красно грло. Пјевала ca>r док сам била са трупом прави колоратуртпт сопран n иаступала сам у Грофици Мариди, Кнегпн>п Чардапта. Jao што сам у Кнегиљи акламована. . . To je био ужитак и с.лава! Кад бих г.амо запјевала ону дивну арију (пова). (Овпрачи. мало понаппти су врлудали сокацима и у овом моменту су наитплп испред Бебиттх прозора na уместо серенаде овттрају исту арију из Кпегиње Чардаша.). (У половшттт пјесме у пајвећој екстази пребаиује голе руке преко рамепа Падулахефендијиног и Ибрпног. na се са н>тша оттаво сједећи љуља no такту чардапта. У почетку се Оадулахефепдпја згледава стидетл>иво са Ибром. а.лтт топлина Бебшгих руку то-лптсо дјелова. na п.ихово расположење. да се пођоше спонтано л>у.л>ати. Оадулахефепдпја no тпхо извија. из дупте с.воју олтл>епу �С а д у л а х : (задихано и збуњено) Осанисо се арију »Неђезел с’н« a мухтар Ибро затурлуче онакоф , од срда »Закукала етара мајка Џафербегова«. Kao брате чекајућ вечеру. Саће акшам a још вав нема. људи без музичког слуха не дају никакве мелодије, Таман усред вечере морао би остављат и ићи у џамтју. Сједи, сједи, онако подавијених ногу, na ако na се њихова пјесма не може нити нотирати.) С а д у л а х : (већ je остентативно положио ћеш бивакарсн, утрнуше ми ногс од дуга сијела. руку на Бебино голо кољено и не подиже je). Рекох мало да их попротепгем (хода no соби и проКад неби знао да сам на дуњалуку, мислио бих да теже ноге). И б р о: Утрнули брате и зуби, a камо ли неће су ме бива кудрет деве пренијеле у џснет! И б р о: (исто тако остентативно положио руку ноге (хода и он). A л n j a: (je донио са собом округлу софру, коју на Бебино кољено и слиједујс страсним одушевљењем љуљање). Д а ме сад види моја Зејна (стреее ће поставити na сред собе и онако ћутећи прави се сав, као да je попио чокањ припеке). Ох! Мила себи мјесто). Зар и теби мухтарага могу утрнути мајко! Али нема ту ништа! Joj младости! (хтједе ноге. Па ти терзијаш no ваздан у дућану окрштених обгрлити Беби, али Беби у том моменту подбодена ногу. И б р о: Ma оно колико и нису утрнуле, адет je јаким осјећањем, које joj je музика пробудила, скочи). да се устане кад се старији дигну. Б е б и: (скочила je и насред собе занесено, ко „ А л и ј а : (поставља софру). у неком ентузијазму, страствено настави у такту r > Б е б и: (зачуђено пита Алију) Шта je то? музике играти чардаш. Сукњица се под вихром А л и ј а : Ово je софра! подиже и разоткрива им своје скривене тајанствеие Б е б и : A зашто то служи? чари.) '""•чА л и ј a: Ha овоме се код нас у Босни вечера. 0 a д у л a х: Јпремда га. је Беби пустила, он се Б е б и: (прасне у смпјех). још налази у истом креталђу) Хај машалах! О а л и х а г а : Гоопоја се смије нашој софри, a И б р о : (као и С&дуЈгахендија) АфешмЈ___ да зна колпко се на љој појело јемека. . . Б е б и: (се окреће као на игли). Б е б и: (још увијек се смије) Смијешно ми како С а д у л а х и И б р.о: (ташггу рукама no такту, ћу ja подавит ноге. (Алији) Ти морапг бити мој a кад се Беба т о л т о завртила, да се г ш к т џ ра- визави! пгарила скоро'у хоризопталну линију око и>еног И б р о : Подбацићемо ти шћемлију. струка, кликпусрба у исто врпјеме:) ti ill U u * » А л и ј а : (поставио je већ софру) Е бујрум Ет, ет, ет, џанум. сто ти вјера! компгаје драге. Посједајте. Сад ће Јусуфагшгаца (и пљувачка жм навре науста. Још су ма.ло потап- донијети захпру. та л и рукама, алп и љкх подбоде неки силал опггар 0 a д у л a х: Пекје, пекје ефендум, али најосјећај, кога осјетише изчножног палца, na и они прије требамо један адет испунити. Ham Алијага скочише и пођоше се окретати око своје оси. Саду- се je бива оженио због евлада, na je ред да му га и лах еф. деоно, a Ибро ллјевб. Отвори ее уједанпут ми прије вечере зажелимо. Зато ja ћу дову, a ви балетски трио. Садулахефендијин^, се џуба рашче- амин! пурила, a Ибрини се пасови одмотавају као серпенИ б р о: Таман вала, ja сам са абдестом. тине. У највећој тој ротацији чују r* гласови с вана) С a д у л a х: (диже руке на дов.у и учи, остали A л и ј a: (с поља) Бујрум, бујрум, Салихага! со поиздижу на ноге и прате га са гласним »Амипс. 0 a л и х a г a: Афердерсн! Ja мало закаснио. Сви се објема рукама погладе no лиду). (Балетски трио као на команду се устави, као да И б р о: Перите руке! сс неко 'дотаче чаробног дугмета. Ове три балерине Б е б и : (се већ комично поставила за софр.у, заузеше збуњено позе). na се завалила од смијеха). A л и ј a: Ништа, пишта, баш ни Садулахефеи(Чују се корапи ходником, a за тим купање. дија тгаје давно дошао. Бујрум! (отвара гобна врата Сви уперили поглед прама вратама). i i улази са Оа.лихагом). A л и ј a: Ко je сад опет? Слободно! Појава 12. Пређашњи, С ал их ага и А лијага С а л и х а г а : (улазећи) Тек сам дућан затворио. Муштерије пред акшам навалише ко мухе. Нисам их мого отјерати. A л и ј a: (зачуђено блене у збуњени заустављени балетски точак) ПТта je ефендија за Бога? Куд си се надигао? 144 (Наставићс се.) дШаљите редовно Главномд родбору убрану чланаринуЦ �ПРИВРЕДА Ш еф к и ја Б у б и ћ , п р о ф . С л о б о д н а rp rou n n a и заштита уопште (7) ириврженика у образованом свету, (Ингрем, Историја Политичкс Економије, страна 48). Kao моћио СИСТЕМ СЛО БО ДНЕ ТРГО ВИ Н Е срество за постигнуће овога циља истицана су ова Појам и прве,појаве система слободне трговине. два начела: 1. да сваки поједипац, следећи своје Меркантилна политика створила je врло јаку личнс интересе, ради у интересу целине, и 2. да оиозицију и код теоретичара и код извесних при- he природни ток ствари, довести народе до највредних класа, и та опозиција подвргава оштрој већег благостања, ради чега се одбацују државна критици свс тачке у програму меркантилизма. Кри- мешања не само као непотребна него уједно и тика je најпре уследила од појединаца и класа, као штетна. Ова начсла добише у Француској чији су се интереси сукобљавали са тадањим пре- друштвено-етичку платформу, постадоше вероиспотераним државним ограничсњима. Поготову су гест једне схранке, уливаше протест против постобили незадовољни трговци, који су у више махова jetmx установа и тражаше брзо извођење рефотражили од 'државе да преда њима и њиховим prt«a у практици. Овде je иајпрво покрет избио на почетку 17. еонафима у руке монопол и регулисање трговине извесним артиклима. Тврдило се да државна orpa*- столећа ’ за ушостављањем слободне трговине изничења нису ништа друго^ него просте отАмачине међу појединих покрајина, што je нашло год. 1623. слободе трговања, јер ова' припада сваком грађа- теоретског изражаја у \дел у француског писца нину. Други су опет доказивали, Ј?ако услед др- Emeric de Lacroix. Дело носи наслов »Le nouveau жавних монопола зарада прелази у спољној трго/ Супее ou discours des occasions et moyens, d’establir вини у руке странада. Колитф су привредни кру- une paix generale et la libertć du commerce par гови тежили за слободном 1фговпном најбоље c e đ to u t le monden, и у њему писац »Оправдано je кнез узима дохотке од робе која се увози или види из одговора једно^а трговца Колбсру Колберу na i из његова подручја; али мора бити олакгово питање, које би мрре ваљало предузетв) Iдај се развијс трговина: ми хоћемочсамо слободу кре- шан промет животних намирпида, као жита, вуне, тања и рада, помоћи државне не требамо, ми само соли, меса, рибе, лана, коже, како би трговци с ттш од државе тражимо да се не меша у на.шу трго- слободпо трговали, јер би тако народ дошао до њих јефтино«. випу. ' \\ “ Даље он желп да читава земља постане заКритика постојећег прохибитивног система н једничка отачбина, али je он са својим етичким и жеља за слободном трговином били ćy у>главном тема тадањих писаца економске литературе. Цело- политичким тежњама остао усамљен. Почетком купан систем разних мера којима се спутаваше 18. столећа покрет за слободном трговином у слобода рада, као што су: прохибиције, заштитне Француској није био обична тежња појединаца. царине, премије за извоз, моиополи, привилего- него je просто владало друттвено уверење, да ће ваие корпорадије, све дакле оно што европске само онда наступити опће благостаље ако придржаве беху створиле и увеле тобож у интересу родан ток ствари не буде о г р а т т в а н и уједно им напретка индустријс и трговиие — у чему се у се буде веровало у његову хармонију. Taj je екооеталом највише испољава противност новога си- номски правац најјаче заступао Боа Гилбер, a стема према старомо — сад се одбацујо и оглагаује формулисао најједноставније Marquis d’Argenson пре као јсдпа смстн.а него као једно средство за (1654—1757) рсчима »moins gouverner« т. ј. мањс развијање тих грана, и удара се нарочито глаеом закопа и ограничења. Колевка система слободне трговине јесте неna то, како троба увеоти слободу рада и кретања као једну преку потребу. Taj круг мисли избијао сумњиво Енглеска, a остала га je Европа упознала je наравно поступно на повргаину, и љегови нај- преко Франдуске. Само покрет у Енглеској ппје рапији претставнипд у скономској лнтератури био онако друштвено исповедан као у Франдуској, схватају га уопште непотггупо п бране са неком он je овде базирао na индивидуалној критиди вларозервом; али та пова струја сгално je продирала дај.ућих доктрина, критици која се заснивала na напред и добијатта све већи значај, пошто су joj бољој и стварнијој апализи факата и појмова. били наклопи, управо за н»ом се повелп, пајвшии Имена веома зиаменитих економа 17. столећа узела умови д пошто je натглазила na nelin број својчх су учегаћа у овој крптиди: Меп ( 1621. 1628.) тражп ДРУГИ ДЕО. 145 �слободан извоз сребра како би енглвска нација постала госнодарица посредне трговине у Европи, — Пити (1662.) критикује заштитни систем упоређујући државу са опрезним лекаром, — Норс (1691.) претресајући питање о слободи трговипе, доказује како често појединци узимају свој личии интерес као мерило добра и зла, и како би хтели, ради свога интереса, да лише друге, који имају иото толико права да купе и продаду, и да je свака корист дата једном интересу или једној грани трговине над другим гранама штетна no опште интересе, — Никола Барбон ( 1696.) везује благостање нације за систем слободне трговине, и многи други. Сва ова ипдивидуална критиковања меркаитилног система уродила су зачећем новог схватања, схватања који се засниваше на потпуној и привредној слободи за сваког појединца, пуној једнакости свих радиности и слободи трговине уоппгго. Политичка економија француских физиократа и енглеског економа Адама Омита довела je у један систем ово ново схватање народне привреде које je унраво одговарало новим економским приликама западно-европског друштва тога доба. Поопагиоајте задругарство! М е ђт еба И ја F a z la g ić , u p r a v n ik r a sa d n ik a u G o r a ž d u N au ka o voćarstvu ' (Nastavak) Razvoj i dozrijevanje ploda., Oplođena plodnica pri umjerenoj toplini poene rasti. Po hladnom vre­ menu razvoj zastaje, voće^elabo zrije. U sušnom ljetu korijenje ne može da svugdje doda vodu, pa voće opada. Nezreo plod j&'zelen, sadrži mnogo kiseline. P ri zrijevanju mijenja se boja; zeleno postaje bijelo, crveno, žuto i dr., a množina šećera u plodu pribiva. U toplim i umjereno suhim godinama kvaliteta voća je najbolja. U vlažnim godinama i tlu voće biva krup­ nije ali i lošije, kiselije i manje izdržljivo, te često strada i od raznih bolesti kao n. pr. truleži, čađe i dr. Kakvoća voća zavisi od, sorte, kraja, podneblja i zemljišta, gdje se uzgaja. Zato je potrebno, da se u pojedinim krajevima sade samo one sorte voća, koje tu daju dobru kvalitetu i obilno rode, te se inače i na tržištu traže. Prema vremenu dozrijevanja voće dijelimo na: l j e t n o , j e s e n s k o i z i m s k o . Zreo plod se dade lako otkinuti. Potpunu kvalitetu voće ne dobiva na stablu, nego treba da još neko vrijeme odstoji. U ubratom plodu nastaju kemičke promjene u boji, tvrdoći i mirisu. Kod ljetnog voća razmak između dozrelosti i do­ spjelosti je oko 24 sata, kod jesenskog nekoliko sed­ mica, kod zimskog nekoliko mjeseci. Zavisi od sorte i voćnog spremišta. U toploj i svjetloj prostoriji do­ spjelost se ubrzava. Zimsko voće čuva se u tamnim prostorijama, uz ustaljenu i nisku temperaturu, te uz čestu ventilaciju. Kad voće prezrije, ono je posve meko i brašnavo, te brzo i trune. 146 USLOVI ZA ŽIVOT VOĆAKA su: zrak, sunce, voda, položaj i tlo. Zrak. U glavnom je smjesa dušika (4Д) i kisika (Ч& ). Kisik udiše biljka. Bez njega ne može ni sjeme da klija, лШ bi bilo lisnog zelenila. Bez njega ne bi bilo ni asimilacije ugljika, niti pretvorbe hrane u biljci. Vezan s mineralima pravi razne biljci potrebne soli. Kisik je prejak, pa ga dušik razblažuje i čini pristupačnim. U zraku nalazi se još ugljični dvokis (dioksid), vodena para i amonijak. U ugljikovu di­ oksidu je ugljik i kisik. Od ugljika i vode pri asimi­ laciji stvaraju se ugljikovodici. Amonijak se sastoji iz dušika i vodika. Iz zraka ga kiše snesu u zemlju, gdje korijenove dlačice prime dušik. Amonijakom zasićena voda rastvara minerale. Kiša je blagodat za voćke. Sunce. Ono nam daje svjetlost i toplotu, ono je glavni izvor svega života. Asimilacija ugljika bez njega u listu bila bi nemoguća, biljka ne bi mogla da se hrani i raste. Zato svaki voćar koji hoće da ima dobar, zdrav i rodan voćnjak, treba odmah pri sadnji da predvidi što jače djelovanje sunca na razvijena voćna stabla. Kakav rod iščekuješ od voćnjaka, koji je pregust, koji izgleda kao dubovik? U taku zbijenost ni sunce ni vjetar ne može da prodre, voćke jedva životare, bore se jedna s drugom o ono malo hrane i vlage. Takova stabla lako obole i štetočine ih tamane. ^ Drži se pravila o sadnji voćaka i ne budi škrt prema voćci. Bez sunčane toplote bio bi vječni mraz i led, ne bi bilo života ni roda u voćci. Neke voćke traže manje neke opet više toplote. Orah, kajsija. badem i breskva osjetljiviji su pd tre- �sanja, jabuka i lijeske. Često puta preko zime izmrznu nedozrele mladice, a uslijed kasnih proljetnih mrazeva (prva polovina maja) i cvijet. Zato se pre­ poručuje, da se u takvom kraju sade dockan cvatuće sorte (n. pr. Senabija). Voda. U zelenoj biljci ima 8/ln vode. Korijenove dlačice usišu samo hranu u vodenom stanju. Taj sok izlazi u lišće i djeluje pri asimilaciji ugljika. Suvišnu vodu biljka isparava. Položaj. Kvaliteta roda jedne te iste sorte voća zavisi do položaja. U glavnom prisojne strane daju najbolje i najsočnije voće. Jabuka, kruška, trešnja, višnja, orah i kesten traže otvorene položaje, pa se tako i rasadnik osniva. U otvorenu rasadniku mladi prisadi očvrsnu, te se kasnije lako snađu i u druk­ čijim položajima. Svaki položaj ima svoje dobre a i loše strane. Na južnom položaju voće najranije uzrije, rod je ugledan, mirišljiv i sočan; ali tu voćke cvjetaju ra ­ nije pa im često cvat prozebe. Južne strane su često - i suhe. Istočni položaj sunce ‘"obasjava do podne, a u zemlji imade dovoljno vlage. I tuje.f>f>asnost od pro­ ljetnih mrazeva, a voće uzrije nešto docnije. Taj р о ^ ložaj voli kruška. Pri zapadnom položaju: SunCe grije od podne; taj položaj osobito pogoduje jabukama, kruškama i šljivama. Sjeverni položaj, otvoreni visoravni manje su podesni za uzgoj voćaka. Mladice ne dozre. Voćke kasnije ocvjetaju i manje trpe od poznih mrazeva. Voće kasno zrije, mnoge sorte i ne dozore. Treba uz­ gajati rane sorte voća. Jabuka dobro uspijeva u ravnicama i na brežulj­ cima. Općenito tamo, gdje je za nju dosta hrane i vlage. Na južnoj strani treba joj teže tlo. Najvoli jugoistočni i sjeveroistočni položaj. Prema sjeveru izdržlijvija je od kruške. Kruška zahtijeva topli, zaklonjeni i južni položaj, te pjeskovitu ilovaču. Suviše vlažne i presuhle polo­ žaje ne voli. Oskoruša traži prisojan položaj i osrednju zemlju. Trešnja uspijeva najbolje u toplom i sunčanom kraju, lako se prilagodi i na uzvišenijim mjestima. Može podnijeti i pliću pjeskovitu i krečovitu zemlju. U boljoj zemlji bolje i rodi. Šljiva traži prisojne položaje i dovoljno vlažno, snažno i osrednje zemljište. Vlažnu i tešku zemlju ne voli, jer trpi od mrazeva i smolice. Mnogi se svijet žali, da mu šljive ne rađaju. Uzrok je loš položaj, mršavo i nepodesno zemljište, te slabe sadnice. Kajsija i breskva zahtijeva topal položaj i dobru baštensku zemlju. Osjetljive su prema zimi, pri ve­ likim mrazevima strada cijelo stablo. Ne vole ilovasto i vlažno tlo, obole od smolice. Orah uspijeva u ravnicama i po brežuljcima, a i po šumama do 900 m. nadmorske visine. Suviše teške i suhe zemlje ne voli. Osjetljiv od težih mra­ zeva. Pitomi kesten uspijeva svagdje gdje se sije ku­ kuruz. Hoće zemlju duboku, toplu i propusnu. Dud traži prisojno mjesto i jaču zemlju. Lijeska je najbolja u snažnoj i prisušnoj zemlji. ПОПУЛАРНА CTPAHA H am dija M ulić K a k o O m er p ro sveću fe narod Smjernice Sokolskog rada — Ono ti, Omere, obeća nam skoro, da ćeš nam nešto pričati o Sokolskoj organizaciji — reče jedan od nas, a Omer nastavi: — Jest ja, obećao sam vam, samo sam htio naj­ prije da iznesem neke prilike koje vladaju u gradu i selu u nas, pa onda da time bolje istaknem potrebu te ustanove i u nas, jer će nam Soko u popravci toga stanja mnogo pomoći. Sokolska misao nije od juče. Ona se odavno po­ budila u našemu narodu još za tuđinske uprave, a nama je došla iz Češke. Samo su onda i u nas i u Čeha bile druge prilike pa je i Soko imao i posve drugu zadaću, nego što je danas ima. Živili smo pod tuđom upravom, ali zarobljeni i to ne toliko tijelom, nego dušom. To ropstvo tištilo je naše prosvijećene ljude i oni su tražili načina, da se polagano dižu tuđinovi lanci i okovi s naše duše. Zadaća je bila Sokolske misli, da u omladini po­ buđuje svijest i želju za Slobodom, pa su naši Sokoli, za naše Oslobođenje zaista zajedno uz napore naše hrabre vojske i oni mnogo pridonijeli. Mi smo danas u oslobođenoj domovini. Sada naš Jugoslavenski Soko ima drukčiji posao pred očima. Naš je narod, i ako sada ujedinjen, do skoro bio ras­ cjepkan. Valja to ujedinenje učvršćavati i sljubiti. Naša je država mlada, nova. Pune su ruke posla oko njena uređenja a tu mi svi treba da pregnemo na posao. Da budemo jaki i napredni. Naš je narod ne­ prosvijećen, valja ga prosvjećivati. Ali to nije baš 147 �lagan posao, a još manje kratkotrajan. U Sokolskom radu, vidite, i to je na redu, a tako će se najlakše i najbrže unositi prosvjeta u široke narodne slojeve. Soko se uči pismenosti a onda čita knjige da se i knjigom prosvjećuje. U Sokolu se drže različita pre­ davanja u kojima se narod uči radu i napretku. Ja vama skoro govorili o lijepom vladanju. Eto u Sokolskoj nauci to dolazi također na red. Sokoli se uče da budu čestiti i uljudni, čisto ee odgajaju da budu fini i plemeniti ljudi. Da vidiš samo tu bratske snošljivosti, međusobnog pomaganja, pa reda i rađa. Zajednički se brinu za dobro svoje i svoje zajednice, zajednički osjećaju napredak svoje domovine. Vidiš na primjer, ja se prošli put potužih na bijedne prilike u našemu selu. Kada i u sela zađe Sokolska misao, onda će sami seoski mladići kao Sokoli uočiti bijedno stanje svojih domova i s a m i p r e g n u t i s l o ž n o n a u r e đ e n j u s v o g a s e l a . To će oni činiti sve po redu kao po komandi. Svi za jednoga, a jedan za sve. Sokoli se poučavaju o čuvanju zdravlja'i čistoće, jačaju se tjelesno raznim vježbama i zabavljaju korisnim poslovima mjesto da idu u birtije i od sebe prave ruglo. КЊИГЕ и — Pa hoće li svi Sokoli biti zajedno bez razlike po vjeri? — upita jedan mladić. — Eto, to je ono baš — reče Omer — što je su­ ština Sokolske misli. S o k o n e t r p i n i k a k v i h r a z l i k a . Znaš brate, kako je u našim mobama u selu. Tu zajednički složno rade svi bez razlike. Među se pomažu se svi. Tako je i u Sokolu. Bratstvo i jed­ nakost tu se naročito štuje. A to nama bas i treba. Zato gdjegod je Soko osnovan treba savjetovati naš mlađi svijet da se u nj upisuje. A dobro će i plemenito djelo učiniti onaj, ko na novo osnuje Soko u gradu i u selu, naročito među muslimanima. Ne treba tu gledati nikakvih razlika. Jedan nam je jezik, jedna domovina, jedan narod, pa zašto da se dijelimo. Dijelenje je bilo i prošlo. Kao što našu stisnutu šaku drže složno naših pet prsta, onako mi treba da se složno zbijemo u redove našega Jugoslavenskog Sokola. Šta treba raditi i kako treba Soko osnovati, neka se javi Gajretu i upita, Gajret će svakome sigurno dati savjet i naputak. Međutim i uti ćemo se o tome ovdje još koji put bratski porazgovoriti. (Nastaviće se) \ л и с т о в и /ж š iv o ia N jeg ov a V eliča n stv a K r a lja (Neues Wiener Journal — Beč, 8. II. 31.) Podanici lueoslovensko? Kralja Aleksandra i ne Niegovo sjaino pamćenie fizionomija. On posle mnogih slute, da ?e nlibov Krali već davno na nogama, kada godina poznale lice osobe, kolu ie samo iedanput video mnogi od nilh tek oo^mu svoi posao. Već pre osam i o koioi tačno zna mnoge pojedinosti. Tako na Svojim časova nalazi se energični Vladar u Svome kabinetu za putovanjima no Južnoj Srbiji, kolu naročito voli i porad. za pisaćim stolom; do tog vremena moralu svi iz- sećuje, u koliko mu to dozvoliava Niegovo odmorno v*eštall. pisma i doolsi iz ćele K»-a4evine biti sređeni. vreme, uvek prepoznaje svakog pojedinog od Svo’ih To odgovara iednoi s*arol navici kola se 1 na mdovanni bivših ra*nih drugova sa solunskog fronta, i to ne samo vrši. Puna dva časa posvećule Monarh čitanju izveštaja oficire nego I proste vo’nike, što mnogo doprinosi Nje­ i Hs*nva i pregledu pošte. Ništa ne umakne N’egovoj govo! popularnosti. pažnil. Nema ni leđnog geografa Mi tooografa, koii hl zemZatim roćinle prijem stranaka. U nonedellak nrlma Hu tako dobro poznavao kao Krali Aleksandar. Krali ie Krali Aleksandar kao prvog referenta šefa generalštaba, Strašan turista. коН sa otvorenim očima putuie kroz zatim komandanta mesta u Beogradu i upravnika grada zeml’u. interesuiućl se za ekonomske osobine poiedine Beograda. U druge dane prima članove vlade, deouta- pokrajine, traži obaveštenla o tome koje drveće 1 biljke сИе i ostale reference, to trate oko tri ?asa. Posle led- tamo najbolje usnevaiu i često u mnogim mestlma za­ noe Časa u podne počmie priva*nl život Kralja Alek­ ustavlja svol auto da bi save*ovao stanovnike da li sandra. Tek tada vidi On svoju stiorugu Kraljicu Mariju, treba da selu hrastove ili kestene, kruške i topole, Ili sa kolom u društvu dežurnih of’cira. mčava. Od 2 do drugo drveće. III pak on traži detaline izveštaie o po­ 4 časa Kralj dozvoliava sebi odmor koji obično posve­ rodičnim prilikama meštana 1 u mnogim slučajevima ćule šetnH, Izletu automobilom i jahaniu. ali ponalvišei posle niegove posete stiže prilična svota novaca. I ina­ šetnji sa Kraliicom. Tačno u 4 časa le Kralj opet u Svom če upotrebljuie Kralj Aleksandar jedan znatan deo kabinetu gde da’e zakazane auđijencUe do 7 časova! Svoje civilne liste za unapređivanje kulturnih 1 humani­ uveče. Čak i pri svečanim audiiencijama stranih posla­ tarnih ustanova, Hi za pomoć siromašnim studentima, nika Kralj Aleksandar se drži sasvim ležerno, sam i bez a često se dešava da Jedan siromašni zemljoradnik kod koga je Kralj na Svojim izletima primetio drveni plug prisustva dvorskih činovnika. Koji su imali prilike da budu primljeni od Kralja, uskoro dobi’a moderan gvozdeni plug kao Kraljev po­ očarani su njegovom ljubaznošću 1 neusiljenim drža­ klon. njem. Za svakog ima on po koje lično pitanje i uzima U 7 časova napušta Kralj Aleksandar svoj kabinet učešća u sudbini dotičnog lica. Upravo neverovatno je za rad i šeta neko vreme u dvorskoj baštl ili, pod 148 �ruku sa Kraljicom, Ide u kratku šetnju po ulicama Beo­ grada. Kralj Aleksandar i Kraljica Marija su veliki lju­ bitelji filma, te zato je u novom ljetnikovcu na Dedinju kod Beograda, sazidana velika sala za filmske pretstave, gde se prikazuju pojedini čuveni filmovi pred Kraljevskim Parom i Njegovim gostima, pre nego što budu prikazivani širokoj javnosti. Kraljica Marija se oduševljava svim vrstama sporta, te se tako dešava da se rezultati važnih futbalskih utakmica i drugih zanimih sportskih događaja pre svega javljaju Dvoru; i kad je Kraljevski par na putu saopštavaju Mu se naj­ novije vesti telefonom ili telegramom. Kralj Aleksandar neobično voli lov i pecanje ribe. Često se dešava da Kralj Aleksandar, uveče, posle odlaska gostiju i u porodičnom krugu, seda za klavir i neko vreme muzicira. Ponekad se Kralj Aleksandar od­ mah posle ručka povlači, da obavi ili svoju privatnu korespondenciju ili se bavi Svojom znatnom kolekcijom raznog novca. Osobito iuteresuju Kralja arheološka i istoriska dela. Kao i Njegov pokojni otac Kralj Petar, i Kralj Aleksandar je strastan bibliofil, te danas raspo­ laže bibliotekom od preko 30.000 svezaka. Kada se bavi u Parizu posećuje antikvarnice na Senskom Keju, gde je isto tako dobro poznat kao što je bio nekad Anatof France. Pored dvorske biblioteke ima Kralj Aleksandar i Svoju ličnu biblioteku, odmah pored Svog kabineta za rad, u kojoj se pored klasika svih kulturnih naroda na­ laze i najnovija izdanja nauke, politike i sa vremena dela. Pošto Kralj svaku knjigu, koju nabavi za Svoju biblioteku, i pročita, to je razumljivo da On svako veče, dockan u noć, posvećuje čitanju. Narod zna, da je Kralj Aleksandar prvi i najsavesniji sluga države, i to je, kao i Njegova prirodna i neizveštačena ljubaznost u opho­ đenju sa Svojim podanicima, izvor popularnosti i obo­ žavanja, ko'e Kralj Aleksandar uživa u svima sloje­ vima stanovništva u Jugoslaviji, što se jasno ispoljilo u poslednjim manifestacijama u Zagrebu i u celoj zemlji. J ed a n d o b a r p rilo g s a narodnu p rosvjetu Nedavno je izašla iz štampe i»Jugoslavenska či­ tanka« g. Hamidije Mulića, učitelja u Sarajevu. Knjiga je namijenjena .narodnoj prosvjeti i to u prvom redu onima, koji se po svršetku analfabetskog tečaj? upute u pis­ menost, da se čitanjem mogu dalje4-satni prosvjećivati. Nama su veoma potrebne ovake lijepe poučne knji-, ge za narod, pisane na zanimljiv način, lakim stilom/i lijepim narodnim jezikom. Ali osipi toga knjigu g. Mu­ lića treba pažljivo pročitati, pa će se odmah vidjeti koliko je samo u njoj najkorisnije pouke iznesene sa toliko topline, ljubavi, patriotizma i uvjerenja u našu snagu i našu lijepu budućnost. Zamišljajući pred sobom onoga, koji je istom naui alfabet, upućuje ga, dla se sada sam prosvjeduje pomoć knjige u kojoj je sadržana nauka, a to je ono što nam treba, da možemo živjeti kao napredni i razumni ljudi. Upozorava ga na izbor valjana štiva kazujući koje su to knjige i poučava ga na koji način treba čitati. Ovo je zaista i trebalo reći u prvom redu,' akb -sb želi, da pismenost i čitanje dlonese željenu korist. Koje su dalje pouke u knjizi može se vidjeti рб ovim naslovima Članaka: »Svi tražimo čovjeka, Živite u miru i ljubavi, Naša zemlja ima krasnu budućnost, Hoću i mogu da radim. Naše zlatne ruke, Zakrpa, Čuvaj sinko našu opću kuću, Moba, Čudna belaja, Od prijatelja ne čini neprijatelja, Čovjek je skuplji i osjetljvijii od sata, čuvaj obraz svoj i svoje djece, Upuštena djeca, Bože, daj nam svijetla (igrokaz) i Kako se izgrađuje napredno selo«. Na zanimljiv i ubjedljiv način poučaie nas pisac, kako se treba naukom oplemenjivati, razumno živjeti i raditi držeći se vjere i morala, međusobno se voljeti i pomagati, raditi složno za narod i otadžbinu i o napretku se brinuti. Poučaje nas kako treba lijepe narodne psebine i običaje čuvati, djecu vaspitati o uklanjanju onog što ne valja i Štosm$Ja napretku. Šemsa i Danica paze se kao dvije sestre. Nedavno su svršile domaćićku školu i sada se živo brinu o tom kako će upotrijebiti ono što su naučile i kuću bolje ure­ diti Niko Perić i Salkan Žiga prijateljski se razgovaraju ; uviđaju oba, da je uzrok novom belaju, koji se desio :lu alkohol, koji se toči u seoskoj birtiji gdje je prije nije bilo. Treba dakle zajednički pregeti pa o dobru misliti i raditi. Ono nije daleko od nas, da se ne bi moglo po­ stići, samo treba volje, da se krene naprijed, treba nam ono »hoću i mogu« a za sve je glavni pokretač ljubav koja spaja, povjerenje, razumijevanje jedan drugog i međusobno pomaganje. To možemo, a to i hoćemo. Ovakav potstrek dobiva čitaoc iz Jugoslavenske čitanke. Ljudi smo, braća smo po krvi i jeziku u ovoj našoj miloj Jugoslaviji i ona je, kako pisac kliče: »Naša zemlja, naša domovina, krasna je i blagoslovena i imaće još ljepšu budućnost«. Zato Jugoslavensku čitanku, koju nam je napisao naš iskusni pedagog i narodni prijatelj možemo samo najtoplije preporučiti. P. Рад за Гајрет рад je за добро свију нас 149 �O sn iva n je U d ru žen ja im am a m a tiča ra Već odavna osjećala se je potreba osnivanja orga­ nizacije imama- matičara, koja bi štitila i promicala interese imama-matičara, odnosno svojih članova. Pri­ likom instalacije njeg. preuzvišenosti gosp. Maglajlića u Beogradu, našli su se na okupu skoro svi imami-matičari, i na inicijativu g. Džemal ef. Hulusića, imamamatičara iz Zvornika, iskorištena je ta prilika na taj način, da se je 31. oktobra 1930. god. održao širi sa­ stanak imama-matičara, na kojem je izabran i radni odbor, na čelu sa agilnim pretsjedmikom g. Džemal ef. Hulusićem koji je neumorno radio na pripremama oko odr­ žavanja osnivačke skupštine, razaslali su se cirkulari svima imaminia-matičarima, izrađen su pravila i napo­ kon zakazan je dan skupštine za 25. februara 1931. u Sarajevu. Za ovu skupštinu vladao je među našim vri­ jednim imamima-matičarima koji su u ogromnoj većini aktivni Gajretovi radnici i pristaše, veliki interes, što se je jasno vidjelo i po velikom odzivu, mnogobrojnim punomoćima, i mnogobrojnim pozdravnim depešama, koje su toga dana za cijelo ivirijeme zasijedanja sljupštine neprestano stizale. Pretsjednik sazivačkog odbora g. Džemal ef. Hulueić. otvorio je u 9 i 20 časova skupštinu sa slijedećim po­ zdravnim govorom; Gospodo! K§p pretsjednik. osnivačkog odbora Udruženja imama-matičaca чра .teritoriju Ulema-medžlisa sarajevskog otvaram konstituirajuću skupštiflu^pomenutog udruženja. * 4 Pretstavljam vam. izaslanika pvlasti u osobi g. Izet ef. Tahmiščića. • C Pozdravljam* vas sve skupa, koji ste pohu^jCsirvh'r tili svoj današnji položaj da dođete na ovu važnu našu skupštinu ne žaleći truda ni materijalnih JžmVa, pa Vam na tome srdačno i tbplo zahvaljujem. Zatim g. Hulusić kratko ali jezgrovito obrazlaže potrebu osnivanja staleškog udruženja. Poslije toga g. Hulusić nastavlja: Smatram za prijatnu i svetu dužnost, da se sa ovog mjesta sjetimo vrhovnog državnog kormilara Njegova Velićanstva Kralja Aleksandra *PrVog Karađorđevića, pa vam predlažem da Mu u početku rada naše skup­ štine uputimo našu slijedeću pozdravnu depešu: Kancelariji Njegova Veličanstva Kralja ALEKSANDRA PRVOG Beograd Sa današnje konstituirajuće skupštine Udruženja imama-matičara se teritorija Ulema-medžlisa sarajev­ skog prve naše misli upućujemo našem ljubljenom Go­ spodaru Njegovu Veličanstvu Kralju Aleksandru Prvom sa poklikom: Da živi Njegovo Veličanstvo Kralj! Da živi Uzvišeni Kraljevski Dom Karađorđevića! (Urnebesno živio!) Isto tako smatram za dužnost, da sa ove skup­ štine pozdravimo depešom prvog saradnika Njegova Veličanstva Kralja pretsjednika Kraljevske vlade g. Petra Živkovića: Pretsjedniku Kraljevske vlade armijskom generalu Gospodinu Petru Živkoviću — Beograd Sa današnje konstituirajuće skupštiie imama-matiča­ ra sa teritorija Ulema-medžlisa sarajevskog upućujemo Vama, kao prvom saradniku Njegova Veličanstva Kralja 150 naše srdačne pozdrave sa željom da Vas Bog poživi na dobro Kralja i Otadžbine. (Gromko živio!) Naša je dužnost, d!a se sjetimo i našeg vjerskog starješine Preuzevišenog gospodina Hađži Hafiz Ibrahim ef. Maglajlića sa slijedećim pozdravom: Preuzvišenom Gosp. Hadži Hafiz Ibrahim ef. Maglajliću, Reis-ul-ulemi Kraljevine Jugoslavije Beograd Sa današnje brojno posjećene skupštine imama-matičara sa teritorija sarajevskog Ulema-medžlisa po­ zdravljamo Va slkao Vrhovnog vjerskog poglavicu sa željom, da Vaš rad urodi napretkom i procvatom islam­ ske vjerske zajednice. (Živio!) Predlažem vam da pozdravimo resornog nam Mi­ nistra pravde gospodina Ljubomira Ljotića sa slijede­ ćom depešom: Gosp. Ljubomiru Ljotiću, Ministru pravde — Beograd ■ Sa današnje konstituirajuće skupštine imama-ma­ tičara sa teritorija sarajevskog Ulema-medžlisa po­ zdravljamo Vas Gospodine Ministre sa željom da Vaš rad unodi dobrim plodom za dobro Države i Islamske vjerske zajednice. (Žiivio!) Zatim se prešlo na biranje pretsjednika skupštine (izabran je g. Hulusić), perovode i dvojice verifikatora, a poslije toga prešlo se je na popis prisutnih i čitanje pozdravnih depeša. Oko delegata g. Džaferovića nastaje pitanje, da li on može kao neimam-matičar prisustvovati skupštini, te se nakon žučnije debate otstranjuje iz sale g. Džaferović. G. Ali ef. Sefić iz Mostara protestuje protiv toga i zatim govori o svim fazama ilmijanskog staleža i na­ pominje, da ovu oragnizaciju ne vode pravi imamimatičari i da se iza njihovih leđa krije sasvim neko drugi. Predlaže, da se ožive organizacije u Hercegovini, Travniku, Tuzli, Bihaću, a protiv je osnivanja organi­ zacije po teritorijama Ulema-medžlisa, već po muftijstvima. Nastaje debata u kojoj učestvuje g. Hulusić i g. Smajil ef. Mujagić iz Bihaća, koji povlači svoju punemoć. Kad je bilo govora, da se iza leda ove organi­ zacije nalazi neko drugi i kad neko spomenu Gajret, svi prisutni oduševljeno povikaše: »Svi smo za Gajret, naš je Ga’ret!« G. Sefić i g. Mujagić sa nekolicinom de­ legata napuštaju salu, ali se za kratko vrijeme Sefić i ostali povraćaju. Pošto je na dnevnom redu čitanje pravila, g. Hu­ lusić podjeljuje kratku pauzu. Poslije pauze poziva g. Hulusić, da se ko želi uče­ stvovati u diebati prijavi za riječ. Nastaje i opet pitanje o prisustvovanju g. Džaferovića i napokon se većinom glasova dozvoljava g. Džaferoviću da moše skupštini prisustvovati, ali samo da govori u ime onih, koji su ga opunomoćili. Prije čitanja pravila nastaje debata u kojoj učestuje i g. Nuhefendić Murat ef. iz Prozora, koji apeluje na prisutne na ljubav, slogu, zajednički rad, upozoravajući na prošlo teško stanje ilmijanskog sta­ leža, primjerice mualimskog udruženja. Govor gosp. Nuhefendića burno je pozdravljen sa »živio«. Zatim g. Hulusić u 12 i po časova prekida zasijedanje skupštine s tim, da se ista nastavi od 13 i po ča­ sova. Poslijepozdnevno zasijedanje otpočelo je sa čita­ njem pravila, koja su sa nekim izmjenama i nadopu­ nama usvojena. �Pravila .su precizno izrađena, a zadatak je udruže­ hamed ef. Bjelan iz Foče i Hamid ef. Herenda iz Gajnja, icLa sve imame matičare, koji služe na službenom niča. području sarajevskog Ulema-medžlisa udruži u jednu Kandidacioni odbor bio je predložio, a skupštinari cjelinu kako bi udruženim silama poradili na razvijanju i usvojili, da u odbor udu i g. g. Hfz. Zubeir ef. Vranić njihove staleške svijesti kao i o unapređenju vjero- i Sulejman ef. Selimović, ali su ovi svoja mjesta dra­ naučne nastave u mektebima i narodnim osnovnim ško­ govoljno ustupili mladim. lama, te na valjanom uzgajanju islamskog podmlatka Poslije toga g. Hulusić izjavljuje: kao i na kulturnom, ekonomskom i vjersko-prosvjetuom G o s p o d o ! Smatram ovaj današnji naš skup od podizanju muslimana uopšte, te na buđenju nacionalne ogromne važnosti kako po naše lične interese, tako i za svijesti medu muslimanima, a naročito na čuvanju ste­ opštu našu stvar. Udruženi u staleško udruženje moći čenih prava imamsko-matičarskog staleža, poboljšanju ćemo raditi i na našem obrazovanju, moči ćemo uspješ­ njihovog pravnog položaja i materijalnog stanja i zašti- nije i sisiematskije raditi na našim dužnostima kao ćavanju udova i siročadi ostalih iza umrlih aktivnih imami-matičari i kao pravi pioniri narodne i vjerske članova. Sjedište je udruženja u Sarajevu. U slučaju, prosvjete, pa prema tome i narodnog napretka. da udruženje likvidira ili ga vlast raspusti, imovina se 'Držim, da je potrebno, da ovom prilikom javno iz­ deponuje kod Vakufske direkcije u Sarajevu, jdlok se ne nesemo naše želje i namjere i da to izrazimo u formi osnuje drugo slično udruženje. Ako se u roku od 10 go­ jedne rezolucije, te da tu rezoluciju dostavimo nadlež­ dina ne bi slično udruženje osnovalo, imovina pripada nim faktorima i da je javno publikujemo. Vakufskoj direkciji u Sarajevu, koja će istu upotrebiti Ja vam predlažem slijedeću rezoluciju, koju sam iz­ u svrhu školovanja siročadi imama-matičara. radio sa nekolicinom prijatelja: Poslije toga prelazi se na biranje Uprave. Prije Imami-matičart na teritoriji sarajevskog Ulema-me­ nego što se je prešlo na biranje uzima riječ g. Sefić, džlisa na svojoj konstituirajućoj skupštini održanoj 25 koji između ostalog veli, da g. Mahinić, koji se krije iza februara 1931 god. donijeli su i usvojili slijedeće zaove organizacije, hoće s naših leđa da skida plod. Za­ ^ključke: • * tim u ime jedne petine delegata podnosi slijedeću iz­ 1. Imami matičari smatraju da je današnji njihov javu: materijalni položaj kao i položaj svih ostalih vjerskih »Pozdravljamo svaku akciju, koja ide, za tim da službenika islamske vjerske 'zajednice doveo u pitanje okupi svu ilmiju kao imame-matičare.'-jep smo uvjereni, daljno vjersko prosvećivanje islamskog dijela našeg na­ da bi time još lakše udovoljavali svojim svetim duž­ roda uslijed toga što ogromna većina ovih narodnih nostima kao imami. službenika nisu ni približno materijalno obezbijeđeni Odobravamo osnivanje i pozdravljamo takovo kao što je to slučaj vjerskih službenika drugih vjero­ udruženje, ali smatramo za shodhije i za dalji rad us­ ispovijesti, dok su poslovi i dužnosti islamskih vjerskih pješnije, da se ta akcija i udruživanje sprovede u krugu službenika daleko veći i teži od službenika drugih vje­ teritorijalne nadležnosti postojećih muftijstava. Dok roispovijesti. Zbog toga skupština imama matičara ovo predlažemo, držimo na umu uzakonjene propise za zahtjeva od nadležnih faktora da o ovome povedu nenašu vjersku upravu, te što su takova udruženja pri­ ođložno računa i da prilikom prvog zasijedamja vakuf­ stupačnija članovima i što ih je lakše sprovesti obzirom skog vijeća saniraju materijalni položaj svih vjerskih na sastav uprave za rad na polju postavljenog cilja«. službenika a naročito imama matičara. Davši ovu izjavu g. Sefić sa nekolicinom delegata 2. Da nadležni faktori prije nego što donesu defi­ nitivne zaključke u pogledu regulisanja materijalnog po­ napušta skupštinsku salu. Iza toga izabire se kandid!acioni odbor za biranje ložaja vjerskih službenika i njihove pragmatike zatraži uprave, te u tu svrhu pretsjednilk g. Hnlusifc podjeljuje predloge i mišljenje udruženja imama matičara, u po­ gledu regulisanja njihovih prinadležnosti. pauzu. Poslije pauze kandidacioni odbor čita listu uprave, 3. Udruženje imama matičara je vjersko i patriot­ kojoj na čelu predlažu, obzirom na velike zasluge i ne­ sko udruženje te je dužnost svih članova udruženja da rade kako na vjerskom podizanju i prosvjećivanju mu­ umorni rad g. iDžemal ef. Hulusića. G. Ćehić Omer ef. iz Stoca, predlaže da se za pret- slimana, tako i na širenju patriotskih osjećaja kao i na sjednika izalbere g. Abdul Aziz ef. Tafro. što se napo­ razvijanju i jačanju ljubavi prema Kralju i Otadžbini. kon a na izričitu želju i molbu g. Hulusića jednoglasno 4. Pošto se nalaze u neposrednom dbdiru sa svima usvaja, tako da su u odbor ušla slijedeća gospoda, koja muslimanskim slojevima kako na selu tako i u gradu su se na svojoj konstituirajućoj sjednici od 26. o. mj. to se pozivaju svi imami matičari da podižu svoje suvjernike kulturno, prosvjetno i ekonomski imajući pred konstituisaii ovako: Pretsjedlnik: g. A. Aziz ef. Tafro iz Visokog, potpret- očima veliku današnju zaostalost muslimanskog ele­ sjednik g. Mehmed ef. Polić iz Sarajeva, tajnik g. Mu- menta iza drugih vjera, te da ispomažu svakom prilikom stafa ef. Varešanovič iz Sarajeva, blagajnik: g. Ali ef. sve one ustanove koje uspješno djeluju na ovim poljima Ljubunčić iz Sarajeva, knjmžičar g. Sulejtnan ef. Bulbul narodnog života. 5.. Tražimo da se u smislu šeriatskih propisa obav­ iz Sarajeva. Članovi bez funkcije: g. g.: Džemal ef. Hulušić iz Zvornika, H. Hasan ef. Odžakčić iz Zavidovića, ljanje vjenčanja ponovno vrati u ruke imamata radi Džulejman ef. Fazlić iz Gračanice, g. Abdulah ef. Soko­ olakšanja poslova imamata kao i naroda, te šariatskih lović u Derventi, Husein cf. Tabaković iz Kotor Varoši, sudova kako je to i samim knjigama stavljeno u dužnost Omer ef. Čeliić iz Stoca, a za njihovie zamjenike g. g.: imamatima. 7. Imami matičari moći će uredno vršili svoje duž­ Hasib ef. Fazlić iz Sarajeva, Tajib ef. Balta iz Crne Ri­ jeke (Sarajevo), Arif ef. Pekič iz Butmira (Sarajevo), nosti i dostojno reprezentovati islamsku vjersku zajed­ Ahmet ef. Aganović iz Jezera, H. Mustafa ef. Lelič iz nicu u svojim džematima samo u tom slučaju ako nad­ ležni faktori bezodvlačno regulišu u prviom redu njihovo Mrkonjić Grada, Rašid ef. Imamović iz Zenice. U nadzorni odbor došli su gospoda: za pretsjednika materijalno pitanje a zatim ako udovolje i svima osta­ Ali ef. Alicfenđić iz Bijeljine, a kao članovi g. g.: Mu­ lim njihovim zahtjevima. 151 �da se u rezoluciju unesu i riječi koje je rahm. Sakib ef. S. tražimo <xl nadležnih vlasti da prelazno stanje iniamskih beriva sa budžeta Ministarstva pravde na Korkut na kongresu intelektualaca 1928 god. u Sara­ jevu rekao o imamima-matičarima. Predlog se usvaja. budžet Islamske vjerske zajednice bude tako regulisano G. Aliefendić ef. iz Bijeljine predlaže, da se skup­ da imami ne osjete te promjene, te da se tome za vre­ štinari ograde protiv one imputacije g. Šefica, kao da mena predusretne. 9. Osobitu pažnju treba posvetiti korekturi propisa je ova skupština uperena protiv nekih pretpostavljenih. o disciplinskom i kontrolnom pravu nad vjerskim pro­ Predlog se jednoglasno i uz oduševljeno odobravanje .. , svjetnim službenicima, tako da rad imama i prosvjetnih usvaja. G. Hulusić zatim moli sve imame-maticare, u ko­ službenika ne smije se kao dosad prepustiti nekvalifiliko koji nije član »Gajreta«, da se začlanl, u koliko se kovanoj i hirovitoj kontroli sela i čaršije, nego mora ko’em ponudi funkcija kakva, da je svrsrdno primi, jer biti ocjenjivan samo po stručnjacima. je J Gajret naše društvo, koje na selamet izvodi našu Preko je potrebno zavesti red i disciplinu medu ovim službenicima, ali je isto tako potrebna i njihova djecu, našu siročad i apeluje da svi rade za Gajret. Svi imami-matičari to su sa oduševljenjem prihvatili i obe­ puna zaštiti od sadanjeg, često vrlo nepravednog i silno ćali raditi za naš Gajret. štetnog šikaniranja. Napokon g. Hulusić moli prisutne, da šire »Novo Bez samostalnog i od šikanacije obezbijedenog vjer­ skog i prosvjetnog službenika nema brzog i sigurnog Vrijeme« i apeluje, da se svi na ovo naše glasilo pret­ plate. Svi su prisutni ovaj predlog prihvatili. našeg kulturnog preporoda. G. Mustafa ef. Lelić iz Mrkonjić Grada predlaže da To je danas najčedniji a mogao bi biti najkorisniji činilac u kulturnom našem preporodu pa je preka po­ se odmah otpočne u radu za pokretanje staleškog gla­ treba, da ga osovimo i što više osamostalimo. Danas je dila, te da se odmah osnuje fond, a on obećaje sa svoje sužanj, i hoćemo li napred, onda mu se moraju skinuti strane pokloniti u tu svrhu jednu agr. obligaciju i moli da to i drugi, koji mogu, učine. Pošto se više niko negve i bukagije. Iza g. Husića još su neki skupštinari govorili, a g. nije javio za riječ, to g. Hulušić zaključuje skupštinu u Hifz Husein ef. Tabaković iz Kotor Varoša- predlaže, 18.45 časova. ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Гајретове з а б а в е ВЕЛИЧАНСТВЕНА ГАЈРЕТОВА 3AI САРАЈЕВУ С ПРВИ УТИСАК ||ј| Ulili 1 што су ra имали пофтноци при улазу у зграду Народног Позоришта био je вигае него јединствен. Beh око 8 сати пристнзали су први посјетроци изненађени на степеништу Позорпшта укусном декорацијом, да се одмах нађу у декирпсаном вестибилу који je, сав у ћилимпма, пружао слику удобностн п пријатности, топлине и интимности. Чланови приређивачког одбора вршили су беспријекорно своју дужност. Ha свим странама огледало се доетојанство и отменост. Угледне госпође у сјајним тоалетама, ročnoда у црниии, затим жене из народа у скромнијој одјећи, али веселе и ужурбане, старе и младс хануме и веселе дјевојке, — сви су они хитали у дворану која je свијетлила у једном нарочито свечаном изгледу. Стране ложа и балкона биле су искнћене ћилимима. Десно и лијево на улазу гледалишта налазили су се најразноврснији и шарени прегледи згодитака од томболе. Три пространа одјељења фоајеа била су сервирана и аранжирана као три пријатна изненађења за разоноду и забаву послије програма. Одбор за декорисање нарочито се je побринуо за десни дио фоајеа који je бљештао у мору сијалица, јер je претстављао један интиман кутак за разоноду под сијалицама и старинским каиделабрима између стубова љубичасте или мермерне боје. Декоратери су се послужили нздашним поједипостима позоришне реквизите и украспли тај дио фоајеа на начин који je био веома пријатап свакон посјетиоцу. У средљем дијелу фоајеа сервирани су бифеи, a у лијевом кафана. Неколкко минута прије дсвет сати цијела дворана била je дупком пуна. Али na жалост и њезина просторност није могла примити све one које je na ову забаву довсло одугаевљеље и расположеље да својим учешћем увеличају њезину свечаност, јер се je много од посјетилаца вратило, по- 152 \ што je дворана била незапамћено пуна као никада до сада нн на једној забави било којег друштва у Сарајеву. Међу угледним присутним примјетили смо слиједећу господу: Начелник Ђенералштаба, ђенералштабни ђенерал г. Петар Недељковић са госпођом, Командант Дивпзије ђенерал r. Милорадовић, претставннци вјероисповјости: гг. Зимоњић, Др. Шарић, провпндијал Маркушић, надрабинер Др. Урбах и бивши Реис-ул-улема Чаушевић; бивши министри гг. Др. Хамдија Карамехмедовић и Др. Владимир Андрић са госпођом, затим министар н. р. г. Атанасије Шола; Инж. Суљага Салихагић; градоначелник Асимбег Мутевелић са подначелником г. Др. Душаном Јефтановићем; коизули: чехословачки, епглески, талијански, те почаснн конзули француски и аустријскп; ђенерали: гг. Светозар 'Букић са госпођом и Коста Антоновпћ са госпођом, луковник Блажо 'Букановић; начелннци Kp. бапоке управе: rr. ТЈоко Ковачевић, Бора Станпсављсвић са госпођом, Др. Бранко Сунајковић, Др- Maatc Долезил са госпођом; директор Фпнансијске дирекције r. Др. Јапко Рајачић, Др. Boja Бесаровић, Др. Срећко Перишић, Др. Ивица Дурбешић са госпођом, директор рударских предузеha rocn. инжињер Вељко Јовановнћ, r. Шериф-ефендија Арнаутовић, г. Аврам Мајер Алтарац, претсјсдник јеврејске општине са госпођом, r. Анте Ковачевић дир. Прве хрв. штедионе са госпођом, г. Едвин Јили дир. творнице духана, r. Едо Штамбук шеф пореске управе, г. Чедомир Милојковић начелник дир. жељезница са госпођом; претставници братских културно просвјстних друштава: гг. Др. Саво Љубибратић са кћерком гђицом Цветом испред Просвјете; Анте Алауповић претсједпик Напретка, Др. Јакоб Кајоп претсједник Беневоленције, Исметбег Гавран Капетановић испред Народне Уздапице; шсф Пресбироа у Варшави г. Коте, директор градске штедионице r. Др. Birra Кајон; затим претставници Кола Српских Сестара, Задруге Гајрета и Кола Српских Сестара, Народне Одбране, Мерхамета, Новинарског Удружеља, Савеза Добровољаца, Слоге, Освитанл, Хумани ��дада, Хуријета, 'ЈЈерзелеза, Учитсљског Удружеша, Трезве- ћенн тражсћи просвјету н свјстлоот коју им лружа и даје ности, Ел-Камера и Сарајевског Клуба; претставници сара- 1’ајрет. У средлли сцене налазила се je Једна велика лалма јевсжс и београдске штампе: Југословенске Поште, Вечерње Поште, Јуиославенског Листа, Новог Времена, Југословен- сва утонула у жбуње и листове. Ha деспој страни налазио се je лик моћног заштитнлка Гајрета Њег. Краљ’. Вис. Преског Гласннка, Политике, Правде и Времена. • Бивши лретсједник Гајрега г. Алија Куртовић са ročno­ ехолонасљедпака Петра, a преко цијеле сдене били су m u, срески начелннк Градомлр Живановић са госпођом, Бе- постројени Гајретови питомци и питомице, затим Гајреhnp еф. Мехмедбапшћ са госпођом, г. Шукрија Куртовић са тов лјевачки хор и Гајретовл радлицл, резервни официфигоспођом, г. Хусеин Бркић са госпођои, г. Др. Махмуд Бех- добровољци из Овјетскога рата у униформама на челу са меи, г. Мујага Шахннагнћ са гоолођом, врх. швр. судац г. лретсједником Гајрета г. Дром A. Хасанбеговићем, чије су Хафно Ајни Бушатлић са госпођом, г. Едхем Бичакчић са груди ресиле ратна и поратна одличја. Позадина сцене претгоспођом, г. Неџадбег Сулејманпашић са госпођом, г. Др. стављала je лривредни рад и напредак који je Гајрет омоМахмуд МехмедОалгаћ са госпођом, г. Азиз еф. Сарић са го- гућио мусллманском тежаку и неимару: у јутарњем сунцу спођом, г. Др. Сафет Кучушишћ са госпођом, г. Хилмибег влдјеле су се над плугом погнуте и упослене фигуре орача Калетановић, г. Хајрудинбег Капетаиовић са госспођом, г. и пољодјелаца. Тренутак je био толлко лијеп и заносан коДр. Мустафа Хајдаровић са госпођом, г. Др. Хусеин Машић лико и узбудљив, кад су се огласили троје сирочади и пис породицом, г. Ризабег Чепгић са госпођом, г. Вејсилага Ша- талл каква се то свјетлоег «ао огањ жари, на што je Гајретов питомац гимназист Мурат Плевљак са сјајним рецитахннагаћ са госпођом и т. д. Забаву увеличаше својом посјетом Гајретови радници торским заносом изговорио стихове у којима je изнесена идеја Гајрета у којима je у једној ведрој пјесничкој дикцни присташе из унутрашњости и то: из Рогатице: г. Галиб еф. Хафизовнћ шер. судац, г. Омер еф. Шеховић с породи- ји, /едром и снажном стиху израђен и наглашеи сав националли и културни, социјални и привредни рад Гајрета. Са цом, г. Галлбага Чалљић трговац; из Вишеграда: дв&пајсторица Гајретових радннка на челу са претседником Рајрета примјетним надахнућем и понесеношћу која je била диктог. Хасан еф. Хаџихалиловићем и градоначслшгсом г. Мурат- кв а |» пскреним осјећањем, питомац Мурат Плевљак je ре6eiroM Ченгићем; из Олова: г. Фехпмага Јамаковић, инду- цитовао слпједеће стихове: стријалац; из Горажда: инж. Мехмедалија Фазл.игић са гоУђнте, драги сирочиЈш мали! слођом; из Вареша;' г. Дервнш Плевљак лретсједднк ГајреTo 1ајрет, децо, свуд буктиње пали! та; из Сјетлине: г. Фадил'- Дођрача, претсједник Гајрета са И кроз ноћ искре к’о семе сеје! двојицом чланова; из Мостара: г. Хаџиибрахимага СлнпиИ њим вам душу и дух ваш греје! чевић претсједник Гајрета. /и г. Мехмедбег Хаџиомеровић Приђите ближе огњишту томе, претсједнлк ијевачког .друлигва Гајрет са сеотром; из ВисоОгаишту старом, агњишту своме! ког: г. Хамдија Тахмишчнја претсједник Гајрета и Мустафа Сем жарког огња сред сјаја дуга, Џафлћ баиковнн ‘ директор; из Тузле: г. Мехмедбвд МоранТу ћете наћи и светлог друга! iiHh—Тробег; лз Зенице: г. Мутапчнћ начелник <ииптине и (Сирочићи излазе на позорницу, на којој се лалази г. Махмут Мамић; из Пала: Вејсилага Хаџиалић индустрислика Њег. Краљ. Вис. Престолонасљедника Петра обасјана јалац и прстсједлик Tajpela; из Озрена: г. Еминбег Шахинсвјетлошћу.) пашић претсједник Гајрета и г. Бего Челик; из Кнежине: Гајретов питомац: (показујући на ПрестолонасљодниАсим еф. Сарајлић претсједшш општине; из Власеннде: г. кову слаку) Суљага Кадић посједннк. Дигните очи до драгог тог лика, Међу присутним мнагобројним претставницима и угДо слике Гајретовог заштитника! ледлим посјетиоцима запажено jf осуство чланова УлемаK’o соко високо Меџлиса, ма да су свима улућени позиви као. и другим Он шири крнла претставницима. И чује сваки Извођење програма Ударац била Програм забаве био je састављен од неколико тачака, Дубоко сред срца нимало заморних него пробраних и саображених могућностиРођене груде, ма оних који су те тачке изводили. У сваком случају прва Где песме живота и завршна тачка биле су оне које су дупком препуну двоИ мртве буде. . . рану изиенадиле како с оригипалношћу своје замисли тако Откуд и жнви извођењем, које je на махове лревазилазило свако очекива— Соколи сиви — ње. Несумњиво je na« да je прва тачка жива слака »За У јату хите Краља и Отаџбину« била једна од лајефектнијих и најимДо нових мета, пресивнијих што их je вкада имала позорница Народног Где нови живот Позоришта у разним приликама. У споразуму са г. Андром Свуд бујно цвета. . . Ћурчићем, чланом Народлог Позоришта, Главни одбор je Дигните очи до драгог тог лика — замислио укусну и успјелу алегорију са рецитовањем, лјеДо слике Гајретовог заштнтника! нањем и музиком. Ta жива слика »За Краља и Отаџбину« пршсазала je у живописној алегорији идеју и развитак ГајВлагослов с Њиме на Гајрет сиђе — рета, његовог националлог, просвјетног те културног и приБалгослов неба, каг Алах даде — вредлог рада под моћном заштитом Њег. Краљ. Виоочанства И Гајрет цвета, a рад je његов Престолонасљедлкка Петра. Декоратерски дио и сценограЗа род наш — дело вере и ладе! фију за ову живу слику израдио je са много духа и смисла сценаграф г. Крнжек. Кад се je завјеса дигла сво гледали(Показује на слике) штв било je изненађено пријатлошћу лрвог утиска: Ha лиОрачи, гле, ору и новим плугом < јевој страпн сцеле налазила се je једна тамна пећина чије Црниду плодну лемешом секу — су литице биле осупчане словима која су сасгављала ријеч И громае се песме оре под лугом »Гајрет«. Из пећине су лзлазнли сирочићи и ненросвијеБогата жетва je у јеку! 154 �Ратник nam славни плодове збира, Плодове труда и свога зноја — Гајрет му даје оружје мира — Tom борцу — после крвавог боја! : (Показује на ратнике) Са крвљу он je бранио слеме, Са крвљу он je бранио њлву, Гајрет му даје сад ново семе, Оружје ново просвету живу! ције за мушки хор: БајиКева »Пјесма соколова«, Вилхарова »Pacru ружо« и Петровићеве »Пјеоме из Босне«. Извођење ових пјесама било je на висини једног солидног мушког збора. Окретном и талентовалом диригенту г. Јунгићу успјело je да кроз неколико мјесеци марљивог насгојања увјежба и длсциплииује овај хор до једне замјерне внсине и да га To семе рука детета бира — To ново семе — то семе мира, — Улрав’те поглед томе дечијем лику — Кликните Гајретовом заштнтнику! (Показујући на палму) A тамо, гле, палма шири своје гране И к’о стража мира лред престолом бдије Њен корен je hhrh’o из крваве рале Ал, тек круна њела сва у сјају сије Над главом Оног, ко сам круну носи (Под палмом се указује слика Њег. Величанств Краља). И палму мира држи место жезла — Барјаке наше рука му je везла, Рука јунака, што све 6ptare To Краљ je витез — витез ми>р& Kom мач у боју огрезну Ал’ после борбе Он све И дело води к’о Под палмом тамо ено Му Палмине гране плапА су Тек у час суђен и мач Знати he увек где ударит’ Витеже — Краљу — Отац Ту палму мира — Ота1 Ал’ у час суђен то свет Палмине лране к’о мач h Ове he се пренут И у бој кренут За Тебе, за Крал>а и за Отаџбину! Кулминација одун1евљен>а у гледалишту je била у ономе тренукку кад je питомац изговорио слиједеће стихове: Под палмом тамо ено Му лика Палмине гране плашт су нашег Краља, након чега се je наједаред раскрилило палмино жбуње и лишће, a умјесто тога обасјан у свјетлости појавио се лик Њег. Величанства Краља док еу Му са стране ciajana два жива расцивјетана грма, двије Гајретове питомице. Урнебесан аплауз проломио се двораном, који je трајао непрекидно неколико тренутака. A кад су замукле и завршне ријечи рецитације диригент Гајретовог грађанског хора г. Белуш Јунгић, који се налази за пултом у оркесгру подигао je палицу и огоомни Гајретов мјешовити хор уз пратњу оркестра запјевао je државну химну. У истом момеиту подигло се je сво гледалиште, a тамо на позорници су пет рагника добровољаца, Гајретових неимара принијели десне руке сунцобранима од качкета. Пјевање химне и њен завршетак пропраћени су бурним слагким и сланим бифеом, за којн Гајрет дугује захваллиште. i , -,^u. Затим су сљедовале остале тачке првот дијела програма које je извео Гајретов грађански хор. To су биле компови- Г. Д р . А в д о Х а с а н б е г о в и ћ п р е т с је д н и к Г л а в н о г о д б о р а Гајрет а оспособи за вокална извођен.а која су у стилу умјетничких тежња и настојаља. Хор je показао нарочиту пажњу за динамитска лијапсирања, за сигурност интонадије и за фразнрање у једној мирној линији и у јасној дикцији. Све три пјесме отпјеване су на опште задовољство дворане и попраћене дуготрајним бурним аллаузом. Четврту музичку тачву извео je оркестар сарајевске филхармоније под палицом г. Јунгића који je дириговао своју познату и веома успјелу »Четврту Југословенску Свиту«. Тиме je завршен први дио програма забаве, након чега j<s заказан одмор од неколико минута. У томе моменту огоомне масе носјетилаца нагрнуле су у споредне просторије да се освјеже ићем и пићем, раз» ним аплаузом који je неколико иренутака проламао гледаност угледним Сарајкама и Сарајлијама. Ako je прва тачка програма жива слвка »За Краља и Отаџбину« била једно сјајно изненађење оку и срцу гледалаца, слично изненађење приредиле су питомице Гајретовог конвикта, извођењем Ђоровићевог једлочина »Он« са музиком и пјевањем. Сав од нежреболног севдаха прошаран пјесмом и ведрим младеначким љубавним хумором, затим дертом и ашнклуком, — овај комад од Светозара Ћоровића 155 �Завршстак Крал>свог ico-rfa дочсјсаи je лклаузом, imKoi. тралш и од глумаца доста na да буде доиссеп и извсдсн пјсрно и ca свом нотрсбпом дозом- шаренила, са свим иојс- чсга сс je развћла анимнраиа игранка, no утврђоиом риду „ лрограму. ИримјсКсно je ca задовољством да су na реду игара днностима фолклора. У неуморној и лажљпвој, ириљежној режији г. Андре нмала првснгтво natiia народна кола. И док je до зоре п дс свапућа трајало расположељс п играллса, дотле je у споЋурчпћа овај компд су извеле иптомпце са оним одушевљењем које јс тпко својотвено младпм почстницпма у глуми, редним просторијама анимо иепсзанс забавс и разоиоде раca сланом и залооом којс ј» кпрактерногнчцо код дилетаиата стао до пулмпмацијс. Истопрсмсно су вриједнс н пожртвовие којп у евоју игру уноее нскрсно саживљ-аваље ca текстом члапнце жснског пододбора Гајрста као и питомци н imT0и ca радљом, ca ндејом и динамиком комада. Свака од њнх мнце 1’ајретових конвшсата нобрнпули се за што бољу npoljj ностарала се je да у смнслу реднтељсвих упутстава збрнне томболе и карата ca лпковнма Гајретовпх nciuiipa u р1!Д. за ссбе што љепшп и жнвописннјн народип костпм, пасто- ника u фотографијама питомаца. Onoj млађарнји и уздавицн jehu да пјелокупиој појави нс мањка ни једиа карактеристк- Гајрста прииада захвалпост и ирнзналве да су поред прц. чна ноједнност у одијсвању муслиманске дјсвојке. U завста хода од улазппца н доброволлшх прилога много допришцели je била ванредно лијсиа слнка када сс јс завјеса поднгла, матервјалпом усијеху овс забве, јер су имали дозољио a на сцени се појавпла вслика група укусно костимлраних окретпости и такта, умјешностп и начина да распродају све дјевојака ведрих u насмијаннх, распјевалпх и пимало збу- карте и томболе, чмс п миого више no urro се je предвиђ.шо. Међу OTMCiuiM ц укусним тоалстама примјсћене су слии.ених, него као да се налазе na теферичу у једаој од своједсће: гђа Дра Хасанбсговића, зелеии брокат ca окупоцјејих башча. Уз нратн.у оркестра, a под дпригован.ем г. Јунniha оне су складио и боз трсмс, звучно н запосно отлјс- шш крзноним порубом, гђа генсрала Недељковића, бнјели иале неколпке пјесме које су служиле као уводнс сдене у жоржст, гђа генерала Мнлорадовића, плави банфанд, гђа Стакомаду. И како у томе почстку комада, тако су ове младо нпсављевић, црне чнпкс, гђа генерала Антоновића, црна чипднлетантице оталс ирисебне и сигурие све до краја комада? JfTd ca златннм камплеом, гђа др. Куртовић, дрна чипка, гђица чувајућл жпвахиост сцсне и пазсћн строго na cjjp one сит- Ема Лутво u гђа дра Хајдаровића зеленн крен-башо, гђица нице у којпма пх je савјеено поучио реднтсљ r. "Ђурчић. У IifftX3if^XAuynh кред-жоржет крем, гђа Рамиза Махмутћехапгри се нарочито истпкле чстнјш х*иуме. госиођш{с:. llle-r - су -----................................. ------------------------------Kjten-iiaibo бордо, гђа Ферида Кукић креп-жоржст бнјерифовић, ГрадашчевпИ u Пролић, тв дјевојке. Дудија, Алмагђа Бнчакчић креп-жоржет настел плавп, гђа Садета Ma­ c a и А ј н и ј а , 1Г о а д о ђ п ц с : Ф н з д а Г и ћ , l l a u i n h и Т а л п ћ . Н о с а м о nrah крсп^Јмржет брауд, Шсрифа Фадиллаишћ креп-жоржет, с е n o с с б и p a ;g i< liiijo д а Ч љ л с в е о с т а л е у ч е с п н ц с д о п р ш ш зеленн, гђа ллфа Шахииагнћ црна чпика н још много укује л е д а с в о јо м с л о б о д и л м п п р и б р аи п м п асту ио м сачуснпх u анартких тоалета. Прнмјећено je такођер да су се в а ј у у с п је х ц је л и н е и и г р у п р и в е д у iq ia jy , л ^ Т и п и т е з а д о многе гђндс укусом у тоалетама натјецале ca тосдођама. в о љ с т в о д в о р а н е к о ја n jq je н а г п а д и л а д у г е т р а ји п м а п л а у з о м ^-У ^-п јссм у п музику, разговор и шалу, уз причу и коо д у ш е в љ е њ а н р д с л о л а ж е њ п . Н е к о л ш с о /пута^ш еј& ј& А j e ментаре о успјеху забаве и програма, уз прпјатсљски и друп о н о в н о д а д и г н с m i n j ć ' i i , ј е р j e n y 6) i i i H a гарскн еглен н пошалиду, вслики дио публдке остао je док а к о п р о т а г о М и с т с . т а к ^ u о с т а л е д и . т е г а п т а & > Д а и х ј о ш ј сванућа и на крају напустио зграду Позоришта у уверењу ј е д н о м п о з д р а в и u т а и ш а љ е м ј н а г р а д п ! з а сав њ н х о в т р у д да je овогодиш&а забава Гајретова била најимпозантнија и к о ј н с у у л о ж т е д д и о в а з а В р ш и а т а ч к а п р о г р а м а забаве најпослећенија од свију досадашњих сличппх јавних маннб у д е к р у н а у y c n je « y v н з в е д е и о г а п р о г р а м а . фестадија Гојрета. У кафаиама и no улицама ирепричавало ПОСЛИЈЕ ПРО ГРА М А се je и говорило о овој забави која je својим програмом и По завршеном пресраму настало je у дворани располо- његовим извођењем, својим содтојанством и дисциплином, свожење публике за нгранку. Огромне групе посјетилада нагр- јом отмепошћу и угледом премашила сва очекивања кало нуле су у споредне просторије. Најугледнијим учссницима, Главног одбора, тако и публике која ју je посјетила. претставницима војних п цд^илннх власти, конзуларном кору и претставнпдима д^уштава^ука-зана je нарочита пажГајретова забава у Травнику. iLa послужењем у споменутом декордсаном десном одељењу Афирмација Гајрета као друштва у нашем муслиманфоајеа. Паркетска публши, одмах се' je растурила no споредним просторијама да би се могле дићн столиде и цио ском свијету, постала je већ готов чин. Четврт стол>ећа рада у том правцу, дало je позитивне резултате. паркет припремитн за свечану игранку. Обим и занос ca којима je изведена велебна прослава Када су звуци из оркестра наговијестили да he почети двадесетпетгодишњице, указала je јасно, да рад треба да »Краљево коло« наједаред je из споредних просторија у двоизиђе из оквира обичне друштвене дјелатности, и да узме рану нагрнуло мноштво, да види како he угледне муслимансразмјере једног јаког идејног покрета. Одтада, безброј маке повести »Краљево Коло«. Јер ово je први случај, на овој - Гајретовој забави да су искључиво угледне муслимакке из нифестација Гајретови мисли дуж простране отаџбине, учвршћују у нама увјерење, да се поступно улазл у фазу социСарајева повеле и поиграле »Краљево Коло«, то je било први пут на једној јавној свечаности и то управо na onoj забави јалног покрета и да Гајрет, као централни орган нашег кулГајрета. Коловођа je бпо г. др. Авдо Хасапбеговић, претсјед- турног живота прикупљајући и остале снаге содијално- екодик Главног одбора Гајрета ca гђом Генсрала Нсдељковића. номског живота, има да изврши ту велнку задаћу. Одмах до њпх су се ухватиле слиједеће госпође и господа Потреба Гајрета као друштва какво je, није данас нигдје парови: гђа Дра Хасанбеговнћа — генерал г. Мплорадовић, предмет дискусије. Свијест о томе и једпнствено гледаље на гђа генерала Антоновића — г. Ђоко Ковачевић, гђа Бракус то, постоји. Лична и ситна локална разилаженл елимини— г. Мутевелић, гђа и г. др? Хајдаровић, а-ђа н г. Кукић, гђа шу се пред радом за Гајрет, који има да створи, јер ствара др. Куртовић — г. др. Саво Љубибратић, гђица Ханџић боље услове живота пашем елементу. г. др. Хаџиомеровић, гђа Сулејманпашић — г. дир. КовачеУ таквом природпом стицаљу прилика, долази и na­ вић, гђа Ата КуленовиИ — г. Салко Хасанбеговић, гђица Ема ma забава одржана дне 7. марта ове године, као један јасан Лутво — г. Мустафа Џафић, гђа Цепић — г. Алија Курто- доказ више. впћ, гђа директора Ковачевића — г. Неџад Сулејманпашић, Цио паш мали градић, посјетио je забапу. Уз озбиљне гђица Шерифа Фадилпашић — г. -А. Салихбеговић и гђа и угледне грађане, скупила се и весела младост. Уз радника, Крехић — г. Едхем Бичакчић као редитељ игара. занатлију и трговца дотла je и интелигенција тако, да je 156 �лространа дворана Градсжс општинс бнла пуна. Јсдиако, наш женски свијет посјегао je ову забаву у одличном броју. Међу осталим, забаву су посјетили ореоки начелник г. Младен Дунђеровић, командант места пуковник г. Берах. градскл начелннк г. Сујолџић, велшси жупан у миру г. М. Храсница, директор овдашње фабрике духана г. Славић и многи други угледни грађани. По успјешно изведеном кратком програму забаве, развила се врло угодна, анимирана забава која je потрајала до у рано. јутро. Tok и расположење je било одлично, јер je забава одржана са квалитативно добрим плех-оркестром као и тамбурашким збором Муслиманскоп' друштва »Трезвеност«. који je извео неколико новијих модерних шлагера, врло успјешно. Ha забави je бирана и Мис Гајретове забаве. Изабрата je гђа Славић. супруга директора фабрике духана, док je no броју гласова иза ове добила највећи број гђица Зилха Маунић. Оба избора отмене гђе Славић и симпатчине гђице Маунић дворана je бурно поздравила. Успјех забаве je у сваком погледу, моралном и материјалном, изнад сваког очокнвања и може се сматрати, најуспјелијом забавом у нашем мјесту. Мјесни одбор радостан je што je могао констатовати овакову свијест која je донијела овај успјех. Пријатељима, кбји пружшпе радо своју помоћ најљепше се захвал>ује. Нарочита захвалност гђици И. Казазевић и увијек сусретљивој нашој сарадниди гђици Зилхи Маунић, које прикугшгае' обилан бифе који je донио и осјетљиву ставку у ћри^одима забаве. Изграђујућп и на овом успјеху будући план за пгго бољн рад, можемо очекивати и даљње позитЉне реаултате и користи. Гајретове Бајрамске забаве у Грачаници Овдашњи Мјесни одбор ГајреТау заједиици cil одбором Народне читаонице приредио je врло^^спјелу Бајрамеку забаву на 20. фебруара у просторијама хотела »Босне« уз велико учешће најодличнијих грађана, a .дне 21. фебруара забаву за женскиње, коју су доста бројно посјетиле наше највиђенпје даме. Ha првој забави многи су гости остали без улазнице, јер су сва мјеста била унапријед заузета. Забава je усијела одлично. Врло ласкаво су се пвразили поједннци о добро изведеном програму, о узорном реду те вечери и о лијепо урешеној и украшеној сали и позорници. Праграм обију забава био je исти. Опточсло се Гајретовом химном, icojy je декламовао Џсвдет Фазлић, ученик IV. разреда овдашњс основне школс. Послнје тога изведена je »Сплитка«, актовка из саврсменог београдског живота, a као задн>а тачка програма, одиграт je Екремов »Ђаво под чергом«, шала у 1 чину, из живота херцеговачкпх сељака. Д И Л Е ТА Н ТИ HA ГАЈРЕТО ВО Ј З А Б А В И од 20. фебруара 1931. У ГРАЧ А НИЦ И Послије програма уз свирку развило се анимпр.шо всШш ш и гранка. Обе забаве су права манифестација Гајрстовс мпсли, као што су н све досадашње Гајретове приредбе у Грачаници. Одата je највиша почаст узвишеном Протектору Гајрета Њ. Kp. Вис. Престолонасљеднику Петру и видно je признат рад Гајрета на националном и културно-просвјстиом подизаљу нашег народа. Овај одбор захваљује се у првом реду г. Шефкији Бешлагићу, учнтељу овдашње основне школе, који се je свесрдно примио да режира забаве и својим радом доказао да je одан пријатељ Гајрета, те je завриједио да му се изрази захвалност и прпзнање. Исто тако изразујемо захвалност госпођама: Хермана Кучере и Андрнје Шнобла, које c© примише улога у програму, те свим дилетантнма и осталој господи који нас помогоше при прнређивању ових забава. Гајретова забава у Вишеграду ПРИРЕЂ ИВАЧКИ У ОДБОР ГА ЈРЕТО В Е ГРАЧАНИ Ц И ЗА Б А В А С лијева на десно (сједе): гг. Сабрија Прохић, Ибрахим Халилбеговић, Асим Аликалфић (претсједник Мј. о. Гајрета), Мустафа Жишко и Хамдија Вејзагић. Стоје: Хајрудин Бујукалић, Џемал Халилбеговић, Ћамил X. Сулејмановић, Мухамед Тановић и Шериф Бешлагић, Ha 21 . пр. мј. одржали смо у сади код Далматинца Гајретову забаву, чији je успјех кад се узме у обзир да je прије на ноћ одржана забава Омладинске читаопице »Мезалпн, те да су садљих дана одржане двије-три забаве. потпуно задовољавајући. Просторије »код Далматинца« биле су дупка пуне најодабранијег ирађанства .a пешто п тежака. Забаву je отворио Хусепн Јукић, учсннк III. разреда основне школе декламацијом: »Протектору Гајрета«, те je на свршетку бпо бурно поздрављен. Остали дио програма изведен je на потпуно задовољство присутнпх. Након програма настала je игранка и весеље те би потрајала и до зоре да нису чланови тамбурашког збора морали у 4 сата ујутро bo­ som у Миоче да судјелују на забави тамогањег Мјесног одбора Гајрета. Добровољне прилоге дадоше слиједећа господа: Дин. 200.—: »Варда«, ипдустрија дрвета; no Дин. 100.—: дирек- 157 �top Махмут Бехмен и Меркантилнја Трговачко д. д.; no Дин. Милић, љекар из ПриЈедора; Земаљска банка фнлијала Приво.—: директор Стошсић и Земаљскса банка; no Днн. 50.—: јвдор; Др. Вукашин Бабуновић, љекар из Приједора; Bpaha Велимир Жиковић. срески поглавар; Коло Српсжих Сестара, Pannh, трговцп: Милдн Цвјетан, Бања Лука; милан Алагић, Саламон Папо, Леон Папо, Др. Лазар 'Вупина. Крилић и ипдустријалац: no Дин. 80.—: Драгутпн Остојић, трговац из Катић и Арсенпје Мирковић; no Дин. 30.—: Љубпца Нико- Приједора; Аш;а Церквеник, бонпчарка; Хасо Мујагић, Гралић. Дико Миловановић, Јефто Петровић, Херман Еренфрид; доначелник; Махмут Миздаревић. судац из Бања Луке; По no Дин. 20.—: Алибег Тескереџић, Алија Садовић, Расим Ba­ Дин. 25.—: Саламон Меорах из Приједора, Дапиел Штерн, jnih, Берта Сигман, Гавро Шећеровић, Милан Костић. шеф. трговац из Приједора; no Дпн. 20 . : Селим СелимбеговиИ, жељ. станице; Светозар Влах, судија, директор Статин и полит. пристав; Др. Фран>о Штродл, зубни љекар; Мухарем Јакшић; no Дин. 15.—: Хусеин еф. Мезилџић, Хамид и Ра- еф. Миџић, шк. управитељ; Ашса Главовић, пошт. чииовница; доје Мурковић; no Дин. 10.—: Мустафа Туфекчнћ. Рсџо Кур- Фехим Таџић. заналија; Халшја Мулалић општ. биљежник; спахпћ, Душан Јовановић, Јожи Ицковић и Ђоко Мнрковић; Ибрахим Арпфагнћ, надстражар; Фехнм Ситница, илжи&ер; Дервиш Кадунић, посјседннк; инж. Мехмед Балић, шум. реф no Дин. 5.—: Ибрахим Твртковић и Мустафа Хећнмовпћ. За бифе дароваше слиједеће госпође: Цимер 1 тањир ко- из Приједора: Бранко Милошевић, Прпједор: Кључапин Иблача; Турудић пола килограма пршуте; Ицковић Ana г фла- рахим; no Дин. 12.—: Мухарем Балић, посједиик; no Дин. гае русли; Османагић Паша Дин. 20 .—; Мпловановић Мила 10.—: Заим Хошшћ, uecap, Миле аМндић, тежак; Мехмед флашу шљпвовице; Папо тањур колача; Кубеш торту; Бех- Хасуфовнћ, пмам; Кадрија Трнаутовић, трговац; Изет Пру. сац, занатлвја; Антун Саљавскн, жанд. наруедник; Хусенн мен тањур баклаве; Ченгић Алмаса 1 кг. пршуте и флашу шљивовпце; Хаџихалпловић 1 теглу меда; Има.човић Мула Церић, подшумар; Мустсафа Захић, посједник; Mamo Форић, мухтар; Ариф Оофтић, мухтар; Ибрахим Mecnh, посједпик: тањур хурмашице: Бијдпћ печену кокош; Мезилџпћ Џехва патишпаљу; Бранисављевић Фима флашу шљивовице; Кун- Смаил Оушић, трговац; Салих Кафеџић.трговац: Хуска Гробић, трговац; Хасо Баптић, занатлија; Шериф Јакуповић. пошнер таблу сендвића; Јукић печену кокош; Коза торту,,1' Сирћо торту; Хунић печену кожош, те господа: Јован Топа- сједник; Бећир Балагић, учитељ. Нека je свима дароватељима најљепша хвала! ловиш флашу жплавке, Стевап Барапац флашу кфвака, Абид Велетовац 4 круха; Крилић н Катић 2 флаше вермута; Шаћир Османагвћ тањир баклаве. ■ ^Гајретова Бајрамска забава у Рипчу (Бихак) Дароватељнма као и свима који потпомогоше да забаЗа наш Гајрет одавно се зна у Рипчу. Али датум 20. ва успије одбот> се најтоплије захваљује! фебруара 1931. годпне остаће звачајан дан у аналима Гајрета, јер je ткга дана мјссни повјерепик Гајрета г. Мустафа с Д/ ? Гајретова забава у Козарцу Ибрахимпашић, учитељ, уз сарадљу Гајретових прнјатеља, Ha 21 . фебруара ТШ31. тодине, трећа дан Бајрама, при- одржао прву Гајретову забаву у Рипчу, тачно на дан 28-roредпо je овдатњ р. Mjgcim одбор Гајрета забдву -с а слије- дишњице опстанка Гајрета. дећпм програмомг^ТГ Гајретова химна од Мпрзе Сафета, деЗа Рипач je овај дан значио Гајретов аБјрам. jep je «;ваи кламује Васпф Балић; 2 . ПадаЈјмо Браћо, одГ$уре Jaiunnha, жељлно исчекивахо дан забаве. декламује Беспм Беглербеговић; 3. Јатаган, од С. Силвија Да би се омогућило и исламског женскињу да впда n Крањчевића. д^гкламује Вахид Јакубовић;(|4. Два начелника, чује ко je и шта je Гајрет, повјереник je ттрви дан Бајрама, комедија у з чпна одЧЗкрема. 19. П., одржао гепералну пробу у 8 сати на вечер, na коју По свршеној декламацији коју су с врло добрим успје- je позвао жснс-ки свијет, na ie већ њпхова посјета била одхом пзвели наведени ученици овдапгае основне тколе, наш лично мјерило како he сутратња забава успјети у еваком вриједни претсједник г. Адем Балић поздравио je присутне погледу. Te вечери, на генералној проби. програм je изведен и захвално им na доброј посјети, честитавти им уједно Бај- са највећом озбиљношћу у цијелости, што je na nam жеиски рамске празнике. свијет учиннло дубок утисак, a нарочито стога jep им je Послије поздравног гово\>а ддигран je таљпви комад повјереник г. Ибрахимпатпић одржао предаваље о Гајрету, »Два начелника« са врло добрим успјехом. Дилетантипа г-ца о његовој културно-просвјетној и иационалној улози у исламСтоја Вујичић као и дилетантл г. г. к . Заимовић. ПТ. Суљпћ, оком дијелу irarner народа. По свртеном прогрпму настала je М. Чаушевпћ, A. Ханкпк, A. Илијашевић, X. Кључлиип, X. игранка л интимгга сједељка до иза. пола поћи. Дјевојке и Таџић, X. Фазлић и М. Смиљанић, како горе рекох, са успјемладе жене. na чак и старије, играле су весело и једва гу хом су одпграли своје уло<ге и тегако бп било поједнпца n* пошле својим кућама, носесћи најбоље успомене о нашем такнути Ипак се мора истаћи Е. Заимовић, режисер и дт Гајрету. летант, који je својим знањем и трудом највптпе придонво Други даи Бајрама. 20 . фебруара, посјета je била мимо да се je забава са завидним успјехом свршила. Такођер ми очекиван.е. II лко je Бихак далеко 9 км од Рппча ипак су je споменути нашег вриједног тајника овдаптљег учнтеља ову забаву поојетили: директор гимназије. г. Вл. Периновић г. Бећира Балагића који својим знањем и искуотвом даје са госпођом: школски падлорпик г. М. Судчевић, тумски пницијативу еваком ралу у корист н атег Гајрета. савјетаик г. Р. Чекрклија са госпођом; префект Гајретова Одборници г. г. М. Мнџић. ТЈ. Бањац, Ибрахпм Кључа- конвикта г. С. Реџик са гоопођом; г. Jano Леви, трговац. са нин. М. Прусац, М. Арпфагић Ф. Ситница и X. Jepnh тако- госпођом; г. X. Дупаповић. имам; г. Б. Четић н г. A. Реџић, ђер су придонијсли да се je забава са успјехом свршила. трговцп. Из Голубпћа имам г. Мујагпћ довео je лпјеп број Обзиром на ланатњ у кризу као и to да je ово тежачко ■мјеттана a из Притаке дотла су ова господа наставннци-пе мјесто, забава je како морално тако и материјалпо врло до- осиовне н домаћпчке школс са jom доста мјетптана. Нз бро успјела и може ое peh ir да je једна од најуспјеллјих Гпј- самог мјеста Рипча бијаше толика поојета, ла се млађп — ретових забава које су до дпнаг, олржане у Козарцу. уступајући свсја мјеста отаријима, међу којима бијапте BeЧист приход износи 1.600.— динара. nrat број стараца који први пут у животу долапе un забаву — морадоше вратити кући. Добровољне нрилоге дадоше слиједећа господа: no Дин. 100.—: Петар Теслсић, индустријалац из Сисска; Bpaha БаЗабава je држана у овдашњој основпој школп. Сала у лић. трговци; no Дин. 50.—: Јоцо Оимић, хотелиер пз Прије- којој je забава изведена била je укуспо декорисана са hnдора; .TanoB Меворах, трговац из Приједора; Др. Љубомир лимима и г.пјгнцима. тако да je no своме уређеи.у одговп- �рала и већем оресвом мјесту, a камо ли једном селу, те се у свему огледала гарецизност и умијеће приређивача. Поздравну ријеч одржао je повјереник Гајрета г. М. Ибрахимпашић захваљујући се свима посјетиоцима, a нарочито г. г. из Бихаћа и околних сесла. Затим je истакао благонаклоностс Њ. Вел. Краља према Гајрету те замолио лрисутне да из дубине душе кликну Њ. Величанству Краљу, протектору Гајрета Њ. Kp. Вио. Престолонасљеднику Петру и цијелом Краљевоком Дому, што су присутни од свег срца прихватили, те се сала проламала од клицања. 0 Гајрету je рекао слиједеће: »Данашњи дан значајан je датум у животу Гајрета, јер je овог истог дана т. ј. 20. фебруара 1903 (године, ударен темељ Гајрету. Од тога дана кроз пуних 27 година Гајрет неуморно рали на лодизању и npoсвјећивању муслиманског елемента. Да ми муслимани имамо данас лијеп број ниже и више школованих људи, једина je заслуга Гајрета и аеговпх раденика. Поносан сам што могу рећи. да je Гајрет дана« у нашој Краљевини no броју питомаца најаче друштво: a да се подигао на овако завидан степен. заслуга je свих Гајретових пријатеља л радепвка, али свакако највећу залугу за Гајретов налредак носи љегов прстфдник уважени т. Др. Авдпбег Хасанбеговић, који je уложио сав свој труд и положлј, да Гајрет постигпе онај циљ којем je памијењеп. »Живио Др. ХасанбеговиФ!« (Бурпо клицање). У данашњеи тешком стању Гајрет нздржаје око 700 ђака и шегрта у својим домовиш, и ои je Једина свијетла тачка у данашњицд нас муолимана. Похрлимо стога тој свијетлој тачди, ухватимо се у братско колр, које воде вриједни Гајретови турдбеници! Ми'имамо оиугуран пут напретку. a тај нам пут указује Гајрђт. ( i 'ti Потом се прешло на извођење лрограма. Импровизирана жива слика »Загрдена браћа«, уз atсим, декламовао je »Добар ђак« керој^м симпатичном појавом и рецитовањем изазвао je бурал аплауз. Импрввнзирала жива с&ика »Загрљена 6pnha«, уз jiefкламацију »Слобода«, такођер je изазвала дуг н буран аплауз. Нарочито длвљење изазваао je зборно двогласно пјеван>е: »Карншик народних пјесама«, којнм je дирпговала вриједмна и агилна учитељица гђица Деса Овука. A још веће дивљеље побудило je њсно соло пјева^е: »Шта je севдаж« ш аплаузу није било краја. Позоришни комад »Емина« изведен je одлично. Ta трагична драма нз босанског живота приказује старо уобичајено удавање кћери за оног, кога joj строги ж неумољиви отац одреди. Емипд у свом младеначком залосу севдаха за младим учитељем Хатибом, хоће да жртвује свој живот, јер не може да сломпје вољу свога оца, који joj налаже да се уда за богатог трговца Ахмета. У моменту кад с ножем у руци Емина хоће да одузме себи живот-, спасгава je Хатиб. У таквом стаљу затиче их отац Адем-бег и накол борбе са самим собом увиђа своју погрешку, прапгга им и оставља их. Док младепци славе побједу љубави, отиже глас да je Еминип отад погипуо, чиме се комад завршује. Улогу Емине одиграла je симпатлчна гђица Дсса Овука умјстничи и са много заноса, уносећи своју младу душу у севдах пуп туге, чежње и страдања. Кроз цијелу драму провлачп се симпатична улога В°ћирп, коју je одиграо г. Мујо Мујић са мпого умјетничког разумијевања. Такођер се истакла гђнда Дервиша Ибрахимпашић у улози мајке, која je и ако још млада схватила сву озбнљлост своје улоге. Праву несломљиву вољу оца приказао je г. Смалл Ибрахимпашић у својој улозп. Сви дилетанти и ако првп пут на позорници, одиграли су своје улоге без и једне грешке. Послије завршеног програма гледаоци су честитали дилетантчма, a na свачијем лицу огледао се одраз добро изведепог прогрлма. Изд тога je пастала весела играпкд. ТТалсњу и захвалност заслужује пожртвованост г. Сулејмана Реџића, префекта Гајретовог асонвгакта у Бихаћу, који je довео ла забаву свој тамбурашки збор питомаца и тиме дао забави веселији живот и бољи ток. Тек на молбу пред саму зору разишли су се гооти са пајљеппгим утисцнма. Да je ова забава у свему успјела нарочита заслуга иде повјеренлку Гајрета г. Мустафи Ибрахимпашићу, учитељу, п учитељици гђици Деои Овукиној. која и да je Гајретова литомциа, ие би влше уложила труда ово забаве како у позорпшном комаду, тако и у пјеваву и осталом, те je ona заиста била душа цијеле ове забаве. Са похвалом мора се признати, да je гђица Деса Овука и ако млада учитељица потпуло схватила свој учитељски позив, држећи се оне пародпе пословице: »Брат je мио. које вјере био!« Благо пароду и школи, која има оваквих учитељица, јер правом патриоти сузе су наврле na очп када je вндно, гдје у једном селу православиа учитељица у колу својих сестара исламаке вјере ужива оноллке сиштатије и поштовање. и може да послужи примјером и старпјим учитељицама капо ваља радити у свом народу. Повјеренпку г. Мустафи Ибрахимпашићу може се na оваком раду и уАЈјеху честитатп, који je својом умјешношћу и лчинским благим савјетом кроз Гајрет похватао у једно коло браћу и сеотре обпју вјера. Гајретова забава у Јајцу Овај одбор je одржао дпе 1. Марта о. г. опћу, a дне 2. марга женску забаву. Морални успјех обију забава био je одошчан, a и материјални није изостао. Рецитовање Гајретова поздрава. Љ. Kp. Височанству Нрестолонасљеднпку Петру — извела je Фапза Макнћ na свеопће задовољгтво. Дилетантпце и дилетанти извели су коиад »Ајиша« са бурним одобравањем публпке. Д И Л Е ТА Н ТИ HA ГА ЈРЕТО В О Ј З А Б А В И У ЈА Ј Ц У у средини са режисером r. Дервишем Мулаомеровићем Редптељ ових забава био je Дервиш еф. Мулаомеровић. друштвени благајвик, и његова je нлјвећа заслуга да je забава овако сјајно испала. Нарочито су се. истакле у пожртвованости купећи прилоге и продајући улазнице гђице: повјереница Гајрета и учитељида Сафија Софтпћ и учитељида Ћамила Хоџић. Забава je била врло добро посјећена кажо од стране грађанства тако и чиновништва. Чист лриход обију забава изнаша Дин. 4.016 Гајретова забава у Горажду Мјесни одбор Гајрета у Горажду одржао je своју забаву трећи дан рамазанског Бајрама у просторијама Српске читаонице, са лозоришним комадом »Атабег и Шефика«. Оа правом се може рећи да то није била забава пего Гајретова ма- 159 �нифестацијд. Прије почетка на цио сат сала je била испуњена са гостима без разлике вјере. Особито морамо истаћи долазак господе Фочана, којп су својим доласком увеличали нашу вабаву, нежалећи труда и не гледајући што je зима, њих 2б на броју. У поздравном говору претсједник Мјесног одбора Гајрета г. Др. Карамсхмедовић пзнио je цио нсторијат Гајрета, гдје je био прекидан са аплаузом са стране публнке. Декламовале су ученице основне гаколе Олгнца Алобта и Хабиба Ралгадкадић, прва Гајретову химну a друга »Посвећено нашнм муелиманима« на свеопће задовољство публике. Да су овако испале декламације мора се захвалпти учитељици гђици Иблизовић, која их je извјежбала. Забаву je отворио Др. Карамехмедовић Краљевим колом са гђом Натом Теодоровић, супругом старјешине испоставе, која je имала врло укусну тоалету од свиле кафе-браун. И остале даме и госпођице ималс су дивне тоалете. Гђа Костпи од црне свиле, гђица Иблнзова од свиле наранчастс боје, гђица Тања Козлов од црне свиле. У комаду главну улогу играла je госпођица Иблнсовпћ и Шахзо Хаџпћ. Госпођица се je показала као права трагеткпња и оставила дубок утиеак на присутне госте; режисер je генерал г. Васлљев, који се увијек радо одазива и помаже сва културна друштва. Ha забави je свирао тамбурашки збор Српске читаонице, пошто није могао судјеловати збор Занатског удружења због ненадане смртп утледног старине Хаџи Сејдибега Сијерчића, који je имао много фамилије. Чист приход износи 2500 динара. Овај одбор се захваљује свима тсоји су придонијели да je ова забава успјела морално и материјално. Ј'*- vnpaBe; Бобар Душан прото no 60.— дпнара; Беговић Paспм, Перковић Михајло, порезник; Алтардц Хајмо, X. Омеровић Мехмед еф., шер. суднја no 20.— Дин.; a прилоге по‘слали, усљед болесит нису присуствовали оабави, господа: Алтарац Лезо, трговац 30.— динара; Жеровник Андрија 30 динара, Петровмћ Радован 30 динара; Фсризовић, Батовац Војислав, Bajarnh Глишо no 20.— динара; X. Бегановић Азиз ефендија 15. —днн., Мићић Сима 10.— динара, на чему им се овај одбор најљепше захваљује. Такођер најљепша хвалд дароватељима који дадоте прилоге зд бифе и to гг.: X. Омеровић Мехмед еф., Ибрахимпашић Мухарсм, порсзнпк; Аксен Адолф, Ангека Рот, Халиловић Ибрахнм сф, Алберт Алтарац. Куртагић Мухарем, Куртагић Гдлиб. X. Вегановић Азиз еф., Мустафа Хусо, Хасапбеговић Омср. Аликздић Мех. Хасанефендић Зухдија, Куртагић Фајик. Салахаровић Едхемага, Талић Реџеп, Тихић Муjara, Куртагпћ Суљага, Лагумџија Халил, Чалмић Марко: Куртагић-Ђулић Салихага, Алтарац Сумбул, Куртагпћ Есадara и Кадић Рагибагд. A најљепша хвала гђицн Најифи Тнхић, која се побринула око распродаје бифеа и тиме одбору врло помогла. A , Особита хвала г. Халилу Лагумџији, који се нд сваки позив одбора Гајрета свим и свачим одазива, те не може се замислити без вегове дјеце забава ни теферич, који у дилетантимд увијек no 2—3 узимају учешћа, a такођер и посјету, теферича тако и забава, чини са цијелом својом обитељи тако, да његове лијепе кћерке вазда поред других красе наше забаве и тефериче. Гајретова забава у Локвама Гајретова забава у Власеници 21 . фебруара о. rv од Л сати Гна''ветер дочелр^^У^Рдас зити гости тако, да j e ^ 8 еати већ била сала С-оаолане, која je no најбољем укусу декорисана, пуна. Тачно у 8 сати забава je отпочела и претсједник Мјесног одбора Гајрета г. Хасансфендић поздравво ie присутне госте и укратко оцртао рад Гајрета од оснутка 10 дапас, a нарочито истакао рад од ослобођен.а, када je дошао у руке данашњих гл. вођа Гајретових, те 8ахваливши се публици иа помоћи и одзиву. Уједно истакао je доброчинства Гајрегу п надзор над истим од стране нашег мвлог Злддара Крал.а Александра I. и кличућп заједно са публиклм еа дуг и сретан живот нашем милом Владару' a цнјелом Владалачком Дому, и тнме je свој говор завршио. Послије тога одржао je доклдмдцију »Боомпччца. од Авде Карабеговића Хасанбегова, свршени ђак трговачке пгколе Хаоанефендић Суљо, на свеопће задовољством публике. Иза тога декламацију и мополог одржао ie Е';дд Узуновић, ђак П. разреда шер. гимпазије исто na евеопћс задовољсгво присутних. По томе одигран je драмски комад »Противиипи«, драма у 1 чину са пјевањем од Ахмета Мурпбеговнћд, a којн су извели дилетанти: Хасан Кртпчић, трговац; Хаеаг Хаганефендић, ђак VI. разр. Гази Хусревбегове медресе, те гђрце Фатима Хасаиефендић, Хаснија Дурмвп, Тифија н Дулија Лагумџић п Шефка Кичић. Комад je одиграл na свеоиће задовољство публике. Поред сваког очекивања усљед кризе и епидемије грипе која хара код нас, забава je успјела кахо у моралпом тако и материјалном погледу н била je посјећена од стране грађана, чиновника и муслиманског женокиња, те наше овдашње илмије, којима најљепша хвала што својим присуством увеличаше ову нашу забаву. Вруто приход забаве je Дид. 3.703.50. Прилоге T*fi каси дароваше господа: Хаџић Лутво Дин. 100.— Ђуровић Павле, срески начелник: Кадић Раги|ага, Сунарић Манојло, Мићић Ђ. Јово, Крмвк Љубомир, шеф пор. 160 20. пр. мј., други дан Бајрама, одрждо je Мјеснп одбор Гајрета забаву, која je материјално п морално добро успјела према мјеснпм приликама и кад се узме у обзир го, да су у сусједним мјестимд (у Стоцу, Чапљипи и т. д.) биле нд Бајрам три забаве. Бруто приход паше забаве износи Дин. 1.739 од тога смо имали трошка Дин. 589. Чист приход je од забаве Дин. 1.150.—. Нд забдви je приказиван комад »Злаган бардак« од A. Мурадбеговића, којег су дплетанти, члановп Гајрета, на опште задовољство извели. Монолог »Јеврејски митинг« извео je врло добро (г. Бранко Михић. »Матери земљи« од A. Мурадбеговића декламовао je Ибро НТатор, ученик II. разр. трг. школе, који je био бурно аллдудиран. Особито дирљив моменат je био кад се на позориици појавила мала Ајиша Зекић, уч. П. разр. основне школе, која je декламовала »Гајрету« од Симпћа. која je издзвала својим милим гласом вслико одобраваље. Предавање о Гајрету одржао je питомац Гајретовог конвикта Јунуз Шатор, учитељслш приправкик, Забавд je у најбољем расположењу потрајала до зоре. Овим нам je дужност најтоплије се захвалити г. г. Омеру Ћерићу, Исмету Кудри, Асиму Хаџићу и Незиру Малохоџпhy, који су из Чппљине са инструментима дошли и за цијело вријеме свирали на забави. Гајретова забава у Згошћи-Какњу. Ha 20. фебруара 1931., други дан Бајрама, одржана je прда Гајретова здбава у просторијама јамаке прозиваоне Државног руднижа у Зготћи-Какљу. ДокламоваЈве домородних п поучних пјесама извели су учешгци овдашље народне осповне школе врло добро. Соло сцена »Огари нежења« такођер јеизвео г. Тановић Јусуф на onhe задовољство евих присутних. »Јазавзц нред судом« од Петра Кочнћа одиграли су одлично слиједећа господа: Капшковић Неђо, Бакшић Хасан, Мулић Фуад и Черкић Исмет. Моралип. страна ове забдве испала je оддично и иандл пвавог очекиплм.а. јер су про>.торијс јамске прозиваонице би- �ле лрепуне посјетилаца ове забаве, који čy већином сељаци сао прпређивача ове забаво дошла je каено, тск пегпаест муслимани лз околних села, што je знак да je Гајретова иде- дана прије приредбс. Прнређичави еу сјетили у себп велику ја и љегов рад на културно-просвјетном пољу и у најзабпт- снаЈгу, да учине све. што je потрсбпо да забава успнје с моралне и маторнјалпе страпе. И нс могу жалити свога трула. пија овдашња села продрла. Материјална страна ове забаве не изостаје много пза јер je збиља успјех задивио. моралне, особито када се узме у обзир, да je лањске године харала туча иад усјевима овдашњих тежака који су главна врела тежачких прорзвода. Забаву je посјетио директор овдашњег Државнаг рудniusa г. инж. Ервпн Пшорн са готово свим вишим чиповнпштвом, неколико грађана, a јога су била заступљена и братска друштва: Соко, Просвјста и Напредак. За овако лијеп успјех ове прве забаве захваљујемо се свим посјетаоцима, затим Дирекцији државног руднгака која нам je око приредбе ове забаве ишла у сусрет, те Гајретову пријатељу г. Неђп Кашиковпћу, којн je добровољно одиграо одлнчну улогу Давида. Прилози у нарави: гђа Пшорн Ада торту, гђа ВуканоBiih Вера торту, гђице Сивиец С. и A. торту, гђа Мулић Емнна бурек, гђа Тановић баклаву и гђа Чехајић хурмаџике. Прилози у новц: По Дин. 80.—: ижн. Пшорн Ервин; no Дин. 50.—: г. Груица Костт; Дин. 40.—: Садо Данон; no Дин. 30.—: дђице Сивиец С. и A. Мехага Чобо, Владо -ДргР" гић; no Дип. 20.—: инж. Живорад Поповић, гђа Гпна Враголов, гђа Расема Бакшић, Мопнх Данон, Фран>о ЧовМ, Иво Периа, Хакнја Хамидовић, Заи^овнћ Алија, Ахмед Дервпћ, Узеир Алић. Ладислав Кисељаж. Дугаан UDanph,. Иван Пенса; no Дин. 10.—: Абдулах Чехајић, Илија Влаић, Имамовић Дервиш, Алија Гога, инж. Бранко Вукадорић, Абдулах Ш е-/ хагић, Узеир Ахбабовић, ишк. Ндкрла ^Враголор, Војислав Мнјатовић, Ннкица Чабрић, Мато ''Кариван, Вејсил М&хип, > Фсрдинанд Рубчић, гђица Зора Јанковић, гђица Вера Јаиковић, Сбнага Чехајић, Дервиш Бербић, Ђуло Хасагић, ГЂИЦА С А Д Е ТА ПАШ И Ђ Шемсо Ђокић, Мустафа 'Бокић,с,Селим Мехић, Мирко Хрибарник, гђнца Марија Замоло, Омер Бећирхоџић, Миралем краљица вечери, изабрана на Гајретовој забави у Мостару 21. II. 1931. Сердаревић, Нумо Заимовић, Хасан Ганић, ХасанЂокић н^ Хусо Кубура; no Дин. 5.—: М. ХасагиН, Ибро 'Вокић н Беhnp Хаџић. Програм забаве био je скроман, a ипаж je изведен врло добро; публижа je била потпуно задовољна: Чист приход забаве био je око 2.916.— динара. 1. Посјетиоце ове забаве поздравио je претсједник Мјесног одбора Гајрета г. М. Лехо слиједећим ријечима: Прва Гајретова забава у Благају н/Б. Поштоване госпође и господо,. Други дан Бајрама, 20. фебруара о. г., приређена je у просторијама Светосавског дома у Благају прва Гајретова Необично сам задовољан, што Ва« могу поздравитп na забава. Гајретову забаву приредити у оредини каква je Бла- првој Гајретовој забави, која се данас приређује су Благају. гај, значн много. Ha путу су стајале многе препреке. које Приређивачима ове заба.ве било je стало до тога да дшсажу je требало уклонити илп заобићи, a то није било лако малом евоју солидарност са иаеологијом н радом овога друштва. броју људи, који у овом мјесту раде за Гајрет. Самп нахгпГајрету дугују му&лпмлпи иаше пацпје велшсу захвалност, што се имају в ким н чпме репрезеншратп као културни п национални радницп. Три деденија успјешно дјелује ово друштво и сваке године задивљује свнјет евојим новтг и већнм успјесима. Гајрет пздржаје 8 мушкпх n један женски интернат, у којнма помажс велшш број нашс младежи да се школује, да изучп занат илп да на други начин осигура себи егзитсенцпју. К])оз Гајрет je, смнјем са етурногаћу тврдитн. прошло вншс од половице цјслокуппе данашње муслиманске пнтелигенцпје у нашој отаџбини. Гајрет пема свога иметка, од кога бн могао пмати прихода да покрнјс малсар једну дееетипу својих трошкова. Hajuefair дио прихода долази овом друштву од љегових свјес нпх члапова. Врло захвалаи су посао u Гајретове забаве Вриједнп чланови Гајрвта развпјају преко годиие а:п ву акцију за помоћ Гајрету тако, да je ово друштво у ста ПРИРЕЂИВАЧКИ ОДБОР ГА ЈРЕТО В Е ЗА Б АВ Е У Б Л А Г А ЈУ н.у да предвиди годип1н.е издатке око 2.000.000 динара. le i �Од овог новца не помаже Гајрет само ђа.ке и гпсгрте, симпатични учитељкси кандпдати били су атракцпја за мунего се стара и за народно просвјећиваље. узима учешћа у слнм. дјевојке, које први пут посјеИују овагку приредбу. Лука cpehe, оа коју су покупљени прилози у Мостару уналређешу народне привреде и т. д. и Благају, играла се послије изведеног програма. Гајрет заснива своје аналфабе}теке течајеве, заузима Прилози у новцу сажупљани прије забаве у Мостару се п помаже огварање домаћинских школа, редовно издаје и на дан забаве на каси, поасазују, да Гајрет има својих часопис »Гајрет« a »Гајретова библиотека« популарна препрнјатеља п поштоваоца и у obou економски пропалом давања. Гајрет активно сарађује са нашим Соколом. Ово друштво много се стара око тога, да се љегови мјесту. Овдје ћу иавести један маркалтан примјер пошточланови упишу .у задруге да би на тај начпн средили и ваља према Гајрету: Дан прије забаве купљени су прилози унаприједилп своје економско стање. У јулу и августу 1931. за луку среће no дућатш а у Благају. Погато je сваки дао понешто, прллазп ми млалтћ Салко Диздаревић, који ол год. отвара свој пољопривредни курс у Сарајеву. За овај н овакав свој рад Гајрет je добио признање са своје физичке зараде издржаје себе, два своја полубрата и Највишег Мјеста. Наш узвнгаени Краљ дозволио je Своме сестру п каже: »Зашто од мене не тражпте прплог?« и изПрвенцу натем Престолонасљеднику Њ. Краљ. Вис. Петру вадп кутију рахатлокума kao »н>егов« прилог за луку cpehe. У раду око ове забаве нарочито су се пстакли: Алида буде покровитељ овога друштва. Откад je Гајрет добио ово одлЈтковаље, може са више полета да ради на своме бег Велагић, Омер Хусагић, Смајо Алпкалфић. Мустафа Вепрограму. И мп радницгг Гајре/гови вјерујемо, да ћемо пот- лагић и другп дилетанти и чланови Мјесног одбора. Велику захвалност дугује овај одбор одбору срп.-прав. пуно известн муслимански дио нашег народа. пз незнања и данашње биједе н привестп га бољем и сређенпјем животу. црквене општппе у Благају, који je најприправније устуУ свом раду налазимо одушевљења видећи успјехе, које пио салу светосавсшг дома за ову приредбу. Добровољне прилоге дали су: гг. Ристо Ојеран Дин. Гајрет побпре. Овим успјеспма радује се сваво. ко je пријатељ културног напретка. 100, Драгоје Мпрло 30, Шппро и Гојко Дакић 40, Лазар МиИма нажалост још и данас људи, који неће да узму ’ .ir^nrnh 20 . Српска привредла банка 50, Мехмед X. Омероучешћа у раду за Гајрет из неких необјашљивиЈ_ разлога. ' Biih 50; Хлмо Се.тлмпћ 50. Тотпо Дујуњпћ 30, Богдан БогОнп. рекао бнх. траже какав било начин, да докажу^дл су jfaHOBTih^ 50. Младен Јеллћ 10, Bpaha Аликалфић 10, Пеу праву, кад xohe да остану дембели, дЈГ^^нв- мттчун, д(и. - ja p Муса 10, Градска општина 100, Kpm Доктур 20, Спнови р^бтсе ТПахпна 40,. Лазар Брсгпна 10, Оимо Тица 20. Мојо ништа не ураде за народну ствар. Ми у свом мјесту не мсдаемо 'се похвалитн са већпм Милошевпћ 20. Михо Пешко 30, Зулфибег Колаковић 5, успјесима за Гајрет. Ипак ,се може рећи. за ово врпјеме, Алага Млкел.Ш! 5, Хилмлја Тасламаи 10, Авдо Шело, 1, откад постојп Мјесни одбор Гајрета, mije прошло сасвим Ибрахимага Буљубашић 10, Салихага Трновац 5, Спасоје узалудно. Алп je потребно да се рад и успјех за Гајрет Гачић 5. Омер ТТецо 20, Мпстафа Диздаревић 5, Лазар Окоповећа. Гајрет треба нана (Више него мп н>ему. За то je поч чајић25. Ј1брахим Лика 8. Душан Катић 25, Мухамед Алитребно да се окупцчо <жо свог културно-просвјетног дру- калфић k Ђopbo Скочајнћ 35. Смаил Кајан 2, Исмет Калајгатва у што већем 4l5pojy да бисмо Motora ""^јјЈЈГ џић 10. Ахмед еф. Дувљак 10, Шериф Кајан 5, Марко Церјед ка бољем животу. Ja Вас молим, да се одадивате онима, гарац 10. Халттл Ден.о 5, Аимс Ђуђа 2 . Тофнк Велагпћ 10, који Вас позову да помогнете Гајрет. јер je у раау Гајре- Франо Бараз 5' Ахметага Ћумурија 5, Оелимага Камернћ тову за нас велика cpeha. 50. Хусо еБхрам 2. Саллх Tj'pajanh 2, Мустафа еф. ЛакпЗа Благај je једна од пријеких потреба читаоница. mnh 10, A. Jaiirih 10, Периша Далматинац fi, Ахмелага Југо Гајретов одбор и прпређивачи ове забаве одавно су осјећали 5, Душап ITomih. зо. Шпиро Гачић 30, Кади.јевић 20, Ибро потребу за ову установу. Кокутавали су више пута да ос- Палдур 4.50,. Мехо Кукурузовпћ 2. Халпл Бјелпћ 4, Оафет нују Гајретову читаоницу, али су наллазили на запреке, Велагић 4. Зулфо Дрљевић 2, Мехо Бјелић 2, Омер Диздакоје се нису могле савладати. Радећн на овој забави уви- ревић 5, My.k> Батлак 2, Салко Берберовић 2, Мухамед Нодјело се je, да има довољно расположења да се оснује чи- во 2. Ибро Дуркић 1. Суљага Крпо2, Ахмед Бсрберовић 2, читаонвца и чини се, да ће се ово бстварити, ако се и чла- Омер Мемић 3. Алија Шемић 1. Ибро Берберовнћ 2, Салко нови Гајрета одазову, кад дође вријеме за уписивање у Кебо 2, Селима.га Камерић 10, Салко Јашаревлћ 1, Хусо чланство чптаонице. 0 овомв даље не смијем ништа више бо 2. Алија Дуркић 2, Н. Н. 2. Н. Н.1, Арслан Мемлћ рећи; бојим се да не одем далеко у својим жељама и иа- Момик 2 динара. дама. Овај одбор лијепо се захваљује свима прилагачима. Дозволите ми, да Вам се у име приређивача ове забаве срдачно захвалим на овако бројној посјети. Моллм Гајретова забава у Озрену (срез Сарајево) Вас да у овој приредби не тражите умјетне вриједносги. 21 . фебруара одржао je Мјесни одбор Гајрета у Озрену пего жељу и осјећај да се помогне Гајрету. Надам се дакле, да Ваша крптика неће блтн оштра према овим почетни- своју зимску забаву у корист друштва у просторијама Нацима. који из љубавп за бољим животом дају свој обол. родне читаонпце и књижнице у Подролу са позоришним комадом »Омербег Љубовић«. Још једанпут хвала на посјетл. Ова je забава, обзиром иа забитпо мјесто. материјално 2. »0 путнпче«, од A. Шантнћа, декламовала Ђ. Обад. и моралпо добро успјела. јер je чвсти приход забаве бпо ученица TV. р. осн. школе. Дин. 1.160.— 3. »Mojoj Истрл«, декламовала С. Веллгић, ученица IV. И овим путем испред Мјесног одбора истичсмо захвалр. осн. школе. ност Обраду Маржовићу, Милораду Ђурићу. Томи Невје4.. »Доктор без дапломе«. тпаљиви мополог. извео г. G. стићу, Роберту Крафту, Давилу Шпаравалу, Игпацу ШтарАллкалфић. клу и отсалпм дилетантима, који су се трудили и помогли 5. »Лукави опанчар«. комсдија у 2 чина. ол X. Бјелавца, пршсазалп дилстгшти гг.: Мустафа Велагпћ, Ахмед одбору око одржата забаве. Велагић.Мехмед Велагић. Смајил Алшкалфић. Авдо Фејзић. Ибрахим Пецо п Алија Клепо. Ha забапи je свирао тамбуратпки збор муптког Гпјрскопвикта из Мостара. Чланови овога збора. млади и 162 Гајретова забава у Гацку Први дан Бајрами-терифа одржао je мјесии одбор у Гацку своју забаву, која je успјела каг.о морално та»о и �м&теријално мимо свако очекивање, кад се узме у обзир да je исти дан одржавана Гајретова забава од стране одбора у Автовцу. Ha забавн je одиграван комад »Ћорав рачун«, који je нарочито добро одиграл, a особито су се истакли гђа Омерагић Шефика и гђица Пашић Фадила, те им и овим путем захваљујемо за њихов труд. Прије почетка забаве поздравио je госте претсједник Мјесног одбора г. Шефкија Муфтић, a у комаду je био реiitiicep г. инж. Махмут Балић, те и њему изричемо захвалност на његовом труду ово припреме забаве. Налосе нека je хвала цијелом одбору који je проко цијелог рамазана (no два члана) дежурао т. ј. одвграо томболу као припрему око забаве. бођења. Приход забаве прешао je нешто 3000 динара, шхб за Кобаш чини рекорд. Приликом забаве ^аровашо многи добровољие ирн-' логе (описак на другом мјесту). И овим путем нека je хвала Гајрета свим пријатељима који не спадају у Мјесни одбор, a који га много помогоше и задужише, a то су гђе Лесек, Дивићн Алибего- Гајретова забава у Бос. Кобашу. 21 . фебруара — трећи дан бајрама одржана je бајрамска забава у Бос. Кобашу. i;oja je крај јшогих обољсља ОВИЋ у Бос. Кобашу 21. II. Гајрета МЈЕСНИ ОДБОР Г А ЈР Е Т А У БОС. са претсјвдником г, Дром Хамдијом од грипе и крај шжлада ипак толико успјела, да се рачуна да je то како материјално тако и морално п својом отменошћу — била најуспјелија забава у Кобашу послије Осло- г. г. Дивић Jlece®, те гг. учитељима овзабавп биле су no први пут и некоје je претсједник Мјесног одбора г. Др. у своме поздравном говору нарочито истакао и захвалио се у име Гајрета. Забава je трајала до у рану зору у пуном и пријатељском расположељу. Гајретова забава у Автовцу ПОДМЛАДАК г а ј р е т а у б о с . к о б а ш у изводи ритмичие вјежбв на Гајретовој забави 2. фебруара са гђицом Марен (X ) Мјесни одбор у Автовцу одржао je први дан рамазанског бајрама забаву са врло бпраним програмом. И ако je Автовац мало мјесто ипак je успјех забаве био врло добар, јер je чист приход био Дин. 2180.—. И ако je било доста труда око припрема за забаву, ипак су се највише заузели за урсђај и режгсју rr.: Шерпф X. Хасанбеговић, Мујо Хаеаибеговић н Алија Пашнћ, иа им и овим путем пзричемо испред Гајрета као н Мјесног одбора топлу захвалност за њихов труд п заузимање. Добровољне прплоге дароваше гг.: Дпн. 60.—: Пук. Божидар Савковнћ; Дин. 50.—: Вехбија Пашић; no Дин. 30.—: Панто Рундовић, Гашо Самарџић н Шабан Окаљић; no Дин. 20.—: Арифага Хасанбеговпћ, Омер Хасапбеговић, Ристо Ћуковнћ, Јово Говедарица, Похер, ппоруч. Дудуковић, Ајднн Пашић, Владо Самарџић; no Днн. 15.—: Р. Комненовић, Авдија Хапгамовић; no Дин. 12.—: Шериф X. Хасанбеговнћ; no Дин. 10.—: Мујо М. Хасанбеговић, Радован Зеленовпћ, Нпкола Говедарица, Митар Мољовић, Мрд.и: Вјоковић, Ибро Фазлагић, Спасоје Ненадић, 163 �I Омер Hannih. Лдем Пашнћ, Зећир ITauuih, Сабир Хасанбеroiiiih, Остоја Капор, Нопак Алексић, Мујо Хасанбеговић, Ахмет Дилберовић Мустафа Паганћ, Смајлбег Ресулбеговић, PircTO Ребнћ. Др. Лејман, М. Зеленовнћ, М. Радојчић, Иван Б.гранов, 3aho Пашпћ и Зејнил TLuniih. Остали дароваше no Днп. б, 5, 4 и 2 Дин. Га/ретсгва п р е д а в а њ а Гајретова предавања у Ливну Гајретова предавања одржана су са највећим успјехом. Може се рећи, да су постигла свој намијењени циљ. Предавања су у главпом одржапа са hypca у двема главним џамијама: Перкуши и Миошњику. Свим предавањима je присуствовао задовољавајућн број слушалаца као н муслнманских жена. a парочито je било много жена на предавањима о дјечијем узгоју. Предаванд су одржавана и у муслнманстсом пјевачком друпггву »Слога.« Гајретова предавања у Бос. Кобашу Предаваље »O вјери« одржано je у Мектебу 24. 1. no г. Хусеину Хуремовићу, имаму. Прнсутних je бпло 36. »Будимо задругари« одржано у мектебу 26 . I. no r. Мустајбегу Капетановићу, иачелнгеку општине. "Број- прпсУг-, них 24. »0 одгоју дјеце«. на 27 Г I. y r- мектебу no г. Др. Брави, среском љекару. Бррј- присутнпх 46.. »Ислам и просвјета« нд. 29^Т.,у мектебу no г. Хусеину Хуремовпћу .Број присутних 32. »Ко су бос.-херц. муслпм|1Ш?« na 2 . II. no г. Др. Брави у мектебу. Број присутцдх 30. »Задрупарство у ^ аљ св и н и Југославијн« na 4. II. no г. Муотајбегу Капетаиовнћу. Број п »Пет исламских фарзова« на 7. II. у gaji Бравн. Број прнсутких 52. »Из хигијене« у џаааји na 9. II. no r. др. Брави. Број присутних 52. »Напомене за кућни одгој« на 14. П np'^r. др. Брави у џамији. Број присутних 34. »Задругарство« на 16. П у мектебу no Ризабегу Алибеговцћу. Број присутиих 281 »Али Паша Ризванбеговић« fca’ ^8. П. на сијелу no Мехмед хоџп Мешановићу. Број присутпих 24. »0 алкохолизму« на 17. П. у мектебу no г. др. Брави. Број присутних 32. »0 сполнин болестима« на20. II. у мектебу no г. Др. Бравп. Број присутних 19. Успјех ових предавања je велик, са ј.гким интерееом и жељом да се то продужи односно настави п без рамазана. Мјештани много благодаре Гајрету. Предгвање о раду Гајрета, које je одржао на забави Јунуз Шатор, учитељски приправник у Локвама Поштована господо, драга браћо н сестре! Вечерас као и прошле године Мјесни одбор Гајрста у ЈТоквала приредио je забаву с циљем, да што више заинтересује свијег за Гајрет. a и да оддтле види што већу моралну и матсрнјалну корист. И баш вечерашња ми je забава иоказала то све. na сам зато ионосан што имам част да ју отворим и веселн ме, што видим овако велику посјету. Значп да се за наш Гајрет народ интересује и да му je стално до његова шшретка нс лсалећи труда и потпоре. Зато, браћо и сестре, у нмс своје i.ao питпмпц Гајрета и испред иашег одбора пајсЈдачније вам се захвал.ујем и иоздрављам вас желећи, да се ua вечерашп.ој забави угодно осјећато н најљепше сироведете. 164 Дозволићсте. драга браћо и сестре, да Вам бар у неколико проговорим о нашем Гајрету, њсговом раду и улози коју je преузео на себе око културног, економоког и националног поднзања муслнманоког дијела нашег народа. Ви сви, браћо и сестре, знате да Гајрет ради na томе, да нанг народ просвјекује н пацконално подиже. Љегов je рад велик и заправо не може се иоказатн важност Гајрета. Данас у свима мјестпма Херцег-Босне и цнјеле мпле нам Огаџбине постоје Гајрстови одбори п повјеренигатва, с истнм циљем као пгго je и сама управа чнтавог друштва Гајрет. Нема данао човјека који није чуо за Гпјрет. то највеће муслиманско друштво, које дагпра од 1903. тод. што значи прије 28 година. Како се ви.ли. постало je у оно доба. када je наш народ патио од туђпна. тог немилосрдног угњетача — одатље Аустро-угарскс мопархије. Ваш тај латум, мпого je важнији за нас свију што се je то национално друштво јавило опда када je нашој нацији и уопште нагаем цијелом народу пријетила велика опасност. Јављају се људи са јаком вољом u свјесни гато пх чека од неимаштине и туђег утицаја, na оснивају друштво Гајрет, које као нова звпјезда ^че^сјати п никада се неће углсити. Али и поред тога има нажалост пзвјестан број људп којн, не поча^у Гајрет и који се не иптересују за љегов рад n 'н.егово обилно дјеловаље. Они нпоу свејсни тога да T’pffjeiie тече пепримјетно као каа;ва ријека, и оставља за собом траг. Остајемо ми који понекад и сами видимо да иам живот тече монотоно и без нкакве сврхе na ако се joiu не тргнемо из тога сањарења, гдје ћемо онда остати? Онда треба да сс латимо онога што he бигги на корист како појединца тако и заједнице т. ј. да интезивно радимо у друштву као што je н. пр. Гајрст и друга друштва. Помиолимо само колика je важност Гајрета када on у )јим пптериатпма има преко 600 питомаца, све сиромашнс дјеце које о свом трошку издржаје, a која похађају разне школе. Осим тога Гајрет има Шсгртски дом у којем je такођер смјештен један дио најсиромашнијс дјеце noja изучавају разне модерне залате. Дакле стара се да пијсдио сиромашно и незаштићено дијете ne остане без пгколе или заната. Знате браћо да смо ми сви дужни помагаги блпжњег свога, јер нам то и вјера налаже. Народна je пословица: »Брат je мио које вјере био«, зато треба да су наше жеље и жеље свога ближљега, да један другога помажвмо и да се наше душе слију у једну. Поред тога што сваки паметан и поштен човјек треба да се држи тога прннципа, јер му и његова савјест то налаже. људп су организовани у разна друштва и увидилн су да je људоки живот na земљи једино условљен у смислу што већег удруживан»а. У Главном одбору Гајрета у Сарајеву иалазе се ћајспремнији културни радинци. који су гав свој живот уложпли да муслимански дио нашега народа подигну бар до нпвоа 6pahe осталнх вјера који су у културном погледу донекле премашили нас, што нажалост морамо и сами прпзнати. Главни одбор Гајрета нарочиту je пажњу обратио селу. где се налпзи 80 посто нашсга народа који je већином још неписмен. У ту сврху Главни одбор Гајрета обратио се je свим пријатељим«! Гајрета да уложе све силе да се нашом селу путем предавања. аналфабстским течајевима н т. д. нросвијете и оспособе за живот. Ми знамо да нагаи оинови. 6paha. ne могу бити доктори, суци, или адвокати. али могу да науче бар читати и пнсати. Када буду знпли да читпју п пишу, пружиће им се прилика да добију добре кп>иге н да их читају, што he их оспособити да се снађу у свакидашљем животу. Наш народ то увиђа, na зато оснива Гпјретове одборе u читаонице. Тако се je и у нашем селу ипјило свјесних �.ч.ули. KOJU зшцду u цијено рад Гајрста, iia -jy jlpaiujie 10днне основалн Гнјретов одбор са сјодиштсм у Локвама. Оваки дан види се прогрес у прошнриваљу Гајретових идеја, те се све внше увиђа у иароду похреба да осннвају одборс Гајрета. Тако исто и у сслу Рсчицама назад иеколико дана оспован je Гајрсхов мјссин одбор, на чсму нмамо највише да захиалимо иојсдинцима, шшцпја.тоЈЖма Гајретових идеја. Да не бих одуљно са овнм говором, иремда 6u нмао још дуго да говорим о 1’ајрсту и његовом циљу, сжратићу овај говор апелујујћи на све присутне, да не клоисте духом, да се мало више заинтересујете за Гајрет и да, се мсђу вама нађу што внше ичицијатора ових всликих Гајретових идеја, да се што више заипхерсоујсхс за Гајрет и да се муђу вада uabe што нас. Нешто важно требамо још сиомсиути, a то je да je данас Гајрет постао најзнамешггнје друштво у цијелој Југославији тим више што je под пајвишом заштитом Његовот Kp. Височашлва Прсстолоцаследхшка Петра na свали час налредује icao птица крилатица. Још једном захваљујући овако лијспој иосјети и желећи Вам да се угодио провеселите, устанимо и кликнимо (три пута), дра.га браћо п сестре, Њ. В, Краљу Александру I живно! Живио Протектор Гајрета Преетолонасљедник Петар као п цио Краљевски Дом Живјели! Гајретова предавања у Модричу. lUiipCH.e itcroBc лијсп« идеје. Iia иред.шаи.-у jn бп.ло приг.уиго oimi 100 особа. Дне 8. II. 1931. г. одржано je шесто Гајретово предаваше »Задругарство у Краљевинп Југославијп« од г. Шефкнје Бубића. Ово предаваље одржао je иза теравнјс у просторијама Мјесне задруше за Пол.опрнврсдци Кредит г. Еш- Т А М Б У Р . ЗБОР ГА ЈР Е Т О В Е ЧИТАОНИЦЕ У САН. МОСТУ заједно са претсједнино;и Мјесног одбора Гајрета. Са лијева на ^есно, сједећи: Зборовођа r. Ибрахим Бабић, Ешреф Шабић, гТретсједнш; Мјссног одбора Гајрета; г. Хасан Хукић. — Стојећи: rr. Сафет Куртагић, Ибрахим Хаџиахметовић, Авдо Мујаџић, Нијази Арнаутовић, Хасан ЈЗебаћ, Хусеин Бербић. — Озада: Сефер Алагић. У низу Гајретових предавања која су ^одржаћа за вриjeue рамазана, a која су нмац^ огромнбг усрјеха. у пароду, и наш je одбор одржао још неколико. пдрдавања за народ. Добар Гајретов радшгк, народни учитељ -из Јакеша г. Абду^ лах Даиџић, одржао je за вријеме ]Ш1азана у просторија- реф Шабћћ, претсједник Мјесног одбора Гајрета u секретар ма Муслиманске читаонице у Модриу неколјшГ'емјих/по- Мјесне задруге за Пољопривредшг кредит, воје je пажљиво пуларних предавања за народ. ^ ' \ саслушано од најмање 100 лица. Иредавање о »Штедњв« којим je лијепо приказао |ка!tfpSSB ' Иговомј лриликом истажнуто je присутнима, да се што треба шхедити u шта све лпедња доносн породици, друјштћу| више уписују у чланство Гајрета и помажу Гајрет у сваи државн, све поткрепљујући лијепо суретима из КуЈфааЈ ком погледу. Дне 12. II 1931. год одржано je седмо предавање: »Пет и хадисима. Предавања je цо-Чпо саслушали 55 особа. Предавање »Куда ћемо са дјецом?«, које je такођер лијепо исламских обавезних вјерскнх дужности« од г. X. A. Буобрадио и подијелио доста савјета родитељима, како и куда пгатлића, Ово предавање одржао je потпрегсједник Мјесног да шаљу своју дјецу. И овога пута Мусллманска читаоница одбора Гајрета г. Ћамнл еф. Камарић у Градској џамијл пред више од 200 слушалаца. била je дупком пуна свијета. Предаваље je саслушано са великом палсплм и одобраДал>е je одржао три предава селу ЈаДетпу упросховањем. рнјама сеоокс кафане н то: »0 вемљорадн.11«, <"30 лошим и Дне 14. Ц 1931. год. одржано je осмо предавање: »0 добрим особинама муслимана« и »Будимо задругари« од г. Ш. Бубића. Сва три предавања била су добро Восјећена, хигијенн« од г. Др. A. Буквице у меитеби-ибтндаијн, пред што се и сами одбор увјерио преко свог изасланика, a н.ит- великим бројем слушалаца. Ово предавање je одржано г. Теуфик Арнаутовић, секретар Мјесног одбора Гајрета. шла су на потлуно разумијевање међу сел>анима. Дне 16. II 1931. год. одржано je девето Гајретово предавање: »Наломене за кућни одгој дјеце«, од г. 0. Мурсела, Гајретова предавања у Сансном Мосту у мектеби-ибтиданји пред много слушалаца. Ово предаваљс Овомјесни одбор Гајрета одржао je даљња Гајретова je одржао претсједник Мјесног одбора Гајрета г. Ешреф предавања и то: Шабић. Дне 4. II. 1931. «\ одржао je лредавање »Ислам и ПроДржањем ових предавања и ииаче. радом овог Мјесног свјета« од г. Османа Нури Хаџића у Градској џамији пред одбор Гајрета, овдашњи свијет има сасма другачије мишљевихие од 200 слушалаца лотпретсједник Мјесног одбора Гај- н.е о Гајрету те се je надати, да ће 1’ајрет у овом мјесту рета г. Ћамил еф. Камарнћ, шериатскл вјежбеник из Сан- имати великог успјеха, а иначе у моралном погледЈ’ успјех ског Моета. je досада био завидан. Предаван.е je пажљиво саслушано, a предавач je ујеНајзадње Гајретово предаваље није нам било могуће дно алеловао за што веће присуствовал>е за упис у члан- одржати, јер смо били запослени код томболе те he се нсто ство Гајрета. накнадно одржати, а уједно he Мјесни одбор Гајрета, чим се Дне 6. II. 1931. год. одржао je пето Гајретово предава- укаже лепше вријеме, насхавити са предавањима и у остање »Ко су босаноко-херцеговачки муслимани« од г. Дерви- лим мјестима среза, те he се накнадно извјешхај о успјеху ша Тафре, у мектеби-ибтидаијн иза теравије, г. Теуфик Ар- исхих поднијехи. наутовић, секретар Мјесног одбора Гајрета. Предавање je било врло добро посјећено a предавач je прије предавања П р о ш и р у јте ч л ан ство Г а јр е та и п ропригодним говором нагласио .важност ових лредавања те бригу Гајрета за просвјету нашег заоеталог свијета и апеп аги р а јт е њ е г о в е с п а с о н о с н е идеје! ловао je на п,рисутне да сваком приликом помажу Гајрет и 165 �Дал»п»с п р о ш и р е њ е Г а / р е т о в е о р г а н и з а ц и је Даљње проширење Гајретове Tokom мјесеца н а р та Гајрета слнједећа господа: организације постављени су за новјеренике , _ . „ у Сочица Сочнцама (a. п. Прибо,): г. O m a сф. Скорупш, државни вмам; у селу Врбањи (срез Бањалука) Јуоуф Ајдиновић, учитељ. Оснивање Мјесног одбора Гајрета у Палама Ha 20. фебруара т. г. одржана je у Harf&Ma изванредна скупштина, на којој je изабран мјесни одбор. С-купштина je одржана у проегорнјама кафане Хоџвћа, a отворво ју je повјереник г. Всјсил Хаџалић в поздравио присутие чланове. Првје прелаза на дневнв ред г. Пвлав говорио je о- културно-провјетном раду Гајрета у прошлоств и о његовом позвву у будућноств. У одбор су изабрана слвједећа господа: Претсједнвл: Вејсил Хаџпалвћ. ввдустрпјалац; потпретсједпик Арвфага Орташ, трговац; секретар: Душан Новаковић, тррвац; благајнвк: Бећвр Кишвћ, лугар; одборницв: Хилмо Ченгпћ, Рашвд Кадрић и Ешреф Паповић; замјеници: Муло Олбвчнћ, Илвја Блепгаћ, Ибрахим Јашаревић, Јусуф Рамчић в Ашвм Хоџић. Надзорвв одбор: Милош' Спахпћ, Иван Рагуз в Мухамед Медпја. Ha предлог г. Пвлава tpa ^кудштине je отпосјшн поздрав Дворској канцеларијн и иретсједнику Главдог^одбора Гајрета г. др. Хасанбеговвћу. ( По обављењу дневдог реда приступило се упиоиваљу нових чланова. 4->r v \ / ције, којп ј« вољпл д« се прнви Гдјротови пр»д«ш ,а 0 Рамазапу. I. конференција Гајриових рвданика. Ова конференција одржанк ja у Гајретову вонвикту 26 јануара о. г„ Kojoj су врсуствовалн ва одбора г. г. Реџић Осман, Софтић Есад, Хацић Мехиед, Хасић Муотафо, Рецвћ с ' н ^ Вншћт1!ћ 0 «ербег и Вехабови!. Аблулзх, п шЈолбора г. Татлић ВеИнр, Сиајић Мухмвд, Шувадвћ MypaTi Вузаљко Љшил, Шехић Ахнет, Мујавић Смајил в Ћехајић Садик. . Рад ове конференцнје био je распоред ГаЈретових предавава no џамијама и другим локалвма за широке народне масе и предавања спсцнјално за женске у Г.ајретову конвикту. У току рада no овоме предмету г. Реџић Сулејман, управиик конвикта учвнио je овај предлог: »Служећи се искуством прошлогодишњвх предаваша није се скоро ни у чему видво успјех тода рада, всћ напротив видн се да тај наш свијет у истој мјери пјанчује, бесполичари u остало мпого чини што га упропашћује. Стога оам мвшљењл да упоредо са*предаван>вма приступимо и неком стварном раду из кога i^e впдјетн резултати na привредном подизању народа. Зато предлажем, да одмах приступимо осннвању једне женске радионице везива и тквва на задружној основи, јер je itaoajnua женског свијета која се тим послом бави a свој рукорад у бссцење даје и тако минимално зарађује. Савезно тому, да се такођер оживи рад у постојећим земљорадничким задругама«. Овај предлог г. Сулејмана Рвџића nao добар и смвшљен примљен je једногласно n закључено, да се убрзо сааове шира конференција внтелектуалаца и осталих виђснијих грађада свих сталежа који he донијети заг-вучке no тој ствари. Тиме je ова конференција била закључена. _ . ^ Ц ИСИВа“У Т°ј Р а д Гајрето-веЧорганизације 1931. Лмвоког Рамазана 1930. год. Гајретови рад ени и одржалп су бко 70 цредавања ш разшш мјеспша у „ароду. (Ввди »Гајрет« год. 1030. сгр 6Ž.) Овагодкшњег Рамазана одбор Гајрета са осталим својвм раденицима в пријатељима бво je реалнији, јер поред формалнвх предавања, која су одржавана у народу приступвло се в стварвоме раду тсао посљедицл лањских и садањвх предаваља и осталог Гајретова рада који ћемо овде изложвти. Реконструкција Мјесног одбора Гајрета. Поводом премјештаја зретсједника г„ Др. Хамдцје Браве у Бос. Кобаш и смртв рахм. Мухамеда Захироввћа др. п. претсједнвка 20 . јануара о. г., Мјесвв одбор je одржао своју сједницу 22. јануара 1931. на којој je взабран за претсједнвка г. Осман Реџић школскв управвтељ, a за потпретсједнвка внж. г. Божо Ботић, шеф техничког оделжа, док су ва упражњена одборнвчка мјеста унвшлв у одбор г. г. Хаџвћ Мехмед, вјероучвтељ, в Бишћеввћ Омербег, посједнвк. Уједво je на овој сједницв рвјешено вграње Гајретове томболе и учињен распоред рада no овој ствари. Још je закључево, да се хитво сазове шира сједнвца одбора в на всту позове взвјесан број духовне в свјетовне интелиген- = 166 Гајретова предавања. Ha састанку од 26. јануара сви су предавачн били , упућени да сваки на уводном мјесту проговори о акдији Гајрета поводом ових предавања и његову раду на културно-просвјетном п економском придпзаљу исламског ди)ета нашвга шт0 Је ” Предавања су одржана no овм е расдореду: 29. ,ануарз о. г. r. Хаџић Мехмед, вјероучитељ, »0 вјери« у џамиЈИ Фетији; било присутно до 150 особа. 30 јануара г. Мујакић Смајил, вмам, одржао je ово всто предавање у Фетвји џамвји за грађане; бвло прпсутно до 100 особа. Истога. дана одржао je ово предавање г. Хаџић Мехмед у џамији Бакшавш; било првсутно преко 100 особа. 10. фебруара г. Вехабоввћ Абдулах, шеријатски суднја, »0 вјери« држао у Ићхвсар џамији; присутно око 100 особа. Хаџић Мехмед, вјероучвтељ о теми »Ислам и просвјета« у џамији Горње Прекоуње; присутпо преко 100 особа. Реџић Осман, шк. упр. »0 васпвтању дјетета« држао у Гајретову конввкту за женске; присутно 58 особа. 11. фебруара г. Татлић Бећвр »0 хигвјени« у џамији Ићхисар; присутио npeico 100 особа. 12. фебруара Реџпћ Осман »0 васпитању дјетета« држао у џамији Фетвјв ва пазарнв дан у подне за сељаие; прнсутно до 100 особа. 13. фебруара г. Мујакић Смајил у џамији Фетија о теми »Ислам и просвјета«; присутно до 100 особа. Реџић Осман »0 хпгвјенв« у Гајретову конвикту за женске; првсутво око 80 особа. Татлић Бећир о теми »Одгој дјетета« у џамвјв Горње Прекоуње присутно преко 100 особа. 14. фебруара Зјаквћ Расема, учитељица, о теми: »Ислам в просвјета« у Гајретовом конввжту за женске; првсутно Gajret u svakoj kući, znači samo njezin napredak - �ЛаДО 100 оиоба' 1>cyuh 0cMd,t 0 теми: »Калфишжа опрема аа иајотор0« У Занатлијокој чнтаовици, a no молби »Хуријста* из Сарајева. 19. фебруара. о Бајраи-наиоау држали су продавања r. г. Мујакић Смајвл о темн: »Пех нсламских вјерских обавезвих дужносхи« у џамијн Фствјц; присутио до 205 особа; Хаџић Мехмед »Ислам u ироевјеха« држао у џамији Доње Црекоуње; присутпо до 150 особа. Ћехајић Садихс, студент, о теми: »Пет исламских вјерских обвезатних дужносхи« у џамији Горње Ирекоуње; присутно до 200 особа. Тиме су била закључена Гајретова Рамазанска вредаваша. II. Гајретова конференција м.ворадаичЈсип задругама ii хо: Југоолавеноке теисачке aiiдруго за град и срез Бихаћ, noja je својим радом дошла у дсфидит и Југославенске земљорадиичке задруге оа град Вихаћ, која je иза свога оснутка застала својим радом. По овој стварл говорио je г. М. Ибрахнмпашић, који je мшпљеiba, да обе uocrojehe задруге ликвидирају, a да се оснује нова задруга са ограниченим јапсхвом. Захии je говорио г. Тахлић Koju износи разлоге зашхо су обе задруге дошле у хако цепожељено стање. Надуго разлаже систем задрупарехва, na je и on мишљења да се оонује нова задруга оа огранпченпм јамством. Једии су били мишљења да се иостојећа задруга за град Бихаћ оживи, јер je незадужена a ona друга за град и срез да ликвидпра. Након дуже диекусије закључено je да ее и за ову схвар изабере ужи одбор који he je проучнхи. У хај одбор нзабрана су гг. М. Ибрахимнашнћ, Софтић, Јусуфхоџић, Татлић и 0. Реџић. Затии je закључено да оба изабрапа одбора no завршетку свога рада заједпички сазову још шнру конференцнју и io у првои реду од привреднвка на коме he се обе ове ствари расправити у дехаље и доиијетн похребии закључци. Тиме- je ова конференција била закључеиа у 1 12 сати* ноћу. Ова je конференццја иазвана no закључку конференције од 25. јануара 1931. Позив оу потписали г. г. Софтић Есад, шеф среског суда; Смајић Мухамед, окружни судија; Татлић Бећир, учитељ, и Реџић Осиан, школсви управнтељ, за дан 30. L 1931. у Гајретовом конвижту. Од позваних присуствовали су г. г. Ибрахимлашић Мухамедбег, члан Трговачке и обртничке коморе, Реџић Џафер, бански вијећник; Јусуфхоџић Омер, rpaдоначелннк; Софтић Есад, срески судија, Смајић Мухаивд, суднја; Ћетић Бећирага, трговац; Реџић Сулејман, управник Гајретова конвикта; Шехић Ахмет, чниновник окружног инспектората; Делић Ибукић Хасан, хрговац; Миџић Рашид,> III. конференција у Гајретову конвикту 11. фебруара 1931. Одбор са задатком да учини припреме за осиивање оптшински чиновник; Татлнћ Бећир, учитељ; Хаџиабдић Фехимага, посједник; Ибукић Салко, посјодник; Делић Сма- Женске радионице обрахио се сличној усханови, бањалучком јил, судија; Салихоџић Назиф, надпорезнихц Кекановић Му- удружењу »Будућност« за правила и упухсхва no овој схвахамед, посједнвк, Вехабовић Абдулах, шер ’ судија; Алагнћ рп, -а-хавођер и на инж. г. Узејира Бисера, бан савјехпика Дервиш, посједник; Хаџић Мехмед, вјероучихељ; Мујакић у Б. ЛуцШ\ Г. Бисер искО'рисхивши згодну прилижу свог Омајил, имам; 3eho Алагић, посједник; Шувалић Мурат, со- службеног пуховања јавиа се Гајреху, да he cinhn у Biixah 11. фебруара. Ha хо су оба ужа одбора одржали своју сједлицилахор; Бншчевић Омербег, пбсјједа&к; Муслић Јуоб посједннк, и Осиан Реџић, претсједник Мјесног одбора ГаЈ- S»40ш * (8.' фебруара и закључили да се одржи поповна icouрета. Тако су били заступанн сви стадежи и сви дијелови фереиција na 11. фебруара на вечер у Гајрехову конвикту. града. С Одзив je био неочекиван. Близу 80 особа ирисхупило Ову конференцију отворио je г. Софтић захвалившн се je овоме сасханку, који je отворио судија г. Софхић, поздраприсутнима на одзиву и инзнесаввдхГ сврху састанка. Затш присутпог инжињера г. Бисера, који се на хоме no- • je присутне умолио да се поведе дискусија о општем при- здраву срданно захвалио a no хоме зажелжо чухи наш рад вредном стању нашега народа, Први се јадио за ријеч су- о стварима за које су му писали. Ријеч узима г. Осман Редија г. Смајић истакнувши зле навике нашега народа и по- џић и вели да будемо од реда иредлажем да obou сасханку требу што јачег рада ва његову придизашу у сваком по- прехсједа г. Софтић, a записник да воде гг. Татлић и С. гледу. Затим je говорио г. 0. Реџић. Он детаљно, разлаже Реџић. Захим насхавља и вели, да he лоднијехн исдрпаи повод овога састанка; излаже потребу рада на задрутарству, извјештај о досадавем раду за који смо се сасхали и хо јер да je то једини пут и начин којим he се народ економ- колнко због г. Бисера бившег прехсједника »Будућносхи« и ски подићи. Мишљења je да се раслравља о закључхсу I. схручњака no предиехима расправе, холико и због великог конференције и за то je да се у мјесту оснује Женска ради- броја грађана којима тавођер иије познах наш рад у пооница веза и ткива на задружној основи на удјеле. Вје- јединосгима. Износи рад na оснивању женске радоиице рује у успјех рада ове конфереиције обзиром на разноли- наглашујући како велик број пашег женскиња бавп се накост присутних лица no ралијим својим погледима на наш родним везом и хкивом, a колики опет број без зараде као културно-просвјетни, ооцијални и полнтичкл живот. Зало служннчад служи у грађанству за кору хљеба, a да нико свесрдно поздравља овај састанак. По томе je узео ријеч г. о н>ему не водн рачуна гдје и пошхо служи. Замјерава Ha­ Татлић Бећир као искусни раденик на задругарству, хе из- rnoj опшхој апахији, na ако мнслимо да осханеио своји и носи злу праксу наших задругара у задружном раду. Са- на своме мораио се прегнухи на рад. Надаље исхиче нехај глашава се са предговорницнма хе je и он за хо да се оснује взвјесне инхелигенције као да нијесу синови овога варода женска радионица. По овоме предмеху још су говорили гг. и схога апелује на оне, који су свјесни хога да помогну Ибрахимпалшћ, Салнхоџић, Џ. Реџић, Јусуфхоџић и Веха- своме народу нарочихо у данашње доба, када су све залреке бовић, a no хоме je донесен закључак да се пзабере ужн од- за сложан рад охклоњене. Мишљења je да се женсжа радибор, који he прпбавихи похребна правила и упутсхва за ос- оница оснује na задружној основи a не како некн мисле uo нутак ове усханове. У хај су одбор изабрана гг. Смајић, Џ. узору »Будућносхи« са мјесечном чланарином. За ту усханову похребии калихал да буде прикупљање упиоаних акРеџић, Салихоџић и 0. Реџић. Иза тога предсједахељ г. Софхић позива присухне да ција Привилеговане Аграрне Банке, жоје смо сви уписали, се поведе разговор о ожнвохворењу рада у постојећнм зе- a нарочихо чиновници и служебници којих у Бихаћу има Радом за Гајрет будимо наше снаге и стварамо бољу будућност 167 �Ллиау ion, na да rtu <;о na raj иачшг Morao стћорити icjuih- Kaiha друшгиеинх иптомаца, rtn ггзра-жгна жеЛл т г« ирирадл ифхар за пигомце заједнички са грађанима Ова je тал од својпх 50.000 дцмара. Нредлаже да сс у иринципу жеља свесрдно била прпхваћена na je приређен ифтар за усвоји оснивање речене радионице и да се одмах взабере оснивачки одбор којн he израдитп иравила н лодннјети све питомце na који je такођс позвано п око 40 rpaJjana. надлежној власти на одобрење. Иза тога говори р. Бисер. Управник конвккта r. С. Рсџић са нарочитим одбором учиУ лрвом рсду хвалл овакав рад и брлгу за свој народ a ло иио je све лотрсбне лрипреме за овдј ифтар na je у ту томе излажс оргалпзацнју н пачип рада бан.алучке »Будућ- еврху уродио п дежорисао парочлтс просторИЈС. Столови су лостл«, која лпјеп број муслиманског жснскиља залослује. билп тако лостављсни да унаколо сједс узваницс a спрам Затим као стручњак говори народним јсзиком опшпрно о њих Гајрстонп пигомцн шхо je личило правоЈ роднтељокој задругарству, истпче кризу, a напосе лошс еколомско ста- софрл. Од узваних били су присутии rr. И. Витас окружни ље лалгога народа. Велн, ко je пријатељ ларода тај ne га инспектор, В. Перниовпћ директор гимнапкје, И. Ф1.ангер упућпвати na задружнл жнвот, јер му je само у томе спас, пуковник Б. Илић срески иачелник. П. Радошевић срески ако xohe да се одржи л сачува своју самосталност. Судија агроном н У. Бпсер бансшг савјетник, те Софтић, Јусуфхођнћ Џ. Реџпћ. М. Ибрахпмпашић, Вехабовић, Чстпћ, ТатСмајић пита да лп бл. се одмах прцступило уплсивању удјела пли би се чекало до примитка акција П. A. Б. __ лић, С. Реџић. М. Хаџић, X. Ибукић, Н. Мнџић, С. Ибукић, Г. Бисер на то вели да су потребле предрадње за оснутак Ф. Хаџпабдић, Хаеић, С. Хаџић, Д. Пиралић, Хајрулахоове установе и док то буде, стићи he и акције П. A. Б. — Buh, Шувалић, Касумовпћ, Глухалић, Селимовић, Мујакић, Г. X. Сарачевић велн да се чим прије отпочле рад и то на A. Реџић, 0. Реџпћ и М. Ибрахнмпашић из Рипча. По завршеном ифтару прп црној кави, присутне je лодлози правлла »Будућности« a ж.ад се приме акцпје могу се и друштвена правила измијсннтн ла задружној основл. поздравно прсхсједнлк Гајрета г. 0. Реџић захваливши се у Г. Татлић ле слаже се с тнм већ да се одмах релепа радп^, име Гајреха како претставницима влоети којн својнм прионица оснује на задружлој ослови са ограпнченим јамством'. -^уством увеличаше ову Гајрехову свечаност, ха.ко и грађаСудија Делић образлаже са законског стаповишха да ова пима. који ne само што својим оболом приредпше ову сјајустанова не може битн на задружлој основи ^шГ^-удјеле нз ну ccrcfip^ за Гајретове питомце — нашу наду и будућносх, разлога што би саме раденице морале Qmiv задругарке^а већ шхо н својим присуством исту увеличаше. Надаље исове су слромашле. Стога je мишљења да се ради на под- ' Хтђгче потребе Гајрета и све присутне моли да се својоки лозн лравлла »Будућпостлв^-Уједно заговара фузлју свпх заузму зач ово наше најјаче друштво у Краљевнни, које друштава у мјлСту да 'се, на la j лачин омогући опстанак нашу омладаЦЈу васпнта у вјерском и нацноналиом духу и подиже je na власгите nore као корисне и врнједне члалооваклх корисних у стаи ев^ Ш томе се ншкон краће дискуве друштвене заједнице na je за то Гајрет n na Највишем снје усваја осливање желске радпонпце и и ш Г Ч З и р а одбор који he проучнтз^ ствар и предложити правила на мјесту. ^добио признање за гвој рад хе позива присугне да задружпој основи рли џо узору »Будућносги« са мјесечном клнкну највећем пријатељу Гајрота Његовом Величанстпу члапарином. У ов- a j одбор изабрана су ова гг. Смајић, Ју- Краљу Александру I., што су присутпи прихватили са громсуфхоџпћ, Џ .' Реџић, Софтић, М. Ибрахпмпашић, С. Реџнћ, ким трократним »Живно!« Послије тога се иаставио угодан Татлић, См. Делнћ, Сарачевић! столар,] Чегић, См. Хаџић, разговор све до теравије када je глас мујезина позвао na Мујагић, X. Ajferah, X. Дслпћ п 0. Реџић. Пошто je завр- молптву. За овај пфтар од близу 80 особа придонијели су јело шена ова тачка дневног реда длје се одмор. u i i i i i i > Послије одмора г. Софтић износи 2 . гачку дневног ре- ова гг. Џ. Роџић, М. Ибрахпмпашић. Јусуфхоџић 0., Четић, да, питање рада и опсганка посхојећпх земљорадничких за- Н. Миџић, Р. Мпџић, Ћ. Мнџић, Вехабовић, См. Делић, Софдруга у Bnxahy. Ријеч узима г. Бисер и вели да су му те rnh, Др. Куленовић, Д. Пиралић, С. Реџић. Xacnh, Хајрузадруге познахе из његова службеног рада. He желп да о лаховић, Шувалпћ. Касумовић, Хаџиабдић Ф., Мујакић, С. љима напосе говори, јер Бихаћ има свог сресжог агронома Ибукић, 0. Реџпћ, Татлић. Салихоџић, неа чему им je Гајинжињера г. Радошевића, вриједна s агилна раденика на рет благодарио. Теравија у Гајретовом конвикту овоме пољу, na je увјерен да he он у свему бити на руци Управншс г. С. Реџић побринуо се у врлјемс Рамазана да се корисно ријеши питање ових задруга. Он хоће да на оволикоме скупу проговори о пољопривредним задругама у за нарочитог имама који he клањати теравију питомцима у опште. Износи све оне мане задруга које су чиниле Савез просторијама конвикха и то у особи бпвшег пмама r. АхЈугославенских Земљорадничких Задруга и обог чега су оне мета Реџића. Умиљати глас Ахмет еф. привукао je ne само питомце, у апсолутној већини пропале. Затим говори о сточарским, него и многе Гајрехове пријатеље и радепике да je конживинарским и произвађачким задругама. Након предавања г. Бисера претсједатељ г. Софтић пита какав he се закљу- виктска џдмија парочито за то удешена, за вријеме терачахс донијети no овој тачки дневног реда na се након тога вије била много пута п претијесна за џемат од око 60 осаба. Тако je Гајретов конвикт у врпјеме Рамазана био стјебира одбор који he споразумно са објема постојећим задруцишхе рада на општем добру нашега народа, јер су се одргама наћи пута и начила да оне свој даљи рад и опсванак жавала предавања и конферснције и расправила многа и подесним начином ријеше на добро и корист својих задрумнога пихања од општег значаја како за женски, тако и за гара, У овај одбор бирају се гг. Џ. Реџић, Ф. Хаџиабдић, мушки свијет, na he се no Вајраму да иастави рад и нл См. Делић и A. Ибрахимпашић. По овоме je био завршеи рад ове конференције у 2 сата ноћу, коју предсједатељ г. селу одржаваљем предаваља и оснивањем корисиих устапова. Било сретно! Софтић заасључује и моли све присутне за моралну и материјалну помоћ свих у свему no донешеним закључцима те завршује са покликом: »Жпвили!« М Ифтар грађана и Гајретових питомаца у нонвикту бруара 1931. 12. фе- Како je стјециште свегд Гајрстова рамазанског рада био Гајретов конвшот и у томе многи раденици и прсјвтиоци пратећи рад конвнктоке управе око васпитлл.а и издржа- 168 Ш Ж Ш р Ж Ж е К И IПроширујше лисш ~Гајрет“ у | I Вашем мјесту и околинн! g �успеси Гајретова рада у Требињу ""иаеја, УвеРен>е и посебно истР ф н рад три су најважелемента за један успех. Ти фактори донели су поjft рајретове идеје у Требињу, јер оно што je овде за t i последњих рамазанских дана постнгнуто за Гајрет 6iie и сва очекивања и најзагрејанијих Гајретових поборcjiaa” | '4 Кафана »Централ« овог Рамазана није била I наклапања и игре, него место на коме су |иХ илМИја, трговци, занатлије и сви сталежи ,а' елемента заједнички радили на промицању место обииителигенмуслимани учврш- рељел Месин je одбор отклонно иривремено љеио успостављање са жељом, да се оснивање читаонице поставл на потпуно солидал основ и да читаоница буде tokom времена жариште целокупног Гајретовог рада у Требињу. Уз то je било врло важно пнтан.е погодних просторија, које се у месту не могу лако наћи. Ha 4. II. 1931. године i u нннцијатпву Месног одбора Гајрета прнређен je женски ГаЈ1>етов Мевлуд у просторијама јЈја ја Ш јјШ Гајрета и његоае идаје. 3Редовно су се одржавала Гајретова предавања за која мирне душе, може рећи да су врло добро успела. To ее ражавало на сталном пропиткивању, које je предавање на eBHou реду, као и no великом броју посетилаца. Гајреи радници и поред најбоље воље нису могли одржати предавања, јер посао, који су тог времена имали, био п сувнше огроман, a са друге стране у том су их омеле ii атмосфероке прилике. Предавања су држана следећпм редом: 1 (»Вера« п{редавач Кадић Шефкија, срееки судцц. Г, рпсутннх 136. 2. »Будимо задругари« предавач Толић Хусеин, полит.. датав. Присутних 116. 3. »0 одгоју деце« предавач Хујдур Ћамил^чиГељ. рисутних 128. 4. »Исламски прописи о одгоју деце« цредјикд Тахир i. Поздеровић, вероучитељ. Приоутних 148. 5. »Ко су бос.-херц. муслимани« предавач. Бегић Наил, 1итељ. Присутних 110. 6. »Ислам и просвета« предавач «^сеДн Толић, пол. шетав. Присутних 132. 7. »Пет исламских обавезних верских дужности« пре1вач дрвог дела Хафиз Хасан Ба£овић, другог дела Му•афа Садовић, чиновнпк Ортопедског заврда. Присутпих на рвом делу 130, на другом 156. Ово je предавање одржано Осман-пашиној џамији, док су остала у кафани »Цен>ал«. 8. Разлике између новог и старог кривичног законппа поступника« предавач Кадић Шефкија, срески судија. рисугних 96. 9. »Оистеми у одгоју деце« предавач Поздеровнћ Eireep, гудент права. Присутних 92. Поред тога одржана су поновно два предавања у џаији у селу Придворцнма. Било je присутних 53 мушка п женских. Предавање »Вера« одржао je Кадић Шефкија, »Ислам и просвета« Толић Хусеин. Уз ово су расправљана поједина привредна питања Придвораца и околпне. Ди:усија je настављена у месној муслиманској читаоници. После већине одржаних предавања вођена je жива ди:Усија, a највише о одгоју деце. где су се оцењивале месне рилике у овом погледу. Сарадља интелигепције и народа имала je и другог [едосредког успеха, јер се no ипицијатввн чланом Вакуфповеренства и Гајрета расправљало о- уређењу модер°г гробља, пошто садање ни најмање не служп na углед услиманима, a и попуњено je. Изабран je посебни акцион одбор са заддФом да нађе место и срстства, no утврђеом иачину за оствареље овога посла, и тај je одбор до сада ‘Упио око 25.000 динара за израду модерних мезара. Коицем јануара ове године ликвидиралб je муслиманомладшкжо друштво »Будућност« у Требнњу, п сву В°ЈУ имовнну са књпгама н инструмептпма устунило je lm Месн°м одбору у оврху оснивања Гајретове читаонпце. лк° се била повела жнва пћцнја за осппвап.о ове чптао'*е од стране грпђанстна и стајало се пред љеним оства- ЈЕ Д АН ДИО ГА ЈР Е Т О В Е ТОМБОЛЕ изложен прије забаве одржане 20. фебруара у Требињу. Меатеби-иптидаије. Основан je посебни приређивачки одбор у који je ушло неколико најугледнијих ханума и хаиумица. Бвло je одлучено да се Мевлуд одржи са следећим програмом: | ј »Вера« предавач Хафиз Мухамед Бутуровпћ, имамматичар. 2. Учење Мевлуда са илахијама. 3. »0 одгоју деце« предавач гђица Рефија Поздеровић. Међутим сав муслиманскп свет из моста и околине желео je да присуствује Мевлуду, те су за врло кратко време трн велике просторије Ме-ктеба биле испуњене тако, да се велнки број морао повратитп. Природно je да чланице прпређивачког одбора нису магле одржати потпун ред при сволнкој посетн, коју нико нпје очекивао, те се услед велике стиске морало одустатн од читаља предавања и проучен je само Мевлуд, којп je пажљнво саслушан. Мевлуд са илахијама учило je неколгако ханумица, ia посебно je врло леп утисак оставпла на присутне са својим умнлним тласом гђица Бакетић—Бабовић Азиза. Ha Мевлуду je пало добровољинх прнлога у пзносу од Дин. 1883.50 те je no одбитку трошкова остало ва Гајрет чпстпх Днн. 1399.— T okom Рамазана младеж je прикупљала. ручне радове за Гајретову забаву и успех je био већи него н једне roдине до сада. Осим тога стално je играна у властнтој режијп Гајретова томбола после одржаних предаваља, која je донела Гајрету чпсти приход од 4255.75 Дин. За препоруку да би се и у другим местима у будуће поступило, овде можемо швести да смо накнадно увели продају цигла за Гајретов дом добнтницима на томболи, што je донело овом одбору приход- од 306 Днн. Да се одмах у почетку са овим почело корнст би бпла много већа, a кад би се ово код свих одбора применило лакше би се дошло до тгодизања Гајретовог дома. Са посебпом радотћу истичемо, да се за време Рамазана уписала и 54 нова редовна члана Гајрета, a уз то се за 169 �утемељача уписао г. Хајдархоџић Авдо, трговац из Требиња. За цело време Рамазана вршене су припреме за Гајретову забаву, која je одржана 20 . фебруара о. г. у Хотелу Наглић. Забава je одржана са следећим програмом: 1. Поздравна реч, * 2 . »Гајретова хнмна« од С. Башагића, декламација, 3. »Химна победника« од Ј. Дучића, декламација, 4. »Златнн бардак«, комеднја вз мусл. жнвот од A. Мурадбеговића, пут одржана у навсденим нросторијама. на што паш свиЈет није научио na je отпала посета муслиманског женског света, ипак поред врло доброг моралног успеха постигнут je и врло добар матерпјални успех, јер je на забави пало Дии. 9995.50 те je no одбитку трошжова остало чистих динара 8254.25. у немогућности смо да износимо имена свих онпх који су прилогом или радом допринелн за успех ове забаве, него им се и овом приликом свима скупа најлепшс захваљујемо. Поред свега наведеног истичемо, да су грађани no својој иницијативи приредили две тепсије баклаве и за време Бајрама их послалп улрави заједничког дома Гајрета и Просвете у Требињу. И са наше стране им се иајлепшс захваљујемо. Да завршимо: Цело време Рамазана Гајрет je био тема свих ргзговора. Каиав je морални успех од овога не треба ни истицати. Са лруге стране узме ли се, да смо од 20. јануара до 20 . фебруара о. г. осим чланарине прикупили за Гајрет чстих Дии. 14.270—, што je врло велика свота обзиром на рапиднп скономски пад у месту, јасно je да ни ма•геријални успех није изостао Интензиван рад за Гајрет у Кулен-Вакуфу Сада no нрви пут пружила се прилика расадницима "^Уе велике п највеће културно-хумане установе, т. ј. Гајрега, да н у забитним мјсстима наше прострапе отаџбине, где je вековЦ>а владао туђнн и тама, да прошире Гајретову идеологију. Без сумше грађани Ваасуфа били су толкко година на беспућу како у просветном, тако и у сваком погледу. Наравно, до тога су их довеле болесне амбиције и егоизам УЧЕСНМЦ И И УЧ Е С Н И Ц Е експонената свих некадашњих партија. Све до значајног 6. у комаду »Он« и »Златни бардак«, који су давани на Гајјануара, ти су л>уди из дана у дан пропадали и били су ретовој забави у Требињу 20. фебруара.о.||ј;| доведени до најниже тачке. Сиров елеменат, вичан на прегарања и пун енергије, б. »Он«, актовка из мусл. живота од Светозара Ћоровића. није клонуо и верује у судбину, која му проповеда Куран, те тражи виталних услова за борбу и у дванаестом часу. Забаву je отворио са поздравном речи г. Ресулбеговић Мухарем, студент права, који je у једиом концизном го- Ти и такви људи морају егзистирати. вору изнео рад Гајрета, a присутни су га наградили бурПремда им иикада није конвенирао Гајрет, данас приним аплаузом. лазе к њему, хватају се у братско коло, око којет су се Савршеном вештииом декламирао je Дучићеву »Хим- ухватилв сви муслимани наше простране и лепе Југославипу победника« Садиковић, пиЛжац заједпичког дома Г ајрет је. Данас су сви муслимани свесни, да су Гајретове интени Просвехе у Требињу. ције ‘здраве и да je Гајрет једини комлас и путсж&з, који И остале тачке програма оу врло добро одигране, те he их водиги ка бољој, лепшој и идеалнијој будућностн. се у »Златном бардаљу« посебио допала игра гг. Карамех- To прнступање у редове поборника Гајретових идеја видно медовића Илијаса и Садовића Мустафе, a врло вешто су се je манифестовало и на забави^ коју je приредило повеодиграли своје улоге у комаду »Он« гђица Ешрефа Караи- реништво Гајрета у Кулен Вакуфу на трећн дан Бајрама ковић као Аиша-ханума, те гђе Рабија Карамехмедовић и т. ј. 21. фербруара 1931. год. Ђулса Толић, прва као Дудија a друга као Алмаса. У пеЗабава je била ванредно добро посећена. У дуцке пувању су се истакле гђа 'Вулса Толић и гђпца Фернда Омер- иој сали најотменијих грађана, запажено je доста гостију агић. са стране, како из околних маљих места тако н срезова: После програма развила се игра и забављаље, које je Бос. Петровац и Доњи Лалац. Од угледнијих личности запотрајало до зоре. Ове године била je предмет удивљења баву су посетили следећа. гг.: Срески начелник из Б. Петомбола, јер je, жако je већ напред наведено, надмашила тровца г. Јосип Цезнер, срес. сан. референт Др. Перо Мирсве досадање не само no броју ручних радова, неач) и no ковић, начелник општине г. Гојко Ракић, управитељ школе љиховој лепоти. Нашс девојке натецале су се која he дати о\ Хасан Диздаревић са госнођом, старешина испоставе г. лепши рад. Много би простора заузело када бисмо нх све Иван Топаловић са госпођом. оппшшски лекар Др. Софија наводили, али међу најлепше радове спадају милије Ћато- Ласковска, дентнст из Д. ЈГапца Хинко Орешковић, Мр. вић Вехбе и јастуци Карашсовић Ешрефе, Зубчевић Муза- фармације Вељко Торбица, начелник општине г. Милан Стафере, Чустовић Азизе, Бакшић Дике, Шаховић Рефије, Ви- кић ради болести у фамилији није могао посегити забаву ђен Хатиџе, Ресулбеговић Фадиле, Зубчевић Фатиме и мно- него je послао прилог. гих других. Посебно се нстицала ташна везена народним Нрограм забаве и ако није био велкк, био je врло довезом, дар овдашљег терзије Хаџијаховића Азима. бар. 1осте са стране и грађане поздравио je кратким и леИако je у Требиљу за непун месец дана одржано 6 пим говором г. Атиф Заметица учитељ, који je уједао био разних приредаба, a само од 15 до 20 . фебруара Гајретова арашкер ове забаве. Усвом говору осврнуо се je на најje забава била трећа no реду, те поред тога забава je први маркантпије Моментс из мрачне историје Бос. Херц. мусли- 170 �toM » «aP0™, ° N j « * « M n r t n . Меенп i Ш ц ц ж т об»Р « водогвм г. И. Кулмтвића одишрм je врдо ,Каришик« и »Пустињаково звонце« што je код присутних взазвало френетичан аплауз. Затим су дилеганти и дилетактице одиграли комад .Оиербег Љубовић. од Ваадвслава Тмуже, драиска СЛШ1, у једном чину. Догађа се у Гацку. Комад сам no себи je одличан, jep је писац изнео борбу бос.-херц. муслимана против насиља турског, који je у Ј овим крајевама, з&тим настојање муслиманског елемента да се ослободи лошег утицаја Истока, и прсвслика тсжша за вултивисањем и еманципацијом у духу савременоети. Нарочито je иотребно и вредно истакнути н овом прилнкои да je гђа Милева Диздаревић, учитељица, извела улогу цнганке на опште задивљење, као и г. Хамдија Човка улогу Омербега. Забава je протекла у најбољем расположењу, где се играло и плесало не само до касно у ноћ, него до 9 сати изјутра, када су били исцраћени и гости са стране. Ha забавн je изабрана за »Мис« симпатична гђнца Бела Сарк, учптељнца женске занатеке школе. Морални као и материјални успех ове забаве je добар. Нека je и овом прилпком хвала свима оиима, који ма иоле допринесоше за ову забаву. Жнвио Гајрет. Грађанин. Гајретови мевлуди приређени за вријеме рамазана у Ластви (срез Требиње) Мјесни одбор Гајрета у Лаетви приредио <је зд, врџјеме Рамазана Гајретове Мевлуде уоЛелу: СЦч^грму^ Жупи, Гранчареву и Ластви. Мевлуди су у селу проучени послије теравије у џамији. Поред многих Јгезгода, 'Koje владају у овом крају, Мевлуди су били вео£ф добродосјећени./ Послије Мевлуда у сваком селу одржан# су сијвлаГ^а ко/ juua се живо расправљало о Гајрету h његовф раду, за onSie добро и напредак иуслЉ кског елш кта. Ha cnjeaV i су такођер чнтана и приспјела Гајретова предавања, кој; су присутне много заинтереоовала и 4ала им повода д; друкчије мисле, осјећају и раде у жи^иту. Присутни су се са сваког сијела раашпли пуни наде н уздања у Гајрет и његов пожртвовни рад за onhe наше дрбро и сваки налредак свих нас. Овом приликом сакупљено je за Гајрет 495 диц&ра. Успјвх Гајретове томболе у Вишеграду л Мјеснн одбор у Вишеграду отпочео je са пграњем рамазанске томболе одмах у почетку Рамазана у просторијама Југославеноке читаонице и у кафани г. Свете Вранића. Кажо сс на та два мјеста ннје могло нродавати више од 10 карата, покушао je одбор да игра и у Омладинској Читаониди »Мезалин« и кафани г. Меде Јамака, али није ишло најбоље, na je одбор на m два мјеста престао играти. Чист приход од томболе био je no одбитку трошка Дин. 4.017.—. Не можемо a да овом прилнком не подвучемо да највећи дио заслуге за успјех томболе припада гг. Хаснбу Мулахасићу и Омеру Јукићу, који су се готово свакодневно старали о продаји и остајали до у касну ноћ, настојећи да успјех буде што бољи, na им одбор на том најљепше захвал>ује. Успјах Гајретове томбола за вријемв Рамазана у Грачаници За вријеме рамазанских мубарек-вечери сшај je одбор ириредио играње томболе у заједници са друштвима у Грачаниди и то: Народном читаоницом, Народном Библиотеком и Сожолским Друштвом. Обзиром на то што je наш иарод у тешкој новчаној кризи у овој години, него лањскс године, изгледало Je у n,v чешу Рамазана, да овогодишња томбола неће ни издалека бацнти приход као што je лавске године. Благодарећи на- ОДБОР КОЛА СРПСКИХ С ЕС Т АР А У ДЕРВЕНТИ шој омладинн и свијести нашег грађанства, нмајући у виду општи и хумани рад нашег Гајрета, и ова je тодина допијела исто толико новчане припомоћи од играња томболе као и лаљске године. Приход од томболе у овој години био je Дин. 5.248.—, a исту су суму добили и горе поменута друштва, jep je Гајрет с њима игрдо напола. Сарадницима' ojto томболе нека je иајљепша хвала, a нарочито г. МуХамеду Тадовићу, студенту права, који je за цијелоЈ Рвмазана неуморно радио, да буде што бољи успјех -то11бол$''к није жалио сваке вечери остати до 2 сата послије пола ноћи, изв^ачећи бројеве. Годишња скупштина Мјесног одбора Гајрета у Џивару Редовна годишња скпуштића Мјесног одбора Гајрета у Џивару одржана je 31. јануара к г. у 8 сати на вечер у зграДи- Нектеба на Оболици. Скупштини je присуствовало '68 чланова. Скушпхину je отвориб претсједник г. Мехо Бешовић, констатујући да je довољан број чланова за доношење закљусвудвтш е je оиислан певдрав претсједнцву Гајрета дру Хасанбеговићу. Оекретар г. Илијас Зубчевић изнио je у свом извјештају рад и погхвате одбора у минулој години. Г. Хамдија | Фазлиновић, уз дужи говор, изнио je пред скупштину извјештај о приходима и расходпма друштва. — Шкон дискусије изабран je слиједећи одбор: претсједник: (Јалко Верхамовић; потпретоједник: Мехо Дураковић; секретар: лалил Опаховић; благајник: Хамдија Фазлиновић, учитељ; одборници: Еркочевић Мурат, Бусулаџић Абаз, Будалица Едхем, Хаџовић Хусо и Хаџовић Шућрија. Надзорнн одбор: Бусулаџић Захир, Хаџовић Ахмед и Бешовић Јунуз. Скупштина апелује на нови одбор да што енергичније поради на привођењу у дјело Гајретова програма. Оснивање Соколског друштва no Мјесном одбору Гајрета у Орашју У смислу окружнице Главног одбора Гајрета од 14. маја прошле године, Мјесни одбор Гајрета упро je све силе за оснутак Соколског друштва у свом мјесту. Постепено радећи, сазвао je одбор почежом јануара о. ir. оастанак, који je одржан у школсжој згради. Одзив je био врло добар, a будући je одбор имао при руци и правила, то су иста одмах и прочитана. Сви присутни уписали су су за чланове, a потом се прешло на бирање одбора. Акламацијом једногласно je изабран слиједећи одбор: Претсједник: Хусеин Ћехајић; тајник: Ибрахим X. Омеровић; одборници Ахмет Пачуковић. Смајил Серезлић, Хаоап Кадић, Сулејман X. Омеровић и Изет Ћехајић. Замјеници; Јосип Пури, Ибрахим Тукуљ и Никола Госппћ. За начелника je изабран Симо Максимовић, a за замјеника Марко Џ. Живковић. Надзорни одбор: Зајим М. Спахић, Мустафа Рашидовић и Алија Беширевић. По одржаној скуппгтини о току скупштине извјештен je власт, т. ј. Среско начелство у Брчком и Соколска жупа у Тузли. ____ ...................... 171 �Л п е л Г а /р е то в и х р а д н и к а П рет с/едн ик у Г л а в в о г о д б о р а ГаЈрета Г осподиву Д ру Д в д и Х а с а н б е г о в и ћ у Поводом скорог cacTdiiKa Влкуфског mijeha пронесена je вијест у свима мјестима бивше Босне и Херцеговине да се je лретсједннк Главног одбора Гајрета г. Др. Авдо Хасанбеговнћ повукао из чланства Вакуфског вијећа. Ta вијест нарочпто се болно дојмила многобројних Гејретових радннка и лнчних пријатеља и поштовалаца г. Дра Хасанбеговића. Г. Есадбег Алибеговић, велетрговац и дугогодшпњи вођа Гајрета из Дервенте. сматрао je за потребно да обавијести о наводној оставци г. Дра Хасанбеговнћа у Вакуфском вијећу Гајретове одборе у свима већнм мјестима Б. и X., умоливши пх да се и онп солидарпшу са Дервентом н да апелују на г. Дра Хасалбеговића, да у интересу правнлног и савременог рада за муслимане у Вакуфу повуче своју оставку. Г, Алнбеговић je истодобно умолио Редакцију »Гајрета« да објавп дервентски апел претсједннку Гл. одбора г. Дру Хасанбеговнћу. Ппсмо г. Алпбеговића гласи: »Поводом дагађаја у вакуфско-меарпфском вијећу -у, Сарајеву, те уочившн велике задаће које нас чекају у раду за наше Вакуфе, a цијенећн Ваше нвизмјерне заслуге за исламски дио народа, што сте нарочито доказалп“Вашим истрај-' hum, несебнчним н успјешним радом у_ Гајрету — mu не можемо пи замислити хајирлн н успјешан рад у Вакуфу без Вас. Ради хрга апелујемд на Вас у име овдашњег муслиманеког свпјеу', који еелу. великом броју окупно око Гајрета, да не предајете оотавне у Вакуфском Biijehj . Ваш ловратак Међу Ваше истомншљенике у Вакуфу од прегудне je важноотн no насбос.-херц. муслимане, јер Ваш натрпотскл pag^jr Грјрету, којн тежн за што већим иапретком свију друштвених слојева муслиманских, као и Ваш родол>убиви и успјешни рад у овој најважнијој и најјачој културно-прос^јетној инсгптуцпјн муслвмана Југославијв, задиBito je свакога. Л Цијенећи Вас као нашег вођу. који посвећује цијели свој живот препороду нашег запуштеног н конзервативног свијета, иадамо се' да ћете се нашсм апелу одазватн и да ћете се повратити међу своје другове у Вакуфско вијеће, јер Вашн другови у Впкуфском пијећу потребнн су вођи.« Слпчан апел упухшЛје ц Дру Хасанбеговићу и претсједник Гајрета из Приједора г. Др. Мехмед Хајровић судија, повјереник Гајрета из Бос. Новог г. Мехмед Ибишевић шер. судац, затим испред Гајрета у Прњавору гг. Алпјага Одобашић и Aro Софтић, у Бос. Петровцу гг. Јакуповић школ. управитељ и Теофик Шехић, одбор Гајрета у Тешњу, гг. Др. Сабрија Карамехмедовић п Осман Рашидагић испред Гајрета у Горажду, г. Мурат Синанагић директор грађанске школе и Н. Шахпнагић иолред Рогатице, гг. Мухамедбег Прељубовић претсједник Гајрета и X. Хујдуровић испред Гајрета у Бијељини, гг. Асим Аликалфић банк. директор и претсједник Гајрета и Мустафа Жишки бански вијећник испред Гајрета у Грачаницн, г. Др Хамдија Браво испред Гајрета у Бос. Кобашу, г. Судија Јахић претсједник Гајрета у Бос. Дубици са г. Вејсилом Дрљачићем. Од Гајрета из Ливна послата je г. Дру Хасанбеговнћу слнједећа депеша: »Догађаји у Вакуфу све пријатеље Гајрета жалосте, осјећамо потребу Ваше присутности, акције и директнве у Вакуфу, na Вас молимо да не отступите од залочете борбе, јер мора да носи наш препород«. Од г. Османа Pepnha, претсједника Гајрета у Бихаћу приепјела je слиједећа депеша: »По приватним вијестима сазнајемо да као члан вакуфског вијећа намјеравате поднијети оставку — што би пожалила цијела Гајретова Крајина и поводом овога овај одбор моли Вас да то не чините, јвр смо увјерени да само Вашом сарадњом рад 172 y „ nnanllPM који fce користити исламско* Ваиуфа може кренути правцем, који дијелу нашег народа«. Од Гајрего« одбора jr Модричу р т Ф * » " * £ * • » пеша: .Цијенокн В»ш имцкшлни u жр у т % слиманима миле наи Отаџбине, a иа р =. t m , m m o В * У В а ц гф д а « м m eky » вучетс, јгр Baiuiiii иссудалошикм у Ваиуфу. " маж1-п •» народа много губи. . .......... Дспсше ,[ писма CMUior оирж аја прислијепају n«,|. стано г. Дру Xiu либеговпћу. НА ЈМ ЛА Ђ И УТ ЕМ ЕЉ АЧ Г А ЈР Е Т А М У С ТА Ф А Б РА ЈИЋ , син r. Асим еф. Брајића, шер. судије и опробаног присташе и раднина Гајрета у Травнину Г. Др. А Л И Ј А ТОМИЋ, љекар у Рогатици са својом супругом гђом БЕХИЈОМ — нови добротвори Гајрета �Д о б р о в о љ н и ДОБРОВОЉ НИ добровољни п р и л о зн ПРИЛОЗИ ЗА САРАЈЕВСКУ ЗАБАВУ: прилози примљени у канцеларији Гајрет Г. г.: Новалија даровао je Дин. 200, Др. Бокоњпћ ioo, Др. Павлиновић ioo, Др. Мутевелнћ 200, Иво Вралић ion Салих Мухтић 100, Салпх Тафро ioo, Акпф Саханић 044! Рашид Рашидагић 100, Др. Вјуб Адсмовић 250, Хатпбовнћ 00, Мујагић 30, Черовић 500, Незирхоџић 200, Рагаб Бшшревнћ 100, дирсктор аБзина 50, Јован Полиндавпћ 200, Браha Бесаровић 100, Салпх Цицо 480, Мухамед Музур 300, Срп. Центр. Прив. Банка Сарајево 1000, Касим Хаџибегић 030.50, Творница цигарпаппра С. Д Алкалај looo, Фолиерт 300, Др- Шаћир Сикирић 50, Др. ФерД0 Прен. 80, Салих еф. Башић 100, Моисе Д. Салом 500, Др. Жпрко Праштало 100, Bpaha Нанић 300, Јусуфбег Пашић 200, Срп. цркв. прав’. општина 200, Чехословачки конзул 130, директор М. Николuh 40, Енглески конзул 100, Хамдија Увејс 80 и Хасанага Хаеанбеговић Дин. 100. Добровсљни прилози ноји су пали на дан забаве у Позоришту Добровољни прилози сЗкупљени ml надлештвима у граду Сарајеву У Финаниијској Дирекцнјн сакупио je повјереник Гајрета г. Хамднја Увејс Дии. 80.— У Дирекцнјн Потптд сакупно je повјеренпк г. Каеим Хаџибегнћ Диц. 030.50. У Творнпцп Духана савупио je иовјервннк г. инж. Салих Цицо Дип. 485.— У Градској штедионнци сакупио je иовјсреник г. Авиф Саханнћ Дпн. G44.— У Окружном оуду сакупио je повјереник г. Бехаудип Салихагић Дин. 256.— Г. Ејуб Адемовић сакунио je прилпком раздјеле позива за Гајретову забаву Днн. 530.—, коју своту дароваше no Дин. 100.—: Дервишбег Миралем, Др. Бплић, Др. Јово Бокољић, Др. Драгутип Павлшговпћ; no Дпн. 50.—: Милош Гргпћ п Вукан Каблар; no Дин. 30.—: Др. Никола МсдаKOBnh. »Шнпад« Инду'стрија Дрва, даровала je приликом Гајретовс забаве прилог од Дин. 1000.— Г. г.): Барух Јозеф Дин. 200, Шемсе х. Бенгић 100, То- Бифе за Гајретову забаву 7. марта дароваше слиједећа r. г.: мић 50, Ченгпћ Дервишбег 50, Машић 50, Мутапчић 30, Др. no бечено jau*e: Др. Махмут Мехмедбашнћ, Др. Авдо Хајдаровић 100, Савез Добровољаца IOO, »'Берзелез« ioo,J -Халтбеговнћ,- Др. Зачм Шарац, Мухамедага Музур, ИсламМутевелпћ 100, Есад Бегтагаевнћ 100, Курбеговић бОт^Ажи зга Bpannh и Хамднја Копчић. еф. Хоџић 100, Шехић 20, Др. 1Сарамехмедовић looof 'Др. no 8aii3J!h»y: Омерага Ужичанин, Алн еф. Лутво, ДерToMiih 100, Дутварић 30, Плевљак' 50, Сарачеввћ и Шишпћ вишбег Чспгић, МухудаЈибег Фадплпашпћ, Ибрахимбег Љу100, Ковачевић 100, Др. £Јехмед Ikiuiih 200,' »Хуријст« 200, бовић п Мехага Чомара. Псрковић 100, Миловаиовић so, Др. Џ^ртцвић ioo, Панџа 30, no хурмашице: Мустп(ра еф. Ибруљ, Сејфулах еф. АриАрифхоџић 50, »Освитање« 100, Др. 'Андрић 300, Просвјета " фовић, Вели еф. Садовпћ. Хусејп Брклћ, Али еф. ДЈгкатар, 300, Велимир Поповпћ бане 400, »Олога« 100, Мандрада 30, Алп еф. Јаловчпћ и Др. Асаф Шарац. д ^ ,п о бурск: Вефнк Tonnh, Мустафа Спахо. Др. Mapa Шарац 30, Др. Најшул 50, »Народна Узданица« 200, Н. Н. 50, Песерле 100, »Ел-Камер*^Т)0/Абаџнћ 50, Х \ OvienpMgC Kj'pTOBith, Хусепн A-inh, Шемспбег Салихбеговић, Бећпр еф. из Мостара 200 , Неџадбст и гђа Сулејманпашић 3001 "Шж! Мехмедбашић. Зекија х. Кобнћ. Хазим Kpexnh, Асим Курт, noBtth 30, ЗимоњпИ 250, Др. Illapnh надоискуп 200, Тано- i А Ц к Kapnh, Нурага Музур, Маида х. Оулејманнагапћ п uiih 20, Др. Бехмен loiv Др. Бесаровнћ 100, првтфдвЖх Јусуф еф. Мухић. no туица: Азиз Сарић, Хусејн Ханџић, Османе Селесјеврејоке општине Алатарац Репс-ул-улема Чаушевић 100, »Трезвеност« 100, Др. ЧустоВпћ 50, Цуколнни 200, Пје- ковнћ жусуфбог Пашић. Каиет х. Фадплпапгић, Хафе х. Шавачко друштво »Петар Кочић« 100, Др. X. Урбах 100, Др^ хпнапгћ п Фсхкм Шкал>и11. ifo торту: Bpaha Ахмоташевпћ (и сандук наранчи), Зечевић 300, Мешнновић 500, Ааташвнћ 100, Ђен. Ђукнћ 100, Др. Јефтановнћ 200 Асимбег Мутепелић 1000, »Мерха- Хамднја Увејс, Ахмет Сефић, инж. Слпнпчспић, Др. Чустомет« 150, гђа Др. Бахтијарсвића £0, диреглвр-дуЈбшк^-тввр— Biih, Јозсф Барух (и кутнју бонбона), Салко Хасанбеговић, ннце 100, Крзовнћ 20, срески, начелнрк too, ^танасије Шо- Алија Хромић, Ибрахнм Имшнровпћ, Асаф Дсфдердаревић, ла 200, Днр. PucTiih 200. Хусеин CeMiih 40, »Хамднја Кова- Др. Ејуб Адемовић, Др. Мустафа ХајдаровиИ (2), Хамид чевић 20, Трбнћ 30, Н. Н. 5, Н. Н. 20, Челпв Бвго 50, Фаз- Фазлагпћ, Каспм Хаџибегнћ, Мехага Бпчакчић, Фервд Мулић Авдо 20, Гљива Атпф 20, Хардага Изет 50, Ха.џн Ибра- тапчић u Јарослав Трнка. no јаланџи долму: Мухјудин Фадплнашић, Дервиша хим Слипичевић 100, Мехмедбег Mopniiunh (тробег) 200, Алпја Куртовић ioo, Ахмед Садиковнћ ioo, Цвптковпћ Дапе 50, Тулпћ и Махмут Бахтијаревић. no зељаннцу: Мехага Кучукалић, Салих еф. СердареИсмет Чомара 100, Коло Срнских Сестара 50, Фалплпашић 100, Хаџиалић 50, Ајни сф. Бушатлнћ 100, С. KaMepnh 50, вић, Заде о. Туњић и Ризабег Ченгпћ. no снрницу: Сулејмане Сарнџић п Мехмсдбег КалеШериф Арнаутовнћ 300, Н. Н. ioo, Н. Н. 100. Чурчнћ 100, »Народна Одбрана« 100, пнж. Г1*оф 100. Др. Хоровпц 200, тановић. рахатлокуме: Ахмет Табаковпћ п Хајрудин Дардаган. Др. Долезнл 150, Станнсавл,еввћ 150, Мехмедбагаић Behnp сендвиће: Ибро Шахинагић, Бехаудин Салихагнћ, Му200, Др. Рајачић 100 Франнчеиић ioo Цннјстић 50, Суљага Салихагић 200 друштво Напредак 300, Комацдант Армије јага Хардага n Абдурахман Мешић. no улутму: Авиф Сахашгћ и Са.лих еф. Capnh. 100, Златар 100, Др. Иванпшевпћ 2on. Мј. одбор Јадраиске спр: Муниб Грцић и Имшнр Коњхоџлћ. Страже 100, Станнпуковић 40. Дир. »Спаг-а« Хуесџшсовић 100, Оснгуравајуће друштпо »Спас« ioo, Дпр. Иванишсвпћ питуљице Мухамед Браио, један сандук нпранчи Асим 100, Др. Леви бо, Књнжара Фпнци 10, генерал Н. Н. 300. АЈ^ланагнћ, један лонац Хаоан Зупчевић, шаибурек Ајни Ковачевић Анто 200, Н. Н. 10, 'Bjpnh Владо 100, Днмитри- еф. Бушатлић. смоквице Јусуф Имамовић, ружнце Др. Мујевић 50, »Ла Хуманидад« ioo, Чсдомир Мплојковпћ 150. стафа Денишлнћ. гуџук Осман Камерић, кајчив Ахмед Нодирсктор Петровић 50, Н. Н. 20, Едо Штамбук ioo, Др. Иви- валија, бонбона браћа Арифовнћ, гурабије Др. Хуо-ин МаЦа Дурбешнћ ioo, Др. Кајон Внта 100, Салом Данлсл 20, шић, гуску Ахмет еф. Bopnh. Аблажовић Исмет 20, сБглеровнк Мухамед 20, Мешановић Сафет 20, Халилбашић Acnv 20, Махмутбеговнћ Илијас 20, Дарована томбола за Гајретову забаву у Сарајзву За Гајретову забаву одржану ?. мартч у Гарајеву, цаЛалић Абдулах 10, Н. Н. 10, Н. Н. 20, Н. Н. 20, Ораховац ровани су слиједећи предмети за гомб-)лу: 10, Дардагане 10, Н. Н. 10, дир. Мешић 100, Н. Н. 50. 173 �Кајон И СИи: 8 сптиПх комада (чарачс п капи;;е\ Шсм-. r.e х. Ченгић: готои илетенн јастук, Задруга Kom Срв.ских Сестара л Гајрста: један везени јастучић, 3. Најер- 1 тл едалце, 2 дрвене таблице, 1 сталак оа ишбице, Металум: 1 дрвену херенду, l млин за бнбер, 2 кашике од алуминиума, l месимгану кашнку, l цједиљку, 1 брешер, 2 калуфа за кекс, l шећерњачу, 1 чирак, 1 пепелњачу, 1 фишоклук, Роубичек: 4 комада обрисача за цинсле. Гђа Шсмса х. Ченгић сакупила: од гђс Нејре Бенгић једач шлингиин јастук, од гђе 'Вулхануме Ахметашевић једну чеврму од Хајрије Бпсеровић 1 чсврму. Вазија Семиз даровала l всзснн јаотук, Хабиба х. Чаушсвић l возени јастук, Нафија х. Сарајлић јастучић везснн. Гђица Нафија Баљак слкуинла слиједеће предмете: од »Оовнтања« један јастук везени, од гђе Арнаут један рупчић, Н. Н. један милијс, од гђнце Нанчћ један златии учкур, од гђе Каменице један рупчић, од Расеме Кучукалпћ један пешкнр, од Рефике Пријепољац један рупчић, од Нуре Ајднн једну мараму, од Дике Туранчнћ једну мараму, од Есме Тукур једиу пезену мараму, Емина Хаиџић два рубца, 'Бул х. Лутво један рубац Саннја ЈГукачевић табаклук плетени, Сабира Арифовић 2 рубца, 1 чеврму и l мараму, гђа х. Tvibiih један мали чилимчпћ за столицу, Шернфе х. Тунлгћ један сннлсии рупчнћ, гђа Тслалбашић двије чалгте, Qaфнја Тановнћ једаи рупчић, Ј. Имамовић једну чеврму(^£аџибеговица Калетановић један рупчић, Хјаснија ТЗерберо- * Birh један руичић кераии. . i Г. Тилер даровађ je једне шпешухе 4 крагне и 2 кравате; г. Живановић 1 прслук. > ( Гђа ТЈул х. Лутво сакЈ^илХ сЛиједеће предмета од гђа: Мунире Кршлак рубац, Оабрпје Идризовић чеврму, Нурн х. Бнчо пешкир, Сидика Буљуг^ћ чевриу, х. Кавазовић пешкнр, Похољ х. чеврму^БелРпчик х. 3 дин., Сечибоваћ С. рубац, Смајиш Ајиша 4 дин., Cupio Зубејка рј?(Јца, Хусејинагић Фадима х. мараму, Миројевић Селимбег рубац, 'Банић сапун, Шабан ЈБубо огледало, Црнчевић рубац, Хамзић Нури х. кутију рахатлокума, четку, Ђ. Авдић прашак за зубе, Хоџић A. чеврму, ЛЗуЦо Шемса чеврму, Хатвбовић рубац, Хибе х. Сврзо пешкир, Зумрут х. Капетановић јаглу«, Хајрије х. Чомара чеврму, Атија Лого чеврму, Зулејха Сврзо рубац, Зумрут х. Мисирлић два рупца, Емине х. Љубунччћ рубац, Нафије х. Семиз рупчић, 'Вул х. Сврзо једну слику, гђица Сарајлић шољу, Фатце х. Ватрењак двије тацне, Сада Зилџић рубац, гђица Заимовић дозу за пудер, Фатиме х. Јаловчић папуће, Хајрије х. Ченгић јастук, од х. Мутевелић кошуљу, Каните х. Бркић јастучиицу, Есме х. Фехимовић два рупца, Фвксет х. Аатагић вунену мараму, Шахсена Тањаш мараму, Ђул х. Бурек рубац, Исмет х. Брка шољу, гђица Љубовић керанирубац, Мула Дефдердаревић чеврму, Каните х. Месиховић мараму, 'Вул. х. Косовић јаглук златни, Шефике х. Арифхоџић мараму и један мотив, гђица ТЗула Фиљ свилени рубац, Шмсе х. Мујкановић везену мжраму, ТЗул. х. Лутво миље. Добровољни прилози из Сарајева Приликом Гајретове годишње забаве у Сарајеву, даровали су браћа Радослав и Перо Тшровић Гајретовом m j e ­ rom конвикту једну врећу брашна број 5 од 85 кг. Приликом Гајретове забаве у Сарајеву даровали су гг. Браћа Крајзл једном питомцу и једној питомици no једне ципеле. — И овим им путем најљепша хвала. Прилози из Дервенте Мјесни одбор Гајрета из Дервенте послао je своту од Дин. 425.—, која je сакупљена на бајрамским сергијама, a еакупио je г. Алмас Халеповић Дин. 140.—, Мустафа Тирић Дин. 10.—, Салихбег Капетановић са Мохмудалибегом Јусуфбеговићем Дин. 185.—. 174 Добровољни прилози из Илијашб Нриликом бајрамских празника цаш хвале вријсдиИ члаи Мпјат Кураја, којсму има наш Мјесни одбор да захвалн за свој опстанак сакупио je 420. Дчн. коју своту достављамо Главном одбору. Г. Мијат Кураја je уопште један најагнлнпјн члан и као стари радник Гајрета код свих нашнх потхвата највише се истнче u стјечс највшие заслуга за Гајрот. Своту коју je сакупно да 1«)валн су с.лпједећа господа. Суљо Салкић, Ахмет Саллнћ. Осмаи Салкнћ, Осман Салкпћ lf., Салко Омерхоџић, Псјкј Epuh, Алија Омерхоџић, Ариф Омерхоџнћ, Мвхмед Табаковић, Бего Омсрхоџић, Алнја la 6a®, Салко Кулић, Мехмед Омерхоџпћ, Богољуб Цигановпћ, Станиша Epuh, Којо Epnh. Muho Ерић н Томо Epuh no Дин. 10.—; Авдо Омерхоџнћ Дин. 15.—; Мешан Авдукић Дин. 8 . - и Омер Салдић Дин. 6.—. Сви из села Избод срез Високо. Г. Мујо Дервпшсвнћ всома пожртвовни радник Гајрета и једап icojn се од млађнх највише истиче и који je код осннвања био један он оннх који су највише допринијелн оеиутку нашег Мјесиог одборп, сакупио je своту од Дин. 276.-1,' коју су даровалн слчједећа г. г.: Ахмет Салчнновнћ имам, Вукан Бајић, Трнфко Ерт, Митар Радић, Ариф Хоџнћ, Мехмед, Динар, Суљага Салчииовић, Омер Салчиновић, Салнх Салдк, Ибрахпм Ћосић, Bojim Бајић, Алпја Имамовнћ, ^уљ^-Ковач, Ибрахим Мунутовић, Мехо Чобро, Ибро Омерхоџић, СулејмАђ Муратовић и Рамо Салак no Дин. 10.—; Мехо Салак и Мустафа Хоџлћ no Дии. 6.—; Ћамил Муратовпћ Дин. 5.— п Бего Муратовић Дин. 4.— Прилози из Сребренице 1 3a врИјеме Бајрама сакупљено je у Сребренпцп добровољних прилога Дпн. 178.— Прилози из Умољана (срез Коњиц) Начелник општине, Аљовић Дерво приликом Бајрама сакупио je у Умољанима од пријатеља Гајрета своту од Днп. 440.—, коју су даровали: Дерво Аљовић и Јусо Милижић no Дин. 50.—; Салих Хаџнмушпћ и Хампд еф. Рамук no Дин. 20.—; Мустафа Рамук, Омер Пи-нџо, Мухамед Гучкин, Мујо Жилић, Алија Измић, Авдија Ескија, Ахмет Џилан, Хамид Кустура, Мухо Фајић, Дервиш Аљавић, Мујчић Аљавић, Зулфо Аљавић, Арнф Аљавић, Мушан Аљавић, Салих Пинџо Суљо Хал>ан, Мујо Елеповић, Осман Фатић, Халил Кореш, Ариф Гучкин, Хамид еф. Банедић и Дерво Татаревић no Дин. 10.—; Мехмед еф. Бандић Дин. 50.—; Зејнпл Аљовић, Пашо Гучкин и Емпн еф. Ба-ндчћ no Дин. 5.—; Хамид Чомар Дин. 3.— и Омер Чомар Дин. 2.—. Добровољни прилози из Вишеграда Српска Прометиа Банка у Вишеграду послала je своту од Дин. 250.— као свој годишњи прилог. Добровољни прилози из Гласинца Повјереник г. Ђамил Карчћ оакупио je првд џамијом о Бајраму своту од 82.— Дин. a даровали су слнједећи: Бећировић Омер 6 Дин.; Цврк Авдија 5 Дин.; Хаџић Бећир, Цврк Бајро, Шеховић Шахин, Бећир Салко, Карић Ћамил, Хндрка Незир, Kapnh Муетафа, Селмановић Мах- MUSLIMANI, UPISUJTE UDJELE JUGOSLAVENSKE PRIVREDNE ZADRUGE I ŠTEDIONICE U SARAJEVU Udjeli se mogu upisivati i sa agrarnim obligacijama. Prostorije zavoda nalaze se u Ćukovića ulici 5 I. kat, u blizini Ferhadije džamije. �мут u Шахмановић Идри« no 4 Дии.; Цврк Зејнил 3 Дии.; Цврк Омер, Хаџић Бећнр, Захрагић Омер, Шеховић Хазиб, Кон&ковић Абид, Катица Алија, Катица Хусеин, Хоџић Јусуф, Захирагић Мушан, Карић Омер, Бајрактеревић Гамо, Катица Мехмед. Kapnh Хамид, Шалака Ибрахнм и Маслнћ Ибрахим no 2 Дин.; Селмановић Бећир и Селмановић Aro no 1 Дин. банка д. д. у Јајцу; no Дии. 100.—: М. Димнћ, оиружни инспектор; Градска општина у жајцу; no Дин. 70.—; Мухамедбег Агановић; no Дин. 60.—; Јво Љубез Марков; no Дин. 50.—: Хрватска банка д. д. Травник, подружница Јајце; инж. Душан Косовљаннн, Др. Даудбег Агановић; no Дин. 40.—: Теодор Шајмер, директор творнпце; no Дин. 30.—: Др. Мића Бранисављевић, Мустајбег Кппетановић, Душан Пурић; no Дин. 25.—: Протић Јефто, пошт. управннк; no Дин. 20.—: Прилози из Гацка Магковић Лдислав, судија; Антон Рожпћ, творнпчки чпн.; Мјесни одбор Гајрета из Гацка послао je овоту од Дин. Јосип Багари, творн. чин., Јулије Белнћ, банк директор, А200.— којн су нзнос сакупилн за вријеме Рамазана r. Зићрон Алтарац, Сарачевић Лутвага, Анџукпћ Анто, Пајић Спарија Омерагић п г. Махмут Чампара. соје, Хатибовнћ Мехмед, Алексић Саво, пор. управник; Цајнко Отон, суд. савјетник; Ибрахимкадић Едхем, 'Гопаловић Прилози из Бос. Кобаша Рашид, Хаџалић Хашим, 1Сапетановић Накибег, X. ОсмаПриликом одржања забавс у Бос. Кобашу даровани новић Фахрија, Видони Штефан, Витић Божо, Тузлић Мусу слиједећи прилози: харемага, Јоснп Ј. Филиповић, Ана Мсц, Гојковић Вуксап, Р. Турчића сниовн д. д. КаоДн Дии. 200.—; Ризабег Марјановић Симо, Ракита Милаи, свештеник; no Дин. 15.—: Алибеговић, Петар 'Бикић, Есадбег Алибеговић и Остоја ИвФрањо Шварц; no Дин. 10.—: Тадић Анто, Кнежевић Аугует, KOBiih no Дии. 100.—; Неђиб Диздаревпћ Днн. 60.—; МустајХас Михајло, Синановић Ахмет, Кудрначек Емил, Прскало бег Капетаисовић и Коота Ђикић no Дин. 50__; Димић ЈоДале, X. ОоАтновић Хасан, Лавш Виктор, Pounh Гавро, Жвиno и Ђорђић (надлугар) no Дин. 40.—; Смиљанић Илија и цер Стеван,' ЈВубез Илин Иво, Барешић Јозо, Араповић ИГрннхут Мавро no Дин. 30.—; Херцег Фридрих и Армут Н. дија, Имамовнћ Мустафа, Матковић Томо Хасић Мехмед еф., no Дин. 25.—; Шегина Иване и Бановић Драгутин no Дии. Majnh Мијо, Гафић аСлих, Бурек Хаџи; no Дин. 5.—; До20.—; Краус Лео Дин. 15.; Илпнчић Ваеилпје, Павслић _ДаOTaHOBuh Абпд, Бубрић Мухарем, Миловаповпћ Жика Нонавао, Рибарић Јозо и Илнћ Марко no Дии. 10.—; Макс1>мо-' ја РамнзЛЛ1а^*ајлија Рашнд еф., Мецо Мехмед. Касумовић вић Радован, Диздаревић Мехага, Клпстановнћ Хамдибег, Хасан. Керезовнћ Симо, Капсгановпћ- Рифатбег, Томл.<?повић Марко и Бертолинп Н. no Дин. 5.-*^ Укупно Ди|г. 1080.— Дар Гајрету t ft i _____ Поводом женидбе н вјепчаља, г. Алпјагс Бсћировпћа, Добровољни прилози сакупљени за вријеме Рамазана у трговца из Бос. Градишке, са Фатимом Уџуварлић из угледЛастви (срез Требиње) не куће Омераге Уцуварлпћа из Дервенте, наш кадија г. Настојањем агилног Гадретовог урадника и благајнпка Хафвз Салих 'Возић. убрао je од г. Бећировића ддр за Гајрет Мјесног одбора Гајрета у ЛаствУг. Мурата Кравића, оакуп- од Дин. 100.—. Хвала Вам младенци и живилп! љен je добровољни прнлог 'за Гајрет у пзносу|ОД 100 динара,,Гa дароваше: no 10 динара гђпце: Шерифа Биједић, Мннета Ифтар Гајретовим питомцима у Тузли Салковић, Шћаира Кравић, ЧРабија Салковић, Ћампл&ЦЋда* У очи Леи-леи-Кадра дао je тузланским Гајретовим римагић, Ђулса Ћеримагић, Ваг.тшја Ботовић. Хабиба Ше- пигомцима обилну вечеру »пфтар« познатп Гајретов доброховић, Фатима Капетановић и Ћамила Демировпћ, на чему твор и пријатељ г. Кадрага Куносић, посједнпк из Тузле. им Мјесни одбор Гајрета у Ластви најтоплије захваљује. И овим иутем пзричемо испред питомаца захвалност на доброчинству н пажњи г. К. Куносићу. Добровољни прилози из Тузле Госп. Омер Омазић сакупио je слпједеће прилоге за Гајрет: По Дин. 20.—: Јакуб Демировић «з Тузле, Сефер Ибришимовић из Сеоне, Бего Лисичић нз Осјечана, Хилмо Мулаосмановић из Тузле, Мустафа Салиховић из Тузле, Оабрија Алијевић из Тузле; no Дин. 10__: Осман Аљић из Прилука, Шевалија Хоџић из Срсбрсника, Адем Смајловић из Ћехаја, Ахмед Ризвић из Вишћс, Хашнм Смајловић из Фалсшћа, Накић Талетовић из Петровица Горњих; Салнх Јукановић из Вуковија, Мустафа Mycnh из Слосела, Салих Дукић из Вуковија, Омер Мујкић из Грнвица, Сулејман Малкић из Пољица, Мухарем Абдибашић из Брежака. Салкан Кавгић из Тузле, Назиф Клапић из Прилука. Јусуф TanoBiih из Тузле, Емин Суљић из Шпћа, Назпф Ћосић пз Модраца, Селим Јакубовић из Вуковнја, Алија Гутић из Омазића, Халпл Нуркић из Својата, Осман МуЈ1сановић из Сељубља, Мехмед Хујдур из Храсна, Хусејн Рибнћ из Добошнице, Халил Бедић из Кулена, Бпјро Хоџић из Лукавице, Мпјо Мнјић нз Драпнића, Ахмед Сарајлић пз 'Бурђевитса, Авдија Селимовић из Својата, Ахмо Дајић из Лукавпце, Јусуф Османовић из Прокосовића, Шашан Мујабашпћ из Пасаца, Авдо Хоџић из Башиговаца, Салко Џамбић из Берковнце, Осман Мујкановић пз Храсна, Абдулах Емкпћ из Пасаца, Салих Јунузовпћ нз Кулена. Укупно Дин. 500.—. Добровољни прилози из Јајца Пригодом одржаваних забава дне 1. и 2. марта 1931. у .Тајцу, пали су слиједећи прилозп: По Дин. 400.—: Босанско д. д. за електрину у жајцу; no Дип. 200.—: Прјвредна Пажња према Гајретовим у Плевљу питомцима за вријеме Рамазана Мјесни одбор у Плевљу апеловао je на све пмућнпје овдашње грађане да преко Рамазана подаре питомцима овдашњег Гајретовог конвикта, no једно слатко, од којнх су се одазвали слиједећа господа: Сурулић Санд баклаву, Хаџпсмајловић Мухамед халву, Биоградлија Ибрахим кадаиф, Чаушевић Мехага урмашице, Карахметовнћ Абдулах кадајиф, Дрнда 'Намнлбег двопек, Бајрактаревић Хаџи Ајии сф. хурмашпце, Шећеркадпћ Сејфи еф. кадајнф, Селмаиовић Омербег кадајпф, Хаџиатагић Мујага хурмашице, Музуровнћ Смаил баклаву, Кадрибашић Кадрија баклаву, Ivapaxaсановић Ибрахим кадајиф, Халилбеговић ОЈ'Л>а1га реваиије. Бајрамска закуска војницима муслиманске вјере у Плевљу Мјесни одбор у Плевл>у прпредио je први дан Бајрама закуску војницима овдашњег гарнизона муслиманске вјере и том прилшсом их je почастио са кафом, рахатлокумима, цигаретама и са no једном баклавом, сланом питом и сухим месом. У ову сврху даровали су: баклаву г. Мехо Каракаш. елану питу г. Рашо Чаушевић, сухо месо г. Саит еф. Сурулиз и г. Шућро Музуровић. I Организу/ше аналфабетске 1 Iтечајеве ч домаћннске школе! | 175 �Остале ви/ести Мустафа Камарик, канд. права: С ТРА Н А К Р И ТИ КА 0 ТЕЗИ: »L’ evolution du druif musulman еп Yougoslavie« ОД Г. Др. М Е Х М Е Д А Б ЕГО ВИ Ћ А Лично немам ништа нарочито реки. Још кпо студент нећу да узимам себи слободу и да дајем суд о оисме, што чека критику лризчатих стручњаиа. Овдје хоку само да снромно нотирсм оно што други нажу; али не наши, него страни. Наши неке да се огријеше о старо правило наше: да треба странце саченати, да нам они кажу што нам je доГ>ро... И док страни часописи првога реда доносе врло ли- Даље констатује са задовоп>ством, да je код југославенских муслимана полигамија врло ријетка и да ова установа иод народа пада све више у заборав. Затим говори похвално о обичајима југославенских муслимана, који строго осуђују неоправдано отпуштање жене. Поред тога, професору Буске-у упала je особито у очи улога наших шериатских судова, ноји су учинили много са разним превентивним Mjeрама да се уклоне злоупотребе шериата и да се тако заштите женина права. Једном ријечи г. проф. Буске запажа, да се шериатско право у Југославији развија на начин, који се слаже и са духом Ислама и са економским и социјалним захтјевима данашњег времеча и лрилика. Ово je опажање од особитог значаја за нас, јер ми дакле поступамо исправно и развијамо се постепено и правилно, настојеки измирити наше мишљење са вјерским принципима и социјалним захтјевима времена. Госп. Бусне, излажуки критички и остале стране тезе, на концу закључује, да ke његова излагања помоки читаоцу да правилно оцијене сву вриједност овог изврсног дјела г. Др. Беговика.' Мишљсње, вели он даље, младог и хвалевриједног југославенског муслимана сасвим je јасно: »Муслиманско право, које je век у Југославији доста напредовало, мораке претрпити и у будуке важних измјена.« Ова je критика једно ново признање вриједности г. Др. Беговика, који je успио да уз све потешкоке положи донторат из шериатсног права са најбољом оцјеном, и да стенне симпатије нод својих професора. Ово не само да чини част њему, него и свим оним, који су се за њега заузимали вјерујуки у његову вриједност и његов ноначни успјех. јепе нритике о дјелу г. Др. Беговика из пера призиатих ауторитета и професора универзитета, дотле нод нас још нико не покуша ни да позорност сврати на дјело, нојим' смо ми муслимани, без имало претјераности, постали познатији у научном свијету. Професор Универзитета у Алжиру и познати социолог пише у »Rerue algerienne, tunii&iennc et шагосадпе« Bousquet (свеска за мјесец август и септембар 1930. год.) о тези госп. Др. Беговика тако, да сматрам за своју дужност да то npeведем, увјерен да ke те ријечи у многоме изаззгги бар онакав утисак, накав сам ja имао, кад сам то први пут читао. Ha страни 203. тога листа, који je стручни орган Правног Факултета Универзитета у А лж иру госп. Буске каже: »Госп. Мехмед Беговић, један отмени муслиман из Југославије, бранио je сјајно на Правном Факултету у Алжиру своју докторску тезу под насловом: »L’ ćvolution du dpoit musulman en YougosIavie«. Његово дјело заслужује свану похвалу, јер се види да je писано од једног човјека бистра и научена, човјека, који врло добро познаје своју ствар. Ово je једна од најбољих и нгјинтересантнијих теза, које су уопште брањене иа факултету. Шта више његова књига преставља за час нарочиту вриједност, јер нам она даје обавјештењг о миогим врло значајним питањима из породичног права југославенских муслимана и ево ради тога ми улраво сматрамо за дужност да обратимо пажњу на ово дјело нарочито правницима из Сјеверне Африке.« Професор Буске, на страни 204., 205. и 206. улази у анализу тезе и подвлачи све оне установе, ноје су код нас претрпиле извјесну промјену, било под утицајем обичаја, било под утицајем судске праксе и заиона. Тако на пр. особито истиче чињеницу нако југославенски муслимани непримјењују готово никаио установу жебра (иџбара), принудие бракове малољетника, установу која je дала мјеста многим злоупотребама код других исламских народа, a нарочито нод муслимана у Сјеверној Африци. 176 Конкурс за економску литературу Редакција економског часописа »Банкаротво« организопала je другн конкуре за економску литературу у коме he битп подељене две награде у суми од 5.000 динара за најбоље радове из области југословенске привреде. Право учествовања нмаду сви Срби, Хрвати п Словенцн, a радове (у опсегу од шеснаест страница) писате машином, треба у два прпмерка доставити Редакцији »Банкарства« у Загребу, најдаље до 1. маја о. г. За кошсурс влада вели« интерес. Др. М. | Вијести из Домановика Наш млади учитељ и велики Гајретов пријатељ г. Хусејн Муратбеговнћ, заручио се je са дражеспом госпођицом Захидом Куртовић. Честитамо! Јавна захвала Осјећам за дужност, да се исиред сиромашне мектебске дјеце путем јавности захвалим Браћп Ђехајнћ, ■који се стриктио држе оноруке њиховог рахмегли оца, те након смрти истог беспреки.оно сваке годинс лијеп број сиромашне мектебске дјецс обвеселе са одијелом у најподесније вријеме т. ј. кадл je највећа зпма. Особито су ове годпие притш;ли у помоћ сиромашним ученицима и ученицама, јер су подијелили io одијела најсиромашвијој дјеци a осим тога доставнли су Управи мектеба 8 ком. Мусхафн Шерифа. >да се и то иодијели најширомашпијој дјеци у мектебу. Опаручника хумале устаиове нека Свемогући иагради са Фнрдевси Лла Џенетом a извршиоце опоруке нека иратн свака cpeha. Амии! — Ибрахим Г о р а к , I. муалнм. — У Орашју 5. марта 1031. | Јесте ли одржали I Гајретову годишњу забаву? I �Posjednicima agrarnih obligacija . Jugoslavenska Privredna zadruga i štedionica • W u Sarajevu, Cukovića ulica broj 5 I k at isplaćuje sve dospjele kupone agrarnih obligacija na svojoj blagajni za vrijeme uredovnih časova. Daje predujmove u mjesečnim ratam a na ku­ pone agrarnih obligacija tako d a svaki vlasnik papira može sebi osigurati stalni mjesečni prihod. Istodobno se stavlja do znanja vlasnicima agrarnih obligacija, da Jugoštediona daje sve informacije u pogledu prodaje zaloga i uopšte korisne upotrebe agrarnih obligacija. Ove se informacije daju u samoj direkciji za­ voda besplatno. D ir e l c c i/ a J u g o sla v e n sk e p rivred n e x a d ru g e i š te d io n ice Sarafevo. I S V A K I M U SLIM A N TREB A DA KUPUJE SAMO GAJRETOV CIGARPAPIR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „G a jre t” 5>©00© OOOOOOOOOOQOĐ© OOOOOQOOOOOOOOOOQOO©0 ~ 0 Papirnica Hamdija Kopčić Sarajevo, Strosmajerova — Telefon 619 preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala sI * . m EV0 Narudžbe: m Tvornica cigarpapira s. D. ALKALAJ. Sarajevo može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu šujte u „GAIRETU” штампаргпа: ИЗРАЋУЈЕ НАЉОЛј Е СВЕ ШТАМПДРЕКЕ ПОСЛОВЕ V3 К Ш Н ТН Е ЦИЈЕНЕ С Л А ГД ^ М С Т Р О Ј Е В Н С Т Е Р Е О Т Н П И ЈА РО ТД Ц И О Н К СТРСЈ cihkosrafija: IZRAĐUJE KLIŠEJE U ЈЕОПОЈ I VIŠE BOJA OEDIMA MA JUOU NAŠE KRALJEVINE knjigovežnica : ^ POVEZUJE KNJIGE 0 0 r �Temeljna glavnica 40.000.000- Dinara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filiiale Saralevo broi 2172 B avi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju Illlllllllllllllllll Z A L A G A O N IC U općine grada Sarajeva koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale drago­ cje n osti uz najpovoljnije kamate. lllllllllllllilillllllllillllllllllllllliiiB Bosanslta Industrijalna i ј T rp * Banka 1 Ц Dr. Omer Bahtijarević' Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 Potpuno uplaćena dionička glavnica D in o D in u dugogodišnji liječnik Drž. Bolnice, operater i spe­ cijalista za operativne bo­ lesti, asistent chirurškog odelenja Državne Bolnice | 2 0 ,0 0 0 .0 0 0 ■& P I \ / Rezervni fond 7,500*000*ft аД Ј ! I I - ~ i ||M i | I Prima u l o š k e na štednju, vrši doznake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća Ordinira od 1-3 poslije podne | Interurban t e l e f oni broj 605, 865 i 555 Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split ju Aleksandrovoj ulici br. 45 i iiniiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii M /ri j j SK® И/И tcj/đ ПКШ [)№Љ)КШ {č>7c$ Г5>7£1{§} 1 Banka Gajret d. d Sarajevo 1 Akcijski kapital Din 40.000.000'- Rezerve Din 2,000.000'Sj bd SJ rđ ^ S3 ’g} Banka se bavi svim u bankovnu struku spadaJućim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilamo siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podupire razne kulturne i humanitarne ustanove, ОЛбЈ [cSVbl{O /p ) (0/ 0 ) O d Č is te d o b i t i d a j e 6 % K u l t u r n o m ; p r o S t»je t n o m d r u š t v u f i a i r p *” 1 • 'r o & v je m o m a r u b i v u , , u а l r e i . Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i najkulantnije. Uloške ukamaćuje najpovoljnije i isplaćuje iste u svako doba [O /p ) [ o /p ] [o7p] П п foSM№/р>) 1O /p ) [ O /p ) МУа) [O /p ) № \М Г31 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/511ad236bbe4f590fef470345682bd70.pdf 1e8c859c75c6eb6b4c9b0fcb6be7c570 PDF Text Text 1'ђа лм * • ‘ Г' ГЛАСНИК КУЛТУРНО-ПРОСВЈЕТКОГ ДРУШ ТВА ГАЈРЕТ СА ДРЖ АЈ: Проф. X. С. Бркић: Демократизација наше вјерске просвјете Хамдија Мулић: Како се најлакше и најбрже народ просвјећује Хајруднн Tiypnh, капд. фил.: Један одломак из босансно-херцеговачке историје 19. века Мустафа Мулалић: Због евлада Проф. Шевкија. Бубић: Слободна трговина и заштита уопште Инж. Мехмадплија Фазлагић: Из науие о воћарству \ НОВЕ КЊ ИГЕ Д р.‘-МеХмед Беговић: »0 цоложају и дужностима муслиманке исламској науци у духу даналиљета времена« према ГАЈРЕ Т О В ГЛА СН И К I ајретова сијвла: ж е нско г одоора у i радачцу, у ieimt>y к <• рошевц.у. Гајретов Мевлуд: у Грачаници и Бијељини; Гајретова предавања: у Бкјељини, Гламочу и Томислав Граду; Даљњи добротвори и утемељачи Гајрета: у Дубравама, Коњицу. Брезшсу, Подорашју, Сребрншсу, Рапатници, Гор. Ленобуду, Бањалуци, Варешу, Сребреници, Ливну. Сјеници, Вишеграду, Литшпци, Дорфулији, Требињу. Ејос. Кобашу, Внеоком и Челићу; Гајретови течајеви за неписмене: у Бијел>ини; Доборвољни прилози Гајрету: из Врнограча, Котор Вароши, Boe. Кобаша. Плевља, Тешља, прилози у парави из Тегања; Рад Гајретових организација: Рад и успјеси Гајретова одбара у Бијељиии за вријеме Рамазана и рамазанског Бајрама, Полугодишњи извјегатај о раду Гајретова одбора у Бијељини. Уопјешан рад женског одбора v Стоцу. Рад Гајрстова одбора у Матејчи, Наставак рада Гајретове просвјетне секције у Тузли: Нове Гајретове организације: Оснивање жеиског одбора Гајрета у Бијељини, Оснишње Гајрехова одбора.у Коморапу; Остале Гајретове вијести: Београдска штампа о Гајрету. Ееоградски гимназијалци мсђу питомцима Гајретова баљалучког конвикга. Издања Гајретове бнблиотек* 1 АПРИЛ С А Р А Ј Е В О 1931 И здаје Главни о д б о р Гајрета у Сарајеву БРОЈ 7 �OSlašujte u listu GAJRET »Gajret« je najrašireniji časopis među muslimanima i svakim danom diše se broj njegovih preplatnika, na­ ročito otkako je povećao svoje gra­ divo. I u buduće, »Gajret« će nastojati da tadovolji što širi krug svojih pre­ platnika i da prodre i u najzabitnija mjesta. Iz ovih razloga, bilo bi u in­ teresu naših trgovaca da oglašavanje svojih firmi vrše preko »Gajretac, a tim ujedno vršili bi i svoju patriotsku i humanu dužnost. -Radnici i prijatelji Gajreta treba da porade u svojoj sredini kako bi trgo­ vine i preduzeća iz njihovih mjesta oglašavali u listn »Gajret«. / Jugoslavenska Privredna Zadruga i Štedionica Vr z. s. o. j. чц SARAJEVU avi se svim u bankovnu siruku Jspadajućim poslovima. Organizuje i potpomaže razne privredne zadruge. — P o­ djeljuje zajmove uz povoljne uslove i prima uloške na štednju uz otkazni rok i bez otkaza uz najpovoljniji ka­ matnjak. — Podjeljuje zajmove na 6°/o agrarne obligacije u neograničenim iznosima uz vrlo povoljne uslove. Uredovni časovi od 8-12 i od 2 i po do 6 časova. Prostorije Jugoslavenske Privredne Zadruge i Štedionice (Jugoštedione) nalaze se u Cukovića ulica br. 9 I kat. Telefon broj 39 Brzojavi: JUGOŠTEDIONA 10% čiste dobiti daje u kulturne i prosvjetne svrhe. Г А Ј Р Е Т , лист Г ајрета друпггва з а културно и економско подизање муслимана, излази 1. и 16. сваког месеца, a цена му je з а наш у Отаџбину 100 динара н а годину, a з а св е остале зем љ е преко границе 200 динара. 'Бацв добивају лист у пола цене код Главног Одбора или код уп рава Гајретових конвиката. Поједини број стоји 5 динара. Директор Х а м и д Н у н и -ћ Власник друш тво „Гајрет". — Одговорни уредник: Хамид Кукић — З а штампарију „Босанска Пошта* одговара Јосип Епгл. �ГОД. XII ГАЈРЕТ БРОЈ 7 С а р а је в о , 1 а п р и л а 1931 П р о ф . X . С. В р к и -ћ Дехократвзаци/а н а ш е н/ерске лросв/ете Ислам као вјера иодаде одлучну предност пред осталим религијама понајвише рвојим општим демократизмом. Он тражи од својих сљедбеника примјену демократских начела у лбдјели ирава и дужности. Општи интерес зајвднпце нретпоставља сс свим другим интереоима и учвршћује општом jeднакоправношћу. Зато вјерски нрописи вежу ког појединог сљедбеннка ислама на обаввзно 'rihвршавањс извјесних социјалиих дужности којима je сврха међусобно помагањ а Зећат еадакаифитр и свака друга милостиња јееу или обавезна или препоручена дјела која су изрази побожности и побожнога живота муслимана. По истим начелима no којима су* муслимани обавезани на међусобно иомагање у обезбјеђивању материјалнога живота, треба да се руководи и међусобно помагање у обезбјеђиван»у и унапређењу духовнога живота. Ширење просвјете, a специјално ширење вјерске просвјете, обавезно je за сваког појединца. Ова обавеза je изражена и у самом Курани a. ш. и у цијелом низу хадиса. Наравно, ондје гдје су муслимани организовани у једну вјерску заједницу, преузима заједница и њезини органи на себе бригу и дужност д а се стара о општим интересима. Вршење те своје дужности морају органи заједнице удешавати према основним начелима ислама. Општи интерес заједнице мора љима бити стално пред очима. Обезбјеђивање тога иптереса мора се руководити искључиво демократским начелима. Имовина вјерске заједнице као и сва друга средства могу се и морају једнако употребљавати за обезбјеђење општега интереса заједнице. Ова ооновна начела утврђена су Законом и Уставом Исламске вјероке заједнице: Тако чл. 6 Устава гласи: »Циљ je Исламске вјерске заједнице д а сљедбени!^ Ислама унаиређује вјерски и међу твима шири исламски морал, a ио томе их културно водиже«. Члан 9 Уотава говори о имовини Ислам'■ке вјерске заједнице: >11мовина Исламске вјерск« зајСднице служи само њсзшшм циљевима, и не може сс ни под којим видом од ње одузимати нити на које друге циљеве употребљавати, осим случаја експропријадије предвнђоне законом. Д а логледамо сада, у колико фактично стањо одговара овим начелима, одноено у колико се наша вјерска заједница руководи овим општим начелима и са колико демократизма она збрињава наше вјерско просвјетне иотрсбе. Посматрајући наше прилике са овога гледишта јасно he нам избити огромна оирека између града и села. Сви наши градови су препуни џамија које скоро у свим мјестима премашују иотребе грађана. У иеким мјестима, тај je број тако велик д а je већ данас велики број џамија затворен и, онако постепено подлијеже зубу времена. У многим мјестима, на умјетан начнн одржају се многобројне џамије. чији се џемат састоји од пет до шест џематлија или сусједних обртника који и не спадају томе џемату. Дотичне мутевелије, из властитих рачуна, боре се да што дуже одрже те џамије. Надаље у скоро свим градовима постоје, уз државне оановне школе, и мектеби-ибтидаије. Дјеци грађанских родитеља даје се могућност д а се вЈерски васпитавају, понајприје у мектебу a no том у /77 �осиовној ШКОЛИ. У з то још у лшогим градовима noУопоредивши овако ирилшсе mirne вјсрскс ирОстоје rpaljaircKo ородњс и отручиб школе, у којима свјете у граду u н а селу, добивамо јодно сташе icoje грађанска дједа уиотпуњују и прош ирују своје никако не одговара начелима, no којима мора да вјерско васгштање. се руководи рад наш с вјерске заједнице и које je Све ове вјерске институдије и вјерске школе и а очиту штету оптшег интереса наше заједнице. уздрж авају се у огромиој већини од прихода појеС вака заједница je обавезаиа д а се једнако диних вакуф а, дакле од имовиис ко ја прииада Исбрине за интересе својих чланова. У погледу збриламској вјерској заједници. И сламска вјерска зањ авањ а вјерсклх потреба разумљиво je да се граду једница je пруж ила грађанима муслиманима домора посветити нешто више пажње, јер градски вољно средстава д а обезбиједс својс вјорске иотребс ж ивот ируж а виш е опасности no вјерски морал nero . и д а се вјерскн иросвјећују. л и и т в о т n a селу. Но и поред те оправдаие потребе Погледајмо сада ирилике н а селу. H am a су р азл и ка између ссла и града не омије бити оволика, села већпном разбијеиога типа. Насељ а и станови су како je случај код нас. H am a вјерска заједница јако раш тркани. К тому je још доста чест случај трош и огромни дио својих прихода n a град, док за д а муслимани н а селу ж и ве изм ијеш аии с а немусело остају мрвице. Иосљедица je тога д а имадемо слиманским становништвом. Број села ко ја имаду н а селу доста муслимана који се само no имену и своју џамију доста je риједак. В ећина села иема матичпом регистру исказују као прштадиици вјере своје џамкје. (Јељани морају д а и д у no виш е кии K(^jii усљ ед општег незнањ а и пепросвјећености лометара док дођу до прве џамије. Мектеби Дбти- представљ ају пајзаосталији дио наш ега села уопд аи ја имаде врло м али број села. M nora села им&ду ште. Уољед поманлсања вјерске просвјете видокруг основне ш коле али н ем ају свог вјероучЈггеља; или такбвих запуш тених сел>ака тако je у за к д а он исако га имаду, он je тако удаљ сн бД школе, д а једва 1ивучује ч а к и. оне додире с а сељанима иеисламске усиије д а се у пе^баест д а н а појави у ш коли. Осим вјере о којима зависе велики и крупни интереси имама м атичара који cyfcу ^ о б и је доба иостављени, његова свакодневиог живота. наш е село не добива готово н ш пта в и п д к о д своје Kao оправдањ о овакове р азлико у стањ у вјерске вјерске заједиице. Издамд матлрчари оптерећени су цросвјете н а селу и граду може се узети ф акат д а вођењем матице толМГо д а они јед ва усиију д а под- je огромна већина вакуф ске имовине у градовима мире вјерске п 8требе свога сједишта! и своје наји д а je т а имовина намијењена нотребама дотичнога ближе околице. Од њ их се коначно не може ввгше града. ( ниш та н и захтијевати. Са претиоставком д а je то ф акат који би био Д а се некако н адокнади ова вели ка мањ кавост вајн дискусије, и пак се не може доказати д а нема у промицањ у вјерске просвјетр н а селу, заведени могућности д а се стање наше вјерске просвјете на су такозвани сејјар-муалими. Међутим, како спрема селу може побољшати. тако и р а д ових м уалим а тавве je вриједности д а Ми имадемо no градовима доста случајева гдје се слободно може поставити иитањ е д а ли р ад ових су потребе појединих ваку ф а утрнуле и л и су у љ уди виш е ш коди и л и користи селу. To су махом ствари утрнуле, a само се још умјетно и n a штету љ уди без икакове вјерске спреме, скоро редовно не- заједнице подрж авају. У з то имадемо један опћенит писмени; знањ е њ ихово често се пута састоји из случај гдје je no градовима стварно, ако не форпознавањ а н а и зуст неколико сура из К у р ан а и из мално, у трн ула једн а потреба ко ја je предвиђена у врш ењ а вјерских обреда; к тому још д олазе њихове многим вакуфнам ама. To су мектеби-ибтидаије. По »хићаје«, које су редовно п ун е празн овјерја које je свим наш им градовима постоје основне ш коле у Ko­ у отвореној опреци са основним начелим а ислама. jim a се згодним и стварним наставним планом може Р а д окакових »просвјетитеља« je редовно негативан, посве подмирити потреба основне вјерске нросвјете. јер они одрж авају н арод у најтеж ем конзерватизму У з такове прилике je стварно утрнула у свим грап одрж авајући и сам и ш ирећи празновјерје које je довима потреба мектеба, и ми вјерујемо д а би сваки у отвореној опреци с а свим савременим културним ш ериатски судија који јасно гледа н а иаше порадом у селу. Нарочито je важ но напоменути д а су требе, дао своју приволу д а се одредбе такових ваови муалими често п ута били узроком д а се сељани ку ф н ам а сматрају као утрнуле и д а се средства, муслимани нијесу п ри друж и ли оснивањ у какове предвиђена за подмиривање тих потреба могу упосеоске задруге у заједии ц и са сељ аним а других вје- требити у друге сличне сврхе. Н адаљ е, no многим наш им градовима имаде роисповјести. Исто су тако познати случајеви д а су овакови сејјар-м уалим и ради ли против подизаљ а џ ам ија коje су већ изгубиле свој џемат и ли се, како основних ш кола у појединим селима. Јасн о je да- смо горе истакли, умјетно одрж авају. Такове џамије кл е д а рад овакових љ уди може бити само нега- имаду своје ваку ф е који, у неким случајевима, представљ ају велику вриједпост. Приходи такових тиван no дотично село и сељане. 1 178 �вакуф а могу се слободно и без запреке употребнтн у друге сличне сврхе. У з овакове могућности постоји још једна општа могућност повећањ а прихода. Управа наших вакуф а оптерећена je многим издатцима, a најтежи и најмање оправдал и нерентабилан издатак иде на мутевелије. Нашој вакуфској управи би много лакш е било управљати вакуфском имовином директно преко вакуфских повјеренстава као овојих органа. Ради тога би општа потреба била да наш а вакуф ска управа чим прије започне настојати за елиминисањем мутевелија из управе вакуфском имовином. Уз велике уштеде то би joj прибавило унутарњу јакост, јер би се елиминисањем мутевелија уклонили лични моменти и лични интереси који много шкоде нашој вакуфокој управи. З а рад мутевелија постоје јасни шериатски прописи којих се мутеве.тије морају држати. Према захтјевима тих прописа и према раду и поступцима већине мутевелија стаље je данас тако д а би врло мали број тих мутевелија могао остати у службн. Једна ригорозна контрола би несумњиво за кратко вријеме одстранила из вакуфоке управе велики број мутевелија и вакуф ску управу ослобоДила тешкпх и пекорисних издатака. Све горе иаведене методе и.начини неоумњиво би били у стаљу да прибаве.средства која би бил) довољна да се наш а вјерска просвјета н а се-лу прави. Па чак кад и то не би било достатно. oni интерес који je оправдан, не би се заставио ни н а другим промјенама које би,- можда само на oro, биле незаконите, али би у ствари биле дозвољене, јер иду за истим циљем. Вакуфп и имања нијесу и не могу бити сами себи сврхом. Бесмислено би било стално увећавање имовине једнога вакуф а и »користоносно улагањс свих ibcгових сувишака«, a д а истодобно муслимани ближс околице тога вакуфа немају свога имама и вјероучитеља и ради тога остају без основног вјерског васпитања. Ако би таково управљање једним вакуфом одговарало формалним захтјевима вакуфнама, оно не би одговарало идејном смислу no кому je настао такав вакуф. Ради тога je нес/мњиво да би правило схватања и спровађања шериатских прописа нашло могућности да се дође до законског ријеш ења овакових питања. Општа и демократска начела no којима се, како смо напријед истакли. мора равнати вјерски и јавни ж ивот муслимана, нијесу код нас дошла ни у најмањој мјери до израж аја. Ради тога страда велики број муслЈш ана н а селу, a преко н>их страда и наша вјерска заједница опћенито. Ово зло се може и мора поправити. Ради тога je најпреча дужност наше вјерске самоуправе и свпх њезиних органа да у свом раду"крену путем демократизма и д а у циљу обезбјеђивања општих интереса употребе све методе и сва располож ива средства, како би се што више посветило паж њ с нашој вјсрској просвјети на селу. Нити je оправдано нитн je корисно no вјерску заједнипу д а наш и градови нерацио^ално искориш ћују огромна средства наше вјерске заједнице, док села остају скоро посве незбринута. Такав начин рад а из основа je противан начелима исламског демократизма, и он се мора мијењати. Свако закаш љ ењ е носи велику пггету не само пашем селу него нама свима скупа. Hamdija Mulić K a k o s e n a jla k š e i n a jb r ž e n a ro d p ro s v e ć u je Kadgod se sastanu naša dva iole prosvjećenija čo­ vjeka, između ostalog razgovora progovori se i o našim životnim prilikama. Tu se sad, obično, nabrajaju naše nevolje i nedaće, pokori i mane. I uvijek se dođe do jednog istog zaključka da je naravno na prvom redu svemu kriva neprosvijećenost naše mase. To je eto uočeno toliko puta i, počelo se i u nas, ne samo da se o tome govori i piše, nego da se i radi. Osnivaju se analfabetski tečajevi po svim kraje­ vima, polagano se nastoji da se u prvom redu dade na­ rodu pismenost. Jest, pismenost je prvi uslov za daljnju opštu naobrazbu i narodnu prosvijećenost. Dva su načina, danas u nas najpogodnija da se širi prosvijećenost u narodnim redovima. U prvom redu do­ lazi ž i v a r i j e č (predavanja za narod) a onda p r o ­ s v je ć iv a n je č itan jem knjiga. Oba ova na­ čina i u nas polagano djeluju u narodu. Naročito pro­ šlog Ramazana u nas, Gajretova akcija u tome pravcu. — prihvaćena je objeručke po cijeloj provinciji. Odziv je, može se reći. upravo divan. Sjećam se, prije dva­ deset godina u nas, prilikom Ramazana, nije se u svoj Bosni i Hercegovini godišnje održalo ni po 10—20 pre­ davanja, a već ovoga Ramazana održalo se preko č et i r i s t o t i n e različitih predavanja za narod. Eto to daje lijepe nade, da naš narod prima rado, i to odušev­ ljeno prima što mu se daje korisno i dobro. To znači, da naša m asa apsolutno ne bježi od nauke i prosvjete. Pokušava se, da se u šire narodne redove unosi i knjiga, da se naš narod uči čitati knjigu, njome sam sebe da prosvjećuje. U to je ime naš Gajret i svoja p r e d a v a n j a štampao u sveskama, da se rašire u narod. Uzgred napominjem, da je i pisac ovih redaka, 179 �uočivši tu potrebu, i s2m skoro izdao svoju malu knjigu Jugoslavensku čitanku, da mnogome, koji je naučio pi­ sati i čitati, bude p r v a č i t a n k a , prvo štivo, koje će mu otvoriti put samonaobrazbi čitanjem knjiga. U širenju poučnih i lijepih knjiga u nas, ići će se tako i dalje, a narod će primiti tako štivo, svjestan da je to njegova korisna duševna hrana. I ako ovo sve rado podvlačimo, ovaj da kažem no­ viji koristan pokret u narodu, ipak ima se još mnogo i mnogo posla, da se dođe do nekog vidljiva uspjeha. Ši­ roka narodna prosvijećenost naime o g r o m a n je i t e ž a k p o s a o koji opet naročito traži, da se radi intenzivno, svojski i brže. Vr i j e m e ne s t o j i . Svaki dan koji prolazi znači, da je vrijeme jedan korak pošlo naprijed, a to znači opet, da je jedan korak i našega rada prošao korisno, ili propuštajući prošao je uzalud. Da se uvaži ovo oboje, i taj teški posao i upotreba vremena, trebalo bi sa ovom akcijom narodnog pro­ svjećivanja, poši još ne samo jače, nego i b r ž e j^sis t e m a t s k i potpunije. Zato ćemo ovdje iznijeti Jos jedan predlog. Uz osnivanje toliko potrebnih ^analfabetskih tečajeva, koji treba što prije i marljivije da zađu i u naša sela i uz uno|enie dobre knjjge u narod, vrlo bi bilo korisno, mislim ovdje najpotrebnije, s obzirom na pogodnost i vrijeme, da se prosvjećivanje ž i v o m r ij e Č i još bolje primjeni i iskoristi. Predavanja za narod trebalo bi naime da ss> si$em atski održavaju, jednim metodskim stalnim redom. To drugim riječima znači, trebalo bi i u nas. da se u narodu osnivaju n a r o d n e š k o l e z a o d r a s ' l e koje, bi se osnivale i održavale isključivo privatnom inicijativom. Da ovu nasušnu po­ trebu i u nas jače potkrijepimo, spomenućemo malu a^ kulutrno jaku državu Dansku, gdje je natod za kratko vrijeme postigao zamjernu kulturu. Tu privatna inici­ jativa radi u dva pravcai: na jednoj strani podižu se n a r o d n e š k o l e z a o d r a s l e . 4 na drugoj osni­ vaju se z a d r u g e u različitim smjerovima. 0 zadrugarstvu se u nas piše, govori pa po nešto i radi. Mi­ slim da bi se i taj rad na zadrugarstvu još bolje razvi­ jao i napredovao, kada se pokažu uspjesi narodnog prosvjećivanja putem analfabetskih tečajeva i naročito, putem narodne škole za odrasle. Podizanje narodnih škola za odrasle nije težak posao. Treba samo mnogo dobre volje i uspjeh bi bio zamjerno golem i blagodaran. U jednom se mjestu (grada, većemu selu) sabere nekoliko prosvijećenih l j u d i d o b r e v o l j e i između sebe raspodijele posao po predmetima. Ne m ora se u svemu tražiti stručnjak po profesiji, naročito kada tih nema nego svaki prosvjećeniji čovjek naročito kada se pripravi za predmet, može da odabere sebi jedan pred­ met za koji ima najviše volje. Dobro je, naprimjer, da 0 higijeni predaje liječnik ili 0 gospodarstvu agronom, ako tih u jednom mjestu ima, ali ako ih nema može i svaki dobar ekonom da našemu seljaku dade. upute kako se racionalno obraduje zemlja, gaji stoka i t. d. 180 Koliko intelektualaca živi po pravilima higijene, pa bi mogli da dadu pojam i uputu u tome pravcu i našemu neprosvijećenom čovjeku. Međutim i u tome pravcu mi imamo i našu higijensku literaturu, gdje se može naći pouke i upute kao što imamo literaturu i iz drugih struka. I Gajretova štampana predavanja ovdje dobro do­ laze. Naravno, ta bi predavanja bila udešena u kratkim crtam a i to što je napotrebnije, a predavalo bi se posve popularno, to jest prema shvatanju slušalaca. Škola bi trajala 3—4 zimskih ili ljetnih mjeseci, već prema prili­ kama tamošnjeg naroda. Nastava je besplatna i posve slobodna. Eventualne manje troškove n. Dr. za rasvje­ tu, mogli bi snositi i sami slušaoci. Nema tu upisivanja, nema udžebnika, nema ni pribora za pisanje. Gdje se god javi deset slušalaca, tu otpočinje škola. Škole se podižu posebno za muške i ženske, a prema tome se i predmeti primjenjuju. Održaje se u prostorijama kul­ turnih društava (Gajretovih čitaonica, klubova, huma­ nih udruženja i t. d). pa i u školama i mektebima. I ako , bi bio taj rad za predavače nenagrađen, ne bi bio te­ ža^. T>osta je da jedan predavač predaje 1—2 sata sed­ mično, a to ne bi bila baš opterećenost u poslu. Kada čovjek čini neki plemenit posao iz l j u b a v i z a n a ­ r o d , tad ga posao goji, krijepi i oduševljava. Predmeti u n a r o d n i m š k o l a m a z a o d r a s l e bili bi ovi: 1. Narodna književnost, to jest dati slušaocima pojam o narodnoj i umjetnoj knjizi, o koristi čitanja knjiga, upoznavati ih sa dobrim štivom i voditi kontrolu nad čitanjem knjiga. Knjige bi se mogle dobiti iz raznih biblioteka. 2. Narodna istorija. Preći kroz našu istoriju u k rat­ kim potezima od seobe naših pradjedova do danas, podvlačeći markantnije istoričke pojave i lica, politička i kulturna. 3. Zemljopis. Upoznati sJušaoce sa Jugoslavijom kao cjelinom sa razdiobom na. b a n 0 v i n e. P r i v r e d n o b o g a s t v o n a š e d r ž a v e . Odziv bi u budućnosti bio sve bolji. 4. R a č u n s obzirom na praktičnu primjenu sa 4 vrste računa. Upoznavanje se geometrijskim oblicima naročito s obizrom na muške i ženske ručne radove. Ovdje treba naročito uzeti u obzir naše narodne motive i ornamenta, a ne tuđe kao u mnogo slučajeva (n. pr. u rezbarskoj industriji, u vezu ženskih ručnih radova i t. d.) pa je takove predmete teško i unovčiti, jer i stra­ nac u nas traži samo Čisto naše domaće. Osim toga mi smo dužni i inače čuvati svoj nacionalni karakter. Ovdje trebaju školska tabla, neke geometričke sprave, koje imaju sve škole, te još slike sa narodnim motivima. 1 5. Prirodne nauke i to u glavnom u vezi sa pozna­ vanjem h i g i j e n e , s o d g o j e m d j e c e , te sa k u ­ ćanstvom i gospodarstvom, i �6. Zadruga rstvo, davši temeljile pojmove u struci, naročito s praktične strane. Tu su na redu razne zadruge: mljekarske, zemljoradničke, zanatske zdrav­ stvene, veterinarske 1 t. d. Kako gdje potrebe iziskuju onako se i uzimaju u obzir. Osim toga ovdje je nužno upoznati slušaoce i sa v o đ e n j e m k n j i g a i b l a ­ gajne. Pomagala za različite predmete kao karte, slike i dr. mogu se dobiti sa dozvolom školskih uprava u svakoj školi. O va akcija izgleda moguće na prvi mah poteška, ali bi se u praksi pokazalo da tu nema kakvih poteš­ koća. Jedino treba više jake volje i čovječanske svi­ jesti naše inteligencije uopšte. Napominjemo još jednom, da ova akcija neće ni ukoliko omesti dosadašnja Gajretova predavanja koja se održavaju samo za jedan sat, pa su zbog kratkoće toj vremena samo u nekim predmetima jasna i korisna, dok za neke predmete kao književnost, račun, zadrugarstvo i t. d. nijesu potpuna i zgodna, jer tu se može da izloži s a m a t e o r i j a a ne i u p u t a u p r i m j e n u te nauke. Osim toga napomenusmo i to da s ovakom školom ide b r ž e , p o t p u n i j e i i n t e n z i v ­ ni U e u radu na prosvjećivanju naroda. Ovu akciju za osnivanje narodnih škola za odrasle mogu da osnivaju sva naša kulturna društva po svoj domovini, gdje će gradovi pomoći i ovdje naša naro­ čito obližnja sela, a u prvom redu ova bi akcija našla najbolji odziv kod naših G a j r e t o v i h p o d o d b o r a koji su i inače upregli sve sile i do sada u raznim prav­ cima, da rade na podizanju našega naroda ka sreći i napretku. Time bi naš Gajret poveo u narodu još jednu ko­ risnu i najzamašniju akciju, koja bi se od mila zvala G a j r e 16 v o m š k o l o m . Hajrudin Ćurić, kand. fil. * Jedan odlomak. l s b o s a n s k o -h e rc e g o v a č k e Istorlfe 19 vek a Prva polovina 19. veka> ispunjena je u Turskoj reformama i borbom protiv reforama. Sultan Mahmud П. Reformator (1808.—1839.) hteo je da uvede potpuno za­ padni duh u svoju državu.cNjegove reforme naišle su na otpor kod konzervativnih i rellgiozno-fanatičkih Tu­ raka. Ne samo janjičari nego i feudalna birokratija i čitave pokrajine ustale su protiv roforama -Đaur-sultana«. Najveću je opoziciju pravila Bosna. Bosansko plemstvo, koje je od pada Bosne uživalo Drivilegije, kojem se skoro uvek gledalo kroz prste i koje je uvek branilo osmansku imperiju, ponosno na svoj polažaj, a u isto vreme zadojeno starim duhom, ustalo je protiv novotarija i prigrabrilo vlast u svoje ruke. Carski namesnici — veziri — postali su igračke u rukama bo­ sanskih kapetana i janjičar-aga. Na sve ovo Porta je u početku mirno gledala, jer su joj Bosanci bili potrebni u borbi protiv Srba. Ali kada su utišani srpski ustanci, Porta je prema Bosni zauzela drugi stav. Posle neko­ liko slabih vezira, koji su se izredali u razdoblju od 1813.—1820., sultan Mahmud II. odluči, da u Bosnu pošalje jednog čoveka, koji će biti u stanju da je dovede u red. Takvog je čoveka našao u osobi energičnog Ali Dželaludin-paše, nekadašnjeg hodže, koji je za vreme svoga kratkog vezirovanja, služeći se krvavim merama, dao pogubiti oko tri stotine muslimanskih prvaka. Pred njegovim besom pobegoše Ali-aga Rizvanbegović i Smajil-aga Ćengić. Godine 1826. desio se znameniti dožađaj u Cari­ gradu. Sultan Mahmud II. dao je smaknuti oko 6.000 janjičara, zatim je izdao naređenje, da se u celoj care­ vini ukine janjičarska vojska i da se po zapadnoevrop­ skom uzoru uvede moderna vojska — nizam. Uz ovu reformu sledile su reforme finansiskog i administra­ tivnog karaktera, koje su naročito tangirale Bosnu. Bo­ sanci su bili ogorčeni na Portu. Dželati novog bosan­ skog vezira Abdurahman-paše imali su pune ruke po­ sla. Kao posledica ovoga krvoprolića bilo je (begstvo Abdulah-paše pred pobunjenim Bosancima iz Sarajeva u Travnik, posle čega je smenjen. Novi bosanski vezir Namik Ali-paša pokušava 1828. god. da zadovolji Bo­ sance i poziva ih da pomognu Porti protiv Rusije. AH sve to nije mnogo koristilo. Bosanci se otvoreno dignu protiv reforama i na sastanku u Tuzli 1831. god. izaberu za vođu ustanka Husejin-kapetana Gradaščevića iz Gradačca. Ovim izborom otvara se jaz između Bosne i Her­ cegovine, koje se podeliše u dve stranke: jedna je bila protiv reforama na čelu s Husejin-kapetanom, a druga za reforme na čelu s Ali-agom Rizvanbegovićem. Ima­ jući na umu da će, ako bude uz sultana, dobiti bolji po­ ložaj u zemlji i ne slažući se s Husejin-kapetanom, Aliaga nije pristao uz pobunjenike.*) Na svoju stranu pri­ dobije Ali-aga veći deo Hercegovine, dok je hutovski gospodar Hadži-beg, njegov polubrat, bio protiv njega. U početku svoje akcije protiv reforama imao je Husejin-kapetan uspeha. Meseca jula 1831 god. potuče on s organizovanim Bosancima na Kosovu vojsku ve­ likog vezira Mehmed Rešid-paše, koja je htela da za- *) Zanimljivo bi bilo ispitati sve uzroke radi kojih je nastao ovaj rascep. Za tu stvar potrebni su izvori, koje je, nažalost, veoma teško dobiti. 181 �"V vcclc red u Bosni. Iza ove pol>ede v raća se Husejin u Bosnu, gde ga, rneseoa oktobra iste godine, njegove pri­ stalice proglasiše vezirom u Sarajevu podelivši mu titulu paše. Pred ovakvim stanjem stvari morao je car­ ski namesnik, vezir Naniik Ali-paša, bežati iz Travnika u Stolac, gde je kod Ali-age našao sklonište. Saznavši za ovo Husejin-kapetan pošalje na Stolac jedan odred vojske pod vodstvom Turan-bega s nai'ogom da uli vati ili žive ili mrtve muselime skupa s vezirom i da pobuni narod protiv reforama. Turan-beg dode s vojskom na granicu nevesinjskog okruga i tu se utabori. Saznavši za ovo vezir i muselimi skupiše na brzu ruku raju i izi­ doše u susret Bosancima. Potaknuta govorom Hasanbega Resulbegovića, da se smelo bori »za časni krst i svetog Jovana«, da će je car, ako pobedi, izjednačiti s Turcima, raja se zaista hrabro borila. Bosanci budu potučeni i s mnogim gubicima ostave bojište. Tek što je Namik Ali-paša napustio Stolac i otišao u Skadar, udara na Hercegovinu druga bosanska vojska sJTimarijem na čelu. Ovoga puta pridružiše se bosanskoj voj­ sci Mostarci i ostali hercegovački Turci J.u d a riše na Stolac. Smajil-aga Cengić, Bašaga Redžepašić, Hasanbeg ResulbegovićЛ kapetan Ijubuški pobegoše iz Her­ cegovine, a Ali-aga, ne mog^v^i se odupreti bosanskoj sili, zatvori se u stolačku tvržavu 15. oktobraJ83lT godv Po Čokorilovom pričanju •pobegao J e Hasan-beg Resulbegović u Dubrovnil^>vome prijatelju Niki Dragomanu, »koji je tumačio i pisao turski«. Njih dvojica počnu pi­ sati fermane, u kojima, tobože, sultan Mahmud javlja da šalje na Bosnu vbjsku iz Rumelije »i da će dati prava svakome ko za njega pbđe na vojsku«. S druge strane tih vrlo veštih falsifikata stajalo je na srpskom : »Hrišćani moji pravoslavni! Ustajte za krst časni, ne dajte se buntovnicima! Držite se junački i udrite se s neprija­ teljem dok ja ne dođem s vojskom. Nikola Pavlović, car ruski.« gov polubrat Hadži-beg, gospodar Hutova. 1 ovoga puta bebu neprijatelji novoga paše potučeni, a među poginu­ lim bio je i Hadži-beg, kojem se Ali-paša u zadnjim ča­ sovima narugao: »Bijedni Hadži! Sta je to s’ tobom bilo? Kao da te je izbola koza s rogovima!« — Iza ove pobede sazva Ali-paša svoje pristaše na zbor. Tu odredi da se Mostarci prognaju iz polja nevesinjskog 1 da uopšte sve neprijatelje i otpadnike careve treba uništiti. Za usluge koje mu je činiJa raja obeća je nagraditi. Ka­ da je ostatak njegovih neprijatelja pobegao ispod Stoca, Ali-paša pode s vojskom u nevesinjsko polje i protera M ostarce iz Nevesinja. — Meseca aprila iste godine po­ sla Husejin-kapetan još jednu vojsku pod vodstvom Mujage Zlatarevića na Ali-pašu. Uvidevši ovaj da se ne može s neprijateljem na otvorenom polju sukobiti, za­ tvori se opet u Stolac. I ovoga puta svi napadaji Bo­ sanaca bili su uzaludni. » U isto vreme dok je ova vojska opsedala Stolac, kretao se novoimenovani bosanski vezir Kara Mahmudpaša sa svojom vojskom protiv Husejin-kapetana i nje»gtMijli pristaša. Na glas o njegovom dolasku u Bosnu ostaviše Bosanci opsedanje Stoca. O događajima u Bo­ sni saznade Ali-paša potajno od glasnika mostarskog vl'adike Josifa.*) Ne oklevajući ni časa Ali-paša pohiti s vojskom u Bosnu i u zadnjem času reši bitku na P a ­ lama u korist Kara Mahmud-paše, 17. maja 1832. god. Literatura: A. Maikov: Istorija srfoskoga naroda (Beograd 1858. — štampan Čokorilov: Ljetopis hercegovački 1S31.-T 1857.); U. Pamučina: Žizn’ Ali-paši Rizvanbegovića stol’čanina vizirja gercegovinskago (u Giljferingovom zbor­ niku »Bosnija, Gercegovina i staraja Serbija«, S. Petersburg 1859.); Dr. S. Bašagić’: Kratka uputa u prošlost Bosne i Herce­ govine (Sarajevo 1900.); Ove »fermane« poslali su oni hercegovačkim mu- D. Pavlović: Pokret u Bosni i Albaniji protivu reforama selimima, koji se vrate u Hercegovinu, pročitaju ih raji Mahmuda II. (Beograd 1913.); 1 dignu je na ustanak. Dok je Ali-aga bio opkoljen u Dr. M. Prelog: Povijest Bosne u doba osmanlijske vla­ Stocu, dođe mu glasnik s carskim fermanom, kojim se de (II. dio — Sarajevo); Ali-aga imenuje pašom. To je bilo m eseca februara Dr. St. Stanojević: Narodna enciklopedija srp.-hrv.11332. god. R azabravši od svojih ljudi da njegovi nepri­ slov., knj. 3. (članak Dra Ćorovića: Rizvanbegović jatelji stradaju od gladi i zime, odluči da izvrši napad i Ali-paša). da se rešl opsade. Noću između 26. i 27. februara 1832. *) Ali-paša je bio u dobrim odnosima s ovim vladi­ god. otvori tvržavu i navali nenadno na neprijatelja. kom; slao ga je kao izaslanika sa svojim sinom Hafiz-pašom Medu njegovim neprijateljima bio je ovoga puta i nje­ Omer-paši Latasu. Jesam li se, u korist Gajreta, osigurao kod osiguravajućeg društva „Dunav”? 182 �Мустафа Мулалић З б о г е& лада Појава 13 — Пређашњи и стражар. С т р а ж а р (всома зшишчиа брката noja na janног реда и лоретка. У руцк иоси noirvq>eic. Поздрави jio стражарску, али некако силовито): Добар >вечер, људи! Ибро: Ооо! Добар вечер, господин Перо! Ови (оздрављају): Bor тс помого! С т р a ж a р: Овдје се у овој кући иалази нека Јулитка Иштван, звана Вебинка?! Б с б и: (сва протрне). Ови: (ce заглсдају и погледају сумљиво Веби). А л и ј а (ступи пред стражара): Тако сс моја супруга зове. Беби joj je умјетнички псеудоним, a лраво joj je име Јулишка. Што вам треба? С т р a ж a р: Имам наређење власти да je no закону предведем у полицију, a на основ.у лараБ е б и: Jao! (цикне као гуја у ироцијену) Jao! Mene у полицију као уда£у госиођу! 'Шкалдал! Зар сс у овој зомљи тако са дамам^ пмупал A л и ј a (Јако изненађен): У полицију? Зашхг вам треба? С т р a ж a р: To су надцр (Жвари. По лрави,^ службе, нисам дужан да вам дајем објашњење, je ствар строго иов. (Ово пов није сктћепп ријеч) Госпојица Бебшгка мораЧгонијети и сврје стваШ' Алија (брани ce): Али шгнемате нитта с њоме. Она je сад моја супруга, na ако власт нешто од ње жели имаде мене да позива. С т р а ж а р (врло достојанствепим гестом попут каквог Наполеона): A би ли ви мо^им вас за н>у лежали у затвору? Ибро: У затвору? Е то онда imcy чиста посла! Са д ула х: Барем да смо вечерали. А л и ј а : У затвору? A зашто? Ona je ne само лојална него и држатворан елемснат!... Беби: Ja ћу ce жалити na министарство. Алијо, како дозвољаваш да ona рсдарска битаига опако поступа са мном!? С a д у л a х: Естагфирулах. Ja сам, брате, наглух мало, мене но узимљи за овједока! С т р a ж a р: Научен сам ja на оваке тичице. Ове ce оне мало праћакају у мојим рукама, али ни јодна ne може да ми исклтстне између прста. Стари сам ja дисац. A л и ј a: Ако je иотто за вријемс њспог пријаniibcr зваља nerto na п>у палагао na ce no можс оправдати. И б р о: Може бити ифтире, алг како joj ко пасјсдне... (7) А л и ј а : У стан»у je ona сада платити глобу, колико год закоп осуди. Ja мислим, да ce једна часпа Дама не може на такав пачип предводити пред власт. Уосталом није никако био ред, да нам у ова доба бунит('. кућни мир и како видите госте.. ............. ............ С т р a ж a р: Mene ce пишта ne тиче je ли ко частан или нечастан, пити гам ja дужаи но правилу службе да ce са странкама објашњавам и да дајсм изјаве ако je у продмету строго пов. Ja сам дужап да Јулиипсу звапу Бсбипну, a то je та дотичпа особа mro уз вас стоји, ухаисити и отражарно ciii>oueсти 01;ружном Суду, јср тамо има да одговара за један круиан злочип крађе, злочип иреваре, злочин злоупотр^е, озледе у једној тучи, иокушаја самоубојства- отровањем и шта ja знам свега шта још iDia, a кад ce све сабсре ne гиби joj ссдам годпна топткс, робије. Кад дотичиа особа искуси закопску казну, онд^можете са њом паставити ваш часпи брачни жнвот. (Мучан дојам изнепађења присутних. Алија глвда сад редара сад Бсбиику, која ce je сва упу!;ла у ce, и пролазе га ладни жмарци. Беби ce баци њеоко врата, зарбје му главу у њедра и очајно зауртшче: Недај ме, Алијо!) Б е б и : Недај ме, Алијо! Овај редар лаже! On ми ce само освећује јср му нисам хтјела изићи у сусрет и јер сам му залупила за носом врата, кад je једанпут насрнуо на моју собу. Он je простак! С a д у л a х: Знао сам ja да њој није махане, док ce она на игли врти. И б р о: Зијан пост joj љезин. Како je ићрамли, маго би човјек сваки дан на зијарет, на кахву и мехабет! С а л и х а г а : Двије сам муштерије отјерао, ira још рсзилук! С а д у л а х : A ja ce ваздан лехризио! A л и ј a: (забезекнут, поблиједио, бсз крви je и без иигмента. Дубока упреда га убила у мозак, те један моменат ne може пити да мисли. Буљи у неодређеност). С т р а ж а р : Дакле уимс закона прсда.миом! Бе би: (ce увија Алији у њедра и урла неке маџарске псовке) С т р а ж а р (подузимље брахијалшу мјеру): Шта би ce ja с тобом натезо. Полази! (поиушава, да je одгули од Алије, алп ona ce лршшла ко пијавица). A л и ј a (у њсговој ce лупш куха и будк. Будп сс понос, кога му je страст пога шла, na у једанпут ce трже и енергично, грчевито, свом снагом одчупа Бсби и гурне je na стражара, a onaj je дочо.ка na овој пендрек): Курветина! 183 �Б е б и : (цијукне жаловито): Зар тако? Ти ме одгурујеш? Зар јс то љубав? Турчине! Пуститв ме, да се убијем, д а прережем жиле. Л изола ми дајте! (Грчевито се отима) С т р а ж а р (чврсто je стисно у своје шатсетине па je дрмуса): Не дери се већ купи ствари! (Гурис je n a поље пошто je она стгретно пограбила свој кофер. Редар за њом изл&зи пуцкетајући лендреком no паиталопама.) Добра noh, људи! (Наставиће се.) Шефкија ВубиЋ, проф. С л о б о д н а трго&ина и заштита уопште Р А З В И Т А К И Н Д УС Т Р И ЈС К Е П РОИ ЗВО Д Њ Е И С Т В А Р А Њ А С В сТ С К О Г П РОМ ЕТА Још у 17. столећу преовладавала je у заиадпоевропским држ авама м ан уф актурна и х у ћ н а лроизводња, која je у главиом могла подмиривати потребе локалне пијаце. К ада се производњ а и пијаца у овнм држаљама у толикој мери разви ла и ироширила, да je м ануф актура са својим ручним-фадом престала д а подмирује друш твене потреое, опда се почела осећати све јач а теж њ а за усаврш еним средствима производње, за које he требати све мање љ удскога р а д а .^ а je теж љ а tf зачела мисао о примени науке, специјално' математике и лриродгагх наука, у производњ и у р ти те . Солидан темељ ударио je развоју мацтинерије Ш утбн са својим законима мехашгке. Л авоазје својом теоријом гороња определио je н аучн и правац хемије. Роберт М ајер са законом о д р ж а ^ а енергије, Л ибих с-а његовим учењем о храни биљ ака и н а јза д Пастер и други осливачи бактериологије, д ал и су моћни подстрек развитку пндустријске л пољопривредне производње. Сада се сваки процес ироизводн>е р асчлањ ава на најпростије појаве, уопостављ а се узрочна в еза међу њима, теж и се д а се он »јасно протумачи, д а се уп озн а његова неопходна, природна законитост, и д а ice уклони при том п роучавањ у ове оно што je случајно и споредно. H a овај н ачин je н. пр. бактериологија усп ела д а изврш и читав преврат у схватањ у лојединих процеса лроизводњ е (виноградарства, пиварксе индустрије и т. д.) Н екада je земљорадник одређивао кл а с у зем љ иш та пилањ ем, no мирису, простим посматрањем. М еђутлм савременп агроном сада оперише са научним инструментима — ретортом, млкроскопом л т. сл., и иомоћу њих и зраж ава как воћу земљилгга у тачним бројевима, који нам говоре о садрж ини влаге и различитих минералних састојака. К ем ија и ф и зи к а н ал азе све већу примену у металургији, технологији и осталим гранама индустријске производњ е и стварају тш 1е читаве преображаје у целокуиној производњи. Подела рада у мануф актури била je једно веома моћно средотво за примену механике у дроизводњи, она je товорила хирерархијску расчлањену радионицу за производњу усаврш ених алата, она je срои звела машнне. Познато je д а je п арла м аш ина биЛа пронаЈ)ена још крајем 17. века., али она ииак није створила никакву промсну у производњи. Зашто? Зато што м ануф актура тад а није прштремила све техничке предуолове e a из!>аду машине, није створила потребан број извежбапих, искусних мсханичких радпика, и што механлка није б лла довољно развијела. К ада je ироширење евролских пијац а побудило људе д а лронађу маш лне, онда се и појавила машина. Епоха м ануф актуре крајем 18. века лиферовала je већи број опособних механичких радиика. 'Уз то je још било и таквих вештих занатлија, који су заједно са м ануф актурним радницлма нзрађивали примитивне маппше. Све ове чињ енице несум|Н>иво су утицале н а п рон алазак парне мапш не Џемса У ата. К ада je била пронађена прва вели ка м аш ина за предење, тад а je отпочела производњ а за оветско тржиште. H a светско тржиш те није се могло изаћи без потпуног одстрањења меркантилне политике л зав ађањ а потпуне слободе трговине. Тако рећи даљње продирање индустријске лроизводњ е било je у велико уветовано завађањ ем овога новог система. To су особито осећали енглекси трговци, који су хтели под сваку цену и д а буду посреднчци и уједно продаваоци домаћих индустријских ф абриката н а светској пијаци. Учествовање Енглеске н а светским пи јац ам а бивало je из д а н а у дан све веће. Изгледало je, д а he Енглеска постати фабрикант читавог гвета, noготову к а д а почеше избијати на површ ину даљњи лн дустријски проналасци. Проналасци у једној индустријској грани изазваш е промене и у другим индустријским гранама. Индустријоки налреци пову- Члан Гајрета свјестан je члан своје заједнице 184 �/ \ кош8 за ico6om пољопривреду, a ови скуиа изазваш е огроман развитак саобраћајних средстаза. К рупна иидустрија лотребује брзи превоз сировила и фабричке робе. Огуда je наступио развитак бродарства: уместо једрилице пароброд; у копленом саобраћају уместо кола железница, уместо курира телеграф. Наоружавгаи се.овим новим оружјем трговц и сада превозе пољопривредне производе из разних делова света у Европу, a лиферују младим колонијалним земљама своје индустријске производе. Ове мере које с у могле имати за резултат кочење редовног тока овога међународног промега почеше се помало укидати н ирокламова се погиуна слобода и унутрашње и спољашње трговине. Томе следствено тражило ее Свих мера, које би imaле за циљ било ограничење, било фаворизоваље ма које врсте трговине. Почеше се укидати све забране и цариие за увоз сировина и хране и за извоз готових фа|бриката, a тако исто и премије и друге олаклтице, icoje je уживао извоз фабричких производа. Систем слободне трговине јелино се могао ломирлти са фиекалном царином, т. ј. царином на увоз потрошних артикала који се ие могу производити у земљи. MeOmedalija Fazlagić, upravnik rasadnika u Goraždu Nauka o voća rstvu (Nastavak) ZEMLJA tešku opet sa pijeskom, krečom i laporom ili đubretom. Djelovanjem topline (mraza, vode, zraka i obradom b) U d r ž a n j e v o d e . Iz sitnih dijeiića sastav­ zemaljske površine razno kamenje se vjetra, raspada i ljena zemlja držače dobru vlagu, kao što je to tako se stvara zemlja. Negdje tako> zemlja ostane na istom mjestu, pa joj kažemo m a t i č n a z e m l j a . Kiše, kod glinovite i humusne zemlje. Pjeskovite zem­ rijeke i potoci, te usovi snesu je na niže položaju, pa je lje su suhe. Bez vode nema biljci života. Naj­ zovemo n a p l a v i n o m . t bolja je ona zemlja, ako ima u selbi 20% vode. Snage i svojstva zemlje. Stalnim vjetranjer.i \ Ibl P r o p u s n o s t . Isparavanjem ili propadanjem dom zemlje biva dublja, snažnija. U plitkim zemlji u m rtvicu voda se gubi. Isparavanje zavisi od uspijeva još šijiVa i jagoćtasto voće, u dubokim osL... topline i vlage u vazduhu, te konačno od sa­ voće. Obrađivana zemlja ima dVa sloja: o r a n i ć j i stava zemlje. U težim zemljama voda se gubi m r t v i c u . Oranica se dade prepraviti za sadnju vo­ manje, u lakim opet više. ćaka. Kamenita, šljunkovita i pješčana mrtvica mora d) K a d i I a r i s t a. Voda i u njoj rastopljena mi­ biti zamijenjena dobrom oranicom, a mršava i jalova neralna hrana iz donjih slojeva prilazi svima zemlja još i podubriti. Mrtvica je za uzgoj voćaka do­ slojevima oranice. Najveća je u humusu i glini, bra, ako glinovita oranica leži na propusnoih Japoru ili pijesku manja, u šljunku nikakva. drukčijoj mrtvici, te kad lakša i propusna oranica leži e) U g r i j a v a n j e . Zemlja prima i drži toplotu, na manje propusnoj glinovitoj ili laporastoj mrtvici. a to je ovisno od njene boje, sastava, vlade i Zemlje suviše vlažne moraju se pred sadnju voćaka mekote. Zemlje tamne boje, suše, mekše i gru­ isušiti. U dubokoj i plodnoj oranici možemo s pravom blja na povrhu, više se zagriju i drže toplotu; očekivati i dobar rod. Neke voćke traže bolju zemlju, neke su opet skromnije. pješčane i krečne zemlje ugriju se brže, ali U čemu se sastoji plodnost zemlje? prije i ishladnu. 1. U p i j a n j e (absorbcija). Iz vazduha i vodenog Vrste zemalja. taloga zemlja prima u sebe raznu bilinsku hranu i drži, Zemlja je postaja iz raznih vrsta kamenja, pa je da je voda ne otplavi. Iz vazduha prima: vodene pare, ugljični dvokis, dušik, ugljičnik amonasti, te amonijak. prema tome i sama raznolika. To je glina, pješčar, ‘.hIz minerala dobiva: kalij, kiselinu fosfornu, kreničnu i por, krečna zemlja. Truležom Mlinskih otpadaka postaje sumpornu, vodik, kreč i željezo. Glinovite i humusne crnica (humus). Sve te zemlje obično su pomiješane. VUILL (crnica) zemlje imaju veću sposobnost upijanja, pješča­ nici manju. Prvi su i rodniji od drugih. 2. Fizička s v o js t v a zemlje: a) M e k o t a. U sitnu i meku zemlju lakše ulazi toplota, voda i zrak, stablo se bolje ukorjenjuje. Teške i kompaktne zemlje mokre su i tvrde. Previše meku zemlju treba miješati sa glinom, Prema udjelu u toj smjesi imamo: 1. L a p o r a s t u z e m l j u . To su većinom ulomci neizvjetralih kamenja i oko V* gline. Nije zgodna za voće. 2. P j e š č a r , pješčanik. Ima 80 % pijeska. Ako ima bar 10% gline dobra je za trešnje, kesten i ribizle. Glinovit, dubok i rodan pješčar (20% gline) dobar јб 185 �gotovo za sve vrste voćaka. Potrebno je ćesio dubrenje, to su gladne zemlje. 3. I l o v a č a ima 60% gline, ostatak je pijesak, kreč i humus. Teška ilovača ima i 90% gline. Obična ilovača (65% gline) ako je duboka i propusna dobra je za šljive, jabuke i kruške. 4. G 1i n o v i t a z e m l j a , g l i n a . U njoj je 30— 50% gline, nešto kreća i humusa, te dosta pijeska. Do­ bra za uzgoj svih voćaka. 5. K r e č o v i t a z e m l j a . Ima u sebi 7 5 + kreča (vapna), te oko 20% gline 5% pijeska. Ilovasto-krečovita i glinasto-krečovita zemlja dobra je za kruške i trešnje. 6. C r n i c a ( h u m u s ) . Nje ima dosta u dolinama, blizu rijeka i potoka kao naplavina, te po šumama. U njoj je od 8—2 0 % crnice, ostalo je glina, kreč i pije­ sak. Pristupačna je svima voćkama. Crnice ima i u barama, ali za voće nije dobra. Hrana, koju daje zemlja voćkama je: 1. K a l i j . Dobiva se vjetranjem ; rastojiljiv- postaje, krečom, sadrom, čestim oranjem i kopanjem. Ilovača i glani imaju ga dovoljno, dok su krećne i pješčane zemlje siromašne, 2. K r e č ( v a p n o ) . Njega obično ima dovoljno u zemlji, siromašne su kisele zemlje, bare i slatine. Ovim isušenim zemljama treba pridavati kreč u formi pijeska, paljenog kreća ili sadre. 3. F o s f o r n a k i s e l i n a . Nje imade malo. Računa se, da na 3.000 kg zemlje dođe 1 kg fosfor­ ne kiseline, dok u 25 kg zemlje nade se 1 kg kalija. Zato je potrebno da se voćna stabla prignojavaju umjetnini fosfornim gnojivima. 4. D u š i k se stvara u zemlji pri gnjiležu organskih (bilinskih ili životinjskih) dušnili materija. Njega nema nikada u zemlji suviše, zato treba do­ davati stajskim đubretom, pištevinom, te umjetnim dubrivima kao što su čilska salitra, a od nje je još bolji sulfat amonijak. 5. -Ostala hrana je: sodik, lilor, željezo, kremična i sumporna kiselina. Oni obično ne manjkaju u zemlji. (Nastaviće se.’ КЊ ИГЕ И Л ИСТОВМ Д р . М е х м е д Б еговиЋ »О п о л о ж а ј у и д у ж н о с т и м а м у с л и м а н к е п р е м а и с л а м с ч о ј н а уц и и л у х у да на ш њ ега в р е л е н а « (Београд, Графични умјетнички завод »Планета«, 1931 Цијена Дин. 8.— ) Под горњим насловом објелоданио je r. Др. Мехмед Беговић низ својих предавања ноја je држао питомцима у Женском интернату Београдског Гајрета. Женско питање je код нас у главном до сада третирано као социјално питање. Оно je било предметом посебнога реферата приликом конгреса интелентуалаца за вријеме Гајретове прославе у год. 1928. И прије конгреса a нарочито за вријеме дебате на самом конгресу истицала се лотреба да се друштвени положај муслиманке утврди према науци ислама. Наша илмија која ово питање позна са те стране, нерадо се изјашњава о њему. Кад je бивши реис-ул-улема г. Чаушевић о овом питању у јавности дао неке конкретне изјаве, дигла се je лротив тих изјава конзервативна улема и са познатим »такриром« покушала да обеснажи изјаве г. Чаушевика. Тим поводом je још јасније избила потреба да се муслиманска интелигенција сама упути у ово питање. Први и успјели локушај у том правцу учинио je г. Др. М. Беговић који у предговору сам каже: да тема није свестрано обрађена и потпуно осветљена«. Ипак велики број чињеница, историјски и правних, које нам je писац саопшгио, за шире кругове je новина која на наше женско питање баца посве друго свјетло. При обради теме писац се, уз многобројно цитирање куранских ајета и хадиса, послужио изворним и признатим дјелима, арапских теолога и правних историчара као Бухаријом, Таберијом, Кудуријом и Халебијом те закоником »Ахкаму Шерије« и многим другим дјелима. У з ова дјела писац на више мјеста цитира разне евролске оријенталисте међу којима се нарочито истиче Голдциер са својим дјелом 186 »Le dokine et la loi de l’ islam« и E. Moutet ca дјелом »L’ islam«. Проучавањем нашега женсног питања на основу Курана, хадиса и цитиране литературе писац je већ овим успио да ca онога питања скине завјесу којом je наша илмија прикривала до сада право стање и друштвени положај жене према чистој исламској науци, У првом свом предавању предавач je приказао биједно и рспсно стање жене у предисламско доба, доба џахилије. Потом je изложио како je ислам од жене-роба нгправио слободно грађансно лице ca пуном личном и друштвеном слободом. Већ овдје јасно избија контраст између постојећег правнсг положаја наше жене према пракси шериатскога права код нас и лравног стања које je учвршћено Курани a. с. и хадисом. Taj контраст још јаче избија у другом предавању у ному je предавач, no утврђеном социјалном лоложају жене према исламским изворима, прииазао како je историјском и социјалном динамиком настао данашњи друштвени положај исламске жене. Наведени су и објашњени страни утјецаји на покривање муслиманке, утјецај суфија грчких и хришканских филозофа на запостављању жене у друштву, те настојање поједииих исламских владара који су својим одредбама проузроковали да се je исламска жена повунла из друштва и одрекла друштвених права иоја joj je ислам дао. Писац je утврдио цијели низ злоупотреба шериатског права ноје се неовлаштено чине на рачун жене, a нарочито злоупотребе у шериатском брачном и наслел>дном праву. �У трећем предЕЕању предавзч je приказао вјерске и друштвене прилике код босанско-херцеговачких муслимана ионстатујући да се нод нас ислам испољио више у свом вјерском формализму него ли својој религијској културној и ссцијалној битности. Четврто предавање je апел на нашу омладину да се преда раду на просвјећивању нашега друштва a специјално наше жене, јер се само путем културног и просвјетног придизања могу уклонити заблуде од којих пати наша жена и цијело наше друштво. Поред драгоцјене грађе коју садржаје књига г. Др. Беговића писана je лијепим и чистим језиком и забавним и убједљивим стилсм, те, и поред свог студијсиог карактера, не замара него угодно забавља. Kao специјална студија ова нњига имаде лијепу научну вриједност a као књига ноја je намијењена просвјећивању нашега жеисксг подмлатна она je управо драгоцјена. Ради тога ми препоручујемо свим Гајретовим раденицима не само да je набаве и прсчитају него и да je рашире у народу. Књига се може добити нод Београдског Гајрета, Доситијева ул. 4, Београд. Књижари добију књигу уз уобичајени попуст. X. Б. ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК ГаЈрет ове п р и р е д б е Успјела Гајретова забава у Бос. Новом Ha 21./U. 1931. прпредидо je Повјереништво Гајрета у Бос. Новом Гајретову забаву у просторпјама »Кнно Парндс«, која je у сваком погледу, a нарочнто у моралном, мимо свако очекпвмвс успјела. Забаву je отворио Повјереннк <д Мсхмед Шпшеиић, <кадија, поздравнвши присутпе 4t пригодшш 'говдром нодвукавшц нппредин Гајретов рдд уИ^рошлостн \u садашњостп, као и племсннту идеју п задаћу Гајретов^ к^нагласивши потребу органнзоваил п зблпжења како у нацноналиом тако и ^у културно-просвјстном u економсжом. гогледуг ЈЗатим je као друга тачка програма била слпјЈдеН«: Декламацпја Рсфи Цсрић, ученице трговачке школе »Гајрету« од Пстра СпмвЈ Ешгс McMiih, уч. трг. nm fte: »Гајретова хнмна«. »Нова Химиа «r. X. Хуме, пјева дупли квартет. Овдашши учитељ глазбе, г. Сеад Фрајденфелд, ст&вио се je иа раополагање, »na *6 прло успјсшпо изучпо нјеваче, liejh су отпјевали »Гдјретову хнмну«, д и сам je са гђицом Косовком М. Нииолнћ нзводпо на виоллни уз пратњу клавира умјетничку тачку: »Цх. де Берио: »Аир Варпе«, која je нарочито' бпла задовољавјућа. Дилетантама који су врло успјешно одигралн своје улоге, како и пјевачима, Повјерспиштво: Гајрета и приређивачви одбор са својим режисером г. Мунпбом Б^хмећом, професором, изрнче најљепшу захвалу, јер су својскп и одано пружили своје силе Гајрсту. Повјеренипггво Гајрета сматра дужношћу да овнм путем изрази признаље п овдашњој претсједници »Кола српсаснх сестара« гђл Mapu Прибићевић, јер je пста пружила у раду издашну потпору. Hama вриједиа повјереница гђнца Тахпра-ханума Церпћ, у друштву са гђицом Халидом Чаушевић, сакупила je обплан бифс, који дароваше слиједеће госиође и гооиода: Гђе: Фрајденфелд, Султанија Каоетановић, Хаџић, Шолц, Чаушевић Милсна, Унгарн, Собо, надаље rr. Перковић 'Гома, Др. Савић, Ољача Милан, Брајднћ, Шефик Османовић, Залмбег Церић, Мухамедбег Крлнчбеговпћ. Ибрахим Муфтић, Раковић Хусејн, Мујо Ka.nrh, гђица Фатима Иирахимбсговпћ. Осим овог дароваше за бифс у готову н то: гђе: Дин. 30.—: Јовапка Цвнјетојевнћ; no Днн. 20 .—: Даринка Рајлпћ, Злата Гоце Гучетића, Петровпћ, Meh, Бергер; no Дпн. 10.—: Лела Тодић, ‘Средпћ, Грубаиовнћ Кратсна гђа Симе Тодпћ, п г. Урош Ољача Дин. 20 .— Добровољпе прилоге за забаву даромаше: Ио Дин. 100.—. rr. Браћа Муфтић. Фрањо Петровић; Дин. 60.—: Урош Ољзча; no Дип, 60.—: Зпошшир Дујмовпћ, Васплнје Јапковић; Дип. 40.—: Др. Н. Цвјетојевпћ; но Днн. 30.—: Мплан ГрубаnoBiih, Душап АдамошЛ, Др, Дозе Гучетпћ, здпокат 4 0 —; no Дин. 20.—: Лука Николић, Илпја Качавешм. Дугаан Штековић, Бергер, Хасан Даутчехајпћ, Шарић Ахмет, Дрљача Душак, PađtoijHh Хасиб, Средпћ Алекса, Михајло Голубовић, Туралп, 'урчнтељ; Браћа Чаушевић, Карановић Ђ. Симо, Даутчехајпћ Мухарем, Војновпћ стројовођа, Чурак Адам; no ДДл. 10.—: Д. Дрљача Перо, Ибрахпмбсговић бпљежннк, Рпзвнћ Хаопбд^Цр. Фнгаер, Спмо Риђучпћ, Крлпчбеговпћ Мехмед. Цсрпћ Хасанбсг, Штековић Свето, гђа Узелац, Јоваиоnnh Петар 10.— и нола метра дрва, Кондић прото, Радоман Вељко, Бастаја Раде, Аспм еф. Шехнћ, РаЈ:ановић Салих, Ра-i«anh 'Борђо. Субашнћ Хилмија, Н. Н. п Дпн. 5.—: Рајилић Јово. \ Накаадно врипослаше: Срл. банка у Двору Дпн. 100.—, Двора no г. Дру Барачу свега 50 Дпп., r. Миле Тубнн 20.—, X. Хази« Хаџнћ зп— , Алија еф. Кличић, пмамматичар у Сухачи 20 .—. Бруто прнход ове забаве пзносио je око 5.000.— дшира a нсто прнход Днн. 3.102.50. Напомиље се, да се мптсријални прпход nnje могао очекпвати у всћој мјери, јер je нспосредно у кратком врсмсну одржано впше забава, алп поред евега тога успјех je, k a k o што je истакнуто с моралне стране впше него задовољавајућп. Гајретова бајрамска забава у Горњој Тузли. Мјесин одбор Гајрета у Гор. Тузли прпредпо je своју прву забаву na трсћи дап Бјрама. За ову забаву владао je велшш пнтерес kako у мјесту тако и околицп. И ако je тога дана била покппшца, одзнв je био изнад сваког очекивања. те je пространд сала основне школе бпла дупком пуна публлгке. Нарочпто je запажека посјета пз околних: села Храсна и Сељубља, пз чега се видп да je Гајрет кродро п у иајзабитннје село. Ашлнн приређнвачки одбор од пет лпца иеуморно je радио да она што боље усппје, те je збпља и иепунио своју жељу. Сваку вечер Гајретови раденици рддилн су око ове приредбс. Не само да cu били заиоолени муипчарцп, него су узеле учешћа и асене, које оу се пајвише истакле у сакупљању женсвих ручних радова за томболу. Te Гајретове раденпце које су се нстакле, a које су се и до сада истицале јесу гђа Хаснија Демнровић, оупруга овдаша.ег гаколског унр;шптеља, затим Фатима Шеховић, супруга мјгcuor општниског биљежншса. Ове двпје приједпе rocitobe iiuсу жалиле труда да обиђу цијело мјоото, н да сакупо што више предмета за томболу. Пред сдму забаву приређивачкл одбор имао je највпше посла око декорисања сале. Заиста јс бпло лпјепо поглсддти дивно уређену н доста пространу салу народне осаговне школе. Позорнпца je била окпћена зелснилом u ћнлпмима, За декорисање спле има се злхвалптп Суљи Кушл>угићу и Мујаг« X. Мујагићу. Да na забави будо што удобнвјс посјстпоцима, одбор со je побринуо u за столице, noje увијск upu- 187 �годом приредбн на сслу маакају. Отолпце je, како до сада тако и овај пут, драговољпо дао г. Мехмедбег Моранкић звани »Тробег« из Тузле, na чему му Мјесни одбор Гајрета најтопллјс захваљује. Уједно мјеснн одбор захваљује се г. Мујаги Селпмовићу, који je бесплатно превозио столице, као и Зејћиру Ћатибушићу, који je такођер бесплатно довукао бину из Симина Хана. Нарочито се захваљује одбору Нар. кц>лжнице п читаоиице у Симину Хану, који je овом пршшком позајмло бнну. Преко цлјелог Рамазана, скоро сваке вечери, одржаване су дилетантске пробе, на које су редовио долазили дилетантп. За ову марљпвост дплетаната највишу захвалу заслужује .г Џемал еф. Демировић, школскн управптељ, који je одлтчно извјежбао дилетанте, да се сни покажу како треба. Ha сами даи забаве билд je велика ужурбаност. Још зарана иочели су стизавати сељаци из околних села без разлике вјеро. За велшсу иосјету сељака треба похвалитп овдааињег бпљелшнка г. Бсћира Шеховића, којн je много иропагирао међу ссљацнма да ову забаву они у што већем броју посјете. 'Гачно у 8 сати на вечер огпочео je праграм забаве. Ha позорницп се појавио мали Мустафа Шеховић, ђак IV. разр. основне пгколе, који je веома лијепо декламовао етихове »Живио Краљ« од Boj. Илића млађег. Друга тачка програма бно je монолог »Мића као војник« којег je залста умјетпички пзвео Хајрудин X. Мехмедовић, заслушии Гајрехов рададгкк. Ha трећој тачцп прнказан je позорпшни комад »Пуинца*, шала у 1 чпну од Екрема. Гдавпу улогу Џафера пзвео je г. Јусуф Шеховић na овште задовољстао, Поред r. Шеховића истакао се je у улози мухтара г. (Хајрудин X. Мехмедовић. Затим истичу се Емин Шехћћ ,У улози »Ханифе«, Дервиш Дервшпагић п Абдурахмаи Кушљугпћ.. При свршетку комада дилетанти су бурно аплаудпрани^и no други пут изазвапи на позорницу. Други дио забаве, била je томбола. Карте су биле скоро све распродане, још прије почепка, забаве. По свршеној то^боли пастала je игранка, која je трајала до зоре, Јсада су се п^сјетиоци задовољни, задржавпш добре утиске, разишли куФама. Од угледних личиости na забави су прнмјећени гг. инж. Јосип Фаршгк, управник рудаикд са госпођом, Ибрахим еф. Гојачић ,шер. судија из Кладња, Кадри еф. Хајдаровпћ, шер. судаја из Тузле, Латифагић, командант тузланске полиције, те још много другпх углсдних личности. Добровољне прилоге са, стране послаше г. г. Др. Иван Томљеновић, бившп Бан Хрватскс и Славоније и претсједник »Монтаније« д. д. у Загреб Дин. 500.—, Милан Попић, велетрговац из Тузле Дин. 100.—; no Днн. 50.—: Прва Хрватска штедионпца подружница у Тузли, Земаљска банка филијала Тузла, Др. Алпја Мехмедбашић, адвокат из Тузле, Павле Бауер, управник жичпс жељезнпце »Мајевица«; no Дпн. 30.— 'Вазим еф. Рушчуклија из Кладња; no Дин. 20.—: Апотека »Звијезда«, Драго Јовановић, фотограф, Тузла; no Дин. 10.—: Јосип Рац, Анте Камељашевић, Тузла, Душек сластичар, на чему им одбор најтоплије захваљује. Добровољне прилоге за бифе од својих кућа послаше господа: Абдулхамид Кушљугић 1 патигапању, Абдурахман Кушљугић l бурек, Мујага X. Мујагић l хурмаџик, Зејћир Иатибушпћ 1 хурмаџик, Дервипг Дервишагић 1 хурмаџик, Абдулах Сарачевић 1 баклаву, Џемал еф. Демиропић 1 бурек, Мухамедага X. Мсхмедовић 1 хурмаџик и Незирага X. Мехмедовић 1 хурмаџпк. Укупни приход забаве био je Дин. 4.821.75. Да je ово све овако испало имдде се захвалити и члановнма прнређивачког одбора г. г. Незираги X. Мсхмедовићу, тртовцу ДТемал еф. Демировићу, пжолском старјешини, Абдулхамиду Кушљугићу, трговцу, АбдЈ'лаху Сарачсвићу, по- 18S словођи Тежачке задруге, п Већиру ПТсховићу, општипском бпљежнику. Гајретова забава у Тешњу Мјесни одбор Гајрета у Тешњу приредно je 28. фебруара о. г. своју годишњу забаву у свпма просторијама читаонпце »Зрињски« у Тешљу. Како сваке, тако и све године забава je успјела у моралном и материјалиом погледу. Све просторије читаонице бнле су дупком пуне посјетиоца домаћих, из околице и са стране. Забаву су посјстплп у великом броју нарочито грађани муслимани, ну п грлђанп осталих вјера билп су знатно заптупани, као п сва мјесна културно-просвјвтна друштва. Забаву je посјетила и најотменија публика града и околице. Све тачке програма извсдсне су na потпуно задовољотво публике и проираћене бурним аллаузом. Kao прву тачку нрограма нзвела je ученица основнн школе X. Јусуфоштћ Ралија, декламацпју »Поздрав ILeroвом Kp. Височанству Протектору Гајрета Простолоиасљеднику Петру« од Редакп/ије »Гајрета«, a затпм je још са шест ученица основне школе складно отпјевана химна »Боже Пррвде«, коју je публпка заносно стојећи саслушала. У другој тачци програма пзвела je сеоска соколска чета из Шнја у народним нО'Шњама. просте вјежбе. Kad трећу тАчку програма извели су чланови и пријатвљ л^ајрета комад »Хаџи Лоја« од Б. Нушнћа. Цијели ток трајаља комада чпнпо je на публику аубо жутнсак и гледала je пред собом у жиппм оликама хнсторпјгЈсп догађај из далеке прогалости покосне Босне. X. Лоја, Ристо Вујак п Грга Шишић претстављалп су алегорнчну слику братства и јединства и добро се чуо узвик Гргпн: »ако нас вјера може дијелити пред олтаром црквенијем, не може чред олтаром Отаџбине«. Цијели комад изведен je управо умјетшгчкл, a нарочито главне улоге. Томбола je била врло богата и састојала се je већлм дијелом из народних ручних радова, те je била за тили час распродата. Бифе такођер био je обилан. Ha забави je изабрата за Мнс гђица Сејда Лалић са веКинои гласова, тс je награђена са веома лијспим даром, a сам њен избор био je поздрављен и од публике. Истакнути нам je нарочито, да се je за што бољи успјех ове забаве нарочито заузео вриједни и заслужни пријатељ Гајрета, начелник среза г. Радомир М. Чађевић и Мјесни одбор дугује му свесрдну захвалност. Надаље су се око ове приредбе истакли својим радом и то око прикупљаља томболе: Г. г. X. Јусуфовић Осман, Лалић Мехмед, Смајлбеговић Исхак, те начелник опћнпе Теслићке г. Вуковић Дугаан, a од женских: гђице Кма и Зухра Мујчпћ, rba Картал Фехма. гђа Ајаповић Хава и гђица Лалић Оајда. Надаље су много придонијели својим радом и то: за извођење 1. тачкс програма учитељице гђица Леви Ленка и гђа Мулалић Шемса, при раду око бифса тђице Мађаревић Штсфпца. Хапданагнћ Есма и Чубелић Нада, a за извођеље 3. тачке програма г. г. Смајлбеговић Исхак, Дсрвић Фуад, Шехагић Алија, Галијашевић Исмет, Даутефендић Алија, Бајрактаревић Омер, Сркаловић Хакија, Хаидапагић Бурхо, Албахари Јусо, Ибрахимпашић Мухамед, Мулалић Џемал, Кахвић Ннзамија, Сркаловић Мустафа и Шкољпћ Ахмет. Иначе су миого у свим пригодама око ове приредбе придонијели г. г. Мујчић Ашрага, Лалић Мехмед, Смајлбеговић Ризах, Мехипагић Хамдија и потпретсједпик Мјесног одбора X. Јусуфовић Осман еф. Мјесном одбору такођер je изишао у сусрет и цијели олбор читаоницс »Зриљски« давгаи за ову прпредбу све своје просторије нд располаган.е, длвгаи уједно Гпјрету као до- �бровољни пркнос 10% припос од чистог прпхода, KOju би joj према закључку припадао пригодом овакових приредаба. Свима горе наведеним лкцима који порадише око ове прпредбс, као и свима дароватељима и посјетиоцима забаве Мјоонп одбор Гајрета у Тешњу свесрдно се захваљује, јер оваковим нстинским радом за Гајрет бити he морални и материјални успјех свпх Гајретових приредаба увијек осигуран у мораном и материјалном погледу. Коначно нам je напоменути, да je забава протекла у у најбољем реду и да су посјетиоци остали ове до зоре у најбољем расположељу. Да je ова забава успјела не само морално него и w теријално свједочи приход од ooto 9.000 дин. Глашш одбор Гајрнта такођер захваљује се свима oicuма који узсшс учешћа у опомеиутој приредби било с моралне или маторијалне стране. Асим? Да, он je награђен пољуицима u миловањем мпогпх дама, a љегови присутни родитељи срдачним честиткама. Праграмне тачке пјевања, извела je »Србадија« умјетнички u na опште задовољство такођер бурио иоздрављена од присутиих. Овдје морамо нарочито с похвалом истаћи патриотски рад овог нашег старог пјевачког друштва, које у Гајретова згбава у Бијељини Иако je Мјесни одбор за вријемс Рамазана интензивно радио, да Гајретов кулггурно-просвјетнн програм што јаче продре у најшире народне слојеве, у исти мах je такођер жнво радио, да његов рад у том правцу буде окруњен онаквим материјалним успјесима, како одговара економекпм приликама овога краја; имајући у виду велике Гајретове потребе у том правцу. Једио од главнијих врела ГајретОвнх прнхода сватако су његове приредбе. У суботу/ 21 . фебруара дакле трећи дан Бајрама, Мјесни одбор je рриредио велику u свечану Гајретову забаву у пррсторАјама хотела Дрине. Програм забаве бно je врло бпран, протеан патриотским кама, ради чега je кроз цијело вријеме владало релико интересовање међу грађаиством, нарочито међу прнјагељима Гајрета. Коликогод je одбор^предвиђао, да ће ова забава обилно посјећена, ипак u та предвлђања надматпила cj кпваља u naјопгим исгичнцјих одборника, тако, да ( сторије хотела не само биле дупком пуне, пего су тијесн. гато je заиста рвјетко видјети у нашој cpej тога се je приређивачки одбор нашао у једној туацнји ради недовољног простора,' na су се многи нији посјетиоцн — плативши прво мјесто — задовољпли стајањем негдје у прикрајку u с највећом i [ пратили ГЂИЦА Х А Л И Д А ЂУМИШ ИЋ, »МИС« ГАЈРЕТ, БИЈЕЉ ИНА пзвађан.е мбавног програма, koju се je састојдо из ових тачака: свим Гајретовим лрпредбама добровољно наступа и својпм 1. »Живио Краљ!« — жива слижа. приказује Гајретова омладпна, a ријечи рецитовао je Асим Јолдић, учешгк Ш. заиста умјетничким пјевањем увелнчава Гајретове приредбе, на чему нашој »Србадији« свака чист и хвала! разр. основне школе; Трећу тачку програма »Милосрђе«, деиламовала je врло 2 . »Државна химна« — пје®а мјешовитн хор Српског темпераментно мала Атифа Липничевић, која je такођер жипјевачког друштва »Србадије« из Бијељине; во u зорно приказала велико мнлосрђе важлх раи>ених рат3. »Милосрђе« од Војислава Ј. Илића — декламује Ати- ника према непријатељским рањеницпма, што je на присутне фа Липничевпћ, ученица осповне школе; произвело риједак дојам и симпатије према нашој јуначкој 3. »Југославенска хпмна« — пјева псто пјевачко дру- војсци. штво; Задњу тачку програма »Противнике« од Ахмета Му6. »Македонске пјесме« — пјева мушки хор истог дру- родбеговића управо умјетннчки су извеле дилетантице муштва.; слнманке. noje су првп пут јавио наступиле на позорници. 6. »Противници« — актовка од A. Мурадбеговића с Овај комад г. Мурадбеговнћа, како je већ познато. п potkah je Гајретовим колом од гђпце Асије Кавазевић, која лично су- народним севдалпнкама u та севдалпнка заноено je одјекдјелује у овом комаду. нула из груди нашпх еманципованнх дјевојака u навјестила Прву тачку програма извела je Гајретова омладина на побједу Гајретове идеје, прогрес u духовно ослобођење мусвеопште задовољство тажо, да човјек запста није знао чему слпманског елемепта наше пације. За вријеме нзвађаља ове би се mirne дивио: величанственом прпзору живе елике уоп- тачке програма у сали je владала гробна тишнна, јер гостп ште, импозаптној фигурп Југославије у лпцу наше вриједпе просто ннсу зпали да ли да уживају слушајући замамне Гајретове радпнце гђпце Рађије Пашић, која je са својом по- мелодије иаших севдалпнкп или би сс више дивили раскошјавом и држаљем евратила опгату пажњу публике нли ми- ном докору позорнице u њезином чаробном освјетљешу! Дилозвучипм ријечима малог Асимп, који je многе до суза га- зањем застора пред гостима се je указала раскошно уређена нуо! Свршетак овог ријетког прпзора фрепетично je поздрав- босанска соба са двије младе муслималке замишљепе у своје љеи дуготрајним пплаузом и чесгитан.ем извађачпма, a мали дјевојачке сан>е и чсжње за нечим неочекиваштм потом je 1S9 �6 цШаљите редовно Главном I одбору убрану чланарину! 190 11111111111111111 из љнховнх груди одјгашула пјесма иуна чежље и сердаха истичемо, да je о овој нашој прчредби п о другом раду Мјесног одбора донно поеебап члапак са слнком liamer претза нзгубљеном cpehoM, a салом je ирострујао глас уздаха, сјсдника бсоградскп Југославеиски Гласшгк као u то, да je као што то обнчно бпва када се угледа какви риједак припоелије ове забавс п успјсшног рада у Гајрету, н а т претзор. Нарочнто je на стралце произвела необпчан дојам раскошно уређеиа босаш-ка соба, коју пнсу ималп прилике до- сједник г. Прсљубовнћ одликован пзбором у миога локалпа тле видјетн, те су no спуштању заетора некл иоиовно ку- културпо-просвјетпа, прпвродпа, хумана, тпортска и витешшалп да кроз застор још којп час гледају тај уређај. Сврше- ка друштвп. Тако na прнмјер у најскорије вријеме изабраи je: за претсједника спортског клуба Зоре, за претсједника так комада поздрављен je бурним аплаузом тако, да су динадзорног одбора Мјесне задруге за пољопривредни кредит летанти п дилетаитпце морале поновити епилог комадд: Гајретово коло с пјевањем од гђнце Асије Кававовић, која ie у Бијељини и њезиним делегатом у Сарајево, потстарјешином Соколске чете у селу Чађавици, једном чисто православном лично то коло водпла. сслу, одборником Соколског друштва у Бијељини, одборниДа je ова тачка извсдена овако лијепо, a позорннца умјотпичкл и раокошпо декорисана, имаде се na првом мје- ком Друштва за народно просвјећивање и чување народног сту захвалитп режисеру г. X. Респћу, једном вриједном Гај- здравља за град и срез Бијељину и одборником Друштва за ретовом радннку, воји mije зкалио труда ппти свога слобод- заштиту дјеце и младежи, a то je најбољи знак пажње према ггилним радницима културног прогреса и општег повјерења иог времеиа, да ona Гајретова приредба испане што љешпе ii онако, каво долнкује Гајретовој великој идеји, затим дилепрема њима. тантпма и дилетантицама, нашим вриједнпм ханумидама, које су такођер преко цнјелог Рамлзана и no ноћп и no дану Приликом ове Гајретове забаве приложише веће доброредовно долазпле на пробе не ждлећи своју фамиллјарну вољне прилогс слпједсћа г. г.: По 100 Дпн.: Мплорад Иукзудобност ii у оппм чпсовима, шада je cbsiiko m човјеку послије новиђ* Срескп палелпик Алскснћ, Н. Н., Душан РесановпК днсвног поота потребан одмор, na чак н опда. када су мпоге грунтовнј»чар, Мнхајло Јоваиовпћ, Фплијала земал.ске баш;е оболиле од грипе п болеспе долазиле na пробе, како бп ова ii ЗаШтлијсжо удружсње; 70 Дин. Хасанбег Хаџић из Т. 'ГрГајретова приредба што љенше н што свечанпје пспала; 9a- 'и аве; 00. Дин. др., В. Ксцмановпћ; n o .50 Дин. Михајло Потпм нарочпта хвала госпођама: Рнфатбеговпћ п Азапагић. повЈц, Душа.11 Поповац, Дервиш Липничевић, Душан Алсккоје су Гајрсту ставиле на расположење своје богаде босанeiVh.' Mrjara X. Бсгановић. Михајло Макспмовић u Рудолф ске вамјештаје и овима оним, који активио ^узешс учешћа у Кобеља; no 30 Дии. Јохан'Мнлер. Хусејнбог Пашик МнкоБаовој Гајретовој ириредби,*' спсциј^лно 'наишм вриједним од- бић, Михајло Стаиковпћ, Јово Бидаковпћ, бпљежпик Ашчсборницама женског одбора, који nolijtaiiine богате ручне раiiih. Алијага Имамовт, М. Атанацковић и Мухзмедбег Људовс од нашпх угледних хапума заТајретову томболу т-до-— ^Јрвић; 40 Дпн. Јусуфлга Грапчаиовпћ a мпоги no 25. 20 н маћа јсла' за бифе. . Ј z' шЧДин. норед улазнпне, noja je предвиђена измсђу 15—40 Послије свршеног првог ди.Го^а програма рвзвило се .je,,, J[n ir\ no мјесту.' шггимно весеље и коло све 7 g p n ујујтро. Ноло јс отворио Ј. g.v omj)C даровашо слиједећс хануме: no торту: Злате х. претсједник нашег о.н^ра г. Прељубовић са гоопођО Прељубовић, Рабије х. Хусагић. халумица Соко, Емпне х. начелника г. Лукића Србијанкоч^ a потом су сејнадб^ј шице j y | yiJ Нејре х. Имамовнћ п сластичарна прохасиа; no бамијењала друга народн^кола и окретне пгре. У том међу^ i Сафст lx. Да.утовпћ, Атифе х. Зулфнкарпашић, Фавремену распродавата je томбола п карте за избор краљице тпмс jji. Kapuli; хурмашиде: Азе х. Фидахнћ, Џемиле х. Имазабаве. За ову тачку програма вчадало je међу млддежп ве- мовић, Нејре х. Салнхбеговић; маснс улутме: Садпје х. Липл>и;6 интересоваље и штјецање у избору појединих љепоHiriemih ii Peijinue х. Хорјћ; no бурек: Емине х. Имамовић тнца тако, да се je резултат мсђ>ао прогласити. тек у 3 сата ii Расемс х. Хн.јриЋ; севдиџан: Нура х. Пашнћ; колаче; Нсјno поноћи. З а краљицу љеноте Пзабрата je гђица Халида IjP х. Оеманбеговнћ; тукда печена; Шсфкст х. Пашић ii 'Бумитпћ. за почасне даме 1фицс Велпда Салпхбеговић п прссшд: Зинст х. Фпдахић. Сенија Peciih, којнма je Мјеснп одбор>иод^јслио спупоцјепе to у новцу, ручни.м радовима и Свима прилагачи Гајретове дарове састојећс се из козмстичиог прибора a које у јелнма најљепша хвала и жпвили. Ието тако хвала свој су послије тога френстнчно поздрављсне од ^осгпју. tojn морално донринесоше, да овд оној госноди ii госпођа Ову забаву посјстили су миогн угледпи грађаип и претане овако лијопо и доетојио Гајрета Гајретова приредба ставиицн појсдшшх културно-нросвјетнпх и других друштаii п.оговпх циљева. ва, већнм днјслом са својпм госпођама п onaj иаш свпјет. комс Гајрст највпшс поевећујс своју пал:н.у. Међу одличним Гајретова забава у Жепчу гостпма запаженп су гг. пуковннк Варјачић, срески пачсл7. марта т. г. одржао je Mjcorai одбор у Жепчу, Гајреник Алекснћ, градски начслшпс Лукић са супругом, Хифзи- тову забаву уз судјсловатс искојс r. г. грађаиа који су са бег Ђумишић с нородицом, Стсво Ншсолић претсјсдинк Haљубављу уложили доста труда за добар успјех забаве. Ова родце Одбране ii пјев. друштва »Србадпје«, директор гпмна- je забава морално сасвим уипјела, са напомсном, да су joj зије Перц. адвокат др. Чалдаревнћ, Хпфзибег Зулфпкга1рш1- нревшпе малу пажњу поклонили онп, који су je специјално шић с норолицом, Јусуфага Гранчановпћ иомппдант ватротрсбали поклонита. Матерпјалнн je успјех забаве био пригасне четс. Асимбег Фпдахић с нородицом, прога Катапнћ, лпчно добар ако се узму у обзир тсшке еасономске нрилтсс др. Кецмаиовић срески љекар, X. Бегановнћ Мујага с nopou сиромаштво грађана. Чист приход од забаво бно je Дии. дицом, Душан Поповац са супругом, Мплорад Ђупановнћ и 2.082.— многи другн, што je свакако лијеп знак пажље прсма Гајрету, и знак, да je ззбава у моралиом погледу ванредпо успјела, a исто тако н у маторијплном ногледу. Г>1>уто приход @ ® Ž c > 6 ^ c)6 ^ > 6 ^ )(S ^ S ) износи 10.715 дииара, што je ирсма овдашњим прилпкама ванредан усијех, јер свс досадашн.с приредбе мјеспих и иајпопуларнијпх друпггава, нпеу получнвалс ш пп «.ono дкн а р , тс сс ради тога oiihciiuro мисли, да je ona Гајрстова забава једна од најбољпх п иајусијслијих прире.даба ne само у onoj сез-пш. nero од много годппа уиазад. Д а јс то тачно �Рамазанско сијело женског мјесног одбора у Градачцу ГајретовсЈ сијело у Урошевцу Ha 12. фсбруара т. г. женоки одбор Гајрета у Градачцу прнредпо je своје сијело. Ivano у мјесту нема згодних просторнја, гдје би се могло иаше женскиње сажупљати и међу собом се забавити, то je друштво присиљсно да овакове приредбе одржаје no приватппм кућама, na je за одржавашс спјела својевољно уступпла свој стаи претсједница Женског мјеоног одбора гђа Санија х. Јахић. Ha 21 пр. мј., трећу ноћ Бајрама, приређеио je у Урошевцу друштвепо спјело са игралком у »Хотел Централу«, које je, обзиром да je владала neлima елемептарна нспогода ii да je ту ноћ одржаваиа још једна забава, било одлнчно посјећено, н у пријатном и веселом расположешу трајало до 3 часа послије пола ноћи. Tom прпликом поздравио je носјетноце и одржао прн•годни говор о цпљевмма u раду Гајрета г. Бешир Пинтул. О БУЧЕН А ДЕЦА - УЧЕНИЦИ ПРИЛИКОМ Б А ЈР А М А 18. II. 1931. ГОД. У У РО Ш ЕВЦ У II ако су одборнице саме позива/ле гостег-цосјете /није било много, a само зато што je ;£jie дбба у мјрсту грипа бнд& у јеку, na многс због болести се шгоу могле одазватн. Гђица Хатиџа Тигшпћ одржала пм je предаваље »Улога мајке у кући п њен васпитии утицај на одгој дјетета«. Предавање je бнло поучно и разумл>ив<\ 'па je у-Ј велнку пажшу иопраћено све до свршетка п ндграђено аплаузом. Потом je гђнца Славпца Колакрвнћ, учжтел>иц.а, отсвирала неколлко пјесама иа клавиру na задовољетво нублике. Ha захтјев гостнју гђица Хатиђа Tinmihs отпјовала je солопјесму »Млада Јелка« уз пратшу на квдллру гђпцс Славице Колаковпћ. Претсједиица je устунила свој радно и грамофон, a уз хармонике je евирала чланица Шухрета Мулаосматтић, na je весеље било велико и сијслнло се до нза пола ноћи. Гостн су бнли почашћени лимунадом, кафом, цигаретама и хуршашицама, a које еу даровале слнједеће одборннце: Емина х. Градашчсвпћ, Футметд х. Градашчевпћ, Хасиба х. Градашчевић, Мухелефа х. ШеЈккчет, Шемса х. Мнinrh, Пемба х. Имамовић, Рашида ii Разија Незнћ, Изста п Саннја х. Јахнћ, којл. je уз то даровала још лимунаду, кафу и цигаретс. Морални успјех био je одличаи, a матерпјалпи задсшољавајуКн. шеријатскц судија из^Качанпка, препоручивши нарочито муслпманима, да своју младеж проовјсћују, и у слози и љубавп живе са својом браћом других вјера, чији je говор од ирисутних пажљиво саслушан и аилаудиран, na чсму му и овим путем најљепше захвал>ујемо. Нрпход онјела' изно je Дпп. Одбор се иајљешпе захваљује евпма онима, који сијело поејетише и длроваше добровољни прилог за Гајрет. ЈЕД АН МОМЕНАТ ПРИЛИКОМ ИГР АЊ А ГАЈРЕТОВЕ ТОМБОЛЕ У У РО Ш ЕВЦ У Гајретово сијело у Тешњу Како je Мјеснп одбор Гајрета у Тсшњу био у нсмогућnocni за вријеме Рамазани-шернфа диекутовати опшнрније са слушаоцима Гајретових вазова, јер je био запослен око нрпредбе забавс. те томболе. то je одлучио ових дана сазвати Гајретово сијсло, на којем he се одржати одрсђеиа Гајретова нрсдавања н дати прплкке публици na дискусију. Рсзултат јавиће се накнадно. 474.— Гајретов Мевлуди-шериф у Грачаници Мјесни жснски одбор Гајрета у Грачаницн нрпредио je 18 јануара у стану г. Асима Аликалфпћа Мевлуд за жешже. Одзнв je био велик, што je добар доказ да су наше муслиманке свјесне важности Гајрета no каш исламски елеменат. Присутне je у имс одбора иоадравила претсједнпца госнођд Алпкалфић са топлпм и бираннм рпјсчпма и захвалнла um се на многобројпом одзиву. 191 �V 'Вриједпа и агилна претсједница п овом приликом позвала je оне, које се још нису уписале за чланице Гајрета, да то чим прије учине, те да и оне својим мишшалним мјесечнпм допрпносом помогну Гајрет у остварењу љегових тежibir и циљева. Затнм je на љезин предлог послан поздравни брзојав протсједнику Гајрета господину Дру Авди Хасанбеговићу. Послије свршеног Мевлуда претсједница гђа Аликалфић почастила je све присутне шербетом, кафом, цигаретама и осталим на властнти троша.к. Tom приликом сјетише се Гајрета прилогом слиједеће госпође: no Дин. 30.—: С. Кајмановић, Ш. Кадић, С. Прохић и 3. Жишко; no Дин. 20 — : И. Халилбеговић, X. Касумагић, Зукић, A. Вејзагић; no Дин. 10.—: П. X. Мујић, ,Х. Суман, С. Мулабећпровић, М. Халилбеговнћ, X. Демировић, A. Спахнћ и гђице Решидбеговпћ Сафида, Кадић Мемнуна, Кадић Лејла и Аликалфић Фуада; no Дин. 8.—: гђа С. Чубриловић и гђица III. Мехиновић; Дип. 9.—: М. Шавовнћ; no Дин. 6.—: Р. Жуннћ п X. Хубсановић; no Дин. 5.—: гђе: A. Сарајлић, II. Сарајлић. М. Моралић и гђице Р.Хифзпефендић и Н. Заимовпћ: no Дпи. 4.—: госпођице Р. Суман, X. Бахић, Р. Тутунџић и X. Хаџиалијагић: no Днн. 3.— госпође 0. М. Мехпћ, Н. Мехиновпћ п гђица Е. Пашић п Дин. 2.—: гђа М. Ширбеговић. тику Прпвилегованс arpapire баике, која je педавно и њиховој задрузи подијелпла један Behn зајам, чиме су се многи задругарн у најпотребније вријеме користили без обзира, што се у тој задрузи купе готово искључиво муслимански тежацн, a да се — всли, — нарочпто не истиче врпједност здругарства у посгледу штедње п стварању властнтог капитала, допуњујући то ријечима: »Данас, када благостан.е многих европских држава почива на задругарству, ne би смјели ни ми остати скрштених руку и своје народие снаге дијелити у јединице, те тако и у будуће срљати у очиту окономску пропаст; морамо слиједити дух времена, a путовођ у свему томе нежа нам буде наш Гајрет и његовн стручни сараднпци, нарочито вриједии и агилни наш пољопривредни стручњак г. Ш. Вубић. On je у свом лијепом предавању одлично приказао вриједност задругарства, његов иостанак и развитак, na вас молим, да то предавање помно саслушате«. Предавач je потом прешао na читање предавања допуњујући исто потребннм објашњељима према мјесним приликама задругара ове задруге, које je саелушано у највећој тишини, a потом бурно поздрављено. Ово предавање направило^-је један необичан дојам и расположење међу присутним тако, 'да>Су многи већ одмах најпрвправније изјавили, да ће се уписати- у ову задругу, у колико дотле иису били уписани. \ r t 3 • Пошто je међу присутннм завладало опптте раоположење, за^1ол>ен јечпредавач, да прочита н прво Гајретово преГ а /р е т о в а л р е д а в с њ а даваље под наеловом »Вјера«, а.ли пошто je исти бпо уморан, то je предаватРе прочитао тајник Мјесног одбора, X. ГгјретовЕ предавањз у Бијељини 1 Хујд.уровић, које je такођер получило необичан утисак :r Покушај Мјесног одбора, да Гајретова популарна-тгЈге^ ''жеље присутних. да се и слиједећа Гајретова предавања чавања. нарочито ona вјерске садржине, одржаје нослпјв те- одржавају међу њима,. Предавања су била без дискусије. равије у џамијама, уродио je добрим плодом. Ilpfeo преда^ алл су прпсутнп умолили одборнике, да Гајрет или дадс ваље под нисловом »Вјера«- егфржато 22 . ј Рамазана у Главној иницијативу или у властитој режији преко зиме одржаје поџамији у Омладиноком клубу »Зори«, наишло je на ошнте љодривредне течајеве у оним мјестима, која су већим дијеодобравање. како смо то већ лриказали у 3. бргјју- »Гајрета« лом тежачка, што je наравно симпатично прихваћсно од приод 1. фебруара о. r. С сутнпх Гајретових функционера. Друго предаваље под наеАовом »Будимо задругари« од Како смо већ у свом полугодпшњем извјештају пзвијег. Ш. Бубића, одржао je наш претсједиии г. М. Прељубовић стилп Главнп одбор. ова Мјеола задруга основана je пнпциу просторијама Мјесне задруге ,за пољопривредни кредит у јатпвом предавачп г. Прељубовића и једног напредног теБијел>пнп и то у суботу вече, 24. истог мјесеца. Иако то п ре-; жака, који су у нсто доба и тлпвпи фупкцпопе.ри те задруге, давање није најављено раппје, него' тек на 2 оата прпје n.i- донешен je још отпрпје закључак Управног и надзорног одчетг.а, ипак je посјећено од напгах теж&ка у толиклм '|C jy бора исте задруге, a исти једногласно акдептиран na извалда су просторије те задруге биле премклене, na je предевач редној њиховој скупштнни, да сваки члан те задруге треба морао прећи у сусједпе веће просторије, a то je најбсл.и до- да буде у исто вријеме и члан Гајрета, што je наравно једна каз великог интересовања пашег свијета за trna предавдп>з. лијепа добит и у моралпом и у материја.п.ном погледу за Предавач je претходно враткпм и језгровитлм топом објас- Гајрет, уз то и добар знак развијене свијести nanier тежака иио присутним слушатељима, којих je било na броју преко за Гајрет и љегове ннтепције. 200, циљеве друштва Гајрета, љегову веллку оригу отсо свеТреће предавање под насловом »Одгој naine дјеце« од општег културног и екопомског препорода муслимаиског еле- г. Хамдије Мулића. одржао je 26. јануара у псто вријеме и мента, нарочито н>еговог тлавног језгра — муелимаиског те- у истим просторијама, г. Ибрахим Даутовић, учитељ и стари жака, истакнувши да Гајрет ннје више обично културно Гајретов раднпк. Да je и то предаваље одржато у истим пропросвјетно друштво мањих покрајипских димепзија, пего да сторијама разлог je тај, што се у тој Задрузи највише купе je то сада један културни покрет, у који треба да ступе ови напга старији људи, кућни домаћини тежачког сталежа, комуслимани у свом сопственом интересу и у пптересу на- ме je пајвнше потребпа noyi«i у сваком погледу, a специјалродне цјелине, ако мисле да егзистирају као људи и као гра- но у одгоју њихове властите дјеце. ђани иаше миле отаџбине. Kao и друго предаваље и ово je такођер бројно посјеTom приликом je предавач парочито иагласио смјерннце ћено баш од оиих лиц.а, којима je предаван.е и намијељено. друштва Гајрета пшрењем својих популарних предаваља ове Предавач г. Даутовпћ прије прелаза na читап.с и потребпо врсти у циљу развијања задружне свијестл и економског објапхп.еље овога предаван.а, рекао je у главпом ове ријечп: подизања муслиманског тежака, воји да-пас највттше економ- »Главни одбор Гајрета свјестан евега оног, што шшсм свиски страда у овом времепу опште пољоприврсдне кризе. У јету недостаје у моралном и у материјалном иогледу, издристи мах свратио je пажњу присутним, да наш витешки жаје многе Јсонвикте и шегртске домове, у којима су нашли Владар и Љегова Крдљевска влада као и све државне вла- пуну заштиту многн сиромашни ученици као у свом очппсти и устаиове водећи рачупа о општем благост.ш>у зсмљо- ском дому, a у којима се уче свалом добру. Гајрет отвара и радшгчког сталежа. једнако и обплпо помажу п муелиман- многе аналфаботске течајеве, у којпма иаучс читати п инеатп оког тежака, у колико се on зпаде кориотити прпицппима старији муслимани. a од колике je то њвма користи, то пезадругарства. Наводи кпо еклатантап примјер задружиу поли- треба нарочито пи цетицоти, јер то сваки од и.их најбоље ( . 192 �una. 1ajper je ето нреузео н ову племеииту акцију, да и ма. Предавач je био г. Рахмија Хускић, учитсл. иародпе осшнрс !’лојсвс iiamer сппјета својпм ионуларним предаван.нма ковнс Hiictuie. Освм тпгљ држао je предаван.с у Гајреховиј нроевјсћује, a то јс иаравпо један племенити гест нашег Гај- чихаоници н Адем еф. Мујчииовић, муалим. Ha овим предарета, na треба да хо увиде и они, који су од н>ега до сада вањима било je одушевљеио iuinn,aH.e од мпогих слушаоца. подалеко стајали, треба да увиде, да je већ скрајње вријеме Гајретова предавања у Томислав Граду да се сви окупимо око Гајрета и да га помажемо. Досадапга>а Гајрехова предавања, која су одржали цеки Mjecmi одбор Гајреха у Томислав 1’раду одржао je Гајвриједни чланови овдашњег Мјесног одбора, получила су за- рехова предавања за вријеме Рамазана у Муелиманокој чимјерне успјехе, a мепи je као насхавнику и као старом Гај- таоници као најподесиијем: мјеету. Предавање »Вјера« одржао ретовом раднику nania у дужносх тема »0 одгоју наше дје- je у очи nexica 29. јаиуара у вечер, иза херавијз, секрехар це« од вриједног и иародпог узгајатеља г. X. Мулвћа из Са- Mjecuor одбора г. Махмуд Балић, у присухву од 50—60 слурајева, na вас молим, да и ово предавање саслушате истом шалаца, које je предавање осхавило јак ухисак међу присухним. Иза првог предаваша одржано je сваке друге вечерн пажњом као и ona прва«. Потом je предавач ирешао na чнтаи.е прсдаваша допу- no једно предаваље у истим просхорнјама, u увпјек je бнло н>ујући га овојим богатим искусхвом у насхавничком живогу, присушо 50—60 слушалаца. Предавања су држали секрехар које je дакако најпомпије смслушано, a no свршстку поздрав- Махмух Балић и члап г. Дервншбсг Капехаиовић. л>ено уз изјаве захвалносхи како аутору, тако и нредавачу, Иза свакох предавања новсла би се дискусија, коју би a царочито Гајрету и његовом Главиом одбору, те су и овом редовихо потицали одбориик Халпд еф. Шаран u муалпм приликом замољеии Гајретови одборници, да сва таква и Хасан еф. Курховић, хе би п.нхово лијспо разлагање оеобнхо сличиа предавања и иадаље одржавају у њиховим простори- ;деловало на слушаоце. Од одржаиих девех предавања за јама и у њиховој средини. <ћријеме P^Ut^ana, највнше еу дјеловала предаван.а »Вјера«, Овим предаваљем je исцрпљепа прва књига Гајретових »Одгој дјеце«, »Ислам n просвјеха«, »Иет исламоких вјерских популарних предаван>а no одређсиом распорсду, али су пста. ^обавезиих дужносхи« u »Напомена за кућни одгој дјеце«. предавања у међувремену обнављана и у другим махалама, Осим Гајрехових предавања прочихане су у чнхаоници која су наравно получила један иеочекивани уопјех тадо, да кроз неКолпко вечери књиге: »Крахка повијесх Ислама« и Мјесни одбор ннје имао више похребе да тражи слушаоце »Кулхурна повијесх Ислама«. no махалама и оннм кафанама, гдје се налп свијет у групама 0 мубарек вечери »Лејлеи-Кадер« проучен јс у Муслисакупља, него je ради ефик^снијег попударизираља слиједеманској чихаониди Мевлуд. na нашем језику у присухносхи ћих предаваша, јавшш плакатима ђбја^љпвао мјеста и хеме нових предаваља. Начпц je добро успно. Свијет je јатимице —иреко 120 чланова н грађана. Иза мевлуда одржано je поновно предавање о »Пех исламских вјерских обавезних дуж-* хрлио на она мјеста и у оне махале гдје јеб и л о заказано које предавање, жељан да и ^д^ље« слуша топле и поучне носхи«, које с у ' пр1Гсутни помно саслушали и жоје je код њих оставило јак ухисак. ријечи муслиманских инхелекхуалнтс првака, који су та npe0 Бајраму дала je Муслпманска чихаоница Гајреху додавања обрадили, да слућ1а ријечи правих и несебичних бровољни прилог од Дин. 100.— на чему joj и овим пухем родних пријатеља, оних људи, који су нивли из на| најлепше захлаљујемо. свој цио живот и рад ш^Светили просвјећивању рода и његовом културно-просвјетбом и економском прогресу Циклус слиједећих предаваша под насловима »Ислам и Д а љ њ и доброт иори и ут емељачи просвјета« од г. 0. Хаџића, »Ко еу б.-х. муслимани« од r.'l Tokom мјссеца марха уписаше се за добротворе Гајреха Д. Тафре, »Задругарство у Краљевинн Југославији« од г. Ш. господа: Бубића, »Пет исламских вјерских обвезатних дужности« од из Дубрава (Тузла): Мујага Дедић; г. Бушатлића и тако редом одржата су тачно no распису из Коњица: 1уоуф Мухевелић, грунховничар; Главног одбора и то у просторијама: Омладинског клуба »Зоре« и »Слоге« те Мјесне задруге, захим у махалама: Пашине За чланове ухемељаче слиједећа господа: Башче, Гвоздевићи и у Веџихи пашиној џамији. Предавачи Из Брезика (Тузла): Авдага Субашић и Осман Дедић; су бшш: прехсједник г. Прељубовић, хајник X. Хујдуровић, из Подорашјг (Тузла): Абдулах Хоџић; благајник A. Алиефендић, одборници Мехмедагић и Даутоиз Сребрника (Тузла): Омер Чизмић; вић. Сва предаваша била су бројно посјећивана и најпомније из Рапатнице (Тузла): Салкан Кешеховић; слушаха, хе су получила исхе успјехе као и прва серија. Нека су била са дискусијом, a нека и без дискуоије. У дисиз Гор. Ленобуда (Тузла): Ахмед Б. Карић, Шабан 0. кусији учесхвовала je понајвише омладина a и неки старци, Дењагић, Бего Ј. Окић-Омеровић, Мухарем Хусагић, Абдулах којима извјеснн схавови нису били довољно јасни. Епилог je: X. Јунузовић и Мула Назиф еф. Суљић; одушевљени изрази захвалносхи Гајрету и његовом Главном из Бања Луке: Гђе Ајлша 'Вумрукчић и Џехва Хусеџиодбору, a жеља, да у серији будућих предаваша буде обра- новић; ђспа и хема о нашим новим географским јединицама — баиз Вареша: Хамдо Карамехић и Салих Имамовић; новинама. из Сребренице: Мустафа Сиручић, Назиф Кланчевић, Вукашин Вуковић и Авдо Сиручић; Гајретова предавања у Гламочу из Ливна: Душан Томовић, пор. чиновник; Приликом рамазанских дана одржаиа су Гајрехова преиз Сјенице: Ђорђе Зафировић, апохекар; давања у просхоријама Гајредове чихаонице у Гламочу, једанпух у селу Малжочевцима и једанпух у селу Ковачевцииз Вишеграда: Јефхо Пехровић, ресхаурахер; Gajret u svakoj kući, znači samo njezin napredak 193 �из Острошца: Мухамед 'A.vpnh; из Липнице (Тузла): M.vjara Сарлјллћ; из Дорфулије (en. Ннкола): Мугтафа Члмџнћ, учлтељ; из Требиња: Мурат Ka|UMCXMo,ioniili; из Бос. Кобаша: Мнрослапа Алибоговић; Мустафа X. Мехмедлгнћ, Захид Хардчпћ, Салнх Шабановнћ. Абид Фртунп, Хуосни Xajpn’n, Хасаи Шаr.iih п Зухдпја Арнаутовнћ. из Челића (Врчко); Хаџага Бегић п Муса Кехпћ. из Високог: нпм ирилшкша прнлнчпо ус-ијела. Чн«г добнтак пзпоеи 1726 дннара. Порсд тога материјалног уснјеха, Mjccnii одбор ja npiiMiio од старог Глјрстоног добротвора u прпјатеља г. Хпфзибега Алпшпћа пз Адапааара г.00 дниара icao добровол»нп прилог Гајроту аа сноја дпнја кћсрп. Онај обнлаи прплог je тнм ;фагоцјспнјн, што нотичс од човјока нз туђине, acoju нн у туђппп ис заборавља cnoj род. Хвала му вслшса и дај Боже да њсгово дјсло будс примјером п осталпм пашим нмућним људима како у домовшш, тако п изван н>е. Д о б р О Ћ О Л зН И п р и л о з и Прилози из Врнограча Повјероннк. Гајрета у Врнограчу г. Сулејман Топић, савупио je Дин. 51.50, које су даровалп слпједећа господа: Ha Cepnrje пред џамнјом 27.50; Бехнћ Муатафа. Траљашнћ Мехмед, Eaaioiiiih Мехмсд no Дип. 5.—: Сул.о Mccuuh, Абдија Кудузовић, Бајро Ђеримовнћ, no Дип. 2.—: Осман Кудузовић Дин. 3.— Прилози из Котор-Вароша Прнликом продавања г. Сулејмана Салнхагпћа у овдашнској читаонвци сЈж упио je Мјесин одбор добро- 140,— Сергију пред чаргаијском џамијом сакун- одржану 21. фебруара сакуппо je биљежпик опћпне из Бос. Свињара, даровала слиједећа господа: гђа Дралжња Ђнрић; но Др. Трумбић, Нтсола Васиљовић Сулејман Межншевић. та.» изнешено je. да je г. Којо a Патар 'Beuiih Дпн. 50.—. Мст. ј. г. Петар TJcuiih Дпн. 100.— у Плевљу даропао јо питомцпма 62 кг меса. Taj дар дават je прско чптавог рамазана, н први дан Бајрана no 2 кг меса дневно, као појачање хране питомцима за вријеме поста. Бајрамски прилози из Тешња ГОСП. С А Б И Т Ч А М П А РА , срески начелник у Коњицу и дугогодишњи Гајретов раднин Г а јр е т о Ђ И теча/еви з а н е п и с м е н е Ivaко cifo neh у свом полугодпшњем изпјсштају лзвијеcTiLiii Глашш одбор Гајрста, отворена су иочстком мјесеца децембра трн Гајретова аналфабетска тсчаја у Бнјељини. Ти тсчајеви усцјегано су завргаеии 8. марта о. г. што je такођер једна вслика добит у нашем културном животу, a похвала онкм 1'ајретовим нрегаоцима, којн не жалсћи труда и своје фамилнјарне удобиости, допринссоше успјешном запргаетку ових течлјева. Завршетком ових течајсва Мјесии одбор лрелазп иа другу етапу свога културно-проспјетиог и економског програма: oeiLHBii!.}’ Гајретопе читаонице, Гајретове домаћичко тколе и Гајретовс трикотажс, што сс одбор нада, да ћс и тај дио спогд лрограма успјсшно нривести у дјело. З а вријемс Рамазана Mjccira одбор je прнрсдио у неколико пећих кафапа Гајретову томболу. која.је нрема мјес- 194 Пригодом рамазансжог Бајрама, иза бајрам-намаза, сакушглн су члновн Гајрета и то г. г. X. Јусуфовић Осман еф., Дервић Фуад еф., Смајлбсговић Исхак еф., Махинагпћ Хамди еф., Даутефснднћ Али сф., Ајановић Илијдс сф., Хсрић Хаки еф. и Шкољић Ахметага Днн. 673.— добровољних прилога, na одбор овим путем господн еакупљачима п свпма да110вател>пма нзражавл. своју захвалноет. Гајретова томбола у Тешњу Мјесни одбор Гајрета у Тешљу иригодом рамазалских вечерп оргавизовао je играње томболе н у ту сврху добпо je на располаган.е просторијс Сокола у Тепш.у. Дворана je била свако вечери дунком пуна чланова Гајрета и Гајретових прпјатсља, те су сс тако угодно забаиљали до icacuo у noh. Пригодом тнх вечери сакупљсно je што добЈкладљпих прилога nrro прихода од томболе преко о.ооо дннара. ! Органчзујше аналфабетске I I течајеве и домаћинске школе! | �fino томболс Jiajnmiie оу Рорадплп приједпи члановп Гпјpctii r. r. IlLnoJbiili Ахмст, Хаидагаашћ Бурхо, Мсхипагпћ Хамдпја, Даутсфеидпћ Алија и Смајлбсгбвпћ Ризах, na пм стол-а Mjernu одбор овнм пзрпчс своју дубожу захвалпост. Прикупљањс прилога у нарави у Тешњу Мјсспп одбор Гајрета у Тсшп.у организовао je рад за прикупл.аље хране no селима у паравп п то пригодом пркгодних иредаваља н вазова које одржавају Гајретови прија тељи, na je тај рад потсазао се врло ycnjeiuiniM. Од л.ота прошле годиие, na до даиас сакунљено je преко 40 метара сптиога кукуруза. Овај рад na сакупљаљу прплом у парави сада je пнтспзивније настављен. Одбор се разлијелио у групе н тако he поједнпе групс у својим додјељмшм рајонима држати поучна предаваља и купити прилоге Ова-ј рад Гајретова одбора у Тешњу можс елужнти за углсд п узор и било би пожељпо да na овом раду отпочиу и онн одборп, који то до сада бпло с којих разло/а ne учанише. ILnniriu нзлагаћл код 'прпоутних inuia i-y na (лно разумијсвање н опште одобр. lipu крају свога пзлагап>а гђа Папгаћ јс апеловала на ирнсутпе ланумс, да се и one углсдају у примјср својпх • ол.-лра у другим naumu iteliuM мјестнма, те да ir one, уппе.тгпп се за чланпцс Гајрета, оснују жснскп Мјеени одбор, што јс такођер једкодушно прихваћоно. Том прнликом одмах се je упнсало прспо 60 чланица и то већпм дпјслом првога реда, што јс талођер Р а д Гајрето-ве орга низац ије РАД И УСПЈЕСИ МЈЕСНОГ ОДБОРА ГА ЈРЕ Т А У БИЈЕЉ ИНИ З А ВРИ ЈЕМ Е Р А М А З А Н А И РАМ АЗА Н СКО Г Б А ^Р А М А ОВЕ ГОДИНЕ. Гајретов мевлуд и оснивање женског одборт Гајрета У циљу духовног н етичког ф гчф а ,и ширења Гајретове мисли и међу муслиманско женсжнње ов) a краја, Ivhpeinrодбор приредпо je 18. јаунра о. г.^дјретов мевлуд за/муслиманско женскиње у овдашњој женс.кој' [меТгтеби-идрддапјп^ Овај мевлуд успио je изваЈ^бваког очепрвања у Мош погледу: посјетило га je- прево 200 муслижачеЕНл унен^. ц | . из најугледнијпх наших породица, тако и из Hajtilnpn^, 1Иг родних слојева тако, да Je то запста бплл једна ријетка uaнифестацпја заједнпчког рада пдр1ег женског злпке рода и сталепмсог поријекла. Мевлуд je саслушан у по-тасарј тапшни. од ћремена до времена прекндан јецајем и еузама старијих жена iiapr-l чито у оним одломцима, у којама јв писад na дирљив Ka­ nuu приказао рођсње нашег. Дезлетшје a. <•. To мг~и i.ojмл>иво, јер само женско срце. може cuiafrurl) мајчлпу д>убаз према свом чеду у оним свотии чаеовнма тарођаја. Мајчнна je љубав бсзгранична и све те сузе наших етарпцг cni vj но су сузе иекрене и од орца, преносећп их у мпслима у ona давна времена, када je сретна u.i|na родииа iiajope.Tiiujei сина и зато je рсфрен »Прпхвати ме једна итица блјсла, Опет мепн дође снага ииједалnonpahcn оалаватнма u благозлавом оног златиог чеда, које je угледало свијст н обавијеетило ног.у епоху и епас залуталом човјечанству. Послијо проучоног мевлудх, n a m Еријодиа Гајрегова радница, гђа Шсфка Пашпћ, сдржала јз i;parno предаваље о зиачси>у Гајрста и п.еговим плоаспвтпм иатеицнјама naрочпто у поглсду друштвеног препорода .чуслимаиоке жсне. Ж ЕНСКИ П 0Д 0Д Б0Р ГА ЈРЕ Т А У ГРАДАЧЦ У pa.iocHtT^nžijaBa исправног схваћања Гајретовпх коп/круговима нашпх жсна. Иако Мјеени одбор, приређујућп овај Гајретов мевлуд. ДиоЖтЈф ннје ^ачунао на Цатеријалну страну евоје приnp редбе, ипак je нз срсдине прпеутних ханума nao прсдлог, да cej поред уппса за чланпце Гајрета, покупе и добровољни прилозп за Гајрет ради покрпћа трошкова мевлуда, те je п raj предлог једнодушно прпхваћен. За Гајрет je приложено одмах у готопом око 700 дпнара, a поред тога за приредбу мевлуда даровалп су п то no 2 нг mehepa: Хесејнага и Јусуфага X. Салпхопић. Браћа Шеховић н Ибрахнмага Хусаrnh; 2 кг. бонбона И. Хусагпћ, 1 кг. бонбона Хасанага X. Салпховић, na чехгу племепптим дароватељкама н дароватељпма ■најљепша хвала. Од добровољних прплога Mjecnn одбор je по-дмирпо даљне тротковс, a остатак од 435.50 дпнара остаје чпсто у корист Гајрета. Пошто je овом прпликом уписан довољап број чланица за осннвање женског Мјесног одбора, то je госпођа Паm nh na 25. нстог мјессца заасазалд скупштину у истнм проеторпјама, на којој je ударен тсмељ новом одбору и тиме окруљени успјехом naiiopn мушког Мјссног одбора. У тај одбор изабрате су с.лиједећс наше врпједнс хапуме: Шефкета ханума ITauinh, претсједницл.; Нур-ханума Пашнћ. потпретсједница; Асије-хапума Кавазовпћ. учитељпда из Јоховца, хајница; Злате-хаиума Прел.убовпћ, благајнпца; Ga' Jesam li podmirio dužnu pretplatu? �фет-халума Дпдонпћ, Нумица .Ллвмаиовић н Елвије-хапума Uauiuh, одборкице бср функције; замјеницс: Емлнс-хаиума Јурук, Риссме-ханума Хајрић. Лјшие-халума Ilaiiiuh, Субхије-ханума Лпшшчевић н Шефике-ханума Пашнћ; у надзорнп одбор: Хашмет-ханума Торлић, Неврссхацумд Осмапбеговнћ ii Емннеханума Д. Пашпћ. Имсна изабранпх ханума најбоља су гаранцнја, да he оне својим радом испуиити оне наде, које се у п>нх полаже. У то име поздрављомо иови одбор и желимо му мноа-о усијеха у раду! Извјештај о раду за I. полугодиште 1930.31. Почетком I. полугодпшта 1930/31. друштвено годиие, Mu­ čim одбор Гајрета у Бијељиаи, бро;до je у свему 96 (Војнх редовнтих члаиова. У иочетку тога полугођа чланарина није редовито убпрата, јер су тадашњп главни фушсционери бнлн отсутнн no својим имаљпма и na љетоваљу, a neim као државни чиновннци премјештенн у друга мјеста, ради чега je одбор био непотпун. Надопуном и реконструкцијом Мјесног одбора у мјесецу августу те године. одбор je отиочео пнтензпвио радитн на убирању заостале чланариие н уннснвању повнх чланова, у чему се je највише истакао претсједннк одбора г. Прељубовић, којн je углавном готово сву заосталу чланмрнну лјјчно покупио и лијеп број иових чланова уписао тако, да Мјеснп одбор концем I. полугодпшта бројп 210 чланова, о чему he će предложити списак заједно са спнском нових чланова, icojn су се улисали у II. полугодишту one" друштвене године. Рад на проширељу /Гајретове ^оргашзаццје међу пајшире народне слојеве, вршл се интснзпрно, те je одбор мишљења, да he у току ове годпне већп дно грађанства бити уписан за чланове Гајрета, јер н иајвећи, вротпвницн Гајрета и његове културно-просвјетне н нацџотуне миснје међу свијетом увиђају, да се вал Гајретовеч-т1деје неда иичпм зауставати и да he бити прегаженп сви они, који се трме валу јсупроклаве. Поред проширеља Гајретове оргажпзације, Мјесни одбор je у мјесецу септемфу тога полугођа, на нарочито свечан начин прославио Гајретов дан, о чему je у листу Гајрету та прослава опшнрно приказана; уз ту ирославу одбор je радио много на зближешу и заједнпчкој сарадњи пзмеђу муслиманске жене и н.езиних сестара других вјера, ie су у тои полугођу одржавате заједнлчке коиференцнје n предавања. на којпма je увијек био присутан добар број наших жена, што je утјешљива појава за јачање духовће снаге наше жене, њено освјешћпвање n прогрес. Упоредо с тим, Мјесни одбор je развијао Гајретову идеју међу женама, радио много на осннвању женског Mjecuor одбора Гајрета и налокон тај одбор основао у П. полугодишту, о чему he се посебно извијестити. У истом полугодншту Мјесни одбор je радио и на културно-просвјетном и привредном подизању муслиманског елемента овог краја, a нарочито на освјешћивању муслиманског тежака, који сачињава гро овдашњег грађанства. Почетком мјесеца децембра отворена су 2 мушка и 1 женски Гајретов аналфабетскн течај. Ове течајеве полази преко 150 неписмених лица обојег спола, a исти се одржавају у народној основној школи н у женској мектеби-иптидаији, коју je Градска општина освијетлила електричним свЈетлом. Kao наставипци ових течајева фунгирају г. г. Ибрахим ДаутоBiih н Јуре Штрк. оба учитељи из Бијељине и добри Гајретови радници, тс гђпца Јиречек, такођер учитељица из Бијељине, пријатељица Гајрета и добра културна раденица, Одбор je мишљеша, да he сс ови течајеви успјешно свршлти, што he наравно бити од великог моралног успјеха за Гајретову мисао, јер he сви полазннци увијек бити захвални Гајрету и њоговпм радекицима, који су им омогућили, да прогледају својим очима као остали л>уди. 196 . ЛргаиизираЈБу ових тсчајева иоред г. Даутовипа, миого je допртшо п лично претс.једиик Mjecuor обдора r. ПрсЉубовиН, Koju je у својетву подначелиика Градске општИне службсно лоппсао сва пеплсмепа муслнмапска лица обојег спола п ларедио л.ихов полазак у овс течајеве. Ha припредлом пољу Мјссли одбор je такођер развио жлву акцију мсђу овдаши.им тежашшм свијстом ирогшгирање задругарства п развијаи.ем задружпе свијести уопште. Иннцпјативом прстсјсднпка п једпог шшрсдног тежака, нначе доброг Гајретова прпјатеља, осиована je у том полугодншту. Mjccna Задруга зд пољопрнврсдли креднт, у жојој je окулљел добар дпо лашег тежачког свијета, a за кратко вријеме лзглсди су, да he у ту пољопрлвредну задругу бити уплсалн готово свн овдашљи тежаци. Што je пајглавније иа једној нзвапредлој скупштпни дотлчне задруге допешел je закључак, да свлкл задругар треба да буде и члан нашег Гајрета према својим имовнпсклм лрнликама, што je наравло од великог моралног и матерпјалног успјеха за fajрет п њсгове интепцијс, псто тако и од велике привредле користи за налпег тежака и њсгов прогрес. Mjeciiii одбор je поред истакнугах резултата свога рада имаб v пројекту, да у том лолугодишту оснује Гајретову чцгаоницу, Гајретову домаћнчку школу, Гајретову тршкотажу и другв Гајретове помоћне секције за развијаље Гајретове мислп п духовно јачаље нашег свијета, али ради извјеснцх техничкпх потешкоћа, тај се план у цијслости плје могао остварнти у овом полугодишту, те се одбор нада, да he то све остварлти у другом полугодишту. To су у краткнм потезима резултати Hameir рада у моралном правцу, у I. полугодишту a сад да истакнемо наш -рад и у материјалпом погледу. Нови Мјеспи одбор преузимајући дужност од старог одбора, преузео je то у тешким економским ириликама, у времену, када je општа пољошривредна криза нарочито логодила овај као еминентио економски крај, те наши материјалнп успјеси пису могли бити баш онакви, као у неклм нндустријским и сточарским крајевима, али ипак одбор je задовол>ан и овам, клда се успореде оне благословљене roднне, жада je овај крај имао у изобиљу свега, na ипак за 1'ајрет лкје се оволико доприносило. Стање благајне нонцем децембра 1930. A. Примања: 1. Примљело у име чл а н и р и н е................... Ции. 3.953.— 2. Добровољни прллози ............................ » 1.483.— 3. Лрослава Гајретовог д а и а ........................ » 13.452.50 4. Продате јубиларне значке ................... » 450.— 5. Продагге Гајретове публикације................. » 410.— 6. Разно .......................................................... » 2 .— Укупно Дип. 19.750.50 Б. Расходи: 1. Послато Гл. одбору Гајрета 31. VII. 1930. Дин. 1.383.— 2. Прллови разним локалним забавама издати no старом одбору » 400.— 3. Припомоћ Гајретовим делегатима ш. Брдо Гучево приликом оовећењат костурнице > 300.— 4. Гајретов вијенац лоложен иа ту костурницу > 300.— 5. Писаћи прибор и поштарина > 195.— 6. Трошковић прославе Гајретовог даиа > 2.381.— 7. Разни ситни трошкови и послуга > 20.— 8. Послато Главном одбору 6. X. 1930. » l i .071.50 Укупно Днн. 16.080.50 Проширујте чланство Гајрета и пропагирајте њ егове спасоносне идеје! �ОДБОР-НОЛА СРПСКИ Х С Е СТ АРА У ДЕРВЕН Т И У РА Д У ЗА М УСЛИ М АН КЕ Одбор Кола Српспих Сестара у Дервенти нарочиту naжњу посвећује просвјећивању муслиманСког женскиња тако, да су многе муслиманске дјевојне свршиле стручну школу Кола Срлских Сестара, a сада ту школу похађа преко 20 муслиманских дјевојчица. Нарочито због муслиманског женскиња одбор Кола Српских Сестара тражи учитсљицу муслиманну, и добива je, те je сада као учитељица на овој стручној школи гђица Ферида Ђикић. Одбор Кола Српских Се- стара и иначе помаже сваком приликом рад за Гајрет и све Гајретове приредбе издашно помаже. Ha челу овога вриједнога одбора je госпођа Даница Дујић као претсједница, na joj се заиста може честитати на ованом успјешном раду, a ми Гајретсви раденици овом цијелом одбору захваљујемо се на досадањем раду и желимо да овај харирли рад за народно просвјећивгње овај вриједни одбор и даље настави. Ц. Рекапитулација: Capaj.iiih, учнтељице. Прије учења мевлуда одржао je предаван>е »0 вјери« Омер еф. 'ћехић. овдаипћи нмам и матпчар. који je од страме пржутних помно саслушаи. При концу свога предавања опоменуо je наше женске, да мјесец Рамалан п1>оводс што внше у ибадету н Богу угодним дјелима. Свршетком мевлуда подијељени су фишеци q;i шећера. T o m ириликом еакунљено je за Гајрет 450.— Длн. Ж ет ко енјело одржано je 22. ноћн Рамазаиа у пјкк-торијама I. Мјеш. ндр. осн. школе, којег су посјетиле не само наше жецске нз града Стоца, него и његове околпце. Сијело je отворила н присутне иоздравпла гђица Џенка Оарајлпћ, претсједшгца, захваливши им се на многобројној посјетн, те укратко пзлолгила потребу рада за Гајрет, молећи присутне, Успјешан рад женског одбора у Стоцу да укломе неке занречсе, које ометају овом. пододбору бољи Мјесни Женскц одбор у Стоцу tokom Рамазана прнре- напредак. -Затнм je одржала подуље предавање о одгоју дио јо за женске мевлуд и сијело. Мсвлуд je приређен у* дјеце. Царевој џамији, icojor оу a н салавате и млахије училјг учеПослије њеног ирсдаван.а декламонале су двнје ученнци-це I. Мјешои. нн|>. oni. школе у присугтву !ђице Џенке ннце, нза којих je r. Хамнд Диздар ирочитао гвоју нову а) Примитак .................................Дшк 19.750.50 б) Издатак ....................................Днн. 16.0S0.50 Саддо концем децембра 1930. Дии. 3.070.— Словом: Три хнљаде шестс тотина и седамдесет дннара, која се свота данашњом ноштом шаље Главиом одбору с тпм, да добровољни прпмитци иотичу u то 1.3S3 од иродате хране, a 100 дин. од г. Juue Милишића, адвоката из Бијељине. мјесто Бајримске честнткп г. Др. Хаеалбогопнћу. Прсма томе до сада je послато Главном одбиру у гвему Днн. 10.124.50 као допринос за I. полугодиште 1930./31. год. У Бијељини. 10. фебруара 1931. 197 �прпчу »Трговци пз Огоца«. Познавајући присутни лица у овој прпчи, a к тому још дивећи се згодном приказивању г. Днздара, његов свршетак je попраћен одушевљеним аплаузом. Одмах пза тога отпочела je уз пратњу грамофона игра дјевојала. Присутне су почашћсне рахатлокумовима. За врнјеме забављан>а претсјсдннца je обишла сваку од прнсутних п сазнавшн да пнје чланица Гајрета, љубазно Махмута Рапчанина, повјсреника Гајрета у Комарану. Ha скупштини je бнло прпсутно око 40 чланова. Према правилпма u упутама Главног одбора Гајрета, повјереник т. Махмут Рапчанин, разложио je присутним скупштинарима, да између себе бирају Мјеснн одоор, у којв су једногласно изабрана слиједећа гоопода: Претсједник Махмут Ралчанин; потпретсједник Дерво Башагић; секретар Заим Бјелак; благајник Хаџн Бјелак; члаиови: Саво Дуловић, X fсеин Ралчанин и Јусуф Рапчаннн. Замјеници: Радослав Томашевић, Осмо Корнла, Хајро Џухнћ, Авдо Башовић и Мехмед Нуковић. Надзорни одбор: Будимир Пирић, Рашид Нуковић и Шабаи Козица. Рад Мјесног одбора Гајрета у Матејчи. Мјесни одбор Гајрета у Матејчи у првом почетку свога рада није могао показпгги велнке успјехе, јер врло тешко наилази на пријем код муслнманског живља са својлм акцн - 1 јама, но »пак je прплпчно успио да бар један дио тога живља освјести и да га увјери о корпсном дјеловању, идејама и циљевима Гајрета. Осим тога , много je допринио осниваљу Сеоске соколске- чеуе у Матејчи, јср су ово осииваље извели чланови Мјесиог одбора Гајрета, са учитељима мјесннх основннх школа, и други јавни функцнонери, и та чета сада пма око 150 чланова, од којих, поред помажућих чланова, нараштаја и дјеце, 20 чланова вјежбача п 12 чланица вјежбачица. Аналфабетскн течајеви на подручју овога одбора отворени су у Матејчи н Отљп, од опшгинске власги n просвјетних установа, али je п овај одбор много допринно да се онн отворе и да се у њих упишу сви нописмени муслимани до 25 година етарости. Д Е С А Н К А О ВУ КА, У ^И Т Е Љ И Ц А V: сарадницг Гајретова одбора у Р и п ч у г Ј ^ Je у чланство позваЈа. Te поћи уписано je 33 лове чланице. Ha овом сијелу много се^лрпчало о| Гајретовој забавн коју he ириредтгги на Хаџииски Бајрам мушки п женски пододбор. I J.'l' Да би горе поменуте забаве била лутрија што богатија гђцца Џенка Сарајлић je у споразуму с мушким пододбором утрошила једну суму новаца из благајне овд. пододбора у материјал ручиог рада- и 'равдијелиа међу учеииде обје школе, да везу. Почимајући um радове гђица учнтељица Сарајлић причала им je о Гајрету, те 6 тој забави и н.еној лутрији, која he дан прије забаве бити изложена. Сада дјевојчице везу радове и такме се, која he што љепше и чишће израдити. Овом прилкком учзници су зажалили, што и они не могу придонијети Гајрету какав дар. Похвалнвши их учитељица рекла им je, да he од њих бити велпки дар, ако оплету од лика корпице, што су ђаци с весељем отпочелн радити. С овом расподјелом рада учиљена je двострука корисг: l. што he лутрнја на забави бити богата, a 2 . што се с оввм пружила прилнка и неким сиромашним ученицама да нешто извезу. Оснивање Мјесног одбора Гајрета у Комарану. 20. фебруара т. г. одржана je прва скупшгина Мјссног одбора Гајрета у Комарану, срез Милешевски, у згради код Наставак рада Гајретове просвјетнв секције у Tysn* До сада смо извијестили, да je икицијативом Гајретове просојетне секције до 14. фебруара одржано пвега 10 предавања, која су изнесена и у гласнику лвста »Гајрет«. Ha 27. фебруара одржао je у Гајретовом клубу у Тузли 11. предавање г. Јосип Гулешић веома лијеио и поучно предавање: »0 љепотама Јадранског мора и важкосги Јадранске Сграже». Ово предавање попратио je г. Гулешић са слнкама најљепших предјела Јадрагожог мора и његова оточја, послуживши се скиоптиконом дома Народног здравља. Жнва рвјеч попраћена са скиоптиконским слпкама оставила je на преисутне веома лијеп утисак. Присутно je било преко 100 особа. 12. предавање одржао je на 13. фебруара члан просвјетпе секције г. Чустовић Шукрија, иаставнид. предавање »0 узгоу дјеце«, које ,е наппсао за »Гајрет« г. Хамдија Мулић. Ово предавање одржао je г. Чустовић у једној кафани у Тузли, у којој се скупљају овамо досељени Херцеговци. Предавање je одржано у 10 сати прије подие, a било je присутно око 100 слушалаца, мушкараца. 13. предаваље одржао je г. Ђамил еф. Салкнћ у Гајретовом клубу у Тузли у недјељу 1. марта у 10 сати прије подне. Тема je била: »Пет исламсжих вјерских обавезних дужности«, које je за »Гајрет« написао г. X. A. Бушатлић. Попгго се због опшпрности нијс могло сврпшти, настављено je у недељу, 15. марта. Ово предаваље посјетило je преко 50 слушалаца. У току марта и априла, na и преко љета за Рад за Гајрет рад je за добро свију нас 198 �ћријемс довА, којс се овдјс у околшш свлИМа преко љата одржавају, просвјотна секција искористнћс прилнку да се сва нослана преддвања, као и она која јо сама еекција у своме програму ирсдвидила, одрже и да од ових предаваша имадну користи баш они за које су и намијењена. Пошто су предаваља мало закаснила то се није успјсло, да се ма и јодно одржи у џамији за вријемс Рамазана. О ст а л е ви/естн јо Зпдруга за пољоиривредни крсдНт, док су у пројекту »Гајротова« домаћичка школа, трикотажа, читаоница u т. д. Овај илодни исриид рада завршсн je нсдавно јсдиом забавом, која je прпређеиа 21 прошлог месеца са својпм модерним југословенским програмом, у чнјсм je извођењу узело видног учешћа и оцдатн>с Српско псвачко друштво »Орбадија«. Ова забава спада мсђу најбољс забаве које je »Гајрст« до сада прнрсђнвао. За »Muc Гајрет« изабрана je симпатична r-ца Халида 'Бумишнћ, a за почаспе дамс г-ђнце Велида Салихбеговић и Сонпја Pecnh. д# б . Београдска штампа о Гајрету Београдоки »Југословенски 1'ласник« од 7 марта о. г. број 165 доноси о раду Мјссног одбора Гајрета у Бијељинн са фотографијом претсједника тога одбора, г. Мухамеда Прељубовића, слиједећн чланак: Ееманципација босанских муслимана Идеја »Гајрата« све више продире у народ. Београдски гимназијалци међу питомцима бањапучког ионвикта 10. октобра пр. године преноћила je у баљалучком конвикту једна група ђака, љих 17 на броју, \ГП. п VIII. разреда београдске гнмназијс, којн су се у Бањалуку свратили прнликом своје екскурзије. Управа и питомци, укаоали су им најљепшу пажњу. За доручак им je приређен кажао са — Биланс полугодтнњвг рада месног одбора у Бјељинн — Бијељина, 5. марта. — Нема сумње да идеја »Гајрета«, идеја националног освештавања и културног-просветног noдизања муслимансжог дела нашег народа, узнма све размере, продире у све слојеве н осваја све душс. Као_доказ може нам послужити и рад и успеси месног одбор^v»Iajрета« у Бијељини. Рад овога агилвог одбора није лак, и зато су постигнути резултати твм драгоцснији, a. љнхови трудбеницн заслужују тим веће^ризнаље. Доласком оговодпшње улраве на ^ијем челу отоји г. хамед Прел>убовић, иодначелник, »Гајрет« развија инте: ван рад у свима правцима духовч-г и екононског no муслимана. Увиђајући да je недисменост главна сметња с? ду, отварање аналфабетоких течајева била je једна задаћа. Захваљујућн г-ђи Јсрић, и ft г. Штрку и учитељима и »Гајретовнм« приј^тељима, аналфабетска течаја, која похађа преко 160 лица, разнага доба и узраста. Интересантно je видети, младих девојака с таблицом n булваром у руци, школу и отарије жене. A када науче њихово нисмо. To није обично ллсмо, то то je народни вез. У свим просветно-културинм макифестацијама »Гајрет« узима ввдног учешћа. После од-тично успелог Гајрстовог дана, јавља се жеља и тежњд за сарадњом између муслиманских жена и њихових сестара осталих вера. У томе циљу одржавају се заједничке конференције, предавања, састанцп којима je увек прнсуствовао и леп број муслиманки. Нарочито je жељена сарадња са Колом српских ссстара и конференција, коју je одржало у Бнјељини Шабачко Коко српоких сестара, била je од муслиманки бројно посећена, што може да служи као радосна појава и предзнак будућег заједничког рада. Месни одбор радио je такође и на осниваљу женског одбора и напори су крушсани успехом. Фебруара месеца основан je женски одбор »Гајрета«, који има 80 чланова и на чијем се челу налази агилна поборннца за еманципацију муслиманске жене, г-ђа Шефкета Пашић. Овој рад одбор »Гајрета« упутио je и у правцу економског подизан.а муслимана. Његовом пнвцијативом основана У БАЊ АЛ УЦИ БЕКИЋЕМ ЂАЦИ БЕО ГРАДСКЕ ГИМ НАЗИЈЕ У ПОСЈЕТИ КОД ГАЈРЕТО ВИ Х ПИТОМАЦА У БАЊ АЛ УЦИ пецивом. Окоро цијели дан били су у друштву са питомцима и измијеншш с њима братске мисли и осјећања. Tom приликом фотографирали су се пред конвиктом, заједно са управником и пптомцима — пзмијепивши прв томе капе са фесовпма пптомаца. Из ковикта су понијелн најљепше утиске о гостопримству и братској колегнјалности питомаца. Радом за Гајрет будимо наше снаге и стварамо бољу будућност �V Лросвјетин буквар за одрасле нелисмене латиницои. Добили смо Просвјетпн буквир за одраеле иеиисмене латиницом те гп можемо топлп ирепоручити учитељима течаја. У борби прогив иепиеменоспт, Оарајеве.кд Просвјета учинила je до сада нпјвнше. Разаслала je учнтељима течајева за неписмене у грађаиству п у појеци до 'iou.ooo својих буквара. Овај Просвјетин буквар за одраеле непмсменс јсдаи je од најбољих буквара код нас, no опћем суду учитеља који одржаше течајеве те je уједпо најјфетинији — иеколпко пута јефтппијн од ма кога другога. Стаје само Дин. 1.50 са опремом. Свога буквара штампана латшгицом Просвјета није до сада имала, него je елала Абецедарку за поучаваше одраслих неписмених, Загреб 1029., која je стајала 5 дннара. Сада je израдила Просвјета и буквар за одр.асле иеписмене латиницом no истим мето.чама као и ћирилицом. II овај буквар еамо Дин, 1.50 са опремом. Овим je подмирена једна велика културна потреба и аналфабети су добили <воју прву Из »Јгдранске Страже« Лутрија. Умољавају се сва лицл (која су продапала epeliке ове Лутрије, a кбја иису ‘до сада послала коначан обрачун, да то до краја овог, мјеееци учине. Листа вучењп разашиље се на захтјев бесплатно. Глпвно вучен>е одржаће се 8. септембра о. г. Прво вучење 12. о. мј. у дворани Днрекције Државних Дугова у Београду, под контролом Државних власти, извршено je прво вучење Лутрије Јадранске Стражс. Званпчна листа објавиће се 20. тек. мјесецп. јер до тог рока продавци срећака имају доетавити коначап обрачун! Издавање згодитака вршиће Извршни бдбор Јадрпнске Страже у Сплиту, рдс ее имају извучене ерећке слати. Поопагирајте залругарство! књигу у оба пиема. X И здањ а Г а ј р е т о п е би бл и отек е Ових дана разаслао je Главни одбор Гајрета свима својим одборима и повјереницима за вријеме рамазана штампане четири књиге Гајретових предавања. Te књиге распродаваће мјесни одбори и повјереници Гајрета као и Гајретова канцеларија no цијени од Дин 5'- no комаду. Препоручује се одборима и повјереницима Гајрета да отпослате књиге чим прије распродају, a утржак дозначе Главном одбору, како би се могло наставити са издавањем даљњих књига. 'U 200 �Posjednicima agrarnih obligacija Jugoslavenska P rivredna zadruga i štedionica (z. s. o. ].) u Sarajevu, Ćukovića ulica broj 5 I kat isplaćuje sve dospjele kupone agrarnih obligacija n a svojoj blagajni za vrijeme uredovnih časova. Daje predujmove u mjesečnim ratam a n a ku­ pone agrarnih obligacija tako da svaki vlasnik papira može sebi osigurati stalni m jesečni prihod. Istodobno se stavlja do znanja vlasnicim a ag rar­ nih obligacija, da Jugoštediona daje sve inform acije u pogledu prodaje zaloga i uopšte korisne upotrebe agrarnih obligacija. Ove se informacije daju u sam oj direkciji za­ voda besplatno. D J r e i c c i / a 1J u g o s la v e n s k e p r iv r e d n e z a d r u g e i š te d io n ic e S a r a je v o . I SV A K I M USLIM AN T R E B A DA KUPUJE SAMO GAJRETOV CIGARPAPIR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „G a jre t" N arudibe: Papirnica ^ Tvornica clgarpapira Hamdija Kopšić S. D. ALKALAl, Sarajevo može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu Sarajevo, Strosmajerova > - Telefon 619 preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijal; u „GAiRETU” 0OOOOOOOOOOG0OO0OOOG OOO0OOOOO0OG A P © št& Ј К ' ш т а м п а р и з а : ИЗРЛђУЈЕ НАЈБОЉЕ СВЕ ШТАМПДРСИ ПОСЛОВЕ УЗ КУЛАНТНЕ ЦИЈЕНЕ С Л А Г А К И С Т Р О ЈЕВ И С Т Е Р Е О Т И П И ЈА Р О Т А Ц И О Н И СТРСЈ C ltiK O G R A FIjA ! IZBACUJE KLIŠEJE U JEDtIOJ I VIŠE BOJA JEDINA NA JUGU NAŠE KRALJEVINE . k njig o vežnica: P0VEZUJEКИЈ|С£ 00 MflJLUKSUZNIjE iZCADE / �Temeljna glavnica 4 0 ,0 0 0 .0 0 0 '- Dinara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172 Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga Ima svoju Z A L A G A O N IC U općine grada Sarajeva koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. • ! Illllllltllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllll Bosansko Industrijalno i Trgovačka Banka i d. Dr. Omer Bahtijarević Sarajevo, Strosmsjerova ulica br. 12 dugogodišnji liječnik D rž. Bolnice, operater i spe­ Potpuno uplaćena djonička.glavnica cijalista za operativne bo­ D in 20,0 )0.000 lesti, asistent chirurškog odelenja Državne Bolnice Rezervni fond D in 7,500*00,0. - Prima u l o š k e na štednju, vrši doznake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća i Ordinira od 1 -3 Q p o s lije podne Interurban t e l e f o n i broj 605 , 865 i 555 Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split | § U Aleksandrovoj ulici br. 45 Banka Gajret d. d., Sarajevo Akcijski kapital Din 40,000.000'- Rezerve Din 2,000.000'Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podu­ pire razne kulturne i humanitarne ustanove. Od čiste dobiti daje 6% Kulturnom i Prosvjetnom društvu „ G ajret”. Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i naikulantnije. Uloške uka­ maćuje najpovoljnije i isplaćuje iste u svako doba � https://kolekcije.nub.ba/files/original/9900f82d5655f54a022557e87f2949e0.pdf ec8a42724ed12938ded9007c3357845f PDF Text Text ГЛАСНИК КУЛТУРНО-ПРОСВЈЕТНОГ ДРУШТВА ГАЈРЕТ С А Д Р Ж А Ј : Уредннштви: Нови легатор Гајрета X;ijрудпн Ti.vpnh: Соколство и васпитање школске омладине П|х>ф. Шевслји Bvftiih: Слободна трговина и заштита уопште Хамдија Јмулнћ: Кано Омер просвјекује народ — Хајрати Мустафа Јпулалкћ Због евлада (спршета^ Резолуција муслиманске студентсне омладине на Београдсном »ГЈИТГГУ ---- Мерхум Хаџи Хафиз Х ус |Ц Универ- „ h mi ГА ЈР ЕТ О В ГЛАСНИК ротвор (легато) Гајррта IOBOM великом Гајрета Гајретова хатма ново... - -дОбротвору ш гтг~ Рад Гајретове организације: Вшфедна скупштина Мјесног одбара Гајрета v Мпочу —- Тајретове вијести из Шабца, Бијелог Поља (к/Моотара), Борча (Гацко). пз Оребрепика. Даљње проширење Гајретове организације: Оениваше Гајретова одбора у -Бнј^лом' Пољу {Оанџпа;). Постављање Гајретових повјереника у срезу плеваљоком. Нови новјереник Гајрета у Лиснчпћима. Оснивање Гајретова одбора у Сребренику (Тузла), Нови повјереник Гајрета у Блатнпци, Гајретове вијвсти из Тсочака (Зворник). Даљњи упис Гајретових добротвора и утемељача у Бихаћу, ВиooicoM. Тесллћу. Оарајеву. Требин.у, Кичеву. Пријадору. Сребренвци и Београду. Разни добровољни прилози за Гајрет: Прилоои из Власенице, Гацка, Кичева. Тузле. Маглаја. Дар Гајрета ученицама донаћичке школе у Жепи (Рогатица). Гајретова забава у Стоцу Поздравне депеше претсједнику Главног одбора Гајрета Издања Гајретове библиотекв 16 АПРИЛ САРАЈЕВО 1931 Издаје Главни од бо р Гајрета у Сарајеву БРОЈ 8 �Oglašujfe u listu »GAJRET« »Gajret« je najrašireniji časopis među muslimanima i svakim danom diže se broj njegovih preplatnika, na­ ročito otkako je povećao svoje gra­ divo. I u buduće, »Gajret« će nastojati da zadovolji što širi krug svojib pre­ platnika i da prodre i u najzabitnija mjesta. Iz ovih razloga, bilo bi u in­ teresu naših trgovaea da oglašavanje svojih firmi vrše preko »Gajreta«, a tim ujedno vršili bi i svoju patriotsku i humanu dužnost. Radnici i prijatelji Gajreta treba da porade u svojoj sredini kako bi trgo­ vine i preduzeća iz njihovih mjesta oglašavali u listu »Gajret«. Jugoslavenska Privredna л/ Z a d ru g a i Š te d io n ic a z. s. o. j. u SARAJEVU с> г YJ ’TpsSi-* 'Ж А Bavi se svim u bankovnu struku [spadajućim poslovim a. O rganizuje i potpom aže razne privredne (zadruge. — .P o ­ djeljuje zajm ove uz povoljne uslove i prima uloške na štednju iiz otkazni rok i bez otkaza uz n ajpovoljn iji! ka­ matnjak. — Podjeljuje zajm ove na 6°/o agrarne obligacije u neograničenim iznosim a uz vrlo povoljne uslove. Uredovni časovi od 8-12 i od 2 i po do 6 časova. Prostorije Jugoslavenske Privredne Zadruge i Štedionice (Jugoštedione) nalaze se u C u kovića ulica br. 9 1 kat. Telefon broj 39 Brzojavi: JUGOŠTEDIONA 10°/о čiste dobiti daje u kulturne i prosvjetne svrhe. Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друш тва за културно и економ ско подизање муслимана, излази 1. и 16. сваког месеца, a цена му je за наш у Отаџбину 100 динара на годину, a за све остале зем љ е преко границе 200 динара. Ђ ацв добивају лист у пола цене код Главног О дбора или код управа Г ајретових конвиката. Поједини бр ој стоји 5 динара. Директор Х ам и д Н уни* Власвик друш тво „Гајрет". — Одговорни уредник: Хамид Кукић — За штампарију „Б осанска Пошта“ одговара Јосип Енгл. �ГОД. XII ГАЈРЕТ БРОЈ 8 С а р а јс в о , 1 6 а п р м л а 1931 Н о /ш л е г а т о р Г afpera Р а хм ет л и А / е х л е д К а р а м е х м ед о Ђ и Ћ Увијек je било добрих људи. Људц чија су дјела била свијетли примјери другима. показивали см исао за љепоту душе и разна доброчинства, Ти племенити људи To су увијек биле ријетке појаве, које су, ипак с времена која су други од својим сјајем да расвијетле помрачалу околину. И покажу на вријеме, знале да лективне успјехе наше увијек својим свијетзаједнице. Тим људима лим трагом љепше пуje увијек и на сваком теве и нова надања. кораку на срцу д обро Било je, велимо, увиближњега свога и свијек таквих људи . . . ју нас. Међутим, има и £ Опет нам je ових хвала Богу, и данас! To истичемо са неким \9ГЂ: Дана један од оваквих нарочитим поносом , '* _ ж племенитих људи своса једним великим оду'g јим лијепим поступком шевљењем, јер нас те ’ jp свратио позорност на појаве, ти ријетки и V 1' се бе . Тим лијепим и свијетли случајеви преi . хуманим гестом свра* ну увијек из о в е сваi 1 ^ тио нам je на свој покидање учмалости и j" ' \ Л ступак пуну пажњу и стерилне равнодушно: ј i-, f * ми, задивљени, радости. Ти случајеви уви\ 1 ?. / jf Ж А . сни, захвални, гледамо јек нам докажу, да .1 Jј * ^ тогалучонош удоброте ми имамо у нашој среЈ / / <§'*£•?'.. и истинског разумиједини још он и х великих £ Ж f % •• вања, na онда, наједхероја духа, људи који Jf ^ Р ном, захвално, у један посједују љепоту душе 7 .. f глас, каж ем о: Живио, и један велики, искре______________________________ '___________ бр ате! Таки нам се ни см исао за индивиоаћали! дуална прегнућа „ кор* * иетли мехмед кардмехиедовии ра^ OBflj 40BjeKi 0 коме вам ето говорим о, наш стари знанац и искрени пријатељ и сарадник Гајрета и свих добрих и племенитих акција које су никле међу нама, било иницијативом његовом или некога другога, је ст господин Др. Хамдија Карамехмедовић, управник Државне болнице у Сарајеву и бивши министар. Он je ових дана послао Главном од бору Гајрета своту од Динара 10.000са молбом, да Главни од бор упише у с в о је књиге њ егова брата рахметли Мехмеда КарамехмедовиКа, који je умро прије двије године, као свога великог добротвора. 201 �Веома je интересантно излагање госп . Др. 'Карамехмедовића поводом о в о га уписа у писму које je том приликом упутио Гајрету, a које у цијелости дон осим о на другом мјесту нашега листа. Он каже, да жељу, коју je њ егов рахметли брат М ехмед одавна имао, a та je , да постане великим д обр отвор ом Гајрета, испуњава сада на овај начин. Нарочито то чиним и ради тога, што je пред св о јо м најближом родбином преузео на се б е дужност, и то на дан рахметлијине смрти. да ће му у име с в е родбине подићи скроман споменик. „Т о чини сада, пише госп. Др. Карамехмедовић, пригодом двогодиш њ ице смрти њ егове на тај начин, да га упишем за великог д обр отвор а Гајрета, ј е р с а м у в ј е р е н , д а ј е т о н а ј б о љ и и најтрајнији споменик м ом е рахм етл и брату". To je кратак извадак из тога писма. Реците, зар то нису племенити осјећаји? Зар т а нису генијалне мисли једн ог ријетког филантропа? Зар из свега тога не одиш е она велика љ убав за наш Гајрет и, према томе, за с в е нас, да п росто оста јем о изненађени и завичем о: Има још д обр от е у свијету! Има јо ш племенитих људи! Племенита геста госп . Др. Карамехмедовића нека буде свијетао примјер многима другима, који су у материјалној могућности да пођу његовим путем, a њ еговом брату рахметли М ехмеду, н овом легатору Гајрета, нека je рајско насеље! Мерхум Мехмед Карамехмедовић родио се у Требињу ночетком године 1870. Основну школу похађао ,е у Т-ребињу, средњу у Сарајеву, гдје je године 1889. поДожло исппт арелостн на учител>ек<џ школн. У уо доба свршио je п ње* гов старпји брат TteiMgpr гимназпју. те / у н>нх двојица браће — двојица најстарнјих муодимфнодих интелектуалаца из Босне п Херцеговине. a Њихов отац, рахм. Деришага, био je врло налредан човјек који се није дао <*мест« хајком која се од стране конзервативног свијета у онУдоба дизала против модернот^образовања муслиманскб младежп. И ако човјек веома побожан ннје се дао смести набацивањем противнцка да he му се дјеца у школи »покаурити«. И ако богат и углвдан није вјеровао у паролу онога -дФЗа да je пгкола само за сиротнњу. Весео и радостан нослао je старијег сина на свеучилипгге у Беч, a млађег као једног од првих муслиманских просвјетних пионира, као учитеља, у претежно муслиманско мјесто Добој. Прве године учитељског рада ^ipoeeo je млади Мехмед у Добоју, у Тузли и Сарајеву. Убрзо je својом спремом, великим педагошким талентом и силном агилностп свратио на се пажњу својих претпостављених, те je већ године 1895. иробран као један од најспособнијих учитеља и послан на високу педагошку школу у Беч, гдје je остао четири године. Вративши се са високо-школсклх студија поетављен je Мехмед за професора трговачке школе у Сарајеву, a мало за тим премјештен je у Брчко. To je било баш у доба Џабићева покрета. Млади муслиманскн интелектуалац пратп тај покрет свим срцем и свом душом, краде се свакодпевно преко Саве да бп се дочепао »Србобрана« и ловосадске »Заставе«, који су листови са велнком симпатијом пратили сваки и најситнпји догађај у мучној борби босаиско-херцеговачких муслимапа зд своју вјерску и просвјетиу аутономију. Пред окупаторским властима није се могло сакрити ово интерссовап>е Мехмедово за вјерско-п1»освјетни и политички аитиаустријски покрет њсгове браћс и млади професор би изнсиада у напону сво.е снаге и стваралачког рада — иензионисап! Огорчен овим постушсом прелази Мехмед iuio бјегунац, без пасоша, без пензије, без средстава, преко границе црногорске и након кратког времена налази се као политички »иеовлаштени исељенпк« зајодно са Џабићем у Царифаду. 202 Прогласивши га неовлаштеним исељеннком аустријоке вллсти забраннле су му за вазда повратак у домовину. ^ а д а су наступили тешки дани за Мехмеда. Туђега језнка ne зна, средства sa жииот врло оскудпа. Али несаломпва енергија Мехмедова не малал:сава, он се лнћа инструираша у њемачком језику при чему полако савлада и турски језик тако да je убрзо могао бити примљен као чиновник у министарству просвјете. Ни у туђем свијету не одрнче се жнви и напредни дух Мехмедов својнх особина. Живахно учествује у младотурском покрету, чак га видимо гдје оружан маршира са солунским четама да руши натрижљачки реакционарии режим Абдул Хамидов. Лијепе фразе о братству н једнакости свих народа турскога царства брзо су исплављеле. Мехмед као Славен би редуциран. Оставши поново без службе гура се храбро кроз мучни живот, обучавајући no пашинским коиацима дјецу у љемачком језику. У то je у Боснп након признања ашжсије од стране Турске и европских велесила почео да дува други вјетар. Фпрдус и Арнаутовић успјешно приводе крају питање вјерско просвјетне аутономије. Отвара се 1910. ач>д. и босански сабор. У сабору je и Мехмедов најмЉђи брат Хамдија којч се са својим братом живо дописује. Мехмед чезне за отаџбином, алн као »неовлаштени исељеник« не смије патраг. Политички уплив братов ипак му je омогућио да се врати у отаџбину, гдје се je опет поовстио овојој старој струци и свом најмилијем познву: просвјетном уМду у школи и ван школе. Ван школе живо агитује за шиљање муелиманске дјеце на науку и занате и свуда заговара и потпоможе спасоноснп рад нашега Гајретл. Често би рекао брату Хамдији да му je врућа жеља да се упише за Гајрстопа великог добротвора, чим му то материјалне прилике допусте. Ta му се жеља није, na жалост, за жпвоти испунила. Охрван тегаком болести, од које je боловао псколико задн,их година живота, умро je 9. априла 1929. у болпици у Сарајепу и оахрањсн на Бакијама (Ha Грличића брду) raje he му друштво Гајрет као своме добротвору уз припомоћ родбино и приЈатеља подићи и скроман споменик од камепа. �P rof. H usejn S. B rkić K a d V a k u fsk o g vijeća I Gajret i njegovi radnici poklanjali su našoj vjer­ skoj samoupravi uvijek veliku pažnju. Fakat je da je naša vjerska samouprava, njezine institucije i cjelo­ kupni njezin rad vrlo važan faktor u našem kulturnoprosvjetnom progresu. Rukovodeći se tom spoznajom i tim uvjerenjem Gajret i njegovi radnici su uvijek po­ kazivali spremnosti i volju d a . sa svoje strane učine sve što bi bilo od koristi pozitivnom radu i napretku u .našoj vjerskoj samoupravi. Prilike su se međutim razvijale u posve oprečnom pravcu. Odnosi između naše vjerske a naročito između naše vakufske samo­ uprave i Gajreta postajali su sve teži- i nepovoljniji; istina sam Gajret, zahvaljujući svijesti i radinosti svo­ jih .radnika, nije od toga trpio; glavnu i veliku štetu trpjela je naša vjerska samouprava kao inicijator \ podržavaoc tih loših odnosa* M ože se reći da su primanjem vakufskih internata od strane Gajreta u god. 1919. odm?si između vakufske uprave i Gajreta postajali sve slabiji, i to isključivo krivnjom onih koji su upravljali yakuforfTj5ostavili sebi, princip da Gajret i njegove 'radnike isključe posve iz saradnje u vakufskoj upravi. Takav nezasluženi po­ stupak bivše vakufske ijprave prema Gairetu i пјф®vim radenicima nije ipak bio u stanju da oslabi pažnju koju je Gajret uvijek poklanjao našoj vjerskoj i vakuf­ skoj samoupravi. Čim je Gajret uspio da svoj rad sta­ bilizira i okrene jednim sigurnim pravcem, on je od­ mah pojačao svoju pažnju na rad naše vjerske i va­ kufske samouprave. Put kojim je Gajret krenuo u ovim svojim nasto­ janjima :bio je put organizovanog i smišljenoga rada koji vodi temeljitom i stručnom upoznavanju svih pi­ tanja i problema koji se odnose na našu vjersko-prosvjetnu i vakufsko-mearifsku samoupravu. Akcija Gaj­ reta i njegovih radnika u ovom pravcu došla je do punog izražaja prilikom proslave 25-godišnjice društva na kongresu intelektualaca. Sva važnija pitanja naše vjerske i vakufsko-mearifske samouprave pretresena su na ovom kongresu putem referata koje su podnijeli najbolji i najkompetentniji stručnjaci u svim pitanjima naše vjerske samouprave. Na tom kongresu podnio je referat o stanju i pitanjima naše vjerske prosvjete i vjeronaučke nastave sami tadanji reis-ul-ulema uz koreferate i drugih stručnjaka po ovom pitanju. Stanje va­ kufa i vakufske samouprave tretirali su referati odlič­ nih stručnjaka u vakufskim pitanjima rahmetli Sakib ef. Karkuta i tadanjega direktora vakufa g. Huseina Kadića, te drugih koreferenata. Ovom prilikom Gajret i njegovi radnici dali su po prvi put inicijativu za temeljito 1 stručno pokretanje i proučavanje svih problema koji se odnose na rad u našoj vjerskoj samoupravi, a uz to je ukazan jedan novi put kojim se do tada nije išlo; to je put saradnje izme­ đu naše inteligencije i naše ilmije. Naša inteligencija, a specijalno Gajretova inteligencija, odlučno je mani’festovala svoju volju i spremnost da sarađuje u rešavanju pitanja naše vjerske prosvjete i naše vakufskomeatifske samouprave. Odlične i savremene metode rada kojima se je, zaslugom Gajretovih radnika, kon­ gres Gajretovih intelektualaca afirmisao kao jedan jav­ ni faktor, probudile su javni interes za sva tretirana pitanja u tolikoj mjeri, da se utjecaj rada kongresa ubrzo osjetio i u tadanjoj vakufskoj upravi. Prvi -rezultat ovoga rada bio je izvještaj bivšeg Sa­ borskog odbora koji je podnesen bivšem Vakufskom saboru na njegovu posljednjem zasijedanju. U tom su izvještaju, po prvi put, tretirana pojedina krupna pitanja naše vakufske uprave na način koji se znatno odvaja od prijašnjih metoda ф о kojima se je primalo sve što se od uprave serviralo. Već u tom posljednjem saborisanju javio se je jedan novi zamah, istina još slab, da dođe do punog izražaja, ali ipak toliko jak da se primjeti i da se o njemu povede računa. Interes Gajreta i njegovih radnika za poslove naše vjerske samoupra­ ve probudio je uspavane odgovorne savjesti i pokre­ tao ih na življi rad. U takvom razvoju prilika došao je novi Zakon o Islamskoj vjerskoj zajednici kojim je započela nova faza u životu naše vjerske samouprave. Gajret 1 nje­ govi radnici, svojim dotadanjim interesom za pitanja naše vjerske samouprave te svojim velikim uspjesima u kulturnom radu, skrenuli su, naravno, na se veliku pažnju mjerodavnih faktora. Kod organizaqije nove vakufske uprave i njezinih organa, Gajret i njegovi radenici nijesu mimoiđeni, niti su se mogli mimoići, iako nisu došli do izražaja u onoj snazi koja bi im, po njiho­ voj vrijednosti, pripadala. Tim je započela nova faza u životu naše vjerske i vakufske samouprave. Prva bil'anca ovoga rada iznesena je prilikom zasijedanja Va­ kufskog vijeća. Posmatrajući dosadanji rad naše nove vjerskoprosvjetne i vakufsko-mearifske samouprave, prosuđu­ jući taj tad koliko u vezi sa izvještajem Upravnog od­ bora toliko u vezi sa samim radom Vijeća, dobiva se dojam da je u našoj vjerskoj samoupravi započelo jed­ no jako i životvom o previranje sa sigurnom tendenci­ jom ozdravljenja. Puno znakova govori da nova upra­ va posjeduje dosta volje za rad i plemenitih pobuda u .radu. Prema izvještaju Upravnog odbora vidi se da je uprava, u srazmjerno kratkome vremenu, uspjela da razmotri sva važnija vjersko-prosvjetna i vakufskomearifska pitanja. Naročito se mora priznati i podvući da je u. mnogim pitanjima od kojih naročito pati naša samouprava, ustanovljena prava diagnoza i pokazan 203 �put koji vođi sanaciji. Međutim ovdje se mora odmah dodati da se upravo u ovakovom radu osjeća i jako pomanjkanje odlučnosti. Neki stihijski pritisak koči novu upravu i oduzima joj potrebnu odlučnost i elan. Uzmimo jedan primjer. Upravni odbor je u svom izvje­ štaju upravo sjajno dokazao da je uprava samostalnih vakufa po mutevelijama jedno strašno zlo. U izvještaju je utvrđeno da su mutevelije mahom nesposobni, čak mnogi nepismeni, da su mnogi neuredni i nemarni, da se kod mnogih mutevelija nalaze znatne količine vakuf­ skoga novca za koji nije dat obračun; utvrđeno je slo­ vom i brojkama da je mutevelijska uprava bez ekono­ mije i jako skupa; nadalje je utvrđeno da vrlo mali broj mutevelija imade pravo na mutevelijsku službu na osnovu vakufnama i da ogromni broj mutevelija po­ stavljaju organi vakufske uprave. Uz ove činjenice iz­ ražena je u jasnim propozicijama prednost kolektivne uprave samostalnih vakufa te utvrđena potreba ukida­ nja mutevelija. Kraj ovako jasne situacije ovo pitanje ipak nije riješeno; ono je ostavljeno uredbi o upravi samostalnih vakufgi koja još pije ižrađena a kojoj je, svakako, bilo mjijeto među prvim uredbama koje je Vijeće donijelo. Neodlučrtost' Upravnog odbora još više ilustrira njegova izjava da je on smjenjivao neke mu­ tevelije i na njihova mjesta postavljao druge. Među­ tim ako je Upravni odbor u načelu za kolektivnu upra­ vu samostalnih vakufa putem vakufskih povjerenstava, on je trebao da £о svoje utvrđeno načelo odmah pri­ mjeni kod promjene spomenutih mutevelija. Nama izgleda da Upravni odbor, pa ni samo 'Vi­ jeće nisu još posve načisto sa ovim pitanjem. P ovod za ovo mišljenje daje nam predlog Upravnog odbora za osnivanje građevnih skladišta u pojedinim većim centrima i uposlivanje stalnog, tehničkog i radničkog osoblja ц vakufskoj upravi. Samo formulisanje ovoga predloga a još više njegovo obrazloženje odaje da no­ va uprava, pored svega što je rečito i drastično rekla o mutevelijskoj upravi, namjerava da sa takovim na­ činom uprave samostalnih vakufa traži neki kom pro­ mis. Naše duboko uvjerenje, stečeno na osnovu či­ njenica i brojaka koje sadrži izvještaj Upravnog od­ bora, i na osnovu dosadanjeg iskustva te na osnovu principa moderne ekonomije ne može se i neće se niukoliko promijeniti. M i smo uvjereni da taj kompro­ mis neće uspjeti, niti će upravi samostalnih vakufa pomoći, a može vrlo lako donijeti grdnu štetu. Ovo je pitanje suviše jasno, a put njegovu riješenju od­ ređen. P osve je suvišno komplicirati ga nekim pokus­ nim kompromisom. Sličan slučaj ispravnog rezonovanja i stvarne diagnoze vidi se i kod tretiranja mekteba te uopšte kod tretiranja pitanja vjetske prosvjete. U izvještaju su mektebi osuđeni a naročito je tvrđena njihova suvišnost u mjestima gdje postoje osnovne škokle. U iz­ vještaju je utvrđena potreba prenošenja vjeronaučne nastave u obim i program nastave osnovnih škola, 204 da se na koncu ipak reče da će se u mjestima gdje postoje osnovne škole uspostaviti jednorazredni mek­ tebi! i Isto tako je rečeno i utvrđeno da nespremni vjer­ ski službenici mogu više da štete, jer su oni rasadnici praznovjerja koje stoji u otvorenoj opreci sa osnov­ nim načelima vjere, — da se ipak na koncu utvrdi opstanak ovih postojećih medresa, premda medu tim medresama imade i takovih u kojima je rad tako pri­ mitivan i neorganizovan, da one mogu da daju samo nesposobne službenike, za koje je u izvještaju otvo­ reno rečeno da je njihov rad štetan. Ovdje istina, postoji jedna okolnost koja je mogla da zadrži odluku o konačnoj organizaciji viših vjer­ skih škola. Mislimo naime na zahtjev da se Serijatska •gimnazija i Šerijatski sudačka škola, sa svojim bu­ džetima, predadu Islamskoj vjerskoj zajednici. U na­ čelu, ova je misao dobra, jer su ov i zavodi i stvoreni u svrhu odgajanja svešteničkog podmlatka te su i izdrzhvani na račun odnosnih kredita. Opravdano je nastojanje da ovi zavodi sačuvaju svoj prvobitni cilj i da se kao takokvi, sa odgovarajućim budžetom, pre­ dadu našoj vjerskoj samoupravi. Samo kod izvadanja ov og prelaza i kod organizacije našega višeg škol­ stva, prema planu koji je iznesen u izvještaju, treba biti jako oprezan i voditi računa o stvarnim potre­ bama naše vjerske službe. Dok su Upravni odbor i Vijeće, radi pomanjkanja odlučnosti, pojedina pitanja ovako polovično tretirali, u mnoga druga pitanja su unijeli nejasnoću. Tako pri­ mjerice u pitanju starih groblja i u pitanju zapuštenih i suvišnih džamija nije, zapravo, ništa rečeno. Dojam se istina dobiva da im ta pitanja lebde pred očima ali se oko njih obilazi sa jednom opreznošću koja gra­ niči sa slabošću. Pored pitanja koja su tretirana povodom izvje­ štaja Upravnog odbora, Vijeće je još pretresalo cijeli niz predmeta koje spadaju u njegovu kompetenciju. Ovdje želimo da naglasimo srećnu činjenicu da je u Vijeću vladala harmonija i jednodušnost. Odvajanja ! razilaženja, u koliko ih je bilo, uslijedila su samo po­ jedinačno ne dajući nikada karakter kakovih naro­ čitih grupacija. Članovi Vijeća slijedili su rad sa v e­ likim interesom; osobitu živahnost i pokretljivost u debati unosili su Gajretovi radnici, naročito gg. Dr. Hasanbegović, Salihagić, Alibegović, Redžić, Kukić, Sikirić, Fejić, Bušatlić i dr. U svim debatama, možda na iznenađenje mnogih, jasno je utvrđeno da naša inteli­ gencija imade i volje i smisl'a da, sa lijepom spremom i upućenošću, ulazi u raspravu naših vjersko-prosvjetnih i vakufskih pitanja i da tim pitanjima poklanja svo­ ju punu pažnju. O vo je dokaz da je naša inteligencija svjesna svojih prava i svojih dužnosti koja joj daje i nameće islam sa svojim demokratskim načelima. Islam osuđujući i zabacujući klerikalizam daje jednaka prava i dužnosti svim svojim pripadnicima. S ovoga načel­ �nog stanovišta treba da se vode poslovi naše vjerske samouprave. Konačnu pobjedu ovom e stanovištu treba kod nas da pribavi sama inteligencija. Put koji vodi toj pobjedi jest put kojim su sarađivali Gajretovi radnici prilikom zasijedanja Vijeća. Idući za ovim ciljem Gajretovi su radnici s puno prava zahtijevali da se isprave greške koje su učinje­ ne prilikom postavljanja vakufskih povjerenstava, gdje su mimoideni mnogi vrsni Gajretovi radnici a uzimani pojedinci kojima nebi trebalo biti mjesta u vakusfkim povjerenstvima. Isto tako su se Gajretovi radnici zauzeli za poboljšanje položaja imama i u tom pitanju uspjeli da zainteresuju cijelo Vijeće. nost i volju da se vakufski poslovi krenu iz mrtvila. Ono je upjelo da odabere sebi pogodna saradnika u osobi direktora g. A'rnautovića, te je svojim cjelokup­ nim radom ostavilo dojam da se, u buduće, od nove uprave mogu očekivati lijepi rezultati. Hitnost i neodložnost mnogih naših potreba izvršiće nesumnjivo, u slijedećem periodu rada, na novu vakufsku upravu svoj neodoljivi pritisak i tim joj dati veću smjelost koja je potrebna za brzu sanaciju prilika u našoj vjerskoj sa­ moupravi. Načela neodoljive nužde okupila su oko Gajreta cijelu legiju naših javnih radnika. Ti radnici, sa svojim iskustvom i svojom prekaljenošću stupili su da­ Pored ovih pitanja Vijeće je donijelo i tri uredbe kojima se reguliše poslovanje pojedinih organa samo­ uprave. Uz ovaj organizatorski rad doneseni su važni zaključci koji se tiču gradnje vakufske palate u Banja­ luci, odobreni su proračuni svih samostalnih vakufa te riješena još mnoga važna pitanja financijske prirode. U ovom cjelokupnom radu Vijeće je pokazalo sprem­ vjerskoj samoupravi koja ih je primila i dala im ugled­ nas djelomično u redove aktivnih saradnika u našoj na mjesta. Radi toga se, s pravom, može očekivati da će slijedeći period rada nove vakufske uprave biti karakterizovan onom smjelošću koja dolikuje glavnjhn pokretačima toga rada, u prvom redu Gajretovim rad­ nicima koji sarađuju u našoj vjerskoj samoupravi. Hajrudin Ćurić, cand . pf)H) S o k o ls tv o i va sp ita n je š k o l s k e om la dine ' e- * \/ Vaspitanje koje daje škola nije potpuno. Ono treba da se iz dana u dan pgpunjuje i proširuje. T o popim|f|| vanje i proširivanje školskog vaspitanja daje društvo, u kojem se kreće pojedinac. Kakvo je to društvo, takvo će biti i popunjavanje vaspitanja. U tome pogledu ima prednost Sokolstvo, koje svojim radom neumorno po­ maže i popunjuje vaspitanje školske omladine. Svako sokolsko društvo ima svoje prednjake i prednjačice, koji vaspitavaju u sokolskom duhu. Od njihove spo­ sobnosti zavisi i upotpunjavanje vaspitanja školske omladine. Oni trebaju da budu drugi učitelji omladine. Sada nam se nameće pitanje: na koji se naćin vaspitava školska omladina u sokolskom duhu? Da počnem od školskog deteta. Školsko dete, kada dođe u Sokolanu i postane član velike sokolske zajed­ nice, treba odmah, i u prvom redu, zadobiti /.a Soko?stvo. Treba ga pohvaliti, recimo zbog urednosti, tačnosti, lepog ponašanja, vežbanja i t d. Na taj će se način stvoriti u detetu samopouzdanje i želja da se uvek u nečem istakne. Kada se to postiglo, rnda vaspitač i vaspitačica, ili sokolski rečeno prednjak i pred­ njačica, pristupaju svome vaspitnom radu. U prvom redu deci se počnu držati lagana, pristupačna i intere­ santna predavanja iz sokolske ideologije i drugih grana znanosti, koje decu naročito interesiraju i što će im ostati u trajnom pamćenju. Iza svakog predavanja, koje se održi, dužan je predavač da ispita one kojima drži, šta su zapamtili. T o je neophodno potrebno zbog toga, što se u detetu stvara smisao za lično rasuđivanje o pojedinoj stvari. T o je s jedne strane. S druge strane \f ~сЛ 1 , I dete se koristi tim predavanjima, koja nije moglo u školi čuti ili koja je čulo u drugoj formi i na taj način popunjuje one praznine, koje je prouzrokovalo samo školsko vaspitanje. Kad su prednjak i prednjačica održali nekoliko takovih korisnih predavanja, onda po­ činju s drugim delom vaspitanja. Taj deo počinje de­ klamacijama i recitovanjem. Pojedino dete dobije po koju pesmicu da je deklamuje, najpre pred ostalim svojim drugovima, a ako se istakne, onda i na kojoj društvenoj priredbi. Time se u detetu otklanja priro­ đena bojažljivost i ono postaje slobodnije i hrabrije, što će mu u životu mnogo koristiti. Iza deklamacija, a i uporedo s njima, daju se deci laki domaći radovi iz područja sokolskog života. Recimo: jednom se detetu dade da samostalno sastavi izlet i slično. Drugom se, opet, dade mala tema, recimo: »Zašto idem u Soko?«, »Moja najmilija sprava«, »Zašto volim Sokole«« i t. d. Trećem se, opet, dade jedna mala pripovetka iz sokol­ skog života ili jedan prikladan životopis da pročita i ukratko sastavi L t. d. i t. d. Prednjak i prednjačica du­ žni su svaki rad da pregledaju, poprave 1 upozore po­ jedino dete na greške. To će biti detetu od velike ko­ risti u svakom pogledu. Onu decu, koja se budu naro­ čito istakla u sastavljanju domaćih zadataka, treba pred ostalom decom pohvaliti. T o je dužnost i pred­ njaka i prednjačica kao i sviju članova upravnog od­ bora, koje će prednjaci i prednjačice stalno obaveštavati o svome radu. Na taj će način deca postati marIjivija, redovitija i tačnija, što će im se. kao budućim muževima i ženama, ubrajati u vrline. 205 �Vidi, naš sokolski sistem vaspitanja teži savršenstvu: Tokom svoga rada moraju svi prednjaci i predod malih hoćemo da napravimo velike, od slabili jake! njačice voditi strogo računa o sposobnosti poverene Kada dete navrši 13 godina, onda utezi u drugu im dece, čije vaspitanje upotpunjuju. Oni moraju ispi­ kategoriju sokolskog članstva, a to je naraštaj. I a jc tati svako dete, čime bi se najvolelo baviti, pored svo­ kategorija najvažnija, jeru iz nje izlaze pravi članovi ga školskog rada, a kada to saznaju, dužni su u tom sokolske i ljudske zajednice. Svako sokolsko društvo pravcu nastaviti svoj posao. koje hoće da ima dobru budućnost, mora obratiti na­ Onu decu koja pokazuju naročito interesovanje i ročitu pažnju na svoj naraštaj, kako muški, tako i žen­ smisao, recimo, za muziku, treba poveriti pročelniku ski. Doba od 14— 18 godina, koje se ubraja u naraštajza tu sekciju, ako ga dotično društvo ima. Pročelnik sko sokolsko doba, najškakljivije je skoro kod svakog je dužan da pomaže decu i da im, po mogućnosti, daje čoveka. Zato, tome treba obratiti punu pažnju. Sa onom besplatne časove, recimo, iz violine, glasovira i slič­ decom, koja predu iz sokolskog podmlatka u naraštaj, nog. Ako društvo nema takvog pročelnika, onda se neće biti teško raditi. S njima treba nastaviti započeti mora na neki način, prema materijalnom stanju dru­ posao i vaspitanje samo u širem obimu. Sa onima, koji štva, omogućiti, da deca ne zanemare ono, što im je nisu prošli kroz sokolski podmladak, t. j. koji su se od­ donekle prirođeno. Isto tako treba voditi računa o deci, mah upisali u naraštaj biće malo teže raditi- Ali to ne koja pokazuju izvesne glumačke sposobnosti, koja lepo znači,>da se n e ć e m o ć i r a d i t i . I kod naraštaja pevaju, koja se interesuju za lepu književnost i t f d. treba u prvom redu probuditi volju za Sokolstvo, a Kada se ispitaju sve dečje sposobnosti, onda treba, os­ onda nastaviti skoro sve isto kao i kod dece, samo, novati, ako v eć ne postoje, t. zv. dečje »sekcije«r.zž muziku, pevanje, glumu, književnost i t. d. £iji pročel- 1 kako^rekoh, u širem obimu i prema sposobnosti poje­ dinaca. 1 kod naraštaja treba organizovati pojedine sek­ nici treba da razviju živu- akciju i /1а upotrebe sve svoje moći da upotpune sposobnosti poverene im dece. cije za rad. Stariji naraštajci, na pr., mogu da obra­ zuju jedno pevačko društvo, tamburaški zbor, sokolsku Te »sekcije« ni u Kojem slučaju ne smiju biti strogo odeljene jedna od druge, jer se stroga od e lje n o stT T p e ^ muziku, fanfaru i t. d. Sem toga, mogu osnovati i razli­ čite sekcije, recimo: za podučavanje slabijih dakacijalizovanje samo za izvesnu granu znanosti ili umetsokola, za turizam, za letovanje i t. d. ada sam bio nosti ne slaže sa sokt^jkinr sistemom vaspitanja. Kad naraštajac mostarskog sokolskog društva, poveo sam mislim o ovome, jzlazi mi pred oči slika prvog stareživu akciju medu ostalim naraštajcima da osnujemo šine Sokola, neumrlog brata Fiignera, čije svestrano neku sekciju, koja će nam koristiti. Pošto nas je delilo vaspitanje treba da*-bude primer svima Sokolima. P o­ nekoliko meseci od VIII. svesokolskog sleta u Pragu, red toga što je znao nekoliko živih jezika, znao Je od­ zaključili smo da organizujemo nekoliko priredaba, Ka­ lično latinski i grčki, bavio se mnogo muzikom i osta­ ko bi s novcem, kojega tom prilikom dobijemo, omo­ lim umetnostima, bio je verziran u svima trgovačkim poslovima i t. d. T o je sve postigao svojim trudom, gućili siromašnim naraštajcima da besplatno odu u neobično jakom voljom i težnjom za boljim i ljepšim, Prag. Tako je i bilo. S velikom voljom prirediti smo, tokom tih nekoliko meseci, nekoliko priredaba u M o­ jer, kako je poznato, brat Fiigner']fc, voljom prilika, staru, a s novcem, kojega smo dobili, otišlo je besplat­ napustio gimnaziju, odao se trgovini i ^ao trgovac po­ stigao jedno zaista primerno vaspitanje! Takvih prino 7 naraštajaca u Prag. Ta »sekcija za Prag«, da ju mera mogao bih vam još navesti, ali to bi me daleko tako nazovem, imala je svoj odbor: pretsednika, taj­ nika, blagajnika i dr., koji je imao Vrlo često svoje sedodvelo. nice. Te su sednice koristile svima nama, jer smo Kao što rekoh, sekcije ne smiju biti strogo odvo­ raspravljali 0 mnogim stvarima iz područja sokolske jene jedna od druge, one moraju zajednički da kola­ ideologije, koje su pojedincima bile nejasne. Uporedo boriraju. Jedno dete, recimo, iz sekcije za muziku može s tim radom organizovali smo jednu sekciju za podu­ i treba da bude član sviju sekcija, kako bi se, na taj način u njemu razvile sve sposobnosti u mani™ Ш ve­ čavanje slabijih đaka-sokola. Od društva smo dobili ćoj meri. Prirodna je stvar da će dete najbolje uspejednu prostoriju, nekoliko stolica, stolova i tabto, navati u onome zašto pokazuje naročito interesovanje, menjenu specijalno za računske zadatke. 0 svemu tome ali će se i u ostalom, za što pokazuje manje intereso­ vodili smo strogo računa: u određeno vreme morao Je vanje i smisao, koliko toliko usavršiti. Najzgodnije bi predavač doći i čas je u naboljem redu svršen. Naš bilo u dane, kada su deca slobodna da se, prilikom rad je naišao na odlično razumevanje kod našeg nara­ malo duljeg školskog raspusta, održi deci neka vrsta štaja i članova upravnog odbora. Kada sam ostavio tečajeva, koji bi im bili od neprocenjive koristi. Ti te­ Mostar i otišao na studije, primetio sam, prateći sokolčajevi moraju biti u neku ruku stručnog karaktera. U . sku štampu, da je u Mostaru naročito razvila rad sek­ njima trebaju deca da upotpune sve ono, što im škol­ cija za letovanje, što je također dobro i pohvalno. sko vaspitanje nije mogto dati. Šta će se na tim teča­ Tyrš sSm preporučuje kretanje na čistom zraku i jevima predavati, zavisi od pojedinog društva i od vežbanje leti na letnjim vežbalištima. I sokolsko leto­ sposobnosti njegovih članova. Kako se iz svega ovoga vanje treba iskoristiti za upotopunjavanje vaspitnaja. 206 �Samo u ovom slučaju moraju vaspitači voditi računa o raspoloženju dece i naraštaja. Pogrešno, je recimo, skupiti decu na morskoj plaži i po najvećoi žeei držati im predavanje o moru i dr.! Sav rad na letovanju tre­ ba da se vrši u najlepše vreme, a to je, recimo, pre iz­ laska ili posle zalaska sunca. Moram da naglasim, da taj vispitni rad na letovanju ne srne biti dug i umoran, jer deca su došla na more ili negde na drugo mesto da se odmaraju, a ne da se umaraju! Zato svi nagovori, sva predavanja i slično, u toku jednog dana, neka bubu što kraća i interesantnija! Kada je govor o predavanjima i nagovorima, da spomenem i ovo. Kad sam bio vođa naraštaja beograd­ skog Sokola II, uveo sam među svojim naraštajem, skoro svakog časa, predavanja. Ta sam predavanja držao i sam kao vođa te kategorije i davao sam poje­ dincu izvesnu temu da je obradi u roku od nekoliko dana. Kad bi je doneo, ja bih je pregledao, ispravio i dozvolio mu da čita, nakon čega bih pozvao naraštajce. da kritikuju rad. Ako dotični ne bi doneo u određeni dan svoj rad, ne bih mu dao da vežba: učio sam ga. tačnosti* toj »sestri reda, majci rada i uslovu slobode«. Kada se deca i ostali članovi vrate sa letovanja, onda se opet nastavlja rad u Sokolani. U zadnje vreme primetio sam, da neka sokolska društva otvaraju svoja bioskope, što je također dobro. Razume se, da se u tim bioskopima trebaju davati specijalno naučni komadi, a nipošto komadi, koji se kose sa sokolskom ideologi­ jom! U onim mestima, gde postoji pozorište, treba članove Sokola voditi i tamo, a naročito na pretstave iz nacionalnog života. Iz ovoga moga kratkog razlaganja mogli ste videti, koliki je sokolski rad i šta Sokolstvo hoće da na­ pravi od pojedinca. Pojedinac i pojedinka, koji prođu kroz sokolske redove i koji se svom snagom odaju sokolskom radu, biće od velike koristi i svome narodu i svojoj državi. Zato je velika greška roditelja ako pre­ če svojoj deci da idu u Soko! Jer, budite uvereni, što je u našoj državi više Sokola, time će njezina buduć­ nost biti bolja! Zato, stupite u naše redove, u p u t i t e v a š u d e c u п S p k o , pojačajte i učvrstite naše fa­ lange !л Domovina u vas gleda, a Sokoli vas očekuju raširenih ruku! \ Ш еф ки ја ВубиЋ, проф . заштмта у о п ш г е С л о б о д н а т, К ласичн и предст авници ш к о л е с л с б о д д е трговине : Систем слободнс трговиие могао je да ј своју победоносну. побе’ду над старим тишшм једино у научном кжриљу индивидуал i стичке школе. Ова се школа испољава у великим дслнма своје епохе. Тако н.»пр. 18. век дао je читав низ таквих дела која су била скро^ прбжета чистим индивидуализмом. Сва просветна деларгост Волтера, Монтескија и других епциклопедиста бнла je посвећена борби за права личности. Економска учења физиократа и Адама Смита довела су у један систем ново схватање народне привреде, која je била подигнута на идеји, да je личност јединп субјект економског деловања, a лична корист њен једини регулатор. Творци и следбсниди ових економоких учсља продужили су управо системагичније ове радне напоре у корист ослобођења лрпвредне делатности од разних веза и ограничења, који су већ били започети пре појаве Физпократа у Француској, и Адама Смита у Енглеској. Нрокламоваљем личне економске политичкб и моралне слободе ставља се солидан темељ систему слободне трговине: »сваки je човек слободан да иредузмс и упражњава ону грану радинос-ти, за коју има највише воље и способности, и која му највише конвенира, a на начин и на месту, које се њему највишс допада. Овај принцип пнволвира у себи и принцил државног немешања — laissez faire, laissez passer. Државна власт се ограничава на одржањр реда и поретка споља и унутра; она се меша у ириватне односс тада и у толико, када je n у колико потребно да обезбеди слободну акцију поједипаца, она je дакле чувар и гарант приватнс слободе, и интервенише само онда, кад неко својом радњом вређа право и слободу кретања других лица.« (Тодоровић, II., 54.) Слободна се трговина тако поче паслаљати на разне теорије, које се на први поглед разликују једна од друге, али на крају крајева стварају истс привредно-политичке закључке. Sakupljajte Kurbanske kožice za Gajrel! �Физнократима je служила теорија природног права као моћно оруђе у борби против државног мешања на пољу привредног живота. Они су сматрали природним правом свакога човека да купи и прода где и како хоће, посве свеједно да ли код куће илн на страни, јер »природни поредак« не noзнаје државне границе: »Потребна je потпуна слобода трговине, пошто je слободна конкуренција и за народ и за државу најсигурнији, најтачнији и најкориснији уређај нутарње и вањске трговине, вели Кенеј. Под неограниченом слободном конкуренцијом сваки he човек најбоље сам схватити своје личнс интересе који се поклаиају са оиштим друштвеним благостањем. Како физиократи сувише увећавају продуктивну улогу пољопривреде, могло би нам на први поглед изгледати, да су представницп аграрног економског схватања. У самој ствари они су дали научни пзражај новога доба, пресгављеног у тежљи за продирањем домаће индустрије и трговине на светско тржиште. Француска je тада била претежно пољопривредна земља и због тога je за н>у пољопривреда представљала главни животии интерес. С обзиром на те чињенице физиократи су посветили главну пажњу. у^рвојпм теоријама пољопривреди, у толико пре, што je напредак пбљопри^ вреде био важан и неопходан за индустрију, јер je она потребовала земљораднике као потроптаче за своју главну унутраппву пијацу. У свом финансијском програму физиократи су захтевалж једну земљипшу порезу!" Другим речима они су тражили да се ослободи од порезе тргопина и индустрија, како би се оне могле несметано и слободно развијати. Потпуну научну целину задобија овај систем тек у економским учењима Аддма Смита и његових следбеника. До појаве првих Смитових универзитетских предавања, у којима je већ отворено n e g ­ irao за слободну трговину, мисли појединих екопома, биле су no разним њиховим радовима раштр- кане, те су се морале скупљати у циљу истицаља новога система. Аругументи којима оперишс Адам Смит у корист слободне трговине у толико се вти с испољаваху у његовим радовима у колико je најављивао јачу борбу дотадашњем меркантилном систему. Тако би се његова критика меркантилизма могла донекле сматрати као веома јака подлога система слободне трговине. Нова учења Адама Смита гонила су друштво да раскрсти са пређашњом политиком европских држава и његови аргумспти почивају на схватању, да се »природа унапред постарала за благостање друштвено тиме, што je усадила у људско биће принцип који гони човека да побољша свој положај. Свака једшгка друштвена има, no томе, у виду само остварење своје личне корисги, ну радећи тако само за себе, њу при томе руководи нека невидљива рука да постиче и помаже остварер>е општег добра, на које она сама no себи чак нпкако и не помпшља. И људи промашују циљеве својих установа када се посредством њих под изговором остварења општега интереса, мешају или бољаиду насупрот радњи тога природног приндипа. Али чим се сви вештачки или системи ограничења уклоне, тада се успоставља сам од себе очигледан и прост систем природне слободе. Трговинска политика руковођена »природном слободом«, упутиће и рад и капитал свију држава у најрентабилније гране и форме производње, која ће онда омогућити раду највећу надницу, a капиталу највећу профит. Слободна циркулација рада и капитала натераће државе да се одају оној врсти пјхжзводње, за коју имају најповољније услове, a добиће слободном међународном трговином робу коју саме не би могле произвести, односно за коју нека трећа држава има од ље повољније услове производње. Свака ће се држава на тај начин моћи посветити само извесним гранама производње a специјализирајући се у љима усавршиће технику производње и развиће до максимума своје продуктивне способности и навдоности. Svim a m uslim anim a, članovim a, radnicim a i prijateljim a „ G a j r e t a " čestita m o n astu pajuće m u ba reK dane K u rba n ba jra m a : R a fi'a m i-šerif m ubarele olsu n ! U red n ištv o „ G a jr e ta " 208. �Hamdija Mulić К а К о O m e r p r o s v e ć u fe narod Hajrati. — Ono mi ti nekad1 bio jedan narod — otpoče Omer da nam priča — koji je u svoje vrijeme bio cije­ njen k’o zlatna jabuka. Radio i trudio se i ono što bi zaradio, štedio je i samo trošio onoliko, koliko mu je bilo potrebno. Ali taj narod i ako je mogao nešto da i uštedi i ostavi za crnih dana, nije bio škrtica. Ljudi su osjećali za nemoćna brata svoga, kao što su osje­ ćali i za cijelu svoju zajednicu, da joj bude bolje. Tako, što bi im od srca poteklo, pomagali su i činid dobra djela. I sad ko ima dobro oko — ako to ne vidi — vidi tu pred sobom mnogobrojne h a j г a t e ili zadužbine, kao: džamije, medrese, mektebe, banje, imaretn kuhinje za siromahe), česme i razne zgrade koje su uvakufljene za izdržavanje tih hajrata. Zaista bijaše to narod plemenita srca... — Pa ono Omere, oprosti što ti upadam u riječ, poče Ahmet Memišagić, i mi smo nekad bili taki... — E, da o kome ja govorim."ko Ii^tl mi'ima preči od nas. Duševan smo mi „narod bili i pun ljubavi za svoga- A evo vidiš danas u kome'-snfa halu. I ovi silni hajrati što su nam još do danas čitavi ostali, počeJi su neki da opadaju, hrđaju i ruše, pa ako se ovako, ne đai Bože, nastavi, onda ćemoLP's ftme otići u zaborav. Vidiš, osim što nam je dužnost da čuvamo te hajrate i da ih uzđržaiemo. dužnost je naša i da povučemo sebi pouku: d a i s a m i s l i j e d i m o s v o j e s t a r e , pa d a p o d i ž e m o i č i n i m o p r e m a s v o j j j j j j s n a z i r a z n e h a j r a t e . Sada su vremena druga, pa bi i hajrati trebali da budu prema današnjem vre­ menu i Drilikama . . . — E. moj Omere, gdje H ondašnje vrijeme i onđašnil zevak, a gdie A danas? Lahko Je onda bilo podi­ zati hairate. kada je bilo svega i svašta — primjeti Hadži Salih Jabučar. — Hoćeš da rekneš, nekada je u nas tekao med i maslo — poče opet Omet. A vidiš i ako su nekad bile bolie životne prilike a manje narodne potrebe nego danas, narod je, moj braco, bolje bio u sebi, nego ml danas. Ima i danas među nama po koji imućan čovjek. Ima ih koji žive pod stare dane, neki čak nemaju ni od srca poroda, pa da kome najbližem ostave, pa opet S6 teško sjete na to, da mu je dužnost i da je, vrlo ple­ menito ostaviti iza sebe neki hajrat za svu braću. Čo­ vjek koji ne čini dobro bližnjemu svome, taj živi samo dok živi, a kad umre. brzo se zaboravi, pa kao da ga nije bilo. Dok ljudi koji pomažu svoje bližnje džanom ili malom, spominju se na vijekove. (Na'ročito se spominiu hair-sahibije. Narodu u kome se podižu habati i Bog daje svoje priznanje 1 berićet.. . U takih naroda zadužbine pomažu narodno blagostanje i njima se diče s ponosom. A u nas, kao da je zatrnulo srce. — E, pa dobro. Gdje bi ti danas meni upro prstom da je dobro ostaviti hajrat? — pita Zulfo Trtica, uprijevši pogled u Omera. — A moj brate, zar ti to ne vidiš! Puklo pred to­ bom čitavo polje različitih naših potreba. Samo se treba malo promisliti i otresti predrasuda, da je samo hajrat ono što se podiže kao i do sada. HajTat je, vidiš, i to pravi, ako ti podigneš jednu zgradu pa od njene kirije pomažeš mualima, da nam uči djecu, daje Stipen­ diju siromašnom dječaku na nauci ili na zanatu da ima­ mo jačih i boljih snaga. Ako ostaviš kojemu dobrotornom društvu, koja pomažu sirotinju: ako podigneš dža­ miju gdje je nema. a tu je potrebna i tako dalje, to je sve hajr. Mi tih ustanova imamo dosta, sve one dobro rade za našu zajednicu i veliki je sevab sva ta dru­ štva pomagati. Danas ne treba tazlikovati po veličini hajrata i sevaba, je li, naprimjer, hajirnije popraviti džamiju ili pokloniti neki dio svoga imetka našoj kojoj ustanovi za pomaganje mladeži na nauci ili zanatu. Glavno je pomoći ondje gdje je danas veća potreba da pomogneš bflžnjemu svome. Ono istina neki se ispriča­ vaju da bajagi nema danas kome da se ostavi zbog nepovjerenja ili kojih bilo tobožnjih razloga, ali to sve ako ćemo pravo da govorimo, nije u istinu nikakav razlog, nego samo pusta isprika. Kome srce zaželi da pomogne braću svoju, taj nema sumnje, nego radi po srcu i savjesti. Ako je po srijedi dobar nijjet, dobro će i biti, a ako ko želi da nešto učini radi svoga nama ili kakve druge lične koristi, onda je razumljivo da tu neće imati sreće. Kako je lijepo i plemenito, kako je do­ bro i to dugotrajno dobro iskreno učiniti hajrat, naj­ bolje svjedoče dična imena tolikih vakifa u našoj pro­ šlosti od kojih mi i danas imamo koristi i koje toliko harno spominjemo. Prije 300 godina dolazio je u Bosnu turski putopisac Evlija Čelebija i on tada piše za našu Bosnu: Kuda god ovom zemljom pođeš, nailaziš na ra­ zne hajrate koje su ostavile dobre duše. Kako je lijepo sada. vidjeti u jednom takom mjestu gdje narod čuva take hajrate i naše starine. Odmah se i po tome v eć znade da je tu narod pitom i svjestan tih zadužbina, kada umije i hoće da čuva i poštuje svoju zajedničku imovinu koju su stari ostavili u amanet. Taki šta više, godinama sve više i više uljepšavaju te hajrate, da se imaju čime i podičiti. Zaista je lijepo i plemenito ostaviti u svome naro­ du đjepu uspomenu, kao što je plemenito i taku uspo­ menu čuvati i njome se dičiti. 209 �Мустафа М ул ал и ћ Због евлада П о ја в а 14. ( И р е ђ а ш њ и без с т р а ж а р а и Беби.) А л и ј а : (сав схрван живчаним потресом, сраAioTOM и тешким кајањем, сруш ио се je на сећију, па се превија ко у грчу. ОстеСли се згледају и шапутајући нешто ж угају). Ш та сам ja мислио луда! Како ли сам идеалисао, какве ли сам планове стварао, a види сада. Све ми je лагала и љубав и слатке ријечи биле су сама лаж. За мене скрила je свој злочин. Зар она — Маџарица, да ми дадне свлад? 0 луде мене! (усправи се na се удари no челу). Ш то ме ви насвјетовасте љ уди божији. И б р о: Комш о драги, ми смо ти сви говорили немој, a ти де. Па видиш сад ко с ђаволом тикве сади о главу му се омлате. A л и ј a: Д а сте ме и савјетовали, ja вам не би вјерово и не би вас узбијо. С a д у л a х: Сам си хтио na си с а м и у зло tiao. ' С a л и х a г a: Да ca$t знао да ћу доћи на оваки резилук не би н и д у ћ а н а зат^арао. Сад ме je стид ii3 куће изаћи. ^1им се јтомолимо завикаће нас шбгрчад: »У см рди џигариђа«. Хајдем о љ удц-д& к , je још за вакта! (8 ) у свој кофер и однијела, na се као ошинут стријелом пљесне и тугаљиво јекне) Однијела ми je сав новац. О в и : Новад? A л и ј a: Ове што сам имао. Све ми je однијела. Ни једонг динара ми није оставила. Посљедњу њиву продао сам у намјери да са н>ом отворим биртију, да радим, јер увиђам да се без рада не може живјети. А ли ето она мп je извукла лисницу и оав новац. Jao мени несретном. Сад сам прави сиромах. Сад сам пао на најниже гране. Сад могу вреће носати. Е с a д : Ja не разумијем, шта je то било? С a д у л a х: (бојажљиво) Да није и мени што г<2д истегла (пипа се no џепу). И б р о : Тзаво би je знао у оној вртутми мозке бити je бапгпроводила какав ђозбајџилук. Јесу ли моји Повци на' мјесту (пипа се и он no џеповима). - ^ Ч ^ а л и х а г а : Ma ето брате намјерисмо се на велики резилук. Зовно ме Алијага на вечеру и ja ти затворим дућап и двојицу муштерија отјерам у акшамски сахат . . . . • С а д у л а х : A ja се ваздан пехризио. 1 СдглтГх а г a: Кад no ефендијину ročnoј у изби 0 a д у л a х: XajggM<y браћо! Кб\зна, ^•полиција и одведо je пред собом у xartcy. Вели, љегови шукунђ^ди нешто Б огу згријешшги na сад да je читаву Б осн у поробила na и А л и ју — Б ог зна on сиромах отпагава. како — изгулила сав ноВац. Сиромах! 'Б аш ми га 1 (за се) A ућехризио сам данас, не ч^-јеМ за je лгао! (за се) A к од мене има дућанеког рачуна, стомак. E to лијепо 'thr се трбух прилијепЈ|<| ly j сад могу лијепо тефтер прецртат!) ' Е с a д: Па ш та сте стали, ш то не идете за њом И б р о : Хајдем о брАћо’ Х вала ти Алијага на у потјеру. Идите на полицију, док још има вреићраму! Боже знати не заборавити! (за се) Опет мена. моје Зејне нема нигдје. Бели ће ми поиграти И б р о : Заинћариће' она сорта! Je ли она њих чардаш. само 'однијела — и халали се слободно! А л и ј а : Ma причекајте љ у д и ,-к у д сте нахиЕ с a д: (А лији) Ja ти брате нисам крив. Натили. (диже се и заустављ а и х ) Сад бати, кад ме ђите начина да дођете до свога новца, али се само je Бог заклоно зла, баш сада треба да в а с добро мора одмах исплатити дугујући мехр жени, која погостим. Сад видим да Е еад с в е право говори. Сад je пуш тена и избачена на сокак, Пошто сте у такој видим да сам био на кривом путу. ситутцији, ja hy вам од својих новаца' узајмити (Куцањ е на вратима.) 500 динара п од условом, д а ћете почети са радом П о ја в а 15. и да ћете ми постепепо дуг враћати. Ш ахитола! (П р еђ а ш њ и и Есад.) С в и : М уш ки ефендија! Е с a д: (улази) Опростите господине, да сам н A л и ј a: (прилети Есадовој руци). Х в а л а тп, опет дош ао сметати. Долазим у погледу мехра вашо брате драги! Не треба ми н ова ц .. Нећу Х асп и ји бпвше сулруге и доносим вам пуном оћје к оје je уопш те исплаћивати мехр и бићу најсретнији чолегализирано к од шериатског суда. Надам ее да в јс к на зсмљи, ако се ona поврати у св оју кућ у. ћсто овом документу вјеровати и да оном биједном Увиђам св оју к.ривљу и дубоко се кајем. Запедеи створељ у иећетс виш е запријска правити. A л и ј a: Молим господине! Мени je жао да сам вас и први п ут намучио. Е в о одм ах ћ у вам исплатити. (Маша се за џеп, али к ад види д а новчарке нема, сјсти се јаду, да ју je Б еби затрорила 210 I О рганизујт е аналфабетске I течајеве и домаћинске ш ко л е ! �сам. Младост ме je завела, a сад ме je тешко искуство освијестило. .. Е с а д : Ja се, брате, од свег срца радујем^ али ти одмах наномињем да je твоју Хаснију у.зео Гајрет под своју заштиту и смјестио ју je у домаћичку и ћилимарску школу. Ено je тамо већ се je прихватила посла и ocjeha се сретном и задовољном. Ja сам увјерен, да сс ни она сама не би . хтјела новратити пријс него ли сврши ту корисну школу. Кад Гајрет од ње направи праву жену, домаћицу и мајву кад joj у шаке даде занат и наирави je потпуно самосталном за живот, стоји joj од воље да ти се опет поврати. О а л и х а г а : Ашколсум! To je, дина ми, хаирли! А л и ј а : (чврсто стисне Есадову руку) Пристајем брате. јер сад увиђам, да све оно што Гајрет чини, чини заиста на корист нашег слемента. -Опростите ми што до сада нисам био свјестан тога и што вас Гаретове поборнике нисам разумијевао н 1гисам сматрао искреним пријатељима! Е с a д: Нека ти je просто, брате! Ja ти ираЛтам a и Гајрст ти прашта! Има времен^ наДокнадићеш ово вријеме што си га^у свом' жпјвоту' за Гајрет и свој налредак изгубио. T o cft м>гад човјек, a Бог те je обдарио здравим снособностима, да би могао себи и својој заједници користити. јГгг-си прошао свијст, видио си ж ивот'ж >дф ног залада, алг ш м П1>авили0 Р ^ ј е в а о . Пошао си м в д ш м кривим странама. Сад^си га искусио, na на том искуству зидај евоју будућнору. И б р о : (Садулахефендији) Добро овај говори, баш ми га je мило слуштти! Е с a д: Ви сте сви, браћо, мрзили Гајрет, јер његов рад нисте схватали. Г^јрет гтодиже цивилизацију, он тежи за реалним и рацноналним животом онако како дух времена тражи, a како се вашсм конзсрватпвном схвататву не допада. On иде додуше путевима западне европско културе, јер oira продводи вријеме у ком живимо, али je Гајрст пронашао н>ене праве путове. Ви то нисте paзумијевали. Ви сте само осјећали, да вас вријеме тлачи и нисте могли доћи до сазнања, да je дух у ком ви живитс раван животу данашњег хамала. Ударац за ударцем избио вас je из седла, помрсио вам je сваку оријептацију. Тешко искуство приводи вас свијести. Ево вам еклатантног примјера у овој кући. Овај ефендија je на све дозвољене и недозвољене начине нападао Гајрет и са ћурса сметао да с с муслиманске дјевојчице уписују у школу. Пнтам те сад, драги ефендија, im a би било са Хаснијом, да ју Гајрет није узсо под своју заштиту и били joj помогли ваши записи. Оихире, браћо, нс уклањају пикакви записи ни илум, сихире може уклонити новрати у ову кућу, никад joj в и те сихири nehe загорчати живот. Да није било Гајрета поред свих ваших записа Хаснију би ттрегазила улица, јср у данашње материјалистичад доба нема дарежљивих руку, a севепом Гајрета, кога стс ви сматрали дсмоном највећег зла, ено je сада срстне и задовољне. па he ако Бог да, за два три мјесеца и њен Алијага с њоме бити дичан и сретан. С a д у л a х: Ејвала ти ефендија, кад тако roвориш! А л и ј а : Твоје су ме ријечи препородиле: He могу наћи довољног израза захвалности, нсго свсчано обсћајем, да hy Гајрет свим срцсм иомагати, a твоје искрене савјете поштовати. Е с a д: Још једно ми обећај! A л и ј a: Све, све! И нека ми je дрн образ, ако све не извргаио! Е с a д: Заклећеш се, да више никад нећеш окусити алкохолног иића, јср je то пајљући душманин нашег елемента, јер нас алкохол одаљује од узвишених начела ислама. A л и ј a: He само да га ja нећу пити, пего hy и сваког свог пријатеља и човјиса. уонштс одвраћати. — a д у л a х: (потахо Ибри и Салихаги) Видисте ли ви ово? A ми се бацасмо свим погрдама na (Ибро и Салихага машу главама). -*E V a Д: Joni нешто али само теби на ухо! д л ц ј а . (му Eic a д: (пребаци му руку прека рамена и шапће Ца^ухо) A ko желпш евлад, посавјетуј се са љекаром! (Алија га гледа зачуђено али га послије разумје и кимне главом). С a л и х a r a: (док je Ес-ад шаптао са Алијом, дотле je он са Садулахеф. и Ибром п ношто су a 1 значајно договаралп) Кад тако лијепо радн Гајрст u такав нам хапр жели, ево му од менс дар! (вадн новац и даје Есаду). С а д у л а х : И од мене! Халал олсун! (даје повац). И б р о: И од мсне. (И он да-је). Е с а д: Х вала вам, браћо. Ваши дарови ми дубоко дириуше орце јер ви сте билп посљедљи, који су се освијестили. Сад хајдсмо журно, да иотражимо Алијагин новац! С в и: Хајдемо! Живио Гајрет! КОНАЦ. ' ' Iskoristite bajramske mubarek dane da što više koristite „Gajretu"! оамо способност за живот. Кад се Хаенија научена 211 �Р е з о л у ц и ја л су с л и м а н ск е с т у д е н т с к с ом л а дигне ifa Б е о г р а д с к о Ј * У н и в е р з н т е т у О г о р ч е њ е студената м усл и м а н а н а В е о г р а д с к о м Универзитету, нарочит о б и в ш и х питомаца Д р ж а в н е Ш еријат ске гим назије, п о в о д о м закЈљ учака У л ем а -м еџ л и са и В а к у ф с к о г в и / e f t a у С а р а јев у Београдски Универзитет данас има прено 100 редовних слушалаца омладинаца муслиманске вјере. Готово су сви питомци Београдског Гајрета који издана у дан заузима све већег замаха у свом успјешном дјеловању око збрињавања муслиманске омладине на студијама. Велики дио те муслиманске омладине су апсолвенти Државне Шериатске гимназије у Сарајеву, која je основана одмах no Ослобођењу. Закључак Улема-меџлиса и Вакуфског вијеНа у Сарајеву, да се ова пуна гимназија претвори у 2 медресе — »двије ниже гимназије« — са no 4 разреда изазвао je нелино огорчење не само нод њених бивших ђака, него и код остале муслиманскв студентске омладине. Поводом тога одржали су данас састаиак, на коме су подвргли оштрој нритицп рад Улема-меџлиса и Вакуфског вијећа, а нарочито обзиром на поменути закључак. На састанку je закључено, да се јавности објави слиједеке з а ј е д н и ч н о м ишље ње : Муслиманска студентсиа омладина, која се данас налази веким дијелом на студијама на Београдском Универзитету, посматрала je мирно све до сада како рад Улемамеџлиса, тано и рад Вакуфског вијећа, односно Вакуфског Сабора у Сарајеву. Иако смо гледали стрпљиво у чврстој нади, да fce доћи вријеме, кад кемо — ваљда, и сами моћи својим слабим снагама бар нешто придонијети за санацију нашег болесног стања прије. него што све пропане. Да» када Улема-меџлис и донекле Вакуфско вијеће начин кзко да поправи вјерскс лросвјетне прилике муслимана, долази до закључана, које ми обзиром на досадање њихове »успјехе« сматрамо више него апсурдним, на можемо а да не кажемо своју ријеч. ^ Нас чуди од куда Улема-меџлис долази на мисао да тражи укидање, односно претварање, једне пуне државне муслиманске гимназије са најмодернијим наставним планом и у вјерском и у општем свјетском смислу; чуди нас закључак, да се такова једна установа, која je до сада у свгком смислу показала више него довољно успјеха, претвара у 2 ниже медресе! Поред толиког броја нереформираних и запуштених медреса, које чаме у мраку и чекају позитивну акцију Улема-меџлиса и Вакуфског вијека, долази се до величанствене одлуке, да се једна и скоро једина муслиманска модерна шнола поврати назад на ранг обичне медресе. To се код нас сматра напредак?! У рјешавању нашег вјерско-просвјетног питања у коме лутамо деценијама, као да смо ријешили гордијски чвор аио и ову школу претворимо у 2 медресе. Успјех fce бити без сумње велик, јер кемо имати бар 2 медресе више. Морамо истакнути фанат, да нас таква одлука не чуди, кад бацимо поглед на то, како су се у нас вјерско-просвјетна питања рјешавала све до данас. Нама je врло добро познат историјат, циљ и услјех Дар-ул-муаллимина и Онружне медресе. Ми врло добро знамо како je Вакуфска управа ријешила питање опстанка Окружне медресе на један збиља јединствен начин упропаствиши без самилости егзистенцију толино младих и вриједних муслиманских младића. Ми смо увјерени, да нам je noзнатија каријера многих питомаца бивше Окружне медресе, него онима, к о ј и с у рјешавали о њеном постанку и опстанку. Њима, без сумње није познато, да су многи врло добри ђаци no ликвидацији те медресе постали rope, i- — ________ ________ 212 ночијаши, па и A ko се ствар зрело посматра, ни Улема-меџлис ни Вакуфско вијеке ие би могли ничим загарантовати муслиманима да слична судбина неке задесити и Шериатску гимназију. И ако оба форума рачунају и даље на државни буџет за Шериатску гимназију, ми имамо и сувише основа да своје убјеђење још једанпут подвучемо. A ko Улема-меџлис налази за потребно да у рјешавању нашег вјерско-просвјетног питања изврши и ову опасну пробу, не помишљајући на судбину 250 ђака Шер. гимн. вриједних муслимана, како из града тако и са села, који ту добивају пуно васпитање и у вјерском и у свјетском смислу, онда категорички и с пуно огорчеања изјављујемо, да то боли погађа не само нас, који најбоље знамо шта je Шериатска гимназија и шта нам je она дала, него и све муслимане, који у Шер. гимназији виде огњиште одакле треба да изађу многе генерације свјесних људи, који fce радити на свестраном препороду муслимана. Улема-меџлис прије него што ја могао и осјетити, какву fce корист донијети генерације Шер. гимназије у сваком погледу, na и вјерском, доноси овакав закључак, који у најмању руку epHjefca све досадање апсолвенте поменуте школе. Нас то непознавање и неповјерење и не чуди, кад знамо чињеницу, да je ово први пут што се Улема-меџлис заинтересовао за ту чисто муслиманску школу, no први пут то баш у намјери да je укине. Исто тако не чудим? се je неколицина чланова Вакуфског BKjefca заузела исто становиште, јер једина веза која je до сада везала Шер. гимназију и Вакуф била je закупни однос између државе и Вакуфа за изнајмљену зграду у Дугом Сокаку. Ми, који смо ту школу на своје пуно задовољство и понос свршили, сјећамо се јасно, д а с м о н а н а ш и м ч исто вјерским приредбама најмање имапи ч а с т да д о ч е к а м о наше н а ј п о з в а н и ј е вјерс к е п р е д с т а в н и к е . М и, к о ј и с м о и х с а п у н о поштовања и љ уба ви п о з и в а л и , да н а с удос т о ј е с в о ј о м п о с ј е т о и , ј о ш ни д а н а с д о в о љ н о не р а з у м и ј е м о , з а ш т о на м се н и с у о д а з и в а л и . A ko улема из Улема-меџлиса из Вакуфског вијека налазе да би гимназије требало попунити или сходнијег начина, a ако држе да поправити, онда се може наки и и нека улема и господа наставни план Шериатске мијењати, може се наки би требало и што друго љепши метод и са мање жртава за муслимане. Износи се да наставни програм Шериатске гимназије данас није онакав какав je био у почетку њеног рада Ово нам пружа још један иепобитан аргуменат колико je господи мало познат рад и организација Шериатске гимназије. Ми, који смо ту школу апсолвирали и који се и данас за њу најживље интересујемо, најбоље знамо што смо учили и шта се у њој данас учи. Ако међутим, заинтересовани кругови, којима je на срцу претварање Шериатске гимназије у медресе, сумњају у успјехе њених апсолвената на Универзитету, нека се мало више заинтересују — можда fce се и зачудити; a ако им je лроблематичан рад у муслиманском дијелу нашег народа, нека пропитају оне, који о њима воде више рачуна, na fce се можда и задивити. Ми то само напомињемо, дубоко вјерујуки да се о томе није ни најмање водипа брига, кад се je доиио закључак, да се тражи ликвидација Шериатске �гимназије, јер да се на то пазило не би тај закључак онако лано и прено дана услиједио. Сматрамо за дужност да овдје истакнемо оштроумну примједбу и бојазан господина Реџића приликом засиједања Вакуфског вијећа, да се преузимање no вакуфу Шериатска гимназије од државе не догоди као и са Окружном медресом. Али у исто вријеме подвлачимо, да нам je напросто неразумљив и загонетан одговор г. претсједника Салихагића (према »Новом Времену«): »Бојазан r. Реџића, да се и са Шериатском судачком школом и Шериатском гимназијом не дсси као и са Окружном медресом отпада, пошто с а д а д р уг и д у х п р о в е ј а в а у в а к у ф с к о ј у п р а в и и, кад ове школе не би лреузели у своје руке, з н а ч и л о б и к а о н е к о с и р о м а ш т в о « !!! Шериатска гимназија у форми медресе довела би се у везу са Гази Хусревбеговом медресом, која би no намјери Улема-меџлиса била виша медреса. Затим би се Шеоиатска судачка школа претворила у високу медресу у рангу факултета. Т у би ђаци прелазили из Хусревбегове медресе и настављали студије теолошке и шериатско-правне. Овдје нам се сама од себе постављају ова питања: ': 1. Шта je са оним »теолошким факултетом«, који je т a к о ђ е р вакуфска управа недавно основала, у који ће ранг медреса онда спадати и ко fce бити његови слушаоци? Ако се помишља и на његову ликвидацију — што резултира из посљедњих закључака Улема-меџлиса — онда нам се још више намеће убјеђење, да je ово период брзог оснивања, a још бржег ликвидирања; 2. Да ли имамо и издалека потребан број спремних професора за једну медресу, која рефлектира да буде у рангу факултета, и да буде од државе званично призната као такова. Ми сматрамо да je прије сваке одлуке требало прегледати универзитетску Уредбу, која вриједи за Универзитете и за све факултете у Краљевини Југославији; 3. Да ли je заинтересованим довољно познато, да je на Универзитету у Београду у оснутку предвиђена катедра за шериатско право и да ли се je о томе имало водило рачуна. Напокон, ако се ипак налази довољно начина и основа за оснивање шериатско-правног факултета претварањем Шериатске судачке школе, онда je no нашем убјеђењу далеко умјесније узети други систем у извођењу свега тога, не стварајући апсолутно непотребне компликације. Зашто би било потребно, да један ђак Шериатске гимназије иде у Гази Хусревбегову медресу да би стекао ту привилегију, na да се могне уписати на замишљени теолошко-правни факултет?! Какво je то знање што би га ђаци Шериатске гимназије са 4 разреда у продужењу добили у Хусревбеговој медреси?! Сматрају ли кругови са циљем да укину Шериатску гимназију, да се у Хусревбеговој медреси постигне боље знање, него у вишим разредима Шериатске гимназије са најмодернијим наставним системом и академски образованим професорима са хвалификацијама за вишу наставу и са пуном савременом педагошком спремом?! Тим пријр Шериатска гимназија није потребна услуга Хусревбегове медресе, које би њеним ђацима омогућиле теолошке студије, кад je наставни план Шериатске гимназије такав, да он својим апсолвентима те студије у пуној мјери омогукује. Taj план je и рађен има: јући у виду предстојећи теолошки факултет. Господа сумња да Шериатска гимназија даје довољно спреме својим апсолвентима, na да би могли студирати т еол о г и ј у у С а р а ј е в у , али нам изгледа, да та иста roспода не зна, да су већ 2 свршена ђака те школе. з а х в а љујући само нашем Га јрет у, д ип ло ми ра л и у К a и р у, од којих je један завршио студије прије него што се могло и очекивати. Питање: Зашто теолошки факултет, који je био предвиђен при оснивању Шериатске гимназије, није до сада осноb s h , свакако je умјесније, да га себи постави Улема-мецлие, Вакуфско вијеће и остали позвани, који су водили мавну ријеч, него ђаци Шериатске гимназије, који су се драговољно обавезали, да ће га завршити. Али не само то. И поред свијести и осјећања, да нам право високо вјерско образовање у великој мјери недостаје и да je то управо камен спотицања нашег, још ни једна Вакуфска управа ни Уледа-меџлис не нађе за потребно да ма и једног питомца Шериатске гимназије пошаље на теолошке студије у Каиро или шериатско-правне науке у Алжир. T o j e м в И ј у т и м ч и н и о Г а ј р е т , к о ј и j e у noр е ђ е њ у са У л е м а - м е џ л и с о м и В а к у ф с к и м виј е Ђ е м н е с р а з м ј е р н о м а њ е п о з в а н з а то, н а ро ч и т о с о б з и р о м на т е ш к о ћ е с к о ј и м се бо ри у и з в о ђ е њ у 'fe'B о ј и х n a т р о и т с к и х ц и љ е в а у onштем инт ересу свих муслимана. A ko Улема-меџлис хоће, да под сваку цијену провгде систем извјесне градације у теопошком образовату муслиманске омладине, гдје би један прелазни ступањ заузимала и Гази Хусревбегова медреса, онда нека у мјесто да тражи претварање Шериатске гимназије у 2 ниже медресе, оснује потпуно нове или употреби старе, којих хвала Богу има приличан број. Шериатску гимназију, међутим, оставите на миру, a њезине генерације, које тек ступају у живот, спрпвдаће Вам врло добро потребу њеног даљњег опстанка, над већ, на жалост, Улема-меџлис и неки- чланеви Вакуфсчог вијећа не увиђају то још сад. A ko Вам je жеља, да један број апсолвената Шериатске гимназије, јер сви Вам они нису ни у ком случају потребни, студира на теолошком факултету, који желите да оскујете, онда можете бити увјерени, да то питање треба сматрати кап најмање важно, јер ће их увијек бити довољан број. Н е р у ш и т е о н о ш т о j e д о б р о и с и г у р н о , да б и с т е з а с н о в а л и о н о , ч и ј и fce у с п ј е х б и т и и с у в и ш е п р о б л е м а т и ч а н ! Т а ј апел Вам и упућује му. слиманска студентска омладина, којој просперитет муслиманског дијела нашег народа стоји у најмању руку на срцу онолико колико и Вама! 8. априла 1931. год. Београд. За студенте муслимане: Мустафа Камарић, канд. права; Бекир М. Омерсофтић, Ј.ад. права; Мамајлија A . Хусеин, ст. права; Мустафа Пузик, ст. права; Хајрудин Бујукалик, студ. шумар, Um jesto Kurbana u naravi .. ., žrtvujte ,,G ajretu“ Kurban u novcu, \\ je r j e to najbolji Kurban! 213 �Sa/et S. Z eS e v ić M erlfum fia d š i Hafiss H usni e f. S u m a n a g ić U praskozorje, u subotu 4. aprila 1931. ispustio je svoju veliku i plemenitu dušu iHadži Hafiz Husni ef. Numanagić, muderis i bivši travnički muftija- Dična i ug­ ledna starina, urešena velikim vjerskim znanjem, ra­ dio je do svoga posljednjega daha, do svojih osamde­ setih godina a da nikad nije »Teko a ne izvršio«. Nje­ gova naobrazba bijaše mnogostrana i veoma velika. On je učenik triju najznatnijih islamskih gradova: Me­ ke, Medine i Carigrada. Pored toga što je bio iiafiziKur’an (a. š.) u tančine je poznavao tefsir i hadis i go­ vorio je uz materinji jezik još arapski, turski a drži se da je u perzijskom imao malo ravnih medu našim svi­ jetom. Prvu naobrazbu primio je u Fojnici, svom e rod­ nom mjestu, odakle je kasnije došao u Sarajevo i učio u medresi, a zatim u Carigradu, Mekki i Medini. Tra­ žeći nauku u dalekom svijetu proputovao je Hidžaz l Tursku i na taj način upotpunio svoje veliko znanje. Vrativši se u domovinu isprva je bio muderis na me­ dresi u Visokom. Početkom svietskog rata imenovan je muftijom u Travniku na kojem je položaju ostao sve do 1927. godine, sve do svoga umirovljenja. Tada se opet vratio u Visoko, gdje je i ostao sve do svoje smrti. Merhum je svugdje, gdje je bio sijao dobra djela koja su naravno urodila plodom, jer je sa sv eg srca radio za islamski boljitak, ne tražeći nikakve od toga koristi ni hvale, pa je zato i ostao nezapažen široj ma- si, ali će istom budućnost pokazati, koliko smo u nje­ mu izgubili. Njegova će djela jasno govoriti o njegovo] veličini i uvijek će ostati u najljepšoj uspomeni. Nje­ gov boravak u Visokom urodio je preporodom me­ drese i tekije. U Travniku je ostavio mnoštvo slušaoca svojih bezbrojnih predavanja i na novo osnovanu i prije nekoliko godina otvorenu tekiju. Njegovu veličinu ispoljava nedavno otvorena tekija u Pruscu, gdje je rahmetlija svega proveo koji dan prilikom hodočašća na Hajvatovicu. Kako malo prije spomenuh, čim Je bio umirovljen povratio se je u Visoko i počeo sa neumor­ nim radom. Obezbijeden mirovinom radio je bez pre­ stanka sve do polovice ovogodišnjeg ramazana kad je morao napustiti svaki irad i leći u postelju, iz koje se je privremeno i pomalo dizao, dok iza kratke bolestt nije preselio na bolji svijet. O vo svoje zadnje vrijeme poklonio je narodu kazujući mu i predavajući tefsir, ha­ dis f mesneviju, a da se vidi koliko su mu predavanja bila cijenjena, mnogi su ljudi redovito dolazili na njih čak iz Sarajeva. „ ^Jsmrt Hadži Hafiz Husni ef. odjeknula je nenadano, porakno. da se je mnogi njegov poznavaoc u Čudu i zaprepaštenju zapitao: »Sta b i? !» Već ranim jutrom cijelo je Visoko zamuklo nenadanim događajem i jedni su drugima izjavljivali saučešće iako nisu nikakav rod rahmetliji. Javljeno je u Sarajevo, Travnik, Zenicu i Fojnicu odakle su poznanici i poštovaoci pohrlili da odaju posljednju počast velikom ulemi i dobrotvoru. Iako se je kasno saznalo, svijet je iz okolnih mjesta pohrlio u Visoko. Iz Travnika su ljudi pohrlili u auto­ mobilima, jer nisu imali željezničke veze, ne žaleći ni velikih materijalnih žrtava. Također je iz Sarajeva, Ze­ nice, Fojnice i ostalih okolnih mjesta -došlo mnogo Ijudt i ako se je kasno saznalo i vrijeme bilo kratko do po­ greba. Cijelo Visoko snijelo je rahmetliju od kuće do pred džamiju u kojoj je najviše običavao klanjati. Za­ tim mu je proučena hatma. Svijet je šutke prolazio kraj džamije i sa poštovanjem i žalosti učio fatiliu. Po malo je svijet sa strana pristizavao. Pred džamijom je kroz cijelo vrijeme bilo mnogo pobožnog naroda, koji fatihom odavaše posljednju počast. Pred ikindiju tužno sc razliježe salla sa munare. Ustrcptaše srca ražalošćenom narodu i ljudi pohrliše u džamiju mnogo prije vremena da dobiju mjesto. Iako je džamija prostrana samo je jedan dio mogao stati, dok su ostali išli u druge dža­ mije klanjati ikindiju. Poslije dženaze-namaza krenula je tužna ali veli­ čanstvena povorka prema groblju. Nije bilo moguće prići dženazi, koja se je visoko uzdizala nad p ovor­ kom nošena na rukama. Iza dženaze su stupali rahmetlijini lični prijatelji s univerziteta carigradskog, s puta u sveta mjesta i iz njegova kruga slušaoca 1 po- Jesam li se, u korist Gajreta, osigurao kod osiguravajućeg društva „Dunav” ? 214 �Štovaoca. Svi prozori na kućama bili su načičkani žen­ skim glavama kuda god je povorka prošl'a. Nastupivši na novi most šeliovi su zaučili keHmei-tevliid što je još više unijelo tuge i žalosti u i onako ožalošćenu prat­ nju. Kad je prva lopata zemlje udarila u naslone, pre­ kinuli su kelimei-tevhid jecaji sakupljenih i svakome jeta moralo vratiti jer nije bilo mjesta i ako prostranoj tekiji. Poslije jacije proučen je tevliid za dušu ralimetlijinu. Pred mihrabom zasjeli su šejhovi iz raznih te­ kija i mjesta. Cijela je tekija odjekivala od zanosa pre­ ma Stvoritelju, moleći Qa da podijeli uzvišeno mjesto rahmetliji u Svome dženetu. Nakon tevhida i žai'osnih ЏЕН АЗА Р АХМ . М У Х АМ ЕД ЕФ. ЗАХИРОВИ ЋА, ПРОФЕСО PA У Б И Х А Ћ У . ГОВОР ДРЖИ Г. ОСМАН РЕЏИЋ, ПРЕТСЈЕДНИК ГА ЈР Е Т А ° УЧЕЊ Е Ф А ТИ Х Е ПРЕД ДУШ У V 4,4^ V Р АХМ . su tekle suze pri zadnjem rastanku. Za kratko vrijeme grob je zakopan, jer se je svako jagmio da što više zemlje nabaci, da što više »hizmeta« učini rahmetliji. Mnogi su kurrahi i hafizi učili iz raznih mjesta, da bi mu što višu počast odali. Nakon pogreba svijet se je rasuo, a neki su krenuli kućama, jer su nenadano ot­ putovali i posao ostavili. Još prije zalaza sunca počela se je tekija, djelo rahmetlijino, puniti. Pred jačaju je opet proučena hatma u dupke punoj sinahani tekije. Mnoštvo se je svi- •• М У Х АМ ЕД ЕФ. ЗАХИ РО ВИ ЋА У БИ Х АЂ У razgovora svijet se je razišao, a gosti šteni po kućama građana. O vo napisah, da makar u neznatnoj ovoga našega pokrivenog velikana, a što liše mlade sile da vjerno sve opišem, to se oprosti, jer mi je nakana bila dobra. su poraznijeslici pokažem mi ne dozvomolim da mi »Njegova se lica sjetimo, Djelima mu se ponosimo I za njeg fatihu učimo!« Члан Гајрета свјестан je члан своје заједнице 215 �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Н о п и в е л и к и / { о о р о т в о р (л ега т о р ) Г а /р ет а Р а д Г а / р е т о в е о р г а н и з а ц и /е Како ce то види из уводног чланка нашег листа, r. Др. Хгмдија Карамехмедовић, бивши министар, члан Врховног занонодавног Савјета и управник Државне болнице у Сарајеву, уписао je почетком априла о. r. свога брата рахметли Мехмед еф. Карамехмедовића чланом великим добротвором (легатором) Гајрета, уплативши члански допринос од 10.000 Дин. (десет хиљада динара) у готовом новцу. 22. марта т. г. одржао je Мјссни одбор у Миочу у кафаии г.. Мурата Фазлића изванрсдну окупштину члапова, којој je прнсуствовало око 30— 40 члапова. Скупштину je отворио претсједник одбора г. Шахин Ејубовић и најавио дневни ред. Ha то г. Ариф Бахтовић добива ријеч н поздралља скупштипаре и образлаже идеју и рад Гајрета. Говор п образложење примљено je са великим одушевљењем. Иза тога скупштина je бурно шхицала Њ. В. Краљу Александру I. и Покровитељу Гајрета Њ. Kp. Вио. Преслолонасљеднику Петру, и цијелом Краљевском До^му. Г. Др. Карамехмедовић најавио je овај упис у чланство великог добротвора Гајрета свога рахметли брата са слиједећим писмом Главном Одбору Гајрета: »Познавајући давну жељу свога рахметли брата Мехмеда да лриступи друштву Гајрет иао велики добротвор чим му то материјалне прилике дозволе, одлучио сам да једну обавезу, коју сам пред његовом најближом родбином преузео на ce на д«.н његове смрти — обавезу наиме, да 1sy Му ja у име све родбине подићи споменик — испуним сада пригодом двогодишњице његове смрти на тај начин да га упишем за великог добротвора Гајрета. Увјерен сам да je то најбољи и најтрајнији сломеник мому рахметли брату a сигурно je, да би и он, да смо ra за живота упитали, какав спомсник жели да му родбина нанон смрти подигне, одговорио да je најбоља врста споменика овакова, каиову сам ja сада одлучио да остварим. 9. априла о. г., кад ce навршавају двије годинс од дана смрти рахметли Мехмедове, положићу друштву Гајрет своту од 10.000 (десет хиљада) са молбом да Главни одбор Гајрета упише у своје књиге рахметли Мехмеда као свог великог добротвора. ,ј . , "| | Желећи нашем драгом Гајрету најбољи успјех у његовом велином настојању оно културног, економског и социјалног препорода'муслимана Југославије, биљежим ce с дубоким поштовањем: Др. Хамдија Карамехмедовић, управник Држ. болнице, в. р.g Гајретова хатма новом великом добротвору Гајрета Главни одбор Гајрета приредио je учење хатме пред душу новог великог Гајретовог добротвора рвхметли Мехмед еф.’ Карамехмедовића на дал двогодишњице његове смрти. Хатма je проучена у четвртак 9. априла о. г., у Беговој џамији послије клањања икиндије. Дову je учио познати Курах и хатиб Бегове џамије г. Хафиз Есад еф. Сабрихафизовић. Пространа Бегова џамија била je за вријеме хатме дупком пуна најугледнијих грађана града Оарајева, чланова и пријатеља Гајрета заједно са свнма члановима Главног од« бора Гајрета и г. Др. X. Карамехмедовићем, братом новог легатора. Нека -je рахмет души Гајретова великог добротвора мерхум Мехмед еф. Карамехмедовића! Тражите, трошите и пропагирајте потрошњу Г а ј р е т о в а цигарпапира 216 Изванредна скулштина Мјесног одбора у Миочу Затим окупштина једногласно бира у одбор: Шахина Ејубовића, Арифа Бахтовића, Мурата Фазлића, Хпмеда Лагумџију, Шахина Чизмића, Реџу Хасечића, Ибру Мехвћа, те замјенике: Осму Слатнну, Алиу Мемишевића, НЈефку Лагумџију, Ибру Мехлнагића и Раму Калафата. Надзорни одбор: Бекигр Лагумџија, Дедо Бахтовнћ )i Џафо Хаџић.. Вијести из Шапца Новоименовани повјереник Гајрета у Шапцу г. Махмут Машовић no пријему декрета и тиаканица ступио je одмах у додир са г. г. Тахиром Алагићем и Јосимовићем н отпочео аа уписом чланова и већ je уписао скоро 30 чланова, који су одмах уплатили свој улог за алрил, a до првог маја биће их 50— 60. »Подринске новине Шабац« пишу о Гајрету следеће: »Гајрет у Шапцу«. Муслимани из Шапца у друштву са браћом Србима оснивају Мјесни одбор Орпског муслиманског просветног друштва Гајрет. Желимо успеха овоме напредном просветном друштву у нашој средини«. Овим путем захваљујемо г. Јосимовићу на његовом заузимању за Гајрет и молимо га да настави с радом и сарадњом са нашим повјереником. Вијести из Бијелог Поља (код Мостара) Повјереиик Гајрета у Бијелом Пољу (Потоци) г. Дервиш М. Хоџић отпочео je с радом за Гајрет и уписао 21 члана Гајрета, a ако Бог да, биће их још више. Повјереник je чнтао послата му Гајретова предавања, и на свадсом предавању било je зо-т-60 слушалаца. Сви су присутни увијек изражавали признање и захвалност Гајрету и његовим агилним и неуиорно раданим људима. Повјереннку je највише помагао у раду за Гајрет г. Хакнја Ћурић, Вејсил Ћурић и Асим Ћурић, сва три из Хумллишана, који су одмах схватили и разумили идеју Гајрета и не пожалише труда да помогну повјеренику, те им Главпп Одбор и овим путем изрнче најљепшу захвалност с иадом да he они и надаље бити најболлм сарадницима и помагдчима Гајрета. Вијести из Борча (Гацко) Новопостављени повјереннк Гајрета у Борчу г. Али еф. Лого уложио je много труда и пожртвовности, те je први дан Рамазанског Бајрама у свом џема/гу пред џамијом сакупио 216.-!- Дин. прилога за Гајрет, те je том приликзм добио врло добар успјех, као први пут сажупљања. On увнђа да ce сваки дан у том крају све то више побуђује свијесг за друштво Гајрет. Дароватељи су слиједећи: no Дин. 10.— : Алија Лого, Делнлић Увејр, Мурат Лого, Вук Мујо, Дерво Ontepnh, Алија Гаџо, Садко Вук, њаћир Фртуна, Махмут 'Вапо,, Адем Лончарић, Алија Дервишевић, Хамид Хрво; no Дин. 5.— : Абид �Грсљо, Оалко Бајровић, Фсрхат Бајровић, Хамил Гаџо, Ибро Махнр, Мурат Алађус, Лдсм Далелић, Смајо Валодср, Ибро Вук, Бешир Валодср, Хамид' Лоичарић, Мушан Ковач, Салихага Делалић,, Мурат Таловић, Фејзо Салчин, Џамо Володер, Хамид Вук, Дервиш Махир; но Дин. з.—: Аллја Аљиспахић; no Дин. 2.— : Хусо Чорбо. Овдашњи су крајсви врло забачепи и зпиуштенн, na јо евакл почетак врло тежак, пли he сваким даном и рад кретатн na Ооље. ■ И овим путем изриче Главни Одбор сакупљвчу као r. племепитим дароватељима топлу захвалност и моли их да ct и надаље сјећају овог хајирли друштва и да га помогну, колико им je год могуће. Вијести из Сребренииа Прије неколико дапа основап je у Сребренику Мјеснп одбор Гајрета, a за претсједника je изабран г. Мустафа Суљкановић, добротвор Гајрега. Г. Суљкановић je упутжо Главном одбору један допис, у ком се жали што се за претоједника није примио њихов учитељ г. Мехмед Ибрахимовић, који се, како он вели, много заузвма већ одавно за Гајрех, na му и овим путем изриче захвалност на његовом труду a заузимању. Поменути се учитељ из свег срца заузима за ГаЈрет, не желећи да се истиче, ради чегд се није »и хтио примитн части претсједника. ^Г. учитељ не само да уписује мушке чланове Гајрета, него и жене, држл иу предавања, аналфабетске течајеве, оснива им пољопривредну задругу и сл. Г. учитељ се je такођер уписао и за члана утемељача Гајрета. Г. Ибрахимовић сваком првликом упућује тамошњи свијет како треба да ради пољске послове и да земљу пг рациовалкије обрађује. ^ f И Главнж одбор нзриче овом племенитом наворпи свјетитељу своју захвалност и моли га да и надаље просвјеhyje тамошњи наш елеменат, да помаже Гајретов Мјесни одбор дјелом и ријечју и да ширн Гајретову идеју и усађује ју у срца тамошње омладине (пгколске дјеце). Нека буде као приијер и другим својим колегама! Д а љ њ е п р о ш и р е њ е Г а /р е т о в е о р га н и за ц л /е Оснивање Мјесног одбора Гајрета у Бијелом Пољу (Санџан) Претоједпик: Мурат Бурџовић, трговад; потпретјссдт1к: ЈовоЛазаревнћ, срескн начслнпк у ц.; секретар: Мрс. Коста Нантазијевић, апотекар; благајннк: Мула Музуровић, трговац; чланови: Ибрахим Добарџпћ, Милије Лапгић, дирелтор гимназије, и Ћамил Хот, трговац. Ова je листа првмљена аиламацијом. У иадзории одбор дошла су гг.: Шемсудин Зечевић, вероучитељ; Абас-бег Зејновић, трговац u Алексавдар Чсрновојскл, професор. Замјсници су слиједећи: Абаз MeKHh, Милош Раконац, Изет Карабсговић, Браико Цветић и Шабан Нухоџић. Ha нјесто г. Абаза Мекића, који се mije хтно примитн функције изабраи јс г. Ајдпн Међедовпћ. Постављање нових повјереника у плеваљском срезу У циуљ што успјешнијсг развитка Гајретове акдиЈО no плеваљским селима, a na предлог Мјесног одбора у Плевљу. Главни одбор поставио je ових дана повјереницимг Гајрега слиједећу господу: За општину Буновачку: за село Рашчиће: Ибра<цм еф. Шљивб," jimbiM, м Дервиш еф. Хаџалић; за остала села: Ејупбег Бачић, Дервиш еф. Кожо, Хакибег Бавчић, Јакуп Moheвић, Азиз Бавчић и Касум Стовраг, земљорадници. , 'к . ■' За општину Бољаникиу; за кметију Војтиле: Ибрахии еф. Мнљевцна, имам, Суљо Дељковић и Мирко Митровић; за кметију Страхов до: Осман Кубур; за кметију Бољанићи: Хааал Влаховљак; за вметију Поблаће: Омер-хоџа Хамзић и Митар Огојић; за кметиЈу Ковач: Шемсо Плакало и Новиц« Дроњак; за кметију Глисница: Ферхат Винарић, земљорадкици. За општину Мељачну: са села Прачица и Црнце: Хаџп uh еф. Хннић, нмам, и Ајдин Диздар; ела Мрчево и Норос: Алија Муховић; села Шљуке, Биједићи, Лехово Брдо и Церовце: Шахо Шљука; село: Градац: Јусуф еф. Машовић. Нови повјереник Гајрета у Лисичикима (срез Коњиц): г. Хидајет М. Драче, бил>ежник опћине. Г. Драче као бивши питомац Гајрета сматрао je за дужност да се одужл друштву, које га je извело на прави пут и дало ну хљеб у руке, да поради за добро и напредак Гајрета, na се понудио да се примл повјереништва у Лисичићима, гдје се налази као биљежник, a становништво je села муслнманско. Г. Драче обећаје да he настојати да што више поради за ово друштво и да приход буде што обилнији, те je у ту сврху већ почео попноивати курбанскв кожице за Гајрет и уписивати чланове. Желимо му сретан почетак! Досадањи повјереник Гајрета у Бијелом Пољу г. Мураг Бурџовић одржао je окупштину чланова Гајрета 22. марта т. г., у просторијама друштва »Слоге« ради избора управног и надзорног одбора. Оснивање Мјесног одбора Гајрета у Сребренину (Тузла) Скупштану je отворио повјереник г. Бурџовић, трговап Ванредна Гајретова скупштина повјеренства, одржанаје истичући да je функција Гајрета у Бијелом Пољу врло на29. марта 1931. год., у згради основне школе у Сребренику. предна за буђење националпе свијести и љубави npeva Присутних 52 члана. Дневни ред: просвети код простог народа. Иотиче да рад овог друштва no 1. Досадањи повјереник Гајрета у Сребрнику Осман еф. стоји у опреци са догмана ислама н да се он постарао да се овдје сгвори Мјесни одбор, пошто он сам, као повјереник, ' Јар&шерић отвара скуцштину и на првом мјесту захваљује се присутним на овако лијепом одзиву и извјештава, да не може постићи све оно што Гајрет треба да учини. имаде преко 60 чланова и чланица, na да. се првсгупи изЗатим г. Илијас Добарџић говори о историском развитку бору мјесног одбора. Гајрета и о његовом раду у прошлости na тешком путу наЗатим у кратким цртама истиче значај Гајрета и његов ционалног буђења мала и ширењу просвете. . . рад на подизању муслимана, како на проовјетном тако и Записник je водио г. Милош Раконац, профеоор. на екопомском пољу. Ha прадлог г. Бурџовића изабрана су три лица ради еастава кандидационе листе одбора, који су предло.килц слпЗатим моли присутне, да изаберу двојицу који he предједећу лиоту: ложити кандидациону листу, na се изабиру: Џанић Ахмет Jesam li podmirio dužnu pretplatu? 217 �н Хаспн Мујезиновић, који се попллче и вракају са слиједсћом листом: Муетафа Суљкаповић, Алија Мујчинопнћ, Омер Чнзмић, Мухарем Хоџик, Хпшим IllnOiih, Хлслн Jaiuapomih, Сафер Џамбнћ, Хасал Мујезиновић, Алија Јлшлревнћ, Мујчнп Шернфовпћ и Мсхмед Мухарсмовић. Ова се листл лЈ^члмацијом примл. Затим узлма ријеч Мустааф Суљкановпћ н моли, да нрочита поздравну депешу г. прсдссднпку Гајрста и пита лрпсутне, да лн се слажу с тнме, да. се дспеша упутн, што re усвлја уз бурно кллцан.е жнвно председннк! • иа Сарајева: Ерхем Рустамгтаптк, чппопипк Мопополоког ннс.нектората; За чланове утемељаче Гајрета у unca ine ке глиједећа гг.: из Требиња: Авдо Хлјдархоџић, из Кичева: Риза еф. Иомлилопнћ н Аеим сф. Зулфпка- pcniih, из Приједора: Смаил 'Вулклћ, из Теслика: инж. Симо Крстић, Мустафа Фстахагпћ, гђа Ссднка Фстахагнћ и Хусејин Пашић, из Сребренице: Енвер Беговнћ (Иоточарн) n одмах упла- Днн. 600.— , После тога моли Суљклновпћ присутне. да од сада jotu боље пофаде за наш драгл Гајрет, a плрочито на идући Бајрам спкули што biiuic курбанских кожица, да и у том no. гледу Гајрету што више допринесу. Затпм сс скупштина закључује п Мустафа Оуљкапош^ заказује констптуирајућу седнпцу одбора. tuo Нови повјеренин Гајрета Р а зп и д о б р о в о љ н и п ри л ози Г а јр е т Ових дана именован je повјереннком Гајрета у Бл&тнпци (срез Тешан>) г. Мустафа Фетахагић, шум. чнновипк. Вијести из Теочана (срез Зворник) Повјеренпк Гајрета из Теочака г. Мујаковић доставио пам je допис слпједећег садржаја: Пригодом поппса пучалства ШЈСјетно' нас je наш омиљенн кадија г. Сејид^Алија. Бајрактарсвић из Зворвика и ако je био у веллком послу чша*с није заборавио за наше једино културно и просвјетно друштво Бајрет, na је ^ л е т а к з. априла т. г. након што je прручно хутбу и клањао џумунамаз, одржао једно ријетко, сдвремено предавање о просвјећнвању u узгоју, оппсујуКи Гајретову ндеју п бодрећи народ на потпомагање'ове наше важне устанопе, како у прошлости тако и у будућности, доказујући да сваки онај који иорадн и помогне Гај^ет у његовом тешком задатку, помаже сам себп, својим и Отаџбиии, улијевајући у срца љубемв на спрам своје рођене груде и узвишеног Крал>а. Нарола je у џамији бнло као на Бајрам, јер су зналв да ће г. Бајрактаревић учити хутбу, клашагги џуму и одржати предавање na су га сви помно саслушали, тарући сузе које су нм од весеља из очнју капале. Оваково савремено предавање о васпптаљу омладине поткрнјепљено Куранп-керимом и Хадиси шерифом одавно Теочак није запамтио, те je сада овакоме jacno од колике je важности за нашу будућност Лајрет, те свако о томе с љубав.гу прича и рпзговара. Нашао сам се нобуђеним да овај похвалал гест нашега кадије г. Бајрактаревића ставим до знања наслову, како би и јавност сазнала да нма људи који свом душом желе дока* зати корист поносне Гајретове идеје асоје ће безувјетно уродотп добрпм плодом. Даљњи добротворн и утелгел»ачи из Бихзкз: Г. Мухамед еф. Смајић, шер. судија уттисао се за члдна добротвора Гајрета, поислоннвпш Гајрету 10 дионнда Баике Гајрст у вриједности од 1,000 днинара. из Високог: Г. Рефик Бекташ уписао се за члала уте- мсљачд 1!ОД Мјесног одбора у Високом. Из Теслика: Омер Феризбеговић и Зијад Галијагаевић, из Сарајева: Сулејман Мурсел и Дервиш Тафро, проф. н одмах уплатнли цпјелп пзнос, из Београда: Ахмед Ксмура, чин. Прив. Агр. Бонке н одмах уплатно цијелп изпос. Прилози из Власеница Мјесни одбор обратио се посебшгм допЛсима на 7 сеоских димијскпх имама риди прикупљања прнлога за Гајрет. те се одазваше слпједећа господа: Хасан еф. Имамовић из Кнежнне Дин. 138.— Али еф. Диздар из Крушеваца Дин. 42.— Мухамед еф. Хаџић из Церске Дин. 90.— Шериф §ф. Меканић из Дервенте Дин. 00.— У Власеници пред Султан Фагнх џамијом саасупио претсједннк г. Зухдија Халанефенић и потпретсјсдник Рсџеп Таљић Дин. 124.60. У Власеници пред Хајрије џамијом сакуппо je благаЈник Сејфо Таљић Дин 78.75 У Hoboj Касаби сакупио je иовјвреншс 1’ајрета г. Осшшзга Хаџић Дин. 100.— Г. Мехмед еф. X. Омеровић, шер. судија сакупло je Дип. 90.—i a дароваше: no Дин. 10.— : Мустафа ИмамовиН, Салих Фазлнћ, ХЈаашд Џиндо, Мустлафа Кутловац, Фехим Џиндо, Едхем Хасановић, Осман Ивојевић, Хамид Мухић и Н. Омеровић из Кнежине. Иопред Мјесног одбора изриче се најљепша хвала како сакупљачнма тако п дароватељима. Њшосс изричемо топлу хвалу горе споменутим пм«. мима, који се одазваше позиву Мјесног одбора н молимр их да и у будуће раде за Гајрет и на прошпрењу јвнгових идеја. Прилог из Гациа Угледни новчани завод Српска Штедионица д. д. у Гацку даровала je Гајрету своту од Дин. 500.— те се ona сматра као најистакпутија пријатељица нашсга Гајрста у гатачком срезу. И овпм путем Гајретовој пријатељпцн шлјљепша хвала! Прилози из Кичева Повјереник Гајрета у Кичсву г. Мухамед Гаћо сакуппо je за Гајрст своту од Дии. 304__ добровољнлх прВлога ме!>у оцдашн>им грађанством. — Топла хвала! Gajret u svakoj kući, znači samo njezin napredak 218 за �Прилози из Тузле Г. Омер Омазић сакушо je Дин. 355.— призлога, a да1>оваше г. г.: Дин. 50.— : Ибро Ибрић из Ћехаја; Дин. 40.— : Алиосмад Софтнћ из Липнице; Дин. 20.— : Халил Мујабашић из Пасаца; Дин. 15.— Салко Џамбић из Берковице; no Дин. 10.— : Бајро ТЈерзић т Одоровића, Мујо Мујановић из Дједипе, Хашим еф. Имшировић из Сеоне, Фехим Јакубовнћ из Вужовија, Мухамед Шсумовић из Пољица, Бекто Суљеи- студ. пред Фазлипашином џамијом Ддц. ,43 — Суајд еф Ву. KOBiih имам из Криваје Дин. 70.25; Ахмет’1еф: 'ФаблиК," имам из Бајвата Дин. 61.—; Ариф еф.“ 'Нарнћ имам цз Вшмдића' Дин. 8.50; Сулејман еф. Хоџнћ цма« из Ораховрце ,;Дин. 45. ; Ибрахим еф. Чамџић имам д з .Јунузовића Дин. 112.—; Хасан еф. Ибрић имам из Чиновића Дин. 53__ и Хамид еф. Зилкпћ имам из Гостовића Дин. 78.—. Укупно Дин. 882.75. Сакупл>ачима и дароватељима топла хвала! ЖЕНСКИ ОДБОР Г А Ј Р Е Т А У БРЧКОМ ...... i обуо ових дана 39 сиромашне дјеце. Међу дјецом сједв с лијева на десно: тајница Паша Мехмедовић, одборнице Зекија Хасанефендић и Ханумица Зејчировић, те благајница Месрура Кучукалић. дић из Добрње, Мехмед Разић^из Добрње, Мехмед Џибрлћ из Прокосовића, Смаил Шабановић из Тузле, Мехмед Разић из Добрње, Мујо Ханић из Пурачрћа, Осм&п Хоџић Ш Ду. брава, Салих Дукнћ из Вуковија, Ибрахим Буљубашић na Деветака, Салко Салетовић из Ободннце, Ибрахим Буљубашпћ из Пасаца, Мехмед Ћосић ш Модраца, Химзб Оемановић из Сухе, Мухарем Џафић лз Ободншјђ, -Сејфо Пирић из Ивовића, Хашим еф. Имамовић из ЛукавиЈа п Алија Брђаловић из Вуковија. Прилози из Маглаја Мјеони одбор сакупљао je пригодом рамазанског Бајрамншмаза прилоге за Гајрет и то пред џамијама, a сакуппла су слиједећа г. г.: Ибрахим Чејван и Мехмедалија Локмић пред Куршумлнјом џампјом Днн. 185.— ; Ибрахим Крзнћ и Мехмедалија Сманћ нред чаршијском џамијом Дин. 147.25; Хусеин Локмић Дар Гајрета ученицама Домаћичке школе у Жепи (срез po. гатички) Ha молбу иовјереника Гајрета у Жепп г. Мухамеда Конаковића, учитеља Главни одбор je одобрно набавку басме за 23 ученице Домачићке школс. које су врло сиромашног стања (свакој no 5 метарл). Овај je дар упућен преко Мјесиог одбора у Рогатицп, с тим да се од овот материј&ла скројд и сашије ученицама одговарајућа одјећа! •' Гајретова забава у Стоцу Мјеснн одбор Гајрета у Стоду одржаће годцшњу забаву на 1. маја у заједницц иа ‘ женокнм бдбором, a ka 3. маја са одбором из Дом«шовића у Домаиовићпма. ~.v ? Припреме за ову забаву већ се у велико чине и држи се да he у сваком погледу успјети;одлично. Ha^nporpaMj'le комад »Он« од Ћоровића. Радом за Гајрет будимо наше снаге и стварамо бољу будућноСТ 219 �Г. Хуснија Косовић, О ст ал е в и / е с т н Поздравне депеше претсједнику Главног Одбора Гајрета Са скупнгпше Женског иодоДбора Гајрета у Брчком •упућујемо Вама као нретсједнику и цјелокупном одбору наше искрене поздраве. Претсједница: Нафија Кучукалић. Брчко: Гајретов чиновник, навршио je ових дана 10 годииа службе у Гајретовој канцеларији. Г. Косовић je најстарији службеник канцеларијс Главног одбора Гајрета. Своју служ- Тузла: Желећи' да Гајретову идеју у овоме крају још више нроширимо сазвасмо скунштину и изабрасмо Мјесни одбор Гајрета у Сребрнику срез Тузла те по једногласном закључку скупштине почдрављамо Вас као дичног и неуморног вођу за препород муслнмана молећн драгог Алажа да Вас поживи још много година. Мустафа Суљжамовић, Осман еф. Јашаревнћ, Мехмсд Ибрахимовић. MUSLIMANI, UPISUJTE UDJELE JUGOSLAVENSKE PRIVREDNE ZADRUGE I ŠTEDIONICE U SARAJEVU Udjeli se mogu upisivati i sa agrarnim obligacijama. prostorije zavoda nalaze se u Ćukovića ulici 5 I. kat, u blizini Ferhadi'e džamije. L VLASNICIMA AGRARNIH OBLIGACIJA NA ZNANJE! Jugoslavenska Privredna zadruga i štedionica u Sa­ rajevu isplaćuje sve dospjele kupone agrarnih obligacija. Daje besplatno sve iniormacije u pogledu prodaje, za­ loga ili posuđivanja agranih obligacija. с* С бу вршио je у границама својих могућности на задовољство претпоотављених мКстарјешина. Овим поводоД Главии одбор Гајрета .похвалшо je лпсмено. г. Косовићбг-за његов марљиви f Ч ° j -1 ;iiu iiu N\ ' * f p . И з д а њ а Г а јр е т о п е б и б л и о т е к е Ових дана разаслао je Главни одбор Гајрета свима својим одборима и повјереницима за вријеме рамазана штампане четири књиге Гајретових предавања. Te књиге распродаваће мјесни одбори и повјереници Гајрета као и Гајретова канцеларија no цијени од Дин 5‘- no комаду. Препоручује се одборима и повјереницима Гајрета да отпослате књиге чим прије распродају, a утржак дозначе Главном одбору, како би се могло наставити са издавањем даљњих књига. 220 �P o s je d n ič k im agrarnih o b liga clja Jugoslavenska Privredna zadruga i štedionica (z. s. o. j.) u Sarajevu, Ćukovića ulica broj 5 I kat isplaćuje sve dospjele kupone agrarnih obligacija na svojoj blagajni za vrijeme uredovnih časova. Daje predujmove u mjesečnim ratama na ku­ pone agrarnih obligacija tako da svaki vlasnik papira može sebi osigurati stalni mjesečni prihod. Istodobno ee stavlja do znanja vlasnicima agrar­ nih obligacija, da Jugoštediona daje sve informacije u pogledu prodaje zaloga i uopšte korisne upotrebe agrarnih obligacija. Ove se informacije daju u samoj direkciji za­ voda besplatno. D irek cija J u g o s la v e n s k e p r iv r e d n e za d r u g e i š te d io n ic e ^ S a ra jevo . S V A K I M U S LIM A N T R E B A DA K U P U J E SA MO GAJRETOV CIGARPAPIR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „ G a jr e t” 0OOOOOOO0OOOOOO00000O0OO000OOOO0OO000O00 Narudžbe: Papirnica Tvornica cigarpapira Hamdija Kopčić S. D. ALKALAi. Sarajevo može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu G Sarajevo, Strosmajerova - Telefon 619 preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala 3GGOG00OGGOOOOOOGOGG 0O 0( IOOOOO0O© Oglašujte u „GAIRETU” ш т а м п а р и ја : И З Р А Ђ У ЈЕ НАЈБОЉЕ CBE ШТАМПДРСКЕ ПОСЛОВЕ УЗ КУЛАНТНЕ ЦИЈЕНЕ СЛАГАТчИ СТРОЈЕВН СТЕРБОТИПИЈА РОТАЦНОНН СТРОЈ c im k o g r a f ij a : IZRAĐUJE KLIŠEJE U JEDNOJ I VISE BOJA DEDINA MA JUGU NAŠE KRALJEVINE knjigovežnica : ^ POVEZUJE KNJIGE 00 r NAJIUKSUZNIJE �/ Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju općine grada Sarajeva Bosanska Industrijalna i Trgovačka Banka d. d. Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 *■ Dr. Omer Bahtijarević dugogodišnji liječnik Drž. Bolnice, operater i spe­ t Potpuno uplaćena dionička glavnica D in ZALAGAONICU koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. 20,000.000* cijalista za operativne bo­ lesti, asistent chirurškog odelenja Državne Bolnice Rezervni fond D i n *•7,500*000* — . Prima u l o š k e na štednju, vrši d o ­ znake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća Ordinira od 1 - 3 | p o s lije podne i Interurban t e l e f o n i broj 605, 865 i 555 Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split u Aleksandrovoj ulici br. 45 iiiniiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiia Banka Gajret d. d., Sarajevo Akcijski kapital Din 40,000.000*- Rezerve Din 2,000.000'Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupila m o siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podu­ pire razne kulturne i humanitarne ustanove. Od čiste dobiti daje 6% Kulturnom i Prosvjetnom društvu „ G a j r e t ” . Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i najkulantnije. Uloške uka­ m aćuje najpovoljnije i isplaćuje iste u svako doba � https://kolekcije.nub.ba/files/original/8daca26cbf425e415fdfa7c358e5410f.pdf 42eb890090ad62549c327a966027920e PDF Text Text 3 •» ГЛАСНИК КУЛТУРНО-ПРОСВЈЕТМОГ ДРУШ ТВА ГАЈРЕТ САДРЖАЈ: Уредништво: Курбан бајрам Проф. Хусејн Брк.ић: Ррд Вакуфског вијећа Муслафа Мулали^: Два наша основна проблема Хајруушн TRypnh: Херцеговачко-црногорсни сукоби Проф. ЈЦевкија Бубић: Слободна трговина и заштита уопштв Назиф Бубић: Улога наших вјерских службеника у народу ХамдИа Мулнћ: Како Омер просвЈећује народ ОЈр. Б.т Пријевод и тумач Курана a. ш. ГАЈРЕ Т О В ГЛА СН И К Армијски Генерал Светан Хаџић Гајретове прирсдбе: Гнјретова годкшња забана у Бањалуци, Забава женскол одбора Гајрета у Козарцу Уопјех Гајретбвс томболе у Љубушком Рад Гајретове организацијв: Женски Гајретов одбор у Брчком на раду Рад Лјес^ог одбора Гајрета у Кладњу Даљње проширење Гајретове организације: Оснпвање Гајретова одбора у Теслићу Остале Гајретова вијести: Југославенска читаоница у Стијени у раду за Гајрет — Најмлађи Гајретов члан у Љубушком Даљњи добротвори и утемељачи Гајрета: Из Тур. Чакловића. Сребреника. Високог и Левертара Добровољни прилози: Из Билс (Хан Кумпанија) Гајретове вијести из Зворника. ^ Узоран примјер у раду за Соколство Издања Гајрстове библиотеке 1 MAJ САРАЈЕВО 1931 БРОЈ 9 Ш т ^ш т И з д а Ј е Г л а в н и о д б о р Г а јр е т а у С а р а је в у t �-'-'■Жк ф *» OSlašujte u listu »GAJRET« 9 S te * * * " ‘ »Gajret« je najrašireniji časopis među muslimanima i svakim danom diže se broj njegovih preplatnika, na­ ročito otkako je povećao svoje gra­ divo. I u buduće, »Gajret« će nastojati da zadovolji što širi krug svojih pre­ platnika i da prodre i u najzabitnija mjesta. Iz ovih razloga, bilo bi u in­ teresu naših trgovaca da oglašavanje svojih firmi vrše preko »Gajreta«, a tim ujedno vršili bi i svoju patriotsku i humanu dužnost. Radnici i prijatelji Gajreta treba da porade u svojoj sredini kako bi trgo­ vine i preduzeća iz njihovih mjesta oglašavali u listu »Gajret«. Jugoslavenska Privredna Z a d ru g a i Š te d io n ic a z. s. o. j. u SARAJEVU Bavi se svim u bankovnu siruku spadajućim poslovim a. O rganizuje i potpom aže razne privredne zadruge. — P o ­ djeljuje zajm ove uz povoljne uslove i prima uloške na štednju uz otkazni rok i bez otkaza uz najpovoljniji ka­ matnjak. — Podjeljuje zajm ove na 6°/o agrarne obligacije u neograničenim iznosima uz vrlo povoljn e uslove. Uredovni časovi od 8-12 i od 2 i po do 6 časova. Prostorije Jugoslavenske Privredne Zadruge i Štedionice (Jugoštedione) nalaze s e u C u kovića ulica br. 9 I kat. Telefon broj 39 Brzojavi: JUGOŠTEDIONA 10°/o čiste dobiti daje u kulturne i prosvjetne svrhe. Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друш тва за културно и економ ско подизање муслимана, излази 1. и 16. сваког месеца, a цена м у je за наш у Отаџбину 100 динара на годину, a за све остале зем љ е преко границе 200 динара. Ђацв цобивају лист у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. Поједини број стоји 5 динара. Директор Хам ид Кукић Власник друпггво „Гајрет“ . — Одговорни уредник: Хамид Кукић — З а штампарију „Б осанска Пошта“ одговара Јосип Енгл. �ГОД. XII ГАЈРЕТ БРОЈ 9 C a p a f e -во, 1 м а ј а 1931 К У Р Б А Н -Б А Ј Р А М Наступајући евечани дани Курбдн-бајрама не долазе нам само затсКда будемо раДосни јер их дочекујемо у узајамној љубавн и слози, у добруи хаиру. Јер, кад бн сви љу^ш на овом свијету били једнако задовољни ,u једнако радосни, он м би празници Курбан-бајрама били радосни за све и свакога. Али, међу нама, муслимашша наронито, na] постоје хиљаде н хнљаде биједних и забо]рављенпх, убогих и сиромашних, хшваде n хиљаде чаме мраку и незнању, биједи' и иово. би. II тим хнљадама треба помоћи. шросвјетом и прилогом у новц\% искрено и с љубављу, радосно као што то чпнимо, сви ми који можемо да помогнемо. у свечане дане Курбан-бајрама. Бог џ. ш. je протш?ао ^ а придоношсњем н клањем курбана исказујемо СВ9ЈУ љубав према ближњим својим; то чинцмо ради свога мира и спокојства, ради срца и душе својо, јер се љубављу према ближњем наша душ а најбоље препоручује Свевишњсм. Само добра дјела оспгуравају нам милост Б ож ју и величају дј?шо наше миром, те наступајуће свечане дане очекујемо са. добром вољом и веселпм срцем јер ћемо угодитп својим. чор-јечанскпм, дулчнос.тима. Остаје питање: на који начин ћемо се. најдостојније себе и овнх мубарек дана, одужитп Богу и овојим ближњпм; na к оји ’ начнн ћемо одвојити један дио задовољства свога и радости своје ir даривати сиромашне ir биједио, невољпе и осиротјеле? Досада je био обичај да то доприносом курбала чипимо na тај начин да даривамо само најближу околпгну. a најчешћо пута да даривамо one који и еами рас-полажу средствима и могућностима да за'кољу курбан. Али. запитајмо ее сада пскјкчш и без устезања: да ли Бог радије признаје и види оно што дајемо оном ко има, или радије види добра дјела која чинимо онима који немају ни хљеба, a камо ли курбана? Одговор je јасан: треба помоћи оне најт вољније./ 6не који су далеко од нас и наших задовољних домова, one које не видимо, за чије тегобе и невоље, патње n неимаштину не зпамо, оне у најудаљенијој касаби и најзабаченијем селу. To ° ни наши невидљиви ближњи који су далеко да замоле, чија je биједа далеко од очију наших, да je впдимо и у м а њ и т Па како ћемо, онда, да помогнемо те невидљиве, најудаљеније своје ближње, ближњс no вјери у Бога. којом очекујемо велики празник Курбал-бајрама? Да одговорите на ово питање треба да се сјетите Гајрета, најјаче наше друштвене организаunje у Исламској вјерској заједниди, жаришта наше проовјете и културе: средишта свакс акиије и инпцијативе за просвјећнвањс и социјално збрип>авање муслимана. Гајрет je матица — мајка icoja види и надзире и најудаљеније ближње. помаже one који су биједни и неуки, заостали и невољни; Гајрет je пајвећа просвјетплачка и културна установа муслимана; кроз Гајрет смо сазнали све наше просвјетне тг друштвене потребе; све паше невол>е казпване су Гајрету путем хпљада и хи.лкпда молби за помоћи и потпоре, етипендије и конвикте. домове и еклоншпта. T o су оне хиљаде наших neвидљивих ближљих који о Курбан-бајраму чекају помоћп и дарове. Отога. Гајрет, у име тих незбринутих и непросвнјећепих хиљада, апелује на све вао који дочекујете свијетлс празнике Курбан-бајрама у срећи 221 �r <*!***• Гајрету ви најљспше одужујете дуг Богу, и души евојој осигуравате достојно мјесто на оном свијету, и задовољству, у радости и имућу, — апелује на вас, којима на срцу лсжи добро свију нас, да овогодишњи ваш курбан пшслоните Гајрету било у новцу или у нарави. Јер, ноклањајући Гајрету. ви поклаљате свој курбан хил>адама невољних и убогих, хиљадама ваших ближњих, a тиме помажете себе и радите за добро свих нас. Поклањајући у царству вјечностн. У увјерењу да ћемо наступајуће овијетле празлике Курбан-бајрама нскориститн на добро свих нас н наше заједниц<\ кличемо: Б ајрам и шериф мубарек олсун! P r o f . Н. S. B r k ić H a d VatcufsH og vijeća II. Rad Vakufskog vijeća, kako smo ga prikazali u pro­ šlom broju, posmatran je sam za sebe, bez nan čiie ve­ ze sa našim opštim problemom. Tako posmatran, on može da pruži neku utjeliu i oživi koju nadu više. Me­ đutim Gajret i njegovi radnici ne mogu i ne smiju se svrstati u grupu posmatrača koju može da zadovolji svaka slika ili ma kakav prividni efekat. Hoće li Gairet sa svojim radnicima da izvede jedan kulturni-pokret najširih i najopštijih dimenzija, onda mora njegovo uče­ stvovanje u svakom ч-adu unositi dinamiku njegova po­ kreta. Stacionirani faci koji po^sr/om kapacitetu ne zna­ či više od vršenja redovnih poslova, nije rad kojim~se^ može riješiti naš opšti problem. T o je rad jednostav­ nog životarenja iz dana- u dan, rad postepenog ili stal­ nog ' deficita koji se pokriva podgrizanjern glavnice. T o je put kim za vazda gre se. Umiranje i smrt. Medtitim rad Gajreta i njegovih radnika hoće ži­ vot, novi i bujni život koji ima da se razvije buđenjem i angažovanjem učmalih i uspavanih energija. Da se dode do tih energija, da se one ožive i pokrenu, treba da se sa nas skine naša historijska koprena kroz koju mi još uvijek promatramo svoj položaj u našem narod­ nom kompleksu. Drugim riječimđ rečeno, treba da se pravilno spozna i odvažno prizna naš problem i da se iznađu putevi koji v ode riješenju toga problema. Osnovni problem našega života jest problem naše kulturne zaostalosti. U doba ubrzanog progresa kulture i civilizacije, u posljednjih pedeset godina kulturne istorije i naroda na Balkanu, mi muslimani — to moramo otvoreno priznati — predstavljamo posljednje hridine, o koje se još razbijaju valovi zapadne kulture i civili­ zacije. Mi. na svoju štetu, prkosimo jednoj moćnoj kul­ turnoj asimilaciji, bez ikakvoga smisla i bez ikakove nade. Skloni negaciji života, puni neke mističnie sta­ tike, mi trošimo svoje snage uzalud odupirući se neu­ moljivom točku istorije koji nas postepeno satire i mrvi. Kao opravdanje ov e naše negativne akcije uzima se općenito i bez kritike krilatica: vjera je u opasnosti. Naša naročita sklonost k misticizmu i naš jedinstveni vjerski formalizam osveštali su i učvrstili tu krilaticu do te mjere da se niko ne usuđuje da je stavi pod stvar­ nu kritiku i da ispita njezinu vrijednost. Naprotiv, ta 222 se krilatica- uzela kao glavna misao i kao prvi pokretač u rešavanju i onih pitanja koja zasijecaju u životne in­ terese kojima smo povezani sa ostalim našim sugrađa­ nima. I tu je morala naravno da dode do izražaja ova štetne^t i negativnost te krilatice. Međutim, postavimo li mi sebi pitanje, da li nam je, u našem današnjem životu, vjera u opasnosti, doći ćet q o ^ o odgovora, da nam je vjera zaista u opasnosti, ali ta opasnost ne dolazi od kulture i civilizacije, nego od borbe protiv kulture i civilizacije. Sve vjere u svom razvoju i u svom nepatvorenom djelovanju, označuju u opštoj kulturi jedan progres- Kod islama ova kulturna misija je najeklatantnija i najzamašnija. Vjere su moćan e’.emenat kulture i civilizacije ali samo dotle dok se njliova načela pravilno shvataju i stvarno primjenjuju. Vjera ne može biti samo cilj života niti samo sredstvo života; ona mora biti oboje u životu, pa da zadovolji život. Upravo radi svoje uske veze sa životom vjera, kao ni život, ne trpi ukočenosti: naprotiv ona, kao i život, u ukočenosti malaksava i propada. Bitni elementi vjere koji čine vjeru ciljem života, zadržaju svoju vječ­ nost i nepromjenljivost u svim fazama života. Ostali elementi vjere koji čine vjeru sredstvom života, imaju zadaću da formiraju život tako da se on kreće u jed­ nom stalnom progresu i napredovanju. Ovakovo shvatanje uloge vjere u životu čovjeka rješava svaki životni problem na korist života i njegova progresa. U koliko je ov o shvatanje dublje prodrlo i odrazilo se u životu kojega naroda, u toliko je taj narod doživljavao manje potresa u svom kulturnom ži­ votu i toliko je manje trošio uzaludno svoju životnu energiju. Ondje gdje se je ovakovo shvatanje smatralo ili još smatra vjerskom jeresi i krivovjerom dolazi do otvorene borbe sa životom, dolazi do antikulturnih po­ kreta koji rezultiraju negacijom, propadanjem. Tipični slučaj predstavljamo, u ovakovoj borbi i upornosti, mi muslimani u Jugoslaviji. Primanje i promjena svake nove i savremene me­ tode rada uslijedi istom onda, pošto se to plati skupim iskustvom. Nekoliko decenija stoje nam škole pred vratima, a mi ih obilazimo, posmatrajući stupidno kako djeca naše braće i sugrađana, gladna i poderana grnu �U škole da iz njjli izađu kao vrsni i svakoj životnoj borbi dorasli građani. Istom kad nas kruta zbilja živo­ ta tresne, onda se pokrenemo, ali i tada bez elana, nego tek onako, po neumoljivoj nuždi. Još i danas, nakon ovolikog i ovako skupo plaćenog iskustva, imademo do­ sta slučajeva, gdje naši roditelji dragovoljno plaćaju globe, da im ženska djeca ne idu u školu, imademo mje­ sta sa srednjom školom u kojima je muslimansko sta­ novništvo u pretežnom broju, dok broj muslimanske dje­ ce u dotičnoj srednjoj školi predstavlja jedan neznatni postotak (Bijeljina, Tuzla). O vakovo stanje dominira u našim opštim kultur­ nim nastojanjima. U pitanjima koja se odnose na život naše vjerske zajednice stanje je još gore. još očajnije. Naša vjerska prosvjeta počiva još uvijek na najprimi­ tivnijim temeljima. Osnovna vjerska nastava nije još svakom djetetu ni osigurana, a ondje gdje se ona daje, daje se uz najprimitivnije prilike. Mektebske zgrade i vas uređaj i život u njima je nehigijenski i nepedagoški; nastavnici mahom nespremni, bez temeljitog pozna­ vanja nastavnog jezika kao osnovnog sredstva uspješ­ ne nastave; nastavni plan nepedagoški; nadzor škola nikakav. Stanje medresa koje bi imale da spremaju vjerski podmladak, još je gore i očajnije, Uopšte, stanje u višem vjerskom školstvu je posve bez plana i sistema' Snalazi se kako ko može i kako ho hoće^^ Stanje ostalih vjerskih institucija odaje samo jednu tužnu sliku propadanja. Dok u gradovima veliki broj džamija propada i svojim ruševinama ubija impulziv­ nost oživjelog gradiškog života, dotle mnoga sela ostaju bez džamije i bez ikakve vjerske prosvjete. Normalni razyoj gradskog života stežu naša mnogobrojna stara neuređena groblja koja se osjećaju kao zapreka uljepšavanju i izgrađivanju gradova te izazivaju opravdani revolt koji se ne smije podcjenjivati. Naši vjerski služ­ benici žive џ najtežim životnim prilikama, izuzev one koji se nalaze na visokim položajima. Vjerska služba prestala je uopšte biti atrakcijom i za koga, Ona je, sa iznimkama, postala refugium onih koji ne mogu na dru­ gi način do dođu do zarade. Našom vjerskom imovinom se upravlja na najpri­ mitivniji način. Njezini se prihodi upropaštuju i umanju­ ju. Na oko, imovina ogromna, ali kraj ovakvog načina uprave i iskorišćavanja, ona je u stvarnosti jedna fikcija koja više obmanjuje nego daje. U ovakovo stanje došla je naša vjerska zajednica vodeći stalno borbu protiv savremenog života i njego­ vih metoda i braneći — vjeru. Međutim ovo stvarno i istinsko stanje, koje nije fikcija nego činjenica, utvrđe­ na izvještajem Upravnog odbora Vakufskog vijeća, po- smatrano sa gledišta sigurnosti i prosperiteta naše vje­ re i njezinih potreba, znači stvarno jedan siguran obrt unatrag i predstavlja jednu smrtonosnu nizbrdicu. Ne treba se plašiti ove grube konstatacije, njoj treba otvo­ reno u oči pogledati, bez sentimenta, muški i hladno. Ova činjenica je jasna svakom koji računa sa stvar­ nošću i ne podaje se sanjarenju i varljivim iluzijama. Novom organizacijom vlasti i poslova Islamske vjer­ ske zajednice u smislu Zakona i Ustava očekivalo se je i još se očekuje početak jednoga novog života i rada. Svakome je jasno da stanje u kojemu se danas nalaze svi poslovi naše vjerske samouprave, traži energične i radikalne mjere- Prva i najvažnija potreba je bila da Vakufsko vijeće kao vrhovni organ fiksira svoj tačan i jasan pogled na naš duhovni problem, na našu kulturno prosvjetnu zaostalost, te da u vezi sa rješavanjem toga problema odredi i smjernice svoga budućeg rada u na­ šoj vjerskoj samoupravi. Međutim Vakufsko vijeće to još do danas nije učinilo. Predsjednik Vakufskog vijeća g. Jng. Salihagić pokušao je da jednom svojom izjavom u dnevnoj Štampi nabaci pitanje programa rada Vakuf­ skog vijeća. Javnost i svi prijatelji našega progresa oče­ kivali su da će Vakufsko vijeće uzeti u pretres spome­ nutu izjavu g. predsjednika Salihagića, proširiti je, raz'Taditr i na osnovu nje fiksirati syoj program rada. Me­ đutim vakufsko yije£e je skoro bez riječi, prešlo preko te izjave i izgubilo se u rješavanju tekućih poslova. P o­ manjkanje jasnoće i programa osjetilo se je već u prvim sjednicama u nekonzekventnom postupku. Protiv vla­ stitih konstatacija i načelnih odluka po pojedinim pitanjima Vijeće je donosilo zaključke, koji znače podržavanje i produživanje stanja koje je izvještajem Uprav­ nog odbora osuđeno kao nezdravo i štetno. Ovakove nekonzekventnosti i anomalije ne bi se dogodile da je Vakufsko vijeće u prvim svojim sjednicama utvrdilo principijelna načela kojima će se rukovoditi u rješava­ nju tekućih poslova, a opšti utisak koji je izveo taj rad na zainteresovanu javnost, bio suviše ladan i bezbojan. Sve je značilo prema onom stereotipnom: isto to malo drukčije. Sa ovoga gledišta posmatran rad Vakufskog vijeća ne može i ne smije zadovoljiti Gajret i njegove rad­ nike. Vakufsko vijeće i njegovi članovi primili su na sebe jednu veliku dužnost skopčanu sa teškim odgovor­ nostima. U vijeću su komponovane lijepe sile duhovne i svjetovne inteligencije koja se, bar većina od njih, lijepo afirmirala u javnom radu. Uz to je Vijeće i svaki pojedinac oslobođen svih obzira prema vani. Odgo­ vornost je samo prema zakonu i savjesti- Uz ovakove okolnosti Gajret i njegovi radnici ne Члан Гајрета свјестан je члан своје заједнице 223 �mogli đa se zadovolje radom koji u stvari ne znači ni­ šta novo i ništa odlučno. Rad cijeloga Vakufskog vijeća skupa sa Gajretovim radnicima u njemu, ne odaju di­ namiku pokreta. S takovim radom se neće i ne može izvesti naša vjerska samouprava iz opasne stagnacije na stazu zdravog i bujnog života. Ako je Vakufsko vijeće, rješavajući samo tekuće poslove, pokazalo spremnost i volju da se vakufski po­ slovi krenu iz mrtvila, ono je samo otešćalo sebi rad tim što je radilo bez programa i orijentacije. Taj veliki propust osjetićc samo Viieče u svom budućem radu. Izrada programa nainetnuće mu se sama od sebe kao netklonjiva nužda. Taj budući program mora se izra­ đivati u vezi sa rješavanjem našega osnovnog proble­ ma, naše kulturno prosvjetne zaostalosti. Izvađanje toga programa dovešće našu vjersku samoupravu u redove boraca koji boreći se za kulturu i civilizaciju čuvaju svoju vjeru. М у с т а ф а М у л а л и -ћ Д т ва ttu ih a a t iio iitia Д а бисмо могли пропаћи методе и путеве унапређења нашег савременог живота, нашег друштва, — заједнице, — лотребно je првенствено — објективно, искрено и овесно, без затајења истине пред самим собом — духом и мшпљу да прелетимо cea места, све моменте,читав друштвени, социјални, културнп, привредни, морални и духовни кблектив Ha­ rne заједнице, к^о и све ^пдибћдуалне душевне манифестације, иарактерн^ (особине нашег човека, све врлине и слабости,Lје&ном речју све шта-чжни i i карактерише ж ивот муслимана у Босни Херцеговнни. Потребно je да тај жшзот погледамо из висине у његовој целкни као и у појединоетима, да бисмо пронашли узрочнике и (узроке свим нашим неподопштинама^ к оје великим маром, великом енергијом и вољом чи^аве деценије уклаљамо као тешки камен, к оји o tfje одронио и закрчио п ут нашег прогреса, na не можемо пронаћи практичан алат, полуге, експлозив, него упиремо своје немоћпе снаге. t Пре него ли истакнемд, к оја ру то два наша основна проблема и к оја je формула, кљ уч њиховог решења, прелетимо духом наш е варошице, касабице, оне уклете махале и четврте у којима ж иви наш елеменат, у којима се заправо нити не чуЈе пулс живота, к оји je негда — д ок су м у прилике и дух времена погодовале — врео п у н песме и и н с т т т и в не жеље, нагона, да се ж иви и проуж ивају благодати природе и љ удског духа, да би се најаутентичније осведочш ш , да je живот заиста замро и да у свим својим манифестацијама лреживљ ује грозничаву кризу. Д а к онстатујем о д а je нека фаталност и мора уистину притисла ж ивот наш е заједнице, к оју чинима савременог рационалног духа морамо, пош то no то, одстранити са нашег физички и психички здравог организма. Обиђимо све основне ћслије живота и нађимо где се скрива инсекат који подгриза ж ивотну радост, пронађимо злокобном бакцилу сиромаштва и невоље антисептично средство, оперишимо без сентимента, без жалења сва болесна места и спречимо даљње трулење, к оје лре- 224 п р о б л е м а ти потпуним сушељем лајдражих нам органа, без којих се савршен, сретан и задовољан живот не може за.мислити. *Прођимо махалом, сокаком, прљавим, изроване калдр>ге, кроз алеју рушевних кућа и чардакова, нахерених стреха испод којих вире болне очи “npftsopa, сасутих мушебака, које и само време хоће да згули као копрену, као биону с ока, na уђнмо у кућ у и погледајмо прву, другу, трећу, десету, стоту и сваку нашу фамилију, као основну ћелију организма наше заједнице. ЈЗфввГје дојам болан. Oko авлиноких врата израсла коприва и пелин. a из рушевних зидова проникла зова к ао неминован симбол пустоши. Нема марљиве руке. Kao да je усахла, као да ју дамла онемогућила и не може, — хтела би, али не може — да одржи ред, да вањском изгледу куће даде весео израз, осмех лепоте, доброте, унутарње среће. Авлија, пуна помавијалих гомила старог камења, кроз к оје се веру гуштери, сакрила мраморну белу калдрму динолеумом блата и животишског измета. Нигде ни зелене софе ни гредице босиока, ни стручка невена, нл каранфила. Кућна врата расклимана. Цвили брава и разоткри бездан тамног ахара, пун лаклених илузија, без и једног хрзаја бесног хата. Само тихи шум гробног мрака кога просецају саркастични тонови симфоније страха. Басамаци сиви, плачу и криче под теретом ногу. У пространој дивапхани не игра весело коло дјевојака; н и једног јединог вриска, хихота младости. Нем& тгалина. Само леденим иростором оштро свира »бормаш ина« марљивог л,рва у изрезбареним шишетима и тробозанима, у зеленим сандуцима пуним паучине старог свилелог, златом извезеног руха. У јединој соби сем загушљивог, киселог ваздуха, преле два три сенатија јастука, изваљених трбушина, ш крилава, стеничава колевка излизаних амблема мајчине љ убави, a око старе земљане пећи окупило се јато голушаве, бледе, анемичне и краставе деце у дереж у и свађи, у свом зачетку несретне и пренезадовољне. �Никог од старијих. Отац у кахви за картама, дурени башлуци, којима зова одаје пијетет и oico-. хом далеко од породице, јер у њој нема привлачиве липом шири мирис и.ихових трулих телеса. љубави, нема разумне вкеие, срцем одабране, ј< р A друштво? деца су само плод иеодољивог инстинкта. Majica у Taj бесправни носиоц културне титуле оргија комшилуку са 1сапатницама конама, у нераду, огоу свирки тамбурида најразблуднијих песама и варању, из кавеног финџана исиија своју властиту тресе своје темел.е плесом песвесности. Ни етика пи крв. Сат на дувару својим редовним куцањем поестетшса ни друштвена углађсност немају иристун тендира монотонију, тешку осамицу. 0 дувару у тај живи осињак пун ироничних жаока. У тим мирно и спокојно виси испод старе исцрвотечене јазбинама скепсе, измотавања, глуме, не чују се рафе на кривом, закреченом клину Кур&а a. ш., поздрави долазоћих од лупе доминских костију, умотаи у дебелу кожну торбу, no к ојој јато муха котрљања шешова и пљескања спасоносних асова, везе црне истачкане фигуре. Кожна торба je херсличном саркастичном смеху вештица. У наобламетички затворила његову чудотворну моћ, која би ченој атаосфери гуетог дуванског дима назирете могла будити живот и испуњати благастањем и силуете мефистофелских креатура, чије саруке омоблажвнством. Негда je отац несвесно читао и његове тавају ореоле дуванеких колутова кроз које лемсиеразумне речи и мелодично завијање упућивао дпноки.гледају чаробие визије непољубљених Џадушама мртвих. урка. Чујоиге тешке уздахе неутажених страсти праTo je живот ћелије. ћене сркаљем дрне каве. Животна врева без гиHa авлинским вратима испраги нас лупа токЧЈања. Тресак расклапаних машина, које немају ни мака, који нам стресе мозак и пробуди тешко сазкалорија^срплине, ни снаге мрава, да се помакну нање најјаднијих прилика. с места. Ни једног лица, ни једног предмета, који Кроз баџе црних изрешетаних кровОва не повиодаје дух данаптњице који би стајао ма у на јлгањем јају се илави димови нуни мириса сваковрсних је_односу сродства са културом. ла, кроз њихове црне отворе 'ћов^ј&ју се у небеск&— Нема чланова, нема пчела радилица, све су висине само клетва и ллач. трутови, све су саме мртве и некорисне отвентарије Сокаком нас опет среуају, црне [фигуре беспоустеничсне скепсом и иронијом. Приближсње je слених жена, увијених У ' старе туманли димпје, тим неповерљивим пндивидуама искључено, na и без фереџа, јер с у бве давно тош пене у \слат&>ј најотворенијег срца, na ма носили рукопипатељнс отровној горчини кахв§ и изгориле уј опојном диму •исти na сребреном послужавншсу, јер je повердухана. Гротескно, парадокс^шшо окривају ш ioct изгубљена, јер je паметиији и могућнији иа лида и лажљиво чувају светињу стародр! адета. У оокачкој каљужи у лавежу најодвратнијих постао опасним, да ће све слатке и лепе речи ископсовка покчају се напуштена Деца. Онажне, мусристити за зидање своје каријере, стварању свога кулоене и пунокрвне девојке стоје у сенама стреблагостаља. A пгта му се жма искористити, кад ха без и једне мисли о својој фамклији, срећи, безр.ише ништа нема сем математског појма један? надежно буље у празне сокаке без и једног момка. Ништа више, јер je све бесвесност уништила. Ну без и једног страственог вриска пеоме, без и једне све оне једва видљиве фигуре представљају свака наранџе и стручка каранфила, јер су сви. младићи св оју величину. Свак упиње снагу из петних жила, у димљивим атмосферама кавана и механа, нестрда би доказао исправност својих глупих поимаља, иљиво чекајући ноћ, разблудну, пијану, да утаже Богом надарених, да колеса заједнице што пре скожеђ и глад 1страсти, без шсаква идеала, без заноса, трљају у бездан. Свак говори, нико не слуша. Гобез праве љубави и без социјалних обавеза. ворима испуњен je простор друштва као загушЧитав комшилук гори без огња свађом комљивим димом дувана. Безброј речи различите диншнка о багателе живота, о мрвице поноса, части, намшсе, висине и боје стопио се у неартикулисано порекла, племства. Најсвирепијим жељама и клетполитичко зујање, у пискутљиво третирање туђих ва-ма претресају се кости мртвих. Ншсад села, нипослова, у јецаво оговараље жена, у лајаво напакад вечере, мевлуда, рамазана, без свађе и гибета. дање напретка, знања, школе, разума, у опггро Комшилук je постао кратер најужасније вечне пшптање пасквила и т. д. icao у стројарни етотине ерупције клетве и погрде. парних локомобила, које пуштају на отворене венA џамија? тиле преобилну пару, као да се котрљају стотине Пуста, сама. Позеленила у маховпни, овијена заглушних трансмисија. паочином, бсз имало белила чистоте, обложена де(Наста.виће се) бслим слојем нраха, icao да je неостварљива теорија чистоте, к оју Ислам тако вруће пропагира. Пред Проширујте чланство Гајрета и проњом чући верпи сгари мујезин и очекује џемат, пагирајте његове спасоносне идеје! који али не долази. Џемат су му само оии испрету- 225 �\ Х а јр у д и н Ћ ури ћ , к а н д . ф и л . У С е р ц е го в а ч к о -ц р н о го р с к и с у к о б и за прн јсм с -везиро-вањ а А л и -п а ш е Р и з в а н б е го в и Ћ а Савремоник u су ссд херцсговачког всзира Алипаше Ризваибеговића (1 8 3 3 — 185 1) био јс дрногорски владика 11стар II. Нетровић Његош (1 8 3 0 — 1851). У ирвнм годинама своје владе ова два оуседа нису бшш у добрим односима. Иочетак сукоба стајао je у вези с иограничним питањима. Ради пограпичних иитања дош ло je неколико нута до затегнутих односа и сукоба између херцеговачког везира и црногорског владике. Незадовољни Алинашином уиравом одметали су се често од њега Никншћ, 1'рахово, Зупди и Дробњак, д ок су многи његови иоданидн бежалп у Црну Гору. Прогав овнх бегунаца иодузео je Алн-наш а енергичне мере. Издао je нроглас да he свакога, ко му дон есегл аву којега бегунца, закитити сребрном перјаницом и новчано наградити. Овоме се послу одадоше и муслимани и хришћани доносећи Али-паш и главе бегунаца, разуме се често Пута и невиних људи, којнма je Али-наша дитЈјо свој стан у Мостару. Памучина прича да су чобани и мртвадима откидали главе и доносили- и х везиру на откуп. Чокорило, који je, уостаЛем," објективнији од Памучине, каж е да би Али-паша, примајући главу, рекао ономе ко je донесе: »Лферим, газијо (јуначе)! За другу hy те joul боље даривата!« Петар II. писао je неколико пута Али-паш и да ирестане [р|тим, предлажући му д а се с обе стране границе поставе пограничне страже, које би спречавале бежање из једне области у другу. Тако je и било. Међутим Али-пашини пандури, који су у ту сврху били постављени на границу, наставили су и даље своје: убијали би Црногорце и спремали своме господару њихове главе. Односи постадош е затегнутији. Кнез Раде Божовић наговори неколико незадовољншса те уби ју Мурата Борчанина, иандурског буљукбаш у и још двоји ц у Турака и побегну у Грахово, које се одметло од Али-паше. Због тога Али-паш а одлучи да казни Граховљане. У војсци к оју je довео на граховско поље, у августу 1836, био je и Смајилага Ченгић, који се одликовао као присташа султанов у борби иротив Хусејин-капетана Градашчевића и због тога добио титулу царског капиџибаше (т. ј. надкоморника). Граховљанима дођу у помоћ Црногорци под водством владичиног брата и др. He чекајући навалу напану Црногорци изненада, ноћу, на Херцеговце, и то на онај део војскс, којим je командовао Смајил-ага Ченгић. У борби која je настала Црногорци бу ду потучени, a на бојном иољу, међу ооталим, остаде и владичин брат. Смајил-агино јунагатво прочу се на далеко. Султан 226 Махмуд II. имеиује га пашом. Од тога времена иостадоше односи изме1)у Али-наше и Ченгића затсгиути. (Јигурно je и овде Оио ио ореди личин момеиат. Ради иогиоије Црвогораца и убнства евога ирата владика je Оио киван на (Јмајил-агу Ченгића u чекао je згодан моменат д а му ое освети. l a j згодан моменат дошао je тек naicou 4 године. Чешчш je имао сина Руотан-бега, који, no шричаљу Намучине, н вје ниједну девојку, ииједну жену хриш ћанску на миру осгављао. дробњ аднм а дотуж и ово ооешчашћвваље хришћаиских лсена и униташ е владику за савет, како да убију Рустан-Оега. Владика џм д а д е мудар ствет, да не дирају Руотан-бега, јер нм то не би ништа иомогло, него д а у ои ју главу, т. ј. Смајил-агу, ако мисле да Рустан-бег иреетане ^са^својим неваљалствима. Дробњаци поруче Смајил-аги да не шаље Рустан-бега д а купи харач, јср да неће моћн окупити, него да сам дође, ако га мисли скуиити. Башагић каже д а je Омајил-ага случајно дошао у Дробњак. Он je био одлучио да дом оћу свога зета, скадарског везира Осман-паше Сулејмандашнћа, протера озлоглашеног Веџихидашуј босанског, a иза њега и Али-паш у Ризванбеговића. Зато je, тобоже, и дош ао међу Дробњ аке да куии харач. Смајил-ага се утабори на Мљетичку, источно од Дробњака, 5 октобра 1850 г. Ноћу између 5 и 6 октобра (23 и 24 сеитембра no старом календару) изврше организовани Дробњаци и Црногорци ненадно наиад на Смајил-агин логор, којом приликом Мирко Алексић, »у ск ок гатачкл«, убије Смајил-агу. У Гацку свет и сада ирича д а су у Ченгићеву погибију били умешани Али-пашини прсти, али то се не да доказати. Истина Али-паш а je пре Ченгићеве погибије био најмио неког Ферхата Крвавца да га убије, али му то није успело. Убивпш Смајил-агу осветишс Дробњади пораз на Ррахову, a владика свога брата. Колико год се Али-паш а радовао Смајил-агиној погибији, толико му je било криво, ш то je тиме порастао углед Црне Горе у очима херцеговачке раје. Због тога налиш е владики Петру II. 30 октобра (18 октобра no старом) писмо овога садржаја: >Заминуо си непријателижи рат и велики фесат у турску земљу у сва три пашалука, како што су и твоји Брђани и Морачани удружили се с дробњачким ускоцим а и на бож ју вјеру у царску земљу побише толико Турака и сувигае царског капиџи-пашу; и гатачког мусслима у своме зијамету по ноћи с пријеваром. И што je дивно чути, посјекош е њсогову главу и тебе je за велики дар �долијешс, како he бити невидовна рана свакоме мусулману и правоме р а ји . . . Ти се прођи рђавије(х) људи и те рђаве људе пошљи ми у Мостар. да им се суди no шеријату.« Ha томе се није могло остати. Јавно мнење хердеговачких муслимана натера Али-пашу да оовети Смајшг-агину смрт. Од Веџихи-паше затражи помоћ и овај му посла 500 људи. Наследник Веџихијин посла му 100 људи. Ha чело војске стави поред свога сина Хаф иза Смајил-агине синове Мухамедбега и Дедагу, затим Хасан-бега Ресулбеговића и још неколико других великаша. Јануара 1841 дошло je до боја, у којем Дробњаци и Морачани буду аметом потучени. Ha тај с у начин осветили Херпеговци Смајил-агану смрт. Поред свега тога, изгледа, Али-пашин положај и у Херцеговини и у Цариграду пије био баш пајбољи. To донекле потврђује члњепида, гато je месеца августа 1841 г. сазвао у Кољицу сабор херцеговачких великаша, где je закључепо, да he Херцеговпи увек бити у з ца.ра и да he га верно ттбмагати против свију буптовпила. Овоме сабору, који у погледу провођења рефорама н и је л п а к успео, присуствовао je овога пута Портгпт човек Селпм-бег,— који je као дипломата играо в^жну улогу у мировним преговорима између Алп-паше л црногорског владике Петра II. 1 и су преговори почели 1842 г. у Дубровнику. Владика и Али-паша склошппе мир и побратиметво, које. нажа.лост, траја дуго. Исте године нападе А,ли-Т1ашин баша са својим људима Граховљане. na чију владика дозволи да се у граховском пољ у .сагради тврђава за обрану од Турака. Сазнавши за ово Алипаша се страшно наљути. Месеца јула 1843 г. скупи до 15.000 људи пз целе Хердеговине и из Гапка напише писмо владики позивајући га да дође св својим људима у Никшић »да се впди е н.им липпо и утврди вјечни мир«. Владика je доб]>о прозрео Али-пашину намеру. Због тога му није ни на крај памети било да иде у Никшић, него с пар стотина својих Црногораца оде у свој манастир иод Оетрог. Кад je Али-паша видео да му je владика измакао. пошаље l i својих Сточана и Никшићана под Острог. Црногорци их ухвате и погубе. Чувши за ово паша се, љут као рис, повуче у Галко, a онда преко Билећа крене на Грахово. Владика са својим људима такођер дође на Грахово. До отвореног сукоба није дошло, све се изгладило миршш путем 28 октобра 1843 г. Владика. je порушио граховску тврђаву, за коју му je паша, у име трошка око зидања, платио 8000 дуката и углавном враћено je стање, које je било пре почетка сукоба. Тако се заврш иш е. Али-пашшш одпоеи према Црној Гори. '• / r ' л Литература: A. М a и к о в: Историја србскога ларода (Београд' 1 &5-S. — штампап Чокорилов »Љетоппс хердеговачки« 1831— 18о8. Ј. П a м у ч и н a: Жизн’ Али-паши Ризвапбеговича стол’чалина визирја гердеговилскаго (у Гиљфердинговом зборплку »Боснија, Гердеговипа и стараја О р б л ја «. С. Петерсбург 1859). Др. q Б a ш a г и ћ: Кратка упута у прошлост Босне и Херцеговине (Оарајево 1900). Др. М. П р е л о г: Повијест Босне у доба османлијске владе (IT. дио — Сарајево). Др. Ф. Ш и ш и ћ: Погибија Смајил-аге 4eHraha (Хрватско коло 1908). Др. О. С т а н о ј е в и ћ : Народна ендиклопедија срп.-хрв.-слов. кљ. 3. (чланак Дра Торовића: Ризванбеговић А.ти-паша). Ш е ф к и ја Б у б и ћ , п р о ф . С л оИ одна гр г о п и н а и заштита уопш те Слободна међународна подела рада допеће користи и једном и другом размењивачу, јер he обојица радати у своме интересу. Њ ихов лични интерес у међународној размени довешће до о п и т т благостања обију држава: овака држава. одајући се производљи оних артикала. за воји има најповољније услове, добија остале артиклс у путу размене no млого нижу цену, но што би je коштало када би их сама производила — она замељује, icano ее то каже, трошкове властите пропзводп.е. који би били већи, са трошковима посредпог прибављал.а, којн су увек златло мал.л. Прилцлпом једпога ^доброг домаћипа« да купује где му je лајјефтинцје a про- даје где му je лајскупље, изгледа да бл се могла РУ1СОВОДИТИ и државпа трговилска политлка. Слстем слободле трговиле био би, no Адаму Смиту, неопходан за све државе, поготову за Епглеску, која бл морала укипутл све царлне л ограпичења изузев само леколико чисто фиокалнлх царипа ла такву страпу робу, која се пуло трогаи у земљп, као впло, алкохол, niehop. духал, какао. Ове he фиокалне царпле допетл државл толико прлхода. да he joj олл ладокладитп све трошкове које he проузроковатл завађаље с.лободпе трговпле. Епглеска je угвојлла овај нредлов. и п.езил дапапивп парилски систем почива na onoj лодлозл, премда 227 �и сам Смит вероваше да je остварење потпуне слободнс трговине у Енглоској просто једна утопија. Слободна je трговина била такођер и за Давида Рикарда једно моћно средство да се успостави правилна подела добара. Д ок je за физиократе и Смита почивала слободна трговина поглавито на свеопштем увсрењ у о хармонији интереса, дотле je она Рикарду била средетво за обарање житних цена, a с тим и земљишне ренте. Разлика између становишта Омита и Рикарда потиче пз разног предмета народне економије којом су се они бавили. Адаму je Омпту била слободна трговина регулатор производље, Рикарду поделе добара. Рикардова теорија земљишне ренте игра и на овом месту видну улогу. По тој се, наиме, теорији при појачаној производњи, морају узети у обраду i i лошији терени, односно мора се улож ити у про- корист слободпе трговине. У томе се ногледу трагало до најмаљих ситница, к ојс би имало моглс оправдати овај систем, при чему нису само учествовали економски научници, него и трговци, и индустријалци, и радници, a у неким државама и сами аграрци. Тако се створила не само ш кола него и читав покрет система слободне трговине, a т т о je главно, свако ко се имало иаучно бавио екоиомским доктрипама, сматрао се позваним да о томе систему даде своје мишљење. Имена већих економским ауторитета везана су за ова ј систем, тако Ј. Ст. Мил, Бастија, Бастабл и др. Све скоро до друге половице 19. сголећа створен je један чита.в низ аргумената, којим су оперисали представниди ове школе. настојећи да не пропусте ма ни једну тачку, којом би се имало оправдао њихов програм. Поготову се истидало да слободна трговипа: пзводњ у већи рад и капитал. У оба ова клучаја },) подстрекава домаће произвођаче да «се служе продукционн трош кови повећавају се и апсолгазго свим савреемним техничким и екопомским напрети релативно. Овде дакле добија сопственпт; бољог дима у циљу смањен.а цена артиклима, како би ови земљшнта, јер ће му скочити рента на ^ ем љ у; али » не само одолити страној конкуренцији na доне и потрошач аграрнихлроизводаЈ, јер ће исти скомаћој пијади, него и да би могли конкурисати на чити у цени на дбмаћој пијДци.- Али, no Рикарду, страним пијацама; сваки слободап у воз ж и^отф јх нампрница са стране 2. ) повећава куповну моћ потрошача, држећи чини непотребним да се домаћа слабија зшЗшшта-х цене свих артикала на најнижем нивоу; обрађују услед чега 'пада земљшпна рента, a no 3. ) правилно расподељује богатство лишаватоме и цене ж и в о т ^ -х дамирнида. Падање ренте јући потрошаче плаћања разних царина које моизгледало би да наноси штете земљопоседнлцима, pajv плаћати у цени било стране, било домаће робе али Рикардо уверава противно и препоруча љима у корист произвађача; да приволе на. сл ббодну трговину, макар и губили 4.) омогућује потпуно међународну подјелу непгго из почетка: »otra не виде? вели Рикардо, да рада, јср свака земља гледа да се ода оној произсвака трговина пде за тим, да повећа производп>у. водњи, за к оју има најповољније услове; п да ово повећаље повлачи за собом опште благо5.) дејствује помирљиво на ублажење полнстање, и ако je с тим скбпчана сам о делимичпа тичких несугласица између држава (најповија. nac штета. Опће ће се бла!остањ^. no Рикард.у, очитоисторија међутим учи обрнуто, да с у тежље за ековати у бољ ој подели ра.да и виш ој економији са номскким освајањем пијаде биле главни п овод порадом, a користиће пре свега радтгашша, као политшпсих оружаних сукоба); трошачима, a онда и земљопоседницима. »Тамо«, 6.) допринсла je врло много за упознавање вели Рикардо, »где влада у трговипи слободна конисторпје. географије. содијалиих и политачтшх ипкуренција. стално су у сагласности приватни са ститудија ћ т. д. општим интересима«. I Класичне теорије о слободи међународне трговине биле су оберучке прихваћене од екопома, научника, и многих државпика ,а п оготову су се њима служили сви они којим а je било у интересу спровађаље слободтгс трговине у пра.кси. Међутим к.ласичнп аргументи н ису остали усамљени, многи доцнији теоретичари изиоеили су, на начин и no потреби својих екопомских учења, нове прилоге у Присталиде ове пжоле, у одбрапк свога оистема. пису се само ограпичили na излагање позитпвтгих а.ргумепата, него су се у врло мпого елучајева служили Иетида.твем негативних отрапа затти т п ог система. T o je у главном и била аргумо.птација Адама Омита; на тај je начии под у тт т а јем пегативпе фплозофије 18 . отолећа у о т п т е тт вођопа .борба за извојрвап.е елободие трговтпте. Gajret u svakoj kući, znači samo njezin napredak 228 �N a z if R a s u lo v ić U loga našif> v je r sk i!) s lu ž b e n ik a u narodu na dostojnu ekonomsku visinu i za nerodnih i glad­ Naša uzvišena vjera je u svojoj suštini napredna, nih godina očuvale njega i njegovu porodicu od ne­ socialna, demokratska i, prema tome, savremena. izbježne pr'opasti. Osim itoga )ie su zadruge selu Islam u nebrojenim propisima i normama daje svo­ glavne žiže iz kojih proističe sa)v kulturni i eko­ jim sljedbenicima obilatu množinu šeriatsko-pravnomski napredak njegov. nih, moralno-etičkih i vjersko-uzgojnih savjeta i po­ uka. U Kuranu se upravo na poetičan i filozofski Naravno da se bez temeljne pismenosti i osnov­ način muslimani upućuju u gotovo sve grane ljud­ nog znanja iz svega onoga što nam naša uzvišena skog života, rada i privrede. Higijeni i zdravstvevjera propisuje i što je zanatliji, privredniku i se­ nosti pridaje se naročita važnost. Mnoge odredbe o ljaku od neminovne potrebe ne može ni zamisliti potrebi čistoće, higijene i zdravlja uopšte nai ivrlo ma kakav napredak. Stoga je uz akciju Gajreta i njegovih svjesnih radienika za širenje pismenosti, didaktičan način vjernicima pružaju mnoštvo pouka i upozoravaju nia kobne i rđave posljedice koje do­ održavanje korisnih predavanja u neprosvjeeenim laze od neumjerena i nehigijenskog života i od nenarodnim masama i osnivanje svih korisnih institu­ čuvanja od zaraznih i prenosnih bolesti. cija naše islamsko sveštenstvo najpozvanije,, jer je ono u uskom dodiru i neprestanom kontaktu s na: Po Islamu je muslimanima strogo naređeno da rodom. Naša ulema, specijalno seoski imami i vjerski traže nauku, znanje i prosvjećenost. Učenju i znanju se pilidaje isitia vrijednost kao i molitvi (ibadet)V službenici," S r su dužni da čine baš ondje gdje ne postoje narodne škole ili su radi prevelike uđaljeŽena se ne isključuje o d ' sticanja znanja i kultur­ nosti nepristupačne seljacima i njihovom pođmlatku. nog pridizanja. Za oba jfc' spola^ nauka i prosvjeći­ Imami su, pored vršenja čisto vjerskih obreda, dužni vanje strogo vjerski obavezno. Glavfu principi Islama da svoje stado zagriju za podizanje osnovnih škola su: znanje, rad i etika. Islam je vrjo pravično i tačno i svih korisnih narodnih ustanova i da ga upućuju odredio i regulisao položaj j-odnos svojih sljedbeu svemu što će ga kulturno i ekonomski pridići i nika prema državi, vladaocu, vlasti, starješinama-M*^,« obratno; muža premi ženi i žene prema mužu: oca ojačati. Sveštenici su prvi prosvjetitelji narodni i i majke prema djeci i djece prema roditieljima itd. oni su ti koji svojim vjernicima trebaju jasno i гаSve islamske naredbe, zabrane, pouke i savjeti, zumljivo da protumače korisne zaoovjesti božije i da ih upute u s»ve dobre i korisne grane ljudskog koji proističu iz božanstvenih propisa vječnoga Ku­ poslovanja. Ne mislim time reći da naš vjerski služ­ rana, u dosta slučajeva nalaze Svoju potvrdu u izbenik mora biti u detalje u svemu upućen i specija­ rekama (hadisima) Muhameda a. s. JColiko je lijepih liziran. Ali od niecra vrijeme i narod trazi da je ba­ i mudrih hadisa koji nas bodre i pozivaju na inten­ rem toliko spreman, da ga umiie oduševiti i uputiti zivan i koristan rad, da bi time olakšali život i osi­ gurali bolju budućnost sebi, svojoj porodici i svojoj u sve potrebe njegova rada i da razumljivim i tačzajednici! Ekonomski jak i prosvjećen musliman nim tumačoniem vjerskih zasada narod pokrene na­ može da računa na prosperitet i ljepšu budućnost u pretku i svemu što ie dobro i korisno po njegovu svojoj narodnoj zajednici. Zato je našem seljaku, egzistenciiu. zanatliji i privredniku uopšte prijeko potrebno zna­ A sada da se unitarno: Mogu li današnji naši nje za savremeni i racionalniji rad u svome svag­ imami i drugi vjerski službenici, naročito oni po danjem poslovanju. To poglavito mnogo više važi za selima, da odgovore i uđuvolie svima onim zahtje­ seljaka koji je u ekonomskom i poljoprivrednom ži­ vima koje im ie u vršenju njihwe vrlo važne mivotu i radu daleko ostao iza zemljoradnika ostalih siie viera propisala? Da li no svoioi snremi i spo­ naprednijih naroda. Da bi olakšali nabavku dobra sobnosti mogu da zađovlie i s usniohom obave sve sjemena, bolie stoke, oruđa i drugih poljoprivrednih ono delikatne ooslove koie im јр Tslam nametnuo? potreba, seljacima je kao kora hljeba potrebna seOsim maloga broia časnih izuzetaka đanašnie naše liačka zadruga ili zadruga za poljoprivredni kredit. svoštenstvo niie u staniu da notmi.no odgovori svome Takve su zadruge u drugim zemljama podligle seljaka uzvišenome pozivu. 0 usavršavanju zgodinom lek- Sakupljajte Kurbanske kožice za Gajrei! 229 �tirom i samoobrazovanju ne može biti ni govora. Istina, tome nije kriva današnja naša ulema, jer je u doba njihovog učenja i spremanja za svoj sveštenički poziv sistem učenja i metoda rada u medre­ sama bio vrlo zastario i bez ikakva smišljena plana i programa u pripremanju za rad u narodu. To je uzrokom pa naša sela grcaju u nepismenosti, poro­ cima i što nemaju osnovnih škola, zadruga i drugih korisnih ustanova. Pored jasnih vjerskih odredaba o održavanju čistoće i higijenskog življenja žalosna je pojava, da i našim seljanima vlast, često, mora da naređuje cisto održavanje nužnika, dvorišta, đubrišta i kre­ čenje (bijeljenje) kuća i domova. Za ivrijeme za­ raznih i epidemičkih ljudskih i stočnih bolesti mnogo naše selo strada krijući oboljelu čeljad i stoku, jer seljaka nema ko da pouči i vlastima uputi radi tra­ ženja Ijekarske pomoći. Naša seoska žena naročito mnogo strada i sifilisu i tuberkulozi podliježe, jer joj pred ljekara nema pristupa. Selo G. u srezu Z. nastanjeno je samim musli­ manima. U tom selu ima od sifilisa (frenjka) obo­ ljelih preko 95^4 I ako im u. selo dolazi Ijekar i besplatno ih liječi, ipak s^ s tolikom mukom podvr­ gavaju liječničkom pregledu i liječenju. Bilo je ljudi koji su se poslije pete salvazanske injekcije dosta dobro osjećali i najednom prestali sa liječenjem. Posto još nisu bili potpuno izlječeni, jer se ova bolest sporo ali sigurno liječi, sifilis je dalje razrivao orga­ nizam ovih nesrećnika. Poslije nekog vremena lje­ karni dođe jedan raniji njegov pa cijena* s povezanim nosom. Kad ga je Ijekar zapitao zašto je prestao sa primanjem injekcija odgovorio mu je da mu je to zabranio mjesni imam, jer injekcije kvare post pa bi izašao iz 4ina (vjere). Radi neznanja hodžina taj je bijednik izgubio nos i podlegao sifilisu! Eto takovi i slični slučajevi imperativno diktuju vrhovnom starješmstvu islamske vjerske zajed­ nice da se čim prije poštara, da naša sela i njihovi široki narodni slojevi dobiju dovoljan broj obrazo­ vanih, sremndh i za narodni napredak ljubavlju za­ grijanih imama. Uz postojeće medrese, koje nastav­ nim planom i programom stoje na zdravoj osnovi, bilo bi potrebno da se osnuju barem još dvije u rangu bogoslovija, kako bi se što brže spremao do­ voljan kadar mladih vjerskih službenika. Svakako da se prema njihovoj spremi i važnosti posla koji ima da obavljaju moraju i nagraditi. Stoga im se i materijalni položaj ima pravedno da uredi i reguliše. Da bi se sađanji imami i vjerski službenici, koji djeluju'■ji selima, bar koliko-toliko uputili u svoje dužnosti i spremili za koristan rad u narodu, po­ trebno je osnivanje kurseva, na koje bi oni morali obavezno da dolaze i nastavu prate. Kurseve bi u svojim središtima organizovale muftije angažujući za predavače najsposobnije alime, profesore, ljekare, ekonome i učitelje. Troškove tih kurseva podmirila bi vakufska blagajna. U tu svrhu utrošeni novac urodio bi korisnim plodom. Učinimo li onako kako smo to naprijed istakli, naš će narod ubrzo krenuti boljoj i sjajnijoj bu­ dućnosti. Skoplje. H a m d ifa M u lić K a k o O m e r p r o s v e ć u fe n a r o d NAŠ NAJVEĆI DOBROTVOR Čim smo zasjeli, otpoče Omer da priča: Prošli put govorismo o hajratima, a sada ćemo progovoriti koju o našim hajrsahibijama ili dobro­ tvorima. Bez sumnje je naš jugoslavenski islamski najveći dobrotvor rahmetli Gazi Husrevbeg. Što je Sarajevo Bosni, to je Begova džamija šeher Sarajevu. Naš musliman, od kojega bilo kraja naše domovine, kada dođe deseti kao i prvi put u Sarajevo, prva mu je želja da dođe u Begovu džamiju. Ima što i da vidi, da se divi i napuni srce! Taman se skoro navršilo četiri stotine godina od kako je sagrađena Gazi Husrevbegova džamija. Ko bi Gazi Husrevbeg? Prije četiri stotine godina dođe u Bosnu kao sultanov sandžak beg, naš Gazija i tu oko dvadeset godina ostade da njome upravlja. Za sjedište izabra sebi ovo naše današnje Sarajevo. 230 Vele, da se Sarajevo prije zvalo Vrh Bosna, a po sarajima (dvoru), nazvalo se Sarajevom. Za Sarajevo, koje je sve do danas očuvalo prvenstvo među su­ sjednim krajevima i gradovima, najveće zasluge nosi baš hajrsahibija Gazi Husrevbeg. On se rodio u Seresu u Trakiji, gdje mu je otac bio sandžak beg, po prilici oko godine 1480 po Isa a. s. Otac mu je Ferhatbeg i to brat trebinjskog kneza RadiVoja. a majka mu je Seldžuka, kći sul­ tana Bajazita drugog. Kada Husrevbegtu umre otac, uzme ga sultan u svoj dvor da ga odgaja i školuje. Uvijek je bio u društvu sa mladim carevićem Mehmedom. Poslije ga je sultan Mehmed silino cijenio, jer se Husrevbeg nakon nekoliko godina provedenih na naukama, pokaza kao vrlo darovit i bistar či­ novnik u službi turske uprave. Sultan mu je povje­ ravao nekoliko službi u raznim krajevima širokog �turskog carstva dok najposlije bi poslan u Bosnu da opsjedne Jajce i nakon toga povede silnu vojsku na Mohač u Unđurovini (Ugarskoj). da dade najveća rajska dobra njegovoj plemenitoj duši. Bože moj, kad li ćemo još dočekati da mu sve­ Kada je naime sultan Mehmed umro, dođe na čano i četiristogodišnjicu proslavimo- Nije zbog njega tursko carsko prijestolje sultan Sulejman koji je sama jer je on po djelima svojim slavan, nego zbog mnogo ratovao i širio granice turskog carstva. Ovaj našega ugleda i dužnosti, jer: »narod koj svoje velkane mrt(ve štuje, na prošlost seb budućnost snuje". podigne silnu vojsku i pođe da opsjeda Beč. Tada je i Husrevbeg iz Bosne predvodio kao vojskovođa N a p o m e n a : Opisivanjem lica i godađaja u oko stotinu hiljada vojnika. To je najveći broj voj­ prošlosti, bave se nauka, koja se zove povijest ili nika što ga je mogla Bosna dati. istorija. Istorije se pišu na temelju istinitih dokaza Ali po tome svemu, što je Husrevbeg bio moćan i činjenica, a temelje se na starim knjigama (kitavojskovođa i što je ratovao i u ratovima se proslavio bima), na raznim pisanim i građenim spomenicima kao junak i Gazija, ipak za nas on nije zbog toga to­ i na raznim predmetima iz prošlosti kao: starim liko znamenit, koliko zbog svojih silnih hajrata. On novcima, oružju, alatu, posudu i t. d. Zato pametan za vrijeme svoga vladanja u Bosni, naročito u Sara­ čovjek kada nađe koju staru knjigu (kitab) ili koju jevu, podiže veliki broj hajrata. Evo, tu je divna bilo starinsku stvar, odmah predaje vlasti, da je Begova džamija, ponos i dika bosanskih muslimana, ova pošalje u naš muzej, koji te stvari čuva a služe pa oko nje redom: medrese, mektebi, knjižnica, ku­ - i naučenim ljudima, da proučavaju našu prošlost ili hinja za đake (talebu) i siromahe, kupalište i tako prošlost naše domovine. Naučnici koji se bave istodalje. Uza te ustanove ostavi ogroman imetak rijom katvjnaukom, zovu se istoričari. Ja sam ovo za izdržavanje, koji se i danas cijeni na mnogo mi­ vama na primjer sada ispričao što su naši istoričari lijuna dinara. Kroz Gazine medrese prošlo je na hi­ napisali Dir. Safvetbeg Bašagić, Dr. ćiro Truhelka ljade softi koji kao hodže rasijaše nauku po svoj i t. d. domovina, а u njegovoj kuhinji na stotine hiljada Ono što se samo priča o događajima i licima u gladnih duša bez razlike vjere nađe tu sebi okri­ pjesmi spominje, to se zove p r e jepe da se lakše živi. Gazi Husrevbeg je slavan šjpi JJfcgjjjlosti d a j a. Predaja što opisuje to ne mora biti sve tačno, je podigao Sarajevo, što je ostavio tolike hajre' —*>ravo tu je najviše izmišljenih priča, koje idu od pa ;zbog toga njegove su zasluge općenite za sav r do usta. Tako na primjer ima više priča i o po­ narod. stanju Sarajeva. U jednoj takvoj priči veli se da je Šta je potaklo Gazi Husrevbeg! da toliko dobra ime Sarajevo postalo ovako: Kada je sultan Mehmed učini Bosni i našem narodu. Bez sumnje u prvom Fatih došao u Bosnu dođe i u dolinu ispod brda Tedu što je bio silno plemenit‘-čovjek, po odgoju po­ Trebevića, zvan Zlatni d6. Čim on tu stiže, udari jako božan i duševan, a po imetku si’ tn boga l, on podiže toliko zadužbina da mu se i danas ime harno spo­ nevrijeme te se morade zakloniti u jednu seljačku kolibicu. Tu on tada reče: » Š a r a j j e o v o « . Po minje i mnogi, koji su njegovim uzrokom postali tome ostade tome mjestu ime Sarajevo. (»Bos. Vila«). ljudi prosvjećeni i danas ga nose u srou. Ali po sivoj prilici ima još nešto po srijedi, što je on baš naro­ Tako živi još i danas u narodu oiva priča: Gazi čito ove krajeve volio, a to je, što je ova naša zemlja Husrevbeg je imao roba Matijaša. Jednom Matijaš domovina njegovih djedova, a ljubav djedovine i zamoli Gaziju da i hrišćanima sagradi crkvu. On domovine nosi plemenit čovjek u krvi pa makar odmah naredi da se podigne crkva u blizini njegove bio i u trećem koljenu. džamije. Poslije mnogo godina ta se crkva poništila pa Gazi Ahmedbeg Bošnjak naredi da se tu podigne Veliki Gazija umro je u Sarajevu 18 juna 1541 godine. Evo mu i dane grob stoji u naročitom tur­ veća crkva od kamena. To je danas stara pravoslavna betu* u haremu njegove krasne džamije i svaki mu­ crkva u Sarajevu. Ovako spominju u svojim kitabima sliman, koji tu ispred groba njegctva prođe, sa ve­ i Mustafa Bašeskija i Salih ef. Muvekit, koji su ta­ likim poštovanjem pogleda u turbe, spominjući u kođer u svoje vrijeme od zgode do zgode nešto bi­ srcu ime Gazi Husrevbega i moleći dragoga Boga, lježili, ali većinom po narodnoj predaji. Jesam li podmirio dužnu pretplatu? 231 �P r ije v o d i tu m a č K urana a. š. Izišla je iz štampe prva knjiga prijevoda i tu­ mača Kurana а. š. od direktora gimnazije u Tuzli g. Šukrije Alagića pod naslovom »Elkuranul—Hakimu« (Kuran—Mudri). svim narodima svijeta. To društvo je danas jedan moćan faktor hrišoanske propagande, kako među samim hrišćanima, tako i među nehrišćanima. Kod muslimana uopšte a kod nas ovdje napose Prepuštajući stvarnu kritiku stručnjacima Imi uvriježilo se krivo mišljenje da se Kuran ne može želimo da našim čitateljima, uz prikaz knjige naro­ prevesti, pa čak i da ga je grijeh prevađati. Istočni čito podvučemo i naglasimo značaj ovakove vrste islamski narodi prevađah su ili sami izrađivali tu­ knjige za naš vjersko-prosvjetni i kultrurno-prosvjetmače Kurana na svom jeziku, pa su makar koliko ni napredak. toliko mogli da upoznaju Kuran kao osnovni islamski izvor na svom materinjem jeziku. Kod nas jugosla­ G. Dr. Mehmed Begović u svojoj knjizi »0 polo­ venskih muslimana nije ni do toga došlo. Mnoga naša žaju ii dužostima muslimake«, govoreći o islamskom starija ulema istakla se je u književnom radu sviju formalizmu kojim se je kod nas, narocio u širim vrsta na evropskom, turskom i perzijskom jeziku. slojevima islam afirmisao, kaže na str. 59 slijedeće: Svoj materinji jezik nije smatrala dostojnim da njim »Tako je na pr. kod nas stvar sa Kuranom ,od piše svoja djela. U našoj otadžbini podignuto je na koga su naše mase napravile neku vrst fetiša. Oni stotine medresa koje su, u sivoje vrijeme bile ravne ga poštuju kao knjigu, kao hartiju na kojoj su napi­ savremenim školama zapada, ali te škole za narodnu sana za većinu od njih nečitljiva slova i neshvat­ prosvjetu, pa čak ni za vjersku prosvjetu nijesu ljive ideje i prema tome oni psjećaju vise da ne značile ništa, jer široki slojevi naroda nijesu od njih uvrede da ne poruže tu hartiju nego same principe vidjeli nikakove koristi. Tako se je i dogodilo da se koje izlaže ova sv&fa knjiga^ Dakle Kuran, koji je poslat da unese svetla, da probudi duhovne energije-^ je kod nas sve vjersko poimanje svelo na prosti formalizam. kod čoveka i da ih uputi u , pravcu dobra, postao je Međutim Islam kao religija daje više slobode jedno sretstvo za uspavljiv^nje duha ijedn a pn nego i jedna vjera. Islam upravo traži da za slobodno izučavanje. To su bili uzr« se vjerovanje njegovih vjernika oslanja na razumno još i danas imamo maglovite i zavijorio poj poimanje. Oivaj osnovni zahtjev islama kao religije veri, i što se naše ^hvatanje vere i verskih principa istakao je i g. direktor Alagić u svom djelu tuma­ kosi sa zahtevima živote, principima nauk|| J| zako­ čeći značenje 170 ajeta iz sure »Elbekaretu« slije­ nima napretka«. dećim riječima: »Nanrotiv, ko nešto prima bez ra­ Verujući da su gore istaknute činjenice bile zumijevanja i ko radi na makar i dobra djela, a da glavni motiv koji je pokrenuo direktora g. Alagića to ne shvata, nije mumin. јрг oravom vjerovanju na teški i vrlo zamašni posao, mi smatramo svojom (imanu) niie svrha da se čovjek odlučuje na dobro dužnošću da istaknemo da g. Alagić ovim omi zaista poput životinje.« jedno lijepo patriotsko djelo kojim -se odužuje u prvom redu svojoj vjerskoj zajednici, a uz to donosi i jedan lijepi prilog našoj narodnoj knjizi. Preko petstotna godina mi jugoslavenski muslimani ispovi­ jedamo islam a još u svom jeziku ne upoznasmo Kuran kao glavni izvor svoje vjere. Dok je Kuran preveden na sve važnije svjetske jezike u više iz­ danja, dotle preko miHion jugoslavenskih muslimana nijesu još uspjeli da sami prevedu Kuran na svoj materinski jezik. Jedini prijevod Kurana na našem jeziku potječe od Miće Ljubibratića iz 18951 godine u izdanju Zađužibine Ilije Mi'losavljevića-Kolarca. Taj prijevod je, po svoj prilici prerada jednog ruskog prijevoda, te ga većina naših stručnjaka smatra netačnim i manjkavim. Kod evropskih hrišćana postoji jedno veliko društvo pod imenom »Biblija« koje imade zadaću da Bibliju (Evanđelje — Inđil) prevede na sve svjetske jezike i rasturi besplatno što više primjeraka među 232 Međutim naši vierski vaspitači. u svom djelo­ vanju. niiesu se ni iz daleka vodili ovim načelima islama. Gotovo jedino (vasoitno sredstvo kojim su se oni služili bilo ie stalno buđenje straha pred Bovom i niegovim neizmjernim kaznama. Biieči Ku­ rana koie višekratno naoiašuiu ootrebu bojazni nred Svevišnjim, sadrže u sebi i smisao velike religiozne ljubavi prema Boivu kao naivećem Dobročiniteliu. Ta ljubav nije nigdje dovoljno naglašavana. Ovakav manjkavi vaspitni sistem mogao se da održi samo zato, što nam je Kuran kao izvor vjere ostao sve do danas nepoznat. I ne shvatajući veliku moć kuranskih riječi naši vjerski vaspitači su se bojali da se Kuran krivo ne shvati, pa stalno podržavali mišljenje da je Kuran grijeh prevađati. Čak se nijesu usudi'i ni da prevedu ili izrade koji tumač na našem jeziku. Tako smo došli do toga da je naša vjerska prosvjeta danas još uvijek posve primitivna, skoro nemoguća �i apsurdna, jer bez materinjeg jezika nema nikakave pa ni vjerske prosvjete. Posmatrajući sa ovoga gledišta djelo g. Alagića, mi u ovom djelu vidim o odličan prilog za unapre­ đenje naše vjerske prosvjete. D jelo kao takovo za­ služuje punu pažnju i potporu, kako naših nadležnih vjerskih vlasti isto tako i svakog pojedinca. Ova knjiga će vrlo dobro doći svim našim vjerskim ško­ lama a naročito našim vjeroučiteljima. K ao nabožna lektira i kućni vjerski vaspitač knjiga će dobro doći svakoj muslimanskoj familiji. Dužnost bi bila svih naših vjerskih službenika da ovu knjigu rasture u što većem broju po svim našim familijama. K ao opšti prilog našoj knjiženosti knjiga imade osobitu vrijednost, jeir se preko nje može da upozna sa islamom i njegovim načelima svaki onaj koga to interesuje. U tom pogledu, mi vjerujem o, da će owa knjiga ispraviti mnoge zablude k oje postoje kod mnogih koji islam i Kuran upoznaju preko prijevoda na tuđim jezicima. Sama ova prva knjiga, na stodeveđeset stranica običnoga formata, obuhvata tekst i prijevod te tumač cijele prve kuranske sure »Elfatihaf te 210 ajeta iz sure »Elbekaretu". U prvom dijeto knjige pisac je donio naporedo arapski tekst u transkripciji lati­ nicom i odgovarajući prijevod. Ajeti u tekstu i pri­ jevodu su numerisani. te š e 'le svakom lako snaći u tekstu i prijevodu. ' P isac se, mislimo nepotrebno, izvinjuje da niie donio tekst u arapskom pismin iz tehničkih i m atem jalnih razloga. Mi međutim mislimo da je donošenje teksta u arapskim pismenima posve suvišno. Jedino bi potrebno b ilo da ie pisac, na jednoj početnoi stra­ nici dao uputu kako se imadu izgovarati pojedina slova kojim a su transkribirana ona' arapska slova za koja mi nemamo odgovarajućih znakova. Tu se je pisac mogao zgodno poslužiti metodom koji je pri­ mijenjen u Godtjeherovoj »Istoriji arapske književnostk. U svrhu tumačenja i boljeg razumijevanja tu­ mača pisac je zgodno grupisao skupine ajeta po sa­ držim i izveo u tekstu, prijevodu i tumaču numeraciju tih skupina. Svaka, po sadržini srodna skupina ajeta, posebno je protumačena. Tumač se, izgleda nam, striktno drži shvatanja koja su usvojili priznati šeriatski pravnici. Pisac je sam tekst Kurana prevodio direktno iz arapskog teksta, dok je za tumač uzeo podlogu predavanja najm odernijeg tumača Kurana, bivšega misirskog muftije i profesora teologije na kairskom sveučilištu Džamiul-Ezher, Merhum Šejh Muhamed Abduhu. Poznavajući odličnu stručnu spremu piščevu a naročito dobro poznavanje arapskog jezika, te osla­ njajući se na veliki glas koji u cijelom islamskom svijetu uživaju »Tefsir« (tumač Kurana) spomenutog misirskog teologa, mi vjerujemo da će ovo djelo g. direktora Atagića zadovoljiti i čisto stručnu kritiku. Radi toga i radi svih naprijed istaknutih potreba mi ovo djelo g. direktora" Alagića najtoplije preporu­ čujem o svim »Gajretovim<?. čitaocima kao i svim Gajretovim radnicima da ga sami nabave i da pomognu njegovo rasturanje. Posve je naravno da će od us­ pjeha ove prve knjige zavisiti i daljnje nastojanje g. pisca da spremi drugu i slijedeće knjige za štampu. Mi specijalno, pridružujući se piscu, apeliramo na našu inteligenciju da ona shvati da je ovo djelo g. direktora Alagića djelo naše inteligencije koja sa ovim djelom dobiva noivo sredstvo u svom kulturno prosvjetnom radu k oje će joj mnogo pomoći da suz­ bija reakciju i zaostalost. Zato je naročito inteligen­ cija dužna da pomogne g. Alagića u njegovom teškom radu. Umjesto Kurbana u naravi žrtvu/te ,,Gajretu“ Kurban u novcu, jer je to najbolji Kurban! 233 �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК А р м и јс к и Г е п е р а л С т еван Х а џ и ћ У четвртак 23 априла о. r. преминуо je након подуже болести Армијски Генерал, Почасни Ађутант Њег. Вел. Краља и дугогодишњи Министар Војске и Морнарице Стеван С. Хаџић. Смрт Генерала Хаџића болно се дојмила Гајрета и његових раднииа, иоје je сваком приликом потпомагао, разумијевао и бодрио на рад. Од Ослобођења na све до своје смрти велики покојник се живо интересовао за успјехе и напредак Гајрета, na се велики покојник убрајао међу прве и најјаче помзгаче Гајрета и његова рада. У њему губе неколицина Гајретових радника — чланова Главног одбора Гајрета и свога ратног старјешину из Русије, са бојишта у Добруџи 1916 гоидне, кога су необично вољели и поштовали. Нека je великом Отаџбенику и вепиком војнику вјечна слава! ГаЈрет ове п р и р е д б е Гајретова годишња забава у Бањој Луци Ha 21. марта о. г> бдржана је- у Бан.ој Луци велгека Рајретова забава. која je својим ‘•ус&хсгм моралним и материјалним надмашпла све приредбе, које смо ималп у овој сезонп. Обилна посета, какву je (ималд, дша з.абава, није већ дуго впђена осод нас. Про«трријр Хрпатског дома где^ жавала забава бпле су дупке пуне; галерија резер муслиманке била je обилно посећена од пашег женс рпјег света. Забаву су посетпли: r., Светпслав Мнлосавл>евпћ врбаске бановине, са помоћггином бана г. др. Това цом п начелницпма банске управе r. г. др. Васом Глушцем Петром Кочићем, Немаљом Љз*биеављевићем и инж. Лазаром Марковићем. г. Јован Јовановић, .дивпзис-ки ђенерал; г. Хасанбег Џпнић, подначелник општипе и многи -тгледии грађани свих вера. Ha прппремама за забаву радило се* већ дуже времеиа. Имајући одтичап гласовтпт матерпјал у месту, закључено je. да се изведе једна слика са певањем из нашег живота, na да се no тој ствари закаже један састанак девојапа, које би могле узети у том учешћа. Ако би интересоватве девојака бпло већс, да се предложи ocnimniTie женског певпчког збора. Конференцпја са-зваиа ради тог, бттла je одаично носећена; прпсутие девојке примиле су са задовољством ову иову акцију Месиог одбора, na се одмах приступило раду na организоваљу збора. За збор се пријавило око 30 девојака. За хоровођу je пзабран г. Мпховил Цппруш, учитељ. који je од много вољс п труда вежбао готово трп месеца младтг збор, којп je са својим хоровођом na дан забаве побрпо лаппдпп аплауз. Немајући подесних просторија, где би се олржавале вежбе. замолттли смо г. др. Васу Глуптца. директора гимназије и пачелтгика просветттог оделеп.а банске управе, да н-ш дозволи, да се пробе лрже у тмттазији. Kao и увек досад г. др. Глушац изашао пам je врло радо у сусрет, na чем му се одбор п овом прилпком захвал.ује. У оенивап.е збора n у n.eron успешан paw многи оу сумн.али, допекле и са правом, рачунајући na предрасуде и na свататва наптег старијег света. Рачуттали су, да ће то бтгттт један светао покушај, којп nche успети. 234 Међутим те су се сумње разбиле na вчрстој вол>и паших довојока, које су свакако с тим хтеле доказатп. да се ие устручавају сарађнватп на свим пољима упоредо са суграђликама других вера. Колика je била та њихова жељп за продуктивногаћу, може да послужл ti ова чињенидаи да je један дпо чланица збора био из онс групе девојака, које се нису још откриле и које су покривене долазиле уредпо на пробе, што пм може служити на част a с другс стране може битп леп доказ, да печа ne смета пашем шшретку n да натпа жетга и под печом може битп вредпа јавна раденица. Оснивање збора и твегов успешан рад наишао je на једнодушно одобраваље. a нарочито je популарпсао друштво међу нашнм женским светом; ту се прпчало о Гајрету више ттего икад досад, a резултат тога je био, да се тражило осниваи.е Женског одбора, кога досад нисмо имали. И непуи месец дана после оснивања певачког збора, иа обнлио посећеној оснивачкој скупштини, како je то већ обjiiBJbenđ у листу »Гајрет«, изабран je женски одбор у који су'уш ле најугледније наше даме. Жеиски одбор приступио je одмах раду на прппремама «за^зд£аву н оргаппзовао je прпкпуљање ручнпх радова за томболу. Срдачност и сусретљивост на коју чланице одбора наилазе код нашег света при купљењу томбола. најбоље су сведочили о том, са колпко су симпатија примљене последње аквије Гајрета међу ттаптим женским светом. Ручни радови. којп су поклаљани за томболу, јастуци. милијеп. везени пеш:при, чеврме, марамице и т. д. јамчилп су, да ће овогодишГајретова томбола блти једна лепа изложба свога оног гато nama кућа може сада да производи. Један дио радова дат je na израду- у Државну женску стручну школу, где je са много пажље укуспо пзрађено неколгако маљаних јастука, вазни, стаклспих кутттја n зидних слика na стаклу, којл су употпунили збирку наптих домаhnx ручних ралова. Управа се школе на тај начин и ове као и прошле годпне врло радо заузела, да томбола буде т т о боља. на чем joj се одбор и овим путем захваљује. Томбола je повећана поклопима, које су даровалп овдашљи трговцп тт зпнатлије. Пар дана пред забаву пзложепа je томбола у излозпма фирме »Шницлер и Кон« где je сво~ јим богатством. лепотом радова и разноликогаћу свратила на себе опћу пажњу грађанства.. Чести састанци одбора једпог и друпог и зпједнички рад јамчилп су, дг je све предвиђело п да ће се na забави моћи лепо забављаттт и ла he владати узораи ред. Како je за забаву владао пеитки тттгтерес, дате су улазнице у претпродају књижарн »Браћа Јактпић«. Ромињање ситие кише na дан забаве тсто и пртгатаз популарног Нушићевог комада »Пут око света« у Наролном позориптту, умаљивали су изгледе na најбољи успех. Међутим све то није могло омести велики mrrepec за забпву. Почетак je заказан за 9.15; у 9 сати mije било впше места. у сали je била права стиска. У 9.15 приспио je бан г. Свет. Милоснвл.свић, срдачно акламиран, na се одмах ттриотупило извођетву програма. Kao прва тачка изведеиа je једпа патрпотека жива елпка у чијем су извођељу: Југославенско муслиманст) певачко друпттво »Слога«, певачки збор просветног и погпорног друтптва »Братство« у иародпој ношљп, Гајротоп жспсаси певпчки збор у народној ношњтг. Гајретови пптомци Оаи,,глучког интерттата и војтта музика. Истгред зборова. ттоји су били у позплмни ттолорштце. биле су постпвл>ене слнке Њпхових Велнчапстава Крпл.а и �Краљице и слика Н>. Kp. Вис. Протектора Гајрета у средини. Краљеву илику држао je један члан «Братства» у иародиој ношњи, Краљнчину једна чланица нашег збора, такођер у народној ношњи, a слику Протектора држао je један питомац интерната. Један питомац интериата са мпого oeehaja рецитовао je једпу пригодну патриотску иесму, a после тог су питомцн ингерната продефиловали нсирсд слика, поздранл>ајући нх. Нојава питомаца на иозориици била je одушсвљено поздрављсна од читаве дворане. Bojna музика je затим ннтонирала државпу химну, коју су ирисутин стојећп саслушали. Слика je оотавила најљспши утисак на присутне na се no њеном свршетку дуго аплаудирало. Bojna музгока je затим добро icao и увек отсвирала: »Увертира народиих словенских несама« од Титла. Пред следећу тачку програма владала je у сали савршена тишпна, што ое ретко дешава. Очекивао ее са нестрпљењем и са великом радозналошћу први наступ Гајретовог женског певачког збора. И кад се дигао застор, a на позориици се појавило 27 чланица збора у богатим паролним ношњама, сала се просто проломила од аплауза. Отпевали су складно две ствари из програма: Драг. Илић: »Отаџбипо « и »Oj, Bora ти, сива птицо«. .. народна песма. Срдачно поздрављени после сваке тачке отпевали и трећу ствар од Готовца: »Да ми je- знати«. Обзиром на то, да певађице нису раПије. певале у зборовима, да сразмерно кратко’ време вежбају и да им je ово први иступ, може им се честитати на ^сп^ху. Наш локални лист »Нова штампа» о том првом иступу доноси ово: »Нарочито интересовање изазвао je и npujlrno извецадио у/свом првом наступу Гајретов женск^' левгчки хор. Хор je m Овај пут смо замолили да иступе горе поменута двојида, има их нанме више, и они су се радо одазва-ш. Мустафа je уз пратњу оркестра, a под равнаљем r. Ј. Јиранека, поручника, капелника војне музике, савршено от- М УСТ АФ А КАРАБЕГО ВИЋ из Бањалуке певао јадну арију из опсре »Марта« од Флотова. To je била најуопедија тачка програма. Хамдија je уносећи пуно oeehaja, уз пратњу саза, отахевао еевдалинку: »Садим вишњу наеред Ат-мејдана« срдачно поздрављен отпевао je и другу: »Икиидија — ja задрима«. Ha саау га je пратио Иемаил еф. Екић; и у овој тачци in еу у народним коетпмима. 1/ ГАЈРЕТОВ ЖЕНСКИ 1 ih 4 П ЈЕВА Ч КИ ХО Р У Б А Њ А Л У Ц И течно, хармонично, додуше без музичких финеса и динамичке изражајноети, алн и без нарочито упадљивих мањкавости...« 5. и 8. тачка програма били су даступи браће г. г. Хамдије и Мустафе ЈСарабоговића. Члановн угледне старе бањалучке породице познати су као одлични певачн. Својим звучнвм гласовима познати у читавој нашој околиии. Радо и често настулају на Гајретовнм приредбама и изван Бања Луке. Члаиови су певачког друштва »Слога«. 6. и 7. тачку програма изводио je певачки збор културног и просветног друштва »Братство« из Горњег Шехера. Друштво, које je врло активно, основало je пре непуну годину дана и певачки збор. Вал>аним радом под дириговањем искусног г. В. Нигла, мајора у пензији, капелника војне музике, постигли су за кражо време завидан успех и приредили оу пре кратког времена један успео концерат. Пристали су радо да иступе и на нашој забави. Ово им je други наступ. Иступају у народној ношњи. 235 �Певали су две ствари: Др. М. Милојевић: »Југоелавени« н Gr. Бинички: »Збор сељанчица« пзазвави аплаузом отпевали су још једну ствар. Последшу тачку програма певала je »Слога« југ. мусл. певдчко друштво. Друштво воћ 10 r. с успехом негује хорску музику међу муслиманима; уједначен збор под водством r Ј. Јиранека постпгао je досад завпдне успехе. Слови као најбољи збор у месту. Сваки љегов наступ je чигав музички догађај. Иступају на свим Гајретовнм приредбама, на су пступили и на овој. Певали су црву Мокраљчеву руковет и то савршено. Громко поздрављени отпевалп су и јужносрбијанску народну песму »Горо«. 0 њезином певаљу наш крнтичар доноси следеће: »Песма Слоге je сугеетивна и онакова какова je у суботу отпевана прва рувовет стоји на музичком нпвоу еа песмом академских певачких друштава »Обплић« и »Младост«. После програма прешло се на забаву и нгранку. Богата томбола и обилан бифе били су просто разграбљени. За љепотпцу вечери изабрана je са 235 гласова гђица Разпја Капетаиовић. У песми п свирци весеље се наставило до зоре. Бруто приход забаве био je преко 25.000.— Ди1|^ A., конзул Реттублике Пољске, Др. Фодор ЈТазаревић, адпокат, Вакуфско повсрсиотво, Јован Јовановић, дивизискл reнерал, Браико Нлавчић, трговац, Др. Решид Куртагић, кр. јавнн белсжпик; no Днн. 60.— : Шницлер и Кон, трговнна^ Др. Мухарем Мнџић, лекар, Др. Букин.ац 'ЈЈорђе, лекар; но Дип. 50.— : 11рва башалучка штедионлца, Едхем Диздар, трговац Котор Варош, Др. Леви, зубар, Мехапа Хаџиселпмовић, трговац, Саламоп Пољокан, трговац, Софар^ка јеврејска богоштовна опиггина,, Милан Цвјетан, трговац, Хусеии Хаџић, чиновннк банске управе, Др. Стевал Мољевић адвокат; no Дин. 40.— : Мујага Казаз, општинскл књиговођа, Петар Кочић, начелник банске управе, Џумхур Садив, муфтија; Дин. 35.— : Врдољко Стипо; no Дин. 30.— : Саво Новаковић. трговац, X. Сманл хафнз Смајић, имам матичар, Грмовић Алија. књижар, Др. Милош Бајић, суднја, Ученици 3. разр. III. мушке нар. основне школе, Шаћир хафиз Ковачевић; Дин. 25.— : Ђумрукчић Нурија, професор у пензији; Дин. 20.— : Бабић Владо, трговац; no Дин. 15.— : Ешрефа X. Ефендић, Хаџић Мехмед, чииовник. дић, Хаџић Мехмед, чиновник. Свима дароваоцима како добррвољних прплога тажо и бифеа изражавамо најтоплију захвал^ост! Гајретови одбори у Баљој Луци захваљују. се u снлш путем свима онима, који су или својим радом, вли својим перилозима и даровпма омог.ућили,овак^> леп успех забаве. Забава Женског одбора Гајрета у Козарцу Бифе за забаву ^али c y j . r.: Абдулаховић Адил, Бахтнјаревић Едхем, Б^етијаревић 'ШраЈимага, Беговић, Билаловић Селпм, Др. Давпдовн^ 3<?ха^ије, Дедић Шаћир, Инж. 'Вулбеговнћ Фехнм, 'Бумишић / Фатима, 'Бумрукчић Нурпја, Ђумрукчнћ Хуснија, Џниић М{,стајбеРг-Бкић Исмаил, Гал шевнћ Бећнр, Герловић^Длијћ. Хаџић Хуееин/ Xj Хамзага, гђа Лазд^евнћ Нада. Др. Леви. Карас« рахпм, гђа Касаловић, Ковачевпћ Illahnp хафиз, Ифета, Инж. Кајтаз Ј)мер, Др. Миџпћ Мухаре! rah Сејфудин, Инж. Салихагић СуљаГа, Суљнћ Сотир Алексије и Вехабовић Авдага. Новчани прилози за Гајретову забаву у Бањој Л у ц 1 По Дин. 500.— : г. Свет. Милосављевић, Бан Врбаске бановнне и Општина бањалучка; Днн. 406.— : Учитељи и учепици II. женске народие основ^е тпколе; Дин. 200.— : г Др. Јован Зец, помоћник бана; Днн. 150.— : г. Немања Љу бпсављевић, начелник банске управе, Рихард Викерт, управ ник града; no Дин. 100.— : гг. Др. Лауфер, директор финансијске дпрекције, Ђумрукчић Хуснија, судски саветиик, Др. Ејуб Мујезииовић управник градске благајне, Исмаил еф. Екић, општипски чиновншс у пензији, Др. Тодор Јеремић, лекар, Фехим бег Курбеговић, претседник среоког суда, Паул Фишер, трговац, Њ. преузвишеност Василије Поповић, митрополит бањалучки, Др. Васо Глушац, начелник баиске управе, Инж. Лазар Марковић, начелник банске управе, Бурда J a ja за н а с а д о д м о ји х ч и ст о -к р в н и х б и је л и х ам ериканс к и х Л е г х о р н к ок ош а к а , к о је сп ец и јал н о од га ја м за ш т о в е ћ у п р од у к ц и ју ja ja a н ар оч и т о зи м ск е н оси л и ц е н о с е годи ш њ е д о 260 к ом ада у з ц и јен у о д Д ии 3'— . Д о б и је с е к од М уст аф е К а р а б е го п и Ћ а - М о д р и ч Н а р у џ бе 236 бр зо отпр ем а , п а к ов ањ е бадава. v N^eucKH Месни одбор Гајрета у 1{озарцу приредио je na 12. апрпла о. г. сроју ’прву забаву са врло лепим и бН|рашш следећим програмом: 1. Поздравна'реч председнице. 2. Декламација Њ. Вис. Прсстолонаследннку Петру, n остале. 3. »Чобаница«, игра с песмом, коју су извеле ученицс иар. осн. школе. 4. Соло иеваље: »Некад су цвале беле руже«, певала Фахира Дедић, уч. IV. год. нар. осн. школе. 5. Позоршшш комад »Он« од С. Ћоровића, који су пзвеле чланице уз прииомоћ гђице Дервише Калеталовић учнтељице из Б. Новог и г. г. X. Церића овдашњег шумара и Ф. Ситнице економа. Ј Забава je врло добро посећена, како из мсста, тако ћ са стране. Успех како матернјални тако и морални прсма овдашњим прилнкама био je врло добар. Из Бања Луке носетила су ову нашу прву забаву г. r. Славољуб Поповић, секретар г. Bana и Шплро Боцарнћ, управник музеја у Бдљој Луци, који je том прнликом од!>жао и једно иредаваље о музеју Врбаске бановине. Осим остале господе и госпођа нз Приједора, запажен je и r. Др. Хајдаревић, судија и председиик приједорског одбора Гајрета. Ha овој забдви и ако je дан прије исти програм давмх за жене муслиманке, ипадс je био велики број прнсугних муслиманки, што то прије није било у овом месту. Из овога се види, да су и оне схватиле и разумеле задатак и циљ Гајрета. .i. Чист приход ове-забаве je што прилога, које смо добичи из Приједора, што улазница 2000 дин. Овом приликом захваљујемо се гђици Д. Капетановнћ, која je суделовала у ломаду, тако исто r. r. X. Церићу и Ф. Снтници. Затим се захваљујемо гг. из места и са страие, који посетнше ову шипу прву забаву, a исто тако и гг. из Пријодора који нам послаше прилоге. Захваљујемо се г. Браћи Балић, који нам увек na и овом приликом изиђоше у сусрет. Тако исто г. управлтељу иар. осн. школе Мухарему Миџићу, који нам je уступио просторије бесплатно за приређивање забаве. За.тим г. Ибрахмму Арифагићу, шефу полиције, који нам je исто изишао у сусрет и помогао при приредби и осталима мјештанима. �Успјех Гајретове томболе у Љубушком За времс рамазана прирадио je Мјесни одбор Гајрета у влаотитим просторијама играње томболе, које je обично трајала сваку чевер до 2 сата после попоћи. Томболом су управљалн чланови одбора као и остали чланови Гајрета, a и предеједпик je скоро сваку iroh присусгвовао до конца томболе. Братоко соколско друштво уступило нам je за време рамазана своју веливу лампу и остало покућство, те смо му у име тога даровали 1.300 динара. За набавку карата и других ствари за играње томболе 300 динара. За поправал; прозора на друттвеној сали 200 динара. Остатак од 7066 дииара 50% отпремљен je са чеком Главном одбору Гајрета. И ако je ЈБубушки пасивно и врло сиромашно место, ипак je приход био изван сваког хвали Мјесном одбору Гајрета, затим виду хумани и просвегни рад Гајрета. хвалихи (градоначелиику г. Ибрахиму Гујнћу, лио труда долазећи готово сваку ноћ са својим пријатељима на играње томболе, само да користи и увелича рад Гајрета. Р а д Га јрет о& е о р г а н и з а ц и је Женски одбор Гајрета у Брчком на раду Нови женски пододбор Гајрета на својој првој сједннци 9. IV. 1931. закључио je на предлог ггредсједнице гђе Нафије Кучукалић да се на 17. алрила одржи мевлуд као први почетак рада новог пододбора. Надаље на предлог предоједнице закључено je да мевлуд проуче саме одборнице и то на нашем језику и да се саме одборнице побрину и дарују све што je потребно око прнредбе мевлуда.. Ови су закљуци једногласно у бдбору примљени. Мевлуд je одржан 17. априла у петак у 2 сата no подне у овдашњој мектеби-ибтидаији која je била дупком пуна, no нрилици око 180 овадшн.их ханума и дјевојака. Мевлуд су училе гђе Нафија Кучукалић, Авнија Буквица и гђица Зекија X. Хасанефендић. Иза мевлуда ајета воја слиједе проучили оу гђе Ифета Глинац, Зумрета Џафербеговлћ, Рабија X. Мехмедагић, Ешрсфа Новалић п Ханумпца Едхемовић, a закључ- иу дову гђа предсједница Нафија Кучукалић. Послије учеша мевлуда развио сс жпвахан разговор у најбољем расположен>у о свим дрмаћим при.1гикама и потребама налпег onheиитог иапретка. Све су посјетитељице биле веома задовољне тим више што je мевлуд учен ua нашем језвку, који се je могао добро разумјети, a и поради тога што еу осјетиле да могу и саме мевлуд приређивати и да нису потребне тражити да им други мевлуд уче. Том приликом je одборнвца гђа Рабија X. Мехмедагић захвалила се свима у име жеиског пододбора на овако лијепом одзиву овим ријечима: Поштоване госпође и госпођице! Дозволите да Вас испред женског пододбора Гајрета у првом реду поздравим и да вам се захвалим што сте се нашем позиву одазвале и на данашњи састанак дошле. Ово je први сасганак у нашој новој години, те смо одлучили да исти са учељем мевлуда прославимо, желећи да. нам свима рад буде хајирли и од користи. Жпвили! За мевлуд je даровала предсједпица гђа Нафија Кучукалић 10 кнла шећера, no пола киле бонбона: одборнице и то гђе Емире Кантарџић, Шерифа Требинчевић, Тахира Едхемовић, Зумрета Џафербеговић и Авнија Буквнда, Рабија X. Хехмедагић, Ханумица Едхемовић, Ђулсију су дале гђице: Селима Кадић, Ханумида Зејчиревић, a удагач за мевлуд дала je гђа Ешрефа Новалић. Шербе су дијелиле гђице Паша X. Мехмедагић и Зинета Мујановић, a бонбоне гђице Месрура Кучукалић и Шухрета Ајановић, 'Булсију су noсипале гђице Селима Кадић и Хапумица Зејчиревић. Добровољног прилога je пало на мевлуду чисто 650.— динара. Предсједница: Нафија Кучукалић, Тајница: Авнија Буквица. • i *■ ; Рад Мјесног одбора Гајрета у Кладњу У свом полугодишњем извјештају, достављеном Главном одбору Гајрета, саопштава Мјесни одбор у Кладњу да je приредио мушки и женски мевлуди-шериф, који еу били веома посјећени, те искористивпга и овом приликом присутност гомиле народа, одржана су значајна и важна предаван>а о зпачају и важпости Гајрета, истакнувши дужност 237 �нас муслимана да озбиљно радимо на проширеп.у Гајретове идсје, не само пр градовнма ие ro n ио селима, осшшајући одборе, повјереништва, аналфабетскс течајеве, пољопривредне задруге и остале корисие иистнтуцпје под крилом Pau­ pera. Пригодом држ. великих празипка т. ј. Уједињеља и jV ђепдпна Н). В .. Краља, одржата <:у сијела . и забдве, icoje су нето тако биле добро Jiocjeheue. 'Матерлјадип u морални успјсх био je добар. ; , Пригодом рамазани-1џерифа исцористио je Мјесни одбор просторије џамнје, гдје ;се обично сакупљају. и сасгају муелимани нз околннх села и у споразуму; са вјерским старјешинама одржао: je управлн орбор предавање - о разшш темама и на згодал начил дстпчући значај и важноет за нас муслимапе, будућносг нашсг Гајрета. Успјех томболе бно je задовољавајућн, јер je чисти ири..... ход изнио Днн. 1500.-—И број чланова порастао je од 65 на 126, те je n овај успјех огромаи, узимајући у обзнр мјеене материјалие к ококомске прнлике становннштва. У Гајретовој читаоиицп одржана cjr два сијела, na сојима се je покренула алција за оенивање ооколеког друштва, што je и успјело. Заузимањем одбора оеновано je друг^тво Сокола, у којем су најважнија и водећа мјеста приндла l'fijретовим члановима, a исти члапбви већ <;у nći;ренуди акдију за осниваље соколског дома. Хамза Беглер. Надзорни одбор: Авдибог Феризбеговић, Ни- ' кифор. Бајнћ и Милан Hononiih. Ha концу скупштине г. Милаи Нинковић захваљује се доеадањем повјсреннку на н»еговом предаиом раду за Гајрет и постигнутом успјеху, те уједно моли нзабрали одбор да се свесрдно прими посла око ширеља Гајретових идеја, пошто je пред одбором широко поље рада. Г. Ханџић захваљује се окупштинарима на указаном му повјерењу и избору, молећд i;ai;o чланове тако и одборцике да га у раду за Гајрет и на ширењу његових узвишених циљева свесриио потломогну. Рад Југославенске Читаонице у Стијени (ср. Цазин) на ширењу Гајретових идеја Поменута читаоница са својим циљем: ширењем писмености, образал!анл и култивисања сељака, још интензивно ради на втрењ у Гајретове акције у народу. Пошто je Гајрет популарно и доста лознато друштво и пошто има стварне резулате свога рада, то и читаоиица узим«, себи у дужност, да то друштво потпомогне. , .Kaico je на селу читаоница најбоље збориште свих еељака ижако je она сједиште лијеиих савјета и поука, то се je читаоница претплатила на лист »Гајрет« icaico би ондашњи сељак и из листа мотао научити о рационалном обрај)ивању земљишта и вођењу читаве економије. Најмлађи члан Гајрета у Љубушком Исто тако, пригодом једног. интимног састанка у читаГ. Шућрија Терзић, уписао je свога сина Османа за члаоници, основано .je трезвен>ач^о ^Лиггво Гајрета и водсгао на Гајрета од дана рођења, који je рођен 3. IX. 1926. a члаje преузео агилни и национални* радаик секретар ^дбвраттг-^ је одмах уплатио од l. IX. 1926. na до 1 . априла о. Шевкија Чамџић’ г., то јест 55 мјесеци no 2 динара = 110 динара, коју je своположио на руке претсједника. Шућрија Терзић, бивши поднаредник Држ. страже сиД а љ њ е прош и рењ е рности, a сада кафеџија, иако доста сиромашан, ипак je о р га н и за ц п / е )јавио претсједнику одбора, да га je срце стегло да свога Оснивање Гајретова одбора у Теслићу сина упише за члала Гајрета од дана рођења. Ово je риједак случај, али добар прлмјер, који потса15. априла j . г. у 5 са^и послиј|е подне »држана je у зује да je свијест и идеја Гајрета дубоко продрла у народне Теслићу ванредна скупштана повјереииштва Гајрета, коју je слојеве. Према овом Осман je ностао чланом Гајрета прије сазавао повјереннк г. Мехмед Ллија Ханџић на основу чл. рођења na 3 дана, те je постао најмлађи члан Гајрета. 75 друпггвеипх правила. По поднешеном извјештају о своме раду за вријеме од 1. јануара т. г. до 15. алрила повјеренвк je прочитао депеше, које намјерава послати Кабинетстсо-ј канцеларији Њ. В. Краља, господину Светиславу Милосављевифу, Бану Врбаске бановине, Главном одбору Гајрета, које скупштина устајањем попраћа са трократним . »Живилп«. Иза тога стављен je на дневни ред: избор новог Мјесног одбора, те je предложена кандидациона листа, која je једногласно примљена. У Мјесни одбор изабрата су слиједећа гг.: Претсједник: Мехмед Алија Ханџић, тајнлк Дестилације дрва; потпретседник: Омер Фернзбеговић, трговац; секретар: Мустафа Смаилбеговић, прив. чиновник; благајншс: Зијад Галијашевић, ошпт. чиновник; одборници: Душан Благојевић, велетржац, Милан Нннковић, управник пилане, Звонко Кезић, прив. намјештеник. Замјеници: Хакија Мујичић, Мухамед Бајрактаревић, Адем еф.. Салкичевић, Хамид Пашић и Дал> 11лИ д о б р о т в о р н и уте х е л .« ч и Tokom мјеседа алрила уписаше Ое за чланове утсмељаче још ова гг.: из Тур. Чакловића (Тузла) Шабан Јахић из Сребрника (Тузла) Мехмед Хоџић из Високог Рефик Бекташ ' из Левертара (Плевље) Абид Шабановпћ Д овровољ иа п р а л о з и Прилози из Биле (Хан Кумпаиија) Г. Хасан Капић, учитељ у Бцлој (село Витез к/Трдвника) салсупио je први ,дан Рамазанског бајрама у присусгву Салиха Ризвановића л Оалиха Садибашгаћа .као бајрамски дар Гајрету, своту од Дин. 150.—. Jesam li se, u korist Gajreta, osigurao kod osiguravajućeg drušiva „Dunav”? 238 �И ијест и и з З в о р н и к а Претсједник среско вакуф.-меариф. повјеренства у Зворрнику r. Реџеп Хајровић упутио je овима- имамима, муадимим!1 ii мутевелијама на подручју среза зворничког допис •слиједећег садржаја: »Приближкли су се мубарек дани нашег великог »Курбан бајрама«, на којем he браћа муслиманп, на којих спада дужност да кољу курбана, истн закла"ги, па Ва.м се ставља у дужност од стране овог иовјерен•ства, да интеЈгзивно порадите да се кожице дарују у корист нашег муслиманског сиротишта и Гајрета. ности он je свугде постизавао успех, на соколским јавним такмичењимв na и на пољу соколске књижевности. 1925. r. постаје првак нараштаја мостарске жупе, 1926. првак југославенског нараштаја у Прагу, 1927. добија на Просветином натјецању њен пехар. Одличан лакоатлетичар брат Ћурић Зато позивам све имаме као и имаме матичаре, да лриликом вазн-н.и-ихада иротумаче на Бајрам муслиманима велике користи од Гајрета и Сиротишта, те да •ее у свакој џамији п[јост|ж есргија и покупе милодари за •споменута друштва. Новац и кожице имаде сваки имам односно сакупљач <са именима дароватеља доставити у вакуфско повјеренство у Зворнику«. Овај reci г. Хајровића врло je похвалан и требала бл и друга среска вакуф. повјеренства да исто учине и да упуте •сличне дописе евојим потчињеним имамима и мутевелијама. У зора н прим ер У београдском листу »Недељне Илустрације« од 19. априла ове г. објављен je из пера г. П. Караматијевића чла« нак под насловом: Млади студенти, соколски радници. Чланак гласи: »У соколском je духу да се нд. истиче, не хвали појединац. Овом приликом желећи да напишемо неколико ка о једном таквом појединцу, имамо намеру само да жемо на један леп пример студента, који се из Бос. Брода, која je наГајретову забаву у Бос. згодом залаже за Гајрет. Југославенског Соколског Савеза у лакој атлетици. Исте године јавља се и на соколској књижевности издавши збирку песама »Вила Соколица« о чијој je вредности брат Гангл врло похвално писао. Долазе услели понушаји писања соколских вежби. 11урићева симболична вежба »Напреј« извођена je прошле године на академији Београда II., a на садањој овогодишњој »Хеј трубачу« сванада са великим успехом. Укратко један врло похвалан рад, испуњен сав соколским идејама. БЕГО ВА Џ АМ И ЈА И С А Х А Т -К У Л А У С А Р А ЈЕ В У 'јих студија на универзитету баЕИ и Соиолским радом. Нарочито зато, што међу београдским студентима нема велиии број соколских припадника. Брат Хајрудин Ћурић je херцеговачки муслиман. 10 година већ нако соколује. У соколске редове ступа као гимназиста у Мостарски Соко одушевљен Соколством и његовом југослг.венском идеологијом. Вођен еланом младалачке буј- Брат Ћурић ове године ззвршава философски факултет. He сметају му испити активном соколском раду. Увек je загрејан за Соколство. Увек младалачког полета. Kao члан Београда II. све своје силе стгвља за успех друштва. Редовно сарађује на готово свима свколским листовима. Нарочито гаји симпатију за »Соколић« лист за Ј. С. Нараштај. Очекујемо од брата Ћурића продужетак правог соколског пута, којим je пошао. Неиа и даље ведро расположен ради за нашу ствар. Ведро, јер Соко не сме никада клонути.« Лист доноси фотографију г. Хајрудина Ћурића. Ми познајемо већ од пре брата Ћурића. Али хоћемо да истакнемо и његов успех на академији Ј. С. Београд II., која je одржана 5. IV. ове године у Народном Позоришту у Београду. Престонични листови донели су приказе те академије 239 �и сви се ласкаво изражавају о вежби »Хвј трубачу«, коју je саставио X. Ћури*. A сам r. Др. Рибар у говору којим je отворио ту академију каже: »У вежби »Хеј трубачу« изражена je готовост, наша спремност, да се на дани знак трубе, no примеру наших ослободиоца скупимо, да се бранимо против свакога, ноји би покушг.о дирнути у наше националне светиње. Довикујемо недајмо се, спремни смо да бранимо Крал>а, Јединство и Југославију.« Случај X. Ћурића треба да послужи као узоран пример. Он доназује да су се и наше снаге почеле толико да буде, да смо почели да полано заузимамо место, ноје нам припада. Ми честитамо г. Хајрудину Ћурику на његовом успеху и желимо да и даље устраје у свом раду на понос наш, и на добро народа и Југославије. В. М. X. Испра&ак. ' У . Гајретовом листу од 1. марта 1031. г. број 5 у допису под насловом »Велгака Гајретова забава у Љубушком« испуштен je између приређивачког одбора, a који je доста допринио са својим радом Гајретовој забави г. Мустафа Махпћ' председник Југославенске чнтаонице. У истом Гајретовом лисгу стоји, да je положнла добровољни прилог од 50 динара гђа Гујића Ибре, a треба да гласи гђа Гујића. Ибрахима, градоначелншса. Ието тако стоји, да je управа Томиславграда послала прилог од 50 динара, a треба да гласи, да je послао прилог од 50 динара Дервиш еф. Далипагнћ шеф переске управе у Томпславграду. Радом за Гајрет будимо наше снаге и стварамо бољу будућност И з д а њ а Г а јр е то п е б и б л и о т е к е Ових дана разаслао je Главни одбор Гајрета свима својим одборима и повјереницима за вријеме рамазана штампане четири књиге Гајретових предавања. Te књиге распродаваће мјесни одбори и повјереници Гајрета као и Гајретова канцеларија no цијени од Дин 5’- no комаду. Препоручује се одборима и повјереницима Гајрета да отпослате књиге чим прије распродају, a утржак дозначе Главном одбору, како би се могло наставити са издавањем даљњих књига. 24П �P o s je d n ic im a a g r a r n ih o b lig a c ija Jugoslavenska Privredna zadruga i štedionica (z. s. o. j.) u Sarajevu, Ćukovića ulica broj 5 I kat isplaćuje sve dospjele kupone agrarnih obligacija na svojoj blagajni za vrijeme uredovnih časova. Daje predujmove u mjesečnim ratama na ku­ pone agrarnih obligacija tako da svaki vlasnik papira može sebi osigurati stalni mjesečni prihod. Istodobno se stavlja do znanja vlasnicima agrar­ nih obligacija, da Jugoštediona daje sve informacije u pogledu prodaje zaloga i uopšte korisne upotrebe agrarnih obligacija. Ove se informacije daju u samoj direkciji za­ voda besplatno. D ir e k c ija J u g o s la v e n s k e p r iv r e d n e z a d r u g e I š te d io n ic e -r S a r a je vo . SVAKI MUSLIMAN TR EB A DA KUPUJE SAMO GAJRETOV CIGARPAPiR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „ G a jre t” 0OOOOOOOOOOOOOOQOOOQOQQOOOOGOOOOOOOOOQOO P a p irn ic a Hamdija Kopčić Sarajevo, Strosmajerova — Telefon 619 Narudžbe: S. D. ALKALAJ, Sarajevo može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala Š tflM E V 0 > r 7- <D Tvornica cigarpapira u „GAJRETU” 'A P ® $ t £ ш та м п ари ја : ИЗРДћУЈЕ НА1Б0Л>Е СВЕ ШТДМПАРШ ПОСЛОВЕ УЗ КУЛДНТНЕ ЦИ|ЕНЕ СЛАГАКИ СТРОјЕВИ СТЕРЕ0ТИШ1ЈА РОТАЦИОНН CTPGJ c i m k o g s a f ij a : IZBACUJE KLIŠEJE U ЈЕОПОЈI VIŠE BOJA 3E0INA NA JUGU NAŠE KRALJEVINE k n j ig o v e ž n ic a : ^ POVEZUJE KNJIGE 00 r MAJIUKSUZNIJE �Temeljna glavnica 4 0 ,00 0 .0 0 0 '- Dinara Čekovni račun kod P oštanskog ček ovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172 m и Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju Z A L A G A O N IC U općine grada Sarajeva koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. |illllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllii:illlllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllll Bosanska Industrijalna i Trgovačka Banka d. d. Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 Potpuno uplaćena dionička glavnici D in 20,000.000' Dr. Omer Bahtijarević 1 d ugogod išn ji liječnik Drž. 1 Bolnice, o p e ra te r i s p e - 1 cijalista za o p erativne bolesti, a sis te n t ch iru ršk o g odelenja D ržavn e Bolnice Rezervni fond D in 7,500-000Ordinira od 1-3 p o s lije podne Prima u l o š k e na štednju, vrši do­ znake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća i Interurban t e l e f o n i broj 605, 865 i 555 /f Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split ® f f l o ) 1 ^ 5 1 (oS&)?čjQS) ГсТч® f] u Aleksandrovoj ulici br. 45 ................................ [] &7o\E R Sj tД 7Д j №7č>)Eq\ ® p Banka Gajret d. d., Sarajevo Akcijski kapital Din 40,000.000'- Rezerve Din 2,000.000'Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podu­ pire razne kulturne i - humanitarne ustanove. Od čiste dobiti daje б°/0 Kulturnom i Prosvjetnom društvu „ G a j r e t ” . Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i najkulantnije. Uloške uka­ m aćuje najpovoljnije i isplaćuje iste u svako doba (^ B C ra r3 /^ ig ^ ič^ E tra !ć^ l5 ^ t3 t^ f3 7 a tB 7 a ntci\bip!ef^fo4b1ia7^ra7<Sirč)7pVćySlW/fflt<^Sll5il � https://kolekcije.nub.ba/files/original/3d940033ea348ca77480d686845f569b.pdf aec62e4d120c7eec20696fb335cb143e PDF Text Text ГЛДСНИК КУЛТУРНО-ПРОСВЈЕТНОГ ДРУШТВА ГДЈРЕТ САДРЖАЈ: Уредниш тво: Гајрет и културно подизање нашег села М устаф а М улалић: Д ва наша основна проблема Проф. Ш еф кл ја Бубић; Слободна трговина и заш тита уопште Мунир Ша,хиновић—Екремов: Х а џ и Х аф и з Каукчија Сулејман Мурсед: Сунце и живот Х ам дија Мулић: У о чи нове 1350 године Х а м д и ја М улић: Ко сам ja? ГА ЈР Е Т О В ГЛ А С Н И К i lp сједник Гајрета — Државни савјетник Нови Помоћник Бана Дринске бановине г. Др. Ибрахим Хаџиомеровић Одржавање великог Гајретова задружног течаја Даљње проширивање Гајретове организације: Оснивање Гајретових одбора: у Ступарима, Креки, Жепи и Шабцу; Именовање Гајретових повјереништава у Кулен-Вакуфу, Брки, Калесији и Мравњацима. Рад Гајрета на сузбијању неписмености: Овршетак Гајретових аналфабетских течајева у Бијељини Гајретови аналфа^етски течајеви у Зеници и Котарском (Ро?атица) Свршетак домаћичке школе у Жепи Гајретове приредбе: Валике Гајретове бајрамске свечаности у Ливну Гајретова забава у Санском Мосту Разни добровољни прилози: Прилози /курбанских кожица у Коморану, Коњицу, Бугојну, Capaјеву и Бјелимићу1— Добровољни прилози из Умољана (Коњиц) — Поклон Гајретовом конвикту у Бањалуци Остале Гајретове вијести: Нови утемељач Гајрета у Коњицу — Гајретова предавања у Коњицу — Успјешан рад женског одбора Гајрета у Брчком — Уопјешан рад Гајретова одбора у Рожају — Прнлози за томболу Гајретове забаве у Бањалуци — Распис повјереништва Гајрета у Цазину Поздравне дспеше претсједнику Главног одбора Гајрета — Остале вијести 16 MAJ САРАЈЕВО 1931 ИздаЈе Главни о д б о р Гајрета у Сарајеву БРОЈ 10 �OSlašuite u listu »GAJRET« »Gajret« je najrašireniji časopis medu muslimanima i svakim danom diže se broj njegovih preplatnika, na­ ročito otkako je povećao svoje gra­ divo. I u buduće, »Gajret« će nastojati da zadovolji što širi krug svojih pre­ platnika i da prodre i u najzabitnija mjesta. Iz ovih razloga, bilo bi u in­ teresu naših trgovaca da oglašavanje svojih firmi vrše preko »Gajreta«, a tim ujedno vršili bi i svoju patriotsku i humanu dužnost. Radnici i prijatelji Gajreta treba da porade u svojoj sredini kako bi trgo­ vine i preduzeća iz njihovih mjesta oglašavali u listu »Gajret«. Jugoslavenska Privredna Zadruga i Štedionica z. s. o, j. SA R A JE V U Bavi se svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Organizuje i potpomaže razne privredne zadruge. — P o­ djeljuje zajmove uz povoljne uslove i prima uloške na štednju uz otkazni rok i bez otkaza uz najpovoljniji ka­ matnjak. — Podjeljuje zajmove na 6°/o agrarne obligacije u neograničenim iznosima uz vrlo povoljne uslove. Uredovni časovi od 8-12 i od 2 i po do 6 časova. Prostorije jugoslavenske Privredne Zadruge i Štedionice (Jugoštedione) nalaze se u Cukovića ulica br. 9 I kat. Telefon broj 39 Brzojavi: JUGOŠTEDIONA 10% čiste dobiti daje u kulturne i prosvjetne svrhe. Г А Ј Р Е Т , лист Г ајрета друш тва з а културно и економско подизање муслимана, излази 1. и 16. сваког месеца, a цена му Je з а наш у Отаџбину 100 динара на годину, a з а све остале земљ е преко граннце 200 динара. 'Вапи иобивају лист у пола цене код Главног Одбора или код уп рава Гајретових конвиката. Поједини броЈ стоји 5 динара. Директор Х ам ид К укић Власник друштво „Гајрет". — Одговорни уредник: Хамид Кукић — З а шгампарнЈу „В осааока Пошта" одговара Јосип Енгл. �т Ш ГОД. XII С а р а јс в о , 16 м а ја 19 31 БРОЈ 10 Гајрет и културно п о д и з а њ е на ш ега сел а Село све више улази у сферу Гајретова доше у неку руку несамо животно уточиште рада. ЈПознато je, да je. наш муслимански ва- него и одлична замјена за изгубљене друрошки елеменат био и остао све до сада no- штвене положаје. Створити тако што већи кретачем и носиоцем свихмуслиманских јавних кадер интелигенције која ће народ водити и акција. Овај елеменат био je и остао je од- оспособљавати за нови бољи живот и за роворним чиниоцем како за привредни тако афирмацију нашу унутар нације. Ову своју и за културни напредак југословенских му- улогу Гајрет je сјајно испунио, и када се слимана. Растењем његове моКи и угледа узму у обзир све потешкоће са којим се je расла je и моћ и углед свих нас, a његове у своме раду и развитку борио, може се невоље и пад пред аустро-угарску окупацију смјело рећи, да ни једно ^наше културно друи послије приписиване су свим муслиманима, штво није показало у томе толико животне •a често пута од злонамјерних и исламу уопште. отпорности. Не може се тврдити, да je била погрешка У свима нашим досадањим муслиманским јавним акцијама наш муслимански тежак или што je Гајрет раније много више пажње поje био потпуно no страни или je био само клањао вароши. To je била заиста права вођен од наших варошких елемената, али ни- нужда, да се сачувају и афирмирају оне дивне када није био покретачем тих акдија. To, a наше муслиманске снаге, које су се готово само никако вјерске и друге разлике, довело je до no варошима налазиле. Али ново доба, нове мишљења, да југословенски муслимани уоп- прилике тражилесу исве више траже.даГајрет, ште чине неку посебну групу у нашој нацији. када je створио no варошима јак кадер културТако, наши варошки елементи основали них радника, са овима пређе на село, међу мусу и Гајрет, када су најувиђавнији од њих слимане тежаке који су били no страни, започели осјећати, да настају и за муслимане бачени од сваке културне акције и који су, нова времена, која траже несамо људе моћне силом прилика, стајали у неком подређеном no своме имовинском положају, него и обо- положају према муслиманима варошанима. ружане свима савременим, европским зна- Гајрет je одмах послије Ослобођења увидио, љима. И када чиновнички положаји поста- да интереси нације траже да овај вриједни и 241 �скромни тежачки елеменат треба да се уведе у наш јавни културни живот. Ta акција Гајрета уродила je плодом, тако да се данас налази већина Гајретових организација иа селу. Ту су ревни чланови Гајретови, који својом прирођеном сељачком бистрином брзо увидјеше велики значај Гајрета за село. Гајретове организације no селима расту из дана у дан. Ради тога и Главни одбор Гајрета стављен je пред нове задатке, који ће одговарати потребама села. Селу није потребна висока интелигенција, чиновнички кадер je пренатрпан и не може више да прима нове силе и да их плаћа, како je то прије могао. Селу je потребна основна просвјета и основна сазнања о бољим начинима рада и живота. Многобројна предавања која je Гајрет извео преко Рамазапа са великим успјехом показала су да на културном и привредном подизању села треба радити систематски, да треба људе научавати на бољи радт—На^ рочито je то показала акција Гајрета на подизању нашег сесгског задругарства. Сви Гајретови радници и чланови увиђају важност задругарства, али одмах на почетку те акције показало се je да нема код нас ни најосновнијих сазнања из задругарства, да задруге пропадају само ради тога што се нема уопће никаква искуства у томе послу. Kao почетак рада на задругарству, Главни одбор Гајрета закључио je, да овога љета, од 1 до 31 јула, у својим интернатима у Сарајеву одржи бесплатан велики задружни течај са два одјелења. У једно одјелење примиће се у првом реду учитељи и имами, који раде на селу и који имају смисла за задружни рад, a у друго одјелеље тежаци из села у којима ве1\ постоје задруге и оних у којима веК постоје услови за оснивање задруга. У ту сврху Гајрег je издао распис својим одборима и повјереницима. По до сада нриспјелим пријавама може се закључити да je међу Гајретовим радницима и члановима велико интересовање за овај течај. Ha овај начин Гајрет ће заиста врло прак* тично ријешити питање свога рада на културном подизању села. Тако ће Гајретове идеје наћи и практичне примјене и стварне користи за наше село. Без тога нема користи залазити у село, јер село живи само од стварности и не да се водити празним фразама. Сигурно ће ову одлуку Главног одбора Гајрета свесрдно прихватити и поздравити сви Гајретови радници широм Кралзевине и сви нријатељи напретка исламског дијела нашега народа. Ова акција даће им без сумње новога великог полета и снаге за даљни љихов истрајни рад за Гајрет, a тиме и за добро Краља и Отаџбине. У ствари ова одлука Главног одбора Гајрета претставља почетакједне организоване велике Гајретове акције на културном и привредном подизању нашега села. Оваквим својим радом наш Гајрет даће даљни доказ, колико му je стало да од муслимана створи конструктиван фактор у њиховој на* ционалној заједници и да овој приведе једну нову, свјежу снагу, трезвену и пуну животне енергије — муслимана тежака. Већ до сада учинио je Гајрет велике услуге нацији, a овим новим својим замашним потхватом Гајретова улога у нацији биће још веНа. Зато треба ову нову акцију Гајрета да сви патриоте свесрдно помогну. �Мустафа М улалиЋ / In a m in i a о с н о в н а п р о б л е м а A гдје јс интелигенција? Ona права се повукла, и у пасивним резистепдијам а чека прилику, да корисно п ласира својс иозитивно знање, a ona кри ва чешка инстишстс no голим трбусима маое, уж и ва благодати њене летаргичности и подржава демагоштвом хаос незнаљ а и предрасуда. оврховодитељским печатима, без да и једпог сусједа заболи у дуиш, без да му и случајно прође мозгом мисао, a срцем осјећај, д а помогне. Тако je исто и код тежака. Теж ак наш са пуним правом очекује обиље ллода само зато, што je прије него ли je у узорану земљу бацио прву ш аку жита, изговорио бисмиле. Ш та je са мектебом? A механе? J e ли оном прљавом зградом, у којој деца у Да, механе, те избе пуне смртног греха су пуно првој младости морају одлежати караптепу, д а би муслимана. Напредак je гријех, схватање духа садобила увјерење д а им je стерилизирано знање, дашњости je гријех; скидаље феса je гријех, облакако би тим уверељем могла оправдати закашљење чење модериог и савременог одијела je гријех, шкоу школе и занате? J e ли оном школом, у којој ое ловаље je гријех, просвјећеље жене je гријех, дацегатипним оДгојем дјеца заглупљ ују, д а би их Вати и натјерати муслиманку на рад и привреду кроз читав живот пратила празновјерја? J e ли оиом смртни гријех* a механа и алкохол je наш највећи школом у којој се дјсци мистифицира вјера, у којој ' и^најмоћнији прнјатељ. Оно што К урал најотрожије се вјера увија у непробојиу кору тајне? Ш к о л о ^ у забраљу-је. -само ое шали, само нам дражи већу поicojoj ћемо затећи хоџу прекрштених ноуу н а сто- ж уду и п и јем о , пијемо до нзнемоглости, до губитка лици, гдје на катедри прртире читаву хрпу контра- и оно мал0 свијести, да би иоказали достојан ребапда, опојепа његовим мирисом^^у^ом далеко от- В0Јд и гађење против оних муслимана, који хоће сутиа од неуредне Iдјеце, која су допела од к у ји Г ' да наОчЈведу у коло Европе, да иас памачкаре дисав свој иегативни одгој, д а га ifa ме.крбокој бурзи вилпзадијом ^даг нам даду утлађеноет друштвену, пласирају и у лавежу .оч&јде псовке усаврше до а пар 0чито д а нао натје.рују н а теж ак ра.д, одвратни пајмизерпије форме? Ta ш кола je узела себи\за за- р а д .. датак да одмах у почетку. убије живот! Ето то нам je летимнчна ошпта слика напгег Катсав je живот у чаршдји. међу ћефенјџгмЈД ждврта који се болно грчи у делиријуму и аготшји има ли чарш ија штгта живљу ф у т ш д ју као дио умираља. надиег колективног живота? Ш и а. И у n.oj су све h , Б а >ове страпе чујем: тако je, истипа je, али исте појаве, рефлекои фамилије, сокака, мектеба, узрок тому je а.грартта реформа! Јок! Категоричпо Оједи Мехага и Оуљага са истим еланом лијеностн _пе!^Узт>ок тому je непоима.ње времена у ком жиn a пгалтету ћефенка, само да му дрођ,е досадно шшо и које нам се je послије великог 1овјетског вријемс, и пугаи, пуши и пупш, пије кахву једну рата паметпуло. за другом, a м-уштерије оједећки п ослуж ује'У вијек Зашто видимо око себе живот осталих напшх иоти радни капитал. Ш кртост га чува, али нема сународњака у живом темпу, у благостању и матедуха m i смисла, да га умножи, да га оживи. ријалном и душевном? Зато јер je свак осим нас Роба о чав,1ш ма виси годииама непокрепута, |Схватио д ух в р е м е т и пошао свгјесно, разумно, катсо je купљена и у дућан донешена. Никад пије његовим путевима, јер се je овак еманциповао од onpaineira. никад прсмјештаиа на друго мјесто, 'да старих назадних предрасуда и у читав живот унео би се учипила макар и мала промјена, која бп na­ рационалпзма. n i j a рекламу. Овјетоки je рат донио наглу прекретницу. Кад Onaj који je опет отказао вјерп послуптност у се je утиш ала топовска рика, модерна техника поглсду ка.мата окрепуо екстрешптм тгутем лихве, диЈке заглупиту буку ма.шина, које дадоше животу отиче, гули, док му мољад "песолидности не пагризе нове мотиве, нове иачикс, нова практичпа средства. сво батгтшоте, док му их Б ахус у опојиом слатком Оствари се саи Ж ил Верна. a појавише се још фапалтсохолу ne претвори у болну успомену. тастичпије жилверпаде за. чијим остварењем поСмисла за дјелииу нигдје. Из ћефепака бије летјеше људск.и духови. Геније доба даде нове пуста саможивост. Onaj економични шкрти Мехага идеје, нове проналастсе. људстот дух раскринка ne да својој за.једнттдтт дтшара, — теш ка су вре- многе чудне и замаптне законе природе, који су мепа, — док ће за глупе спекуладије без тт једпог п зваи гранида сазнаља на.шег човјека, које примиледепог трида жаљеља и кајан.а нее.вјееио дати na тпватг човјек може приписати само ђаволу. Н аука хиљаде д хшваде. ПаДају, здтварају ое ћефенцд унеое свијетла. у религије и доруши ове појмове 243 �Koju иису у складу са логичним разумом човјо- тап je копцима предрасуда замршеиих крлво схвачјнм. Земља као цлаиета ностадс људима ужа до- ћеном рслигијом. Ми се стародревпим стоицизмом мовина, као што je нашем човјеку љегова касаба. упирсмо, д а разбијомо овај вал оилс, ми подбацуМоДорап човјек има пред еобом ревију читаву жи- јсмо своја пемоћпа лсђа, д а зауставимо јурећи стссвота ла земљи, кога мора помио пратити, јер ако ирес времена, али брзи неумгоши точковп изпосе и једатг момсиат .неиримјећено прођс, заоотаје и no n a себи крваве мрље наш их раздробљоних атома. отизава. Открише сс свстови у плавом овемиру, no Ми бијемо вјерски бој са саврсмопошћу, ми хоћемо чијим висипама дух нашег човјека ne смије да се чаролијама зауставити ф улкције маш ииа, ми хоизвија, јор би гријошио против Божаиству, против ћсмо клетвам а д а окрепемо ж ивот натраг, д а npoло1нс протумачених начела вјере. Полако сс оства- л ази опет тихим тсмпом кроз алсје паш их споха, рују комупикације са оним 6оз6јх)јним свјетовима, у којима смо доминирали, у којима смо били тајапсггвеним и проиуним чара, који се нашом чо- сретни. З а р д а ми будомо претече данаднњице, зар вјеку лричињају као оитнс мало звјездице и све д а м и држимо рсгулаторе, кормила и волане се више људима открива права величииа Створи- огромне маш ине данашљсг времена, зар д а ми батеља, коју наш човјек нити ne умије нити може у цамо под ного наш е свете обичаје, д а ми газимо заправом свијетлу и' величини замислити. коне нашс узвишопо вјоро? Бож е лас за.клопп! A Живот крену брзииои муљс. ЈБуди морадоше Ислак-, баш onaj Ислам који no пама изглеna.' крилнма духа бјежати пред номплосрдним гтеи- да јпссавремен иропагујс, иоиовиједа и жсли ком времена, јср тромаво и лијеие прегазиш^ње- /кивот рада, јер je рад највиш и морал, јор je рад рогулатор''оДноса љ уди n a земљи, јор je р ад тсмсљ гови грандиозни зубати точкови. Тсгако je схватити ово вријеме, којс изгледа Motp^ra. Ислам je запрека културе, вели Стјепап певјешту оку прави хаотични мутеж и јурњава. Радић, веле политичари, економи, паучници; што Треба се у њемуЈродити. или узгојнти у себи са- je културе, подигло ју je крш ћанство. Не! И ислам MOM нарочите опособноап^и, склоност прилагођа- нма миоију д а подиже културу, д а усаврш апа човања, na да га се схвати. У- њему су оејећаји дина- в јека и равна живот друш тва no законим а морала, али муеш ш ани су клнески зид, јер не схваћај.у мика, a разум' — чисти ■непомућени ра^ум, ек тан као два пута два летири, држи комап__ Ислам. Kao најближ и исламски парод Европи, мп заставу, држи за волап, одређује брзину ове $ржј| бос. херц. муолимани постадосмо мерило проучаи бржу. Разум човјека,.који хоће да у рвом времепЈ вањ а и ради name несвесности дозволили смо ’д а живи, ие смпје' (шти помућен никаквим; предрасу- сс н а Ислам тако теш ка ифтира баци. дама, мора бити слрбодаи као птица.ј ваздуху, E to to je јодаи наш основни проблем: и с п р а мора држати команду над осјећајима, aKo'ce жели вно сх в а т и т и н а ш у р е л и г и ју — Ислам, избјећи страховите експлозије. Па како се наши спутани духови могу снала- јор ка д нам се љегова узвиш ена н ачсла исправно зити у овој. јурњави? Трома^ост, лашега духа ие протумаче, решићемо све оитне проблеме и бићемо може се приклонути прилагођотву. Ham дух спу- a приори претече дапашњег в^земена. Ш еф кија Б у б и ћ , п р о ф . С л о б о д н а гр го и т ш и заштита уопште Олободно-трговаш^а доктрина клаеичне школе није попут миогих љ езиних тоорија, остала лроста научна спекулација, него je и за зв ал а један од иајзн ачајн и ји х локрета 19. стољећа. Њ ези н о je дело био п ознати закои од 2б. ј.уна 1846. којим сс укинуш е енглсске увозпе /китпе царине. Н ицали су у Еиглоокој закопи, једап з а другим, којим се укидаш е и остале царине, забрапе и ограничења; Д ок се то поотигло, требало je створити чи таву једну лигу олободне трговине и у њ у уирегнути' рјечитост једиога Р и чарда Кобдена, ј<!Днога Џот1а Б рајта, и многих иругих; требало je њихов предлог изнети десет- лута1) ирод парламенат, и бити у ви јек одби- 244 јен; и све ово изгледа, ne би помогло д а није епглоској нацији претила слаба ж ства и вели ка скупоћа од године 1845. Теорија слободне. трговине, која je tokom 19. стољећа даље дотјериватга од енглесвих2) и фрапцуских писапја, иапгаа je практичпу примепу само л ) Charles Pelham Villiers поднео je год. 1838 предлог порламенту да се успостави један посебни одбор који ћ е испитати житне царине, али je био одбијен. Исти je предлог поднашан из године у годину. 2) Многи су од енглеских писаца ставили сву своју вештину писањ а на пропагирање слободне трговиие. 'Гако P erronet Thompson, писац књиге „Catechism on the cornlavvs“ (1827); Ebenezer Eliot потпомагао je покрет ca својим иесничким стиховима; Miss M artineau ca својим приповеткама; Illustratlons of political ес о п о ту и многи други. �у Енглеској, и то и овде посгепено. Меркаптили- рукама. Године 1792. имађаше 10.079 бродова, са стичкс и протекционистичке мсре засецају још ду15 милијуна утовара, a годшге они су сс бројеви боко у 19. стољеће, a поготону једнострана заштита, иопели н а 24.800 бродова и 27 милијона тона утокоје се домогла енглеска политички моћна класа вара. У 18. стољећу увоз и извоз кротали су се извелепосједника у корист домаће земљорадње, могла мођу 140 и 300 милијона марака, 1791. расту iro се одстранити једино дугогодипњом истрајном бор- тгрви нут на 400 милијоиа, и досежу 1910. скоро 1.000 милијона марака. бом. Још године 1802. увађа се увозна царина на етрану вуну, a 1815. иостоје још забране на увоз Носиоци новога богатства била je класа индулшта. Године 1908. обн ављ асе забрана увоза свиле; сгријалаца и трговаца. 'Грговци који су имали скоро забрана извоза маш ина и забрана исељавањ а ква- сву свјетску посре>дну трговину у својим рукама, лификованих радника уки дају се истом 1825., a били су наравно иротивни свим ограничељима, што царине на сирови памук, које су биле завсдене у већ 1820. налази моћног и зраж аја у њиховим петпдиљ у заштите вунене индустрије, укидају се тек ц ијам а упућеним Парламенту. У тим петицијама 1831. — Позлати пловидбени акти важ или су све захтјевају од Владе скланањ е трговинских уговора до средине 19. стољећа. са страним нацијама и снижавање царииских таПостепена реформа старе царинске тарифе и рифа, Успјех њихове иреставке био je тај, што сс увађање потпуно слободне трговине у Енглеској у ПарД^монту би.ла образовала једна посебна коностигнуте су у четири велика доба: мисија? коja je имала д а испита стварне економске 1. Хускинсоиово 'доба (1820.—1832.) чини пре прилике и д а обналзодује извјештај. Пред komiiлаз умјерепој заштитној царини: поједноствљ енл сијом je Јш сац тих пстиција Тома Тук развио науку je стара, потпуио комплицирана тарифа; укинуте о слободној трговини. Внглеска индустрија није су увозне забране, извозне царинс.-изш зне забраие такође више потробсшала заштиту, јер je била у и царине на сировине.^ стаљу са својом техничком спремом да одоли свакој 2. Кобдеп-Пилово доба (1832,— 1800.) или дораг кбтнсуренцији. Али она се више није могла задоглободне трговине: У кидају cf, пољопривреднсг за- вољити само домаћом пијацом, њ ојзи су биле noштитне царинс и наговеипррно* je укидањ е индЈг- ^ ^ 8 ^ « е неизмјерне свјотске пијаце за пласиран.е -триских царина, док су и полуфабрикати и сиро- својих фабршсата. Ha п уту су joj међутим биле дог-ине ос.лобођони од царшге. Mafee нољопривреднс заш титне царине: оне су по3. Кобден-Гледстолово доба (180b.— 18'7S.) ИЛИ СКЈ -купљивале с једне странс ж ивот радника, ihto je доба слободно-трговинских-укјвора. Полазна тачка наравно нашло и зраж аја у п лаћаљ у већих падовога доба био je Кобденбв трговгшски уговор ča* ница, a с друге ст]>ане биле су еметн.а отварању Фраицуском, који je послужАо као осиова за' ре- страних трж иш та енглеским фабрикати.ча, пошто форму царииске тарифе у Енгле^кој. У овом je пе- je и енглеско тржиште било затворено страном ]шоду слободиа трговина дошла до врх.унца. Пот- ж-иту. »Између Енглескс и Европс требала je д а п ун а слободлга трговина, без и как1?их Јограничења уследи онакова подела рад а као између варош и и није оетварена ни у Енглеокој. селас, Енглеска би била радионица цијелога с-вк4. Доба финансијских царина н а чај’, духал, јета. Зато су и поборници система слободтго тргоbuho, пиво, ракију, каву и чоколаду. У најновије вине у Енг.леској циља.ли увијек. на уклатваи.е житвријеме заведена je фискална царина н а свилене них царина; у ту je сврху требало основати 1830. продукте, како би се заш титила домаћа производња године но само једну Anti cornlaw leaque1) пего и у ПЈУгикала из умјетне свиле. агитацији за ту сврху трошити годишље један mit Ове иромјене у корист слободне трговине у лијон ливра штерлинга. Лига. се састојала из индуЕнглеској услиједиле су у потнуној сагласности еа стријалаца и волотрговаиа. чија je лозинка била илдустријскким ii трговачким прилшсама тадање вавање јефтиног хљеба сиромашнијим класама a Енглеске. У доба великих ратова, на почетКу про- уједно у себи рачупаху колико ће уиттедити и прошлога стољећа, Енглеска je постала првом инду- фитирати n a надницама, ка д би дијене животних стријоком државом свијета, и у њезишгм рукама ’) О ва се лига заправо формирала 1838 из два ранија био je читав свјетски трговачки промет. Од 1790. друш тва к о ја су се била основала у циљу пропаганде почела je увозити жито услед пораета статговни- новога система: прво се друштво основало 1836 г. под штва и опадања житне производњс. (Плодне ора- именом Anti-cornlaw-association, у коме су главну улогу тшде биле су претворене у паигњаке, д а би се могла играли тадањ у напредни либерали као: Grote, Rebuck, подктрити велика потражња вуне од етране тск- Josef Hume и др. Друго се основало пред само констистилне индустрије.) Сви се технички проналасци туисањ е лиге, a његови су чланови John Briglit i Ricliard Cobden. Н ајвећа победа ових либералних друш тава била удомаћују у Епглеекој и остају извесно вријеме je онда, кад су з а члана добили свога ц ајвећег противи.озшт моиопол. Obit су мореки вутеви у н>озишш цика Sir R oberta Peela, iKGifM [ 245 �намирница опале. Овакова, дивљ ења вриједна, борба донијела je више триумф либералној школи за побједу њених идеја, него ли научним аргументацијама класичних мајстора. Познато je, д а je jeдан сличан, од Бастијата у Француској предвођсн покрет морао пропасти, и да je било потребно l.-ro- диш ње чекаше док су 1860.'године Кобден и M ir n a Ш еваље протурили трговиисви уговор. И п ак исти уговор има највиш е д а захвали личној ж ељ и Налолеона Ш . Кобден се није преварио рекавш и, д а je девет десетина свих Ф ранцуза нспријатељ ски расноложено према томе уговору. M unir Šaf)in о v ić -Е к ге т о u H a d ž i H a fiz K a u k č ija ( I z p le ja d e m u č e n ik a ) Geniji su obdareni umnim koncepcijama a često i nsshvatljivošću, ugodnici božji sugestivnom, uplivnom riječju i svetačkom pojavom, a oni koji domovinu svoju ljube suptilnom, neizvještačenom ljubavlju, oni koji su od pradjedova svojih naučili da čudnim, nepojmljivim i neizvještačenim zanosom čuvaju i cijene svaku §topu svoje otadžbine, oni koji sa čudnim praiskonskim, he­ rojskim bijesom jurnu na zavojevača ili dušipanhia koji se usudi bezvlasno taknuti grudu rođene zemlje. Nji­ hova su lica ozarerta jednipr svijetlim, gotovo božan­ stvenim plamom, svjetlom J to ip 'fascinira i privlači. A genij, ugodnik božji i yfli rodoljub, usredotočeni u jednoj pojavi, u jednoj osobi, u jednom čovjeku sumnje je savršenstvo^fcbje* priroda majka m jetko na zemlju pošalje. Ali ti Sarajevo, šeheru bjelogrudni, aleme u nizu naših dragulja, ti budi pgnpšno jer si u svom krilu odgo­ jilo sina kakvi se rijetko rađaju! Da, Sarajevo bi bilo nd vijeke ponosno što je nekad iz njegove sredine ponikao Hadži hafiz Kaukčija, Sara­ jevo 'bi sa ushitom pričalo o njemu da istorija njegova života nije dobila tužan epilog. Da nije najezda demona, gonjena nezasitnošću vječ­ nog dušmanina potakla rodoljube na očajnički grčeviti otpor, možda se vojskovođa i neustrašivi borac ne bi evocirao iz staračke pojave Hadži hafiza Kaukčije, ali da on nije postao žrtvom švapske osvete možda ne bi ovaj aureol slave, ovjenčan oko njegove glave, bio onako sjajan, onako divan kakvog njegova sjena nosi već pola vijeka i čiji će sjaj sjati sve do onog časa dok djeca Herceg-Bosne budu osjećala onaj viteški ponos, onu plemenitost duše, onu ljubav prema rodnoj grudi, koja je napajala kroz burne i tegobne vjekove srca naša i osjećaje naše. I kad je kod Broda planula prva puška, i prvo se tane, poslano bosanskom rukom, žarilo u tijelo zavo­ jevača, kad je bilo jasno da Švabo namjerava okupirati Bosnu po svaku cijenu, digao se je on, sijedi Hadži hafiz i, ogrnuvši se starinskim ćurkom, izašao iz svog doma u Džininom sokaku i spustio se, potaknut herojskom ljubavlju za domovinom, niz Kovače u Čaršiju. 246 Potražio je Hadži Loju i Hadžijamakovića u Turbinoj berbernici u Saračima i bez mnogo riječi i predloga, triumvirat, koji je upravljao ustankom proti Švabe i predvodio ustaše u boju, bio je sklopljen. ’ fjadži hafiz Kaukčija bio je muderis u Kuršumliji me­ dresi. Kad je talas ustanka zahvatio Bosnu, bio je već stupio u šesti decenij svoje dobi. Nije bilo u šeheru čov jek j^ d a nije poznavao vrlog i plemenitog muderisa Kaukčiju, nije bilo građana koji mu ne bi u prolazu na­ zvao selam pun ^poštovanja i divljenja. Nosio je na mekjanski način zamotanu ahmediju na šehovskom kauku a progrušana brada runila mu se niz prsa. Nikad д ч е oblačio šalvara. Do nogu duga anterija od debele šarene tkanine, zvana »ćitabija« bilo mu je najmilije odijelo. Preko pasa bi se opasao zelenim po­ jasom i ogrnuo latu a postule ili firale nije nikad nosio, zadovoljavao se je papučama, nosio ih je i ljeti i zimi. I tako, čak i za samo Sarajevo malo neobično od­ jeven, sa blagim smiješkom na vedrom licu i tesbihom od ćehrubara u iruci silazio je Hadži hafiz Kaukčija niz Kovače i Baščaršiju u medresu i držao ders. Preko de­ vedeset hafiza je pred njim izučilo napamet Kur-an, preko devedeset muderisa po raznim m edresama širom Bosne i Hercegovine • položilo je pred njim ispit svog znanja. Sarajevo ga je poštovalo do obožavanja. Aureol oko vedrog čela njegovog počeo je dobivati gotovo sve­ tačku boju. Bila je javna tajna da je Hadži hafiz »dobri«, da je ugodnik Svevišnjeg, da će se njegova smrt kao i njegov život razlikovati od života i smrti ostalih sm rt­ nika. I kad ie čuo da je rodna gruda u opasnosti, prvi put je htio iskoristiti svoju obljubljenost u građanstvu i postao je jedan od onih pod čijom je zapovješću kre­ nula ustaška ordija da pokaže Švabi kako Bosanac štiti svoju zemlju.. I m udri mislioc, duboki učenjak zabacio je na stranu knjige i kitabe i pretvorio se u razjarenog lava, učenjak i učitelj pretvorio se je u genijalnog organizatora j neu­ strašivog vodu, blagi očinski smiješak sa njegova lica išcezao je ustupivši mjesto borama koje su prijeteći po­ drhtavale: pobjeda ili smrt! �Ne mogoše odoljeti sili koju Austrija posla u Bosnu da skrši otpor ustaški. Dvadeset i osam' divizija, naj­ modernije opremljenih skršili su ustaše i šeher Sara­ jevo je ;palo. Ali je preko sto i trideset hiljada švapskih vojnika posijao svoje živote po proplancima i merajama Herceg-Bosne, boreći se sa žilavim i ustrajnim Bosan­ cima. — Sarajevo je palo! Ta kobna vijest zgrčila je srce i ranila dušu svakog rodoljuba, ta je vijest utrnula posljednju nadu u spas domovine. Hadži hafiza Kaukčiju su zadržavali ukućani u nje­ govom domu u Džininom sokaku da ne izlazi iz kuće. Bojali su se Švabine osvete, Čije su patrole već krsta­ Iznenađen je Švabo u svom logoru. Zamrknuti su svi, čini se malo će ih osvanuti, jer ljuti Bošnjak, raz­ rile Sarajevom. Nagovarali su ukućani i prijatelji starog muderisa da kriomice pobjegne na svoj ćifluk u Roga­ jaren kao ris, štiti posljednji svoj toprak i sveti se, za ticu kako je to učinio i Hadži Lojo. Već su mu bili konja mnoge dosadanje žrtve, na prokletom Švabi. i seiza spremili, ali on nije pristao: Upada ustaška ordija u Švabine redove i počinje —■Biće onako kako je Allah naredio! strahovito klanje. Pobjedonosni usklici bodre ustaše da Treći dan po zauzeću Sarajeva izašao je Hadži hafiz ustraju a među njima visoko uspravljen, na plemenitom iz svoje kuće^. bijelcu jedan junak odjeven u dugu »ćitabiju», mlade­ Obučen u šarenu ^»ćitabiju« i latu, sa mekjanskim načkom snagom pali male puške i odsijeca švhpske gla­ kaukom na glavi i papučama na nogama spuštao se je ve, zuje oko njega kršum ki' oštrice mačeva, a on preKaukčija niz opustjele Kovače i Baščaršiju put Begove zirući smrt, sa ljutim handžarom *U Staračkoj ruci sad Cdzam ije. Na licu mu je lebdio blagi smiješak, kao nekad punoj snage i bijesa, vodi svoju vojsku, tjera i siječe prije burnih dana. omrznutog neprijatelja. >va džamija bila je pusta. Već tri dana na njeAustrijski položaji na Klokotima su probijeni. Švaoo— n0j:oj munari ne uči se ezan. Pozatvarao se svijet je potuSen do поги. Pobjeda ustaša je pjtpuna. Švabo p0 kućama „ straIju pred gvaWnom osvet()m. se nije u bjesomučnom bijggu zaustavio sve do Šahih.htoriJJ Okrenu se dva tri put Hadži hafiz po haremu dža­ Kamena, a tu je borbu prihvatio nepobjedivi muftija mije pa onda pope se na sofu i poče ezan za podnevni Taslidže. namaz. Jedva se je pet slobodnijih ljudi iskupilo i stalo Slom Švabine vojske na Klokotima bio je nepro­ u saf za Kaukčijom. Bio je to prvi namaz u zarobljenom hodan. Sedam hiljada m rtvih; sedam hiljada najboljih Sarajevu. vojnika ostavio je Švabo na Klokotima. Bistrim valovitim glasom, punim vjere i pregaHadži hafiz Kaukčija se je pobjedonosno vratio u ranja, učio je Hadži hafiz odlomke iz Kur-ana a prisutni Sarajevo sa ogromnim plijenom. Šeher je bio u delinisu mogli ustaviti suza. Osjećaji su nadvladali njihovu riumu oduševljenja, kad je Hadži hafiz projahao, praćen muževnost. svojom vojskom kroz sokake Šehera. Pri izlasku iz džamije austrijska patrola uhapsila je Nije bilo srca koje nije uzdrhtalo, nije bilo muževnog Kaukčiju. Podli izdajica pobrinuo se je da u dušmanske oka koje nije orosila suza radosnica kad ie vidjela gdje šake padne hrabri pobjednik sa Klokota. se stari Hadži hafiz sa pobjednim glasovima i plijenom Krvnički su ga svezali i poveli niz Ferhađiju. vraća iz boja. Kao da je Svevišnji htio da spusti svoj rahmet na I Hadži hafizu Kaukčiji kapale su suze i orosile sre­ svetačku pojavu ovog mučenika; počela je rominjati brenu bradu. Bile su to suze radosnice što je odbio ne­ sitna, ugodna kišica. prijatelja sa rodne grude, što je junačkim bojem zausta­ Visoko uzdignutog čela i čudno ozarena lica stupao vio barem na kratko vrijeme invaziju osvajača. je viteški Hadži hafiz Kaukčija, vezan u tomrucima i okružen bocama. Srce mu je bilo puno neke do tada neosjećene ra­ dosti. Bio je akšam, prvi petak po dolasku Švabe u Sa­ rajevo, četvrti dan po boju pod Sarajevom, kad su pod Goricom planule Švapske muškete i kad su se ubojna Sudbonosni dani u mučnoj istoriji ustaničkoj uro­ dili su sudbonosnim epilogom. Potisnuti na svim lini­ zrna zabila u staračko tijelo Hadži hafiza Kaukčije, po­ jama Bosanci nisu bježali niti se predavali. Ginuli su bjednika sa Klokota. hrabro i bez uzdaha, otstupajući stopu po stopu, zaljeDuša njegova pravednička vinula se je u vječne vajući svaku grudu Bosne krvlju junačkom, svojom i poljane da primi dostojnu nagradu od onog koji naj­ dužmanskoip. Ginuli su otporno i slavno. bolje plaća. Bije se ljuti boj na Klokotima niže Kiseljaka. Nije jo'š rujna zora bila pomolila svoje lice iz bosanskih pla­ nina, kad je planula prva puška ispaljena iz bosanske busije a već je nečija majka u tuđini zakukala za je­ dincem sinom. — Allah, Allah! — jednoglasno, gromovito se je prolomio bojovni krik kroz strujećd zorski vazduh i bu­ jica ustaša, poput nesavladive lavine, spustila se je na Švabin logor. Puca puška a dim puščani prekriva tjelesa što pa­ daju u boju, sijeva ljuti handžar i jezivi smrtni krik uslijedi poslije njegova pada, a gargije i nadžaci svjet­ lucaju se jureći kroz zrak i zadajući rane neprebolne. 247 �Niko nije bio prisutan strijeljanju. Samo je stari Ciganin Beso gledao sa Godce kad su zakopovali izrešetano tijelo starog muderisa i kad su, poravnavši zemlju, zaineli trag Hafizovom grobu. Ali je i za to doznao Švabo i zaprijetio mu da će biti obješen ako ikom kaže, gdje je posljednje počiva-* liste 'Hadži liafiza Kaukčije i Beso je ćutao dok je Švabo ravnao Bosnom. A kad ie svanuo, dan kojim ie prestao njegov zulum za navijek, stari je Beso bio već m rtav, odiiijevši sa sobom u grob tajnu posljednjeg počivališta Hadži liafiza Kaukčije. Još jedna svijetla tačka obasjala je za duga v re­ mena najmučniji period naše istorije.. Sulejm an M ursel S u n c e i š iv o t Zaista je Sunce na našem nebu jedno od najveličanstvenijih djela Stvoritelja i o njemu ovisi sav život na zemlji. Njegova svjetlost i toplina pored zraka i vode glavni su uslovi za život svega što živi i što se razvija. Mi ga volimo i njim se često zaklinjemo kao sa ostalim nimetom, sa njegovim sjajnim zrakam a uporedujemo djevojačku ljepotu govoreći »lijepa je_ kao Sunce«, a za čovjeka pravedna čiste duše velimo~*čist je kao Sunce«. Zimi kada je nebo više oblačno, čeznem o' za njim, očekujući ga kao što se i veTi »kao ozebao Sunce«. Njegove blage zrake u p/oljeće ulijevaju nam novu snagu i radost za živen priroda se budi iza zim­ skog sna i sve počne naskoro da buji pocUrtjecajem4 njegove jače topline i svjeflostL U stara vremena dok' još ne bijaše veće kulture i dok ljudima bijaše nepoznata prava vjera u jedinog Boga Stvoritelja sviju svijetova obožavali su oni pri­ rodne sile i medu njima Sunce d prvom redu. O tome se zadržalo nekih običSja čak do danas. Dugo je po­ trajalo, dok je prava nauka objasnila sve stramputice. Danas i naša manja djeca, koja idu u školu, uče i znaju, da su Sunce, Zemlja, Mjesec i silni broj zvijezda okrugla nebeska tjelesa ,ko.ja samostalno (muallak) stoje u svemiru i koja se kreću stazama, koje su im odre­ đene. Zemlja i još neki planeti v rte se oko sebe i oko Sunca i ono im šalje svoju svijetlost i toplinu. Zemlja se okrene oko sebe za 24 sata. Kada se koji kraj zemlje vrtnjom okrene prem a Suncu, onda mu dode dan. i traje dok se opet vrtnjom okrene od Sunca i nastane noć. AH kako smo već rekli Zemlja se kreće i oko Sunca kružnim puteni uokolo koji obiđe za 365 dana. To je godina. Kako je na tom putu vazda jednako nageta na istu stranu, a uz to okrugla, ne osvjetljava je i ne zagrijeva Sunce na istim mjestima vazda jednako. Zato kroz godinu dana i imamo različitu duljinu dana i noći i različitu toplinu, a to je ono, što mi opažamo u glav­ nom kroz četiri godišnja doba: proljeće, ljeto, jesen i zimu. Mjesec se vrti oko zemlje i obiđe je za nekih 29 dana. On je po sebi taman i hladan •i mi mu vidimo $amo onaj od Sunca osvijetljeni dio, koji bude k nama okrenut. Kadgod se dogodi pa nam u danu za kratko vri­ jeme mlađak Mjesec zakloni Sunce. To zovemo pomr- 248 čina Sunca i ako u istinu Sunce nije .pomračeno. O uštapu bude pomrčina Mjeseca a tada ga zemlja poklopi svojom sjenom. Zvjezdoznanci ljudi znaju na minutu i sekundu tačno unaprijed iznaći računom kada će i gdje početi koja pomrčina i to se bilježi u kalendare. U stara vremena neuki ljudi nijesu razUHiijevali ovih pojava, pa su s tim u vezi dovodili razne nedaće, koje će ilf" stići kao bolest, rat itd. Neki su držali, da y,li^<iyhovi za vrijeme pomrčine pritišću i glođu Sunce, zato su ih nastojali rasplašiti lupom, vikom i.gađanjem iz strjelica. Prije se mislilo kao što se prividno i čini, da se Sunce kreće a da Zemlja stoji, ali je to mišljenje već davno nauka oborila i sada svak zna, da Sunce stoji u sredini, a da se Zemlja oko njega kreće. Na tom putu Zemlja je udaljena od Sunca nekih 150,000.000 kilome­ tara. Ono je 10.000 puta veće od Zemlje i 324.000 puta teže. Ova ogromna kruglja užarena je i sama vatra, tako jaka, da to ne možemo ni zamisliti. Stariim narodima kojii nijesu imali velikih daleko­ zora kao mi danas nijesu bili poznati svi planeti koji pripadaju sunčevu sustavu. Oni su poznavali sjajnu zvijezdu IVanieu Hi Veneru, zatim planet Merkur, Mars i Jupiter, ali su krivo držali da su i Sunce i Mjesec pla­ neti. Po ovom njihovom računu bilo je sa Zemljom za­ jedno 7 planeta. Na osnovu toga počeše vrijeme dije­ liti na 7 dana ili sedmicu, a svaki se dan zvao po jednom planetu. Tako je, kao što se i danas u mnogim jezicima zove nedjelja bila »dan Sunca«, ponedjeljak = dan Mjeseca, utorak = dan Marsov, srijeda = dan M erkurov, četvrtak = dan Jupiterov, petak = dan Vene­ rin, a zemljin dan subota prozvao se kasnije po starohebrejskom jeziku sabat. Ne mogosmo a da makar i u kratko ne napomenemo ove neke važne i interesantne stvari, bez kojih nam ne bi bio jasan postanak dana i noći, postanak godišnjih doba i pomrčina, te računanje vrem ena i kako to sve stoji u odnosu prema Suncu i zavisi o njegovoj svijetlosti i toplini. Kako je sunčano svijetlo i toplina potrebna bilju i životinjama o tome sc možemo Iako osvjedočiti. 'Pogle­ dajmo na pr. blijedu klicu krompira, koji je klijao gdje­ god u tami. Ako je slučajno ta klica dospjela da izviri na svijetlo odmah je na tom m jestu dobih svoju pravu �zelenu biljnju boju. Kako su blijedi usjevi za duga kišna mičući u duljini vremena. Ne valja pretjerivati u toni. proljeća ili kako je blijedo i duguljasto lnije koje raste Glava se obično omota debljini peški.om ili se drži u hladu bez sunčeva svijetla. Kada nema dovoljno pokrivač, jer je opasno, ako jako sunce upeče u mozak, svijetla i topline usjevi se slabo razvijaju i slabo do­ u zatiok i vrat, jer čovjeku može naglo pozliti od t. zv. zrijevaju. Jabuka na stablu koja je okrenuta suncu za­ sunčanice, koja unože biti i smrtonosna. Od sunčanice rumeni se i prije sazrije, a ona medu lišćem u krošnji može pasti i putnik putujući po dugu putu na zakoni zaklonjena od sunca ostaje sitna, zelena i nezrela. Zato suncu. pametan voćar prorijedi krošnje u svojih stabala da Naša kuća, naš stan, u kojemu provodimo toliko sunčano svijetlo može kroz granje prosijavati. I po- mnogo vremena, ne smije biti mračan. Mora imati više vrtar pazi na to da mu povrće ne bude gusto, a vino­ i većih prozora okrenutih k suncu, da sunčevo svijetlo gradar uzdiže lozu uz kuće, da mu lakše zriju grozdovi ulazi u sobe. Obično se i sasvim sa pravom veli, »U koju sobu ne ulazi sunčevo svijetlo, tu često ulazi obasjani suncem. Orač preore ljeti zemlju da je sunce propeče i uredi. Zna on da će biti plodnija, da će biti ljekar«. Valja znati da jake sunčane zrake uništavaju za manje divlje trave i sitne živine. Ono se kaže »Bez kiše, bez sunca osta njiva gola«. Pored svijetla i sun­ vrlo kratko vrijeme klice i najopasnijih bolesti, a tih čeve topline treba dakle rastinje i vlage i najbolje rodi klica ima oko ljudi i u ljudskim stanovima osobito gdje ona godina u kojoj se zgodno rasporedi vlaga i toplina. ima bolesne čeljadi i gdje se vrlo često ne čiste podovi, Težak veli »najbolje je kada je sve u svoje vrijeme« — zidovi i namještaj. Koliko toga samo unosimo sa ceste svaki dph liri obući, koliko li toga nanese vjetar i kada je godina godinom, jer »Đurđevska kiša i Petrov- prašina i na koliko li se načina okužavaju ljudi i nji­ ska suša ne ogladni svijet«. hovi stanovi. Duga ljetna suša u nekim krajevima, koji se ne Zato otvorimo često širom sve prozore neka sun­ mogu natapati na umjetni način više puta jako ošteti ljetinu. U tropskim krajevima gdje se uz jako sunce čevo svijetlo uništi sve kužne klice. izmjenjuju obilne kiše rastinje opet vajiredno napreduju. U nas se na žalost mnogo u tome griješi. Na selu Od koliike je važnosti sunčano Svijetlo i toplina pju —ć e š n a ć i kuću koja nikako nema prozora, ili ima samo život ljudski, mi više znamo, nego se tim znanjem ko­ jednu do dvije male pendžerice, tek da se nešto u kući ristimo. Kako je blijed tamničar ili mno^i drugi čovjek može vidjeti. Namještaj i posteljina ne iznosi se pred koji malo izlazi na sunce. '"Njegovo blijedo lice kao i kuću na sunce, već se najviše puta onako vruća po­ stelja u jutro odmah zatrpa, ili se dušek i jorgan svale ona blijeda klica krumpira kaže da mu fali svijetla, koje bi pomoglo da ima ^dravu rumenu boju. Na drugoj u musanderu. Kako se sobe ne sunčaju i ne vjetre, obično svakog zakusne onaj poznati neugodni vonj, čim strani opet poznato nam je suncem opaljeno ali zdravo i rumeno lice težaka, planinara i drugih koji se češće se stupi u sobu. Neki pred zimu zalijepe prozore u naokolo papirom i tako ih ne otvaraju nikad prije ljeta zadržavaju na suncu. Sunčeve su zrake ljekovite. To.ljekari znaju, zato i ili dok vlaga i kukcii papir ne poharaju. Pametan gospodar vodi računa i o svojoj živo­ preporučuju sunčanje ljeti mnogim bolesnicima a i zdravoj čeljadi. Istina, sunčanje nije za svaku bolest niti tinji. On zna, da ni staja ne smije biti mračna bez pro­ zora. Nerazborit čovjek misli, da je učinio sve, ako se za svakog bolesnika, zato je najbolje zato zatražiti sa­ vjet u ljekara. Ali kako ljudi većinom mogu podnijeti pobrine za jelo svojoj čeljadi i svojoj živini, a ne zna sunčanje i kako je ono većini ljudi zdravo, obično se i da je to tek jedan dio onoga, što je potrebno za život. drži kao nešto dobro i ljekovito. Sunčanje počinje po­ Zrak, svijetlo, nužna toplina i čistoća isto su tako bitni stepeno od nogu s prva 5 minuta, a onda se po redu uslovi za život. To treba uvijek držati na umu, ko hoće počinju dan za danom sunčati dalji dijelovi tijela, pri­ da napreduje. Jesam li se, u korist Gajreta, osigurao kod osiguravajućeg drušlva „Dunav”? 249 �Hamdija M uhet Kako O m er p ro s v e ć u fe n a ro d Uoči nove 1350 godine Ja ono negdje skoro spomenuh, da je Gazi Husrevbeg ideal, narodnog dobrotvora. Sada znam, da vi že­ lite znati, š ta je to i d e a 1. E, da se malo o tome porazgovorimo. Lijepo je svašta dobro znati. Govori se i piše o idealnom čovjeku, idealnom junaku, rodoljubu, pa i o idealnom životu. To hoće da kaže, d a je taj i taj uzorit, savršen, koliko se može više da bude. Ako tako nastojanje ide savršenoj dobroti i plemenitosti pa da i drugim pomogne, onda je to m o r a l n o i i d e a l n o . Idealan može da bude drugima za primjer, da se u nj drugi ugledaju i da nastoje, da i oni idu tome cilju. Svakako ne može da bude idealan, ali može da nastoji, d a . bude na putu tome, da uvijek misli o boljemu i da u svome životu uvijek gleda pred sobom viši cilj, koji bi trebao da se postigne u svome savršenstvu. Koliko god čovjek može d a bude dobar, koristan ili junačan, opet ima uvijek izgleda', da može biti još bolji, korisniji ili „odvažniji i borbeniji. Tako čovjek, koji. ima neki određen ideaji pred sobom, ne s tp jim i jednom mjestu: nego neprestano ide. naprijed. Čim osjeti uspjeh svojih idealnih težnja^ još se više o d u ­ ševljava, pa sve kreće dalje i dalje. On napreduje u dobru. Tako u istoriji cijelog čovječanstva ima divnih primjera, što sve može da učini samo jedan čovjek. On je sebi postavio jedan uzvišen ideal pred sobom, na primjer, širiti prosvjetu u narodu, činiti dobra djela, braniti čast domovine i tako dalje, pa nikad ne kloneći, savršeno vrši svoju dužnost. Takvi ljudi u kome su narodu rođeni, taj se narod njima ponosi i slave ih ko svoje velikane. Svi kulturni narodi imaju svojih ideal­ nih ljudi i ideala. Imamo ih i mi. I još jedan narod ima više svojih ideala, da ih slijedi u svome životu, taj je narod sve bolji i veći. A sad da se pomognemo primjerima u prvom redu iz naše islamske prošlosti. Nama, naročito muslimanima, najbolji je primjer moralnog ideala naš Pejgamber, Muhamed A l e j h i s e l a m . Baš sada prilikom Njegovog Mevluda hoću da vam to istaknem. Treba samo upoznati Pejgamberov život i rad, na­ ročito u prvo doba Islama, da se vidi, sa kolikom je uzvišenom ljubavlju volio svoj narod, svoju domovinu i koliko je nastojao, da čovječanstvo prosvjeduje kako Ga je sveti Kur-an učio. Dosta je reći Božji poslanik, jer Ga je Bog pomagao, ali On, Muhamed a. s., bio je čovjek i pokraj najvećeg Božjeg odlikovanja — nadah­ nuća nije nikad pružio ruke niza se pa očekivao go­ tovu pomoć od Boga. Uvijek je razmišljao, nastojao i radio da svoju dužnost i kao čovjek i Božji poslanik izvrši u potpunom redu. Taj eto fakat treba da mi dobro uvažimo. 250 On se rodio u narodu rascjepkan na plemena, dosta divljemu i neprosvijećenu u širokim redovima i, sa dosta rdavih navika u životu. Valjalo je tu silnu masu naroda ujediniti, odučiti od paganskog krivog vjero­ vanja i odgajati pravom prosvjetom i kulturom. Najviše je puta, naravno, naišao na silan otpor, upravo na bijes fanatična i praznovjerna svijeta, a do krajnosti borbena. On nije nikad klonuo, u najvećoj borbi nije očajavao, nego je upravo nadčovječanskom voljom krčio put svome idealu — vjeri u jedinog Boga i spasenju svoga naroda. ' Božji pejgambei nije nikad napadao, nego je uvijek bio napadnut i, morao se b ra ­ niti. Toliko je puta bio u životnoj opasnosti, a On je ipak sve snosio, trpio i napošljetku pobijedio. Povrh ,sve, te silne borbe, bio je uvijek plemenit, dobar i ne­ vjernicima, pa su zbog toga mnogi prešli k Njemu i primili vjeru u jednoga Boga. ■>i zaista ovakav idealan rad i život Pejgambarov, mogao je da bude uzorom i primjerom svima muslima­ nima za sve vijekove. P rv i su G a muslimani revno sli­ jedili i to sljedovanje muslimana i njihov rad i život po Kur-anu, koji u istinu preporučuje nauku, prosvjetu i xljubayr"-^ 'dokle su arapski muslimani sljedovali, dotle su bili na vrhuncu svoje slave. To svjedoči sredovjekovna islamska arapska kultura, koja se s vremenom prenosila u sve krajeve do tada neprosvijećenog Za­ pada (Evrope). Tako su prosvijećeni muslimani bili silno korisni ne samo po se, nego po cijelo čovječanstvo. A kad musli­ mani zabaciše nauku, zabaciše istinsko upoznavanje .Kur-ana i po njemu rad i život; zaboraviše slijediti primjer Pejgamberov, od onda poče da zalazi sunce islamske prosvjete. Prorjedivao se broj onih, koji mo­ ralno ideališu, koji streme ka višemu i boljemu po pri­ mjeru Najvišeg Ideala, u savremenom radu i borbi, u ljubavi i pomaganju, bližnjega svoga. Nije ni čudo onda, da se danas redom muslimani tuže na svoju slabost. Mi, jugoslavenski muslimani, u pogledu ppšte pro­ svijećenosti stojimo uporedo sa naprednijim muslima­ nima svijeta i ako nam još velik postotak nepismenosti a po tome i narodne neprosvijećenosti, još kako smeta. Ali ipak, obzirom na današnje naše opšte težnje za što bolji prosvjetno kulturni napredak i obzirom na naš rad .i nastojanje, mi smjelo tvrdimo, da ćemo skoro biti medu prvima, najnaprednijim. Tim više i brže, što mi bliže živimo uticaju mlade kulture i, što slobodno uživamo prava svoje vlastite domovine, da . sami pregnemo, da se slobodno razvijamo i u duhu islamske kulture da živimo.u kakvim su prilikama nekada živjeli naši islamski ideali. U tome nas nastojanju ne može ništa da sprečava, jer imamo sve uslove, da to postig­ nemo. I uvijek da imamo pred očima najveći islamski ideal Muhameda (Alejhiselam 1) i nauku Kur-Sna. I �Hamdija Mulić К о s a m ja ? Ovako mi pogdjekad kad se odmaramo, a da ni to drži. Dobroj domaćici često je mokra krpa u ruci, da vrijeme odmora ne ubijamo u dosadi, osim pričanja i po podu i namještaju vidi lice moje. Domaćin se ponosi nauke, i zagonetamo se i odgonetamo. Tako jednom, košuljom, na kojoj se ja ogledam a stidi se, gdjegod kad smo se siti izgonetali, zadade nam Om er ovu čud­ mene nema. novatu zagonetku: U kulturnim se zemljama zbog mene i silan novac Da što mi ti je, da što? Kažu ljudi, da sam ja po­ troši. Metu se i zaljevaju ulice, razvode se kanali, po­ stala iz najljepšeg ljudskog osjećaja. Iz osjećaja o lje­ dižu se javni, uređeni zahodi, izgrađuju se vodovodi. poti i čuvanju zdravlja. Što je koji čovjek pametniji i A to sve najviše radi mene, odnosno radi vas a da prosvjećeniji, sve me više voli. Eto me u najbližoj sam svagdje i uvijek uz vas. Radi mene su postavljene tvojoj blizini, na tvome licu, tijelu i odijelu. Eto me i i pljuce po svim prostorijama gdje pametni ljudi žive. u tvojoj kući, samo ako me voliš i cijeniš. Ako samo Mene, naime silno voli vaše zdravlje, ta ja sam nje­ znaš, koliko sam korisna. Gdje je prašina, paučina, gova dobra polovica, njegova prava i iskrena sestra. blato, prljavština i dirugi gad i nečist, tu mene nema. Gdje se otvoreno pljuje po podu i ulici, tu mene nema. Tu vlada jadna moja sestra koju vole lijeni ljudi, koju Ja to mrzim. zapuštaju nemarni da ih ona hara i obara. Da drago­ Stjenice' po kući, buhe po postelji i uši po tijelu i cjeno njihovo zdravlje ruši. Ja sam pola zdravlja, a ' kosi haraju i prave čiitav rusvaj, gdje god mene nema. moja je jadna sestra više puta ljenčinama i neznanima Ja sam im najveći neprijatelj i nikako ne možemo za­ vrata u rani grob. jedno. Neki od vas neće ni kašiku da uzmu u ruke, gdje Završujući, hoću da ti nešto prišapnem na uho: od mene nema, a neki kao--da su šllje^i i-glupi ne paze čeljadeta, koje mene ne voli i u koga nisam prionula na me i kad nasušni hljeb jedući <&ugu hranu. Zato u —z a d u ž u i razum, svako pametan bježi i kloni ga se. uređenim gradovima, zbog mene, bakali povrće peru, Tako čeljade sažaljuju, nekad i ruže i zovu ga pesinom, sir i voće pokrivaju od prašine, kruh zarrrotavaju u bijeli zamazanim, prljavim, zaraženim, ugursuzom i sto naj­ papir. Jer će samo tako kupiti robu pametan mušterija. crnjih imena. I to da pravo kažem, imaju pravo, jer U svim kulturnim ‘selima i gradovima (gdje je na­ sam ti već rekla, da sam ja tebi samo na korist, da sam rod prosvijećen), na пц_ danas silno paze. Zbog mene ti više puta spasiteljica od mnoge bolesti i nesreće, ja je izumljen safun, da me čovječe zadrži na tijelii i. odi- sam polovica tvoga zdravlja i ogledalo tvoje duše. De jelu, zbog mene je postala metla u kući, da mene iz- pogodi, ko sam! ' ' STl И з д а њ а Гајрет опе б и б л и о т е к е Ових дана разаслао je Главни одбор Гајрета свима својим одборима и повјереницима за вријеме рамазана штампане четири књиге Гајретових предавања. Te књиге распродаваКе мјесни одбори и повјереници Гајрета као и Гајретова канцеларија no цијени од Дин 51- no комаду. Препоручује се одборима и повјереницима Гајрета да отпослате књиге чим прије распродају, a утржак дозначе Главном одбору, како би се могло наставити са издавањем даљњих књига. 251 �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК П р е т с је д н и к Г а јр е т а ^ Д р ж а п н п с а -в је т в и к . Трећи дан прошлог Курбан-бајрама пронијела се Сарајевом вијест да je Помоћник баиа Дринске бановине г. Др. Авдо Хасанбеговић Указом Њ. В. Краља постављен чланом Државног савјета у Београду. Ту вијест донијели су и потврдили сутрадан сви наши листови. Сасвим je природно да je ово постављање претсједника Главног одбора Гајрета заинтересовало највише Гајретове раднике. Многобројни разни упити из појединих мјеста најбоље то потврђују. Из бојазни да г. Др. Хасанбеговић, усљед постављања Државним савјетником, не би напустио претсједништво Гајрета, многи Гајретови одбори апеловали су на њ писмима и депешама, да и надаље остане на челу Гајрета. Међу осталим апелима, изнијећемо овдје писмо мостарског Мјесног одбора Гајрета нао најјачег no организацији и активности. To писмо гласи: Господину Др. Авди Хасанбеговићу, члану Државног савјета и претсједнику »Гајрета« Сарајево. Господине претсједниче, Бојећи се да поводом постављања за члана Државног савјета, не даднете оставку на части претсједника Гајрета, хитамо да Вас сви једногласно — са иЗричитом жељом свега нашега чланства — замолимо, д а т о не учините и да надаље останете на челу нашег драгог Гајрета. To чинимо ради тога што' смо увијек у Вашој личноств имали најјачу гаранцијуоз> нЈ предак и константно развијање Гајрета. Молећи Вас да нађете начина да и надаље будете будан чувар ове наше једине установе којом се — захваљујући Вама — можемо поносити, ми Вас братски поздрављамо. За Мјесни одбор Гајрета у Мостару: Претсједшгк: X. Ибрахим Слипичевић Секретар: Хуснија Курт в. р. Ha основу свих тих упита, депеша и писама, поводом различитог коментарисања његова постављања, г. Др. Хасанбеговић сматрао je за потребно да упути писмо свима претсједницима и повјереницима Гајрета у Краљевини сли> једећег садржаја: Драги пријатељу, Како Ти je познато, Указом Њег. Вел. Краља постављен сам ових дана чланом Државног Савета у Београду. Тим поводом обраћам се овим писмом Теби као претсједнику (noвјеренику) Гајрета, a преко Тебе и свима многобројним радницима и присташама Гајрета и његове идеје у Твоме Mjeсту и околици. Сматрам за потребно да се баш у овом тренутку обратим на Тебе као и на све оне који раде истим еланом као и Ти за успјехе и напредак Гајрета. Обраћам Ти се и ради тога што постоји могућност да ће можда неко моје најновије постављање схватити као једну околност, која би могла да мене евентуално удаљи од оног рада у Гајрету којим сам се до сада бавио, уживајући пуно досадање ловјерење Гајретових радника. Међутим треба да знаш, драги пријатељу, да мој нови положај на који сам дошао Највишим повјерењем Њег. Вел. Краља, у ствари преставља за мене нову могућност, да своЈе силе заложим за рад у Гајрету са много више елана него што je то био до сада случај. Јер, ако je досадањи мој положај одузимао од мога слободног времена, којег ja поклањам 252 Гајрету и породици, na ако усљед тога можда и нисам стизавао да се посветим Гајрету онолино колико су ми динтовале савјест и воља - то ће баш овај мој нови положа, да ми пружи могућност да и поред тога што ћу бити за сада привремено просторно удаљен од Сарајева, т. ј. од централе Гајрета, посветим Гајрету много више времена, много BMige мисли, много више личне иницијативе него што ми ]е додопуштао мој донедавни положај. 0 овоме, драги пријатељу, можеш бити увјерен, na према томе очекујем да fcem Ти и сви остали Гвјретови радници и пријатељи, у што не еумњам бити потстакнут у истрајном раду за Гајрет, јер t>y ja да и надал>е интензивно и непоколебиво као и до сада заједно са свима Вама радим за Гајрет и дајем иницијативу за његов спасоносни рад у народу, који je у овим данима постигао нруну свога успјеха. Увјерен сам, драги пријател.у, да ћеш ово моје писмо схватити најозбиљније и да ће оно да Ти послужи колико за потстрек у даљњем раду, толико и за устрајност којоц ћу и ja наставити да са свога новог положаја радим за Гајрет. Ja вјерујем да ћеш и од сада као и до сада чувати упорно и истрајно углед Гајрета и достојанство његове досадање идеологије, како бисмо тим заједничким и непоколебивим радом најбоље послужили интересима Краља, Отаџбине и Народа. У тој нади и у том очекивању примите Ви a преко Вас и сви остали радници Гајрета моје братске поздраве. Претсједник Главног рдбора Гајрета: Др. АВДО Х А С А Н Б Е ГО В И Ћ . Ha пленарној сједници Главног одбора Гајрета, a поводом премјештаја г. Др. Хасанбеговића као и поводом упућених му апела од стране Гајретових 'радника констатоаана je једнодушна жеља и чланова Главног одбора Гајрета: Да г. Др. Хасанбеговић својом јаком вољом и истрајном енергијом води и надаље Гајрет; да својим организаторским духом развија све то кориснији и солиднији рад у Гајрету; да својим сомопрегором, пожртвовношНу и несебичношћу и даље служи као примјер како његовим најближим сарадницима у Главном одбору тако и свима о сталим радницима широм Краљевине. Гајретовим Ha основу закључка поменуте сједнице, ради аоавјештења Гајретових радника, са сједнице je дато путем сарајевских листова ово • САО ПШ ТЕЊ Е ИЗ Г А ЈР Е Т А . Поводом постављања претсједника Гајрета r. Др. Авде Хасанбеговића за члана Државног Савјета сванодневно CTHжу Главном одбору Гајрета као и његовом претсједнику писма и брзојави, којима с« зпелује да и надаље остане на чепу Гајрета његов досадањи претсједник г. Др. A. Хасанбеговић, јер да у његовој личности Гајретови радници виде наЈјачу гаранцију за напредак и константно развијање Гајрета. Ha овв апеле претсједник r. Др. Хасанбеговић упутио Je свима лретсједницима и повјереницима Гајрета, a преко ових и свима осталим Гајретовим радницима писмо, у ном* je међу осталим истакао да му његов нови положај у етвари пружа нову могућност да п0свети још више свогд слободног времена и труда за рад у Гајрету, замоливши све Гајретове раденике да и надаље устрају р н>име заједно у раду за добро Гајрета, a тиме и за добро Краља, Отаџбине и Народа. Ha редовној пленарној сједници Главног одбора Га;рета, одржаној 7. о. мј. нонстатована je једнодушност вако Гајре- �I Тових раднина у провинцији тако и чланова Главног одвора Гајрета на челу са r. Дром Авдом Хасанбеговићем.« Муслимански лист »Ново Вријвме« у свом броју од 9 о. мј., поводом премјештаја г, Др. Авде Хасанбеговића, донијело je на уводном мјесту чланак у кома je r. Др. Хаданбеговић приназан као човјек који je увијен исправно схваћар ocjeUje, жеље и потребе народа. Истодобно се истиче у поменутом чланку да je г. Др. Хасанбеговић објективан и енергичан виши управни чиновник, који je своју дужност вршио увијек савјесно и праведно. Г. Др. Хасанбеговић отпутовао je у Престоницу у суботу 9- о. мј. брзим возом послије подне. Ma да није саопштавао дан и час свога одласна, на жељезничкој станици нашао се том приликом већи број његових пријатеља, ко]и су га срдачно испратили. ЛГови похоћник о а н а Д р и н с к е б а н о -в и н е г о с п о д и н Др. И брахим ХаџиомероЂ ић Указом Његова Величанства Крал>а постављен je за помоћника Бана Дринске Бановине г. Др. Ибрахим Хаџиомеровмк, инсЛбктор Министарства унутарњих послова и дуго- ГГ Др. Хаџиомеровић познат je нашој јавности, јер je tno Ослобођењу заузимао видне положаје у управној служби, t на иоме je лоложају остао више година. Послије тога именован За вријеме свјетског рата учествовао je као добровољац сједник Вакуфског Вијећа и члан његова управног одбора у Сарајеву, a уз то je и члан Главног одбора Сокола Краљевине Југославије. Г. Дру Хаџиомеровићу желимо срећу и успјехе и на je судијом Улравног суда у Сарајеву, a недавно инспектором новом његовом положају. О д ж а з а њ е в е л и к о г Г д јр е т о п а з а д р у ж н о г ^ т е ч а ја данас за своју прву и највећу задаћу, да no нашим селима и варошима и међу интелигенцијом, која се бави ситним радом, изабере највриједније, најчеститије и у сваком погледу најузорније људе, да ове задружно школује, да би могли послужити као носиоци Гајретова задружног покрета међу муслиманима на селу. објавио je Главни одбор окружницом од 9 априла о. г. Бр. 1301 свима својим одборима и повјереницима, слиједећег садражја: »Гајрет je својим многобројним предавањима за вријеме прошлог Рамазана у свима мјестима наше Краљевине, гдје живе муслимани, заинтересовао муслимански свијет за стицање бољега културног и материјалног стања, помоћу јаких задружних организација. Kao посљедица изражена je са многих страна из народа жеља, да Гајрет преузме иницијативу за увођеење муслимана тежаиа у наш задружни покрет (живот), као што je увео грађане у шноле, шегртске течајеве, женске задруге и у разне друге културне установе. Исто таио нао што се данас готово сва наша национална друштва могу да ките многобројном од Гајрета шнолованом интелигенцијом, хоће друштво Гајрет да изврши и своју улогу на селу, гдје живи већина муслиманског непросвјећеног елемента, који у сваком погледу заслужује Гајретову пажњу. Напредак нашега села види Гајрет у задружном раду свих тежака без разлиие на вјеру. Ту задружну акцију на селу хоће Гајрет да помогне и да иа њој заснује свој рад на лривредном u културном подизању села. / \ за Помоћника Бана Дринске Бановине. у српској војсци у Русији. Г. Др. Хаџиомеровић je потпрет- годмшинг члан Главног одбора Гајрета. оданле je дошао за комесара општине града Сарајева, Министарства унутарњих послова, са нога положаја je дошао Најбољи успјех у тој аицији могу загарантовати спремни, свесни, поштени, вриједни и пожртовни задружни радници, који знају шта je лраво задругарство и како се води успјешно задруга. Тих људи ми немамо довољно ни међу нашом интелигенцијом која ради у народу, a камо ли у широким народним слојевима. Зато Главни одбор Гајрета сматра I ПроширујШе л и с т „Г ajpeaf' у | I Вашем мјесшу н околннн! | У ту сврху Главни одбор Гајрета одлу- ч и о je, д a у с в о ј и м к о н в и к т и м а у С а р а ј е в у о д р ж и п р в и в е л и к и з а д р у ж н и т е ч а ј о д 1 до 31 ј у л а ове год ине . У течај примиће се до 100 слушалаца који ће имати бесплатан стан и храну хао и возну карту III. разреда од мјеста боравка до Сарајева и натраг. Слушаоци течаја биће подијељени у два одјелења и то: У I. одјелење узеће се у првоме реду тежаци, који се баве искључиво са земљорадњом, a нарочито из гуето насељених од вгроши муслиманских села, a ако ових не буде довољно и они варошани ноји се поред свога другога после баве и земљорадњом и имају своје посједе, на којима би могли завести самостално господарство. У II. одјелење узеће се у првоме реду сеоски имами, a затим они учитељи и други школовани људи, који се баво ситним радои у народу иао Гајретови радинци. Из појединих општина узимаће се no могућности један у I. a један у II. одјелење, да би могла обојица касније заједно дјеловати у једном дјелокругу. Услови за примање у овај течај за кандидате у I. одјелење јесу ови: 1. да су писмени и да су одслужити војни рокт 2. да су доброг здравља; 3. да нису старији од 40 година; 4. да су похвалног грађанског владања; 5. да су вриједни, честити и добри пољопривредници, те као танови од народа признати и поштовани. Кандидати за II. одјелење треба да испуњавају ове услове: .253 �1. да нису старији од 45 година; 2. да су у сваком погледу узорни грађани и у народу обљубљени; 3. да су Гајретови сарадници у народу и да имају што више заслуга за Гајрет 4. да уопће имају наклоности за несебичан рад у народуСви горњи подаци треба да буду апсолутно тачни, како се не би десило да неко дође у течај a да не испуњава те услове. Осим тога код избора ових кандидата-за течај треба у првом реду узимати оне који се већ налазе у којо] задрузи, a нису за то задружно пословање нарочито школовани, као и из оних сеоских општина, гдје постоје извјесне задруге, a муслимани узимају у њима слабог или никаквог учешћа. п р е п о р у ч у ј е се свима Гајретовим мј е с н и м о д б о р и м а и п о в ј е р е н и ц и м а , да о д м а х р a з в уi j y ш т о ж и в љ и р а д з а и з б о р с л у ш а л а ц а т е ч a ј a, н а к о б и о в а п р в а еi е л и к a Г а ј р е т о в а задр>г ж н а а к ц и ј а ш т о б о ље у с п ј е л а и д а л а и 0 В 0 м п р и л и к о м в и д н а д о к а за о снази Гајрет ове мисије у народу. Овај Задружни течај треба да буде вијесником бољега привредног и културног живота на нашем селу и зато мора успјети. Рок je за пријаву кандидата за похађање течаја 10 м а ј а до којега рона треба да сви одбори и повјереници пријаве своје кандидате Главном одбору са детаљним описом свакога кандидата према напред постављеним условима, a no приложеним формуларима. Одбори и повјереници нена настоје да се што већм број кандидата пријави, између којих *>е Главни одбор изабрати оне, који имају највише услова да буду примљени. Сваки одбор односно повјереник дужни су, да пријаве најмање два кандидата, који испуњавају све услове. Код избора мора такођер бити сигурно, да ће изабрани заиста доћи на течај, те ради тога треба унапријед са сваким појединим да се то добро утврди и од свакога затражи писмено очитовање да ће на вријеме доћи на течај и остати на течају кроз цијели мјесец јули. Д аљ њ е п р о ш и р е њ е Г а јр е т о в е о р г а н и з а ц н је Оснивање Мјесног одбора Гајрета у Ступарима (срез Кладањски) Ha други д.ш Бајрама, 29. акрила т. г., на заузимаљо ћријатеља н члапова 1’ајрета прпређен je у Ступарима тефсрич, коњека трка и нишан. Овом теферичу ирисуствовало je много народа, нарочлто тежа1са из стуиарске опигпше, a исто тако и из Кладња дошао je цлјсли управни и надзорни одбор Мјесног одбора Гајрета са осталим угледним грађанима и чиновиицима тако, да се могло видјети око 500 особа сакупљећиХ на овом теферичу. Искорнстившп овај састаиак и скуп, г. Мехмедалија Смајловић, .одржао je два говора о нашем Гајрету и иотреби шнрења вдеја овог друштва, те оснивања одбора у општини Схунарској. У свом опширном говору изнио je историјат овог друштва и љегов иацнонални рад у цијелој Краљевини. Затим je позвао присутне да се упншу у чланство Гајрета и да се оонује одбор, гдје већ постоји ловјереник г. Сабит еф. Рустемовић. Након уписа чланова, љих 46, прешло се на би^ рањ ^\правног и надзорног одбора у које су унишли следећн: претрједник: Хасан Вејзовић, тежак из Тарева; потпретсјеДник: Ибрахим еф. Хоџић; сакретар: Сабит еф. РуатемдриН. имам-матичар; благајник: Брашсо Пајкановић, грговац; одборници: Мустафа еф. Имамовић, имам; Мујо Хајдаревић: сеоски старјешииа, и Ибро Халиловнћ, тежак. Замјеници: Авдо Херић, Ибрахим Авдић, Илија Јовичић, Милорад Еркић, Халил Халиловић. Надзорни одбор: Сулејман Вејзовић, Шећан ХсмЈић и. Адем Хамзић. . Ha кон*екој трци, да којој су учествовали 7 коља, добио je наградЈ- Даут Даутовић, Хусо Јагодић и Ахмед СмаЈић. Kao прву наград\' на кшпану однио je Божо Станиш ић, a Другу Милорад Еркић. Пријатељ и члан .Гајрета a садањи благајни1с овог одбора г. Бранко Цајкановић много се je заузнмао за приређнваље овог тефејшча и скупштине, жртвујућн и материјалfia средства, што му се и овим путем захваљује! Оснивање Мјесног одбора Гајрета у Креки Повјереник Гајрета у Солари у Креки г. Ахмед Џамбић одржао je окудштнну чланова на дан 25. алрила т. г. у проФормулари спискова треба да су састављени овако: сторијама кафаие г. Хаеана Зонића у Креки. 1. Име и презиме кандидата; Скупштину je отворио ловјереник г. Џамбић и конста2. Година рођења; товао довољан број чланова. Затим je поздравио позваног 3. Занимањее; лретсједнкка Мјесног одбора из Тузле г. Џемала Телалба4. Мјесто сталног становања; шића и управнака Гајретова конвикта г. Мехмеда Салихспахића и уједно им се захвалио на њиховом лрисуству. 5. Колико мјесто у којем станује има домова и колико Након тога подноси скупштини извјепггај свога рада н yqje домова муслиманских; пјех око уписа чланова. 6. Удаљеност од жељезничке станице, цесте и најближе Након краћег вијећања усвојена je слиједећа листа новароши; вог одбора и то како елиједи: претсједник: Ахмед Џамбић, 7. Да ли постоји и да ли je постојалаа задруга у његопредрадник Соларе; потпретсједник: Мујо Суљатовић, радвом мјесту; ник Соларе; секретар: Абудрахман X. Пецић, ш.нц. сш 1а; 8. Материјално стање и радиност кандидата. благајник: Мехмед Хо1»зић, канц. сила; одборници: Салко Наставиици су у овом Гајретовом течају слиједећа гг. Омазић, Нурага TiaTiih и Адем Смајић. Замјеници: Мехмед стручњаци: 'Јеллћ, Химзо Реџић, Божо Mapnh, Хасо Џинић и Шемсо 1. Др. Салих Уџварлић: Основи задругарства (недељно Капић. Нздзорни одбор: Драго Џинић-Стефановић,, Рагиб 3 сата); 2. Никола Ранковић: Задружно књиговодство (днев•Хајдархоџдћ и Хашим Бећировић. но 4 сата); 3. Никола Тришић: Задружна администрација (1 Г. Џамбић захваљујући ее скупштинарима на повјересат дневно); 4. Ђоко Перин: Задружна пракса (2 сата дневној му дужности-додјелује ријеч управнику ^јретова-конно); 5. Инж. Шериф Бубић: Пољопривреда (1 сат дневно); вккта j . ..балихрпахићу, који je одржао краћи‘ говор о' ол6. Др. Асаф Шарац и Др. Ђуро Остојић: Хигијена (2 сата штој сврси Гајреуовој. недељно); 7. Мустафа Спахо: Екскурзије; 8. Пригодна предаНапокон Ј|ретсједлик г. Џамбић предлаже' да се са' ове вања: предавачи Гајретови радници; 9. Управник течаја: скупштДне .цзразћ писмела захвалност претсједанку .Главног Инж. Бубић; 10. Еноном: Управа Гајретова конвиита.« одбора Гајрета у Оарајеву г. Дру Авди Хасанбеговићу н& Програм течаја nocnahe Вам се накнадно. 254 �U.C10B0M великом заузимању око унапређења Гајретл, што приСутни сви једногласно одобравају. Оснивање одбора Гајрета у Жепи (срез Рогатица) Ha 28. прошлог мјесеца о. г. посдије тслаљања RajpaMламаза, одржана je скунштииа чланова 1’ајрета у сврху осннваља Мјеоног одбора Гајрета на којој je дрисуствовало преко 120 чланова-. и пријатеља Гајрета. Скупштини je иоред осталих присуствовала и гђица Влдосава ЧубриловлИ. референт дом. школа. Окупштину je отворпо имам матичар и досадањи noвјереник 1ајрета г. М. Конаковић и у свом говору иетакао значај и циљ Гајрета као и потребу оснивања Мјеског одбора. Затим je присутнима претставио гђицу Чубриловић, која говори о раду Гајрета на подизању села у свима културним правцима. Послијс г. Конаковић позива присутно, да се уписују за чланове Гајрета, нашто се je уписало 80 члалова. Затим je изабран одбор, у који еу унишли г. г.: Конаковић Мухамед предеједник; Ћеско Абид нодиредсједшгк; Бетић Шабан секретар; Табшаовић Hlahnp благајник; Хоџић Capuja, Делић Нурнја и Панџа Мехмед одборницп. Замјеници: Табаковић Омер, Куловац Мехмед Мушанов, Жига Хасиб и Имамовић Мухамед. Г. Конаковић захваљује на тако лијепом одзиву и моли приеутне, да буду вриједли члинови и да у својој околици шире идеју Гајрета. 0 тим je окупштина завршена. мелти. a то еу они младлћи и дјевојке муслиманоке вјере. које Гајрет школујс у својлм колвиктима. Ујсдло моли присутне да ирема својим могућностима ломогну подизању Дома беооградоког 1ајрета »Оеман Ђкикћ«, те предлаже да се овај ирилог ле ограиичи еамо ua ову скупштину, него да се апелује и иа грађанс да номогну ову акцију. И овии путем нека je топла хвала г. Машовићу на њеiroBOM достојпом одзиву за Гајрет п љеговим жртвама које улаже за прошлрење Гајретове идеје у Шумадији. Нови повјереници Гајрета Tokom мјесеца априла и маја постављени су повјереницима Гајрета слиједећа господа: у Кулен-Вакуфу (срез Boe. Петровац) г. Атнф Заметица; у Брки (срез Брчко): г. Дервиш Дервишевић, учитељ; у Калесији (срез Зворник): г. Налм Пашић, учпзтељ; у Мравињцима (Горажде): г. Хасан Муратспахић. Рад Г а јр е т а н а с у з б и ја њ у н еп и см е ш о сти Завршетак Гајретових анГ|Лфабетских течајева у Бијел>ини ВажЈгоех, писмености једног народа, сувишко je нарочнто пстнцати. To je бар данас у ери напретка и цивилизације и најмањем дјетету познато. Колтка се je важност тој Оснивање Мјесног одбора Гајрета у Шапцу потребп полагала још у 'доба псламских халифа. довољно Повјереник Гајрета у ЈШашцу" г. ^1азЛ1ух Машовић од]>_ -је~ако истакнем ohj- лознату хз. Алпну илреку: »Ко ме научи жао je скушпхину Гајреха 3. маја 1Ž31. у основној школи једно слово, учнлио ме je својпм робом. Да еу наши етарп »Вук Караџић« ради оснивања Mjecitor одбора. [једилл пролиее] своје узвпшене вјере у погледу пиемеНакои отворења скупшти^е г.’ Машовић изпоск /бид улиса чланова и пошто je дрема дравилима Гајрета ynuei више од 50 чланова, може се приотупши јшбору — хуисању Мјесног одбора. с Пошхо je прочитао правила, након враКе иауз< ложена je слиједећа листа одбора: Претсједник: Мнливоје Ђ. Исаковић, школскл ник у пензији; потпрехсједншк: гђа Персида Јове Нетровића, хрговца; секретар Махмух Машовић, чнн. пошхе; благајник: Вејсил Екмекчић, имам-матичар- Члановлћ: Бора Јоксимовић управихељ оец. школе; ф а Зорка Милорада Мојашевпha, трговца; Омер М. Циццварић, музиканх. Замјеннци: Gn­ ua« Егановић, х-да Радмнла Ж. Миловановићева,- Дветко ПоuoBiih, Сима Стефановић н Назиф Омеровлћ. НадзојШл одбор: Света Отефановић, Садик Егаловић и Ибро Ра-мнћ. Након заузпшља претсједничког мјесха no г. Исаковићу, нменова.нв иоадравља ирпсухне и захваљује нм na локлоњеном поверењу и свечано даје рпјеч да he засхупати са Полазнице Гајретова женског аналфабетског течаја у Бијеодушевљењем пдеје Гајрста У одређеном правцу којн укаљини. У средини сједе с лијева на десно: школски надзорник зују правлла, али исто хако моли и све чланове да добро П Е ТА Р СОЧО, учитељица ЈЕ РИ Ђ К А и учитељ ДАУТОВИЋ, лроуче правила и да no њима следују својлм радом и жлвокао наставник и претставник Мјесног одбора Гајрета хом. Затим предлаже да се пошаљу поздравле депеше Њ. у Бијељини. В. Краљу, претсједлику Kp. владе и претоје|дн1ик,у Главног одбора Гајрета, што прнсутни са особихим одушевљењем носгл и науке, данас би ми, њиховл потомцп, без сумње. примају. Прнсухни уз свечали завјех и одобраваље обећају заузимали доминаптан полоиај у средннп у којој живимо, пуну своју сарадн>у у Гајреху. али на жалост много се je гријешпло, много пропустило, a Послије овога добно je ријеч г. Бора Јосимоинћ управ. основне школе, који у свом говору објашњава злачај рада тп гријеси нама су се грдно осветнлн. Док су други цивнлнзованп иародп давно ријелшлп плтан.е пнсмености своје Гајрета као u потребу да се тај рад организује и тп.кав разсредпне, na чак и наша бра-ћа православни п католнци давија на кориох цијеле отаџбнне, у којој треба да имају сви леко напредовалн у том правцу, ми се још увијек морамо иодједнако ираво на ироевјећивање и усавршаваше. Излоси факат, да je мусллмаиеки живаљ проовјехно заостао и лд ее борити протпв тог највећег народног зла — неписмености, a у тој тепгкој борби, несумњиво, носи барјак наш Гајрет и хо ие смије вишр гледати окрштених руку, јор у коллко je они његовп ријетки прегоци, који су свој цијели живот и већи дио народа лросвјећенији у толико. he u приллке у своју снагу посветили, да у тој мучној борби усграју до коцијелој државп бнтн opehnuje u боље. Taj рад еиетематизује начне побједе. и упућује Гајрет. Успјех у томе раду су већ живи доку- 255 �завршило 46 иолалнпка. Рад у тсчлју отпочсо je 8. децембра Л(о1)у глм pnjcTKiiM Гајрстовпм прсгаоцима спа&ако за1030, n. aiuipincii 13 aupiuiiv 1031. Радило сс ciiiikiim ;uuiom .уаима јсдно пндно мјесто Mjonni одбор Гајрета у Бијел.шт. 1>аш ових дана тај одбор јс аавршно ирви цгаклус од 10 оеим нодел»е n лра&шних иразнкка uo два часа у вече од апалфабегекнх тсчајева кроз које je са успјехом врошло 7—0 сати. Прстеједнак комнсијс бно je. г. Стево Предраговић, ирско 500 лица обојсг спола. To je заиста једдн риједак среикн школеЈки надзорнтш. уг.пјех Гајретовпх раднпка овога краја, ријсдак u нохвалан. јор je дат внд толнким стотииама људекнх сгвороња, који С в р ш е та к у д о м а Ћ и ч к о ј ш к о л и у су дотле били лишсин те највеће благодатп — шгоменостп Л С е п и с р е з С Р о га ти ц а ) u Ч11тан.а, A лајвеКа иаграда тнм Гајретовн прегаоцима гвакако je оно душевно аадовољство, што виде свој труд Ha 25. u 26 . априла о. г. одржаи je иеппт у Домаћичкој окруљен једним маркантпнм успјехом. школи у Жепн, коja je отвореиа ичшцнјатнвом Гајрптопих Прпзиавајућн скромноет тих Гајретових радника, који радшгкл у Жени na 14. X. 1030. 1Ш1«ад не теже, да се љнховом патрпотоком раду прави po­ Испнту je приеуетвовала гђица Видосава Чубрнловић. imana у јавностн, ja ппак сматрам за своју дужиост, да као рофореит домаћпчкпх школа код Краљевске банске управе у члаи' Мјесног одбора н>ихов рад регнетрујем u нохвалим у Сарајеву, мјесни учитељ (г. Rernh, имам матичар и повјереuaiiicM »Гајрсту«, јер то они с правом заслужују. ник Гајрета М. Кока-ковпћ, a ири исиитивању мадих .ijeiiojMjecuu одбор je у с.воје врпјсмс извпјеитио, д а . су у ччца upiii;ycTBonao je поред речених и r. Душав Koivruh. onoj годиии отворсна 3 Гајретова аиалфабстска течаја: 2 мусрееки пачелник. unai u 1 женски, које je полазило и е уонјехом завршнло У овој школи учснпце су — иоред пиеочитан.а — поу170 лицл, обојег спола, Течајеве за .мушке одржали су iiaum чене о хигијени, чиетоћи тијела и куће, домаћој скоиомији, врпједнн учптељп г. г. Ибрахим Даутовић u Јуре Штрк, попол5,опривреди, вртларству, лгенском ручном раду, кројењу, зиатн Гајретови радници и пријатељи нашег прогреса, a ifcennnmaHh’. тклњу и кухаљу здрапе н јефтине хране. Први дан ••ки госпођа Јермћка, учнтељица н добра прпјатељица наученицћ су*- иолагале испит из кухиња, те je послије но. џјс 'l perua иашег муслималског женскнња, уз то наравно и лриузваницнма у школи сервирлн обплан ручак, из чега су с.ве јатељнца нашег Гајрета. У течају, у којем je радио _г. Дауучеднце иоложиле испит с одличним успјсхом. Иопиту je товић завршпло je 65 полазника, у оном у kojiAi je радпо приетућило 19ч\чекица, од којнх су 5 прошле с одличним, r. Штрк 50 лица, a у оном у'-1сојем,je радила учитељицд Је8 с врло добрим н 6 с добрим успјехом. рићка 55 полазннца. Зарвшниу; ncnuTmia у сва трп течаја За вријеме тј^јања ове школе, Глапни одбор Гајрета ирисуствовао je наш среоки^ шцокскп надзорник г. Петар доставно je П1>еко овдашњег повјереннштва Гајрета 115 меСочо. тара басме. с тнм. да се свима учеиицама скроји доетојио Госп. Сочо није био обичнн посматрач и формални прететавник проевјетннх власти na овимгзааршним течајешшо* одијело, utro јч на сиромашне ученице веома радосно дјеловало. na су еве купиле no једну 1’ајретову значку и обећале иего je no завршетку. ueliirra 'полазницима одпжао ајД астав говор, пун поуке р савјета, истичућн корпст ироевјехе n ^tnja he сваком згодном прпликом порадити за Гајрет и његову пдеју како бн ее одЈ'жиле иа указатој доброти и иажњи. просвјећивања Haineir елемента у разним правцима, a н>е* говн патриотскн говори оста^илп су дубок утисак на полазннкс, што je свакако похвално од р. Соче, тшл више, што Г а ј р е т о ш е п р и р е д б е je и овом приликом документпрао своју сгару љубав према Гајретове бајрамске свечаности у Ливну натем прогреиу псто онако, асао што je бс-збројУПута докуTpehn дан Курбзи-Бајрама, 30. алрпла 1031. прнредио ментнрао ту љубав према муслиманеком елементу и према јс Мјсснп одбор Гајрста у Лијевпу свсчану Гајретову НајГајрету уопште као срески шкодски надзорник у брчанском рамску забаиу у проеторијама Српеког пјевачког друштва срезу. Нарочито je похвалан, његов говор одржат у женском »Суидечић«. тсчају, који je похађало и миого, удатихч напшх жсна, у коИстога дапа у три сата послнје подне НЈшређена je у јем je поред користи школе и просвјећивања нашег женског емнслу окружпице Главног одборч na Топовима пред 1’лав.иевијета, нарочито истакао вриједност узгвја жснеког подцом џамтгјом свечаио клап.е Гајрстовог Курбана, појем je njuiмлатка, узвишену задаћу иаше жене као мајкс и домаћице, суствовала нснрегледиа маеа свијета без разликс njepe. Свсобећавпш своју приправноет, д а у сваасо доба пружи своју чаном 1слан>у курбана присуствовали су сви одлмчњаци и моралну помоћ у погледу просвјећивања наше жене и њефункциоиери. ног И11епорода, na чему г. Сочи свака част и хвала. Свсчаиоет je отворио претсједншс Мјесног одбора г. МуИсто тако хвала и свнма иаставпицнма ових течајева, харем Ншшшћ, вишн грунтовничар, са говором у ком je опикојн са рнјегком пожртвовношћу и еамопријегором успјепшо cjo рад и пастојаље Гајрета, a no том je имам г. Ејубхафиз довршише ове течајеве. Фехпмовић проучно дову. Курбап je прнп.лао Гај])стов одборX . Хујдуровић. nuic г. Мухарем Јарсбица. у.з иитонацију Гајретовс химне. Течај за неписмене у Зеници Ha свечаности je учеотвовао Соко са евојом музпком, При опшвној писоли у Зсници организован je аналфаna се je послнјс с.вршепог чина развило иародно весеље. бетоки течај који похађају 33 муслиманске дјсвојкс, a imВечерња je забава била (хддичио iiocjehena тако да су отавнлце течаја су гђпце Савета Мариновић и Зора Пстросе млогп n одличии гости морали noBiiarnTU, јер у великој liiih. Горњи течај иохађају муслимапже врло урсдио, учитс»Супдечићсвој« дворани није било мјеета. л.ице обавлмју дужност уредно, д тсчајнс показују врло доИзводен je слиједећп програм; бар уснјех. Рад у тсчају отиочсо je 15 јануара, a трајаће до Отвор Химном. Соколска музикл. 15. маја 1031. »Кирађорђсв дом« (декламација), Мееуд АхмнН. учеТечај за неписмене у Которском пик жшовнс школе. Бурпо1je ноздрапљсн, јер je поред u;i[iaжене енергијс изразио декламујућ мпого oejehdii>n пстинПри оеповној iiiiioAiT у Котојижом органнзовап je тсчлЈ еког n дјетињег ирема ЈГрал.спском Дому. за иеписмснс којег јс иохађало во полалника. Наставник тсчаја био je г. Каспм Хрнчић, учитељ. Течај je е уопјехом »Домопиио«, мушки хор Олагин. 256 �. »Лап ce буди«, тпмбура. икн орхестпр. који je na налиој позорници дао иешто иогова n n.no je тамбурпца нзашла na модс. »Легох да спавам«, мушки хор Слогин. »Moja матп ћилим тка«, најуспјелпја тачка прогрчмн noja je бурио нплауднpana n нопоиљеиа. Пјсиао je ту лијепу варошу нјссму учсшпс другог разрсда оеновне школс Сафет Буркић, a на клавиру га je пратила ученица трсћсг разреда. noiiouiic школе Мил.а Станишић. Обоје тек na зсмл>с израплпх, тск ce naa плаиира впде. Мпља маи>а од столице a-i плпииром. u Сафет je ад глпиу виши од клавнра, оабпљно су гхиатилп enoj.v задаТту и умјетцпчким смиелом с.у je иавелп. Мали Сафет, нема још доброг смисла аа темпо, na je интеpecaiiTUo било слушатн како ra мала Мнља убрааиап,ем ti сиорељем стиаава тако да je такт ono одлнчно очув-ш. Шта више Сафет je послије евршсиог прелудија Мил.ипог забоl'anno почотн ијесмом na je мала Мпља cuoj прслулпј нопо»нла и обојс ее одлично спашлн. Глаг, Сафетов je ппштач вснод клавпра као кларпнет. лнјевог зпукл, cnrvpan n nnс.тојан, дотјсрппог од прпроде бојом n облшпом. ИнтешгретаЦијУ je добро схватно na je na мјестима »бићс добар hiianv. i-Tiipn« бурпо анлаудпран. Ona два мала умјетинка иаачиаш c.v толпко одушеиљсља, да je no noja суза папула, ng^te- je с-јетцо moje дјечицо. »Славуј u рузка«. мушкн хор Gnomu. , »Ma|H) Ресавкшпо«, рнтмпчпа вјс*>кба'еа xtiji*ns iCM другс шдмлаткинл na ошите Мопраљчеве руконети пзвели — ........ ’iio^r IIg,: задовољство. Поелпје овога одпгран je Mv.iauihen комад np.vna« na опште аадопољстпо. ’1 Дплетанти су неколмко meTra ^одлпчпо i;n пзвслн као: paaronoR. бофуна. неколпк. ............ Mapujii ir Mape. a буру смијеха илаКала je -ђица 3 nWxa >tyr лалвћа na.Tv re je појлвиЛ im појорппцу јпиући iji ф| l f * бодно n лезкерио ira мпгарету. кдј^’ je такорер добш тило своју глумачку ролу н 611410 режпсеру у сваком nocjivinno. Улога Зарнфаге ii Фатпмс je одлпчно у Ц1 паг.едепа na нх je од емнјеха онл Расположсљс гостију послп; > riip'liiemn- KoMfi.m 'uno je то. riaiinh Нпко, Љубоја ГГикола, Љубоја Симо и Вујапбвић Мато; no Дпн. 15.—: Hy.\ruli Аспм; Бабић Владо, Инж. Царић, Мандић Ешреф. Др. Закарвја Вппко м Изет Дпздар; но Дии. 10.—: Попоипћ Byn.iih. Зел.ковић Осмап, Зубић Крсто, Љубунчпћ Мехмед. Ђел.цум Мухаром 1‘адић Илија, Бубић, Аврамо- одлично. Изпртеи je иабор ГајрстошЈ *Mnc~7TiiTliio«.)na.je илабоаna са 20 S глаеопа гђица Bnneauj I -Телсч n 15* г1)ица Оафетп ТТсфо. repiijarfnn Ona аабавп je неочекпвппо допнјела добар успје.х. Нппада до еа.да ипје владала опака поеловпа крипа у Ливну na.o у доба one забаве. алп злхваљујућп великој ,noжртвовности ГаЈ11етоппх прпјатеља ona je забава ппак cue остале у матсрпјалном погледу иадмашпла. Нриход забавс бпо je Дшг. 10.2:10. - -. a расход Дии. 2.0(!1.50. MlICT Ирпход Дии. Ч.174.50. Прпход забаве ce je састојао од улллшгца, добропол.нпх нрилога. томболс н бнфеа, a раеходн су билн нревелипп na раллога што je мјеспн одбор скројпо одијело Сафету Буркпh.v, Kiio иаграду за добро отпјеваиу пјеему (јер je еиромашаи. onu Х1мал1ша1. Осим тога илаћена најамнппа за п|кхто|>ијс lo% од прпхода паба.ие. ii од тога. je пабављеп u курбан. Добровољне прилоге дадоше: По Днн. ino.—:: Подружипца Напретка Лпвно, Крелптиа Банка, Зсмаљска Банка, Двадар Сулејмап в Мулалић Мустафа; Дии. 00.—: Ншлпнћ Мухарем; no Дии. 50.—: Бокши1\ BitiiKo. ТСујувџмћ Мплојко. Hireaniih Ибрахпм. Kpcuinh Нмко в Kanh Таде; Дии. 35.—: Тецвлазнћ Љубомпр. срескн inv челвнк; no Дни. 30.—: Kiiju.no .Tono. Мимиовпћ Мпрко капоran н Kpnmih Дервнш; Дип. 25.—: Латпфић Мухамсд: no ' Дии. 2«.—: Hoiianoniih Отепо папетан. Спахпћ Дго. Tioi-uh Ап* M ACA НАРО Д А ЗА В РЕ М Е К Л А Њ А ГА ЈР ЕТО В А К У Р Б А Н А у Лијевну. unh Joho, Шахгап Оа.т Мухалед, Радста [схмсд, Ву*ш 7ГГи TniTO Махмут; no Д 1111. 5— ДвздаЛнт n Зпјадпћ Хамид. аа За 0Ифе бифе су су даровдаровали разноврсних јела: Бркпћ МахмутШ Ттефо | Х-илиг. Ттефо 'Спахо. Чилмпћ Хасан, Диздар Сулсјмаи, Гагић Нафпја Хо Хоџпћ Мустафа, Хозо Махмут, Јаребпца Мухарсм, Јелеч Абдулах, Kjnmiih Дервчш, Bpaha Лаа-нфпВ, Mac.inh Дерппш, Смајлагпћ X. Дерппш, Huicuinh Мухарсм. Шћета Мухамед, 1,1енџо Салих, БраКа Мујчпћ, Хавала Пашо. Хафпзоиић Behirp, Ахмпћ Оома.исфешдпја. Халуллћ Ема. За томболу су даровале разних ручних радова: Мнлак Хабиба, Милак Мела;а. l’arnh Нафија. Гагпћ Caiiiija, ЛатифпТз Аземина. Л.гшфпћ Pannja, Латнфић Сапка, Латнфић Зпнеп. Латифић Емшик Латифпћ Фатима. Латпфић Арзија, Латпфпћ Ејуб. Bpunh. Иаста, Чнзмпћ Тајка, Каралвћ Када. Ће(|»о Сафета. 'Кефо Фатпма. Иефо Емнна, Никшпћ Ала, Мулалпћ Зилка, Фпрјдус Зумрута, Калулпћ Ема, Хавала Аллја n Зплха, llnpahih Рабпје. Џепар Емина. Емпна, Мулнћ Зулејка. Шерсмет Ала и Фатпма, Јелеч Муниба. Мујчпћ Kaxi»o. Пнрпја Аска1 Фехнмовић Неџпја, Љубунчпћ Дершппа, Муфтнћ Физа, ЧизMiih Хафа. Вребац Џехва, ИГахталг Henirpa. Џепџо Зпнета, ХусKirh Назифа, Tlapnja Сабиха. Дуран Мелћа п ТТлша. Чобан Зииста, Мплак Тспза, жеребпца Зејиа. Дуран Арпфагјгапца, Криnnh Ала, Хозо Халка. Шпања Азсмпна, Туфекчнћ Наила n Фнза. Чизмић Mapirja, Алшпах Зулка. Џпрло Хајрпја, Максић Сабпха, Шере.мет Знлха. Делалић Тпџа. Горушашш Хабпба, Мулић Мехмед, Дуран Ђулко. Бо]шћ Разија, Kpiranh Фата. Дуран Фатима, Дибск Мелћа. Сеферћехајпћ Хабнба. Бучо Арniija, Чобли Ханкпа, Мулпћ Емипа, Tpouh Зплха, Куленовић Haga, Хаћан Злата, Жпшко Џехва. Курбанске ножице су даровали: Ћефо Хасак. Дизд-ар Bpahn. Дпздар Мехмедагп, ЈГатпфнћ Браћа, Чпзмпћ Хасап, Бркпћ Махмутага, Фехимовпћ Ахмстага, Гагпћ Арслац бсг, Гусо Салнх, Јелеч Абдулах, Хоџпћ Мустафа, Љубупчић Емииа. Милак Мујо, Мулпћ Мехмед. Bpaha Мујчпћ, Жпшко Ејубпга, Жпшко Махмутага, Халулпћ Ибрахнмага, Сарач Арпф, Јелсч Гулејман, Знјадпћ Алвја. Календер Јусо, 257 �Гајретова забава у Санском Мос*у Дана 2 . маја ове године одржана je у С. Мосту велика Гајретова. пабава. која je са својпм успјехом како моралним тако и матернјалним премалпила све до сада одржане забаве у овом мјесту и у овој години. Om i «) велика посјета није била виђена већ одавно код нас. Просторије грааског хотела у ком се je одржлвала забава биле су већ у 8 сатп дупком пуне тако, да посјегиоци Р А З И Ј А К Р УП И Ћ ЉепоГица вечери. који су касније приспјели, нвбу ималв мјеста већ су се мо« рали задовољптп са олим на ходнику пред фјЈГОМ. 1 Ha забави je запажен лцјеп број !муслима.нки што je за ово мјесто једна велика новост. За муслиманке била су резервпсана посебна мјеста. Забаву je посјетпо г. сребки начелшшк Александар Рајковић. те друга г. г. чиновници. Особито je било лпјепо запазити наше муслтшапске сељаке из Каменграда Доњег и Горњег, 'Кијева и из још других околних села, који су својом посјетом увеличали ову лијепу Гајретову приредбу. Исто тако забаву су посјетили Гајретови прнјатељи чланови и нечланови и других вјероисповјести из мјеста. Сами програм отпочео je у. 9 сати. Kao прва тачжа био je поздравни говор предсједаика Мјесног одбора Гајрета г. Ешрефа Шабнћа, који je пажљиво саслушан и напрађен бурним аплаузом. Друга тачка декламација Њ. В. Краљу извела je на onhe задовољство Ваефија Дуљковић. Трећа тачка.: деисламација »Мајка и дјеца« извела je Анђелка. Живковић. Четврта тачка: декламација »Милосрђе« од Војислава Илића, декламовала je Шида Арнаутовић. Ове три декламације су игаведене одлично a њихов свршетак je потврђен бурним аплаузом и одобравањем. Kao пета тачка изведен je комад »Хаџн Лоја« од Бранислава Нушића. Самог Хаџн Лоју извео je на onhe задовољстао г. Ибрахимбег Церић, те му се има захвалити да je комад оставио онако велпк утисак. За вријеме извођења тог комада на многима посјетиоцима су се опазиле сузне очи. Да je забава овако успјела има се захвалнти гђици Фадшш Шербић учнтељици. Резији Крупић и г. а\ Геуфику Арнаутовићу. Вејс.илу Вајзовнћу и Реџи Алагићу, који су не жалећи труда радилп неуморно на сакупљаљу томболе. бпфеа, нродавашем улазница и др. Иото тако има сс много 258 захвалити свој г. г. дилетаптпма, да je комад оиако лпјепо нзведен. Послије програма прешло се je на оабаву. игранку, upoдају 'томболе, карата за избор љепотице и бифеа. За љепотицу вечери изабрана je гђица Резија Круппћ. Ha забави ja свирао одличан тамбурашки збор Гајретове читаонице под водством зборовође г. Ибрахима Бабића. Гајретов одбор се овим путем захваљује свима онпм ivbjn су или својим прилозима или даровпма те посјетима омогућпли овако лпјеп успјех Гајретове забаве, (која je била чисто маппфестација лнјепих Гајретовпх пдеја. Добровољне прилоге даровали оу за забаву г. г.: Хрусте Агановнћ 20 Дин., Мумин Камбер 10, Ara« БадњевтА 30, Алагић Ахмет 10, Н. Крантић 8, Зејнил Кичии 6, Оалих Карић 6, Бењамин Рајх 10, Мехмед Алагић 20, Хнмзо X. Ахметовић 5, Салих Курпгумовић 5, Марио Макиедо 10, М. Церић 10, Петар Милић 20, Огсг Скаута 10, Мехмед Ункић 10. Џафербег Бишћевић 20 . Зухрпћ 10. Н. Поздерац 10, Садик Леви 30, Н. Топаловпћ 10, Хампд Алагпћ 10, Ђуро Јончнћ 10. Џафербвг Бешпревпћ 10, Н. Чекић 5, Н. Н. 13, Миљуш Миле 20 . Заим Грозданић 20 . Бараћа Хае-он 30. Јусуф •JaK.ynohnh 10, Дјеца 4. Живковић 30. Н. Сарић'15. Химзо - Peninh 20, Мухамед еф. Бербпћ 50, Алексаидар Микеладзе 20 . Крунослав Пелнцарић 20 , Перо Гвоздеи 20 . Др. Јосип Цервјац 20 . Отоло Тодоровић 10, Српска штедионица д. д. С. MocrlihT- Ћирш^Допуђа 20 , Behnpara Хромалић 30, Ладислав Мазал 20. Стево Тонтпћ 5, Симо Зурунић 10, Перо Зурунић 20. Лука Миниго 10, Омер Алагић 10, Ввд Кукољ 20. Penmh Пашпћ Хамдија 10, Лалзо Мнлпчевић 5, Ђуро Новаковпћ 5. Јусуф Талнћ 10, Марија Ковачић 10, Др. Славко Пиштељић 40. Ахмет еф. Бплалбеговпћ 10. Хусеин ПГакић 10. Димитрпје Гавовпћ 20, Александар Митриновић 10, Мухтар из Козпода 10, Ибрахнм Шупук 10, Јово Делић градоначслнпг, Y W H- Дарови за томболу који су се састојали из ручних ра- дова: Фллпповпћ Ајпта везен петкпр, Бигаћевић Шефка всзен пошкир, Лазо Пргомеља играчку дјечију, Алагпћ Ерзумана таблет. Алагић Зарфија везен пепгкпр, Алагић Неџнја везсн пешкир, Алагпћ Ђеба пешкпр, Xy«nh Ахмет лнперпп, BnmheBiih Џафербег свјетиљку, Алагић Осман тан>пр, Паunih Peiunh Химзо папуче, Хасоп Идо ибрлчић, Шабпћ Хиба везене пешкир, Фатпма Незпревић чеврму. Чекпћ A. Нура пешкир. Беширевић Бпба везен пеппшр, Војниковнћ Зу>гра ^езеи рупчпћ. Стапболија Дершппа чеврму, Anarnh Оафа гвилеп везен пеигкир. Давид Кабнљо три разна комада, Ибрахим Незиревић мотпв п др. сввари у вргаједногтн 50 Дин., Дуљковић Фатпма везен пешкир, Агаповпћ Бисера ве- Д И Л Е ТА Н ТИ ГА ЈР Е Т О В Е З А Б А В Е У САНСКОМ МОСТУ од 2. маја 1931. год. �зеиу марамнцу, Хаџахметовић Ајша мотгев. Вајзовић Емина лијеп пешкир, Вајзовић Шефко пудер коти. Кљуњић Фатима пепгкир, Курбеговић Ханифе рупчић, Арнаутовић Тпфа везену марамицу. Арнаутовић Раоима таблет, Курбеговпћ Иза везен рупчић, Агл-новић Госпе везен рупчлћ, Талпћ Златка пешкир, Хаџиахметовић Земка свклен пепгкир, Хаџиахметовић Зејнеба свплену везену марамицу, Kapah РуЈка везен рупчић, Kapah С. везену марамицу. Kapah Зумра сввлену везену марамицу, Kapah X. везену марамицу, Елаезер Леви 500 ком. дописних карата. Јово Милинковић кгр. кекса, Исак Атијас кутију разних предмета, Мвлан Мвјатоваћ дузаау коверти и папара, Зурунић Перо 1 дозу. Раде Кокановвћ боду коњака, Маринковић Бошко боцу круагковца, Јово Делић у мјесто предмета 10 Дин. у готову, Неџпја Хаџиахметовић везен рупчаћ. P arnu д о б р о в о љ н и при лози Гајрет за Припози курбанских кожица из Коњица Мјесни одбор Гајрета у Коњвцу дозкачио je Гајрету Дан. 580.— као приход курбажжвх кожвца, сакупљеиих ва Бајрам. a које дароваше гоопода: 3 кожвце дарова Емввбег Бегташеввћ, no 2 кожаце: Мехмедалија Хаџић a Смајллбег Косовац; no 1 кожицу: Кздцшбег Бутуроввћ, Мугтафа f i r ­ mah, Хамид Џумхур, Мустафа X. Хусеиновић. С»битага Кадић, Омербег Arah, Смајвлбег X. Хусеиновић. Идрвз Бехрем, Авдага Прохо, Али еф^ Оалахкадиј!,' Рагибага Прохпћ. Мујо Kapaл uh, Ћамил Бубало, Шукрија' Алагпћ. Јусуф Хаџић, Мехо Соколовић, Ибрахим Бегић, Оулејман X. Зукдћ. Хилмо Сунагић, Зијад Бегташевпћ. Сулејмаи [^ф^Оожолрвић a Сабвт Превљак. даровптељ Оакупљачу г. Емпнбегу Бегтаотевићу топла хвала! Прилози курбанск! жица из Бугојна Мјеснт! одбор Гајрета у Бутојиу дозначио je Глапном одбору Дин. 537.50 од сакупљенпх тг проданих куроаиоких кожвла., a које дароваше гоопода: 2*кожнце: Ахмрд СадикоBnh. no 1 кожвцу: Идризбег ИдрпзбегоВџћ. Хамднја Мутевелић, Мухаремага Караџа, Аеимага ,МанџиК Ибрахимбег Сулејмаапашић, Раифбег Сулејманпашпћ, Сабпра xs Бушатлија. Хаџи Ремзнбеговица, Мулага Бећвроввћ. Мехмед Мутевелић, Ибрахим еф. Хаџлахметовпћ, Хакл еф. HvMaiiKi.inh. Harni еф. Kypnh. Хајдарбег Руотаипагаић. Сулејманбег Карабег. Салих еф. Чеиало. Абиш еф. Учамбарлић. Алвбег Рустанпаuinh и Реџеп еф. Xernh. Оакупљачпма п племенатлм дароВ)\тел>ама нскрена хвала! Осам тога дароваи1с у иарави курбалоке кожице; no једну говеђу: Мулага Kaaah. no дввје браввје: Хасан еф. Татарагић. Мухамед Музафераја и ИбЈжхнмбег Зечевић; no једну браввју: Абнд Фртуна, Мехмед еф. Чесоваћ, Мустафа Џафвћ. Мехага Kanapah a Салихага Сарачеваћ. Кожвце су уновчене за Дин. 320.—. Мјесто курбансках кожица даровашр у готовом Дин. 50.—: Салем Ханџвћ a Двн. 20.—: Мухамед еф. Ахић. Бајрамски првлози укупно взносе Дин. 1.090.— Ha рачун бајрамеких значака дароваше: no Дпн. 10.—: Др. Хајрудиа Џа minornih. Хамдија Тахмапгчпја, Џевдет Хоyah a X. Нуманжгић; Дан. 5.—: Мухамед Музафервја. Даривање Курбана Гајрету у Сарајеву Првлаком прошлог Курбан- бајрама, своје курбаае дароваше Гајретовам внтернатима у Сарајеву г. г.: Др. Авдо Хаоанбеговић. Рашад . еф. Ра,шидагић, Асимага Арславагаћ. Хајрудвнбег Капетановић, Неџадбег Сулејмавпашпћ a Азиз Сарић. Умјеслд курбана у нарави дароваше Гајрету пралоге у ибвцу r. r.: Др. Хамдвја Карамехмедоввћ Дан. 1000.—. Мухамедала Музур Дан. 500.—, Ибра.хим еф. Хазнапиреввћ Дин. зоо.—, Шецпф сф. Арнаутовић Даа. зоо,—. Атаф еф. Гоч'о Дан. 300.—. Хазам Kpexah Двн. 200.—. Др. Хајрудан Џднановић' al>Bir< oi;or Дав. 200 .—, Муааб Грцаћ Дин. 200.—, Хусејн Каавћ Дан. ion.— a Јозеф Кдмпус Дав. 1150— Свама племенитпм дароватељама топла хвала! Бајрамски прилози Бјелимића (Коњиц) Прва дан Хаџп-Бајрама сакупллп су r. r. Пирбублло Куртовпћ Ферхат, Трнка Рашид n Tanonuh Халид _ i fioo.— Дин. a то: за рагпродатв бвфе Дан. 317.—, )бровол>ввх лралога. које дароваат: Прохић Ћомнл, трго•д Дин. 100.—. Оврбубало Ра-швд Дин. 53.—. Куртоввћ рхат Дпн. 30,— nj Н. Н. Дин. 10.—. За продане блокове (з*Гајрртове пии-ле«) гакупљена je евота од Двн. 90.Дароватељпма најљепта хвала! Добровољни прилози из Умољана (срез Коњиц) Госп. Мехо Бандић сакупио je на Курбан-бајрам у Умољанама Дпн. 350.—. коју своту дароваше (горпода: no Дин. 2 0 .— : Хамид Шмук. Ахмет Џехан и Салпх X. Myoah; no Дин. 10.— : Халпл Кереш, Авдпја Чомар. Селвер Ђикић. Јусо Чомар, Дуран П|г«џо. Зејнил Аљовић. Ариф Ллжчин, Салих 'BirKirh. Алпја Трешњо. Алија Хабпбовпћ. Мугаан Чомар. Авдо HrMirh, Халил Ђггкић. Мујо Жилић. Омер Фатић. Дерво Мцлишпћ. Мехо Фатић. Оуљо Милишић. Адем Банлнћ. Мујо Бандпћ, Алија Бандпћ. Алпја Фатић. Алија HaHtijih n Оуљо Mn.uminh. Прилози курбанских ножица из Високог Прилози Гајрету из Јабланице. Мјеошг одбор Гајрета приликом Курбан-бајрама оакупио je слвједеће прилоге: Kao курбан Гајрету даровала су р.чнједр4ћа гоепода: Др. Хајрудвн ilamiiHOBiih банавааски љекар Дан. 200.—; Незиpara X. Нумаиагић трговац.. Дин. 200.—: Хамдија Тахмишчија, cjiecKu судија, Дин. 200.—, и Џевдет Хоцић. геометар Дкн. 100.— Госп. Бећир 3eho. начелнпк општине јаблакпчке. еакупио je за Гајрет међу овојим прпјатељпма прплпком Курбзлбајрама своту од Длн. 564.—. Хвала л жпвпо! Прилози из Маглаја Лрллижом Бајрам-намаза oaiKynao je Мјер-нн одбор Гајрета у Маглају придога, и то: Jesam li podmirio dužnu pretplatu? 259 �Г. Ибрахпм Чојвап и Мехмедалији ЈТокмић ире.ч Курпгумлијом џамијом Дии. 123__; г. Ибрахпм Крзић и МехмедАлијц Omijiih нред чаршијоком џа.мијом Дии. 118.75, г. Gyлсјмап Мурадбашнћ пред Фазлипашииом џамијом Дкн. 23.— u г. Хусени еф. Имамовић, пмам нз Рујинце, Дшг. 60.— , укупно Дип. 324.75. Оспм тога убрано je од бајрамскнх зиачака »Бајрамлук Гајрету« Дин. 153.— Сакупљачима и дароватељлма топла хвала! Прилози у курбанским кожицама из Комарана Прплшком Курбап-бајрама сакупио je Мјеени одбор Гајрста у Комаршгу пред џампјом Дин. 70.— добровољних прплога, a од дарованпх курбанс-кпх асожица добно je Дии. 2 S0 .— које дароваше господа: Бјелак Мугао, Хаџо Бјслак, Дедо Бјелак, Мехмсд Бјелак, Махмут Ралчапнн. Руигид Рапчашш. Селим Рапчангш. Абнд Рапчашгн, Ђуле Ралчаннп, Шерпф Рапчашт. Хашпм Рапчанпн. Сннан Козпца. Осмап Козица, Оулејман Потурак. Нухо Томбпл, Најнл Туричић, 3cho Турlamiih, Џапко Бакопић. Дерво Башовић, Ћале Башовпћ1. РаiiiiE-д- Нуковлћ. Хајдар Нуковпћ, Хакпја Нуковић, Хаџо- Трељсввћ. Фејзо Прел.евић, Етхем Прељевић. Прилози из Шпионице У .кругу својих пријатеља зн вријемс Курблn-oajparfa расиродииао je претеједкик Мјсеног одбора .Гајрета у- Шшгоницп Гајретовс значке »Бајрпмлук Гајрету«, од i;6jnx je добио Днн.,75.—. Хвала^ Прилози из Гацка Прнлнком Курбан-бајра-ма Шеснл одбор Гајрета^уТадку'. рагпродавао je значкс »Бајршлук Гајрсту« u /umifo Дии. 136.—, коју je одмах дозиач n Тла вноГодб^ру■ / Племешгтим пршп ira a n ra jm пекрена хвала! / , Прилози’ из Челинца Први Дан Курб«ш-бајраМа увупно je лолјереплк Гајрста у Челинцу (орез БаљалукдХ 'г. Селнм ШабалопнН споту од Дин. S4.—, ноју евоту дароваше rocinraa: во Див. 10.—: Адевија Тетарић. Злата ТетарлК Хаиа Тлувпћ, Хпда Шабаноnnh, Злата Незнревлћ. Рештгда Незпреввћ. Шемса Незпреu iilr' л Оафет Шабаповић; no Длп. 2;— : Мухелифа Незиреniih u Хава Незпревпћ. И оввм путем вовјсренпк.^-као^г .^адватељпма пскрена благодарност'. Поклон Гајретовом конвикту у Бањалуци Бое. Дионичко Друштво за искоришћавањ!? дрвеха u иогон иаршгх nii-'iaiia у Бпвалуци, даривало je бјИћалучком коивикту cBdiKor мјесеца no двоја кола буковпх огпадака. И oBiiit иутем пека je тоила хвала управи сиомснутог друштва, a нарочито претсједнику друштва г. Макеу 'ВуркопнНу као и дирсктору r. Мироелаву Внлхелму. О с т а л е Г а јр е т о п е п и јс с т и Утемељач Гајрета из Коњица Прнје нског врсмена уннсао сс за члапа утсмсљача у Кои.ицу г. Ибрахим Гавраповић. ветерлнар, коме ir ono>t приликом тонло захваљујемс! Гајретова предавања у Коњицу За врнјеме Рамазала одржао je Мјескп одбор у Коњнцу 3 иредавал.а и то вјерско предаваше ло »г1свеиру«, a друго »0 Словеннма уопће a- лапосе о оонивању Југославлје«. Држава н њихов игторијеки зиачај до Оолобођсња no г. Атифу Диздаревићу. шк. управлтсљу. Треће лрсдавање одржао je о сузбијаљу алкохола no г. Муггафл Креси, учитељу. Прсдаваља су одржавана у Гајретовој читаоници, те je код сваког било нркеутно no 70 чланова. те je уепјех био врло добар. Рад Гатјретова' одбора у Рожају — Подизање Гајретова1 floWa Мјесеца апрпла протле годнне основан je Мјеени одбор Гајрета у Рожају п одмах отпочео с радом, a првенсгвено je прпступио пзградв>и једне скромне зграде за Гајретов дом. Одмах се je пристуннло поелу и прикуиљању прилога u помоћи радне снате. тс су тим радовнма били за пско вријеме обустављепи пословл око уписивања чланова п прикупљања чланариве. У мјееецу еептембру отпочело се je оа зидањем л .данас се дом валазн neh лод кровом од цријепа, пруим^ кровом такве врсте у овом крају. Овај дом je једна окромна зграда, иамлјељеиа. за позоришну салу, читаоннцу n сакупљаље народа уопште. Обз11ром на мјесне прпликс, Дом he, ако <-е iforiie урсдвт 1Г>у,11утраиш>оет, моћп д «1 лотнуно задовољп потребе ва]>ошице ii околине. Потребно je било много напора л матерлјалних жртава дн се дође до к 1>ова, али благодарећл разумкјеваљу од стране чгарода ппак се успјело да се стави кров, који je било и сувише тевисо претератп на товарећим коњпма, јер тамо пема коп.еких нутева. Земљпигте, камел, вијссак л дрвеи5рпју добло je одбор бадава, a осим тога сакуп>ено je око 22 .010 .— динара добровољлнх лрилога. Ради довршеља дома потребло je још око 25.000 дннара, алл будућл je народ слромашал, то се ne можс влшс иа п. рачулатл, већ he се морати u даље наетојатл срсдства л лздаткс покрити прлкупљаљеем прплога, јер питаше доврuieiba дома лајважнија je ствар, јер ако ее on ие догради и док се не доградп од организације одбора не може се мпого очскпватл. Будући се у onim крајевима mije знало за Гај1>ет, то je одбор наллазло на несавладиве потспткоће, a било je л таковнх елемената којп су кварллп на свалом кораку, алл je л та акдија на крају сузбнјела, ма да je иаппјела иуио штете како за уппслваљс члалова тако п за лодлзал.е дома. Одбор he се обратитл и Kp. Балској улрави за n-injcелу noMoli, јер без помоћтг sropahe дом оотати дуже времеиа иедовршеи. Прплогс за дом даровав1е слнједећи: Дил. l.ooo.—r Мнљан Радољнћ, пенз. из Подгорицс; no Дни. 5.00.—: Мета Mypnh, претеједнкк олштпле Бншевске; Дешо Hoiuih, претсједиик општлне Ибареке, л Илија Зечсвпћ. индустриј^глац лз Рожаја; no Дин. 400.—: Шаоовпћ Хуеепп, лидустријплад из Ибарца; Шефко Behnpanih, Хакија Фелећ, IITeho X. Алагић; no Дин. 300.—: Чедомир Павловпћ пз Београда, Адсм Хаџић, Шефко Arnh, Мујо Зејнелаruh, Химо Фетаховпћ. трговац пз Рожаја; Мустафа Софтнћ. ескретар шср. суда; Башо Љајпћ, ПТабап Дадић нз Ибарда, Panira Зсјнелагић, Мехмед Даутовпћ, Рашид Хаџић из Батолића. Жујо Дацнћ no Банџова и Бајрам Мујовић из Бато- Члан Гајрета свјестан je члан своје заједнице 260 �3. извјештај благајнпцс лиКа; тго Дин. 150.—: Саднк Хаџић, Ампр Сутовић, Рћџо Зсј4 . подјела разрјешнтгце гтаром одбору целшги, 3ehnp Љајић. Алија В. Дацић, Реџо Алија, Кадркја 5. бирање новог одбора и ДациФ. Poico Ншсч, Рамо Даутовић, Јусо Arnh, Жујо Дацић. е. свентуалпје. Ајст Мурић Сефо Хот, Медо Ђозовић и Адем Куртагић; ио И ако je напге друштво тек основано прије годину дапа Дии. 200.—: 3eho Агић, Абаз Кадровић, Мујо Шутовић, Авииак je рад иетог био обилан a ir корист како ћете из извједул Фстаховић, Ха.саи Хукелић, Медо Пећанип, Арслан Хаштаја тајнице и благајнице чути,била je прилично велшса.те џић, Ofio Дацић, Ибиш Зекић, Реко В. Даутовић, Ајдин A. Дацић, Суло Агић, Мета Б. Дацић, Садик Дацић, Заим Хаџић, Садик 0. Дацић; no Дин. 100__: Смајо Кадровић, Емин Тарханиш, Фиодор Дпорников, Шпиро Стешевић, Милан Дрљевић, Авдо Куртагић, Ибиш Дедеић, Хусеин Мујовић, Адем Л.ДациИ, Ооман Цлкотић, Милан Попадић, Тафил A. Дацић, A k o Даутовић, Саид Дацић. Тале Ј. Дацић, Арслан Зејнелаnrh, Хусеин Никч, Хафиз Даутовић, Медо Фетаховић, Бајрам Љајић. Вуко Дрљевић, Бајрам С. Дацић, Иљаз Кадровић; ио Дин. 50.—: ТЈоле Раденовић. Селим Зејнелагић. Зенун Дацић, Истреф Вукељ, Гаљо Т. Дацпћ, Аљо Зекић, Рамо Дацнћ,. Хајро Бралић, Фазлија Хоџић, Мурат Нокић, Арслаи Миоин, A. Дацић. Шефко Зејнелагић, Дешо Халиловић, Зећо Халиловић, Махмуг Латифовић, Пашо Даутовић, Дука Хагошгћ, Керо Бралић, Рамо Дацић, Шабан Љалић, Дано Хисовић, Аљуш Мурић, Ахмед Мурић, Ешреф Фетаховић, Хајро Бралић, Бајрам X. Мујсвић, Мустафа Демнћ, Мухарем Хаyiih, Рамо Б. Фејзић, Зумбер Хасовић; no Дин. .30.—: Халит Кошутић, Хајрадин Mypnh, Лемо Мурић, Смаил Мурттћ. Халит Ђозовић, Заим Омеровић, Вејсељ-Дацић, Јониз Салихоinih, Џибо Усић, Џемо Кајевић, Иљаз Дацић; пр Дин. 20 .—: Хамид Јабланица, Салих 3a«i, Ариф Већрр Мурлћи, Хако Arnh и Фазлија Реџеповић; no Дин. fro.-r^ Мурат Јусо Бека, Арнф и Елмаз Мурићи, Зарија Јоковић,' Радисав НешовашК' вић, Бахтија.р Дацић, Зека Дацпћ, Ајро) МуриКМимо Љушо, Ајрадин и Зунун Мурићи и Д^ ш<јн ЈСирић. Дин. 500.—: Јакуб Кардовић; Дин. 350,—ј: Шшгро TlejauoBiih; no Дин. 80.—: Дешо Дацић и, Раде Кастратовић; no Д јгн. 70.—: Тафил Матовић и Муреел Љалић; no Дин. 60.—: Мета Режовић, Рустем Вукељ, Фето Дацић и! Химо Реџеповић; no Дин. 40.—: Ајдан ЂозовИћ. Рагиб 'Бозовић. Неџиб Фејзић. Из кметије Среџани Дин. 75Q.—, a из села. Калача Дин. 1290.— Предн.и прнлочи најбоље показују са колико je вољс п жртава народ потпомагао акцију Мјесног одбора Гајрета у Рожају, na и ошш путем Главии одбор се ^јтоддије захваБивши питомац и питомица Гајрета, a сада млади радници л.ујс како сакупљачима тако и плементтгм дароцдтел.нма' Успјешан рад женског Гајретова одбора у Брчком — Прва скупштииа и избор новог одбора — 11рва скупштииа женског пододбора Гајрста у Брчком одржапа je 4. априла 1931. у згради Мектеби-ибтидаије у Брчком. Дневни ред: Отваран>е екупигтнне са (говором подпредејсдпицс гђс Рабије X. Мехмедагнћ сЈшједи: Поштоване rocnobe н гоенођпцс! Kao подпредејсднпца женоког пододбора друштва Гајрст имам даст, да отворим прву редовпту главну скупшпшу и да поздравим у имс пододбора све лрисутне чланпце. Дневпп ред главнс еаушитпне je слиједећи: 1. 013)арање скуншпше 2. извјештај тајнице Гајрета, г. Др. ИБРО БРКИЋ, љекар из Мостара, и гђица Ђ А М И Л А ХОЏИЂ, учитељица из Јајца, вјенчали су се на Курбан-бајрам, 1. маја 1931. год. у Јајцу. Срдачно честитамо! се ладам, да he и нови одбор, који буде биран радпти још мпого боље н на концу идуће годнне показати још всћсг успјсха. Дужност je сваке нае, да ово друштво потпомажемо, јер иомзжући Гајрет помажемо сами себе, пошто од пашсга рада имаће nama ;цеца у будућиости спгурне корпсти, Преддажем, да се са овога збора осим пзвијешћа na Главии одбор упути п једко писмо на предсјсшпса друштва у Сарајеву, r. Др. Авду Хасанбеговића, подбала, у којем ћемо му се захвалити ua н.еговом раду, као досадашњег нредсједишса и да га замолимо, ;ia и даљс у истом правцу ради. на корист mune исламске заједнице. Живпо прсдсједник! (Жнвио!). Особиту захвалу ду- Рад за Гајрет рад je за добро свију нас 261 �5. НакоК извјоштаја благајипцо Меоруре -Кучукалпћ, гујсмо cnn lmiiroj ирсдсјсднпци госпођи Каитарџић, која je и поднредсједпица гђа Рабија X. Мсхмедпгић чпта упућоно ,и;о спријечеиа својпм озбиљнпм кућним пословнма нашо пиомо главиој скупштини, иоје je писмо уиутила. предсјсддруштво овако мудро н корисно водила. Живила! nnmi тђа Емира Каптарџић, a које пиомо гласи: Такођер иека je хвала одбору друпггва Ислахијјет, које нам je пршпгком нашпх сијела дало драговољно своје просторијс Женоком пододбору Гајрста, Брчко. Ha прошлој нашој конститупрајућој с.купштини ппапра(бурип аплауз: Жпвила подпредсједпица). иа сам за предсједницу нагаег друштва, коју сам част до 2. Изабпрање прпвремене предсједнице, тајш те u два данас и обнашала. Много пута. сам иагласила дд са-м овим верифпкатора запигсшгка. За привремену предсједннцу одаизбором у врло нсзгодан положај стављена, јер моја старост, брапа je гђа Спдбера X. Мехмедагић, за тајницу гђица Мурукао и велика запосленост недозвол>авају ми. да се друштвевета Хаџиалнјагић, a за верпфикаторице заппсннка гђе ХануniiM иптересима вигае посветим, na да с тиме ne би nainc Mirua Едхемовић п Ханумица Кучука-лпћ. Исте се примају.. друштво трпило, a да даднем пагапм млађпм марљивијим и 3. Иза тога наставља тајнпца Гајрета гђица Паша X. Мехспособиијнм мјеста, захваљујем се na части предсЈедпицс медагић врло кратак преглед овим рнјечнма: нашег друштва п молпм наш одбор да ме дужпости разриПопштоване rocnobe п госпођице! Частн ми je као тајница женскога пододбора Гајрета у Брчком извијестичн Вас о јеши. Не бјежим од паше псламске зпједнице и изјављујем слпједећем раду нашег пододбора у прошлој 1години. Одкат. ла са-м спремна као одборница п надаље у нашем дпуштву je жснски пододбор оеиован схватпо je своју дужност озбиљеарађивати. Уз м. селам — Емира Каитарџпћ. ио ii радио je у свнм могућим правцлма у корист друштва 6. Госпођа Авиија Буквица која се захваљује одбоРУ Гајрета. Пододбор je одржао у протлој годпни 13 сједница a највише предоједниди која je радпла п ne жалсћи труда н иепрестаио je стајао у вези са средшиљом управом у Сан гости joj .се зпхваљују уз поклике »Живила предсједиица!« рајеву. Надаље je одржао један мевлуд. једал теферич и ;ша Н а^љ е наставила je свој говор са ријечима: онјсла. Hania преппска са Главплм одбором у Гарајеву, 5 ПсЛптоване хапуме! Пошто je данас прва главпа скуппрелоручепнх ллсама п 3 обична са којим смо лх тачпо^пштипа Гајретовог жепског пододбора то од данас ттреетајс рпд впјсстпли о лл.шом раду. Пододбор je пспословао ттоттгпру' доса1дашн>ег Пашог одбора п данас се треба да пзаборс повп од Главпог одбора од Дип. 2 .000.— са којим је ловцем- одјеодбрр.^матрам да je дужност. да се у име свију чланица одncuo 40 дјецс. (Бурпл аплауз: Жлвила тајлпца!) борница п у mre своје на првом мјесту захва-лим нашој по4. Поелијс лавађан.а тајппце ист^вилц je свој говор штованој прсдсједницн гђи Емирп Каптарџић noja mije awi.лила труда око рад^Ковог друштва као што mije жалпла да гђица Месрура Кучукаљкћ досад^ња ,благајлица жепског пододбора са рлјечлма: свој и новчани ирплог даде кад смо то год затражили. У Поттовале rocnobe п госпођнце! Част мп је7 укратко 'NncTO доба сс пајљептпе захваљујем и осталим одборпицама подлпјетп Вам стање п кретање|друштвсне благајпе за пронаЧдосадаиџвехЈ, н>иховом раду и молим вас све да н па-даљс шлу годнлу 1930. и ова трЈЈ/мјесеца 1931. г. п то како ечираднмо п уздржавамо ово друштво. Гајрет je паше друштвои једл: Укупла члаиарипа за-год. 1930. нзноси Дин.2.604..г1О. помаже само нашо сиромашне ученике и ученпце да дођу до за јалуар, фебруар rf'napT 1931. год. укупљено; je jfriaHipiine коре хљсба. Имамо и одбо^ женски Ислахијјета и ja би жсДлп. 850.—, од неклх чланица укупљено je КјшифшШ з* лила да ова два nama жекск.а пододбора ра.де заједпо r да 1931. год. члаларппе Дин. 231.—. 4. апрнла 1930. г. na дал ce мсђусобио потпомпжемо na који ћсмо начии миогу e;i|ioослутка пашог пододбора прлмило се je од бивших повјврстињску сузу да утаремо. Прн дапашњој скупттини молпм лнца у mic члаларилс Дин. 252.50, према томе укупни прнВас све да пјто бол.е и у будућој години порадпмо што Je хпд за члаларилу износп Дин. 3.998.—. Надал>е прикупито за напрадак n ерећу евију нае. Сшгма Вама хвала на o -hik m je прплога прилшсом скупштино. Мевлуда. теферича n ла заузимаи.у и живнле! Ha то су еви клицали: Живпла! евадбп уочн itiie код гђе Кантарџић н прлликом два сијела Послије нсцриљеног. говора нрелази ce na биЈшн.е иоГајрета укупло Дил. 3.943.—1'добровољпп прллог од гђе Кинвог одбора. тарџић Дпл. 500.—, добровољнн Рри.чог ф гђе Требинчевић 7. Изабира. ce иовн одбор. Изабирап^ одбора извршеио Дил. 100.—. Прсма томе свеукуплл прлходп,.зиједно са члаje акламацпјом. У одбор изабране су олиједеће rocnobe n иарплом лзлоое Дип. 8.546.—. госпођице: И-здатцп се састојс из слнједећшс Ктавки: исилаћено дјеПредсјодпица: Нафпја х. Кучукалић: подпредсједица иојцп за убкраљс члаиарине, исплаћени тјкилковл oko МевТахира х. Едхсмовнћ; тајиица: Авпија х. Вуквица; благзЈпплуда, теферпћа, два. снјсла, псплаћели калцеларпјокн троца: Шухрет х. Ајановић; одборнице: Имира х. TfnHTapi.mli. шковп и друштвепе сллкс. надаље поелато- Главлом одбору Шерифа х. Трсбничовпћ, Пембе х. Хацпалијагић, Рабија х. у Срајеву ла четнри пута, укуппо излоси Днл. 6.3 4 9 .—. ИсX. Мсхмсдагић. Ифст х. Глинчевић, Зумрут х. Џафербсгопић, плаћсно за одпјела п обућу гласом рдчуна 38 сироманших Ешрсф х. Новалија, Зпнет х. Гавраповић, Хапумица Едхемоучслпца п два курбала према одобрењу Главног ошобра a вић, НсоЈгнја х. Дсдић, Зинега х. Мујаповић. Месрура Кучуглаеом псказа Дин. 2 .000 .—, дакле свеукуинп иодатци изкали}1. Ханумица х. Зејчировић, Паша х. Мехме1дагиЈ1, Сслосе Дпп. 8.349.— . , лима х. Кадић, Зокија х. Хаџихасапефепдић. Према то.мс када свсукуппс издатке одбијемо од свеукупИстс ce примају и скупштлна пх ердачпо позд!твл.а. ипх прлмитака остаје да са далагап»им далом ттмамо у блаГђа Нафнја х. Кучукалић захваљује ce лрисутннм iuv rajim чпсто Длл 197.—. избору предсједиице друштва Рајрет. Ирпсутнп кличу: ЖпДозволнте ми, ла Вао још пзвијестим, да данас имамц вила! so члалица ш> Дил. з.— мјесечло. 19 члаллца no Дил. 5__ Гђа Авнија Буквпца предла1жс да сс гоошаљо брзојашш мјеесчло и 4 члалпце no Дин. 10,— мјееечно, то јест укупнц поздрав са скупштине г. Дру Авди Хасанбеговићу, ирсд103 чланицс. Моли.м, да rc овај мој изијоштај уведе у заiiiiciriiK u да мн се разрјешница подијелн, a ja Вам ce захваљујем, na досадатп.ем повјерсљу, хвала В-лм. (Бурни аплауз: Жпвила!). ТТослије свршстка говора предоједнпца: je прегледала е-ве досадаши.е бпљсшке и бнл»сашла je, да je свс тачно са. потписом иредоједннце и тајнице. IУписујте даљње добротворе ј I 262 и утемељаче Гајрета! I �сједнику Главног одбора Гајрета. Присутпи једаогласпо прнмају. Браојав глаои: »ДРУ Авди Хасанбеговићу, иредсједиику Главног одi'iopa Гајрета, иодбапу Дринове баиовине у Сарајеву. Са скуиштиио жешисог пододбора Гајреха у Брчком уиућујсмо Вама, као иродсједиику, и цјслокуином одбору иаше искрене поздравс.« Пошто je иецрпљеи диевни рад то предсједница закључује данатњу скупштину. МесцП одбори Гајрета захвал>ују се и овом прпликом свшма оиима, који оу евојим поклонима прндонели, да хомбола буде овако богаха и леиа. Повјереништво Гајрет у Цазину упутило je uBicMa нма&шма, мухтарпма н метевелијама среза Цазинског допис слиједећег садржаја: »Како Вам je позиато крајем овог мјесеца наступа Курбан Бајрам, a како су муслимани (муслмм&нке) задужешг да кољу вурбан уз ове велике дане и да подијеле међу своПрилози за томболу Гајретове забаве у Бањалуци је пријатеље, родбину и сиромахе поменухн курбан u курТомбола Гајретове забаве у Баљалуди имала je неколибанске кожиде хо je доље потписани одбор донио једногласiM) охотина згодихака. Све те ства.ри даровали су друштву ио закључак да и Вас оиомену на дужност еарадље са начлаиови и пријатељц Гајрета. ма за Гајрет, a Ви ћете се одужихи Гајрету химе шхо hexe Велик број лоиих ручних радова icao јастука, милијеа, пописати све оне којн he у Bauieu џемату хој великој Боручних радова рађеиих са златом као пешкира бројем вежнјој дужности удовољнти, тсурбан заклати хе да би кожицу зених, чеврма; лепи поклони овдашљнх трговаца, привласа свог курбана предали Вама за наше једиио и спасоносно чили су у излозима пажњу грађансгва. друшхво Гајрет. Од предузећа са огране ноолали су лене поклоне: »ЛиГајрех, io je како Вам je познахо наше друшхво, које иак« трговина мешовите робе, Загреб; »Мерима« творницасаваогштава - и одгаја наше хиљадама муслимапске млндежн иуна, Крушевац; Хинка Франка Синови, За-греб. (оирохиње) jmco no нашој држави хако и no ваии како овјехОд овдашњих трговаца и заначија дали су лепе стварн ^ску хако'и вјерску иителигендију. фнрме: Уједпо апелујемо na Вас као пријахеље Гајрета да иоАфган Хамдија, трговац; Биберић Нсџиб, злахар;-Bp tред сдкупљања кожнда, одржпхе предавања о Гајрету na мер, алокетар; Цнсари и друг, дрогерија; Цвјетан Милан, . уобичајепо вријеме за врнјеме Бајрама nanasia и да украхко трговац; Димитрнјевнћ Јово, трговац; Димлхријевић Коста. изложите Гајрех, његово дјеловање у просвјсхио-културпом трговац; Димвтријевић Pajiio, трговац; Фишер Емил, тргои пад1Гопалном ногледу од оснутка до данас. вац; Ивезић и Кољевић, трговци; Ивезнћ Иетар, трговац; Надаље молимо да ue остане и онај uojn није дулаш Браћа Јажшић, књижара; Јовић Звокш}, кљижара; Јовичић,, кла^И\курбана a желио би да дорринесе неку новчану покафана »Босна«; Мирковић, апотека; Пољокап X. Исав, тргомоћ Гајреху, да би иза Бајрама намаза пред џнмнјом провац; Пољокан Саламон Хаим, трговац; Радочај^Милан/апосергију/Д^хај ^добровољни прилог са сппском даровахекар; Шиицлер и Кон, хрговци^У^еновпћ Душан, ijfei кожица донесехе и предахе повјерепику Гајрета Хасаpa; Узелац кљижара; Вујић Љубо, трговац. .Јромановићу, начелнпку општине Цазинске. Осим ових трговаца лепе су поклоне дјиш и гс Молимо Вас да би иза клањања Бајрама објавпли свпм 'Вумрукчић Фатнма, Хаџихалиловић, Пољокан Ана t ». , Мухаремагић ^сим L [И ЈШ 1 муслимапима да he бнтп велижа свечаиа Гајрехова забава у ' Од ручнш радова зш ж ж е.гсу mm и=Цени: ј « „ . Ц « го с и о ђ a : Пејзан Ф ати е/ Казаз Х з Д ч ц с , M .imjM h (Јултаиије, Муфхић Наџије, МујезшшииИ Субхије, ПитаЈ Зелфе и госпођида; 'Вумишић Фахиме, Хусеђиновић Шнде, Карабеговић Аише, Ковачевић Назифе и Табаковнћ Арифе: И е ш к и р и б р о ј е м везенн са златом п свп.лама го'■иођа: Ћејвац Мнне, Ћејван Зејнсбе, ''Галијашевић Аише, MOpinmu'iih, Ибрахпмбеговић, Кајтаз Атпфе, Ковачевић. Салнхагић Ифакат, Вехабовић Алије. М п л и ј е и г о с n о ђ a: Џшгнћ Сеније, Хаџнхалиловић 'Лслебмје, Ма.глајлић Ћамиле, и госиођнца: Галијашевнћ, Кулсповић Ифехе, Маглајлић Субхнје, Силахић Мућелефе, Зембо Аоиме. Ч е в р м е г о с п о ђ а : АлихоџпИ, Баххијаревић Миие, Деднћ Мупире, 'Вулбеговпћ Оубхнје, Гушић, X. Дедаћ Халиде, Хаспћ, Кадеиић, 1£араселимовнћ Паше, Крајншннк Тахире, Мемагић, Мујезиновић Мупнре, Суљшћ, u госпођнца: Целпћ Зухре, X. Авдић Асиме, Ковачевић Рабије. К е р a н е ш a м п ј е: гђе Џинић и гђице Филиповић 'Вамиле, свилена кошуља гђе АрсЈШхагић 'Бсхве, дек.пца гђице Бурнћ Каде. Ооим ових наводеиих отвари био je joiu велнв број леiinx ручиих радова и поклока трговада, чпје би набрајањс одузело мноп-о мссха. “ * • «*"* • *"»■“ » 8 И “ ■ “ “ “ * БаЈР*“ ^ В“ ■*«»« Ц a з и н, дне 20 , априла 1931. год. Ћоралић Хаоан грунховничар, в. р.; Козарчананпп Мехмед грунт. директор, в. р.; А|дилагић Ахмед баксвк вијећник, в. р.; Темцц Хакија пол. чин., в. р.; Т1смалоп1111 Ахмет зваинчиик, в. р.; Торомановпћ Хаеап новјерспш; Гајрета, в. р.; Јахслћ X. Мехмед, шер. суднја, в. р.; Градашчевић Узенр ше<ј). пор. управе, в. р.; Бешлагић Назиф суд. офндијал, в. р. Поздравне депеше претсједнику Главног одбора Гајрета г. Др. Авди Хасанбеговићу Теслић: Учесници Гајретове ванредпе скупшхине за пзбор мјеоног одбора хопло поздрављају 1'лавии одбор a иарочихо уваженог прехсједппка господина доктора Хаоанбеговића. — Повјереншс Гајреха у Теслићу: Мехмедалија Ханџић. Цазин: Са велике Гајрехове бајрамске забаве у Цазнну на којој се je макифссховала свијест, бићу слободан да Ва.с у нме свих чланова и прпјахеља Гајреха поздравим са жнвно наш ирехоједннк 1'лавног одбора Др. Хосанбеговпћ! — Повјереник Торомановић. Радом за Гајрет будимо наше снаге и стварамо бољу будућност 263 1 �Шабац: Новоосновлнп Мсони одбор Гајрета у ГОапцу поздрааља свога ирстседиикл a прско њсга и све one који раде на узвишеним идеалима Тајрста, — Иретседник Миливоје Исаковић; секрстар Махмуд Машовић. Чланошг Гајрета окупљеии данас на другој мјесној окуиишши, цнјенећи дажшу Гјкшног одбора иапрама овог мјеста изказују од срца своју благодарност и иоздрављају Главнп одбор са вођом Др. Авдом. — Претиједиик: Сабит Хозић, трговац. Котор-Варош: О ст але јРЕ Д О В Н А благоволео je одобрити, да се од стране Њ. Kp. Вис. Престолонасљедника Петра, (Узвишеног Покровитеља Јадранснв Страже иоклонн као rJiuiniii згадитак јсдаи златаи сит. Оиим поклодом нодвучен je значај oue родољубиве ажције. Срећке за главно вучеше 8. сеитембра no цијени Дин. 10.— ио комаду набављају се код Адмшшстр. Отејока -1адранеке Страже у Београду, Космајска бр. 9. План згодитака разаишље се заједно оа срећкама бесплатно. "Привредна Ревија — најновија свеска за мјесец мај 1931. го диш њ а скуп ш тина ПРО С В ЈЕТЕ у Сарајеву одржаке се +<а Видов-дан у недељу 28. јуна 1931. у 10 еати у просторијама Срп. пјевачког друштва »Слоге «у Сарајеву, са уобичајеним дневним редом. Обласни и мјесни одбори, повјереници и чланови Просвјете, који желе да се о њиховим предлозима расправља на главној скупшти•ни, треба да пошаљу своје предлоге гшсмено Главноме управноме одбору Просвјете најмање десет дана прије редовне главне скупштине. Претходно свакано сви одбори и повјереници треба да одрже своје годишње скупштине ,и лошаљу извјештаје и то до нонца маја о. г. Главни одбор Просвјете. i/T i СКУ П Ш ТИ Н А СРПСК Е К Њ И Ж ЕВ Н Е З А Д Р У Г Е одржаће се 17. маја, у 9 часова прије подне, у дворани Треће вучење ове националне лутрије, Његово Величанство Краљ в и /е с т и гл а в н а ГО Д ИШ Њ А ,У .главном ,вучец>у hc битн дздучедо 830 згодитао, длмс1)у лсојдх вслккп 6|m.j од иелико вриједнмсги. За гпавно мушке гимназије у Беогргду, под претсједништвом проф. Универзитета г. Павла Поповића. Лутрија Јадранске Страже Како je већ било раиије јављено, Иовршни одбор Јадранскс Страже у *9плиту врши издавање згодптака првог вучења своје Лутрцје, Koji.Vjfe било орављено на Д1Ц№ | Марта о. г. Иамеђу великог броја издатпх згодитака — 50.000 Днн. ном. ратне штете добир je Доброеав Угриновић, земл>орадник из села Лопуипшка" среза Млавског, Моравске бановине; један првакллсаи 'клавир добило je Соколско другатво у Сиверићу, осим тога издат je већи Гц>ој згодитака no 5000 Дин. ном. ратне штете, бицикли,' шпваће машпне, златнл сатови, путовања, no тринедел>е боравка на Јадрану и љековитим бањама, и велики број друтих згоДитака. Између неиздатих згодитака има још један штоцикл, бицдкли, ратне штете, путовања, боравци на Јадрану, златни сатови и т. д., стога молимо сопствепике срећака, да- прегледају своје срећке и што цре подигну преостале иеподигнуте згодитке, јер je од 15. маја Јадранска Стража ночела продавати своје срећке за главно вучење. Главно вучење ове мационалне лутрије, са великим бројсм скупоцјених згодитака, обавиће се у Београд.у неодложно на дан 8. септембра т. р. нод ■контролом државиих BJKM'TH. Примпли смо најновпју свеску »Прпвредпс 1’евпЈе« oa сдалним прилогом »Туризам« у ванредно раскошном издању u ЛЈхоширеном опсегу оа 72 отране, na врло фином папиру н у бојама са одличшш сликама док, међу члалцима и раеправаша налазимо иаше истакнуте привредпике и го: Др. Бранко Шпгоерић — Утицај опћих прилика на рад и успјех ра#а у домаЉем бапкарству. Милан Дивјак — Проблем еконбмоЛб коњуистуре у међународној господарској почпитпци, Др. Рудолф Mapu — Господарско стање дравске бановиис, Славко Оијтшчевић — Наше туристичке везе с англо-саи;1им земљам'а, Др. -Иво Белин — Организација комунал-. !Дпта„хЈ1ојзе Шмуц — 0 пословнп моралп, В. Букмир — Стратегија националне ипдустрије и зкивотни етандард, Др. Армин MocnoBiih — Загребачке велике банке, Ипис. Душан Урукало — Југославенока морнарица и организација путнич1со-поштанског лромета на Јадраиу, Др. Мплан Гру~Aep — Изједначење међуиародног ириватпог права, Влада Милешсонић — Поллпривредне кризе, Проф. Др. Станко Дежелић — Јурај Деметровић, министар трговине и пндустриje /Маркантна личност савремене политике, Проф. Инж. Милан Владен — Производња олова у Југославији, Влахо Кучера. — Електрификадија и цроблем господарствекости npn1>одне енергије, Иван Улчник — Откуп личнаг рада (кулук)Мирко Твртковић — ItiUvO да спасимо село и иителигснцију. Симеон Гаћеша — Прописи о књиговодетву према пројекту noBor залсона Краљевине Југославије, Иван Чефута — Угјсцај господарске кризе na onhy привредЈ1, Тони Боцноло — Значај и важност наших линија с Леваптом. У опширпој хроники међу сталшш py6pniiaMa налазнмо: Привредна кропика, Међупародии гоепошарски преглод. Финансијски преглед, Вкономсасл преглед, Социјалпи npcглед, Статистнчки преглед, Библиографски преглед, хе оетале оитне вијеоти. Јодишша .иретллата остала je као и до сада динара 250.—. Уцрава ревије налдзи се у Загребу, Масарикова 28 a. I И сприпик У прошлом броју .Гајрета посрешно je донешено да јс прнлог дао г. Муотафа Махић из ЈВубу)шког, a треба да стоји -Мустафг Лалпћ, иретсједншс Југославелекс читаочице. 'Gajrei u svakoj kući, znači samo njezin napredak �P o s j e d n i c i m a g r a r n i h a o b l i g a c i j a Jugoslavenska P rivredna zadruga i štedionica (z s. o. j.) u Sarajevu, Cukovića ulica broj 5 I kat isplaćuje sve dospjele kupone agrarnih obligacija na svojoj blagajni za vrijem e uredovnih časova. Daje predujm ove u mjesečnim ratam a na ku­ pone agrarnih obligacija tako da svaki vlasnik papira može sebi osigurati stalni m jesečni prihod. Istodobno se stavlja do znanja vlasnicima ag ra r­ nih obligacija, da Jugoštediona daje sve inform acije u pogledu prodaje zaloga i uopšte korisne upotrebe agrarnih obligacija. Ove se informacije daju u sam oj direkciji z a ­ voda besplatno. Direkcija Jugoslavenske privredne zadruge i štedionice Sarajevo. SVAKI M U S LIM A N T R E B A DA K U P U J E SAMO GAJRETOV CIGARPAPIR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „ G a jre t” 3000000000000000000000000000000000000000 o Papirnica Hamdija Kopčić Sarajevo, Strosmajerova -v Telefon 619 preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala OOOOOOOOOOOOOOOOOOOO 0O0OOOOOOOOOOG narudžbe: Tvornica cigarpapira S. D. ALKALAJ, Sarajevo može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu ašujte u „GHIRETU” Р Ш * > 'Г 7- ш там париза: ИЗРАћУЈЕ НАЈБО/bE CBE ШТДМПАРСКЕ ПОСЛОВЕ П КУЛАНТНЕ ЦИЈЕНЕ С Л А ГА Т чИ С Т Р О ЈЕ В И СТЕРЕОТИПИЈА РО Т А Ц И О Н Н СТРОЈ cinkografija : IZBACUJE KLIŠEJE U JEDNO] I VIŠE BOJA JEDINA ПД JUGU MAŠE KRALJEVINE knjigovežnica: POVEZUJE KNJIGE 00 r NAJLUKSUZNIJE �Temeljna glavnica 40,000.000*- Dinara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172 Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju Z A L A G A O N IC U općine grada Sarajeva koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. Bosanska Industrijalna i jĐr. Omer Bahtijarević 1 Trgovaca Banka d. d. Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 I/ ' o Potpuno uplaćena dionička glavnica D i n 20,000.000*Rezervni fond D in | dugogodišnji liječnik Drž. 1 Bolnice, operater i spe- i 1 cijalista za operativne bo1 lesti, asistent chirurškog 1 odelenja Državne Bolnice 7,500*000*- f Ordinira od 1-3 poslije podne | Prima u l o š k e na štednju, vrši do­ znake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o 1j n i i e uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća Interurban t e l e f o n i broj 605, 865 i 555 Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split Iu Aleksandrovoj ulici br. 4 5 ■Hlllllllllll................ llllllllllllllllllllllllllllllillllllllllllllllllllllllNIIIII...... . Banka Gajret d. d., Sarajevo Akcijski kapital Din 4 0 ,0 0 0 .00 0 '- Rezerve Din 2,000.000'i se bavi svim u bankovnu struku spadaJućim poslovima. O vlaštena je za trgovanje sa valutam a i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podu­ pire razne kulturne i hum anitarne ustanove. Od čiste dobiti daje 6°/0 Kulturnom i Prosvjetnom društvu „G ajret”. Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja B anka Gajret najbrže i najkulantnije. Uloške uka­ m aćuje najpovoljnije i isplaćuje iste u svako doba 1 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/434bfdb98dfd62895a41e1633c983b02.pdf 9f1b2d8136738619c39651c50e38e846 PDF Text Text ГЛАСНИК КУЛТУРНО-ПРОСВЈЕТНОГ ДРУШТВА ГАЈРЕТ С А Д Р Ж А Ј: Ишк. Шериф Гајретова акција за задругарство Проф. Шефкија Бубић: Слободна трговина и заштита уопште К Њ И Ж Е В Н И ПРИ ЛО Г с Хамид Диздар: Ha свом дому. Хајргудин Ћурдјг: Вечито питање Илјас- Добарџић: Невеста Сг1фВ(;ЋчФ. 91‘чевић: Севдалинке Хамди.п! Му'1ић: Како Омер просвјећује народ — Какву нам корист даје креч Г А Ј Р Е ТО В Г Л А С Н И К Гајрсгове приредбе ~" Гајретова годиШн.а забава у Тузли — Гајретове утрке у Бпјељнни — Гајретова бајражкгГзабава у Фочи — Гајретова aaoaua у Отоиу — Гајретов тсферцч у Семизовцу /— Гајретов теферпч у Дервенти — Гајретпн мсвлуд у Бос. Кобашу — Гајретова забава у Пријепољу — 'Ш Ш а 'у • Сребрелицч — Гајретов тлфврич у дричу — Гајрстов Курбал у Бос. Кобашу w - Даљње проширивањ е Гајретове организације Опмтан.е Гајретова одборп у Сочицама (Санџак) — Осннвање Гајретове чптаонице у Острошцу' (Кошнц) — Оснлваљс Гајретова одбора у- Б]>одареву (Прпјепоље) — Оснпван>е Гајретова одбора у Ii'opaјУ (Брчко) — Скупштииа Гајрета у Ша.пцу — Копституисаље lajjleroiiii одбора у-Сребренику Даљњи упис добротвора и утемељача Гајрета , у Capajfcn&v Бггјељинн, Бужиму н Калесији Аналф абетски. течај у -*гениЦи V fjfidtain Дарови и, гфилози Гајрету Прилоли пз блЈсиа р Велеса — Прилози женског одбора Гајрета у ГрјЈдачцу — Курбавоке’ кож и це из Бос. Кобаша — П оклон курбанских Јсожица Гајрету у Р огатици — Сакупљеда храл а за Гајрет у Бос: Кобашу — Прилози из Рипча, Острошцп. Котор-Вароши, Мпоча, Kii.T^ctrje — Курбанске кожлце Гајрету у Бужиму и Бродареву Разни други добровољни прилози Гајрету Остале вијести Поставл>ан.е^\повјеррнлка Гајрета у Сл. Броду — Жива Гајретова акција у 'HIa3tfly — Захбала Занатллјеком удружуњу у Рогатпцп — Госп. Хугћнја ШсховићУм рли радници Г^јр^та ,------ Зејна II. Дра#в — Мерхум Фадиле ханума Имшпровпћ Поздравне депеше претсједнину Главног одбора Гајрета Отворење џамије у^. Миљановцима (Зворник) 1 ЈУНИ САРАЈЕВО 1931 И з д а је Гл ав н и о д б о р ГаЈрета у БРОЈ 11 С а р а је в у �Oglašujte u listu »GAJRET« »Gajret« je najrašireniji časopis među muslimanima i svakim danom diže se broj njegovih preplatili ka, na­ ročito otkako je povećao svoje gra­ divo. I u buduće, »Gajret« će nastojati da zadovolji što širi krug svojih pre­ platnika i da prodre i u najzabitnija mjesta. Iz ovih razloga, bilo bi u in­ teresu naših trgovaca da oglašavanje svojih firmi vrše preko »Gajreta«, a tim njedno vršili bi i svoju patriotek’;<* i humanu dužnost. Radnici i prijatelji Gajreta treba da porade u svojoj eredini kako bi trgo­ vine i preduzeća iz njihovih mjesta oglašavali n listu »Gajret«. S.: f Jugoslavenska Privredna Z ad ru ga i Š ted io n ica ■v z. s. o. j. u :‘Г \ ■»I k i t i i i 1 / ‘ Bavi se svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Organizuje i potpomaže razne privredne zadruge. — P o­ djeljuje zajmove uz povoljne uslove i prima uloške na štednju uz otkazni rok i bez otkaza uz najpovoljniji ka­ matnjak. — Podjeljuje zajmove na 6% agrarne obligacije u neograničenim iznosima uz vrlo povoljne uslove. Uredovni časovi od 8-12 i od 2 i po do 6 časova. Prostorije Jugoslavenske Privredne Zadruge i Štedionice (Jugoštedione) nalaze se u Cukovića ulica br. 9 I kat. Telefon broj 39 Brzojavi: JUGOŠTEDIONA 10% čiste dobiti daje u kulturne i prosvjetne svrhe. Г А Ј Р Е Т , лист ГаЈрета друштва за културно и економско подизаље муслимана. излази 1. и 16. сваког месеца, a цена му je за нашу Отаџбину 100 дииара на годину, a за све остале земље цреко границе 200 динара. Ђапв добивају лист у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. Поједини број стоји 5 динара. Директор Х ам ид К ун и К Власвик друштво „Гајрет**. — Одговории уредпик: Хамид Кукић — З а штамаарију „Босанска Пошта' одговара Јосип Енгл. �ГОД. XII ГАЈРЕТ БРОЈ 11 С а р а ј е в о , 1 ј у н а 1931 $ Инж. Ш ериф Б у б и ћ Г а јр е т о п а . ■. а к ц и ја за \ ' за д р уга р ст п о Ми смо у прошлом броју јавили, да Гај- њих исмијавају сваку акцију за народно добро, рет спрема један велики задругарски курс од осим ако та акција не може њима да донесе 1. до 31. јула у Сарајеву. Сада желимо учи- какве користи. нити неке напомене за наше културне радОвој Гајретовој акцији иде у прилог и нике у провинцији. I ГЧ1Ш11.то, што су чиновнички положаји доста преПознато je, да се je друштво Гајрет зад- натрпани; у њима немају довољно сигурна њих година одлучило и прешло на просвје- мјеста ни старији чиновници, a камо ли они ћивање широких народних слојева, док je до који тек долазе или се спремају да заузму те сада главна брига посвећивана средњошкол- положаје. Али најважнији разлог за и овакав ским конвиктима — школовању омладине на Г а јр е т о в р а д лежи у чињеници, да се средњим школама. Ми не мислимо, да та улога школовањем појединаца не утјече много на Гајретова треба да престане, али свакако дизање културног нивоа широких народних треба све више да се замјењује са систематски слојева. Ови и сада, као и прије, чаме у тами организованим радом на културном и прив- непросвијећености. Напротив, дизањем културредном придизању [ш и р о к и х варошких и ног нивоа народа, пуно ће се брже и лакше сеоских народних слојева. Гајрет je помагао лифероватп људи већег школовања и веће и школовао интелигенцију не ради тога да интелигенције. Народ просвјећен сам ће тежити један минималан дио нашега народа дође до за веКим школовањем, a привредно осигуран доброг и сигурног упослења и чиновничких неће тражити ничије помоћи, него ће сваки положаја, него у првом реду зато, што се je своју дјецу сам школовати. надао, да ће школовани људи моћи п о с л у To, што je Гајрет отпочео овакав рад ж и т и н а р о д у . Te наде нису се испуниле отварањем једнога великог задружног течаја, онако како je то Гајрет и како je то народ даје најбољи доказ да je на висини садањег желио. Истина ми имамо адвоката, љекара, времена и да ће на том послу имати успјеха. професора, инжињера, али махом људи, који Ми смо мали народ малих, ситних, врло ситне само што раде за свој џеп, него многи од них привредних јединица и као такви у дана* 265 �шње доба можемо се привредно одржати само ако будемо уједињени, задружно уједињени. Друкчије радећи ми морамо подлећи пред јачим, силним свјетским привредним јединицама. A без тога сваки нам je поједи* начни рад узалудан. Могу у тој огромној свјетској јурњави и наши појединци да се нечега дочепају, али већина наших ситних привредника, сељака, занатлија и трговаца, ако буду разједињени, све ће више страдати. Гајрету, као нашој културној установи, није стало да се десетак људи подигне, него да се већина народа културно и привредно дигне. Дизањем свијести о заједничким потребама већине нашега народа, покретањем заједничких народних културних и привредних акција, Гајрет ће ту улогу најбоље извести. Гајрет je свјестан чињенице, да наш народ нема задружне свијести и да то највише смета правилном развитку нашега задругарства. У томе му најбоље мсЛке послужити искуство у досадањем раду код нас на придизању задругарства. КористеКи се тим искуством, Гајрет je с правом ријешио, да најприје развије акцију за задружно елементарно школовање, да упозна тежака широм Краљевине са циљевима и начинима рада у задругама, na тек онда, постепено, тамо гдје створи те основне услове, да отпочне са акцијом за оснивање задруга. Ми ћемо тако истина нешто касније доћи до задруга, али зато Ке наше задруге бити много трајније и сигурније, О ва Гајретова акдија за сада je ограничена само на муслимане, али постепено она ће се проширити на све грађане без разлике на вјеру, пошто се све више осјеКа потреба да Гајрет, у интересу нације таквом својом иницијативом обухвати све наше народне слојеве без разлике на вјеру. Наша смисао за организацију не смије да буде ограничена само на муслимане, пошто смо и ми од наших суграђана других вјера много кориснога научили. Још морамо овдје напоменути, да je Гајрет одлучио да овај велики течај, у који ће бити примљено око 100 слушалаца, изведе не жалеКи материјалних жртава. Материјалне жртве биће несумњиво велике. Да би се омогућио што шири даљи рад у овим правцима, треба пријатељи нашега напретка да све силе упрегну за материјално јачање Гајрета. Наше je мишљење, да одмах треба приступити организацији једнога „Гајретова дана задружне свијести" no цијелој Краљевини, на којем ће се скупљати прилози за Гајретову задружну акцију. По провинцији пријатељи и радници Гајретови, a нарочито наша школска омладина, треба овога љета што више да учини за Гајрет. Прошлога Рамазана давали смо идеје и водили смо разговоре о томе шта треба да радимо. Гајрет je приступио практичном провађању онога што je народ тражио, a сада je на народу да тај рад омогући. ПРИ М ЈЕД БА У Р Е Д Н И Ш ТВ А Чланак у прошлом броју нашега листа као и окруж н иц а Главног одбора Гајрета у Kojoj je објављена одлука Главног одбора Гајрета за једн у организовану Гајретову а к ц и ју на културном и привредном придизањ у наш ег села — изазвали су велико интересовање и одобравање код сви ју д руш твених кругова, a нарочито међу нашом а к т и в н о м интелигонцијом. Kao први глас из редова н аш и х интел ектуал ац а доносимо у дацаш њ ем броју мишљење о тој ак ц и ји познатог нашег стручњ ака и одличног Гајретова сарадника r. и н ж . Ш ерифа Б уб ика. > Jesam li se, u korist Gajreta, osigurao kod osiguravajućeg društva „Dunav”? 266 �Ш ефкија ВубиЋ, проф . С л о б о д н а гр го Ћ м н а и з а ш т и т а у о п ш те Теоретске творевипе на пољу новога система могла je само да оствари у историји једна школа, a нипошто скуп апсолутних правила, која важ е за сва времена и све средине. Нема сумње д а je у доба постанка овога система исти могао наћи само примену у Енглеској и то ради њене трговачке и индустријске премоћи над осталим државама. Систем je ипак нашао присталица на континенту, поготово га у Њ емачкој прихватише извесни друштвени слојеви, чији су сс интереси подударали са опћом теоријом овога система. Д ок су индустријалци европских држ ава рачунали н а државну заштиту од енглеске конкуренције, дотле су трговци земљорадници били наклони слободној трговини. применити на Француску и да ће упропастити важне индустрије«. Интересантно je напоменути, д а су многи високи француски државници били за слободну трговину, али je нису од своје државе тражили. И остале државе нису, биле поштеђене од овога покрета, али je он свагде остао у спиоима, чланцима парламентским говорима, удружењима његових присталица (на пр. Италија и Удружене Држ аве Северне Америке) али нигде није примењен у пракси онако као у Енглеској. Енглеска je све до данас, уопркос покуш аја веома угледних политичара да се заведе барем веома умерена заштита1), задрж ала своју слобОдну трговину. Једино што се Теоретски утицај физиократа и Адама Смита може приметити у последње време, јесте тежња да био je веома јак у Немачкој, услед чега je тамо _ -се неким фис-калшш царинама поетигне заштита тежња за слободнам трговином била заузела при- домаће радиности. Тако н. пр. фискалном царином лично маха. Тако je пруски тариф од 18lSv пот- на свиленрушрапе заш тићује се домаћа производња пуно надахнут Смитовим идејама. Прак/гични no- чарапа из уметне свиле. Ипак се у Енглеској слокрет за слободном тргбрином pcerho се у Немачкој бодна трговина тако увреж ила, не само код политек 40-тих година, када су дочрли трговци, иза- тичара и економа, него у душ и енглеског народа, звати ЈТистовим деловањем за спровођење запгриТ^ те је тешко за сада и мислити н а љезино укидање. hop сустема, да оснивају у Берлину, Ш тетину и Хамбургу слободно трго^лкгг удружења. 0 П о с ле д и ц е и критика система уједно заредали подински чланци, предавањ а „ с л о б о д н е трговине ворзитетских профеоора, пова удружетва, све И Ј Класична школа, као творац система слободне циљу пропагирања слђбодне трговине. Поврет je би)о јаку теоретску подлогу на конгресу народних трговине, веровала je д а je слободна трговина најеконома који се састао први пут 185S. на коме се ис-правнија економкка политика и д а je она једнна већина народних економа изразила за слободну у стању д а подигне народе до великог економског трговину. Међутим и удружења, и агитације, и кон- благостања. Међутим посебне економске прилике континенталних држ ава, у битпости разллчне од греси, нвсу могли створили слободну трговину, она пије била уветована стварним економсвим прили- енглеских, наметнуле су јавности такав поглед на живот и свет са којим она изгубп сваку везу и кама тога доба. Покрет за слободном тртовином у Немачкој био je заправо тада замењен са личном значај и моћ слободне трговине. Нацпонални интерео не признаје више своју хармонију са приватнпм слободом, која je тада наступала. Номачке тадање прилике биле су протившост епглесклх, n a према интересима, дошло се д о закљ учка, да оу народн томе су се морали завађати и супротни евономсжо- организми посебне врсти са особитим животним принципима, са својом опредељеном индивидуалполитички систешт. Слободна je трговипа још ма.ње имала успеха ношћу, која одређује ток њиховог историјског ра-зу Француској, пгго сведочи д а су владајуће инди- вијања. »Сваки народ кроз сва времона представља видуалне доктрине имале врло мало успеха у пра- једну целину. II пошто су садаш њи параштаји naследници прошлости, то треба да им непрестано кси. Ни у јвдној земљи нису мање доктрине утилебди пред очима стално друштвено добро у буцале на политичаре као у Франпуској. Након свих теоретских учења Басти јата о идеји слободне трговине, хармонија итгтероса, беспотребном државпом мешаљу, накои његових говора у Парламенту, Француска влада и пак изјављ ује 1856. у једној својој декларацији, »да она изричито одбацује принцип слободне трговине као несносан за независност и оттгурноот једпе велпке натхије, да г.е он ne може l) Покрет за овом заштитом у Енглеској предвОлио je почетком овог столећа Јозеф Чемберлеп којп je од 1903. био развно у ту сврху веома јаку агптацију (држаа говоре на јавним скупштанама, стварао пнтересне групе, прнкуппо у свој покрет многе професоре неародие «;ономпје). Год. 1906. под паролом »Слободна илп аапттитна тр(говина« расписани пизбори за парламенат донелп су победу слободној трго* вини. 267 �дућности. Економскп живот једнога народа само je једна страна или област укуиног његовог делал>а, који треба да хармонира са вишим циљевима друштвеним; и н а јп о д т ш ји opran за оствареље те хармоније јесте држава, која, уместо д а будс, прост један апарат за делење правде, треба д а представља и оличава у себи укуиан живот народни.« Нс само да je задаћа те државе културно и национално уједиљсње, пего и свим могућим средствима подупретн сазфјевање новог ипЈпустргкчсог привреднов’ живота. Слобода приврсдног делаљ а je према томе недовољна да реши тако замашно друштвеио национално питање. С такпм ('низо.м резоновања континентални, спецнјално немачки економски писци сведоше прнвредне појаве и законе између народне средине, камо их je био одвео либерализам старе класичне школе, у национално индустријске радионице, над којима увек мора д а лебди држ авна интервенција, и да Одстрањује све ометње које њиховом напредовању стварају својом конкуренцијом старији и~богатији народи. Пре свега се оглаш ује закон слободне конкуренције на међуЈтародној пијаци као убитачан за домаЈиз радипосрги окономски слабије развијенпх држ ава. CnođoOiftija п редузећа јаче развијених држ ава потиснуће с а пи јац е ако н а њој влада слободна трговино^ ман>е Гспособне, и предузети н а се и произвбдњу и клијентелу слабијих држава. Тако hfc сва корист од слободне трговшге ирипасти економ($и и тохнички надмоћнијим државама. Ш тета ће за др у гу држ аву бити у толико већа у колико he дуж е времена требати из тих предузећа потиснути рад и капитал д а се запосли у којој другој домаћој привродној грани, a није искључено д а с-е уопшуе не упосле. Међутим, та иста слободна трговииа на унутраш љ ој иијаци, дбноси огромне благодати no народпу привроду: за конкуренцију најспособнија предузећа потиснуће са пијаце сва Maihe способна предузећа и преузеће у своје руке сву производЈБу као и све муштерије. Ш тета слабијих иредузећа није. држ авна, као што je случај при влади слободне трговине, на међународној пијаци; држ ава у овом случају добива јер je у ку п н а корист способнијих предузећа у век већа од укупне штете слабијих, од којих се може с правом траж ити та ж ртва у циљ у јачањ а народне привреде. Предмет оштро критике противника система слободне трговине била je поготово његова п олазна тачка: прнмена апсолутно слободне трговине, без обзира на привредно-политичку индивидуалност сваке поједине државе. Народни интереси не призн ају либералну филозофију са њеним схватањ има о слободи личности, о слободној трговини, те према T O fte ji нац ија почиње д а мрзи анархију међународне слободне конкуренције и за то тежи организацији своје производње, како би иста могла д а се те к д п у с ти у вртлог слободне трговине. Поготову овде почиње д а игра видну улогу домаћи каиитал који одсад траж и држ аву, која би одговарала искључиво његовим интересима. Он захтева држ аву која би царкнском и тарифном политиком обезбедила њ ену унутраш њ у пијацу и олакш ала освајаље спољних, светских пијаца. И баш ова друга т ачка у програму домаћег капитала, освајање светских пи.јаца, довела je онај првобитни строги систем слободне трговине до ублаж ења, тако д а савремене пристапице овога система чине многа отступања од првобитних захтева за потпуном слободном трговином. Под утицајем критике тако се на пр. с њихове стране у најновије време допуш та и царинска заш тита, кад je у питању опстанак и бсзбедност нације. КЊ И Ж ЕВП И ПРИЛОГ Hamid Dizdar Na svom dom u Ima čovek, često, tako čudnih odluka u životu i tako zagonetnih dela, da im se i sam ponekad začudi. To je sve uticaj navike i uticaj sredine u> kojoj je odra­ stao. Uistinu, opazio sam to više puta, sred3na stvara mentalitet okoline i psihička nastrojenja kod ljudi jed­ noga kraja. Tako je to sve usko povezano jedino sa drugim, rođeno i priraslo u dušama i deflima. Braća Goncourt, na jednom mjestu, tako uverljivo pišu: »Bo­ lesnici veruju u mesta gide čovek dobro živi, u krajeve koj] leče. Ima mesta sećanja, kutića zemlje, na kojima 268 dolaze na шп smešak zavičaja i slatka kolevka. Kao bojažljiva deca u naručaj dadilje, tako i njihove nade beže u jednu kućicu, u jedan vrt, u jedino selo, k o je'je bilo svedokom njihova rođenja i koje im neće dlati da umru.« A u stvari i jeste tako. Jedan perzijski pesnik je davno rekao, da mu je domovina onde, gde mu je dobro, a ipak se čoveku, pod tuđim nebom i oblacima, toliko puta desi, da u izvesnim momentima pomisli na svoj daleki zavičaj, to ga zabodi. Nostalgija bledih tu­ đinskih jutara propara mu prirođeno spokojstvo 1 mir. �I on postane ncsrecan. Nesrećan sve dotle, dok niiu u očima ne zablistaju vedri, malo ili nimalo neizmenjeni, pejsaži iz njegova detinjstva i mladosti. Često puta jedina sasvim obična sitnica, nešto tako beznačajno i, pravo rečeno, za izvesnu ličnost bezinteresno, bez ikakve veze sa duševnim i fizičkim zbiva­ njima i obvezama te ličnosti, pobudi kod nje tako čudna osećanjia, tako interesantne reminiscencije. se sećanjima, uspomenama, i kameno ćutala. — Sa mnom ćeš ti, majko. U Vojvodinu. — Hoću, rano, hoću. Videćeš lepote božije i bogatstva neviđena, na­ stavljao Gojko. — Dobro, dobro, rano materina, prihvaćala meha­ nički stara, a d a pri tome nije uopšte ni mislila na to. Misli joj bile na sasvim drugoj strani. Kad je Gojko sve uredio, rasprodao očevinu, spre­ A jedanput, nedavno, dogodio se ovaj slučaj: U jednoj manjoj hercegovačkoj varošici živila po­ mio novce u banku, primaklo se vreme za Odlazak. rodica starog trgovca Mihajla Krstića. Imao on ženu, Došli teški časovi bola i iskušenja. Žao joj i najmanjeg staru Milevu, rođenu i odgojenu tu, u varošici, među kamena, koji se belasao na čistoj avliji. Žao joj svega. komšijama triju vera. Pravoslavnih je bio priličan broj, Sada je tek shvatila svu težinu ovakovih rastanaka i m/uslimana najviše, a tek nekolike katoličke kuće u celoj svu ljubav, što ju je imala za ove k rševe. . . Plut nije bio baš mnogo naporan i težak, jer je stara kasabi, ako je u varošici najveći broj muslimana, a bile joj i najbliže komšije, ona se potpuno prilagodila obi­ Mileva, umorna i nenaspavana, veći dio puta prespavala u kupeu. Sin je pazio. Na putu je nije ništa interesovalo. čajima i štimungu sredine, kao i sve druge žene, koje Biila јб sasvim mirna. se odgoje i odrastu u takvoj sredini i pod sličnim! okol­ nostima. Za nju je, na primer, popodnevna šetnja, teU Vojvodini, u jednom ovećem gradu, gdje je Gojko ferič i kolo, petkom, kad muslimani svetkuju, doik je još •'obitavao, stara Mileva nije nikako mogla da se obikne mlada bila, sa muslimanskim đevojikama, obučenim i i snađe/Tužila je i plakala. Sa dvostrukom intenzivnošću nagizdanim (a takva se i ona udesi i napravi) bila obli­ proživljavala je prošlo, žalila za svojom mirnom ma­ gatna. Sasvim obična s tv a r . . . Mihajlo .je Imao i jednog halom i spominjala poznate. Sve joj ovde izgledalo sina. Gojka. Još u detinjstvujnđli1 Alnned, sin komšije drukčije, nekud okrenuto, nepoznato. Kao na drugom im Sabitage Prohića, nije hteo da ide u Mekteib (početnlu "svetu. A konac svega toga beše: vruća želja za po­ versku školu kod muslimana), jer nije tamo išao i njegov vratkom. Uzalud su bila sva nastojanja sina joj Gojka najbliži drug Gojko. Mali-Aluned je govorio ocu me mu, uzalud je bilo jedno malo lepuškasto unuče, ću tamo, kadi neće i Gojko sa mnom. A koćpi iogodišnji sinčić Gojkov, koji se oko nje umiljavao: onda hoću! nije ništa pomoglo. Sav sjaj i raskoš stana i okoline Gojko je, posle, svršio nešto škole i oda* gdje je živila, novi život i obiteljska sreća njenog sina Vini. Ofselio, za radom, čakSu Vojvodinu, a posao mu i dobre joj snaje, nisu je mogli odvratiti od namisli da išao za irukom kao malo kome. Za kratko vreme zaradio še p o v rati ogroman imetak, kupio najlepšu vilu i imanje u tim kra­ — Volim ti ja, sine, sesti pred Sabitagin kapidžik jevima ođ nekog madžarskog grpfa, koji je posle Oslo­ ili ipod Markovu kajsiju, pa se sabrati, ispiti šerbetnjak bođenja Iselio negiđe u Madžarsku. orne kafe sa komšmicama, nego išta na svetu, govorila Prolazilo vreme. Menjali se naVaštkji. Forme dru­ kroz suze stara. štvenog žjvota gubile svoje svakodnevne oblike i ra­ I opet putovanje. Automobil, železnica, pa opet stvarale se, neprimetno, u neku besformnu grimasu, u automobil. I došlo se natrag kući. Stara Mileva kao da trzaj, u očajan kirik. Sve se ugibalo i savijalo pred nečim se ponovo rodila, Sve joj postalo milo, lepo, drago. Kao grdno teškim, pred sudbinskim grčevima teške dnev- preporođena. Živi opet tu, u varošici, kod nekog rođaka. nosti. Valjalo pred sobom najerene stare krholjine, po- Upitao je neko za Vojvodimlu i život u njoj, a ona odgo­ cepane j nesigurne naprave. vorila: Vreme namučilo i čika-Mihajla, iscrpio ga do iz­ — Ah, sestro, ne pitaj. Veliš, kako tamo? Nikako! nemoglosti, i oborilo ga. Ko staru kladu. Sklopio svoje Bože me sačuvaj stanovanja u njoj. Zamisli ti samo ovo: blage, mirne oči jedne proletnje noći, kad su šipci cve>- za ćelo vreme, dok sam bila tamo, nisam čula mujezitali po okolnim baštama, i za uvek ga nestalo između nova glasa. E, pa kako ćeš? Nemaju ni jedne džamije. živih. Smilrio se gore, pod čempresima na bregu. Smrkava se, kažu: akšam. Noć. Ama kakav vam je Ostala stara Mileva. Sama. Rastužena i plačna. Obi­ alkšam, blentovi jedni budalasti, kad nemate ni munare, lazile je komšije i prijatelji, rođaci i poznanici, za ona sa koje će hodža proučiti akšam. I sve im, draga moja, dva-tri dana, dok je došao Gojko. A tada još bi malo drukčije nego u nas. Bože me sačuvaj Vojvodine! Lepo lakše. Rtzgovarao je i tešio. A ona ga slušala, zanosila naše mesto! I ovi naši kameni sokaci. 269 �Hajrudin Ćurić С евдалинке V e č ito p it a n je B feg stv o Zašto, o Bože, život mi dade: da Ii nda plačem ili da pevam, da li da patim i snosim jade ili o Sreći večno da snevam ? Preda mnom stoji praznina nema ko sfinga. A život juri, teče • .. U lutanju ne znam šta se sprema: šta mi nosi jutro, a šta v e č e... I dok Sudba tajanstvene otkriva svakom varljive sa strahom pišem pitanje »Zašto, o Bože, život mi boje nade, svoje: dade?« . . . Ilijas D obardžič л 5 ^ JV eve sta Oči su jo p ispile daljipe • jer čekala je, čekalđ* duge noći kraj otvorenog prozora u samoći hoće Ц dragi do ć(. . * Đerdant-je s tugom niz: i bolnu sudbinu klela sumornu pesmu vezla na tanka platna'bela. Suzama je bole *izvezla i devojačke rane proleća tiha, iščezla i mlade detinjstva dane. A danas kad dolame se dolom viju nevesta je svu m ladost ponela i dok je miluje zora bela radostim a je posula dolove; Zalečila je srca bolove, pesmama zalila luge (zaboravila bašče i njive i mlade čobanice druge). Svatima je dare donela dragome vreline i oči neka se mladošću smoči u nevestačkim belinama. O m e r b e g o v e lju b e Pivo piju dva mila jarana, Jaran Mujo i jaran Alija. Tud prolazi beže Osmanbeže. Govore mu dva mila jarana: »'Hodi Osmo da se napijemo!« »Prođ’te me se dva mila jarana, Nije meni ni do mene sama, A kamo li do vašega piva. Skoro sam se junak oženio, A sinoć mi ljuba pobjegnula, U po noći sa desnice rukeHajte braćo da je uhvatimo, Uhvatimo, da je upitamo: 11’ je s’ mene ili s’ moje majke«. Tad jarani na noge skočiše, S kraja na kraj gradom prohodiše, Dok je jedva jednom uhvatiše, Uhvatiše pa je upitaše: I f si s’ bega Н’ s’ begove majke?« Ona njima mlada odgovara: »Nisam s’ bega već s’ begove majke. Prvo me je jutro prekorila: Kam’ ti ruho šo si donijela? Ja sam majci mlada govorila: Don’jela sam pamet i ljepotu. Što se dvoje poharat’ ne može!« Jadi M u& am edovi »Ašikovah tri godine dana, Nit’ ja vidjeh fajde ni zijana. Tri put odoh dragoj pod pendžere. Tri put odoh kroz tri godinice. Prvi put joj odah pod pendžere, Al’ mi draga abdest uzimaše. Drugi put joj odoh pod pendžere, АГ mi draga jaciju klanjaše. Treći put joj odoh pod pendžere, Al’ mi draga dušeke siteraše. Kad ja vidjeh da će sama spavat,* Podamnom se noge uzdrhtaše, Slomiše se sitni basamaci I ja padoh u zelenu travu. Slomih desnu iz ram ena ruku I lijevu iz koljena nogu. Ni to meni jadi ne bijahu, Neg’ mi draga sa pendžera viče: »„ iMuhamede jedan muhannate, Ja da vidiš zlata oko vrata Ne bi znao bjele kule vrata. Ja d a vidiš gdje mi mendžuh kuca, Živom bi ti srce ispucalo. Da mi vidiš mukaddemu1) rese. Pod tobom se crna zemlja trese”.« *) Pasu, potpašaju. Радом за Гајрет будимо наше снаге и стварамо бољу будуКност 270 �D / e u e r M u lja m e d I A lib e g o v ic a Falila se Alibegovica U hamamu među hanu mama: »Koliko me moj Alibeg pazi, Kudgod boda za ruku me voda, Gdjegod sjeda na krilo me meće, A budi me rumenom ružicom: ..listaj srce rod'ilo se sunce!” « Niko tome mani ne bijaše. Do li jedna sumbul udovica. Ona ide svom bijelu dvoru. Obuče se štogod ljepše može, Na se meće štogod više može, Pa navlači na elif obrve, Podvlači ćaben-surmu pod oči; Narumeni ko ružicu lice, Naštrca se od zambaka đulsijom. Ona ide na oboma vrata U ta doba beže, Alibeže. Govori mu sumbul udovica: »Ne fala ti beže, Alebeže! Kad ti nemaš od srca evlada. Pusti Hasnu, uzmi mene mladu Rod;iću ti sina Hajrudina, Zlatne ruke i zlatna perčina.« Dođe kući beže, AHbeže^ P a doziva brata Muhameda: . »0 moj brate, mili Muhamede, Uzmi nevu za desnicu ruku, Pa je vodi u zeledu bašču andžtt, \ u.« U mlađega pogovora nema. On oblači zelenu dolainu, Pa uzima oštru posjeklicu, Pa je krije skutu pod dolan uUze nevu za desnicu ruku, Pa je vodi u zelenu bašču. Dovede je do žute narandže Stade nevi djever govorbi:, »Vidi nevo tu žutii narahdžu, Da se nije rodom okitila Davno bi je bratac posjekao.« #0 Џ \ SP'i: 1 Ш1Ш; .L гт \ Ne bil’ mu se neva osjetila. Pa je vodi rumenoj ružici Pa govori djever Muhamede: »Vidi nevo rumene ružice, Davno bi je bratac iščupao.« Ne bil' mu se neva osjetila. Ni tu mu se neva ne osjeća. P a je vodi vrelu studenome, Te joj kaže što je i kako je. Molila se Alibegovica, Molila se djever Muhamedu: »Pusti mene djever Muhamede, Da ja uzmem turski abdest na se. Da ja klanjam dva namaz-rećata.« Posluša je djever Muhamede, Pusti nevu da abdest uzima. Uzimajuć turski abdest na se Iz vode joj sablja isinula, Prepade se Alibegovica. U strahu je čedo porodila. Muško čedo ko zlatnu jabuku. Kad to vide djever Muhamede, On odora košulji rukave, Pa zamota to nejako čedo. Od sebe je kanicu otpaso, Pa poveza svoju nevjesticu, Pa je uze po tanahnu pasu. Pa je vodi na visoku kulu. Pa joj stere dušek po dušeku, I brusali jastuk po jastuku, I sveleni čaršaf po čaršafu, P o p o v a li soju nevjesticu. Nevjesticu — Alibegovicu. U tome se čedo rasolakalo. U ta doba beže, Alibeže. Progovara beže. Alibeže: Blago kući čije čedo plače. A kad vidje beže, Alibeže. Sipa Hasnu žutim dukatima, Muško čedo drobmjem biserom. Muhameda među oči ljubiGovori mu Alibegovica: »Kin' s’ ostale beže, Alibeže, Nisi mio ko što si mi bio. Kad bi mene u zlato zalio!« Zabilježio: Safvet F. Zečević Hamdija Mulić K a k o O m e r p ro sve ć u fe n a ro d Kakvu nam korist daje kreč »Ko bi ikad i pomislio, da ću vam ja i o kreču odr­ žati predavanje? — otpoče naš Omer. Eto, ta neznatna, obična stvar, što je možeš kupiti koliko ti treba za par dinara, veOiku doprinosi korist. Kreč se najviše upotrebljava u maltar којлп se lijepe zidovi. Njime se kreče (šer'be.te) i naše sobe. I eto, već zbog same ove upotrebe, kreč je vrlo važna naša po­ treba. Meni je ovdje namjera, da skrenem vašu pažnju na još veliku korist kreča, o kojoj vi nijeste nikad iii sanjali, Prvo da utvrdimo vrijednost krečenja naših soba. Okrečena (ošerbečena) soba bijele je boje. Bijela je boja u prvom redu ugodna oku i vrlo korisna. Ona sve ip rl j a v š t j n e o t k r i v a . Zaista su zidovi čisti samo onda, ako su okrečeni. Razne šare kojima se danas boje zidovi po gradovima i ako ih je lijepo vidjeti, ni blizu nijesu ljudi od pravog zanata, jednostavno zamiješaju dovi. Većinom po manjim gradovima same bojadžjje nijesu ljudi od pravog rahata, pa jednostavno zamiješaju boje, koje se poslije kratkog vremena suše i pretvaraju u prašinu. Ta se prašina diže i, naročito u spavaćim sobama, rasprostire se u vazduhu koji udišu čeljad po 271 �svu noć. Osim toga, u vazduhu ima dosta i z a r a z n i h kI l i c a naročito gdje ima bolesnika, a te se klice baš prilijepe o zidove, koji su obloženi masnom bojom. Osim toga obojadisane so*be nijesu zdrave ni zato, što se pušta da ta »bojama« traje po više godina. Tako se baš zarazne klice umnožavaju (kote). Međutim, sami kreč obija te klice. Naročito, kada se često šenbete zidovi. Baš je to eto š t o k r e č u b i j a z a r a z n e k l i c e , vnlo 'koristan po naše zdravlje. Zato ga i zovu domaće d e s i n f e k c i o n o s r e d s t v o to jest sredstvo, koje u'bija zarazne (priljeipčive), bolesne klice, koje u sebi kriju opasne bolesti. U nas i dan danas u mnogo gradova, a kamo li sela, nema svukud kanala, kuda prolazi đubre iz zahoda. Otvoreno se vide rupače kraj zahoda koje smrde i zarazuju okolicu. Da se tome stane barem iole na kiraj, dok se ne provedu Čestiti kanalli, vrlo je nužno i korisno poljevati zahode i rupače krečnom vodom i to što’ češće. Kreč ne samo što ubija zarazne klice, nego ubija i smrad. A koliko to koristi po naše zdravlje! Polijevanje zahoda i rupača krečnom vodom trebalo bi čak ј p r i s i l n o u v e s t i po svim mjestima gdje nema kanala. Niko se,, ne može tome protiviti, jer kreča ima svagdje i vrlo W jeftin. Još nešto vrlo važno. U kućama, gdje ima boles­ nika, naročito koji boluju od sušice, tifusa (»vrućeg«) i tome slično, treba često poljevati krečnom vodom ne samo zahod (čenifu) nego držati krečnu vodu i u sudima u k o j i m a b o l e s n i k o b a v l j a n u ž d u (veliku i malu). Ovo je osobito važno da se upamti i strogo toga drži. Tako isto vrlo je nužno držati krečnu vodu i u sudki gdje bolesnik p l j u j e jer i ispljuvci bolesnika vrlo su škodljivi po zdravu čeljad. Taj se sud često ispiražnjava, ispire vrelom lukšijom i opet »ponovno naljeiva krečnom vodom. Naročito tako treba činiti gdje leži bolesnik od s u š i c e jer on mnogo baca p 1j u v a č e koja je n a jo p a s n i j a , pošto ona nosi u sebi najviše zaraznih klica od tc teške prelazaie bolesti. Osobito su opasni suhi isplljuvci koji se pretvaraju u prašinu pa ova zarazi vazduh, koji udišu sva čeljad u »bolesnikovoj porodici. P a ­ metan čovjek treba da na sve pazi. Zdto još jednom naglašavamo: K r e č i t e s o b e , jer okrečefii su zidovi našili soba mnogo povoljniji za zdravlje nego ofarbani (malovani) koji i skupo stoje i niJesTTNlobri po zdravlje. Z a l j e v a j t e k r e č o m gdje god je n e č i s t o ć a . To činite u Interesu svoga zdrav­ lja, jer povrh svega, zdravlje je naše najveće blago. JUUIUT И зд а њ а Г а te б и б л и о т е к е Ових дана разаслао je Главни одбор Гајрета свима својим одборима и повјереницима за вријеме рамазана штампане четири књиге Гајретових предавања. Te књиге распродаваће мјесни одбори и повјереници Гајрета као и Гајретова канцеларија no цијени од Дин 5•- no комаду. Препоручује се одборима и повјереницима Гајрета да отпослате књиге чим прије распродају, a утржак дозначе Главном одбору, како би се могло наставити са издавањем даљњих књига. 272 �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Г ајрет опе п р и р е д б е Гајретова годишња забава у Тузли Ha 2. маја о. г. одржала je у Тузлл пеликп Гзјрстовн ззблиа, која јс сиојнм моралник п матсријплиим уснјсхом надма.шила све овогодншље забаве. Овако огроми број поејетиоца — нарочито муслимаиа и муслпманки — ш ф одавно виђен у Тузли, ии на једној сличној приредби. Просторије хотела »Бристол« — главиа и споредна сала, те балкоп и кафанска сала — биле су претрпане разповрслом публпиом. Прије свсга ладала je у очн миогобројна носјста муслпмаиа нз свих слојева. Интелигслција, трговци, занатлије, сппјет нз чаршнјс и т. д. — што je jačan доказ, да се и ГА ЈР Е ТО В мпогнх, да je муслиналскл спсмепат неспособал, да шпта даде. Оснивап.с Гајретова пјовпчког збора н н.сгов уснјсшал рад геаишао je ua једнодушио одобраваље нуслиианеког грађанства и, jour вишс лолуларпиало Гајрст и n>erouc ирн|1едбе. Када je већ ударсл темсљ Гајретовом пјевачкои збору, icojn he од сада, у свима Гајретовим врнредбама всиуљавагн нрограм, приступило се осталим припрсмама за забаву. Позпато je већ у Тузли, да je Гајретова томбола на забавама богата н разноврсна. Да се одржи стари реноме Гајрстове томболе, мушки и женски одбор одпучно je, да овв годиие као главни згодитак за томболу паблвл с п а в а ћ у с о б у , utro je н учннно. Уз то je жепскп одбор прнкуппо no кућама богатс и разповрсис прсдмсте, ж ст ких руччих П ЈЕВАЧ КИ међу иама развија ocjehaj пдппадпостп једној заједнпцп п смисао за onhe добро. Забаву су такођер у велпкои броју поејетиле муслиманке, које и tuco већнм дијелом покривенс, сасвим оу се слободио кретале ме1)У публпком. Жао нам je да морамо конетатовати, да се нсмуслиманско гриђанпвс слабс. одазвало, но ппак претставницн војске, власти, те рпзннх културппх н нацпоналпих устллова оопм »Напретка« лосјетили су забаву. Ове годллс одбор mije пмао сиоро нпкаквпх потешкоћа oko одаблрања програма, јср je у мјееецу новеибру основал Гајретов лјевлчки збор, који je у главлом пспунно цио прогјкш забаве. Првл јавлп наступ пјевачког абора очекпвало јо грађлнство са лсллклм лнтсрссовшвем. Знало сс je, да збор располажс са одллчлим гласовннм матсријалом, a воља n дисциплиновплосг лјевача улпјевплп су наду у лпјеп успјех. И, збиллц за кратао врпјсме лоетпглут je завидан успјех, што je бесумњс заслуга како дјевача тако и самога хо1>овође г. Т. Плдошвћа. Са иетрајним радом нробуђела je код лјепача латентиа воља, те су лохи noiaiaann, да и у лама леже спаге, које еу нас клдрс културпо д лтутп л обескријспити тврдау ЗБО Р У ТУЗЛИ рлдова, док je мушкп одбор прпкуппо тапођер мпого згодпt f t K i i no грлду, који су даровалп трговци и азплтлије. Десет дана прпје вабаве, томбола je била пзложена иа впдпомс мјосту, гдје je својим богатством епраћала ппжљу цлјелога rpabancTBa. Оспм елкупљаља томболс жспскп je одбор узеп на <-ебе сакупљање н раоп|ч>дају бнфел, у чему je веома доб|к) успио. Оспм продаје бпфва жепскп je одбор рлспродао добар дпо томболе, што.јс опрапдапо, да пм ес јавпо искажв захвала п прпзнање. Ноколпко дапа прсд саму забаву прппрсмс су биле у најжлвљем току, п свак сс старло да своју дужлост што Сол.е пзведе. Декорацпју сале преузео je na се г. пнж. Богдап Ђуклћ, п г. Фрољо Ледср, ажлдемски вајар п слпкар. Овај пу.та j декорацпји сале подала je у очи и та пота, што je г. Ледер са неколико вслпкпх поома успјелпх слпка лз босанског му. олпманског жпвота дао забавл правп босалскп лгтлмунг. Дс* ко|лцпја глле п остпла постапа. бпла je једла нопост за Ту* олу, што je лосјетноцпма прпбпвпло угодно пзненађсп>е. 273 �Ha дип aartnue, одмах жн-лије иодис, иочели су гтнаатп jocni ii'i Брчког, Гор. Тузле, и осталлх околинх мјеота. Нарочнто ео овај иут у лијспом броју одалвала Гор. Тузла, иа челу са претсједншсом Гајрета г. Незирагом X. МехмедовпheM и претсједнпком општнне г. Мухамедагом X. Мехмедовнћем. Залажсно je неколпко гостнју из Брчког са познатим Гајротовим пријатељем г. Мохмедалијом Едхсмовићем. Како je сав рад око upiuipcMa био раздајељен на reisције ове je текло нормално н на задовољство публике. Нсшто иза 9 сатп отпочео je програм. Kao прва тачка изведена je жнва слпка »За Крал>а и Отаџбину« no примјеру оне у Сарајеву. У пзвођењу живс слшке судјеловалн су: miтомци, пјевачки збор, дјеломнчно чланови u члалнце (због ограниченог простора на пооорницп) мјесног одбора, те неколш;о дјевојака и дјевојчица. Уз живу слику дежл.шовао ja пнтомац Алија Башовић, a позадину за исту веома л njene, нзрадно je г. Фрањо Ледер, умјетник. Послије декламацнје уз живу слику отсвирала je војна музика државну химну, коју су прнсутни CTojehu саелушалн. Док je грајала жива слика сви су судјелов&чи гледали према позадини, гдје cj Оиле елике Њ. В. Краља и Протектора Гајрета у наравноЈ ве лпчини, na je изгледало, као да се збиља Њ. В. Краљ a Њ. Kp. Bnc. Протектор налазе међу Гајретовим радницима ti омладаном. Жнва слика била je једна новост за Тузлу, na je својом поставом, декорцијом и, изведбом на пирсутне оставила врло лпјеп патриотокц утисак, и за je од пуОлике награђена френетичним аллаузом. шхгу љежиости и Moicohe. Тако јс тенор г. X. Калссић, заланио пјсому »Ej ухпем«. Овакав успјех трсба да потакнс чланове зиора да н даље марл>иво настапе у свом пјевачком изображпважу под сигурном руком г. капелника Тугомила Видошића. Затим je извадсна драмска олика »Емина« од В. Лозе. У улози Адембега нарочито се истакао г. Хуснлја Шеховип, којему се као режлсеру комада и као дилсталту можс чсстп. тата ла уонјеху. У улозл суб.ше Бећира лстакао се г. Хасап X. Хасановлћ, a остали дллспштл u дллетантлце су такођер показали приличал успјех. Лосллје програма лрешло се на забаву u пгранку. Bo­ ram слалн u слатал блфе, који су врлједле члалице желског одбора марљиво лрикулнле — брзо je распродан, боље рећи разграбљен. У пјесми, свирди, колу и ллесу ластавило ео до ?opt>. Бруто лриход ове забаве лзлоси Дин. 24.348.— Гајретов мушки и женсчкл одбор, захваљује се и овом придак*м свлма онпма, којн су својлм радом, посјетом илв прблозима и даровима омогућлли овшпо ejajan уепјех забаве. Добровољни прилози зп Гајретову забаву од 2. маја у Тузл и. Ш 'Д ил. 1.500.—: М. Флшла Слнови, творплца шлирита л. кваеца; no Дин. 500__: Југославелока Солвај творллца; no Дии. ЗОо.—: ину. Мирко Милер, дир. Солвај творнице, Велики интерес je влада<У. н?ко 'запрву тако и за лруг> Градска онштина у Тј’зли; no Дпн. 200.—: Земаљска башса тачку. Када се дигао заетор na нозорници се je указао, no 'Njr Тупзлп, ИндЈстрпјалла б;шка у Тузли, Мнлан Попић, венрви пут у Тузли, Гајретов ијеиЕчкл збород 42 ијевача, i;oje летрговац; no Дпп. 150.—j Лутвибег Сијерчић, градоначелник, Перо Стокановић, велетрговац; no Дин. 100.—: Прва хрватje публика унапрнјед ап.г^угктч награднла. / Бпнички; »Чуј^ш душо«, и Лолка: »Ђај Tuipo« отпје- ска штедаоница у Тузлн, Српска централна банка у Тузли, вао je збор скоро без погрсшке, те je na лрцсутнв уч 1»|Ао| Др. Бахрија Кадић, адвокат, Шрајбер и мајер Загреб, ЈусуфКарло Рукнштаји,, бирошеф дојам старог и увјежбаног пјовачког збора, којн постоји дуго беговић Мурвдбег, апотекар, Крека, Поповић Матија, прото, Виловпћ Ооман еф, Љубомпр година. Јакшић, окружнл инсдектор, Михајло Поиовпћ, cpeci.u пачел Затим je војна глазба, као грећу тачку, отсвирала noник, Евгеп П1ила1с, посједник; no Дин. 70.—: Рудолф Брајзнатом вјештнном: »Збор дервнша«, док су се пјевачи одманер, швдустријалац; ио Дин. 00.—: Димитрије Јанковић, рекралн. тор, Бошковић пуковник, Флоријан Штраус, грађевннар, ПреЧетврта тачка била je пјесма руских лађара: »Ej ухнем« ica Алевсандер, комесмф 0У30РА; no Дин. 50.—: Херман Доуз иратњу војне глапбе и еоло-пјевање г. Хамдије Калесића, пањи, трговал, Рајко 'Вураповић, бравар, Др. Милан Нешкокоју јс Гајретов пјевачкн збор извео толнко музнчке и вић, љекар, Хрватска жена иодружкица, Мурадбег Заимовмћ, двнамнчке прецнзноети, да je ова тачка освојила стшлатиЈе посједншс, Џевахирханума Виловић; no Дин. 40.—: ,јр. Ардјелоиупне публике, јер се на крају nerc дУг oir дуго аплау. полд Ледерер, управник Дома нар. здравдп, Стојановић Људирало. ба, трговац и трафшсант, Bpaha Јакшић, КЈВижара, Муха.чеПета je тачка била Зајц: »У бој у бој!«. У овој пјеемл дага X. Ефендић, тргопац; no Дин. 30.—: Натан Шатнер, суд. дао je збор своју најљепшу и најуспешиију тачку, na je падсавјетник, Јусуфага X. Ефендић, трговац, Мујезнповиђ бурним аплаузом био лзазвап, да je и но другн пут отпјеви. Абдулах, студент, Кадрага Куноснћ, велетрговац, инж. ИбраШто се тиче техничке стране треба истакнути, да оу хим Шаћирагић, itocra Јовичић, трговоц, Лазар Бабић, тргосве пјесме изведоне без диеонанци. — које би квариле — вац, Лука НовковвФ, подначелник, Пољњавић Османлгн, трголажо и без напрезања. Пјевачи су успјелл показати, како се вац, Љубо Секулић, трговац,. Михалић Мирослав, управник и ча кратко вријеме могу свладати елемеити глазбе и како се поште; no Дин. 25.—: Драго Јованошћ, фотограф; но Дин. е мало воље и труда од сировнх и пешколованих гласова 20.—: Вербић Мустафа-ефендија, шер судија, 'Ворђо Ракомогу формпратп глаоови ирофиљеин и школовапи, коЈ.ч n вић, намјештелик Букнље, Шеремет Фадил, трафи1сл.нт-инвапајсуптилније прелазе у пјесми изводе с лакоћом. To се јо лид, Алијага Селимовић, трговац, Садпк Жилић, обућар; no нарочито показало у наведеној руској пјесми »Ej ухнем«. По- Дии. 10.—: Хусејн Ефеидлћ, учнтељ, Сердаровнћ Саллефентребно je напомснути, да збор раснолаже с неколико одличдија, учитељ, Бисе Адем, наставник трговачке школс, Др. iiiix тснора, који су читавој лзведби давали неку посебну Хазим Муфтнћ, суд. припр., Смпјлефеидић Illeho, omu. иамј. Jesam li podmirio dužnu pretplatu? 274 �Дарови за Гајретову томболу у Тузл и 2. маја 1931. Гајрвтове утрне у Бијељини Хаџисфскдић Мукслсфхаиума уптпи, 'Гелалбашић Тсн* зкле-хаиума иезенн иешкнр, Имширивнћ Фадиле-ханума t> шољнца и тацну за кафу, Сердаревић Емнне-ханума кераау шамнју. Поњавнћ Рефијс-хавума везени јастук, Оалихспахић Садет-халуми незенн јастук, Коњхоцић Алије-ханума јастук, 'Нснановнћ Васвије-ханума јпстук, Мехмедбашић Шемсеханума мушку кошуљу, Алагић Чслсби-ханума два таблета, Пољавнћ ВулсјХЈ-ханума таблет, Сијерчић Фатиме-ханума керану шамију. Снјсрчић Самнјс-хаиума чевре, Мехмедбашић Разије-хануиа чевре, Сијсрчнћ Рабије-ханума јахтук, Хафизовић Есмсхапума јастук, Арниутовић Рашидсханума чевре, Салихслахић Емина-ханума пешкир, Омазић Паша-ханумл керице, Дубравић Хабибс-ханума рубац, Талић Нејра-ханума јаглук, Џиндо Девлет-ханума рубац, Џнндо Атифе-ханума рубац, Жигнћ Девлет-ханума шаиију, Ћехајић Тајибе-ханума ручник, Метиљевић Техвиде-халума чевре, Џннић Рашидеханума чевре, Ибршпимовић Н&јфа-ханума мотив, Чамџић Нур-хаиума серџаду, Штитић Дане 1 ланчнћ и 2 тацне за лепео, Јовановић Ната Дин. 30.— у готовом, Стокановић Анка Дин. 30.— у готовом, гђа Салихагс Делибеговића чевре, Јашарагић, Агнфе-ханума таблет, Жукић Алмаса-хаиума везенн пешкир, Фнллповић Алмаса-ханума пешкир, Ималовић Ајише-халуна иешкир, X. Хас&новнћ Паша-ханума пешкир. Фазлић Фатнме-ханума пешки и рубац, MopaHipih Шухретханума рубац, Шехановић Бафнје-х&нума иотив, Машџић Емлне-халума чевре, Азабавић Нафије-ханума мотив, Шехић Хасибе-ханума свилену мар&му, Шарбнћ Хајрије-ханума чевре, Хуклћ Дерве-халума пешкир, Јувузовић АбдураиГал иешкир, Муфтнћ Зејфе-халума чевр>4 Xyc«k Фата-ханума чевре, Азабаглћ Зил-ханума ч(Мфе, ' Бербић Фатиме-з чевре, Телалбашић Дуда-халума чевре, Ибришимовкћ халума рубац, Пепић Нур-ханума рубац, ЧамџиК ханума рубац. Иљазовнћ Ф^тимехалума рубад, Азабагј бибе-халума рубац, Ибрахимкадаћ Фагиме-ханума Чамџић Нафије-ханума шамнју. Нбрилшновнћ Авдо кроде, Јовановић Млађенка миље, Мехиедагнћ Папм^халума мотлв, гђа Бенчић мотив, Кршлак Зибе-хаиуиа мртив. лесковић Сафије-ханума рубац, Кунооф Раонмс-ханума пешклр, Мујезнновнћ Сајда-халума нешкир, Прцић Фикрет-хмпума пешкнр, Омазић Дика-халума нешкнц, Ибрахнм Симичнћ-ханума лешкир, Алмаса-ханума Дрл>евић мјесто томболв .прилог од Д1Ш. 20.—, Зумрута-халума Куносић Дин. 20.—, Ннна-хннума Нншнћ Дин. 20___ Смајловић ханума Дин. 4.—, Алић халума Дин. 2 .—. У нетак, 1. маја о. г. (4. дал Курбаи-бајрана)заказао je Мјеснн одбор Гајрета у Бијељини Гајретове коњске, бициклвстичке и пјешачке трке, алн пошто je тога дана падала Kn­ ina, трке су одгођеле за недељу, 3. маја, када су — захваљујући лијепом времелу — одрж&не и валредпо успјеле. Ha први логлед могло би ие миолити, да je то обичла приредба једног одбора с циљсм материјалног карактера, али ако дубље посматрамо ову лијепу Гајрстову приредбу, видјећемо да то није тако. Мјеснп одбор у Бијељинн овом сво- Дарови за бифе на Гајретовој забави у Тузл и 2. маја 1931. X. Ефеиднћ Мукелеф-ханума бурек, Телалбашић Тензнле-халума печелн пуран, Илшировић Фадиле-ханума печени пуран, Сијерчнћ Емине-хднума бурек, Сердоревић Еминеханума севднџан, Пон>авић Рсфнје-ханума бурек, Салиспахић Садет-хапума реванију, Дефдердаревић Фатнме-ханума торту, Кољхоџић Алнјс-ханума латншиању, Ћенановић Ваеве-ханума колаче, Дервлшефендић Тијеханума. хурмашице, Ал&гић Челеби-халума бурек u ружнцу. Мегмедбашић Разије-х&нума колаче, Бабић Цала торту, Балић Воселинка хурмашлце, Нидерле Емллнја торту, Секулић Мирјана торту, Милан Попић двије торте, Жунић Џемал-еф. бурек, Биберовић Мехага печено јан>с, Јовановић Млађенка хурмашице, Ластрић Никола торту, Хусић Мулије-ханума гурабијв, 'Гелалбашић Џемилвханума хурмашице. Проширујте чланство Гајрета и пропагирајте његове спасоносне идеје! Г. К О М Е Ш Т И К , побједник на Гајретовој биц. утрци са Гајретовом заставом jou ирнредбом оживллва једну традиционалну усиомену свога краја и пружа ужитак л>убитељима овог старог народног шпорта. Бнјељнна, која je некада словила и далеко чувена кгш прво мјесто, гдје се највише његовао овај лијеии народлп шпорт, бнла je чувена са својпх брзпх кон>а арапске и енглеске пасмине, који су у своје вројемв побјеђпвали готово ла свим коњсасим утркама у rpsuinuaMa и изван гранпца бивше Херцег-Босне. Бијељина je у своје врпјеме носнла свуда кошије и првенства, алн у задњим децелијама престала je то бити и тај лијепн народни шлорт готово je изумро. Рнјешењем аграрног питања, које je нарочито н осјетљнво погоднло бијељинске беговске породице, које су највише његовале тај шпорт, заиукла je пјесма: Врани се коњн играли, Злаћене узде тргали, Дугу се путу надали, a остала само крута збнлл — борба за живот и егзистенцију, проткана међу старнјом генерацијом елеглчлом успоменом на Сокола в Голуба р. Мустајбега Лике, Елприлца р. Xaiui6era Пашнћо, Зеку р. Дервишбега IlamHhas Вилму Осмалбега М. Сплнхбеговпћа, Брњу Махмутбега Османбеговића и uiiore друге, који су побјеђивалн на знаменитим сарајевским утркама. 275 �Дапас jom једппи лодржлје тај лијепп ПародпП шпорт госи. Мурлдбсг Мурадбсгоппћ, нотомак сторе п yrЈ10ДИС беговике иородицс Мурпдбеговнћл пз Бијељпнс. lio и.оговој жељп Mjocim одбор оживљава тпј традиционалии иа1>од]ш шнорт у цнљу да вробуди пптсрсеоваље своје околлце за тај шнорт н у цпл>у приврцдног љсговаша росних коња међу ошгма, којн још нмпду матсријалне могућиостн за ту ГЈмиу нпјкјднс нривреде и Мјеснн одбор доОјм) успијсва. Г А Л И Б А Р Д А , побједница на првој ноњској утрц и окићена Гајретовим ловором вијенцем . Д р ж и je њен власник г * Мурадбег Мурадбеговић (1 ) Su У пнзу својих пфпредаба у овогодишљој сезош једпа од пајбол.е иосјећени^џ у моралном погледу лијих н.огошгх приредаба. Раним јутром тога даш хнљадс ii хил.аде посјстилаца према тркллпшту Језерац да :«1узму боља мјеста и љешш? видике, те се наужију овог жељеног наЈ>одног nmoi>ra ii ако Je чао утраса одрсђен члЈ no иодне. Толико интересовпп>е свијета за ове утрке надмашило je очеклвања и оних, којп су оцтивнстички били расположепп за овс приредбе. Ha тркалишту просто нвје било допољно мјеста, те су се масе поредале уздуж тркалишта, које јс изиосило око 3000 метара, a трибпаа, noja je бпла иамијсљена за оцјењнвачки одбор н боље даме, просто je залосјсдпута од народа таа«>, да je једва издржала херет, a да ct> не поруши. Тачно у одређено врпјсме — у 3 сата no подае — одржата je нрва утрка, на којој сс патјецало 4 коља, a na којој je однијела иобјоду Гајбарда, cuojnua г. Му|>адбега Мурадбеговпћа. Maca je приредпла одушовљене овације побј-здпици, a Мјесии одбор je закитпо ЕадретонИм ловор-вијснцем уз добру иовчану нагрдду, no чему je иста фотографпсана вајсдно с њезиним власником. Потом je одржата друга трка, на којој се je натјецало б коња, a na којој je однио побједу кољ г. Мехе Арифагића нз Бијељнне, којему je такођер маса ириредпла овациЈе, a 1'ајрет подпјелио новчану награду. Ha пјсотаакој тр.т олпчо ј« по%ду г. Оагр Волеотарсвпћ, тојому јс Mjecira одбор подијслпо иовчаиу иаграду. По свршеиим К0Н.СВИМ и пјешачклм утраоша прирсђеиа je бициклистичка утрка. Пошто je ово најмлађа грана ипј>одпог шпорта у овнм крајевима, разумљиво je, да je п na ову утрку владало међу свијстом огјкјмно интсрсеоваи>е. Пошто терсн, гдје су се одржале коњске и пјешачке утрке иије био подесан за ову утрку, то je ona лриређена кроз градске улице у дужнпи од 3000 метара. Народ се посгавно уздуж дотичних улица, a на свим раскрсницама Самарјанци, чланови Цревног крста, за случај какве несреће, те je и та утрка с иајвећом напетошћу праћена и очекнван резултат. Ha овој утрци BehiiM дпјелом натјецали су се бнциклиепг, чланови овдашљег бициклистичког клуба »Opao«, a побједу јс одиио г. Комсштик, којн je поред добре новчане иаграде. ocmijiio и Гајрстопу заставу. Застава je израђена од бпјелс свилс са златним обрубом, a na средини Гајретовх јубилариа значка с натписом: »Побјсдннку Гајретове бициклпдуичке утрке на дан l. маја 1931.«. коју je добропољно израдица гђа X Халумлца Осмалбеговић-Куленовић, којој •Ba­ n a'хвала. Исто тлко хвлла п оцјешивачком одбору к свима оиим, којл морално допрппсеошс, да ова Гајрстова прпредба испаne'oii^W лnjeno и достојанствено, a шрочита хвала г. пуковншгу Варјачићу, ’ којп je Мјесном одбору ставио иа росположење војничку iionoh за чување реда на тркалишту, a који п пначе заједно са Овојом госвођом радо помаже и моралпо и материјално све Гајретове приредбс, чиме га Мјеспл одбор убраја у своје најбоље пријатеље и пријател.е нашег прогрбса. , По свршепим утркама, ма/ia je изразила жељу, да Гајрет чешће пута приреди овакве приредбс, пгго je одбор закључно, да у cbou радпом програму даа пута приређује оваitiic утрке п то на дан G. септембра и у мјесецу мају, увјсрсн, да ће оваквим приредбама најлакше пласирати Гајретову идеју и погицатн народне масе на даљље подржашље тога традпциова.плога шпорта, уз то н веће иитересовање за узгајање коил добре i>ace у овом крају, што јс такођер један дпо привредног програма друштва Гајрета. Поред огромног моралпог успјеха, полученог овим утркама није иаостао такођер и добар матернјални успј-зх, пл који адбор овом приликом није много рачунао, али се у будуће нада, да he оваке приредбе Гајрету доносити много боље приходе. 0 постигнутом материјалном успјеху, Мјеснп he одбор зваиичио извијестити. У Бијсљпни, 20 . маја 1931. X. Хујдуровић, сскретар Мј. одбој>а. Гајретова бајрам ска забава у Фочи Мјесни одбор Гајрета у ‘1>очи са мношм прпјатељима Гајрета приредио je 3. дан Бајрама велику Гајретову опваву, која je врло лепо успела морално и материјално Hajeelvn дсо прикладнога ирограма заузимали су глазбенн комади вуии тонског сликаша живота и тежп.и појединих напшх крајева, који су дошли до jantor изражада у богатој нашој пациопалној мелодици. Te глазбепс комлдв ne- Рад за Гајрет рад je за добро свију нас 276 �Bao je мушкп хор соколД n сћИраб Дпл-оркОстАр сПсцпјплПо прганнаовал за ту забалу.' И псвачкп хор и џаа предапо и na одушсвљељем подно je вредни учптсл. r. Алпја Сслнмовпћ. чијо заслугс на глазбеном пол»у нарочито истичемо и поднлачнмо. На* свнма Гајретођим na и другнм u jecnnir. прпредблма њепжа је.сарадпл постала иооиходна. Beh noiuianuo година тај вредни радншс у iiaine мссто преспђује на.]м>дне мслодије из роаких иаших К1*ајива, itao n Трхул. Ибро п Хаџиахметопи!! Ллија; no Дпп. 5__• Хоџић п Tampariih бил.сжници; Дип. loo.— ХлјддјЛог БототпЈи Иото тако се захвал.ујсмо ирплагачима за бнфс за lcojn су прпложили у разппм јелима слсдсћа госппда: Салих сф. Х лјСи Н, Омср Hoiirnh, Мухамед Лвдапгћ, Ахмет Трхуљ, Лриф Лрслапигић Едхсм Хаџимуеић. Хамид Муфтнћ, Фсхпм Н>уховић, Нурија Омсрхоџић и Муетафа Кукавица. Такођер сс најл.епше захвал.ујсмо na лспој поссти i:oj> су нам учиннли гости из Гораждс и Чајпича, а иарочпто ce захваљујсмо муелимаиеком жепскнн.у, којс јс npnn пут бројno посјетило ову Гајретову забаву. Гајретова забава у Стоцу Г. А Л И Ј А СЕЛ ИМ О В ИЋ , учитељ и капелник Гајретове музине у Фочи ло.пе стпарп од пашпх глазб^пп** првака и тако je иапј сто, захваљујући њему, увек сапремепо музички са културним нашим цептрима, јср скоро na свима приредбама добар дио nporjmiia иопуњавају било дечији или мушкн хоровн, 6nđo no њам ошована ( зпка, бнло разпи штрајховн^гаи, оркестјри na којима ол уморно ради. Кад ce узме у обзир да: ,>кроз музипу избпја осећање и енергнја живота и тежње за иотснцирањем снаге у нашој расп« (Коњевкћ); да ce кроз песму ваопитава љубав за Домошшу; као и то да музика може да ^аспита као и сва друra културна средства, онда су резултатн рада г. Селимовића у нашом месту много већи, иего то na први шглед пзгледају. Што ce тнче матернјалпог успеха one зобаве прсма нлшик прпликама такођер je врло лепо успела. Ha овом ce мссгу захваљујемо лрилагачима добровољних прилога којн су првложилн: Башагић Хасанбсг и Рашидкадић Нурија 130 Дип., Др. Јеличић 120 Дин., no Дин. 100.—: Г. Фазлагић срескл екопом из Горажде, Др. Џемал 1СапетановиИ, Градска општипа, Нехмен Махмут директор »Варде«; Дин. 200.—: Муслиманска Бапка; no Дин. 80.—: Хаџи Хусеинбсг Зулфикарпашић n Салих еф. Хасић; no Дид 60.—: Огјепан Булић апотекар, Инж. Ђемал Ризванбсговић, Јовал Хамовпћ срескн пачелнпк, Др. Оабрија Карамехмедовпћ и Аугустииа Роубичек; no Дин. 40.—: Авдовић Ибрахнм и Хасаибег Зулфнкарпашић; Днн. 35.—: Леви Содо; no Дин. 30.—: Огефан Грујичић п Српска црквена ошптина; no Дин. 20.—: Сулејман Њуховић, Карло Кратмајер, Милал Хаџивуковић, Ралгид сф. Лојо, Сабрибег Зулфикарпашић, Кумрић, Корошец поруч., Едхем Хатибовић, IHahnp Хаџихалиловић, Халимага Хатпбовић градски начелник, Славко Мазић, Омерхоџић Хусо, Мушановић Ибро, Др. Адалберт Лубед, Антун Стојановић, Албин Фрас жанд. потпоручник и Хамдибег Зулфикарпашић; no Дин. 15.—. Аган Фејзић, Мујо рОмебашић и Фаалагић Ибро; no Дип. 10.—: Инж. Хавас, Мехмедбег Курслахић, Соколовић Лазо, Четврти дап Курбаи бајрама, мушки и женспи одбор 1'ајрета у Стоцу прпрсдпо je сиоју подшпп.у забаву, noja je како моралпо тако н материјалио уепјела. Нарочито je у очи уиадао одио за томболу, која je пред саму забаву бпла пз. ложена a ирсд којом ce je увнјек налазила хрпа пролазника дивсћи ce укуснин радовима и закључујући да je ова лутрпја^бзпром иа квалитет и кваптитет радопа, јсдпа до даirac o,f на|бол.их у Стоцу. Да je исту овшсо уепјело сакупити нмнде ce захвалпти riju Ћамилп Шарац тс гђпцама: Пашанн Ajrnxoijnh, Хатпдп- Мехић, Фахири Косовлћ, Хасибп X. Ризвамбеговпћ u Ромзи Фестић, a папосе гђпцама Џепки Олрајлнћ и Топплоппћ icoje су велпк број радова за номепуту лутрију са учспнцама израдиле. Дарове за лутрпју даровашс: Еда Мурадбеговпћ кухпљcicy крпу, Аиша Мехмедбашић рубац, Ема Бузаљко рубац, "Мурувета Ђехић рубац, Вахнда Мехмедбашић плстени јас- ГЂ ИЦ А Џ Е Н К А С А РАЈЛ ИЋ , учитељ ица, претсједница женског одбора Гајрета у Стоцу тук, Зулка Бпћкало плетепи јастук, Бехпја Ризвапбеговић тишлајфер, Џенка Сарајлић решнје јастук, Васва Махмутовић рубац, Апша Ризванбсговић таблет, Мурта Мехмедбашић таблет, Иамила Ћатовић рубац, Сабира Бузаљад плетеии јастук, Хасанбсговнца Р.изванбеговпћ комбинацвју, Фа* 217 �тимд Вузалжо рубац. Мухиба Бркнћ јастук, Фата Ittapnh ру,Viц, Фатима Шарац рубац, Фахнра Косовић јастук и таблет, Хатнџа Шехпћ јастук, Зулка lllapiih таблет, Аиша Чоходаревић рубац, Фадпла Хромић јастук, Фатима Шарац мараму и двије машле, Хајра Премиловац јастук, Ремза Фестић таблет, Хабнба Прехшловац ногавлце, Арземпна Феотић рубац. 1’сфика Днадар плетени јастук, Хатпџа Kopjeiinh, ногавице, Нефа Рвзвилбеговић свнтљак, Абида Страњак рубац, Хабиба Љубовнћ кнтицс. Бејта Љубовић таблет, Ема Capaj-inh рубац. Хатиџа Бехмсп рубац, Алмаса Башић мараму, Аиша Алнигнћ златну четку, Е. Сердаревић јасгук, Наза Демироniih свитњак, Фата Пашалић 'рубац, Хана Грљевић рубац, Фахра Гребпђела рубац. Наза Салчић рубац, Зулка Шарац таблет, Сафнја Ходић рубац, 0 lila puh јастук, Сафа Лахура рубац. Аиша Хаџић рубац, Зпба Рсџцћ свнтњак, Хабиба Питпћ рубац, Хатнџа Махмутћехајић јастук, Мухиба Шарац глблет, Хајра Реџпћ мараму, Фатима Махмутћех&јић рубац, Арземина Чскро рубац, Захида Беговић рубац, Ћамила IITaрац јастук, Нашана Алихоџић јастук, Зсјна Мехић јастук, Сафа Бурнна мараму, Хајра Премиловац јастук, Фатима Кадрнбеговић јастук, Фатима Мехмедбапшћ таблет, Ема Сарајлић рубац, Дуда Ћелић рубац, Мухиба Бехмен рубац, Фата Мехмедбашић шлајер, и друге још које дароваше као чаше^ шоље и т. д. Програм забаве отпочео je у 9 и no сатн и то послије првог дијела оглашава се почетак другог дијела. што публику интересује n са нептрпл>е^ем очекује дпгнуће завјеса који ne у највећем смијеху дијЈрг&нтица* дпже и отпочиње комад »Он« од Ћоровића, који je са аплаузвфс више пута прекидан a при свршетку на пљесак и захтјев публике морале су све дилетантнце у заједници бар једно(коло одиграти што су и учнниле. , , у. ■ Да je комад овако одиГран одбор ne овим зах пвнма дилетантицомл iooje су са вољом редовпто irocjehi пробе чптаво вријеме и поред невремена нијесу Поолије прогрпма настала je пграПка, томбола Л т. Д. i'BO до 4 cara у јутро. Забпву с-у иосјетнли са етра-пе и то нз Чапљпле, Љубин.а u Невсснња. ТО М Б О Л А ГА ЈР Е ТО В Е З А Б А В Е У С ТО Ц У Гајретов теферич у Семизовцу ДИЛЕТАНТИ КО М АДА ,О Н « Мјеони одбор Гајрета у Илијалпу приредио je С. мајп о. г. Гајретов теферич у Семизовцу у башчи »Код веселог ловца«, чијн je влапник г. Крсто Благојевић за тај дан исту уступио бесплатио m највише домринио да јс теферич у ова ком поглоду добро успио, na чему му се Гајрет и овим путем најљепше захваљује. Чш,т ириход теферича био je Дин. «34.50. Најављени коњска трка иије <-е моглп одржати усљед помањкањл коњаШ1ка. Неутрошена купљена чоха за награду na коњпкој трцп чацржада je и искористиће се на првом тефернчу или слпчној приредби. на Гајретовој забави у Стоцу Мјесни одбор м уш ки и женски у Дервенти изостајалс, a Тако исто и г. г. Шарцу и Бићкалу који су на сваку нробу редовно долазили и подучавали дилеталтице a особито one које су no први пут истуиале na позорпиду. На[>очито сс одбор захваљује гђи Џснки Слрајлић иретсједнпцн женпког одбора, која je поред рада и труда око лутрије још ii у комаду одшгривала Дудију и бринулв. се за редовнто долажење свију дилетаптица те je исте сваку вече na одборнпцама иратила са иробе до куће. 276 ирирелјиће 7. јуна о. г. свој велики годишљн теферич уз судјеловање војничке музике 25 пеш. иука из Тузле. Припреме за овај теферич noh су у току, a интерес велик влада како у Дервента тако н у околпни, na се очекује велика посјета пз Прн>авора, Кобаиш, Bik1. Дубочца, Ол. п Bon. Брода. За ову приредбу женски Гајретов одбор у Дервепти спрсма n изложбу ручиих рпдова који he предмети послије бити na самом тефсричу као томбола. �Мевлуд Гајрета у Бос. Кобашу вала lipaTOBuh. Џсмила Ташевац. Еммна Мезилџић и Саликп ДРУга даи I/ajpaMa ио иодие аакаааи je. Гајретов Мев- Хапшмбеговнћ којс су иначс миого домрмиеле успеху one ЛУД за женсже. Beh око 1 сат no подне сакупио сс веллк бро^ забаве. Била je нарочито интерссантна и no Гајрет врло Ko­ жона u нешто дјсце кад je дошао u имам г. Хуримовић, којк ju Мсвлуд цроучво на нашем језику, a послије овршеткк pnena »Амеркканска лутрија« na којој су се na лицитацпЈи продале две укуспо израђене торте које поклонише за ову Мовлуда упозорио јс ириеутае као млјке, сеетрс u као равне мушкарцвма те и обавезне но псламској дужностл, да се брнну аа нашу опладипу, неабринуту дјецу — добрим одгојеп u васиитањем те радом и доирипосоп за Гајрет, јер нам je тнме уопјех сигуран, пошто uau једино Гајрет даје иуну сигурност да he нашу дјецу и омладину пзвести на селамет в тиме створити љепшу и угодиију будућност. Иослије говор.1 имама одзвонило je опонтано клицаље Гајрету и његовим радницима. Сада су све присутне гђе бнле nuroniheue шербетом, те су се у разговору и оа Гајретои у глави разишле својим домовима да наставе иослије овако згодна састанка -6ajpaмовање — причајућц јаку u иејаку, дјетету у колијевцц u дјеци на душежу о драгои ш и 1’ајрету, у коме нам je сав u једиии спас. lipu иоласку су заиолиле u интале ако би смјеле бар онолико колико ииају уза се да даду као бајрамлук Гајрету, што je са дииљењем u захшлиошћу црннљеио,' те je иакупљено Дии. 14b.— a дароваше: Дин. 20.—: гђа рахм. Реуфбега Алибнхжцћ; Дин. 14.—: Сибира X. Алибеговпћ; Дин. 13.—: Нура. х: Алибеговпћ; m> Дин. 10.—: Фехии Алибеговнћ, MjyecA)d Алибеговић, гђа Pnзабега Алибеговић; no Дин. 8.— : Х!ииа Капиџић, Дедлћ^В" Ховић; no Дин. 5.—: гђа Абасбега A хпбеговнћ, 0. Емина Кадић, Зухра Калетаповић; Дин. 4.5ц: Емппа Каиетановић; na Дин. 4.— : Фата Диздаревић.^ишјС, Ховин u Хафа Бојадић; no Дпн. 3.—; Дервиша 'Казић, Фата Казнп u Хафа Муминоuuh; no Дин. 2.—: Фата Нукић; Ceunja Каииџић, Нафа МуMuuobuh, Мухиба Каиетановлћ, Изета Арибеговип, 'Вузе п. Дедић,, Muna Казић, Аземвна^фминовић, Сеида Вехаоовић u Внфа Дедић; Дин. 1.50: Рамнза Јашаровић; Дии. 1.—: Х*г; ва Мујичић. Гајретова забава у Пријепољу Мјесни одбор Гајрета у 11ријеиол>у "Јдр:ићх» je бајрамску забаву na дан 3. маја о. r. у иросторнјама »Kacuue« у Г1рнјепољу. После поздравне речи претсетднцка Мјесног одбора r. Хасанбога Ханића. члановн днлегантске секдије приказалн су на опште задовољство позорншни кимад »Два начелнпlou од Екрема. lio свршеном ирограму отворена je играпка уз суделовање Гајретове тамбурашке секције и трајала до зоре. Ton прнли1Ком распродата je богата лутрија која се састојлла веhuiiOM од вредних ствари — муслпманскнх женских ручпих радова, које ствари, уз Bajpau прилпком распродаје Гајретовнх бајрамсвпх чеотитки ирпкупише no муслишшским в иравославним домовнма агилие Гајретове раднице симпатчч ne гђнце Мемнуна Кајтаз, Дудка Огупац, Емпна Ханпћ. Ule- I Проширујше лисш „Гајрет“ у | I Вашем мјесшу и околнни! g ОДБОР Г А Ј Р Е Т А У П Р И ЈЕ П О Љ У H a фотографији су у првом реду који седе са лева на десно г . г.: Селмановић Ћамил, гђица М емнуна Кајтаз, Хасан Ханић, претседник, гђица Д удн а Ступац, Сејфудин Ш еховик; у другом реду с лева на десно г. r. Салих Л акић, Мухамед Хаш имбеговић, Ш уи рија Кратовац, Мехмед Аличковић, Махмут Чичић, Мустафа Паш ановић, Ал ија Чантрић, Омар Чичић, Халил Хаш ибеговић, Синан Хаш имбеговић; у трепем реду с лева на десно г. г. Бахри ја Селмановић, Ибрзхим Кратовић, Латиф Паш ановић, Мехмедалија Хоџ ић, Ариф Скадрак, Абдулхалим Паш ановик и А л и ја Агинчић. сврху Гајрету гђице Минка Рожникова и Анд1>осеја Царцарачевић учптељнце 1'ајретове домаћичке школе у ПријепоЛ1.у. Мјеони одбор ематра угодном дужности са захвалиошћу пагласити да ову Гајретову забаву посетише скоро еви г. г. чиновнцци у Пријепољу a у добром делу n остали rpaђанп муслиманп и православни. Морални успех ове забаве био je одличан и на све прпеутне оставпо леп утисак, a с материјалне етране получен je уепех какав се ннје могао очекивати с обзиром да еу ono Hia.jnaciiBUијu крајевн и у добу највсће крпзе, народ je ииак дао 1'ајрету na овој забави 3705.— дииара, што je наЈбољп доказ колпко се 1’ајрет цени н са каквом кздашношћу иомаже. Mjecnu одбор сматра за прднјатну дужност да овнм путем захмли свима којн ма чиме допринеше успеху ГаЈретове забаве јер тпме помогоше Гајрет н зајамчнше шсговом будућем налретку у овнм крајевнма којпма je идеја Гајрета водиља спасу н напретку. У нрнлогу овог извепггаја шаље Ban ее и фотогрлфијг! приређивачко1Г оабора са днлетантима међу којима се imлазп претседннк Мјееног одбора г. Хасан Ханпћ a од диле. тапата отсутаи je r. Адем Чичић. 2/9 �Гајретова бајрамска забава у СребреницИ Днс 30. апрнла о. г. no обпчају одржао je Мјеопп одбор Гајрота евоју бајрамоку забаву. Поред кипкжигог времепа забава je успјсла у оба правца и у моралпом ц материјалпом иогледу. Забава je одржлта у башчи читаоннце »Змајсвац« ;а биранпм пЈмаграмом. Од ирограмокпх тачака лајвише jb заинтересовао лублику позкати игроказ »Хаџи Лоја«. И ако дилетанти нпеу no звлл.у лпак су показалн успјех у играљу те je комад изнад сваког очеклвапл успио. Публику јл 3., Чпппћ 0., Салихоппћ 0. п Смајловпћ М. no 1 комад. — Нпдаље дароваше IJananoBiih Муитафа и Мсхо na Ооатпце no l номад. (48 комада укунно). Чист приход од кожица Дии. 036.50 Убратих ирилога лрод џамнјама на Бајрам 170 Дин. a сакупилп Лли еф. Кланчевић у Осатици Дин loo.—, 'Jioaah Лбид «мј>. у Занол.у Дии. 70.— Овим путем мјесни одбор Гајрета тоио блпгодарп како. учесннцима забавс тако н дароватсљима те сакупллчима, i. нарочито г. Абид еф 'Возићу имаму матичару na Заиоља, који пуном паром радп за напредак Гајрета. Гајретов теферич у Модричу 17. маја, у недељу, одра&ан je годишњп Гајрстов тсферич у Модричу са слијсдећим резултатом: Прнход тефсрнча бно je Дин. 3329— a од тога потро. шено je Дин. 1729.—, дажле чистн приход био je Дин. 1600.— Да je Гајретова идеја продрла у све народпе слојеве, те да je Гајрет око еебе окупио не čamo муслимане no.ro n свс пријатеи>е нашспа. народа без разлвке вјере, иајбзље ii im гвједочп вслпкнчГајретов теферич у Модричу којп je одржан 17. маја о. г. Загоиај теферич владало je велнко интерсиоh.iibc .мејјУ грађанима и еељанима, a то нлјбоље свјсдочи ОДБО Р Г А Ј Р Е Т А У С Р Е Б Р Е Н И Ц И онај број itcljn премаша 150р људн и лсена који се.тај д.и одазваше. Овдашње Соколоко друштво на челу са старјегаином додуше махом сачињавао муслиманв^и 'свнјет, али ништа- -сокола г. Јовом Благојевипем дошло je униформисало и дала не чиип пмајућп у внду 1:опзсрваушшост нашег нашда. a двпје тачке соколеких вјежби да тиме уволичају наш тефеii Глјрету je донскле главпп цил.* ha се. гнлап!ра мАу мурич. И, овом^-се ; 1П'п аим>м Мјесни одбор Гајрета н »j.i.c mi«. елиманима. f \ / захвл.ч.ује стаЈ>јсшнни 't’nuoja n члапонимл. Иа оиога ie пид« По лов|>шеном лроадаму била je твученд o^ijnn|^?w Q A’SffTOKo! л соколгод идеја пде аа тим да ротпомогџс слак> 1лла u нги-тавл>сно народно весељв\уз no 1вату п .in;eny м т кфлтјрнрј ироепједиу уетапопу. зику• »Meuiiina«. Heee.be 3ј4 »потрлјало ... , ,, 1 зу •'до •v i;.i< iin дси1а II nohii. iora дана случпЈНО била je учпгодока скуиштина Ис ...... ... ' л :ar“ m олииједаЛ^јљ г .....d ј г и г и . a M f a n г,ч д.,.|.,чве и О к * . w јр претсје.таик у ч т ш т ;ама и весеље протекло je у примјерном реду. удружеша. г. Коста Матијашевић дошао иа челу са свим Бруто приход забаве je био Дпн. 1964.— r учител>има n учитељнцама на ouaj тсферич што je од iiaродплх проовјетитеља за евалсу похвалу. Надаље je Мјеснн одбор подузео а,кцију na сакупллп.Ј хурбаиекпх кожпца, те je у граду сакупио[_19 комада. a. даИзвођен.е дрограма отпочело je тачно у 3 сата послнЈи роваше no 2 ком.: Абдурахмановић Едхем еф. Бешлагић Аб- подне. Претсједник Мјесног одбора г. Мухамед Хаџиалпјадулах еф., Ефендић Мујага и Налић Салко; no 1 ком.: Ша- rnh поздравио je госте са једним лијопим говором, у коме je ћирагић На-зим еф., Сиручић Абдулах и Хаки дф., Кланче- изнио програм Гајретов, a на крају говора настале су оваnnh Зухди еф., Ефепдић Фајко, Сиурчић X. Мујага, Kan- ције Његовом Величанству Краљу као и Гајретовом Протекџиловнћ Салих, Буљубашић И., Џанић X., Ефевдић X., Вер- тору Њег. Краљ. Вис. Престолонасљедпику Петру и претлашевић Ј. сједнику 1'ајрета г. Дру Авди Хасанбеговићу, коме je уједие упућсн и поздравни телеграм. Затим су се ређале де1сламаОсим тога je истн одбор развио живу акцију међу муслиманскпм свнјетом na селу и упутио своје замолнице сви- ције и na посљетку je дошао позоришни комад »Унесито мртваца« од Аахмета Муратбеговића, који je изведен на опма и м ам и т матпчарпма у срезу те je у том постигао лијсп улсијех и rano су до данас сакупили и то: Џозић Абид еф. ште задовољетво присутиих. Улогу Расема сјојно je одиграимам матпчар из Запоља 21 кожицу a да]к>каше: Даутовић ле гђица Оиужић Мујесира, icoja je ује/ino изабрана и з.\ Р. 2 ком., Ефендпћ Ф., Јахић X., Салиховић III., Османовић краљицу теферпча. Такођер су доб1>о 0|/џ!гралн своје улого 0., A.onh М., Даутовић III., ILunarah X., Хасановић С., На- Агиницу, гђица Спужпћ Ешрефа, Мехмсдагиницу, гђпца Мелић И. no Заполж no 1 ком., Смајловић Б., Јусић X. Јусић xnh Џемнла, Садију, гђица Дубиновић Хајра a од гооиодо A., Jj’cnh A., Османовић М., Суљић М., Ибрахимовић., Сал* добро су одиграли, улогу Османаге. г. Османбег АПазбего•Kiih Ј., ( .алихопиН A. n Мллкић X. нз Познановића no 1 ко- nnh, Решке, г. Сул.ић Мехмсдалпја. мад. — Смајловић Мула Алија имам матичар из Тохрљакз. Послије евршетка програма наотале су народпе игре n о комада a дајкжали су: Смајловић М., Смајловић И., Чивић иародно весеље. Gajret u svakoj kući, znači samo njezin napredak 280 �Број посјетиоца na теферичу свјсдочи ла je морални успјех био изнад сваког очскиваша. a материјални успјех и уа najnehe нсастојање нијс се могао већи иолучитн, из разлога што у истину у овоме крају влада велика ловчана криna. Гледаћемо да септембарску природбу ако година ионесе што боље извсдемо и материјални успјех бољи получимо. Гајретов Курбан у Бос. Кобашу Mjecim претсјсдиик Гајрета г. др. Браво Хамдија куliHO јс јсдног курбана и ноклопио Гајрету, те јс одбор одлучио да ту овечано1'т издеде иза Бајрам-намаза пред Мектсбом. Оснивање Гајретове читаонице у Острошцу " 14. маја о. г. одржана je главпа годишшш скупштина Мјсене читаонице у Остротцу, тс je иста напродлог г. Мустафе еф. Ћурића, шефа жел>. стнице, једногласно претворена у Гајретову читаоницу. У управу друштва изабрана су слпједећа г. г.: прстсједник: Мухарем еф. Камерпћ, шк. управитељ; потпретс:олник: Миладин Маеал. жељ. чиновнвк; секретар: Зикриј-i еф. Карамехмедовић, тртовац; благајник: Бећирбег Бутуровчћ. обућар: олборници: Ахмст еф. Јабучар, Мехмед DIexnh п Асим сф. Џтферал-ић. Послије Бајрам-намаза одржано je са ћурса једно предапањс о Гајрету no имаму и благајнику Гајрета г. Хуремо- Оснивење М>есног одбооа Гаш ета v Бродапеву (Потепољ е) вићу, у коме je наглагпо носебичан и пожртвован рад ГајПовепеник Гајрета у Бголавеву г. Лутвпт Чешић ™ рста у свим правцима и потребама, овога мукотрпног жпвота. ap.no je скуггштину чланова na 15. маја о. г. рпди осниваља сноменув да Гајрет ради за иашу гиротињу. наш напрсдак it наш спае. Kao мали знак бригс Гајрет сво коље и свога Мјеоног одбопа. a на оонову члана 75. лпуштве.1шх правппп. По полнешеном извештају о своме рашу. т. ј. na време курбана — ma донрннесс своју жртву — са молбом драгоме Алаху за још бољи и успјешнији свој рад и што брже и од 16. јапуапа ло 15 мајп. icoie je скупштппп једногласно ппимила, п олобрила, иепрсд скупштппе захвалпо сс je г. нотпуније пзлијечеље евих нашпх зајодничких — исламскиг — непоља. Послнјс говора. позвао je све присутпс да се за- ПТегкф Башић. лосаднањсм поверенпку na п>еговом ралу n једнички упутс — na чслу са одбором Гајрета пред Меетеб, ^ааузпмаљу за Тајрет ti његове узвнгаепе цпљеве na просгдјс je извршсн обред курбана на најсвечанијп иачшг. те ■,ветном non.v. Ппе.тложена канлпдпштоиа лпгта очбора једнокурбан подијељеи СЈЦктпви. глаетру јоцримљена. те су у олбор унпшла слслсћа г. г.: По<--пнјс тога су спи присутДГн оотЛ ј! upu каФи п цигапретседнпк: Сулејмак Салвовпћ. лпж. пм»м: потппет. 1'СТИ претресајући нпше Ч1тал>е Пу.уагЈешаћ рад Гајрста, те седнпк: Азиз ПГехпкпћ: секретпп ti блпрп.шпк: ЛТvtmiija Ченov тчтжилн да пм сс одмах да.^иу ^»+куime значкс »Бајрлг гић. пероучитељ: одборвпцк- ТТТернф Батппћ претседнпк i к јајрету«, јер xohe да сс клте 'п заките иа Бајрамдвге^ m-tniie. Саво Зпндовпћ н Хру<јтем Kpin'eniTopau. Замештцп. noM »Гајрет«, прн чсму pacnijoоданс свс откупне значве Oiraeoje Гојажовпћ. Се<ћер Жнгорпћ п Живпо Јоковић НалГајретове, јпи озбор:"Т^5ор Лазовпћ, Хусо ТТТппритовпћ п Назпф POBiih. Даљње п р о ш и р с п >е Га/ретове о р г а н и з а ц п /е Оснивање Гајретова одбора у Сочицама (Прибој) 2 П. аирпла т. г. одржана je екупштниа чланоијГ Гај|к>та у Гочицамл радн оениваља Мјесиог одбора. d A n iiiT iiiiu je прпсуствовало 57 члаиова. a ’глаiroBo je поздравво г. СсјФе Бајрамовпћ и прочктао писмо* Главног одбора у кбме no здравља све чланове и жслн сретан уЛгјСх^у раду. , Ha то je г. Стјепаи Бабић. учптељ одржло прелавап.е о иосташсу Гај|>стд и његовом раау на ттодизап.у ćena. Иза тог-\ je био наотављен упис нових чланопл, a no том je повјсоеh u k г. Смапл Скорупан, држ. пмам прсчложпо члапопима eniira.K управпог п иадзорног одбора, те je na његов пргдлог нзабран слијсдећп одбор: ирстсједшпЈ: Cejtjio Бајрамовпћ. држ. имам; потпрстсједншс: Ибро Тсрзпћ, трговац; гекрстар: Стјепан Hafinh, учнтсл.; одборниии: Хасаи К]>ехо трговац, Ибро Гејфовпћ земљорадник и Мсхмед Турч;уninh земљораднпк; благајник: Гмапл Скорупан. Надзорнп одбор: Илнја Остојнћ учптељ, Шемго Страпл и Емии Страил. Замјспици: Хаоаи Окорупап, Мустафа Ахметагнћ, Јусуф Бајрамовпћ, Латпф Орапл и Мсхо Хшдовпћ. Мсхо Туркушић ставпо je предлог н апел na члановс да се ускоро поднгну п|ки;торнје за друштво, што скупштппари уевајају u ставл.ају одбору у дужност да се за то побрипу, kuko би друштво угкојН) нмало евоје просторнје. Пропагирајте задругарство! Ha коицу скупгатпно r. Heiiruh захваљује се скугштпнакпма na указаном поверсљу и пзбору. молећп тако чланове„ таКо п одборнпко ла га у ралу зд Глјрст n na ширељу ердпђ ттотпомоту. feerppni узвишејгах цпљсва Оснивање Гајретова одбора у Корају У нашом mcctv у падн.е време опазио re je рад за Тајрет мнот живахнијп. Пошто су отелољене мпоге препрскс. које <\v кочпле ГаЈпетов паппелаЈ!. то су прпјатељп Гајрета са поверенпком г. Џ. Азабагићем покренулп жнву акцију за npnк у п ј м Нвс чланова u оснутак МЈесног одбора Гајрета. У овом je највнше прпдонео одбор овлашље чптаонпце »Слоге« у којем су впаднп иационалнп радницп п пријатељи псламског напрстка. За кратко врсме впдео се je впдаи успех, јер ?е je прпкуппо довољан број члаиова и то пајвпђенијих љулп пз места, те се je за 15. о. м. сазвала скупштпна Гајретовлг члапова. Ha скупштнну су радосно дохрлплп готово сва улпсани члановн, јср су свесни да пм je само у Гајрету спао. Врсдно je споменути, да су некп пустпли п no коју гузу радоонпцу, што наше место дожпвљује оно за чим «у свп прнјатсљи иашсг псламског п народног налретка већ чдавпа жудилп. Прво je отворио скупштину поврснпк Гајрета г. Азабагнћ п укЈ)атко изнео рад Гајрста, a затпм je прочитао предавањс »0 Гајрету« г. Саклба С. Ariiha, који nnjc мога« присуствовати окупштини услед тога што je бпо спрсчсн службеинм послом. У овом предаваљу г. Агић je onuitipiinje оанеао оонутак Гајрега, нотребу његовог оснутка те љегов корисни и успешни рад све до даиас. Ово предаваље су npuеутнп с напетошћу саелушали и пропратили са громким клицањем Њ. В. Краљу Александру I., Престолонаследнику Пе- 281 �тру Протектору Гајрета те Дру A. ХасапЛеговићу, иретседнпку Главног одбора Гајрета. Иза тога се je прешло на избор претседника и осталих чланова Мјесног одбора, те се за претседника једногласно изабире г. Сакиб G. Arnh, стари Гајретов раденик, a за од борнике <г. г. Абдурахман Чаушевпћ, Џемал Азабагић, Мухаремага Салиховић. Душан Јовановић, Хасан A. Вегић n Реџеп Мухаремовић. За заменике ir. г. Рифат Узејровлћ, Сафвет Залмовпћ, Ајет Узејровић, Абаз Кифић н Рамо Јукић. У надзорни одбор нзабрани су г. г. Фанк Бегић, Алијага Н. Бегић н Драго Јовнћ. По свршетку скупштине чланови су се мирно п задопољно рачишлп тврдо обећавајући, да he много порадити за Гајрст и његове идеје. Ичабранп претседник и чланови одбора те заменнци одржллп су своју прву конституирајућу седницу данас, те Тодосић cpecKir пачелник и Мнхајло КалДЈлатијевић претседник штилске општике. Заменици: Хуснија Мустафа, Хусеин X. Реџеп, Димитрије Барушлијевић. Самарџијевић и Хусепн Бакалин. Кон сти ту ц и ја Мјесног одбора у Сребренику (Тузла) Ha сједннци од 17. маја т. г. изабрани одбор у Сребренгеку консттуисао се je на слиједећи начин: Претсједник: Мустафа Суљкановић; потиретсједннк: Алија Мујчиновић; секретар: Хасал Јашаравнћ; благајник: Ибрахим Јуш ћ; одборници: Омер Чизмић, Ахмет Џанић, Хасан Мујезпновић. Алија Јашаревић, Мехмед Мухаремовић. Замјеници: Мехмед Хаџић, Мухарем Хаџић, Сафер Џамбић и Мустафа Шерпфовић. Надзорни одбор: Осман еф. Јашареиић. Мехмед Ибрахимовнћ учтатељ и Ахмет Мујединовић. СВРШ ЕНЕ УЧЕНИЦЕ АНАЛФ АБЕТСКО Г ТЕЧАЈА У су се конститупсали овако: Претседник г. Сакиб С. Amh, лотлретседник г. Мухаремага Салиховић, секретар г. Џемал Азабагић, благајник т. A. Чаушевнћ. одборници без функције г. г. Д. Јовановић, Хасан Бегић и Р. Мухаремовић. За претседника надзорног одбора изабран je г. Алнјага Бегић. Чланови одбора донелп су неколико лепих зажључака како he се што брже и успепгније порадати за Гајрет. Kopaj. 17. маја 1931. Гајретовац. Редовна годиш њ а с к у п ш ти н а одбора Гајрета у Ш ти п у 17. маја о. г. одржао je Мјесаи одбор у Штипу редовну годишњу окушлтину у просторлјама Гајретове чптаолице. Скуплпину je отворио претседник г. Али Шефпкбег и пред ложио да се упути поздравна депеша Њ. li. Краљу Алексакдру I., a затим je секретар г. Хусеин Јахић поднио извештај о раду друштва и о успеху. После прнмљеног благајничког извешгаја, нрешлс се на бирање нове управе. у коју су акламацлЈом изабрана следећа г. r.: претседник: Хусеин Јахић; лотпретседник: Налим Ахмет. вероучнтељ; секретар: Даут Идричовић, учитсљ; благајник: Алп Риза Ибрахимовић, држ. имам; одборници: Јагода Обрадовић учнтељица. Мнлнца Антић учитељица, Ачиз Оарван прлпр. шер. суда и Мнле Недељковић пошт. чии, Надзории одбор: Еиипкон Веннјамин Таушановић, Мирослав 282 ЗЕНИЦИ СА ГЂ И Ц А М А НАСТАВН ИЦАМ А . Р а д Г ајрет а н а с у з б и / а њ у н еп и с м е н о ст и Гајретов аналфабетсни течај у Зеници У дјевојачкој основној школл у Зеннци органнзовап ј*> аналфабетски течај. Рад у течају отпочео je 20 . децембра. 1930. и трајао до 9. маја 1931. год. Настава je вршена свпког радног дана од 14—16.20 сати. Овај je течај одобрен одлуком Министарства просвјете и саопштењем и одобрењсм Краљ. бансже управе у Сарајеву. Прекида у течају није било. Испит у течају био je 9. маја, којем je присуствовало 32 ученице. Испнте je почео у 9 сати и трајао до 13 сати. Од 32 ученице положило je испнт с успјехом 29 и то: 6 ученица с одличним, 8 са врло добрим и 15 са добрим успјехом. Овај теча.ј je састављен од самих муслиманских дјевојака, које су за читаво вријеме показивале ванредло интересовање за учење. У овом течају многе су ученице савладале оба писма (ћприлицу и латиницу). Наставнице тсча> биле су учитељице гђице Зора Петронић и Савета Мариновић. И овим иутем Главни одбор се најтоплије захваљује вриједним наставницамд овога течаја. | ]есте ли одржали I Гајретову годишњу забаву? I �Аналфабетски течај у народној основној ш коли у Стијени (Ц а зи н) Ha дан 0. маја 1931. одржан je завршни испит аналфабетског течаја при народној основној школи у Стијени. Исннту je присуствовао поред наставника течаја учитеља г. Челиковнћа Оулејмана још среоки школски надзорннк г. Мплан Сучевић и чланови Мјесног школског одбора. Испит ,)е полагало 31 обвезник од којих су 29 с успјехом положили, a остала два ниеу могла задовољити. АН АЛФ АБЕТСКИ ТЕЧАЈ У ОСН. в Ш КО ЛИ У Д а р о -в и и п р и л о з и Гајрету Прилози из Озрена Мјссни одбор Гајрета у Озрену приликом Курбан БаЈpiaaia раепачао je зцачке »Бајрамлук Гајрету« н укупио Дии. 140.—. Прилози из Велеса Повјереник Гајрета у Велесу г. Алн Рпза Садикивић сакунио je п]к>шлог Рамазанског Бајрама овоту од Дип. С Т И ЈЕ Н И (Ц А З И Н ). У С Р Е Д И Н И УЧИТЕЉ Г. С У Л Е Ј М А Н Ч Е Л И КО - Ић и п р е т с ј е д н и к ш к . о д б о р а г . н а р а к о в и ћ х у с е . Како су полазници добили букваре бесплатпо од Гај- 575.— пред џамнјама за Гајрет, a прилпком Курбан Бајрама рета, то сматрају за ćeojy свету дужност да се лстом покре- .сакупио je своту од Днн. 446.—. и нсте дозначио Главном одно оахвале уз обећање^да he бити увијек Гајрртови приЈа- бору. тељи, те потпомагати и шириш н>егову акцију. И овим тгутем Главни одбор изрпче овоју здхвалност Послије голоженог и с п т Ј говорилн су: Љ ш у а т љ . г. С аджоиЛу ш i о ш м гакш ги * дароватељима. чија нам имена нису достављена п молпмо који нас je учио и Гајрет што пам je дао бесплатно букваре, пх да се и у будуће сјете Гајрета са прилогом. учинили су највеће доброчингтво Отворили су нам очи, прогледали смо, na вшпе нисмо слијепи«. И С. ч— Д а л * њ и у п и с д о б р о т в о р а и утелжел»ача Гајрет а Даљњи добротвори и утемељачи ‘ Tokom мјегеца маја уппсаше се за чланове добротворе: из Бијељ ине: г. Мустафа Џеллл Садпковић п из Сарајева: г. Фехим Селнмовнћ, влаковођа. За чланове утемељаче г. г.: из Буж и м а: Код повјереника г. Ибрахима Мустафића уписали су се за чланове утемељаче; Мупшћ Осман. трговлц пз Махмић села ii Хасал Дураковпћ, cnir Мугтафе еф. трг. из Мразовца. из Кглесије: Оиманбег Газибеговић, Муотафа Газибеговић. Смлил Имамовић и Смаил Мехмедовић. I Уписујте даљње добротворе | I и утемељаче Гајрета! ј Прилози ж еиског Мјесног одбора Гајрета у Градачцу Гајретов женски одбор у Градачцу дозначио je ГаЈрету своту од Дин. 110.— добровољног прилога. коју сакупише приликом Бајрама као бајрамлук гђице Хатиџа 'Ппшнћ и Разпја Незпћ a дароваше: Дин. 20 — Мустајбег X. Ибрахнмбеговић. no Дии. 10.—. Макеума х. Сенднћ, Хасиба х. ГрадашчевпИ, Расема х. X. Ибрахимбеговпћ. Фатнма х. X. ХлфнзовиК Хаснба х. X. Ибрахимбеговић. Шемеа х. Мпџић; no Дпн. 3.—: Џемила и Осмаи X. Ибрахимбеговић; no Дин. 7.—: Пемба х. Имамовпћ н Омербег X. Иброхимбеовић. Сакупљацима ir племенитим дароватељпма топла хвала! Курбанске кож и це из Бос. Кобаша Мјеснн одбор Гајрета у Бос. Кобашу дозначио je Гајрету споту од Дин. 155.— као утржак дарованих курбанекнх кожпца и то од г. г.: Мехаге Диадаревића, Ризабега АлпбеroBiiha. Дервишбега Алпбеговића, Реуфбега Алнбеговнћа. Мустајбега Капетановића и Гајрет-курбана. Велика хвала ir благодарност дароватељима Поклон курбансних кож а Гајрету у Рогатици Приликом прошлог Бајрама иријатељи Гајрета у Рогатицн даровпли су курбанске кожпце за Гајрет и то: 283 �a) говеђс коже: Шахиниашић Идрисбег, Шахишташнћ Занмбсг u Хаџи Дедић Заим: б) бравије кожице no 1 комад г. г.: Шеховић Едхеи, Вајзовић Хатемо х., Хафнзовић Шиде х., Пашић Мурл.тбег, Пашић Тајиб, Папшћ Ахмед-Рнза, Хефпзовнћ Решид, Хпфпзовић Абдулах, Хафпзовић Муст.гфа, Хафизовић Галиб »,ф.. Тсспереџић Едхсм, Псшто Хасан, Пешто Дервага, Пешто Рспгпдага, Лихнћ Ибрахшхага, Хафпзовнћ Едхем. Арп«утлија Хклмпја, X. Ахметовпћ Мустафд, X. Ахметопић Мухамод, Чапљпћ Рагибага. Коро Сулсјмаи. Џанановић Мухамед, Дпiiџuh Мухамсд, Данџић Ахмсутга, Дпиџић Лутфага, Даиџић Абдулах, JcrcHicomih Ахмсд еф., Дапџнћ Осман, Bparaconiih Едхсм. Соколовпћ Ахмсдбег, Тсокерсрпк Ахмед, ципелар. ШсTiih Дервпшалпја, Добраћа Мустафа пз Вратолова, Браш.о. inih Нозирбсг пз KoBiii.a. Мушовић Хамид пз За.ома; пп лвије кожпцс: Горушаппн Јусуф, Г>оровац Мехмед и Томпк Др. Алија. Свпма даропаоцима топла хвалп. Сакупљ ена храна за Гајрет у Бос. Кобаш у П ри лози из К отор В арош и Г. Едхсм Диздар сакуино je на ссргију пред чпршијском џамијом у Котор Варошп Дин.' 100.— ирилога, a од проданнх зпачки »Вајрамлук Гајрсту« добтено je Дшг. 184. Прилози из Миоча Прилнком Бајрама Mjecini одбор Гајрета у Миочу (срез Внпгеград) распродавао je 1’ајрсгове знлчке *Вај|1а.млув Гајрсту« и укупно Дпн. 160.—, a na сијслу сажупљсж) јс Дпп. 110.— iu>jy своту даровашс г. г.: Дин. 20 .—: Вехбија Смајовић; no Дин. 10.—: ТПмхип Ејубовић и Ариф Вахтовић; no Днн. 5.— : Хаџи Алнја БахTOBiih, Додо Бахтовић. Обрен Стонковнћ, Решид Опахија, Рамнз Шсхошгћ и Бајро Бахтовић; no Дин. 3.—: Шерфо Фазлић, Асим Калафат, Хамед Чаушевић п Фатилп Бахтоnnh; no Дии. 2.— : Фехим Xaynh, Шахмн Чизмић, Алија Хру(темоџић, Фернд Хасечпћ, Адем Кушевић, Сродо Новаковик, Нбро Хагечпћ, Сухбпја Бахтоиић, Ибро Смајовић, Фехим Фазлић, Рукнја Бахтовић, Алија Мсмишсвнк, Сумбула МемнmcBiih н Муша Фазлић. Mjerim одбор у Бос. Кобашу сакупно je слнједекс прплогс у нараг.и за Гајрет: Прилози из Калесије (Зворн ик) no loo кг пшенпце: Мустгјбег Капетановнћ п Ршабвг Недавно je поетавл.еп повјерснш;рм Гајрета за КалсАлибеговнћ: 5 кг: Мујо Ђукерпћ: 200 кг кукурузд: МуГтп бег KaiieTijioBiih; ion кг: Алпбсговић: no 50. кг: Ме>цга'Днз- ерју r. Наим Пашпћ, учптељ, којп je одмах ио прнмипку декрета^тоочео с радом, упоанавши впђенпје људе са Гајlapemih н Петар /Бекић;. 40 кг: -IJIeho Хајд.унтић: no 30 пг. Мехмед Девић; no 20 га* Абазбег А л п б тж п к Лдем Дедић, ретом и iboi’OBo'i идејом и отпочсо са ушкч>м члплова. До сада je уписао Sfi 4.injiona, од цојих су 4 утемељача. ПТериф Пајјжћ. МухарЛг Глухалић, iXyiVjnn Каппђић, Ај-о Ha 15 маја бнло je у селу Миљпловцвма огпорси.е џаМсхичнћ, Салко Грбић, ТСоста Т&кн% Дедо Мујпчнћ и Дтиф 'мпје (џамнја je попрапљсна),. којему су ирноуствовали г. р. M.vMiiiionnh; 17 кг: Фахнр Дрдић; ,l5 кг: Муниб Грбпк; no 11 муфпија Курт нз Тузпе n шор. судија г. Хајровнћ пз Злоркг: Ибрахпм Мухић и Галпх 'B.T'tepnh: Хусеји Зукаnonifh: 10 кг: Рамо Хо1£јЈк ?ЈГујо Т v i е р 11h \ Oiл пх. Ту je г. TlaшнVi скуппо Дпн. 154.50 дооропољппх прнnmi. Хусо Мумпнопп^ н Бладо Грумић: A Ir.f алпја 1«.Ћучаппн п Рашпд Хрн.нБ: 40 кг: Халпл Вехпбоицћ. •1w'a иа <«‘|»гијс, a п Бајрамоке значке je скоро one раси1>одао. Храпа je лпцигаццјом унопчеиа na Дпн. 1242.25 u доКурбанске кож и це Гајрету у Б у ж и м у лначсна Главном одбору Глјрпц,’ Повјереник Гајрето у Бужиму г. Ибрахим Мупафић Сакупљачима и даЈКжатсЈ^мма наша благода] pani родао je све бајрампке штчке n доздачио Гајрету Дин. 105.—, a ових je дана. дозпачио Дшг. 120__као утржал од Прилози i Рипча 5 ироданнх курбанскнх кожица. т;ојс даровашс г. г.: Ибра. Прнгодом Курбаи Бајрама |рама у џамнЈама саиуин хим X. Шахиновић, трг., Ибрахпм Б. Шахиноипћ из Ва.р. сергијп за Гајрст: ^ _ч_ Ријоке, Ибрахмм Диздарснић (Оптиица) из Вар. Ријеке, ИбХлсап еф. Реџић, имп.м џпмијс Отока* Дшг. 30.50. Омср рахим Мустафић, нопјеренпк н Хусенн Ђулић нз Мразовца. еф. Лнповача. пмам џлмије ИбрахимпаппН^ лДпи. 34.— Надал>е je повјереник г. Ибрахпмпашпћ. учитол«. oaity- Прилог у иурб. кож и цам а из Бродарева пио 3 курбангке кожице п то од ДервпшГпта Бпinhcmiha п:< Новооеновани Мјсснн одбор у Бродареву сакуппо je 4 P'iniiha (2). Бећирбег ИОрахпмиашпћ из Рипча н Смаилбет куЈиб. кожпгца прнлнком Бајрама. a да 1)оваше их г. г.: ШеИбрахимпашпћ нз Ринча no једиу, које je уповчио за Дшг. рнф Bauiiih, Решид Даутовић, Ar/ia Кријешторац, Мешо 100.— Нријешторац, XiiytTeM Кријешторац. BeViiip Садиковић, МеСакупљачима u дзропатсл.пма тонла хвала! до Подбишћашш n Рсџо Подбишћаинн. Ш Прилози из Острошца Мјеснн одбор Гајрета у 0>трошцу сажунио je прилнком Курбаи Бв-јрама своту од Дин. 05.— добровол.ннх прп. лога за Гајрет. Р азн и д о б р о в о љ н и п ри лози Гајрет за Разии добровољни лрилози Гајрету Tokom мјссеца маја дозначенн су Гл. одбору слнједећи MUSLIMANI, UPISUJTE UDJELE JUGOSLAVENSKE PRIVREDNE ZADRUGE I ŠTEDIONICE U SARAJEVU Udjeli se mogu upisivati I sa agrarnim obllgacijama. Prostorije zavoda nalaze se u Ćukovlća ulici 5 I. kat, u blizini Ferhadije džamije. 284 прилози: Мјссни Мјеени Мјесни Мјесни Мјсешг Мјесни одб«1» одбор одбор одбор одбор Одбор Гајрста Гајрста Гајрета 1’ајрета Гајрета Гајрета Чапл>И1Еа Дин. 350.— , Битол> Днн. 100.— Бихаћ Дии. 153.— + 1434.75 Коњиц Дин. 350.— + 250.— • Вншсгрзд Дии. 910.—. Џивар Дин. 90.—, �Мјесни одбор Гајрета Сјеница Дин. 100.— Мјесни одбор Гајрета Тузла Дин. 42.— Мјесни одбор Гајрета Сребреница Дин. 33.— Мјеони одбор Гајрета Бањалука Дин. 1921.75 Мјесни одбор Гајрета Гор. Вакуф Дин. 519.25 Мјесни одбор Гајрета Љубушки Дин. 870.25 Мјесни одбор Гајрета Кључ Дин. 1340.75 Мјесни одбор Гајрета Рогатица 1237.50 Повјеревик Гајрета г. X. Ариф Хамзић из Касаповнћа Дин. 30.— Оулејман Челиковић. учитељ н* Стнјене (Цазин) Днн. благовремсно од лекара тражпти помоћ. Држава у свима већим местима осповала je Домове Здравља при ШЈЈнма се беонлатно лечи и сифилис и све опаке сличне болести, на тамо и без завора и без бојазни треба обратити. Крај предавања г. Др. Бараћа пскздрављен je бурним: Живео После г. Др. Бараћа говорио je г. Бора Jociiuounh, претседник овдашњсг друштва трезвеиости »Нада«. Јаено, како то г. Јооимовић уме, говорио je о задацима друштва трезвености, подвукао, да и Гајрет у својим правилима захтева од својих чланова, да се боре противу алкохола н повао присутне. да се нридруже великнм фалангша оипх, кохола. •ч ' Н ЕД А В Н О О С НО В АНИ М Ј Е С Н И ОДБО Р Г А Ј Р Е Т А У Ш АПЦУ СА СВ ОЈИМ Ч Л А Н О В И М А TZr И ЧЛАНИЦАМА. Најаад и наш уважиш суграђаашн г. Драгомир С. Пстровић, овдашњи адвокат, пријатно изненађен, одушевљен и раздраган расноложењем приоутних и решеношћу прнсутннх. да оваавим радом сами допринесу своме добру и својој грађанској свести, добио je реч и поздравио сложан, корисган и родољубиви рад Гајрета и иозвао прнсутне, да на овоме родол>убпвомо послу истрају, да се не осврћу ни лево ни деоно, да се.не збуњују неразумевању и несхватањем, im О ст а л е в и је ст и које he овде или онде наићн, јер оно што je н како je сада Нови повјереник Гајрета Гајрет почео у њиховој средшш то je баш оно што je наЈОвих дана именован je повјереник Гајрета ча Сл. Брод потребније п хојс ће им нееумњиво користити. Говор госпог. Омер Татаревић, жељезнпчки чиновиик п бтишш Рајретов дина Драгомира С. Петровића, довео je о;1ушевл>сње до питоиац. врхунца. Муслимаии и муслиманкс сасвим правилно су разумпли, да им najavu ауторитет ноше средине вели: — н а Ж ива Гајретова акци ја у Ш ап ц у д о б р о м с т е п у т у ! и то се читало са свих лица и иа Мјесни одбор овд. Гајрета почео je свој рад популар- свакога ока, које je и благодарно и радосно еијало. ним прелавањима. Прва су држана у претпрошли петак 15. Друга предавања одржана су, у прошлу недељу, 17. ов. о. м. у 8 и no часова у вече у бапггн г. Ибре Милића и Суље ii. у 10.3H чдеова на истом меоту и то само з а ж е п с к в . Салкића, у улпци Авде Карабсговића. Било je као што смо Улаз je био окићен заставама. Музика je дочекивала гоошчв, neh јавили првко 200 душа овдашњег муслималоког жнвља. међу којима су биле зг-ца Лепосава Ђ. Петровпћев-а, нретседHa почетку je отпевана државна химна, која je попра^ена нпца Кола сриеких сестара, г-ца Божнца Јовановићева, пробурним клицањем Њ. В. Краљу и Југославији. Претсадник фесор н зоступшгд управника овдалш>е Учитељске штсоле, М. 0. Гајрета, г. Миливоје Исаковић, говорио je о Гајрету и г-ђа МитровиНка, пензнонерка; г-1)а Др. Малојла СтојановнИ.ОГОВИМ настојаљима да муслиманске масе просвети, кул- ha, г-1)а Осмвиагићка, г-ђа Пурнватрн, г-ђа Петровићка, поттурно и национално ојача, да свесно послуже Краљу, наро- претседннца Гајрета, г-ђа Исаковићжа, г. Боривоје Оганоједу и Југославији. Г. Исаковић саслугаан je ш.јшикл>ивије n вић, директор жел>. Дриноке бановине, т. Душан С. Коњсвић, врло често прекидан клицањима: Живео Краљ! Живела Ју- директор гнмназије, г. Мплутин Милутиновпћ. геометар, г. гослашгја! Поеле г. Исаковпћа говорио je г. Др. Љубомир Ж. Гаврић, трговац, г. Д јжг. Танаопћ, трговац, Лаза ТЈорђевнћ, Барач, шеф Дома Здравља, »0 оифилиоу«, на такав начин. кафеџнја и други. Башта je била нуна женског муслиманда га je апсолутно сваки рааумео. Готово рељефно г. Др. Ба- ског свијета, a било je и мушких, који су хтели, да #чују и pah je лзнео све стрпшне пооледице ове болсоти као и то, ова продавааа. * т ? да се наука данаг успешно бори са овом ооцијалном немзни, Оастанак je отворио претседник Гајрета. г. Исаковић само треба раикинути оа. ногрешним и лажним стидом и кратким говојхом о жени, мајци, ћерци, сестри и дотреби да Шегртски дом за' П1»одане значке »Бајрамлук ГајретЈЧ Дин. 429,— Мушки конвикт Сбрајево за продане значке »Бвјртмлук Гајрету« Дин. 904.— Шегртскл дом за продану куро кожицу Дил. 50.— Среско Вак.-мсариф. повје^ из Зворника Дин. 590.50 285 �one буду просвећене. У тој намери, данашња предаваља прпређена су. Г-ца Лспосава TI. Петровићсва претседница Кола CpnuKHZ сета1>п, дпвним рсчима поздравнла je нашу плЈмла. колоког друштва, мусл. занатл. удружења »Сеиаат«, мусл. хуманог другатва »Доб|»отвор«, мусл. шпортског клуба »Змај од Босне«, чији je ујодно и претсјсдник. ђу просвегну установу Гајрет и изјавила, да he га Коло свесрдно помагати. Ове топле речи г-це Лсгронићева пзазвалв су буру клицања Колу и г-ци Петровићевој, која je и пвачс у муслиманском живљу нашега места веома поштована. Затим je г-ца Др. Јелица Бресијанац, лекер Дома нар. здравља, предавала о т у б е р к у л о з и. Ми немвмо речн, којима би описали успех г-це Бресијанчеве. Знали cuo да Ju r-да Др. Бресијанчева, не само међу ингелектуалкама n jar>Hiiu социјалнии радницима нашега краја, него и много дал>е, jetuia од најјачлх за популарисаље науке, али призшјемо, да je овога пута надмашила. Све je било јасно, разумл.нво, готово очигледно у колико то може бити речима. Свака реч je гутана. Нижо нгаје осетио, да. стоји, јер и поред јасноће, било je тако пнтересантно, да се умор нвје осетпо. Слушало се са пажњом, која je одавала култ, a нпЈе ни чудо, кад се зна, да. je међу слушатељкама велпки број оидх, којима г-ца Др. Бресијанац no својим самарићацским occh.i јима, свакодневно указује помоћ. Најзад говорнла je r-ца Зора Васнљевићева, профзгрр^ овдашнње гимназије, о п р о с в е ћ н в а њ у ж е н е . Ово jt> прво популарно предавање У нашој срединп ове симпатчзд« интелектуалке на којој je све у складу са оиим: — писам вила, да вијам облаке, већ девојка да тледам преда ре. tfcoма разумл>нвим речима, госпођица Васиљашфсва, импрееибннрала je, тако ррћи сугефграла. У глабу ггце Васиљевнћеве има нсчега токо пријатЈГог, да лнчи на Мелодију, коју бв човек пожелео да сталдо слуша;с уЛвеВој појави je толико благостп, пнтомостп, да већ само jo осваја, a кад со овомс Г. ХУСНИЈА ШЕХОВИЋ дода још и једно стручно и опште* 1емељпо, TaKopohn унивсрзално образоваље, којнм госјј^ ицЈГ Васиљевићева poene •ве године павршио je г. Шсховић 12 годиаа пожртонда није тешко зажључити, да je г-ца Васиљевићева цовдог рада за Гајрет, јер позитивно зиамо, да je са встом пажљнвије саслушана. љубави веома активно прије доласка у Тузлу радпо за ГајОвим су предаван>ц_ завршена. После тога се развнло коло, које je шарешглом орије^талног одела давало паро- рет у Брчжом, Сарајеву и Приједору. Стога Мјесни одбор сматра својом дужиошћу, да се Јавчиту драж. Ј д ш и но захвали г. Шеховићу на његовом дугогодишњсм раду, да Захвгла Занатлијском уд руж ењ у у Рогатици му честита уопјех п, да на примјер гооподипа Шеховића ГТриликом прошлог Бајрама Залатлпјско удружење у улозорп многе и многе омладинце, a иарочито оне, које je Рогатнци уступило je беоплатно _свој тамбурашки збор Мјео- Гајрет својим издашним помагањем задужио, ном одбору Гајрета на његовом концер^у, на чему нека je овом Удружењу топла хвала. У м р л и р а д н и ц и Гајрет а Х у с н и ја Шеховић Да je и овогодшиља Гајретова забава у Тузли успјела поред лијепог броја врснпх и несебнчних прегалаца, велика заслуга припада и г. Хуснији Шеховићу, књиговођи Прве хрватске штедпонпце, који je и као режисер и као дилетант и као акттш и члан Гајретова пјевачког збора уложио много труда да забава што боље успије. To je човјек, који службујући у Тузли већ 8 година неуморно ради, не само у Гајрету, него и у осталим муслиманскпм институцијама, показујући у свему веллку anmmност и несебичност. Од нарави пун здравоег хумора и животног оптимизма, on те своје одлпке уносж и у рад за наше опште муслимашжо добро. ПомоИу тпх својих одлтпса on успјешно прпкуиља око себе муслиманоку омладину, na се олободно може pehn, да. je н>егово иЈинсуство и у пјевачкоме збору бпло новод многоме омладинду, да у љсму судЈелује. Чланови Гајрета у Тузли цијенсћи пожртвопнв рад r. X. Шеховића бирају га већ ноколико година у одбор. Г. ШеxoRnh ,је врло обл.убл>ен у свима муелималским друштвима и ужива неподијељене снмпптије, како стардијег тпио и млађег свијета. He само да он гвој трул улпже у Гајрет, пего Je он врстап функднонср друштва банклвнлх чипошгика, со- 286 Зејна И. Драче Дне 15. маја овс годипе умрла je пенлдаио након краткс болестп млада и вриједна Гајретова раднида Зејна И Дра* че. Ова je вијест болпо одјекнула у цијелом грађанству Мостара, a особито међу Гајрстовнм радницима. Још болнпјс би.ао што je та вијест сасвим неочскнвано и нспадано дошла што смо je сви до пред пар дана видјелн всселу, пуну живота и воље у раду за Гајрет. Khn једие од најугледнијих породица у Мостару рахмстли Зејна je no свршеној стручиој школи у Мостару отишла у Бооград као Гајретова питомнца на даљње школовање. Након завршепса школовања одмах je с великим маром п еланом прихватила рад за Гајрет. Била je једна од најактиташјих одборница нашег Женоког одбора. Мила, ведра и пуна младости, свакога je увијеа сусретала са себи својственом љубазношћу. Ha вијест о љезиној непадалоЈ смрти, лебдило je на свим лнцима страшно запрепаштење и n питаље — зашто баш ona — зашто једпа од најбољих и наЈпедријих. И иа величаиственој џснпзи гдје су сс поред миогобројног грађшггтва окупили сви Гајретови радници, опажала се дубока и ненадана бол и отрлховито запреиаштен.*, �Овојом тугом Гајретови радници оу длли гпонтан и неуоил.еи изражај саучсшћа цијелој фамилији. Uauie драго Зојне кишо iicmu међ.У нама. Зла коб je отргнула. icj редова Гајретонп.ч радмпца п од н.е;шне тужие е А Х М Е Т Л И Ф А Д И Л Е Х А Н У М А ИМ Ш И РО В И Ћ секретар женсног одбора Гајрета у Тузли Р А Х М Е Т Л И З Е Ј Н А И. Д Р А Ч Е фамилије — али he његган садгопрегалачкИ рад и њезин ведри смијешак остати вјечито х. нмотм срцима. Сви Гајретови радници сачуваће у својим срцима успомену метли Зејну. Сјећање на њу биће вјечито сјећање на нешто благо и добро. Тужној и уцвиљеној плрбдици наш најискреније п најодаиије саучешће a (Uiaroj и доброј души рахметли Зејнс Божија милост! v Мерхум Фадилеханума i Имшировић Мушки и женскл одбор цијснећи рад гвоје рахметли сираднице приредио joj je врло лијеи испраћај до вјечне куhe зажеливши шспој души рајег.о иасел.и. Љеиом добром н I M ™ 1* 1 Тежак губитак задесио- je ових дана Женоки одбор Гајрета у Тузли, јер je 21. маја о. г. преселила се на бол>н свнјст вриједиа секретарица женског одбора, госпођа Фадилеханума Имшировић. Рахметлија je била једна од оних ријетких наших жена, које поред својнх огромних кућних послова нмају времена, срца нлечешттости и разумијевања и за културно-просвјетни и хумани 'рад и, као таква остаће у дугој усномени међу муслимаискои тузланском сиротињом и својвм другарицама из Гајретова женског одбора. Због своје племенитости, доброг срца и пожртвовног рада била je вољена и цијељена, na je отога жалост за њом још већа. Требало je рахметлију видјети зимус на послу, када je женски одбор водио акцију за одјећу и обућу — 80 сиромашне школске — дјеце, са колико je воље, љубави и материнске топлине та жена радила. При помисли, да смо je изгубили срце и тијело нам застрепи, a очи сузама оросе. Гајрет у рахметлији губи врсну силу, јер се неколико година својим радом истицала на многим Гајретовим приредбама. Ове године приликом годшпње забаве управо je жртвовала саму себе, јер je неуморно радила скоро 24 са.та непрестано. Послије забаве нагло се разболила због камена у жучи, подвргла се операцијн и, након кратке алл тешкв болести испустила je своју племениту душу. Колико joj je лежао Гајрет на срцу за илустрацију навешћемо само то, да je дан прије операције, можда у самртнни мукама, молила своје блпжље, да joj среде спискове чланица^ које су приложиле за бифе и томболу за прошлу забаву, да се исти могу правовремено објавиги у листу. Д&кле и у својим најтежим часовима била je ревна н савјесна те иислила на драги joj Гајрет. уцвиљеном мужу, кој1К ието као и његова рахметлија воли и радн за Гајрет, изјављујемо наше искрено саучешће. Успомена на рахметлију сачуваче се дуго и дуго међу С. М. љеним сарадиицима u сарадницама. П о з д р а -в н е д е п е ш е п р ет сјед н и н у ГлаЂНОГ о д а о р а Гајрета Поздравне депеше претсједнику Главног одбора Гајрета Брчко: Са конституирлјуће сједнице Мјесног одбора Гајрета у Корају поздрављамо свог дичног вођу Дра Авду да га Бог поживи на дику и понос свих нас. — Претсједник Сажиб Агић. Модрич: Са великог Гајретовог теферича у Модричу сакупљени Гајретови пријатељи и рЈдпици поздрављају Bat. н желе да Вас и даље виде у својим редовнма i;ao првог и иокреног родољуба, народног борца и свог одлпчног вођу. — Мјесни одбор. Захвалност п ретсједнику Главног одбора Гајрета Пригодом прве одржале скупштине Мјесног одбора Гајрета соларе у Крекн дапа 25. алрила о. г., на предлог предоједника Ахмета Џамбнћа, да се нзрази ппсмопа захвалноот претсједнлку Главног одбора Гајрета у Сарајеву г. Дру Авди Хасанбоговпћу, једногласно je усвојен са страпе свих прпсутних, a та захвалница глаои: Господине Претсједниче! Ново конституисани одбор Гајрета соларе у Крекл, пригодом прве своје одржане скупштине, једногласно изразује Вам овим своју најтоплију захвалност на Вашем неуморном раду око унапређења Гајрета, молећл Вас, д а и н а д а љ е о с т а н е т е н а ч е л у Г а ј р е т а и у свом великом заузимању око даљњег напретка Гајретова устрајан, у којем he те раду увијек наћи једнодушне сарадве и потпоре са стране потпиоаног одбора. За одбор: Секретар: Прегсједник: Абдурахман Хадги Прцнћ. Ахмед Џамбић. 287 �О т в о р е њ е џамије у Миљано-вцима (Зворник) У петак, 15. маја 1931., јзвршено je снечало отвореље irOBOoairpaJjeflo џамије у Миљановцима (ерез Зворник) у присутности две до три хиљаде муслиманд ma рааних мјеета и села бвише тузлангке облмти. Од стране аутономиих органа били су прнсутна гг.: муфтнја Шефкет еф. Курт, претсједник вак. повјеренства Реџеп A. Хајровић. члан вак. повјереттва Мустајбег Али- шер. суд ија и претсједник В акуф а у Зворнику иеговпћ, те вак. чи н ов н т Мус^афа X. Ахметовић. Тачно * 11 сати прије подне пенје се на направл>ону трибину претсједник г. Р. A. Хајровић, те Ши«т уобјчајеног поздрава у 'Краггким лотезима у врло лемперамеитном говору приказао je присутаим сврху овог свечаног саст&нка и' користи од Божје куће (џамије), те обаве одшхцјо извршења БожЈих заповиједи око i-зањања пет вакти-нама-за.. Затим се осврће на друштво Гајрет и потакко образлаже поотанак културног друпггва Гајрет te његово дјеловање за прошлих 27 годапта. Гајрет je нас, мусдимане уопште, препородио те да нема ГаЈрета наша дјеца остала би без школе, без заната и настао би једном ријечју дар-мар, те алелира на присутне са овим рпјеч1ша: »Зато браћо муслимани, света вам je дужност, ако желите себн н свом ближњем срећу н блаженство на обадва свијета, да потпомажете наш Гајрет, шнрите његову идеологију, a пш е ћете себи и свом ближњем помоКи.« Ових дана постављен je за повјереника Гајрета ваш учитеЛ) г. Пашић, na вас молни и позивам да се упишете sa чланове Гајрета преко којег ћете научлтга све пгго вам треба у погледу вјерском и свјетовном, јер Гајрет шаље наше ђаке и у Каи[>о (Мисир) и тиме нама мусли-чаиима даје илмиЈу, слособну и савремену, која he се држати npeua духу времена. Овај апел г. Xaj]>OBiiha оилпо je дјеловао на присутие тако да. je код иовјерсшгка до сада унисато oiw 80 члалова и четири утемел>итсл»а Гајрета. Говорник затим критпкује рад носиоообних ваиза који на вазовзша криво тумаче узвишени Ислам те опошње браhy муслимале, да се чувају и ue слушају овакове ваизе и надри-хоџе, јер овакви људи дин обарају. 288 Вазити смију само људи квалификовади. a не л>удн џахилн (незналице), којн нсмају иојма нн о чсму на иду тако далеко, да у првом реду наиадцџу на нашу свјетовну ннтслигенцију, noja нам je нотребна kao кора хљеба. Ово стање исминовно «е мора докинути, те истичо како Je у Зворнилу сроско вакуфско-меарнфско повјерештво лзддло етрого нареb(4bc cBiiiM имамимп, да не смије кико у џамлји вазити (предавати) без иретходие дозволе г. претг.једника повјеренствд Говорнлк излаже ирисутним стање вакуфа у зворничком срезу као н уонште вакуфа на тернтоЈлију бивше Восне ii Херцеговине. те оштро крнтикује рад бивше вакуфске управе. Говорнш; прнказује неспособност неклх имама матичара, који не врше савјесно и ревно своју дужност, те апелује на пригутнот муфтију, да посвети више пажње вјерckiiiM службеницима, те дд мјеродавни издаду вјероучитељима нужне упуте у погледу савремене мегоде вЈерског одгоја. Говорнпк образлзже и уједно поздравља акцију оео оснивања женског сиротишта, које нам je у овом времену од неминовне потребе, те том приликом осврће се присутним в образллже хадисп-шериф, који говори, да je обвезатна дужно«т еваа;4г муслимана u сестру муслиманку тражити знања kuro BjepiKor такл и свјетовног, na моли браћу муслимаае, да дају евоју мушку и женску дјецу у основне и друге г.орисне школе, јер то захтјева дух времена a економске приЛ1гке ши^.у-слл.ч*ша, na у том правцу морамо водитш жестоку борбу, a то je, браћо, борбу за живот. При свршетку говора моли тузланског муфтију г. Курта да мекамемунаслб пЈкзчита дову прије отворења џамлје, нашто муфтија учп дову, a из хиљаде грпа заори ријеч Аман!«. Претсједнтак иовјеренства отвара џамију и предаје кључ !веллји Мухарему Хаџићу, те на.ређује имаму Сафет еф. Софтићу, да проучи узани-мухамеднјју. Џума-шмаз н хутбу обавио je г. муфтија Курт, али нажалост прочнтао je хутбу на аралоком језику, те није лсту на српскл језик превео, што се je од истог очекивало. Након свршегаог намаза половио устаје дретоједник Хајровић. који у »ратко алп јег)Г1>овито излаже заслуге иашег Врховног Господара Његовог Величанства Краља Александра I као и Крал>евске Владе, те позива браћу муслимале, да трократно клпкну свом љубљеном Владару: »Да жлви Њ. В. Крал> Але1и:андар I на челу са цијеллм Краљевскнм Домом!« У џпмији настаде френеттачан аплауз и из хил>аде грла из свега <'-рца заори се жамијом: »Живио јуначки Краљ Алексакдар 1 Живила Краљевока Влада!«. Иза овога излази свијет из џамије те заузима мјеого у харему, јер најављује муфтија г. Курт свој вазу-наоихат. Р. A. X. J a ja з а н а с а д од мојих чисто-крвних бијелих американских Легхорн кокошака, које специјално одгајам за што већу продукцију jaja a нарочито зимске носилице носе годишње до 260 комада уз цијену од Дин 3'—. Добије се код Мустафе КарабеговиЋа - Модрич Наруџбе брзо отпрема, паковање бадава- �P osjed n icim a agrarnih o b ligacija Jugoslavenska Privredna zadruga i štedionica (z. s. q. j.) u Sarajevu, Ćukovića ulica broj 5 I kat isplaćuje sve dospjele kupone agrarnih obligacija na svojoj blagajni za vrijeme uredovnih časova. Daje predujmove u mjesečnim ratama na ku­ pone agrarnih obligacija tako da svaki vlasnik papira može sebi osigurati stalni mjesečni prihod. Istodobno se stavlja do znanja vlasnicima agrar­ nih obligacija, da Jugoštediona daje sve informacije u pogledu prodaje zaloga i uopšte korisne upotrebe agrarnih obligacija. Ove se informacije daju u samoj direkciji za­ voda besplatno. D ire k c ija J u g o sla v e n sk e p rivred n e xa d ru g e i š te d io n ice ^ Sarafevo. ! SVAKI MUSLIMAN TR EB A DA K UPUJE SAMO GAJRETOV CIGARPAPIR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „Gajret” OOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOĐOOOOOOOOOOOOOOO Papirnica Hamdija Kopčić Sarajevo, Strosmajerova — Telefon 619 preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala OOOOOOOOOOOOOOOOOOGG O0 S 0 OOO0 OOQOO šTam« 0 Narudžbe: <§> Tvornica cigarpapira S. D. ALKALAJ, Sarajevo može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu lašujte u „GAJRETU” P O $ f£ ш там париза : ИЗРАЋУЈЕ НАЈБО ЈМ CBE ШТАМПДРСКЕ ПОСЛОВЕ УЗ КУЛАНТНЕ ЦИЈЕНЕ С Л А Г А К И СТРОЈЕВИ СТЕРЕО ТНП ИЈА РОТАЦКОНН СТРОј c im k o g d a f ij a : IZBACUJE KLIŠEJE U JEDNOJ I VIŠE BOJA JEDINA NA JUGU NAŠE KBALJEVINE knjigovežnica: POVEZUJE KNJIGE 0 0 r NAJIUKSUZNIJE �Temeljna glavnica 40,000.000'- Dinara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Saraievo broj 2172 Davi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju l!lllll!lllllllllllllllllllllllllll Z A L A G A O N IC U općine grada Sarajeva koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. ■iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiniiMiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii:iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiin Bosanska Industrijalna i IDr. Omer Bahtijarević Trgovačka Banka d. d. Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 Potpuno uplaćena dionička glavnica D in 2 0 ,0 0 0 .0 0 0 * Rezep/ni- fond D in I dugogodišnji liječnik Drž. I Bolnice, operater I spe- ! cijalista za operativne bo- | lesti, asistent chirurškog I odelenja Državne Bolnice 7 ,бч»0 *0 0 0 * Ordinira od 1-3 p o s lije podne Prima u l o š k e na štednju, vrši d o ­ znake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća Interurban telefoni broj 605, 865 i 555 Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split u Aleks\ *rovoj ulici br. 45 [ iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii iiiiiiiiiiiiiniiiiiiiiiiiiiiiii Banka Gajret d. d„ Sarajevo Akcijski kapital Din 40,000.000'- Rezerve Din 2,000.000'Banka se bavi svim u bankovnu struku spadaJućim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupi- Od čiste dobiti daje 6% Kulturnom i Prosvjetnom društvu „ G a jr e t”. maćuje najpovoljnije i isplaćuje ii � https://kolekcije.nub.ba/files/original/da2932dcb43f5d17f72be8e22b796371.pdf c933841ea4dbe7bb349855363f9ce2b1 PDF Text Text ГЛАСНИК КУЛТУРНОПРОСВЈЕТНОГ ДРУШТВА ГАЈРЕТ I С A Д Р Ж A Ј: Хајрудин Ђурић: Кратка историја ссколске мисли Инж. Салих Омановић: Школски празиици и наша младеж Проф. Шевкија Бубић: Слободна трговнна и заштита уопште Мустафа Мулалић: Два наша основна проблема Хамдија Мулвћ: Разумна одгојна настава о науци у в]ери 3 Ж.: Чзненађење Портрети Гајретових радиика ГАЈПЛОК ГЛЛСНПК Велвчпнствена мавиФостацшја Гајретове снаге v Дервевтн ЧаннФестације Гајретов«* снаге у Мраввњцу код, Гораагда Остале Гајретопв приредбв Гајречова заб ава у Првједору Г ајретова заб ав а у Зелињи Гор. ' Гијретова заб ава у Кл>учу Гајретова бајрам ска забава у Цазину Теф ерич Гајретова женског одбора у Срчком Даљњв прошгтрмилљс Гајретове органнзацнјр Нони повЈереници Гајрета у Витинн и Куманову Оснивоше Гајротова одбора у КалесиЈи (Зворник) Гајретова органпаација у срезу дервентском Ппдјела диилома члановима ГаЈрета у Дервепти Оснивање соколске чете у Тур. Јаш арнма Даљњк добротпорн в утеиељпчи Гпјррта: у Мостару, Блатници, Бањалуци, Бужину и Сарајеву Га.ши доГфовољна ирвлван Гнјрсту Прилози жснског одбора у Брчком Дал>њи прилози из Сребренице Првлозп из Загреба — Прилози из Дервенто — Прилози из Вцтине — Прилози из Кључа — Прилози из Башалуке Прилози из Какан. Добоја — Прилог из Мостара — Нилози из Купреса IložApuBiu* дпм>гас> Нротгједннку Гјнввог одборн Гајрета Гајретова редовпа главна годвшња скупштина . Позив на претплату М срхуи Зари ф ага Б урзић у Будаину 16 ЈУНИ САРАЈЕВО 1931 И з д а |е Г л а в н и о д во р Г а |р в т а у С а р а је в у Б Р О Ј 12 �OSlašujfe u listu »GAJRET« »Gajret« je najrašireniji časopis medu muslimanima i svakim danom diže se broj njegovih preplatnika, na­ ročito otkako je povećao svoje gra­ divo. I u buduće, »Gajret« će nastojati da ladovolji što š iri krug svojih pre­ platnika i da prodre i u najzabitnija mjesta, l i ovih razlogu, bilo bi u in ­ teresu naših trgovaca da oglašavanje svojih firm i vrše preko »Gajrcta«, a tim ujedno v rš ili b i i svoju patriotsku i humanu dužnost. Radniri i p rija te lji Gajrcta treba da porade u svojoj sredini kako bi trgo­ vine i preduieća i r njihovih mjesta oglašavali u listu »Gajret«. Jugoslavenska Privredna Zadruga i Štedionica z. s. o. j. u SARAJEVU Bavi se svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Organizuje i potpomaže razne privredne zadruge. — Po­ djeljuje zajmove uz povoljne uslove i prima uloške na 4 štednju uz otkazni rok i bez otkaza uz najpovoljniji ka­ matnjak. — Podjeljuje zajmove na 6 ° /o agrarne obligačije u neograničenim iznosima uz vrlo povoljne uslove. Uredovni časovi od 8-12 i od 2 i po do 6 časova. Prostorije Jugoslavenske Privredne Zadruge i Štedionice (Jugoštedione) nalaze se u Ćukovića ulica br. 9 I kat. Telefon broj 39 Brzojavi: JUGOŠTEDIONA 1 0 ° /o čiste dobiti daje u kulturne i prosvjetne svrhe. Г a j P E T , лист Гајрета друш тва sa ку л тур н о и економ ско подизањв муслимана, излази 1. a 16. св аког месеца, a цена му je за иаш у О таџбину 100 д ина р^ ва годину, a за све остале земље преко гранвце 200 динара. Ђапа аобивају лист у no.i u иене ко д Главног Одбора или код уирава Гајретових копвиката. Појединм број стоја 5 давара. Даректор Х а м и д Кум иК, Власвик друш тво „ГаЈрет". —. Одговорвн ур е д ви к: Хамид К у к и ћ — З а ш там п арвју „Б о са в ска П ош таодговарп Јосип Евгл. �ГАЈРЕТ^ C a p a f e -во, 1 6 ју н а 1 9 3 1 Х а јр у д и н Ћ урић, cand. рђП. Кратка историја соколгске м и слн Историја соколске мисли стоји у уској вези с историјом чехословачког народа,, a датира од онога времена, када je покрег зе слободом обухватио велики дио Европе. To je бурна и крвава 1848. година, коју je и наш и чехословички народ добро упамтио Након угутења револуције завладао je у земљама под Аустријом страшни Бахов апсолутизам, који je претио националном опстанку аустриских словенских поданика. У Чешкој je овај режим доживео своју кулминацију Полиција je забранила штампу, протерала све истакнутије народне вође и немилосрдно гушила сваки народни покрет. Такво стање није могло дуго потрајати. Спољашњи неуспеси Аустрије били су посмртна песма Баховом апсолутизму. У том критнчном периоду почиње се национална свест код Чеха јаче испољавати Доктор Мирослав Тирш увидео je да су за одржање чехословачког иарода потребни физички здрави и морално јаки појединци и појединке који ће у сваком часу жртвовати све своје снаге за добро домовине. Он се заносио витештвом старих Грка, желео je да се његов народ ослободи непријатељског јарма и да препорођен дочека лепшу будућност. Своју мисао саопштио je Фигнеру и неколицини другова, код којих je наишао на потпуно разумевање. Радило се без буке и рекламе, јер су прилике тако хтјеле. У томе раду затекла их je зкачајна 1862. година. Тирш и прве његове присташе основаше почетком ове године, у Прагу, прво друштво, које доби назив „Соко“, израз, који су Чеси узели из наших народдих песама, као симбол јунаштва и срчаности. Под маском телесног вежбања почело je ово друштво своју националну мисију, која je била уперена против германског непријатеља. Дакле, гимпастика му je била само сретство за постигнуће циља ! Како видите, соколска je мисао никла у ропству, али то joj није сметало да се развије и распространи. Одмах иза оснивања прашког „Сокола" рашири се соколска мисао и no осталим деловима Чешке, одакле пређе и међу Јужне Словене, у првом реду међу Словенце. Словенци су озбиљно схватили улогу соколске мисли и настојали су свим силама да ту мисао рашире и одрже. И успели су. По угледу на словеначке Соколе основаше Хрвати и Срби своја соколска друштва и тако у тре^ој и четвртој четвртини прошлога века добисмо три изразита претставника нашега Соколства словеначко, хрватско и српско. Разуме се да се соколска мисао раширила и no осталим деловима данашње наше домовине. Свуда се почео осећати нови живот, a вера у бољу будућност и жеља за слободом и уједињењем обузела je свом силом читав наш народ. Државна власт ометала je на сваком кораку соколски рад. Она га je ометала, али га није могла омести. И тако je наш народ, у вечитом страховању и прогањању, дочекао 1914. годину. Револверски хици Гаврила Принципа у Сарајеву убише Фердинанда и Софију и одјекнуше no чита* вом свету. Читав свет поведе страховито, крваво, коло, у којем се истакоше и наш народ и наши Соколи. Свршетак светског рата донео je победу соколској мисли: од Триглава до Вардара, од Драве до Јадрана залепрша се застава Јадинства, a песма Слободе одјекну широм наше домовине! �У новој, слободној домовини Југословенски соколски савез настави свој рад. Taj шегов рад ометале су донекле сепаратистичке тежње појединих људи и друштава. Али, све je било узалуд. Свестан своје задаКс Југословенски соколски савез паставио je започетн посао: прошнрио je и учврстио мисао југословенског јединства у нашем народу, коју му je непријатељ хтео да нзбмје из главе. Према вани добили смо везе с братским чехословачким, пољским, руским заграиичним и лужичко-српским Соколством образовали смо са свнма овим Соколствима јединствен Савез словенског соколства. Тако je соколска мисао, поникла у ропству обухватила све Словене и снажним замахом прекииула све непријатељске планове, који су били упереии против словенскнх народних и државних ннтереса. Братска узајамиобт и словенска солидарност нађоше израза на великим соколским слетовима, који постадоше важан фактор за упознавање и зближавање словенских народа. > осле ослобођења манифестовала се соколска мисао na прашким свесоколским слетовима 1920. и 1926, године, који су За читаво Словенство значили велики иапредак. Чеси, Пољаци, Лужички Срби, Руси и Југословепи пружили су једни другима руке и загрљеии поклоиили су се гробу славног и неумрлог Тирша! 5. децембра 1929. године ступило je наше Соколство у једну иову фазу: основан je Соко Краљевипе Југославије под старешинством Њ. Вис. Престолонасљедника Петра. Под Његовом високом заштитом, и уз помоћ државе и народа, наше je Соко :ство пошло трагом, који he га довести до копачне победе. Ing. SaliO O m anović Š k o ls k i p ra s n ic i i n a ša m la đ e š Nastupanjem ljetnih daha — završava se konac školske godine. Kao što se priroda budi iz svog zimskog sna, tako je. i naša školska-, mladež užur­ bana, plašljiva i bojazna i to u svima godištima, je r se završetak' školske godine shvata ozbiljno i tumači se na razne načine sa mladenačkim osje­ ćajima i shvatanjim a., Dolaze do izražaja idealni obziri đačkog života i materijalno poimanje okrut­ nosti prirode u borbi za opstanak čovjeka u budu­ ćem zvanju i životu. Vrijedni đaci, koji su školu smatrali kao ra ­ sadnik prosvjete, civilizacije i'k u ltu re, osjećaju se moralno jači, da svoje započete studije sa tom idejom dovrše. — Ali nažalost ovakih je manji broj. — Veći broj današnje školske mladeži osjeća školu sa čisto m aterijalne strane, da što brže dođu do uhljeblja. Sa ovakim se osjećajem gubi volja za učenjem, slabo se uči i brzo se poklizne, da se iz­ gubi u talasima današnjeg života. P rem a tome, jedni su dični i ponosni na us­ pjeh i osjećaju osobitu radost, što će iduće godine preći u viši razred. G rupa onih nem arnih mladića ne nalazi potrebe tome radovanju, ako su uopće pokazali uspjeh za prelaz u viši razred, već stoji indiferentno, bez ideala, da se izgubi u postupašnosti, ne osjećajući potrebe razm išljanja o m ate­ rijalnoj okrutnosti budućeg života. Nažalost, najveći dio naše školske mladeži za­ uzima ovakav položaj prem a okolici — pa ne na­ lazi za vrijedno, da osjeti u studiju i svoje duševno zadovoljstvo, svoj duševni mir i nasladu, osobito u 290 današnjem teškom materijalnom životu — u borbi pojedinca — u utakmicama država i čovječanstva. Eto tako se primiču i školske ierije. Jedni osjećaju u tome neku slast i duševni odmor po­ slije časno provednog deset-mjesečnog studiranja, drugi ne vodi računa o značenju školskih praznika i vrijednosti slobodnog đačkog vrem ena, da se u čistoj i nepokvarenoj prirodi odmori i dolazeći u dodir sa drugima dade ono, što od njega okolica, prijatelji, drugovi i rođaci očekivaju i gledaju u njima uzore budućeg pokoljenja. Oni đaci, koji su ponosni na svoj uspjeh, mogu uzdignute glave i vedra čela stupiti medu svoju okolicu; od ovakih mladića će narod imati koristi. Lošija vrsta đaka nema ni vrem ena ni volje, da se pozabavi sa svojom okolicom, da se odmori i da „dahne dušom". Kod fiziološkog života ostaje ono za daljni opstanak i razvijanje, što je svojom tjelesnom kon­ strukcijom i dobro razvijenim organima sposobno da dadne otpora prema vani raznim bolestima, dočim sve kržljavo i slabo podlegne — nastaje proreda i priroda vrši svoje po izvjesnim svojim zakonima. Tako je isto i sa duševnim (intelektu­ alnim) životom čovjeka. Đaci, koji su slabih du­ ševnih osebina (slaba memorija, slaba volja i en er­ gija i slabog dara) ostaju za onim sa boljima kvalitetima duševnih osebina i takih đaka, na što puno utječe i odgoj — nestaje — a ostaju daći jačeg duha, intelekta, memorije, volje i energije — đaci dobra odgoja i nacionalnog vaspitanja — đaci jaka karaktera. �Prema ovim dvjema kategorijama đaka iskorišćavaće se i slobodno vrijeme školskih ferija, pa neka ovaj moj članak bude samo iskrena pažnja i dobra nam jera za sve đake, našu buduću nacio­ nalnu uzdanicu. Polje rada za vrijeme ferija je veliko, lijepo i ugodno. Preduzimanjem putovanja u raznim prav­ cima upoznaće se đaci sa prirodnim ljepotama naše lijepe domovine. Tu im se otvara duševna naslada prirodnog uživanja u čistom šumskom zraku pod gustim hladom omora, jeld i bukava, — svježi i bistri gorski potoci i vrela okrepljuju i snaže nam tijelo. Raznovrsno cvijeće, naročito na uzvisinama, na livadama, po čajirima i u šumama razvesele naše srce, gledajući raznolikost boja i šarenilo i bujanje prirode. Ostaci razvaljenili kula i tvrđava tumače nam prošlost slavnih djedova. Mnogobrojne pećine posjećaju nas na davna vre­ mena naših pradjedova. — Pusti krajevi našeg krša poučavaju nas na teški i mukotrpni život našeg seljaka. Bistre rijeke i potoci daju nam okrepe tijelu i ugodne zabave u veslanju i ribolovu Niske kuće i kolibe gorštaka uče nas na skromnost i upoznavanja primitivnog života. Eto, to je đacima jedna jeftina škola, da mnogo nauče, vide i upoznaju. To treba svaki, da što bolje iskoristi, je r mu je to nacionalna i otadžbenička dužnost kao budućeg pionira narodne prosvjete i kulture. Ш еф кија ЗубиЋ , проф . С л о б о д н а трготшна и заштмта уопште ТРЕЋИ ДЕО Заштитни снст ем у з р о ц и постанка 'заштитног система Појава заштитног система1-ускедила je као реакција индустријски неразвијених држава против слободпе трговине. Напредовање енглеске трговине и индустрије везиваше све више мање државе поготово Немачку и Удружене Државе Северне Америке Освајање немачке и американске пијаце од стране енглеских индустрија поче да спречава њихову економску, a с тим и политичку самосталност. Заштитни систем имао Je своју веома важиу задаћу у историји ових држава да их одбрани од енглеске слободне трговине и уједио им прибави путем економског развитка нациоиалну самосталност. Овај je систем упутио и још данас упуКује привредно неразвијене народе да се привредно развију подизањем фабрика иТразних других радииости, резервирањем домаћих и освајањем страних пијаца за продукте домаћега рада, природе и капитала Прве државе које путем овога система дођоше до позитивних политичко-привредних резултата јесу Уједињене Државе Северне Америке и Немачка. Kao што je Енглеска класична земља си* стема слободне трговине, тако су и ове две државе постале класичним земљама заштитног система. Ове су државе пре свега тежиле да што пре савладају своју територијалну распарчоност и да се домогну политичке самосталности. Тако je Америци на првом месту била потребна политичка самосталност како би могла да прикупи све своје природне и људске способности за стварање моћне индустријске државе И ако су америчке државе биле изашле из сфере енглеског колонијализма, ипак je довоз енглеске робе претио домаћој производњн. To понука Удружене Државе на стварање заједничког тарифа од године 1789., којим се барем донекле ограничи страни довоз. Попут данашњег индијског Гандија, који се на скупштинама пред индијским народом појављује у ношњи домаће израде, тако се тадау Америци и Вашингтону облачи уамериканско платно, како би манифестираотежње тадање америчке привреде. Од првих почетака америчке самосталности сва je њихова политика задојена заштитним духом. Beh године 1791. подноси Александар Хамилтон, државни сектетар, скупштини извештај о заштитним мерама за унапређење домаће индустрије. Сам овај извештај узима као no* лазну тачку принцип народности, одбацујући систем слободне трговине као одвише једностран. Да би уверио скупштину о неопходности заштитног система, доказивао je Хамилтон овисност земљо* радње, која je била против заштите, о развитку индустрије. За Удружене Државе Северне Америке био je тако једини излаз умерена заштита, која ју je довела до данашњег високог економског и културног развитка. Jesam li se, u korist Gajreta, osigurao kod osiguravajućeg društva „Dunav”? 291 �Немачка се борила такођер са истим потешкоИама, дакле првенствено против енглеске конкуренције и заштитне мере биле су joj једини излаз Она je из полиличког гледишта представљала с почетка велику територијалну распарчаност, a унутарња joj je привреда много патила од разних цеховских, еснафских и осталих варошких ограничења. Преставка, коју je Лист 1819. испред Tproвачког Удружења упутио Савезној Скупштини, набраја ништа мање него тридесет осам царинских граница унутар Немачке. При томе он није узео у обзир запреке којим су поједине државице кочиле трговину. У самој пруској набрајало се око 67 разних тарифа. У једној другој представци рече Лист: »У ствари, док други народи raje знаност и уметност, које патпомажу полет трговине и нндустрије, дотле je приморан немачки трговац и индустријалац да утроши већину свога времена на изучавање царинских тарифа и цестарина«. Прилике су биле још више погоршане недостатком увозних царина на продукте суседпих држава. Немачке су државице биле царински orpaђене, али je Немачка остала незаштићена јер није било никакве централне управе. Рђаво се стање особито почело опажати укидањем коитиненталне блокаде. Једва што je >-6110 мир закључен Енглеска преплави континент са својим продуктима, јер je за време para, отргпута ол своЈих mijena морала да „агомила у фабрака-а огромне ко„„. чш,е робе. Против .шплаве еаглеске робе Фра„. цуска се одмах осиграла јак.ш заштипшм цар„. нама, док je на слободној немачкој nnjann та роба нвшла веома добр, прођу. Енглези су робу давали no тако пиској цени.да су једва извлачили трошкове OKO производње, само да би у клици угушили сваку радиност na континешу. Немачки се трговци и ипдустријалци почеше узнемирават. Терчторијална поцепаносг и „еразвиЈеиос!, помањкање капитала и кредита, све je то онемогуИавало сваки отпор. Са свих се страна дигоше гласови за економским јединством и јединственом царинском тарифом на граници. Читаво je јавно мишљење тражило реформу, која je уједно требала да буде и први корак националног јадинства. Пруска прва оствари год. 1818. своје самостално трговачко јединствона тај начин, што све своје унутарње царине пребаци на границе и уједно успостави до 10%-ну царину ад валорем на увоз мануфактурне робе, укину сваку забрану увоза и извоза и уједно ослободи већину снровина од увозне царине. Сада су требале овај пример да следе и остале немачке државице, да‘ се створи немачки Рајх, na да заштитни систем нађе своју пуну примену(Наставиће се.) , Г а јр ет ои а р е д о Ђ н а г л а п н а г о д и ш њ а скупш т ина одржаКе се у недјељу 12 јула т. г. са уобичајеним дневним редом. Редовна главна скупштина јест скупштина делегата мјесних одбора и повјереништава Гајрета, који се одређују у смислу чл. 60 Гајретових правила. Позивају се сви одбори и повјереници да на ову скупштину изашаљу припадајући им број делегата. У смислу раније отпослатог расписа, позивају ce сви одбори и повјереници да пошаљу Главном одбору најдаље до 20 т. мј. затражене извјештају и обрачуне као и да до тог датума дозначе сав расположиви друштвени новац, како би извјештај Главног одбора, који ће ce поднијети скупштини, био вјерна слика друштвеног рада у 1930/31 години. Г л а п н ч одбор Гајрета 292 �Мустафа М улалиЋ Д в а n a m a о с н о в н а п р обл ем а Како cg коД flae схвата религија? Из застарслих и ИОСИвремених уџбеппка, тумачених највишс пута ио људима који у чисту ролиfttjy унссошо мисториј, који je заплашивао људе, снутавао н.иХов дух и каломио бакциле поеимизма и летаргије. Таквс кљиге, које нису ни ссн Ку1 >ана садржавале су основе верских начела, noja искључују свапи прогрос, која човеку не дозвољавају да МИС.ТТИ и осећа, која читав драгоцени живот прстворише у дангубу биготизма. У ентузијазму лености наши људи пуштали су браде и завијали бесправно, безразложно, уображено главс ахмедијама да би се легитимисали како само мисле на ахирет, како се заносе његовим ггримамљиво описапим чарима, које би морални земаљспи закони окатегорисали најтежим ђунахом. ТТ* т>а тече река. живота за хатур оног ахиретоклг зе<1жа. A то лстарпггно располс^кење велам цајстрожЈгје забрањује. У већини случајева «ко$ 'кас се ехвата вера само у дужностима намаза, поста, зеката курбана и хаџа (ни једне дужности -Отриктро ие иопуљавамо) и у забрани оних јелаги Тгила, noja муто човечији разум (a сами смо деда алкохола, Ба.хус je паш кућни патрон). Сва дубока филозофија вере, која je садржана у Курану те сва n.ona позитивна пачела остала су тајна. ПроИзвољне представе џахила CTBopmne од њих мистериј. Куран, тај основни закон вере, orane живота. остаде непротумачен, приступачан само оивма na чијем je језику писан. Зар те божауствене речи, пуне најдубље филозофије, пуне непобитаих иорма, најнеприкосновснијих, пуне најмуТцриЈих еавета нису намељсне босаноким муслдманима? Куран je за већину наших људи само певанка из којо иеиознате, неразумљиве стихове певамо и шаљемо душама мјкгвих не знајући, да смо изгопара.ли само премудр<^ савете како ћомо na зомљи naправити рај, клко ћемо живот унапрсдитн и усавiv­ inити i«io пајодабрапија створеља. Учење Курана, кога нисмо рааумсвали, нисмо попраћали ошш njiaвим, живим oeehan.cM. као када човек изговара оне речи, које су потекле из срца, цопзурисаио здравим разумевањом. Било je само мехапичко нзговарањс туђих речи, туђог говора, Ми не зпамо, да je Куран најсавремепији закон живота, баш kao да je писан у даиаппвс na и у будуће доба. Нс зпамо да je naмои>ен craiiM епохама. Мн не знамо, да тај заиои иајкатегоричкије искључује и забрап.ује мистичис претставе Божаиетва које нису у логичпом савезу са нашим здравим разумом. Ми не знамо, да књига садржајс изворе свезнања сваке науке, 'да je дух свих прошлих, садашљих и будуИих времена, иописао у њој своју страницу. Живимо норедтако мудре књиге у заблудама и од своје папре.дж; и вечно савремене рслигије правимо страши.чо култури и ццвилизацији; постављамо њену здраву науку na ниво предрасуда и бабнјих гатки. Не знамо, да no Свевишњој заповести — саопштеној нам у Курану — морамо осветљавати таму, дизати културу, промицати знање, шгсмепити и усавршити човечји ум, јер само велик ум може сиознати и иојмити ираву величину Бога и грандиозност Њоговог дела. Ове првенствене и основнс дужности не садржаје nam крбдо. Све *друге, na и они мизерни продукти ма.чоумника, ускогрудпика, фанатичких кукавица. супериорније су акцеитоване. Кад бис^о знали за овај божански пмператив: »Ве ензелнел хадиде фихи бе есун шедидун ве менафиу линнаси!« (хвалн гвожђе. јер кад не би било гвожђа, не би могло бити других заната) ми би 'билиГНајвећи изумиопи, највеће претече културе, ми би стварали најсавршенију технику, тгродиралп би духом у све тајне природе и оне скривене у плавгам висинама неба и оне у талппм дубинама земље, јер Бог вели: тражи гвожђе, које сам сакрио на његово место, не умртвљуј духа, тражи, истражуј«, — a овамо ми се бојимо да својим изумима, својом мудрошћу не би конкурисали Божаиству. Каква малодушност! Зар није пмпераптв дужности босанском муслиману, зар није верују као и чшшти пбадот: Ин тенсуру Валлахи јеисуркјумк (Прнхватптс за рад, Бог ће вам помоћи!) A ми? Прихваћамо бпготпзам, којп потискује рад и одузима му драгоцено вромо. To je дакле осповни проблем боеанско херцеговачких муслтшатта. Кад сви исправно схватају закопе своје вере, кад послушају заповестп Курана, биће всћ унапред оеигуран и утрт пут прогресу, мсханнчкн ће се решпти сви ситни проблеми културпи, иривредпи социјатпк. Главпо je ослободпти душ уи мозак namer човска од релпгиозпих заблуда. излечпти га од религиозног лудила, отворпти му Куран пред чистс осећаје и здрав разум, na ће бпти омогућен и рад иптелигснције, иравпх пародних прлјатеља, биће омогућепа школа, просвста, жснска слобоДа, привреда, задруга и друштееиа углађопост, верска толерапдија, трговина, запат, ипдустрија, ттаука и уметпост. Други проблем, који je овисап о првом je: наше национално освоштење. Не осећати блаженство домовпнске љубави je исто као не осећати љубав мајке. Моралан човек 293 �као п onaj кога су прплике завеле странпутицом, није изгубио осећање љубави прама мајци и домошшн, јер та je божанска искра вечна у људском срцу. Наш свст oceha се у вслнком броју, у својој сопственој домовшш сиротап, свој етнички територнј сматра туђпм, јер онај божалствепи ocohaj домовинске љубавЈг, ирави и чисти падиогтачни ocohaj, још у зачетку, у омбрију, у иошшом дотнн>см срцу туђини убшпо от|К)вом својих асшшлатоЈкжих тожн»а, свог одпародовал.а, У нашим верски заиешеним свестима туђшг нам створи вартвиве сјајно илузијо 'другс домовпне. створи нам идоал, да у тнм пепознатнм крајовнма живимо ради спаса наших душа. За нас још у раном дегињству, док join нисмо шгшта знали сем да имамо рођепу мајку чпја нас љубав грејаше, no тровашо намстљивим васпитањем: »ПТта си? Турчин, мумшг, муслим!« Зар na првом меету no морадосмо бпти оно, -лио НН no крвн, ни традицијама, ни јозику, шг обцчајима a ни осоћаљу нисмо, a ток na послсдњем ono што но вери морамо бити. Зар прва веролаучка кљига не пгари првенствено лаЦиолализам, који пашпм душама није био- сродан. Нпкад нам н и је протумачсп ајет: »Ja ејухелезлпе амену! Етиуллахе nc етиурресуле, вс улил eJipn м ипкјумк/ Зар нам се султбн нијо приказао као наслодник Пејгамбора, зар на х.удби ne морадосмо опомиљати љеговоЈГме, a ток сада виддмо какву je то у себи тенденцу крило, кад се je тај халпфатскп трои смрвио у прах и пепео. Ислам, који je дао човечанству високу културу, бпо je од оних, који су га тобожс мачем шприли, ниско омаловажен као средство имперпјалистичког турцизма. Идеалисали смо о Турској која у својој битп није псламска пого чпсто национална држава и омпг^тграпи смо тамо као грлом у јагоде, доживљујући као етранпи, као иебраћа, горка разочарања. Тому ће ватвда бити јодаппут крај. У својој властитој домовипи нећсмо и надаљс живсти при- времсно као анацлонапна мањина, ного hoiMO бити равноправнн национални грађаии, верпи чувари свог националног претставпика, свог љубљсног Краља и псћемо внше у јавном животу у културпом n приврсдиом иодизању наше државо бити иасивни, прсстаћемо бити културпо ругло пашс државо, блћомо претечо жспог папрстка, јор морамо бпти свосни, 'да свс способности вером и традицијама поседујемо. У пациопална илтапл оалазили су мпоги проото |тч,упски. ЈТави|>ало со сад јсдном, сад другом пломепу, како су встровп дували n како гу r- лсказивали повол>нији изглоди часовитих ситпих илтерсса и изгубили обострано повореље. Oic.0 nanicr пационализовања пастао jii читаи вашар. ЈТостали смо роба, која се na лолптичким napiapiiMa уз балатслне цснс продајо. Курс nanio вреджосги je 'далеко ислод номипалс, јор спалс се боји, да не купује у врећи мачка. Изјаснимо се и одгајајмо свој пациоиалпп идеад, преузчимо озбиљно дужиости, којо пам на ција даје, задајмо себи рсч, да MopaiMo na добром делу битн први^јер то je и заповест папте всре. Ради племенске разлике ne смемо се мрзити. Старајмо се за nama верска питан>а братски и са пупом поверљлпошћу, јер зпајмо, да елемепат исламске духовне културе може бита веома добрнм и корисиим фактором у подизању оппгге културс. Окупимо се чврсто око напге паиионалпе заставе, као што су се давпо окупили сви други исламски народи и оиим чистим осећап>ем nei>o одгојмо и свој пационалии ocehaj и пристушгмо узвишсном Престољу иашег дичпог па|>одпог К ралл као Љегошг најчвршћи стубопи и као пајвернпји браниоци! Кад у својим душама и срцпма решимо ова диа проблема — положили смо чврст темел.ац згради пашег иапрстка, na вас у тој жсљи братски поздрављам! Рад за Гајрет рад je за добро свију нас �Hamdija Mulić: И а хи т п а o d g o jn a nastava o nauci u vjeri Zaželjesmo, da samim naslovom istaknemo jasan značaj ove radnje. R a z u m n o m s e n a s t a v o m zove onaka nauka, koja se daje učenicima ili slušaocima uopće, kako će je najlakše shvatiti i valjano primjeniti u životu. Da to jedan nastavnik umije, valja mu osim samog predm eta koji naučava, da poznaje i druge znanosti, koje sve utječu na njegov razuman rad u nastavi. Kada se na primjer dijete naučava, ne valja to činiti tako, kao da je dijete neki automat ili recimo papagaj pa da samo nabuba i izgovara gole riječi bez razumjevanja. Dijete je čovjek i oni, koji ga naučavaju, imaju dakle posla sa l j u d s k o m d u š o m koja sama od prirode traži sve što vidi i čuje da u m o m shvata i r a z u m o m prima. Poznato je i to da taj jaki prirodni nagon ljudske duše, odnosno um i razum ne miruju, nego da neprestano otkrivaju i primaju znanje, gdjegod ima prilike. Ljudska je dakle duša željna nauke. Samo sada treba nasto­ jati da se ta nauka (znanje) sistematski i na zgodan način zbilja i daje mladoj ljudskoj duši, kako t e ­ ta nauka biti njena stalna svojina. To je eto zadaća posebne znanosti u nauej* koja se zove pedagogika (didaktika) ili za samo jedan predmet nauke, zove se m e t o d i k a . Oni, koji naučavaju drugog, чпогаји bezuvjetno da prvo poznaju zahtjeve te sistematske znanosti i njena pravila, pa da uspješno daju nauku drugome. Bu­ dući se u nastavi ima posla sa ljudskom dušom, to gore pomenuta pedagogika, odnosno metodika, zasijeca u djelokrug druge nauke, koja uči o poz­ navanju ljudske duše, p s i h o l o g i j a , čijih se za­ kona mora držati svaka metodika, koju mora da sebi primi kao pomoćnu znanost. Pedagogika je dakle usko vezana za psihologiju bez koje ona ne može biti. Drugim riječima svaki onaj, koji naučava drugoga, naročito djecu pa i masu iz naroda, mora bezuvjetno da poznaje ne samo didaktička pravila nego i zakone psihologije. Ima predmeta koji su osim toga u uskoj vezi i još sa drugim naukama. Taki je predmet baš vjerska nastava. Da to vidimo u primjerima. U vjerskoj nastavi nije postignuta potpuna svrha ako se samo kaže djeci kako se n. pr. uzima ,,abdest“, a da se ujedno i ne rastumači svrha i korist abdesta po naše zdravlje. To znači dalje, da vjeroučitelju mora da bude poznata i h i g i j e n a , nauka o zdravlju, pa da onda učenik primi pojam o abdestu sa razumijevanjem i da taj islamski obred zavoli. Isto tako i svrha „gusula" treba da bude jasna svakome muslimanu i muslimanki i kao neobhodna vjerska i kao higi­ jenska potreba čovjeka uopće, pa da se taj obred iskorišćuje kako treba. Ili n. pr. nije dosta reći omladini ili odraslijem čeljadetu, alkohol je ,,haram“. Valja ih uvjeriti očiglednim posljedicama od hrđavog utjecaja alhohola po zdravlje i život uopće. Jesmo li se n. pr. ikad zapitali, zašto društvo Trezvenost bolje uspijeva u širenju trezvenosti u narodu nego naši vjerski vazovi u džamijama? Eto tako i vjeroučitelj i vaiz kao vjerski uopće kulturni narodni prosvjetitelji moraju poznavati osim strogo vjerske nauke i sve ostale nauke, inače vjeroučiteljeva nastava ostaje prosto meha­ nički praznp, puko nauškavanje „papagaja" koji nešto govori što ne razumije ili radi, a ne poznaje svrhe zašto radi. To isto vrijedi i za vaspitanje mase naroda. A koliko je za našu masu islamska kultura do sada prijanjala, vidi svako ko ima zdrav pogled. A što znači odgojna n a s t a v a ? Mi znamo dakle, da naša nauka o vjeri nije samo u tome, da učinimo nekoliko ,,hatmi“ i da znamo nabrojiti imanske i islamske šarte napamet. Time ne možemo potpuno udovoljiti onome potreb­ nom znanju iz vjerske nauke, niti možemo postići pravu svrhu. Tako je to do sada bilo, pa u životu ne opazismo ni odgojnog utjecaja od učenja tolikih ,,hatmi“ ni od nabubanih šarta, jer je bila promašena svrha toga učenja. Uzmimo n. pr. šart, „pet vakata namaza klanjati". Svi smo mi to naučili napam et na času vjeronauke ali u životu se pokazuje ili da se taj šart vrlo rijetko izvršava, ili se vrši većinom u samome pregibanju i šaputanju riječi bez razumijevanja, apsolutno ne osjećajući veličinu i svrhu toga čina, jer se ne misli na Onoga, kome se klanja. A koliko ih tek misli, da je time, što taj šart tako redovito vrši, učinio sve svoje dužnosti i prema Bogu i svojoj zajednici, ne misleći i na svoje rodoljubne i humane dužnosti ? Koliko nas zna, da naše klanjanje treba da bude i s t i n s k a p o b o ž n o s t , koja treba da nas o d g a j a u m o r a l n o m e ž i v o t u i da nas uvijek drži pripravne na pravome putu? „Ilum (znanje) b ez a m e l a ( pr im jen e u životu i razum ijevanja) jest kao drvo b e z p l o d a", to je zlatno pravilo još u starim islamskim kitabima. To znači, sve što učinimo, da se prima našega uma i srca, da to obavljamo i iskorišćujemo na razuman način. Sva nauka koju učimo treba neposredno da utječe na dušu i srce, po tome da se živi, a to se onda kaže, da ta 295 �Tira je zahtjevima već donekle i udovoljeno nauka, odnosno nastava, odgojno djeluje na učenika ili slušaoca, to jest da ga vaspitava. K ada se ova II m i h a l (udžbenik) za vjeronauku u osnovnim svrha nauke u vjerskoj nastavi uvaži, učenik će školama gotov je i on će prem a izjavi odgovornih onda bolje poimati svoju dužnost! Tim više, jer faktora u budućoj škol. godini stupiti u primjenu učenika odgajaju i druge nauke, koje sve vode našoj djeci. Također je napisana i uvažena U p u t a jednom cilju. Vjerski život muslimana treba da u v j e r s k u n a s t a v u kako će vjeroučitelj moći ide uporedo sa općom kulturom. Jedino se tako u po njoj da udovoljava modernim zahtjevima peda­ gogije inauke o odgojnoj nastavi) i inače snaći se Islamu može napredovati. Imadosmo nam jeru da prvo ovo istaknemo kao u svom radu. Ova uputa još nije ušla u štampu, malo razjašnjenje daljnim zadacima prvoga članka. pa pošto gotova stoji u rukopisu, već drugu godinu, U nas se naročito ovih dana mnogo tretira u jav­ valjda će i ona do početka nove škoi. godine stunosti, usmeno i pismeno pitanje naše vjerske nas­ piti u krijepost. Dakle u glavnom pošlo se pravim putem i sad tave. Tome je raspravljanju i razgovoru dala povod sama naša omladina pa i čitav naš vjerski život, je dužnost naših vjerskih starješina, da se s ovim što se naime opaža, da se ni na omladini ni na ne dangubi po dosadanjoj hrđavoj navici. širokim redovima naroda ne vidi bolji islamski Za dobru, uspješnu nastavu, potrebni su još i odgoj. To mnogoga baca ozbiljno u brigu, pa se i dobri n a s t a v n i c i . A mi tih baš ni blizu nemamo pozvani faktori latili posla da se ovaj ovaki hal koliko ih treba. Kako se prije 14 godina zatvorio opširno pretrese u posebnim anketam a i sjednicam a d a r u l - m u a l i m i n , inače jedna vrlo lijepa i i da se nađe načina popravcima. korisna ustanova, od onda je dobar mualimski U raspravljanju ovoga predm eta u široj jav­ lcader posve malobrojan. A rekosmo da bez dobra nosti izbijaju upravo dva zanimljiva zaključka. Dvije mualima sve je uzalud, pa po tome ostaje još i glavne optužbe. - Naša m asa gledajući kako njen dalje pitanje darul-mualimina neriješeno i prazno. podmladak sve danomice u Vjerskom odgoju popušta Sada kada znamo kako se labava volja poka­ i ljubi islamski ahlak, baca krivicu na sam u l a b a v u zuje toliko važnoj nastavi i u kakvim je ona pri­ n a s t a v u i njene odgovorne faktore. Potpuno pra­ likama, šta tek da reknemo o poboljšanju naše vo. Odgovorni faktori opet od vjeroučitelja pa do porodice u islamskoj nauci i ahlaku, Nemamo još najvišeg vjerskog starješine, u važu ju i sami ovaj dostatno na radu spremnih mualima, niti je njihovo prigovor od strape roditelja, ali oni spočituju opet i inače pitanje riješeno, nemamo još posve uređene i roditeljima, d a s t r i n e m e k t e b a i p o v a z ­ početne vjerske naobrazbe našoj djeci, pa šta tek d a n d a n j i d e r s o v i n e p o m a ž u |Ш 'п п о da se rekne o v a i z i m a i njihovim predavanjim a z a i s p r a v a n i s l a m s k i ž i v o t m l a d i ć a , a k o narodu u duhu današnje kulture i vjerskih prilika. ga i s a m a p o r o d i č n u r o đ e n o j k ući ne I to je kao posebno pitanje u ostalom kako o d g a j a (vaspitava), je r je sve uzalud što se uči, rekosmo pretreseno i donekle zaključeno kako će ako se zaranije ne nastoji u rođenoj dječjoj kući, se sređivati, samo dugo traje, dok se ti zaključci d a s e p o t o m e i ž i v i . Imaju dakle i ovi pravo. počnu pretvarati s papira u djelo. Nama je nam ­ Tako su eto u glavnom uočeni razlozi zbog jera ovdje samo ta, da pozvanim faktorima nagla­ kojih naš islamski odgoj hram lje. S jedne strane simo, da su u tome poslu propušteni dani vrlo naša vjerska nastava, nesređena i mehanička, ne skupi, koji se ne daju nikada više nadoknaditi i odgovara svojoj svrsi, s druge strane naša nepros- da obavjestimo našu javnost o njenim potrebam a vjećena porodica sve više zanem aruje i vlastitu i šta se na tome radi i što je za javnost vrlo važno, roditeljsku dužnost u svome životu i odgajanju da joj upremo prstom na njenu naročitu dužnost svoje djece. da i sama nastoji da joj evlad bude bolji. Ovo To su eto glavni razlozi koji su svjesnijim mislim na svjesniji dio našega naroda, koji mnogo ljudima dobro poznati, a koje treba ne samo da o ovome predmetu govori, „kritizira" i jedi se, a zna, nego da i razum ije naša šira javnost. Pome- najviše puta ne poznaje prave uzroke naše zaos­ nute ankete i sjednice naših vjerskih odgovornih talosti i u vjerskom i inače u općemu životu. Za faktora nijesu ostale bez nekog rezultata. Dalo se ogromnu nesvjesnu našu masu, „svi smo svjesniji sa kompetentne strane mišljenje, da treba našu vjer­ njeni pastiri i svi smo za njenu zaostalost odgo­ sku nastavu reformisati. T a se reforma sastoji u tome vorni i krivi". što bi se 1) udžbenici ujednostavili i metodički obradili čisto na našem jeziku i 2) što bi trebalo i samoj nastavi dati razum an pravac po didaktič­ П р о ш и р у јте ч л а н ст в о Г а јр е т а и п роkim pravilima, da ta nauka što je učenik prima п а г и р а јт е њ е г о в е с п а с о н о с н е и д еје! odgojno djeluje na podmladak. 293 �z. ž. Iz n e n a đ e n je Adila-hanuma, sjedila je u svojoj sobi i gorko plakala. Nije ni čula korake svoga muža Jusuf ef. koji su se približavali. — Opet plačeš? Samo slinči, džaba ti je sve, ja sam svoje reko i gotovo, i opet ti evo kažem, tuđe dijete u našu kuću neće. Kako se tebi ne može dokazati. Danas čovjeku ni svoja nisu zahvalna, niti ima od njih kakve koristi. Ako ti je baš tako dosadno, nabaviću ti gramofon, ili možda hoćeš papagaja kao u doktorice. Adila-hanuma nije se mogla utješiti, već mu kroz plač govorila: Baš ti hvala na tim riječima, zar to meni tako! Evo već za koji dan biće dva­ deset godina, kako se vjenčasmo, kako s tobom hljeb jedem, pa mi nećeš da ispuniš tu moju je­ dinu želju, kada ja svoga evlada nemam. I drugi uzimaju tuđu djecu, pa su s njima sretni, još ne­ koji i siromasi, a mi smo eto hvala Bogu imućni. Jusuf ef. je šutio, a neka težina svali mu se na srce. Pred oči došla mu je prošlost, — njegovi momački dani. Kako jo samo mogao .da tako s njo­ me postupa. Uzeše se iz ljubavi, mladi kao rosa, ona 16 a on u 20 godini. Ona se radi njega dosta žrtvovala. Iz dobre kuće, bez pitanja ukrade se za njega, neznatnog bakalčića, a onda zasramio se od te misli, — kad joj napokon roditelji oprostiše, primi bogati miraz. Što je sad, ima dakle da za­ hvali samo njoj. — Рћ njezino zlatno srce, ga je bolesnog nježno i strpljivo dvorila, dulje mislio sve mu je bilo teže. Nije više mogao da to dulje podnosi, pa je nježno zagrli. Oprosti mi, Adila moja! Nisam ipak zlo mislio. Ovi moji živci, već su počeli popuštati. Držjm samo da je teško tuđe dijete- odgojiti. Nije za to isključeno, da ga nećemo uzeti, samo moramo paziti kakvo ćemo, ne misliš možda da možemo uzeti kakvo ciganče. Adila-hanuma bila je presretna, od velike ra­ dosti i sreće, nije ništa više vidila, nije više čula glasa svoga muža, — jedino joj bijaše dijete pred očima. Čim je Jusuf ef. iz kuće izašao, stala je do­ zivati svoju sluškinju. — Pemba! Pemba! Ona je u avliji pred magazom sjećala meso. U času svorila se pred njom. — Evo me, hanu ma! Pemba se zaprepastila kad je unišla, svi san­ duci bili su ispreturani, a haljine razbacane po ćilimu. Čim ugleda Pembu, Adila-hanuma poče je grliti i ljubiti, smijati se, a onda opet plakati. — Pemba! Pembice! Od uzbuđena nije mo­ gla da govori. Pemba se jako prepala. Držala je, da je Hanuma — sačuvaj Bože, izgubila pamet, — ali ipak se brzo snađe. — Hanuma, da mi mačka meso ne izjede, sad ću ja doći. Ali Pembi, nije bilo ovaj čas do mesa, već ona polako odmandali avlinska vrata, ako do šta dođe nek su otvorena. Polako na prstima, opet se vrati gore da vidi šte Hanuma radi. Adila-ha­ numa držala je u rukama makaze i rezala jedne svilene dimije. Pemba vrisnu. — Hanuma, ako Boga, šta to radiš? — Čekaj Pemba, da ti pričam, kako sam šućur Bogu sretna. Jusuf ef. dozvolio mi je, da uzmem dijete, — uzeću malu Đulu, pa hoću evo da joj prekrojim haljinicu. — Pembi odlahnulo. — U jutro ćemo, ako Bog da, uraniti, imaćemo pune ruke posla, moraš sa mnom i u čaršiju, kupićemo joj fine cipelice i još koješta. Samo čuješ, nemoj ništa Jusuf ef. kazivati, hoću da ga iznenadim. Fino će ju majka obući i nagizdati, pa neka ima šta gledati, tepala je sva sretna, Pemba se umirila i nastavila sjećati meso. Adila-hanuma sjede pokraj nje. — Da znaš kako sam ti vesela, da mi je nešto jla se ispjevam. — Nemoj Hanuma, čuće se. — Neće! Hajdemo u m agazu! Uđoše i zatvoriše vrata. — Hajde počni i Pemba polako zapjeva: „Telal viče od jutra do podne................“ Orila se magaza. Pemba je sitno pjevala, dok Adila-hanuma nije štedila svoga glasa, nije bila stara, a ipak imala je krupno grlo. Nije joj bilo dosta jedne pjesme, već zaredala, tri, če­ tiri. To njezino veselje ne ostade tajno. Drugo jutro, kad je odnijela Pemba pitu da se peče, srete jednu drugaricu. — Čuješ Pemba, zar ti je grlo prom uklo? Kako si ono jučer pjevala, baš ko iz badnja, ili boničko, da nije s tobom još kako muško grlo pjevalo? — Šuti, — crkla, kako muško, pro­ mukla sam. Pemba je o svemu šutila, bila je vjerna kao pseto. A imala je i zašto, jer se s njome najljepše postupalo. — Te se večeri Jusuf ef. nije za dugo vraćao. Iz kafane svratio se brijaču i kod njega se dulje zadržao. Želio je da svoju ženu razveseli i dovede joj što prije dijete. Odlučio je da uzme muško. Mislio je manje ćemo imati s njime brige, nego sa ženskim, a onda trebaće mi i u radnji, ko će mi je u stare dane voditi. Ipak Adila ima pravo, morao je priznati. Brijač mu preporuči neko siroče, bez ikog na svijetu. Dobri ljudi uzeše ga k sebi — ali ni oni sami nisu mogli živjeti. Lijep momčić od pet godina, pametno dijete, odmah mu se svidilo. Nije dugo promišljao, pristade da ga primi. Odmah , naruči za njega odijelo i sve što je potrebno. Pošto prispije kući, zakuca kao obično na vratima, a ona se ovaj put sama otvoriše. — Šta je ovo? Od kud vrata otvorena, zagrmi na Pembu. Ona 297 �problijedila, šuti ništa ne govori. — G ovori? Što je kapija otvorena? Pem ba opet šuti. U to dotrči Adila-hanuma. — Ne ljuti se, molim te, zar zabo­ ravila. — Nije istina, nije nikad to uradila. J a sam čuo, kad je za mnom zamandalila. Tako se neće raditi u mojoj kući! Odmah se kupi i odlazi kuda znaš. Adila-hanuma žalostila se, je r je bila uvje­ rena, da je Pem ba nevina. Pembu uplaši Jusuf-efendijina strogost, te ona pobježe na vrata. Sva zdvojna, ode svojoj tetki, koja je srećom bila u blizini. Nije prošlo dugo i tetka se zaputi da im sve ispriča, što se Pem ba ustručavala da sam a kaže. Smijali se, također i ljutiii, što Pem ba nije htjela ništa da go­ vori. Još istu večer, sam a Adila-hanuma dovede je natrag. Tih dana radile su u kući kao da je pred B ajram ; došla je i jedna žena da im pomaže. U kratko rečeno bilo je temeljito čišćenje suda i pokućstva, kuhale se hurmašica i baklava. Jusuf-ef. nije to bilo toliko upadno je r je kod njih bilo uvijek čisto i sve u uzornom redu. Nije ni slutio šta se sprema. Tražio je priliku da nađe Pembu samu, pa joj povjeri, kako će iznenaditi Adilehanum u. — Dakle, Pem ba .jezik za zube i da mi nisi ni pisla. Pem ba je bila u brizi, kak6^će~sd^ sve to svršiti. — Drugi dan bit^ je petak. Pred podno dovede jedna žena malu Đulu i ona je bila siroče, jedva joj je bilo 3 godine. Adila-hanuma bila je sama kod kuće. P resretna uze dijete u na­ ručaj. Ne prođe ni pola sata, kad se pojavi Jusufef. vodeći za ruku malog Omera. Pemba se našla u neprilici, šta će sada biti. Bila je prisiljena da mu sve kaže. — Jusuf-efendija! Hanuma je već dovela dijete! — Kakvo d ijete? Kao grom iz vedra neba, ošinu ga ta vijest. Đ ula je sjedila n a krilu svoje pomajke, nagizdana u haljinici od crvene svile, a dukat joj se sjajio ispod vrata. Kad je ugleda, Jusuf ef. nam ršti se. — K akav je to nesporazum ? Što me nisi pitala prije nego što si je dovela? — H tjela sam te iznenaditi. — A šta evo i ja ura­ dili, htjedoh i ja tebe. Kakva neprilika. Dvoje dje­ ce svakako ne možemo uzeti. To je nemoguće. — Onda s lu š a j! Đulu ćemo ostaviti, ali toga muškića odvedi natrag, tako će najbolje biti. — Kasno je, ja sam već na sud javio, da ću ga posvojiti. Šta bi sada ljudi o meni mislili, kakav sam ja čovjek. — Dobro neka znadeš i ja svoje Đule ne dam. Ako ona ode iz kuće, idem i ja. — P a šta ćemo ra ­ diti. Vidiš i sama, da dvoje djece ne možemo uzeti. Svakako bi bilo bolje da zadržimo muško dijete. Više će nam valjati, pa kome ću ja svoju radnju ostaviti? — Kome ja svoje dukate, bisere i almasli ka­ m enje? Tako se prepirali, dok ih iz tog neugod­ nog položaja ne spasi brat Jusuf ef., koji im stiže u pohode. Njemu se djeca vrlo svidila, bila su dražestna, Đula plava, a Omer vran. Šteta što ih nećete obadvoje zadržati, vidite kako su se sprija­ teljili ko da se već davno poznaju, grehota ih je rastavljati. Ali kad već m ora biti, ja ću vam nešto predložiti. Odvešćemo ih u bašću, pak nek trče prem a avliji, ko od njih dvoje prvi u avliju stigne, onaj nek se zadrži. Djeca su sjedila n a minderu, slatko baklavu jela. Brat Jusuf ef. uze ih za ruku i odvede u bašću. Djeco, trčite sada u av liju ! Ko prije dođe, dobiće ovu veliku jabuku. Djeca se obveseliše, uhvatiše se za ručice i dolete zajedno u avliju. Adila-hanuma raširi ruke prem a Đuli, a Jusuf ef. prem a Omeru. Ne valja, još jedamput. Ne smijete se držati za ru k e^ v eć jedno po jedno nek trči i djeca odoše ponovno i prem da se nisu držala za ruke dolete opet zajedno u isti čas. Eto vidite, dođoše opet zazajedno, ali pokušaćemo i treći puta, sada nešto drugo. J a ću napisati dvije cedulje sa njihovim imenima i metnuću u džep, pa koja se cedulja iz­ vuče, ono dijete ima ostati. Promiješa cedulje i iz­ vuče obadvije cedulje bile su jedna u drugoj. Svaki put zajedno, dragi brate! Siguno je tako suđeno, pokorite se i uvidite da je to možda volja Božja, i ne rastavljajte djecu, neće vam, nadam se, biti na teret. Oni pristadoše i nijesu se pokajali. Prošlo je ravnih osamnaest godina. U Jusuf ef. kući slavila se svadba. Oženio se Omer sa Đulom. Od svih darova što su mladenci od prijatelja p ri­ mili, bio je najljepši Jusuf-efendijinog brata, veliki skupocjeni perzijski ćilim. I on je došao n a svadbu. — Čuj me, reče svom bratu, imam ti nešto važna kazati, ali neka čuju i svi ostali, pa ako me pronađete krivim slobodno me kamenujte. Zavlada m rtva tišina. Dakle bilo je to pred osamnaest go­ dina, kada su djeca u kuću primljena. Meni je bilo vrlo žao, da se djeca rastaju, kada sam vidio kako su se zavolila, stoga sam ja smislio jedan plan, pa sam cedulje jednu u drugu miješao, tako sam ja prouzročio da su djeca ostala. — Mili brate i čestiti gosti, sada mi sudite. Nastade burno odobravanje. Sretni mladenci poljubiše ga u ruku. Klicanju i veselju nije bilo konca ni kraja. Члан Гајрета свјестан je члан своје заједнице 298 �П орт рет и Г а јр е т о в и х р а д н и к а У данашњем броју продужујемо галерију иортрета Гајретових радника са личношћу нознатог националног и културног раденика и старог ноборника Гајретове мисли госп. Салиха Ћишића, профссора и његове госпође Фатиме, бившс претсоуџшце Женског одбора Гајрета у Мостару, Господин Салих Ћишић спада у ону предратну револуциопарну геперацију Срба муслимана, који дине сваки дан он и џ>егова госпођа, која и мимо своје деце и куће, жртвује no три часа дневно дежурајући и пазећи на рад и рсд псвачица и певача. Нашсг Салку реси још једна особита црта inč­ im a карактера, a то je њсгова доброта и скромпост. За њега се слободно можс рећи, да пијс никада лико у јавиости, ни у ближсм њсгову друштву, ПРОФЕСОР Г. С А ЛИ Х ЋИШ ИЋ И Њ ЕГОВА П ЛЕ М ЕН И ТА ГЂ А ФАТИМА су отворено исповедали своје српство и ступили у борбу против Аустрије. Разуме се да je такав човек, чим je букнуо рат оптужен као велеиздајник и осуђен на 5 година тешке тамнице, коју je издржао у Зеници, a из Зснице отпослан на фронту. Чим се je свршио рат госп. Салко Ћишић иоиовно улази у јавни живот, ради без простапка у Гајрету, где за љега нома одмора ни избегавања дужностима иационалног и културног радника. Ми лојално и отворено морамо признати, да je његова заслуга да je дошло до остварења Гајретовог певачког хора у Мостару, којега je подигао на завиДну висину. Ту, у хору, већ две го- имао разлога да се потужи на какова зла дела њсгова рада ,или зле особипе његове природс. Госп. Салко Ћшиић родио сс je у Мостару из угледне трговачке обитељи. Ту je довршио средњу школу, a онда се je 1912. год. уписао на филозофсиси факултет у Загребу и Бсограду, где га je довришо тек 1920. год. После свршених студија ступа у државпу службу као ирофесор гимназијс a касније учитељске школе, на којем сс положају н дапас налази. Ми овом приликом желимо њему н његовој госпођп дуг живот и здравље на корист нашега- Гајрета. Gajret u svakoj kući, znači samo njezin napredak 299 �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Величанст Ђ ена Јчанифестација Г а/ретов е н а р о д н е сн а ге У Дервенти Женсни и мушки Мјесни одбори Гајрета у Дервенти заказали су 7. о. мј. велики Гајретов теферич и том приликом да се одржи велика манифестација Гајретове снаге у Дервенти. Ha ту конференцију позвати су сви Мјесни одбори Гајрета из околних мјеста и замољени су чланови Главног одбора Гајрета да овој манифестацији присуствују на челу са предсједником г. Др. Авдом Хасанбеговићем. Освануо je 7. јуни о. г. и приближаво се je час доласка изасланика Главног одбора и других Мјесних одбора, a у Дервенти си могао само чути кано ће je данас посјетити високи гости и маса свијета хрлила je на жељезничку станицу да дочека миле госте. Пред госте отишли су са аутомобилом до Љупљанице r. r. Атанасије Крстић, срески начелник, Асимбег Алибеговић и Мустафа еф. Хапиловић, који су се придружили возу у нојем су били гости. Гости из Сарајева као и из осталих мјеста стигли су возом тачно у 9.30 сати. Ha жељезничној стениц и већ раније био je окулљен огроман број грађана без разлике на вјеру, те корпорације, изасланици и представници мјесних власти, културних и националних друштава, те цио одбор Кола Српских Сестара у Дервенти на челу са претсједницом гђом Даницом Дуић. Прије доласна воза већ су били стигли многи изасланици Гајретових одбора из околНих мјеста, те су таио и они учествовали у дочену изгсланика из Сзрајева и осталих мјеста на жељез. прузи. При изласну из воза поздравио je претсједника Главног одбора Гајрета r. Дра Авду Хасанбеговића и остале госте претсједник Мјесног одбора Гајрета у Дервенти г. Есздбег Алибеговић, велетрговац овим говором; »Господине предсједниче, гослодо чланови Главног одбора и господо делегати М јесних одбора Гајрета! Дозволите да Вас у име Гајретовог женског и мушког одбора у Дервенти поздравим и да Вам у име многобројних чланова и пријател^ у Дервенети речем срдачно: Добро нам дошли! Дервента je одувијек цијенила Гајрет и са симпатијама пратила и помагала Ваш патриотсни, несебични али и тешки рад око културног и просвјетног подизања нашег народа. Успјеси овога напорног рада су огромни, те no н>има, као ц no броју својих организација које окупљају 25 хиљада свјесних чланова — Гајрет je постао најјаче културно-просвјетно друштво у нашој Краљевини. Гајретове раднике у Дервенти нарочито весели, да могу поздравити у својој средини Вас господине предсједниче, као највећег и првог раднина Гајретова, који се je до ове висине подигао једино Вашим неуморним радом. Добро нам дошли! Живјели!« Послије овога поздрава отпоздравио je г. Др. Хасанбеговић, истакнувши Дервенту и околна мјеста међу најпожртованија и најантивнија мјеста у раду за Гајрет послије Ослобођења. Захваливши се на срдачном и величанственом дочеку, апеловао je г. Др. Хгсанбеговић на присутне да још живље приступе раду за Гајрет, a тиме и раду за добро Краља и Отаџбине. По свршетку његова говора предала je г. Дру Авди Хасанбеговићу букет ружа ученица IV. разреда основне школе Сидика Хпџиагић, нашто je војна музика интонирала државну химну. Послије дочека формирала сг je величанствена поворка на челу са глазбом 25. пешад. пука из Тузле и са станице кренула je Дому Кола Српских Сестаpn, гдје je одржана конференција представника Гајретових срганизација. Овој конференцији присуствовали су осим многобројних чланова и чланица женског и мушког Мјесног одбора у Дервенти и чланова околних Мјесних одбора из ужег среза дервентоског још и делегати са стране и то; Г. ЕСАДБЕГ АЛИБЕГОВИЋ (х) позлравља г. Дра Хасанбеговића и'сстале госте при^излазу из воза 300 �Г. ДР. ХАСАНБЕГОВИЋ (х) отпоздра«ља г. Есадбе^у АлибеговиИу и захваљује на добродошлици Са манифесгација Гајрета у Дервенти (формирањеСповорке) из Сарајева: r. др. Авдо Хасанбеговић, претсједник Главног одбора, Хамид Кукић, секретар Главног одбора и Ахмет Сефнћ, члан Главног одбора, те као гости још и Хасан еф. Хаџиосмановић и Мухамед еф. Курт. Из Бос. Дубочца: Мухсмед Синановић, Аган Синановик, Касим еф. Диздаревић и Ахмет Синановић. Из Велике: Хаџић Н. имам и Заим Поробић. Из Високог: Хамдија Тахмишчија и Мустафа Џафић. Из Которског: Хасан еф. Прохић, шеф жељезничка станице, Синановик Аган и Касим еф. Хрнчић учитељ. Из Бијељине: Мухамедбег Прељубовић, претсједник Мјесног одбора Гајрета. Осим горе наведених делегата присуствовали су још и делегати из Завидовића и Маглаја и још из неких мјеста. Из Травника: Наминбег Ибрахимпашик са својом roспођом. Из Грачанице: Исхак Смајлбеговић, Ризо Смајпбсгсвик и Осман еф. X. Јусуфовић. Конференцију je отворио претсједник Мјесног одбора Гајрета у Дервенти r. Есадбег Алибеговик овим ријечима: »Гссподо! Прије него пређемо на рад ове конференције ja сам увјерен да hy погодити осјећаје и жеље свих вас, ако се у прЕОМ реду сјетимо Онога, који се највише брине и стара о свима нама, да се сјетимо Онога, који je највећи пријатељ Гајрета и његова рада, да се сјетимо нашсга љубљеног господара Његовог Величанства Краља Алексг.ндра I.« (Сви присутни бурно кличу стојеки трократно; живио Краљ!) Тумачеки ваше жеље и осјећаје дозволите ми да вам прочитам поздравну депешу, коју кемо упутити Његовом Величанству Краљу. Ta депеша гласи: Његовом Величанству Краљу Југославије Александру I. Београд. Из Прњавора: Селим Одобашић, Мухамед Софтић, Aro Софтик са своје двијв сестре, Сално Џођик и Назиф Бајрамовић. Из Добоја: Хамдија Даутбе, пзич, поштански чимовник. Из Бос. Брода: Фаик Хаџиагик, Хилмија Хоџић, Мухамед Сарајлић и Мухамед Бичакчик. Из Оџака: КапетановиК Ферхадбег и опкински начелник Хамдија Шакировик са госпођама. Из Тузле: Џемалага Телалбашик, претсједник Мјесног одбора Гајрета, Мехмед Салихспахић, сенретар, Омер Омазик, Хасанбег Сијерчик, Османага Поњавић, Хуснија Шеховик и инжињер Шакирагик, претсједник Мјесног одбора Гајрета у Креки. Многобројни Гајретови радници и присташе из Бос. Брода, Тузле, Тешња, Прњавора, Оџана, Бијељине, Шамца, �Високог, Травника, Которског, Грачанице, Прњавора итд. и представници Главног одбора Гајрета из Сарајева окупљени данас на величанственом Гајретовом збору у Дервенти упућују првв своје мисли своме узвишеном Краљу Уједчнитељу, заточнину и највишем неимару државног и народног препорода, завјетујући се да кемо у своме раду a у духу великих интенција Вашег Величанства истрајати бескомпромисно и неустрашиво, свесни да ћемо на овоме путу најбоље послужити Вашем Величанству и драгој нам Отаџбини. Да живи Ваше Величанство! Да живи Ваш Узвишени Краљевски Дом! Предсједник збора Есадбег Алибеговић. По прсчитању депешс бурним поклицима прихваћен je предлог предсјеДника г. Алибеговића, a затим су послане депеше Предсједнику Краљсвске Владе и Бану Врбгске бано' вине. Te делеше гласе: Господину Генералу Петру Живковићу, Предсједнчку Краљевске Владе, Београд Многобројни Гајретови радници и присташе из Бос. Брода, Бос. Шамца, Тешња, Прњаворз, Оџака, Бијељине, Високсг, Травника, Которског, Грачанице, Прњавора итд. и представници Главног одбора Гајрета из Сарајева на челу са својим претсједником Др. Авдом Хасанбеговићем, окупљеии данас на величанственој Гајретовој манифестацији у Дервенти, поздрављају вас господине Претсједниче, као првог сарадника нашег узвишеног Владара Његова Величанства Краља на препороду држаеног и народног добра, уверени да у Вашој личности наш Гајрет и његов рад имају свога великог и искреног пријатеља. Молимо Вас Господине Претседниче да верујете да су многобројни Гајретови радници у чије су редове сврстане све позитивне и конструктивне снаге муслиманског дела нашег народа решени да у духу иитенција Његова Величанства и Краљевске Владе неустрашиво и бескомпромисно наставе својим радом, јер су дубоко свесни да ће на том путу најјаче послужити Краљу и добру миле нам Отаџбине. Председник збора Есадбег Алибеговик. Господину Генералу Светиславу Милосављевику Бану Врбаске Бановине, Теслић, Бања Врукица Многобројни Гајретови радници и присташе из Бос. Шамца, Тешња, Прњавора,, Оџзна, Бијељине, Тузле, Висоног, Травника, Которског, Грачанице итд. и представниЦи Главног одбора Гајрета из Сарајева на челу са својим претсједником др. Авдом Хасанбеговикем, окупљени данас на величанственој Гајретовој манифестацији у Дервенти поздрављају вас Гослодине Бане најсрдачније као неуморног прегалца на великом народном дјелу, увјерени да fce Гајрет и његов рад имати увек у вашој личности одличног пријатеља и помагача. Предсједник збора Есадбег Алибеговић Након отпослања горњих депеша узима ријеч госп. Др. Авдо Хасанбеговић, бурно поздрављен од присутних Гајретсвих радника. У свом говору између осталога истиче: да овај величанствени састанак доказује свакоме да je Гајрет очупио око себе и у своје коло све што je добро и здраво, што je позитивно и конструктивно и што жели добро своме народу. Поред многих чињеница и ова данашња манифестација доказује да Гајрет врши са успјехом отаџбеничку мисију у народу. Гајрет у свом раду може ударити и на потешкоке, али он ће у свом позитивном раду ићи бескомпромисно и радити за свој народ и Отаџбину.« Осврће се затим на прилике у држави прије б. јануара 1929. na међу осталим вели: »Нико није радосније поздравио историјски 6. јануар и Манифест Његова Величанства Краља од Гајретових радника. Гајретови радници широм Краљевине, који су у ранијим временима морали да искусе многа прегарања и презире, дје- 302 л ујуки за добро народа и отаџ инв, свесрдн равили узвишену ријеч Првог Грађанина и еимара, рвог таџ еника — свог узвишеног Владара, јер су или свјвсни да е у новим приликама моћи још јаче и успјешнијв^да^припомогну својим радом подизању народа у духу интенција егова Величанства Краља.« При завршетку говора г. Др. Хасанбеговић био je поново предметом одушевл!ених овација. Затим je добио ријеч директор г. Ахмет Сефик, члан Главног одбора Гајрета из Сарајева, чији говор доносимо у цијелости: „р ад друштва Гајрет не задире само у просвјетна и социјална питања, он се креће и у правцу привредног организовања и подизања нашега народа. Привредна су питања данас осовина око које се крећу најважнија настојања великих и малих народа цијелога нултурнога свијета. Привредни поремекаји проузроковани свјетским ратом нису поштедили ни нашу земљу, они су нам наметнули тешку борбу за живот, они нас упућују на енергичан, добро организован и смишљен рад, на искреност и братску узајамност. Сваки човјек тежи да себи и својој фамилији обезбиједи пристојан живот, a то обезбјеђење изузев случајеве наслијеђеног доброг материјалног стања, постизава се радом и успјехом у раду. Успјех свакога рада овиси првенствено о самој његовој организацији. Ми живимо у доба најусавршенијих техничких сретстава, живимо у доба општег натјецања и никада као данас не доалзи до изражаја она народна пословица: »памет царује«. Сва племена, сви културни народи, све државе, мање више су привредно повезане међу собом и баш овај привредни одношај или бсље рећи интерес много доприноси да се и некадашњи најљући непријатељи приближују један другом и да под утјецајем својих интереса заборављају и најљуће ране. Некадашње агрикултурне земље међу које спада и наша држава, имале су осигурану прођу својим пољопривредним артиклима, јер су индустријске земље налазиле више добити у сројој индустрији него ли у пољопривреди. Свјетсни рат, међутим, показао je, да je поред индустрије врло важан фактор и пољопривреда a то je имало за последицу, да су се индустријске земље бациле свом силом на пољопривреду, док су се агрикултурне земље почеле бавити оснивањем индустрије. Људски умови неуморно раде, техничка се сретства усавршавају, провађају се модернизовања, машинеризирања и механизирања на свим линијама. Ha милијуне радника остаје без посла, продуцира се ма све стране, модерни начин рада показује огромне резултате, нгстаје хиперпродукција и што je најинтересантније код оеога бонлука и биједе настула криза потрошње или како je обично данас називају наступа »криза«. У оваквим приликама наступа безобзирно натјецање које сличи борби и тешко се појединац може одупријети и оријентисати, али зато теорија и пракса препоручују да се у сличним временима приступа оргачизовању разних заједница — задруга — које носе собом и организовање рада. Држава као организована цјелина увидјела je да je једини слас нашој привреди организација наше привреде на задружној основи. Цијела државна привредна политика одређена je у правцу задругарства, све државне потпоре за нашу привреду као и потпомагање државних новчаних установа, највеким су дијелом одређене за привреднике, који су организовани у којој задрузи. Ова јасна државна политика сили и нас, што je уосталом и у нашем властитом интересу, да стуламо у постојеке или да оснивамо нове задруге, јер остати no страни значи �I сам себе остранити од свих државних потпора и бјежати од напретка и благостања. Само добро организован рад и развијено задругарство може спасити данашњу тешку привредну ситуацију и може нас обранити од вањске нонкуренције. Како сваки посао овиси о људима, који га изводе, тако исамо оснивање и руковођење задруга овиси о људима који je оснивају и ноји je воде. Сваки наш рад треба да се заснива на искрености и солидности, јер су то темељи дугог вијека и доброг успјеха, na према тому и наш рад на пољу задругарства треба да je прожет овим духом. Главни одбор друштва »Гајрет« будно прати наш привредни развитан и свјестан важности данахње привредне ситуације није пропустио ни једне прилике a да не користи своме народу. Гајретови радници и одлични стручњаци изсвих грана привреде својим популарним предавањима и упутама стоје у служби велике привредне акције коју води друштво »Гајрет«. Један од главних и врло важних задаћа јест оснивање, организовање разних задруга no градовима и селима и прибављање солидног водства самим задругама. Да се задругарство што боље и солидније развије »Гајрет« je одредио одржавање велииог задружног течаја гдје tie се оспособити оно 100 наших привредника за вођење задруга, што je од велике важности за сами успјех и опстанак задруге. Задруге fce се оснивати према мјесним приликама и потребама, a то fce се изводити према плану којег су саставили стручњаци. Ову акцију Гајрета подупире и nama Југоштедиона, која je такођер заснована на задружној основи и која je поједине параграфе својих правила саобразила привредном програму самог друштва »Гајрет«. Досадашњи Гајретов привредни рад потпомаган од Југоштедионе у правцу ширења смисла за савремено организовање, показао je одличне резултате. У неким мјестима источне Босне иницијативом Гајретових радника основане су разне задруге, засађено je много племенитих воћака, засијана je дјетелина у великим количинама, засађена репа за стоку, тано, на примјер, у малом мјесту Рудом нема данас куке која није набавила саднице племенитих воћака, a они који имају ливаде засадише дјетелину и дио оранице засадише репом за стоку. У овом малом мјесту и околним селима засађено je ове године више дјетелине и репе него у 20 других срезова. Наши неуморни привредни сртучњаци раде непрестано на извађању Гајретовог привредног програма, наша Југоштедиона развија успјешно свој рад, a извршење ових програма донијеће много користи нашем народу. Ми полако али сигурно и солидно напредујемо, пружамо сваком братску руну и помоћ, презиремо неискреност, штујемо искреност. Ми не волимо да много говоримо о нашем раду, ми хоћемо да то чине дјела Гајретових радника, само молимо, да се о нашим савјетима и упутама размишља и што се пронађе за корисно да се прихвати и слиједи. При концу овога мога излагања морам се дотаћи једног нашег крупног питања, a то je питање ликвидгције аграрних оштета. Ово питање није шпецијално муслиманско како то многи погрешно схваћају, ово je питање опште народно и оно има своје дубоке разлоге нао у материјалном тако исто и у идеалном смислу, јер у свакој заједници добре и лоше појаве захваћају све чланове и стога je потребно да се овака литања схвакају и третирају без зависти, ошћенито и добронамјерно са националног, социјалног и привредног гледишта. Велика и дугогодишња напрезања у ријешењу аграра нашла су коначно свој финале у ликвидацији аграрних оштета. Држава издаје своје унамативе обвезнице, које у нашој привреди престављају капитале, са којима je требало и треба опрезно баратати. Треба ове капитале организовати и њихове власнике у пу ти ти на користоносно манипулисање. Након линвидације када су издате 4%-тне облигације и нада су њихови власници насједајуки шпенулантима у безцијсње продавали своје облигације и изгубили на течајној вриједности преко 100,000.000 динара, долази данас друга ликвидација беглучких оштета, гдје опажам исте појаве као и код прве ликвидације т. ј. власници беглучких облигација насиједају разним шпекулантима ноји шире намјерно и прорачунато неповољне вијетси о вриједности ових папира, a берзанска шпекулација води такођер рачуна о слабостима и неупућеностима власнина беглучких облигација. Капиталисти данас купују све аграрие и беглучке облигације a то je најбољи знак да оне вриједе и да носе добру ренту. Појаве неког страха и неупукености код власника arpapних и беглучких облигација нас су забринуле и им смо за времена поклонили томе велину пажњу. Путем »Новог Времена« објављивани су поучни и стручни чланци о аграрним облигацнјама, дате су упуте и савјети којих се треба држати. Ha­ ma Југоштедиона пружа многе погодности власницима аграрних и беглучких облигација. У овом правцу дјелује и за: друга .Спас«, na je највећи гријех продавати сада ове naпире, када су бездушни шпекуланти успјели да један државни папир оборе у прометној вриједности, што je свакако npoлазно. Треба бити разборит и паметан na не насједати. Свако мјесто треба да настоји да што више ових државн и х папира остаје непродато, јер они носе сталну ренту и увијеи престављају укам аћени капитал, од које има и мјесто и њсгова околица иорист. Ми смо видјели да се добро стање сељака осјети и у граду и у трговини, обратно добро или лоше стање грађана осјети и сељак. И чим смо ми оваио међусобно повезани и упукени на свакидашњи заједнични живот онда je у интересу нашег опker народног напретка искрено и братско помагање и заборављање свих свађа и задјевица. Упукени треба да савјетују неупукене и т. д. Дакле како рекох беглучке облигације треба чувати, њих треба сматрати не само својином власника него и народним добром и добром које може да носи користи привреди самог мјеста и његове околице. Стога je д у ж но с т св их нас, да ове папире организујемо и да с њима што кор и сни је манипулишемо, да и х не продајемо, јер je то атентат на саме своје интересе. Треба само промислити да за ове папире јамчи наша држава, да nnafca одређену ренту на њих да се они могу ув и је к уновчити, зал ож ити Не смије се насједати ш пекулантима ко ји xohe да на јп ри је оборе ц и је н у беглучким обвезницама na да онда hape милионе. A ko се ми не опаметимо опет кемо претрпити штету од преко стотину милијона динара и страни капиталисти резати fce купоне са аграрних облигација и уживати плодове наших дугогодишњих напора, који су утрошени око испословања ликвидације аграрних оштета, a ми кемо готов новац брзо потрошити и тако себе и народну привреду оштетити. Зар ово није жалосно и непромишљено да се у доба када стране државе т. ј. страни капиталисти који воде рачуна о свакој ситници дају нашој држави милијардерске зајмове, продају беглучке облигације са губитком од 35%. Ово служи као најбољи доказ да нама мањка организација, да многи од наших интересаната не слуша савјете или те савјете прима као неке пословне операције и сл. и тако радећи продаје лапире у бесцјење мјесто да се сви ти папири т. ј. беглучке и аграрне облигације организују у групе у појединим мјестима. Ha овај начин би се учиниле огромне користи и појединцима и привреди самог мјеста и околице. 303 �Драга брако, како видите свани закључак у појединим питањима које сам дотанао своди се увијек на организацију рада и стога ja закључујем овај мали реферат, препоручујуки да се привредно организујемо, да будемо практични, искрени, сложии, да тражимо стручне савјете, ноје морамо добити, јер ми имгмо легије наше интелигенције, која je увијвк спремиа и која мора да служи добру своје заједнице и своје отаџбине. Ми имамо данас све предувјете за напредак које нам je дао и ссигурао наш узившени Владар, ми имамо наш Гајрет, нашу Југоштедиону, наш »Спас«, ми имамо многобројне разне установе, све то мора да служи нашем напретку, не смијемо тратити вријеме узалуд. Морамо бити сложни, практични, напредни, радини, na ћемо таио постики и осигурати себи културно и материјално благостање. Оснивајмо разне градске и сеоске задруге, организујмо бсглучке облиглције, модернизирајмо нашу трговину, занатство и пољспривреду, и слиједимо стручне савјете. Захваљујемо Вам драга брако на пажњи, желим Вама и Вашем граду и његовој околици најбољу среку и напредак. Живили! послије поднс била Жировииа дулнои пуна са »«л.ада«а noсјетиоца. у з и no сата отпочело je са програмом тефорича који je програм мајсторскн изведен што се има захаллити нарочито гђицама Фериди Ђикик, учитељици стручне школе Кола Српских Сестара, Анђелији Поповик учитељици основна шчоле и г. Хамдији Елезовику, наставнику грађанске школе. Милина je било погледати 9 дјевојчица код изведби ритмичких вјежбк уз пратњу војничке музике. Све ове дјевојчице осим једне су муслиманке. Поздрав Гајретов Престолонасљеднину 'Петру, Протектору Гајрета рецитовала je нп свеопште задовољство ученица IV. разр. осн. школе Садика Хаџиагик. Ha самом теферичу била je томбола дарованих ручних радова, којн су радови били 3 дана прије теферича изложени у градској вијекници, те можемо са задовољством констато- Kao посљедњи говори г. Хамид К укик, секретар Главног одбора Гајрета из Сарајева, о потреби уже сарадње Гајрета и Вакуфа, о сарадњи илмије и интелигенције и о запрекама које коче правилно развијање живота међу муслиманима. Завршетак њггова говора бурно je поздравл>ен, a нарочито од присутиих имгма, муалима и осталих вјерских службеиика. Послије говора r. Хамнда Н уккка предсједник г Есадбег Алибеговик псдијелио je преко 50 диплома члановима Гајрета из Дервенте захваливши им *а њкховој пожртвовности, a затим заиључује збор овим ријечима: Закључујем овај величанствени скуп чланова и пријатеља Гајрета, коме су присуствовали одлични Гајретови радници, предсједник Гајрета и вођа нашег културног локрета г. Др. Авдо Хгсанбеговић са чланом Главног одбора, секретаром г. Хамидом Куникем и чланом Главног одбора г. Ахметом Сефикем, те делегатима братских Мјесних одбора из Тузле, Бијељине, Тешња, Добоја, Оџака, Которског, Грачанице, Бос. Шамца, Високог, Зввидовића, Маглаја, Прњавора, Бос. Брода и т. д. Захваљујуки свима испред женског и мушког Мјесчог одбора Гајрета у Дервенти, ми смо сретни што су нас посјстили овако угледни културии радници да заједно с нама манифестују велике Гајретове идеје. Захваљујем најљепше свима свдје присутним члвновима и пријатељима, преставницима мјесних корлорација, a нарочито преставницима Кола Српских Сестара као и свима учесницима ове коиференције. Злкључујем уједно ову данашњу нашу конференцију. За вријеме држања конференције у башки градскг читаонице, којој je предсједник r. Есадбег Алибеговик, свирала je војна музика 25. пешад. пука из Тузле, na су и сви учесници са конференције послије прешли у башчу и слушајуки муаику остали до послије лодне. Послије подне превежени су сви гости са луксузним аутом г. Махмутбега Градашчевика на Жировину, мјесто одређено за теферич гдје je свима гостима приређен пољски ручан. Мјесто Жировина, удаљено од Дервенте само 2 и no километра, овај дан добило je величанствен изглед захваљујуки техничком одбору, који je заиста заслужио свако признањо, јер никада до данас Дервента није овако лијепо уредила ово мјесто, створено за теферич, као овог пута. Милина je било погледати саграђене славолуке и ложе које су биле украшене са разноликим папирима. Bek око један сат послије подне почела je долазити публика са аутобусима и аутомобилима тако да je век у 3 сата 304 Са Гајретовог великог теферича у Дервенти (7 јуна т. г ) Гђица Ферида ЂикиК учитељица стручне школе Кола Срп. сестара у Дервенти, са ученицама мјеш. основне школе, које су изводиле разне красне „ритмичке игре", уз пратњу Војне музике. Дјевојчице je увјежбала г-ђица Ђикић. вати да je овогодишња томбола надмашила све досадање, на чему имамо да захвалимо вриједном женском одбору Гајрета који ни овом приликом не пожалише труда, a ни материјапних жртава само да помогну Гајрет и да покажу да су заиста умјетнице у своме послу. Примјетили смо и чуђење код страних гостију, a предсједник г. Др. Авдо Хасанбеговик нам je искрено рекао да овакове томболе на Гајретовкм приредбама није још видио и да je ова томбола чак боља и од томбола које се приређују у Сарајеву. Према томе дакле види се да je женски Мјесни одбор заиста заслужио пажњу као и све пријатељице и чланице М е Ш М Ж Е Ж И I Проширујте лнсш ^ a jp e n t'"y 't I Вашем мјесту и окомини! § �Cu Гајретових Манифестација у Дервенти (маса свијета, преко 4.000 душа у Жировипи) Чзложенк женски ручни радови у свечаној дворани град. општине"у Дервенти, које су радиле м поклониле за велики Гајретов теферич у Дервенти на 7 јуна, дервентске муслиманке, чланицеЈи пријатељице Гајрета Гајрета у Дервенти, na им ми овим путем најљепше захваљујемо. Многобројни бифе био je поклоњен од чланица и пријатељица на чему им најљепша хвала. Забављање гостију на теферичу трајало je до дубоко у ноћ, a затии je био свечан испракај гостију и делегата Главног одбора Гајрета, који су отпутовали у 12 сати у ноки. Овим теферичом овај Мјесни одбор постигап je огроман како морални тако и материјални успјех. Гајрет, који je захватио дубоког норјена у Дервенти и оклици, без сумње ke много ојачати овом Гајретовом величанственом манифестацијом. Приход теферича je Дин. 19.000.— Списак дароватеља за томболу у Дервенти Мехрнђана Куленовић 2 јастука, 1 ћуку (псето), Хаснлјл Ооколовић 2 мпрамице, 1 хаљиннцу, Љубида Карабеговић 1 цвијег, Рајифа X. Сејдић 1 марамицу, Дервиша Пашагнк 1 305 �1 столилк, r, салпота, -1 таблет,-1 кутају сафуна. Васва Дизјастук, Делва Хдлеповић 1 милјс, Хајра Халеиевић 1 јастук. Хајра Ћвмановић11 ‘itepe, Чама Бсрбић 1 марамицу, Фатима дерсвнћ 1 милјс, Разија Карабеговнћ 1 тишлајфвр, Хаслба Халеповић 1 марампцу, Фатима Лалпћ 1 јастук, 1 марамицу, Јусуфбеговић 1 комбине, Бигера Јусубоговпћ 1 милјс, СениРазија Рамадановић 1 ма^мицу, Мелка Мехичић 1 пешкир, ја јуоуфбеговић 1 јастук, Пајалетовић 1 јастук, Зсјфа X. Anih 1 јастук, 1 кефњак. Бехија X. Arnh 1 јастук, Седикл, Дук-пХађа Рамадановић 1 марамицу, Лзиза Хаддић 1 марамиду, Зилха Алић 1 марамицу, Шевка Сејднћ l чевру, Делва СЈсј- тар 1 хал>иницу, Мпна Мулабеговић 1 јастук, Рассма Хуссдић 1 шамнју, 1 марамицу, Хатиџа Јелећ 1 пешкпр, 1 мара- дпновпћ 1 јастук, Севлста 'Boanh 1 јастук, 1 чсвру ПТо.вка мицу, Фагга Мујптић l пешкир, Млна Поробић 1 јастук, Дел- ■ Исламовпћ 1 јастук, Штгда Смајпћ 1 јастук, А.тија Исаковић ва Чарђпћ l хаљшшцу, 1 марамицу, Шећира Алибеахжић 2 1 јастук, Тифа Нплпћ 1 шал, 1 марамицу, Ајитпа X. Омсрагић јастука, 1 комбине, Емина Алибсговић 2 јостука, 1 штрлјфну, 1 јастук, Шахлија Градагачевпћ 1 милје 1 јакугук, 1 кефљак, Делвста Поробпћ 1 милје, 1 јастук, Мујесера Поробић 1 криу 1 декицу, Седика' Руждић 1 милје, 2 салвета, Мујезера Кучукаллк 1 јастук, Мујесера Ибрахимппшнћ 1 јастук, Оабријг кухињску, Зехра Хусеџпновић 1 јастук, TTama Хусвџиповпћ Пелелић 1 мплје, 1 таблет, Фаднла X Хдлнјтовић l јастук. 1 нклје, 3 марамице, Бахрија Омајллбеговић 1 милје, 1 јаHana Часић 1 пешкир, Нура Прохпћ 1 јастук, 1 марамицу, Ha­ стув, Молча Пригаиица 1 јастуж, 1 тишлаЈфср. Берка Мулаna Хавурдић 2 таблета, Алмаса Лсмсшсвић 1 мплјс. 1 лблет, беговић 1 јаотук, Нађнја Уђварлнћ 1 јаотук, 'Волвеђара X. Захпда Халеповнћ 1 таблет, 1 тпшлајфср, Мипа Мулабеговлћ '.Дервишдгић 1 јастук, Хусиија Алнјагнћ 1 пешкир, Хађа 1 јастук. Хаиумица Мулабсговић 1 комбинс, Џсхва Хаџић 1 (Тмсрбргошјћ 1 јартук, Bacna 'Боилагпћ 1 јастук, 1 дск.ицу. Болјастук, Хатнђа Нуркић 1 јастук, Оубхнј). Лллјагпћ 1 јастув, киоа Окопл«гк. 1 тишлајфср. 1 таблетЈ', Шсмса Елезовпћ 1 јаЕмина X. Ацдић 1 декицу, 1 марамнцу. Бегллда Халлловпћ стук, 1 марамнцу. Фатима X. Дерпишапић 1 јастук, 1 мара1 јаотук, 1 марфмнцу, Мубера Халиповнћ 1 јахтук, Хатиџа мицу, Мулајпма Коиђић 1 навлаку, Асија Хафнловић 1 stiАл.ијагнћ l јастук, Еписа Кгшетановпк 1 јап ук, Мпш:а Мачpi^MИЈ1У, Фатима Имамовић 1 тдблст, 1 тишллјфср, Шахлија ковз 1 јавту«, l марамицу, Зехра Хуоеџиновић 1 мара'мпцу, Ферпда Tjiraiih l јастук, Зулфа II6piinuanih 1 пешкир, .Едиб\ '■Гнриђ 1 јастук, 1 милје, Сенија По|к>Г»и>1 1 око1»а.ну шамију, Лјиша Прачнћ 1 јастук, Ехлимана Мулабсговић 1 двкицу, Нбришагић 1 јастук, Ралија X. Ефснднћ 1 јастук, l марамн«1>ата ^улабогоиић l комбине, Мујссерп. Беговић > кефљак, цу, Ainuja X. Ефендић 1 комбпнс, Адевнја ТНварлпћ 1 'maТнјттба Боћнцсвнћ l мијле, Ђулесма Нурмнћ 2 таблета u Тамију оковану, Раллја Уђварлн)1 2 девице. Emjiii# УђварлиИ 1 јастук, Мелка Бакшнћ 1 јастук, Вмлра Алпбеговлћ 1 мапу. хнра ПоробиН 1 таблст. М а н и ф е с т а ц и је Га/ретове с н а г е у М р а ш т н ц у ко д Г о р а ж д е Хасан Мурагспахип, Гајретов повјереник општине Подхрањен, заказао je Гајретову скупштину на 7. о. мј. на коју je позвао делегате Главног одбора Гајрета из Саргјева. Седми јуна освануо je чис^ и благ, пјешаци и ноњаници почели су се сакупљати. Када се je велини број коњаника санупио у селу Мравињцу, кренули су под водством угледног домаћина Анта Драиуле из општ. Подхрањен, те Суља Тања из општ. Вранићи са бајргктарима Мурадифом Бећировићем из општ. Вранићи те Радована Беговика општ. Подхрањен, и отишли на зборно мјесто коњаника. Одређени no повјеренику сретаоци, који су отишли са аутом пред делегате Главног одбора у особама угледних домаћина Саве Марновића, Јунуза Шиљка, Салиха Муратспахика и Зулфа Букве; тг.мбурашки збор Занатсиог удружења из Горажда отишао je на зборио мјесто коњице. У то je дошао тајник Мјесног одбора из Горажде г. Осман Рашидкадић, којем су бајрактзри предали бајрг.ч у руке, нашто je исти са уздигнутим гласом рекао да буду сретни што су дочекали да су се окупили под југославенску заставу браћа без разлиие вјере и да чгснг руиа храброг Југославена држи чврсто своју милу заставу. Позвао je барјактаре да приме бајране и замолио присутне да се сврстају у редове и да манифестују југославенску мисао снгно како доликује Гајретовим члановима и пријатељима, нашто je тамбурашки збор засвирао »Херцеговци и Босанци«, a коњица je нренула под управом гг. 0. Рашидчадића и Алије Букве, са поклицима: Живио наш Краљ! Манифестујући братску љубав у најузорнијем реду обишла je градом коњица, гдје су их делегати са сретиоцима чеиали на улазу у гр?д. У томе моменту дошла je у сретање Гајретова плех музина из Фоче, која се je прикл>учила величанственој поворци коњаника и аутомобила те je поворна кренула на одређено мјесто у село Мравињац. Под дивним славолуксм дочеиало je госте од 4 до 8 година десет муслимании са сестром православне вјере Милком Беговић. Када се je искупио народ на одређено мјесто и када je изасланик политичке власти г. Никола Теодоровић заузео мјесто са господом делегатима и изаслаиицима Мјесних Taj* ретових одбора из Горажда, Чајнича и Фоче, у почасној трибини, устао je г. Хас.-н Муратспахић и рекао: Браћо и господо! Прије него пређемо на наш хаирли посао, света нам je дужност да са овако величанственога Гајретова збора, са границе Дринске и Зетсне бановине, из села Мравињца поздравимо нашег љубљеног Краља, нашто уз бурно клицање прихвакено: Живио Краљ! Г. Осман Рашидкадић лрочитао je лоздравну депешу Њ. Величанству Краљу, на што je Гајретова плех музик из Фоче отсвирала државну химну. Затим je прочитао г. Осман Рашидкадик поздравне депеше Предсједнику Владе г. Петру Живковику, уз бурно клицање Живио! Надаље je прочитана поздравна депеша Ба ну Дринске Бановине г. Велимиру Поповику уз бурно клицање Живио! Коначно je прочитао депешу нашем цичном вођи Гајретових чланова и раденииа, предсједнику Главног одбора r. Дру Авди Хасанбеговику уз бурно клицањс Живио! Радом за Гајрет будимо наше снаге и стварамо бољу будућност 306 �По прочитаним депешама устао je повјереник Хгсан Муратспахић и изренао слиједећу добродошлицу: Браћо! Сретан сам што Вам могу претсгавити и казати но je дошао мођу нас. Дошли су они људи нјји вишз знгју, који добро чују, који далеко виде; доипл су онн људи, који су своју снагу умну посввтили за неучи и нспросоијећени свијет, дошли су они људи који су хиљадама наше сиромашне дјеце извели на прави пут. Будимо, брако, сретни што смо дочекапи да их видимо данас у нашему овоме селу, и да чујемо из њихових уста, што je потребно и што je корисно. Ja Вас молим, браћо, отпустите ухо, отворите око. Браћо! хиљаду и осам стотина куКа из ових нрајева нису биле у стању да дадну човјека из своје средине за путара, јер нису имали човјека са свршена четири разреда основне школе. Ви знате, драга браћо, ово мјесто нако je било гдје се сада налазимо. Ми смо утрошили 280 радних снага драговољно дон смо уредили мјесто гдје fce бити народна основна школа. Послали смо, браћо, молбу нашему г. Бану и надамо се да ћемо, ако Бог да, још у овој години видјети нашу милу дјечицу гдје се одгајају како треба слушати свога Краља. Замолићу сада нашег милог познатог r. Хусејн еф. Кадића, подпредсједника Главног одбора Гајрета, да Вам рекне шта je Гајрет. — Устао je г. Хусејн еф. Кадик и ренао: Повјереник Гајрета r. Х а с а н Му р а т с п а х и К држи поздравни говор делегатима главног „Гајрета" из Сарајева са почасне трибине Браћо! Сретан сам што ми je пала част, да заступам Главни одбор на овом величанственом Гајретовом збору и кад погледам са ове почасне трибине све познату браћу Србе православне и Вас браћу куслимане, гдје сте се онупили заједнички на овом велича.чственом збору, онда добиваи јачег подсткера за што јачи рад, јер видим но сјеме даје врло добар плод. Затим je опкенито о Гајрету и његовом раду. По завршеном његовом говору, ријеч г. Велији Садовићу, Главног одбора, који je je да je сретан што види да се жи школа, јер он знаде добро да љаци хтјели да чују за школу. ци, да ћемо се заложити на добијете школу. Ja Вас позивам да силе, за напрсдак и процват Гајрет увијек изаћи у сусрет у разлике вјере«. Затим je добио ријеч г. Мујага Сарајлик, човјек упитао je je: Ил je боље са очима или без je боље бити -здрав или сакат, ил' je боље са дрвеним или гвозденим плугом орати, ил' je боље здраво сјеме Мале сељанке које су госте делегате Гајрета из Сарајева засуле цвијећем пред славолуком у Мравињцу Гости из Фоче са цијелим Гајретовим одбором из Фоче, који су дошли на збор у Мравињцу сплавом низ Дрину Девет браће Имшировића из општине Подхрањен са оцем Салком, који држи Југословенску заставу 307 �или покварено; јер Ви добро знате, браћо, да Гајрвт не ради само на просвјетном и културном пољу, него он ради и да олакша тежаку његов тешни живот. Повјереник г. Хасан Муратспахић са својим пријатељима саставио je листу одбора Гајрета, коју je г. Осман Рашидкадић прочитао и то како слиједи: Тајнин Мјесног одбора из Горажда г. Осман Рашидкадић добива ријеч, ноји каже да му je ово најсретнији дан његова живота до сада, што може као мали Гајретов радник да поздрави браћу тежане, јер да je он прије пар година прошао свано село, тражећи добровољне прилоге за Гајрет, али браћа тежаци нису хтјели тада ни да чују за Гајрет. Захвалио се je браћи тежацима на њиховом великом и бројном одзиву. Хасан Муратспахић село Мравињац, Саво Марковић село Камен, Мехо Џебо село Џиндићи, Анто Дракула село Петровице, Јунуз Шиљак село Осаница, Ристо Делић село Црквине, Ибрахим Пјано предсједник општ. Вранићи и Гајретов повјереник исте, Милован Беговић село Мравињац, Салих Муратспахић село Змајовац, Алија Топаловић и Бајро Човчић село Човчићи, Халил и Хусо Пештек село Лукавице, Зулфо Буква и Мухарем Тањо село Богушићи, Касим Ченгић село Бошин, Халил Тањо село Гочела, Нумо Поздер село Калац, Ариф Хреља село Витковићи, Алија Крџалија село Ластавице, Омер Брига село Брајловци, Хусо Туруља село Росијевци, Сално Турковић село Јаровићи, Адил Канлић село Канлићи, Мушан Дучић село Кастеник, Мурат Ковачевић село Потркуша, Алија Машић село Машићи, Ибро Машић село Градац, Халил Биједић и Омер Мирвић село Слатина, Салих Кудуз село Бачци, Четко Беговић село Камене, Ссма* Мураспахић село Мравињац, Смајл Зец село Дол. Брда, Ибро Хбџик село Враники. По примљеној листи ловјереник Хасан Муратспахин закључио je збор. Цијело вријеме скупштине записник je водио r. Љубунчић на чему му велика хвала. Мјесни одбор Горажда застулао je г. Хасан Башагић. Ручак у Мравињцу Један дио народа иа Гајретовом збору у Мравињцу Tajimк М. О. Гајрета из.Горажда г. О. РашидкадиК (х) чита листу Гајретовог одбора 308 Од трговаца из Горажда примјећени су браћа Беговићи, Хајро Боровац, Мустафа Каменица, Мухамед Ченгић и Хамид Тановић; од занатлија примјећено je да су дошли сви; из Чајнича били су г. г. Ибрахим Мушановић, Дервиш Рашчић, Хамид еф. Херенда. Нарочито морамо истакнути долазак браће и господе Фочана, којих je било на броју 60 са Гајретовом плех музиком. Међу Фочанима опажени су гг. срески начелник Хамовић, судија Богдановик, алотеиар Булић, те адвокат Јеличић; од Гајретових раденика били су из Фоче гг.: Салих еф. Хасић, Омсрбег Ченгић, Љубунчић, Мухамед Авдагић, Хифзо Зулфикарпашић. Нека je хвала Ибрахиму Пјану и његовом биљежнику малом Авдагићу. Нека je свакоме хвала ко je придонио ма шта било да je успио овај величанствени збор. Нарочита хвала иека je тајнину Мјесног одбора из Горажда г. Осману Рашиднадићу, ноји није жалио труда и напора да што величснственије испадне ова прва Гајретова снупштина у Подрињу, у селу Мравињцу. Нека je хвала комшијама и браћи православне вјере, ноји не жалише моралног труда ни материјалне потпоре, што je доказ да нема силе к<уа ће нас раставити. По свршеном збору у Мравињцу — пред почаспом трибином �О ст але п р и р е д б е Мјесни одбор Гајрета у Зелињи Горњој Ha дан 24. маја 1931. год. у иедељу, одржао je Mjeciui сдбор Гајрета у Зелин.н I'opiboj своју годншн.у Гајретову трву, коју сваке године приређује. Трка je одржана у Зелишн Доiboj код радње одборника г. Мујчиновића Хусеина. Дан je био прекрасан, na су тежаци и ако тешка срца тај дан налустили на њивама рад и похнтали да дадну видног израаа своје привржености Гајрету и Гајретовим идејама и дошли су на ТЈасу. Програм трке je био овај: , 1. Пјешачка трка. 2 . Прва коњска трка. з. Трчаље у врећама. 4. Друга коњска трка. 5. Окакаље на шјех. 6. Вађење дводанарке из пекмеза и 7. Пењање на мастан ллпић. Све су тачке програма пзведене на највеће задовољство, a награде побједиоцима бнле су одличне, како се и пристоји na Гајретовој трци. Што се нарочито мора спомеиути то je, да je одбор успио, да све награде добије као добровољни прилог од евјесиих чланова. За кратко врнјеме одбор je успио да на себе сврати по- Гајретов одбор у Гор. Зелињи (Градачгц) зорност не само својвх сељана, него и околице, a то ее најбоље иогло видити na трци, гдје се je међу Зелињацима u сељанима околпих села могло вндити прилнчан број угледиих људи из Градачда, Грачлнице, Доброваца, Вучковца, СреOeiraiui, Сриица, Шпионице л т. д. Ненадно je Бапо-винско позориште Врбаоке бановнине заказало своје гостовање у Грачаницн, баш на дан.трке, иначе би одзив био много већи. За моралннм успјехом није ништа заостао ни материјалин, јер свота од Дии. 804.— чнстог прнхода ове трке je задовољавајућа, када сс узму у обзир данашње тешке материјалне прилике нашег села. Одбор се овом приликом захваљује свим посјетлоцима нарочпто ошша еа страие. . . . Одбор сматра за дузкност да се н овом прнлнком захшиш свима племеннтим дароватељима општш1е Зелињске, icojn својлм даровима допринијеше, да награде na трци буду онако лијепе. Нарочита хвала г. г. Удвинчићу Халллу, Мујчиновић> Омеру и Хусеину, Смајићу Ахмету, Биберкнћу Омеру, Ћеримовнћу Махмаду, Шахдановићу Мехмеду, Бербићу Муји, гђи Радић Јованки, ВешИровићу Нурији и Шериф еф. Мујановићу, који на позив предсједника и секретара ие afeBnuuc^ труда и помогоше им око прнредбе. Гајретова забава у Приједору Мјесни одбор Гајрета у Приједору приредио je своју j\ žдишњу забаву дне 2. staja 1931. у cbhsi npociopnjusia хотела »Балкала« уз еудјеловање војне музике 33. п,.ешад. пува нз Бањалуке те пјевачког хора ђака овдалшве гимназије. Дворану je нарочито декорисао професор овдаште гимнааије г. Житески. Тачно у 9 сати на вечер отворио je забаву претсједник овдашње!Г Гајрета г. др. Мех*1ед Хајровић, одржавшн патрпотскл говор у kosi на npBost ијесту упућује ирве ријечн н ocjehaje наше.ч љуб-Бешш и узвишеном Владаоцу Његовом Величапству Краљу Александру I., naniest •воНном и SIHoгoвoљeнosl Протектору Iberoeosi Краљ. Впсочанству ’llpcитолонасљеднику Петру и дијелом npejacuosi До*|у славне и ловором овјенчапе народне Динасгије Карађорђевића, наглаоивши велике заслуге за наш народ и нашу државу узвпшеног Крдљевског Дома. Поздравивши присутие госте, г. претсгједцик говорио je о веллшш Hanopnsta н заслугама Гајрета за муслдмански дио _ нашега народа, о aeroBost културном, просвјетшт н соцнјалuost раду, те националлои освјештавању. Нарочито нотпче 1'ајрехову дјелатност од дана када je познапш иоторнчднм Манифестом и другим одлукама које су иза њега сллједиле кнаугурисана je нова epa, epa народног препорода и државне коноолидације. Апелпра на^свс присутне да што више пораде за напредак Гајрета и њеихше узвишене идеологије, a нарочито дужност муслиманеког днјела народа да се окупи око Гајрета, којн му-је иајбоља гаранцнја за његову будућност и који je једно најприкладније средство. и нзчлн, преко којега може мусЛ1шакски - дпо парода да узме актшшог учешћа у остварењу оних узвншенлх ннтендија Владаочеввх,' које нам осигуравају, ако се истих оудем« држали, културно, еконопеко, господареко u соццјално задовољство. Коначно sioan еве дрисутне, да устану и да клиану Његовом Величааству Крал.у Алеасаидру, Протектору Престолоиас.геднику Петру, цијслом KpaaeBcatost Дosly, Краљевшш Југославији и југославенокој ндеји, mio присутии са највеhusi одушевљењем прихваћају, клнчући Краљу, Нрестолонаиљеднику, Краљевини Југославији и г. иретсједнику Дру Хајровићу. Ha то je хор ђака отпјевао драгавну химну под дирнговаљем професора г. Краснова. Иза тога су се редале оотале тачке nporpasta. које су биле извођене на опште задовољство присутних, a нарочито je изведеиа no овдашњим ученицима гимназије жива слпка Једипства нашег народа. Уз докламацију Његовом Велнчанству Краљу, коју јс деклааховала Рајпфа Кавазовићева, ученица гимназиЈе, a no Tost je војна музика интонпрала државиу хнмну. Послнје тога настала je игра, коју je iipeic-Једнш; отворио Краљевим колом са гђом Живковићевоа, a noja je потрајала све до у рапу зору, тада се je свнјет пзчео развлазнти, носеКи у ссби најбоље ушеке, увјеравајући један другога, да еу Гајретовс прнредбе"'најбољс и најуспјелије. Забава je у cbokosi погдеду. добро успјела, иарочито када се y3ste данашње економска криза и да je забава одржала при n3staKy сезопе. Добровољне прилоге дароваше слиједећа г. г.: Дин. 500__: Градска општина у Прцједору; Днн. 150.—: Мешић Оалих трговац; iio, Днп. 100.—i Куленовић—К&петановић Алибег, посједник, 1\озарац, Земаљска банка, Приједор, Прва српока штедионица, Прлједор Муфтић из Boe. Новог и Карарић Јусо, Козарац—Трњани; Дин. 80.—: Хаџи Хафнз Алишић, градс1ш имам, Приједор; Дин. 70.—: Тодоровић Мухаsiej еф., имам у Чејреци; uo Дин. 50.—: Живковић срески на- ЗОУ �челник, Смаплбагавпћ Сулејманбег. срес. пристав, Др. Хајровић Мехмед,оудија, Др. Бабуновић Вукашип, љекар, Ханић Мехага, трговац, Драче Мехмед, nuc. оф1Гд., Рапић Смалл, трговац, 'Булкнћ Смаил, трговац, Н. Н., Мплвтић Душан, трг., 0ли1,рска; uo Дин. 40.—: Карахоџнћ Хус.еиц еф., Раловчаин, Радетлћ Тошо, градоначелиик; no Дин. 30.—: Берета Остоја, начелник општ. Љубвја, Поповић Мирко, Требовац Божо, Муjanih Хасан, начел. општ. Козарац, Гашић Славко, трговац, Н. Н., Браћа Цвијић, трг., Сротић Милал, банк. директор, Пуричпћ Душан, трговац, Јелићка—Приједор, гђа Мешић, Балић Адем, трговац, Козарац, Радетић Ј.; no Дин. 25.—: A. Бутуровић, шер. судија, Зеленика Растко, трговац, Буснови— Прпједор; no Дин. 20.—: Стојаиовић Лазар, трговац, Решпћ Сул>а1га, Радошевић Ацо, госшоиичар, Заимогаић Еминбег, roстионвчар, Козарац, Боројевић, Мехић Ибрахим, трговац, Ђела, Кадирић Фејзо, трговац, Бишћани, Долић Иван, суд. званич., Банак Жарко, гостионичар, Трефић Асим, трговац, Меворах, трговац, Агановић Нуруданбег банк. чиновник, Балић Салих еф.; Беглербоговић Ибрахим еф. матичар прилог Дин. 10.—и сакупио од џематлија Дин. 24.—; no Дин. 10.—: Н. Н., Н. Н., Капетановић Мехмедбог, посједник, Кецман Će ­ mo, трговац, Дабић Милугин, трговац, Саничани, Бафлћ Ејуб, обућар, Љубија, Peuinh Мухо, посједнлк, Алић Салихага, трговац, Меднћ Мирко, Бабић Нпко, кројач, Кабиљо Давид, трговац, Срдић Стојан, трговац, Халупа Иван, урар, Чанак, урар, Јефтанлћ Вељко, Н. Н., Ресановић, Гашлћ, Н. Н., Н. Н., Трепоћ Узелр, брицо; но Дин. 5.—: Буразоровпћ Мехмедага, кафеџијаи Калонпћ Ха'сан, трговац, Љубија. Одбор се најљепш захваЈвује'свима оннма који су л р ц ^ донлјели успјеху забаве. Гајретова забава у Клучу Овогодишња Гајретова забава, приређена \l[ и^2 . "мвЈа у просторијама овдашње српске читаонице, дала je у сваком погледу добре резулткгге. Узевши у обзир мучно привредно стање, које je настало допресијом цнјена пољопривредних производа и обуставом радова у шумској индустрији у овом срезу, успјех je забаве више него задовољавајући. Kao и све досадашње и ова забава je нмала претежно тежачки колорит, те и поред непосјете многих варошлија није се запазила иикаква празндна, a то je доказом да Гајретов пггаб у сваком мјесту треба да рачуна на нашег сеЉака и да његова акдија треба да тежи највише нашем селу. Женска забава била je нарочито посјећена те као нека смотра наше женске омладине, гдје je пажљиво око могло да уочн цвјетање вјештине у женсвим ручним радовима. која се je очитовала на изради тоалета, које су саме дјевојае пзПрнгодом мушке забаве очито се je видило вадоволство нашег сељака са изведеним програмом, a то се пма захваллти нарочито одборовој тажтици, који je програм удеспо да збиља задовољи тежаке. Декламације »Завјет« и »Плачу нам школе« побудиле су велико задовољство, a монолог »Несретан у браку« и »Хрвање с патуљком« изазвало je салве смијеха. Шала »Пакрадено грожђе«, као задња тачка програма изведена са пуно вјештине и дилетанти су добили од посјетиоца пуно принање. Материјални успјех забаве je одличан, јер брто приход од Дин. 6210.50 за мјесто као пгго je Кључ, a нарочито данас, довољно илустрира успјех. Потребно je нарочито истакнути једну врлину Гајретова одбора, која би могла да буде као примјер и многим другим одборима, a та je, да се клони код Гајретових приредаба свих издатажа, које je могуће избјећи те да су издаци минимални. Расход од 1207.50 динара, гдје je укључена свота од 300 динара за уступљене просторије, те 310 200 динара награде свирачлма као и 295 дипара за пггампање позившшца, показује се мипималан, тв чисти приход забаве изиаша Диц. 5003.50. Одбор Гајрстов у Кључу, као u ови његови члаиовп u иријатељи могу да буду задовољпи оа овогодишљии резЈ’лтатом рада за Гајрет, јер не само да нису пзгубнли задобивено мјесто у onhoj Гајреговј билак. а, uero су га ea којн creпен помакли напрнјед. Зато нека им je у име онхи, које Гајрет издржава и одгаја — у име наше омладиие — гелшса хвала и од Бога плаћа. A, К. Гајретова бајрамска забава у Цазину Ha дан 1. маја 1931. год. на четврти дан Бајрама, приредно je овдашњи повјереник г. Торомановић Хасан са пријатељима и члановлма Гајрета величанствену Гајретову Бајрамску забаву у хотелу »Београд« са овим програмом: 1. За Краља и Отаџбину. : г 2 . »Ј1уда« . о*;. • • s ■ •• 3. »Обичан човјек«. Како морални тако и материјални успјех .je био одличап. Днлетанти су своје улоге у комаду одиграли валредно. у којем су се нарочито истакле мусллшаисе у -својим улогама које no првн пут попуњују све улоге, a режисер програма je био г.- Бешлагић Назиф, којем највећа заслуга припада око техничке изведбе програма, Послије програма настала je игранка отворењем Драљева кола којег je повела гђа Хасиба Билал, повјеренида Гајрета са повјереником Торомановићем Хасаном. Игранка и весеље je трајало до зоре. Забаву су посјетили сви одлични грађаии, огроман број тежака, te овај пута су посјетили забаву сви чиновници без разлике вјере, што je у редовима Гајретових радника врло оимпатично прнмљено. Бруто приход забаве био je Дкн. 7786.— и то: Г. Ћоралић Хусејн грунтовпичар сакупио je добр. прилога износ од Дин. 466.—, a дароваше слиједећи: no Дин. 10.—: Миљковић Миладин, Шумар Мехо, МуриЉ Осман, Валић Зариф, Салкић Маше, Ћатић Мехо, Абдић Мехмед и Ахмет, Надаревић Але, Нухановић Сулејман, Алибегић Ибро, Вучета Милан, Харбаш Hlahnp, Љубијанк.ић Бајро, Мајетић Ахмет, Велић Ибро, 1-Сличић Мехо- Мулалић Мухамед, Хоџп1> Мухамед, Шумар Мехмед, Дервпшевић Хасе, Абдагић Мехмед, Ахметашевић Ређо, Смајић Омер, Вилић Миралем, Сарајлија Сулејман, М.исалевић Мустафа и Хасиб, Божић Божо, Шабић Сулејман, Пилиповић Сулејман, Даутовић Осмаи, Чажлћ Ређо; no Дан. 20.—: Кајтазовић Хасан, Мујакић Ахмет, Бенгаревић Малић, Панџић Мујо; Дин. 16.—: Хаџалић Ибрахим; Дии. 15.—: Халкић Рахман; no Дин. 5.—: Ахметашевић Селим, Шупица Милан, Харбаш Шаћир; Дин. 6.—: X. Пашић Ариф; Дин. 4.—: Садиковић Ибрахим. Г. ir. Градашчевић Узеир, шеф Пор. управе и Мурешкић Ибрахим сажупили су добровољних прилога износ од Дин. 170.—. Надаље послали су добровољне прилоге лзиос од Дин. 1040.— и то: Унгар Мориц, Boe. Нови Дин. 30, Екопорт-Имлорт Загреб 100, Елезовић Абдија 10, Топић Сулејман, имам 10, Берг Павле 20 , Влајчић Јоваи и оинови вз Лесковца 30, Ризвић X. Хасан, имам у Кладуши Вел. 50, Тенцер, велеиндустријалац из Петрие л Загребачка Иддуотрлја тјестенпна no 100, Длздаревлћ Сулсјман, пмам у Клад. Малој 10, Милжовић Хасан, мухтар у Клад. Вел. 10, Садлковлћ МехмедЗО, Мулалић Мухамед и Поздерац Нурпја no 10, Самарџлћ Омер 20 , Зулфић Хасе и Бешлаглћ Муста<|)а no 10, Радуловић Вожо п Капић Мухо no 20, Славија, творнлца кем. производа у Загребу 50, ТЈорђевић 'Ворђе, ген. инспектор Мин. унутр. дјела �вп, Леоп Л. Фннци из Сарајева 200, Задруга држав. службеншса у Цазину 150 динара. Л1Л Галих ветеринар, Tiopaanli Хесејн грунтовнпчар те многи Д1'УРИ. Из дана у дан раиидно расте идеја Гајрета у ногледу националног освјештен»а муслимана међу тежацима у овом срезу, a то се пајбоље можс видити no прнходу заб nte на овакој економској кризи и no ноојети забаве у велгеком броју тежака, тако да их око 70 поојетпоца нијесу могли добити мјесто у сали за одржаваље забаве. У нацноналном оовјештељу међу муслиматша овог среза у духу Гајрстове идеологијс сваком згодом дјелују интелектуалци овог среза бео разлшсе прпјашње партијекс припадиостп. Нека je оообита хвала ПЈШређиbsuiuom одбору ове забаве, дилстантима .itno и свим оним којн еу номогли Пјшређпвачкн одбор око прпредбе те сшш оним који оу посјетили забаву и онгем, icojn немогавши присуетвовати, Поелаше .тиЗјнјвољии прилог. Прихол од сергија и то: Сергнја Цазин 259 динара, сергија Барска 37, сергија Мутпик 122, сергија Марјановац 16, соргија Кладуша Мала 53, сергија Вргеограч 58, серпија* Платница—Штурлић, 52, сергија Плапгица—Тржац 12, сергија Хорозовићи 21 , сергија Штурллћ 50, сергија Копрмвгеа Гор. 26 , ссргнја НГабићи 20, соргија 'П&ралићи 30, сергија Гњпловац 184, сергија Стијена 50. ссргија Кудићи и за курб. кожице 110 динара. Приход од курб. гсожица износ од Дин. 1033.—, a даровншс сљијсдпКи: no 1 комад: Торомановић Хасан, Козарчании Мехмед, НТепић Хасе, Омановгећ Мсхмед Мсхагин, Пушкар Рамо„ Акмаџшћ Хасиб, Муреипсић Ибрахим, Башагаћ Ха«ш, Лунузовић Ибрахим и 0,ул>о, Мулалпћ Мухамед Хасанов и Мулалић Мухамед Хусојиов, Миџић Салих сф., П-.шшћ Ахмет, Торомановић Мустафа Мухамедов, Хајралаховић Омер, Осмапагић Сулејмап, Мисалсввћ Бећир, Поздерац Мухамод, Темин X. “ћоралиК Хатшја, Јакић X. Мехмсд, Будгемлнћ Ибрахим, Херцсговад Мураа, Бсшлагић Назпф, Мурић Хасе, Kannh Ћамил, БорбсРовић Црни, Абасовић Ба.јрам, Османчевић Хамгед, Мајотпћ Ггјретов теферич женског пододбора у Брчком Фејзо, Ковачсвић Бего. Мухелић Вехаб, ПнлипошЛ Сулсјман, Жешчл! полодбор нриредио je у петаж, 5. јуна. љетни 'Псмдлловнћ Ахмет, Оулсјманапић Хагаим; no 2 комадл: Ja­ -тефсрпч .на имању г. Авдпгс Кучукалића у блгазнни гр\д> lnih Ибрахим и Торомановпћ Бепптр, те Црни 'Боралвћ, ^iy^vap из Tlopaanha 5 комада те no 1 комад Мехмед, Ocmpiji и који je у свако^погледу jaiKo успио. Женскп пододбор je сам дао бифе као и друге чланице за о.вај теферич тако да није Бећир Клгечић. Надал>е за 6 курб. кожида МахмутооиН Јусуф еф. пз бнло скоро 1ШКЛ.КВИХ тронп.чдаа кол прнређиваља овог теферича. Beh прије подне дошао je на нмаље цпјели Жепски под Подзвпзда Дин. 70.—. —бдбор~^св. својом предсједницом гђом Нафизјом Кучукалић и Приход од кориапдола и карти игаљпгао поште износ од'" све прпредио за дочек гостију. Одмах no подне почеле су стиДин. 165__ це Гајретове и остале гђе, које су биле позватс. Повјереник Гајрета у Оотр^ЈЈЈну Торомановић Мехме; багача крај впле г. Авдаге Кучукалића бнла je скуиио je добров. прилога у изиосу од Дии. 224.— ia ханума п дјевојала п осталих гђа, тако да je овчј тефеПриход од сале Соколоког другатва Дип. 40.— \ л, ерич давао врло тајеп п шајшлш: изглод. Бифе je био врло обнлак. којп je за крапко вријеме потпуно био раепродаи. Приход на каои изпос од Дин. 3090.— Приход од бифеа изпос од Дnit-'883.—, a дароваше слп- Теферич je трајао од поинс све до на вечер и гости су се рајодећи: Јаклћ X. Мехмед, Цаљуга Др. Фраљо, Билал Салпх. зпшли у најљепшем расположењу, пзјављујући да еу сс угодно забавили. 'Hopajriih Хуссјн, Козарчагеин Мпхнед^ Торомаиовић Да je теферпч овако лијепо успио заслуга je на првом Г1«|.дашчевпћ Узејр, Сузапа економ, Миџпћ Салпх, Ђемллоnnh Ахмст, Јелинек Жарко, Поздсрац МеЛед, Нурпја и Му- мјосту г. Авдаге Кучукллпћа. којн je .драговољно u радо устухамод, Адилагић Ахмст, Сулејманаги!« Хашим, Кокогвћ Ana. nno своју башчу и све припремио као клупе и столове a и своју вилу на расџоложење етавпо. Предсједнвца гђа НаУкупно Дин. 7786.— Расходи су били Дип 1784.— тако да чист прнход us­ фија Кучукалић тплођер je много допрпкпјела својпм дочеком и пријазнпм опхођењем. да су гости били потпуно заnama Днн. 6002.— довољни. Обзиром да je у сваком погледу овај крај пасиван, a жнви само од пољопривреде, овим je постигнут одличан успјех. Овако лијепом успјеху itajniiiue je п 1|Цдонијело то што je нред Бајрам у петак повјерешпк Гај'рста г. Торомановнћ Хасан са срес. шер. судпјом Јакићем X. Мехмедом, г. Хусетшом 'Аоралићсм и Градашчевићем Узсјром сазвао конфереицнју сших селостарјешипа без рамлике вјере. прва двојпца одржали нредаваље о Гајрету нарочпто о п.оговом дјеловаљу културноиросвјетном и националном. што je учпнило јак дојам на прнсутне и то што je пригодом клаплља. Бајрам-памаза одрлсао у џамнји врло лијсп пропагандистички гооор о Гајрету н о муслнм. жснском снротишту г. Јаашћ X. Мехмед, срески mep. судија. Нарочита заузетност мора ее пстаклути пригодом ове забаве пород дилетаната, који не пожалпше нимало труда, a дд забава што боље уеппје, a то су г1>а Билал Хасиба, те гг. Козарчалии Мехмод грунт. дирсктор. Jaoaix X. Мехмед орсс. шер. судија, Гра.да.шчевпћ Узејр шсф. Пор. управе, Ђумић Милап и Темим Хак-ија, чпновпицп срес. начелства, Поздерац Алија гостионичар, Поздерчц Мехмед нензнонер. Бетлаrnh Назнф суд. офицнјал. Бурзпћ Мухамед шеф поште, Бл- Чист приход теферпча бпо je Дпн. 1516.—. За бцфе су даровале слнједеће rije и гђице: Нафија Кучукалпћ печено јаље, Емира Кацтарџпћ баклаву. Авнија Буисвпца баллаву. Хапумнца ЗејчинОвић. б<клаву. Зумрета Џафербеговпћ гевдиџап Лаклаву, ПТерпфа Требппчевић пабирњачу и хурмашпцо, Пенба Х.цгиалпјагић иабпрп.ачу, хурмашпце. Ноелија Дедић набирнлчу, хурмашице. Спдика Новалпћ набрињачу, хурмашице. Зилка Џаферчпнћ набпрн.ачу, хурматице, Рувејда Џиндић набирњачу, хурмшнице. Хллумица Едхемовић млпгу улутму. Зумрета Куленовић торту. Рабија X. Мехмедагаћ торту, Паша X. Мсхмедагпћ торту. Селма Кадпћ торту. Хидлјета Мујаилвић ружице, Разија X. Мехмедовић кајгапицу. Рејфа Mexnh кчјганицу, Шухрета Ајаловпћ клјганицу, Мес.рура Кучукллић крупне јагоде, Тахира Едхемовпћ четпрн комада. пилићл, Зубејда Сејдић бурек, Зулејха G>’6amnh бурвк, Шухра 'Нумуровић сирницу, Зехија X. Хаоаиефендић сирницу, Ђехвч Азшаm h слрппцу, Фатпма Т1.умуровнћ сат меда, Ешрефа Новалић 10 хомада хљеба. У новцу у пме бпфеа днароваше гђе: Нура Гломпћ Дпн. 40.—. Cerenja X. Мехмедагпћ Дпн. 30.—, Зинета Гавранопкћ Дин. 20 .— ц Плшагшша Мурада-гић Днн IO.—. зп �С л и к е са Г ајрет оп а т еф ер и ча у М одричу Д а љ н з е п р о ш и р е В зв Г а јр ет оп е о р г а н и з а ц п је Нови повјеренин у Витини (Љубушки) Ha мјссто дослдаљег повјоренкка у Burnim г. М утмеда Балто, који мора служитн uojirn рок, именован јо г. Нуруднибег Кипотаиоинћ, посјсдннк. Нови повјереници у Куманову. Ha мјссто Лисадањих iioiijepeniuin у Куманопу гг. Х а ф т Рачндан Hyuaiioniita и Хафиз Даут Сллимовпћа, имсиопани су ових дана за повјороннко г. г. Л.чсм Латифовић, ронтнјср и Рамадаи Селимовић, држапии имам из села Оризарс. Оснивање Мјесчог одбора Гајрета у Калесији (срез Зворкик? У ,недсл.у 31. ма.ја 6. К сазшб je notijfeptuinc Гајрота г. Пашић Наим, учнтсљ. екунштину иовјеронташтпа радн бт»juiп>л одбр]>а. која je Лпла добро nocjehena, a још бн више <‘l!.riiHtocjchcim, да тај иети Дан иије био упис дјсцс у овдашп>ој пис.олч, na.' г.у MHoni чланови морали водити дјецу да их упишу у шЈчОлу и много жале што нису могли пртуствовати скутптш цс. . Кјмљице ГЧјретова тбферича у Модричу гђица Спужић Мујесира; Члапови Гајрета, Дилетб],ти у ,/0l <ад »Унеситсз мртваца4’ С 5 г- :<лагг»г«г._ __ . - 1 Ok,vriiuTllну јв omopito V i 0.30 cafrt повјервш1к f. Пашпћ it чалхапи«) еу tipa«*y'fuii4a iia fidcje+и a грУду, jep су Mitom и Из велкке дпљпне доппп. ГЈослнјб ИбЗДрава <Удржаје mvrtt flpitсутнима предавање о Гајрету, н»еговој ндбји, jidjijf М пос-гнгнутим успјесима. кзнпјевшп петоријат (Друштва oj( ocllfTtvi његовог до данас и наглашвшп да je Гајрет наша iiajBohl Зјђбсвјетна н културна устакова, чији су уопјеси огроМни п који нам слуиси ua дику и понос. Када je предапач спомеиуо вслгеку пажну. коју ГпЈрет ужива са иајвишег мјеста. од naГајрета, прпсутап су одушевл>ено клицали Краљу, Престолонасљсдпнку н цијелом Кјмљсвском Дому. Послије мредаваља грешло се ua избор рдбора. КапдиtoHv листу прелшожену од г. г. Мустафа еф. Газибеговића, №• нмa Пашићл ti Хасавл Хаџика, приоупга јодногласно усвајају. У одбор оу тмабрата otu господа: претсједтп;: Османбег Газибеговић, трговац пз ГТрилвора: нотпретсједник: Авдо Хруetllh, трговац нз Булатоваца; секретар Напм Паџшћ. учитељ: бЛагајПИк Хасал Хаџић, мухтар из Рагенаца. Одборнлци: Мустафа еф. Газггбеговић. имам-матпчар из Прњавора: Алијчга Кључанин, iicinuoiiep пз Миљановаца, и Омер Пјанпћ трговац пз Раиноваца. ЗамЈечицв: Мујага Халиловић, тртовац из Калесије; Хаеап Хасановић. муалим из Мил>ановаца: Хасо Бороговац. трговац из Раииаца: Мехо Иоабеговић, трговац из Раинаца. и Хпигим Оморопић. теагак из 1Салегијо. Надаорни одбор: Хасаи Хаџић, тсжлис из Калесије; Омаил еф. Мехмедовић. имам-ма.тичар нз Кусоња. и Смаил еф. Имамовић, имам.чатичар из Миљановаца. Послије избора претсједнвк г. Османбег Га;)ибеговић захпа.гује се п>рлк:утн.има на нчбору и повјерен>у, нозниа присутне на сложан рал ;ia наш Гајрет, jep радеКи за Гајрет — радимо за наш напрсдак ч нрепо|>оц. Позива иово изабрали одбор да с:е у слиједсНу недељу састану, да одрже сједницу, да сс договоре о раду замоливши присутне и одбор да га свеордпо потпомажу у раду за Гајрет и његову идеју. Гајретова организација у срезу Дервентском Мушии и женсии адбор Гајретц у Дервенти данае имају око 250 члалопа. Ha територију o])c:ia Дервента дјелујс данае б .Мјссрих Фвта, од којих еу у овој годиии два осшшани. Оснм чентоки. icojii no најповијој сгаггис.тици броји едбора i ^ —•iioBMiffca, има и с noBjepeinnui Гајретн. тога срМ Дер^ :1орвенти одно1-ио срсзу н|К)Подена 12.743 мусллмапа о,. 0 ]>гани:л1ци;ја Гајрета у ^ �je готово у сваком селу, те срез Дервента no густоћи Гајрето1шх оргштзација. долазн , међу најјаче, a могуће да je и најјачи. Д а љ њ и упис доброт вора и у тел геЛлача Гајрета Из Мостара: Код Мјесног одбора Гајрит у Мостару унисала се за члапа добротвора гђа Зејиа Велшћ, уд. Мухамед еф. Џабића. која je чланскл rcmoe од Дип. l.ooo.— одмпх уплаПрилнком одржавања великв конфереиције Гајретових тила. радника и прнјатеља у Дервенти на 7. о. мј. подијгљене су Из Блатинце (Тешањ); Код повјерегака т. Фетлхагића дугогодишшим члановима и утемл.ител>има дипломе. Ових je уписаше се за члаиове утемељаче гг.: Љубомир М. Срдић, учибнло 50, те je сваком члану након конференције на евечан тељ; Сулејман БалалиК учптељ и Оуљо Арнфагић, жељезначин нредата диплома. ничар. Из Бањалуке: За члаиове утемељаче улнсаше се гг.: инж. Оснивање соколске чете у Тур. Јањарима Муотафа Крајишник, Кемал X. Омерспахић. Едхем Бекић, учитељ, Алија Гермовић и гђа Назнфа Ковачевић. Мјесном одбору Гајрета у Тур. Јањаршма успјело je да из Бужима: Код иовјереника г. МустафиКа упгоаше се међу својим чланоинма оснује еоколску чету, те je 17. маја за утемељаче: Јусо Емрпћ, Хасал Исаковић и Аган Велић. о. г. одржина оснивајућа скупштина, на којој су били присутни, поред око 50 мјештана, н изасланици бра/гског сокол. Из Сарајева: Госп. Хајрудинбсг Капстановпћ, noi-једник друштва из Бијел>ине. Досада су чланови Г&јрета били чла- и утемељач Гајрета, упис-ао je своје троје дјеце Емиру. Амира. нови оокола у Угљевику, али пошто они усљед велике удаи На|Д1ира за утемељаче Гпјрета. љености нису могли да похађају вјежбе, то je Мјеони одбор, Нека je свима ковим добротворима у утемељ&чима иаша иа иницијативу свога претсједника г. Хусеина Хамшића, _ искрена ОДвалиост! учитеља, прешао да ради на оснивању чете. За то вријемк уписало се око 40 чланова у чету међу којима u лијеп 6poj Р а зн и д о б р о в о љ н и п рилози за старијих л>уди. Изасланик Оокол. чете у Бијељини пуковник г. \Liatn Га/рет ко Варјачић, командант 6. пеш. пука, приказао je присугииПрилози Женског одбора у Брчиом ма важност соколства уопште. Своја иалагања поткријепио Одашњи Женски пододбор замолио je своје чланице да je говорник, који je иознах. <4сао стари бррац-војник n давнаприлнком Курбан бајрама дарују курбанске кожице ла Га;шњи соко, многим дожнвљајима ив свога војничкога и соретч^У ту сврху сакупљеио je 16 комада кож-лца, ‘којћ су ироколскога живота. Нарочито je истакао важност сокола са дане за Дин. 217.—, а оеим тога дато je у новду Дпн. 100.—. гледишта физичкога јачаља омладиц^. Кожице су даровале слнједеће чланице, гђе: . Паша Ајиша Послије г. пуковника roaopijo je г. Мехмед Хуакић, учн- Салихбеговпћ Ђеримагић из Орашја 2 комада; no l комад: тељ из Чађавице, којн je опет познат са радом своје чете Нафија Кучукалић, Емира Каитарџић, Шерифа Требинчевић. како у технлчком тако 'И у привредном погледу a чија je Сеннја X. Мехмедагић, Рабија X. Мехмедагић, Ешрефа Hobiчета пожњела многе аплаузе на јавним часовима. Најпослије лић, Џехва Хаџић, Аоија. Спахалић, Авнпја Буквица. и гђпце je говорко г. Хамшић о 1^росвјетном раду соколске чете на Месрура Кучукалнп, Паша X. мехмедагић и. Ханумица Зејселу, као оснивање читаонице, разних лривредних течајева чиревић. и т. д. Након тога прешло се на избор управе чете. За старУ новцу дароваше у пме кожица гђс: Ајра Пашалић јешину je предложен г. Салих еф. Муминовић, имам-матиДин. 40.—. Ханумица Кучукллпћ Дин. 30.— и Најла Мујачар, a за начелника г. Хамшић, a оотали одборници су омлановић Дпн. 30___ дннци рудари. Подјела диллома члановима Гајрета у Дервенти И овом приликом се најљепше захвал>ујемо братсвом ооколском друштву у Бијељини, које je обећало сваку помоћ, a нарочита хвала иуковнику г. Варјачићу и учитељу г. Хускићу, којег he новооснована чета слиједити у шеговом раду. Дгљни прилози из Сребренице. Хоџић Есад из Дпљегоште Веллке саасупио je добровол>них прилога за Гајрет Дин. 52.— и 12 компда кожпца које je уновчио и предао износ од Дин. 151.—. • Пододбор се овим путем г. Хаџићу иајтоплпје захвал>ује. Прилози из Загреба П р и п р ем е з а в е л и к и F a / p e т о в з а д р у ж н и т ечај Г. Шефкија Куртагић дозначио je Гајрету Дии. 550.— као добровољнн прилог за наш Гајрет, воју je своту укупио загребачкн војни свештеник г. Абдулах сф. Мухаселовић, прпликом клањања Курбал-бајрама. У велики Гајретов задружно пољопривредни течај, који се отвара 1. јула ове године, примљено je 100 кандидата. 0 пријему су обавијештени сви друштвени одбори и повјереници расписом Главног одбора Гајрета од 3. јуна о. г. Прилози из Дервенте Међу осталима лримљено je у овај течај 17 имама матичара и нематичара. На молбу Главног одбора Гајрета, Улема Меџлис својим ријешењем од 6. о. мј. број 474/31. у принципу je одобрио осуства имамима, с тим да им се предходно нађу замјеници, ноји he за вријеме течаја обављати њихове имамсне дужности. Желећп што више збллжити Гајрет са Вакуфом функционери једног и другог друштва у нашем мјесту прад Курбанба.рам су закључили на заједничкој сједници да се заједнички иступи у акцији за сакупљаље курбанских коааица n бајрамске сергије, те су у ту сврху изабрана слпјсдећа пг-: Абдага X. Дервишагић, Мустафа Тирић, X. Ибрахим Муфтић, X. Ахмед Халеповић, Абас Халеповпћ и Бего Мујкић за, соргије те су иста господа сакупила Днн. 842.—. Истодобпо су пд сабпрање и што бољу орагнпзацију курбаноких кожпца одређена господа и то за горн.п џемат: X. Мехмед еф. X. Агић, 313 �Алмас Халеповић n Мујагп Алијагић; за градоки џсмат: А«\оулах еф. Соколовнћ и Мустафа еф Tupuh, a за доњи џсмат: Мухамедл-Захируднн еф. Тараоар, Шсмсибег ЛбдулахсчЈнЈвдиИ n X. Оилих 'Боиић. Ииги иу сакупили 48 кожа. вдурбашашх, a које дароваше слвједећа гоопода: 1. Алнбеговић Аоимбег и Есадбег и Оулејмаибег Поробић no l говеђу кожу; 2. ХалепоBiih Алмас, Поробић Хифзо, Халеповић Захид, Чарђић Неџиб, Абпдов Абдулах, Мехичпћ Халил, Соколовић Абдулах, Алибегових Ееадбег Бећирбеговић, геометар; Абдага X. Халиловић Ахмед, Суљо Хоџић, X. Хамид X. Омсрагнћ, Ибрахпм 2 .Карабеговнћ и Н. Н. uo 1 брављу кожу. 3. ХаллловнИ Муотафа еф., X. X. Мехмед еф. Хапић, X. Алијагаћ, Шемоибег Абдулахефендић, Бакшић Дервишага, Омерага Уђварлић, Дрљевић, Хамдн еф., Кикидач Заимага, Уђварлнћ Халилагиница, Мулабеговић Мухамедбег, Хамза бег Ђонлаа-ић н 'Возић X. Салих no 2 овновске коже. 4. Абдулахага X. Ефендић 3 овновске коже и 5. Иоробић Абдулахага даровао 4 овновске коже. 6. Сманл еф. Халеповић даровао у новцу у мјесто курбаноке коже Дин. 20 .—. Све горње коже су јавном лицитацијом продате за 1193.— Дин. и према споразуму утржак од встих н од cepnnja располовљен са Вакуфом за Сиротиште no 1023.— Дин. Koji се свота наслову шаље. Истодобно се шаље убрати утржак од бајрамскпх милодара за распродате картице у износу од 112 Дип., -те чланарина за април и мај у висини од 632 динара. Дароватељима искрена хвала! Кожнце даровате гг.: Др. М.иџић умјесто кожице Дии. 100.—; ниж. Оул>ага Салихагић з комада; Нурмја Џумрупчић 2 и;омада; Мехмедбог Шрахимбоговић 2 icoMiuna; ло 1 комад: Бећир Галијашотић, Ajuija Гермовић, Адем Ибршшитић, Мујага Казаз и Ибрахим Суљнћ. Сакупллчпма и дароватељнма пека je наша искрена захвалност. Прилози и з Какањ -Добоја Мјосни одбор у 1Сакан>-Добоју дозначио je Гајрету Дин. 80.— од проданих курбамских кожица, које дароваше г. г.; Ху- сепнбег Јашарспахић, Мустафа Догдибеговић, Исмет Имамовић и Сулејман Имамовић. И значке »Бајрамлук Гајрету« распродао je Мјесни одбор окоро све л новац дозначио Главном адбору. Дароватељима наша хвала! П рилог из Мостара Мјесни одбор Гајрета дозлачио je Дин. 5.000.— воји je износ добио као добровољни прилог Приморске баловине. Прилози и з Купреса 22 . маја т.,г. приредио je Мјесни одбор, одпоопо Гајретова чптаонпца у Купресу Мсвлуд на пошто на Вајрам нису моглтгчиродаваги зиачке »Бајрамлу|к. Гајрету«, то су овом приликом продане за Дин. 190.—. ____________________________ Прилози и з Ви тин е: Прилози у курбансним ножицама и др. Повјеренвк Гајрета из Вптине г. Мухамед Балта дозначио je Гајрету Дин. 40.—Са'tC2 продале курбанске кожпце, жојс дарова г. Мехмедбег, Бушатлнја. Уједно саопштава г. Валта да je одржао 2 предаваша и то: »0 вјери« и »Ко су бооанскохерцеговачпи муслимани?« Ha првом предавању било je око 40, a на другом око 30 слуш$лаца. Прилози из Кљ уча: Приликом Бајром-намаза скупили су на молбу Мјесног одбора имами и то: Бојић Смаил еф., имам ив Кључа, Дин. 270— ; Аџаиовић Алп еф., niiaM из ЈЈључа, Дил. 100.—: Хапдановић Мухарем еф. имам из Красуље. Дин. 29.75; Зукановић Хамди еф., имам из Красуље, Дин. 60,50: Катмцшћ Мухарем еф. имаи из Санице Горње, Дин. 218.75; Филиповић Ћерим еф., имам из Хумића, Дин. 79.25; Бајрић Мустафа еф., имам из Гона, Дин. 64.—; Пехаџић Пашан еф., из Црљена, Дин. 35.—; 35.—; Зукановић Мехмед еф. из Дубочана, Дин. 72.50; Мердановић Осман еф. из Хрустова Дин. 100.—; ОмаnoBHh Хусеин еф. Дан. 122.—; Филиповић Али еф. из Ростота Дпн. 189.—•. Укупно Дин. 1340.76. Затим су Али еф. Филиповић и Хамдија Хафизовић из Раотоке даровали Гајрету Днн. 90.—, која свота потјече од проданих курбанских кожица које су они даровали. Прилози из Б ањ алуке Мјесни одбор Гајрета прикупио je на сергијс у џамијама Дин. 264.75, од значки »Бајрамлук Гајрету« Дин. 202 .— и за курбанске кожице Дин. 455.—. Nasiha Soko, kćerka prelsjednika'Gajrela u Bos. Gradiški g. M. Sokola Jesam li podmirio dužnu pretplatu? �П о з д р а п н е д е п е ш е п р е т сје д н и к у Г л а п н о г о д б о р а Гајрета много годииа иа поиос и дику свију нао! — ПЈКлсједдик: Муфтић. Горажда: Оа динашн.сг всличанствсног Гајрстова збора у Мралињцу, среске испоставс Горажда на комс учсствује многоб1>ојни народ и присташе Гајрета из среза чајничког и фочанског по-ддрапљамо Вас, Господине Претсједниче, најсрдачintjo. ичразујући: Вам пуно повјерење народа ових крајева n молсћи Вас да и надаљс водите наш Гајрет. — Претеједник (жупштине: Хасан Муратспахић. Завидовићи: Испред конституирајуће скупштине пододбора Гајрета у Завидовићу поздрављамо Вас са искреном жељом :w и надаље будете наш културни и просвјетни вођа још дуг ннз година на добробит свих муслимана. — Прегсједник скупштине: Пашага Дедић. Вишеград: Са дапашње скупвггиие Гајрстова Жеисачг одбора салсупљене члаиице цијеиећи Ваш благотворни рад за Гајрст и народни напредак поздрављају Вас са много топлнх жеља. — Претсједница: Сабира Бехмен. Лозница: Ново основани Мјесни одбор Гајрета у Лозници лоздравља свога дичног претсједнлка. — Претсјодиики Ла:mр Николић. Илијаш: Са данашње бројно посјећене скупштине по»дрављамо Вас господинс претсједннче као опробалог националпог и културног радника и тао вођу нашег Гајрета са асељом да и н&даље водите сигурним правцем рад нашег милог Гајрета. — Претсједник: Хафиз Хусејн Екић. Плевље: Са конференције претставшмоа Гајретових> ддбора из Плевља, Бнјелог Поља, Пријепоља, Рудог, Вишеграда, Фочв и Новс Вароши који учс&твују на сокблском слету ужичкс жупе у Плевљу сматрамоЧза дужност да Вас као опробаног и нсуморног Гајретова борца поздрављаЛо ča жељом да и будуће водите наш Гајрет сигурним успјосима за добро Краља и Отаџбинс. — Прстсјадшпк плеваљског1Гајрста: Саит СурулисТешањ: Са годишље скупттине Мјесног одбора поадрављамо свога вриједног и заслужног претсједшпка изражавајући јоднодушну молбу скупштине да и даље задржите водство liauier Гајрета. Живио иретсједник, господим Др. Хасавбегоimh! — Претсједник Мјесног одбора: Осшш X. Јус.уфовић. Тузла: Са редовнс годцшНЈе скупштине Мјесног одбора Гајрста поздравлдшо Вас itao псумо^ног кулаурног и нациоиалног радника са жељом да Вас и у будућс видимо на челу Гајрота дуги низ година. јер сте нам б4ш Ви лично пајбоља гаранција за успјсшљи ]«д и вслики хизмот који Гадрет има да учшга муслимаикжом слементу. Само -под* Ваи)им водством. a иод протекторагом драгог нам Престолонасљадигика може Гајрет успјешно развијати свој спасоносни [од, живио! — Прстсједиик скупштине: Џемал Телалбошнћ. Бугојно: Са Гајретовс скупштине у Бугојну поздрављамо Вас luio претс.јсдника Гајрета желећи Вам много cpehe у раду за напродак народа. — Претсједник: Ахмед Садиковић. Кладањ; Чланови Гајрета окупљени на главиој скупштшги Гајрета у Кладн.у поздрављају Главии одбор Гајрета и његовог претсјвдни1са госмодина Др. Хасанбеговића. — Претсјодник: Шефкија Чамџнћ. Дервента: Многобројпо иосјећена редовпа главна екуиштнни мушког Мјесног адбора повдравља Главнл одбор a на|к)чито сс cjcha Вас icao вођс нашег културиог покрета и првог нсима.ра Гајретова. Желсћп да и надаље водитс Гајрст успје|:иш кличомо Вам живјели! — Претсједник: Есадбег Алибоговнћ. Тузла: Са II. годишњс сжупштиле 1’ајретова жен. одбора радосне смо што Вас можемо поздравпти као нсуморно* Гајретова претсјсдиика жолсћи да. Вас на челу Гајрма видпмо joiu дуги ииз година неуморна, адрапа и весела. Жпвио! — Претсјадиица: Тензиле Тслалбатић. Гоцко: Kao нашег дичиог вођу ноздрављамо Вас са главлс окуиштине овога вододбора са покликом жнвјсли много и Доњи Вакуф: Гајретови чланови оаунл.оии ua даишвљој овојој главној скупштини изјављујући своје призиање поздрављају Главни одбор Гјрота a на челу са ахк п. Дром Авдом Хасанбеговићем. Претсједник: Bacapa. Горња Зелиња (Грачаница) Сакупљенн чланови Гајрета у Горњој Зслви.и, среза Грачаничког ita својој годишшој скупштпни воздрављају Вас Kiio iiajBchcr Гајретовог радника те кличу Жшиглд дуго година на ноиос и дику свом народу. Ујадно"Вас увјоравају,- да јс 'Гајрст и Гај[)втова идсја, Вашом заслугом продрла. и у најзабитнпја ссла и ухватила чврст корјен. — У Горљој Зечињи. 7. јупа 1031. год. — Мехмед Капетановић. Бос. Кобаш: Усхићеии досадашњшм и увсрсмп у будући ’ Ваш пожртвовни рад Оратски Вас позд[)ављамо са годншље na ше скуџштине. — За одбор: Др. Браоо, врстседаик. P o z iv n a p r e tp la tu Dragi prijatelju! Druga je knjiga gotova i daću je ovih dana u štampu. I ovu je knjigu pregledao redakcloni odbor i po jedno­ glasnom m išljenju odbora, ova će knjiga po predmetima, koji se u njoj obraduju, i po samoj obradi biti interesant­ n ija i bolja nego Prva. Po želji većine dosadanjih pretplatnika, ajeti će i iz 1 i iz II knjige biti doneseni i latinicom i; arapskim harfovim a (slovima). Prem da će zbog toga troškovi štam panja biti veći, opet cijenu u pretplati ostavljam 30 dinara, a za poštarinu 2 d in ara - svega 32 dinara. 1 druga će knjiga biti istoga formata, i imaće 12-13 štam panih tab a k a (oko 190 stranica) kao i Prva. Polovina troškova za štam panje m ora se odmah pla­ titi, a druga polovina do k ra ja štam panja. Zato Vas, molim, dragi prijatelju, u općem islamskom interesu da se opet primite dužnosti sakupljajna pretplatnika i d a novac što prije, a najkasnije do 10 jula ove godine doznačite priloženim čekom n a Jugoslavensku Privrednu Zadrugu i Štedionicu u S ara­ jevu sa oznakom „Za Kuran“. Priloženom dopisnicom izvo­ lite m ene obavijestiti koliko ste pretplat dka sakupili i ko­ liko ste novaca poslali. Imam još n a zalihi Prve knjige, pa ako bude ko htio, možete prim iti pretplatu (32 dinara) i doznačiti zajedno sa ostalim novcem, sam o mi izvolite to posebno označiti da Vam knjige odmah pošaljem. Sakupljačima, koji sakupe najm anje 15 pretplatnika, dajem jednu knjigu na dar. P ri kraju Vam javljam da ću se do 25 ov mj. prese­ liti u Derventu, p a Vas molim da mi u slučaju potrebe po­ slije 25 juna pišete u Derventu. Unaprijed Vam se zahvaljujem na trudu i ljubavi, a Svemogućeg molim da Vas za ovaj hajirli posao nagradi iz Svoje neiscrpne riznice. Uz mahsuz selam. Sukrija Alagić direktor gimnazije u penziji. U Tuzli, 8 juna 1931. 315 �КЛАЊЕ КУРБАНА У ЗАГРЕБУ Муслимани војници са својим имамом у Загребу г. Абдулах еф. Мухасиловићем кољу курбан пред џамијом у логору Мерхул З а р и ф а г а Бурзић у В у ж и н у У понедељак на вочер. ftija’ о. г„ пресслио cejia-aimрет након одул.е болести, (ио црилици туберкулозо), Зарифага В у .р з и ћ , .трговац и .у те м ел ^ Г ајр ет а ^ Б у ж и м /. Рахмстдд' се je родпо у Мразовцу^Ј^- сАггембра Hum. Појфа. (kuhio се je .трговином noja му je доста лшјеио шц. Био je племенита срца тс јс.био наклои п памаадо je (ам}1д4 бротворие установе <а нарочито наш Гајрет. Прије неколнк мјесеци уписао се je за утцмељача нашег ГаЈ1)ета. Члан&риие Ii'-JHi :>a утсмељачииу uirje иотпуно уплаино, алн je ирлступио на iberono мјесто ibeix>B Г»1»а.т Ибрахим. Рахметли Зарифага био je омиљен како иод својих сусједа гако и код цијелог грађанства ове општине, што rc je видјело ii no доста noojeheuoj џеназн. Осгавио je иза себе мајку, етаpnjer брата, супругу и дпоје нејаке дјечлце. Уцвиљеној родбини оабри-џемил, a рахметлији фирдевсн Ала-џеинет. Рахметуллахи-алејхи рахметен вашах! И. М. I И з д а њ а Г а јр ет оп е б и б л и о т е к е Препоручује се одборима и повјереницима Гајрета да отпослате књиге чим прије распродају, a утржак дозначе Главном одбору, како би се могло наставити са издавањем даљњих књига. 316 �Posjednicima agrarnib obllgacija Jugoslavenska Privredna zadruga i štedionica (z s. o. j.) ц Sarajevu, Cukovića ulica broj 5 I kat isplaćuje sve dospjele kupone agrarnih obllgacija na svojoj blagajni za vrijeme uredovnih časova. Daje predujmove u mjesečnim ratama na ku­ pone agrarnih obligacija tako da svaki vlasnik papira može sebi osigurati stalni mjesečni prihod. Istodobno se stavlja do znanja vlasnicima agrar­ nih obligacija, da Jugoštediona daje sve informacije u pogledu prodaje zaloga i uopšte korisne upotrebe agrarnih obligacija Ove se informacije daju u samoj direkciji za­ voda besplatno. D ir e k c ija J u g o s la v e n s k e p r iv r e d n e s a d r u g e 1 š t e d io n ic e S a r a je v o . SVA KI M US LIMAN TREBA DA KUPUJE SAMO GAJRETOV C IG A R P A P lR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „G a jre t" 300000QOOOOOOOOQOOOOOCDOOOQOOOeXDOOOOOOOCDO Narudžbe: Papirnica Tvornica cigarpapira Hamdija Kopčić Sarajevo, Strosmajerova — Telefon 619 preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala зоооо S. D. ALKALAl, Sarajevo može se naručiti i preko društva G ajret u Sarajevu Oglašujte u „GAiRETU” ш там п ари за : И З Р А Т Ш Е Н А Ј Б О Л Е CBE ШТДИПДРСКЕ ПОСЛОВЕ » КШНТНЕ ЦИЈЕНЕ СЛАГАЋИ СТРОЈЕВИ СТЕРЕОТИПИјА РОТАЦНОНН СТРОј cimkografija: IZBACUJE KLIŠEJE U JEDNOJ I VIŠE BOJA •JED IN A N A JUGU NAŠE KRALJEVINE 00' NAJLUKSUZNIJE �■Ч 1ш Temeljna glavnica 40,000.000*- Dinara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Saraievo broj 2172 Bavi se svim. poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju Z A L A G A O J V IC U općine grada Sarajeva Bosanska Industrijalna i Trgovačka Banka d. d. Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 Potpuno uplaćena dionička glavrica D in 20,000.000*Rezervni fond D in koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. i i lOr. Omer Bahtijarević I dugogodišnji liječnik Drž. Bolnice, operater I spe­ cijalista za operativne bo­ lesti, asistent chlrurškog* odelenja Državne Bolnice 7,500*000*- Prima u l o š k e na štednju, vrši do­ znake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća Ordinira od 1 -3 podne |j p o s lije Interurban t e l e f o n i broj 605, 865 i 555 Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split I u Aleksandrovoj ulici br. 45 ■1111Ш11111Ш111111111П11111111Ш111шш1111Ш1111111Н1111111111||ш1тш11Ш11ШП11Ш1Ш1Ш1Ш B a n k a G a j r e t d . d ., S a r a j e v o Akcijski kapital Din 40,000.000*- Rezerve Din 2,000.000*B anka se bavi svim u bankovnu struku spađajućiru poslovima. Ovlaštena Je za trgovanje sa valutam a 1 devizam a. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva 1 podu­ pire razne kulturne 1 hum anitarne ustanove. Od čiste dobiti daje 6% Kulturnom i Prosvjetnom društvu „Gajret". Sve doznake u domovini i Inostranstvu obavlja B anka Gajret najbrže i naikulantnije. Uloške uka­ m aćuje najpovoljnije 1Isplaćuje isto u svako doba � https://kolekcije.nub.ba/files/original/625bce26d547a5f5ccc9bb9b9bfca135.pdf 8fac7bbd26f3cc265310906710e0f969 PDF Text Text !; ■ ‘ - ГЛАСНИК КУЛТУРНО-ПРОСВЈЕТНОГ ДРУШТВА ГАЈРЕТ С A Д Р Ж A J: ИЗЕЈЕШТАЈ ГЛАВНОГ ОДБОРА ГАЈРЕТА О РАДУ У ДРУШТВЕНОЈ ГОД. 1930/81 а) Иввјештај секретара б) Иввјештај благајника \ / ' , ■ [ / ' * fli \ ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИБ Гајретове приредбе ГаЈретова забава у Теслићу Свечаио полигање камена темељца Београдског Гајрета „Осман Ђнкић* Поздравне деоеше Претсједвнку Главног одбора Гајрета Захвале Гајрету Слике 1 ЈУЛИ САРАЈЕВО 1931 И з да Је Г л а в н и о д б о р Г а јр е та у С а р а Је в у БРОЈ 13 �Oglašuile u listu »GAJRET« »Gajret« je najrašireniji časopis među muslimanima i svakim danom diže se broj njegovih preplatnika, na­ ročito otkako je povečao svoje gra­ divo. I u buduće, »Gajret« će nastojati da zadovolji što širi krug svojih pre­ platnika i da prodre i u najzabitnija mjesta. Iz ovih razloga, bilo bi u in­ teresu naših trgovaca da oglašavanje svojih lirmi vrše preko »Gajreta«, a tim ujedno vršili bi i svoju patriotsku i humanu dužnost. Radnici i prijatelji Gajreta treba da porade u svojoj sredini kako bi trgo­ vine i preduzeća iz njihovih mjesta oglašavali u listu »Gajret«. Jugoslavenska Privredna Z adruga i Štedionica •v z. s. o. j. u SARAJEVU >- ! Bavi se svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Organizuje i potpomaže razne privredne zadruge. — P o ­ djeljuje zajmove uz povoljne uslove i prima uloške na štednju uz otkazni rok i bez otkaza uz najpovoljniji ka­ matnjak. — Podjeljuje zajmove na 6 % agrarne obligacije u neograničenim iznosima uz vrlo povoljne uslove. U red o v n i č a s o v i o d 8-12 i o d 2 i p o d o 6 č a so v a . Prostorije Jugoslavenske Privredne Zadruge i Štedionice (Jugoštedione) nalaze se u Cukovića ulica br. 9 I kat. Telefon broj 39 Brzojavi: JUGOŠTEDIONA 10% č is t e d o b iti d a je u ku lturne i p r o sv je tn e svrh e. Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друштва за културно и економско подизање муслимана, излази 1. и 16. сваког месепа, a цена му je за нашу Отаџбиву 100 динара на годину, a за све остале земље преко грааице 200 динара. 'Бапв добввају лист у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. Поједини број стоји 5 динара. Директор Х ам и д К унић Власник друштво „Гајрет". — Одговорнн уредник: Хамид Кукић — За штампарију „Босанска Поштд‘ одговара Јосип Енгл. �ИЗВЈЕШТАЈ ГЛАВНОГ О Д БО РА ГАЈРЕТА О РАДУ У ДРУШТВЕНОЈ ГОДИНИ . Г \ 1930-1931 ' i ' I •’ ��И зп Је ш та ј секретара У тек. друштвеној години Гајрет je са срећом ушао у 28 годину свога дјеловања. Двадесетосам година неуморног рада Гајретових прегалаца дало je позитивне резултате у свим правцима Гајретова програма и његових настојања. Ти позитивни резултати данас се одразују видно у цјелокупном животу муслиманског дијела нашега народа Из године у годину Гајрет иде из једног успјеха у други. Ha свим пољима Гајретове дјелатности јасно се манифестује да су његове идеје продрле дубоко у најшире слојеве народа. Полет и обим дјелатности, које показују Гајретови радници на свима пољима народног живота, доказују бјелодано да наш Гајрет, од назад двије године, све изразитије излази из оквира обичне друштвене дјелатности и све више узима сразмјере великог културног и социјалног покрета. Безброј манифестација Гајретове мисли широм Отаџбине, no градовима и забаченим селима јасно нам то доказује; то нам доказује и непрестано продубљивање и проширивање Гајретове организације и сврставање у редове Гајрета свију друштвених слојева; то нам напокон најјаче доказују активност и стварни успјеси Гајретових радника. Наша je патриотска дужност да и овом приликом истакнемо и нагласимо да je Гајретовом јачању и његовом саживљавању с народом као и његовим стварним резултатима у народу, посљедњих двију годниа, нонајвише допринио Онај, који je узвишеним Манифестом од 6 јануара 1929 год. преузео државно кормило у Своје руке и који je новео народ и државу њиховом пуном препороду и благостању. Од историског Манифеста Њ. Вел. Краља Александра Првог збрисане су многе препреке које су у ранијим годинама кочиле Гајретово дјеловање и његово развијање. Након ових констатација, када сви Гајретови раденици могу е поносом да погледају на резултате свога рада, и када су Гајретове идеје, њиховим напорима и заслугама коначно наишле на разумијевање и код ширих народних слојева, данас треба да свој рад појачају још више и своје редове учвршћују још јаче. Таковим својим радом нионири Гајретови допринијеће бржем препороду и прогресу муслимана, a тиме ће допринијети свој удио и за добро своје националне заједнице. С том жељом подносимо извјештај Главног одбора Гајрета о раду друштва Гајрета у минулој години: Глаппи оддор Гајрета у го д и н н 1930,31 Главни одбор Гајрета изабран на прошлој редовној главној годишњој скупштини 13 јула 1930 године конституисао се на својој првој пленарној сједници од 15 јула овако: П ретсједник: Др. Авдо Хасанбеговић, I. потпретсједник Хусеин Кадић, II. потпретсједник А хм ет Борић, секретар Хамид Кукић, благајник Салих Тафро; одборници б е з нарочитих функција из Сарајева: Др. Ибрахим Хаџиомеровић, Џевад Сулејманпашић, Ф ехим Мусакадић, Велија Садовић, Ахмет Сефић, Мустафа Спахо, Мухидинбег Фадилпашић, Др. Асаф Шарац; одборници изван Сарајева: Есадбег Алибеговић, Осман Реџић, Мустафа Мулалић, Осман Селесковић, X. Ибрахим Слипичевић и Др. Бећир Ново. Главни надзорни одбор изабрао je за свога претсједника Хамдију Увејса, a као чланови његови фунгирали с у : Др. Ејуб Адемовић, Нези- 319 �para Ахметаш евић, М ехага Ч ом ара и Хилмо Селимић. Kao замјеници чланова Главног одбора из Сарајева фунгирали су: М ујага Сарајлић, Сулејман М урсел, Мујага Хардага, И см ет Зилџић, Али еф . Л утво и Сулејман Сариџић, a као замјеници чланова Главног одбора изван Сарајева: М устафа В ехабовић, Др. М ехм ед Хајровић, А хм ед Садиковић, Х асан X. Халиловић, Саит Сурулис и М ехмед Алија Хаџић. Пошто je члан Главног одбора Џ евад Сулејманпашић био tokom године отсутан и з Сарајева, то га je замјењивао М ујага Сарајлић. Главни одбор одрж ао je tokom ове године 23 пленарних сједница. У многим случајевима повјеравани су извјесни друш твени послови нарочитим секцијам а из чланова Главног одбора, било да ове секције саме рјешавају т е послове, било да и х разрађују и стављају своје предлоге Главиом одбору за дефинитивно ријеш ењ е. У Гајретову привредну односно задруж нопољопривредну секцију изабрани су поред иеколицине члапова Главног одбора и позиати наши привредни стручњаци и Гајретови сарадници: Ђоко Перин, управник Савеза Срп. Зем љ . Задруга, Марко Илић, директор О бласне задруге за пољопривредни кредит, Ипж. Ш ериф Бубић, управник Пољопривредне ш коле у Бутмиру и проф. Ш ефкија Бубић. Tokom ове године ријешено je 5125' аката rafperona организација У прошлогодиш њем извјеш тају Главног одбора Гајрета истакнут j e понајзначајнији друштвени у с п је х у проширивању и јачањ у друш твене организације. T e у сп јех е биљ еж и Гајрет и ове године, јер je рад нд. пррширнвању организације настављен интензивно и у овој години. Проширивањ е организације у овој години вршено je у главном no селш^а, -јер no градовима постоји већ од ранијр. Крајем ове године Гајрет броји 154 одбора и 190 повјереништава, те je прем а том е настао nbpacT за 24 нова одбора и 77 повјереништва. Међу овима број ж ен ск и х одбора износи 16, a повјерениш тава 9. Од укупиог броја Гајретових организација иалази с е 119 no градовима u 217 no селимач П рема порасту нових организадија повисио с е ове године и број друш твених чланова. Taj пораст у овој години износи округло око 5.000, тако да број друштвених чланова свију врста износи крајем ове године око 25.000. Овдје нам je примијетити д а извјестан бцој друштвених организација не убире редовно чланарину, na нам je дуж ност да и х и овом приликом упозоримо на вршењ е љ ихових дужности. Већина друштвених одбора и повјереника показали су у овој години велику активност у раду, пгро се види no броју друш твених приредаба, no приходима тих приредаба као и чланарине, no великом броју одржаних Гајретових предавања и аналфалбетских течајева, као и другом раду, који нам je друштвеним правилима стивљен у задатак. Свима одборима и повјеренидима дужни смо да овом приликом изразимо на њиховом успјешном и пожртвовном раду наш у захвалност и признање, Нарочито смо дужни да с е захвалимо нашим женским одборнма, који су показали како умјеш ност у раду тако и моралне и материјалне у сп јехе. Рад Гајрета на п р о с в /е ћ и в а њ у одраслих Гајретова популарна прецавања Чињеница д а je муслимански дио народа заостао у свим правдима за својом браћом других вјероисповијести, ставља наш Гајрет пред нове задатке и нам еће м у даномице нове дужности. Д а достигне културно просвјетни ниво браће других вјероисповјести, муслимански дио народа мора да поради убрзаним темпом и подвострученим снагама. Свјестан свега онога што н е достаје нашем елементу, Главни одбор je непосредно пред прошли Рамазан стгорио закљ учак д а путем живе ријечи, путем популарних предавања упозна најшире слојеве са свима оним питањима, која задиру у свакодневни живот 320 породице, васпитање дјеце, хигијене, lijepe и просвјете, те економских и социјалних питања. Д а би сва та питања била обрађена и образложена na начин који предмет чине занимљивим за наш свијет, Главни одбор je замолио своје сараднике и све наше јавне раднике и стручњаке у разним питањима д а обраде из своје струке популарна предавања за Гајрет. Приспјела предавања Главни одбор je штампао у 4 књиге са no 3 предаваља, a сваку књигу у 2000 примјерака. Прва књига садржи ова предавањ а: Хаџи М ехмед Џемалудин Ч ауш евић: „Вјера“, Инж. Ш ериф Б уби ћ : „Будимо задругари“, Хамдија Мулић: „О одгоју наше гјеце“. Д руга књ ига: �Осман Нури Х аџић: „Ислам и просвјета". Проф. Дервиш Тафро: „Ко су бос. херц. муслимани", Проф. Ш ефкија Б уби ћ : „Задругарство у Краљевини Југославији". Трећа кљига: Хафиз A. Буш атлић: „Пет исламских обвезатних дужности", Др. A. Бугсвица: „Хигијена“, Сулејман Мурсел: „Напомена за кућни одгој дјеце“. Четврта књига: А хм ед Кемура: „Задругарство", Проф. Хусејин С. Бркић: „Клима наше Краљевине“. Хајрудин Ђ у р и ћ : „Али-паша Ризванбеговић-Сточевић". Овогодишња Гајретова акција н а просвјећивању ширих народних слојева путем . наведених предавања наишла je не само на разумијеваље него и на одуш евљ ењ е и захвалност свију оних, којима су предавања држапа. Предавања и дискусије no њима дали су потстицаја и за стваран рад. Ta предавања још више су заинтересовала наш свијет за Гајрет и његов спасоносни рад. Извјештаји о успјеху предавања у појединим мјестима показују нам да наш свијет све више долази до сазнањ а да ће се подићи културно само преко Гајрета и у Гајр^ту., Због тога и поклања из дана у дан све више повјерење његовом раду и приступа у њ егове редове. Гајретова предавања одржавана су no градовима и сели м а; слуШали су та предавања како млади тако и стари, какр мушки тако и женскиње. Нарочитим успјехом Гајретовим сматрамо то, што су Гајретови радници у многим мјестима одржавали Гајретова предавања и у џамијама, и то како вјерска тако и свјетовна. Предавања су одржавали наизмјенце илмија и интелигенција. Било je случајева да су вјерска предавања одржавали са ћурса у џамији свјетовњаци, a свјетовна илмија. To je у ствари no први пут случај да наша интелигенција одржава свјетовна предавања у џамијама. Надлежне вјерске власти у појединим мјестима изилазиле су у том погледу Гајретовим радницима свесрдно у сусрет, зашто им дугујем о захвалност. Једину изнимку чини Бањалука, гдје надлежни вјерски органи нису дозволили там. Гајретовом одбору д а одржава у џамијама свјетовна предавања. Ha овом корисном иародном послу нашли су се, дакле руку под руку свјетовна и духовна интелигенција. У овој Гајретовој акцији показало се д а наша интелигенција несамо да позпаје прописе ислама него да je волша д а припомогне вјерске власти и њене функционере у њиховом тешком задатку, док je с друге стране илмија показала разумијевање за сва наша витална питаља и потребе. Овом Гајреговом акцијом створена je база за даљну сарадњу илмије и интелигенције на препороду наш ег народа. Оваковим радом, сарадњОм илмије и интелигенције и свију осталих позитивних јединица у нашем елементу, доприиијеће с е бржем препороду нашег елемента. Акцију за одржавањем Гајретових предавања потре -но je наставити и надаље, јер се показало да их народ свесрдно прихваћа и да je вољан да допринесе за Гајрет као протууслугу морално и материјално. Предавања су одржавана у џамијама, медресама, мектебима, читаоницама и клубовина, народним школама, кафанама и приватним кућама. Нажалост, сви друштвени одбори и повјереници н е доставише на вријеме података о одржаним предавањима. Према приспјелим извјештајима, о^држано je укупно 286 предавања пред 22.000 слушалаца. Д ужност нам je истакнути да je Гајретов одбор у Мостару у заједници са одбором Просвјете и Напретка основао Народни универзигет у Мостару. Предавања Народног универзитета, у којима су учествовали као предавачи, поред истакнутих јавних радника у Мостару, и Гајретови радници, била cv ванредно посјећена. Број предавања износи 16, a просјечан број слушалаца на предавањима износи 138. Р ад Г ајрета на сузбијањ у н еп исм ености Гајрет je отпочео с радом на сузбијањ у неписмености међу одраслим тек пред двије године. Овај рад изводи се преко друш гвених одбора и повјереника, који организују течајеве, пописују полазнике, изналазе предаваче и просторије за одржање течајева. Прошле јесени Министарство Просвете, у смислу прописа новог закона о нар. школама, придржало je себи право одржавања анафалбетских течајева. Приватној инцијативи остављено je и надаље да помаже оснивање и рад ових течајева, како би се неписменост у народу што више смањила. Тим поводом Главни одбор je дао детаљна упутства својим одборима и повјереницима, како he помагати школске власти при организовању и одржавању течајева. Након извјесног времена Министарство Просвјете je повукло своју наредбу о анафалбет. течајевима, na су тако наставили Гајретови одбори и повјереници да сами организују течајеве. Инцијагивом Гајрета течајеви су одржани у следећим м јестим а: 321 �гин лић (Брчко) ијена (Цазин) дорово (Цазин) с. Кобаш брња (Тузла' урлић (Цазин) пковић (Тузла) ебреник рџевик ојат р. Јањари р Јањари ла Фазлагић рај джепље шићи (Фоча) зндер Вакуф јељпна (3 теч.) горско знца зица Јјена (Цазин) зла ховље >њи Рахић ровншс lie јдаровићи шнићи Јаут Идризовић Ахмед Сулејмановић Сулејман Челиковић Сулејман Делић Витомир Андрић Реџеп Мујкић Грухољић Ибрахим Миљкови!) Салих Дурић Мехмед Ибрахимовић Смаил Диванефендић Расим еф. Селимовић Хусејин Хамшић Салих еф- Муминовић Мујезиновић Џемал Азабагић Ибрахим Богунић Мустафи Кавазовић Расим Имамовић Даутовић, Штрк, Јерић itacHM Хрнчић Савета Мариновић •Зора Петровић Сулејман Челиковић Из Домаћинске школе Из народне основне школе ti Мјесни одбор Гајретг 2 течаја 26—38 полазница — 64 Укупно 2.013 чолазника у 43 Из предњега се види да je рад Гајрета i правцу ове године био знатно појачан. школа јер у њима раде учитељице, позив спремају у вишој домаћичкс je домаћичким школама да за Bf наставе оспособе ученице за разу и стручно вођење домаћег га зд и т да постану вриједне и просвијеће) и домаћице. Поред тога одређеног писмене ученице се науче и писме Корист домаћичких школа огл ме што се у њима жене и дјевој. раду, кројењу и шивању. Оно штс није за нашу жену, то je хигијена вођење кућанства. Домаћичке шко; ку кућу навике за хигијенски живо , дцност и љубав према породици и i тога није потребно нарочито нагла бу отварања домаћичких школа м кама, како у граду тако и на селу. ви радници треба да дају иницијап отворења ових школа у што више У овој години основане су и о, не домаћичке школе иницијатив« радника у овим мјестима: у Цазин ца, у Жепи (Рогатица) са 23 учени 27 ученица, у Фочи са 26 ученица течаја, у једном 30 ученица a у освивању се налазе домаћичке шкс Плевљу и Бихаћу. Г а јр е т о в п р и в р е д в и р а д етов Задружно-Пољопривредни течај у Сара.јеву. У програму нашег друштва већ пред 10 roI je записано да je његов задатак да мусли:ки дио нашег народа подиже културно, прогно и привредно. Beh прије 10 година увиI се потреба за проширењем Гајретове акције завцу привредног придизања народа. И при)м Гајретове прославе 25-годишњице у Сграмеђу осталим питањима на Гајретовом кону претресана су и привредна питања и истакI je потреба систематског рада на проширењу »vrancTRa. За vrntpnm n ппр unuo Го;_ и без материјалних сретстава теш слити успјешно привођење у дјел( замашитијег потхвата у народу. Рг не управе, руковођене овом чињен приступале привредном односно за, Међутим, помањкање јаке и актив организације у ранијим годинама : једини разлог. Навала муслимана Гајретове средњошколске интерна вање и уздржавање те омладине да Гајрет посвети највећу своју na кадера Гајретове интелигенције, ко када дође у народ, задојена Гајре �1929 године, успио да постане једна од првих тежак из Градачца; Бурханудин Бегић, земљоорганизација ове врсте у нашој Краљевини, радник из Кораја (Брчко); Сулејман Касумовић, пружа му се могућност и за озбиљан рад на при- општ. биљежник из Пољица (Тузла) и Мухарем вредном јачању народа. Субашић, трговац и тежак из Брезика (Тузла); Ахмед Сулејмановић, учитељ и Мустафа АбдуГлавни одбор je одржао прошлог Рамазана путем своје проширене организације велики број рахмановић,апс. шер. суд. школе, оба из Челића популарних предавања. Главни одбор je сматрао (Брчко); Хашим. Мерић, земљорадник из Атмаза потребно да овог пута, путем предавања, по- чића (Тур. Јањари) и Салих Муминовић из Тур. клони нарочиту пажњу задругарству, које je по- Јањара (Бијељина); Назиф Бегташевић, трг. постало данас животна потреба нашег земљорадмоћник, Осман Џумхур, трг. помоћник, Дервиш ничког и занатлијског сталежа. Дискусије које су Љубовић, земљорадник и Сулејман Косовац, трг. се водиле приликом одржавања Гајретових пре- помоћник сви из Коњица; Адем Делић, тежак из давања, показале су нам да je главна сметња ши- Бос. Кобаша (Прњавор); Сејфо Крушко, тежак из рењу задругарства непознавање његових правих Шија (Тешањ) и Омер еф. Ункић, имам из Мркоциљева и незнање у вођењу задруга. Код слуша- тића (Тешањ); Ариф Бахтовић, земљорадник из лаца Гајретових предавања, нарочито оних, који Миоча (Вишеград); Мустафа Шпаго, имам и зесе баве земљорадњом, видјела се воља за осни- мљорадник из Градске (Љубушки); Ибрахим вањем разних типова задруга. Након приспјелих Фејзић, обућрр и земљорадник из Бивољег Брда извјештаја о успјеху Гајретових предавања у на- (Мостар)Г Омер еф. Мехдић, муфт. тајник у м. роду, Главни одбор je сазвао на конференцију из Старог Села (Јајце); Хусо Дураковић,. земљонајпознатије наше привредне стручњаке, гдје цх радник- и Ју^уф Дураковић, земљорадник, оба из je извијестио о својој одлуци да приступи систе- Гранчарева (Ластва)-^ Хакија Кресо, земљорадник матском раду на привреДном придизању народа, из Билеће; Сејфудин Кулаглић, муалим и Заим a нарочито на проширењу задруцарства. Након Машић, трговац и земл>орадник, оба из Орахове свестраних дискусија и након избора Гајретове (Бос. Градишка); Шакир еф. Хусановић, привредпривредне секције, закључено je да се у првом ник и муалим из Бусоваче (Фојница); Ибрахим реду приступи организовању Хајретова Задружно- еф. Бегић, имам-матичар и Рифат Салиховић, пољопривредног течаја у Сарајеву. Течај je за- земљорадник, оба из Кораја; Салим Беговић, теказан у јулу мјесецу, када су друштвени интер- жак из Мулића (Високо) и Хасиб Алибеговић, нати испражњени. У w -je примљено 107 канди- тежак из Радовља (Високо); Хф. Мухарем Љевакдата. . Хаџић, муалим и Ибрахим Алагић, земљорадник, оба из Врбањаца (Кот. Варош); Хајдар Лизде, У течај су примљени слиједећи кандидати1 Исаковић Алага, земл>орадник и Ибрахим тежак из Речица, Мустафа Koćo, тежак из ОплиМустафић, имам-матичар и повјереник, оба из чића (Домановићи) и Хусејин Мурадбеговић, Бужима; Неџип Османовић, земљорадник и вјеро- учитељ из Домановића; Мејаз Вејсиловић, имам учитељ и Благоје Стојановић, општ. деловођа, и вјероучитељ из Бабуша (Урошевац) и Рагиб оба из Матејче (Куманово); Махмут Мркоњић, Сулејмановић, пиљар из Урошевца; Нурија Шаземљорадник и Мустафа Мркоњић, земљорадник, хинпашић, земљорадник и Теуфик Тахирбегооба из Мостара; Ахмет Џаферовић, сиб. муалим вић, посједник, оба из Плеваља; Есад Омановић, из Бумбаци (Прозор); Мустафа Сердаревић, тр- држ. службеник из Цазина; Хасан Крупић, земљоговац из Црнића (Столац); Шућрија Хаџовић, зс- радник из Санског Моста; Али еф. Диздар, имамматичари Алија Коричић, тежак, оба из Покоја мљорадник из Бихова (Требиње); Авдо Еркоче вић, земљорадник из Чичева; Ибрахим Џафер- (Бихаћ); Мумин еф. Бајрић, имам из Винице (Бихоџић, ратар из Галиновца (Лишња); Ибрахим хаћ) и Идриз Делић, учитељ, Ахмед еф. Реџић, Херцо, рудар из Брезе (Високо); Хасан Махмић, имам, оба из Бихаћа; Омер Џаферагић, тежак из тежак из Улишњака (Маглај) и Хусејин Имамо- Голубића (Бихаћ); Хусеин Салихћехаић, земљовић, имам из Рујнице (Маглај); Азиз Омерсофтић, радник и вијећник и Абдул-Латиф Курбашић, кројач и Мехмедалија Смајлагић, тежак, оба из земљорадник и трговац, оба из Вучковца (ГраМаглаја; Ибрахим Кудузовић, тежак из Старог дачац); Мустафа Захић, имам-матичар из КозаМајдана; Едхем Хаџић, тежак из Нове Касабе руше (Козарац); Хасан Реџић, имам из Рипча (Власеница); Галиб X. Османагић, трг. и Хамдија (Бихаћ); Суно Фазлић, писар шум. послов. из Балић, ковач и земљорадник, оба из Козарца; Врутака (Озрен); Шериф Мехмедовић, земљоАлија Јатић, општ. деловођа из Козлука (Звср- радник из Котор Вароши; Сејфулах Ахметаноник) и Џемил Накичевић, трговац и тежак из вић, учитељ из Баракли (Струмица); Садик Е. Теочака (Зворник); Хасан Удвинчић, биљежник Егановић, трговац из Шапца и Сумбул Дервишеиз Гор. Зелиње (Градачац) и Сулејман Омерагић, вић, свршени ђак VI. раз. гимн. из Лознице; Хиф- 323 �Поједини младићи, који су смјештени на зазија Муфтић, учитељ из Жепча; Халил Хујдуронате на овај начин изучавају ове струке: 9 цИпе. вић, општ. чин. и Алија Алиефендић, имам-матилара, 2 бријача, 1 водовод. инсталатер, 5 помоћчар, оба из Бијељине; Абдулах Сарачевић, земљоника трговине мјешовитом робом, 4 кројача, i радник и Мујага X. Мујагић, земљорадник, оба молер и фарбер, 4 тргов. мануфактуре, 1 каручер из Гор. Тузле; Хасан Бајрактаревић, тежак из и лакирер, 1 штампар, 1 зуботехничар, 1 трг. Ци. Гор. Сребреника и Хасан Јашаревић, сиб. муалим пела, 1 казанџија, 1 трг. колонијале, 1 бравар, i из Дол. Сребреника (Тузла); Адем Динар из Матапетар, 1 фабрика вунених тканина, 1 стрикер, хале (Бреза); Незир еф. Пашалић, имам-матичар 1 ливничар, 1 трг. гвожђа, 1 електричар, 1 посла* из Бабина (Зеница); Хилми еф. Имамовић, имамматичар из Мошћанице (Зеница) и Абдулкадир стичар и 1 трг. галантерије. еф. Кадић, имам-матичар из Гор. Видуше (Зеница); Хасан Дервишефендић, ратар из Драпнића Гајретов Шегртски Дом у Сарајеву (Грачаница); Абид еф. Керановић, имам из Дол. Већ 2 године остварен je Гајретов Шегртски Агића (Бос. Нови); Мустафа Кудић, учитељ из Дом у Сарајеву, кроз који je ове гоДине прошло Бужима и Алија Харчевић, имам из Лубарде 70 питомаца-шегрта. (Бужим); Хасан Алагић, учитељ из Гор. Копривне По занатима били су смјештени питомци (Цазин); Јусуф Рамовић, вјероучител> из Брчи- овако : гова (Рогатица); Ибрахим Гагић, земљорадник и Бравара 12, електро-механичара 15, аутоФаик Спахалић, земљорадник, оба из Брчког; механичара 5, кројача 5, ковача 1, водо-инсталаСалих Џимхур, волонтер из Коњица; ФехПм Ха- тера 4, механичара 2, сахачија 1, седлара 2, сто санбегов^ћ, посједник из Власенице; Мегсмед Ха- .лдЈза 3, стаклара 2, токара 2, тргов. помоћника ), џић и Орхан Газибеговић, муалим из Раинаца и телеграф. механичара 1, златара 2, ципелара 3, Калесије (Зворник); Мухамед Патогија из Битрње умјетних брусача 2, бријача 1. — О д горњег (Столац); Рашид Пилав, послов. воћар. задруге броја завршило je tokom године 15 питомаца, и из Горажде; Ибрахим )?аџизукић, трг. помоћник то: 4 електро-механичара, 1 аутомеханичар, 4 кроиз Коњица и Хусеин Кавазовић, имам муалим из јача, 1 држ. занат. школу, 1 столар, 1 стаклар и Јеловче Села (Зелиња. Гор.). 3 ципелара. У течају су наставници познати наши заУ Шегртском Дому одржан je вечерњи шедружни идеолози и практичари. Наставни про- гртски течај. Поред тога одржан je питомцимаграм предвиђен- je тако, да he свршени слушаоци шегртима течај из занат. задругарства у циљу моћи успјешно водити и оснивати задруге. пропаганде за задругарство и за спремање питоПо свршетку овог течаја Гајрет ће развити маца за њихово будуће звање. У току je оснисистематску акцију у народу на оснивању за- вање >Гајретове штедовне задруге питомаца Шедруга, те he се израдити детаљан програм даљ- гртског Дома«, коју he питомци сами водити. У њег Гајретова привредног дјеловања. ову задругу питомци he улагати своје уштеђеСви Гајретови радници и пријатељи нашег вине од надница и на тај начин се привикавати напретка треба да свесрдно помогну ову нову на штедњу и рад у задрузи, што he им у животу Гајретову акцију, којом се за наш елеменат отва- много користити. рају нови бољи видици. Оваковим својим радом Гајретови радници даће даљни доказ колико им Гајретови питомци у кожарској школи je стало да од муслимана створе конструктиван У своме даљњем настојању за стварањем што фактор у националној им заједници. Већ данас већег броја привредних јединица међу муслимасмијемо смјело устврдити да je Гајрет учинио нима, Главни одбор je упутио ове године 12 пивелике услуге како муслиманском дијелу нашег народа, тако и нашој нацији, a овим својим нај- томаца у државну кожарску школу у Високом, новијим потхватом Гајретова улога у нацији биће који су раније свршили коју нижу средњу или стручну школу. У овој школи ђаци се спремају још већа. практички и теоретски у учињању и прерађивању Смјештај муслиманске омладине на занате и трго- свију врста кожа као и у крзнарству. Школа траје 3 године, a њени ђаци се упућују за вријеме февине изван Гајретова Шегртског Дома рија на практичне радове у творнице кожа. Уз помоћ братских друштава, која се баве Ђацима које je упутио у ове школе, Главни смјештањем дјеце на занате и трговине, Главном одбор je подијелио стипендије, сваком no 400 диОдбору je успјело да tokom ове године смјести нара мјесечно. Надзор над стипендистима у науци на изучавање разних заната и на трговине 50 муи владању вршио je поред управе школе и Гајслиманске дјеце. ретов одбор у Високом. 324 �Гајретова Ћилимарска школа у Новом Пазару У овој школи, која je основана прије 8 roдина, крајем ове школске године било je 58 ученица, које изучавају ћилимарство. Ове године завршава школу 7 ученица, док je у ранијим годинама завршило их 17. У школи су двије наставнице, једна коју je додијелила на рад Kp. Банска управа на Цетињу, a друга као њена помоћница јест друштвена намјештеница. Ова посљедна je бивша ученица ове школе. Tokom ове године школа je радила у 4 одјелења са 7 разбоја, те je израдила: 6 ћилима, 23 тепиха, 10 завјеса, 6 драперија и 4 столичице, укупно .49 комада. . У току.је оснивање сличних задруга између Кола Српских Сестара и Гајретових Женских одбора у Тузли и Плевљу. Смјештање Гајретових питомаца у државној жељезари у Варешу Заузимањем Гајретова одбора у Варешу смјештено je ове године 8 младића у Државној жељезари. Сви смјештени питомци у жељезари добивају, поред дневнице од преко 30 динара, бесплатно стан, огрев, осветлење и писаћи прибор. У вечерњем шегртском течају, који похађају питомци, наставници су инжињери, чиновници жељезаре. Задруга Кола Српских Сестара и Гајрета Рад на оснивању задруга Сарадња Кола Српских Сестара и Гајретова И ове године иницијативом Гајретових одЖенског одбора у Сарајеву у задрузи, која je основана прије 5 година, показала се врло прак- бора основане су кредитне задруге у Жепи (срез тичном и успјешном. Ове године у задрузи je Рогатица), Згошћи (срез В^соко), Тур. Јањарима било запослено око 100 жена и дјевојака. Ha rđ- (срез Бијељина) a у Фочи je .основана воћарска дишњој скупштини задруге показао се добитак задруга. у овој години од 20.000 динара, a резервни фонд Оснивању и проширивању задруга Гајрет ће подигао се на своту од 80.000 Дин^ра. Задруга je приступити систематски истом након свршетка отпочела са успјехом да излаже своје ручне pa/' Гајретова течаја, који се одржава у јулу мјесецу дове на изложбама у иностранству. у Гајретовим интернатима у Сарајеву. Рад Гајрета на школовању омладиие Гајретови интернати Поред раније постојећих 8 [Гајретових интерната: у Сарајеву (мушки, женски и Шегртски дом), у Мостару, Тузли, Башалуци, Бихаћу и Плевљу, почетком ове друштвене године остварен je заједнички средњошколски интернат са Просвјетом у Требињу. Kao управници-ице задржана су и у овој години наставничка лица, која су ту дужност вршила и прошле године. Сваки интернат имао je свог љекара и вјерског васпитача. Инспекцију интерната у Сарајеву вршили су на измјенце чланови Главног одбора, no двојица свако 10 дана, и no прегледу редовно извјештавали на сједницама Главног одбора. Инспекцију друштвених интерната изван Сарајева обављали с у no двојица Гајретових радника из дотичних мјеста, који су о томе извјештавали писмено Главни одбор. У свима друштвеним интернатима свечано je прослављен Рођендан Њег. Вел. Краља, Протектора Гајрета Њ. Kp. Вис. Престолонасљедника Петра и 1 Децембра као Дан Уједињења нашег народа. Почетком ове године Главни одбор je израдио »Правилник« за Гајретове средњошколске интернате и Шегртске домове. Овим Правилником прописане су дужности и права управника интерната као и друштвених питомаца-ица. Истим Правилником детаљно je прописан начин цјелокупног васпитног, економског и административног рада управа друштвених интерната. Из спискова питомаца-ица no појединим друштвеним конвиктима види се, да je Гајрет данас најјаче друштво no школовању и помагању омладине. Гајретове стипендије За минулу друштвену годину било je буџетом предвиђено на стипендије ђацима Дин 50.000 и слушаоцима Теолошког факултета у Каиру Дин 30.000. Главни одбор no тражењу многих одбора и повјереника морао je прву ставку знатhq прекорачити, тако да je на стипендије у овој години подијељено 96-ици стипендиста 191.150 динара. Стипендије су подијељене овако: 43 за гимназије, 6 за учитељске школе, 9 за грађанске, 2 за женске стручне, 2 за текстилне, 2 за средњу техничку школу, 10 за геодезију (геометарску), 12 за кожарску школу, 4 за занат, 1 за усавршавање заната у иностранству, 3 за 325 �теолошки факутет, 1 за медресу, и 1 за поморску академију. Крајем ове друштвене године Гајретови стипендисти су завршили успјешно ове школе: 4 гимназије, 2 теолошки факултет, 10 геометарску школу, 3 грађанску, 1 жен. учитељску и 1 текстилну школу. Укупно je завршило школу 21 Гајретов стипендист. Гајретове потпоре Ове године Гајрет je потпомогао једнократним помоћима више ђака него je био случај „осљедних година. Укупно су подијељене 44 потпоре у износу од Дин 15.370.— . Гајретове потпоре добивали су: П студената (2 мед., 1 шум., 6 прав. и 2 филоз.), 20 гимназијалаца, 1 трг. академија, 2 средња техника, 3 учитељ. школе, 2 грађ . школе, 1 домаћићке школе и 3 шегрта. Гајретопа издала Поред Гајретових популарних предавања, мачићки течајеви, као и сви остали догађаји штампаних у 4 свеске, сваку у 2000 примјерака, вјерно су изношени у друштвеном листу. Цијелу прошлу годину »Гајрет« je штампан друштвени лист »ГАЈРЕТ« je ушао почетком у повећаном формату, т. ј. умјесто на 16 стра1931 године у XII годину свога излажења. О потреби даљњег издавања друштвеног ли- нида, на 24, 32, 36 и 42 странице. Редакција je ста сувишно je и говорити. Лист ГАЈРЕТ. je по- настојала да повећањем формата и увођењем требан нашем друштву да би и јавном ријечју нових поучних рубрика као и илустрација задонадопуно рад на остварењу постављених циљева в^љи лист нашим потребама и да изазове за њ и да би путем листа стављао д о знања јавности веће интересовање нашег свијета. Нажалост, и друштвени рад ка своме коначном циљу, т. ј. поред тога, број претплатника у овој години није културно-просвјетном и економском препороду се могао проширити. Лист се штампа у 1700 примуслиманског дијела нашег народа. ЛисГ>Гајрет« мјерака. Када би сви претплатници удовољавали требао би да одговара свима нашим духовним својим дужностима, то би претплате могле у потребама. Његорз- je* дужност да се првенствено главном да покривају материјалне жртве за изМеђутим свега нешто преко V., бави самим .друштвом Гајрет, пропагандом ње- давање листа. гових идеја, свима појавама и догађајима у претплатника редовно удовољавају својим дужоквиру Гајретбве организације и рада a затим да ностима, усљед чега су и материјалне жртве за посвети своје ступце no могућности свима нашим издавање листа велике. актуелним питањима, нашој породици, омладини Уређивање листа »Гајрет« потребно je да се и no могућности лијепој књижевности. Својим у идућој години постави на нову базу, јер данас, градивом у овој години лист »Гајрет« je узнапре- када je наше друштво у свима правцима своје довао према досадањим >годинама. Специјално дјелатности кренуло живим еланом напријед, посу приказивани и илустрирани у жему сви дога- требно je да и лист »Гајрет« не изостане у општем ђаји унутар Гајретове организације. Све друштве- друштвеном напредовању. Наш лист треба да не приредбе, прославе, предавања, забаве, мев- буде огледало, у коме ће свако видјети Гајретове луди, уписи нових добротвора и утемељача, да- успјехе. Он треба да буде наша застава и пбнос ривања у разним облицима, аналфабетски и до- како Гајрета тако и цијеле наше заједнице. Га /р е то ва п/евачка Д р уш тп а Прошле године основана су пјевачка друштва у М остару и Сарајеву, a ове године у Бањалуци (женски са 26 извршујућих чланова), и у Тузли (мушки са 42 извршујућа члана). Мостарски мјешовити хор, који броји око 60 извршујућих чланова, поред неколико иступа на Гајретовим приредбама у Мостару, извршио je турнеју у Коњиц, Чапл>ину и Столац, гдје je пожњео врло добре успјехе, a Сарајевски хор иступао je и у Високом. Овај посљедњи броји 45 извршујућих чланова. 326 У Фочи постоји одлична Гајретова Блехмузика са 18 извршујућих чалнова, која иступа при свим друштвеним приредбама и државним свечаностима. Тежња Гајретових радника треба да буде управљена и у томе правцу, да стварају што више пјевачких друштава и хорова, јер су ови о д велике користи и за Гајрет и његову пропаганду. �Га /р е то в е ч н т а о ш ц е и к л у б о в и Из потребе за што интензивнијим и успјешнијим радом за Гајрет, прошле године огпочеле су се оснивати Гајретове читаонице и клубови. Тако смо забил.ежили прошле године оснивање 20 Гајретових читаоница и клубова, и то: у Пријепољу, Скопљу, Рудом, Пурачићу, Фочи, Купресу, Власеници, Кладњу, Билећи, Невесињу, Санском Мосту, Сјетлини, Штипу, Бос. Градишки, Новој Вароши, Прњавору, Призрену, Бос. Крупи, Калиновику и Згошчи. У овој години основане су Гајретове читаоинце у Тузли, Олову, Стоцу и Коњицу. Укупан број Гајретових читаоинца и клубова износи 27. О с т а л е Г а ј р е т о и е а к ц и је Полагање вијенца на гроб Блаженопочив. Краља Петра Великог Ослободиоца По закључку Главног одбора Гајрета, приликом предаје Меншуре Реис-ул-Улеми у Београду, четворица чланова Главног одбора Гајрета отишли су на Опленац у петак, 2 новембра пр. год., гдје су се поклонили сјени блаженопочившег Краља Петра Великог Ослободиоца и положили испред Гајрета вијенац на Његов гроб. Учествовање Гајрета при устоличењу Улеме у Београду Реис-ул- Крајем октобра мјесеца лрошле године извршена je у нашој Престоници свечана предаја Меншуре Њ. Преузвишености X. Хафиз Ибрахим еф. Маглајлићу. Како je'-oea вјерска манифестација била уједно и највећи наш вјерски догађај у слободној нам Отаџбини, тим више што се она обављала no први пут у Престоници нашег народа, Главни одбор je закључио да у тој манифестацији учествује Гајрет као наше најјаче национално и културно друштво. Поред чланова Главног одбора из Сарајева и из провинције, на овој манифестацији присуствовало je неколико стотина Гајретових радника и чланова из свих крајева наше Краљевине. Гајретове манифестације у народу Да би се идеје нашега друштва још јаче продубљивале у народу, ове године су одржане неколике импозантне Гајретове манифестације, на којима су узеле учешћа велике масе народа. Нарочито морамо истакнути успјех Гајретове манифестације у Дервенти, на којој je учествовао многобројни народ из среза дервентског и Гајретови радници из околних срезова. Велика манифестација Гајретове мисли међу нашим тежачким свијетом одржана je у селу Мравинцу (код Горажда), која he имати великог ефекта за дал>ни Гајретов рад no селима, среза чајничког и фочанског. У Санском Мосту одржана je ове године прослава 25-годишњице Гајретове читаонице, на којој су се нашли, поред многобројног народа, и делегати Гајретових одбора из више срезова Врбаске бановине. Ha овим манифестацијама узели су учешћа и делегати Главног одбора, одржавши том приликом успјеле конференције са Гајретовим радницима и члановима. Гајретове забаве: И ове године морамо да поновимо нашу констатацију о замаху Гајрета у народу .■ — no моралним и материјалним успесима Гајретових приредаба како no градовима тако и no селима. Вриједни друштвени одбори и повјереници надметали су се у овом раду, na смо радосни што им, након постигнутих великих успјеха и у овоме првцу, можемо изразити признање и захвалност на њиховом пожртвовном раду. Гајретове забаве су опћенито успијевале у свим мјестима и односиле no својим успјесима рекорд над успјесима забава других друштава. To доказују извјештаји о појединим приредбама, који су tokom цијеле roдине штампани у листу »Гајрет«, a то понајбоље доказује укупна цифра прихода Гајретових забава. Ta чињеница, колико нам свима служи на понос, она нам доказује да се Гајрету поклања све више повјерење и да Гарет хвата у народу све дубље корјена. Сазнање те чињенице даје новог замаха и снаге многобројним Гајретовим радницима, да наставе свој патриотски рад са још већим одушевљењем, да би получили још боље успјехе. Сарадња Гајрета и Сокола Већ од раније постоји у многим мјестима сарадња између Гајрета и Сокола. Прошле године, након доношења закона о Соколу Краљевине Југославије, Главни одбор je и званично ставио у дужност свима својим одборима и повјереницима да ступе у што тјешњу сарадњу са Соколом, д a чланови Гајрета буду истодобно и чланови Соколских друштава и да оснивају соколска друштва у мјестима гдје ова не постоје. У многим 327 �мјестима извршен je приступ цјелокупног чланства Гајрета у чланство Сокола. Исто тако, у многим мјестима Гајретови активни радници сачињавају управу соколских друштава. Обзиром на идеологију Соколства. ^*0 и 1Ц идентичност циљева Гајрета и Сокола, Гајретови радници су дужни да и у будуће сваком приликом испомажу соколство и да с њиме'сарађују.У тој сарадњи Гајрет види залог за љепшу будућност нашег народа. мију 30 кандидата, о д ког. броја примл,еИа ,ćy свега четворица, док су остали повраћени, било ради тога што су прешли године старости прописане конкурсом, било да нису удовољили-другим усло. вима. За слиједећу годину биће потребно да noрадимо на томе да се за прелаз у Војну академију јавн што већи број кандидата, који he моКи удовољити траженим условима. У колико које мјесто упути којег досадањег Гаретовог питомца у Војну академију, моћи ће рефлектирати д а Се на њихова мјеста приме нови питомци. Гајретов цигарпапир Потрошња Гајретова цигарпапира je ове ro- Гајретова томбола за вријеме Рамазана дине у опадању. Томе je разлог, што je управа Посљедњих година приређивање Гајретових Државних М онопола ове године завела обвезатно куповање духана у з цигарпапир. Како сазна- томбола за вријеме Рамазана даје лијепе приходе Гајрету. Главни одбор je и ове године затрајемо управа Државних М онопола радн сада на томе да заведе тако зв. режим цигарета, na да се жио од Министарства Пољопривреде дозволу за на тај начин у цијелости укине продаја цигарпа- приређивање Гајретове томболе у свима мјестипира свију врста. По тој ствари интервенисао je ма гдје постоје Гајретови одбори и. повјереници. Главни одбор код Министарства Финансија, a то * М«нистарство je одговорило да je вољно изићи je исто учинида и Просвјета. Укине ли се про- у сусрет нашој молби, али претходно да уплатидаја цигарпапира, приходи како осталих друштамо за свако мјесто таксу о д 750 Дин. Како сви ва, под чијом се фирмоМ издаје цигарпапир, тако одбори n повјереници не играју томболе и како и Гајрета, биће осјетљиво погођени. Тиме ће и би уплата за цијелу организацију износила велиГајрет изгубити једно од својих највећих врела ку своту новаца, то je Глацни одбор уплатио прихода. таксу само за оне одборе и повјереништва, који су му се обрагили ради испословања дозволе. Прелаз Гајретових питомаца у Војну Академију Дужност нам je да скренемо пажњу нашим Да би што више наше омладине оспособили организациама да у будуће благовремено извјешза живот и да би та омладина дошла шго прије тавају Главни одбор о одлуцИ за организовање д о егзистенције, међу осталим радом у овом правцу, Главни одбор je настојао да се јави ове ro- томболе у њиховим мјестима, како би се могла дине што виши број ђака муслимана, нарочито на вријеме испословати за свију њих дозвола и Гајретових досадањ их питомаца, за прелаз у Вој- како би могли искористити цијели Рамазан за ну академију. У свему се јавило за Војну акаде- одржавање томболе. Н о п и п е л л к в д о п р о т п о р (л е г а т о р ) Г а јр е т а Госп. Др. Хамдија Карамехмедовић, управ- школе у Сарајеву и Брчком* Касније je учество- ник Држ. болнице у Сарајеву, уписао je свога вао у вјерско аутономној борби бос. херц. му- брата рахм. Мехмеда Карамехмедовића, на дан слимана, ради чега je и пензионисан и прогоњен, двогодишњице његове смрти за члана великог тако да je морао напустити родну .груду и пре- добротвора (легатора) Гајрета, уплативши истодобно члански допринос од Дин. 10.000.— бјећи у Турску. Ни тамо није наишао Ha боље Најновији легатор Гајрета рахм. Мехмед Карамехмедовић родио се у Требињу почетком 1870 Хамдије повраћа у Босну. Умро jć 9. априла 1929 год. Основну школу je свршио у родном мјесту, a учитељску у Сарајеву. Kao врстан наставник и педагог послат je 1895 год. на вишу педагошку школу у Беч, гдје je остао четири године. По свршетку студија служио je као професор трг. 328 прилике, na се коначно, интервеНцијом брата Др. године. ..................... Име новог легатора Гајрета рахм. Мехмеда КарамехмедовиКа ocrahe вјечито записано у аналима Гајрета. Рахмет му души! �Гајре гоп дан По закључку једне од прошлих наших скупштина изабран je Kao »Гајретов дан« рођендан Гајретова узвишеног ЗаштитникаЈБег. Крдљ. Височанства Престолонаеледвикај Петра. Тако je Шести септембра ове године велики број Гајретових организација у цијелој Краљевини свечано прославио као Гајретов дан и као рођендан свога узвишеног Заштитника и Краљевског Првијенца. ’ *Л Поред академија, предавања и манифестација у поворкама, 6 септембра су распродаване Гај- ретове откупне значке, које je израдио Главни одбор и отпослао свима организацијама. У прослави Гајретова дана узело je удјела у многим мјестима и муслиманско женскиње, a нарочито се наше женскиње истакло у распродаји Гајретових откупних значака no трговима и улицама већих мјеста. За идући Гајретов дан треба већ раније учинити све припр.еме, јер тај дан треба да буде манифестација Гајретове снаге у народу и цијелој Краљевини. 329 �Стипендије за годину 1950/51 Одо^рени s_ ®© 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 о9 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 к2 63 64 65 66 67 69 69 70 71 72 73 74 330 Име и презиме Хакиревић Абдулах Халалкић Расим Хромић Авдо Мулић Мумамед Дураковнћ Хасан Канетановнћ Салко Селимбеговић Алија Карабеговић Осман Маглајлић Кемал Џумхур Абдулах ( арајлић Енвер Филиповић Нусрет Хрљица Мустафа Кобашлић Наил Морић Џемал Сарач Разија Штркљевић Рабија Атић Мухарем Блекић Мухиба Дедајић Мехмед Дервишефендић Енис Екић Џемалудин Муминовић Салих Веиспахић Сакиб Атић Осман Чечо Невзета Кураја Звонимир Османовић Ремзија Сулејманпашић ' убхија Синанагић Ибрахим Зекић Џемила Зукановић Лејла Зелихић Салих Бахтијаревић Фикрет Чемо Разија Кравић Атиф Коњхоџић Сулејман Мешковић Мехмед Прцић Осман Шарић Нијаз Топић Хамдија Зекић Реуф Хегић Исмет Гвозденовић Љубинка Глоговац Драгица < Глоговац Милица Соколовић Аиша Марковић Петар Мурсел Муневера Бакшић Абида Хуремовић Фадил Капетановић Садија Хајлаковић Фадила Салчин Емина Ашчерија Смаил Черкић Есма Мешановић Салих Пертев Селим Дрљевић Хатиџа Лакишић Седика Чичић Хајрудин Беврња Сулејман Еркоч*‘вић Мустава Љубовић Ахмед Миџић Сакиб Поњавић Ферид Фазлић Идриз Фочак Абдулах Коркут Бесим Добрача Касим Алагић Адем Чампара Ћамил Чоходар Ахмед Фехимовић Мухарем Мјесто школе Високо Бањалука Сарајево износ Школа Примједба Динара Vili Vili Vili Vili Vll Vll VII VI VI VI V IV IV IV IV IV IV ГимнааиЈа Тузла Бањалука 111 111 1.000 1.000 2.000 1.00» 1.000 1.500 2.000 1.000 1.000 1.000 1.800 1.5 0 2.000 1.000 500 1.(00 1.000 600 1.000 1.500 Од 1 X 1930 1.000 1.000 1.000 1.000 3S 150 1.000 Обустављено 1.500 2.000 1.000 400 1.000 1.000 1.000 'зла )адишка nn Сарајево Муш. учит. Жен. учит. Грађанска Дервента Бос. Нови Сарајево Мостар Вареш Мостар Тузла Сарајево Мостар Женска струч. Лесковац Текстилна Сарајево Г. X. медреса Техн. средња Митвајда, Са Бакар Каиро Виша техн. Пом. академија Ел Азхер Београд ГеодезиЈi 2.000 1.000 1.000 1.000 1.000 1.000 1.000 5U0 1.000 2.000 1.500 1.000 1.000 1.000 1.000 1.500 2.500 150 1.000 300 1.000 Обустављено Обустављено 1.000 1.000 1.000 1.000 1.000 1.000 l.OuO 2.000 1.000 1.000 2.000 5 000 4.000 10.(00 10.000 10.000 4.000 4.000 4.0 0 4.000 (Дрв. одио) �ta a>© 0ч Име и презиме 75 76 77 78 79 80 81 82 83 34 85 86 87 81 89 90 91 92 93 94 95 96 Кабил Салих Крзић Мехмед Муминовић Салих Ниркић Ахмед Зељковић Јусуф Зелихић Хамдија Абдулахефендић Хазим Делалић Мехмед Дервишевић Абдулах Хаџајлић Хасан Хафизовић Атаулах Халиловић Ахмед Хаџибрахимовић Галиб Љубовић Зулфо МуратаЈић Абдулах Мешак Хамдија Сефо Шериф Тескеровић Ахмед Башић Сулејман Дедић М. Алија Рамић Салих Сарајлић Сакиб вМјесто школе Школа „ „ ” Одобрени Н 4 000 4.000 4.000 11 1 Високо Сарајево g a со CL, Научник r >, Зуботехн. 1 1 1 1 1 1 I . 1 1 •11 'Ш 11 Примједба Дииара 1 . , . 4.009 4.000 4.С00 2.000 4.000 4.000 1.200 800 4.000 4.000 1.600 1.000 800 1,000 1.800 ; Од 1 11 1931 Од 1 IV 1931 Од 1 V 1931 1 1 1931 обустављено 1 111 1931 1 X 1931 Једнократне потпоре у школској години 1930| 31 В._ =о Sa a®о 1 2 3 4 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 Исплаћено Двнара Презиме и име Абдагић Салих Бајрамовић Асим Бећиревић Шериф Филиповић Махмут Гузина Гојко Хајровић Сафет Кундуровић Мухамед Косовић Дервиш Пеља Осман Сијерчић Ахмед Узуновић Ибрахим Абдурахмановић Рашид Аликалфић Хусеин Бегташевић Тахсин Биједић Шукрија Чамџић Ремзија Длздар Мехмед Даутовић Мидхат Фејзић Асим Хасанбеговић Садик Хоџић Асим Муратовић Дервиш Муратовић Сафет Османовић М. Алија Селмановић Ремзија Силахић Шемса Шатор Мустафа Куртагић Азиз Џиндо Едхем Хускић Шукрија Јефтић Марко Маринковић Љубомир 1лухић Омер Никшић Муле Сунић Милена Јакић Мехмед Калабић Идриз Кажинић Џемил Зенуновић Абдурахим Османчевић Хаџо Черић Алмаса Куленовић Ферид Пертев Осман X. Хамзић Учитељска шк. 500 Грађанска шк. 250 150 Примједба 200 Шегрт Видовић. шк. Гимназија Домаћ. шк. Шегрт Нримаља. 200 100 100 300 200 300 300 500 331 �Списак питомаца Гајретовог мушког конвикта у Сарајеву sa.— iЧ оQ, ®о пч 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 26 27 •28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 43 49 50 51 « a a 0- Кадрић Исо Махић Мухарем Механовић Идриз Шурковић Енвер Хаџихалиловић Еаес Џиндо Едхем Џиндо Расам Зечевић Салих Поповић Мурат Сијерчић Енвер Беговић Џахид Даутбеговић Џемал Миројевић Миралем Чекро Смаил Пашић Сафет Шехић Халил Дубичанац Муниб Ибруљ Енвер Селмановић Ремзија Мемишевић Нусрет Сердаревић Изет Бекташевић Тахсин Бркић Хасан Лакић Абдулах Поробић Мустафа Плевљак Мургу Реџић Мухамед Садиковић Мухамед Табаковић Смаил Арпаџић Мухамед Алагић Сеид Домић Радован Картал Мухидин Муминагић Абдулах Назечић Џемал Васиљевић Војин Реповац Пбрахим Гарибовић Осман Никшић Алија 53 54 55 Ресулбеговић Шефкет Османовић Мехмед Бишћевић Смаил Јагањац Зајко Мулаосмановић Хамид Шуљак Сулејман Берберовић Фуад Капиџић Исмет Дујсо Шефкет Хускић Шукрија Латифић Алија 57 58 59 60 61 62 63 64 65 6fi 67 68 69 70 71 72 Мушовић Сабрија Салетовић Акиф Смаилагић Алија Цемировић Јусуф Маловић Абас Суљкановић На<иф Захировић Асим Биберић Мухарем Горак Салих Ханић Ахмед Хуремовић Шефик Карамехмедовић Енвер Прашо Сафет Сеферовић Узеир Сендић Енвер Шукалић Асим 332 сб Ч 1 Име и презиме ев S w g te « a c* л, \ ( ц _ \ k £ A ia 5' Шеријат- rt g§ a-a a 1 . Вејсил Халид 1 Мујо 1 Хашим 1 Сабит 1 Ћамил 1 Хасан 1 Ха;ра 1 Ћамил 1 Ибрахим 1 Адим 11 Ибрахим 11 Сејфулах 111 Алија Хусеџиновић 111 Зинета 111 Хусеин IV Мухамед IV Хасан IV Рамадан V Халил Косовић V v c Рашид Шериф^Косатипа V Ремзија VI Хаби^а VI Салих VI Емин Vll Махмуд Vll Хатиџа Vll Аземина Vll Дервиш Џафср Алн-Риза Vll Емина Салих v /li Ђулса 1 Срето 1 Фехма 1 Атиф Мустафа 1 Илија 111 Сејда V — 1— Ибрахим Фирдус 1 Осман 1 Илијас 1 Осман 1 Куленовић Јусуф 11 Емина 11 Дервиша 11 Ибрахим 111 V Авдо 1 :i je a Техничка школа d . 35 rt o* a S Bn i ¥ SS Име оца, мајке или скрбника 1 1 1 1 1 111 111 111 111 1 1 1 1 1 1 1 1 Мустафа Хасан Зејна Осмо Ајдин Хараповић Мухамед Ибрахим Алија Јусуф Фатима Хасан Алија Ибрахим Хасан Хусеин Махмуд Тахир Узеир Садик Заим Мјесто боравишта Примједба Бугојно Л>убушки Олово Сарајево Коњиц чсн 31-1 1931 нскључен 31-1-31 Столац Б. Градишка Невесиње Фоча Пријепоље Чајниче Љубиње Високо Бања Лука Ливпо Пријепоље Дервента Фоча Бихаћ Приједор Бања Лука Мостар Коњиц Коњиц Тешањ Љубушки Љубушки Тузла Коњиц Врнограч Сјеница Бијело Поље Требиње Пурачић Сански Мост Билећа Градачан Требиње Бијељина Премјсштен у Мостар. конвикт Премј. у Бањалучки конвикт ” Иступио абог болести 10-1V-31 Преијеш. у Бихаћки конвикт Истуиио 16-1Х 1931 Истуиио 13-111 1931 Због неуспјеха у науци искључсн 31-.-31 Премјеш. у Мостар. конвикт в Због слабог успјеха у науци искључен 31-1-31 Бања Лука Ливно Ливно Б. Поље Вареш Бања Лука Столац Јабланица Лукавац Коњиц Бања Лука Пријепоље Б. Кобаш Требиње Чајниче Б. Дубица Градачац Мостар Иступио 10-1V 1931 Због слабог учења искључен Иступио 11-1 1931 Иступио 1X11 1931 Пао на поправном испиту и искључен 3-Х-30 Иступио из школе 16-1Х-31 �Име оца, мајке или скрбника Име и презиме 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 91 92 93 94 95 96 97 100 101 102 103 107 108 109 110 111 112 113 114 Верем Алија Алиефендић Мустафа Лончаревић Ахмед Пашић Мидхат Кадрибеговић Ибро Колудер Уаеир Омвћ Теуфик Латифић Мустафа Питић Сулејман Шабанац Мехмед Фехимовић Адем Смајвћ Исмет Шкрго Сулејман Вехабовић Хусевн Мићијевић Адем Ајановић Абдулах Бајрић Хивзија Беговић Енвер Бушатлија Мухамед Бурџовић Хилмија Јамаковић Мехиед Хаџиалиагић Атеулах Халеновић Абдулах Куртовић Дервиш Крвавац Џемил Ахметановић Абдулах Алимаповић Хамдија Босовић Мехмед Бехлиловић Есад Диздаревић Дервиш Фехимовић Илијас Хавала Мустафа Хумо Авдо Хоџић Абдурахиан Заимовић Фсхим Лазић Жинојин Мехмедбашић Расим Нурикић Халис Смајић Рифат Соколовић Омер Гасал Ејуб Хасанбеговић Зајим Идриз Алиеф. Хусеин Мухарем Ахмет Хусеин Алија Зејна Халил Ибрахим ii АлиЈа Мвхмед Ахмед Мустафа Мехмед Мехмед Хасан Сејфулах Сабира Мурат Фехим Хасац Осман Халеповић Бсшир Дерввш Салих Мустафа Рашид Шемса Зајим Ејуб Занатлије Мјесто боравишта Д. Вакуф Бијељина 'Гравник Бијељина Столац Мостар Кулен Вакуф Ливно Столац Мостар Ливно Маглај Травник Мостар Рогатица Добој Дервента Бугојно Б. Поље Олово Вшцеград Дервента ^Гацко Сарајево Бос. Нови Бијељина Плевље Столац Автовац Ливно Ливно Мостар Б. Градишка Бијељина Фоча Столац Дервента Маглај Високо Гламоч Автовац Примједба Звог слабог успЈма искључен Искљ. I-IV-31 15-Х-31 иступио због болестн Искљтчен абот слабог учења 31-1-31 Иступмо 10-Х1-30 Екстернисти 119 120 Демировић Неџиб Таљић Исмет Кушљић Станко Сушић Џемал Демировић Сулејман Крупић Енвер Чаутаевић Теуфик Трговачка акадскија Геодез. Трговачка акадеиија Инд. грађ. дрв. сгтсјек 1 1 1 111 111 11 Сејфо Нико Мустафа Ахмед Нура Хасан Бања Лука Власенвца Бос. Брод Тузла Мостар Б. Крупа Козарац Искључен због слабог успјеха 333 �Списак питомица Гајретова Женског конвикта у Сарајеву s о. Он i Име и презиме Берберовић Зумрута Живковић Мира Марковић Нада Чаушезић Џемила Радуловић Љубица Ресуловић Шевала Талић Земира Тихић Зухра Муфтић Есма Пашић Фафвја Фазлагић Енвера Орман Фахира Шерифовић Садија Тафро Бедрија Агановић Васва Еквћ Аиша Филиповић Фикрета 1 1 1 11 11 11 11 11 111 111 IV V V V 1 1 1 1 1 1 В 3 3 в a Јукић Бехвја Кланчеввћ Бахрвја Ласвћ Ениса Лонвћ Девлета Љубоввћ Назвфа Манџука Мвхра Мујачвћ Развја Нуковвћ Захида Омановвћ Емвна Омерсофтић Сонија Орман Сенија Пашвћ Алвја Прохвћ Хајрвја Садвковвћ Аиша СвручићХаша Свмвтоввћ Фатвма Слипчеввћ Хатвџа Талвћ Бавса Топаловвћ Златвца Велагвћ Фахра Ђођвћ Изата Ађуловвћ Бвсера Алвћехајвћ Ханвфа Ћороввћ Навла Хаџвхалвловвћ Ениса Хервћ Фата Хоџвћ Енвса Кајмоввћ Невзета Кљако Хашмета Мулалвћ Севвја Зечеввћ Адвла Алвјагић Васва Арваутовић Емвра Џвнвћ Асрвја Фвлвповић Ифета Гаон Анвца Градашчеввћ Мубера Муфтић Ремза Арнаутоваћ Шефвка Бвшчеввћ Емвна Двздареввћ Зенка Градашчеввћ Ифета Рајаковвћ Мвлка Садвковвћ Садија Солдвв Назвфа Твхић Хаша Башагвћ Хајрвја Бешвћ Сафвја Бутуроввћ Надвја 334 1 1 1 1 1 /С ' \L t • св "Н _ В 1 L* i l l l l l l l li u u u и li ll u li ll ili HI ni ni ni ni ni IV IV IV IV IV IV IV IV V V V Име оца, мајке илв скрбника Авдо Душан Стоја Нурвја Марко Назвф Андромаха Ф. Куртагвћ Омер Мухарем Алвја Алија Салко Сулејман Хусен Алвја Махмут Садика Омер Зухдија Абдулах Хатиђа Нура Абаз Севда Заим Хапшм М. Смајвћ Алвја Зехра Хасан Абдуселам Авдо Алвја Салко Хазвм Рашвд Салко Авдвја Ибрахвм С. Филиповвћ Хасан Шаћвр Васва A. Мусвћ Осман Ахмет Авдо Хабвба Шервф Нејра Фахрвбег Бенко Хајрудан Омер Шервф Рустан Сабвт Махмут Љубо Емвна Нура Ф- Куртагвћ Хатвџа Авша Ахмет Мјесто боравишта Бвјељвна Првједор Крагујевав Метковвћ Крагујевац Скопље Бос. Новв Власенвца Фоча Бвјељвва Чављвва Љубушки Бвјељвна Рогатвца Посушје Илвјаш Језеро Дервевта Ввшеград Сребреввца Ливно Цазвн Невесвње Купрес Мостар Дервента Прозор Маглај Љубушки Гацко Которско Љубушкв Сребренвца Брчко Мостар Загреб Јајце Благај Прњавор Бос. Брод Тешањ Савскв Мост Ввшеград Травнвк Јајце Травввк Мостар Маглај Ввсоко Дервента Сарајево Жеаче Јајце Вишеград Градачац Фоча Сарајево Санскв Мост Љубушкв Дервевта Пале Призрен Љубвње Власеввца Невесвње Приједор Првједор Примједба Иступила 29-1Х 1930 Ha болов. од 1-111 1931 Испвсала се вбог болеств 15-V 1931 Иступила 23-111 1931 Иступвла 8-1V 1931 због слабог успјеха у науцв Иступвла 17-Х 1931 Истуввла 8-V1 1931 због слабог успјеха у науцв Иступвла 27-1Х 1930 Иступила 10-Х 1930 Иступила 8-1V 1931 због слабог успјеха у науцв Иступила 8-V1 1931 због слабог уснјеха у науца Истуоила 22-Х11 1930 Истуиила 20-ХП 1930 Иступвла 14-1 1931 због слабог успјеха у науцв Ha боловању од 1-V11931 Иступила 16-V 1931 Иступвла 27-Х 1930 Испвсала се вз шк 6-V-31 �Име и презиме Идризбеговић Садета Коњхоџић Зејна Куленовић Адила Филиповић Магбула Омерагих Ремза Пашалић Васвија Жујо Хабиба Церић Наила Богдановић Лепа Дубиновић Сенија Којић Анка Попаја Сенша Калесић Хиба Пашић Сафија Еминагић'Манда Прохић Садика Талић Емина Градашчевић Мујесира Касумовић Зекија Пашић Шемса Име оца. мајке или скрбника Салих Фахра Мехмедалија Махмут Хусеин Шухрета Јусуф Мехмед Сретен Салих 3. Авдаловић Хасан Алија Зехра КараосмановиИ Сабит Андромахо Хајрудин С. Кућић Хамид Мјесто боравишта Травник Љубушки Бос. Петровац Кључ Требиње Бос. Крупа Зеница Сански Мост Вишеград Модрич Сарајево Јајце Тузла Модрић Сарајево ЈБубушки Бос. Нови Градачац Градачац Теслић Примједба Иступила 31-1 1931 Иступила 26-111 1931 Искључена 14-11931 због слабог усијеха у науци Иступила 17-1111931 Искључена 14-11931 због слабог успјеха у науци Иступила 26-Ш 1931 Ha боловању Иступила 19-VI 1931 Иступила 30-111 1931 Ч B I P .1 ч\ m iU i ZSSI 335 �Списак питомица Гајрстова Ж енског конвикта у СарајеВу Н._ S° (2® 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 34 35 36 37 38 89 40 41 42 43 44 45 47 48 49 50 51 52 53 55 66 57 58 59 60 61 62 64 65 67 68 334 Име и презиме Берберовић Зумрута Живковић Мира Марковић Нада Чаушезић Џемила Радуловић Љубица Тихић Зухра Муфтић Есма Пашић Фифија Фазлагић Енвера Орман Фахира Шерифовић Садија Тафро Бедрија Агановић Васва Филиповић Фикрета Градашчевић Џевахира Хаџиомеровић Салиха Јукић Бехија Кланчеви!) Бахрија Ласић Ениса Лонић Девлета Љубовић Назифа Манџука Михра Мујичић Разија Нуковић Захида Омановић Емина Омерсофтсћ Сенија Орман Сенија Пашић Алија Прохић Хајрија Садиковић Аиша СиручићХаша Симитовић Фатима Слипчевић Хатиџа Талић Баиса Топаловић Златица Велагић Фахра Ђођић Изата Ађуловић Бисера Алићехајић Ханифа Ђоровић Наила Хаџихалиловић Енига Херић Фата Хоџић Ениса Кајмовић Невзета Кљако Хашмета Мулалић Сенија Зечевић Адила Алијагић Васва Арнаутовић Емира Џинић Асрија Филиповвћ Ифета Гаон Аница Градашчевић Мубера Муфтић Ремза АрнаутовиК Шефика Бишчевић Емина Диздаревић Зенка Градашчевић Ифета Рајаковић Милка Садиковић СадиЈа Солдин Назифа Тихић Хаша Башагић Хајрија Бешић Сафија Бутуровић Надија ев Ч оu s cd Ч О U bi Ј> ф O. s 01 l l н 11 11 11 11 111 111 IV V V V 1 1 1 1 1 - 1 1 1 1 1 1 1 1 1 lillU cd — a eo H i i i i i i i н u u u u u u u u u ni ni ih ni ih ili ni IV IV IV IV IV IV IV IV V V V Име оца, мајке или скрбника Бијељина Приједор Крагујевап Метковић Крагујевац Скопље Авдо Душан Стоја Нурија Марко Назиф Андромаха Ф. КуртагиК Омер Мухарем Алија Алија Салко Илијас Сулејман Примједба Иступила 29-1Х 1930 Ha болов. од 1-111 1931 лести 15-V 1931 Власеница Алија Махмут Садика Омер Зухдија Абдулах Хатиђа Абаз Севда Заим Хашим М. Смаји Алија Зехра Хасан Абдуселам Авдо Мјесто боравишта х —г Салко Хазим Мехмед Салко Авдија Ибрахим С. Филиповић Хасан Шаћир Васва A. Мусић Осман Ахмет Авдо Хабиба Шериф Нејра Фахрибег Бенко Хајрудин Омер Шериф Рустан Сабит Махмут Љубо Емина Нура Ф. Куртагић Хатиџа Аиша Ахмет Бијељина Чанљина Љубушки Бијељина Рогатица Посушје Илијаш Језеро Дервента Цазин Вишеград Сребреница Ливно Цазин Невесиње Купрес Мостар Дервента Прозор Маглај Љубушки Гацко Которско Љубушки Сребренипа Иступила 23-111 1931 Иступила 8-1V 1931 због слабог успјеха у науци Иступила 17-Х 1931 Истуиила 8-V1 1931 због слабог успјеха у науци Иступила 27-1Х 1930 Иступила 10-Х 1930 Иступила 8-1V 1931 због слабог успјеха у науци Иступила 8-V1 1931 због слабог усијеха у науци Загреб Јајце Благај Истуоила 22-ХП 1930 Тешањ Травник Жеаче Јајце Вишеград Градачац Иступила 14-1 1931 због слабог успјеха у науци Ha боловању од 1-V11931 Пале Призрсн Љубиње Иступила 27-Х 1930 Исписала се из шк 6-V-31 Приједор Приједор �tođg инса<Ј Име оца. мајке или скрбника Име и презиме Идризбеговић Садета Коњхоџић Зејна Куленовић Адила Филиповић Магбула Омерагих Ремза Пашалић Васвија Жујо Хабиба Церић Наила Богдановић Лепа Дубиновић Сенија Којић Анка Попаја Сенија Калесић Хиба Пашић Сафија Еминагић'Манда Прохић Садика Талић Емина Градашчевић Мујесира Касумовић Зекија Пашић Шемса &| u Музич- Салих Фахра Мехмедалија Махмут Хусеин Шухрета Јусуф Мехмед Сретен Салих 3. Авдаловић Хасан Алвја Зехра КараосмановиК Сабит Андромахо Хајрудин С. Кућић Хамид Мјесто боравишта Травник ЈБубушки Бос. Петровац Кључ Требиње Бос. Крупа Зеница Сански Мост Вишеград Модрич Сарајево Јајце Тузла Модрић Љубушки Бос. Нови Градачац Градачац Теслић Примједба Иступила 31-1 1931 Иступила 26-111 1931 Искључена 14-11931 због слабог успјеха у науци Иступила 17-1111931 Искључена 14-11931 због С!лабог успјеха у науци Иступила 26-U1 1931 Ha боловању Иступила 19-VI 1931 Иступила 30-111 1931 335 �Списак питомаца Гајретова Шегртског дома у Сарајеву^ = 5’ S t S" Име и презиме i 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 3b 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 Алнбеговић Хилмо Арнаутовнћ Хилмија Бапић Махмуд Бркић Осман Бехмен Омер Оегић Зикро Биједић Чамил Боровац ЗиЈа Џанановић Раиф Цимиратић Фехим Чaјиh Адем Ћурчић Мустафа Чебо Мујо Демироввћ Хајрулах Дервишевић Мухарем Дилберовић Ибрахим ilOMiih Радослав Дрнда Ретад Дрнда Хасан Ферхатбеговић Енвер Филипоиић Дервиш Грсбо Салко Хасановић Сејфудин Хаџиреџеповић Пашо Хреља Хгсеин Хаџимусић Касим Хауиефендић Мексуд Хатнбовић Абдурезак Ибришагић Абдулатиф куленовић Махмуд Кратовић Мохмед Капетановић Енвер Капетановић Халил КапетановиК Ибрахим Кршлак Мустафа Кресо Кадрија Кадунић Исмо Лукић Борислав Мулабдић Осман Обралић Хасиб Оглић Хусеин Пашзлић Алија Прцић НиЈаз Пашић Галиб Пушило Тајиб Реџепић Мустафа Рудић Рагиб Раковић Енис Султановић Есад Спахић Мустафа Саџак Чамил Скопљак Сулејман Салихагић Ремзија Садовић Ахмед Суман Хасиб Сијерчић Ссфер Сијерчвћ Хасиб Сијерчић Хајрулах Силић Мустафа Смаилбеговић Енвер Сарачевнћ Хусеин Шехић Салко Шуко Мустафа Шарац Ибро Шарић Мујо Шскуларац Осман Шахмановић Шељак Габаковић Касим Зељковић Смаил Зилић Рагиб Ждраловић Идриз Хаџиалић Хајро Бегић Мухамед 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 336 Учи занат Послодавац ta 1о u Успјех У занату Крпан Мате 1 добар ■ Солтерер A. СахчиЈ| Салих i) недовољ. Хирват Антон — Божић Перо — Крањић Куз. 11 добар Божић Перо — — Жељ. радиона — — Кабиљо Исак 1 — Хорват Анте 1 добар Мајер недов. Кеменовкћ Д. недовољ. 1 Бубак Ј. Божић Перо II добар 111 n Зан. школа 1 n Алгарац 11 Гимназија — — — кро;ач Бубак 1. Скала loc. : неоциј. бравар Левн Изидор i в. добар ел. мех. i добар умј. брус. Мајер — Хорват A. — бравар — — Ескенази ципел. Кеменови11 Д. l ■— > аутомех. — Собовић A. — столар — — Hajtp стаклар Хенда М. l недов. ковач Вукивић Ђ. кпојач li в. добар Крпан A. V — бравар Крој. В. X. зад. li бројачЈ Сердаревић — — кројач телегр. м. Дир. пошта ii в. добар Шербеџија аутомех. i добар — 1 — елек. мех. Финци Зан. школа коларски ili добар „ бравар > iu k l i i 1 Гимназија — — 1 разред Пицл Михајло 11 добар бравар Миличевић „ кројач u Загорица М. li „ седлар Кеменовић аутомех. i Левн Изидор Ii неоциј. ел. мех. Кајон и син — — ,трг. пом. <— Мордохај П. — лимар — Солтерер — ел. мех. Смаиловић Kpi јач II неоциј — Кабиљо Изид — еле мех. — инстал. Кабиљо Јос. — Видаковић Н. _ ел. мех. Сердаревић кројач добар II Хорват A. бравар II Монтиљо Вен 11 столар Бошић Перо 11 ел. мех. Пирнат. инстал. 1 — златар Браћа Златар — столар Кулендер Ф. 1 добар ел. мех. Абинум 1 кројач Смаиловић 1 неоциј. — седлар Фиала _ брица Балић механич. Левештајн 1 _ _ бравар Алтарац бравар 1 ел. мех. — Шербеџија кројач Бубак ј. токар Шербеџија Б. ел. мех. Изидор Леви 1 ел. мех. Финци иншталат. I златар Сеидић _ ципелар Ескенази ципелар ел. мех. Ивидор Леви бравар ел. мех. сахатџијс. бравар ел. механ. механички ел. мех. токар инстал. бравар умј. брус. аутомех. кројач хел. мех. колар бравар _ __ _ __ _ _ Мјесто Име оца, мвјке или србника боравишта Шефија Мал. Мустафа Нура, тет. Бркић Мухамсд Мухамед Сулејман Рустан Махмуд Омер Ата, мајка Мујо, брат Алага Мујо Салих еф. Халид Абид ■адојка Омер Омербег Сулејман Хусеин еф. Јусуф Бечир Шерифага Узир, брат Хусеин, брат Заим Хилми еф. Мукелифа Бисера Дервиш Абдулах Мухамед Хабиба Ибрахнм Хајдархоџ. Вејсил Свето, змиџа Салих, брат Хусеин v ехмед Ахмед Салихспахић Наил Мехмед Медан Мустафа Хусен Азиз, брат Зиба, нена Мехмед, амиџа Авдага Дервиш Веле еф. Хаџија С. Хајдар Ферхат Шемса, мати 1усуф Карталовић Абдулах, брат Хусо Алија Чамил Хаџић Мујо Нура, мати Јупо Хасан, от. Зајко Хусеин Бечир Фата, мајка Мустафа Дер^ента Билећа Б. Крупа Мостар Столац Више1 рад Гацко Сарајево Оџак Брњевица Кључ* Б. Пол>е Семизовац Кључ ,Мр. Град Грачаница Сарајево Пријепоље Пријепоље i огатица Кључ Љубнње Плсвље Пријепоље Рогатица Фоча Г. Рахић Језеро Когор Варош Котор Варош Пријвпоље Чапљина Чапљина Дегвента Јајце Билсћа Б угојно Модрич Тешањ Маглај Столац Тузла г*огатица Горажда Котор Вар. Столац Бос. Свињар ЧаЈниче Мостар Љубињс Високо Фојница Требиње Грачаница Konahu Копаћн Рогатица Цазин Тешањ Г. Тузла Петровац Чапљина Столац Чељево Беране Плав Котор Варош Гламоч Таревци Бугојно Плевље Чапљина Примједба 7- V 193 8V 31 о 1-V 193 ист. 15— X 1930 поб 3-Х1 1930 побј 1-XI 31 свр1 1-V 31 прем. 1-V 3 сврш 8-Х1 31 сврш. 4-11 31 кСКЉ. 5-111 31 сврш. 15-Х1 30 умро V-X 30 сврш. 3-Х1 30 побј. 5-V 31 свршио 24-IX 31 сврш 20-V11 30 побј. 20-Х 31 ист. 18-1Х 30 побј. 15-11 31 иступ 1-V11 31 сврш. 1-Vil 31 побј. �rt o км л Ime i prezime Razred broj Spisak pitomaca Gajretova konvikta u Mostaru Ime oca, majke ili skrbnika Mjesto boravišta Batlak Narcis Kolaković Osman Porča Ramiz Spužić Muzafer Turajlić Haean 1 1 1 1 1 Mehmed Šerifa Mehmed Muhamed Alija Cavtat Blagaj Pazarić Modrič Stolac Hajrović Muhamed 11 Smail Aršlnović Mostar Handžar Ragib 11 11 11 11 11 11 Bećir Hasan Muhamed Mahmud Muhamedbeg Sofura Nevesinje Čapljina Stolac Stolac Stolac Ljubuški Smail Hakija Huseinbeg Split Mostar „Bugojno IV Mustafa Ljubuški IV IV IV IV V V V V M. Alajbegović Dušan Safura Mehmed šerif Kosavica Mostar Konjic Ljubuški G. Čevljanović Konjic Ljubuški Gacko Prijepolje Mahmud Dr. S. Omerhodžić Kasim-ef Omer Osman lljasbeg Pašana Began Alija Aziza Hasan Mehmed Hasnija Alija Čamila Zejna Hasan Trebinje Bileća Ljubuški Kakanj Puračić Trebinje Ljubtnje Plevlje Modrič Mostar Mostar Stolac Zenica Čapljina Bugojno Stolac Korani Suljo Nazif Hamid Sadik Ibrahim Mehmed Mehmed Bekir ef. Habiba Ramo Avdaga Salih Fata Mužević Mustafa Gacko Gacko Gacko Tuzla Seonica-Konjic Podhum-Konjic Zenica Gračanica Foča Ulog Vlasenica Avtovac Ljubuški Kutilivač-Mostar Mehmedbašić Hajrudin Mehmedbašić Ibrahim Rizvanbegović Ibrahim Sadiković Halid rt « Šarić Esad Ćemalović Džahid Bušatlija Mahmud rt Dizdarević Sulejman a — н Čevro Ismet Pokrajčić Mihajlo Sadiković Muhamed Sužanj Hamid Bektašević Džemal Orman Fahrudin Pašić Hamid c Selmanović Remzija Zećo Avdija lbrulj Mustafa <a A i _4- ' 1 Haračić Adem Osmanović Mehmedalija Resulbegović Sefket Bakšić Esad Kurtalić Izet Čaušević Safvet Mehmedbašić Mehmed Eminić Ćahid Fazlagić Safvet Imširpašić Ibrahim Pitić Omer Salman Murat Tanović Hamid Zekić Mahmud Žilić Salih o м «0 rt X * •-1 Čukle Derviš Islambegović Ferid Lika Ibrahim V VI VI 1 1 li 11 111 111 ш 111 IV IV IV IV IV IV IV IV IV V V V V V Pandžo Šukrija Šehović Nazif Zagić Osman Glavović Ahmed 11 111 IV Zanatska V 11 111 VpalSSf' ш Primjedba Istupio 6-111 1931 20-Х 1930 istupio dra­ govoljno 26-1Х 1930 premješten u Trebinje 26-1Х 1930 premješten u Trebinje 4-11931 isključen zbog slaba uspjeha u nauci 20-ХП 30 dobrovoljno istupio 26-1Х 1930 premj. po Gl. Odboru u Trebinje 26-1Х 1930 premj. po Gl. Odboru u Trebinje % 26-1Х 1930 premj po Gl. Odb. u Trebinje 26-1Х 1930 premj. po Gl. Odboru u Trebinje 26-1Х 1930 premj. po Gl. Odboru u Trebinje 26-1Х 1930 premj. po Gl. Odboru u Trebinje 4-1 1931 izbačen zbog slaba uspjeha u nauci 4-1 1931 izbačen slab. uspjeha u 4-i 1931 izbačen slab. uspjeha u zbog nauci zbog nauci 12-1V 31 isključen zbog slaba uspj. u nauci 12-1V 31 isključen zbog ’ ba uspj. u nauci 337 �Редни број Списак питомаца Гајретова конвикта у БихаКу 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 li 16 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 338 Име и презиме Бојић Ђашиф Делић Расим Дедић Хусеин Ибрахимхоџвћ Тајиб Ковачевић Адем Кудић Сулејман Поздерац Хакија Пушкар Смајо Фејзић Асим Хгсанбашић Асим Чалма Нурко Зељковић Војислав Зулфикарпашић Савет Ћоралић Теуфик Хрустић Мустафа Чалкић Енвер Галијашевић Суљо Дедовић Мухарем Ђонлагић Алија Кујунџић Хајрудин Мустафић Омер Мујчиновић Ибрахим Мујак Мустафа Мулахусић Фухад Суљић Осман Дрљевић Мехо Кујунџић Хајрудин Липовача Хамдија Миџић Енвер Хусејинбеговић Суљо Херцеговац Шефик Шабулић Ибрахвм Билчаревић Василије Кршлак Касим Кавазовић Реуф Херцеговац Адем Вучетић Хамдија Кадић Мунир Пашапић Есад Пињо Шевко Зорић Лазар Лојо Фехим Садиковић Мухамед Бузаљко Мустафа Мулахусић Фахрудин Поробвћ Смавл Хајдаровић Мустафа Хоџић Ћамил Ченгвћ Хамднја Име оца, мајке или скрбника Смајил Хусејин Ђулага Хашим Омер Мустафа Мехмед Мустафа Ахмет Ајиша Мунира Ханкић Бошко Хасан Хусејин Шаха Мустафа Ханка A. Мемић Хасан Рашид Ибрахим Хасиба Алија М. Тихић A. Бабахметовић Разија Рашид Михајло Бећир Али Риза Нефа Рашид Сулејман Ибро С. Хаџиосмановић Азиза Мјесто боравишта Примједба Кључ Т. Гата-Бихаћ Брековица-Бихаћ Искључен 2-1 1931 због Језеро-Јајпе слабог усијеха у науЦи Турске Д. Б. Градншка БужимЈБ. Крупа Цазвн Врања Б. Лука Сарајево Бан>а Лука Козарац Бос. Крупа Фоча Цазин Козараи Горњи Вакуф Тешан. Ст. Мајдан Дервента Бос. Петровац Бужим, Б. Крупа Гаре-Жепче Острожац Коњии Сарајево Б. Крупа Сарајево Хрипавци-Кључ Рипач-Бихаћ Дервента Купрес Бос. Отока Трж. Раш.-Цагин Б. Крупа Јајце Приједор Бос. Отока Бос. Костајница Б. Лука Жепче Високо Кулен Вакуф Фоча Велес Столац Сарајево Дервента Гацко Јајце Сарајево Искључен 15-1V 31 због слаба успеха у науци Искључ. 13-111 1931 због слаба успјеха у науци Иступио 26-1X1 1930 Искључен 2-1 3931 због слаба успјеха у науци Искључ. 15-IV 1931 због слаба уснјеха у науци 20-1Х 1930 премјештен у мостарски конвикт Искључ. 15-1V 1931 због слаба успјеха у науци Иступио 30-1 1931 „ 18-Х1 1930 Умро 25-Х 1930 Иступио 17-ХН 1930 �Списак питомаца Гајретова конвикта у Бањалуци н— 38. Име и презиме (2 ° i 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 Емин Капетановић Асим Османчевић Фадил Јогић Мујо Маслић Абдулах Кадић Суљо X. Хасановић Енвер Скопљаковић Мујо Исић Едхем Ибрановић Алија Вармаз Фаик Субашић Сакиб Гушић Ризах X. ЈусуфовиК Екрем Ајановић Исмет Ханџић Мустафа Рустемовић Салих Златкић Ахмед Омановић Халил Шахбеговић Химзо Незировић Менсур Сердаревић Мувиб Телаловић 23 Рифат X. Селимовић 24 25 26 27 Абдулах Карић Мухамед Шећибовић Хилмија Прачић Касим Смајилагнћ 28 Атиф Ситница 29 Мидхат Бахтијаревић 30 Зија Бутуровић cd Ч оu Bi a 0ч ti —• еа » S a Грађ. школа cd •— ta » cd Н 3 ч s Име оца, мајке или скрбника Мјесто боравишта I l 1 u li u li 11 li u ll n li ll ll lll Ш lll lll IV IV IV Сафвет Звим ДиздаревиК Махмуд Мејра Садик Ге иК Алнја Фатима Салих Незир Емина Хилмија Расим Осман Или ас Хамид Сабит Абдулах БешвК Мехмед Асим Ибрахим Абдулах Заим Бања Лука Котор Варош Козарац Кладањ Орашје Зворник Зворник Нови Шехер Биљешево Бос.ЈГрадишка Добрљин Лишња Тешањ Тешањ Тешањ Кладањ Орашје Орахова Брезици Сански Мост Зеница Зенииа TV Ибрахим Koiop Варош IV IV V Kohi Гласинац Сеоница Орашје Araha V V Бања Лука V Бања Лука VI Приједор Сафвет Ченгић Хајрудин Шишић Нурудин Шишић Ризах Хаџиагић Салих Мујагић Сафвет Беговић Хасан Бркић Тахсин Бегташевић Абдулах Лакић VI Vll VII iVll Vll Vll Vll Vll Vll Фоча Зеница Зеница Дервента Козарац Требиње 40 41 42 43 44 Рифат Ђонлагић Vll 45 46 47 48 49 Хасан Кајтазозић Омер Глухић Рафаел Леви Нурудин Норобић Халим Халимовић 50 51 52 63 54 55 Исмет Шехић Мустафа Чизмић Фадил Шерић Смаил Пузић Ибрахим Ферхатбеговић Халид Адемовић 31 32 33 34 35 36 .37 38 39 Алија Смаилагић Решад Гали ашевић Хусеин Омерагић Тргов. s U ž § Рабија Махмут Емин Бесташеви1» Бања Лука Пријепоље Латифа Сулејман Ибрахим Фирус Хасан Дервента Дервента Агићи Тешањ БихаК 11 11 11 11 11 Самуел Рашида Ибрахим Пећи Град Тузла Зворник Дервента Гњилане lll lll lll IV V V Ибрахим Емина Мустафа Ахмед Незир Халим Тузла Ливно Бос. Дубица Мостар Рогатица Бијељина 1 1 11 Примједба Искључен ради слабог успјеха у науци13-1У-31 Својевољно напустио интернат 12-1Х 1930 Премј. у Тузлу 12-1Х 1931 Искљ. ради слабог успј. у науци и влад. 2-1 1931 Искључен ради сцабог успјеха у наупи 2-11931 Искљ. ради слабог успј. у науци 25-ХН-ЗО Искључев ради слабог успјеха у науци 2-11931 Искључен ради слабог успј. у науци 14-IV 1931 Попгго je пао на попр. испиту от. кући 20-1Х-30 Није ни ступио у конвикт Искључеа ради слабог уснјеха у науци 2-11931 Није наступио у конвикт јер je пао на попр. испиту Својевољно напустио конвикт 2-Х1 1930 Искључен ради слабог успјеха у науци 2-1 1931 Искључен ради слабог успј.унауци 14-IV 1931 Искључен ради слабог усиј. у науци 14-IV 1931 Искључен ради слабог успјеха у науци 2-1 1931 Искључео ради слабог успј. у науци 14-IV 1931 Премјештен у БихаК Није ни наступио Отишао куКи ње 3-Х 1930 Искључен ради слабог успј. унауди 14-IV 1931 Искључен ради слабог успјеха у науци 2-11931 Искључен ради слабог успј. унауци 14-IV 1931 339 �Списак питомаца Гајретова конвикта у Тузли Име оца, мајке или скрбника Арнаутовић Џемил Арнаутовић Шефко Балић Абдулах Башовић Алија Борић Мухамед Бугрић Заим Церибашић Хасан Ђефо Салих Гимн. Занат. Тргов. Гимн. Занат. 340 БилеКе БилеИе Град Пријепоље Мрк. Град Пурачич 6. Шамац Ливно Примједба T om. Мостар Ћемаловић Џахид Ћамо Алија Ћизмић Ешреф Дегирменуић Рефик Дрнда Хасан Гачић Едхем Грабонић Реуф Градашчевић Алија Градашчевић Хусејин Хасанбеговић Шефкија Јусуфовић Ризах Јусуфовић Едхем Хусаковић Ибрахим Ибрахимагић Мехмед Ибрахимпашић Ис\ак Кадић Салих Кањић Рамиз Китовница ХамДцЈа Конџић Халим Љубовић Шемоудин Мусемић Хајрудин Мујезиновнћ Шефкија Чаушевић Мустафа Медић Хусејин Муфтић Исмет Мулабегови^ Махмуд Мујић Февзија Мујкић Мухарем Мурадбеговић Мидхат Муминагић Ибрахим Реџић Мехмед Рашидкадић МехМед Селман Касим Салихбеговић Екрем Смајлбеговић Мурат Соко Хилмија Спахалић Сафвет Сулејманпашић Назиф Османовић Пашага Танович Фадил Ћамил Ајиша Ахмед Махмуд Мустафа Хасан Салих Хасаи Мјесто боравишта Б. Шамац Олово 24-ХП 1930 искључен ради слабог успјеха 10-! 1931 вратио се у Мостар 16-1V 1931 отишао у војску у Мосгар Премјештен у СараЈево 10-Х1 1930 Заиат. Гимн. Занат. Гимн. Занат. Мрк. Град Бос. Шамац Сарајево Хан Комп. В. Власенице 'Гешањ Горњи Вакуф Т. Гранска СмолуКај Тешањ Зеница (Гора) Олово Зворник Зворник Зворник Јања Зворник Модрич Мрк. Град Градачац Дервента Стари Мајдан Зелина(Грачан) Градачац Чапљина Атмачики (Биј) Горажде Которварош riypa4Hh Тешањ Б. Градишка Брчко Бугојно Пурачић Какањ 24-Х11 1930 искључен ради слабог успјеха 24-ХН 1930 искључен ради слабог успјеха 24-ХН 193) искључен ради слабог усцјеха 24-ХН 1930 иокључен раци слабог успјеха 31-111 иступио no приволи оца �Списак питомаца Гајретова конвикта у Плевљу а& Име и презиме Биљаловић Хасан Бојковић Стојан Дорић Шефшс Фазлић Енвер Хаџисмајиловић Медо Хоџић Сабит Тафро Нурија Велетовац Хасан Акијевић Мустафа Ћатовић Мехмед Фелаховић Тафил Халиловић Мустафа Кријештарац Хамид Радончић Салвх Реџепагић Малић Султановић Рагиб Ајановић Ремзија Ајетовић Едхем Ченгић Вејз Ченгић Алмас Хаџајлић Елко Хуршидовић Дурмиш Фетахагић Ахмед Прљача Џемајил Акифовић Хасан Бегић Шућро Дабарџић Садик ЈБубовић Миралем Влаховљак СмајоЈ Заимовић Хамдија Авдагић Ханефија Бахтијаревић Исмет Рамизовић Халил Бучан Реџо Муловић Хуснија Име оца, мајке или скрбника Биљаловић Исмајил Младен Емина Мурат Мухамед Лутфија Мухамед Мејра Велијевић Разнија Фатовић Јакуб Фелаховић Рустен Халил Ђуле Аљо Хусејин Хилмо Ајановић Рагиб Прекић Адем Омер Јусуф Муле Хуршид Рамадан Сејфо Акиф Сулејмав Добарџић Ибрахим Љубовић Шефкија' Абдулах Мухамед Хасан Шухрета Рамизовић Шабо Vll-6 Исо Vill-6 Муловић Смајил Нјесто боравишта Примједба Скопље Урошевац Рудо Миоче (Вишегр.) Плевље Скопл.е Фоча Велетово (Виш.) Бис. (В. Неготин) Сјеница Маоче (Плевље) Штиц Битине (Плевл>е) Гусиње Плав Чајниче Потпећи (Плев) Гњилане Потпећи (Плев.) Потпећи (Илев.) Лозниаа (Биј. П.' Пусто Село (.Пр.) Високо 2-Х1 1931 својевољно Штип напустио интернат Нова Варош Бијело Поље Сутаоморе Пријеноље Бијело Поље 26.1Х 1930 својевољно Фоча напустао интернат Београд Пећи Губавче(Б.Поље) Искљ. рвјешењем Гл. Плевље Одб. Гајр. у Сарајеву зи �Spisak đaka m uslimana koji su van Gajretova šegrtskog doma n a m ie š te n iu l9 3 0 /3 1 god, na zanate i trgovjnu Namješten godine 27. 3. 1930 1. 7. 1930 2. 7. 1930 17. 8 1930 19. 8. 1930 19. 8. 1930 21. 8. 1930 5. 9. 1930 5. 9. 1930 5. 0. 1930 5. 9. 1930 5. 9. 1930 5. 10. 1930 11. 10. 1930 12. 10. 1930 15. 10. 1930 21. 10. 1930 21. 10. 1930 22. 10. 19,0 23. 10. 1930 •Љ. 10. 1930 25. 10. 1930 28. 10. 1930 28. 10. 1930 30. 10. 1930 31. 10. 1930 2. 11. 1930 2. 11, 1930 4. 11. 1930 4. 11. 1930 4. 11. 1930 5. 11. 1930 12. 11. 1930 12 11. 1930 12. 11. 1930 12. 11. 1930 12. 11. 1930 20. 11. 1930 23. 11. 1930 23. 11. 1930 23. 11. 1930 28. 11. 1930 29. 11. 1930 14. 12 1930 21. 12. 1930 6. 1. 1931 22. 1. 1931 25. 1. 1931 27. 1. 1931 31. 1. 1931 19. 2. 1931 27. 3. 1931 27. 3. 1931 27. 3. 1931 28. 3. 1931 342 Prezime i ime Alibegović Alija Imamović Ahmed Ibrahimović H. Alil Hadžiavdić Xilmo Karahodžić Sulejman Bečirspahić Husnija Džemat Fehim Murselović Asim Salihović Ferhat Alagić Emin Mehikić Salih Begić Nusret Ključanin Omer Hećimović Suljo Užikić Rizah Imbrahimpašić Mahmut Sofić Mahmut Mehmić Ibrišim Meš ć Asim Mahmić Šefko Maslić Hasan Muminagić Midhat Dupanović Mehmed Mujić Muharem ■Mistrić Mehmed Hadžisejdić Zajim Sehić Ramiz Imamović Ale Alagić Reuf Mehmedbašić Esad Alikadić Sulejman Omerćehajić Alija Hozdić Mehmed Dizdarević Hasib Beširević Muhamed Burzić Ibrahim Kavara Abdurahman Alibegović Mehmedalija Dedić H. Fehim Gušić Hasan Mesihović Safet Kapetanović Sadik Pašalić Ismet Mahmutovlć Mujo Junuzović Abdulah Hadžović Alija Huskić Vejsil Alijanović Hasan Oautbegović llijas Karabegović Alija Ajanović Sulejman Havić Nezir Dedić Sabrija Hozdić Džemil Mizić Hamid Uli 1 Mjesto i pošta odakle je Janja iioboj Kakanj Žirovnica Rostuša Trstenci Derventa Prozor Koraj Brčko Vitina Gradačac Odžak Ripač Bihać Maglaj Ulišnjak Maglaj Kladanj Ulišnjak Maglaj Prozor Ripač Bihać Ripač Bihać Ključ Renovica Prača Ključ Kotor Varoš Sanski Most Mostar Seonica Ostrožac Otoka Ostrožac Cazin Čapljina Janja Modriča Modriča Dretelj Čapljina Fočitelj Čapljina Bos. Krupa Lukavac Tur. Lukavac Donji Vakuf Konjic Kronz. Majdan B. Luka Bos. Otoka Duga Prozor Modriča Tešanj Bos. Kobaš Bos. Kobaš Bos. Kobaš Sisak Struka na koju je smješten instalater vodovoda obućar berber trg. mješ. obućar krojač. moler i farbar trgovac manufak. krojač trgovac mješ. karučar i lakirer obućar trgovac manufak. limar stolar trgovac mješ. stolar trgovac mješ. obućar obućar trgovac manufak. eolar papučar i obućar trgovac mješ. kovač krojač obućar štampar stolar zubo tehničar trgovac cipela kolar kolar kazandžija trgovac kol. stolar kovač obućar berber trgovac kol. bravar limar tapetar fabrika vun. tkanina krojač štriker obućar trgovac manufak. livničaar trgovac gvožd. električar obućar trgovac gal. poelastičar limar i bravar �Broj pitomaca-ica krajem školske godine 1930-31 po školama 343 �M jesni o d b o ri i povjerenici G a jre ia U prošloj godini društvene organizacije djelvoali su u slijedećim mjestima: Agošt (srez Giljani): povjerenik Salih Fejzulahović Aladinići (srez Stolac): povjerenica Zejna Meliić Arslanagića Most (srez Trebinje): povjerenik Asim Arslanagić Avtovac (srez Gacko): Mjesni odbor: Arifaga Hasanbegović, Zećo Pašić, Sajto Pašić, Šerif Hasanbegović, Zejnil M. Pašić. Mutno Hasanbegović. Sabit Brković, Camil Pašić, Mustafa Pašić i Džemal Hasanbegović Babino (srez Zenica): povjerenik Nezir ef. Pašalić Babuš (srez Nerodinski)/; povjerenik Mejaz Vejsilović Banovići (sre Tuzla): povierenik Šaban Mujkić Banjaluka: (muški Mjesni odbor): Ing. Suljaga Salihagić, Dr. Ejub Mujezinović, Kemal Hadžiomerspahić, Bećir Galijašević, prof. Naim Cejvan, Asim JSkopIjak, Adil Bukić, Mustafa ef. Mujezinović, Uzoir Biser i Šerif Šotrić. Banjaluka: (ženski Mjesni odibor): Fatima Đumrukčić, Duda Bekić, Emina Muhurdarević, ^Jazifa Kovačević, Olga Kasalović, Tifa Kajtaz. Senija Dizdarević, Ifakat Salihagić, Hasnija Džinić i Ifeta Kulenović Ј/ Barakli (srez Strumica)s povjerenik Sejfulah Ahmetanović (z. p. Valandovo) Berisaljći (srez Kladanj): povjerenik Ismet Karić Bihać (muški Mjesni odbor): Osman Redžić. Esad Softić, Sulejman Redžić, Božo Botić, Nazif Salihodžić, Abdulah Vehabović i Nurija Midžić Bihać (ženski Mjesni odbori: Saida Redžić, Đula Mi­ džić, Hafija Krupić, Sejida Redžić. Fatima Saračević, Ajiša Redžić i Rasema Zjakić Bijeljina (muški Mjesni odbor): Muhamedbeg Preljubović, Ibrahimaga Husbić, Halil ef- Hujdurović, Ali ef. Aliefendić, Ibrahim ef. Dautović. Ali ef. H. Mehmedagić, H. Muratbeg Pašić, Aleksandar Rajković, Mehmedbeg Fidahić i Hamid ef. Imamović Bijeljina (ženski Mjesni odbor) Bijelo Polje (Mjesni odbor): Murat Burdžović, Jovo Lazarević, A. Pantazijević, Mulo Muzurović, Ibrahim Dobardžić, M. Hatić. Camil Hota, Šemsudin Zečetić, Abazbeg Zejnilović i Aleksandar Crnojević. Bileća (Mjesn odbor): Dr. Salih Omerhodžić, Salih DrIjević, Murat Isović. Fehim Babović. Camil Arnautović, Obren Ivković, Šaćir Isović. Omer Halilhodžić Bioštica (srez Kladanj): pvjerenik Melimed Mešić Bitolj (Mjesni odbor): Milivoje Momčilović, Fahrudm Demirović, Dimitrije Prenović. Kemal Ismail, Hasan Hamdi, Husein Talat, Jovan Datlić, Akif Alijević Bi volje Brdo (srez Mostar) povjerenik: Hasan ef. Kebo Blagaj (srez Mostar) Mjesni odbor: Mustafa Leho, Abdaga Džankić, Ibrahim Ajanović, Ibrahim Drljević, Alija Krpo, Melio Kamerič, Omer Husagić, Alil>eg Velagić, Omer Obad i Avdo Memić Blatnica (srez Tcšanj): povjerenik Mustafa Fetahagić Bljačka opština (srez Vranište) povjerenik: Đuro Backović Borac (srez Gacko): povjerenik Alija Logo Bos. Brod (srez Derventa.Mjesni odbor): Dr. Kasim Dill>erović, Mchaga Hadžisejdić, Hilmija Hadžić, 344 Ismet Hadžiagić, Faik Hadžiagić. Fehim ef. Rizvić, Sabit Mujkanović. Sejid Bajramović, Muhamed Bičakčić i Halim Cubić . Bos Dubica (Mjesni odl>or): Hasim Jahić, Milan Pra’štalo, Vejsil Drljačić, Abdulahbeg Cerić, Mehmed Tihić’, Muharem Mašić. Uzeir Pezić Bos- Dubočac (srez Derventa): povjerenik Agan SinaBos.n Gradiška (Mjesni odbor): Mehmcd Sokol, Hasan Bećirović, Safet Kapetanović, Avdo Dubičanac, Veselili Gvojić, Vladimir Malić, Kasim Džumhur, Avdo Buzaljko, Mehaga Muhurdarević i Edhein Husejinović Bos. Kobaš (srez Prnjavor. Mjesni odbor): Dr. Hamdija Bravo, Rizabeg Alibegović, Orhan Kapetanović, Husein ef. Hurcmović, Mehaga Dizdarević, Petar Đekić, Hrusto Alibegović, Mustafa Kapetanović, Josip Marek i Darnjan Đurica Bos. Kostajnica (srez Bos- Dubica, Mjesni odbor): Meh­ med Tihić, M. Alija Arnautović. Rajko Karan, Du­ šan Roknić, Idriz Aganović, Mehmed Valjevac, Še^rif Begić, Hasan ef. Muratović, Mirko Pavić i Mi­ lan Đorđević Bos. Krupa (Mjesni odbor>: Ahmet Šehić. Bošiko Zeljković. Murat Šuvalić, Ferida Pašalić, Abdurahman Alešević, Emin Tirić, Smajil Biščević, -Osman Kabiljagić, Hasan Mesić i Luka Semić Bos. Novi (povjerenik): Melimed ef. Ibišević; povjere­ nica Tahira Cerić Bos. Otoka srez Bos. Krupa): povjerenik Alija Herce­ govac Bos. Petrovac (Mjesni odbor): Sulejman Jakupović, Alija Hujić, Jahija Kulenović, Teofik Šehić, Arif Hromalić, Meho Hujić, Ibro Kulenović, Muharem Vajizović, Munib Haznadarević i Hamdija Kereу [1 novic- f Bos. Šamac (Mjesni odbor): Dr. Džafer Mehmedagić, Ali Riza Salihović. Mustafa H. Alibegović, Muha­ rem H. Jusufović i Mujaga Repičić Bratunac (srez Srebrenica) povjerenik: Abid ef. Đozić Brčko (Muški Mjesni odbor): Abdaga Kučukalić, Galib Trebinjčić, Mehaga Kantardžić, Galib Trebinjčić, Ibrahim ef. Hadžić, Smajil H. Mehmedagić, Smajil ef. Alijagić Brčko (Ženski Mjesni odbor): Emina Kantardžić, Razija H. Mehmedagić, Paša Mehmedagić, Mesrura Kučukalić, Efendinica Trebinjčević, Zineta Gavranović, Pemba Hadžialiagić, Sadija Zeljković, Ilduza Salihbegović, Nafija Kučukalić Brekovica (srez Bihać) povjerenik: Dulaga Dedić Breza (srez Visoko) (Mjesni odbor)/: Camil Karahodžić, Osman Herco, Junuz Tanović, Omer Dinarević, Ismet Suljić, Suljo Silajdžić, Meho Silajdžić, Ham­ dija Mandić, Arif Herco i Lutvaga Maratević Brka (srez Brčko) povjerenik: Dervić Dervišević Brnjevica (Inedol, Bos. Svinjar) povjerenik: Hf. Mu­ stafa Hodžić Brnjica (srez Zenica) povjerenik: Salih ef. Kobiilica Bf°d (srez Vranište) (Mjesni odibor): Abaz Ismailović, Mehmed Sulejmanović. Živko M. Ristić, Selman Hasanović, Abidin Ejubović, Musa Hajrudinović, Vehbija Rašidović. Ismail Kainberović, Miloš Krgović i Dimitrije Pribić �Brodarevo (srez Prijepolje) (Mjesni odbor): Sulejman Saliholivić, Aziz Šehović, Lutfija Ćengić, Šerif Zindović, Hrusten Kriještorac. Todor Lazović, Huso Špiritović i Nazif Bećirović Brodosavačka opština (srez Vranište) povjerenik: Radosav Vuković Brutska opština (srez Vranište) povjerenik: Mustafa Elmaz Bučanska opština (srez Vranište) povjerenik: Velija Džemail Budimlić-Japra (srez San. Most) povjerenik: Sadija Softić Bugojno (Mjesni odbor)(: Ahmed Sadiković, Ibrahim Hadžiahmetovič, Muliamed Mutevelić, Muhamed Ždralović, Sadija Nikšić, Redžep Hegić, Ibrahim Karadža, Ahmetaga Brsto. Stevo Vifcić i Hamdija Mutevelić Bukinie (srez Tuzla) povjerenik Ferhatbeg Azabagić Buna (srez Mostar) povjerenik: Ismet Alikalfić Busovača (srez Fojnica) povjerenik: Abdul-Fetah Melimedagić Bužim (srez Fojnica) povjerenik: Ibrahim Mus'afić Bo!/?nička opština (srez Plevlje) povjerenici: M-rko" Mitrović. Osman Kubur. Hasan Vlahovljak, Omer hodža Hamzić, Mitar Stojić, Šemso Plakalo, Novica Drobnjak, Ferhato^marić,' Ibrahim ef. Miljevina i Suljo Deljković Bukcvačka opština (srez Plevlje) povjerenici: Hakibcg Bavčić, Kasim Stovrag- Aziz Bavčić.Jakup Močević. Derviš ef. 'Kožo, Ejuljeg -Bavčić, Derviš Hadžaltć i Ibrahim ef. Šljivo' Carevo Selo (srez Štip) (Mjesni odibor): Ćazim Halid, Risto Zlatković, Melujied-Nuri Alijević, Svetozar Pekić Mahmud Ališan. Emin Omcrović Careva Ćuprija (srez Kladanj) povjerenik: Mehmed ef. Hadrovtć Cazin (povjerenik): Hasan Toromamović; (povjerenica): Hasiba Bilal Čajniče (Mjesni odbori: Nedžibeg Prašo, Nikola Bokar. Mustafa Sarajlić. Edhem Smajlović, Jbro Mušanović, Hamidbeg Herenda, Hifzibeg Rašćić, Boris Kosov, Ismet Ajanović. EdJiem Velić Čapljina: (srez Stolac) (Mjesni odbor): Ahmedaga Kapetanović, Nikola Princip. Hamza Fejić. Fazlija Ćihcr, Omer Šehović, Smajil Bostandžić, Hadžo Sal­ do. Salili Kazazić. Izet Zvizdić, Husein BegićČelić (srez Brčko) povjerenik: Ahmed Sulejmanović Čelinac (srez Banjaluka) povjerenik: Selim Šabanović Cidi (srez Kladanj) povjerenik: Atif Bubić Derventa (Muški mjesni): Esadbeg Altbegović, Omeraga Udžvarlić, Salili ef. Đozić, Mustafa Tirić, Ham­ dija Drljević, Šemsibeg Abdulahefendić i Hamdija Elezović Derventa (Ženski mjesni odbor): Emira Alibegović, Me­ liriđana Kulenović. Tajiba Bećirović, Razija Tirić, Paša iHusedžinović, Bahrija Smailbegović, aćira Ali­ begović Alija Tirić, Džemila Selić i Ema Agić Doboj (srnz Tešanj) (Mjesni odbor): Ibrahim Mujičić, Džaferbeg Dautbegović, Ibrahim Dkiić, Abdulgani ef. Oanibegović, Ibrahim Beljić i Husein Avdić Dcbrljin povjerenik: Hilmija Subašić Dobrnja (srez Tuzla) povjerenik): Redžep ef. Mujkić Dogladina (srez Zenica) povjerenik: Ćamil ef. Gračić Donja Drežnica (srez Mostar) povjerenik: Hasan ef. Polić Donii Vakul (srez Bugojno) (Mjesni odbor): Ш. Mustafa Basara, Smajil Tupara, Smajil Verem, Osman 1. ■Trto, Nurija Cero, Mustafa Bioldžić, H. Omer Omeragić Donji Zalukovik (srez Vlasenica) povjerenik; Omer iBerbić Domanovjči (srez Stolac) (Mjesni odbor): Huscjin Muratbegović, Ćamilaga Šehović, Hajdar Lizde, Mu­ stafa Koso, Ibro Hasić, Mujaga Hasić, Alimet Lizde i Mujo Hajrović Dcrfulija (sv- Nikola) povjerenik: Mustafa Čamdžić Dubrave Turske (srez Bos. Gradiška) (Mjesni odbor): Nedžib Ćatak, Mehmed Hatić, Salih Šehović. Muio Cimiratić, Smajil Mulalić, Emin Fauković, Mujo Numanović, Bećir Kovačević, Ibro Rizvanović, Juso Raković i Osman Lović Fatnica (srez Bileća) povjerenik: Tale Zilić Foča (Mjesni odbor): Salih Hasić. Hasan Ljubunčdć, Mu­ hamed Muftić, Dobrilo Mazić, Muhamed Avdagić, Muhamed Zulfikarpašić, Edhem Hatibović, Arif Arslanagić, Ahmed Trhulj i Alija Selin’ović Fojnica k/K. (Mjesni odbor): Svetozar Brkanović, Munib Buljina. Hasan Čavdar. Muhamed Salihagić, Ib­ rahim ‘Borić, Šefkija Dizdarević i Derviš Sal'hagić Gacko (Mjesni odbor). Šefkija Muftić, Ahmet Ćamrara, Bešir Pašić, Hamdija Hrustanoić, Adem Šaković, Zaim Baković, Zićrija Omeragić, Hasan Šaković, Meho Nurković i Osman Zvizdić Glamoć povjerenik: Salih Gasal Glzsnac—Novoseoci (srez Rogatica) povjereneik: Ća­ mil ef. Karić Ciljani (Mjesni odbor): Jusuf Zija H. Jakufoović, Adeui Prekić, Božidar Marković. Sulejman Agušević, Ilija Nešićt Mehmed |H. Šabiiević Godijevo (opšt. Slatina, srez Foča) povjereneik: M. Šuvalija Goražde (srez Čajniče) (Mjesni odbor): Omer Begović, Osman Rašidkadić. Salih Omeragić, Mustafa Ka­ menica, Nurija Harlač, Ahmet Bešlija, Alija Fazlagić, Hajro Borovac i Akif Sijerčić Gor. Drežnica (srez Mostar) povjerenik: Jusuf Beglerović Gor. Rahić (srez Brčko) (Mjesni odbor): Halimaga Kasumagić, Omer Čevro, Sokol Hercegovac, Hasan Hasanbegović. Meho Islamović, Ahmet Atlć, Bećir Delić, H. Husejin Halilović, Selmo Lević i Hasib Ibrić Gor. Tuzla (srez Tuzla) (Mjesni odbor): Neziraga H. Mehmedović. Abdulah Saračević, Abdurahman Kušljugić, Jusuf Šehović. Hajrudin H. Mehmedović, Džemii Demirovič, Bećir Šehović, Rašid Bruljić i Mujaga H. Mujagić _ Cor. Vakuf (srej Bugojno) (Mjesni odbor): Sulejman Gavranović, Husein Hadžiabdić. Mehmed Čalkić, Halisbeg Teskeredžić, Ahmet Haračić, Mustafa Gekić, Rešid Kirlić, Ahmet Pašić, Ahmet Mujčić i Ante Vilić Gor. Zenica (srez Zenica) (Mjesni odbori Husein Pašanbegovič, Osmanaga Durino, Abdulah Alispaliić, Redžep Pjanić, Osman Đulić, Agan Bjeloglavić, Avdo Šuvalić. Resko Pašanbegović, Rasim Alispahić i Bajro Đulić. Gračanica (Muški mjesni odbor): Asim Alikalfić, Mu­ stafa Žiško, Šemso Mujačić, Abdurahman Mulabećirović i Husein Džaferović 345 �Gračanica (Ženski mjesni odbor): Fatiha Alikalfić, Aza Vejzagić, Šemsa Kurtagić, Zulejka Žiško, Ljubica Nikolić, Danica Žokalj, Emina Halilbegović, Asim Alikalfić, Hamid Vejzagić i Adil Kadić Gračanica (srez Visoko) povjerenik: Husejin Hajrić Gradačac (Muški mjesni odbor): Izetbeg Jahić, Ibrahim Topčagić, Šefik Dizdar, Petar Lukić, Alija Šakić, Husein Kopdžić, Džemal Tufekčić, Košta Matijašević, Sadik Mulahaliilović i Mustafa Haseljić Gradačac (Ženski mjesni odbor): Šamija Jahić, Pcrnba Imamović, Hatidža Ćišić, Razija Nezić, Đul-Esma Šakić, Fija Gradaščević, Rašida Nezić, MukelefaŠeremet. Esma Gradaščević i Arifa Čelik Gradišće (srez Zenica) povjerenik: Muhamed ef. Cerim Gurd'ći (srez Kladanj) povjerenik: Zildžo Gurda Đakovica povjereneik: Ibrahim Palaska Hadri (srez Kladanj) povjerenik): Hamid ef Hadar Han-Pijesak (srez Vlasenica) povjerenik: Stevo Todorović Hisardžik (srez Prijepolje) povjerenik: Sulejman ef. Pačaris Hrušti (srez Nevesinje) (Mjesni odbor): Salko Kaoić, Salko Krpo, Rašid Merzić, Meho Merzić, Ibro Šendro, 'Bešir Kajan. Selim Čopelj, Selim Eminovlć, Me­ ho Kasumović i Salko Pajević Ilijaš (sirez Sarajevo) (Mjesni odbor);: Haf. Husein Ekić, Milan Petrović, Krešimir Kuraja, Nenad Nikolić, Uroš Popić, Hamid Mašić, Mujo Đervišević, Mijat Kuraja, Zulfo OmerdgićH Vinko Larise Jajce (Muški mjesni odbor): Mehmedbeg Kapetanović, Smajil H. Osmanović. Ibrahim Kršlak. Derviš Mu laomerović. Salih'Sa'rač, Akif Muzur, Cedomir Katić, Edliem Ibrahimkadić, Mustafa Agić i Bećir Hadžalić Jajce povjerenica: Safija Softić Jakeš (srez Derventa) povjerenici: Bego Zahirović i Atif Zahirović Janfa (srez Bijeljina) Mjesni odibor): Muharem Cemerlić, Simo Lazić. Osman Gruhonjić, Ahmet Alibegović, Hamza Coralić, Mehaga Musemić, Emin Tuzlak, Aleksa Stanković, Nikola Petrović i Hasan Huremović Jeleč (srez Foča) povjerenik: Avdija Kazazić Jezero (srez Jajce) povjerenikl: Ahmed Aganović Jošanica (srez Foča) povjerenik: Salih ef. Dreca Kačanik (srez Kačanički) povjerenik: Abdulah Ha'anović Kakanj-Doboi (srez Visoko) (Mjesni odbor): Huseinbeg Jašarspahić. Mujo Kulović, Mustafa iDogladović. Ago Mujagić, Ahmet Kulović, Šalim Merdanović, Mu­ stafa Kozlo, Ismet Imamović, Lutvibeg Caluk i Ali­ ja Goga Kakanj-Zgošća (srez Visoko) (Mjesni odbor): Mustafa Mulić, Mehaga Neimarlija. Hajrudin Prolić, Ahmet ef- Dervić, Husein Blijnović, Zulfo Prolić. Nazif Đokić. Salih ef. Alajbegović, Ibrahim Ganibegović i Zulfo Halbadžić Kalinovik (srez Foča) (Mjesni odbor): sa Prosvjetom Kalesija (z. p. Tuzla, srez Zvomik) (Mjesni odbor): Os­ man Gazibegović. Avdo Hrustić, Naim Pašić, Ha­ san Hadžić. Mustafa Gazibegović, Alija Ključanin, Omer Pjanić, Hasan Hadžić, Smajil Imamović i Smail Mehmedović Kamen-Grad (srez San. Most) povjerenik: Agan Badniević Karblncl (srez Štip) (Mjesni odbor): Stanoje Nedeljkovlć, Malimut Ibrahimović, Jovan Koščanin, Mustafa 346 Fazlijević, Ahmed Eminović. Ahmed Ibrahimović, Sejfulah RedžepoviS, Husein Mustafović i Demir Mehmedović н c Kasapović (srez Travnik) povjerenik: Haf. Salih Hamzić Kičevo (srez Kičevski) povjerenik: Ismet Uzunović Kladanl (Mjesni odbor): Tajib Đozić. Avdasa Hasić, Ibrahim Gonđić. Sefkija Camdžic. Avdo Memišasić, Rifat Hasić. Ejab Čamdžić, Mehmedalija Smajlović, Mumin ef. Šarić i Mehmed ef. Đozić Kladnlca (srez Sjenica) povjerenik: Omer M. Ibrović Ključ (Mjesni odbor): Osman Besanović. Smajil iBojić, Hiknija Omanović. Sulejman Filipović, Vejsil Karahafizović, Sulejman Badić. Ibrahim Seremet, Jasimbeg Alibegović. Husnija Filipović i Sulejman Handžić Ključ povjernica: Side h. 'Filipovic Knežina: (srez’ Vlasenica) (Mjesni odbor): Millvoje Jeftić, Osman Bećar, Vojislav Dimić, Husein Tihić, Ha­ san Imamović. Hajdar Sarajlić i Milovan Radić Kcčane povjerenik: Milosav Đorđević Komoran (srez Miloševski) (Mjesni odbor): Mahmut Rapčanin, Dervo Bašović. Zaim Bjelaka, Hadžo Bjelaka, Savo Dulović, Husein Rapčanin, Jusuf Rapčanain, Budimir Pirić, Rašid Nuković i Šaban Ko­ zica Konjic (Mjesni odbor): Eminbeg Begtašević, Ibrahim Gavranović. Junuz Vajzović, Hasan Kurspahić, Kasrm Kosovac. Atif Dizdarević, Avdo Sofo, Nezir Nalbantić. Abdurahman Sadiković i Uzeir Hadžalić Koraj (srez Biieljina) (Mjesni odborV. Sakib Agić, Ab­ durahman Caušević. Džemal Azabagić, Muharemaga Salihagić, Dušan Jovanović, Hasan Begić, Redlžep Muharemović, Faik Begić, Aliaga Begić i Drago Jović Kosov. Mitrovica (Mjesni odbor): Rade Vasiljević, Mi­ roslav Kostić, Omer Cobrić, Sulejman Haznadarević, H. Rašid Tvrdković, brahimaga Čerkez, Mustajbeg Boljetinac, Isak Koen, Šaban Colaković i Alija Kadragić Kosovačka opština (srez Vranište) povjerenik: Fejzo Ramadan Kotorsko (srez Derventa) (Mjesni odbor): Agan ef. Sinanović Muhamed Huskić. Kasim Hrnčić, Muharem Pujagić, Hugo Hlubna, Suljo Hodžić, Sulejman Duraković, Alija Alagić, Ramo Halilović i Vaso Miljkanović Kotor-Varoš povjerenik: Hafiz Husein Tabaković Kozarac (srez Prijedor) (Mjesni odbor): Adem Balić, Muharem Midžić, Bećir Balagić, Ibrahim Ključanin, (zet Prusac. Husein Cerić, Ibrahim Arifagić. Galib Osmanagić, Husein Tadžić i Suleman Bešić Kozarac (Ženski mjesni odbor): Zumreta Dedić, Azemina Šerić, Slavka Banjac, Olga Jovanović, Radija Cerić. Ešrefa Midžić i Zumra Balić Kozluk (srez Zvomik) povjerenik: Abdulah ef. Banjanović Kralupl (z. p. Visoko) povjereneik: Sulejman Čović Kralj. Sutjeska (srez Visoko) povjerenik Jusuf Šarac Kreka (srez Tuzla) (Mjesni odborll: Ing. Ibrahim Šaćiragić, Risto Dukić, Muhamed Selesković, Franjo Smolej Rudolf Krem, Konstantin Kuhanek, Hasan Omazić, Mustafa Kurbašić, Franjo Beler i Ludvig Hoge Kreka-Solara (srez Tuzla) (Mjesni odbor): Ahmed D/amblć, Mujo Suljatović, Abdurahman H. Pecić, Mehmed Horozić, Salko Omazić, Nuraga Citić, Adem �Smajić, Drago Stefanović—Džikić, Ragib Hajdarpović, Velija Idrizović, Dragutin Martinović, Nuhodžić i Hašim Bećirović hija Osmanović i Asim Ademović Krupan] (Mjesni odbor): Mlllanovci (srez Tešanj) povjerenik: Arifhodža OmerKula Fazlaglić (srez Gacko) povjerenik: Ibrahim Mujebašić zinović Miljevići (srez Kladianj) povjerenik: Ibrahim ef. Dedić Kulen Vakuf (srez Bos. Petrovac) povjerenik: Atif Za- Mioče-Uvac (srez Višegrad) Mjesni odborf; Šahin Ejumetica bović, Arif Bahtović, Murat Fazlić, Hamid LagumKumanovo povjernici: Azem Latifović i Ramadan Selidžija, Šahin Cizmić. Redžo Hasečić, Ibro Mahić, mović Bekir Lagumdžija, Dedo Bahtović i Džafo Hadžić Kupres (srez Bugojno) (Mjesni odbor): Sabit Mandžuka, Meljačka opština (srez Plevlje) povjerenici: Jusuf ef. Nazif Heljić, Kasim Kadić, Salih Huseinbegović, MuMašović, Šaho Švuka, Bejto Kubur, Ajdin Dizdar, nib Mandžuka, Ahmet Bisić, Bećir Ali, Ahmet HuAlija Muhović, H. Husein ef. Hamić seinbegović, Simo Radović i Ale Ć. Mandžuka Modrič (srez Gradačac) Mjesni odbor: Muhamed HaKuršovačka opština (srez Vramšte) povjerenik: Dragu­ džialiagić, Hasan iHadžialibegović, Hilmo Karabetin Terzić gović, Alija Čauševiš, Osman Abazbegović, Hf. Lastva (srez Trebinje) (Mjesni odbor): Ibrahim SalkoMuhamed Spužić, Ibro Ganibegović, Husref Agavić, Sadik Ćerimagić, Kasim Demirović, Murat Kranović, Omer Mehiić, Seid Šahmaz i Jovo Blagović, Suljo Duraković, Sadik Bećirović, Halid Begojević vić, Šaćir Salković, Ago šehović i Ahmet Hadži- Modrič (povjerenica): Ifeta Tahmaz mahović Mostar (Muški mjesni odbor): H. Ibrahim Slipičević, Lipnica (srez Tuzla) povjerenik: iMašo Kovačević Salih Ćišić, iHusnija Kurt, Mustafa Alikalfić, Ali ef. Lisičići (srez Konjic) povjerniM: Hidajet M. Drače Velić, Hasan Cišić, Vehbija (Imamović, Ahmet Lišnfa (srez Prnjavor) povjernik: Hf. Salih ef. Sarajlić - Đikić, Sulejman Krpo i Mehmed Bukić Leskovac povjerenik: Dr. Seid Hromić Llvno (Muški mjesni odbor): Muharem Nikšić, Mustafa Mostar (Ženski mjesni odbor): S. Ćišić, N. Hadžić, Hajrija Kolaković, Fikreta BehMović, M. Mrkonjić, Mulalić, Nurija Dizdar, Salih Džendžo, Derviš МчFerdanija Jahić i I. Hadžiosmanović slić i Muharem Šeremet Mošćanica (srez Zenica) povjerenik: Hilmi ef. Imamović Livno (Ženski mjesni odbor): Nafija jjagpć, Azemina Latifić, Iza Brkić, Alija Nikšić, Đula Čupo, Binazija Mravlnjac (Goražde) Mjesni odbor: Hasan Muratspahić, Savo Marković, Meho Džebo, Auto Dra­ Jeleč i Rebija Piragić kula, Junuz Šiljak, Risto Delić, Ibrahim Pjano, Lokve (srez Stolac z. p- Domanovici) (Mjesni odbor): Kasim Čengić, Halil Tonjo i Numo Pozder Mehmed Aličić. Ćamil ZekiĆ," Muharem Šator, Alija Svinjar, Meho Sabljić, Mujaga Popovac, Omer Opi- Musići (srez Kladanj) povjerenik: Atif Sirćo jač, iKojo Mihić i Halil Sabljić Nadlnlći (srez Gacko) povjerenik: Abid Prguda Loznlca (Mjesni odbor): Lazar Nikolić, 'Osman Ikanović, Nemila (srez Zenica) Mjesni odbor!: Nezir H. Spahić, Alija Suljić. Maksim Mrainović, Avdija Vračić, Ali­ Mustafa Dedić, Hašim Halilović, Sinan Čolaković, ja Ikanović, Zaim Krcić. Huso Ikanović i Zivan Paić Mićo Mitrović, Mustafa Hađinić, Ko'sta Petroviić Lukavac Tur. (srez Tuzla) (Mjesni odbor): Himzo Hoi N. Ajanović džić, IKjaz Muhić, Abdulah Berbić, Fehim Bešlagić, Nevesinje (Mjesni odbor): Salih Pekušić, Derviš KoriNazif Redžić. Mehmed Mujčimović, Moho Askić, Sakut, Arif Čanović, Muhamed Balić, Alija Omerfet Ćehajić, Muharem Mašić i Ahmo Begič softić, Adem Begović, Josip Ram, Vojiin Vojinović, Ragib Muslibegović i Branko Popović Lukavica (srez Gračanica) (Mjesni odbor): Husein Curić. Hf. Mahmut Ćurić, Omer Mujkanović, Ibrahim Nova Kasaba (srez Vlasenica) povjerenik; Osmanaga Hadžić ef. Subašić, Atif AlihodŽić, Husein Omerović. Ibra­ him ef. 'Hodžić, Hf. Mehmed iDevelić, Muharem De- Novi Pazar (Mjesni odbor): Alibeg Begović, Hf. Hifzo Škrijelj, Asim Riđešić, Suljo Mekić, Salih Kamenvelić i Mustafa Ćosić čanin, Ahmet Daća, Mehmed Pećanin, Alija SaLiubija Is'. (srez Prijedor) povjerenik: Nail Bašić Iihović, Šaban Mekić i Nazim Kavraić Ljubmie (Mjesni odbor): Mustafa Serdarević, Pero HaNovo Selo (srez Tešanj) povjerenik: Sulejman Šeljmo mović. Aziz Serdarević, Mehmed Karabeg, Stanko Novaković. Boško Bijelić, Bećir Sarajlić, Alija Ser­ Novi Šeher (srez Žepče) povjerenik: Sejid Alispahić Nova Varoš (Mjesni odbor): Osman Hadžić, Franjo darević, Ilija Perić i Meho Grebo Vujić, Hajrudin H. Ilbrahiiimović, Ćamil Krcović, Ljuboviia n/D povjerenik: Joca Milosavljević Miša Subašić, Alija Bilalagić, Mustafa Turkušević, Ljubuškl (Muški mjesni odbor): Alija Orman. Mustafa Daut Bilalagić i Drago Brašanac Dizdarević, Derviš Mahić. Kasim ef. Sadiković, Mustafa Ćerimović, Sulejman Guiić, Abdulah ef. Odžak (srez Bugojno) Mjesni odbor: Mustafa Merdžanić. Mula ef. Imamović. Muhamedbeg SulejmanSadiković, Alija Mesihović i Atif Murniinaglć pašić, H. Mustafa Rustanpašić, Osmanaga KaduLjubuškl (Ženski mjesni odbor): Habrba Sadiković, Senić, Nurija Sejfić, Huseinbeg Fazlibegović nlija Mesihović, Zlata Ničetić, Sabira Gujić, Đutka Bukovac. Hađera Daupović, iNefisa Lalić. Zuhra Odžak (srez Derventa) Mjesni odbor: Huseinbeg Kapetanovlić, M. Kapetanović, Haf. Arif Džananović, Jakić. Mahbuba Gujić i Sejida Dizdarević. Sulejman Ramić, Nazif Hodižfić, Hilmo Karić, Maglaj (Mjesni odbor): Ibrahim Krzić. Muharem КтаKarlo Kirtenbauer, Ferhatbeg Kapetanović, M. A'i a jinić, M. Alija Lokmić. Ibrahrm Ćejvan, Mehmed Ademović i Dedo Delić Pašić. Fadil Muradbašić i Mustafa Kadribašić Mateiča (srez Žegligovski) (Mjesni odbor): Nedžib Ohrid (Mjesni odbor): Abdulah Demir-Salihović, Mu­ harem Bajraktarević, Šefik Zubera, Mura’đ Faiz, Osmanović. Đorđo DimitrijeVić. Blagoje Stefano­ Salih Mustafa, Jahja H. Rezak vić, Daut Zećirović, Abdulah Hebibović, N- Redže- 347 �Olovo (srez Kladnj) Mjesni odborj: Dr. Fuad Idrizbegović, Feliim Jamaković, Ramiz Imamović, Sahbaz Degirmendžić, Uzeir Kljaič, Marko Radulović, Zuhdija Jamaković. Halil Osmanagić, Mustafa Degirmendžić i Šime Rudelić Orahova (sraz B. Gradiška) Mjesni odbor: Sejfudin Kulaglić, Sulejman Bešić, Zaim Mašić, Omer Lelić, Aziz Dudaković. Vlado Sladojević, Božo Priča, Jako Kontić, Azija Sekić, Suljo Gabelić Orašje (srez Brčko) Mjesni odbor: Husejin Cehajić, Ibrahim H. Omerović. Ahmed Pačuković, Smajil Serezlić, Hasan Kadić, Sulejman H. lOinerović, Izet Cehajić, Zijah M. Spahić, Mustafa Rašidović i Alija Beširović Osatica (srez Srebrenica) povjerenik: Hasan Siručić Osova-Borike (srez Rogatica) Mjesni od'bor: Abdulali Mulić, Meliaga Oprašić, Mehmed Barlov, Hainid Mešanović, iNazif ‘Helić, Zaim Alić, Ahmed Užičanin, Nazif Oprašić, Abdija Setić, Abdija Tiro Ostrožac (srez Konjic) Mjesni odbor: Mustafa Ćurić, Omer Ćampara, Bećir Buturović, Ahmetaga Idri-, zović, Mujaga Ribić i Fetah Alikadić Oštrelj (srez Bos. Petrovac) Mjesni odbor: AVilhehn Griinner, ilng. Veiimjr Kos, Mehmed Havić, Rudolf Grolimann. Mate Mihajjević, Nikola Jungić, Joco VasiljeVić Ozren (srez Sarajevo) Mjesni' odbor: Ejubcg Šahinpašić, Bego Čelik,' Avdđ Fazlić, Atif Gljiva^ ćamil Ćehić, Rašid Šečić. Suljo Spahić, Atif Šabić, Atif Fazlić i Muharem Kahriman Pa‘e (srez Sarajevo) Mjesni odbor: Vejsil Hadžialić, Arifaga Ortaš, Dušan Novaković, Bećir Kotić, Hilmo Čengić, Rašid Kadrić, Fšref Pešović, Miloš Spahić, Ivan Raguz i Mehmed Medija Peć (Mjesni odbor): Nedžibeg Botić, Šerif Lihović, Ćamilbeg Crnoglavić, Radivoj Zonjić, Vejsil Kadić, Jovo H. Ristić, Savo Babović, Šerif Muftarević Pećigrad (srez Cazin) povjerenik: Sulejman Mušić Plav (Mjesni odbor): Tomo Spasojević, Radoš Rakuš, Redžepović Salih, H. Nušović. Doko Jokić, Sabati Redžepović, Simo Đorđević i Mula Husein Redže­ pović Plevlje (Mjesni odbor): Sait Surulis, Omerbeg Selmanović, Šukrija Muzurović, Muhamed H. Smajlović, Osmo Ćalović, Bećir Ljuhar, Ferid H. Atlagić, Svetomir Tadić, Sejfi ef. Šećerkadić i Faik Selmanović Počitei (srez Stolac) povjerenik: Muhamedaga Resulović Podgorica (povjerenici): Jakub Dervišević i Ahmet Hajdaragić Podzvizd (srez Bihać) povjerenik: Sulejman Sabljaković Pojska (srez Zenica) povjerenik: Osman ef. M. Spahić Pokoj (Bos. Brod) povjerenik: Musaga Hodžič Pcnijevka (srez Kladanj) povjerenik: Mehmed Imšir Potoci (srez Mostar) povjerenik: Derviš ef. Hodžić Požeplje (srez Rogatica) Mjesni odbotl; Ibrahim Bogunić, Hašim Gušić, Sejid-Alil)eg Sućeska, Huso Hadžić. Fmin Čardaković, Sahin Sućeska, Rado­ van Aleksić, Ibrahim Agić, Matija Marković Prača (srez Rogatica) Mjesni odbor: Muhamed Jaliić, Mušan Ahmctbegović. Meho Hota. Feliim Ahmetl)egović. Atif H. Muratović, Kasim Jahić, Zajko Koljanac, Đordo Cerovina, Sejfo Baručija i Bećir Muhović 348 Priboj (povjerenik): Zahir Prašo Prijedor (Mjesni odbor): Dr- Mehmed Hajrović, Hafizbeg Cikota, Mehmed Dračo. Hasan Karahodžić Dušan Živkovič. Ahmet Buturović, Šerif Hotić Muhamed Babić Prijedor (povjerenica): Asija Kavazović Prijepolje (Mjesni odbor): Mahmut Bašović. Latif pašanović. Ibrahim H. Avdić. Rašid Jusufagić, Bećir H. Hasanović, Jakša Bogdanović, Hasan Hanić, Salih Dlakić, Arif Skadrak i Ahmet Salihbegović Prilep (Mjesni odbor): Kirilo M. Popović. Hajrnbh Hatnid, Ing. Safet Efendić, Murat Sefo, Daut Шеmail, ismail Sulejman, Antonije Džoljić, lng. R„. dolf Gornik, Zehra Sefo, Mahmut Kapidžić Priština (Mjesni odbor): Dr. Rašid Teofik. Dobrivoje Jovičić, Branimir Porobić. Riza Muratović, Miloš Dragović. Ahmed Salihović. Ilijas H. Džemailović Prizren (Mjesni odbor): Mihajlo Filipović, Muhamed Muderizović, Abdulali Azabagić, Sadik Rusteii, Asaf Vehbi, Rasim Abidin, Ešref Hamid, Dimitrije Bogdanović. Musa Šehović i Fuad Sait Prmavor (Mjesni odbor): Aliaga Odobašić. Rasim Sa’rajlić. Ago Softić, Ćamil Bakalbašić. Adem Bakalbašić, Mustafa Odobašić. Bećir H. Selmanović, Janko Školnik Adem Softić i Rajko Vujičić Prozor (Mjesni odbori: Zaim Nešet Muminagić. Mustafa Omanović, Ibrahim Šeremet, Ibrahim Šeškić, ‘ Murat Nuhefendić, Mirko Tomić, Ibrahim Grcić Puračić (srez Tuzla) Mjesni odbor: Mehaga Čamdiić, Petar Božić, Munir Zaliić, Mujo Fatušić, Melmied Fatušić, Mujo Sarajlić, iHasan Hodždć, Sulejman Karabegović Radovlje (srez Visoko) povjerenik: Salih ef. Softić Radovište (Mjesni odbor): Mehmed ef. Udovičić, Strahin Džitušević. Ragib Viteškić, Šerif Rušid, bževadbeg Šamija, Ismail Hasanović, Đorde l.oznalijević. Osman Džafer i Aco Novitović RakUnica (srez Rogatica) Mjesni odbor: Dervo Pašić, Ćamil Ćatić, Ramiz Dobrača, Adil Mušović, Bajro Vukanović, Arif Harbina. Arif Čutahija, Nezirbcg Branković, Sinan Grabovica i Nail Mušović Rapčanska opština (srez Vranište) povjerenik: Atim Ramadan Restelička opština (srez Vranište) povjerenik: Hartin Rušid Ribnica (srez Tuzla) povjerenik: Ibrahim ef. Kudutnović Rićice (srez Zenica) povjerenik: Rašid ef. Imamović Ripač (srez Bihać) povjerenik: Mustafa Ibrahimpašić Rogatica (Mjesni odbor),; Murat Sinanagić, Ahmet Pa­ šić, Hamdija ŠahmpaŠK, Mustafa H. Ahmetović, Mehmed Ajanović, Edheni Hafizović. Fdhem Bran­ ković. Jusuf Gorušanin. Vlado Marić i Edhein Še­ hović Rogatica (povjerenica): Nezira Vajzović Rožaje (srez Berane) Mjesni odbor: Murat Radonjić, Meto Murić. Ćaziin Crnovršnik. Hakiia Felcć, Faik Zejnilagić, Adem Kurtagić. Hasan Hukeljić, Milo Kastratović, Husein Šalx)vić i Buka Bajić Rudo (srez Višegrad) povjerenik: Salko Ćurić Sanka Gor. (srez Ključ) povjerenik: Ali ef. Lemeš Sarajevo povjerenicd: Kasim Hadžibegić Jusufbeg Pašić, Hamdija Uvejs, Mehmed Bičakčić. Salko Hasanbegović, Isfendijarbcg Čengić, Feliim Imamović, Muhamed Bravo, Asim Arslanagić, Derviš Tafro, Bećir Krvavac, Hajrudinbeg Kapetanović i Ahmet Sadiković �Sarajevo (Ženski mjesni odbor): Sanski Most (Muški mjesni odbor): Ešref Šabić, Ćainil Kamarić, Teofik Arnautović, Asimbeg Bišćević, Muhamed Berbić, Melimed Alagić, Redžo Alagić, Dr. Stavko Pišteljić, iHf. Hehmed ef. Jakić i Vejsil H. Vaizović Sanski Most (Ženski mjesni odbor): Fadila Šerbić, Nejra iH- Berbić, Vukosava Stakić, Razija Krupić, ' Olga Pišteljić. Divna Pašić i Hanka Н. Hukić, Vasvija H. Jakić, Ajtša Alagić, Sojka Marjanović Sasina (srez Sanski Most) povjerenik: Ibrahim Crnkić Sjenica (Mjesni odbori. Melimed Ćcsović. H. Hf. Smail Bećiragić, Ranio Hanić. Huso Hadžiomerović, Ejub Feković, Ramiz Bajrović, VehI>o Kubonić, Šućro Guzonjić, Adem Zekić i Omer čingić Sjetiina (srez Rogatica) Mjesni odbor: Fadil Dobrača, Mustafa Muminović, Asim Redžović, Matija Maslovac, Mujo Gačanin, Alija Borčak, Ferhat Do­ brača, Abid Bradarić, Niko Batimić i Ilija Kalaica Skender Vakuf (srez Mrkonjić-Grad) povjerenik: Rasim 'lmamović Skoplje (Mjesni odbor): Gen. Vladimir Pavlović, Der­ viš Šećerkadić. Dr. Bećir Novo, Hilmo H. Alunetović, Idrizbeg Šahić. Dr. Asim Kulenović, Sabit Tunjić, Dr. H. Bojadžija4 Vojin Varoščić i Alimet Veljović Slav. Brod (povjerenik) Omer Tatare\^ić Sljedovići (srez Rogatica) povjerenik: Idriz 0 . Ajanović Sočice (srez Priboj) Mjesni odbor: Sejfo Bajramović, Ibro Terzić, Stjepan Babić,‘Hasan Krelio, Ibro Seferović, Melimed Turkušić, Ilija Ostojić, Šcmso Strain, Emin Strain Sočice (Brezje p. Rogatica) Mjesni odbor: Zaim H. Hasanović, Sulejman Saliliagić.^Ramiz Dobrača, Be­ ćir Osmanović, iNurija Suljagić, Omer Kminović, Sulejman Kanić, Osman IFeriz, tlačim Kadrić (Г Ahmed Šuvalija Sokolovići (srez Rogatica) Mjesni odlior: Mijat Mijatović, Arif Džindo. Šemsudin Babić. Numo Sehić, Mustafa Hamzlić, ibro Džindo, A-bdifrahinan Bakarić, Adil Džindo, Fehim Škaljić i Sabrija liamzić Srebrenica (Mjesni odbor): Ali ef. Selmanagić, Makija Siručič, Fadil Klančević, Ismet Begović, Mrusto Begović, Sulejman H. Hafizbegović, Dr. Dragić Marković, Stevo Lazarević. Zuhdija Klančević i Bdhem Abd'urahmanović Srebrenik (opština Spionica srez Tuzla) Mjesni odbor: Mustafa Suljkanović, Alija Mujčinović, Hasan Jašarević, Ibrahim Jukić. Omer Cizmić, Alimet Džamać, Hasan Mujezinović. Melimed Ibrahimović i Alimet Mujadinović Srnetica-Drvar (srez Bos. Petrovac) povjerenik: Jovo iVasiljević Stari Bar (Mjesni odbor): Ismail Omerbašić, Jašar Karaduzević, Jusuf Kacila. Derviš Omerbašić, Meli­ med Krliković, Malimud Sallkovlić i Hasan Šlaković Stari Majdan (srez Sanski Most) Mjesni odbor: Uzeir Šarić. Muhamed H- Sulejmanović, Tajib Avdagić, i Safet Mujić Stolac (Muški mjesni odbor): Muhamed Ljubović. Mi­ hajlo Nestorović, Edhem Bdćkalo, Muhamed Sehić, iHalil Mehović. Mustafa Rizvanbegović, Mustafa Premilovac, Smail Serdarević i Avdo Šarac Stolac (Ženski mjesni odbor): Dženka Sarajlić, Pašana Alihodžić, Jelena Popović, Remza Festić, Fatima iLjubović, iHatidža Sehić. Esma Mehmedbašić. Ča­ mila Sarić. Nazika Mehović i Fahira Kosović Strumjca (povjerenik): Muhamed Kemura Stupari (srez Kladanj) Mjesni odbor: Hasan Vejzović, Ibrahim* Hadžić. Sabit Rustemović, Branko Pajkanović, Mustafa Imamoviić, Mujo Hajdarović, Ibro Haliloviić, Sulejman Vejzović, Šećan Hadžić i Adem Hamzić Šabac (Mjesni odbor): Milivoje Isaković, Persida Petrović, Malimud Mašović. Vejsil Ekmekčić, Boro Josipović. Zorka Milorad, Omer M. Cicvarić, Sveta Stefanović, Sadik Eganović i Ibro Ratnić Šajinovička opština (srez VTanište) povjerenik: Latif Bajram Šije (srez Tešanj) povjerenik: Suljo Kruško Spionica Tur. (srez Gradačac) Mjesni odbor: Đulaga Slanjkanjić, iNezir ef. Jahić, Osman Bajraktarević, Mehmedalijj Ademović Štimlia (srez Neroidlimski) povjerenici: Šućrija Sulej­ manović i Tahir Zejnilović Štip (Mjesni odbor): Ali Šefket bej. Mihajlo Todosić, Husein ЈаШ, Šerif Hasanagić, Fuadlieg Sefket, Mihajlo Kalamatijević, Riza Adžem, Šerif Hasan­ agić Talinovac (srez Neirodimski) povjerenik: Hf. Omer Šemsudinović Tarevci (srez Gradačac) Mjesni odbor: Vejsil Muratbegović, Mustafa Mešan, Alija Avdić. Hf. Bećir Sendijar, Murat Muratbegović, Omer Hadžić, Himzo Topčagić, Hf. Husein Kadrić, Asim Širbegović i Esad Širbegović Teočak (z. p. Kozluk) povjerenik: Hf. Šerif Mujaković Teslič (srez Tešanj) Mjesni odbor: Mehmedalija Handžić, Omer Ferizbegović, Mustafa Smajlbegović, Zijad Galijašević. Dušan Blagojević. Milan Ninković, Zvonko Kezić. Avdo Ferizbegović, Nikifor 'Bojić i Milan Popović Tešanj (Mjesni odbor): Euad Dervić, Hamdija Kahvić, Muhamed Hadžić, Hasan Bajramović. Melimed Lalić. Osman H. Jusufović Tešanj povjerenica: Šemsa Mulalić Todorovo (srez Cazin) povjerenik: Sulejman Delić Tomina (srez Sanski Most) povjerenik: Ahmed ef. Velentanlić Tomislav Grad (Mjesni odbor): Muhamed Krivošić, Malimud Balić, Sulejman Vrhovac, Halid Šaran, Salili Pehlivanović. Osman Ahmić Travnik (Mjesni odbor): Hamdija Bašagić, Šaćir Hero, Muhamed Šaćirbegović, Mustafa Vehabović i Hf. Salih Begović Trebče (srez Tešanj) povjerenik: Muharem Deljkić Trebinje (Mjesni odbor): llijas Resulbegović, Melimed Zubčević, Husnija Sadović. Zaim Volić, Šukrija aramehmedbviić, Huso Tolić. Smajo Čustović, Hifzija Galijatović, Hasan Robović i Muhamed Dizdarević Treštenica (srez Tuzla) povjerenik: Hasan Smajlović Trijeban.? (z. p. Domanovići) povjerenik: Muhamed Patković Trnovo (srez Sarajevo) povjerenik: Hilmija Tafro Turija (z. p. Puračić. srez Tuzla) povjereni^: Mehmed ef- Imamović 349 �Turski Janjari (srez Bijeljina) Mjesni odbor: Husein Hamšić, iHasan Hadžić, Salih Muminović, Emin Colić, Dedaga Karačić, Sefket Nakićević, Lutvo Alagić, Hasan Hodžić, Smajo Zečević i Hakija Hadžić Turske Kolibe (srez Derventa) povjerenik: Ferid Lemeš • Turska Trnova (p. Branjevo) povjerenik: Milio Popović Turski Vakuf (srez Bos. Gradiška) povjerenik: Adem Džaferović Tuzla (Muški mjesni odbor): Džemal Telalbašić, Rasim Kršlak, Omer Smajić, Melimed Salihspahić. Hasan Sijerčić, Husnija Šehović Tuzla (Ženski mjesni odbor): Ziba Kršlak, Mukelefa Hadiiefendić, Tenzila Telalbašić, Fadila H. Imširević, Fahrija ZaimoVić, Džehva Vilović, Naila Bešlagić, Aiša Mutevelić. Hanumica Jašaragić, Tija Dervišefendić i Sadeta Salihspahić Ulcinj (Mjesni odbor): Derviš Đodić, Džafo Alibegović, Nikola Mirović, Rifat Alibegović, Vaso -Đurašković, Hasan Ljuća, Camil Numanbegović, Velimir Drecun, Ago Bušatlić i Riza Sadik Uroševac (povjerenik): Hamdija Isinailović Ustikoiina (srez^ Foča) povjerenik: Mehmed Omerbašić Ustžpraea (srez' Rogatica) povjerenika Abdulah Karahmet Valandovo (srez Strumića) povjerenik: Osman Trhulj Vareš (srez Visoko) Mjesni odbor: Derviš Plevljak, Muhamed SaletovJć, Hamdija Imamagić, Hamdo Karamehjć, Mehmed Šišić, Mujaga Hasagić, Aliaga Mulić, Ahmed Hasanagić. Avdija Hasanagić Veles (povjerenik): Ali Riza Sadiković Velika (srez Derventa) povjerenici: Smail ef. Hadžić i Fehim Porobić Vel. Kladuša (srez Cazin) Mjesni odbor: Hasan Rizvić, Mujaga Kurjaković, Hasan Miljković, Sulejnian Aganović i Džemal Keserović Visoko (Mjesni odbor): Ha,mđija Tahmiščija, Mustafa Džafić, Sabrija Liinić. Džcvdet Hodžić, Muhamed Muzaferija, Šemsija Duraković, Muhamed Aliić, Zuhdija H. Omerović, Hamid Mrkonjić, Mustaf i H. Mehmedagić i Hazim Maglajlić Višegrad (Muški mjesni odbor): Hasan ef. H. Halilović, Mahmut Behmen. Murat Cengić, Omer Jukić, Branko Branisavljević. Idriz Karišik, НаШ Ploskić, Jefto Petrović, Jusuf ef. Mulahasić. Šerif Rudalija Višegrad (Ženski mjesni odbor): Sa bira Behmen, Fazila Pekušić, Anka Ramić, Zejneba HaJžihalilović, 350 IVlah, ttadžid, Kurt. Vera Vcšović, Hasanbegović i Jukić Vitina (srez Ljubuški) povjerenik: Nurudin Kapetanović Viduša (srez Zenica) povjerenik!: Abdulkadir ef. Kadić Vlasenica (Mjesni odbor): Zuhdija Hasanefendić, Redžep Taljić, Salih Jašarević. Sejfo Taljić, Alxlulah Klempić. Omer Hasanbegović, Omer Ibrahimpašić Vranduk (srez Zenica) povjerenik: Sulejman ef. Imamović Vranići (srez Foča) povjerenik: Ibro Pjano Vranište (srez Prizren) Mjesni odbor: Nazif Huseinović, Cazim Abdulahović, M. Milošević, Abidin lsmailović, Raif Zuberović. Ismail Oručević i S. Fsatović Vrbanja (srez Banjaluka) povjerenik: Jusuf Ajdinović Vrnograč (srez Cazin) povjerenik: Sulejman Topić Vučkovac (srez Gradačac) Mjesni odbor: Husein Salihćehaić, Abas H. Ibrahimbegović, Abdul-Latif Kurbašić, Abdul Kadir Fazli. Halil Muratović, Mehmed Muikić Vukovije (srez Tuzla) povjereniM: Osman Atić Zavidovlći (srez Žepče) Mjesni odbor: Numan Osmanefendić, Salko Pekmić, Muharem Hukić, Osman Cakić, Hakija Raljević. Dujko Gavrić. Pašaga Dedić, Hf. Hasan Odžačkić. Omer Parić i Zahir Uljić Zelinja Gor. (srez Gradačac) Mjesni odbor: Mehmedbeg Kapetanović. lbrahim Sarajlić, Lazar Đurović, Dragutin Radić, lbrahim Halilović, Halil Udovičić, Omer MujČinović, Mehmed Certmović, Đorđo Ra­ dić i Muharem Tokić Zenica (Mjesni odbor): Hasan ef. Beširević, Avdaga Harmanđić, Džemal Serdarević. Mahmut Mamić, Mahmut ef- Kundalić, Ing. Mustafa Đulepa, Sulej­ man Karić, Abdulah ef. Serdarević, Sabrija Caršimanović i Zuhdija Mujkić Zvornik (Mjesni odbor): Hasan H. Ahmetbegović. Ha­ kija Krdžalić, Sabit Kondžić, Sejdalija Bajraktarević, lbrahim Kurić, Avdo Mujezinović, Hasan Kamušalić Žepa (srez Rogatica) Mjesni odbor: Šaban Begić, Šaćir Tabaković. Sarija Hadžić, Nurija Delić, jVvustafa Pandža. Omer Tabaković Žepče (Mjesni odbor): Dr. Nikola Kisić, Mustafa Dogladović, lbrahim Maglić.. Mehmed ef. Alić, Rašid Šaćiragić i Đulaga Dervišić Dživar (srez Trebinje) Mjesni odbor: Salko Berhamović, Meho Duraković, Halil Spahović, Hamdija Fazlinović, Murad Erkočević, Abaz Busuladžić, Edhem Budalica �Izvje š ta j b la g a jn ik a M aterijalni uspjesi Gajretova rada, naročito oni koji su rezultat aktivnosti društvene organiza­ cije, t. j. redovni društveni prihodi, postaju iz go­ dine u godinu sve veći. Ti uspjesi naročito se ističu u ovoj godini — što svim a nama, Gajretovim rad­ nicim a daje potstreka za daljnji još življi i uspješ­ niji rad. Materijalni uspjesi, koju su polučeni ove godine iz naroda, aktivnošću i požrtvovnošću Gajretovih radnika, ubjeđuju svakako, djj, je naš elem enat pri­ hvatio Gajret, da i najširi slojevi naroda sve više pristupaju u njegove redove i da mu poklanjaju svoje puno povjerenje. Ta činjenica ujedno јбШ garancija da će naš Gajret moći sa uspjehom da vrši još jače i uspješnije opredijeljenu mu misiju na kulturnom podizanju i nacionalnom osvještavanju muslimanskog dijela našeg naroda. P r i lj o d i: Prelazeći na izvještaj o ostvarenju pojedinih stavaka društvenih prihoda u prošloj godini, moramo najprije istaknuti da u prihode nismo ovoga puta unijeli nekoliko većih svota, koje stvarno pripadaju ovogodišnjim društvenim prihodima. U prvom redu ovog puta nijesmo unijeli u prihode redovni godiš­ nji doprinos Banke Gajret, velike Gajretove dobročiniteljice, koji se iskazuje u prihodima Gajreta svake godine od osnutka Banke Gajret, odnosno od 1922 godine. To nismo učinili radi toga, što je Banka Gajret ovogodišnju svoju bilansu zaključila nešto docnije, nego je to činila dosadanjih godina. Ovogodišnji doprinos Banke Gajret društvu Gajret definitivno će se utvrditi na bančinoj skupštini 12 jula o. g., t. j. na isti dan kada i mi održajemo svoju skupštinu. Prošlogodišnjim našim budžetom naša glavna skupština predvidjela je za ovu godinu doprinos našem društvu od Banka Gajret u sumi od Din. 250.000 —, obzirom na povišenje njenog akcijskog kapitala, dok je lanjski doprinos bio u sumi od Din. 200.000 — Pored toga, u prihode nismo unijeli ni pripa­ dajuću dividendu na Gajretove dionice u Banci Gajret. Ta dividenda odm jeriće se zajedno sa do­ prinosom Banke Gajret. Isto tako nismo unijeli u ovogodišnje prihode ni redovni doprinos za društveni cigarpapir u sumi od Din. 31.250'—, zagarantovanu nam ugovorom sa tvornicom cigarpapira. Također nismo unijeli nekoje druge prihode, koji nam prispješe poslije zaključka blagajničkih knjiga u sumi oko 50.000 — Din. Prema tome, naši ovogodišnji prihodi su stvar­ no v eći nego su iskazani u tabeli „prihoda" oko 300—350.000 — Din. 1) Redovne članarine ubrane ove godine Din 227.585'20, pa prema tom e v iše nego je predviđeno za okruglo 17.000 — Din. 2) Članarina dobrotvora i utemeljača bilo je 89.190'— Din., prema tome više okruglo za 40.000'— Dinara. Ukupno je ubrano ove godine članarina Din. 316.775-20. 3) Od družtvenih zabava i teferiča prihodi su Din. 565.143 92, dok je budžetom bilo predviđeno svega 350.000'— Din. Prema tome od zabava i teteriča imali smo prihod v eći nego je budžetom predviđeno oko 215.000'— Din. 4) Prihod od priredbe Gajretova Dana iznosi Din. 96.028'85, prema tome postignuto je od prilike koliko je i budžetom predviđeno. Iz ovoga s e vidi da su ovogodišnje društvene priredbe dale čisti doprinos u društvenu blagajnu Din. 661.17277. Ostvareni prihodi koji potječu od društvenih članarina i priredaba daju najbolji dokaz o aktiv­ nosti i snazi Gajretove organizacije u narodu. 5) Darovi i drugi prilozi iznose Din. 297.64158. Ova suma također potječe u glavnom iz naroda. Ona je manja nego je budžetom predviđeno za oko 100.000'—Din., radi toga što u ovoj go dini nismo 351 �in\ali većih darova i materijalnih pom oći sa drugih strana. (i) Prilozi u naravi dali su nam Din. 14.667 95, pa prem a tom e ukupna sum a od priloga iznosi Din. 312.309-53. 7) Cigarpapir dao nam je prihod od 81.669 62 Din., prema tom e m anje n eg o je budžetom pred­ viđeno, iz razloga koji su izneseni u tajničkom iz­ vještaju. 8) Kamate od društvenog novca, koji je ulo­ žen u pojedinim bankama, kako se to vidi iz pre­ gleda društvene im ovine, dale su nam doprinos od Din. 161.907 27, prem a tom e v iše za preko 60.000-— Din., nego je budžetom predviđeno. Ovoj sumi im ala bi s e pribrojiti i dividenda od Gajretovih di­ onica kod Banke Gajret, pa ako bi se ona odm je­ ravala prem a lanjskoj godini, stvarno ć e prihod o ve stavke biti v e ć i za Din. 100.000'— , nego je bu: džetom predviđeno, 9) Od pitom ačkih opskrbnina u društvenim in­ ternatim a primljeno je l iti. 420.450 — , prema tome manje za Din. 55.000’— nego je predviđeno. Ova je svota m anja i ako jp u društvene internate prim­ ljeno v iše pitom aca u prošloj godini,nćgoje~pred videno. Kod drugih -dičnih društava, koja se bave školovanjem om ladine, prihod je s ove strane 2—3 puta veći, nego kod nas, a to dolazi otuda što se u G ajretove internate u većini primaju siromašna djeca, koja n e m ogu ništa doprinašati za svoje uz­ državanje. 10) Pretplate na list „Gajret" ove godine su nešto v iše dale nego prošle godine i one iznose Din. 47.841-50. 11) Društvene značke, izdanja i drugo dala su prihod od Din. 14.181"— . Gornje stavke prihoda koji su do 20 juna o. g. ušli u društvenu blagajnu* iznose 2,016.306'89 Din., ne uračunavši svotu od 300— 350.000 Din. o kojoj je' naprijed rečeno. R a s f f o d i : Za uzdržavanje devet društvenih internata i njihovih pitom aca utrošeno je Din. 1,256.43144. Na društvene internate utrošeno je m anje nego je pred­ viđeno, ma da je kroz njih prošlo v iše pitomaca, nego je predviđeno i ma da je otvoren ove godine u zajednici sa Prosvjetom novi internat u Trebinju. K oliko je utrošeno na uzdržavanje pojedinih inter­ nata, vidi s e iz tabele „Rashoda" od stavke 1—9. 10) Za održavanje analfabetskih tečajeva utro­ šen a je svota od Din. 5.76070. Ova svota je u glav­ nom utrošena na nabavku bukvara z a analfabetske tečajeve, koje smo kupovali od Prosvjete uz cijenu od 1 Din. po komadu. Na honorare nastavnicima teč a je v a utrošena je minimalna svota, radi toga što M inistarstvo Prosvjete nagrađuje nastavnike. Radi 352 to2a se nije ni iscrpila ni izdaleka predviđena suma za odršavanje analfabetskih tečajeva. l t ) Na stipendije đacima srednjih stručnih i visokih Škola, kao i šegrtim a koji izučavaju zanate, utrošeno je Din. 191 .1 Г .0 -, iako je bilo predviđeno Din. 8 0 .0 0 0 - • Prem a tom e n a stipen­ dije je utrošeno preko 2-puta v iše n eg o je predviđeno. Ovo povišenje izdataka na stipendije moralo se učiniti kako po traženju naših odbora i povje­ renika, tako i radi nastojanja G lavnog odbora da pomogne što više om ladinaca u privrednom ospo­ sobljavanju. Kako je to pom enuto u sekretarskom izvještaju, Glavni odbor je poslao u B eograd 9 sv o ­ jih pitomaca, gdje su krajem o v e godine završili geometarsku školu. Svakom tom e stipendistu ispla­ ćivana je stipendija od Din. 400'— m jesečno. Pored toga poslato je 12 stipendista u Drž. kožarsku školu u Visokom, koja je jedina ove vrste u našoj Kra­ ljevini. I ovim stipendistima odobreno je svakom po 400 Din. mjesečno. Stipendije sam o ovim đacima iznose skoro toliko, koliko je bilo budžetom pred­ viđeno za sve stipendiste. Ovo prekoračen je, uvje­ reni smo, odobriće svi Gajretovi radnici, jer je ono rezultat naših potreba. 12) Na potpore đacima visokih, srednjih i os­ talih škola utrošeno je Din. 15.370'— . Iz gornjega se vidi da su cjelokupn i izdaci ove godine na školovanje om ladine izn osili Din. 1,462.951-44. Prema tome na školovanje om ladine utrošeno je .preko 2Д od ukupnih društvenih rashoda. 13) Za štampu i poštarinu lista „Gajret" utro­ šeno je Din. 151.609"30, prem a tom e v iše n eg o je predviđeno budžetom za Din. 50.000"— . To preko­ račenje nastalo je usljed toga što je list „Gajret" štampan u ovoj godini u proširenom formatu i što je donosio mnoge ilustracije, sa raznih priredaba kao i fotografije Gajretovih radnika. 14) Za uređivanje i za saradnju u listu „Gaj­ ret" izdano je Din. 48.865"— , a budžetom je bilo predviđeno Din. 50.000-—. 15) Na sveukupne troškove adm inistracije ut­ rošeno je Din 162.328-04, što znači 2 puta v iše nego je u budžetu predviđeno. Prošla g la v n a godišnja skupština zaključila je da s e o v e g o d in e izrade za cijelu društvenu organizaciju jed noobrazne knjige i tiskanice radi urednog vođenja društvenih poslova. Za štampu i izradu tih knjiga i tiskanica izdato je Din. 46.127-70 koja svota nije predviđena budžetom. Na kiriju je izdato Din. 2 4 .000— , na troškove oko putovanja u Beograd prilikom putovanja članova Gl. Odbora u razna m jesta prigodom održavanja raznih priredaba izdato je Din. 31.349'— . Na poš^ ' nu ie izdato Din 19,857"54, na ogrev, osvetlenjc, čišćenje Din. 5.91125, za slike delegata g la v n e god. �skupštine i slike od zabave u Sarajevu Din. 9.288'SO, te razni sitni troškovi Din. 26.794 05. 16) Na plate i osiguranja, te poreze društve­ nih namještenika izdato je Din. 147.82116, što znači za nekoliko hiljada više nego je budžetom pred­ viđeno. 17) Razni izdaci iznose 71.840*- Din. U ovoj svoti sadržano je Din. 21.280 — za štampu društve­ nih izdanja — Gajretovih predavanja i za honorare autorima tih predavanja Din. 4.500—, zatim Din. 14.700'— kao subvencija Pjevačkim društvima Gajreta i honorari režiserima oko zabave u Sarajevu. Beogr. Gajretu za gradnju doma po izričitom za­ ključku Banke Gajret od doznačene nam svote od 200.0000'— Din. u prošloj godini Din. 25.000'— i g. A. Muratbegoviću za izradu pozorišnog komada Din. 1.000'-. Prem a tome ukupni izdaci iznose 2,050.815*64 Dinara. Iz gornjih stavaka društvenih rashoda vidi sd se da je stvarno utrošeno -manje u ovoj godini za Din. 150.000'— nego je budžetom predviđeno, iz čega slijedi da se nastojalo da izdaci ne budu veći od primitaka. Međutim ako bismo našim iskazanim prihodima pribrojili svotu od 300—350.000'—, koja stvarno pripada ovogodišnjim rezultatima naše bi­ lance — iako iz napred iznešenih formalnih razloga nije knjižena — to se u ovoj društvenoj godini po­ kazuje suficit u iznosu od blizu Din. 300.000'—, tako da ovogodišnji prihodi stvarno iznose Din. 2,350.000'-. Društvena aktiva i pasiva vidi se iz tabele „Društvene imovine". Ta aktiva u glavnom se sa­ stoji iz društveno gotovine, koja se nalazi u poje­ dinim novčanim zavodima. Obzirom na privredne prilike našega naroda smatramo, da su materijalni rezultati ovogodišnjeg društvenog rada potpuno zadovoljavajući. Uspjesi Gajretovih radnika u iznalaženju materijalnih sretstava, koji su polučeni u ovoj godini, uvjereni smo, da će im dati potstreka za još življi rad u idućoj godini, kako bšnaš Gajret mogao udovoljavati svi­ ma potrebama naroda. ' ! i 353 �Prihodi i rashodi na dan 20 juna 1931 P o j e d i n c e Red. broj Ukupno P r e d m e t Dinara P Dinara P P R I H O D I od: 1 R edovne članarine 2 3 4 5 6 7 Utem eljača i dobrotvora . Zabava i teferiča . . . . 8 Kamata i dividende . . . 9 O p s k r b a ................................ 10 227.585 89.190 565.143 96.028 297.641 14.667 . . . G ajretova d a n a .................. Darova i priloga . . . . Priloga u naravi . . . . 20 — 92 85 58 95 Cigarpapira............................ P r e t p la t e ............................... Značaka, spom enica i dr. Manje prim ljeno . 4 '' RAS Н „ Џ* / I • •ЈШИШ 1 Muški konvikt Sarajevo 2 Ženski 3 4 5 6 7 8 9 Šegrtski Dom Muški konvikt T u z l a ................. 10 11 12 13 14 15 16 17 354 1 „ M o s ta r .................. „ Banjaluka „ B i h a ć .................. . . . „ P l e v l j e ................. „ Trebinje . . . . 238.187 234.941 185 321 114.140 138.256 106.020 107.258 90 926 41.877 40 42 81 50 51 80 98 52 50 191.150 15.370 151.609 48.865 162.328 147 821 — Analfalbetski t e č a j e v i .................. S tip e n d ije ............................................ P o tp o r e ................................................ Štampa i pošt. l i s t a ...................... H onorari l i s t a ................................... Administrativni troškovi . . . . P late i osiguranja nam ještenika Razno ................................................ — 316.775 20 661.172 77 312.309 81669 161.907 420.450 47.841 14.181 53 62 27 — 50 2,016.306 34.508 89 75 2,050.815 64 1,256.431 5.760 44 70 206.520 — 200.474 30 310.149 71480 20 2,050.815 64 — 30 — 04 16 — �Račun imovine na 20 juna 1931 godine P r e d m e t broj P o j e d i n c e Dinara U k u p n 0 p Dinara P 2 ,0 9 3 ,6 0 0 37 AKTIVA: 1 Blagajna i k o n v i k a t a ..................... 8 9 .4 9 9 32 2 3 4 5 6 7 Poštanske Š t e d i o n i c e ..................... 93629 20 Banke G a jr e t ....................................... 9 7 2 .4 0 0 — Gradske Š t e d i o n e .............................. 3 7 3 .0 3 1 50 Zem aljske B a n k e .............................. 3 3 7 .7 2 8 — Prve Hrvatske Š t e d io n e ................. 1 1 .8 5 0 — ,,Varde“ ............................................... 6 0 871 35 8 M uslimanske Trg. Banke, Sarajevo 1 .2 5 0 9 Sarajevske Banke, Sarajevo . . . 86 650 10 Kreditne Banke, Ljubuški . . . . 2 9 .9 6 0 11 12 Banke Ferizbegović . . 10227 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 Kreditne Banke, Tešanj 39 880 Jugoštedione, Sarajevo 3 6 6 24 Vrednosnih papira — _ - 5 7 2 .4 5 3 — 43 079 83 5 0 2 .4 7 8 20 8 230 10 . . 3179 48 Raznih dužnika . 12.376 15 Nekretnina . . . 1 5 .0 0 0 — Ćilimarske škole 5 1 .4 2 9 92 Garancija . 10 000 — Zajmova . . . . f Inventara . Predujmova . Zalihe hrane 1,218.221 68 3 ,3 1 1 .8 2 2 05 PASIVA: Početna imovina Gajretov Dom . . Garancije . . . . Više potrošeno 2,9 4 6 .3 0 2 96 390.027 84 10000 — 3,3 4 6 .3 3 0 80 3 4 .5 0 8 75 3.31 1 .8 2 2 05 355 �Prihodi po mjestima o* Članarine хз Mjesto s Srez Dobrotv. Prinosn. i utem. Din 02 1 2 3 4 1» e 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 Banjaluka (m ) Banjaluka (ž.) Ćelinac Beograd Bihać (muš.) Bihać (žen.) Ripač Bijeljina (muš.) Bijeljina (žen.) Janja Koraj Tur. Janjari Bijelo Polje Bitolj • Bileća Fatnica Bos. Dubića Bos. Kostajnica Bos. Gradiška Dubrave Tur. Orahova 23 24 25 26 27 28 2 !) 80 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 Bos Krupa Bos. Otoka Bužim Bos. Novi (m ) Bos. Novi (ž) Bos. Petrovac Kulen Vakuf Oštrelj Srnetica Brčko (muš) Brčko (žen.) Bos. Šamac Ćelić Orašje n'S Bugojno Donji Vakuf Gor. Vakuf Kupres Cazin Pećigrad Todorovo Vel. Kladuša 4b Čajniče 48 49 50 51 52 53 Derventa (m.) Derventa (ž ) Bos. Brod Bos. Dubočac Kotorsko Odžak Banjalučki - 50 B!|elj nsii 1.740 BileCKi B. OuDica Bos. GradiJki Bos. krupski 220 7 7.630 2 Bos. Pctrovaćki 161 2 100 Brčanski : 800 r Cazinski 1.096 1.626 775 " 2.195 88 1.078 - Din Din - _ - - 7 ! Dervcntski P Din - 1.000 — 75 5.614 441 75 86( 50 21.330 -- - ~80 7 45C 7 Razno List „Gajret“ (Bib ) Р Din - 1.735 200 z 159 50 7 410 700 920 1.716 7 — — — 7.155 — ■z 2.241 50 z _ 6.481 50 400 1 801 50 50 8.147 50 3.097 515 50 1.958, 50 10.035 4.125 25 2.811 75 7 7 z _ 7 7 - - - — 195 Z” - 3 7 85 7 7 60 z - 7 ■n ' 182 — — — 9.843 50 - 10 — 7 Z - 4' 30 7 7 7 - 200 - 100 r 150 700 450 _ 300 - 7 50 — 7 7 100 100 200 : 20 100 100 - 7 £ 7 680 100 1.382 15.034 1.976 106 5.755 583 9.915 6.518 50 1X07 7.095 588 1.446 50 4.014 50 2.426 1.944 50 3.558 13.357 6.190 5.077 7 673 100 _ - 7 _— _ 345 — z 618 50 - 130 82 400 7 : 7 7 — — — — — — — — — — — 7 7 — 50 - — — — — 704 2.3П8 - 215 7 100 — _ _ — 7 - _ _ _ — 7 - 80 — _ 259 200 100 100 - — 974 100 220 - _ — _ _ _ 7 50 _ — _ 200 — 525 ~ - 200 _ _ - _ - 375 170 68 7 7 z 2.210 - 1.393 260 - 804 4.926 100 200 38° 331’ 1.426 459 391 3.352 1.735 50 6.466 10.231 50 10.815 105 3.055 5.753 600 13.956 331 35 893 1.230 1.509 50 811 50 — 50 — 50 50 Din P 48.801 60 1.151 50 7 7 1.064 5.86C 80< 14.845 75 — — 1.613 75 1.031 50 27.663 1.163 2.481 1.876 40 5.756 402 50 540 10.725 251 50 - - 200 - — 7.88* 1.566 12.174 2.180 72 Din P 1.100 - 7.671 55 200 “ 300 200 75 — 500 50 200 202 — — 50 5t z z z Р 360 1.630 200 — 700 — 3.120 420 163 344 1.052 3.480 50 z 232 4.700 500 ; 157 491 Din | p 7 43 913 - P Cigle Doma 7 1.382 610 744 50 1.628 1.540 г 326 1.843 Din Značke 7 — 2 (K — 2.889 50 1.323 200 1.634 3.339 50 1.359 25 2.232 335 — — — — — — — 305 — 700 668 1.241 332 1.400 110 838 868 1.09; 205 7 211 167 1.115 — - 2.338 304 — 500 220 — 2( _ _ — _ P nica 70 21.231 40 19( — 870 317 500 1.140 500 2.317 337 595 147 1.238 2729 600 1.301 684 100 300 Galački 6.350 700 696 1.000 ~ Čajnićki P 50 — 1.380 ~ 2.140 58 50 1.783 50 — Bos Noih Bugojanski Din Zabave 7.455 50 15.992 1.159 50 84 - 4.000 3.564 1.637 1.162 170 3.380 1.543 1.113 1.345 236 499 _ 385 472 1.588 Bihaćki Gnjilani 6 C Gračanica (m. 64 Gračanica (ž.) Uraćanički 6 , Lukavica 6 t Gradačac (m.) Gradačac (ž.) 6 6 * Modrič Gradački 6 { Spionica Tur. 7C Vučkovac Zelinja Gor. 72 Jajce Jajački 73 Jezero 74 [ Kičevo 356 2.395 780 500 Dorfulija Fojnica 5t Gacko 5f Avtovac P Prilozi - 7 93 7 - 258 100 - 7 - 1.404 7 400 485 5.087 50 29.804 50 8.913 15.168 331 1.108 3.771 150 320 12.351 — 3.6011 16.973 25 4.512 335 232 355 11.411 50 1.241 4.317 1.652 4.961 205 372 971 8.637 25 1.124 �Članarine 1 Mjesto Srez ■ti )obro v. i utena. Prinosn. Prilozi Zibave spome­ nica Značke Din Din P Din P Din P Din P i _____________ 75 Klaia“i 77 Stapan 78 Ključ (nmS.) 79 Ključ povj. 80 Sanica Gor. 83 Bjelemić 85 Ostrožac 78 Kumanovo 90 Livno (muš.) P Kladanjski 950 — Ključki — “ Din P 2.323 100 _ 4.613 1.387 — 50 — 1.52J 50 390 60 4.053 50 1.430 75 11.836 75 1.500 — 2.808 70 3.934 _ 5.977 _ 1.611 — ■ — — 1.268 872 — 200 — 875 714 50 — — — — _ — — 2.894 — 932 50 5.644 25 — (umanovski — 604 — 90 440 — 1.395 50 160 — 9.687 50 — — — — 50 - — _ _ Konjički 92 Leskovac 46 - _ Din P List Razno ,,Gajret“ (Bibl.) Din 51 Din P _ 200 _ - ICO — 200 - _ _ —• _ 620 _ — 100 — 360 — _ _ — — — _ — 20 — — — — — — — — — — — — — — — — — - 100 — 575 — -- — — — — — 100 z — — — 60 _ — — — - 55 _ 186 _ 20 _ Din P 8.132 _ 3.161 50 18.021 950 402 13.839 70 2.879 1.714 50 1011 — 9.950 75 /94 — 10 70 65 — _ — — — 100 — 50 — — - 30.308 - - 162 9.604 51.211 - - 4.338 50 515 498 1.911 10.542 50 100 “ 100 100 - 80 260 - 1.100 _ 13.432 50 1.824 20 — — — “ — — “ 1.770 _ 339 100 25 275 2.000 100 _ 50 20 443 - _ 163 — — - - 43 53 - - — 115 — — 120 10 7 100 550 - — — — — — — — - 62 z z - lili - - - 100 - 9.624 73 7 709 11.821 69 _ - - —— 1.450 75 " 350 - 10 — 7 90 I 580 — 50 1.322 25 6.505 75 200 ■ — - — 25 8.000 450 - 130 430 ■ 3.400 4Go i ^Р, — — - - 1 — _ Ukupno 400 - — — — — — — 120 _ P - _ _ _ 80 _ — — 484 — 3.075 — 300 — — — - 7.348 50 — — 876 25 21.563 25 450 150 _ _ 62 _ 40 - — — — 1.529 50 7.648 50 4.283 37.042 —* —i 1.100 — 3.541 — 8.000 98 Mostar (muš. 1 99 Mostar (žen.) _ _t _ _ _ 50 M ostarski 639 1.627 1.83V 100 Blagaj 515 101 Bivolje Brdo _ _ _ _ - 228 _ 102 Potoci — 551 — ■— 61 i 50 103 Mrkonjić Grad — - 2.327 — 5.716 — 104 Nevesinje 105 Novi Pazar — — 1.000 — —~ — 1.312 — 106 Nova Varoš 1.700 — V107 Ohrid 500 — — -V та* c>— 108 Peć — — — — 109 Plav I г ■ — •— — - 17.871 110 Plevlje 1.770 Hl Priboj — 339 I Pribojski _ z 112 Sočice — — LE — 113 Podgorica 50 3.354 75 12.871 1.050 114 Prijedor 2.600 1.268 115 Kozarac (muš.) Prijcdorski 3.080 _ z 2.000 116 Kozarac (zen.) 117 Ljubija lsi. — —'л 7.C00 118 Prijepolje Prijepoljski 119 Brodarevo — г 120 Komaran — 121 Prilep — — ~ 443 — 122 Priština — 276 — — — — 123 Prizren — — — — 2.230 Prizrenski 124 Brod — 365 — 125 Vranište — — — 4.853 3.000 126 Prnjavor — - 263 50 2.942 Prnjavorski 1.275 127 Bos. Kobaš 100 _ _ — — — 355 _ 128 Lišnja _ _ — — — 1.328 75 122 _ — — _ 135 _ Вегаас _ _ — — 60!) _ 131 Rožaje 132 Rogatica (muš.) 2.550 — 3.642 — 1.568 69 3.136 — — 133 Rogatica povj. — — — 48 — — — 160 688 — 1.160 — — — 136 Podžeplje 137 Prača Rogatički 380 7 138 Rakitnica 7 I _ z 1.900 1.066 768 280 139 Sjetlina 140 Sjedovići — _ - 239 345 z 142 IJstiprača — 610 — 400 _ 143 Žepa 2.550 85 9.774 116.095 23.615 144 Sarajevo (Gl.o 3.192 50 482 145 Sarajevo (žen 854 50 2.034 50 1.824 146 iiijaš Sarajevski 3.160 140 439 — 30« 147 Ozren 981 280 4Г 50 134 — — — — 149 Trnovo 3.072 J50 San. Most (m. San. Mus 151 San Most, (ž.) 94 Ljubuški (muš.) 95 Ljubuški žen.) Ljubuški 96 Vitina Cigle Doma 150 50 20 - 380 — 4.374 - 584 1.442 1.200 81.794 62 394.788 97 3.674 50 4.786 4.189 1.354 184 3.454 376 357 �Članarine ’o •3 Zabave Mjesto Din Din 152 1511 154 155 156 157 158 159 160 161 162 163 164 165 166 167 168 169 170 171 172 173 Budiml. Јарга San. Most Star. Majdan Sjenica 500 _ _ Skoplje Srebrenica 500 — — Stolac (muš.) Stolac (žen.) Aladinići Čapljina 200 Stolaiki Domaiovići Lokve — Počitelj Trijebanj — Strumica Stip 1.0001— Tešanj Blatnica Doboj Tešanjski Miljanovci Sije Teslić 1.560 — — Tomislav Grad 174 Tetovo — 175 Travnik Travnički 176 Kasapović _ __ Trebinje 178 Lastva Trebinjski 179 Dživar Tuzla (muš.) 14.550 — 181 Tuzla žen. — 182 Gor. Tuzla _ — 183 Kreka - — 184 Kreka-Solara Tuzlanski 185 Lukavac Tur. . ^ 1 186 Puračić 1871 Srebrenik - f 188 Turija Uroševac L Ulcinj _ Veles 192 Visoko 530 193 Breza A 194 Gračanica 195 Kakanj Doboj Visočki VKakanj Zgošća 197 Radovlje 198 Vareš Višegrad (m.) 1.200 20( Višegrad (ž.) 300 Višegradski 201 Mioče Uvac 100 I 202 203 204 205 204 207 208 20! Vlasenica Nova Kasaba Zagreb Zenica Gor. Zenica Pojska 210 Zvornik 211 Kalesija 212 Kozluk Vlasenički 200 7 _ Zenički - Zvornički - Žepački 340 - 2 i: 214 215 21 ( 217 218 358 Zepče Novi Šeher Zavidovići Gjakovica Razna mjesta List ,,Gajret“ Razno (Bibl.) >Јлирцо Prinosn. Srez M Cigle Doma Sporne- 100 173 — — 1.852 2.916 1.227 170 1.393 783 762 250 82 _ 900 P Din 45 455 P Din P Din _ 2.467 — 1.032 — — — — — — — 1.017 — 2.969 50 — 265 — — I _ 470 6.205 25 1.375 3.115 75 : 1 — — — — 114 — 500 — 65 7.452 95 G.447 — _ _ — lit _ 50 P Din - 20 P Din - P - z = — — — — - — 20C 6.488 - - - 290 - ~ - Т7 1.900 - - 4.000 - - - - - - - z 100 - - _ - 4c 13.178 1.22' 17( 25 1.008 5.349 75 35( — 82 10( — 2.914 14.301 50 70; 301 508 65 23.295 85 1.245 — 3(1( — 18.171 75 84: 5п 16.1)81 4.566 1.389 77.57b 6.671 50 5.527 25 6.661 12 1.451 1.083 - - 100 - 10i 400 — — £ — — — — — — 238 2u0 300 675 50( — 200 3.260 — — — 131 — 100 - _ _ _ Din 7 3.17c 5.84f - - P 300 200 150 750 225 - 408 = ■- 65 1.649 — 18.162 85 — — — — --- - —t —V — - —— - — 4.53 8.317 75 - — - П — — 4» . -У — - — 14 _ _ — *1.40 _ 9.8.:o _ 253 32 2.982 _ 9 177 — - — 17.03 — 31.278 — —- — — 51 г=- 2.383 _ _ — 55 — 20 _ 4.373 75 _ _ 12(1 1.896 12 — ■ i = 2.222 1 ' Jf 265 = ?г _ 7.000 _ . 500 z _ _ — 600 1.705 2.249 4.465 3.280 - 400 p 1.500 5 _ 24 420 128 822 2.950 718 2.550 1.500 1.709 9.727 50 — 2.935 r 1.724 450 1.238 _ 97 1.778 75 8.103 1.531 I 21» z ~ — 100 70 — 1.810 z z - 5.5C0 - 16.024 316 — — 2.647 5.392 50 7.574 "10 5 I 298 50 — — — — 206 — 1.601 1.389 2.075 I _ ~ — — 1.858 281 Г Tin 18^ — — ... ~ ~ — — 554 100 1.724 1.045 — — 3.440 __ 639 4.388 — 768 1.122 11.251 — 3.778 50 761 50 4.645 1.451 916 P Din — 10 ~ I Din — — — — 50 — — — — — — — — — — — ~ — — — — — _ _ 20 - 100 £ - 600 600 1.350 - 63 100 176 287 260 300 — 1 _ _ — — — z — _ - 25 270 — 25 250 500 — _ — — — — 1 z 12.092 75 — — — — — 195 — — 22.024 I 397 — — — _ 200 200 _ = — — — - 62 - - 187 50 ino _ 250 _ 100 100 1.273 100 7.588 50 14.723 50 4.959 1.788 40 _ £ — _ — — — 15.811 338 50 1.25C — 686 5.655 _ 225 — 8.384 50 100 2.027 �Izd ac i G a jre to v ih k o n v ik a ta u d ru š tv e n o j g o d in i 1 9 3 0 -1 9 3 1 359 �Usporedba ostvarenih prihoda i rashoda prema budžetu za 1930-31 1 Budžeto m predvide no Primljeno P r i m i c i Redovita č la n a rin a ..................... . . . . Više primljerIO 227.585 20 210.000 - 17.585 89.190 — 50.000 - 39.190 Manje primljeno 20 2 Dobrotvori i utemljači 3 Zabave i te fe r ič i......................... 565.143 92 350.000 — 4 Gajretov dan.................................. 9Ш 8 85 100.000 - 3.971 15 5 Darovi i dobrovoljni prilozi . . 297.641 58 400.000 — 102.358 42 6 Prilozi u n a r a v i .......................... 14.667 95 50.000 - 35.332 05 7 Cigarpapir...................................... 81.669 62 140.000 - 58.330 38 8 Doprinos Banke Gajret . . . . 250.000 — 9 Kamati i dividend a..................... 161.907 54.550 50 250.000 27 100.000 - 10 O p s k r b n in e .................................. 420.450 _ 11 Pretplata za list Gajret . . . '47.811 50 50.000 — 12 Značke, spomenice i druge . ■ 25.000 - 14.181 475.000 . 2,016.306 89 2.300.000 Manje primljeno^.......................... 34.508 75 233 826 Ukupno • . . . . & f . . . . . 92 215.143 28 61.907 2.158 10.819 333 826 40 183.693 11 ' Г \ Ла t да*?, i \ hl d a c i 300000 _ 61812 60 42 250 000 _ 15058 58 185321 81 150-000 - 35.321 81 114140 50 110.000 - 4140 50 M ostar................. 138 256 51 140000 — 106.020 80 98 120000 — 13979 20 107 258 150.000 - 42.741 02 75.000 — 15926 52 41377 50 100.000 _ _ — 3 Šegrtski dom Sarajevo . . . . Muški konvikt Tuzla „ , 5 „ 6 7 » „ Banjaluka „ „ Bihać 8 . „ P le v lje ................. . . . 90926 52 41377 5.760 50 Stipendije . . . . 191.150 - 80.000 12 P o tp o r e ................. 15.370 50.C00 13 151.609 14 Štampanje i poštarina lista Honorari................. 30 15 16 Administrativni troškovi . . . . Plate i osiguranja 48 865 162328 147821 04 16 17 Nabavka namještaja konviktima. Razno ...................... 71480 - 9 10 ■ » Trebinje . . . . Analfabetski tečajevi U 18 . . 2,050815 360 Više izdalo 40 Muški konvikt Sarajevo . . 4 Manje izdalo 238187 234 941 1 2 Ženski Budžetom predviđeno Izdato 70 64 100.000 50.000 80 000 140.000 120 000 1743 94.239 49 30 — 111150 _ 51600 30 82.328 7821 04 16 349 674 83 34 630 1135 _ — _ 120 000 185000 - 113520 - 2.200 000 - 149184 36 �ГА/РЕТО В гл асник Г а /Р е т о в е п Р н Р е Д б е rijuца Амалнја Несвадбп, г. Адолф Хофер и г. Милан Нинковић. Kao 4. тачку одсвирала je војиа музика £5. п. пука оперску фантазлју од Верди-а »Ла Травпата«, a, дуготрајпи Ha дан 0 . јуна о. г. у лрисутности прадставнвка Глав- аплауз публикн био je најбоље прпзнање музици 25. п. нуцог Одбора г. Хамдије Увсјса, фипапс. директора, Мјеени Јса п њеном капелшгку г. Видошићу. одбор Гајрста у Теслићу одрисао je своју годишљу забаву. Kao задња тачка у програму ове забаве иоводен je коУ дупке пуној и дивно inicnhenoj u декорж-аној кино- мад »Покрадено грожђе«, цгаљива нгра у з чнла од Хусејна оали Епглоско-Југоолавецскс ДестилАЦијв Дрва д. д., иред- Ђоге. еједпик Мјесног одбора Гајрета у Теслићу г. Мехмед-Алија Дилетанти г. г. Антон Несвадба, Мартин Киебл, Милош Ханџић тачно у 9 cara у вечер отвара забаву поздравним Новпћ, Зијад Галијашевић, Хајрудип Мујичић : н Феликс говором. НГалк одигралл су своје улоге на онште задовољство ових Прву мисао и поздрав упућујо Учвишеном Протектору лрпсутних и тешко би бнло појединца истакнути. Гајрета Његовом Краљевском Внсочанству ПрестолонасљедПо успјешно изведеном програму, раввила сс врло нику Петру, умоливши све присутне, да Узвигаеног Гајре- угодна аиимирана забава, која je потрајала до у рано јутро. това Протектора устајући поздраве са трократним »Живио«, T ok и располож^ље свих присугних било je одличпо, евагато су присутаи од свега срца прихваталн, те се сала про- чнје je лице сјало од задовол«ства, чему je пуно доприпиламала од зслицања, накои чега je војна музика 25. пеш. ј м м у з и к а 26 . u. пЈгка. пука из Тузле иитоннрала државну химну, коју су' Успјех^оде забаве je у сваком погледу, како моралиом присутни стојећп саслушалл. тако и материјллћом изнад свагсог бчекпвања и no опипем У наставку свог поздравнег говора предоједник г. Хан- прнзнању може се сматрат^ једном од иајуспјелпјих забава џић износи у краткнм потезимС’ и бираппм ријечима сав рад у пашем мјесту, a то тим вшое, ако се узме у обтр, да je Гајрота почам од њогова осиутка т. ј. WtflM од 20 , фсбруара ш гостовања Бановинског позоришта из • Бан.а Луке до ове 1903. до далас, подвлачећи нарочито културну и националт/ забаве био размак само од двије вечери. иу инсију, коју je Гајрет у својој прошлости извршио, a Вруто приход ове забавс нзноси 14.57405 дннара. коју и дапас са толикнм успјех<£^бршг. T'" свесрднпм заузнмаљем милостивс гђс НинкоИзноси снагу н јакост Гајрета како у гра(ду, тако в внК и малостпве гђе Вољевац, a уз сарадњу нашпх врпједиа селу, његово бројчано стљње, нарочито наглашујућ, да се ппх муслиманки и предсједшмса, Гајрет јс имао једну од око иоловица Гајретових ор^нпзација налази na селу, те најбогатијих томбола, које je Теслић видио, a нарочнто у да со н лрема томе најбоље види, кдко je ндсја Гајретова ручним радовнма. дубоког корјена ухватила баш међу најширим муслиманДва излога овдашњих трговаца г. г. Илије Цврпћа и ским слојевима. Љубомлра Cmuiha били су препуни ручпих радова. Полосал je пгго може рећи, да ja Гајрет данас no броју Мплостивој гђи Нинковић и милостивој гђи Вољевац омладиле, коју школује, издржава и оспособљава за саирс- Мјесни одбор Гајрета изриче и овиме своју н&рочиту захмелн живот, пајјаче друпггво у пашој Крал>еви1Ш, a да се je влллост. Мора се колстатовати, да сс овај пут у даваљу гомболс подигао na овако завидну виспну, .-Јаглуга je евпх Гајретових радника и прнјатеља како у прошлости, TaJto и у са- поред браће других вјероиоповијести парочпто пстакоше и датп.ости, a нарочига je заолуга за то данашњег предојед- гвп овдашњи муслнмали, почам од првог до задљег и иајсиплштва Гловног Одбора. 1>омашнијег, сем једпог једппог случаја, na чему пи Мјеспи У данашњем тешком стању Гајрет лздржаје око 700 одбор пзразује своју хвалу и признање. омладинаца н омладлнки у својим домовима, и on je једин-i Захваљујемо се такођер и дароваоцима томболе еа страовијстла тачка у данашњици нас муслимана. пе: г. г. Адолфу Ваје.у, власпику штампарије пл Зсннце, Захваљује свим присутним na шгогобројпом одзиву, a који нам посла око 35 предмета за томболу, Мирку Дивјаку. нарочито се захваљује Главном Одбору, који изасла свога власнику ауто-гараже из Бања Луке, Аропу Салому, златапредставпика, да ову забаву с.војпм присуством увелича. ру из Baiba Луке, X. Копчићу, кљижару пз Сарајева, М. Захваљује ешш члаиовлма, чланицама и пријатељима Фетахагићу, шум. чиновпкку пз Блатпицс, И. Еилшшћу, учиГајрста, који га потаомогоше, да би ова забава што боље тељу из Комушине, те некодицнни Тсшплпа. међу којим успјела, a парочиту своју захвалиост изрпчс сунругн ври- нарочито г. г. Хасапу Мпџићу, дпреастору, A. Мујичићу, трједног и агилног Гајретова одборлика милостивој гђи Јапки говцу, 0. Јусуфовнћу, замјенику среоког начелнпкл, Драги Нилковић, која иије жалила ип труда нп времсна у раду Тапасићу, трговцу, X. Херићу, грунтовничару, X. Кахвићу, еудском чин., Гвиди Фихтперу, апотекару, као u гвпм остаoito нриирема за оиу забаву. • Захвал>ује сс свим ио(;јстиоцима, itao и дароваоцима лнм. Нарочгогу захвалност лугујемо и мил. гђама: Мркал., багато томболе и бифеа, тс све нрисутне поалравл>а са доВајић, Фериз 1 '>еговић и Козомарић, те гђицама: Малић, Мибродошлицом. HaiKou овога je на cneonhe задовољство музика 25. п. лошевпћ, Капнџнћ и Вајрактарбвић, које се заузсше за распука из Тузле одсвирала опер<-ку фаитазију од Зајца »Ни- вродају бпфса, a такођср се аахвал,ујемо и г. Јаш Ое.кели-у, кола Шубић Зрии.ски«. "P,lB- намјештенпку, који нам много поможе око дакориса1Сао 3. тачка лзведсн јс комад »Знмски капут«, шаљива н»а кино-сале. пгра у јсдном чину, a који су изпсли са нравом умјетношћу Нока je свнма хвала и лризнање. Гајретова забава у Теслићу Члан Гајрета свјестан je члан своје заједнице �Tcueib његову, иного жељеном дому, a тиме се у исто вр|1М( даје најјаснији доиаз да je идеја Гајрета наишла на добар прнјем и разумаваше, a уједно ое вај« " једна нова подпога и јана гаранција sa успешаи рад и у »удукности. Београд. ски Гајрет je јучерашње чедо, он je твн почео да живи, а рођен je у оно бурно враме иза Ослобој>ен,а, иад ct лоче„„ радити на свима пољима у циљу да се створи од нашег народа једна идејна, јединственеа и јака целина. Са политичким уједињењем нису се могли избрисати из душе нашег народа, који je веновима био политички noцелан, супротни назори о држави и нацији, који су ометали његово духовно јединство. Да би се отнлониле ове сметње, требало je радити не само на политичко-економском зближавању разних делова нашег народа, него je такођер требало посветити и особиту пажњу културном и националном зближавању. Требало je данле створити од више културних смерница, од више националних тенденција једну заједничку народну културу и једну националну свест. i на Срница срп. кафеџија и иекар уписао се аа добро твора Гајрета, са свотом од 1000 Дин. СВЕЧАНО ПОЛАГАЊЕ КАМЕНА ТЕМЕЉЦА ДОМА БЕОГРАДСКОГ ГАЈРЕТА »ОСМАН ЂИКИЋ« У БЕОГРАДУ У недељу, 14. np. месеца у 10 сати прс лсдна нз нзјсвечанији начин и у з присуствовање великог броја одличника из Београда и унутраш њ ости, освећен je тем еа дома Београдског Гајрета »Осман Ђикић«. Свечаност je почела довом г. Абдуселама Џумхура, вишег војног свештенина и благајнииа Гајрета, која у целости гласи: сви х »Нека je слава и хвала Теби, о Бож е наш, Створитељу свијетова, господару васионе и хранитељу свсга што живи! Бож е наш, Теби се једином захваљујемо на свим благодатима, којим а нас обасипаш . Теби који си јединствен у свом знању, моћи и величини, ми подижемо на овом мјесту руке и мслимо Te, о Створитељ у наш, да обаслеш својим благословом темеље овог дома и да у чи н иш да он буде paсадник свега оног ш то je добро, лијепо и иориснс за нашу заједницу и народ. Милостиви Боже, заш тити и обаспи својом милости нашег нг.јвећег добротвора, иашег уззиш еног Краља Алеисандра I., н аш у узви ш е ну раљ ицу Марију, нашег Престоланасљ едника Петра и цио Краљевски Дом«. После ове молитве. г. Хасан Ребац, директор вануфа у Скопљ у, прочитао je ову повељу; Васпитање народа, a особито омладине прздстављало je свакако најмоћније средство у остварењу овог идсала. Само овај велики идеал није се могао нити може лостићи одједном. За његово остварење потребно je уложити доста времена и труда и радити no нарочитом плану и методу, који су прикладни за менталитет појединих делова нашег народа. Овоме раду на културно-националном лрепороду, морала се посветити особита пажња нашој браћи исламске вере, јер овај изразито чисти расни део нашег народа остао je услед разних околности и политичких прилика као отсечен и изолован од осталих својих суграђана. Требало их je, дакле, прилравити за заједничку сарадњу и васпитати их да се осећају као јсдно нераздвојно национално тело са својом брзћом других вера. Ово je било тешко изводити због версне осетљивости нзше браће исламсне вере, јер све идеје које би долазиле од стране њихових суграђана других вера, остале би углавном без успеха код широких муслиманских слојева. Потребно je, дгкле, било створити у њиховој средини један кадар идеалних и спремних радника, ноји he као пионири радити на културно-националном васпитању и подизању муслиманског друштва. У првом реду требало je почети са омладинои. Муслиманску омладину требало je оспособити за овај рад и зггрејати ća идеју културног и националног јединства. Ованео Егспитање могло се најлаише и најбоље постићи у нашем културном и политичком центру, у Београду, нашој национално пренаљеној и јуначкој Престоници. Евс, управо ове чињенице створиле су одлун у код једне групе нгш их националних раднина и патриота да у Београду оснују једно друштво са циљем да омогуће васпитање и образовање муслиманске омладине на Ун и ве рзитету и другим стручним школама у наш ој Престоници. Њ и хов а намера наишла je на одзив и у септембру 1923. основан je Београдски Гпјрет »Осман Ђииић«. »У Београду, лрестолници Краљевине Југослааије, 14. ју н а 1931. године (no хиџри 22. Мухарема 1350. године) за време срећне владавине Њ. В. Краља Александра I. КараЦорђевића, Велииог Добротвора Гајретг, уд-рен je 14. јуиа Да се ова еелика идеја могла остварити захвалност припада родољубивим грађанима чијом помоКу могаше се идеја Гајрета остеарити. 1931. r. темел овога дома у коме he се омлгдина ислзмсие вере васпитавати у л>убави ća свог Краља, свој југославенсни иарод, у пож ртвовању sa отаџбину и осећању дужнос ти и сгесности у сваном послу, номе се буде посветила«. Глјрет je отпочео свој рад са 20 питомаца, a дамгс eeh издржава више од 100 питомаца и питомица. Гајрет je за 7 i одина свога опстанна успео да ш колује преио 70 питомаца и питомица, иоји ceh сви антивно раде на вг.спитању нашег муслиманског света«. Повељ у je узидао у темеље дома прсдседник Гајрета г. Ђ урађ Јосиповић, генерал у пензији, иоји je том приликом одрж ао овај говор: »Данас je сигурно најсвечанији дан у ж ивоту Београдсног Гајрета »Осман Ђииић« јер се данас свечано полаже 362 З&тим изнсси потешноће с нојим се морало друштво борити оио смештавања својих питомаца у станове, који у највише случајева нису одговарали потребама једног ђачког дома. �Затим г. Јосиф овић наставља: »Овај fce дом носити име Османа Ђикића, нашег велииог ку л ту р н о г р адн ик а и националног борца, у иоме ће Гајретова ом ладина имати светао узор и леп пример у свом П оздрапне Г јш ђ н о г д е п е ш е п р е т с је д н и к у о д 5 о р а Г а јр е т а Бијељина: Чланови Гајрета у Бијел.ини одржавчјући свој;.' редоину годишњу скупштину поздравл>ају Главни одГ»->р a преко љега нарочито Вас i;ao претсједника и вођу културно-просвјетног ii|»orpeca нашег елемента уз једнодушне жеље да и надаље устрајете на том добром путу динб. Једном речи, овај ће дом престављати једно велико и на челу нашег Гајрета, јер слмо у Вашој личносги народно дело, одакле ће сигурно потицати много добро за Подриње гледа сигурног кормилара нашег културнонаш о п ш ти народни идеал и наше национално јединсгво«. просвјетног бЈк)да те Вам кличемо живили. — ПретсједПосле тога се г. председник поновно захвализ спима ник скупштине: Мухамед Прељубовић. при сутни м и оним који помогоше подизање овог дома, a Бос. Градишка: Са Гајperone годишље скупштинс поздравнарочито претседнику и целом одбору београдскг Општине. љамо свог претседника молећи Овевишњег Bora да Ва<; Ha заврш е тку ове лепе свечаности отпевао je хор пипоживи дуго година на дику и поно« нас свију окунтомаца и питомица држ авну хим ну на велико задовпљ иво штинара.. свих присутних. Бихаћ: Извршујући једнодушап закључак годишње скупСвечаности су присуствовали: Реис-ул-улема Маглајштине Мјесног одбора са повјереницима Гајрета среза лић, изасланин Њ . В. Краља г. Чедоиир Поповић пуковнин, блхаћког свесрдно Вао поздравллмо као свога претизасланик Претседника Владе, изаслници М инисгра Ппосједника и културно-просвјетног и иационалног вођу са свете, Социјалне Политике, Београдске О пш тине и т. д. Зажељои да рдржлте у започетом раду на препороду тим делегати др у ш тв а св. Саве, Црвеног Крста, Кола Срп. исламског дела нашега народа, — Претсједник: Осмаи Сестара и многи одличници, као и цео Одбор Гајрета и њеГеџић. гови питомци и питомице. Брчко: Са овогодишње главне скуппггале овдашњег Мјееног Дом се подиже на у гл у Далматинске и Велбуш не уг.иодбора ГајрСта поздрављамо Вас Господине претоједниче це no пројекту инж. r. Богдана Несторовића, a кош таће око u молимо Свемогућег да Вам поднјели дуг живот н че3,000.000 динара. Биће готов до 1. новембра a имаће два оделичну истрајност у Ватем •културно-лроовјетиом раду. љења у која he ce моћи да смести око 200 питомаца и пиВјерујте и ми ћемо Вас свесрдно помагати. Живио u томица на цело издржавање. -----здрав нам био. Претсједншс: Сулејман Хаџиаллјагић. Фоча: Испред сакупљених члалова са годишње скуплгтлне Х а јр у д и н Б ујук ал и ћ, студ. шаљомо Вам налпе поздраве да нам дуго пожпвите иа корпст u налредак нал1ег Гајрета. — Претсједлик : Хасић. Јг;јце: Члаловл Гајрета «а даЈшлње скулштине лоздрављмју овога *претсједника m живио. — Претсједиик: Капегановић. Љубушки: Чланови Гајрета оакулљеди на главној скулштпнп свјесни пепроцјељивлх заслуга учнњених за на-ш Гајрет поздрављају евог уваженог претсједлика r. Дра. Лвду Хаеаибеговића. т;ојн му дају леограничепо новјерење са молбом п жељом да и ладаље водп лаш Гајрет и муслимане њиховом кЈлтурном прогресу. Претсједнпк: Алија Орман. Мостар: Члановл и пријатељи Гајрета оиупљени на годишњој скупштини Мјееног одбора високо цијенећи Baaie веллке заслуге за наш Гајрст, поздралљају Вас. Мјеспн одбор. Рогатица: Са годншњс окупштиие лоздраиљамо свог врпједлог вођу оа жељом да узмогне јога дуто радити за №Ш1 дични Гајрет. Прстсједиик Мјеоног одбора: Ахмет Пашлћ. Плевље: Са годншње скуплтше Мееног Гајреговог одбора у Плевљу наша je на1>очита дужност да Вас господиле претседннче најсрдачкије по:вдравимо захвал.ујући Вам на пожртвовном раду. опробаног и неумрлот борца и вође Гајрета. Са. одулгевљењем клнчемо жлвео. Прегседник екупштине: Саит Сурулиз. Пријепоље: Чланови Месног одбора у Пријепољу са редовле годилгње скуплшгне ноздрављају свој Главли одбор на челу са претседником и неуморним Гајретовлм радником г. Др. Хасанбеговићем. Претседник: Хасан Ханпћ. Тузла: Са велпког Гајретова теферича, који су прпредллл Мјесни одбори Сребреника и Шлионице данао у Шпионицп пепред огромлог броја члалова и посјетлоца ове 'Гомбола за Гајретову забаву одржану дне 6 -VI 1931 прве наше лрнредбе поздрављамо Вас као неуморног u у Теслићу ж ивоту и раду. Овај ће дом бити к ул тур ни центар, поакле he долазити дирентиве за рад, и сигурно средство помоћу кога ће се о држ авати веза између генерација Гајретове омла- 363 �ti Од Гајретова ллтамца г. Краика Мехвда из Маглаја, иаји je крајем one ша. године завршв Геомеирску школу, нримили омо слијсдећу захвалиицу. »Главном Одбору Гајрета у Оарајеву. lipe нар дана завршно сам пауке на геоматрском отееку Државне техничке средње иисолс у Београду, те хитам, да изразим Гајрсту најдубљу захвалност, што ми je помогао да се школујем и школу завршим. Обећајем Гајрету да ћу блти увек достојаи пажље. коју мп je указнвао у току мога школовања те да ћу и ja паотојатп својим радом да се бар донеклс одужим Гајрету за његову вслику ппжњу и помоћ, око мога школован.а. У Ма г л а ј у, 15. јуна 1931. Крзић Мехмед, дштломирапи геометар.« Предсеитк месног одбора Гајрета у Високом Г. Хамдија Тахмишчија и секретар Г. Џевдет Хоџић са нитомцима Гајрета, a ђацима Држ. Стр. Кож. школе у Високом дпчиог вођу Гајрета. са још млого искрених и топлих жеља желимо још да Вас и надаље видимо много година на челу Гајрета. — За приређивачки одбор^ Хаспћ Абдулах, Ибрахимовпћ Мсхмед, Слањаикић Џулага, Суљкановић Мустафа. Автовац: Са данашње годигаље скупштинс одбора Гајрета у Автовцу чланови лруштва једиодугано Вас поздрављају и молимо Вас дА се и ići ел,сдећем пзбору прнмите чагти прсгсвдншса Главног ОдГ>ој»а Аајрета, услед чега ЈЗлм у будуће јодпогласно чланотт и одбор изјављују пуно rio-, иерење и шаљемо 'најЛшне поздраве. Киичемо живио. Иопред окупштпие^р сјДбора: претсвдаик: Ариф Хасапбеговић. Приједор: УчеснЛЦи Гајретове годшпње скушптине у Приједору срдачно и топло поздрављају Глашш одбор, a иарочнто уважеиог прет^једпика г. Дра. [хашгбеговнћа, изразујући му најдгЛљу хвалу и призпање. Претсјсдпик: Др. Хајровић! Бањ алука: Мсгни одбор Г^.јрста у Бањалуцн еа своје седнпце поздравља днчпог вођу Гајрта. Иретгедикк; Курбоговић. »Ових дана завршио сам студије на београдеком универзитету као плтомац београдоког Гајрета »Осман 'Викић«. Ради тога сматрам за. своју дужност, да се овом приликом захвалтш управном одбору споменутог друштва, који чи ie, за време мога школоваља, поклтњао особиту пажњу. ’ Благодарећи томе успео сам да на време дипломиргм. Б е о r,p i}д, 27. јуна 1931. Хајрудин A. Ђурик, дипл. студ. филозофије«. З а х Јв а лн о с т Г а јр е т у Од дооадаљег Гајротова питомца г. Бссима. Коркута, : чсоји je недавно завршпо студпјо на теолошком факултсту i у Џами-ул-Азхару у Каиру, прнмио je Гљшн.и одбор пиемо овог садржаја: Томбола за Гајретову забаву одржану дне 6 -VI 1931 у Теслићу Цијељеном Главном одбору друштва »ГАЈРЕТ« Сарајево. ГТрије четирн године подијелио ми je Гајрет отипсндију, да наставим теолошке студије ua универзитету Ел- • Азхар у Каиру. Сада, каде сам се иовратио у домонину, ! осјећам се дужним, да нашем вриједном Гајрету изразим ј евоју веливу благодарпост, што ме je кроз пуне четири iro- ; дине издашно потпомагао, да завршим студије. Цијснсћи пожртвовани рад нашег културног друштва • Лајрет на проовјетном и скономском подизању исламског дијела нашега иарода, не могу a да и опом приликом не ј иотакнем Гајретову заслугу, што шаље и потпомалсе наше : ђалсе ua теолошке етудијс у Каиро, како би нашсм ислам- ; еком елемонту и у том прапду користили. ^ Изволпте прнмнти изјмд мога одличног штоваља и д.убоку захвалиост! Бесим Кориут, в. р. 364 Мјеспи одбор Гајретп у Гацку, 24 јупа 1031 �P o s je d n ic im a a g r a r n ih o b lig a e ij a Jugoslavenska P riv red n a za d ru g a i štedionica , s o i ) » Sarajevu, C ukovića ulica broj 5 I kat isDlaćuie sve dospjele kupone a g rarn ih obligaeija n a svoioi blagajni za vrijem e uredovnih časova. Daje predujm ove u m jesečnim ratam a na ku­ pone agrarnih obligaeija tak o d a svaki vlasnik papira može sebi osigurati stalni m jesečni prihod. Istodobno se stav lja do znanja vlasnicima ag rar­ n ih obligaeija, da Jugoštediona d aje sve informacije u pogledu prodaje zaloga i uopšte korisne upotrebe agrarnih, obligaeija. Ove se inform acije daju u samoj direkciji za­ voda besplatno. D lr e k c lfa J u g o s la v e n s k e p rivred n e z a d r u g e i š t e d io n ic e ^ Sarafevo. j SV A K I M U S LIM A N TREBA DA KUPUJE jt I j samo I !I GAJRETOV I c io iiP ip iR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „ G a jr e t ” 9OOOOOOOOOOOOOO0OOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO Papirnica Hamdija Kopči; Sarajevo, Strosmajerova — Telefon 619 preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala -OOOOOOOOOOOOOOOOOOOO oooooooooooooooooooo Narudžbe: Tvornica cigarpapira S. D. ALKALAl. Sarajevo može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu Oglašujte u „GAIRETU” ш т а м п а р и за : ИЗРЛЋУЈЕ НАЈБОЉЕ CBE ШТДМПДРСКЕ ПОСЛОВЕ УЗ КУЛДНТНЕ ЦИЈЕНЕ С Л А ГА К И С ТР О ЈЕ В И С ТЕР ЕО ТИ П Н 1А РОТАЦКО НМ СТРСЈ ClliKOGRAFIJA: IZ B A C U J E K L IŠ E J E U JE D N O J I V IŠ E BOJA 3 E D IN A N A JU D U N A Š E K R A L J E V IN E knjigovežnica: POVEZUJE KNJIGE 0 0 r MAJIUKSUZNIJE �Temeljna glavnica 4 0 ,0 0 0 .0 0 0 '- Dinara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172 Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju llllllllllllllllllllllllllllllllllllllll!lllllllllll!llllllll!№ općine grada Sarajeva g n m r r - n r - »— t - t t - i « — т - т — ч, -i — ч -~ »— r I Bosanska Industrijalna i j Trgovačka Banka d. d. ] Sarajevo, Sfrosmajerova ulica br. 12 J Potpuno uplaćena dionička glavnica D i n 2©yJ00.000* — Rezervni fond D in Z A L A G A O N IC U koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. IIIIIIIIItllllllllllllllHIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII Dr. Omer Bahtijarević dugogodišnji liječnik Drž. Bolnice, operater i spe­ cijalista za operativne bo­ lesti, asistent chirurškog odelenja Državne Bolnice 7,500-000-lilHI Prima u l o š k e na štednju, vrši d o ­ znake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća Ordinira od 1-3 p o slije podne Interurban t e l e f o n i broj 605, 865 i 555 Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split I u Aleksandrovoj ulici br. 45 ^BSllsiSlES§iBSglSZaEZelEž!gH§Za^§10ES§]Q@SIES§]EZel@2eitES§ll§ZelES§l@g§iE2el^ Banka Gajret d. d., Sarajevo Akcijski kapital Oin 40,000.000'- Rezerve Din 2,000.000'i se bavi svim u bankovnu struku spadaJućim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupllarno siguran. Osniva, organlzuje 1 rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva 1 podu­ pire razne kulturne i humanitarne ustanove. Od čiste dobiti daje б°/о Kulturnom i Prosvjetnom društvu „ G a j r e t ”. Sve doznake u domovini 1 Inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže 1najkulantnije. Uloške uka­ maćuje najpovoljnije 1isplaćuje iste u svako doba � https://kolekcije.nub.ba/files/original/1f15c05b1b938a10d27165a03e53eceb.pdf b43d738fadca6849aa4cba767dd757fa PDF Text Text ГЛАСНКК КУЛТУРНО-ПРОСВЈЕТНОГ ДРУШТВА ГАЈРЕТ С А Д Р Ж A J: Уредништво: З а К раљ а и О таџбин у З а п и с н и к XXV р е д о в н е гл авне г о д и ш њ е скупш тине друш тва Гајрет, о д р ж а н е 12 јула 1931 г о д . у С ар ајеву 2 7 _____ir. Ш та каж у други о Г ајретовој скупш тини Бесим Коркут: Елџам и*ул-А зхар у ГАЈРЕТОВ ГЛАСННК О дговор Њ ег. В еличанства К раљ а н а поздравну депешу О дговор П ретседиика Краљ . Владе П оздравне деп еш е Г ајретовој главној годиш њ ој скупш тини: и Гаика, Автовца, Приједора, Теслића, Цазина, Дубровника : Вишеграда К онцерат Гајретова п јевач ког друш тва у М остару Годишња скупш тина Гајретова пјев. друш тва у М остару • З ахв ал а Гајрету Натјечај за чиновника у Г ајретовој канцеларији Натјечај з а пријем питомаца-ица у Г ајретове конвикте и за подјел стипендије у 1931/32 год. ^ 16 ЈУЛИ САРАЈЕВО 1931 И з д а Ј е Г л а в н и о д б о р Г а јр е т а у С а р а је в у БРОЈ 14-15 �OSlašujte u listu »GAJRET« »Gajret« je najrašireniji časopis medu muslimanima i svakim danom diže se broj njegovih preplatnika, na­ ročito otkako je povećao svoje gra­ divo. I u buduće, »Gajret« će nastojati da zadovolji što širi krug svojih pre­ platnika i da prodre i u najzabitnija mjesta. Iz ovih razloga, bilo bi u in­ teresu naših trgovaca da oglašavanje svojih lirmi vrše preko »Gajreta«, a tim ujedno vršili bi i svoju patriotsku i humanu dužnost. Radnici i prijatelji Gajreta treba da porade u svojoj sredini kako bi trgo­ vine i preduzeća iz njihovih mjesta oglašavali u listu »Gajret«. Jugoslavenska Privredna ■v Z a d ru g a i Š te d io n ic a z. s. o. j. u SARAJEVU i 1Y i Bavi se-svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Organizuje i potpomaže razne privredne zadruge. — Po­ djeljuje zajmove uz povoljne uslove i prima uloške na štednju uz otkazni rok i bez otkaza uz najpovoljniji ka­ matnjak. — Podjeljuje zajmove na 6°/o agrarne obligacije u neograničenim iznosima uz vrlo povoljne uslove. U red o v n i č a s o v i o d 8-12 i o d 2 i'p o d o 6 č a so v a . Prostorije Jugoslavenske Privredne Zadruge i Štedionice (Jugoštedione) nalaze se u Cukovića ulica br. 9 I kat. Telefon broj 39 Brzojavi: JUGOŠTEDIONA 10% č is t e d o b iti d aje u kulturne i p r o sv je tn e sv rh e. Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друштва за културно и економско подизање муслимана, излази 1. и 16. сваког месеца, a цена му je за нашу Отаџбину 100 динара на годину, a за све остале земље преко граннце 200 динара. Ђац* добивају лист у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. Поједини број стоји 5 динара. Директор Х ам ид Н унић Власник друштво „Гајрет“. — Одговорни уредник: Хамид Кукић — За штампарију „Босанска Попгга‘ одговара Јосип Енгл. �ГОД. XII ГАЈРЕТ C d p a ј o n o , 16 Ј ул а 1931 Њ егово В ели чан ство К р а љ Ј у г о с л а в и је АЛЕКСДНДАР I БР. 14-15 �З а К р а љ а и Отаџбину Г а /р ет о п а С к у п ш т и н а ^ велика М а н и ф е с т а ц и ја Мушки Гајретов конвикт у Сарајеву био je у недјељу (12. о. мј.) сав у знаку једне крупне свечаности, манифестације која je крунисала једно велико дјело и нагласила успјех Гајрета на свима пољима његова културнога, националног, привредног и хуманог дјеловања. Двадесетпета редовна годишња скупштина није била само илод нашег рада у минулој ранијој години; није она била само оно што се подразумијева под скупштином, т. ј. саопштавање извјештаја и осталог што се сматра већ уобичајеним на једној годишњој скупштини; и није, најзад, она била једна процедура, саобразна правилима друштва. Не! Последња Гајретова скупштина у ствари je била једна импозантна и спонтана, одушевљена и речита манифестација Гајретове идеологије, којом су веК захваћени и најшири слојеви муслиманског живља у нашој Краљевини. To je била манифестација снаге и дисциплине, озбиљности и трезвености, елана и воље за рад, сигурног стремљења из успјеха у успјех, до триумфа, потпуног и несумњивог. ОсврКући се на лањску нашу редовну годишњу скупштину, уредништво „Гајрета" je, на овом мјесту, објавило следеће: „Импозантна скупштина од 180 делегата показала je снагу Гајретова корјена у нашем народу; показала je како je дубоко продрла Гајретова идеја у наше слојеве". Овогодишњој скупштини приступило je преко 250 делегата, тумача рада и жеља Гајретових присташ а'из око 90 мјеста са територија на коме Гајрет са успјехом ради. Taj број je у ствари био је д н а д у ш а и је д н а и д еја, је д н а в и т ал н о с т и је д н а сп о н т а н о с т , је д н а д и сц и п л и н а и је д н о о д у ш е в љ е њ е ; о в а ц и ја и о г р о м а н п о к л и ч : З а К р а љ а и О т а џ б и н у ! једна мисао била je заједничка цијелом скупу: све што Гајрет ради, то je диктат националне свијести, постулат воље да се културним подизањем и васпитањем народа учини све што чини добро Краљу и Отаџбини. Стога je ту мисао одлично и сугестивно окарактерисао неуморни и заслужни претсједник Главног одбора г. Др. Авдо ХасанбеговиК, кад je у поздравном говору подвукао и нагласио ове ријечи: „6. јануар 1929. донио je Гајрету љепше дане, донио му јејо ш шире п ољ ерада; уклонио му je многе и многе препреке. Од тога дана Гајрет je, једним великим замахом, почео д а п р е л а з и и з је д н о г о б и ч н о г ђ а ч к о г д р у ш т ва у јед ан в е л и к и п о к р е т у чи тав о м с в о м е е л ем ен ту ". Урнебесан аплауз којим су поздрављене ове ријечи нашег претсједника очевидно je увјерао да су сви присутни делегати о с је т и л и оно што je претсједник друштва у искреном заносу н а г л а с и о . To о с је ћ а њ е , заједнично цијелој скупштини, мјеродавније je од свега осталога; ono je мјеродавно за тачност тврдње: да je ова Гајретова скупштина у својој битности и у своме карактеру, психози, била једна нео* чекивана и спонтана манифестација, надахнута девизом: За Краља, за народ и Отаџбину! Тежаци и грађани, мануелни и интелектуални радници, муалими и илмија, село и град, — све класе и сталежи, све мисли и сва осјећања која су се нашла на једном терену, дисциплиновани су једном идејом, одуховљени једном идеологијом! To je општи утисак који je свако од присутних понио са ове скупштине; тај утисак je најбоље јамство да ће ова скупштина као манифестација новој радној години дати нове импулсе и нови елан, нову вољу и енергију, нову пожртвовност и виталност у раду за Гајрет, a преко њега у раду за народ, за Краља и Отаџбину. 25 редовна скупштина Гајрета била je сва у знаку опште радости и општег одушевљења ради триумфа једног крупног р а д а ; она je била огледало једнодушности и дисциплине, трезвеног дискутовања и сагласности у доношењу закључака и одређивању смјерница даљнег рада. О на je била објављење коначне побједе Гајрета и његове пуне афирмације у свима слојевима нашег народа. Ta побједа je близу, врло близу: на страх врагам! 366 �Покровитељ ГаЈрета Њег. Краљ. Вис. Престолонаследник ПЕТАР �Зап и сн и к X X V р е д о в н е г л а - в н е годишње скупштнне д р у ш т в а Г а јр ет а одржане 12 јула 1931 године у просторијама Гајретова мушког конвикта у Сарајеву. Скупштини присуствују, према верификационом исказу, делегати мјесних одбора и повјереништава Гајрета из слиједећих мјеста : Бос. Градишке, Орахове (Бос. Градишка), Вишеграда, Бијељине, Љубушког, Бужима (срез Бос. Крупа), Призрена, Шабца, Дервенте, Бос. Кобаша (Бос. Крупа), Рогатице, Горажде (Чајниче), Мравињца (Чајниче), Згош ће (Високо), Сребренице, Зворника, Острожца (Цазин), Жепча, Цазина, Маглаја, Мостара, Билеће, Зенице, Ластве (Требиње), Сјетлине (Рогатица), Стомачића, Плевља, Урошевца (Неродим), Џивара (Требиње), Домановића (Столац), Бихаћа, Тур. Јањара (Бијељина), Челића (Брчко), Коњица, Струмице, Сарајева, Невесиња, Которског (Дервента), Озрена (Сарајево), Олово (КлаДањЈ, Сјенице, Д обоја (Тешањ), Брчког, ГаЦка, Радовља (Високо), Тузле, Бањалуке, Грачанице, Завидовића (Жепче), Оџака (Дервента),, Травника.Т^отор Вароши, Гор. Зенице (Зеница), Стоца, Локава (Столац), Касаповића (Травник), Ливна, Фоче, Бијелог Поља, Требиња, Фојнице к. К., Високог, Вареша (Високо), Острожца (Кон>иц), Пријепоља, Власенице, Градачца (Жен. одбор), Бихаћа (Жен. одбор), Пурачића (Тузла), Лукавца (Тузла), Кладња, Живинице (Тузла), Чапљине (Столац), Креке (Тузла), Илијаша (Сарајево), Зелиње Горње (Градачац), Теслића (Тешањ), Тешња и Модрича. Скупштину отвара у 9 сати.прије подне Претсједник Главног одбора Гајрета г. Др. Авдо Хасанбеговић, следећим говором : Господине Изасланиче Њ . В. Краља, Ваша Преузвишености, поштована господо и драга браћо ! Наш узвишени Владар (бурни поклици: Живио Краљ!), који сваком згодом излева благодати на ово наше друш тво и који стално прати његов рад, који водећи рачуна о читавом народу, његову добру и напретку, води рачуна и о нашем Гајрету, благоволео je и данас указати Своју високу Владарску пажњу овом скупу и нашем раду, na je изаслао Свога изасланика на нашу скупштину у особи санитетског бригадног генерала г. Др. Светозара Андрића. (Поклици: Живио!) Ja верујем, да ћу погодити вруће и топле жеље свих Вас, a преко свих Вас Гајретових радника и читавог нашег елемента, ако најискреније заблагодарим на овој високој пажњи нашем Уз- 368 вишеном Владару, и ако прве мисли, прве осеhaje са овога нашега величанственога збора упутим Ономе, који делује на свима пољима народног и државног живота неуморно и даноноћно. (Поклици: Тако je, Живио Краљ!) Зато ћу са Вашим благоволењем прочитати и упутити данас поздравну депешу нашем Узвишеном Владару, која гласи: Његовом Величанству АЛЕКСАНДРУ ПРВОМ КРАЉУ ЈУГОСЛАВИЈЕ Б е о г р a д. Гајрет данашњим даном сретно завршује још једну епохалну годину свог културног и националног рада, благословеног очинском љубављу Bafrier Величанства, инспирисаног нашом непоколебљивом синовском оданошћу и верношћу a крунисаног величанственим успесима и народним признањем, na са пуно наде збијених редова и прекаљених срдаца уз свога Краља ступа у нову годЈЈну рада тежих задатака јачим замахом и ширих размјера за Краља и Отаџбину. Гајретова главна скупштина народних делегата из свих крајева Отаџбине, која се у овом моменту одржаје јединствен je израз љубави спрам Узвишеног Краља и нашег Покровитеља и миљеника Његовог Височанства Престолонасљедника Петра, јединствен je израз спонтаног одушевљења сљевеног у буран и трајан поклик: Да живи Отац велике нам Отаџбине! Највернији синови Узвишеног Прег.тоља Гајретови чланови обдарени милошћу и очинском љубављу свога Краља, ентузиазмом среће поздрављају Ваше Величанство и следе велике и мудре интенције. Претседник Гајретове скупштине: Др. Авдо Хасанбеговић. (Читање депеше пропратили су сви присутни стојећи уз бурне поклике: Живио Краљ! Живио Краљевски дом!) Господо, са Вашим благоволењем ja ћу упутити поздравну депеш у са овога збора и Претседнику Краљ. Владе, Армијском Ђенералу г. Петру Живковићу (Бурни поклици: Живио!), a преко њега и читавој Краљ. Влади. Упутићемо депешу генералу г. Живковићу, као првом сараднику нашег узвишеног Владара и човеку, који je примио на себе тешку дужност, да изведе велико �Делегати на Гајретовој год иш њ ој скупштини са Главним о д б о р о м и претседником г. Д ром Х а са н б егови ћем дело, замишљено о д стране нашег узвишеног Краља, да изведе велико дело на препороду нашег народа, наше Отаџбине и наше Државе: Господину Петру Живковићу, Претседнику Краљевске Владе, Почасном Ађутанту Његова Величанства Краља, Армиском Генералу Б е о г р a д. Гајретови чланови свих крајева наше Отаџбине преко данашње главне скупштине поздрављају Вас, Господине Претседниче пуним срцем искрености и следе Ваш пример верности спрам Узвишеног Краља и љубави спрам велике Отаџбине. Оснажени Вашим геслом све за Краља и Отаџбину ступају у нову годину културног и националног рада са још јачим замахом и прекаљеним срцима кличући: да живи Краљ и Отаџбина!, Да живи Краљевска Влада! Претседник Гајретове скупштине: Др. Авдо Хасанбеговић. Дозволите, господо и браћо, да поздравимо нашег одличног пријатеља, нашег одличног старатеља Министра Просвете г. Божу Максимовића и његова изасланика на данашњој скупштини начелника Просветног оделења Kp. Банске управе г. Ђоку Ковачевића: Господину Б ожидару Максимовићу, Министру Просвете Б е о г р a д. Одушевљено манифестујући узвишене интенције Његова Величанства Краља чланови Гајрета свих крајева наше Отаџбине преко својих многобројних делегата са данашње Гајретове скупштине најсрдачније Вас поздрављају, желећи да будући рад Гајрета подупре Ваша настојања на културном подизању и просвећивању нашег народа. Претседник Гајретове скупштине: Др. Авдо Хасанбеговић. 369 �Господо и браћо, драго ми je, да на овом Гајретовом величанственом збору, на овој великој и јакој манифестацији за Краља и Отаџбину могу да поздравим Врховног старешину наше вере, Преузвишенога Г. Реис-Ул-Улему Маглајлића. (Бурни поклици: Живио Хаџи Реис Еф.!) Поздрављајући њега, поздрављам у исто време и присутне и најближе његове сараднике, изражавајући задовољство, да су изволели посетити овај збор, да виде што ради Гајрет, колико ради и како су збијени редови Гајретови. Ja Вас уверавам, да ће Гајретови радници и у будуће да настану, чувајући велике моралне квалитете своје узвишене вере, да настану на раду и иду даље правцем, којим су досад ишли. Уверавам Вас, да he Гајретови радници и у будуће свим својим силама пожртвовно и бескомпромисно, да следе нашег Првоступника Њ . В. Краља, у Његовим високим интенцијама за Н арод и Отаџбину. (Тако je!) Наше братско друштво Београдски Гајрет >Осман Ђикић« изаслало je свога изасланика у особи г. Др. Мехмеда Беговића. Ja имам част, да га поздравим најсрдачније. (Живео!) Наша штампа, локална, београдска и загребачка, чини увек услуге, као отаџбеничка штампа свим здравим покретима у народу, na и Гајрету. Ja je поздрављам, a преко присутних поздрављам њихове колеге и молим их само једно: да прате Гајретов рад и у будуће као и досада, правилно и објективно, јер ће нам на тај начин најбоље помоћи и чинити услуге нашем великом раду. (Живела штампа!) Господо! Ha нашој скупштини налази се изасланик власти г. Милош Билбија. Ja га поздрављам. (Живио!) Драга браћо! Тешко je подвлачити велике засдуге за народно добро, које чини Гајрет. Тешко je подвлачити ову велику манифестацију, која je бјелодана свима и свакоме. Гајрет, како Г. Бан Дринске бановине, који je увек no- . В а ц Ј е свима познато, у прошлости je имао тешказивао велико разумевање за наш рад и пре ких часова у свом раду, али благодарећи тому, него je дош ао у -о в у наш у-средину, a и после, што je радио предано и искрено на народном шаље Вам поздраве и моли да' га се извине што добру, могао je да гази и уклања са пута све није могао лично да присуствује овом скупу, јер тешке перипетије. Најбољи доказ колико je Гајсе не oceha добро и није могао, да напусти собе. рет успео^јесу велики његови успеси, јесу велике (Живио Бан!) скупштине у народу, велики зборови у народу, Чини нам част и задовољ ство, i a као круна свега тога, господо и браћо, јесте да поздравимо у нашој средини нашег прекаова данашња велика манифестација, коју сачиљеног и одличног војсковођу Команданта II. Арњавају изасланици и делегати из свих крајева мије, Армијског ђенерала г. Емила Белића. наше драге Отаџбине. лал11 (Живио!) Према томе господо, констатујем да je ова Наш давнашњи пријатељ, сарадник и помаскупштина, сазвана на основу чл. 59. друштвегач, помоћник команданта Армије, дивизијски ђсних правила, правовремено заказана и објављена. нерал г. Јован Јовановић показао je и овом приHa скупштини je, браћо, присутно 247 делегата ликом колико му je стало д о Гајрета и д о Гајиз 86 места, na je скупштина према томе, a на ретова рада, na je изволео да посети лично овај основу чл. 61 и 62 друштвених правила способна наш збор. (Живио!) да отпочне са радом и да доноси правоваљане закључке. Ha основу изложенога, отварам са среГосподо, нарочито ћу у име своје, у име Вас ћом ову XXV. редовну главну годиш њу скупсвих и у име свих наших радника на територију штину друштва Гајрета, и предлажем за верифина којем делују, у име прошлости, садашњости каторе гг. Хајрудинбега Капетановића и Јусуфи будућности, да поздравим данас на нашем бега Пашића. (Прима се.) скупу претставнике наше посестриме — наше Просвете (Живила!), која je и у прошлости и у Отварајући ову скупштину улазимо, како садашњости деловала руку под руку са Гајретом, рекох у XXV. годишњицу Гајретовог активног a ако Бог да и у будућности тако ће бити, јер рада. Ви ћете из данашњег извештаја видети косу нас везале исте потребе, исте невоље, исте лико je и што je учинио Гајрет у прошлој години сузе и исти плач. и ja о том извештају не желим да говорим. АпеПоздрављајући њеног уваженог претседника лирам једино на Вас, да будете строги и праг. Др. Саву ЈБубибратића и остале изасланике и ведне судије, према ономе што ћете данас чути чланове Главног одбора Просвете, ja овај дан, из извештаја о раду у прошлој години. овај час нарочито подвлачим за могућност рада Гајрет je, браћо, чинио о д свог постанка до између свих добронамерних друштава, a народанас све да помогне свом елементу. У том раду, чито између Просвете и Гајрета. Живели! (Бурни на том путу наилазио je често пута на трње, али поклици: Живела Просвета!) се његови идеолози и његови радници нису ни- 370 �када заустављали, уклањали су с пута трње, да би могли ићи напред, да помогну свом заосталом народу. Година 1918., која je донела читавом нашем народу Ослобођење и Уједињење, донела je благодати и Гајрету, односно његовсм раду. Гајрет je тада отпочео да ради у истом оном правцу, у истом оном духу и идеологији као што je радио и под тешким временима, под бившом туђинском управом. Не желим да инкриминирам, али морам да истакнем, да je и од тада било запрека, да je било људи, који су било свесно било несвесно чинили замерке Гајрету. Гајрет, свестан своје велике дужности за народ и Отаџбину није се зауставио. Ишао je напред, уверен да ће — као што je ево данас — једног дана збити своје редове, испунити све празнине и моћи јавно и отворено да манифестује да je савладао многе и многе потешкоће. Господо и пријатељи! У Гајретову раду има још један велики датум. 6 Јануара 1929 донео* му je још лепше дане, донео му je jonf шире поље рада, уклонио му је^бш многе и многе препреке, и Гајрет je од тога истор^јскбг дана почео великим замахом, да прелази из једног обичног ђачког друштва у један велики покрет у читавом свом елементу и у читавом cffoMC народу. (Бурни поклици: Живио претсеДник! Тако je!) Ma да je то тако, Гајрет ипак није савладао све потешкоће. Јављају се ту и тамо перипетије, које покушавају издалека, јер не могу и не смеју отворено и фронтално, покушавају често пута да унесу забуну у Гајретове редове. (Доље с њима!) Међутим, господо, Гајретови су редови данас тако чврсти и збијени (Живио ГЈретседник!), да не могу у њега више да баркају они, који су хтели на тај начин, да ометају Гајрет у његовом великом патриотском раду. (Тако je!) И ова данашња скупштина наша, браћо и пријатељи, показује ништа друго него једну велику, јаку, одушевљену, искрену и бескомпромисну манифестацију. (Тако je!) Има појединаца може бити, који би желели, да на оваковом збору, да на оваковом скупу виде, навикнути из прошлости, no коју демонстрацију. Међутим, ова данашња величанствена скупштина значи, да je Гајрет успио са својим радом. Ja Вам рекох, господо и браћо, да Вам о извештају нећу да говорим, јер ће Вам то учинити други чланови Главног одбора, али хоћу да скренем пажњу Вама свима господо и браћо, да као што je Гајрет и његова идеја велика, висока, озбиљна и трезвена, тако исто треба и наш рад да буде озбиљан, да буде верна слика наше идеологије, да буде верна слика наших снага и да будете свесни онога, што хоћете. (Тако je!) Нас у раду воде велике интенције нашег Узвишеног Владара и ми смо спремни, да под условом највећих жртава следимо те Његове велике интенције. Нама у овом раду путоказ je наша идеологија, наш национални програм; нас у овом нашем раду вежу наша правила, која су за нас закон и тешко ономе. који се огреши о та правила. (Тако je! Живио Претседник!) Браћо и господо! Како видите, на данашњем нашем величанственом скупу поред претставника наше узвишене Илмије, поред претставника наше интелигенције, поред претставника нашег грађанства, како ,на данашњем скупу, тако и уопће међу нашим раденицима налази се гро, већина нашег здравог, озбиљног и свесног тежачког света. To je доказ, браћо, да je Гајрет са својим здравим радом зашао у наш тежачки свет, јер хоће и жели да му помогне. И данашње и досадашње Гајретове акције, које су предузимане са тешким жртвама, то јасно доказују. Гајрет je свестан тога зашто то чини, јер снагу наше нације, снагу наше pače, снагу нашега народа сачињава наш тежак. (Тако je!) Тим правцем, господо и браћо, Гајрет ће да настави. Гајрет ће данас да Вам поднесе извештај о прошлогодишњем свом раду, који ће наставити и у будуће, a све то за добро Краља и Отаџбине. (Живио Краљ!) Господо и браћо, после овог наша je велика дужност, да се из пијетета сетимо оних, који су према Гајрету били увек доброчинитељи и који су у свим моментима помагали ra. Треба, да се сетимо и умрлих наших пријатеља и чланова. (Поклици: Слава им!) Неумитна смрт отела je нашој нацији, нашој Отаџбини једног великог човека, великог војсковођу, великог народног борца и великог Гајретовог доброчинитеља. Недавно je неумитна смрт отела из наше средине Армијског ђенерала, почасног ађутанта Њ. В. Краља, Министра Војске и Морнарице Стевана Хаџића. (Сви устају и кличу: Слава ђенералу Хаџићу!). Губитком тога великога човека, исто толико колико je изгубила наша нација и Отаџбина, изгубио je и наш Гајрет; јер пок. Стеван Хаџић нас je разумео као и сви велики људи наше Отаџбине. Разумео je што нам je потребно и према томе упућивао je свој рад лрема Гајрету. (Слава му!) Позивам секретара г. Кукића, да прочита имена и осталих умрлих наших чланова и пријатеља. 371 �у границама Шеријата и исламске традиције. (Тако je!) Не можемо се враћати уназад, нити смемо стајати на једном месту непомични, али не смемо правити ни наглих скокова у своме замаху. Умереност je сваком послу најбоља, те je требамо строгом одмереношћу и савесношћу и примењивати. Зато апелујем на Вас, господо световна интелигенцијо, као и на све припаднике исламске верске заједнице, да својим радом искрено, предано и пожртвовно учине све, да заједничким радом ударимо најчвршће и најсолидније темеље нашој бољ ој будућности, јер ћемо једино тако бити, како добри муслимани, тако и добри грађани ове наше миле Државе. Зато, г. Претседниче и славна скупштино, стављам Вам на срце, да проведете колаборацију интелигенције и Илмије и у Гајрету као што je то учињено недавно и у Вакуфу, a зато je најбоља прилика и моменат баш данашња главна скупГ. Претседник: Господо и браћо, молим штина. Вас, да саслушате нашег преузвишећог Реис-Ул- ' У жељи, да овај наш рад буде окруњен успеУлему г. Маглајлића. сима и Божјим тевфиком завршујем са: »Еселаму Алејкум!« (Скупштина поздравља г. Реис-УлГ. Реис-Ул:Ул,ема Маглајлић: Улему, који затим са својом пратњом напушта Господине Краљев изасланиче, nopitoilH iT roскупштину. сподо и браћо, мене особито весели, што присуствујем овом величанбтвеном скупу нашега ГајреГ. Претседник: Господо, настављамо скупта. Позиву сам се врло радо одазвао. Најлепше штину: се захваљујем на лепим и срдачним речима г. Претседника ^олећи Свевишњег Аллаха, да рад II ТАЧКА ДНЕВНОГ РЕДА JE ИЗВЕШТАЈ ове скупштине окр^ни најбољим резултатима. ТАЈНИКА. Господо, д ух велике љубави и ^правичности (Живио тајник!) Тајник г. Х а м и д К у к и ћ : Њ . В. Краља, који лебди над целим народом и Господо, Главни одбор Гајрета разаслао je на који упућује свакога на добар и користан правац, 8 дана пре скупштине извештај о раду у прошлој даје нам снаге и окрепе, a у мени побуђују вегодини. Да не бисмо дуљили, ja мислим да не чилике наде и одуш евљењ е значајне Њ егове речи, там тај извештај (Гласови: сви смо га прочитакао порука муслиманима, које ми je благоизволео ли!) Дозволите ипак да се у најкраћим потезима изрећи: осврнем на прошлогодишњи рад Гајрета. Гајре»Кажите, господине Реис-Ултов рад у прошлој години, у првом реду састоУлемо, муслиманима, да сам јао се je из проширења и јачања друштвених орим ja највећи пријатељ и заганизација. Друштвене организације напредују из штитник!« дана у дан и проширују се и продубљ ује у нај(Бурни и дуготрајни поклици: Живео Њ. В. ширим слојевима народа. Ове године имали смо Краљ!) 24 нова одбора и 77 повереништава, тако да данас Гајрет има 154 одбора и 190 повереништава Поносећи се овим речима сретни смо, што (Живео Гајрет!). Међу овим одборим а и повереуживамо моћну заштиту свога узвишеног Владара и спремни смо вазда пуним срцеу верности ништвима имамо 16 женских одбора и 9 повереи оданости послужити Краљу и Отаџбини. (Бурништава. Две трећине Гајретових организација, ни поклици: Тако je! Ж ивео Краљ!). Краљу и господо, данас се налази на селу. У Гајретовим Отаџбини послужићемо такођер ако се нађемо на редовима налазе се данас, поред интелигенције и скупу уједињени заједничким циљевима и удруилмије, и осталих грађана и наши тежаци. Сви жени заједничким снагама, да порадимо за опће они данас раде подједнаком љубављу за наш Гајдобро и напредак Исламске верске заједнице (Тарет и за добро муслиманског. дела нашег народа. ко je!). Рад у том правцу треба, да буде испуњен Поред тога рада на проширењу и јачању органисавременим потребама! (Тако je!) И да се креће зација, Гајрет je радио на просвећивању одраслих Г. Кукић секретар чита имена умрлих чланова и пријатеља, којима скупштина кличе: Аллах рахметиле! Бичевић Суљо из Орахова, Жунић Салих, Имшировић Фадила, Муратага Ћилимовић сви из Тузле. Накичевић Абдулах из Кораја, Бурзић Зариф из Бужима, Хрњић Суљага из Јајца, Миловановић Тодор из Вишеграда, Вујић Љубомир и Бекић Миралем из Бањалуке, Софтић Абдулкадир и Ћејван Мехмед-Алија, оба из Бос. Градишке, Драче Зејна из Мостара, Ређић Медан, Алибеговић Сулејман и Куленовић Махмут из Котор Вароши, Бербовић Вехбија, Кратовац Мухарем и Борисављевић Марија из Нове Вароши, Бајрам Шериф, Саит Фуад и Шуајб Ејуб из Призрена, Диздар Хасанага из Велике, Поробић Мухаремага из Дервенте, Захировић М ухамед еф. из Бихаћа, Куртагић Алија из Власенице, те Мешановић Мехмед еф из Босанског Кобаша. 372 �у најширим народним слојевима, на привредном придизању народа и на школовању и оспособљавању наше омладине за живот. У погледу просвећивања широкКХ слојева Гајрет je предузимао акције већег замаха. T okom прошлог Рамазана одржавана су популарна Гајретова предавања. Свима Вама je врло добро познато како су та предавања успела. Она су одржавана у 286 места, a слушало их je од 30 до 40.000 слушалаца. Ми сматрамо та предавања једним од најважнијих Гајретових успеха од Ослобођења на овамо. Поред тога, Гајрет je радио успешно и на сузбијању аналфабетизма и одржао je 43 те* чаја, кроз која je прошло 2013 полазника. Гајретовом иницијативом основани су и домаћички течајеви, нарочито на селу. Да помогне нашег тежака, Гајрет je недавно отворио први свој велики задружни течај, у који je примл>ено око 100 наших вредних тежака, имама, муалима и других пријатеља и сарадника Гајрета (Живио Гајрет!). To je почетак Гајретовог привреднвг рада, замишљеног још пре једнога деценија, a о ком се je расправљало ^на Гајретовом Конгресу прије 3 године, приликом прославе Гајретове 25годишњице. кад су донешене и резолуције nef' овој ствари. Уверени смо. да ћете поздравити и одобрити овај рад Гајрета: {Тако je!). По свршетку овог течаја Главни одбор Гајрета израдиће нарочити програм свог будућег систематског привредног рада у народу. " . Гајрет je радио и на изобразби и на усавршавању шегртског подмлатка. Kpq3 Гајретов Шегртски Дом прошло je о. г. 70 питомаца; затим преко установа, које се баве потпомагањем шегрта и смештавањем на занате и трговину смештено 55 питомаца изван Гајретовог Шегртског Дома. Уз то, Гајрет има у кожарској школи у Високом 12 питомаца са no 400 Дин. месечно стипендије. У Новом Пазару делује Гајретова ћилимска ткаоница, у којој се налази на изучавању заната 60 ученица. Д о сада je свршило ову школу 20 ученица, које већ саме привређују за своју егзистенцију. Познато Вам je, да je у Сарајеву пре 5 година основана Задруга Кола Српских Сестара и Гајрета, која врло добро напредује. Показала се тенденција и у другим местима, да Гајретови женски одбори ступе у колаборацију са Колом Српских Сестара и да заједнички оснивају сличне установе У Варешу, заузимањем Гајретова одбора, смештено je 8 питомаца, који изучавају занате. Наши одбори и повереници радили су и ове године на оснивању задружних течајева и задруга разних типова. У погледу школовања омладине Гајрет je данас најјаче друштво у Краљевини. Кроз Гајретове интернате прошло je 543 питомца-ица. Ове roдине било je 94 стипендиста и 44, који су примали потпоре, тако да je Гајрет потпомогао прошле године 683 ђака. Наши питомци крајем школске године показали су одличне успехе, 14 их je прошло са одличним успехом, 57 са врло добрим, 298 са добрим, са поправком из 1 предмета 13, a из 2 десет ученика. Свега je тотално пало 6 питомаца. Претседник: Има ли ко, да говори no тајничком извештају? Г. Мурат Синанагић, делегат из Рогатице, директор Грађанске школе: Високо поштована господо! Приликом извештаја тајника о раду, слободан сам да узмем реч и да са неколико речи споменем нешто о запаженом раду у npoвинцији Главног одбора Гајрета. Како видимо, Главни одбор Гајрета получио je један епохалан успех на челу са својим дичним претседником г. Др. Авдом Хасанбеговићем. (Бурно: Живио Др. Хасанбеговић!) Kao делегат из провинције констатујем то, и мени je врло драго да наш драги Гајрет продуљује свој оал на ч.чвођењу свога плана^на придизању културном и економском, a нарочито придизању нашег тежака, — наше снаге. Хоћу нешто да кажем о Гајретовим популарним предавањима, која je Главни одбор зимус разаслао no читавој Краљевини и која су имала да нас упознају са нашом прошлошћу, којом се можемо дичити, са културном историјом и са питањима из хигијене, соколства, нашег светог Ислама и т. д. Тим предавањима присуствовало je на хиљаде слушалаца и пријатеља, a то je један огромни успех овогодишњег Главног одбора, који, браћо, треба да подвучемо ми Гајретови радници из провинције. Друга ствар, за коју бих рекао да je још од веће важности и замашитости, то je отварање Гајретовог великог привредно-задружног течаја, који je баш сада у току и који ће завршити крајем овога месеца. To je једна грандиозна идеја, која ће, ван сваке сумње, донети најлепше резултате. Ja имам дотицаја са питомцима овога курса и могу да кажем, да сам код-њ их већ запазио лепих успеха. Ту се учи задругарство, и то све на практичан и лако схватљив начин. Учи се задружно књигововдство и администрација, практична математика, хигијена. Ван програма курса, a иницијативом Главног одбора, одржаће се и неколико популарних предавања, сличних оним предавањима што смо их добили оштампане од Главног одбора Гајрета, да их прочитамо нашим људима у провинцији. Зато сам ja и узео реч, јер хоћу, скоро бих рекао испред целе провинције, и ако зато немам 373 �пуномоћи, да честитам овогодишњем Главном одбору на извођењу ових лепих идеја (Поклици: Тако je!) Ми дугујемо Главном одбору захвалност, a хвала je празна плаћа. Али треба да констатујемо, да смо ми опазили тај рад, да нам je врло симпатичан и да ће нас и даље одушевљавати у раду наше провинције. Лањске године предложио je један делегат из провинције, да се наш дични претседник и вођа г. Др. Авдо Хасанбеговић изабере за почасног члана, али je он то одбио, мотивишући то тиме, да су сви Гајретови радници, na и они у најзабитнијем нашем селу почасни чланови, јер je њихов посао частан, na зато Hehv. да предлажем, да господина Претседника изаберемо почасним чланом, јер би он то одбио, али ja предлажем, да се Главном одбору, a нарочито нашем драгом Претседнику г. Др. Хасанбеговићу, испред свих нас даде писмена захвалност. (Поклици: Тако je, живио! Тако je!) Уверавам нашег драгог Претсредника, да ћемо ићи његовим стопама; његов рад и његове идеје лебдиће нам увек предс о»Лша и уверавамо га да нас у раду за Гајрет неће раставити од њега ни вод< ватра, ни ишта на свету. (Tai je! Живио Претседник!). Претседник £. Др. Хасанбеговић: У име Главног одбора Гајрета и у своје лично име благодарим на овим лепим речима, али морам да нагласим, да ja не могу да.примим предлог, који сте Ви прихватили. Одбијам то да ми се изражава писмена благодарност. Ова данашња манифестација за мене je највећа захвалност и задовољ ство за рад Главног одбора. (Живио Претседник! Тако je!) Напредак Гајрета, добро нашег народа, добро Краља и Отаџбине највеће je задовољ ство, писмено и усмено за Гајрет и Гајретове раднике. Без икакове похвале, без икакових писмених изјава радићу као војник у Гајрету док ме тече. (Бурни и дуготрајни поклици: Живио Председник г. Др. Хасанбеговић!) Председник: Жели ли још ко да говори? Г. Мулалић Мустафа: Поштована господо! Имам на срцу да проговорим две три речи. Само бих да у неколико надопуним мог предговорника. Кад сам примио задњи 6poi »Гајретас. који изгледа као читава књига збијеним текстом и при- 374 казује нам билансу рада, мене je као личност и као пријатеља Гајрета фасцинирао. Био сам одушевљен читајући те ретке, јер сам видио да Гајрет није више једно стереотипно друштво, него један жив, велик и јак национални покрет у нашему елементу. Читајући задњи број »Гајрета«, ja сам и нехотице помислио на прошли рад Гајрета и прошле прилике нашег елемента и сравнио са данашњим радом и данашњим приликама. Питао сам се: како je баш у данашњим приликама Гајрет узео баш оваковог замаха и зашто није имао оваковога замаха онда, кад смо чамили у ропству; зашто није имао таковог замаха тада, кад je он био врло потребан. Дош ао сам д о убеђења, да прилике нису дириговале овакав рад, него да je тај замах уследио ради тога, јер je на челу Гајрета тако јак дух, такав један велики ауторитет, који je могао нас и Ha­ rne идеје скупити у једну целину, који je тако јак и моћан, да може да крчи трновити пут будућности нашег елемента, то je наш уважени и дични претседник г. Др. Хасанбеговић. X I УЖивиб Др. Хасанбеговић!). Ja сам један о д делегата из провинци је и молим г. Претседника да веpyje, да ja као и сви остали делегати доносим о му један ocehaj захвалности у својим срцима на данашњу скупштину. Захвалност то није довол>но. Ми доносимо још јачи ocehaj, a то je верност наша њему, г. Др. Хасанбеговићу. Ja најсвечаније изјављујем, да Др. Хасанбеговића ни под какаковим приликама нећемо оставити, јер нас он води најсигурнијим путем, и то путем за Краља и Отаџбину. Ja сам уверен, да сам говорио сада не само испред себе и све провинције, него и испред свих Вас. (Тако je!). Молим Вас, да у знак да je то истина, сви кликнемо: да живи наш драги Претседник г. Др. Хасанбеговић. (Бурни поклици: Живио Председник г. Др. Хасанбеговић!). Претседник: Жели ли још ко да говори о тајничком извештају? Илијас Добарџић: Ja сам данас у свом животу најсретнији, јер ми се пружила згода, да као Ваш бивши питомац и као делегат из Санџака, где je никла прва српска држава, зажелим Вам сретан дан. Доносећи Вам поздраве из нашег Санџака, који je у данима тешких ускушења и где je између муслимана и православних владао лом, констатујем, да се je то свршило све тако сретно, див- �но и племенито. и то посретством нашег Гајрета. Доносећи Вам поздраве, доносим Вам и поруку, да нас не заборавите и да оно, што je Гајрет био пре 25 година, ми смо то и сада. Ми смо у тешком почетку, те нам je потребна помоћ Гајрета, као насушни хлеб. Помоћ Гајрета и сада je велика и осетљива, али рачунајући на добро срце Гајретових радника, понаособ на добре намере г. Претседника Дра Хасанбеговића, a увиђајући наше тешке прилике ja се надам, да нас нећете заборавити и да ћете нас још обилније помоћи. Говорећи ово, желим да из мојих речи видите, да сам претставник омладине, која he смело, јуначки и храбно , да греди дивним и дичним путем, којим je пошао Гајрет. Доносећи Вам поруке од Санџаклија, доносим Вам и ову мисао. Они су ми рекли: Гајрет треба да буде светло и лучоноша у народу и да тим путем греди. Поверење, које ми гајимо у Гајрету je велико и оно je управо наша једина утеха у нашим тешким просветним приликама. Наш пресветли Реис-Ул-Улема изразио je своју жељу, да се буде у,ш т о приснијргј вези и сарадњи са световном интелигенцијом у раду за Гајрет. Ja подвлачим жалосну констатацију, a та je: да наша илмија најмање пома-Же. Она^шта више одмаже. Ja то мислим с&мо' за наше место. Ja сам далеко од тога да вређам илмију, али констатујем да je то само код нас у Санџаку и подвлачим, да тако не би смело дл буде. Њени заштитници не би смели такођер тако да раде. Они треба да их упуте како треба да раде за Гајрет, јер Гајрет je светло, Гајрет je лучоноша, Гајрет мора да победи! Претседник: Жели ли још ко да говори? Г. Хаџиомерспахић: Ja бих желео, да напоавим једну примедбу на успех у интернатима. Кад je г. секретар говорио, онда се аплаудирало. По мом скромном мишљењу извештај г. Кукића није потпун, na бих молио г. Кукића, да нам реферише о томе колико je ђака било искључено tokom го дине из интерната, ради неуспеха у науци. Било je врло радикалног одабирања. — Хтео сам, да приметим још једну ствар, која није ушла у извештај. Може бити je то изостављено омашком, a то није било ни у усменом извештају, na би желео, да се бар нешто мало о тој ствари каже. У Београду je ту скоро обављено свечано устоличење Реис-Ул-Улеме Краљевине Југославије. Кратко време иза тога одржана je у Београду још једна велика наша свечаност. To je свечаност полагања камена темељца студентском Дому Београдског Гајрета >Осман Ђикић«. О томе у извештају није поменута ни једна реч, na то je држим ома- шка. Говорено je о манифестацијама у провинцији, чију вредност ja не могу да оспоравам, али те манифестације не могу да се упореде са оним манифестацијама у Престоници, о којима нисам чуо ни једне речи ни у писменом ни у усменом извештају. Toj свечаности присуствовали су сви меродавни фактори. Ha њој je био изасланик Њ. В. Краља. Дош ао je лично и Хаџи Реис еф., изасланик Претседника Владе, појединих Министарстава и многих друштава из Београда и провинције, али чини ми се, да je учињена омашка, јер није на тој свечаности био заступљен нико од Главног одбора Гајрета из Сарајева. Истина, Главни одбор Гајрета ту свечаност je писмено поздравио. Ja се добро сјећам, да у то време у Сарајеву није било никакове манифестације, као ни у провинцији, na je неко .могао доћи. Кад се чине трошкови и издаци за разне друге манифестације, no мом М1Јшљењу'могао се je учинити и издатак за долазак на ову свечаност, тако да се не би проносиле верзије о„неЈ£рј дисхармонији између ова два крила: Београдског и овог Гајрета, a мени се чини, да постоји једна дисхармонија између ова два крила и питам, да ли се то може изгладити? Je ш '^аљда^Плавни одбор неко старије крило? Ja *ш слим, да би требалр уклонити дисхармонију iko она постоји. Претседник г. Др. Хасанбеговић: Дозволите ми, господо, да одговорим на речи предговорника. Београдски Гајрет >Осман Ђикић« и Гајрет у Сарзјеву су два потпуно самостална друштва. Јесу пријатељска, јесу заједничка no циљевима и идеологији, али су потпуно самостална и аутономна два друштва, која дјелују самостално, која се финансирају самостално и која имају, ако хоћете, и своја засебна територија. — У Гајретовом извештају, кога данас подносимо скупштини, ми износимо биланс рада овога Гајрета у Сарајеву, о раду на његовој територији, na према томе не може господин предговорник да замера, што у овом билансу нисмо подвлачили ствари, које се нису дешавале у компетенцији овога Гајрета. — Друго je из темеља нетачна ствар, да овај Гајрет није посветио пажње нашем великом датуму, устоличењу нашег врховног верског поглавара, тако и полагању камена темел>ца Студентског дома београдског Гајрета »Османа Ђикића«. Господин предговорник he се ваљда сетити, да je Гајрет посветио — и то мојом личном иницијативом — нарочиту бригу и нарочиту пажњу, да се на тај велики значајни дан, кад се под Владом и управом у овој нашој Отаџбини нашег узвишеног Владара одигравао значајан акт устоличења Преузвишеног г. Реис-Ул-Улеме, упутио позив односно одаслао поруку свима: — што већи број Гајретових радника на окуп у Београд! (Тако je!) Го- 375 �сподо, било je најмање 90% Гајретових радника тада у Београду. Није пропустио ни Главни одбор да не оде са својим већим бројем чланова на тај дан у Београд и да увеличч rv значајну и крупну верску манифестацију. Што ja нисам могао да одем, није моја грешка. Не да нисам хтео, него нисам могао, био сам службом спречен. Господо, што није поднешено у извештају о пурифицирању ђака, о том ће Вам говорити тајник. Полагање камена темељца не спада у биланс овога рада, али ни то није остало с наше стране незапажено. У оном моменту, кад je полаган темељ Студентском дому, ja нисам био чак ни у Са* рајеву, него на одмору, и то далеко о д Сарајева, a остали чланови који су били тада у Сарајеву, били су заокупљени радом ове скупштине и радом у провинцији. Н езгодно je то, што господин хоће да истакне, као да то може да значи, да постоји неки јаз између београдског и нашег Гајрета. Што се нас тиче, a колико знам, што се тиче и радника у Београдском Гајрету, нема никакока јаза ни подвојености. Радимо једни и други за добро нашега народа, да га подигнемо и ојачамо нашу интелигенцију; радимо једни и други за добро Краља и Отаџбине. (Тако je!) Ja сам, кад сам био у Б еограду no својој дужности, неколико дана био у сталном контакту и вези са Гајретовим радницима у Београду. Присуствовао сам шта више и њиховим редовним седницама, здоговарао се с њима о раду њиховом и нашем. Сусретали смо се и здоговарали заједнички и братски, како рекох и о нашем и о њиховом раду. Што се тиче манифестација у провинцији дозволиће мој предговорник, да их je било врло лепих и врло добр о посећених и да je рад Гајрета у провинцији узео великога маха, a то доказује и данашња скупштина. Мало cv неукусне алузије, ради путних трошкова и дневница. Има Гајретових радника у Главном одбору, који раде већ no 10 д о 12 година и који су путовали у Гајретовим стварима у многа места и ишли специјално no Гајретовим питањима у разне крајеве, a да нису никад ни покушали да то искористе и да из Гајретове благајне узм у ма и једну пару. Нећу да говорим о овој неукусној алузији из разлога, што ми можемо да тражимо моралне жртве о д појединаца, али ми не можемо да тражимо и финансијске жртве о д оних, који то не могу да поднесу. A ko к о не може да потегне из свог цепа, ред je да му се ти ефективни трошкови нздокнаде. 376 (Тако je!) To je, што сзм имао да подвучем, a што се других ствари тичс, препуштам их г. тајнику. Тајник г. Кукић: Ja сам приказао коначни успех друштвених питомаца какав je био крг.јем школске године. Нисам износио нити сматрам да je то пропуст, што нисам навео у извештају да су ђаци били пурифицирани како у школама тако и у конвиктима у току I. и II. тромесечја. И код свих других друштава која се баве помагањем школске омладине било je таквих пурифицирања, где се je поступало строжије него код нас. Мислим ту на интернате. Према томе, нама се не може замерити што смо отстрзнили ђаке, који не показују успјеха, јер то чине и школе и друштва. (Тако je!) Г. Хусејнбег Капетановић из Оџака: Немам много да говорим о извештају, само сам опуномрћен о д модричког Гајретова одбора, да замолим Главни одбор да посвети више пажње префектима и префектицама у конвиктима, како ови поступају са ђацима. За сав остали рад Гајретов ja се захваљујем Главном одбору. Само мислим, да би се требало више пазити на префекте. Родитељима треба да се јави кад један ђак треба да буде истеран из интерната и да се наведу разлози заш то излази један ђак. Г. Реџеб Хајровић, шер. судија из Зворника: Господо и браћо! Ми муслимани ове смо године будним okom пратили рад Вакуфско-Меарифског Већа и његова управног одбора. Ja као претставник Вакуфског поверенства у Зворнику и као делегат неколико хиљада Гајретових чланова прочитао сам у извештају вакуфског управног одбора један неумесан закључак, a тај je: да je управни одбор дош ао до закључка, да je нама непотребна Шеријатска гчмназија у Сарајеву. Председник: To не спада на предмет, јер ми сада расправљамо о извештају тајника. Г. Др. Хидајет Куленовић, судија из Травника: Сарајевски Гајрет додуш е je подупро акцију »Османа Ђикића«, a то су учинили и сви остали његови одбори и чланови Гајрета, као што смо то и ми у Травнику учини"и. Истина, ми смо два самостална друштва, али смо на истој линији и међу нама треба да буде споразума и сарадње, na макар били финансијално и територијално раздвојени. To je гледе примедбе г. професора Омерспахића. Само бих молио, да се у Гајретовим конвиктима посвети већа пажња верском узгоју; особито, да буду на управи конвиката људи, који ће пазити на верски узгој, јер видите, ми Гајретови радници често ударамо на отпор, na би требало да својим противницима отмемо две адуте из ру- �ку. Кад дођемо у село, да нам Гајретови протићници не би могли нешто предбацити што се тога тиче, нарочито мислим гледе женских питомица. Ja мислим да се Гајретови питомци-це треба да упишу у Коло трезвене младежи и да буду сви трезвењаци. Исто тако Главни одбор Гајрета треба да узме у своје руке иницијативу, да све Гајретове приредбе у Краљевини буду »сухе«. Гајрет треба да у народ продире са здравим идејама. Он то и чини са 90% добро, na не треба нам ни тих 10% приређивања »мокрих« забава. Г. Др. Мехмед Беговић: Kao делегат Београдског Гајрета у првом реду осећам особиту дужност и част, да поздравим ову нашу велику манифестацију и да се захвалим господину претседнику на поздраву. Ja можда не бих био ни говорио, да није пала овде реч, да посто.ји нека дисхармонија између Београдског и Сарајевског Гајрета. Ja ћу проговорити неколико речи и мислим да ћу моћи да бацим довољно светла на ово питање, да се после нашег разилажења не би понели утисци, да београдски и сарајевски Гајрет ради један против другога. Господин Претседник je рекао, да су то два самостална друштва no својој организацији_цпо својим сретствима, али и ако су самостална у том пот, гледу, она су заједничк;а no својој идеји и идеологији. Она заступају исту идеју, и боре се за културни и економски препород нас Муслимана. Она желе да муслимане оспособе и приведу у заједничку сарадњу са осталом нашом браћом без разлике вере и сталежа. Ja мислим да je била неумесна она примедба, која се овде истакла, да постоји између ова два друштва дисхармонија. (Тако je! живио, живио, живио!). Сарајевски Гајрет има свој делокруг рада. Он одгаја у главном средњошколску омладину, али сарајевски Гајрет није могао својим сретствима, да одгаја универзитетску омладину. To je нама било потребно. У оно време док није постојао Београдски Гајрет наша омладина, која je матурирала, већином није могла да иде на даље студије. У колико je и ишла на београдске факултете, морала je да ради. Од студената, који су могли да раде и зарађују, једино су правници. Тако смо створили велик кадер правника, a нама je требало више медицинара и филозофа. Ови нису могли да студирају зато, јер нису имали довољно средстава, na нису могли да раде. Ту дужност помагања студената преузео je на себе Београдски Гајрет »Осман Ђикић«. Према томе, ми смо само продуљили рад сарајевског Гајрета и на тај начин ми će идејно употпуњујемо. Нама je главна идеја и цил> да т д и м о једнодушно у народу. Г. A. Омерсофтић: Ja ћу узети реч, као бивши трећи питомац Београдског Гајрета. Г. Омерспахић, мој бивши колега, био je један о д најагилнијих и скупио je највише прилога за наш Дом у Београду и то са територија бивше Босне и Херцеговине. Ja жалим да мој предговорник г. Др. Беговић није подвукао, да je баш г. Омерспахић један од оних, који je скупио највише прилога. Ja мислим да je г. Омерспахић хтео да напомене само то, што нико није био о д Главног одбора код освећења камена темељца и да би се то могло евентуално криво тумачити код народа, јер народ све површно гледа и ми млађи, који улазимо у ,н арод, знамо, шта нам се често пута приговара. Рекох, народ гледа површно и њему треба отворити очи. Народ ако не види г. Др. Хасанбеговића у Београду, мисли већ да постоји подвојеност-између београдског и сарајевског Гајрета. To je и руководило г. Омерспахића да каже оно што je рекао. Ми као представници и бивши питомци Београдског Гајрета знамо колико "je за^нас радио баш Главни одбор у Сарајеву. Главни одбор V -Сјфајеву препоручивао je сваку нашу молбу, наша заједничка сарадња се показала и приликом купљења прилога. Сваки месни одбор коме сам се обраћао, пружио ми je братску руку и речено ми je, да они схваћају велику вредност студентског дома у Београду. Јер, кад имамо ту палачу, ми смо осигурани. Лакше се je већ хранити. Студент узме инструкцију и некако се извлачи. Али je 'главно имати кров над главом. Ja молим, да се речи г. Омерспахића схвате у доброј намери. Г. Претседник: Мислим, да je довољна дискусија no овој ствари, na да je завршимо. (Тако je!) Има ли још ко шта да рекне на овај тајников извештај? Г. Аликалфић: Г. тајник није узео у штампани извештај успех I. и II. тромесечја. Ja знам, да je у једном интернату пурифицирано 17 ђака на I. и II. тромесечју. To значи 17 ђака бацити на улицу и створити о д њих пролетере. Да се то у будуће не догоди ja сам мишљења, да апелујем, да се код пријема узима у обзир само квалификација, односно сведоџба и имовно стање, a да се манемо других обзира. Онда ће се мимоићи пурификације. У једном интернату искључено je 17 ђака, a у свима ja мислим да их има преко 150. Имам да приметим тајничком извештају, да није изнесен резултат успеха у школи концем године, него нам je то само овде усмено реферисао. Зато молим, да се у будућем извештају стави и резултат на концу године. 377 �Претседник г. Др. Хасанбеговић: Гајрет располаже са скромним средствима, a мора да издржава што већи број омладине. Гајрет je добио 1400 молби и, разуме се, од тога изабере толико, колико може да издржава. Грех би било држати оне, који неће и не могу да уче и о д којих нема користи ни Гајрет ни породица ни елеменат на рачун оних, који хоће да уче. Ja Вас могу уверити, да je Главном одбору то било једно о д највећих питања и ми га нисмо преко кољена преломили. Ради тога питања ми смо одржали 6 д о 7 седница. Дали смо ствар специјалној комисији, састављеној од наставника и средњошколских професора и молили их, да у свом предлогу буду обазриви и да проуче све моменте код примања ђака тако, да их касније не би морали отстрањивати. Што се тиче апела г. Аликалфића, ja га поздрављам, али у исто време му одговарам, да je он требао, да апелира и на одборе и на поверенике, да они буду објективнији у своји.м предлозима при достављању молба за поделу места у интернатима. Ви ћете данас чути један предлог Главног одбора, његово начелно становиште, K o ­ je треба да заузм е и РлавнП одбор и одбори и повереници у ствари примања ученика, како треба да се примају ученици и у коју школу. У исто време апелирам ца њих, да[воДе рачуна о нашим средствима и могућностима примања питомаиа и да у својим предлозима буду објективни. У ко ј лико они такови буду, ja Вас уверавам, да ће се Главни одбор рукдјзодити њиховим предлозима. Тајник г. Кукић: Одговорићу г. Аликалфићу заш то у штампани извештај нису ушли коначни успеси наших питомаца-ица. To je било временски и технички немогуће, јер je извештај послан у штампу пре, него ли смо добили о д школских дирекција извештаје о напретку наших питомаца у науци. Д а би данашња скупштина била обавештена о успеху питомаца, сматрао сам за потребно, да о томе усмено известим скупштину. (Тако je!) Г. Ћамилбег Дрнда: Ja као изасланик Плевља хоћу најпре да захвалим г. Претседнику Главног одбора, као и осталим члановима, што су показали нарочиту пажњу за Санџак. Међутим тврдим, да je Санџак толико изостао иза Босне да се то описати не може. У погледу интерната ja бих молио г. Претседника Главног одбора, да буде према нама блажи, него што то предлажу поједини делегати. Верујте да у нас 90% света, и самих родитеља настоје да не спремају своје деце у школу и да они још нису дознали, што je то школа, што je то просвета. Ми смо тражили да нам се отвори један женски интернат путем предлога, (Претседник: Биће говора о Вашем предло- 378 г у ) Што се тиче мушког интерната, ми прије ниCMC имали ни 10 ђака у школи. Ja као наставннк гимназије имао сам свега три ђака иза Ослобођења. Ja сам настојао, да их се што више упише како би се у њих пробудио што више национални ocehaj. Нисам могао успети. Кад се je отворио Гајретов интернат у Плевљу и кад су муслимани увидели да и наша деца могу учити, онда су се почели уписивати. Данае их има у гимназији близу стотине. Г. Хамид Беговић, из Гор. Зелиње: Пошто знам да сам из Дубоког Потока овде сЗм, то би хтео да и ja неколико речи кажем. Молио бих да ее ако je могуће раније дају стипендије и да се о том известе родител>и, да сеоска деца буду приje позвана у конвикт, јер треба, да се приуче на градски живот, јер досада нису видили ни аута, нц. трамваја, ни машине. Претседник: Прима ли се тајнички извештај? (Прима се!). Претседник: Прелазимо на III. ТАЧКУ ДНЕВНОГА РЕДА ИЗВЕШТАЈ БЛАГАЈНИКА. Благиник г. Тафро je болестан, na нска извештај прочита г. Кукић. (Извештај се прима). Претседник: Прелазимо на IV. ТАЧКУ ДНЕВНОГА РЕДА ИЗВЕШТАЈ ГЛАВНОГ НАДЗОРНОГ ОДБОРА. Позивам претседника Главног надзорног одбора да прочита извештај. Г. Хамдија Увејс: Част нам je известити Главну скупштину Друштва Гајрет да смо to ko m noсловне године 1930/31 више пута прегледали благајничко и рачунско пословање, na смо пронашли да je вођено у реду. Исто тако прегледали смо годишњу билансу, сравнили je са главним и помоћним књигама и у реду пронашли. (Скупштина прима извештај.) БУЏЕТ ЗА 1930/31 ГОДИНУ. Претседник: Прелазимо даље на рад. Прелазимо на претрес буџета за идућу годину. Г. Вехлија Садовић претходно прочитаће и објаснити писмени предлог Главног одбора у погледу примања питомаца-ица у конвикте и давања стипендија, као и у погледу њихова упућивања у школе. Г. Велија Садовић чита предлог Главног одбора: Господо, дугогодишњим радом стечено искуству диктирало je Главном о дбору да утврди на- �чела у погледу поделе стипендија и пријема питомаца у конвикте, na Вам Главни одбор подноси овај предлог: Главни одбор подноси главној редовној roдишњој скупштини своје начелно становиште у погледу потпомагања омладине у њеном школовању и предлаже да скупштина усвоји ово становиште: Потребно je да са финансијским средствима којима располаже, Гајрет школује и изводи на пут што већи број омладине. Из године у годину je све већи прираст молител>а, који се обраћају Гајрету, na je Главни одбор ставио себи у дужност да настоји да са једнаким средствима омогући школовање већем броју ђака ове године него прошлих година. За то je потребно да сви мјесни одбори, повјереници, ђачки родитељи и сви Гајретови радници буду на помоћи Главном одбору у том погледу. Потребно je да се искоријени досадања навика да сви питомци или огромна већина њих буду посве бесплатни. Гајретову помоћ треба сматрати уистину као. припомоћ за школовање, a ‘не као помоћ 'којом питомац добива читаву опскрбу од гајрета. Нека се велика већина питомаца шко/1ује солидарном помоћи Гајрета и њихових, родитеља. Сваки родитељ, у колико je то могуће; нека допринесе своју жртву да би олакшао Гајрету издржавање његова дјетета. Ко не може да плати 600 или 400 динара мјесечно, нека плати JJOO, 200 или 100 динара мјесечно, нека то сам понуди у молби, a мјесни одбори и повјереници нека, при томе, имају на уму велике издатке Гајрета, нека темељито испитају да ли један молитељ може плаћати макар 100 динара мјесечно, na нека тако и поступају у својим предлозима. Ha посве бесплатно уживање интернатског мјеста нека предлажу само оне за које су се потпуно увјерили да нијесу у стању баш ништа допринијети за опскрбнину свога дјетета. Како je познато, Гајрет je разгранао свој рад на више страна, na и његови издаци су у толико већи. Гајрет није више само и искључиво ђачко потпорно друштво, него: отварањем аналфабетских течајева, растурањем популарних предавања, оснивањем домаћичких школа, Гајрет се бацио и на просвјећивање широких слојева нашег елемента.А осим тога: намјештањем дјеце на занате, дијељењем стипендија за кожарску школу у Високом и за жељезару у Варешу, уздржавањем шегртског дома, a нарочито оснивањем задружнопољопривредног течаја у Сарајеву, где Гајрет издржаје око 100 одраслих питомаца, Гајрет се je бацио и на систематско подизање нашег елемента на привредном пољу. Како која година пролази, наш свијет све више отвара очи, све више осјећа потребу за школом и модерним занатима, a последица тога je да се све више стављају захтјеви на Гајрет; a удовољавање тим захтјевима скопчано je са све већим издацима. Да би Гајрет могао вршити издатке које му намећу све већи задаци, потребно je донекле растеретити ону највећу ставку у буџету која се троши на издржавање конвиката. Да би се и поред тога растерећења одржао што већи број питомаца у интернатима, потребно je да број посве бесплатних мјеста буде минималан, да бесплатна мјеста уживају само они, који нијесу кадри баш ништа доприносити за своје школовање. Надаље, Главни одбор стоји на становишту да својим • питомцима у што краћем року даде хљеб у руке. Одлучио je наиме да већи број својпх питомаца упућује у стручне школе: у учител?ску_ (мушку и женску), у геодетску и у средњу техничку ш(?Олу. За гимназије од сада ће давати мањи број стипендија и мјеста у конвиктима него до сада. -— -Цри решавању молби Главни одбор неће узимати у поступак ниједну молбу која није послата преко мјесног одббра односно преко локалног повјереника, јер за нас може бити мјеродавно само оно мишљење којим једну молбу буде попратио мјесни одбор односно повјереник. Главни одбор ће најсавјесније проучити све молбе као и предлоге мјесних одбора и повјереника и трудиће се да у примању питомаца потпуно удовољи принципу правде. Само уколико има празних мјеста у конвиктима и ослобођених стипендија — у толико ће моћи да удовоњи максималном броју молитеља. Нема сумње да ће бити и одбијених молитеља na и оних који су препоручени од стране мјесног одбора и повјереника из једноставног разлога што he бити молитеља много више него слободних мјеста у конвиктима. Ради тога предлажемо да сви одбори и повјереници уваже горња начела, јер je из напред наведених разлога немогуће излазити у сусрет свима њиховим предлозима. Ha концу Главни одбор жели да нагласи и ово своје становиште: Гајрет je централна установа, која има пред очима читаву муслиманску заједницу. Она je дужна да no могућности једнако потпомаже све крајеве, како оне у којима еу муслимани у бољим материјалним приликама тако и оне у којима су муслимани сиромашнијег стања. Без нарочитог обзира на то што једно мјесто услијед свога сиромаштва не може да помогне Централу 379 �и да joj пошаље на једну годину онолико новаца колико једно богатије мјесто, без обзира, велимо, на то, Гајрет треба и том сиромашном мјесту да изиђе у сусрет, примајући његову дјецу, и не гледајући што ће то мјесто коштати Гајрет више него je оно само дало Гајрету. A тако исто не може се Главни одбор руководити принципом да даје помоћ једном богатијем мјесту у пуној мјери онолико колико je то мјесто допринијело за Гајрет. Ha основу изложеног Главни одбор предлаже главној редовној годиш њој скупштини предње своје начелно становиште које je резултат дугогодишњег искуства у раду и које најбоље одговара интересима како нашег народа тако и његове установе Гајрета. Претседник: Господо и браћо, чули сте ова начела, које Вам прочитасмо. Ja молим, да се ово начелно становиште наше прими и да га се придржава како Главни одбор, тако и еви одбори и повереници. — Ми ћемо у овој ствари разаслатн распис свима о^борима и повереницима. (Прима се.) — ПРЕДЛОГ БУЏЕТА. (Види табвл6Ј~"\ Претседник: 8и имате у штампаном извештају љањски наш буџет, који je остварен. Имаде ставака^у прорачуну примитака, које су лањске године биле много веће, и јаче су остварене, него смо их ми данас предвидили у буџету. Ми смо хтели да будем о д о скрајности резервисани и обазриви — у хколико би које ставке поскочиле. Како ћете видети, буџе*г примања за ову годину износи 2,235.000 динара, дакле за свега 35.000 динара више, него што je било у лањском буџету. Буџет издатака креће се нарочито за издржавање питомаца у истом правцу и у исгој мери као и лани. To значи, да смо ми предвидели, да примимо у наше интернате онолико питомаца, колико их физички може стати у интернат. Осим тога, предвидели смо да изЕедемо оне акције, које су у програму нашега рада, a то су течајеви за неписмене, ширење задругарства међу народом, популарна предавања и т. д. Ту je предвиђено 185.000 динара из разло»а. што ће течај, кога данас одржавамо коштаги Гајрег преко 100.000 динара, a остатак преко ове своте употребиће се за организацију задруж ног рада, кад се овај течај заврши. Завели смо ове године једну малу hobhhv: Предвидили смо међу осталим и одржавап.е Гајретових предавања, јер ми хоћем о, да наставимо са овим радом, који je код Вас наишао, како mi- 380 дим на похвалу. Осим тога, предвиделн смо једну скромну своту као награду за најбоље темате н ј шим студентима на београдском универзитегу. - Са похвалом ми можемо да подвучемо, да je било неколико наших студената на београдском уннверзитету, који су добили награде за ceoje темате. Ми ћемо на овај начин, да покажемо пажњу према нашим студентима и да им дамо потицаја за рад. Ми смо предвидели награде за најбоље темате од 5000 динара. Настојали смо, да нам буџет буде што реалнији, a нарочито да приходе друштвене потпуно оживотворимо, чако би према томе дошло д о равнотеже у буџету. Г. Др. Хидајет Куленовић: Лањске године било je предвиђено 3 стипендије за одашиљање 3 студента на теолошке науке у Каиро, a one го^ине не видим да су те стипендије предвиђене. Г. Претседник: Имају 2 стипендије за науке у Египат. Г. Др. Куленовић: Молим Вас нека остану ■“трТ»*ч Г. Претседник: Ви сте видели како се Гајрет развија. Ми овде у Сарајеву издржавамо у интернату ученике геодезије. Они сврше 1. течај у Сарајеву, a II. треба да заврше у Београду. Таквих ученика има сваке године све то више. Ми смо лањске године морали да им дадем о даље стипендије, како би могли завршити школе у Београду. Свршило их je ове године 9, a идуће године биће их 13 до 14. Потребно je да се тим људима безусловно помогне, да заврше своје науке. И ако они не могну смоћи штипендије од државе, опћине или бановине, ми не смијемо дозволити, да остану на улици. Морамо их помоћи. Треће, имамо питомаца у кожарској школи у Високом. Ту их je 12. Потребно je и њих потпомоћи, јер ова школа кроз кратко време изводи своје ђаке д о лепе ексистенције и даје им лепу зараду у руке. Ради тога треба да и у овом погледу што јаче делујемо, na смо им стога резервисали помоћи из ове ставке за стипендије. Осим тога, ми имамо, како рече пријатељ из Дубоког Потока, стипендиста, којима не можемо Да дадемо места у интернатима, na им омогућујемо школовање стипендијама. Из те ставке треба да подмиримо све те стипендије. У колико буде било могуће ми ћемо водити рачуна о предлогу и жељи г. Др. Куленовића. Г. Ибрахим Крзић: Молим Главни одбор, да питомце у Тузли упућује на занатско-техничку школу. Једампут je маглајски одбор о томе писао У Ф°рми предлога. Констатовали смо да се мало деце уписује у ту школу, a та je школа врло добра и врло брзо оспособљ ује за самосталан рад. Још би молио Главни одбор да no могућ- �П р е д л о г буџета друштва „ Г Д Ј Р Е Т " з a г о д н н у 1931^-1932 Пр е д в и ђ а к о а>о Он 1 2 3 4 5 6 7 9 10 11 12 П Р И М И Ц Предвиђа ce w'o 5$) ooЧ 0- И Динара Редовна чланарина ........................................ Д обротвори и у т е м е љ а ч и .......................... З абаве и т е ф е р и ч и ....................................... Гајретов д а н ................................................ Дарови и добровољ ни прилози . . . . Прилози у нарави ....................................... Ц и г а р п а п и р .................................................... Камате и дивиденда ................................... Опскрбнине ...................... Претплата за лист „Гајрет“ ..................... Значке, спом енице и д р у г о ...................... -------- п — 250.000 100.000 400.000 100.000 300.000 50.000 100.000 ' _ -------- \ — \ \W \t *— |^ 3 i - \ \ ll^ 12 13 14 15 16 С т и п ен д и је......................................................... Потпоре .............................................................. Трошкови листа „Гајрет“ .......................... Административни трош кови...................... Плате и о с и г у р а њ а ....................................... Набавка намјештаја у конвиктима . . Гајретов зддружни рад у народу . . . Гајретова п р е д а в а њ а ................................... Награде студентима београдског универзитета за најбољ е израђене т е м а т е .............................................................. Разни и з д а ц и ..................................................... 19 \ Динара \ 20 Мушки конвикт Ж енски „ Ш егртски Д ом Мушки конвикт „ „ „ „ се И „ „ Т р е б и њ е .......................... Аналфабетски т е ч а јев и .............................. 18 \ Ц 9 ~"17 \ A 40.000 20.000 150.000 50.000 125.000 80.000 200.000 50.000 185.000 20.000 ’ 3 (t. 5 — — 64 —■ 7 — Д 300.000 250.000 150.000 110.000 140.000 120.000 150.000 r~ — 160.000 500.000 50.000 25.000 3 С а р а је в о .......................... „ .......................... „ .......................... Т у з л а ............................... М остар............................... Б а њ а л у к а ...................... Б и х а ћ ............................... 1 2 — И 5.000 15.000 п — — — — — — — — — 1 — — — — — \ 2,235.000 ti — 2,235.000 — �ности не прима децу у интернате из места. где већ има школа. Претседник г. Др. Хасанбеговић: У тузлански интернат ми смо примили максималан број ђака, a у тој школи има највише наших питомаца, односно већа половица питомаца из интерната у тој je школи. Г. Крзић: Молио бих, ако je могуће, да се промени зграда интерната у Тузли, која не ваља. To je вакуфска зграда, a вакуф би могао да нам уступи коју бољ у зграду, јер их има више. Претседник r. Др. Хасанбеговић: Господин je напоменуо питање зграде интерната у Тузли. A њему je врло добро познато, да сам ja, док сам био у служби у Тузли, доста говорио ради те зграде. Ми смо нешта и предузимали. Ta невоља нас гони не само у Тузли, него у свим местима, где имамо интернате. Што се тиче Тузле, Гајрет je настојао, да и ове године дође у везу са Вакуфом, да би му он изашао у сусрет. Г. Крзић: Хвала лепа. Г. Мустафа Мулалић: ПрихОди износе 2,235.000 динара.. To je знак, да je Главни одбор предлажући прорачун, имао у виду све приходе, као и то на што ће их утрошити. гПрема томе, ja мислим да не може б&ти никакових предлога, да се нешто више стави у буџет, кад нема више прихода. Стога би апеловао на наше организације, да оне што интензивнијим настојањем раде, да се ти приходи повећају. Ja би овде нарочито замолио, да се што више пажње поклони »Гајретовом дану«, који би код добре организације могао дати још оволике приходе. Тако би се створила једна резерва из које би Главни одбор могао да предвиди много више расхода на пољу социјалног рада. Г. Јунуз Чустовић: Реч je била овде о Стручној занатској школи у Тузли, чији сам ja наставник. У овој школи имаде 60 муслиманз, a укупан број ђака je 80. Дакле види се, да су му слимани у апсолутној већини. Наши ђаци кад сврше, не знају куда ће. Једини je Гајрет кој i их у том правцу помаже. Гајретови питомци, који похађају ту школу, може се рећи да су најбољч ђаци. Сви они пролазе, још ни један није пропао. To значи, да Гајрет и његова управа настоје свим силама, да им се омогући похађање те школе. Само морам да изнесем једну жалосну чињеницу, a то je, да се још није регулисало питање војне дужности за свршене ђаке ове наше школе. 382 Г. Претседник: To не спада пред Гајретову скупштину. Можете нам то упутити писмено. Г. Чустовић: Г. Мининстар трговине лањске године je решио, да се отвори занатска школа у Бањалуци. Она je отворена у фебруару о. г. Нажалост, тамо се уписало само 9 ђака. To je знак да свет није довољно поклонио пажње овој школи. Ja би препоручио Бихаћу и Бањалуци, односно тамошњим месним одборима Гајргта, да узнастоје како би се ђаци што више уписивали у ову школу. Г. Кукић: Лист »Гајрет« je излазио ове године у повећаном формату. Место на 16 страница често пута било je случајева да je штампап на 24, 32, 36 до 48 страница. Поред литерарног дела, чланака и расправа посвећена je особита 'паиу*>а и Гајретову гласнику. Ви нас из провинтшје извешћујете, да се лист »Гајрет«, односно његов литерарни део скоро и не чита, и да се ЈЦЈЧиње читати озада, место спочетка. A Гајрет тај лист кошта великих новаца. Стога je Главни одбор листу »Гајрет« посветио на својим последњим седницама нарочиту пажњу, те je закључио да Вам предложи, да се у будуће лист »Гајрет« реформише у толико, ш т о .ћ е излазити као и досада свако 15 дана, али у смањеном формату. Литерарни део ће се изоставити. Д оносиће се no један уводни чланак о Гајрету, о нашим потребама и приликама, a може бити и no који чланак из привреде или из хигијене. Лист »Гајрет« овакав какав je досада био, видели смо да не удовољава својим потребама, a у з то много кошта, na вам предлажемо, да се ова ставка за лист снизи на 125.000 динара. Лани je износила 200.000 динара. Г. Претседник: Ja мислим да Вам je дозољ но јасно што je г. тајник хтео да каже. Нас je лист коштао, као што видите, лани око 200.000 динара. Ми смо хонорисали и ствари које нису многе људе интересовале. Међутим како знате, наше раднике и наше претплатнике највише интересује рад Гајрета. A у Гајретову гласнику треба да се изнесе све оно што Гајретови радници раде. Ми бисмо хтели да на једном месту уштедимо, да би Вам на другом месту могли пружити већу помоћ, a друго, да у листу пружимо Гајретовим радницима све оно што треба да знају. Осим тога, могу се донети чланци и расправе. Ha тај начин ми бисмо нашим радницима дали оно, што они хоће. Осим тога, избегли би да узимамо новог уредника. Ове године ћемо са досадањим особљем издавати овај лист и нећемо морати узимати специјалног уредника. �Г. Аликалфић: Поздрављам реформу листа, само би требало из њега избацити осим литературе и фотографије. Г. Претседник: A шта ћемо, кад то желе Гајретови радници. Шаљу нам слике са својих забава, академија итд. Не чинимо ми то из своје иницијативе. Издаци за клишеје су, морам признати, велики. Г. Др. X. Куленовић: Ако би случајно ко хтео да буде штампан, нека и плати. Г. Претседник: Ta примедба може да се односи на појединца, али кад износимо слику читавог друштва са разних приредаба, то се не може тражити. Г. Илијас Добарџић: Према овоме што je изложено овде на скупштини изгледа као да су сарадници на белетристичком делу листа »Гајрета« учинили неку штету листу. Ja сам сарађивао низ година и мислим, да нисам учинио никакве штете. Претседник г. Др. Хасабеновић: Криво cfe схватили ствар. Молим Вас није нико рекао да je, учињена штета, него je речено, да je услед белетристичког дела био већи "опсег лисТа, a то нас кошта великих издатака. Г. Илијас Добарџић: Ако можемо ми млађи, да се афирмишемо у Београду и-Вагребу, зашто не би могли да се афирмише^о tf преко нашега »Гајрета«. Далеко сам о д тога да желим неку славу, али ja мислим да кад »Гајрет« може да вотира извесне своте за друге друштвене потребе, да би могао да вотира нешто и за^-Лепу књижевност. Г. Претседник: Ми смо рекли, да немамо могућности, да хоноришемо стварИ. Лањске године утрошили смо за лист око 200.000 динара, a претплате смо убрали свега 50.000 динара. To значи велики дефицит од 150.000 динара. МораЛи смо откидати од уста деце, да би дали за лист. Г. И. Добарџић: Ja мислим, да зато није кривња на сарадницима. Г. Претседник: To ми и не кажемо. Г. Шакир Херо: Ja мислим да није срећна одлука што je донесен предлог да се потпуно престане са литерарним делом листа, јер се je »Гајрет« афирмисао међу муслиманским породицама баш ради свога белетристичког дела. У нашим породицама није развијен социјални дух, na се наше женскиње занима за оно, што може да прими. Ja мислим, да би литерарни део листа требао остати и даље, a уштеде би се могле учинити на тај начин, што би се лист штампао на обичнијем и јефтинијем папиру. Овај папир сада je луксузан. Имамо много млађих људи, који траже места где да изнесу своје литерарне радове. Ja мислим да je Гајрет дужан да им то омогући. Многи београдски и загребачки листови и ревије, које Штампају радове наших људи, не долазе у нашу средИну, na на тај ће начин наши млади људи бити упознати онде, где то није од потребе, a остаће незапажени у нашим кућама. Стога предлажем Главном одбору, да за литературу остави бар мањи део листа и да се он штампа на обичном папиру, a радови да се евентуално не плаћају. Г. Претседник: Ми лист не штампамо на бољем папиру из неког луксуза, него зато што клишеји слабо излазе на лошијем папиру. Г. Херо: Па, изоставимо онда слике. Г. Претседник: Не можемо. Свет то тражи. Ту je снага наша. Ми морамо да ослушкујемо глас оних, која раде за Гајрет: Мјесни одбори и повереници траже да изађу и да се обелодане разне слике са приредаба и академија, и ми то морамо учинити. Морамо то прије чинити, него ли н. пр. штампати песму каквога гимназијалца. Молим Вас развијте Ви пропаганду у публици, na када добијемо више претплатника, ми ћемо лист моћи штампати u 100 страница. Овако je тешко: морали смо, како рекох, откидати од уста деце, да плаћамо штампање тих радова, који се мало читају. Свесни смо свих ових разлога, али смо за ^сЗда У"-немогућности. Делегат из Дубоког Потока г. Беговић: Ja знам како ствар стоји. И мени je лакше дати 50 килограма жита са гумна него из хамбара. Г. Претседник: Прима ли се предлог Главног одбора? (Прима се). Прелази се на: ПРЕДЛОГЕ ОДБОРА И ПОВЕРЕНИКА: Претседник г. Др. Хасанбеговић: Пре тога ja бих желео да проговорим неколико речи о једној врло важној ствари. Ви сте имали прилике ових дана да чујете и прочитате једну врло важну вест за наш рад у народу. Имали сте прилике да прочитате да je главна редовна годишња скупштина наше посестриме Просвете донела декларацију у којој каже, да треба са свим нашим добронамерним друштвима, a нарочито са друштвима која су једнака no својој идеологији упутити заједнички рад у народу у свим акцијама и да се треба што више да се приближе једни другима, учврстити колаборацију и настојати, да се заједничким силама помогне народу. Ту Просветину декларацију Гајретови радници одушевљено поздрављају, јер су увијек били. и остаће искрени и предани пријатељи и сарадници са свима онима, који добро желе народу и Отаџбини, a нарочито са нашом посестримом 383 �»Нросветом«, (Бурно и одушевљено клицање: Живела П росвета). . . с којом нас веже иста судбина и иста идеологија. За нас je то питање и раније било a и данас je индискутабл. Ми можемо да поздравимо ту изјаву најтоплије и најсрдачније, и ja у име Главног одбора стављам на срце свим нашим одборима и повереницима, да пођу на сарадњу у народ заједно са својом браћом, јер ће на тај начин најбобољ е удовољити интенцијама Главног одбора Гајрета и на тај начин најбоље послужити Краљу и Отаџбини. (Дуготрајни поклици: Тако je! Живела Просвета!). Тајник г. Кукић чита предлоге појединих одбора, стигле Главном одбору за , главну скуп,штину, са предлозима Главног одбора: 1. Столац: Да се оснује Гајретова осигуравајућа задруга, која ће се бавити пожарним и животним осигурањем, a која he све поеДове давати добром домаћем друштву у реосигурање. (Главни;-одбор у начелу прима овај преДДОг предлажући да се Главном одбору стави у дужност да настане у овом правЧУ-У 2. Власеница: Да један члан Главног одбора обиђе све крајеве сваке године и проведе контролу рада и вођења књига. (Главни одбор: Ha томе he се радити према приликама и могућностима, a то се je и досада чинило.) 3. Бугојно: Да се оснује Гајретово сиротиште. (Гајрет нема зато финансијске могућности. Гајретови радници треба да помажу акцију Вакуфа на подизању сиротишта.) 4. Дервента: a) Да се Гајрет обрати Вакуфу да овај позове све верске службенике за што ужу сарадњу са Гајретовим сарадницима на ширењу Гајретове идеје. б) Да Главни одбор позове све друштвене одборе и поверенике да што живље пораде око смештаја деце на разне занате и трговине ван Гајретова Шегртског дома и то путем оних установа, које се баве овим радом и које су спремне да у овоме погледу изађу у сусрет Гајретовим радницима. (Предлози се примају.) 5. Маглај: О дбор у Маглају на новинске вијести о укидањ у Шериатске гимназије, предлаже да се ово питање стави на дневни ред данашње скупштине и да се Гајрет заложи да се та акција спречи, јер да муслимани имају много већу ко- 384 рист од данашње Шериатске гимназије него би je имали у случају да се она укине и претвори у ниже медресе. (Главном одбору није познато да je д 0 нешен мериторан закључак надлежних власти гледе укидања Шериатске гимназије. У колико добијемо позитивна обавештења о томе да се ради на укидању Шериатске гимназије, Гајретови радници треба да заузму no том питању своје становиште.) Г. Омерсофтић: Свратио сам се у родно место Маглај, које je, читајући дневне листове у којима je обелодањен закључак у питању Шериатске Гимназије у Сарајеву, осетило јаку потребу да Шериатска гимназија остане и даље у дејству. Маглај, који спада у сиромашна места и који je требао да се уведе у пасивни крај, заостао je иза херцеговачке пустоши, na je осетио јаку потребу, да стави овој скупштини предлог против укидан>а Шериатске гимназије у Сарајеву. У целом граду Маглају не можете наћи ни 5 људи, који су економски осигурани. Месни одбор признавајући велике заслуге Гајрета за децу овога краја и знајући да Главни одбор радећи свим силама на томе да омладину доведе што пре д о хлеба, знајући да Гајрет врло активно ради на просвећивању народа путем аналфабетских течајева, страхујући да не остане већи број његове деце на улици, нашао се побуђен да поднесе овај предлог главној скупштини. Ja молим и осталу гг. делегате, да се овим питањем позабаве. Треба знати, да je Шеријатска гимназија до данас избацила велики број наше интелигенције. Треба знати, да je београдски универзитет преплављен баш питомцима односно ђацима Шеријатске гимназије. Ми скупштинари морамо да се заложимо свим силама, да Шеријат. гимназија остане у своме дејству. Кад сам ja пошао у школу биле су још тешке прилике. Ми смо као ђаци долазили душ евно незрели. Тешко смо прекухали градиво у школи и многи се враћао кући да чува стоку. Данас je друкчије. Данас из мога родног места, које показује вољу за школу, имаде 6 младића на београдском уинверзитету. Један велики број ђака налази се у нижим и вишим разредима ове школе, na се поставља питање куда ће сва та деца, ако би Вакуфско веће одиста укинуло ову школу. Молим да се поведе о томе рачуна. Ja молим г. Др. Хасанбеговића, нашег уваженог претседника, и Главни одбор да се донесе једна резолуција и Да се спречи укидање Шеријатске гимназије. �Ha пример, друштво »Напредак« није никада ни покушавало, да уништи своја аутономна тела и установе. Ja хоћу још једном на нагласим, да шеријатска гимназија треба да остане већ и зато јер познајем њезине свршене ђаке, сада студенте универзитета у Београду, као морално зреле и национално свесне, и тражим да се свим силама поради на поништењу поменутог закључка Вакуфског већа и Улемамеџлиса. Нека они реформирају, ако желе, 25 Медреса, али нека не дирају у ову нашу школу, која je дала најбоље резултате. Г. Реџеп Хајровић: Ja, као делегат Зворника хоћу да кажем неколико речи. Колико je мени познато, место Шеријатске гимназије имале би се отворити 2 Медресе, a ми знамо шта су наше Медресе. По мом мишљењу требало би да ми свим силама порадимо против тога, јер je ствар roтово перфектна, пошто je Behe већ доставило предлоге Господину Министру Просвете, да се гимназија, која пада на буџет Исла\?ске верске заједнице докине, a место ње, даЧеОу провинцији отворе две медресе. Сада, ако ове медресе буду што су биле и старе, то значи 'Да he такове медресе и даље лиферовати надрихоџе, такове на дрихоџе, који ће оборити узвишени Дин. Ми морамо да имамо хоџа, ко|и су свршили богословију. Место 5 хоџа у једном срезу доста нам je један добар и способан, a да га платимо до стојно. Жалосно je што сам видио, да наш Вакуф, богати Вакуф не даје Гајрету ништа, премда ми je познато, да je он према Гајрету,у обавези., Зато, браћо, предлажем да ми пошаљемо једну представку Вакуфском већу, a хвала Богу има тамо и Гајретових радника, да Вакуф сваке године има да даде Гајрету минимум пола милијона динара. Господо и браћо! Циљ Вакуфа je исти као и Гајретов. Ja мислим, да he он настојати, a нарочито од када je дош ао за директора наш уважени пријател> г. Шериф еф. Арнаутовић да нам изађе у сусрет. У име зворничкога одбора захваљујем Главном одбору, a нарочито уваженом г. Претседнику Др. Хасанбеговићу на његовом преданом раду за добро Гајрета и народа. Г. Претседник: Има ли још ко, да говори о предлогу маглајског одбора? Г. Крзић: Ja би молио, господо, само то, да се предлог г. предговорника усвоји и да скупштина замоли Главни одбор Гајрета, a овај да као једини претставник свих југословенеких му- слимана све употреби, да не дође до ове велике штете. Г. Претседник: Прима ли главна скупштина овај конкретан предлог, да се у име скупштине, У име свих Гајретових радника и у име свих муслимана предузму кораци на меродавном месту, да се шеријатска гимназија не укине. (Прима се једнодушно!) Г. Претседник: Главни одбор Гајрета ће то извршити. 6. Невесиње: Да се поклони више пажње пригодом подјељивања стипендија и места у Гајретовим интернатима. Нарочито скреће пажњу да се удовољава молбама активних Гајретових радника и старих пријатеља гледе опскрбе њихове деце. Истиче један случај, да један Гајретов питомац на позив Мјесног одбора да сарађује у Мјесном одбору, није се хтио одазвати. • (Главни одбор поступа у овоме случају према правилима и према материјалним могућностима. Свима молбама из свију места немогуће je удовољити. Дужчост je била Мјесног одбора да случај питомца, који се није хтио одазвати, достави Главном одбору и конкретно каже о чему се ради.) 'огатица: a) Да се побољша садржчра лИста »Гајрет«, б) да се посвети већа брига верском одгоју питомаца у друштвеним конвиктима. (По првом предлогу било je говора у буџетској дебати, a гледе верског одгоја посвећивала се пажња и досада верском васпитању. Ако имаде одбор конкретно нешто да изнесе и предложи, драго би нам било.) 8. Фоча: a) Да се за све чланове Гајрета испоставе чланске карте (легитимације), б) Пошто неки чланови добротвори и утемељачи из Фоче нису изашли у Споменици штампаној приликом прославе 25-годишњице, да се прикупе тачни подаци и да се учини исправак у листу »Гајрет«. (Главни одбор: Ha једној од прошлих скупштина изнешен je предлог гледе чланских легитимација, na није био усвојен. Предлажемо да се препусти ова ствар Главном одбору, да о њој размисли и да поступи како држи да je најбоље. Други предлог се прима у колико се добију тачни подаци о упису у чланство добротвора и утемељача и о уплати чланских доприноса.) 9. Плевље: a) Да се отвори Женски интернат у Плевљу, б) Да се оствари заједничка ткачко- 385 �радити заједно са Просветом. Основали смо заћилимарска школа у Плевљу Гајрета и Кола Срп. једнички народни универзитет и свет je то рад0 Сестара. Ова школа већ постоји у Плевљу као примио, како муслимани, тако и православни. својина К. С. С. Одбор моли да се одобри 10.000 Познато je, да je наш интернат нехигијенски динара, како би се остварила та школа у ‘заједуређен и да се плаћа велика кирија. Исто je стање ници и како би инвентар био заједнички, в) Да и са Просветиним конвиктом, na смо ми са Просе одобри одбору у Плевљу 4000 динара за насветом расправљали о уређењу заједничког инбавку школских. књига питомцима плеваљског терната. Ja би молио Главни одбор, да дозволи конвикта и другим сиромашним ђацима плеваљМесном одбору, да у заједници са Обласним одске гимназије, г) Да Главни одбор Гајрета издејбором Просвете оснујемо у ту сврху један одбор ствује код Министра Просвете постављање једад-хок, ради те ствари, јер би то народ радо ног учитеља муслимана у Плевљу, другог у селу примио. Одбор би ствар проучио и организовао Левер Тари, a трећег у селу Намге. сакупљање прилога. (Ад a) Не постоји могућност за отварање женског конвикта у Плевљу. У колико Г. Претседник: Ja мислим, да овај конкретан би било ученица из Санџака за пријем предлог можемо примти са задовољством на у женски интернат у Сарајеву, настојаће знање и поздравити га и дао Бог, да се у овај се да се приме. Ад б) У начелу се прима пример угледају и други одбори. и поздравља сарадња Гајрета и <К. С. СС; 11. Мравињац: Предлаже, да се сви мусликако у Плевљу тако и у осталим мемаш!,, претседници сеоских општина поставе постима. Предлажемо да скупштина упути вереницима Гајрета с тим да у року о д месец ову ствар Главном одбору, да-овај према ■^дана упишу, према правилима, довољан број чламогућностима одобри допринос за занова, да могу основати Месне одборе. једничку ткачко-ћилимарску школу. Ад (Предлог сматрамо врло умесним, na в) П редлаже^о да се одбије. Ад г) Да стога треба ову ствар упутити Главном се упути Главном одбору^д«ф г~ће се одбору на извршење.) обратити ^инистарству Просвете гледе постав.т>ања учитеља.) 10. Мостар: a) Да се у Прагу оснује Шегртски Дом за изобразбу наше занатске младежи, б) Да се лањски предлог мостарЈког одбора о изградњи заједнДчког дома Гајрета и Просвете у М остару поновно узме у претрес. Г. Претседник: Од мостарског одбора долазе нам све лепше и лепше инициштиве, тако je и сретна мисао на коју су они дошли наиме, да се у Прагу оснује један шегрт^ски интернат. Колосална je то ствар, али je њено извођење скопчано са великим потешкоћама. Оваково нешто није за нас ново. Ми већ две године радимо на томе, да своју омладину шаљемо у братску Чехословачку републику на изучавање модерних заната. Тражили смо пута и начина како би дошли до тога, да што већи број омладине упутимо у ту братску индустријску земљу. Нарочито би то било од потребе, ради усавршавања наше омладине у текстилној индустрији. Ми врло радо примамо овај предлог мостарског одбора и ми ћемо са своје стране подузети све, ако не баш у овоме правцу, јер je то тешко, a оно ћемо потражити споразума са чехословачком владом, да у Чехословачку пошаљемо што већи број наше омладине на изучавање заната. Проф. Г. Хуснија Курт: Гледе предлога о колаборацији са Просветом желим, да кажем нешто. Ми смо већ у моме месту почели практично 386 12. Тузла: a) Да се у Гајретов конвикт у Сарајеву примају и ђаци шер. суд. школе, док не добију државни конвикт. б) Да могу одбори из места где постоје реформисане медресе, предложити no којег сиромашног ђака медресе за месечну стипендију. Ад a) Предлажемо, да се не прими предлог из разлога, што данас не постоји велика потреба за изобразбом већег кадера шер. судија. Ад б) Други предлог може се примити, na предлажемо, да се упути Главном одбору да води рачуна о подели стипендија ђацима реформисаних медреса према препорукама одбора, као и према буџетским могућностима.) 13. Пријепоље: a) Да се изабере и ангажује неколико агилних Гајретових радника ради пропутовања Санџака и Јужне Србије у циљу проширења и учвршћивања Гајретове организадије у Санџаку. б) Да се замоли Дирекција Вакуфа у Скопљу да утиче на Месне вакуфске одборе у Санџаку и Јужној Србији да помажу Гајрет у границама могућности. в) Да Гајрет код надлежних измоли да се у основне школе постави што више муслиманских учитеља. г) Да се подељују Гајретове помоћи рефлектантима из Јужне Србије искључиво ученицима, који ће похађати учитељске школе, с тим да се обавежу �да ће no свршетку учитељских школа служити онамо где им Гајрет издејствује код надлежних место. Ад a) Главни одбор ће и у будуће, према могућностима настојати да се пропутују како остали крајеви тако и Санџак и Јужна Србија. Ад б) Прима се предлог, да се замоли Дирекција Вакуфа у Скопљу. Ад в) Прима се предлог. Ад г) Прима се предлог.) рет и овако лепо ради и напредује, na нема смисла, да се прими предлог бањалучког одбора. Г. Фехим Курбеговић из Бањалуке: Образлаже детаљно предлог бањалучког одбора и каже, да одбор не тражи деконцентрације, која je тражена на прошлогодишњој скупштини Гајрета. Ми тражимо само већи делокруг рада и измену неких чланова правила. Г. Претседник: Ми смо мислили, да ће г. Курбеговић изнети нешто ново. Ja кажем, да у инте14. Бањалука: a) Предлаже да се измене прагралност Гајрета не сме нико да дира, то je конвила Гајрета и то чл. 20, 23, 25, 44, 46, 49, 56 и статовано на прошлим нашим скупштинама, a и 62. Овај предлог базиран je на деконцентрацији на седници одбора. Бањалучки одбор тражио je Гајрета. б) Да се отвори идуће школске године деконцентрацију лани и преклани. Ви сте чули женски Гајретов интернат у Бањалуци. од г. Алибеговића, да су и она друштва, која су Ад a) Бањалучки одбор већ трећу гоимала овако нешто, затражила да се опет све дину ставља предлог о деконцентрацији врати no -старом. и о успостављању бановинских ГајретоГ. Капетановић: Они у Бањалуци траже тревих одбора у местима где постоје сећину прихода за путне награде, a зар није боље, дишта бановина. Прошле две године да мест<? издржавамо једно или двоје деце овај je предлог једногласно одбивише. Што Бањалука тражи није оправдано. јен. Овоме предлогу немогуће je удовоГ. Др. Хидајет Куленовић: Ja сам такођер љити с разлоца, што 'Н$ дневном реду данашње скупштине ‘ниЈе промена нити против деконцентрације. Ми муслимани осетили смо то на свом телу у Вакуфу, онда кад су ванадопуна друштвених правила, a зати-sf куфска поверенства имала већу аутономију. Фаи с разлога што у О^оме тгеањ у мокат, то je једна бесмислена ствар. Само Главни рамо бити врло чзТфезни. Пракса неко|дбор са својим радом треба, да буде тако опрејих друштава показала je да je декоН' зан, да овим дивергентним тенденцијама не даје центрација била само од штете no друштво. Ад б) Пошто не прстоји материјална могућност^за отварање женског Изнећу колико су наша бивша босанска интерната у Бањалури, предлажемоТда" окружја доприносила за Гајрет. се овај предлог не усвоји.) Сарајевско окружје . . . . Дин 513.656.— Дин 238.824.— Г. Др. Хидајет Куленовић: Предлог гледе Бањалучко окружје . . . . Бихаћко окружје . . . . 83.852.— Дин тога, да општински начелници раде, држим, да Дин 108.406.— je неуместан. Гајрет je и досада радио само преко Травничко окружје . . . . Тузланско окружје . . . . 237.412.— Дин својих радника. Остали крајеви, Јужна Србија, Што je споменуто да су Медресе реформиБеоград и нешто Загреб . Дин 103.430.— сане, то je само на папиру. | Г. Есадбег Алибеговић: (После читања предлога Месног одбора из Бањалуке): Ja сам против предлога Месног одбора у Бањалуци. Деконцентрација, како je замишља бањалучки одбор, je непрактична. Неки дан je била главна скупштина Просвете и на њој je закључено, да се сазове ванредна скупштина и да се друштвена организација окрене опет no старом. Јер им je деконцентрација изашла непрактично и незгодно. Кад би се примио предлог Бањалуке и други би одбори тражили, да се оснивају бановински одбори. To би био један опасан експерименат и не треба да га покушавамо, поготово кад имамо гаранције да садашњи начин рада даје пуну сигурност за успешан рад. To би био само експерименат и питање je да ли би успио или не. Гај- Дин 1,285.580.— Укупно Још je Мостар дао . . . . Дин 207.472,— A Херцеговина има 113 питомаца. Ми остали крајеви не дамо, да будемо колоније. Дајемо и ми nape. Хоћемо, да потпомогнемо и Санџаку, јер je факат најзаосталији. Не сме да буде омјер 1 :2% и 1 :6. Г. Претседник: Што je рекао г. Куленовић, ми смо расправљали и читава je скупштина усвојила и начела и предлоге Главног одбора. Ja нисам чуо, да се чак ни г. Куленовић бунио. Ми смо усвојили овде начела, да je ово централа и да она, безобзира колико ко доприноси, има да помаже заједнички свакога. Ако има крајева који не могу да доприносе, то не значи да их 387 �не треба помоћи. Видите и сам г. Куленовић се враћа, na каже, да треба Санџаку помоћи. Г. Аликалфић: Ja протестујем против говора г. Куленовића, који хоће да нас дели као да ми нисмо једно, него да смо Херцеговци и Босанци. Ми смо једно: Ми смо сви Гајретови радници. Г. Претседник: Главни одбор je закључио, да предлог бањалучког одбора забаци. (Бурно клицање: Тако je! Прима се.) Г. Омерспахић: О дбор за подизање Дома Петра Кочића закључио je, да се не подиже никакв споменик, него Дом у који ће се сместити 200 средњошколаца. Друштво je своју организацију проширило no читавој Држави и већ располаже са лепом свотом новаца. — Међутим није у могућности, да са том свотом подигне Дом, него мисли, да ступи у везу са Гајретом, Напретком и Просветом и да са њиховом субвенцијом и помоћи подигне тај Дом. Ми смо о^томе обавестили Главни одбор. Међутим, у извештају о тој ствари није ништа споменуто. Г. Претседник: Ствар је«-у трку преговора. Г. Курбеговић: Kao потпретседник друштва »Змијање«, ja ћу да обавостим скупштину о раду овога друштва. Друш тво je основано под претседништвом Дра. Bace Глушца и развило je свој рад најпре у Бањалуци. Успело je да Купи до сада пола милијона динара. Друш тва јеГна својој седници закључило, да затражи сарадњу Напретка, Просвете и Гајрета' јер место споменика кани да сагради средњош^олски Дом за 300 ђака. Ђаци би били смештени без обзира на веру. Претставници Просвете и Гајрбта су изјавили, да ће ту акцију подупрети, само треба, да се| [нађе база на којој би се ова идеја могла остварити. Ja не знам, да ли je на скупштини Просвете ова мисао изнешена, али на Гајретовој није, јер преговори нису довршени. Али ja рачунам, да he се та лепа идеја кад сазрије и остварити. За сада je тешко на овој скупштини о њој говорити, јер ствар није дош ла у фазу, да би се могла изнети. (Поклици: Тако je! Овај предлог г. Курбеговића примамо!) Секретар г. Кукић извешћује: Поред горњих предлога достављени су предлози за главну скупштину из Бродарева, Домановића, Сјенице, Шапца и Б ос. Кобаша. Ови предлози не износе се пред главну скупштину, јер не спадају у њену компетенцију. У тим предлозима моли се у првоме реду да се изађе у сусрет што више молбама из њ ихових места, да се поради на томе, да им буд у додељ ени муслимани учитељи и сл. П ош то je и иначе Главни одбор позван да са своје стране у овоме правцу што више изађе у сусрет свима Мјесним одборима, то je дужност Главног одбора, 388 да настане да се њиховим изађе у сусрет. предлозима Предлог Есадбега Алибеговића из Дервенте: Да Се за 1931/32 изда Гајретов календар. Предлаже се, да се ова ствар упути на проучавање Главном одбору. ЕВЕНТУАЛИЈЕ : Г. Хафиз Сулејман еф. Ужичанин: Хоћу, да се осврнем на изводе г. Хајровића, пошто je и мени турбан на глави, na сам тиме погођен. Ja се тешим са арапском реченицом, која каже (цитира je најпре арапски): »Сваки суд мора да покаже оно што je у њему«. Ми знамо из науке Ислама, да ислам каже: »Блажена она земља из које ничу храмови знаности и уметчесга. Сретна je и напредна она земља у којој правда царује, a знаност господује«. Да je ово права и сушта истина, свако се може осведодочити, што све знаност чини и докле стиже и C B O je сахибије подиже, где од слуге прави господара, a роба потлаченог води д о части господара. Велико арапско слово каже: »Ко знаност поседује, тај поседује неизмерно благо«, али то знају само они, који су умом надарени. Под дојмом уплива и учина овог светог слова први муслимани знаност надасве ценили и на том се пољу натецали. Док су са ове базе полазили, дотле су цели свет задивили. Били су сиромашни, постали су богати. Били су омражени, постали су омиљени. У негдашње време кад je данашња културна Европа у тмини и магли бипа, у исто доба су Муслимани били у Багдаду, Кордови и другим градовима, где су уметност и знаност ширили. Кад су у Европи још на прсте рачунали, дотле су Муслимани са Алгебром баратали. Имали су и Алхамбру и били су тада највећи и најмоћнији. Кад су муслимани најрелигиознији били, тада су најкултурнији били. Ово je све непобитним доказима утврђено, да je вера Ислам, вера културе и напретка, али je исто непобитним доказом историје утврђено: Кад су муслимани праву базу забацили, да су почели на сефахетима базирати и својим страстима робовати, одмах су почели опадати и културно назадовати. И кад су почели верске установе исмехивати, као што то чини г. Хајровић, онда су подлегли инквизицијама. И ово су такођер докази историјом утврђени. (Буран аплауз.) Г. Претседник: Ja благодарим на обавештењу г. Ужичанина и ja жалим, ако се нашао увређен �ca речима г. Хајровића. Ми смо поносни што у нашим Гајретовим редовима имадемо што већи број наших алима; ми се поносимо што имадемо све што већи број алима, који раде раме уз раме ca осталим Гајретовим радницима на просвећивању народа, који прате Гајрет стопу у стопу под Владом нашег Првоступника Њ. В. Краља и желе, да Му помогну. (Живио Краљ!) Ja ca овога места у име свих Вас, у име Гајретових радника изражавам пуну благодарност нашим алимима. (Живио!) Г. Осман Реџић: Ово непрекидно трајање скупштине о д 5 сати задивљује ме да je прошло без и најмање кризе. Познавајући добро рад Гајрета у провинцији и у Централи, нисам узимао реч о извештају стога, јер сам се уверио, да садашњи Гајретов Главни одбор претстављају сви наши најбољи радници, који потпуно разумевају наше прилике и потребе. Уверен сам, да Главни одбор Гајрета има на срцу све оно, што je овде предлагано и да ће он то no свом најбољем нахођењу и извршити. Ha овој скупштини констатовали смо, да рад Гајре^а из годнне'у годину постаје све сложенији, пунији и1"стбарнији. Исто тако видимо, да и рад Гајрета у/провинцији н а / предује на добро нашега дзрсша за [њбгов напредак и препород. Дешавају се међутим неке ситнице у одбо> рима, na би молио, да Че тих ситница манемо и да се позабавимо крупнијим ''стварима и потребама. Овде хоћу, да нешта кажем: Кад je г. Др. Хасанбеговић био премештен у Београд из Сарајева, мене су ca много страна питали, не што he бити ca г. Др. Хасанбеговићем, него шта ће бити ca Гајретом. Ви сте видели и у нашем гласилу одраз те забринутости Гајретових радника и народа. Међутим, г. Др. Хасанбеговић и no свом одласку из Сарајева наставио je ca активним и агилним радом у Гајрету. Ha главној скупштини одбора у Бихаћу пала je реч и о премештају г. Др. Хасанбеговића, na ми je стављено у дужност, да овде на скупштини Вас свих делегата констатујем, да je једнодушна жеља свих наших чланова, да умолимо г. Др. Хасанбеговића, да апсолутно не напушта водство Гајрета. Држим, да ово није само локално мишљење Бихаћа, него и целе наше Крајине и Вас свих. (Тако je! Живио!) Ja молим скупштину, да то констатује. (Живио!) Завршујући, имам част, да поздравим г. Др. Хасанбеговића као вођу Гајрета и као вођу свих нас и да га замолим, да и надал>е устраје у раду, a ми свечано овде данас изјављујемо и обећајемо, да ћемо га следити и да ћемо га помагати. (Бурни поклици: Живио Др. Хасанбеговић!) Г. Омерсофтић: Захваљујем, да сте усвојили предлог Месног одбора Гајрета у Маглају, да испред 30.000 муслимана Гајретових чланова, порадите на томе, да Шеријатска гимназија остане онаква каква јест. Ja би поред тога молио и апеловао на све делегате и поверенике да пораде како би Београдски Гајрет »Осман Ђикић« што пре дош ао д о свог Дома. Ca пријатељем Др. Беговићем, ja сам се уверио, да je камен темељац ту, али je кров још несигуран. Стога треба скупити ш ј о више прилога. Исто тако молим и претставнике Просвете да пораде ca својим одборцма како би дошло што више прилога за овај Д ом .ч ч Г. Претседник: ПредлоГ г. Омерсофтића je на свом месту и потребно je, да му се изађе у сусрет. Завршујући ову данашњу нашу лепу манипестацију, ja Вас Молим да, полазећи својим домовима, истински, Гајретски кажете нашим пријатељима, нашим радницима и нашем елементу уотште, оно што сте видели и чули на овој скупштини. (Живио!) Главни одбор Гајрета, заједно ca свима Вама, примио je на себе тешку дужност за идућу годину, тешку али часну дужност, да у свима правцима народног живота помаже и ради. Ja Вас уверавам, да ће Главни одбор учинити све, да се изађе у сусрет свима потребама. У том правцу морамо учинити све, колико можемо. Ja благодарим г. Реџићу на оним лепим његовим речима, али могу да кажем оно, што сам већ једампут рекао: ^ да ћу остати Гајретов војник, док ме тече. И само ме, roсподо и браћо, физичка смрт може раставити од Гајрета, јер верујем, радећи у Гајрету с Вама заједно, да радим на добро наше Отаџбине и нашег узвишеног Краља. (Бурни поклици: Живио Краљ! Живио претседник г. Др. Хасанбеговић! Живио Гајрет!) Иза завршене скупштине, која je свршила радом у 1 сат после подне, скупштинари су се корпоратцвно упутили на челу ca Претседником 389 �) ) г. Др. Хасанбеговићем пред Градску већницу, где су се заједнички сликали. Да je предњи записник верна слика рада скупштине, тврде својим потписима: Сарајево, 15 јула 1931 године. • Претседник Главног одбора Гајрета: Др. A. Хасанбеговић. Секретар: Хамид Кукић. Верификатори: Јусуфбег Пашић. Хајрудинбег Капетановић. Š ta k a š u d r u g i о G a fr e io v o j s k u p š t in i Sarajevski ugledni dnevnik »Jugoslovenska Posta« donio je u jedinom od svojih posljednjih brojeva članak pod naslovom: »Smjernice Gajreta«, koji je preštam palo i beogradsko »Vreme«. Da se vidi što drugi kažu o radu naše skupštine, donosimo taj članak u cijelosti: Posljednja glavna skupština Gajreta ukazala je na nekoliko interesantnih momenata koji ^е nisu mogli u kroničarskom novinarskom izvještaju zabi­ lježiti. Čisto tehničko vođenje skupštnie bilo je odlično i skupština je, zahvaljujući tome, mogla kroz rela­ tivna kratko vrijeme da sasluša! izvještaje, primi) razne predloge, (provede' opsežnu diskusiju o vrlo mnogo pitanja, uredno, tem eljito i brzo. Skupština je otkrila i nekoliko pojava preko kojih se ne može preći a da se na njih ne ukaže na­ ročita pažnja. Kad je b ilo riječi o zaključcima Pro­ svjete u pogledu zajedničkog rada svih kulturnih društava sa istom ideološkom bazom, skupština je jednodušno, i sa mnogo aplauza za Prosvjetu i njene izaslanike pozdravila ovu misao i prihvatila sugestije odbora da Gajret aktivnije nego i Prosvjeta pristupi ovom poslu. Saopštenje mostarskih delegata da je tamo u ovom pravcu već dosta učinjeno, skupština je srdačno pozdravila. Briga za skladan rad sa ostalom braćom probijala je i iz govora pojedinih delegata iz provincije. Delegat iz Sandžaka je sa mnogo zado­ voljstva saopštio da su zaslugom Gajreta rđave pri­ lik e m eđu tamošnjim muslimanima i pravoslavnim krenule na bolje i to je skupština oduševljeno po­ zdravila. D o prije nekoliko godina uz Gajret su se nalazili najvećim dijelom mlađi intelektualci koji su dlugo vrem ena imali protiv sebe jedan velik dio ilmije i drugih staleža. Na posljednjoj skupštini vidili smo velik broj pretstavnika ilmije koji su u svojim izla­ ganjima pokazali nastojanje da dokažu mogućnost sla- ganja rada ilmije u narodu sa progresivnim tendencama Gajreta. S druge strane na skupstmi je zapazen i veći broj težaka tako da je ova skupština pretstavljala muslimanski dio našeg naroda u svim njegovim slojevima. Svi predloži koji su padali iz te skupštine pokazali su tendencu progresa, jednu opštu želju da se snažno krene naprijed u bolju budućnost. Iz izvještaja se vidilo da je Gajret posvetio mnogo brige podizanju sela. Ovaj dio izvještaja i svi pred­ loži u tom pravcu pozdravljani su redovno iz krugova skupštine. Time je skupština dala svoju punu saglasnost sa ovim novim pravcem rada Gajreta. Ako smo pravilno razumjeli raspoloženje skup­ štine ono bi se moglo svesti u ove direktive za novi rad Gajreta: Treba na napretku muslimana raditi predano i ne zaostajati za progresom, vodeći računa ujvajek o zdravim osjećanjima naroda; Taj rad ne smije da muslimane rastavlja nego da ih veže sa braćom drugih vjera; ograničenje Gaj•retova rada na same muslimane treba da je samo jedna etapa koja će trajati dok se muslimanski elemenat ne izravna sa ostalom braćom za kojom je u kulturnom pogledu zaostajao; Čitav rad mora da nosi pečat nacionalni i u svakom času Gajret treba da muslimanima ukazuje da su oni članovi ovog naroda i ove zemlje i da je njihova sudbina nerazdvojno vezana za ovu zemlju kojoj treba da predano služe kako bi najbolje po­ služili sebi; Rad se mora što više prenositi na selo. Jedan de­ legat ,težak iz Dubokog Potoka ukazao je priprostim ali umjesnim riječima na ovu potrebu. Na koncu želja i raspoloženje skupštine, koje je probijalo kroz ne­ koliko predloga. bilo je da ovakav Gajret razvi je svoiu djelatnost i što više proširi organizaciju, kako bi mogao postati najautoritativnijim prestavnikom jugoslovenskih muslimana. Радои за Гајрет будимо наше снаге и стварамо бољу будућност 390 �Desim Korkut E.ldšam i-El-Ax/>ar U gornjem dijelu staroga grada Kahire, na mjestu ski sudija, muftija i t. d. Za neegipćane ima poseban gdje su nekada bili kraljevski dvorci, a u blizini zna­ statut. Svaka nacija ima svoju sekciju, koja se zove menitog mešheda hazreti Husejna, unuka Muhamed rivak. Kada stranac dođe da se upiše, on preda svoje alejhisselama, prostire se najveće islamsko sveučilište dokumente poglavici svoje sekcije (šejhurivak) i ovaj Eldžami-ul-Azhar. Temelje mu je udario Ebel Hasan to šalje službenim putem upravi El-Azhara. Prema svo­ Dževher, znameniti Fatimijski vojskovođa, kada je go­ joj prenaobrazbi stupa đak u gimnaziju ili na univer­ dine 359. po hidžri osvojio od Abasovića glavni grad zitet. Na univerzitetu ispiti su podijeljeni u tri grupe: Egipta Elfustat. Godine 365. po hidžri (975.) kairski ka­ prva se grupa zove »idžazet« (4 predmeta, druga »ehdija Ebul-flasan Ali počeo je prvi predavati u ovoj lijet« (8 predmeta) i treća »alimijet« (12 predmeta). Po­ zgradi. Ali tek 378. g. budu službeno otpočeta preda­ slije položenih svih 12 predmeta dobiva slušatelj di­ vanja, kada državna uprava izabra 35 muderisa, na­ plomu »Alimijet« i titulu alima ezherskog. Ovakih sek­ redivši im, da počmu držati redovita predavanja. I od cija ima u El-Azharu trideset, mćdu kojima su najbrojtada pa sve do današnjeg dam, kroz gotovo evo 1000 je zastupljeni ovi: Šamski (Sirija i Palestina), Magribgodina drže se predavanja u ovome sada najvećem ski (Sievćrna Afrika), Rumenlijski (Jugoslavija, Alba­ islamskom učilištu. nija, Bugarska ,i Turska), Indijski, Javanski (Malajska Dok su se muslimani upravljali i u javnom i u pri­ ostrva), Kurdski, Jemenski. Hidžaski i t. d. Svaki od vatnom životu prema šeriatu, kako im to nalažfe Kur’- ovih rivaka ima svoje uvakufljone zaklade, čiji se pri­ an i Hadis, bilo je među njima vrlo mnogo ovakih uči­ hodi troše na slušatelje. Naš rivak. koji u samoj zgra­ di El-Azhara ima svoKodio, posjeduje u blizini univer­ lišta u svim krajevima islamskog svijeta. U Bagdadu Kofi, Buhari, Samarkandu, Korđtm i ostalim velikim—zite ta jednu vrlo lijepu trospratnu zgradu, koja ima oko gradovima opstojala su učilišta, koja su brojala na de­ 60 soba, gdje svaki naš student, pošto postane redoviti setke hiljada slušalaca. Nije nikako čudo, što Arapi, slušatelj, može dobiti besplatan stan. Osim toga naš kao nosioci Islama, osvojfvši Siriju, Egipat, Sjevernu rivak posjeduje velike zaklade, čiji prihod egipatsko Afriku, Spaniju i ostale krajeve u koje uđoše, роага- ministarstvo vakufa dijeli među slušatelje rumelijskog piše sve nacije kojima zagospodariše, davši im vjeru, rivaka, a iznosi oko 600 Din. mijesečno. Pored univerieziik, pa čak i običaje, kada je bilo ovako prosvjetno zitske biblioteke, koja broji oko šezdeset hiljada sve­ stanje. Nije nikako čudo, što u Spaniji u dolini El-vadil- zaka, ima naš rivak svoju knjižnicu u kojoj se na­ kebira od 12,000.000 stanovnika nije bio niko nepismen, lazi oko osam hiljada svezaka ,i koja stoji na rospolokada se zna, da je svako selo imalo početnu, a veća ženju našim studentima u svako vrijeme. mjesta srednju i visoku školu. Kada muslimani presta­ Izabrani rektor El-Azhara je ujedno i vrhovni po­ doše gojiti prosvjetu i napustiše da proučavaju one glavica egipatskih muslimana- Kako su Turci skoro uki­ znanosti, koje im je vrijeme neminovno naturalo i kada nuli halifat, smatra se rektor El-Azhara najvećom vjer­ njihovi neprijatelji protumačiše krivo sudbinu, Tevc- skom glavom, te nosi titulu Sejh-ul-islama, i na njega kul i kismet, spopade ih veliki gaflet, od kojeg s t po­ se muslimani iz čitavog islamskog svijeta obraćaju, da češe otrežnjivati tek sada. Starim islamskim sveučili­ u prijepornim pitanjima izda kompetentnu fetvu. Pri štima ostade samo spomen, ali na sreću, El-Azhar os­ El-Azharu ima akademija nauka, koja broji trideset čla­ tade uspravan, te i ako mu je sa mnogih strana zada- nova, i u koju ulaze profesori, koji su se proslavili sa van udarac, dajući islamskom svijetu najspremnije uči­ svojim napisanim djelima i svojim radom na univer­ telje vjere, jer je uvijek osim Egipćana bilo slušalaca zitetu. i iz ostalih islamskih krajeva- Tako će El-Azhar, kroz Kraljevim ukazom iz prošle godine dobio je Elnekoliko godina, slaviti svoju hiljadugodišnjicu, kao naj­ Azhar novi štatut. Prema ovome štatutu ezherska će starije sveučilište na svijetu. gimnazija trajati devet godina, a na univerzitetu će Na univerzitetu se studiraju ove znanosti: arapski biti tri fakulteta: fakultet šeriatskog prava, gdje će jezik sa svojih pet grana (sarf, nahv, meani, bojan i fikh -i usul-ul-fikh biti glavni predmeti pored ostalih bedi), šeriatsko pravo, temelji šeriatskog prava, tefsir, predmeta, fakultet arapskog jezika, gdje će arapski je­ mustalahul hadis, dogmatika i logika. U nekim većim zik sa svojim granama i književnošću biti glavni pred­ egipatskim gradovima El-Azhar ima svoje gimnazije, koje traju po osam godina, iz kojih đaci stupaju na uni­ meti i fakultet upute i propovijedi, koji bi odgajao haverzitet u Kairu. Poslije položenog zadnjeg ispita na tibe i muslimanske misionere, da bi se spriječila na­ univerzitetu dobiva slušatelj diplomu »Alimijet« i ti­ vala kršćanskih misionera, koji su su se razmilill po tulu aliima ezherskog i osposobljava se za vršenje sva­ čitavom islamskom svijetu. Studiranje na ovim fakul­ ke islamske znanstvene službe, kao nastavnik, šeriat- tetima će trajati po četiri godine. Ovaj novi zakon ima 391 �po naše đake jednu vrlo nezgodnu stavku. Ova stavka glasi: da ni jedan dak ne može postati redoviti slušalac sa pravima na ispite, na kojem od spomenutih fakulte­ ta, što neće položiti ezhersku i malu i veliku maturu. Ovo polaganje mature zadržalo bti naše đake u najbo­ ljom slučaju dvije godine, a vjerovatno i više, jer su u njih, prema engleskom sistemu, maturalni ispiti veći­ nom pismeni. Ja sam radi ove stavke išao lično g- rek­ toru izloživši mu neugodnosti, koje će ova stavka pro­ uzrokovati našim đacima, ali mi je on odgovorio, da je sada zakon ovaki, napomenuvši, da će se on truditi da ova stavka u zakonu bude ublažena i obećavši, da će on našim studentima ići u svim prilikama na ruku. El-Azhar je posve samostalan u pogledu upravlja­ nja sa svojim imetkom, imenovanja profesora i nastav­ nog plana. Njegov godišnji budžet iznosi oko М.ООО.дао dinara koji troši samo u svoje svrhe. Skoro naše novine pisale, da u El-Azharu profesori besplatno, onako za Božiji hator. O vo je posve EI-Azharski profesori imaju ogromne plate, pa su neke predaju netadno. je dosta kad napomenem, da rektor univerziteta ima mjesečnu platu od 350.000 dinara, koju, kako vele, nema ni jedan činovnik na svijetu. Univerzitet im a svoju reviju, koja se zove »Nurul-Islam«. Danas El-Azhar broji preko de­ set hiljada upisanih slušalaca, sa oko pet stotina profesora. Primjedba uredništva: Prednji članak donosimo iz pera apsolventa teološkog fakullela u Kairu, Gajretova pitomca g. Besima Korkula. Članak će dobro doći naročito onima, koji misle da studiraju teološke ГА ЈР ЕТО В ГЛАСН И К • нам е^бору, папосе уваженом господину Претсједнпку на доОДГОВОР ЊЕГОВА ВЕЛИЧАНСТВА КРАЛ>А. садањем успјешном и узорном раду, желећи да скупштински Ha поздравну депешу, упућену Његовом Величанству зожључци још више лодгагну полет и елап у ра-ду на кулКраљу, са редовне гпавне годишње скупштине Главног одтурно просветном и економском прпдизању те националпом бора, примио je претсједник^ Главног одбора Гајрета г. Др. освјештавању муслимапског дијела народа у духу узвишеАвдо Хасанбеговић одговор слијсдећег садржаја: Ninx владалачких интенција и светлих традиција извишене Господине, Пријатно дирнут родољубивим изразима оданости, поднесеним са скупштине Друштва Гајрет у Сарајеву, Његово Вепичанство Краљ благоволео je наредити ми да учесницима скупштине изјавим захвалност. Министцр Двора: Б. Д. ЈЕВТИЂ, в. ftrОДГОВОР ПРЕТСЕДНИКА МИНИСТАРСКОГ САВЕТА Ha поздравну депешу, упућену са главне годишње скупштине Гајрета Претседнику Мининстарског Савета Господину Петру Живковићу, претседник Главног одбора Гајрета г. Др. Авдо Хасанбеговизћ добио je слиједећи одговор: Господин Претседник Мининстарског Савета захваљује члановима Гајрета из целе земље на упућеном му поздравном телеграму са заједничке скупштине у Сарајеву. Шеф Кабинета Претссдника Мииистарског Савета: Свет. Хођера, в. р. Поздравне депеше Гајретовој редовној главној годишњој скупштини: Гацко: Чланови Гајрета Гацко поздрављају главну скупштену желећи joj добар успјех. — Одбор. Автовац: Одбор Гајрета. Автовац топло поздравља главну скупштину и жели сретан рад за процват друпггва Гајрет. Овај одбор овлашћује Др. Авду Хасанбеговића да нао заступа на главној гкупштини у свима питањима друштва Гајрет. — Претеедник: Ариф Хаоанбсгоиић. Приједор: Воома жалим што сам службеним поолом запречен да присуствујсм дапашљој главној скупштини учествујући духом na нстој. Иопред одборп и свих чланова Гајрета најсрдачние иоздрављпм с.ве учеепике и честитам Глал- 392 Г. Сејфо Арифхоџић, монополски инспектор, са госпођом, кћеркама и синовима — сви чланови Гајрета и његови помагачи Гајретове идеологије a аа добро нашег љубљеног Краља и миле нам Отаџбине Краљевине Југославпје! — Протсједник: Мехмед ХајрошЉ. Теслик: Спријечен да присуствујем главној скупштини Гајретаи искрено поздрављам и желим добар успех у раду. — Повјерсник: <t>emxarah, Блатница. Цазин: Члапови и иријатељи Гајрета овосрдно иоздрављају скупштину и њен рад na корист Гајретове идиологлје оа жељом да на челу Гајрета оотаиу исиробакн Гајратовп радници. Апелирммо на све присутне да ое иоклошг napo- �чита пажил овом срезу од 40.000 муслимана из радлога hjio светно-и&ционалног кара.ктера који су данашњем Главном одбору довољно познати. Жнвела скупштииа, живсли Гајрстови радници! — За чланове: Торомановић Халал, Јакић Мехмед, Бурзић Мухамед. Сребреница: Потписани поздрављају Вас ао и све делегате главне свпуштине желећи да рад скупштнне буде Брчко: Испред Гајротова одбора у Брчком поздрављам делашњу скупштвну са претседником Др-ом Хаса пбеговићем и желим сретан и користан рад. — Претгједнлк одбора: Хаџиалијагић. Дубровник: Жалим што усљед неодаоживнх послова морам отпутовати у иностранетво и што ne могу ирисугтвоватп Гајретовој скупштини. Увјерен сам да. су сви пскрени Дом Београдског Гајрета »ОСМАН ЂИКИЋ« (у изградњи) плодоносан aa добро it напредак нашега Бајрета. — Абдулах Гојачић, Едхем Абдурахмановић н Назим Шаћирагпћ. Бугојно: Поздрављамо главну скупштину «а жељом да њени закључци буду од велпке користи за Краља, Народ и Отаџбину. — Ахмед Садиковић. Мехмед Мутевелић. Бијело поље: Братски поздрав шаљем са жељом на најлешпн успех дана.шњем братском слету. У име Гајрета. Бело Поље — Претседннк: Бурџовић. иријатељи Гајрета освједочени да je први и најзаелужнијн Гајретов радник господин Др. Хасанбеговић, те he сигурно данашља скупштина дати му пуно повјсреље да нас води својом енергијом и мудрошћу кашем препороду. У тој чврстој нади поздрављам скупштину драгог нам Гајрета, кличући: Жнвио Гајрет, живио вођа Др. Авдо Хасанбеговпћ! — Фехим JanaiKOBHK, пиланар. Вишеград: Са данашње скупштине чланова Гајрета у 393 �„им а као и свима осталим рад н ици м а и присташ ам а Гај. p e r a ' да овај записник у цијелости п р о ч и тају и да Се, у колико нису присуствовали с к у п ш ти н и , у п о зн а ју с њеним радом и закључцима. К онцерт Гајретовог певачног д р у ш т в а у М о ста р у Ha 6 јуна о. г. у башти кафане »Париз« Гајретово neвачко друштво одржало je свој летњи вртни концерат, који je и у моралном и материјалном погледу као и увек Врло Гђица ЗОРА ЦИТКОВИЋ Мис-Гајрет, на забави у Санском Мосту Вишеграду поздравља^о главну скАПпттау желећи joj успјешан рад и изразујући пуно- noejepffce досадањем одбору на челу са дичним нам дулдодшпњии претсједником и вођом Гајрета Др-ом Авдом Хасинбеговићем, чија је-ллчност-^ најбоља галарција за све Гајретове раднике да he Гајрет ићи од успјеха успјеху a за дрбро КрЕља^и народа. — " сједник: Хасан Хаџихалтаовић. СТЕНОГРАФСКИ ЗАПИСНИК XXV ГАЈРЕТОВЕ СКУПШТИНЕ доносимо у цијелости у данашњем броју према стенографским билешкама, те je према томе овај запис.чик вјерна слика рада наше снупштине. Препоручујемо свима нашим одборима и повјерени- добро успео. Хвалећи пожртвовности певача, љиховој марљивости и тачностн и похађању часова проба као и неуморном раду агнлног и вредног хоровође г. Бочека, друштво сваким својим концертом постиже увек нове и нове успехе. Судећи no досадањем раду наш хор има све изгледе, д а.убрзо стече 1глас Једног од најбољих и иајактивнијих наших певачких друштава. И овај концерат од 6 јуна дао je у том погледу још једну нову гаравцију. Певачи су под нзвалредно вештим дириговањем г. БочекД. отпевали готово беспрекорно свих 8 тачака програма иобравЉи за сваку бурне заслужсне аллаузе одушевљене публике. Нарочнто се je истакао својим соло певањем у »Се столпашг« од Ипа.веца мекани алт госпођице Џенке ГашеHiih. кији je, и ако још добро нешколова«, веома угодно деловао na осећаља и код музички најобразованијих људи. Од осталих врограмских тачака вредно je споменути Мокрањчеву Биљануд која je изведена са пуно разумевања намера овога најпопуларнијег композитора налпих народних мелодијских песама. Технички дотерана и дннамички доста. добро усавргаена оставила je на слушаоце најбољн утисак. Оа успехом концерта задовољна je била и публика и вачи. , : i 11]! Годишња скпуш ти на Гајретовог певачног д руш тв а у Мостару Ha 14 о. м. Гајретово певачко друштво одржало je своју главну годишњу скулштину, која je била у лепом броју посећена. Окупштину je отворио потпретседник г. Хуснија Хусејић и поздравио присутне захваливши им се на лепом ода- ГАЈРЕТОВ МЈЕШОВИТИ ПЈЕВАЧКИ ХОР У МОСТАРУ (у средини претсједник г. Салвх Ћишић и хоровођа г. Ботек) 394 �аиву, након чега je тајник друштва'г. Салко Ниаевић, нрофосор поднио опширил извештај о раду друштва у прошлој години. Према овомс извештају друштво je у прошлој радној години учннило шест јавних иступа, што je од великот оначаја ако се узме у обзир да je ово навршена тек друга година од постанка н рада друштпеног. Осим у Мостару друшто je приреднло концерте у Чапљинн и Отоцу, те на тај начин/дало леп прнлог ширењу Гајретове ндеје no околним цестнма ^^ocтapa.',,,' ЗАХВАЛА ГА ЈРЕТУ Главном одбору Гајрета, Сарајево Ми, наже потписани ове школске годипе завршили смо као друштвенн питомци у Гајретооом копвикгу у Г.нхаћу гимназијске науке и уепјешно положили матуру. Осјећамо у овом часу за прву и шјствегију дужност, да се захвалимо Гајрету и свима Гојрстоввм радпицима, a првенствено Главном одбору, који Гајретову идеологију нај- Секретар месног одбора »Гајрета« у Ш ти п у , учитељ г. Д а у т Идризовић прилином држања аналфабетског течаја војницима логора Брегалничке дивизиске области на Пљачнавици. Након извештаја појединих функционера изабрана je нова друштвена управа, у коју су уАла следећа господа: претседшгк Салих Ћншнћ, професор; први потпретседник Хилмија Селнмић, дпректор Гајрет-банке; други потпретседник Хуснија Хусејнћ, обућар; тајник Хадлд Ђдкић, учитељ; благајннк Ахмед Хаџиомеровић, трговац, архивар Фехшмовић Сулејман, учнтељ; домаћин Хусо Шарић; као- одборници дошли еу гг. Алија Омерагић, Хаџић Хусејн,' Смпјо Бркић, Ахмед 'Викић и Мустафа Н. Ћишић. Ревизори гг. Хчсан Ћишић, ХусниЈА Курт п Алија Велић. савршеније ириводи у дјело To дјело јесмо и ми, Гајретов нараштај, којн ћемо, што овим и обећајемо, увијек бнти најсигурипји н први поборннци Гајретове мпсли, a на то смо задужени са двије сгране као муелишпл и људи, који су увјеренп да je једпно Гајрет слособан и позвлн да муслпмански дпо нашвг народа подигне морално и матернјално, и о друге стране као досадањи питомци, који дугују Гајрету највећу захвалност. Сретни смо и поноснн, да можемо биги јамци Гајрегове девше и свједоцп како Гајрет дјезује правнм путем. Ha конду не можемо a да са највећлм поштоваљем не опоменемо шшег вриједног и достојног сваке хвалс уп.а::- Вјенчише Нијазбега БеговиНа из Дервенте са Мубером Градашчевић из Градачца, бивших Гајретових питомаца Полазан сватова из Градачца у Дервенту дне 28. V I. 1931 395 �ника дома г. Сулејм&н еф. Реџићп, којп иим јо дуго времена својом брижљлвошћу и добротом fino другп ОТАЦ. Фахрудин Мулахусић, Смвкл Поробић, Хамдпја Ченгнћ, Мустафа Бузаљко, Ћамил Хоџнћ. Мустафа Хијдаровић, абитуријенти Гимназије у Бихаћу. НАТЈЕЧАЈ Калцеларлјп ГаЈрет потребан je једал коицептуални чиновнпк, вјешт свима адмпш отрптнвним пословимп. Рефлектанти нека поднесу своје молбе са документима и увјерељем о Досалањем раду однооно службовању, најдал>с до авгурота о. г. Предност имају актнвни Глретовн радртици. 1 10 Из сједнице Главног одбора Гајрета. НАТЈЕЧАЈ за пријем питом аца у Гајретове конвиите и за подјелу сти пен д ија За идућу 1931/32 школску годнну прнмиће се у Гдјрриптернате 450 пптомаца и то 350 гтарпх п <тотииу ношгх пптомац.! и питомица. и подпјрллћу ср пзпјестан fipoj топр Полазнице Гајретова анг.лфабетског течаја у Ж епч у са учитељем г. Хифзијом Муфтићем с т и п р н д н ;«. Клндндатп за пријем у интернате као п за- поДјолу '•типрндија треба д а преко Мјр рн п х одборз пдкосно ттовјсроника поднеоу молбе најкашп.е др 5 августа^о; г. Молбе којр прш-пију послпје 5 августа nejte се ^ зе тн у поступак, него ho <;е повратити дао беспредметнд.; Молби треба прпложчтп слнјсдеће документе: с ' • 1. Свједоџбу (оригинал -или овјррсн прр.иш') о свртеиој школн односно ралреду £ ^рош лојтколгкој/годиии; 2 . Родни лист; j , t 3. Увјерење о висини рорезл m 1931 глдттпр: ......... 4. Љекарско увјерење, na којјег со.ппди да»j.\|0iiiiea> 110 носи клицу заразне болести. Овим će ставлл jjg^-bnaiha рефлектантлма л и he r e | pite" годипе подијрлптп млнпмалан fipoj бесллагнпх мјесга. Зато. онн молитељи. који су у стаљу плаћатп за cno;y дјецу опскрбнину у пнтернатима* нека то наведу у евојлм молбами, стављајући ларичпто колико могу мјееечно допрптуитп за свохју опскрбу јер, ако /5уду одбијенп afior тражси.а бссплатног мјеста. nehe моћџ послпје лабити мјесто ип уз плаћлњо опскрбнине која износи пајмлње ion a кчјвнше "оо динара. 0 рпјешењу молби рсфлектантн he 6nfn оба.вјештен mm 20 авгуета о. г. Они којн буду примљеии у интернате. биће поновно ирегледани од иитернатскпх л>екара. Који ђацп буду пронађенн да нагпњу којој аарллној болести. 6nhe повраћешг својпм кућама. Оспм тога, треба да свакп Гајретов питомац, стари и ловн, ллатпви и бесплатнп. са собом донесе: здраво однјоло, чдмски капут. кове ципеле и најмаље четири napa Borna. 'Понавља се да ни једна молба која нпје поелата преко Мјесних -одбора. однооно преко повјеренпкл. nphp бити узета у поступак. Рефлектанти з оних мјеста у којмиа не постоји ни Мјссни одбор ни повјереник, нека своје молбе шаљу преко најближих Мјесних одбора и ловјеренпка Гајретових. Надаље се ставља до знања рефлектантима да he Глав. ии одбор сбм одређивати тколе у које треба да се уписују питомци и стнпендисти Гајретови Ово вриједи парочито за .више разреде. Треба знати да he Главли одбор дијелитн нај-ман>е мјесута адлосно стипендија за више ] а.чреде гимначијн, a највише мјсота и стипондија дијелићс ее aa стручне школе: техничкс, геодезију, учитељску итд. Главни 396 одбор Гајрета. Чланови Мјесног одбора Гарета у Старом М а јд ан у и дилетанти Гајретове забаве Г АЈРЕТО В И ПИ ТО М Ц И М А Т У Р А Н Т И Г И М Н А З И Ј Е У Ш К О Л . ГОД. 1930/31 У Б И Х А Ћ У СА У П Р А В Н И К О М ГА ЈРЕТО В А К О Н В И К Т А У Б И Х А Ћ У Стоје с лијева на десно: Ф ахрудин М улахусић, Смаил Поробић, Хам дија Ченгић, Мустафа Бузалио. — Сједв: Ћамил Хоџић, у средини: г. Сулејман ефф. Реџиб, управник конвинта, Мустафа Хајдаровиб �Posjednicim a agrarnih obligacija Jugoslavenska Privredna zadruga i štedionica • u Sarajevu. Cukovića ulica broj 5 I kat isplaćuje sve dospjele kupone agrarnih obligacija na svojoj blagajni za vrijeme uredovnih časova. Daje predujmove u mjesečnim ratama na ku­ pone agrarnih obligacija tako da svaki vlasnik papira može sebi osigurati stalni mjesečni prihod. Istodobno se stavlja do znanja vlasnicima agrar­ nih obligacija, da Jugoštediona daje sve informacije u pogledu prodaje zaloga i uopšte korisne upotrebe agrarnih obligacija. Ove se informacije daju u samoj direkciji za­ voda besplatno. D ir e k c ija z a d r u g e J u g o s la v e n s k e i š le d io n ic e ^ p r iv r e d n e S a r a je v o . I SVAKI MUSLIMAN TREBA DA KUPUJE SAMO GAJRETOV C IG A R PA PIR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „ G a ire t” 9000000000000000000000000000000000000000 o Papirnica Hamdija Kopčić Sarajevo, S trosm ajerova—T elefo n6 19 preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala 0OOOOOOOOOOOOOO0OOOO0OO0OOOOOOOOOOOOOOC 0 Narudžbe: Tvornica cigarpapira S. D. ALKALAJ. Sarajevo može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu Oglašujte u „GA1RETU” f g t t ------------------ sTe.M 'f ц ј т а м п а р и з а : ИЗРЛЋУЈЕ НАЈБОЛ>Е CBE ШТАМПДРСКЕ ПОСЛОВЕ УЗ КУЛДНТНЕ UMJEHE СЛАГАКИ СТРОЈЕВИ СТЕРЕОТИПМЈА РОТАЦИОНИ СТРОј c im k o g p a f ij a : IZBAOUJE KLIŠEJE U JEDNOJ I VIŠE ВОЈД JEDINA NA JUGU NAŠE KRALJEVINE knjigovežnica: �stil Temeljna glavnica 4 0 .0 0 0 .0 0 0 '- Dinara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broi 2172 Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju Z A L A G A O N IC U ,općine grada Sarajeva Bosanska Industrijalna i[ Trgovačka Banka d. d.| Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale dragocijenosti uz najpovoljnije kamate. Dr. Omer Bahtijarević dugogodišnji liječnik Drž. Bolnice, operater i spe­ Potpuno uplaćena dionička glavnica D in 2 0 ,0 0 0 .0 0 0 cijalista za operativne bo­ lesti, asistent chirurškog odelenja Državne Bolnice Rezervni fond D in 7 ,5 0 0 Prima u l o š k e na štednju, vri. _ znake u unutrašnjosti i inozemst'._ u z n a j p o v o l j n l j e uvjete, f inansira industrijska i trgovačka poduzeća Ordinira od 1 -3 p o s lije podne Interurban t e l e f o n i broj 605, 865 i 555 Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Spii{ I u Aleksandrovoj ulici br. 45 ] iiiiiiiiiiiiiiiiiniiiiiiiiii i Banka Gajret d. d., Sarajevo Akcijski kapital Din 40,000.000'- Rezerve Din 2,000.000'valutama i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podupire razne kulturne i humanitarne ustanove, * Prosvjetnom društvu ,,G a j r e t . Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i najkulantnije. Uloške ukamaćuje najpovoljnije i isplaćuje iste u svako doba � https://kolekcije.nub.ba/files/original/6518181a859b7b525146c6093b443b27.pdf 2c2689710b6a945ff1a47e4f142474d3 PDF Text Text ГЛАСНИК КУЛТУРНО-ПРОСВЈЕТНОГ ДРУШТВА ГАЈРЕТ ■ - ‘ ‘ • Р А Д Р ЖА Ј ; уШШ ■ Личност и Дела Њ . В. К р а љ а Југославије Александра 1 Значај Гајретових зборова — са гледишта једне девизе Шта кажу други о нашој скупштини ... f. ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Велики Гајретов манифестациони збор у Броду код Фоче — Успјеси Гајрета у Плевљу — Свршетак Домаћичке школе у Пријепољу — Чланови Гајрета — Соколи — у експедицији Сокола Крал>евине Југославије у Паризу — Гајретов теферич у Какањ-Добоју — Гајретов теферич у Згошћи-Какњу — Успјели велики Гајретов теферич у Сјетлини — Поздрав скупштинеГајретова одбора у Жепчу Главном одбору — Концерат Гајретова мостарског пјевачког друштва у Требињу — Скупштина мјесног одбора Гајрета у Жепчу r* 16 АВГУСТ 1■ САРАЈЕВО 1931 ■ - И зд а је Г лавни о д б о р Г ајр ета у С а р а је в у БРОЈ 16 �Oglašujfe u listu »G A JR E Tг« « »Gajret« je najrašireniji časopis među muslimanima i svakim danom diže se broj njegovih preplatnika, na­ ročito otkako je povećao svoje gra­ divo. I u buduće, »Gajret« će nastojati da ladovolji Sto šjri krug svojih pre­ platnika i da prodre i u najzabitnija mjesta. Iz ovih razloga, b ilo bi n in­ teresu naših trgovaca da oglašavanje svojih firm i vrše preko »Gajreta«, a tim ujedno v ršili b i i svoju patriotsku i humanu dužnost. Radnici i prijatelji Gajreta treba da porade u svojoj sredini kako bi trgo­ vine i preduzeća i i njihovih mjesta oglašavali u listu »Gajret«. - V; :ж ' - Jugoslavenska Privredna Zadruga i Štedionica v .'V * .... ^ i z. s. o. j.р Пu S o A ar n a je v u rv „ Bavi se svim u bankovnu struku spadajućim*, poslovima. Ofganizuje i potpomaže razne privredne zadruge.««^ P o­ djeljuje zajmove uz povoljne uslove i prima uloške - n a štednju uz otkdzni rok i bez otkaza uz najpovoljniji K a ­ matnjak. — Podjeljuje zajmove na 6% agrarne obliga-. čije u neograničenim iznosima uz vrlo povoljne uslove/ Uredovni časovi od 8-12 i od 2 i po do 6 Časova, Prostorije Jugoslavenske Privredne Zadruge i Štedionici^ (Jugoštedione) nalaze se u Cukovića ulica br. 9 I kab Telefon broj 39 Brzojavi: JUGOŠTEDIONA 10% čiste dobiti daje u kulturne i prosvjetne svrhe. Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друпггва за културно и економско подизање муслимана, излазИ 1. уи 16. месеца, a цена му je ea нашу Отаџбину 100 динара на годину, a за све остале земље преко границе 200 динара. добивају лнст у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. Поједини број стоји 5 динара. * $ N 't Директор ГЈ' Х а м и д К у к и +s Власник друштво „Гајрет*4. — Одговорни уредник: Хакгид Кукић — За штаипарију „Босанска Пошта* одговара Јосип Енгл. �ГО Д . XII ГАЈРЕТ Č u p a j e n o , 1 6 -а в гу с т а 1 9 3 1 Њ егово Величанство Краљ Југославије АЛЕКСАН ДАР I. Б Р О Ј 16 �л Л ичност и д е л а Њ е г . В е л . K p ažba Ју го сл а ви Је Д лек сандра L ■ * • ' ff 'V V* ' “*■ Прошле недеље Њ егово ВеличанствО Краљ ^госларИЈ^ Александар I, учинио je Своју велику посету Сарајеву и његовој . околици. Трјббало je бити сведоком онога усталасаног одушевљења и искреног клицајња, коЈим je народ поздрављао појаву и задовољни и насмејани очински лик свога ^звиш еног Крал>а. Истим моментом та сликаГ потсетила нас je на оне дане неподељено^. народног . весеља, када je данашњи Краљ Југославије долазио у ове крајеве као Регент Крзљерине Срба, Хрвата и Словенаца. Ти дани остали су дубоко урезани у наф е сеђање, усекли су. бразду љубави у нашим осећањима и нашим душама. ■• Одушевљени дочеци и пријеми који су, у току минулог пролећа, приређивани Њ ег. Величанству Краљу no свима крајеви^а^ нашел Отаџбине најбоље сведоче .шта* if колико претстављају Личност и Дела Ње.говог Величанства Краља за наш Народ и нашу Отаџбину. Bnpie .je него јасно, да je Он постао легендарна личност, равна великам лику Узвишеног Краља Петра Великог Ослободиоца. . Поводом десетгодишњице Њ еговог управљања„ и владања нашом земљом, ми, Гајретови радници и неимари, осећамо дубоку и велику дужност да на овоме месту нагласимо и подвучемо све ретке особине и врлине нашег Краља. Да би се те врлине и особине казале и приказале у свима њиховим манифестацијама, потребно би било имати више простора, управо једну целу књигу. Па ипак ми верујемо да ћемо са неколико изразитих речи казати оно што мислимо и осећамо, о чему смо се осведочили и што претставља наше сазнање и убеђење о Личн9 ст№И.Делу Њ егова Велиуанства Краља. У великој и страшној, болној и поносној епопеји којом je наш народ овековечен у историји света, Лик Краља Хероја, тада још младог и неустрашивог Престолонаследника и Регента, уско je везан уз све национално-моралне, физичке подвиге што их je дала снага наше pače. После Ослобођења и Уједињења, у оним првим месецима и годинама у којима су се јављала разумљива послератна социјална превирања и сукобљавања менталитета, страсти и васпитања, — Њ егово Величанство Крал> Александар, као Суверен наше државе и Отаџбине, као одличан државник, чувар Мира и Реда„ С ав од мисли; и стваралачког у Својој вољи, С ав одан добру народа и земље, С ав устремљен на раду за добро народа који му je дао своје пуно поверење, најдубље поданичко осећаше и искреност, С ав заложен за мир међу дојучерашњим непријатељима. Њ егов државнички дух и суверенска воља, свесни онога. што се хоће и што je апсолутно потребно и неопходно, — спасавају државну ситуацију и добро Отаџбине у тешким тренутЦима и искушењима којима je она била извргнута. Једини је .О н био Taj Који je, далеко од страсти свакидашњице, будно мотрио на развитак догађаја, нивелисао разиЛажења, импоновао саветом и очинском бригом, управљао крмом државног брода,1 храбро и неустрашиво, кроз све буре и непогоде које ćy наилазиле. И у 12-ом часу, када je претила опасност да државни брод буде изложен катастрофи, Краљ Југославије, одлучан и смион Државник и Суверен, прекида узалудну борбу племенску и верску, која се je водила на свима странама и у свима правцима са свима ниским страстима, — и 6. јануара 1929. г. издаје чувени историјски Манифест који обележава нову епоху у нашој држави, у животу нашега народа. С а тим актом Краљ Херој, Краљ Државник постаје и Краљ Првоборац за све гране јавнога живота и напретка државе и народа. Он даје иницијативу за све законе и уредбе; даје -смернице и планове за привредни, социјални и културни процват земље, за општи иапредак народа. Краљ Херој, Краљ ■с **Ј-'.* 398 з �Државник‘ постаје, у зрелим годинама Свога живота, Први и НајвеКи Неимар који социјалном, привредном и културном животу даје нове импулсе за обнову земље и једном з'а свагда уклања све оно што je било деструктивно у нашим страстима и у нашим Нудима. У најширЈТм слојевима народним „Он првоборачки буди добре раденичке и стваралачке одлике и упућује све позитивне особине наше pače на рад и дело. Тако je, е^р, ф а љ Херој, Краљ.1Дфжавник дочекао и десетогодишњицу Свога владања и управљања Југославијом. Данас^Изегова Личност и Њ егово велико Дело претстављају стварну снаЈу тЈћше ОЈаџбине, Л|»етстављају наду и уверење у њезину лепу будућност. Данас Краљ Југославије- Але*ксандар I. претставља понос нације и уједно најбоље јамство да ^he* наша лЗта^бина у догледно време постати моћна у ономе смислу у коме су je чинили моћном нДии '^ревни цареви и краљеви, у њеној бурној и загонетној прошлости. N;': vv. . * Да живи Њ егово 'ВеЈ^ичћнство Краљ југославије Александар I. * *- tv *•. ^^ ' л j J*.W 1- ( Z n a č a j G a jr e to v il) s b o r o v a . ^S&fal&dišia'jedne devize У' . '(• r ? g, Gajretovi odbori, povjerenici i članovi,'fjednomišljenici i prijatelji, kao i svi oni koji sa primjernim simpatijama prate rad i uspjehe Gajijcta ц. svima krajevima naše Otadžbine, u kojima-jlive članovi Islamske zajednice, - svi oni su se ved osviedoH lfo.iediioj;у м ш а važnoj činjenici, a ta je da rad društva Gajret .zalivata ,, . , , _ , dimenzije jednog p o k i a e t a . Sasvim saobraznoЧцеcima pretsiednika Ql. odbora Oafreta, neumorno« i p redanbg, odlučnog N epokolebivog g. Dr. Avde Hasajibegovića, drž. savjetnika, — riječima koje je izrekađ n a? posljednjoj godišnjoj • skupštini, Gajret više nije đačko potporno društvo, nego, jedan nagovještaj ustalashnoisti, socijalnog i kulturnog pokreta. Očevidrto јб — a to j č j javnost zapazila i priznala — da je rad Gajreta u na­ rodu već izišao iz okvira svojih pravila i zauzfco dimen­ zije koje već naturaju druga pravila, ona koja će omo­ gućiti razmah i nove mogućnosti tome kulturnom i šocialno-ekonomskom pokretu koji.je zahvatio sve odbore, po­ vjerenike i članove, jednomišljenike i prijatelje Gajreta, ideologe, ijjegove po gradovima i varošima, predane ne­ imare po najudaljenijim kasabama i selima. Treba da se sjetimo one spontane manifestacije ko­ ja je bila glavno obilježje posljednje godišnje skupštine od 12 jula o. g., zatim treba da ponovo pročitamo** da se uživimo u sve one spontanosti t oduševljenja koja su se manifestovala na Gajretovim skupštinama, ili, bolje reći, zborovima koji su u posljednja d v a mjeseca odr­ žani u Derventi, Foči, Mravinjcima, Gacku, Rogatici itd. Izvještaji sa ovih skupština, koji šu, u slici i riječi, objav­ ljivani u Gajretovom Glasniku ovoga lista, — ti izvje­ štaji jasno, dovoljno, rječito i ubjedljivo' kazuju novu epohu u radu Gajreta, nove smjernice i nove putanje kojima streme, zanosno i samouvjereno jezde neimari i \ ideolozi Gajreta. To je već jedan izrađen program koji se naslanja na volju i spontanost najširih slojeva muslimanskog elementa, A ta volja sastoji se u slijedećem: Treba m?đu muslimanskim elementom, u najširim narodnira slojevima, nastaviti sa na široko zasnovanim . „ , л . .. . . . . . radom oko prosvjećivanja i nacionalne kulture, oko so» i№ o JW |e n sk o it otrežujavanja i osvješćivanja, oko ekonomskog podizanja i upoznavanja sa racionalnom poljoprivredom. Sve ove grane javnoga života i napretka, božjeg blagoslova i blagostanja, ima društvo Gajret u svome programu. Ovaj na široko zasnovani, programski rad u ^narodu dobio je svoju poznatu, gromku i stvaralačku devizu: Za Kralja i Otadžbinu. Gajretovi neimari i po­ slenici dobili su nove impulse za rad i djelovanje u na­ rodu poznatim istorijskim Manifestom Njegova Veličan­ stv a Kralja Aleksandra. Od toga istorijskoga datuma rad Gaireta, oslobođen intriga i partizanskih smicalica i makinacija, krenuo je novim smjernicama; dubio je i širio svoju akciju u narodu, da sve bude krunisano us­ pjehom, ogromnim i neočekivanim, a iznad svega zna­ čajnim jer je zauzeo razmjere velikog narodnog kultur­ nog, privrenog i socijalnog pokreta. Psihoza Gajretovih narodnih m asa je u jednoj zanimljivoj i značajnoj fazi opšteg oduševljenja za ideje Gajreta. Ta faza je primjećena i na posljednjim zborovima na kojima su uzimale učeš­ ća ne samo stotine slušalaca, kao što je slučaj sa obič­ nim skupštinama, nego hiljade i hiljade vjernih i odanih pristaša, kao što je to bivao slučaj sa velikim narodnim pokretima u našoj prošlosti. Upravo u tome, u toj i takvoj psihozi današnjih Gajretovih skupština i zborova, — u tome leži pravi nacio- �pravi cilj, ravan svima velikim pokretima koji su našli naino-kulturni značaj Oajretova rađa, tačnije: Gajretosvoj duboki smisao i svoje duboko značenje u duši i ve veJike i široke akcije u narodu. A d eviza: Za Kralja I Otadžbinu jasno obilježava osnovnu misao i suštinu srcu one veličine koja se zove impozantnim imenom: narod. Radeći za narod, nesebnfto i predano, iskreno i rodoljubivog osjećanja sviju Gajretovih ideologa i nei­ mara, odbora, povjerenika i članova, jednomišljenika i oduševljeno, Gajret će' najbolje poslužiti Otadžbini i prijatelja. U toj devizi rad G ajreta je našao svoj puni i *npm dobru. $- Ш т а к.аж .у д р у г и о u m n o j с к ^ ш г т и / ш Београдски угледни лист »Време« донијело je град — $ш лису рад окупштине гранлчила je са опу једном од |Својих лрош лих бројева чл ан ак о Гај- \ [ т и м одЈуш&вјбсн.^Мј j e p j e свако од присутпих осерету лод насловом: »Гајрет за Краљ а и народ«, који hao д а je рад ћ р у п и с ат нееумњивим успехом, д а су дословце гласи: пдеје Гајрета себе афирмисале до најудаљ енијег »Потрвбно je осврнути се, нарочито, н а недал^ (?ела, гд е допире у ти д ај и у гл ед Г ајр ето в е дисциno (12 о. м.) одржану скунш тину културног друллине и бргакизације, његове идеологијс и његових. ш тва Гајрет, о којој je »Вроме« донело извеш тај* васпитних и националпо-културних смерница које П ош то на овој скупш тини није било важ но ни хитДОВДУЈУ cfie грп-не живота данапгљице. но само ono о чему се je извел1тавало, то je једна \ L % и в a х н о с т 'Д и с к у с ије, примерна и докултурна и пациоиална дуж ност д а се у каж е n -n a гтојанствеир-, отскакала je од ш аблола диокусија друге моменте који су у еимлатичлој веаи са ofr- n a л н ш п к ^ ^ у п ш т и н а м а ; иопод тс ж ивахности * штим утиском са ове скупш тине. пауијТала'Ј;с je боља д а се буде стваран и коиструкУ лоследље двц. годике у ф?есп 'Г ајр ето ва р ад а т и т ^ ф 51^ља*да се саветом и иримедбом доприпесе у народу виш е с у цего изпепајхујући; о томе je n a ­ успех.у;д1 fie д а чс е истатшс виолентпост н а т е г чоm a јавлост, београдока нћрфш то, била довољно-Л^ века илј£ ллаховитост личнстх нстрпсљивости, што правовремено жтформисана. »По зам аху сазога рада, ^је, често, каратггсристипа годилпг.их скупиггипа напо неуморности и ггОжртр/Фању тБерових поверенигаих друш тава. ш тава Г ајрет дан ас Ч ^ тв та ш в а оргаш аааџгју » j a £ ј е д ж 0 д у ш н о с т у оаслуш аваљ у и пр„. стварно прелаЈЗИ из оквира једлог ђачког друпгтва, маљ у извсш таЈа и предлога у кази в ал а je n a то д а к ак ав je Г ајрет би£ до јуче, и узи м а размеро једje. ова бкупш тина била вшпе м анифестација no ног чистог покрета, обзиоом н а лаш у нациопаллосјкул; виш е ж ељ а делегата да с а Главним одбором културну дан аш љ и ц у замаганог и значајног«. To деде једиу општу радост иа.д уоПбхом; виш е вољ а су, огприлике, речи које je, у 1Своме поздравном го. д а се пагласи триумф рада, нсго д а се у л а зи у де'вору, претседпик Главног одбора Г ајрета г. Д р. Х а,..таље .трга три.умфа. сапбвговић, држ . саветгагк, упутио (ж улш тини и После овога, што сачињ ава опш ти утисак. и њима обележио рад д р у ш тв а у цосл^дње време. Тим_речима окарактерисан je цео уопех Гајрета, у п р а в " * увећ ава зиачај ове 1е купштине, треба, n a крају, пољен линијом и девизом: З а народ и К раљ а, з а К р а -. менути и 'д р у ге важ пије моменте који су, као. оглељ а и Отаџбину. У тисак који je оваки посетилац rioдајго рада, наглаш ени у образложењу исцрпног тајнео са ове годшпње скупш тине, 25 no реду, такав ничког извегатаја. Из тога и звеш таја скупш тина je je д а потпуно оп равдава горње речи. поздравила следеће главне линије успеха и р а д а A к ак ав je био тај утисак, у поређењу са ошгм друш тва Гајрет: > ; на ранијим Гајретовим скупш тлнам а, и л и у поређењу са годишњим скуш п ти н ам а сличних друш тав.а, сличних no делу и циљ евим а? Од којих je де-= таљ а сачињеп тај у ти сак? Ево од којих: 1. В и т а л н о с т којом je скуп ш ти н а водила ди скусију; интересовање којим je сл у ш ал а извештаје; овације које je приредила К раљ у и радницима Гајрета; једподуш ност к о ја je в л а д ал а међу 300 делегата и скупш тинара, — све то п р уж ало je убедљиву слику једнаг истинског покрета a не друш тва, манифестације a не овлаш ног претреса облигатних ск у ти ти л с к и х извеш таја. 2. С п о н т а н о с т којом су делегати — грађаНИ и интелигенција, м уалим и и илмија, село и 400 У брзано и у пуном јек у јачањ е друш твене ор-^ ган и зац и је (154 одбора, 190 поверениш тава, 25.000 чланова, 17 ж енских одбора, 9 ж енских поверениш тава), просвећиваКе одраслих, р ам азанска попул ар н а лред авањ а (у 286 места, 30—40.000 с.лушалац а), аналф абатески течајеви (43 с а преко 2000 посетилаца), дом аћички течајеви, велш ш задруж н и пољ опривредни течај у Сарајев.у (око 100 посетал ац а: твж ака, илмлје и имама), збризвавање шегрта, Гајретови интернати (око 600 ученпка) и т. д. Ово je у п ајкр аћ им потезима, с л к к а у ти ска са последњ е Г ајретове скуиш тине и н ајкр аћ и и звад ак из биланса његова рада. �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИН ВЕЛ ИКИ ГА ЈРЕТО В МДЈНИФЕСТАЦИОНИ ЗБОР У БРОДУ КОД ФОЧЕ * ступила je пред њега 8-годишња дјевојчица Адила Ченгић, која ra je поздравила рецитацијом и предала му букет цвиВелики збор у Броду код Фоче остаће у историји Гајјећа. Рецитација гласи: ретових напора на развија^у и ^чвршћцрању његове opća-• Дични наш претсједниче, низације и идеја у народнТм^масама забиљежен нао један оД драгог нам Гајрета! највећих успјеха. Ha овој велич»нственој манифестацији Прим’те киту шареног цвећа узело je учешћа око 7000 дИЦ£?из срезова фочанског, чајничса обала хучне Дрине ног и из Горажда. Што овом збору даје^особити биљег то je као израз топле хвале Да су на њему учествовали у великом đjoj^ и правоза дарове што су снаге Ваше дале. славни сељаци, чиме се најбоље " докуме|£говала .јединство. У цвећу су шареноме осјећаја и братске љубави. * £ • поредане наше жеље } Испред Главног одбора присуствовао језбору r. Др. Авдо Хасанбеговић, претсједник, и г. Хусеин Кади, поцЈретсједник, члан Гл. одбора дир. шер. гимн. г. Велија Садовић и главнм секретар г. Хамид Кукић. Они су стигли у Фочу аутом. Ha дринској ћуприји, која претставља улаз у Фочу, дочекала je ГОСТИ ИЗ С А Р А ЈЕ В А СА ауто једна чета коњаника које je водио г. Омербег Ченгић. Осим њих било се окупило врло много народа, a Гајретова музика поздравила je долазак чланова Главног одбора свирањем. Г. Омербег Ченгић поздравио je срдачно делегате, послије чега се формирала поворка која je кренула кроз Фочу према мјесту зборовања. У поворци су ишли напред са државном заставом на челу, коју je носио барјактар г. Саво Давидовић, потпретсједник општине у Устиколини. За коњаницима ишао je ауто. са гостима a за њим Гајретова музика и народ који je учествовао у дочеку. Поворка je пролазећи кроз Фочу срдачно поздрављана од народа који je клицао Гајрету и г. Др. Авди Хасанбеговићу. Велике масе народа дочекале су поворку на неколико стотина метара пред збориштем. Т у су поновно приређене овације претсједнику Главног одбора и осталим делегатима. Ha мјесту збора био je подигнут лијеп славолук са државним заставама и цвијећем. Др. Хасанбеговића и делегате дочекао je на том мјесту претсједник Мјесног одбора Гајрета у Фочи Салих еф. Хасић, бански вијећник, са осталим члановима Мјесног одбора. Кад je г. Др. Хасанбеговић изашао из аута да нам дуго поживите на част, радост и весеље. Г. Др. Хасанбеговић топло се захвалио дјевојчици. Иза тога r. Дра Хасанбеговића поздравља г. Салих еф. ,Хасић овим говором: ПРЕД ПОЧАСНОМ ТРИБИНОМ У БРОДУ КОД ФОЧЕ. Господине претсједниче! Запала ме je часна дужност да Вам испред овог збора a нарочито испред Мјесног одбора Гајрета из Фоче зажелим: Добрго нам дошли! Ову особиту част Ваше посјете нашој Фочи дубоко ћемо урезати у нашем памћењу и срцима и с тим ћемо инспирисати наше будуће потхвате за драги нам Гајрет. Присташе Гајретове у нашем мјесту будним okom прате све успјехе Гајретове, кога Ви већ више година водите путевима успјеха и славе са много прекал>ене и доказане љубави и одушевљења. Велика Ваша дјела и успјеси прате се у нашем мјесту са узбудљивим одушевљењима на којима подгрејавамо наше побуде, потхвате и дјела за Гајрет. Све што ваља у нашем мјесту окупило се je око Гајрета и бви сложно дижемо Гајрет у жариште најљепших жеља. Не заустављамо се само у раду за Гајрет у свом мјесту, него помажемо и друга околна мјеста у колико нам je могуће. Са музиком и посјетом помогли смо Гајретове манифестације у Мравишцу, Рогатици и Сјетлини. Ових дана 401 �АДИ Л А ЧЕНГИЋ П РЕ Д А ЈЕ Г. Дру ХАСАН5ЕГ0ВИЋУ бу К е т ^ р ^ ж а ’ HA * V -t сте могли чути гдје се пролаиају' звуци Гајретове музике до~.\ лином Дрине и непроходним шумским путовима. Они су допирали до задњих и забитних села у нашој околици, носећи у себи поклике Гајрету м лозив у Гајретове редове. Није ми намјера самохвалисање, али јест то да истаннем да смо бар донекле завриједили Вашу часну посјету, која нам je пала као признање за наша настојања. Господине претсједниче! Испред сакупљеног свијета, a нарочито испред фочанског Мјесног одбора Гајрета, примите топле захвалности за Ваш велини рад за драги нам Гајрет; примите захвалности и за Ваше намјере које мислите у будуће спроводити у Гајрету, и, напоион, лримити захвалности за ову часну посјету ради које се осјећамо сретним и горДим. * Манифестујући Гајретову свијест овај се je скуп састао ради тога да Вас дочека, хтијући Вам с тим изразити и захвалност за Ваш велини рад. Живили, гослодине претсједниче! Послије говора г. Хасића г. Др. Хасанбеговик, бурно поздрављен од огромне масе народа који се слегао, лролази кроз шпалир ноји чине чланови Мјесног одбора Гајрета, Сокопи, Гајретови питомци из среза Фоче и угледни Гајретови радници из овог краја. Пролазеки кроз шпалир г. Др. Хасанбеговић се срдачно поздравља са свима и одлази на трибину, ноја je сва искићена државним заставама a на чијој фронти се налази слина Њ. Краљ. Вис. Престолонасљедника Петра, узвишеног заштитнина Гајрета. Кад се искупила сва маса око трибине, отвара збор г. Хусејн Ченгић, који вели; Драга браћо! Kao сазивач овога збора најљепше Вам се захваљујем на овој лијепој посјети. Kao особиту част сматрам истакнути и подвући посјету дичног и заслужног претсједника Главног одбора Гајрета г. Др. Хасанбеговика, на чему му топла и велина хвала! Танођер се много захваљујем и свима осталим гостима са стране који са својим доласком почастише ову нашу скупштину. 402 УЛАЗУ .. _ ИСПОД ___ СЛ АВО Л УК А. ,__ Kao лретставник власти на ову скупштину изаслат je г. Едхем Хаџимусић. Пре отворења скупштине треба изабрати два овјеровитеља записника и перовођу, na Вас молим да их изаберете. Отварајући ову скупштину дозволите ми да на првом мјесту учиним један предлог: Увјерен сам да ћу погодити жеље свију Вас кад Вас лозовем да се у овом лијепом расположењу сјетимо узвишеног нашег Краља, na Вас молим да саслушате депешу коју намјеравам послати испред овог збора Његовом Величанству. (Бурни поклици Њ. В. Краљу). Њ. В. Аленсандру Првом, Краљу Југославије, Београд. Ha Броду крај Фоче са шумовима бистре Дрине мијешају се искрени и бурни поклици спонтаног одушевљења за свог милог Краља и цијели Краљевски Дом, на величанственој Гајретовој оснивачкој скупштини са које шаљу Вашем Величанству искрене изразе поданичке вјерности, присташе Гајретове из цијелога фочансиог среза са својим вриједним претсједником г. Др. Хасанбеговићем. — Претсједнин збора: Хусејн Ченгић. Исто тако лотребно je да се овом приликом сјетимо и носиоца велииих дјела Њ. В. Краља, Генерала г. Петра Живковика, Претсједника Краљевске Владе, na Вас молим ha саслушате и ову депешу: Господину Петру Живковику, Претсједнику Краљевсне Владе Београд, Манифестујући Гајретову свијест идентичну са љубави за Краља и Отаџбину са велике оснивачке снупштине у Броду ирај Фоче присташе Гајретове из цијелог среза, са својим претсједником Др. Хасанбеговићем, поздрављају носиоца оеликих идеја Њ. В. нашег милог Краља. — Претсједник збора: Хусејн Ченгић. Исто тако с овог збора сјетимо се и нашег Бана г. Др. Круља: У Господину Др. Урошу Круљу, Бану зетске бановиче Цетиње. Присташе Гајретове из среза фочанског са величанствоне Гајретове оснивачке скупштине на Броду ирај Фоче шаљу i �своме Бану искрене поздраве! — Претсједник збора: Хусејн Ч е н ги Ј|, \> ? Читање депеша, нојв су са збора упућене Њ. В. Краљу, Претсједнику Владе и Бану зетске бановине! поздравио je к род одушевљеним и дуги»клицањем. Ми смо, браћо, одлучили данас овдје у нашем мјесту да оснујемо један огранак Гајретов и.^том приликом изабратк одбор, који би руководио тик©радом. Што ј^ Гајрет и што је‘ , он-учинио и шта чини за наш народ путем образовања мла(Двми и просвјеЦивања народа, о томе сввни од нас no ноШтд^знамо и ja мислим да нема никсцмеђу нама, који о ''"'‘ тоЛе/ti# би умио нешто да каже. Али j w u t » ie «вде међуЈ нама врховни вођа Гајретов, претсједник ^лавнсД-' одбора г. Др* Авдо Хасанбеговић, ja сам наумио да нлга ЈеДримо да нам он у ту сврху проговори некопико ријечи. Пошто се одушевљење стишало узима ријеч г. Др. Хасанбеговић кога народ бурно паздравља који у свом говору истиче да га особито радује што види pa су се у Гајрету окупиле све здраве снаге народне и што се на овом збору манифестује братска љубав муслимзна и православних. Г. Др. Хасанбеговић наглашава огромне зпслуге Њ. В. Краља на консолидацији прилика у држави и на јачању државф и на^, рода. Најзад позива народ pa устраје у свом раду-јеаће т а и * најбол>е послужити Краљу и отаџбини. Прекидан бурним одобравањем у току свог говора, г. Др. Хасанбегбвић, био je предмет велиних овација на завршетку говора. Гајретова музика одсвирала je државну хлмну коју су сви саслушали са поштовањем, потом je опет дошло до одушељвених усклика. •’ Г. Велија Садовић, члан Главног одбора, истиче факат да je стварање наше националне држаае омогучило муслиманима да крену путем напретка. Муслимани раније нису хтјели ни дјецу да шаљу у школу, али послије свјетског рата и Ослобођења Гајрет je успио да покрене муслимане, да их окупи око себе и да их поведе путем напретка. Наступио културно-просвјетни препород муслимана, a носилац његов Гајрет. Гајретову заставу високо држи пожртвовна, несеб| енергична и организаторска рука нашег претсједника r. Дра Хасанбеговића. Гајрет ради данас на одржавању конвиката, на подизању занатлијског подмлатка, на модернизовању и просвјећивању муслиманске жене и у свима другим социјалним и културним правцима. Н АЈМ ЛАЂИ ЧЛАНОВИ ПРИЗРЕНСКОГ Г А ЈР ЕТ А " i . Ахмет Бећир Јусуф. 2. Ешреф Фаик Шериф. 3. Рефки Расим Абидин. 4. Аднан Фаик Шериф. 5. Илхами Шевкет Адем. Потпретсједник r. Хусејн Кадиђ говорио je о сарадњи инетелигенције и илмије, na ионстатује да je Гајрет окупио око себе и вјерску и свјетовну интелигенцију који заједно раде на корист муслимана путем свога Гајрета. Послије збора развило се велико народно весеље које je потрајало‘ до касне ноћи. При одласку r. Др. Хасанбеговића и осталих делегата, који су око 7 сати кренули аутом за Сарајево, пононво je po­ mno до одушевљених овација Гајрету и његовим претставницима. И з в је ш т а ј је в у о одрж аном д о н и је ћ е м о УП РАВА МЕСНОГ ОДБОРА Г А ЈР Е Т А У ПРИЗРЕНУ Сједе с лијева на десно: 1. Хасан Бехлул. 2. Танковић Авдо. 3. Михаило Филиповић. 4. Милан Антоновић. 5. Шаћир Берберкић. — Стоје с лијева на десно: 1. Расим Абидин, 2. Шевкет Адем и 3. Бећир Јусуф. Г а јр е т о в о м з а д р у ж н о м т е ч а ју у С а р а - опш ирно у наредном б р о ју н аш ега листа �Успјеси Га/рета у П л е в љ у тембар. Приходовано je: од теферича у корист Гајретовб овдашње читаоннце нето динара 941, од приредбе Гајретовог дана 6 септембра нето 218 дннара и продато Гајретових знач»Подносећи Ban тајнички извјештај за мииулу друки у износу 995 динара. Од забаву, коју су приредили овде штвену годину 1930/31 год., на првом мјесту истичемо вајГајретови излетници из Гораждб приход je био колико и значајнији паш овогодишњи успјех: постигнуту слогу и саТЈ»ршкови забаве и путин трошак дилетаната из Горажда радшу између наших старијих и млађих мјештана, за пуно у укупном износу. Ова je забава била од парочитог знаизвођење и задовољсље Гајретових смјерница и тежњи, те да чаја no томе, nfto су no први*лут У Плевљу, отуииле на поje аав остали рад овог одбора, који he Вам у овом извјештају зорннцу као днлетантицс муслимашке гђице Иблизовић, учибнти нсдрпно нзложен, могао отпочети и успјети првенстветељица и Рашидкадић, ученнца гнмназије, обје из Горажда, jio благодарећи тој слози и сарадњи. које су своје" улоге управо мв.јстороки одпграле, нарочито Овај и овакав рад уједно нам je jaic потстрек и добра гђнца Иблизовић;'која je ftnAa н главпи стуб игроказа. Одуопомена да, иригушујући цаша ситна ррзмимоилажења и нашевљене аЈЛгаузе, којима оу нх поојетиоци забаве обадули, стране прохтјеве, ослобођавајући се заблуда и клонећи со у п у н о ^ јер и су и заслужллс. 'Ла.ј њихов уонјех и признања мураиских заводиика и натражњачких зановјетања, још која Су пожњели, весели иас и говоре нам много. Надамо се, чвршће н искреније здружимо наше снаге и налоре, те да да heno и fn овдје у скојкјј будућности бити растерећени се cbu лиотом окуппмо у табор Гајрета и да заставу Гајрееталних потешкоћа и брига, којс нас прате при свакој нашој toboi' просвјетног, социјаллог и националног покрета још винриредби, ради оскудпцс са женским радним онагама. ше узднгнемо. Кад смо eeh иапоменули приредбу од 6 ссптембра 1030 Огара и мудра наша пословица каже: »Сложна браћа године, не можемо a да ne споменемо и случај врло слабог нове дворе градс, a несложна разграђују старе«. Наши стари одзива iranier грађанства у новорци, која je тога дана опдвори, духовни, социјални, као и материјалии, нешто кривицом самих нас и наших предака, a највише под теретом ^ходиЈЈг^ глаВким улицама iranier града. У тој поворци свм со^-кола-вјфЈЛа^а, једног члана управе Гајрета и двојице граудараца одује духа и даха новог времена н аавреметах усђапа, iS b^ce могло никога видјети. A дужност je нас свију лова живота, готово су поове разрушени. Некад камен. no и Сокола и Гајретоваца, вјежбача, обичних чланова, kao и кален a кад-кад и no цијели зидови и сводови. ошадали су упсЈ^них и свнју осталлх пријателл обадва друштва, да свои стропоштавали се, док нас није данашње критично в нерјим прксуствовањем у поворци искажемо своје симпатије и возно доба затекло Иал не као бескућнике и као луталице сво^у приврженост тим нашим националним установама. између старог, дотрнјадог и преживјђлог поимаља свијета и Бидо да je овај изостанак услиједио ради naifier ихмалука, живота и н&чипа удовољен^ *?ивотним потребама, те нових било Да je из несхваћања важности овакве једне манифестасмјерница л>удског пастојања и услова опстанка. ције,'— он се вшпе ne би смио поновити, a нарочито 6 сепHana je предстојало: đ m , да са својим старим подритембра ове и слиједећих година, јер je Соко узео за свој дан венпм дворима, са запрзлш/ енергијом н несавремшим ору1 децембар, na би сами, када ne би сви чланови и пријател>и жјеп у жнвотној рорби будемо прегажепи и утамањенн; илв, ГаЈ1>ста узели видног и јаког учошћа na овим прославама, да се, макар у дванаестом часу, пренемо из дубоког сна и ■без Сокола, још и више нападали малобројни, a наша снага ду/готрпјног лјенштцоваља, да спажно и журно, сложно и . и наша свијест требају особито тих дана да ое у пуној мјери смјело, вјешто и пожртвовно замахнемо здруженлм остацима прикажу. своје енаге и енергије, душевне и моралне, физичке као и Неколико пута tokom септембра и октобра прошле roматеријалие u све слијемо у један покрет, који ће и нама п дине, на сједницама ове управе разговарано je, да се изанашпм потомцпма саградпти иове дворе, али не само као шаљу у наша села делегати друштва у сврху прикупллња склониште од иепогода времепа и живота, него и као удрбдобровољних прилога и спровођења 1’а.јретове оргаиизације. но пребивалиште и исходиште још благотворнијег рада и ea Ради тога одржата су два шира састанка са грађанима Гајблагословенији живот у сутрашњици. ретовцима, али до излаока у села, 1шје дошло шгга je довољно Досадршњи наш овдашњи плеваљски Гајрет, прихваћен искоришћен тј јаки извор лрихода. Једино je г. Алија, Керno младим и врЈшм снагама, које су до скора туђили га се, кен у неколпко махова призсупио 640 ока жита и 2Cte диправије речено, које су, перазборитошћу и негајретовсклм napa у ro'roBOM новцу, што je у овему изнијоло 1119 динара. дјеловањем нас неких, отуђивале — добива, сада, пуну моВанрсдном скупштином овог одбора, одржатом ^7 дсп-ућност да стане na онажннје ноге; да поотане прави Гај,цембра 1930 године, na којој je прихваћен запионик rnopaретов Покрет; да буде онај наш нови двор којег he сложна зума са Покретом — почиње други ллоднији период. нашег и свјеона браћа доградити и учшшти га исходпштем сваке Извјештај сенретара Мјесног одбора на мјесној скупштини добре акције, ua корист нас самих, наше цијеле југославенске иадије и лијопе uaine домовине. Шест мјеиеци рада од сливања Покрета у Гајрет јасан je предоказ тог пашег надања и снажап доказ наше животне '•nare и боље будућности. Склони смо вјеравоти, да ћемо ови у будућс уложити још више труда и такта и оправдати те наде и то иоуздан.е у Гајрет и у саме себе; a и драги he нам Алах — смјерно му се молимо — дати снаге и помоћи, јер, прегаоцу и Бог помаже. У то име, прелазимо на појединачно набрајање рада и уопјеха поотигнутог у истичућој пословној години: ову пословну годину дијелимо у два раздобља; у прво, до 31 децембра 1930 годипе и у друго, од почетка 1931 године, од сливаља Гајрета и Покрета до 20 јуна 1931 године. У првој полу-години управа je одржала својих 19 сједница, a кроз деловодни протокол je прошло 70 предм ет Приредаба je било: 1 теферич, l забава и Гајретов дан 0 сеп- 404 рада. £ Мјесни je одбор кроз ових задљих G мјсседи одржао 25 с.једница, a кроз дјеловодни протокол ирошло je 210 предмета, напрама 70 у првом периоду. Како je »заплсник споразума« са Пок[>стом ПЈ^едвиђао и п]>ог1>ам рада заједничког одбора, то јест: »Брже и* боље извођсње свих оних културнпх, социјаЛних и нациопалпих задатака, који су код оба друштва истовјетна и, нарочито, убрзаве оснлвања женског кола ГаЈ1»ета, ћилимарсже и домаћилске школе, глазбене (инструменталне и вокалне) noдружине Гајрета у варошп, те акач'[|абетоких течајева у вароши и селима, као именовање Гајрстових повјереника и друго«. Од горњих задатака, стављот1Х у дужност зајодпичкој управи односно овом Мјесном одбору, изостављен je рад око оскивања аналфабетских течајева, јер je то Министарство просвјете било узело у дужност, na и забранило приватно �отварање тлх течајева. Премда су ти течајеви Минисгарства Један, у погледу новчаних прихода, од нвјзначајпијих у кратком времену престали радити, na нас je блло касно у маших радова у истичућој годицн јест Гајретова рамазанскл .том правцу ма што предјузимати. т о м б о л а , која нам je донијела Дип! 17.674 бруто, однсоно Обраоовање г л а з б е н и х н о д р у ж и н а Гајрета није 14.186 дина.ра чистс кориоти. Док нас веселм што се je и на се у минулој годинп могло остварити из три раолога: l) што овај начин обилно донринијело другатву ипак ne можемо јс *од нас тај иосао могуће са уснјехом отночети и офавнти прећутати једну н е п о в о љ н у п о ј а в у , a то je: паша хага оамо из ране јесони, a опоразум еа Покретом оспажен je зардерска склоност и nama шкртост при доприношењу добра тек почетком зиме, док je no том одмах ffae-гупцо и рамазан, без непосредног и брзог изгледа •порпшћења. Ови ћемо пришто јс 'raicobep ометало уоијсшном извођењу те акције; 2) зпрти да би љепше било, да омо бар поповицу од тих 17.674 што je у ту сврху оосо набалке инотрумоната и хонорара иадинара које смо приложили Гајрету прско томболе, д а р о ставнику требало утЈкшпгги двијс до четирђ хиљадс динара, в a л и n e n о о р е д н о, a да смо ноловипу оиог времона, Vrt којима се mije раснолагало, или je за тада имало иречих којег омо утрошшли у забавл са томболом, провсли na Г а јсврха д-t ие утроше и з) што се je било за^зето важнијнм р е т о в и м п р е д а в а њ и и а , која. ое код нас иjtonuior |>аД1>уштвеним иословлма, na се, и колтсо иу горд>(Гвмстше дома:зана ne Morouie у пуној мјери и оа ооилнијом тгоојетом одриуштале и дале се савлада/ги, ипак није могло crnhu и тој жати, a била су тако поучна и корнсна' Истипа, мн омо одртачци В1к)грама 1«да удјовољвти. исалн и саолушали 4 1’ајретова рамазанока предавшва, али их je могло н т!)ебало бити и 14... Ојетимо се гамо оа каОеим аналфабеттшх течајева и глазбених подружина квом смо пажњом и слашћу и у каквом импозантном 6i»jy удовољено je свима оиталим нродвиђеним задатцима и обаоаелушапп предавања г. 'Намилбепа Д р н д е; a сјстимо сс и вљено je, поред тих и других редовшгх, још и аного ссталих директас материјалне здравствене кориоти, коју смо црпили корисиих послова; парочито tokom рамазала; уппоато je око из његовог предавања о »Исламу и алкохолу« тиме, што je 50 члипица Гајрета и тиме створена подлога снлвааа Женнас 70 ц ^ < у 1 у ж и л о р а м 01о а н с к у а п с т и н е н ц и ј у cicoir кола Гајрета; подузето je све потребш/ ради ».тварања ч а к д-о и з а К у р б а н б а ј р а м а . Тих би нас 70 инаједног домаћинског течаја, што je ишло THM^iijjne, јер Дам че, за то вријеме било, у Готову издали за опојпа пића, било je овдашњи Дом На^дног Здравља изишао у, <>ме у помоћ и обећао пронигјсти своју домићиноку школу. из Пријзлоља, 'уживањем ллкохола издангубпли у раду и штетовали у здрављу просјечцо за 20 динара вриједнооги no оеоби, што чини чим заврши овој отпочети рад тамо. Ми смо нрзуволи uft себе 70 нао no 20 дииара кроз 70 дана скупа 98.0000 дпнара. да унишемо 20 до 25 подесних полазнида, нађеЛо зграду за Ииак та чињеница, што смо ono неколико предавпња посје■школу и друго, што смо и обавили. Али }е Хмгијенока Завод на-Цетиву хтио ту обећалу нам juKoiy прекијети у.Подго- . тијги и пажљиво саслуплплл и што оу нас се тако дојмили, — дасм о их одмах практачно искористнлв, говорп нам, да. смо . рицу, противу чега смо подузелл пуЖне кораке код Банске још јаки и вриједни; ua hoMo, ако Бог да, у наступајућој и управе и Министаротва содијалне политшсе, израв!НО и преко слиједећих година локлонитн imiiuc пажљс корисним н здрдr Главног одбора, да.иам извјеоии знаДи већ товоре, да he Дом вим. разоподама, него ли празцим и штепгнм разбнбртиима. Народног Здравља ипак удоп£Тпти својој КЗаизш. 'Л ^рмпћиноки течај he отпочотџ. екорих дана. Имали смо у прошлом рамазану први Гајретов и првв женсжи j a в u и м е в л у д, уопште. Два нута neha поојега, Отара je и стална Гајретова тежња; оонивалве једде Ћиовом мевлуду, ncro што смо <■« надали n него што унутарње лимароке школе у Плсвљ^, гудје би се наш женски подмл(аџамијске • проогоријс дозволЈа'Вају, тим je ешачајнија када се дак лодучио у један уносан зјшДт и иорионо упослио. -Ми узме у обзир, да су имами који су имал.и мевлуд учити, подvmo се издашно и озбиљио заузели око скорог оониваља те говорепи од својих продиосгављснвх н оних itojn се непошколе; a и околност што je овдашње Коло Оршжих Сестара зваки и неиризшгти памећу овему и овукуд за туторе, откаотворило овоју ћилимарску школу номогла ica*i je, да се та запи нам у задњи ча« учење мевлуда и да нам се je хтјело '.стара тежња joui боље оотвари. Ha нашу ионуду сестринском чак и џсшију затворити, те, да je била лажно лансираиа ви'Колу, да их нотиомогнемр у ра.ду око унапређења њиховс јеот Kaico мевлуда тобоже неће нл бити. школс, Коло je иредложило, да своју шкдлу претвори у з а ј.в д н и ч и у оа Гајретом, што смо ми са звдовољотвом и И овогодишња р а м а з а н - б а ј р а м с к a з а б а в а изЛрихватили. №i нројекта правила те заједничке школе, која дваја се пад свим досадашшим овдашљим Га.јрстовим приhe вам сада битл прочитаиа и поднешеда na оцјену и одорсдбама и no материјалном и no моралном уопјеху.’ За одбрјење, заиазићете, да сврха з а ј е д н в ц е , коју стваруају лично извођсње укусно одабраног проп-рама забаве има се поДбло Ордских Сестара и Жецско Коло Dajpera пије само je­ највише жихвалити г. Биоградлији, уиравнику Гајретовог инz i c i брига издржавања и уирављања те школе, него he та терната и вриједпим нашим ђацима-питомцима иптерната, a заЈедннца порадити и у свима културно-просвјепгим прапоа матерпјални додринос, као и свему осталом за рад око ци4а мсђу ншиим жежжим свијетом. Гајрета, првенствено иашој свјеспој омла.диии. Нека je хвала и многим дародавдима са стране и из мјеста, који се пргели'Питање нроширења Гајретовог дјеловања iio нашим ссicoM ове забаве добровол>пим ирилозима сјетише Гајрета. лЈМа јо ст'и има битн једно од најважнијих нашнх брига; јер je наш сел>а1с и културно и економски најнезбринутији; a тамо је опет гро наше снаге, a и наше наде. Овде се je код иас и Л рије нешто радило за села, али je то недовољно. Истина и наше касабе и касаблије много су потребни Гајреаове mu#H>e и помоћи, na прп себп, не могу да дос-тигау бринути се и оа села; али тробају бар колико толико да јаче потстрекну саме сељаке na рад. Ми смо за посљедњих шест мјбсецИ истичуће друштвене године моглн у том правцу учиliiiTH uaAio то ,што смо наименова-п.и 24 повјерешгка, које смо више пута иототицали на ревнији рад, ria и ако до сада није бнло баш обилне користи ипак ое надамо да he се предстоjehe друштвене године вжше постићи. Ова забава има један зшачај влше, пгго je, п о п р в и п ут у П л е в љ у и С а п џ а к у уопште, п р л р е ђ е н а н з а д а м е , коју посјетпше њих ожо 80, од којих 50 до 60 муслиманки. A да нлје било ометања са познате стране ова би посјета бнла и већа. Укупал приход забаве je био дннара 3828, однооно нето дипара 2690. Да омо тражилл и куппли дарове за лутрију и бифе приход би био још већи, али смо изоставили прикупллњс тпх дарова, као и до сад уобнчајсвих бајрамских дарова женског везпва и то пз раллога, што емо преко рамазана купилн прилоге коншпсту у виду слаткнх пита и што женско везнпо уновчујемо јевтпније него што стоји дародавде. Наше поштоване даме ;1аштеђели смо • од тражеаа прнлопа и ради тога, како бн оне саме око свог 405 �женског Гајретовог Кола имале впше новчаног успјеха: a наше имућпије грађале за то, јер су прилозлма слаткпх пита конпвкту и за рамааад-бајрамску закуску прпређену војницлма-муслиманима овдашњег гарнизона даровали у врпједтосгп око 2000 дннара. Пажтву коју наш свијет поклања питомцима иашег ннггрната опл у сваком погледу потпуно и заслужују, али та пажња требала би и могла бпти и већа, тлм прије, што су то nehinroM сиромашна ццјеца, удал>ена од својих ближњих, no цпјелнх десег мјесецп, a наша љубав и брига. према љима треба обилно да лм нпдокнади тогогану домаћег круга тг ублажи свакодневни ђачкп напор. И ако Курбан-бајрамску забаву нијесмо могли прпреднтл, нарочито због тога, што немамо дплетантица и ннјссмо имллп ип јодног већ неприказаног тгозоришног комада, оа сампм мушким лпцпма: ппак нп тај Бајрам није оотао црискоришћсн 3i:i. Гајрет. Поред дарпваља курбана питомцлма лнтерната, прл чему се особито лстиче г. Фаик СелмаiiOmth, који je поклокио цијелог овиа, пргасупљено и 38 кожица у вриједпости 1015 динара. a приређено je и једнр скромно чптаоничко слтјело с прнходом од 110 дина,ра, док.је продато значкп »Бн.јрамлук Гајрету« за динара 274. Благодарећи помоћп пљеваљске опттане од динара 200 успјвло лалг je n овога Бајрама. истпна екромно, али лпак угогтитп 130 војника мусллмана овдлпш>ег гарготзогаа. К о н ф е р е н ц и ј а Г а ј р ' е т о в и х р а д н и к а , која je прлликом слета ужичке соколске жупе у Плевљу одржата дне 31 маја о. г. у просторијама ljame читаонице, уо судјетоваље паптлх делегата и изасланАка Мјесних одбора m HRir-' јелог Поља, Берана, Нове Bapomn. Рудог, Вигаеграда и Фоче, имала je и имаће свог доброг значаја нарочито no интензивнп рад и развитак Гајрета У'Сатпда.ку. Конференцији су приеуотвовали и делегати Главлог одбора Гајрета из Сара.јева, a разговор се je водио у главном no питањими: о потрсби проширења Гајретовог конвикта у Плевљу, о форсирану бољег и вишег похађаља муслиманаке дјеце п а р о ч а т о . л а n a и ж е н с к е у основне и средње гаколе; о дијељењу Гајретових потпора. првенетвено за ученике a нирочито за у ч е н и д е учитељсклх ппсола: о поколебалом моралу; о потреби запослења и подучавања у занате женског подмладка: о потреби намјеттења што већег броја учптеља и учитељица муслимана no Сагцгаку; о вакуфу и његовом одноеу према Гајрету; о сибјан-мектебима n основној вјеронастави: о тјешљој међусобној сарадњи Гајретових одбора из Санџака и др. Ријешено je, да no овим питањима, у колико су влпте локалног значаја, расправе поједина мјеста у кругу својих одбора и скупштина, да. тако донешене ошлуке поднесу Гл. одбору и главној скупшпгеи на оцјеиу и прихват: a у колпко су заједнпчког карактера, да се још један пут размотре н а: једној кОнференцији n према закључку те конференције предузму нужни кораци. Ми емо свима заинтересовапим мјеоним одборима пајавили зголноот олржаља ове ,4pyire конфереиције дан-два раније него he заоједати главна скупштина .у Сарајеву. те се надамо лд he мјесни одбори усвојити наш предлог. Пошто овој одбор пије имао на расположењу доврл>ло времена да горе набројена питан.а још једал пут проучи, и размотри; a пошто ни ова данашша наша скупштина. заузета обиллии длевнпм редом, Hehe моћи водитп ширег разговора no горњлм пптаљима — остаје нам, да препустимо новом натем Мјеепом одбору, да у свему поступи према закључцима прве конференције и да прослиједи рад Л|Осадашп,ег Мјесног одбора. Када je у вези ове колференције већ било ријечии о Соколу, да напоменемо да je овај Мјесни одбор у два маха уписао 4б својих чланова у овд. соколско друштво, дов их je 406 из раннје било још 41 зачлаи.ених. С в и н а ш н с о к о л и у з о р п о и з в р п г у ј у с в о ј е о б а в е з е и ми се надамо, да he још мнопи наши чланови, који досада нијесу стлгли уписати се у соколе пзвршити и ту гајретовску дужност. • Својим великлм т е ч а ј е м и з з а д р у г а р с т в а^наш je Главни одбор прешао на још једап.чпрактичеш и врло користан рад око елопомског појачаља пашег свијета, нарочито нашег сељака и оитног прпвредника. Дужност je и нас СВИЈУ. да Главни одбор обилпо помогнсмо у тој акцији; na и да je пренесемо изравно у нашу средину, у коллко нам могућносш буду допуштале. .У овај велики задружни течај, који he се одржати у Сарајеву, жалпти je да из нашег среза није се јавило више него 2 кандидапа и ако je овај одбор благовремено и довољно огласио поменути течај. Надамо се да ћемо друге овавве прилике у будуће боље лскоришћавати и тиме noMohn себе и своје. Још прије него вавршпмо овај ‘приказ нашег рада из прошле године, да напомснемо да je овај одбор 11 XI 1930 подпио Краљсвској банској управи Зетске бановине молбу за новчану n ^ o h 'У сврху бржсг и бољег извођеља свих наших акција у ово^срезу, a исто тако и нашем општинском одбору, да нам буџетом за 1931 годину додпјели до сада уобичајрну^потпору. Али, на жалост, ни једна ни друга молба није повољно ријешена. Надамо се да he и Краљевска банска управа и плеваљсжа оппггина увидјети да су уократили своју noMoh пајрадинлјем културно-просвјетном друштву, те да he првом датом приликом надокнадити оно што су нам тим неуважаваљем молби ускратили. Овај одбор неће се пак ни у будуће устручавати молити сваког и свагдје да га се помогне у љеговим племенитнм и тешким настојањима. Ha концу да иапомеиемо и то, да je ове године главној благајни Гајрета дозначено око 28.000 дппара, напрама 23.000 које je у прошлој годинл дозначено. Дознакама из Плеваља треба додати још и 20.000 динара колику би годишњу кирију могла доносити зграда у„ којој je смјештен интернат, a Гајрету je уступљена готово бесплатно, те, према томе, допринос Плеваља Гајрету креће се око 50.000 динара. Наспрам овог нашег доприноса главној благајнл, ми смо поред многих моралних користи од главне наше организације црплли слиједеће материјалне користи: трошак за издржаваље 8 наших питомаца око 20.000 динара и 3000 диниша дозначених иам за подмирење дуг ano споразуму. оа Покретом; те око 10.000 динара колико he нам требати рари извршења споразума оа Колом Српских Сеотара односно 1}илимарске школе и 1200 'динара коллко he припасти трописа’ за гааша 2 полазника течаја из задругарства — што укурно износи око 34.000 динара наспрам 50.000 нашег доприбоса. И ова констатација, да су Плевља за 15.000 динара више допринлјели Гајрету него пгго су од њега користили, трбба д а ' пас весели и усхићује. A ми се надамо, . да ни Главни д>дбор неће губити из вида с и р о м а ш н о с т ц а ш е г к р а ј а која je je у данашњој привредној кризи уочљивлја, као ни велике неодложиве наше потребе у свим огеим правцима на којима Гајрет дјелује; na ћемо у идућој години, не умањујући наш допринос, уживати бољи обзир и 'обилнију поупору наше централне оргаиизације. Да би овај извјештај за минулу годину уједио послужио и као п у т о к а з б у д у ћ е г р а д а ^ ми ћемо га завршити са слиједећим наломенама, што се има и што треба нарочитог nocTnhn у наступајућој друштвеној годапи, a то je: Да се, у колико то ие би Министарство просвјете учинило, отворе аналфабетски течајевиг �Да се образују зборовл пјевачки и виолинскл; Да се коначно отвори курс из домаћинства и рад око ћилимарске школе доврши; Да се no нашим селима развијешто већи рад за Гајрет; Да се и надаље ради око образовава антиалкохолне подружине Гајрета, бар онако гсао и прошлог рамазана; ' Да се не nponycffe ни једна свечана прилика, нарочито бајрами, без Гајретовпх забава; Да се потстрекиу и помогну напга студенти и средњошколЦП, да преко школскпх ферпја приреде једну забаву или бар теферич у корист подизаља Гајретовог ђачког дома • -у Београду; Да се подијели до 5000 динара .помоћи сиромашним ђацима овд. гимназије за набавку кљпга и другог школског прибора; ЧЛАНОВИ Г А ЈР Е Т А — СОКОЛИ — У ЕКСПЕДИЦИЈИ СОКОЛА КРАЉ ЕВИ Н Е ЈУГО СЛ АВИ ЈЕ У П АРИ ЗУ Између 10 и 20 прошлог мјесеца боравили су у Паризу Соколи Краљевине Југославије, њих 528 на броју. Наши Соколи су у пријатељској земљи били свуда предмет живе пажње и симпатија. Том згодом су положили вијенац на гробу Незнаног јунака a потом били свечано примљени од стране ларишке градске општине. Соколи су прегледали све знаменитости Париза, Версаја и Трианона; учестовали на прослави педесетгодишњице Федерације француских гимнаста. Водство je примљено од стране предсједника Француске Републике г. Думера, који се je врло ласкаво о Соколима изрпзио. Да се потстрекну родитељп да сву женоку дјецу, која ово годнне завршавају основну школу, даду их школавати у овдашљој гимназији, Килтшарској нли жепској радничкој школи и да се нжх двнје до три одличн'ије пошаљу у који жепски Гајретов интернат за средње школе, н а р о ч и т о у ч и т е љ с к у , п оиима снромашкнјим којп»би овде про'дужили школовање набаве жљпге, школскн прдб^р, a посве .сиромашппм понешто одјеће л обуће. * Да се поклони нарочита брига друштвеној квижишџ!, набавн још бар до двије хиљаде дикара вриједности лијепих- и поучних књига, дневндх и периодичних листова. Свршетак Домаћичке школе у Пријепољу Пријепољски пододбор друштва »Гајрет« подпио je извештај о раду и успеху Гајретовог демаћичког курса за муслиманско женскиње у Пријепољу, Овај курс je отпочео 10 . јануара т. г., a завршен испитом 10. јуна. Уписатих je било редовних ученица 20, a ванреднлх 2. Ове су уредно похађале школу од 7 пре подне до 5 сатв после подне, само за, време рамазаноког месеца похађање je било од 1—7 no подре. • Све су ученнце положиле испит. Издржавање курса стало je 31.500 ^инара. Курс je омогућен био племеннтом помоћп из фонда Њезиног Величансгв г Краљице, којој цео муслимапски жгаваљ дугује неизмеш!у захвалност за ову помоћ. I Програм je био практиччки и теоретски. Теоретски се уч!{до: домаћлнство, васпитање и њега деде, наука о исхрани. пшгајена конзервпсање воћа и поврћа, повртарство, писMeupct (било je непнсмених 14 које су у школи научиле читатд и пПсати) рачун теоретскл п о кухању. Практичио се учи.^о:- прање' n- пеглање рубља, крпљење, шпвање, pa-niii ручпгорадовл, справљпњо сира п метерног масла сепаратором. * К р с je постлгао одллчан успех у свачсом погледу. Утпцај курса- биће врло веллки не само на ученлце него и m остало муолимакско. жепскпље. % Овај je курс ^начајап несамо no свом непосредном успеху, него^још випге .по томе што je ово успешан покушај смишљеног, '-дладског и културног деловаља на муслимапско женокиње. '■>; Успехом овог курса омогућепо je стварање сличнлх курсева no околним Зестима, што рапије нлје било могуће. У тоие- погледу овај успех треба лскорпститп. За овакав успех лма се захваллти гђпцама Минкл Рожниковој и Андросеји Царцарачевићевој. Љихова организацпја рада блла je узорна. Нарочито лстичемо велику такгичност са којом су one водиле рачуна о свима облчајима п схватаљпма муслиманског живља. Соколи су приспјели у Париз 12. јула о. г. управо када се je одржавала скупштина Гл. Одбора Гајрета. Међу њима се je налазило преио 50 чланова Гајрета, ноји ни у овом моменту не заборављају на свој мили Гајрет и његово водство. У немогућности да брзојавно поздраве скупштину и водство Гајрета на челу са дичним вођом и предсједником r. Др. Авдом Хасанбеговићем, у знак да духом скупштинском раду учествују, направише заједнички снимак. Овај гест Гајретових радника и пријатеља најбоље донументује, да je свијест иод Гајретових радника ухватила дубока корјена, која се у туђини још и потенцира. Проширујше лнсш „Гајреш“ у | Вашем мјесту n околинн! g 401 �Гајретов теферич у Какањ-Добоју Ha- дан 26 јула о. г. прпредно je Одбор у Какањ-Добоју уз помоћ сеоске соколске четс свој велпкн љетнп теферич, којн je био права манлфестација Гејретове и Соколске снаге у Какањ-Добоју. Обилиим лрограмом, то згодно одабрапим мјестом, показао je onaj одбор да има смиола за овакве приредбе. Beh у 9 сати лријс подке кренулп, јо група омладинаца, члалова Гајрста и Оооске оололскс чете na жсл>езничку станицу, обучени у јсднака лародла одлјела са соколсклм каиама, које je нрсдводио прсдсјвдник г. Мустафа Догдибеговнћн оек]>етар г. Ешреф Дурмић, да дочекају гостс и соколоку музииу ira Високог, која je тај даи свирала na тсферичу. Тачно у 10 сатл пријо лоднс отигао je no зса гостима и му- Г Р У П А П РИ СУ ТН И Х H A ГА ЈРЕТОВО М ТЕФ ЕРИЧУ У К А К А Њ — ДОБОЈУ ■пцком из Високог, које су ^мла^чћнци дочекали, сврстапн у ‘ 11едове и са југославелоком засУавом. Госте, на чеЈЈу—си-среским начелииком лз Влсоког г. Ружићсм, претсједннком мјссног обдора Гајрета г .ХамдЈуом Та^иишћијом, те старостом соколоког друштва из КжГоког братом Јосом Плавшпћем, лдо и осталу господу,, поздравио je лспрс|д Мјгсног одбора Гај. рета и Сеоске соколске чето предсједник г. Муотафа Догдибеговић зажсливши 1им добродошлнцу и захпаЈпивши се истнм na тако облллој иоојс^А, којом показаше нарочиту пажњу према ова иаша обадва друштпа. Посллје измијсљених поздрава формирала се je поворка са соколском музиком, члаиовлма Гајрета и Ссоске соколске - чете, лреставницнма разпих хумаиих и пултурних друштааа и осталим гостпма, те je пота продужлла до слетишта. По лрограму имала je да с9 олррси свечапа сједнпца, ' коју je ва тај дан сазвала управа Себске соколске чете на ■лредлог Соколске Жулс из Сарајева, која’ се je у истину и .одржала само са неклм закатњељем. Сједницу je отворио предсједник Мјеспог одбора Гајрета л старјешлна Сеоске соколске чете М. Догдибеговић, лстакао важност опога састшгка за наш крај, те потребу гаирења Гајрегга и Соколства и no другим мјеетима и шихову важност, затим потребу за пгго тјешњу сарадп>у између оба друштва путем дојих he се много доиринијети за препород : оела. Затим ое je захвалио na посјети ове сједнице начелнику срсза виоочког г. Д. Ружићу, иредоједиику Мјеспог одГајрета из Високог г. Хамдији Тахмишчлји, затим ста\ рости Соколског друштва из Високог г. Јоси Плавшлћу, изаt-ланику Сок. Жупе из Сграјева г. Шерифу Бубићу, старосги ^Соколског друштва из Згошће г. Бранку Вукановићу, диревтору рудника у Какњу г. инж. Е. ТГшорну, директору мусл. банке из Високог г. Мустафи Џафићу, шсфу жељезпнчке станице из Високог г. Р. Фетахагићу, шсфу жељ. сталицс из Подлугова г. Сулејману Бурзићу, затим г. Ристи Ђолслћу бпвшем пар. послаплку, шериатоком судији г. С. Axuhy, сскрета,ру мјосиог одбора Гајрета из Виооког г. Абиду Фртуt-.-iiir, те коиачно начелпику Соколског друштва из Згошће г. Стани Карницу и тајниди истог друштва гђици Станислави 408 Оивец и осгалпм претставнпцима културних и лросвјетлих друштава n земљорадничкнх задруга нз НЈ&ајга, желећи, да ова свечана сједнпца уродп плодапм сјеменом jiako бв со паказао напрсдак народа у гвим правцима. Затим je лредао ужјеч изасланику Сок. Жупе из Сарајеоа г. Шсрнфу Бубићу. V. Шерпф Бубпћ пајприје се захваљује мјешталима na oRaico лијеио аранжирапом тефсричу и срдачном дочоку, одобрапајући рад Гајрета и Гокола у Добоју i:/Iton*a, који овојом диоциплииом. редом и сложннм радом иоказашс, да. у нптину жпле напредак свога мјоста, тс им испрсд Жуие даје . призншпе. Затнм je г. Бубић tpnopno о ппачају и TioTpc6n (H-iMiinnn>a Псоских соколскнх чета, кдје су као учнтељи нарпда na оелу у његовом‘прппредпом и културном pewiy. Спомонуо јс том приликом лопте отвари пашега парода у његопом ирнвредпом животу, које безусловно треба отсгранити, затим потрсбу оснпвагт.а зпдруга л рентабилније пскоришћапањс пол.оприврбдс садњом племсшетих nohaitfis сијаљсм жи- ( тарпца one врсте, која сс само псплати, уређсљем ђубровЈшка и хигпјенски уређених нужника и буиарева na селу. Овом предшап.у ocn»f позваних прпсуствовала je бројна п у - . бдшза, те je псто бпло са одупгевљељем примљеио. дПослије тога Одбор je позвгпе почастио са ручком, fi оида се. прешло на другу тачку програма — к о п с е трве, Лјепфчке тО плшан. Ове ове тачке програма изведепе су у пакалапи час, те се je све ово збило до 4 сата посллје полЛе. Тачпо у б сати послије подне отпочето je са извођешем соколскпх вјежби Сеоске соколске чете и матичног друштва пз 3romhf. тсоје су изведепе са таком прецизношћу да je на све прпсутие оставило лијеп утисак. јер као млада чета учипила je вигае него пгго се je могло ои ње очекпвати. За овако припрсмљепо члапотво ne можемо a да се овим путем ne захвалимо пачелнику Соколског другатва из Згошће бргту С. Кернцу и старости Вукччновићу, који учинише све, да се увелича ова.ј теферич. < Г. начелник среза пиеочког проматрао je извађањс појединпх тппака члачова и параштајаца те се no свршеиом програму злхвалио приређивачком одбору и старости' Сбк. друштва у Згогаћп п паче-ппику Кернцу, који наступом соколских вјежбп заигта увеличапте овај теферич, тв-јс исти ofiehao скренути плжп.у na Гајрет и Ооко у Добоју л Прлупиратпх их гдје му год буде могуће. i Послије свршенпх тачака програма ларод се забалљао уз пјесму, глазбу п плес лубоко у nohn, понесавши _сваки са собом лпјеп утисак за добар дочек. са страпс одбора л мјештлла. Моралнп успјех овога теферлча бло je лзпадЈочекивалл, јер се досада у овом мјссту оваква прпредбаЈплје запамтпла, a п матерпја-пли je успјех задовољавајући. Са Гајретова, Просвјетина и Напреткова теферича на »Чутуриној Њиви« код Озрена, срез сарајевски �Гајретова задружног течаја у Сарајеву са г. г. Тришићем и Н. Ранковим. АБСОЛВЕНТИ ГА ЈР ЕТ О ВА ПРВОГ ЗАДРУЖ НО Г Т Е Ч А ЈА У С А Р А ЈЕ В У Глзвног одбора Гајрета r. Др. Авдом ХасанЗеговићем. изаслзником Краљ. бансие управе r. Бором СтанисављевиКем, начелником пол>опри8редног одјел»ек>с, те г. г. наставницима течаја. - ФОТОГРАФИЈЕ СА СКУП Ш ТИ Н Е И ЗАДРУЖ НО Г Т Е Ч А ЈА Захвала Гајрету Фотографије са годишње главне скупштине у Сарајеву готове су и мбгу ;се поручити no цијени од Дин. 50.— no комаду. Величина фотографије 24/30 цм. По завршетку студија на Бсоградском Универзитвтуј осећамо дужност, да се овим путем захвалкмо уиравн Бер-< градског Гајрета »Ооман Ђикић«, чији смо питомци били зај цоло време студија. — Инж. Шемсудин Хасандедић, Ћазимј Ножић, дипл. филозоф, Мидхат Шамић, дипл..студ. фил. - _ј Фотографије полазника Гајретова задружног течаја у Сарајеву, величине 18/24 такођер су готове, a могу се добити no цијени од 30.— Дин. no комаду. Наруџбе се могу послати на адресу: фотограф Божић, Сарајево, или лреко Главног одбора P r o p a g i r a jt e s a d r u g a r s t v o ! 409\ �Гајретов тефарич у З гош ки -К а к њ у Одржаваљем Гајретових тсферича почело се je и у малој и снромашној Згошћи. Мјесни одбор Гајрета. у Згошћи на дан мевлуда, дне 28 јула 1931 приредио je Мевлуд у џамији Згошћа, a no подне теферич који je у сваком погледу успио. To je први теферич у Згошћи, којег су приредили напгн агилни Гајретови радницп. Beh у само јутро тога дана Између тачака програИа одржао je врло-лијеп говор 1*. Сарајлић Мујага, растумачпвган народу прошли-рад Гајрета и будући правац рада, те je том приликом посваб народ да се сјети нашег највећег добротвора Гајрета Ње^овог Величаиства Крал>а Александра и цијелог Краљевског Дома, na што je парод у највећем одутевљењу- 'грократно кликнус »Живио!« са групо м посјети лаца Гајретова теферича почела се оакупљати маса пашег тежачког свијста ua станицу Какањ, да дочека са члановима Гајрета бвоје миле госте. Taj теферич je бно прлви Гајретов дан, дан одушевљења, да?г опште братске љубави^ дан манвфестовања падионалне свијести, каквог Brouiha није запамтила. O ko 10 сати довевао je воз из Сарајева взасланике Гл. Ову прослпву увелича.ча je музика »Хуријета« из £}аодбора Гајрета и то г. г. СарајлнН Мујагу и Кооовића Х уо рајева, која je цијели дан н до зоре свпрала иа свеопће •занију, чланове музике »Хуријета« са г. Алајбеговићем, одбордовољство свих посјетилаца. ником »Хуријета« као и остале госте, гна што je онда креДа je овај теферич Гајретов овако успио морално као ^ нула поворка са бајраком и. нузиком према Згошћи. п материјално, дужност нам je захвалитп се свим посјетиоцима међу којима je било доста браће и других вјера, те Тачно у 12 сати почело се je оа учењем Мевлуда у Дирекцији државног рудника у Кшкњу, која нам je као сва, џамији Згошћа, којег су проучили нашн вриједни ком тако и овом приликом изишла у сусрет и у свему nac Нарочито нам je истакиутн, да je осим алима учила Ј (#ко приредаба помогла. ■ * и гђица Тановић Сабира, севтра нашег незаборавног Гајре Нђпосе се захваљујемо друштву »Хуријет« нз Сарајева товог раденика рахметли Тановића Јунуза. које нам je тај дан уступило своју одличну музику, од-Ј?оје Посллје учења Мевлуда свирала je музика »Хуријег« су сви чланови a нарочито зборовођа настојали да задоввљс пред џамијом, на што je г. Косовић Хуснија поздравио насве посјетиоце, те нам због тога не преостаје нишга Дјфго, род кратким и језгровитим говором испред Главног одбора него молимо сва братока друштва, да прлгодом својих-ПрпГајрета. редаба узимају наведену музнку, јер знамо да he у Тада je поново кренула поворка према мјесту теферича, свем узадовољити са својим свирањем. ^ • *.* гдје je тачно у 2 сата отпочео народни теферич, којег су све Овај теферич увеличатпе својом посјетем г. г. инлп &ер тачке изведене према угврђеном програ.му у најбољем реду. Пшорн Ервин, директор рудника, ипж. ПоповиЕ ЖнвЈрад, инж. Враголов Нлкола, Томислав Шимат, Снкингер 'Вуто из * Згошће, Тахммшчлја Хамдија судија и предсједник Га pera и Хоџић 'Бевђет цн Високог, Данон Садо. трговаЦ ц пч icra- ? * роста Сокола из Згошће, Догдибеговић Мустафа, врвддодник . Гајрета из Добоја к/Какља и мнаги други угледпи сдђани. Жалосно je истаћн чпњеннцу да je било и, апстшћената * • овога теферича као што су г. г. инж. Фрапц Јосип, уаравник^Ч^, јаме, Рупчић Фердо, старјетина ^ачуноводства -jč:. Вучак 4 Славко. * j* i ■ V.j! < Ha копцу ce захваљујемо свима • који доприМесоше до- #•' бровољне прилоге a нарочито г. Дадићу Мул&га* који ооим • свога трудна око теферича дарова још и 10 кг iuehepa за Мевлуд. r .. . У п и с у јт е д а љ њ е д о б р о т в о р е М ЈЕ С Н И О ДБО Р Г А Ј Р Е Т А У З Г О Ш Т И -К А К Њ У с а претсједнином г. М устаф ом М ул и ћ ем ( X ) 410 и утем ељ аче Г а јр е т а ! �Успјвли вв/ihrfh г лјрегов теферич у Сјетлини У педељу, 26 VII о. г. одржан je у Сјеглнни велики 1’ајретов теферич, који je, како у иоралном, тако и у материјалном погледу, изнад сваког очекивања успио. Beh рании јутром почели су са свнју страиа пристизати гости на колииа, фијалервма u коњима из околних мјеста и срезова, a истодобно возовима из Сарајева и Вишеграда. Тачдо у 10 самг приспјела je аутои блех-иузика Мјесног одбора Г ајрета^З' Ф\»че, која уноси нови живот и расположење. * жен>у уз сиијех дјевојака и врнску моиака, теферлч траје до дубоко у ноћ, иад су се гости почели са најбољим успомелаиа разилазити. Приликом Гајретова теферича у Сјетлини прилозил1е добровољне прнлоге у готову слвједећа господа: Дин. 1.000— Мехиедбег Дервоз; Днн. 100.— Д. Костић, срески лачелник; Дин. 20.— Авдага Карахиет; no Дин. 10.—: Теуфик Хафлзовић, Добросав Јевђевић, проф. Вуковић, no Дин. 6.—: Едхеи Јахић, Мушадбег Ахиетбеговић; no Дпн. 2.—: Алија Јакић, Махиут Агановић, Сул>о Цуровац, Рифат Добрача, Марко Мандушић. Ha obou теферичу вастуиаћи-Ј^у у већеи. броју Гајретовн пододборн и повјерепици: Р-о^атице, Фдче, Горажде, СоПрилози за томболу у Сјетлини чице, Устипраче н Праче, те пододборп -Просрјете и. НапретМујага Хафлзовић 1 овиленл јастук (главди згодитак); ка н Ватрогасне чете из Ојетлиле, :& Ч^Чодбор Гајрета заМагацин фирме Фелтрилели 35 комвда, Јелка Вуковић 5 студали су г. г. Куклћ и Сарајлић. ^ стварн, Сиио Амицнћ 3 коиада, Абнд Брдарић 5 коиада, Џафер Азнјевић 5 коиада, Вејснл Баручвја 8 комада, Шефка Крад^воку банску удраву застудао:-је среоки дачелдик Орућ l рубац.Еиина Хоџић l рубад, Хајрија Борчак l руиз Рога^ице ,г. Д. Костић, који са дредсједдикои Гајрета дз бац, Хајрија Ајановић l рубац Масија Брдарић l махраиу, ијеглине-с^Фадилои Добрачом отвара теферич и дароддо весел>е са колои »Србијанка«. За твли чаи исдуидло се je коло Бадена Брдарић 1 рубац, Бехија Брдарић l рубад, Блсержа Брдарић 1 рубад Ћаиила Брдарић l чевриу, Бехија Реџо, оа идадежл као дреи једром, без разлике на вјеру, тако да - вић i рубад, у готову приложише: Дин. 6.— Обрен Адђелић, се je земља тресла. Дин. 10.—: Мирко Чучковић, Михајло Чучковић и ИбраНа obou тефердчу ове као и дрошле годиде узбди су чешћа, како се види, претставпици власти u културпиххииага Брда^ић. \ друштава, тежаци и грађанотво, каку мушко, тако в жедоко, •(pfapo н нладо, те шаролика дошња давала je слику драве брахске слоге в љубави, што je ва* Све присутне оставдло дајбољи утисак, да се иоже мнрде ‘душе рећи: да су Гајретови теферичи у Сјеглнди, како до cuou обииу, тако д до својој организацији како у иоралном гако и у харионпчпои догледу најрекордддји од свих провднцијиких дрдредаба, noготову стога, што никад ди до дајмањих ипцидепата ne дође, што иоже дослуждтд приијерои де саио привинддји, п его д , идогим већим градовииа. * ‘З а прдијер навешћеио ове значајне рдје-ш велдког Гајретовог добротвора г. Мехиедбега Дервоза дз Стоца.који ее по£дије 23 годнне враћа из Аиерике у доиовину: »Браћо! Чурсаи у туђини свега д свачега о nanioј доиовиди, о крв uote непријатељству teeby сддовниа даше Огаџбдде, тако да Ои Днопш родољубииа срце охладњело, до хвала Богу д удесу-чкоји ue доведе овдје да се на своје очи увјерии, да су Toicauo лажне адрзије. Овај дадашњи састанак браће u сеотава без разли^р/да вјеру, пајбоља je гарадцдја жопсодидадији дрнлика у земљи, што Вам свима иоже послужптп ва дшф н донос и ja Bau, браћо, честитаи д молим Вас да истрајеге д свом узвишедои Владаоцу и Његовој тешкој п и CHjf поиогнете, a j a Вас иолии, да ин неколико едииака са ово$ братског славља устудите, да их за углед у Аиердку лопцквеи. Ja се нисаи иадао, да hy наћн оно шго сад видии. -а то што видни, ja Bau се дивим и захваљујеп«. Поздрав скупштиие Мјесног одбора у Жепчу Гл. одбору друштва Гајрет у Сарајеву. Главлои одбору приспио je слиједећи лоздрав са скупштине Мјесног одбора 1'ајрета у Жепчу: Ha глалшој скупштини овог Мјесног одбора пао je једноглаоло закључак, да се Главли одбор друштва Гајрет у Сарајеоу на челу са претсједникои г. др. Хасанбеговићем поздрави и да му се зажели веговом несебичлои и патриотском раду свако добро и напрсдак. Извршујући горњи аакључак свушлтнле, нови Мјесли одбор je поносал и горд, што се на челу друштва Гајрет naлазе лица, која су фактично показала на свакои кораку да ии je cauo на срду добро нашег народа, na су у том раду неустрашдви и ненадмашиви. Овај одбор, достављајући горње ретке Главнои одбору, иолн га, да ово изволи примити као спонтан изражај цијеле наше скуппггипе и новог одбора и моли шслов за иораллу помоћ и савјет у колико буде требало. Претсједник: Дервишнћ; сепретар: A. Хулусија. > $ачно у з сата дослије додне приређене су коњсжв и дјешачке трке аа •које владао велики интерес. Ha првој трки ко&а доиаће дасмине утекао je »Мишко« власдиштво ; r. Добросада Јевђевића, новидара из Праче, a на другој тркл 1' 1соња опл^ењепе дасидне утекао je, д ако му je пао бнњедија дред .метом ua 150 u., »Полгар«, власндштво г. Алије Јадгаревнћа са Пала, а.добро га je пратила »Мица«, власдлштво г.“' Оавб Шук^ добједника из Врхлраче, ради чега су власнлци (Јбају грла- награде слоразумно подијелили. Ha ^јбшачкој трци утекао je г. М. Акшамија из Рогатице. По завршетку ов,их натјецања прелази се лоновно иа мјесто тефердча и забава се наставља уз свнрање блех-мувике и играње народних кола, a то све у најбољеи располо- Д И Л ЕТАН ТИ Ц Е H A ТЕФЕРИЧУ ГАЈРЕТОВА ЖЕНСКОГ ОДБОРА 3 VIII 1931 У КЉ УЧУ 411 �Концерат Гајретова мостарског пјевачког д р у ш тв а у Требиљу Дне 5. о. мј. одржао je Гајретов лјевчаки хор из Мостара евој преко дневне штампе најављени концерат у Требиљу Ран 1ш возом кренуо je овај млиди хор из Мостара у иратњу многобројиог грађанства града Мсх^гара. Ha сталици Хум доче-као je хор г. .Хусеин 'Голић, замјеник среоког на челнпка у Требшву, н пазнатл Гајретов радник. Нешто no глнје. 9.30 сати унишао je воз у Требињску станИцу, na joj се je, иокупило неколико стотина угледног грађанства rpa да Требиња, међу којима je запажеи поглавар среза г. Угље ша ;Радоичић. и нотпуковник г. Впчентије Миленковић,- Дог je воз улалпо у станицу интонирала je војка муаикд, a потом je госте поздравтго бнраним ријечнма прегеједник Мјеспог од бора Гајрета г. Илпјасбег Рееулбеговпћ, ‘којл’je с осталлм члановнма.одбора стајао на челу присутнлх. Испред хорл одговорио. му je вођа п претсједнлк г. Салпх Ћишнћ, профеоор, a затим. е.у у поворцн уз.свирку војне музике очхтги допраћеци д а мјесто звано »Под Платане«, гдје су ce одморили. Након одмора пјевачп су одведени у. Гајретов ђачки дом, a пјевачице у Ортопедски завод. У 1 сат поглије поднс приређен je од страле грађаш-тва ’ ијевачком хору овечани- ручак, послнјо чсга су со одмаралл ir разгледалп град. . • •-L Тачно у 9 сати na вечер запјевао je мушкл хор »Jyfoславпја« од Гобеца пред дупке пупим тргом угледиог грађанства. Иза мупгког збора отпјевао je жешжл збор од Иnan­ ija': »Ce столпа Сем«, асоду je na свеопшт« захтјев поновио. Затим отјевао je исти женскп хој) х>л Сметана: »Moja Звијезда«. Осим тога отпјеване су ne мјешовптом хору: »Домовино« aj\ Ласа, »Кроз чаршију« da 'Пеоаревића, »Востал« од Вплхар-Калски, »Хај« и »Досес^ руковет« од Модрањца, a кло иосљедњу тачку »Емпца« од Ћееаревића, Roja je ујд-урнебеснп аплауз репетпрана. Хбром je -равнао- г. М. Бочек капелнпк војне музиКо у Мостару. , • Послије концертно^ дијела каб и за вријеме пауаа сш рала je војна музпка, која јс уз корНјандоле и избор Крал.ице вечери забављала прпсутне до у касну ноћ. Концерат je успио у сваком погледу, a за тај успјех као и за ллјепдочек и осгало, пма пајвише заслуге г. Хусеип Толпћ, замјеник среског начелнлка; Угљеша Радоичић, срески начелпик; комаидант О. JpfiairoHiih, генерал; Ђорђо Тупаiiiiiiirn, 1градоначелник; Гајретоп одбор и., Осман Хамзић. управнпк ортопедског завода,-т тако и многи грађанн града Требиња, na им и овога пута одбор Гајретова: пјевачт:ог хора у пме своје и пјсвача вели: »Хвала, живплп!«.• Иотпретсједник: . Секретар II: Х и л м о Селимић. Скупштина овај брзојав слуша стојећи к три пута бурно кличе: Ж и ^ о Краљ! Претсједнику Крвљевске Вћаде, Теслић , : Дапашња с.кулпттппа пододбора Тајрета поздравл>а Вас кло тжреног прпјателлг н пиоппра na културиом л просвјетлом пољу. а И Ј?вај. брзојав скупштцра nonpn.hyje.cn.: Живио, Крал>ев -први доглавпик! Затим окупштила бира два овјерача ваписнигса и то гг.: ^ устаф у Бабнњца и Незира X. Налића. Затим ce прешЛо na дневЈШ ред, na након што су иримљени реферати секретара и благајника, a прије тога помно саслушан говор пагретсједнпка г. Др. Ki^cnha, кој.и je; п дко.оам одборник, констатовао — na жалост — индифереЈСгноет « нехај nauier свијета. npe-, мд Лајрсту, умсото пр^суЈне *на већу- аЈстивност итд., подијељец je старом ^дбдру^ашизлуториј. Jpm је,'прије тога, г. Др. Kncnl^ ћоменуо а А Главног одбора, кој.им ce на њсг апеловало, да jui бн бИло ‘већег успјеха за Гајрет кад би Повјереништво-Оило .у рућама пеког врпједног човјека/ffrni je боље да останј! пододбор. Скуиштина je једногласл^ за; подод-' бор, na ce након свектуапија приступило бирањунопог о^борач. чија je листа јвдногласпо угвојвна. ' • По/сврпгеној скуппггиип, нови ее одбор сдавгх састав 'ц /? ктгститу.исао овако: Претсјсдншс л\ Д о р в и т а ^ ^ у а г г а ^ п б ^ . сједпиК; потп.редсједнид г. Др. Кис.ић Нвкола, срес. сацит; / рефсрент и начелшнс Жепча; секретар Хулусија Абдулах, у ^ тел>; oJTarajirnic Пашагић СУлсјмап, порезник: ’inaiij^re o^opa без функције:Ајановић^Мустафа трговац; Маглпћ А1ладфај?' трговац, . Чалдар ХахаиОеф., гр.у1гтовшгча.р: Надзорни о,1бор;, претсједннк Муфтић Хазим e<|t., шер. судија, ДоповнН 4Велнмир, срески ветершвар и Хаџи Налић.Недир, трговац.' За замјенике je окупштинаЈ^ГЗаб^ад^г. г. ДервшпиКаЛ-ПУроега, трговца, Муслићд Асима,гТр»1х>1гцПр'Алића Мехмед ^Ј). имамаматичара, Муфтићп Хифзију. учитеља" ЈГ Догладовића Мустафу учитеља. о . . '**•• * *• • • Лпца у новом мјесном одбору, која заЈзимају- ваддије положаје у државној служби као и она^УСз^Гговачшм гОм пословном свијету, дају много наде, да ћ^>*1]ајрет«'који je ifbcTHo мезимчстом свега нашеи1 свијета, проширитиТбдЈј рад у много Behoj' и јачој мјери у нашем мјесту него пггЉе то'до сада било. У то име, нека им je са срећом! С у л е јм а н Ф ехим ови ћ. С к у п ш ти н а М јесног одбора Г ајрета у Ж епчу. Овогодил1к.а Гај1>егова екупштнна била je најбројнија од евију досадашњих. Протекла je достојаис.твено и у потпулој хармирији, дако то и доличи друштву Гајрет.^ Након отвардља скупштине no вршиоцу дужлости претјседплка г. Др. Кисићу, који уједно претсггавља изасланика власти г. Оимоновића, г. Др. Кисић продааже да ce очпошаљу сллједећи броојави и то: Њ. В. Краљу и Претеједнику Краљевске Владе. Исто тако предлаже да ce поздрави и Главни одбор на челу с претсједпцком г. Др. Авдом Хасапбеговићем, Окупштина прима уз бурне лошшке предпог, a г. Др. Кисић чпта бр.чојаве, који глахзе: Дворској Канцеларији, Београд L„ .. Са редовне окупштине __пододбора Гајрета п.ово. изабрапп одбор изражава Вашем Величанству као и цијелом Преузвлшеном Дому непоколебиву љубав и оданост. 412 НО ВИ Г А ЈР Е Т О В О ДБО Р У .Б Р О Д У К О Д ФОЧЕ П рош ирујте члан ство Г ајрета и проп аги рајте њ ег о в е с п асо н о сн е идеје! �P osjedn icim a => a g ra rn ih o b lig a c ija . Jugoslavenska Privredna zadruga i štedionica (z. s. o. j.) u Sarajevu, Ćukovića ulica broj 5 I k at isplaćuje sve dospjele kupone agrarnih'obligacija na svojoj blagajni za vrijem e uredovnih časova. < Daje predujm ove u mjesečnim ratam a n a ku­ pone agrarnih obligacija tako d a svaki vlasnik papira može sebi osigurati stalni mjesečni prihod. Istodobno se stavlja do znanja vlasnicim a agr$fцШ obligacija, da Jugoštediona daje sve inform acije u pogledu prodaje zaloga i uopšte korisne upotrebe agrarnih obligacija. Ove se inform acije. daju u sam oj direkciji za­ voda besplatno. D l r e k c l t a J u g o s ip v e n s T c e p r i v r e d n e SVAKI MUSLIMAN TR E B A D A K U P U JE SAM O i GAJRETOV I CIGARPAPIR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „ G a ir e t” Narudžbe: ^ Tvornica cigarpapira S. 0. Al KALAJ, Sarajevo može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu lašuite u „GAIRETU" cK ’ ' ш т а м п а р и з а : И З Р Л ћ У ) Е Н Д 1Б 0 Љ Е CBE Ш ТД М П Д РС К 1 ПОСЛОВЕ УЗ КУЛДНТНЕ ЦНЈЕНЕ СЛАГАТчИ СТРОЈЕВИ СТЕРЕОТИПНЈА РОТАЦНОНИ СТРОј c in k o g r a f ija : I Z B A C U J E K L I Š E J E U J E D N O J I V IŠ E B O J A O E D IN A П Д JU G U N A Š E K R A L JE V IN E knjigovežnica: ^ P O V E Z U J E K N J IG E 0 0 r �Temeljna glavnica 40,000.000'- Dinara Čekovni račun kod P o štan sk o g 'č e k o v n o g zavoda filijale Sarajev o broj 2172 - Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju \» • Z A L A G A O N I C U općine grada Sarajeva koja daje zaimove na zlato, srebro i ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. ! iiiiiiiH iiiiiiiiififiiiiiiiiiiiiiijiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii:iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii^ tm n ^ iiiiiiiiH Bosanska IndustrijalnaJ Trgovačka Banka 1 d. I Dr. Omer Bahtijarevitf Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 P otpuno uplaćena dionička glavnica : , D ; V*.' r i n < D i n 2 0 ,0 0 0 . 0 0 0 * ^ R ezervni fond 7 ,5 0 0 * 0 d u gog odišn ji lije č n ik D r ž . 1 1 B o ln ic e , o p e r a te r i s p e - j c ijalis ta z a o p e r a tiv n e b o - I ie s t i, a s is te n t c h ir u rš k o g I o d e le n ja D r ž a v n e B o ln ic e 1 •• 0 0 4 , j 1 ј ј Ј | р Prim a u l o š k e na štednju, vrši do. znake u unutrašnjosti i inozem stvu uz n a j p o v o 1j n i i e uvjete, finansira industrijska i trgovačka p o d u zeća V i | Ordinira od 1-3 1 p o slije podne ■; m Interurban t e l e f o n i broj 605, 865 i 555 FHijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split u Aleksandrovoj ulici br. 45 j iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiniiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii llllllllllllll'B i Banka Gajret d. d„ Sarajevo Akcijski kapital Din 40,000.000’- Rezerve Din 2,000.000’Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućirn poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podu­ pire razne kulturne i humanitarne ustanove. ® & 7 p ) К / р ЗE \ q ) q \ 3 CoNfcO Od čiste dobiti daje~6% Kulturnom i Prosvjetnom društvu „ G a jr e t”, Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i najkulantaije. Uloške uka­ maćuje najpovoljnije i isplaćuje s te u svako doba ПК Ч ® П fcVfr] № 7g ) СоЧ® С о \Ф fSI � https://kolekcije.nub.ba/files/original/1256ca68baee90a98238ced6b87a573b.pdf 6bf575fbe447fc1d79c2756409e631cb PDF Text Text ГЛАСНИК КУЛТУРНО-ПРОСВЈЕТНОГ ДРУШТВА ГАЈРЕТ САДРЖАЈ: Гајретов дан — Рођендан Покровитеља Гајрета Њег. Краљ. Височанства Престолонасљедннка Петра Свршетак, Г а јр е т о в а првог задруж. течаја у Сарајеву Гајретови манифестациони зборови: Велпки Гајретов збор у Горажду ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Даљно прош вривањ е Гајретове организације: О сни вањ е Гајретова од бора: у Крупњу, Црнићима (Столац), Ж иваљ евићима (Рогатнца), Рудом, Лозници, Тешњ у (женскн одбор) Постављ ањ е Г ајретових повјереника: у Алибунару, Сарајеву и Врелу К ретањ е Гајретове о р ган и зац и је: Ванредна Гајретова скупштина у Котор Варошу — Скушптина мјесног одбора Гајоета у Градачду — Реконструкција мјесвог одбора Гајрета у Вучковцу — Успјешан рад Гајретова одбора у Рогатици Даљни упис добротвора и утемељача Гајрета: из С арајева, Смедеревске Паланке, Срнице, Бужима, Сребренице, Плевља, Високог, Тешња, Чапљине, Рогатице, Нове Вароши, Семизовца, Стоца, Београда, Вучковца, Теслића и Какњ а П оздравне депеш е претсједнику г. Дру Авди Х асанбеговиКу: из Горње Тузле, Грачанице, Которског и Гацка Гајретове приредбе: Велики Гајретов народни теф ерич у Гацку — Велики Гајретов теф ерич у П рњ авору — Са Гајретова теф ерича у Автовцу — Велико народно весељ е у Бос. Дубочцу — Гајретов Мевлуд у Власеници — Гајретов аналф абетски течај у Добрњи (Тузла) — Гајретов Мевлуд у Црнићима — Гајретов Теферич у Умољ анима и Бјелемићу — Гајрет на освећењ у Костурвице погинулим ратницима у Рогатици — Ж енски Гајретов теф ерич у Кључу — Велика ђачка заб ав а у Билећи О бавијест s a св е друш твене одборе Разнн добровољ ни прилози ва Гајоет: из Кораја, Плеваљ а. Бијелог Поља, Пријепоља, Власенице, Прозора, Бијелог Поља, Автовца, Челића, Бос Новог, Гадка, М аглаја, Коморана, Поджепља, Бугојна, Оџака, Бос. Градишке, Дервенте, Тузле и Бјелемића Р авн и други д об ровољ вв прилози 1 СЕПТЕМБРА САРАЈЕВО 1931 И здаје Главни о д б о р Гајрета у Сарајеву БРОЈ 17 �OSlašuite u listu »GAJRET« »Gajret« je najrašireniji časopis među muslimanima i svakim danom diže se broj njegovih preplatnika, na­ ročito otkako je povećao svoje gra­ divo. I u buduće, »Gajret« će nastojati da zadovolji što širi krug svojih pre­ platnika i da prodre i u najzabitnija mjesta. Iz ovih razloga, bilo bi u in­ teresu naših trgovaca da oglašavanje svojih firmi vrše preko »Gajreta«, a tim ujedno vršili bi i svoju patriotsku i humanu dužnost. Radnici i prijatelji Gajreta treba da porade u svojoj sredini kako bi trgo­ vine i preduzeća iz njihovih mjesta oglašavali u listu »Gajret«. Jugoslavenska Privredna ■v Z a d ru g a i Š te d io n ic a z. s. o . j. u. S A R A J E V U * . .?*■ • Bavi se svim u bankovni* struku spadajućim poslovima. Organizuje i potpomaže razne privredne zadruge.’—« Po­ djeljuje zajmove uz povoljne uslove i prima uloška na štednju uz otkazni rok i bez otkaza uz najpovoljniji ka­ matnjak. — Podjeljuje zajmove na 6°/o agrarne obligacije u neograničenim iznosima uz vrlo. povoljne uslove. Uredovni časovi od 8-12 i od 2 i po do 6 časova. Prostorije Jugoslavenske PriVredne Zadruge i Štedionice (Jugoštedione) nalaze se u Cukovića ulica br. 9 1 kat. Telefon broj 39 Brzojavi: 1UGOŠTEDIONA 10% čiste dobiti daje u kulturne i prosvjetne svrhe. Г А Ј Р Е Т , лист Г ајрета друш тва з а културно и економско подизање муслимана, излази 1. и 16. сваког месеца, a цена му Je з а наш у Отаџбину 100 д инара н а годину, a з а све остале зем љ е преко границе 200 динара. 'B ani добивају лист у п ола цене код Главног Одбора или код у п р ава ГаЈретових конвшсата. ПоЈедини бро] стоЈи 5 динара. Директор Х ам и д Н укиК Власник друш тво „Га]рет“. • - Одговорни уредник: Хамнд К укић — З а ш тамаариЈу „Б осанска Попгга" одговара Јосип Енгл. �ГО Д . XII ГАЈРЕТ C a p a f e a o , 1 с е п т е м б р а 1 93 1 Б Р О Ј 17 �Гајрет о-в д а н Р ођ ен да н Покропит еља Гајрета Њег. K p. Нис. Престолонасл*едникa Петра Првоборци и пријатељи Гајрета, његови сарадници, неимари и трудбеници, одборници и повјерениди, no градовима и селима, no варошима и најудаљенијим касабама, сви ти освјештани и освједочени, у раду прекаљени борци за идеје Гајрета очекују са нарочитим осјећањем радости и празничног расположења један скори, свечани дан. Taj дан они очекују са • истом дубоком поштом, са искреним, непомућеним родољубивим осјећањем са којим су га дочекивали из године у годину, у прве дане ране јесени, од 6. септембра 1923 до данас. Иде Гајретов Дан! Приближује се празник рођендана Гајретова дичног ПокрбБитеља, Рођендан Њег. Kp. Вис. Престолонасљедника Петра! Колико узбудљиве величине, колико устрепталог звука трепери у ово неколико речи; Рођендан Покровитеља — Гајретов Д ан! Наше душе — a то значи душе свију Гајретових идеолога, лучоноша просвјете и раденика у свима правцима јавнога живота — испуњене су радошћу; наша срца понесена су гордошћу; ндша родољубива осјећања узносе се дубоким респектом према Ономе, највећем и првом Грађанину Отаџбине, који je име и личност Свога Првијенца ставио изнад рада Гајрета, да му буде челенка успјеха, перјаница побједе на великом дјелу просвјећивања и социјално-привредног освјетћивања и отрежњавања муслиманског елемента у нашој Отаџбини. Њег. Вел. Краљ Александар Нрви, наш Узвишени ВЈЈ&дар, почаствујући Својим високим признањем рад Гајрета на народном просвјећивању, благоизволио je да излије Своју Високу: владарску милрст на Гајрет; Његов Син, првијенац и Насљедник Престола, постао, je чувар нашег v дјела, Високи заштитаик нашег рада, Узвшпени идеал, дика и понос свију Гајретових радника. У сваком крају, у свакој просторији гдје се окупљају Гајретови радниди и прегаоци на културни збор и просвјетилачки договор, — у свима тим просторијама, у њиховим прочељима на- ; лази се лик Покровитеља: умиљато и благо лице Дјечака — Престолонасљедника ; :'тај д и в н д . лик, лијеп као прољеће, ведар као сунчан дан, благ као анђео мира, — тај лик најбоље карак- . терише мирољубиви, стваралачки, национално-културни рад Гајретд у народу. Вјесник ЛЈнра и > дјела, реда и рада, — лик Покровитеља постао je симбол једне велике акције чије смернице стреме једној снажној девизи: За Краља и Отаџбину! *> '■ И ради тога, ради тога лика, као челенке мира и перјанице дјела, Гајрет je .свој велики празник, дан свога дјела, Г а ј р е т о в Д а н ујединио са слављем цијелога народа, са прославом Рођендана Њег. Kp. Вис. Престолонасљедника Петра, свога Покроеитеља. У том уједиљавању двају светковина, у* том сједињењу радости и празничног расположења сви ГајретоВи прегаоци и борци, пријатељи и сарадници, виде најбољу гаранцију за успјех једне велике идеје.>;: / за побједу једног културног принципа. - ; ;.'У очекивању (5. септембра, у очекивашу Гајретова Дана сви пријатељи Гајрета треба да буду поносни и ведри, насмијапи и радосни јер je славље око Гајретова Дана иајтјешње и најприсније везапо уз датум Рођеидана Гајретова Покровитеља. Tora дана ће свп свјесни. и оевједочени пријатељи Гајрета, сљедбеници исламске или ма које друге вјере, — сви они he^ ее наћи на окупу и еиремви да у оппггу радост и опште народно весе.не унесу и празпике у ; душама својим, увесу и ведрииу срда својих, унесу спокојиу чврстину увјерења својих. Ha Гајретов Дан још једном ћемо се освједочити о великој снази којом je идеја Гајрета захватила све елојеве нашега народа. Освједочићемо се колика je дјелогворпост Гајрета у народу, колика je моћ љегова покрета, колико je убједЈВиво, пепоколебиво и борбепо н»егово господарење социјалном свијешћу муслимана, господарење њиховим националним увјерењем и културним настојањем. . Гајретов Дан биће смотра наших увјерења и наших прегнућа, културних и нацио-, налних, привредних и социјалних. Гајретов Дан биће потврда колико je срцима и душама 'муслиманског елемента загосподовала, завладала, зацарила моћна девиза Гајретова:. З а К р а љ а 1 и Отаџбину! $ У то име, Гајретови радници, Нека вам je срећан Гајретов Дан! * Да живи моћни Покровитељ Гајрета, Њег. Kp. Вис. Престолонасљедник Петар Ка: \ рађорђевић! ' �Сирш ет ак Гајрет опа п р в о г з а д р у ж н о г течаја f r4" Ш Г У петак 31 јула т. r. завршен je први Гајретов једномјесечни задружни течај у Сарајеву. Tora дана приређена je апсолвентима течаја закуска у Гајретовом мушком интернату, којој су присуствовали: претсједник Главног одбора г. Др. Авдо Хасанбеговик, потпретсједници гг. Хусејн Кадик и Ахмед Борик; чланови одбора В. Садовић, Ахмед Сефик и Мустафа Спахо, Kp. Банску управу односно Бана Дринске бановине г. Велимира Поповика заступао je начелник пољо* привредно[ одјељења r. Бора Станисављевик; затим директор Прве Гимназије г. Милан Ћуковик и r. Др. Махмуд Мехмедбашик; директор течаја г. инж. Шериф Бубик; управник r. Мурат Синанагић, директор Грађанске школе, те остали наставници: rr. Никола Тришик и Н Ранков. ■ у нашем раду. Благодаримо на првом мјесту на залагању Kp. банске управе на челу са њеним вриједним, a нашим добрим и искреним пријатељем баном г. Поповикем, који вам и овом згодом, запријечен службеним послом да сам дође, шаље своје поздраве и извињава се. Бан. г Поповик послао Вам je свог изасланика у особи и Вама и нама добро познатог нашег одличног пријатеља, вриједног пољопривредног радника г. Бору Станисављевића, који сваком згодом показује и доказује колико му на срцу лежи добро нашег народа, a специјално нас, на овом пољу. Ja га молим да вјерује да кете Ви у споразуму са Главним одбором и са свима Гајретовим јединицама најбоље се одужити и њему и нама и елементу нашем, ако будете ово • ■■ >+ fA JP E T O B A ЗАДРУЖ НО Г Т Е Ч А ЈА У С А Р А Ј Е В У СА ПРЕТСЈЕДНИКОМ ГЛАВНОГ ОДБОРА Г. ДРОМ ХАСАН БЕГО ВИ Ћ ЕМ ' Први je узео ријеч претсједник Главног одбора Гајрета Др. Х а с а н б е г о в и к , који je испред Главног одбора ове ријечи: Д Р А Г А БРАЂО, \,У N i . -Ж : Ево нас данас у овом нашем скромном дому, у овом скромном скровишту, ево нас за нашом скромном трпезом и скромном ужином да овдје братски и пријатељски завршимо један користан народии посао и да отпочнемо радити на једном великом дијелу нашег програма, програма Гајрета. Ево нас, брако драга, овдје на састанку да се понова здоговоримо како кемо поки оним путем нашег рада, који нам je показао и означио наш Врховни поглавар Њ. В. Краљ (Бурни поклици Њ. В. Краљу), како кемо да се и на овом пољу народног живота побринемо за добробит нашег елемента. Ево нас овдје овако уз скромну софру, али смо бројни и свјесни да пођемо путем за добро Краља и Отаџбине. (Поклици: Живио Краљ!) Да смо могли да овај наш мали посао свршимо, имамо да заблагодаримо многим нашим радницима и преданим пријатељима и многим факторима, који су нам од срца помогли ваше, у течају стечено стручно знање, искористили што више на корист народа. (Поклици: Хоћемо!) Ja молим начелника г. Станисављевика, да изрече бану r. Поповићу нашу најсрдачнију благодарност за све оно што je за нас учинио. Вјерујем, да ke г. бану бити највека благодарност исказана од Ваше стране онда, кад чује да сте у народу одлучно, с вољом и љубави прешли на дјело, на стваралачки рад. Није, брако, случајност да се данас у нашој средини, међу нама налази човјек, који je увијек водио рачуна о добру народном и свим no народ корисним акцијама и који их je увијек помагао са своје стране. To je гимназијски директор и наш опробани пријатељ г. Милан Ћуковик. (Поклици: Живио!) Директор г. Ћуковик посјетио je и данас ову нашу скромну и малу свечаност, али за то значајну, хтијуки тиме да покаже колико му je много стало до Гајретовог народног рада и да стално прати наш рад. Господо и брако! Приликом овог нашег данашњег састанка, a и растанка, нашла се међу нама и наша отаџбе* ничка штампа, којој хоку и овом приликом да изразим за- 415 �хвалност за то што сваком приликом и згодом указује нарочиту пажњу према Гајрету и што рад нашег Гајрета на сваном кораку прати објективно и истински Ja нашој отаџбеничкој штампи и овом приликом благодарим на њеном интересовању за рад Гајрета и молим je да и у будуће као и досада истински и објективно прати Гајретов рад, јер he нам на тај начин учинити најбоље и најлепше услуге. (Поклици: Живила штампа!) Господо и браћо! Ja ћу у име Вас, у име Главног одбора и у име своје да изјавим нарочиту благодарност вашој господи вриједним и заузетним наставницима, који нам у часу кад се ријешисмо ма пређемо на овај посао, притеноше у помоћ и ставише нам на располагање своје силе, своју стручну спрему и који за вријеме трајања овог лрвог Гпјретова задружног течаја показаше толико љубави за овај народни рад na ja вјерујем, да ће њима бити изражена најбоља захвглност и да ће им најмилије бити као људима од струке и од посла.ако будете знање стечено у овом стручном течају примијенили практично у народу и ако се на тај рад баците предано, с вољом и љубављу. Њима fce бити исказана најбоља благодарност, кад буду видјели успјехе и плодове овог рада у народу. Ви сте, браћо, кроз овај мјессц дана трајања течаја слушали што и кслико можете да урадите у народу на задружном пољу. 0 том не желим да говорим, али бих овом приликом хтио да укажем на један други моменат. Ви дођосте овамо из средине нашег елемента гдје сте имали довољно прилике да згпазите све потребе и невоље нашг елемента у свима гранама његова живота: у привредном, просвјетном, социјалном и културном. Дошли сте овамо, да се знањем наоружате, да се спремите за рад у народу и да с нама свима заједно помогнете нашем елементу. Од овог часа треба да будете свјесни тога да ви постајете у овом послу и на озом пољу рада Гајретови пионири. Треба да будете свјесни тога да на вама лежи и да од вас овиси да ли fce овај наш рад поћи правилним и правим путем, онако како смо га ми и замислили. Господо и браћо! Тежан je био и трновит пут и рад нашег Гајрета. Треба да бацимо поглед мало и на прошлост. Прије 28 година кад je Гајрет тада малено друштво почео да ради и дјелује, нашла се на окупу група људи, која je на се преузела тешку задаку и дужност да помогне свом елементу путем Гајрета на просвјетном лољу. Од онда na до дана данашњега получени су у нашем народу многи и лијепи успјеси и резултати. Од искључиво просвјетног рада у народу Гајрет, који je тада проводио, почео je да проширује поље свога рада. И он данас осим на просвјетном пољу успјешно ради и на социјалном и привредном подизању нашег елемента. Кажем; Гајрет je таворио, али je сукцесивно и систематски стварао јаке јединице, окупљао око себе људе фанатике, који су издржали и у најтежим часовима и благодарећи томе Гајрет може данас да се поноси својим успјесима. Браћо! Могу да Вам кажем, да сте Ви први Гајретови пионири на привредном придизању и јачању нашег елемента и на Вама je сада да покажете пут којим треба даље ићи. Ви треба да ударите дубоку бразду којом треба да иду они који ће послије Вас ићи. Не заборавите, браћо, да je то што Ви будете у народу радили. Гајретов рад и према томе да Ви треба да будете први и најјачи носиоци великих Гајретових идеја и идеала. Аманет Вам je стога од Гајрета, аманет Вам je од његовог Главног одбора, да радите на уклањању невоље, коју запазите у нашем елементу, да радите свјесно, здушно и са самопријегором, јер радећи само тако и на тај начин Ви кете се најбољв одужити Краљу и Отаџбини. Живјели, брако! (Бурни поклици: Живио!) Начелник банске управе r. Бора С т а н и с а в љ е в и к : Господо и браћо! Kao што je већ г. претсједник Др. Хасанбеговић споменуо, ja сам дошао да Вас поздравим у име бана Дринске бановине г. Велимира Поповића. Ви сутра одилазите својим домовима да тамо практично примјените своје стечено стручно знаже. Xohy стога да вам пред одлазан кажем неколико ријечи: Бан г. Поповић, који се и иначе увијен брине за подизање наше привреде уолштс, водио je нарочиту бригу и о одржавању овог Гајретовог стручног задружног течаја, који сте ви у Сарајеву кроз мјесец дана похађали. Ja сам увјерен, да кете ви у пуној мјери вашим радом нод куће, у народу, да оправдате издатке, које je Гајрет учинио отворивши овај толико важни течај. Гајрет, a и ми други, тражимо од вас, да стечено знање у што већем обиму примијените у народу. Ja вјерујем да ће и Гајрет као и Банска управа узети ваше адресе и упутити среске noљопривредне референте да мотре на ваш рад у народу. Уједно ми je жеља да у ово неколико ријечи похвалим овај рад Гајрета, који није жалио ни труда ни сретстава да омогући одржање овог течаја. Ви Гајрету морате бити захб е л н и , a ja сзм увјерен да ћете му своју благодарност најбоље исказати кад прионете у вашем крају уз рад на придизању задругарства. Живјели-, браћо! (Живио!) Г. инж. Ш. Б у б и ћ : Браћо! Послије завршеног течаја ви полазите вашим кућама, те бих желио да вам дам неке савјете пред полазак. Одлука Главног одбора Гајрета да одржи у Сарајеву задруж но-пољопривредни течај од великог je значаја нарочито no нас муслимане, na и no цио народ. У нашој će з>мљи ocjeha велики недостатадс зад руИ в културе. Покушало се код нас са оснивањем задруга, али ства^. није успјела, јер ннје било задружне свијести. Није бидо свјесних задругара, који би задругарство схватили онако како треба. Гајрет je сад покренуо акцију да наш елеменат пробуди из мртвила и да му усади љубав задругарства, што je једини услов за пољопривредни напредак. ј Ова акција Гајрета ће се проширити и продубити и ми ћемо и даље наставити са одржавањем овакових течајева. Ви у народу треба да радите згиЛнб^устрајно и марљиво на ширењу и буђењу задружне свијести. To од вас тражи Гајрет, то од вас захтјева добро нашег елемента. Стављам вам то на срце и поздрављам вас, желеНи вам сретан пут и добар успјех у народу. (Живио!) Д и р е к т о р г. Милан Ћ у к о в и ћ : Браћо! Прије свега од срца благодарим претсједнику г. Др. Хасанбеговићу на ласкавим ријечима. Ja бих и без наређења и службеног позива дошао овамо драге воље, јер ми je Гајретов рад врло симпатичан и јер се интересујем за његов рад на културном и просвјетном, na и социјалном придизању муслимана. Дошао бих овамо и за то, јер je Гајрет миљеник мој од свог оснутка na до данас. Гјратим његов рад и редовно читам његове извјештаје. Друштво Гајрет je иза Ослобођења гредећи утврђеним стазама, које су утрли његови данашњи вриједни фуннционери и вође, као ниједно друго културно друштво у нашој средини проширио je свој рад и улутило га још и у правцу, којег се није додирнуло ниједно друго нултурно друштво. Гајрет je једини схватио дух времена и проширио свој рад несамо на просвјетном и културном пољу, него и на социјалном. У том племинотом раду Гајрет je први несамо у нашим крајевима него и у цијелој нашој лијепој Краљевини Југославији. Гајрет je управо реформатор оног елемента, оног дијела нашег народа, који je стицајем прилика био заостао. , ; •i Г ~ ’у - �Морам да истакнем још један веома важан моменат у раду Гајрвта. Гајрет се одликује велином мисли љубави и толеранције према цијелом народу без разлике на вјеру. A то, брако, врло je важно и пресудно, ллеменито и вслико. (Тако je!) Ja вам, брако, пред ваш одлазак желим сретан пут и оченујем да кете у пуном обиму као свјесни грађаии и вриједни Гајретови радници испунити све наде, које у вас полаже Гајрет. Живјели! (Живио!) Г. М у р а т еф. С и н а н а г и к : Драга браћо! Ja вас молим, a и очекујем, да ви сви схватите колико je велике жртве мотеријалне учинио Гајрет отварајући овај течај, да вас у њему оспособи за задружно пољопривредно дјеловање у иароду. Гајрет вам je у границама могућности овдје указао своје гостопримство и дао вам прилике да се стручно изобразите. Браћо! Настојте Ђа то стечено знање проширите и продубите пратећи разне стручне књиге и да од тог вашег знања буде хајра и вашој осталој браћи. Претсједник Главног одбора наш дични вођа r. Др. Авдо Хасанбеговић говорећи с нама о вама слушатељима задружно-пољопривредног течаја говорио je увијек као о прпи. јенцима. Стога кажем, још једанпут, да ви никад не смијете заборавити на оно што je за вас Гајрет учинио. A сад вас поздрављам и живјели, браћо! (Живио!) Г. И б р а х и м М у с т а ф и к из Бос. Отоке: Браћо! Наша je света дужност, да се угледамо у свијетао примјер из прошлости, да се угледамо у оне Гајретове раденине, који су чамили no Араду и другим тамницама. да се угледамо у ове борце, «вји никад не нлонуше духом знајући да fce само путем борбе моћи да користе нама муслиманима. Један од тих, брако, налази се данас међу иама, у нашој средини, a то je наш дични и уважени претсједник г. др. Авдо Хасамбеговик, ноји ce за нас тако очински бринуо и старао, док смо били у овом Гајретовом течају Ja му ce стога, браћо, у саоја и сиих вас н ајср дачтф зах»ал.ујем и благодарим. (Живио!) Нена вам увијек лебди пред очима слика наших првобораца и радника Гајретових, na никад нећете скренути с правог пута ни^еалутати. Нарочито ми, имами, који смо у непрестаном нонтакту са народом, захвални смо Гајрету што нам je дао и пружио ову прилииу да нешто научимо и да својим знањем и другима користимо. Гајрет нам je, брако, одувијек био наш просвјетни лучоноша, a то ће бити и у будуће. Захваљујући ce још једном нашем дичном претсједнину, вама господо изасланици, и свим члановима Главног одбора, ja сам увјерен да ћете ви у народу прионути уз рад i и слиједити у томе наше првоборце. Само тако бикемо на ломоки Краљу и Отаџбини. Живјели, браћо! (Живио!) Г. Х у с е ј и н С а л и х к е х а ј и к прочитао je овај говор: Поштована господо! Овлаштен сам од мојих другова, ноји су завршили овај велики Гајретов задружни течај, да се у име свих нас најтоплије захвалим нашем милом Гајрету и његовом Главном одбору, на челу са његовим дичним, вриједним иагилним претсједником Др. Авдом Хасанбеговићем, који својим неумориим радом и настојањем подиже наш мили Гајрет на данашњи завидан положај. Господо, ми тежаци муслимани вјечито остајемо захвални нашем милом Гајрету и његовим радницима који свој плодоносни рад проширише и на наше запуштено село. Наше село, особито муслиманско, до данас je било свачије и ничије; долазило ce je у њега кад je требало да га ce исиористи, a о његовим потребама спабо ce je рачуна водило, особито ce je мало водило бриге <i просвјети и задругарству на нашем селу. Господо, Гајрет je први ноји je у том погледу повео рачуна и ево стотину људи уз велике новчане жртве оспособио да на стотину страна понесу луч просвјеге и културе, и ja Вам, господо, у име нас свих обекајем да ћемо и у свакој прилици и на сваком мјесту наше знање које смо овдје стекли међу нашим народом ширити. Ми смо, господо, свјесни тешкоћа које нас чекају на пољу рада, али смо и сретни "што je та част нама запала. Будите увјерени, господо, да у нама имате вјерне и чврсте сараднике, иоји ћемо у сваком погледу слиједити стопама нашег милог Гајрета, Ha­ rne звијезде водилице. A сада, господо, највећа и најсветија нам je дужност да ce и овом згодом сјетимо нашег милог и надасве љубљеног, мудрог и јуначког нам Владара Њ. Вел. Краља Алексндра I., под чијом мудром и праведном владавином ми муслимани као нинад до сада уживамо сва држављанска права и потпуну вјерску слободу и под чијом заштитом и помоћи идемо у сусрет бољој среки и напретку. (Живио Краљ!) Дозволите ми, господо, да ce захвалимо господи нашим на„ „ ниц1ш11 „ 0ј11 у„ ожиш|. с м еи„ , „ спасовности да нас ito боље подуче и оспособе за наш будући рад, a нарочито ce захвал>ујемо г. Мурат еф. Синанагићу, нао управнику течаја, који je читаво вријеме течаја о нама бригу водио и на свако нас добро упућивао. Хвала вам, живјели! Г. А Л И Ј А АЛИЕФЕНДИЋ: Браћо! Предговорници су много тога рекли и мени готово не лреостаје шта да кажем. Али ja бих специјално у име нас имама и муалима желио да ce нарочито захвалим Главном одбору Гајрета и нашем дичном претсједнику г. др. Авди Хасанбеговику на његовом очинском старању,. Ми са своје стране обећајемо да кемо ce поназати достојним ове велине пажње и вриједни жртава које су за нас учињене. Живјели браћо! (Живио!) Тиме je овај први велини Гајретов задружни течај завршен. Апсолвенти течаја отишли су својим домовима пуни спреме и воље да стечено знање искористе на добро нашег мезимчета Гајрета и нашег народа. Пропагирајте задругарство! 417 �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Г а јр ет о ви Јчанифест ациони з& ороЂ и: Иако je тога дана у цпјелој П1>астраној домовини било Г а јр е т о в з б о р у Г о р а ж д у весеље п састанци ппав ce je у Горажде тога дана слегло Mjeciiir одбор Гајрета у Горпжду са одбором из Мра« 5—6 хиљада гриђана л сел.ака ралне вјере. вињца, те студентн Гораждани заказалп су велики Гајрстов Послијс свршених трка повратио ce народ у Гај Парсааганак за 16 аугуст 1931 г. Ha иоти су поввали претојед« ганс, рдјо je тајлик, -Mjcciioi- одбора г. Осман Раишдкадић ннка Главног одбора Гајрета г. Дра A. Хлсамбсгошпћа н r. огиорио збор слиједећим говором: Бана Нелимнра Поновпћа. Драга браћо, Уочн 16 августа 1'ајрет je окитпо трг код дрпнежог Далашњи дан лијс обичал даи, данашњи je дан елавмоста, a прско цнјеле цесте стајао je натпис: »Живио Краљ ље цијелог југославенског народа, којп славл десетогодишАлександар I. и цнјелп Краљевскл Дом!«. Мало даље стан>пцу ступаЈра на нрнјссто Њ. гВ. Краља Александра, који јао je натпис: »Живно Престолонаељедник Петар, Покроje као Престоланасљедншс са простим редовом у рову левптељ Гајрета!« До у Kai'iio доба nohn свирала je Гајретова зкао, који je цио свој жнвот носветно за добро п напредак музнка, народ се веселио и пјевао чекајућн кад he осв.п свога ларода, којл je Маннфестом од 6 јануара укинуо мржнути 16 август, дан весеља и радости, десетогодишњица п>у’ цзмеђу рођене 6pahe. стунања на пријесго lb. В. Крал>а Александра I. Драга. браћо, 13 септембра 1918 годиие када су полеРанпм јутром пзлшла je музнка на трг, a отале кроз тјоли бнјели орловн са Кајмакчалана, преко брда и долина, махале и навијестила народу весел>с. Ga свлју ограна mo­ преко рвјека л' рјечнца л нослЈш слободу југославенском mo се видјети поштенога сељака у бијелим кошуљама 'па Ш Г јнјд^ међу бпјелим орловима бнли су данашње вође Гајдобрим коњима, у јатама као лабудови како се «pehy према реаови радоницл л ми ce можемо да поносимо Gi»aho, што Горажду. Свако je литао кад- he доћи, да већ видимо тога слиједимо стопе ‘ опробаних бораца, којлма je неукаљан и чувоног Хасанбеговпћа^ частап жпвот од саанања. Кренулп су срегбоци према i Устппрачи под водством Послшје (говојж г. Османа Рашидкаднћа узео j e ријеч г. Др. С. Карамехмедовића, гдје«%у 'дочекали на У^ииграчв прстсједник Главног одбора г. Др. A. Хасанбеговић који je цно Главнн одбор Гајрета из.Сарајева са пријатељима из бурно поздрављен од ларода рекао лзмеђу осталог: Ојетлнне, Праче, Рогатице, Mfđuha, Рудог и другнх мјеота. Ту je претсједника поздјјјјЈИо Лчјплом добродошллцои вопред Браћо и пријатељи, ГГодриља Др. Сабрнја Карамохмедовић. Госгги Најсретнији сам што могу да говорим пред толлко хиу ауте и кренулн према Горажду. љада народа о раду Гајрета. Гајрет je друштво које потпомаже сиромашне и доводи лх да могу помоћи своме наГосте je дочекж^ла трг^ у Горажду г. po;iy и битн му од користи. Браћо, немојте ништа чекатв кадић са многобројним народом без разлике flljfepe, ye бурно иза брда, да he вам ce помолитп, него нрнонитс плугу, заклицаље претсједнику Дру Хасанбеговнћу. Када ce о-длоnarj’ и школл. He дозволите да међу вама има беспослених. рио од пута отишдо je у бановннеки воћнн расадник, гдје Отупајте у редове Гајрета, да помогнете на тај начлн себи je пред приеутннм пријатеЈ^има честитао управнику Мехмедалијн Фазлагпћу на његовом труду. Из воћног расадника џ ! своме. Гајретова je парола: просвјета л знањс. Што в;ш год буде потребио обратите ce Гајрету, Гајрет he вам лзлћч кренуо je са пријатељима у , Градску џампју, коју je нашао у сусрет л помоћл. Bpaho, пека вам буде примјер Мравидулком пуна народа, коју Горажде жикад не памти пуннју. нлц, да Гајрет слје само љубав, јер je у нстоме претсједнлк Градскл имам г. Хафиз Мухамед еф. 'Бешлија одржао je муслпман a православни нотнретсјетнлк, јер су они овјепатрнотски говор a послије говора била je дова оа дуг и сни да само заједллчки могу лешто постлћл (са свију страсретав живот нашег милог Господара Краља и Његов Дом. ua чулн су ce гласови »тако je«). Из џамије креауо je Др. A. Хасанбеговић са пријатеПослије говора г. претсједника, десеггодишња дјевојљима у аутима у Гај Паргане, гдје je био сервирап пољски ручак за 60 гостију. Ha ручку je заступао Бана старјешина чица Олгица, кћерка зкакдармеријског иаредника г. Алабате, декламовала je Гајретову химну од С. Bamernha, гдје je среске испоставе г. Никола Теодоровић. Ha ручку je био вестотинама људи нагјерала сузе на очи. Послије тога гзволики пријатељ Гајрета, жандармеријски мајор, старјешина V v ' r. рио je опширно о Гајрету бивши пароднл иосланик г. Вечете г. Сремчевић, који сваком приликом и увијек излази у лија Садовић. Посллје њега говорио je потпретсједнлк Гл. сусрет Гајрету. Претсједник Мјесног одбора Др. С. Kapaодбора г. Хусеин еф. Кадић, који je позвао народ да братмехмедовић поздравио je заступника Бана и замолио га, да ски и сложно заједнички раде за добро Крвља п Великс ce захвали г. Бану, који није заборавио ни овом приликом Југославије. Последњи je говорио Поздеровић л тим je збор' Г-ајрет, који пожртвовно ради за Краља и Отаџбииу. Затим закључен. je поздравио претсједника Главног одбора др. A. Х&салбеОвом веллчансгвеном збору, поред многих гостију приговића који je указао своју пажњу према маломе Горажду, суствовао je цлјелп плеваљски одбор Гајрста под водством на што je г. Др. A. Хасанбеговић одговорио да га нарочито ■I весели д а je у малом поштеном, али сиромашном Горажду Мухамед еф. Хаџисмалловића и Тоуфшсбепа Тахирбеговића. Са истим одбором било je т. г. активних официра као и уг-окуиљсц велики народ под Гајретовом оаставом, која je проледних пслзиолера. Из Чајнлча су увеллчали овај величандрла л у лајзабнтнлје село, јер je народ увидио, да je Гајрет једина водиља неписмсног и нсуког свијета. ственл збор соколи са околским одорама под водством Ибрахлм еф. Мушаловића. Послије ручкл, у з сата no подне отпочелс су трке. Ha кољској трци утскао je »Мшико« власништво ДоброслаИз Рогатлце je прдсуствовао цијели Мјеслл одбор Гајва Јевђевића, економа из Праче. Ha пјешачким тркама одрета са агилиим п врвједиим прегсједником Ахметбегом Панио je награду Акшамија из Рогатице. шићом и тајником Тајибегом Пашићем. 4 В е л и к н rt к .. 418 �Нека je хвала Ибрахим еф. Њуховићу са његовим пријатељнма н драгим нам Фочаннма. Нека je хвала браћи Устикољанима са љиховим вођом Фадилом Добрачом, нека je хвала начелнику опћине Подхрањелске Неилраги Ушановићу, Hcica je хвала начелнику онћине Вранићи Ибрахимагн Пјани, те начелнику оићине Братово Лгу Каровнћу, који су радили и натјецали се из које he onhinie више народа доћиГ"Нока je хвала Омербегу Сијорчићу, угледном трговцу и пооједнКку из Рогатице. Hoica je хвала снаком ономе ко je Јгридонио ма шта било да Je овај' велшсп збор овако всличаиствено исиао. Молпло сваког онога да нам опрости ако није угошћен, јер у толиким хил>адама царода није се могло на све доскочити. За одбор: Претсједник: у з. Омер Псговић, Тајнгок: Осман РашидЈмдић. нашла права ружа, која га није убола. Увнјек с оружјем у руци: без могуНностн да мјесто сабље узме за перо; без могућности да мјог-то борбе са културним варварима узмогне иодизати своје с-лабо културно, проевјетно и економоко ота* ње. Далеко од свсга тога: тек што je зомл.а уиила к.рв, којом ју je заљсвало једно иокол>еп>с, јпвља се друго. да je иокрнје својим раскасапљеним тјслссима. Лко je један дво Југославеиа тек душом дахиуо, други дио стсн.е у ронсп»у, — и требало je вјекова, борбе, страдаља, Голготе; трс. бало je безбројних невинхи жртава, na да се отвори наша велика националиа вауедница. Eto, таква изгледа наша нцошлоет; сто, тако je данашил Југославија била слпчна богатом лову, око кога. су се отимале грдне грабљивицс к дивљс орлушннс, које су je тргалс на све страме. Cpchini смо, што јс ннсу растргапи! Говор г. Енвера Поздеровића, студ. фил. на Гајретовом збору у Горажду Требао je зато наш бијсли opao, да je чува од свих тпх бијеснпх наипдача, и да on neh јсдпом залепрша чптавом југославонском народу, почев доље од 'Всвђелпје горе до Триглава. тамо од Бпнатских равни све преко пашег плавог Јадрана. И док су се irpnjc туђтш отпмалп oico паше земљс, грамзљпво je распарчавали, дотле смо mu длнас своји господари, — a u олнчељс свнх нпс, цјслокуиис наше исторпјс, свпх нашнх борбп и побједа јс наш дичии н nonocnu Крал>, нраво срце југословеиског тнjc.ua. И не само срце, него љсгов умни дно, љегоп мозак, — право оваплођсше југославенског орца, ума и југословенскс мншице. Сумнлм, да сам усшго, да вам дам јасиу слпву наше 111>ошлости, алп мнслпм да увиђате, и ако нс потпуно јасно, a ono бар тамнс тонтурс једног глгантског потхвата rouncr јукачког народа за своје Ослобођсље п Ујсдпшеље. To вслико дјело натег парода, да се днгне од роба до слободна човјека, од слуге до свога сонствопог госнодара окруњсно јо дивним успјехом. У свнм тнм џпновским налорнма круна наше Краљевско Породнце високо je сјала, — бодрила na борбу, учила стрпљењу л самопрегору п — na велико чудо и днвљен>е свих — и пријатеља л пепријатеља — пеобичио вјешто до краја нзвела план стваран годииама, a сматран до тада никад не остварљивим. Зато се дапас сваки .Туго- Поштована господо, Управо прије десст година преузсо je на се тешку дужност суверена наше државо наш Велики Господчр и Краљ, јктада млад no годинама, али богат нскуством, јака духа, irpeт<аљонн вођа $ борбама и великнм ратовнма за Ослобођење •"Ујт Уједин>ен>е. Ми муслимани смо нарочнто cpehmi што сла'•‘вимо onaj дан, јер je наш Краљ увнјек разумлјевао mame na.. ' v 'biimo ona прогросу и као видан знак својо очннске љублии према J u o p ev npo лама иi нашем i ^апретку, иочастио je паше једино културнопросвјетио друштво ГаЈ1>ет протегсгоратом Obori првијенца i . Престолонасљедпика Пстра. 1 v •• Kao што смо сс ми овдјс, порсд Дрпнс, састалн л л проl славнмо icao Гајретов дан, дан досетогодтшБице ступап>а на нресто нашег’ Великог Крал>а, тако се на свс отранс no иа•L шој Mohnoj Краљовини вндно манифестујс наша велнка ра"удост л наше неизмјсрнс симпатије, које гајимо npeua на шем народном n јуначком Краљу. Довољно јс да бацимо .Д ; неколико поглода na нашу исторпју, na да пам иаша и nitaT t j v n e велика радост још више порасте. ;■ » Историја нашег иарода била je пут преко трља до Јфлаве н до звијездек Ријетко да се je иа том тешком путу 419 �славен искрено радује, слави славље и од орца се Богу моли, да нам још дуго година поживи нашег националног и јуначког Краља на понос и срећу свих нас. Јер као што je блаженопочившн Краљ Петар Ослободиоц и оне своје посљедње године живота окруњена успјехом провео у бризи за срећу и благоетање свога народа, тако Његов Син a иаш Краљ не престаје ни једног дана, ни јвдног часа, a да не узима великог удјела и живог учешћа у рјешавању судбоносних проблема свога народа. Позпато je, да осуђетак пуштен нз мрачнс тамнице на свјетло дана ne може да нздржн његове свјстлости, uero често взгуби свој очињн вид; тако смо н un залуђепи својом великом cpehoM, заслијспљени сјајем слободс, ночипили многс грсшке и непромишљености, a нарочнто за вријеме нашег парламситариог жпвота — нуног рпзмнрнцн, себич- Г Р У П А У Ч ЕС Н И К А Г А Р ности и трвења. Но наш далековидни Вођ .увидио je и тада сву тежину тешке ситуације и једним смјелим дотезом довинј’0 све те партијске трзввице. Данас су брат и брат једнаки, уживају све благодати, које може уживати човјек у својој слободној земљи, — нема разлнке између Срба, Хрвата и Словенаца, сви су равноправни Југославени, сви имају иста права и исте дужпости, — сви ynyhyjy своје најбоље силе у правцу подизања налпег парода у културном, просвјетном и екопомском погледу. Гајрет — као и Просвјета — који je за вријеме туђина искусио много патње и разочарења, од ослобођења, a нарочито откако му je заштитнлк Њ. Вис. Престолонасљедпик Петар, корача све крупнијим и круппијим корацима у правцу прогреса. Многоструко помогнут од мјеродавних фактора све више узима маха и, може се рећи, да га данас сви свјесни муслимани помажу, помажући у исго доба преко Гајрета и самн себе. Јер je Гајрет буктиња, коју смо залалили, да би нам могла свијетлити и показивати спасоносни пут нашег иапротка да би нас могла водити, нас муслимане, ради наше тешке прошлости заостале, no ипак убјеђене у коначни услјех. Moje je дубоко увјереље, да he и наши муслимани, које данас неки сматрају наметницима na југославенском 420 тијолу, заузетн кроз кратко вријеме положај који им пристојн и бити ne na срамоту него na понос југославепског народа, сачпњавајућн с њим компактну цјелину. У том погледу Гајрет je и до сад учинио много, a надам се да he у будуће учинитн још више. Са нарочитим задовољством исгичем велике успјсхе нашег Београдеког Гајрета »Осман 'Викић«, жој^ je за врло к 1>атко вријеме уонио да даде највише образовање толиким младнм људима, којн због свога слабог материјалног стања ne би, бсз noMohn Београдског Гајрета, могли довршптн своје школовање. Gumo овс годнне je бнло у Београдском Гајроту око 70 пнтомаца, студепата муслимапа који ту имају eno што им je нотребно за cnojc студпјс, a око 40 питомнца, учепица којо нохађају ородњс и етручлс школо у Бе- ГЛАВНО Г ОДБОРА Г. ДР. ограду. Beh се je примјетило, да баш ти питомци и питоцице Београдског Гајрета показују na Универзитету и у средњим школама врло добре резултате. Ви се можда чу-» дате, одакле тако велики успјеси Београдског Гајрета, кад се у пашим крајевима о њему врло мало .или никажо ке зна, далеко од тога да сс и ма/геријално потпомаже. Али вам се>може рећи да се београдска господа, љихова општина, нистарства, разпе установе у Београду и т. д., више бриАу ■ за муслимане студенте, него л к што то чинимо ми сами з нас саме и за нашу дјсцу. Kao доказ за то могу вам pehri^ да се у овим тешким данима новчане кризе подиже у Бео-^ граду велики Гајретов Дом од 2,500.000 дипара, у коме he t се моћи издржавати 150 питомаца и питомица. Зато би вао ^ молио, да са овог нашег великог састанка пошаљемо бео- a градакој општини, која je олнчење свих грађала града Бео- ’ града, брзојавну захвалпост за труд и заузимање за ш ш у ' универзитетску и средњошколску омладилу, која се школује у Бсограду, јер јо ona поред великпх материјалпих помоћи које пружа нашем Београдском Гајрету, дала му овад пут бесплатно земљиштс na најљспшсј^мјесту, Београда за видап>е љеговог дома. '■^ ~• vv* Предлажем Вам да упутимо са^овог збора слијод iKe1 пеше: «у * л, �Општини Града Београда Свјесни великог труда и заузлмаша београдских грађана н београдсклх установа за нашу универзитетску и оредњолпсолску омладину, која се школује у Београду, са нашег великог Гајретова и националног збора шнл>емо изразе искрене захвалности и поштовања Београдској Оиштлнл, као оличењу београдских грађана и бетрадских устаиова. Z', Пријатељи и р&деници Гајрета из Подриња са студентлма питомцима Београдског Гајрета из Горажда. Београдски Гајрет Клемансоа 43, Београд Ha великом Гајретову збору сјећамо се услуга које чините нашој уииверзитетској омладини у Београду и захваљујемо вам. Гајретови радениди у Горажду. одбора Гајрета у Стоцу г. г. Мустафа Ризванбеговић, Едхем Бићкало, Мустафа Шарац те Ћамил Хаџић. Повјереница Гајрета гђкца Зејна Мехић учитељица отворила je скупштину, поздравила присутне, захваливпш ии се на одзиву и иреддожила да се изабере претсједник скупштине г. Мустафа Ризванбеговић. Повјереница je иза тога у кратком говору изнијела циљ и задатак Гајрета и предложила да се досадање повјеренипггво претвори у одбор, пошто je до оадт уписала преко 50 чланова. Акламацијом je изабран слиједећи одбор: претсједнлк Халлл Балавац, потпретсједник Назиф Опијач, секретар Хакија Шетка, благајник Муетафа Сердаревлћ; чланови: Хасан Ханић, Ахмет Пејак и Хакија Солдлн. Надзорни одбор: Мехмед Голиш, Виде Моро и Атиф Оиијач. Замјеници: Осман Балавац, Ћамил Биједпћ, Велија Шетка, Алија Ковачић п Мујо Алихоџић. Kao син овог заосталог краја и као студент, муслиман, питомац Београдског Гајрета, срећан сам што могу констатови/ги, да се баш у нашем малом Горажду схвата права важност Београда за наш цјеловупни живот и желио бих, да се и оотала мјеота угледају на наше Горажде, које — како се чинн — почиње (као негда за вријеме горашке српске штампарије, која je била међу првим штампаријама у нашој држави) да развија јаку активност у псгледу подизања нашег доста непросвијећеиог народа. Ha завршетку свога говора ја-вас поздрав^Бам и желим да што прлјатније п у највећој радостп проведете ову веллку нацпоналну и Гајрет^у свечано«;т( Оснивање Мјесног одбора Гајрета у општини Боричкој, срез Рогатица Д а л з њ е п р о ш и р е њ г Гајретотк о р г а и и з а ц п је Оснивање Мјесног одбора Гајрета у Завидовићу FEgS У мјесецу јуну сазвао je досадањи повјсреник Гајретта. у Завидовлћу г. Пашага Дедић скупштилу, радл пзбора Мјесног одбора. Скупштлну je отворио повјерепик Гајрета г. Пашага Дедић, упутио поздравне депеше Њ.: В. Краљу, Њ. В. Престолонасљеднпку Петру, Претсједнлку Владе и претсједнику Гајрета. Ha тој скупштлни пзабран je сллједећи одбор: претсједнпк Нуман Османефендпћ, потпретсједник Салко Пекмић, секретар Мухарем Хукић, благајнлк Осмал Цакпћ, одборцпцл Хакија Раљевић, Дујко Гаврић, Пашага Дедлћ. Замјеипцп: Зулфо Kecnh, Хусепн Ћурпћ, Салпх Мачковлћ, Сулејман Ајановић л Aro Бећираглћ. Надзорнп одбор: Хафиз Хасан Оџакчлћ, потпретсједншс Омер Парпћ, члан Захир Уљић. Пригодом скупштинс сакупљело јо Дин. 120.— добровољпог прллога. 'i' Оснивање Мјесног одбора Гајрета у Крупњу 16 јула т. г. одржана je конститулрајућа скуншти«а члаиова Гајрета у Крупњу у сврху пзбора Мјесног ддбора. Скупштину je салвао Мјесии одбор Гајрета лз Лознлце, a на 'лстој je лзабран сллједећи одбор: претоједник С. Ваоиљевић, потпретсјсдник Зејнил Авдић, секретар Л. Ахметовлћ, бла. гајнлк Ооман Дудић, члановл: Мемлш Дурмпћ, Бего Оакпћ u Салко Дурмић. Замјени^и: Мигић, Р. Авдић, Oranojе Дурј? мић, Аљо Суљлћ и Мустафа Мигић, Надзорнн одбор: Слнан Дудић, Мујчин Сакић л Саддк Селлмовлћ. Оснивање MjecHOf^efl^Spđ Гајрета у Црнићима (срез Столац) v Ha састанку пријатеља Гајрета у Жлваљевићима noслије џума-намааа на 7 августа о. г. састало се више од 20 села Борићке општине са делегатима одбора ив Рогатице гг. Ахмедом Пашлћем, Мустафом X. Ахметовићем и Зајком Ајановићем. У 2 сата послије подне отворио je састаиак повјереник Гајр4та».г.--^ехмед Барлов, захвалнвшл се прпсутним на одзлву, лзнесавшн у свом говору оврху овога састанка т. ј. жељу, да се оснује Мјесни одбор за општлну Боричку. Иза тга узпма ријеУ лретсједнлк Мјесног одбора у Ро_сатици (г. Ахмет Пашнћ, иотичући потребу удружења у Гајрету, који je без и мало политпчке боје; молп прпсутне, Ko­ t a je бпло стоЈши^да се одазову позиву r. Барлова за причланство. (Јат дослнје тога уплсано je 70 нових члановф и одмах уилаћена чланарина у износу од Дин. 514.—. У одбор су изабрана сллједећа господа': претсједник Еминага Хајдаровлћ, лугар; потлретсједник Ибрахимага Зимић, трговац; секрстар М ехмед еф. Барлов, имам-матлчар; блапајниж Илијас Тафро, опћннскп биљенсник; одборнлци: Назпф Опрашић, Назиф еф. Хељић, Ахмедбег Шетлћ те Зулфо Думанлћ. Замјенлци: Ибрахлмбег Аглћ, Ђамлл Џлндо, Мујага Зуклћ, Мујага Исаковлћ л Зејнлл еф. Хоџлћ. Надзорни одбор: Махим Мешановић, Исмет Акић и Седалија Сућеока. Ha 28 јуна одрж^^б. je скупштина повјереништва Гајрета у Црллћима, на којој су прпсуствовали иопред Мјесног Конституисање Мјесног одбора у Лозници Мјеснл одбор Гајрета изабрал на скупштпнл на дан 7 јупа констлтупсао се je овако: претсједник Лазар Нпколлћ, потпретсједник Осман Икановић, секретар Алпја Аконовлћ; замјеници: Запм Крџић, Сумбул Авдагић, Семдии Ибришимовић, М. Дудић н Бајро Спђин. Надзорил одбор: Хафиз Пуховац, Уса Икановић л Живал Гајпћ. Оснивање Мјесног одбора Гајрета у Рудом 14 августа т. r. одржана je у Рудом (срез Вишеград) окупштина чланова Гајрета, на којој je било прлсутно окоро чидаво мјеото, те околна села, као и лзасланицп мјесних од* бора Влшеграда и Миоча ,а од страле Мјесног одбора Гајрета из Плеваља скупштина je поздрављена депешом. Изасланлци од стране Главног одбора Гајрета бллл су гг. Ахмед Сефлћ и Ахмед Мешиновић. За прпвременог претсједнлка изабраи je г. Хасан еф. Хаџихалиловић, шер. судлја пз Вишеграда, a за секретара Хуселн Маглајллћ, канд. права. Скупштину je отворно r. X. Халпловић, поздравио делегате и образложио Гајретову идеју и рад, нарочпто посллјв Ослобођења међу муслдмаллма и лзнио све налоре на које je наилазио Гајрет п његову коначлу побједу, велики усп,'ех и позитлвне резултате његова плодоноснаг рада који je много 421 �учннио за опште добро свкју нас и свој рад проширио и у најзабитнлје крајеве наше Огаџбнне. Са скупштине je лоздрављеи депешом Њ. В. Краљ, Претсједнкк Краљевске Владе, Бан г. Поповић и претоједник ГајЈ>ста г. Др. Хасанбеговић. Иза тога г. Сефић (који je веома омиљен у овом крају) износи Гајретов рад на економском пољу, нарочито коллко je Гајрету стало до напретка нашег сељака л колгако улаже труда за вјерско-просвјетпе лрнлике. Још je говорио г. Салих Османовић, поткрпјепивлш свој говор хадисима. Затим je једногласно лзабран слиједећи одбор: претсједннк Ибрахимага Ћосовић, једна рпјегка старина, који je учествовао у борбама против Аустрпје за вријеме окупацпје Босне; потпресједкпк Салко Ћурић, жељезничкл чиновннк; секретар: Теофик Лимић, школокп управитељ; благајнпк: Касим Смајловић, пекар; одборнвци: Ахметага Керкеп, Мехмедбог Крехо и Мурат Готовуша, посједлпк. Надзорни одбор: Хаџи Шукрибег Мшглајлија, претсједнлк општине; Фетах еф. Бајрамовић, посједник, и Џемалбег Ресић, обућар. Одбору je одмах дато у дужност да преузме инвентар Гајретове читаонице и да иста отпочне свој рад према правцлнику Главног одбора. Ова величанствена свечаност завршена je правнм одушевљењем и јаклм утисцима, те су делегати пспраћенл до станице од свих виђенијих грађана. Оснивање Женског одбора у Тешњу 6 јула т. г. оцгзкана je оснпвајућа скуппггина члаллца у Тешњу у кући г. Алибега, Сцаплбеговића. Повјереница Гајрета гђа ‘Шемса Мулалић сцгворила je скупштину, поздравља прису|ис и говори о сврсл и резултатима рада друштва Гајрет. a за1\1м~"ја лредложила да се упуте поздравне депеше Љ. В. Краљу, Претфднику Kp. Владе, Бану Врбаске. бановине н Главном одбору Гајрота. Прн__ ______________ .t . сутне су једногласно________ усвојиле предлог, те се клицало Њ. В. Краљу, Њ. В. КраЛлци, Протектору Гајрета и цијелом Краљевском Дому. Након прочитања иравпла друштва Гајрета, повјсрелпца гла је предложила листу одбора, која се je једногласно у< с нежим измјенама. Одбор се конституисао овако: Претсједнпца: гђа Шемса Мулалић; погпретсједии! Рабија Смаилбеговпћ; секр&тарнца;^ гђица Оајда Лалић; благајница гђица Есма ХалдалагиК. Одборннцс: гђе Ceiraja Мулали.ћ Бахра Мулабсћнровић и Мујесера Хоџпћ. Надзорнл одбор: ri)a Емира Феризбеговпћ и Зејнеба Дервнћ. гђица Ленка Леви. Замјенице: гђе и г-це: Зехра Мујичић, Хава Ajaновић, Галијашевић Васва, Захида X. Јусуфовић и Мелћа Бајрамовић. Овај одбор броји далас 80 чланица. 31 јула о. г. приредио je женски одбор -Мсвлуд, искључиво за даме, у џамији Хамзабеговој са прикупљеним прилозима међу грађанством. Мевлуд je учио onhe обљубљени Хусвин еф. Смаилбеговић, те му одбор и овлм путем благодари. Прије проучепог мевлуда одржао je предавање секретар мушког одбора ir. Исхак еф. Смаилбеговић о историји Ислама подвукавши, да je баш Ислам вјера, која ти р и културу и просвјету, апелујући на присутне да раде за Гајрет, јер he тиме учинитл једну дужност, коју им Ислам налаже. Ha мевлуду je било првсутно око 150 чланица и званица. I ! |,r. Овим чином Гајрет, путем свога Женског одбора, не само да je дао прилике и женама да својом властитом шгацијативом што свечаније, к тому у џамији, прославе рођеље Му> хамед-Пејгамберово, већ je овим случајем доприпио и то, да и жене измијене мисли и дођу до закључка, да су и оне > и за више пешто него само оа кућаиство и да mo­ 422 рају да потпомажу у раду своје очеве и мужевс на просвјетном, културном и економском пољу. Овај успјех даје пуно наде, да he овај одбор битл у стању да допринесе за наш Гајрет ono зашто je лозват. И овнм путем изричемо благодарност овнма oiraMa који дадоше прилог и омогућнше учење мевлуда. Постављање нових повјереника Гајрета Tokom мјесеца августа имеловали су повјереницима Гајрета: у Алибунару (Војводина): Хамтгд Хаџизукић, порез. бележник; у Сарајеву: Каснм Хаџисмајловпћ, кројач; у селу Врелу (општ. Радовачка, п. Исток): Авдул 0. Маврић. Ванредна Гајретова скупштина у Котор Варошу одржана je 9 августа т. г. у Муслиманској читаоници. Скупштини je претсједавао повјереник г. Хафиз Хусеин Табадсовић, a блло je присутно 25 чланова. Дза једног сата отворио je скуппггину повјереннк и упознао скупштину ради чега je сазвана изванредна скупштина. Будући одбор Гајрета овде чека велики рад и задатак, зато моли скупштину да азаберу што бољи одбор који he моћн удовољити свима потребама код нас на културном и економском пољу, које се од н>ега очекује. Треба да нас воде чисти интереси Гајрета, који су у потпуном слладу са интересима нашег на.рода н наше Државе. Г. Селимага X. Селиммовић предложио je листу одбора, a иза њега г. Муниб Хозић. Налон подуже дебате узнма ријеч г. Расим"Х. Селимовић, банк. чиновлик из Новог Сада, и нзпоси зпачај Гајрета и сл лијепим говором алелује на скупштипу да буде сложна, a особито ји д се сјетлмо ltoje покровитељ Гајрета н да се пс мијсшају личпе ствари у Гајрет. На посљетку je илабран слиједећи одбор, који се je на конститу ирајуhoj сједиици, истог дана у 3 сата поподле, консхитуисао овако: претсједник: X. Хилмлја Нум.ић, шер. суднја; потпретсјелиик: X. Хусеии Табаковић; секретар: Хилmuja Омеркадић; благајнпк: Оабит Хозић; одборллцн: Селимага X. Селимовић, Хусага Заимовлћ и Хаоиб Спахић. Замјепици: Адемага Днздар, Омалл АлапЛ, Ћамил Хаснћ, Мухарем Диздар и Хамид Тузлић. Надзорни одбор: Заим еф. Ооманчевић, Касимога Корић и Омер еф. Јелчиновик. Ha шпду скупштинс кллцало се Њ. В. Краљу и Крал>евском Дому. Скупштина Мјесног одбора Гајрета у Градачцу Ha овогодишњој глаплој (жулштлни, одржапој 15 августа т. г. изабран je нови одбор који се конетитуиоао овако: ј претсједник: Хајрибсг Градашчевик, посједлик и гриаии&начсж ник; потпретсјсдник: Аган еф. Мешановић, шер. судија; c e ri кретар: Мустафа Рустанбеговић, биљежлик; благајиик: Далко \ Кабиљо, студент и трговац; одборллцн: Мустафа Хаоељић, Јово Арежина, Мохага Јашаревић и Коста Матијашовић. Замјеници: Сулејмаи Ибрлћ, Хрусто Тузлак, Садик Мулахаллловић и Ибрахим сф. ТопчагиК Надзорпи одбор: Пстар Лу- { кић, Аллја Hlaunh и Осмал ЏахЈ)еровић. Реконструкција Мјесног одбора у Вучковцу Претсједпик Мјеоног одбора у Вучковцу г. Салихћехајић Хусеин желећи бољи успјех и интешивлији рад око шпреља Гајрета, a no указанлм потребама досадашшег рада. салваоje скупштину свију чланова одбора на 7 јуна т. г. к^јој су присуствовали сви чланови. По сЗетанку чланова т / Салихћехајић одржао je дуже предавање о Гајрс1*у\ спецпално се �осврнуо на отежани му посао услед слабог рада појединих чланова управе. Међу слушаоцима чуле су се ријечи »Хоћемо бољи рад, даћемо Ти помоћ на сваком кораку, живпо говорник!« Иза тога се прешло на избор новог одбора у који оу ушла слиједећа лица: претсјсдник: Хусеин Салихћехајић, потпретсједник Мухамед еф. Дајић, секретар: X. Мухамед Тракић; благајник: Хусеин Салихћехајић Хусеинов; чланови: Бајро Јукан, Љубоје Љубојевић и Осман Курбашић; Замјеници: Мујо Спахалић, Мустафа Коро, Адем Мустафић, Халил Муратовић и Осман Фазлић. Надзорни одбор: Стојан Милићевић, Абдулатиф Курбашић и Абдулкадир Фазлић. Ha 9 августа одржан je Гајретов теферич у Срнлцама у корист друштва. Детаљан нзвјештај донијећемо у другом броју. из из из из из из из из Из Чапљине: Др. Никола Прпнцип; Рогатице: Мурат Синанагић и Едхем Бранковић; Новв Вароши: Марија Бориеављевић; Семизовца: Хашнм Чебо, Сарајева: 1Сасим Хаџнсмајловић, кројач; Стоца: Смаил Бузаљко; Београда: Сретен Сротеиовић, инжињер; Вучковца: Бајро Јукан Теслића: претјседник Мјесног одбора у Теслићу упи- сао je за утемељаче гг.: Душана Вуковића, шефа жељ. станице, и Мирка Гомљановића, приватног чиновиика. Из Какња: г. Ибрахим Гојачић лослао je Гајрсту дионнцу Привилеговане Ari)apiie Банке у Београду на 1000 Дин. којом се уииса за члана добротвора. Успјешан рад Гајретова одбора у Рогатици У вези расписа Главног одбора бр. 3010/31 одржаће овај одбор »Гајретов дан« са теферичом уз откушшну Гајретових значака. Приликом освећења спомен-костурнице у Рогатици присуствовао je цио одбор, & претсједник je положио достојан Иницијативом овог одбора, a уз припомоћ среског пачелника отворена je и отпочела радом домаћичтса шкода у граду Рогатици у коју je до сада' у п и о a н о 36 м у с л л м а н с к и х д ј е в о ј а к а , a рад се вршлти под надзором и контролом овог одбора. ОбећгипСсАи) сиромашним ученицама набавити потребни материЈал1 за ручни рад, a призавршетку школе и одјети их. Претсједник г. Ахмед-Риза ПЈшић са одборницнма гг. Мустафом X. Ахметовићем и Зајком Ајановићем присуствовао je састанку виђенијих људи из преко 20 села у општини боричкој у селу Живаљевићи. Након што им je pggrc-jf^ник г. Пашић оцртао сврјсу и рад Гајрета, који јнарочиту пажњу посвећује сељачком сталвжу, позвао их je да ее упишу за чланове Гајрета и да- истог дана оснују Мјесни одбор Гајрета. Ови присутни примнли су овај позив са одушевљењем, уписавши се одмах 791члалова, већина уплативши одмах и чланарину, те je убрано Днн. 514.—. Затим се прешло на избор одбора у који су изабрати виђенији и уплнвни људи из разних села боричке оицгсине. Д а љ њ и у п и с добротвора и утем reљ ача Гајрет а ЈЕД АН ДИО УЧЕН И ЦА ДОМАЧИЧКЕ ШКОЛЕ У ЖЕПИ (РОГАТИЦА) П о з д р а п н е д е п е ш е п р е т с је д н и к у Г л с ш н о г о д б о р а Гајрета Гор. Пузла: Са годишње свупштлне Mjecuor одбора у Fop. Тузли поздрављамо Вас, изражавамо жељу те Вас молимо да и даље останете на челу Гајрета a ми he-мо Вас у томо раду свесрдно помагати. — Мјесни одбор. Грачаница: Члакови Гајрета овулљепп на годишњој скупллгини поздрављауу Вас са једнодушном жсљом да Вас и у будуће виде на челу милог нам Гајрста. — Претссдиик: Асим Алпкалфић. Которско: Са данашње бројно посјећсне скупшпшс поздрављамо Вас као liauieir дичног борца, желеИи и молећи Вас да нас у будуће водите културном и просвјетном калретку. Живио! — Претсједншс: Синановић. Гацко: Поздрављамо свога вођу са данашњег одржаног Гај[>етовог теферича у Гацку са жељом, да нам много поживнте на понос нао н Гајрета. — За одбор претсје;џ1ик: Муфтић. • АГ Посљедњи мјесец дана улисалл су се за члалове добротворе слиједећа г. г.: из Сарајева: Др. Мустафа Денишлић, градски надљекар, Исмет ПГарић, код ловјерешгка Бећира Крвавца и Асимага Арсланагић, трговац; из Смедеревске Паланне: Асим Дилберовлћ, чин. приправаик; из Срнице (Вучковац): Мујо Опахалић код Мј. одбора у Вучковцу; Kao утемељачи упиоаше се слиједећа г. г.: Из Рогатице из Бужима: Хасе Абазовић, Арпф Хикјмет еф. Бегић Ha поодравну денешу унућелу са скупштине Мјооног вјероучитсљ, Ибрахим Б. Шахиновић, Мухамед Кржаллћ, одбора Гајрета у Рогатици Господину Претсједнику МиниМехмедага Велаџић и Хасан Мулалпћ; старског Оавјета, добло je одбор слпједећи одговор: * из Сребренице: Хрусто Беговић и Др. Милојковић; ■ Господину Ахмету Пашићу, претседнику Месиог одбора из Плеваља: Абид Шабановић; Гајрета Рогатпца из Високог: Џевдет Хоџић, геометар, рахм. Салед-Тахир По нљпогу и у име Господина Претссдлика мшшстареф. Бајрамагић и Ибрахим Зечевић; ског савета захваљујем члановима Гајрета из Рогатице na поздравном телеграфу упућеном му са годишњс скупштиле. ' ‘у и з Тешња: Седат Ајановић Мехмедов, Хаџи Фатима х. Омајилбеговић, Исхак Смаилбеговић, Аширага Мујичић и — Шеф кабинета Претседника министарског савета.: Свет. Исх&к Мујичиђт Хођера. 423 �Г а јр ст о п е п р н р е д б с Велини Гајретов народни теферич у Гацку одбора г. Ллијаге Одобашића и г. Т1амила Бакалбашлћа, као старпх u иокусиих Гајретових раденика. Између осталих тачава програма бирана je мис Гајрет, na су тачно у 8 сатл за краљице љепоте проглашене симпатичне госпођице Мила IIonoBiih, која je одиијела прву награду и Хетка Тетарић која je однијела другу награду. По свршетку програма настало je право народно весеље до касно у ноћ, у братском u пријатељоком расположењу, кроз које je вријеме мјешовити грађански збор, под управом младог прњаворског виртоуза г. Боже Јовановића отсвирао и отпјевао много лијених севдалннки и народних пјесама. И овом прнликом осјећамо се дужним да се јавно захвалимо нашем драгом почасном члану Оалих еф. Ђозићу, шеријатском судцји из Дервенте којн je нокрај својих многобројннх послова, показао колико му на срцу лежл наш Гајрет и љубав према иашем сиромашном Прњавору, јер je истп махсуз са цијелом својом циј. породицом наш теферич посјетио и исти својом прлсутношћу увеличао. Нека га Свемогући пожпвп на дуго љета! Исто тако свака хвала братском пододбору у Бос. Кобашу a специјално г. г. дру 1>рави, Хафпз еф. Хуремовићу л Рлзахбегу Алпбеговићу, који напг теферич посјетише и увелпчаше. Особита част и хвала нашем драгом пндустрлјалцу г. Михаилу Хартману, којл као п своке године, тако и сада/порвд H^jneher добровољног прллога, што га приложп на благајни, уступл сав грађевни матерпјал ,те п сам судјелова oro прилрема и чишћеља тереиа за теферич. Ha дан 2 . ов. мј. овај одбор одржао je свој уобичајени тсферич на ком je прпсуствовало око 2500—3000 Гајретовпх пријатсља. Нарочито овогодншњи теферич посјетили су пријатељи Гајрега из срезова мостарског, столичког, требињског и невеснњског. Између свнх дошао je на наш теферлч познати добротвор свих културних друштава г. Мехмад сф. Дервоз и делсгати од Главног одбора из Сарајева г. г. Мујага Сарајлић, Ахмет еф. Ђпкнћ и Bchnp еф. Биједић. Теферич je отпочео у 6 ситп у јутру, те се народ одмах почсо искупљатл. Тачно у 11 сати дошлп су г. г. делегатп Гл. одбора, при доласку поздравио их je са добродошллцом предсједнлк овог одбора г. Шефкија Муфтић, a након тога отпослати су су брзојави Њ. Вел. Краљу, предоједннку Владе п предсједнпку Гл. одбора дру Хасанбеговдћу. При отпослању брзојава свп присутпл спонтано су клпцалл Њ. Вел. Краљу, Претсједннку Владе и дру Хасапбеговпћу. Након овога отпочело je народно весеље са игравком и свирком које je трајало до 8 сати у вечер. У 2 сата послије подне г. Мехмед еф. Дервоз позвдр je предсједника овога одбора г. Муфтпћа и положпо му Дигг. 1000.— у готову као добровољнн прплог за теферич, иа што му се предсјвдник биранпм говором захвалио испред одбора и свих Гајретових пријатеља. , ' У 4 сата послцјр подпе4отпрчелс су тркс, кољске н Са особитим пијететом захваљујемо нашсм младом пв. људске. с л 1 Познато јс сваком да je срез- гатачки најскромаиПтпјн од~ телектуалцу г. Фехим еф'. Хасаиовићу, младом судији, којп на« почасти и са младеначком вољом прпмл сс нонуђене му свих у нашој држави, алл je .ојчушевљеп према Гајрету. ф ункдте- за Д>вај тсферич, те ју на свеошптс задовољство Приликом говора делегатд г. Мујаге Сарајлића као u изведе, чпме нама млафим још випге даде потстрека и вољс претсједннка Мјесног одвбра 'r. Муфтјића ндаод Јм о т Јџ е в љено клицао своме 'узвишеном и добром Владару п цијелом r f a рад за свеопштс добро иашег елемеита, на чему му пс само здхваљујемо нсго желимо да и даље остане у нашој среКраљевском Дому. дини, те да нам својим лпјеплм примјером и способпошћу Нарочито je овај"0дбор примјетио приликом 'одржтвања остане учитељем na пољу просвјете, a мп се Прљаворци осјеовога теферича да се народАа свијест буди и да jjfe дубако ћамо већ сад сретним, што смо пред кратко вријеме добили упро своје очи у вођу Гајрета, a поготову пспробаног борца у своју средилу човјека, који ona наше потребе и којл he претсједнлка г. дра Хасанбеговића. знати л хтјетл нашим невољама наћл лнјека. Овом приликом овај одбор нема рпјечи којом би могао аахвалити се г. Дервозу као и посјетиоцима горе истажнутих Исто тако нека je сзака хвала г. г. Адему Чаушевићу, срезова. 1 1' ! младом геометру и г. Мехмеду X. Шабићу, те гђици Хеткп Теферич како моралпо тако п материјално успио je изТетарић, којл су заправо са г. претсјсднлком пододбора Алинад сваког очекивања кад се узме у обзир да je овако слаба јагом Одобашиђем и сачињавалл приређивачкп одбор, те своп сушна година. Поред свих ових недаћа одбор je имао чвст јим радом п пожртвовањсм допрпнијели, да je овај теферлч приход Днп. 6727.— овако пеочекивало уоппо, a парочита пека je хвала гђицп За Мјесни одбор: предсједник: Ш. Муфтић, секретар: Десп Гњатовић, која у друштву потпредсједника г. АбдуреЧампара. зака Тетарића на свеопште задовољство, као и гђа Ружа Вујичић, обавнше повјерену им функцпју. Велики Гајретов теферич у Прњавору Дне 2. августа о. г. одбор Гајрета у Прњавору приредио je велики теферич у Вијачком лугу. Овај теферич je изнад сваког очекиваља успио како у материјалном погледу још више у моралном. Још никада у Прњавору није тако лијепо приправљен терен за теферич као сада, a сам улаз гдје je био подигнут славолук са сллком Њ. Вис. Престолонасљедника Петра као покровитеља Гајрета, задивио je свакот посјетиоца тсферича. Кроз цијело вријемс тсферича владао je одаичан ред, те су посјетиоцн са нарочитим уживаљем пратили извођење појединих тачака у програму наведених, тако, да при пузању уз днрек и скакаљу на мјешииу, није било краја смијеху л аплаузу публике, дрк се je на лицу сваког посјетиоца могло читати расположење и љубав према Гајрету. Све су тачке програма изведепе на свеопште задовољство публнке под равпатељством дугогодишњег претсјодогика 424 Ma да сваким даном све то влше осјећамо да смо упућени у првом реду самл на себе, то ипак можемо битн задовол>нн и оа пуно вјере у напредак и ширење Гајрета и његове лдеје у нашем срезу, јер сс на челу овог пододбора налази човјек, којп je кроз скоро цлјели једап децениј остао на челу овог друштва п који сваком згодом и прпллком савјеспо и достојпо заступа интересе нашег Гајрета у особи г. Алијаге Оиобашића општиноког подпичеллика, na му кличемо, нека га Бог поживп.још пуно година на част и поиос нашег мезнмчета Гајрета И овом прпликом ne можемо лака срца прећи преко жалоене констатације, да нас изолирају л бојкотују баш они, којл су највише позвани да нам послуже за примјер у раду na пољу просвјете, о чему смо нажалост присиљенл упутитл претставку надлежлом Мпнистарству и приказатп лелијепи гест оних, који то no свомс положају, којл запремају, не би смјелл ни требали чинити у иптересу просвјете. �Ca Гајрвтова теферича у Автовцу Ми држимо своју вјеру узвишеком na већ стога дужни смо je темељито познавати и no њезиним се прописима понаГ. Абдулах еф. Курспахић, шмам матичар у Автовцу шати и у свим пословима владати. Људи lcojn су прониклп изрвкао je на Автовачком Гајретову теферичу на Алиђун, својим умом у Ислам, те који познају сврху његових узвиу орад Гатачког поља, овај говор: шених прописа, то су највиши поборници и добротворн наБраћо и сестре, Гајретов Мјесни одбор у Автовцу зарода. Људи који своја срца и душе заките исламским одмолио ме Да вам на овом данашљем Гајретову теферечу прогојем и адабом не нропуштају нн једну м.инуту од својега говорим о Гајрету. Ну прије свега не пропустимо ниједну вијека у беспослицу нсго иепрестано мислс, зборс и радо прилику, да се не сјетимо нашег Узвишеног Владара Њ. В. оно од чега би њихов парод имао користи. Ha таким л>удкКраља Александра I. Позивам вас да зајсднички кликнемо: ма стоји држава и карод, те којн народ има Taiuix људи да живи Њ. В. Краљ и Узвишени Краљнвски Дом! ( на што који се увијек брину п раде за оишту ствар свог иарода, из неколико хиљада кликну: живио Њ. В. Краљ и Краљевтај народ и опстоји и без сумње напредује у сваком правскл Узвишени Дом! Живио Прсетолонасљедник Њ. Kp. Вис. цу н ca другим народима господари. Уаевшл ово што наПетар! Живио претсједнвк Гајретова Главног одбора г. др. поменусмо у обзир ваља нризнати иотребу и важност обуке A. Хасанбеговић!). вјере, која je од морала нераздјељива и нотребу вјерског одгоја без којег нема нн моралног. Цијенећи важност н поДрага браћо и сестре, није нужно да вам опширно готребу одгоја a напосе вјерског одгоја нашега народа и нмаворим о нашем Гајрету јер видим на вашем одзиву на овај теферич да je Гајретова свијест продрла међу вас, али ипа.к јући у срцу добробит и благостање ехли ислама, нећу пожалити труди и пожртвовања, a да помогнем у том погледу морам да коју ријеч и овом приликом проговорим о Гајрету нашем народу. Браћо моја, који народ nehe и не хаје дг и 9 одгоју нашег подмлатка. Свима нам je полћат Гајредадне својој дјеци, тој својој будућпости науке, те душевне тов циљ и његове идеје, јер досадањи рад Гајрета кроз 27 хране, тај народ није достојан ни да живи и опстоји на година његова опстанка, могло би се рећи био je упућен искључиво на културно-просвјетно дјеловање и узгајање ho­ ^овом свијету. A особито вјерски и морални одтој ако зане* мари, јер то не значи ншпта друго него изрећи смртну осуbi« генерација путем школе и науке. Тим начином нроа ду над собом и својим потомцима. Муслимани кад би се Гајретове интернате прошло je безброј муслиманске дјеце и створена једна чврста фаланга интелектуалаца, цоји у no* кретали*- по^прописима узвишене исламске вјере друкчији би морал владао; били би више културни, просвјећени и насљедње вријеме раде за Гајрет и његову миоак>. Браћо, тепредни, јер je исламска вјера палретиа, културе и прошко je подвлачити велике / заслуге за народно добро које свјете. Ислам je на културном пољу учинио вишс него ико чини наш Гајрет, тешко je подвлачитд манифестације свидруки; Ислам уздиже науку надасве друго и заповиједа овојести Гајретове војске .које су бјелодане свима и свакоме. јим сљедбеницима да je траже и уче и да попггују учевне Гајрет, како вам je позПато, у ирошлости имао je тешких часова у своме раду, али благодарећи тОбе~~што je радио људе. Божијп посланик, члји je живот нсдостижив, регсао je: мудрост je муслимапсжо благо које требају узети гдје год предано и искрено на народпом добру, могао je да гази в уклања ca пута све запреке. Најбољн доказ колико je Гај- га иађу. Кад би говорио о потреби вјерског п мораллог од* рет успио јесу велики успјеси његових окупштина у наро* roja и yonhe о културном просвјећивању народа, што наша ду, велики његови зборовВ у народу и велпки његови теузвишена вјера препоручује, то би ме предуго одвело, али феричи, na ради тога и наш je ловај теферич приређеџ.да, ј 5го|ја у својим вазовима у џамлји увијек истичем. се манифестује Гајретова идеја и приврженост nama ГајBpaho, на овај теферич ви нисте дошли само ради рету и овом з1годом. Браћо, како ревох Гајретов циљ je међу тога да се проведете и веселите него да вашим присуством осталим просвјећивати народ. Просвјета je у данашње вриувеличате Гајретову приредбу и да допринесете материјалјеме пријека потреба за све народе. Сваком je народу од ну корист друштву, које je својим хуманим, просвјетним и неопходне нужде да имаде својих наображених и изучених национадним радом заслужило признање сваког искреног синова који he радити на културном »подивању његову, грађанина ове земље. Гајретов рад признат je на најважнипредводити га у разним културним подузећима, шго дојем мјесту и Гајрет егоји под високим протекторатом Љ. приноои његовом моралном и материјаЛном јачању. својим Вис. Престолонасљедника Петра. Зато вас позивам да познањем штнти му интересе и брани му права која му као новно кликнемо: да живи Њ. Вис. Престолонасљедаик Пеједној скупдни људи no Богу и закону припаДаду. тар! (Живио!), a вама најљепша хвала на саслушању и приBpaho, снага, цват и напредак сваког народа зависи суству (поклици: живио'). од његова одгоја. Народ неодгојен илн слаба одгоја нема своје народне снаге; он не може ни цваста na напредоватк, Велико народно весеље у Бос. Дубочцу a то најбоље свједочи свима историја. Одгој je bc .io важан фактор за народни напредак. Вјерски и морални одгој je Ha дан прославе десетогодиши>ице сретне владавпне напосе за народ од неопходне нужде, јер народ вјерскл и нашег јуначког Краља Његова Величанства Алексаидра I. морално неодгојен, он je морално и покварен; пропаст му je повјереништво Гајрета у Бос. Дубочцу у споразуму ca on* блиска и пун je социјалних неприлика. To поглавито црпиhiiHOM у Бос. Дубочцу дне 16 о. мј. приредило je велнко мо из историје. Рећи he неко: имаде људи високо образонародно весеље ca слиједећлм распоредом: ваних, али до вјере и морала слабо држе. Ha то одговарам: 1. Свечана сједиица опћилског Biijcha у Бос. Дубочцу, такви нису ваљаии и како треба вјерскл одгојени у ono 2 . Свечана молптва (дова) у џамнји за здравље Њ. В. доба кад одгој успјева, јер добрб васпитан човјек не стиди Краља Александра I. н цио Краљевскп Дом, , се вршити вјерске прописе него се с њнма дичи и поноси 3. Послије подне забавни дио, з то: a) Гајретов поз. и другима предњачи. Браћо, велика нам je дужлост нао драв Њ. Вис. Престолонасљеднику Петру Покровитељу Гајсвију да своју дјецу, своје млађе добро одгојимо како у рета, б) »Нова поколења« од Алексе Шантића, ц) »У глухо вјерском и моралном тако и у свјетском знању — адабу, јер заиста од дјеце која се добро наоружају вјерсим знаљем и доба«, шала у једном чину н д) велико народно весеље, a у 8 сатн у ноћи ватромег на ријеци Сави. која своја срца и душе заките ca лијепим исламским адаТачно у 10 сати прије подне, састало се je у свечану бом добићемо добар свијет, добре муслимане и добре rpaђанине наше државе, који he бити мили Богу и људима. . сједницу опћинско вијеће у Boe. Дубочцу и начелнвк г. 425 �Мухамед Синаловић отвара сједницу са слиједвћмм ријечима: Тежацн! 1 Данас иада дооета годишњнца дана, када je наслиједивши Свога Великог Оца легендарног Краља Пстра Ослободиоца узео Крал>евску власт у руке Њ. В. Краљ Александар, достојан баштиник и чувар висових традиција Дома Карађорђевића. Данас цио југославенски народ, сва села и градови. свн крајеви п свн синови наше Отаубине сионтаним и искроним маннфестацијама даћс доказ своје безмјерне љу- ског Biijeha у Бос Дубочцу поздрављамо нашег Милог Крал>а (кличући да Га Бог пожпвн много и много година на диву и понос цијелог југославенског народа. Живио Краљ! Живио цио Краљевски Дом! Претсједнику Владе г. Петру Живковнћу Беаград Поводом прославе десетогодншњице срегне владгнине нашег јуначкаг Краља окупл>сни у свечаној сједницл онћинског вијећа у Бос. Дубочцу ноздрављамо Вас као главног сарадника Њ. В. Краља. Жиијслн! За onhiiHoico вијсће у Бос. Дубочцу претсједник: Мухамед Оишиионнћ Баиу Врбаске бановине r. Светиславу Милосављевићу Бања Лука Поводом прославе десетогодмшњице сретне владавине нашег јуначког Краља окупљени у свечаној сједшгцн onhiuiаког вијећа у Бос. Дубочцу поздравллшо Вас гос-подине Бане, кличући да живи први Бан Врбаске бановине! За onhiiHcKo вијеће у Boe. Дубочцу претсједник; Мухалед Слнаиовић М У Х А М Е Д СИНАНОВИЋ начелник спКине Бос. Дубочац и повјереник Г^ј|1та^ бави и оданости Њ. В. Краљу л '' славном Дому Карађорђевића. Изразиће cjehatbe на Краља ратника у прошлим ослободилачким ратовнма. на Крлља нобједиика под чијим водством je . извојевана побједо над вјековнчл непрнјатељима в остварена ноћна и уједињеиа Југославија, Изр&зиће cjehaњс на времена нашег заједничкаг државног живота којему je одлучни смјер Овојим маннфестом од 6 јануара 1929 r. и з октобра 1929 г. ударио Краљ Дрисавник, Краљ Витез, упутивши наш иародни живот новим конструктивиим путсм, основаним на јсднакости свих племена једног народа, сигурној бољој будућоности, та сјећања на нашог јуначког н муд!>ог Крал»а у срцима његових држављана усталасала су осјећање безмјерне радости и топле захвалности за Њсгова дјела. Овом свеопћем одушевљењу и заносу милијона наше Oftohe и мп се као свјеони патриоте и просвјсћени грађани нридружујемо од свег срца са великом радошћу и весељем, ii« У име тога узвикнимо сви од срца: Да жлши Њ. В. Краљ Александар! Живила Њ. В. Краљица Марија! Живио свијетлн Дом Карађорђевића! Живила моћна Југославија! Поводом ових свсчаиости предлажем да се упуте подравни телег!)амн Њ. В. Краљу, Претсједнику Владе и нашем г. Бану. Ти тслсграми би гласили овако: Кабинетској канцеллрији Н>. В. К’рал>а Александра Беаград Приликом п]»ославе десетогодишњице сретнс владавине нашег јуначког Краља окупљени у сечаној сједници опћин- Након завршене свечанб сједнице одржана je евечана дова у џамиЈИ, којбј je присуствовало мноштво свијста без разлике ка вјеру и тиме je био завршен пријеподневни програм ове свечанскти. Послије нодне већ око једав сат почеЈГп ст.изати гости из Дервенте, Слав. Брода и околних мјеста аутобисама, а.утомобилима и колима тако да je већ око 3 сата Дубочац онако свечано окићен био. и пун гостију са стране, a наЈКхчито се je могло запазити мноштво нашега женокиња,- које из града похиташе да свечаност својих другарица на селу увеличају својим присуством. У 4 сада'поолије поднс прије нрелаза на забивни дио грома г. Касим еф. Д тдаревић, нмам матичар у Boe. бочцу поздравио je госте са лобродошлицом и у биршом >ру ивтакао значај данашње прославе, a нарочито Значај за наш Гајрет, чнји je Покровитељ Њ. Височанстао Прсстолонаољедник Петар, те су сви лрисутни са(слушали овај говор dojehri и кличући: да живи Њ. Величанство Краљ Александар I. и цно Краљевош Дом! Посдије овога поздравног говора прешло се je h i изведбу програма, те je наша позна/го мала умјетница Садика Хаџиагић, ученица IV. ]*азц)еда основне школе из Де 1)венте, рецнговала Гајретов поздрав Њ. Kp. Височанству Престолонагљеднику Петру и уз велико клицање К|Х1л>у и Крал.евском Дому изалвана од публике морала се je 2—3 пута показати на нозорници на«он рецнтације. . . Васва Алијагић, ученица III. разреда пимнавије, l'ajpeтова питомица из Boe. Дубочца рецитовала je* »Нова иоколења« од Алексе ПГантића на onhe задовољство н заиста ову рецитацију je мајсто1»ски извела. Г. Мухамед Курт, чиновник осигуравајућег друштва »Југославија« случајно je raj дан боравио у Бос. Дубочцу, ва умољен од одбора wibco нам je изван програма једну мајсто1)Ску декламадију »П1к>клстство Џелал иаше« од Мирзе Сафета, на чему му приређивачки одбор и овом приликом најљеншс захваљује. Послије ове тачке нриступнло се je изведби комада »У глухо доба«, шала у једном чину, који су комад днлетанти г. г. Оафвет До1<ондћ, учитељ из Михајловцд орсз Смедерево, који борави преко ферија у Дервенти и Теофш: Имамовић, кројач из ДсЈшенте, заиста мајсторски и умјет^ ничкн извели, тс им овом нриликом најљепше захвал>ујемо. Цијсли овај забавпи програм увјежбао je ваш дугопч)дишњи секретар и врлн Гајретов радвик из Дервенте roc.it. Алија Хусеђиновић, који и -овом прилкком не пожали труда за рад на добро Гајрета и свога иарода те je око ове приредбе оноро свави дан био у Дубочцу и ако je Дубочац �од Дервенте удаљен 10 километара д нема жеЉезиичкб везе. Алија нам je показао шта се све може учинити ако се xohe и показао нам je пут којим треба ступати напред стопама које воде налретку нашега народа. Повјерешштво му од срца захваљује на његовом плодоносном раду и жели му да га Бог поживи још много и много година да би могао својим корисним радом помоћи своме народу. Послије изведеног програма настало je опће народно весеље уз свирку и игранку, која потраја дубоко у ноћ. Милина je било погледатл када се je уз пуцаљ прал' ruja у 8 сатн у вече, a пошто оу све uyhe биле освијетљене свијећама, отпочело са пуштањем ватромета и то са средине Саве. Дубочац није имао приликв никада да приреди ова/ко ванре.дно успјелу свечану приредбу, na нема ријечи којим би се могло описати усхићење Дубочана. Да je ова приредба овако ванредно успјела има.се нг . првом мјеоту захвалити г. Мухамеду Синановићу, начелнику опћине у Boe. Дубочцу, чију слику донооимо, биљежнику Никици Иванчевићу и повјеренику Гајрета г. Агану Оинано. вићу, те имаму г. Касим еф. Длздаревићу. Овај одбор од срца захваљује гг. Атанасији Крстићу, среском начелнику, и Есадбегу Алибеговићу, члаиу Главног одбора Гајрета, који се ра-до одазваше молби овог приређпвачког одбора и примише се да буду на благајни те њЛма у главном имамо захвалити на добррм матерпјалном успјеху. Гајретов мевлуд у Црнићима Мјеонн одбор Гајрета Аладинића—Црнићи, no закључку сЈВДнице одржане 17 јула о г. одржао je Гајретов мевлуд код џамије у Црнићима дне 31 јула о. г. у петЛ|К. Мевлуд je посјећсн тажо да се не може успорсдиггл ни са једним до данас одржаним мевлудом у овој околици, јер осим посјете из самога мјеста била je поејета и из околних села, такођер и из града Чапљиие, Отоца na и из Љубушког. Прије мевлуда одржано je једно кратко предавање у коме je изнешена важност Гајрета п љегова потномагања, захва.ча на посјетл, као п то да he се послије мвелудг прл излазу из дворпшта приматл са захвалношћу добровољнл прллозп у корист друштва Гајрет. Добровољнпх прпло(га сакупљено je Дин. 799.—, a након што je одбијен расход у корлст друштва Гајрет Длн. 568, те обалром на свеопшту кризу успјех je бпо веома добар п може се констатовати да народ у пулој мјери оејећа важност друштва Гајрет. Дароваоци^ који су Гајрет даровали са добровољнлм Чзплозпма са 10. дин. п впше нд. овомс мевлуду јосу слиједећа лица: Салко Хрњичевић Дл«. 10, Абдулах Кошарић 10, Хаилп ЈЗолавац 10, Мехмед Голош 20, X. Голош 10, гђица Мухиба Опијач^ЧО, гђа Ђулса Опијач 10, Ха.еан Сахлћ 10, Аллја Крпо 10, Мухамед Бузаљко 20, гђа Шемса Голубић 10, Ћамил Хумачкић 20 , Незарч 10, Салко Шатор 10, Мујо Tu­ * & ' Y l. ° rah 10, Хајдар еф. Голаш 10, Хаеан Хаеић, државни пман Гајретов Мевлуд у Власеници .> ч 1оТИухарем Шатор 10, Салко Обрадовић 10, Авдо Шуње 10, Ha 28 Јула о. г. приредио je Mjecnn одбор у Власештп Абдулах Комад 10, Hlahnp Шоше 10, Каелм Бећировић 10, Мевлуди-шериф у Султан Фатих Мехмеда џанцји. Послије Селим ОбрадовиЈг^То, Олија Пирић 10, Мехо Голубнћ 10, Мехнамаза оидашњи нмам Сејфудпл ;еф.'Меха«овић одржао J g v медага Ша ор 10, Мехо Шетка lo, Ибрахим Хајдаровић 10, вазу-насихат 0 Исламу и исламсжој вјерској заједнпци, којп Хусо Селимић 10, Аллја Табаковић 10, Хасан Пејак 10, \ _ je no. присутним врло добро попраћен. По томе je опточело Спмо П јац а'10, Салко Табаковић 10, Хасан Вујиновић 10, учење Мевлуди-шерифа и ^ри спомену роћења Мухамед *тсмет Шетка 10, Хаг-ан Селимић 10, гђа Нефа Шепса 20, Пејгамбера a. с. в. ааорило се пуцање прангија, који je моЋамлл Биједић 10. 'jv менат заиста био дирљив. За цијело вријеме мевлуда ред je био особпто добар, fj, Посјета je била толика да je нтшада нвје у оволиком јер je одбор уепоставио редаре за одржавање млра п реда. *1 броју иа Бајрам било, цијела џамИЈ* била je дупком пуна, Овај дан свечано je прослављен, јер су све до 7 сатн X као л двориште џамије. Нарочито je залажено, да je пое.ета на вече свиралп тамбураши a омладина их je пратила са ве, била већином млађег нараштаја* како мушког гако и жетжог. селпм пјевањем и играњем. % ’■> Послије свршеног мевлуда, при излаа^, учесници честитали су одбору на овом лијепом успјеху са' жељоч, да . овако у свему успијевају. Гајретов теферич у Умољанима (срез Коњиц) и Бјелемићу. v • Ha 26 јула одржао je Одбор и љетни Гајретов теферич, Срески лачелник и-з Коњица г. Сабпт Чампара у зајед- 'jfvVкоји je према’*да«ашњој новчаној крлзи прилпчно успио. нлци са учитељем из Јабланице Ћамилом Крвавцем и ко- ' v ’f .> Гајретов аналфабетски течај у Добрњи (Тузпа) Како je својевремено јављено, одржан je аналфабетскл течај у селу Добрњи, којим je течајем руководпо г. Доброслав Сочо, учитељ у Лепеницама. Овај течај похађади су *'само муслиманп, члановл Гајрета. Течај се одржавао у са' мом селу Добрњи, 4 кллометра удаљеном од сједпшта г. Со\ че, у мектебп-лптлдаијп, којл je похађало 52 полазника. ' f Г. Сочо je ла течај долазпо сваке недеље 4 лута п ако , f j e пут пз Пепенлце у Добрњу у врло лошем стаљу, нароt чито зпми л у прољеће. У сваком предавању г. Сочо се задр■v Јкао трл п no сата. Течај je завршен 10. маја у присуству ,',. ј^ волских власти. Од 46 полазнлка прошло их je 39, a шест ' '•најепремнијих полазнл 1са није приступило испиту радл те•жачкпх псолова. ‘. Повјеренлк Гајрета у' Добрњл г. Реџеп еф. Мујклћ, вежачкпх послова. __ г. Сочо прпмло се ове тешке дужностп. И овом прплнком Гјјлвни одбор Гајрета топл осе захваљ у је 'г Сочи на вегором пожртвовном раду и труду. њичкпм ветеринаром Др. Гаврановићем и другим грађан ш а пз Кољица присуствоалн су теферлчу у Умољапима и у Бјелемићу. У Умољанпма je теферлч био сваке хвале врпједан. Начелник олштине Дерво Аљовпћ, имам Мехо Бандић, те Јусо Милушић, Суљо Фаић, Хамид Ј1уч1син, Муха мед Аљовић нарочпто су се псталли у дочеку п оргапизацпјп. У лијепој народној ношњп сва општпна Умољани бнла je на окупу. Орескп начелнлк г. Чампара држао je го вор о сврсл теферлча, при чему се je бурно клицало Њ. В Краљу и Краљевском Дому. Ово je првп теферич у Умоља нвма и пзванредно je успио. Теферпч су посјетплл п многл пз околних села capa јевског среза као п тежаци пз Блања^ срез Коњиц. Ha програму je блло: бацаље камена, пјешачке трке и народно коло. У Бјелемићу су се нарочито исталли око теферпча начелнпк опшглне Ферхат Куртовић, лугар Халвд Тановић, државнп пмам Рашпд Трнка, a помагалп су им Џафербег и Ћамплбег Шурковлћ као п угледнп трговац Рапглд Оирбубало. И овај je теферпч врло добро усппо како морално тако и материјално. 427 �Гајрет на освекењу костурницв погинулим ратницима у Рогатици У недељу 6 пр. мјосеца извршено je у Рогатици освећење Костурниде пагинулим ратницпма — војницима орпске и црногорске војске — који падоше 1914 године за част отаџбинс у срезу рогатичком. У овој значљјној свечаности узелп су учешћа поред изасланлка Hb. В. Краља, претставника разиих друштава, многобројног иарода и изасланици Главног одбора Гајрета п Просвјетс из Сарајева. Главни одбор Гајрета je заступао г. Ахмед Сефић, који je са претсједником Главног одбора Просвјете г. Дром 0. Љубибратићем положио заЈвднички внјенац испред Просвјеге и Гајрета на гробове палих хероја. Овај заједкички иступ Гајрета и Просвјете присутни претставници и народ свесрдно су поздравилп и пропратили бурним оваци.ама Гајрету и Просвјети. Хвале вриједно je истаћи да су у алсцији за подизањв Косгурнице узели видног учешћа Гајретови радници и остали грађанп муслимани из Роглчице, који су и овом прилнком показалп своја братска осјећања са својом браћом православне Bjepe п натјецали се у изградњи спомен-косгурнице. , , Да 6н приредба што (Јоље иснала највише се труДиДа Шида-ханума Филиповић, која iraje жаллла пи магеријалпих жртава. Теферич je приредила у својој башчи, a украслла ју je ћилимима из своје куће да би гостима што удобније бнло. Осим тога су много радили: Исмет Фнллповић, Паша Фнлиповић, Сафија Филиповић и Магбула Фнлиповнћ, на чему се најљепше аахваљује на пожртвовању. Ha теферичу je био обилан бифе којег су даровале овв хануме: Ћамка Куленвић, Сафија Шеремет, 'Вилха КуленоBiih, Мунира Филиповић, Нура Куленовић, Хасиба АлибегоBiih, Есма Бегановић, Блсера Куленовић, на чему им се најљепше захваљује. Овом приликом су даровали добровол»ни прилог за Гајрет слиједећи; no Дин. 50.—: Ћамка-ханума Куленовић и гђица Алмаса Селимовић; no Дин. 40:—?: гђа Гугмал; no Дин. 30.—: гђа Зуликфа Бојић,‘гђа Разија Куленовлћ, гђа Рехак, гђа Нура Куленовић и гђица Шаћира Ђерић; no Дин. 20.—: гђа Хасиба Алибеговић, гђа Алмаса Филнповић, гђа Бисера Куленовић, гђа Бјелић, гђа Јагодић, гђица Мунира Хаџакадибеговић, гђа Есма Бегановић и гђа Сафија Шерем в т .^ . Топла лм хвала! Укупан приход од теферича je Дћн. 972.—, те о^бивши .расход од 267 динара шаље Вам се Дин.^705.—, a овом приликом^повјеренство шаље и 70 дннара од редовне чланарине. ч Хуснија Филиповић. Велика ђачка забава у Билећи у корист лросветно-културних друштава Гајрета и Просвјете. Ђачка омладиаа у Билећи приредила je на 9. о. мј. вс:у забаву која je успјела у сваком погледу. Била je јако посјекона те je бно награђсн труд овдашње свјесне омладине. Програи забаве огржан je на свеопће оадовољстзо присутних. За оважав усп.ех забаве треба се захвалвти пожртвованој билећској омладини: Зајку Јагаљцу, Бабовићу Решиду, Авдићу Бајру, Џемилу и Шефку Арнаутовићу, Жарку Глоговцу, Владимнру Кокољу и Свјду Кресу от. шум. Б. Авдић. МЈЕСНИ ОДБОР Г А ЈР Е Т А У ШПИОНИЦИ О б а в / е с т Ж ЕНСКИ Г А ЈРЕТ О В ТЕФ ЕРИЧ У КЉ УЧУ Гајретов женскл теферич у Кључуб одржан je 3 августа о. г. с овим програмом: 1. Шида-ханума Филиповић поздравила je присутне госте л изложила им рад Гајрета као и његове идеје, чиме je наше жене јаче заинтересовала оа ово друштво. 2 . Мујо Филиповић, бгодишњи синчић Шиде-хануме, развеселио je госте својом декламацијом »Дјечја незгода«. 3. Зарфа Фшшповић декламовала je »Ha очину гробу« од 'Вазима Ћатића. 4. Сафиа ФилЕповић декламовала je »Леј-леј-Мевлуд« од Ћ, Ћатића. 5. »Он«, комад у 1 чину од Ћоровића, извеле су чланице и питомице Гајрета на опште згцдовољство присутних. Нарочито су се истакле дилетонтлце: Фетхија Филлповић, Хидајета Куленовић, Нура Филиловић, Мирјанд TomhJi в Паша Филиповић, затим Гајретове питомице Магбула и Са> фија Филиповић. з а одборе и с в е д р у ш т в е н е и о в е р е н и к е Мјесни одбор Гајрета у Варешу, водио Ј^прош л и х гоv динт акцију за смјепггај што већег броја шегрта у ондашњу Државну жељезару, који су добрим дијелом још и оада на нзучавању заната. У посљедње вријеме обраЉају се овоме одбору многи наши одбори нз земље, тражећи, да се дјеца из њихових крајева смјесте на занат код Жељезаре. Одбор у Варешу je иовјештен од преотавника Жељс-Ј : заре да се у току о. г. не може више смјестити ни јадан , ' шегрт — & осим тага ш т о j e в е о н а в а ж н о — шегрте / he у будуће примати и намјештал-и Дирекција Државних ј Рударских Предузећа у Сарајеву, a не Варешка Дирељдијас ^ Овим je одузета' могућносг сваке акције Варешком од- ^ бору no овоме питању, na će ставља свима нашим одборима * „ и новјереницима до згааља, да се no овоме питању влше не обраћају Варешком одбору, већ преко Главног одбора Гај- • ' рета Сарајевској Дирекцији Државних Рударских Предузећа. Gajret u svakoj kući, znači samo njezin napredak 428 �Р а зи и д о б Га /рет р о в о љ н и прил ози за Прилози у курбанским кожицама у Корају Мјесни одбор Гајрета у Корају дооначио je Гајрету своту од Дин. 220.— као утржак лроданих курбанских кожица, које дароваше: По 3 с руном: Алија и Хасан Бегић, Браћа Капковић; no једну с руном: Сафет Заимовић и Мухаремам. Салиховић; двије без руна: Фаик Бегић; no једну без руна: Галиб Сајдовић, Хамид Баушевић, Махмут Arnh, Ибрахим еф. Бегић, Азем Бегић и Омер Шабић. У готовом no Дин. 20.—: Џемалага Узеировић и Ајег Узеировић; Дин, io.—: Ахмет Синановић; Дин. 6.—: Рагиб Карић. Дароватељима топла хвала. Дин. 690. , које дароваше: једну говеђу: Ибрахим еф Добарџић; no једну бравију: Абазага Кучовић, Омерага Длакић, Ислам Гушмировић, Муле Музуровић, Бејто Музуровић, Мухамедбег Заимовић, Абазбег Заимовић, Муратага Бурџовић, Ахмо Хаџиахметовић, Ајдин Џафић, Шабан Нухоџлћ, Мумин Ншпић и Осмо Буквић. Осим тага сакулљено je у готову Дин 235.—, a значака »Бајрамлук Гајрету« продано je у износу 58 Дин. Сакупљачу и дароватељима искрена хвала. Прилог курбансних кожица у Пријепољу Приликом овогодишњег Курбал бајрама даровали су Мјесном одбору курбанске коже слиједећа гг.: Салих еф. Длакић, Хашимбег Хашлмбеговић, Алија Бантрић, Мухамед Хапшмбеговић, Арифе х. Селмановић, Сејфи еф. Шеховић, У*} ti ГА ЈРЕТ О В А Б Л Е Х -М У З И К А ИЗ r Мјесни одбор Гајрета 'у Плевљу . . .0. ■ »Л, г сакупио..ј*.пригодом Курбан бајрама 38 курбанских ко) жпца које длЈ»оваше: Сејфи еф. Шећеракдић, Ханефибег Ак-iifr, ■' беговић, Али еф. Чаушевић, Ахмет Чаушевић, Ариф Рамадаиагић, Смалл Музуровић,-Сафија х. Бајровић, Латифе х. m . % . Корјснић, Ајише х. Шећеркадић, Садике х. Пашовић, Теу^ фикбег Тахирбеговић; Хаки еф. Кечевић, Хаоаи Хаџиагаћ, HOpo. Мекић, Саит еф. Сурулвз, Авдо Трхуљ, Мухамед Хаџисмајловић, Ајни еф. Вајрактаревић, Катана Вехбија, Омербег Селмановић, Мехо Каракаш, ШаЈшр Курбеговић, Ћ-шил Бајровић, Рагић Ајановић, Ибрахим Миљевина, Ибрахим ЈПљиво; преко Дервиш еф. Хаџаллћа из Буковице сакуп■f љено je 12 комада кожица. i Ове су курбапске кожице уновчене за суму од Дин. -« ^ 0 1 5 .— Г. Фаик Селмановић трговац из Плевлл уз Курбан бај• -чјим даровао je влеваљском конвикту цијелог овна као кон/ / - ујитсжог курбана. И овом приликом топло се захваљујемо г. " { v Сслмановићу, као и- осталим дароватељима. ^ t Прнлози курбанских ножица у Бијецом Пољу Мјеспн одбор Гајрета у Бијелом Пољу путем лицитације уновчио je сакупл^не курбанске кожице за своту од 26— VII— 1931 I' Хаеан еф. Халић, Ариф еф. Скадрак, Ешреф еф. Чавић, Мехмедбег Пашановић, Алибег Авдогић, Шаћире х. Хашилбеговић, Териф Хелић, Алија Чузовлћ, Мујага Јусовић и Етхем Поровић. И овом приллком дубока захвалноет свима дароватељима, који су и овом приликом манифестовалн наклоност према Гајрету и његовој идеји. Прилози курбанских кожица из Власенице Курбанске кожице дароваше слиједећа г. r.: no 2 комлда: Зухдија Хаиаисфсццић и Фалк Куртагић; no 1 комдд: Хифзија Тихић, Суљага Куртагић, Раоим Беговић, Реџеп Таљић, Салко 'Буллћ-Куртагић, Сејфо Таљић, Зулфага Бушатлић, Хасо Ахметагић, Фехим Хасанбеговић, Омер Хасанбеговић и Халлл Лагумџић; Азиз Хаџибегановић мјесго кожице даровао je Дин. 20.— у готовом. Дароватељима nama благодарност. Прилози нурбанских кожица у Прозору Од курбанских кожица сакупљен je приход у износу од Дин. 390—, које су даровали слиједећл: no 1 говеђу: Хаџи Нурко Омановић, Са-лихага Омановић и 'Булага Омановић; no 1 бравију: X. Ибрахимага Грцић, Хашим Грцић, Шериф Ћатић, Алага Ђатић, Алага Ошарџић, Мустафа Нуспахић, Мустафа Мулахасановић и Хасан Муминовић. 429 �Прсд џамијом сакуппо je г. Али еф. Бећпрспахић Дин. 148.75 добровољиог прнлогп. Од значки »Бљјрамлук Гајрету« убрано je Днн. 174.— Хвала и живнли. Прилог из Сарајева Г. Моисе Д. Салом велетрговац из Сарајева поводом вјенчања свога спиа Данке, са гђнцом Флором Из1>аел, дарошш je у KopircT хуманитарних задатака нашег друшгвд Дин. 2.000— Младенцнма жел1Шо дуг и срећан живот, a дароваоцу топло захваљујсмо. Прилози нурбансних кожица у ЧалиКу Повјереник Гајрета г. Ахмет Оулејмановић сакупио je о Ку 1>ба1[-бајраму курбанске кожице, које дароваше господа: III. еф. Сулејмановлћ, М. Мехмедовић, С. Терзић, U. Мехмедовић, Аган Човалић, Ахмст Човалић, Оеман Шадић и X. Ћехајић, дакле свега 9 комада, док je г. Б. Балић даровао у готовом Дин. 25.—, a повјереник г. Сулејмановић Дин. ' 35.—. Коже су уновчене за Дин. 150.—. У Вражићвма, пред џамијом, пригодом трешањског петка (на 19 VI) сакупљено je Дин. 45.50. Дароватељвма нека je наша.хвала! ^ Прилози из Бос. Новог Прилози из Гацка Лрплшсом уобнчајсног тсферпча на Видовдан у општиim Борачкој, ерез 1'ацко, пзаслаш су гаспред Мјесног одбора Гајрета у Гацку господа: Хасан Шаковић, Бешпр Паuiiih, Махмуд Чампара и Назнф Куртовић. Наводена гг. овом прпликом сакупили су Дин. 43G.— у корист ГаЈ1>ета. Госноди оакупљачима, као најбољим заузетницима за наш Гајрет, и овим се иутем најтоплије захваљујемо, као и овјесним дароватељима општине Борачке. Г. Сулејман Туралић, учитељ у Дољем Јеловцу пригодом вјенчања са гђицом 'Вулеом Вучетић ил Бос. Костајиице, које je вјенчање обављено код Шер. суда. у Бос. Новом, даровао je Дин. 100.— друштву Гајрет. Хвала и живилн. Прилог из Гацна “ , Г*.Халид Крвавац из Грачаннце (Гацко) оакуппо je зл Гајрет Дии. 23.25, на чему му топла хвала. ПОБЈЕДНИЦИ H A КОЊСКИМ Т Р К А М А ПРИГОДОМ Г А ЈР ЕТ О В А ТЕФ ЕРИ ЧА У .С Ј Е Т Л И Н И 2 6 -V I^ 1 9 3 1 Прилози из Бијелог Поља Прилог из Маглаја Приликом овогодишњег Курбан-бајрама сакупио je Мјесни одбор Гајрета у Бијелом Пољу износ од Дин. 235.—, коју своту дароваше господа: По Дин. 30__: Мустафа Чикић и Џемо Махмутовић; no Дин. 20 .—: Ариф Дрековић, Медо Пушовић и Дахо Мекић; no Дин. 10.—: Ћамил Хот, Хусо Кајовић, Алијага Кучовић, Еминага Нуховић, Реџо Касуморић.Шемсудин Зечевић, Ибражим Хаџиахметовић, Јахо Идризовић, Јусо IUehepoBnh, X. Кучевић и Хемо Бурџовић; Дин. 5.— Смајо Мартиновић. Hama топла захвалност! Г. Сулејмвн Мујезиновић поводом рођења свога синац даровао je Гајрету Дин. 100.— Дароватељу ^опла хвала, a синчићу желимо дуг живот. Прилог из Коморана (срез Пријепоље) Мјесни одбор Гајрета у Коморану дозначио je Гајрсту Дин. 150.— од продатих курба,ш;клх кожица, које су обтале непродатв од раније и Дин. 100.—* рд продане ншенице. Топла хвала. \ ~ Прилози из Поджепља Прилог из Автовца Пригодом вјенчања г. Јусуфа A. Хаг-анбеговића са кћерком Абдулах еф. Курспахића, Муни|м>м, на дан 20 марта о. г. госп. Шериф Хаоанбаговић сакупио je 104 Дин. добровољних прилога које су даровалн младонци и присутни гооти који су били na вечери. Младенцима желимо сретан и весео живот у браку! 430 :k‘ Прилнком школског теферича na Видовдлн 28 јуна сакупио je г. Ибрахим Богуннћ, учцтељ и претсједник сног одбора своту од.Дии. 227.— коју своту дароцаше: Д ијг. 50.—: Салих Иерзић; no. Дин. 20 .—: Јово Шутановић и Шпхинбег Сућеска; Дин. 12.—: Ахмет Џувић; no Дин. 10.—: Вајро Халимановић, Хинко Дацер, Салих Ибричић, Салко Жигић, Јово Ивановић, Бего Хоџић и Ибрахнм Богунић; no -V; ' �/ Диж б.—: Алага Хасановић в Димптрпје Симеуновић; no . Кукуруза: 700 ка’ Асимбег и Есад бег Алибеговпћ; uo Дин. 2.—: Реуф Сућеска, Назиф Жигић н Суљо Сефић. 200 iKr Сејфулахбег Беговић и Мустафабег Капетановић; 100 кг Атиф Агановић из Велике; 60 кг, Авдага X. ДервишПрилози из Бугојна amh; 54 кг Суљбег Карабеговвћ; no 50 кг: Махмут Лемешевнћ, Дупшн Брнадовић, Смаил еф. Халеповић, Мехмедбог Пригодом сабирне акције о Курбан Бајраму сакупио je Јусуфбеговић и М. Џонлагић; no 41 кг: Ахмед Бабпћ н ;Мјесни одбор Гајрета своту од Дин. 1630.— воју своту дароУзеир Карабеговић; 40 иг Алија Бундавица; 30 кг Хамдага •' вашс г. r.: По Дин. 200.—: Ахмет Оадиковић и инж. СадогАлијагић, и 20 кг Ћамил Прцић. лах Никшић; no Дин. 100.—: Реџеп еф. Хегић, Абид еф. Пшенице: no 100 кг; Хивзибег Тескерсџић, Перо БошУчамбарлић, Ибрахим еф. Љутовић Мехмед еф. Млаћо, Мехковић, Снмо Рајчевић и Махмутбеговица Ђонлагић; 90 kp Сумед Мутевелић; Дин. 60.—: Ахмед еф. TTamnh; no Дин. 50__: лејмапбег Мулабеговић; no 50 кг: Браћа X. Абдић, Мехмедбог Ибрахим сф. Хаџиахметовић, Смаилбег Филцповић, Тодо ВаЈусуфбеговић и М. 'Боплигпћ; 40 кг Мнтар Чучуковић, к сиљевић, Дервишбег Бушатлија, Наим еф. Kypnh, Салих еф. зо кг Димшо Јовановић. Хускић и Идризбег Идризбетовић; no Дин. 30.—: Мехмсд Граха: 50 кг Љубо Мичетаповић; 25 кг Урош Рајковић еф. Ждраловић и Др. Лука Шимовић; no Дин. 20 .—: Ахметн 10 kit Мујага Карабегвоић. ага Босто и Мустафа Мутевелић; no Дии. 10.—: овештеник Милорад Чавнћ, Симо Трпфковић, Хазпм Зелљовнћ n Тахир У г о т о в о м : Мјесни одбор Гајрета у Которском сакуДахоја. Г. пнж. С&дулах Ннкшић сакупио je међу сељадима пио je Дин. 875.—; повјереник из Јакеша Дин. 526.—; (»nep­ Дин. 180.— прилотаara Уџварлић Дин. 300.—: Хусеинбег Јусуфбеговић Дпп. Племенитим дароватељима нека je иаша топла захвеи220.—; Земаљска банка у Дервенти Дин. 200.—: Др. Мухавост.. • . - . v медбег КЈленовић Дин. 180.—; no Дпн. 100.—: Српска Привр. и Цеитрзлпа Бантса; Авдибег Поробпћ, гђа Слепчсвић нз КоСакупљеие животне намирнице у Оџану (Дервеита) . торског, и гђа Симић пз Дажнице; Дпн. 00.—; Фрањо Патер, По 50 Кг пшенпце дароваше г. г.: Хусеин KaneiaHonnb, лостер из Љупљанице и Никола РаЈквоић; no Дпп. 50.—: Станко .Баетевић, Бенко Рихтер, Јуда Песах, Сулејмаи ХоХамдија Шаћпровић и Ферхат Капетновпћ; 20 ®r шпенице: џић, Едхем Хаџихаоановић, Јулиус Ормош, Јово Павичнћ, Карло Киршенблум; no 50 кг кукуруза: Хилно Карић, Ху.ееин Калетановнћ, Дедо Дблић, Хамдија Шаћировић, Мујо Алоксандер Лусман, Медлн и Дракулић, Алексаидар Хил, Алексаидар Гвозденовип^ Мехмедалибег Јусуфбеговић и АбХбџвћ, Шибоља Ахметовић, Дедо Седић, Хусо Шабаловић, Ганија Османовпћ и Браћа Еинћ;кт>*29 'кг: Медо Х оџ и ћв— дулах Даиџић, учитељ из Јзкеша; Дин. 40.—: Сабрпја Нурнкпћ; no Днн. 30.—: Буки Песах, Марко Џепипа, Игнац 1>'ац, Сефер Мехпћ; no 30 кг: Омер Ганнћ п Саднк еф. Карић; no Заимага Капичић, Маливук и Боковпћ, Лука Стапчовић, Перо 2о кг: Мехо Жогоровић, Мустафа Cy6amnh, Касим ФетахоБурсач, Авдага Хусеинчехајић, Асим еф. Јукпћ пз Оџака n •внћ и Узенр Поробић; no 19^*:г: ЛГунпб Дајановим njpJ* Смаил Пујагпћ из Которског; Дин. 25.—: Мориц Кабпљо; no кг: Хасаи ..Жогоровпћ; no 10 кг: Мехмед Адемовић, Салпх Дин. Џ0__: Давид Хајоп, Владо Радић, Исидор Песах, Momo Омичевић, Осман Омичевић, Хуска Салкановић, Мујо ХорозПесах, За.пи Нуковић, Браћа Мпчпћ, Александер Штраус, - ковнћ; no 5 Krt Иво>Чакцћ, Behirp Салкановић и Осман ЧеАспм Tainh, Коста Џсбпћ из Оџака, Алија Јерлагпћ, Ха^ан »^/ЛЈГКОВић. У готовом даровагае: Дпн. 50.—: Свегомнр Crnini; - 1 пр Дип. 20 .—:‘ Назиф Хоцнћ -ТГ^Фехим Дедић; Дин. l 4 r t : Koropnh н Мујо Которпћ, сва, три пз Которског; Дип. 10.—: Рифат Оиербвговић; no Дшг. 10.—: Виктор 'Бстп, Нпкола Јс-• Дедо РибПћ; no Дин. 10.—: X. АрВф Џанаиовић, Нурија Хуремовић л Ибрахим Bpicnh; Дин. .0.—:. Хилмо Xa.4imnh. На- личнћ, Мехо Бешлагић, Јово Војновпћ, Васо Јапковић. Ибрахии Которић, Осман Хоџић u Аган еф. Сппаповпћ (поољедња мирпице с / уновчеце за Дпн.' 1 142.15 трн из Которског); no Дпн. 5.—: Хамдпја Мујакнћ п Ганпја Надаље je дозначпо одбор Дин^ 125.— од курбансжих Девсрић из Оџака. кожица .које дароваше: Хусоин Капетаиовић двпје, no једиу Један топ зефпра »Укрина« д. д.; 5 м беза Јозеф ХаФерхат Капотановић, Сејфудина1га МаглаЈЛпћ, Хамдија Шајон. ћировмћ, Назиф Хрџић, Асиф Чатић и Хасан Плавић. Надаљс je овај Mjecim одбор порадио и на сакупљању Дароватељима искрена благодарност. хране у околнпм мјсстима и то: у Boe. Кобашу, Оџаку и Модрпчу, те су овп одборп дозначили укупљенп новац изравно Вијести из tiftc. Градишне Главном одбору. • " У једном од прошлпх бројева нзнијелн смо слику млаСакупљачима и свима племенитнм дароватељима пзрпче де члаиице Насихе Сокол, кћеркице нашег претг.једника роГлавни одбор топлу хвалу. ' bone 2 II 1925 г. у Бос. Градпшци, која je као таква млада члаиица Гајрета већ 2 године, те ne задовољавајући се само ' о тнм, учествујо при свакој. Гајретовој свечаности. Прошлв Прилози из Тузле године na Гајрстовом дану, иста je доприцпјећа много, јер je .'пајвипхе распродала бројева томболе ca'tfajBchiiM задовољГ. Омер Омазић сакупио je Дпн. 375.—* прплогп. које "ством. . • дароваше: Дин. 100.—: Смаил Шабал из Тузле; Дпн. 50. Приход од значака »Бајрамлук Гајрету« једпно je н>е- Мустафа Салиховпћ из Тузле; Дин. 30.—: ГОефкија Сајтовђћ зино дјело, која je. сваком понудпла значку еа ријечима: пз Тузле; no Дин. 20.—: Ибрахим Бул>убашпћ из Деветака; »Изволите узети значку за наш Гајрет«. . Милош Лазаревић пз Огупара, Салпх Ковачевић из ЖивиПратећи овај рад младе чланице, Мјесни одбор не моница; no Дин. 10.—: Мујо Хаспћ из Пурачића, Ђулага Јол ®ј-же npehn преко тога, a да joj се не захволн, јср захвалом дић из Ободоице, Шахбаз Мујић пз Орпховпце, Ибрахим Бо A' — ^ ДПТП још воћег потстрека за дал.љп рад. jnh из Туловпћа, Хасаи Халпћ из ПуЈЖчпћа, Салко Сале товнћ из Ободнице, Пејо Руиспћ из Ободннце, Алија Брђано •Сакупљене животне нЗмирнице у Дервенти вић пз Вуковија, Атпф Ковачевнћ пз 'Бурђевика, Авдо Мпл -Мјеспп одбор Гајрета у Дервенти у свом овогодпшљем кунпћ пз Злосела, Мујо Хаџић из Жпвинпца, Хусејн Гара РЈгДу еакупио je за Гајрет на име храпе, што у храип пгго гич и Добошнице, ТЗузел Лукавачкић из Доброшнпце; Дип 5.—: Шабап Шемић из жарушака. опет у готовом, лијеп приход, a дароваше и то: 431 �Добровољни прилози из Бјелемића Г. Рашид Трнка, имам и повјереиик Гајрета, дозначпо je Г-ајрету Дин. 876.— na име сакупљених прилога, које дгроваше: . Дин. 100.—: Ђамилбег Шурковић; no Дин. 50.—: Ферхат еф. Куртовић, P bscto Tenvpnh, Михајло Џузлан, Рашндага Сирбубало и Рашид Трнка; Дип. 40.—: Халил Да.ут; Дин. 31.—: Хилмлбег Шурковић; no Дин. 30.—: Лука Ђогић, Никола Ђогић и Нура Шурковпћ; no Нин. 10.—: Халидага Таховић, Алпја Бекташевић, Хасан Хуспћ, Осман Хусић и Дјеони Мјесни Мјесни Mjecjui Мјесни Мјеснн Мјеони од Мјесни Мјесни одбор Гајрета Жепче одбор Гајрета Прозор одбор Гајрета Купрес одбор Гајрета Мркољић Град одбор Гајрета Завидовнћи одбор Гајрета Зворпи« одбор Гајрета Дервента Нијазбега Беговпћа одбор Гајрета Љубушки одбор 1'ајрета Билећа 40— + 60— 818— 190— 143— +*155 fc. 410__ ■ **' V 861.50 ' 200— *v 482— ♦30.— Г Р У П А У Ч ЕС Н И К А Г А ЈР Е Т О В А T E Ф ЕРИ ЧА У СЈЕТЛИН И 26— VII— 1931 у средини са среским начелником из Рогатице г. Костићем и индустријалцем г. Мехмедом Дервозом • из Дервиш Мемић; no Днн. 5.—: Владпслав 'Богић, Јово Ђогић, Зејнил ТарахиЈа, Хамид Подхумљак, Алија Тарле, Осман Даут; no Дин. 4.—: Ншсола Ђогић и Рамо Туцаковић; no Дин. 3.—: Мурат Лнсу и Аган Јазвин; no Дин. 2 .—: Хајдар Шурковпћ, Халил Даут, Хусо Голош Шабан Хреља, Хусо Банда, Ферхат Тињак, Ахмет Туцаковић, Ахмет Тарахиј, Јово 'Богић. Толе Залпхић, Раншд Сабљица, Алија Алихоџић, Мустафа Сабљида и Хакија Шуркови. Ситни прилози Дин. 39.—. Хвала и живили! Разни добровољни прилози Tokom мјесеца јула и августа дозначени су Главном од« бору Гајрета слиједећи добровољни прилози: Мјесни одбор Гајрета Козлук Днн. 80.— Мјесни одбор Гајрета Острожац « 414.— Мјесни одбор Гајрета Бијело Поље » 893.— MjecHH одбор Гајрета Требиае » 3.500.— X 20-— •Мјесни одбор Гајрета Травнш; » 340.— Мјесни одбор Гајрета Гацко » 436.— Мјесни одбор Гајрета Бугојно » 779.------ h 40.— •ч / ■ АмерЛке.-’ 2* ■f’ ' Мјесни одбор Гајрета Бањалука (женски) .» 5.050— Повј. Гајрета Мехмед Имамовић, Турија » 30.— Повј. Гајрета Омер Татарагић Ол. Брод » - 216 .-^ . Повј. Гајрета Д. еф. Хаџналић, Ратчице ». ' ' ;Ј Повј. Гајрета Ибр. Богунић, -Поджепље . » 227.— • ■* r Гајретова читаонида Котореко » . 64,— Гајретова читаоница Кладањ »/ 4 lo .— Опипина Прача • «._ > 500 — » 'i Општина Оџак » - 162.68 Гг. Јован римић, Па.зарић Дин. 20.—; Ахмет. Шехић, Ббс. Крупа Дин. 150— ; Мустафа Мулалић, Ливно. Дпн. '200. Омер Копгутица, Рогатица Дин. 40.—; Ашнмага Мујачи] бој Дин 500.—a; Адем X. Дедић, Добој ДшГ: 50.—“Оабит лић из Љубушкбг Дин. 500.— (5 дионица Бапке Гајрет); Ва» сијет ум. Макбуле Крунић Дин. 236.—; Мушка и женска na- ■ родна основна школа-у Високом Дин. 150.—; Земаљска банка годишњи [Лјопринос Днн. 10.000.—; Кр^Ванска управа Дрин1оке бановине као' номоћ за одрждпање 'Тајретова задружног течаја у Сарајеву Дип. 15.000.— ' .. Свима дароваоцпма и- сакунљачима топла хвала. Jesam li podmirio dužnu pretplatu$ 43 2 'v '; « t �P o s je d n ic im a • a g r a r n ih o b lig a c ij a SV A K I M U SLIM AN TR EBA DA KUPU JE t,J . * } Jugoslavenska Privredna zadruga i štedionica . <z. s. o. j.) u Sarajevu, Ćukovića ulica broj 5 I k at isplaćuje sve dospjele kupone agrarnih obligacija na svojoj blagajni za vrijem e uredovnih časova. Daje preduj move u m jesečnim ra ta m a n a ku­ po n e agrarnih obligacija tako d a svaki vlasnik p apira može sebi osigurati stalni m jesečni prihod. Rtodobno se stavlja do znanja vlasnicim a agrarпШ obligacija, da Jugoštediona daje sve inform acije u pogledu prodaje zaloga i uopšte korisne upotrebe agrarnih obligacija. Ove se inform acije daju u sam oj direkciji za­ h o d a besplatno. D ire k c ija J u g o s la v e n s k e p riv re d n e z a d r u g e i šte d io n ic e ^ S a ra je vo . SAMO GAJRETOV CIGARPAPIR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale tigarpapire a potpomaže i „ G a jr e t ” ^OOOOOOĐ0OOOOOOOOOOOOOOQOOOOOOOOOOOQ0OO0 N a ru d žb e : Papirnica > Hamdija Kopčić c S. D. ALKALAJ, Sarajevo može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu « Sarajevo, Strosmajerova — Telefon 619 h preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala '^ л ^ ^ ^ о о о о о о о о о о о о б о о о о о о о о о о о о е о & о о с ® Tvornica cigarpapira Oglašujte u „GAIRETU” П ј ј „ ш там париза: ИЗРЛЋУЈЕ НАЈБОЛЕ СВЕ ШТАМПДРСКЕ ПОСЛОВЕ У1 КУЛДНТНЕ ЦИЈЕИЕ ■ -Ш ч г СЛАГАЋИ СТРОЈЕВИ СТЕРЕОТНПИЈД РОТАЦНОНИ СТРОЈ cim kografija : IZRAĐUJE KLIŽEJE U JEDNO) I VIŠE BOJA JEDINA NA JUGU NAŠE KRALJEVINE k n jig o v e ž n ic a ^ : POVEZUJE KNJIGE 00 * NAJLUKSUZNIJC �Uli Štednu općine grada Sarajeva Temeljna glavnica 40,000.000*- Dinara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172 г svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju Z A L A G A O N IC U koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. i;:iiiiiilllliiliillllllliliiiiiiiliilllllliiliiiiiiiil Bosanska Indiistrijalna i IDr. Omer Bahtijarević Trgovačka Banka d. d. Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 Potpuno uplaćena dionička glavnica D in 20,000.000-RčferVni fond D in dugogodišnji liječnik D rž. Bolnice, operater i spe­ cijalista za operativne bo­ lesti, asistent chirurškog odelenja Državne Bolnice 7,500-000-- Prima u l o š k e na štednju, vrši!do­ znake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o 1j n i j e uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća ч * Ordinira od 1-3 p o s lije podne & Interurban t e l e f o n i broj 605, 865 i 555 Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split u Aleksandrovoj ulici br. 45 • к ? i I B a n k a G ajret d. d Sarajevo § Akcijski kapital Din 40,000.000'- Rezerve Din 2,000.000'_____ i ee bavi svim u bankovnu struku spađajućim poslovima. O vlaštena je za trgovanje sa valutam a i devizam a. Zavod je također i pupilarno siguran. Osnivd, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podu­ p ire razne kulturne i hum anitarne ustanove. Od čiste dobiti daje 6% Kulturnom i Prosvjetnom društvu „ G a j r e t ”. Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja B anka Gajret najbrže i najkulantnije. Uloške uka­ m aćuje najpovoljnije i isplaćuje iste u svako doba � https://kolekcije.nub.ba/files/original/a2609848b235722877618e0f497db151.pdf 403d53e3c5b2c6cb39f5aadda702d620 PDF Text Text ГЛАСН4К КУЛТУРНО-ПРОСВЈЕТНОГ ДРУШТВА ГАЈРЕТ С AД Р ЖAJ: ВИСОКО И М ЕН О В АЊ Е П Р Е Т С ЈЕ Д Н И К А Г Л А В Н О Г ОДБОРА ГОСПОДИНА Д Р А А В Д Е Х А С А Н Б Е Г О В Ћ А ГА ЈР ЕТА Н А Ш И ТРГО ВЦ И И З А Д Р У Г А Р С Т В О — пише проф. г. ИЈефкија Бубик о Г А ЈР Е Т О В ГЛ А СН И К: Гајретове манифестације у народу: с ВЛћичплствеие свечаносги Гајрвта у Бијељини уз прославу рођендјпш 1Г>ег. Краљ. Височпиства Преетолона1Сљедни:|;а Петра Прослава Гајретова дана — рођендана Њег. Краљ. Височанства Престопонасљедника Петра, Протвктора Гајрета: Велебна прослава рођенумна Љег. Краљ. Вис. Престолонасљедника Краљевића Петра као Гајретова дана у Завидовпћу — Величанствена прослава Гајретова дана у Прпједору — Прослава Гајретова дана у Маглају — Прослава Гајретова дана у Стоцу — Гајретов дан у Великој (Дервеита) — П|>ослава Гајретова дана у Гацку — Прослава Гајретова дана у Сочицама (код Прибоја) Остале Гајретове приредбе: Гајретов тефсрпч у Срницама — Теферич Гајретова женског одбора у Врчком — Гајретов мевлуди-гаериф у Годимнљу (срез Т>огатички) I М ЕР Х У М С УЛ ЕЈМ А Н М УРС ЕЛ ~ | Даљњи улис добротвора и утемељача Гајрета: у Вишеграду, Лукавцу, Бужиму (ср. крупски), Тур. Јањарима (срез бпјељински), Орашју (срез брчански), Илијашу (орез сарајевскп), Бијељинк, Варешу, Грачаници, Купресу и Сарајеиу А Т А Н А С И ЈЕ КРСТИ Ђ Остале Гајретове вијести: Конституисање Гајретова одбора у Гор. Вакуфу — Рад новооснованог Гајретова одбора у Годшсиљу — Са Гајретових свечаноотн у Бијељипи — Додјељоње наставника Гајрету — Захвалшхт Гајрету Смрт младог техничЗра Исмета Фехимовића Васијет рахм. Манбуле Куленовић »Мухамед и Куран« од Османа Нури Хаџића 16 СЕПТЕМБРА САРАЈЕВО 1931 И з д а је Г л а в н и о д б о р Г а јр е т а у С а р а је в у У РЕЂ УЈЕ: ХА М И Д КУКИЂ БРОЈ 18 �Oglašuife u listu »GAJRET« »Gajret« je najrašireniji časopis među muslimanima i svakim danom diže se broj njegovih preplatnika, na­ ročito otkako je povećao svoje gra­ divo. I u buduće, »Gajret« će nastojati da zadovolji što širi krug svojih pre­ platnika i da prodre i u najzabitnija mjesta. Iz ovih razloga, bilo bi u in­ teresu naših trgovaca da oglašavanje svojih firmi vrše preko »Gajreta«, a tim ujedno vršili bi i svoju patriotsku i humanu dužnost. Radnici i prijatelji Gajreta treba da porade u svojoj sredini kako bi trgo­ vine i preduzeća iz njihovih mjesta oglašavali u listu »Gajret«. Jugoslavenska Privredna Z ad ru ga i Šted ion ica •V z. s. o. j. u SARAJEVU * '^ 'V ■ / 1 1 ' 1 1/ : ' \' . Ž ruj \ Bavi se svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Organizuje i potpomaže razne privredne zadruge. — Po­ djeljuje zajmove uz povoljne uslove i prima uloške na štednju uz otkazni rok i bez otkaza uz najpovoljniji ka­ matnjak. — Podjeljuje zajmove na 6% agrarne obligacije u neograničenim iznosima uz vrlo povoljne uslove. Uredovni časovi od 8-12 i od 2 i po do 6 časova. Prostorije Jugoslavenske Privredne Zadruge i Štedionice (Jugoštedione) nalaze se u Ćukovića ulica br. 9 I kat. Telefon broj 39 Brzojavi: JUGOŠTEDIONA 10% Čiste dobiti daje u kulturne i prosvjetne svrhe. Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друпггва за културно и економско подизање муслимана, излази 1. и 16. сваког месеца, a цена му je за нашу Отаџбину 100 динара на годину, a за све остале земље преко границе 200 динара. "Ban* добивају лист у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. Поједини број стоји 5 динара. Директор Х ам и д К ункћ Власник друштво „Гајрет". — Одговорни уредник: Хамид Кукић — З а штампарију „Босанска Пошта‘ одговара Јосип Енгл. �ГОД. XII ГАЈРЕТ БРОЈ 18 Сара/ево, 16 септелбра 1931 В и с о к о и м е н о Ђ а њ е П р ет сједн и к а Г л а и н о г о д б о р а Гајрета Г о с п о д и н а Д р а Лвде Хасаибеговића Указом Њ ег. Величанства Краља од 2 ов. м. да својим организаторским духом развија све постављен је' Министром без портфеља г. Др то кориснији и солиднији рад у Гајрету; да својим Авдо Хасанбеговић, самопрегором и својом државни савјетник и несебичношћу и даље претсједник Главног служи као узор, како одбора Гајрета. нама, његовим најблиВијест о високом жим сарадницима таименовању претсједко и свима осталим ника Главног одбора Гајретовим радницима Гајрета примљена je широм домовине. одушевљено и радосКолико je данас но одјекнула на свима популарно и цијењено странама a нарочито име г. Дра Хасанбемеђу многобројним_ говића код свију ГајГајретовим радницима ретових радника вии сарадницима г. Дра дјело се и јавно, на Хасанбеговићана куловогодишњој Гајретотурно просвјетном и вој ’главној скупштини социално привредном која je била најпосјепридизању муслимана. ћенија Гајретова скупИме новог Мин. штинаиза Ослобођења. г. Д ра Хасанбеговића Изјаве симпатија и уско je везано уз Гајпривржености делегарет и њ егове највеће та из разних крајева успјехе. Ш та значи према г. Дру Хасанличност г. Дра Хасанбеговићу, најбољи су беговића за Гајрет најдоказ колико je он боље илуструје конпоштован и уважаван статација чланова у редовима Гајретових Главног одбора на њирадника. ховој сједници, одрГ. Др Хасанбегожаној поводом премјевић показао je и доГ. Д р А вдо Хасанбеговић ш таја г. Дра Хасанбепрет с/ед ник Г л а в н о г о д б о р а Гајрета казао да ни пењање Министар б е з порт ф ељ а говића за члана Држана високе положаје вног савјета. У поменутој сједници констатована ни силажење са њих, ни најмање не умањује je једнодушна ж ељ а Гајретових радника широм његову одлучност и решеност да дјелује на Краљевине да г. Др Хасанбеговић остане н на- културном и*'националном подизању муслимана даље на челу Гајрета и да својом јаком вољом преко Гајрета, a увијек за добро Краља и отаџи устрајном енергијом води Гајрет и у будуће; бине. 433 �Високим именовањем г. Дра Хасанбеговића вредности једног узорног патриоте, толико и претсједника Главног одбора Гајрета за Краљев- признање рада и правца Гајрета. Стога h e овај ског Министра одликован je и наш Гајрет као акт дати још више потстрека и моралне снаге установа са највећом моралном наградом. Нећемо свима Гајретовлм неимарима да појачају своје прећи границу ако кажемо да овај радосни до- напоре око јачањ а и проширења Гајретове оргагађај осећају и свхатају Гајретовн радници као пизације, преко које ћемо допринијети успјешнијем надионалном и културном подизању муслида су сами лично награђени. Сви Гајретови радници у овом акту виде мана, a тиме и добру националне нам заједнице. колико највише признање моралне честитости и P r o f. š e t k i j a B u b i ć N a ši trg o v c i i z a d ru g a rstvo Kod nas se obično propovijeda zadrugar$tvof za naših malih, naročito provincijskih trgovca. U glavnom, seljaka i zanatliju. Virio se malo dovode trgovci u vezu za to imamo dosta primjera, mnogi od njih misle da sa ovim važnim privrednim pokretom, i ako postaje u je dovoljno samo sJešti u dućan i čekati mušterije. Sa­ svijetu i uspješno rade mnoge zadruge ove vrste. Mi moj se nabavci robe, međutim, posvećuje vrlo mala ćemo na ovom mjestu da upoznamo naše članove i pri­ jatelje i sa ovom važnom vrstorp zadrugarstva. Naža­ paztTh. To je loša praksa i ona nam se u trgovini mno­ lost, pod pritiskom -.velike zaostalosti našega seljaka, go sveti. Na prvom mjestu roba se ne dobiva iz prve jedino su uprte svc'oči i škpnpentrisane sve snage u ruke, a onda u čaršiji nađe se uvijek po koji trgovac zadrugarstvo na selu. Ipalo-n^ smijemo smetnuti s uma koji na to pazi i vodi opasnu konkurenciju. Sto je naji zadruge medu drugim staležima, kao što su zanatlije, \gore uslided ovakve nepažnje izgubili su mnogi naši trgovci, činovnici, radnici, i ‘uopšte konzumenti. trgovci svaku vezu sa liferantima i nabavljačkim pija­ Trgovci pomoću ža'druga mogu zajednički nabav­ cama, uslijed čega sve više zapadaju u skupe ruke ra­ ljati robu, zajednički proizvoditi, zajednički pribavljati znih agenata. Jedino su u stanju da se spase pomoću kredit, zajednički ^prodavati i zajednički reklamirati t r g o v a č k i n a b a v i j a č k i h z a d r u g a . svoju robu. Mi ćemo na ovom mjestu iznijeti o kojoj U tim. zadrugama nalazimo udružene sitne trgovce se vrsti trgovaca ra d j'l u čemu se sastoje pojedine detaljiste, koji preko istih nabavljaju svu potrebnu ro­ vrste ovih trgovačkih zadruga. bu. Tako dobro organizovana zadruga u stanju je da U glavnom, što ne mora-biti uvijek slučaj, radi se dođe u vezu sa svjetskim i domaćim pijacama i da o sitnim trgovcima: bakalima, sipecerajistima, malim preko n.iih odnosno na njima nabavlja potrebnu robu. manufakturistima, sitničarima, i yopšte trgovcima deta- Na taj način ne samo da će se moći nabaviti roba jefti­ ljistima. Nije isključena mogućnost, kad bi tu irstre- no nego i dobre kvalitete. Svaki će liferant odnosno balo, da i sami grosisti izvjesne branše osnuju kakvu fabrikant nastojati da ovoj zadruzi udovolji, jer ona sa svoju zadrugu. Međutim to je u praksi veoma rijedak svojim mnogobrojnim članstvom pruža potrebne garan­ slučaj, jer su prestavnici velikih kapitala prije skloni cije za uspješne poslove. Pored toga lakše se tako do­ da čine međusobne sporazume u pogledu ograničenja lazi do povoljnijih uslova plaćanja, što mnogo znači u međusobne utakmice, (karteli, trustovi, ringove i dr.), današnja teška vremena. Što je najglavnije zadruga je, nego da zadružno obavljaju svoje međusobne poslovenalazeći se u stalnoj vezi sa pijacom, redovito obavije­ Medu svima pomenutim zadrugama malih trgovaca štena o svim mogućim pijačriim promjenama, i u tome prvo mjesto svakako zauzimaju one za zajedničku na­ pogledu uvijek može da dade zadrugarima potrebna bavku. Nabavka robe malotrgovca odnosno detajliste obavještenja. Druga važna i dosta raširena vrsta trgovačkih za­ nije nimalo lak posao. Uzrok uspjehu ili neuspjehu jed­ noga trgovca ima se najvećim dijelom pripisati načinu druga bila bi za zajedničku proizvodnju prodajnih pred­ same nabavka robe. Veoma ie karakterističan slučaj meta. Tako sc mogu trgovci specerajisti udružiti u za^ Пропагирајте задругарство! 434 �X drugu sa svrhom da im ona u svome mlinu melje žito u brašno, koje će oni onda svojim mušterijama proda­ vati. Tako se može mljeti kafa, peći hljeb i dr. Na ovaj način zadrugari preko svoje zadruge nabavljaju jeftino sirovine i sami ih onda prerađuju u fabrikate koje onda oni u svoiim dućanima prodaju. Koliko se tako jeftinije nabavlja roba, nema o tome ni govora. Treća vrsta ovih zadruga jest najuobičajenija. To su zadruge trgovaca za zajedničko sticanje kredita. Ovdje se u glavnom radi o običnim kreditnim zadruga­ ma koje susrećemo i kod drugih privrednih staleža. Ipak je djelokrug ovih trgovačkih zadruga kud i kamo širi i složeniji, nego kreditnih zadruga druge vrste. To dolazi otuda što je poslovanje ovakve trgovačke zadru­ ge ne samo vezano za obično izdavanje kredita, nego i za izvjesne bankovne aktivne i pasivne funkcije trgov­ cu potrebne: izdavanje trgovačkih uputnica, inkasiranje, izdavanje čekova, tekući računi, žiro računi, eskntovanje mjenica potpisanih od mušterija dotične zadruge, i dr. Ovakva zadruga bila bi u stvari mala trgovčeva banka, koia bi uspješno vodila njegove financije. Ona bi, donekle, imala da vaspita trgovca u kreditnom po­ slovanju, kako bi se on znao uspješno služiti svim kre­ ditnim ustanovama. Na koncu, da spomenemo zadružnu prodaju. Ona se shvaća tako da se neograničen broj mali bakala udruži da zajedničkim srestvima i radom otvore i vode svoj veliki prodajni magazin sa svim uređajima potrebnim za uspješno sticanje mušterija. Imao bi se iznajmiti veći dućan u jednoj od prometnih ulica sa uređenim rato­ vima, tezgama, izlozima i dr. Svakako bi se na ovaj način bofie radilo. ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Гајрето-ве м а н и ф е ст а ц и јс у народу ВЕ Л И Ч А Н С Т В Е Н Е на рођендан Њег. СВЕЧАНО СТИ Краљ. Вис. r A jP fe T A У БИ ЈЕЉ И Н И Престолонасљедника Петра Велике свечаностн прославе ројаендана Њ. Kp. Височ. Престолонасљедника Петра у МЈељвни, које je организовао Мјесни одбор Гајрета у Вијељини, биле су ирава манифестација братске љубави и слоге, коју' je Гајрет nocitji ства Престолонасљедника Петра, узели су учешћа сви irpaђани Бијељине без разликр вјсре и велики број народа из сусједних срезова. Ha свечаности дошлн су и делегати Глав"кбР одбора Гајрета из Сарајева и то: потпретсједник г. Хусеии К a д и h, секретар г. Хамид К у к и ћ н чланови Главног одбора г. р. Bejfnja С а д о в и ћ , директор шер. гимнаоие; Мујхудннбег Ф а д и л п а ш и ћ , велепосједник, и Мујаra С а р а јл и ћ , трговац. Свечаноетима je требао да присује и претоједник Гајрета мшшстар г. Др. Хаеанбеговић, У О Ч ЕК И В А Њ У ЧЛА НО ВА ГЛ А В Н О Г ОДБОРА Г А Ј Р Е Т А ИЗ С А Р А ЈЕ В А роду овога краја н симпатија које народ овог краја гајн према Гајрету. Ha овим свечаностима Гајрет je доказао као п на ооталим да јо својим дјеловањем у правцу пационалиог освјешатвања муслиманског диЈела нашега народа учлнно доста и у овом крају и да je уклонно све препреке нзмеђу муслимана и браће других вјера. Ha свечаш)стима које су трајале од пстка 4. о. мј. до у нвдјељу, дана рођења Протектора Гајрета Њ. Kp. Впсочаи- алп je он у задњем моменту бпо спречен да дође усљед неодгодивих државннх послова. Долазак делегата пз Сарајева у Бијељину, a тако исто u њихов пролазаас кроз мјеста из Сарајева до Бпјељнне, a пнецијално у Влагеницн н Зворнику, био je срдачно поздравл>ен п народ им je кроз сва мјеета куда су прошли приредио срдачне дочеке. Једна од нрвих тачака прославе овогодпшњег Гајрстовог дала у Бпјезинп, јест спортскп турнир за Гајретов сребрнп 435 �и С. К. Олавен,- orta фаворити лвају днјелопа опортске nyЛлнко. Турнир јо отиочоо у оуЛоту, 22. аигуота о. r., H-ivrl)y Г.К. Зоро u С. К. Maii:iT.in;o. те оо тпга дана aniipimio no- пехар. Како ovo прошле годинс прпкдаали у лисгу »Гајрет« onoj шхар je прелални дар Гајрета све дотле, док га један опоргекн клуД но oonoju три године уааетомце или пет година нлпреокок. М СМ ЕНАТ К А Д А С У С Е ПРИ 5ЛИЖ ИЛИ ЧМНОВИ ГЛА ВН О Г ИЗ С А Р А ЈЕ В А , ПОД СЛ А ВО Л УК О М «■ r t/ (7 0*. ( утЈм д:ш, у ирдељу 2.1 . авгуота, | | 1Мођу НоЛјОЛЈ!иKrt Г. К.Зорс и С. У прошлој годнин ооао дом нјд о-галиу клуЛопнма посједу. По Hiunnvhv ПРЕТС ТА ВН И Ц И -И Ц Е ГА ЈРЕТО ВИ Х ('. I*. CiaiiPira on 0 :4 . чпн« О РГА Н И ЗА Ц И ЈА ИЗ Б И ЈЕ Љ И Н Е И ОКОЛНИХ С Р Е З О В А ОДБОРА, НАКОН Д О ЧЕКА Гај|ач.1 . која гд je нд неколико ддна пријо лочоггл onoroЛИШ1М-Г турнира ииожио у лијепо дгкбрИ' iiiiov иалогу ола* отичарие г. Нешра NluhKponsiha. Ради тога je завладдло велико пнтере<ован.е спортеке пуЛлике ta <>вогодишн.н турнир, јер ое je претлостлвљало да he се у главноу натјецати два иозндта ривала: С. К. Зора 436 СА ЧЛАНО ВИМ А ГЛ . je Г. К. Плппеп аа ову годииу лепојио Гај|м-топ opof/iun пехар. Иоејета je Лила .>rj«oviifi, уоцјех и упрллни и материјллии цеочекишп. No aaiipiueiiiiu уктниицљиа пуЛлИка Je нриредила онлцнје ГаЈроту и ИоГ.Једцику кагл на oavoV игралишту. Talio н »:jaia tn|atiii. II оним путеу М>оци одЛор Гај- �III'TH Г0 lilijroll'lliji- ППХВЛЛ.ује учегНИЦИМА ОВОГ гПО||ТгК0Г ry|l- iui|iit: ( \ IC. 'topli, К. Слнвеиу и IM Иивитлији. јер omi ку (BOjllM учесТВОВШМЈМ у OBOJI турниру мвого доиринијели, Ali Гајретова идеји вродре још Јачв у све народне елојсве. Друга тачка в|м>Г|>лма била je одржап.е Гајрстовог гвечпног Мсвлудо. Мевлуд je одржан у петак, 4. сентемЛра, у on.nuniKoj гтарој џамнји тс je и on ваиредно јчлио . Ночетак мувлуда обЈнвл.оп je иуцлн.ем ИЗ ii|niiinija. Мевлуд еу иаучили мјегии laipnзи, a дону je чинио мудерие Салих 1*. еф. X. Лугуфовић, у Kojoj Je споменуо Краллвекн Дом и цијенн н да се поноеп такном улечом, Koja жпвом ријечп доприноеп препороду муслиманског елсмента в овојим прнMjejioM П|му|Н>ачи како треба своју д ецу ваовитавати у даи&шњен времену, времену култуЈ* и циввлвзације. У суботу no подне био je свеч&нп дочек чланова Главнор одбора и на вече велвка Гајретова забава у градском парку. Дочек чланова Главног одОора у Г.нјељини био je величанетвен. Ha дочеку ге слегло сво грзђгнгтво без раллике вјере и велнки број члановн и пријате.Ћа Гајрета из цијеле Нооавине. Делегати су стигли у Бијел.ииу нешто вза 4 сата no нодне. Међутим још на 2« kW. пред Г>ијел>ипо)1, у мјегту Прањево, пред члапове Главиог одбора изашлв су у з аутоиобилл и гачекали делегате чланоки Mjf-ног одбора Гај|>ета h i Пнјел>ине. Ту je ччи»ове Главиог o.iOoju поздравио срдачиом добродошлицом биј1-л>ин<-|;н кадија Асвм-еф. М ехмед а г и ћ и прсм-тавио им . приеутие чланове Мјееиог одбора. Нослије упозиавања и Kp^her разговора КЈ)еиуло се за Бијељину. \ Још na улазу у :јк>пј код малте делегате je дочекало око 100 коњаиика и 50 бнцикли>та na челу са бајрлкгароч г. Заимбегом Зечевићем и и»*Ким бЈојем народа. којн je и аliiao лл ту п|«ч грллом гачекн делегпте. Ha том мјепу <|« рr e ' и iroBopK.i. Налред je nui.io бајрдктар r. Зечеви1». iHHUii. ауто <*а делегатима Bi Capa* члаповииа Мјегног одбора и на;-онделегате. Поворка je креиула кроз глашп мјито д.ј ie a . и v Н i том мје«-ту водигиут елепнлоч в лржаввнм зааие: »Добро доГајрета Престо- 4-“ ^ ч Г. С А Л И Х Р. ЕФ. X . ЈУС УФ О ВИ Ђ , мудерих у Бијеаини гпе ГаЈ|>етове радпнкс. што je аа еваку похвалу, a no свршецој дови једал нлзу-нагихат о Гајрегу. У овом вазу-шо ихату Huni мудерис-е|||е1|д||ја je па|>очпго иодвукло цитатнма из Кураничкз. шана вријелност науке и aiiaiba упо|»еднншп n i: iHMiiaiM'Ji и тмином ума. како се то видп нз арапеког т**кета HiMio.t iKoroue «|к»тогЈ»аф||је na чему паш мудерие-еф. аа«'Л\byje гваку хпалу, тим iiniiie, што je on један од нашо старнје улеме, међу којнма су ријетке наинмке пап|к>диог <'Xiiahan-a ,4anaiiiH-er iipt<Jiena. Овај вазу-наелхат учииио je всликп утиоак на npn- еутне, mro je од великог моралног j c n je ia аа Гај|*етову мисао, јер je џамијз бнла дупкои п уп а џемата n омладпне, што со у д руп ш прплпклма то рпјетко iiiiba. Менлуд je посјетио и noui cput'icn вачелппг. г. Алекснћ, na чему му тчкоb<‘p хвалп, јер je и овом шмјетом iioiionuo докумснтовао г-поју л.убав прела Гајрету и ирсна iiauieu п|>огрссу уопшге. Нарочита хвала uaiucu врпједцом мудернс-сфендија. na iKorunoJi лијопом валу-паспхату. Омлпдши he то знати да Koja je била сва нгкије од народа. који je бурннм поктпцвма одуГајрета мвнпетру r. радннцпма, те дету ге био je посоколи, ученпцп нар. п чланокп си талнх оцбора Гајрета na цијеле Посавнне. Бурио и дуготрајно клицање одушевл>еног народа поздравило je и на овом мјо-ту делегате, којн су И|н>шлн кроз шиалир na челу Kora пх je сачекао претсједник Мјосног одбора г. Мухамедбег П р е љ у б о в и ћ , дретгједвица женског одбора Гајрета гђа Шефкета ханума II a ш н h a са чланпцама, сре- кп начелннк Борнвој Алексић, грддекп начелнпк Л у к н h. аамјеник команданта мјеста погпукопннк гтарјешнна гуда надеавјетнпк г. В р х у в ц . старешина Гокола г. др. Ano Б о г д а п о в п ћ , и претегав1П1ЦП осталнх .друштава и уст&вова иа Бпјел>пне и околице. IIoiiito се одушевл.ен>о мало слегло узео je рпјеч П1>етсједник Мјетног одбора у Пвје.шни г. Мухамедбег П]1ел>у* бовић н поздрављајући срдачно долалак делегата у Бијел>пну |ч'као: Господнне потпретоЈеднпче. господо делегати Глааног одбора, драл-и наши госги! Послије вашег триумфалвог похода Дервентв, Фочи, Гоji.uk. ui n д|>угим мјесгвм, ,1 >лаЈите даиас н у нашу средицу. дазазитс у Бијел.ину, која вас je очекнвала hciom лу* бављу. Зато гооподо, дозволпте мп. да вас, као претсједштк Мјечпог одбора у пме свпх мјеснвх одбора Гајрета пз среза Бијељпнског, као н у име многобројапх Гајрегових прија* 437 �тел>а овога краја поД овпм трвумфалнпм елаволуком поадрпвнм: Добро нам дошли! Добро нам дошлн. вн лрвн носиоци Гајретовс мнели, вп. који сге наш драгн l'ajper евојпм нееебнчннм n пожрtbobhiim радом подигли на onaj етеисн. да ое данас наш му- Цза тога делегатн су у ирптн.п многоЛројипх члАноћа Гајрета отишлн пред Кираетхаму, док оо народ рааишпо. кличући II манифеетујући lb. В. Краљу. Престолотиљеднику Петру, мнниетру г. дру ХаоанЛеговићу и оеталнм. У вече je npiipob*Ha вслика Гал>етопа ааЛава. коЈа ja оддично успјела. Ту je у чагт гостију приређуна и почсрп, на којој г.у поред долегата na Сарајева и делетти 1пј|мчопи na осталнх мјеста, те среекн начелник г. Ллоксић. Овечаностн у недсл.у отпочеле су Логослужрц>има у евнм богомоллма аа дуг н rpehan живот lb. Kp. Ви<\ Преотолонае.гедннка Петра. Гвпм богослужењима при.у.твовали су n дологатп Главног o.t<V>|» na Capajona. У српгко-нравогл. цркви чинодејетвовао je митронолит Зворничко-тузлански lb. Преосвештенскт г. Некгарпје. Дову у Царевој џамији проучио je Хафил-оф. TeinnaiKOBuh na a|auiском јеаику. У џамијн на дови бнлн су u клањали no први пут у еоколскнм олорама једна чета сео<'ких сокола, коју je предвео старешина ове чете г. Хусеин Xaniunh, учител. у Тур. Јањарима. срез бијел>иноки. Ha дови уаели су учешће н лретставници мЈеоних влаоти н многобројнп угледни грађаии Бије.гипе. Послије богоелужења у српоко-правоолавној црквн одржаи je na тргу Крал>а ПетЈ»а дефиле трупа 6ијел.инског rapниаона. коме су пртугтвовали сви прететавници властн са члановима Гајретопнх делегата из (,'арајева и оеталих мјеста. М УХ А М Е Д П РЕЉ УБ0В И Т1. претсјвдник Гајрата j Бмјеаинм елнманеки елеменат пред цијелим културним .-впјетом може поноеити. Цјерујте, госполо делегатл. да и Г.пЈољинаI a јелом евоЈОМ околицом са енмпатијама н[«тп и nparnhe тај ваш патриогски рад^ да много цијенн ваше огромне валоре у том правпу те he овај ваш први поход Лити записан златнвм словнма у апалима Гајретових организацкја овога к|лја. Зато уђите у нашу срелину, јер улазите у средину, која ваг топло прнма в која вам нз свег ерца клнче: Хвввлв! По лн.е товора г. Прел>убовића мала в-голншњд дјевојчвца. кћерка г. Мехмедбега ФидлхиКа, изДекламонала je jn.piv пригодну пјесмицу и предала Лукет UBitjeha потпретсједиику Глдвног одбора г. Кадићу. Г. Калић уаимајући букет noл>убво je малу дјевојчицу захвалишпи joj ее на ноздрапу. a затлм <-е je у име ллегата захвллио нл дочеку слнједећим говором: »Гматрам ла угодну част да се у име Главнот одЛор! Гајрета <рдачио захвалим раденвцима, члановима н прнсташама Гајрета као н о*талом rpaljancmij' на овако лnje­ no«. Г.рагком и n p !ij.iT e .vi;o M дочеку. Огобито ме радује што и овом прнликом могу да конетатујем да су идеје иагаега Гајрета ухватиле дубоког корјена у грцу Посавине, у питомој Пијел>инн и да гу налорн Гајретовнх ралиика и идеолога н овдје окруњеии усијесима. Поанато Вам je да je јед н а ол најкаж ннјих ii[»>q>aMеких тачлкд Гајретовд ii|«»qiaMa национално севешт.ишн.е муглимаш ког дијела нд|«»лд и у«:тањпн>е свих препрекл, коje су ометдле лаједничкн р ал међу једнокрпном r>|>ahoM. • ’jteran пгго могу кон<-татопати да и one Гнј|>етопе идеје наила-ie ua пуно |>ааумијсиа1м међу Нима, те еам ynje[»en дп К<-мо о влм вим нашим |«идом најб о л е иослужнти интенцијаM.i иашег уавишеног Н.гл,ла|>а lb . В. К|»ал>а н интер<ч има наше ОгзџЛнне. У то име још је.тдвпут Вам re нај<'р,тачииј|' захваљујен!« 438 ЧЛАНОВИ ГЛ . ОДБОРА И М ЈЕС . ОДБОРА ИЗ Б И ЈЕ Љ И Н Е поирај глааи« џамиј« у Бијаљими �Поглије дефилс-а одрж&на je у свечавој сали градске uuuiTHiiu Гијрегона академнја, којој je приоуствопала ма».-а нпроди. Лкадемији je међу осталвв присуствовао и митронолит r. Нектнрнје, качелнкк онштине г. ЛукиК, срсски иачслпнк г. Алексвћ и други претставвици власти и друштнiirt. Лкадемнју je отиорио претсједввк Мјосног одбора г. Прел-убоинН. Ј. Прел.убовић иоз,фавља све иуисутне u захва- П РЕТСТАВНИ ЦИ -ИЦ Е ГА ЈР ЕТА ИЗ Б И ЈЕ Љ И Н Е СА буде унућена IberoBOM Величаиству напи-м витешком Влада|>у, те ttae у то име нолниам, д» заједно кликнемо: Нека живи IberoBO Внличанство Крал,! Неш исиви мллди ' лаил.ених Насл>едник Пре«;тол»а! Говор г. П|»ељЈТх>внћа био je поздравл>ен са бурннк поклнцима: Жнвио 11». В. Краљ Александар » живио Престолонасљедивк Петар! Живио цио Дом Карађерђсвића! ЧЛА НО ВИМ А ГЛ А В Н О Г ОДБОРА П РЕД Њ ИХО В ПО ВРАТАК У g Apa jebo љује се на учеетвовању на академији митронолиту lij. НеВгарнју и (хталнм претсташ!ицима друштава и установа. По»•лије поадрава Прел>убовић Поштопане гоеклође и гоонодо, сецггре в браћо' Данас, када наш Kpa.i.eiwi;n Дом глани деветн рођендан гвога првијенца Н»егова Крал.еш'ког Височннства Пр»ч'точона<-л>едника Петра у ерцима и мнглима спих r|«ibaiia наше миле и драге (►мџоине, великв н моКне Кра.гевнне Јучххлавијг. одјекује тај рлдосни догнђај љубављу и ве<ел.ем. Ta но|>одичма |тдо«-т нашсг главног Краљевкгог Дома иодЈвднако <е дијели исђу гвима птНаннма од 'Бепђелнје до Тритлпиа гордог, од Тимопа до ЈадЈтна плавог. Ма|и(чит<) Ta по|»однчна pa.TiK-r. то ријетко глапл>е напнт Краљевеког Дома Јмдосно одјекује у срцнма Гај^тових радиика, >р Он. наш драги наељедник Преетоља стоји на челу као п(»оп‘Ктор Гајрета. У лнак тога радооног догн1>аја, доволите мп. гоопође и го- подо, да као нретгједник Мј»ч ног одбо|>а Гајрет* отворнм ову Гајретону <иечнну лклдемију. Ja ннилив, гисиође и гос.подо. да hy н.^јгпгурннје погодитн ваше мвслв u ваше orjehaje, ако п|»ва наша ријеч Нрел»убовић предлаже да ее са ове академије упути поздравдепсша Канцеларијн Њ. В. Кра.га, која nam: Канцеларијн Његовог Величажтва Краља Београд. Са свечане академнје коју приређује давас Гајрет у Бијел>ннн поводом рођендана lb. Крал>. Ви<очаН'Тва П|»егтолонагл^дннка Пет|»а поц чијим проте«tortom Гајрет ралвнја гве то успешниЈе делован.е за до6ј >о Крал>а u Отаџбине, слодобан сам поднети Крал>евгко»1 Дому испред многобројних уче< нпка најгрдачниЈе чегтитке и илрале нагас непоколебиве вер1кх ти и л>у6авн IberonoM Величанггву К|>а.Ћу a цнјелом 1»рал.ев'-ко« Дому. Да живи IberoBo Величанство Kjw.t>! Да живи Гајретов моћни иротектор Њ. Kp. Височанство TIре«-толонасл>едннк Петар' Да жнвн узвишенн К|»а.1>евски Дом Кара^орђевнћа! П{»еп:едн1!к Гајрета: Мухаледбег Пре.губовић. Радом за Гајрет будимо наше снаге и стварамо бољу будућност 439 �Гооподину Министру Доктору Авди Хасанбепжићу Чнтање депеше бшло je поздравл>ено са покшцима Њ. В. Kpa-iv, a загим je опладннац г. Хусејн Имамовић. ет. Beorpatfv мед. одржао једно лено предапање о аначењу Гајрота. ПоП|»ославнвшн евечано рођепдап Ии-г. Kp. Binieunirma слнје предавања г. Имлмоиића мала кћеркнца г. Дра Лце Нрестолонасљедника Нотра као Гај|н>тт.в дан сокуил.епи ГајВогдановнћа, сгарешпно Сокола у Бијеллшн. пздекламовала ретови радници и пријатељи из Внјељиис н сугједних cpeje дјесму: »Жнвио Крал>!« Лотом je пјевачко друштво отпјезова хитају да Вас га ГаЈретове конфсрсцције пол,-ц>ипо на> вало државпу хнхшу u с тпме je академпЈа завршепа. срдачпнје н да Вам чеегитају инооки положаЈ чнмо je п nam После подне у 4 сата у оквпру ових Гајретових свеча1’ајрет почастован са Ннјнншег Мјеета. носги приређене су кон>ске трке, којнм je такођер присуПрепчедник Гпјрегп: ствовао огроман ('poj ceiijera. Мухамедбег Пре.гу6tж nh. Ha вече у 7 чагова одржана je бакл^да. Цео.град био je евечанс* осветлаи, a нарочнто зграда градске општние, Послије чптанл депеша г. H|n>.T.y6«miih подјел.ује ријеч иред којом се je иоворка зауетавила. Са балкона лг|ла«' onг. Садовићу. члану Глапног одбора Г а^та и днректору lileштпне поворку je позд|шпио испред Гајрета претсједник Мјериатуке гипнаанје. Р. Гадопић у <-вом т-нрин>»м р1ч|м-|>ату оног одбора г. Мухамедбег П|>еллбопи1>. ii ihin ' ii отан-е муелпм.ИИ КоГ к дпЈела iianier нар >да у културПонслје бакл>але одржава je у градској linjehiiimii J’ajиом, еоцнјалном и иривредном пол.у n укааује новс смјерретова конференцнјц којој су прнсуетвовалн поред велкког нице у |*аду иетичуhn да je Гајрст првжТорац у томе броја rpabana in Бије.шне. делогатн пз Шапца, Лолнпце. Иаа тога су долегати изпијели i-воје п;ел,е и иотребо Брчког. Козлука, Тур. Јања|>а, Сробренице. Нове Кнсабе, -Ko­ члаповнма Главног одбора. коЈи су их гаелушали. обећљвшп paja, Јан>е н друпа мје.-та. Да he Главнн одбор иастојати да овии свим жел.ама изађс Конференцију je отворпо r. Мухамедбег Прел-убвПћ који , у cj’cpeT. одмах предлаже да се пошалу са кош^ренцнје поадравие деОвом |;опфе|!е||Ц1!Јом су завршенс ове велпкс свсчапостн пеше lb. Б. Кц».гу, претгједннку Kp. Владе r. Нстру Жнву Пијел>иин. По<лије КОН||К>[>С11ЦНЈО r. Мухамедбог Прел.уковићу u препједнику Главног одЛора Мипп тру r. ;lj>y - ОоауК приредио je зд све нриеутнс делсгате вечеру, na којој Авдн Хасанбеговићу. je илао хшого ллјспих здравица. Конференцнја са одушевљеним поклпцнма усваја предУ понедјеллк иpilje полне, у 9 чач.ва, делегати из (’aдог и г. Прел>убви*Г чнта депегае, које гласе: рајева налустп.ти чсу Бијел1|1иу ncnpahenn од велнког б|»оја »> (I 7 пријател>а н чланова Гајрета. Њ. В. Крал»у Југоелзинје Александру ТТрвом Ч 'I— 'X Прославившн нЈј^ечадпје рсрендан Ib. Kp. Пиеочлп•тва Престолона6,1>едника Петра као Гајрегов дан окуплепи Гајретови радннц^ и приггаше нз Бијол.нне и околвих срезова уз судјеловаље деле^ата Главног одбора Гај|>ета нз Сарајева на Гајретовој конференцији слободни су подктрехи ПЈ*ед узвишени Пре«-то B#raer Велнчанства •»•nnie и> рале ллбавн н верности Вашем Величанству кло н нзрале синовске благода|Ч1^ 1 ц na превишаој пажн>н учи&еноЈ Гајрету nocrraiubaibeu нашег пр-*тседиика Др. Авде Ха<анбеговића Kpa*eec&mf Мннигтјом. Нека живн Ваше Велнчалсгао! Нем Жиии цео узвпшени Дом Карађорђ*-впћа' ПЈ-епје.дцик Гајјита: Мухфедбег 11|M-.t.yЛт»mih. II|*-Tve.jHiu.y К|«л>евске Владе Ночасном а)>утанту Ib. В. К|к)Л>а. Арми/ком ПИерЈлу Господину Нетру Живковпћу Београд. Прославл-ајуки mj< вечаннје [ођендан Ib. Kp. Височажтва Престолоиагљедиика Иетра пј>отекто1»а Гај|>ета као Гајрстов дан сакуп.геии Гајретови радници и нријател»и na Гај|»етовој К'>н-|кјкццији из Бијел.иие н околних с]|Озопа, у зајсдници fa делегатнма Глапног одбора Гајрета из (.'-арајева, поздравл-ају Bar пајгрддчније и 6.i«iro;uil«‘ Ban на високој иажњи коју укааујете сваком прпликом Гај|иту и Гајретовиа радннцнма. Претсједиик Гај|>ета: Мухамадбег Прељубовић. 440 П р осл а п г- Га/ретоЋа д а н а •>- р о ђ е н д а н а B e r . Крал>. П и соч а н ст п а П р е ст о л о п а с л зе д п и к а Петра , Протектора Га/рета Велебиа прослава ро^сндана Престолонасаеднииа КрааевиКа Патрг као Гајретова даиа у ЗавидовиКу Никада j<>iii није овако као даиаг m.iии<|и-< т>>iuiii& Гајре1ова идеја, одЈшевлачк) и еиоитаио. MaшкЈмч-тција коју сачињава 4—.v«Hj учч ннка иије овдје .шижена нити запамhena, a ако се и<такне, дц je то мапмфегг.тнја муелимапп. онда je јасно колпко еу Гајретиви рлдницн уч1иипи иа jaчан.у и ширен.у његоие uue.iii у ши[и>кии на|и>диим e.iojeинма која je нотала једнни н iiajeiirjpHitjii пут :u» г.ве муелимапе. •Чахпалшкт коју дугује Гајрет и његовн побориицн emjMe узвиип!--no»i ii uiihiiou lliiupiи|1Ител.у Il>er. Кнс. IIрсгто>• Иетру n опог цута je дош.оа до иуног И3|«жаја. јер ј.- Гајрегш« дан |M>h' iua II IbnroBor Bin•очаистпа. ’e je oita вел«-(»ni маии||ич-1ације бнла пуна бур ннх опоцаја И'ГК|и-не no.ViШИЧКе lijeplloeTH II с>,гпки гн llpeUa узВИ11|е||ОЧ К[>ала<веК1>и Дому. Дл 11,111111л ма u inju-. т.1ЦМja je ii идејпо 11 csiMHM ii|«>rpa V'»U потпуно yaij<j.ia. Мора i iiu ii MHTepiijiulllH Jiciijes rtno je ианад оечкшшнл. Ilporjiav je ааночео koii/ kiim T piia u a у 2 сата uae.nijc подие. Поелијо т|*ке o6pn.'ioBiuia е е је.уш д у т ч во.1 Ичаи«пеna noBopKft к/)ју je у глапном сачиплпало гсл.пшт) у ih.mпозној и жипопиеиоЈ napo.uioj иошм.н на 4ciy ra члпмовима Мјесног одбора н конлпицимп, iu>jii еу са пушкаиа и југоелапеискмм ла*тппам,| ирч-твпл^ин братсгво, слогу n једну ми<-ао. II ia коњице иружала гс j e neiipcracAi-.a r .o i o i u njeШакд. Овако апјелпички К1>ецула je nonopra r.i д р у м а ЛПШТИне Мустајбатићи к|>оз г.олоипју фирне Крпва^е n е|.«лииоч �naiminii према игралишту сиорт. клуба »Кривајес, гдјв ji' било ciki ирнпремл.еио ла дал>и програм. Са гапуhcu гу се могло ii| шмjiTirrn код сиједнх аџа сузс у очима из којих Je блштлла ридост IHTO сс виде овако ааједнички и споитаио на окупу и шти иогу, ла uu иајсвечанији иачин учествују СВЕЧАНА ПОВОРКА У ЗАВИ Д О ВИ Ћ У HA Ч Е Л У СА Затим je настушло njeno народно nece.v* испуњено ралним народним играма: недодем na мнјех, иузањем уа клизап ступ. тражешем дуката у колачу, томболом. и т. д. Оидашн.и je Соко укалао велику и»жн.у ирема Гајрету, те je настунпо са вјежбама н увеличао ову маиифсстаци у. ОДБСРОМ Г А Ј Р ^ Т А , HA ГА ЈРЕТО В ДАН 6 - IX - 133l. ( са свом дубином нскренс пола1Ш^кеО(<јерно<тп и одаиостп iijK-ма уавишепом и моћном иокро1штсл.у Гајретове идеје— onoj велнкој Пјкклаин. Велико игралшите »ICpipijJje« * јсдва je прпмђЛо• ОВУ велпку масу. Тачно у 3 сата noc.tnjc поднс одржао ja ио- Забава са игЈмнкок пот|«јала je дуго у lioh на свеопште дадовољство нрнеутннх који су лаједнички како морално тако н зпатнпм оболом допринијели, да je ПЈтслава рођсидшд Гајротова ИоциЈинте.Ђа као ГајреTona дана потиуио у. пјела. X. В Е Л И К Е M ACE НАРОДА HA ПРОСЛАВИ Д А Н А У ЗАВИ Д О ВИ Ђ У, 6 a.t|iauHit гопор ирстеједннк Мјосног одбора г. Нум.ш Ооми•ч|и*цдиК истакнуншн у к|>агким uomuma аначај .uunuuibcr дина, посднје ч«чт» je ju.vhena invupuiiiia депеша na најиише II ia по.1,цшшог п>110141 одржло je iu-црино предав.ш.е о Гајрету н њсгопом културпо-и|мн-пјетч1ои n нациоцално-екопчмском 1>аду м*‘by cunua к\<-лuмаuнма r. Xiu|>ni Хасан Оџакчмћ Величанствена прослава Гајратова дана у Пријадору Мјеснн одбор Гајрета у Ирнједору na пајопечаиији naчии npo'.Tanno je |ч*ђендан овога vohHor протектора Ibcrona КЈнигеиоког Ип<чтН' Т11л Нлсл>однвка Ирестола Петј«, на којн д.ш пада u Гајрегов дан. 441 �Још у сувоту поелвје подис. на пуцањ топовсклх хнтаца сав јо град био искићен са заставама. У недел>у i«m*M зором. uviuuidom топовпкнх хитаца најапл>ен je u 1103. 11418.1141 евечлни дав. Beh рлно су биле ожнвљеле улице пунв свијета a угледно оидашше даме rbc HiiinKonith. Миладниовић н Crajnh са гогпођнцама иЈчиавлле су огкуппе звачке Гај|>ет\)Вог дана. Но нажалост najtvpioM Говорнвк на концу констатуЈв да иивн Уигав са евојнм офедЛама даје n<>ryhno«T иашвм иуиом нацниналиом, е0цпјалном, културмом. п|кквј«-тт>м л економекои налретку u развитку то ио-ишл.о присутне да onaj Устип upitne «а iutii'm oiiiim ocJehaH»eM и одушевл>сн»М1 као и Манифест од ii јануара 1020 годнне. чији ce високи цпл.01111 oflnnftje* byjy HoititM Угтавом. jep да имамо пуно iionje|H*n,a н иуц0 иоуадање у цашег л.\Лл.еног Вллдлјчц заточинкп народц.Јг јоднттва и Лржапне цјелине ii чувара н.иховнх свлгдлњих ннтереса. Ha опс рнјечи сви ce приоутли двжу ii кличу 11>еruBV Ведичанстпу К|>ал>у. Нрестолонаел»«*ди11ку ц ццјелом Вллдалачком Лому. a затим je прстгједиик ирочитао поздрапн«> денеше. Лио|к,кој haimoiapiijn. претгједпику Крлл.ев-1ке Владр г.Петру Жпвковвћу, п|Ч‘тчјоднику Гајрета и К|мл»»в«ком Мини. гру г. Лр. Авди ХагалЛтовићу. тс Вану ВрЛл •ке бавовине r. Светиславу Милосапл.евиhy. Иоглнје говора г. претгјрднпка одржао je И|*ед>В1Н.е о значсн.у Гајретовог даиа. и|»офе*-ор овдашн.с п тн ал и је r. Абдулах Каранднћ, у ком je лијеио ттакн уо iioctjimi; Гајрета u н.еп>в pa uiiirii; до даиас као н жегову уавшиецу VB.'iijV коју itpiini у муелииннском дијелу нашега народа у нлционалном. социјалном, културио-прогвјетном и еконоч' ikom напцетку n развитку. у . ВоЧ^ је' (Ц|о оевнјетла-н цио град a иаЈи.чиго гу ваглспијетл.ена виеока мишрета. Исту je вече лаВана све/liina еудјуован.е На|к>дног Полоршпта В|*ба« ке баннопме icoja je у свлком цогледу доб|к» успјела. \ Прослава Гајретова дана у Маглају Др. М ЕХ М ЕД XА ЈРО В И Ћ , претсједним Гајрета у Приједору • е лнјепо BpBjeue ИЈ^омије^цло. кишл велики вјетар и прашиИ^. те je u ч; •тл. Послије подне вријеме ce je вахност опет у граду отпо**-лл. npiije подне одрждна су\Ллагоi.ip*4ia у <-вим ов.ташнли 6oroM'».iauia. штч je било iionpaheno ra тпплвсЈпга хитцпма. a у 12 ча<ова пдржана je ^еч.тва акллечија у велаKoj дв-.јмнн хотела »Налтпа« у пртиу*-тву мж*гоЛ[»>јпог rj-abaH' тва н тежаiui околних <ела. \i:a.ifjiHiy. je отворио a затим одрхао темперамелтан и naTpHwi n гов >р мпженв и агилни претгједнпк Гај|>ета г. Лр- Хајровнћ. ' р - |;н <удиј.1 у Kuv гА HajBehiiM усхиКеп.ем н енту-iHja-iMosi yi|yhyje upite риЈечи VmiuiieiiHV |<олител>има Протептора и цијетом y v вншеном Л'*му Ливастије Ka|itib»pb,'>iHha. и<т 11ч\ hн пелика ааелуге ваЈ»|Дне Линаствје :ia о<-ло/и»^н.е и уједшвенл на1«ола. иагла>'нвши ,ia je судЛина inuuer на|мда у п|1«шло<ти н галашњги ти a н у будућности уско скопчана за славну и ЛОНоЈЧјЧ овјеичану Лииа<тију 1<l. ip.ib 'pb*‘BBh.l. ■iaTHM je г. иретсједник нетакнуо пајнонији историјски и мудри акт !1>егова В«мичанства Кралл Алек«анд1»а о даван,у Нов.»г земл.Ћског У<тнва. који ииаугурише нову еру нашек нацноналном и јавном ЖИВоту, нставиувши главне нрннинпе У>тава. Мјеени одбор l'ajpttTa у Млглају <n шпочцима Гнч»градej;or Гај1>етв .Гнман 'Lni.iih« прирсдио je Hrt. i*obeB.Dili И»т. Крлл.. Виеочанеии П[.е'толо11асл.ед11нкд Петра уоЛнчајену Гајретову лаЛлву у евни^ П|ки-Т0р||јпмп Српеког Ломп. Пред иуиом .iBopiiboM 1вкјетиоца одржло je пж1дранну риј.ч г. Гијкпр OMi proiJiTiih, калдидат правл, пнгочзЦ Веоград<ч;<г Гзјрета »п- мпи 'Cnuiih«. 1з*ји je у крпткпи цртлчл ипожио нсторијат. уијехе н важно<т Гај|>ета. П.1тим ее прешло ид нmobeRj- 1!|«ог|*пма. I'bniia Лема Локмић. .ученица стручне школе у Маглају. деклачовала je .Жнвио 1>1>ал>!<. n<x-.inje чега су ученици огцовие школе огпјевали лржапну хнчму нод тдетпом учитеља r. (Vuana Tepnijieхuha. Tje-ha тачкл програча Оида jp декдач.тија »ЛерВНШ« од О« мана 'Lin iihn. Г. Вејснл Kjiuin'M-nih. кандпддт прала. ннгочац Пеоградског 1'лјрета »Огман Т>п1;11h«. i.ao гшт ове врПЈн-дЛе, рецитовао ју je Ha онште ДИВЛ.е11.е. Пое.шје тога. г. Bcpii.i ХпџцЛегвК otiijenao je двпје гев.талинке iiaiiiro je iKi/ipao Луран аиллуз. П»тов звоикн и јасии тенор, његово lieпредугачко <|мл ктврпв.е. и.егова пјесма ra oi-jehajeR толнко je o.\vineiiiMa посјетиоце. дц су ra 110 три пута уивтоице и.-изпвалн ни ноаорнпцу. Ватим еу дн.ктаптв одигрми »Муху« шалу у једном чину од r. Вранв>1лва Hviiiiiba <м uiioro усијеха. Ha()o*iHTo *<* истакмо г. Вранко Biuaioiuih. груитовiii* вјежЛецик, у улоаи iipai;niuaiiTa. Ои je у иначе ui.iл.нпу |"».iy уиио оригниалног хумо|м тако. да je његова нгра оцушевила Га-гале улоге ддли <у добро г. r. TepniMeuih Исмет. •тудопт ii|4iiia. питомац I'»eorpe.>i;or Гај|и-га >0> мип ЂикмК'. Оме|и-«фтиН .Vnn, |.|и>јач и K'puiK IV -ин. учвгелижи ириициипгк. Пету тачку П|*ограмн опет je иснунио r. Вејснл Рад за Гајрет рад je за добро свију нас 442 �ХаџибегиН са двијс гсвдалинкс, ua које je публика дала из| iiuju дутмм UJi.iay;ui|Mii.i.’M. 'Јидњи тачка програма бвла je »Витез индустрнјс«, диалот. Г. r. Ибрахим Чејшш и Фадил Мурадбаишћ извели су ову ствар na опште задовол>ство. Послијо ирограма била je игранка која je потрајала до зоре. Ha забави ес Morao и|жмјетити велики број сељака што свједочи да се свијест о идеји Гајрета и тамо иочела вијатн. Усијех ове забаве je како у материјалном тако и у моралном погледу врло добар. и значај ових свијетлих тренутака и иозива присутне да у дј < душа осјете тоилину и жар иокрености, да уиуте своје тихе молитве bory за дуг живот славл.сннка као шго их сад упућује 14 милцона широм наше велике Отаџбине. Позвао je ирисутне да кликну и са нскреиошћу поздраве слављеника, Iberoee велике Родитеље u цио Краљевокл Дом, на што су настала дуга и одушевљена клицаша. Сокол>ка му зика je затим отсвирала Гајретову химну. Послије тога <т. пр. r. М. Бузаљко убједл>иво, жином ријечи изрецитовао je једиу добро комноновану (али само за доброг рецитато|в) сим- Прослава Гајретова дана у и нанредне омладине, коГајрет. Топло je поздравл>ен тачке ирограма испукомпозиаијама. Дошло je и Kao н сваке, тако овс в|кклавно pulji'ii.uiii свога oatiiiuio. Ради недел.е, Д И Л ЕТАН ТИ -И Ц Е HA ГА ЈР Е Т О В О Ј je upiipebeiia у губоту вече. f‘ала »Ценгра.ла« ш кићена hnлнмима и jerеи.нм umi •ннлом, ra IVUIKOM II|ротекто|>а у п|н>чељу, нмала je ненадмlaiuiio ii рнилачан илглод. -Jarno (нвli­ јетл>ена велик нм ламмима pauni je ож11И11ла. Свијет ce почго нскунллтн neh у upnu гумршк н i1очетак н||нимаве je твшко ншчокнван. И оглашен je поче:гак. Госте noадравлл и о значају гонорп г Гафет I»урина ДИИ:it>MH|>ai!ii студент филозофије, којн у криткпм нотешма , eri1-нц||јалн(> ИЛНОСЦ важност ЗА Б А В И У СТОЦ У, 6 — IX - 1931. врнјеме »Златије«. У тишини. са пјесмом јунакин>е, почела je nr]>a. и у том на<тројен>у готово без предаха, са налрсгнутнм нерннма, публика je дочекала крај, отмнцу. н бурним нлнчкааем наг|млнла цјелокупну пгру. Тешко су се расталн гледаоцн са једносатном внзнјом старог cjk' thot времена. oiior гевдах-живота. кад су низ дуге сокаке велнких махала И.-.ПОД аеленвх батча јецале ша|1гије... кад се живјело безг.рнжно са севдахом и само за севдах. II тај живот, дочаран 443 �ал моменат у пуној овојој онааи ii л>еиоти. раоположио je one ириоутне и no овршетку je наотлло опште иеоеље, које je трајало до дуго у ноћ. Свијет се рллишао пндлошо раоноложен u задрвољан. јер онака Гајретова нриредба му уинјек донеое no једну iien.irtpiicjtuv. незабо|чшну уепомену за живог, успомену која ће ra увпјек нотојећати на нешто овечано лнјеио, недокучнво. Па тако н oua. у »Златнјн« треба Morahu паметну нгру глаппе роле Златпјнне (гђнца Џ. Сарајтићевл, учитељица) која je далд максимум својих умјетннчких иастојадл п с успјехом одиграла улогу: na н.еног партнера Алпје (г. Г. Бурииа): П.иие (г. Е. БпКкало); дражеоне rhnne Ралије Шехићеве. која je на опгате задоволитво одиграл.ч једну од главннх улога комада (момкшва ХабпЛа); те пашпнице (rhima Maxvyrhexajiih). У цјеоми ry rbiiun Шехићевој нарочито п ом тле мелодичннм мезосоираном rbiine Џ. Raoapnheiu, Н. Демировић u алтом rbmie М. МохмедЛаишћ. М. Г>ехмен, М. Бркнћ n Т». Ђатовнћ. Желимо да Гајрет n дал»е нагтави оа овакопим радом n да у нашем свлјету pa milja емиоао за естетику н умјегаичкп живот. који у њему неоумп.иво лежи латенган н lloiiiroRnina пи-подо! Сматрам ua оообиту чаот fti Ra« поздрапим на опом onaко одлично nooeheiioM окупу u да Ran иопрод Гајрегопа одбора захвалим на Нашој пооетл. Ни obu охваћчте ima значн за ГаЈрет данлшп.и дап. Нн једно д|>уштво, оонм ооколоког, ннје дожпвело пажн.у са отране Највншсг Меота,. коју je дожнпео Гајрсг. Oeira непрсстане помоћн ко.у пруж i lb. R. 1»’р:1Л> нашем Гајре|у, On нлм je дао и Свога првзг ii нлјмнлнјег Cima за Cuon покроi;iire.T.a. Под tiim пок|к>внте.гством Гајрет напредује, цвета и изпршује овоју RiiooKo поотапл>ену i.unhy кулгурног п мma­ na муолпманоког дела iianier uapo.ia. Ta пажња нашег j innineiior К|шл>а прсма нама муолимапима, Tpefti да nisi будс покретач у 1>алу за Гајрет, koju je iiaiue заједиичко доЛ|ч>. Čamo дотле, док ми муолимаии овојпм радом ii помагапем Гајрета будемо ii(«;a iain, да нам je уопех Гајрета на срцу, оамо дотлс ћемо и заолужнвати Високу наклоиост, која нам ,е досад указивана. Занемаримо лп Гајрет мн сами, немамо upa no т|ч»жити нп од кога неразвнјва. да нао помаже. Осман П еа а, гтудент филозофије. •Ja Rao yuo io|>aiiaM на jc;uiy отвар: људи Koju воде Гај1«-т чиие то с највећом љубавл.у и no најЛол.ој одвеоти. Onu Гајретов дан у Великој (срез Дервента) у л аж у о*»у овоју енергију да учнне ono што je iiajflai.e и најкорие.ције. Omi бн желели .да помогиу где je год ирапа Ha 6. оептемб]>а органпзоиао je ибмсреник' Гајрета у иотроба. Људн који воде Га.рет ирави су народпи људи који Великој r. Оманл еф. fcXaunh пјкмујУ Гајретових откуиних с наЈкаом мнсле и ооећају п који би желелн да Гајрет укразначака, које куппшеоДин. н*.—: равА Лг&аовић; no Дин. се iuio алем камен, да on заблиста спојим оракама и у нај5__: Тахирага Диздаревић, Нбрлунмдга ПоробиК и Шефко Мургеизовић; no Дин. 2.—: Мурат Шаковић, Paru« Шчхбе- топлнји кутак наше отаџбине, гдс живе муслимани. Али ти л.удн не могу нрепо caioje снаге, они ниоу у стању да нешто говић, Хатпџе х. ШахЛеговнН, ,Мехо Хамзнћ, Дерпиш Алвучипе, ако нјГ imjio.T не дадпс среотва. Много сс тражи, a jarnh. Авдо Обућар и Arak .Uan -iuih. Свимд длј-ј! ло се дајс. Треба знати да школовање једпог ђака стаје наш а хвала! аЈ1>ет no 5—С хил.ада дшпцл годишње. A колико je ђака који од ГајЈ>ета очекују номоћ? Колнко je o<tim тогд друПрослава Гајретова дана у Гациу гих теЈк-та и нздата!» који леже на Гајрету? Са/внм je раHa дан 6 cenn-Mfipa ^ lji- iu a ii lij- •• т-ч чтк ледвика *Лсзумљпво да Гајрет. овако помогнут ne може дати свагде, rpa ) овај одбор одржао j e nj-ославу Гај|>етова дзиа Ш &ти- где се тражи, не можс дати ни онде где би требало дати. једећнм програмом: Оц Mojia дд одбије многе добре, видне и че<-тите ђаке, који на овакл нлчин заолужују noMoh. Мора да одбијс јср нема. У 9 сати почели су сс и-купллтн чланопн jBic I ајрета н пријате.ги, те су у 10 сати свиторпоративно огншлн у^овМи ТЈ»еЛа да рллумемо те људе којп го муче Гај|м'топнм дашњу православну цркву «а Ллагод-ц«-и-е. r.ije се држал-1 радом, na м«т омрнтнке, која ое понеклда чује. да их noслужоа Оожја. Затлнм у» 11 o.ini бдржвка je у оплашљој могнемо. Гатачки муслнмаш1 су се досад одлнкпвали oBoinhy џамнјн дова, a након тога ome Гајрот-нт чланопи. П|мг.гави помагали Га.рот, колнко оу могли. Ja ое на.дам ,t.i he они ници вла''ти на челу са opeci;им начешикоч г. Дедићем и то чиннти и одсада. јер то од нао тражи muiia на|>од||а бустарјешином cj>e< i;or суда г. Јазпиксм н осгали rpal>uiH без ,\vhuo<.rr. [а-глике njejie отишлн гу рред гајретову читаоницу, која Гајрет Tjiefta да нам поотане геоло, i-тпжер н дом. Гпјje Лнла сва окић- на minjehcM. за«трта у Кнличе у c[kvihiih 1'от TjieOa да нас доведе бол.ем и еретннјем животу. оа слнком 11». Kp. Вцс. Н|кл-толонасл.едника Петра. Све дотле док муслимани буду најикм-талнјн део пашег У 12.30 сатп овЈм-тала ое пред Гнј|^тош>м чигаоницом народа, Рајрету je iiih | mii;o iio.t.c рада. Радом .ti Гајр<т мн попорка о>'5*“) л.уди са свом школском д.ецом н Оарјакок треЛа да муолимане ишедемо из зао*талооти, неукооти и напЈ>вје.д. Иоворка je пошла кроз граД кличући 1>|>ал.у, Прецекултуре, јер heuo ииаче у нераду llpoiiairrii и бити upeолонасл^днику IIerj»y н цпјелом К‘рал.ев>-ком Дому: Да гаже.ни од бол.их. Жнве! У том ралу мн aiieiHpaMo на ове и старе и младе и Након опходи« цки п^Д поворка je стала пред on;uбогате и сиромашие. Добра вола и л.убав вреди колико u шн,и хоте-i и ту je НЈ-егоједпик одОора одржао слиједећи матернјалиа помоћ. Сви lio мало али од орца, na hc Гајрсговор: това зградд да караотс виооко нод облаке. |т - « г Jesam li se, u korist Gajreta, osigurao kod osiguravajućeg društva „Dunav"? 444 �A С41Д11, fipaho, смат|мм :ia дужноет да Ва« нозовем, да И3 ДубИНВ душв <UH МЧКИ lUIBKIieMO ВеЛИКОМ ГајреТОnoil нок|кжител.у, Г1роетолонагл.едш»ку Иетсру, да нлм живи зцјсдно са својим родител.ишц нашим Ушишеиим Крал.ом и читпннм Крал.евеким Домом! Жипио IH. В. Крал> Алтоандар Г Жипио Н>. Kp. Вис. Прсстолонасл^диик Пегар! A на крају, драга госиодо и пријатсл>и Гајретовн, могу вам јаивти једцу |«дрсну вијсст, a иарочито за иас Гајретове рлднике, да je н.ип вођ дичми п|нт*,ј«*дник г. Др. Авдо Хагаибеиговћ, позвнт у Београд ir m Највишег Меета за н.егов ||:П111онили>| рад којнм je радио ла Крал.а н Отаџбииу, укпаапа му je iiajniiine почает што je имсноачн мииштром. Нозивам в:к*. 6paho, да иа дна ДЈШе кликиеми: Да жлmi Др. Хасанбегоиић! У 20 сати у всчср одржпно je сијело у Гајретивпј читло11НЦИ са понцертом које je било врло дпбро пгх јећеио. Taj даиа одбор je п|н>дао Гајретивих зиачакл у износу Дин. 339,— О а а л е Г а /р е т о в е п р и р е д б е Гајретов теферич у Срницама Мјеони одбор I ajpi-та у Вучконцу :тказао je и одра;ао Рајретов тфернч на даи 9 августа |931 у Срницама ерпскнм. Гврха за коју се je тежило постигнута je у врло добром смислу. успјех у моралном погледу je одличаи. a кчко je ирви теферич у ово мјесту и материјлви и узимајући у об-зир д»иашње безновчаио вријеме може ее рећи дх je добЈ«. Чи«ти прнхол no одбитку свију раехода дшио je 9<xi Дин. Одбор се ocjeha дужиим да јавно захвали г. г. Д?jnhy Мехмед eiji. имаму матичару и муалиму из Вучковаца, Tj*aluihv Мухамеду, oiiiiit . Лил.ежннку и CVinxhexajnhy Хусенпу општ. нисару из Сриица којн не жа-iiuue трудч те рчдише na томе. да ее тсферич што Ги»л.е тм јети н у еваком погледу увелича. iiaiipaunuie iichii Л|к»ј позиш и иглаеа. Највеће je пнтерееовање код муелимаиа ов>га aj-aja било у Ti»ve, што je теферич одржат у Срнпцама ■(•пе>тм међу стаиовппштвом правоеллвпе вјероиеповје<т тим впше, што су/цуслнмани били одуш<чп,ено дочек^ши од свију без разлнке' пЛлежа пр.имк-лДнних. Н.1|к>чнто у т-»ме што су ^ да.ти na |i.y lio.iafaii.e евв евоје земл.е те се je могло глободПрослаеа Гајретова дана у Сочицама ifo кретмтИ и да^е^ја. хтјело. Валалпло се je да еу бргћа Ha осиову окружннце Главмог одбора бр. 20. л.жнп П пружилн м В ’• Л.Ч1Н11 р у ж н л и lioMoh HOMO? материјалну, још више мчрал* августа 1931. год., овај одбор прнредио je 0. ееитемсДА о. в. имало je одвојено мје, јер nTfH*! м ул ц м ан ек о > друштвеиу прославу. Скоро цио Ларод пФ ополннх ссла присто на лијепом none,\v те Oi• ннје ; >гло впдјети да се мпетн.у n огежавало к|«ејеша M .i једно лице коХбн . суствовао je овој прослаДО, која je одрждПа иа једној ветаље. ликој лнвади, Нрослава јо одржлиа ђледеким програмом: ,'1ужпн смо д.» се захниимо r. г. Љубојевику II. Љу1 . Ha почетку прославе поздравпо je приеутие г. Хл<- н Крехо. трговац, који се je зохвалЈг! наро.ип-Шта je у онако боју, 1 :овачу из Cjninua ерпеквх који нпје жллно труда по|»ед n'>T.iii.viiui i»-.u да постпгие матернјални у< пјех на јелијопом броју дошао на ii|‘'w^.ui\r диом улалу са МуЈмтогпћем Халилчм. m Вучмнлт око 5><0 2. Г. Haj paM<»niiIi Гпјфо, Иргпједиш; друшпај Дин. чипчг.1 ирцхода Г. Jbvc'-ojeiinh je иок-iao добру вол.у за je ronop о рођеилану 11». Kp. Вцч. Престрлона<л,г,џи1Ка Т1е.| шд на iuii|*en.y Гајрета. етваран.у л.уЛави једних п[>ема друтра. као н о томе aaumnj'- ГајрЛ узео дјш гнма те му се и овог нута нај.геише захваљује. гвчју прославу. Народ je roiujijijion patnji По|*ед о- галог дуалгкт je захвалити и г. г. ФазиЛу М. клнцап.ем К|ч1Л.у као н цпјгдчм 1*|«л>еВ' |;|>м у. нмаму из KejKiia. МвтЈшвику Алекси т|*г. из Срниrom)[Ni г. HaJjiaMoiinh je предлож^п прнгутннмп, ;vj ^fouTi ,инћу Абдхлклдиру коиачу m Керепа, којн i^vvuue IH. Kp. Вие. Престоло11жм.ед1гику Потру чеетитку аа сре pebimaii.y и n iBohen.y и|ч1Грама те«|н*рича те на скупрођецдаи. Нн|1пд je га аадовол.ггвом ирнмнп i првлога. Такођ«-р хвала г. г. Ку|«башићу <\ман.1ГП. je послата честитка. Ахметбеговнку Мухарему. My«-r«|iiihy ПеНнру. Г-рнчићу Омеру, трговцпма нз Вучковаца који дарипаше у натЈрн у сврху 3. Г. Сманл Скоруплл, 'имам, одр.као^е ћреддпање о даЈжва nprt извођеи.у тефернчког ирограма. друипиу »Гајрет«. У прсдивању je лијсио иркчиеио како Мо|м се 3axiu.iити г. г. Гелимбеп>внћу Ахмеду, наддруштни Гај|*ег Ј>адн на културио-ПЈнинјетнчи нмдналву ва■чприпку нутева m Прчке, Ха*-ел.иКу Муетафи n Даутбего|>ода a иеобнто села. Ha K|«.ijy преданДн.а нре.ижач апеДује пићу шер. судији из Градачца, Николнћу Ђорђн из Хргона, на на|и>д, да што вшпе ирилжш у друштно, јер he му ono ■IaiiKoitnhy Cnai-ii из Пнјеле, Xm аиЛегоппћу Хаеану n Глаевојпм радом na npocnjehniiaR# noMohif, дч ствери соби бол.И ibaiiKiihv Тјулаги, општ. б11л.ежницнма прв >г n i ГахиКа a жнвчт. Народ je предапаи.е г. ^корупина са пажњпм еаглуii-T'm.iT ni llliiHOHHiie. који учегтвонаше на теферичу и даровипе га добрнм пртозима. 4. H i.i oimr iipe.iaiiiiiM на[Ч1Д се Hajiu-he je иитереговаљс паетало у томе, што je као забав.1к10 до Краја up ммаие, Том je npn iipnpeboiia TjiKi lipun теферич у оппч мјегту дао доб|ч» утпег.а и добре же.ге уз паграду. за бол.11 цинитак Гај|>етове идеје, те ге можс куд н камо HpiMMaiia je п|>отек.1а у нај.непип м |ч1ду те Ке ее на|>чд боа.и очекипатн у буд,}'ћноетн. за дуго cjohaTB onora ;uuia, јер до сада mije нмно upiuiiKC Вахкалл јемо се пшмл које смо проиустплп a овдје ннда ниди у onoM крају овакву елаву као што je била ona. емо иапомепулн. a којп о.у погјетпди овај те^рпч. Приликом проелпнп прнкупл.ено je ,ци'.[>опол.нпх upniora у Да je ово гве ob.uuj уепјелс*. да je створена лубав сада mii«vy од 337.50 дпиара. a u за будућс иамеНу муслпм.ии н православних дужан смо Gajrel u svakoj kući, znači samo njezin napredak 445 �завхалптп г. r. Миличевићу Стојану. иосјодкику из Срннца српиклх и Салпћехајићу Хусенну ui Вучковаца, којн cnaком прнлнком раде na зЛдижаваљу н етна|чи1>у љубавп наMfbv муолимаиа н правосдавннх, n* со може очекивдтн у будуће још бол»и уеијех у томо иогледу. Препједнпк Гај perona од<Ч*|ч»: Хусвјнм СалихКехајић. Гајретов теферич у Брчком Женски Mjet-Hii одбор Гајрета у Брчком одржао je у недељу в. еептембра Гај|ч*тов дан na нмању г. Хусени «н|*. Требинчевпћа. Успркос pbanor времена. пооЈета je б т а врло л njena и теферпч je ;уепно II-Шад riMKi>r очекипадва, што ce у првом реду IIма u1ХШ1ЛНТ11 r. Xy.ei ih еф. Т|1еЛинчевићу. коju je дозволио да ее теферич одржи нз н.егов >м иман>у н етавио евоју вилу н.i раеполаг:in>e. Hi* геферичу je Лио чиет прнход Днн. 7И.— Бифе гу даровалie r-b<‘ и r-це: neчено ja Ha* Шериф х. Т|ч-М1н>It'Bllh. I'tn.iuban; Лаклнву Taxii| e х. Кдхемовић. еевдиban Зу мрчт х. Џафербеговпк, бам аву Meepjjia Кучукчлић. набрујачу Сеније X. Мехмедатћ. nap iiimiha Паша х. Мехve.ranih: uo торту: Авније х. Пуквнца. Сегма х. Каднћ н Хаиумнца Едхемовнћ: наЛрујачу: Муни|а II.: no нугму^Н. Н.. Н. Н. н Н. Н.: Дин. Л".— Рабија X. Мехме.мгић u . pnч. i-.— Н. Н. ПриЈч^^ивачком олбору и^дарвату.шма тоила хвала! I М е р х у м С у л е /м а н М у р с е л Кргјем мјессца августа преселио ja на бољи сви- јет 30-годишк.и чиновник, врстан педагог, ванредно способан наставник, морално савршен човјек, узор-наргктер, и месебични, пожртвовни и као пчела мар/киви Сулејман Мурсел, чија je смрт уцвијелила не :амо њсгопу породицу наго Ггјретов Мевлуди-шериф у Годимжу (срез рогатичии) 2S. авгусга т. г. no uvv.i-iiaMa.iy у годимнла-ко.^дПТмлји Мјесин одбор Гајрета проуЧио.'*' мувлуди-шериф./ Г. Мухамед еф. ХаџнлЈкМееовпћ. нмам и вје[«'учител. na Рогатнце дошао je још 27.- VHI и и>4у вечер давање о зиачен>у 1*ајрега, у петак je ПЈоучпо хутбу a uai ове je говорно о Гајр^т}'. обја^нившн љегову еврху и nornao прнеутне да се у Гајрегу еиС уједине н еложно пораде за добро Гајрета. Ово су прнетУнн попратили «Ј одоЛрнваа»ем и одушевл»ен>ем. — Послнје џума-иамл ia- и[«оуч пупњаву пушака и прангије, je -уз-дије.Ђење ше|>Ота и дјепп шећерлама. мевлуд господа: Хаџиахметовић. Налиф еф. Хе.-кић. Мехмед еф. Парлов, 3*јиил Н». Xa|jyb и етдрииг Мулд Мујо Xoqnh. Н ако су гада у пллншкжим крлј-нпма велики поле-кн ВОСЛОВИ, Ha мевлуд je ДОШЛО OKO 3 0 0 0<«Лж ИеКОЛНЦИНа II в-з удаљених села општнне Поджепље и Соноловића. a ftno je н лијеп број жена и дјевојака. Сви су чесгитали одбору н згхачлили се, a парочито рали тота што je ово првн мевлуд п|м>учен у овој стррој џ»мији. Гви rу били ганути н занесеии. a мпогима су се и очи з&росиле. Tom приликом уписао ее je лијеп ЛроЈ чланова. тако m еада одбор Лј >оји 130 члаиовн. се болно дојмила свих пријатеља овог култриог радиииа. Гајретов Главни одбор je тешко погођен овим ударцам судбине, која je немилосрдио истргла из његове средине његова вриједиог члана, милог и симпатичног колегу моји je у Гајрету савјесно вршио сваки лосао, иоји му je био ловјерен. Не зигм како тежгн и гломазан nocso да му je повјерио Главни одбор, мерхуи Сулејмам иије никада знао реНи да je спријечен или да je преоптереКеи својим службеним послом, него je сваки Гајретов рад са пуио душевног уживања прихваКао na аио не би могао да ra сврши у дану, он би откидао од свог спавањз и иа ш тету свога ноКиог мира и одмора, он би на пуно задовољство Главног одбора, свршио што му се ja повјерило. Четрдесет година je требало да ђе дои се изради и усаврши овакав једаи узор човјек што je био мерхум Сулејмам: лун човјечности, задојен оно прокао <vy- бавжу прсиа ближњеиу, сусретжив преиа свакому, милосрдан према сиротињи и т. д. Четрдесет годииа проведених у иитеизивиои студирању иациоиалие и њемгчке литературе, у Еаспитању иаше оиладиие и у савјесиом и исмречом раду no разиим шиолама. Страствеиим студирањем стечеио знање MUSLIMANI. UPISUJTE UDJELE JUGOSLAVENSKE PRIVREDNE ZADRUGE I ŠTEDIONICE U SARAJEVU Udjeli se mogu upisivati I sa agrarnim obllgacijama. Prostorije zavoda nalaze se u Ćukovlća ulici 5 I. kat, u blizini Ferhadije džamije. 446 н>егово, иеуиориии радом иагомилаио исиуство његово дало ja његовој ллемеиитој души таио драгоцјеи умии капитал pa му je тешио маКи лримјера међу иашом иителигенцијом. T aj иапитал рахметли Сужо дарежљиво ja улагао и у Гајрату и у својој службеиој дужности. За свој рад иииад нија тражио ии славе ии хвале ни престижа ни положаја. HajееКу иагргду за свој рад осјеНао je у саојој властитој савјести која je уживала у том над би ои учииио иакао добро другима. �Прошлог Рамазама иад je Гајрет алеловао на своје пријате/ve и сарадииие од пера да сваки иа своје струне напиша у популарном стилу no једно предавање, дорао je да ke новчано хонорисати сваио предавање у иолино то буде који писац рефлеитирао на хонорар. Мерхуи Мурсел je налидао два предавања о иуНњем одгоју, и кад се je послије Бајрама одређивао охнорар за поједине писце, рахиетлија je одбио да приии понуђени хонорар са скромиом мотивацијои »да његова предавања нијесу вриједна да би била хонорисанг«. Премда су његова матсријална сретства била доста чедна, да je једва излазио иа крај, и лремда су његова предавања била одлична, његово ллемеиито срце није дозволило да из Гајретове благајне узме иоји динар за свој труд. Ш та значи јака воља, чврста еиергија и устрајност у раду, мерхум Сулејман нам je то показао у свом уложеиом труду око писања »Малог илми-хала«. He позиавајуки ми- једног од источних исламсних језика, ие студирајуки ни иа једном исламсиом теолошкои факултету, он се je латио озбо/киог посла да изради један савремеи и за нашу дјецу лако разумљив вјеронаучни уџбеиик. Послужио се својим исиуством у методском поступку при школовању мале дјеце, знао се je спустити на ниво схватања дјеце од 7— 8 година; према дјечијем менталитету средио вјеронаучно градмво; гдје и у je требало послужио се њемачким преводима аралсиих дјела и иајпослије успио да даде једаи .Илми-хал«. чија je корист од огромне аажности за нашу дјецу. Ma да извјесни кругови данас цглично не цијеие raj Д а љ њ и у п и с д о б р о т в о р а и утемел »а ч а Га/рета Лд чланопе добротворе упиеагае <-е слиједећа господа: из Вишеграда: Идриа Каришпк; из Лукавца: Славко Крижлн, хотелијер (код г. Омсра Омазића). За чланове утрмс.Ђаче господа: из Буж ииа: Аган Be.inh, Оеманага Хаџић. Але 1Пзхииовић умрл. Хаеаиа. Ибрахнм Шахиновић умрл. Ахмета, Муетнфа Велаџић умрл. Мумина, Омер Meiunh, <'уллга Љубијлнкић; из Тур. Јањара: Абдурахим Имамовић. Харунага Иклiiouiih. Салих Муминовић и Ташид Зечевић; из Орашја: Инрахим Горок и Смајил Cejieainh: Из Илијаша: Никола ПетЈК>вић; из Бијељине: Др. Ацо Погдановнћ. адвокат; из Вареша: Салко Парић; из Грачанице: Ибрахим еф. Уставдић, тк. уприввтед: из Купреса: Салих Хусеинбаговић; из Сарајева: Повјереник r. Салко ХасанбеговиП улвсао je сДајвзв^х гоеподу з& утемељаче: Салко Нлкшић, проф. техннЈ;е: Сабит Камевииа, чин. Држ. Хнлотекарне банке н Асим Преш.ЂО, чин. Држ. Хип. банке; Ибро 1С.|рихаеанопић. царинсг.и чиновинк. и Наепх Ахић. бановнцекн трг. прпспв. његов »Илми-хал« — a не цијене га стога што или иијесу способни да ra процијене, или што им не да завист да лисцу одају дужно лризиање — блиска ke будукност показати, je рахиетли Мурсел са својим >Илии-халом< ударио препороду исламске вјеронауке, a неке дуго проки када иуслиманска заједница одати достојио признзње Т Мурселу на овом његовом кораку ка модернизовању ВЈерске обуке. Heke дуго проки, велимо, јер читаве војсне муслимаиске дјеце ноја данас хрле у школе, кроз лар година сачињаваке нове муслиманске генерације kojs ke знати да цијене и рахметли Мурсела и све друге несебичне раднике који се труде да се тој муслиманској оиладиии омогуки школовање м да их уведу у редове културних елемената. Смрку Сулејмана Мурсела, његова je фамилија изгубила вјерног иужа и доброг родитежа. Toj ожалошкеној и уцвиљеној фамилији Главни одбор Гајрета изражава своје дубоио саучешке и са том фамилијом заједно Гајрет дијели тугу и теш ку жалост. Смрку његовом и држава je изгубила једног вриједног и лојалног чиновнина, a школа и просвјета изгубила je једног иснусног педагога и способног наставника, a Гајрет je нзгубио једиог месебичиог, пожртвовног и врмједног раднииа. Празнина моја je настала у Гајрету тешко да се попуим радником који би био раван Сулм Мурселу, јер такови се радници ие могу ни новцем купити, nm избором поставитм, ни декретом именовати. Годнне и деценмје озбижног студирања и корисног искуства на полу педагогије. годмме и децеиије иесебичног рг.да, гдје рад за туке добро пређе у навику да човјек лочне уживати када momom учмнм нешто кориснога. . . то све сиупа може дз створм једног мдеалиог добричину као што je био иерхум Cy/vo Мурсел. Нека велиии Бог улије утјеху у рањаво срце његоос породице с иојом заједно и Гајрет оплакује мегов губитак. a његовој племеиитој души иет! иека подијели фмрдевси ала џе- Ha I« о. мј. премниуо je т бан,и Tee.uih након кратке, алв тешке болестн (срчвне кали) Атанаеије КрстиК. грескв поглавар у Дервенти. f<д гвога долагка f Дервенту, гдје je премјешген у гвој>тву попавлра еречл прије 3 године, као и no другим мје■тнма у којима je глужбовАо, f>no je по-знат као један рнједак и доЛар пријател, Гнјрета, чије je акције увпјек са еимпатнјача пратио и потпомагао. Сва чј^та у којнма je слтжио као поглавар гре-та: родно му мје<-го Влагеиипа, na Вишеграг -тапгм Прнчзвор. те на концу по«л.едн.о мјеоо му глужбомња Дервепта, гвједоцп су н.егове л>уЛавп п]»ема Гајрету. кога je он братски и иокрено помагао. лржеКи се оне hnjene нлше народне; »rtpiiT je мио које вјо|*о био*. која na жалост код многпх још није гхваћена! 1*ад Гајр^т* пратпо je покојни Атана<-иј eKVmh «■» енипатијоч и одушељелем правог наро.днсг иријателл и патриоте. иепрапно гхвакајући велику идеју Гајрегову. која водн културно-проеветиом, те економеком прело|оду, n на11Нона.тном ocBjemhen.y муслнмалеког дијелд нашег народа. Kao предрагнн нацпопалнн ра.дник, п|чзганлн je пок. Т. К|«тиК од етЈмне иеп|>ијате.га нашег на|ч>.г1. те je за евој |мх.10Л>убиви |«ад о<уђен (у Лажалучком велеилдајничком процесу) na 2<> година т^тннце. у оно пло вријеме, када гу били (нуђиваип. rona'Hn у тамннце n гамо умирали. н многи Гај|>етови |«адници. Немају скоро нн гри седмице, како еам са еада покојiiini Танаепјел K|»'TiiheM ншао у Дубочац. на поанв тлмошii.iiх пријателл да помогнемо прпредбу дубочкпх Гајретових paденнкл. Покојншк. Т5>да потпуно адрав, примио се je cnpc\1no н са вееелем понје|*ене му функцпје, као и увијек када се (шднло о ГајЈкЈту н aa Гајј>ет. 447 �Покојнн Тана.нје Kp.tuh оотавлж uaa сеЛв еупругу <'» ч нео^-кЈчАгене дјеце (ум|ч> je као сиромах). Гмрћу н.епжом. која ra покоои у најл.ептнм годинама живота (у 44 годнни). Гај|чт je илгубно једног ттнноког пријател.1. Опрлштајућн ге оа Танаонјом 1\‘|чтићем na н.еговом ;<али>ем путу — у вјечност, у нме Гајретових раденпка у Дервенти, ;шхвал.ујем му за еву л.убав. коју je покагло према Гајрету. Слав;1 ii пјечан опомеи Танл- нју Кротику! Дервента, U «ч*нтемЛра 1931. Ta моја радоот потенцирвна je с тога рлалогп, mito ona наша Auuaiuiui пеличаштпена Гајретоиа манифгчтацнја мада упрапо на дан Johi једно иелнке |цн>елапе целог iiaiintr na|hvw, a то je »роолапа |нфендц|а iiaiunr Mohnor П1>отектора, lberonor Вточанетпл Иреотолоиаоледшгка 11«тцп. Есад бег Алибеговик. Остале Г а /р е т о в е в и /е с т и Конститумсање Гајретова одбора у Гор. Вакуфу Мјеснл одОор Гајрета у Гор. Вакуф у нзаЛраи на скуиштнни од 10. V III. т. r. конгтнтупгао «с ј«* tia сједпицп од м . авгуч-та како елпЈеди: нретејодник Мухамед еф. М уфтић: потпретоједннк Муотафа Љ у та ; Секретар Гулејман ГапранопиК: Алагајник ХалндЛег То-кероџнК: пдпорнпци: Хаш имага Гаврановпћ, Мегуд 1‘пџал н Смаил l ’etjeAaiuiih. Замјеници: Тахнр ManoRiih. Хам днја Љ ута , М уп аф а Muanh, Зулф о Iyaрлчу-тафиК н Ахмед X. Јусуфовпћ. Надзорни одрор: A tV rлах Пајрактаревнћ, Лито Нилнћ н Зулфо Ргд мсвооснованог одбора у Годимљу (општина Боричиг) Недавно je оснонал Мј'-<ЦЈ1 it^ o p Ч'нј|ита у ouiuim n Лорпчкој. у коме су загтуиаиа oiftv села и до еада 1* гало 107 чл&иова. Ha npnoj оједиицп лздлллЈ ?11о je одржн 13 <ч‘ПтемЛ|л в то У ^ ид ику тефедича < грлмом. коњекпм н Нјошдчкнм гркамд, rabaite цањем камена н т. д. 16 авгупа 'пригуеГвогалиЧту екорој < .. елави. коју je у ча*т l0-roflnKiH>ime ггппива нд t o M l i . Вел. Крал>а уприличио н ддржло општип- ки у|»д у ОЈгцерској, те je један од одоорнн|:д vnvhfit н благ•«д•i • н.у у српско-православној цркви на Борнцн. Надаље je одржлпа гвечлпа 'jejunia a . на Kojoj je п рет• једнпг. одржао топао п значајдн rot^p и сa које je Дворгкој u n u e .u p H jii lb . В. К]..1л л vfivh'-iu јо з д јт в н а депеша. У нагтавку еједнице закллчеио je да ceV4S. V III. одржн муплуди-шернф у џчмнјн. Нза тога г у сви Приеуј-Јвоиали д у г н c.|>ehaH жнвот lb. В. Kpa.ua, на Kojoj око loo ce.iana, a м«ђу n.it мд и делегат Прси-вјеге г. H e j« Стојановић и mtjehuiiK onhniie М гр н ш о Ta-pnh. — Ово je С.ила проучеиа ирва дова за' lb. Вел. K p n.ia у опомепутој џ.un iju. гвечаној дови :ta je прш-уствовало С А Г А ЈР Е Т О В И Х С ВЕЧАН О СТИ У БИ ЈЕЉ И Н И Говср r. Хусејиа ИмамовиКа. студ. мед. на свечаиој аиадемији Гсхпође и гч*П«до. ссгтре и Opaho’ Необично гам . |и-гап што мн >е мружпла oita perua 4iw t да могу и ja, кло омлллннлц у onoj свечамој прнлпцн и пред oti.iuo |><Tt:o оллбЈешпм екуиом, прогонорптн исколико речн. Г. Х У С Е Ј Н ИМАМСВИЋ, студ. мед. из Бијељииа Гајретовци пмамо нарочИгог р&злога да можда jom више ocjehan.a н оа више ]>здо<тн mro лн о<тала нлшч Opaha, aiu> се уопште може тпко pehu, nj оелавпмо и иоздравнмо рођепдап пашег улшилспог заштитика, јер «у one наше надс и све иашп жел.е везане ftiin na н.егову узвншену ЛИЧЦООТ. Јер, неоепорно je ,та <а отупан.ем иод на-гону m>huy заштиту Гај|>ет прелази у иа|м>чнту актпино<т u к>егово ндеје. Koje иду с тим, да муглималском делу iianier народд оеигурају и прнбаве лепшу будућноет и бол.н жнвот, 1и<-тепено иродиру У све на|м>.|не елојеве ове народне душе. И .гшао, Binne него ли нклд. ми с мо унерени, да he и наш покрет заједно и уппредо na Нитовом узппшеиои лнч* иошћу нлиредоватн u шажпти се. II за то ми, к«јн желнмо, рпдимо и боримо се, за трнумф Гај|мт>внх идеја, из дубнне ,\viue желимо дуг н сретан асввот навп-м узвишешом 3aштнтннку. 3a то у нме свију uuc u нарочшо у нме мјчлиматке омла.1 ине кличеи: Нека жнви ua.ui у.тишсни UaumiTiniK, Ibcr. Вие. 11ро<толи11а<;лед|| нв Пстар! llpecnuiKOM оемаилијскнх натл.а над ерцоким iiajtoдом, borna je постплл поириштем nejanii* ра-д1р|М|> Истока Члан Гајрета свјестап je члан своје заједнице �и Запада н тада Ja nojana Ислама донела нову смерницу у жипоту једног дела истог на|м>да, која iiи-'tou деценији води linn муалнмане <:|>н<'ке K|mii, ji-дцмм iiort-ftiuiM н|>.гнцем ипnaii остале игтокрпне ri|uihe, све до оалоЛођснл 101S годинс, 1«ала i* отало na крај ••pi,:ui.r;ii<'Koitii.)j тауи и иошло су у гугрет нппом и спетлијем жипоту. Ми муслимаии. кло «-а«тинни део југоглмпенгког иа|>ода, ппјолабијс гмо гтпли у интан.у узгоја и П|мк-|ц-Нспо<гти. Ona naiiin ааогталсат мора дд негатинио утичс и ua ц«*ло1:упни . Да су наетале овако повол.не приликс aa Гајрет и за iMTon рад. много je допринеда и атноефера створена епохалппм актоу IberoBa Пеличан<ггва Крал.а од r, јануара, кдда 'У ' ве политнче трлавице, које су ометале прапилан Гај^т"" 1«Л ™ Увск ирегтале. Многи ГаЈЈ*™,и радпици аапали можда и иехотице у политички вртлог, иашли ry ,-с после 0 јапуара опот иа једном <амо куд и камо л.ишем и плененнтир-м поглу, кулгуриом и fi:oHOM<i;o« волиаан.у му<лимангког дела iiainer нлрода. a ца|.очито u-ronc омладине. & opranu wm naiiier inpo.ij, Па Tt> иомагатн гваку културпу иде aa тим да од н.пх |н)дне заједнице. Колико je год похвглно. многпу уегтиуа и наш Гајрет нађе поједннаца, којп nm или што je Jom aa веку оеуду, елнмппоки гвет буде port штетних навпка иеававл rneheiifMTii, н ату акцпју не само ne потчоу^ку, негл je иа жалогт гп|*ечапају. Лли na ове тлоггале nrnvriiiuie елгчентг мп <е ne ry«yo н neheuo огпртатп. ш:о желимо доЛро n ' iiac нашеуу <nYry. него hcMo xprtC>|xi iikii оннм путеУ, kojii <v нам покллллп Огман Tiiiiaih, Лвдо ГууЛул, Хлуид Čujno. Вехџет Мутеlic-iuh, Мехуед Знлџнк н Д|»уги. Taj иут ikthiii инје л ik, нш1|х)тпн тежак н ТЈнижит, али Г>аш aa то уаиншен н леп. Гајретов рад. који je aa преме рата био потпуно угуiiii'ii доОнка ('Hora иоликог елана н полета lita Оодоб >b«‘iM. Ha ih'tiiu оннм p.viiu-iiHiiaMa, иод којиУа су ii.tKoiiami рахуетли Осмав TiUKuh н Авдо СумЛул, дпже ге ir|«a аапава Гнј|и'та у hobiim ii ГИЛЖ11ИМ руклна, luija <адд лоирша још мнлије н још иеселије и око Koje ovo ге n uh л.ша>- окунилн у леној na inoj (VviVpiijii. приЈател.и, да на>-тавпуо n на огтварењу Гај[>етоja'-ан. Им-ra покааује свеилеологија. Ibera показују један добар дио Гајрепаш Осуан Ђикнћ. улогу одпграао, треба п чпеге луше. Треба пример <вога уавпшеаог позава. ТреЛа дл суо гвојпч јлвипм радоу н гвојнм чп- тну н неоваллпии прпвшпгм жпвоточ догтојнн да ее око на<* окупи наpoд п п.огос-1. оуладина. Са овлклиу Гај|к*топиу радпицвма. под овако повол.11НУ 11|>пликаул. a и.1|>очлто под аагатнтом. коју I'ajj-ei нал а а ц ua најии шнм уоотима uaiue држане. ii.'-mu je |ч»д (» игу|ин, ibcroH угпех иемвнован. Kao оулалннлц ja анелујеу на све Bar, a иаЈОЧПто на iLuiie дичне вок>\ да угтЈлју na уавитеном иогду. a омла.iiiiia h r сс группгати око њих ii uhu путем, iu>ju joj они покааују. Гогиодо! У име оуладвпе ja Нам <-е гвпмл a нарочито нашем поттованоУ njieive.iHiiK.v, r. Дру Авдп Xa>ainVTounhy. аахвал.ујоч. mro ito дошлп у нашу сргдпву и гвојпм npnryriBoii Jesam li podmirio dužnu pretplatu? 449 �п гвојоу живом pehn далн нам још nmue потстрвка и полета за неуморнн рад. Живели! Додје»ен>в наставммма-ица на рад Гајрету Ријетегеем Миннстаретва проевјете доднјел»ени <\v на рад Гајрету » ure. год. I9.li/S2 као ун|чш11иц||-ицс Гајрстбних конвнкат* сдиједоћи наетавницп-нце: Гајретовом менском нонвикту у Сарајеву: Флта KounриК и Вегајета Арнфхоџпћ. те рнјешен>ем Kp. Латке .lupa­ ne Лриноке бановнне Мплица rpfliih. Гајретовои мушком нонвинту у Сарајеву: Алија Хроvnh. досадаген управник овог конвикта. Гајретовом шегртскои дому у Сарајеву: Халим Kpexnh, даеадањн управник otwr дома. Гајретовом конвикту у Мостару: Ахмед Tjincuh. ’o ндаљп управник овог конввктл. Гајретовом конвмкту у Тузлм: Мехмед Ca-iHieu.tinh. доеадањи управник овог конвикта. Гајретовои конвикту у Бања Л уц и: Кдхем I»*‘i;nh. 10-лдан.п уиравнпк овог коиввкта, Гајретовом конвинту у БихаКу: Сулејман Реџпћ. „досадањн управннк овог конвнкга. и Гајретовом конвинту у Плевжу: Мбрахнм Гцогр.тхшја. досалањн управннк овог конкпкта. ®Прошнрујше лисш „Гајреш“ у | I Вашем мјесшу u околчнч! g З а х в а л в о с т Г а /р е т у Ових дана сам с^повратпо из Египта. лошкн факу.тгет Ел-Азхар у Канру. (Гретан ••.» овом прилнком да се запп-Sim Главиом одл|> ** Гајрет h.« >811» благодмгиАа i.oje «-ам ужив.10 i-»o томац пуне четири године. Јл и и о vi вигоку »тилендију Гајрете бнло ми je омогу heno дд лавршнм »Boje »тудијс. Н Цнјенећн Haliiui ВрИЈеДних 1 ГајретовИХ ралинка. желим им много rpehe и угпјеха и мрлим Свевишн.ег Аллаха, да нх помогне у њихову раду на подизан.у мугзнм нског елемента. како у свјетовном тако и вмргкоч погледу. Уједно се захвал>\Јем г. Јовану Дучику на очнн-кој пажни коју je указивао свнма нама у Азхару, 31 цнјело вријеме Оојчвка у Каиру. Гарајево. io јула 1931. Са захвллн anh.v Мухамед Фочан. С н р т м л а д о г т е х п и ч а р а Исмета Ф ехи м опи 1*а Неочекивлно у пупол.ку младоета у огамнаестој години жпвота преминуо je у Лржавној ftvuinuu у Гарајвву (бивши Гајретов ннтомац) Игмет ФехимовнН. ученнк IV. |ми>реда Техннчке средље школе. Кpatka али тешкл болесг немилоердно je и<лрпила н-егов млади жипот н крута je <мрт изнршила ■-Boje. И<мег je ha U с*птемб|»| у 2 сата иолије по.дие издАхиуо. Губитак Нсмета огјетили еу iiajRiiiue н.егова <И|*ота чај1-л и opaha, којима Свевншн.и ИВКа иодарн Moh <V.y|»a и очува их од других жалогти. Ha поел^-дњем путу Иемета су п< пратилн уа родбину и ирнјате.г« н његовн Оројнн лруговп предвојуии са једннм 450 дпјелом професороког nrtopa Техничкб средн.е школв на чолу га г. инж. Грофом. директором Техничке средн.е школе. Како je Нсмет гловно као један од најЛол,их ђака Техннчке средље школе. то се je могло .мпаантн и у невозаном ралгввору са његоппм г. г. п|км|ччч>рпма. a директор г. ииж. ИСМЕТ ФЕХИМОВИЋ Г|»оф mije могао одолити у жалби за Игметом те je многу лијепу похвалу о љвму рекло. гушећи се прн томе у сузама. ОпЈмштајни говор над Исметовом кућом вјечноети над Д1..ТОПОМ раком mjioKao je Цсметов друг. г. Теуфик Омпћ. ченнк IV-jm m Тсхннчке средње школе, којег у цвјелости чкиимо. да се внди колмко je симпатијс стекао н међу јим друговнма: »Лрап1 И«м"те' ,(ошао je ча»г којег смо се иајпншс бојалн, час, којнм навјек о<та1ЈЛ>аи| н о.гзазиш у други. бол>н и nen|ioлл-inii снијет. b'jKia читав гвој младн, алн на жалоот кратки ЖИ!н>г, Лио ih узор i-BHMa 'Bojim друговнма, u ето уирано. KJ.la <н хтјео nv'tiimi на праг гилкч пиног u слободног живота. ore нам те. дјшгн ИсВете. нсгми.гена еудбина. Одт-шш од нае. Иемете. милп uuiu друже. Оставлчин иас у задн>ој голннн свога школовано. (К тавл.аш сиоје друсове. Kojima увнјек ftno добар друг и ткрев прнјател> и с којима еи upiiieo најлачппе чагоие гвога ha'iuora живота. Kai;o ли те тако ненндано ncMH.ioiniua смрт отрже у цвнјету тв >гт живота! СудЛа те ne ктједе иоштедити баш када си uajiiiiiue обећавао. Huje re обал|М‘.1 а ini на твоје колеre mi na тноје нријател.е. na 1111 на fipahy н еироту мајку твоју, који у теЛи гледдше гвога п;орог старјешипу и taштнникл. ТеЛе. драгн Иемете, нреко кога су твоји милн и драгн гледали евоју најбол>у ЛудуНиост ето he еада нокрнтн црна зем.ха заједно са н.нхоннм иајОол>им надама. И.) eno гви твоји другови гл болом у души. еуuiMa о|>ошеннх лица етојимо иише тебе и ипреднјемо тн безб|И|ј лијеиих |«амета и молимо f ’Beniiiiiii.em Hora, да тп отворн џенетека врата. Ти одзааиш Игмете и остављаш iiae уцнилам|е «'в»)јс другове, али he 011n сачувати све пајл.ешпо уепомене и екрушеног срца молити Hora, да ти на оном • нијету iio/upu вјечно Ллагостан.е. 1 • ј Н И Н »• O M • • » • •• « •••» •» « » » •••• Уписујте даљње добротворе ј I и утемељаче Гајрета! | �Драги Ишете, nam iraјмн.шјн друже, ono neiia ти буде иаш погљедњи збогом од твоЈих ожалошкеиих другова«. Kano re пиди, ono ниЈс обнчан гопор, ono je глае другарског грца пун iipmnaiui зл ону драгоцјено<-т, noja je нег.тала заједно са Игметом. Нска ( ' bpiihiiiii.h Бог утјеши њсгопу уцпиљену мајку и 6pahy a рахметлији нека подари наЈбоље мјегто na оиоме свијету. A. Љ. Tp°naii.a Мухамеда, Поновни поход у Меку и пораз М\слиманн н» Cipnoj П*ници, Заузеће Меке, Битпа на Хунејну н повратак у Медину, Случај <* робнпом Маријом, Депутације бедуингких илемена из Јемеиа и хришћанских свештеника ич Неџрана. Поход иа Тебук и рушеље џамије у ЗуЛнаму. (’м|гт вође Мунафика и К|«ј н*гове страике, Декаа рација na Мини. Хаџ-ел Г.елаг и Мухамедов велики говор иа Арефату, Мухамедопа болест и смрт. бивши муфтија бихаКн« Mjerim одбор Гајрета •оддуку Грегпог n u a Гајрету д| noBiih у нзносу од Дин. 2.340,- »М у х а м е д и К у р а н « Ових дана имшла je in штампе културва шторпја lleламн »Мухамед и Куран* из iiejai одличног tiaiuer iinrua r. Огмана Нури ХаџпНа, држапшн' ra вјетвика. a у плДиљу кн.вжаре Геце Кона у Београду. Кн.ига наногн 15 штамианих табака, израђена je у најл.емш.»ј техничкој ои|а*мн. на најфИ1Шјој хартнји, великог формата. Гадржај кљнге: Увод. I Араби.а и арапгни на|мд lipnje Мухаме.ла: Землопнг Apa•бије. Покрајнне А|шбије, 11ри|к>дни проилводи Арабије. А|>ап|*ки na|K>,i Жнвотно алнкмаи-е и караптер A|ialVbaH.i. Bje|«a Араб.1>ана прнје llr.iana. II МухамеУх у Мекн: Мухамед «д |чфења до прнје |>eneлације, 11|>па |>евелација н upnu муелнчАНИ. Лапно iumihiша' У ИРлам ii лични навадп на Мухамеда. Покушај идолопоклоника ла iiiuHpeii.e га Мухамедом. llpon>n Муглпмана н геоба у Абиеинију. Оме|ч»в ирелаа у Ислам, |м>јког Муглнмана. Мухамедок иут у Тајиф, Сагтанак га ходочагницнма из Ја<> риЛа li ааклетва на АкнЛи, Мирад... III Мухамед у Медпнп: Хнџрет — геиба у Јаориб. Г|ид. и.а мсдкнеке џамвје li п|к>мепа К‘Лле, Битка na Бедру. Ilpnn 4‘укоб ra .1е|«|н*јима и no|>a.i Муглнмана na Ухулу. Други ry. коб ra Je«|ie.uMa и oiirje,'UHa> Медние. 1'лучаЈ Згид Оан Харигц и к.1епета ii|KirBR Мухапедоне жгне Анше. Ирви поход .na Меку и уговор у Кл-Ме|мру. Uav.iehe Xaj>Vpa n noi.vuiaj Кодифпкацијл Kopana. VI. Kopan. Вагкрс n загро■ални п|*>пиен Kopana. VIII. lana. IX. Ко(>ан о Божијим K->pui о Хрттт. XI. ХадпгoOjie.iii: Молнтва клањањем. — Рамалан. Холоч.ипће na Кабу. XIII. Фаталп-им. Предегтннацпје и Глобола Воле. XIV. Толе|*анција и Вј»-ј«ски Фанатилам. ХВ. Свети Рат и ропство. XVI. Култ Гветих и Мртвих. XVII. Жеиеко пнтање. XVIII. Hoiuiha. XIX. Oi-гали гвијет у вријеме Мухамеда. XX. Погтапак apiiB'Ko теок|*ап-ке држапе — Халпфата. XXI П|>ва чеTiipn Мухамедова Нас.гедника: Ебу Бекр, Ovep бнн Ел-Хатаб. Огмап бин Ел-Афан. Али бин Еби-Тдлиб. XXII. Oprannлација ii унутратње уређење Халпфата. XXIII. Догматпчки ii npaRHii гигтемн у Исламу н налш муелнманн. Литератур.1. — Цијена je овом зиаменнтом дјелу у претплатн у u nrov повелу Дин. 4".—. a у фином платпеиом повезу Дии. no.—. Ilpt-тплату tikh'm шкЛожитн иа поштанекн челшни |ич\ ii ftp. 52.24\ a књигу he ши латн илддвачка кнлжарнпца ГКЦК КОНА о свом трошку. У гмиелу закл>учка оједнице Главног олбора Гајрета гоплп препоручујемо ово д.ело гвпма Гајреговпм органшацијамм u члапопима. Нн je.ina муглиланека кука не бн емјела (и-t it ii бел овог зл гваког муслпмана важног дјела. За све иаруцбе иутем Гајретовпх одбора н попјерниаштнва доеива l'ajper 20 X. Поопагирајте задругарство! 451 �П осл> едн> е Г а /р е т о в е в н / е с т н Прослава Гајретова дана у Чаплини Мјеснн одбор Гајрета у Чапљпни прославио Je дан 5 н 6 септембра 1 'АИ.дан свога Протектора н заштитиика Iberoea Височанства Престолонасљедника Петр». Уочн 6 септембра прнређена je забава, која je поред учесталнх забава у нашем мјесту у моралном и матернјалном погледу добро успјела. Забаву je отворно нретсједник мјесног одбора госп. Алија Хумо, дпректор банке, који je бурно поздревл>ен, рекао између осталог: Данас и сјутра у читавој нашој Крал>евпнн Гајрет прославл>а рођендан Преетолонасл.едннка Иетра, као свој дан. који треба да се учврстн n дубоко усади у напшм душама, као трајна успомена напрама своме Протектору н Љеговом дичном в храбром роднтељу. Рад на вултурном и проевјетном иодизању муслнманског днјела нашег народа имамо да захвалимо у првом реду нашем Гајрету, који познтивно дјелује међу нама, просвјећује наш муслнм&нски елеменат и нацнонално га освјештава. Гајретова дјелатноет постаје свакнм даном све већа и благогворнија. За успјехе у даљњем раду јамче нам Гајретовн ипонири иод водством предавог u неуморног претсједника главног одбора г. Доа Ааде Хасанбеговпћа. Говор je наишао na свестрано цдобравање еа клнцањем Крал»у и Протектору Гајрета. Послије поздравиог говора одржао je предавање о дннаетнји Карађор^евића секретар одбора г. Алвја Сарајлић. У краткпм потезима пзјш о je најднвнпје карактеристике наше pače, које су .аашле свига пуног взраза у своме хероју-осннвачу наше династије, која je увијек иредано радила за добро в напрелак свога нарида, која je у многобројнвм примјерима показала колико волп свој народ с којни je бвла у најкритичнијим моментвма у вепосредном коптакт^ у толикој мјори. да се може упоредвтн са онпм рнјежнм династијама о којнма се говорв у општој нсторнјв са великим усхићењем н које he вечпто служнти као првмјер како треба да се управл.а народом в да се добнје његова потдуна ириврженост. Други дио забаве попраћев Јо комадом „Пуввца" од Екрема, шала у 1 чину. Свн днлетантв у муслимаиској пошн.н покалалн су своЈу дилотангску счрему, окротљивост н волико спалажење. Мођу њвма со je нарочито иетакао г. ФазлвЈа Ћвбер (jMoga мухтара). Остале улоге взведеве су na свеопште задовољство. Комадом Je режнснрао одборпик r. Салих Казазић. који je уложио много труда в пажње, да се комад што боље взведе. Послвје свршеног комада настало Je вессље, коЈе je траја.10 до нза пола nohn СЈутра у ведел»у б септембра дЈевојчице су продавале no граду Гајретове откуине зпачке a одбор са чланетвом прпсусгвовао Je благодарењу у црквама и довн у џамнји помолнвши се за дуг жввот нашег милог Иротекторо. Успјела Гајретова годмиња забава у Љубињу Ha рођендан свога моћног Покровитеља Њег. Kp. Внс. Нрестолонаеледника Нетра овдашљи проширени прцређнвачкн Гајретов одбор одржао je вечерњу забаву са пригодним предавањем о зпачају Гајретова дана са позоришнив успјелим комадом „Сумњиво лвпе“ од Б. Нyni uha. У Л>убињу се не памти успјешнвја Гајретова забава од ове како у моралном тако и у материјалном иогледу. O ko прославе Гајретова дана в приређввања забаве са продајом Гајретових значака узело je видног учешћа грађанство н чиновнвштво без разлике вјере, што je доказ да се Гајретова акција све више јача у вспуњавању његовог културно-просветног в националвог програма. Мјесви одбор Гајрета за овако успјелу прославу и праредбу има варочиго да се захвали na пожртвовању : госпођама: Heiniih и Хаџиомероввћ, госпођицама Н. Солднн, Д. Храпић, Б. Бркл>апа, Д. Новокмет н Ф. Речак као в cboi господи који су акгивно учествовалн на нзвођењу програма Гајретова дана. Тајник. за одбор Нретседннк, Азиз Сердаревић Мустафа 3 . Сердвревић И з д а њ а Гајрет оњ е б и б л и о т е к е Препоручује се одборима и повјереницима Гајрета да отпослате књиге чим прије распродају, a утржак дозначе Главном одбору, како би се могло наставити са издавањем даљњих књига. 452 �P o s j e d n ic im a a g r a r n ih o b lig a c ij a Jugoslavenska Privredna zadruga i Štedionica (z н. o. j.) u Sarajevu, Ćukovlču ulica broj 5 1 kat Isplaćuje sve dospjele kupone ugrarnih obligacija na svojoj blagajni za vrijeme uredovnih časova. Daje predujmove u mjesečnim ratama na ku­ pone agrarnih obligacija tako da svaki vlasnik papira može sebi osigurati stalni mjesečni prihod. Istodobno se stavlja do znanja vlasnicima agrar­ nih obligacija, da Jugoštediona daje sve informacije u pogledu prodaje zaloga i uopSte korisne upotrebe agrarnih obligacija. Ove se informacije daju u samoj direkciji za­ voda besplatno. D lr e k c l/ a J u g o s la v e n s k e p r iv r e d n e z a d r u g e I š te d io n ic e S a ra / e v o . S V A K I M U SLIM A N TR EB A DA KUPU JE SAMO GAJRETOV CIGARPAPIR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale tigarpaplre a potpomaže i „ G a i r e t ” O 0(X )O O O <X )O O O O O O O O O O O O O O O O O O C D O O O O O O O O O O O O Narudžbe: Papirnica Hamdija Kopčić Sarajevo, Strosmajerova • Tvornica cigarpapira Telefon 619 preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala GXDOOOOGXDOO©OOOOOOOOOOOOGXDOOOOOOOOOOOOOOO S . D . A LK A LA J, Sarajevo može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu Oglašujte u „GfllRETU" Banovinska niža poljoprivredna škola u Bulmiru Za prijem 3 6 slušaoca zimske praktične petmjesečne poljoprivredne škole u Butmiru. Na osnovu riješenja Kralj, banske uprave Dinskc banovine III. br. 29.737/31. održače se kod Niže poljo­ privredne škole u Butmiru redovni zimski poljopriv­ redni kurs za 36 težaka iz Drinske banovine. Kurs će poćeti 1. novembra ove godine a svršiće se 31. marta iduće godine. Predavače se osnovi boljih načina rada u poljoprivredi s obzirom na sadanje po­ trebe i stanje našeg sela. a u prvom redu voćarstvo i stočarstvo sa mljekarstvom i sirarstvom. Pored toga posvetiče se naročita pažnja zadrugarstvu. Kurzisti imaće u školi besplatno: hranu. stan. Ijekarsku njegu, pranje i krpljenje rublja i odijela, sav školski pribor i knjige, kao i pribor za održavanje či­ stoće (četke i ostalo). Uslovi su za prijem u ovu školu: a) starost od 18 do 30 godina, koja će se dokazati krštenicom odnosno rodnim listom: b) svršena osnovna škola, što će se dokazati svje­ dočanstvom: c) obaveza roditelja odnosno staratelja, da će pla­ titi troškove školovanja, ako molioc svojevoljno na­ pusti školu. Ova obaveza može se dati pred sreskim poglavarom ili pri stupanju u školu pred direktorom škole: d) da je molioc tjelesno i duševno potpuno sposo­ ban za poljoprivredni rad. što će se dokazati Ijekarskitn pregledom pri stupanju u školu, koji će pregled izvršiti školski ijekar besplatno: c) da je samostalni poljoprivrednik ili član seljačke porodice, koji živi isključivo od poljoprivrednog zani­ manja. što treba dokazati uvjerenjem opštinske vlasti. Pri stupanju u školu slušaoci imaju sa sobom poni­ jeti dva zdrava i uredna seljačka narodna odijela (jedno radno a drugo za svečane dane), najmanje dvije ргеоbuke. jedne potpuno zdrave opanke ili cipele i potrebne maramice. Rcflektanti nek se jave s molbom i potrebnim do­ kumentima preko poljoprivrednog referenta svoga sre­ za ili neposredno upravi škole najkasnije do 10. okto­ bra tek. godine. Uprava Niže poljoprivredne Škole u Butmiru. br. 1977 od 5. septembra 1931. godine. �i � https://kolekcije.nub.ba/files/original/6ca8f136c1f90d1f883b8ca68de4dcbe.pdf 5ae41e6280d8c4ef005c208bdeac4d86 PDF Text Text ГЛАСНИК КУЛТУРНО-ПРОСВЈЕТНОГ ДРУШТВА ГАЈРЕТ САДРЖАЈ : A. К е м у р а : Ha посао! Апсолвентима Гајретовог задружног течаја Х а ј р у д и н T>ypij,h: Соколство и гимнастика Дочек претсједника Главног одбора Гајрета ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК; П рославе Гајретова дан а: •1 / Прослава Гајр< _ .. -Јихаћу — Гајретов дан у Котор Нарошу Просш 'ајретова дапа у Калесији — Прослава Гнјретова дана. НЈокг с;у прпредили Гајретопи одбори нз Домановића, Л окава ц ' аћа-Лладинића — Прослава Гајретова Тулли О стале Гајрегове п риредбе: п «»лики ГаЈретов теферич у Вратници код Високог — Прва ГаЈретова заб ав а у Џивару (Требиље) — Гајретов мевлуд у Челићу. — Гајретов мевлуд у Требињу — Конституисање жснског Гајретова одбора у Градачцу И а Гајретове орган и в ац н је: Годишња скуиштина женског сгдбора Гајрета у Градачцу — Домаћнчка ш кола у Бнлећу Даљњи д обротворн и утемел.ачи Гајрета: Бан г. Свстислав Милосавл.евнћ добротвор Гајрета — Упис рахм. СулеЈмана Мурсела утемел»ачем ГаЈрета - Добротвори и утемељачи Гајрета у СараЈеву, Бан.алуцн и Фочи Добровољ нн прилози Разни добровољни прилози у Тузли Добровол.ни прнлози за знбаву Р азно: Пријевод Курапа с тумачем" — друга кн.ига 1 ОКТОБРА С А Р А Ј Е В О 1931 ИздаЈе Главни одО ор ГаЈрота у СараЈеву УРЕЂУЈЕ: ХАМИД КУКИЋ Б Р О Ј 19 �Oglašujte u listu »GAJRET« »Gujret« je najrašireniji časopis među muslimanima i svakim danom diie se broj njegovih preplalnika, na­ ročito otkako je povcčno svoje gra­ divo. I u buduće, »GajreU će nastojati da zadovolji što širi krug svojih ргеplatnika i da prodre i u najzabitnija mjesta. Iz ovih razloga, bilo bi u in­ teresu naših trgovaca da oglašavanje svojih firmi vrše preko »Gajretac, a tim ujedno vršili bi i svoju patriotska i humanu dužnost. Radnici i prijatelji Gajreta treba da porade u svojoj sredini kako bi trgo­ vine i preduzeća iz njihovih mjesta oglašavali u listu »Gajrct«. Jugoslavenska Privredna Zadruga i Štedionica z. s. o. j. u SARAJEVU * . \ c [ / 1 \ Bavi se svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Organizuje i potpomaže razne privredne zadruge. — P o­ djeljuje zajmove uz povoljne uslove i prima uloške na štednju uz otkazni rok i bez otkaza uz najpovoljniji ka­ matnjak. — Podjeljuje zajmove na 6 °/o agrarne obligacije u neograničenim iznosima uz vrlo povoljne uslove. Uredovni Časovi od 8-12 i od 2 i po do 6 časova. Prostorije Jugoslavenske Privredne Zadruge i Štedionice (Jugoštedione) nalaze se u Cukovića ulica br. 9 I kat. Telefon broj 39 Brzojavi: JUGOŠTEDIONA 10% čiste dobiti daje u kulturne i prosvjetne svrhe. Г А Ј Р Е Т , лист Гајрета друш тва s a културно и ековомско подиаање муслимана, иалази 1. н 16. сваког месеца, a цена му je s a наш у Отаџбину 100 динара на годину, a з а све остале земљ е преко границе 200 динара. Ђ ап* добивају лист у пола цене код Главног Одбора или код уп рава Гајретових конвнката. Поједини број стоји 5 динара. Директор Х ам и д К униК Власник друштво „Гајрет“. — Одговорни уредиик: Хамид Кукић — З а штампарију „Босанска Пошта" одговара Јосип Енгл. �ГОД. XII ГАЈРЕТ БРОЈ 19 С а р а је в о , 1 о в т о б р а 1 9 3 1 \ A. KQM ypa: Ha посао! А п с о л и ент има Г а јр с г о л о г з а д р у ж н о г т ечаја Гајрет je данас, a и одавна eeh, једина установа, која часно и достојно репрезентује муслимански део југославенског народа. Њ егов огромни културни и национални значај најбоље се може уочити, ако за моменат замислимо, да Гајрета нема и да га није било. Шта би, у томе случају, представљао данас муслимански елеменат у националном и културном погледу? Боље да не одговоримо на ово питање, јер би се морали зацрвенити од стида. Скоро пуне три деценије израђивао je Гајрет појединце; дизао их из незнања и учмалости; путем школа и својих интерната стварао од њих културне и просвећене јединице, очврслог карактера, способне да се ~ под туђинском управом — мушки и витешки одупру „културној" и националној најезди туђина и да се — no Ослобођењу — свесрдно и прегалачки посвете придизању свога народа. У томе je Гајрет потпуно успео. Читава једна легија муслиманске интелигенције на свим пољима људске делатности видно обележава тај Гајретов успех. У трећој епохи свога спасоносног деловања, a под много повољнијим околностима и под водством својих прекаљених трудбеника, Гајрет проширује свој делокруг: већу пажњу посвећује придизање маса и свој рад све више управља ка привредном подизању муслимана. Гајрет није више само друштво за школовање омладине, он je данас један Покрет маса. У извршивању свог привредног програма Гајрет je, за сада, највећу пажњу посветио задругарству, a то je у првом реду земљорадничком задругарству. У данашњој општој и светској економској поремећености, изгледа задругарство једино представља срећну компоненту између незајажљивог капитализма и деструктивног комунизма. Задружни покрет захваћа данас све више и јаче све привредне класе народне a понајвише пољопривредника. У овом правцу постигнути су, до сада, већ велики успеси. Задругарство je, у својој битности, плод слободне државе. И добро je што je тако јер смо и у овом погледу прилично заостали иза осталих културних народа. 453 �Муслимански део југославенскбг нарбда ресантно знати какве и колике су успехе поузео je, до сада, врло мало учешћа у овом стигли ти Гајретови задружни радници. покрету. О овом факту говорено je и писано Они апсолвети Гајретова задружног тедовољно. Међутим, Гајрет није остао само на чаја, a њих je веКи број, који до сада нису речима и саветима, него je опет први, пре- учествовали у задружном раду, не дадоше шао на дело. Задругарство, као и свака дру- до данас никаква гласа о томе што су урага велика и корисна идеја мора да има своје дили, или покушали да ураде. Верујемо, да носиоце, трудбенике и борце. Ми тога ка- нису седели скрштених руку. Задружни посао дера задружних работника нисмо имали. A je врло пипав, ситан, и само кад je такав без њих се не може. Љетошњи Гајретов по- здрав je, зато се не треба женирати због љопривредно — задружни течај оспособио je тих „незнатних" резултата, него их треба преко стотину Гајретоваца за рад у задру- објављивати и стрпљиво наставити рад. гама. Пружио им могућност да, теоретски По нашем мишљењу данас je најпрешспремни и научени, зађу у народ међу своје није да се ради на сеоском кредитном' занајближе и у пракси проведу оно за што су другарству, јер je свеопшта економска криза оспособљени. Успех Гајретовог течаја био je оставила најболније трагове у пољопривреди. одличан. Гајрет je, за одржање тога течаја Стога треба без икаква оклевања"прићи осподнео прилично осетљиве материјалне жр- нивању земљорадничких кредитних задруга тве, a Гајретови раденици и пријатељи нису на селу. Оснивати треба оне задруге, које жалили ни труда ни времена да курсистима су за наш елеменат најпогодније, a то су пруже што потпуније^знћње. Месне задруге за пољопривредни кредит, које Апсолвенти течаја су сви изреда озбиљни су предвиђене законом о пољопривредном и свесни људи, прекаљени Гајретови радници, кредиту од год. 1925. Потребна упутства од којих и Гајрет и читава наша заједница за оснивање задруга наћи ће заинтересовани с правом и поуздањем очекује, да у народу у прошлогодишњим Гајретовим рамазанским развију што живљу активност на задружном предавањима или код Гајрета или код~ Обраду. Многи од њих и пре овога течаја са- ласне задруге за пољопривредни кредит у Сарајеву. рађивали су у неким задругама, a има их, Време не чека Ми смо, стицајем околкоји су задруге и сами водили. Они ће се, вености, и иначе у многом погледу заостали рујемо, сада још преданије посветити томе иза осталих наших суграђана, зато треба послу и поред себе оспособљавати у задрушто пре и што озбиљније прихватити за пожном пословању и друге. Не само ради пра- сао на свим пољима рада, a када je говор вилне оцене учествовања муслимана у за- о задружном пословању, онда су ту најподругарству, него још више ради успешније званији, a и нарочито су задужени апсолвенти пропаганде саме идеје, било би врло инте- Гајретова задружног течаја. Зато, на цосао! Пропагирајте задругарство! 454 �H a jru đ in Ćurić, a p s. fif. S o R o ls iv o i gim nastika Dva pojma koje mnogi i mnogi mešaju su Sokolstvo i gimnastika. Oni su, doduše, u uskoj i međusobnoj vezi i Sokolstvo bez gimnastike ne bi se dalo ni zamisliti. Gimnastika je starijeg porijekla od Sokolstva. Najstarija istorija Egipćana, Babilonaca, Asiraca, Perzijanaca, Kineza i drugih naroda govori o tome, kako su ovi narodi posvećivali naročitu pažnju tfclesnom vežbanju. U prvom redu oni su se učili Različitim vojničkim vežbama, mačevanju, jahanju na konju, bacanju teških predmeta, trčanju, ska­ kanju i t. d. Iz ovoga izlazi, da su svi ovi stari narodi uvideli, da su za obranu njihove domovine neophodno potrebni fizički zdravi i izdržljivi po­ jedinci, i da će im to fizičko zdravlje i izdržljivost dati samo telesno vežbanje ili gimnastika. Koliku su važnost neki od ovih naroda davali telesnom vežbanju vidi se po tome, što je isto bilo zakonom propisano. Od svih starih naroda najozbiljnije su shvatili važnost telesnog odgoja stari Grci. Qni su prvi znali da samo u zdravom telu može da bude zdra­ va i duša. („kallokagathia). U tom njihovom rezonovanju mogli bismo da tražimo daleke zametke Sokolstva, koje će se 'roditi u drugoj polovici 19 veka. Poznato je da su spartanci odvajali slabu, bolesnu i kržljavu decu od zdrave dece i da su ovu zdravu decu odgajali na svoj način. Za kratko vreme oni su dobili fizički jake i zdrave pojedince, koji su se herojski borili i na klasičan način ginuli za svoju domovinu. Stari Grci su posvećivali pažnju i duševnom odgoju. Oni su imali specijalne zavode za telesni i duševni odgoj. To su t. zv. palestre i didaskalije. Kolikog je uticaja imao telesni odgoj na grčki narod svedoče nam krasni grčki kipovi i slike, na kojima vidimo savršeno izgrađena telesa. Duševni odgoj sastojao se u sviranju, pevanju, učenju, govorničkoj veštini, pesništvu i t. d. Grčke olimpijade sa svima njihovim ceremonijama bile su vidan znak njihove telesne i duševne spreme. Zahvaljujući svemu tome grčki je narod imao i hrabrih sinova i učenih ljudi, čije filozofske misli i danas imaju velikog značaja u nauci. Ali čim je narod napustio tradicionalne tekovine svoga fi­ zičkog i duševnog odgoja, nastupilo je ono, što je moralo doći, a to je propast. Došao je jači, nasta­ vio je, doduše, ono što su Grci počeli, ali kad je i on u tome popustio, zadesila ga je slična sudbina kao t Grke. Pored svega toga ostali su i Grci i Rimljani u jakoj uspomeni kod docnijih naroda srednjeg i novog veka. U srednjem veku telesno je vežbanje pošlo unazad. Tome je uzrok uglavnom srednjevekovna katolička crkva, koja je vodila borbu o prevlast s državom. Katolička je crkva štitila i propagirala asketska načela, po kojima je trebalo ubijati telo, koje je „oruđe đavola" i živeti što povučenijim i usamljenijim životom. Mesto telesnog vežbanja u pozitivnom smislu nastalo je telesno vežbanje u negativnom smislu. Mesto zdravih i jakih ljudi po­ javljivale su se slabe i kržljave askete. Jedini izu­ zetak u srednjem veku činili su jedan deo oru­ žane sile i plemstvo, koje je, ili radi državnih ili radi privatnih interesa, posvećivalo neku pažnju svome telesnom odgoju. Najvidniji znak telesne ja­ kosti u srednjem veku bili su t. zv. viteški turniri, u kojima su se pojedinci na konjima, s kopljima i oklopima borili za interes otadžbine, ili, u većini slučajeva, za ruku koje žene. U telesnom odgoju novi je vek pošao mnogo napred. Prvi koji su prekinuli sa srednjevekovnim asketskim načelima bili su humanisti. Oni su videli da to ne vodi nikakovom dobru i u interesu ljudi i države počeli su borbu s katoličkom crkvom. U toj borbi oni su zastupali grčki odgoj i za kratko vreme dobili su dosta pristaša, čiji se broj naro­ čito povećao u 18 veku. Pedagozi i filozofi 18 veka potcrtavaju važnost telesnog odgoja i iznose svoja načela, koja njihovi pomagači primenjuju u praktičnom životu. Stvaraju se različiti sistemi te­ lesnog vežbanja. Tako na pr. u Nemačkoj Adolf Spiess uvodi sprave, na kojima se vežbaju poje­ dini delovi tela. U Švedskoj Petar Ling uvodi svoj sistem telesnog lečenja: proste vežbe, plivanje, veslanje i slično. U Engleskoj je gimnastika uglav­ nom u vidu sportskih natecanja na čistom zraku u prirodi. U Češkoj je poznat Šmitov sistem, koji je propagirao spartanski odgoj. Po njemu se od­ gajao i osnivač Sokolstva doktor Miroslav Tyrš. U najnovije doba pojavili su se sistemi Čeha Očenašeka i Pospišila i Danca Miillera (Mullerov sistem). I naš je narod imao neku vrstu gimnastike, koja se ogledavala u trčanju, skakanju, „kamena s ramena", junačkim igrama, megdanima i t. d. Kao ostatak narodnih igara imamo još i danas „Morešku", koju sam gledao u Korčuli i poznatu „Sinjsku alku". Gimnastika je u Sokolstvu s a m o s r e t s t v o , pomoću kojega ono postizava svoj cilj. Ona je uži pojam od Sokolstva. Zato svaki pravi Soko mora u prvom redu da bude fizički zdrav, jak i otporan, 455 �kako bi sa zdravim telesnim osobinama mogo da neguje i oplemenjuje svoju dušu. Gimnastika jača telo. Ona ga pravi otpornim prema svima vanjskim nepogodama. Dobar i zdrav gimnastičar može biti samo onaj, koji umereno radi. Njegovo je telo lepo, zdravo, jedro i razvijeno. On lakše odoleva bo­ lestima od onoga, koji ne gaji svoje telo. Takav je čovek sušta protivnost zdravome čoveku — on je kržljav, slab i podleže brzo različitim bolestima. Gimnastika je, dakle, ograničena samo na telo. Svaki gimnastičar ne mora u isto vreme biti i Soko. Atlete i šampioni kao i cirkuski ljudi nisu ništa drugo nego obični gimnastičari. Sokolstvo je nešto drugo. Ono je čisto slo­ venska organizacija, stvorena po neophodnoj po­ trebi, koja ima za zadaću da od pojedinca i pojedinke napravi fizički zdrave, moralno i duševno jake ljude, koji će biti na korist ne samo svome narodu i otadžbini, nego i čitavom čovečanstvu. Sokolstvo obuhvata, dakle, i telesni i duševni odgoj. Telesni se odgoj vrši u sokolanama i Ietnjim vežbalištima. Za to su određeni prednjaci i prednjačice. Duševni odgoj vrše pročelnici različitih sek­ cija, koje postoje u svakom sokolskom društvu. Cilj sokolskog vaspitanja je svestranost kako u telesnom tako i u dušekom i moralnom pogledu. Naše Sokolstvo hoće da stvori od pojedinca u pr­ vom redu dobrog državljanina-Jugoslovena, koji će umeti da ceni izbrani čast svoga naroda i države. Takav je čovek pun vrlina, on je plemenit, pošten, iskren, marljiv, ima smisla za zajednicu i t. d. i t. d. Samo takav Jugosloven može da bude dobar Sloven i dobar čovek. Za to reč „Sokolstvo" u čovečanskom smislu znači s a m o n a p r e d a k , a gim­ nastika mu je s a m o s r e t s t v o da dođe do toga napretka. Sokolstvo je prava narodna organizacija. Ono je budan čuvar sviju narodnih i državnih in­ teresa. Ono odgaja mladež i uči je kako će znati da brani ono, što bi tuđin hteo da otme. Ono jača i krepi volju pojedinca i pojedinke. Ono stvara jake i nepokolebljive karaktere, ono usađuje ц srca svojih sledbenika dubok koren ljubavi prema svome Kralju i Otadžbini. Ono potseća pojedinca i pojedinku na herojska dela njihovih dedova i braće, koji su krvlju natapali poljane i šume ove zemlje samo da je spase od dušmana. Ono ih uči da ljube slobodu i da čuvaju njene tekovine. Ono im daje duševne hrane, kojom će se, kad bude potreba, znati koristiti. Zato greše svi oni, koji mešaju Sokolstvo i gimnastiku i koji misle da je sama gimnastika Sokolstvo. Također greše i oni, koji svoje sinove i kćeri ne šalju u sokolske redove, koji su pod vodstvom našeg uzvišenog Starešine, Njegovog Visočanstva Prestolonasljednika Petra, krenuli gi­ gantskim korakom napred. Osnivač Sokolstva neumrli Tyrš je rekao; „Treba jake i nesalomljive volje, treba tačnosti i moralne čistoće, treba snažnih grudi i mišica, treba bratskog osećaja i čovečanske ljubavi, koja snagu potrostručuje i sjedinjuje u jednu nesalomljivu vezu". Držimo se ovih njegovih reći! Д о ч е к п р ет сједн и к а Г л а и и о г О ц б о р а Гајрета Дочен к о ји je лриређен пр етсед ни ку Гл. Одбора Гајрета и М ин истру г. Д р . А в д и Хасанбеговићу на целом п у т у од Београда до Сарајева a спе ц ија лно у Бањи Ковиљ ачи, Звор ни ку, Власеници и Хан П и је с к у и дочек ко га с у Сарајлије лриредили г. М ин истру у С ум буловцу и Сарајеву, показао je да je личност М инистра г. Д р . Хасанбеговића позната и вољена од целог народа ових ирајева без разлике вере и племена. нул и за Зв ор ни к. Ha зворничној ћ у п р и ји велини број грађана сачекао je ауто са r. М инистром и његовом пратњом и бурно ra поздравио. Одушевљене овације приређене г. Мини стру биле с у слонтани одраз расположења и љубави зворн и ч ки х грађана, ко ји у њему гледају народног вођу и ко ји м у као такв и лрилазе. Г. М инистар задржао се у З в ор ни ку око пола сата разговарајуки са п р и сутни м пријатељ има и грађанима. М инистар г. Д р. Хасанбеговић кре нуо je 20-1Х о. r. из Београда за Сарајево у д р у ш т в у са пр етседником Месног одбора Гајрета у Б и је љ и н и г. Мухамедбегом ПрељубовиКем. Г. М ин истру приређен je срдачан дочек већ у Бањ и Ковиљ ачи. Из Зворнина изаш ли с у у сретање г. М и н и с тр у његови пријатељи и поштоваоци из Звор ни ка иа челу са начелником зворничиим г. Х а к и јо м К рџаликем , б анским в ијеК нином г. Ибрахимом Курићем и г. X . Абдулахом Хамбираловићем. Из Зворника r. М инистар кренуо je за Власеиицу испраћен и поздрављен од многобројних грађана. Ha десет ки лометара пред Власеницом изашли су у сретање г. М ини-. Г. М инистар т у je срдачно лоздрављен и no том с у сви кре- 456 стру аутим а многи грађани власенички и претставници М ј. одбора Гајрета гг. З у х д и ја Хасанефендић, Х иф зибег Т и хић и Сејфулах Ш ахбеговић. Они су r. М инистра срдачно поздравили и након поздрава кре нул и са њим за Власеницу. У Власеници je од стране тамошњег иарода приређен r . М ин истру одушевљен дочек. Пред Гајретовом читаоницом �и скупи ла се скоро цијела Власеница к оја je долазак М инистра поздравила маниф естујући и нл и чу ки Њ . В. Краљу, претседнику владе и М ин истру Хасанбеговику. Сарајлије су М инистру r. Хасанбеговику приредили срдачан дочек, дочек ка ко г последње време не памти Сарајево. Oko 100 грађана у једној величанственој колони од око 20 аутомобила кренуло je у 4 часа no подне из парка Цара Душ а на за Сумбуловац. Међу осталим угледним грађанима ко ји су пошли у сретање г. М ин истру били с у и гг. Атиф еф. Сочо велепосједник, Мехага К у чу ка л и ћ велетрговац, Фехим Јамаковић индустријалац, X. А ли еф. А гановић мудерис, Асимага А рсланагик велетрговац, М ујага Хардага велетрговац, Јусуфбег Пашић посједник, Хасага Хасанбеговић трговац, Едхемага Кадрибеговић трговац, Муратбег Ч е нги к гргдоначелник из Вишеграда, Мустафа Џафић банк. директор, Ахмед Мешиновић велетрговац, Вејсилага Фочо велетрговац, М ухамедага Кобић, трговац, Абдулах еф. У ж и ч а н и н велетрговац, Али еФ- А рнаутовић трговац, Мухамед еф. Златар трговац, Велија Садовић директор шер. гимназије, Др. Е јуб АдемовиК зам јеник држ . тужиоца, М ујага Сарајлић трговац, С ејид М емишевић посједник, Осман Селесковик банк. директор, Феридбег Ђулбеговић трговац, Селимага Камерић трговац, Османага Камерић гостионичар, Бего Челик управ. шум. пословања, Мухамед еф. Браво посједник, Ш е ф кија Б убић, професор, Хам д ија К апи џи ћ, Мустафа Дрљ евик проф., Јусуф еф. Имамовић проф., Хусеин еф. Косовић, А л и еф. ХромиЦ, Омербег Дрнда и многи други. Поред п р и сутни х С арајлија г. М инистра у Сумбуловцу дочекао je и већи број теж ака из околине. Долазак г. М инистра поздрављен je од свих п р и сутни х бурним поклицим а: ж ивио. Т у су ra поздравили г.г. Мехага К у чу ка л и ћ , Велија Садовик и М ујага Сарајлић. Поздрапљ ајуки г. М инистра r. К у ч у ка л и к зажлеио му je днобродош лицу и велики успех у будућем раду. З а в р ш у ју ки свој говор r. К у ч у ка л и ћ кл иче: Ж ивио нам наш дични вођа г. Др. Хасанбеговик. Иза тога говори г. Велија Садовик ко ји каж е : ’ Господине Мпнлстре, Дошли смо да Вам са срдачАм добродошлицом изразлмо Својс дубокр поштовање и своје, топле симлатије Каогод 'ми-тако- ииебројепи Вашл ттријатељи и попгговаоци осјећају неизмјерну радост што Вас влде у друшгву оних одлучујучих фажтора који изграђују бол5у судбилу и припремају сретнију будућност нашсм нгфчау. Ви сте се, господине Миннстре, својш несебичним радом, било на службеним лоложајпма које сте досада заузимали у чиновничкој хлјерархлјл, било на подизању просвјете, буђењу националног духа и на развијању културнозаладнс свијести код наших младих нараштаја, Ви сте се, велим, читавим својим бићем посвстили за добро народа и отаџбинс, a све друге обзире личне нарави и себичне корнсти потиснули сте у позадину. И, хвала Богу, видимо далас да сте двосдруко награђенп: Народ Вас je наградио својом љубави п својим поштован.ем, a паш узвшиени Владар наградио Вас je својим превишп.им повјерењем, узсвши Вае у колегпјум својих најближнх еарадника. Овај популаритет, овај лијепн глас којсг Вн уживате у круговнма свих истлнољубнвих и објектнвиих људн, у круговима оппх људи чија срца не подгриза црв зависти, у круговима оних људи којима охолост и себичност кису замрачили памет и здраво расуђивање ства|ри, овај лпј|в1ш глас, велим, ие може се стећц цикаквим ноловарањем, нити каквим подмпћивањем и каидерисавањем, него само и једиио несебичним радом за добро ближњега, У овом погледе? .наш народ има и своју филозофију, пзражену у пословици: »Не гледаЈ шта ко говори него гледај шта ко ради!« И збнља, 1'ледајући шта Ви радите и шта оте урадшга досада кроз ових 12 годииа од Ослобођења овамо, народ Ва« je нрема euojoj филозофији оцијенио и поклонио Вам своје дубоке симпатијс које сто Вц у пуиој мјери заљаужили. Впше пута смо чули из Ваших уста, да Вас само физкчка смрт може раетавити од Гајрста, т. ј. од националнокултурног васпнтања наше омладкне; внше пута били смо евједовци Вагае спремпости и готовости да се одрекнете н своје службе, како бисте све своје снаге посветили савроменом одгоју напшх младих генерација... na мажар уз то Ваша иатеријална егзистенција и оскудијевала у најпотребнијим животним условима. Ове Ваше ријечи нијесу остале незалажене, парод их je чуо и у њима прозрио Ваше племените намјере и Ваше алтруистичке идеале и циљеве. Каогод iirro сте некада метли главу у торбу в прешли границу да се као млади добровољац борите за Ослобођев.е нашег народа, тако сте исто данас у годинама зрелости, ставили свој& читаво биће на олтар отаџбине, и на тај сте начнн показали- и показујете и нама, Вашпм ближим сарадни. цттма, a и будућим генерацмјама, icaao треба радити за добро -!(рал>а и отаџбине. Ako треба на овом мјесту изразнтл лепо формално честлтање, млсЈћтм да he бптп умесно да мп пајпре сами себи честитамо што смо дочекалл да Ви будетс Министар, — да чсстптамо хпљаДама онлх Ваших прпјатеља и поштовалаца који су ст0кли непо1солеблво увереље о Вашим заслугама. A ттб^се Вас тлче, Вама можемо еамо да зажелпмо да успјслшо развијете своју отаџбоилчку 1ДЈелатност ла широком пољу џфжавног ж народног жпвота, icoja je дјелатност досада дала велпких плодова на ужем пољу културпог рада Вашег. После поздрава г. С адовика узма реч и поздравља г. М инистра r. М ујага С арајлик. Спонтано без икакве припреме г. Сарајлић поздравља г. М инистра лепим говором у коме између осталога вели: »Поздрављгм Вас r. Д р у Хасанбеговику нао краљ евског акти вн ог министра, као познатог нашег националног борца, ч и је je именовање за сарадника у Краљ. Влади погодило наше срце и мисли. Поздрављам Вас као . на ш у н а ји с т а к н у т и ју личност од Ослобођења до данас, позДрваљам Вас као првоборца за добро народа, Краља и отаџбине. Национални борче, када je наша држава, велика Југославија, била у стварању, Ви сте се борили за срећу свога народа са пу ш ком у руц и , a на д и к у Краља и Отаџбине«. М инистар г. Д р . Хасанбеговић захвалио се на поздраву и с ти ч у ки да га радује овај срдачан дочек. К аж е да није ово место да говори о свом раду, него да то учин и другом приликом. После поздрава кренули с у сви за Сарајево. При пол ас ку из Сумбуловца присутни тежаци приредили су г. М ин истру одушевљене манифестације. Д олазак у Сарајево поздрављен je од многобројог света, к о ји je г. М инистра сачекао д у ж целе Војводе Степе обале и Краља Петра улице. Чим с у се аути појавили са цесте од Бендбаше маса света поздравила je њихов долазак са бурним поклицима одушевљења r. М инистру. Пред Гајретом и с ку пи л а се маса света, која je г. М инистру одушевљено акламовала. Г. М инистар у пратњи великог броја пријатеља дошао je у Гајретове просторије, гдје га je испред његових приЈатеља и поштоваоца те Гајретових радника поздравио начелник Kp. банске управе г. Ахмет Борић. Ha п у т у за Сарајево у Хан П ијеску сачекали су r. Министра са тамошњим грађанима први потпретседник Гајрета г. Хусеин Кадић и г. Рагибага К адик, бивши обл. лосланик. Г. М инистар je овде дочекан са одушевљењем и испраћен бурним клицањем према Сарајеву. 457 �ГАЈРЕТОВ ГЛА С Н И К П р о с л а п с Г а јр с г о п а д а и а : Б иха ћ: Гајретов дан — Прослава рођендана Њ . Краљ. Височанства Престолонасљ едника Петра, Покровитељ а Гајрета Гајрет сваке годпне na и ове најовечаније прославио je свој Дан о рођендану Њег. Краљ. Височ. Престолонасљедника Петра, Покровнтеља Гајрета на 6. септембра 1931. год. но овоме рашореду: 1. Свечана дова за здравље Краљевића Петра била je у 10 сати прије подне у џамлји Фетхија уз учешће цјелокупног одбора и пнтомаца Гајретова конвикта те мноштво његових чланова и присташа из цијелога среза. 2. Послије дове у l i сати била je свечана сједница са академлјом у вестибулу Медресе, који je био нарочито декорисан за ову свечаност. Прожети непоколебивом вјерношћу и оданошћу обдарени милошћу и очинском љубави свога Краља у сповтаном одушевљељу сливеним у бурни и трајни поздрав кличу: Да живн Ваше Величанство и цио Узвишени Дом наше славне Династије Карађорђевића! Живио! Претсједник: Осман Реџић«, коју je приеутно мноштво саслушало стојећи и попрагило са трократним: Живио! По томе je ооколока фамфара интоиирала државну химиу, a no томе претсједнвк наставља свој говор и истиче улогу Гајрета у животу нашега народа a нарочито исламоко!' дијела na велн да Гајрет својим радои претставља један noigper у нашему народу и да тиие лаилази из оквира својих правила као једног обичног потпорног друштва набрајајући прн томе Гајретов мнагоструки рад на културном, просвјет«ом, привредном и соцкјалном пољу у народ.у. Даљс В0лн, При излазу са свечане сједнице у академији’ Мјесног одбора Гајрета у Бихаћу 6/1Х 1931 год. Свечану сједницу отворпо je претсједнпк одобра г. Осмач Реџић, истакнувши зпачај ове прославе п упутно прве ријечи у име Гајрета нашему узвишепом Владару Њ. В. Краљу Александру I, Њ. Краљ. Височ. Престолонасљедгагку Петру и цијелом Краљевском Дому. Затим je прочитао поздравну депешу ове садуржине: »Дворској Канцеларији Њ. В. Краља Александра Првог Београд. Ha свечаној сједници Мјесног одбора Гајрета поводом прославе деветога рођендана Њ. Краљ. Височанства Престо лонасљедника Петра, Покровитеља Гајрета у присуству многоброЈног народа свих слојева, прва нам je мисао да најордачније поздравимо Ваше Величанство. Највјернији синови Узвишеног Престоља, Гајретови радеипци и пријатељи, свесрдно поздрављају Превишњи акт Вашег Величанства, којим je дат Устав Краљевиии Југославији, вјерујући и сада нвпоколебиво као прије у лијепу будућност миле нам Отаџбине. Ови овдје сакупљени Гајретови (раданпци и пријатељи у збијеним редовима благодарни су своме Увзшеном Крал>у на поновном одлЈгковаљу Гајрета са избором љегова вође за министра Краљевске Владе. 458 да заслуга за тако дјеловање припада многобројним радеппцима, али највећа прваку тих |радентса претс.једнику цијелог друштва г. Дру Авди Хасанбеговићу, саи-мљем министру, које ријечи су многобројни учесници прекинули са покликом :Жнвио Др. Хасанбеговић!, a за посљедицу тих овација упућена je г. Дру Хасанбеговићу поздравна депеша ове садржине. Г. Дру Авди Хасанбеговићу Краљевском министру Београд. Гајретови раденици и пријатељи многобројно окупљсни у свечаној сједпици Мјесног одбора поводом прославе рођендана Протектора Гајрета Њ. Краљ. Внс. Престолонасљедника Петра, опнјени радошћу поновног признаља и одликовања Гајрета са највишег мјеста у именовању његова претојадника за мипистра Краљевске владе, честитају своме вођи и претсједнику na повјерењу Круне и кличу: Живио наш Bo­ ba г. Др. Авдо Хасапбегови^, предсједник Гајрета! __ Претсјвдник: Осман Реџић што присутни попраћују са Живио! 3. Иза тога претсједник најављује пригодно предавање омладинца Реџића Епвера уч. VII. разр. гимназије, itoje je исти одржао кало слиједи: �»Ha дан 9-ог рођендана Њег. Краљ. Височалства Престоловасљедника Петра, Покровитеља Гајрета. Благодарим нашему Гајрету, којн данас прославља девсти рођен-дан свога Протектора, на дужностп, noja му je запала, т. ј. да na дан, када сва југославенока срца триумфују и када се из милиона грла ори: »Да живи наш срећнп Владар!«, »да лшви Насљедник Престоља!«, »да живи витешЈса Династија Карађорђевића!«, ироговорим неколико ријечи о овим Величанствима. Б©з сумње ријогкост би била наћи код једног на1>ода више искрених овација и више искрених пјесама Краљу и Отаџбини као у цвјетном југославеоком дому, т. ј. риједак je примјер наћи сада један народ и његоваг Владара срећннјег и задовољнијег. Недавно je небо слугаало залосну поезију срећних Југословена приликом прославе деценија впадавине нашега мудрог Владара, a данас je опет дошао један час, када he се поновити иста ona заноснв, поезија и допријети до трона Онога, чију навршену 8-годишњицу прослављамо. И данас je, »Гајрет« веома сретан, јер у своме Протектору види свога и будуећга Владара, a шта му више треба? И да жели још више, више не би могао ни добити. Оно што je некад визирао, то му je сада остварено. И Гајрет, можда више него икоје друштво, оживљује и велича оно доба, за које нски кажу давно, a неки екоро je то било, када je туђинско царство господарипо крвавим исгоком на.ше Југославије, оживљује и велича Оелободлоца свога па.рода и слави народног Ујединитеља. Можда ниједан народ у својој животној хисторији није више подносио и патио и проживио већу Голготу, него наш народ, славни народ наше Југославије. Дуго и иеподносиво било je вријеме, које je зидало тамнице јадним Југословенима. Мрачне галерије тих тадшица дуго су их потстрекавали да виде Сунца; у тим тамлнм просторима изникла je први пут она јака и темпераментна поезија цјелокупне југословенске душе; ту je изникла она јака жеља за задовољењем, она јака жеља: да овај измучени na­ pon бууда већ једанпут слободан. И тај одлучни и кепоколебиви циљ однооно та мизерна околност н живот довео je овај народ еа беспримјерним подвизима до слободе, праве н заслужене. 0 срећпи Југословени' Ви кроз мрак нисте могли ридити један другога, a видјели сте слободу тако далеко од себе! Угледали сте срећу, којој нпкаква cpeha равна није! E to, у тој бесирлмјсрној грозоти, у тој очитој стварностн проживио je наш народ готово 500 тодина. A ми окружени срећним приликама, и задовољни кае можда ннједан народ сада, ми омладина ту паншсу од 5 вијекова не можемо друкчије ни за.мислити no као једал тежак и коначно мио сан. И ми ту видимо царицу Милиод itaico говори са гаврановима, који joj донесоше глас, да je орпско царство уииштено. И у том истом сну вндимо даљс хајдука Старину Новака, уокока Сењашша Иву, Карађорђа, Милоша Обреновића, Крал>а Петра Великог Ослободјпоца, али највеће ћемо гледати наемнјано лице iianiera Владара. Jgp, мл смо тражилн cpehy и нашлл смо je у Љему. Он нам je најдражи и за то што je изразио своју велику и превелику љубав према своме народу, што je у најкритичнијљм момептима и у пацифидп- раном народном животу показао да je једнак сваком великом и искреном патриоти. To нека овдје потврде Његове ријечи, које je из Скадра у божићној чествтци упутио својој херојској војсци дрнје Албанске Голготе: »A ja ћу, јунаци, и у будуће делити са вама исту судбину и имаћу само један циљ; да се ваша јуначка снага што пре окрепи и да наше победоносне заставе ускоро буду захвално поздрављене од ослобођене мајке Србпје и од целог нашег напаћеног народа«. A то нека потврди и случај са франпуским генералом Де Мондезиром. Пошто je пао Ловћен и Црна Гора обуставила борбу, Регент Алексалдар, који je тада био болестан и налазио се у Скадру, морао се да повлачи. Тада je био дошао један италлјански тарпиљер no Њега, да Га одведе у Драч. Шеф француске мисије у Албанији молио и заклињао Га да се укрца на торпиљер и да Га превезе у Драч, прије но стигне Љегова војска, али Он није хтио ип под каквим увјетом, рекавши: »He. Ja нећу напустнти своје војнике, Ja ћу ићи сувим са њима у пркос Свога стања и ма шта Me то коштало«. Па да од тада ништа није учкнио, зар не би био и слављен и љубљен од свога народа! Ево Ka­ no то описује фравцуски посланик Bon, који je био очевидац догађаја: »Сви бродовн су сада отипшг, али na- обали Албаније Регент je остао. Једап део Његове војоке ,s још у опасности; Он инје хтео да остави своје последње воЈнике, воји су пешке нмалп да пођу ка Драчу. Њихова судбина 459 �И у овом часу, када Гајрет лрославља девети (»ођсндач била je и Његова. Он je остао спокојаи међу н>нм&; Његово Насљедника П]1Ијсстол.а, не може, a да се нс сјетн свих венрисуство ублажавало je њихове iiam e, a њихова дивна ревигнираиоот учвршћавала je Његову храброот. 1 Просто, Л1ГКИХ дјела овога Владара, не можс a ла но иокаже пајтонлеменито Регент Алексаидар пратио je Своју војску путем нлије н најискреннје жсљс својс, lcojc су боз еуми.с и жеље Голготи«. Eto, на тако узвишен мачин иск&зао je Он Своју цијслог југословеиског народа, И још вишс 1ајрет инкојег л.убав у рату. Управо, судбина и жсља Његова ћ Његових другог дана mije и нс бн могао нн бити срсћннји 1до данао. војникд била je нералдвојнва и јодинотвена. Јер, Oiraj, чијп 9-ти 1>ође1Гдал данас И1>ос.п1шљамо овако харМудар it у највећем ратничком ентузијазму, Он je бно моннчно н поетично, Onaj je највећи добротвор овога друмудар и у највећем партизанском пароксизму и у времену штва, Он, Њег. Внс. Прсстолопаел,еда1Пс и Протсктор овогц најслободнијег кретања и умиреног живота. Њему кличе цнможда liajBehar друштва у цијелој Југославији. јели културни свнјет, a клања My cg сав Његов љубљени И сада, кад небо слуша заносну поозију срсћних Јународ. »У великим народима геннју се пшјездо вије«, кличе ловћенскн корифеј. Тако пјева Љегош о црпогорском хегословсна, оно се отвара, a на њсму ее указује југословенека ројству иетичући моралну величину црногорску, као кваливила, која нас блажеиа л осмјсхнута слуша, a онда, вада тативно велику, a то се може реНи л за нашег херојског умукну харфс срећних Југословсна, она иде Њему ГајретоВладара и Његов народ. Готово сва страна штампа, a н наша вом Протектору и народиој уздалнци и прича Му бајке н без сумње сва, повукла je значај и врнједност акта од -6. јапјева пјесме, којс je чула са наших усаиа у нашем југонуара 1929. год. II ту се можда нето оиолшсо види Његова словенском цвјетном лоиу. безграннчна љубав према своме народу, колико и у ратној Да живн наш мудри Владар! агонијн: »Moja je света дужвост, да свим средотвима чувам државно и народно једкиотво. И ja сам решен да ову дуж- . Да живн Иротоктор 1’ајрета! ност без колебања испуним до краја, Чувати једннство ,на: ' * Да живи цијели Дом нашега хсројског Владара!« родио и целину државну, тоје највећи цил> Moje владавине, 4. Коначно, уобичајено icao и сваке године, претсједник a то мора бпти и највећл закон за Mene и свакога«. уручује одлнковаша чланова добротвора и утмељача Гајрета Одмах, чим свратимо пажњу на чинове, који су еб одчеа дипломама слиједекој г. г.: Смајпћу Мухамсду, судији; гравали прије ове веома утилитарнс оддуке, упа^иће н<ш у Дру вими Илишсвићу, адвокату; Реџнћу Муста(1)и еф., шер. очи велика њена квалификацпја н њена велика корист, која суцу; Миџићу Нуркјн, трговцу н Реџићу Џаферу, посједод дана одлуке бива све продуктившгја и значајнлја. нику. Запитан од уредника иа|риског »Журнала« пгго Га je Са овим претсједиик закључује овечанос.т захваљујући највише побудило, да изведе ''гак^ сјајан гест, одговорио-је: се присутним иретставницнма војних и цивилних властп, •Дуго сам се размшпљао, дуго, c'g уздржавао пре него што свим друштвима и корпорацијама, a нарочито нашој илмији сам се одлучпо. Борбе између 1политипких иартија постаде ц тежачком г.вијсту na овако бројном одзиву. су биле сувише грубе, ffjjraje* било другог сретства, да се спречи раопад наше лепе земље. Требала je раднкална вз-. 5. Истога дана на вечер у 9 сати одржана je и уобичамена у методама управе. Зар сам могао пооматраш ‘.братојена Гајретова забава, тсоју je пзвела у концертном и у заубилачке борбе без Ј^нтервенције?« И када je народу била бавном дгтјелу Гајретова омладина — претежно иаше запрокламована ова одлука и када Му се из свег срца захванатлијелио и славио Га, Краљ није застао. Он je ишао даље у .бољу Читава прослава овога дана успјела je и поред иепобудућност. Жељено јединство, које нико порушити не може, годна времеиа, како у моралном тако и у материјалном подао нам je 3. октобар 1929. u 6 септембар 1930. год. Овим гледу изван сваког очекивања. задњнм мудркм актом Краљ je дозидао храм, у коме ће да проживљују будуће генерацнје. Фри <®а генијална акта три су велвка чина југословенске послератне драме, формиране Гајретов дан у Котор-В арош у јаком основом и јаким циљем u испноане велгача.нствештм Прослава рођендана Њег. Краљ. Височанства Прсстостилом ауторовим. И »кад нсторија, која je деумитан судија, лонасљедннка Пет[)а, ПокЈмжитеља Гајрета, одржана' je у будс судила данашњицу, она he да постави пепрсд наших Котор-Варошу на слиједећи начин: највеКих хероја Краља Алексапдра I. Уједипптеља, a поврх свих Његових победа од Куманова до Доброг Поља, ставиће Након одржаних благодарења у објема овдашн>пм цркнајвећу Његову победу: Југославнју!« вама. дошли су у градску џамију сви претставниди власти СА ПРОСЛАВЕ ГАЈРЕТОВА ДАНА У КОТОР ВАРОШУ З а вријеме говора претсједника Гајрета г. Хилми еф. Нумића, шер. судије 460 �Група манифестаната, чланова Гајрета на Гајретов дан у^Котор Варошу 6/1Х 1931 као и грађани других вјера, те након молитве у џомији сакупила се je маса свијета од преко 200 душа, те иопред џамије кренула према среоком иачелству овим редом: Ha челу поворке ишла je дјевојчица Шемса Салчнновић са сликом Њег. Краљ. Височанетва Престолонасљедника Петра; затим ева дјеца овдашње основнс осиовне школе, Соколска чета са села Забрђа са југославенском заставом, na коњаници (20 на броју) са ју1гославенс1сом заставом, те грађанетво u сељаштво. Цијелим путем до среског начелетва непрестано се je шпгцало Његовом Величанству Краљу, Њезино.м Всличанству Краљици, Њег. Вис. Прсстолонасл>еднш:у Нефу и дијелом Краљевском Дому. Када j e 'поворКЛ стала пред зградом среског начелства, одржао je декламацију »Протектору Гајрета« Нијас Хаџиселимовић a ^атим je претсједник Мјесног одбора г. Хафиз Хилми еф. Нум*пћ прпгоднлм говоромизнио значај Гајретовог дана. Иза тога je тамбурашки збор овдашње муслнманске читаонице одсвирао државну химну. Иза овога лијепим говором за4авагир се je присутаим манифестантима срески начелник г. Јово Копгчица. Услијед слабог и кишног времена није се моглр одржати у градском парку предвиђсно весеље, нрго су na p jie позвани виђенији грађани и сељзци, који су дошли na ову нашу прославу на вечеру која им je приређена, те након вечсре задржани су у пријатсљском разговору скоро до“'12 сатн ноћи. И овом прнликом упозћавали су се сељаци шта значи за нас муслимане Гајрст. Напоменути нам je да су цијели дан продаванс зпачкс »Гајретов дан«. Прослава Гајретова дана у Прослава Гајретова дана у С јеници Мјесни одбор Гајрета у Сјеннци na рођендан свога Нротектора Њег. Крал.. Височанства Престолонасљедншса Пет,ра, 6. септембра ове године, лролавио je на свечан начин. У 9 сати прије подне члапови Гајрета у Сјеници ča својом музиком, чиновништвом и грађаиством у новрци кренули су кјФз варош на Бопослужењс у свим ботомољамз. УПРАВА МЈЕСНОГ ОДБОРА ГАЈРЕТА У СЈЕН1ЦИ (САНЏАК) СА /ДИЛЕТАНТИМА УправаЈ: 1) Омер Ченгић претседник, 2) Ђеман Љ умић п. претседник, 3) Рамо Хонић секретар, 4) Ш ефко Скалоњић благајник, 5) Хусо Хаџи-Омеровић члан, и ',6 Рамиз Бајровић, члан и капелник музике. Калесији. Мјесни одбоф у Калеснјн проелавио je Гајретов дан прпредивши теферич, који je доиио прихода 290 дипара. Ilpoi’paM теферича бно je слнЈедећи: коњске трке, нишан, трчање дјеце у врећама и бацање 1самена. Прпредбу je омела клша, a приход би био миого већи, a и дапашша криза, особито код тежа.ка, много je утјецала, Са трферича je поелат брзојав Њ. В. Краљу. f \ Муслиманско свештенство из среза Котор Варош Послије богослужења претсједнпк Гајрета у Сјсднцн г. Омср Ченгнћ упутио je поздравну депешу Кабинетској калцеларији Њег. Вел. Краља Алепсандра. По подие дилетанти позоришне секцпје са управом . Мјеоног одбора фотографисани су пред зградом среског начелетва у Сјсннци. Дијелог дана у Гајретовом дому бнло je вссеље и свирала je Гајретова музика. Иетог дапа у пече приређена je Гајретова забава у просторијама Хоте.л Славија у Ојеиици. са овим дневпим редом 1. По:здравна ријеч, 2. Позоришнп комад »Омербег JbyuoBiih« од Влад. Тмуше, 3. Богата лутрнја и пгранка. Ову забаву већином су посјетили г. г. чиновнпци и сиромашнпји грађани, док међутим мало богатији трговци a na жалоет муглимани ову забаву нпсу хтје.чл посјетити, и ако су са позивнма били умољени за посјету, нзузев г. <г. претсједника општине Ђесовића, шер. судије Абдагића и трговаца Шућра и Вехба Ченгића и Јусуфа Гузоњпћа i.ojn еу ову забаву са посјетом увелпчали. Нарочшго се има захвалнти г. r. чиновништву ове вајнјши, који са разумијевањем Гајретове идеје ову забаву лосјетишс ц прилозима помогоше. 461 �Ha овој забавп свирала je музнка Мјесног одбора Гајрета. Пошто су дилетаити одиграли комад »Омербег ЈБубовић«, приетупљено je пзвлачен.у Гајротове лутрије иа којој je 6п л а јодна »Сеџада«. Лутрију су навлљчилс гђице Станка Стефановићева, учитељпца u Драга Карличићева. Ha овој лутрпјн добио je број 27 којег je купио за 5 дпнарч Хамдо С. Ћатовић. Чнст приход ове забавс бпо јо 780.50 дннарл, п tako довољан, јер ову забаву на жалост овдашљи муслпмани трговци не хтједоше ноејетитн, нити најмањи ионлог датн. нови н одборннцп. Исту вечер прирсдпо je мјесли одбор Гајрета »Нртну забаву« у градском порку код Тробега, гдје се јс поелнје маиифестацноне поворке шкунила огромна мага свијета. И aico je изглодало да ho екоро кпгаа иочети, норсд Tom хладна jceciha m>h, поејета je била више него задовољавајућа. Парк je бно нарочито о< внјетл.сн и д«жо|тсаи, a еепареи били су украшспн псупоцјеним ћилнмима н серџадама. У најл.еишој и liajuehoj будн, гдјс с.у сједилм одлпчницн, претстапинцн власти, удружеља н корпороцнја, Прослава Гајретова дана к о је г су приредили Гајретови одбори и з Дом ановића, Л окав а и Ц р н и к а — Аладинића Мјеени одбори Гајрета na Домановлћа, Црнлћа—Аладиннћа и Локава прославнли су заједннчкн рођендан Протактора Гајрета Њ. Внс. Престолонасљеднвка Петра — Гајретов дан — у недељу 6. септембра код школе у Цркпћима на i врло свечан начлн. Почетак прославе отиочео je у l ca r послијс подне уз пуцање прангвја, a свршетак je био у 7 сати на вече. За цијело вријеме прославс свпрао je одлично добро лзвјежбани тамбурашкл збор Народне читаонице са Пнлете, a народ се je веселио, пјевао и играо за дијело вријеме. Ова je свечаност, коју су приредили Гајретови одборл, прва у naulji мјесту. Гајретова ндеолооија je ухватпла дубоког 'лорјена у пашем народу. Посдета je бпла добрр, a бпла бп п боља да лстог дана нлсу билс Гајретове забаве у Стоцу и Чалљинл. Предаваље »Значај Гајрогова длпд« одржло je учптел> г. Хуселл Мурадбегошгћ. пначе врло агплпи Гајретов радннк, те je ово предавање г. Mvpадбеговића na присутне но сјетлоце прославе оставило, најуољп .Vijncživ За врлјеме предавања дуго се je клицало 'Прогектору Гајрета lb. Вис. Престолонасл>еднлку Петру н цијелом Краљевском Дому. . У 10 н no сатн прпје иодне бпла je дова у џамији 3 i дуг n сретан живот Протсктора Гајрста, коју je одржао пмам матичар г. Хасан еф. Хасић у прнсусгву чланова сва трију Гајретових одбора и још мпогатво лругог гвијета. Ha дан прославе продавапе су карте Гајретова дана од Дин. 2.—, 5.— и 10.— и при.маии прилоои за Гајрет. Чист прнход од Гајретова дана јест Дин. 656.— Гђица Паша Глухић, мис|Г вјрета 6,9 у Тузли lb. Kim. Ви<-. Прсгголонабила je велнка vicpniueiia сл>ед|ппа1 Петра. Изпнд улаза у иарк, био je напио: »Жинио Покровитељ Гајрста lb. Крал>. Вис Прегтолоиасљедник Петар < Забову су посјетилн: Тузлански муфтија r. Курт, окружни инспектор г. Јефтић, прадопачелник r. Сијерчић, замјеник среског пачелника г. Окулпћ, изасланик соколског савеза г. Др. Бееа|>овић, старјешина сок. жупе г. Петровић, П рослава Гајретова дана у Т у з л и претсједник Просвјоте r. 'Берић, вршиоц дужности директзЗбог раније заказапих соколских свечаности у Тузли, ра гимназије r. Димитрије Јанковић. ректор и др. Ha заза в. септембра, Гајретови радппци нијесу могли сами за бави јс запажена нелика посјота муслиманског женоког епнсебе, ове годике да прославс Гајретов дан« т. ј. Рођендан јета. Велики niiTejiee ове вечери владао ј(* због ипбора Мис Гајрета, што сс iro првн пут на 1’ајротовој нриредби one свога узвишеног Протетстора lb . Kp. Впе. 11ростолопасл»едиигодине црактиковало. ка Петра — онако иомиозно и всличанствено као досадањих За Мис Гајрет у Тузли овс године изабрана je гђица годана, иего су то извели у заједници са соколеким дру- • Паша Глухић са 187 гласова. Госпођица Фахнра Ножић била гатвом. Многи Гајретови раднпци билп су тај дан заузети око jfi ‘-TJ'.vra no реду и добила je 154 глаеа. соколских прнредаба. Tora дана Тузла je имала наиме освеГајретов мушки пјевачки збор отпјсвао je уз пратљу ћење камена темел>ца соколског дома Краља Александра I. војне му.чпкс на опште задовољство три ијеемс, juto јс na и натјецаље појединих друштава за жуиску ооколоку застаприсутие учинило одличан утисвв. ву, коју je поклоиио Њ. В. Краљ. И остале забавие т ч к с пр^родило су иоејотиоцима У очи рођендана Гајретова ПокЈкжителл lb . Вис. Преугодиу разоноду, јер гс у добром рагположењу иод иедрии отолонасљеднлка Петра, приредило je соколско друпггво веиебом играло и плссало неуморио до иаа пола nohii. личанствену повирку у којој су узели учешћа Гај[>етови чла- Радом за Гајрет будимо наше снаге и стварамо бољу будуКност 462 �И ако није било томболе приликом ове вртне забаве као до сада, која je Гајрету доносила no десотак хил>ада динара, ипак бруто приход ове приредбе износи Дин. 8247.— a продане значке Гајретова дана Дин. 1.122.—. Укупно Дин. 9369.— Ове године продано je релативно мало значака Гајретова дана, јер je исти дан и соколско друштво продавало своје откупне •шачке и купило прилога за довршење соколског дома. Да н поред соколских дводневних приредби није изостао успјех и ове Гајретовс забаве, хвала п признање прииада лзграђеној свијести чланства и грађаиотва без разлике вјере и положаја. на згодан начлн, потребу рада за Гајрет. По свршетку roвора г. Фазлиновић je бурно акламирал, пгго je био доказ да je исти наишао на пуно ралуиијевање присутне публике. Друга тачка програма била je декламација »Ново покољење« од A. Шантића, коју je рецитовао Хаџовић Тахир уч. П. разреда гимназије у Требињу. Tpeha тачка гцк>грама бпла јс комад »Два начелника«, шала у три чина, који су, на опште задовољство пуОлике. приказали вриједни дилетанти. Ост але Г а / р е т о в е п р и р е д б е ': Вел ики Гајретов теферич у Вратници иод Високог Ha рођендан свог Великог Покровитеља, Његовог Височанства Престолонасљедника Петра, приредио je Мјесни одбор Гајрета из Високог веома успјели годишњи теферич у Вратннци код Високог са коњскпм, пјешачким и бициклистичким тркама и шалама које су изводили бољи комичари из Сарајева. Ha том теферичу je узело учешћа око 2009 душа из Високог и околице, a присуствовао je и добар број Сарајлија. Овако висок број^ учеоника на том теферичу, и ако je око подне почела киша падати, je иајвиднији знак како je и колико Гајрет, радећи за народно п добро a нарочпто за добро муслиманског дијела нашег народа, продро у народ. Трудбеници Гајретови пз Виооког ногу бити потпуно задовољни и поноснн што ito^je рад за Гајрет и овом ликом са стране наррдпих маса награђен onai'o видним прганањем.. Прва Гајретова забава у Џ ивару — Требиње Од оснутка Мјесног одбора Гајрета у овом kpi ретова je идеја лагано али сигурно узимала јући у своје редове све више оних који увиђају благотвора1г значај љен и потребу рада за љу. Па ето из, сад већ прпличног броја љених свјеснијих пионера иокрсла je мисао да се у овом крају приреди прва Гајретова забава. Иако je рок између дана одлуке о одржању забаве и дана њена одржан.а био прилично кратак. то je ипак заузимањем својих вриједних пницијатора забава агплно пригпремана, тако ла je на заказани дап бпло све у рад|у припремљено. Забава je одржана у недјељу дне 13. септембда у просторијама, за ову сврху веома прикладног, дворшпта претсједника Мјесног одбора Гајрета и иначе веома напредног и заузимљивог човјека г. С. Берхамовића у Биховима. Простарије су благовремено укусно декорнсане државним заставама, ћилимима и др. декоратпвним средствима. Забава je почела у 2 сдта послије поднс по здјл вним говором, као првом тачком днешгог реда. Ноздравни говор одржао je наставпик г. Фазлпновић Хамдпја, који се je, између осталог, у подужем говору осврпуо на историјат Гајрегга и љегов рад на културном. економоком и националном nipnдизашу муслнманског елемента nanieira народа нстакавши, Гајретов“одбор у Цивариу, (Требиње), са дилетантииа приређввачима забаве По комаду започела je игранкл, која je т]>ајала до пред И ако je проЈ-рам забаве био скроман, ипак je, uo сво1едби, био врло добар и учинио пријатан ефекат на присутну публику и получио повољан морални успјех. Па теријална страна забаве не изостаје много иза морал[арочито кад се узме да je приређена у једном нзрапасивном крају. Да je ипак овако лијепо уопјела ова прва 1’ајретова заАава захвалити на.ч je посјетиоцима и пријатељима. Нарочито нас весе-ли констатација, што се je, међу остачоч публнком, опазно лијш број Гајретових функционера и прнјатеља из Требиња, a којима се, на овом мјесту, најтоплнје захваљујемо. И ако je бруто приход са забаве износио 2773.50 дпнара, то су ппак услијед теренских и друпп непогодностп, режмјскн трошковп учпнилл да чист приход нзноси 1935.25 данара. Гајретов мевлуд у Челику Ha Гајретов дан 6. септембра приредило je повјеренаштво у Челићу мевлуд, 'којн je одржан у главној џамијп након дове Њ. Kp. Вис. Престолонаел.едннку Петру. Мевлуд je протекао овим редом: Повјереник г. Ахмед Сулејмановић одржао je пригодан говор о дотичном дану ирлје дове истакавшл везу нашег Гај[»ета за тај знаменитп дан, и да тога дана сви пријатељи Гајрета праве ралне приредбе и сакупљају прилаге у корист Гајрета, што и они чине приредбом првог мевлуда ове врсте на рачун и корист Гајрета. Gajret u svakoj kući, znači samo njezin napredak 463 �Касније je имнји г. III. Сулејмановић мнлоовучним гласом лроучно одломак из Курана, те je М. ИбрахимовиК, ђал •VL разр. шер. гимназлје са дирл>ивим наглаоком рецитовао мевлуд Др. Ii.tm.iriiha, који je на све иосјетиоцс оетавио повол>ан утисак, јер je uctji lioupaheii са више сал ават и ар&пскнх касида, које je иовјереник са пмамом (двогласно) изводио. За овај иевлуд да|*овали су впђскпји трговци uichcp n бонбоне. што je дијељсно na мевлуду, те им и овим путем свима тоила хвала, a особито rr. Оеману Ибрахимовићу и Авдп Балићу, icojii дароваше no l кг uichepa л no иола кг. бонбона. Надаљс хвала Мехмедалији Мехмедовпћу n a noклону шећера и боибона и na заузимању и нсжаљспом тру;(у око распродајс’ Гајрстових откуннвх значака и na noилуаи око мевлуда. i Прнход мевлуда mimo je Дии. 213.—. Благајмица гђнца Разија Неаић прочнтала je благајкички извјештај кога je скупштина одобрила, a затим се прешло на бирању нове унраве у коју су иоабрано слиједеће госпођв iM гоепођице: Претсједница Самија х. Јахић, иотпретсједница Иемба х. Имамовнћ, тајкица Хатиџа Ћнишћ, благајница Разија Нсanh, одборннце: Емииа х. Градашчевић, Сафета х. Махмутовић, Шемга х. Мнџић, Шухрета х. Г]>адашчевић, замјеншце: Ешша х. Сепднћ, Зиба Даутбеговпћ, Хасиба х. Мурадбеговпћ,- 'Булеима х. Шакић. Надзорни одбор: ирстоједница Футинста х. Градашчевнћ, Фатнма х. Хашеха«|)изоииН н Рашида Нсзић. Гајретов мевлуд у Требињ у. Повјереништво Гајрста у Требињу u Mjernu одбор Гајрета у Локвама одржали су 18 септенбра мевлуд за Гајрет У селу Ратимљи. Ha истом je одржао предавање о Гајрету и његовом значају повјереник г. Мухамед Патковнћ. Поред кишовнтог времена мцвлуд je бно прцлично поdjehen;' те је' биЛо чпста 'врихода 116 динара, ко]а je -свота ное.лата-Тдввном-одбору-Тил>ггт.— — ------- —- — • ........ У овом селу, Ратимл.н. ово Je ufam мувлуд, којн се je оавао за Гајрет, a већпнб ипје ни здала- шта je то Гајрет u да се na мевлуду могу купиА (ђшлози. јер нису никада имали мевлуд н» сс прилога купг. na се спремилн, али надатп се je K a d ije бољем уонјеху. umre у ’ еш« е Домаћинске школе у Би хаћу n a потатву рада Д о м аћ ичка ш кола у Б илећу К о н с т и ту ц и ја Ж енсног одбора Га јре та у Град ачцу У иедјељу, 13 пр. мј., нзабрани одбор na главиој скупшткнн конституисао cć~како слиједи: Претсједница Ћамилп ханума Јахић; потиретсЈедница Пемба х. Имамовић; тајннца Хатнџа Ћишић; благајннца Разија Незић; чланови одбора: Емпна х. Градашчевпћ, С$фета х. Махмутбеговић, Шемса х. Миџић и Шухрета х. Градашчевић. Надзорни одбор: Ф. х. Градашчевић, Фатима х. Хаџихафизовић и Рашида Незвћ. Замјенпце: Емина х. Ченпгћ, Хасиба х. МурадбегоBJih. Зиба х. Даутбеговић и 'Булеома i. ПТакић. „ ... , ,, , . И з Г а јр е т о п е о р г а н и з а ц и Ј е Го ди ш њ а с к у п ш т и н а ж енсно г пододбора Гајрета у Град ачцу 13. септембра о. г. одржана je главна годишша скупштина Женског пододбора Гајрета у Градачцу у просторијама наролне основне вгколе. Скупштину je отворила претсједнпца гђа Camrja х. Jaxuh и предложлла да се упуш поздравна депеша Главном "одбору у Сарајево п иретсједнику г. Др, Авди Хасанбеговвћу. Затпм je тајнида гђица Хатиџа Ђишић подпијелд ч вјештај о раду и успјеху друштва у прошлој друшгеевој години. „ ИнициЈативом Mjecuor одбора l aj pera отворена je Домаћичка школа у Бпхаћу 15. јула 1931. год., коју похађају еаме муслиманке. У течају радс учитељице. гђице Љерка Рупчић u Јслспа 'Будуровић. Ha молбу одбора Гајрета иаставнпде овог течаја са учбпццама примиле су матернјал за израду paaiuix ПЈждмста ручног рада за Гајрстову томболу у идућој зимекој сезони. Ученице Домаћинске шлоле у Б и х аћ у ири ручку Члан Гајрета свјестан je члан своје заједнице �/ Д а љ њ и у п н с д о б р о тв о р а и утемељ а ч а ГаЈрета БАН СВЕТ. М ИЛОСАВЉ ЕВИЋ ДОБРОТВОР Г А Ј Р Е Т А И м ајући у вид у колико je велика културно-национална ми сија Гајрета, бан г. Светислав Милосављевић je једним попратним писмом упућеном Мјесном одбору Српско- У п и с утемељачем рахм.-; МурсрЈЦ.,,, ■ ~ Г; Милутин Поповпћ, мјосто вијснца рахм. Сулејману "Мурђелу сакупио je од' чиновника Kp. башже уираве (просвјстно одјељенс) Дин. 500.—„ уписавши ra том свотом утемељачем друШтва Гајрет. Хвала тсм и живили! Даљњи у пи с добротвора и утемељача Гајрета За чланове добротворе уписаше се лиједећи: и з Бањ алуке: г. Светлслав МилосавлЈовић, бан В]>баске бановнне са свотом од 1000.— Дин. Ј из Сарајева: Г. Омер Кајмаковић, допмсник Центр пресбироа Претсј. Kp. Владе уписао je свохјјј рахм. мајку Шерифе х. Кајмаковић за члапа добротвора, •Наровавши ГајретЈ’ 5000—- Дин. у аграрним облигацијама. < За чланове утемељаче уплсаше се гг.: из Б ањ алуке: Наим Смајлатић, трговац из Фоче: Мухамед Ченгић, Џафер Курслахлћ, Шефклја Карабдић, ^1ухамед Муфтић, Салих Муфтић, Мухамед Авдагић и Салих Хасић. Д обрО Ћ О Л зН И п рилози Разни добровољни прилози Tokom мјеседа септембра дозначише Гл. одбору добровољпе прнлоге слиједећи: Индуотрија гвожђа д. д. Зеница Днн. 5000,— Мјесни одбор Гајрета у Бос. Петровцу Дин. 78.— Повјереник г. Мехмед Хавић из Оштреља Дии. 309.— Ср. вак. меар. повјеренство из Зворника Дин. 195.— Добровољне прилоге за забаву у Тузли из мјеста и са стране дароваше: Бан Врбаске Бановине г. Светислав Милосављевић, члан и добротвор Гајрета Дин. 1500.—: М. Фишла синови, творница жесте и ква«ца кз Креке; Днн. 500.—: Југославенска Солвај творница из Лукавца; no Дин. 100.—: Српска Банка, Земаљсжа Банка. Прва хрватска штедиокица шхдружница, Душан TSepnh адвок'ат. м услим анског друш тва Гајрета у Бањој Л у ц и преко његовога претсједника г. Курбеговића ступио je у Гајрет као добротвор са прилогом од хиљаду динара. Овај гест г. Бана наиш ао je на велико одушевљење и раслоложење међу муслиманима и Гајретовим радницима, јер je то доказ коликом љубављу и бригом високи државни ф ункционери потпомажу национално-нултурно-еноном ски рад м услиманског дијела нашег народа. Ради важности доносимо садржај овога писма: Господину Ф ехиму Курбеговићу, претседнику српском усл им а нско г-д р уш твв. Гајрет — Бања Л у к а г-.................. • ■ ' Господине Претседниче, У з остали просветно-хумани и национални рад, Ваше д руш тво je примило на себе и старање о исхрани и становањ у јед ног дела овдашње ш колске омладине у Гајретову и нтернату. T a племенита брига и социјална свест Гајретових чланова по б уђује ме, да се уврстим међу његове добротворе, прилогом од 1000 динара, уверен да ke на истом делу и у будуће радити свесрдно и са пожртвовањем. Изволите прим ити, господинђ претседниче, израз мога одличног поштовања. Св. Т. Милосављевић, в. р. бан Врбаске бановине. Гајретов одбор he ових дана добити од Главног одбора добротворску диплому, na ће je преко изасланииа предати r. Б ану. IIOK. АТАНАСИЈЕ КРСТИЋ бивши срески поглавар у Дервенти и одлични сарадник Гајрета 465 �Иитомци Гајретова бањ алучког конвикта са управником г. Б е к т .ем у шк. год. 1931/32 Др. Aлuja Мехмвдбашић, адвокат; Окружни лнслектор Јефтић, Градоначелник Сијерчлћ, Др. Плон директор творницр шпирита, Карло Рукнштајн биро-шеф творнлце тпнрнта и Др. Милорад Костић адвокат из Брчког. Заузнмањем вриједних одборница женског бдбора Гајрета, које у свакој прплнцв помажу у раду мушкл одбор, сакупљен je од грађагства обилан блфе, a дароваше сллједеће госпође и господа: с 1 Bpaha Сијерчић печено јање, Фатиме х. Дефтедаревпћ бурек, Садет х. Саллхсп&хпћ локуме, Зулејхе х. Поњавпћ хурмашице, Мунире х. Биоградлић хурмашнце, Фатиме х. Бербић торту, Шемсе г. Ш. Мехмедбашић торту, Рајфе х. Ножић поховане пиллке, Тензиле х. Телалбашић торту, Васве х. Ћенановић хурмашице, Џемиле х. Телалбашић хурмашице Хабнбе х. Азабагић торту, Паша х. Шехановић патиишању, Атифе х. Јашарагић дивит баклаву, Алије х. Коњхођић иатипшању, Џевахир х. Виловвћ колаче, Мукелеф х. Ефендић штрудле, Рефије х. Крупић торту, Аземе х. Миразовић торту, Рамизе х. Прцић торту, Нурхапума Чамџић торту, Емине х. Сердаревлћ хурмашице, Хаџага X. Мехмедовлћ Дин. 10.—, X. Хрусгић Хафнзага Дил. 10.—, Аждеровић Нуреханума колаче и Мине х. Ефендић кол&че. П р о с л а в а ГаЈрет опа д а и а у Boe. К о б а ш у Ha 2—з недел>е прије почело се неуморно и живо да ради, да би прослава Гајрегова дана испала пгго велнчанственија и достојнија Свога Ввсоког Заштитника. Вршене су свакодвевно пробе пјевања, комада, декламација, виолине, тамбурашког збора итд. тако да je наша Ј^асабица била добила жнвљи изглед кроз то вријеме опремања, јер се говорило и радило и причало о забави односно прослави 6. септембра 1931. Муслиманске жене су везле јастуке л мараме да би дале свој обол за Гајрет, јер су — како веле — за кратко вријеме његова рада овдје чуле и вндиле лијелог успјеха. увјериле «е о бризи Гајрета за подмладак и сиротиљу. »Па, ако иишта вшие — отето je из канџа несигурне и лоше будућносги петеро дјеце и послато на модерне заиатс, те he данас-сутра бнти вриједви чланови друпггва и своје оиро* машне обитељи, a гдје je све оно још о чему ми не знамо и не можемо знати. Велнка je и пространа наша мила отаџбнна, a Гајрета свагдје — гдје ломисљиш има, као и потре- 466 ба његове помоћи. Треба од залогаја отвинути и за Гајрет дати«. Тако се чује од многлх старлх нана л бака. Код кулљења томболе (Др. Браво — гђа Зора Јоваиовлћ л Охран и Мухпба Капеталовпћ) нлје се плко оглул1ио — свак je дао оно што je лмао. Било je старлх нана које дадоше no 2 jaja — алл драга срца л с осмјехом на лпцу. — (Списак дароватеља на крају доплса). Исто тако одзлв срдачан бло je и за блфе на плсмену тражњу претсједнлка Др. Браве Хамдлје. Овај прлпремнп пожртвовни рад уродло je и јаклм успјехом како моралнлм тако л матерлјалнлм. Прослава je била један догађај калсав се није дао лл наслутптл у Кобашу л сигурно га нлје бпло лл у млого веКим мјестлма. Beh на 5. септембра no подне дом je бпо сав оклћеп заставама, a око 7 сатл су л свп домови забљескалл се у мору свлјећа — са влсоко стршећом л вптком млнаром џамлје — са својпм треперећлм кандлллма — члтав Кобаш je имао лзглед града пз прлче 1001 ноћи. У недељу раном зором крстарпле су уллцама дјевојчлце у бЈеллну обучене са Гајретовлм откупнлм значкамз, које су њежно прлкопчавале за капуте п блузе пролазнлка — тако све до 9 сатп — када се маса шароллког свијета слегла прад православном црквом — гдје je већ свпрала плехмузика братоке насеобине наше браће Чеха пз Нове Вешл. којл драговољно дадоше да увеллчају ову Гајретову прославу. Послпје благодарења одјеклуле су двпје тепгке прангије и лнтонирана je хлмна. Затлм je музпка уз лагалл марш Матуранти ГаЈретова бањ алучког конвикта са управииком у шк. год. 1931/82 �кренула, послије п>е ђаци основних школа са наставницима, Мјесии одбор Гајрета на челу са претсједником Др. Хамдијом Бравом, те остале корпорације и грађанство, у коме je примјећен вељик број сеоског свијега. Поворка je била дуга 200—300 метара и све je ншло до џамије, гдје je имам г. Хуремовић Хафил одржао дову л лијеп говор у почаст рођендана Престолонасљедтака Петра. Понова су затутњиле прангије и одсвнрана химна, a ма>са свијета која се била слегла у џамији почела се формирати у поворку — да се у маршу упути у зграду основне Са дочека министра г. Дра Хасанбеговића школе — гдје je одржана свечана сјединца Мјесног одбора Гајрета. Сала у којој je одржана ажздемија била je исодћена ћилинима, серџадама, са много цвијећа и сллкама Народне Динаогије Карађорђевића. У прочељу сале дуги стол застрт зеленом чохом, са три na:ie свјсжег цвијећа, оЛ) кога се je лоредао ашбор Гајрета, који- je давао лијепу и утјешљиву сллку, слилу братске л>убави и слоге: од претсједнпка десно кобапши прота, лијево имам, у очи упада наш старина Мехага ДИздаревнћ у лијеном босанском одијелу са свиленом ахмедпЈом, те фесови. шешири... Сви се нашли заједно на окупу, раде за једну ствар братски и сложно, свјесни да раде за onhe добро: за Краља и Отаџбину, a све кроз Гајрет и са Гајретом... Како je било угодно бацити поглед на публику: муигко, женоко, млада стара, грађана, чиновнлштво, сељака и сељанку, лијеп број браће Чеха, дјечице безазлене итд. итд. Кад се je све стлшало и музика престала да свира, устаје претсједник Мјесног одбора Гајрета Др. Хамднја Браво, сресли љекар, и са једним ганутљивлм говором, нагласио да je иеобично раздраган и ганут оволиким и оваким успјехом и разумијевањем значаја данашљег дана, a иарочито поздравља сеоски свијет — нага здравл елеменат, за кога се Гајрет у задње доба мпого брипе и полаже велику важност у свом будућем раду , прелази на Гајретово дјело, у коме истиче напоран рад, али в очевидал уопјех Гајретових радника. Говори о значају прославе Рођендапа lb. Kp. Вис. Престолонасл>едника Петра — као Протекгорл Гајрета — за вријеме кога говора оре се поклици: Краљу Југославена, Крал>у Уједињсња и. цијелој Дннастпји Карађорђевића — Народној Династији. Затим je прочитао депеше упућене са збора Њ. В. Краљу, Kp. Министру г. Божи Макскмовићу, г. Бану Врбаске бановине, претсједнику Главног одбора Гајрета, Минисгру г. Др. Хасанбеговику, на што присутни кллчу: »Жнвио!«. Ријеч je предата шк. управитељу г. Макоимовићу Радоваиу, који je одржао популарно, у народном стилу, предаваље: о Дпнастпји 1Сарађорђевпћа и Ibciroj за<-лупи за добро нашег народа почам од љеног почетка na све до 6. септембра 1931. опоменувши и нови Устав. Посллје предавап.а узима ријеч поново Др. Браво и наглашава да Гајрет у раду за њега и његово пшнагање даје и видна знака и признања онима који га помажу. Угодно ии je да данас могу да уручим Гајретову диллому г. Ризаху Алибеговићу, члану одбора, који je постао утемељачем Гајрета, давпш Дин. 500.— наједном и ja му честитам! Вама свима, сестре и браћо, још једном блал-одарим у име Гајрета a и моје на тако лијепом одзиву и остајем у иади да ћемо се на вечер срести и видјети и на забави, те Вам довлкујем: Живили и довиђеља!. . . Живио! Музика je послије тога поново почела да свлра a свијет се разишао уоколо игколске зграде уз разговор и весел>е. У сали су осталл виђенпји грађани на челу са начелнлком Мустајбегом Капетаиовићем, гг. учитељи, мјесни одбор, те су уз кафу и цигарету још дуго причали и препричавали. У истој сали, no подне, настали су детаљни радови око декорисања и уређења за забаву, код чега су много заслужни опћински биљежник г. Јово Дивић, гђгоца Марек, г. Ферид Капетановић и Хамдибег Капетаповић, који нам je уз осталу гостоду даровао много ћилима, серџада, чоху итд. те члан одбора г. Хуремовић и учитељ г. ЈТесек, тажо да je сала као нека башча односно харем, a ne затворена про•сторлја. Oko T'-cam почело се допосити за бифе. Предмете за бифе примао je сам претсједкик ради убиљежбе и нумерисања суђа. Прије 8 сати, када je требала да почне забава, свијет je нагрнуо тако да je свак био изненађен тако великш посјетом, a и сала je била доста мала за тај велики посјет. По захвалп претсједшгка др. Браве и поздраву мјешовити хор je отпјевао химну н тиме je забава опточела no програму: ! 1. »0 Гајрегу*, декламује Фадила Хуремовић; 2. »Вилпнско коло«, пјева мјешовити хор; 3. »Лула моја«, пјева мјсшовитн хор; 4. Виолински дует: М. Алибеговић и ж. Влк; 5. »Маче моје слађе од бонбона«, декламује Нада Днмић; Са дочека мпнистра г. Дра Хасанбеговвћа у Сумбуловцу 6. »Српкиња«, пјева мјешовити хор, п 7. »Он, она и н»их пет«, од Вл. Тмуше. Днлетанти: Јово Димлћ, Зора Јовановић, Вјетка Влк, Милица Казић. Изван програма, a no свршетку истога, јавила се 7годишња дјевојчица да би соло отпјевала «Ј1утко моја луткице«, те joj je удовољено на onhe задовол>ство и дуг пљесак, послије чега се прешло na плес, томболу, бирање Мис оабаве и то која више добије Гајретових цпгли, које je примао Др. Браво, под дисжрецијом од гг. a на имена госпођица. 467 �'Гако je пчаЛрана аа љепотицј' гђица Зора Jonaiiobuh, коja je од 294 добнла 170. Томбола je за трен ока п1>одата, јср je било лијепих ствари у н>ој, a и бифе није дочекао зоре. Прешло се на лицитацију једног лнјепог женског шала, свлленог, којк je даровала гђа Дра Браве и који je излнцитиран до 436 дл- 15.—: АнтоИ Брукмилер; no Дин. io.—: t)ro ПаЛлнк ii Ибрахим Омсрагић; no Дии. 5.—: Барбуловнћ, Мехмед Дедић, X. Ибрахим Фазлић; Дии.‘4.—: Стево BojBoianh. Свпма плсмспитпм дароватсљпма пскреиа злхвалиост! Разно Г. Муниб Грцић, члан добр<јтвор Г ајрета са својим синчићем, чланом утемељачем Гајретова пјев. друш тва У Сарајеву нара. Забава je протекла у Деобнчно лијепом расположењу и трајала je све до 5 сати — када се свијет почео разилазити кућаиа, јер je освануо раднл дан, понедељак. При завршетку ^морам нарочлто захвалити вриједноме хоровођи г. Јосилу Мареку и његовој супрузи на труду и успјеху њлхову као л пожртвовној вољи и љубави за Гајрет. Велика хвала и г. Петру 'Бекићу и гђици Марек, који получише лнјеп успјех на бћфеу. Уопјех проСлаве односно забаве како "норалнл тако н матерлјални био je изнад очекивања. Чист прнход био je око 3.200.— динара. Од стране Главног одбора Гајрета топла хвала свима којн допринесоше великом уопјеху прославе, a нарочита хвала браћи Чесима л њиховој плех-муаици. Бифе за забаву дароваше: печено јање:Рлза и Дервнш Алибеговић; 2 печених пиллћа Петар 'Бекић; no 1 нечено пиле: Којо 'Бекић и гђа Димић; лутму: Мустајбег Калетановић; ситне колаче: гђа дра Браве; 20 земичатса: гђа Реговић. За томболу дароваше: жснскл шал гђа дра Браве; no јасгук: Емлра Адибеговић, Изета Алибеговић; псшклр: гђа Хуремовић; no таблењак: Мухиба Капетановић, гђа Хамд. Канетановића и Мехага Диздаревић (н велнки рубац); марамлцу: Шућро Бајрић, Мујесира Алибеговић (и јастучнипу); мараму л за тасу таблељак гђа Дерв. Алибеговића; Ситне ствари: Шефка X. Јусуфовић, Хавић, Шухд ВехаАовић, Kojo TJeiinh, Лазар Ticanh, Вељко Васиљсвлћ, Миле Модић, Рајко Адамовић, Mapico Томљеповић, гђа Димић, Павелић, Русто Алибеговић и др. Ha забавл дароваше прплоге и то: Дин. 100.—: Фирма Р. Т. С. Каоци; Дшг. 00.—: Г. Биро; no Дии. 50.—: Олга Марковић, Петар 'Векић, Мустајбсг Капетаповић и др. Салих 'Гатаревић; Дин. 45__: Јово Димић; no Дин. 40.—: Др. Хамдија Браво н Радован Максимопић; Дин. 35.—: ТЈозић, гддиај; Дин. 30.—: Инж. Равиик; no Дин. 25.—: Риза АлибсroBnh и Остоја Ивковић; Дин. 20.: Шефко X. јусуфовић; Дид. 468 ^ P rljerod Karana g tum ačem ". Druga knjiga. Dao sam u štam pu Drugu knjigu P rijevoda K urana s tum ačem koja će.izaći iz štam pe tijekom m jeseca septem ­ bra, pa ću ja tad a poslati pretplatnicim a koji su pretplatu uplatili kod Jugoslavenske Privredne Z adruge i Štedionice u S arajevu. Dosadanjom pretplatom pokriveno je sam o polovina troškova za štam panje, je r se veći dio gospode sakupljača i dosadanjih pretplatnika nije avio. S toga rok za pretplatu produžujem o do 30 septem bra ove godine, a cijena je u pretplati s poštarinom 32 d in ara po komadu. Sudeći po rasprodaji Prve knjige, a i po člancim a u našim časopisim a, izgleda m i d a je P rv a kn jig a n aišla n a prilično lijep prijem kod braće m uslim ana. Ovaj bi odziv bio i m nogo veći, d a su m e u ovom ra d u m oralno podrpili pozvani faktori. Po m išljenju mojih p rijatelja koji su rukopis Druge knjige pregledali, ova i Druga) je knjiga i bolje obrađena i po sadržaju interesantnija, je r se u njoj govori o stvarim a koje su za islam ski svijet i njegov život aktuelne i važne, pa ih treb a svaki muslim an d a zna iz izvora (K urana). Radi toga se nadam d a će m e m uslim ani u ovom ra d u i m oralno i m aterijalno pomoći. Stoga apeliram i molim sve kojim sam poslao poziv n a pretplatu d a izvole požuriti sa pribiranjem pretplate, a sakupljeni novac čekom doznačiti Jugoslavenskoj Privrednoj Zadruzi i Štedionici u Sarajevu. Novac je potreban da se podm ire troškovi štam panja, jer knjiga neće biti izručena dok štam p arija ne naplati ugovo­ renu cijenu. Isto tako molim svu braću m uslim ane, a i sve naše institucije i listove da ovaj moj rad u općem interesu is­ lam skog n ap retk a podupru i da nastoje d a se k njiga što više m edu islamskim svijetom proširi. U vjeren sam da svaki muslim an želi što bolje i toč­ nije poznati islam, a to je m oguće, ako m ogne n a svom m aterinskom jeziku čitati K uran i ako mu se K uranske ls- Г ајретов одбор и дилетанти н а нрослави Гајретова цана у Власеници 6/1Х 1931 tine protum ače pravilno i u duhu vrem ena. Držim d a ću pom oću Božjom ovim svojim radom udovoljiti ovoj našoj općoj potrebi, p a se stoga nadam d a će mi b ra ća m usli­ m ani svojom pretplatom omogućit) d a nam aknem potrebna m aterijalna sredstva za štam panje, a Svevišnjega molim da ih z a to nag rad i iz svoje neiscrpne riznice i da svim a pru­ ži Svoju m oćnu pomoć i zaštitu. D erventa 13 au g u sta 1931. Šukrija Alagić d irek to r gim nazije u penziji �P o s je d n ic im a a g r a r n ih o b lig a c ija , . J ig o slM g n sk a Privredna zadruga i Štedionica (z s. o. j.) u Sarajevu, Ćukovića ulica brci 5 i kat isplaćuje sve dospjele kupone agrarnih obligacija na svojoj blagajni za vrijeme uredovnih časova. Daje predujm ove u mjesečnim ratam a na kupone agrarnih obligacija tako da svaki vlasnik panira može sebi osigurati stalni mjesečni prihod Istodobno se stavlja do znanja vlasnicima agrar­ nih obligacija, da Jugostediona daje sve informacije u pogledu prodaje zaloga i uopšte korisne upotrebe agrarnih obligacija 1 voda b°eVspla1non,0rmaC'Je " “i" “ *™ oj direkciji zaD i r e k c i j a J u g o s la v e n s k e p r iv r e d n e z a d r u g e 1 š / e d io n ic e S a ra je v o . у SVAKI MUSLIMAN TR EB A OA K UPUJE SAMO GAJRETOV C IG A H P A P IR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „Oajret” 0OOOGOOOOOOOOOOQOQO0<JOQOOOOQOOQOOOOOOOOO § o Papirnica I H a m d ija K o p č i č i Sarajevo, Strosmajerova — Telefon 619 8 preporučuje bogato skladište i pisaćeg i risaćeg materijala | Narudžbe: m Tvornica clgarpapira S. D. ALKALAJ. Sarajevo može se naručiti i preko drušiva u & jret u Sarajevu § MJ 0ООООГ:Х-Хђ©О©0ООООООО©OOOOOOOĐ1GOGOOG OOOOfOfOl » a Oglašujte u „GAIRETU” Banovinska n & a poljoprivredna škola u iuimiru Za prijem 36 slušaoca zimske praktične petmjesečne poljoprivredne škole u Butmiru. Na osnovu riješenja Kralj, banske uprave Dinske banovine III. br. 29.737/31. održaće se kod Niže poljo­ privredne škole u Butmiru redovni zimski poljopriv­ redni kurs za 36 težaka iz Drinske banovine. Kurs će početi 1. novembra ove godine a svršiće se 31. marta iduće godine. Predavače se osnovi boljih načina rada u poljoprivredi s obzirom na sadanje po­ trebe i stanje našeg sela. a u prvom redu voćarstvo i stočarstvo sa mljekarstvom i sirarstvom. Pored toga posvetiće se naročita pažnja zadrugarstvu. Kurzisti imaće u školi besplatno: hranu, stan, ljekarsku njegu, pranje i krpljenje rublja i odijela, sav školski pribor i knjige, kao i pribor za održavanje či­ stoće (četke i ostalo). Uslovi su za prijem u ovu školu: a) starost od 18 do 30 godina, koja će se dokazati krštenicom oduusno rodnim listom; b) svršena osnovna škola, što će se dokazati svje­ dočanstvom: c) obaveza roditelja odnosno staratelja, da će pla­ titi troškove školovanja, ako molioc svojevoljno na­ pusti školu. Ova obaveza može se dati pred sreskim poglavarom ili pri stupanju u školu pred direktorom škole: d) da je molioc tjelesno i duševno potpuno sposo­ ban za poljoprivredni rad. što će se dokazati ljekarskim pregledom pri stupanju u školu, koji će pregled izvršiti školski ljekar besplatno; e) da je samostalni poljoprivrednik ili član seljačke porodice, koji živi isključivo od poljoprivrednog zani­ manja, što treba dokazati uvjerenjem opštinske vlasti. Pri stupanju u -školu slušaoci imaju sa sobom poni­ jeti dva zdrava i uredna seljačka narodna odijela (jedno Л-adno a drugo za svečane dane), najmanje dvije ргеоbuke, jedne potpuno zdrave opanke ili cipele i potrebne maramice. Reflektanti nek se jave s molbom i potrebnim do­ kumentima preko poljopiivrednog referenta svoga sre­ za ili neposredno upravi škole najkasnije do 10. okto­ bra tek. godine. Uprava Niže poljoprivredne Škole u Butmiru, br. 1977 od 5. septembra 1931. godine. �Min ŠUioi Temeljna glavnica 40,OOO.OOO*- Dinara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Saraievo broi 2172 Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju Z A L A G A O IVICU općine grada Sarajeva koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. Bosansko Induslrijalna i iD r. Omer Bahtijarević j Trgovačka Banka d. d. Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 1 dugogodišnji liječnik Orž. P otpuno uplaćena- dionička glavnica 1 Bolnice, operater i spe* 1 cijalista za operativne bo­ D in 20,000.000* - fl lesti, asistent chirurškog = odelenja Državne Bolnice Rezervni fond D in 7,500*000*- Џ Prim a u l o š k e na štednju, vrši d o ­ znake u unutrašnjosti i inozem stvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća 1 t i 1 Ordinira od 1-3 p o slije podne 1 Interurban telefoni broj 605, 865 i 555 . ' '. I Filijale: Beograd, Zagreb, Novi tad, Tuzla, Split I u Aleksandrovoj ulici br. 4 5 1 Banka Gajret d. d„ Sarajevo Akcijski kapital Din 40.000.000*- Rezerve Din 2.000.000'B anka se bavi svim u bankovnu struku spadaJućim poslovima. O vlaštena je z a trgovanje sa valutam a i devizam a. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizide i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podu­ pire razne kulturne i hum anitarne ustanove. Od čiste dobiti daje 6% Kulturnom i Prosvjetnom društvu „G ajret”. Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja B anka Gajret najbrže i najkuiantnije. Uloške uka­ m aćuje najpovoljnije i isplaćuje iste u svako doba � https://kolekcije.nub.ba/files/original/66091326172186cd8d7c4570e01cd1a3.pdf e7d35d70e6162c7a4aa8ffd9e82697ef PDF Text Text ГЛАСНИК КУЛТУРНО-ПРОСВЈЕТНОГ ДРУШТВА ГАЈРЕТ С А Д Р Ж A Ј: П роф . Ш е ф к и ја Б у б и ђ : Како се тргује шљивом И нж . М. Ф а з ла .ги ћ : Размножавање воћака А л и ј а С а р а јл ^ ћ : Сеоске соколске чете 4 ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Рад друштвене организације: гајретова одбора у Мостару -/ Нроелава Гајр^това . дана у јЖеичу — Мсвлуд Женског одбора Гајрота у Баљалуци — Прослава Гајретова дана у Грачаници — с -Јабава ГаЈЈм-това одбора и Соколокс чоте у Локвама ((Јтолац) — Гајретов мовлуд и тефернч у Мвочу (Вишнград) -L Прослава Галк-това дана у Гор. Вакуфу — Ирослава Гајретова дана у Блатници — Гајрдаов мевлЈуди-шериф у Тузли — Мивлуд Гајретова Женског одбора у Сарајеву — Гајретов дан у Новој Вароиш — Гајрстов мевлуд у Какањ Добоју Остале Гајретове вијести: Захвала Канцеларији lb. В. Краља Гајретовом Женском одбору у Сарајеву — Уиијеси Гајретова женског одбора на занатско-тгдустријској изложби у Тузли — Лијеи гест — Прилози Гајрету из Гор. Вакуфа — Добровољни ирилози из Тузло Даљње проширивање Гајретове организације: Оснивање женског Гајретова одбора у Рогатици — Постављањи Гајретова иовјер<*шгка у Караули (Тузла) — Главна годишња скупштина Гајрстова нјевачког ;цруштва у Туз.та — Постављаљг Гајретових повј^кчгиштава у Bancymnhy (Међеђа) и Добоју (Тешањ) ч‘ Даљњи упис добротвора и утемељача Гајрета: у Травнику, Тослићу. Оарајеву, Штипу и Бужиму Гајретов аналфабетски течај у Баткушићу 1 НОВЕМБРА БРОЈ 2 0 САРАЈЕВО 1931 И з д а је Г л а в н и о д б о р ГаЈрета у УРЕЂУЈЕ: ХАМИД КУНИЋ С а р а је в у �V OSlašujfe u listu »G A JR E T« W »Gajret« je najrašireniji časopis među muslimanima i svakim danom diže se broj njegovih preplatnika, na­ ročito otkako je povećao svoje gra­ divo. I u buduće, »Gajret« će nastojati da zadovolji što širi krug svojih pre­ platnika i da prodre i u najzabitnija mjesta. Iz ovih razloga, bilo bi n in­ teresu naših trgovaca da oglašavanje svojih firmi vrše preko »Gajreta«, a tim ujedno vršili bi i svoju patriotsku i humanu dužnost. Radnici i prijatelji Gajreta treba da porade u svojoj sredini kako bi trgo­ vine i preduzeća iz njihovih mjesta oglašavali n listu »Gajret«. Jugoslavenska Privredna Zadruga i Štedionica s. o . SA R A JE V U Bavi s e svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Organizuje i potpomaže razne privredne zadruge. — P o­ djeljuje zajmove uz povoljne uslove i prima uloške na štednju uz otkazni rok i bez otkaza uz najpovoljniji ka­ matnjak. — Podjeljuje zajmove na 6 °/o agrarne obligacije u neograničenim iznosima uz vrlo povoljne uslove. U r e d o v n i č a s o v i o d 8-12 i o d 2 i p o d o 6 č a s o v a . Prostorije Jugoslavenske Privredne Zadruge i Štedionice (Jugoštedione) nalaze se u Cukovića ulica br. 9 I kat. Telefon broj 39 Brzojavi: JUGOŠTEDIONA 10% č i s t e d o b it i d a je u k u ltu r n e i p r o s v j e t n e s v r h e . Г А Ј Р Е Т , лист Г ајрета друпггва з а културно и економско подизање муслимана, излази 1. и 16. сваког месеца, a цена му je з а наш у Отаџбину 100 д инара н а годину, a з а све остале земљ е преко границе 200 динара. ТЈаци добнвају лист у п ола цене код Главног Одбора или код уп рава Гајретових конвиката. Поједини број стоји 5 динара. Директор Х а м и д К у м и +s Власннк друштво „Гајрет". — Одговорни уредник: Хамид Кукић — З а штамоарију „Босанска Попгга* одговара Јосип Евгл. �„ .ч , t " * T ГОД. XII . ГАЈРЕТ БРОЈ 20 С а р а / е в о , 1 новембра 1931 X Ш еф кија Б убић, проф!" Tfrr: акад. K a n o се т р г у ј е ш л * и ђ о ј + (У п у те произвађачима и трговцима) Шљива као робаЛ — a то je она за вријеме док се налази у промету, — мора да одговара извјесним унапријед утврђеним захтјевима данашње пијаце. Да би се њима што више прилагодило, тражи се од свакога, ко има имало посла са шљивом, да што више у> томе погледу допринесе са своје стране. Према пијачним захтјевима мора бити шљива: п р о и з в е д е н а , о б р ан а, о д аб р ан а, осуш ена, со р ти р ан а, с п а к о в а н а , т р а н с п о р т о в а н а и продана. Пијачни захтјеви: крупноћа, тежина меса на плоду, сласт и укус. Пијачна нонтрола: Ha главнијим унутрашњим пијацама и извозним тачкама постоје државне комисије, које прегледају сухе шљиве и издају увјерења. Тиме се избацују из промета рђаво сушене и нездраве шљиве. Иначе сама трговина сматра да шљиве (према г. Др. Вељи Стојковићу) не задовољавају, na да су према томе и лошијег квалитета, ако имају буди коју од побројаних мана или недостатака a на име: 1) ако су недовољно осушене, буђаве, натиране, труле и уопће нездраве; 2) ако су неједнако осушене, то јест ако су у једном завоју шљиве неједнаке крупноће, то јест помијешане ситније са крупнијим; 4) ако су шљиве једне сорте у једном •ју помијешане са шљивама других сорта. или са другнм врстама осушеног воћа (н. пр. са осушеним ранкама, крушкама и т. д.); 5) ако су шљиве за вријеме сушења исцурјеле (пурци) или загорјеле; 6) ако имају било какав стран, неприродан мирис и укус на загорјетину, петролеум, ракију и т. д.; 7) ако су шљиве незреле сужене (горогани), црвљиве и уопште нападнуте разним болестима. Производња: Д а би се постигла поменута својства, треба шљиве садити у прописаном растојању једног стабла од другог, да се земља у шљивику образује и ђубри, да се правовремено и правилно обрезују гране, да се не остави да шљивина дрвета не прероде и др. Нарочито за вријеме оплођивања н сазревања плодова имају шљиве да очувају потпуно здрав свој апарат за исхрану из ваздуха (лишће). Поред тога морамо употрнјебити све наше силе да обранимо шљиве од разних штеточина, које су су нам плод посве закржљале. Берба: Са бербом шљива за сушење има се почети онда када je плод потпуно зрео. Потпуно зрела шљива садржи у највећој количини све оне корисне материје, које утичу на њену хранљивост, na je и осушена далеко теж а него ли недовољно зрела шљива, која садржи више воде, 469 �a мање потребних материја. Шљиве се беру, a це млате. Одабирање.- Од набраног плода има да сушимо само оно што je најкрупније и најбоље. Сортирање сирових шл»ива, вели начелник г. Веља Стојковић, у већим размјерама него што се то до сада чини, један je од путева, којима се тај циљ може постићи. Прије суш ењ а ваља шљиве раставити no врсти. Сушење: Трговачкој обради овог питања не пада у дужност да приказује начине сушења, само се од! суш ењ а изискује да шљива буде онако обрађена како то пијаца тражи. Сушењем мора се потпуно избјећи и загорјевање и надимљавање сухих шљива, како би им се очувао онај природни мирис и укус који joj je својствен. Поред тога суш ењ а шљива има да се изводи тако да ниједна кап сока, који садржи највише ш ећера, не исцури. З а сушење, дакле, потребна су нам не само саврш енија оруђа односно еушнице него и свијет мора у овом послу да ради онако како му то препоручују наши пољопривредни стручњаци. Д анас се сматрају е в а п о р а т о р и као најсавргцецМе сушнице, које се искључиво употребљавају у Америци. Ипак и са нашим сушницама посхизавали би приближно добре успјехе, кад с£ це би при томе правиле многе погрешке. Сортирање: Осушене шљиве има да се раставе (сортирају) no крупноћи, тако да приближно тачан број комада шљива једне крулноће дође на пола (Ј/а) килограма. У колико je мањи број комада у V> кг, т. ј. у Јсолико су шљиве крупније, у толико се бољо плаћају. Код нас почиње сортирање са 60/65 комада, у Калифорнији са 30/40, a у Еранцуској са 44/46 комада. П р е м а овом броју т р г о в и н а ш љ ^ в а м а као роби р а з н а имена. П р о д а ја на м а л о п о з н а ј е : ш е с т и ц е (60/65 комада), с е д м и ц е (70/75), о с м и ц е (80/85), с т о т и н к е (95/100), у з а н е (110/130) и м е р к а н т и л (преко 130 у V2 кг). Пановање: Има само мјеста паковању у уредним, једноличним и укусно опремљеним санду- цима, a не у џаковима како се то код нас, % а. жалост, много практикује. Ми, пакујући сортирану робу у сандуке, постизавамо не само већу цијену, далеко већу изнад цијена стајања, него долазимо у директан додир са страним потрошачима, који хоће да купују шљиву само из уредних сандука. Неке државе, које у главном не производе суху шљиву, користе се нашим незнањем и саме су подигле и н д у с т р и ј с к е у р е ђ а ј е односно суш нице за паковањ е и е т и в и р а њ е с у х и х ш љ и в а . Таквих сушница има и у Аустрији и у Чешкој и у Њ емачкој и т. д. Они купују од нас шљиве у џаковима, на које ударају мању царину него на оне у сандуцима, и пакују их, запосљавајући тако своје људе и наплаћујући оне зараде које би иначе требале да припану зноју нашег сељака и труду наш ег трговца. Иначе за паковање вриједе они прописи који су за сву робу раније споменути. У сандуцима упакована роба дуд*е траје, него у џаковима. Транспорт (пренос): Наш народ много поскупљује шљиву великим трошковима преноса. Ha првом мјесту сељаци их преносе у најмањим количинама, умјесто да се то чини у задружним колима ј ф л рве станице. Шљива се даље у возове товари као комадно добро са већом тарифом, умјесто да се задружно товари као вагонска роба са мањом тарифом. Нас туку, наиме, Американци са јефтиним воденим превозом и ми морамо да тражимо јефтиније начине. Много на томе ради наша држава, снижавајући жељезничке ставове до границе. Продаја на велино: врши се под овим именима: 1) м а л а г а р н и т у р а , што значи продаја три вагона сувих шљива, од којих један вагон садржи стотнике, један вагон узанса 110/120 и један вагон меркантила; 2) о б и ч н а г а р н и т у р а , што значи продаја 3 вагона, од којих један садржи седмице, други осмице, трећи стотинке и четврти узансе. Адресе страних нупаца: Обратити се писмено на Завод за унапређивање спољне трговине при Министарству Трговине и индустрије, Београд. Радом за Гајрет будимо наше снаге и стварамо бољу будућност 470 �• I D ipl. а д г . M . F a z la g i ć , u p r a v n ik r a s a d n i k a G o r a ž d e : R a zm n o ža va n je voća ka Voćno stablo izraslo je iz sjemena, općenito re­ kavši iz jezgre; ta imade u sebi klicu za razvoj istih ili bar sličnih svojstava. U umjereno toploj i vlažnoj zemlji sjeme nabubri, koža idi ljuska pukne. Pri klijanju klica pušta na jednom kraju korjenčić, a na drugom izbija buduće stablo. Kod nas općenito izravno iz samog sjemena ne rastu ljepše voćne sorte kao što je to slučaj u domo­ vini voća, u Aziji. Samo iz sjemena nekih vrsta i sorata voća dobivamo svojstva jednaka matičnom stablu (n. pr. breskva, orah, kesten), iz većine sjemena dobije se divljačka koja će se postepno uzgojiti ii oplemeniti, pa da bude onakva kako to želimo. Po šumama, i uz puteve vidite mnogo divljih debala od jabuka, krušaka, i trešanja. Ona su iznikla iz sjemena, koje se je tu zateklo. T a stabla naši stari 'vo­ ćari vadili su i presađivali чд svoje bašče. kalemili i odnjegovali. Takova stabla ddžive duboku starost, zdrava su, te se odlikuju svojim rastom*! obilfum rodom. Ve­ ćina naših starih voćnjaka; jabuka, krušaka i trešanja je tako osnovana. U starim šljiviam a izrastu korjenovi izdanci, iz kojih se dadu uzgojiti lijepe šljivove sadnice, a u (davnom i većina'naših š lj a k a noclicnnta ig jla izdanaka. - fr* -1 sorata služe voćni rasadnici’. Voćne rasadnice irnadu privatnici, banovine i općine, a i svi irnadu isti cilj — unapređenje voćarstva. Rasadnik je naročito pripremljeno zemljište, gdje se voćka goji do presađivanja na stalno* nljdsto. Pleme­ nito stablo, koje iziđe iz rasadnika mora biti dosta jako, lijepo okorjenjeno, zdravo i uredno formirano. Voćni rasadnik je pravi temelj uspješnog voćarstva. Zadaća je istog, da za svoju okolinu kao i za prodaju u druge krajeve odgoji dovoljno voćnih prisada. Sorte voćaka, koje se u tim voćnim rasadnicima uzgajaju moraju biti prvorazredne, imaju odgovarati mjesnim prilikama i podneblju, te potrebi stranog i do­ maćeg tržišta. U prvom redu moraju se najviše uzgajati najbolje lokalne sorte, koje su se osobito u tome kraju aklimatizjtrale (dobile svoj naročiti tip) i na tržištu dobro pro­ laze. U krajevima gdje su se dugim nizom godina do­ bro pokazale i neke strane sorte finog stolnog voća, treba i taj sortimenat u rasadnicima uzgajati. Administraciji rasadnika ne smije biti glavno pra­ vilo, da sadnice što jevtinije proizveđu, nego se mora osobito paziti i na kakvoću proizvoda. Jevtina roba dođe često skupa! Bolje je za valjanu sadnicu i nešto više platiti. Ko je voćnjak zasadio loše odnjegovanim sadnicama, taj se je brzo i pokajao, te često poslije ne­ koliko godina take sadnice počupao. Proizvađač, rasadničar, upravlja svoje troškove proizvodnje prema želji i platežnoj mogućnosti mušterija. Samoupravni rasadnici ravnaju se prem a određenom budžetu i taksi­ ranoj cijeni za odgojene sadnice. Mali budžet i niska cijena često su puta uzrok lošem odgoju takvih prisada. čuju se tužbe, da ovaj ili onaj sreski rasadnik izdaje nedovoljno jake ili loše formirane prisade. Te prisade zasade u voćnjak i opa­ žaju spori rast. Jabuke obole od truleža srži, breskve t- kajsije đd smolice i t. d. Za valjani odgoj sadnica potreban je naročito izučeni i iskusni rasadnički personal, a proizvodni tro š­ kovi morali bi biti nešto veći. Obzirom na finansiranje samoupravnih rasadnika, tu bi trebalo i reducirati broj rasadnika, jer jedan veći rasadnik u stanju je da op­ skrbljuje voćnim sadnicama u više srezova. Ako ostav­ ljeni rasadnici nemaju dovoljno dobrog zemljišta, tu se dade lako pomoći dugooodišnjim najmom. Dobra je ideja, da voćari iz rasadnika dobiju što jevtinije prisade, ali cijena ne bi smjela da štetno upli^ ^ Konačno i zanio unapređenje voćarstva obzirom • » nellai 1 » « 4 * * « » * » * * seosko* svijeta ne smije biti forsirano. Ta važna izgradnja našeg privrednog vrela mora ići postepeno i sistematski. Uopće ova lije­ pa grana vezana je znanjem, radom, ljubavlju i časom, a nada sve je potrebna velika m jera iščekivanja i strp­ ljenja. (Bolje je iz rasadnika izdavati i manju količinu pravilno odnjegovanih prisada i uz nešto veću cijenu, no kako je danas: forsiranje proizvodnje uz š to jevtinije uslove. Idemo u susret hiperprodukciji voćnih sad­ nica- Pošto one zbog svoje kvalitete neće svugde po­ kazati tražene rezulate, to ne samo d a ta hiperproduk­ cija sadnica neće donijeti hiperprodukciju voća, nego će se pokazati sam zastoj u cijelom planu oko unapre­ đenja voćarstva. Iz rasadnika smije se smo izdati ga­ rantirano prvoklasna roba; u čistom prihodu jednog rasadnika, te izdavanju sadnica u ciframa ne smije se ocijeniti zasluga jednoga rasadnika na podizanju vo­ ćarstva. I sami poljoprivrednici — voćari bdije će uči­ niti da svoje voćnjake postepeno kompletiraju boljim materijalom, da povedu računa o prikladnosti položaja, o sadnji i propisnoj njezi voćaka, nego da rade kao do sada. Obično se posadi voćnjak gde bilo i kako bilo, a posle toga glavna je briga da čeka kada će mu voćka prispjeti na rod. Mali voćnjak pomno zasađen i pravil­ no njegovan daće veći prihod od velikog, slabo njego­ vanog i zapuštenog voćnjaka. 471 �■ # СарајлиЋ Ллија, у ч и те љ С е о с к е с о к о л с к е ч е те Поред оснпваља земљорадничких задруга и физичком и културном погледу. Томе програму не других дружина постоје и осшгоају се сеооке со- можемо ни даиас шта додати шгги одузети. Шигром на прилике које владају на селу ne може <се и колске чете. Задатак и вриједност сеоских соколских чета не могу примијегаити методе, које се примјољују у не лежи icaMo у тјелеслом васпитању младбжи, не- раду соколских друштава, за то je требало у наша го заоијеца и обухвата пољопривредне, трезвењач- еела ући са посебним програмом и са нарочитим ке и здравствене задатке, те све проблеме које иду тактом. Док je прије рата соколски и побратимкжи на добро села и сељака. Уче и привикавају диоциллини, уредном и сложпом жиисту, те јз и то једаи покрет код иас био изразито протуаустријски, то од разлога зашто тробамо да дотпомигнемо и pa- je с том паролом и провођена организација Побрадимо на јачању сеоскнх јоколских чета. тима-Сокола у нашлм селима. Соко Краљевине Југославије, као установа, Послије Ослобођења није се могло говорити о тежи и настоји да одгоји добар и ваљан подмладл то51е, него je требало код нашег сељака будити н>еи соколски васпита све слојеве народа. Продирањо гев иационалшг ocjehaj и развијати смисао за дрсоколства на селу било je у почетку врло тетко. 'жавотворнги рад. Требало je нагаега сељака извоНаишло се на велике потешкоће и на слаба paa^- t m r o таме и запуштености, јер се заиста налази мијевање. Некоје жупе и друштва оонивали су no на врЛо гагскоме степену просвијећешости. И за то коју чету, али без икаквог систематског рада n je соколоки рад свестрано обухватио ове што je попосљедице. требно, да се вжрши препород нашега запуиггеПрви покушај систематКкбм организовању се- нога села. оских ооколских чета je ifocTapcK a жупа на челу Kao што сам нагласио, ооколски рад на селу са братом Чедом Мидићем. Taj покрет захватио je није неки гимнастички покрет, ааи ни то није заданас читаву нашу домовину и наишао на велтпм, немарено, јер се омладипа вјежба и приправља за одобравање и разумијсватве. Иако се je о соколагву јавне вјежбе, слетове 'и друге манифестације, пгго на селу доста писало ипак сматрам, да није на од- нарочито добро дјелује на чланство, да заволи сомет да се и на овом мјосту говори, јер je тај покрех колство, a уз то добро дође младићима за оделуод највеће важнос-ти за препород нашег села, па je жеље војног рока, потпто дођу готово извјежбанл потребно да се свак. упоана с тим радом. у војску. Многи, који не познају ^околство изближе, коУз вјежбање омладине, соколски рад на селу ји не уђу у његову организацију и ne упознају креће се у културном, просвјетном, економском и његов рад и циљеве, миеле да jfe тд само једна гим- хигијенском погледу. настичка организација. To je заблуда, коју треба Народ у натпим еелима миого je заостао. Мало побијати, a парочито кад се говори о соколском га има просвјећеног и писменог. Да би се ово зло раду на селу. иокорјетгило, Жупа проко овојих друштава пастоји Колпко je тај рад многострук, разгранат и ко- да своје члапство научи читаљу и гагсатву, јер je ристан за наш народ, видиће се из наведених нри- писменост главни фактор за пшрење проовјете. мјера. Потпуног сам убјеђења, да je д.ужност сва- У том погледу дошло се je до видн.их резултата. ког држављанина и родољуба да све своје силе Данае чланови чета су готово сви писмени. Пригоупотреби и стави у службу соколства и његових дом жупоког течаја (мјесеца фебруара) за ееооке циљева, јер се тиме одужује пароду и Отаџбшпг. чете у колико се je натпло неписмених течајаца, Колико су заостала наша села у која неће ни- управа жупе постарала се je да своје кандидато, ко да уђе и да ради на њиховом подизању увидила оопогоби у читаљу и писању. У пољопри.вредттом je прва Мостарска Жупа са својим ишпрјатором погледу ради се држањем предавања од страпе Чедом Милићем, који je одпочео са радом унооећи •г-тручних лпца, набав.тт»аи.ем воћака племенитих дух соколске дисциплипе, тачности и рада. врста, сјемена, дјете.ллне, репе, кукуруза и осталлх Шта xohe соко.тпство на селу? To je гаггање, на врста жита, увођењем вјегатачког гпојива, пољокоје треба да се овде одговори. Неумрли соколски иривредних справа и алата, оонивањом воћнпх раидеолог Тирш, приликом покретања првог сокол- |гаднитса и приређивањем изложаба. ског листа, написао je у 1871 годитш чланак: »Паш MiHoro се noioia.n.a пажња хпгијетш села. Дизадатак и циљ«. Оп je у том чланку обухватио чи- јсле се ктвиге и часописи, Д1>же се предавап>а о чптав соколски програм у националном, социјалном, стоћи и реду у кући, набављан.ем пл.упаоппца, 472 �• ' 1фечен>ем кућа, подизањем модерних ђубригата, иабапљаљем практичних и јевтииих кревета и т. д. Трезвењачки покрет na селу доста се добро развија. Свака чета има овој одсјек, трезвености, кој иде за тим да ради на ширењу и прикупљању чланова трезвењака. Сваки члан, који ступл у одсјок трезвености, дужан je да потпшпе завјет најмање за годину дапа, да неће уживати алкохолних пића. У случају, да би се који огреотио, брине се из трезвене секцтгје и кажњава се најотрожијом казном. Да би се чланов1И привичуш штедњи, јер соколи сматрају и то као једну од овојих врдина, проводи се систематска оитна штедња, која ће се развијати поетепено, тако да согеолске чете постану мале штедионице. Жупа Мостар покретач je рада у четама. Она надгледава рад и даје дпректлве, a друштва изводе што je цотребно и обилазе чете са својим Јза- • сланицима. Свакако, да оне чете, воје се често обилазе имају бољега успјеха у раду. Ове чете Арже редовито сједнице сваке 1седмице на. којима ое поред расправљања о редовитим дословима, читају упуства од Жупе, друштва и жо^исне вњиге. Освом извршеном и учиљеном раду шаљу извјеттај друштву и Жупи. У сједишту другатва, коме припадају одржаје се свако три мјеееца .заједттичка с; na војој ice контролитпе и кригикује рад за ttn три мјесеца и ствара програ^ за идућа. три мјј ца. Taj програм je обавезан за све чете и уттраве о; дужне, да на идућој сједницгг подвосе извјепттај^| пгга ее je учлнило. Имао сам ттрЈГ.тп1ке. да као изасланик чете Тасовчићи, лриоуствујем и једној таквој сједници у Соколсвом др»утТггву Чапљина. Увјерио сам се, да се са великом озби.твтгости п вољом прист.упа ооколоком пос.ду. Изасланћтш чета интересују се за све гране рада на селу, ттодноги предлоге пгга треба учинити за набавку сјемена и воћака, за подизање пчеларства, живргнарства ri сточарства, за регулисање поља и т. д. Ове чете учествују у дас-куоији. Одт>жаваље тромјесечлтих сједница je одлично средство за вастгтатве соколових раднжса на селу у соволском духу и днециir-iraror. Ко дође на ову тромјесечну сјодиицу не може, a да не заволи и да се ne одугаеви за овај покрет и рад. Да 'Се види колико je многострук соколокп рад износим укратко податке о раду у 1930 години у подручју Жупе Мостар. Концем 1930 годане имала je Жупа 55 соколских чета, a то je 21 више лего концем 1929. Концем 1930 године чете су имале 3121 члана и 561 нараштајца, a то je за 1517 чланова и 428 нараштајаца више него концем 1929. У току 1930 године одржане су 3 пољоттривродне излож.бе у Невегшњу, Гацку и Бијелом Пољу (код Мостара) на којима je учестоовало 2 соколске чете. Сви изложени предмети потјецали су од сјемена које je послала Ж.упа a излагачима су подијељене лаграде у пољопривредним алатима. У години 1930 одржано je 5 утакмица соколских чета и то у: Невесињу, Гацку, Стоцу, Мостару и Чапљини. Побједлицима су подијељене д^шшме. Ha слету у Београду учестовало je 30 чета са И4 члала> од и 6 јм је насту1шл0 п 2 вјежбала. To je уједро ^гла једна од најуспјелијих тачака такл да je два ггута попављана. Тада се видило и увјерило, колтгко je соколотво на селу узело маха. Чете воде акцију за подшање соколсклх домова и до "сГШ.лма уштеђених преко 80.000 дилара и ако je чланарлна самоJ I дтгаара мјесечно. ’otobo свака чета ш а своје књижнице у ко__ са налази лијеп број књига, гдје чланство мо:е да учи о љетппој будућности a нарочито, које наша сала предвођетта соколским четама. Све добивају лжстове: Соколски гласнлк, Тежак, Народну обдбрану и друге. Горњи податци најбоље нам показују колшси je успјех, na треба само наставити залочети посао и да се доврши велпко дјело препорода нашега запуштенога села. Ha иптелигенцији je да се прпдружл соколгасом покрету, да са велгиком љубављу и одушевљељем приђе нашем сељаку. Свакако да овај успјех оставља за. ообом и један велитш напорни рад. О овтта се дошло до повјерења између сељака и грађапина, створена je велика, чврста и јака организација. Оамо са напором и радом моћи he се још и даље. Дакле 1СЛОЖНИМ радом у соколским четама, доћи ће се до процвата и папретка села. 473 �*#t t ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК 'Рад друшт-вене оргапмзације Рад Мјесног одбора Гајрета у Мостару Рад Мјесног одбора у Мостару постаје све обпмпији и квалмтатнвно све бољи. За то говори материјални л моралаи уенјех задњих двију приредаба — Гајретова даиа и Мевлуда. Мјеснп одбор у Мостару прославио je 6 септембар, као рођепдан свога високог Протектора Њег. Краљ. Впсочанства Престолонасљедника Петра, најсвечаније. Beh прије неколико дана укусгги плакати обзнанилл су грађаиству програм прославе Гајретова дала. Изјутра су се одржале у свим богомољама свечане молитве за дуг живот п здравље нашега високог. Протек^ора, на којима су судјеловалл сви чланови Мјес.ног одбора као и многа другп чланови и пријатељи Гајрета. Истог јутра вршоп je на мноогим летаашутим днјеловпма града оттгуи Тајрстових значака, Грађанотво се врло радо одазивало' та.ко д а je материјалпи успјех Гајретова' дјала dfee године много већи од онога прошле годинс. Лослије подне ptoo 5' сата одржавала се академлја са концертом i к^<ј)ани Париз. Академија je бпла врло добро посјећена. Академпја je отворена пјевањем државне химпе коју je отлјевао мјешовлти Гајрет9 в jyip под рјшгнаљем /дирнгеџда г. Бочека. Посллје отпјеваве' државне химпе одригао je врло успјело прпгодно предавање професор г. Мустафа Алтсалфић. Предавач je кратко али пластично изнио борбу налгега на]и>да за оелобођењбг као и улогу, Коју je у {шм бброама играла наша народна ДицаАгија. Истакао je историјскп л националнп значај одлулсе Н>ег. Вел. Краља АлексАпдрп, да Њег. Kp. Височанство Престолонасљедник. Петар иружп своје впсоко покровлтељство нашему Гајрету. Предавач je био иаграђен бурним аилаузом.. НакоЧ преда.вања концелтрирала je глазба 32 пјешадлјскот пука до касно у иоћ. Одзив и поојета свпју Гајретов^х приредаба тога дапа бпо je веома добар. Чисти матерлјалли приход пзносп Дшг. 3875.—. Велику хвалу заслужује наиг Женскл одбор као л све његове чланиде. Својлм оудјеловањем код откупа значака пружиле су врло јаву иотпору Мјеспом одбору. Прослава Гајретова дана у Жвпчу Рођендан Престолонасљедника Петра — Гајретов дал — прослављен je у Жепчу као никад до сад. Taj дан малифестовалл су муслиманп као и други пријатељи Гајрета своју свијест за нага Гајрет као искрепу л привржену љубав за свог високог Заштитника и цио Краљевски Дом. Прослава јс лочела учењем Мсвлуда у чаршиској џамијл, који je приредло Мјеснл одбор. Како je ово прва приредба ове врсти, није чудо што се сво мусллманско становништво обојега снола онако шгагобројно лсжупило. Како je Мјесни одбор позвао на ову свечаност сва државна надлегатва као и друге културне и хумане установе, џамија je бпла дупком пуна, a претставнлцима поменутих установа, сав овај скуп, давао je изглед ријетке свечаности. Мевлуд je учен на српском језику. што je такођер за Жепче новина. Проучио га je r. Муфтић Хазим еф., гаер. судија, истакавши прлје тога, да јс то Гајретов Мевлуд, као 474 „ идеожигију «мог Гајрв.а. Подауш. je ндрошго д» опу свечаност Мјсснв одбор приређУЈе У ™“ прпвржгаостк и одаиости спрпи Престо101ШМ.едшва и циЈелог Краљеви.ог Дома, na, мора се H<xr«h>, » e ™ » Ч « ” ГО»РУт ш ° Је т Топови оу жшуцшш У ш ж лоче-пш ове сведдноом. У највећој тшшшт завршеио je учев,е, a овда ј® г- УФТИ’ кагласио да he ое с м учкш !*»» за дуг в срећш жшот цијелог Краљевског Доиа, СрјЛи, » »н цм а пунор чмовољсгва, што je свалако израо нутарљсг sapOBOJiitor стан,а, CBTI врнсутпл пратилн су ову »олитву са >гааго6р»јним: амин. У вече je прирсђепа забава, која je била бројно посјсћсна од евију Глјретових пријатеља. Дио програм заАавс нзBeJeiLje прецизио и ira опште задовољство свију прилупгих. ToMi'io.’m. — ове еами ручпгг радови — дјело нашег жевгасог свијета, којат je овим малифестовао своју свијест за Гајрет, 6ii.ua je ттрава птракција ове вечерп. Рздо та>пстагујемо фзсе овом прпредбом заиитересовало и натпе жене]слн.е за Гајрет и узело у н>ој видна учешћа израднвгпл све комадс томболе, a с друге стране посјетом еаме забаве, што je за нагас мјесто iioboct. a за булући рад Гајрета свакалсо од кориспт. Живјеле паше свјеспе муслимапке, Га.јретове чсарадиице. \ Забава -Je била елтп а, свијет je провео једво угопдо вече које je потрајало до у дубоку иоћ. Не можемо пропуетити прилику. a да ne оштампамо гмМга нлших вркједиих госпођа-ђица, icoje обогатише нашу томболу cnojirM разповренпм ручипм радовима, a те су: Ђатпћ Арпфа 1 рупчиВ. TarHli Севла 1 рунчнћ, TTTaliHpа.гић Оалпхагшпгца 1 рупчпћ. Шаћпрапгћ Азиза бошчицу за таблу, Алнјагаћ Џевахире х. 1 пеипшр, Хаџе Џипвћа х. 1 jreiimnp, Малићбеговпћ Џехва. l петпкир, Сиахић Вагфи х. 1 рубац, Бејза Чоппћ 1 жеп. плена калипа, Мулабеговића Ос. х. 1 тгешкир, Хулусија Хафиза х. 1 пештсир Оалиха Агића х. 1 рубац, Чампара ГОефгска х. 1 везена чевра, Tepali Кадрија х. 1 вез. цвајет. Догладовлћ Сабрија 1 вез. цвијет, Пиах.ић Неза х. 1 чевру. Тамишчића Лутве х. 1 чевру, Налић Хатиџа - чсвру. Kamili Зиба 1 рубац, ханума Хаџи Xnфиз еф. 1 пепгкир, Муслпћ Шухрета 1 бошчпцу, Хлслбовпћа Рефика х. жегг. рупчић. Бегић Хаспа 1 рубац. Алића Мех. х. 1 рубац, Калрић Ајиша 1 рубац, Малибегови11а Мује 3. х. i рубац, Мулахаеаповића Сул. х. 1 рубац, Натгић Емиие х. 1 рубац. Пашалпћ Разпје х. 1 јаотук и 1 ботчицу, ДервпiiihIi Селпме х. 1 јастук, Налић Хургеје х. 1 пешкир и 1 руттчић, Ајановић Џевахира х. 1 чевру, Ајановић Есме х. 2 јастука, Ајаповић Нвсвета 1 боптчу.-Муфтић Мупира 1 јастук, Турунташевић Љубица. Перо n Радоелав 3 пешклра, Бактаревић Есма 1 јастук. Дукатара Хасе х. 1 чарапе, Марушић Хасна 1 рубац, Haimli Т. ПТерттфа 2 рупца. Keculi Фердие х. 2 сликс Њ. Вел. Кралл. Ајаиовић Зсјфа 1 бошчу, Чпчек.1ш11 Бисера х. 1 везени учкур, Берберовкћа Омсра х. 3 сафунп, Kamariili Ружије х. 1 јастук н 1 бопгчу. Одић ХаАгабе х. 1 иешкир, Чахтпревић Злата 1 јает>’к, Ц ш тћ Зинета 1 овттл. рубац, Налића Ибр. П. х. l јастук, Хасагић Хатица х. 1 чевру ni пеипкир, ТЈивић Хабиба 1 јастук, Хулусија Мејреме х. 1 јаетук. Халагић A. Зарифа х. 1 јастук, Џине Муетафе х. 1 рубац Боглића Ахм. х. 1 рубац, Маглић Девлета 1 јастук. Омеровић Пура х. 1 јемспију керану. �• * Мевлуд женског одбора Гајрета у Гајретовом конвикту у Бањој Луци У недељу 11 о. мј. иослије подае Женски одбор Гајрега приредио je у мушком Гајретовом конвикту свој Мевлудишсриф. Прослави су поред пајугледнијих муслимадажлх госпођа и госиођица ирисуствовале и гђа Богдаповић супруга n&Mohimisa фин. директора, гђе Стефаловић и Поповић, тс још нске. One су због свог присуства оставиле најљепши утиеак међу присутшша. Посјета je била одашчна. Прооторијс учионице биле су нарочито украшене. Ha врху учионице иеиод всликс слике Љ. В. Краља био je постављен подиум 1’ДЈе су три хафиза извршла учење. По Дин. 40.— беговић Зекија. По Дин. 30__ Авдагс Вехабовића. По Дип. 20 .—: .4>nh, Бахтијаревић, Разија Пита. гђа Алибега Џинића и гђица Ибрахпмгђе: Марина Поповић, Маглајлић и гђа гђе: Карамехмедовић, Хаџиефсндић, СуЂулсума Мухурдаревић. Хасић и гђица Свечапоет je отворо у 4 opra no подне управпик коишгкта г. Бежић предашњем о Мухамеду a. с., о његовом жпВ0ТУ> дјеловаљу и др. Из свега прирођеном педагошком опремом вдвукао je неколико поука о потреби просвјете, пшрни»у братске слоге. Г. Бскић je завршио своје предавање двјома главним изреЈсама слављепика: »Тражи науке макар у Kuun« и оном »Љубав према Отаџбики je саотавии дно njope«. И прву л другу изреку слиједићете у животу, i;aate г. Бекић, будете ли и даље погпомагали Гајрет na макар и пајскрошшјим средствнма, јср он he својим благотворннм радом подпћи културио и екопомскп заотали наш елемедат. Г. Бек.пћ je бно бурнпм пљескаљем поздрављеп. Иза т о ^ Ј с ' пнтомац Глухић дскламовао Ђшшћев религ. спјев »Мухамеду Пејгамберу« доста добро ft био je и оft таадђер. награђон пљсокаљем. ЖЕНС&И ОДБОР ГАЈРЕТА У БАЊАЛУДИ С лијева на десно : гђица Назифа Ковачевић, благајница; гђа Дуда БекиН, подпретсједница; гђа Фатима 'БумрукПослпје тога су три хафиза отпочб^а учеље. За час cv. ----- ддћ претсједница; гђа Олга Касаловић одборница и гђица Емина Мухурдаревић, секретарица се просторије учиоиице замирисале »џулсијом« и запал>сшш »удагачем« a побожпе пјесме хафиза на~'народпом јеДин. 14.—: гђа Галијашевлћ. зпку стварале су иа лицима тфивупшх слкку вјерског l a ­ По Дшг. 10.— гђе и гђидс: Шухрета Курбеговић, Окопnaca који je прекидал ча<}Омице доласком које члатглце оиН1ђа Муфтић, Мућелефа Силахић. Бахтијаревнћ, Мубора оа п&кетићем mehepa и чашом »шербста«. To je та: :урдаревић, Резика Чалма, Нура Бубкћ, И. Омербетовић, трајало све до 6 сати. с TITov. Шаха Салпхагпћ, Мипа Џшшћ, Богдановић, Ха.лишић, A. Послијс учен>а гошће су се^почеле разилазити својлм Крајпшпнк, Хаџидедић, Копчић, Сикирић. Хазаз и Махпћ кућама, a младе муслиманске дјсвојае повукле су се у друАхмет хафиз. гу собу, гдје je отпочела дпскуоија о Гајретовом Женском Остало иоиод Дпн. 10.— у вриједностп од Дин. 85.—. ијовачком обору. Дискусију je отворио г. Бекић. образлоПГећср за Мевлуд даровале су гђе: 'Вумуркчић Фатима, живигп прпсутним значај пјесме за омЛодпну и сл. У даљБекић Дуда, Касаловпћ Олга, Диздаревић Cennja, Муфтић п>ој диокусији узели су учешћа гђа'ТЗумуркчиЕ, Кајтаз. МуфНађа. и гђнце: Мухурдаревић Емина и Ковачевпћ Назифа. тпћ TD гђпца Вахида Маглајлић и др. Највише заслуга за овако лијеп успјех ове прве приНакои свестране дискуспје одлучоно јс да Женски одредбе Женског одбора имају гђе: Ђумуркчић, Бекић, Кајтаз, бор Гајрета 0|дредн први час пробс и да о томе обапјести Д 1гздаревић, Кзсаловић, и гђице Мухурдарсвић и Ковачовић. тгпсмено сваку члапицу. Heica јс хвала свим онима icojn својом посјетом увелиHa овој свечаности која je имала покрај свога релпгиову прославу, a нека je особита хвала хафпзпма Теозног орактсра ,и napaiKTep једнога састанка за ширење идсpnhy и др. који бесплатно проучише Мевлуд. ологије Гајрета и вултурног подивања и зблпжаваља муслиЗа одбор: мапске жсне да што прије стапе у редове оестара осталих Прстсједнпца у з.: Cot;peTapmia: вјероисповпјестк, у редове у којим he најбоље послужити Дуда Бекић Емина Мухурдаревић не само својој породици него и овоме Краљу п овоме роду. Гајретове огиборнице са јучерашњом прославом нпсу постигле само матсријални уопјех, оне су показале да су достојие Прослава дана Гајретовог Протектора Њег. Височанства положаја na коме се палазс, положаја, са којега he се брзо Престлонасљедника Петра у Грачаници. oojoTimr благодат и захвалиоот свих опих, који желе истинОвдашњи Мјеони мушк.и одбор друштва Гајрет у заједоко добро муолиманском елементу. 1шци са женским одбором п!>ославло je на свечан начшг Дан Заолуга да je ова свсчакост испала тако лијепо irpnГајретовог Протектора Његовог Височапства Престолонасљедиада iroitpaj Женског одбора и управнику понвшш г. Беника Петра днс 6 септембра о. г. •i;nhy, старом ииопиру Гајретове идеологпје. Након свечаног благодарења у свнм богомољама овај ш Прилоге за Мевлуд. дадоше: no Дип. 100.— гђе: Ифакат Сапихагић, Челебија Миџић и гђа Реис-ул-улеме Маглајлића. По Дин. 60.— rbe: Стефаиовић и Хидајета Бесговић. По Дин. 50.— гђе: Лтифа Кајтаз, Емина Хаџиомерагић, Субха Мујезиновић, гђа Хамзаге Хусеџиновић и Оејда Хаџпћ je одбор приредио свечану аклдемију у 11 сати прпје подне у просторијама холел »Bočna«. Академију je отворио г. Асим Аликалфић, претоједник одбора, са лпјеппм поздравним говором, захваливши се присутним на доб1>ој посјетн.. Послије тога одржао je предавање г. Мустафа Камарић, студент права, a тема предаваља je би- 475 �* ла: »0 приватној иницијатпви уопштс a напосе о Гајрету«. Предавач јс усиио у своме предавању, како у избору саме теме, тако и у љезиној обрадон, те je ради тога од присутних бно бурно поздрављен. Прирс1)ивачки одбор Гајретова дан а у Грачаници Трећа тачка програма пјесма »Oj Словсни« коју еу отпјевала школска дјеца под водством учитеља г. . вдало вића, били су награђснн бурним нљссжањем п одобраваљем. Четврта тачка »Просте вјежбе« извела су д]еца соколски нараштај, на опште задовољство публике веома до po Пета тачка програма »Помоћу тетке«, шаљива игра у једном чину од Л. Бранковића одпграли су члановн Гајрета и Соколске чете врло добро. Да je комад веома добро изведеи пмаде се највише захвплити г. учитељу В. Авдаловићу и госпођи му Емилији. која je лмала главну улогу. Г. учлтељ и ако intje имао улоге долаоио je редовно на пробе и трудио се да дилетапте што боље подучи. Остале улоге пмали су г. г. С. Шатор, Гојко и Бранко Mnxnh. тс гђице Стана и Достмња Михић. Ha забавп je свирао Тамбурашки збор Народне читаонице из Аладиннћа, под водством ошпт. биљежашса г. Н. Драгнчевића, врло добро. И ако je овај збор основал тек прије годипу дана ипак може да му завиди и најбољи rpnђаноки тамбурашкл збор. Овом прпликом захваљујемо се г. биљежнику који није жалио труда и времена да остане прско. цијеле ноћи забављајући госте свирајући разне комаде. Забава je потрајала све до 5 сатп ујутро, каша су с>‘ Л>сти почедн да разллазе поипјевши ообом најљепше утиске. Салко Шатор, секретар Гајрета. Иза тога je неколтгко учепица осн. школе декламбвало пеколико патрпотских песама као н. пр. Престолонаследдижу Петру и т. д. Како почетком тако и завршепсои академ-ије буртго се плнцало Његовом Велпчанству Краљу Ллександру, Његовом Гајретов мевлуд и теферич у Миочу Внсочанству ПрестолонаеледгРпЈУ Цбтру и цијелом Краљевском Дому. f У славу Рођендаиа Љег. Вис Престолонасљедника ПеИстога дана прпређеп ј^ теферпч у 2 сата послије потра, Покровитеља Гајрета, на дан 6 септембра т. г. Мјссни дие у »Хоџнћа Лудп« са утакУшцама и разним иародниАУ^ одбор Гајрета у Миочу приредио je учење мевлуда и теферич. пграма. Beh око 9 сатн прпје подне почео се je скупљати свнјет Посјета je на академиаи као л теферичу бнла ванредна, на проетрав^ лвваду зв. Баре, гдје je било заказапо учење те je према томе како мофалпп тал;о и матерпјалнтт угпјет мевлуда. Из околине и мало и велтгко хнтало je да чује умибио одличан. ti љати глас г. Хафиз еф. Л. Мулахасибовића. Из Прибоја je дошло возом много посјетиода нарочито муслиманоког жеиЗабава коју су приредили Мјесни одбор Гајрета и Соколска CRHita. Пошто ое je завршила дова за здравље и дуг жичета у Локвама 3 X 1931 године. вот будућеп Влалара у џамиЈама у Прпбоју п Рудом, дошао Мјеснн одбор Гајрета и Соколска чета у Локвала прлje још велики број Гајретових пријатеља аутима и колнна редали су 3 X. т. г. заједничку забаву у просторијамаКЈГ|у Миоче. родне опговие школе. која je* у моралном погледу веома доДан je био лијеп, свечан, те je омогућио рекордну побро усвјела, a и материјплна страна. није пзостала кад се сјвту. Оваком иријатељу Гајрета заиграло je срце од радости, узме у обзир паспвност овнх крајева, неродна ова година и кад je впдло велнку множнну свијета који се je скуппо да ппаче слабо економско стање пашеглтевг^ка. Чпст приход од што свечаније н веселије прослави Гајретов дан. Оку je гозабаве јест Дин. 1582.50 Ово je друга завава коју заједнички дило погледатн наше вриједне тежаке у љпховим живопиоприређује Мјеснн одбор Гајрета са братскбм Сотсолоком чоним ношњама који овом прпликои доказаше довољно разутом, те je то доказ, да међу члановима Гајрета п Оокола у мијевање према Гајрету и љеговој идеологијл. напгем мјесту влада хармонија п братпко ттожртвовање. НаПошто јс проучио мевлуд г. Хафиз еф. Мулахасибовић ши су чланови овјесни п знаду, да оба друпггва. и Соко н уз велико задовољсгво нрпсутних. узео je ријеч г. Беклр еф. наш Гајрет, имају исте скоро циљеве: пацпонално, културно Суљевић, имам. захваллвшн се вспред одбора на овако .ul­ и економскн препорсидити и подигнути наш народ. jenoj посјети. Он je истакао успјешни рад Гајрета за иаше Забаву je отворио поздравним говором мјесни учител. тежакс, те га особито весели што види тежаке заступљене г. В. Авлаловић. који je у лијепом и темпераментном говору у великом броју у овој значајној манифестацији Гајрета. прнказао рад другатва Гајрет и Оокола. ТГодвукао je важИстиче иотребе Гајрета и све присутне моли да се својски пост оба друштва за нага народ. Рекао je да су друштва Гајзаузму за ово наше најјаче муслиманско лруштво у Краљеиини, које васпитава нашу омладину у вјерском и иациорпт и Соко лобили признап.е -за свој ттлтрттотски рад са највигаег мјеста, јер je наш љубљени Владар Њег. Вел. Крал> налиом духу и оспоеобљава je за живот, na je за то Гајрет лобио признање за свој рад са највишег мјеста те познва Александар I. дао Своме Првијениу наптем драгом Престоприсугне да кликну највећем пријатељу Гајрета Љег. Вел. лопасљедипку Њ. Влс. Петру да буде заштитник и протекКраљу Александру I. и Његовом Насљеднику Крал.евићу тор Сокола п Гајрета. To je најбоља 1гара.пција да he и у буПегру, Покровитељу Гајрета, што су присутни прихватили дуће оба друштва имати велпких успјеха у своме патриотса трократним узвиком »Живјели!«. Затим je нагласио да оком раду, na просвјећивап.у и културпом подизан>у нашег ови муслимани птиром наше Отаџбине треба да буду захиарода. Господин учитсљ лијеппм ријечима се захвалво говални Богу icojii их je обдприо Краљен који прије крап:ог стпма na посјети и замолио их да свакон приликом сјете се времена пред дијелнм свијетом рече: »Кажите муслиманима Гајрста и Совола и да се уписују за чланове. да оам ja п.ихов илјбољи пријатељ и заштитник«. Ове риДруга тачка прогрпма била je декламација »Ново покојечи изазваче су велико одушевљеп.е и поново кллцаље Њег. лење« од Алексе HTanniha. коју je веома добро рецитовао Вел. Крал>у. Мустафа Кремо, ученнк IV. разр. осн. тпколе. 476 �Затим je одржао предаваље о значају Гајретова дана, Гајретов литомац, Мустафа Мехић, студент, које су присутни пажљиво саслушали. Освриуо сс je на ирошлост и упознао наше тежалсе са славном и заслужном дииастијом Карађорђевића иозвавши их да увијек и свалда буду вјерни евоме Краљу и Отаџбини. Гајрет je у великом кадару својих ноштених и несебичаих неимпра доказао да je постао жариште културе и иапретка, искреног родољубља и националне мисли. Иод Гајретовом заставом скупљени еу сви муслимаии у геслу: За Краља и Отаџбииу. Коначно je напоменуо onaj cpehiin час, када je Гајрет сгупио под моћиу заштиту Владара наше крви и језика, што имају на уму сви пријател»и и сарадници Гајрета. Ha мевлуду je пало добровољних ирнлога у нзносу од 1027.— динара, те je no одбитку трошка остало за Гајрет 600.— дииара. Ооим тога продато je 50 комада Гајретових откушшх значака. Послије мевлуда настало je велико весеље које je трајало све до залаока сунца. Нека je хвала евим нријатељима Гајрета из Прибоја и 1’удог који својом посјетом допрнпијетс Гајрету п морално ii материјално a нарочито г. г. М. Тановићу, полиц. референту, С. Куржовнћу, норезннку, Осману Хоџићу, жељезничару, С. Сукићу, Р. Хасанагићу из Прпбоја; Т. ЈТимнћу, шк. управитељу, Хусеину Маглајлићу, канд. права, 0. Cuaj.*вићу, трговцу, Т. Смајевићу из Рудог; Фетах еф. Бајраховићу и Реџеп еф., имаму-матичару нз Забрђа; Х^,џи АлијД Бахтовићу, посједнику, Реџу Хасећићу, Шахину Ејубовићу, Алији Хасећићу, Имширу Хоџићу и Ј. Малинић, учитељицама из Миоча које сваком приликом^помкж^ Гајрет. Прослава Гајретова дана у Гор. Вакуфу . vP' Г \ I Проширени одбор за прославу Гајретова дана приредио je на рођендан Њ. Краљ. Виеочанства Престоло наољеднпка Пстра 6 септембра о. г. ве^шк.и народнн. твферпч са njeшачким одраслих и дјечијим у врећама тркаша, бифеом те разним народним играма. Haicon богослужења у богомољама нродаване су откупне значке Гајретова дапа. a око поднс почео се свијет .окупллти на већ 14'ппремл.еном мјесту за тсферич, који je заказан у 13 сати, до којег се je времена мноштво свпјета окупило, те се тако одмах почео програм изводити. Све тачке програма изведене су цр потпуно задовољство свију посјетиоца, a и бифе je до cBpmesfa теферича сав распродан. Теферич су посјетнли екоро гв и , грађани, особито муслиамни и муслиманке, a и сељака je било много, што je на оваквнм приредбаиа ријетко досада било видјетн. За цијело вријеме теферича свирао je тамбурашки збор Исламаке читаонице, која сваком прициком излази у сусерт Гајрету, на чему joj одбор најљепше захваљује. Такођер хвала ir. Ант.и Вилпћу, зборовођи који сваког пута иа Гајретовим прирдебама изађе у сусрет. За бифе дароваше господа: A. Бсрезовскп, Сулојман Гаврановнћ, Мустафа Љута, Муло Гаврановић, Муетафа Чалiuih, Решид Кирлић, Махмут X. Јусуфовић, М. Першпћ Мехмед X. Абдић. Хасан X. Јусуфовић, Суљо Топчић н Изет Гаврановић, на чему нм најљепша хвала. Одбор се jom захваљује г. A. Березовском, учитељу и гђп A Џукић, закупницн иоште, на н>иховом ne пожаљепом раду аа вријеме Гајротова дана. Чист приход Гајретова дана je 1471 динар. Прослава Гајретова дана у Блатници И ако je овдје нсдавно основано повјерсииштво, Гајретов дац прослављен je на лијеп начин. Преко дана овдашље соколице п|х»дпвпле <;у откупне значке. Приређена je поворка сокола u соколица уз тамбурашки збор. те су извнђние соколоке вјежбе. У споразуму овдашн.е соколске чете приређено je на вече сијело уз нрограм, те je повјерепшс одижао поедавмњс о Краљевиком Дому, Гајрету и Соколству. Сијело je протекло у иајљепшем вееељу и расположењу, те je изражена захвалноет повјеренику на овако лијено приређсном сијелу. Гајретов Мевлуди-шериф у Тузли Kaico сваке, тако и ове годиие Мјесни одбор Гајрета у Тузлн, одржао je свој Мевлуд уочи понедељка 4 актоб1>а у 8 сати na вечер, у просторлјама Гајретова клуба. Велике просторије клуба биле су претијссне, да и obou приликом нриме огроман број посјетилаца ове лијепе свечаности. Велика сала клуба била je искпћена лсвхаиа, ћилимима и серџадама. Уз то још нарочито освијетљепа, na je давала достојанствен призор какав и доликује за овакву свечаност. У 8 оати отпочела je свечаност. Први je учио г. Мехмед еф. Хусић, судија, други г. Ахмед еф. Реџебашић, секрстар муфтијства. e , трећи г. Хафиз Абдурахман еф. Ибритимовић, имам ir муалим. Илахпје и касиде изводили су, на опште задовољство oB^foflnue, питомци овдашњег конвнкта. У учењу касида n илахија. поучавао их je добровољно г. Мехмед еф. Хуспћ, на чему му се "оЈ^бор као и грађанство много захвал>ује. Исго tuko одбор je много захвалан за учење г. Реџебалпићу и г. Ибрипшмовићу, који се Гајрету одааивају и раде за њега свакои приликом. посјетиоци послужени су шербетои, a служилн су лично г. г. одборннди. Послије проученЛа Мевлудн-шерифа проучно je »Ашсре« питоиац Бешлага Корајкић, уч. I. р. гимпазије. Ha завршетку свечаности дову je проучио г. Мехмед еф. Хусић. Након завршене свечаности посјетиоци су срдачно честиталп W пртесједнпку одбора, као и управнику конвикта, на одљичnou успјеху ове свечаности. Затим je настао разговор и сијело, до касно у ноћ, 1сада су се разишли гости носећн са собом најљешпе пониање о вјерском n националном васпнтању ГаЈретове оиладине. Свима посјетиоцима ове лијопе исламске свечаности одбор и овом приликом тонло захваљује, a нарочито г. г. хафизима на учењу. — Одбор. Мевлуд Гајретова женског одбора у Сарајеву Женскл Мјесни одбор Гајрета у Сарајеву одржао je na 2. октобра о. г. мевлуд у 2 сата послије подие у друштвсшш просторнјама. Мевлуд je проучен уз многобројно судјеловаље чланица и пријатељица 1’ајрета, Просторије су биле дупком пуис. Мевлуд je учила була Хашема х. Јахић са даије помоћнице на свеопће задовољство и одушевљење присутних. Том прпликом je проучен н тевхид рахи. Ахмету Саднковићу, члану и пријатељу Гајрета. Присутне je поздравила тајнпца гђица Абида Карахасановић са неколико топлих ријечи, захваливши им на опако бројпој посјети као и издашним прилозима. Споменула je успут и то, да Одбор има намјеру да отвори апалфабетски течај, ако се јави довољан број полазница, нагласивпш велпку важност писмености као и састајања, те се je тои приликом уписао лијеп број члакица Гајрета и читаонице. За овакав успјех заслуга je вриједне претсједнице као и свих одборница, које су уложиле много труда, да ова лијепа свечаност испадне што боље. За све трошкове око мевлуда у главном су се побринуле одборнице, те за мевлуд даровале сдиједеће: 477 �Дин. 100.—: Максуде х. Челгић; no Дип. 50.—: Дуди х. Лрсланагић, 'Намлле х. Хаџовнћ, Хљбибе х. Бупгатлнћ. ханума Гаврапкаистановић; no Дип. 40.—: Ајише х. Зилџић, Хлсије х. Мујагић; no Дин. 30.—: Бсгзаде х. Клоумагпћ, Хпбс х. Курт, ханума Чсрпмовпћ, Хатнџе х. Адемовпћ, Ашидс Висеровић 1 кг. inehepa, х. Сефић 1 кг mehepa, х. Садовић з кг. mehepa, гђа Сабира Крехић 1 вг. итећсра, х. Курт 1 кг. iuehepa, х. Селесковић l кг. mehepa, х. Арифовић кутпју рахатлокума, ТЈул х. Кооовпћ кутију гахатлокума, х. Kooiih иола килограма кафе, 1’опђе х. Bpannh кутлју рахагло1.у«а, х. Хаџић 1 кг. шећера, Н. Каракаш кутију рахатловума, Е. Базаревић 1 кг. шећера. Племенитим дароватељкама најљепше се захваљујемо. Гајретов дан у Новој Вароши 6 септембар прослављен je у Новој Bapomn на следећи иачин: Пре подие у 7.30 био je оастанак чланства у Гајретову дому који je био декорисан ћилпшша, a у 8 сати кренули су у богомоље. По повратку из богомоља било je честптање у Дому. Госте je поздравио г. Теофик Ибшпбеговнћ, студент права. — После подпе у 7 сати била je бакљада кроз варога. У вече одржавана je Глјретова забава са позори тш ш комадом »Орден«. Зпачака »Гајретов дап« продаио је^у- ирносу од Дин. 176.— Нови женски Гајретов одбор у Сарајеву х. Спкпрић и Хајрије х. Ченгић; no Дин. 20 .—ј Нафпје х. Чекро. Хасннја аГрић, Есме л . Смајпћ, Зулејхе х. Бахтијаровић, гђица Тефтедарђвпћ, Исмет 6с. Бркић, хаџшгаца Чејвановић. Нафпје х. Mnfrnh, Ашиде^х. Вакаревпћ, Зулејхе х. Потогпја, гђа Фата Кошарић.4, ВмфА х. КарахасаиовпЈц-ЈСа^ мије х. Камарић, гђа Семлз, АттУје х. Садовић те .Зарпфе х. 'Граљић; no Дин. 10.— : Хиба ЛхметапшцЈћ, Хатрџа Садиковић, Ешреф х. Бакаревиј^^М^Јгаба Деллћ, Кадрије х. Хала- Гајретов мевлуд у Каиањ-Добоју • -44јеепИ одбор Гајрета у Калањ-Добоју заказао je одрзкање Гајретова мевлуда na дал 18 октобра т. г. на вечер послије јацмје-иамаза. Деталлл павјештај овог мевлуда доirajehe се no одрзкту пстог. О с т а л е Г а јр е то в е в и / е с т и / Захвала Кабинетске канцеларије Њ. В. Краља Ha брзојавни поздрав Кабинетској иапцслзријл Њ. В. Краља са гадашње скупштиие Женског мјесиог одбора Гајрета у Сарајеву, добила je претсјодиица гђа ТЈул х. Лутпо оледећи одговор: »Примлвши изразе вернооти, поднессие са скупштлне чланица Гајрстова зкепског одбора у Сарајеву, Њихова Величанства Краљ и Крал.ица благополела оу наредити ми, да Вама и члапицама одбора изјавим захвалпоот. — Миииетар Двора, Јевтић в. p.« Успјех Гајретова женског одбора на занатско-индустријсној изложби у Тузли Једна група гђица на мевлуду Гајретова женског одбора у С арајеву чсвић, Хатиџе х. Отрик, Хашеме х. Бајрактаревић, Емине х. Кулеповпћ, Бахрије х. Басарић, Хатиџе х. Алихоџић, Бсгајета Арифхоџић, Сешгје х. Тафро, Мурат х. Капетаповлћ, Сафије х. Мемишевић, Тквахир х. Карић, Шефикс х. Саџаисовић, Фехрија х. Мехмедовић, Ралија Авдиалајбеговић, ханума Дукатар, Мупибе х. Шербић, Рабије х. Сикврић, Зиба Kanuh, Хасии х. БсрберовиИ, Абиде х. Хајдаревић и Зулејхе х;. ■Јањац; no Дин. 5.—: Азизе х. Караха-оановић, Бехлје х. Неимарлић, Селвет х. Ариаутовић, Ajnuie х. Хаџихасановић, Алмас х. Дмлипаги)!, Зарфа Њуховић, Хајрије х. Бојанчић, Фсрхија ХаџпЈз, Халифе х. Н., Васви х. Рашовић, Емине х. Омерагић, Садбера 'Гафро, Мупира Тафро, Емипе х. Миџић; no Дии. 4.—: Ламила Љуца, те Расема Девовић; no Дин. 3.— Ханума ЉубунчиИ. У нарави до]10ваше слиједећс гоопође: Иул х. Лутво 2 1Шлог1«1.ма uiohepa, ханума Јаловчић 1 кп’ шећера, хааума 478 Жснски одбор Гајрета у Тузли судјсловао je о. г. na излозкби, коју je прпредило Запатлијско удружеље у Тузлч. a која je била отвореиа оуц G—20 сеитембра, тс je са својим лијепим и укуснпим радовима сврат.ио на себе позорпост многих посјетиоца изложбе. Изложеним радовима пока-зана je љепота орна.ментик(‘, композиције боја, техишса веаа, тсаље и перпње овога кра.ја. Оообиту пазкњу изазвали су старинсаи везовн бројем тако, да су иеки посјетиоци замолили дозволу да их копирају. Важно je опомопути, да су епрстио всзлље н оне које ке1*ају водиле рачуна о укусу, захтјевима моде и трз1сипп'.г, na су вез и icepe примјењивале као оригиналан украс на прсдмсте, који се много траже и кулују, као што су марамице, столљаци, креветњаци, хаљипе, блузе и т. д. Било je такођер упусиих радова рађеаих и модерпим тсхпикама. Све то доказује да су наше муслимаиспе дјевојке спретне и амбициозне, да имају много увуса, само би све те врлине требало култивирати, a успјех изложеншх предмста гарапција je за рснтабилност 1с.ултивираи>а зкеншсих ручпих радова код муслиманског жснскиња. �. 1 НаШС ,KC,ICKIIIbe жели Узналредовати и усааршавати 1' >111’0Д,1е W ° l,e* чп-Јбољи je дака« тај. што je многа стручно ллде, na je одбор у иамјсри, да се иод мјсродавних заузме, да се гђица Биљаи што прлје нменује за учитељпцу у Тузли, која би као стручно лице, која je нмала прилику у Чешкој да студира орсаннзацију слпчних задруга, поред евоје редовие дужности водила бршлг u надзор над радом Гајретове женске задруге. Акција за осииваље Гајретове -задруге иашредује, a чврсто вјерујемо у н>сн уснјех и оствареље, ажо je узме у руке сгручно лице. еа пуно воље и полета као што je гђица Виљан. Овим би био забиљежен још један видан уепјех Гајретова женсвог одбора, поред осталих које су дооада постигли. С. М. Лијеп гест Ових дана вјенчао се г. Хусеји Мулиоомаповић, чиновник 0. У. 3. 0. Р-а у Тузли са госпођицом Зарнфом Арпаџић из Мостара, na je том прилпком приложио Гајрету 100 динара. Исто тако прпложио je no 100 динара мјесној медрееи п мјеском ^иотпорном друштву »Добротвор«. Младенцима нспред Гајрета честитамо u кличемо жн- Прилози из Гор. Вакуфа l’. Анте Вилпћ послао je Гајрету Дин. 5».— као ирилог пркликом вјеичаља ra гђицом Даницом Иванушић из Гор. срстан и дуг живот! Павиљон женског одбора индустријској изложби у впдећи изложсне умјстни |>адове родпом и модсрном стилу — мнрану учлтсљицу внших иодуку, да иауче и радова. •Због овако лнјспог утпјсха и дао након изложбе међу муслиманским жгнскињем у Тузли. женскл одбор намјсрава гада да своју давпу жељу т. ј. ооЕиваље женске аадругс за ручне радовс — остварп, ако код мјеродавних и позваних п&иђе na довољно разумијеван.с. Ова ллеменита акција, нашпх жоиа, требала би да нпђе одзива код свакога коме лежи на срцу добро муслиманског елемента — иарочнто жеиеког — који je до сада свој всликн труд. пеорганизоване, продавао у бесцпјеље. да се нрсхрани п поштеннм начином заслужи кору хљеба. Осннваљем поменуте задруге потакнуте би биле na још пнтепзивпији рад и натјсц&ње, a од тага би ималс бољу рсптабилност н економско обсзбјсђеше. Да би се opran пновањс задруге поопјепшло и »eu просперитет осигурао нотребно je Г. Мехмед Кахвеџић, норезник пашао je иезлатну мииђуху у врпједноспг од Дин. 150. ппцпји. добпо je од власпика 10% паградо које je јтоклонно Гајрету. Хвлла му! п р о ш и р и п а њ е Г а јр е то п е о р га н и за ц и је : Оснивање Женског мјесног одбора у Рогатици Ипнцпјативом гђнце Вндс Чубриловић, који се налазила у Рогатнцп олужбсним иослом n која je одржала лпјеп говор о оврсп и раду Гајрета. иред позвашш угледним rp.v ђапкама, a na иозив г. Ахмеда ITamnha. нретсједника мушког мјеспог одбора Гајрста. у Рогатици еакуппло се 2 октобра т. г. у геросторпјалт Жеиске осиовне тколе око 70 муслиманеклх жена. Ту се одмах прешло na уппс чланства (око 55), те je тако састанак прстворсну у екупштнну. Досадањн повјереиица, гђцца Незпра Вајзовнћ, ирететавља прпсутипма гђицу Впду Чубрпловпћ и подјељује joj рнјеч, icoja говори о раду Гајрета кроз 25 годјна. Њеи говор одушевпо je прпоутне и one једпогласно прпстају да се оснујо Гајретов мјсспп жеппкн одбор, који сс копстатуисао Члан Гајрета свјестан je члан своје заједнице 479 �овако: претсједница Хајрвја х. Шеховић; иотнретоједпица Вмпна х. Хаџндедпћ: тајлпца Бедрвја Тафро: благнјиица Неairpa ВајзовиИ. Одборницс: Бсхија х. Томвћ, Всхбнја х. Браи: KOBJfh. Ферида х. Чапљнћ, Хиба х. Паишћ. Муллја х. Горушапин, Џовахпра х. Осмапагић, Алмаса х. Даиџнћ. Зухрија х. Даиџвћ ii Фптлма Шахшптлшић. Замјенице: Хаџира Дадџић и Месуда Тссксреџпћ. Надзорин одбор: -Телепа Спахнћ и Хурка 1\пдруптћ. Одбор се нада да hc се наскоро повећати број члаиица, јер je била давна жеља да се ослује у Рогатацн u женскн одбор Гајрета. Изабрата тајница гђвца Бедрнја Тафро, бпвпта je пнтомпца Гајрета. која je уз своју марллтост и врло обљубљена мсђу овдашњим свпјетом, na се je надати добрпм резултатима рада овог одбора. Нека im je сретно! Постављање новог повјереника у Караули (Тузла) Ових дапа Главнп одбор Гајрета именовао je својии повјеренвком за Караулу ерез Тупла, учнтеља г. Фаика Бахтпћа ii дао му сва упутства за Гајретов рад. Уједно су настлвппцп основие школе у Караулв пг: г. Бахтнћ n Хамднја Маглајлпћ оргалпзовалп одржавање аналфабегског течаја за муткарце при њвховој пгколлк За 'овај течај побуђеп je вслнки лнтерес, те су многи изјавнлв жеЖу да hc га рапјо похађати, na he у тсчају битп око ЈО полазнпка. Настава почнма 1 повембра па-до 1, марта 1932 г. Народ je у овој пколнци већпном ‘псламске вјеропсповијсгтп, na je много зпостао, нарфгАто у просвјетпом и културном пагледу, a ослм тога нарбд je до окрај постп конзвр^. ватшвап п фанатпчан, пре,мда. /оу добри патрноте. na има изгледа да hc помепути настатапцп имати. витс/уепјеха го досадашљи, да овај GfcijcT 'подигну и ocnnjeiTi Главпп одбор ^ајрета већ je отпослао на управу отколе 30 буквара и то бесплантно. I ■ V I Главна скупштиан Гајретова пјевачког У недељу днс 11. октоб^а о. r. ојдржана |jk ?лавна конституирајућа скупштина Гајретоиа нјевакчог збора у Тузли. Ова млада Гајретова установа, која постоји у Тузли l i мј<сецн, показала je за кратак ‘перпод времсна да су ТЈ’злацп трезвено и озбиљно схватилп nancii^cT Јрве културне установе п да међу тугзланском омладнном т а д е оддичплх гласовннх квалитета, јер су свп досадаи>и јатши паступи пјевачпог збора получили веома лпјвпе успјехе. Осппваље Гајретова пјевачког збора у 'Гузли. прпје го.тЈину дана, поздравплп су свн напрсднпји муслнмани онако, како то Гајрст заслужује, јер je он ono себе окуппо лпјепу киту омладине, која схваћа дух н потребе времепа. Због тога рад Гајретова пјевачког збора у Тузли прате с пнтересом евп мугллмани и у љему гледају културно-просвјетну уетапову, noja he тттерес за друштвени п културни живот мусллмана покреиутп живљим п јачим темпом и за све остпле .културнс и хумале потхватс. Отога je прва годишња скулштина овога збора била жива и лијепо посјећеиа, ла којој су се jom многи, којп дотада нису бнлл члановп, зачлпнили било кпо пзвргаујући или помажући. Скупштпну je посјстио личио и прстсјсдиик Главног одбора Гајрета г. Др. Авдо Хпеанбоговић, који сс тај дап случајио иалазио у Тузли, те том приликом уннсао свбе и своју гослођу за чланове добротпоре пјевачког збора, полож ивти одмах 1.000 дпнара. За утемељаче су се уписпли сллједећи: г.г. Лутвибег Ciijepmh. Џемалага Телалбашић, Хуспија Шехошгћ, Хаџага X. ДГехмсдовнћ п Мехмед Салихспахић. 480 Након нзвјештаја н усвајања правилника за Гајретове пјевачке зборове, са малим измјенама у погледу чланарнн прешло сс на бнрашс iioue управе, na je након дуже дс ате изабрат акламацвјом слиједећи одбор: претсједпик Др. - а зим Муфтић, суднја; потпрегсједник проф. МехмедалиЈа и нић; секретар Мехмед Салвхспахић, учптељ; благајник Јстафа Купоспћ, порески чиновник: домаћпи Хуеннја ехо вић, банковип чиновнпк; одбориицв: Др. Алпја N ехмсд ia шић, пдвокат; X. Ахмод еф. Реџебашић, секретар муфти,|ства; Хахвеџић Мехмед еф., порезнвк; Хаџога X. Мехмедоввћ, трговац; Абдулах Мулаосмановвћ, лаборант, и Есад - аџлфендиИ, намј. 0. У. з. о. р. Присуство и пажља мпнпстра r. др. Хасанбеговпћа. кога су пјевачп одушевљено поздравили, иао неуморног културног радплка међу муолималама, дала je још већег полета младим пјевачима, да од сада свој рад појачаЈУ, a дч остану вјечно у редовима Гајрета. Овај нови одбор, на челу са младим и агилним Др. Муфтпћсм, даје нам наду и гаралцију, да he збор од сада још јачим еланом кренути на посао п пожњети још боље успјех^ пего до сада. Након избора одбора рад свупштлне био je завршен. Постзвљгње нових повјереника У мјессцу шслобру постављени су за повјерепнке Гајiy оклобр у Батнушиће (Међеђа) г. Омер Чевро, учптељ у Добоју (срез Тешањ) г. Елмас Сарајлвћ. жељезшики чиновпвк. дљњи упис добротвора и утемељача Гајрета Tokom мјесеца октобра упвсаше се за чланове добротворе Гајрета слвједећа г. г.: из Травника: Мухамед Кајмаковић. положввпш на блзгајни 2500 Двн. у аграрнвм облигацпјама. из Теспића: Инж. Јулвус Ковачеввћ, генералвв дпректор Енгл.-Југосл. Дествлацвје дрва в Флора Ковачевић, супруга г. Инж. Ковачевића. из Сарајева: г. Ибрахвм Авдић, полицијски чвновншк. За члапове утемељаче слаједећа г. г.: из Теслића: Сејфо Сеферовић, Емпн Фајвћ в Назиф Konah. из Сарајева: Инж. Мехмедалвја -Јаловпчпћ, вишв пољопривредпв савјетнвк. Сввма новвм добротворвма в утемељачима Гајрета срдачна хвала! Гајретов аналфабетсни течај Г. Омер Чевро, учвтељ у Баткушићвма, оргашгзовао je аналфабетскв течај за мјеста BaTKynmhe и Кошутвце, у који се je улвсало 73 полазника. Букваре за полазнике отпослио je бесплатно Главнл одбор Гајрета. Даљњи упис утемаљеча Гајрета из Штнпа Гајрета из Штипа: Г. Абдулах еф. Моранлк, шер. еуднја из уписао je своја три малодобна свна утемељачнма п то: Шехабудниа. Алаудипа п Ноџлмудина. Бужима: Г. Мпхмут Макић. �P o sjed n icim a agrarnih ob ligacija (z „ U r e d n a zadruga i štedionica isplaćuje sve d o S P i Ćukovića “lica broj 5 I kat Ble kupone agrarnih obligacija na svojoj blagajin za vrijeme uredovnih časovi. pone S a j r l T 0' ? " mjesečnim ratam a na kumože Ж ™?™™£аСЛ ako “а 8vakl Ч м п Љ PaPim ? .£ н ? ? 8игаћ stalai mjesečni prihod, n ih o l„i„» ,ii ™,SerStavl!a * ' znaDiav lasn icim aa g rarooaledn i S S ' . i Jufostediona daje sve informacije n agrarnih oblfg^cija.8 °^ “ ‘ U° pšte korim e * » * * * » voda beVsplatnon,0rmaCile dal" " eamoi direkciji za- D i r e k c i ja J u g o s l a v e n s k e p r i v r e d n e ^ ^ " e ^ ^ t e d i o n i c e ^ S a r a je v o . SV A KI M U S L I MA N TREBA DA KUPUJE SAMO GAJRETOV CIGARPAPIR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „ G a jr e t ” 0OOOOOOOOGOOOOOOOQQQQOQQOOOOQQOOOOOOOQOO Narudžbe: Papirnica Hamdija Kopčić Sarajevo, Strosmajerova — Telefon 619 preporučuje bogato skladište pisaćeg i risaćeg materijala OOOOOOOOO©0O0OOOOOOOOOOQ0OOG)OOQOOOOOQO0O Tvornica cigarpapira S. D. ALKALAJ, Sarajevo može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu Oglašujte u „GA1RETU” Banovinska niža pol oprivredna škola u Butmiru Za prijem 3 6 slu šaooa zim ske praktične^ p etm jesečn e poljoprivredne šk o le u Butmiru. Na osnovu riješenja Kralj, banske uprave Dinske banovine III. br. 29.737/31. održaće se kod Niže poljo­ privredne škole u Butmiru redovni zimski poljopriv­ redni kurs za 36 težaka iz Drinske banovine. Kurs će početi 1. novembra ove godine a svršiće se 31. m arta iduće godine. Predavače se osnovi boljih načina rada u poljoprivredi s obzirom na sadanje po­ trebe i stanje našeg sela. a u prvom redu voćarstvo i stočarstvo sa mljekarstvom i sirarstvom. Pored toga posvetiće se naročita pažnja zadrugarstvu. Kurzisti imaće u školi besplatno: hranu, stan, ljekarsku njegu, pranje i krpljenje rublja i odijela, sav školski pribor i knjige, kao i pribor za održavanje či­ stoće (četke i ostalo). Uslovi su za prijem u ovu školu: a) starost od 18 do 30 godina, koja će se dokazati krštenicom odnosno rodnim listom; b) svršena osnovna škola, što će se dokazati svje­ dočanstvom: c) obaveza roditelja odnosno staratelja, da će pla­ titi troškove školovanja, ako molioc svojevoljno na­ pusti školu. Ova obaveza može se dati pred sreskim poglavarom ili pri stupanju u školu pred direktorom škole: d) da je molioc tjelesno i duševno potpuno sposo­ ban za poljoprivredni rad. što će se dokazati ljekarskim pregledom pri stupanju u školu, koji će pregled izvršiti školski Ijekar besplatno; e) da je samostalni poljoprivrednik ili član seljačke porodice, koji živi isključivo od poljoprivrednog zani­ manja, što treba dokazati uvjerenjem opštinske vlasti. Pri stupanju u školu slušaoci imaju sa sobom poni­ jeti dva zdrava i uredna seljačka narodna odijela (jedno radno a drugo za svečane dane), najmanje dvije preobuke, jedne potpuno zdrave opanke ili cipele i potrebne maramice. Reflektanti nek se jave s molbom i potrebnim do­ kumentima preko poljoprivrednog referenta svoga sre­ za ili neposredno upravi škole najkasnije do 10. okto­ bra tek. godine. Uprava Niže poljoprivredne Škole u Butmiru, br. 1977 od 5. septembra 1931. godine. �уЛ шш Temeljna glavnica 4 0 ,0 0 0 .0 0 0 *- Dinara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172 • Davi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju llllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllH^ općine grada Sarajeva j B o s a n s k a In d u s trija ln o i T rg o v a č k a B a n k a d . d. dugogodišnji liječnik Drž. Bolnice, operater i spe­ Potpuno uplaćena dionička glavnica D in cijalista za operativne bo­ 20,000.000* Rezervni fond Z A L A G A O N IC U koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. Dr. Omer Bahtijarević Sarajevo, Strosmajerova ulica br. 12 D in *+ . lesti, asistent chirurškog g odelenja Državne Bolnice 7 ,5 0 0 * 0 0 0 * - Prima u l o š k e na štednju, vrši doznake u unutrašnjosti i inozemstvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća H Ordinira od 1-3 p o s lije podne Interurban t e l e f o n i broj 60 5, 86 5 i 555 Filijale: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split u Aleksandrovoj ulici br. 45 IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIMIIIIIIIIIIB Banka Gajret d. d„ Sarajevo Akcijski kapital Din 40,000.000'* Rezerve Din 2,000.000'Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovlaštena je za trgovanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podu­ pire razne kulturne i humanitarne ustanove. Od čiste dobiti daje 6% Kulturnom i Prosvjetnom društvu „ G a j r e t ”. Sve doznake u domovini i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i najkulantnije. Uloške uka­ maćuje najpovoljnije i isplaćuje iste u svako doba � https://kolekcije.nub.ba/files/original/2c1bb630ad53054a3c853cf1500f37ae.pdf 8b5bda72e6b6313227699cd1e7f4cab9 PDF Text Text ГЛАСНИК КУЛТУРНО-ПРОСВЈЕТНОГ ДРУШТВА ГАЈРЕТ СА Д Р Ж A Ј: Доктор Мехмед Беговић, бивши Гајретов питомац, Доцент Београдског Универзитета Проф. X. С. Бркић: Елкуранил-хакиму (Kuran mudri) Абдуселам Белагија: Значај пјевачких друштава I И зст Пертев*""! Вида Чубриловић: Борба Гајретових радница у Сарајеву против моде и луксуза Проф. Хамдија Капиџић: „Хуријет“ ili 1) Гајретов задружни рад 2) Гајретове награде студентима Београдског Универзитета за Светосавске темате 3) Гајретова рам азанска томбола Гајретове п рнредбе: П рослава Гајретова дана у Пријепољу — Гајретов мевлуд у Дервенти — П рослава Гајретова дана у Тодорову — П рослава Гајретова дана у Тур. Јањ ари м а — Мевлуд женског одбора Г ајрета у М остару — Гајретова годишња заб ав а у Зеници — Гајретов мевлуд у Градачцу — П рослава Гајретова дана у Гор. Р ахи ћу (Брчко) Даљни упис Гајретових утемељ ача: у Буж ину, Високом и Тодорову Нови Г ајретовв п о вјер ен и ц и : у К ључу, Немилој, Ораховиди и Врнограчу Р азн е Г ајретове вијести: Захвалн ост Г ајрету од Садије Ш ерифовић и Бекира Омерсофтића, бивш их Гајретових иитомаца — Конституисање новог Гајретова одбора у Требињ у — Скупштина женског Гајретова одбора у Мостару — Н амјеш тање ш егрта — Конституисање Гајрехова пјевачког друш тва у Тузли Н ове књ иге: Ш укрија Алагић, дир. гимназије у п ензији : ,Елкуранил-Хакиму“ Проф đ . П ејановић „Народне књижнице“ САРАЈЕВО 1931 1 ДЕЦЕМБРА И з д а је Г л ав н и о д б о р ГаЈрета у УРЕЂУЈЕ: ХАМИД КУКИЂ БРОЈ 21 С а р а је в у �Oglašujte u listu »GAJRET« »Gajret« je najrašireniji časopis među muslimanima i svakim danom diže se broj njegovih preplatnika, na­ ročito otkako je povećao svoje gra­ divo. I u buduće, »Gajret« će nastojati da zadovolji što širi krug svojih pre­ platnika i da prodre i u najzabitnija mjesta. Iz ovih razloga, bilo bi u in­ teresu па&ћ trgovaca da oglašavanje svojih firm i vrše preko »Gajreta«, a tim ujedno vršili bi i svoju patriotsku i humanu dužnost. Radnici i prijatelji Gajreta treba da porade u svojoj sredini kako b i trgo­ vine i preduzeća iz njihovih mjesta oglašavali u listu »Gajret«. Jugoslavenska Privredna Zadruga i Štedionica ■v z. s. o. j. u SARAJEVU .‘ "I F V | Bavi se svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Organizuje i potpomaže razne privredne zadruge. — P o­ djeljuje zajmove uz povoljne uslove i prima uloške na štednju uz otkazni rok i bez otkaza uz najpovoljniji ka­ matnjak. — Podjeljuje zajmove na 6°/o agrarne obligacije u neograničenim iznosima uz vrlo povoljne uslove. Uredovni časovi od 8-12 i od 2 i po do 6 časova. Prostorije jugoslavenske Privredne Zadruge i Štedionice (Jugoštedione) nalaze se u Cukovića ulica br. 9 I kat. Telefon broj 39 Brzojavi: JUGOŠTEDIONA 10% čiste dobiti daje u kulturne i prosvjetne svrhe. Г А Ј Р Е Т , лист Г ајрета друш тва e a културно и економско подизање муслимана, излази 1. и 16. сваког месеца, a цена му je з а наш у О таџбину 100 д ин ара н а годину, a з а св е остале земљ е преко границе 200 динара. Ђаци добивају лист у п ола цене код Главног Одбора или код у п р ава Гајретових конвиката. ( Поједини број стоји 5 динара. Директор Х ам ид Кунић Власник друштво „Гајрет". — Одговорни уредник: Хамид Кукић — З а ш тампарију „Б осанска Пош та‘ одговара Јосип Бнгл. �ГОД. XII ГАЈРЕТ БРОЈ 21 (Uipajr.no, 1 д ец ел гб р а 1931 Д о к то р Мех.чед Беговиб б и в о ш I ajpr. 1 on питолгац ^ Доцент Б е о гр а д с к о г увн верзнтета Исламска наука добила je још једну ка- долично да одијене будуће муслиманске ге_______ ______ тт„ v i С , тедру на Универзитету у нашој Престоници. нерације. Др. М. Беговић, који je, након одПоред катедре за источне, исламске језике лично свршене гимназије и одлично дипломираног правног факултета у Београду, отишао као државни стипендист у Алжир и тамо се, на француско-арапском универзитету четири године специјализирао у шериатском праву, знаће увјерени смо — да достојно репрезентује своју струку и да се кроз пар година покаже достојан друг и колега оних који су га за то мјесто изабрали и почастили га примањем у своје друштво. Оснивањем шериатске катедре, ударен je чврст темељ савременом студирању исламских наука, и солидној наобразби будућих вјерских службеника муслиманских. Д р М е х м е д В его ви Ћ Пошто се на универзитет долази са сврна филозофском факултету, на којој предаје шеном гимназијом, то Ке будући слушаоци арапски, турски и перзијски језик професор шериатског права доносити са собом општу г. др. Фехим БајрактаревиК, основана je, на средњошколску спрему, и на њу калемити правном факултету, катедра за шериатско науку о исламу, коју ће учити на универправо, за коју je универзитетски сенат ових зитету. дана изабрао за доцента младог научењака г. један ученик-муслиман, који je у гимнаМехмеда Беговића. Сам овај догађај јест зији физиком и математиком дотјерао и изкултурна тековина чију ће вриједност знати градио свој здрави разум, који je општом 481 �историјом и општом географијом стекао стварно познавање културних земаља и народа, који je помоћу астрономије и природних наука навикао се на позитивно схватање природе и читаве васионе, који je напокон, групом националних предмета оплеменио своје срце патриотским осјећајем — тај ученик кад се неколико година посвети учењу шериатског права, учећи паралелно и остале гране те струке, имаКе много шири поглед на свијет, много здравије просуђивање свих друштвених прилика, a нарочито много савременије схватање свих исламнских питања, него онај који je учио само о вјери и то no средњовјековној сколастичној методи и тако постао теолог, не познавајући ни елементе пиједне друге науке. Онај први, са својим мозгом живи у садашњости, овај други живи у прошлости; онај први je у вези и мрежи са реалним животом и са постојећим свије* том, овај други je, у својим мислима, откинут од свијета и изолован од живота; онај први стално тежи ирема напретку и будућности, овај други je, са својим погледом увијек окренут према прошлости. Мозак оног првога je фабрика која ствара нове производе, мозак овог другога je музеум који у себи похрањује антикварне ствари. Именовањем г. др. Беговића ударен je темељ васпитању модерних, свестрано-образованих муслиманских алима. Они ће знати преточити у нашу националну књижевност огромно благо које лежи у ризници исламске филозофије. Они ће знати да са успјехом шире вјерску толеранцију, да пишу корисне и лако разумљиве вјеронаучне уџбенике, да упућују и савјетују како ће се најрационалније искористити вакуфска добра, да указују на најефикасније методе образовања модерних вјерских службеника, укратко, да у савременом духу решавају све вјерске проблеме. 482 Гајрет, као културно друштво, нсобично се радује овом догађају, icp нам се овим пружа могућност да у блиској будуЈшости добијемо савремене високо образовапе a *име, који ће знати у себи складно да споје суштину узвишеног ислама са засадама европске културе. Гајрет, као национално друштво, веома се радује овом догађају, јср ћс се будући муслимански теолози и шериатски правници васпитавати у нашој Престоници, гдје најбујније цвјета национални дух и гдје кључају најтоплији национални осјећаји. Гајрет, као потпорно друштво, радује се овом догађају, јер je г. др. Беговнћ некадањи Гајретов питомац, који ће као узор служити свим Гајретовим, данашњим и будућим, питомцима. Уз овај догађај, кад се сјетимо још једног радоспог догађаја који се збио такођер на почетку ове школске године, a то j e : подизање дома Београдског Гајрета — модерне зграде од неколико милиона вриједности, која Ке у се примитн око 200 ученика и ученица, свеучилишних слушатеља — указује нам се перспектива сретне будућности југославенских муслимана, те закључујемо да су муслимани чврсто одлучили да дефинитивно кидају и са некадањим анационализмом и са конзервативним духом и са свим оним штетним предрасудама, услијед којих су сличили на неко изоловано острво у својој рођеној земљи. Овим се двама догађајима крчи пут европеизирању и национализовању муслимана, који he се са осталим дијеловима нашег на* рода претопити у једиу јединствену националну цјелину. Ми овим путем изражавамо своје срдачно честитање г. др. Беговићу на тој части, желећи му успјешан и плодоносан рад и напредак у његовој каријери. �А б д у с е л а м И . Б е л а г и Ј а , ст. п р а в а Значај пе-вачких цруш гапа") у посљедње време од како je Гајретова акција протегнута и на шире слојеве народне, радећи на томе, да се народ културно и економски придигне, осетило се je много живље кретање међу Гајретовим радницима. Ова похвална акција, која се манифестује у разним правцима културног напредовања, има нарочитог значаја У оснивању певачких друштава. Жеља за оснивањем ових друштава у појединим местима иницијативом Гајрета уверава нас, да видно показујемо знаке напредовања. Јер од најстаријих времена до данас муслимански део нашег народа у овом погледу показивао je најмање интересовања и успеха. Славенске народне песме уопште, a међу њима специјално наше југославенске, имају у културном свету велики углед и признање. Од наших регионално-типичиих песама поред јужносрбијанских и македонских, босанска севдалинка ужива посебну драж и лепоту. Онај силни лирски осећај изражен у њима јасно доказује, да имамо много смисла за^ песму и музику, што није нажалост никад дошло до ^зр^жаја, као код остале браће наших саплеменика. Велики гласовни материјал немилице разбациван у разним приликама остао je тако дуг& необрађен и неискориштен. Запостављајући његовање музике осталоје цело ово богаство недириуто, и запуштено очекујући свога спасиоца да га изведе и постави на оно право место, које оно у истину заслужује, и на које je чувени Мокрањац поставио песме из јужне Србије. Његове руковети престављају данас бисер наше хореке музике без којих се не може ни замислити један репрезентативан југословенски програм. За нашу босанску севдалинку потребан je други, наш босански Мокрањац, који ће осећајући њену снагу и лепоту створити на модерној основи синтезу класичне севдалинке и тиме оставити трајан споменик у југославенској музичкој литератури. И поред ванредних услова да се у овом погледу развијемо до завидне висине, наше назадно схватање и културни заостатак није дозволио ма и једном поједићцу, да покаже своју праву вредност. Данас, када je силом прилика наступило ново схватање, кад се je живот показао свима у разним ниансама и тепнсоћама и када ново доба захтева много јачи темпо живота, разбијене су стољетне предрасуде и босански муслимани некада као стена чврста у традиционалном конзерватизму притешњени тегобом живота, повијају се пред том силом и приклањају новом начину живота и рада. Песма која племени и уздижедушу човека и у којој налазимо уточиште и утеху за све боли и радости наше, најбољи je одраз живота и менталитета једног краја Она je најлепша тековина људског срца, људских осећања и тем- перамента. Хорска уметничка песма сем ових одгојних и племенитих циљева има и других лепих особина. Она развија међу члановима смисао за организацију и међусобно упознавање чланова хора. Друштвене турнеје и гостовања у разним крајевима доносе многоструке користи и члановима и дотичном крају. Познавање других места њиховог становништва и лепих предела усавршава и употпуњује образовање сваког појединца. Специјално за наше прилике певачка друштва имају посебан значај. Оно слободно време које наши млађи проводе у кафанама и биртијама било би много корисније да употребе на посећивање хорских проба, где ће се уз песму и расположење сигурно пријатније осећати него у задимљеним кафанским буђацима. Иступањем на концертни подиум са спремљеним програмом свако певачко друштво врши важну културну мисију. Уложени труд чланова знаће добро да цени сваки љубитељ напретка, a получени успех остаје трајно забележен у аналима друштвеним. За наше национално уједињење хорска песма имала je врло значајну улогу. Узајамно гостовање српских, хрватских и словеначких певачких друштава no разним местима допринело je много познавању и духовном зближењу ових племена. Песма у којој je сјајно истакнут славенски осећај показала им je најбоље да су истих осећања и исте братске крви. Hama познатија певачка друштва као Академско пев. др. „Обилић“ из Београда, Пев. др. „Ј1исински“ и „Коло“ из Загреба и .,Глазбена матица“ из ЈБубљане пренели су славу наше песме и изван граница отаџбине упознавајући страни свет са музичком културом нашега народа. Оснивање певачких друштава међу муслиманима Босне и Херцеговине морамо поздравити и примити са задовољством тим пре што се ова акција заводи под патронатом Гајрета a то je довољна гаранција за њену озбиљност и солидност. Надајмо се и рачунајмо сигурно да ће ово бити значајан датум за доцнија поколења, a иницијатор и покровитељ треба да обрати пуну пажњу и свесрдну помоћ овим младим певачким друштвима. У том случају очекујемо спокојни резултате и постигнуће оних циљева које смо горе навели. *) Писац овог чланка je био з а прошлу годину први секретар Академског певачког друштва „Обилић“ ва Унивеозитету у Веограду, јецног од најугледнијих и најпризнатијих певачких друштава у држави. I Уписујте даљње добротворе { и утемељаче Гајрета! 483 �I Гже/ Per/ev | Početkom ovog mjeseca izgubili smo jednog od prvih Gajretovih pionira, jednog od Gajretovih radnika koji imaju ponajviše zasluga kako za po­ kretanje društva Gajreta tako i za uspjehe njegove, koje je pokazao u prvom deceniju svoga blago­ tvornog djelovanja. Pogledamo li površno Gajre- za vrijeme komesarijata tokom svjetskog rata kao i zapisnike odborskih sjednica i godišnjih druš­ tvenih skupština, svugdje ćemo naći ime rahmetli Izeta Perteva i svugdje ćemo vidjeti da je on bio jedan od najvrednijih i najistrajnijih Gajretovih predratnih radnika. — IzetPertev je u Gajretovu od­ boru od 20 februara 1903 godine, kada je Gajret osnovan, pa neprekidno sve do 1914 godine, kada su pozatvarani najistaknutiji Gajretovi radnici zaje­ dno sa sekretarom Avdom Sumbulom i kada je društvo predano na upravu tadanjem Vakufskomearifskom saborskom odboru. Zato vrijeme Izet Pertev obavljao je 3 godine tajničku, a 7 godina odborničku dužnost. Prvih godina rada u Gajretu kada je društvo bilo u povojima nije bilo stalno namještenih činovnika, nego su sve manipulativne, blagajničke i ostale poslove obavljali članovi od­ bora, a naročito je padao teret na tajnika i blagaj­ nika. Iz Gajretove arhive mi vidimo da je rahm. Izet Pertev, često puta iz vlastite incijative primao na sebe poslove, koji nisu njemu spadali izravno u dužnost. Te poslove, kao i one koji su njemu spadali izvršavao je uvijek najsavjesnije, ne žaleći truda i vremena, ne ističući nikada sebe i ne tra­ žeći za to nikakvih zahvala niti priznanja. Kolikogod ima zasluga rahm. Pertev za rad u predratnom periodu Gajretova rada, ne manje su njegove zasluge i za osnivanje Gajreta. 0 osniva­ nju Gajreta piše rahm. Pertev u jednom od prošlo­ godišnjih brojeva lista „Gajreta" ovo: ,,U zimu 1901/1902 godine, na jednom sastanku u maloj prizemnoj i zadimljenoj sobici (kako to piše i rahm. Dr. Hadži Hamid Svrzo u 1 - 3 broju „Gajreta" od 1 marta 1913 godine) bijahu medu ostalim prisutni: Rizabeg Kapetanović, Omer ef. Muftić, Hamdibeg Mutevelić, Mehmed ef. Berberović i drugi. Između ostalog ponajviše se govorilo o bri­ gama i kuburacijama nekojih akademičara, đaka muslimana, koji su istupili iz bečkog t. zv. Kalajevog konvikta za bos. herc. visokoškolce, kojeg su nekoji švapski studenti nazivali „Ćušenhajm" i „Bosnišer Azil". Tada, na tom sastanku udaren je prvi kamen temeljac Gajretu, jer se u živahnoj de­ bati rodila ideja za osnutak jednog đačkog pot­ pornog društva, i tada se je zaključilo ua se pokre­ tačka skupština sazove, prigodom dojdućih konj­ skih trka u Butmiru, kada najveći dio bos. herc. elite i notabiliteta bude na okupu u Ilidžama u Sarajevu.. . Koliko je rahm. Pertev bio skroman u cijelom svom životu vidi se i po tome što on — i ako je prisustvovao gornjem sastanku i mnogim kasnijim u svrhu osnivanja Gajreta, — nigdje to nije pismeno isticao. Rahm. Pertev također je među prvim piscima muslimanima u B. i H. Sarađivao je u predratnom „Beharu", „Bos. herc. glasniku", i „Gajretu". Uče­ stvovao je prije Oslobođenja, i u svima kulturnim pokretima bos. herc. muslimana. Ime rahm. Perteva ostaće vječito zabilježeno u analima Gajreta. Neka je rahmet njegovoj ple­ menitoj duši! Рад за Гајрет рад je за добро свију нас �В ида Ч убриловић Ворбе Гајрето-вих р адни ца у Сараје-ву п р о ги н моде и лук суза (И ницијат ивом М је с н о г ж е н с к о г о д б о р а Гајрета) Иницијативом Мјесног женског одбора Гајрета у Сараје- у духовне позориште, уметност и т. д. Садашње су оне по- ву састала су се сва женска друштва 5. новембра о. r. ради требе које се осећају сад и морају се подмиривати a убудуке договора о начину борбе против моде и луксуза. Ha састанак су оне које се могу предвиђати. Човек није никада у стању су дошле изасланице следећих женсних друштава: Материнда све потребе подмири и задовољи, зато мора, да са доско удружење, Савезна канцеларија, Фидак жеиска секција, брима која му стоје на расположењу, да задовољи оне поЖенски Покрет, Коло Српских Сестара, Цвијета Зузорић, Затребе које су му најважније a то je храна, одело и стан и тек друга Гајрет и Кола Српских сестара, Муслимански женски онда, да задовољава потребе без којих се може бити. Код нас клуб, Муслиманска женска трезвеност, Задруга Југославенки, je случај обратан, може се наћи случајева где се више троши Девојачка задруга, Удружење кројачица и модискиња, Јеврејна задовољење луксуза него ли животних потреба, што иде ско ашкенаско госпојинско друштво, Задруга Српкиња. на штету здравља и кућнога напретка. Нама je циљ, да проНа састанку je прочитан реферат тајнице М. ж. о. Гајповедамо снромно и разумно вођење економије и управљање рета, гђице Виде Чубриловић, и предложен начин борбе прокућним добрима. Пре него што почнем говорити о борби луктив моде и луксуза. Тајница гђица Чубриловић почиње са суза најпре кемо дефинисати шта je то луксуз. По моме миречима: позната je наша привредна криза, не само no пишљењу, луисуз je набављање непотребних ствари преко екосању већ иснуству и животу. иомске снаге дотичног лица. Значи да свака жена треба да Југославенске жене учествовале су у решавању прорачуна и да троши мање него ли њезина чељад у кући приблема било то социјалним или државним и у гвима моментима вреде. Ушт.еде^су потребне за непредвиђене случајеве и бупоказале су своју способност за сваке ситуаицје и нонструндуће потребе што особито важи за породиц деце. Примитивни тивност за стварање и рад. и некултурни људи не мисле на будуће потребе, већ троше Историја нам казује дела наших бака и мајки које су све што заслуже, лакомислени и расипни људи троше више на својим крилима одгојиле генерације, uAo су задивиле цео^^него^ли имају, a просвећени и културни људи троше рациосвет, надчовечансиом снагом победили су непријатеље и нално новац и већина од њих чине уштеде. Одраз нашег наостварили снове наших прадедова и наше, провели ослобођење и уједињење југославенског иарода, не гледајући на жртве материјалне нити на животе. Ми иоји смо имали среКу ционалног господарства огледа се најбоље у статистичким подацима иаше спољне трговине за 1930 годину. Навешћу свио неколико луксузних артикала које ми жене употреб- да останемо живи, да наставимо рад наших предака морамо допринети свој обол за добро наше домовине и целине. Решени су проблеми јединства, слободе,, сад смо сви у својој љавамо: Свилених и полусвилених производа Нрзно и израда к р з н а .......................... 200,649.221 Дин. 23,404.053 Дин. кући господари, свакоме je дата могућност да се развија и усавршава no својим способностима, да живи и ради за себе, своју породицу и државу. Нама je остављено, да помажемо у Обуће г о т о в е ............................................ Кожних р у к а в и ц а .................................. Одела, рубља и шиване помодне робе 51,825.434 Дин. 4.203.1Д0 Дин. 27,934.350 Дин. саргђивгњу на економском и културном унапређењу југославенског народа и државе. Сада се решавају проблеми привредне кризе, g ми жене можемо много учинити почевши сва- Парфимеријске робе и пудера . . . . Дечије играчке ....................................... Разних ч и п к и ........................................... 13.610.738 Дин. 11,664.030 Дин. 5,528.710 Дин. ка од своје породице и круга у номе живи и ради. У данашње доба светске привоедне кризе, забринули су се велики светски економи, тражећи лека злу, но>е je снашло људско друштво. Наша домовина, као аграрна земљг неће имати милионе гладника и беспосличара иао што има Енглеска, Америна и друге индустријсне земље. али ће имати велики број људи иоји fce бити гладни и тешно ће преживети и поднети лривредну кризу. Ми Југославенсме жене треба да помогнемо у решавању наше привредне нризе јер нам je то у руци. По- Напред наведене бројке најбоље нам казују колико југославенске жене издају годишње на луксузну робу. Слика je још жалоснија кад се зна Да je наша земља аграрна и да већину од напред наведених артикала троши грађанска жена, која je прошла кроз школе почевши од основне ла до Универзе. Ми смо дозволили да тон нашем друштву и нама дају странци. Дозволили смо да нас одевају паришки кројачи у договору са фабрикантима, слепо се покоравамо моди и лук- знато je да су жене главни фактори у управаљању кућанства и економије у кући, жене су васпитачи генерација садашњих и будућих, жене стожери породице, другарице и сараднице мужева (које у данашња тешка времена треба више него ли икада), за то мислим, да жене могу допринети много на ублажењу привредне кризе нод нас. Од наше разумности и уви- сузу примајуки без резоновања све оно, што нам долцзи из вана. Често пута, номично je изгледало видети женско чељаде одевено no паришкој моди, где уз свирну музике игра танго у нашој паланки, у сали осветљеној са петролеумском лампом, нечистој, полумрачној у друштву са својим стрријима одевене у стару народну ношњу, колико контрасти и ђавности зависи напредак нашега народа. Жене су те, које се брину 3g подмирење кућних потреба и потреба све чељади у нући. Кад би жене те потребе знале да подмирују према њиховој насушности, остајало би у нашој земљи сване године неколико стотина милиона иоје ми плакамо страним државама за луксузе и непотребне ствари. Ш та je људсиа потреба? Ha то питање може се одговорити следеће: Да су главном две врсте људских потреба и то телвсне и душевне. У телесне спадају храна, одело и стан, дисхармоније између једних и других. Живот, ношња, храна све треба да буде хармонично са средином у нојој се живи и ради a нарочито са економским стањем те средине. Куко je напред речено све оно што je непотребно a набављено npeко снаге дотичнога лица сматра се као лунсуз. Таква лица, да задовоље своје неразумне потребе праве иомпроиисе задужујуки се, турајући многе око себе у материјалну поопаст и многа жена, кад je први пут начинила компромис пред самом собом, подлегла необузданим својим жељама за лук- 485 �сузом, било то одело, храна, пике, лак живот, многа je пала само sa то, да своје луксуза задовољи, a иолико их je мужа и породицу увалила у дуг и кућу упропастило, јер je страшно јурила за модом желеКи да буде прва дама у друштву, да се о њезиној тоалети прича и пише, не водећи рачуна да ли je то економски могуће. Превелики луксуз не може се одобрити ни онима женама које спадају међу најимућније грађане у нашој домовини, јер никада се не би смело заборавити, да има ближњих које треба помоћи a то могу да чине у главном они који материјално добро стоје. Наша народна привреда, коју сачињавају све привреде допринети да се успех постигне. Да се замоли штампа да у будуће не доноси описе појединих тоалета са балова, забава, села, чајанки, трка и т. д., јер писан,е о тоалетама изазива код појединих жена жељу за луксузом те набављају, ма то не знам no коју цену скупе луксузне тоалете, што често пута превазилази економску снагу куке и породице, праве се дугови, само да се покаже сјај и удовољи женска сујета. Писање о луксузним тоалетама васпитно лоше делује на женску омладину. Kao и бирање лепотица (мис). 9. Да се замоли Министарство трговине и индустрије да отвори специјалне курсеве за прављење играчака. Курсеве би слушали сељаци из сточарских и пасивних крајева, на тај начин развила би се врло рентабилна грана кућне индустри- и целокупна делатност у држави има за циљ и стицање материјалних средстава која су употребљена за њихов опстанак, ојачаће се и развити ако ми жене помогнемо и преузмемо, да наше домаће производе фаворизирамо и трошимо ћамо странцима у злату за увоз дечијих играчака. Ha нашу првенствено оно што се у нашој земљи производи и израђује, ако свака поради почевши од себе и своје куће да избаци децу деловало би васпитно, што би се играли играчкама рађеним у духу народне уметности. Женска друштва, свако у највеће луксузе било то у ношњи, храни и другоме, тиме fce се смањити увоз луксузних артикала и остаће у земл>и неколико стотина милиона динара што fce се осетити у народној тај начин помогла би се кукна индустрија као важна грана привреди. Систематсним радом, борбом против моде и луксуза женска друштва у Краљевини Југославији могла би преко својих чланова постићи то, да се елиминише увоз луксузних женских артикала и у толико да се побољша стање наше народне привреде. је, запослило би се хиљаде сељака преко зиме а остало би нам у земљи око 11,664.030 динара које сваке године пла- своме месту пропагирало би трошење наших продуката, на народне привреде. 10. Да се замоли Министарство трговине и индустрије да се одрже разни курсеви из чилкарства било то керичање, клепловање и остале врсте ручних радова, ткања бојења и др., тиме би се запослиле жене, које су беспослене no градовима и селима, унапредиле би се и развиле женска кукна Да би се предње постигло предлажемо начине борбе и рада против моде и луксуза у нашој земљи: 1. Сва женска друштва у Краљевини Југославији да одрже предавања о луксузу и моди. индустрија a на тај начин уштедило би се на увозу чипки и разних уметака 5,528.710 динара годишње, да се модернизира 2. Сва женска друштва да пропишу скромна одела на постићи одржавајуки специјалне курсеве из свију грана жен- својим забавама, балсзима, чајанкама, селима, нарочито да ских ручних радова, да се лоуче сеоске жене о рационалној обради лана, ћетенна и конопље и тиме да се избегне увоз из се игноришу свилене чарапе, ципеле и луксузне хаљине. 3. Да се пропагирају народји костими за свечаности и да се награђују хаљине израђене и сашивене у духу народне ношње и украшене народним орнаментима и везом. 4. Да се заведу значке »скромности« које fce носити оне женске које су у организацији против моде и луксуза. Нарочито су ове значке важне када се приређују забаве, села, балови, чајанке и други друштвени састанци. Јер до сада je била највећа срамота доћи на забаву без свилене хаљине сашивене чарапа. no задњој моди, без свилених ципела и 5. Да се замоли Министарство просвете и Министарство трговине и индустрије да забране женској школској омладини ношење свилених чарапа, хаљина и употребљавање пудера и ружа. За стручно образовање и васпитање домаћица женска кућна индустрија у крајевима где je ова развијена a стоји на ниском ступњу и није рентабилна, што се може иностранства. 11. Да женсна друштва у договору са осталим друштвима, свако према приликама и средини у којој ради поведе порбу против обичаја који иду на штету народа и појединаца. Да женска друштва настоје да свако у своме кругу делује против моде и луксуза игноришући она лица, која више троше него ли заслужују, a учећи младеж штедњи и скромности. Да се уведе за поклоне деци о разним празницима, место луксузних играчака уложне књижице за штедњу, на такав начин штедњу. да се код деце развија љубав и смисао за 12. Да се замоли Министарство пољопривреде, да отвори што више специјалних школа и течајева из оних грана да се отворе што више домачићких школа било то за села или градове. пољопривреде које се код нас могу развити a рентабилне су на: живинарство, млекарство, повртларство, воћарство, пчеларство и т. д. a у главном су препуштене раду жене. 6. Да женска друштва преко својих чланица делују одржавајући предавања мајкама, о васпитању деце, нарочито тачка продискутована. с обзиром на шетдњу и скромно одевање, тиме се жели из малена деловати на децу, да се одгајају у духу штедње, једноставности a обраћајуки пажњу на духовни одгој деце и оспособљавање за солидан рад. Да се изоставе дечији маскирани балови који лоше делују на одгој деце. 7. Да жене обрате пажњу на штедњу у исхрани, избега- Предлози су примљени једногласно и ипак тачка no Ha предлог госпође Б е м, претседнице, тачки 5. додано je да се замоли Министарство просвете, да забрани наставницама основних и средњих школа да у школу долазе намазане и у луксузним тоалетама, јер васпитно лоше делују на женску омладину. Предлог госпође Бем примљен je једно- гласно. вајући луксуз, било то за свакодневну кукну потребу или за кукне славе, празнике, имендане, рођендане и т. д. Насто- Ha концу je решено да се сва мушка друштва позову у сарадњу, што je једна гаранција за успех у борби лротив јеки да храна и част буде скромна и једноставна састављена од наших домаких производа Јер од прекомерног узимања моде и луксуза. Сва женска друштва у Сарајеву донела су решење да се у самом нашем граду одмах замоле друштва која буду тешке и луксузне хране не само да се штетује материјално, веН шкоди и здрављу. 8. Да се замоли сва домаћа штампа, да женска друштва помогну у борби против моде и лукусуза, тиме fce им приређивала забаве, да на позивима пропишу једноставну тоалету за даме и господу. За даљу акцију у борби против луксуза решено je да олакшати да јавно мишљење имаду уза себе, што fce много се резолуција пошаље Народном женском савезу у Београду 486 �да преко савезн.и лруштава поради на остварењу г.рограма. Замољено je одпах ГИ.чнистарство просвете и Министарство трговине и индустрије да заорани мазање и луксузго одз- нерационалног управљања народним добром, ми жене морамо се тргнути и поћи напред, јер то од нас тражи наша кућа, народ и држава. Нашим јунацима није било тешко повање ученицама. Писано je одмах свима Женсним друшп иложити свој живот за добро ближњега и добро своје домома у Краљевини Југсслапији као и свима мушким друштвивине a од нас се тражи да се одрекнемо луксуза, моде, који иа да помогну na реализова>ју тачки наведених у резолуову исту слободну нашу домовину воде у економску проЦији. паст и ропство, ми то не смемо дозволити, ми хоћемо у слободној домовини да живимо економски независни од свију Значке скромностп одмах дати израдити и на танав ;<адругих држава, хоћемо да помажемо и економском подизању чин дати видна з.чаиа акцији, иоја ће успети, јер ће бчти noнгше земље, треба да будемо богати и моћни и напредни a могнута од свију женски:: лнца које схваћају данашње о> то ћемо постићи, ако свака грађанка буде разумно водила биљно економско ст.ње у нашој земљи. Да ће нам мушк.1 своју кућу, ако буде пример скромности и рада својој деци друштва, штампз и муш.орцч уопште помоћи, ми смо увеи средини у којој живи, ако буде учила децу на рад и штерени, јер су људи ти који на својим плећима носе >:ве терете дњу, ако постигне толико да од својих прихода, ма нолини Kyhe na и женске луксузе, њима самима иде у рачун да се они били остави најмањи део за будуће потребе, да уштеди стеченим добрима рукује ичо разумније. беле новце за црне дане. Kao свани нови покерг 1ако и овај имаће мнзго пристаЖалосно je то, над се зна да ми извозимо стоку, жилица и противнинп али смо узерени да ће задњих бити мгње, чотне намирнице, дрво за грађу и гориво a увозимо милионе јер наш циљ није био, да друштву намећемо ново бреме, већ р.инара луксузне робе, које се могу назвати крпама, јер no­ обратно, да у дапашњим тешким временима уједноставимо ćne употребе од 4 до 5 месеци као ствари без вредности вунаш живот према економсксм стању наше земље. цзју се no ормарима, на концу се бацају. Задњи je час да Задње ja време, да и ми као и остале наше сестре Чејугославенске жене почну да штеде са снагом, здрављем, нахиње, Франиускињ:: и лруге псведемо више pa1уна о добри- i- цконалним добрима и енергијом a то ће се постићи ако сва ма нојим рукујемо, на тај мачин доказаћемо нашу зрелост нгиа женска друштва поведу борбу лротив луксуза и моде. за схваћање данашње гриврсдпе кризе и вољу за помагање Начини борбе наведени су у предњих 12 тачака a сада и унапре*,ење привреде и с е з к с г напретка у Ираљевини Јумоним изасланице женских друштава да изволе донети своје гославијп. мишљење и нритику на напред изнешено и да поднесу своје Ми жене преко наших i рганизација и својих породица прсдлоге о начину борбе против моде и луксуза у циљу подужнс смо да поведемо борбу против прекомзрног луксуза и бол шања наше народне привреде. & t ^ Е г * * в" m nu * P ro f. ti. S. B rk ić Л n s f E lR u r a n u l- H a lc im u ( K u r a n M u d r i) Izašla je iz štampe druga knjiga pod gornjim naslovom. To je prijevod i tumač (tefsir) Kurana koga sa arapskog prevađa i u vlastitoj nakladi objavljuje direktor gimnazije u penziji g. Šukrija Alagić. U ,,Gajretu“ je već prilikom objelodanjenja prve knjige ovoga djela naglašena velika važnost rada g. Alagića. Kod nas je opšti nedostatak vjer­ skih knjiga na narodnom jeziku bio najveća za­ preka normalnom i savremenom razvoju naše vjer­ ske prosvjete, a što je još naročito karakteristično za naše prilike, ova naša velika nevolja najmanje zabrinjuje one kojima je dužnost da se brinu za našu vjersku prosvjetu. Njihova dosadašnja aktiv­ nost na ovom poslu najjače opravdava ovu tvrdnju. Svjetovnjaci, naša inteligencija morala je sama da se lati teškog posla i da zasnuje našu vjersku knjigu na narodnom jeziku. Pored g. Osmana N. Hadžića na ovom poslu je najaktivniji g. Šukrija Alagić. Skromno i bez reklame, boreći se sa ogro­ mnim poteškoćama i zaprekama, među kojima je najteži nehaj i apatija čitalačke publike — pa čak i one koja je najpozvanija za ovaj posao, g. Alagić je uspio da za relativno vrlo kratko vrijeme objavi i drugu knjigu. Treća knjiga je već u pripremi za štampu. Ova rijetka aktivnost i radinost g. Alagića daje nam nadu da će za kratko vrijeme-uspjeti da našu vjersku knjigu obezbijedi najpotrebnijim dje­ lima na narodnom jeziku. U ovoj drugoj knjizi, pored traskribiranog kuranskog teksta, dodao je pisac isti tekst sa arap­ skim pismenima bez vokala. Inače je zadržan ra­ spored gradiva kao i u prvoj knjizi. Kuranski ajeti su grupisani prema svojoj sadržini. Pored arap­ skoga teksta dodat je prijevod, označen istim bro­ 487 �jem grupe dotičnih ajeta. U drugom dijelu knjige nalazi se tumač sređen i numerisan po grupama ajeta. Ova knjiga sadrži tekst, prijevod i tumač druge sure Elbekaretu od 211 ajeta do kraja te početak treće sure Ali Irarane do četrdeset prvog ajeta uključivo. Pisac je naročitv skrenuo pažnju čitalaca u tumaču na moralne i socijalne obaveze koje su muslimanima zapovjedene u cijelom nizu ajeta u suri Elbekaretu. Podvukao je i naglasio da su ma­ terijalne i moralne žrtve najbolji dokaz ispravnog vjerovanja u Boga. Kod tumačenja 218 ajeta ove sure pisac je umjesno naglasio da je, „poslije osvojenja Meke, selenje iz nekog kraja bila je dužnost samo u tom slučaju, ako muslimani nijesu i riječju i pismom mogli da javno i slobodno bez ikakove smetnje ispovjedaju svoju vjeru i da vrše propise islama". Ovdje je vrlo teško ne postaviti pitanje da li bi mi pretrpjeli tolike migracije iz otadžbine, da je naša ulema u svoje vrijeme prihvatila ovakvo shvatanje Kurana. Pisac je nadalje naročitu pažnju posvetio tu­ mačenju onih ajeta kojima je zabranjeno uživanje alkoholnih pića i igre. Svjestan velikog značaja ovoga pitanja za naše prilike, pisac je tumačenje ovih ajeta obogatio mnogim rezultatima socijalne medicine i ubjedljivo predočio štetnost alkohola i igre za fizički i moralni razvoj društva. Radi toga naročito upozorujemo sve naše radnike na suzbi­ janju alkoholizma na veliku važnost ovoga poglavlja knjige g. Alagića. Plemenita socijalna i humana djela spadaju u zapovjeđenje vjerske dužnosti „jer Bog Svevišnji ne gleda na formalnosti niti vodi računa o zgodnim kretanjima tijela i jezika, od kojih se sastoji vanjski lik raznovrsnih molitava, nego Svevišnji gleda u srca i duše ljudi i u dobre i ljudskoj zajednici korisne posljedice koje potječu od njihova i fizičkog i duševnog rada" Tumačeći kuranska ajeta koja se odnose na brak i društveni položaj žene, pisac vrlo umjesno postavlja pitanje, „smije li se dopustiti da musli­ manka ne uči i da ne zna svojih prava i dužnosti prema svome Gospodaru Bogu, prema mužu, prema djeci, prema rodbini i prema cijeloj zajednici". Kad se uzme u obzir, kako se malo kod nas po­ svećuje pažnje vjerskom vaspitanju žene a speci­ jalno, kako se malo naša žena upoznaje sa pra­ vima koja joj je islam osigurao, ovo pitanje zaslu­ žuje punu pažnju. Upravo, u pravilnom odgovoru na ovo pitanje zavisi više od polovice rešenja na­ šega ženskog pitanja. Osobitu pažnju zaslužuje tumačenje 242 ajeta iz sure Elbelkaretu. Ovdje pisac otvoreno ustaje protiv taklida, t. j. imitiranja i podražavanja dru­ 488 gim u shvatanju izvora vjere. Pisac tvrdi da će upornost i ukočenost mukalida vjeru upropastiti, jer ako budemo slijedili ovakove mukalide i nji­ hove taklide, neće niko ostati vjeran islamu i nje­ govim principima. Ali, ako se vratimo zdravom rasuđivanju i shvatanju, na koje nas u ovom i sličnim ajetima Svevišnji Tvorac upućuje, nadati je se da ćemo vjeru oživiti, pa da u istinu bude vjera razuma i zdravoga rasuđivanja koja će sve narode trgnuti iz nehaja, dovesti ih do prave upo­ znaje i potpuno ih preporoditi". Pored navedenih i vrlo važnih vjerskih oba­ veza i problema pisac je posvetio naročitu pažnju zabrani lihve i obaveznom fiksiranju međusobnih privatnih obaveza. Pisac raspravlja o raznim vr­ stama kamata, o „ruben-nesieti" i „riben-fadli", pa na koncu kaže: „Prema tome odredba islama, koja zabranjuje kamate, znači: s p o j i t i kulturni napredak naroda s krepošću i vrlinom, a to je najbolja uputa i hidajet čovječanstva za život na ovom svijetu". Pisac ostaje pri zabrani kamata uopšte ali veli da su Imami Šafi i Imami Ebu Hanife našli izlaz iz ove neprilike, u koju današnji život dovodi muslimane, pa da je na osnovu ovih riješenja u svoje vrijeme u Turskoj dozvoljeno otvaranje banaka. Uz to upozoruje pisac, u vezi sa ovim pitanjem, na 185 ajet u suri Elbekaretu koji glasi: „Bog hoće da vam olakša a ne da otešća", i na 6 ajet pete sure Elmaidetu koji glasi: „Bog neće da vam čini pote­ škoće". U tumačenju ajeta sure Ali-Imrane pisac je vrlo zgodno odredio odnos islamskog vjerovanja prema drugim vjerama kao i odnos prema prirodi. Između islamskoga vjerovanja i prirode ne može biti opreka; isto tako između islamskog vjerovanja i vjerovanja koje ne sadrži širk nema bitnih ra­ zlika. Mi smo ovdje naglasili samo nekoliko značaj­ nijih stavova ove druge knjige g. Alagića. U stvari, cijela ova knjiga sadrži dragocjeno štivo za svakog onoga koji želi da se upozna sa kuranskim odred­ bama kao osnovnim izvorom Islama i islamskog vjerovanja. Radi toga mi i ovu knjigu g. Alagića najtoplije preporučujemo svim članovima Gajreta vjerujući da će svi funkcioneri Gajretovih organi­ zacija pomoći g. Alagića da ovu knjigu čim prije preda u ruke čitaoca, jer će tim radom pomoći ne samo širenje naše vjerske prosvjete nego će mnogo doprinijeti da se podigne opšti kulturni nivo širo­ kih slojeva našega elementa. Cijena je knjizi Din 35. a može se naručiti kod pisca u Derventi. Пропагирајте задругарство!| �П р о ф . Х ам д и Ја К апиџиЋ »Хури/ет« Ј ед н а к о р и с н а н о в а књ ига (Ахмед Љубунчић: Хуријет — Сарајево 1931 — властита наклада — Ријетко се код нас појављују књиге, које приказују културно-социјално дјеловање појединих друштава. Шта више још немамо детаљно написаних и исцрпно приказаних студија ни о нашим најјачим друштвима. Г. Ахмед Љубунчић изишао je пред нашу јавност ових дана са књигом о културном и социјалном дјеловању муслиманског радничког и занатског удружења Хуријет. Потреба оваквог рада без сумње се осјећала. У овој књизи je указан пут за бол>и и напреднији рад, a родитељима и добронамјерним људима уштеђена je брига око збрињавања младежи. Избор звања, начин васпитања и контрола над радничком омладином свакако je потребна. Хуријет je никао у вријеме аненсионе кризе 1908 год., у вријеме кад су се ломила копља над Босном и Херцеговином и кројила њена судбина. Муслимански дио народа ових земаља je грозничаво радио на спасавању својих животних интереса. У томе времену je никла и идеја о потреби друштва, које би збрињавало нашу градску сиротињу и штитило радничко-занатске интересе. Аустријским властима није ишло у рачун рад у овом правцу, те je једино посредовањем Ексекутивног одбора дош лодо потврде правила. 29. јануара 1909 год. одржала се прва скупштина, која je за свог претсједника изабрала Омербега Сулејманпашића, духовног вођу овог друштва a и покрета које je оно изазвало. Рад je почео у свим правцима, али je свјетски рат реметио сва настојања. Послије свјетске трагедије дои до прибирања снага око Хуријета. Временом се његова ja пренијела из Сарајева и у друге наше крајеве и мј< И баш je и био задатак овој нњизи г. Љубунчића да il .^ народне слојеве упозна са радом Хуријета. Писац je добро уочио и нашао мјеста Хуријету уз наше највеће друштво Гајрет, које у својем раду иде упоредо са Хуријетом издржавајући посебни Шегртски дом. Писац вели: »Обзиром на нашу пријеку потребу културног и привредног подизања ми видимо како се снажно проширио и како с гигантским корацима стреми напред рад удружених снага најбољих синова наше заједнице у нашем Гајрету, a уз њега опет бујна младост нашег привредног сталежа Х ури је т... Гајрет на културном a Хуријет на привредном пољу«. Рад на привредном подизању наше незбринуте омладине напредује. Док се у почетку мислило да Хуријет треба да помаже изнемогле и оронуле поред придизања занатског сталежа, временом се дошло на идеју да се то двоје одвоји. Штампарија Омер Шехик) Тако je постао Мерхамет са племенитим циљем помагања биједних и невољних. Хуријету je онда било лакше, и ишао je у раду за циљем да створе привредно активан сталеж. Наш се свијет био више привикао господским звањима, како се то каже, преко школе до чиновничких положаја. Постојала je извјесна апатија према занатству код извјесних дијелова нашег народа. Али међутим ако погледамо на развитак Сарајева, видјећемо да je еснафски сталеж са трговцима играо најважнију улогу. Значај еснафа за развитак Сарајева je неоцјењиве, и данас санати у Сарајеву дају најснажније сталеже, s м Занатско звање није никако понижавајуће, него обратно независно, слободно и на цијени. При избору својих штићеника Хуријет нарочито води рачуна о здрављу, породици и др. За вријеме учења заната води се нарочита брига. Да би се Хуријетови питомци иашли на окупу и под једним кровом, ради се енергично на подизању дома, који би био центар привредних настојања нашега Хуријета. Дом ће се остварити радом свих нас. Хуријет води акцију и око просвјећивања свог подмлатка као и пријатеља, одржавајући аналфабетске течајеве, одржавајући разне поучна предавања и штампајући предавања која се држе у исто вријеме у разним мјестима. >ред тога основана je и муслиманска штедионица са задатком да свјјим привредницима омогућује повољне креue. Kao најновији успјех Хуријетова рада биљежи се ства1ње музине, која je већ кано у Сарајеву тако и у провинцији запажена. I Рад у свим овим правцима тражио je људи и нашао их у r. r.: Едхемаги Ђулизаревић, Соколовићу, Мисирлићу, Ш. Бубићу, Љубунчићу и др. Сјећајући се својих бивших радника почевши од оснивача Омераге Сулејманпашића Хуријетови радници настоје да ослањајући се на освјештање традиције дођу до циља. Међу одличне Хуријетове раднике броји се и наш уважени г. Дервоз индустријалац, који није само једном и једином друштву помогао него многим. Укратно књига ће добро доћи, како то рече писац предговора, и интелигентном човјену као и привреднику. Поред свих настојања г. Љубунчићу се измакла из вида врло важна чињеница: статистички преглед Хуријетова рада, број свршених Хуријетових питомаца, њихов данашњи рад и број данашњих штићеника. To би било потребно ради прегледности. Иначе књига задовољава и ми je сваком пријатељу наше боље и сретније будућности топло препоруучјемо. fesam li se, u korist Gajreta, osigurao kod osiguravajućeg društva „Dunav"? 489 �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Гајретов задружни рад Главни одбор Гајрета иамјерава и » будука, Да »> качин, према сво]им с а р в к н и « еретствима, да|е вотсрека Главнш одбор Гајрета приотупа, ових дана, интензивнистуд енти м а Београдског Универзитета и иа тај иачии Да РлИ|8јен раду на прошпрењу задругарства. Након одлично успједи примјер самог У ниверзитета. лог првог Гајретова задружног течаја створено je распрложење међу свима Гајретовим радницлма да се настани ra Гајретова рамазанска томбола радом на подизању задругарства у нар^ду. Главнн одбор Гајрета упутио je свима својнм одборима Ha основу датих упутстава полазнпцима првог течаја и повјереницима окружницу слнједеће!Г садржаја: Главнл одбор пзвлјеттен je да су блвпш полазниди оеловалл задруге у више мјеста. Дг б.ч Главви одбор имао rp tПрлбллжује се Рамазан, када многаг Гајреловл одборл глед рада свлју њпх, упугио им je недавно ово писмо: органлзују играње Гајрстове томболе. Ha својој посљедљој сједиици Главнл одбор Гајрета je закључло да поради одмах »Ви сте у јулу мјесецу ове године похађалп и завршлли на томе да благовремено исходи одобрење од Млниотарства са успјехом Гајретов задружнл течај. Приликом свечалог запољопривреде за све оне друштвене одборе и павјерешше, вршетка течаја сви Гајретови функциопери и прлјатељи апе* који he оргавизоватл томболу и лграти je почам од првог ловали су на Вас да порадите у својој окодици на подизал>у задругарства међу напшм елементом. Том сте приллтом и дала Рамазана. Вл и остали полазшшл течаја дали свечану рпјеч да ћете Према томе, потребло je да пас одмах кретом лошге, порадлти да се задругарство у Валгам крајевлма што внше it:®ftjecTC свл одборл и повјеренлци, iicojii ће моћи у своле прошири. мјесту органпзовата томболу, да бисмо за н>их могли издеЈГајрет ne заборавља на Вас ни данас и сматра Bjj.o' cbo- ствоватн потробпо одобрење и уплатити прописану такоу. јим сарадкицима ла П|ривредном подпзаљу п јачању нагаег TaiKoa за играње томболе за свако мјесто (одбор илп нослемента. Познато Вам je прло добро да јс Гајрет замјерну вјерелиштво)^без обзира на број карата с којима ће дневно евоту новаца утропшо на одржавање теча.ја п на Ваше оспоигратл ai бев обзира на цијеиу no којој he се карте издавати, собљавање, те бп блла велпка штета када бп овај уложеии изнооп око 750 динара. Ту таксу мора да плаш Главки одкапитал, који се јс тешко^- мЈ*ком сакупио, остао ноискорибор Гајрета за сваки мјеспи одбор и повјеренпштво и то штоп. Зато Главни одбор Гајрета држи да сте л Ви са својс унапријед, lipnje Рамазапа, јер друкчије Министар ство неће стране већ досада порадилп.мсђу свшом браћом na подизању издати одобрења за лграње. Прошлог Рамазана организовало задругарства. je томболу преко 40 одбора и повјереништава, за које je 1л. одбор уплатио таксу око 40.000 динара. Да би Гајрет лмао тачле нодатке о Baiuei завршетка течаја, умољавате се да нам одгов* У овој години треба да се, у најмању руку, удвостручи дећа ллтања: ^ број одбора и повјереншка, који ће пграти Гајретову томболу, како бисмо са прихздом од томболе надокнадили мањак, који 1. Да ли сте ооновали у своме мјесту или ололици коју задругу; je настао у Гајретовом буџету ушдањем Гајретова цигарпапира. Стога се позивају сви одбори и повјереници да од2. Колико сте угшсали наших људи у Вашем мјесту по• мах писмено доставе Главном одбору Гајрета слиједеће: стојеће задруге; 1. Јесу ли одлучили да л ове године .играју Гајретову 3. Ako нисте под тачком l и 2 нлшта урјадили, изволпте томболу за вријеме Рамазана; нам јавити разлоге неуспјеха; 2 . Да ли he томболу играти у властитој режији или je 4. Шта мислите пгга би требало предузети да се задрумисле препустиип невоме другом у закуп у цијелости ш н гарство у Вашем крају што више оживп; дјеломично; 5. У колико Вам je потребан савјет и ломоћ од стране 3. Са тсоллко карата мисле да he .играти; овог одбора н на који начин (изапгаљаље нашег делегата, 4. Да лн he с тим бројем карата играти у једном или у разки формулари и правогла, писмена упутства и т. д.). вшпо локала; Молимо Вас да лам на свакл начин одговорите на гор5. По којој цијенл мислс да продају карте; ља пптаља у року од 3 дана«. fi. Да лн могу гарантовали да he чисти приход од томболс у њиховои мјесту бити лајмањс два пута већи него he ГА ЈР ЕТ О В Е Н А ГР А Д Е С Т У Д ЕН Т И М А Б ЕО ГРАД СК О Г се уплатити такса за н>их. moja износи за оваки одбор (поУ Н И В ЕР З И Т ЕТ А З А С В Е ТО С А В С К Е Т Е М А Т Е вјереника) Дин. 750.—; Овогодишња Гајретова скупштина донијела je закључак 7. Имаду лн потребнл прибор (карте и бродеве) те шко да се одобри из Гајретових сретстава 5000 динара иао награде немају на који he их начзш прибавлти; студентима Београдског Универзитета за 5 најбоље израђе8. Евентуални предлозл и жеље гледе оргализовања них темата, прилином светосавске прославе. Истовремено гомболе. скупштина je ставила у дужност Главном одбору Гајрета да Молимо Вас да ово сматрате в р л о х и т н и м и д а изгбере и предложи теме Ректорату Универзитета. нам ла лостављена питања одмах одговорите, како бисмо Вам Удовољавајући томе закључку Главни одбор Гајрета je моглјг на врлјеме лохоццигп одобрење.« лредложио слиједеће теме: 1) Улога муслиманског дијела нашег народа у борбама и напорима за Ослобођење нашег народа; 2) Значај сведалинских пјесама; 3) Богумилство и исламизација племства у Босни; 4) Умјетни занати у Босни и 5) Улога Вакуфа у вјерском и свјетовном просвјећивању наших муслимана. 490 I Проишрујше лисш „ Гајрешu в Вашем мјесту и околини! �Гајретове п р и р едбе о значају и раду Гајрета г. Ћамил Сслмановић, потнретседник Мјесног одбора Гајрета, захвалившл се гостама на тако лепој посеги који су својим приоуством увеличалл аијело. Теферич je од стране грађансгва био обллно посећен, без разлике на вероисповест како од мушких тако и од женоких, толико да се овакво једно велгско славље н весеље у нашем Пријепољу не памтти. Успех и морално и м&теријално био je врло добар. Првслава Гајратова рана у Пријепољу Мјесни одбор друштва Гајрет у Иријепољу прослашо je, уз учествовањс многобројног грађаиства, на најсвечанлји начин 6 септембар ове годннс, Гајретов дал и дан рођења Њ. Краљ. Виоочанства Престолонаследника Петра, Протсктора Гајрета. Taj дан после благодарења уз учешће сокола поворка je кренула у општински парк где je свирао Гајретов тамбурашки збор и отпочело народно восеље као и примање честлтки у I ајрстошм просторијама, где су госш почашћени малином, рахатлакумом и кафам. Гајретов мевлуд у Дервенти После подне у два часа велика поворка Гајретовлх чланова и пријатеља на челу са Мјесним одбором кренула je ua место зв. »Равне« где се одржавао велиии народни тефсрич. Програм теферича био je доста богат и ицтсрееантан. Бллс су коњичке и пјешачке трке, шаљиви затвор и т. д. Лутрија и бифе били су исто тако богати. За би<фе Гајретовог теферича поклониљп су no Једиу торту г. г.: Емиллја Куртовић, Салих Длакић, шер. судија, Ешреф Чавић, секретар шер. суда, Саво Беговпћ, управник поште, Вукосав Кијановић, учитељ, Огево Ламза, шеф фни’ контроле, Хасан Ханлћ, претседник Гајрета; Латшф Пашаповић, трговац, Абдулхалим Пашановић, шумбкд чпЈговнлк. Алжја Чантра, кројач. Синан Хапгамберовић, .Мехмод Јусуфагић, Халан Кадрибапгић, Мехмедалпја Хоџић, трговац, те no једно печено јагње поклонише г,_ г.: .Ибрахим Кратовић, пекар и Ханефија Ичелић, месар. Женоки мјссни одбор Гајрета у Дервенти приредио je 16 октобра т. г. у петак послије лкиндије намаза успјелл Гајретов мевлуд у џамији, којег посјетише многобројне Гајретове чланлце л пријатслхице, иако je тај дан био врло кишовит. Мевлуд су учшш добровољно наши врли муаллми Хф. Мехмед еф. Anih, Муха,мед 3. еф. Тарабар, Абдулах еф. Ck»коловић и Хафиз сф. Муфтнћ, те им Мјссни одбор и овим путсм тонло захваљује. Надаље се одбор срдачно захваљује свлма чланлцама л при>јатсљнцама Гајрета које посјетишс овај мевлуд и лароваше доброкољпи прилог за Гајрет, a нарочита хвала од•борнлцама. које не иожалише труда a rai матсријалних сретстава да овај мевлуд што боље усплје. На међлуду je пало у пме добровољпих прнлога Дин. Прослава Гајретова дана у Тодорову Уелијод болести Гајретова повјеревшш, у Тодорову г. СуУ новцу дадоше прилог г. г4*Милић АрсенпјевиК, среслсјмаиа Делмћа није се на вријемс моа-ао одржати Гајретов ки економ 100 Дин., Др. Жив. Мјфковић, нретисдшш е у д а ^ Ј дан, nero/je врпједни нмам матичар Бећир еф. Шабић расДин.; Сејфудив: Шеховић, 11абтавник гимназије, Махмут Баиродао накнадно значака за 60 длнара. Надаље je г. Шаблћ шовић, секретар муфтајсгва у Битољу и Махмут Чичић, кропрввушго Дин. 78 добровољнлх прилога прштком прч>шлог јач no 20 Дин.; гђа Величка Марковића надзоршгка основних Бајрама, a стари имам Омер хоџа Џаферовић из ГолубнЉа школа у Пријепољу 10 *Дин. Свима дароватељлма веЉка н Дин. 22,— топла хвала a нарочита хвалагг. Арсенијевићу који je поред прилога исти дан уписао се за члана Гајрета уз плаћање' чланарине 10 Дин. месечно, пгго je унапред положло 120 Дин. Прослава Гајретова дана у Зворнику за годину дана. Ово je једшш случај да један члан Гајрета 'k Мјески одбор Гајрега у Зворнику на свечани начил проплаћа 10 данара чланарине, те му на овом племенлтом гесту _ славио je рођендан сваг моћног Протектора Његовог Краљевдруштво Гајрет најтоплије захвал>ује. ^ Ц ског Влсочанства Насљеднитса Престола Петра, на који дан Taj дан на вече уз пуцањ прангија кренула je кспред; ' * пада и Гајретов дан. Гајретових просторија велшса поворка Гајретових члапова Н '. У Мјесли одбор заказао je теферлч пстог дана послнје noпријатеља на челу са Мјесним одбором, тамбурашклм збо-р л дне у Буковлку. ром, бубњем и бакљадом, и пролазећп с краја на itpaj ва-1 Још у суботу послије подпе can град био je окићен дрроши френетачно клицала Њ. В. Краљу и Краљици, Њ. K p.l i Вис. Престолонаследнику Пстру и цслом славиом Дому Ka-I ■ лмтшш лаотавама, a ua вечер je био освијетљсн. У педељу В1шјед1ш Гајрстовн иитомцп na челу са агилрађорђевића. Иза тога приређено je еијсло у хотелу »Каслна«!В које je трајало до пред зору. Спјсло je отворно уз предавап.рВДшгм одборппком Авдом Мујезпновићем продавалл су откуп- Г а ј р е т о п а г о д и ш њ а з а а а п а у С а р а ј е в у П р ем а з а к љ у ч к у с ј е д н п ц е Г л а п н о г о д б о р а ГаЈрета г о д и ш њ а Г а јр ет оп а забава у С а р а је в у о д р ж а К е се пета д а н р а м а з а н с к о г B a fp a j*a , у с у б т у 13 ф е б р у а р а 1932 г о д и н е у Н а р од п ом п озори ш т у. У м о љ а Ђ а ј у се сва б р а т с к а д р у ш т в а д а о ђ о г д а н а н е з а к а з у ју н и к а к в и х п р и р ед а б а . 491 �не значке Гајретова дана. Читавн град био je живахан, али je вријемс било слабо те теферлч у Буковику mije успио кажо би гребао. Прије подне одржана су благодарења у цртвал1а, a у U cara бнла je дова у џамлјл, a говор je одржао претсједнлк Гајрета и Вакуфа г. Р. Хајровпћ и приказао сврху велкког дана н позвао присутне да попрате са »Амил!« Приход je био повољан. Прослава Гајретова дана у Тур. Јањарима Пошто je овамошњп одбор узео учешћа у прославн Гајрстова дана у Блјељшш, која се одрнсала дие 6 септембра о. г. зато je ту прославу одржао у своме мјесту, Тур. Јањардма, тек дне 4. октобра о. г. 100 Гајретовлх чланова, већином земљорадника, за освнвањс u вођсњс земљорадничких за^фуга. Са академпје су упућене поздравне допсше Љ. В. Краљу, као ii Главном одбору Гајрета. Истога дала, приређен je народни теферич на ком су се изводиле старе народне лгре као нишан, скакање на млјех и остале разноврсне игре. Поред тога, први пут у свом селу јавно je лступпла Мјесна соколска чета, која je пропше године оонована. Под водством свога начелл1ика г. Халшгаћа извела je чета два става простих вјежбн за соколски слет у Прагу. Прпмјерном дисцппллном и прецизним извођењем свлх покрета код вјежбања, получлла je чета код прлс.утних. којих je било око 500, длвљење, a нарочлто код омладине, који су изразилл жељу да сви ступе у редове Сокола. Након тога je отпочела лгранка која je трајала до ноћи. Поред мјештана и сељана из околнлх православних и муслиманских села, прославу посјепише и делега/ги Мјеснлх одбора Гајрета из Бијељине, женског л мушког и то: гђе Ш. х. Пашић, претсједница Н. х. Даутовић, гђице Раџија Паrniih и Аелја Кава-зовић те гг. И. еф. Даутовић, A. еф. ХаџлмехмедаиЉ, A. еф. Алиефендић и 3. Зечевлћ. Прославу посјетише л нашп стари пријатељп г. г. Омербег Салихбеговлћ рудар. благајнтиу, Мурадбег Мурадбеговлћ те Мил. Пантић и Мехмед Хусклћ, учитељи. Тогчима, који се поред тога показаше и лијеплм добровољнлм прллозима најљепша хвала! Морални као л материјалли успјех постигнут на прослави био je одличан. Мевлуд Женског одбора Гајрета у Мостару Соколска чета у Тур. Јањ ари м а (у средини J.iTi бан. вијећник и Хамшић Хусејн начелншс ч( Уз пуцање прангнја и rmutona, штсј се разл! ji долове ових крајева, тачно у 10 ‘сати прнје ш ш е ^ пуној и лијепо декорисанбј сали мјесне основне школе, Свакако једна од највтжнлјих г.ензацлја л догађаја за муолиманскл женскл евијет у Мостару, то je Мевлуд leHcror одбора Гајрета којп je одржан у недељу дие 19. октобра о. г. у просторијама Гајретова интерната. Све прооторије пнтерната блле оу нлрочито декарисане ћллимима и халијама. Посјета je била неочеклвана. Мевлуду еу приоуствовале пајодличније госттође ii госпођицс. Све приредбе око Са прославе Гајретова дана у Тур. Јањ арим а pa свечану академију претсједплл, овог Мјесног одбора Гајрета г. Хуселн Хамшлћ учитељ, са ријечл о Гајрету. Својим говором упознао je г. Хамшић прмсутне о важности и значају прославе Гајретова дана, као и Гајрста као јединог муслиманског друштва, које цијелиш својлм радом придиже муслпмане у просвјетно-културиом н прнвредиом лравцу. На1»очито je истакао рад Гајрета на придизаљу села, у прилог чега je одржао задругарскл течај у којем се оспоооблло око 492 Мевлуда као л ред водиле су наше агилне члагеице одбора на челу са својо.м претсједиицом гђом Ћамилом Капетановлћ. Мевлуд je проучлла својим умиља/гнм и топлмм глаоом гђнца Р уш ја Диздаревић Хаџи Рашидола на свеолће удивљсњс и задовољство. Ha Мевлуду je пало добропољних прилога Дин. 13S7.—. Овде сс нарочито оахваљујемо гђи нретсједгсици, која je добровољно преузела на се прдмл|рење свих троивкова око Мевлуда. �* Добровољие лрилоге на Мевлуду дароваше: По Дон. 100.—: гђе Хакало и Фејнћ; no Дин. 50__гђе: Ђаблћ Раљевић, Ћикић; no Дин. 40.—: гђа Kpno; no Дин. 30.—: rije: ШаKnpoBnh, Гребо, IIjxwrah, Кајтаз, Bpropa; no Дин. 20.— гђс: Биједић, Фазлпбеговић, Вслић, Сллшшћевић, Хасанбсговић, Tminiih, гђице Учаковлћ н Гребо, гђе Хасанефендпћ, Ћемаловић, Бехлиловић, Бркић, Курт, Кајтаз и гђица Арпаџшћ; Дин. 10.—: гђа Спужић; Дшг. 15.—: гђа Калајџић; Днн. 14.—: гђа Шева; no Дин. 12.—: гђа Капетаповвћ и гђтца Беклија; no Дин. 10.— ri>e: Сефић Мустај еф., Рајковпћ, Делалић, Колукчија, Лакишић, Хаџић, Kpno, Диздаревић, Спахић, Милавић, Колудер, Балта, 'Бишлћ, Мнлавић, Хамзић, Милавић, Бајат, Милавић, Драче, Бркић, Алпкалфић, Taco н гђице: Скнкић, Чолић, Еаљевић, Kairah, Ка.Јта.3, Ћдшић, Дрљсвић, Хакало, Слзтичевнћ и Kannh; Дин. 7.—: гђица Пуаић; no Дин. 5.—: гђа Тиквина и гђице Хрустановић, Capnh,, Bitjaвида, Ћншић, Пехливановић, 'Бикшћ, Бфица и Хамзић; no Дин. 4.—: гђице Мушевић, Ново Н. Н., Н. Н.; no Дин. 3.—: гђи:це Хасанагпћ, 'Rnuirah, Capnh, Казазић и Шабпћ; Дпн. 2.—: Н. Н. У пме одбора госте je поздравлла гђнца Хашџа Ћишпћ н одржала предавад.е о Мухамед a. с, кој еје оаслушано од присутшгда са великом пажн>ом. Иза TOiRi прешло се да учење мевлуда, кога je на аадовољство проучпо г. Мустафа еф. Бсишровлћ, муалнм. Поједине одборпнде су особпо госте почахмпте са кафом и шербетом. Kao прилог за мевлуд даровале су до 1 кг шсћсра rije: Емина х. Градашчевић, Хаоиба х. Градашчевић, Пемба х. Имамовић, Зиба х. Даутбеговић, 'Булесма х. Шихић, a ђулсију и остало Хасиба х. Мурадбеговић. Прилоге у новцу дароваше следеће госпође н госпођкоп: no Дин. 40.—: Cemija х. Јахлћ; no Дин. 30.—: .V3eup х. Градашчевић, Емина х. Градашчевић; no Дин. 20.—: Фугнет х. Гајретова велика забава у Зеници Мјесни одбор Гајрета у Зенлци на својој еједццци ол 19 о. мј. закључио je да се дне 17 дсцембра о. г. на/Руђендан Њ. Вел. Краља Алекгалдра I. одржи годи;иња ГајргТова забава, na je у ту сврху ирвана конферснција на 22 о. мј. на којој je изабран слнједећи прире1Ц1вачки одбор: Г. г. Радомир Најд. Ilauinh, диДежтор казкионе, Дрџгу— тнн Богдановић, срески начелник, Др. Аско Bopnh, љекар Оузор-а, Абшулах еф. Сердаревић, пмам каанпоие, Ахмед Мутапчић, начелник општине, VOSan Рајковић, пгкол. надоорник, Илија Петровлћ, дпректор грађ. школе, инж. Урош Лазовић, инж. жељезаре, Вељко Гргуревић, слештеник, гђиде 4yraih Драгица, професоЈ^ Петродић Зора учитељица, Мариновић Савета, учитељица г. r^-Mbuih Махмуд, нретоједник Гајрета, Сердаревпћ Џемал, севретар Гајрета, Чаршнмамовић Сабрија, благајнлк Гајрета, Милицлв Главичић, судија, Асим Шесттић, трговац и Хусеинбег Кулсновић, порезнпк. Tou прилшсом закључено je дХ овога ширег одбора остане претсједник д секретар Мјесног одбора г. г. Maunh и Сердаревић. Ha конференцији je закључено, Да се овај одбор имаде побринути и уложити све силе да овогодишња Гајретова забава како морално тако и материјалио пгго боље успијје, na je због тога закључено да се одреде лица која he водиш бригу о продаји улазница, сакупљања бифеа и томболе, те су ова лица одмах изабраиа и речена пм дужност предата. Коначно je закључено да се закаже идућа сједница за 24. о. мј. у 7 сати на вечер, на којој се имаде израднгги тачан програм забаве и изабратп позоришни комад. Мевлуд женског лододбора Гајрета у Градачцу. 11 октобра о. г. одржан je мевлуд Гајертова женског одбора у кући г. Хајрибега Градашчевића у Градачцу. Приређивачки одбор Гајретове заб аве у Ж епчу Сједе: (с л и јев а на десно) г. Савић Војислав учитељ, гђнца Палониби М. Мусафија, г. Х улусија Абдулах учитељ , гђица Јосипа (Беба) Губер учитељица и г. Мамили М. Мусафија, трговац. - Стоје: (сл и јева н а десно) r. Догладовић М устафа и Муфтић Хивзо, учитељи, гђипа Милка Ђурић, г. Мујо Ш аћнрагић, абит. шер. гимн. и г. Чавдар Хасан еф . грунтовничар. Градашчевић, Хаоиба х. Мурадбоговић, Шухрета х. Градашчевић; no Дин. 10.—: Хаспба х. Градашчевић, Арпфа х. Јаxnh, Пембе х. Имамовић, Алема х. 'Буллћ, Есма х. БешироBuh, Мунпра х. Кукић, Ханша х. H6pnh, 'Булесма х. Шаклћ, Сејда х. Кукић, Сејда х. Скепдеровић, Дервиша х. Мулаосмановић, Ирма Циглер; no Дин. 5.—: Шаха х. Незић, Шехза х. Морањак, Хиба Морањаас, Зенета Туфекчнћ; no Дин. 4.—: Џемила х. Шалдоћ, Ханнфа Мрахоровић; no Дин. 3.—: Фатима х. Омерагић, Бедрија Арнаутовпћ, Сафета Јашаревпћ; no Дин. 2.—: Ханча х. Челикосмаиовић, Рабија х. Tnpnh, Mnna Туфекчић; no Дин. 1.50: Аиша х. Челиковић; no Дин. 1.—: Асија Кукић и Еазија Сеидић. Чист приход мевлуда износи Дин.. 326.50. Свима оиима, које мувлуд посјетпше као и онима које дароваше прилоге за мевлуд, одбор се овом прнликом најљепше захваљује. Пропагирајте задругарство! 493 �очи многобројно муслималско женокиФе, које се сваке године све више л више пнтересује за наш Гајрет. Ha 8. августа т. г. Месии одбор Гајрста у Гор. РахиИу у 8 и no часова отпочео je нрограм забавс коју су присазвао je све члановс н прпјатеље Гајрета н закључио, дд на ређивали како je већ споменуто штомцп Београдског Гајрета. дан 6. септембра т. г., на Рођендан Њег. Kp. Височанства Програм забаве огпочео je са предавањем r. Менсура Простолонаследника Петра, Протектора Гајрета, прнреди проИмамовића са темом »0 Гајрету« како београдском тал«) и саславу Гајретовог дана. рајевском. После одржаног предаваља одевлрана je државна Ha том састанку организован je прирсђивачки одбор у и Гајретова хнмна п одпграни су комади »Покрађено грожкоји су ушли слнједећа г. г.: Хашлмага Каспмагић, Хасан ђе* л монолог »Самоублца«. Хасанбеговић, Соцо Херцеговац, Менсур Имамовнћ, гђлца После изведеног програма отлочела je игранка с колом Савка Touuih, учнтељица; Салих Хасанбеговић, Сулејман »Краљево Коло«. Диздаревић, X. ХуЛусија М. Халиловлћ, Рашид ХасанбегоМорални успвх како забаве тако и целокупне прославе Biih, Мустафа Хасанбеговлћ, Салих Шећербгавић, Абдулмеje задовољавајућн. нафвја X. Ефендић, Хусеил Вилић, Хамлд Турк и Мухарем Питомцима Београдског 1’ајрета г. Абдурахмановићу, Ибришимовић п Салко Ахметбеговић. БегиЉу, Ефендлћу, Џлнпћу и К.шарићу као л Менсуру ИмаHa последњој седнлци приређивачки одбор разделко je мовићу припада нарочита хвала, те лм овај одбор и овнм функцнје. путем најљепше захваљује. Ha дан прославе дошли су n питомцн Београдеког ГајМатершјални успех прославе Гајретова дана: рета »Осман Ђлклћ« у Београду лз Кораја г. г. АбдурахмаПрихода са теферпча блло je укупно Дин. 3.990.— новпН, Џикић, Камарик и др. којл су на дан прославе прлгРасходи су на теферичу • » 1.185.— редпли забаву на вечер, a чијл je приход бно намењен Београдском Гајрету »Осман Ђпкић«. Чист приход са теферича Нин. 2.805.— Још на 5. септембра сви послови око приредбе бшш су. Од чистог прихода са теферпћа одбор je на молбу приприведени крају, те je на вечер, након пгго су све куће и 'ређивача дао иотпоре чнтаонлци у Гор Рах. Дин. 500.— радње бпле искпћене државнлм заставама, ислаљеио, некоСалиху Аввлагићу учен. шер. шмназије • » 150.— лико прангнја као знак да сутра наступа onaj значајни дан Београдском Гајрету прилог » 155.— када je наш шиш Владар, В. Краљ Александар Ј. добио Главном одбор Гајрета у Сарајеву остатак » 2.000.— првтјенца и Наследника Црестоља, a наш Гајрет свога ВлПриходи са забаве износио je Дин. 760.— соког Заштнтинка. с л , Целокупни расходн » 130.— Ha дан прославе руано у јутро почео се je сакупља/ги • народ лз свих околних места. Чист лриход забаве изноои Дин. 030.— Око 9 са™ повео се je иврдшп, слодаки крогра« про0д mcmr при10да дат0 је шр(>м , I00^ Лрослава .Гајрвтовог дана« у Гор. Рахику (Брчно) славе: Послато Београдском Гајрету > 530.— У 10 CMI одРжана' Je Академлја у пародаој основшј ДоЈротд.ие придоге дароишге »опода: Сршха трго шжи » м и в и и г Ј и р ц ц А и д а а ј е део „атаа б 1км Брчко д ин. 50. _ . д т . 20._ . П р м „ ус„ . грађанства са својим пододбором удугио се je у џавију, где мансжа балка Брчко, браћа Марковић, трговци Брчко; Мухаje овдашњи имам-матичар г. Х гХ улуоија М. Халлловић у медбег Смаилбеговић, Брчко; Мхуамед Траклћ, бележллк пз краткој али скрушеној дови молио Свевишњег за здравље Срница; Марко Јаковљевић, трговац Брчко; Љубо Јованои дуг живот Њ. В. Краља и Прелтолонаследника! и целог вић, трговац Брчко; Војислав Ристић, трах>вац Брчко; БсДо ма Карађорђевића, која je праћена из впше стотпна грла шлага Хаџић, трговац Брка; Шећербеговић Абазбег, носеднлк са искрено »амин!«. Гор. Рахић; X. Ефендић Фаик, 1сафеџлја Рахлћ; Заимовић У l сат после подне отпочео je програм теферича. Еминбег, поседник Гор. Рахлћ; Илшја Марковлћ, лугар МаоI. Коњсле трке. ча; Хајрудин Залмовић, Брчко; no Дин. 10.—: Н. Н. Брчко; У првој трцл трчало je више кон>а. Прву награду доМасиер, чиновник лрлпомоћне закладе Брчко; Ахметбег Себлла je алатуша Халила Дедића лз Дубрава код Тузле, другу лимбеговић, чиновник Брчко; Ибрахим Догладовић, учтељ награду добила je »ласа« Бехђета Трабозенлнје л з Брчког. Боће; Радо Дивљак, трговац Брчко; Атић Ахмет, тежак ПаУ другој трци добио je прву награду дорат Халлла Халанка; Шећербеговлћ Мустафа, поседник Гор. Рахић; Милал лиллћа из Дубрава код Тузле, a другу »фана« Бехђтеа ТраМилановић, лугар у пензији из Маоче; Мустафа Ганић, Ислабозенлије из Брчког. мовац; Омерага Хаџић. Брка; Ибрахимага Ибрахлмовић, трНаграду у пешачкој трцл добио je Халнл Каралић из говац, Брка; Али еф. Дидић, имам-матлчар Паланка; Дил. Рахића. 4.—; no Дзн. 2 .—: Карахасановић Мемо, Шаторовићи; Авдић Награду код гађања из пушака добио je Илија МаркоФехим, Авдић Хусо, Шаторовићи; Рамо Херцеговац, Рахић вић, лугар лз Маоче. Дин. 6.0; ол Дин. 5.—: Салко Диздаревић и Авдо Хаџић из Награде код осталих народних игара добили су Адех Гор. Рахића; Салих Хокић из Рахлћа; Аллја Дједовић из Ахметбеговић п Нухан Мехић. Брке. После извођења програма теферича настала je уобичаГорње прилоге сакупили су (господа Хасан Хасанбего јена разонода уз свираље и певање народнлх севдалинки вић, општински бележник у лзносу од Дин. 394__, Хашиnoja je трајала до 7 сати на вечер. мага 1Сасимашћ, начелнкк, у износу од Дил. 70.—, X. ХулуУ 7 сати на вечер, опћлпа, да би увелмчала ову просија М. Халлловић у пзносу од Дпн. 16.— и АбдулменахЈшја славу, приредила je велнчанствени ватромет са бацањем раX. Ефепдић Дин. 6.—. Племенитим дароватсљима као и сакетла и пуцњавом прангија. кулљачима нека je најлепша хвала. Теферич je био посећен не само из околине, него л из ооталих ближих и даљих места, a н&рочлто мусламанског женскиња. 0 p r a n n 3 y jm e а н а л ф а б е т с к е | У 8 сати почела je придолазити и публлка која je била т е ч а је в е и ц о м а ћ т с к е ш к о л е ! i заинтересована за забаву, међу којом je нарочито упало у L 494 �m За бифе дароваше Рашид и Салих Хаоанбеговић i јањс, Салко Икановић јање, у разаим јествинама дароваше: Хасан Хасанбеговић, Мухамед Турк, браЕа Хасанбеговић, Хамлд Турк, Заимовић Ибрахим, Менсур Имамовић, (Сулејман Диздаревлћ 25 дии.), М. Халиловић X. Хулусија, Со&о Хервеговац, Хаоим Исабеговић, (Сулејман Мурадбеговић 10 дин.), (Мухарембег ШећербеговиИ 10 дин.). Емлнбег Заимовић, Хашимдга Касимагић, (Хусеин Ковачевић 5 .— данара). Дароватељима нека je најлешпа хвала! Муслимашжо женсклње лз Гор. Рахића даровало je лепих ручних радова за томболу те им се најлепше захваљујемо. Управа нар. основне школе замолила нас je да приликом овога извештаја најтоплије захвалимо, како од стране улраве школе тако и овог месног одбора захвалимо г. Фехиму Касимагићу, трговцу из Гор. Рахића, којп je у овој тодини заодео и обуо <жо 40 ученика нар. осн. школе у Гор. Рахићу. Нека je племенмтом дароватељу најлепша хвал am желимо му од Bora свако добро, a племекити дароватељ нека послужи као светао пример нашем муслиманског свету. И Главни одбор посебно захваљује испред одбора Гор. Рахчћа племевитом дароватељу r. Фехиму Касимагићу. Нарочито исгичемо пожртвавност око прнредбе просалве Гајретовог дана у нашем месту г. г. Хасану Хасанбеговићу, гђи Сајви Тошић, учитељлци, Оулејману Диздаревићу, *rpговцу из Гор. Рахића, Хашимаг^ Касимагићу, те им се нарочито л овим путем захваљуј^о, као и остали?>( приређивачима нежа je нзјљепша хвала. с Даљњи уплс добротвора и утелгељ а ч а Г а јр е т а f Tokom мјесеца новомбра уписаше се за чланове утемељаче слиједећа г. r.: : из Бужима: Хасе Алнћ, из Високог: Шемсија Дураковић, из Тодорова: Бећир еф. Шабић, лмам матпчар, Хас-ан Башић, посједнпк л Мехмед Пурић тажак, из Чајнича: Едхем X. Смајловић. H o jiu Гајрет оЂ И п о в ј е р е а и ц и У мјесецу повембру постављенл су за повјвренлке Гајрета и то: у Кључу: Хилмо Селлмовић, геометар, у Немилој (срез Зеница): Хусшгја Османефевдић, у Ораховици (срез Билећа): Оајто Бајрамовпћ, у Врнограчу (срез Цазин): С. Буљубашпћ. нам je најпотребније и тако смо успели на време завршити своје школовање, док су се многе наше колеге, немајуки удобности и потпоре, које су нама указиване, морали сами бринути за свакидашњи хлеб и друге најпрече потребе и због тога спречавани су да на време и уредно донончају започети посао. Њиховим родитељским заузимањем и бригом успели смо, да, како на Универзитету, тако и у многим друштвима - Нриређивачки одбор 1'а:ретова дана у Бос. Отоци са цовјереником Гајрета Ибрахимом Мустафићем престонице, узмемо видна и антивна учешћа. Ми, питомци, свесни смо рада и потешкоћа, које Гајрет има, трудећи се да нам омогући да дођемо до свог ируха и упослења, да завршимо своје студије и да сачувамо своје здравље, свој понос, карактер и све лепе особине, које красе једног честитог Босанца. A ko сарајевски Гајрет и даље настави са својим досадашњим корисним и успешним радом, и ако београдски Гајрет и у будуће буде настављао са својим радом онде, где овај престаје, можемо слободно очекивати жељене успехе и sa кратко време срећно и успешно пребродићемо све тегобе тешке послератне садашњице. Гајрет, поред осталог хуманог деловања, школује, васпитава и на тај начин подиже нашу омладину, na нас тиме задужује да радимо, како би он, што лакше извршавао свој програм. Најлепше ћемо се одужити Гајрету и његовим раденицима који су се око њега окупили, што ћемо сви где нам се прилика укаже и кад год могли радити за његов успех. Овим путем најтоплије се захваљујем управи и члановима Београдског Гајрета, желећи да и у будуће оба Гајрета споразумно раде и да буду два тела a једна душа. Б ЕК И Р М. ОМЕРСОФТИЋ, дипломирани правник. Р а з н е Г а јр е т о в е в и / е с т и : З А Х В А Л Н О С Т ГА ЈР Е Т У Ових дана дипломирао сам право на Београдском универзитету. За време мог четири-годишњег студирањз био сам питомац Београдског Гајрета »Осман Ђикић«. Чланови и одборници поменутог друштва сваком приликом и згодом показивали су нама — питомцима — нарочиту пажњу бринући се да не оскудевамо бар у ономе, што Од а-ђице Садије Шерпфовић, овршене учлтеллгце, a бивше Гајретове плтомице, добили смо слнједећу захвалу: »Ja ne налазлм рпјечи, којлма бих могла изразлти дубоку захвалност нашем дичном Гајрету, члјом сам помоћу ове године завршила школовање на учитеља;ој школи у Сарајеву. Зато се овом прнликом најтоплије иахваљујем Главном одбору Гајрета на учиљеној ми помоћп, л обећајем да hy сс Jesam li podmirio dužnu pretplatu? 495 �m одужлти Гајрету и да ћу свагдје и сваком лриликом пшрити Гајретову адеју. Остајем увијек захвална,« Нама се овдје непрсстано нуде и моле uac да пх npriШ1Мо у наук као шегрте, алл мп бисмо волили, да се лзучи н којл наш човјек, тпм вшие, што je умјетно вртла.рство у Босни всома слабо Јмзвијеио*. Конституисање новог одбора у Требињу Главна годишња скупштина Мјеоног одбора у 'Гребињу одржана je 2 августа о. г. у кафанл Цонтрал. Сутрадан 3 августа изабрави одбор конститулсао се овако: Претсједник Мехмадага Зубчевлћ, потпретсједнлк Асим Хаџихасановић, секретар Напл Berah, благајник Мехмед Арнауговић. Одборнагци: Мустафа Капетановнћ, Ариф Беговић, Ахмет Цвијетић. Замјенлцп: Адем Капеталовић, Хуснлја Садовић и Хусеин Толић. Надзорни одбор: Мухамед Каралковић, Илијас Карамехмедовић и Заим Волић. Снупштина Женског одбора Гајрета у Мостару У недељу 21 октобра о. г. одржана je годишња сжупштива Женаког одбора Гајрета у Мостару. Скупштнла je одржана у простор|ИЈама Гајретова инггерната. Иопред мушког одбора Гајрета присуствовали су делегатп: г. г. Хуснија Курт, Салко Кајтаз и Мустафа Аликалфић. Скупштину je отворила претсједница госпођа ЋаЉила Капетановић, поздрављајући присутне и захваљујућл им се на одзиву. Посллје тога je тајиица гђица Фахра Милавић т нлјела рад одбора Гајрета у прошлој годлкц. Нарочптђ je пстакла, да je женски одбор задесош тежа-к губнтак смрћу агцлне раднице и другарице благајнлце Зејне Драче. Познвље све присутне Да кллкну Алах рахметејле, што сви прдсугни члне. Послије лзвјештаја благпјгеице гђице Флкрете Бехлпловић и надзорног одбора прелдзи се на пзбор новог одбора. Једлогласно су лзабране сллј^деће: Претсједнпца гђа ТХаинла Капетановић, тај Фахра Милавић, благајница гђица Фнкрета БехЈ борнлце гђнце Атлфа Курт, Шемса Кајтаз. <1>ахр новлћ и Шефпка Шевд, У надзорнн одбор: гђе Хатлџа Ћишић л И. Вргора. Намјештање шегрта Од радње »Врт« Џамоља и друг у Марибору добдли с слиједећи допис: »Са Вашим штићеником Шаћиром Шехићем веома cuo задовољнии у задње je вријеме ноказао веома добре успјехе. Како ћемо пдућег мјесеца ослободити два старлја шегрта, то ламјеравамо лрнм1ити у наук два почетншса, na Вас молимо, ако нам можда Ви можете лрепоручити једног вриједног младића, који би нмао восеље за вртларство. Најволили блсмо да има два разреда које средње шволе али у сваком случају мора дмати потпупу основну пгколу. Код нас бл имао бесплатан стап, храну и огријев, док би се за одлјело морали брилути његови родлтељн. Конституисање Гајретова пјевачког друштва у Тузли Ha својој првој одГк>1кжлј сједницл новоизабрали одбрр Гајрстова пјевачког друштва у Тузли жлнстатуисао се je овако: претсједник Др. Хазлм Муфлић, потпретсједлик Мехмедалија Џнннћ, секретар Мехмед Саллхспахпћ, благајнлк Муотафа М. Куносић, домаћлн Хуснлја Шеховић, одборншци: Абдулах Мулаосмановић, Есад X. Ефенднћ л Хасан X. Хасановлћ. Надзорни одбор: Кахвеџић Мехмод еф., X. Ахмед еф. Реџебашпћ и Хаџага X. Мехмедовић. Одборгаичкл замјеницп: Омајл Капетановић, Мустафа Ципурковић, Ouep Гоцукчлћ ia Мујага Б. Куносић. Нове књиге Elkuranul-Hakimu, od g. Šukrije Alagića, direk­ tora gimnazije u penziji, u Derventi. K njiga se naručuje kod pisca uz cijenu od 35 d in ara i 2 d in ara za poštarinu. Novac se šalje unaprijed n a Jugo­ slavensku P rivrednu'Z ad rugu i Štedionicu u Sarajevu, ĆukoviSa ul., broj čekovnog raču n a 12576. P isac im a još n a zalihi i P rve knjige, p a ko je želi naručiti, neka pošalje 37 Din. n a gornju adresu. Na čeku ili n a uputnici treb a označiti za koju se knjigu šalje novac i koliko se kom ada želi. Ko naruči najm anje 5 kom ada, n e plaća ništa z a po • štarinu, nego svaka knjiga stoji 35 Din., a ko n aruči najanje 10 kom ada, dobije jednu knjigu n a dar. • Народне јавне нњижнице — Упутства за уређење и руковање 1 Наплсао Ђорђс Нејановлћ, библиотекар Просветине централнс библиотеке у Сарајеву. 0ва књига, јадина ове врсте у Југославији, садржи све што je потребно да књижнлчар и оснивач какве блло књижкнце знаде о осннвању, уређењу л руковању с књлжницом. Књнга je написана тако да се њоме може служити и нестручно лице и сваки љубитељ библиогеке. Без ове књижмце не бн смела бнти нн једна наша н приватна нл јавна књижница. Цеча je књизи 10 динара. Набавити се може код писца у Сарајеву (Симе Милутиновића улица број 1). Књига се шаље само за готов новац или уз доплату. Прилог из Лишње Г. Ибрахим Џафсрхоџић из Галлповца, <‘1>ез Прњавор дозначио je Гајрету Дии. 130.—, које je сакугеио на сергоф приликом отворења џамије у Лишњи. Хвала и живио! Члан Гајрета свјестан je члан своје заједнице 496 �Posjednicima agrarnih obligacija Jugoslavenska P rivredna zadruga i štedionica (z. s. o. j.) u Sarajevu, Ćukovića ulica broj 5 I kat isplaćuje sve dospjele kupone agrarnih obligacija na svojoj blagajni za vrijem e uredovnih časova. Daje predujm ove u mjesečnim ra ta m a na ku­ pone agrarnih obligacija tako da svaki vlasnik papira može sebi osigurati stalni mjesečni prihod. Istodobno se stavlja do znanja vlasnicim a ag rar­ nih obligacija, da Jugoštediona daje sve inform acije u pogledu prodaje zaloga i uopšte korisne upotrebe agrarnih obligacija. Ove se inform acije daju u samoj direkciji za­ voda besplatno. Dir e k c ifa J u g o s la v e n s k e p rivred n e s a d r u g e i š te d io n ic e ^ Sarafevo. SVAKI MUSLIMAN T R E B A O A K U P U JE SAM O GAJRETOV CIGARPAPIR jer kvalitetom nadmašuje sve ostale cigarpapire a potpomaže i „ G a ir e t " Narudžbe: | ^ Tvornica cigarpapira S. D. ALKALAJ, Sarajevo može se naručiti i preko društva Gajret u Sarajevu Oglašuite u „GflIRETU” Banovinska niža poljoprivredna Škola u Bulmirn Za prijem 3 6 s lu ša o c a zim ske p raktične p etm jesečn e poljoprivredne škole u Butmiru. Na osnovu riješenja Kralj, banske uprave Dinske banovine III. br. 29.737/31. održaće se kod Niže poljo­ privredne škole u Butmiru redovni zimski poljopriv­ redni kurs za 36 težaka iz DHnske banovine. Kurs će početi 1. novembra ove godine a svršiće se 31. marta iduće godine. Predavače se osnovi boljih načina rada u poljoprivredi s obzirom na sadanje po­ trebe i stanje našeg sela, a u prvom redu voćarstvo i stočarstvo sa mljekarstvom i sirarstvom. Pored toga posvetiće se naročita pažnja zadrugarstvu. Kurzisti imaće u školi besplatno: hranu, stan, ljekarsku njegu, pranje i krpljenje rublja i odijela, sav školski pribor i knjige, kao i pribor za održavanje či­ stoće (četke i ostalo). Uslovi su za prijem u ovu školu: a) starost od 18 do 30 godina, koja će se dokazati krštenicom odnosno rodnim listom; b) svršena osnovna škola, što će se dokazati svje­ dočanstvom: c) obaveza roditelja odnosno staratelja, da će pla­ titi troškove školovanja, ako molioc svojevoljno na­ pusti školu. Ova obaveza može se dati pred sreskim poglavarom ili pri stupanju u školu pred direktorom škole: d) da je molioc tjelesno i duševno potpuno sposo­ ban za poljoprivredni rad. što će se dokazati ljekarskim pregledom pri stupanju u školu, koji će pregled izvršiti školski ljekar besplatno; e) da je samostalni poljoprivrednik ili član seljačka porodice, koji živi isključivo od poljoprivrednog zani­ manja, što treba dokazati uvjerenjem opštinske vlasti. Pri stupanju u školu slušaoci imaju sa sobom poni­ jeti dva zdrava i uredna seljačka narodna odijela (jedno radno a drugo za svečane dane), najmanje dvije preobuke, jedne potpuno zdrave opanke ili cipele i potrebne maramice. Reflektanti nek se jave s molbom i potrebnim do­ kumentima preko poljoprivrednog referenta svoga sre­ za ili neposredno upravi škole najkasnije do 10. okto­ bra tek. godine. Uprava Niže poljoprivredne Škole u Butmiru, br. 1977 od 5. septembra 1931. godine. �Temeljna glavnica 4 0 ,0 0 0 .0 0 0 '- Dinara Čekovni račun kod Poštanskog čekovnog zavoda filijale Sarajevo broj 2172 m и Bavi se svim poslovima koji zasijecaju u bankovnu struku. — Osim toga ima svoju llllllllllllllllllllllllllllllllllllllilllllllllllllllllllllM Z A L A G A O N IC U općine grada Sarajeva koja daje zajmove na zlato, srebro i ostale drago­ cjenosti uz najpovoljnije kamate. B o s a n s k a lndustrijalna i I Trgovačka B anka I I Dr. Omer Bahtijarević d. d. - Sarajevo, Strosmajernva ulica br. 12 s dugogodišnji liječnik Drž. Bolnice, operater i spe­ Potpuno uplaćena dionička glavnica cijalista za operativne bo­ D in 20,000.000 lesti, asistent chlrurškog odelenja Državne Bolnice Rezervni fond D in I 7 ,5 0 0 * 0 0 0 * - Prima u l o š k e na štednju,i, vrši do* znake u unutrašnjosti i inozei zemstvu uz n a j p o v o l j n i j e uvjete, finansira industrijska i trgovačka poduzeća j - i ц* Ordinira od 1-3 p o s lije podne Interurban t e l e f o n i broj 605, 86 5 i 555 Filijale: 1 Beograd, Zagreb, Novi Sad, Tuzla, Split u Aleksandrovoj ulici br. 45 Banka Gajret d. d., Sarajevo Akcijski kapital Din 40,000.000*- Rezerve Din 2,000.000*B anka se bavi svim u bankovnu struku epadaJućim poslovima. O vlaštena ]e za trgovanje sa valutam a i devizam a. Zavod Je također i pupilarno siguran. Osniva, organizuje t rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva I podu­ pire razne kulturne i hum anitarne ustanove. Od čiste dobiti da)e б°/0 Kulturnom i Prosvjetnom društvu „ G a j r e t ”. Sve doznake u dom ovini i lnostranstvu o bavlja B anka G ajret n ajbrže i nalkulantnije. Uloške uka­ m aćuje najpovoljnije 1isplaćuje iste u sv ak o doba � https://kolekcije.nub.ba/files/original/008a8c4174744d079655ddc8ae37d4e3.pdf 2b88ab5ebc08f90995f18124a5750acc PDF Text Text ГЛАСНИК КУЛТУРНО-ПРОСВЈЕТНОГ ДРУШ ТВА ГАЈРЕТ САДРЖАЈ* Рођендан Њ ег. В. Краља Александра Сарадња Гајрета и Просвете Ј) Мустафа Мулалић: Чар рамазанске ноћи (актовка у 1 чину ом-^услиманског живота) ГАЈРВТОВ ГЛАСНИК \ \ Г}р>слћве~Дана Уједвњења у Гајретовим ввтернатима : У мушком и н теЈш етЈ!^; СараЈеву, у бањалучком, бихаћком, тузланском, мостздЦбЕ[^Јје8аљгском, у зајвдничком интернату с Просвјете и Гајрета I j јЈЈребтву «и Гајретовом шегртском дому Сарајеву јј^ .у И јМ , II Прослава Гајретова д а ва : i & Коњииу, Рудом и Плевљу Остале Гајретове прнредбе : ! Мевлу,ди шериф м. о. у Тузли - Чајанке женског Гајретова одббра у'^узли. Ив Гајретове оргаћизације: Рад Гајрета у Бугојну - Отварање другог домаћичког курса у Плевљу — Оснивање Гајретове чнтаонице у Требињу — Рад мјесног одбора Гајрета у Корају Нови легатор Гајрета даљњи упис легатора, робротпора i утемељача Добровољни прилози Нове кљиге — Књил.евне објаве — Разно — Инна мнллахп 16 Д Е Ц Е М Б Р А С А Р А Ј Е В О 1931 И з д а је Г л а в н и о д б о р Г а Јр е т а у С а р а је в у У Р Е Ђ У Ј Е : ХА М И Д К У К И Ћ Б Р О Ј 22 �Oglašujte u listu »GAJRET« »Gajret« je najrašireniji časopis među muslimanima i svakim danom diže se broj njegovih preplatnika, na­ ročito otkako je povcčao svoje gra­ divo. I u buduće, »Gajret« će nastojati da zadovolji Što širi krug svojih pre­ platnika i da prodre i u najzabitnija mjesta. Iz ovih razloga, bilo bi u in­ teresu naših trgovaca da oglašavanje svojih firmi vrše preko »Gajreta«, a tim ujedno vršili bi i svoju patriotsku i humanu dužnost. Radnici i prijatelji Gajreta treba da porade u svojoj sredini kako bi trgo­ vine i preduzeća iz njihovih mjesta oglašavali n listu »Gajret«. />ј ] ugoslavenska Privredna Zadfugd i Štedionica z. S o t> . С' ' <- 4$ i ■ л Л ‘ . - j jllllll 'IL Ј. Ш V r Bav! se .svim u bankovnu slruku spadajućim poslovima. Organizuje i potpomaže razne privredne zadruge. — Podjelj :ajmove uz povoljne uslove i prima uloške na štednji otkazni rok i bez otkaza uz najpovoljniji kamatnjak. - Podjeljuje zajmove na 6°/o agrarne obligacije u neograničenim iznosima uz vrlo povoljne uslove. U redovni ča so v i od 8-12 i od 2 i po do 6 časova. Prostorije jugoslavenske Privredne Zadruge i Štedionice (jugoštedione) nalaze se u Ćukovića ulica br. 9 I kat. Telefon broj 39 Brzojavi: JUGOŠTEDIONA 10% č is te dobiti d a je u kulturne i p rosv jetn e svrhe. Г А Ј Р Е Т , Јшст Гајрета друштва ва културно и економско подизање муслимана, излази 1. н 16. сваког месеца, a цена му je ea нашу Отаџбину 100 дивара на годину, a за све остале земље преко границе 200 динара. Ђаци добивају лист у пола цене код Главног Одбора или код управа Гајретових вонвиката. Поједини број стојн 5 динара. Директор Х а м и д К уни4ч Власншс друштво „Гајрет". — Одговорни уредник: Хамид Кукић — За штампарију „Босанска Поштз" одговара Јосип Енгл. �ГАЈРЕТ XII годиште САРАЈЕВО, 1931 Штампарија „Босанска Пошта“ �t �С а д р ж а ј: ЧЛАНЦИ: •' I* «* Д II II Ш Т Н О ll'4 * » ,|i* l ) .Ш К А у XII А. К е н у р а :ujaacm riio Јалдегдрт*« io?. 1U nocfto' 453 1\>ДИН) М.1Л*Жо11* JMCT» Д'аЈр»ГГ» СГр. 1, lmj|4UI h|, У -Н1ЛКу ЛпЦЦЈП 6y,\VhllOCTH (ПоНиДОМ ГаЈ|х'- X ам д u. Ј a М у л u h lUfco on мдушииг и ма/фж* f ПрООВЈпНуЈс ПарОД 179. РллГКИа («ЛЛ*ЈИА m cnuu у *Jr|iM з»5 Toiiui И|н'Да1ш11<а ) bJ. НиОјпда Гај|»'П>|« цд«' ^ ~ Г V ž>'>" " илогмје 137, Mobil д*татир ГаЈрета 20Г. Кур. * Ј 1' У Д и Ti у р и h: Јпдан u,x,k>ma* mi <мс trpu 6 ан-Г>аЈ|<*м 2 2 1 , ГаЈр х ц» нпкл, («>кодст) и миинтан« * aan-n ii&iii'TA с*\ш '241. i k К р д л * и О г а у О м н у U IK ilV lt n оЧ ЛаД И Н п 366. ДиЧНОСТ II ДОЛа » И * U«*.l? lv|nLba •vuuilij'- Лл*-1-СА11Л|Ч1 I 3!»y.’.liliriaj ГаЈ|»том4*V«i|i>iut 399, ГаЈ|»тов . uh 414. Ниооко/ftMeHobaiirf* П|и*п>'Л)1И^Гл(Мш(>г o/idoj« 433. Доктор М^хш-л <**д !>•iDinth \- Аотпт I[MiJt lUif Унип* |МИТ»ТН 4S|t ||i**T М |Ф« 4||, гојгкц М у^ таф а M y .iA .inh: Дпа naitu ia iiobna npoулг*Иг^^Г243. 293 II ф !’ r CY .1 n |i Иh УлоГА naumi Mrj-ibi СЛужЛ-ИИКл у 22» 1........................ ’о ^ и д д н 11........ ». И Ч С р А Л л А л о к г а п д Ј * 4 № l f i i *(. Ш 1,1 п- рр н„ ф4 рЛДНЛ ГаЈЈА*ТА и Ириг^И* 4W. IM »*ф к н ja !W u pum u Ну бнћ : Олободна трплшна Н. G a.io tiH h : Гајртива поиуларна np»wiiiaii-a 23 Проф. X. С. I> р к м h: !1ј* / о «*м naum вЈпрск« самоуправп 20. Питан« нлшнх вјп|*жих службпника 139. Д. мок|ч1гн:1ацнЈа iiauie вЈпјскв просв>*П* 177. Рад Вакуфгког Itojnha 203. 222, Прнјпиод a тумачи Курама a. ш 235. Мхкуранул-хакнму 497 X a ф н :i A. Пу ш a тл и h: Поводом иа»тупаЈућ»т Г^иалавм-шприфа 34 Џ в в а д С у л е ј м а н п а ш и ћ : UaAahn Гајрега у на|»>дној прнвЈА-ди 49 В е х б н ј а M n a u o n H h : Кочницп 51. Mpaiu и лоша вмавципадвја Н4. Муслимани и fX>калсггео 105 Г> у 0 н h Г а Ј р п го в а а к ц и јд «а ( ' а л и х | О м a и о в u h : M li u o m a npa.iN B H N it n a m a м ла д -тж 2 9 0 Ј [у с в л 11М II lin . ii a r n J a •4и а ч а Ј im M ' i a it i Д|ргшгави 443 М и д а Ч у б р н л о п и h : Б«рб<* Г а јр е п > в а ћ р а д н в ц а и р пти н молв ■ л у к гу п а 495. ОСТАЛИ ЧЛАНЦИ: Ппнинан.«* Удруж< nu нкАма «алпд|<а 150, Гп.м»лу imja студшггаи: мусл. <пиалмве на Hnoq<a скпм Упивп|и1гт*'ту 212, Мгрхун Хаим ХафнА Хуснн пф. HyMAiiamh 2I4 Гулпјман Myi«».i: Сунцп и жиг«'Т 249. — ХамдмЈа Мулмћ: Ivo сам ја7 251, — Шта кажу друга о ГаЈргговоЈ скупптпш зио. Гмч*вм Корвут Елоанн ул-Алхар 39|. Шта »илсу другв о ГаЈргтипЈ гцуппгпши 400 П p o ф. М. A л н к a л ф ■ h: Проблем вашег njoсвјећиван« 83 Х у с е ј н Х а м ш и ћ : 0 задрузв в важиости задругарства у нашсм овлу 12 Х г ЈШ г Т ч П А 1КО ц ј .и <* друга|**тцп 203 м штита уопштг 2, 2S,'W . -89. 109. 145. I »4. 207. 227. 244. 207. 291. Нлпш тргошдо li oa* друтарство 434. Како «* тргујг шл.ш»u 470. >п%, суг.оГ>п\и\. Крагкд roiuura# мцгли 2^f*. Спкадгтио ii гиммжткпд 455 ПРИПОВИЈСТКЕ: М ухам пд Х ам и д K or. в ч а в в н Д над ар M.ta м у ш г б а а а з H a гп о м д п н у 268 �f M r ■ и p III • » и и « ии h К к p o м о н: Хафил Ку.*rv|« ft, Ли,>* Jaf»yiHiu «5. Хауи Х*фи-1 I£avi .' ihJ« '.4*1 U 1» р 1»A НA U T|»IAJ 21* III «•«|» ha Г>o ili .i a r ii h: X aj|* »»r-Huiioiui 31 II .1 ИJ Ac Д о б A P U и h .Im im U «>4lAII* у жи|и»гу Omi I« Tali A M. Н7. Ml M «•o у л •I a h a k o h m S: 11«»д и* нџ* ј «»м 5« ОЦЈЕНЕ И ПРИКАЗИ: Х у С Р ЈМ l i p i . lih. II роф .: .I.-Jtll Д</«|. ItJHLVJT lUIJK.J ШЦ**.Ш'»Ј И«Л1*|»ИЈН 1* X. X.: linija« ,l*/mpunh: >I1«4',hi* m u д«лово< 10. I li жинота ll*< . lV-iiruuirnwi K)«.1>A 11н. •Ј«-дан .vVitp прилиг .л н ац ан у пропфту >ЛуПЈС.Ш«*Н<ДЛ 'HITAHIA< Ml« X. 1».: (i ио.и*жнју и дужпогтм муглнмаши- irp**HA НСЛАМСКОЈ HaVIUl H ,^V!J ДАНАШН^Т Bp*‘нгНА I I » i ii ф l’ r с у .i о и и h: У т> ла «7 :i. Ж.: hi.. i'. Л. Г » у р и н д : i h м«* r i- h i1 Гммнјинр I3i». I t Ai i HUHh: X \ рну»*Т‘ |н*» НАУИА 0 ДОМАЋЕМ ГОСПОДАРСТВУ : М a р н j a Т р a х т о в a; 0 ,ij.h a o j. Kako K« mo c«* yii>‘pllTH ДД ЛИ J<- TI.AHiniH ЧНСГО ЛА1ПКА lift. ПJEČ M E: Ш у К р И Ј а II U II Џu; Мгжн« lt:iu KAIIUTA Зо X a J p у д н ii H у p ii h. U«-iimi iiiitaim' 270 M У Г Т A Ф A X. r p Af l S AHOl I Hh: ih «; II роф . Х а и д н ј н ll.iiHMial^iM* 207 Идилд. з»*. IIA|nHiP 57 . II. i h J ac Д oO ap-U и h: 11«и*т*^70 АИТОВИЕ: lipaiM' руЛл« ||5. f o « 0 В0ЋАРСТВ0: ТЛГНк. МнХ МОДАЛМ Ja 'I' A.1 .1 Л .1 АГ A II h; Ilavka o |M'ha|<^liy 3i. «4, 1‘a. iU'UHM <»1*141111 imhHor •muViA i«\ Жинит m»hiu* мо. Услонн u» жнн*«т |W*hlVKA MH. iiPM.’hA 1H5. pAilMIIOMCAItAllrt* н*» haiui 471. М > ОТ A «1* A М у Л 1ЛЈ1 I*; :KVh ЗДРАВЉ Е : Hl». 11*2. МЗ. |НЛ. S | 0 Upitnu ПО ПУЛАРН А па|чинтн код дј«-це na CTPAHA X a u д ii j a M у л * K: >Waiu» « мср нр |«*Д< — Од iipifj>iir.i»A Т»М»А II . .' lhMllUHlUI^ CAI «»ГА (Ч<»‘ 35. МAKlili м»рак налриу д h l. II ^lijetioM пладан.у Ul. Д ниао p' род н нн даЛојшАлл Нр 1М, Омјррiililp* cnKtKiouir |sl.xh 11,7. Ха^*ати 200. Наш iiajiuhn диО|а«п*>р 230) Уочи иово 1350 г«»Л11Ш' 250, Кашу нлм корист ддјо кроч ‘271 Г у л u j w a ii Г><i д ii h: ИрнмЈор у «»дп*ју 50 СЕВДАЛИНКЕ: М. III. К к р « ' mo h : .'laMiiinihn Илата. Aro Г ајм јли>*. А л и Л то в ти ‘»ч. Лир па Xajpnja. Внш* T)4Utniii:a liojiiA, Гоц«г АОдулаху 02 Г a i)* u «•т *1». 3 о ч о н ii h: IijorcTito i »мр|Лчч»оо љуОо, Јадн Мухаледони. Д јот-р Мухам. д и АлиОоговнца 271. СТ0ЧАРСТВ0: Ц нин« ;iAlutieiM! очне розсннц*- кпд тцрда н ORAHA 15. НАУИА: II ii ж. С л и ii ii ч о н ii h: lloiimi о »-iK-prnjii 37 Г . Ф и р у а М у ф т и ћ : K|«rnut ир*тлед h|**ma iuopllATVU»r Н|ч1Г-А 02. ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК: 10. 41. ои. 94. 118, 152. 187. 21«. 234, 252. 273. 300. 301. 302, 401. 418. 435. 45«. 474. 490. IhitjpitrTAj Р iajuI' *г 0 Y o j (h Гај|)0ТА « р*.ту у друнтццој 1930/31 п»днни 319 •MlttlH'llHK XXV |М*ДППН0 гланне гкуиштннс ДРУШТВА Г аЈЈчТГ 308 I 'вршотак Г аЈ]<оп>па npi«f»r ;1ад)»ужпог п*чајн 415. �ГОД. XII БРОЈ 22 Сара/спо, 1 6 д е ц с м б р а 1931 С 'iР о ђ е н д а н Њ . В . К р а л » а Л л е к с а н д р а Први КораНорНевик улазнгЈ 44 годипу С вогаж п во^ а. To Ц , оно добл у жмпоту Једиша чонјека, коЈс може д а ^ а д с готоно пуиу глику Личцости и Дјслп. Али. док у жипоту Јсдiiora просјсчног чонјока те годинс м|кгтстанл.оју, чрсто п>та, тск тргНу трскииу биллнса његова дјела, дотле^ у животу Нашсгл Крал.а to прсетлнд.а Јсдмо готово и cnpiuciio neлико дјело, крупму nctejiiiJcKjr личност. Тако onaj |44 Роксидли Ib cr. Вол. Крлл.л Алсксапдро прстставл»а ујодио свстконниу триумфа Једнс Велике ИдсЈс, онс коЈл Јс у своме остварнвању створила иаЈл.епше и ио броЈу флклта и дЈсла илјнмиомјнтимјо стрлмицг нсторијс iiaiucra народа. Прмје готово пуних Два^есет година иочоо Je Њ ег. Всл. Крал» Алекслмдар да. јсднмм хсројскнм дјслон, всж е СвоЈу Крал.свску Личност, СвоЈу Крлл.евску судбину зл исторнју нашсга народа, за историЈу коЈа сс Јс ствлрлла јодпнм нсвјеронатно брзим тсииом, јсдном нсслукеном аналогијом догакаЈл. Н ол.л за афнрмацијом iiaiuc нлцмЈс млпма Je у И»сну, у Крал.у HaiiiCM, отЈсловл»еи»е н о6Јавл.сн»е си о јс; p a č a иашл, иллхоппта и глно* свјссна, iioiiociia и горда, хоројска и илсмснита, сва од здрлпнх м борбсних нерлиа. тa снажна pača симболизоваиа Je у личности Крал»а, мамифсстована Je у 20 голмшм.сн ДЈслу Њсгону. И све ono што Јс ископско и мокно, исполиискп здраво и помосмо у paсности нашс Нацнје, у Крал.у Алсксандру нашло Je своЈс огледало, своЈу докуиеитовлиост, своЈу величину и свој жинотни занос. Крадевско достоЈлпстпо. мсрЈлмица Iberona калпакл, Круна Ib eroea Дома ношени су, кроз 20 годмнл. кроз буре и олуЈс крплпих сусрета народА, незабил»ежене у историЈаиа народо. Ta Кролдмкгкл зиамсил прстставд»ала су, и данас претставл»ају душу и срце, вол»у и животну снагу иаиитл илрода. ндггову упорну, и узвишену борбу за самоодржањем и држлниом самостллнои|ку. On, Крал. Алсксандар, Херој и Мрвоборац, — On Јс Народ; a Нлрод то Je Лр* жава. Он Je Лржава, ona за коју hc Он, млади принц од 24 годиие, повссти триунфллии иоход Армија Правде и Цивилизације иротив дивл»ачких хорда, заиЈенушсиих од импсриЈллизма 497 �н ||к7 лпчпчл. ирачплштпл II iia-uuiMiiirma. Tn) поход tic постптн Историја, страшпа Fnoисјл. nc.iunn бод и дивпи iioiioc mune Нацмјс. да се адврши ствараилм Југослаиије, o n e дрлоие м моју Je. u p o i iihi деиснијв. мдлшно в no*ptnO B iio жртвовано o n o in ro je било ипнЈет СрбиЈе u Слопеиског југа. Jvior.unnje н ibenor Пијечоита, o n o mio je on a нмала нлјснлжммјс уном, плјрјсчитмјс у м.ихоиој ммслмој рмјсчи, иајхеројскијс на начу и пушци. A то еис, сни ти бсспрнмјсрмн напорм инклрннрдни су у Личности и Дјелу Крал»а Алекслндра. To Јс био Крал. — ХсроЈ. To јс био Крол. - Народ. У прпон дгцснију iiaiucr државног живота Кралл Алсксандар постајс Крал> Вллдлллц, Нрвозлступнмк у одбрдми остилрснс Идгјс Југословснства, интсгралног и ннчим нглонуКсног, борлц за Ндчсло Јсднмства Држлвс и Народа. Али у том првом дсцсннју на* nier бивствовлнлЛ Крол. - Владалац Кс. тужнин стицајем ружних и нсжсл.сних околмости, постлти Крлл. — Мучсник. Јср, док јс свстлчки ЛИК IbcrOBOr Узвишсног оца, пријс 15 годмил, мучсмички патио сажнвлд!влјуКи Голготу Својс зсмд»с и Норода Му оданог, дотлс Јс Имчов Ски, Крлл. — Вллдлллц. мучснички носматрло партизанску Голготу, коЈу Je, na жллост. сАн нлрод бно себи прнрсдио, цијспајуКи своЈс драгоцјснс снагс н лудо трлКгКи скуис годинс у демлгошка и партизлпомл o6jnnm»onaii.a м борбс. Измучсн tom стрлшнон Голготон, на коЈу јс била иовсдгил јсднл вслмка идсја, којл јс постолл жнпот, — Крлл> — ВллдллвЦд у дванлсстом 4<ity, nonccćA здравнм сокопима нлшс расс, са npo* бу^сион вол.ом Cnorn ПрлдЈсло, чини краЈ партТтзлиском трвсн.у, — и иостаЈе Крал. — Л р ж л в и и к : оброКа Се х ћ н , честитошКу Cnoje Личности и поштењем Cnora Дјела, Спомс Нлроду. A Нлрод, искомском снлгоч одлн м вјсраи Свомг Крал»у, даЈс Му иуно nonjepcit»c и громогллсни прмстлн1игГ^Л<ГЧ}м^ Крал. Александар, узмс кормило државиог бродл у Сво|с iioiinciio и--сипж11о руке, дл Он иостанс Држана, дл On иостане Народ, да иостаие ДржтгГишк и Реформлтор. И Нлрод јс рскао: Амин! И, cpchoM, као да je Све* ВИШИ.И TO р *к л о . . . \ 3 ^ | ;јП .|| Двиј« и no годинс бнл»(|е1м, из дана у дон, радованн дјелима државничке му* дростн 11>сг. Всл. Крал.л. Ако ико, J^)<Jđp cy широки муслимански слојеви нашег народа свссрдио иозлрлвили Млмнфсст и Реформе Крал.а — Држввника. Па, кад ie, no доно* inei».y Устлвл, наш нлрод био унуНси да јлвно н отворсно искажс својс повјсрсњс Крал>у и Њсговим сарлдпмцима, — тада су и наше муслммлнске масс јосно, без увијаи>а и сне* бивлпл, рскле своју ријсч всликог и имчим iienoMyheiior повјсрсња у Свога Крал»а, и на taj нлчнн докумснтовлле сву. убјелл.иву коиструктивност у раду за хвнрелак и процват Југославије. Ha 44 СвоЈ РоНсидан Iber. Всл. Крал. Алсксандар Први славн биланс Својих трнумфл, своЈих иобјсда. Јер, донас Му тај РоНендан чсстита цно народ Југославнјс спон* тано и одушсил.спо, оноко коко Му je нсдлпно, снажно и нспоколсбиво, искозао повје* pcibc, одлност и пјерност. To понјсрсн>е у Крал>а — Хсроја, то поуздап>е у Краља — Држлвника. то разуммјевл1вс свију дјсла Крл.ка Реформатора, то су темел.и Југославијс, то јс 11>сзмиа cuara н п>сзина всличина. Ta всличина je најбол>а честитка Народл na Po* ^ендаи Његова Крлл>а. Да живи Крал. Александар Први м цио Крлл.свски Дом! Да живи моКна КралвСннна Југославмја! 498 �S a r a d n j a G a j r c t a i " P ro sv jete Г ачрИ па a k c l/a u n a ro d u Prije izvjesnog vremena Je našoj Javnosti, pu­ sandra. koji Je »pasi Učki dok rujno orgijanje par­ tem dnevne štampe. skrenuta pažnja na jednu tizanskih strasti, prohtjeva I ćefnva. | m ta) na* ш prosvjetnu i kulturnu akciju koja zaslužuje naro­ dno maha svima ktilluniim činiocima da ponovno čitu pažnju iz dva rnzlogn prvo. Jer Je vezana ožive I umnoguslruče svoje akcije I svoje djelo­ za jedan rad koji će ušla lasa ti evo, naročitu ono vanje u narodu najšire slojeve našeg naroda; I. drogo, zato što će lilagodnlne I djelotvorne reforme koje Je omo­ ta akcija postati Jedan krupan i mučan faktor u gućio м**toj nmmrski manifest Njeg Vri kralja kulturnom životu našeg naro<la u najsknrijoj bu­ najintenzivnije »u osjetila upravo ona društva koja dućnosti. su žudno očekivala i/laz iz haosa da bi sr pozi­ KIJoč je o kulturnoj i prosvjetnoj suradnji tivne i stvaralačko snage *»|*et nađe na poslu oko dvaju najuglednijih kulturnih društava u krajevima socijalnog otrvžnjnvnnjn. kiillurnog u»vjr«čivaaja koji su sačinjavali negdašnju teritoriju 1кжпе I i privrednog |sslizan ja narodu (pravo (iujret I Hercegovine. To su dva naša društva: ( i a j r e t I Prosvjeta duguju šestojununrskoni manifestu svoju P r o s v je t a , (ilavni odbori obaju društava, koris­ punu i odanu zahvalnost. Jer se Je jednom i dru­ teći se blagodatima koje Je našem kulturnom iigom dništtn pružila prilika da. ubrzanim tempom volu omogućio rež.im od ti Januara lli'JH. — odlu­ ^prosvjećivanja.-nadoknade ono što Je bilo tzgubčili su tla svoje krupne ulicaje u masama musll"$j*no. tU znnenmrvno. u prvom deceniju našeg manskog I pravoslavnog življa u o\im krajevima <1r/aVn*>g»4jj>stoja nja. upute stazom Jedne solidne i sistematske, smišlje­ Poslaliчп saradnja ’tinjrvta I |*roavjete nije ne i dalekosežne suradnje, kuko 'bi .dva ugletla. koji su se sUcajem okolnosti јц ЦЦ na jednoj kul­ bita zamrla čak ni pod famoznim orgijanjem btvje g parlamenta I tada su Prosvjeta 1 (iajret Imali turnoj ideologiji i na jednom prosvjetnom protfpnsvoje zajedničke đačke konvikte Takav Jedan Je niu, mogli du kulturna nustojppjn sadašnjicu iško u Vočl, a drugi u (iiicku Pkidanjem gimnazija riste do pune. u danas takp neminovno potrebnu, dvije varošico osbio Je danas zajednički mjere. t. .onvikt u Trcblnju Ali. ako ne postoji veći broj Suradnja kulturnih neimara oko Prosvjeti ićkth konvikata. a ono će, sljedstveno planu onih oko (iajreta nijdr uostalom, tako skoraj*^ programu o sarudojl društava, da đački i kulurMožda bi ona. upravo u ovitci godinama, mogla dm« proslavi i svoj Jubilej. Svi se mi vrlo živo sjeća­ ni život konvikata Jednog i drugog društvn bude mo suradnje u kojoj su muslimani i pravoslavni U znaku najprijatcljskije, upravo bratske saradnje. ovih krajeva pokazali žilavost t borla-nost otporu To će se već niunifcstovati na Kruljev Itodendan prema tuđinu zavojevaču, prije više od trt dece­ ove godine kada će u svima mjestima gdje postoje nija. Tadašnju .autonomna borba" ’ skupila Je pod Prosvjetini i (»ajretovi konvikti I Internati biti prijedno geslo i pod jednu slobodarsku zastavu sav redene zajedničke akademije, kako muške, s Jedne pravoslavni i muslimanski, srpski, živalj koji Je strane, tako ženske, s droge. To što će se početi osjećao neodoljivu |>otrebu za otporom protiv os­ na Kraljev Itodendan postaće program za buduć­ vajača. osjećao nepokolebivu volju za afirmaciju nost. tako da će obuida. u raznim prilikama, bili priređivane zajedničke priredbe: predavanja, ča­ svoje rasnosti i narodnosti. Taj isti osjećaj zajednice interesa I rada, taj janke. sijela i si . s|Miraz.uniom odbora Jednog i isti osjećaj odbrane i otporu približio Je (iujrct i drugog bratski»g društva. Droga etapa u programu saradnje ogledaće Prosvjetu u onim danima kada se Je sadistićki bi­ jes tuđinskog režima, za vrijeme Katova za Oslo­ не, u najskorijoj budućnosti, u radu nu podizanju bođenje. bio srućio na imanje i čast. na narodnost i prosvjećivanju širih nuroduIh slojeva. JiaJne I i svetinje srpskog elementa u krajevima u koji­ droge vjeroispovijesti. (Kaztimije se da ovaj pro­ ma je režim postupao po sistemn kolonizatora I oku­ svjetni pokret ne isključuje sugrađane drugih vjera u našoj državi. Jer prosvjeta I kultura zajedničko patora. Prvi decenij života u svojoj slobodnoj državi su dobro I zajedničku potreba sviju nas i Prosvje­ bio je. za jedno i drugo bratsko društvo, za l*ro- ćivanje širih i najširih slojeva naroda ogledaće se svjetu i (iajret. upravo koban, kao što je bio fa­ u sistematskom i planskom održavanju : n n ul f n talan i rušilaćki za cio naš javni život kao što je. b e t s k i h t e č a j e v a , p o p u l a r n i h p r e d a v a ­ najzad, mogao da bude kutastrofalan po Državu, n j a i si. I’rnsvjetln hiikvnr. kao I ostale edicije da nije bilo jednog jedinog čovjeka. Kralja Alek­ za narod, štampane u oba naša pisma, poslu žlćc I 499 �„,l<l(|rt kn« ii« Je bln slučaj I dosada. zajedničkom cilju suzbijanju nepismenosti I prosvjećivanju niiuwi. I »ulju cUipa u ovoj kulturnoj snrnđnji biće: o l v n r n n j c ajednlčklh domaćičklh škola, budžeUmnih od о1м društva; zatim če se Ui aaradnja <<|i-dati u zajedničkim. povremenim. Izdanjima knjiga. brošura I drugog štiva za narod. Ka« oanova, a ujedno I ka« kruna ove ni radnje zajednički sastanci kulturnih činilaca I članova odbora Iz. Jedno« I drugog društva. u obliku zajedničkih ajednlca pretstavnlka Jedno« I dru««« odbora, kako u Sarajevu tako I u unutraš­ njosti. u svima banovinama u kojima su ova dru­ štva uspjela da proftlre I razgranaju svoju pro­ svjetnu akciju. Osim ovoga istinsku I bratska ni - radnja manifeatovače *e svake godino u jednoj velikoj zajedničkoj ljetnoj zabavi. Mislimo da nije potrebno isticati značaj ove Ntradnje između (iajreUi i Preevjete, dvaju dru­ štava koja mu svoje djelovanje vezali za najkrup­ nije događaje u životu našega naroda, kroz poslednja tri decenija. ЛоА manje Je potrebno isticali značaj ove saradnje po opšti javni život ovih kra­ jeva. kao i po tempo nacionalnog otre/njavanja. Najposlije, smatramo suvišnim da naglasimo da ova saradnja Prosvjete i (»ajreta treba da bude upozorenje i ostalim kulturnim društvima, da pri­ stupe ovoj Niradnji. tim prije što su po srijedi isti kulturni I prosvjctllačkl ciljevi. — aec&j>»— Мустафа М у л о л и ћ S - \. Ч ц р р а м а з а н с к е н о ћ и ‘Ј <- rt . _____ _ „ . актоика из м у с т т а н с к о г ж и в о т а у Гјосни ;f Ври /ем е н а/ б ли ж и ф у г у р . *| » .г ч & ћ К с м а . богага удопица / l p X a Ј р у д u u. лм н син. млад адш.....Х а Ј р и Ј а . iMMia кћи. сликарнца J1 A Д а е м и н а \ ...... ____ \ I _Л \ f T a 11.(1« j »*'■•« ДРУп.рч.10 /lp. Џе иад. млад лекар Л ii tu a. служамка код 1дмо Ос м а н , c r a p i u i l U T iih e iiiiK код Ксмо /lp. IIЛ р a х и м е Ф е u д и Ј a, имам М а д м о а а е л Ми н е т странци Леди Томсон . . . Подорница претсттнлл богат салон у ориЈснтално босаиском гтшлу. II« прочелноЈ страна д м вслака округла пролора са тешким дапосама. Кроа nptMu.p re ваде салует* rpahatt- сках кућа ajMvby коЈвх с« ввсоко поваЈа даммЈп ca одшретом. и • Mchy ироаорвма Je у сталу ил дрветп израђон балдахни иод коЈнм сг лплалв удобан лвваа. Пред диваном пгшкунн. Ca страна лсво двоја вратв у ствлу. a ueby 1мша етижор cn раливм босансквм уметнинама. ОбоЈа су врлта отворена. Једна Je соба ка'иш*т Др. ХаЈрудннов у ком се. Mrhv осталам модернвм спроиским памјспттаЈем, ввди в радио апарат. Друга Je соба ател,е ХаЈрвјвн у коЈем се види ocrni сликарског сталка Још в клавнр. Ha десноЈ етрапв су у боганском стжлу B.ipnboiiH трбоаанв a ca страна врата ry no Један ормаа ca књвлша, 11од Je прострт ћвлнмнма, a ca олафона, коЈк Je TBKobcp богато acssheii дрвснвн рсабармјама ввгв spa­ ran луотер. Оснстлсњс собо делуЈе мвгтачно. Ca страна балда хвва налалс се no дввје лампе на авднмм носачвма аа* плаво в црвсно светло. Н а п о м с м а у р о д н н ш т п а : У помањкпњу агодних тморншнпх комада за Гајретове .utftniie I ланни одбор je nponne годиие дао идеЈу Једном пашем ки.ижсвиику за пзрнду једног новог noaopuiuiior комада. Поигго салишн»н акценаг Гајретоне нроиаганде лежп на бол>ој будућиостк натег елемопта. то Je I .laiiiiu одбор. том ијшликом, био miiiilumui да та будућност послужи као сиже .ui lusiopmiiiiu комад коЈн ге имао да и.фали. С тим комадом предочилн би данаши>ем поколд‘Ч’У iy будуНиоет. a уЈедно бц тим комадом и.ишЈели ii преглед iiauopa, које je Гајрет учннио до тога нремена. lipnje три годчие. у комаду ..Иротинници'' од г. A. Mvpa.jAeronuha и.шешена je побЈеда I ајретопе идеје. na послије onom. као спже од драмског uirrt*{>ecouaii>a. преостаје нам приказ Гкхла* Оудућиости. која he у садашп.остп MohH да посл\"жп као уаор, коме Гајретови раденици треба да теже. ГаЈретов дугогодшпњи раденик r. МустасЈш Мулалић. одлпчно Je обрадио идеју Главног одбора под насловом ,.Чар рама.1анске ноћн". Ова актовка npiiKa.uinahe се на овогодишњој Гајретовој daftami у Capaje by 13 фебруара ltkt! годнне у Народиом позоришту. a доћи he врло добро и мјеcHitu одборнма ГаЈЈмгта ) nehuu мј»ч-гнма. 500 �У JCM'M huuiKV ваиред )e jctan uvi« n«py r i« rrn-iab o j иахагокаЈа i« чвт«п.«\ * >j »rm Јг i m u n o фоп>.и. шл коЈама rocnof)* Krua o^m jp м седв чгтввг uar м.џЛ.ми» у и м к г укорачеас км.*ж)раме. срстил. да tin tu то дуго rtipruaao atu-pnuo р т с к дс-to ? ПокаАи ии сл а к у ' Х а Ј р п Jotu milio г TpitM’itoi. uaua Maje lu n i«*. Х а Ј р и ј н (лглуткагта млжда умегиаца у бглом елаирсхом м«ктш.1\ сп»Ја ) цратаи« са«>)е п>Л* оо.к» iwu* ва доарати. упрта пог.пм« у ал*<|-н. unp шои« дуОокам ■ гјдтмм o r rh u r a > )еда<>) руца држи налсту ■ нссолвво чставиа. a у »ругиЈ oteoрсаи načuoi a.iH )o у ааиршмо) iJulih mom mut|uinui Кс ма Т ч с' l!chy то оаолпко nn маигти l»ahr сагурио «»rt«rr itpHKiLtano кдкпо r iaa.LT гк гирссломнстачках гритгска Огкара Коаошкт. што Јс ддлско a од Mota nouuait* a ост huitot Ju у TOM модгрннц u)> M ua n r пала jtiM ни сстгтгкг <|м1рмс na kukmu Фидолофског гплржлЈп J ohi Јсдаипут да прочнгим Ги>жс. срстна ли CUM' (чвта) ЈоДИНН ДШШ ЧСЖ1М' Јо врсмс да ce iiuuiu л.убаа |>сал11луЈе. Ilono Д11СМ11ММ IHkloM CTUAl'VI да .IrtMOUIIM Tliojv ручмцу и MUjMltll блаГЦСЛоН. I fpilll|4lllk1 уна прсд тсрсн инод«мро.1м никпкно oTo.miM* са .Шрукпмп. Jfp )МрС.Х ОД ЧСЖ1М>. X a Ј р ii Ј u Mnun, тп ti|M*iiitiuc оигтро кршпкуЈпп модсриу умстоост. коЈа тгжа гамо .ut Јгдно rrniiiioiiihy липаЈт. iLia у дубник га.\ржа)а umu иггу Kito u Tii«i)a к-шгица Сигурно hy бити ii.iucnuhcii какиом mobom f Ксми^Микил lio могу >ritopr.tnm модгрнг itaucptvrn Јсдиим Лоонардом. Га^жслом. Таца СЛИКОМ. Оцу. шго Cll Mll Jc CKopo IIOK.10llll.in idiom ii . im ГуГн-ncou ii IV m6 |muuom. Jcp г«м СМНТ|ШМ CBCTMIMlM Moje 6chupt'KC KJ’hC lipi’M* nuMiiCT*. ”jU/ Jo модорио слмка)>гтоо роиу.ттат да tu* ii|h’ i г tuilmi у м стост. Koju Jc viour noMttlLKUIIUt OIIOI' 11|М1Ич1 IULlUMIN (ut. IIU K лскарском нату pa-iiHT^ikoM ноНмату докуiioMuii.KiiiiJt тгчннм* Молим тг. старк су Minut Уокнирмо упм Јс II ^ЛрфММ. Jc tunu* MUjCTopit ГСДОЦИ .ut ДСЛОМ lo.tiuiuun. студа главс. Kuko hc fuMo iinui сши битм oKiihcii pujyhll ClUtK)’ llSnC II Д01М1ДГ(|М снпку II nn) c. ihkumu ! Kuko mc to рцДуЈе*. Jep и Ju гим МНИ.у борбу у ГК.1АД CU .IHUMCIM'M опигто Једин од иинсшених' кужгом уметиости: CIUpiKUIIC-vlIMU. ,VtJyhll гвому дубок 11ГИХО До iiiiljcina? .Кубцо^с VuoJ ЦсипД .loiiiMi гадр.кпј ii нродност A nit модгриипи (loaopn иакоа шјо оал.)6н načuo) Hc T e JojuNi tipTB дссно. другп лспо. Јсдиа дочском КПД hc lipohlt још ClibC днс\т|«Г Kpiiu боЈс OH,tc. другп д||(-хармо||||мнп. мр иутс. (ЧуЈе ce ванк аваждук локоиотввеГ ‘ ЛЛОНДС II - C.11IKU roiolin Д сл о JU И.иожЛу ' лази. On Je «ch ту-^у нииЈсм rp Чсму с с губнто у дстнл.нми Лсдтмчии л»убл.еми uoj Џеваду. да лшдсш лн ii nju мож с .tuni iicm садржлЈ. Тсхиика Ju Тобе IIOCTpILliCIliCM ^мскујсм. (Стксла iiorni.iuiui (MUipiiiciicTHo тск у апсолутноЈ na ce ааисда икслаиа a upajpniou occhaa.) т cr поаи тглом нилпјв noj голао Једмостввности. Hc можсш peha. дл ii мн модсрннгти no седимо дуго ла дслом. ако > upitno rt* iiuiipuiuiui i одина дпни од nuiiier му жчмнмо ,глто m*hM умстнички лначаЈ. lipuor П0.11ШНСТ1Ш. Судбини llUif Јс досудпли Eto. Ju ову слику )жлпм neh три м«чгцпда читмну годину дииа мс.шсмо' Јодно ;ui друшм. Г»оже! Бн.1и Je ондп upnu uoh jmimu Е с м и : Iln иокижи ми Jc Јодлипут. Ilchciii iulkim Joui iluliiiiiutii радолналогт. juiiu . кдд mu Jc iipoiuuimto слитку |ч*м: по.шм тс. Г>или Jc ондн upnu uoh puMiLiuiiu. 1Сал hc Х н Ј р н : /Viu нс. Muuu. Још ne. lipe uero лн Jo готона nchy Jc hukom iiokiluito. E to 1И>ч<*р«г мн npouiHimtm Joui слиђу рсч: „моЈи c ir . Jc гитова. Jotu само док Jc очистим. док Jo Kuko Je годнна 6|wo прохуЈала. као 1к*тир. у окиирим. док joj длм iuiiM-ку ||*«»рму, na Cnc у 4Ciiui.il ii очскмнан.у писима. н мнма коЈу лпнци iinpuiiiio много HU.MV iiu hy Tll н брацо ннсу imiirra лиа.111. Оии умстлицс Jc НОКН.ШГИ. >К*С.1ИМ нмпти ниЈбол.н однос смитраЈу иаивка.ма. коЈс ис умсЈу олбил.но ca KpimiKoM. волсто. О, да знатс каква ce олбнл.цост E c m u : Рсцн ми бпр k u k u u hc наслов носнти' криЈс у нашнм срцвма... Е с м а : (ДостоЈан -ravn a rocnot>a с а u .ir u r a a r « M a ip a ж аЈеи a т р а го а а и а леиото, бо гато « в р о п гха о ј г в г и в . с т у п а у садо а Доииа сам Khcpu. да ти пружим руку ла рамалаи. X a Ј р a : (Б р IO т у р в n a č u o у и«*п од и а а т л а a х т гд е дв ce п о в уч е у c ao j а т е л е . Е с м и : Кашко heni Још од млЈкс крпто своЈу нову слику. ллито моЈе ? Када hc мими бити Можди „Осмох nm орскс мичке" или »Сан болих магнршш* или н11смхалоп*Ја гуско". Мождп Jc пмором npuKu.utii какан k o u i m k i i хорол. a нгнчом го.нж(ттп кокош. ха-ха ха. X a Ј pu : Нш-лои с.шко Jo : .Чир рамаЈанскс iioha'*. Е с м а : О. ллато mumiiho ! Пплк жсип бсд мднлс uo можс. Х а Ј р а : Данас Jo прва uoh римп.1лна a tu глика 6 uhe вам спнма наЈ.т«чшм ч с с п т в . 501 �иагло скренем волалом и срушпм сс са аутомобалом у јарак. К с м а : Ју х ! lior с тобом био! иам< р<- дд к ћ гр к у и о л у б н ■ одс т г л с ф о а у . м ХаЈр а Ја Х а Ј р а : Не боЈ сс, мама. Хвала Богу mije било c r r r i i L M у а р ата » < ■ да **»he и а г м м начми вслнке neepche. Дутомобил с с тек мало гп р гч а тн м л к и н уллллж у ии-м » tv . v J оигтетио. a Ja ишчашим руку и na неколнХало! Хало! Јест. — Да tu ne! — Ко? Ја ко се меота огребем и окрвавим. rn lio познам. — Нс. I Inje пико оиимо долааио. — Добро, сине слптки. Добро! Длахе- Е с м а : Н ja о том нншта до данас да ne знам. (лут* се) Кажсм Ja опстовно. да толика сломанет! (Остааи гл)шалмцу). бода није добра за младн нсжни спол. Х а Ј р п : Мома, ко Je то бно? К с м а : lliuirra важно. Говорнла сам са ХаЈ- X u j p a : Опрости мама, ннсам тс хтела бацати у бригу, Јер знам ди би tu Још иише и ropc рудином. 01*611 иретставллла. Ha место страданл брзо Х и Ј р а : (||r можс гакрата уабуђежа). Али ;w Kora Je долетео дежурнн лекир — a то Je био lima? таЈ господин — и пружи ми noMoh. ПревеК с м а : Taj тноЈ cjaj у омима одајс неко узбузао ме у болницу и била еам п е т а е е т дађен«с. .. im imtoii ннциЈент. Онакае бриге. онакас Х а Ј р а : ‘Лп когп inim? 'KaoAalccupcMiiaanii.iaicnTa) ^броте, oiuiKiie душе ниеам у чонека срела, К с м а : Г»рацо се раснитуЈе аи некогсног ba'iKor ini nfije mi чудо. мама, да сам ra анволела. колсгу. mira да ли Je долааио »намо посети. Иели да Je таЈ инчов друг-д^Пугиит) Е е м а Р н и нн Jioiiiiiie ннеу о томе mieiuc. XHJT*n: Не. Лер сс Je моЈ лекар побринуо. да воаом. ес ;ia тај моЈ малер ништа у Jaiuiocni ne X n Ј р a : (испугга иаЛету м надне Мами у иаручаЈ) Мама, eiuuia. Јер Jv* и on знао да би тебе у нелнку то Je on! ^ vL ,, *• ( i 7 _ бригу бадило. J a сам лежала у болннци a l'.CMn. (joj подкжс cu.ioM гллп> u oiiajM ироше) теби сам писала, да угодно нроводнм раKo. ко? -- Tu ненгаЈ криЈеш! Illm малан.^а кад сам о.1лраннла, дошла еам и X a Ј р ii : (сигргачао crtani**) М а ж и Н у Qii' ировели смо бајрам као никад. ro.iiireirriiaчД\'Ж1гос1 мп ji* да T ii i ' Hckiu: HeiuLi4Uime Једна! Дај руку да видим! enoje наЈболе делоЈјУтрчм у mc.iU (глсда joj ружу) Јгдиу портргтиЈиглшку млпдпћа ДИПНР eno, a j p a ! Не боЈ се. мама. Ниеам ни m i l i o патиn ra H.ipn.tt u доЛрох**^Мама, po Je та|-П| ла. l’vKrt ми je остала ноене здрана (окрсће .ia кога 6|Miiio uimi. On Je m. iaj руком). To хтрам .чахиалити младом лекару, Мам а---коЈи je сно евојс зннн>е употрсбно, да ме К е м а : (аогматра сад uoprpn. саД Xajpujy> Но? To Je лар чнр рамазацске nohii? нзлсчи н. како видиш. успело му je. Х а Ј р а : Не. мпмн. Алн пфмЛадп лекар има ду- Н с м а : Лругн п>т без мене никуда! хоцне iteuc еа моЈом сликом^Чар рлма.шн- Х а ј р а : (шерстски) Други п>т hy нмаш личног еке iiohir, Јер мн Je on дао ткчшрлдије. лскара! Мнма. Ja тог младог чоиска нен.1мерно no- К с м а : To hcMo још вндетн! лим... Л а Ј р а : Мама! Уперсна еам. да heiu и n i тога К с м а : To Je дакле правл генела. „чару рамнчовека. чнм ra видиш. заволетн. To je најзанске nohir?! ндеа.тнијн н најплеменитији чоиек. Добар Х а Ј р а : Л>убнм ra ииЈнделлниЈом л.убанл.у, a н je као добар дан! он мене. Boh годниу дана чезнемо Једно за Е с м а : Нидећемо тог внтсза из твоје Оајкс у другим. нарави. К с м а : Д Ja о том нншта да не знам? A Ј II Шa ; (служашса са бслом ксце.т>ом ■ иаримом доХ а Ј р а : СлушаЈ ме. мама. Кад си мн лане. управ aoca ■ Ксмм прсдаје посетнацу) Један МЛад II пред годнну дана, кад сам занришла студнЈ олегантан господнн жели да ra гоепођа — доаволила, да рамааан иропедем у Сапрнмн. рајеву, сусрсла сам се са там чопеком. X a ј р a : (скрава портрет. ала ra ]е aeh Ајиша видела) Унрав уочи рамазана. као данас. ирирсдио A j u i u a : Исти као ua тој слици. О, како je Je Гијрот велмчанствееу дербн утакмицу na красан! Нлмџн. Ha Плиџу сам се сама запутила са Е с м a : (улша посетаацу) својнм аутомобнлом Надомак самог трка- Х а ј р а : Мама... знаш! J a ндем завршнш слику. лишта искочи ми неилдано на пут са ллa ТН... (прета joj прстом. побогне у саоЈу собу ■ иади неко.тко јаи*аца ii желећи у једиом затвора Je) MoMPHty ciinetitit и кчове ih-mine жиаоте, Е е м а : ^добродушносесмсје) Лудице ма.та! К см а . Чсдо слатко' Да те мама цол.уби' (IM>« ДД jv аа.%)Лш. шлш М гђ у п и « 4вЈВрчш т е л гф о а . *»]■ r t и* оар углом гт о л у малада К гм а одустам е од 503 �А Ј и ш а : Штн hy pehu господииу? К с м а : Меаса 1мнолм. IIpiiMithv ta ондЈс АЈИШП: (aubr) Е с м а : Iliru ш je даиашша младсж. Доподн прел готов чнн. Ми oiutKo mir vio умеле. im смо вмлазмле im пуно аалрска и iipetiotia. Саланч* девоЈпе ни млдалспл мс iiaiLin-io im нспрнлике кио ми upm* ortpiunnmne муслвманкс. јер смо mu у oiuauiiM'vi мил-су Лилс саЛ.шлан. коЈу Je трсбало ирогон*тм. Даиас толпка слобода na опет неааловагсгао. Д р Џ С Ua Д : млад глсгаитаа госшиаа. оЛ>ara лл no c m , ra цвлашрим a рукааацАМ*- Ha »parana ce отмсао noLiomi Част ми Je : ,’lp. Џсши СмаЈловнћ. К с м в : (му nu.ia.ia у сусргт ■ пр>жа руа>. аоЈу Џгвад оожуЛа Мил« mu Je. Ц.толите сссти ročnoдине докторе! Др Џе ua д : Захвал.уЈем. Налпм ce. да сам ime аатекао у добром расиоложеп.у. (с.-дм.ТЈ1иша сила иптвла мс Je да ииеетнм иши upuJamu дох. £ ' \ f o •’ Ксмн: linhe мн прнЈатно, амо мл иодолнте иашс поверење Д р Џ е н а д : Пре свега чинич н Једну дужиост. •leuilm првлика. да м»»гу m va-ur« c»*»Jr noшговаљс. Е с м а Чесппи прнЈагглл nauioj гу кућа увсш доЛри дошли Идпмииге лл Јсдну малу ди грсснЈу. Смгм лш исчнм поиудмт*. лнкгром. духапом. влфом*... Д р Џ е п л д aaa-innR r+\ Uiaro.mpnvi na m innoj паж it.it! .Via молим аа |мпи1мчм», Ja гам TpcJttciuu, na... К с м в 0 . пЈшшпте! II у naiuoj n>hn cnu смо TptMnetutuu. али ги стм д ue мижемо unavгурисатн cnoja мдчелл, na ал to у nyha др* жuvio nulta, noja re fiani пporu ne мапшм иачелпма. Оидд исигго трслвеилчки. шгрОст или слатко? Д р Џ е м а д : Клд мора бпта... Олагодвркм! К с м a v^pjparNo >»оап<<) A Jlt JU a.: толма a ааклоиа ce гооту) Иааолите! ^•*«гм a : Иоелужите слатпим! A 1 и ni U . Додлааа) Д р Џ о п и д : Г«чч»«1)о. nij исома довро илгледате. 1*ид na ии|Н1Д||нм послопнма unjc nac ми UiiJmiiiu' уморни 4im»Jyhu о ммпгм |*лду. Ja еам uac liocue другачиЈс .ммииидп. К с м и ’ Да. II самп с с чудпм да у oiium годмшшп ибреЈГсирх uepuuctuja овако доАро u спЈсже и.ијлсдам. Мижла ме окрспл.уЈе аа- Лн .I h сам школгки дрЈН^сч/ дрЈН^с iuiiiikm сином Др. ХаЈрудином. O.t гиминлиЈе смо — лаједип у— . .. ... __ .. Гајрстопом ш п м н и у . na смо ] ^ , д т № Ж п Ј I f4 f« ™ 4 » о с т « .р « л . <•« диЈе сиршили. l l Sмопо^ r o i J дпЛроГо« „ В п Р ' Н р " ‘,д,,ге: г " и м , " ,кпт' Т чоиек 3('м1гП1НЦП.1 лобјрр лмгтпк. ЛСП СК.1ПД II ЖЈГ HiiToiiihv, Ja еам снршно школу. Јер uim,И,Г1 11 «»I"M ‘ »»*•1« ИОЛ11КО U CILI110 .»вДОпоред сиега urro ГаЈ|кт чнни. нма Juni• m i л.crnio .гп Jo читаи иаш влсмснат коиачмо ro другнх потреЛа. Meiui кио сину čupoм.шедеи па селнмет^ МН1ПНИХ родителл уа ХаЈрулппа ннЈе ништи Д р ( Ј с Ш - Д>'шеиио аадомЈЛ^тво Je tinJAiLui vian.KH.io. 11>ему сам имао прцликс ncna.utTU телесиа окрспа. своЈу ЗНХШ1ЛНОСТ. алн u>erouoJ илсмепитоЈ К с м а : .Чамшлите само онс прилипе у koJ um маЈци. noja ra je тако илспитала. 'Да дели сам ce Ja poAiua, у коЈим сам у.naJana, са другом u доЛро u ало. то чниим тек par. ih. те у noj uvia сам као бела Bfiaiia деоном npiLHIKOM. (мало с« ооклоиа) Е с м а : О »tunu. молим! Moj син Je чинио само другарску дужпост, коЈа и у Je од ваше странс cTonpunio uannabena. Јер ни сте добшм приме|>ом. честитости u mujojuioctu npiinoMor.iu. да н моЈ син са много слабмјпм тале1Гтом упоредо еа пама снрши науке. Д р Џ е в а д : 1*ад uavi Je оЛоЈицн Лии припцип жнвота. Taj прннцни давао нам je самоДИСЦИП.1Ш1У. која uac Je одпраћала од свих младепачких пожгуда за слоЛодом. лнгод* ношћу u нерадом. Mu ннсмо aiULiu ta „долче ipap ниепте“. К с м а : У еве сам добро упућена. Копачно видите, да Ja вама много више .чахпалности д>гуЈем. Д р Џ е в а д : Радује мс ла сам вам добро onuсан. To мн даЈе наде, да he ми ce пружптм v .loiMLia. док коначно иису сви моЈн тешкн iianopu mu jml^ini obo.iukom cpeluiM u Лла 1чкгта1М*м. A J и ш a : (>aoca слатжо a послу aiy)«j Е с м а : Ja сам вам nhepna rujNiManiiior аЛаџиЈе Можсте ЗПМНСЛ1ГП1 жнмот мога рахмегли оца. у времепу кад Je мода ^доцела cbjk»u eno одело. a чакшире и |Ја*рмсие Oauii.ui пемилосрлио. да их Je Telimo Лили nahu ма u аа дилетантспо по.м.римт*. У najnehoj neимаипнпи Ja сам ce роднла. (>гац mu Je — (чЧшм ce Johi врло добро noćno турвв!1 ono глапе, a маЈка Je ходнлл лапиЈ<*па у фер<*иу. Никад mije виде m mi с>нцл нн месеца. Ha иашу ||>амнлнЈу naiia.ni епилемнЈа. Тек смрт маЈчина u очепа откриЈе адравстпсноЈ luarm стЈшпшу Лмест u у noc.ie.iiwM часу мепе Мало жипу дрпоЈчтуг SOJ �7 слободу, морао сс подати crpeiniioj лстарпргнггу у билимцу н снагу мп жинот. Клд гиЈи. Трулеж Je била наша крепост. () нракгам оЈлраиила. a.iauua сам im улицу. Патичном, о корисном. о здравом. тешко Je ,V*o Je спсг. !»илл СЈШ гола н rtoca. Маглоондашњс mune друштво било убедити. A iiu.ui гпм се им Јодно bome K'yhc». нс ана* сада ? Jyhn к\да hy ini како hy. Цнокотала сам од аиме. a глад мо Je страшно мучила. Ла- Др Џенад: Дапас се о иашоЈ органиаацији ca рсспсктом говори. iiiiuto Je Један господин — муслнман — у cnpoiU'KOM одслу, га цннксрнма im очима. Кс ма: Да. II pa Још какним респектом. Ншли смо Јако сиоро иапрел. али смо ишли сиНидрииЈИ ме. оссги према мсни самнлост и гурно. Турци су. нм примЈрр. иавели rtpaцовсде mi* .»a руку. Доведс ме ирел Једну хнЈално своЈе реформс. a ми смо свс лалсиу куНу га красмим предпорЈем и увсдс rano, снс сволуцијом. БрахнЈалне методс мс унутра, те продлде ЈедноЈ госпођи. Ona iiaii.iiiTiiiioM су бржс, али се само плодони ме помклоиа no ладиим обралићима и еиолуциЈс прнмаЈу срцу. Темел.н iiauie кулуиеде у Једпу пелику corty у коЈоЈ Je било туре су се болл утврдили. (тслсфон звонм) Milom деиоЈчица ca KiiairoM у руим и добро Хало! Хало! .Јест. сине — доншо Je. — Ла мр нпхрани. To Јр био ГаЈрртоп жснски иитернат. Ту гам се одгаЈала н расла, гдок D * ^га ладржим? — Наранно. Иал.да нам nehe одбити гостопримство. сдр Џев*д>) ХаЈрудин * комачно цр ii.iiilfPM у живот као учитр.^ица. ' нас жели. Miip.iehH na ciiojp .ipthimtiio. псстим^и^ЛаД p^J.I р нa д ilap on? (скочм и узима слуталапу) арћи из 1'аЈретопа iiiiTppiiaTa, tPnpo' ЗндаНу. • Лдриио, приЈател.у! — Их. та Јасам се Beh na га rec.ioM: дижимо бслм храм. по)>ох у н ortiinao. ТвоЈа ročnoga мама Je Јако л»уна|И)д. ШтЈу гам rue' иЈнчптиа, iipiiichii rtpanu. — д а — да — дођи, Једва чекам. дужност учителаше/^* Koii.ippiiaTiiiiiioM сле— Е, analu ннсам хтео. ilnaM, peiioMiipaiui мригу, коЈн Јр imiu.f* сматрао г|>рх <*$Г коЈи Јр у ;1арлрпл4'Н«кт1| u «|>нналилму руunio сир аднокаг. много клнЈрнтеле. уредовно време, na внсам хтро. — Да, да... Добро. До unшто Јр naii|NMikt. ^fcoja ini рцоЈу иласпггу иеру iinjpc. iio.iimimo, — L i cc^ p д асвШ ш г ђсња! (останл.а слушилшцу. l'ocnoba Ксма:) Нисам га видро од како Je отворио адвокатучати. то cp Tpoto caMO ppo.KiiiieTii i иј Ц Н г Али ммло ЈГо малр коранала сам пппред. ру. Иросто ne могу заммслити како изгледа у овако смбил.ном зваљу. Л р Џ е н а д : Ни рт<** нрну пагру и|и|милп у cuoja нреа. To пам дашиинл п мррација iip може Ксма: Хмхаха! Још нма много детињастога, разумети. .’Imko Ji^ im готопоМ темелХ caали се нпак снашао. аидати куНу. —Al Ј К Шa : (остивл>а на сто шербет) K p m a : Кад rtu нам, Jthmio.i ^ iic докторе, iicnpiiчала какнр с у ' снр ритницр омртале нши прогрес ii колико Јр дрцрццЈа требало да cp ciie иредрасуде одстране na iiaiticr рлеMPirra. na rtiicTt? cp сада смеЈалн. Cne Je npiiMiiiio ca ртршиним cohtiimpiitom. Пнмало раиионалиама. Д p Џ e ii a д : .la сам додушр много о luinioj enoxii читао. Смешпо Je амиста у парчету noкрииача гланс илн коЈег другог комада одела гледати спмбол nppe. Х ахахаха! Е с м а : НиЈр рсч само о оделу него о попмању самог жннота. о соцнЈалиом одпосу ч л атт а nanio заЈедннце. о раду »ггд. Уопште чптапа Tiuaiui opnuiuoaiuija umne .шЈ рдннцр оила Je Оез адрапог тсмрлл . Цнл» Je rtno, да се остнио у нстом стадиЈу. на истом нивоу. Натраг се могло. алн напред mije смело. Дух нашег човека nuje се смео впнутн у 504 К с м а : Молим вас, нзволите се послужитн! Џ е н а д : (ссд а на с в о је м есто) О , х в а л а в е л и - Л р к а ( с л у ж а сс) К с м а : (устпла Je ua говорм АЈвши потахо) Реци кухарици, да Je господнн у гостима. Д р Џ е в а д : (»a то вроме ам се) Морам Једамнут npehii на ствар. Оссћам. да ми за овакове ствари ман.ки потребнга куража. A Ј н ш a : (одла.-м) Е с м а : (засе) Још ne ирелааи на ствар. liain je детмњаст. Хајрнја се маЈеде снгурно за вратима слушајућн (седа ua сноје место) Др Џ е в а д : Имша л.убеаност м прнЈазност, госиођо, даје мн пуно смелоста, да вам саопштим друга u главнн рахшг моје посете. Ес ма : О, молнм. Радује ме унапред, да hy вам Mohu искааати своЈу услугу. (Hacramihe ое.) �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК П рослапа П рпог децеЈчбра у Г а /р е т о п н м м н т с р м а т и м а Апаа > 4 » l w i «f*>u a i* » « t ч»"'ЧЈ a « » a -iv a*|*'Ur* ‘l* M |> ia # r> »» *■> ' vVV- )• * уе *в» ч».» »an ft )» !(< • M |.. i > w d i в » а * | u A . u i <-aa.au a a « n j* « i <m i J*a*»* a в » •••ta a t a a n u a i T« u i ' » r»Tj-*.<rraa * . , n * a rr]u t> B 4 вв- * ла*а v a e a n i t f >а»ч*»д » p <"У ч «»а< « *• ш а yia **J »» a * f» ta y »<-eiy огч .*v*f*fca 7 *7*вва p .|B r д > » г »»** ■ » п в * ' u i t M i J u»ja >» t» w a« 7 дв« I«. г*о a в.-а-.ллаи-•<• 7 </»•<< v i l i « в*рп»а> t r . u ав ®a o /.iK 'u a n.i " b « a р л * * м Ta « < ц a*|” U aa u a e t e k m r a aa yr*< a <•• 7 a* p ’ n aa 7 a* !* '*« »*г*>*а* ••M'- Просмам у Г ј ј р « т м о » «*уш«с» аитеуаету у С«р<|м у Пвтт*мца о»мг jr R p » -jr ? a y r » » » i i ' « ' " " 1 " r A.lRje Хромвка. ВЈ»*г.ипв*а ry iw u t * n jp .-m n n iu in a i. "[• « кцгмЛАр t u K « u i г*р*а*а ада <vv>a<-»Ara m i «* ( W u u m rr )• orih>f«n r T njunnai.. • >*гвм Jr м1>1*| Ћ в ш в к VIm u h учат Bpanp IV г*»л ч n « | , » м г ргт *\ 1>жлп R дреДлЈиа' . « АВАЧају I ДгцтЛ ра. Км, ДА»» <-»p*t«M* В tt*»»e ««ч '* >a n u a i a»t*BtBp* • » ■ ?*\ *» *т -А Г |Л » . X a ('.»’ k i m b i ' I W . » d im i в а .а а aat*<iaa w . i n i B i tpa aaraeaa 7 n j« <-y n ai'>»n» » n ' M J i држдаау ten a* . a » а м ' У M гцаa к п . < м а . м *ргцв< p < /< ata.i H i u ' 7 ' r * t «чв »4 *• Лдагфгпдвк. V Г f f t » |* a « k в | \ Х в д а г м а а ' u k , i u i » * * n a Ј г д п а ч т r b .i . w .W « h r a / в т Јгд в а м м a Лод. a t a в»р«а »a а р а т д а г п » г ] * г т ч л длгдАМ*цај* \ ia в ;* а в атчгтч* Л.рАа ц r B i i | . m t » v f a •n*'» i V v » '.- t Jr а**рдап** а р а ш а гачкдма *>»»».* • * Т»а V» n »чгтж. a X I X rt^ aaka auta 7 М к п ^ а Х.К ia a x » r ^ ш....... fljrpmmts* uл»»ра |> м а < « г .ц в у ИС«а т »*n»< f lo r jr гааЧАМпгт« у амтгрвАГ* в в т»ац а r r a*4»'W»»anf <»•*»< > • » • < K ap a M D « . **•)■ ] а \а » |М »• ч Ta) a i a u a a u « l V * -v r r a tjT a и* ш * л 1 ч в а ■ **,тг»*(А»а a у ir 'r a r t i ; » v » " »<||ч|г>[итавпо •* r гпр»вммА.»а orMliiAn v-.Jienpiv o*»ntr.' ГЧ*nam« arh | ч ^ t» * l|.M |a i)a a . V a « -r* a w r y глд1ка.1в n «ta» a п ра^г^г^.ллта^ „Чглв » Г |4 \а ју 11-ч«<**1> а а .-^ ^ и * * * Г |» М » « • » ■ * « Л »»ж г».п .^ II* [ п п у гу rt ia иато апа A a ia Д * члтк гпа ЈаЛп чапш а К|м «. 1!< ч.р а Л ^ п « » а о » .»»•» a i-a ^ v II <aw>a прадаалм гу асаам на 'oaa’ аелам« Ra Mani 1 *Л<< a i ju pm и 7 »цатагва K ;* .a ,t п-tit •<naa la .v rtB rtr iw a » e r» r a i» a a r * » •Мл ' r f e n r r k i u a ллЛаа. кпЈу ra ja иаш« Н—Кр*.Ау ка 1^глмшрлцг и ••>*■ •r-'aam* к а а > » 1 м ..^ в <-»ar» a» aa » .v ta rn o a a улии - r C|J|«)B ■ wa*:rk* . у ^ .,4 cjj . j«ai |* " М Х » [ и /т - а a м«ч<*т»•»■ »<** .чру I a n p 'if n e p jf l* P » («»'*« a a* »л а д г т л и п к у ИетрЈГ. Просмм •магу 'У » у|»*и» )irtar»v*"»,,r * Јачш.араво'- Ј ^ i l "1jт*и> ihw M lin u t r i iK- m t a t n if^MitMi a* »м,Р>» i t n k i) tr-no] a а«кгм>ј 1.'|*А<ч»ааа и а Ј 1 ju a r a r a d ж v i**»a И *;ћ-кн M*|a>.VIil )МчЛ[«< В r w KpA.ta. и ,у м Jr I дгдлаЛар. п|«»м ац.1п1 )м у Л*м.1|Vv4>a iill|lRATy «дпаг"»< •-prk* a и » г [«-лах ГВ.4-Д b a | « w ■ unaju идмвн И Ј*ЧПМ' дрхдгг jMjn'kM a»tna a <-кг»вВА " ј .«1111 <-»ГЧ >ип] B>MII мтдрма 1р*»пиач< a a «,1 * )ajr *lvpxa.\aja oaaa)it a т I I S ^ i IIJl j<* у т ц гр и а тл n r « |u n 1 октоЛра. па «" K к<-*»м op«»rartf м р т у<П>ма a u v .i'a a > у ваирмИо iPiui д рш .ј^ п п л ) vanonnu'i n«aw|^Ru м Л .н и ^ и . » i m р‘ Л* r р * .п л о ) a b «<p* a.v »лмвЈ гктп о црви м k n ta a a a a . M t u n . пћркра a r д ^ Kji.. ».mnnii Ј ј п ј г а ш ј *. U - » u m i Ja npa' уст»о|ил avia<-.ta«NK г Л к » iu\Y+n t'n urina \ inu iarn aa a •i - tm bb Акгаа« у д !) « т га г.а nju г Др l - it u 'lrtt 1» c rn a a a v -iM B R a a a V u ii'K e jn ja u ia . i»»au**) j i r i r nikrarAM) м а п а a n-в л гв iup«>i ррггмв/nj a Љ>а^Ј гдапп-. r. ; <>a*ntanra дапвда^. r | « «ш ачп.ш а1 r Х а в и г * X » Лј knorT> J ) im . u M « r t i 1 i m i n n j t , koja Jr i t | « u a . u «(«*• <-rinm>ai)fk гд D i-iaaip .iaaao a г X*. »м',<«г<м IJnunkoa. n.i< r*a >|u ia r n rp n n rra jr n *n it» >*, *лаачал a ju a a *»nj в>|*а у пвцп jin t A V t * 1 шапдв r. г Па)ић. Нвимчрпаћ^а Хаци »arf>оги>а ll*m«h>B iu )iw k ra r t ) . к^Јг ^ .nanio вогла ат«(П 1Ј« c iu im V r m i u i k i i i гаамалвЈа r. f. Ttr;M*a. I ‘*na-V>n H ;u »a Јдm i. uotam icr n *|.fB >»a« ■ » ju k a a a »oj# ry w n « w r в#р гмг a n tr a r a . t r j u i i a t r » Т«АЛ A a tr м о г t» у т ш гу жррmmirk т и ц п п а атш ког a *а*<-г«г Г « Ј |» и »*• am aa п»<т .ipauitRo a м*|«>гап j r ia a -тлп Друга o .n aan uita и nja«JaTf.wi ГдЈ|<вта. А м д а а а Јт Ja п ц в »ј>ж > rnpaiuniE спааввта r И и ч Г*а. H n -p a riJ a л . мгтв -. ј wa- »a w w «-r»*pan n A rtraijr в ш Kifk га гдадгкиа r >i>^i*>a R ij 1 H t m i Д|.ж*»г . 1 > ;« 1 т а и * I r m c i u a j l . •IIoBrrniuiai г. н w . u n n it r. Гана поштшиир г»а-по1к a lio Koa<-niaimu»r '•nai пвт*п* l*.v vana мсоодо. otirr угта*. Лднаг гад <-а urapoa вр>ут]виа и a -•►.«<•. а*а К |а I li p n i je « м п Л м п> 7г | « а crno** автгш гла Kp* a t a« v^nBHP Ј у п о и в л Ј « сддма a а»лма* т м и ш м м и . сал kaj T d u i k i m i •>*p*a.« м л<*'-|*> в «-prkr u | » u Т т '» n j* la^ia a ifaJrptaairajB у b **ro J идш -.ј <'«rar*J a AvjumJ »-n» Лд*rrrRiрвпгт it « ( » w n Jr »•«»+'• n ifu n n n r i i j a a i в ✓ ..p * n p aja. U ) c f п р о - . и ш к а јм ћ а дрхдмпа в кд|;аои*1па пралtarakam . ЈМВ.>Д*ШВЛ Am p i i i a u a* мгрт a |«ав <у а*ргв} аак, тпр атвчад в еао a a a гл у m pr.anv n* aa Ja гх у n p in u i K H a* b W . ju t i V r . a* raj в*чаа. в -» « * т ar гмагдт n v*ik » t a ц м |.4 л а Л » л rv* ^f»* y nrfV.tiT* ч *р т да !»■ •. kao тврпкав« лмпг« >«**. a « tr » v ifp a a a ra a ж ш т kam ca. raaa* . a* t « a а #пк >Ј a удпотоЈмапЈ ппгмга. еал a aa п л м пр^ал Г* ј ;-р т у a иотм ој *1 .*«'■ Ha A-tRAoma дан IH# п г р.гаоарпка Цић* r* t|« в.кa ea cr« aafRA. пмр го адгрдхва с и**«ва v i n - u « . t w ii .; r a-.мпсоа a маогла ) у м м п . иппиж uputan к } вссмјг ускрсаућж. поС«дс i u u i* '. и* п<>4.д«»в к*>ја с јј ч ii Јесш е л н д о зн а ч н ли д уж ну S § а р е т и л а т у з а л н с ш „ Г а јр с т " ? јј r У У Л ^ Ј Т /Д 1 { Д Р ( А Ј Л Г Х У !) С Т В П 1 J I * Ц 505 �l l r t « шш»ш * » / - . . ш i^iu|> л р ж а * » « ш u | « « i '< у -и и г гжа. *»,н*Кн J jt iK .U A '« к ј Ш n j \1>а ■ U ( * o t a ! -' U » p H llr i m « ' m i Kpa.v \ л*м ам v»|> I Кд|<*К j V ic * 4 а И«о ) >вштгтл I i | - . U 1 . U Дг»Н. H**-"l* O n in rt W № if I 1 I I U I 4 II* l( Kfw .H н HM •* ) na m -n-H Д..м> K 4 |* * b » jV * « lu m v r i*\ ih rjr мнте.мцн хржапHJ 1«МН). A u ! l « }«■ ПИтмаЦ. < Malt i I lv a k <•ТрНЕгО o n m >|«» ■ »Jvlo V •>*•«■' tlprunalM ' .*» a n a V I ll I И 0 ИаОТт >•«■ *• м ltaj«i IIW| it |'Л * |< В ^ I i » T ll t f * - ' . -U ih m c ; » in f ir B ' i . i n t h t ?*ч».* п |м г|> и и ‘ д н а л т .»» II I V > K>ntha н >ix.m rjr п и т м ц в 1 п i* K a K'4 ti«>i4 M<>it*K »•*1аПЈ*Г« ОД Кд|0»ЛгГ<>МлК« 1 Ч Ј М » Н 1 1 у .-OHOlCKON Hal - M t . / i o B т а д у neroMan Каднк • Т«ш <» j* * y c m r * . о п гт а д а .v jia e im u o.l U Гпдииа ЦдМа lu H v iirin ili a на H it r a н дуги an.lava ..iiin u i.u )* ■ иг. нх » У ia { --H ) . н* n e n m «a,vmo.i>mo •Ka&u )м«|* Д» ш.галаи- n.1 II. Иднка ш лгкламопал iinn>«<aq I'.iy in V .O ПНТ* 0,1 О Ђ н гпк а im a M -t u n n iti iUatt Г.[>1 uh f .К л р пИ П т ПвгаИН* 1Ц пнтпмцн •M»N* < ННЈ • ОД Ц, I V v ioMlha Д*Н UMolHU« Г»ИГЛ» lji Г.пшц-аиК •I •(•■ah>a* IHa.V.r ОД II П|«-|«Л»Пп 1к4 ИД*1*1н !!Д{ПНЦИ Д > ламик n Г д ) ш ћ & У v rf' .ДпМ.Hulila* o n ir n ilH . Ilvtf,1д< H - IMTOMHH ‘ ‘n* r y ..ti« r a n * |w*•Ma iV - r t ii rm V.i* a ндр»чнт<> диЈа*»ГЈ‘.1-») iHiV.tiao фр**11*Т11ЧаИ B O J * « —ia. m jn J* а*п«*аЈ *||- OVU lio Mjacnor py*4*hv im . « i4 <npntrrnjr II |« u pa II a ЈГВД*' TUtaillHMK' penMULTa, идЛпрд, upman. Ј<"^Иј prim i* дијмпме n г. V.im .m | l> | M.4iHk), «.>>ј1м rjr том m m.M anrr m i i i o n t no |oft i h napa Гш ти r y Лн.ш nSnamkami k v J» m и nnnap n i и .ж ne r v u г т чуж* у дм ^тнорт rja 3 гуЈуки ■ * o y m * ty iiiit v m .h u H pa.ljr ta j) « !* , т м ц н . V vroiMnM р а.пш .и пггц ЈаЛ аМ алн r«i ппма н> П ј«пгј *г т п п и » т м а м з*м * У ч н т г а «-** niK oia, i.ojn lia аилгвај« Alt.« И.арпчшп rtn.hanH I V r n »*y <•« |>aiMmiH b|*iA i a v ' i . o i ii ч -nш т л ј >Н н yn|*uiи нну na -i**n.*ii r r n ^ iv , nX <Va •■ a'vnj* •••u) и п |чи а а vrni*« li|>o<-JUna intpaar.e )r aiH'MD iifvacianaH.« Га)|м>т»м КдмлогнЈ«. Ha ia«“ia , нгтппа tana. nf>np<uno )a Ж *н о ir одЛпр Га)|>*иш х прпгта>|>н)амд n iirrpnara. анадамнЈу ta н т п * f* п гтн п н{тг|мм.>м A i . i v « ) a j« Лпда o.vim n o поггкгна, a пан<мЛа npnrtviMa у чн и п -ia > ДпЛар ути га * na прпсгтш*. Пн у г п м аначамн}« Жг-H'-i.nr (virtofvi мпогп г у дппрпп<ат rka- ‘Втм|»укчнк n Hniinti н r h n n f My«3ri4^»p**nnk и l« « a ■ IfHHll Прсснам I A n a m ^ fa у Г » ји » * * » - у 6 «* ky Уп[..»м ttmbHHiH у Г>»иКт сл n on ^f^m ni И 1 т г .м ц н ма nfor.taa*.U У I Д^И^м^-др о Г кал Дан rV i V . K ^ n j н У>анаш*тн s a ( » M у» Ј гч м ц г^ а п ^ УЦ ки-Л ж г*сГ 4Г ошIVip« н n a u m u r a jj^ t* пл » * je ' im p r t j: I. C *r\ *m irt f* </Т1г>|.пда n jM f-jrv im t» V ) « m r ховгаог o i/u p a la J i^ ra f*»a О јн л а P^O*k 2 0 >&*'*’ *•* I дацг-цЛЈ«* у nam*Mjr пародт лцажап )*■ н<арпн<> П|^ 1»П4П<- ПНТ-.ЧЛП K r a l Ila in a lllk . г ч M l t<a.ip 1 П агрнп г- ia 1<гслаиапн)а f^mnoftaJH су п н т м п п ГаЈ- Р^га * Нг|аангх н la ja n r a тра>да )* . v U «am n «kr. Ona n p o riafu jrm ja.ta У т морааном I мат^рнгатп^м Ногдвдзг. Прнснм а I. дацаирва у Га|р*то ^м аомнмату у Т у м н Kao n v r a .V IM II m i* П4 np<r.1aHH.U У H !>•*• m in n r Г»Ј[и-п.па >1« 14,1*10 na |»л»ма гцачап н » ш н Hap'a.inn праапнс ДаН УКднПДЧи« n <V.iV«akaiM У o n i I ,1ГЦОМЛ|*| npH |#.1*m Jf rpakvn тнп П"М[>И *pw ГЈ*»Л УЏ*"У>) ry yiAr1%.HU.1* n»M п н т м ц н «-a упраппнклм НЛМmtnra Т у цмг-р к /т п * г т г « а nrj>a.ia « * ta Ja eai«on*m огпнЈнг* .1г па a ,ij>*rjimia м п * 1 м na » r m j вггаанут*. Ha таи I ,va<-MApa п н т м п * r y •r i h m«ia.i■ у I I r a m ПрнЈ^^Па^ДПг* РПРЧаиоЈ cotnjoaoJ ar.alrMHjrt n rtvrnauoj roiuv.1 r t n j oan-IOTIiH nohni 1 lan-'laa. 1 Г I I raTH 1ЦМ|су*-П»-Наа.1Н rjr rnm anoj RfMiH r 4 apmH.w-t.nJ рамнЈн У 7 r jr n na ол*пр<на )*■ акддгмшуа у алнвнкту. *u*)oJ гу tTpn.-yr-rnnna.i* H ittrkr опгадн!. г» н tnrmMt« и и^iiMHo чгаи ам м,'<- н-»г пдЛпра. TlAnr мал*пик прг»-ц>рн)а •ilir * , a H f.iH W А|*>}а п н тм ац а. акАДомнЈа Jr nfj.*.>na у V a n ip .v rr Га,|»т»М1П1 |u if n * r a . алн гцпЈпм пгкр*>ш>i k j / n а гу т гп А ги -сИ м . ч д и с W >n.ia па|*»кггр цадика наinonaiH i’ гпачапоггн n lU tp im m i* мапнф^-гацпЈа Ana.VM tJv Je отпорпл упралпик т и м тг.та r. М г ц а д l|o .in t.-ii. 4 itk пр н тд лнм н ih .wtthm гоћпром. пд je tnM<-hv штгнл.ага per.ao ПиЈпнонама p » ij< ijih ^ h h . п л п а т п н н ун и tneilH. Ју ж п н •’.1ат>' UH n a ia in v m .ц н је п п м примјерпма ri*V jH i nj«e,ia»ui n жарг.ам .i vfun« гпрдм pn.ine гртде. нптраЈади ■ у у rrm itnj и дугоЈ AopAn -u rnnj опптчплн. КрОЈ игчупепе n am *, пепоапат* т пгторпјп вд >пага •чацЈгг.1 гд ti' n ainiKRoai гиаппм чп н чи о м nrrpajiiotnkjr. imv henn r^iinja.innm kr «iwra у ш т п е н п г К јм .а д . t клме rjr ш ЧШ г rn r о тЛ и пе li* l< in H l глдППНХ I lp e v u . пцн г у orm aР*.1Н l*nnj ЦЈГ1.ППНН гаи Ог.кЛ.ЦеМЈ* ц У ј г ц ц / а г Т м т -а Ј* и и*|>аппа ra ЛорЛа Лнга f l i-v iiu пллл. гн т n-arrr n ia iinn e. nnn* n \rftpan* nam* днЈгп* ОгаоАип* Haтапаи* r r a p n >y н aam janan* хостпма H im n i на/.чд.пх снnnna a мнрин i »мпцн нашн np*iiupnnn r r у птгтпш н згшpnnna. Адн )* m т* крпп. коггнЈу н п т гт о т н рлдндо r* ж*- Г а јр е т о п а годи ш н за за б а в а у C a p a fe n y Према закЈГшучку с / е л и в ц е Глапмог одбора ГаЈрста r o дншм»а Га/рстопа забава у Сара/сву одржаЛе се петм дан рамазанског Ва/рама, у суботу 13 фебруара 1932 r o д ш н с у Народном пазорипггу. УмоЈш*ава1у сс сва братска друштва да о в о г даиа н е зак о з у / у нмнак пмх лрврсдаОа. �'t гуац* i cm -fe a . i i n t i i lp it ta a i к / а » . « | . ЛВЛО В*.«вВЈГ »*HV1 fa aa I Вомооа. !U д > и т м ¥ * арај« IS m a n i i* i m R l n u r u B4 T M ■ гтралаа* круааоаа« CJ o rn u p * **« u i M U i n i ■ » м а . a Јт пк л д аааа са с •■ <vr>w * » r,.» a г л л ш ј ј у > ј в у вудтћвосг ffc-дг |m v -la Ар«жд.в»> а> ■ » П а »"-" r w а*р«Д** V " ' * утар укв гџш. о»о mto џ ■ « ,, * >»Т'А ајгв д ж м а стмарап у ЦШЛ.Ј n t\ ..n < r ». Г*Ј ј«*тов * радавца. ro j« r t судјаЈоаада «u (V .to ^ V » jr ■ y jM > iw « T . r M j n u ј * п « n <« ж ш игач м * * ф *i« ci m » « r c*»r* налорцлг рада ■ гд р а јк г т м v i '« м .< a » w т „ к в» ■ >.Ј^тп.д J jr n r ja a a j* I »*■ * грагшв/а Лу tyfcao.-m. в |^ко »W r » jjw * * ' овдатна*. Л.ИПЈГТ1 j i ikt' у ,\r ty п»,чо»-та nj-m a or|<oMiiRM аерпима iu .tr a х» iu|«<my гдоЛпду п tj* ta in -iw . ЛЛ Ч Ј 1х*Тв СЛоЛоДЈГ Ш ЈГ IU)J ВЈГракуКТ* fW V ■ 1W m * t Ју гм-лааају«. Прасааа ц у Паааау Ј .U a У / ц а а а а I <* r i p . i . » m « p ) м aa»*pa*tj . M t i* ■ « \«aw a«>* ft « |p У » m p t iK i. . ! M » 4 i M j « p »rt i } i w » v * * i a * * . М4 « 4 I l i * 1 * 1 '» « :* I I , * • -• * * > r > . W » t M a i|a t > i« M * M K P * П**Л’ mfnnr •» ja p a « r » « »*a«r«a>a * i p u a i « N ’М * Ц | ПјОГр*« 41 i V l l p I .llp a ip ra * П 4 |« > м U -* .* M UaiaVa **n .**a X i | i i u i ! « > l I V a v > t II pai|> c» t > K p u A lA ia a ji • » 1 , l | « n i i a i J H u k * m ВВ1ми«а P atak \* » « . » t I fiaip i l i l M p . i .П о р у ш * i | ' | ч а м tt l« a > « ( U . а а и » < а м aa Т ча.ц HntMoaak Ч с ш и и I ра*р i i i i t i i * « .K a tp i 11|«-т>* » * « k « . « 1 '•*»» Joaa Јвама м к * ** Il* i.'>м г*р ц*а -r n « c [ a в»јп )* ар*кп1«а i ш и и ' « n* U i i . i M n tiHt'.«>q r i i i » » a i l Para* ч П 1 p u p i « « i i » p томац« К р алу a Поарг«аат*л.у I *Ji«-ia nmmano <* )•■ « ш ц а Л" I .Г |о а ( к < i»4 'lvaja Ina* ) .м > | м Л < и а т ч м о aa II*. П. К |*л -у . H |* n n » n M ‘ W 4 iiir« .» a п « ^ * f Р*Ч4Ц .'lrtfi P * a iiv ) t III |<*ip raa« *i» p r a Д»ву a* у i . i n u i u v»M>c:rNo r* i m o » i >h •('.taft« д н т « llp r ^ n u iu п н п ч п п I V * a < I P p a i i i t t t IV p*ip ж prti i » * 'д и.гпг a y j* ta * * a ^ l« ^ т а а п * ii 'V >9 iH a tra -i a а * » в » * а e j » a v a i t A p u Ifo rja j* ј .и ш ' М ‘ *•< i o v m .m i м»4да ry >* m » « iraa> t a ... a | | « и м а « » t a t a » K >*» ■ n m .iaj*im a r L n W 'i ц .* * м ) »вна ip a ^|I t n a i»iia i j ...iy a i i » ) » i ■ »• Маш^р^^* IW ■ U rn u rjr г* |*>u j * .K U iM t n « ^ nw i..a»iu. <-ћв fcufc* a i M|>aiutta ro p h irn R «■n*»r liV .1 IIKjUII Лол*. Ilf a a )* в « р -» ч 1 A ta ja .П у г к.1раЈ<т**од J n f о.пнКх ^ <v / g Просам ч»«*вра у 1 » * | И » « • 1 Праа— ц a Га*ра*в У Лр>ra Ja v r u h o h j o K lr t - a n ^ Х ћ Л а ф « -Ж нг*о К'«л.< VI 0 4 Н*МВ<маВ4 ll-ia lie *■ * Tp*fca j r лгкхлччллло Р гу ф .Г [* .,> « и 1| •Ilirim a ,« n \ ; B.V« u 4 |lp . 1*4 lak rrin K l idtltM Кдт*« ('«p» •|<о)ани.» ne. н.». o | ^Ti»h« м Цлгдај* r iu a r тм-тл^аднЈ* n p r .i.f* )* kuja у Лв1л ОЧНГ.1Г1Н.1 |.| |||о г» и > Ф im *.ta жии» n r * -a im n i p iijm a. H ij* су пд m i <» iMTjin m i r n j* ryr, II.i ллвргиo n .r i i k t i i i '« n *^ o -i*jo m p a; s u ura. r>'iK»pno у iiaTiiviiiiM * r ' U '« > .W 4 i.i ii »i. М јггиот »V Vip a ГаЈретл. ш > - a ' V a i ia u r u i р а к « чг.-твгал у п * т * п в » а aNto|»iai угп јв х у a i« * п»тра'П’-*г сп+плту-тп Snly BUAjj. . i.|..v n .. a ih лмјгпо. дд р р и |> г» ^ )г'|I W Г а rof*.j4>V Г П|^т- '«■ in lfi.l V|..> ll*»f <1дЛ»ј%х Гпјр^ГЈ. КН+•uMii'r к хдпршоаа. a o « ia .ia n a i « m i к д Дл r f о и г« ралашли п-.ц гм > t.m o t i п)г. vv a гп чр ат n i■ . t it r ' r тааЛтрав'*1т MVpa. Просаааа У|(ди»««аа у Гајратоао* иоиааиту у Мостару II ro.iHH" Ran a п|»ип »at rr.ia a a npnc-URAoa .)• I лшгмЛар 19 11 као ,1да O rjm V .h ra j a > > д ш и « а «*m «f na­ pitka ид г|м«|»и m t a a a «-a ••.»■ jri.kaa nf>nqiaMOM' 0 a iu ia jt I дгцааЛра одраио У apto n-m* lapnn вро-u ru a^ интоааи V . p*cp r a t a t Жигмк flo ri«)o лржаии* tn a n r -i*rn>a.>iia.ta r y : nan .aan Hapцво Г и Т Ш . Iv рн-лпцгцчс« o i Л : « ' ' rana Филииопик*: nar*v алц Л ^ д у т а « fl> >tah .Иегмд .1*д*|1тву« ад Atraw# Ш ааt*ha. a iiBT-.нац A '.jt .t a i М гманагак .ОтарАааа. o i K apana Погданорнћа. Н aro ј« tora длна \) r -> i4 •R.iBa rtrpa i Ro- u ia .ipao a i .lana. да r r .ar.m a n r t угуд в та l u k i a t a tk # on**r )a a п<>род **инi ropt H \hc\tnm i i' i iK a плт у r m -u a o rr ппгјгтвлл асв ш асо Гајра-маа* ir j.a > .r r u Roja r y arv.ta р ■м ц ц о гт * <|*лв шпЈОићсвв Uj,«,*K м ф г'* ■ цнгаргЈамд, a иатг.мца ч* >м a aolira l* n w il )* I t*t|*«<4*p I n u r l l lt T * r >■ к 1 п»r*-n^*Ti» ш п « И 1| .. м I BHT*|ti»ry tp*4»aa ■•IH Tom t«i«» a ia r .n r n . у I 1Г„*«Л,М ,.W il< v ^ u .Л а*Л *ав ry а а ш ч ц а r a t u t » r y raa m a t i (А«ов a у P*irt i* iH , no m rn.i одпгунп *-j n* i r i r Ipii.'i . r'Thon-i i l i ,*c*y i u v »«|T. na ry a у tr'MimiM ta у n;«« u m t «ni чаиа Ha r a j г*и t i in i ia ja м .л*кав a ix WV>»bm n pat* r t лндг R|*H-T«|iaja У>а* . ■ i » n * i 4 :WF Прослааа I дачаивра у Гајратоаам шагртеаа« даму у Са llpnr.iaha I дгцгв''^** о r V u i v m ja Ј onuaa » М у raRi*. м у ynj**MiBR д о « плркао у Р ra ta « » m iu » 4 n jK .v in aar о n.iXMo>Tit и JBatajjr I тгцгаЛ!«* аао u h » к Д п,,-'» * - У I ia r * U B a »П1Ш.1В су п н к мца n..,i | a » -f 4a>« «п |« а а в а д у l.rrntn рамцЈу гда r y npa> у .т|» «м ia la r t * « ..; toaa П р о сла п е Га /р ето па д а и а : Прасмааа Гајра***« Д<*< у И а^ацу ГаЈр^го* M l у nm %* a .ip a * i aa гл*1>Фа aatB a tip* no u m ttaaoaa Га;р^га r y r a n »opm.paraimo j car rtna*» | . | V , * у I I r * n I* ш р а а а « c a n u * *vt*aRa. na » p > n o r.ura r<*i 1Ј«ва* т*о*ша 1»аЛваат*ви»ј aaan*tapflja И» Н*Ј К раха Погл* пода* ja apat*K*a a* taaa а а |» т а а т*Ф*ран a у am rp у : ra ta B par-S*ea /* V i a . u T i n o « .* а*П*> ftra o r д руттпа »pm rpa.r m jo « в р в м г о н у ep*4 » | « » « Г ajpim na чагаоааа* отјнаап n p im v « oa*.p а>»тврат** m aa »*V**pa r ИЛр1«»ви r>ar«ao »ah o aaat*fr Г » ј( * ш м t m * tw a •■* r*.► «•*•**.» I l i H ar Прм-roio aa. t* ia > a a ГЈгтра аал П|*тт*жтора I */р*та т* о » * j v >u ih * h f»*tt Гајрм а aa ауатурh^ v a п л а о н п л * »>та*аа.у «ao a aaaa>.a«iana агааштмат ■ yr твмаав a o a * r a » * aa.t*ka«a r л? утк«-* ra | | и л а m r t у np«pal>*a »«*ц*1«т tla T*>*|-atT * a apa V m m саврада j* X y j i / т ч и a t a i » j i » * a« i'apajm a 507 �Т*4 *р«ч a » " ' n i - T t* ''• » r-u u у ш л л а c j у ' м и м w . i * V « * ie ia n . t» wj .u м о х ' prkn u >• Гајр*’|>«1 u a "»»* ■ '• ru m Bpnr.i««.van a и и д ' н и а '.ta i ш и С а а а а в ^ је гао аваа оа« дајеае всламгае с**даао.дв од«ор a '« > « npetaaoa rm -to M t i u j j e . a вародвтп ro cn ...« м ф в п м а ва уд«к» — Оавор. Л р ««* ам r « | M '(W u m Ч в јм а а Mjaenar aancaor едбора у Т у м а у Рудо« г* « * ) ' “‘ м п M jn u r « a IX l a n углад » д р и м м ■ ,ТлГ у Мн..-iv no и к а д « ' « o jfa p r. r.m » « n[-*n«.in m ,*’r 7 • *а*-'Ф, р a «-аЛ* и* у, nam o V n f м '№ >>| гадвипи -м к л гч ао .U «>р*и n i-v -дапу д р у;в п * 1 * м т J П IX . nrm Р | Кигаа. to j* j* no n«.kn n t . v n na.io ja » m m « алв K М»РГ,А ft*» рвалвва *a|*- n m г т м la m n « лигтопа во Х е и жн МЈ««ав од/fep Гајрагн т Т у а» в npapavno ja na ллн • дгдааЛЈ« о r. најаиау у .» a a пЈ.н-торвјааа Гај|«>п^« r..i)<’•« H*«m>ja/« ja ,га fty.ia пrt«. а«кв пдлак. оа «жме о.лГ-о јн п п р ■ Ш1« ау ОД k.vk«? .V> вука a П'.1ВВПДВ «внј»^ ј*р тадвјад * • iH i \-<r lA 'T ’t* У 1« Д Ј * а « ' to r o.v'Vij«« иија r t an av. >*» w ј« ч.1аи a t o мнја Ч ајаига ja прадвлпо ronja.ia. M u h a .Д1*)ет rimjBM D M a r i n u M t-.H f.i« п р в гуrn m » * .i« a|«v.iaka г»и* н r* ja jr aa.into ПЏ.'*Л a »а.кДИ '» * I« a ■ нгра ралвГЈжо ra и Tl*H* t*" Ml* IM« V .r» M Г В И Ш Ш Т 1 B ftpn/rl* \ j TMa M»pOti Ma« a.ka Ja ТЈжЈа.1 ‘1 m a > . U « W i J B«.h Л * (<* ЧдјДИкл ВГТО P v v * a палдап«. rt«».va у * пјглл a да ftВ « а Вдша хаи< с и и а jrn rra to > na« .la Jf najti<«rj-^^Hja n o t i-v - жнпгца. лд<*.р ja аам >-1П.. n n im n iu t ацмго imonanor A auipa r др. М у т в ф у k ly ј.'«<г<.пвка ta П роспааа Г в ј р и м а даи а у П и ааху •tama M(*a,tait*B* Г. Ч уЈО го в в к «а ja om tnao a тачво у ћ «-а?м ГаЈ|**-г>.в Д а и n j.« 1лпдаи ja <.n v Haj« *<"iann)a Д р у и гт а n.aiao гл npa.vnan^a прад аи.«пт*>н нашаЛ) m ajo ra Т«ма мн 1 .1 ВМ..МП мi.»i• v r v m j i i r y k<i|«tin|«araiui.t т»нт» г«на v >mи В|«а talM МЈ| .Лдгп) н р»ЛПој .tJat«-TB« Пригутпн ау tuJlM-koM у r.ianiioj џдмнЈа. одаогнп ft.iafr. v>|*n.v у г |шгка ii|auior.iaii n i \ i u i * г * т ј viua-ta npaitnaiM* ta na lanpmarvv v><a ftyi«n ипј upi im l lo r j« п м одрнипа )Г | |>лнамл > гл и м а )а у rnpna jiu v ^ r |||и>.гаману. Д* >a ona t « p « u v m ja .ia B Д« N Ja oftao•tn p n jaaa ГаЈратопа ннпм ш и цг У а ш и аугтио m m np*r.:tnB nao рад a a it'tu v nlftnpa m u ta ra B a tiu ia naiitoj угладн«»Ј н ПНкд nojMHt џ iiaaHiM Ht м а п * ta«. nparrtannnva <д.ишм.н1 um -attttifttiiafinj n p a irp -т в ц н Л Ј а т п а и у м а Мутапв.1вК a orЛрушгвпа npotMLVa ja ar.a т а и Јд n*)> по чаи ц^- - TT|-^r* л « К Мјм-ni.r |<а Гај|Н*та г Д р т « Т аам д oif.aum }а прмгодву ' и н ц ^ aiftnpBBttaaa Пруто n p n io t ona наЈанаа Д а в &JI.—. П vrtnji ja ки.. . «.i»»r nvira nama Kt.taTBU *>м* rana 4aJ.tnna a I*”! *.<>)* )а iMti|»h> in u п*жНд)И a ' v m t i i . v a r a O n rm ta в ta ti'.t|uw\a o v Vmm . ta сла пгтатак ka ra ■ *и'т*|тта Гдаваоа »».■ •iVBifMH r y ппддчнир. м п т n пнгвретаКа Колачв ta опт оуЛору. ври|.адЛу tipanpnnat« cjr М|**у1Вђ |Ц-гвпммца и учанап« onД.^.Јиц. ..i lir ti;>u.vira na чдјапцн r y двдв* Д в а . >V— гч н м ^ Г а Ј р а т м ,v> a a k a v a mr.<v.ia. na «t«ay пм ут •p i«n iH j« А л а т т р а llH.iotiMk ‘Бгчиипрхаиумл: rio Д в в ./ О с т а л с Г afperon rp e r c \.iu ara t , Гл ухак Твпаг i 10 " п Д у р х а л у а а Г ајратоа Маануди шармф у Ty»nn К*и*. ‘ tiai r ib b «i т|* p .. X upit 1 кк.ш п р вв« arfH.Mau Л|ч»Ј ncV Jorit и ц д Цалика ra .ta k.ivAa Лпдд )f n -u n k riu к ч и л н а. К м в н гариадам «. V i т«* ј-ип ri-n^mNO ■»'ппјатдова. n a Ja .aiiMi.-t 1 <и-п>Јлп1-таоп n j-atop * a t o n l o n t f vja « оиаг.пт m * . ипп«*т V " сатн (п п о д п а Ј< •пр*м и <н'Т. Прпп ja у tito г Mp v b m гф X t « uh гуд и Ја. .груга r. Л»м ад a«f. IV gf^am ah, ^anpanip у»ф|М)« m a n. rpphn r Хдф н Ј ЛЛ\урл»мди аф Ц лратп.ноnnh. пиаи a муа-in a H ta tn jp и м < т п а 1г т ч н л « «*у. na пппгте AktABAvnih. ona i.iiiiiir. tu m .n tta оп гд т м ^ т i.» iin tin a . У тнри.у глгмда a m a t n ja поундпао nv Ja дпЛрпплтп.. r \l» t * M аф. Х т г в к r* КфаиГалпјашапнк Н аааје о.. 'b a - X Ч1фаилпк Мукалафл i . . Х р у сш к п л и а I.. a n tro в ад а х а у к аа Игто ta учрв^. r. ГеџеАаЈлаку a r. ГајЈнчу a v u a n a v jj • n aaoa иралааом . O n niM-*<»rama nm .tjratana су ш рј Лр г ш .m an o r. r. одЛ»рввив. a Л<мчк 'V 'u p tr х Ш п д ц .пнк Фија х Ииди.шк AjB- tu« i .. Мула«. M.in>nnk M t i a i . X\ i.mnk Адвија t TpnnnЈМкопик X a u n .rt *.. та ranila- ll«ia:iik <l»atBpn. Гимпник U«- и.вчп llA paninaonakjr. a o ja : Мутапалик AJnrae х.. no V*i*Jrp4»k Ммиа t . С ал пп пвк Knnna «.. Спахик Л- нфа х.. Vly4|«Uiiik ллЛцЛа i l lt p .i n k ’l a v i . . HftpainwKa.tnk <|»дтп- a .m* • мпм« T v .u a . ол|1ждо j« m o j .Ч г м ? л * У 4 <«rn na п*чар. у t ip o rn ^ n ja * « Г Ra inv« njuv-m ptija клуЛ* CVia r>| праги)«' n a чаму а у с а одЛор * * “ ■ гако одС»>р jp Himni u t a u f i 2^ T a ia ‘*.amnri-|TrBJii.ta i Д а * 1 1 .— : Л хм атн н к 'l 'j p p j4 fH ./f n - : Га|.да;^п ак Книиа i Ж>иик Фахмра i ., X ралв аа ал ш a .a j r a n tn гт П«ч-дак nim.vaanor* M « u > да-ш рраф а n p t j t a j ja >Аша pa« n n itta a u Б аш д ага K opajkak. j n 1. r. r a a a a t a j e . И» a»apm.’ Tkv гврдлн > гн д .т у ja п р оуаао r. М ахасд аф ХугаЧ . u п , Г /iunh XaftH«Vi: Л а а . ч,— • Јагп уч вк Iltiti.* t ; Дпп. Т • Ж вгвк Д аалата I . : no Дви в,— ■ X . Xa«aiionnh Х а т м а t , Хгкчаомпк ХаВПја v . Члаомк Глф аг t . Жуиик Џ амале х . X K ra ta k ХаАпЛа х . та гкнца Хацаиопак 1 > хв ја- no Д аи . A f - М увак ГвлахС^пшвпд: Реџа^ишпк U « a a i a t . ТалдлЛ*mnk Џанала х . АаЕдарппак О ф в ја х . •1 >п.1 нмппик ,\ t a .i r х - X . Мугтдфвк Ајвш г \ . та гкпца Х р у л м к Ш гц.-а. Пака|Л|mnk Рл<вма: n.t Дпп < — О аазвк l'an n ja х . Др.Аацвк Рдftnj« х . X . Jan tap antk Хап ун пп а х . Д\Л|ппвк i'orftapa х.. Арнаут ХдгиЛа х.. IVtjknk Ф атвна т . t a гкнца Г|»>шиК l ll a t utv*. Поп-авмк Дтм ргта. Tlrtnk Ђ улоа. Хаф н>.пвк IUrn.i My«tm* nrtutk P a rn a « . T o oi.irttk P« m ja. n«» Дин. Д — : Ллгн.Јлгвк Х аи в 4 < X . Тападвк Хаџпра х .. t « гкица Хдцпк Majp*. Ilai.uk Ajnma. P an tk Мумфа|п. Х а а о п к Пдш*. Иг»Лгг.фпк I v i n « « : no Д в в . U-— TMiatmuik К» а « х ., Xpr<-rnh М ујагвра i . . Шахвк H ajta х . Ш ахпк МуввАа i . , т« гфпц« Чахшк Д у д«. Че* хнк P a m iita . ЧаАпк Ф арвда. Г*|м1 \а»чпк Гам п ј«. Мугавалвк Алвја. Чахвк ХаЈнп>» М улааахнк Млатш. Рамнк Фат«. Х у хи к Г а ч в ј« . IlApnmnaonnk T an tn .t«. KajaiAar.niik Лајна. Д » '.1-н и ч к н « \ прплоп* ј« D|>aaa onoaa иадо 521 Дан.. o t Лпфад 50 Д вн О ага 571.— Двн. И аала .tasp au i««* 1 В«'чаао-тв n v j r r n o n a e j срдднао а а гт а тадш г п р а г јрдннау од<Ч^а. аао a у и р а а а а х у коаввкта. а а OLVtauou v in jp jj- uM свечапоота. З а п м je а а .т а о н aajtkid. До kaPHO > H.\h каД« r j t t [а ч а ш л « г х ч а .« i «wv>m u ajA cm u r И»т«в.у Г а јр стф а ш м ад п п с 508 n > 'ah a a ajapea.tM i аа в а о а а д в о м м .'- У п н су јте даљ њ е д о б р о тв о р е и утемељ аче Г а јр е та ! �Нз Гafperone органтзацт/r •*— X j - « » W llr a a iia a * » •"••V U — K |** aa> « ) | « < | | Р м Г *|M t * У Буго јиу Р м M r - *or . ч * ^ н Г а ј р т , Г .,ГО>. , * r , v “ “ “ “ i" i u - j m r . . . « \^ .ш Uto ,м * >да# д» * , * '" г ■ »" - * - * * II. It H f-rf-n uA iu V H . M l l r n « ид J с п т в . > » в „ ф г р ,, 6 Т^ш-Н* O. r. U je П|.*р*Ж* c , , .П Г 1оВ ВлЛ»*П»*Л* •< r* M,> r|W‘ * " Ж и Л * ' ‘ 1 *Л *-Т'*е КШ I . <'.уп-.)*Ј|сквт ЛЈЛПГГ»ПЈ I lP0fTm* дшо mro гт г* » » р * Р <u u n a n . r * o* mr nn^HiR n-a*« Ј * ГМ го*Ир г* т ПЈМТЛ-V r V n « .w i« r * .k п;.а^<- W ПГП.1М1 °**"* 1 .. !» _ , »П.К1 V ...I . w |и .- |h |M > \, t rO -->-. II— IU — » , . Ч Л . О l— , . — » U r a .. T . i . f X - , . K •'t— I ' . — . I ' ! - — ' - . ! ; j . . . к— a. . a— l l f . . » a » II II — д , « . . |1 и > i - k a - . , i , . . . , i v fm* * k ■ 1т * > K*{W «». l u n i » « > | < т м 1 | \ l / % . II w.f>a»-. Jt>*. > » a p К ; « . м « Илу.. Ч а .м .к ». u n « Д .ш • A i a j t n Хгга. IR u d R • n j n » 4| l (4 - умјетжВТВВ г Л«л*д*а П,ш^ M ., . ол ^ , « . в1 •m« у fw%» . A вжл f «/>»••. *ој«г су в аав д м а Г r Vtpfc* l x p . k "*R» »**• “ 'pR'f* '• t«»« ? <-•u»i ' « l l j| < f « D « R» V r i* f 4 Жлр*.1-ч|1ак. '1» . л јц Г naonjenak. М мчед V t .k o т* M*kR^v >M iy p r y 1Чд R u k i u i а и м U ■ }< <■•*> Џ rt»u e Радојгд r Лгпој«*., T m a h . » л » г м к » ч n ^ m i ^ *> ш M R U *«|МГГ* n * t ■>«•'« l i m u Rer.y МЧЈЈУ IUURKO RM * MRO Гвјрег tao м |» г к г в п т р т м а « м R V . iy <1»RYIU-»B* Т^мГ«,# ШлУЈМ J t R|V10 <Vv»t* R Л в ф « Кој R J. М*ПМ0М Г *)|arm у It ir«.«.) Ml r* * « 1 1 бао ftMR-UR R V i l u RlpOTRTO Г Ј c t В.ТвЖЛе мНуг ocrURK M IU П|««.л M b o r b i ; « а н « , a« ft <•<!•■ « џл »г,% tla a « rt* П » т в к r .’!•>т >aak. • *»;..Ra:j!» сднједок« г r М тт м јО г |-Т»|1ГГВ» ГЧ.Ц«и 1МГ R0 .1 BTMI« M D IBtlH *« M i*« B M lk lU c r П«км(^«сг,иак лоцум«. M a t u Pa<-rak к л л л м А л м м »ф tU > >• mak лелеад t jr r r . ХвЈд*ра>г Р у гтм апвлак »трмагавц«. I h V**r' r lljp a iVrfTriRak ijp iu m R R * к1 в «о {.м Царак w *«p A« Прапог м( а*д «'*да»лаак '* 1 Л а м ј . Н о р м а и гф Хвовахматопвк trp a * " ^ шнп«. М м м м гф M u k « >*л«и. А|м «т»г% IV » tn Л т ј ^ М в ! t >l H!,C»■^ . « чввг.тв ; » U U ;« f M *<П Г .гм а ч в к R U » јпдЈи "kun i * ш )1. м »* UR «»>■В|г.*»ти«>.ј «»r*. MM «ф Пдрмоаак Лт ј - ж rh* Л .утсаак буЈ-чс. rt»aiu Двг*м MRIUI жги.-UM ■ innaRt« jr П в |и* *у бд Хар вм <*твк торту. Наам еф К>вк i - . u i n , ('y.t«jM*R<Wr ll'T R i* U l X«. 1 R*R I BHBk R R f MBRR Rt lln » < IU w (U Х*ца^г..»1нк fitm uR ). * r lW j« n * a I *>Чмуцак. rtu М -ц у fo Топд* tR U * ! ^ roRjr no » дваарв. r Н м в ф A.iak'-V .SiH n ap«. Посјмта бадд j* r jo -, д / ; * , iu |> n R M t . ' i r m u O c n b iim Г ||* 1 1М у ' .■UК OM ГОЛНН«! у RJ*»O М.иТ>М /^оЈЈГ UOiJ^rRO M) ГДОМДЛm R r»“I |р ц и д б ш . Гвнјгт. пп о св )«ДИ П ррнмјокјг^ RM Г * | 1 ^ а | Ј ( ^ ^ Ј ђ | Mj«. NR од<«.р 1 » л -л « у Tp«^-R«.y nm «•«-< У поапла У у д HMan t i омдвлмп<во Л «Јд укж ил« у Т р ^ а а т . u ф у.ииж « ш« н ппоЈн см AjomtikiM I a trm ' i u j u n i д» '■уп* дал I u aa/iaJke iu>>» * п.>т|м|)дДд до y|W|»>. доввоп ujdjiRit r ГдЈ|>ж»у у В 4 1в.лу у пв г* чдва-п* ^ Г * Ј|-п Јвг с* ј« У MRTRMR R<Xyn.1U0 U *ЈИ Т 1. Г.ДЈ« |« lu l .inivn ' t « у И**гДлдл Aoiuuut д »и и | 1 л ;;< т л в 1 и^чвд a и>«Ц« p B i. Г*КЛ, U Jf u l i nisi n a v « <*rin *u».yn.i^nr» огл д м -1 р4 т» a A p jr a i с д н чи ш non«V.nrr»■ ». Kopa<RRi u Гај1«>т. n ivjarao m i u>jR су r« )д r j \ ma**4 fддаАо <4 ^1[«ж>.<1.Вм‘ ‘ Ж едгка напре.лдс 1 *Ј|*^ту a a« в а * Ј'> н гта n j^ » u Гдјр«Гагног аТрутгвв R i Ja jtu . к о * * R мд а»Л«1 в >n R |u .u . — |ТУ jru ju jiim одЛор l l j r u a u n - i f ом.ц.гвв ж.ж г јо ш м и .Г»удилн до у rm - r j H i* п ји т^ к а nujpvRR'* trnrr т*ч|>«|М!Чд . к а ж т . у •Uf.pfeJJMV Г* •RojRM В4 Дк>р«ВИ nV».(«M OpBIUilU jM k a rht » j^ 1пд г.1*Д4.1<цд ;uv> дилв j«. т т л л тр*л •uui Га ј|^ т « (а л л п jt n».u I « w n в вглр-чвоидо нд w>joj се r такмвдо 7 и м м r ид ij >V j Joj ПЦОГ ИОТи.ту лддр)иш>о Л|удукм о1Т« lypaS»aiuR .u Ла т» ф јл в п ц д « * / в виједд luViRJR r. Г.*Јр« Х»ЛВ1АВ«к» r t :]«<|HI|r. ritajaiM* r» д |о ипппм Fajja-r у в ^ в м у v -n a ^ -io и .р а тв м Мо|<«лпа R м«тгрн>*.1ип yen;** u fa M н ^•{■ <‘(>ал.к Лио je Г*Јр*Г. Ва J« у ТЈГ c a p iy r«.Uu.«o гж .ју R > M lt|^ viT ги ж а у e p jo доЛдр. V > V гдупиГтУву. tJJjA JC олржажа д»Нл I Ro m m A| m 1 9 1 1 u cojoj JR Г.руго Пј>Н1од оЛнју n i-R jir.i*/« Je бво Л а « ' од ToTR .l V.joRa.vRBi п;>ил.агв . I rr | јчв — Roje д артм ш е C.1RJ0•».упшгиаа алиао n o iaa Гв јј^гв . П |«-л< п«»»m a «».ynmгввв To cn«)«iM r фу»в .шаг*|м гЛ Г ајј- ^ пм мд лгк» г. r Д н а in o — IkJpo X a jR J o iu ik . uo Д ав. М — • Aft С к уп ип в нд Ј « )* л * * л» - мп n p R iiu TB i« a )<•во; r.t» твЈ ду.тах rujpRRTB|«««Rk. Ахмел C».i*»v*Rk Ђемвд Pa>iuaA«roод^оргжа Rpe.vuir н и ж .а )та .и . дд .у|-ушм>о .Г.тд ткаогт. лвввк. no Дша so •Ндгнф \л в к . rtu Хдјдуше«. Огрмии Нпикuia.tapa a u г* ra* друш тм нд мможва* n j^ v» U ;« a »» м Нвдикпввк. Рудолф Р«>ф ('улеЈм анплтвк. Гддми> IloЛору Г* ј|« т а у c » p iy o r iH U M | » л « т и » тат»оавцв пвдвк. .lp Л ук а <‘;мовак. Му^» .'(удтОо.пак, Иаж. АлддлдЈ Друштао •Г.удукаогг« )<i *r >iBj m ik > ј« a **rt<wto ј«*д J o iu i « Гтвинк. ГоЈко Првджж no Д ки . J I - Мндаи l’mTBk ид J»2« Г>Д. пм j t еџм X ' BoaRM Г«ЈЈ*ОВ (U.1RM R u to RpR no Д вв. 2 0 - - ; Стјепда TajRk. Д р В м о Попсжвк. 1>|«мво Мв jtu a re/.R вв/ммадо Dotj«v«iR аааежтвр. ви грумеета <твмЛу. >* та ак. Јов» П у т п в к . Ф ;«и^ ' 1Палл|ж. Х*.Јв*1 М. lu rap «. |U). Ronrro ВЖВГМ М ТВГВЖ«. ЖВМ Т”Г% BK« 10 je в ч в м R H.ipRB'rf-r Идуч||’^Р>вак. М д ш тл О г Пгш агдвја. М^в»л I U rocanjR rornRRR« дак. Гтживл Ванддгмјеавк. Агвтим Там отв^пак. Др. Ј ж н п До jR U R it jU A u дрјпгта« у упр»ам>м *V..pT П Гиржшвк l l t u Струак. A rt « ГиЛак. Ииж М«о. ААшд «ф r. r. вретг-^ланв M 1п(иаижак. п^ц-^^даа* A Рч»ож У и п Г о Ј ч и к . X » j M i ^ r Руствапаш вк. I V i r i «ф. Цгпд i-i. Дна XI /esam /< s^, u korist Gajreta, osigurao kod osiguravajućeg društva „Dunav"? 509 �u^M Ч ,U » * v fc :i lllif u f tv ra ja a a X. A i h « m m V i . u a i f u » U I*. Н у и т и к Г , ХаЛуд. ♦ К д |и м м к ■ * д » Ф « | пдГор X. I l j b M k . I i ■ A <«Auaab Нопм лсгатор (пс-лмкш д о б р о т п о р Га/рста n m P M Ml«*«#* 0 * 0 * Г * ,и » « Jf Марају И -а а ^ агммм*-* Vljoraof ч¥'« > |- l'ajpat j r у К<ч*ЈЈ i»ber K U 4 lu b a f.j«*j ' ^ u n u uttorjbao jr * Ј*чу t i n u v i a c « o j >*»r - г м р а а а в * noipM*« anja еу вс« [. Једвао амомо-t-Nu м тм рвјалао ran a ra a ja ra баао ja |«a«o r ла г« a дд rparv-n aaja прухшо ам .а a*ba дпаал | « . u и о » а |> т » « 4 М 1 м у b[-H )r*r m .iaiKfc* <м п ш м д ry ca у* n адга.ш и* оаупу ааш а S*«a a гр д п м т* М ^. аа одГшр I » л*ч а jr a » ' 1 "» у иуаоЈ a jrp a n u u t i IU n [■ »■ .*« ajt* ry B ia u u o f 7 c jc p r r г п д м л а и а a Ндпаиа A. АЛ v |« iM * u i.» a h y . Ф Кф*м;аК> VI U aaab ) VI l-r«ab> I*. a X. КдмдраКу. r /.ja су >if«*na ia д*/«|м* у >r.w n a» > im J« а а г у '1« тс jr l’t ia h « na I aJi^ tn « ,vm i г с ш п |Л |« o г. у м p a rr r p a v дом« U « p * v * i . i Г а јр п а .<b u * a H arah «. V' l ’a ia b t Г\ј г jr пн<-тм .м n « <>V«*p гп |* и в о B|w r .u a y I »л « -р л 4 .U n i а < » т в т у » j*> M an i-a y>jajM та и г m n ca jr т»а»м ц п г . n«-%tn<« ти i u a | * < - i > iu u •■ -vir« a ‘ .1|мли-а ГаЈргта a |in iq iM r i.> r 1 дј|«-тв мли t « i цК. V* *м*д im* D |«p M 6 r у l'a ta lijr. »a ч в јв )r n.uivi )c мпош .VM ipanrjo ) 4 n |a > iu iM \bprtfi« " .» lI « » • K-* pa>». te ) г г м 1 ia U*ja •* je •цјкмдлд у Unp-'.t.ana n a jr r r мпГДа n|*m n«£.»»ta а.доа ,и и » у Knpajr lla uje« m nma V&J«-aa п У в А ti« n > jr »ефервч u 3 ? <enтсмс.јо т год ,1» fm ca ггфгрвчОи*.;|ие a iWv.ua a пдГа>р < т)па у i'a|ai.ia.y >a. чвг#.ивц.1м •Г.у.атми y f j a ja у Je* и о т п т а га л * р*д »a Г а Јр е У * н|«'г.р м^е er ц а л .чт в J' впвао a Mja*'BB адЛпц Ц ^ т а ^ у Kop«|)y. N. Г1акадаи>г лам* одраииг r y Tpr.a, аапмм. a r j* m ja u a jr u ;м. ) г т « ш > *<•»ura ftpnj П' a о А дааии и аЈ*«*т» d ^an b a Г. T jtm I . Тутм^Уцваnapa lla аачар Ja пдвграа^ћаСмша у п |-» -т .pajani ЦаЈгда програи. a aapu.'urrti апиад •Праћа« од II Р агтапааћа t n * * v m jr пд г-грапа д алгтапата m r-iao raapm^ao ^n: «5)»W даца Tf Лтрна ал д ауш m ana t l.--.ir воиада Вагта-ia jr м г к и угмшко с м Лафпии mm Ja п<^**Ја.тп ni прад Жруг ^ tla jrcn ja i оаа n p a jT .i^ aajnam a а а м у га аиа М jara a a * ftop Г»)Јм»та ran a nУ о р в в п а .<”аога« r r п г т с а л т м птучгат* Mn.iro ry лшграавЈела a т ш м К а ц г lllv ip a tn M y m ф аћ ■ О Ј д а II. (bn r.a ja j.a a r V гцуп.иаЈуКа npa-Vvca » m u ftojy Па Лафа r y дарппала rtia iu Лара ImuNnaab пц»гу. rt>a IU Ш угрвТа М угтафвК fo a.iaa r. rhana Pa^api IW a b <*«*цдв Oaa. r t ia iu Х аа ум аца K a f a b хтр м а тв ц у . rK* Л«гд rn)r<4iab |.а ф |в ц а. галум а r. Ф ПагаКа у д утм г. чамума г X O n^v aaba удутму. Фатвм.« тдаумд Myxa|«4t<vaab лоаац. хапумд II. ЛлапагмКа глдачг. rb a iu Ш ухрага Л<1\у{ихмаппцаћ пада. г Л. :u>ayanaab Лура«. г. III lia ra h «.г*л. r. A. K.-iuab m*om О.У«ф ca гавм а гара.таапаиа a ддрпмуа.иама «чм> арара.У«а a a jm n .iaja aaxaaJ.yja. Јесте ли одржали Гајретову годишњу забапу? Г. М а .м д Д # рм ». ам дустрмЈааац. Р«А в- ■» Стацд a Дмашв NcanaaNB у Амармим. ц а ј* м !а ауагурмм a npa- cajtfNN р м Га|ра»а a»V> nbuin « аааоаи тао. умаама ja n n i дана ј « дм« > в м м а м а о Д)«а# n p a*a Гајрату. упмсаашм саају супругу А д а м »Штушу м чааиа M fš io p t <ааамваг добротвор** Tajpara a у п а м м а ш - м Г а ,р » т а м ј Даага|на - • mm ч а а м а р а м tP 000 Дниар« у fo to a o * »«*чу. О м m o m аааоамата н » м п м р - j« * - * rmcre r. Д а р м м п р а м r#jp aty умпммаа ja арао амјап дв|аи mr\у самма рад- Госп. МКХМ1Л ДКРНОЗ пг.и-амдугтрнја.чад и м и пријатапимд ГајратА моји у r. Дараогу аи да мајдобротаера Гајрала а м појадиица M#by муслимаиииа. О м миЈа no лрам лут спучај да ca r. Д а р м а cjoba Гајрата ca о м в о иддашими помоквмд. Bab у 1970 годимм r. Дараоа до>иачуЈа ГаЈрату mi Аи орм м ааа праи с м ј прилог 70.000 мруиа i'M аасмија мо iaftop aa»a ra c a мадашиио прилоЈима. Г а м м и одОор Гајрата MCaaiyjo м о м и лрмлииои r. Дораоау иајсрдачммју » а д о п и о ст. n an ab a да »aro a o аалиао i a у м м а м п о а р т а о а а м буда приијар саима иашии имуbMMjait »УДМ М у раду »a добро иарада. Д о љ њ u у п н с д о В р о тп о р а ш у т е л е љ а ч а Га /р с та Гвјратм м утамапачм у ЧдпАаиа IK m ip r n 'ja ja a r Mjnra«* «v"-v[<a ГаЈргга у Ч апа.ааа r. Др. HarivAa Прапцап. ппложао Јс »цпту вд Дам. Mrt.— a таае nnrtan ЈпамеАдчам д р у п т аа ГаЈрат. Г, ,'lp. H a m .u Прамцаа. n o ia ir a кухгур и в a пждаснд.1na рддпаг. м.таг.н ‘ cupahyjc т 'Вам ттм д а а« a npv-p;<>тпим V'-TiaoiuMv, p w u <<а п j a r a n u у ГаЈргту a na п^гд naaa Gajret u svakoj kući, znači samo njezin napredak 510 �iiu K M одмора a ■ ■ n A Jtra ib u u ф 1 » т и атдтур** u . ца..П1ЛП-'Г ■ npOTBPTMor [ « j n n t Нлда-м . MfV'M Mfoa cMjecr џллаур rim t«v. ших мт iu cpnjr леж* адпргдд* ндтгг ГаЈГ-та. tim шт» . tw* **» « “ Г«ату a Пору уиасу* м ,хл».о* фуати ГаЈ|-г Ж лл*м» му. а а о a младим г х д к * а м д rprTaa ж а&п ■ З \ р л * л * H l лоЛро Н K U ip « « K Pajp*n» l —: X Л«т«4 .1гм1 y « u n iH X 4«f *•* IV l.U l.iii l*>p»h A f * w ». ) n > u l ivu ■ P»*’-*h У а ; т . i X*K«,« » l » w i l У*1 ». гнш»1 Д»« j Xpj t«k )U«w^r«iM lll*i»k ' U l i irm aiu. ; « * l \ * . t * R I Y«r.ak № f i * f i.* .k I n k i * t X> a гџ «»h* r«* » T v *ah Ш чМ н K i .| « t t , <f 11> Ц < м »<Ж.»ЈД R*;* *M.W Ipui/ik, L * l 4 l l l iV lIK M Ilk Г. OM4p вф. IU'X»RRh. Тр ГМ Д )0 TRKoh'p r rra r.V ia Друпгттц Гајргт Од о г н н м м ofr'f* друвгтм ya«j*a )♦ г а » ) п л Ж ПрОДАН" pRVIO RH кпрнг-т R *тЛЈу, r>,w R p ^R ^ lM f R *улт?риг y.T»R ..w мусдамааосог днуаза « a i w i Rip*'u. г * , ЈВм р». iA » « a k U i' ^ R t lir-R«k Дг(*ша>ф<чх'ак. m u J . r j i iia ^ jH U iu .'U li лом у OHOj ТГТ»Ил*Н ГГЈ1ДД Mfhv J-t j'T IP npiM ,*p«. пгтт* VK-ЛТ. .u " K * V Ч R »,'!'•« I I « k H M l l , « i u a i b |4 M i l i * * ч — • r I!J» V l i . - 4 .r -« » M p M IIR M IU ■ >-;■ /> \ш. * I« ,-* * Sm i м**лу х * У ј* HP.lRln OpRlIMR-* R ИОШТТ.|и»<>. II hziirm утамаллчама Rcr* >** R im i R . i f - n , m u i i m - i Р и « нртЛфЏш T oro« д«%%и упис мгнтор«. |0«И'М < » ytin i 4 i Pajpata -п м * f j Г и » м ч пдЛ|Ц1у Гддч»т» с II 1» aa a;>«•№>■ У јо - br одвор «‘;«rtл» R i . 1 » r |о»х У /м ж а а» Т<ЖОИ M Jrtrni дгцгмЛра jn a rim * СГ u IIU .M P Г*Ј<V»p ГаЈргта Го|«аждг Д н Ј*» У^ * » ■ f »'•■ ? ГаЈр^т* lU p * n R ТП П-а Л уа* . Д аа 7 г Иу-жш a.V*yf •»4pr r* I I ; « r *-v .U>R И» Стоца: Г У'хм<\д гф Дгрцкх упнгал Ј« omi^jt гтпругу f одг«.р 1» д т т * У |*к » аа^ ц Д «а V»>—. У / * ■ ■ А д н .г i Дррин u т ч и » Раглнш г доЛррггвора' !'»}• *»t<iop ГаДчт-* Г.урдмо ,lap !>• »м.^5-ах»| в< 'д * |M-ra R ОДМаХ tw. t..*R . Днн Jil ft a l— д* RM* 1 IRRipRR. '“ “ Ito . *л..«рр«ва Г«Ј(вт» *» Ka r * it * u м Л* утрмр.идр ГлЈр па у п м ^ ш * г* г.1 в р г г ћ \ - т г * З Ј £ у У Грмчмицм: I li« Х д ч м !V nie.\/’--n.nah ritn^ift к ••tinra • « i u р»хм М.»»М1 V V n R пплгекно АДМД« j 1ин МО,— . члнплии r 0 | ш и > Дмн И» Бое. Иобаша: К*.д М>*»-шог j . i /Л јА, | *Ј|«-т» iv u o r r . Ja cftor)1 од Даи. V « r. i V v n « Уи.г|(м.>|«нК. упрапнт* ЛС R ГШМР П»»-ПМ> ЧДАМ t T 'B P .U I ,ј r )4eIMfA ,|.а I :о . ova/'t-'MMR Гд ј(*?* Ri I vi i U - i * f i II «V а> | ; | « ј « п* ■ > mio.i« у »■ »■ >- Д*а Дпа 7» l a j t - r - R i 4 »r»<matu u « tm > Ту4* Даш » I Д о б р о в о љ и * п рм лозм * ПримЈар аа угиад Госп. Му<-т*ф* Мул*Л|>>. **pf>inR п**дуготпдиш нл Г*л*-тчв »г.тапиц A.i|«i.via>. рату a i I>r»rp«».u a t npRRi <-iw.jих погл глоту од Дан. V r t — u n riio j -ц /|« > г и г Гллппп одЛор гр .цчи о -м т 1и .г т > Му Пршмаи иа Туаиа >3 ^ 3 _ Прнлаг.пм У р м г \ н ша[Л'Јч1 I*. X ! о. г Л и » су доЛропод-п« nj.R.v.rr Д нн 5о.— : HiLionah Оги»жп{н’И,{ж1Пии: Дин «0 .— : Уатмм Лаш аН Ш гмга *.. T m i Or id r S и а м Ј М ^ и д * « * « « : ДНН. *0,— : T p ^raviu-R H h Ф*тмм* i . : Д н н 2». ; H oxah P iнфа i : n.> Дии I« .—: (’RjpptRh Л\тф н«’--п .в н 1и. 'U rmouh I i У у цмол^ммпвмид. УутавллнИ AjRma I.. Глш лагжћ H y(«rRRR0R Х у r.Hh Уул д i . & Н « д и ћ 'Буд.« * . Ti-iM'jnh МурхАмума. Уа.1К*Н Уу1дмрдм{и>нднпмца. Д у ^ х а н ћ Хдгма х . M laiiRORitli *I>RЈг * . ПапиК ЦЛ|втим1гшнцл. ЈогунпнК M'-s a t r iiiu . ИОрвхммглднћ Тау^иш М -чиннц*, Уу.иосмж||овнН УтннЛ в i . •'и«м..ннћ Haфнј<* Ножаћ Ф»ХН14 х . Т1а11аиот1нН !>хи>» f.. Ш«хиН ХдЈtiR>i X. ИЛрншовик Ндшл х . Лрндутгжић С*м л јл i : Л "*7. — : У у Ја -iRMnBRk Ц0{«хим*гин1и; Днм в.— ЖнгмН Д рвлгт «.: no Днн. 5.—: АиЛогнН Урхагмнца. ррџа^ипмћ Ахметефеидннца. Папмчћ (.‘»ЛрнОгианид. X. X i<m o n *h Л и а ф агннца. M ipe-vm ih Са.Ј-атмгина*. X У у г п ф н ћ А јаш « х , Д»рвашвваћ Х&мндггнаоа. ХеКдмгЈвнК Лл|Јал>ашх. no Дан. * -■ Омдлаћ Х д г а ^ г а и д д . X . Хаглноанк Р д т н .х а гн т и . Нбрнонмоваћ Омеро^^адашоа. Шрхнћ У рхагшппа. Ha^Rh О гмдндтнца, Смдулолнк Кинш длтид. Прохаћ Уојр« *.. X Хлгдноплк ХдЈријд х , ЂугуроваК Зумрвта I-. П атлдгнћ Двллога х.. Ha­ rah Мугхфара X.. Хусаћ Фата х.. ‘E omr H 3 rr «-t » i.. Ууг^хчаaah Parana х . И гхаћ Рашшда i , Т гх а ћ Ду.да i . : no Д*а. Д р. Н икола П рчниип 511 �/KS.s k I OOIIOlt ОЛЈККТЛ I HIJKUIM S lije v * n a d re n u <М b o rn ira g da K m ln a J u r u k . dru go g da N u m lla A llm a n o v ll. treće p reta jed n lca gđa Š e lk * 1‘aAlć. do n jr S a tr t a D au to vlć I b la g a jn ic a g d a Z la t a l ’r r iju b o v lć , ’n a , v rh u M oje u a r r d lo l g d lce AiU I L’lv lja l ‘a ilć > o & 9 К'Г(>ИЖГШ(Г о Л /а п с & ----- * o * * . <° Кдо П|Ф) m .t t } Ла6лвп**1А »II ц * . нпа^-tA га Oj.H)#ifTa .Л а ш р а ta гтраа> 1— -« V Hor ) р*инак* r М llf " К ј.|* мпј<*. о к.. ге je крмгпхд najnoноа-ннј« и i | m j * ta UM tpra-niVaoj* ftaorj л“ ““ H m , ..™ >ри.< M M M ie m N )*f» » Ш Ш сту д в ју вашег вре- Каду h rp aak a. I l i j a n Je rimuti днпара. a |<>Ч вдг У Rararr а у т п р п г с Друипжа l‘aj|*rta K a m i re m u « a a p iiR T R b U иВ'-Цл Годако КалЈГ* pnuk. n ju J^ ro p — Г » | и .а > . nptu пшналнЈа. н о ИННА Л И Л Л А ХИ «• четгрта* I« ое k j у I* пагн . a n r | « u u laaaanjeic n*v Jr rar.]y плеаеавту gjrmjr. >1чж «нн гјетддп<-*а lipvp.k у ... , . m . ж.п-.т.. ■ • ж т и ^ в -i Ј ■ РадметднЈа нлтЈсаг нз оадашн^ etape i угдлднв доае. Kn.nm ka гддрждплта ftvavr |oo <-гр. а гл н г.т ом ааа. »..•j.4 плдики ) м е д > x h i u у ej«ay риттнлкон. a Aak* Rm um ana на т .ф а п а к -м палару a Јггагулво оиргмДарехд-Rn. н т р е н . п р а в е и н н попгтеа . V ск[мЈносгм. * а а а са Лројннм мпициЈилкма. в.гг<фрдоЈааа н деЛ.ква noto су оеоГ.пие anjHR се Je рахметлв Дл«>\га o.vRM iaao naaou. ПрогросЈГ lum er н.-дансжог п с м г и т а , п у к м оад и паег К ахп ka r t » n a r * и гм м п д п au to у <4 г>м f.j.*jy г л ш п TajjietA, неднкх je п а х и Ј ппкламао. re RpRJ-UiR п јп тп л а т и и к *. то Je у аитерегу паиаког ».уЛттилл У ГОД. I K f t o j ..н а н л п .Ј ГаЈ1<тонс антаоннцо н к а л ж ап.нте Ла ге л р е т л д г н пнце мипге лагдуге n \v рахмгтлнЈИ. клјн оенм mro ставн Претпаата мпносн tu оиу в а л гу t* дннара еа п.*ттаАе< пдагао аа п>дниу ддка r u ije ВЈлеткраЈе Ha понеиуту г*рpRRi>M а ша.ге re i u адре<-у: М уннр llla tn n im n k Raprvoa. iy . актаанп je <а|иКнвао Kao плаи н од<»риик, помахућн дЈеСараЈгцп. <«Лурииа уж ie дон н m ajm 'M V* конца х а а о га llaa o Je дмЈ«л кнл г а л л « Иначе АиМнотеаа •Нс|М < ћ* r i .u i u t h садхог Нјесеца пр>жпажо. Лно je паддд чпл н арепад. доа m тешкд Лолетица ■ лЈмапж no Једиу Mi.ur> a 3<VR|iaa a o iie ia .Лвлора ca ll' iw . i . надад нжоли1.о нЈггеца не гр уш а у постеху ад Roje се w n t ндда ta h i т т м п е |o ј4 « у « { « l# U н не днхе. Л|>епоручуЈемо naimhm ч а га т е м м а н члаплоама JU no Колико Je рахметднЈа f-ao штовавд днчаогт. адЈАохе мпгпу iMpn v ГнЛлн.гтеку п|-пп д а то н га Ј е л п а nen-na мн •гм'>,,ч<;1и и<*пала учесннка r s Праче, Врхe Праче, CjersRHe те ог.а л нп х г м а . noja jrnpRoc х л и п о м вреП ш и ј а Je на пгтаапе км-нгн проф. Сддааа К алу 1крппканеиу В XA.ier.oR путу. по хгш ш е , « Rv по си .\в >у пошту i c *Х у « r мн кАлегљн ГрдлАгачеппк. :ta a j од По>ае«. У un-mui Je R axy допЈагмвшв na до вјечве Rvke. прваалаао течпо. д н ^ а н м Jaaaaou. * н * »т R рад Х у .е а н -а а Жал.ч-тн аегове обатедл. од гувруте. дпд евва a Једае петанд. нд^аче н наЈНгтакну гауе днчи •'tr jr fopOR Гч> н<- у akepae, прн.хргжуЈе се в о в д д тв и ГдЈрег. воЈн у (• aiReru Ja 1* внЈеау ra турском ц*р«*нион. У кпјгтж ге гугре ћт ниеаа, гуЛн c i» r n p aj.irr.K i ■ ед|«1лвнкд л ал п и ih .-BHRA н ш позадта. дргаКајн r\m>oo Јуаераш авце. Ожа-лошкеиој пораднпш ваше нгврево саучешке, a рахх п в о BjepHO a са л -> 'а а -гу о п н га н н . »' ivu . *о х а л а ла ое ветлвјаиоЈ д ј ш в века Алах даде раЈгхо п а ге л г’ упозаа са нелавиим пЈанплошку Гн»ае повооне. са вадакан во « | ч >тн н а , jAi.HR дачнистнна н а ш н ! кедоаа, треба JU прочкта 512 <тнаон. fiajr натереоавтму. Rjepay a « V « r * n n > i|-4Yi|4i н ii 'T'.|'RvajM ( l u a t A Г. Мумир IIU iM N -n ak Кцрге^а. .MtMaoMini. H i C * i« j* ju ■ гА|мЛиаа Г.аншгг i а л х > nnur ,tuje*» .ГоЈрета«. покртмуо je NO«) Ам&(|10Т*Ку . 11. ТОШ«.‘ ИОШ Кв ДОПЛГ|ГГН Лг^гнру UMIжевпг и i u ) in » <■-к ц .ж в а а a 1л*)д k* * - ' '*‘“ Ј & С u i . лимаи* �P o s je d n ic im a a g r a r n ih o b lfg a c ija Jug.*lavj.n.ka »'rirrniaa /•.ini*’« | ,x « o i , u Sarajevu. » икочса f v a « l MUS LI MAN T M A A OA R U P U JI SAMO S t«plAiuK asc d ..« p j.lo k u гншо iiirnimih ,,h h . ' |>»к n U a n u ti EK г т а № ГЛ.ЛЛ1* , ^ . з " а г ,‘ -... asasssM -4" 1^ jv s s ,№ .0 4 . f e o " ," m * rt" “ "» "i ^ M I .. Dlrr>ktUa / u o o ilo io o ijir Prh rrđ n r “■ n i “ У ,ои|"~ ^0000000« ^ ^ Papirnica i gajretov c ig a r p a p ir i*f kvalitetom nadmaiuje sve ostale tlearpapire a potpomaie I „Gijret" •an41M > ' > > Ф Tvornica cigarpapira S. 0. ALKALAJ, Sarajevo mož« a« narucm i preko ~^4rušlva G.ijrct u Sarajevu — 1 preporučuje bogato s k l.ijiiie pisaćeg i risaćeg materijala ^ 000000^ ^ tJiftfo ■ ..6AIRETU” vinska niža poljopr Ivreana snoia u и ш 3 6 slu ia o ca lim sk e praktićrie p e tm jese ćn e poljoprivredne »kole u Bulm iru. tiitiVU riicSi-iua Krali. I.an.kc uprave. K lth ft. Tiuvu Skotu. Ova ol,uveza im.)c vc ЈаЧ m e j u o U n III. hr. 29.7J7JI. odriaćc 'с: kod Nižtf polio* poglavarom Ili pri stupanju u чк,.1и pfcJ dircklorom škole u Butniiru redovni zimski poljoprlv- škole; d) 'da |c4nolloc tjelesno I duševno potpuno sposn. z.i 36 težaka I/ Pritiske banovine. ban /а poljoprivredni rad. što ćc se >k.»r .«11 lickarCe početi I. novembra ose godine a svršlčc skim pregledom pri stupanju u školu. koi> ćc pregled ’ rta iduće godine. Predavane se osnovi boljih u poljoprivredi s obzirom na sadanjc p<>- Izvršiti školski Ijekar Ijcsplatno: c) da k samostalni poljoprls rcdnlk ili Сlan scljaCke 'C našeg sela. a u prvom redu voćarstvo i ча mljekarstvom I sirarstvom. Pored toga porodice, koji živi Iskljućlso od poljoprivrednog zani­ manja. što treba dokazati uvjeren cm opštinske slasti. : naročita pažnja zadrugarstvu. I*r| stupanju u školu slušaoci imala sa soinsm poni­ >ti imaćc u školi besplatno: branu. stan. Ijcpranie I krpljenje rublja i odijela, sav jeti dsa zdrava I uredna scliaCka narodna od >jela (jedno radno a drugo za svečane dane), na munje dvije preoibor I knjige, kao I pribor za održavanje Ci­ buke. jedne potpuno zdrave opanke ili cipele I potrebne ke i ostalo). maramice. su za prijem u ovu školu: Rcflcktantl nek se lave * molbom I potrebnim dorost od 1$ do 30 godina, koja ćc se dokazati kumentima preko р<*1и>ргi\ rednog referenta svoga sre­ «*d..u*no rodnim listo«: za Ili neposredno uprjsi škole najkasnije do IO. okto­ нгпа osnovna škola, što čc se dokazati *%k* bra tek godine. l'prava M i« poljoprivredne $kok u Hutmlru, 1ч. 'eza rodltclia odnosno staratelja. da čc pla* školovanja, ako molioc svojevoljno na- 1977 od 5. septembra 19.11. godine. si ^ i �4 u in u i ■ ;k u h iiu I U k in u М N п ^јШ -и^-аваш ш д зж гаазо всао ж авакаЕаад A sb 55/19 31 Temeljno flUnlca 40,1 " Čekovni račun kod Poitanskofl Čekovnog zavoda filijale Saraievo broj 2172 Pevt к t svim poslovim a koti i j s .|C<*| u u bankovnu struku O sim to$« Ima svoju Z A L A G A O N IC U općine grada Sarajeva kota da|« M jm ovc na »lato. srebro I oatal« d ro j o (lično sti u r naipovolin |« kamate. Bosanska industrijalna i Trgovačka Banka d. d. >, Strosmajerova ulica br. 12 #vf#todlia|l HjeUlk Dri. t T «•* * * : Potpuno РрЈдСепа dionička glavnica Bohiice, operater I spe* D in " ŽO,OOO.OOO*— lesti, aslsteet chlmrUteg cijatlsta ta opprattvoe bo­ i Orlevno Bolnice Ur f В м јупГЧрнр D in 7,500*000*A aduM U гп?1<е u unutrašnjosti i inoremslvu industrijska i trgovafka Poslij '^duaVća' Interurban telefoni broj 605, »5, 865 I 55! i filijale: Beograd, Zagreb, Novi Jad, Tuzla, Split u Aleksandrovoj .......- .. . bc I **% 1 ш • “ " H5Ilka_Qajrel_đ. d., Sar; Akcijski kapital Din 40,000.000'Bank« m. trnu .v;„ .. N... М1П O d Č is t e d o b i t i d a l e «• ir , ' P r e s r e t n o m d r u 4 lv u \ ? G ‘“Ј' » pnvrvune UNt&nUVO р1г” W n * kul" ™ I < K n l..T , � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama 1931 Description An account of the resource Br. 1-22 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1931 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 27065862 IIIF Item Metadata UUID 86ccdaad-ae01-4962-9e81-f76cb3bcec4d https://kolekcije.nub.ba/files/original/aee20104476210e62964887138891258.pdf 972286e92eb4d19ef23631db62758b99 PDF Text Text Г А ЈРЕ Т /Јд ХШ годиште !932 Уреднш: мид Кукић О А ЈЕВ О , 1932 Ислансва дадчва ттаииарпја, Сарајево �Садржај: Уредништво: У знаку рада и успјеха, стр. 1.- Рамазан u Гајретова предавања стр. 3.- Бесједа Њ. Вел. Краља стр. 17.- Забава као манифестација стр. 33.- Велика Гајретова забава у Сарајеву стр. 36.- Велика идеја — свијетла традиција стр. 49.- Мерхум Ризабег Капетановић стр. 51.Смотра нашег рада стр. 65.- Курбан бајрам —■ Хаџи бајрам стр. 81 - При крају наше године стр. 121 ■- Из засиједања Вакуфско меарифског вијећа (Двскусија о раду Улема меџлиса) стр 122.- Буџет исламске вјерске заједнице у Сарајеву за 1932|33 год. стр. 1 2 6 -Надопуна предлогу буџета Вакуфске ^ н т т о л е за 1932|33 год. стр. 129.- Додатак буџету самосталне имовинске управе исл. вјер. зај^днице уС ар ајеву стр. 130.- О потреби oripranica Ш ер. гимназиј« Ш ер. суд. шкоде стр. 1 4 0 - Буџет Гази Х у бегове медресе у Сарајеву за год. 1932| Наше животно п^тање стр. 153 - Д о 1 рада и усијеха стр. 2 2 Г - Заппсник X X V l[p £ |j г »i довне главне скупштине друштва 1а)рет, одржане 17. Vll. 1932 г о д Л т р 232.- М ерхум Велија Садовић стр^_248.- Ш ести :ти септембар —; Гајретов дан стр. 261.- Одгој иаше омладине стр. 293.- Питање школских уџбеникастр 320.Нека с е и ово зна! стр. 346.- Свечано откривање споменика арадским м-ученицима Гајретовим радницима — Прослава Гази Хусревбегове 400-годишњице стр. 336.- Око васпитања омладине у Гајретовим внтернатима стр. 347.Мустафа М улалиfi: Чар рамазанске ноћи (актовка вз м-услиманског живота! стр. 4. 21, 40; Однрс улеме и интелигенције у нашем Вакуфу стр. 137. Наша гробља стр. 244.- Илмија и внтелигенција стр. 328,Д р Мехмед БеговиЛ: О Београдском Гајретустр. 19.С. Ф ируз МуфтиЛ: Сиррул-валиди јазхеру ала веледихи стр. 25.- О ахлаку стр. 92.- О фикху стр. 26 3 Проф. X. Ћ.\ Ислам као свјетска религија стр. 67 Д р. Хам дија КарамехмедовиЛ: Гдје Кемо образовати наше свеш тенство сгр. 83,Х ам за Хумо: Стравична ноћ рамазана (уломак из романај стр 84.- Алија Чорда: Бај/аи стр. 87.Хам дија Мулиб: Браћа и сестре (вгроказ) стр. 89.М ерхум Хапар Фазлагић С. Б урина: У оч| бајрама стр. 92,Велија СадовиЛ: Ш ериатска судачка школа п Шер. гимназија <fp 94Осман Н урн ХлиЛ: „Мухамед и Куран* стр. 1 00Ш укријл Алаггј: Одговор ,Х икјм ету“ и његовом уреднику Ј А хм еду Л. Чокићу стр 107.- Други одгово^ .Хвкјм ету“ и његовои уреднику г. А хм еду . Чокику стр. 145Абдуселам Бал Поводом засиједања Вакуфско меарифсЈ Јијећа у Сарајеву стр 143- Свечано отва( е дом аБеоградскогГајрета „Осман 366 ЂикиК" Малик ЛфновиЛ: Наши интелектуалци и наши теолози rp. 156 - Један одговор стр. 325 - Катедра Њриатског права на универзитету у Б еорадурр 3 6 1 :ед Кемур Једна узорна установа стр. 262 ius A. Циатли^: Једно погрешно схваћање и неправФо књижења код »Евладијет вакуфа« у Б и xhp 264.I n Њ 'ж ■ ,^ 0 4 Р еф ° Р" а СреДЊе В)ерСке ' т - ,, t t . v Назиф Рес.утип: Улема и школована ннтелигенција стр Фуад СлииквиЛ: „Наши муслимани" стр 277. Хасан ЉуојчиЛ: Извештај о раду Улема меџлиса и упр ног одбора Вакуф. вијећа у Скопљу стр. A - У служци Гајрета no Санџаку стр. 348 _Ј4з Праља преко Рудог х Прибсл и Нову Варош 365^373-r Омер Иб&Л: Вапаји вјероучитеља стр 283И бн ул А јЈО дговор илмије стр. 298. Прпф. X . l БркиК: Гази Хусревбег стр 309. М. С.: С4њ е на рахм Авду стр. 3 1 6 Јован ПЈвестра: Сјећање на Анду Сумбула стр 317. Проф Јафро: Национални рад Б ехџета МуLha стр. 318 Др. Х а з ј Муфтиб: Илмија и инталигенција стр. 341Суада i|jрпш^: Гајрет и просвјеКивање муслиманки 844См аилар емаловиЛа: Муслимани у Бугарској стр. 345, ЗТј ШефкијКапиК: Шериатка гимназија и потреба нарјерске i нтелигенције стр 349.Др. ћ ШЈунџиЛ: Београдски Гајрет „Осман ЂвкиК" �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Озрен, 255. Плевље, 10, 64. 257. 301. Плана (Билећа), 381. (Цафре означују странице) Подгорица, 79. Автовац, 64, 115, 276. Приједор, 53, 258, 322, 380. Бања Лука, 9, 26, 48, 72, 113, 115, 118, 167, 253, Пријепоље, 274, 288, 305, 340. 273, 290, 377, 379. Прњавор, 57. БахаК, 9, 371, 378. 379. Прозор, 57. Бајељина, 10, 31, 73, 254. ПурачиК, 27. Речице, 337. Билећа, 44, 46, 256, Рудо 61, 274. Бјелемићи, 64, 287 Рогатица, 45, 253. Босанска Дубица, 166, 255, 271. Сарајево, 10, 12, 30, 47, 6 3 ,64,80, 168,257,351. Босанска Градишка, 29, 58, 62, 253. 377, 382, Босанска Крупа, 53. Сански Мост. 116, 257, 291. Босански Кобаш, 32, 118, 167. С.зебреница, 254, 289. Босански Петровац, 56. Стари Бар, 254. Братунац, 55. Столаи. 62, 134, 254. Брчко, 53. 166, 252, 286, 292. ■"Тешањ, 1 3|. Брод (Фоча) 284. ТодспеБо, 75. Бугојно, 253 287. " Тјзавник, 271, 289. Цазин, 274 Требиш е.45, 117, 257, 271, 276, 290, 356, 379. Чајниче, 255. Турски Јањари, 149, 166. Чапљина, 55, 254. Тузла, 8. 11. 78, 109,^111, 252, 255, 274, 304, 378. Дервента, 64. 115, 133, Ј 5 1 , 167, 269. 321. Умољани, 271. Добој, 76, 116. 256, 270, 271. «. ,S • Високо 115, 255, 353. Доњи Вакуф 9. Дишеград, IX, 148 307. Фоча, 63, 150, 273. Р ад Гајретових јединица у иојединим местима. sr f Фојница. 271. Гацко, 60, 255. Годијено (Фоча), 272. Горажде, 54 Горњи Вакуф. 257. Грачаница, 76, 256, 340. Градачац, 78, 321. Џивар (Требиње , 77. Јајце, 254 Јања 306. Јелеч (Фоча' 64. Илијаш 255. Какањ 73 Какањ Згошћа 29. Кладањ 251. Кладница 151. Коњиц, 73, 78, 149, 254, 289. 306. Котор Варош, 69. Купресе, 382. Ластва. 55. 116, 306. Љ убиње 321. Љубушки, 131, 151, 252, 352. Мостар, 7. 58, 59. 254, 288, 370, 379. Немила. 26 Невесиње, 26, 74, 273, 371. Нова Касаба, 80. Нова Варош, 258. Оџак, 370 Острожац, 56. 77, 306. Отока, 79. rf Власенице, 26, 75. Вучковац. 271. Завидовићи, 134, 252, 272. Зељини Гор. 26, 252. Зеница, 28. Зворник, 254. Жепче, 272. Живнице (Тузла!, 381. РАЗНЕ ГАЈРЕТОВЕ ВЕСТИ Аналфабетски течајеви, 135, 167. Добротвори и утемељачи 30 31, 47. 79, 119, 131, 150 152, 167, 276. 291 321 Доброво.ЂНи прилози. 31, 32, 46. 79, 80, 135, 136, 167. 259, 64 323. ДомаКичке школе, 13 Гајретов дан, 260 Гајретова предавања, 29 Гајретове разгледнице. 13, 29. Хатме, 276 Ивтернати Гајретови 48, 63 64. Исправци, 136 260, 340. Из Главног одбора 337. Из уредништва, 30, 260, 308 Извештај годишњи ГлавногодбораГајрета, 171 до 219 Јавна захвала, 80. Календар Гајретов, 12, 29. Конкурси, 32, 152. Конституисање Главног одбора, 284. Књижепни огласи, 16, 48. 120, 152. Лцчне вести. 14, 15, 16, 29, 110. 118, 148, 168 276 292, 356. �Лутрије, 119. Мевлуди, 136. Нова правила, 307. Нове књиге (препорука) 355, 356. Огласи. 260. Питомци, 136, 14, 259, 353, 355 Повереници, 30, 135, Ј37. Поздравне депеше, 258, 292. Претплатници Гајрета, 323. Прослава Београдског Гајрета, 366. Секције Главног одбора Гајрета, 308. Срески одбори, 308, 323. Шегрти, 338. Студенти, 48, 110. Томбула, рамазавска, 13. Управе интерната, 308. Захвале Главном одбору Гајрета, 275. 25 6 284, 16, 64. < � https://kolekcije.nub.ba/files/original/1e4ea4e19265afbf9c4d3bbe6cac34b8.pdf af002d96c1be41b8cd85ede4fa92f4ec PDF Text Text ГАЈРЕТ С арајево, 16 јан уа ра 1 9 3 2 У знаку рада и.успјеха Поводом уласка листа „Гајрет“ у 13-ту годину Са овим бројем наш часоиис>„Гајрет' улази у 13-ту годину свога рада, свога напора и свога успјеха. Поводом тога потребно je у овој уводној ријечи бацити један сумарзн пОглед, један осврт на дјеловање и успјех листа „Гајрет" кроз минулих дванаест година, као и на изгледе на његово културно и васпитно дјеловање у будућности. Но, како je лист „Гајрет", програмом и штивом својим, сав у досљедњим намјерама и идеологији друштва Гајрет, значи да: говорити о листу „Гајрет“ и указати на његов рад и његове резултате, значи говорити о друштву Гајрет. Стога ћемо покушати да дамо кратку слику биланса из прошлости и перспективе будућности. Принцип листа „Гајрет", онако како je спровођен у минулих дванаест година, почивао je на двије главне основе: 1) национално освјештавање муслимана и 2) културно просвјетно подизање широких слојева његових читалаца путем оног штива које je имало на'директнију васпитну форму. Чланци из јавног и домаћег живота наших, муслиманских, слојева; затим лијепа књижевност, највећим дијелом изворна и из живота муслиманског свијета, затим народне умотворине, пјесничко и приповједачко благо нашег народа, — ето то je, у главном било штиво које су пријатељи и сарадници, претплатници листа и чланови друштва Гајрет налазили у ступцима листа. Радећи тако, уређиван no тој основи, лист je успио да постане важан проповједник и тумач правила и идеологије самог друштва Гајрет; лист je, даље, постао у правом смислу ријечи трибина, школа, народни универзитет, дакле постао je главни цосилац бриге око васпитзња ши- роких слојева муслимана, у свима крајевима који су свесрдно прихватили национално-културну идеологију друштва Гајрет. Са тим и таквим ауторитетом, са тим и таквим угледом, лист „Гајрет“, ево, са срећом улази и у 13-ту годину свога дјеловања. Рекли смо, раније, да je лист „Гајрет" резул-тат, управа постулат једне потребе коју je осјетило друштво Гајрет онога дана када je покренут лист „Гајрет“. Према томе помоћи друштво Гајрет значи омогућити излажење листа „Гајрет"; a омогућити то, значи створити од листа и даље једну проповједаоницу културе и напретка, и имати огледало рада и успјеха друштва „Гајрет". Kao тумач напора и успјеха овога друштва, листу „Гајрет" je дужност да, улазећи у 13-годину свога рада, на првом мјесту истакне: на који начин наши широки слојеви могу помоћи и помагати Гајрет, на који се начин друштво Гајретможе помоћи д и р е к т н о и з н а р о д а , у коме и лежи главна снага — једино уздање како друштва, тако и листа „Гајрет". A та снага из народа, најживља и најјача, може да се јави на следећи начин: 1. Данашња привредна криза, која je већ noстала баук и страшило данашњице у цијелом свијету, — та 'криза не смије да поколеба широке редове Гајретових радника и приврженика, од најзнанијих и најглавнијих, до оних „незнаних јунака" no касабама и селима, чији се рад можда јавно не види, али који je дјелотворан и много важнији него што се мисли. Дакле, успркос буке, која се je дигла око „привредне кризе",.— ни један од Гајретових радника и пријатеља, сарадника и чланова не смије да клоне и да се деморалише у данашн>ем тешком I �стању. Снага Гајрета je у народу; ма колико да су редови такође доспјели у незгоду услед опште неимаштине и беспослице, ипак то не може да буде разлог за оглушење о дужности према друштву Гајрет. Дужности свакога човјека према једном друштву за које се je одлучио велике су, узвишене, и од њих се човјек никад не смије удаљити. Уосталом, и та т. зв. криза није, барем у нашој земл>и, толика да се не би могле вршити, уредно и савјесно, чланске дужности према Гајрету, и то редовним плаћањем чланарине, јер je та чланарина основа сваког прихода и огледало добро и свјесно организованих чланова. 2. Циљеви друштва Гајрет остварују се, поред чланске свијести чланова, и редом на свима пољима народног просв'ећивања. Свима радницима, члановина и пријатељима Гајрета врло добро су познати успјеси и резултати које je друштво до данас постигло у томе правцу. Ту су, као што je познато, Гајретови мушки и женски средњошколски конвикти, стипендије, потпоре, шегртски домови и т. д. Сваки члан и пријатељ Гајрета добро зна шта за нас муслимане значе ти конвикти и т„ домови; сваки добро зна да за те установе ни,една жртва није велика, јер из тих конвиката и домоваГаЈрет не шаље само школоване људе и чиновнике, већ будуће народне просвјетитеље, јавне раднике, литичаре и стручњаке, дакле: цвијет једнога A тај циљ се м ож е постићи, тај цвијет се мо: његовати једино с н а г о м и з н а р о д а , јед! јешћу свију чланова Гајрета, једино редовним помагањем друштва у виду разних врста материјалних помоћи. 3. Циљеви друштва се постижу остварују и одржавањем течајева за одржавањем популарних предавања. ових предавања говоримо на другом броја.) a идеје се неписмене и ( 0 значењу мјесту овог 4. Несумњиво je да je свијест о организацији и о потреби друштва најважнији дио рада на успјеху друштва Гајрет. Ово организовање треба да на себе преузму свјетовњаци и илмија, сложно и споразумно, све у смислу идеологије и смјерница друштва. Треба да се настоји на о с н и в а њ у нових о дбора и по вје ре ништаваГај ре та, да се прикупљају, изналазе и траж е нови редовни чланови; треба да се ти редови, од вароши до наЈудаљеније касабе, добро организују, да се зби^у и прегну на посао, a све у оквиру правила и смјерница друштва Гајрет. 5. Није довољно само организовати се; није све учињено само тиме, ако се створи мјесни одбор или повјереништво. Треба сав рад на Гајрету удесити тако д а ц и о ј а в н и ж и в о т муслимана у једном мјесту, већем или мањем, буде упућен у правцу хитне помоћи друштву; треба умјети и знати сваку јавну прилику учинити корисном no друштво Гајрет. A те прилике су разне: зимске Гајретове забаве, сијела, састанци на рамазанским вечерима, тражење добротвора и њихово уписивање, Гајретове рамазанске томболе, распродаја Гајретових ра3гледница, растурање Гајретових издаша, заTIM до6 ни л03и 0 м свакодневним п приликама као што су, на примјер: вјенчања и зе ћати Гајрету, на које je обавезан сваки имућнији :лиман. Дакле, ко хоће да ради Гајрет, морално и пружа прилика на сваком материјално, томе кораку; ко хоће да ради за Гајрет, он треба да све своје слободно вријеме посвети томе раду, да стално мисли на друштво, на његову идеологију, на циљеве, на његове до сада постигнуте успјехе и велике плодове. Сви на посао, за успјех и за сјајну будућност у раду друштва Гајрет! Ето, то je наш поздрав и наша порука, на улазу у 13-ту годину рада. T o je девиза листа „Гајрет“! ГАЈРЕТОВА ГО ДИ Ш Њ А ЗАБАВА У САРАЈЕВУ Прем а закључку сједнице Главног одбора Гајрета годиш њ а Гајретова забава у Сарајеву одржаће ое пети дан рам азанско г Бајрама, у оуботу 13 фебруара 1932 године у Народном позоришту. H a овој забави судјелује првакиња београдске опере гђица Б А Х Р И Ј А НУРИ ХАЏ И Ћ . �Ramazan i Gajretova predavanja Apel na prijatelje naše kulture Nalazimo se u prvim danima Ramazana, u da­ nima koji su, kod sviju muslimana, posvećeni u prvom redu Svevišnjem i molitvi, zatim zadovoljstvu i razo­ nodi, zabavi i ljubavnim zanosima u 'pobožne rama­ zanske večeri i u duboke ramazanske noći. Posv • ćeni molitvi i postu, a zatim razonodi i veselju, dani. a naročito večeri Ramazana treba da svima musli­ manima, sv;ma onima kojima je stalo do naše kul­ turne i društvene afirmacije, do našeg kulturnog obraza, do našeg opšteg obrazovanja, — svima nama treba da, u ove dane večernjih razonoda poslije prekodnevnog posta i molitve, bude na stalnoj pameti naš Gaj r e t , ž a r i š t e n a š e kul t ure, r a s a d n i k naše prosvjete, učitelj naše društveno­ s t i , s i j a č n a j b o l j i h i na i d j e l o t v o r n i j i h i d e j a z a n a š p r i v r e d n i i s o c i j a l n i napre* dak i ku l t u r n o bl agos t anj e, l u č a n a š e n a c i o n a l n e s v i j e s t i . A dani Ramazana, odnosno njegove večeri treba da budu dobra, upravo najbolja prilika da se u muslimanskim redovima, bez razlike u dobu, razvije ona srdačna društvenost, onaj kul­ turni saobraćaj k">ji je karakteristika obrazovanog svijeta. Uviđajući značenje ramazanskih večeri, Gajret je lanjske godine pokrenuo jednu naročitu kulturnovaspitnu akciju, u nizu svojih akcija koje idu za ргоsvećivanjem širokih slojeva muslimana. Na inicijativu Gajreta zavedena su, prošlog Ramazana, uspjela Gajretova predavanja koja su s e održavala na svima mjestima gdje s e društveno sastaju muslimani. Uspjeh tih predavanja prevazišao je svako očekivanje, jer je nastala upravo utakmica između obrazovanih i školo­ vanih svjetovnjaka i trezvene ilmije: ko ć e više do­ prinijeti da ideja o ramazanskim predavanjima prodre u najšire slojeve muslimanskog življa. Kao što je po­ znato, u tom cilju Gajret je angažovao svoje inte­ lektualne radnike, inteligenciju svjetovnu i duhovnu, i izdao seriju predavanja koja su doživjela ogroman uspjeh. Teme predavanja su odgovarale potrebama naših muslimana; one su obrađivale i objašnjavale razna savremena pitanja iz sviju grana savremenog života: iz privrede, kulture, socijalnog i javnoga ži­ vota. Najistaknutija i najbolja pera iz naše sre­ dine, odlični poznavaoci istorije i drugih nauka, sociologije I vjerskih pitanja, — sve te ljude Gajret je angažovao za tu akciju Ramazanskih predavanja. Spontano i svesrdno, oduševljeno i zanosno široki slojevi muslimana prihvatili su ovu ramazansku ideju i om ogućili joj neočekivano ostvarenje. Odgoj mla­ deži, u školi i na domu, zanatstvo i trgovina, poljo^ privreda i sve njene grane, društvene nauke i razna društvena pitanja, — to su bile teme predavanja i diskusija koje su se razvijale, kako u velikim varo­ šima tako I po varošicama, kasabama i selima. Sve s e je našlo na terenu akcije oko održavanja preda­ vanja: svjetovnjaci i ilmija, neumorni radnici i pre­ gaoci Gajretovi; a u slušalištu najširi slojevi musli­ mana sa neobičnom pažnjom, upravo sa fanatičnom prilježnošću živo su pratili svaku riječ i uplitali se u teme i pitanja koja su govornici (predavači) obraz­ lagali. Najzanimljivije i upravo najpohvalnije je' bilo to, što je između svjetovnjaka i ilmije nastala Jedna idealna i svesrdna saradnja. Džamije u mnogim mje­ stima postale su stjecište sviju onih neprosvijećenih masa koje su bile gladne kulture, željne nauke i znanja. Tako su vaizi sa raznih ćurseva u džamijama postali ne samo propovjednici uzvišenog Islama, nego su tumačili razna pitanja današnjice, dodirujući ih i osvjetljujući ih sa sviju strana; sve one teme, koje su bile obrađene u ediciji Gajretovih predavanja, našli su svoje tumače u vaizima i ilmiji, a svoje paž­ ljive slu šaoce u najširim redovima muslimana. Tako se je, uspjelom akcijom, p :sliglo to, da su ova predavanja postala j e d a n p o p u l a r n i p o ­ k r e t : zatim su, postepeno, ona postala jedna na­ sušna, svakovečernja ramazanska potreba. Tako se je desilo da su baš džamije postale žarišta, kulture i znanja, prosvete i narodnog vaspitanja. Tako su dža­ mije, zaslugom ljudi oko Gajreta, poslale rasadnici jednog sm išljenog i trezvenog rada na socijalnom i ekonomskom, kulturnom i higijenskom otrežnjavanju muslimana. Tako su džamije, pored medresa, čitaonisa i škola, mekteba i knjižnica, postale stjecište sviju cnih koje je današnjica uputila u pravcu socijalno-ekonomskog osvešćivanja i kulturnog podizanja. Tako je prošle godine predavačka akcija Gajreta zabilježila oko 30.000 slušalaca, u oko 300 raznih mjesta u svima krajevima u kojima su ideje Gajreta uhvatile sigurna korjena, u kojima je njegov rad i njegov uspjeh stekao m ase prijatelja i poštovalaca. Sljedujući lanjskom primjeru, a ponosan uspje­ hom lanjskih ramazanskih predavanja, G lavni. Odbor Gajreta je i ove godine učinio sve da s e ramazan­ ske večeri upotrebe u korisne kulturne i prosvjetne ciljeve. Pored predavanja iz lanjske edicije; Gajret ć e uskoro razaslati u narod i novu seriju svojih pre­ davanja koja su izradili najpoznatiji naši kulturni i javni radnici. • c.v Mi vjerujemo da ć e u ove ramazanske večeri Gajretova predavanja naići na m nogo jači odziv no što je bio slučaj sa prošlim Ramazanom. Vjerujemo da ć e sva inteligencija, svjetovna i duhovna svesrdno j neumorno danastavj vaspitnu akciju u narodu, putem Gajretovih predavanja. To ć e biti najveći rad za Gajret, najsrdačniji odziv na apel Gajreta, najljepše oduženje duga Gajretu, u ovim velikim danima poste i molitve, .« �МуотаФа МулалиК пггшЛ , Чар рамазанске ноћи 1) ( Ш З и р У М актовка из муслиманског живота у Босни Вријеме најближи оутур (Наставак.) Д р. Џ е в а д : Лањске године, управо уочи рамазана као данас, приредио je Гајрет своју величанствену дерби утакмицу на Илиџи. Тада сам тек одслужио лекарски стаж. Kao питомац Гајретов ж елео сам да прву своју слободну праксу из благодарности посветим Гајрету, na сам се на тој утакмици јавио за добровољног дежурног лекара. Дерби je био јако посећен. Трибине су биле пуне света, a још je други свет стално придолавио. Тек што се je објавио почетак, .дохрчаше no мене редитељи у афекту тешке неереће. Сав сам протрнуо, али дух ми подиже амбиција да ћу на овој Гајретовој приредби први пут своје знање уложити на спас унесрећеника a на углед Гајретовог аранжмана Потрчао сам на место, куда су ме редари поЕГели. Ha цести, која води из Сарајева, видим у јарку срушени ауто. Свет га подиже и испод његга извукоше једно младо биће дивно као ан^ео, али на много места окрвављено. Унесрећеница се држала за руку и јечала je од тешког бола. Ta дјевојчица пошла je на утакмицу и свом брзином управљала je сама својим аутомобилом, да би на време стигла. Ha један пут искоче joj на цесту јањци, a њено срце се стетну од ужасног призора, да би та безазлена створења могла наћи смрт под њеним точковима; уж аснута нагло скрене воланом и сруши с е у јврак. Срећом озледе нису биле врло пешке. Пружим joj прву помоћ и превезем je у болницу. Док сам je лечио разоткрио сам обиље душевних врлина, које су ме од првог ' »raca ye то биће везале. Од тада сам мало жислио на свог пацијента, a кад je оздравила * кад je дош ла сузна ока да се са мном опрости. неизмерно сам заж алио да одлави и осетим да тог нежног створа волим. Али растали смо се. В ад je иза себе ватворила врата, пустио сам суву npsfl пут у свом животу. Кореспондирали см о. Е с м а : И т^ко прва ваша лекарска пракса уроди с а љубављу, и то> сжгурно љ убављу са запре- кама. Д'р. Џ е в а д : Пред неколико м есеци похађао сам један лекарски курс у П аризу. Кад сам завршио рад, посветим један дан слОбодном духовном животу Париза. Између осталога посетим Лувр - са иисгинктивним предбсећа^ем, да ћу међу оним величанственим уметнинама наћи свога пациента, јер сам приметио да je наклоњена уметности a осим тога добио сам од ње једну прекрасну слику, која je представљала прегаж ено јање под точком, као знак захвалности. Е с м а : Kao да сам негде гледала сличну слику. Д р . Џ е в а д : .Можда. Униђем колонадом ЛујаХ1У и све ослушкујем као да ме неко именом зове. Привиђење. Прегледао сам приземље. Кад сам се нагледао Михеланђелова роба попнем се на први спрат међу сликаре и обиђем Леонарда, Ђ орђоа, Тициана, Рубенса, Рембранда — све са неким предосећањем, да ће ме неко позвати мојим именом. И гле чуда. У оделењу фран'цуских класика пред Пусеновом сликом „Елазаром и Ребеком" стајала je она. Стао сам као укопан од чуда. Није ни видела. Била je удубена у призор слике. Хтела би у своју уметничку душу покупити све дивоте, сву хармонију, идиличност и барокну фантастичност Иусенове слике. Kao да и сама преживљава са оним скупом дивних жена са вазнама око бунара. З а час као гладна прелети на „Отмицу Сабињанки“ час на Диогенеса. У моменту, када сам осетио, да ју je лепота Пусена највише ексалтирала, изговорим њено име. Тргла се и ош инула ме погледом пуним прекора, као да сам je скинуо с неба, али кад je видела пред собом стварност* притрчала ми je сва обрадована. П ошли см о вечером скупа у оперу. Бизеова музика диже нас у сфере идеализма и ми једно другом откријемо тајне срца. У домовину вратили смо се дирижаблом кроз облаке и плаве висине, a кад смо угледали Београд у узбуђењ у, носталгији, бацили смо се једно другом у загрљај. Од тада пол.удех, na ево дођох и у ову кућу, не би ли je нашао. Е с м а : Taj заврш етак ваше приче изведосте у некој алегорији, коју баш добро не разум ем . Ja би вољела да сте je бољ е конкретизовали. Д р. Џ е в а д : Биће које тражим, ваша je кћерка (полети ЕсииноЈ руцн и пољуби ју). Е с м а : (помилује га no глави). Ja разум ем младост. Данас мајке разумеју своје кћерке, na баш зато није ми право, да сте се толико крили. Др. Џ е в а д : Извините ми, ja нисам имао одваж ности, a уосталом и бољ е je, јер сам добро испитао свој и н>ец -oceiiaf. Тек кад смо уста- �новили, да истински једно без другог не можемо, eBO ме, МОЛИМ благосов! (љуби Есмину руку неком молећивом стилл.ивошКу) Н с м а : Немам ништа против ' Уверена сам, да сте у сваком погледу дорасли за моју кћерку, чијем сам одгоју и срећи посветила читав свој живот. Осведочила сам се, да из вас говори осећај, чисте љубави, али пре него дам свој пристанак, дозволићете да говорим са својом кћерком X a ј р a : (која j e сав разговор на вратима прнслушалаистрчи). Мама, и моја je. жеља! (л>уби мајку, којој je веК пала у наручај). Е с м а : Устај, устај, сва миришеш на боје и уља. X a ј р a : (умиљава с е ) Без Цевада мој би живот бИо несретан. Е с м a : (доброћудном подругљивошКу) Млади доктор je дакле инспирисао уметницу да створи ремек дело „Чар рамазанске ноћи“. Лепа взм je, децо, прва ноћ рамазана. Најсретнији дан живота. (загрли их обоје. Др. Џевад и ХаЈрија се узму за руке) Нека вам, децо драга, буде кроз живот сређа сјала, као што сија тајанственом светлошћу запад прве рамазанске вечери. (Љуби их обоје у чело). Х а ј р и ј а и Д р . Џ е в а д : (љ ;б е joj руку) Хвала, мајко! (З а тим једно другом пану у загрљај.' У салон улаз; тајанствене зраке залазећег сунца.У даљини чују с е праигије коЈг навештају иаступајући рамазан. Улица испод прозора оживљава. Чују с е аутомобили Улична бука све интензивнија. С а минарета с е шире гласови мујезинова езаиа.) I Е С Мa : (за се . Д убоко уздахне иским слатким блаженством и успоменама.) Заиста величанствен призор. Д р . Х а ј р у д и н : (нагло задисано улети на врата) С р е т а н в а м р а м а з а н ! (угледа Др. Џевада и Хајрију загрљене, na један моменат остане забезекнут. Ови му полете у 0 — о—о ! Зар тако, неваљалци једни?! Па ja да о том ништа не знам? Др. Џ е в a д: (срдачно се грле и рукују) Судбина Хајрудине! Др. Х а ј р у д и н : Ко би ово погодио пре једну годину. Кад смо булваром гладни шетали и чекали од мајке новац. Je ли? Д р. Џ е B a Д : (сав сретан с е смије) Да! Д р. Х а ј р у д и н : Па како си? После студија се никако не видесмо. Др. Џ е в а д : Добро сам и, како видиш, пресретан; Х а ј р а : A да није мене можда се ни сада не би видели. Др. Х а ј р у д и н . Гле ти ње, како се je она већ навикла и ослободила. Па није те ни срам. Хахаха! Х а ј р а : У љубави нема срамоте! (приљуби се уз Др. су ;р ет). Џевада). Др. Х а ј р у д и н : Па ти млади доктор? Ох, ох! Др. Џ е в а д : Није него адвокат. Не могу да те замислим. Јуче седео у Клупи, a данас продајеш памет. Хахаха! Д р. Х а ј р у д и н : Да, да. Паметим свет дЗ će ч у И лекара. Е с м а : Извини му. Он се свога несташлукр .урфцт* не може проћи. Др. Х а ј р у д и н : Пусти ти нас, м.ајко. Хдјдемо у моју собу, да , се добро разгрварамо. Хајде причај ми, како си се упознао са Хајријом. Како си могао оваку гускицу ааврлЈвтр? X a ј р a : (туче га шакицои у леЈуа) Ћу*и ти адвокат<џ«о блебетало! . i Др. Х а ј р у д и н : Зар ниси осетио да сва заудара на боје и фирнисе? Хахаха. Х а ј р а : Твоје куђење више1 не пали. Др. Џ е в а д : Па м ja заударам на јодоформ и дроге. X a ј р a : Остави га Џеваду, он самр боде својј«|§ параграфима као јеж четињама. Не смеш ra се нигде такнути. Д р. Х а ј р у д и н : (eeh je унишао у своју собу) Да BRдимо, шта каже радио. Како ће се вечерас провести прва ноћ рамззана. Х а ј р а : (трчи им у собу) To m r je брдт! Д е брдое .<£ како ће моје заруке провести. , Др. Х а ј р у д и н : (см еје с е ) Сад ћемо чути из Сиднеја (навија радио). Радио: најпре мало зазввждуће, за јнм нешто нејасно говори, a no том с е тоновл гдаса, очрсте.) Свим слушачима исламске вере жедимр, дд најугодније пррведу прву ноћ рамазана. (мала пауза. Чује се само шиштање струје.) З^алр! ЈСало! Идила рамазанских ноћи нриву^ла je у-ведцкрм броју странце. Наше угледне фдмцл^је ^реба да су спремне, да страним посетиоцијла пркажу лепоту рамазанских обичаја (опет мало цаузе и шиштања). Даљњу емисију настављамо у 1 9 ^дсрвд са преносом прве теравије из Бегове џамије. Хало, хало! Не заборавите домдћиде да je ,цр& спецерајске радње Салихаге Осмдцрдцћа ррд? спела велика количина свежег .^здздф д. уПдр,фумеријска радња___ Д р. Х а ј р у д и н ; (прекиие радио) Још нзм м *о ,треба знати. Изгледа ми да je 33 Евроцејце оотала још само Босна као богати рудник романтдчких пустоловина и ориенталних драгул>а. Др. Џ е в а д : Да да, Босна je јодг цветњак стакболских ружа. Д р. Х а ј р у д и н : Ово ће бити ригурно Едгл^зв в Французи, којима je материјализам додијзр, na дођоше у Босну ради слатког напитка идеализма и романтичног заноса. Е с м а : Чудо како Европа не мож е да .ре лдоири једанпут тиме, да смо ми цивилизован адрод ;гевропеизиран као и Французи, Енглези, н^го jpue увек Босну гледају овијему у маглу неке д и с тике, ексотике. 5 �Др. З с а ј р у д и н : бигурко ДолЗае да гледаЈу како изгледају наши хареми. Хахаха! Изгибоше за харемима, a жене им поцркаше од таштине. Е с м a : Гледам у последњем броју „Моде Журнала", Парижанке носе потпун ориентални покривач на глави; Тек што нису и шалваре обукли, да -би се показале у својим будоарима новије и свежије. Др. Х а ј р у д и н : Е хајдемо код мене! А ј и ш а : (долази и предаје Есми посетницу). Е с м a : (погледа посетницу) Ево их већ. Х зхаха! (npeдаје посетницу Др. ХаЈрудину.) р. X a ј р у д и н : (чита посетницу) Мис Томсон и Мадмоазел Минет ж еле посетити харем и прзучити лепе обичаје. (смеје се) Јесам ли вам рекао. Ево већ долазе слепе мушице, које je босанска ориентална латерна магика примамила. Хахаха! Е с м а : Не појмим, шта би могле у нашим кућама видети екзотичнога, што no својим кућама свакодневно не гледају. Д (Ајиши, која je чекала на одгоиор). Уведи странкин>е у предсобље и реци им да he бити примљене. Послушај мало о чему говоре, a затим се поврати у мој кабинет. Позваћеш и Османа (Ајиша од е) Ja ћу бити неки махараџа (Др. Џеваду) Ти hem бити евнух. X a ј р a : (уда и м л.утито no леђима) Ти само мене задеваш. С в и : (се смеЈу) Д р. Х а ј р у д и н : Па шта се тебе мала тиче? Ето ти ћеш бити робињица. A мама? Е с м а : (смејуки се) Ja ћу само посматрати. Др. Х а ј р у д и н : Осман he бити џелат. Х а ј р а : Рађе да он буде евнух! Др. Х а ј р у д и н : Сад све једно. Глума није стварност. Запл ет комедије биће овај: Све жене које се затеку у харему прву noh рамазана. припадају харему. С в И : (грохотом с е смеју) А з е м и н а И Т a ј И б a : (са виолинама у футролама под пазухом, утрче весело). Др. Х а ј р у д и н : Али странкиње су. Учинимо им Х а ј р а : И ове се налепише на твоју мухол<*вку. ■ на вољу. Е с м а : Јест, али шта да им се покаже? Имаћеш богат харем. Хахаха! Др. Х а ј р у д и н : Па покажимо им нашу старинску А з е м и н а и Т а ј и б а : Сретан рамазан! Есми љубе руку, грле с е с а Хајријом, рукују са Д р. ХаЈрудином). гардеробу, старинске ^езове Послужимо их Х а ј р а : Ово су моје другарице: Аземина конзерi домаћим јелима и шербетима од ружгр- ватористкиња и Тајиба фармацајткиња. Х а ј р а : Ja ћу им на клавиру одсвирати некопико Д р . Џ е в a Д : (им с е иаклања). ориенталних мотива. Др. Џ е в а д : Наредићемоимда морају изути ципеле, Д р. X a ј р у д и н : Нове харемске звезде. да пре јела оперу руке и обришу везепим Д р Џ е в a д : (љуби им руку) Др. Џевад. , X a ј р a : (лриказујс ra) A ОВО je МОЈ (акцентује) З а марамама. 1 »i ручник! Е с м а : Јешћемо за округлом софром И TO сви из Аземина иТ аји ба: (вес-лим изнеиађ чв м) З а једног суда. Др. Џ е в а д : A поседати прекрштених ногу на ручник? X а ј р а : Да. Добро сте ми дошле, веселије ћемо ћилим. Хахаха! вечерас провести моје заруке. Др. Х а ј р у д и н : Ха, чекајте! Дођох на једну сретну идеју! А з е м и н а : Kao да сам неш то слутила na понесох С в и : (весело) Да чујемо! виолину (грли ХајриЈу) Сретно ти било, сестро1 Е с м а : Сигурно неки несташлук! (љ убе с е ) Др. Х а ј р у д и н : Па млади смо. Зар није рамазан? Т а ј и б а : Али вечерас изостаје наш редовни етид Зар нису сестрине заруке. Ta у срећи мора Ш опена. Сретно ТИ било. (и она се грли и љуби) бити мало и несташлука. Озбиљности се никад Др. Х а ј р у д и н . A сад да вам ja прикажем мој човек не мож е насмејати. сценарио комичног филма, чији he студио бити Др. Џ е в а д : Тако je. Теби се мора попуштати, јер у овом мамином салону. Провешћемо весело твоја веселост фасцинира. заруке и прву ноћ рамазана. Хајдемо у мој Д р, X a ј р у д и н : Je ли вам стало, да што веселије кабинет, a no том у гардеробу. Реж исеру, a тај проведемо заруке, a истодобно дочекамо рамазан? сам у нашем случају лично ja, морате се све С в и : (тапшу весело) Јесте, јесте. покоравати. Женски кулоар je сестрина спаД р. Х а ј р у д и н : Е онда без ко.медије нема ништа. eaha соба, a за мушке старове мој кабинет. Са нашим странкињама направићемо комедију, Све те просторије имају згодне комуникације која he и њима пружити задовољства, јер he са кабинетом режисера. Дакле на посао. (сви у њихово тумарање no Босни унети мало роосим Есме одлазе у Др. ХаЈрудинов кабинет). мантике. Е с м а : (Још с е мало см еје) Младост, младост. Нека С в и : (се смеју). се веселе, кад су се родили у сретно време. Др. Х а ј р у д и н : Гарантирзм за духсвитост. A што се тиче правних последица и за те гарантирам. 6 Да je моје детињство било тако, ja бих и намештај ПОИЗВртала. (одлази библиотеци, отвара и �вади књиге). кад само помислим на оно времб, зебња ме нека ухвати. Живјело се заиста очајно. У најбеговскијим и агинскијим кућама био je бедан живот према данашњем. Највеће задовољство било je ат и хртови (отвара корице јед е дебеле књиге и нешто joj запне за око) Хусејн Капетан (лисга) Хаџи Лоја(листа) Џабићев нокрет. Нешто се мислим, да сад ови прегаоци — који су се борили у прса са прогресом — устану из гроба и виде мога Хајрудина у клаку и фраку, a Хајрију за стафажом са палетом, мислим да би пожељели да се натраг врате. (понесе собом ону књиг/ и седа у своје обичајно houie, ГА/РЕТОВ чита.) Али и она времена имала су своје идиле. Некад се њиховим сећањима испуни срце таквом слашћу, да се и суза пусти на око. Чини ми се, да оног севдаха, оног ашиковања, оног елементарног осећања среће, нема данас. — Наш Осман се са данашњин земаном не може никако да помири. Изгледа као заробл.ена птица. Из очију му човек чита носталгију за оним бајним временима. (смеје се) Он сиромах не може никако да се помири са истином да у радио није затворен некакав шејтан. (чита) где увек (Наставиће се.) ГЛАСНИН Заједннчки рад Иросвјете и Гајрета Од секретаријата Главног Одбора Гајрета и Главног Одбора Просвјете добили смо ово обавештење: Питање заједничке сарадње наших културних друштава покретано je неколикоA пута од ослобођења. и једно време изгледало je, да je ово питање примакнуто добро своме решењу у цијелој држави међу највећим нашим културним установама. To je било иза прославе 25-годишњице Просвјете у Сарајеву и 100-годишњице Матице Српске у Новом Саду. Све je ипак омела племенска психоза, која je пре две-три године 'Достигла врхунац. Просвјета и Гајрет нису никада одустајали од Једном започетог дела у овоме правцу. Главни Одбори оба друштва као и највиши функционери друштвени позивали су на заједничку сарадњу и друга друштва, која раде у истом правцу, али успјеха до сада није било онаквога, какав би се желио. Није га било ни кад je стављен конкретан предлог, један специјално тачно одређен рад, као што je подизање заједничког ђачког дома, које je питање изнијело на претрес друштво „Змијање* из Б. Луке. И резолуциЈе задњих главних скупштина, како Гајрега тако и Просвјете, не означују ништа друго него позив, апел свим друштвима исте идеологије и сличних културних акција на заједничку сарадњу. Почетак ове, заједничке сарадње свакако je заједнички рад ПросвЈете и Гајрета To je наравно само почетак, који je наша јавност похвално примила. Настављајући onaj свој рад Главни одбори Гајрета и Просвјете одржали су 11. I. 1932- ге другу своју седницу у просторијама Гајрета. Ha седници се констатовало, да je овај заједнички рад прил>ен одушевљено код огранака друштвених: одбора и повереника Гајрета и Просвјете — a у првоме реду код Обласних одбора. Kao први акт заједничке сарадње ђачких домова била je заједничка прослава рођендана Његовог Величанства Краља у домовима у Сарајеву, Мостару, Бихаћу у Тузли. Према првом заједничком распису Главних Одбора Просвјете и Гајрета у многим мјестима одредили су одбори оба друштва своје делегате за заједничке састанке, заједнички рад, те су у више мјеста и одређече заједничке културне акције у разним правцима. Сви извјештаји ових одбора претресани су на сједници те je сједница ријешила и нека друга текућа питања која подједнако тангирају оба друштва. тЏг / .1 ’ Ј •*> Гајретове приредбе Заједничка прослава рођендана Њег Вед. Kpa/hi у Мостару. Овогодишњи 17. децембра — Краљев Рођендан Гајретови питомци прославили су у заједници са Просвјетиним питомцима-цама. Прослава je одржана у просторијама Мушког Просвјетина Дома у 11 сати прије иодне. Свечаност je отпочела пред пуном салом Гајретових и Просвјетиних пријатеља, коју je отворио пресједник Просвјете г. Васо Гајић професор, истакавши важност заједничког рада Гајрета и Просвјете. Послије н>ега говорио je секретар Мјесног Одбора Гајрета г. Хуснија Курт професор, апелујући на омладину, да се што више здружи и тако заједничким силама поради на добро свога народа и отаџбине, подвукавши у своме говору, да je давна жеља свих Гајретових раденика да рад што прије уједине ова два братска друштва. 0 Краљу и о Династији Карађорђевића говорио je питомац Папић Радослав врло популарно. Послије складно отпјеване држазне химне рецитовали су наизмјенце питомци Гајрета и Просвјете неколико згодних пјесама. Свечаност je завршена квартетом „Врбниче над Морем", којег су отпјевале питомице и пјесмом Југославији" коју je отпјевао мушки хор састављен од питомаца оба интерната. Програм je изведен на опште задовољство присутних и награђени су питомци-мице дугим аплаузом. Са успјехом ове приредбе могу с пуно разлога бити задовољни и Гајрет и Просвјета, нарочито стога, што су све припреме извршене у �најкракем времену. Кад сс. узме, Да je вријеме за приредбу било врло кратко, једва осам дана, и Гајрет и Просвјета могу биТи са успјехом потпуно задовољни. Заједничка прослава рођендана Н>. В. Краља у Тузли. И до сада je Гајретова омладина прослављала рођендан Њ. В. Краља, али je овогодишња свечаност надмашила све досадашње. Успјела je у сваком погледу. Учешће огромног броја свијета, који je дошао да посјети ову величанствену маиифестацију одушевљених младих Гајретоваца, превазишло je сва очекивања. Потпомогнути Просвјетиним питомцима, мјесним одбором Гајрета Обл. одб. Просвјете, иГ ајретовим пјевачким друштвом, омладинци су достојно репрезентовали млади нараштај и доказали да су потпуно свијесни величине Онога, чији јубилеј славе. У 4 сата no подне ариредили су свечану Академију у просторијама Гајретова клуба. Сала je била декорисана скупоцјеним ћилимима, серџадама, сликама и државним заставама. Слике Њ . В. Краља и Престолонаследника, биле су окићене зеленилом и нарочито освјетљене. Свечаностје отворио претседник мјес. одбора Гајрета, г. Џемалага Телалбашић. Између осталога je рекао: Отварајући овулијепу свечаност наше омладине, треба да je наша прва мисао и прва ж ељ а да се са овога мјеста сјетимо и поздоавимо П рвогборца и великог народног Неимара, који очински бдије над свима нама, a то je Hajn -у^вишени и јуначки владар Њ . В. Краљ Александар I. Особито ми je мило, ш.то ми се данас пружила прилика да као предсједник мјесног одбора Гајрета отворим ову свечаност Просвјетине и Гајретове омладине и да поздравим овај први корак заједничке братске сарадње кудтурних друштава, која су близу три деценија носила свој национални бајрак у најтежим часовима националне борбе и тешког робовања, и у тешкој борби за националне идеале, истрајали су да у слободи и миру наставе и даље свој рад на културном и економском подизању свога народа, васпитајући народну омладину за ваљане и корисне грађане, да што бољ е послуж е Краљу, Отаџбини и Народу. Овај данашњи свечани чин заједничког рада наше омладине, нека буде најбоља гаранција за нашу сретнију будућност, јер се овај час манифестује она народна: „Брат je мио које вјере био“. Ове значајне ријечи написао je и на својој југословенској застави и наш јуначки владар, који нам je свима показао пут којим треба да идемо. Стога см о се данас овдје састали, да заједнички прославимо Рођендан Онога, који нам служи својим узвишеним примјерима, како се воли Отаџбина, како се ради за народ и Отаџбину. Госпође и господо, мила омладино! Божија провидност дала je нашему народу човека, који je у свима приликама испољио толико духа и енергије, толико величине ума и душе, толико стрпљења и сам оодрицања, истрајности и самопоуздањ а. Вођен вјером и поуздањем у себе и историску мисију Ујединитеља, био je вазда и остао у свима приликама најоданији поборник потпуног народног уједињења, поборник слободе и демократије, општега добра и напретка. З а то га сви волимо и славимо и ш то стално даје. потстрека. и полетд у свима 8 областима жИвота ii рада. У селу и граду, у свима крајевима нашевелике отаџбине ocjeha се Њ еговдух. Њ егова мисао, Њ егова добра намјера, Његова директива, Њ егова рука водиља, v коју наш народ има још највише повјерења. Он je за свој народ у тешким часовима свјетске економске кризе унио толико добре воље, енергије. унио сама себе, само да земљ у ојача, оснажи. унаприједи и препороди, да наша Југославија буде јака, богата и угледна у великој породици културних народа У изградњи Југославије и народног ослобођења и уједињења, у историји њеној највиднију и најважнију улогу имао je и има Крал> Александар I. To му признаје историја, то му признаје цио југословенски народ, na зато славимо ево и ми Њ егов 44 рођендан и молимо драгога Бога за дуг живот Њ . В. Краља Александра 1. a за добро велике нам Југославије. Данас Краљ Александар I. претставља понос нације и уједно најбоље јамство да ће наша Отаџбина у догледно вријеме постати моћна у ономе смислу, у коме су je чинилин моћном наши древни царбви и краљеви у њеној бурној прошлости. Да живи Њ егово Величанство Краљ Југославије Александар I. Бурне овације, које су тога момента настале, утишала je на моменат државна химна, коју je отпевао Гајретов певачки хор. Затим je питомац „Просвјете" Зеремски са пуно разумијевања изрецитовао фрагменат Змајевих „Светлих гробова", после чега je хор отпевао Маринковићеву композицију „Хеј трубачу*. Питомац „Гајрета Р. Грабоњић декламовао je песму „Ж ивео краљ“ од A. Маловићеве. Гајретов хор je отпевао још Зајчево „У бој . и Ферјанчићеву популарну „Сијај солнчице" на опште задовољство присутних. Све тачке програма су изведене са пуним успехом, што доказују и многобројна честитања, која су учињена код мјесног одбора после заврш ене свечаности. Треба нарочито истаћи и похвалити успјех „Гајретовог" хора који све више оправдава наше наде и даје нам доказа, да ће се из њега развити један солидан мизички компонент нашег друштвеног напретка, једна вредна целина музичка, која ће да унесе живота у оживотворење оног нашег музичког настројења, ко е се осећало некад много живље, много интенсивније. Х ором управља млади композитор, музички капелник r Тугомил Видошић који својом музичком спремом нагло подиже вредност хора. И кад још за неки дан, што се надамо, овај хор буде проширен и претворен у мјешовити, на чем се живо ради, онда ће г. Видошић, вјерујемо, створити једну цјелину. која ће свугде и сваком приликом моћи да репрезентује нашу музичку виталност, која још лежи латентна у дну наших расп ол о ж ењ а .. . . Послије заврш еног програма, претсједник г.Т е лалбашић je прочитао депеш у упућену поводом ове прославе, a која гласи: Кабинетској канцеларији Њ егова Величанства Краља, Београд. Са свечане академије, коју смо приредиди са питомцима интерната Просвјете и Гајрета у част Рођендана Њ . В. Краља, хитамо да Њ еговом Величанству изразимо наше искпене честитке и поданичку вјерност и љубав, коју raje према Њ . В. 1 �краљу сви чланови Гајрета и Просвјете; као и њихова омладина. Живио Њ В. Краљ Александар I. Ујединитељ, Реформатор и заточник народног јединства и државне цјелине. Заједничка прослава рођендана Њ. В. Краља у Бихаћу Према интенцијама Главних одбора Гајрета и Просвете одржана je у Бихаћу ванредно успела академија наведених наших културно-просветних друштава. Ta академија као заједничка манифестација љубиви према Краљу и Отаџбини биће јасан доказ саосећања народног елемента преко Гајрета и Просвете. Бихаћ већ дуже времена није доживео тако велику и сјајну свечаност као тога дана. Сала овдашњег „Сокола", била je препуна. Преставници војне и цивилне власти те заступници свију вера и културно-просветних установа уз учешће многобројног грађанства, својии суделовањем увеличали су ову прославу. Још око 8 сати у граду се je могла опазити, велика врева, кроз коју се je проламала громка пуцњава прангија, која je показивала да je то дан славе и значајан за нас. У 9 сати искупила се 'je сва гимназиска омладина пред школску зграду и под водством наставника кренула je та ђачка трупа у богомоље; пролазећи иедрђд* одреда војске, који je држао заставу поздравила ју je сва школска^ младеж. После обављене службе Бо^кје убогомољама, читава врло свечана поворка кр^нула је"ув пратњу соколске фанфаре ирема дворани „Сокола“. Тачно у 10 сати отворио je академију преставник Просвете, директор овдашње гимназије г. Владимир Периновић са врло лијепим говором. После тога одржао je врло добро предавање о значају дана питомац Гајретова конвикта, ђак VII. разр. Авдо Хумо. Иза предавања које je било попраћено бурним аплаузом одлично декламује песму: „Живио Краљ*~ од Boj. Илића Млађег, питомац Просветина конвикта, ученик V. разр. Богдан Капелан, a потом питомац Гајретова конвикта, ђак VII. разреда Есад Пашалић, такођер врло ефектно декламује „Отаубину* од Алексе ЦЈантића, после њега, следи пјесма „Вјечити јади од Авде Карабеговића Хасанбегова, ко:у пријазним тоном декламу|е питомац Просветина конвикта, седмошколац Душан Дикић. По свршетку декламација, које су биле бурно аплаудиране, гимназијски пјевачки хор отпјевао je државну химну Напокон je ову свечану академију завршио г. Периновић одушевљеним речима: Живио Краљ! Живио Краљ! Живио Краљ! После тога су се посетиоци задовољни разишли- Заједничка прослава ро^ендаиа Њег. вел. Краља, Лктонаца t • Гајретова конвикта са питонцина Просвешог ко и ш та ^ у Бањој Луци 17 децембар — дан рођена Њег., Вел. Краља* . прославили су питомци Гајретова бањалучког конвикта на врло свечан начин. У 10 сати пре подне присуствовали су питомци, са управником, свечанбј дови у Ферхадији џамији, и помолили се свевишњем Богу за дуг и срећан живот најбољем Југославену, највећем државном и народном пријатељу, Њег. Вел. Краљу Александру I, као . и целом Узвишеном дому Карађорђевића. Tora дана упућена je брзојавна честитка Кабинетској Канцеларији Њег. Вел. Краља, чији су садржај питомци тихо саслушали, a завршетак пропратили* бурним клицањем Краљу и Краљевском дому. '• Преко целог дана питомци су били врло1 расположени и радосни-пјевали и веселили се. У 4 сата после подне Г а ј р е т о в и питомци приредили.су, у заједници са питомцима Просветина интерната и ђацима гимназије, врло лијепу академију која je била одлично посећена, a нарочито од омладине. Између осталих тачака нзведених no програму академије, кбје су се у главном састојале из пјевања, свирања и декламација, a кбје су учиниле врло добар утисак на присутне, одржао je питомац Нурудин Шишић језгровито и лијепо обрађено предавање о личности Њег. Вел. Краља, као и Њ еговим заслугама за ослобођење и уједињење једнокрвног нераздјељивог народа. Ha вече je конвиктска зграда била осветљена — посећајућу питомце на ову велику народну и државпу свечаност, остављајућу у дубини њихове младе душе велики жар љубави и симпатија за свог драгог и Великог Краља и за своју велику отаџбину. Гајретова забава У Доњем Вакуфу У очи рођендана Њ. Вел. Краља 16 децембра мјесни одбор Гајрета у Доњем Вакуфу приредио je у укусно, no госп. Нурији Цери и управитељу школе декорисаним просторијама своју забаву, која je и морално и материјално одличнр и на задовољство свих посјетилаца, којих je велики број био и из Бугојна. успјела. Укусно састављен и биран програмг Илић млЈ Живио Краљ, декламује уч. IV. раз. Балагија, Гајретов поздрав своме заштитнику Њ. Краљ. В и с.. Престолонасљеднику Петру no Фадили Млачо ученици III разр. одлично je расположио присутне госте. Иза тога су са много преданости и глучачког дара одиграли .Исмет и Алмасу“, дилетанти: A. Хаџиахметовић, С. Н Басара, С. Терзић, Т. Аџемовић, Р. Хускић, С Трто, И. Балагија, ,В ера По- Jesam li se, u korist Gajreta, osigurao kod osiguravajućeg društva „Dunav" ? 9 �ЛадиЈ!, Исмета Аџемови^, Ć. Верем и X. Церо поД вјештом и искусном руком редитеља r. Мула еф. Хаџиахметовића те могу бити потпуно задовољни, јер су пожњели буран аплаус задовољства, Нарочито се истакла гђца Вера Попадић, учитељица у насловној улози глумачки потпуно дотјераном игром. Ороелава Ро4ендана Њ. В. Краља Лиександра Првога у f aj. ретовом Конвикту у Нлевљу Прослава Рођендана Њег. Величанства Краља Александра Првога прослављена je у овдашњем интернату кнтимном академијом у кругу друштвених питомаца Ради епидемије која je владала у мјесту, Иза тога приступило се забави no вољи Врло — званица није било. Програм академнје био je: 1. Династија Карађорђевића, — предавање пиукусна томбола ручних радова сакупљених од вриједних Гајретових радница побудила je опћи инте- томца Љ убовића Миралема, уч. VI. разр. гимназије рес и д<?падање. Богаги бифе и одлични тамбура- 2. Живио Крал>, од Војислава Илића Млађег, рецишки збор „Скопља* својим свирањем унијели су товао питомац Хаџихалиловић Расим, уч. 11. разр. у забаву много расположења, тако да je иста тра- гимназије, 3. Кроз Албанију, од Драгутина Илића, декламовао питомац Ш увалија Мехмед, уч. 1. разр. Јала до у рано јутро. гимназије, 4. Вожду Карађорђу, од М. Дамјановића, За бифе су даровали: гг. Хафиз М. Басара, декламовао питомац Дорић Шефик, уч. 11. разр, 0 . X. Омерагић, И зет ханума Миралем, Рахмија гимназије, и 5. Југославији, декламовао Кадић. Хускић, Сеф. Тупара, 0 . Ј. Трто, Нурија Церо, Нурудип, уч. I. разр. гимназије. Касим Трто и Ејуб Хасанбеговић. Бруто приход ове забаве био ie Дин 4187 50 од тога добровољних прилога Дин 1006, који дароваше слиједећа господа: Браћа Курбеговић Дин 100, Владо Ивица Дин 80, Ђ ула Церо Дин 80, Фахри бег Миралем и Бећир бег Курић no Дин 50, Др. Ахмед Садиковић и Мустајбег Даутбеговић no Дин 30. no Дин 20: Махмуд Хаџиомеровић, Трифко Полић, Хакија Ковач, Ејуб Хусејинбеговић, Хусејин бег Миралем, Садулах еф. Никшић, Ибрахим еф. Хаџиахметовић, Ахмет еф. Церо, Љутовић судија, Х акија НуманкадиН, Др. Јакоб Алтарац, Јован Ј. Обрадовић, Бокор Салом, Аугуст .Мурсадо, Станко Ђ у расовић, Мехо Млаћо, Данко Папо, Наим Сарач, Свето Ружић, Сулејманпашић, Симо Мијатовић и Ћамил Омерагић, Хаџиавдић Дин 15. По Дин 10: РахмиЈа Хускић, М ехмед Балагија, Аослан Медић, Сафет Имширпашић, Пашић чинов, Стевановић, Субашић, Ристић, Бабић, Кисић и Ш улаја, Стојан Црљеница Дин 6. По Дин 5: Ристо ЦвијиН, Ахмед Биберовић, Бошчетић, Осман С. Трто, Л азар КатиН, Мехмед Капић и Мујо Верем. Свима дароватељима и прилагачима као и посјетиоцима ове забаве одбор се најљепље захваљује Посјета забаве била je врло добра, нарочито je за истакнути господу из Бугојна и то: Др. Ахмед Садиковић ветеринар, Садулах еф. Никшић економ, срески судија Љ утовић са госпођом, замјеник срес. начелника Пашић са госпођом, Ибрахим еф. Хаџи ахметовић, Хакија, Нуманкадић, М ехо Млаћо, A. ИдризбеговиН, Наим еф. Курић, Праљак, Сулејманпашић, Хаџиавдић, Стевановић, Субашић, Ристић, Бабић, Кисић и Ш улаја, који не пожалише труда и увеличаше ову на*лу приредбу. Нарочито се овај одбор захваљује овдашњем Муслиманском друштву „Скопл>е“, који je ставио на располагање све потребито за приредбу ове ззбав е, као и свој тамбурашки збор, који je са својим добрим свирањем присутне забављао све до б сати у јутру када je забава завршена. — Одбор. Уансујте даљње добротворе н утемељаче Гајреша! 10 Прослава у Гајретовом шегртском дону у Сарајеву. Ни наши шегрти нијесу хтјели да заостану за осталим Гајретовим штићеницима те су и они чедно и свесрдно прославили Рођендан Њ . Вел. Краља Александра. 17 јануара у 12 сати присуствовали су под водством управника дома свечаној Дови у Беговој џамији. Истог дана у вече приређена je мала интимна академија са бираним програмом. Међу осталим говорио je управник дома о личности Краља Александра. Ова je прослава оставила на шегрте као и на присутне дубок утисак. Мевлуд ГаЈретова женског одбора у Бијељиии. Дне 2 / . октобра одржан je Мевлуд у просторијама овдашње медресе. Обје велике и простране собе биле су препуне женског свијета. Лијепим и звучним гласом проучила су 2 овдашња хафиза Мевлуд на нашем језику. После Мевлуда још су се посјетиоци дуго задржали у угодном располож ењ у и веселом причању. Чист приход од Мевлуда био je Дин 515'—. Овом приликом скупиле су предсједница Ш . Пашић и одборница С. Даутовић добровољних прилога у новцу и нарави У новцу дароваше слиједећч гг.: По Дин 103: Др. Владо Станишић, Јово Милишић; Хаим Папо-Јањарац Дин 30; no 20 Дин: Максим Бугариновић, Лоччар упр. осн. школе, Гричер, гђца Витка Лазић, гђца Мица Поповац. — Укупно Дин 3 3 0 — . У нарави дароваше слиједећа гг : Мартин Мец 4 napa ципела, Вилим Швицер 10 пари чарапа, Мајер Барух 12 м платна и 1 хаљину, К- АлкалаЈ 4 метра пархета, Јово Петровић 1 пар ципела, Жмирић и др. 1 пар ципела, Ђ окић 2 м штофа, Перера 6 м платна, Хафизага Салиховић 2 м порхета, Гринфелд 6 м порхета, гђа Невенка Ч олаковић 1 капутић, Пурић 2 м цајга. Од прихода с Мевлуда и од ових прилога овај пододбор (ж енски) оденуо je и обуо 45-ер о деце, с којима се je истовремено и сликао. =Ј Ј Е С Т Е Л И О ДРЖ АЛИ ГА ЈРЕТО ВУ ГО Д И Ш Њ У З А Б А В У ? �Мевлуд Гајретовог жеиског одбора у вишеграду. 4. децембра приредио je вишеградски женски одбор Гајрета у просторијама мектеба свој мевлуд, којем су, поред чланица, присуствовали и пријатељице Гајрета осталих вјероисповјести, тако, да je општи одзив био врло добар. Прије почетка учења мевлуда поздравила je присутне претсједница женског одбора гђа Б е х м е н захваливши се на одзиву и нагласивши потребу што интензивнијег рада за Гајрет међу женским свијетом. Иза тога проучен je мевлуд на опште задовољство присутних. За вријеме учења гости су почашчени шербетом, бонбонима и ццгаретама. По довршенам учењу присутне су се у разговору забавиле свака на свој начин. Шећер дароваше госпође: С. Бехмен 1’/г кг., Н. Хасанбеговић ‘/2 кг., X. Јукић 1 кг., 3 . Устамујић 1 кг, A. Ченгић 1 кг., A. Липа Чг кг., М Ждраловић Ч2 кг. Мед даговаше: гђа С. Хауиалиловић >.1/г кг. Прилог од Дин 16 за шећер дала je гђа Ј. Курт. Земаљска банка дала je 2 кутије цигарета „Зета“. Добровољни прилог у новцу дароваше: no Дин 20 гсспође: 3 . Хаџић и С. Бехмен, no Дин . 0 госпође: В Куншнер, М. Марковић, A. Костић, пи Дин 15 госпође: С. Влах и Живковић, no Дин 10 госпође: Д Тодоровић, Н Хасанбеговин, Н. Хоџић, Ш. Хасанагић, X. Каришик, 3. Дрефић, С. Матејовић, Н. Хаџиахметовић, X БалиК', X Јукић, С. Хаџихалиловић, Ј Ибрахимкадић, Д. Стошић, X Хаџић, X. Тановић, X. Лукачевиђ, no Дин 6 гђица: Р. Хоџић, no Дин 5 гђе: A. Мухић, С .Т ерзи ћ, Ј.јусић, Џ. Пашић, С. Паши^, X. ОсманагиЦ. Ј Перић, П. Османагић 1, П. Османагић II, A Тиро, С. ОсманагиН, Ј. Јаворић, В Мулахасић, Ј. Станковић, 3 . Љубић, no Дин 4: Ј. Твртковић, 3. Сакић, 3. Османагић, Ћ. Бићо, no Дин 3: М. Беждер, М. Ризвановић, Ј. Ризвановић, В. Хрељић, К. Сакић, М. Ждраловић, Н. Османагић Ш. Карчић, М. Данко, Н. Сарач, X. Репак, no Дин 2: X Каришик, М. Дервишевић, М. Хаџихасановић, Д. Твртковић, A. Ризвановић, Ш. Бекташ, Р Бекташ, М. Бурић, A. Карчић, Р. Шушко, М Османагић, Е. Карчић, LIJ. Аљушевић, X. Ризвановић, 3 . Устамујић, В. Кука, Р Јосић, С. Липа, X. Марић, X. Хајдаровић, М. Марић, В. Мулахасић, no Дин 1: 3 Авдибеговић. Чист приход са мевлуда износи Дин 416. За одличан успјех ове приредбе kako у моралном тако и у материјалном погледу имаде се захвалити пожртвовном раду одборница, које се овим успјехом могу подичити. Сијело женског одбора Гајрета у Тузли 6. јануара о. г. у 6 1/* сати на вечер одржао je женски одбор Гајрета своје сијело (ћетенију) у свим просторијама Гајретова клуба, које ie одлично успјело како у моралном тако и у материјалном погледу. Ова сијела женског одбора постају из дана у дан популарнија што се види и no броју посјете. Док су их прије посјећивале у главном само rocпође које су биле стални посетиоци Гајретових приредаба, данас су ова сијела постала главно састајалиште муслиманског женског свијета. Прије су наше муслиманке биле подијељене било no родбинству или пријатељству, у много мањих скупина, које су се међусобно ријетко састајале и дијелиле če често пута неким ништабнИМ г1реДрасуДам£ и тиме просто саме су спречавале, да се у развоју женског друштвеног живота у Тузли крене правим путем. Већ први дани Гајретова рада међу нашим женским свијетом задали су јак ударац овом сепарисању, a данас, кад се на овим сијелима женског одбора госпође из цијеле Тузле састају, тога je сепарисања скоро сасвим нестало. Да ништа друго и ово |е довољан морални успјех, који подржава женски одбор у раду у овом правцу. Интерес ва ова сијела je толики, да реклама за њих није више ни потребна. Довољно je да се на одборској сједници закључи, да ће се сијело одржати и већ сјутрадрн глас иде од уста до уста, и као вјетар допре и у најзабитији крај Тузле. Популарности ових сијела допринијело je и то, што на њима влада увјек необичко добро расположење, које се може назвати фамилијарним. Интимност je толика да се саме госпође и госпођице натјечу, која ће својој околици приредити већу разоноду. Ево једног примјера згодне разоноде са синоћњег сијела: По старом народном вјеровању врачања уочи Божића су једна од оних, која се најчешће обистине, na су и наше дјевојке, више мање ради забаве синоћ гледале, која ће се удати за л\омка, која за удовца, a која he и даље остати код куће да .пере суде. Овде нећемо износити која je испод филџана извукла прстен, која браду, a која опет судоперу, јер би то засјецало у неку РУКУ У «приватне“ ствари њихове. Тако се овиж врачањем цијела посјета лијепо врјеме забавила. Одбор се увјек побрине за музику, али je она скоро непотребна јер се и саме госпође из публике натјечу у свирању, na су ова сијела постала као нека смотра вјештине свирања на хармоници. И овом се приликом одбор најљепше захваљује Асима х. Миразовић, koja je добровољно донела своје хармонике за разоноду друштва. Четенију су даровале одборнице и за њену израду приложиле шећера: гђе. ВиловићЗкг.,Хусић 1 кг.,Мутевелић i кг., Шехановић */г кг , Ибрахимкадић 1 кг., Шербић V2 кг., Ценановић V2 кг. и1 кг. брашна, Хаџиефендић и 1 kr. брашна, Салихспахић '*/» кг. 1 кг. брашна и 2 лимуна, Азапагић V* Кг- и 1 кг. брашна, Коњхоџић 3 kr. брашна, Нежић 3 кг брашна. Ћетенију су правиле госпође Мукелеф-ханума Хаџиефендић и Тијеханума Дервишефендић Добровољне прилоге у новцу допринијеле су: no 20 Д., ИЈехић Хасибе х., Мехмедбашић Разије х., Чамџић Нура х , rio Д. 10, X. Дедић Зумрут х., Бешлагић Најле х., Сијерчић Емине х.. Метиљевић Техвиде х., Азабагић Хатиџе х., Малкић Фије х., Фазлић Фатиме х , Зајмовић Фахрије х., Хафеђић Ђемиле х., СпахиН Асифе х., Жунић Фахире х., Мујезиновић Г1аше х.. Чехаић Тајибе х., Куносић Зехре х., гђца Арнаутовић Сена, гђца Ченановић Бехија, гђца Фазлић Зумрута, гђца Дедић Емира, гђца Шербић Хиба, no Д 8 гђца Хафизовић Есма, no Д. 6 X Хановић Хаше х., Грошић х , Дубравић Сабире х.. Мустафић Аиш ех.,гђца Зајмовић Нафија, no Д. 5 50 Аждеровић Асифе х., no Д. 5.— Карић Мехагинца, Миразовић Асиме х., Ређебашић Ђ емиле х , Жунић Ђемиле x.t Сердаревић ЕмиНе х., Салетовић Емине х , Скоруп Рабије х., Жунић Ш емса х., Калесић Аземе х , Камберовић Рефије х , Ајановнћ Фатиме х., Филиповић Алмас х., гђца Ножић Фахире, гђца Бехман Ема, гђца Чамђић _.Фадила,.п.о...Д. .4 5 0 Дервишевић Ш ерифе х , no Д. 11 �4 — X. Јашарагик Ханумица X.. Топчагић ^азиЈе Мутевелић Халиме х., Латифагић Аанифе х., гђца Коњхођић Аиша, гђца БешлагиН Девлега, гђца Хафизовић Васва, no Д. 3 — Арнаутовић Паше х., Тучић Сафије х., Поњовић Ђ ул сах , Делалић Хађире х , Омазић Сеније х., Даутовић Хасибе х., Шехић /Јервише х , Чустендил Хајрије х., no Д. 2.— Налић Ајше х., Тулетовић Есме х., гђца Мујезиновић Девлета гђца Мутевелић Алија. Укупно Д. 433.— . Дужност нам je да се посебно захвалимо одбору Гајретова клуба, који уз минималну цијену уступљује своје просторије за ова сијела. Нарочита хвала госпођама и госпођицама, које у овако лијепом броју посјећују ова наша сијела својим добровољним прилозима потпомажу друштво Гајрет. Бруто приход 700 дин. и 25 napa. Чајанка жеиског Гајретова одбора у Сарајеву. Дне 1 децембра приредио je женски мјесни одбор Гајрета велику годишњу чајанку, која je врло успјела како у моралном тако и у материјалном погледу. Друштвене просторије биле су дупком пуне, — као никада прије — најодличнијих муслиманских госпођа и госпођица, које су својим прилогом издашно потпомогле наше друштво, што језасв ак у похвалу. Чајанци су присуствовале и преставнице већине женских удружења Сарајева, које увијек показују пуно љубави и воље за сарадњу са Гајретом и муслиманском женом. „О значају 1 децембра" говорила je секретарица гђа Абида Карахасановик, која између осталог каже: Под стољетним теретом сужањства и ропства, часни народ југославенски вапио je за племенитом осветом Њихове душе су хтеле частан живот или витешку смрт. Бацили су Европу у чуђење и узаврели гњев Балкана није могао бити потпуно схваћен ни правилно оцењен. И та родољубива стремљења огријала су све љепоте: књижевне и умјетне овога народа — и родила Црног Ђорђа. Фанатици домовине могу умирати, али не могу изумрети, јер мржња стално траје, као и ропство. Наш народ приправан да изгуби живот ради сна — безобзирно je јурио у опасности кршева и свака je битка била и корак напред — свака je носила побједу и ведрила шира обзорја. Наде су се развиле преко граница, да се границе развију преко нада. Петвјековно ропство откупљено je свјетским ратом, докончано je — постигнут je громогласни триумф. Они који су се јучер чудили амбицијама малих балканских држава, данас се диве чуду. Јер створена je велика југославија, као захтјев вишег морала и природног развитка ове предуго затиране нације. Наш je народ најбоље доказао своју способност за живот, својом приправношћу на смрт. Наша књижевност умјетничка и народна прославља сада у сјају Епопеје најљепше часове, јер она je слава Вукова и триподиј Мештровића. Kao што књижевници и пјесници износе очајне вриске у својим дјелима, још јаче je душа националне цјелб^ купности зајецала непосредно и болно у народној пјесми. Видовдански храм je наше највише и најсветије. У томе ремек дјелу југославенске нације Kfжњени су сви они, који су владали, јер су тлачили, a награђене су „наградом вјечности" они, који су робовали, јер су бунили, јер су трпјели и јер су имали крепости. И војник из Великог рата и мученик из унутрашњости су остварили сан старих. Мисао ослобођења и уједињења je увијек била водиља Она налази одушка у Принциповом метку у часовима гигантске борбе. 1 децембар je дао Југославији тијело, a 3 октобар joj je удахнуо душу. A данас на дан 1 децембра ми славимо двоструко славље: ослобођењ е и уједињене браће исте крви и стварање Велике Југославије посебним званичнии актом од 3 октобра 1929. Није Југославија само земљ а, она je и идеал, јер није створена само no историјском праву, ни no вавојевању, ни жртвама, него no доброј вољи народа, Све су наше енергије пробуђене наглим ударцем — стварањем Велике Југославије у којој проживљујемо нове дане. Ми смо живљи, жилавији, тврђи, ведрији, оптимисте и радници. Није ослобођен само народ, створен je и нови човјек. И данас кад дишемо као што нисмо досад дисали, кад се осјећамо слободнији у покретима, кад смо свјесни да живимо у пуном цвјетању наших снага — у напону наше историје — у прољећу нашег националног живота, сјетимо се Њ ег. Вел. Краља Александра I, нашег највећег хероја у ком су усредоточене све позитивне врлине југославенског наоода, који je прекинуо нит братоубилачких свађа и спорова и повео цео наш народ путем Југославенства — сетимо се и целог дома Карађорђевића и кликнимо им: Живили! Послије тога je женски Гајретов хор отпјевао државну химну, a двије ученице: Ш ербић Мејра и X. Арифхоџић су декламовале двије патриотске пјесме. Уз звуке тамбурашког збора Гајретовог, присутне су остале дуго у просторијама друштвеним, у најбољем располож ењ у. Гајретов зидни календар Beh одавно се осјећала потреба за једним календаром који би садржавао све оне податке, који су наиочито потребни муслиманима. To je вактија и рамазанска имсакија, те поред новог и старог календара и потпуни муслимански календар, који обухваћа вријеме од 1 јануара до 31 децембра. В одећи рачуна о тој потреби, Главни одбор je недавно издао укусно израђен велики зидни календар, који поред горњ их података садржава још и преглед нове поштанске тарифе, таблицу мјенбених пристојби и преглед значајних дана Краљевине Југославије. G A J R E T u svakoj kući, znaci samo njezin napredak 12 �У жељи да календар продре и у најшире слојеве Главни одбор je одредио цијену о д .5 Дин. од комада и са задовољством се може утврдити да je овај први Гајретов календар наишао на најодличнији пријем и да je благодарећи заузимању вриједних Гајретових радника за непуних 10 дана потп уно распродан. Гајретова рамазанска томбола Kao и прошлих година Главни одбор Гајрета организовао je и ове године играње Гајретове рамазанске томболе, чији чист приход има да послужи остварењу Гајретових задатака. Томбола се игра у оним мјестима, одакле су се на позив Главног одбора (преко 50) мјесни одбори и повјереници благовремено јавили да желе сарађивати на том послу. Овдје морамо нарочито истаћи заузимање, смишљен рад и пожртвовност Гајретових пријатеља у Урошевцу који су успјели да само у њиховом мјесту осигурају Гајрету 23.000 Динара чистог прихода од играња томболе. Треба пожељети да се и остали Гајретови мјесни одбори и повјереници угледају у овај примјер пожртвовног рада, како би наш Гајрет бар на овај начин надокнадио огромне расходе и смањење прихода које настаје усљед привредне кризе у земљи. У лањској години Гајрет«- ј$>имао од томболе преко 100.000 Дин. ч и с т о г a прихода. Мјеста у којима се ове године игра Гајретова томбола треба да уложе све своје силе и сву своју амбицију како би овогодишњи приход о^ том бол е био још већи. Гајретове разгледнице (Дописнице) Главни одбор Гајрета тражећи no својој дужности нове изворе прихода у сврху извршења задатака Гајрета и закључака прошле главне скупштине, издао je за сада 9 врста разних Гајретових разгледница (дописница) које претстављају шест особито укусно и кићено исписаних „ л е в х и “ са ајетима из Курана; као седма алегоричну слику „За краља и Отаџбину" са посљедње Гајретове годи пње забаве; као осму и девету најновији снимци Гајретова моћног Заштитника Њег. Kp Вис. Престолонасљедлика Петра у соколској и морнарској унифовми. Све врсте Гајретових разгледница израђене су на најфинијем сјајном картону, a цијена им je 1*50 Дин no комаду. Главни одбор je већ разаслао, према приспјелим нг.руџбама, те разгледнице у поједина мјеста, која су их тражила, али je д у жн о с т и п о т р е б а свНх Гајретових трудбеника да се за њихову распродају најпреданије заузму. Када се има у виду да се приликом сваког бајрама продаје огроман број, за наше прилике неподесних, разгледница, онда се можемо са пуним поуздањем надати, да ће те Гајретове разгледнице, Подешене за наша схватања и потребе, наићи на одличан пријем, то тим више, јер су веома подесне и за кућни украс. П РО ПАГИ РА ЈТЕ ЗА Д Р У Г А Р С Т В О ! ш : Тражите свуда / vfA»: ,Y,.' Бајрамске честитке — Гајретове разгледнице Остале Гајретове вијести Завршетак рада у ДомаЂичко] школи у Плевљу. Иницијативом друштва 'Гајрет одржан je у Плевљу домаћички курс за муслиманке. Школу je похађало 22 ученице. Од тих je било 20 редовних, a 2 ванредне полазнице течаја. Рад у школи почео je 12 јула, a завршетак и исоит одржан je 15 децембра 1931 године. За читаво вријеме трајања овога курса, све ученице похађале су марљиво наставу, и показале ванредну прилежност и истрајност у раду. Све ученице завршиле су успјешно домаћички курс. Десет их je добило свједочанства одличног, a дванаест врло доброг успјеха. Узевши у обзир, ,дд je од горе наведеног броја ученица 12 било неписмених, na за вријеме курса свих 12 научило читати и писати, — резултат ове школе je одличан. Како рад пожртвовних наставница, тако и самих ученица, — крунисан je потпуним успјехом. Управница школе гђица Рожникова Минка, из Љубљане, учитељица гђица Царцарачевић Андросеја из Ресна, те сестра нудиља гђа Белоусова Зденка из Загреба, — сестрински .су прегле у раду no добро својих ученица и сестара муслиманске вере. Пожртвовним радом цијењених наставница постигле су ученице, како теоријско, тако и практично знање у свим дисцирлинама, ко,е су обухваћене програмом домаћичких школа. Из теорије обрађивани су ови предмети: домаћинство, васпитање дјеце и одгој дојенчади. наука о исхрани, домаће књиговодство, хигијена, мљекарство, конзервирање хране, писмен >ст и цртање крајева. Практични радови у овој школи били су: кухање обичне и боље хране, мијесење и печење хљеба, израда домаћег сира и младог масла машином „Алфалавал“, прање и пеглање рубља, везење народних мотива и бијелог веза, те вјежбања на машини за шивање Разноврсност научног програма чинила je школски рад занимљивим од првог до пошљедњег дана наставе. Типична и стара куЦа госп. Ћулаховића Абдулаха, у којој j e била смјештена школа кроз пет мјесеци школског рада, тај мирни дом претворио се у живу кошницу. По наређењу Краљевске Банске Управе на Цетињу испиту je присуствовала учитељица гђа Поповић Милица. Изасланица je била пријатно изненађена одговорима ученица за вријеме читавог испчтд- Ученцце су одговарале прибрано, те показале 13 �ћал>ану спрему у свима предметима. Када je госпођи изасланици још саопштено, да je већина полазница било неписмених прије поласка школе, — госпођа Поповић понијела je најбоље утиске са испита овога домаћичког курса. Начелник среза плеваљског госп. Кошутић, — упрарник Дома Народног Здравља госп. Др. Бенвенисти, a такођер и срески лијечник Др Белинкис, 1— обилазили су школу, те се интересовали за њезин напредак. Послије успјешно положеног испита приређена je изложба ручних радова и конзервираног воћа и поврћа. Изложбу су посјетиле многе угледне roспође, — честитајући на успјеху вриједним наставницама и ученицама ове школе. Домаћичком школом у Плевљу Гајрет je извршио велику мисију у редовима муслиманки. — рад — Премештај вредног Гајретовог раденика калетана г. Дхмета ffjajtieroBNta Ми имамо врло велики број агилних Гајретових раденика широм наше отаџбине, који су искрено прионули и раде на великој Гајретовој мисли и идеологији. Али je међу њима рјеђи број оних који су вјечито на ногама; који су све жртвовали, свега себе заложили; унијели сву своју душу за срећу и напредак нашег Гајрета; који у напретку Гајрета гледају свој напредак — своју срећу и своју славу. Ми данас видимо да се њихов број све више јача, али није толики колики би требао да буде, колики захтјева велика мисао културног рада нашег м езимчета Гајрета. Једно од првих и најљепших мјеста енергичних и вредних Гајретових раденика заузима агилни и пожртвовани г капетан Ахмет Алајбеговић, командир 9 чете, 54 пука Карола II. румунског краља. Ахмет je из угледне и старином прослављене фамилије Алајбеговића. Он je братић Хаџи Салихбега Алајбеговића, који je био десна рука и главни покретач Џабићева покрета. Џабић je мушки и енергично, са пером у руци доказивао и заталасао сав наш народ великом мисли слободе и увукао га у дугу, неједнаку и исполинску борбу са АустроМаџарима. Ријетки су таки. Ахмет Алајбеговић рођен je у М остару 1899. Свршио je Трговачку академију, a као одушевљен и искрен националиста свршио je Војну академију у Београду, гдје се истицао солидним радом и озбиљношћу, врлином која најљепше реси правог војника. Он je један од првих муслимана који je свршио Војну академију. Ову последњу годину био je са служ бом у- Сарајеву, a пре неколико дана премештен je no службеној потреби у Мостар. Г. Ахмет Алајбеговић je један од ријетких наших људи, осведочених националиста муслимана, са јаким увјерењем ради чега je још као ђак мостарске гимназије, петнаестгодишњи младић, окусио све горчине туђинског режима. Чим je одјекнуо видовдански хитац он je био затворен и интерниран у злогласну бихаћку тамницу Ж егар. Двогодишње тамновање, презир, окрутност, злостављ ањ а туђинске руке, није саломило његове младе снаге, него га je још више очеличило и стварало одушевљеног, идеалног националисту, борца. T o му je у крви било. Њ егов рахметли брат Ибрахим (звани Б его) био 14 je тако исто после видовданског метка затворен и умро je у сарајевском затвору, тажници националних мученика 1916 године. Кратким радом, од годину дана, стекао je r. Алајбеговић у Сарајеву свеопће симпатиЈе, енергијом и устрајношћу мпого je задужио наш Гајрет, тактичношћу и љубазношЧу привукао je и сврстао у једно коло наше најодушевљеније раденике. Нови покрети, нове идеје везани су за његово име. Гајретов пјевачки збор, a сада мјешовити хор везани су за име г. Алајбеговића. Ш то je некад изгледало немогуће, неуморним и истрајним радом г. Алајбеговића прешло je у стварност — реалност. Данас Гајретов пјевачки збор, својим извјежбаним, солидно спремљеним гласовима, долази међу прва сарајевска пјевачка друштва. З а кратко вријеме што je Гајретов збор дошао до завидна и лијепа гласа има највише да захвали своме вредном прочелнику г. Ахмету Алајбеговићу. Ми честитамо Мостарцима, што у њихову средину долази тако вриједан и агилан Гајретов раденик као ш то je г. Ахмег Алајбеговић. Својим замашним радом, јаком енергијом, као ш то je користио Сарајлијама, ми тврдо вјерујемо, да ће мостарском Гајрету особито пјевачком хору те исте услуге учинити г. Алајбеговић и М остар ће убрзо бити, што му no прошлости и историји припада: К ултурно и национално средиште наше и кршне јуначке Херцеговине. Истина, ми Сарајлије, особито Гајретов пјевачки хор, губимо у r. Алајбеговићу најјачег и неуморног културног раденика, али бразде његовог културног рада тако су дубоко заоране и сигурне плодове оставиле, да треба само истим стазам а ићи и овјенчани успјех je сигуран. Ми желимо г. Алајбеговићу сретан пут у М остар, са ж ељ ом да настави устрајно и са вољом као што je радио у Сарајеву, чиме ће се највише одужити нашем Гајрету, посвједочити своје националне идеје за које je толико препатио и страдао, свој лијепи глас поново потврдити, нашу највишу благодарност стећи и засвједочити скроман глас озбиљ ног и солидног културног раденика. С. Годишња скупштина удружења студената питомаца Београдског Гајрета „Осмаи БикиЂ" У недељу 20 о. м. одржана je у просторијама новога дома прва редовна годишња скупштина нашег удружења, којој je поред свих питомаца и једног дела питомица присуствовао и госп. Ђ урађ Јосифовић, претседник Београдског Гајрета и госп. Мухамед Ћ емаловић, управник дома. Скупштину je отворио досадаш њи претседник колега Абдуселам Балагија студ. права, који je одмах на почетку позвао присутне да поздраве највећег добротвора Београдског Гајрета Њ егово Величанство Краља, који сваком приликом показује љубав и интересовање за Г а јр ето ве питомце. Скупштина je бурно и дуго клицала Њ егову Величанству Краљу. Пошто je поздравио претставнике Београдског Гајрета „Осман Ђикић* гг. Јосифовића и Ћ ем аловића колега Балагија je одрж ао следећи говор: „Скроман почетак рада удружења питомаца Београдског Гајретд започет прошле године у т?ВД- �ким околностима и у незгодним просторијама за друштвено развијање, обећавао je мало позитивних резултата и успјеха. Потакнути надом да ћемо скоро имати свој модеран и удобан дом, предали смо се озбиљно раду око организовања удружења, које ће престављати и окупити све нас, и преко кога ћемо лакше доћи до свих оних неопходности, потребних за културно развијање. Захваљујући разумевању и моралној помоћи оних који се за нас очински старају, затим озбиљности питомаца и њиховој наклоности према друштву без изузетка, успели смо да за доста кратко време прибавимо најпотребније што ће се јасно видети из извјештаја. Надајмо се да ће у будућности ово удружење бити не само посредник за олакшање и остварење наших потреба, него и права школа за социјални и друштвени рад који нас данас сутра чека у животу. Послије дужег повлачења no разним незгодним становима напокон господо и колеге, дочекали смо дан, да се уселимо у ову сјајну палату, на чему нам имају да позавиде многи студенти не само из престонице него и из других мјеста наше отаџбине. Овде у овом храму са свим конфором и удобностима омогућено нам je да развијамо све своје способности, и да покажемо више него до сада нашу праву вредност. ОбдјГ нам je омогућено, да се са више воље и љубави посветимо будућем позиву, и раду за онај сиромашан народ, који нас жељно очекује. За све ово имамо да захвалимо највнше огромним напорима и ножртвовању нашег поштованог претседника и других одборника, који нису жалили труда само да збрину и омогуће школовање великом броју сиромашних омладинаца. З а свој рад нису тражили ни части, ни рекламе, ни награде, што изазива у нама још више дивљења и поштовања. Наша права захвалност, доћи ће до пуног изражаја тек онда када се својим радом и марљивошћу, као и до сада, покажемо достојни Balile пажње и старања. Своје скромне снаге, уложићемо предано у користан рад, са жељом да овај наш дом постане прави храм науке и уметности. , Са овога мјеста, у име своје и у иЛесвојих колега, ja Вам најтоплије благодарим, желећи сваку срећу и напредак у даљњем напорном раду.“ Из прочитаних извјештаја види се да je управа за кратко време прибавила велики број књига за библиотеку, a које су даровали разни књижари издавачи, Министарство Просвете и друге хумане установе. Прибављени су многи дневни листови и сви важнији часописи у држави за друштвену читаоницу. Уредништва „Књижевног Севера*, „Нове Европе" и „Стожера" даровала су књижници no неколико комплетних годишта свога часописа. Захваљујући љубазности госп. Предића, управника Народног позоришта питомци добивају бесплатне позоришне карте и т. д. После исцрпне дискусије, изабрана je ова управа: Претседник: Абдуселам Балагија, студ. права; п претседник, Мустафа Ајановић, студ. фил ; секретар, Фехим Балић и Хусреф К рпо , студенти фил ; благајник, Салих Хумо, студ. шум.; књижничари Асим Бајрамовић и Нусрет Шербић, студ. шумарства; чланови управе, Бубић Мухамед, студ. фил. и Хакија Хаџихасановић студ. техн. Надзерни одбор: рретседник, Фазлија Фазлагић, студ. мед.; чланови. Najljepše umjetnički izrađene LEVHE jesu Gajretove razglednice Енвер Поздеровић и Махмуд Бајрактаревић, студ. фил. У последњој тачки дневног реда закључено je једногласно: 1) Да се оснује дебатни клуб као секција удружења, у коме ће се дискутовати оазна друштвена питања. 2) Да се социјална секција,која je до сада имала видних резултата око прибирања података из нашег живота, припоји удружењу као његова секци a и да се и даље настави са радом. 3) Да се бирају за почасне чланове удружења гг. _ __ ' сифовик, ђенерал у пензији, Хасан Ребац, Гректор вакуфа у Скопљу, Абдуселам Џумхур, 1вни свештеник и Мухамед Ћемаловић, секретар Министарства Правде. Са v> скупштине je упућен поздравни телеграм г Хасану Ребцу. Наши рахметлије Мерхуи Хаџи Нухаиед еф. Бехаиловмјј | Све се више проређује ред оних одличних мужева, који су нам још тако рекући до недавно били учитељи, a с којима смо обикли да се увек сусрећемо и разговарамо с неким снажнијим осећајем поштовања и благодарности. Све се више проређује тај ред и све се више у несмиљеној збиљи обистињује крилата реченица: „На млађима свијет остаје.“ У кратко време оставише насмноги, a сада н Хаџи Мухамед, чијом смрћу нисмо изгубили само доброг и незаборавног учитеља, него и једног заслужног Гајретовог радника Болно осећајући празнину, која je наступила његовим одласком, Мостарци су џеназу у импозантном броју отпратили на Царину, где je покопан уз своје старе. Ту се je на горбу опростио у име свих поштовалаца и његових бивших и садањих ђака наш пријатељ професор госп. Хасан Ћишић. Његов говор je доказ и сведочанство љубави и дубоког поштовања, које je мерхум Хаџи Мухамед заслужио својим прегалачким и неуморним радом. Сви ћемо једном поћи његовим путем. Судбина je л>уди, да оставл>дју оне, које воле и цијене, a суд- /5 �бк н а'je неумољива. Само нас je оставио прерано у својој 51 години. Хаџи Мухамед je био увијек њежна здравља и последњи велики напори, које je посветио интензивном раду у мостарсксм вакуфу, где je хтио да доведе све у ред, скршили су га. и он се изненада растаде са животом у часу, када ее томе није нико надао.. j . Хаџи МухаМед ć e je родио у Мостару 15 фебруара 1879 год. Потиче из најугледније мостарске породице. Почетне je школе свршио у Мостару, a онда je отишао у Сарајево, где je свршио шериатску судачку школу, a после тога je отишао у Каиро, где je свршио филозофски факултет, групу за арапски језик. Повративши се no довршеним наукама у домовину, би именован учитељем арапског језиканамостарској гимназији године 1907. Послије три године службе одлази у Беч, где полаже професорски испит с одличним успехом. Чим дође у Мостар, он почиње својим благотворним радом на изграђивању поштеног, честитог и радиног подмлатка и свим силама настоји, да се повећа број муслиманске ђачке омладине у гимназији: Cee до Свјетског рата он остаје префект Вакуфског конвикса у Мостару, апослијеО слобођењ аон постаје преф^кт Гајретова интерната све до 19k0 године, када ту дужност предаје млађима. Осим овог ситног рада међу омладином он сарађује у свим муслиманским културним и хуманим институцијама. Хаџи Мухамед сарађује и у нашим књижевним листовима “Гајрету", „Б исеру" и „Бехару“ преводећи са турског, арапског и перзијског језика. Осим тога написао je и издао „Арапску метрику", уџбеник за VI. рззред гимназије. Њ егов дух није био везан заједн у у за н у област на којој .би се са страшћу исцрпљ. вао. Он je био широк и сложен. Није било госла којег он није могао примити и у њега се потпуно удубити, разумјети га и свршити. Ова способност водила га je у животу на разна поља рада и свуда je оставио трајне и добре резултате. Нарочито, ми млађи волели смо газбог његових лијепих особина. Искрена срдачност, благост и топлина, љубазност и фино осјећање такта, тотална оскудица мржње, широкогрудност и предузимљивост, особити дар за лепо и занимљиво излагање, ,.реалност’у погледу насвијет, a урођени оптимизам и поштење јесу тако драгоцјене особине, да смо га морали не само вољети, него му no некада и завидјети. Иначе бјеше скроман муж, кога су вазда његови искрени и одани пријатељи и поштоваоци постављали на виђенија места. И није онда чудо, да ћемо га сви задржати у најљепшој уепомени добра као што je добар дан у години, радина као пиелу. и стална као станац камен, јер je то- Хаџи> Мухамед у пуној мери и заслуж ио. Ожалошћеној родбини, нарочито нашим сарадницима у женском одбору и Фикрети и Енеси и Ремзи, који су претрпели велики губитак, наше најдубље саучешће, a свом учитељу желим фирдевси ала џенет. Рахметулахи алејхи рахметен васиах. i i®. . Проф. М. Аликалфић .. J ečm e „ ш д о зн а ч и ли дуж ну а р е т п л а т у за л и с т јГ А Ј Р Е Т “? УШ I Мерхум Нанл еф. Беги*. | 22 децембра 1931 год. у поноћи преселио се на Ахирет у 52 год. живота Наил еф. Бегић. трговац и пожртвовни претсједник мјесног одбора Гајрета у Новој Вароши. Добар и чедан муж, пун полета и љубави за народну ствар, рахметлија je био одличан сарадник на народном послу. У најкритичнијим приликама Гајрета у Новој Вароши, рахметли Наил еф. прима се предсједништва мјесног одбора, и заузимљивошћу, енергијом и топлом ријечи, успијева, да посао око Гајрета крене бољим путем — ковим успјесима. У том корисном раду неумитна ra je смрт покосила, и он оставља у редовима нововарошког Гајрета велику празнину. Поштовање и љубав коју je мерхум уживао, најбоље се манифестовала на величанственој џенази на коjoj je учествовао огроман број поштовалаца. После сахране и дове г. Хајрудин Хаџиибраимовић истакао je у свом кратком и језгровитом FOBopy рахметлијине заслуге и врлине, подвукавши велики губитак који je мерхумовом смрћу претрпљен. Рахметлија оставља иза себе супругу и 8 си. нова — 8 соколова, снахе и унучад. Уцвиљеној породици и мјесном одбору Гајрета желимо Сабри џемил a рахметли и Фирдевси ала џенет. Рахметулахи Алејхи рахметен васиах. М. С X. Р азне вијести Захвала Гајрету бившег његова питомца. Добивши намјештење хитам, да се том приликом дубоко захвалим Гајрету на уздржавању кроз цијело вријеме мога школовања. Настојаћу, да се покажем достојним учињеног ми доброчинства. У Бјелимићу (Коњиц) 5 јануара 1932. Дервиш Чукле, учитељ. Књ ижевне објаве Š. fllagić, Elkuranul-hakjimu. Kako je poznato, prosvjetni radnik g. Š. A lagić izdao je do sada 2 svesk e gore spom enute, odlično obrađene knjige, a treća s e svesk a daje ovih dana u štampu. Preporučujući svakom e ovu lijepu i korisnu knjigu mi pozivam o M jesne o bore, povjerenike i prijatelje GajreH da u svom e krugu sakupe pretplat­ nike. G. A lagić u želji da pom ogne Gajretu ustupa mu od svakog primjerka prodanog od m jesnih od­ bora i povjerenika po Din 5 — . Cijena je s v e sc i Din 50'— . M jesni odbori i p o ­ vjerenici treba da sakupe pretplatu i uz oznaku pret­ platnika da upute novac piscu g osp . Sukriji Alagiću direktoru g :mnazije u p. u Derventi, a po 5 Din od svakog primjerka da zadrže i pošalju gl. odboru. Југословенска читанка je управо згодно дошла приликом дугих рамазанских ноћи. У њој ће читаоци наћи себи доста поучна и занимљива штива. Наруџбе се шал>у Хамдији Мулићу, учитељу — Сарајево (Пријепољчева број 3) a цијена je књизи само шест динара. Због поштарине најлакше je наруџбу да ш а^ е ђише рретцлатника заједчо. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/be82e1673f91b334afdce77229e43905.pdf a68971bab046c212e2af43d774bc4e7b PDF Text Text ГАЈРЕТ Сарајево, 1 фебрара 1932 ■ ■>ii‘ 'Т Ч « '’ - Н Бесједа Њег. Вел. Краља С погледом на опште побољшање наших прилика У најновијој етапи историје Југославенске Државе 18 јануар 1932 остаће заби- ' љежен као датум нарочитог значења, сличан no своме обиљежју ономе од 1 децембра ' 1918 или ономе од 6 јануара 1929 године, 18 јануара Његово Вел. Краљ Југославије Александар Први отворио Престоном Бесједом ново Народно Претставништво, оба његова Дома, Сенат и Скупштину, и туме започео нови перијод у политичкој и националној, јединственој, југославенској и&чјрији нашега народа. Прије него што укажемо на значај појединих важнијих одломака из Престоне Бесједе Њег. Вел. Краља, на^необично радује чињеница да je у томе свечаном, историјском тренутку, на лијевој страни почасних мјеста Прегседништва Народне Скупштине стајао као подпретсједник Нар. Скупштине, неуморни радник на просвјетвом и националном освјешћивању мустимана, агилни и енергични претсједник Главног Одбора Гајрета, министар на расп. г. Др. Авдо Хасанбеговић. Ta почаст, коју je претсједнику Гл. Одбора Гајрета указало Народно Претставништво, најбоље и најрјечитије свједочи о угледу који уживају Гајрет и његов претсједник у народу цијеле Југославије, без обзира на бановине и крајеве, племена и вјере. Престона Бесједа Њег. Вел. Краља одјекнула je широм цијеле Југославије, преко штаме и широм цијелог цивилизованог свијета, путем радија. Иза одушевљења, којим je примљена у оба Дома, не заостају ни коментари штампе, како домаће тако и стране. Посматрана у својим основним линијама и јасно казаним мислима Престона Бесједа Њег. Вел. Краља претставља националну и државну синтезу свију напора који су учињени, пером и мачем, за стварање и опстанак Југославије. Ta Бесједа, сва од убједљивих реченица, које су карактеристика Државника и Краља Реформатора, садржи у себи најкраћу и најзбијенију историју прошлости и кратак, промишљен и резолутан програм будућности. Она се даде рашчланити у ове битне и главне дијелове своје моћне и одлучне садржине, у ове главне линије њене суштине: . > 1. Најзад je е т и ч к а истина југославенске мисли проломила све препреке, вијековима вјештачки створене; 2. Начела Устава дају све могу^ности здравом и националном и социалном напретку и нормалном развоју политичког живота; 3. Kp. Влада посвећива^е и у буду^е своју најве^у пажњу о з д р а в љ е њ у н а ш и х п р и в р е д н и х п р и л и к а . Неопходно je потребно да се у читавом нашем јавном газдинству уведе најве^а штедња, да се доведу у склад јрвни расходи са реалношћу прихода и ф и н а н с и ј с н о м д н а г о м н а р о д а ; 17 V. �4. Привредна криза тражи х и т н е и о д л у ч н е , али добро промишљене мјере. Незапам^ени пад цијена пољопривредних производа створио je тешке прилике у н а ш е м с е љ а ч к о м с в и ј е т у . О м о г у * > и т и с е љ а к у , п р им ј е р н и м ц и ј е н а м а њ е г о в и х п р и х о д а , н а п р е д а н живот , п о д и г н у т и о п е т њ е г о в у п о т р о ш а ч к у с н а г у и створити му услове за пр/вредни кредит, г л а в н и j e п р о б л е м — рекао je Њ . В. Краљ — к о ј и с т о ј и п р е д в а м а ; 5. Југославија xot>e да остане и у будуће одлучан поборник мира и реда у Европи. Наша војска остаће и у буду^е одбрана народа и ш к о л а за његово национално васпитање. E t o , о в о су основне мисли, линије и смјернице којима сгреми наша Држава. Te смјернице, јасне и отворене, изречене су пред највишим форумом који претставља вољу и жеље Народа; изречене су и наглашене у ријечима Првог Државника и Грађанина, са највишег мјеста, Престоном Бесједом првога Краља Југославије.* Овом импозантном и ријечитом, сугестивном и одлучном Бесједом наш Краљ се je истакао на чело државне мисли, на чело свију тежња нашега народа, на чело стремљења ка миру и благостању, привредном оздрављењу и финансијском напретку, економском бољитку и културном прогресу, националном васпитању и моралном уздизању у друштву цивилизованих нација. М ир под с в а к у ц и ј е н у , ј е д и н с т в о Д р ж а в е и Н а р о д а и прив р е д н о о з д р а в љ е њ е н а ш е г н а р о д а , — то je срж основних линија које се ефикасно и неминовно , истичу у Престоној Бесједи. Ta срж претставља крајњи резиме, синтезу свију напора нашег народа, које je издашно документовао кроз своју историју, пуну бола и поноса, падања и дизања, страшних епопеја и no цијелои свијету познатих триумфа. Али je, свакако, најрјечитије у Престоној Бесједи оно мјесто које одлучно истиче потребу х и т н ft х и о д л у ч н и х | № Ј е р а у циљу оздрављења наших привредних прилика, у циљу борбе са привредном кризом која je гвозденим обручом пријетње стегла цио свијет, у циљу спасавања нашег сељака — срчике и гроа нашег народа — од катастрофалних последица и напасти које je општа криза данашњице свалила на његова изнурена, али ипак отпорна, чврста леђа и жуљевите руке. И у томе лежи истинска важност и прави значај Бесједе Њег. Вел. Краља; у томе лежи јамство, најпоузданије и са највишег мјеста: да ће наш Народ, поуздан у ријечи Свога Краља и Господара, претурити све недаће, сузбити све напасти и пребољети све оно што данас претставља баука који се зове привредна криза. Бесједа Њег. Вел. Краља, изречена пред форумима који претстављају вољу и жеље народа, садржи, дакле, у себи све смјернице које су обавезне за санацију прилика, за привредно оздрављење, јединство народа и мир. Кроз ту Бесједу проговорио je, стварно, Народ, на уста Свога Краља; кроз њу je мисао Народа дошла као порука свима онима који су, на високим положајима и у оба Дома, преузели на себе бригу око народног благостања, око напретка државе. Престона Бесједа je, уједно, упозорење свима факторима, одговорним пред Богом, Народом и Историјом, да приме срцу све оне смјернице које je изрекао Њег. Вел. Краљ, и које je Он изрекао у име мисли и срца цијеле Југославије. Стога je ова Престона Бесједа један значајан историјски датум, стога je она почетак нове Епохе, значајне и далекосежне, у животу народа и у најновијој историји Словенског Југд, 18 �O Београдском Гајрету Уводна ријеч госп. Дра Мехмеда Беговића, доцента Београдског универзитета на забави Београдског Гајрета, 19 децембра 1931 у Народном Позоришту Поштоване госпође и господо! културно-просвјетно друштво почима радити са Свесрдно сам се одазвао иозиву мојих другова, више полета и снаге него прије. Оно преузима од питомаца Београдског Гајрега „Осман Ђикић“, да вакуфа мушке интернате и поред тога отвара женна вечерашњој свечаној забави одржим предавање ске интернате. Тако даје могућности јачем школо- о раду Београдског Гајрета. Прије него почнем ro- вању наше женске омладине и удара прве темеље ворити о тој теми дозволите ми, да се захвалим зраве еманципације муслиманке, еманципације, ко.а господину бану, који се на позив наших питомаца се не састоји у модирању и слободном животу, примио да буде покровитељ ове забаве. Тиме je него у култури срца и ума. показао са коликим интересовањем прати просвјеПоред свега тога Гајретов рад није био поттни рад код нас муслимана и уједно дао и побу- пун, јер je он, силом прилика, мало водио рачуна дио код грађанства више интересовања за вече- о универзитетској омладини. Додуше, прије рата у рашњу забаву. Такођер осјећам пријатну дужност, томе се правцу чинило више него послије ослобода се захвалим на свесрдној и искреној сарадњи и ђења, када Гајрет сву своју пажњу посвећује средњопомоћи братском Главном одбору Гајрета у Сара- иЛсолској омладини и старању око стварања јеву, чији предсједник, господин министар Др Авдо .занатофг подмлатка. Међутим школовање на униХасанбеговић, није жалио трудз, да дође из Беб- верзитету 6l?Jio je, специално за нас муслимане града и да својим присуством увелича ову забаву. ради економских прилика много теже него прије Исто се тако најтоплије^ захваљујем Просвјети, рата. Државне стипендије могли су добијати само Лири, Мерхамету, Цвијети Зузорин, Женском од- одлични ђаци, тако дакле студенти муслимани, који бору Гајрета и осталим сарајевс^им удружењима, нијесу успјели да добију стипендију или би одустакоја су сарађивала на припреми ове забаве. И вама јали од студија или би се уписивали на оне фахвала, поштоване госпође и господо, на овако култете, гдје није потребно похађати предавања. многобројној посјети, јер ова ваша посјета најбоље Они, који су остајали у мјесту, гдје се je налазио говори с коликим симпатијама и интересовањем универзитет, излагали су се у већини случајева слабом и оскудном животу, који je неизбјежно пратите рад Београдског Tajpeja Сигурно je сваки од вас чуо или читао о Бео- морао оставити неповољне трагове на тијело и градском Гајрету, али сам увјерен, да их je мало, душу тих младих људи. Ове прилике нијесу могле који поближе знају рад овог културно-просвјетног избацити један потребан број високошколски обрадруштва. Ради тога сматрам за потребно, да вам зованих људи, који би се бацили на кулгурноизложим у кратким потезима прво узроке оснутка социални рад међу муслиманима и тако их оспоовога друштва, друго његов досадашњи рад и треће собили за заједничку сарадњу са грађанима друрад, који друштво има остварити у блиској будућ- гих вјера To стање потакло je извјесну групу наших ности. Најважнији моменат у просвјетном животу на- културних радника из Београда, да оснују једно ших муслимана, то je стварање Гајрета у 1903 ro- друштво, које ће имати за циљ, да помаже школо^ дини. Ово се друштво ствара у оној највећој по- вање студената муслимана и тиме предусретне све метњи и дезоријентацији нашег муслиманског сви- оне неприлике, којима je била извргнута наша јета. Оно се ствара у оно вријеме, када je било омладина на универзитету. Друштво би основано најпотребније, да се створи потребан број неовисне у јесен 1923 год. под именом Београдски Гајрет омладине, која ће свом душом радити на препо- „Осман Ђикић". Друштву je дато име Гајрет ради тога, што роду муслимана. Ово се друштво имало борити против интрига аустријских власти с једне стране, оно продужује рад овдашњег Гајрета, јер уистину a с друге стране против оне предрасуде нашег сви- ондје, гдје Гајрет престаје, Београдски Гајрет „Осман јета, који je сматрго школу и модерно васпитање Ђикић* наставља. Један помаже средњошколску и као једно средство за рушење вјерских осјећања. занатску омладину, a други студенте. Ова се два Поред тога, Гајрет je имао да издржава борбу друштва идеолошки идентификују и програмски против оне струје, која je у исељивању у Турску употпуњују. Београдски Гајрет носи име рахметли Османа ридила једини излаз и спас наших муслимана. Под таквим je гшиликама и околностима Гај- Ђикића ради тога што je он био један од најистакрет наставио свој рад до свјетског рата Рат прави нутијих Гајретових радника и поборника његове ррекид у томе, али послије ослобрђен>а ово наше идеодогрје. Осмац Ђикић са својим неуморним ра- 19 �дом на културно-просвјетном подизању муслимана, са својим идеалним националним заносом и својом дубоком љубави за цио наш народ без разлике, може да послужи као узоран примјер нашој омладини. Хтјели смо да одамо поштовање овоме човјеку, за кога je један од наших највећих пјесника, академик госп. Јован Дучић рекао: „Осман je био једна света ватра, која je озаравала све што joj се прикучи; он није био само пјесник, он je био више, он je био пророк; он није био само филозоф, он je био више, он je био пророк, он није био само свештеник, он je био проповједник једне велике идеје и препорода." Циљ je Београдског Гајрета, да у првом реду помаже студенте и студенткиње. У вријеме оснивања предлагала су се два начина, на који ће се пружити помоћ сиромашним студентима. По првом начину помоћ би се дијелила у новцу, у виду стипендија, a no другом помоћ би се пружала цјелокупном опскрбом студената у једном дому. Ha концу дошло се je до закључка, да je бод>е основати дом и на тај начин пружити сиромашним студентима потпуно обезбјеђење и услове за рад, него им дијелити новчане помоћи, које они не би умјели, у већини случајева, ради своје млддбначке ' неумјешности, да добро и корисно употријебе. За оснутак дома говорила je још једна чињеница, што дом даје могућност за јаче зближавање и боље унознавање омладине. Заједнички живот и рад под истим околностима и условима ствара уистину, нарочито међу омладином, широко пријатељство и јаке везе. Овако васпитана омладина одржаје и no свршетку студија добре и искрене односе и потпомаже се у раду око оног идеала, којег су још као студенти себи поставили. Пошто сам Вам изложио узроке оснутка и циљ Београдског Гајрета, потребно je да вам и прикажем и успјехе овог друштва. Београдски Гајрет радио je мирно, без рекламе, na ради тога све до недавно нвје се много знало о њему у нашим народним слојевима. Београдски Гајрет отпочео je свој рад са отварањем свога дома у Београду у у јесен 1923. год. У овај je дом било примљено 20 питомаца. Међу њима je било и неколико немуслимана, јер Гајретов циљ није одвајање и изоловања муслимана, него колаборација са осталим суграђанима. T okom времена Београдски Гајрет према својој снази проширује свој рад. Он прима све већи и већи број студената, тако да од 1926. год. na до сада у дому je било увијек 50—60 студената. У 1926.год. почињу долазити на универзитет и у више струче школе наше муслиманке, Њ има je требало посветити нарочиту пажњу и заштиту, јер je њима младим и неискусним, пријетила особита опасност од велеградског живота, Ради тога Београдски Гај- 20 рет отвара у јесен 1926. год. и свој женски интсрнат. Од 1926. год. Београдски Гајрет има два своја интерната и око 80 питомаца и питомица на издржавању. Кроз цијело вријеме свога рада друштво je осјећало нарочиту потребу да има свој дом, гдје би се омладини пружила удобност за живот и рад. Сасвим je разумљиво да je било тешко наћи у приватним кућама просторије, које би одговарале хигијенско-педагошким потребама једног студентског дома. Друштво je морало скупо плаћати станове, који нијесу били ни мало подесни и прикладни за његове циљеве. Ради тога je управни одбор Београдског Гајрета одлучио у фебруару прошле године, да упути апел на све родољубе, да омогуће подизање Гајретова дома. Њихов je позив наишао на неочекивани успјех, тако да je одбор могао закључити, да приступи зидању дома већ ове године. Радови на дому отпочели су половином априла, свечаност полагања темеља извршена je у мају, зграда je већ била под кровом у септембру, a на 1. децембра студенти су се уселили у дом. Ha оном мјесту, гдје je прије пола године стајала мала оронула дашчара, налази се сада монументална грађевина, која својом архитектонском љепотом и величином уљепшава цио палилулски крај. Дом се налази на углу Далматинске и Велбушке улице и према томе има два крила. Зграда заузима простор од 750 м2, a има сутерен, приземље и два спрата. Једно крило дома намијењено je женском интернату, a друго мушком. Распоред просторија je и у једном и у другом крилу исти. У женски се интернат улази са Далматинске, a у мушки из Велбушке улице. У сутерену су смјештене кухиње, трпезарије, собе за послугу и централно гријање. У приземљу су смјештене учионице, собе за одмарање, библиотека, канцеларија и џамија. У првом и другом спрату смјештене су собе за спавање, бање, умиваонице и болнице. Осим тога дом има башту и велико двориште. Све су просторије хигијенске и свијетле и нема ниједног одјелења у које не залази сунце прије или послије подне. Просторије су тако лијепо распоређене и тако укусно намјештене, да зграда даје изглед каквог модерног санаториума. Сви они, који посјете дом изјављују своје дивљење и признање. Ово су дакле успјеси материјалне природе, које je постигао Београдски Гајрет, a сад да говоримо о моралним успјесима, т. ј. да говоримо о одгоју и вриједности Гајретове омладине. Београдски Гајрет je до сада школовао преко стотину студената, студенткиња и ученица виших средњих и стручних школа. Готово су сви они намјештени и обављају своје позиве као професори, �будије, љекари и друго. Сада Гајрет има на издржавању 95 студенаната и 35 студенткиња и ученица виших стручних школа. Гајретова омладина са својим лијепим понашањем, својом скромности и чедности стекла je симпатије и наклоност београђана. Исто je тако ова омладина стекла признање и повјерење својих професора. Гајретовци слове као најбољи ђаци на својим школама. Нема године кад који од Гајретових питомаца не добије светосавску награду. Они такођер уживају велико признање код својих колега, узимајући активног учешћа у свим студентским удружењима и тако се вјежбају још за вријеме студија, да воде смишљен и организован рад. Осим тога сами питомци узели су инцијативу, да испитају прилике и стање наших муслимана. Они су у ту сврху створили социалну секцију и отворили анкету о разним социалним појавама у нашем друштву. Они су већ до сада прикупили обиман материјал, na кане да оснују један свој мјесечник у коме ће расправљати ова питања. Сад су такођер повели акцију, да оснују велику Гајретову библиотеку. Београдске им се књижаре и сви часописи одазивају и поклањају ^ве^Ики број књига. МустаФа Мулали*. Надам će, да ће ускоро Гајретова библиотека dpoјити неколико хиљада свезака. Поред тога Београдски Гајрет намјерава, да почне припреме око подизања шегртског дома, јер стварно колико je год потребно помагати студенте, исто je тако потребно помагати нашу омладину, која изучава модерне занате. Данас имаде један приличан број шегрта муслимана у Београду, о којима се не води контрола и не васпитава у оном смислу како je потребно за наше прилике и средину. Кад се отвори такав један дом, онда ће та дјеца, поред стручног, добити и једно шире социално васпитање и моћи ћа корисно послужити нашем свијету. Из досадашњег излагања можете видјети, да je друштво, Београдски Гајрет један жив и јак организам, да je он већ оспособљен за живот и рад и да ће сигурно и у будућности као и до сада показати добрих и хвалевриједних резултата. Госпође и господо, увјерен сам, да ћете и ви уважити ове успјехе Београдског Гајрета и да ћете признати његов неуморни и стваралачки рад око школовања и васпитања омладине, која ће представљати, ако Бог да, један сигуран и јак ступ наше народне будућности. Живјели! & Чар рамазанске ноћи актовка из муслиманског живота у Босни Вријеме најближи Футур (Наставак.) О с м а н : (остарео чичица, али још снажан и крупан. Ha њему се виде трагови некадање достојанственоаи. Ha глави му je фсс, a у босанском je оделу. Љутито поздрави) Селамун алејкјум! Е см a : Алејкјуму-селам! О с м а н : Ш та ће (иронично акцентујуК!:) „господин доктур“? Где je? Што ме je звао? Баш у највећи посао! Te сад да му чистим његово вратоломило, сад опет хајде пвамо. Ко ће господин „доктуру" стати на крај. Е с м a : Јер, Османе? 0 с м a н : Ш та јер? Е с м а : Па то некако ти увијек исказујеш злу вољу, кад му речеш „господин доктур". О с м а н : Он ми je наредио да га тако зовем. Ни ефендија, ни бегефендија, већ господин, a rocподин je само Бог! Е с м а : Аф му, Османе, ко млађарија! 0 с м a н : Ja не могу брате његовог швапског тербијета, na шта ћу. Реци ми што ме зове, да не дангубим, јер саће зајашити оно ђаволије вратоломило, a ако му не буде очишћено, сто РУга! Е с м а : Сигурно те зове, да будеш евнух (смеје се) 0 с м a н : Шта наопако?! — Евнух? Е с м а : Да, Османе! 0 с м a н : Евнух? — Хм! Е с м а : Евнух! Ваљда није тако страшно. (смеје се Османовој бризи) 0 с м a н : Ааа, нисам се ja још драга ханума халалио са својим животом. Е с м a : Хахаха! О с м а н : Нека се он мене прође. Доста je мени његовог смрдљивог бензина, који ми душу истера. Доста ми je што страхујем да чистећи вратоломило не дарнем у какву пулу, те се не одавије какав шејтан, na још и да ме животом растави. 0 , јадан ти сам, где за вакта не одох у Турску, да не гледам овај ахири-земан! Е с м а : (смејемусе) Тамо ти je мој Османе исто овако. О с м а н : Не вјерујем ja то ханума. Там оје толики 21 �Илум који никад не фаљива. Реци ти мени где je ефендија — хоћу рећи господин „доктур" Е с м a : Ето га Османе у Хајријиној соби. О с м а н : Тамо зар (показује на Хајријину собу) У ОНОМ џехенему, пуном голих прилика и џехенемских зебанија? A, тамо моја нога не залази (за се) Жао ми je Хајрије. Прави je мелећ no нарави, али je ћуфур далеко залудио na joj ради оних инсанских прилика не гиби ајакуија! Е с м а : (диже с е ) Чекај Османе, ja ћу га позвати. (полазеКи заустави с е ) A 6 0 ЛЗН Османе, НИСИ МИ ни рамазана честито! О с м а н : (за с е ) Хм, честито! (Есми) Нека ти je мубарек, али за мене садашњи рамазани немају праве среће. Е с м а : Шути болан, како немају! Зар сад није лепше него пре? Ево сад можеш преко радија сЛушати теравију и вазове таман ако ћеш из Стамбула, na вала и из саме Меке! О с м а н : Не верујем ja тим вашим вазовима. T o je све швапска ујдурма. Не чудим се hhkqm већ теби ко паметној жени, откуд м(}же да се чује. Да je Бог хотио да ct? надалеко чује, дао би нам те сифаЈе одмах не би нам требала та страшила. с S 1. Е с м а : Па оставимо теравије. Знам ja: ти би волео и сада клањати у уа.чији старинској са лојаним свећицама, него у свем садањем блештавилу електричног ббетла. Него брате сада je веселије, наш свет бога^цји, боље се мили О с м а н : Све je то за маријаш. Волио би ja, ббна, још једанпут окупити се пред акшам са старинским друштвом пред Ибрином кахвом и чекати топ са наљевеном кахвом и завијеном цигаром, нег да je сав дуњалук мој. Па онда после теравије у махалу^ f ашиковање у оне тамне сокске — гледати како излазе на канате нбне са мушемали фењерима, a за њима увијене девојке, na онда оне мушебкали пенџере пуне мириса фаслиџана и девојачке душе, na онај севдах, ону песму, ах онај севдах___ Е с м а : (смејесе) Ej Османе, не заборави, да те доктур зове да будеш евнух! 0 С М a Н : (гласом коЈи je близак сузам а) Кад нема свега тога, нек нема . . . о х !. . . Нек још и то упамтим! Е С М a : (у з гласан смех улази у Др. Хајрудинову собу) 0 с м a н : (још и даље жали) Нека још и то доживим. Ал’ ће ко за мном заплакати. Ко je био тај je помро, није доживео дерџала! A ј и ш a : (дође из вана) Јеси ли био код господина доктора? 0 с м a н : (не гледа je) Нисам I А ј и ш а : Знаш ли што те зове? 0 с м a н : (чабусито одговора) Премда no твоме кија- 22 фету не заслужујеШ толику пажњу, стид м еје казати. А ј и ш а : Па шта ти увијек предбацујеш мојој спољашности. Сигурно ти жао, што имам на себи лепо рухо. О с м а н : Ja баш не видим у њему лепоте. Ето ти кољена сијевају ко у ченгије. Покри, бона, ту срамоту, боља си. А ј и ш а : Немој Османе гледати у моја кољена, na се нећеш саблажњавати. Кад се са човеком говори у очи се гледа. О с м а н : Знам ja да си ти мудрица. Премашила и радијо и ероплане a судећ те no језику митила си и машинску пушку na и само доктурово вратоломило кад ради. Е с м a : (долази) Хајде Османе у докторову собу. Хајде и ти Ајиша, зову вас. л м а н и А ј и ш а : (одлазе сваНајући се) м»а: Јадни мој Османе! Боље би било да си давно умро, јер ниси за данашње време. Негда je био прави аганлија. Имао je своје кметове, чсоји су му радили, a он je само извидо ћејифе. Социјална правда одузела му их, a он ненаучеи раду, неумевши схватити дапашње време, мало no мало паде на просјачки штап. Време je преко њега немилосрдно газило, a нико му није пружао милости, јер данас се не обазире десно ни лево, данас се гледа само напред. Moj ra Хајрудин узме себи, да му no кадкад очксти мотоцикл и спаси га Држи ra као да му je род. Угађа му као најближему и сви ra сматрамо као да je наш укућанин. Али он се са Хајрудином никако не може да помири. Јадни Османе! Идем видети хоће ли примити улогу. (суср ете с е с а Др. Џгвадом, који je преобучен у босанско одело с а чакширама и чспкенима, na с е о б о је смеју и размите) Др. Џ е в а д : Неће Осман да буде Евнух и рађе пристаде да буде џелат, те дозволи да ra нагарају као правог аргпина. Хахаха! A ja, ево како видите евнух! (загледа у одело, na му смеш но. Пипа тур, хода и гледа како му с е корацајући ваља) Хахаха! (седн е на фотељ у) Чини ми се да су наши стари ипак 6ИЛИ паметни {устане и пипа тур). Они су имали собом фотељу na и на сред ливаде. Да и на камен седну меко je (см еје с е ). Идем да проведем гошће у харем! (одлази смејуКи с е ) о с м а Н . (нагло излети из кабинета, половицу нагаран у кош /љи, б е з ф е с а ) Ma нећу ja те комендије, пада би ми сав свој иметак поклонио. Др. Х а ј р у д и н : (за њкм истрчи и моли ra) Осмзне! Зар ме нећеш послушати? Па нећеш ваљда такав на сокак, речиће ти да си побудалио. 0 с м a н : И не побудалио у какву сам друштву и у какву сам земану. �Д p. Х а ј р у д и н : (ухватио га na га силом враКа) Знаш шта? Одвешћу те у Стамбол. Хоћу, вјере ми. Па остани тамо ако желиш. Ево сад ће Хајрија ићи кад се венча на исток, na могу те уз н>ихова шофера повести. (уГура га у своју собу и притвори врата. Д р. Џ е B a Д : (униђе, отвори јазом врата и постави с е код трбозана на поздрав странкињама, које улазе. Дубоко се наклони и чини теменах). Нек над вама бдије милост неба! М и С T o М СО Н : (улази са лорњоном на оку, a подруком носи скиценблок) М и н е т : A он *— бег *— претпостављам да je силан, бахат, na и ружан. Да бар евнуси нису тако хладни. (Вани с е смркава. Кроз прозор с е види још румени сјај запада са месечевим српом. Ha минарету блеште звездице кандпља) Т о м с о н о в а : Ми би могле и једну културну мисију извршити. Међу харемске звезде убацити трачак слободе. М и н е т : Али та je игра опасна. Многе су европејке страдале. A ј И ш a : (као робињица са дивним турбаном на ком блешти полумесец улази и ћутеНи запали лустер, коЈи блесне М а д м о а з е л М и н е т : (улази за њом са фотографским апаратом) интензивним светлом. По том изиђе. З а н>ом Томсонова гледа на лорњон, a Минет пође распремати апарат, али Др. Џ е в а д : Изволите мадаме сести, ja ћу обавесне постиже циља) тити господара о високој посети, удостојеној М и н е т : Дивна je! Ако су све оваке! прву ноћ рамазака, када се сва природа спрема Т о м с о н о в а : Пре него дође бег имам да вас на ужитак блаженства и милост неба. Изволите! упозорим на једну врло изразиту карактерну Т о м с о н о в а : Да ли ћемо видети све харемске страну орјенталца. Јако су лукави и подмукли. звезде? Колико их има? Пазите се. Ни мало кокетерије, јер познате М и н е т : Могу их све фотографирати? њихову незаситост, a европејке су им идеал. Т о м с о н о в а : (глела на лорњон) Ja ћу међу њима (Отворе се врата кабинета, на која достојанствено улази стајати. Д р . Х а ј р у д и н , обучен у сјајно старобосанско одело, све у срми и везу. O ko главе му je свилен турбан са челенком. З а М и н е т : Могу и ja, јер имам собом аутокнипс. Др. Џ е в а д : Прву ноћ рамазана хрремске звезде њим улази свита робињица.) су посвећене само небу и мо.штви. Њих свих М и н е т : (пришапКс ТомсоновоЈ) Познам ja ту њихову ~~^карактерну страну no романима Пјера Лотиа. четердесет, што их овај харем има, затворене X a ј р у Д И Н : (седа достојанствено под балдахин, a су у своје одаје и не с*4ју излазити. Зато ињице му е е у сликовитим позама поредају испод господар имаде право на'сваку странкињу, на пуним јастуцима. Баци милостив смешак на странсе у ово време затече у харему. киње.) Да сте здраво, кћери запада! Moj скромни Т о м с о н о в а и Мине^: ( сс значајно поглсдају) Др. Џ е в а д . Господар je у ванредно добром Р{*с" положењу (иаклокл с е дубоко и оде) М и н е т : (гледа за њим) Диван je, али констатујем, даје према дамама необично хладан. Орјенталци показују више мушкарачке агресивносги. Т о м с о н о в а : (гледа кроз лорњон) Мене je само мало погледао, али заиста ладном кокетеријом. М и н е т : Мора да je евнух, a евнуси су дивни л>уди. Одабрани .мушкарци. — Пасивна селекција! Т о м с о н о в а : Штета. Ти би људи могли човечанству користити. М и н е т : Срж живота им je одузет. Они су аутомати, који послужују харем. Т о м с о н о в а : Шта све не чини љубомора орјенталца. Они су незаситни. Четрдесет дивних ружа не достаје, да му замирише харем. М и н е т : A оне, — та љупка створења, која живе само за декор и насладу господара, која само живе за љубав, — купећи сласти своје свежине и чекајући када fce им доћи четрдесети ред, — не смеју видети никад сунца, не смеју другог мушкарца погледати, него робују иза решетака. Т о м с о н о в а : Овдје још нема решетака, али тамо у њиховим собама.. . . je усрећен вашом високом посетом и спреман je да искаже и изложи све своје интеђерантности у колико их буде имао. Т о м с о н о в а : (с е охоло наклони) Радује нас ваша сусретљивост и пажња. Жеља нам je погледати ваш дивни харем. Стараћемо се да најкраће време будемо харемске звезде. Др. Х а ј р у д и н : Ваша одлична посета догодила се први дан рамазана када вам се no традицијама овога дома мора пружити сав земаљски ужитак, најлепша јела, најзаносније песме и најслађи севдах. Биће ми особито мило, ако се гости буду осећали као код своје куће. Мине т : (ипак мало кокетно) 0 , велика ХВЗЛа. (наклони се) Т о м с о н о в а : Благодаримо, a истодобно молимо извињење, јер смо у погледу времена врло ограничене. Др. Х а ј р у д и н : По традицијама овога дома гост не сме из њега отићи без да окуси његово благостање. (Кроз прозор с е краду најпре тихо na св е јаче звуци салавата са џамије, који с е вани расплињују у мистичну Јеку. Kao да долазе с неба.) Т о м с о н о в а и»М и н е т : (ослушкују салават) Како дивно певају! Др. Х а ј р у д и н : Знак да општа радост настаје. 23 �робињицама, ове kao аутомати скоче и излете ван, да ToMCOHOBt i : (извадила скиценблок и понешто mapaдонесу јело). скицира, гледа на лорњон). М и Н е т : Екселенцијо! Je ли дозвољено понети овај Т о м с о н о в а (сумњиво поглела М и н е т у, a она њу) Др. Х а ј р у д и н : Изволите само! Без стида и без ДИВНИ трофеј. (распрема фотографски апарат) страха. Севдах je величајнији од свих осећања Др. Х а ј р у д и н : Не рекох ли вам, да сте дошле срамнога страха! у добар час, када вам сва задовољства приТ о м с о н о в а : (страш љ иво) Захваљујемоекселенцијо! падају као непобитно право. Пружено нам je већ све задовољство и сад би М и н е т : (запаљује магнезиј и фотографира) са пуно поштовања могле отићи. Д р. Х а ј р у д и н : (пошто je позирао фотографирању, тапше Др. Х а ј р у д и н : Ви сте већ задовољене? длановима) Т о м с о н о в а : Јоште како! Много, много, зах0 ĆМ a Н : (улети као враг из пакла. Сав црн, засуканих рукава са голим ножем. Преврће крвнички очима, na голим ваљујемо! ножем учини у знак поздрава неке мистериозне кретње) Др. Х а ј р у д и н : Мило ми je. Хахаха! Па изволите! Др. Х а ј р у д и н : Салавати су учили, врата харема (показује им врата) се за сваког затварају. Т о м с о н о в а И М и н е т : (осетивши слободу појуре 0 С м а н : (покрочи ногама и у знак да je заповест разумео вратима, али кад прихвате за кваку осет е, да су врата рукне као тигар) закл.учана) Jao нама, упале смо у клопку! Т о м с о н о в а : (која се страшно препала, шапче Минети) Др. Х а ј р у д и н : Хахаха! Ви сте задовољене, али Оваквих у Африци нисам видела! ja нисам. М и н е т : Ja се почимам бојати. Можда ће и лео- Т о м с о н о в а : Пустите нас, молимо вас! парди долазити. Др. Х а ј р у д и н : Код вас у Европи свака услуга О см a Н : (позлрави на свој начин и одлазећи ошине крвничким тражи протууслугу. Ви сте задовољене, сад очима странкиње које ссете ладне трниеЈ треба ja да се задовољим. Позивам вас у име Др. Х а ј р у д и н : (робињииама) Нек ваша грла проспу закона мога харема, до кога не допире снага радост и весеље! ваших закона, да ми исказујете сваку послуш(Робињице у на већој покорности пограбе своје тамбурице ност као што ми je исказује свака друга хаa једна дахиру и почињу свирати и певати): ремска звезда, јер на вас имам право. Ај сархош Аљо друме затвараше Т о м с о н о в а и М и н е т : Ми не познамо ваших Ha девојке ђумрук узимаше закона. Да смо их знале, не би у ове опасне Кад наиђе Атлагића Фата, ШПИЛ>е НИ залазиле. (клекну na кољена) Молимо Проговора сархош Алијага: вас пустите нас! „Не и}штам те док те не пољубим! Др. Х а ј р у д и н : Непознавање не даје исприку. Стаде плакат Хтлагића Фата: Безазлене лептирице, које налете на светло, „Немој Аљо обадва ти свјета, често пута опрже своја крилашца. Ујешћеш ме, познаће ми мајка)" Ми н е т : Имајте увиђавности прама слабим женама, које дугују верност својим мужевима на коју М И Не Т : (опет фотографира, сва занешена сценом) смо савешћу присегнуте. Т о м с о н о в а : (исто тако скицира) Др. Х а ј р у д и н : Кћери запада! Оставите ваше Др. Х а ј р у д и н : Наш харемски закон има ту тајанствену моћ, да вас разрешава свих обаевропске играчке и посветите своје мисли веза прама вашим мужевима. Ж ена je роб севдаху чијим je обиљем као најмирисавијим онога мушкарца у чијој се власти налази. To кадом испуњена атмосфера мога харема. Изje највиши закон! ВОЛИТе СеСТИ. (показује им места поред с е б е )З а Л 0 Ж И ћемо слатких јела и мирисних пића. (даје знак (Наставиће с е.) | ГАЈРЕТОВА Г О Д И Ш Њ А З А Б А В А У САРАЈЕВУ Према закључку сједнице Главног одбора Гајрета годишња Гајретова забава у Сарајеву одржаће ое пети дан рамазанског Бајрама, у суботу 13 фебруара 1932 године у Народном позоришту. Ha овој забави судјелу]е првакиња београдске опере гђица БА Х РИ ЈА НУРИ ХАЏИЋ . 24 �š. f* i r uz M uftlc: „Sirrul-validi jazheru ala veledihi.'' Tajna roditelja pokazaće se na njegovom roditelju. Kolika je mudrost u ovom hadisi šerifu-šerifu nim tjelesnim i duševnim bolestima receptira od strane može znati samo onaj, koji je čitao mnoge medicin­ Ijekara šta i koliko trebaju da jedu. Najviše se pre­ ske, filozofsko-pedagoške i druge knjige, a naročito poručuje kako za bolesne tako i za zdrave ljude bilinislamske vjerske. ska hrana, a meso samo ono, koje nema u sebi pa­ Medicinska nauka ustanovila je, da se od rodi­ razita i bakcila. Krepano, krv i krmak od Ijekara — telja naslijeđuju tjelesne sposobnosti i mane, a filo­ za koga se može reći da je tabibi-hazik — nikad se zofija je opet ustvrdila da dijete naslijeđuje duševne neće preporučiti. sposobnosti svojih roditelja. Kad je utvrđeno, da sastojci hrane daju švoj efe­ Meni ovdje nije namjera da iznesem taksativno kat kako tijelu tako i duši — lahko je pogodit', ka­ ili eksemplikativno činjenice, koje je znanost utvrdila kav efekat daje duši krmčevina. u tom pogledu — nego ću samo navesti, da su učeMnogi pedagozi tvrde da djeca nasljeđuju pd vni ljudi pratili sa pokoljenja na pokoljenje šta biva roditelja kako tjelesne tako i duševne mane i da djeca od djece, kojih su roditelji alkoholičari ili veneričnom što su- usisala s materinim mlijekom i u grob po­ bolesti zaraženi bili i došli su sa statisičkim poda­ nesu, prema onoj narodnoj: „što bešika zaljulja to cima do veoma strašnih i žalosnih zaključaka, којј^ motika sahrani". Ima pedagoga, koji tvrde, da čovjek se u glavnom sastoje u tome, da se u takovom slu­ prima navike svoje okoline te da na njegov odgoj čaju rađaju izrodi (nevaljalci) tjelesni i duševni, koji najviše Otječe društvo, u kome se nalazi, jer se čo­ žive na štetu društvene zajednice. vjek u tim navikama uživi. Neki opet tvrde, da će Ovo sam naveo samo za to, da ukažem na no­ biti dijete onakovo, kakav mu odgoj dadne škola, torno poznatu činjenicu, da se grijesi roditelja poka­ —jer je čovjek od naravi dobar i kad ga se na dobro zuju na njihovoj djeci i da u tom postoji mudrosT uputi — ostaće pri tom. islama, što je zabranio piće i zinaluk kao i u drugim U svakom slučaju ne moše se poreći valjanost pošljedicama tih grijeha, koji daju odraza u svom štetnom djelovanju ле samo na griješniku, nego i narodne izreke ; „Rade djeca, što vide od oca". Pa prema tome i sa uzgojne strane glavnu ulogu imaju društvenoj zajednici, u kojoj živi. Medicinska znanošt utvrdila je, da sastojci hrane roditelji. daju svoj efekat čovječijem tijelu i duši, pa se pri razSubhane men tehajjere fi sunihil-ukulu. U. ГА/РЕТОВ ГЛАСНИН Ha годишњнцу смрти I Мухамеда ЗахировиЕа | 21 јануара т. г. навршила се година дана од смрти Мухамеда Захировића, професора гимназије у Бихаћу. Његова неочекивана смрт болно се je дојмила свију пријатеља нашег врсног и способног наставника и културно-просвјетног радника, a нарочито његових бивших ученика. Његова ожалошћена породица изгубила je узор мужа и доброг родитеља Грађанство Бихаћа изгубило je из своје средине вриједног и лојалног члана, чије се мјесто тешко може попунити. Ми, његови бивши ученици, који добро познајемо величину умних и моралних способности рахметлије, његову наставничку способност и очинску љубав према својим ученицима с болом у души оплакујемо нашег незаборавног наставника. Необично марљив, пожртвован и истрајан рахметли Захировић je стекао високу наобразбу која je красила његову племениту душу. Његово знање и способности дале су му могућности да дође до професорске катедре, те да стечено знање употреби за васпитање омладине — својих ученика. Сваком приликом савјетовао je нас показујући шта не ваља y# нашем раду и поступцима и како je најбоље да урадимо. Он нам je дао, као други отац, реалне погледе на живот и научио нас да цијенимо прописе узвишеног Ислама и да се владамо no њима. Рахметли Захировић je био врло добар муслиман. Добро и напредак муслиманске заједнице били су му непрестано на срцу. Свугдје и у свима приликама, ријечју и пером, доприносио je користи исламској заједници и штитио њене интересе. У рахм. Захировићу изгубио je Гајрет ријетког и доброг пријатеља и радника. Са симпатијом и одушевљењем пратио je велике идеје Гајрета, гледајући у њему звијезду водиљу југославенских муслимана ка бољој будућности. Био je вриједан и запажен сарадник листа „Гајрет". Нарочито се je истицао третирајући и полемишући о вјерскотеолошким питањима. Његови чланци били су увијек поучни, занимљиви и добронамјерни. Пред нама, његовим ученицима, лебди још уви25 �јек слика драгог и непрежаљеног наставника нашег. И ако je прошла година дана како je рахм. Захировић преселио на ахирет, ипак je у нашим срцима успомена на њега тако свјежа, тако мила, a истовремено испуњена великом жалошћу. За вријеме рамазанских мубарек-дана, као и увијек, молићемо великог Алаха да његовоЈ племенитој души подијели фирдевси-ала џенет! Мустафа A. Мехић, stud. forest. Пажња инж. г. Суљаге СалихагиЂа према Гајретовнм питомцима у Бањој Луци. Госп. инж. Суљага Салихагић, угледни грађанин града Бањалуке, Гајретов пријатељ и радник, cjehk се сваком згодом издашно нашег мезимчета Гајрета. Сваке године r. инж. Салихагић, приликом мубарек рамазанских вечери позивао je и уго- Затим су сви питомци клзњали џематиле (заједно) ахшам и јацију са теравијом, a онда je настало угодно расположење које се je манифестовало у пјесми, игри и веселом разговору. У 10 сати на вечер питомци су отишли у свој дом, носећи најбоље утиске о цијењеном дому госп. Салихагића. Главни одбор Гајрета и овим путем изражава госп. инж. Салихагићу своју срдачну благодарност на пажњи, коју сваком згодом указује Гајретовом подмлатку. Редовна главна скулштина у Зелињи Гор. Мјесни одбор Гајрета у Зелињи Гор. одржао je редовну главну годишњу скупштину 2 јануара т. г., на којој je изабран слиједећи одбор: претсједник Удвинчић Халид, трг. из Јеловче села, потпретсједник Мешановић Мехмед еф. имам матичар, секретар Удвинчић Хасан, трговац из Јеловче села, благајник Кавазовић Хусеин еф. имам и муалим, одборници Токић Мујо, Дједовић Мехмед, Токић Хусеин. Надзорни одбор Капетановић Мехмед, Сара|лић Едхем и Биберкић Омер. Редовна Гајретова годишња скупштина у Власеници адржана je 14 јануара т. г. у присуству од 56 чланова. Скупштину je отворио претсједник, г. Зухдија Хасанефендић a потом je благајник извијестио скупштину о цјелокупном приходу и расходу у прошлој друштвеној години' Књижничар je извијестио сГстању књижнице. По подјели апсолутори)а старом одбору, изабран je нови одбор како следи: Претсједник Хасанефендић Зухдија, потпретсједник Таљић Реџеп. Одборници Таљић Сејфо, Ш ахбеговић Сејфо, Топчић Пашага, Клемпић Абдулах, Куртагић Есад Замјеници Тихић Хивзо, Хасанбеговић Омер и Ахметагић Мујо. Изванредна главна скупштина у Немилој 13 децембра о. г. одржана je изванредна скупштина чланова Гајрета у Немилој и изабран Мјесни одбор, који се конституисао овако: Претсједник Хусчија Османефендић, потпретсједник Јашар Омердић, секретар Салих Имамовић, благајник Адем Мутапчић. Одборници Никола Ивић, Мустафа ХаћиниН, Мухарем Чолаковић. Замјеници Само Мујкановић, Салих Мујкановић. Зејнир ТуфекчиИ, Мехмед Делић и Сулејман Ајановић. Надзорни одбор: Зулфо ТелаловиН, Марко Машић и Мехмед еф. Софтић. шћавао на ифтару у своме дому, све питомце Гај_ ретова конвикта. Тако je и у понедељак вече 25 ja нуара о. г. приредио г. инж. Суљага Салихагић у своме дому богату вечеру за преко 40 питомаца овога конвикта. После вечере одржао г. Салихагић пригодан врло лијеп говор у коме je нарочито зпеловао на питомце да буду оно што од њих Гајрет и народ очекује. Њему je одговорио управник конвикта г. Едхем Бекић, уједно захваливши му се на указаној пријатељској пажњи према питомцима. У неколико топлих ријечи захвалио се овом добротвору и питомац ЛакиН. 26 Извзнредна главна скупштина у Невесињу Изванредне скупштина Мјесног одбора Гајрета и читаонице у Невесињу одржана je 17 јануара т. г. у просторијама Гајретове читаонице. Скупштину je отворио претсједник г. Пекушић, образлажући потребу сазиве ове ванредне скупштине, a након тога поднио je оставку на досадањој части, јер je и превећ окупиран својим службеним послом. Иза тога je тајник г. Балић поднио свој извјештај, a затим благајник свој извјештај. Пошто je подијељена разрјешница старом одбору, изабран je нови одбор, који се конституисао на првој сједници 17 т. мј. овако: �Претсједник Дервиш Коркут, потпретсједик Алија Омерсофтић, секретар Мухамед Балић, благајник Адем Беговић, одборници Хакија Омеровић, Рагиб Муслибеговић, Авдија Кукољ и Инж Бранко Белић. Замјеници Ханџар Бећо, Махмутћехајић Салко, Муфтић Мухамед, Косовић Рифат, Надзорни одбор Анто Албијанић, Сулејман Хајровић и Ариф Чановић. Скупштнна Гајретове ннтаоннце у ПурачиЂу. Дана 20 децембра о. г. одржана je редовита главна скупштина Гајретове читаонице у Пурачићу, са уобичајеним дневним редом, која je била веома добро посјећенаСкупштину je отворио предсједник друштва госп. Мехага Чамџић, пошто je установио довољан број чланова да je присутно скупштини, који je између осталога рекао слиједеће: Господо и драга браћо! Особито ми je мило, да Вас као предсједник Гајретове читаонице у Пурачићу, могу поздравити стенција, него добивамо и нове снаге, које ће са својом љубављу радити за наш свијет, помагати да се подигне, да отвори очи, да не живи вјечито у тами, незнању и заблуди. Треба само знати какав je рад Гајретов био до данас од његова оснутка и какви су резултати постигнути. Гајрет je основан прије 28 година. Дакле Гајрет je друштво, које не постоји од јучер, него оно има своју историју. Гајрет се je борио и побиједио je. Али то je Гајрет платио и крвљу својих најбољих синова, који су били прогањани од стране Аустрије и који оставише своје кости у аустријским затворима бранећи ову своју груду земље, бранеђи своју мајку домовину. Дакле, видите трновит je био пут , куда je наш Гајрет пробијао, na за то je његов задатак много узвишен. Одбор Гајретове читаонице са тамбурашким збором у Пурачићу (Тузла) у овако лијепом броју и захвалити Вам на учињеној овако лијепој посјети. Дозволићете ми да Вам проговорим неколико ријечи о раду Гајрета и његовој идеји уопште. Вама je свима познато колико je Гајрет и Гајретова идеја продрла у народ. Продрла je у највише слојеве народне, што je доказ да цијели наш народ почима правилно схваћати Гајрет и његов задатак. Узвишени задатак Гајрета: Културно-просвјетно и економско подизање муслимана у првом реду, a онда цијелога нашега народа, данас се толико остварује, да имамо много и видних резултата. Гајрет данас школује близу 700 дјеце из сиромашнијих фамилија, a сваке године њих некилико стотина свршава своје науке. Ми муслимани с тим дсбивамо не само већи број школованих људи, којима je осигурана егси- Али, данас када се налазимо сви скупа уједињени, Гајрет није престао у свом раду. Он сада још више почиње радити на подизању нашега свијета. Данас нема ни једног већег мјеста у коме нема повјереништво и одбор Гајрета, који настоји да се што виши број муслиманске дјеце школује, даде на занате, како ће временом постати људи, како ће касније моћи помоћи своме народу, Краљу и отаџбини. Досада je овоме одбору Гајрета успјело, да je двоје наше сиромашне дјеце добило Гајретове конвикте уз минимално плаћање. Господо, то je мало, да je само двоје, али то je све зависило од нас. Колико год ми будемо помогли Гајрет и радили за њега, у толико ће и наша дјеца моћи добити више мјеста у Гајретовим конвиктима. За то, браћо, ja вас молим и апелујем на вас да сваки од вас помаже Гајрет и његове идеје, да 27 �če уписујете за чланове његов^ и да узнастојите уписивати и друге. Нарочито апелујем на нашу омладину, која треба сваком приликом, да покаже своју солидарност и своју слогу за општу ствар. Прије него завршим свој говор желио би, да се сјетимо нашег љубљеног владара Краља Александра I, који je толико пута дао видна знака да Он воли Гајрет и муслимански свијет, na je дозволио да се Њ егова сина Престолонасљедника Петра постави за Гајретова Протектора. У то име устанимо и ускликнимо: да живи Његово Вел. Краљ Александар I (Живио! Живио! Живио!), да живи Њ ег. Вис. Престолонасљедник Петар (Живио! Живио! Живио!), да живи цијели Крал>евски Дом (Живили! Живили! Живили!) Послије предсједникове поздравне ријечи прочитао je друштвени тајник г. Јахић свој тајнички иавјештај. Иза тајничког изв;ештаја прочитао je г. Мујо Фатушић свој благајнички извјешта'. Скупштина je оба извјештаја узела са задовољртвом до знања те се je no томе приступило избору новог одбора у који улазе: Мехага Чамџић, предсједник, Петар Божић, подпресједник, МунирЈахић учитељ, тајник, књижњичар: Џемал X. Фазлић, Смаил Ногић, надзорник куће, Мујо Фатушић, благајник. Одборници: Ахметага Дугоњрћ, Хашим Аиџић, Мехмед Фатушић, Мујо Сарајли*., Заим Ћатовић Дисциплински одбор: Ахметагз Дугоњић, Мујо Сарајлић, Сејфо Хандановић. Верификатори: Фехим Салихбеговић, Јусуфага Газетић. Скупштина надаље доноси једногласан закључак: да се за друштво набави Један добар радио, a да се исти исплати из добровољних прилога, који се имају сакупити од чланова друштва. Пошто je исцрпљен дневни ред предсједник захваљује присутним на учешћу и закључује скупштину. М. Јахић. Гајретова забава у Зеници на Рођендана Њ. Вел Краља Ha рођендан 17 XII. 1931 г. нашега узвишеног владаоца, Његова Величанства Краља Александра I, приредио je Месни одбор Гајрета у Зеници своју велику годишњу забаву у Соколском Дому. Месни одбор, a нарочито претседник, г. Махмуд Мамић, успио je да заинтересује све истакнутије личности за забаву, које су се свесрдно и одазвале у сарађивању око приредбе. Мора се нарочито истакнути рад и заузимање г. Раде Најд. Пашића, управника казненог завода, који није пропустио дана, a да не дође у Соколски Дом где су се дилетанти спремали за позоришни комад „Свет* од Бранислава Нушића. Својим присуством и ауторитетом давао je још више подстрека за озбиљан посао. Режију комада имала je госпођица Драгица Чупић професорка грађанске школе, која je нежалећи времена ни труда уложила све силе да комад буде што боље увежбан и изведен, a шго joj je и успело. Дилетанти гђа: Зора Мамић, Гђце Пејовић Војка, и Петровић Радмила учитељице; затим гђице: Ројник Тилда, Анка Млађеновић, Анка Кујунџић, господа: Заим Авдић опћински чиновник, SS Стајић Петар угјраћник поште, Шишић Мустафа школски управитељ, Јалиман Абдулах трговац, Шкрго Сулејман студент, дали су све што су могли тако, да je комад одигран као да су га интерпретирали глумци од заната. Забаву je отворио претседник Месног одбора г. Мамић Махмуд управни чиновник једним концизним и смишљеним говором којег овде, због своје важности, износимо: Много поштоване госпође, госпођице, господо и браћо! Ево, и ове године на р о ђ е н д а н највећегЈугославена Њ егова Величанства Краља Александра I, приређује Гајрет своју годишњу забаву, којој није само циљ материјални, но више морални. Гајретова годишња забава je још и манифестација непоколебиве вјерчости и љубави према нашем херојском Владаоцу који je опет своју пажњу према Гајрету исказао на тај начин, што je благоизволео одобрити да Гајрет стоји под највећом заштитом Нашљедника Престола Њ егова Краљевског Височанства Петра. Циљеви и задатци друштва TaipeT су културнопросвјетни; сљедствено томе и национални и државотворни. Гајрет je своју мисију часно и са успехои вршио у дане нашег националног мрака. Свима je то познато. Нећу износити појединости тог његовог дјеловања али ћу ипак да нагласим, да су под руковођством Гајрета одваспитане генерације младих, национално ватрених срдаца баш у оно вријеме, када je национални чепријатељ хтио да наш муслимански елеменат потпуно отуђи од своје браће других вјера. Муслиманска духовна елита коју je Гајрет васпитао, прозрела je намјере народног нам непријатеља, развија je своју духовну дјелатност у широким народним масама, уцепљујући народу мисао о једнокрвности, мисао националности. Главни дакле задатак у доба ропства Гајрет je ријешио са таковим успјехом да се данас наш муслимански свијет при помену имена Владаочева и Југославије усхићује и цепти од одушевљења. — Но, дјеловање Гајрета не престаје и после остварене националне идеје. Прије ослобођења и уједињења главни задатак Гајрета био je национално буђење и одржавање народне традиције, као што већ рекох. Данас пак главни je задатак културнопросвјетни Наш народ je у великом броју непросвјећен и поред природне надарености. Живио je у приликама и погодама да се није могао културно просвјетно развијати; HHje то ишло ни у рачун бившој државној непријатељској власти. Рад Гајрета данас je ието тако потребан као и прије Ослобођења. Народи просвећенији лакше ће учествовати и с више успјеха, у животној борби; данас je вријеме културне утакмице у животу. Народ који није у стању да ступи на културну арену не може се добру надати. Е, na кад je Гајрет поставио себи за задатак просвјећивање широких народних маса, које он са великим напором али успјешно врши, значи да je преузео на се, уједно, и државотворни задатак, јер, према истакнутој тези, да je културом условљеп опстанак народа и државе, то je онда дужност сваког патриоте да свесрдно потпомаже мисију Гајрета, угледавши се на нашег Витешког Краља �и Нашљедника Престоља Његова Краљ?вског Височанства Петра. Ж и в и о С в ј е т л и До м К а р а ђ о р ђ е в и ћ а ! У Гајрета част ми je искрено и из свег cpua да Вам заблагодарим на овако бројној посјети. Доласком својим на Гајретову забаву доказали сте и разумјевање и схватање задатака и циљева Гајрета. Желим да се пријатно проведете на вечерашњој забави, ж и в е л и. Целокупни успех забаве био je ванредан, нарочито у моралном правцу, a и у материјалном одличан, јер je надмашио приходом све забаве приређене у Зеници ове сезоне. Све што je просвећено у Зеници дошло je на забаву. Свако се je пријатно осећао и нико није ни помишљао, да оде послије програма кући, него je се остало у најбољем расположењу и забављању све до зоре. У Зеници, где се приређују многе забаве, ово je једна од најотменијих и најуспелијих у овој сезони. писано предавање прокушаног поборника трезвености, идеалног народног пријатеља г. Др. Антонија Вуковића о „Употреби пића које опија“. Г. Др. Вуковић je овим предавањем обрадио најсоцшалније и најхигијенскије питање које данас интересује свијет: алкхохолизам, са толиком убједљивости идеализма и стварности, да га просто сваки са нарочитом насладом чита. Ми се поуздано надамо, да ће ова предавања имати видног успјеха, те честитамо Гајрету на овако одличном избору предавања. Упућивање народних маса на добро je корисна работа. Зато сви на посао. Д. Г. капетан Дхмет Ала]бегови1*. У прошлом броју Гајрета, забиљежили смо премјештај г. Ахмета Алајбеговића из Сарајева у Мостар. Подвукавши унеколико велику преданост госп. Ахмета Алајбеговића Гајрету и Гајретовим устано- Припреме за Гајретову забаву у Какањ-Згошкм Мјесни одбор у Какањ-Згошћи закључио je да одржи годишњу Гајретову забаву на 10 фебруара — на други дан Бајрама. Ha забаву долази и Срески начелник г. Стакић из Високог као и многи други одлични Височани a забаву ће посјетити и свијет из околице Програм забаве« je биран, a осим комада музички дио програма извешће Соколска музика под дириговањем г. Р. Вацлова. — Бифе обилан. Пиће сваковрсно. Јањетина на ражњу. Плес до зоре итд. За ову забаву влада велики интерес како међу мјештанима тако и у околним селима и варошима. Оснивање Гајретова пјевачког хора у Бос. Градишки Претсједник Мјесног одбора Гајрета у Бос. Градишци узео je себи у дужност даоснује пјевачки збор између Гајретових чланова, што мујеиуспјело.такода данас збор већ пјева иеколико пјесама врло добро. да je раван мјесном пјевачком друштву „Бранко" који je стар преко 15 година. Ha „Бајрам“ иступа споменути збор јавно као Гајретов збор, на Гајоетовој забави. Збором диригира изврсни зборовођа г. Славко Кесић, који се je примио рада бесплатно. Мјесни одбор je надаље добио од Градске општине 600 Дин. субвенције, на чему joj и овим путем топла хвала. вама, ми смо у исто вријеме пожалили одлазак овог Гајретовог посленика и честитал Мостару на добитку. Данас доносимо слику нашег пријатеља госп. Алајбеговића са жељом да настави са радом на добро и процват Гајрета. Ново нздање Гајретових предавања. Обрачун Гајретових зидних календара и бајрамских разгледница. Продужујући своју акцију организовања популарних предавања за вријеме Рамазана, Гајрет je ових дана издао 5 свеску својих предавања и разаслао свим својим мјесним одборима и повјереницима са молбом и упутом, да искористе још ово неколико мубарек вечери и одрже у свом мјесту уобичајена предавања, како би и тиме уносили што више свјетлости, знања и поуке у народ. У предавањима у овој- свесци посвећена je, разумљиво, највећа пажња, и свако предавање обрађује no једно важно питање. Ту су предавања нашег одличног љекара г. Др. A. Буквице, о Сифилизу и Туберкулози, na одлично и популарно предавање г. X. Мулића „Зашто се тужимо на своју дјецу" и коначно најуспјелије и најпопуларније на- Главни одбор Гајрета отпослао je свошм одборима и повјереницима онолики број разгледница — бајрамских честитки — колико су их они наручили. Како je познато, Главни одбор je означио цијену разгледницама Р50 Динара no комаду, с тим да препродаваоц може зарачунати за себе 50 napa, a да Гајрету остане no једној разгледници 1 Динар. За отпремљене разгледнице Главни одбор je задужио у својим књигама све одборе и повјеренике и то no једној разгледници 1 Динар У свему je отпослато, на основу писмених наруџби, око 12.000 комада разгледница. Пред рамазан je Главни одбор разаслао већини пододбора и повјереника Гајретове зидне калечдаре, 29 �којима je одређена цијена 5'— Динара no комаду. У свему je штампано овог пута 2000 комада. За разаслате календаре Главни одбор je такођер задужио сва она мјеста ко,а су их наручила, и то no 5 — Динара no комаду. Убрани новац од разгледница и календапа треба одмах дозначити Главном одбору, na се овим путем позивају све друштвене организације, које су примиле на распродају календ^ре и раагледнице да њихов утржах безодвлачно дозначе Главном од бору Гајрета у Сарајеву. У пажњу Гајретовин одборима и повјереницима! Гајретова рамазанска томбола организована je ове године у преко 50 мјеста, за које je Главни одбор уплатио све државне таксе. Позивају се сви одбори и повјереници, који играју томболу, да цио приход од исте дозначе Главном одбору, без икаквих одбитака, и то одмах no завршетку играња томболе. Велика Гајретова забава у Сарајеву. 5 дан рамазанског бајрама, 13 фебруара о- г. одржаће се у Сарајеву, у свим просторијама Нар. Позоришта ова традиционална годишња забава Гајрета. Kao и све њене претходнице, и ова ће Гајретова забава бити, без сумње, најуспјелија и најотмјенија. Припреме за ову елЛ нф забаву у Сарајеву, која je досада била увијек један друштвени догађај у пуном су јеку и с правом ее-је надати, да ћ< и ова забава надмашити све' остале; нарочИтј што поред других атракција на њој судјелуј киња београдске опере, гђица Бахрија Hypu-Xai која je својом умјетношћу поред већ стеченог гласа на страни нарочито похваљена од најмјеродавније критике и својим je првим иступом на београдску позорницу заузела прво мјесто у ансамблу наше иначе првокласне престоничке опере. ' Програм ове забаве je слиједећи: 1. Мокрањац: П ј е с м а с а К о с о в а " , II руковет. 2. Мокрањац: „ М е к а м “, пјева Гајретов мјешовити хор; хоровођа г. Војислав Јунгић. 3. „ Ча р р а м а з а н с к е н о ћ и “, актовка из муслиманског живота у Босни у 1 чину са пјевањем, вријеме најближи футур. Написао г. Мустафа Мулалић, режију води г. Андрија С. Ћурчић, члан Нар. Позоришта. Л и ц a: Есма, богата удовица . гђца Филнповић Магбула Др. Хајрудин, њен син, млад адвокат . . . r. Реџић Мухамед Хајрија, њена кћер, сликарица .....................гђца Ресуловић Шевала Аземина ј ................ гђца Хаџиалијагић Мурвета Суада ( н>ене дру- . гђца Муфтић Суада Ениса f гарице . гђца Карахасановић Ениса Тајиба Ј .................... гђца Реџић Зејна Др. Џевад, млад љекар . г. Садиковић Мухамед Ајиша, служавкакодЕсме гђца Муфтић Есма Осман, старац, штићеник код Есме . . . . r. Омић Теуфик Др. Ибрахим еф., имам . г. Рамић Екрем Мадмоазел Минет I стран-гђца ТалиН Земира Леди Томсон ј киње гђца Фазлагић Енвера. 30 4. a) б) в) r) Готовац: „Н a н о ћ и ш т у , Милојевић: Ј a п a н“, Ст. Бинички: Ј о р г о в а н г р а н а , Ф р а г м е н т и из „С a л о м е“, пјева првакиња београдске опере гђица Б а х р и ј а Н у р и - Х а џ и ћ ; на гласовиру прати госп. Брезовшек, први диригент београдске опере. Ваља особито истакнути један нарочити догађај: Ha овој забави иступа no први пута сарајевско Гајретово пјевачко друштво са својим мјешовитим хором. Према досадаињем интересовању публике посјета ће бити огромна, те je стога од потребе пожурити се са купњом улазница, које се продају у књижари Хамдије Копчића Сарајево. Из Гајретове организације. Нови повјереници Гајрета: ' У посљедна два мјесеца пЈСтављени су повјереницима Гајрета слиједећа гг: у Б а т о в у (срез Чајниче) Хајрага Каровић и Марко Мичевић; у " М и љ е н у (срез Чајниче) Мујо Казагић и Салих Вижо; у М и љ е т к о в и ћ и м а (срез Чајниче) Мустафа Лагумџија и Сабитага Зуко; у Ј е л е ч у (срез Фоча) Мустафа Мулабдић; у Па л г Гма : Бећир КишиН, лугар; у П о д з в и з д у (срез Бихаћ) Јусуф Махмутовић; у П р и ј е д о р у : за повјереницу гђа Латифа 1Каравдић, учитељица; у П р о з о р у : Идриз Делић, учитељ; у У р у ш е в ц у : разрјешено je повјерепиштво, a изабран Мјесни одбор. Даљњи упчс добротвора и утемељача Гајрета T okom мјесеца јануара уписаше се за чланове добротворе односно утемљаче Гајрета и то: и з Б о с . К о б а ш а : Госп. Радован Максимовић, шк. упривитељ уписао се за члана добротвора и одмах положио своту од Дин. 1.000'—; и а Б у г о ј н а : Госп. Недељко Праљак, претседник Српске Банке и народни посланик из Бугојна уписао се за члана добротвора и одмах уплатио код Мјесног одбора Дин. 1 000' —; и з Н е в е с и њ а : Госп. Алија Омерсофтић уписао се за члана утемељача, a члански ће износ исплаћивати у мјесечним оброцима; и з Б и ј е љ и н е : Госп. Хусикић уписао се за члана утемељача код Мјесног одбора у Бијељини; и з Б а њ а л у к е : Код Мјесног одбора уписао се г, Никола Кољевић за члана утемељача; и з Б л а т н и ц е (ср . Т е ш а њ ) : Код повјереника г. Фетахагића уписао се за члана утемељача Мујо Селмановић, тежак из села Рајшева. Нашим добротворима и утемељачима нека je и овим путем наша искрена захвалност! Ječm e л и д о зн а ч и ли дуж ну УУ арет алат у за лисш „ ГА ЈР Е Т"? УШ �Дин. 39, Ахмет Омановић у Ораховој Дин. 35.50, Фадил Јогић и Идриз Хенић у Козарцу Дин. 35, Џемал Даутбеговић у Дервенти Дин 22, Атиф Бишчевић у Бос. Свињару Дин. 14 и Алија Силахић у Повелићу Дин 5.—. Срдачна хвала свим дароватељима. У прошлом броју донијели смо опширан извјештај, о завршетку рада у домаћичкој школију Плевљу. Данас доносимо и фотографски снимак овог течаја. I Мерхум Хаџи Мухамед еф. БехлиловиЂ. Ј Јавили смо у прошлом броју да се преселио на ахирет заслужни Гајретов радник Хаџи Мухамед еф. Бехлиловић. У жељи да међу његовим многобројним поштоваоцима сачувамо живу успомену на рахметпи Х.Мухамед еф., миево доносимо рахметлијину слику. Hobn утемељачи Гајрета. Госп. Данило Ћоровић, трговац и пријатељ Гајрета уписао се за члана утемељача Гајрета и одмах положио своту од Дин 500—. Хвала и живио! Добровољни прилози П р и л о з и из Б а њ а л у к е : Приликом божићних празника када су сви ђаци отпутовали својим кућама питомци бањалучког конвикта сакупили су у својим мјестима 275*50 Дин a осим тога продали су 37 комада књига „Гајретова предавања" и то: Абдулах Кадић у Орашју Дин. 76, Хамид Хердеговац у Јајцу Дин. 50, Нурудин Шишић у Зеници П р и л о з и из С а р а ј е в а : Управи жен. конвикта поклонила je гђа Др. Шевала Иблизовић слиједеће ствари 1 свчтер, 3 блузс, 1 штофану хаљину, 3 сукње, 2 кошуље и 2 napa ципеца, све у врло добром стању. Ове je ствари подијелила управа интерната најсиромашнијим питомицама. И овим путем наша срдачна хвала! П р и л о з и из Н е м и л е : Приликом божићних празника и почетком Рамазана сакупио je г. Незир Спахић, начелник општине у Немилој од грађанства своту од Дин. 170, коЈу своту дароваше: Дин. 50 Незир Спахић, no Дин. 10 Сакиб Пашалић, Омер Хазић, Месмед Малкић, Шечо Ћук, Сулејман Велаловић, no Дин. 5, Мухо Молаковић, Адем Мутарчић, Маријан Чолић, Ара ЗамбониЈуре Марзиновић, Лука Машић, Саво Шакотић, Авдо Сулјић, Мехмед Мејрић, Омер Неслановић, Хасо Халиловић, Синан Чолаковић и Н. Н., Дин. 3, Мустафа Хачимић и Дин. 2, Расим Спахић. Сакупљачу и дароватељима топла хвала. .П риЈГози и з Д и в и н а ( Б и л е ћ е ) : ригодом снадбеног сијела г. Салке Бећовића из Фатнице г Хајдар Ј Бајрамовић сјетио се том згодом нашег милог Гајрета и сакупио Дин. 106.—, коју своту дароваше гг: По Дин 10. Митар Радовановић, Дервиш Бајрамовић, Хајдар Бајрамовић, Ћамил Перван, — no Дин. 5, Драго Капор, Абдулах Коетрић, Ћубрило Кошто, Мехо A. Перван, Мурат И Перван, Халил Бећовић, Сејдо Перван, Омер ЗилиН, Алија Бајрамовић, Авдо Бећовић, Халид Перван, no Дин. 3, Ибро Перван, Хасан Зилић и Алија Приганица, Дин 2, Смајо Хаџић. Сакупљачу и племенитим дароватељима нека je наша благодарност! Разни добровољни прилози: T okom прошлог и текућег мјесеца дозначени су Гајрету слиједећи добровољни прилози : Мјесни Одбор у Кладњу Дин. 110.— i. » У Пурачићу , 315.— „ „ у Тешњу „ 500.— „ „ у Стоцу „ 420.— „ . у Вишеграду „ 416.— „ „ у Бањалуци „ 93.— „ п У Илијашу „ 66.— „ „ у Олову „ 80.— Женски , „ у Тузли „ 350.— Срп. Централна Банка у Вишеграду Дин. 2.000 — Срп. Прометна Банка у „ „ 200.— Општина у Вишеграду „ 500.— Општина у Стоцу „ 500.— Мјесни одбор у Жепчу „ 173 — Свима дароваоцима и сакупљачима наша топла благодарност! 31 �ђ) примљени и награђени комади постаЈу потпуно сопственост „Просвјете«. Писци немају право Госп. Мехмед Дедић, приликом православних на тантијему, ако се комади дају у аранжману^ неког Божићних празника сакупио je за Гајрет Дин 55, пододбора или оупште у корист „Просвјете . Ако a дароваше no Дин 10: Јово Дивић, Коста Ђекић, ' се комад даје на некој од државних позорница Вељко Васиљевић, Петар Ђекић и Дамјан Ђурица, (централним, обласним, бановинским), писцу приa Дин 5: Миле Медић. Сакупљачу и дароватељима пада законом одређена тантијема, и он je, у томе топла хвала. случају, преговарач и потписник уговора са тангираном управом позоришта; Драмски конкурс Главног одбора „В росвјете" у Сарајеву. ж) награђене комаде „Просвјета“ ће приказиГлавни одбор „Просвјете" расписује са 1 фебруаром д р а м с к и к о н к у р с . Последњи рок пре- вати о својим Светосавским забавама, и то у сједишту Главног одбора и у сједиштима пододбора и даје рукописа je 31. август о. г. З а примљене драме установљене су две на- повјереника. Термин приказивања није обавезан; з) комад се не може приказивати на државним граде: I. награда — 4.0С0— (четири хиљаде динара); позориштима прије него што га „Просвјета" прикаже на једној од двојих забава. II. * — 2.000’— (двије хиљаде динара). Дјела за конкурс треба слати у д в a п р и Услови конкурса: а) комад треба да je из народног живота са пје- м е р к а , п и с а н а п и с а ћ о м м а ш и н о м у ч и т љ и в о м слогу, у з а т в о р е н о м к о в е р т у и са вањем или без њега, и сме да има само облик ш и ф р о м , a на адресу Главног одбора „Просвјете" актовке (једночина); у Сарајеву с напоменом да су послана за драмски б) комад треба да има родољубиву тенденцију, a може бити из савременог живота или из народне конкурс „Просвјете1*. Шифра на делу треба да одговара шифри која се налази на писму с пошиисторије; в) комад може да има било који драмски облик љачевим именом и адресом. (трагедија, драма, комедија, у прози или стиху); Жири за оцјену комада састављају г. r. Ђорђе r) комад не сме да траје дуже од 1 часа, a П е ј а н о в и ћ , библиотекар Просвјетине Централне треба да има no могућности највише 10—12 лица; Библиотеке, Ми^ко М а к с и м о в и ћ , свештеник, д) при оцјени комада биће првенствено узимане Марко М а р к о в и ћ , дир. Добров. Задруге и Бориу обзир, уз истакнуту тенденц^ју, његове књижевне воје Ј е в т и ћ , драматург Народног Позоришта, и сценске одлике; чланови Главног одбора „Просвјете“ у Сарајеву. Лрмози NS Бос. Кобаша. |р3и! i)[ | iBUiu i Г ‘"4 , г ш \\ Г л а в н и о д б о р Га јр е т а честита свој браћи Муслиманима наступајуће мубарек дане: Б а јр а м 32 м убарек олсун! � https://kolekcije.nub.ba/files/original/1bf32b01722ee05a3a5225960801ab44.pdf b0ce11605e3e3a763865f8f5ad060572 PDF Text Text ГОД. XIII ГАЈРЕТ БРОЈ 3 Сарајево, 16 фебруара 1932 Забава као манифестација Значај и смисао велике годишње Гајретове забаве у Сарајеву Годишње забаве културних и сличних друштава у Сарајеву, као и унутрашњости која му културно гравитира^ абично су у знаку разоноде, и обележене тенденцијом: да се члановима и пријатељима друштва пружи прилика да једном у години манифестују и документују своју редовну и сталну привржеиост друштву и његовој идеологији. To су дакле, углавном, ревије оданости чланова према културном или хуманом деловању друштва коме припадају и које помажу. Случај, међуТим, са великом гОдишњом Гајретовом забавом, како оном у Сарајеву тако и онима у унутрашњости, чини један изузетак од осталих друштава. Чим тај изузетак буде образложен, наше мишљење добива своје оправдање, и не треба га сматрати нескромним. Према томе, да би се указало на прави смисао и значај велике Гајретове забаве у Сарајеву, на првом месту ове последње, фебруарске, изузетно од забава друштава других вероисповести, — треба одмах нагласити да je последња Гајретова годишња забава била: Свечана манифестација једнодушности и привржености према раду и успеху, идеологији и прегнућима, културним стремљењима и платформи социјално економског рада друштва Гајрет; та оданост и приврженост обухватила je све слојеве муслимана, од илмије и осталих верских службеника до средње образованог грађанина или полуобразованог варошанина, од ситног занатлије и малог трговца до интелектуалног и мануелног радника, од најотменијег поседничког дома до периферијске кућице и сеоске колибе. Неочекивана и незапамћена посета на нашој фебруарској забави, у свима, на жалост за ову забаву одвећ малим, просторијама Народног Позоришта јасно je посведочила да тај огромни скуп, састављен из свију редова муслиманског живља, оба спола, разне доби и расположења, мишљења и менталитета, да тај скуп излази из оквира једне жеље за забавом и разонодом, за играњем и радозналом ревијом расположења. Она je посведочила да тај скуп прима облик једног уверења, једне жеље, једне насушне потребе, залегле у мисао и душу, срце И осећање, потребе да се друштву Гајрет даде сатисфакција која се оснива на оданости идејама Гајрета, на разумевању његове идеологије, на схватању његових културних смерница, на љуV бзви према к?еговим настојан»има и уверењу у успех плодоносних напора његових 33 �радника, у Сарајеву и унутрашњости. Taj огромни скуп осведочио се je да једино кроз Гајреш и аутем његових културнпх и просвешних акцнја, економског и социјалног арограма, националног и вастшног деловања, — да je једино на moj основи могућ усаешан културни нааредак, друшшвени развчшак н аривредно благостање муслиманског дела нашег народа, којн осеНа ареку n насушну aошребу да са својом браћом других вера стреми ка културној и националној афирмацији, на терену међународних настојања, постављених на стубове једне снажне и убедљиве, истинске цивилизације и темељитог прогреса. Да je ово тачно и јасно, сугестивно и очевидно, сведочи једна горда и поносна чињеница која je нарочито потоњој великој Гајретовој забави дала обележје особитог националног значаја и културног смисла. T a je чињеница у томе, што je Највиши Форум, Највиши Фактор, наш Први Државник и Први Грађанин, Његово Величанство Краљ Александар, на овој забави опуномоћио Свога изасланика, у осаби команданта Друге Армије, генерала г. Емила Белића, да он, као изасланик Његова Величанства Краља, буде тумач увиђавности и признања раду Гајрета са Највишег Места. И кад ми сви знамо колико наш Узвишени Краљ и Господар важи, у ц ел о м свету и у пространству наше државе у мислима и осећањима милиона југославенског живља, као културни Првоборац, социјални Реформатор и Иницијатор привредних делотворних акција, — онда ово признање раду Гајреша долазп као снажан докуменат. као аонос Гајрета, као сјајна круна на врху аирамиде његових успелих акцпја у народу, у свпма гранама јавнога живота. Стога није чудо да je препуно гледалиште Нар. Позоришта одушевљено поздравило изасланика Њег. Вел. Краља, јер je у томе факту видело и осетило да je Гајрет најмоћнији културни и социјалнопривредни, просветни и васпитни фактор у муслиманском делу нашега народа, да je снага Гајрета продрла у најшире слојеве и заузела место онде где су најјаче жеље vt побуде, наде и очекивања у душама и срцима свију муслимана. Овако схваћена и тумачена, велика Гајретова годишња забава у Сарајеву предњачи као узор и пример свима одборима, повереницима, члановима и присташама друштва у унутрашњости; смернице, на које je друштво Гајрет скренуло сав свој интензивни рад, у исто време су и директиве за рад Гајрета у унутрашњости. Стога je разумљиво да се са истим одушевљењем и еланом, у истом осећању жеље и потребе очекују и у свима местима унутрашњости, у свима редовима муслимана, свечане Гајретове забаве, и да се оне осећају као сјајне и документоване манифестације националне свести и културних настојања муслимана у целој нашој држави. Te забаве у унушрашњости су истовремено одјек усаеха Главног Одбора у Сарајеву; оне арешсшављају пандан резулшатчма и плодовнма једног замашног, на широкој основн заснованог рада и деловања за који je најбоља сатисфакција пажња и аризнање указано са Највншег Месша у нашој Државч. Уметничка линија и национална тенденција, чиме се одликовао програм на последњој Гајретовој забави у Сарајеву, јасно сведоче о одређеном правцу којим се креће, стално напред и снажније, сав рад друштва Гајрет наслоњен je на познату и утврђену идеологију, чврсту и непоколебиву. Комад „Чар рамазанске ноћи“, приказан на овој забави, јасно сведочи да je Главни Одбор Гајрета скренуо своју пажљу на то да се и унутрашњост угледа на јасноћу смерница и одлучност којом се приводи у дело једна добра и снажна идеја, којом се остварује и оживотворава она идеологија за коју су се првоборци и предњаци, Челници и вођи Гајрета борили, мачем и пером у прошлости, живом речју .и пером после Ослобођеша. Управо ради ових конртатација једн? рнажне робеде р упечатљивог триумфа; 34 �управо ради свих оних факата који убедљиво опр^вдавају све досадашње успехе Гајрета, ради свега тога нама je зачудно — да не кажемо да je крајње несхватање — да ни на овогодишњој свечаној Гајретовој забави нисмо запазили ниједног од врховних верских старешта Исламске верске заједнице, нити од стране Улема Меџлиса, mirnu од стране Муфтијства нз Сарајева. И поред тога што je Главчи одбор Гајрета управо њима у право време упутио и ове године (ма да се никада, ни пре 6 јануара 1929 a нити поспе, нису одазивали Гајрету) свечане, нарочите позиве, верујући да ће Главни одбор на почасиим и угледним местима у гледалишту Нар. Позоришта поздравити ове године поред верских старешина других вероисповести, који се ниједне године после Ослобођења не оглушише према Гајрету, и старешине наше исламске верске заједнпце. Ово уверење и ово очекивање Главни одбор je заснивао на факту: да се радом Гајрета већ дуже време одушевљено, интелигентно и свесрдно баве на стотине муалима и имама и осталих службеника исламске верске заједчице, те je тиме још необјашњивије и жалосније отсуство виших наших верских старешина и на овогодишњој свечаној Гајретовој забави. И нама не остаје друго но да из те гесимпатичне чињенице изведемо једини могућ закључак: да je и овогодишње отсуство наших верских старешина само доказ намерног оглушивања о документовани национално културни рад Гајрета у народу; Да je тај само на први поглед необјашњиви однос према сназн једног великог културног покреша, као што je Гајрет, само доказ културне аљкавости и упорног реркционарства uрема свему што претставља снагу прогреса и спстематску културну и националну еволуцију муслнманског дела народа у нашој Држави. Али, u успркос свему томе, успеси Гајрета у народу, плодови његова културног и националног рада, забаре његове као круна резултата и манифестација његове снаге; a изнад свега, признање и пажња са Нзјвишег Ме&а, r - то су јамства, поуздана и стална, да ће хиљаде неуморних и несебичних, пожртвовних и одлучних, храбрих и неустрашивих радника и неимара Гајрета, његова свјесна илмија и свјетовњзци из свих друштвених класа, — да ће истрајати у борби против мрака; да fce удвостручити своје издашне и дурашне снаге, да подигну велику грађевину културе и просвете наших муслимана, rpaђевину на чијем ће врху поносно светлети снажна, пламена луча просвете и напретка, цивилизације и културе. Верујући у себе и у снагу „Гајрета" и његових спасоносних идеја, ми сви треба да верујемо и у подизање те величанствене грађевине! G A ] R Е Т u svakoj kući, znači samo njezin napredak �Велика Гајретова забава у Сарајеву Присуство изасланика Њ ег. Вел. Краља и незапам^ен одзив публике Одличан аранжман и одушевљени пријем умјетничког програма — Огроман успјех примадоне Београдске опере, гђице Бахрије Нури-Хаџи+1 — Угледни гости и отмене тоалете —Сјајни морални и материјални резултати — Расположење при забави и игранки имао неколико тачака, али пробраних и, обзиром Пред забаву. на учешће гђице Бахрнје Нури Хаџић, високо Схватајући и разумијевајући значење своје годишње велике забаве, и поимајући интересовање Сара- умјетничких. Саобразно одабраном програму аранжеризабаве јева и провинције за ову забаву, — Главни одбор су се побринули и за одлично декорисање свију „Гајрета" у Сарајеву учинио je нарочито ове године просторија Нар. Позсришта, тако да je први утисак све припреме како би ова забава достојно репреоних који су већ око */29 почели да пристижу на зентовала успјехе и резултате културног и социзабаву био управо величанствен. Тријем и фоаје и, јално-привредног рада „Гајрета“ у Сарајеву и на као и остале просторије око гледалишта у Нар. сваком територију гдје допире његов моћни утицај Позоришту, украшени ћилимима и сијалицама, и снага његове идеологије. ИмаЈући све те околостављали су утисак и слику ванредне пријатности, ности у виду, Главни одбор je кроз дневну штампу интимности и топлине. Аранжма разних бифеа, a Сарајева и Београда указао на припреме за ову забаву. Али je у овом случају интересовање нарочито уређај посебног салона за отмене и најпублике постигло своју кулминацију када се je из угледније званице, превазишао je свако очекивање. објава пред забаву сазнало да ће у њезином про- Од безброја сијалица декоратери су удесили државну граму узети учешћа чувена и у последње време тробојку, која je украшавала интимни салон за знатно истакнута умјетниЦа, примадона београдске ћаскање и забављање послије програма. Ha исти начин уређене су и буде згодитака на лутрији, као опере, госпођица Б а х р .и ј а Н у р и Х а џ и ћ е в а . З а ово име, нарочито,обзиром на њезине недавне и буде за бифеје. Сама дворана остављала je утисак успјехе у Београду, везали су се коментари сим- достојанствености и финоће на тај начин што еу патија и радозналог очекивања, те није чудо дзМе аранжери (ве ложе декорисали скупоцјеним Нилиинтересовање за Гајретову забаву прешло границе мима, мањим и већим. Средња лож а у мезанину сваког очекивања, јер оно било обухватило и била je нарочито украшена ликом Њ ег. Вел Краља, чији je рам био окићен зеленилом и државном грађане осталкх вјероисповијести. Тако je, -----средно пред забаву, тражење улазница и резервисање бољих мјеста довело Главни одбор тако рећи у једну симпатичну неприлику, јер се je интересовање публике претворило у праву јагму око улазница и мјеста у Народном Позоришту. Са истог разлога није чудо што радозналост многих није, на жалост, могла бити задовољена, јер гледалиште Нар. Позоришта није било ни близу стања да у своје просторије прими и ону стотину-двије, који су се упорно старали да на дан прије забаве ма на који начин дођу до улазнице. Ова околност, дакле, јасно указује да je Главни Одбор „Гајрета" за ову своју забаву учинио све чиме се могло задовољити жеље муслиманске и немуслиманске публике, чланова и пријатеља Гајрета из Сарајева и унутрашњости. П осјета н св еч а н и п р о гр а м . Противно обичају многих друштава: да програм учини што обилнијим, Главни Одбор „Гајрета" je за овогодишњу своју забаву стао на једно исправно гледиште, a то je, да није важно к о л и к о има тачака, него к а к в е су тачке и к о их изводи. СљедујуНи томе принципу Одбор je на прогоаму 3G т Р°бојком. A у поменутом салону налазила се je слика Њ ег. Kp. Височанства Престолонаследника Петра, Покровитеља друштва. Уз то, све ложе биле су добиле драж интимности, јер су преко њихових наслона били пребачени ћилими интимних и дискретних боја, у изради наших златних домаћих руку. Већ у 9 часова дворана je била дупком пуна, тако да су аранжери били у недоумици куда да сместе оне госте који су се непосредно пред почетак извођења програма тискали у споредним просторијама, настојећи под сваку цијену да се домогну гледалишта, na макар и стојећи на врховима прстију могли да посматрају извођење програма. Тако je посјета на овогодишњој Гајретовој забави превазишла све досадашње, и може да послужи као манифестација „Гајрета“ и најбоља гарантија да су забаве овога друштва постале једна сушта жеља, неопходна потреба најширих, као и најотменијих слојева, муслиманскога грађанства, Сарајева и најближе унутрашњости. Тачно у .9 часова окрестар војне музике засвирао je државну химну, a у томе тренутку у Средњој ложи мезанинд појавио се je �И засланик Њ егова Величанства Краља Командант ll. Армије ђенерал г. Емило Б е л и ћ , у свечаној униформи украшеној највишим одличјима, a у пратњи своје госпође и госпођице кћерке. Сви погледи из дворане окренули су се према тој свечаној ложи, a одмах затим je двораном одјекнулз клицање Њег. Вел. Краљу и Краљ. Дому. У томе тренутку одушевљење и навала у дворану постигли су своју кулминацију, те je било несхватљиво како се je могао у гледалишту да смјести број који je достигао до хиљаду и no душа. Међу многобројним угледним учесницима и гостима примјетили смо сљедећу господу: Помоћник команданта II Армијске области дивизијски генерал г. Јован Јовановић, Командант Бос. Дивизијске области Генерал г. Стојан Милорадовић са гђом, Митрополит Добробосански Њег. Преосвештенство Господин Петар Зимоњић, Градоначелник г. Асимбег Мутевелић, Начелник Мин. Правде r. Сократ Петровић, Конзул Чехословачке републике г. Др. Бедрих Нехутни, секретари италијанског и енглеског Конзула, Генерални директор Земаљске Банке и почасни Аустријски Конзул г. Ернест Фолкерт, почасни Француск^Конзул г. Илија Иванишевић, државни савјетник г Осман Нури Хауић, Директор Вакуфа г. Шериф Арнаутовић, Нач^лници Kp. Банске Управе" rr. Ђоко Ковачевић и Бора Станисављевић, Директор Дирекције рударских предузећа г. инж. Вељко Јовановић, Директор Дирекције шума г. инж. Ђогдан Бабић, директор Средње Техничке школе г. инж. Оскар Гроф; 8атим испред Просвете г. Др. Војислав Бесаревић са гђом, испред Бенволенције г. Др. Јакоб Кајон, испред Напретка г. инж. Тиболд. Затим претставници Професорског Удружења, Tpr. и обрт. Коморе, Обласних одбора Јадранске страже и Народне одбране, „Слогс“, „Лире“, Љекарске и Адвокатске Коморе, Трезвености, Ла Хуманидада, Ел-Камера, Српске црквене општине, Новинарског удружења, Мерхамета и срески начелник г. Ружић са гђом, и многи други отмени и угледни гости. Из провинције су присуствовали: Предсједник Гајрета из Бугојна г. Ахмет Садиковић, претсједник Гајрета из Мостара г Хаџи Ибрахимага Слипичевић, из Горажда rr. Нурија Рашидкадић, Хасанбег Башагић и инж. М Фазлагић, из Плевља r. Ибрахим Биоградлија и многи други. отприхике исто толико мушких гласова. Све очк гледалаца биле су испуњене свјежим и вецрии бојама са народних муслиманских ношњи у које су биле обучене пјевачице, док су мушки чланови хора били у црнини, са фесовима на глави. Кад се je аплауз у дворани стишао, диригент хора г. Бојислив Јунгић пришао je послу н кроз двије тачке од Мокрањца, и то: „Пјесме са Косова“ (Друга Руковет) и „Мекам", доказао да му je успјело да овај млади и гласовно свјежи и сирови хор дисциплинује до оних размјера који омогућују солидно извођење наше народне полифоније, изражене тако сјајно у Мокрањчевим композицијама. Извођење ових двају пјесама било je на висини солиднога хора; примјећено je да су гласови поуздани у интонацији и свјежи у својој звонкости, да су навикнути на динамичка сјенчења и поузданост интервала. Стога није чудо да je извођење ових двају пјесама попраћено кишом аплауза из препуног гледалишта. Општи утисак код игвођења ових тачака био je тај, да je овај млади Гајретов грађански хор на сигурном путу да постане кадар да се афирмише међу осталим реномираним хоровима и пјевачким друштвима Сарајева. Други дио програма (трећа тачка) био je једночин „ Ч а р р а м а з а н с к е н о ћ и “, из муслиманског живота у Босни, са пјевањем; аутор овога једночина, r. Мустафа Мулалић, изабрао je, у смислу идеологије и културног дјеловања „Гајрета", радњу и фабулу из „најближег футура". У радњу je убацио, са успјелом хумористичном поантом, једну импровизацију, детаљ из „егзотичног Оријента“, али са тенденцијом да демаскује претпоставке разних странаца да у Босни живе неки т. зв. Турци са својимхаремима, евнусима и т. д. Тежиште Тачке програма. Неколико минута иза 9 часова подигла се je завјеса од скупоцјеног црвгног сомота, са златним иницијалима Краљевским, — дар Њег. Уел. Краља нашем Позоришту. У исти мах двораном се проломио урнебесан аплауз, јер je позорница била пуна чланова Гајретовог мјешовитог грађанског хора, кчји се je састојао од око 30 женских и Г. Мустафа МулалиК аутор позор. комада „Чар рамазанске ноКи". 37 �,и потка ове актовке je- у томе, да укаже на следеће: „Гајрет" ради на културном и економском подизању муслимана, на њиховом цивилизовању и европеизовању, тако да ће у скорој будућности потпуно изблиједити сва традиција Оријента и сви његови старински узуси у свакодневном животу муслимана, на дому и ван њега, и да ће у блиској будућности муслимански дом и његови чланови бити потпуно европски и цивилизовани у пуном смислу ријечи. Kao такав, овај комад je од публике примњен са симпатијама и одобравањем, захваљујући режији г. Андрије Ћурчића, члана Нар. Позоришта, и захваљујући напорима и труду, доброј вољи и приљежности, одушевљењу и темпераменту са којим су извођењу ове актовке приступили питомци и питомице „Гајрета1*. У цијелоЈ игри примјећено je веома добро познавање улога и Гђца М а г б у л а Ф и л и . п о в и ћ Гајретова питомица једно нарочито расположење да се свако од извађача снађе у улози и даде je са разумијевањем и оним искреним надахнућем са којим обично дилетанти приступају позорници. Лијепе и симпатичне наговјештаје имитаторског и глумачког талента показала je нарочито госпођица Филиповић Магбула, Гајретова питомица, a затим Ресуловић Ш евала, Фазлагић Енвера и Талић Земира, те гг.: Реџић Мухамед, Садиковић Мухамед и Рамић Екрем, Публику je нарочито насмијала комична епизода г. Омића Теуфика, у улози старца Османа. Разумије се, да захвалност публике и гледалишта припада и осталим учесницама у овом комаду, госпођицама: Хаџиалијагић Мурвети,, Муфтић Суади, Карахасановић Ениси, Реџић Зејни и Муфтић Есми. Редитељ г. Ћурчић успио je да дилетанте дисциплинује на начин који награђује сваки напор и труд. По свршеном комаду публика je изаввала и дуготрајним аплаувом срдачц0 поздравнла аутора r. Мустафу Мулалића. Са великим нестрпљењем очекиван je трећи дио програма; појава, наступ и пјевање госп ођи ц с Б ахри је Н ури Х аџић која се je благонаклоио и са нарочитим симпатијама према „Гајрету" одазвала позиву и дошла у пратњи свога клавирског пратиоца г. Брезовшека, I диригента Београдске Опере, a којој су пријатељи, чланови одбора и питомци (ице) „Гајрета приликом доласка приредили срдачан дочек на станици. Чим се je појавила на позорници буран аплауз поздравио je симпатичну гошћу, обучену у веома укусну и апартну концертну тоалету. И док се je она осмјехивала н наклањањем поздрављала на све стране, дотле je из ложа и из осталих сједишта полетјело цвијеће према прослављеној и лијепој умјетници. И дуго je требало док се je стишало одушевљење, након чега je госпођица Хаџић 'приступила извођењу својих тачака. Прослављена пјевањем „Аиде“ и »С аломе“ на београдској оперској сцени, госпођица Бахрија Нури Хаџић je своје претстављање публици почела једном ванпрограмском тачком, аријом из Вердијеве „Аиде“. Одмах после отпјеване ове арије она je освојила цијело гледалиште и потпуно потврдила све оне одличне гласове који су се чули о њој у београдској публици и читали у београдској дневној штампи и часописима. Њ ено пјевање je дјеловало директно сугестивно, јер су поред сјајних вокалних квалитета дошле до израза њезине одличне глумачке способности, како у арији из „Аиде“ тако и у аријама „Саломе“. Публика се je освједочила да у овим улогама пјевачица потврђује своје неоспорне глумачке особине које поред њенога гласа, пријатнога у боји, сигурног у техници и осјећајног у изразу, чине да je свака њена улога дата непосредно и карактеристично. У аријама из „Саломе“ њен глас je био више на принципу живе ријечи, a у арији „Аиде“ осјећала се je распјеваност и ширина мелодијске линије Вердија. Осјећало се je да тај глас мора да у оперском ансамблу доминира својом продорном резонанцијом и драмским изразом. Техничку сигурност и одличну школу свога гласа гђица Хаџић je показала и У концертним тачкама, о дГ о то вц аи Милојевића. Аплауз одушевљења, спонтаних овација и неподијељених симпатија из цијелога гледалишта претворио се je у клицање, док су са свију страна летиле ките свјежег цвећа на прослављену умјетницу. A затим су се низали нарочити дарови признања: огромна корпа од цвијећа, дар Главног одбора „Гајрета", затим неколико сјајних букета, знаци симпатија и признања од питомица Гајрета и оегалих пријатеља и познаника. По свему се je �бидјело да je ово гостовање и учешће гђице Хаџић прирасло за срца цијелога гледалишта, и да претставља највећи успјех који je могла да у Сарајеву постигне једна пјевачица са наших централних позорница. З а б а в а и игранка, Свечани програм завршеи je око U и no часова, након чега je публика из гледалишта приступила разним начинима забављања и приправљања за игранку. Али, чим су огромне масе похрлиле у споредне просторије Позоришта, да се нагледају аранжмана и окријепе разговором примјећено je да су, на жалост, просторије Нар. Позоришта одвећ премалене и'преуске за огромну посјету на кГајретовим“ забавама. Ако икада a то се овај пут видјело да je „Гајретова" забава један мементо: да je Сарајеву потребна једна достојанствена и велика зграда која може да прими до двије na и више хиљада посјетилаца, како у своме гледалишту тако, и нарочито, у споредним просторијама за разоноду и сједељке. И једино захваливфи узорној дисциплини и достојанствености, узајамној пажњи и такту, поблика je могла да се некако снађе у претијесним просторијама фоајеа и да како-тако нађе кратко одмориште за једним илд-"' другим од оног невеликог броја столова. Али главни дио публике je ипак остао у^рлеДалишту, у ложама, на балкону и у партеру, да посматра почетак и ток свечане игранке. Игранка je почела сјГ „Краљевнм Колом“ које je интонирао војни оркестар. И чим су се зачули звуци кола све je из споредних просторија похрлило да види cjajne тоалете, отмене аграче и играчице, сву господу и госпође, хануме и госпођице редом. „Краљево коло“ je повео Изасланик Њ ег. Вел. Краља, Армијски Генерал г. Емило Белић са гђом Др. Халком Хасанбеговића, г. Др. Авдо Хасанбеговић претсједник Гајрета сагђом Генерала г. Белића, г. Др. И Хаџиомеровић с гђом Генерала Милорадовића, Тенерал г. Милорадовић са гђицом Бахријом Нури Хаџић, г. Ђоко Ковачевић са гђом Маром Бабић, госп. Др. В. Бесаровић са гђом и т. д. Све до бијелог д а н а ,. , Игранка и свирка, пјесма гаравих пјевача и пјевачица, ћеманета и хармоникаша у споредним просторијама; продавање лутрије и цвијећа затим карти за избор љепотице „Гајретове" забаве; потом опште весеље, у мањим и већим групама, разонода и пјесма, ћаскање и забављање, — то je била слика једног ванредног расположења посље програма Гајретове забаве, расположења које je потрајало не само до расвитања него, у правом смислу ријечи, до бијелог дана. Око 4 сата изјутра свечано je објављен резултат избора љепотице забаве; публика je одушевљено поздравила изабрању љепотицу гђицу Сађу Бахтијаревић и њезине почасне даме гђице Абиду Карахасановић и Нађу Бркићеву. И када се je на хладном јутру no бијелом снијегу забијелио дан, тек тада разишли су се последњи гости, најмлађи и најодушевљенији, да посље ове забаве, скупа са својим старијим, [препричавају своје одличне утиске и задовољство са аранжманом и програмом велике и свечане овогодишње Гајретове забаве. П. Гђица Бахрија Нури-Хаџић о Гајрету. Уредник једног сарајевског листа био je примљен no гђици Бахрији Нури Хаџић у присуству њеног оца држ. саветника г. Османа Нури Хаџића. У невезаном разговору гђица Бахрија Нури. Хаџић je изјавила: — С великим задовољством сам примила позив нашег „Гајрета", да дођем не само у моје родно мјесто него у културни центар моје уже отаџбине и да својим скромним силама придонесем успјеху ове „Гајретове1* приредбе. И ако ми je овај позив дошао у незгодно вријеме, јер морам да спремам велики материјал мога репертоара, ипак сам прихватила позив „Гајрета", тога еминентно културног друштва, које чини неоцјењиве услуге нашем муслиманском живљу, и које се једнако брине за мушки и женски подмладак, дижући на све стране широм отаџбине зубљу просвјете. Па и шта су све те моје препреке, према високом задатку овога друштва, према његовим несебичним циљевима ? — Завршила je гђица Хаџић своју изјаву. 39 �МустаФа М улалик • Чар рамазанске ноћи актовка из муслиманског живота у Босни Вријеме најближи Футур (Свршетак.) Т о м с о н о в а : Пустите нас! Д р. Х'3 ј р у Д И Н t (глумљеиим сарказМом') Хзхаха! Т о м с о н о в а : (дигне се енергично) Пустите нас,јер ћемо тражити интервенцију власти. Д р. Х а ј р у д и н ; (цинизмом) У харему ja сам сва власт. Т о м с о н о в а : Пустите нас, јер ћемо силом бранити нашу част. (копа no ташнн) Д р. Х а ј р у д и н : (мирним иинизмом) Изгледа ми, да вашом енергијом приличите оном опаком црнцу (тапше длановима) О с м а н : (улети опет са ножем, поскочи на прстима, учини покрете поздрава и ђаволски рукне) Т О МС О Н О В О Ј : (испадне ташнз из руке заједпо еа револвером) Д р. X a ј р у д и н : (Осману) Покажи дамама одговарајуће им место,0 CM a н : (стави нож у зуб£, ^adj-ne рукаве, мало зарежи и прстом покаже н,а Јастуке испод Д р. X a ј р у juh-ito ногу) М И Н е Т : (послушно седне) их 0 С М a н : (пограби Томсонову за шију, подигне vapna и тресне са њом на јастук) Т о м с о н о в a : Os Боже! 0 С М a Н : (на свој начин поздрави и удаљи се) М и н е т : (молеНиво, сервилно) Напослетку u. од нас?! Зар вам је с т а л о до нас код толико дивних харемских звездаГ Др. Х а ј р у д и н : 0 кћери западз, умирите се и саслушајте ме. Док ваши западњачки мужеви уздишу за кћерима сунца и док њихове пожуде фантазирају о стамбулским ружама, како да ми источњаци не водимо рачуна о тој пажњи и не узвраћамо им мило за драго. Т о м с о н о в а : To су импутације, којима желите оперисати, али ми ћемо се осветити. Д р. Х а ј р у д и и : To je оно, што се и ja желим осветити. М и н е т : Jao! Др. Х а ј р у д и н : Кад ме саслушате даћете ми оправдање. Било je то пред десетак година. Путовао сам вашим земљама у пратњи своје Фатиме, најмилије и најдивније харемске звезде. Фатиму сам волео но се.бе самога. Пружао сам joj сва задовољства света и још je само остало, да joj покажем запад. Живели смо у граду на ривијери једне сунчане земље ср?д дивних вртова. Покривена Фатима обратила je на се пажњу ваших мужева, који слушајући 40 легенде о лепоти харемских звезда, пођоше ковати зле намере. Једнога дана служавка нам предаде позив неке угледне фамилије, која нам je хтела исказати своје гостопримство. Kao син истока, доброћудан и широкогрудан нисам могао ни помислити, да се у том позиву крије зла намера и одазовем му се. Пред хотелом чекао нас затворен ауто, који са нама пројури непознатим улицама. Била je већ ноћ. Уставили смо пред једном вилом обраслом палмама. Ha улазу дочека Фатиму једна дама, која je под ,руку одведе у посебно оделење, желећи тим исказати велику пажњу нашим источњачким обичајима у погледу сакривања жене. Ja се запутих предвођен лакајем у један салон. Би ми одмах донешена наргила. Чекајући домаћина пушио сам. Духан je чудно деловао. Мислио сам у први мзх, да je презасићен западњачким мирисима, али убрзо осетих се немоћан. Наркотично je деловао и ja сам брзо уснуо тврдим сном. Кад дођох свести a то je било тек други дан, нађох се у соби мога хотела. Бојажљиво погледам на Фатимин кревет, али je био празан. Претражих апартман али ње нема. Претражих читав хотел, парк, улице, na и читав град, али ње нигде. Пријавих полицији, расписа се потрага, али све без успеха. Венуо сам у том граду дане и месеце, али моје љуб* љене Фатиме нигде. И вратим се на пола мртав. Дошавши кући узех свете књиге и заприсегох се, да ћу се осветити и ево та ми се прилика први пут указа. Т о м с о н о в а : Светите се на нама, али вам кажем, да ће се и вама љуто осветити! М и н е т : Тражите од нас какав било откуп! Др Х а ј р у д и н : Ништа ja нећу друго, него да се осветим на онај начин како je моју Фатиму подмукли запад отео. Јамчим вам за живот и здравље. (Робињице уносе јела и пиКе и постављају на пешкуне пред Др. Хајрудина и странкиње) Др. Џевад улази за н>има носеки красан ибрик и леген., na им полева на руку. Ајиша држи мараму са којом Др. Хајрудин брише руке) Др. Х а ј р у д и н : A сад без страха окрепите ваша дивна тела! М и н е т : Ми нисмо гладне! Др. Х а ј р у д и н : Дасеосведочите,да нема никаквих наркотичности ja ћу први дати примера (Једс руком) �f o м c o н o в a и M и н e i : (ce „ ј,, да једЈ) Др. Х а ј р у д и н : (Једе халапл,иво. Робин.ицама) Можда европејке не умеју јести без музике. (Робињице узимају опет инструменте, поставе ce у округ, засвирају и запегају ) Зашто Сике, зашто Под чадор да идем? Миралај ме зове Себи под чадоре. Вино да му служим Лице да ми љуби. (Кад су отпевале, свирају весело кокуњеште. Ајиша игра и дахиром звецка. Кон чно све робињице изводе један балет. Плес Харемских Звезда). Др. Х а ј р у д и н : Ни дивна песма мојих робињица није зар у стању да вам даде расположења? Т о м с о н о в а : Не налазимо у њој ништа лепог. Ми хоћемо слободу! Др. Х а ј р у д и н : Можда има која лепша. (Робињице ce поставе око странкнша и певају) Самац седи стар Лемедим У кафтану зеленоме, . Седа му je пала брада По јастуку свиленом^ . . . Т о м с о н о в а : Ни сви славуји из лугова истока нису у стању опевати нашу одвратност прама овом насиљу. Др. Х а ј р у д и н : Кунем вам ce лепотом истока, да ће вас ипак удобровољити. Ja ћу вам сЗм запевати. (узима бугарију, пева и сам ce прати) М И Н е Т ; (плаче) Др. X a i р у д и н : (пева) Ђаурко лепа, Туга ме мори За очи твоје Што сузе роне! О с м а н : (рукие јаче uo Икад,(ДО*иж1)№п2 će T o m c o h o b o ], коЈа cc сва иаЈежи. Поскоми и kohuW ć one) Х.а ј р a :.(Мииети) Благо вама, благо вама!А ј и ш а : (To m c o h o b o !) Благо вама, благо вама! ' .*■ А з е м и н а : Вас he вечерас обдарити мнлошћу свога бескрајнога севдаха. Т a ј и б a : A нас нити не гледа. A ј и iu a : (To m c o h o b o ) Колико вам вреди оиа мушкост! Т о м с о н о в а ! Зар оног фарнезијског бика. Рађе смрт! Х а ј р а : Ми му певамо и свирамо, на грла Душу дајемо, sa њег гојимо лепоту и младост чувамо, али на нас и не гледа. А з е м и н а : Дајте нам вашег западног чара,'да и нас воли. М и н е т : Пустите нас, ’ ми Вас молимо! Смилујте ce на нас! To M co i f O B a : Зар ja да дођем у шаке оног фарнезијског бика? А ј и ш а : Зашто ce отимате? Зар вас она снага и мушкост не дражи? Т a ј и б a : (Минети) Зар вас његов севдах не успавл>ује и не чини сретном? А з е м и н а : Да сам на вашем месту дала би све ово (xohe да покипа ђердане) Т о м с о н о в а : Ja вас од срца жалим и желим вам овај положај. Али жене сте. Разумете нас. Помозите нам да ce спасемо, даћемо вам што год зажељеле. М и н е т : He дозволите да ce на нама врши освета! Др. Џ е в а д : (М тети ) Гогподар вас чека. Нестрпљив je. Пожурите са тоалетом. О с м ан : (долети та ножем и мекне на Томсонову као теле.) Т о м с о н о в а : Фуј Сотоно! Х а ј р а : Одмах ће бити готове. Мало стрпљења. Сестре, идимо донети рухо и мирисне водице. (сви ce разилазе осим Томсонове и Минете) Т о м с о н о в а : Е, не могу више. Стрпљење губим. Т о м с о н о в а : Спасавајмо ce. Сад je прилика. Остале смо саме. Скачимо кроз прозор, јер не Пустите нас или ћемо звати у помоћ. желим умрети у шакама оног крвника. Др. Х а ј р у д и н : Одавде ce глас не чује. Харем je бескрајна сахарска пустиња у којој су све М и н е т : He губимо време! (п >трче на врата, отворе их али у довратку стоји Осман, који превалн очима и рукне тежње за слободом само пуке „фате моргане" као рис). у моменту лок су одле јеле вратима унишао je (устане) Напустићу вас. Можда ce ваше жене Др. Џевад и донео једно столно огледало, тегле и бочице стиде јести пред мушкарцем. Ja ћу вас чекати од козметике. Оне ce све очајне арате и уморн > седну под балдахив. Наслоне ce једиа на другу, једна као мајка у својој спаваћој одаји Пазите само, у харему Долороса, a друга као Јероним Покајник и горко заплачу. ce свака непослушност кажњава крвавим бичем. Угаси ce лустер и само плаво и црвено светло мистпчио Нахраните ce и дођите ми у меке душеке веих осветл.ева. Mana станкај селе са смешком попут вашег западног неба. Д р. И б р а х и м е ф е н д и ј а : (имам. Достојанствена поДонесите ми уздахе севдаха да ме милују попут јава господина у црнини са белом ехмедиЈом око главе. Улази на главна ирата, изненађен чулним осветлен-ем хоЈе благих зефира (робињицама) Приредите им мипада на Мајку Долорозу н јеврема Покајника) АтМОСфера рисне водице, нек умију лице. Обуците им свимирише еротиком. Странкиње. Плачу. Чуднолене кошуље, танке и прозирне као слатки сан (тапше длановима) вато. Требате утјехе моје даме? Т о м с о н о в а : Требамо мира. Требамо смрти; Ако О с м а н : (улети са голим ножем) нам тим можете послужити. Др. Х а ј р у д и н : (показује на Минету) Ову ДОВвДИ м ени , a ову (показује на Томсонову! ВОДИ себи (оде) Др. И б р а х и м е ф .: Човек ce не сме -подавати �■к реаигнацијама нп.у.часу кад му прети највећа опасност! (Наједангтут ce очује кланир и виолине. Бизеов популарни нарш N3 опере „Кармен*. Минета устави плакање и изненађена слуша) .... \ М и н е т : Кармен? Т о м с о н о в а : У овој пустари, у овој Сахари, где се чују само рике л а в о в а и тигрова? Какав Кармен? М И Н е т : Слушајте! (оркестар се чује јаче) Е С М a : (уђ; нагло, угледа Др. Ибрахим еф., na се шненади. х a затнм ce натрше грохотом смејати) Можете ЛИ се снаћи у ситуацији? Др. Ибрахим еф.: Признајем да не могу. Ништа не разумем. Дошао сам no дужности, да вас зија. р$т учиним прву вечер рамазана, a затичем две странкиње, које горко плачу. Е с м а : (смеје ce) Па да их спасимо! Т о м с о н о в а : (мрско je погледа) Ви, охола Помпадурко! Е с м a : (отвори светло) Да, да вас спасимо, односно да вам најавимо, да вам спас иде. Хахаха! Ваши европејци освојили су харем и ето их да вас ,, ослободе. (са песмон и свирком улазе сви ■вропски као и свагда обучени. Кад спазе Др. Ибрахич еф. с i респекгом ce уозбнл>е и дубоко по:дравл>а у Др. И б р а х и м еф . Необично расположење. Само наставите. Наслућујем, да je близу фине некој тајанственој драми. М н н е т : (растире очи) Да ли сањам? Е с м а : (странкиљама) Ми смо вас како витите спасили, зашто нам дугујете захвалност, a ту ћете нам исказати на начин, ако нам извинете, да смо вас ми сами извргли претрпелим мукама. (счеЈе ce) ■ М ii н 'е т a :' Н : разумем вас. Т о м с о н qb a : У вашем смеху назирем много гцинизма. Ви нам ce ругате. Е с м a : Ни најмање, јер све оно што сте преживеле , . све je било . инсценирано (сви ce смеју) Т - о м с о и о в а : И онај црни са ножем? О с м а н : То сам ja госпоје драге и опростите. М»гн 6 f : И евнух? ° Д р . Џ е в а д : (нахлони ce и приказује ce) To сам био ..... Ja , Др. Џевад. :Т-о м с о н о в a : (Минети cea сретна) Дакле онај одвратни махараџа неће више доћи. Д р« Х а ј р у д и н : Туј сам! (наклони ce и приказује ce) - - - Д р . Хајрудии. М и н е Т : О в а ј баш није тако одвратан него напротив. Х а ј р и ј а : A ми смо биле робињице (иредстввљаЈ/ ce све) Др. И б р а х и м еф .: Јаод свега ништа не разумем. Е с м а : Изволите 8ау8ети места, na ћу вам објгсh> нтјги (сви седаЈу). Ове су даме пошле у лов за романтиком. У Босни су мислиле, да ce налазе сви чари оријента. Посетили су нашу vyhy у уображењу, да ће видети харем са четрдесет звезда. Међутим ми им то аадовољство нисмо могли пружити, na смо га морали инсценирати. Др. И б р а х и м еф . (ce смеје) Сад разумем. Др. Х а ј р у д и н : И надам ce да су мадаме биле задовољене, да ће понети незаборавну успомену са Оријента (смеје ce) Т о м с о н о в а : Али ипак нисмо виделе праве Туркиње. Е с м a : Све жене, које живе у овој кући видите пред собом. • T o M C O H O B a : Онда Су ОВО ТурКИЊе (показуЈе на госпођице) И ви сте Туркиња? Како то? Е с м a : Не. Ми нисмо Туркиње. Читаво ово друштво, што га видите je српског националитета, али je исламске вере. Не гледајте и не судите no нашој спољашности. Ми смо од оног елемента за ког сте ви читали, да носи турбане, да живи у харемима, и да je полуцивилизован и не-^просвећен. Ж ив елеменат pače, сачуван традицијом, удружен je елементом оријенталне осећајности и сентимента, кога попримисмо Исламом, даје нам нарочит тип културе. М и н е т : Ми смо имале сасвим други појам. Т о м с о н о в а : Ми смо читале, да у Босни живи елеманат кога ни европејска мисионарка Аустрија није могла просветлити. Е с м a : Како видите нађосте цивилизован народ. Али могу вам рећи да je наш елем еш т касно пригео за прогресом, ну то je добра страна, јер ни у ком погледу нисмо правили скокова. Т о м с о н о в а : Дакле, Аусгрија je како видим получила веома велики успех. Др. Џ е в а д : Апсолутно никакав. Читав њен четрдесетгодишњи рад био je негативан. Ш та више, да би Аустрија получивала своје империјалистичке тежње, подржавала je инстинкте непросвећених. Ha верским разликама створила je гесло „Divide et im peri," којим je успевала да нама четрдесет година паразитски влада, a нас муслимане, да одвоји од наше етничке заједнице. Т о м с о н о в а : Не могу да схватим, како ce je могао сам од себе дићи културни ниво у Бо:ниУ Е с м а : Е, то има да захв 1 лимо нашем културном и просветном друштву Г а ј р е т , који je opraнизовао све народне снаге, ујединио све народне мисли и ocehaie и на традици ама и слави наше народне историје подигао културу. М и н е т : Тако? To je дивно! A посто.и ли jotu увек то друштво? ’E с м a : Постојаће док je у Босни народа, јер Гајрет ' • • je срастао са народном душом. Kao своје миле i �госте упознаћемо вас са свим његовим културним тековинама, јер то видети имаде више знаменитости и чара, него ли све фантастичне бајке о неким имагинарним харемима и харемским звездама. Moja кћерка ће вам се ставити на расположење са својим аутом. Х а ј р а : У Гајретовом музеју видећете све народне муслиманске ношње и обичаје. Т о м с о н о в а : Како смо вам захвалне! Сад ми се je тек повратило расположење. Е с м а : A сад, моје даме, no истинским традицијама наше куће изјављујем жељу, да будете наши мили гости за цело време док боравите у нашој средини. Унапред вам велим, да бисте учинили страшно нажао, ако гостопримство не би прихватиле. Др. Х а ј р у д и н : Али без икаква страха од освете и наркозе! Т о м с о н о в а : (прет,1 му) Ви . . . ви . . . још ми срце туче од страха! <;Ви се смеју) Е с м а : За то време имаћемо прилику, да вам многе наше ствари објаснимо. М и н е т a : Хвала вам велика! Објасните нам, молим вас, једну ствар. Колико^ смо м‘и упућене и осведочене, Ислам као вера je најве^а запрека-култури. Међутим вас видимјо .. . Е с м a : Ha ово питање ^ahe вам одговор наш ^ имам. Др. И б р а х и м еф: Имате криво мишљење. Ислам je напротив религија која унапред одобрава и штити сваки прогрес који je наравно у складу са морално-етичким тежњама људског друштва. Ta импутација Исламу имаде свога узрока, јер су Ислам својевремено често пута чували и ширили без спреме тумачи. Свештениц^ који нису имали никаквог обраЗовања, аутодидакти, који су научили Куран као основни закон наше вере напамет, али му тумача нису знали. Куран je писан на арапском језику, a код нас у Босни некоји ваизи нису уопште знали арапски, ерго нису познавали ни најосновнија начела вере. Они су мислили, да je муслиман само онај, ко верује у сират ћуприју и дерџала, док je она читава дубока филозофија вере лежала у корицама Курана неоткривеча и необјашњена. Међутим Г а ј р е т je излечио то зло. Слао je своје питомце на високе теолошке школе у Каиро, a no том на световна свеучилишта no Европи и тако данас имадемо већином високе теологе, a многи од њих je уз то доктор права или медицине. Т о м с о н о в а : Шта све може учинити једно мало друштво, више но једна велесила. Др. И б р а х и м еф. И тако се мало no мало разоткрила права филовофија вере и тако се њеним најсавременијим најнапреднијим наче- лима, који упоредо иду с а ' науком, пођоше муслимани владати и за кратко време ‘Подиже се њихов културни ниво. Да се je пре no узвишеним начелима Ислама управљало, и Кох, који je пронашао бактерије, Гутемберг, који je изумио штампу, Стефензон жељезницу-^никао би из наше средине. Први летећи човек не би био Лилиентал, био би муслиман, a наше земље где живимо, не би биле пустоши и џунгле, него би биле Ленотреви вртови; био би и на земљи рај. „Ве сехаре лекјум ма фисемавати, ве ма филерди џемиан минху ине фи заликје ле ајатин ликавмин јетефекјерун." Бог нам je подложно учинио што год има на небу и на земљи и заиста у свему томе имају знакови за оне који умеју мислити. Тако вели Куран. Исто тако Куран нас упућује, да тражимо животна средства како на врховима планина, тако и у рововима тражећи руде, јер Бог сам каже: нађите, жељезо и користите се њиме. A што нам жељезо него да њиме као најкориснијом рудом подижемо културу, да правимо како мотику, тако и жељезницу, тако и аероплан, тако и све остале техничке тековине. Да смо зато знали од нас не бише остале неиспвтане ни највеће морске дубине као ни највећи горски врхови. Наш дух би прелетео и Монт Еверест и Килиманџаро и Мон Блан и Аконкагву. јзс м a : Извинете Др. Ефендија, да вас прекидам. * Жељела бих вас нечим послужити a предавања ћемо доцније слушати. ^ а ј р а : Да би се наше гошће потпуно свикле и заборавиле претрпели страх, показаћу вам своју најновију слику „Чар рамазанске ноћи“. ^ И : Ta KO je. (плешћу) ^ 0 м с о н о в а : (зачуђена) Зар сме муслиманка бити сликарица? Ислам, колико je мени познато искључује сваку уметност. Др.. И б р а х и м еф-: Не искључује, али за оне који уметност правилно схватају. „Кјуну нехејтукјум анзијаретил кубури фезе руха.“ И гробови ćt нису смели похађати, јер се њима клањало, јер су кипови били идоли, али данас,.кад смо утврђени, кад знамо, да оно што ЧЈвек етвори не може бити никакво божанство, нема опасности од уметности Па и сама Хазре^и Ајиша no заповести Алејхиселама од једне уметничке слике направи јастук, a на ком je Алејхиселам лежао и слушао робиње како певају и рекао Хазрети Омеру, који им je песму бранио: Фе кале дахума! Све што подиже морал и веру у Бога — све je no Исламу похваљено. Гледајући дело човечје женијалности можемо тек уввдети, колика je моћ Свевишњег Ствараоца. По.чнајући астрономију упознајемо тек Његову величину, 43 �ћознајуки технику, упознајемо тек мудроет •vft, његових свезакона. X a ј р И ј a: (јс донсла слику сн стафажом и изложилв Јс) СВИ : (диве се и плешКу рукама) Др. Ц е в а д : Рамазанска идила. Дивим се! Премда ми лекари, натуралистичке природе —, не можемо духовним okom продирати у скривене светове без рентгена, али преживљавајући и сам ту идилу и оссћајући њену чар, остајем зачаран. М и н е т : (на лорњоп) И ja сам очарана! Др. Џ е в а д : Заиста величанствено! Леонарда сам негда више ценио no његовом првом авијону него ли no његовим фантастичним планинама у позадини Мона Лизе, јер сам мислио да такве природне појаве не постоје. Али сам се осведочио да човјечји ум не може ништа замислити што у природи не постоји, na ако не на нашој планети, a оно на Марсу, Венери, или којој Орионовој звезди. Дух уметника ви е * се високо no козмосу, прелета звезде и тражи за себе мотиве. Све то уметник својим тајанственим душевним okom гледа у далеке светове. Сад све разумем. Заистг дивно! Кроз мушепке прозора једна дивна жена као Тицианова Флора гледа кроз тајанствени сумрак у меки запад. Месечев срп и први сјај Венере. Силуете кућа и високе танке минаре на којимаблеште кандиљи Диван колорит. Читав призор делује на душу као слатки сан, умор, пун заноса. Призор.кога видите И на OBOM прозору (показује на прозор, кроз кога управ улазе звуии веч рњих рамазан салавата): * , Херџиџебин бин џумахшар , Лаик олур џенетех, Баји јохсул аџу мухтаџ Маликј олур ниметех! Хактеала вирмемиштур Сени гајри умете Мерхаба tj шехри рахмет Шехри нур1 (Ове ноки на хиЉВД^ Грешника заслужи рај< Богаташи, сиромаси гладни И ■ Потребни добише благодат. Велики Бог није дао Тебе (рамазан) другим следбени цима, добро нам дошао о месече Божије милости, месече светлости!) Др. Х а ј р у д и н : Пази се, имаћеш у кући критичара. Др. Џ е в а д ; Хајрија, признајем да сам узбуђен и морам да те загрлим (загрли je и пољуби) Е с м а : Да друштво не би криво схватило, њих двоје су заручници! Д р. И б р а х и м еф .: Тако? Е то нисам знао. Е онда вам желим сваку срећу! С в и : (кличу) Живели заручници! М и н е т а : To je истински чар рамазанске ноћи (честита) Е с м а : A сад, цењено друштво и мили гости, славимо весело прву ноћ рамазана и заруке! Др. Х а ј р у д и н : Сад нека нам и наши виртуози изложе своја музичка дела. А з е м и н а И Т а ј и б а : (узимају виолине и свираЈу свој д у ) Рамазанску сонату) X a ј р И ј a: (их прати на клавиру) Т о м с о н о в а : Из свега што сам видела закључујем, да je Г a ј р е т заслужио да му са највећим одушевљењем кликнемо: Ж и в е о ! С в и : (кличу) Живео Гајрет! (Оркестар свира ГаЈретову Химву, a спушта). завеса се полако (Свршетак). ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИН Г ајретова р а м а за н с к а п редавањ а у Билећи. Ревни и веома агилни мјесни одбор Гајрета у Билећи приредиојеза вријеме Рамазана низ предавања која су имала одличног успјеха. Предавачи су у ту пл 1 менту акцију уложили своје најбоље снаге, да и овим путем — предавањима — помогну Гајрет у његовом настојању око упућивања и просвјећивања широких нарздних маса. Предавања и дикцијом и садржином била су на одличној висини a предавачи су слиједећа господа. Др. О м е р х о џ и Н , лредсј. мј. одбора одржао je низ предавања о варааним болестима, проф. Хамдија К a п и р и h меколико предавања о исламском развитку и Исламу; 44 Ћамил еф. А р н а у т о в и ћ низ предавања специјално о Исламу, и неколико предава”а још. Сва предавања била су ванредно дпбро посјећена, и слушаоци су задовољни одлазили послије предавања куНама. Нама je драго да и овом приликом укажемо на активан рад наших одбора те се користимо овом приликом да подвучемо значај, потребу и корист овог и пваковог вгспитног рада у народуРадећи предано и здушно на овом пољу, показаће се убрзо корисни плодови којим ће се с правом подичити Гајрет и његови прегаоци. Мј. одбору Гајрета у Билећи, и гг предавачима нека je и овим путем изречена хвала и признање са препоруком: Прегаоцу Бог помаже! �Г ајретова п опуларна предавањ а у Т ребињ у. Овомјесни одбор „Гајрета" закључио je да се одрже Гајретова предавања у овлашњој кафани „Централа" у којој игра и томбола. Агилни чланови одбора на челу се претсједником госп. Мехмедагом Зубчевићем и г. Мајором Бабићем повели су акццју, да се што више предавања приликом Рамазани-шерифа одржи. Ових дана премјештен je у нашу средину бивши претседник „Гајрета“ у Зворнику Г. Реџеб Хајровић, судија, те je исти умоЈ*.ен од стране овдашњег мјесног одбора за предавање, на што се je исти као стари Гајретов радник позиву одазвао и одржао прво предавање 8. дад Рамазана, a тема je била шериатско насљедно право и насљедно право no општем грађанском законику. Присутних Гајретових чланова и пријатеља било je око 300. Предаваоц je обрадио своје предавање на популаран начин, тако да je сваки слушаоц могао предавача слиједити, те je од публике био награђен са аплаугом, Ha предлог госп. предсједника Зубчевића отишао je судија Хајровић са чланом одбора Арифагом Беговићем у Џивар гдје je тамошњи мјесни одбор Гајрета давао Мевлуд са предавашем Предавање je одржао судија Хајровић a тема je била »најважнији принципи узвишеног Ислама“. Осим тога предаваоц je говорио аДЧирету и његовој идеологији, те скренуо -пажњу члановим^ и пријатељима .Гајрета", како треба бити свјестан значења ширења „Гајретове“ идеје и тек онда увиђети шта значи р р за Гајрет, a шта бити пасиван у данашње доба и апелирао je на чланове, да што боље пораде око Гајрета. При свршетку свог предавања позвао je г. Хусеина Али агића, који je у'друштву са једном дјевојчицом проучио Мевлуди-шериф Иза учења Мевлуди-шерифа говорио je Г.. Хусеин Толић о важности домаћичких школа, те je том приликом упознао Гајретове чланове и пријатеље о задацима те школе. Било je присутно око 400 чланова и пријатеља. Дана 28 I. 1932. no закључку мјесног одбора, одржато je предавање Гајрета у овдашњој Осман пашиној џамији са учењем Мевлуди-шерифа. Мевлуди-шериф и предавање дато je само за муслиманско женскиње. Тема предавања je била: „о посту и раду за „Гајрет". Предаваоц г. Реџеб Хајровић приказао je у кратким потезима важност поста и уједно образложио Кур-анске ајете и Хадисе у погледу поста. Надаље се je опширно позабавио о раду за „Гајрет". Посета je била одлична, те je успјех како у моралном тако и у материјалном погледу задовољавајући Осим г. Хајровића држали су предавање г. Алија Шуљак професор, ђаци Гази-Хусревбегове медресе гг. Бусулаџић и Еркочевић. Рад за „Гајрет*4 развија се у Требкњу живим темпом, a то je заслуга мјесног одбора на челу са претсједником г. Зубчевићем и r. Мајором Бабићем као и опробаног Гајретова радника Мухамед еф. Караиковића који од доласка у Требиње вма више година ради за Гајрет и његову идеју јер се његовом инициативом Муслиманско-Омладинско друштво „Будућност“ у Требињу спојило са друштТШг>Гајрет“ ко;ег je друштва он био претсј.едник и којег je друштва имовина припала друштву Гајрет и тиме Гајрегу лијепу корист донио. Шира јавност.о њему можда ништа не зна, јер исти неће да прави реклама, него марљиво као пчела обавља и свој задатак поред своје функције у одбору још као старешина тамбурашког збора Опажа се у Требињу велико интересовање за велику Гајретову забаву, Koja ће се одржати први дан Бајрама у просторијама „Хотел-МаглиН". X. М евлуди-ш сриф ж ен ск о г м. о. у Рогатици Ha 2. фебруара о. г. одржао je женски мјесни одбор Гајрета мевлуди-шериф. Послије терави|е намаза сакупило се преко стотину одличних ханума и госпођица у просгоријама гђице Незире Вајзовић. Госте je поздравила претсједница гђа Шеховић. Поред опширног разлагања о Гајретовом paiy н сврси између осталога вели и ово: „Циљ нашега Гајрета јест да се ми окупљамо и сећамо наших дужности према Алаху џ. ш. и према својим ближњима Јер ко je одан Алаху џ. ш , тај истом зна и за остале дужности човјека. Ви све као чпанице Гајрета, плаћајући чланарину испуњавате вашу дужност према оној сиротињи која се утиче под заштиту Гајрета. Алах то види и приписује вам у хајр. A ja вам са своје стране захваљујем на оданости и склоности према Гајрету и молим вас да и даље у томе устрајете." Послије се прешло на учење мевлуда, кога je на задовољство извела була Хајрија X СоколовиН. Поред ње проучиле су мевлуд на народном Јевику гђице: Сејида Акшамија и Хаше;ма Јамаковић. Гости су били почашћени шербетом, a послије од појединих одборница и црном кафом. Шећер за мевлуд дароваше. По 2 кг: Хајрија х. Шеховић, Емина х. Хаџидедић, Бехија х. Томић, гђица Незира Вајзовић. По �1'ЛО кг: Вехбија х. Бранковић. По 1 кг: Хатеме х. Вајзовић, Фекида х. Хаџиосмановић, Алмаса х. Дајџић, Џевахира х. Османагић. По 050 кг: Делвет х. Хаџиахметовић. Химбер за шербе даровала гђица Вајзовић. Прилоге у ковцу даговаше слиједеће гђе и гђце: По Дин 50: Хајрија х. Шеховић; no Дин 30: Емина х. Хаџидедић, Бехија х. Томић; no Дин 20: Хатема х. Вајзовић, Фатима х. Соколовић, Изета х. Пашић и Незира Вајзовић; no Див 16: Мула х. Горушанин; no Дин 15: Хиба х. Пашић, Рабија х Хаџиосмановић; no Дин 10: Рабија х. Пашић, Џевахира х. Османагић, Алмаса х. Даиџић, Девлет х. Хаџиахметовић, Бисера х. Чапљић, Чамила х. Даиџић, Ферида х. Хаџиосмановић, Зулејха х. Коро, Адила Харба, Ајиша Цицо, Шухра Бакаревић; no Дин 6: Аземина х. Пашић, Шевала х. Ферхатбеговић; no Дин 5: Азизе х. Тафро, Паша х. Шкаљић, Хаша х Еминагић, Халида х. Пашић, Ш емса х. Бехлуловић, Сидике х. Бранковић, Вехбија х. Бранковић, Фатима х. Пашић, Шефика Бехлуловић; no Дин 4: Изета х. Шкаљић, Нафије х. Акшамија, Есма х. Акшамија, Ферида х. Хафизовић, Аземина х. Кадрушић, Сафија х. Еминагић; no Дин 3: Зејфа Акшамија, Мунира Кезман, Алмаса ЕминагиН, Ханка Спахић, Хашема Јамаковић; nQ Дин 2: Неџиба х. Пашић, Не^ зира Пашић, Фати.ма х. ПашиН, Џафија х. Шахинпашић, Џемка Шахинпашић, Ајиша Шахинпашић, Расема х. Дајџић, Хаџира Чаиџић, Сејида и Разија Акшамија, Исма Хоџић, Илдуза Кујовић, Рамиза х. ИЈкаљић, Бахрија Налбантић, Н. Н. Свега у вриједности од Дин 472—. Приликом мевлуда уписаио je 10 јјпвих чланица. Одбор се нарочито захваљује гђи Бехији Томић, која je уложила сав свој труд да просторије буду што удобније намјештене, и гђици Незири Вајзовић која je просторије уступила. Племенитим дароватељима и присутнима лијепа хвала. А ж r >иу ’L одушевл.еним аплаузом. Обилан и одлично изведен програм завршен je приказом иМујага Б атал-а“ (стари бакал) од X. Ђоге, који je изведен врло добро. Дилетанти обих комада су одлично одиграли своје улоге и уложили су много воље и одушевљења. Тешко je понособ споменути их. Не умањујући ни у колико заслуге свих осталих напомињем ипак одличну, мајсторску игру гђе Станојловић и г. Хакије Селимовића. Иза програма настала je анимирана забава no вољи и одиграна и раздијељена je богата томбола, док се je млађарија посветила плесу до рано у јутро. Многобројни посјетиоци забаве гг. официри и грађанство, одлично су се забавили и били су са програмом видно добро расположени. Бруто приход забаве износи око Дин. 7500,— за Билећу у данашњим прилика једна репрезентативна сума која се поуздано имаде сматрати као знак популарности Гајрета и плод преданог и одушевљеног рада мјесног одбора у Билећи, свих дилетаната и осталих помагача, на чему им: Хвала. Б. 3. A. Д о б р о в о љ н и п р и л о зи Г ајретовој з а б а в и у С арајеву. З а Гајретову годишњу забаву, одржану 13. фебруара дароваше добровољне прилоге слиједећа гг: no Дин 1000 Претседник Министарског Савета Господин Петар Р. Живковић, Претседништво Клуба Народних Посланика у Београду, г. Асимбег Алибеговић, сенатор из Дервенте и г. Асимбег Мутевелић, начелник општине града Сарајева; no Дин 500: r. Адам Тил; подузетник из Сарајева; no Дин 500: Шериф Арнаутовић, директор Вакуфа. Моисе Д. Салом, „Озрен« и г. Др. Ибрахим Хаџиомеровић помоћник Бана Дринске бановине; no Дин 300: Друштво „Просвета", кафана „Волга“ и конзул г. Е. Волкерт; Дин 400: Адвокатска Комора; Дин 250: Митрополит дабробосански г. Петар Зимоњић; no Г ајретова за б а в а у Б илећи, Дин. 200: Трговачка Комора, Др. Махмуд МехмедВриједни мј. одбор Гајрета у Билећи ради башић, Чехословачки конзул г. Др Бедрих Нехутни, активно и предано. Док се један дио његових чланова Инж. Вељко Јовановић, директор Рударских Предууз сарадњу пријатеља посвећује просвјетном дјелу зећа, Командант Дивизије генерал г. Милорадовић, рада, други дио његових чланова, пожртвно и Српска Црквена општина, Др. Сафветбег Зечевић, неуморно припремају, раде, и организују Гајретову Алија Миралем, Француски конзул г. Илија Иванигодишњу забаву. шевић, Друштво „Напредак"; no Дин 150: г. Бора Први дан Бајрама 8 фебруара о. г. одржана je Станисављевић и Ш тампарија Бос. Поште; no Дин у Билећи велика Гајретова забава која je и морално 60: Хилми еф. ХатибовиН, Ибрахим еф. Крзић из и материјално надасве усијела. Бирани и богати Маглаја и Н Н.; no Дин 100: Министар Др. Крапоограм био je у танчине извјежбан и сви учесници мер из Београда, Др'. Вита Кајон, Ђоко Ковачевић, су дуго и одушевљено повлађивали извађачима. Начелник Просвј. Одјелења, Енглески кокзул, г. Забаву je отворно предсједник мј. одбора г. Др. С. Ковачевић, директор прве Хрв. Штедионе, секретар Омерхоџић врло садржајним говором о раду и Талијанског конзула, г. ПешиН, шеф кабинета Бана програму Гајрета, захваливши се уједно на много- г. Поповића, Душан Ружић, Срески Начелник из бројној посјети. Затим су ђаци школе резервних Сарајева, Др. Мустафа Денишлић, Вејсил Хаџалић официра складно и снажно уз неописиво одушев- из Пала. Алберт Кајон, штампар, „Трезвеност", љење присутних отпјевали државну химну. По том Учитељско друштво, Антон Волфрам, Мешиновић, je веома изразито и лијепом дикцијом декламовао Лав Штокхамер, Смаил Курт, Инж. Мустафа СлиМехмед Копчић, уч. IV год. „Прени се роде“ од пичевић, Адем Нанић, ИЈехзаде х. Фадилпашић, Ресуловића. A као 4 тачка I. дјела програма оди- Вејсилбег Мутевелић, „Мерхамет", Рашид Рашидагран je на опште допадање Нушићев „Свјетски гић, Ризабег ЧенгиН, Јадранска страж а“, Инж. рат“. Гроф, директор Ср. Техн. школе, Мустафа Мулалић, Послије паузе наступили су ђаци школе рез. нар посланик, Ахмед Садиковић, Ибрахим Биоградофнцира и отпјевали један низ пјесама на опће лија из Плеваља, Браћа Арифовић, „Ел-Камер“, зацовољство и раздрагани гости су и дугим ц . франичевић, Др. Цвитдновић, Исмет Чомара, Др. Сдвд 46 �Салатић директор Држ. болнице, Салахудин фадилпашић, X. Гавран Капетановић, гђа Mapa БабиИ, „Народна Обрана“, Ибрахим еф. Хазнадаревић, Ген. Јован 1овановић, директор Атиф Хусеџиновић и Едвин Јили, директор Творнице Духана; Дин 120: Књижара Финци; no Дин 90: Мухјудин Фадилпашић; no Дин 50: Др ЏиниИ, Др. Иблизовић, „Женски Покрет", Н Н., Мухамед Хамди Ћурчић, Шишић, Стражичић, Ђорђе Поповић, Крунић, „Материнско удружење*, Начелник Др Сунајковик, Н. Н., Пук. Гардић; no Дин 40: Н. Н, Алија X. Ахметовић, М. Ђозић; no Дин 30: Проф. Дервиш Тафро, Ватрењак; no Дин 20: Ахмед еф X. Омеровић, Шемсе х. Ченгић, Салих Авдић, Мурат Синанагић из Рогатице, Џелалудин Курт, Н. Н., Mvca Љуца, Н. Н, Ахмед Сефић, жељ. чин, Ђулага Дервишић, нар. посланик, Н. Н., Мухамед Руждић, Н Н., Јусуф Сарач из Kp. Сутјеске, Н. Н.; no Дин. 10: Н Н, Н. Н ; Дин 6: Н. Н ; Дин 3: Н Н; Дин 100: „Ла Хуманидад". Ha име бифе-а за Гајретову забаву дароваше у готову гг.: no Дин 100: Др. Дадић, Асимбег Мутевелић, Хасанага Хасанбеговић. У нарави дароваше: no т о р т у : Исмет Поздеровић, Нурејм Мухибић, Бећир Соко, Ахмед Сефић, Сејфага Музур, Инж Мустафа Слипчевић (2), Х<*мдија Копчић (2), Др. Махмуд Мехмедбашић (2), Др. Татаревић. Мујага Шахинагић, Хафе х. Шахинагић, Осман Камерић, АлијаХромић; no х у р м а ши ц е : Азиз Сарић, Јусуф Имамовић, Проф. Дука?тар, Ферид Мутапчић, Исламага и Шериф Вранић, Хамдија Јамаковић; no р у ж и ц е : Расим Кршлак, Мустафа еф Ибруљ; n o б а к л а в у : Незирага Ахметашевић, Др. Асаф Шарац, Директор Велија Садовић, Али еф. Лутво, Хајрије х Бисеровић, Хајрудинбег Капетановић; no б у р е к : Хуснија Косовић, Др. Хусејн Мгшић, Професор Хусејн Бркић, Салих Тафро, Хамдија Потуровић, Ризабег Ченгић, Јусуф бег Пашић, Хасан Пилав, Зекије х. Кобић, Инж. Шемсудин Хасандедић, Асим Курт, Нурага Музур; т у ф а х Ј м е : Мехага Кучукалић, Хабибе х. Хафизт беговић, Хашеме х. Курт: no т у к ц а : проф. Зечевић, Назије х. Машић, Омерага Ужичанин, Ахмед еф. Борић, Мухјудинбег Фадилпашић; no пит у: Инж. Сулејман Горић, Бахтијаревић, Салихбег Сердаревић; Е к м е к - х а д а и ф : Масиф еф. Реповац; ј а б у к е : Ахмед еф Хаџиомеровић, Хф. Ајни еф. Бушатлић, Смајлага Курт, Мехмед еф. Чурчић; neч |е н и ц у и с у џ у к у : Осман Камерић, Хусеин Хамшић, Омер еф. Јерлагић, проф. Мустафа Дрљевић, Имшир Коњхоџић (и сир), Салко Хасанбеговић; n o ј е л а н џ и д о л м у : Фехим Мусакадић, управник полиције и Аим X. Карић; с и р а : Муниб Грсић, Фехим Зилџо; с м о к в и ц е : Шемсе х. Ченгић; с а н д у к н а р а н ч и : Ариф Боровац; у л у т м у : Ибрахим еф. Имшировић; л о н а ц : Хасанага Зубчевић; мдд: Мсхмед Стрик; т о р т и ц е ; Др. Бехаија Салихагић; кифлице X. Кукић. Свима дароватељима прилога, било у новцу или нарави, нека je топла и искрена хвала! Бивши Гајретов питомац — утем ељ ач Гајрста. Бивши питомац Гајрета и „Београдског Гајрета“, a сада испитани судски приправник и потпретсједник Гајрета у Невесињу, г. ОмерсофтиН М. Алија, положир јр рд ]9. децембра 1931 r. практ тични судијски испит са врло добрим усојехом код Врховног суда у Сарајеву. Том приликом уписао се је г. Омерсофтић за члана утемењача друштва' Гајретакаои Београдског Гајрета пОсман Ђикић“, са свотом од 500 динара за свако друштво. Уписивање r. Омерсофтића за члана утемељача ових двају друштава заслужује сваку пашњу и може служити за примјер другима, тим више, што су његове мјесечне принадлежности још мале према њсговом положају, кога заузима данас Г. Омерсофтић родио се у Маглају. Син je угледне трговачке породице Основну школу свршио je у Маглају. Послије тога долази у Сарајево и као питомац Гајрета уписује се у гимназију, гдје остаје до 1920. год. Te године напушта Сарајево и одлази у Београд и тамо се уписује у шести разред друге београдске гимназије. У Београду остаде свега два мјесеца, одакле се враћа у Тузлу и као питомац Гајретов остаје тамо до 1923. год када je матурирао гимназију. А л и ј а М. О м е р с о ф т и ћ , сулија у Невесиљу Послије матуре долази поново у Београд и као4 питомац Београдског Гајрета „Осман Ђикић“ упи>-сује се на правни факултет, кога завршава 1928. r. са врло добрим успјехом. По завршетку правног факултета буде именован одмах судским приправником код окружног суда у Тузли, гдје остаде скоро двије године, одакле je премјештен среском суду у Невесиње. За вријеме студија учествовао je у свима студентским покретима. Једне године заступао je сиромашне студенте v „Фонду“, друштва за потпомагање сиромашних студената. Kap соко вјежбач био je члан сгарешинства соколског друштва „Београд*. оа вријеме службовања у Тузли радио je кар члан мјесног одбора за Гајрет. Нарочито je запажен његов плодоносни рад као секретара Гајретове просвјетне секције. Недавно je биран за потпретсједника Гајрета у*Невесињу. Ječme л и дозначили дуж ну и ареш илат у за ли ст „Г АЈРЕТ"? Н �‘ М услимаии студснти, питомци. Београдifcicor.- Гајрета н а г р а ђ е н и на Светосавској 'ПросЛааи Београдског Универзитета 27 јануара 1932* Г. М у с т а ф а К a м a р и fc, студ. права из Грачанице награђен je највећом наградом (3000 Дин) која je додијељена н а : овогодишњој прослави Св. Саве на Увивепзитету у Београду. Награђен je наградом Фабоике шећера у В Бечкереку a за т.емат: Друштво са ограниченом одговорноц.ћу de lege lata и И ф тар Г ајретовим п и том ц и м а у Бан»алуци. у суботу 26. јануара приредио je у конвикту ифтар за питомце r Фехи* Курбеговић, судија и претсједник мјесног одбора Гајрета Послије ифтара захвалио му се je управник г Бекић a затим je r. Курбеговић одржао питомцима говор, у коме je нарочито апеловао на њих, да се лијепо владају, добро уче и да буду достојни Гајретове пажње. Одговорио му je питомац Н Шишић — обећавајући да ће Гајретова омладина знати цијеиити благодати које им I ајрет указује. Овог као и прошлог рамазана, СЈетио се je питомаца г. Др. Ејуб Мујезиновић пославши им двије тепсије хурмашица Биљежимо радо ове указане пажње Гајретовој омладини са ж^љоиг д* племенити дароватељи дуго година у пуном здрављу предњаче у таковом лијепом раду. Књижевни оглас. Elkuranui Hakjlmu — III. Knjiga. Ja сам досад штампао двије књиге горњег дјела, a трећа je већ одавно готова за штампу. Трошкови за једну књигу износе no прилици 25.000 динара, na би се подосадањој претплатноЈ цијени (32динара од комада) морало сродати 850 комада да се сви трошкови подмире. Обе сам прве књиге штампао у наклади од 1500 комада и од прве сам распродао око 1200 комада, 200 еам раздијелио бадава, док ми je 100 комада пропало. Али Друге књиге нијесам досад ни половицу продао, na нијесу ни трошкови подмирени. Мислим да je томе узрок економска криза, a никако нехат исламског свијета за књиге овакве врсте. З а подмирење материјалних издатака опућен сам само на продају књига, јер ни с које позване стране нијесам имао ни моралне ни материјалне помоћи. Једино сам наишао на потпору код свих исламских листова и неких других, a нарочито код неколицине ријетких пријатеља исламског напретка у појединим мјестима који ми сакупише овећи број Г. Х а ј р у д и н Б у ј у к а л и ћ , студ. шум. из Козлука претплатника и омогућише да обе прве књиге награђен je наградом (1500 дин.) Савеза Набављачких штампам. Задруга Државних Службеника за темат из задруДа бих осигурао потребну своту за штампање гарства: Пољопривредне произвођачке задруге у Треће књиге, опелирам на досадање сакупљаче и Југославији. на исламске просвјетне установе и друштва да попишу све који ће се сигурно претплатити na да ми то јаве најкасније до конца фебруара, али нека поетплате не наплаћују. Ако се овако могне осигурати потребка свота (25.000), онда ћу им послати претплатни табак и даћу књигу у штампу. Других књига имам доста на залихи, a Прву бих издао no други пут, ако се јави барем 200 нових претплатника који ће уједно купити и Другу књигу. У Tpehoj ће књизи бити завршена трећа сура (Алу Имране), имаће преко 200 страница, a Курански ће ајети бити као и у Другој књизи отштампани и арапским словима. УздајуНи се у помоћ Свевишњег Аллаха и у нашу исламску свијест надам се да овај апел неће бити безуспјешан, Г. Ф е х и м Б а л и ћ , студент филозофије из Ливна i Дервента, 10. фебруара 1932. награђен je наградом (1000 дил.) фабрике шећера Шукрија Алагић у В. Бечкереку sa темат: Сточарстцр на Троглаву, директор ги>Јпазије j пензији. : јШИУ � https://kolekcije.nub.ba/files/original/118af3b82150b53ba4124c75b590e120.pdf a1832a160c98a134aeb59ecff6995361 PDF Text Text ГОД. XIII ГАЈРЕТ БРОЈ 4 Сарајево, 1 марта 1932 Велика идеја — свијетла традиција. Света нам je дужност ^а на овоме мјесту, a послије сјајних манифестација Гајретове идеје како на његовој великој забави у^Сарајеву тако и још више,. на низу посљедњих забава и приредаба у уиутрашњости, поново укажемо и скренемо. пажњу на дјела која ће да послуже као огледало једног грандиозног рада, и да буду мементо свима онима који су у односу према Гајрету и његовом великом народном дјелу расположени можда са no мало скепсе, као и онима који су склони да, од прилике до прилике, под неким чудним сугестијама, гледају на рад Гајрета <м извјесним алузијама или примједбама које немају никакве стварне основе и које су лишене сваке лојалности и увиђавности. Нама није потребно да се бранимо од невјештих и неоснованих алузија, као год што се не сматрамо побуђеним да на примједбе овог или оног појединца, на овоме или ономе форуму одговоримо т им другим но само дјелима. И опеш кажемо: само дјелима. Вјерујемо да ћемо сталним истицањем и подвлачењем тих дјела најбоље парирати на све мање или више злобне, или, боље речено, неупућене и непровјерене примједбе, јер fce само низа^ве дјела најбоље и најефикасније обеснажити свако настојање да се рад Гајрета омаловажи и прикаже у неком свјетлу које je далеко од његових триумфа и његових успјеха. Важно je поменути да се je међу поједине примједбе прокрало и no неко мишљење које доводи у сумњу оне који су склони да повјерују неоснованос^гима. Међутим, у обрану Гајрета није потребно — јер je то давно чињено и учињено .v- побројавати све бно што je на национализовању, кулшурном аодизању и социјалном отрежњавању муслимана Гајрет. учинио у годинама прије parna. Није, даље, потребно ни ређати све оне датуме уаорне борбе n сјајних аодвига којима су се неимари и прочелници Гајрета борили, да паралишу све оне политиканске утицаје који су, оснивајући се на несимпатичним момен-. тима, настојали, да омаловаже рад Гајрета. Све je то већ једном. било; све je то, срећом, само прошлост; и све fce то ући у историју рада Гајрета, у историју његових напора и његових настојања, да се тим јаче истакне a нагласи његов трнумф n његова побједа. A та побједа je дошла онда кад je, захваљујући мудром Манифесту Његова Величанства Краља, јавни живот у нашој држави ушао у склоп стварнога рада, кад je јавни живот ПОшао динијом и смјерницамд здравих и користочодних рефорама, днажних прегнућа и �искренога родољубља. Ти дани, педјеље и године, 1929., 1930. и Гајрету да у билансу свога дјеловања и рада у народу забиљежи >. ! , • омогу или су и сјајне успјехе којима се je афпрмисао не само као друшшво него као /е д а н снажан аокреш којп je обухватио најшире слојеве нашега народа исламске вјероисповијести, на шерпторијн цијеле наше државе, аокрта који /е сво/ом идеологијом подједнако одушевно сељака и раднта, занатлију и трговца, интелекшуалног радника u савремену улему. Тако схваћен, Гајреш je усто да се у нашем јавном жввошу пстакне као организација која je најзад добнла признање n са Највншег Мјеста, јер je Његово Велтанство Јхрољ, изаславши Свога изасланика на последњу велику Гајрешову забаву у Сарајеву, тим гестом и шом одлуком најрјечнтије и најубједљивије Својим моћним ауторишешом скренуо аажњу свима и свакоме на углед који Гајрет ужива u снагу којом из дана у дан, све јаче и јаче, осваја кулшурне и соцнјалне, националне н привредне позиције у нашем јавноме животу. Неимари и радници Гајрета, почевши од оних у Главном одбору, na до оних у најудаљенијим касабама и селима, свјесни су идеологије и одлучности којом се идеје Гајрета пласирају у најширим слојевима народа. Они су свјесни да само аушем енергије n бескомпромисног исшуаа, да ачт7звпјезде, ошворено и без нолебања исаовиједају аринциае који су наглашени у обновљеним правилима друшшва Гајреш. Om су, даље, свјест да Гајреш, прешстављајући већ један снажан аокреш, може да иде само у сусреш даљим и јачвм усајесима, Cfea' обзира да ли—he се однекуд из прикрајка или из потаје јавити неки глас скепсе, малодушаости или злобе. Сви Гајретови радници, од првог до посљедњег свјесни су да се само путем одлучности и отворености, карактерне чврстине и непопустљивости могу у најшире слојеве народа форсирати и одомаћити плодоносне културне и социјалне идеје Гајрета. И сви ти радници Гајрета поносни су и свјесни јер могу свима и свакоме да, умјесто одговора, упуте слиједећи, најкраћи и најзбијенији, биланс досадашњих дјела. A тај биланс, узевши ra само крајње сумарно, мора да нагласи и истакне слиједећа дјела: Преко 300 органвзација са aреко 30.000 чланова; 9 средњошколскнх иишернаша са ареко 500 сиромашнвх ттомаца, n око 120 аштендиста; преко 4.000 uојединаца, које je Гајрет о своме трошку школовао за аосљедња трн деценија; на стошине популарних аредавања и аналфабетских шечајева, које су слушале хнљаде чији се број пење на сшошине; зашим домаћичке школе и књижевна издања, клубови и чдтаонице no мањим и већпм мјестима, no великпм градовима и најмањим касабама; пошом Гајретова пјевачва друштва и грађанст хорови, мушки и мјешовиши; снажне организације на селу и око 20 женских одбора Гајрета; велики задругарскп шечај који je похађало са усајехом око стотину нурзисша, оснивање задруга. И т. д. n ш. д. Eto, овај на најбитније сведени и збијени биланс je најбољи одговор и најубједљивији доказ како се Гајрет може да брани сам својим сопственим дјелима. Њ егова дјела су истовремено и његова тврђава у којој он поносно господари и којом je спреман да и даље стиче нове и нове побједе, да слави нове и нове триумфе. Сви Гајретови радници су дубоко свјесни свога дјела и моћи; свјесни су они да Гајрет није више друштво ни организација него један снажан и утицајан покрет, једна велика ријека која се широко разлила no свима крајевима наше државе и поплавила све о н о ш го је у нашем народу претстављало заосталост и назадност, мрачњаштво и малодушност, сумњу или злобу, немар и утовулост у потмуло убијање дана и времена, све назадњаштво у свима правцима. Ta силна ријека je на тај начин испрала и пречистила сав терен и одушевила га за Гајретове велике идеје, које прчивају на свијетлој традицији,. 50 �Merhum Rizabeg Kapetanović. Među plejadom književnih i kullurnih radnika islamske veroispovesti, na teritoriju bivše pokrajine Bosne i Hercegovine, koja se je istakla i našla svoje dostojno mjesto u kulturnoj i književnoj istoriji Bosne, -— nalazi se ime rahm. Rizabega Kapetanovića, koji se preseli na ahiret 24, decembra pr. god. Književno ime Rizabega Kapetanovića javlja se u posljednjem deceniju prošloga vijeka, uporedo sa nizom imena koja su se tada javljala na književnom polju, a medu kojima treba pomenuti nekoliko istak­ nutih književnih imena, koja još i danas žive i u Sarajevu kulturno djeluju. Pored pjesama Safvetbega Bašagića, s vremena na vrijeme javljao se je, u dobu koje pomenusmo, i Rizabeg Kapetanović. Poto­ mak ugledne begovske porodice iz Vitine u Her­ cegovini, naklonjen civilizaciji i otmenom životu, rahm. Rizabeg je svojim sklonostima uma i srca bio upućen na solidno školovanje, a kao takav, u zrelim godi­ nama, obreo se je među elitom naše inteligencije islamske vjeroispovijesti. Krajem prošloga vijeka, tačnije godine 1900 on se javlja sa pjesmicama u raz­ nim zabavnim časopisima toga doba koji su mogli da dopru i u redove muslimana i da kod njih raz­ vijaju smisao i volju za čitanje 1razumijevanje onoga štiva koje spada u t. zv. lijepu književnost. Godine 1905 Rizabeg Kapetanović objavljuje, u »Beharu", svoju istorijsku dramu »Hadžun", koja će tek poslije 25 godina, godine 1930, dospjeti na scenu Nar. pozorišta u Sarajevu, i doživjeti uspjeh koji je vidno obilježen u našoj štampi i simpatično komentarisan u svima redovima naše pozorišne publike, bez razlike na književno obrazovanje ili na vjeru. Kao lirski pjesnik, Rizabeg Kapetanović je bio sav pod uticajem istočnjačke lirike; stihovi su mu topli i neposredni, ali istovremeno i naivni u dikciji, jednostavni u rimi i ritmu; oni su ogledalo one poezije koja Je, svojom neposrednošću i stalnim ljubavno-erotskim naglaskom, rasturena u najšire slojeve našega naroda, i tijesno vezana za naš ljubavni vokalni folklor. Stoga ni zbirka Rizabega Kapetanovića neće njegovom književnom imenu dati neku naročitu afirmaciju, ali će ostati kao prijatno sjećanje na čoveka koji je u najboljoj namjeri i u iskrenom osjećanju doprinio svoj obol nastojanju: da se i muslimani nađu među onim neimarima koji su stvarali prve oblike naše lirike. U pomenutol drami »Hadžun" Rizabeg Kapetano­ vić je ukazao na neke svoje dobre strane, jer je u niz scena, živih i od akcije, ubacio Jedan detalj iz tužne ali i ponosne istorije svojih predaka, čuvenih Kapetanovića. Ali ono što je najhitnije u ovoj drami, pisanoj bez većih dramatičarskih pretenzija, to je birani, čisti narodni jezik, rukoveti lijepih riječi i izraza, crpljenih na vrelu našeg Jezika, ondje gdje je on najčistiji i najljepši. Neposredni i topli, stihovi u »Hadžunu* su zvonki, te se sa pozornice mogu da govore sa svom onom potrebnom ubjedljivošću koja, naslonjena na patetiku, djelujг impresivno na publiku u gledalištu. Rahm. Izet Pertev, jedan od osnivača Gajreta, u jednom članku u listu »Gajret" osvježio je uspomenu na postanak im em društva Gajret. Između ostaloga on ističe da je rahm. Rizabeg Kapetanović jedan od onih kulturnih pionira koji su se pune dvije godine zanosili idejom osnivanja društva, koje će pomagati đake muslimane na srednjim i visokim školima. U svojim daljnjim anegdotama o osnivanju i radu Gajreta u prvim godinama njegova opstojanja rahm. Pertev je dokazao da je rahm. Rizabeg bio onaj koji je dao i ime Gajretu. Ovo je najbolji dokaz da ja rahmetli Rizabeg odmah već pri osnivanju Gajreta pravilno shvatio kulturne i humane ciljeve Gajreta i da je radi toga našao ime koje najbolje odgovora radu našeg Gajreta. Kao čovjek, član porodice i društva, rahm. Rizabeg Kapetanović bio je u svemu dosljedan gospodstvu i otmenosti kraja iz koga je ponikao i prilika u kojima se je razvijao. Duhovit i uvijek u onom vedrom optimizmu svoje osunčane Hercegovine, — rahm. Rizabeg bio je svugdje rado primljen; mnogi i mnogi od onih koji su sa njime saobraćali dugo će se sjećati njegovih zgodnih anegdota, duho­ vitih ćaskanja i finih odbljesaka duha, čime je on oživljavao društvo u kome bi se zatekao i čime je za sebe osigurao simpatije sviju onih koji su na dan njegove smrti iskreno zažalili za njegovim gubitkom. Neka mu je lahka zemlja kojoj je dao svoju iskrenost i svoje toplo, pjesnički nadahnuto srce. Rahmetullahi alejhi! Jesam li se, u korist Gajreta, osigurao . г kod osiguravajućeg društva „Dunavu ? SI �ЛУОГ Primjer za ugled. „ Neohično nam je. milo kada možemo — a to, srećom, nije rijedak slučaj — zabilježiti kako poje­ dinci shvataju ideje i rad Gajreta u narodu, kako razumiju njegovo djelovanje i snagu njegova pokreta, kako duboko osjećaju .potrebu njegova humanoga G; Adulah rada i pomoći siromašnim đacima. Tih svijetlih primjera za ugled ima bezbroj; bilo ih je, ima ih, j verujemo, biće ih sve više. Ti primjeri najbolje svjedoče o tome da je G ajretova ideologija već postala jedna nasušna potreba svakoga pojedinca, naročito onih imućnijih koji su u mogućnosti da novcem pomognu rad Gajreta. Takav Jedan primjer m i/„im am o u čestitom starini, našem uglednom trgovcu g. Hadži Huseinagi Kraini, i njegovom sinu g. Abdulahu koji su iz svoga »Zekjatnog fonda- dali ovlaštenje G ajretu [da [može izabrati jednoga srednjoškolskog đaka koga će oni jednu cijelu godinu dana školovati o “svome trošku, i to na taj način što će svakoga m jeseca blagajni G ajreta slali 400 dinara za punu opskrbu doličnoga đaka. G ajret je odabrao jednoga đaka državne kožarske škole u Visokom, koji će, dakle, zahvaljujući plemenitom gestu g. Krajine, obezbijediti seb i jedno­ godišnji studij. Nadamo se da će ovaj prim jer g. Krajine po­ služiti za ugled i drugima koji pored razumijevanja i smisla za G ajretov humani i nacionalni [rad, rastoliko da mogu da od svojih suodvoje jednu sumu, i na taj način njegov rad na školovanju naše ~ Гајретов грађански мјешовитв хор;Пјевачког друштва;Гајрета у Сарајеау, приликом свога првог t i r r Е наступаЈиа Гајретовој великој забави у Сарајеву, 13 Фебруара 1932 ^t . G A J R E T u svakoj kući, znači sam o njezin napredak �ГА/РЕТОВ ГЛАСНИи Гајретова предавања у Фочи и Врнограчу. Дтборену школу учитељ који ће. свој позив у ,прд* Мјесни одбор Гајрета у Фочи одржао je уз вом смислу схватити и радити како у школи тако Рамазан слиједећа предавања: на 30 јануарз „0 и ван школе све за Краља и за Отаџбину. Коначно се захвалио присутним a нарочито Туберкулози" у Гајретовој читаоници. Предавач ”је био Мухамед Муфтић, a слушалаца 65. — Ha 3 онима који су радили за подизање школе, заврфебруара „0 сифилису“ у истим просторијама и шивши свој говор, кличући Његовом Величанству исти предавач Број слушалаца био je 68. Ha 5 Краљу Александру, -те Бану Врбаске бановине ■ фебруара „0 заразним болестима" у читаоници. тосп. Милосављевићу. Предавач je био r. Др. Алија Карахасановић, a П лодоносан рад ж ен ск о г м јесног о д бор а број слушалаца 52. у Б рчком, Повјереник Гајрета г. Смаил Буљубацшћ у Женски мјесни одбор у Брчком под водством Врнограчу одржао je 17 ноћ рамазана иза теравије вриједне му предсједнице Нафије х. Кучукалић a уз У мектеби ибтидаији предавање „0 вјери„ од Чаушевића. Слушалаца je било око 100. ,Иза пре- предану и пожртвовну сарадњу свих чланица одбора закључио je у новембру прошле године, да давања водила се дискусија о свему и свачему. приредбом сијела, скупљањем прилога и сл. омоДруго предавање je било „Ислам и просвјета“. гући опскрбу сиротне дјеце о Бајраму одијелом и Број слушалаца je био преко 50. обућом. У ту сврху приређено je сијело одмах још у новембру које je како у моралном тако и у маУспјешаи рад Гајрета у Приједору. Ј теријалном погледу ванредно добро успјелз. Госп. 1. Велики усајех Гајрешових иредавања: Мустафабег Кадић уважујући племенити нијет женУ току овогодишњег Рамазани-шерифа овдашњи ског одбора ставио je за одржање_ сијела свој дом мјесни одбор Гајрета приредио je више предавања на расоолагање на чему нека му je и овим путем из разних подручја знаности. Предавања-су држана изречена хвала. Вриједне одборнице ставили су у овдашњем мектебу a сва je одржао наш агилни жел£ком одбору бифе на располагање. Чист припредсједник госп. Др. Мехмед Хајровић. Просторије ход ове веома успјеле приредбе износио je Дин 727. мектеба биле су дупком пуне, јер се-ј^ свијет У наставку започете акције гђа Авнија Букуправо јагмио за мјеста. вица je посјетила брчанске банке и угледне граОвим предавањима народ je био веома задо- ђане те je сакупила слиједеће добровољне прилоге: вољан, те су свиприсутни се захвалили како пре- По Дин 100: Земаљска банка, Хватска посавска, давачу тако и Гајрету који je први дошао на ову Мехага КантарџиН, Хусеин еф. Требинчевић; no лијепу идеју, те који једини даје. импулс нашем 50 Дин: Муслиманска банка, Прва Хрватска Штекултурно просветном, економском и друштвеном дионица, Српска банка, Авдага Кучукалић, X. Мехмедагић, X. Едхемагић, Салих ara Ибрахимовић, животу. Др. Абдулах Буквица; свега Дин 800—. Распола11. Свечано ошворење новосаграђене основне школе у жући тако са потребним новчаним средствима женРизвановићима срез Приједор. ски се je одбор прихватио свесрдно посла тако да Недавно je отворена новосаграђена основна je у петак 5. фебруара — за Бајрам — женски школа у чисто муслиманском селу Ризвановићи, одбор одјенуо 30 дјевојчица и једну жену. које се налази недалеко самог Приједора, a у Износећи овај племенити рад нашег агилног центру више муслиманских села која су сва без женског одбора у Брчком ми сматрамо потребним школе, na се већ на први мах види колика je важ- честитати му на овако високо каритативном раду ност и добит за тамошњи свијет новосаграђена и указати на тај рад као свијетао примјер како школа. треба и како се може у данашње тешко доба раОгворењу присуствовало je мноштво мусли- дити на социјално културном пољу. Нека je част и хвала брчанском женском одманског свијета из цијеле околице као и самог града. Запажен je изасланик Kp. Банске управе г. бору Гајрета. Јовановић, срески начелник r. Живковић, те народни Примјеран рад Г ајретове ом ладинс срвза посланик г. Живко Даниловић. босан ск о-к р уп ск ог, Свечаност je почела довом и пригодним гоТешка и незапамћена економска криза захвавором тамошњег имама госп. Ибрахим ефф. Сеферовића. Посли е њега говорио je предсједник Гајрета тила je све слојеве нашега народа. Пасивни крајеви, госп. Др. Мехмед Хајровић, који je у свом говору без икакове индустрије и рада шире основице, истакао најприје велику радост своју и Гајрета учинилу су да je народ, немајући шта да ради, коме je једини идеал колтурно просветно, социјално беспослен, остао без комада хљеба, ro и бос усред и економско придизање те национално освешта- велике и циче зиме. Наш народ поред свих својих вање муслиманског дијела нашег народа, нагла- лијепих, битних особина, одликује се још једном сивши вашност школе са исламског гледишта као дубљом и јачом душевном снагом, снагом надприи данашњег времена и молећи присутне сељаке родног човјека, који и у најтежим мукама ведра да шаљу у школу своју дјецу као и да сами по- чела и поносна погледа проматра све неприлике хађају аналфебетске течаје те да, настоје да се у око себе. Братска љубав, национално и Ратриотско сваком погледу користе школом, апелујући на осјећање једних npeAia другим, без разлике на изасланика Банке управе да се постави у ново вјеру, најсигурнија je подлхзга -и најача • гаранција �&a спас. У моменту кадД ДоМовб гјорбдица затрпава велики и дубоки снијег, када браћи муслиманима долазе-најсвечанији дани у години, појављују се људи добра и племенита срца, пружају спасоносну десницу гладним и биједним родитељима и утиру са лица сузе многе уплакале дјечице. Прилази им омладина, дјеца узвишеног и славног родитеља „Гајрета", браћа и сестре из разних крајева наше отаџбине. Седмог фебруара, у недељу, у очи Бајрама, окупљају око себе сиромашне родитеље, голу, босу и гладну дјечицу и дијеле им најдрагоцијеније дарове, дијеле им кукуруза, како би преко бајрама имали бар комад кукурузног хљеба. Велика je захвалност и благодарност слиједила од свих њих, своме заштитнику, спаситељу и највећем пријатељуГајрету. Гајретова омладина осјетила je потпуно слабашно куцање срца великог броја гладне, голе и босе браће. Са задовољством и безграничном вољом и љубављу радила je око приређивања велике Бајрамске забаве, са које je чист приход био намијењен за набавку кукуруза сиромашним породицама без разлике вјере. Своју замишљену племениту акцију открила je, прво, вредном и популарном раднику, опробаном Гајретовом пријатељу, народном посланцку, Бошку Зељковићу, с молбом на заједничку сарадњу и искрено пртпонагање. Акција Гајретове омладине дирнула je његово племенито срце, na je, одмах, без оклијевања интензивно радио, да замишљена тЈдеја буде у потпуности остварена. Својим заузимањем испословао je код Министра Социјалне Политике и Народног Здоавља Госп. Ивана Пуцеља бесплатни превоз за три вагона кукуруза из крајева житородних у овај пасивни и сиромашни крај, гдје je кукуруз no кг. дупло скупљи. Његова помоћ није се само у овоме састојала. Он, свугдје, на сваком кораку, истиче рад омладине, и све силе улаже да успјех забаве буде што бољи. Захваљујући, највише, госп. Бошку Зељковићу, затим председнику приређивачког одбора, среском начелнику госп. Радивоју Краљачићу, као и свим осталим одборницима, забава je успела у моралном и материјалном погледу изнад свега очекивања. Приход забаве износи Динара 7.500. (Јко изведбе програма ваља нарочито истаћи и нохвалити заузимање госпође Бауерхајм, која je својим судјеловањем испунила готово пола програма. Вредно je похвалити пожртвованост и агилност управитеља народне основне школе у Отоци, госп. Османа Топића, који je са школском дјецом извео један лијеп позорнишни комад. У комаду нарочито je добро играла и соло пјевала Даринка Ступар, ученица трећег разреда основне школе. Свима оним, који су били расположени за акцију Гајретове омладине, те који су у великом броју посјетили забаву, нека je такођер искрена хвала и дубоко поштовање. Својим лијепим гестом овдашња Гајретова омладина доказала je узвишене и племените идеје Гајретове, те у народу ударила чврст камен темељац Гајретова храма, у којем ће се скупљати сва браћа овог краја без разлике на вјеру. Toj омладини нека и даље буде на срцу биједа и сиромаштво великог броја породица, na нека све своје способности увијек и на сваком мјесту уложе за њихов спас. Велика им хвала и живјели! Пријатсљ fa f p e ta . Племенита акција и света Mnćao fajpefa полако, аличврстои трајношири се у нашем народу. Коло Гајретових пријатеља и сарадника из дана у дан се повећаје. Придолазе нови људи, са новим снагама и способностима, са лепим осећањима и чврстом вољом за рад и напредак друштва. Тако je и мјесни одбор Гајрета у Бос. Крупи, у личности среског начелника, г. Радивоја Краљачића, добио искреног пријатеља, вредног сарадника Гајрета и трајног поборника његових идеја. Г. Радивој Краљачић срески начелник и сарадник Гајрета у Бос. Крупи Радивој Краљачић јављајући се за члана обећаоје, да he увијек потпзмагати и штитити интересе Гајрета, и сваком приликом уложити сву своју снагу и способност за што успјешнији напредак друштва. З а свестрано разумијевање Гајретове акције и израз искреног пријатељства у сарадњи, мјесни одбор овим, среском начелнику, г. Радивоју Краљачићу најтоплије се захваљује, у увјерењу да ће он и у будуће сваком приликом и гдјегод се буде налазио испомагати свесрдно, као и данас, национално културни прогрес муслиманског дијела нашег народа. Х ум ани гест М. A. Ф а зл а ги ћ а , уп равн и к а Б ановим ског расадмика и Г ајретова раден и ка у Г ор аж д у, Увиђајући тешко стање народа г. Инж. МехмедАлија Фазлагић, управник Бановинског расадника у Горажду, откинуо je од свог залогаја и своју дванаесту плату подијелио сиротињи у износу од 12 метара кукуруза. Дај Боже да се сви они који више имају од сиротиње угледају у примјер г. Фазлагића, a особито они које je сиротиња некада школовала — многој би се сироти суза обрисала. Сиротиња из Горажда, �Прва за|сд н и ч к а Гa јрстова и ПросвЈетина з а б а в а у Братунцу. Трећи дан Бајрама, 10. фебруара 1932. год. приредили су повјереници Гајрета и Просвјете г. г. Абид еф. Ђозић, имам матичар и Мило Кичовић, учитељ, забаву, која je незапамћено била одлично посјећена. Поред велике студени и снијега дошло je много муслиманског свијета из Сребренице и ако je удаљеност 12 км, међу којима су били претставници друштава и то: старјешина сокола госп. Драгољуб Адамовић, претсједник пододбора ПросвјетеМаркоЈовановић.испред одбора Гајрета гг. Хакија Сиручић и Исметага Беговић и читаонице „Змајевац" г. Шабан Бегић, учитељ. Колико се могло видјети доста су допринијели успјеху ове забаве уважени мудерис г. Хаки еф. Ђозић и г. Салих Налић, трговац a и иначе опробани раденик и пријатељ Гајрета. Приређен je позоришни комад „Омербег Љубовић“ којег су дилетанти на потпуно задовољство присутних извели; што нарочито заслужују признање гђица Милка Красојевић учитељица, Мухамед Беговић и Салко Јелкић. Послије завршене задње тачке програма, (игранке) било je јутро. Ово je прва, али Боже дај срећна заједничка сарадња братских друштава Гајрета и Просвете у мјесту Братунцу, na нека оно буде' огледало братске љубави и рада и другим мјестима која може бити имају много више начина и мосућности за овакве приредбе. II. Дио: Игранка уз свирку, гдје се омладина веселила и играла до зоре. Приређена je американска лицитација у коју je сврху даровала гђца Марија Марковнћ торту. У опћем весељу клицало се Њег. Вел. Краљу и Престолонаследнику Петру. Бруто приход je изнио 1041 Дин. Мјесни Одбор захваљује се свима који посјетише забаву, a и Главни Одбор прикључује се мјесном одбору, истодобно одајући признање вриједном одбору. Шериф Кравић, геометар. Велика годишња за б а в а М јесног од бор а Гајрета у Чапљини. У понед:ељак у вече први дан Бајрама дне 8/11. 1932. у свим просторијама овдашњег Соколског друштва, уз судјеловање соколске музике из Стоца, приређена je главна годишња Гајретова забава, која je врло добро успјела Забава je одлично посјећена са стране грађана, те je овом приликом постигнут један велики успјех и признање да друштво Гајрет ужива велике симпатије и да je његов рад плодан и спасоносан за наш народ, a специјално за муслимански дио Haulera народа. Програл^ забаве je био разноврстан и добро подијељен и изведен на свеопште задовољство. И поред обилатог програма, који je трајао доста дуго, публика није била заморена него je са задовољством и уживањем пратила поједине тачке програма. r - . ': У овом мјесту већ постоја и друге хумане и културне институције, које су већ приредиле своје Прва Гајретова за б а в а у Ластви. годишње забаве и обзиром на слабе материјалне Дана 9 фебруара (други дан Бајрама) Мјесни прилике, Гајретова забаву je била најпосјећенија и Одбор Гајрета одржао је^своју прву забаву у про- са својим извођењем дошла у ред првих и најбољих сторијама братскок друштва „Соко“. Ово je била забава и постигла рекордни успјех. арва забава у нашем мјгсту. Забава je одлично Забава Гајретова je уједно била и елитна; успјела како материално тако и морално, поред интерес за ову Бајрамску забава био je огроман. тешке кризе која je нарочито погодила ове наше Сва мјеста првог и другог реда прије почетка пасивне крајеве. Припрема je добро организована, програма била су заузета и поблика која je касније на којој су највише радили г. Али Риза Муштовић, придолазила враћала се je јер није имала довољно овдашњи учитељ и гђца Марија Марковић, учите- мјеста. љица, Koia није жалила труда да би забава боље Уређај позорнице и декорација сале биле су успјела. Ми joj са наше стране захваљујемо и исти- изванредне. Позорница укусно и богато окићена чемо je као примјер њеним колегиницама. Забава лијепим ћилимима и серџадама давала je слику на je заказана у 7 сати на вечер, али су пре тога почели пристизати чланови и пријатељи Гајрета из праве беговске конаке 19 вијека. Програм забаве изведен je на онај начин: околних села a нарочито je запажено доста посјете Предсједник мјесног одбора г. Алија Хумо дииз Скочигрма. Дошло je гостију аутомобилима из Требиња. Сала je била дупком пуна. Не памти се ректор банке поздравља госте овим ријечима: Весела и раздрагана срца поздрављам Вас и такав састанак код нас, што значи колико се цијени код нас Гајрет. Тачно на вријеме почео се сретан сам да Вам се могу захвалити на оваковом лијепом броју и на учињеној посјети. изводити програм. И овога пута не могу a да Вам на напоме1) тачка: Захвалио се претсједник г. Ибрахим Салковић на обилној посјети и изложио у неко- нем da je Гајрет u његова идеја продрла дубоко у народ u наишла на велико разумијевање u дулико ријечи значај Гајрета. 2) тачка: „Живео Краљ“ од Војислава Илића боко учврстила своје жиле не само код грађана Млађег, декламовао je Ферид Кравић уч. 111. разр. него u код сељака. Продрла je дакле u у најшире народне слојеве, што нам свједочи da наш народ осн. школе на свеопће задовољство. 3) тачка: „Гајретов поздрав Протектору"; реци- воли u цијени сваки просвјешни u културни pad u da исправно схвбћа вријебносш u циљеве Гајрета. тација. 4) тачка: „Југославен сам“, декламација. Укратко али језгровито и темпераментно за5) тачка: „Јазавац пред судом“, комедијау 1 чину вршио je г. Хумо говор и зажелио присутним добру од Петра Кочића, која je успјела изнад очекивања. и угодну забаву. Главну улогу Давида извео je г. Али-Риза МуштоДругу и Tpeh/ тачка програма првога дијела вић учитељ врло добро извела ју соколска мувика из Стоца. Млади и 55 �симпатични соколи, сви у свечаним соколским одорама одсвирали су Гајретову химну и „Збор Дервиша" доста добро, и ако су у раду почетници. Задња тачка првога дијела je декламација „Отаџбини" од Н. Ресуловића. Ученица стручне школе Сидика Мерџо декламовала je ову пјесму са добром дикцијом и гестикулацијом слободно, весело и живо. Тиме je лррграм и првог дијела завршен. Након краће паузе одшрава^ се комад „0£а глуха" шала у три чина из муслиманског живота од г. С. Казазовића. Позорница добро освијетљена и нарочито удешена са сећијама-и лијепим извезеним јастуцима и осталим намјештајем остављала je лијеп утисак. Режију комада водио je госп. Салем Метиљевић, чиновник Банке Гајрет, који je настојао да комад буде што боље извјежбан, a што му je и успјело. Сви дилетанти и дилетантице у муслиманској народној ношњи, добро маскирани и у игрању показали су најбољи успјех и сво,у дилетантску вјештину и способност. У шаљивој улози „Хаџи Шаћира" (г. Фазлија Ћибер) постао je општа Симпатија и љубимац публике. Дилетанти — ице: Изет Ззиздић, Незир Малохоџић, Мехмед Зулић, Мустафа Билић, Кудра Смаил, Рамиз Салкић, Малокос Хасан, Капетановић Мухамед, Метиљевић Салем, Сарајлић Алија, Фејић Хамза, Казазић Џевахира, Фазлагић Рабија, Мујановић Сабира, Koćo Зинета и Фазлагић Асија су својски и предано радили да комад боље изведу, што им овај одбор честита и захваљује на учињеном раду. Комад „Оба глуха“ je одлично успио и оставио велики ефекат у публици. Остали дио програма попраћен je игранком уз пратњу музике и велико весеље које je трајало до рано у јутро. У материјилном погледу забава je врло добро успјела тако, да бруто приход изнаша преко 7.000— Дин. Мјесни одбор овом приликом изражава своју захвалност свим посјетиоцима, дароватељима, дилетантима и осталим na учињеном труду, и раду око извођења ове наше забаве. 56 Г ајретова з а б а в а у Б ос, П етр ов ц у, Први дан Бајрама одржана je овдје Гајретова забава, која je морално, a за ово мало мјесто и материјално врло добро успјела. Забава je одржана са бираним програмом на којој се особито истакао мушки пјевачки збор под равнањем агилног среског љекара г. Др. Пере Мирковића. Иза сваке пјесме проламала се сала од аплауза. И" д^летанти су се уживили у своје улоге, на су комади „Хаџи Лоја“ и „Кирија" изведени на опште задовољство присутних. Сви су дилетанти пожњели аплауз, a особито гг. Чуле, Шехић, Деда и Керановић. Декламацијом „Кугина кућа“ изненадио je г. Керановић, који je и овог пута показао, да добра воља може пуно учинити. Добровољне прилоге дадоше: no 100 дин. г. Новаковић Милош, no 50 дин. г. др. Перо Мирковић, no 30 дин. гг. др. Вујевић, Гојко Ракић, Хусеинбег Буковача и Јакуповић Сулејман, no 20 дин. гг. Секанина Драгутин, Алибег Куленовић и прото Новаковић, no 10 дин гг. Шехић Авдо.Јефтић Миливој, Лазар Матковић, Шарић Драгољуб, Јово Марјановић и Муминагић Ћашиф. З а морални успјех забаве иде највиша заслуга r. др Пери Мирковићу a за добру посјету свима Петровчанима a особито Мехи и Алији Хујићу, na им свима најљепша хвала. Прва Г ајретова з а б а в а у О строш ц у, Ha 8. фебруара о. г. (први дан Рам. Бајрама) Мјесни одбор Гајрета у Острошцу са својом свјесном омладином приредио je прву Гајретову забаву у просторијама нар. осн. школе, која je успјела као у моралном тако и у материјалном погледу врло добро. Програм забаве био je слиједећи: 1) Поздравна ријеч и кратак историјат Гајрета од његовог оснутка до данас, чију je јасну слику једним смишљеним говором изнио г. Мухарем Камерић, упр. осн. школе, опробани и агилни Гајретов радник, упутивши прве мисли и ријечи драгом нам Краљу и цијелом Краљевском Дому, �кличући: Живили! ^ m o - присутни рдушевљено Јиринека, na не можемо' пропустити прклику; ,а да прихваНају. се. члановича братског друштва „Слогз*, a иароHa концу свога гпвора говорник се јрш једаи- чито његовом симпатичпом хоровођи .поручнику г. пут захваљује испред Гајрета на лијепом одзиву и Јиринеку. најтоплије не, захвалимо. што су нам m yжели гостима да се угодло позабаве. жили прилику да можемо уживати слушајући нашу 2) „Гајрет. поздрав Престолонашљеднику Петру.", народну пјесму. Исто тако и позоришни комад „Сирота дијете“ декламовао Џемал Бегета врло добро изведен je на свеопште задов''љств >, na сматрамо 3) Декламацију „Труди се!“ од Ненадов^ћа, за дужност да се захвалимо и свима дилетантима декламује на свеопће задокољство ученица осн. на уложеном труду a i нас задовол.е. школе Амиса Захировић. Иза програма настала je игранка, под vtmckom 4) »Противници", драма у једном чину од свеопштег расположења, те je и бирана краљица Мурадбеговића, Kojv су извели лилетанти из мјеста, забаве и изабрана je симпатична госпођица ДрагИца и то: Фадил Бутуровић. Расим Идризовић, те гђице Њежић, која je ту вече играла у позоришном ко Захида Захировић, Шефка Захировић, Нафија маду главну улогу „Шефика‘ , Идризовић и Взхида Захировић, за које се може И овом су приликом чланови управног одбора рећи, да су одлично сви извели своје улоге. Гајрета показали своју агилност, разумијевање и Како рекосмо, морална страна ове прве Гајре- способност за овакове приредбе, na им се наЈтоптове забаве je више него задовољавајућа, јер су лије захваљујемо на уживању које су нам пруТ. посјетиоци ове забаве били грађани свих Вјерои жили. сповијести. Ha забави су учествовали, поред осталих rr.: Срески начелник г. Терзић, начелник коњичке Успјела Гајретова за б а в а у П р озор у. Други дан рамазанског Бајрама мјесни одбор опћине г. Љубовић, начелник опћине Лисичићи г. Љубовић Халил-бег, начелник опћине Острожац и Гајрета у Прозору приредио je свечану Гајретову . забаву која je морално и материјало успјела одстароста Соколске чете г. Мушић Илјас, овдашњи римокат. жупник г. Дон Дане Пушић, имам матичар лично. Почетак забаве објављен je грађанству из нег. Хасан еф Захировић и јрш многи одличници и колико прангија, чији се je прасак разлијегао no пријатељи Гајрета. прозорској цолини Ha овој забави уаало je у очи.-и присуство no Програм je био обилан, одлично приређен, те први пута сељака, чији позиви одбора нијесу остали je за забаву владало интересовање, особито no без учинка. околним селима. Могло се je за време програма Томбола као и бифе бијаху иа овој заб'авд*Ј примјетити и no ко)е орошено лице, када су школобилни, што се има захвалити овдашњим свијесним ска дјеца, a особито мали Мухамед Шешкић, извр,гђицама, које су се нарочито залагале при сакуп- дили своје тачке. љању, да би исти испал^ш то обилнији. ’■ Госп. Мустафа Омаповић, трговац, бираним Код лицитаци'е појединих торти мора ,се спо- ријечима поздрав i a присутне, те говори о развоју менути лијепи гест г Клепе, гГутара из Јабланице, Гајрета. У свом говору он каже: „Ми Муслимани који добивши на лицитгцијр једну торту поклања коликогод нас има, нећемо бити сретни све дотлс, je опет Гајрету, која код поновног лицитирања док Гајретово свјетло не продре u у најзабитниЈи доноси корист од Дин. 200. кутић нашег села. За овако лијепо постигнути успјех ове прве Зато, браћо, стуиимо у коло Гајретових радГа:ретове забаве има се нарочито захвалити одбору ника, јер Гајрет je наша водиља, која he нас изна челу са његови« агилним претсједником г М. вести из таме u незнања.и Ћурићем, шефом станице, те вриједним тајником Затим истиче радГајрета на задругарству, који г. М. Камерићем, упр. основ. школе, који je све- препоручава и Њег. Вел. Краљ Александер I Ујесрдно био потпомаган у раду око ове забаве од динитељ. г. A Јабучара пословође овдашње фирме Мушић. Послије предавања школска дјеца под водством Хвала Вам сестре и браћо на толикој свијести овдашњег учитеља г. Делића одлично су извела и живјели! соколске вјешбе, два дијалога и позоришни комад „Операција“. Гајретока за б а в а у П рњ авору, Њихове тачке су одушевиле присутне да сусе Други дан Рамазанског Бајрама, 9, .фебруара на свеопшти захтјев морала и no други п-ут поја1932. приредио je овдашњи одбор Гајрета забаву, вити на позорници. на Kojoj je узело учешћа и Југославенско муслиманHa концу програма одиграли су позоришни ско пјевачко друштво „Слога“ из Бањалуке. комад „Почиње смехом, свршава плачем" гђице: Ова забава je и морално и материјално врло Ениса Омановк.ћ, Емина Омановић, Фатима Оманодобро успјела, што се имаде у првом реду захва- вић, Садика Хаџић, те господа: Салих Јаребица, лити члановима друштва „Слога“ који су не жа- Хашим Омановић, Xvce Нуспахић, Реуф Хаџић, М. лећи труда дошли и својим присуством увеличали Карахоџић, Н. Нуспахић и Делић. ову приредбу. — Своје тачке у програму друштво Чист приход од забаве био je 2039 Дин. Ваља je извело на свеопште задовољство, тако, да je истаћи да je ово први пут, да се муслиманке у више пута бурно поздрављено — a неке су тачке Прозору појављују на бини и одигравају позрришни морали и понављати — na je и овом приликом комад на забави. показало, да je заиста прво друштво у Босанској Да je забава овако успјела заслуг.а je мјесж)г Крајини. Нарочите заслуге.за овакав успјех сигурно одбора Г.ајрета у. Прозору, те г. Рудолфа Крауса, су симпатичног хоровође друштва поручника го.сп. којем се овим путем најлепше захваљујемо. 57 �Г ајретова з а б а в а у Бос. Градишии. Гајретова забааа у Бос. Градишци je одржана 13. фебруара о. г. у просторијама „Хотел Србије". Гајретов пјевачки збор отпјевао je 6 пјесама на свеопће задовољство публике, тако да су некоје пјесме на свеопћи захтјев no два пута отпјеване Пјевачки збор наступио je први пута јавно и има се највише захвалити диригенту г. Кесићу Славку који ie за ово кратко вријеме успио, да се овакав резултат постигне. В елика годиш њ а ЈГајрстова з а б а в а у М остару. Гешке дане које у економском животу про-* живљавамо, сигурно мало који наш град ocjeha тако и у толикој мјери као Мостар. Ради io r a то није могло остати без утицаја и на успјех нашег рада уопште. a и на успјех наше овогодишње забаве. — Но и поред тога што je забава подбацила за једну до двије хиљаде иза прошлогодишње забаве, одзив свијета није ни за једну особу био мањи, него je и овај пут посјета забаве била најјачи доказ како дубоко je укоријењена идеја Гајрета у најшире слојеве нашег свијета. — Висок датум, зима са јаком кишом и буром на дан забаве, није нимало омела посјету ни умањила je, већ je на два сата прије почетка почео да се искупља наш женски свијет — Сва мјеста у „Хрвоју* била су потпуно распродана при е почетка забаве, na се и овај пут показало да je Мостару потребна много већа зграда од „Хрвоја“ да би се у њој могле приређивати забаве као што je Гајретова. Гајретов пјевачки хор у Boe. Градишки Cfeae слијева на десно Касумовић (МујиновиК) Смајо, ПлетилиК Фаик, ХусеиновиК Едхем. — Други ред сједеКи: Билић Мустафа, Селман Фаик, Кеси^ Славко зборовођа, Сокол Мехмед предсједнж, Мајданац Ибрахим и Касумовић Смаил — ТреКи ред стојећи: Бишћевић Реуф, Шиљак Фадил, Бошњак Касим, Бошњак Асим, МујаџиК Мустафа Кудузо ић Мехмед. — Четврти ред стојећи: Плетилић Фадил, ГерзиК Исмет, Бошњак Ахмет, Мухаремагић Хусо и Мујаџић Алија. Морални у.спјех био je колосалан. Они који су je посјетили лијепо су се провеселили и стекли лијеп дојам о том збору који je први пут наступио. Декламације ученика-ца основне школе изведене су на свеопће задовољство, у којим су учествовали:’ Мујаџић Муниб уч. IV. разр., Херцеговац Шахзија уч. 111. разр. и Софтић Шекира уч. IV. раз. Гђца НуФета Арпаџић љвпотица на Гајретсвој вел. забави у Мостару 20/11 1932 Двкламатори на Гајретовој забави у Бос. Градишки С лијево на десно: Херцеговаи грцеговац ШахзиЈа, ШахзиЈ МуЈаџиК Муниб и Соф СофтиК1 *" Шекира. Програм je био no свом саставу одабран, a састојао се je из четири тачке пјевања нашег Гајретова пјевачког друштва и приказивања комада „Женидба из рачуна* у једном чину. — Хор je наступао са нашим популаџним композицијама, na je све четири пјесме отпјевао на свеопште задовољство. Нарочито се допала „биљана" коју je хор морао два пута п евати.7— Хоровођи г. Матишићу, a и члановима морамо искрено честитати и изразити своје дивљење на овако лијепом успјеху. — Комад су одиграли дилетанти врло добро, na je тешко ма кога од н>их нарочито истаћи или похвалити, јер заиста je тешко утврдити ко je најбољи, кад су сви показали управо глумачке способности. Режисер комада г. професор Курт и овај пут je посвједочио свој велики смисао и разумијевање овога посла, колико у избору дилетаната и подјели �Гђа Рахма Вргора члан женског одбора Гајрета у Мостару улога, толико исто и уређаја бине и осталог cijera што je допринијело да се комад овако лијепо изведе. Иза службеног дијела забаве — програма, настала je тек лрава забава У- с ^ м просторијама „Хрвоја" које je наш стари и искусни технички одбор (Колукчија—Велић) уз помоћ осталих пријатеља Гајрета, врло укуснр уредио зеленилом и са ћилимима — Плес je и овај пут отворио командант Јадранске дивизије r ђенерал Томић, који сваку прилику искористи да покаже своју наклоност нашем друштву. Плес, томбола, коријандоли, народна кола за млађи свијет, a угодни разговори старијег свијета no ложама, учинили су да je вријеме врло брзо одмицало, na je у 12 сати најављено бирање краљице вечери. Тек тада je настала ужурбаност међу младим плесачима, јер су сви хтјели да њихове парт- Гђица ШериФа Колудер из Мостара нерице буду изабраДе. — Натјецање МлгкдбсТи прМвукло je пажњу и старијих, na je нестрпљење и знатижеља расла све више и заокупила све присутне. Ради тога je проглашење резултата, који je објављен тек у 4 сата ујутру, дочекан са одушевљењем. Највише гласова je добила гђица Нуфета Арпаџић (320 гласова) кћерка угледног грађанина и Гајоетова пријатеља г. Мустајбега Арпаџића. Још у 6 сати ујутру била je сала скоро пуна, na тек дање свјетло опоменуло je да je вријеме да се иде кућама и то тим прије, што освиће радни дан. Забаву су посјетили сви преставници власти u усшанова u сви одличнији грађани. Od вјерских ареставника нису дошли само преставници исламске вјероисповијести, али иошто они не долазе никада u ни једне године, то њихово одсуство mije никоме упало у очи. (Забаву je посјетио само r. С. Дадић, шер. судија и преставник имамског удружења r. Сефић) Ha челу забавног одбора био je ове године начелник градске општине г. Ибрахим еф. Фејић, који сваком приликом и као први грађанин града и као културан човјек показује пуно разумијевања за сваку културну и патриотску акцију. Наше друштво у његовој особи има великог пријатеља и радника. Њему као и свима члановима забавног одбора, нека je свака хвала и признање за њихов пожртвован рад. Нарочито ваља подвући предан и пун љубави “рад^гђе Рахме Вргора и Шерифе Колудер, које су са много љубави, укуса и разумијевања аранжирали веома успјелу томболу која je Гајрету донијела лијепу добит. П рилози з а годиш њ у у М остару. за б а в у Гајрета Прије него изнесемо имена наших пријатеља и њихове прилоге, сматрамо својом дужношћу и да констатујемо ово: Својом посјетом, својим прилозима и уопште својим великим интересовањем за Гајретову годишњу забаву, наш свијет je најбоље доказао да je он са Гајретом, да je Гајрет његов, да ra воли, да га жели и да га ни економска криза и све невоље, не могу помести ни одвратити да на овај начин манифестује своју велику љубав и приврженост ГаЈрету. И ако му није до забава ни до давања, он долази на забаву, он даје. даје више него тражиш, прави питање од тога ако му не тражиш прилог. Ово нас обвезује да ми са своје стране и у име Гајрета изразимо своју пуну благодарност на овој заиста великој пожртвовности и да кажемо да ћемо то знати и да цијенимо. Нека je свима хвала и пуно признање. Добровољне прилоге на Гајретовој забави у Мостару дне 10/11. 1932. дадоше слиједећа г. г. и гђе: no Дин 400: Џабић X. Омер еф. муфтија, Фејић Ибрахим еф. начелник; no Дин 300:Ћемаловић Смајлага; no Дин 200: Сјеран Ристо трг., Ченгић Ризабег, Браћа Авдић, Банка „Гајрет" филијала, Ризванбеговић Бесалетбег, Хрватско друштво Напредак; no Дин 150: Пешко Михо трг.; no Дин 100: Њуњић Тошо трг, Шотрић Перо апот., Чедо Милић и другови, Гредић Јово тргов., Синови Р. Шаин тргоз., Милушић Милослав тргов, Прва Хрватска праштедиона, Др. Анте Мадирата адв., 59 �1 Сутон Маршин тргов:, Браћа Идризовик, ПросвЈета, Шаин Душан гргов., Самарџић Божо пред суда, Ђумкишћ Фехимбег, Bpropa Хасанага, Арпаџић Мујага, Џабић Мустафа еф, Куртовић Алага, Манделбаум Јосеф, Вољевица Авдага, Друштво Иттихад, Генерал Томић Мирослав, Хоџић Ибрахим поруч. марине, Томљановић и БубиН; no Дин 50: Гђа X. Bpropa, Дубокар држав. одветник; no Дин ЈО: Токић Јура, Агановић Ибрахим, Шотрић и Друг, Иванишенић Бранко Ј , Андријић Иво апот., Коен Давид, Данон Задик трг., Др Ибро Дадић, Угљен Ћазим инж., Данило, Кахримановић Евин, Соколска >h'vna, Балић Низо, Пашић Салих еф, Ченгић Исфендијарбег, Хасанбеговић Салих, Капетанови^ Мехмедбег, Крпо Суљага С , Лоза Благоје, Салатић Алекса, Звонић Рифат, Гаврановић, Чевро Фазло, Смољан Грга, Н. Н , Др, Влатко Тамбић; no Дин 40: Роспић апотекар, Хаџић гђа Сидика. Хумо Емина; no Дин 30: Дадић Смајил еф., Гајић Васо пр ф , Какељић (Шише), Каран Мил^н, Лакишић Мустафа, Колаковић Вејсилага, Др. Фра Лео Петровић, Доарић ј. Ђорђо, Марко С. Поповић, Зубац Владо, Брстина Лазар, Конфорти Арон, Беклија Ибрахим, Анчић Перо, Даринка П рин, Н. Нардели; no Дин 20:'Мркоњић Хасан, Н. Н, Ћишић Хасан, Лакишић М., Ново М, Камерић Селим, Ножић- Ћамил, Бијавица Н., Калман Драгутин, Пахер Рихард, Черни Рихард, Кафана ХерДегов., Перо Миоч, Хумо A., Сулејман М. Крпо, Радак^Јо^ан професор, Достиња Киба, Ссгић Ђорђе, Браћа Залихић, Браћа Аликалфић; no Дин 15: Хубага Салаховић; no Дин 10: Лакишић Јус\’фага, Ћишић Н , С п р и ћ Исмет, Хоџић лервиш еф, Фазил Мујб, Бајгорић Мустафа, Бркић Мухамед, М. Н., Мркоњић Н., Кајтаз Н.. Хамзић Мустафа, Колудер Ш ; no Дин 5: Рајковић Шаћир Укупно добровГ прилога Дин 1 590. . За Гајретову забаву у Мостару, одржану на 10 фебруара 1932. послаше бифе слиједе^а r. г. 1) По баклаву.Хумо Салих еф., X. Османовић Омер еф. и Ђикић Ахмед. 2' По бурек: Шћепан Шаин, Фејић Ибрахим еф и Кајтаз Салих еф. . 3) Хурмашице: Јанко Поповић. 4) По једну торту: Слипичевић X. Ибрахим, Калман Драгутин] В 1гадимир Зубац, Нешић Милутин, Н. Муминагић, Благоје Лоза, Рафо Кајон, Идризовић Махмут, Шемић Салих еф., ШотриН Перо, Алајбеговић Омер еф„ Др. Хадровић, Централ Кино и Аврам Данон. Гајретов мјесни одбор у Гацку Сједе у средини: претсједник г. Шевкија МуфтиИ, са десне стране благаЈник Бешир Пашић a слијеве стране потпредсједник Хасан Шаковић; croje: десно секретар г. Ахмед Чампара a слијева одборници гг. Хрустановић и Махмут Чампара. овд. Основне Ш коле, a да су му дјеца пожњели велики триумф од стране публике има се захвалити истоме Гвоздићу, који не жали времена ни труда око рада и просвећивања овд. народа. У 21 час отпочео je комад „Зулумћар* у З чина, којега су изводили дилетанти-це, чланови Мјесног Одбора Гајрета, те су исти комад извели на потпуно задовољство публике, што им je публика /-ТОП и доказала својим бурним аплаузима. Нарочито су се у овом комаду истакли наша вриједна чланица гђица Фадила Пашић, кћерка благајника овд. Мјесног Одбора Гајрета г. Пашића Бешираге и госп. Зикрија Омерагић, управник овд. Трговачке Банке, који je имао главну улогу. У 22 часа и 30 минута завршен je комад, те je након тога изабрат за нарочитог председника за продају картела за избор краљице љепоте г. Делић Ћетко. срески начелник са 2 одборника и исти су прогласили продају карата, те чим je отпочела продзја видела се велика нервоза и интерес међу публиком, која ће од љепотица присутних на забави побиједити. Гајретова з а б а в а у Гацку. Мјесни Одбор Гајрета у Гацку приредио je своју редовну годишњу забаву на први дан рамазанског Бајрами-шерифа 8. фебруара 1932. r. са следећим програмом: Тачно у 20 часова поздравио je госте г, Шефкија Муфтић, председник мјесног одбора, те je на крају свога говора позвао присутне да заједнички кликну Покровитељу Гајрета Њ . В Престолонаследнику Петру, чије су ријечи од публике попраћене бурним клицањем. Иза тога je декламовао Гајретову химну Исмет Сарић, ученкк III разреда основне школе, затим су одмах школска дјеца изводила дечије игре под руководством г. Радослава Гвоздића, управника 60 Гђца Фадила Пашић љепотица на забави у Гацку �_ У 24 часа паã1ашен je резултат како следи: Продато je у свему карата no цени од 1 динао 1804 комада, те ie од тога добила највише гђица Фадила Пашић, т. ј. добила je карата 1196 и тим je иста проглашена за краљицу љепоте, те ју je госп. Муфтић представио публици, што је публика исту наградила 6 vdhhm клицањем. Остале карте добила je гђица Мејра Звиздић. Иза тога настало je весеље и играње све до зоре. Нзрочито ове године je успјела забава, како морално тако и материјалко, a види се и no томе што се много публике вратило, јер су била сва мјеста продата, a и за стајање није сала могла више примити, јер je била препуна. Да je овако обилно посећена забава има се захвалити агилном раду Мјесног Одбора Гајрета у Гацку, a нарочито овај одбор захваљује се одборницима Просвете, који су потпомагали око припреме ове забаве, a између евих се истакао својим радом г. Буквић Деско, студент техничког факултета и Косто Главан, чиновник овд. болнице, јер je исти Буквић прије 8 дана него ће отпочети забава, не жалећи труда радио на бини т. ј. преузео јз на себе све малерске, тишлерске и друге радње и то je извео на потпуно задовољство, a да није одбора ништа коштало. Гајретова забава у Рудом^ Ha рамазански бајрам приредио je Мјесни од-"' бор у Рудом забаву, која je у. ,моралном погледу одлично успјела. Материјални успјех такођер je одличан, обзиром на прилике које владају у свијету, a специало у малом мјестанцу Рудом. Гајретове забаве у Јајцу. 10 и Ч фебруара одржао je Мјесни одбор Гајрета у Јајцу мушку и женску забав/ Морални успјех забаве био je одличан, a и материјални није изостао. — Кратку конференцију о Гафету говорио je г. Др. Ибро Бркић бановински љекар са бурним одобравањем публике Дилетантице и дилетанти извели су комаде „Он ‘ и „Еманципована жена“ такођер са одобр«вањем публике. — Гђица Сафија Софтић, учитељица и повјереница Гајрета у Јајцу одлично се je показала у Г ђ ц а С аФ ија С офтиК учитељица и повјереница Гајрета у Јајцу у улози Дудије у комаду .,Он“ од С. Зоровића на бајрамскојФајретовој забави у Јајц у улози Дудије из комада „Он“. Редитељ ових забава. био je г Др. Ибро Бркић je je њего^ва највише за-. слуга да je забава овако добро испала. — . Чист приход забаве јест Дин. 4.83 Г—. Ha забави дароваше прилоге слиЈедећи: По Дин. 400: Бос. д. д. за електрину у Јајцу и Градска општина; Дин. 60: Ф, Слајмер, директор; no Дин. 50: Др. Мића Бранисављевић, Привредна Банка д. д. у Јајцу, Арон Алтарац и Иво Љубез; Дин. 40: Душан Малешић; no Дин. 30: Симо Mapiaнац, Др. И Филиповић, Ахметага Дедић, М. ИЈехокић, 3. Арнаутовић, М. A.. Капетановић и Стево Жвицер; no Дин. 20: Одон Цајнко, судија, Драгомир Лелић, Спасоје Пајић, Саво Спасојевић, В Екерт,Н Коразл, Алберт Стерн, Инг. Косовљанин, Милан Дилетанти и дилетантице у позоришном комаду „Он"., ца Гајретовој забави у Јајцу �ђркић, Абаз Адамовић, Ф. Пихлер, Мухарем Тузлић, Инг. Сиглхубер, П. Ковчић, Др. Секора.Душан Пурић, Рашид Алибеговић, Ристо Савић, Шериф Шехерћехајић. Никола Губерина, Хасан еф. Бешлић, Иво Прањко, Панто Делић, A. Корнитзер, Иво И. Љубез; no Дин. 15: Рашид Топаловић, Ј. Аугуст, Н. Кршлак, Мујо Муцић; no Дин. 10: A. Берничевић, Фрањо шварц, Н. Багари, Инг. Херић, Лазо Томић, Хасан Халач, Тома Матковић, М Проле, М, Капетановић, Н. Капетановић, Изет Крпо, Јосип Ј. Филиповић. Стипо Јелица, Нурудин Сараћ, Мујага Сараћ, М. Глушац, Реља Бранчић, A. Близнац, Сј Комарица, A. Чапењ, Никола Јовић, И. Кршлак, Омер Спахић, Мустафа Бубрић, Д. Ерага, И. Мулаомеровић, Милан Фургало, М. Шарић, Селим Зјајо, Мехмед Хатибовић; no Дин. 5: Ћамил Шамић, Ф. Филнповић, 0 . Попара, A. X. Османовић, Нико Ступар, Рамиз Попара, С. Сарачевић, Г, Јекић и С. Тузлић; no Дин. 2: Расим Тузлић. Свима дароватељима искрена благодарност! М свлуд Гајрстова ж е н с к о г о д б о р а у Стоцу 25. јануара о. г. Женски одбор Гајрета у Стоцу у просторијама Мектеба одржао je веома успио мевлуд. Овај свечани моменат увеличали су гг. Смаил еф. Сердаревић, шер. судија и Омер еф. Чехић, имам матичар, пригодним бесједама моралног и социјалног карактера. У препуној сали и потпуној л^цпини почиње са учењем мевлуда, много,талентирана ученица IV. р. осн. школе Сафија Сефо, коју су одборнице пратиле салаватима, a које су их изводиле тако милозвучно, да су унијеле велико респектно расположење код свих присутних Овде треба истакнути Хаску Е Питић, која je проучила ашере тако, да je са својим начином учења све присутне ганула тако, да je цио мевлуд у гробној тишини преслушан. Ha мевлуду су се подијелили фишеци, a шећер за исте даровале су no 1 кг гђе: Аиша Сердаревић, Хаска Питић, Ћамила Шарац, Назика Меховић, Аиша Хаџић, Аиша Алишић и Мерсија Пашглић, те гђице: Џенка Сарајлић, Фахира Косовић, Хатиџа Шехић, Мухиба Бркић, Халима Бурина и Назика Пашалић. Чист приход од мевлуда био je 56650 Дин. Да je ова приредба овако лијепо успјела имаде се захвалити вриједним одборницама, које су, не обазирући се на Рамазан. зашле no кућама, те сакупиле шећер и позивале на мевлуд. И овог пута се Женски Одбор захваљује Мушком Одбору, који му je изишао у сусрет гледе просторија за ову приредбу. Ж ен ск и м евлуд Гајрета у Б. Градишци, Ha 22. јануара о. г. приредиле су чланице Гајретовог одбора у Бос. Градиш циито: госпође Ханумица Сокол, Ајиша Алагић те Васвија Џумхур у кући r. Мехмеда Сокола први Гајретов женски мевлуд, који je како морално тако и материјално врло добро успио. Поменуте госпође су зашле још 19. јануара no кућама и позвале око 60 фамилија да присуствују тој ријеткој свечаности. Како je ово први корак наших вриједних чланица, не можемр преНи преко тогд, a да не поздрат 62 Гђе Ханумица Сокол, Васвија Џумхур и Аиша Алаги*, вимо свијест нашег вриједног женскиња, јер су приредиле мевлуд у таквом реду, како то доликује Гајретовим приредбама. Мевлуд су училе госпође: Рукија Ш абић и Ш евка Стињанин, на свеопће задовољство присутних. З а вријеме учења гости су почашћени са шербетом и свака je попрскана са лијепим мирисом, којег дарова госп. Касумовић Смаил, бријач. Након свршеног мевлуда, гости су почашћени кафом и цигаретама, a затим je одржала кратак говор ro­ čnoga Алагић Ајиша којег доносимо у цијелости: Драге сестре и другарице! Ми имамо Гајрет, који нашу дјецу школује и даје на занате; тај се Гајрет издржаје једино од помоћи добрих жена и људи дајући му прилоге, одржавајући мевлуде, сијела, забаве и тефериче, што раде сва мјеста у Босни и Херцеговини, знајући колико ће нам Гајрет користити; да ми не би били баш најзадњи од свију мјеста a то требамо и поред тога, што има наших многи Градишћана, које Гајрет школује и даје на занате и који ће повратком међу нас свима од користи нам бити, ухватисмо се ето и ми у коло Гајретових прегалаца. Драге Сестре! Најљепше Вам се захваљујем на тако лијепој посјети као ина прилогу за наш Гајрет. Молим Вас све, да ако се којој укаже прилика, да се Гајрету што допринесе, као што раде и сва друга мјеста вазда, приликом свадбе, већег сијела, одржавања мевлуда no више пута сакупе и потпомажу Гајрет. Мевлуде праве обично сад код једне сад код друге куће према томе како се међу се договоре. Молећи Вас за прилог Гајрету на овом нашем првом ако Бог да и не задњем мевлуду, унапријед вам се захваљујем, послије којег fceMo наставити сијелити и мехабетити. По свршеном говору прешло се je на побирање добровољног прилога којег дароваше у новцу и то: no 40 Дин госпођа Бећиревић Халима и Чадорџић Адила; no 30 Дин гђа Херцеговац Фатима, Дураковић Ајиша; no 20 Дин; госпође Сокол Ханумица, Џумхур Васвија, Алагић Ајиша, Селман Хашија, Бошњак Сидика, Чехајић Фатима, Софтић Субхија, Кудузовић Пехва, Мујаџић Бисера и Дрочић Мухиба; no 18 Дин: гђа Мујаџић Зухра; no Ј5 Дин: росцође Јусуфовић Мулија, Бечиревиђ �Фатима, Бечиревик A. Фатима; no 12 Дин- rta Taбаковић Фатим*; no 1025 Дин: гђа Тељиговић Ха-' нифа; no 10 Дин: госпође Тељиговић Мина, Делић Фатима, X. Алагић Сафија, Биберић Низа Дубичанац Атифа Чехајић Зифа, Сокол Бесима, Сокол Сафета, Дубичанац Фехима, Софтић Захида Бишћевић Фатима Прачић Техвида, Тељиговић Аземина. Хусеџиновић Мечелефа, Касумовић Атифа и госпојица Чехајић Паша; no 5 Дин: гђе Прачић Васвија, Билић Ђула и гђца Мујаџић Хатиџа. Укупни приход добровољних прилога износи Дин 63025 Поред добровољних прилога у новцу дароваше у нарави за овај Мевлуд шећер и то: no i Ч2 кг гђа Дураковић Ајиша; no 1 кг гђе Софтић Субхија, Бећиревић Фетима, Бећиревић A. Фатима, Табаковић Фатима, Бошњак Седика, Бећиревић Халима, Мујаџић Зухра, Дрчић Мухиба, Тељиговић Мина, Дубићанац Фехима, Селман Мунифа, Чатић Шаха и Чадорџић Адила; no */2 кг: гђе Херцеговац Фатима, X. Алагић Сафија, X. Јусуфовић Мулија, Сокол Бесима, Сокол Сафета, Дубићанац Атифа, Татаровић Нура, КудузЈвић Џехва, Биберић Низа, Делић Фатима, Хусеџиновић Фатима, Прачић Техвида, Чехајић Фатима, Тељиговић Сенија, Касумовић Атифа, Билић Џула и Прачић Васвија. Остатак шећера од 14 кг продато je кафеџији Ч е х а ј и ћ Х и в з и no Динара 14*50 што износи укуппо ................................................ . Дин 203 — прибројив томе добр. прилоге у готовом „ 630 — Укупно Дин 833*25 Одбивши од тога трошкове oico мевлуда „ 40-г*>ј Остаје чисто Дин 793*25 Ha мевлуду су послуживале госпођице Сокол Атифа, Селман Сабра, Прачић Мина, Сокол Васва, Хусеџиновић Мина и Шабић Ханифа. За успјех мевлуда највише се има захвалити госпођама: Сокол Ханумица, Алагић Ајиша и Џумхур Васвија. Једној joj помагачици гђици Мемнуни Кајтаз. Овим путем се одбор нарочито захваљује тим вриједним нашим чланицама као и свима који дароваше прилог за мевлуд и на мевлуду за сиромашну дјецу. Бајрамско сијело у Тузли. Женски мјесни одбор Гајрета у Тузли оджао je бајрамско сијело на 17 фебруара о. г. Сијело je било одлично посјећено без разлике вјере. Ha одобрење Гл. одбора Гајрета чист приход сијела од Дин. 350— подијелиће женски одбор најсиромаш-. ни!им женама no нешто, да могу купити огријева јер свакодневно долазе и моле помоћ. Ha сијелу су пали слиједећи прилози и to: Дин 20: Тензиле х Телалбашић, Дин 15: Тевхиде х Метиљевић, Дин 12: Мејрем х. АхметовиН; no Дин 10: Аише х. Мутевелић, Паше х. Мехмедагић, Џемиле х. Кахвеџић, Нуре х. Чамџић, Фахрије х. Зајимовић, Хабибе х. Дубравић, гђа Стакић, гђа Батинић, гђа Радојка Поповић, гђа СекулиН, гђа Савета Мичић, гђа Васиљевић, гђа Сена Арнаутовић; no Дин. 8: Алијагиница Хећимовић и Џемиле х. Трновљаковић; no Дин 6: Фахире х. Зунић и Хајрија Ђелић; no Дин. 4: Емине х. Салетовић, Ханумица х. Пепић, Аземе х. Калесић, Алмас х. Хаџиефендић; Алмас х. Филиповић, Заде х. Баралић, Ешреф х. Карабеговић, Арифе х. Мухаремагић, Рамизе х. Прцић, Разије х. Топчагић, Нафија Зајимовић, Дика Шербић; no Дин. 4: Хаше х. X. Хасановић, Хасибе х. Даутовић, Хабибе х. Хаџиефендић, Шерифа Тињић; no Дин. 3: Фадила Чамџић, Ферида Чебић, Хамида Чустендил, Наза Ћиндић, Емира Ђиндић, Тифа Ћиндић; no Дин. 2: Мујесира Мујагић, Зумрута Жунић и Нађа Жунић. За бифе дароваше гђе: Виловић сведиђан, Мутевелић масну лутму, Хаџиефендић ћетенију, Ножић тукца, Хусић пексимете, Азапагић патишпању, Коњхоџић патишпању, Ибрахимкадић бурек, Дервишефендић баклаву, Ченановић баклаву, Салихспахић патишпању, Шехановић пола кг. сира и хљеба, Гајретов мевлуд у Фочи. Шербић хурмашице. Инцијативом одбора Гајретове читаонице у Свима дароватељима топла хвала! Фочи ове су године одржана два мевлуда на 27 ноћ Рамазана и то мушки у Царевој џамији a женски Бајрамлук Гајретову Шегртском дому у просторијама Мектеб-ибтидаије. у Сарајеву. Мушки мевлуд je као и прошлих година врло Посљедних дана Рамазана дароваше питомцима лијепо успио и код многобројних посјетиоца оставио врло угодна сјећања на ове мубарећ приредбе. Шегртског дома као бајрамлук: г. Муфтић Салим Женски je мевлуд код нас одржан први nyr и еф. сенатор Дин. 200 у готовом; г. Исламага Врауспио je неочекивано. Посјетитељкама није било нић и син, трговац 30 ком. фесова, те Мјесни женски броја na су се многе морале вратити, јер у зграду одбора Гајрета у Сарајеву 4 napa одијела, 1 кошуљу и 1 фес. није могло све да стане. Одећа je подељена сиромашним питомцима, a Осим уобичајеног учења мевлуда одржате су и двије прикладне декламације од Сафетбега Баша- новац, no жељи дароватеља подељен питомцима у готову. гића и М. Ћатића, које су присутне до суза гануле. Наведеним дароватељима топла хвала! — Управа. Овај je мевлуд побудио код нашег женског свијета велико одушевљење na je пало много молби да ово не буде посљедњи пут. Ha мевлуду су се купили добровољни прилози, na je с тим прилозима уочи бајрама одјевено око Уаисујше даљње добротворе 40 дјеце сиромашне, мектебске и школске. н утемељаче Гајрета! Особита заслуга за успјех женскога мевлуда иде вредној и агилној гђици Дики Пилав, учите* д>ици овцашње женске народне рсн. цжоле и ври- 63 �Бајрамлук Гајретову женском конвикту. Госпођа Ата Куленовић поклонила je најсиромашннјим питоМицама 1 црну кецељу и снијежне ципеле. Кецеља je дата Траванкић Хајрији a ципеле Џавиди Гребо. Поред тога Мјесни женски одбор Гајрета из Сарајева на Бајрам одјенуо je три питомице и то Туралић Хаснију, Заимовић Васву, купивши им Ципеле и Хаџимешић Ремзи хаљину. Овима наша топла хвала. З а х в а л а Гајрету, Од бивше Гајретове питомице гђице Садије Шерифовић> Главни одбор je примио захвалницу слиједећег садржаја: „Прије неколико дана добила сам намјештење за учитељицу у Тур. Јањарима. Овом приликом захваљујем се Главном одбору Гајрета, што će je заузео за моје намјештење. Особито ми je драго да сам намјештена у наше муслиманско село; гдје ћу моћи радити за наш дични „Гајрет". Још једанпут хвала! С поштовањем: Шерифовић Садија.учитељица. Прилози из.Јелеча’. г Хамдија Мусић из Јелеча на иницијативу повјереника г, Мустафе Мулабдића сабрао je пред Рамијом на Избичну на EajpaM Дин. 3.1 добровољних прилога. Хвала и живјели! Прилози из Котор Вароши. Мјесви одбор у Котор Вароши дозначпо је слиједеће прилоге: Са мевлуда из ЧарШијске џамије Дин. 159.75,. са мевлуда из Варошке џамије Дин. 70. , Добровољни прилог из Рабана у житу Дин. 54. Добровољни прилози сакупљени no г. Нумићу Дин. 130 — Добровољни прилог као рамазански дар сакупио X. Нумић Дин. 510.—. Сакупљачима и дароватељима топла хвала! Прилози из Бјелемића. Гг. Дервиш Чукле, учитељ и Ристо Тепурић командир жанд. станице први дан Бајрама на блок сакупили су за друштво Гајрет Дин. 10U прилога. Дароватељима искрена захвалност. Д ар ови питомцима Гајретова интерната Надаље je г. Чукле одржао за вријеме Рамау Плевљу, мазана слиједећа Гајретова предавања: 0 вјери, За вријеие Рамазана даровали су грађани Пле- Сифилиз и туберкулоза. Иза предавања je преваља питомцима Гајретова пдбваљског интерната давач у кратким цртама приказао и р ад Г ајр ета на разна јела за ифтар. Овдашњи грађани и чланови културно-просвјетном пољу, тр о ч и то у Б. и X. Гајрета чине то редовно Сваког- Р ам азан а^Т Т и ти ^ Предавања су била врло добро посјећена и са Показују колико им je прилегла срцу Гајретова интересом саслушана. омладина no шкодама.. ОпшЈпГЧгривредна криза, која je нарочито оСјетљива у овим крајевима, није Прилози из Дервенте. омела и стегла срца Гајретоваца и пријатеља ГајПред џамијом о Бајраму сакупљена je у Деррета, да и на овај начин укажу пуну спремнб|т|у | венти за Гајрет свота од Дин. 372.—. испомагању друштва Гајрет. Цијењеном грађанству Гг. Ђуро Плећаш, шумски управитељ дарОвао Плевља нека je топла хвала! je Гајрету Дин. 100 и /Иустафа еф. Халиловић, шер. Екмек-кадајиф даровала су господа: Хаџисмај- судац Дин. 50^— умјесто бајрамских честитки лоВић Мухамед (два пута), Акбеговић Ханефибег, пријатељима, приликом рамазанског бајрама. ТахИрбеговић Теуфикбег, Керкен Алија, Абдићевић Хвала и живјели! Шериф, Хаџагић Хасе, Јакић Миљан, Сулејмановић Сефер, Мекић Ибро и Мисирлић Мујо. Из Гајретова Ш егртског дому у Сарајеву. Хурмашице су даровали господа: Ћулаховић Почетком мјесеца фебруара о r. примила je Абдулах* гђа Јанићи евић Милка и Катана Вехбија, управа Шегртског дома од среског школског надa rto баклаву г. r. Сурулиз Саит, Чаушевић Мех- зорника за 11. сарајевски срез г. Д. Атанацковића мед, ЧауШевић' Рашид, Кадрибашић Кадрија, Мах- 35 ком. књига са пробраном садржином као поклон Мутовић Омер и ti н Филијала Плевље Муслиман- Краљ. Банске управе у Сарајеву књижници Дома. ска Банка д. д у Фочи баклаву и питу сирницу. Такођер je управа примила и слику г. бана Дринске Господин Дрнда Ћамилбег даровао je слатки бановине. ДВопек, a господин Трх љ Абдулах реванију. Краљ. банској управи, као и шк. надзорнику Кадајиф су подарила господа: Карахасановић, г. Д Атанацковићу топла хвала! — Управа. Фоч i Ибрахил1, Мушовић Сафетбег, Селмановић Омербег и Шећеркадић Сејфудин. Управа интерната и Главни Одбор Гајрета овим путем изражава захвалност свима дародавцима. Прилози из Автовца. Мјесни одбор у Автовцу дозначио' je Гајрету Дин. добровољних прилога, које дароваше г. Светислав Чирић, престгвник генералног друштва Србија из Сарајева Дин. 80 и г. Ристо Дурић Дин. l'O. Дароватељима наша благодарност! Прилог из Гламоча. Г. Чедо Тадић из Гламоча даровдо je Гајрету Дин. 20' добровод>цог прилога. Хвала! 64 Тражите свуда и препоручите свакоме Гајретове разгледнице � https://kolekcije.nub.ba/files/original/b9eff7b752cce6aac198747c9f4fc445.pdf b149703aa3550fbd6eea2ffbe8889715 PDF Text Text год. хш I Л I Г L 1 БРОЈ 5 Сарајево, 16 марта 1932 Смотра нашег рада Кратки биланс послије осам мјесеци Да би једно друшто или организација - r нарочито организација која je no своме раду стекла пуно право да се назове покретом — пружило могућност онима који претстављају њену снагуј да се упознају са-својим дјеловањем и успјесима, потребно je, с вре-^ мена на вријеме, извршити смотру тих дјела и указати на све позитивне резултате, a истовремено и дати могућности да се енергије и снаге обновеи да се радници и приврже-г ници у тој организацији' упуте 'у, да-ља стремљења, да се очеличе за даља прегнућа. > A ko игдје, a оно je у'друштву Гајррт-потребно у. даним тренутцима обавијестити све оне који сачињавају и претстављају његову стварну снагу и његово позитивно дјело, да буду на чисто са оним што je урађенр .и. да се, нарочито, спремају за оно што треба радити. Стога сматрамо да je — разумије се, у нашем листу. „ Г а ј р е т " п р т р е б н о на овоме мјесту, скренути пажњу на постигнуте резултате у овој години, која ће у мје^ сецу јулу т. г., на Гајретовој главној годишњој скупштини, исказати свој биланс. Да би се видио биланс за минулих осам мјесеци нашега рада, ми ^емо на првом мјесту нагласити само ово: од јуна 1931 до 1 марта 1932 приходн друштву Гајреш су јачи за неких 120.000 Дпн. од ониху периоду од јуна 1930 до 1 марта 1931. Када се узму у обзир све оне потешкоће ,и неда-ће, неимаштина и криза које прате цио наш јавни живот, a које се најјаче осјећају у нашој провинцији, која претставља главну снагу Гај-, рета, онда je појмљиво колика je оданост и приврженост, колики je самопријегор и пожртвовање код свију Гајретових радника, повјереника у унутрашгвости и пријатеља, да Гајрету допринесу што je могуће више. Да би се, дакле, нагласили ови успјеси, потребно je имати у виду све околности у којима су се за минулих осам мјесеци рада налазили сви Гајретови неимари који су морали да воде рачуна о имовном стању оних најширих слојева народа, што претстављају стубове монументалне палате која би могла да носи име: Гајретов покрет. Ради илустрације прихода у споментих осам мјесеци ми ћемо, овом приликом, да се додирнемо само неких момената. Тако je Сарајево за ово вријеме дало 375.000 Дин. По висини прихода иза њега се одмах налазе слиједећа мјеста: Бањалука и Мосшар, Карактеристично je свакако, истакнути да je приход нашег одбора у једном малом Тешњу, сиромашном и забаченом, исказан за ових осам мјесеци са блчзу 30.000 Дин. A да су и т. зв. пасивни и невољни крајеви свесрдно прихватили идеје Гајрета, и tokom прошлих осам мјесеци издашно помагали његов рад, свједочи и то, да je, н. пр. Жеаче исказало преко 9.000 Дин.} сиромашно Гацко у Херцеговини око 15.000, Јајце око 13.000, a н. пр, Чааљина и ЗавидовпШ пребацују 14.000 Дин. Чак сиромашно Плевл?е, Коњиц, Билећа и Стодац исказују при^оде који се Kpetiy 0KQ или п р ш 8.000 Дир, 65 �Ц ити рајући ове бројч ан е податке ми нећемо да улазим о у пОЈединости иланса прихода у другим м јестим а у којима т а к о ђ е повјереници и мјесни од ори ајр ето в и раде неуморно и предано. А ко негдје и није и ск азан , обзиром на им ућност МЈеста, ОнаЈ приход који je у главном и при бл и ж н о очекиван, — т о ми имамо пуно р азу м и Јевањ е з а т е случајности, са р азл о га које смо горе истакл и . Јер, ми ни м ало не сум њ ам о него ч в р ст о вјерујемо у аги л н о ст свију п р и јате љ а и радн ика Г ајр ета, и зн ам о и увјер ен и смо у то , да ће они з а ова п р ео с тал а четири м јесеца и зврш и ти оно ш то они сами дубоко о сјен ају и знају као националну и соц и јал н у п отребу, т а к о да ће се и њ ихови приходи на главној скупш тини и ск азати потпуно сао б р азн и њ иховој аги л н ости и њ иховом по ж р тво в ањ у , као и имовној снази свију редовних и о ст ал и х ч л ан ова друш тва Гајрет. Д а т о постигн у њ им а се пр у ж а м огућност да, з а вријем е од ова ч ети ри п р ео с тал а п р о љ е тњ а м јесеца, и с к о р и с т и т е све прилике у циљ у ж и л ав о г и енерги ч н ог рад а з а Г а јр ет . A у т е прили ке они м огу да у броје слиједеће: за б ав е и дарове о п р егсто јећ ем К урб ан бајрам у, за ти м чр и р еђ и в ањ е п р о љ етњ и х за б ав а (те ф е р и ч а ); ово нароч и то важ и з а оне који су, стицајем о ко л н о с ти , били онем огућени да до сада одрж е велике годиш њ е Г ајр ето ве зи м ске забав е. Али оно ш то je најваж није, и ш т о ми н ароч и то стављ ам о к а ср ц е и с в и је ст свију наш их п ри јатељ а и неи м ара, пов јереаи к а и м јесних одбора, — шо je редовно убирање редовне чланарине, јер приход од ње, ак о се у б и р е редовно и си с тем а тск и , са ч и њ ав а и и п р етстављ а м атеријални тем ељ д руш тв а, n a би у то м сл у ч а ју т а ј приход м огао д а пр естављ а глзвно врело Г ајретови х м атери јал н и х м огућн ости . Кад већ г(Љој5имо о свима могућностима и приликама, да се повећају приходи Гајрета и да се на главној годишњој скупштини искаже биланс онакав који рјечито казује снагу идеја и идеологије Гајрета — потребно je да апелујемо на све пријатеље и борце за Гајрет да м своме листу „Гајрет" посвете пажњу, и то на тај начин, да му обезбиједе претплату и читаоце. Мислимо да je потпуно сувишно, на овоме мјесту, наглашавати и истицати потребе и заслуге листа „Гајрет“. Свакоме пријатељу и раденику нашег друштва je довољно познато да je овај лист огледало наше идеологије и гласник нашег рада, извјештач наших успјеха и вјерна слика наших триумфа, наше снаге и наше побједе. Стога помагање нашега листа претставља истовремено помагање намјере: да сви лријатељи и чланови, одбори и повјереници Гајрета буду правовремено и вјерно обавијештени о свему што се ради у Гајрету и како се ради, шта се постизава и како се постизава. Горњи подаци из досадашњег биланса прихода друштву Гајрет могу да поспуже као потстрек свима нашим пријател>има, неуморним и агилним, да и у будуће, нарочито за преостала четири мјесеца у радној години, устреме све своје снаге, очеличе своју вољу, удвоструче своју енергију, — да дјело Гајрета у народу добије и у овој друштвеној години перјаницу свога успјеха, да оно буде крунисано једним увјерењем, снажним и непоколебивим: да све шшо чинимо, заједнтким н снажним напорима, чинимо за добро ч нааредак цјелокуаног муслиманског днјела нашег народа у нашој ошаџбини Југославији; да чинимо све, што je пошрећно и шшо нам je у могућносши, да аобољшамо социјални воложај наших муслимана, да доаринесемо њиховом националном отрежњавању и друШшвеном освјешћивању, да доаршесемо њпховој оаштој кулшури, n да њихов цјелокуани јавни живош уаутнмо смјерницама и стазама истинског наарешка и цивилизације, ше да их на maj начин ошргнемо од и оно мало преосталих утицаја који с циљем, јадним и жалосним, иду у правцу мрака н назадњаштва Вјерујући да ће сви наши неуморни и агилни сарадници и пријатељи ове наше ријечи примити срцу, шаљемо им поздрав са молбом, да снажно и непоколебиво истрају НД своме досадашшеч путу. �s njemačkog preveo prof. H Ć., Mostar. Islam kao svjetska religija. U ime Boga, milostivoga i milosrdnoga. Boga hvalimo i molimo Njegov blagoslov za uzvišenog poslanika Nje­ govog. Islam, hrišćanstvo i ostale svjetske religije. Riječ islam označava potpuno podvrgavanje božjoj volji u svima životnim manifestacijama i bezuslovnu poslušnost prema zakonima, što ih je Bog objavio, bez obzira na naše vlastite želje i sudove. Islam je vjera, koja u sebi uključuje sve druge vjere, što ih u različitim periodama istorije i u različitim zemljama propovijedahu poslanici, kojima je te vjere Bog objavio. 0 tome govori Kur’an: .Mi vjerujemo u Boga i u ono, što nam je objavio, ali i u ono, što su nam objavili Ibrahim, Ismail, Ishak, Jakub i njihovi naslje­ dnici; mi također vjerujemo, što je objavljeno Musatu, Isatu i svima onim pejgamberima, koje posla Tvorac svega; mi ih svih primamo ne praveći među njima razlike. Prije objave Kur’ana prisvajao je svaki narod za se prvenstvo govoreći da je njegova vjera božanskog porijekla; ali ostalim narodima osporavao je istu bo­ žansku prednost. Današnji na primjer jevreji i hrišćani vjeruju, da su svi pejgamberi, koji su došli na svijet, poticali samo iz jednog stabla velike ljudske porodice, naime iz stabla izraelićanskog. Prema tome bi Bog sa svima ostalim narodima svijeta bio tako nezadovoljan, da se nikad ni najmanje nije brinuo za njih, premda ih je nalazio u punom neznanju i za­ bludi. Ova sklonost isključenju inovjernih, koja zaista ne bijaše svojstvena ni hrišćanskoj crkvi ni jevrejskoj vjerskoj zajednici, no koju su ipak pristaše gotovo svih vjera dokazivale, proizvodila je osjećaj oholosti, ponosa i preziranja, što je donosilo nejednakost među članovima ljudske zajednice. Duže od jednog časka svaki je mislio o onom božanskom redu, koji nam je svakodnevno pied očima, o upravljanju svuda po­ stojeće Providnost'. — Naš Bog naprotiv ne čini mrske razlike između raznih naroda, a blagodati, koje nam on dariva, ne ograničavaju se na zasebni vijek ili zemlju. On je naprotiv hranioc svih bića, gospodar svih vremena, vladar svih zemalja, izvor svih milosti, početak svih duhovnih i tjelesnih snaga, hranioc svih stvorova i stup koji nosi sve što egzistira. Božija mi­ lost obuhvata cijeli svijet, sva vremena i narode. Snage 1 sposobnost, koje je udijelio starim lndima, podario je također Arabljanima, Japancima, Evropejcima i Amerikancima ga sye njih je gbjtavalište bojfija z<?mr lja, za sve njih obasjava sunce, mjesec i zvijezde, i svi oni obavljaju posao, što im ga je Bog postavio. Svima je ljudima potreban vazduh, voda, vatra, zemlja i svi se vesele darovima božijim na isti način. Svi oni žanju proizvode tla, svoje žito, svoju travu, ubiru svoje cvi­ jeće i svoje plodove. Ove činjenice sadrže sasvim rje­ čiti dokaz odnosnog na onaj božanski moralni zakon, koji nas u tome podučava: Ako ni jedna klasa, ni jedna rasa nije ostala bez blagodati vode, vazduha i zemlje, ukratko bez blagoslova materijalne prirode, čemu onda ostaviti nepriznatu jedinstvenu i nepristrasnu Providnost božju, kad se radi o objavi, koja je ipak za razvoj ljudskih snaga najvažnija! Naprotiv nerazumno suže.ije božje Providnosti bijaše zabluda, koja je sprječavala opšte zbratimljenje čovječanstva i pod kojom su narodi stoljećima trpili, dok posljednja božja objava nije već u p r v o m a j e t u ispravila po­ grešno shvaćanje jedne samo djelomične objave. Kur’an naša sveta knjiga, počinje riječima slavljenja i hvale Allaha, koji je ne samo Tvorac i Skrbnik Indije, Ara­ bije, Perzije i Sirije,-Evrope i Amerike, nego i Tvorac čitavoga svijeta! Ovde upotrebljene riječi tako su op­ ćenito hvaćene, da one uključuju sve narode svih vre­ mena i svih zemalja. Ali što Kur'an počinje sa jednim ajetom, koji tako sve obuhvata, pokazuje očigledno, da on zabacuje učenje, koje odbacuje ili ograničuje sveopšte i bez granica starateljstvo božje. Nemoguće je prema onoj riječi iz Kur’ana ograničiti objavu na jedan jedini narod, nemogućno je isključiti sve ostale narode, kao da ovi nijesu stvorovi božji, kao da ih je Svemogući poslije njihovog stvaranja potpuno za­ boravio, šta više kao da ih je On htio dotući u nišfa i beskorisno. Sasvim drukčije početni ajet Kur’ana daje muslimanu sigurnost, da je Tvorac i Skrbnik svega odredio svima ljudima na zemlji d aše razvijaju, kada im je svima još podijelio i tjelesno rašćenje. One uzvišene riječi, koje nam Kur’an usađuje, ulije­ vaju ljudstvu duh jednakosti i bratstva i spriječavaju uskogrudnost, koja potkopava čitavu zgradu ljudskoga društva i božja stvorenja rastavlja jedno od drugoga. Visokosrdačna nauka Kur’ana nalaže mi da osjećam ljubav i poštovanje prema Musatu i Isatu, no daje mi da osjećam pažnju i poštovanje i prema Ramhandri, Krišni i Budi. Kad ja sa Kur’anom priznajem vjerodajni dio biblije kao riječ božju, to ja smatram i Gitu i ostala Sveta pisma Indije, kao svoju meni sa indij­ skom braćom zajedničku svojinu. Prema Kur’anu je dakle Islam ime za svaku religiju, koja je objavljena pod božjom inspiracijom od ma kojeg učitelja, u ma koje vrijeme, u ma kom narodu ili zemlji. Jer sve te religije jmaju isti Korjen i llJile 511 jednu istinu. Ali 67 �dugi rok spojen sa nedovoljnim pomoćnim sredstvima starih vremena za beštetnim očuvanjem starih nauka, dao je na svaki način povoda za ljudske dopune, umetanja i lažna tumačenja. ,Oye okolnosti sprječa­ vale su buduće generacije da prodru u duh starih pi­ sama. Osim toga dvije činjenice tražile su jedan novi poredak svih stvari, naime s jedne strane napredak čovječjih sposobnosti a s druge strane razbuktali za­ mah zla, koje je jedna pojava, što neizbježno prati ljudsku civilizaciju. Ovaj položaj dovodio je također kroz dvadeset godina pejgambera za pejgamberom, koji su stare istine ponavljali i dodavali novo, da bi zadovoljili zahtjevima svoga doba. Ali kako pojedine ljudske rase' stanovahu odvojene i 'življahu odsječene prirodnim granicama sa samo neznatnim saobraćajnim mogućnostima, to je svaka nacija trebala svoga pej­ gambera, pa ih je Bog blagoslovio svaku sa jednim takvim pejgamberom, kao što Kui’an veli:'„Svaki na­ rod je imao svog učitelja“ ili na drugom mjestu: „Svaki narod imao je svoga vođu" ili „Ро jedan vijesnik božji poslat je svakom narodu" (55:24 10: 27). Kao što je Hindustan iznio svoje verske Rizise i kao njihove zamjenike i nasljednike Krišnu, Ramhandru i Gotamu Budu, tako je i Kina našla svoga uči­ telja u ličnosti Konfučija. Kako Zaratustpa^ažBIikta duhovnu vatru u Perziji, <bi oplođena dolina jordanska svetom rijekom, štQ>dolazi sa brda uljevitog. Svaki put, kada je zlo uzelo maha i kada su ^judi grešili, postojali su 'muževi, koji su od Boga bili inspirisani, da poučavaju ljtide i da stari islam nanovo poprave. Dok nastupf novo- stanje svih stvari u Svijetu, gdje su božji zakoni svuda bili prezirani, prekršavali su sada zapovijedi božje istovremeno na čitavoj zemlji. Oblaci pomrčine, neznanja, nevjernosti, bluda zasje­ nili su čitav svijet. Svaka zemlja i svaki narod bili su pokvareni, a vrline ugasle, tako da grijesi nisu sma­ trani grijesima, nego često puta zaslugama i vrlinama. Ova činjenica može da mnogom uhu zvuči čudno­ vato, ali prelistajmo samo svjetsku istoriju: naročito onaj period, koji nam iznosi, šta se je dešavalo pet s'otina godina poslije Hristovog rođenja. Tada bijaše razvoj ljudskoga društva i u duhovnom i u moralnom pogledu na najnižem stupnju. No vjerska povijest po­ kazuje, da proroci dolaze samo, kada zlo postane suviše moćno, tako kao što u prirodi svjetlost dolazi poslije pomrčine a kiša poslije suše. Propadajuće stanje tadašnjeg ljudstva zahtijevalo je snažno ili po­ javu više proroka u raznim zemljama ili pojavu jedne sve vodeće ruke, koja bi ponovo povratila staru vjeru islama u njenoj savršenosti. Međutim: svjetska istorija bila je tada već izvršila jedan odlučan pre­ okret. Bile Su se razvile mogućnosti, koje su olak­ šavale saobraćaj između pojedinih naroda svijeta. Razni dijelovi ljudskoga roda, ranije rastavljeni pri­ rodnim i vještačkim grnnicame, približavali su se je ­ dan drugome, dfl naprave konačno jednu cjeliptj. ft? Veliki daleki svijet postade naposljetku jedno carstvo sa zemljama kao gradovima i gradovima kao ulicama. Ljudi najrazličitijih naroda i imena dolazili su polako u doticaj jedan s drugim Pa kada bi različiti narodi u jedan takav čas dobili različite nauke, nastao bi haos. Stoga je velika, vječita Mudrost imala mil~st da pozove poslednjeg od svojih pejgam bera na mje­ stu, koje ležaše u središtu tada poznatog svije a: tamo su govorili onim jezikom, čije su riječi po obliku i sadržini najmanje podlijegale promjeni. U ovom jeziku objavljen je Kur’an. K uran uči stari islam, koji je već ranije od drugih bio propovjedan, te je islam tako prouzročio knjigu, koja je ponavljala sve stare, čiste istine sa potrebnim dodacima. Ovo kaže sam o sebi Kur’an. On ne sadrži ništa nego stare knjige, pročišćene od ljudskih primjesa, i on u sebi skriva uzvišene istine, koje osvjetljavaju iz svih sve"tih pisama, snabdjevene sam o potrebnim dodacima, koje su neophodno nužne radi razvoja svih ljudskih sposobnosti. Kur’an ponavlja istine, koje su već sa­ držane u svetim Vedama, u Bibliji, u riječima Gita, ali također i u izrekama, koje nam predadoše Ramhandra, Buda i svi ostali proroci; on dodaje to, što u njima ne stoji, te on daje konačno nove zakone sa svrhom, da bude pravedan prema svima mogućno­ stima jednoga vijeka, u kome su svi božji ljudi zdru­ ženi, a koji u vremenu starih objava življahu odvo­ jeno. Kur’an nam daje zakone i pravila, koji su prila­ gođeni potrebama dnevnoga života. On nije samo jedna zbirka moralnih propisa ili obrednih zakon-5. On nam najprije daje istinski pojam o biću božan­ stva i osvjetljava nam velike istine, koja se odnose na poslanstvo, objavu, budući život, nebo i pakao, ali poslije toga daje nam i pravce za političke, soci­ jalne i domaće poslove, tako da se ljudstvo, ako se ovim propisima upravlja, može postojano usavršavati. Knr’an se ne ograničava samo na molitve, post i žrtve; on je jedna knjiga zakona za čitav život. Isto tako, kao što se u njemu vladaru naređuje, da sli­ jedi izvijesne zakone pri upravljanju svojim zemljama, i podanici dobivaju zapovijed, da su svome vladaru odani. Stoga zakonodavac, državnik, sudija, Oficir, trgovac, zanatlija, otac, sin, brat, supružnik, susjed, prijatelj, siromah i bogat, ukratko ljudi najrazličitijih položaja i životnih putova nalaze u njemu upute, da postanu korisni članovi ljudskoga društva i dobri gra­ đani. Jedna takva potpuna nauka nal zi se samo u Kuranu, pa stoga muslimani vjeruju, da je od svih poslaničkih generacija propovjedana vjera islam sa­ držana u ovoj posljednjoj objavi, zakonodavno najsavršenijem obliku. Kur’an o tome kaže: »danas je zakon za vas postao savršen.* U namjeri da ponovno vrati jedinstvo misli, Kur’an se bavi jednim od najtežih problema: naime sa razlikama, koje se mogu da vide među raznim čjanovimg čovječanstva, ove velike božje familije. U �Kur'anu stoji ’ ,1 mi smo lebi (Mubemede!) objavili ovu knjigu samo, da svađe (u koje bijahu zapale razne sekte) izravnaš i da ih učiniš vjernim"4 AH ko može đa prekine silne svađe, koje bjesne između raznih sekta jedne te iste vjere ? Mogu da se pojme raznolikost; u mišljenju, koje nastaju iz raznolikosti u temperamentu; i takve diferencije mogu se voditi do raznih škola mišljenja. Ali to se ne može da tiče vjere, čim se njeni glavni stavovi vjerovanja uče u njenoj nepovr đenosti, kao kod raznih pravaca islama. Svi oni priznaju osnovne tačke vjerovanja islama ( 1 Allah, 2 Anđeji, 3 Objavljene knjige, 4 Božji po­ slanici, 5 Sudnji dan, 6 Božji sud o dobru i zlu, 7 Zagrobni život.) Ali kako stoji sa raznim sektama ostalih vjera? One odmiču jedna od druge u osnov­ nim tačkama, a ipak pr.znaju svi j e d n u knjigu kao najviši autorilet. No ona može da dade samo jedno istinito verovanje. Sta rimska i šta državna crkva uče, to oboje ne može da bude istinito. Samo jedna od dviju može da biide nauka Hristova. Pos oje dvije sekte u budizmu, jedna vjeruje u Boga, druga ne5 S mo jedna od njih može da bude u pravu. Slično su se cijepale i ostale vjere, ali istina kod svake nije mnogostruka. Ako je Bog prapoqetdk svih religija, ako je on bio dosta milosrdan, da svoju volju od vremena na vrjem e objavi, ako je on uvijek birao jednog jedinog čovjeka, koji je,trebao ispred njega da govori, i ako su njegovi putevi i zakoni nepro­ mjenljivi, prilike, koje su još vladale u svakoj vjeri poslije Hristovog nastupa, zahtijevale su jedan odlu­ čan rascjep u svakoj cd njih i to ne rascjep između Hrista i Nehrista, nego između Hrisla i Hrista. I dru­ gdje postojale su pred nastup svetoga poslanika raz­ ličite sekte, pa je bilo potrebno, da neko obnovi ligiju u njenom prijašnjem obliku. To se dogodilo preko Muhameda, posljednjeg božjeg poslanika. Stoga se sam Kur’an naziva „Hakjam*, to jest sudija, koji ima da rasudi između Hrista i Hrista, između Hinda i Hinda, između Budiste i Budiste; i to mu je uspjelo. Jer šta je musliman? On je izraelit, u koliko pazi deset zapovijedi božjih; ali u osvetu on vjeruje samo do jednog izvjesnog stepena. On je pristaša Hrista, u- koliko on odbacuje religiozne običaje fari­ zeja te te običaje smatra licemjernim. Ali zakon Mi­ losti, koji je objavljen sa uljevitog brda, slijedi samo, u koliko on vodi popravljanju i napretku. Njegov je dakle cilj popravljanje bilo osvetom ili milošću. On je jedan Aria Hindu, kada razara idole, i jedan Sanatan Darmi, jer on daje poštovanje božanskim ljudima svakog narada i vjerovanje, koji se nazivaju avatar, „oljelovljenje Boga“. On je Budist, kada propovijeda nirvanu> to jest- uništenje samog sebe kao sredstvo spasenja. On јг uhitarac, kada priznaje jedinstvo božje. Ukratko- on obuhvata Kur’anom svakojaku lje­ potu u svakoj vjeii, ali on okreće svoj pogled od onoga, što su ljudi podmetnuli vjeri božjoj: i na ova­ kav način postaje se muslimani Čitav muslimanski svijet, koji priznaje osnovne vjerske stavove Kur’ana, smatra Kur’an' univerzalnim obiljem zakona, koje on ponovno nalaže strogo važne osnovne principe, što su prije Muhameda objavljeni. Za izlaganje ovoga zakona čitav islamski svijet ne obraća se nikome drugome nego Muhamedu. Iz njegovih radnja i riječi on interpretira misao i zna­ čenje Kur’ana! Др. Касим Дилберовић Угасио се je опет један племенит живот, неста то je из редова Гајретових раденика једнога ријеткога прегаоца велике Гајретове идеје.. . ! Ha 29. прош. мј. преминуо je у Новом Марофу, у санаторију за плућне болести, Др. Касим ДилберовиН, срески и жељезкички љекар у Бпс. Броду. Умро je далеко од своје породице, тражећи лијека тешкој и дуготрајној болести, којој je на концу подлегао организам овога идеално честитога човјека и јавнога радника. Рахм. Др. Касим Дилберовић рођен je 25. дец 1897. r. у Кули Фазлагић, гдје je похађао оснрв. школу, a гимнизију je похађао и матурирао у Мостару. Медицинске студије je почео и довршио у. Грацу, те je на ондашњој универзи промовисан за доктова медецине у год. 1923. Лијечничку праксу je почео у нашој војсци, након чега je дошао у Б. Брод за срес. и жељезнич. љекара, на коме je положају дјеловао све до смрти. Његову велику стручну спрему, признавали су и много цијенили колеге му — љекари, a Бос. Брод са околицом, гдје je неуморно дјеловао, као љекар и културно просвјетни раденик путем Гајрета, свједоци су његове велике љибави и пожртвовности према ближњему, нарочито према бродској сиротињи уопште, a према муслиманској, која je најмногобројнија—у • Бродунапосе. Сиротињу je рахм. Дилберовић лијечио, нр наплаћујући свој /груд, ^ e r b jo j јр кудозао и љека^ рије, одјећу na више пута и фуруне. Ради тога, његова* прерана смрт натјерала je многој сироти сузу на око, потеклу искрено за евојпм доброчинитељем. Популарност његову по69 �Мјесни Одбор Гајрета у Бос. Броду (у с р в д и н и д о с а д а ш њ и п р е т с је д н и к ра х м . Д р . К . Д и л б е р о в и ћ ) свједочила je и та чињенида, што га je на задњем му путу за — Загребачки Мирогој, гдје je покопан на 1. о. м , испратило уз 6pojtfy родбину и пријатеље из Загреба, Брода и Дервенте, и посебно одасланство Б Брода, испред кога се са Рахметлијом опростио лијепим говором г. Н. Васиљевић, Kao бивши питомац Гајретов, био je рахм. Др. Касим Дилберовић свијетао примјер захвалности према своме добротвору- Гајрету, за кога je предано и до смрти радио; и у овоме je био једна часна изнимка међу многом нашом интелигенцијом, коју je Гајрет ишколовао и дао joj крух у руке, a која данас не само да не ради за свога добротвораГајрет, него не налази за вриједно ни да му буде чланом са пар динара мјесечне чланарине1 Др. Касим Дилберовић био je кроз седам година претсједник Гајретовог мјесног одбора у Бос. Броду, и за сво ово вријеме je Брод, једно скроз сиромашно и мало мјесто, био међу првима у раду за Гајрет, a носиоц свих Гајретових акција био je рахм. Дилберовић, потпомаган од својих бродских пријатеља и истомишљеника., који су закључили, да му у знак сјећања и захвалности за културнопросв,етни и хумани рад његов п дкгну споменик у Бос. Броду. Прераном смрћу Др-а Касима Дилберовића, уз његову породицу (оца, мајку, супругу, браћу и нејако мушко ди;ете) губи такођер много и наш Гајрет, губи наша цијела народна заједница, за коју je он корисно, несебично и неуморно ради, кроз евој цијели, на жалост кратки живот. Спомен на Др-а Касима Дилберовића остаће трајан. Нека je рахмет његовој племенитој души! Дервента 5. Марта 1932. Есадбег Алибеговић ш Jesam li se, u korist Gajreta, osigurao kod osiguravajućeg društva „Dunav11? 70 �ГајретовЈмјешовити пјевачки хор у Мостару са својим предсједником г. проФ. Салихом Ћишићем (у средини) долази у Сарајево у npgpj половици маја те ће дати велики концерат у Народном /Позоришту. За ову јединствену приредбу влада међу публиком ГА/РЕТОВ веома велико интересовање и Гајретовом се пјевачком хору спрема одличан пријем. ГЛАСНИН Гајретова популарна предаван»а. Фојница: У времену од 14 јануара до 7 фебруара одржао je Мјесни одбор Гајрета слиједећа предавања v Југославенској читаоници: „0 алкохолу и његовом утицају на човјечији организам**. Предавач г. Др. Раљевић, присутних слушалаца 92. ,Тумачење иманских и исламских прооиса". Предавач г. Ферид Хусбашић, присутних слушалаца 87. „Тумачење о посту и зекјату", предавач Ибрахим Борић, присутних слушалаца 83. „Предавање о дервишима" no r. Едхему Сикирићу, присутних слушалаца 58. „Предавање из пољопривреде" no Михајлу Јаковљевићу, присутних слушалаца 72, „0 болестима у вези са нахладом" no г. Др. Раљевићу, присутних слушалаца 104. „Рођење Мухамеда a. с. и љегов животопис“ no Фериду ХусбашиНу, присутних слушалаца 98. „Наставак предавања о посту и зекјату“ но Ибрахиму Борићу, присутних слушалаца 9 1. „Из књиге Гајретових предавања" г. Др. Раљевић, присутних слушалаца 96, г. Едхем СикириН, присутних слушалаза 64 и г. Др. Раљевић, присутних слушалаца 63, Кључ: У просторијама Грађанске читаонице срганизовао je повјереник Гајрета г. Хилмо Селимић преко рамазана Гајретова предавања. Просторије Грађанске читаонице редовно нису биле довољне да приме све посјетиоце, који су no 1—2 сата стајали на ногама и слушали предавања. Посјета je била скоро искључиво муслиманска, a према сталежима сразмјерна. Била je сва интелигенција, омладинци, трговци и занатлије те око 50% тежака из оближњих села, који су само ради предавања остајали у граду иза теравије. Чуло се je опште жаљење што се са предавањима није почело одмах у почетку рамазана и да би их требало држати и ван рамазана Вјерски службеници су поред тога држали у џамији предавања — вазове, из вјерских ствари, у главном из Гајретових вјерскил предавања. Теме предавања су биле слиједеће: „0 свемуслиманском конгресу у Јерусалему" no Селимовићу, број присутних 120 „Алипаша Ризванбеговић Сточевић" no Ахмеду Куленовићу, број присутних 90, „Историја Јужних Славена од доласка на Балкан до 1918. г.“ no г. Селимовићу, број присутних 80. „0 животу и раду Мухамед пејгамбера". no г. Селимовићу, број присутних 110. „0 употреби пића која опијају" no г, Селимовићу, број присутних 100 и .Хусеин-Капетан Градашчевић* no г. Селимовићу, број присутних 80. Потоци kIM. Повјереник. г . Дервиш М. Хоџић орггнизовао je Гајретова предавања и то: „Вјера“ no Дервишу Хоџићу у џамији Потоци. број присутних 150—200. „Одгој дјеце" иза учења мевлуда, број присутних 200—250. „Пет исламских вјерских обавезних дужности" у Мектеб-ибт., број присутних 200—250. „ 0 кућном одгоју дјеце" у Хунилишану, број присутних 100—150. — Преда- 71 �вања ćy наиша на врло лијеп пријем и одобравање. Пале: У кући Насуфа Мусе одржао je ученик шер. судачке школе у Сарајеву Бећир Јахић, на иницијативу повјереника г. Кишића слиједећа предавања: „Напомена за кућни одгој дјеце“ (број^ поисутних (36), „5 исламских обавезних дуи<ности“ (34), „0 вјери“ (32), „из хигијене" (30), „Одгој дјеце" (42), „Будимо задругари" (28), „Задругарство" (31), „Алипаша Ризванбеговић-Сточевић" (33), „Хусеин-Капетак- Градашчевић" (26), „ 0 задругарству" (24), „Клима наше Краљевине" .(22), „Хусеин Капетан Змај од Босне“ (38), „Одгој дјеце“ (36). Јелеч: Повјереник г. Мустафа Мулабдић огпочео je одмах у почетку рамазана са одржавањем Гајретових предавања и то: „Ислам и просвјета" и „Ко су бос. херц. муслимани", број присутних 60, „Вјера“ и „Али паша Ризванбеговић" број присутних 40, „ 0 одгоју дјеце" и „Будимо задругари" број присутних 50 и „Пет исламских обвезатних дужности“ број присутних 70. Присутни су били са предавањима одушевљени. Предавања су одржавана иза теравије > просторијама бивше „Трезвености". Предавач je био “повјереник г. Мулабдић. Лукавац l y p Г. Абдулах Бербић, повјереник Гајрета одржао je једно предавање у Народној читаоници на 1 фебруара^у/вечер иза теравије и то „Сифилис". Предавање je трајало 3U сата. Присутних je било пуне просторије читашцше. Дискусије ни|е било. Ж енеки Мјссни о д б о р у Ба» злуци. Прво предавање одржана je 18 јануара у 8 сати на вечер у просторијама друштва „Будућности“. Предавање je трајало 2.30 сата. Број присутних je био 50. Предавање je одржао г. Мухамед Ф. Алихоџић, професор „Вјера и вјерске дужности“. Друго предавање одржано je 21 јануара у истим просторијама. Број присутних око 60. Предавач je била гђа Др. Клајнхапл „0 њег.овању. одојчета и дјетета". Предавачица je говорила о исхрани одојчета и дјетета. Довољно je објашњавала да су. je наше жене потпуно разумиле. Мјесни Женски Одбор Гајрета у Бањалуци 72 Мјесни Одбор Гајрета у Сребреници Сребрсница: Мјесни одбор Гајрета одржао je слиједећа предавања у времену од 9 до 21 јануара: „Вјера“ предавао г. Гојачић Абдулах еф. у читаоници „Змајевац", број присутних 50. „Ислам rt просвјета" предавао г. Зухдија Кланчевић у „Змајевцу", број присутних 35, „ 0 рамазани-шерифу“ предавао г. Гојачић у џамији иза џуме намаза, број присутних 9 \ „ 0 одгоју дјеце“ предавао Хакија Сиручић у Ловачком друштву „Бојна" број приСутних 36, „Назодни узгој“ прецавао Шабан-Бегић у „Зма евцу" број присутних 35, .Ж ивот и младост Мухамед a. с.“ предавао Едхем Абдурахмановић у „Змајевцу" број присутних 62. Слушаоци су похвалили рад Гајрета, a нарочито je муалим г. Абдулах Гојачић сваком згодом држао предавања о вјери, доводећи у везу вјеру са просвјетом и тиме много и Гајрету услуге учинио Билећа: Мјесни одбор организовао je слиједећа предавања од 17-23 јануара у просторијама Сибјан мектеба и то: 0 хигијени Др. Салих Омерхоџић, број присутних 170; 0 вјери и моралу г. Ћамил Арнаутовић, број ' присутних 80: Из историје Босне г. Хамдија КапичиН проф., број паисутних 80. Прошлогодишња Гајретова предавања остала су слушаоцима, ,у живој успомени, na je разумљиво, да je и за овогодишња предавања владао велики интерес. Само Билећа оскудијева са просторијама, na се публика мора враћати незадовољна што не може^ чути Јсве оно, што je од велике и непроцјењиве важности. Предзвања из хигијене одржавана су већином за жене. Милина je гледати наше жене, с каквом помном пажњом оне прате и слушају предаваче, никад ни једна од предавања не изостаје, него их je сваки пут више. Свака ријеч предавачева очито дјелује на њих и примјењује, колико je то могуће. у cboai практичном животу. Народ живи у нади смјело и истрајно гледа у своју бољу будућност... �Р а м а з а н с к a п р сд ав а њ а у Какн>у. У Какњу je заузимљиви и вриједни мЈесни одбор за вријеме минулог Рамазана приредио неколико веома успјелих и корисних предавања. Предавање ie одржао веома пожртвовни и вриједни муалим Осман еф. Жабић у. Молухама, у џамији a саслу-иана су са највећим интересовањем и ванредно пажл>иво. У предавање згодно je уплео и рад Гајрета те je приказао сав његов користан и благотворан рад. Г а јр е т о в а п о п у л а р н а предавањ а у Кош ицу. За вријеме рамазана одржао je Мјесни одбор Гајрета у Коњицу у својој читаоници следећа предавања: Мане домаћег одгоја дјеце; предавач Атиф Диздаревић, члан одбора. 0 дјеловању алкохола и климатске прилике уже нам домовине; предавач за обе теме Мустафа Кресо, члан одбора. „0 бактеријама"; предавач Ибрахим Гаврановић, ппретсједник одбора. Осим тога je члан одбора Ибрахим Хаџи-Зукић прочитао два Гајретова предавања међу сељацима у Хомољу и то: „Вјера“ од X. Мехмед Џемалудина Чаушевића и „0 одгоју дјеце* од Хамдије Мулића. Сва ова предавања била cv сасвим. добро посјећена, те помно и са великилц интересовањем саслушана, na су предавачи након довршеног пре? давања били аплаудирани. У с п је х Г а |р с т о в с з а б а в е у Б ијељ ини. Ha 13 фебруара о. г. приређена je велика ГЗјр ретова забава у Би|ељини. Ова забава je no свом отменом тону и no свом бираном програму |и уматеријалнол! и у моралном погледу успјела боље, него и једна друга приредба, коју су у овогодишњој сезони приредила мјесна културно-просвјетна и хумана друштва. Нослије велике прославе 1'ајретова дана у M je сецу септембру прошле године, која je била једна ри]етка манифестација Гајретове мисли у овим крајевима, ова забав* je такођер нови докуменат, да je Гајретова идеја дубоко продрла у, све слојове грађанства,- што je заиета радосна појава нашег социјалног и култуоно-просвјетног препорода. Данас, када друштво Гајрет у овим тешким приликама у својим имтернатима одгаја читаве легије муслилинске сиромашне младежи, будућих културно-просвјетних радпика, с правом заслужује, да се за његове племените циљеве допринесе све што се може и што je могуће, јер напокон треба вјеровати, да ће нам се то у будуће строструко исплатити. Иако je вал привредне кризе захватио цијели свијет, a нарочито овај као еминентно пољопривредни крај осјетљиво погодио, ипак je наш свшет с разумијевањем схватио ову велику потребу свога Гајрета, те се радо одазива свима Гајоетовим манифестацијама. Посјета ове Гајретове забаве била je ванредна, те се je један добар дио морао поврати, са забаве/ Програм забаве, који се je састојао из једне декламације, неколико тачака вокалног концерта и игроказа „Златије* од р. Османа Ђикића, изведен je на опште^задовољство присутних тако, да су се неке тачке морале понављати, За‘ овако успјешно извођење програма мора се у првом реду захвалити српском пјевачком друштву „Србадији", које je и ове године, као и увијек добровољно узело учешћа у забави, затим г Р. Бурини професору, који je одлично увјежбао дилетанте у извођењу комада „Златије" и напокон приређивачком одбору, који није жалио труда, да ова забаве успије онако, како доликује Гајрету и његовој идеологији. У комаду су се нарочито истакле дилетантице гђце: Раџија Пашић и Садија Шерифовић те r. Исламовић, ко,и су своје улоге одиграли доста добро, што су сви скупа награђени бурним аплаузом присутне публике. Мјесни Одбор Гајрета у Бијељини 73 �Ову забаву посјетли су многи отмени rpa^aни, претставници власти и корпорација, што je знак пажње према Гајрету. Посп&је забаве развило се je анимирано весеље и игранка, све до касно доба ноћи. Ha забави je свирала позната свирачка дружина Цицварића из Шапца, кој-а je својим севдалин*ама многе толико расположила, да су остали прео цијеле ноћи и тек сутра око 10 сати разишли се кућама. Ha забави je такођер било гостију из Београда, који су однијели лијеп утисак са ове забаве, о којој je и Београдско „Вријеме“ писало, У међувремену послије свршеног програма блрана je мис Гајрет; резултат избора имао се je прогласитЈг у 12 сати ноћи, али пошто je било иелико интересовање за овај избор то je одбор прогласио избор тек у 3 сата no поноћи. Kao мис Гајрет изабрана je гђица РелидаСалихбеговић, a за почасне даме гђице: Раџија и Вилка иашић, ко е су добиле лијепе дарове од одбора. Овом приликом мбрамо jotu нарбчито и с т а Ц да je наш вриједни женски Мјесни одбор такођер уложио много труда око прикупљања томболе и бифеја, на уему женском одбору, нарочито вриједној претседници гђи Шефки Пашић, њезиној кћерки гђици Раџији Пашић и одборници Вилки Пашић велика хвала на уложеном труду као и свима дароватељкама, које приложише своје дарове у богатим ручним радовима и иначе у јелима. Гајјрстова за б а в а у Невесињу# Други дан Бајрама (9. пебруара 1932 г.) приредио je Мјесии одбор Гајрета и Гајретове читаонице у Невесињу своју годишњу забаву у просторијама „Заставеи. Чланови одбора својим радом заинтересовали су грађанство, сељаштво једном ријечју све слојеве тако, ла се може рећи да je ово једна од на|успјелијих забава како у моралном тако и у материјалном погледу.Ову забаву посјегоспода чиновници, официри и сво грађанство дио браће са села. забава била je права манифестација братљубави и " слоге међу свим грађаним а|без ,на вјерску припадносг. Нарочито се под- Дилетанти-тице на Гајретовој забави у Невесињу 9. Фебруара 1932. Гђица Велида Салихбеговић, М и с Г а јр е т у Би јељ и ни Материјалне успјех забаве износи преко 10.000 пинара бруто. Behe добровољне прилоге приложише слиједећа гг. По 100 Динара: Мушко Папо тргов., Мурадбег Пашић посједник, Љубомир Пантић апотекар, Градимир Живановић срески начелник, Илија Петровић; 120 Динара Др. Владимир Станишић народни посланик; 70 Дин. филијала Земаљске банке; no 50 Динара: Душан Алексић, Шемсибег Ајановић посједник, Ибрахимага Хусагић трговац, Др. Ацо Богдановић адвокат, Мико Јовановић гостионичар, пуковник Варјачић, Директор Перц, Др. В. Кецмановић срески љекар, гђица Витка Лазић градска блага ница и Др. В. Чалдаревић адвокат; no 40 Дин.: Ђоко Гега трговац из Драгаљевца, Рафо Монтиљо порески чиновник, Михајло Поповац трговац те многи no 30 и 20 Динара којима свима најљепша хвала. 74 влачи да je ова забава посјећена од грађана православне вјере што je најбољи доказ да су у Невесињу закључци Главнога одбора братских друштава Гајрета и Просвјете примљени са великим одушевљенем. Са радошћу се констатује da je Гајретова задава иосјећена od муслиманског женског свијета као ни jedHa do cada. Забавна сала била je нарочито декорисана скупоцјеним ћилимима, серџадама, ум.етним ружама и зеленилом тако, да су посјетиоци са великим дивљењем и одушевљењем све то посматрали. Заслуга за ово декорисање сале припада г. г. Башагићу Исметбегу, Дугалићу Сулејману, Косовићу Азизу, Фочићу Авдији Милошевићу Мирку и Колаковићу Џемилу, те r-цама Делић Милки и Крањац Јелени, који су некодико дана радили на овом послу. Ради њихове пожртвовности и рада око декорисања сале одбор им се најљепше захваљује. Такођер се одбор захваљује и оној господи који су.дали своје ћилиме и серџаде ради декорисања сале, и ако су били Бајрамски дани, када су �f ć срвари ку(ш потое^не. Од^ор не може да јавнб ие истакне и да се овим путем не захвали г-ђи Ђ евсери К о р к у т и r -ци Арземнни Муфтић које нису ж алиле ви труда ни времена, обилавећи no свим а угледнијим ф амш ш јама и санупљајуКи прил оге за бифе и л ук у среће. труда уЛожио све <Јиле, заједнб са његовоМ rodпођом, да комад буде што боље изведен, што му je коначно и успјело. Дилетанти: гђа Љубица Балић, гђице Јелена Бајевић, Мурувета Захировић, Пашана Казазић, Фатима Колаковић, Јилдиза ЗахировиН, Нафија Беговић те г r. Ха:ан Требовић. Сулејман Забава je почела тачно у 8 сати, a кад се je Ј ХајровиН, Шефкија Колаковић, Јунуз Ђулепа и п >дигао застор, на позорници се je појавио пред- Авдија Кукољ — сви су се потпуно уживили у своје сЈедник Гајретова оабора и Гајретове читаонице г. улоге тако, да je комад одигран на опште задоДервиш Ј. Коркут и поздравио госте слиједећом вољство свих посјетиоца забаве. , бесједом: За време паузе разговарали су предсједник Коркут, подпредсједник Омерсофтић и блага|ник Менч je оспбита част да Вас у име Гајрета, Гајретове читаонице и свих чланова и пријатеља Беговић са члановима Гајретовим са села којом ćy TajptTa искрено поздравим и да Взм се најљубаз- им поиликом и мубарекј бајрамске дане честитали После свршеног програма. остали су скоро сви није захвалим на овакој лијепој братској и пријатељско: посјети Финансијско економска коиза об- посетиоци у забавној сали гдје су. провели све д ј владала je читавии звијетом na тај вал кризе није зоре у најбољем р^сположењу и забављању. У два сата no пола ноћи прсгласио je подмимоишао ни нашу отаџбину. Према тчму ова ваша посјета није ништа лруго него једна спонтана ма- предсједник r. Омерсофтић резултат т б о р а краљице нифестација братства, љубави и поштовања према забаве. За краљицу je изабрана гђица Хата ЗахИГајрету. Овом приликом не могу da не изнесем једну ровић са -68, Јелена Бајевић са 5i, и Садиковић радосну аојаву a то je da je велики број браће са Фахра са 48 гласова. села посјетио овогодишњу забаву. И дко су измоЗабава je прошла у најбољем реду. рени рамазанским постом и удаљени од Невесиња, они нијесу жалили ни моралних ни материјалНуИх жртава да нам дођу и да нам забаву својом посјетом увеличају. Ово je rocaodo jedan eudan, неиобишан u јасан doK03 da je Гајрет у најшире слојеве нашег napoda како у rpady тако илу селу apodpo. Гајрет идући својим одређеним иравцем; Главн-и''" одбор Га рета са Главним одбором Просвјете закључили су да ће на култ^нам , иационалном и просвјетном пољу међу нашим народом заједнички радити. Ja, господо, нећу овд е истицати када и под каквим околностима je Гајрет основан, нећу набрајати шта je све Гајрет на културном просвјетном и националном пољу кроз 30 година учинио, јер би ме то далеко одвело; само ћу конСтатовати да е Гајретов рад са Највишег Мјеста признат и похваљен a то се признање састоји да je Његовт Величанство наш узвишени Краљ благоизволио дозволити да Његов првијенац син a наш Преслолонасљедник, Гђица Хата 3axnpoBnts, Његово Височанство Петар прими се протектората љ епо тиц а на Г а јр е т о в о ј за б а в и у Н е в е с и њ у 9,11. 1 9 3 2 . и заштите над Гајретом. To je, господо, највише признање које може да добије једно културноиросвјетно друштво. Гајретова за б а в а у Власеници. Овим завршавам своју поздравну ријеч са жеМјесни одбор Гајрета у Власеници приредио je љом да се угодно позабавите na Вас молим и позивам, да сви изнад срца узвикнемо: Да живи своју Бајрамску Гајретову забаву на дап 9. фебруЊегово Величанство Краљ Александар I., да живи ара 1932. други дан Бајрама, која je поред данашЊено Величанство Краљица Марија, да живи Њ е- њег тешког економског стања успјела како морално гово Височанство Престолонасљедник и протектор тако и материјално. Beh у 8 сати на вечер сала „Соколане* која Гајрета Петар, да живи читав народни и јуначки je била врло расвијетљена и декорисана почела се владалачки Дом Карађорђевића! пунити гостима, a у 9 сати почето je са извођењем Затим се je прешло на извађање програма Декламовала je Јилдиза Захировић a затим на програма те су ђаци овдашње основне школе извели своје биране декламације на свеопће задовољство „Базару" дијалог којег су извели Златко Пекушић и Сабира Кљако. Потом су извели „Козачек" Руске и то: „Живио Краљ“ од Војислава Илића декламовао народне игре и Кинеске народне игре — Соколски Ибро X. BeraHORnh, „Остајте овдје“ од A Шантића подмлздак. Да су ове тачке ванредно успјеле иде заслуга декламовао je Салих Тихић, „Отац и син“ од Ђуре г. Азизу Косовићу, начелнику Сокола у Невесињу. Јакшића декламовао Авдо Никшић. Затим je приказан позоришни комад „Свет“ Диалог „Фотограф" врло лијепо изведоше и то: од r. Бранислава Нушића. Режију Комада имао je Шефкија X. Омеровић ђак шериатске школе и г. Мухамед Балић, који je не жалећи времена и Хасан Хасанефендић, ђак Газине медресе. 75 �„Севдах" драмски комад извели ćy дИлетанти и то: М рхо Шахбеговић, Тима Хасанефендић, Тифија Лагумџић, Ћазим Хасанефендић и Ибрахим Таљић управо глумачки на чему им као и на труду овај одбор овим путем захваљује. Послије тога отпочела je забава на којој je био одличан бифе и врло богата томбола уз свирку и игранку. Овим путем одбор захваљује следећој господи који дароваше за бифе и то: Рагибага Кадић 1 TopTv, Пашага Топчић 1 торту, Азиз еф X. Бегановић 1 баклаву, Халилага Лагумџић 1 баклаву, Зухдија Хасанефендић 1 хурмашице, Есадага Куртагић 1 хурмашице и Данило Јокић 1 хурмашице. Такођер велика хвала господи који поред улазнице дадоше прилоге у новцу и то: Војин Сунарић 30 Дин., Лезо Алтарац 20 Д ин, Виктор Антоновић судија 10 Дин., Рагибага Кадић 10 дин., Илија Петровић t0 Дин., Јосип Шенвалд адвокат 20 Дин., Павле Ћуровић срески начелник 40 Дин. Грушковњак Фрањо порезник 20 Дин, Љубомир Крмек шеф пореске управе 20 Дин., Марко Остојић 20 Дин., Др Богдан Чабак лијечник 20 Дин, Др. Нико Костић адвокат 30 Дин., Шефкија Кадић адвокат 30 Дин., Едхем Хаџић 30 Дин, Лутво Хаџић 20 Дин. Жалосно je напоменути, да се нашло и таквих људи који су премда су најпозванији да раде за Гајрет, бојкотовали ову Гајретову забаву и чак одвраћали и друге да не прист*упе што им, буди хвала свијести овдашњих грађана, — није успјело. Чист приход ове забаве био je око 2000 Дин. Гајретова Б ајр ам ск а за б а в а у Грачаници Овдашњи мјесни одбор уз судјеловање Гајретовог пјевачког друштва у Тузли приредио je свечану Гајретову бајрамску забаву дне 9 фебруара ове године. Забаву je отворио претсједник овд. мјесног одбора госп. Асим Аликалфић, који je у свом говору нарочито захвалио одбору Гајретовог пјевачког друштва у Тузли, истакнувши њихову сусретљивост овд одбору, те зажеливши им добар успјех у раду и позивајући нашу мјесну муслиманску интелигенцију, да се' угледају у рад тузланских муслимана, те да наскоро поведу акцију, да се и у нашем мјесту оснује пјевачки збор друштва Гајрет. Присутним захваљује затим на доброј посјети. Програм забаве био je: Пјевачко друштво Гајрет из Гузле, са 40 пјевача, отпјевало je неколико пјесама на опште задовољство публике, које je било од стране присутних више пута аплаудирано, да je морало пјесму поновити. Појава хоровође поменутог друштва одаје једног спремног и агилног радника на усакршању пјевача поменутог збора, те ријетка je амбиција за рад у друштву, као што je горе поменутог хоровође, ко и je приликом ове забаве доказао, колико може један искрени пријатељ урадити на добру и напретку друштва. Исто тако заслужује хвалу и претсједник r. Др. Хазим Муфтић, који има прирођен дар за организацију и водство друштва, a то се најбоље види на општој симпатији и поштовању од стране свих пјевача, a да и не говоримо о дисциплини и најузорнијем реду, као и општој пзшљивости међу члановима друштва; 76 Овај се одбор најљепше захваљуЈе пЈевачкоМ друштву Гајрет у Тузли и увијек ће имати најлепшу успомену на његовом боравку и сусретл>ивости према овоме одбору, те жеља му je, да се још који пута види на позорници грачаничкој. Захваљујемо и госп. Бешлагићу из Лукавца који нам je на забави отпјевао неколико нар. пјесама a исто тако и госп. извађачу шаљивог монолога, чије нам име ни е познато. Захваљујемо и гђци Антонијевић Цвијети учитељици Ниже женске занат. школе, која je са школском дјецом одиграла пригодан позоришни комад; „Боже, дај нам светла" од Хамдије Мулића и желили би да се и остале наше учитељице угледају у рад поменуте наставнице, a да не избјегавају Гајретове забаве, na чак што јеш жалосније и не посећују. Успјех забаве како морални тако и материјални био je одличан \зевши у обзир данашње тешко стање. Посјета je била такође изнад очекивања. Г ајретова за б а в а у Д обоју, Повјереник Гајрета приредио je на 10 фебруара забаву, на којој je пало 537 Дин. добровољних прилога. Сала ресторана Краљевића била je дупком пуна већином муслимана. Од браће православних, који су требали ову забаву да посјете и на које се такођер рачунало, било их je / —8, a католик 1. Поздравни говор о значењу Гајрета одржао je И. Мујичић. Декламације: Престолонасљеднику Петру рецитовао je И. Хаџимујагић, a Химну Јогославије Бешлагић. „Орден“ шала у 1 чину извели си дилетанти на свеопће задовољство. — Дилетанте je маскирао г. Богдан Ивановић. Цијели програм био je врло лијепо примљен од иублике. Поиходу Гајретове томболе највишеје допринио члан Шемсудин Сарајлић, који je цијело вријеме Рамазана играо томболу без икакве плаће. И овим путем топла хвала вриједном и пожртвовном пов;еренику г. Елмасу Сарајлићу, који улаже много труда око процвата Гајрета и који бесплатно као и сви Гајретови повјереници неуморно раде за добро свих нас муслимана. Прва Гајретова за б а в а у Т одор ову, Овдашње повјереништво желећи да друштво Гајрет са својим идејама продре у што шире народне слојеве овога кроја, приредило je трећи дан бајрама, 10 фебруара о. г. прву Гајретову забаву у корист Гајрета и сиромашн^ школске дјеце. Забава je имала чисто пропагандистичКи значај уперен за Гајретјер нигд е пракладнијегтерена зарадГајретов нема него овдјетим прије што je ово село које броји преко 3000 становника настањено самим муслиманима, ко и о Гајрету и његову раду до прије двије године нијесу готово ништо знали. Овом забавом што се хтјело, то е и постигнуто! Њоме je доказано da je u најзабитније село које je у пошпуној заосшалости, свјесно великог значаја Гајpema, јер je успјех био морално одличан, док би материјално био још бољи, да ни е лоше ври еме онемогућило сваки долазак странцима из оближних мјеста, јер je за исту владао велик интерес како у мјесту тако и околици. У заказано вријеме забаву je отворио са поздравним говором г. Сулејман Делић повјереник �Гајрета. У свом говору изнио je у главним цртама биле препуне, те нијесу могле примити све посјсрад Гајрета од оснутка до данас. Између останог, тиоце, већ су многи морали стојати у доњим просистакнуо je и нагласио да je Гајретову јачању, торијама читаонице, na и пред самом читаоницом. његову успјеху у посљсдње двије године пона више Мевлуд се je учио no клањању теравије. допринио наш Узвишени Владар, :ер да je Он Прије почетка учења самог мевлуда, присутдао полета за рад свим радницима на пољу остнима je одржао врло поучан, пригодан, говор уваварења Гајретова програма те су се стекли позижени госп. Реџеп еф. Хајровић, срески судија у тивни резултати у свим правцима друштвеног дјеТребињу. Господин судија Хајровић je, између ословања. Ha концу ie позвао све присутне да у знак талог, у свом говору упућивао присутне да се, у непоколебиве вјерности и искрености устану и по- првом реду, придржавају верских принципа и моздраве Нашег Узвишеног Краља, на што сви једно- рала, na да затим настоје да подесе свој живот и гласно и громко кличу: Живио Краљ! Након тога начин рада према духу времена. Још je присутнима декламује ђак овдашње школе пјесму „Живео Краљ“ нарочиту позорност обратио на потребу савремеод Војислава Ј. Илића Млађег, ко a ie пропраћена ног и корисног одгоја муслиманске, мушке и женске, урнебесним и громким поклицима Живео Краљ! младежи путем разних школа и заната. У вези Иза тогаредало се je још неколико декламација, с предњим истакао je особити значој домаћичких док се није дошло до извођења дјечијег позориш- школа no практично и општекорисно поучавање ног комада „Нови учитељ", шала у 1 чину no Ма- женскиња на селу за добро и разумно вођење расу, који су комад одиграли ђаци овдашње шкЈле, домаћинства. Ha концу je нагласио и потребу поa на свеопће задовољство присутних странаца и магања хуманих и корисних просвјетно културних родитеља дјеце. установа, a нарочито нашег драгог Гајрета. Програм забаве завршен je приказом комада По свршетку се опажало, да je овај поучни и „Мираска" од Е. М., који je врло добро изведен. добронамерни говор господина судије Хајровића, Дилетанти су одиграли своје улоге потпуним р^зу- наишао на пуно разумјевање и одобравање од примјевањем и глумачким талентом. сутних који су му топло заблагодарили. По предњему je узео ријеч овдашњи вриједни O ko приредбе ове забаве пуно су придонијели одлични пријатељи Гајрета из Пећи Града господа: наставник и поборник Гајрета, господин ФазлиноХосиб Бегановић абсолвент Шерћатске гимназије вић Хамдија. У свом говору, поменути се je, у име и Хасан Кајтазовић, свршени ђак V. разреда исте одбора, захвалио присутнима на многобројној пошколе. Поменута су господа удаљена од овога сети. T om приликом je, такођер, истакао да Гајрет, мјеста 10 км и унаточ Toc^orfU се примау ул^м** ради провађања у дело свога благотворног програма, .на позив повјереништва Гајрета те морално допри- подлеже великим материјалним издацима, na му je, несоше да ова забава успије овако лиЈепо и дос- поред моралне, потребна новчана и друга наравна тојно Гајрета и његовцх циљева. Нарочиту хвалу помоћ. У вези с предњим замолио je присутне да, истичем поменутој господи, који доприњеше успјеху : no свршетку ове лијепе приредбе, приложе и извесни добровољни прилог за Гајрет. било с моралне или материјалне стране. По свршетку говора г. Фазлиновића, отпочело Чист приход ове забаве био je 800 Дин. те тако 400 Дин. пада у корист друштва Гајрета, док се je се са учењем мевлуда. Мевлуд су наизмјенично остала половина употријебила за наб 1вку обуће учили, јасним и симпатичним гласом госпођица Спаховић Аиша и господин Алијагић Хусо. Дову на сиромашњој школској дјеци. почетку, као и no свршетку Мевлуда, те салавате, Припреме з а Гајретову за б а в у учио je овдашњи имам матичар и муалим Зубчевић Хусеин еф. За вријеме учења Мевлуда сви су приу Коњицу. сутни слушаоци no одборницима послужени шерМјесни одбор Гајрета у Коњицу одлучио je да приреди забаву на Курбан бајрам на 16 априла, те бетом. Послије одржаног Мевлуда, присутнима je одрje за исту већ пред мјесец дана почео са припремама, у коју je сврху одржао више сједница одбора жао предавање о значају и потреби домаћичких школа, господин Толић Хусејин, чиновник среског као и ширих конференција.те je изабран шири забавни начелсгва у '1ребињу. Пошто je госп. Толић још одбор од најодличнијих грађана. изложио тачку no тачку прописаног програма за Према досадашњим припремама, раду и вољи ове школе, истакао je и опширна упутства за претсвих функционера забавног одбора, те интересо- ходни рад ради отварања ове установе, те замолио вању, које влада међу грађанством за забаву, има присутне да смишљено и с вољом пораде, уз понаде у добар успјех и изгледа, да ће ова забава над- моћ овог одбора, да у овом крају омогуће отварање машити како наше тако и остале пријашње забаве. домаћичке школе, на чему би, при потреби, и сам у границама сво|е могућности, порадио. По заврВелики успјех Гајретова Мевлуда шетку овог предавања, госп. Толић je био топло у Џивару код Требиша. поздрављен од присутних и обасут једнодушиом Како- прошлогодишњег тако и овогодишњег захвалом. Рамазана овај одбор Гајрета у Џивару приредио Након предњег, одборник госп. Бусулауић Абас je, у недјељу д вече, 24 јануара, уочи понедјељка, и секретар Спаховић Халил, сакупљали су добросвој Мевлуди-шериф, v просторијама муслиманске вољне прилоге за Гајрет, у свему je искупљено 419 читаонице у Биховима. . 1 ■ Дин. прилога. Да би се сав приход од прилога Поред великог броја мушкараца, мевлуд cv могао отпослати Гајрету, одборници и неки истакпосјетиле, у знатном броју, и жене овог краја, тако нутији пријатељи Гајрета међусобно су покупили да су, ц н а ^ достз npQQT°pHje ^итарцице новац и уз§ли ipefcep, ради прављења шербета. 77 �Да je овај наш мевлуд постигао одличан моралан, na и материјалан усп;ех, заслуга je поменуте господе предавача, a нарочито заузимљивог и пожртвованог претсједника одбора госп. С. Берхамовића, те савјесних одборника. Нарочито истичемо да су и овог мевлуда, као и прошлогодишњег, удостојили нас посетом и потпомогли прилозима угледна господа Беговић Ариф и Ресуловић Омер, трговци из Требиња. Завршавајући, овој одбор сматра за дужност да се и на овом мјесту топло заблагодари поменутим личностима на указаној помоћи, као и свима осталим посетиоцима ове лиепе вјерске приредбе. Одбор. Р ам азан ск о снјело Ж ен ск ог одб о р а Гајрста у Градачцу. П а ж њ а п р е м а Г а јр с т о в и м п и т о м ц и м а у Т у зл и . Како сваке, тако и ове године познати ђачки мецена, a нарочито мецена „Гајрета" и Гајретове омладине г. Кадрага Куносић велетрговац у Тузли, дао je Гајрстовим питомцима обилан ручак на први дан Рамазанског бајрама, на чему се г. Кадараги и овом приликом испред иГајрета“ и Гајретове омладине изриче најљепша благодарност; Познати Гајретов радник одборник мјесног одбора Гајрета у Тузли, г. Хуснија Шеховић банк. књиговођа, спремио je такођер Гајретовим питомцима „27 вечер Рамазана" овна u халву чиме je показао особиту пажњу према Гајрету и његовој омладини, јер г. Шеховић, не само што се својим радом истиче у Гајрету, него још чини и материјалне жртве од своје чиновничке плате. Женски пододбор Гајрета у Градачцу одржао je своје уобичајено рамазанско сијело 3 фебрруа т. г. у стану гђе Футнета хануме Градашчевић, која je и за раније приредбе радо уступала свој стан, na joj одбор свесрно захваљује на том пожртвовању. Женскиње je радо очекив.а-ш моменат, када he се сијело приредити, na je, и посјета била врло добра. Тајница гђица X. Ћишић поздравила je госте испред одбора и прочитала им предавање „Вјера" од г. Хаџи Мехмеда Џемалудина Чаушевића, које су присутне пажљиво саслушале. Приликом сваке Гајретове приредбе радо јсе се je одазвала позиву, na и сада наша вредна и ревна чланица гђа ИЈухр.ета Мулаосмановић, која je као одлична свирачица и пјевачица уз хармонике отпјевала неколико севдалинки, тако да je својом пјесмом и музиком створила опште расположење међу гостима, да се je весеље отегло до касно у ноћ. Иза пола ноћи почели су гости одлазити носећи са собом лијепе утиске, добивене на сијелу. Гости су били почашћени кафом, химбером и ћетенијом, a трошак око тога одборнице су даривале. T om приликом сакупљено je добровољних приноса за „Гајрет" 257 Динара na се одбор свима дароватељицама лијепо захваљује. Гајретова том бола у К оњ ицу, Играње Гајретове томболе у Коњицу ишло je и поред кризе много боље него пријашњих година, те je и приход био бољи т. ј. Дин. 2.913. 50 карата уступио je одбор Југосл мусл. читаоници у Јабланици, те je отуда пало у корист Гајрета Дин. 700.— За добар успјех томболе има се приписати нарочита заслуга члану одбора г. Хасану Нуспахићу, који je за цијело вријеме рамазана организовао играње томболе и дежурао свако вече. Уансујте даљње добротворе и утемељане Гајреша! 78 Г. Шеховић Хуснија Овај гест и пажња г. Шеховића према нашој омладини, може да послужи многим нашим суграђанима за углед и примјер. Управа конвикта, као и сви питомци, изричу и овом приликом г. Шеховићу неизмјерну благодарност. Живјели свјесни дароваоци! ПРОПАГИРАЈТЕ ЗА ДРУ ГА РС ТВО ! �Нови одбори и повјереници. О снивањ е Мјесног одбора Гајрста у Подгорици. У Подгорици je дана 28 феб. одржана у просторијама Мектеба скупштина чланова Гајрета, са слиједећим дневним редом: 1) Извјештај досадањег повјереника, 2) Бирање управног и надзорног одбора и 3) Евентуалије. Тачно у 14 сати отворио je сједницу досадањи повјереник Гајрета Г. Ахмед Хајдарагић, на којој je присустовало преко 60 чланова. Г. Ахмед Хајдарагић je пре свега захвалио присутним члановима на оваквом одзиву, наводећи да je то видан знак тачног схватања друштва. Затим je г. Хајдарагић у кратким потезима изнео значај и рад Гајрета на културном, националном и економном подизању нашега народа, нарочито муслимана Касније je г. Хајдарагић предложио да се из скупа изаберу два лица која ће замјенити, на овој седници, предсједника и секретара и на тај начин водити записник сједнице. Ha његов предлог изабрани су Ђечевић Ахмед и Рамадановић Дервиш. После овог прешло се на другу тач<у дневнога реда. Бирање управног и надзорног одбора Мјесни одбор конституисан je овако: Предсједник г. Мујаџевић Саид, потпредсједник г. Покрилић Мурад, секретар г. Рамадановић Дервиш, благајник г. Крнић Смаил, чланови без нарочите функције г. Кемаловић Хамза, г. Коскић Бајрам и г. Хајдарагић Ахмед. У надзорни одбор постављени су: г. Братовић Махмуд, r Шабанаџовић Шериф и г. Бибезић Мустафа. За зам 1енике управног одбора именовани су; Г. Шаркић Теуфик, г. Османагић Џевдет, r. Турковић Хамид, г Лачевић Шаћир и г. Булић Шукрија. После избора управног одбора прешло се на трећу тачку: Евентуалије. Даје се реч г, Рамадановићу Дервишу, који предлаже да се прибави једна књижница којом би се могли користити сви чланови Уз овз je г. Рамадановић навео да сваки човек п;еко књиге оплемењује и обогаћава свој дух, долази у додир са великим људима, упознаје се са свјетом, једном речју човјек преко књиге неосетно себи прибави особине које чине човјека човјеком Предлог г. Рамадановића се једногласно усваја и апелује се на присутне чланове да no могућности сваки приложи no коју књигу и тиме потпомогну стварању заједничке књижнице. После овог нико од присутних чланова не тражи ријеч са којом би нешто даље у евентуалијама рекао, те je дредсједник закључио сједницу тачно у 16 сати. Нови повјереник у Отоци. Ових дана именован je ?а повјереника Гајрета у Бос. Отоци учитељ г. Осман М. Топић, Нови добротвори и утемељачи Гајрета. Даљњи упис д обротвора и утемељ ача Гајрета. T okom мјесеца фебруара уписаше се за чланове Гајрета и то: Из Бањалуке: Код Мјесног одбора уписао се за члана добротвора г. Исидор Салом-Сарафић. Из Кнежине: Госп. Нурија Лошић, уписао се за члана утемељача са Дин 500.— Из Гор. Тузле: Код Мјесног одбора уписао, се за утемељача г. Салих Сарачевић. Из Бањалуке: За утемељаче уписаше се г. Младен Ћурчија, власник парне пекаре и Фирма Ивезић и Кољевић. Потоња je уплатила цијели члански износ од Дин. 500—. Из Чааљине: Код Мјесног одбора уписао се за члана утемељача г' Али еф. Хумо. Из Бијељине: Код Мјесног одбора Гајрета у Бијељини уписаше се за чланове утемељаче слиједећа гг.: X. Мухарембег Пашић, Ћерим Прељубовић, Асим еф. Мехмедагић, шер. судија, Али еф. Алиефендић, имам-матичар и Халил еф, Хујдуровић, општински чиновник. Нашим добротворима и утемељачима нека je и овим путем наша искрена захвалност! Д обр овољ н и прилози. Гајретови иријатељи у Бос. Кобашу зекјатом одијевају сиромашну дјецу. Чланови Мјесног одбора Гајрета у Boe. Кобашу одјели су и обукли на Бајрам 13 дјеце основне школе од ,зеката“ и то: Др. Браво Хамдија, предсједник 5 дјеце, Ризабег Алибеговић иотпредсједник 5 дјеце, Мустајбег Капетановић 1 дијете. — У име Гарета у Кобашу нека je топла хвала поменутим, јер je њихов „зекјат“ погодио прави циљ. Najljepše umjetnički izrađene Тражите свуда и препоручите свакоме LEVHE Гајретове разгледнице jesu Gajretove razglednice 79 �Д обровољ ни прилози и з Сарајева. Г. Бећир Крвавац, повјереник у жељ.ложиони сакупио je међу особљем ложионице при ислати Ј/И.као добр. прилог за овогод. Гајретозу забаву Дин. 3 5, a дароваше слиједећа гг.: Бећир Крвавац Дин. 5, Орлић Илија 10, Хрисафовић Љубо 5, Вујковић Милош 2. Михајловић Милан 3, Врањеш Јозо 1, Ремић Милош 2. Савић Милан 2, Кшичка Алоиз 3, Стојановић Михајло 1, Бремић Андрија 2, Ковачић Виктор 2, Вулић Стојан 1, Шарац Вељко 1,Ратинrep Драго 1, Ратингер Јосип 3, Диц Ђуро 4. Жонтар Фрањо 3, Јамар Андрија 3, Цвијановић Урош 2, Шимић Никола 2, Гмаз Антон 2, Иванишин Анто 1. Комар Петар 3. Салаић Силвестар 2, Легин Милан 4, Милић Драго 3, Фолтин Драго 3, Петура Фрањо 4, Давидовић Марко 2, Ковачевић Новица 1, Лепић Мујо 3, Бешенић Иван 2, Шуман Данило 4, Скокнић Илија 3, Цумпф Владо 4, Крисатн Иван 3, Јовичић Милан 3, Чебо Хашим 4, Украден Милан 1, Шаренац Лазар 2, Чип Јосип 8, Бергман Марко 3, Пашкван Иван 1, Свачић Драго 4. Јовић Ђорђћ 1, Хениг Петар 4, Кашиковић Грифко 4, Шкорић Милан 3, Јанковић Вељко 4, Матић Јосип 3, Алагии Петар 1, Војновић Раде 1, Мартиновић Јосип 1, Франић Павао 1, Крајиновић Андрија 1; Карабатак Васо 4, Врањеш Ру 1, Задро Никола 1, Косић Душан 2, Рупе Фрањо 1,'Букадин Анте 2, Тешић Ђорђо 4, Петровић Реља 1, Гарај bp 2, Гаон Јакоб 1 50, Милић Јово 2, Балиан Алфред 5, Медић Михојло 1, Шпирић Благоје —'50, Јаснек Драго 1,Чивић Иван 1, Јуматов Александар 2, Ђуран Љубо 1, Каљевић Васо 6, Лукић Јово^З' ЛековиН Милан 3, Марјановић Марко 4, Салапић Јосип 3, Вулетић Оотоја 1, Рехор Петар 4, Челик Никола 2, Нлеше пожо 1, Девовић Бећиа 2, Косановић Богдан 2, Монтиљо Мориц 1, Лукавац Зејнил 2, Уд^вић Анто 3, Тоскић Латиф 1-, Милеуснић Јово 2, Шуљак Фехим 2, Бап Јосип 3, Радаковић Благоје 4, Пажин Мартин 3, Пољчић В >јин 2, Драгић Ђуро 5, Блум Михајло 4, Томић Душан 3, Барешић Јозо 5, Мартинек Андрија 5, Павдић Милан 4, Черин Јосип 3, Томић Крсто 4, Монтиљо Јакоб 3, Мартин Никола 2, Писецки Иван 1, Килибарда Саво 1, Пантнер Александар 4, Лешингер Артур 4, Рубин Ђуро 3, Араповић Дамјан 2, Инж. Јотић Бранислав 3, Малинка Едо 3, Енд Анто 1, Цапан Јосип 3, Плели Ђуро 2, Јарчевић Bojo 2, Лепле Алфред 4, Рошер Леополд 3, Албрехт Јакоб 4, Крехан Оскао 5, Крстановић Стево 2, Елазар Давид 3, Шавија Душдн 1, Матковић Ђуро 1, Жигив Душан 2, Ш ф аб а Марко 1, Видовић Клија 3, Хајрић Салих 2, Драгутиновић Радослав 1, Трапф а Станиша 1, Саратлија Марко 2, Иванишевић Марко 1, Клишковић Милан 7, Чоло Стјепан 1, Дивјак Михајло 1, Кусербајн Иван 2, Вановац Рајко 1, Низић Вејсил 1 Укупно Дин 355. on Лин 360— сиромашним женама и то свакој По 15 Лин * Фатмакадуна ПекариИ, Алиница Ибриши„овић Бејта Моранкић, Мехиница Челинковић, Алемуса Крилић, Н Ваљкевка, Аземина Кифић, Хусниница Мракоровић, Зинета М ухар.магић Ес»а јахић Омеровица Азапагић, Зарфа Јахић Мехиница Алтунбабић, Мина Хуквћ, X. Му;иница Прцић Са^ фијаЈ Прцић, Хасни a Фидахић, Фати)а М., Дуда Кавгић Рабија Тучић, Кадира ОмерашевиН, Ханифа Арнаутка, Радишовица Ушчуклић, Хасиница Арнаутка. Из Теочака: Повјереник Гајрета г. Шериф Мујаковић сакупио je на Бајрам на простре сергије Дин. 5 7 — за Гајрет. Р а зн и добровол>нн п р и л ози . T okom мјесеца фебруара дозначени су Гајрету слиједећи прилози: 500 — Дин, M есни одбор Гајрета Бос. Градишка 50.505,— „ „ Бугојно 60 — „ .Високо 1100.— „ „ Теслић 25.— „ ;, Гор. Тузла 25.— „ „ Бањалука C01.— „ „ Црнићи-Алад. 50.— „ Козарац 200.— „ „ Грачаница • ^— I " 125.— „ „ Мостар „ Зворник 133.— „ „ Власеница 70.— 200.— „ Бос. Шамац 257 — „ Жен. Мј.. одб. Гајрета Градачац ' „ „ „ „ Сарајево 2000 — „ „ „ \ „ Бихаћ 32 — „ Рогатица 516.— » п „ „ „ , Бањалука 2500.— Повјереник из Оштреља r. М. Хавић 251.— п Нар. осн. школа Караула 150.— п Конвикт Бањалука 676.80 п Свима дароватељима нека je наша топла хвала! п п п п п a п п п в п п п н п п п Јавна за х в а л а . Господин Др. Ернест Вајнерт, војни лијечник у Невесињу tokom године 1931. дао je добровољног прилога Гајретовој читаоници у Невесињу своту од 600 Динара. Одбор му најљепше благодари путем друштвеног гласила, како je то у својој сједници закључио. О дбор1 Д обр овољ н и п ри л ози и з Н ове К асабе, Ha Бајрам у Новој Касаби сакупио je г. Хиф-* зија Муфтић, учитељ своту од Дин. 70— добровољних прилога за Гајрет. Из Тузле: По одобрењу Гл. одбора Гајрета подијелио je. Женски Мјесни одбор у Тузли своту ЈЕ С Т Е ЛИ ОДРЖ АЛИ ГАЈРЕТОВУ ГО ДИ Ш Њ У З А Б А В У ? G A ] R Е Т u svakoj kući, znači samo njezin napredak 60 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/300455eadf66cc61ef544a6dfbeb48e7.pdf bd2c784aa60e7dd4181b26dc86fd62ba PDF Text Text ГО Д . X III ГАЈРЕТ Б Р О Ј 6,7 Сарајево, 16 априла 1932 Курбан бајрам — Хаџи бајрам. 0 великом вјерском празнику потребно- je да се говори са вјерског становишта. A пошто становиште Ислама, у сваком п^тању, има и тгвоју моралну и социјалну страну на овом свијету, то ћемо да нагласимо и да истакнемемо значај овог вјерског празника обзиром на наш овозе^мни и^иврт Свевишњи je ставио у дужност муслиманима да приликом овог бајрама изврше двије дужности. Једна je од тих хгн^^а друга курбан. Сваке године, дбвети дан зул-хиџе мјесеца, т. ј. уочи овог бајрама, негдје око икиндије намаза, на стотине хиљада хаџија, које^ Je« горућа љубав према светим мјестима довела са свих страна. свијета, попну се и Kffo мравињак притисну читаво Арефат-брдо, у близини Меке. Свукли са себе домаће одијело, умотали се у ихрам, гологлави, босоноги. скрушена срца, духом запловили у побожне мисли, те стотине хиљада као мраморни ступови непомичних створова стану као у аудијенцији пред великим Аллахом. Ту они слушају, У дубокој тишини, худбу имамову, na се од времена до времена проломи ваздух једногласним ускликом: Леббејкје, Аллахумме леббејкје . . .! („Ево ме пред Тобом, о мој Боже! Ти си један и једини, уистину Теби припада слава и хвала, моћ и милост!“) Из свих крајева свијета доћи ће те хиљаде муслимана и састати се на том светом мјесту, гдје ће се удружити у вјерским осјећајима, загријати међусобном љубављу, заинтесовати се и обавијестити о животним приликама свих крајева у којима живе муслимани других нација, примити и дати савјет, научити нешто од других, донијети то знање у своје родно мјесто и препричати својим земљацима. Ha тај начин удовољиће темељном принципу Ислама који гласи: „Спас и срећа на оба свијета." To je дужност хаџије који je био на оном великом интернационалном походу који се зове „хаџ“. Курбан значи приближити се Богу дијељењем милостиње у оброцима меса од закланог бравчета или говечета, да се њима омрсе и они сиромаси који иначе нису у могућности да окусе масно и мрсно ако му то други не пруже. Тим двијема дужностима се убија или бар ублажује она крута себичност која je прирођена човјеку. Доћи у додир и међусобно се упознати, заинтересовати се за туђе бриге и невоље, размекшати своје срце, жртвовати нешто од личног интереса, ублажити туђу биједу, напутити другога како ће се избавити из неприлике, отворити му очи и просвијетлити га да се могне снаћи у тешким моментима живота и т. д. — ето поуке која се може црпити из хаџа и курбана. Само тим путем идући заслужићемо ону похвалу, изречену Пејгамберовим хадисом: „Најбољи je онај од кога ид\а користи другоме.“ �1 Друштво Гајрет у читавом свом раду нема другог циља него помоћи друго,,, распршити мрак незнања код муслиманског елеиента, тргнути ra из оне млитавости КОју je наслиједио из прошлости, оспособити га да се бори у животу паралелно са ДруГИМа> научити га да живи као човјек, ето, то je читав програм нашег ajpeia. Потпуно у складу са Хазрети Алијиним савјетом „ОдгаЈаЈте своју ДЈецу не за онај начин живота којим ви живите, него за оно вријеме у којем ће они живити , Гајрет настоји да васпита нове муслиманске генерације за нова времена и нове прилике. Гајретовим трудом и старањем на хиљаде сиромашне дједе, мушке и женске, оспособљава се и челичи, путем школа и заната, за борбу која их чека у животу. Браћо муслимани! Кад будете на бајрам стискали један другоме братску десницу и изражавали топло честитање са жељом да се ови радосни дани уздочекују још пуно година у здрављу и рахатлуку, сјетите се оних стотина Гајретове дјеце, и притеците у овим тешким временима олакшате тешку али часну историјску и просвЈ'етитељску мисију. Они који су у могућности нека му дају и своје курбане, било у новцу било у натури. To ћеш им бити света жртва и то им je право приближење Богу. У нашем веселом расположењу који нам бајрам доноси, сјетимо се и других биједника: сирочади, мушке и женске,, na и домаћима који су са својим фамилијама постали жртва привредних криза » природних недаћа; честитих радника који су остали без зараде, a дјеца им без хљеба; поштених трговаца који су изгубили у лихварским канџама и оно што су од ^војих пређа наслиједили и оно што су они сами кроз деценије својим крвавим знојем зарадили; сељака _који~су због неродице и тешке и дуге зиме остали без хране и без своје највећр-цотпоре у животу — без хајвана. Сјетимо се свих оних који су некад имали'пристојан живот и који су пред бајрам могли обрадовати своју дјечицу новим одијелима и другим потребама, a данас су остали без свега тога. У моменту када проводимо бајрамско весеље сјетимо се свих материјално палих невољника, јер имати сућути према туђој 'невољи то je право својство човјечности a то je и право својство исламијета. У то име свесрдно честитамо курбан бајрам свој браћи муслиманима са жељом да га у будуће уздочекују у здрављу и бољем рахатлуку. Главни одбор Гајрета честига свој браћи Муслиманима наступајуће мубарек дане: Бајрам мубарек олсун! 82 �Др. X Карамехмедови^. члан Вакуф. м ариф. enjeha, Сарајево. Гдје ћемо образовати наше свештенство? З а образовање вишег исламског свештенства (муфтија, чланова улема меџлиса и вјероучитеља на пуним средњим школама и наставника на највишим вјерским училиштима) безувјетно je потреба i исламски теолошки факултет с којим би се можда дао спојити и шериатско-правни факултет. Taj теолошки факултет могао би бити и у Сарајеву, као што je само један факултет у Скопљу (филозофски) и само један у Суботици (правни). Све трошкове теолошкога факултета имала би да сноси држава (као и за два католичка и један православни теолошки факултет). Оснивање тога теолошког факултета предчиђа и закон о Исламској вјерској заједници (§ 20) и одређује какову ингеренцију може имати старјешинство исламске вјерске заједнице на рад тога факултета под аутономијом университета. Ha сваки свеучилишни факултет долази се са ПоДпуно Снршеном средњом школом (са вишим Течајним испитом, матуром). Нретпостављало се да би се р,ад_и године студИја на муслиманском теоЛоиЛом факултету морао знатно продуљити, ако свршени средњошкоти не би са собом на свеучилиште донијели и нешто више знања арапског језкка и вјеронаукс. Да би се отклонио овај недостатак, држава je основала један посебни тип средње школе, једну нарочиту гимназију оријентално-класичног смјера са више недјељних сати вјеронауке и доста часова наставе у арапском језику. — Ta школа, иако joj je име шериатска гимназија, то je средња школа нарочитог типа, као што je то н. пр. и класична гимназија. To дакле јест и треба да остане државна школа. Држава je може и укинути, као што je недавно заиста и хтјела, ако сматра да joj не треба. Што je до тог освједочења била дошла, није никаково чудо, кад се из исламских вјерских претставништава чују мишљења, да такав тип потпуне средње школе није муслиманима ни потребан. Управни одбор Вакуфско-меарифског вијећа у свом овогодишњем извјештају вели додуше да нам je та школа и те како потребна, али на жалост у слиједећем пасусу додаје, да ће je управа исламске вјерске заједнице одмах претворити у двије ниже гимназије, ако je држава заједно са њеним буџетом преда у аутономну управу наше вјерске заједнице. To, наравно, другим ријечима речено, значи: пуна средња школа под именом шериатске гимназије нама не треба. За савремено образовање вишег свештенства које бил.о вјере, барем у Европи, потребно je да подмладак долази на теолошки факултет једног свеучилишта са оноликом општом наобразбом, колику даје велика гимназија са матуром. To у пуној мјери треба да важи: и за образовање исламског вишег свешгенства, нарочито за професоре вјеронауке у пуним гимназијама. Укинути гимназију оријентално-класичног смјера значило би, no мом мишљен.у, рушити здраве темеље, који су већ ударени. Увјерен сам да ће сви културни радници наши настојати не само да се очува наша шериатска гимназија, него да се no могућности чим прије и окруни започето велико дјело отварањем исламског теолошког факултета. Док te не оснује исламски теолошки факултет треба апсолвенте наше шериатске гимназије слати на страна цсламска свеучилишта о трошку државе, исламске вјерске заједнице и наших културнопросвјетних друштвава. Дакако да се треба побринути и за будућност наших свршених теолога. To "се~м*»ке најбоље учинити јасним одредбама службеничке прагматице, која се има донијети у овогодишњем засиједању Векуфско-меарифског вијећа. У условима за службу треба да јасно стоји да се за звање Реис-ул-улеме, члана Улема-меџлиса, за звање муфтије и професора вјеронауке на средњим школама тражи пуна и савремена факултетска наобразба. Службенике без овакове квалификације на овако високим положакима треба постепено редуцирати. И шериатске суди;е треба образовати на факултету. За њихово образовање данашња шериатска школа није више савремена. Док сваки други судија има високо-школску наобризбу дотле шериатско-судачки подмладак ступа у државну службу са неком средњошколском наобразбом. Говори се, a ja држим да je то и врло вјеројатно и врло логично, да ће се у најскорије вријеме онемогућити будућим абсолвентима садашње шериатске школе да врше дужности судија. Дозволиће им се, надам се, да похађају правни факултет, ако се обвежу да ће и на универзитету слушати предавања из шериатског права и положити испите и из тога као и из других прописаних предмета. Тек такови абсолвенти који су положили и завршни испит шериатске судачке школе и све правничке испите на свеучилишту моћи ће вршити дужности судија (шериатских и других). Ako ће се питање нашега шериатско-правног подмлатка решавати на овај начин, онда не вјерујем да ће држава једну школу која служи за то да даде преднаобразбу за н>ено будуће чиновништво, �пустити из своје управе. Потрзавањем овога питања од стране наше вјерско-просвјетне аутономне управе бојим се да бисмо могли получити тај непожељни резултат, да опет у ком буџетском закопу избије питање о укидању и те, тобоже непотребне, школе. Питаћете ме гдје и како да образујемо наше средње u ниже свештенство (имаме матичаре, муаллиме и друго ниже свештенство)? Један и то најважнији дио тога свештенства (имаме матичаре) давала би садања шериатска школа, други дио Велика медреса у Скопљу a трећи Гази Хусрефбегова медреса. Шериатска школа за то што би они њени абсолвенти који не би могли отићи на свеучилиште, били приморани да се лате врло важног звања имама матичара, који би требао да врши и дужност хатиба и ваиза свога уемата. Његова плата и његово напредовање у служби требало би бити уређено службеничком прагматиком у том смислу да одговара плати и положају бановинских чиновника II. категорије. t Други дио тш а свештецства давала би Велика медреса Краља Алекса^дрЗ у Скопљу. Њени абсолвенти, у колико не би отишли на свеучилиште, примили би се дужности муфтијских тајника и имама-матичара. Ова школа je замишљена као чисто вјерска и «• Хамза Хумо i jlt f llllu '* Врховно Вјерско Старјешинство и Улема меџлис у Скопљу могли би са доста вјеројатности и успјех настојати да се са том школом поступи аналогно као са средњим теолошким, школама код православних т. ј: да се преда у аутономну управу. исто вриједи и за шериатску судачку школу, ако би joj се у споразуму са Краљевском владом промијенила сврха и наставни план тако да би имала за главни зад.втак образовање и васпитање будућих имама матичара. Трећи дио средњег и нижег свештенства давала би Гази Хусрефбегова медреса, која би требала да се окани неких великих претензија да буде теолошки факултет. Ha факултет треба доносити опште знање које имају абсолвенти великих гимназија и на факултету треба да су професори они који су свршили редовну велику гимназију и свеучилиште na no том провели више година у интензивном и успјешном научном раду. Ако се ова медреса редуцира на 8 годишта биће тамам подесна -да^даје онај потребан дио нижег свештенства (муаллиме ибтидаија и вјероучитеље основних школа). Издаци за тобожњи факулгет приштедиће се за веће потребе. Mjecro да се троши новац за овај највиши курс (алијју) нека се на примјер дају стипендије абсолвентима шер. гимназије да иду на праве теолошке факултете у Кахири, Алжиру и т. д. т0 1 ЈЈЦЦПШ. » IL. I Ć T] Стравична ноћ Рамазана (Уломак из романа „Љубави у паклу“) Док се Галибова тетка, Шерифе ханума, пела уз махалске сокаке, Златија, са Шефиком Салихагином, везла je у својој одаји. Њ ена мајка, Мехмедбеговица, Садета ханума, затворених очију, далеко од свега што се око ње догађа, седела je, као и обично, замотана у свој јорган, у врху собе, на шилтету. Kao да je замрла у неком безвољном стању, на лицу joj није било ни трага од каквог расположења. Златија je каткад погледа испод ока, не прекидајући везиво. Обадве пријатељице ћуте и једва се чује како платно пуцка под убодом игле. Тако одмичу часови у бескрај, кроз рамазанску ноћ. Нешто невидљиво лебди у тешкој тишини овог старог дома што им тера мисли на посао, што их гони и савија им младе животе над крхким ђерђефом. — Шефика, већ неколико дана, бабо се закључаје и све сам хода no соби — шапну Златија. — Морам да лупам на његоЕа врата кад год je време ручку. )едва ме чује и отвори. Да знаш само како се каткад иеобично смеје. 84 — Куку, да не полуди као и Фахрибег — злослутно рече Шефика. — Hehe, акобогда. Фахрибег je био Мехмедбегов братић. И сад je у болници. Једни кажу да je полудео од пића, a други тврде да je од неке наследне болести. Зна се посигурно само то да je, одмах иза смрти очеве, упропастио велик иметак, a затим да je полудео. Зато, мислећи на њега, Златино срце таче зла слутња и рука joj застаде на везиву. Ненадно joj се учини да чује неки глас и она напери слул. — Шта je? — Чујем говор — одговори Злата престрављено. И Шефика стаде да ослушкује. Мушки, тежак глас допирао je до њих, час јаче, час слабије. Глас je разговарао с неким. — Бабо говори! Идем да видим! — трже се Златаја и скочи на ноге. Она покуша да уђе у очеву собу, али су врата била закључана и иза н>их се чуо Мехмедбегов �глас. Он je разговарао некаквим невидљивим гостима: — Па, Алибег, не причам ти. Тек цикнула Зора, a ja керове, na преко стрнине . . . — Бабо, бабо! Забога отзори! Шта ти je! . . . И чак доле, у лесковини, керови га оћутише. Наста лавеж . . . — Мајко, куку ти je нама, шта му je! — зајаука Златија и улеће натраг у собу. Шефика сину на ноге, a Мехмедбеговица тупо погледа Златију: — Шта? Ко? — Бабо разговара сам са собом — дрмну je усплахирена Злата, али она, као да je се то ништа и не тиче, заведе се опет у свој мртви сан. Све je то било тако далеко од ње. И речи које би чула, у овом стању, није могла да схвата; оне су долазиле однекуд из даљине као хујање ветра. Она je падала у ову празнину испод живота, пуштала да je она носи, да je омамљује далеким сликама проживеле прошлости, као врзиним чаролијама. — Мајко, мајко1 — Пусти je I Ta видијп да joj je дошло оно њезино — каже Шефика у страху.> Злата се кршила у очајању. У тај час, нек<г закуца звекиром на њихова врата. — Хвала Богу да неко дрлазћ — каже Шефш — Куку бруке! Зар да нас виде у овакв<[ом стању — једнако крши руке Златија. Међутим, обадве сиђоше да отворе авлиск! врата. У авлију уђе нека жена у фереџи. To била Галибова тетка, Шерифе ханума. Она je одмах приметила да се нешто необично догађа у Мехмедбеговој кући. Златина узрујаност, и под шкртим светлом које je допирало кроз собне прозоре на авлију, могла je да се примети на први поглед. Шерифе ханума, кад очу глас Мехмедбегов, погледа их не разумевајући. Ta она зна да већ одавно нико не долази Мехмедбегу, a да je неко и дошао, ваљда би седео у мусафирхани. — Ах, то си ти, Шерифе ханума1 — кликну Златија кад je препознаде. — . . . Бујрум, Исметбеже! — чуо се Мехмедбегов глас — Нека си нам, вала, и ти дошао. Тахирбег једнако пропиткује за тебе. Х ахаха!. . . Ово његовз шупље смејање, највише je ужасавало Златију. — Куку, куку, шта ће бити с нама! — Ама, шта je, сестре, забога, што не говорите! — упита Шерифе ханума. — E ho, баби се нешто догодило; све сам разговзра. Тетка застаде на улазу у хајат. — Да зовнемо Галиба? — И све три забленуше у недоумицу. — Па да зовнемо. Шерифе ханума, не часећи, оде журно преко авлије, док се Мехмедбег једнако одушевљавао својим невидљивим гостима. — . . . Хајд’те! Седите браћо! Их, побогу, ja колико нас je! Мехо, хитро ракију! Још м езета!. . . Златија загрли Шефику и грчевито заплака. Пријатељица je уведе у собу, посади крај себе на сећију и поче да je теши. — Благо теби, кад ти имаш Галиба. Он ће вас све да спасе. Па и Мехмедбег ће оздравити и све ће добро бити, акобогда. — Зар не видиш мајку, каква je? — плакала je Златија. — Па и мајка he ти оздравити. — Никад они неће више да оздраве, драга моја Шефика. Они већ припадају другом свету. Мехмедбегов смех, отуд из његова конака, чинио се још некуд страшнијим. После се чуло како мами керовеп — Уудададада! Лисо, ма, Лисо, ма, Лисо, ма,! Док је^Јехмедбегов глас одлегао кроз ноћну тишину и целу кућу испуњао језом и ужасом, Шерифе ханума je, као без душе, хитала низ махалске сокаке. И не мислећи на то да се сакрије пред Миланом, она груну у собу и, сва задихана, једеа изусти: Галибе! Помози им! — Шта je? Ш та се догодило? — упиташе сви у један глас и поскакаше на ноге. Полудео Мехмедбег. Шта! — Полудео; хода сам no соби и разговара с ђаволима. A Злата? Да Бог мили сачува! Крши руке и плаче сиротица. Сви заћуташе. После тешке станке, Шерифе ханума рече: — Галибе, Златија je рекла да ти одмах дођеш. — Треба најпре да обавестимо болницу. Морамо наћи лекара и два болничара. Ко зна, могао би да се и одупре — каже Милан. — Забога, како ли je Златији? — примети Маца. — Нешто сам слутила, ето видиш. Дабогда да то на добро изађе — каже Галибова мајка, потресеним гласом. — Галибе, ти одмах иди тамо! Ко зна шта може да се догоди. A мени дај адресу, ja ћу се побринути за остало — заврши приправно Милан. Све се ово догодило тако брзо и неочекивано. Пут до Мехмедбегове куће учинио се Галибудужи него обично. Број сокака као да се потростручио, na никако да изађе из њих. Чим je отворио авлиска врата, очуо je већ промукли Мехмедбегов глас. јШШЈг 85 �— Ев—ве—ве—ве—ве—ве! Лисо, ма, Лисо, ма! Галиб похита преко авлије. Кроз собни прозор угледа Мехмедбега како, сав изобличен од узбуђења, с метлом у руци, лови no својој соби. Сав занесен ловом, он je држао метлу и, с руком над очима, изгледао керад и вабио их из свег гласа. Очи су му лудачки севале. Милан има право, помисли Галиб. Треба ra што пре одвести у болницу. Затим приђе вратима друге собе, откуд се чуо тих разговор, испрекидан плачем. Галиб ошкрину врата: Злато! — зовну он тихо. — Галиб! — и Злата се трже и похрли му. Она се приви узањ и навре joj отворен плач. Галиб je обави рукама и поче да je милује no коси нежно и утешљиво: — Небој се, драга. Ово je само наступ узбуђења. Милан je отишао no доктора; сад ће и он доћи. — Ах, Боже мој! Ja слутим зло. Неко нас je проклео. — Каква клетва! Нема клетве. Не бој се! Све ће се ово добро свршити. — Има клетве, мој Галибе, има; ja je као живу осећам над нашим главама. Она нам се/С велП ^^ — Ев—ве—ве—в е !.ј- чулсмге из Мехмедбегове У исто време, Мехмедбеговица се трже као иза сна, обазре се око себе и угледа Шефику. — Ш та је?Т де je Златија? Виче ли оно Мехмедбег? Ш та ли му Je4, забога! — и, преплашена, и не чекајући Шефикин одговор, похита према вратима. Злато! Ко je то? — устукну Мехмедбеговица натраг у собу. — Галиб, мајко. — Шта! Галиб! Па ти у његову загрљају? Зар балију да пуштам у беговску кућу! Куку мени, шта сам дочекала! — Ев—ев—ев—ев—ев! — грмело je из Мехмедбегове собе. — Гони га, да прођем! Јадна ти сам, шта се ово ради у мојој кући! — одхукну Мехмедбеговица. Галиб изађе на авлију, a она похита у правцу Мехмедбегове собе, хуктајући; — Изабрала балију. A пре ће те мајка видети иа носилима, него ли што ће допустити да пођеш зањ. Мехмедбеже! Мехмедбеже! Отвори, забога! Ж алосна нам кућа! Зар не знаш да су ти се балије у^укле у њу? Отвори, драги Мехмедбеже! — Лисо-ма, Лисо-ма! — чуло се из закључане <?обе. Мехмедбеговица се обеси о собна врата, a Златија, схрвана страхом и болом, увређена мајчиним речима, јаукну и јурну на авлију у Галибов вагрљај. И Шефика, потресена овом сценом, отпоче 86 да плаче и да хода no соби. Мехмедбеговица очајно залупа на врата и та лупњава, уз Мехмедбегово вабљење, озвањала je кућом као вапај и трзај Пред смрНу. Kao да се пожар распламтео, na захватио целу кућу и прети да све прогута у свом ужасном пламену. У овој хуци, није н и к о јш приметио кад се ауто застао пред капијом. НаЈедном, на авли|и се створио Милан, са неким младим дежурним лекаром и са двојицом крупних болничара. — Галибе! Јеси ли то ти? Све je спремно — трже Галиба Милан из полумрака. Галиб, видећи да нема другог излаза, уведе Злату Шефики у собу, положи je на сећију, na пође у сусрет Милану и доктору. Сви уђуше у хајат, a доктор и Милан надвирише се над прозор Мехмедбегове собе. Лекар рече први: — Морамо га водити. У оваквом стању, могао •би да буде опасан и no друге. Садета ханума, обешена о врата, једнако je дозивала свога Мехмедбега, a из собе се непрестано чуо глас: — Ев—ев—ев—ев! Ха, Лисо брате, држи га! Лекар приђе вратима: — Госпођо, молим вас, уклоните cei Ми треба да вршимо нашу дужност. Садета ханума диже нањ свој преплашени поглед и врисну ужаснуто: — Куку мени, шта je ово ноћас у мојој кући! - na побеже Злати и Шефики у собу, одакле се после, за цело време, једнако чула њена вриска и кукњава. — Закљ*учано — каже болничар. — Ништа; обићемо врата — рече доктор. Два болничара, свом снагом, запреше врата. — Јаче! Само још мало! Врата најпре јаукнуше, na вриснуше ненадно као пролом. A Мехмедбег, са метлом у руци, као да гађа из пушке, напери на болничаре. И тек, кад га они чврсто спуташе, он као да дође к себи: — Ш та je, људи, забога? Ш та се ово дешава у мојој кући! Шта? Мене да водите! Куда? Напоље из моје куће, ниткови једни! Мехмедбег поче да се опирг, али руке болничара, снажне као клешта, скршише његов отпор Уза све то, Мехмедбег не преста да псује и да се отима. Мехмедбеговица излеће на хајат и закука из свег гласа: — Домаћине мој, драги Мехмедбеже, шта учинише од нас! Ево, пасјаковићи, воде ме! Ха, види ГалибаГ Балија проклети! Свети ми се само, ћафирине! Што ми се не смејеш? Што си се притајио? Препао си се Мехмедбега, a? Галиб не може више да издржи, na похита први на врата. Милан пође за њим. �— Ужасна сцена — каже Милан, док Галиб Галиб и Милан похиташе да избегну сцену кад није могао ни да одговори, буду Мехмедбега уводили у ауто. Далеко за собом, Пред вратима се искупио знатижељан свет. чули су његову вику, али нису могли да разаберу — Ш та je то? Шта се je догодило? шта говори Домало, стигао их je ауто и пројурио — Полудео Мехмедбег. мимо њих. Из аута, чула се вика Мехмедбегова, a — Сиромах! — Многи од њих, кад пропадну, почињу да после све утиша. луде. E ho, исто тако, чим je пропао, полудео je и Милан, и Галиб, корачали су ћутке. онај његов братић Фахрибег — примети неко. Бајрам. Устаните! Узмите авдест и обуците чиста руха мите и братски поздравите, јер данас je Бајрам, дан na пођите у џамију. Зар не чујете милозвучни глас опћег весеља свих муслимана. Свратите до сиромујезина како са вите мунаре езан учи? Он вас маха, удостојте га својом посетом, помогните га зове, дозива, да дођете, да се заједнички помолите колико сте мргућни na ће и вама Свемогући помоћиБогу и да Му се се захвалите за сва добра овога Сакупите се око софра ма и сиромашних na у света. миру и љубави, сви скупа, проведите данашњи дан, Дан je освануо, прангије навештавају дан ре- јер данас јд^ајрам , дан опћег весеља свих муслисеља и њихова пуцњава тај глас разноср на све мана. Ako вам сиромах закуца на врата, отворите му стране. Пожурите и свеср^но се у cfcyny Свемогућем захвалите, a онда —^ послије ^&маза — похи- их и уделите му, јер je он осуђен да пати својом тајте један другом у братски загрљај, пољубите ce-" ^или туђом кривицом и њега судба гони да мора и заборавите све оно шго вас je. до тада^цепало и просити и вас за милостињу молити. Не жалите растављало, јер данас je Бајрам’ дан опћег весеља уделити сиромаху јерћете тиме добро дјело учииити; свих муслимана. — Знајте, да Бајрам није само помоћићете му да и он може тај дан у миру и љуједне класе људи, већ да су то дани опће радости: бави провести, јер не заборавите да je данас Бајрам, сиромаха и богаташа, бАједника и невол.ника, тла- дан опћег весеља свих муслимана. читеља и тлаченика — Бајрам je опће весеље свих Сетите се и нашега драгог Гајрета, не заборавите да се под његовим окриљем налазе стотине муслимана. сиромаха ко,е он школује и на прави пут изводи. С;етите се оних који су Свемогућег вољом оставили овај свет и отишли пред лице Његово, да Помозите га прилозима, курбанским кожицама na одговарају за сва дела која учинише на овоме и самим курбанима. Манифестујте Бајрамом сву нашу снагу, покасвету. — Пођите на њихове гробове у руци са Курани—азимушаном, проучите им Јасини-шериф и жите да сте достојни синови ове земље и својих помолите се Богу за спас њихове душе, a код куће отаца. Имадите на уму наш напредак, нашу културу закољите курбане, поделите сиромасима и намените и знадите да je Г ајрет тај који нас води тим путем. У то име: живели и Бајрам-му барек олсун1 за рахмет мртвима, a за живот и здравље себе и своје породице. А л и ја Ч о р д а Пођите један другоме у кућу, свесрдно се приучитељ Хамид Диздар: Лула Авдаге Вртипраха. Рекоше му „монополске кривица" и затворише ra. Патнаест пуних дана. A Авди Вртипрах из Ћепикућа размишљао, разбијао главу чудним питањима и још чуднијим одговорима, a никако да докучи прави мисао тих проклетих речи. Монополска кривица! Уистину, звучи то, осећа Авдо, некако непријатно, некако неугодно у ушима, napa, замагљује; али тек онда кад се човек нађе негде у хладу полицијске хапсане. — Ама, ако he, вала, и та .монопољска', људи, претерано je. Да су ми уватили, да речеш, килу дувана, мајка му стара, na хајде-хајде, налетосум! Или барем кутију, јал дуванкесу, трпило би с е . . . Али овако! Зар ради пишиве луле дувана у бајбок, a? To je, вала, неправо и, да речеш, Богу плакати. Тако резонује чика Авдо о свему томе и — опет пуши. Задумани он своју „фајфу", na да ће све пуцати. 0 финанцима, истинабог, није никад ни 87 �1 имао добро мишљење, a једном згодом ćy ra toлико намучили и устрашили, да то никада неће, чини му се, избрисати из сећања. Било je то једне суботе, пазарни дан, a пролеће се расцветало no околним баштама. Сишао он управо из свог села и ceo пред кавану Јашара Заврзламе. Напунио лулу испразнивши папирнати фишек, запалио, a празан фишек бацио на цесту. Управо лула прихватила, гдуван замирисао, a низ чаршиу се помолише две зелене униформе. Финанци! Авдо занеме, премро од страха. Нема куда са лулом, na и не промисливши шта ће, ни како ће, уклешти старачким прстима велику дрвену лулу, na с њом у шалваре, у џеп. Па се укочио, онако престрављен, у очекивању . . , A „зелени" се полако приближују чаршијом. Двојицу-тројицу људи питају имају ли дувана, једноме запленише дуванску кутију, пуну, a једноме одузеше цигару из уста, ћик који ће прилепити на акта оптужнице као корпус деликти, да оптужени пуши домаћи непрерађени дуван. И тако доспеше пред Авду Авдо, им, оде- • вен у сеоско одело, одмах упаде у, очи. — Шта ти, стари, пулшш? пита један, сигурно старешина, и мерка ејком старога. — Ништа, господине процеди Авдо. — Е, ништа! — Ништа, вала.^Ево десет дана како сушим губице. Нигде ни цигаре, ни за лека. A да кажеш, бива, није то баи^ни право, господине. Није! Остарили смо ми, научили дуванити, na тешко човеку, богами. Мучимо се и радимо око тог ђавољег дувана, знојни, гладни, и дан и ноћ, годинама, господине, na не смемо да и ми задуванимо . . . Не вреди. . . Кад се финанци примакоик, оц видно задрхта. Устраши се. Зна колику папаст баце човеку на врат за циглу цигару смрдљиве дуванине. Поче да се прави и претвара, да на око остане миран: није се мувао кад су хтели да га претурају, само да на тај начин отклони сумњу од себе. Ко се њима буни и противи, знају да je крив, да нешто носи. Финанц je почео да претражује, a Авдо je инстиктивно осећао да ће се издати. Двоструки га страх обузео: страх од финанца, од глобе, од затвора, a с друге стране опет ухватила га још већа бојазан од запаљене луле у гаћама. Дуван се помало разгоревао и он je већ осећао како се џеп загрејава, како пржи, пече . . . Наједном je вриснуо, ко помаман: ватра му дошла до тела и спекла га. Брзо je турио руку у шалваре, јаучући од бола зграбио запаљену лулу и бацио je, распаљену, у најближу башту. Дим je остао иЗа ње, у зраку, као иза покварена аутомобила. Финанци, чаршинлије и сакупљена дечурлија гласно се смејали и церекали, гледајући престрашеног Авду. A последњи пут, кад су му оно запленили пуну техару искрижаног дувана, заклео се деда Авдо свим на свијету, да га више никад неће ставити у своја уста. A тај дуван ухватили му на веома чудан начин. Велико je чудо кад нешто хоће да буде! Добио, сиромах, пресуду, којом je осуђен да одлежи месец дана за ухваћени му дуван или, како стоји у пресуди „за моншолску кривицу" и упутио се јадник у среску апсану Ш та му преостаје друго? Ону огромну суму новаца, ко у би уместо затвора требао да плати, ако ће да не лежи, он нема. Одакле то њему, сиромашном херцеговачком сељаку, кад нема ни пуре онолико, колико му треба. Пошао, дакле, у хапсану. Али се. наравно, побрицуо да предходко напуни своју техару најфинијим дуваном, што га je имао сакривена негде у земљи, за кућом. Тако ће моћи бар у затвору да пуши, кад je то забрањено на вани. Припртио пуну сеоску торбу на раме, свезао опанке, поздравио се са укућанима и комшијама и, са Божијом помоћи, кренуо у касабу. У касаби, управо на улазу у полицијску зграду, где се налази и хапсана, сретоше ra, на његову несрећу, финанци. Зауставише ra. Испитивање, вицеви. И тако, туц-муц, тамо-овамо, пребраше ra и нађоше му — дуван. — Куда си, несрећо, пошао са овим? |— пита један. — У затвор, брате рођени. — Не тандарај! Ш то лажеш, мислиш мене да превариш, je ли! — Јесам браћо, кукавац, тако ми Бог помого — пропента Авдо и показа пресуду. — A зашто, болан, зашто? — Хм . . . зашто? За несрећу своју, na то ти je. За несрећу док ме ево ово јадника задеси. Пошо да одрапим онај стари дуг, месец дана, за оно мало јада што ми прољетос уватисте . . . И ето ти сад! Не дате човеку ни у хапсу смиром. Хеј, проклета времена. Све наопако. A сад опет ево ово. За ово Бог сами зна докле ћете ме прогањати, несретна. Финанце надушио смех. Чудо и њима где ће баш на њега, сад кад je пошао да се одмори у апсанском хладу. Одузеше му дуван, na иако за овај пут против њега нису ни правили пријаву, чика Авдо више никада не задумани на своју лулу. G A J R E T u svakoj kući, znači samo njezin napredak SS �Неретва У зшрљају твог вечитог хука, Гледам mu к’о зене дубине зелене. Чујем mu глас к'о са другог света. Зовеш ли мене? У сутон плав шумиш к'о древна прича О иролазности свега што једном на свету би. Свака mu реч језом страви ми срце. Реци ми јеси ли mu У цик зоре, сва кристална брда, У теби оиеру ведре погледе своје. По иовршини твојој небо разлије осмех И удахне mu божансхи лепе боје. Огледало иочетка u мора вечите мисли, Или mu вали само времена броје? Мир свуда. Ш ум твој постаје све јачи. Шта чујем у њему? Je ли то смех душе моје? Сад сунце кроз бистрине mu Бескрајно, црно око гледа ми у rолу душу. Проткива зраке od злата. Hoh. О чему то шумиш бездушно у мом страху? Стани! Постаћеш зелен, златом извезен, мермер. О неаознатом што иза леђа нам се диже? Хоћу da клешем стуб за рајска врата. О земаљском царству u ништавном ираху? > f /V * ■ ■ . 'i • 0 , ирестани jednoм u не шуми више! Боли ме свест. Шапући тише, тише! Волим me Kad сунцу љубиш око златно И Kada јаблан у теби круну fbuute. Хамза Хумо & к\ , ( * о ц . ••Т Uuv Хамдија Мулић: • A . & сестре t Игроказ и: . . АЈвчјег лћЦ А : Асим, дјечак од 10 година брат и сестра. Ајиша, дјевојчица од 8 година Омер, дјечак од 10 година | ^ рат и сестра. Фатима, дјевојчица од 9 година Ј ' Друга дјеца из Комшилука. 1 • , Мајка, Асима и Ајиша. Прва слика. (Соба мала, дјечја, са 2 кревета, један иза другога уза зид. До прозора стб са 2 столице. Ha столу ђачки школски прибор. Пред креветом мала бешика (играчка и у њој луткица). П РВ И П РИ ЗО Р. А ји ш а (сама у соби, намјешта луткицу у бешици и говори): Тако срце моје, лијепо ми спавај . . . И данас сам ти сунчала постељину, добро je прозрачила, a и соба je чиста. Сад само добро ми спавај . . . Види, види, како ме мило гледа!. . . A што ти je коса неуређена, душо м о ја ? ... (Реди joj косу). Тако, сад си лијепа. Koce ти златне као у виле . . . Нешто ћеш лијепо, лијепо сањати. Сањаћеш, да ти je бабо купио дивне ципеле и златне менђуше. Па ће ти тетка Злата пробушити уши. Добићеш и од ње свилену кошуљу . . . Тако ти двије слике с пјевањем. сањај, a ja ћу ти опрати хаљиницу, (држи једну хаљиницу у руци) a кад се осуши, окрпићу ти je и лијепо опеглати . . . Je ли, злато, моје! . . . (то говорећи, глади je no лицу и нехотице joj одбије врх од носића). Jao, шта сам урадила! (Виче кроз плач): Слатки носић! . . . Ето што сам неопрезна и несташна, како ми вели мама . . . Ш та ћу сад? (Замишљено гледа у лутку) . . . Па знам шта ћу. Када се ja или брацо разболимо, мама одмах јави баби, да позове љекара. Отац онда говори на телефон. (Пође супротном зиду, завија руком, тобоже као на телефон, a онда виче): Хало, хало . . . Молим Вас, господине докторе, одмах дођите мојој беби . . . Силно je болесна. . . (окрене се према лутки). Тако, срце моје! . . . Сада ће доћи љекар, na ће он теби дати лијекове; али молићу га, да не буду горки, као оно скоро што су били моји . . . П Р И З О Р Д РУ ГИ . А с и м : (обучен у татино одијело, с маском на лицу, са шубаром на глави и наочалима на носу. Улази на врата и говори промијењеним гласом): Добар дан! Но, што je? . . . (Сестра преплашено гледа у њега). Не бојте се! . . . Не бојте се . . . Ja сам љекар, a Ви сте ме звали. 89 �А ји ш а : Молим господкне докторе, беби ми je отпао носић! . . . А си м : Г1а то није богзна што . . . (узима лутку из бешике и принесе je столу, гдје нађе гумиарабике те криомице њом слијепи лутки носић). Ето видите, како je сад све у реду. A сад молим вас, направите једну лимунаду, да се ваша беба окријепи. (Сестра иде у кухињу и доноси лимунаду, a за то вријеме брат тепа луткици). A с и м: Р како je сад весела бебица. Па и ja сам сада због тебе јако весео. Посгао сам доктор и лијепо ћу да наплатим. (Улази сестра са лимунадом и даје лутки). А ји ш а : Неће она, господине докторе, лимунаде . . . А с и м : Можда није добра! . . . (Узме чашу и сву je искапи). Лимонада je изврсна. A имате ли ви, no могућности каквих слаткиша? А ји ш а : Имам кутијицу чоколаде . . . А си м : Е, то je нарочито добро за беб;^Д онесите само . . . А ји ш а : (Излази и за час доноси чок^ладу, na нуди бебу). Неће оца, господире, чоколаде . . . А сим : Баш је^то чудно! . . . - (Узима чоколаду и гриска je у устима) Исом> je добро . . . A ј и ш a: Али ви нијесте никаки докгор . . . А си м : Па дабоме, д§ нијесШг^него твој б р а ... цо . . . (Скида наоча)ге и маску na ђаволасто гледа У сестру . A ј и ш a Jao, објешењака, што ме превари Чгкај само и ja ћу једанпут тебе преварити. А с и м : Е, не љути се, драга сестрице ! . . . Ово je само шала . . . Ако сам попио ли.чонаду, паправио сам ти беби носић. Па, напокон, ти си доктора звала, a ja сам доље чуо и мало ти приредио забаве. Ж ао ти, чоколаДе ja ли? . . . Не жали. Гледај сш о што сам ти за бебицу направио. (Изиђе на врата и унесе мала колица за лутку). А ји ш а : Јух, — ај! Како су лијепа! Дивна колица. Како си умио овако лијепа да начиниш,... А с и м : (Упирући кажипрстом у чело). Е, моја драга . . . Ш то ће рећи памет и мајсторлук. A сад кад je ово све овако лијепо испало, де да зап евзмо. (Пјевају); Имам јање малено, руно му je свилено и т. д. (У то неко закуца на вратима. Дјеца излете из собе). П РИ ЗО Р ТРЕЋ И. (У собу улазе пријашње водећи испод руке Асим Омера a Ајиша Фатиму). А си м - Ми се чудимо ко куца. Знамо да мати још неће доћи. Па ко би могао бити други . . . него мој вјерни Омер (грли Омера). 90 А ји ш а : И ко би могао бити други . . , негб моја Фатимица. (грли Фатиму). О м е р : (сједајући на столицу): Па шта ли сте се то ви играли? Знам сигурно, да си ти Асиме опет правио своје враголије • . . А ји ш а : Ух, да само знаш, Омере. Moj синко (гледајући у Фатиму) посто Асим доктор . . . ама све ми појео чоколаде . . . А си м : Знате ли, што ли смо ми сад могли да се лијепо забавимо . . . С в и : Ш та Асиме? А си м : Слушајте ме само. Ми ћемо сад приредити једу забавицу. Иде то брзо. Свако од нас знаде из школе no нешто. Омер ће поздравити го ст е. . . О м е р : A гдје су ти госи? А с и м : Ma чекај, не жури се. Ти ћеш дакле по.здравити госте. Знаш хоћемо као да je права забава к’о у нас у школи. Додуше немамо никгква комада да представљамо, али се опет можемо помоћи. Kao друга тачка нека буде декламација. Ти ћеш-Омере говорити Савјет очевима од дра Башагића. Онда ће Ајиша отпЈевати своју пјесму Јутрос рано, аман, аман, обасјала Даница . . . што je од маме научила. Затим ћу ja декламовати Циганин хвали свога коња од Змаја Јове, a онда ће Фатима отпјевати напримјер . . . О м е р : Она зналијепо запјевати Лијспа Емина од A Шантића. А си *: Дакле, добро. Хајде ти Омере у моје име позови дјецу из нашега комшилука, a ми ћемо приредити бајаги бину и салу. Ф а т и м а : Ову ћему забаву направити у корист својих сиромашних другова . . . (Сви се даду на nocao): Застор пада. { Друга слика. П РИ ЗО Р П РВ И . (Догађа се у истој дјечјој соби. Привремено постављен „подиум" у прочељу, што представља бину. По страни редови столица на којима je посједала публика — дјеца из Комшилука. Главна публика ово све треба да добро види). Звонце зазв жи. Застор се диже. Ha „бини“ стоји и говори О м е р : Драга браћо и сестре, Ми смо вас позвали овдје да посјетите нашу малу и скромну забаву. Лијепо je да се овако мало поаабавимо na да се и ми учимо озбиљном и племенитом послу. Хвала вам на посјети добро нам дошли! (У публици аплаус). А ји ш а : (Звони, a на то она ступа на „бину“ и пјева своју пјесму. У „публици" бура одобравањ а) Између тачака овога дјечјега програмв — пауза. З а вријеме паузе свира музика или тамбурашки �збор. Пожељно би било, гдје се може да се и дјечје пјевање тихо прати на који музички инструменат. А сим: (Ступајући на „бину“ весело декламује Циганинхвали своса коња). У „публици" смијех и веселост. Дуготрајно одобравање. Ф а т и м а : (Пјева своју пјесму Jlujena Емина. Након тога усрдно одобравање у „публици".) О м ep: (Завршава забаву са рецитовањем пјесме Савјеш очевима. И њега поздравља „публика" са великим одобравањем): Ф а т и м а : (Ненадано ступајући на „бину“) . . . Лијепо je ово све испало, али смо ми нешто врло важно заборавили . . . (У то улази ненадно у собу Асимова и Ајишина мајка која дјецу весело гледа a они изненађени сви у њу упрли очи) поклони своме сиромашном другу да и он зимус заштити своја млада прса . . . О м ep: Имам и ja тако. И ja ћу то да учиним. A ј и ша: Ja мама, вазда, кад го« ти мени дадеш колача или што друго, кад пођем у школу, дадем и својој сиромашној другарици Зејнеби. М а јк а : Тако je, душо. To je лијепо и племенито. Ј е д а н и з „ п у б л и к е " : И ja ћу да дарујем једног сиромашка са својим ципелама, баш су ми тијесне. М a ј к a: Да, да, сви ви који можете a дозвољавају вам родитељи, помозите својим сиротанима. Ви сте сви добра дјеца. Па кад сте тако добри и лијепо се пазите, ево да вас мало погостим... (Доноси корпу јабука и ораха na подијели дјеци.) По томе сва дјеца запјевају једну пјесму. П РИ ЗО РДРУ ГИ . М а јк а : Шта ли сте то важно заборавили, na вам ова мудрица напомиње (милује Фатиму). . . Ф a т и м a (гледајући умиљато у Ајишину мајку); Опростите нам, драга госпођо, ми да се мало по-Ј забавимо, направисмо у вашој кући једну скромну забаву. Ова je забава бајаги намијењена нашим сиромашним школским друговима, па не сакуписмо ама баш ништа. (Сви се смију). М а јк а : Па није то тешкр. Имате иГвИччиме да помогнете сваку лијепу акцију a нарочито своје сиромашне другове. Добра дјеца могу такођер да добра учине на различитесначине. Ево напримјер мој Асим има 2—3 капутића, неке никако и не носи јер су му отјешњали, na би могао један да (К О Н А Ц ) Н а п о м е н а . Овај je игроказ намијењен за Гајрешове дјечје забаве. Дјеца силно воле да посјећују забаве, нарочито из дјечјег живота, које разумију и које ће их оплеменити. И у нас треба да се уобичаји, да дјеца са својим родитељима посјећују оваке забаве, које ће и одраслим бити угодне. Само оваке забаве треба одржавати нешто раније у ноћи, да дјеца дуго не остају. Нарочито би овдје много придонијели наши учитељи и учигељице — пријатељи Га;рета. У ту се сврху у културном свијету одржавају и посебни дјечји дани. Па зар не би могли и Гајретови мјесни одбори да у своме мјесту сваке године одржавају Гајретов дјечји дан! Туга за баштовановом кћерком. Плакале су усамљене врбе на обали. Кричале су кумре с витих јабланова. Низ брегове сузни грцаху поточићи малн. Жуто лишће, ко мртво, падаше с јасенова. У све се баште насмејем и чекам одзвук. Над све се њиве наднесем и усхит срца пратим. У свим баштама трепери ћутљив мук, над свим њивама дрхти бео, маглен лук, na надом далеком жеље срца блажим. Обистиниле се моје скривене слутње и стишале све топле и меке страсти: — Отишла je! Никад више неће звук тихе слутње ни глас серенаде страсне под њеним прозорима у дрхтавим акордима падати и расти.. У избразданим длановима мојих рука, мутно се небо огледа ко над мирном реком. Наносих сс pana, доста ме намучило мука, тугујућ’ расплакап за баштовановом кћерком. И тако гледајући то све око мене, све што je бар једну сузу за мене дало, учинило ми се: баште, потоци, птице и жене, све je то за моју љубав знало, 8бог мене у тиху тугу пало. Хамид Диздар — т — 91 �Š. Firuz Muftić: O ahlaku. Ulaikje kjel- enam i........... Ve džeale minhumul-kiredete . . . Čovjek kao i druge životinje jede, pije i t. d., ali kako je čovjek umno biće te ima moć govora, umo­ vanja i rasuđivanja, razlikuje se po tome, u glavnom, od drugih životinja. Osim toga čovjek je sam po sebi društveno biće, a životinje su dosta jače naklonjene samoživstvu i svojstveno imaju poroke — kojim od­ bijaju od sebe druge — kao lukavost u lisice, osvetljivost u deve i t. d. Da čovjek bude čovjekom, treba da ojača svoj um znanjem i da oplemeni svoje srce dobrim ćudima. Kako je po islamskim propisima dužnost svakog muslimana da drži u čistoći tijelo, odijelo i ostalo (En-nezafetu minel-imani), isto mu je tako dužnost da očisti svoju dušu od laži, klevete, tračarenja, zavidnosti, pakosti, mržnje, ljutnje, lukavosti i drugih po­ roka, kojima bi se mogla nanijeti drugome ma kakva bila šteta ili pak samom onom, koji ima takovo rđavo svojstvo. Dužnost je muslimana i kad abdest uzima za ibadet te kad pere pojedine dijelove tijela (uzuve) da se sjeća na to : da pere ruke, usta, nos, lice i oči, uši i t. d. da je odlučio da se uzdrži od menhijjata, što bi ga mogao učiniti rukama, ustima, očima, ušima i t d. c : I Treba ibadet činiti kako čista tijela i odijela tako isto i čista srca i čiste savjesti. Ovako čist čovjek kad čini ibadet, bez sumnje će mu biti kabul kod Allaha (dž. š.). Svaki je čovjek čuvar — svojih uzuva od menhijjata — i svaki će odgovarati za svoje stado (svoje uzuve): „Kjulukjum rain ve kjulukjum mesuhin an rejjetihi“. Nečistoća tijela i odjeće i drugog zapaža se očima, a nečistoća duše osjeća se dušom; ali pri ovom važe pravila: „Oči gledaju iz čovjeka" i „Svaka posuda čuje se onim, što je u njoj". Kako čovjek nečista tijela i odijela nije pristupa­ čan za društvo i za ibadet isto tako nije pristupačan ni onaj, koji je nečista srca i savjesti. Ko god vodi računa o sebi i o svojim poslovima, lako će saznati kakav je i kako stoji i kod Boga (dž. § .)^ k o d ljudi. Čim ko (čovjek) sazna da je učinio — ma i ne­ hotice — kakav prestup protiv islamskih propisa treba da se pokaje (tevbeten nesuhan) i da se liječi tako, da zamjenjuje zle ćudi i djela sa dobrim ćudima i djelima i da se više na zlo ne povraća (Tehalleku bi ahlakjil lahi). Iz futuhatu hiskjije. ',r.lli!«M »li т- 1 .7 i . У очи bajpaMa Фрагмент c ријеке. Предвечерје je било свечано плаво. Небо оивичено сребром мјесеца који je био негдје близу иза бријега. Понека звијезда би бљеснула златном светлости, затим би добила бљеђу боју и ишчезла. Благи априлски вјетар je пјевао у грању витих јабланова. Тополе крај ријеке су дрхтале у отсјеву посребрене модрине ријечне. Низ широку Требишњицу je пловио мали чамац. Својим шумом je нарушавао свечану претпразничку тишину. Мало весло je грабило воду похлепно и снажно. И за собом остављало трагове који су одлијетали до обала и тамо нестајали. Разбили би се о стијење зидова или саму обалу. Смркло се. Са ријеке су се видјели кандиљи на Царевој џамији. Трептали су ријетко свечаним сјајем. У своме дрхтању крили су једну велебну љепоту, која je била блиска душама заљубљених. Била je слична расположењу предвечерја у претпразнички дан. — Самија, како се осјећаш у овој величанст- 92 вености божијег дара. Како ти се чини ова мубарек ноћ? . . . Дјевојка je ћутала. Kao да није знала шта би рекла. Kao да je сјај звијезда одњихао о њихове бесконачне предјеле. Зурила je у тихе модрине разливене ријеке. Гледала у њима немирне рефлексе даљина посутих ситним трептавим златним чрљама. И мислила богзна о чем. Сумрак je голицао њену младост, звијезде су будиле њену крв. Мјесец што се помаљао иза брда бунио je њене погледе. И она ;е била као у сну. Видјела je само љепоту дубина ријечних које су криле у себи богзна колик дио свемира — вјечности. И очи су joj биле пуне само тих љепота. У њима се њихао одбљесак тог рефлекса позлаћених висина. И душу joj je обасуло неко чудно осјећање живота. Заголицао je тај пејсаж њену радост, и она je заносно кликнула: „Аллах je свемоћан, a срећа међу нама.“ — Ха ха ха, тако je тако. Аллах и срећа. Два нераздвојна симбола живота. Метафизичког вишег �и обичног — земаљског, A onaj први je симбол и овог другог. И овај je укључен у бесконачне сфере његове. Дјевојка га je гледала. Није свакако разумијевала шта joj говори сапутник. A и колико би га разумјела, свијест joj je још путовала даљином бескраја, Није се била још повратила из ријечних дубина. Очи су joj биле још пуне рефлекса звјезданих искрица из ријеке. A мјесец их je прелијевао својим сребром, и уносио у њих мистику висина и сјај празничког расположења. — Eho кандиљи. Види их. Видзм их у води. Како лијепо бљеште. — Да видиш их у одбљеску воде. Осјећаш их у дубинама модрине ријечне, као да си сва у бесконачности тих дубина у којима плови небо. Гледам те као да у њима тражиш живота. — Да. A сјутра je бајрам. Како му се в:селим, радосно кликну млада дјевојка. Koce joj био размрсио благи вечерњи вјетар што je дувао уз ријеку. Њена силуета je била обасута бјелином мјесечеве кише. Лице у полутами давало je слику раскошна маја. Бјелина његова je бљескала на мјесечини. Дјевојка je дрхтала. A свјеЗке здраве груди зрело су се надимале и својом снагом од себе разгониле тмму. Усне су joj се смијешиле. — Да, бајрам. Највећи наш празник. Сјутра се кољу курбани у част оног давног, који их je увео. Жртвоваће их се безбр^ј у спомен онога који je хтио и своје дијете да жртвује за своју идеју. . . за великог Бога и светињу своју . . . за Ислам. A и сиротиња ће мало да се омрси. — A зашто ja волим толико бајрам. Зашто му се сви људи толико радују, радосно упита она. — Бајрам. Највећа наша светковина. Зашто му се радујемо . . . прошапта млади љекар који je био престао веслати. Био je пустио тишину ноћне ријеке да их она сама носи. Kao да се предао валу судбине и мирном току ријеке, која je отицала уједначоно са одласком брзих минута Хтио je ваљда да их однесе овако саме до бајрама њихова заједничког живота којим би имали да заплове. — Радујемо му се јер смо навикли на то. Јер смо увијек од најранијих дана на бајрам добивали поклоне од наших милих. — Има и тога. Али ja ћу то да ти објасним другим разлозима: Има у сваком празнику душа мистике Има у свакој светковини чар недокучивог. Има у сваком светом дану нечег величанственог. И све то троје човјек не разумије Може то он докучивати ма како високом интуицијом. Може оч то осјетити ма како довитљивом осјећајношћу. Може о свему мислити високим својим увјерењима. Али све то ипак рстаје тајна. Све .Т9 ocjaje далеко изанаших резо- новања. Оно што je у сржи те величанствености то je нама недокучиво. И покуша ли неко да дубље уђе у суштину тог празничког расположења, још више ће се удаљити од суштине ствари. Размисли ли човјек о душевном миру ког стиче тога дана, застаће пред њим. И неће моћи даље коракнути напријед. Ето. И ми тражимо решење тог вјечног питања. Данас тражимо тајну тих светих часова Хоћемо да објаснимо свјетлост која обасјава душе правовјерних. Међу њима има и злочинаца. Свеједно. И њихове дуле обасипа то мистично расположење. И здрави и болесни, и мали и велики, и стари и млади, и богати и сиромашни, и учени и неуки, осјећају љепоту тих дана. Ha душама налазе расположења. У својим срцима љубав према ближњима. Богати су растворили руке да распу новац. Сиромашни су пружили руке за двоструку молитву: за#молитву милости Бога и милости оних што су растворили своја срца. Откуд то све? И зашто? Човјек je човјек. Умори се од гријеха na хоће да чну^се тога дана отпишу. Можда зато? Не, није стога. Можда људи осјећају потребу да једнога дана забораве себе. Можда хоће да обману сами себе. Али има још разлога који нас воде другим путем. Има још часова у којима je човјек опет далеко од свијета. Али то ван светковина. Па ипак није он такав Да, мислим да би то долазило и отуда што човјек некад воли и помпе. Воли свечаност и хучну радост, безбрижну и велику. Вјерује у ту радост због силе што влада свијетом, и због саме радости, Али je ово мање разлог. Скоро ништаван Јер то би онда било све намјештено. Било би све то неприродно. У сваком погледу би то било неморално. Него има још нешто. Дан je такав одређен у вријеме кад je то било потребно онима који су ударали темеље својич доктринама. Бесумње. Али има још нешто. To je непоколебива вјера у загробни живот, у други свијет. У нашој потсвијести она лежи скривена. Ma колико je човјек не поштовао, ма колико je човјек негирао и оставио у потсвијести да дријема, она ће се једнога дана оаспламтјети. И кад плане он ће њој потпуно изгорјети. Божија казна ће стићи све невјерне. Ta мистична настројења уцрпла je природа сама у свијест или потсвијест и код неких она евоцира рано убјеђење о потпуној хармонијн живота са том мистиком. A невјернима она сама помиче душу назад према мирној савјести у далеким заборављеним вјеровањима. Ето дакле ријешења тога. У дану празновања основни тон природе je тај Да. У гласу мујезина што бајрамског јутра доноси мир и опрост свима в ерним, дрхти та мистика, бљешти сва тајанственост у иуном свом сјају. Taj глас иде далеко — далеко. Собом односи молитве вјерних и њихову захвалност за оно, што им je удијелио Бог. A други шаљу молитве за опрост, и тиме се уз- 93 �носе до кајања. Ето Самија. Од јутарњег бајрамског гласа мујезинова na до вечерњог задњег одјека његова езана све je стога радосно. Све je окићено миром . . . Смирењем тихим и ведрим, као што je тиха ова априлска ноћ. Видиш, у свјетлу бајрамских кандиља ja видим свјетлост својих расположења. Ja се одмах осјећам здравим и свјежим. Чим се они упале, у мојој души се тихо пробуди срећа лијепе будућности. Пробуди се у вези са љепотом дјетинства. Успомене су степенице за ту далеку сретну прошлост, никад непровратну . . . Излагао je он њој своје мисли a није схватао да ra она можда није разумијевала. Застао je као да се бојао тишине која je владала око њих. Мјесец je био већ давно отскочио од крша. Купао je своје заморено тијело у дубини ријеке. Самија и Ибро су гледали то праћакање бијеле мјесечине окружене свемиром безброја ситних златних звијезда, пројицираних у овом незнатном ду- бинском простору. И мислили су . . . Богзна о чему. Можда су имали једну идеју, можда им je жеља била заједничка у овим узвишеним тренуцима.Тргнуо их je глас мујезина који je оглашавао јацију. Расуо се над ријеком и скупа са шумом тихих таласа одлелујао богзна камо и докле Однио je собом задње предба рамске жеље безброја вјерника. Ибро je снажно завеслао и чамац примакао обали. Били су баш код Самијине башче. Она je искочила и домахнула му: ,Н е заборави, сјутра je дан кад баби можеш говорити . . Весело се насмијала, a звонки кикот joj се расуо кроз ноћ и отпловио са мјесечином низ ријеку. Несгала je као лака срна кроз густе редове смокава Ибро je само чуо како залупи капиџиком и нестаде je. Завеслао je поновно и дуго, дуго размишљао на ријеци, док механички није припловио обали, изашао, и пошао кроз н о ћ . ». Сафет A. Бурина Велија Садови^, директор шер. гимназијв Шериатска судачка школа и шер. гимназија ПриликоМ прошдогодишњег засиједања Вакуфског вијећа, Улема меџлис je на брзу руку протурио закључак којим се ишло за тим, да се преко Врховног вјерскдг старјешинства испослује да Држава преда из својих руку Вакуфско-меарифеким органима Шер. гимназију и Шер. Суд. школу. Овај корак je побудио разумљиво нерасположење код свих оних муслимана, који су и онако забринути великом заосталошћу муслиманског елемента на културно-просвјетном пољу за нашом браћом других вјера. Овим кораком намјеравано претварање Шер. Гимназије у двије мале медресе, сматрао je скоро свако да je то једнако укидању и потпуном губитку једне савремене гимназије, a то тим више јер се многи живо сјећају судбине коју су доживјели Дарул-муалимин, окружна медреса, na и све друге старинске медресе (Аустрија их je затекла 44 у Б. и X.) као и сви вјерски заводи, који су били у рукама наших аутономних вјерских власти. Овај корак je нарочито бацио у бригу 250 родитеља, чија се дјеца одгајају и школују у Шер. гимназији. Овај корак je револтирао преко 100 наших академичара у Београду, који су у једној декларацији најоштрије осудили ту намјеру, позвавши вјерске власти, да поштеде оно што je здраво. Овај корак je узбунио и све Гајретове раднике широм наше Краљевине, који су на лањској годишњој скупштини преко својих 300 делегата, упутили претставке Kp. Влади и молили je да не пушта ове школе из својих руку, Овај корак je најзад био проузроковао 94 одлуку Kp. Владе да се ове школе укину, те je у предлогу Финансијског Закона било предвиђено, да се те школе ове године укидају. Захваљујући патриотском заузимању народних представника и великој увиђавности Kp. Владе, ова je опасност благовремено отклоњена и обје ове школе су остале какве су биле и до сада. Међутим то питање потегнуто je и на овогодишњем засиједању Вакуфског вијећа, и према новинским вијестима недавно je на једној сједници Вијећа дошло до једног врло немилог инцидента, јер се хтјело да се протури као да je читаво Вакуфско вијеће за то, да се преузму ове школе из државних руку. Будући да ово питање озбиљно интересује нашу муслиманску јавност, a пошто многи нису упућени у суштину саме ствари, то je потребно да се нешто сазна: 1) опћенито о Шер. Суд. Школи. 2) 0 дугогодишњем раду и настојању око њене реорганизације. 3) Да je то настојање довело до оснивања Шер. Гимназије и 4) 0 прошлогодишњем кораку вјерских власти. I Шериатска судачка школа (Нуваб) Будући да je за сљедбенике Ислама сам Ислам прописао норме и правила, којима се регулишу и уређују међусобни односи чланова исламске заједнице У погледу склапања и развргавања брака, права и дужности мужа и жене; у погледу наслц-т �једства и диобе иметка међу члановима једне породице; у погледу тестирања и завјештавања; у погледу управљања вакуфским добрима и т. д. то cv У свакој уређеној исламској држави, поред редовних грађанских судова и њихових цивилних закона, постојали и шериатски судови, пред којима су се расправљали и ријешавали горе наведени предмети, онако како прописују поменуте норме, a ове потјечу из самог извора Ислама (Куран). Тако je било и за време турске управе у Босни и Херцеговини. Кад je Аустро-Угарска монархија окупирала Б. X. нашла je у њој припаднике Ислама, којих није имала у својим другим провинцијама. Редовни судови које je она увела у Босни и Херцеговини, нису могли ријешавати питања, која су се тицала међусобног односа муслимана, јер аустријски суци нису били спремни у шериатско-правној струци, a нису имали ни ону главну квалификацију за шериатске судиЈе, т. ј. нису били муслимани. Девет година послије окупације, дакле 1887 г. основана je шер судачка школа „ ........ поради унапређења науке у знаностима Ислама као и особито поради изображавања способних кандидата за службу шериатских судаца у Босни и Херцеговини . . (Штатут Шер. суд. школе). Школа je отворена са пет разреда са овим ставним предметима: Срп.-хрв. језик, тефсир (коментар Курана), догматика, хадис (наука о Мухамедовој традицији), шериатско-правни поступак, диоба насљедства, закон о посједу земљишта, вакуф| a од свјетовних предмета: математика, природопис, историја и земљопис у мањој мјери него у гимназији. T okom времена бивало je неких модификација, али увијек у правцу проширења и повећања наставног градива и предмета. Ова je школа дала прве своје абитуријенте 1892 г. те je од тада до данас сваке године свршавало школу просјечно 10—12 ђака. Већина апсолвената су понамјештени no срезовима Б. X. као шериатски суци. Сви су они и за вријеме бивше А.-У. управе a и данас су категорисани као и државни чиновници. Нгки су се од апсолвената посветили другим звањима: има их средњошколских професора исламске веронауке, мудериса, муфтија и чланова улема меџлиса. Од ослобођења овамо већина апсолвената ове школе, одлазе у јужне крајеве Југославије, где међу муслиманима југославенске, турске и арнаутске народности врше дужност муфтија или којег другог звања, али увијек као државни чиновници. Кроз дуг низ година, за наставнике шер. суд. школ»узети су људи дипломирани на цариградском правном факултету или теологији; a касније и њени властити апсолвенти постављени су за професоре {i циректоре. Реорганизација. T okom времена осјећала се потреба за проширењем постојећих и увађањем нових предмета, те се настојало потпуније образовати питомце за њихов позив и подићи њихову опћу наобразбу на виши степен. Управитељ школе, 1902 г., X. Хасан еф. Хаџиефендић тражио je да се науковно вријеме подигие са 5 на 6 година. Али до тога није дошло. Године 1908 избила je опет на површину реорганизација шер. суд. школе. Егзекутивни одбор народне мусл. странке у преговорима са бив. зем. владом, изразио je жељу да се реорганизују шериатски судовн, a с тим у вези и шериатска судачка школа, како би младићи били спремнији него до сада Ha позив тад. зем. владе, састала се у ту сврху анкета од 12 лица: начелник правосудног одјељења A. ШеКј владин савјетник И. Крчмарик, један члан улема меџлиса, два члана врховног шериатског суда, и пет чланова егзекутивног одбора. У сједницама од 2 и 9 марта (1903) ви;ећало с : о peopraнизацији шер. суд. школе и након свестраног расправљања дошло се до увјерења, да би се најбоље о кад би се све постојеће медресе најпре ре___изовале тако да би у њима софте добиле опћу наобразбу из свјетовних предмета, a из вјерских и оријенталних онолико колико треба за исламску илмију, na да се онда у шер. школи сасвим и само стручно наобразе. Будући да je питање реформисања медреса, још прије тога остављено до коначног проведења вјерско-просвјетне аутономије, анкета je изразила жељу да се одмах приступи реорганизацији шер. школе, a да се не чека са реформисањем медреса. Најпре се претресало питање да ли би се са шериатском школом могао спојити Дарул-муалимин, који би онда уједно био и приправни течај за шер. суд. школу. Али je та мисао напуштена, јер je дарул-муалимин вакуфско-меарифски a шериатска школа je државни завод. Даље се je претресао наставни план који полази са становишта проширења науковног времена са 5 на 6 година; a коначно се Анкета сложила у томе да се отвори један приправни течај од 4—6 разреда где би се ученици спремали из вјерских и свјетовних наука толико да могу касније у шер. школи наставити сгручно образовање, те су у ту сврху претресана два наставна плана за тај приправни течај. Ну из неких разлога тада није дошло до остварења тог приправног течаја. 1911 г. ово питање узима у руке клуб народних посланика и бос. земаљски сабор, те 22 марта доноси резолуцију која je полазила са становишта да шер. школа буде кадијско-муалимска школа са 95 �два припремна течаја: један за софте a други за гимназијалце. Код зем. владе израђене су тада двије основе: једна према резолуцији зем. сабора a друга према предлогу којег je поднијело правосудно одјељење зем. владе. Предлог правосудног оделења предвиђа за преднаобразбу: матуру са ауних осам разреда гимназије, a шер. школа имала би бити виша школа или академија 1912 на позив зем. владе израдио je г. Осман Нури Хаџић, тадањи директор шер. школе, трећу оСнову, no којој би шер. школа била једна пуна 1'имназија са оријеншалним предметима, a апсолвенти који Се желе поСветити кадијско-судачкој етруци ишли би на правни факултет којег свеучилишта у монархији, и касније положивши кадијскобудачки испит могли би осим кадијСких послова водити и који други реферат котарског суда. Коначно се je године 1915 Реис ул-улема r. X. Мехмед Џемалудин еф. Чаушевић, заузео и израдио нову основу реорганизације, no којој би данашња шер. школа имала два течаја: стручни и приправни Стручни течај би била виша школа, академија за исламско право и теологију, a у приправном би се течају имали оспософгг^ кандидати да могну те науке студирати. Приправни би течај ш у ч е н в цима опћу наобразбу, која се постизава у VI разреду гимназије, самр- би се учио мјесто латинског језика арапски a мјесто грчког турски. Ну да се омогући успјешно учење абитуријентима и на правном факултету којег свеучилишта учило би се у roj шеријатској гимназиј|г и латински. Ова основа наишла je на одобрење код зем. владе и код заједничког министарства финансија у Бечу, те je начелно и прихваћена na су се почели израђивати штатути и наставна основа Године 1917 сазвала je зем. влада поновно анкету стручњака који ће израдити наставни план и програм за свани предмет и која ће коначно редиговати штатут о устројству једне средње школе. Осим стручњака и референага зем. владе судјеловали су у тој анкети: Реис ул-улема, надзорник средњих школа, директор шер. суд. школе и директор сарајевске реалке. Након свестраног претресања у три наврата дошло се до еакључка, да се са приправним течајем од 6 разреда не може постићи сврха за којом се иде, те je на концу једногласно закључено, да та приправна школа има бити потпуна средња школа, гимназија, где he се мјесто латинског учити арапски a мјесто грчког турски језик и нешто више вјеронауке, a сви остали предмети онако и у оноликој мјери као и у осталим гимназијама. Од те анкете израђени штатут и наставни план те шериатске гимназије били су одобрени од заједничког министарства у Бечу средином маја 1918 r. a 20 септембра 1918 распчсан je натјечај за при- мање ђака у I разред гимназије и у интернат, који су се имали отворити 15 новембра исте године. Ha натјечај се јавило доста лијеп број ђака, али до отворења у новембоу не дође, јер су се усљедепидемије морале све школе у Сарајеву затворити на неизвјесно вријеме Непосредно иза тога наступио je слом бивше монархије и стварање наше народне државе. Haродно вијеће у Сарајеву, на својој сједници од 25 новембра под предсједањем г. A. Шоле, председника зем. владе a на предлог др. Тугомира Алауповића, начелника за богоштовље и наставу доноси једногласан закључак да се за муслимане отвори гимназија посебног типа у којој би се ђаци образовали у предметима свјетовним као и no осталим гимназијама, a у предметима вјерским толико колико je потребно да могу с успјехом наставити богословне науке исламске вјероисповјести. Ta гимназија има да буде централни завод за муслимански елеменат у држави С. X. С. којег елемента има преко један и no милијон. Овај се завод има отворити према томе као двострука гимназија, јер би имао и једне и друге предмете, те би апсолвенти Vili разреда могли ступити у теологију a м о г л и би се п о с в е т и т и и д р у г и м з в а њ и м а.Тако je ново доба наше слободе и самосталности дало нама муслиманима, једном дијелу уједињеног народа С. X. С. овај корисни и давно жељени завод, који ће бити од неизмјерне користи за нашу просвјету и напредак (Увод штатута). III. Шериатска гимназнја. I. разред шериатске гимназије отворен je у децембру 1918 г. У јуну 1926 г. школа се развила на 8 разреда и дала своје прве матуранте. Од почетка до данас уписало се у I. разред 682 ђака. Пурификацијом и болешћу отпао je мали број ђака иначе сви су продужили да похађају више разреде. Један мали број њих, свршивши IV разред исписао се je и отишао у средњу техничку школу или трговачку академију, a тако исто један дио ђака иако свршеног Vi разреда отишао je у геодетску школу. Досада je шериатску гимназију завршило шест генераци a са равно 80 матураната. Око 50 од ових апсолвената продужили су своје студије на правном факултету у Београду, мањи број њих уписао се je на филозофски, технички, медицински и шумарско пољопривредни факултет у Београду, Загребу и Прагу. Какав успјех у науци постизавају на тим факултетима ови бивши ђаци шер. гимназије, и према томе, какву су предспрему добили на шер. гимназији, о томе се може свако увјерити ко иоле прати рад и живот наших студената у Београду и другим културним центрима. Они који су у првој и ДРугој генерацији свршили шер. гимназију, веђ �су завршили свче универзитетске студије, те су и туранти шер. гимнгзије лпрају ићи на правни факулпонамјештени у државне службе било као средњо- тет, a само je изнимно дозвољавало да се извјестан школски наставници или као политички чиновници. број ђака уписује на друге факултете. И тиме je Двојица су свршили теолошки факултет у Каиру, Министарство ишло за тим да се шериатској гимa један као свршени правник у Београду, има да назији омогући да бар донекле постигне свој циљ иде, као Гајретов питомац, у Алжир или у Египат, одгајањем правника, у оскудици штатутом предвида се сгмдејализира у шеријатском праву. ђених високих завода. Тако данас поступа и МиниГоре смо истакли у коју je сврху сснована старство просвете. шсриатска глмназија да би њени апсолвенти могли Међутим може се рећи да je задњих година наставити високе науке на теолошком факултету почео да се остварује циљ за којим се ишло од или на шер правној академији. A, како вели њен првкх дана од како се почело радити на реорганишгатут, „један дио апсолвената нека се посвети зацији исламских завода. И мјесто претварања шер другим звањима" и тиме сам штатут дозвол>ава, суд. школе у теолошки факултет и шер* академију све кад би данас и постојао теолошки факултет, почеле су се подизати катедре на филозофском и да се један дио матураната уписује на филозофи,у, правном факултету у Београду на којима ће сврна технику и на друге струке. Муслимански тео- шеници шер. гимнази;е, или један дио њих (како лошки факултет и шериатска академија имали су вели штатут) мсћи да студирају, засада литературу постати од данашње шер. суд школе, т. ј. сва се исламских језика и шериатско право, a није искљушкола требала претворити у те високе школе, камо чено да се у блиској будућности успоставе катедре би имао ићи да студира један дио свршеника шер. н. пр. за тефсир, хадис, за исламску догматику и за остале гране исламских наука. Сад je баш шер. гимназије. До данас није дошло. до претварања судачке гимназија добила, у појачаној мјери, свој le Raison школе у високу нити до отварања посебног мусл, d’etre јер се основала катедра за шер. право. Ако теолошког факултета. Наравски,'Ш^риатска гимна- ^буде_ и даље приспи евало квалификованих профезија није крива што није до тога дошло, нити се сора, у што се не може сумњати, није искључено њеним свршеницима може замј^рити ufFo ре упи- да дође и до остварења теолошког факултета одн. сују на разне факултете. Да^је нешто, првој гене- шер. академиЈе, где би муслимански теолози добили рацији матураната био на расположењу теолошки наобразбу равну католичким и православним теофакултет или шер. акаде^ија, сигурно би себар|Пф- лозима, a то je и циљ који провејава rope излоловина њих уписала тамо, и такобисе свакегодине женима настојањима ид 1902—1918 када се je раједан дио свршеника посветио теолошкој или шер. дило на оснивању једне мусл. гимназије посебправној струци. Ну, факултет или академија не отва- ног типа. Има двије врсте луди квји су из различитих рају се као што се отвара каква друга установа. Треба за те заводе имати наставнике, који су no мотива нерасположени према шериатској гимсвојој спреми равни универзитетским професорима, назији: Једни су нерасположени јер,веле,у тој се школи не ако хоћемо да ти заводи и no свом наставном особљу и no својој организацији с правом назовемо одгајају Дсца у националном духу како би требало. „факултетом", ..Академијом" итд. a таки се профе- „Она je сепарисана и њени ђаци су изоловани, не ми|есори не могу смарлајисати у каквој фабрици нити шајусе са ђацима других школа; и на крају крајева се могу рекрутовати између оних „дубокоумних* штаће муслиманима посебна гимназија кадје немају иџазетлија који са Султан Фатихове медресе из католици ии право:лавни... и т. д.“. Ови критиЦариграда дођоше у Босну, или између оних који чари не приговарају сепарисању преко 1300 учесвршише нуваб и не одоше даље да штогод више ника у пет богословија, не приговарају толиким науче. Треба свршиги једну савремену средњу гимназијама у Хрватскрј и Словенији na и код нас школу; треба апсолвирати модерни теолошки фа- где се одгајају искључиво католичка дјеца; не прикултет јер само тако образован и спремљен човјек говарају толиким гимназијама у Ссбији и Црној уз природни таленат и личну марљивост и ври- Гори где се одгајају искључиво православна дјеца. једност који, писањем научних дијела докаже своје Само се шериатској гимназији приговара да одгаја квалификације — уопште заслужује положај уни- сепаратисте. A какви су то назови-сепаратисти којима шер. гимназија не даје удовољној мјери нациоверзитетског насгавника — професора Само кад будемо располагали оваковим настав- налног духа, најбоље се види no животу и раду ничким материјалом моћи ће се приступити отва- њених бивших ђака, који, као студенти у Београду најактивније учествују у свим омладинским удрурању жељеног факултета! Будући да никакве високе школе није било, жењима националног карактера, na у многим слубивше Министарство вера једном je нарочитомк клау- чајевима, као иредседници или секретари предњаче зулом на матуралним свједоџбама, одредило да ма- Н другима служе КВО узор у раду око буђења и 97 �ширења националне свести у народу. Не само то, него нека се погледа на живот и рад ђака док су још у гимназији: ђаци шер. гимназије имају своје удружење „А. X. Карабеговић" које су они основали још 1922 г. у цил>у васпитања самих себе у научном, патриотском, хигијенском и хуманитарном правцу. Задатак му je још да своје чланове зближи са средњошколском омладином других школа. To друштво има сво.е секције: литерарну, дилетантску, тамбурашку и секцију Јадранске Страже, трезвености, феријалног савеза и југославенског Сокола. Бољи ђаци, чланови овог удружења, сваког уочи петка, кад нема корепетиција и уочи сваког празника, вјерског или државног, држе у интернату пред свим ђацима предавања. Ево листе прошлогодишњихтема тих предавања: о цару Душану, маричкој бици, косовским херојима, Краљу Томиславу, Матији Гупцу, зачетницима југославенске идеологије, важности Јадранског мора за нашу државу, Гази Хусревбегу, Осману Ђикићу, Алипаши Ризванбеговићу, исламској умјетности, покрету Хусејн Капетана Градашчевића, полним болестимаЈовану Скерлићу, Фрањи Рачк;ом, о реформама Султан Махмуда II , животу нашег Краља, ,перзијском пјесникуФир* дусији, туберкулози, нашим земљацима у ксламској књижевности, Т. Масарику, исламској култури у Багдаду и Кордови под имплусом Ислама. друштвеном васпитању, развијању осећања самилости код младежи . . . и т. д. Ова предавања ђаци припремају приватном лектиром, na у форми реферата одрже их пред свим ђацима у интернату. Осим предавања ђаци у интернату често пута приређују себи забаве, на којима дају комаде већином патриотског садржаја. Тим предавањима и тим забавама 250 ђака шер. гимназије претворили су свој интернат у једну огромну фамилију која je постала плодним расадником у кому ничу и развијају се идеје и осјећаји љубави према науци, према отаџбини, према човјечанству уопште, и љубави према етичким начелима и естетским љепотама. Како се тај начин одгајања може назвати сепаратистичким? Je ли то удаљиваље од националне идеологије? IV Корак наших вјерских власти. Други су нерасположени према шериатској гимназиј ради тога јер веле, она не одгаја ђаке у вјерском духу како би требало, јер je напустила свој првобитан правац, јер je промашила свој циљ који joj je штатутом постављен. Треба да држава њу преда у руке вјерских власти да je оне претворе у двије четвероразредне медресе, na да свршеници тих медреса наставе у вишем течају средњег завода Куршумли-медресе, након чега би имали продужити „високе вјерске студије“ на Нувабу, претво- 98 реном у теолошки факултет и у шериатску правну академију. Да разглобимо ово резоновање, тачку no тачку, na да на сваку понаособ одговоримо: „Не одгаја довољно у вјерском духу!“ Па у чему се састоји тај вјерски дух о коме се тако onћенито и тако апстрактно говори? Осим тога, кроз пуних 8 година на овамо нико од вјерских власти није дошао ни у школу ни у интернат да својим очима види шта и како ђаци уче и како проводе свој живот у интернату! Једини изузетак чини што je један члан Злема меџлиса у децембру 1930 дошао у школу и присуствовао пола часа предавању вјеронауке у VII разреду, и што je тај исти члан, али на позив дирекције шер. гимназије, дошао у јуну 1931 да присуствује матуралном испиту из арапског језика. Па кад je ту, толика индиферен‘тност, и толико непознавање, како се смије онако паушално тврдити да се та дјеца не одгајају у духу Ислама?! Од I—VIII разреда у шер. гимназији учи се 27 часова вјеронауке и 32 часа арапског језика седмично. Нико од вјерских власти није дошао да то види нити да контролише одговаралито штатуту и првобитном стању од кога веле да се удаљила! У интернату, једна доста велика просториЈа претворена je у кућну џамију: зидови joj омаловани под џамијску, украшени са оних осам имена (Алах, Мухамед. . . и т. д.) која се виде и no другим џа~ мијама, михраб уређен са натписом за то подесног ајета-----Сваки дан ђаци наизмјенце уче пет пута езан, у тој интернатској џамији сваки дан неке намазе клањају џематом a неке посебице. Буде их и да пропусте ову вјерску дужност, и то им се опрости ако су за то имали оправдан разлог, али буду кажњени ако су тај пропуст учинили хотимице... Нико од вјерских представника није дошао да то види, a ипак тврде да нема вјерског одгоја у шер. гимназији. Сваког петка сви ђаци, мали и велики, иду корпоративно, под водством једног вјероучитеља, у сусједну џамију, да клањају џума-намаз. Ни то није упало у очи ником од вјерских власти! Догоди ли се да који ђак умре, све колеге из његова разреда, скупе се у интернатској џамији, и из своје властите побуде, расподијеле међу се Куранске џузове, проуче хатму и поклоне je души умрлог колеге. To племенито сјећање, тај пијетет према умрлом колеги граничи са дирљивом великодушношћу. Нико од вјерских власти се уопште и не интересира за овакав рад ђака шериатске гимназије. Оду ли преко рамазана кућама, многи од њих попну се на ћурс џамије у свом родном мјесту, и казују таке вазове каквих многи службени ваизи нису у стању казати. Многи од њих уче мукабелу у џамији преко цијелог рамазана, a има их који �кроз свих 30 рамазанских вечери клањају теравију као имами. A познато je да ђаци шер. гимназије приређују мевлудске свечаности каквих још нико нигде видио није. Па шта се више тражи од ђака шер. гимназије у вјерском погледу? Какав исламски дух и одгој би могао задовољити оче који joj приговарају? У чему то гријеше ђаци шер гимназије? Или им je антимуслиманско то, што се са соколским вјежбањем и гимнастичким скакањем и превртањем продуцирају на реку и на паралелама? Или исламско вјеровање убија у њима то што учећи физику и математику, упознавају да се материјални свијет управља no сталним и непромјењивим физичким законима, где никакви ћерамети евлија и никаква чудесна моћ шејхова и дервиша не може да утјече на нормални ток природних догађаја? Или гријеше у том што учећи народну исгорију и народну књижевност, постају свјесни чињенице да они расно нијесу ни арапи ни туркуше, него да су рођеви чланови ове наше југославенске нације, за коју кроз 8 година усишу у cBoie срце толико љубави колико и сваки други честито образовани -Југославен? У чему je тај недостатак вјерског одгоја ђака шер. гимназије те се нема поверења у 'њихов исламски дух? Од 18S7—1918 дакле преко тридесет година би; je шер. суд школа под управом бивше зем. владе, « док су дакле с њоме управљале Швабине руке никому од вјерских представника није никад ни н«*| ум пало да тражи да зем. влада ту школу преда у аутономну управу верских власти Аналогно тому може се рећи да je и шериатска гимназија живила под Швабом и она би била на миру и сигурно не би тражили да je преузму из државних руку као што нијесу тражили ни шер. суд. школу кроз три деценија док je под Швабом била. Него сад када с њима управља наша државна власт, треба из државних руку узети обје школе. Шер. гимназија je, веле, промашила свој циљ! У чему? Нека се погледа у њезин штатут. Ту ће се видјети да joj није ни постављен циљ да одгаја сибјанске и ибтидаијске мектеб-муалиме и слично, него да спрема младиће за универзитетске студије (теолошки, шер. правни, филозофски и друге факултете). Дајте, оснујте тај теолошки факултет и ту академију, na ће се добар дио њених свршеника посветити тим звањима која за њих прописује ■итатут. Удаљила се, веле, од свог првобитног стањ а! У чему? Они који то тврде нису никад узели наставну основу прописану штатутом и сравнили je са данашњим фактичним стањем предмета и часова у њој! Да су то учинили видјели би да се ни арапски језик ни вјеронаука нису ни за длаку сман>или квантитативно нити ослабили квалитативно. Кад приговарају да ђаци шер. гимназије не науче перфектно арапског језика, заборављају да се у њој, осим арапског уче још четири језика (срп.-хрв., латински, француски, њемачки) и сви други предмети који се уче no осталии гимназијама. A то joj je сам штатут прописао да има бити пуна гимназија, да ни у чему не заостаје иза других. Осим тога они још заборављају да се у средњој школи уопште не може перфектно научити ниједан језик. To добро знају они који су кроз читаву гимназију учили стране језике. Никакве дакле промјене ни удаљавања од првобитног стања! Једини изузетак чини то што je турски језик од облигатног претворен у необлигатни предмет, a и то je учињено за то јер je физички немогуће да ђаци свладају толики терет (шест језика и све друге предмете), и јер се није смјело дирати у који други предмет да се не би окрњио квалитет и вриједност њезине матуралне свједоџбе с којом се свршеници не би могли уписати у факудтет. Ha којем реалном разлогу и са којим бољитком у програму рада верске власти дакле правдају тражење шер. гимназије у своје руке? Штатут изрично каже: „Шер. гимназијом управља зем. влада" a то данас значи: „Министарство просвете". Закон и Устав и :оји су недавно донешени, нигде не спомињу се ова школа преда ма коме другоме у руке, као што je то случај са богословијама за које се у закону о правосл. верској заједници изричито каже: .да имају прећи у руке св. Синода". Hđ рушите господо оно што je здраво и савремено; не враћајте муслимански свијет у прошлост онамо где смо били прије 40 година. Данас, када се толики муслимански правници, медицинари, професори, техничари и агрономи, у погледу опште и стручне спреме ни|у чему не разликују од својих колега других конфесија, вријеме je више, a и ово европско ћоше у којему живимо императивно од нас захтијева да нам и теолози буду, no својој спреми, равни теолозима других конфесија. Вријеме je да наши високи вјерски функционери буду равни високим вјерским достојанственицима других конфесија, не само no плати, групи и категорији, него и no општој и стручној савременој вјерској наобразби. Вријеме ј^виш е! Шериатска гимназија je расадник у ком се њеryjy оне племените биљке које ће се у блиској бубућности разгранати и дати баш онај нама толико потребни плод исламског духа и вјерског морала, плод импрегниран националним соком и патриотским мирисом. Доћи ће једног дана и до оснивања мусл. теолошког факултета, који неће бити принуђен да прима са сокака своје прве ученике и да крпарен>ем са пријамним испитима узимд пдловично обра. .99 �зоване кандидате, него ће му шер. гимназија ставити на расположење изобиља одличних кандидата који ће на том факултету свршити прописно теолошке и шер. правне науке и који ће послије на високим вјерским положајима достојно репрезентирати вјеру Мухамедову. Док се не отвори тај факултет, побриките се господо да барем извјесном броју свршеника шериатске гимназије омогућите студирање високих вјерских наука на којем страном модерном факултету у муслиманским земљама. Тако ћемо одгојити један кадар теолошких научника који ће моћи бити и професори на нашем будућем теолошком факултету. Не дирајте господо у Шериатску гимназију која даје такве матуранте који би могли и у Каиру и у Алжиру на исламским факултетима да се такмиче са најбољим тамошњим студентима, исто као што се такмиче и са онима у Београду и добивају прве награде за расписане темате. Досада je Шер. гимназију свршило 80 матураната, a у јуну ове године тај ће се број, попети на 102. Не дирајте je кад je пошла овим нутем; не изазивајте потресе у муслиманској јавности; не узрујавајте муслиманску универзитетску омладину која ће сјутра у јавном животу избити на површину и заузети и наше и ваше положа е те преузети на се бригу око народног просвећивања и започети онде гдје смо ми стали. Не задајите страха и бриге родитељима 250 ђака шер гимназије; не провоцирајте очај и депресију код ових ђака које свака новинска вијест о овој ствари, потресе и забрињава и одузима им онај душевни мир који je толико потребан за учење и за успјешно напредовање у науци. Hero будите захвални државној власти, кад она даје овој нашој дјеци и душевну и физичку храну, и кад води сву бригу око ове школе и њених ученика. Не бојте се да ће у шериатсчој гимназији дух Ислама попустити, јер то од ње нико не тражи, него напротив, баш они одлучујући фактори који с њом управљају, сматрају да je религиозни дух и вјерско морални одгој најбоља гаранција да^овјек буде исправан грађанин и добар патриога. X Osman Nuri Hadžić: d i Koran" i r ч В * ' * i 'Р moju knjigu preporučuje „bez daj njega". Zatim iznosi sadržaj knjige i veli: „Sve ovo prethodi uvod poseb­ ^ I—£ nog tipa koji sadrži ota tri članka: „Napadi na Mu­ hameda i Koran", Muhamed i Koran o nauci i prosveti" i „Sukob teološko-ortodoksne i filozofsko libe­ U „Beharu14 od 15-ХН-1931 god. izišao je pod ralne struje". „Kako se vidi iz naslova članaka pogornjim natpisom članak g. Adila Čokića o mojoj slednja su dva članka trebala dući na drugom mje­ knjizi Muhamed i Koran. Da nije naše čitalačke pu­ stu a ne u uvodu a i sam početak je nezgodan sa blike kojoj ova pitanja, o kojima se govori u mojoj napadima. Gradivo dakle nije najbo je iaspoređeno, a knjizi, nisu dovoljno poznata, ja se na pisanje gosp. uz to pada u oči i terminologja ko^om je knjiga Čokića ne bih osvrnuo ni jednom reči. A evo zašto: obrađena." 1) što g. Čokić u svom članku na više mesta krivo Šta je g. Čokić hteo da kaže ovim stilskim i lo­ citira moj tekst i onda na osnovu toga donosi proiz­ gičkim galimatijasom, to neka dragi Bog zna, a što voljne i tendenciozne zaključke; 2) Što na kraju svoga se tiče mene ja ostavljam da o mom uvodu „poseb­ članka masnim slovima podvlači dve reči iz jednog nog tipa" sude ljudi koji s razumevanjem knjige či­ mog članka štampanog u 20 broju „Gajreta" 1926 g., taju i koji znaju šta sve spada u uvod jedne naučne makar da se ove reči uopšte ne nalaze u mojoj studije. knjizi; 3) Što g. Čokić bez razloga pokušava da u Ad 1) 0 . Čo: ić priznaje da u mojoj knjizi ima polemiku uvuče i g. Šukriju Alagića, veleći da je nje­ „lijepih odlomaka i članaka", iz čega se vidi da sam gov prevod Kurana „površan i mršav“, premda Ala- „upućen u stvar", ali odmah posle togi dodaje: gićev prevod nema nikakve veze sa mojom knjigom. „G. Hadžić govori o božijem poslaniku i vjerskim Sve ovo i suviše zaudara na zavist i pakost a u ta­ stvarima tako hladno i u takom tonu da na ne'.'im kvim slučajevima i takvim ljudima najbolji je odgo­ mjestima pobuđuju sumnju čitaocu u istinitost toga vor stoirinajesta sura Kurana. svega". Toliko pro foro interno. A sad da vidimo šta sve G. Čokić ne kaže u čemu se sastoji ta moja kaže g. Čokić u 27 tačaka svoje „gravaminalne kri­ „hladnoća" niti navodi mesta iz moje knjige koja tike- . „pobuđuje sumnju čitaocu u istinitost toga svega". Pre svega, a da ni sam ne zna zašto, njemu se Međutim svi oni koji su pročitali moju knjiga, znaju ne sviđa štQ g. profesor §tojanovjć u predgovoru vrlQ dobro da je ova prjmedba koliko deplasirana Ј ЈЈЛ JU-jl Ј*ЛЈ' jo« ilJllllLt Ste 700 �toiiko i još više 'leoenciozna. Sam g. Čokić našao bi se u najvišoj neprilici, kad bi bio pozvan da u celoj istočnoj literaturi, — o zapadnoj da i ne govorim, — pokaže samo jedno delo u kom se lepše i sa više razumnog poštovanja govori o Božijem poslaniku i ahiretskim stvarima nego li u mojoj knjizi. Nije moja neka kompilacija opskurnih „muveriha" i kojekakvih „muhadisa" i nazovi-fakiha, nego je to plod dugo­ godišnjeg proučavanja najkompetentnijih autora i naj­ pouzdanijih izvora; to je rezultat rada punog vere i dubokog poštovanja spram Božijeg poslanika kao ličnosti i spram svega onoga što je on uradio i u ime Božije objavio. Ad 2) G. Čokić nalazi da sam ja mnogim ajetima svojim „natezanjem hotimično pokvario smisao i netačno ih preveo." Daleko od mene i sama pomisao da hotimično kvarim smisao Božije objave i da je netačno prevo­ dim. Naprotiv, ja sam najsavjesnije pazio da pravilno shvatim pravi smisao svakoga ajeta u vezi sa celokupnom objavom, Muhamedovim učenjem i radom, ne gubeći nikad iz vida razloge objave: prilike, mesto i vreme kada je i gdje koja objava došla i u kakvoj je vezi sa savremenim događajima.t . G. Čokić veli da je moj prevod ^б, ajeta 17 sure (XVII: 26) „neispravan". Da vidimo. Ovaj ajet u ori­ ginalu glasi: i ovo: „dakie u pitanjima teoioško-pravnim ne šrri^ biti slepog podražavanja. to se iz osnova isključuje. Koran to skoro na svakoj strani naglašava i vernike poziva da proučavaju i razmišljaju. Koran uzdiže na­ uku na najviši stepen a hvalom i božijim blagoslo­ vom obasipa one koji se bave naukom, istraživanjem Vasione." To je rečeno kao tumač i objašnjenje gor­ njem ajetu, a što se tiče džina i meleća i ahiretskih stvari, ja sam na strani 90—91 moje knjige jasno re­ kao i podvukao: to su dogme i Božije tajne koje treba verovati, a kakav će biti život posle smrti, u čemu se sastoji sreća raja i muke pakla, to ostaje večita tajna." Može li se jasnije kazati? Za moj prevod 54 ajeta 7 sure (V II: 54) G. Čo­ kić veli da je nategnut i skraćen. Da vidimo. Ovaj ajet u orginalu glasi: £ j , i£ ^ ‘Ј' a ja sim ga preveo ovako: „U istinu Vaš je gospo­ dar Bog koji je stvorio nebesa i zemlju i onda vaspostavio ravnotežu (sume isteva alelarši)." Istina ja sam u prevodu namerno ispustio rečenicu j ali ne zato „što se nisam mogao snaći šta znači reč jevum u Koranu" — kako to mudro pretpostavlja g. Čokić, nego naprosto zato što se nisam hteo upuštati u me­ tafizička naklapanja nedoučene uleme o stvarima koje su van domašaja čovječijeg uma. Kako je i za koliko je dana tvorac neba i zemlje iz .V ničega stvorio bezgraničnu Vasionu sa milionima sun­ Moj prevod glasi: „Ne primaj ništa što se'tiel čanih sistema, to samo zna gospodar svetova može znanošću prokontrolis3tf: Bog ti je dao sluh i niko drugi. Najkompetentniji autor za tumačenje Ko­ J o U » - nije nikad o tome (da čuješ), vid (da vidiš), srce i pamet (da osetiš i rana, Muhamed razmisliš) za sve ove organe ti si odgovoran Bogu". govorio niti ma kakva objašnjenja davao. Rečenicu G. Čokić isti ajet preveo je ovako: „Nemoj slijediti „sume isteva alelarši“ preveo sam onako kakvo je što ne znaš. Zaista će (čovjek) odgovarati (za svjesno njezino pravo značenje i kako odgovara sveznanju i i svemoći uzvišenog „Graditelja svoda bez stubova". počinjene grijehe) uhom, okom i srcem." Neka prema lome sude čitaoci, jesam li ajetu A tako su ovu rečenicu shvatili i preveli i drugi is­ „iskrivio smisao" ili ga je g. Čokić krivo shvatio i lamski naučnjaci. Muhtar Mahmud-paša u svojoj stu­ diji „Islam po Kuranu i Hadisu" na dva mesta pre­ nepismeno preveo. vodi ovu rečenicu onako kao i ja: „1 onda je vaspoDa je moj prevod tačan i ispravan utvrđuju to liki drugi ajeti i hadisi kao i mišljenja četvorice veli­ stavio ravnotežu (XXXII: 4); „i drži ih (nebesa i zem­ kih Imama koje sam naveo uz prevod gornjeg ajeta. lju) u ravnoteži" (XIII—2). (Strana VI—VII moje knjige) A da g. Čokić nije A sad da čujete i da se čudom kamenite kako shvatio pravi smisao ovog ajeta najbolje se vidi iz je ovaj ajet preveo g. Čokić i kakvim ga je objašnje­ ove njegove tvrdnje: „Prema Hadžićevu prevodu mi njem propratio: „Zaista je vaš gospodar Alah, koji ne bismo trebali primili onih vjerskih učenja koja se je stvorio nebesa i zemlju na šest perioda. Zatim je ne mogu znanošću prokontrolisati kao što su meleći, on (t. j. Allah) prešao (na daljnje) stvaranje carstva". džini i uopće ahiretske stvari". Jedna konstatacija pri­ Stvaranje zemlje i nebesa, — tumači g. Čokić — tra­ lično nepismena a tende.ičija i suviše prozirna. jalo je šest perioda a daljnje stvaranje carstva dvije Za svoj prevod g. Čović veli: „dakle iz ovog periode što znači da je cijelo prvo stvaranje carstva se ajeta vidi da ne treba ništa slijepo primiti i da trajalo osam perioda". treba svaku stvar ispitati koliko je samo moguće." Uistinu pri ovakom tumačenju Božije objave, Lepo. A šta sam ja drugo rekao? Ili g. Čokić čoveku zdrava razuma pamet staje i ništa lakše nego misli da „kontrola znanosti" zalazi u nemoguće stvari? da ovakav jedan galimatijas „pobudi sumnju čitaocu Zar g, Čokić nije primetio na istoj strani moje knjige u istinitost.toga svega". 101 �Ad. i . Sasvim je sporedna stvar da li je na Jemami poginulo 70 hafisa, kako g. Čokić tvrdi, ili 700 kako piće u mojoj k n jif^ , Hrttntćjri zabeležili su i jednu i drugu versiju. U Tjikristu t „Tarih-el-Hamisu* stoji da je u bitkama sa Musejlemom poginulo 700 nosilaca Korana, t. j, onih koji su znali na<i j jj j l o* ^ li pamet veći deo Korana. Svi hadisi koje sam citirao u mojoj knjizi i svo­ j У_ј Уј jom formom i sadržinom potpuno odgovaraju otkroa moj prevod ovako: „ 0 verni! dajte milostinju od venoj doktrini i Muhamedovu učenju i načinu izraža­ dobara koje smo vam dali; činite to na vreme i рге vanja. indiska i Egipatska ulema usvaja ove Hadise nego dođe poslednji čas. Posle smrti ne koriste ni kao potpuno ispravne. prijatelji ni posredovanja". Ad. 4. G. Čokiću nije pravo što sam na strani G. Čokić isti ovaj ajet preveo je ovako: „0 vjerni! XI—XIV moje knjige rekao da su opštoj stagnaciji dajite milostinju od dobara koje smo vam dali, činite islamskih naroda mnogo doprineli sabirači apokrifnih to prije nego dođe dan u kome se (čovjek) ne može hadisa, džamiski propovednici, pisci verskih knjiga, otkupiti i u kome ne koristi ni prijateljstvo ni posre­ hodže i derviši i on u tome vidi moju „slabu upuće­ dovanja (za vjernike). Nevjernici, samo oni, pre'aze nost u nauku o hadisu i tesavufu". Koliko sam ja Božiju granicu (ili oni čine nasilje sebi).“ upućen u ove discipline teološko pravne znanosti, čime Mislim da ne treba tek dokazivali da između mog su i koliko su sabirači apokrifnih hadisa i t. d. do­ i Čokićevog prevoda nema bitne razlike a koji je prineli opštoj spagnaciji islamskih naroda, — to će g. prevod pismeniji i originalu verniji, ostavljam na Čokić imati prilike i da čuje i da vidi u drugom delu ocenu onima koji Znaju oba jezika kako treba. Istina moje knjige. ja sam u mome prevodu izostavio poslednji stav ajeta, Ad. 5: G. Čokić se iščuđava i ne razume zašto čiji je pravi smisao: „nevernici su nepravedrrConTnfrN nisam prikazao Ibrahimov život i postanak Kabe po daju milostinju," a ne onaj i onakav kako ga je g. Koranu, kao što je to on učinio u svojoj knjizi Islam. Čokić shvatio i ad vofbuifi preveo. Time što sam ja Ja rado verujem da g. Čokić to ne razume ali ja znam u mome prevodu izostavio ovaj stav, koji $ £ inače zašto sam to učinio a znaju to i drugi koji s razusamo jedan memento i koji se u različitim oblicima mevanjem knjigu čitaju. Moj prikaz o lbrahimu i pos­ u Koranu na više mesta ponavlja, nije ni za dlaku ovom tanku Meke i Kabe nalazi se u poglavlju „Arabija i ajetu smisao iskvaren niti je radi toga „sakato" pre Arapski narod pre Muhameda" i posve je prirodno da veden. sam to i prikazao po arapskom predislamskom preŠto se tiče Šefaafa po čistoj nauci Islama stvar danju. U koliko se ovim pitanjem bavi i Koran, to stoji ovako: Božije reči d\ J J ј л znače: „prije sam ja iscrpno izneo u IX i XII poglavlju moje knjige. (Neka me izvine g. Čokić. Za njegovu knjigu „Islam* nego što dođe poslednji dan, dan vaskrsa posle smrti" a toga dana nekoristi ništa drugo nego ono i onoliko čujem sad prvi put. Postaraću se da je što pre na­ koliko je čovek sam lično uradio i zaradio. (II: 281 :, bavim). Ad. 6: Isto tako ja sam po arapskom predislam­ 111:29; C l: 1—11; XXVII :89—90:) Pejgamberov Šefaat skom predanju prikazao i „Mekami Ibrahim* a to ргеne znači ništa drugo nego: neka su sretni i blagodanje ukratko glasi: Patrijarha Abraham zidao je sloveni na oba sveta svi oni koji iskreno i predano Kabu materijalom što ga je dovlačio njegov sin veruju u Božiju objavu i po njoj se i po primeru Božijeg poslanika upravljaju. To je smisao Šefaata. lsmail. Kad su zidovi Kabe dostigli izvrsnu visinu, Islam u svojim osnovnim principima ne pozna otkup Ibrahim je pod svoje noge postavio četverouglastu greha ni tuđim žrtvama ni ma čijom molitvom i pos­ skelu („pećinu"). Ova je pećina docnije prozvana Me­ redovanjem. To se iz osnova isključuje. Nema ovde kami Ibrahim, Abramov Piedestal. (vidi opširnije u mesta ni „Ami Muhasasu* ni „Ami Muhasisu" a još mojoj knjizi). Za vreme Hadž-el-Belaga Muhamed je manje apokrifnom „Hadisi-Šefaatu". To su sve iz­ na ovom mestu klanjao dva rekata, to su činili i mišljotine službene i nedoučene uleme koja je za volju drugi hadžije za vreme njegovo i posle njega a čine svojih, često puti raskalašnih, gospodara kovala ha- to i danas, makar da to ne spada u propisane cere­ dise i tumačila Božiju objavu po njihovu ćefu i kako monije hadža. Moj navod „ovaj se kamen, na koji se je kada trebalo. To su oni pretvorni bogomoljci za i danas hadžijo penju, zove Mekami Ibrahim" —, g. Čokić je sasvim vulgarno shvatio i onda kao pobedikoje veli Muhamed bin Jahija Seid-el-Kutani: lac sa Gaugamele kliče: „Hadžije se nikad nisu pej jji- L J l j 1 t. j. „ш u čemu ne mo­ njale na peć ne". . . Vrlo važno! žete videti, inače pobožne ljude, da lažu više nego u Da se ova pećina danas nalazi u „ukrašenom izmišljanju Hadisa*. sanduku" i „pod malom kupulom*, kako to piše autor Ža moj prevod 254 ajeta i sufe (II. 254) g. Ćokić veli: „prema ovom sakatom prevodu nekoristi ni­ čija molitva ni za koga poslije smrti a nema ni šefaata a to se kosi sa naukom Islama". Da vidimo. Ajet o kojem je reč u originalu glasi: 702 �Ulirat-el-Heremejna, odakle je i g. Cokić crpio svoje hetačna. Švi Muhamedovi biografi i svi izvori saglasno znanje, ja mu verujem drage volje, jer nisam bio na utvrđuju da je Muhamed za prve tri godine svoga po­ licu mesta kao ni g. Čokić. Međutim Dr. Salih Subhi slanstva pozivao ljude u novu veru pojedinačno, tajno koji je god. 1894 hodočastio na Kabu sa Egipatskim i poverljivo. Pod konac treće godine neki između verMahmelom i o tome napisao vrlo zanimljivu knjigu, nika počeli su otkrivati ovu tajnu. Tada je tek nastalo nigde ne spominje ni „ukrašeni sanduk" ni „malu komešanje među Kurejšijama. Počeli su ga izazivati kupolu". i rugati mu se. U tome su se najviše isticali Velid Ad 7) Meni je iskreno žao što g. Čokić nije na­ bin Mugire, As bin Vajil, Esved bin Jagus i Esved šao u „našim izvorima11 da je unutra u Kabi posto­ bin Mutalib. Ebudžehel je mnogo docnije istupio ргоjala lbrahimova statua sa strelicama za pretskazivanje, tivu Muhameda. U Meki se znalo da je Muhamed još ali stari arapski hroničari i istorici to su ipak zabe- od svog detinjstva izbegavao paganski kult, znalo se ležili. Da se g. Čokić ne bi mnogo mučio tražeći i za njegove sastanke sa nekim građanima ali niko „naše izvore" neka pogleda „Muhtesar iarihi Bešer* sem one šake vernika nije znao šta se na tim sastan­ od Ebul Fida pa će naći, a to je, mislim, i za g. Čo- cima govori. To se najbolje vidi baš iz 94 ajeta pet­ kića „naš izvor". naeste sure. Da to nije držano u strogoj tajnosti, Ad 8) U toj tačci g. Čokić veli: „Na strani 16 zašto bi i došla ova tako snažna i odlučna zapoved: pisac veli da je Muhamed i kuću naslijedio". Šta je time hteo da kaže g. Čokić, neka dragi Bog zna. to je s t: „objavi i otvoreno propovedaj što ti je nare­ Međutim na 16 strani moje knjige stoji da je Muha­ đeno \ odmakni se od idolopoklonika". med nasledio kuću u kojoj je stanovao, nešto sitne Pa ipak i pored ovako imperativne zapoves i, marve, pet kamila i habašku robinju Umi Berek^t Muhamed za pun mesec dana nije istupio javno. Došlo koja je u prvo vreme ujedno bila i njegova prva dojj „obrati paž­ kinja. Tako piše u svim izvorima bez izuzetka pa i je novo naređenje: nju na ovu istinu svojim najbližim srodnicima (XXVI u onima koji su i g. Čokiću dostupni. Ad 9) Na strani 17 moje knjige stoji da je Mu­ Tek posle ovog naređenja Muhamed je pozvao hamed u svojoj 20 godini prisustvovao ratu El-fidžar, i da je docnije žalio što je i qg- gađao na svoje stri- na sastanak svoje najbliže srodnike, potomke Abdčeve. (Rat El-fidžar vođen je između Kurejšija na či- el-Mutalibove. Muhamed im je rastumačio principe joj je strani bio Muhamed i njihovih rođaka iz ple­ nove vere i pozvao ih da mu sleduju. Niko od po­ zvanih nije priš !0 njegovom verovanju. Na ovom sa­ mena Benu Havazin). c G. Čokić veli da su moji navodi neispravni jer stanku Ebudžehel je prvi p u t istupio prolivu Muha­ Muhamed u ovom ratu nije sudelovao kao borac, meda i oštro ga ukorio: у-* „do đavo­ „njega su vodili stričevi da im strelice dodaje". la! zar si nas radi toga sazvao?" Posve je irelevantno za ocenu Muhameda i kao Muhamed je i po drugi put pozvao svoje srod­ čoveka i kao Božijeg poslanika da li je on u svojoj nike i onda se počelo u veliko govoriti o nekoj novoj ranijoj mladosti u nekom plemenskom okršaju stre­ veri (vidi opširnije u mojoj knjizi). licama gađao ili samo „strelice dodavao". Međutim Tako govore Muhamedovi biografi i svi auten­ najstarija predaja sačuvala je jednu njegovu izreku tični izvori čija sam imena i dela citirao na kraju iz koje se jasno vidi da je gađao na svoje stričeve moje knjige. Da se g. Čokić ne bi mučio i tražio i da je to docnije žalio: dela za koja jedva da je i čuo, skrećem mu pažnju J -'у Чf w'* \ ji-aš Ad 10) Na 19 strani moje knjige piše: „1 tako su se navršile prve tri godine Muhamedova poslan­ stva a da u Meki osim vernika, njih ni četrdeset na broju, nije niko ništa znao". G. Čokič to citira i onda veli: „Koliko mi znamo cijela je Meka bila o tome obaveštena. Kurejševići su nekoliko puta o tome razgovarali kod Kabe. Ebu Džehel je prijetio Muhamedu a poznata dva Esveda i drugi su ga izrugivali. Ovo poslednje vidi se i iz ajeta kojim je naređeno javno propovijedanje (15 sura ajet 94—99)“. Ova tvrdnja g. Čokića koliko mi, i svi drugi koji se ovim pitanjem bave, znamo sasvim je pogješna i na ona koja su i njemu dostupna. Merhum Muhamed Serdarević napisao je „Kratku povjest Islama“ isklju­ čivo po arapskim i turskim izvorima. U ovoj raspravi Merhum Serdarević piše: „Alejhiselam je isprvice po­ zivao svijet u Islam potajno i samo one u koje je bio pouzdan da će mu se odazvati. Alajhiselam se sa ovima potajno sastajao i ibadet činio sve dotle dok nije došla ajeli kerime U Ebul-Fida u gore ci­ tiranom delu izrično veli: „prve tri godine svoga po­ slanstva Muhamed je pozivao u Islam tajno a onda mu Bog naredi da javno poziva narod u pravu veru Ad 11) G. Čokić kaže: „Na strani trideset trećoj pisac se bavi o promjeni Kibleta gde veli da se je stvar dogodila u Džamiji Božijeg poslanika. — Dža­ mija Božijeg poslanika se naziva Mesdžidunebi i Mes- 103 �džidiseadet. Ona nije prozvan i Mesdžidikibletejn nego druga koja i danas nosi laj naziv". G. Čokić krivo citira moj tekst. Ja nigde nisam rekao da se promena Kible dogodila u Džamiji Božijeg poslanika, nego u Medinskoj džamiji. Na strani trideset trećoj moje knjige piše: „Radi toga (povodom objave o promeni Kible u medinskoj džamiji i Mihrab je prenesen sa severne na južnu stranu u pravcu prema Meki a sama džamija prozvana Mesdžid-elKibletejn". To je prva džamija koja je sagrađena u gradu Medini; pri gradnji ove džamije radio je i Mu­ hamed kao obični radnik, uz ovu džamiju u isto vreme dograđene su dve sobice za Muhamedove že­ ne (Sevdu i Ajišu) a docnije i za druge, za svaku po jednu. U ovoj je džamiji postavljen i Mihrab (mala piramida od kamena) sa severne strane prema Jerusalimu a posle objave 145 ajeta druge sure prenesen na južnu stranu prema Meki. Ova je džamija prozvana Mesdžid-el-Kibletejn. (Vidi: „Kitabu futuhuFBuldan“ od Ahmed bin Jajhja-el-Belazuri i „ Tarihul-hamis f i Ahvali nefisul nefis* od Husein Dijari Bekrie). Kakve je sve promene tokom vremena preživela ova prva džamija, kakav je karakter imala reč u početku Muhamedova boravka u Medini, šta se sve radilo i događalo u ovom Mesdžidu, kako se dogra­ đivala i prerađivala dok Jd dobila današnji oblik i iz­ gled i kada je prozvana „Mesdžidi-Seadet", nije pred­ met ovog članka; glavno je to da se u ovoj džamiji dogodila prom en^ Kible i da je baš ova džamija pro­ zvana Mesdžid-el-Kibletejn. Nije to mišljenje samo Ibni Haldona, kako veli g. Čokić. nego i drugih isloričara koji su mnogo pouzdaniji od Čokićevih „uva­ ženih 14 pisaca Sireta koji smatraju netačnim ovo predenje. Ad 12) Dobro je zapazio g. čokić da treba na strani 68 ispraviti štamparsku grešku: mesto Omerova kći, treba da stoji Omerova sestra. Ad 13) G. Čokić veli: „na strani 77 pisac ističe da je hazreti Omer rukovodio pisanje Korana. Ovi piščevi navodi nisu ispravni11. 1 ovde kao i u tačci 11. g. Čokić krivo citira moj tekst. Ja nisam nigde napisao da je Omer „ruko­ vodio" pisanje Korana, nego da je komisija radila pod njegovom ličnom kontrolom. Rad oko sabiran;a rorana rukovodio je najmlađi Muhamedov sekretar Zejd bin Sabit koji je, kako predenje veli teškom mukom sakupio pojedine delove Korana al: bez poretka sura : drugova ceo maferijal' i onda ga sredio u Suhufe ј predao HalifiEbu B e k r u r ^ ^ ' i J . -Ao (vidi od Muhamed bin fahr-el-Kutubije. 11 ovoj će knjizi gospodin . krit čar" naći pun dokaz i o hronološkom redu ajeta onako kako sam ja na strani osamdesetoj moje knjige izneo), Kad je komisija završila svoj rad, Omer je još jednom pročitao u prisustvu najstarijih Muhamedovih 104 O- j* (vidi: .K itabu■labaket - el - Kebir" od Muhamed bin Sada (Katibiel-Vakidi). Isto lako g. Čokić netačno citira mo] teksl o primanju 129 ajeta devele sure. G. Čokić veli: .Zejd je p imio 129 ajel devele sure od Huzejme na te­ melju jednog Hadisa gdje se veli za njegovu isprav­ nost: kome svjedoči Huzejmet on mu je dovoljun. Dakle nijesu postupili po svojoj uviđavnosli nego po Hadisu". Međutim ja niti sam rekao niti sam 'n ap isao da je komisija postupila po svojoj „uviđavnosli , nego zato što je Huzejme bio veran i ispravan musliman. (Vidi opširnije u mojoj knjizi). Za „Hadis" na koji se g. Čokić poziva, komisija nije znala niti se nanj pozivala. I ovaj „Hadis" potiče iz kovačnice Kutaninil> salihina koji su za svaku zgodu imali po jedan hadis u džepu. Ad 14) G. Čokić veli: „na strani 78 pisac naziva grobnicu Božijeg poslanika Revdai-Mutaherom a to je neispravno. Prostor između pejgamberove kuće (sad grobnice) i Minbera zove se Revdai-Mitahera". Lepo, samo ja bih želeo da znam šta je kod mene neispravno. Ako se prostor između Pejgamberove kuće i Minbera zove Revdai-Mitahera, kako g. Čokić tvrdi, zar onda u taj prostor ne spada i soba u kojoj je Muhamed pokopan ? „Hadis" „Ма bejne dari ve Minberi" i t. d. na koji se g. Čokić poziva poreklom je iz kovačnice Kulaninih „Salihina11. Ad 15) G. Čokić kaže: „na istoj (77 strani) pisac veli da je komisija napisala šest primjeraka Korana. Koliko je meni poznato ne postoji u opće predenje u kome se kaže da je komisija napisala šest pri­ mjeraka". O Čokić ne kaže koja je to Komisija i čitaoci „Behara" su shvatili da se to odnosi na komisiju koja je radila pod kontrolom Omera jer g. Čokić ne spominje drugu komisiju. Međutim ovde se radi o drugoj komisiji koja se sastala osamnaest godina posle prve, pod konac vla e Halife Osmana. (Vidi opširnije u mojoj knjizi). Ova druga komisija napi­ sala je prema jednoj tradiciji šest primeraka Korana. (Vidi: „Fihristu od Muhamed bin Ishak-en-Nedima). S druge strane ima jedno predanje od Enes bin Malika o četiri prim erka: J I jl^ft J ~ j! što znači „da je Halifa Osman poslao po jedan primerak Korana u svako sedište {Armijske oblasti11. Drugim rečima pored Medine još i u glavne gradove Iraka i Sirije, u Basru, Kufu i Damask. Od ovih pri­ meraka i danas se čuva jedan u hanefitskoj fetvahani u Damasku. Oni koji govore o šest primeraka, vele da Halifa Osman pri razdeliva^u primeraka Ko- �rana nije mogao mm oici „majku svih gradova" — Meku a kaže se da je i za sebe napisao svojom ru­ kom jedan primerak. Ad 16) u ovoj tačci g. Čokić veli kako se Hafizi Meke i Medine, Basre i Kufe međusobno razilaze u brojenju rjeia i da s e ja u mojoj knjizi „držim Hafiza Basre a on u svojoj kritici Hafiza Kufe“. — Zbilja vrlo važno da se i to zna. Ad 17) U ovoj je tačci g. Čokić dodirnuo jedno pitanje za koje, sudeći po njegovu pisanju, nema do­ voljno ni spreme ni razume^anja. Radi se o kodifi­ kaciji Korana. Naša Ulema, 4U- Ulema u pravom smislu ove reČi zna kako je delikatno i koliko je komplikovano ovo pitanje. Ni prostor lista ni duhovni nivo većine čitalaca ne dopuštaju da na ovom mestu ulazimo dublje u ovo pitanje. S toga je sasvim deplasirana da ne re­ čem blesasta Čokićeva alternativna pretpostavka da „grešim ako sam odlomkom o hronološkom redu ajeta mislio na taj način da odgovorim nekojim zapadnim piscima* ili ako sam i sam toga mšiljenja, onda kao i zapadni misionari ne shvaćam in e razumijem Koran“. Ostavljam šitaocima da sami ocene koliko je sitne pakosti u ovim rečima g. Čokića). U ostalom ja sam baveći se kroz dug niz godina problemom Islama, naj­ više posvetio pažnje izučavanju Korana i svega što je' s tim u vezi. Sve što sam napisao u mojoj knjizi/za­ snovano je na nesumnjivim istorijskim Činjenicama „Nazmudorer", na koga se g. Čokić poziva i suviše slab autoritet za ova pitanja. , rvesuiuii i . Ad L8) G. Čokić veli da sam reč „Resulun* „Havarijun* preveo sa izrazom „apostol i da prema mome mišljenju nema nikakve razlike između božijih poslanika i Isaovih drugova (Ashaba)*. To je, efendi, tako, samo malo drukčije. Arapska reč „Resulun* i grčka „apostol* znače: poslanik. Stoga sam ja na svakom mestu gde dolazi reč „resulun* upotrebio izraz „božiji poslanik“ ili „božiji apostol*• Rečenicu preveo sam: „odgovore apostoli* Dakle ja sam tačno razlikovao božije poslanike od Hristovih drugova koje inače Koran zove „Božijim po­ magačima:* -UiljLall Ad 19) U poglavlju moje knjige (Hadis-Sunet) stoji: „sve ono što je Muhamed rekao u formi napomena i saveta, sve što je izrično ili ćutke odobrio ili zabranio, što je sam uradio i primerom pokazao a tradicija saču­ vala, zove se Hadis, a skup Hadisa i njihova prak­ tična primena Sunet" G. Čokić na ovo veli: „ova dife­ rencija nije tačna jer između izraza Hadis i Sunet nema nikakve razlike po Usuli Hadisu a prema Usuli Fikhu i upotrebi šeriatskih pravnika Sunet je širi po­ jam od Hadisau. Lepo. Pa zar sam ja rekao nešto drugo? Zar se iz moje definicije jasno ne vidi da je Hadis uži pojam a Sunet širi ? I A d20) Na stotoj strani moje knjige piše: „Hadisi Iraajtf^ karakter dogme, ja i veli Muhamed — čovek kao i vi. U onom što vam u ime svoje kažem mogu imati pravo a mogu i pogrešiti jer sam čovek, ali sve što vam kažem kao božiju objavu, to je čista i apsolutna istina*. G. Čokić u svojoj „kritici* to citira i onda veli: „г-vi pišćevi navodi nisu ispravni kao ni prevod Hadisa. Hadis kao i Koran ima karakter objave. Ovo je utvr­ đeno idžmaom a taj idžma osniva se na Koranu i Hadisu kojeg je Hadžić gore citirao i neispravno pre­ veo. Tačan prevod gornjeg Hadisa je slijedeć: Ja sam zaista čovjek; što vam naredim iz područja vjere, to primite a što vam naredim od sebe (t. j. ono što nije iz područja vjere) znajte da sam čovjek*. Kad bih se ja poslužio istim oruđem protivu g. Čokića kojim se on služi prvtivu mene, ja bih mu rekao da on uopšte nema ni pojma o arapskom jeziku i da je njegov prevod gornjeg Hadisa iz osnova neto­ čan i dibiduz nepismen. Međutim ja ću spram g. Čo­ kića biti lojalniji i objektivniji. Hadis koji je g. Čokić preveo u originalu glasi: <у V -! -гЧ V\ у \ l*' U& Ј . о* *15^1 Ali odmah do ovog Hadisa nalazi se i onaj koji sam ja tačno i ispravno preveo a koji u originalu glasi: Oba ova Hadjsa nalaze se u Kutubi-Sići, oba imaju -Sened* a kakav je odnos između ova dva Hadisa po Usuli-Hadisu i Usuli Fikhu, to će valjda znati i g. Čo­ kić kad se toliko razmeće ovim teološko-pravnim dis­ ciplinama. Ono što g. Čokić veli o značaju Hadisa, ne samo da nije ispravno nego je to u isto vreme jedan veliki nesmisao. Karakter dogme i karakter objave-Vahja, ima samo Koran. Muhamed nikad i nigde nije rekao da njegove reči imaju karakter dogme ili objave niti zato ima i najmanje oslona u Koranu. Sva naklapanja i cepidlačenja o „stepenima* objave, nastala su na osnovu jednog lažnog (navodno Ajšinog) predanja o tome, kako je i na koji način Muhamed primao Božiju objavu. Čovek naprosto ne veruje svojim rođenim očima kad čita sve one apsurdne tez; o „stepenima* objave koje su postavili srednjovekovni dogmatici. Jedni su za četiri načina i stepena, drugi za osam: od „brujanja tonova zvona* do lične pojave Boga ali iza zastora j * Treći idu još i dalje. Komentarišući ajet Ц U Muhamed govori samo ono što zna, što mu je objavljeno* (L 111:11) — i ima ih koji tvrde da je Muhamed dva puta na svoje oči video Boga. Ibni Abas misli da je to viđenje bilo src*<rrl/ Sve su to maštanja i besmislice koje su u najve­ ćoj oprećci sa monoteističkom naukom Islama i koje 705 �maju nikakva oslonca ni u Koranu ni Muhamedovoj ne govori, a Što i koliko o tom Koran spominje, ja reči (udrugom delu moje knjige biće o tome opSirno). sam iscrpno izneo na strani 105 107. Jasno je d aje Ad 21) Na prigovor u ovoj tačci, vidi odgovor Koran kult svetog hrama uz izvesne izmene konsakrirao a same ceremonije Muhamed svojim primerom pod 3. Ad 22) Na sto trećoj strani moje knjige piše: „Me­ za vreme Hadž-el-Belega, pokazao. Ad 24) Na strani sto sedmoj moje knjige piše: du prve verske dužnosti koje su Muhamedu u početku bile naređene spada molitva Bogu, ali ne onako i u „Namaz, Zekat, Post i Hadž čisto su lične verske onoj formi kako se danas vrši. To su u početku bila dužnosti, strogo vezane za dotično lice. Radi toga se izvesna bdenja i ricitacije u slavu Gospodnju - Zikr. ove dužnosti ne mogu po drugom ispuniti niti posle Tek u dvanaestoj godini Muhamedova poslanstva na­ smrti zamenikom — bedelom — nadoknaditi. G. Čokić na to veli; „Ovom nije potreban ko­ ređena je molitva klanjanjem pet puta u dvadeset mentar, jer je svakom poznata neispravnost gornjih četiri sata". G. Čokić veli: .Ovi su piščevi navodi neispravni. navoda". 1 ja velim „ovom nije potreban komentar, jer je U početku Islama naređen je tehedžut, zatim su nare­ đena dva namaza dnevno. Prigodom Miradža došlo je svakom, ko se bavi ovim pitanjima, poznato da su moji navodi ispravni i u punom skladu sa šerijatskim naređenje za pet dnevnih namaza". Lepo, a šta sam ja drugo rekao? U početku islama propisima. Imami Azam Ebu Hanife, naš „Mezhebbila su izvesna bdenja, dakle tehedžud, a tek u dva­ Sahibija", najkompetentniji autoritet po svim pitanjima, naestoj godini Muhamedova poslanstva, dakle posle postavio je ove principe: Namaz, Zekat i H adž spa­ Miradža naređena je petdnevna molitva: „Slavi svoga daju u one verske dužnosti-farzove koje su strogo Gospoda molitvom klanjanjem pre izlaska sunca, u vezane za dotično lice i u kojima nije dopuštena ni pola dana, kad sunce nagne zapadu, kad zađe i kad zamena po drugom licu-bedel, ni otkup novcem. na zemlju padne puna noć". (XX : 128) Tako stoji u d ^ ililU + i £с-лГ V ja •У-*Ј|ј \ ' j p j mojoj knjizi a tako pišu svi izvori (vidi literaturu na e l < J p ■-'‘čT'S ЈЦ 'Уј kraju moje knjige). To se u ostalom vidi i iz Korana O jil ЈаД~Г XCV : 6; Clll : 3, ćela sedamdeset treća sura u vezi * l-2* a!ју£~ j sa šestim aietom sedamdeset šeste sure. Kako su se j! _J јг\ V j iljlJu *1ЈадЈ1(Ј1^д1 obavljala bdenja-tehedžud, u kojoj su se formi vršila naređenja: (LXXVI : 26; LXX1I1: 1—2) %KYl Ј Ј у J-jllljjil >U to se ne zna tačno. Jasno je samo jedno da to nije bilo klanjanje onako i u onoj formi kako je zavedeno posle objave stodvadeset osmog ajeta dvadesete sure (XX: 128). Ad 23) Na strani 106—107 (Hodočašće na Kabu) ja sam citirao u prevedu sve ajete Korana koji se od­ nose na #adž i propratio ih potrebnim objašnjenjem. U pretposlednjem stavu ovog poglavlja stoji o v o : „hodočašće na Meku, kako smo na svom mestu videli, bilo je kod Arabljana u običaju od starinskih vremena. To je jedini paganski običaj koji je Koran uz neke izmene potpuno konsakrirao". G. Čokić veli: „Ovi se piščevi navodi kose sa jasnim slovom Korana i uopće sa naukom Islama kao i svim onim što je istorijski utvrđeno o tome*. Niti citatima iz Korana niti i jednim istorijskim faktom g. Čokić nije potkrepio svoje fraze. Međutim svi izvori o arapskoj narodnoj predaji i svi istoričari saglasno utvrđuju da su predislamski arabljani za vreme Ešhurihurum hodočastili na Kabu, da su oko svetog hrama obilazili (tavaf činili), da su vršili izvjesne ceremonije na Mini, Muzdelifi i Arefatu, da su klali kurbane i doprinosili žrtve na dan deseti meseca zilhidže i t. d. Kako je ove odredbe obavljao patrijarha Abraham i njegov sin Ismail, o tome predaja skoro i Vidi: i . Y\ ^ llT j od Šejk ’ Muhamed Ibni Abderahman el-Dimiški, strana 37, 106, 135, 140) Drugim rečima: smrću čoveka zatvara se knjiga njegova života, a posle smrti ne koristi ničija molitva ni posredovanje, niti ko drugi moše nadokna­ diti njegove propuste ni otkupiti njegove grehe. U drugom delu moje knjige u poglavlju „Razvi­ tak islamske teološke i pravne znanosti“ ova su pitanja opširno obrađena. Ad 25) G. Čokić veli: „Držim da je dovoljno što sam izneo na ocjenu naučne vrijednosti djela Muha­ med i Koran*. I ja držim da je to dovoljno, ne samo za „naučnu ocjenu djela Muhamed i Koran" nego i zato da se vidi sa koliko se malo naučne spreme g. Čokić upu­ stio u kritiku moje knjige. Ad 26) Konačno se g. „kritičar" našao „pobuđen" da se osvrne na piščevo upravo napadanje na hazreli Aliju na strani 156 gde veli da je hazreti Alija zane mario svoju dužnost prema hazreti Osmanu i da ga u tom pogledu ne može ništa opravdati i da je p o t­ puno zaslužio kaznu koja ga je zadesila". Pre svega nije istina da sam ja napao Hazreti Aliju, (o tome se može osvjedočiti svaki ko pročita moju knjigu) nego sam konstatovao jednu neospornu istorijsku činjenicu. �Istina je da su Alija, Žubejr i Talha poslali, svaki po jednog sina, ali ne da brane Halifu Osmana nego da motre šta se oko njegova stana događa (jer sva tro­ jica su pretendovala na Presto Halifata). Da su hteli braniti Halifu, kao što im je bila dužnost, oni su imali dovoljno i snage i autoriteta da zaštite svoga suverena od ovako strašne katastrofe. Ne samo to nego ni posle Osmanova ubistva, nijedan od ove trojice nije ni prstom maknuo da se ubijeni Halif* bar propisno sahrani nego su pustili da unakaženo njegovo telo ostane tri dana nepokopano, pa da se onda krišom sahrani po noći ali ne u groblju nego na mestu gde su se pre Hidžreta kopali Jevre|i. Ni docnije kad je po­ stao Halifom Alija nije učinio ni toliko da ogradu oko muslimanskoga groblja pomakne samo za nekoliko metara da obuhvati i Osmanov grob. To je učinio Muavija a za osvetu Muavija je, postavši Halifom, dao iskopati Alijino telo i sahraniti ga negde u pustinji tako da se uopšte i ne zna gde je Alija pokopan. Ad 27) Na koncu svoje kritike g. Čokić je hteo da bude duhovit pa je citirao jednu Imami Zehebinu izreku (inače sasvim nepismeno prevedenu) i ubrojio me u — raskolnike 1 Odgovor na ovu „duhovitu'* primedbu nalazi se ц motu na početku članka i u petom ajetu sto trinaeste sure Korana. Odgovor „ H i k j m e t u " i njegovu uredniku, gospodinu Ahmetu L Čokiću. List „Hikjmet** koji izlazi u Tuzli, a vlasnik mu je gosp. Ibrahim Haki ef. Čokić, penzionisani profesor gimnazije, a urednici su sam vlasnik i brat mu gosp. Ahmet L. Čokić, počeo je pod potpispm gosp. Ahmeta L. Čokića donositi u svom zadnjem (34) broju kritiku o prijevodu i tumaču Kurani—Hakjima što ga ja prevađam. * n. Kad se o nekom djelu piše kritika, prvi je uvjet za objektivna kritičara da na osnovi citata iz dotičnog djela dokaže u stilski dotjeranoj formi i u sastavu koji ne smije biti nepismen da l r je to djelo uspjelo ili nije. Ako je dotično djelo prijevod, onda je običaj da se citiraju originalna i prevedena mjesta, pa da se, naročito u slučaju neuspjelog, površnog ili proizvoljnog prevađanja pojedinih mjesta, pokaže kako je prevodilac preveo dotična mjesta uporedivši ih s originalnim i da se onda tačno utvrdi da je prevodilac preveo netačno, površno, doslovno i nerazumljivo. Ako to nije slučaj, onda se kulturan čovjek na to i ne obazire, a i sam je Kurani—Hakjim postavio pravila da se svaka tvrdnja mora i dokazati. Tako Svevišnji Bog veli u 2 suri (Elbekaretu) u 111 ajetu: Hatu burhanekjum in kjuntum sadikine. — Donesite vaše dokaze, ako istinu govoritel** Obzirom na ovo i jer u ovom dijelu svoje kritike gosp. Čokić ne iznosi nijednog dokaza ni za jednu svoju tvrdnju, pa, šta više, ne spominje ni originalni Tefsir Essejjid—Muhamed Rešid Riduov koji je ргеvađan i iz kog su sva moja tumačenja pojedinih ajetskih skupina donesena, ne bih se trebao na ovaj dio kritike ni obazrijeti. Kad to ipak činim, cilj mi je da kritika gosp. Čokića ne bi zavela neupućene, pa da ne bi ko pomislio da gosp. Čokić ima pravo. Zato ću po­ kušati da, koliko je to moguće, tendencioznost njego­ vih ničim nedokazanih navoda pobijem. Rekao sam da gosp. čokić i ne spominje origi­ nalni Tefsir Muhamed Rešid Ridaov, a izgleda mi da to on čini hotimice i sa izvjesnom i vrlo providnom tendencijom, premda je sam „Hikjmet*4 u prošlom (33) broju, u kom je najavio ovu kritiku, izričito spomenuo gornji Tefsir i o njemu se vrlo pohvalno izrazio, a iz Predgovora moje prve knjige jasno se vidi da ja ra­ dim prema tom Tefsiru. Po ovome bi se dalo zaklju­ čiti da gosp. Čokić nije originalni Tefsir Muhamed Rešid Ridaov nikad imao u ruci, a niti je čitao moj gore spomenuti Predgovor, jer je drukčije nemoguće vjerovati da bi njegova kritika bila onako mršava, površna i proizvoljna kojim se apetitima gosp. »kritičar" razmeće govoreći o prijevodu Kuranskih ajeta tumačenju pojedinih ajetskih skupina u mojim prvim dvjema knjigama. Da je gosp. Čokić čitao originalni Tefsir Muha­ med Rešid Ridaov, znao bi odmah u koju vrstu lefsira spada, pa ne bi mogao za taj Tefsir, a ni za moj prijevod tvrditi da je ,te f‘ir bir-rej (proizvoljno tuma­ čenje). “ Nadalje bi vidio da se učeni Mufessir držao svih pravila, koji su od islamskih učenjaka utvrđena za tefsirska djela, i da se je služio i svim rezultatima istraživanja i proučavanja islamskih naučenjaka od najstarijih vremena. U tom bi slučaju onaj dio kritike gosp. Čokića, koji govori o tim uslovima, morao kao suvišan i nepotreban izostati, a za tumačenja, koja sam u obe prve knjige donio, uvjerio bi se i on i svak drugi da su ili prijevod originalnog Tefsira Mu­ hamed Rešid Ridaova ili da su vjerna i tačna repro­ dukcija njegovih tumačenja, pa ne bi ta tumačenja stalno i tendenciozno nazivao mojim i meni ih pripi­ sivao, jer stvarno i nijesu moja. To je najeklatantniji dokaz površnosti, proizvoljnosti i nekonzekventnosti kritike gosp. Čokića. Da je gosp. Čokić pročitao moj Predgovor, koji sam donio u prvoj knjizi, moralo bi mu to biti jasno 107 �da sam prijevod kuranskib ajeta popratio cjelishodnim Ovaj uzrok zabrani kaže nam da je čovjek dužan da tumačenjem, jer sam znao da je Kuran Božji govor i zna što u mamazu uči, odnosno zikjr čini (slavi Boga), jer sam baš imao pred očima Idžazi-Kuran. Kad ni to a znati reći će razumjeti. Zbog ovog značenja dozvolio gosp. čokić nije uč'nio, vidi se koliko mu je stalo do je Ebu Hanife onim koji ne razumiju arapskog jezika da u namazu mogu učiti i na drugom jeziku (da mogu stvarne, objektivne i istinske kritike. Slobodan i doslovan prijevod može b'ti kako do­ Kuranske dijelove učiti u prijevodu) samo zato da to bar tako i loš i pogrešan, ali izgleda da gosp. Čokić razumiju i shvate." Ovo je, držim, dovoljno da se iz za doslovan prijevod k priori misli da je loš, pogrešan osnova poništi onako reakcionarno mišljenje gosp. i manjkav, jer to proizlazi iz svih mjesta u njegovom Čokića. napisu, gdje govori o tom kako sam ja prevađao KuGosp. Čokić, govoreći o mom prijevodu Kuran­ ranske ajete. On, doduše, nije pokušao niiednim pri­ skih ajeta, veli na više mjesta da sam Kuranske ajete mjerom tu svoju tvrdniu i dokazati, ali mi hoće, opet preveo pogrešno, manjkavo i površno. Izgleda mi da sa vrlo providnom tendencijom da imputira da sam, mu je ovo sufljrao brat mu gosp. Abdurahman Čokić, po njegovu mišlienju doslovnim prevađanjem Kuran- koji se je, pišući u „Novom Beharu" kritiku o djelu skih ajeta, htio oponašati Kuran, i ako s&m veli da ja gosp. Osmana Hadžića, očešao i o moj prijevod i upriznajem tumačeći 23 ajet 2 sure (Elbekaretu) da je potrijebio gornje riječi, a da nije ni pokušao dokazati nemoguće Kuran podražavati. Ova njegova je tvrdnja ispravnost svoje tvrdnje kao što to, uostalom, ne čini i smjela, i neistinita, i nelog’čna, pa bi za nj baš od­ ni gosp. A. L Čokić u svojoj kritici. Stoga se na to govarala arapska riječ „tahrif—izvrtanje". Da je gosp. ne mogu i neću obazirati dok mi gosp. „kritičar" to ne čokiću stalo do stvarne i objektivne kritike moga pokuša dokazati. prijevoda Kuranskih ajeta, on bi ih sravnio s prijevo­ Na početku svoje kritike gosp. Čokić sam indi­ dom ajeta braće koja oni donose u svojim člancima rektno izražava sumnju da mu ova kritika neće us­ u „Hikjmetu" pa bi se uvjerio da moj prijevod Kuran­ pjeti, ali jer mu se moj rad nikako ne sviđa, htio bi skih aieta nije. nimalo lošiji od njihova, a da ne re­ ga na svaki način omesti, pa zato apelira na pozvane knem da je bolji. '-vjerske predstavnike da mi to oni zabrane, a pri tom Kuran je na arapskom jeziku, pa su ga, da ga se puziva na jednu odluku reakcionarnog režima bivše mognu ‘shvatiti i razumjeti, prevađali u više navrata Austrije. O/im je najbol e pokazao svoju duševnu go­ svi islamski narodi na svoj jezik, a naročito Perzilotinju i ovako što moglo je poteći samo od jednog ianci i Turci. Jedino mi dodanas nemamo prijevoda gosp. A. L. Čokića čiji cjeli nap s vrvi nekonsekvenKurani-Hakjima, a prema mišljenju posp. Čokića ne cijama i konfuznošću. a za što je najbolji dokaz ovaj bi ga trebali ni imati, jer on, pozivajući se tobože na njegov zahtjev, jer bi on kao tobožnji urednik jednog islamske učenjake, to ne može odobriti. Da to svoje lista, morao prvi ustati na obranu slobode štampe i neodobravanje potkrijepi, gosp. Čokić citira mišljenje na obranu slobode nauke. našeg imama Imami Azama-Ebu Hamfe o tom. Među­ Držim da će ovo zasada biti dosta, a ako gosp. tim ću ja navesti što u tom pogledu stoji u V svesku Muhamed Rešid Ridaova Tefsira na ;«trani 104 pri tu­ Čokić nastavi svoju kriti'cu u ovom pravcu, neću se mačenju 43 ajeta 4 sure (Ennisan). Citiraću na arap­ više na to ni osvrtati, jer nema smisla uludo tratiti skom jeziku i u prijevodu da ne bi gosp. Čokić rekao skupocjeno vrijeme Ovaj odgovor završiću citatom iz da izvrćem. To mjesto glasi: ,,Ve hazet ta’iilu lin nehji 113 sure Kurani-Hikjima: „Ve min šerri hasidin iza jufidu ennet-Mme bima jekuluhul insann fissalati min hasede. — I tražim zašt te u Boga od zla zavidnika tilavetin ve zikjrin vadžibun ev šartu i vel-Mmu bihi kad ispoljava svoju zavist." fehmuhu. Ve lihazet rrdia edžave ebu hanifetes-salate bigejrT arebijjeti limen la juhsimuha ej ila en juhsinela.— Š u k r i j a Al a g i ć direktor gimnazije u penziji. jesam li se, u korist Gajreta, osigurao kod osiguravajućeg društva „Dunav" ? 108 �Др. Шевала-Зилџић-Иблизовић. Посљедни број „Женског Покрета" доноси: гдје врши дужност библиотекара и архивара. Зна„У јавности уопште, a нарочито у женским јући тешкоће с којима he се имати да бори, ми круговима, прегало je познат један велики успјех joj желимо у првоме реду много истрајности,; a женског образовања. У јуну мјесецу године 1931 затим идеализма да прегори све ситне сметње, јср промовисана je на загребачком медицинском факул- je циљ којему je пошла велик и жртава вредан". прво муслиманка Шевала Зилџић, удата Иблизовић, за доктора медицине. Рођена у Сарајеву, она je од малена са својом млађом сестром(сада чиновницом у Народној банци) уживала исти одгој као и њена браћа. Kao прва муслиманка, она je похађала сарајевску мјешовиту гимназију — и њезина причања о заједничком средњошколском образовању најгепши су аргументи за корист коедукције у свим добима и за омладину која je без много мултурне тр->диције улазила у школу. Свршивши гимназију, где се je већ упознала са својим садањим мужем, н>их су двоје заједно. пошли на медицинске студије. За то време студија она се удала, и после свршетка обоје су се сада вратили у Сарајево, са много идеализма да раде за народ. Г-гђа Др. Шевала Зилџић већ je приступил>----- [>СаФввт Бурина, наотавник гшназије у Тузли, том раду, ушла je одмах у управу Женскога покрета, бивши Гајретов питомац џ ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИ ј sr — Конференција Гајретових радмика из Посавине и долине Спрече, одржана 2 аарила 1932 rod. у Тузли. Приликом одржања Гајретове годишње забаве у Тузли, одржана je конференција делегата мјесних одбора Гајрета из Завидовића, Кладња Маглаја, Добоја, Грачанице, Брчког, Пурачића, Гор. Тузле, Гурског Лукавца Солине и Креке. Ha ову конференцију били су позвани мјесни одбори Гајрета из Бијељине и Зворника, који су се прачовремено извинули, поздравили рад конференције и зажелили најбољи успјех. Сврха ове конференције, која je сазвана иницијативЈМ мјесног одбора Гајрета у Тузли, била je да Гајретови радници из појединих мјеста дођу у додир и тако добију могућност за измјену мисли у погледу рада и напретка, те изнесу евентуалне сметње, које, често онемогућују или умањују Гајретов рад и уопште муслимански прогрес. Конференцију je отворио претсједник мјесног одбора Гајрета у Тузли г. Џемалага Телалбашић, који je у своме говору поздравио иретсједника Главног одбора Гајрета, делегате мјесних одбора, a еатим присутне многобројне пријатеље и чланове Гајрета из Тузле. У свом кратком језгровитом roвору, образложио je сврху и истакао важност оваквих конференција, које имају несумњиво велику р д а о с т за напредак и 1риреч>е Гајрет9ве идеје. Ha предлог н Телалбашића за предсједника конференције изабран je г. Др. Авдо Хасанбеговић, кога су присутни делегати одушевљено поздравили. За секретара конференције изабран je г. Шефик Бешлагић. учитељ из Грачанвце. Господин Др Хасанбеговић примајући се претсједничке дужности ове конферевције одр«ао je подужи говор о Гајрету и његовим успјесима у овој години за период од 8 мјесеци, na je између осталога рекао: „Ми данас, обзиром на ово тешко вријеме и пои 1ике, треба да се озбиљно поразговоримо и порадимо на побољшању прилика. Говори о исламском елементу, a потом моли, да сви присутни noкажу онај свој велики „мерхамнт“ према онима, који су у тешком положају и невољи. Говори о стању Гарета и раду овогодишњем. Потрсбе су наше данас велике, a Гајрет нема никакве таше хазне, нгго je Гајретов једини и морални и материјални извор наш св есни исламски елеменат. Гарет ове године издржава 630 омладинаца, благодарећи свјесним својим члановима. Гајрет. у своме финансијском ефекту није могао учинити много, али обећајем да ћу ja са Главним одбором употребиги све моћи да иостигнемо што je више могуће. Од Краљевске владе не може се више тражитизашто je потребна приватна иницијатива, да се не би десило-не дао Бог-да једни умиру од глади, док други седе за обклно^ синијом. Данас je Гајретова т �т ш и ч к и дух. Ha овој конференциЈИ као први r 0ttOMoh нашем елементу најпотребнија, за наш жи- ворник В први ваступник тезе . Религија je нужна*, вот и одржање у културно просветној заједници, био je колега Енвер ПоздеровиИ, студент филозоГријешв онај, који приговара раду Гајрета и подзофије чији je говор био врло дуг и интересантан. мећу му клипове. Te приговоре морамо муШкИ из- Колега Поздеровић je нарочито поиказао своје гледржати, носећи високо своју заставу у увјерењу, да диште на религију више филозофско-педагошки с радимо за велику потребу наше заједниЦе. УсПјех Гајрета зависи од нас. Немојте моје ријечИ смат- тим да je говор врло добро успео. Kao други говорник— ант референт — заступрати пријекором. >Келим да ова конференција уроди успјехом no Гајрет и нашу заједницу-и завршава ник тезе „Религија није нужна“, био je колега Мухамед Бубић, студент филозофије који je такођер свој говор (бурно одобравање). После говора и извјештаја r. Др. Авде Хасан- лепо говорио и убеђивао присутче са својим глебеговића о раду Главног одбора, поднијели су де- дишгем на релнгију. Kao трећи говорник и бранилац првог говорлегати појединих одбора извјештаје о раду њихових одбора за прошли период од осам мјесеци, затим ника — заступника тезе — био je колега Теуфик су поднијели предлоге за даљни рад, сваки за свој Ибишбеговић, студент права. Свај трећи говорник може се слободно рећи да je најбоље говорио и да крај. Предлоге делегата конференција je усвојила и с тим, je одлично .бранио колегу Е Поздеровића. та се као такви доставе Главном одбору овако: И четврти говорник — бранилац антиреферанта 1) да се мјесни одбор у Креки и Солини фу- — заступника антитезе б -io je колега Мустафа Пузић, студ права, који je истодобробранио антитезу. зионише ради успјешнијег и бољег рада, Ha овој конференцији, одржаној у свечаној сали 2) да Главни одбор no могућности испослује код Министарства пољопривреде, да се томбола уз Гајретовог Студентског Дома у присуству великог броја студената било je врло интересантно слушати Рамазан дозволи само муслиманским друштвима, младе говорнике. После главних говорника јавило 3) да Главни одбор у Сара еву поради код Улема меџлиса и Вакуфског вијећа да наша ду- се до двадесет критичара који су говорили и у прилог како тезе тако и антитезе При крају конфеховна интелегенција тј. наша илки a приступи већ једном у коло радника з^бољи напредак и успјешан ренције кад je извршено гласање, већина критичара рад нашег драгог Гајрета To je потребно нарочито ивјаснило се, наиме гласало je за тезу. Како се види наша универзитетска омладина у селима и взрошицама, јер без њиховог уплива и рада у народу, Гајрет не може получивати успјеха, припрема се озбиљно за рад у народу, који чекапо завршени наукама. Нова времена захтијевају нове 4) да Главни одбор Гајрета, гдје год су се основале Гајретове читаонице, a нарочито no селима људе и нове методе рада, да би се могао одржати и варошицама, шаље овима књиге на поклон, да један елеменат у данашњици. Ми се искрено радујемо да наша академска би се што више'' народ оплеменио и загријао за омладина озбиљно схватила сву тежину задатка Гајрет, њених у раду на прогресу нашег елемента у ду5) апелује се на главни одбор да поради да се ховном и материјалном погледу. Стога ми поздраву Грачаницу додијели јеДна муслиманка учитељица, љамо оваков рад на иих академичара, будућих пиојер je неопходно потребна за рад међу муслиман- нира на народном послу. ским женама, 6) да се у разним нашим центрима приређују Један нови Гајретов успјех, што чешће овакве конференције, на којима ће се Ових дана je на Правном факултету универзирасправљати сва питања, која су у вези са Гајретета у Београду дипломирао г Мустафа Камарић товим радом. из Грачанице. „Прије него предложим завршетак конференцјие“ г. Др. A. Хасанбеговић рекао je још ово као Г. Мустафа Камарић се истакао не само као свој одговор оа извјештај делегата: одличан студент у својим редовним студијама, него „Стуnajme у соколске редове, аридружите се je постигао заиста завидан успјех, кад je сво ом заједничком раду са иосестрином Просветом u вредношћу и спремом на анонимним конкурсима ако вам се подмеђу клиаови, иокажите иаакдобру на универзитету задобио 2 прве награде. Први пут вољу. Нек Вас то не буни, него наставите pad на je награђен у 1930 год. I. наградом Савеза Набавоаште добро, a то ће коначно аобиједиши Господин љачких Задруга Државних Службеника за темат: претсједник предлаже еа се сви предлози делегата „Произвођачке и прерађивачке задруге у |угослаприме као закључци скупштине и као такви дос- вији“. таве Главном одбору, што скупштина једногласно Ове година je успјех Г. Камарића још већи и усваја. Г. Др. Хасанбеговић се захваљује на пажњи нарочито завидан, јер je успио да однесе највећу и закључује скупштину за жељом да се на вече награду на универзитету, a за опсежну и врло види са свима на великој Гајретовој забави. стручну студију из трговачког права: „Друштво са органиче^ном одговорношћу де леге лата и де леге Рад наших студената ференда." Стога нас овако маркантан успјех Г. КаHa 13 пр месеца одржана je прва конферен- марића на универзитету, a нарочито као питомца UHja чланова Дебатног Клуба. Дебатни Клуб je осно Београдског Гајрета „Осман Ђикић“, необично раван ове године у Удоужењу питомаца Београдског ДУЈе. Гајрета „Осман Ђикић" као секција у Удружењу Г. Мустафа Камарић, који je свршио Шериатску са циљем да се дебвтује, т. ј. da се коО чланова Гимназију са одличним успјехом и ко;и се на униУdpyжeн>Q развије (оворничка сирсобност u 3dpae верзитету истдкао ме^у првим и на|(5ол>им студецт 110 �Гајретове приредбе Велика успјела годишња Гајретова забава у Тузли. Велика привредна криза, која je ове године захватила цио свијет, све друштвене класе и сав друштвени механизам, требала je несумњиво да се осјети и на овој начЈОЈ великој приредби, која je пала некако баш у најтеже вријеме. Али дивно чудо1 Тешке посљедице те опште депресије обишле су овај наш дан и доказале да рад-свјесни прегалачки рад-који се уздиже до самоодрицања, у савезу са високом свијести радника и пријатеља Гајретових, може да створи надчовјечанске могућности за стварање онога, што изгледа апсолутно-и Аладиновски. Криза се дакле за дан удаљила од нас-да би Г. МустаФа Камери*, се сутрадан опет повратила. И идеја Гајретова je триумфовала у свем своме сјају. Гајретови радници и пријатељи су и овога пута доказали да су свјетима, узимао je врло видна учешћа и у академским сни важности „Гајрета" у овим тешким ћасовима удружењима и многим грађанским, хуманим и на- и да им он увијек лежи на срцу. ционалнии корпорацијама. Дуље време je фунгирао као претсједник удружења студената из Босне и c w Херце10 вине „Петар Кочић“. Сарађивао je много у Академској Секцији Јадранске Страже, чији je функционер остао све до последњих дана. Затим je узимао учешћа у студентским одборима Црвеног Крста, Трезвености и т д, док, •међутим, већ н£> колико година врши дужност претсједника Народне Библиотеке у Грачаници, која de данас сматра као најјача просвјетна установа>ло1<алног карактер,читавом крају. Једна нас ствар нарочито радује, a то je да Г Камарић, као питомац ‘Гајрета, у току мјесеца априла одлази у Каиро на специјализацију у теолошкошериатско правним наукама. Главни одбор Гајрета у Gapajeev у истину није могао учинити бољег избора, кад je за свог питомца у споменутом циљу, изабрао баш Г. Мустафу Камарића, првог муслимана, a за сад још и јединог, који je однио награду на Правном факултету у Београду и то у 2 маха. Уверени смо, да ће г. Камарић на универзитету у Каиру успјети иото онако као и у Београду. ОдВидоши^. Тугомил лазећи са јаком општом наобразбом и стручном хоровођа Гајретова пјевачког друштва. правном спремом no завршеном Правном Факултету у Београду, он ће успјети да време својих Својом огромном посјетом и одличним солидним нових студија у циљу специјализације, најрационалпрограмом, ова забава je премашила све досадашње. није искористи. У то име, ми му желимо сретан пут у Египат, Заказана за другог априла у девет сати на вечер са жељом. да и у Каиру буде међу првим, као и у великој сали „Хрватског дома“, забава je почела у Београду и да нам се поврати са јаком спремом тачно у одређен сат. Програм je почео пјевањем „Гајретова пјевачког друшава“. Отпјеване су одлиу шериату, у што не сумњамо. чно Добронићева „Гаравуша", Ферјанчићева „Сија Бујукалић Хајрудин солнчице", док je трећа пјесма првог дијела Лоткина“. „Ал су лепе карловачке секе“ била нешто студ. шумарства. слабија. Други музички дио забаве je био без сумње на врло великој висини. Ту су са примјерним успјехом, што се свакако није могло очекивати од младог Ут сујш е даљње доброшворе пјевачког хора, отпјеваие уз пратњу оркестра војне музике: „У Стамболу" и „Игра коло“ господина Т. п утемељаче Гајрета! Видошића. Зборовођа г. Видошић je одлично увјежбао и хор и оркестар у својим композицијама и дао нам доказа, да je он један од ређих наших му- т illl �Гајретов Мјесни Одбор у Тузли. зичких таленате. Ми смо већ једанпут имали прилике да истакнемо несумњиво еволуцију г. Видошића, сад то још и подвлачимо У сво;ој инструменталној-вокалној комоозицији „у Стамболу" евоцирао je осјећања истока и са потпуно схваћдним мотивом, дао je једну ријетку музичку творевину. Религиозна мистика која je цровучена кроз цио склоп дјела са двоструким езаном, могла е пробудити успаване душе и узбуди смирена расположења у свршеној тишини у којој je оно без даха саслушано И није чудо, што je публика општим френетичним аплаузом наградила аутора и његов млади хор и тражила двапут поновно п,евање. Исто тако je успјела и жива свјежа: „Игра коло“ са више народним мотивом. „Противници" Мирадбеговићеви су изведени добро. Дилетанти cv дали од себе много, али као да нису потпуно увјежбани. A нарочито у заједничким пјесмама. Било je у дилетаната много „дилетантизма", било je много извјештачености и позирања. Али je ипак учињено све што се je могло учинити. После програма настала je општа забава. Плес je отворио Г. Др. ХасанбеговиН претсједник Гајрета са гђом пук. Соботе после чега je младост могла да удодољи својим расположењима. Интересантно je било вучење згодитака лутрије, јер je главни Гајретов Пјевачки Хор у Тузли. Р2 �згодитак био врло скупоцјен; један елегантан салон за пушење у вриједности од пет хиљада динара. Тачно у 4 сата извучен je главни згодитак кога je добио један тузлански студент. Забаву су посјетили сви одличници града Тузле као и делегати из околних мјеста, који су тога дана били на Гајретовој конференцији Запажени су међу осталим: г. претсједник Главног одбора Гајрета Др. Хасанбеговић, сенатор Виловић, градоначелник Лутвибег Сијерчић, комадант Војног округа и заступник команданта мјеста пуковник r. Собота са гђом., командант 6 артиљерског пука пуковник Младеновчћ са гђом, заступник Владике г. прот Јовановић, директор гимназије г. Јанковић, претсједник „Просвете“ адвокат Др. Терић, адв. Др. Милчић. претсједник „Црвеног крста" Др. Бучић, старјешина соколске жупе r. Јован Петровић, преставништво „Хрватске жене“ и „Кола српских сестара“ затим преставници м есне и околне индустрије. Приход на забави у бруто износу прелази 21.500 динара. Ванредна посјета, која je промашила сва очекивања, ућинила je да су велике просторије „Хрв. Дома“ биле премалене тако да се je једва морло смјестити све што je посјетило ову велику приредбу. За овај овај велики успјех има да се захвали Мјесн ЈМ одбору који je преко мјесец дана пуном паром радио: најбоља му je сатисфакција успје^као круна његових настојања. Поред тога се има захвалити и високој свијести Гајретових чланова и пријатења, пснављамо то још једном, који су макар и у овако тешким приликама схватили право овај значајни ран, не као луксуз, него као пстребу н>ихова великог Гајрета, који je једина стварна нада и утјеха у лијепој нашој будућности. В ел и ка Г а јр е т о в а зи м с к а з а б а в а у Б а» н>ој Луци. проширивање Гајретових идеја у цијеЛој Босанској Крајини. Ha 5 марта о r. приредио je бањалучки мјесни одбор Гајрета уз сарадњу женског одбора своју велику годишњу зимску забаву са нарочитим успјехом. Забава je била одлично’ посјећена од многобројне публике. Међу посјетиоцима запажени су Бан врбаске бановине г. Светислав Т. Милосављевић, командант врб див. области г. Недељковић, градоначелник г. Хусециновић, сенатор r. Др. Глушац, подначелник г. Хасанбег Џинић,- начелници одјелења Краљ. банке управе гг. Љубисављевић, Николић, инж. Марковић, Бегић, шеф град болнице примариус Др. Е Мујезиновић, помоћник директора фин. дирекције г. Богдановић и многи други најугледнији грађани бањалучки. Извађање поограма je почело у 9 сати. При извођењу програма наступило је овдашње југ. мусл. пјев. друштво „Слога" са двије тачке, које су изведене каа и увијек одлично, уз опће одобравање публике, која je и овај пут бурно акламирала своје љубимце. Наступио je и бивши питомац Гајрета г. Мидхат Шамић, професор са три тачке соло свирања на виолини и све три извео на опће задовољство публике, топло поздрављен аплаузом. Затим квартет пјевача „Слоге“ гг. Хаџибеговић, Филиповић, Карабеговић и Селман, који су такођер одлично извели своју улогу Г. Мујо Карабеговић наступио једном тачком соло пјевања, ко у je извео са успјехом. Војна глазба 33 пјеш. пука je такођер извела двије програмске тачке са познатом вјештином. Збором je диригирао, као и пратио солисте на клгвиру кап.‘лник војне глазбе г.Јосип Јиранек, који je и овом приликом показао велику спрему и разумјевање. Послије програма развила се врло угодна и интимна забава са плесом, која je потрајала до саме зоре. Нарочито je падала у очи обилна и скупоцјена томбола, која je сва на јагму распродвна, a у којој je било доста скупоцјених згодитака. Обилан и укусно приређен бифе био je напросто разграбљен. Бруто приход ове забаве био je Дин. 20835.—, од чега чистих Дин 14109.— Осим тога остале су две лампе у вриједности од 400.— Дин. као и дрвени материјал у вриједности од 1.000.— Дин. који je даровало Бос. д. д. за искоришћавање дрвета у Бањој Луци за потребе забаве. Ово je без сумње најуспјеЛија приредба ове сезоне у Бањој Луци и у моралнои, а .и у материјалном погледу. ' , Гајретови Одбори мушки и женски у Бањалуци, и поред данашње привредне и новчане кризе успјешно развијају акцију Гајрета. To се најбоље види no томе што je Бања Лука већ за првих осам мјесеци рада за Гајрету овој пословној години допринјела Гајрету чисти ориход од преко 45 000.— Дин Поред овога прихода у новцу, Мјесни одбор Гајрета располаже са извјесним инвентаром који му je преостао од дара Бос. д. д. за искоришћавање дрвета и погон парних пилана у Бгња Луци. Ово предузеће давало je Гајретовом бањалучком интернату бесплатно огревно дрво и то сваког мјесеца, a осим тога и мимо редовног депутата, кад je завладала велика зима у Бања Луци, на интервен- Саасак добровољних аралоса на Гајрешорој забави у Бањој Луци одржаној 5 марта о.\ К цију претсједника M jecHor одбора ово je предузеће дало још осам кубних метара. Благодарност за све По 200.— Динара: Бан г. Светислав Милосавове услуге Гајрету припада претсједнику предузећа љевић, г. Хамзага Хусеџиновић и Управа Босанко r. Макси Ђурковићу, старом пријатељу Гајрета. д. д. за искоришћавање дрвета и погон парних пиИ ако са великим напорима, Гајретов љетни . лана у Бањој Луци. По 150.— Динара: г. др. Тоде Лазаревић, нар. теферич, рамазанска томбола и велика годишња забава получили су одличне успјехе како у матери- посланик. По 120.— Динара: г. Немаља БудисавЉевић, јалном тако и у моралном погледу. Па и ако je терен за Гајретов рад у Бања Луци био некада врло начелник банске уираве и r. :инж. Радоје- Вукчевић, дир. угљенокопа. тежак, нашим Мјесним одборима у Бања Луци, По 100.— Динара: гг. Подбан др. Јован Зец, др. мушком и женском, успјело je да ударе чврст и поуздан темељ за даљњи Гајретов рад и за дал>н>е gaco Глушац, сенатор, командант дивизије ђенерал ‘Ш �НедељковиН, Митрополит Василије Поповић, Максо Ђурковић, претсједник Босанког д. д. за искоришћавање дрвета, инж. Суљага Салихагић, др. Ејуб Мујезиновић, инспектор Паштровић, др. Стево Мољевић, Вакуфско повјеренство, Рикард Викерт, управник полиције, Николић начел. банске управе, др. O to Лауфер, директор финансијске дирекције, Владо Поповић, Павле Фишер, Занатлијско Удружење, Миодраг Јанковић, др. Симо Којић, Хамдија Афган и Душан Петровић, геометар. По 8 0 — Динара: г. Хуснија Ђумукчић, судија. По 60.— Динара: гг. др. Ђорђе Букинац, др. Марко Ребац и Петар Пешић, пуковник. По 50.— Динара : гг. др. Димитрије Закић, др. Мухарем Миџић, др. Звонимир Богдановић, Хрв. пјевачко друштво „Нада“, Мехага Хаџиселимовић, др. Клајнхапл, Муслиманско друштво .Братство", ђенерал Лазаревић, Занатлијско удружење „Фади- За Гајретову забаву одржану 5 марта о. г. послаше бифе: Баклаву : r. Фехим КурбеговиН, предсједник среског суда, Дервишефендиница Мухурдаревић и r. Мухамедбег Куленовић. Торту: г. др. Мухарем Миџић, г. др. Димитрије Закић, г. инспиктор Паштровић, г Јово ЂурковиК, г. Селим Билаловић и г. Сотир Алексијус. Хурмице: г. Хамзага Хусеџиновић, г. проф. Кенал Хаџиомерспахић, г. проф. Нурија ЂумрукчиН, г. Бећир Галијашевић, гђа Реисефендије Маглајића, г-ђица Емина Мухурдаревић, г. Јово Сурутка и r. Ибрахим Маглајић. Хурмашице: г. инж. Омер Кајтаз и г. инж. Узеир Бисер. Тукца: г. инж. Суљага Салихагић, г. Хасиб Мурадбеговић, судија и г. др. Асим Џинић. Муслиманско Пјевачко друштво „Слога" у Бањалуци Б у р ек : г. Мухамед ефендија Магдајић, r. инж лет“, Хрв. културно друштво „Напредак", Душан Фехим Ђулбеговић и Браћа Кабилагић. Плавшић, Милан Цвјетан, Ладислав Лауберт, диЈабуке: г. Хасиб-бег Имамовић, наст. и r. Хусректор Прве хрватске штедионице, Браћа Јакшић, Јово Кандић, Лаушевић, Васвиханума Мујезиновић нија Ђумрукчић, судија. Патишпању: r. Милан Цвјетан. и г-ђа Ладен. Кадаиф: г. Мујага Казаз. По 40.— Динара: гг. Хасанбен Џинић, пуковник Кадбоган: г. Хаџиабдулаховић Адил. Ђорђевић и др. Моско Пољокан. Сандвиче: г. Рудолф Цисарж. По 30.— Динара: гг. Мато Дивић, професор, 100 земичака: г. Младен Ћурчија. Хамид Халиловић, новинар, др. Шефкија Сефић, Говеђи језик: г-ђа Стана Ђурић. Остоја Петровић, Иван Вукадин и г-ђе Козамара, Мајкић, Николић.Салихагиница Хусеџиновић и Ружа За томболу за Гајретову забаву у Бањој Луци Јанковић. одржану 5 марта о. г. дароваше: По 25.— Динара: г. Саво Бајић. Једну плетену гарнитуру у вриједности од Дин. По 20.— Динара: гг. Иван Николић, arp. над- 1.500.— г. Петар Ивезић. савјетник, др. Асим Џинић, Ибрахим Суљић, НајгеДвије лампе за спаваћу собу г. Георг Пасколо. бауер, Смаилефенди Екић и г-ђе Халима (^копљак По јастук г-ђе и г-ђице: Едримана Хусеџинои X. ПашалиН н Т- Д. рић, Нађа Муфтић, Мунира Дедић, Фатка Ибра^иад-1 �беговик, Зекија Ибрахимбеговик, Фатима Тзумрук- Годишња Гајрстова Забава у Високом чић, Сенија Диздаревић, Мира Викерт, Назифа Се5. марта 1932 одржана je годишња^.Гајретова фић, Азиза Филиповић, Азиза Капиџић, Халида Хаџидедић, Хајрудинагиница Ћејван, Шида Маглалић забава у Високом у свим просторијама^Касина и Сокола. и Ајиша Мухединовић. Програм je и на овогодишњој забави био одлиПо сервис: г-ђа Субхија Мујезиновић (сребрени), чан, занимљив и прожет националним духом. Све г-ђа Богдановић, г-ђа Саидеханума Џинић, г-ђа Фа- тачке програма изведене су на опште задовољство тимаханума Ђумишић, г. Рајко Димитријевић и г. свих присутних. Четири песме, које je отпевао меМориц Херцог. шовити певачки збор овд. Сокола под дириговањем По лијеп везен пешкир г-ђе и г-ђице: Ифакат- агилног хоровође господина Димитрије Тишченка, ханума Салихагић, Хајријаханума Филиповић, Атифа оставиле су веома пријатан утисак на публику. Кајтаз, Омерефендиница Алихоџић, Сејфибеговица, Морални je успех ове забаве био одличан a и Хаџиница Бабахметовић, Реифа Гумић, Челебија Ковачевић, Наима Ковачевић, Фатима Ибришагић, Фа- материјални je обзиром на владајућу привредну кризу, био добар. тима Пличанић, Мехагиница Хадиселимовић, Фата Вредно je истаћи, да je уз остала културна Ђумишић, Фатима Кушмић, Фехима Муфтић, Емина друштва и Гајрет ову забаву приредио у заједници Гушић и др. Драга Панковић. По милије г-ђе и гђице: Емина Мухурдаревић, са овдашњим Соколским друштвом и од чистог прихода дао Соколу 50%. Ова жртва je у овој гоХабиба Јеливо, Арифа Табаковић, Хађера Ибрахимдини била неопходна јер Соко у текућој години беговић, Сабија Табаковић, Ибрахимбеговица Ћор- гради свој дом који ће за овај крај бити расадник чаушевић (столњак), Дудија Смаилбеговић, (столњак), националног и културног духа. РеисефендиницаМаглајлић (столњак), Сулејманбеговица Филиповић, Субхија Ђулбеговић, Ханумица Гајретова Забава у Автовцу. Ситница и Земка Ђумишић. Мјесни од Гајрета у Автовцу приређује на први По чеврму г-ђе и г-ђице: Хидајета Беговић, дан Курбан Бајрама Годишњу забаву у Соколским Зумрута Табаковић, Смаилефендиница Екић, Шефка просторијама у логору Автовачком. Карабеговић, Абдагиница Ибришагић, Дервиша ХаПрограм забаве: 1. дио. 1) поздравни говор Абџић, Азиза Филиповић, Реифа Ибрахимбеговић, Ше- дулах еф. Курспахић, 2) „Гајретова химна“ деклафика Омербеговић, Захида Абдагић, Хафиза Соф- мује Халил С. Пашић, 3) „Градимо школе“ деклатић и Назифа Јусуфовић. мује Захир Д. Пашић. 11. дио. 1) „Синанова женидОстале лијепе ручне радове дадоше г-ђе и г- ба- шала у 1 чину, изводе чланови Гајрета. ђице: Зора Пајић, Којић, Маглајлић, Марковић, СаЛ и ц a: бира Масло, Зухра Делић, Д. Хаф. Џин, Мујагиница Синан U. Хасанбеговић Букић, Мина Гушић, Нафа Фејзагић, АбдулахефенX. Шаћир С. Пашић диница Хасић, Мина Бахтијаревић, Хаџиалибеговица Јашарага И. Бабовић Џинић, Филиповић Џафербеговица, Омеровица КоИзетбег . В. Хасанбеговић вачевић, Челебија Бахтијаревић, Б. Џинић, Зејнеба Нурија . Ф. Пашић Ћејван, Џехва Арсланагић, Лутфија Хаџихалиловић, Есма. . . . X. Хасанбеговић Фахира Крајишник, Васва Латифић, Емина Буљић, Чауш III. Хасанбеговић Мунира Газић, Мухиба Кушлић. Хајрија Каденић, Асима Хаџиавдић, Лађаревић, Канита Јахић, A. Сма- 2) „Наша деца“ шала у 1 чину изводе школска деца: јић, Разија Халилић и Бисера Гушић. Азиз Ш. Хасанбеговић, уч. IV. раз. осн. школе и Трговци и остали грађани дароваше нарочито Милева Гргуревић, ученица. III. дио. Игранка. — Томлијепе предмете и то гг. Моско Салом, Арон Са- бола. — Обилан бифе. Ha забави свира Гајретов лом, Исак Пољокан, Божидар Јовић, Бачић и Вур- тамбурашки збор. Улазне цене: I. ред Дин 15.—, деља, г-ђа Савка Пиштељић, Рудолф Цисарж, Шниц- 11. ред Дин. 10.—, 111. ред Дин 5.—, стајање Дин. лер и Кон, Павле Фишер, г-ђа Бенк, директор По- 2.—. Улазнице се преко дана могу добити код Арифа љокан, Милан Цвјетан, Теодор Вајс, г-ђа Ернестина Хасанбеговића, у Гајретовом клубу a у вече блаТурјак, Косто Добраш, Звонимир Јовић, Ивезић и гајни. Дооровољне прилоге примаће са захвалношћу Коњевић, Ба о Перовић, Неџиб Биберић, Војислав гг. Панто Рундовић и Абдулах Гаврановић. Поповић, Милан Јанковић, Расим Чалма, Ристо Томић, Мехмед Јахић, Исидор Салом, Сарафић, Базар Сијело Женског Мјесног одбора Гајрета у Дервенти. Софтић и многи други. Свима дароватељима и овим путем најљепша Женски Мјесни одбор у Дервенти одржао je хвала. своје сијело 10 марта т. г. у кући г. Алибеговића. Овом сијелу присуствовало je много одличних муЧајанка Женског Мјесног одбора Гајрета слиманки, госпођа и госпођица. Ово сијело посјетиле су и одличне чланице Кола Српских Сестара у Бања Луци на челу са својим одбором, те им се Мјесни одбор Мјесни одбор приредио je 13 фебруара т. г. и овим путем најљепше захваљује на посјети, кочајанку за женске у простори.ама гимназије. — јом су увеличале ово сијело. Чајанка je врло добро успјвла, Посјетиле су je поСијело je протекло у најљепшем весељу и ред гђе Банице још многе угледне даме свих вјеро- забави, које Je потрајало до касно у ноћ. Гајретове исповјести. одборнице побринуле су се, те су за сијело дароЧист приход чајанке ианио je преко 900 Дин. вале: 115 �Емира Алибегрвић; торту.флзшу малин£ и '/< кг. каве, Шећера Алибеговић ружице, лимонаду, Васва Халиловић хурмашице и флашу малина, Бахрија Смајлбеговић патишпању, Ћ ама Руждија масну улутму, лимунаду, Алема 'Гирић лимунат и '/* кг. каве, Алмаса Ђемешевић хурмашице, Зејфа X. Агић торту, Васва Ђонлагић патишпању, Зехра Хусеџиновић патишпању и Сабрија Пелесић дрва за огрјев. Чист приход сијела био je Дин. 422.50. И овим путем свима посјетиоцима и дароватељицама бифе-а срдачна хвала! Гајретова сијела у Ластви (срез Требиње). Годишња čKynmfHHa Мјесног одбора Гајрета у Ластви (срез Требињс) Ha дан 10 фебруара 193? одржана je редовна годишња скупштина Мјесног одбора Гајрета у Ластви. Након што je пресједник г. Ибрахим Салковић отворио скупштину и прогласио je правоваљаном, прешло се je на другу и трећу тачку дневнога реда, т. ј. извјештај тајника и благајника. Тајник je у кратким потезима поднио свој извјештај и оцртао потешкоће у овогодишњем раду одбора. Затим je благајник поднио свој извјештај, из кога се види да je и поред свих потешкоћа и нев 1ља које су притисле овај крај, постигнут лијеп материјални успјех. Пошто je подијељена разрјешница старом одбору прешло се je на бирање новог одбора, na су у нови одбор једногласно изабрана следећа г. r.: за претсједника Ибрахим Салковић, за потпретсједника Садик Ћеримагић, за тајника Касим Демировић, за благајника Али-Риза Муштовић, учитељ нар школе у Ластви, за чланове одбора: Хаф. Хусејн еф Зубчевић, Јусуф Дураковић и Мурат Бећировић, за надзорни одбор: Хаф Мурат еф. Бешовић, Садик еф. Бећировић и Џафер Беговић, за чланове зам|е^ике: Јусуф Шеховић, Aro Шеховић, Хакија Хабул, Назиф Демировић и Хашим Бараковић. За вријеме рамазана Мјесни одбор Гајрета у Ластви приредио je сиело у селима: Жупи, Скочигрму и Гранчареву. Сијела су у сваком селу одржана послије теравије, a била су тако посјећена да су просторије, које су унапред биле одређене и спремњене, у сваком селу биле дупком пуне. Ha сваком сијелу одржао je, веома добро спремљено, предавање г. Али-Риза Муштовић, управитељ овдашње народ. основне школе. Присутни су на сваком сијелу, веома пажљиво саслушали предавања г. Муштовића, која су на присутне учинила веома добар утисак, тако да je многи од њих промијенио досадања своја крива мишљења о Гајрету, a и о Рад повјереника у Добоју начину живота уопће. v. , Овом приликом Мјесни се одбор Гај^ета у" Због замрлог рада Пододбора у Добоју именоЛастви, г. Муштовићу за његов пожртвовни рад, ван je повјереник за Добој и околину r. Елмас Саза опћи напредак овога.краја, најтоплије захваљује. рајлић у мјесецу новембру прошле године. Шта може учинити један вриједан Гајретов радник за кратко вријеме ево најбоље слике. Децембра мјеИз Гајретове организације. сеца расте број чланства од 30 који нијесу ни чланарину плаћали на 80. Ha позив Глав. одбора вриВанредна скупштина Гајрста једни повјереник успоставља рамазанску томболу са које добива за Гајрет чистог прихода Д 1948 75 у Санском Мосту. Поред ове томболе повјереник улаже сав труд за 20 марта т. г. одржао je Мјесни одбор Гајрета Бајрамску забаву коју уз припомоћ вриједних члау Сан. Мосту изванредну главну скупштину. Скуп- нова rr. Аган еф. Бешлагића, Исмет еф. Бешлагића. штину je отворио претсједник г. Ешреф Шабић, Шемсудина Сарајлића, Алије Хаџимујагића одрнашто je скупштина бурно поздравила и кликнула жава дне 10. фебруара са одличним успјехом. Њ. В. Краљу, Престолонасљеднику Петру и Краљевском Дому, док je поздравне депеше отпослала Њ. В. Краљу, Бану Врбаске бановине и Претсједнику Гајрета r. Дру Хасанбеговићу. Секретар Мјесног одбора изнио je исцрпан рад одбора као и Гајретове читаонице, која je основана још 1905. године. Одбор je одржао 41 сједницу, a ријешио 335 аката. Приређена je забава, теферич, коњска трка те 4 сијела. Благајник je извијестио чланове о приходу и расходу друштва. Након извјештаја верификатора и подјеле разрјешнице старом одбору прешло се набирање новог управног и надзорног одбора. ■Изабрани одбор конституисао се на сједници од 24 марта како слиједи: претсједник Ахмет ХукиЂ, потпретсједник Ибрахимбег Церић, секретар Ибрахим Бабић, благајник Азиз Решић, књижничар Реџо Алагић, одборници Абаз КраитиН и Махмут Цепић. Надзорни одбор: Вејсил Вајзовић, Авдо Араповић и Хамдија Бешић. Замјеници: Махмут Бепић, Заим Мухамед Алагић. 116 Алагић и Г. Сарајли*. Елмас из Добоја. �Нриход забаве био je Дин 2112 25. Томбола на забави коју су сакупили госпођа Нура Омерсофтић те господа Аган еф. Бешлагић и повјереник донела je приход Дин 1266 75 У врло добро одиграном комаду „Орден“ играле су први пут у Добо у вриједне госпођице муслиманке: Исмета и Емира Хаџимујагић. Ha забави je свирао тамбурашки збор са зборовођом Адилом Хаџимујагићем. Како се из горњега види наш вриједни повјереник Елмас Сарајић имао je завидан успјех кад се узме у обзир да се je настојало од извјесних лица да се забава потпуно изигра. Овом приликом Главни одбор изразује особито признање повјеренику г. Елмасу Сарајићу, a госпођама, гђицама и господи која су га у овом подупирали нека je овим путем изречена велика хвала на њиховом труду и преданом раду и заузимању на великом дијелу Гајретова рада. витеља који у духу данас борави у нашој средини, Његовог Краљевског Височанства Поестолонаследника Петра и Његовог Великог Оца Његовог Величанства Краља Александра и цијелог узвишегог владалачког дома. Живјели 1 Познато je цијелом свијету — диљем цијеле дожаве како наше културно друштво „Гајрет" својим великим идејама и радом улази у масе нашег народа, специјално међу муслимане, да ra социјално, културно.економски просвијети, подигне и препороди. Гајретов je рад збиља велик, a то му се и признаје. Мислим, господо, да није потребно да вам се нарочито осврћем на вањски рад Гајрета, него ћу радије говорити о Гајретовој мисли водиљи, о н>еговом раду око културног подизања нашег заостал г и сиромашног муслиманског свијета. Мисао Гајрета je такођер стварати у неким Успјешан рад Гајрета у Требињу. крајевима, нарочито на селу, здраву психичку конституци у или како се каж е: изграђивати снаге Ове као и сваке године одржавао je Мјесни народа у националном духу. одбор Гајрета у Требињу разна предавања за вриБићу слободан да речем да се врло мало људи јеме рамазана, у кафани Централ, која су била добро посјећена од муслимана. Предавали су у глав- позабављало овим питањем које je за нас чланове ном судија r. Хајровић и професор г. Шуљак и др. и помагаче ^ајрета од велике потребе сазнаватиЈ' Националност je нашем муслиманском свијету и били су награђивани великим аплаузом. Осим ових предавања дават je женски Мевлуд урођена као ствар pače, a то je било увијек изра жавано у чистоћи језика, богатству лијепих јужноза двије вечери у овдашњој Осман-пашиној џамији. Мевлуда су били тако добро посјећени да ни,е изо- словенских обичаја и љепоти својих народних шесама и народних пјесама и националном аоносу и стала скоро ни једна породица из града и околице требињске a да нијесу женске посјетиИб^Мевлуд. витештву која je једна од главних карактеристика појединаиа и цјелине нашег народа и то специПрије учења Мевлуда наш вриједни и познати јално код муслимана Херцег-Босне. To природно и. Гајретов радник судија is Хајровић одржао je жен- урођено богатство са новим духом данашњице вреским предавање о значењу Мевлуда, Мухамед-пеј- мена, хоће да се повеже са богатством остале иногамберу a. с., и о одгоју дјеце. Послије тога je учен вјерне браће, и даје му се обиљежје националног Мевлуд уз пратњу салавата тројице ђака Сарајев- српства, док се на другој страни код наше браће ске Шериатске гимназије на свеопће задовољство иста та веза и рад обиљежује са ознаком хрватства. свих присутних. Треба искрено признати нашем муслиманском Након учења Мевлуда говорио je предсједник свијету да сваке године показује све веће интереМјесног одбора Гајрета г. Мехмед Зубчевић о да- совање за овакве културне приредбе, a то je на нашњој кризи, те апеловао на присутне да у сво- наш понос и доказ како наш народ излази из једјим кућама проводе што бољу економију a надаље ног дезинтересовања и добива не само навике, него да од својих мужева и браће не траже онолико и страсти једног савременог друштва. колико им они не могу привредити. У главном да Наш народ, на нашу срећу. са овим јача напроводе штедњу у сваком погледу iep да je то јеродни понос, na нам je данас већ свима познато дино што нас може сачувати у данашњим тешким да je снажна култура једног краја, народа, прва временима која су нас још поврх свега затекла гаранција нацији и држави у дананашњој утакмиии потпуно неприправне. међу просвјећенима народима. Његов je говор помно саслушан и све су Наш je народ богат и даровит, a то благо Босе разишле својим кућама са задовољством можије које се крије и у многим талентима ваља лећи да се сваке године одржавају оваки Мевлуди искористити и учинити их корисним и славним no и предавања која доносе велику корист свима му- нашу културну заједницу. Начш je за т ј да потслиманима. материјално и морално нашу дјецу, кроз T okom цијелог Рамазана игоана je томбола у помажемо наша сва културна друштва и тиме начинимо докафани „Централ* редовно сваку вечер послије Теброчинство не њима, него нацији и држави. To je равије. позајмица Koja се враћа кроз деценије и стољеће и Ha први дан Бајрама одржана je Гајретоваза- на која према томе имају они права. бава која je у материјалном погледу уепјела неоA ko je мене запала част да овдје речеи ове чекивано, ријечи, то je да кажем поновно само оне ријечи, Програм ове забаве био je : које и ви знадете. 1) Поздравна ријеч предсједника Мјесног одбора Требињу теба опет повратити престиж, дати г. М. Зубчевића, која гласи: му оно што га припада, радити на томе да имамо Драга браћо и поштована господо и госпође! своје библиотеке, какве имају и друга оближња Пригодом ове наше бајрамске забаве част ми je мјеста, настојати да добијемо једну пуну средн»у. замолити Вас да се.најприје сјетимо нашег Покро- ццсолу, јер наше мјесто у склопу осталих херце- 117 �ГовачкиХ мјеста им£ да д ос то јн о пресгавља себе Лепа пажња Гајретовом коиввкту у Бањој Луади. спрам културног Дубровника и Његошеве кршне Црне Горе. Kao сваке тако je и ове године, Управа БосанУ то име радимо и гледајмо са поуздањем у ског дионачарског друштво за искоришћавање дрбудући рад и напредак нашег милог друштва Гај- вета и погон парних пилана у Бањој Луци дознарета, na свршавам са нашим заједничким ускликои: чила овој управи за интернат сваког месеца no двоја кола букових отпадака тако да je интернат Живили помагачи Гајрета! Живио његов Покровитељ Његово Краљ. Вис. у половину био снабдевен са огревом. За овај леп акт пажње и потпоре нека ie најПрестол. Петар! 2) Декламација: Гајретов поздрав Њег. Краљ. већа хвала председнику поменутог друштва г. Макси Вис Престолонаследнику Петру, декламовала уче- Ђурковићу, a и директооу г. Мирославу Вилхелму, као и свој осталој меродавној господи. ница С. Салаховић. 4) Под старост, комедија од Бр. Нушића, које су од стране дилетаната-муслиманака изведене Нашм рахметлије Дне 29. фебруара о. г. у санаториуму у Новом врло добро. Након изведеног програма наставило се je са Марофу испустио je своју племениту душу Др. Касим Дилберовић, срески љекар у Бос. Броду. продајом томболе и игранком. Ha забави je свирала Рахметлија je рођен 2 3 /XII. 1898 у Гацку. Сврвојна музика. Богата томбола, све скоро сами ручни радови шио je препарандију у Дервенти, али му, жељном муслиманског женскиња, привукла je велику пажњу науке, то није било доста, већ полаже још и гипосјетилаца забаве. Овај пут су се нарочито истакле мназијску матуру, да се no том упише ria медицински факултет загребачког универзитета, јер je вјемуслиманке са богатим даровима. Најбољи доказ за то je да je сама томбола донијела чисти приход ровао, да ће као лијечник моћи више ваљати своме од скоро 4.000'— Динара. Међу дароватељицама су народу, него да се посвети учитељском звању. У се истакле са веома лијепим даровима гђа Хамзић, Загребу je свршио 4 семестра, a потом je прешао у Грац, гдје je 1924. год. промовисан за доктора те гђице Чустовић, Зубчевић, Виђен и др. свеукупног лијечништва и исте године долази нам Иека je нарочита хвала господи: Генералу Јо- у Бос. Брод за среског љекара. вановићу, пуковницима Винковину и Ханелу, потпуЗа кратко ври еме унаточ својих младих година, ковнику Милићевићу и осталој господи официрима стекао je репутацију одлична лијечника, нарочито као и г. г. Самбраилу, Чабриновићу, Петровићу, Дивљану, проф. Ракитину, и jotu неколицини углед- у хируршким потхватима. Својим пак радом у них личности који својом посјетом увеличаше ову ■јавном животу освојио je симпатије свега грађанства. Одмах no доласку у Бос. Брод изабрали смо нашу приредбу. га за претсједника Гајрета и ту je част обнашао Примјетили сро да су се грађани осталих кон- све док несмиљена бољка није прекинула нит њефесија овој забави веома слабо одазвали. гова младог живота. Нарочито je рахметлија био цијењен и вољен ради свога доброг срца и ради ПРИХОДИ: обзира, које je имао према сиротињи. У свако доба Чисти приходи забаве . . . . Дин 457625 дана и ноћи и no најгорем невремену он.се je оКарте-Бајрамске честитке . . „ 499 50 дазивао свагдје, гдје je била потребна ли ечничка Рамазанска томбола .............. „ 942'— помоћ, na макар то било и у најсиромашнијој поМевлуди ..................................... „ 550’— тлеушици. Вјероватно je и усљед тоги ухватио клицу К алендари........................... „ 80'— болести. Али не само својом лијечничком спремом, Нека je хвала свима дароватељима и радни- већ и материјално je помагао сиротињу. Нису осацима Гајрета који нијесу жалили тоуда око при- мљени случајеви, гдје он, након посјете којем сироређивања забаве, томболе, Мевлуда и предавања, машном болеснику, видјевши биједу и сиротињу, не како би ове приредбе што боље морално и мате- само да По свом обичају није наплатио преглед, већ му je још из својих средстава дао знатнију новчану ријално успјеле. помоћ. Рахметли Касим je био онај, који je opraВијсстн из Бос. Кобаша. низовао нсхрану сиротиње, кад се je 1930. год уУ овим крајевима појавила се глад ради дуго- сљед велике поплаве Саве, на стотине породица тра-ног снијега, те су „Гајрет" и „Просвета" за- иселило из својих домова, na остало и без круха једнички закупили хране 32 метра кукуруза (сакуп- и без крова над главом. Његовом заслугом je тад љачи Петар Њекић, Др. Браво и Јово Димић) и образован одбор за помоћ пострадалим, na захваподијелили најпотребнијим. Осим тога ппретс едник љујући обилатој помоћи богатијих грађана, a и дрГајрета r. Ризабег Алибеговић трговац, основао je жавној потпори, отворена je јавна кухиња, гдје су „народну кухињу" о властитом трошку и сваки ти несрећници добивали храну за сво време страдан подијели око 200 порција чорбе за ручак са дања. */♦ кг. хљеба на сваку порцију. Ови и овакови случајр.ви данас се стално преВелика хвала у име Гајрета и сиротиње. По- причавају и износе се многа његова дјела, за која моћи се може — кад се хоће. се до сад није ни знало, iep рахметлија je био скроман, држећи се оне: „Нек незна љевица, шта даје десница." Са правом се може рећи, да je био ЈЕ С ТЕ ЛИ ОДРЖ АЛИ сиротињски отац, a колико je био код нас обљубљен можо се видјети и из чињенице, што je одмах ГАЈРЕТОВУ ГОДИШ Њ У ЗА Б А В У ? no његовој смрти, инцијативом среског поглавара в 118 н �Добровољни прилози. T okom мјесеца марта дозначени су Главном одбору Гајрета слиједећи прилози; Конвикт Бањалука Дин. 1 1 0 „ Тузла „ 40 — „ Сарајево (жен.) „ 100 — „ Сарајево (муш.) „ 100 — Мјесни одбор ГаЈрета Крека „ 340' — „ 90'— „ „ „ Кладањ „ » „ Фоча „ 534'50 „ >50 — „ п п Плевље „ 500 „ „ „ Тешањ 127, » n „ Илијаш Повјереник Гајрета у Оштрељу г. Мехмед Хавић Лин. 140'—, повјереник Гајрета у Караули г. Фаик Бахтић 365 —, повјеоеник Гајрета у Которском г. Пујагић Мух. 43'—, Мјесни одбор Гајрета у Мравињцу Дин. 50—. Свима дароватељима нека je наша топла хвала! из Гацка: Мјесни одбор Гајрета у Гацку дозначио je Главном одбору своту од Дин. 300'—, коју je своту даровала тамошња Српска Штедионица д. д И овим путем Гајретовој дароватељици топла Др. Касим Дилберовић хвала. из Бањалуке: Друштво за искоришћавање дрвета у Бањој Луци сваког мјесеца да е конвикту у Бањагосп. Душана Колаоевића, образован одбор, који 'угг луци дрва за огрјев, a осим тога још посебно 8 преузео на се задаћу, да му подигне споменик и на м3 дрве 1а. Приликом овогодишње зимске забаве тај начин сачува његову свијеЈлу уЕооМену и згг дало je бесплатно сав дрвени материЈал у вриједности од око 1 000 Динара, који ће остати стално каснија покољења. Иза рахм. Касима остала je удовица и син, кпме као инвентар Бањалучког интгрната, јер се и у нема ни пуне године, na nefce сироче ни запам- будуће може с њим послужити у исте сврхе. Исто тити свога племенитога" оца; Остали су му стари тако не заостају пи обилни прилози у гогзву природитељи, којима je он noHocSi нада био, na нека ликом забаве. Заслуга за оваку корисну и велику предусретим Свемогући да сабур и њихову бол ублажи, јер заиста ријетко ксја мајка роди оваковог сина, na je љивост за наше друштво са стране дотичног предузећа има његов претсједник r. Максо ЂурковиИ, и тим већа жал >ст за њим. Родбина je мерхума no смрти превезла из Но- који и као претсједник a и лично сваком приликом вог Марофа у Загреб, те je на M»iporoiy покопан, најприпривније чини услуге овоме одбору, a тим и a одвели су тамо и једног хафиза, који je обавио друштву. И са cioje стране Главни одбор T aipeTa изриче вјерске обреде. Овдашњи пододбор Гајрета дао je своме предсједнику проучити хатму, na je у петак, како друштву за искоришћавање дрвета у Бањој дне 4. марта послије џуме-мамаза била дова. У Луци тако посебно и његовом претсједнику г. Макси дупко пуној џамији, гд|е су били представници свих Ђурковићу своју срдачну еахвалност. уреда и свих овдашњих друштава, као и многи рахметлијини пријатељи других вјера, одржао je нај- Лутрија за помагање незапослених. Број незапослених у земљи je велики. Држава прије кратак говор г. И. Хаџиагић, na je потом била дова. Дирљиво je било видјети, како том приликом чини све што може да спречи даљи пораст и да бришу сузе неки старији људи, који може бити нису омогући живот онима, који су остали без посла пустили сузе ни за својим родитељима или евладом. Али je преко потребно апеловаги више но икада на приватну инцијативу, пошто je држава ангажоАллах рахмет ејле! вана на много страна. У настојањима државе сараУ Бос. Броду, марта 1932. ђују многа приватна, хумана друштва према својим скромним срествима. До сада нема још ни једау Даљни упис добротвора и утемељача акције, ко a би била раширена на целу држави. Гајрета. Свуда се покушава у малом обиму, да се прикупе Код Мјесног одбора Гајрета у Фочи уписаше најхитнија помоћ, која се потом обично састоји у се за утемељаче Гајрета сви чланови одбора, који давању хране, као најнужније потребе за живот. досада нису били уписани, и то гг: Главни Одбор Југославенског Друштва за чуХасан Љубунчић учитељ, Алија Селимовић вање народног здервља знајући, да се на здрављу учитељ, Дика Пилав учитељица, Ремзија Трхуљ, понајпре оличава тешко време, које народ прежиРифат Арсланагић и Ешреф Авдагић. вљуЈе био je побуђен, да акцију за помоћ незапоНашим утемељачима и радницима нека je и qbhm сленим стави на ширу основу. Сматра за потребно џ помоћ организује широм целе држдве, како би ЈЈутем наша искрена за^валцост, т �могло да помогне што већем броју оних, који су,у најтежем мотеријалном положају. Леп примјер узајамности пружају радници Жељезничке Дирекције у Љубљани, који су no вестима дневне штампе сами себи смањили плате да би се избегла редукција њихових другова. Целисходна помоћ незапосленима може се пружити сам * тада, ако и остали ист.о тако схвате тежак положај и од својих скромних срестава одвоје за оне, који су већ дуже времена без посла. Потребно je побринути се: да незапослени a болесни добију лекове; да се заштите деца назапослених слањем у погодне породице и колоније тако да би се предупредило да идућа поколеља не носе на себи трагове садашњих тешких времена; да се женама чији су мужеви б з посла пружи помоћ за време порођаја; да се незапосленима no градовима да бар најпримитивније бесплатно склониште . и храна; a где je могуће да се помаже и омогућује да безпослени радници буду запослени. У свима овим правцима Главни Одбор Југославенског Друштва за чување народног здравља радиће што му више буде било могуће. Али пошто нерасполаже довољним срествима приредиће у ту сврху велику лутрију. Овакач начин стварања прихода за помоћ не?апосленим радпицима не покреће . се само код нас, већ je он д<з сада покретан и у другим в ћим и напредниј^и земљама у великом обиму (Француска, Немачка). Господин Министар. социјалне политике и народног здравља цен§ћи важност и увиђајући потребу једне широке акције у поменутом поавцу заузео се je да би се ова лутрија извела у ширем обиму како би корист o i ње била што всИа. Господин Министар пољоприведе исто тако подупрео je ову акциј/ дозволом приређивања лутрије својим решењем Бр. 155524 од 22. марта т. H z Скупљањем прилога баш помоћу лутрије изабрано je да би прилагачи и сами могли имаги какву корист и за своју великодушност били награђени. Срећке су jeфтине, —, iO.— динара комад, тако да je свакоме омогућено да да свој прилсг. Извлачење срећака обавиће се 12. октобра о. г. под контролом државних власти a на исти начин као и као Класне лутрије. Узима ући на себе ову велику акцију Главни Одбор Југославенског Друштва за чување народног здравља рачуна на свестрану помоћ свакога појединца који може одвојити ма и за једну срећку на корист невољних; на помоћ државне управе као и на помоћ наше најшире авности. К њ и ж е в н и о гл а с . Од нашег уваженог преводиоца и издавача дјела „Елкураиул-Хакјиму", примили смо овај кљижавни оглас и апел, којему радо дајемо мјеста са жељом и препоруком да наши читаоци посвете пажњу овој корисној књизи и тешком потхвату г. Шукрије Алагића Ми се поуздано надамо да ће се наши пријатељи радо одазвати овом апелу и то тим прије што поред набавке једне добре, потребне и поучне кљиге, допринашају и прилог нашем Гајрету јер rocn. Алагић овлаштава мјесне одборе и повјеренике Гајрета да скупе преплату и од сваког претплаћеног прим12Q јерка задрже Дин 5 - за Гајрет, a остатак новца са пописом претплатника упуте изравно г. Алагићу у Дервенту. Књижевни оглас и апел гласи. Да блх могао подмирити трошкове око издавања Треће књиге, молим Te, да се примиш дужности сакупгања претплатника Ти добро знаш.да само продајом књига п 'дмирујем све трошкове, a јер се половина трошкова мора платити прије него ли се књига дадне у штампу, присиљен сам да их намакнем претплагом, премда знам да многи не воли дав^ти новац унапријед Уздавајући се у свемогућег и у нашу . исламску сзијест и.увјерен, да нам je озаква књига ПЈТребна као комад хљеба надам се да ће ми, ако Бог.да, бити могуће, да с хајром издам и Трећу књигу у наклади од 150Ј комада као и прве двије. Прве књиге више немам, л Друге имам још неколико стотина комада Прву бих књигу поновно штампао, ако се јави најмање 200 новик претплатника који ће узети и Другу и Трећу. Претплату за Прву књигу не треба купити него ми само јавити број оних који ie желе имати, јер je у повољном случају каним шгампати пошто изађе Трећа књига. ГЈретплата je за сваку књигу, no 35 Дин од 'комада Новац се шаље приложеним чеком, a на приложеноЈ дописници изволи ме извјестити колико имаш претплатника и за коју књигу. По примитку Твоје обавјести послаћу ти одмах Другу књигу за ине претплатнике који се наново претплате. У трећој књизи биће завршена трећа сура — Алу Имргне —, имаће око 200 страница, Курански ајети биће отштампани и арапским харфовима. С Трећом књигом завршена ће бити no прилици осмина Курана (77 страница Куранског текста), a да би се овај поеао могао још брже одвиЈати, треба да се осигура излажење појединих књига. Будући да сам за подмиривање трошкова упућен Једино на претплату односно на продају књига, то овим апелујем на муслимане и њихову исламску свијест да ме у интересу и:ламског напретка што обилније и претплатом потплмогну. 0 одзиву претплатника зависиће уопће штампање књиге, a исго тако и број комада у колико ћу 1рећу књигу одштампати. Кад би одзив био много бољи негоо ли код прве двије, књига би се могла штампати у више примјера^а, na би и трошкови штампања били јефтинији, a и књига би се у том случају могла јефтиније прооавати. Поуадано се надам, да овај апел, уза сву новчану кризу коју данас опћенито проживљујемо, неће бити без успјеха и да ћу наићи разумијевање код свих свијесних муслимана којима на срцу лежи култура и напредак нашег свијета." Уз махсус селам Шукрија Anavuh дир. гимназнје у пензији. Дервента, мјесеца марта 1932. и Ječme ли дозначили дужну ареталату за лист „ГАЈРЕТ*? m � https://kolekcije.nub.ba/files/original/755156cde4eee5ed8988e1e70cf48a93.pdf 3cdd629539ca04d8da1bf414463fa227 PDF Text Text ГАЈРЕТ Сарајево, 1 маја 1932 При крају наше године Гајретова друштвена година примиче се крају. Приближава се 20 јуна, као посљедњи дан у овој 1931/32 години, када fce се исказати биланс годишњих напора и постигнутих резултата свих Гајретових радника?>који ће се у мјесецу јулу т. г. изнијети на претрес делегатима на Гајретовој главној годишњој скупштини. Приближава се дан када ће делегати Гајретових одбора и повереништава из цијеле земље да узму на нашој скупштини у озбиљну дискусију и оцјену како резултате рада у своме мјесту, тако и у свима осталима, у која je продрла спасоносна мисао Гајретова и својим зракама загријала оне, који у Гајрету увиђају и траже свој -спас и спас цјелокупног нашег елемента. Свршетком ове друштвене године наш Гајрет улази са срећом у 30-ту годину свога бивствовања и културно просветн^ дјеловања; дјеловања пуног прегарања и личног самопожртвовања на стотине Гајретових прегалаца, разасутих широм наше Отаџбине, који пригрлише Гајрет и подигоше га, посљедних година, са степена обичног друштва за потпомагање ђака на степен једног снажног покрета, који je данас са својим идејама одушевио, како у граду тако и у селу, све слојеве нашега народа. Поводом приближавања завршетка ове друштвене године, као и поводом уласка у тридесетгодишњицу дјеловања нашег Гајрета, сматрамо нашом дужношћу да апелујемо на све наше раденике, на све Гајретове одборе и поверенике, да за још ово кратко вријеме, које нас дијели од завршетка друштвене године, изврше оно што и сами дубоко осјећају и знају, како би се и материјални резултати њихова рада исказали потпуно саобразни њиховој агилности и пожртвовању, као и имућственој снази њихове организације и њихових мјеста. Да то постигну, њима се пружа за то могућност одржавањем прољетних забава, теферича и сијела, прикупљањем чланарина, нарочито у мјестима гдје се пропустило, из било којих разлога, да се редовно убиру чланарине. Дужност нам je да и овом приликом упозоримо све наше пријатеље и претплатнике да своме листу „Гајрет“ који je огледало и вјерна слика нашег рада и наших успјеха, посвете такођер пажњу и да му обезбиједе претплату. Листу „Гајрет“ треба да посвете пуну пажњу и ради тога, како издаци за његово издавање не би умањивали издатке Гајрета који су намијењени за остваривање осталих његових културно просвјетних циљева. Радници Гајретови, прегните ово кратко вријеме на дјело, како бисмо сви скупа изашли крајем године поносни и ведра чела са билансом нашег рада и како би нам успјеси из ове године дали потсрека за нове успјехе на пол>у народног нам препорода! 121 �Из засиједања Вакуфско меарифског вијећа Дискусија о раду Улема меџлиса и Муфтијстава Овогодишње засиједање Вакуф. меариф. Вијећа било je врло интересантно, како no важности питања о којима се расправљало тако и no озбиљ-, ности расправе. Да се види начин дискутовања a и мишљења, која су излагана на сједницама Вијећа, доносимо један дио преписа записника сједнице, на којој je расправљано о буџету Улема меџлиса и Муфтијстава. Госа. Муфшић, изјављује да je Управни одбор закључио да остане при своме предлогу о висини позиције „лични и материјални трошкови за издавање Гласника Исламске вјерске заједнице Краљевине Југославије“ у висини од 50000 — динара год. Г. Др. Карамехмедовић примјећује, да je референт приликом реферисања предлога Управног одбора прешутио да каже да постоји од стране Врх. старјешинства и писмени нацрт предлога за Буџет Врховног вјерског старјешинства. Када ру се у ранијим сједницама саопштавали предлози и малих вакуфских установа, требало je прочитати и предлог буџета Врховнзг вјерског стар^ешинства и за то, што je између овогс прђдлога и предаога Управног одбора разлика бд око 300.000'— динара. Врховно вјерско старјешинство сазнавши да није примљен нацрт предлога Будета -онако како je предложен, отпослало je хитно у Сарајево свога делегата у особи г. Осман еф. Виловића, вршиоца дужнисти секретара Старјешинства, да поради na да.се ставке одобре no предлогу Старјешинства. Овкм поступком Управног одбора Старјешинство je дошло до освједочења, да са оволиким средствима неће моћи да врши ону функцију, како je то Уставом предвиђено, него ће остати надлештво за параду. Врховно вјер:ко старјешинство у бризи, да се не уради no предлогу Управног одбора, послало je свога секретара да интервенише код Управног Рдбора na да се дође до споразума, али му изгледа, каже, да нема споразума. Управни одбор није вољан да да ову маленкост којом се хоће да уред Старјешинства уреди као мод»рна институција Потребно je да се Гласник уреди тако, да главни уредник листа може да врши утицај на цијелу Исламску вјерску заједницу, као што то чини лист „Гајрет", вршећи огроман утицај на муслимански дио нар.да. Предлаже да се предлог поврати Управном одбору na да га измијени у смислу предлога Врховног вјерског старјешинства. Уредба о сталној помоћи Исламској вјерској заједници, признаје, дала je за првугодииу око пола милиона динара за издржавање Врховног вјерског старјешинства, али се није мислило с тиме да толико остане на вијекове, јер je могуће да се укажу потребе усљед развијања ове институције. Тврди, да није био дух ове Уредбе да свота која je дата у првој години за издржавање Старјешинства, остане и за све будуће године, na предлаже поново да се поврати овај предлог Управном одбору na да управни одбор нађз споразум са изаслаником Старјешинства и да не изгледа као да се води бој између Улема меџлиса и Врховног вјерског старјешинствд. 122 Г. Арнаутовић изјављује да није поступљено no § 69. Устава, јер да Реис-ул улема није позвао чланове конференције, a није то могао ни учинити јер се није знало позитивно колико he износити државна дотација. Саопштава да je дошао у Сарајево секретар Старјешинства и да je Управни одбор јучер и данас преговарао с њим и да je том приликом утврђено да je Држава дужна да издржава Старјешкнство. Препоручено je Врховном вјерском старјешинству да поради на надлежном мјесту na да се та дотација наплати од Државе. У Буџет се није могао унијети расход no нацрту Старјешинства, јер би се Централни Буџет морао закључити са дефицитом, али Управни одбор има неку резерву којом би се могла она разлика да покрије ако се не наплати од ДржаЕе. Г. Бушатлић изјављује, да je довољно предвиђено у буџету за издржавање Врховног вјерског старјешинства. Није мишљења да се повећа број особља старјешинства, јер да се рад у њему није још развио у толикој мјери. Старјешинство има право no Уредби да добије од Државе дотацију и нека то потражује. З а Гласник каже, да није ствар још добро проучена, na предлаже да се пређе преко тога. Ако се буде указала потреба може се и накнадно одобрити даљна свота за издавање листа. Г. Прешсједавајући констатује да постоје два предлога: предлог Управног одбора и предлог г. Дра. Карамехмедовића, на што се јавља Г. Др. Карамехмсдовић и изјављује, да након објашњења г. директора, да he се наћи средства, ако Држава не плати дотацију, прима предлог Управног одбора. Г. Арнаушовић предлаже, да се Вијеће стави на гледиште да je дужна Држава то плаћати. Г Муфтић изјављује, да je у Управном одбору закључено, да се не може трошити за Воховно вјерско старјешинство из квота које су додијељене и. в. заједници не постоји обавеза да he сарајевско Вијеће доприносити за Старјешинство. Г. Арнаутовић изјављује, да je разумио закључак Управног одбора тако, да he вакуф дати у ову сврху допринос ако Држава не исплати. Г. Месиховић објашњава да je у Управном одбору приликом претреса овог предмета претресан са више становишта и да je образложен са више страна, али je Управни одбор закључио да остане на становишту, да je Држава обавезна финансирати све потребе Врховног вјерског старјешинства na предлаже, да Врховно вјерско старјешинство дође у контакт са Kp. владом и да докаже гу потребу, јер да се са дотацијом не може издржавати и Врховно вјерско старјешинство. Ако Држава не би удовољила овој својој обавези онда би настало ново питање и Управни одбор обратио би се Влади да се то исплати, јер из дотације која je дата за оба Вијећа, не може се издржавати Врховно вјерско старјешинств<}, �Г. инж. Салихагић види иЗ противријечног об- меарифског вијећа, нисмо позвани да му дајемо јашњења чланова Управног одбора да се je дошло икаква упутства и икакве смјернице у његовом раду, У ћор-сокак И каже, да излаз није лагач За Врховно јер да он има свој одређени правац и да ће тим вјерс<о старјешинство каже, да je дошло као по- правцем ићи, без обзира да ли се коме свиђао или сљедица уједињења у Краљевину Југославију, и ако не свиђао. У одговору Улема меџлиса, који je je аномалија да му с едиште буде у Београду и no углавном упућен на моју адресу и који je штампан географском положају муслимана и no томе што у сарај. листовима, a кога нам je прочитао г. Семиз, у Београду живи врло мали број муслимана. Али на другом једном мјесту се истиче да се je захвално ако je Врховно вјерско старјешинство потребно, сваком члану И. В 3 , кои добронамјерно упозомора се поставити на здраву базу. Његов je дје- рава на недостатке и потребе И. В. 3. Констатује локруг прописан Уставом али пошто je оно нова да je овакав став Улема меџлиса неодређен и неустанова, није се могло тачно знати како ће функ- логичан. ционисати. Мишљења е да Старјешинство треба Kao пуноправан члан овог Вијећа ja изјављујем или укинути или га поставити тако, да може да да не дијелим мишљење у овом погледу са висож»ви и да одговора својој сврси. И ачо je Држава ким Улема меџлисом, јер Вакуфско меарифско примила обавезу да издржава Врховно вјерско вијеће, no духу Устава и Закона И В. 3., a и no старјешинство, нема се начина у данашњим при- конструкцвји њиховој, има п\но право да се обаликама обраћати се Држави, када je дата дотација вијести у свако доба о раду свих Вакуфско-меарифу оној висини, која je тражена. Грешка je што се скик oprana, na према томе и о раду и смјерницама није поступило no § 6? Устава и што није одржана рада Улема меџлиса, § 40*тим Устава исл. вјер. прописана конференција na ако ie било потребно заједнице je јасно то стављено у дужност вијећу. обраћати се Државној каси, да се то учиии зајед- И, када бих ja био у овоме Вијећу обични посматрач нички. Овако стање Врховног вјерског старјешинства и гласач, na када бих имао право да говорим само немогуће je и ово се питање мора ријешити. о прорачуну самосталних вакуфа, Среских повјеренГ. Др. Карамехмедовић изјављује, да je збуњен из- схава, ja не бих ни часа остао у овом Вијећу. Па јавама чланова Управног одбора, јер да су проту- када и не би бво члан озог Вакуфско-меарифског ријечне, na предлаже да се постуци no предлогу вијећа, мене би интересовали послови И. В. 3., као Врховног вјерског старјешинства на основу § 89 човјека и муслимана, a и као јавног радника и нико Устава и да се вотирају предложене своте у Буџету ми не би могао нити смио оспоравати право на то, стално a не условно. Није мип.гења, да Држава a камо ли када сам члан Bnjeha и када ми je дужиздржава Врховно вјегско старјешинство нарочито ност, као и свију осталих rr. вијећника, да све своје зато, што je добивена самосталност аутономијз и скромне силе уложим за прЈЦват и напредак наше не треба нико да се мијеша у њене послове, јер вјере и наше заједнице. ми смо, каже, надлежни да одређујемо плату своме Ми смо позвани и дужни да одобравамо простарјешини. Изјављује, да je ово питање деликатно рачуне и принадлежности свима вакуфско-меарифи апелује, да се прими предлог Старјешинства и ским органима од највиших na до најнижих, na како да се ништа не подузима у овом питању код Државе, то објаснише и још некоја rr. вијећници, ми имамо a ако се то хоће да уради, нека се подузима без пуно право да се информишемо о резултатима рада н.егова сагласности свих тих oprana, да се информишемо не површно Г. Месиховић објашњава како je ово питање него у детаље, јер сви скупа сносимо велику одговорност пред Богом, народом и историјом. Ми смо претресано и закључено у Управном одбору. међутим вндјели, tokom рада овогодишњег засијеПрешсједавајући утврђује поновно да постоје дања Вијећа и дискусија која се овдје водила, да два предлога, na ставља предлог Управног одбора Улема меџлис не би сматрао за потребно ни најна гласање, који Вакуфско меарифско ви еће са мање да нам пружи могућност, да се бар и површно већином гласова прима. обавијестимо о његовом раду и смјерницама његова Затим референт г. Бубић реферише о Глави рада, да није био понукан непрестаним питањима II. Централног буџета: Улема-меџлис. na и крвтикама, које су на њ упућиване како у погледу вјерске наставе и вјерске просвјете уопште, Пресједавајући отвара дебату и даје ријеч тако и у погледу вјерских службеника. И истом Госа. Кукићу, који каже: након многих упита, приговора, na и критика Улема Ми се налазимо већ 12 дана на овоме великом нам je одговорио у два маха, у двјема послу И. В. 3 Ми смо сви свједоци рада овога фо- меџлис нашим сједницама, својим службеним актима бр. рума, свједоци смо дебата, предлога, објашњења, 869 и 872 од о. г., ко:а je акта овдје прочитао члан na и критика Наш рад у овоме вијећу засвједочавају и записници наших сједница. Мени je жао што Улема меџлиса r Семиз. Ми смо уперили оштрице против кукавних и су извјесна господа у овоме Вијећу слатрала личним нерасположењем, што сам ja, као и остали сиромашних, имама, муалима и вјероучитеља, na имамо право да их овдје прекоравамо, даих критикујемо, чланови овога Вијећа који су узимали ријеч, узимао У разматрање рад Вакуфско меарифских органа, na да их прогонимо „кроз иглене уши* и да им јавно кажемо да су многи неспособни и неквалификовани и и рад Улема меџлиса. Према службеном акту ви соког Улема меџлиса број 872/32, који je услиједио да не служе на углед И. В. 3. To чинимо иако смо дан касниЈе наше дискусије no поднесеном извеш- свјесни да су многи и многи, баш ти имами, муалтају Управног одбора, a који je акт испред Улема лими и вјероучитељи, прави и истински пионири меџлиса прочитао пред нама члан Улема меџлиса Ислама и исламског морала, који према својим и члан овога Вијећа г. Мухамед еф. Семиз — Улема могућностима учвршћују у душама и срцима сљедмеџлис нам je јасно казао да ми, чланови Вакуфско- беника И. В, 3. све оне лијепе одлике и врлине, 123 �које су својствене нашој узвишеној религији. И када ми погледамо у цифре, у буџету који се налази пред нама на претресу, na кад видимо како се мизерно плаћају из наше заједничке имовине стотине и хиљаде оних, како их неки називају, малих вјерских службеника имама, муаллима и вјероучитеља и када погледамо на другој страни прилично баснословне суме, које се издају мањем броју наших вјерских службеника на високим положајима, онда нас мора у срцу да заболи та огромна разлика na и та социјална неправда. Сматрам да смо ми досада у раду овога вијећа сви скупа у доброј намјери претресали наша горућа питања, о чијем повољном и хитном ријеш« н>у овиси опстанак и развитак И. В. 3., a далеко смо и од помисли да се бавимо личним питањима и размирицама. Ako смо нешто и критиковали, то смо учинили у интересу нашег општег добра, као чланови И. В. 3. и као чланови овог вијећа, који имаду на то право и дужност, јер желимо да наша вјерска заједница не буде у будуће на посљедњем мјесту, јер желимо да не будемо заостали, вјерски и свјетски, на терет наше велике националне заједнице. У савременој утакмици појединаца, па-и народа, ми муслимани морамо да се пренемо из мртвила, морамо да идемо упоредо са временоиг и приликама, јер вријеме не чека на нас, него пролази мимо нас и мимо нашу врљу. Ми ие смијемо тапкати на једном мјесту; ми морамо тражити нове путеве и нове методе рада; морамо упрегнути сви скупа све наше позитивне снаге, како из редова илмије, тако и из редова интелигенције, да бисмо у што краћем времену, a према нашим приликама и могућностима постигли онај материјални и духовни ниво, кога се нећемо стидјети и са кога ћемо моћи са осталим дијеловима нашега народа, поносни и ведра чела, да сарађујемо и на изградњи наше опште и националне културе. Ето, с тим жељама и намјерама ja сам и дошао у ово Вијеће, na зато одбијам и помисао придавања другога значења мојој скромној сарадњи у овом Вијећу. Полемисање, које je потакнуо високи Улема меџлис у новингма, a које се своди на лични терен, мислим да je требало аотпуно да изостане, јер je ово Вијеће онај форум, гдје ми сви скупа треба да третирамо наша заједничка питања. Врло je незгодно да се толико дана обијају прагови појединих сарајевских листова за уврштење одговора на критике у вијећу. A најнезгодније je то, што се Улема меџлис упушта у полемисање путем новвна, упословима овога форума, и то у полемисање са чланом И. В. 3. и са чланом овога форума. Иницијативу, дакле, за полемику путем јввности дао je Улема меџлис. Ред би био да ja одговорим истим путем и истим начином, али ja изјављујем да то нећу учинити. Нећу то учинити у интересу угледа саме институције високог Улема меџлиса, чији угледјенама неопходно потребан. С тога, ако поједина гг. чланови високог Улема меџлиса, хоће и желе да се објашњавају лично, путем новина са члановима овог Вакуфско-меарифског вијећа, треба да иступе лично и отворено, a нека се не крију за леђа високе институције Улема меџлиса, коју ми сви морамо да чувамо и њен углед да подижемо. Иначе мени лично може да послужи на част да ме се у пословима И. В. 3. и пословима овога Вијећа апстрофира од 124 стране Улема меџлиса путем јавности, .јер je то доказ за свакога, да радим искрено и предано, без икаквих задњих мисли, a за добро народа и Ислама. Затим прелази у свом говору напитање почетне вјерске обуке. Истиче да у самом Сарајеву постоји већи број сибијан-мектеба, чије су лросторије нехигијенске, претрпане ситном дјечицом од 5 7 год. Методе обуке у тим сибијан-мектебима су потпуно несавремене ; дјеца у главном уче напамет, a тиме се убија дух, јер код механичког учења не може бити успјеха. Тражи да се савремено уреди почетна вјерска настава према закључцима ранијих анкета или да се ти несаврембЂи мектеби укану. У Закону о народним школама, je наређено да дјеца која похађају основну школу, не могу истодобно похађати и другу коју школу, на пр. мектеб. T a je одредба закона разумљива, јер je немогуће да дјеца у седмој или осмој години постизавају успјех радећи на пр. у мектебу 4 сата прије и у школи 4 сата послије подне. Раније анкете нашле су да дијете у основној школи са способним вјероучитељем и уз методски рад може получити далеко боље успјехе, него да иде истодобно у школу и у мектеб, na пита Улема меџлис шта мисли о поменутој одредби Закона о народним школама и зашто не приступи реформи почетне вјерске обуке. Говори о сарајевским медресама, за које каже, да су свему другом више сличне него заводима за стицање знања. Оне служе на нашу срамоту. Прелазећи на стгвке расхода Улема меџлиса истиче задовољство, што види да je међу осталим расходима предвиђен „р е п р езе н та ц и о н и додатак“ претсједнику Улема меџлиса од Дин 6.000'— Ta je сума потребна, како за Улема меџлис, тако и за муфтијства, ако ни ради чега другога a оно ради тога да би наши вјерски досгојанственици могли удовољавати друштвеним обвезама, да би се могли одазивати и присуствовати приредбама разних друштава, којима присуствују и великодостојници осталих вјероисповијести. Јер врло je незгодно да на извјесним приредбама, како муслиманских тако и немуслиманских друштава, присуствују претставници свих вјероисповијести осим наших. Одобравајући овај репрезечтациони додатак нашим вјерским достојанственицима, они преузимају на себе обавезу да се у будуће у овоме погледу неће нама муслиманима приговарати. Неко ће назвати тај додатак за „кахве ве тутун параси" алито нас не смије да омета. Г. Др. Карамехмедовић мишљења je да je за канцеларију Улема меџлиса довољно секретариједан писар, a да чланови Улема меџлиса у смиглу § 56 Устава раздијеле посао у реферате и да није потребна трећа сила која je предвиђена у Буџету позиција 4. Што Реис-Улема тражи повећање броја персонала оправдано je, јер он као једна личност треба више чиновника као сарадника. У Улема меџлису нема тако великог посла и кад би данашњи персонал био квалификован могао би ra вршити. Приговара што тајник Улема меџлиса лаћа се и других послова и предаје као хонорарни наставник у Гази Хусревбеговој медреси и тражи да му се то забрани, јер je то на штету његовог посла у канцеларији Улема меџлиса a као та]ник добро je и плаћен. Замјера Улема меџлису што нема ни једне школе или течаја у којим би се наображавале женске срештенице (буле) na се негдје шкртари a негдје �ce баца новац. Моли претсједника Улеме мерлиса да упозори тајника да не извршава нерасположење na ставља на гласање предлог Управног одборД, који Вијеће са већином гласова прима. Затиим према извјесној националној идеологији, коју он не Референт реферише о буџету Муфтијстава. исповиједа, пошто je његов положај као тајника Г. Арнаутовић саопштава, да су Муфтијства врло деликатан, na наводи примјер да je упутио Просвјети у име Улема меџлиса писмо писано ла- предложила у нацрту свога предлога још no једног писара али пошто he неке послове Муфтијстава вртиницом. За позицију Буџета Улема меџлиса изјавл>ујуе, да не мора гласати али га ипак прима, само шити Среска повјеренства, то су ови писари непотребни, na их je Управни одбор у свом предлогу моли да ce избаци из ове позиције плата ново предвиђеном службенику у износу од 14.000*— динара. брисао) Г. инж. Салихагић изјављује, да хоће да учини По приватном сазнању чуо je да ce у Улема меџлису ради и Да тајник саставља статистику вјер- неке напомене о несарадњи између вјерских старских школа и службеника. Изјављује, да he гласати јешина и муслиманских културних установа, na наза ову позицију и зато, што у претсједнику Улема води примјер у Б. Луци, гдје није хтио Муфтија, и мсђлиса види човјека, ко и je радом на национал- ако je поззан, да дође ни на вјерску свечаност, на ном пољу задужио исламски нгрод и што je био мевлуд који je под његовим предсједништвом приредио Мјесни одбор Гајрета у бањалучком конвикту. активни члан Гајрета, Констатује да између Га рета и Улема меџлиса Мишљења je да je потребно, да вјерске старјешине у Сарајеву владају несношљиви односи али не зна залазе међу исламску омладину да je траже и да чија je кривица за то, na препоручује да такови их тиме потсјете на вјерски ocjehaj, a и наш свиодноси престану и да ce почне сложно радити на јет који je конзервативан, треба да види да Гајрет добробит исламског дијела народа. Жали да je г. поштује вјерске прописе. Наглашује да би било потребно да ce у вјерским заводима промијени наКукић у једном листу назвао Улема меџлис леглом ставни план како би ce тамо учило више свјетовнатражњаштва, кад му je познато колико je rocn них предмета, јер вјерује да je највећи разлог за Муфтић некада потпомагао Гајрет. Нада с е д а 'у ову несарадњу између илмије и свјетовне интелибудуће неће долазити до несугласица јер je то на генције тај, што ce они одгајају у неједнаким шкоштету исламског народа a и према § 59 дужност лама. Скреће пажњу Улема меџлиса и Муфтија на je Улема меџлиса да надзире цјелакупни исламски ове пропусте вјерских старјешина na каже, да овавјерски друштвени и културни живот, да даје иннг" кав поступак ствара само јаз између илмије и свјецијативе и да рјешава социјалне проблеме нарочито товне интелигенције. за то, што данашње економске приликеГгоне муслиF. Муфтија Џабић примјећује, да му je дао манске женске на посао и He могу да остану као до сада само домаћице. Позива Улема меџлис да повода говор r. инж. Салихагића да проговори о овој несарадњи између илмије и свјетовне интелиузме у проучавање проблем проституције, и да нађе генције a нарочито о неприсуствовању вјерских начин како да ce стане Ва крај овоме злу и да то старјешина забавама које приређују муслиманска предложи већ сада Вијећу, na да ce нађу средства друштва. Kao Муфтија био je позван да судјелује у и за остала социјална зла. 1; > ■; ■i приредби једне муслиманске забаве у Мостару, на Апелује на претсједника Улема меџлиса да по- којој ce je точио алкохол a на програму те забаве части Вујеће једним експозеом о свом раду и о био je и плес, на коме ce je састајала муслиманска погледима на будућност и да ce каже шта ce ради, мушка и женска младеж. Он je предлагао да ce на јер ако ce не ради, тешко je, каже, гларати за буџет тој забави не точи алкохол и да ce женска младеж Улема меџлиса. не састаје са мушком, јер да ce то противи исламПретсједавајући прекида сједницу и заказује ским прописима, али га приређивачки одбор није одмор од 10 минута, a у 18.15 сати наставља сјед- хтио да послуша. Изјављује, да забавама на којим ницу и даје ријеч сеточи алкохол инакојим ce састаје мушка и женГ Семизу, који каже на изјаву г. Кукића, да je ска младеж неће никада присуствовати, a нити ће неумјесна јер да ce Улема меџлис не руководи лич- их одобрити. ном мржњом пошто има свој високи позив Улема F. Др. Карамехмедовић констатује, да je у предмеђлис и не може ce бавити личношћу као на пр. логу прорачуна унијета прилична свота од 40.000 случај брошуре Др. Мехмеда Беговића. За приправ- Дин „путнитрошковиМуфтија", али каже даје преника ко)и je предвиђен у буџету каже да je потре- малена пошто je највећи задатак Муфтија као конбан јер ce помишља на територијално проширење тролних органа, да прегледају рад имама-матичара дјелокруга Улема мецлиса. He разумије иајаву г. и да их упућују како ће најкорисније да послуже Др. Карамехмедовића што неће да одобри буџет, јер Исламској вјерској заједници и како ће да помажу Улема меџлис не може свој рад да доведе у склад народ. Ako ce Муфти|ства добро организују, могла no ћеифу појединаца, него он има своје принципе би да послуже као врло важне институције. Муфкоји.су законом утврђени. тије треба да дођу у све државне школе и мектебе, Госаодин муфшија Курш, протестује што je да контролишу да ли ce извршују прописи Улема Гајрет прије 5 година водио муслиманске цу- меџлиса, да ли ce употребљују прописани уџбеници рице no немуслиманским крајевима да приређују итд. Приликом путовања они треба да прикупе позабаве. Мишљења је,да јето против прописа Ислама ^атке са цијеле територије Муфтијства о прилии да то даје повода, да не може заједно да сара- кама муслимана, na да седобијејаснасликаостању ђује илмија са свјетовном интелигенцијом, na жали и да ce одлучи, шта би требало учинити у том правцу. Ako Муфтије буду овако радили, моћи ћемо да не могу заједно радити. Претсједавајући утврђује да постоје два пред- чути да нам даду исцрпне податке који he бити од користи. 0 муалимима каже, да их постоји огроман лога: Управног одбора и h Др. Карамехмедовића, 125 �није допуштало дЛ да će feehn износ. У буџету преДвиђен je суфицит од 13.000 Дин али можда ће се свршити и са дефицитом. Г. Рецић константује, да je предвиђена свота премалена и недовољна али je за то да се расподијели на Муфтијства тако, na да се да оним Муфтијствима више, која су територијално већа, као на пр. бањалучко Муфтијство, на коме je вјерска просвјета скоро никаква. Предлаже, да се повећа ова ставка. Претсједавајући констатује да постоје два предлога: Управног одбора и гг. Дра. Карамехмедовића и Реџића Г. Џабић предлаже г. Дру. Карамехмедовићу и г Реџићу да одустану од својих предлога. Г. Муфтић изјављује своје лично мишљење и каже, да je предвиђена свота мала и да са том свотом не могу вршити евоја службена путовања онолико колико je потребно. Раздиобу ове своте на муфтијства чиниће Улема меџлис и Управни одбор. Г. Месиховић саопштава да je у Управном одбору речено, пошто je предвиђена свота премалена, да Муфтије не морају сваке године обићи цијелу своју територију него да je расподијеле, пз да поједине дијелове обилазе у једној години. Г Џабић пита г. дирекгора je ли ова свота расподијељена на једнаке дијелове Муфтијствима, Г. Арнаушовић извјештава да то одређује Улема меџлис no својој увиђавносги и погреби. Претсједавајући пита: прима ли се предлог Управног одбора, на што Вакуфско меарифско ви еће закључује, да се Глава 11 одобри uo предлогу Управног одбора. број али са бројем не постизава се онб iiifo би се хтјело него квалификацијом. Мишљења je, да треба неспособне редуцирати a поставити мањи број али способних муалима. Пошто су Муфти ства огромно важне институциЈе мишљења je, да се на упражњена мјеста Муфтија постављају млади, здрави, амбибициозни људи који ће контролисати рад имама и муалима. — Муфтијски тајници треба да имају најмање свршену Шеријатску судачку школу. Осуђује рад вјерских старјешина који не посјећују нити мевлуд који пририређује Гајрет. Препоручује да Улема погледа мало кроз прсте омладини na да посјети бар оне приредбе на којима се не точи алкохол и не састаје мушка и женска младаж на плесу, јер je Гајрет учинио много на културном пољу na и у вјерском погледу, нарочито пригодом Рамазана одржавајући предавања и штампајући брошуре из пера наших најбољих теолога и шериатско-правних стручњака, од чега je било велике моралне користи no наш народ. Такођер лист „Гајрет“ труди се да одгаја исламски свијет у моралном и вјерском правцу. Гајрет даје штипендије питомцима да иду на исламска свеучилишта и да уче вјерске знаности na се о томе мора водити рачуна Предлаже, да се партија „Путни трошкови" повиси на 8O.0QO'— динара Г. Муфтија Курш објашњава да je потребно у неким мјестима постављати и хонорарне вјероучитеље. Г: Арнаутовић саопштава да je Управни одбор дуго расправљао о великим дужностима Муфтија и да су њихова инспнкциона путовања неопходно потребна и констатовао je да je мало предвиђено у ову сврху.али материјално стање Централне закладе I l№ Budžet Islamske Vjerske Zajednice u Sarajevu (Vakufske centrale) za 1932—33 god. Najvažniji posao koji je imalo da izvrši Vakufskomearifsko vijeće u svom poslednjem zasijedanju jest odobrenje po upravnom odboru predloženih proračuna samostalnih vakufa, sreskih vakufskih povjerenstava i vakufske centrale u granicama Bosne i Hercegovine. Prostor našeg lista ne dozvoljava nam da štampamo sve tri vrste ovih proračuna. A kako je najvažniji centralni proračun i kako će on interesova i, bez sumnje, sve muslimane a naročito našu uvaženu Umiju (vjerske službenike), smatrali smo za potrebno da ovaj dio proračuna donesemo u našem listu, u onoj formi u kojoj je predložen i usvojen u Vakuf­ skom vijeću. A) P r i h o d i 1) Državna d o ta c ija ....................Din 6,476.725*— 2) Islamski vjerski prirez . . . и 2,000.000 — Ukupno Din 126 8,476.725'— Prihodi Vakuf, centrale: 3) Kirije zgrada vak.centr. zaklade ж 4) Zakupnine zemljišta Centralne za k lad e....................................„ 5) Hardži muhaseba od samostal. vakufa ................................ „ 6) Kamate na uloške u bankama » 7) Kamate od zajmova vak. cenlr. zaklade............................................ 8) Dividenda od dionica . . . „ 9) Kuponi invest. zajma i 6°/» begl. °bvez........................................ „ 10) Naknada parbenih troškova . „ 11) Prihod od udžbenika („Umihala" 1 s u f a r e ) ..................................... „ 12) Dobrovoljni prilozi fonda bu­ dućeg ženskog sirotišta . . . 13) Ostali p rih o d i........................ a 1,750.000*— 50.000*— 600.000 — 450.000*— 130.000*— 100.000*— 29.000 — 5.000*__ 50.000*— 10.000*__ 20.000.__ Ukupno prihodi Din. 11,660.725'— �/. Vrhovno vjersko starjeSinstvo: 1) в. R a s h o d i ( lič n i ra s h o d i) 1) 2) 3) 4) Reis-ul-ulema I. grupa*) . . . Din Sekretar IV/2 . ..................... 2 pisara (pripravnici) .............к 2 služitelja (dnevničari) . . *• „ 5) Ukupni porodični dodaci . . „ 6) Za p e n z i j e ............................ „ Ukupno lični rashodi Din M a te r ija ln i ra s h o d i: 1) 90.000*— . 46.440*— 36.600*— 28.800*— 28.800*— 19.196.— 249*836'— Porodični dodaci 3 člana Ulema m e d ž lis a ........................... ... Din Plata za 2 služitelja . . . . Din Ukupni lični izdaci Ulema medžlisa u Sarajevu . . . . Din 11.760 — 19.380_ 344.160'— M a te r ija ln i ra s h o d i: 1) Uzdržavanje kancelarije i na­ mještaja ...................................Din 8.000*— 2) Ogrijev i r a s v j e t a ................... „ 10.000*— 3) Putni tro š k o v i.......................... n 20.000*— 4) Reprezentacioni dodatak pred­ sjedniku Ulema medžlisa . . ______ 6.000*— Ukupno materijalni rashodi Din 51.000*— 1) Dnevnice i putni troškovi Reisut-uleme i činovnika Vrhovnog vjerskog starješinstva, članova Vrhovnog vjerskog starješin­ Ukupni rashodi Ulema medžlisa stva (§ 68 69 i 85) te članova u S a ra je v u ............................. Din 395.160'— izbornih tijela . . . . . Dn 100.000*— III Četiri Muftiistva (Sarajevo, Mostar, Tuzla, Banjaluka) 2) Lični i materijalni troškovi za izdavanje glasnika Islamske L ič n i r a s h o d i: vjerske zajednice Kraljevine 1) Plate 4 muftije lV/2 . . . . Din 112.800*— Jugoslavije . . . . . „ 50.000* — 2) Plate 4 sekretara (3) VI (1) IX. „ 60.960*3) Kancelarijski troškovi . . ► 20.000*— 3) Plate 4 služitelja . . . . . ______ 29.040*— 4) Ogrijev, osvetljenje i voda . „ 35.000*— Ukupne^pl^te 4 muftijstva Din 202.800*— 5) Telefonski i telegraf, razgovori ,_______5.000 Ukupno materijalni rashodi Din 210.00< 1) Položajni dodaci 4 muftije . Din 44.160*— Pribrojivši lične rashode „ 249.836*- i 2) Polože, ni dodaci 4 sekretara _______ 27.000*— Ukupno izdaci za Vrh. starj. Din 459.846'Ukupni položajni dodaci 4 muf­ Dotacija Vrh. vjer. starješinstvu tijstva ...........................................Din 71.160*— I. V. Z. u Sarajevu 44.38°/o . . „ 204,075*1) Lični dodaci 4 muftije . . . Din 22.830*— 2) Lični dodaci 4 sekretara . „ 28.500*— II. Ulema — medzlis u Sarajevu 3) Lični dodaci 4 služitelja . . ______ 25,680* L ič n i r a s h o d i: Ukupni lični dodaci 4 muftijstva Din 76.980*— 1) Plate 4 člana Ulema med lisa 144.000*— 11112........................................Din 1) Porodični dodaci 3 muftije . Din 23.520*— 21.000*— 2) Plate 1 sekretara V. grupe . 2) Porodični dodaci 4 sekretara „ 25.200*— 14.460 — 3) Plate 1 pripravnika . . . . „ 3) Porodični dodaci 3 služitelja ______26.880*— 14.400*— 4) Plate 1 dnevničara . . . . „ Ukupni porod čni dodaci 4 muftijstva Din 75.600*— 193.860'— Ukupno plate Din Ukupni Lični rashodi 4 muftijstva Din 426'540' — 1) Polo'ajni dodaci 4 člana Ulema 82.560 — m e d ž lis a ..................... . . » M aterijalni rashodi 9.600 — 2) Položajni dodaci 1 sekretara „ 1) Muflijstvo Sarajevo: kancela­ 92.160'— Ukupno polož jni dodaci Din 6.000*— rijske p o tre b e ............................Din 1) Lični dodaci 4 člana Ulema 2) Muftijstvo B. Luka: kirija za 19.200*— m e d ž lis a ................................D>n 10.000*— kancelariju................................. „ 7.800* 2) Lični dodaci 1 sekretara . • „ 3) Muftijstvo B.Luka: kancelarijske 27.000*— 4000*— Ukupno lični dodaci Din p o tre b e ...................................... „ 4) Muftijstvo Mostar: kirija za *) U smislu § 66. Ustava Reis-ul-ulema prima pored gornjih pri12.000*— nadležnosti još iz Državnih budžetskih sretstava na ime troškova k a n c e la riju .............................. „ za reprezentaciju i održavanje automobila, koji mu Država daje, 4.000*— 5) Muftijstvo Mostar: kane. potrebe Din 16000 — Din mjesečno, te uživa stan u naturi u zgradi Vrh. 6) Muflijstvo Tuzla: kirija za kan­ vjerskog starješinstva, koju je država sa namještajem stavila na 10.000 — celariju ...................................... » raspoloženje za smještaj kancelarije Vrh. vjerskog starješinstva 5.000*— 7) Muflijstvo Tuzla: kane. potrebe „ i za stan Reis*ul-uleme. 127 �8) Putni troškovi i dnevnice 4 m uftijstva................................ » 40.000'9) Reprezentacioni dodatak za 4 muftije po Din 3.000'— . . „_____ 12.000'— Ukupni materijalni rashodi Din 103.000'— Ukupni izdaci za 4 muftijstva Din IV. 529*540*— Imami — Matičari*) Lični r a s h o d i 1) Prinadležnosti imama u Zagrebu 2) Prinadležnosti svih imama — m a tič a r a ................................ 3) Pripomoć udovama imama ma­ tičara ........................................ 4) Pripomoć siročadi imama ma­ tičara ....................................... Ukupni lični rashodi svih imama matičara, te pripomoći udova i siročadi imama matičara . . Din 36.000'— „ 3,650.000'— „ 650 000 — ............ 95 OOP — Din Materijalni rashpdi: 1) Ogrijev i kancelarijske potre.be imamata u Zagrebu^ 4S . . . Din 2) Nabava potrebnih tiskanica za imamate . . . . . . . -.[—г-^ „ / Ukupni materfjalni rashodi Din 4,431.000*- 4.000'— 6.0 Ukupni izdaci imama matičara Din 4,441.000*— <■ V. Vjeroučitelji osnovnih škola [ Lični ra sh od i 1) Honorari vjeroučitelja . . . . Din VI. 400.000'— Vakufsko vijeće i upravni odbor 1) Dnevnice i putni troškovi čla­ nova V ijeća;............................ Din 85.000 — 2) Dnevnice, putni i ostali troškovi članova upravnog odbora . . _____ 45 000 — Ukupni izdaci za Vijeće i upra­ vni o d b o r................................ Din 130.000*— VII. Vakufska Direkcija 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) 9) Lični rash od i: Vakufski direktor................ . Din Inspektorj ............................ Sekretar ............................ Konceptualni činovnik . Mektebski referent . . . . Tehnički referent................ Pomoćnik tehn. referenta . Pravni referent.................... Šef računovodstva . . . . . . 97 560'— 48.000 — 46.980 — 33.000 — 41'580 — 48.000 — 24.000'— 30 000 — 31.344 — *) Vidi na diugom mjestu .Nadopunu predloga budžeta za god. 1932/33. 128 lft) 11) 12) 13) 14) 15) 16) 17) 18) 19) 20) Knjigovođa i ; j . i i i 1 t » I. likvidator . . . . . • • II. likvidator............................ Referent proračuna i zaključnih računa .................................... B la g a jn ik ................................ Protustavnik............................ Šef pomoćnog ureda . . . K ancelista................................ A rh iv a r.................................... Pet dnevničara . . . . . . . lnkasant i 2 podvornika . . Ukupni lični rashodi Vakufske direkcije ................................. ” 15.600‘— 25.377 — 25.000 — „ » „ „ ,, „ „ „ 28.800'— 23.757 — 18 000 — 36.639'— 29.124'— 19 524 — 77.600'— 34 200 — Din 734.085*— • Materijalni rashodi: 1) Pisaće i kane. potrebe . . . Din ’2) Ogrijev, osvetljenje i čišćenje „ 3) Poštarina i brzojavi . . . . ” 4) Oglasi, takse na ugovore i prizn a n ice.................................... 5)Telefonske t a k s e .................... i’-jfiS 6) Putni troškovi činovnika . . 7) Nabava i uzdržavanje kancel. n a m je š ta ja ............................ „ 8) Prinos za osiguranje radnika и diDin Ukupni izdaci Vakufske 6 000 — 4.000 — 40.000 — 10 000 — 5.000'— 140.000 — diDin VIII. 55.000 — 20.000 — 6.000 — 881.880*— Uzapćeni vakufi Lični ras hodi: 1) Beriva službenika (mešrutat po odredbama vakufa uzapćenih vakufa) . • ........................ .... Din Materijalni 30.000 — rashodi 1) Za izvršenje mešrutata uzapć. v a k u f a .................................... Di.i Ukupno rashodi uzapćenih vakufa Din 6.500'- IX. Porezi i uzdržavanje nekretnina 1) Porezi, prirezi 1 općinski nameti Din 550.000'— 2) Uzdržavanje nekretnina Central. vakufske zaklade........................... 250.000'__ Ukupni izdaci poreza i nekretnina Din 800.000*— X. Ostali izdaci 1) Dotacija sreskim vakufsko-mearifskim povjerenstvima za po­ trebe pojedinih srezova . . . Din 1,150.000 — 2) Dotacija Gazi Husrefbegovoj m edresi................................ .... „ 215.000 — Ukupne ostale dotacije . . . Din 1 ,365.000* - �Xl. Vakufsko sirotlšte Li čni r as h od i: 1) Honorar upravnika................ Din 2) Honorar e k o n o m a ................ 3) Honorar gimnastičara . . . . 4) Honorar l j e k a r a .................... 5) Plata m u a lim a........................ 6) Honorar učitelju pjevanja . . 7) K u h a r .................................... 8) 2 pomoćnika kuhara . . . . 9) 2 p o d v o r n ik a ........................ 10) Ložač i b a š č o v a n ................ П ) P ra lja ........................................ 12) Švelja........................................ Ukupni lični rashodi Vakuf, sirotišta Din M aterijalni rashod : 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) 9) 10) 11) 12) 13) 14) 15) H r a n a .................................... Din L j e k a r ij e ................................ p Brijanje i šišanje.................... Ogrijev i r a s v j e t a ................ Školski i pisaći pribor . . . Nabava odjeće i obuće pitomaca Uzdržavanje zgrade................ Uzdržavanje b a š ć e ................ Popravak namještaja . . . . Pranje rublja i čišćenje . •. . Šegrtska b ib lio tek a................ Razni sitni rashodi ^ . . . . Kirija za z e m li š t e ................ n Prinos za osiguranje radnika Taksa za potrošak vode . . Ukupni materijalni rashodi Din „ „ „ Ukupni rashodi Vakuf. sirotiSta Din *-5t< 11.600 — 6 .0 0 0 3.000 — 4.500 — 15 600*— 5.000*— 7.200*— 3.600 — 9.600*— 4.800'— 5.000*— 7.200 — 83.100*— 8) Za štampanje i izradu vjerskih udžbenika ............................... 9) Za nabavu blagajničkih knjiga, štampanje odobrenih pravilnika i uredaba . . . . . . . . . 10) Ostali razni nepredviđeni ili nedovoljno predviđeni izdaci . .Ukupni razni rashodi Din 25.000*— 100.000 — 200‘— 30.000 — 10000*— 50 000*— 10.000 — 45 000810.200*190.000 — 3.500*— XIII. Izbori džematskih medžlisa 1.680—1) Troškovi za izbore džematskih 30 C00-— m e d ž lis a ............................... Din бо.ооо*6.000*— 40.000 — XIV. Otplata dugovanja 1 5 .0 0 0 ^ ' 10.000 — 1) Druga rata otplate duga Vakuf■ 1 0 .0 0 0 im povjerenstvima koji je 6.000*— istao propašću Trgovačke i 500 — brtničke b a n k e ....................Din 600.000'1 .5 0 0 1 000—' XV. Kamate 2 0 0 0 '3.600*vakufa i fondova....................Din 600.000320*780 — 403*880'— XII. Razni rashodi 1) Parbeni tro šk o v i.................... Din 2) Penzije .................................... „ 3) Pripomoć islam, humanim usta­ novama ................................... 4) Dotacija fondu ženskog sirotišta 5) Kirija za zemljište pod šer. š k o lo m ................................... 6) Pripomoć oboljelim i iznemo­ glim vjerskim nastavnicima . 7) Selidbeni i putni troškovi vjer­ skih službenika prilikom pre­ mještaja ............................... 40 000*500 000 — Rekapitulacija Ukupni prihodi: . . Din 11,660,725'Ukupni rashodi: . . . „ 11,647,240*13,4 8 5' — . D in Suficii ■ Nadopuna predlogu budžeta Vakufske centrale za godinu 1932—1933. GLAVA IV. Prinad/ežnosti imama matičara, njihovih udovica i siročadi Od 1 januara 1932 godine isplaćuju se iz srestava Islamske vjerske zajednice imamima-matičarima, koji su prešli sa državnog budžeta na budžet Islamske vjerske zajednice, lični i porodični dodaci na skupoću, najmanje dinara 218.— a najviše dinara 438— mje­ sečno. Na ime ličnog dodatka a za svakog člana poro­ dice po Din 150-— To iznaša mjesečno ukupno Din 294000’— a godišnje dinara 3,534.800—. Ovi imami-matičari nijesu dobivali od Države a ni od 1 januara 1932 godine ne dobivaju nikakve plate, te prema tome ne mogu se smatrati službeni­ cima Islamske vjerske zajednice, prema dosadašnjem stanju. I oni imami-matičari koji su. umrli ranije i koji 129 �su dobivali lične dodatke na skupoću iz državnih sredstava, nisu bili službenici Islamske vjerske zajed­ nice, a njihove udovice i soročad nisu imali i nemaju prava na penziju. Ipak primaju njihove udovice i si­ ročad od 1 januara 1932 iz sredstava Islamske vjerske zajednice dodatke na skupoću, koji iznašaju u I. raz­ redu skupoće Dinara 900—, u II. razredu Dinara 800—, i u III. razredu dinara 700'— mjesečno. Prema tome navešćemo jedan primjer: Imam Bjelan Muhamed iz Foče sa šestero djece vršeći aktivno službu prima mjesečno dinara 1.142-25, dok udova Turulja Hamida iz Hadžića isto sa šestero djece dobiva mjesečno dinara 1.600'— (uzet je III. razred skupoće). Kada bi ista udova stanovala u Foči kao Bjelan, dobivala bi mjesečno dinara 1.700'— što znači, da od imama-matičara, koji vrši službu, prima više mjesečno dinara 557*75. U Ustavu Islamske vjerske zajednice § 119 stav IV. predviđeno je, da Uredba o dodacima na skupoću od 28/VII. broj 88.900 u koliko se tiče imama, gubi snagu kad se izda službenička pragmatika -u smislu § 98 Ustava. O udovicama i siročadi umrlih imama nema govora, te nije ništa određeno tko će njima dalje is­ plaćivati dodatke na skupoću, koje su do sada dobi­ vali, da li Država ili Islamska vjerska zajednica. Prema tome moglo bi Vakufsko-mearifsko vijeće zaključiti, da se obustavi daljnja isplata tih za udovice i siročad dodataka, dok se ne donese Pragmatika za sve službenike Islgmske vjerske zajednice i Štatut o penzijskom fondu. Pošto bi bili oštećeni imami ko,i su živi, njihove udovice i siročad, te mnogi od njih ne bi imali ni najnužnijih sredstava za život, a s’ druge strane opet ne dopuš aju raspoloživa sredstva Islamske vjerske zajednice, da se udovicama i sihočadi isplaćuju dodaci u visini koje sada primaju, neophodno je potrebno, da se to pitanje još prije donošenja Pragmatike po Vakufsko-mearifskom vijeću riješi, te Upravni odbor predlaže Vakufsko-mearifskom vijeću: Da dosadašnje prinadležnosti za aktivne imame matičare ostanu današnje. U kol ko se tiče udovica i siročadi imama matičara da im še od 1 aprila 19Š2 isplaćuju ove prinadležnosti: Udovice da dobivaju: U Irazredu skupoće po D:n 500'— mjesečno u II. „ . . - 12*4° 0 U III. ,, n » » 300 " i na svakoj dijete po . . . . „ 140 * Siročad bez oba roditelja da dobivaju: U 1. razredu po Dinara 400 — u II. „ „ „ 300 u III. * » » 200 — Napomena: Po navedenim razredima skupoće primaće i udovice i siročad mjesečne isplate po onom razredu, u kome im je isplata za mart 1932 godine uslijedila, a u buduće u kome im je njihov muž slu­ žio i umro. Efekat bi ove preinake bio slijedeći: Udovice bi dobivale: \S li raz. 7 njih mj. D. 3.500 — god. D. 42.000'— u II. „ 30 „ „ „ 12.000'— „ „ 144.000'— u III. , 21 , и и 6.300'— „ „ 7 5 .6 0 0 za б^ djece po D. 140'— „ 8.960'— n „ 107.520'— Ukupno: mj. D. 30.760— god. D 369.120 — Dodanassuprimale« „ 52.885'— god. „ 634.620'— Na udovicam a t njih. djeci b ilo bi u š t e d e ............... D in Siročad U 1. raz. u II. „ u III. „ bez oba rodi elja primala skupoće 3njih „ 6 „ „ 1.800— „ 2. » , 400 — Ukupno: mj. 3.400— D d danas su primali mjesečno 6'885'— I 265. 500'— bi: mj. 1.200— g. D.14 4 „ „ 21.600'— „ „ 4.800'— g. D. 40'800'— « „ 82.620'— Na siročadim a b ilo bi u štede god. ............... D in 41. 820 '— U kupno na ud ovicam a i siročadim a u š te d ilo bi se godišnje D inara 307 , 320 ' te bi se sa tim srazmjer postigao između imama matičara koji su živi i vrše službu i njihovih udovica i siročadi. Gornju nadopunu i reduciranje ptinadležnosti imama matičara Vijeće je, po predlogu upravnog odbora, prihvatilo. Dodatak eniKfobfi Budželu samostalne imovinske uprave Islamske vjerske zajednice u Sarajevu. 1. Naredbodavac prvoga stepena je Vakufski direktor. Propisi zakona o državnom računovodstvu, koji se odnose na naredbodavce, važe i za naredbo­ davce samostalne imovinske uprave Islamske vjerske zajednice u Sarajevu. 2. Svi krediti predviđeni u pojedinim pozicijama imadu se trošiti na ono, na što su namijenjeni. Virman između pozicija i prekoračenja odobrava Upravni odbor Vakufsko-mearifskog vijeća. 130 3. Prinadležnosti svih vjerskih funkcionera imadu se isplaćivali po novom Zakonu o državnim činovni­ cima prema zaključku Vakufsko-mearifskog vijeća. 4. Do stupanja na snagu Pragmatike imadu se prinadležnosti službenika iz Glave VII. isplaćivati u dosadašnjim iznosima. 5. Prinadležnosti udovi-a i siročadi imama mati­ čara imadu se isplaćivati prema zaključku Vakufskomearifskog vijeća. �6. U korist Penzionog fonda imade se odbijati toku godine. Preostatak se imade preračunati koncem procenat koji propisuje Zakon o državnim činovni ima. godine u penzioni fond. 7. Svi službenici, koji primaju porodični dodatak 9. Ovlašćuje ce Upravni odbor, da može odobriti imadu u roku od dva mjeseca podnijeti propisane prijave po kojima će se utvrditi pravo na porodični nužna prekoračenja proračuna samostalnih vakufa i Sreskih vakufsko-mearifskih povjerenstava, u koliko dodatak. Po izminuću navedenog roka u koliko se ne se ukaže potreba i u granicama raspoloživih sredstava. podnesu prijave ne smiju se isplaćivati porodični 10. Dvije trećine tantijeme prestavnika vakufa u dodatci, dok se ne podnesu i u svemu se imadu U ravnom odboru Destilacije drva d. d . koje dobija primjeniti propisi koji važe za državne službenike o Centralna vakufsko-mearifska blagajna, određuju se porodičnim dodatcima. za reprezentacioni fond Upravnog odbora Vakufsko8. Stavka penzije iz Glave I. i Glave XII. imade mearifskog vijeća, s kojim fondom raspolaže Upravni se upotrebiti za isplatu penzija, u koliko ih bude u odbor u slučajevima važnim i neophodno potrebnim. ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИН Велики добротвор Гајрета дао je опет непобитна доказа колико му на срцу лежи добро и напредмк наше сиротне дјечице којима Познати пријатељ свега што je вриједно и ли- Уе-једини старатељ и хранитељ наш Гајрет. Дао je јепо и у своје вријеме познати културни и на^ио- доказа да .ј£ потомак оних, који су научили поманални радник у сарајевским муслиманским друш- гати na као таквом нека му je хвала и част. твима господин А с и м еф. С м а и л б е г о в и ћ , умиЖ И В И 0! ровљени шумарпоклониојеовихдананашем Гајрету кућу са три и no дунума зем'ље>и тиме ступио у Одличан успјех рада Гајретова одбора ред великих добротвора Гајрета. у Тешњу Т Асим вФ. Смаилбеговић из Калошевика Племенити Асим еф рођен je 14 јануара 1872 у Тешњу. Основну и тртовачку школу свршио je у Сарајеву, гдје му je отац рахметли Сабит еф. био члан Улема Меџлиса. — Послије тога као љубитељ природе и њене љепоте ступио je у државну шумарску службу у којој je себи на понос, са својим претпостављеним на задовољство провео 32 године и након тога no молби пензионисан. — Послије пензионисања стално je остао у свом мјесту службовања у Калошевићу. Племенити г. Асим еф. овим својим поклоном Мјесни одбор изабран јена ванредној скупштини, оджаној 23/12 1931. Ha сједници од 27/12 1931 изабрао je за свог претседника среског начелчика г. Са6uma Чампару -|— Потпретсједником je изабран r. Аширага Мујичић.трговац, за тајника г. Исхак Смаилбегорић, за благајника r. Хамдија Кахвић, a као чланови без функције остали су гг. Мр. Гвидо Финтер, Фуад Дервић, Осман еф. Хаџи Јусуфов1ћ. I $ т о м свом новом сасгаву одбор ce je дао на рад око организовања рамазанске томболе и спремања уобичајене годишње забаве у чему je постиrao неочекиване успјехе. Рамазансха томбола играта je сваку ноћ са толиким учешћем играча да je — обзиром на сиромашно стање Тешња — био посјет којег није norao очекивати ни највећи оптимиста, a да je ова тврдња у истину тачна најбоље свједочи материјални успјех, који je прекорачио цифру од 9.000'— чистог прихода. Поред играња томболе у Тешњу, заузимањем претсједника Мјесног одбора r. Сабита Чампаре, среског начелника, организовано je играње томболе и у селу Јелах, чији приход je такођер прекорачио динара 1.000—. Тиме je нашем Тешњу дато једно међу првим местима у провинцији. Kao што je томбола успјела преко сваког очекивања тако je и Гајретова бајрамска забава била морални триумф Гајретове мисли у Тешњу. — Просторије грађанске читаонице биле су тијесне да приме све пријатеље и чланове Гајрета. који су хрпимице лристизали да даду видног доказа своје свијести — Нарочито треба овдје истаћи да je на забави запажен велик број муслиманског женског свијета што није до сада био случај нити на којој од Гајретових нити ма чијој другој забави. — A томе лепом посјету много je допринио агилни жен- 131 �Рад одбора на уписива&у чланства такођер је Ски одбор са претсједницом госпођом Хава-ханумом интензиван, јер осим шест уписаних утемељача упиАјановић на челу. сан je лијеп број помагача. Поред тога одбор рукоТомбола на забави била je такођер ботата и вођен принципом да у великој Гајретовој органилијепа као на мало којој забави у Тешњу што опет зацији могу и требају да буду чланови свијесни служи на част агилном женском одбору и вријед својих чланских дужности, провео je и ревизију ним наставницама основне школе госпођицама Леви чланова. Ленки и Рефији Калесић. Један велики успјех служи овом одбору на понос Изведба програма, који обзиром на тешке ло- a то je поклон r Асим еф. Смаилбеговића, о којем калне прилике није био бог зна тако обилан, била извештавамо на другом мјесту, a који je дао Гајje врло добра. — Опће симпатије и л>убав задо- рету чист приход 8.000'— динара. била je мала Татјана, кћерка старешине Среског Тако овај Мјесни одбор са поносом може преко суда господина Отокара Лабеја, која je у улози листа „Гајрет" изаћи пред чланове в?лике Гајретове организације са већ до сада оствареним приходом од око ЗО.СОО динара Ових тешких дана досадањи успјех Гајрета у Тешњу даје Тешњу четвртд мјесто у цијелој нашој држави no чему се види да je стародревни галантни Тешањ увијек на својој висини, и хвала му. П риредбе и рад Гајретова о д б о р а у Љ убуш ком /. Гајрешова томбола. Фдбор Гајрета за вријеме рамазана приредио je играње томбуле у просторијама Соколског друштва. Ha једној од одборских сједница одбор je закључио да се поведе што јача акција за што јачи и бољи успјех томбуле. Том приликом одредио je већи број агилнијих људи из своје управе и чланства, који су сваку вечер за вријеме играња дежурали. У исто вријеме замољен je г Едхем Махић, званииник среског суда да извлачи бројеве, који се позиву радо одазвао. Г. Млхић je дакле за читаво вријеме рамазана свој комодитет жртвовао упрегнувши све силе да што више допринесе приходу за Гајрет, на чему му Мјесни одбор за његов напорни рад и пожртвовност најљепше благодари. Приход томбуле изнашао je динара 8.42550. //.’ Велика Годишња Гајрешова u Просвјетина забава. Дана 5. марта 1932. г. мјесни одбор Гајрета у заједници са мјесним повјереништвом Просвјете одржали су заједнички велику годишњу забаву, која je у материјалном и моралном погледу иенад сваког очекивања успјела. Забаву je отворио претсједник надзорног одбора г. Мустафа Назечић, управитељ духаиске станице са једним лијепим патриотским говором изнијевши Г. Чампара Сабит, претсједник Гајрета у Тешњу. важност аналфабетских течајева за напредак села, које су одржавали Гајретови радници. Двије ученице народне основне школе (Сабира шегрта дала таку креацију да око и перо најоштриjer критичара неби имало шта примјетити игридје- Зухрић и Ксена Семвз) декламовале су двије пјесвојчице IV разреда основне школе. — Иосталиди- мице: „Гајретов поздрав Њ. Kp. Вис. Престолоналетанти судали ванредне успеле изведбе тако, да je сљеднику Петру“ и „Домови“. комац „Цар Ћира" био права манифестација воље Тамбурашки збор Занатлијског удружења под и рада тешањске омладине. — УспЈеху комада голем водством г. Теодора Шенице, школског управитеља дио заслуге спада агилном господину Мр. ф. Гвиди и агилног Гајретова радника одсвирао je неколико Фихтнеру, који je не жалећи ни труда ни времена комада и тиме расположење забаве повећао. израдио нарочити декор позорнице и то декор как-. Ha забави су одиграна два шаљива комада . вог Тешањ до сада није имао. „Аманда“ и „Три саламе“. Оба комада одиграли су Морални успјех je преко очекивања, a матери- чланови и чланице Гајрета и то: Пролић Сидика, јални какав je најбоље ће показати цифра прихода Радојчић Анастазија, Станислава Делић, Хрњичевић од 10.000'— динара што у овим приликама, у сиро- Салих, Черић Абдуселам Муминагић Сабит, Арамашном Тешњу, значи баснословну своту. лица Васо, Мустафа Диздаревић. Сви дилетанти 132 �показали су пуно воље за горње улоге, те су исти улоге одлично одиграли и ако су сразмјерно у врло кратком времену морали комаде научити и ивјежбати. Комадима je режирао наш познати комичар r. Хрњичевић Салих, порезник. Послије свршеног програма продавале су се карте за жаљиву пошту, коријандоли и карте за избор краљице љепоте. Око два сата no поноћи претсједник Гајрета г. Алија Орман, закључио je продају карата за избор краљице љепоте и замолио присутне да изаберу ужи Жири, у који су унишли претсједник Гајпета г. Алија Орман, повјереник „Просвјете" г. Никола Милић и г. Сара'лић Алија, учитељ из Тасовчића (Чапљина). Након пребројених карата Жири je иоогласио резултат гласова за избор како слиједи: Сидика Пролић 186 гласова, Станислава Делић 87, Василија Самарџић, учитељица из Вељака 62 и још неке госпођице са мањим бројем гласова. Према горњем резултату за краљицу љепоте изабрата je омињена и симпатична суграђанка гђица Сидика Пролић, која je добила на дар лијепи презент. Изабрата краљица љепоте гђица Сидика Пролић сваком приликом показала je добру ваљуза сваку акцију и рад Гајрета давши од себе све што се могло од ње очекивати. И ако су економске прилике у рвом крају врло тешке, материјални приход забаве je врло добар, што показује и цифра бруто прихода од динара 15.17470. Морални и материјални успјех забаве je одличан. Заслуга за овакви ycnjex ове приредбе припада у првом реду оДбору Гајрета и повјеренику Просвјете г. Николи Милићу, те агилним радницима обају друштава: гђи Агановнћ Изи. r. Сулејману Агановићу, Фрањи Божиковићу и Љубану Гњати. Одбор Ha овој забави судјеловао je гудалачки оркестар војничке музике 25. пјешадијског пука из Тузле, под управом вриједног капелника г. Тугомила Видошића, познатог хоровође Гајретова пјевачког друштва у Тузли. Ова забава у моралном погледу успјела je врло добро док велики материјални успјех ометен je много елементарном непогодом — поплавом —, која je тешко погодила цио срез као и околне срезове те. нам на исту забаву усљед поплаве немогоше доћи из: Бос. Брода, Оџака, Бос. Кобаша, Б. Дубочца и Прњавора из којих je мјеста био најављен многобројни посјет. Док су наши суграђани других вјера и представници власти давали.веома мало пажње овој нашој забави, дотле, морамо истакнути многобројну посјету са нарочитим задовољством и захвалношћу нашег муслиманског, a нарочито женског свијета, Гајретова Б ајрам ска за б а в а у Дервенти Мјесни одбор Гајрета у Дервенти приредио je први дан Курбан-бајрама, дне 16 априла ове године своју годишњу забаву у просторијама Дома Кола Српских Сестара. Програм ове забаве изведенјена свеопће задовољство. Ученица Емира Карабеговић рецитовала je „Остајте овдје' од A. Шантића врло добро. Г. Џемал еф. Руждија, стари Гајретов радник извео je „Ода мојој чутури" од Змаја Ј.Јовановића управо мајсторски. Комад „Сусједи“ од A. Мурадбеговића Гајретови дилетанти извели су чисто глумачки, a нарочито улогу Рабије одиграла je ročno­ g a Сидика Руждија изванредно добро. И остали дилетанти гг. Мухамед Хифзи Дукатар, Садудин Алагић и Алија Хусеџиновић одиграли су своје улоге врло добро. Пространа сала у Дому Кол С. С. била je изванредно лијепо декорирана са скупоцјеним ћилимима, што се има нарочито захвалити члановима техничког одбора гг. Хилмибегу Градашчевићу, Авдибегу Пробићу и A. Хусеђиновићу, који не пожалише труда да на први дан великог празника, од раног јутра na до касно у вечер раде на декорисању сале и позорнице. Ha каси су били гг. Асимбег Алибеговић, сенатор, Мустафа еф. Халиловић, шер. судија и гђица Мубера Халиловић, секретарица Женског Мјесног одбора „Гајрета", Г. Есад-бегСАлибеговић, Т j претсједник Гајрета из flepesHie’-] што се има захвалити вриједном женском одбору Гајрета који je порадио да што више муслиманки дође на забаву. Г. Милан Ћуковић, народни посланик почастио нас je својом посјетом дошавши нарочито из Сарајева на ову нашу забаву, те му од стране овог одбора најљепша хвала на овој пажњи. Одбор К^ла Српских Сестара, са вриједном гђом Даницом Дуић посјетио je забаву у пуном броју те им од одбора најљепша хвала. И покрај свихнедаћа, које je ова ириредба имала материјални je успјех задовољавајући, што се има захвалити гг. Светиславу Милосављевићу, бану Врбаске бановине, Асимбегу Алибеговићу, сенатору, Милану Ћуковићу, народном посланику, Јови КосTphy, банском вијећрику, Трговачком удружењу у 133 �Дервенти, Османвегу Осмаибеговићу, Др. Мухамедбегу Куленовићу и другима, који дароваше зиатније добровољне прилоге за ову приредбу. Мјесни одбор Гајрета овом приликом захваљујг свима дароватељима на посланим добровољним прилозима као и онима што посјетише ову нашу забаву. Г а јр е тов а за б ав а у С тоц у Ha 16. IV. 1932. Женски и Мушки одбор Гајрета приредили су забаву која je у сваком погледу како морално тако исто и материјално успјела. Извођење програма почело je у 9 сати. У првом дијелу програма отпјеване су двије пјесме и то једна no школској омладини a друга no чланицама друштва. Обје пјесме отпјеване су на опће задовољство ПЈблике. У другом дијелу програма одиграна су два комада и то „Противници* од A. Муратбеговића и Гђица Сарајли*. Џенка претсједница женског одбора Гајрета у Стоцу »Ha силу љекар" од Молијера. Оба комада одиграна су врло добро јер су дилетанти своје улоге са вољом и упр во мајсторлуком извели, a нарочито у комаду „На силу љекара одиграо je љекара Г. Митар Богдановић тако да je публика остала задивљена, његовој глуми и мајсторлуку. Да су све тачке у оба дијела програма на потпуно задовољство публике изведене и са правом умјетности, одбор се захваљује Г. Митру Богдановићу који je својим трудом извјежбао како школску омладину и чланице у пјесмама тако исто и све дилетанте у оба комада. После програма настала je врло угодна забава са плесом све до зоре. Нарочито je упала у очи обилна и скупоцијењена лутрија KPja je pa обје стране позорнице бцлд 134 изложена, a исту су скупиле вриједне и агилне чланице женског одбора са својом вриједном предсједницом гђицом Џенком Сарајлић учитељицом која je поред улоге у оба момада и пјесми стално и неуморно радила око лутрије и других припрема скоро 2 мјесеца на чему се одбор истој као и свим другим чланицама женског одбора и дароватељицама лутрије најтоплије захваљује. Одбор. И званр едн а скупш тина М јесног о д б о р а Гајрета у Зав и дов и ћ и м а одржана je 6 марта т. г. у просторијама кафане „Босна" са слиједећим дневним редом: Извјештај претсједника, извјештај тајника, извјештај благајника, извјештај надзорног рдбора, давање апсолуторија старом одбору и бирање Управног и Надзорног одбора. Скупштини присуствује 70 чланова. — Прије прелаза на дневни ред г. X. Оџечкић тражи да се одмах пређе на бирање новог одбора, у чему га потпомаже и г. Дедић, Скупштина тај предлрг одбија те се прелази на дневни ред: Ад i. Претсједник г. Н. Османефендић говори о раду Гајрегова одбора од оснивања истог. Изноаг резултате тога рада, који су no његовом мишљењу завидни с обзиром на тешке прилике под којима се радило. Наводи сметње од стране неких одборника и осуђује њихов поступак. Хвали рад гос. С. Новића. учитеља из Хајдеровића, који je много допринио да je „Гајретов дан“ 6 септембра добро успио. Захваљује се на сарадњи гг одборницима. Ад 2. Извјештај тајника г. М. Хукића. Гос. М. Хукић у своме опширноме извјештају износи историјат Гајретова рада у Завидовићу од оснутка повјереништва, којег je водио г. П. Дедић, a који je дао иницијативу садашњем претсједнику г. Н. Османефендићу да се оснује пододбор, чијом je заслугом основан 7 јуна 1931 г. При пријему чланова одбор се није ограничио само на Завидовић, него и на ближу и даљу околицу, те je самим тим отешћан рад око прикупљања чланарина, што није било могуће држати стални контакт са овако удаљеним селима. Отуда покушај села Ха'деровића да се одцијепи и да оснује повјереништво или пододбор. Од 5 преданих молби кандидата за пријем у Гајретове интернате примљена су двојица и то:Јаран Хусејин у конвикт у Тузли и Мујчиновић Ибрахим у конвикт у Бихаћу. Остала тројица кандидата су одбијени. Што се тиче приредби одбор je одржао „Гајретов дан“ 6 септембра 1931 г. који je био најсјајнија манифестација Гајретове идеје у Завидовићу, a чији je материјални приход био чистих 5.150 Дин. Затим je одржан мевлуд у џамији села Завидовићи, гдје се je ишло за моралним успјехом. За вријеме рамазана организована je томбола, која je с обзиром на тешке привредне прилике нашегамјеста дала добар приход. Осталих прихода није било, али одбор има накану да наХаџи-бајрам одржи забаву или томе сличну ириредбу. Претсједник над. одбора г. X. Оџечкић подноси извјештај о прегледу тајничких и благајничких-књига. Каже да je више сједница оджавано без потребног кворума што се коси Са правилима. За благајничке �књиге каже да су добро вођене, само наводи да иМа неких фингираних чланова, који се воде само на папиру и не нлаћаЈу чланарине. Претсједник г. Н. Османефендић моли да се прекине ова сувишна дебата која не може уродити никаковим корисним плодом за Гајрет, те тражи да се даде разрјешница староме одбору што скупштина једногласно усваја. Г. Др. Идризбеговић предлаже да се изаберу тројица људи, који ће саставити листу новога одбора што се усваја Скупштина изабире г. г. Др. Идризбеговића, Цакића и Дедића, који су се повукли и предложили слиједећу листу: Претсједник Др. Фуад Идризбеговић, Потпретседник: Пашага Дедић, Секретар: Хакија Раљевић, благајник ОсманЦакић’ одборници без бункције: Хафис Хасан Оџечкић] Салко Мачковић, Салко Пекмић, замјеници: Дујко Гаврић, Ахмет Жуљевић, Мухарем Бргуљак, Ахмет Муфтић и Сулејман Ајановић. Надз. одбор: Сглих Новић, Омер Парић и Захир Уљић Листа се чита и појединачно се гласа, те се у потпуности прима. Гг. Раљевић и Цакић изјављују да се дужности примају само за хатар Гајрета. Нови претсједник r. Др. Идризбеговић захвал>ује се на повјерењу. Надаље се захваљује госп. Н. Османефендићу као и осталим одборницима на преданом раду за Гајрет. Г. Хебиб констатује да je досадашњи претсјед^ ник г. Н. Османефендис заслужио неко видно признање за досадашњи рад. Након тога г. претсједник закључује скушитину. Из орган и зац и је Гајрета T okom месеца априла постављени су повјереницима Гајрета г г : у Новој Касаби (срез власеница) Хифзија Муфтић, учитељ, у Гор. Тузли (срез Тузла) Абдулах Сарачевић, трговад и Џемал Демировић, учитељ. Гајретов ан ал ф абетск и гечај Ha школи Вел. Радић, среза бос. крупског одржан je аналфабетски течај, кога су похађала 44 младића, од којих je испит са успјехом положило њих 37. Течај je водио учитељ Омер Хајрић, бивши Гајретов питомац. Р азн и д обр овољ и и прилози Из Бањалуке: Чиновничка набављачка задруга (конзум) поклноила je бањалучком Гајретовом интернату животних намирница у вриједности од 4U0 динара. И овнм путем поменутој управи срдачна хвала и овај лијепи гест нека буде примјер сличним установама. Управник конвикта у Бањалуки г. Едхем Бекић поклонио je свог курбана, Kojer je заклао пригодом Хаџи-бајрама, питомцима интерната — Хвала и живио! Приликом Курбан-бајрама дароваше Гајрету слиједећа гг. кожице. 4 кожице г. X. Реис еф. Маглај лић, 3 кожице г. инж Суљага Салихагић, no 2 кожице г. г. Хуснија Ђумрукчић, Суле ман еф Суљић, Џафербег Куленовић и Алија Гермовић, (1 кожицу у 20 Дин), цо | кожицу гг. Салцх Афган, Хајрудин Хаџиселимовић, Бећир Галијашевић, Ибрахим Караселимовић и Ахметага Хоџић. По \ говеђу кожицу гг. Мухамед еф. Маглајлић и Мухамедбег Куленовић. Мјесто кожица даровали су у новцу 40 Дин г. Др. Мухарем Миџив, 16 Дин г. Мустафа еф. МујезиновиН, no 10 Дин гг. Али еф Капиџић, инжињер Узеир Бисер и Едхем Бекић. Из Сарајева: Приликом Курбан-бајрама дароваше мушком интернату no два курбана г. Др Авдо Хасанбеговић, министар и претсједник Главног одбора Гајрета, a no I курбан г. Азиз еф. Сарић и Хајрудинбег Капетановић. Такођер je управа добила још два курбана од који не желе да се њихова имена објављују господе. — И овим путем свима искрена благодарност. Из Бугојна: Пригодом јесенске сабирне акције сакупили су чланови Мјесног одбооа гг АхмедСадиковић и Ахмед Пашић, Садулах Никшић и Мехмед Мутевелић у селу Вољицу 85 /1ин, што их дароваше слиједећа гг. no 20 Дин Осман Петровић, no 10 Дин Шаћир Ајановић, Мулага Чаушевић, Хасан Петровић, no 5 Дин Муло Пујић; Истог дана сакупљено je 390 Дин у селу Привор, a дароваше слиједећа г г : no 50 Дин: Мухамедага Неретљак и Осман Фулан, no 30 Дин: Тахир Пидро, Осман Алић, Хусо Сошић, Пашо Алић, Адем Милановић, Хакија Милановић, ^ЈШ__20 Дин: Ћамил Милановић, Суљо Милановић, Дерво Милановић, no 10 Дин: Ибро Декелић, Авдо Фале, Хусо Мостић и Бајро Гудић, Свима Дароватељима топла захвалност. Из Тузле: За Гајретову томболу, приликом одржавања забаве дароваше слиједеће госпође ове предмете: Алмас х. Жунић 3 тасне и шољице, Рајфа X. Ножић послужавник за колаче, Васве х Прцић пакег кафе, Алмас х. Фазлић јастук, Ајише х. Мутевелић махраму, Заимовић махраму, Шемса х Мехмедбашић, учкур, Рефија X. Камберовић марамицу, Бисер х Жунић марамицу, Сабера х. Дубравић махраму, Фатиме х. Ибрахимкадић јасгук, Тензила х. Гелалбашић јастук, Бехија Ћенановић миље, Ђулса Делић ташау и шољицу, Сена Арнаутовић пепелницу, Сабера Пепић (?), Паша х. Ћаметић јастук, Нура х Чехић махраму, Сени a Хукић комад беза, Тензила Ибришимовић марамицу, Шахсена Ибришимовић марамицу, Xajpnja Ибришимовић таблет, Ханча Мулић махраму, Фахире х Бербић чевру, Хаша X. Хасановић шамију, Паше х. Чамџић јастук, Сидика Ћенановић марамицу, Хабибе X Дубравић рубац, Аза х. Калесић рубаи, Дика х. Омазић рубац Ешефа Хусејинагић рубгц; Емина Џиндо рубац, Расима Мустачевић рубац, Бегзада Азабагић чевре, Ханумица Арнаутовић чарапе, Мине х Сијачић јастук, Фатиме х Сијерчић шамију, Мина х. Салиспахић пешкир, Садета х. Салиспахић миље, Алмас х. Дрљевић Дин 10, Девлет х Џиндо јастук, Незире х. Галијашевић мотив, Мејре х. Арнаутовић пешкир, Алмас х. X. Ефендић једногранче, Ханумица X. Ефендић, чевре, Зибе х. Шеремег махраму, Рабија х Шкоруп махраму, Џемила Фазлић учкур, Адиле х Имширагић махраму, Алијазовић једногранче, Јунузовић махраму, Нусрета Хусић, једногранче, Хатиџе х. Азапагић учкур, Алије х. Коњхоџић миље, Хабибе х. Аеабагић јастук, Мине х. Салетовић три тасне, 135, �Хусеин Пирагић, Микан Теофановић и Раде ДејаХамида Ћустендил једногранче, НафиЈе х Чамџић једногранче, Пемиле х. Кахвеџић миље, Сибе х. Де- Н° ВИДароватељима и сакупљачима Мјесни одбор најлибеговић марамицу, Ђулсе х. Омазић 10 динара, Зинет х. Азабагић шамију, Рефије х. Шехановић љепше захваљује. шамију, Фата Шехић, јастук, Дамаџић махраму, Остали прилози Хајрије X. Пашић јастук, Паша Мујезиновић јастук, T okom прошлога мјесеца дозначени су Гајрету Ајише х. Чустовић учкур, Зумрута Жунић, једно- слиједећи добровољни прилози: гранче, Паша х. Нишић учкур, Асифе х. Миразовић Мјесни одбор Гајрета Острожац Дин 95*50 једногранче, Тахире х. Жунић једногранче, СаЈда „ „ п Гацко „ 83'— Прцић једногранче, Шемса Хрустић марамицу, Ра„ „ , Бугојно „ 90’— бије х. Дрљевић махраму, Илме х. Муфтић махраму, „ „ „ Бањалука „ 528'— Муле х. Мукић шамију, Самка Мујезиновић 10 Дин „ „ „ Б. Петровац „ 735’— Џевахира х. Виловић, сервис за кафу, Хасиба ТрновГ. Мурат Ченгић из Вишеграда бајрамски приљаковић јастук, Паша X. Ибришимовић јастук, Рашиде х. Џинић чевре, Зумрута Дусуновић махраму, лог Дин 50'— Г. Исак Јосеф Кампус из Сарајева на мјесто Курбана Дин 1.100—. Г. Мухамедага МуТевхиде х. Метиљевић миље, Ханумица Ахметовић зур мјесто курбана Дин 400’—. јастук и Хајрија Шербић јастук. Свима дароватељима и овом приликом топла благодарност. Добровољ ни прилози Пригодом Курбан Бајрама сакупили су у Бос. Петровцу добровољне прилоге за Гајрет гг. Хујић Алија и Јакуповић Сулејман, a дароваше no 50 Дин г. Др Перо Мирковић, no 35 Дин r. Милош Новаковић.по 30 Дин гг. Јово Новаковић, Сулејман Јакуповић и Омербег Куленовић-Вођеница, no 25 Дин Алибег Куленовић, no 20 Дин Срп. кред завод и гг. Којо Басара, Никр Крецо, Раде Дракулић, no 15Дин г. Нико Павловић, no 10 Д«>н ,гг. Јунфић Јосип, Др. Јозо Вујевић, Душан Новаковић, Хромаџић Смаил, Вучковић јово, Смаилбег Куленовић-Сухаја, Хуснија Феризовић, Ариф феризовић, Шериф Арнаутовић, Рефик Хаџић, Хамед Рамић, Ибрахим Диздаревић, Мирко Ивановић, Омер АлагИћ, Драгољуб Дракулић, Душан Дејановић, Никола Ковачевић, Ђуро Смиљанић, Кадија Тирић, Авдибег Ризванбогпвић, Симо Крецо, Драгољуб Шарић, Васо Радаковић, Куленовић Јакуб, Радослав Раилић, Хусо Хргмарић, Теофик Шехић, Хамдија Куленовић,-Бара, Симо Бањац и Павле Радоњић. no 7 Дин г. Баглади Стефан, no 5 Дин гг. Суљо Картал', Бего Картал, Гојко Милановић, Суљо Ешкић, Халил Рамић, Ахмо Хујић, Хућа Хаџић, Гојко Бркић, Дане Крстановић, Агуш Илјазагић, Обрад Дукић, Хрусто Беширевић, Љубо Нешковић, Бербер Мухамед, Симо Латиновик Лазо Кесић, Ахмет Зјакић и Хазнодаревић Муниб, no 4 Дин гг. Ешкић Омер, Мухамед Мујагић и Саво Рибић, no 3 Дин гг. Картан Хусо и Тубић Симо, no 2 и no Дин г. Инж. Ботић Божо, no 2 Дин гг. Панто Басара, Мухарем Алагић, Рамић Мехо, Хасан Славић, Хусеин Терзић, Јово Ракић, Салко Одобашић, Тражите свуда и препоручите свакоме Гајретове разгледнице Д еф инитива Г ајретових п и том ац а Недавно су положили дефинитиву на мушкој учитељској школи у Сарајеву слиједећи бивши Гајретови питомци: Сафет Пашић, учитељ из Модрича, Авдо Дајиџић, учитељ из Јакеша, Мустафа Сарајлић, учитељ из Чајнича, и Теуфик Селимбеговић, учитељ из Жепе. Нашим вредним наставницима желимо успјеха у њиховом просвјетитељском позиву и у раду на културном подизању нашега народа. М евлуд у Ш ериатској гим иазији Првих дана мјесеца јуна Шериатска гимназија ће давати своју уобичајену велику мевлудску свечаност. Рецитоваће се „Мевлуд* Др. Сафветбега Башагића, a мевлудске пјесме на нашем језику, као и касиде и илахи е изводиће пЈЧвачки хор ђака шериатске гимназије. Тачан дан мевлуда објавиће се касније. Isp r a v i! U prošlom broju našeg lista, u članku „Muhamed i Koran" od g. Osmana Nuri Hadžića, potkrale su se nekolike štamparske greške koje treba ispraviti, i to: na str. 100, u prvom stupcu, posljednji redak, mjesto Stojanović treba da bude Stanojević; na str. 101, u prvom retku, mjesto tedenciozna treba da bude ten­ denciozna; na str. 102, drugi stupac, u četvrtom retku odozgo, mjesto „fikrist" treba da bude „fihrist*; na str. 103, prvi stupac, u arapskom citatu, mjesto fesaltu treba da bude fealtu; na str. 105, prvi stupac, u 12 retku odozgo, mjesto ili Ulema treba da bude ali Ulema; u istom stupcu, zadnji redak, mjesto imaju karakter treba da stoji nemaju karakter; na str. 105, u drugom stupcu a u četvrtom retku odozdo, mjesto srce treba da stoji srcem; u istom stupcu, u trećem retku odozdo, mjesto bifuadihim, mora biti bifuadihi; na str. 106, u drugom stupcu u 18 retku odozgo, mjesto po svim pitanjima mora da stoji po ovim pitanjima. — Molimo naše čitaoce da ovo uvaže. ш 136 Ječme ли дозначили дужну претилату за лист „ГАЈРЕТ*? ш � https://kolekcije.nub.ba/files/original/951e44226a4ad70644cc3023d2d2985c.pdf 88d2a5daf45ea7229fbb41272b5a738f PDF Text Text ГА |PET БРОЈ 9 ____________ Сарајево, 16 маја 1932 Мусшафа Мулалић Однос улеме и интелигенције у нашем Вакуфу О сврт на овогодишњв заседањ е ВакуФско-меарИФСког већа у Сарајеву. Овогодишње заседање Вакуфско-мегрифског Вакуф стожер духовног живота муслимана у Југовећа у СараЈеву, од кога се много очекивало, je слазији, na нека ми се не замери, ако придајући још један неодлучен реми. Ове ЈО^ине су се јасно му овакву важност, упитам: ш та je Вакуф, каква и отворено сукобила два мишљења, два, рекао б и Ј ц ^ м у ј е ^ р х а , какав je у пракси, a какву би му деан типоднастава,двасветаидвавека. Обестранебиле финицију дао његов покретач и оснивач, кад би, су категоричне. Илмија, која у нашем веку претстављ а рецимо, живео у нашем веку? Да ли наш Вакуф чуваредавно изумрлих векова.поставила je у погледу постиже своју идеолошку сврху? Да ли je његова сарадње са световном интелигенцијом и извесне данашња сврха и у колико савремен^ да ли су услове. Оправдани захтеви интелигенције нису уваi- потребне реформе, има лн Вакуф какав je данас жавани, a тај неуспех лежи у неком њеном сенти- уоаш те свој raison d’etre? Кочи ли, уистину, исламменталном попуштању и вечитом апелирању на ски прогрес, на који нас терају силом — хтели не еволуцију и будућност. Интелигенцчја je у неколико хтели-без нашег привољења, чак и без нашег знања, вграла агресивистичку улогу, али према њој je савремени светски прорлеми, ред ствари у свету и изнађен веома успео метод: херметичко запушавгње услови за живот на земљи? Из тих покретача ушију антифонима и за време најузбудљивијих, нај- прогреса, тих савремених проблема људског друштва убедљввијих и најлепших говорова,— нервна ладноћа није изузет ни један исламски народ, na ни југои подавање слатким илузијама о ништавилу ово- словенски муслимани не могу се изузети, било ради етничких дужности прама целини народа, било земног и ужитцима загробног живота. Код оваких успелих метода, које наравно ни- ради индивидуалног самоодржања сваког муслимана, када нати су a нити ће резултирати каквим ус- одржања његовог голог, инстиктивног живота, пропесима опште ксристи, интелигенција неће никада тив кога се ни из религијских мотива не може доћи до и зраж аја и реформа Вакуфа je неспрове- устајати самоубилачки. Живети се мора, јер je то Дива, док се год не приђе оним методама, којима одредио виши закон, a кад се мора, онда живот се je послужила интелигенција читавог исламског треба да протече људски, јер муслиман не сме бити света. Сам о те методе могу донети препород и ре- најзаосталији и најспораји.. . Ево, овакова питања ми се намећу пратећи несансу, a без њих je наш прогрес осуђен на велику спорост. Тако интелигенција само може да при- рад овогодишњег заседања, читајући лепе и убедправља велико дело националног и културног пре- љиве говоре интелигенције из којих проистиче јасно поРода, no узору свих напредних исламских народа. одређени циљ слободи духа и напретку исламске Коликогод Г ајрет деловао данас у свим прав- заједнице и лаконске одговоре улеме, из1 којих се Цима народног препорода, ипак још увек остаје одговора осећа пуна учмалост. Кад стечемо сазП р и м ј е д б а » р е д н и ш т в о . Доногамв овај ч.анак г. М у/тлЉ , поз.атог Гајре.ова радника, д »ко се дјело»»'»O „ г с„ жемо са омквим IOHO„ „ „ calba. - Обзиром ... важн.ст овог кашег крувног пробвена, о коие Je р.Јен у в .а в „ , ‘ 0 ’ »1еч ГОВОЖВО« . хитном риЈешељ,. , мвогоже о.исв ку.урни » »Јерс™ р .» о Ј м,саи».«ског ди,ел. нашег »арода, Уредke радо уступити простора сваком кашем ј.ввом радинку. даво иа редо.а »нтеди.енцвЈе та«с « из редов. иди„,е, ,а изнесу своЈе мишљење и иогледе на овај наш заједнички проблем. 1*7 �нање, да je овакав имобилни менталитет стицајем околности надмоћан у Вакуфу, онда нам пуца пред очима парадокс, који je могућан само код нас, најзападнијих муслимана у Европи. Без слободног, модерног духа, ни> ни један исламски народ могао стећи своју националну слободу, a нас да не ослободише наша истокрвна браћа друге вере, no нашим понтифексима не би се испод Ш вабе извукли ебеда. Мрачњаштво je преслабо да се бори са модерном техником и зато су код свих исламских напредних и слободних народа водићи сваке акције, која иде за унапређењем живота, народна интелигенција. (Код нас и ако смо слободни, интелигенција не долази до изражаја.) Ha сва ова питања немам намере давати одговор, iep je одговор сам no себи разумљив, логичан, ексактан, непобитан, али рећићу само то даВакуф није само заветована имовина, која служи уским локалним циљевима, него je Вакуф устаноза, која претставља читав и духовни и материјални живот заједнице, он je чувар свих моралних и материјалних тековина једне стародревне културе, коју je Ислам и у наше југославенске земље донео, да чине своје услуге култури и цивилизацији. Бездвојбено je да je исламска култура и чинила огромне услуге култури, да je чак и европској култури дала добар темељ, све док мрачњаци и мистификатори нису зауставили њена стремљења. Кад гледамо на Вакуфској седници&те наше исламске протагонисте, те кад посмотримо њихов рад од назад нек.олико деценија и то баш у епоси у којој су сви исламски народи предвођени модерним духом дож ивелисвоје слободе и своје нгционалне и културне препороде, — рад беспрограман, стерилан, питамо се, како je Ислам уопште могао раширити се у зем ље у којима je и од пре живео цивилизован народ. Мачем? Не! Он се као религија не би могао раширити мачем да за собом није имао јаку позитивну културу, да Ислам као религија није служио култури. Заш то je код нас изгубио ту племениту улогу? Заш то данас да не служи култури? ДаИслам у себи није имао толико идеолошки позитивних страна не би се никада могао мачем проширити, a још мање мрачњаштвом, јер здрав разум човека отклања све нелогичности. Ислам je у својим основним начелима — у Курану — дао толико здравих норма да би се из н>их у свим вековима, у свим приликама могле стварати најсавременије тезе о животу и друштву, a са којима се следбеници Ислама ни пред науком ни пред другим религијама a ни пред општом човечанском културом не би постидели и не би морали носити љ агу заосталости и назадности. Ислам не иде за временом, јер би био бедан, јадан; он иде пред временом, он унапред регулише живот. Таквом претпоставком о Исламу и о Вакуфу као његовом најкомпетентнијем чувару и n тору наступила je интелигенција приликом годишњег заседања. Она нема никаквих опску0° В° ' појмова о својој религији, док je међутим Уд наступила са неким нирванским одрицањем з е м ^ ског. Интелигенција je на заседањ е донела ак с^' матичан појам да je Ислам савремен, да n o “° ' знање, да служи кулгури, да je он као религија Ј * светла a не таме, док су појмови друге стране биГ у начелности празни и пигмејски a у пракги n И зорни a деструктивни. а' Посматрајући наступ илмије према интелигенцији не могу да доведем у везу улогу Југославенских муслимана (сетите се изјаве Господина Сијенки евића Муфтије Пољских муслимана) као најзападнијих, у срцу културне Европе, јер тај наступ илмије негира вредност интелигенције за Ислам, a ради конкретизованих могу рећи наивних разлога, т. ј. ради неколико индивидуалних примера у л аж ењ а образоване муслиманке у модерно д р у ш тво. (З а ове образовгне сестре извесно je да се заједкица ни пред религијом a ни пред друштвом неће застидети него на против са њиховим уласком у друштво може се поносити, не ради лелоте и грације него ради душевне и моралне чистоте, ради њихове природне интелигенције и углађености, ради њихове непоколебљиве оданости Исламу. М уш ка омладина не прима ове еманциповане сестре у своје друштво са последњим циљевима него их прима заиста као сестре и сараднице у реш авањ у свих крупних проблема у којима су оне као социјална бића судионици. Било би много корисније и похвалније да се илмија интересује з а оне социјалне и моралне беднице које у зару и фереџи терају обрт на ругло исламске заједнице, али ову појаву никада не узима за проблем). Еманципација муслиманке je била поанта свих лаконских говора наших уважених алима, које ће на ж алост ипак неко прочитати и прама њима наше друштво просудити, na ми то даје побуђења да и ja дадем једно скромно објашњење да наша интелигенција не налази у улажењу образоване муслиманке у друш тво и у активну сарадњу као ни у точењу алкохолног пића на забавама муслиманских друш тава, никакав разлог да je сарадња између ње и улеме немогућа. (Посећујем све забаве и пролазим мимо све бифе-е али никад ме пожуда за алкохолом није довела у искушење) Гајретове н пр. заб аве су заиста елитне; оне требају пружити сва дозвољ ена задовољства својим гостима нарочито немуслиманима, јер ПРИ' суством њиховим помаже се високи цил> Гајретз. него штетне последице алкохолизм а треба гледати у биртијама нижега ранга у којима се обично сами муслимани састају. Ну тим се проблемом није Д° сада, колико ми je познато, позабави ла наша ва куфска илмија. �Очито je било да илмија приликом oboi заседања као ни пре тога није хтела разумети оправданост настојањ а наше интелигенције, na сматрам за потребно да истакнем ш та су претставници наше световне интелигенције у вакуфском меарифском већу тражили. Тражили су рад, интензиван безуслован рад. Она хоће и жели да створи од муслиманског елемента у |угославији европрјце, савремене и способне за данашњи живот. Интелигснција хоће да Југославенски муслимапи буду живе и одушенл,ене, фанатично уверене, националне јединице, које ће живети и радити за своју етничку целину, за своју националну државу. Н аша интелигенција не жели се упуштати у панисламисгичке утопије, јер нам je најпрече наше властито огњиште и јер ни један исламски напреднији народ не излази из оквира свог национализма, јер je национализам основ уређења и подизања домаћег огњишта. Интелигенција не жели ниподаштавати врлине своје pače, леаоту своје домовине, она не живи у илузијама неке имагинарне обећане земље, друге непозазијске пустаре. нате домовине, можда некаквег г—' Интелигенција не жели бити fсамо — чувар гробова минулих векова, она жели f 1ти водићем народа кроз реалан живот. II..... ......— ија жели да од вакуфа направи јаку, м одер н ^ моћну институцију, која ће бити и морални и i ти светлило исламске исламској заједници, ко;а ће културе a и живо национално огњиште Вакуфски иметак мора бити жив к_..... 1Л a не пуста гробља, јер тај капитал има све i...згућности да развије своју делатност на подизању исламске заједнице, да залечи све социјалне ббле чланова заједнице. Интелигенција има пред собом с__. јасан пут; она она не не би могла завести заједницуi у ћорсокак, i._, би ни хтела ни могла бацити сва она лепа обележја вере са којима се и напредан човек може поносити и радовати. Интелигенција не види зло у својој намери да од једне старе климаве воденице направи модеран зелики турбински млин, који неће давати само двадесет ока бунгура, него огромну количину финог белог брашна да нам свима буде погаче и да преостане за уздржавање свих оних споменика и симбола исламске културе који се данас налазе не само у јадном него и некултурном стању, без поштовања, без пиетета као право ругло, Наша световна интелигенција хоће да ј>гословенсни муслимани буду достојни претставници исламске културе као територијално најзападнији, a да не буду само периферијска душевна и материјална сиротиња Интелигенција хоће да се заједница од^ raja отворено и искрено у правцу н>ена подизања, шеног националнзгосвештавања a не однарођавања; интелигенција хоће да изгаји слободан дух a не биготске затуцаности као што то чине и данас два наша муслиманска ^истд од који* један само- власно носи чак и фирму „Гласило јавног мишљења муслимана у Југославији", негирајући тиме и наш национализам, a дајући нам обележје националне мањине. Интелигенција жели да се наши грађани, припадници исламске верске заједнице осећају сво и у своме и да све своје расне врлине и способности несметано и спонтаноса правим осећањем дужности патриотизма улажу у конструктивни рад на подизању наше заједничке националне културе и јачању наше националне државе. Чланови исламске заједнице не смеју се у сво;ој домовини ссећати другога реда и привремено, нити смеју сањати о некој непознатој обећаној земљи о којој са пуно лажљиве фантазије проповедају лоши ваизи нашем непвсменом, no природи конзервативном али верном и добром човеку. Од наше лепе домовине ми не смемо имати лепше нити може бити за нас слађег језика Г. МустаФа Мулали^, нар. посланик и познати Гајретов радник од онога којим нас je мајка успављивала. Нашег човека морамо литературом и штампом уопште, интересовати за његове властити проблеме, јер се њега не мсже тицати ш та je данас ручао Краљ Ирака, како нам то један сарајевгки лист свакодневно сервира; нашег човека не може се тицати колико Мисир купи злата, како ће се завршити дипломатски спор Јемена и Хиџаса, ни покрет Абдул Џафер Хана, ни како се подиже и напредује Јерусалим, ни богатство индијских махараџа, a нити га се тиче успостава неког нарочитог поштанског саобраћаја са исламским земљама, у колико то не захтевају интереси наше земље, јер ми — баш ми — имамо толиио својих проблема и брига да се морамо првенствено њима забављати. О.им тога, ни један народ исламске вере не поклања интересе т �Југославенским муслиманима, јер кад би се они збиља интересовали за нас онда би сигурно посаветовали нашу Улему у Вакуфском већу да промени правац и да иде у раду савременијим путевима, ако иоле жели да помогне „муслиманима у Југославији" који данас живе збиља у заосталости и немаштини. Тако нам штампа вакуфске илмије, у место да третира многобројна културно-привредна и социјална питања, доноси радосне вести колико je Енглеза, колико Јапанаца прешло на Ислам, не помишљајући на факат да сви ти нови муслимани не би прешли на Ислам да су претходно пропутовали Босну. јер, то ће бити сигурно они, који су исламску науку као познаваоци арапског језика научили директно из Курана. Напокон наша интелигенција хоће да административни апарат Вакуфа уреди на модерној банковној бази, чисто утилитаристичкој бази тако да се влше не дешава ни један случај да који Вакуфски претседник, као што je био случај у једном срезу, приликом премештаја или смеџе не преда наследнику вакуфску имовину ,и агенде, и ако постоји сумња да није вођена у реду, него да сваки вакуф- ски функционер за свој рад одговара народу a не само проводуреној, избледелој савести. У овим свим ж ељ ам а наш е световне интелигенције не види се никаква рђава и И сламу противна замисао него напротив и no самој вери похваљено дело. З ато je моје скромно мишљење да и поред онаког категоричног става уваж ене илмије наша интелигенција треба да настави свој пут, na макар преш ла и на ефикасније методе са уверењем да je прати интересовање и поверење читавог нашег елемента који je дошао до сазн ањ а да више ни мађије ни записи не могу излечити наш е тешко стање; који je спознао да je време јурећи експрес који гази сваког оног бика који се хоће са њ?м да пободе. И наш а уважена илмија из Вакуфског већа требала би бити свесна да се и она постепено, неприметно мења према духу вреиена, да ни она није у оној својој стереотипној форми, да ми млађи видимо те њихове метаморфозе, na челу да у прилагођавању духу времена буде овако спора, заш то да их сматрамо поустајалим мртвацима из Харун-Ал-Рашидова доба, заш то не би били живи сарадници интелигенције у веку модерне технике, у веку реализм а и рационализма. О potrebi opstanka Ser škole i Šer. gimnazije Prilikom pretresa budžeta G azi Xusrefbegove medrese u Vakufskom vijeću, član vijeća g. Dr. Hamdija Karamehmedović održao je poduži govor, kojim je dokazivao potrebu opstojanja Šer. sudačke škole i Šer. gimnazije. G Dr Karamehmedović istakao je naj­ prije da po njegovu mišljenju Vakufsko V ijeće niti je moglo donositi niti je donijelo kakvog jednodušnog zaključka da se Šer. gimnazija i Šer. sud. škola traže od Kralj. Vlade da pređu pod autonomnu upravu. Zato je je najbolji dokaz zapisnik prijašnjeg zasijedanja, iz koga će se moći lahko kons'atovati da je nekoliko govornika, a među ostalim i g. Kukić, bio protiv takvog plana. G. C r. Karamehmedović drži da nema ni danas sm isla da se od države traži da ove dvije škole pređu u autonomnu upravu. Šer. sud. škola, kaže on, je škola koja odgaja državne činovnike: Šer. sudije i on sumnja da bi država mogla ikome drugome povjeriti odgoj svo­ jih budućih činovnika. Ako se zakpnom o musliman­ skim vjersko-prosv. službenicima odnosno pragmatikom službeničkom ustanovi da imami matičari treba da imaju kvalifikacije onolike kolike danas daje Šer. sud. škola i ako se u sporazumu sa Kr. vladom izmijeni nastavni plan sadašn je Šer. sud. škole, u tom pravcu da ona odgaja podmladek za imame matičare, onda je logično da se traži da ta škola bude pod autonom­ nom upravom, U lom slučaju trebalo bi nastojati kod Ш Kr. vlade da se apsolventima ove kole ipak dozvoli pohađanje teološkog m uslim anskog fakulteta, na kojem od naših univerziteta, na kojem se predaje i šeriatsko pravo. Tek takovi apsolventi koji su svršili i pravni fakultet, mogli bi da budu i sudije, naravno i šer. sudije. G. Dr. Karamehmedović sumnja da će se i u buduće tolerisati da koja bilo grupa sudija nema visoke školske naobrazbe. (Za vrijeme konciznog razlaganja g. Dr. Karamehmedovića o Šer. školi neki vijećnici, a naročito član Ulema m edžlisa g. Šakir ef. Mesihović, upadaju često govorniku u riječ raznim primjedbama, koje bi se možda mogle smatrati i uvredljivim, pa kad je u jedan č a s g. Mesihović u znak negodovanja protiv izlaganja g. Dr. Karamehmedovića upotrebio jedan pooštar izraz i u isto vrijeme b ac'o svoju ehmediju na klupu, onda je inače mirni i staloženi g. Dr. Karamehmedović protestovao protiv ovakvog načina izražavanja negodo­ vanja i taj gest g. M esihovića nazvao bezobraznim. U sali nastaje u taj ča s komešanje te pretsjedavajući prekida sjednicu.) Nakon pauze ponovno dobiva riječ g. Dr. K ara­ mehmedović, koji veli da mu je žao da s e je morao poslužiti jednim neparlamentarnim izrazom, ali je to morao učiniti, je r Je gest g. Mesihovića, po njegovom mišljenu, bio uvredljiv. �U daljnjem izlaganju g. Dr. Karamehmedović kaže j a je Š er. gimn. u smislu Zakona o srednjim školama potpuna gimnazija, koja bi se mogla nazvati gimna­ zijom orijentalno-klasičnog sm jera. Nazvana je senat­ skom, je r je nastala radi pitanja reforme Šeriat. sud. škole za vrijeme bivše austro-ugarske uprave. Održano je tada više anketa, koje su pretresale pitanje reor­ ganizacije Šer. sud. škole i zadnja takova anketa doni­ jela je zaključak da Šer. sud. školu treba dignuti u rang šer. pravnog fakulteta, odnosno teološkog, a da se za studente takovog fakulteta primaju sam o oni svršeni gimnazijalci, za koje se ima garancija da bi mogli s uspjehom pratiti predavanja na toj visokoj školi. P ošto se držalo da ni oni maturanti, koji su u gimnazijama učili arapski jezik mjesto grčkog, nemaju dovoljno sprem e za takovu visoku muslimansku školu, zaključeno je da s e apelira na Vladu da osnuje naro­ čiti tip orijentalno klasične gimnazije, pod imenom Šer. gimnazija. Nakon O slobođenja ova je misao i mišljenje ankete provedena u djelo i ova je gimna­ zija dala već više generacija abiturijenata. Govornik drži da niti je Ulema medžlis niti Vrhovno vjer. starješinstvo, pa ni Vakuf, vijeće pozvano da državi daje savjete, je li je srednja škola ovog lipa potrebna ili nije. Kr. Vlada bila j e pred kratko vrijeme, možda b aš' radi potezanja ovog pitanja u javnosti, sklona da ovu gimnaziju posve reducira i stalo je mnogo tr u d a ^ govornika i ostalih narodnih prestavnika u Beogradu da se ova vrlo korisna i potrebna šk o ’a zadrži. Po mišljenju govornika bilo je i vrlo potrebno da narodni pretstavn’ci poduzmu ovakav korak, je r je po njegovom mišljenju neophodno potrebno da svaki viši svećenik, ma koje vjere bio, imade pored opće srednjoškolske spreme i specia/no stručno obrazovanje na fakultetu. Naročito je to potrebno kod muslimanskog svećenstva, za nastavnike vjeronauke u i unim gimnazijama, te za članove Ulema medžlisa, muftije i Reis-ul-ulemu. Po zakonu o I. V. Z. država je donekle obve­ zana da o svom trošku ustanovi i uzdržaje islamski fakultet, kao što izdržava i teološki fakultet rimoka­ tolički. Dok nema takovog fakulteta dužnost je Kralj. Vlade ta, po mišljenju govornika, da u budžetu svake godine predvidi po nekoliko stipendija za apsolvente Šer. gimnazija, koji bi u oskudici dom aćeg teološkog fakulteta, sv.šavali visoke vjerske nauke na kojem univerzitetu u inostranstvu Isto bi tako trebalo da i Centralna Vakufska zaklada i privatna prosvjetna dru­ štva daju više stipendija za apsolvente ove gimnazije. Govornik je uvjeren da bi ih se dosta javilo da studiraju teološke nauke, naročito ako bi se u Zakonu 1. V. Z. ustanovilo da se za zvanje muftija, članova Ulema medžlisa, Reis-ul-uleme,te vjeroučitelja na srednjim školama traži puna fakultetska sprema. Tada bi apsolventi ovakove škole znali šta ih u buduć­ nosti čeka i vidjeli bi da im je otvoren put ka jednoj lijepoj karijeri i da imaju izgleda da će doći na visoke i najviše vjerske položaje u našoj državi, te bi sa naj­ većim poletom išli na te studije. Kad bi se ponovno poteglo pitanje preuzimanja Šer gimnazije i Šer. sud. škole u autonomnu upravu, Kr. vlada bi mogla sa puno prava da rekne našem Vrh starješinstvu, da je momenat za rješavanje toga pitanja bio u godini 1930, kad se sporazumno između članova Vrh. vjerskog starješinstva i pretstavnika Kr. vlade pravio nacrt o državnoj dotaciji 1. V. Z. Tom prilikom, u prisustvu izaslanika Vrh. vjer. starješinstva, prebirano je po svim budžetima što se moglo sm a­ trati da u smislu 23. člana z konu o I. V. Z. ima da pređe u autonomnu upravu i koje svote, što ih je prije država izdavala u svrhu vjerske isl. zajednice, mogu doći u obz r i koje se svote imaju predati I. V. Z. Tečnim pretraživanjem konstotovano je da cijela svota iznosi 15,100.000 i da u toj svoti nisu svote koje su se u proračunu 1929 davale iz državnog budžeta za Šer. sud. školu i Šer. gimnaziju u iznosu od 1,500.000 Din. Ako je Vrh. vjer. starješinstvo smatralo da su to vjerske škole, dužnost mu je bila da tom prilikom traži da se i budžeti tih dviju škola prenesu iz drž. budžeta na budžet I. V. Z. Prema tome cijela svota ne bi bila 15,100.000, nego 16,600.000 Din. Govornik je osvjedočen da je u tom momentu pretstavnik Vjer. slarješln tva tražio da te škole zajedno sa njihovim budžetima pređu u upravu 1. V. Z., da bi Vlada u tom času sigurno dala negativan odgovor. U ostalom, ako je mišljenje govornikovo tačno da su ove državne škole, koje odgajaju sudački podmladak, odnosno daju opću srednjoškolsku naobrazbu i kad bi se te škole zaista predale I. V. Z., ne bi dobili onih novaca koje za njih država danas daje. One bi bile jednostavno ukinute. Misli da je Ulema medžlis dao inicijativu za preuzimanje ovih škola i da je Vrh. vjer. starješinstvo radilo u smislu te inicijative b aš radi toga, što se nadalo da t i ovu svotu od 1,500.00 Din, koja se izdaje za ove škole, dobila I. V. Z za svoje prosvjetne svrhe. O budžetu Gazi Husrefbegove m edrese kaže, da ne iznosi sam o 814 000 Din, kako veli referent, jer nije uzeta u obzir kirija, koja bi se mogla dobiti za prostorije u kojima je sm ještena m edresa i njen inter­ nat. Kad bi se ta vrijednost pribrojila svoti budžeta, on bi iznosio preko 1,000.000 Din. 1 pored tako veli­ kog budžeta vidimo ne sam o to da j e broj nastavnika nedovoljan, nego da se radi i sa honorarnim nastav­ nicima. Ta medresa trebala bi da odgaja mualime za ibtidaije i vjeroučitelje u osnovnim školama, a even­ tualno i neke džamijske imame. Misli da nije potrebno da ta m edresa ima niži tečaj od 4 godišta, u kom đaci dobivaju opće obrazovanje, koje odgovara obra­ zovanju u nižim gimnazijama, je r se to opće obrazo­ vanje može dobiti i u državnim nižim gimnazijama. Viši tečaj smatra svakako potrebnim i uz njega treba da bude internat, kako bi se đaci odgajali posve u islamskom duhu. Internat za niži tečaj mu onda nije 141 �ireban, ali ako imamo dovoljno sretstava i ako se bojimo da ne bismo za viši tečaj dobili dovoljno kompetenata, mogli bismo održavati i internat za đake koji bi u državnim srednjim školam a svršavali naučno gradivo propisano za 4 razreda niže škole. Što se tiče najvišeg tečaja, t.zv. alijje, taj bi imao da bude teološki islam ski fakultet. D a bi on to mogao biti, trebao bi jedan univerzitet i da se Kr. vlada uvjeri da studenti koji stupaju na taj fakultet imaju punu opću srednjoškolsku naobrazbu i da profesori tog fakulteta imaju sve one uslove, koji se traže za docente i pro­ fesore i svakog drugog fakulteta. Taj fakultet bi bio naravno u sklopu od kojih naših univerztiteta. 1 njegovo izdržavanje bila bi dužnost naše drža e. Smatra da je sasvim suvišno, što j e već ranije naglasio, da se ijedna para u ovom buazetu daje z a i. zv. alijju . Tim manje što m edresenski budžet nema ni izdaleka tolike cifre na strani prihoda, da bi s e iztog budžeta m ogla izdr­ žavati tako skupa škola. Čuli sm o, veli govornik, iz izv ještaja referenta da se apelira na Centr. Vakuf zakladu da dade i ona svoj doprinos od preko 200.000 Din za održavanje te m edrese, p a da će se čak i oduzim ati i iz kapitala jednog drugog Vakufa izvjesna svota za uređenje ove srednje m edrese. Na koncu govornik apelu je na Vijeće da se pitanje preuzimanja Š er. sud. šk o le i Šer. gim­ nazije više ne poteže. U znak n e slag an ja s a prediogom Ulema m edžlisa i upravnog odbora, govornik izjavljuje da će glasati protiv budžeta G aži Husrevbegove m edrese. Budžet Gazi Husrevbegove medrese u Sarajevu za god. 1932/53 A) Primici lisa, Mehmed Šiljković, učitelj gra­ đanske škole, Dr. Šakir Sikirić, direktor Šer. škole, Hamdija Kreševljaković, nastavnik preparandije u penziji, Muhamed ef. Pcšić, p ro ­ fesor Šer. gimnazije, Hafiz Omer ef. Mušić.mualim, Mustafa Drljević, I. R e d o j ičj p r i m i c i : 1) Doprinos Gazi Husrevbegova Va­ kufa u n a r a v i ...............................Din 2) Doprinos Gazi Husrevbegova Va kufa u g o t o v o m .......................... 147.172 — 320 0 0 0 - I l.c V a n r e d n i p r i m i c i : , 90 8C0"— 3) Opskrbnine od pitomaca . . . Di'rij 55.200* 4) Vanredna pomoć iz Centralne Va­ kuf. mearif. b l a g a jn e .................. 214.495*50 5) Pozajmica iz g la v n ic e .................. 78.000,— Ukupni primici Din 814.867*50 B ) Izdaci a) R e d o v n i i z d a c i : c) P o m o ć n o o s o b lljjee : 9) Kućni l i j e č n i k ............................... 10' Četiri slu ž ite lja ............................... 11) Dvije kuharice i pomoćnice . . Ukupno lična beriva pomoć, osoblja Din „„ 17.280*— 8 400 — 22.680 — 10 800 — Din 60.160 — N a s ta v n o o s o b l j e i n j i h o v a l i č n a b e r i v a 1) 2) 1. muderis (g. Ahmet ef. Burek) Din U» i upravitelj (g. Muha­ med ef. D i z d a r ) .......................... 3) III. muderis (g. Hamdi ef. Berber o v ić ) ........................................... 4) IV. muderis suplent (g. Hilmi ef. M u ftić........................................... „ 5) Šejh (g. Hamdi ef. Berberović) . » „ i 39.182*50 30.000*— 8 100 — 17.280 — 15.673*— 10.800 — Ukupna lična beriva stalnog nastavnog Din 121.035*50 o s o b l j a ....................................... b) H o n o r a r n i : 7) Honorarni izvanredni nastavnici (gg. Jusuf Muhić, uč. o. šk. Muhamed Kantardžić, sekretar Ulema medž142 d) S t v a r n i i z d a c i : 12) ------- .... > piOfesora, nadziratelja, prefekta-eko-noma, 4 služitelja i 3 kuharice)) Din Din 209.000*— 13) „ 7.400 — 14) „ 10.8C0*— 15) 55 000*— > 16) skog namještaja 5500 — П) 10000 — 18) ska biblioteka 19) 20) 21) - 3.000 — 2 000 — 10.C00-— Ukupni stvarni izdaci Din Din 312.700*— �e) i z v a n r e d n i i z d a c i : 22) Nabava namješt. direkcije i zbor. Din 23) Za nabavu školskog i internatskog namještaja za 40 pitomaca 1. razr. 24) Za adaptaciju jednog stana za školu „ „ Ukupni izvanredni izdaciD in f) P r i n o s ii n a r a v i i z i m a r e t a i 6.000 — 68.000 — i p 000 — 84 000 — 25) Za nastavno i pomoćno osoblje . Din 147.172 — Rekapitulacija: Ukupni primici Din 814 867*50 Ukupni izdaci Din 814.867.50 Абдуселам Белагија, канд. ирава Поводом засиједања Вакуфско-меарифског вијећа у Сарајеву Вакуф меарифско вијеће на свом посљедњем засиједању претресало je поновно питање наших јединих двају вјерских завода, који се издржгвају на државни трош ак. Одговорни фактори од којих смо очекивали да ће макар у данашњим тешкии економским приликама посветити пуну пажњу раду на социјалном и економском подизању муслимана Босне и Херцеговине, не само да, нису оправдали жељена очекввања, него су чак главни иницијатоЈНГ' за укидање ових значајних културних установа, које су резултат дугогодишњег испитивања наших најугледнијих и на;позванијих вјерско-просвјетних радника и преставника. Ум:есто да се они личнозалажу свим снагама за одржање нечег опште корисног за муслимански елеменат, као што су Ш ер. гимн и Ш ер, суд школа, некоја господа из Вакуф. меариф. вијећа, колико се види из поднијетог извјешштаја, доказују или да не познају историјат и потребу ових школа или намјерно заговарају оснивање двију медреса мјесто њих, чији би надзор вјерског и општег образовања био повјерен Вакуф. меариф. органима. Ови наши фактори, дошавши на одговорно мјесто, обећали су радити на поправљању хаотичног стања, које годинама влада у Вакуфу. Обећгли су да he посветити пуну пажњу што бољем економском просперитету некретнина вакуфских, које су у много случајева савршено мртав капитал. Обећали су напокон у најкраће« кремену ријешити болно мутевелијско питање од чега зависе многе друге успјешне акције. И умјесто свега тога истиче се видно мјесто у будућем њиховом раду укидање Ш ер. гимназије и Illep суд. школе, које са њиховим обимним и одговорним дужностима немају бар за сада нарочите везе. Реформа мектеба, реформа ГазиХусревбегове медресе, у којој имају да се обравују будући муалими и имами матичари итд., јесу толико хигне и неодложне потребе да свако њихово одлагање преставља успоравање нашег културног прогреса. Реорганизација Гази Хусревбегове медресе, у колико je формално изведена, није ни издалека оно што се тражиод сличног вјерскогзаводазаданаш њ е прилике. Средњевјековни систем учења и мелоарисања још je и сада одлика свих наших медреса, што а псолутно треба избациги из наставног плана. Формалном реорганизацијом не ствара се савремен вјерски завод, него je потребно да се у њега доведу за наставнике млађи људи са свршеном теологијом и бар средњошколском општом наобразбом, a таквих имамо неколико за које нажалост нема мјеста. У овом погледу није се ништа урадило да се побољша квалкфикација будућих муалима, свршеника Газине медресе, него се остало на исгом нивоу, на ком се било прије 50 и 100 година. Ш то се тиче вјерских уџбеника односно вјерско просвјетног програма, који je требала да изведе вакуфска управа, колико се сјећамо, израђен je и примљен једино први дио Илмихала рахм. Сулејмана Мурсела за основну школу, a о неким врло потребним другим уџбеницима, израђеним „по модерним педагошким принципима и писаних народним језиком*, како се то напомиње у извјештају, немамо досада ни једног осим поменутог. Поред овако широког економског, социјалног и културног поља рада на коме су позвани да раде наши одговорни фактори, њима пада у очи нарочито Ш ер гимназија, коју треба no њиховом схватању под сваку цијену укинути из врло сумњивих разлога и мјесто ње створити двије медресе старинскога кова, какзих имамо и данас на претек у свима већим мјестима Б. и X. A ko вам je, господо, стало да експериментишете у своме неизрађеном. плану рада и ако вам je потребан новац з а један овакав потхват, ви рађе жртвујте један дио сувишних медреса и мјесто њих (творите реформисгну медресу или како je назвасте ове године „нижу гимназију специјалног типа“, али не дирајте у оно што je створено теш ком муком, након дужих испитивања и великих напора и што 143 �1 напокон не кош та ништа вакуфску блзгајну. У овај ваш најновији експерименат немамо тим више повјерења ш то од Ослобођења до данас ни једна вакуфска управа није створила ни један узоран вјерски завод и ако нам je неопходно потребан, ни једну васпитану социјалну установу од опште користи, нити покрснула макар какову културно просвјетну акцију у народу, како би тиме показала позитивне резултате у свом раду. Наши одговорни фактори покрећу поново ј(Дно тугаљиво питање које je баш недавно с тешком муком скинуто с дневног реда и ?а које они имају најмање времене да га покрећу— поред својих дру~ гих тешких и одговорних дужности Бојимо се да њиЈ.ове изнемогле снаге неће моћи поднијети цио тај Totap социјалних и других обавеза које су узели на себе, a најмање онда ако буду без потребе задирали у она питања, ко a немају директног контакта са њиховим вишеструким функцијама. Немогућа жељ а и амбиција, коју су покушали да остваре проглашавгњем једног чак непотпуног средњошколског здвода високом теологијом у рангу факултета, доказује колико. ру необавјештени и колико мало познају униве^зи\етску установу као_највиши просвјетни односно вјерски завсд. З а част универзитетског професора не (долази се сам< ром вољом и наклоношћу нечијом, него на основ; нарочитих квалификација и личних заслуга на научном пољу. З а OBJ част дорастао je врло мали број наших људи, али најмање оних који имају данас главну ријеч у нашим вјерско- просвјетним питањима. Овај невјероватан али истинит случај коликогод нам je нанио бруку на надлежним м естима, исто толико показује да наши одговорни фактори немају уопште израђен програм у своме раду, јер траж е оно заш то сами нису дорасли, a xohe л макну школе са видним резултати м а и за чије och«3 вање они нису уопште ничим везани. Посљедна одлука Вакуф. меарифског вијећа 0 смањењу принадлежности удовама умрлих муалима није само неправична него и нехумана мјера. ’ Вакуф. меарифско вијеће донијело je „у интересу штедње и равнотеж е буџета" одлуку о смањењу принадлежности бедним и незаштићеним уд0вама, a не дира у принадлежности високих наших вјерских функционера.који у највише случајева бирају тантијеме са више страна. — Познајем једног колегу чија je мајка примала као пензнју иза свог умрлог мужа 800 Дин мјесечно. Од те своте она je живећи сама скромно, слала сину 150—200 Дин. мјесечно. Данас њен приход спао je, захваљујући одлуци Вијећа, од 8и0 на 300 Дин, од чега не може да живи ни она сама ни пола мјесеца, a камо ли да п маже још свога сина студента, који живи у већем мјесту. Ево на овај начин наши пресгавници штите социјалну правду и овако бране интересе многобројне муслиманске сиротиње. Стога, у име своје и свих студената муслимана, a мислим да ди елим мишљење и остале наше напредне интелигенције, стављам до знањ а одговорним факторима да омладина, будућа њихова смјена, будно пази на њихов рад Н амјерадабаце наулицу 250-теро невине сиротне дјеце из Ш ериат. гимназије и онемогуће школовгње новим генерацијама. створиће још већи ја з између напредне омладине и наших вјерских преставника. Ипак судбину Окружне медресе неће доживјети Ш ер. гимназија и Ш ер. суд. школа, док има свјегних пријатеља муслиманског напретка, заш то ћемо и ми улошити све снаге и сву своју омладинску љубав да до овога не дође. Ј jesam li se, u korist Gajreta, osigurao kod osiguravajućeg društva „Dunav" ? 144 �Šukrija Alagič, direktor gimn. u p. Drugi odgovor Hikjmetu i njegovom uredniku g. A. L. Čokiću Motto: Bog Svevišnji veli u 2. suri: j v ^ J J lilj — 11, 12. — , ^ L.ji \j!l» И . — 1 kad im se rekne :Nemojte sijati smutnju!, oni odgo­ vore: Mi sam o mirimo. — 12 — Ali, zaista su oni, oni koji siju smutnju, sam o oni to ne poimaju1). stoga ni svijet ne smije prestati to zahtijevati i tražiti. Poteškoće su, istina, pri tom mnoge, a najvažnije su ove: štD Kuran sadržava nebeske riječi, spuštene u srce najsavršenijeg Božjeg poslanika od Boga Svevišnjega, čiju pravu supstanciju ne može niko potpuno shvatiti; što Kuran sadržava uzvišeno znanje i visoke svrhe koje mogu dokučiti sam o čiste duše i svijetli umovi; što će onaj koji ga studira i proučaje naići na veličanstvo i sjaj koji u obilju struje od Najvišeg Savršenstva, a koji će mu ponekad zasjeniti razum i gotovo ga spri­ ječiti da dođe do svog cilja. Ali nam je Svevišnji Bog ovaj posao olakšao, što nam je zapovijedio da prema svpjim silama nastojimo shvatiti Njegove riječi, jet je On objavio Kuran kao svijetlo i uputu koja ljudstvu razjašnjuje šerijatske propise i odredbe, a to se može postići sam o ako se Kuran bude razumio i shvatio. 1 u nas avku svoje kritike, koja je izašla u 35. broju „H ikjm eta", po šao je g. Čokić starim putem, pa iako navodi neke primjere, nijednom riječi ne spo­ minje Tefsir Essejjid Muhamed-Rešid-Ridaov koji ja prevodim. Ovaj je Tefsir počeo izlaziti u reviji „Ehnenar“ u 111. godištu god. 1317. po hidžr. (1909.). Kasnije ga je učeni Mufess'r posebno otštampao pa je dosad Tefsir, kakav mi želimo, znači: razumjeti Kuran izdao 10 ili 11 svezaka, sam o '-Pi^i svezak nije jo š. -k ejL sad rži vjeru koja ljude upućuje na o m u čemu otštampan, a to zaključujem po jednoj napomeni u 4. je njihova sreća na oba svijeta. T o treba da bude onaj svesku na str. 280. koja glasi: najviši cilj kome mi težimo. j\jw d \4 — Vd i l i O V " 1 JU — T o ćemo u tančine razjasniti u knjizi koju ćemo, ako Bog da, učiniti kao uvod Tefsiru*. T o je i uzrok da sam ovaj svoj rad počeo prevađati iz Elmenara pa nijesam iz uvoda Tefsira ništa donio, ali ću to, ako B og da, učiniti čim ga dobijem. U predgovoru Prve knjige rekao sam da je učeni Mi fessir u ovom svom Tefsiru iscrpio predavanja koja je održavao u Džamiul— Ezheru u Kahiri iz tefsira Merhum Šejh Muhamed Abduhu, bivši muftija u Egiptu i profesor Džamiul— Ezhera. Zato je učeni Mufessir u Elmenaru počeo s Mukadimom (uvodom) koju je odr­ žao Šejh Muhamed Abduhu. Budući da u tom uvodu im a mjesta koja meni za moj rad daju pravo, a pobi­ jaju navode g. Čokića, ja ću neka mjesta donijeti u prijevodu. Učeni Mufessir počinje (Elmenar II. g., str. 130. i dalje) ovako: „Mi sm o obećali onim koji su na nas navaljivali da ćemo donijeti makar izvadak Tefsira što ga u Ezheru predaje islamski mudrac i jedan od posljednih imama Elustaz Šejh Muhamed Abduhu, misirski muftija pa evo i ispunjavamo svoje obećanje iznoseći najprije korisne napomene o uvodu Tefsira. Elustaz je rekao u prvom predavanju: Tumačiti Kuran nije lak nego vrlo težak i ozbiljan posao, ali se mnogi teški posao ne smije napustiti, pa ') Tumačenja ovih ajela u Prvoj knjizi na sir. 64. i dalje a u skupinama 8. i 9. Mogao bi kogod reći da nije sad potrebno tuma­ čiti Kuran, jer su prijašnji imami (poznavaoci vjere i islamski naučenjaci) proučili i Kuran i Hadis, pa sad treba da mi proučimo njihova djela i da se s tim zado­ voljavamo. Ali kad bi to mišljenje bilo 'spravno, onda bi bilo uzaludno proučavati Tefsir, a vrijeme, koje bi se u to utrošilo, bilo bi izgubljeno. Međutim, premda se ovakvim shvatanjem želi odati poštovanje nauci fikha, opet se ono protivi ldž3ma i ummetu sve od vre­ mena Pejgamberovih pa dok bude bilo koga munina. Stoga ne mogu shvatiti da ikoji muslim može tako što i pomisliti. U Kuranu su najmanje prostora zauzele odredbe o muamelatu, koje nazvaše nfikh“ , ali nam zato Kuran govori o čistoći duše i upućuje nas kako ćemo se dići iz provalije neznanja do visine spoznaje, vodi nas na stazu zajedničkog života bez čega ne može biti niko koji vjeruje u Boga i u sudnji dan. Ova se uputa može r.aći sam o i isključivo u Kuranu. Što je iz Kurana povadio autor Ihjaul-uluma ima veliki dio o čistoći duše, ali opet moć Kuranskih riječi na duše onih koji ga razumiju i njegovo djelovanje na srca onih koji ga s iskrenošću i pravom pobožnošću uče, nema ni jedan govor niti ičije riječi. Kuran govori onim koji su živjeli u vrijeme nje­ gova otkrivenja, ali taj govor nije na njih upravljen zbog njihovih ličnih osobina, nego jer su oni članovi ljudskoga roda, a Kuran je objavljen da na pravi put izvede cijelo čovječanstvo. Tako Bog Svevišnji veli u 145 �i. ajetu 4. sure (Ennisan) koji u prijevodu glasi: „ Ljudi, bojte se vašega G ospodara Boga!“ , pa je li razumljivo da će Bog biti s nama zadovoljan, ako ne budemo shvatili ove Njegove riječi? Ne, jer svak je dužan da prema svojim silama nastoji razumjeti Kuran. Za šire slojeve dosta je, ako iz Božijih riječi mognu shvatiti toliko koliko će b ti svakom dovoljno da iz Kurana prisvoje ono čim će skrenuti svoju dušu dobrom a odvratiti je od zla, jer je Bog objavio Kuran, da nas izvede na pravi put, jer Bog poznaje sve naše slabo ­ sti i nedostatke. T o je, eto, najniži stepen koji može svak prisvojiti. Za najviši pak stepen koji je faizi-kjifaje, potrebno je više uslova: 1) Shvatiti bitno značenje pojedinih Kuranskih riječi. 2) Znati gramatiku, sintaksu i stilistiku. 3) Poznavati historiju svih naroda i biti upućen u razvoj čovječanstva. 4) Razjasniti način kako će cijelo čovječanstvo biti upućeno na pravi put pomoću Kurana. Koji mufessir želi ovoj dužnosti udovoljiti, treba da zna stanje u kom su bili Arapi i drugi narodi u vrijeme objave Kurana, jer Kuran veli da su u to doba svi narodi, bili u za­ bludi a da je Muhamed a. s. poslan od Boga da ih izvede na pravi put i da ih usreći. Koji pak mufessir ne bude tačno znao stanje ovih naroda, može li biti siguran, da su navike i vjerovanja, koja Kuran ne odobrava, u istinu nevaljala, a smiju li se, opet, poznavaoci Kurana i oni koji_ treba da u vjeru pozivaju i da je brane zadovovoljiti sam o taklidom i jednostavnom kon­ statacijom: da je cijelo čovječanstvo bilo na krivom pu u pa da je Kuran poništio sva njihova kriva vje­ rovanja? Nikiko, nego se to sve mora činjenicama na o sn o\u Kurana dokazati. Iz ovoga se vidi da tefsir (tumač) im a dva dijela; jedan j e suhoparan i udaljuje od B o ga i od Njegove objave (džaffun mubeiddun ’anil-lahi ve kjitabih), a to je onaj dio u kom se obrađuju značenja riječi, g ra­ matička pravila i stilistika, p a ovo ne treba ni da se zove tefsirom (ve haza la jenbegi enjusemma tefsiren). D rugi je dio pravi tefsir u kom mujessir nastoji da shvati ono što je govornik htio reći i da pronikne u mudru svrhu akaidskih, moralnih i drugih odredaba, i to na način kojim će osvojiti dušu i privoljeli je na rad i hidajet koji sadrže Božanske riječi. To je onaj pravi cilj za kojim j a idem p r i predavanju tejsira. Kod nas danas, a i nekoliko stoljeća otprije tef­ sir zapravo znači studij onog što su rekli drugi naučenjaci u svojim tefsirima. Ali Svevišnji Bog neće nas na sudnjem danu pitati šta je ko rekao ili kako je on to rekao, nego će nas pitati za Svoju objavu (Kuran), koju je poslao da nam pokaže pravi put, i pitaće nas za Sunet Svoga poslanika koji nam je razjasnio Božju objavu. — Bog će nas pitati da li smo saznali za Božju poruku, da li smo radili prema uputi Kurana i Njegova 146 poslanika I da ii smo slijedili Pejgamberov sunriet. Čudnovatol Mi to oiekujemo, a opet smo u tolikoj opreci prema Kuranu! O, velikog 11 našeg nehaja i obmane!" U svom Predgovoru u Prvoj knjizi rekao sam na str. 3. i 4. ovo: „Prijevod samih Kuranskih riječi bio bi nejasan bez dobra komentara, pa bi se mogao i krivo shvatiti, zato sam prijevod Kuranskih ajeta popratio i malim tumačem, a kao najzgodniji komentar za taj posao učinio mi se Tefsir koji u arapskoj reviji „Elmenar" u Kairi iznosi vlasnik i urednik njezin Essejjid Muhamed Rešid Rida". Iz ovoga i iz moga rada vidjeće svak da sam se držao riječi Merhum Šejh Muhameda Abduhu koje sam naveo u gornjem prijevodu iz njegove Mukaddime, pa sam se ograničio da u tumaču donesem sam o ono što će doprinijeti da se ajeti pravo shvate i da se ukaže na svrhu pojedinih šerijatskih odredaba. Zato sam i izostavio gotovo sve što se odnosi na tumačenje riječi, jer je njihovo pravo značenje a u sm islu Elmenarova Tefsira sadržano u prijevodu samih ajeta. Izostavio sam također i sv a gram atička i stilistička tumačenja držeći se uputa iznesenih u gornjoj Mukaddimi. Osnov Tefsiru, koji ja prevodim, čine predavanja Merhum Šejh Muhameda Abduhu koji je bio muftija u Egiptu a Mufessir Muhammed Rešid Rida naziva ga islamskim mudracem i jednim od posljednih imama (•-*-* *и»У\ Kad se još zna da su se sa svih strana islam skoga svijeta mnogi obraćali na ovog velikana da im dadne svoje mjerodavno mišljenje o pojedinim šerijatskim pitanima i kad se uzme u ocjenu njegov književni rad: Tefsiru D2uz-i ’Amme, El-islamu veae-m asranijjetu, Risaletut-tevhidi itd, onda će svakomu osim valjda g. Čokiću biti jasno da je to priznati autoritet u islam ­ skom svijetu. Sam pisac Tefsira, što ga ja prevađam, g. Muhamed Rešid-Rida je st danas jedan od ponajbo­ ljih poznavalaca Islama, a bio je dugo godina prvi saradnik Merhum Elustaza Elimama. J a sam u prvom svom odgovoru rekao da tumačenja nijesu moja, nego da su ili prijevod ili vjerna reprodukcija tumačenja iz Tefsira Muhamed Rešid Ridaova, pa je onda upravo sm iješno da g. Čokić ima sm jelosti da za ova tumačenja veli su u opreci sa gledištem Ehli-sunneta i da su mutezilanska. Uostalom iz daljeg pisanja vidjeće se da ni jedna njegova tvrdnja ne stoji, nego da je on to sve nategnuo 1 izvrnuo. G. Čokić veli u svojoj kritici da je moj prijevod Kuranskih ajeta slab, manjkav i površan, jer 1. da nijesam svagdje našao zgodnih riječi za prijevod, ali to nijednim primjerom ne potkrepljuje. Na (2. i 3.) drugu i treću primjedbu, da sam ispuštao ’irab i t d , odgovoreno mu je u gore prevedenoj Mukaddimi. U pogledu Besmele, koju je naveo kao primjer, velim da se ono što on o prijevodu Besmele piše �ne može nazvati prijevodom (terdŽema) samih riječi u Rešid Ridaovu (felmenar Ili. g., str. 4Č0—404) vidi sć Besmeli koje sam ja tačno a u smislu originalnog Tef- da ovaj Mufesir ubraja Besmelu u Elfatihu, pa govo­ sira preveo, nego se to odnosi na smisao Besmele. reći o tom kad je i gdje je objavljena veli između osta­ Da je ovo tačno, neka pogleda u istom broju »H ikjmeta' log (str. 401. odi. 2 ): na stranu 322., pa će naći da je njegov brat Abdu<ј4 U jl А ._ ^ -U !\ j rahman ef. preveo Besmelu ovako: .U ime Allaha, sve­ Oj j * l* ј ^с.\ _Ј .1^*5 općeg dobročinioca, milostivoga". Moj prijevod Besmele glasi: »Uime Boga, Općeg Dobročinitelja, Milostivog". 'д \ jl ) <£■ У ј’jA 1 j\ j\ Јзj j Između ova dva prijevoda nema nikakve razlike, osim лј— J v J što ja apozicije, koje se odnose na Boga, pišem iz !л * j l i l*:U * j ‘ U l j ^ - V U l j poštovanja prema Bogu Svevišnjemu velikim početnim V , O\ ј± Ј ^ џ \ с . J je . (. slovom. Ono što je njegov brat donio u zagradama . <~e> j Čini sm isao, a ne spada u prijevod samih riječi. J a sam sm isao Besmele donio na strani 54. Prve knjige u — To u prevodu znači: Elfat'ha sadrži sumarno ono stupcu 6., a to mjesto g la si: »Značenje je ove rečenice što je u Kuranu, jer sve što je u Kuranu, jest analizo(Besmele): da ja počinjem svoj posao u ime Boga Sve­ vanje osnova koji su u Elfatihi sadržani. S ovim ne višnjega, pa Ga molim da mi za to da snage, a nadam mislim ono što oni (neki mufesiri) običavaju protuma­ se da će me za nj’ nagraditi, jer kad ne bi bilo Nje­ čiti pomoću aluzije (elišaretu) i značenja pojedinih gove zapovijedi i kad se ja ne bih uzdao u Njegovu slova (delaletul-hurufi) pa govore, da su tajne Kurana dobrotu i milost, ne bih ja to mogao ni učiniti". To u Elfatihi, tajne Elfatihe u Besmeli, tajne Besmele u mjesto u arapskom orginalu glasi: (arapskom) slovu „b" (elbau), a tajne slova , b * u nje­ govoj lački, jer to nije utvrđeno od Pejgambera (s. a. j* J; 'Ј' п * сИ' v. s.) ni od njegovih drugova (s kojim neka je Bog Ail—»-! J AiUaJ Ij Ал~1» zadovoljan I), a niti je to samo po sebi shvatljivo". Slično ovom veli i glasoviti hanefinski naučenjak Alusija u svom tefsiru „Ruhul-Me’ani", u 1. svesku na (Elmenar IV. g., str. 423), Iz ovog će svak vidjeti Ј,еи da ua stranii* 35. sam vjerno reproducirao smisao ovih originalnih riječi Daljni prigovor g Cokiča tiče se moga prijevoda iz Tefsira Muhamed Rešid-Ridaova, pa d a j e sm isao , nu l i . o . . . Г х Božijih riječi u Elfatihi: » - .n U ic j» д Ј-1 « J a sam to Besmele, kako sam ga ja naveo, potpuno tačan, a u Jf J oz .J Hvala Allahu (Bogu), Gospo­ glavnom se poklapa i sa smislom koji je i g. Čokić preveo ovako: donio u svojoj kritici, samo je moj stilski dotjeraniji daru svjetoval“ 1 opet tvrdim, a to ne poriče ni g. Čokić, da je ovo tačan prijevod onih Božjih riječi, a i ljepši pa i razumljiviji od Čokićeva. U pogledu Besmele navešću jo š da se sva islam­ ono što on donosi u svojoj kritici kao prijevod tih Božjih riječi, nije prijevod nego opet smisao koji sam sk a ulema slaže da Besmela pripada Kuranu, a to sam i rekao u tumaču, ali se islam ska ulema razilazi da i ja u tumaču donio, sam o kraće i jezgrovitije. (Svršiće se.) li je ona ajet od Elfatihe. Prema Tefsiru Muhamed Najljepše Тражите свуда umjetnički izrađene и препоручите свакоме Гајретове разгледнице LEVHE jesu Gajrelove razglednice m m н Ječme ли дозначили дужну претплаш у за л и с т „Г А ЈР Е Т “? ШУ 147 �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИН Р М е р х у м Х а с а н а г а Г у јн ћ | Ha 3. м аја о. г., испустио je своју племениту душу у 80-тој години свога живота Хасанага Гујић, најстарији трговац међу најодличнијим грађанима града Љубушког. Од најранијих годнна почео се бавити трговином којој je остао вјеран све до своје смрти. Kao типични трговац, вредан и истрајан био je све до своје смрти. Он je био човјек типичног значаја старог муслимана трговца, који je до смрти високо Ф ф нио моралне одлике и у свом раду држао се високих моралних принципа Ислама. И у тим врлинама одгојио je и своју обитељ. Због тога je рахметлија много цијењен и noiim BiH од цијелог грађанства, сељ аш тва a и од странаца и страних мјесног одбора „Јгдранске С тр аж е" и члан мјесног одбора Црвеног Крста. Неколико година био je начелник и комесар града Љ убушког. З а своје патриотске и грађанске заслуге одликован je орденом св. Саве V. степена. Рахметлија je потпомагао ближње, нарочито градску сиротињу, те никада није ускратио дар сиромаху ма које он вјере био. Сиротињи je дијелио и у томе готово свима предњачио. И као национални радник истакао се нарочито приликом анексије Босне и Херцеговине. Он je са. још неким грађанима, вођама Џабића вокрета послао депешу у којој je јавио да Муслимани града и среза Љ убуш ког не признају анекскју Босне и Херцеговине. Због тога je рахметли Х асанага био прогањан од аустријских власти, али он je увијек сзојим кдејама и начелима остао досљедан и доживио њихове побједе A исто тако одликовао се национално- патриотским радом и после уједињења, ш то му се и признало орденом св. Саве. Због тога je његова ријеч била упливна и пуноважна како у Граду Љ убуш ком тако и ван граница среза Љ убушког Колико je био на страни поштован најбоље се види из многих депеша и писама, која су ожалошћеној обитељи сти зала из свих наших крајева. Џ еваза рахметли Х асанаге свједочи колико je био поштован у овоме крају. Многобројни грађани без разлике вјере свечано су отпратили рахметлију и тиме одали последњу пошту свом незаборављеном грађанину и човјеку који je знао ушчувати себи и својој обитељи осигурати високи морални углед. Особито мјесни одбор Гајрета смрћу рахметлије губи у сваком погледу свога потпомагача и заговаратељ а, те се молимо свевишњем Аллаху да га з а његсве заслуге награди, a ожалошћеној обитељи желимо искрено саучешће. П о д о д б о р Г а јр е т а у В н ш е г р а д у И зв је ш т а ј о раду у III. шромјесечу. трговачких кућа с којима je он преко 50 година подржавао најљепше везе Рахметли Х асанага Гујић био je члан и потпомагач разних културних, хуманих и националних друштава. Он je један сд оснивача Гајрет Банке у Сарајеву, те je неколико година био члан надзорног одбора исте банке. Њ е*овом иницијативом основана je филијала Гајрет Банке у Љ убушком, те je био предсједник управног одбора те банке све док je она постојала. Исто тако рахметлија je утемељач и добротвор друштва „Г ајр е т", чији je агилни потпомагач био све до сво.е смрти. Осим тога Хасанara je био предтсједник одбора за подизање соколског дома у Љ убушком, био je подпредсједник 148 Ha 2. августа приредио je овај мјесни одбор Теферич у Косовом П љу код Вишеграда, који je у сваком погл«ду добро успио. — Присутно je било најмање 2 000 грађана и теж ака без разлике вјере. Програм који се састојао из витешких игри и натјецања изведен je на опште задовољство, a иза програма продужила се je игранка и весеље до касно у ноћ. Ha 16 августа судјеловали смо са осталим овдашњим културним и хуманим друштвима при организовању и проведби Прославе десетгодишњице ступања на Престо Њ егова Величанства Краља, ко,а je могуће у мало коме мјесту величанственије и љепш е проведеиа. Прославу Гајретова Дана провели смч уочи рођендана Њег. Вис Престолонасљедника П етра, приредвли забаву у башти Југославенске читаочице, a на рођендан Велики народни теферич у КосовомПољу, са врло бираним и обилни* програмом. — Између осталог Соко je извео оросте вјежбе. a С трељ ачка Дружина натјецање у гађању. Taj дан �Гајретови питомци продавали су откупне значке, na je и од н>их пслучен лијеп приход. Успјех забаве није био како с«о очекивали, јер je усљед хладног времена посјета била слаба’ дочим теферич je потпуно успио, и на истом je било присутно око 2500 душа. Примјећена je како на забави тако и на теферичу отсутност овдашњих Јевреја, премда у нашој чаршији заузимају видно мјесто. Свима који допринијеше и припомогошг успјеху Прославе, Одбор се најтоплије захваљује. И з Г а јр е т о в е ор ган и зац и је. Г о д н ш њ а с к у п ш т и н а М јес н о г о д б о р а Г а јр е т а у Т у р . (а њ а р и м а Одржана je 20 марта т. г. и изабран нови одбор, јер je усљед премјештаја г. Хусеина Хамшића, претседника одбора као и других чланова био одбор крн>, na сз je морала сазвати ванредна скупштина. У одбор су унишла слиједећа г. г. претседник Салих еф. Муминовић, имам матичар, потпретсједник Расим Мерић, чословођа Српскj Земљорадничке Задруге, тајник гђицаСадијаШ ерифовићучитељица, благајник Мујага Корајкић,трговац; Надзорни одбор: Абдурахман Имамовић, хоџа, Харнага Икановић, бријач, Сафер Неџибовић, тежак и Рамо Адембеговић, теж ак; Одборници: Фехим Ахметовић Дервишевић и Лутво Алагић. Г а јр е т о в а з а б а в а у К о њ и ц у Овдашњи одбор приредио je сноју велику roдишњу забаву на први дан Курбан Б ајрам а ;6 IV. о. г. З а ову нашу забаву je владало међу грађанством велико интересовање, na се унапред очекивало, да не успех бити добар. Забавни програм иаведен je на свеопће задонољство публике, која je у великом броју посетила ову забаву, тако да су све улазнице распродате и м еста згузета, те су просторије дома Св. Саве биле дупком пуне. Тиме je морални успех био сасвим добар, me се м ож е мирне душе pehu, da je ова за~ бава надмашила не само све о ста л е приредбе ове зимске сезоне, него u ирошлих неколико година. Међу отменом публиком запажени су rr. Срескп начелник Терзић Милутин са госпођом, срески лекар Др. Мартиновић са госпођом, Мушић Илјаз, начелник из Острошца са госпођом, који су остали на забави све до 3 сата у јутро, na се већ no томе види каково je распсложење владало, те шеф суда Др. Војводић, судија Петрусевић, Ш ер. судије Бутурсвић и Налбантић, те многи други одлични госги, тако да je то била за Коњиц заправо елитна забава. З а овакав успех забаве може се захвалити гг. Љ убовићу Смајлбегу градоначелнику, који je и ако му je отац пре неколико дана умро, поред рада на забавном припремању суделовао и на самој забави целу ноћ, што je један врло леп и пожртвован гест, те Смаји Косовцу, Мехмедалији Хаџићу и Јусуфу Хаџаћу, који су свесрдно помогли Месни одбор у припремама, те упрегли све своје силе, да ова забава што боље успије. Овом првликом се мора истакнути и неуморни рад наше свесне и вредне омладине на организацији забаве, што je доста допринијело успеху и узорном поређају на забави, на чему се одбор нај- топлије захваљује. Међу ову омладину спадају нарочито дилетантице, које нису жалиле труда, да комад што боље увежбају и изведу и тиме допринесу успеху забаве. Нарочита пажња je била обраћена томболи, која je била изложена у радњи члана нашег одбора r. X Зукића Ибрахима, a која се састојала из 120 комада ручних радова нашег женскиња Сви комади су били израђени врло укусно, међу којима се налазило и доста врло вредних предмета као на пр. 15 комада самих везених јастука, израђених све љепше од љепшега. Овом приликом се наше женскиње заправо натјецало, да што љепши дар израде и допринесу, na се могло видити, што све наше женскиње, у којем куца племенито срце, може да учини. Сви бројеви томболе били су за кратко време на забави распродани, na je сама тохбола и материјалном успеху доста допринијела, тако да je преко 2 000 динара избацила. Од стране одбора најљепша хвала свима дароватељицама, a врло жалимо, да нам није могуће сваки поједини дар изнијети у јавности, пошто их сакупљачи нису пописали Моралном угпјеху забаве много je допринијела глазба овдашњег Добровољачког ватрогасног друштва, која je суделовала на забави добровољно без наплате икакове таксе и остала све до 3 сата у јутро, na се одбор како друштву тако глазбарима свесрдно захваљује. Материјали успјех забаве обзиром на економске прилике овог краја и свеопћу кризу постигао je за Коњиц рекорд, пошто je свеукупни бруто приход износиио Дин 6.371 50. Д о б р о в о љ н и п р и л о зи з а Г а јр е т о в у за б а в у у К оњ ицу По Дин 120— Косовац Смајо, no Дин 100 — Бегташевић Еминбег, Гаврановић Ибрахим, Џумхур Хамид е}), no Дин 7 0 — Љубовкћ Смаилбсг, no Дин 5 0 — Ш ток, творница бонбона, Нови Сад, Симон Катан, Сарајево, Братић Владимир, шеф жељ, станице, Прохић Авдага, трговац, оба из Коњица; no Дин 4 0 — Садиковић A6flvpaxMaa, Др Јелавић Иво, Шкоро Данило, сви из Коњица; no Дин 30'— Др Едо Новак, Мутевелић Јусуф, Ш ош о Хасан, Мужијевић Светко, сви из Коњица; no Дин 20 — Исидор М. Салом, Сарајево, жандармеријски потпоручник Драчо Хидајет, Терзић Ристо, Бегташевић Зи'а, X Зукић Ибрахим, Алагић Сафет, Хаџић Мухамед, Шкобић Илија, Нуспахић Хасан сви из Коњица, no Дин 1 5 — Радојевић Ацо, Брадина, no Дин 10 — Н И., Јерковић Иван, инж. Цинлић, Вајзовић Јунуз, Аликадић Јусуф. Б и ф е д а р о в а н з а Г а јр е т о в у з а б а в у у К оњ ицу 1 б акл авуг Садиковић Абдурахман, хурмашице Љубовић Смајлбег, Кресо Мустафа, Косовац Касим, бурек, X. Хусејиновић Мустајбег, Хаџић Мехмеда лија, Хаџић Јусуф, торта: Терзић Милутин, срески начелник, Дамјановић Нико, Др Војводић, шеф суда, Глигоровић Митар, надгесметар, Митровић Станко, Бегташевић Зија, гђа Сломовић, Бегташевић Еминбег, Бубало Ћамилага, колачи: Софо Авдо. - 7 49 �Мјесни одбор Гајрета у^Коњицу С лева на десно: г. потпретседник ГаврановиК Ибрахил, претседник Бегташевић Еминбег, члан одбора Диздаревић Атиф. Стојећи с лева на десно: Нуспахић Хасан и Кресо Мустафа, чланови одбора, те секретар СадиковиИ Абдурахман и благајник X- Зукић Ибрахим. З а б а в а М је с н о г о д б о р а Г а јр е т а у Ф о ч и Мјесни одбор Гајрета у Фочи приредио je Гајретову бајрамску забаву са следећим програмом: 1) Поздравна реч претседника г. Салих еф. Хасића, 2) Протектору Гајрета Њ . В. Пр. Петру, декламација (Шериф Рашидкадић). 3) После еваку- Гђица Сехија Авдагић из Фоче и овим путем захваљ уЈе на њеноЈ заузимљивости и љубави за Гајрет. Овом приликом истичемо и њезин аналфабетски течај, који она држи са муслиманкама и који ће донијети врло лијепог плода. јер се гђица Дика није ограничила на савлађивање самог алфабета. Kao прво штиво за своје ученице узела je ова вриједна учитељица Гајретова предавња. Ha овој забави je била изабрана као љепотица гђица Сехија Авдагић, чију фотографију доносимо у нашем листу Приређивачки одбср Гајретове забаве у Коњицу ације, шаљиви комад. 4) „Слепац и кћи“, декламација. 5) „Женидба из потребе“, ш ала у 1 чину. 6) „Прољетно цвеће" од И Митровића, изводила су деца основне школе. Ha забави je била томбола од народног везива и других предмета и домаћи бифе. — Особито лијепо и са конкретним примјерима говорио je о Гајрету и његову раду претсједник г. Хасић, истичући потребу јачег и интензивнијег учешћа нашег мјеста, којем Гајрет излгзи обилно у сусрет. И на овој забави интензивно je сарађивала, не жалећи труда ни времена,гђица ДикаПилав, учитељица и бивша Гајретова питомица, na joj одбор 7 50 Р а зн и д о б р о в о љ н и п р и л о зи И з Бања ЈЈуке. Мјесни одбор у Б ањ а Луци дозначио je Главном одбору Дин 528'— добровољних прилога који потјечу и то: гђа Руж а Узуновић Дин 3 0 — г. Фехим Курбеговић Дин 22 — гђа Али еф. Биберића Двн 6 —, те чист приход од курбанских кожица Дин 440 — И з Зворника. Мјесни одбор дозначио je Дин 2 3 4 —, који потјечу и то: од сергија Дин 136*— и од курбанских кожица Дин 98'—. И з Велике (срез Д ервента). Приликом Курбан Бајрам а сакупио je повј*реник Гајрета у Великој г. Фе^им Поробић 4 комада.кожица, a даровдше их �Ибрахимага Поробић 2 комада, Салихага Касумовић 1 комад и Ш ефко Муртезиновић 1 комад, које су продане з а 4 0 — Дин и новац дозначен Главном одбору. И з MpKcmuha (срез Тешањ). Г. Омер еф. Ункић из Мркотића сакупио je за Гајрет жита у вриједности од Дин 3 2 5 —, a дароваше no 25 кг: Хусејин Ганђо, Мехо Ж ижо, Смаил Брковић; 60 кг Браћа Ункић, 24 кг Рамић Мехин, 18 кг Ганђо Авдо и Смајо, no 15 кг Мујо Ункић и Рамић Мујо и Хусо, 14 кг Давут Чапл.а, no 12 кг Рамић Авдо и Мрвановић Садо, no 10 кг. Адем и Рагиб Чапљић, Суљо Ункић и Хасан Ж ижо, no 10 кг Хаткић Осман и X., Алнја Кадрић и Тахир Ункић, no 7 кг Ахмед Ганђо, М устафа и Мехо Ризван. И з Сарајева. Повјереник Гајрета при Жељезничкој радиониу Сарајеву г.Фехим Имамовић сакупиоје за друштво Гајрет међу радништвом своту од Дин 500'— . И з Бугојна. Код Мјесног одбора положише прилоге и то : г . г . Никшић Дин 5 0 — и Давид Салом Дин 40 — И з Врнограча. Повјереник г. Смаил Буљубашић дозначио Дин 4 0 — Гајрету, као прилог сиромашног народа, који je пао на сергијама на бајрам. И з Сребренице. Мјесни одбор дозначио je Дин 162'— Kao прнход проданих сакупљених курбанских кожица. И з Оџака. Г, Хусеин Капетановић, учитељ дозначио je Гајрету Дин 85 — ft то 80 Дин утржак курбанских кожица Браће Капетановић и 5 динара прилог Х асана Исмаиловића. И з Рогашице. Г. Др. Ђ уро Остојић, поводом смрти рахм. Мурата Синанагића, дао je Гајрету Дин 100'— добровољног пралога. Свима горе наведеним дароватељима топла захвалност. И з Бањалуке. Управа позоришта у току школске године 1931-32 уступила je питомцима бањасваку лучког конвикта 6 бесплатних мјеста позоришну преставу. При одабирању и слању питомаца у позориш те управник je нарочито водио рачуна о владању и вредности питомаца. З а овај лијепи гест Управе Позоришта изриче joj Главни одбор Гајрета и овим путем своју благодарност. Д а р о в а н а х р а н а з а Г а јр е т у Д е р в е н т и Мјесни одбор Гајрета у Дервенти, као и сваке године до сада, подузео je и ове године акцију за сакупљање животних намирница у корист Гајрета. Дароватељи су слиједећа гг.: Асимбег и ЕсадбегАлибеговић 600 кг кукуруза, Др. Мухамедбег Куленовић, адвокат, 200 кг кукуруза, Омерага Уџарлић, 150 кг кукуруза, Сејфулахбег Беговић, градоначелник, 200 кг кукуруза, Абдулахага М. Поробић, трговац, 100 кг кукуруза, Едхем Исламовић, тежак 100 кг кукуруза, Мухамед Синановић, начелник општ. Дубочац, 100 кг кукуруза, Сулејманбег Карабеговић, посједник Дервента, 50 кг кукуруза, Ахметага Ахмић, посједник, Дервента. 50 кг кукуруза, Љубо Мичетановић, трговац, Дервента, 100 кг пшенице Перо Бошковић ст. Дервента, 100 кг пшенице, Абдага X. Дервишагић, посједник парног млина 100 кг пшен. Мехмедалибег Јусуфбеговић посједник, 50 кг пшен. Смаил еф. Халеповић посједник, 25 кг пшенице, У готову: Хусеинбег Јусуфбеговић, посједник, Дервента, Дин 120'—, Милан Поповић, трговац Подновље Дин 100 Испостава Зем Банке за Бос. и Херцег. у Дервенти Дин 100 — Никола Ражовић, трговац Дервента, Дин 50‘—, Александар Сусман апотекар, Дервента, Дин 50’—, Јулиус Opivnui трговац, Дервента Дин 50 —, Сулејман еф Ћатовић трговац, Дервента Дин 50 Шукри еф. Алагић, пенз. директор гимназије, Дин 30'— Давид Хајон књижара, Дервента Дин 30 —, Бенко Рихтер, трговац, Дервента Дин 30'— , Абдага Хусеинћехаић посједник, Дервента Дин 30'— . Мориц Кабиљо, трговац, Дервента Дин 30 - .Станко Банчевић трговац, Дервента Дин 30'—, неколико дароватеља из Дервенте Дин 70*—. Храну и прилоге сакупљала су гг. Мухамед еф Тарабар имам, Мухамед-Хифзи Дукатар банков. чиновник и Есадбег Алибеговић. Укупна количина сакупљене хране, те ако се урачуна у ову и даровани новац изнијеће око 3.00) кг. Свима дароватељима Гајрет топло благодари. Живјели! Г а јр е т о в а п р е д а в а њ а у К л ад м и ц и Ha молбу грађана муслимана села Уреула, опЈћи не кладничке, да им Гајретов повјереник Омер Ибровић, новопоставЈМНи вјероучитељ, клања теравију у селу, пошто им je џамија удаљена, именовани наш вриједни и увијек заузимљиви повјереник Гајрета, примно се je имамске дужности за вријеме минулог рамазана у селу Уреуле: али у првом реду улучио je згодну прилику да за време рамазана ради на просвећивању и соучавању муслимана у вјерско просветном погледу a тако исто да развије Гајретову идеју код овог народа који je веома зао стао у свима правцима a у просвећивању мимо све наше крајеве. Ибровић je спочетка Рамазана отпочсо са предавањима и то прво: о главним начелима узв. Ислама као: намазу, посту, зекату итд. Држао je у кућама. Арифа Баждаревића, Елм аза Балтића, Рагиба Баждара, Хула Балтића и И љаза Татика; — о Исламским великанима a специјално о прелазу на Ислам хазр. Омерул Ф арука у кући Решида Баждаревића a затим je у кући Ибрахима Баждаревића изнео цео „Историјат Гајрета“ и његова рада од оснивања до данас тако да je цео џемат 70—SO грађана одушевио се кад су упозвали узвишене циљеве Гајретове, тако да je у њихова срца дубоко ушла Гајретова идеја. Петком, приликом Џуме у Кладничкој џамији, одржао je дна предавања: „о вјери“, „Ислам и просвјета“ док je џамијски имам држао ваз о разним фазилетима Иелама, ибадета и исламских вјерских дужности. Нарочито су грађани одушевљени са предавањима г. Ибровића на нашем језику, јер се до сададовољно није вјеровало да се на нашем језику могу овако узвишене исламске установе тумачити С а к у п љ а њ е к у р б а н с к и х к о ж и ц а и с с р г н јс у Љ убуш ком Мјесни одбор у Љ убушк м и Среско вакуфско меарифско повјеренство закључилису.дазаједнич-и простру сергије иза бајрама пред џамијама Жабљак, Гожуљ и Побришће и да гаједнички сакупе курбан- �ске кожице и овај приход да подијеле на пола Taj рету и Исламском женском сиротиштуУ Ж абљаку су прострли сергију Имшир Дауповић, члан одбора Среског вакуфског меарифског повјеренства и Атиф Муминагић, члан мјесн одбора Гајрета и сакупили су Дин 15375. У Гожуљу су прострли сергиЈу Мусгафа Ди даревић.секретар мГесног одбора Гајрета и Мустафа Черимовић, члан одбсра Среског вакуфског повјеренства исакупили су 2 2 0 — Д т . — У Побришићу су прострли сергију Алија Орман, претсједник мјесног одбора Гајрета и члан одбора среско вакуфскогиеарифског повјеренсгва и Сулејман Гујић, члан мјесног одбора Гајрега и сакупили су 203'— Дин. Курбанске кожице већим дијелом je сакупио претсједник мјесног одбора Гајрета г. Алија 'Јрман, a даровали су слиједећа господа: 2 кожице Алша Орман; no 1 кожицу: Абдулах еф. Садиковић, имам матичар, Х асанага Гујић, Хамди еф. Бутуровић, Мустафа еф. Мушић. Мухамед еф Мушић, Браћа Мушићи, Браћа Ћеримовић, Мемишага Диздаревић, и Х ађерз X. Дауповић. Путем лицитације продато je 11 курбанских кожица no одборницима Мјесног одбора Гајрета Алији Орману, Дерви Махићу и Салиху Хрњичевићу" најбољем нудиоцу за своту од 350 Дин. У име кожица у ноЈЗцу су даровали: no з4 — Дин: Х асанага Гујић. и Ибрага Чешко, no 30 — Дин Махмутага Лалић и Ћамил Ч еш кјЈ^сГ Д и н 25'— Касим еф Садиковић, поДин iO'—/Сулејманбег Агановић, укупно Дии 163—. По обрачуну припала je Гајрету свота од Дин 5 4 0 — Свима сакупљачима и чзроват путем топла хвала. r\ Д аљ н и упис утемељача Гајрета T okom мјесеца априла и маја уписаше се чланове утемељаче и то: Из Рудог. Г. Имшир Хоџић, жељезнички ; ничник уписао се за члана утемељача. Књижевни оглас У штампу je дата књига „Васпитањ е тела“ први уџбеник из телесног васпитањ а з а учител>ске и средње школе. рађен no поограму Министарства Просвете. Уџбеник je намењен ђацима и наставницима a одлично ће послужити и соколским друШт. вима и свим другим друш твима која се баве телесним васпитањем, na и свима појединцима који се интересују за физичко васпитање. Цена књиге je 5 динара, a скупљачи прет плате који скупе 10 претплатника добијају један примерак бесплатно. Величина књиге, велика осмина табака са преко 200 страна. Поруџбине слати: Павић-Гаћић наставници, Банатска 17 Београд. ЈЕ С Т Е ЛИ ОДРЖ АЛИ Г А ЈР Е Т О В У Г О Д И Ш Њ У З А Б А В У ? IkllilllLL ДРАМСКИ КОНКУРС Српско муслиманско културно друштво Гајрет, Главни одбор у С арајеву расписује књижевни конкурс за драмски рад у 1 чину. Ha конкурсу ће се наградити пет најбољих радова, и то: прва награда Дин 1500'—, друга награда Дин 1200— трећа награда Дин 1000— , четврта награда Дин 8 0 0 — и пета награда Дин 5 0 0 —, укупно 5000'— Динара. Услови конкурса су следећи: 1) Драм ки рад мора биги у 1 чину, a може бипг драма или мелодрам, комад с певањем (соло тачке, мушке или женске, народних севделинки) или комедија (шала). 2) Комад не сме имати више од 10 лица (no могућности више мушких), ни мање од 3 лица. Не сме да траје краћг од 40 ни дуже од 60 минута Rn/" ЛИ <*)^6yjld к° мада М°Р“ «a Je из живота муслимана наших крајева (Дринске или Зетске, 5 *б®“ е ‘,л" ПРим°Р ске бановине), из варошког или сеоског живота. Идеја к.мода треба да б де наслоњена на идеологију I ајрета и у оквиру његове социЈалне и култу^не мисије V „ I. г Л Га1ре' "Р»ЛР*»»» себи пра.о да 5 иаграђепих д и а прпизуЈе иа зв б а а а м и „риредбама свију Гајретових одбора у земл>и. Исто тако Гајрет придржава себи право ла дело оштампа себи у корист, од чега he ^0 примерака награ1,ених дела уступити ауторима на употребу. Пошто се награКени ^омалЈ 3 a iy У аранжману Гајретовах оргавизаавЈа иаграђе™ ауго a могу да, !,рема свомс “ a ™ ,т ° дела и ос“ м » Ј кулгурни. др.шгвима »ди позориштима на из.ођеше, no сдободном саоразум, о и н т Х ш 5) Рок предаЈе оукописа / септембра 1932 Рукопиги _ . о * 1 „ тантиЈеми. примаће Главни одбор Гајрета у СараЈеву све до 1 септембра писана ” а писаК°Ј машини Рукопис мора имати шифру, a уз њега avioDn тпеЛ«Упа ™ 0 и та^ дан до ® часова у вече. своје шифре и правог имена (и тачне адресе) У Р Р 6 Д пошаљу и затворени коверат са означом Су радан no истеку рока пријема рукописа састаКе гр „ __ ^ . пелих дела. “ е се ЖИРИ и путем новина објавити број присп. оф. гимназије, Раде Прегари, редитељ^ар.’ ПоТориш^ у^Сарајеву^ Резултат конкурса објавиће се пу. м новина 1 октобра W УР^Дник .Прегледа*. Хусеин Бркић, “ yK" h ГЛ’ ГаЈре,а- Ha Главног одбора Гајрета V >2 за Из Тешња г. Ризах Смајлбеговић дароват, бод.ну беглучку обвезницу у вриједности 0д 50 0 —. Н = � https://kolekcije.nub.ba/files/original/6c2d1890d98737cc090efeff015cbb01.pdf 9e51d5ee11d320dbcd48bd665f0b9c98 PDF Text Text Г АЈ Р Е Т Сарајево, 16 јуна 1932 Наше животно питање Уредништво „Гајрета" je у више прилика, a на овоме мјесту, обиљежило своје становиште према свима питањима која се тичу разних грана јавнога живота муслимана у Краљевини Југославији, на првом мјесту муслимана који живе у крајевима бивших покрајина Босне и Херцеговине. Ta становишта су била увијек обиљежавана јасно и одлучно, начелно и без посљедних намјера, т ј. не додирујући појединце или личности, избјегавајући личне моменте ове и^и оне особе која je заузета једном или другом врстом рада у нашем јавном животу. Ha тај начин уредништво „Гајрета" поступало je сасвим у духу начела и идеја друштва Гајрет, т. ј. да охрабрн оне који исшинскн и несебтно раде у корист наше заједнице, a да аређе ареко оних којп, било из незнања или из нехата, омаловажавају илп оговарају рад друштва. Нама je одувијек било пред очима начело којим су се од аостанка руководили радници Гајретовн, a то je начело јавног и отвореног расарављања свију пишања која се тичу нашег друштвеног n аривредног, нацпоналног n културног живоша. Водећи строго, и једино, рачуна о потребама наше муслиманске цјелине и о сарадњи и утакмици са осталом браћом и грађанима наше Отаџбине — лист „Гајрет“ је настојао да расправљање и претресање сваког важног питања упути увијек оним правцем који доноси плода, a не води бескорисним и празним разговорима или личним нападајима. Досљедно томе начелу и идеологији друштва, уредништво „Гајрета“ je увијек радосно дочекивало сваку дискусију и свако претресање овог или оног питања које би, од времена до времена, избило на површину, на јаву, и постало предмег живог интересовања. И, у колико je то интересовање захватало шире размјере и привлачило нове појединце и групе, у толико je лист „Гајрет“ давао више потстрека, настојећи да се свако питање начне у његовој суштини и претресе онако како и доликује сваком пријатељу и искреном поборнику општег напретка муслимана. Сматрали смо потребним да ово начелко становиште нашег листа истакнемо баш ових дана, кад су — колико се освједочавамо — на помолу рјешавања наших животних питања од којих je најважније и најхитније наше вјерско — иросвјетно ттање. Снлом арилика n спшцајем околносиш, то питање je избило у aрве редове. Оно je аосшало предмет нарочите пажње, предмет живог и ужурСаног иншересовања, расарављања и претресања, аредмет најактуелннјн н у данатње вријеме најживотнији. A ми сматрамо 153 �да то и није никакво чудо, кад знамо да je наше вјерско-просв/етно пишање у тнЈесној; најтјешњо/ везн са тшањем општег напретна, са аитањем наше културе н нашег обра. зовања, са аитањем нашег напредног става у националној заједницн Краљевине Југо~ славије, која стреми н настојн да се дигне и утврдп уз остале угледне и цивилизоване државе Европе. Да би се овом нашем животном питању: питању постављања наше вјерске просвјете и наставе на здраве и напредне основе, посветила правилна пажња, потребно je много тога, што je досада, кроз године и деценије, пропуштано и из више разлога занемаривано. Пропуштано je често пута и због тога што се није могла наћи зајед^ичка основа на којој би се нашла заједно вјерска и свјетовна интелигенција, на којој би се удружила мишљења и убрзале дискусије, умногостручила расправљања и озбиљно предузела претресања и, ваља бити искрен na рећи даје ово попуштање долазипо и са разлога тога што се je, како у редовима споменуте интелигенције тако и у најширим слојевима наших муслимана, вјеровало да ће иницијатива за темељито и напредно, озбиљно и трезвено расправљање тих питања доћи са стране оних који су, повјерењем од стране Државе, заузели положаје у вјерској организацији, за које их je везала тешка дужност, да сами увиде потребу хитног и живог рјешавања тих питања на основу зрелих и корисних акција и закључака. Али, пошто тај потстрек и то улажење у суштину предмета није, све до данас, долазило ни у коме облику, — то je разумљиво да интелигенција, нарочито свјетовна, неће више буде у ставу очекивања и надања, него жели и настоји, хоће и осјећа потребу да сама покрене питање вјерске просвјете и наставе са мртве тачке; она хоће да га прене цз учмалости, да га изнесе на свјетло дана, |да га провјетри претресом и пречисти дискусијом; она хоће да га, у споразуму и сарадњи са илмијом, нарочито оном млађом и агилнијом, продискутује и оживотвори, да га учини истинском потребом данашњице, a све то у доброј и поштеној, озбиљној и честитој намјери да, изван и изнад личности које носе одговорност за досадашње мртвило, томе питању даде означење актуелности, да му даде смјернице које доносе корисне плодове, да га упути оним правцем који захтијева његова хитност и његова тијесна повезаност за опште питање нашег друштвеног, привредног и културног напретка. Недавно je у нашем листу и у једном дијелу остале наше штампе покренута једна врста анкете о важном питању наших Вакуфа и вјерске просвјете. Већ je објављено неколико занимљивих чланака о томе. Чланци су, колико видимо, загријали сву нашу интелигенцију која из дана у дан показује све живље и симпатичније интересовање за питања исламске вјерске заједнице. Не улазећи у појединости начина расправљања тих питања, ми смо свесрдно поздравили ту радосну новост у нашем јавном животу. Наш лист je отворио своје ступце свима онима који, било из редова свјетовне или редова вјерске интелигенције, хоће и желе да учествују у овој анкети и да даду своје мишљење о томе. Разумије се само no себн да лист „Гајрет", руковођен у свему начелом објективности, и у ово питање, као и у покрет око њега, жели да се упусти једино у строгом оквиру непристраности, одвајајући само питање од личности које су уз њега везане својим функцијама и својом одговорношћу. Према томе Гајрет — као друштво које je жариште и поборник сваке напредне акције у муслиманском дијелу нашег народа — преко свога листа жели и хоће једино то да обрадован прегнућима интелигенције и покретањем решавања нашег вјерско-просојетног питања са мртве тачке, даде озбиљног и угледног потстрека да се претрес и расматрање тога питања настави и убрза што опсежније и што обилатије. Стога нас особито радује да у најновије вријеме и она млађа и најмлађа интелигенција показује особито и живо интересовање за ово питање. To значи да je та интелигенција, васпитана у Гајретови^ идејама и одушевљена у раду у редовима његових 154 �бораца и прво ораца, прегла да сама, директно и без устезања било пред ким, и далеко од сваке личне нетрпељивости, — уђе у расматрање питања наше вјерске просвјете и рада у нашим акуфско меарифским тијелима, како би својом иницијативом поставила сваку ствар на своје мјесто и цијелом питању ударила печат хитности и одредила карактер опћенитости. A Гајрет. као најачи чинилац у свима гранама нашег напретка, сматра чак својом дужношћу да морално и савјетом аомогне и аотстиче свако настојање које долазн из народа, a које се тиче заједнтких интереса свију муслимана. Јер, ттање Вакуфа и рада у њима не заднре само у живот аојединаца, нити je домена лнчних арижељкивања илн арохтијева, нтпи су она од локалног, тренушног значења, — него су шо питања свију нас муслимана, наше свјетовне и духовне интелигенције сваког трговца н занатлије, свију сељака н раднта. И сасвим je разумљиво да ће актуелност тога питања приближити и окупити у заједницу све оне који су до данас на то питање гледали из разних ставова, подијељени у разне групе и групице, подвојени разним утицајима који су успјевали да олабаве заједницу и онемогуће заједницу мишљења, која je у интересу опћенитости. У односу према овим питањима до данас су у животу наших муслимана запажене и јасно обиљежене двије оријентације: једна je она коју je заступала школована интелигенција, од које je око 80®/® ангажовано, већ низ пзДина, у раду Гајрета; и друга, онај старији дио илмије која, под негативним утицајима традиције, не прихвата одлучно напредне идеје у јавном животу. Трј ^старији нараштај илмије из неких необјашњивих разлога избјегава да uншање од заједнтког ннтереса . аосшавп на ону основу која укључује оашшу дискуснју н која им даје каоакшер јавности и живахног интересовања. Алп je зато, насуарот овом нараштају, дошао млађп и најмлађи нараштај духовне и свје- шовне интелигенцнје, којн, сав у идеологијн Гајрета, хишно тражи да се све ствари расправљају јавно отворено. A то значи да je та млађа и тјмлађа интелигенција, захваљујући својој проницљивости и увиђавности, схватила питање вјерске просв,:ете у ње овој суштини, и да je, без обзира на држање својих старијих претходника, прегла да то питање расвијетли са свију страна, и да му постепено и одлучно нађе најповољније и најкорисније рјешење. Ми смо у посједу једног низа писама која нам стижу од појединаца из редова илмије у унутрашњости; из тих писама се види воља и одлучност да се томе питању посвети најживља и непопустљива пажња. Исто тако смо у посједу цијеле серије чланака којима ћемо дати мјеста у нашем листу, разумије се, претпостављајући оне чланке који цијелом питању прилазе на начелу објективности и сгварних разлагања. Цил> ових наших излагања je јасан. Она треба да даду потстрека свима који су заинтересовани у најновијој акцији око претресања наших вјерско просвјетних питања и који имају за то воље и способности. Наш лист их позива да без устезања и колебања увећају број оних који су прегли да све наше заједничке ствари изведу на чистину, да појединости у овим нашим питањима претресу и продискутују онако како то диктују захтјеви данашњице која je сва устремљена против оних који се у свему руководе ћутањем или нехатом, притајеношћу или нијемим посматрањем догађаја из прикрајка илц оним фаталним „теркји-дуња“ (запостављањем живота). И ми очекујемо да ће ова акција постати једна насушна потреба цијеле муслиманске заједнице. И вјерујемо да fce у догледно вријеме, можда у најближој будућности, рјешавање овога питања потиснути сва остала, од споредног значаја, којима су биле, низ година, напразно заокупљене муслиманске масе у нашој земљи. ■ «8— 155 �Др. Малик Куленовић Наши интелектуалци и наши теолози Тема о којој намеравам изнети неколико мисли није нова за читаоце „Гајрета". Она je на овоме месту претресана много пута и у разним формама ивношена пред нашу јавност. Али та тема није још увек у довољној мери исцрпљена и она претставља за нас једно питање веома актуелно, a истодобно још увек веома далеко од свога коначног решења. С тога разлога поновно и опетовано претресане овога проблема je једна свакодневна дужност сваког појединца наше средине, који има разумевања и увида у њен културни развитак, и којн има осећаја и искрених жеља да се та средина без великих запрека и трзавица упути што пре једној лепшој будућности. Покушајмо понајпре да у кратким потезима разбистримо један појам, који нам се на овом месту намеће: ко су то интелектуалци, a ко теолози. A ko би смо говорили у општем смислу немајући у виду нас и наше специјалне прилике, онда бисмо на то питање одговорили овако: под речју интелектуалци разумева се световна, a под речју теолози духовна интелигенција. To би била једна дефиниција, која би одговарала приликама и стању ствари у којему се налазе све земље у Европи, na од најновијег времена и многе земље на Оријенту. Код свих народа интелектуалци представљају људе саетовно образоване и кроз школе и факултете стручно оспособљене за свој позив у животу, a теолози представљају људе, који су такође кроз школе и факултете стекли стручну верску спрему за духовно васпитање своје средине. Тако je то у читавом свету, али наша дична Босна, са нама, својим староседиоцима муслиманске вере, представљала je и представља још увек једну изнимку у општем правилу. Док се данас код нас може без □ретеривања говорити о једном знатном кадру наших муслиманских интелектуалаца, једном кадру спремне световне интелигенције, дотле, на жалост, није исти случај са духовном интелигенцијом, јер je број наше духовне интелигенције веома незнатан. Ми имамо додуше много улеме и саруклија у опште, али немамо једног истинског и јаког кадра духовне интелигенције, као што га имају све земље и све конфесије на Западу, na ваљда и на Истоку. Оставимо међутим за часак наше специјалне прилике и испитајмо у најкраћим потезима ко су били теолози и интелектуалци код појединих народа у свету и какав je био њихов рад у прошлости. Разумљиво je да су интелектуалци и свештенство, као друштвена елита били увек они, који су у|свима земљама имали пресудног утицаја на на156 родне масе и били мање или више њихови водићи кроз историу. Појмљиво je такође да се та два табора од најстаријих времена боре о превласт и водство у народу, у којему делују. Прођимо мало кроз прошлост: у европским земљама цео средњи век je оно доба у коме je Црква и Свештенство била и духовни и световни господар појединих вемаља. И шта видимо? — Баш тај средњи век био je век таме и мрачњаштва. Кроз варварства и инквизицвје срушена je и сатрта антикна цивилизација, у којој je триумфовала и досегла своје врхунце слобода мисли и речи, ерудиције и сентимента у свима манифестацијама интелектуалног стварања и напретка тога класичног доба. Готово у истом времену док je на Западу црквена олигархија преко папинске власти у свима западним земљама дириговала и угушила сваки слободоумни покрет, дотле у прво доба појаве ислама Исток се нагло препороди на многим пољима свога културног развитка За цело оно време док су слободоумни исламски научењаци исаравно шумачили u иримењивали исламске доктрине — Оријент, барем онај блиски, медитерански Оријенш je цвао u нааредовао. Међутим после оног фамозног конгреса исламских теалога, пред конац Арапске владавине, на којему су „затворена врата“ тако званог „Бабу ел иџтихада" т. ј. када je исламско свештенство донело догматску одлуку да се муслиманска религија не сме слободоумно и знанствено интерпретирати, — тим актом учињен je фаталан удар исламској науци. Од тога времепа отворен je био пут самовољном секташтву, текијама и формацији исламскога клера противно оном познатом хадису, ко;и бистро и јасно каже: „Ла рухбанијете фил ислам“ — у Исламу нема клера. И ако неорганизована на једној модерној основа та реакционарна улема преузима тада духовну и политичку превласт у свима исламским земљама. Карактеристично je установнти да баш од тога доба и почиње културна декаданса исламских народа.. . . Продужимо и даље кроз историју, јер и ако je многи не поштују историја остаје ипак magistra vitae вечна водиља и учитељица живота. Претходници Француске Револуције, велики мислиоци XVIII. века, били су они људи, који подроваше темеље средњовековном феудалном и црквеном ропству на Западу. Под зидинама Бастиље угаснула je и моћ свештенства у Езропи. Својом познатом Декларацијом о правима човека dćclaration des droits de l’homme наговестила je француска револуција долазак новога доба. Али изгледа, да �валови тих доктринарСких струЈа велике револуције, коЧница к запрека сћаког културног покрета Ha који уздрмаше кроз кратко време све дотадашње Оријенту. Удес je хтео да je и наша покрајина у институције на Западу, — цису допрли до Златтом току историјског превирања била прикована уз нога Pora и левантсгих обала. Тадањи властодршци Исток, који je у нашој средини оставио пуно траса Високе Порте, цариградски султани и њима верна гова свога вековног го:подства. Али, док сс Запад „оринска камарила, KOiH су држали све народе бли- дзвно ослободио политичке и духовне превласти ског Оријента у духовном и политичком ропству, својих теолога, и док je кемалистичка револуција остали су глуви на прасак и ломљаву паришких у Турској срушила власт улеме и текија — дотле барикада од 1789. Један драстичан пример те њи- у нашој средини, на подручју наше лепе Босне некоје хове заслепљенссти доноси један добар познавалац духовне вође врше и данас известан утицај, који политичке прошлости Турске Империје, г. Гвиде би могао бити и фаталан да се није нашло у тафранко у својој књизи „Le dćveloppement constitu- бору протав тога све што мисли здраво и трезвено, lonelle en Turquie“. Он наводи једно писмо из све што води рачуна о нашем културном и нациотурског дипломатског архива отоманског министра налном препороду. иностраних послова у доба Француске револуције Нека нам не замере они појединци из редова неког Атиф Ефендије. Taj вајни министар рапор- илмвје који су свесни свога културног и нациотира у том писму своме суверену султану Селиму налног позива и које ми необично поштујемо и III. о догађајима у Француској и вели да je „Декла- ценимо али наша улсма, та наша „духовна интерација о правима човека један обични летак, којим лигенцнја" извесним делом претставља један се позква народ на узбуну, a Волтер и Русо, — скуп који омета и кочи наш културни и нациото су два јадна и презрена безбожника и едепсуза, нални препород на свима пољима. Недорасли за који су се усудили да нападају Алаха и Господаре звање и функције које врше у народу они, у место појединих народа „Taj дични министар 6m je си- да духовно и национално препорађају наше масе, гурно талиб какве цариградске медресе, кад je у они их свесно или несвесно васпитавају и подржасвојој политичкој далекови н сти назрео у Волтеру 'бају у заблудама од сваке врсте. У доказ ових и Русоу „јадне безбожнике14, a у Декларацији чо- наших навода упитајмо се само шта je наша улема вечијих права — „летак на ^збуну против пати- у дугом низу година свога рада у народу до сада учинила на културном, социјалном и општенациош а х а \.. Није онда никакво чудо да je тадања Турска налном пољу? — Ништа, или толико мало да се као једина исламска држава на Истоку, срљала из то не да приметити. Ето, узмимо само као пример године у годину у проласт, кад су je водили — наше Вакуфе, наше Мектебе, наша гробља, наше овакви државници, чеда цариградских текија и ме- ханове и преноћишта, наше ашчинице и кафане, наш дреса, И док je XVIII. и XIX век био за Европу социјални живот у опште: у свему томе, вековном век гигантског културног и економског прогреса,“у заслугом наших алима, који су руководили и деломикоме су интелектуалцв преузели пуно водство и чно руководе и данас нашим масама, ствсрено je једно власт у појединим европским земљама, дотле je стање које мирише на трулеж и пропаст. У кулмуслимански исток са својом улемом остао у пу- турном и социјалном погледу доведени смо до деној тами, у летаргичном сну, у који je постепено генерације, a у националном погледу својим „сањама све више и више западао већ од времена „Бабу ел о лепотама Оријента" доведене су наше масе до Иџтихада", кога смо горе споменули. И требало je једне духовне и националне дезоријентације којој да прође пуних 130 година, na да на рушевинама има мало равна. У колико се то стање код нас Отоманске Империје, после прогона последњег Ха- поправило, и у колико се оно из дана у дан полифа, његових харема и шехова, једна група енер- правља — то je само заслугом оног другог дела гичних и национално освештених интелектуалаца са наше друштвене елите, наше световне интелигенсвојим вођом Мустафа Кемалом прокла.чује у Тур- циЈе Ja мислим да нећемо погрешити ако спомеској cte оне принципе велике француске револу- немо da je за наш свет u његов културни u нациоцИјв, које je његов предходник Атиф tфeндиja онако нални преаород више учинила једна мала група свесних иншелектуалаца охо Гајрета кроз иослед„лепо“ разумео. Из ових кратких излагања базираних на ис- њих двајестак година свога pada, негр.рва наша торијском развоју догађаја и прилика у свету, про- улема u илмија кроз сшолећа. Морамо признати излааи да су свештенство и слободоумни интелек- додуше, da у noMedne време многи nojeduni^u из туалии на Истоку и на Западу били увек у вечној pedoea илмије пристуаају нашем раду ц нашим борби. Ta борба je била дуга и одлучна. Стољетна настојањима, свесни времена у којем се налазе. Али борба Светла са Тмином. И као што je црква кроз непобиган je факат да je jooi добар део наше цео средњи век била кочница сваког културног про- улеме остао на жалост још увек.надеећа запрека греса на Западу, тако су исто алими и текије били сваком слободоумном, иапредном,^ културном раду �у нашој Средини. Далеко би нас одвелб да изнобмб безбројне примере њиховог ометања нашега проfpeca. Оаи су свакодневни и боду у очи сваког ohora, ко хоће да их види и примеги. Нас само чуди да ти људи не могу да увиде да су они и превише слаби, да би мзгли зауставити неминован точак историјског развитка догађаја и захтева новога доба које проживљујемо. Они су слепи и глухи на све оно што се око њих збива. Зар им није најбољи пример баш тај вајни Оријент за којим они толико чезну? Зар не виде шта се збива у Турској? — Ha развалинама једног расклиманог царства, тога столетног „Болесника од Боспора", захваљујући једном енергичном и свесном полету њених интелектуалаца у току једног јединог деценија подиже се данашња кемалистичка Турска у културном, просветном и социјалном погледу на један такав степен, на којему није никад било Османово Царство. Да, али тамо нема више алима, који су кроз столећа кочили сваки пут њеном прогресу. Одважна Кемалова рука разјурила je у првом реду све текије и шехове a последњег „наследног" Халифа, који није имао ништа заједничког са Халифама из куће Корејшевића — прогна преко границе. ЧСГ питању Халифата ми ћемо се другом приликом опширније позабавити) Пали су тада први и оштри нападаји муслиманске улеме са свију страна света на Кемала и Ангору. Разни апели и протести упућивани су тамо. Један од најфамознијих^међу њима био je апел представника индијских Муслимана, кога су упутили председници Лиге Енглеских Муслимана познати Агха Кхан и Емир Али ангорском парламгнту, тражећи да се поштеди и не дира у Халифат (види „Times" од 24. новембра 1923. године. Затим: „Revue Politique et Parlamentaire*, Pariš 1924; „Oriente moderno* Roma 1924.) Знате ли шта je Исмет Паша одговорио тада на све те апеле у ангорском парламенту? — Он je рекао и доказао да je институција наследњег, отоманског Халифата не само инкомпа тибилна^ са републиканским принципима, него и противна исламсквм прописима, a сам Халифат био ’ je извор реакционарства и запрека културном напретку његове земље. Надаље Турска од Халифе и Халифата, na ни муслимани читавога света нису имали никакве стварне користи јер je то била само узурпирана, самозвана и скроз формалистичка титула бивших Султана, која je у конкретвим случајевима била баш најмање респекдована од самих муслимана из Индије. У доказ те своје тврдње Исмет nama je навео, да je поводом ступања Турске у Европски рат, Халифат упутио онај фамозни апел („Свети рат“) на све Муслимане света, да одбаце оружје и да се не боре у редовима непријатеља турске царевине и њиховог Халифа. Ha тај апел Цариградског Халифата није 158 нИгДе на чвгавом свету нМ једно најма«,е Муслиманско село устало на револт и одбацило оружје, него на против баш индијски муслимани били су они, који су сачињавали најхрабрију посаду на енглеским ратним бродовима, што су се борили против Турске на Дарданелама.. .. Поред ових првих Кемалових рефорама којим je била извршена радикална операција на „болеснику од Босфора* он je одмах иза тога приступио и другима: позатнарао je све несавремене медресе и приватне мектебе. Старо законодавство и судове укинуо je и заменио најсавременијим модерним законодавством. Нерентабилна вакуфска добра прогласио je државним добрима, a вакуфске задужбине извесних појединаца ставио под најстрожију државну контролу. Основну наставу прогласио je обавезном и за мушку и за женску децу. У цедој земљи основано je било кроз најкраће време велики број школских интерната нарочито за девојчице, који су их спремали за равноправну способност и ступање у живот скупа са мушкарцима. По свима државним и приватним надлештвима у Турској жене већ данас запремају разне, na чак и високе положаје, и постале су тако један јак фактор привредне радиности у земљи. У општем социјалном погледу учињено je такође много. Отворене су многе хумане институције, болнице, домови за инвалиде, старце и сиромахе, јавне кухиње, модерне библиотеке и т. д и т. д. Kao један карактеристичан пример да наведемо само доношење једнога закона, којин се у целој земљи забрањује да жене врше порођаје у својим кућама, него све жене no градовима и селима која нису превише удаљена, стоје под строгим надзором државних санитетских органа. Извесно време пре порођаја морају се пријавити санитетским властима, које их тада отпремају у нарочита родилишта, где се сви порођаји врше под строгом контролом државвих лекара. Ha тај начин и захваљујући другим хигијенским мерана морталитет деце у Турској у последње време знатно je опао. После увођења латинске азбуке формиран je и отпослан у народ један велики кадар привремених и професионалних учитеља, који у разним крајевима земље већ неколико година безпрекидно одржавају безбројне аналфабетске течајеве. Похађање тих течајева je законски обавезно за све становнике мушког и женскога спола која се налазе од 12 до 40. године старости. Течајеви се обављају no најмодернијим и најбржим методама. Тако je кроз веома кратко време аналфабетизам у Турској no варошима готово искорењен, a у земљи уопште из дана у дан знатно опада. Захваљујући овима и оваквим методама рада данашња Турска кроз најкраће време досегла je већ завидан успех у своме културном развитку, a турски интелектуалци, данашњи њени управљачи, побрали су признање чи- | �тавог цивилизованог света. Нема сумње да je њиМа овакав рад био омогућен једино тако, Јер je тамо угаснуо сваки уплив бивших званих и незваних далима“ у народу. Несхватљиво je заиста да наша улема у претежној својој већини не увиђа оно што се данас на Истоку.дешава. Они не виде да je национално освештење и културни препород у духу данашњега времена једини спас свих исламских земаља Они не виде да су једино оне муслиманске земље, које су већ успеле да се национално освесте и духовно тргну из стољетног фатализма, постале данас јаке и чеовисне државе, док сви они муслимански народи, који још не могу да се прену из своје летаргије чаме и чамиће још дуго под разним „протекторатима" колонизаторских завојевача. Али док се и сам Оријент као што смо видели, у великом своме делу већ национално буди и културно препорађа дотле, наша улема у Босни, још увек лута у магловитим панисламским илузијама. Зар није на пример парадоксална и непојмљива ова чињеница: на скорашњи Панисламски Конгрес у Јерусалему, који није био ништа друго него једна парада и један неуспео мане*ар енглеске колонијалне политике, нису послалис свбје делегате ни једна од слободних и независних муслиманских држава, — a наша улема, звана и незвана, приказаше нашој јавности тај догађај на Истоку kao „необично важан поинтересе југославенских Муслимана“!1 За осудити je нажалост, да су и извесни наши интелектуалци у жељи за политичким афирмирањем подилазили у овом погледу чаршији и у Панисламском Конгресу у Јерусалему „назревали једну.јаку афирмацију религиозне свести и заједничких интереса свију муслимана", na некоји од њих чак и учествовали на њему . . . Куда нас води ова панисламска пропаганда? Зар није крајње време да се наша улема прене из својих тлапља и утопија и да се окани погрешног просуђивања свих оних културних тековина данашњега доба, које наша свесна интелигенција као и известан мањи број улеме настоји и жели да што пре пресади и укалеми и у нашој заосталоЈ средини. Зар није крајње време да се један део наше интелигенције окани повлађивања и подилажења ниским инстиктима наших реакционара и несвесних маса, na да смело и одважно погледа истини у очи и ступи у одлучну и бескопромисну борбу против реакционарства на путу националног освештења и културног препорода наше заједнице Фуад Слипичевић, канд. филозоф. Стање наше верске наобразбе у Вардарској бановини и улога велике медресе Краља Александра I. Скопље, јуна 1932 год. I. Окупацајом Босне и Херцеговине Аустро-угарска монархија прекинула je државну и политичку везу између босанско-херпеговачких муслимана и њихове исто1 ерне браће у преосталом делу турске царевине Управо овим прекидом она je код нас побудила велико и опште интересовање о приликама у осталом муслиманском свету. Ово интересовање раније je било знатно мање од тада; уз нове политичке прилике ловећавала га je и тесна родбинска вез* између наших исељеника и преосталог дела бос.-херц. муслимача. Зато није никакво чудо да данас, кад се једним делом после неколико деценија, налазимо понова у једној државној заједници, желимо да упознамо нашу верску браћу из јужних крајеза. Наше међусобно упознавање и изједначивање донеће несумњиво велике користи и државној и нашој верској заједници. Ова и оваква испитивања имају своју нарочиту важност откако je ступио на снагу Устав и Закон о исламској верскоЈ заједници Ми се нећемо упуштати у претсказивања свих позитивних страна нашег коначног изједначења, само ћ«мо нагласити, да пред б-х. муслиманима стоји једна велика културна и национална задаћа, која их чека у овим крајевима. Сврха следећих редака je, да покушају непристрасно бацити светлост на питање наше верске наобразбе у овим крајевима и да no могућности укажу на најбољи пуг, којим треба кренути у циљу да се то питање добро и сигурно реши. Свакакобићеодзнатне важности за боље разумевање постављеног проблема да се упознамо, какви све етнички и сталешки елементи сачињавају муслиманске редове. Овдашњи муслимани сталешки се деле као и код нас на грађане и сељаке али етнички они не чине једну јединствену славенску целину, какав je случај код нас. У северним крајевима сеоски свет je већим делом арнаутског порекла, али има и доста словенских елемената, тако званих „торбеша". Овде морамо нагласити, да je овај словенски елеменат сам no себн изостао, доследно верски и социЈално запостављан од других муслимана. Међу грађанима преовлађује турско становништво али много измешано с досељеницима, нарочито са села. По градовима се још увек осећа тежња свих муслимана, да се турцизирају. Према томе у овим крајевима муслимани су у главном no пореклу Арнаути, Турци и Словени, поред нешто цигана, дунма и других Раније, док je турска држава била у напону CEoje снаге, био je и верски и културни ниво ових 159 �крајевД, a нарочкто Скопља на завиДној вИсини; али откако je турско царство почело да пропада, то je и верски и културни хоризонт све више сужавао се и постајао све нижи. Тако je и у овим крајевима завладао и нама добро познати назадни и мрачњачки систем верског образовања са том разликом, што je овде још дуље потрајао. У целом верском наставном систему запостављала се суштина и унутрашња вредност вере, на морално етичко васпитање није ш кад полагана нарочита пажња, a доследно се наглашавао пуки формДлизам. Зато овде приличан број наших верских претставника немају никаквог дубљег смисла за верски живот и већином су само формалисти. Није никакво чудо, пошто се на унутрашњу вредност вере, на морално етичко васпитање није никад обазирало, што je овдашњи муслимански свет постао равнодушан према својим властитим верским свепњ ама Догађало се да се џамија претвори у шталу, да се опљачка вакуфска имовина. прода и у личне сврхе употреби. Верске школе биле су сувише примитивне, na и тако слабих и назадних школа било je довољно само у градовима, a села су и у томе no гледу оскудевала. Међутим све ове прилике могле су да вреде и задовољавају док су ови крајеви потпадали турској држави. Али Балканским ратом no ослобођењу ових крајева њихови муслимански становници наједном су се нашли .у' једној европски уређеној и немуслиманслгој држави Разумљиво je, да су се у новим прилика^а сасвим збунили, да су изгубили стари, макар и хрђави, компас. После тога долази и Светски par и са-србом доноси друге важније бриге. У таквим верским приликама загиче нас и коначно ослобођење и уједињење. Последица свега тога je да су се овдашњи муслимани још више повукли сами у себе, још више постали неприступачни и конзервативни. Многе генерације млађих, које су почеле кроз световне школе да се спремају и шире своју наобразбу, биле су пометане тим великим догађајима и остали су на средини пуга Ha тај начин народ je остао и без световне и без млађе, модерније верске гнтелигенције. Мора се увек имати у виду, да je стање ствари на селу у несразмерној вишој мери слабије. Да би потврдили горњу тврдњу довољно je навести само неколико карактеристичних случајева, као непознавање основних верских шартова, или још и даље не знати да има један Бог. Ова се појава чешће повавља на нашим шеријатским судовима. Осетити колико и какво верско непознавање влада у нашим сељачким редовима, може само онај, који има с њима лично додира. Оправдано би се могли запитати: na зар се за ових последњих дванаест година није могло ништа поправити. Одговор на то питање даје чињеница, да се за цело време тог периода нико од позваних није озбиљно заузимо за ту ствар. Ми знамо да су ови крајеви били организовани no муфтијствима, али знамо каква je била спрема и водузетност тих наших званичних верских преставника. Ко п^ати новине томе je познато, како су високу спрему имали неки пастири исламског света Није никакво чудо што je стадо залутало, кад су се пастири бринули о свему другом само не о њему. Да би били праведни морамо нагласити, да међу њима има часних изнимака, али они нису били у стању да зауставе опште расуло. Уз то 160 прклив млађих и поДузетнијих дукова, који већиНом долазе из наших крајева, многи одговорни гледају попреко и нерадо Разумљиво je, да тако препуштен и заостао народ може једна смишљена и организована пропаганда лако привући на своју страну. Међутим данашње стање верске наобразбе и no градовима врло е скучено. Основна гретка je у иомањкању сшручних u квалификованих наставника, a зашим u у консеквентном иридржавању старог насшавног сисшема Искључиво основних верских школа, као мектеб ибтидаија, овде нема. A ko имамо > виду да no наставном програму за основне школе веронаука се предаје два часа недељно, онда можемо замислити да уз једног стручно и педггошки слабо спремљеног учитеља, a уз онај страховито оптерећен и неразуман систем, колико je слабо верско и морално васпитање те муслиманске деце. Стање наше верске наставе и наобразбе врло je неутешљиво, a изгледи на будућност нису нимало светли, ако не настане преокрет. Гај преокрет, тај верски препород могућ je само, ако позвани фактори увиде да je куцнуо и последњи час и да треба бацити столетњу летаргију и поћи путем рада и напретка. To je њихова дужност, a на њима лежи и одговорност пред будућим нараштајима. II. У првом делу овога чланка покушали смо да дамо објективну слику наше верске наобразбе у Вардаоској бановини. Уверили смо се да je она мало утешљива и да су изгледи на најближу будућност врло тамни и неодређени. Само од себе поставља се питање: на који начин можемо брзо и добро решити Tai тешки проблем Одговор je природан и прост. З а добру и савремену верску наобразбу потребни су добри и савремени свештеници. Нама je, попут насушног хлеба, иошребан одлично верски u свешски образован свешшенички кадер. Taj кадер имао би уз верску и велику културно националну мисију. Ми смо срећни, што можемо констатовати да се у том смислу већ нешто учинвло Направљен je одличан и сваке хвале достојан почетак, али на жалост само почетак. Taj почетак означен je оснивањем Велике медресе Краља Александра I. Са великом зебњом морамо настојати да тој корисној и неопходно потребној институцији осигурамо raison d’ etre Велика медре:а Краља Александра I. основана je 1925 г Незин je циљ да образује духовнички и наставнички материјал Она je муслиманска духовна академија у рангу средње школе. Гимназијски предмети дају питомцима опште образовање и културу у оној мери, колико то пружају и друге средњне школе. Ово има и једну одличну практичну страну у томе, што свршени ђаци, у колико не би могли наћи намештења у верској служби или у колико не би били ириморани da арихвате верску службу, могу продужити образовање u на факултетима. У исто време биће им омогућен приступ у сваку државну службу. Верски наставни програм заснован je у смислу да створи кадер духовно образованих људи, чија бн спрема задовољавала виша свештеничка звања. Због тога je настава верска заокругљена као целина и систем предавања служи томе уиљу. Међутим, пошто je ово једики завод таквог �карактера у овим крајевима, требало би верску Медресе no свршеном школовању буду ступили у наставу удесити тако, да ђаци могу већ и no свршетку живот и заузму места, одакле ће као наставници, нижих разреда или нижих са два виша заузимати свештеници, или као јавни радници уопште радити, нижа свештеничка звања, као н. пр. вероучитељи да у свом елемепту пробуде и ојачају интерес за на основним школама, имами, хатиби и слично. културу и просвету, да учврсте у њему везе и љуМогло би се ићи још даље. Наиме верска настава бав према држави и нацији, која му великодушно могла би се преудесити тако да се од шестог раз- пружа срества, да се свестрано образује и ради за реда подели школа у два правца Чисто верски из свој културни, морални и материјални напредак, да којег би излазили будући вероучитељи no средњим раде уопште на остварењу тежњи и идеала, у кошколгма, и други, који би могао да се продужи на јима су се они за вреие свога школовања васпитеолошким и другим факултетским студиЈама. Из тали и јачали. Кад угледа своје синове на р 'ду таквог реда постојале би муфтије и други чинов- вредне и спремне. честите и поштене, радинг и ници за високе шериатске службе. Медреса засно- агилне, тада ће овај елеменат моћи да потпуно вана на горњем програму у пракси je премашила оцени ове благодети и да срцем и душом прионе сва очекивања. Неуморним настојањем свога дирек- уз ову земљу као уз мајку, да joj заблагодари и тора и осталих помоћних сила, она je успела да присегне joj вечну верност. постигне највиши степен уважења. Реноме, који Још година дана дели нас од прве генерације ужива медреса као школа, и спрема њених пито- наших свршених медреслија Да ли смо се иостамаца у много чему може послужити свима другим рали da им осигурамо места u положај у нашем средњошколским институцијама за првмер. За друштву? Да ли ћемо имати право да захтевамо дивно je чудо, како се за кратко време очинском и да нам покажу примену свога васпитања и обрастаратељском бригом свога директора од оног на- зовања на делу? To je брига ирвенствено наше шег домаћег врло проблематично васпитаног мате- верске заједнице. Неоспорно je потребно савесно се ријала ствара средина примерна у владању, марљи- побринути да ти наши будући пионири имају привости, спреми и опхођењу. Ми заиста с поносом стојно материјално опскрбљење. Наши најшири можемо указивати на наше медреслије. Човек- не слојеви небпходно требају агилних ситних радника, може да одоли радости, јер у том новом духу осећа људи код којих je развијена свест одговорности, стара напредна времена из доба напона исламске коју им намеће њихов свештенички позив. Нас никултуре, осеЧа препород којем^ се крећемо. Немо како не може скупо коштати ваљана опскрба таког гуће je оценити како благотворно васпитну улогу- сталежа, na макар она прогутала и огромне своте врши медреса на своје питомце. Колико развија вакуфског новца, макар њено остварење захшевало заједнички дух и смисао за сарадњу. Она његуЈе и u темељиту аромјену u раскрштавање са традиразвија баш оне недостатке, 'који нама и данас цијама. Што се ми савесније побринемо за тај коче брзу и радикалну еволуцију. Све то опет за- сталеж, то имамо и више права да од њега традојено je правим верским духом, све се 8аноси још жимо више жртава и напора на пољу јавног рада. увек свежим и вечитим принципима ислама. Ja Свакгко je нужно да се то питање, које je већ сматрам за потпуно исправан навод годишњег из- раније постављено, доведе до коначног и здравог вештаја Медресе где се каже: решења. Да се у што скоријем року донесу стварни МуслимансдИ елеменат оценио je већ до сада, закључци и одмах претворе у дело, a не остану, као обично до сада, добре жеље на папиру. У том од колике je важности за његов препород ова установа. To се види no великом броју кандидата који случају могли би на будућност гледати са много више поуздања. Она не би била ни тако црна ни се пријављују сваке године за пријем у школу. Али он ће то оценити достојно тек каснвје, када ђаци безизлазна, каква нам данас изгледа. Е. Miralem Odnos uleme i inteligencije u našem Vakufu Povodom napisa g. M. Mulalića Uvijek imponira onaj, ko smjelo i otvoreno izlazi mišljenje. G. Mulalić se nalazi u životnoj svojoj dobi sa svojtm idejama i mislima, pa i onda kada njegove kad snaga brekće a ideali lebde pred očima, svjetle sve ideje ne prihvataš i kada se razilaziš u mišljenju. kao svijetli kometi, pa u žudnji za dostignućem cilja G. Mulalić je u istinu smjelo i preveć otvoreno iznio, gubi se više puta mjera, skreće se lahko u stranu u svom napisu, svoje poglede na naš kulturni i dru­ ekstremnosti. Biću slobodan da hladno, objektivno, bez mržnje štveni život, na naš rad ili nerad, na našu duhovnu ma na koga ili koju struju naših javnih radnika uči­ ili svjetovnu inteligenciju itd. nim nekoliko primjedaba na izvode g Mulalića i ujedno Mnogi će g. Mulaliću zamjeriti na njegovoj otvo­ renosti, borbenosti i radikalnom naprednjaštvu koje doprinesem svoj obol tim našim životnim pitanjima. U prvom redu, ne slažem se sa g. Mulalićem izgleda bezkompromisno. Biće možda sa izvjesnih sirana i napadan i osuđivan. Nu ko pozna g. Mulalića kad dijeli naše javne radnike na: ,ilmiju“ (sveštenstvo) i .inteligenciju" (svjetovnjake), pa tim zajedno izlazi neće ga osuđivati i ako potpuno ne dijeli njegovo 161 �rezultat kao da je svaki naš alim (sveštenik) konzer­ vativan, a svaki svjetovnjak napredan. To je i takvo kategorisanje pogrešno. Ima i među našim sveštenstvom veoma naprednih ljudi, kao i među svjetovnom inteligencijom konzervativaca. Mislim, da bi jednom trebalo da se to pravilno razvrstava, kao i kod osta­ lih naroda i vjerskih zajednica: u radikalno-napredne elemente, umjerenjake i konzervativce, pa bez obzira bili oni iz hodžinskog ili kojeg drugog staleža. Istina je sušta, da mi b. h. muslimani imamo mnogo konzervativnih elemenata, a ponajviše u hodžinskom staležu. To je u ostalom i razumljivo. Pri­ jašnje generacije našeg sveštenstva odrajale su se i školovale u takome duhu, a odgoj postaje druga pri­ roda. Mi ne možemo od ljudi koji su život proveli u jednom pravcu i vaspitani u jednom takovom duhu, tražiti da na jedanput shvate i prihvate primjere no­ vog duha i n^vog vremena. To će dati tek nova bu duća generacija, koja se tako vaspita. Mi možemo samo zgodnim metodama, lijepim taktom, velikom strpljivošću i koncilijantnim radom, da dobivamo te­ rena na kulturnome radu i usavršavan; u u sayremenom duhu. Koliko god nam je potreban polet i energija toliko je potreban takt i opreznost, pa da rad bude uspješan i hairli. Reći ćete možda: .vreme nas ne čeka, pregaziće nas". — Ne, neće! Treba samo raditi i iskorišćavati sve zgodnim načinom, pa i rušiti što je za rušenje i u što smo sigurni da ćemo bolje dati. U pogledu panislamske struje među našim jav­ nim radnicima, djelomično se slažem sa g. Mulalićem, ali ne u svemu Političko panislamistička ideja stvarno je jedna prosta utopija. Politički ujediniti muslimane iz Indije, Perzije, Kine, sa Malajskih otočja, Turske i Jugoslavije itd. — nemoguće je i ludo je i misliti na to. Ta i takva panislamska ideja najviše šteti islam­ skim narodima. Ona ko isti jedino, izvjesnim koloni­ zatorskim evropskim državama. Propagiranje i umjetno podržavanje te apstraktne i nemoguće misli među mnogim islamskim narodima na Istoku, onemogućuje nacionalno osveštenje i kulturno pridignuće tih naroda i olakšava kolonizatorima da lakše sa njima uprav­ ljaju i vladaju odnosno da ih drže u ropstvu. Jasno vidi i najobičniji laik, koji iole prati svjetsk: doga­ đaje 1 pozna prilike, da su samo one islamske države i narodi slobodni i samostalni, koji su nacionalno svijesni. Drž m da je političko-panislamista kod nas ve­ oma malo ili nimalo. Nema ih ni u krugu ljudi onih „opskurnih" listova koje je g. Mulalić spomenuo. Nu postoji jedna misao, a to j e : duhovna sveislamska veza samo što se ona hotimično ili nehotice pogrebno tretira. Mi muslimani trebamo i dužni smo imati du­ hovnu vezu iz cijelog svijeta, kao što imaju i druge velike religije. Rimokatolici imaju svoj Vatikan i svog vjerskog vrhovnog poglavicu — papu. Pravoslavni 162 narodi i ako autokefalne i nacionalne crkve, imaju Vaseljenski sabor. A mi? — Mi momentano slične institucije nemamo! Nemamo sveislamske vrhovne in­ stitucije niti poglavara, a treba da je imamo, i valjda ćemo je i imati. Hoće Ii to biti čista duhovna religiozna institucija bez političke natruhe ili nacio­ nalne ekspanzije jednog islamskog naroda, kao što je bila za vrijeme dok je Halifat bio u rukama turskih sultana, to je stvar svjesnosti islamskog svijeta. To je stvar budućnosti i ne spada u okvir ovog napisa, pa z to i neću prognoze postavljati. Nu samo mogu reći da je takova jedna vrhovna sveislamska institu­ cija moguća, vrijedna i održiva samo ako je čisto duhovno religioznog karaktera bez druge natruhe. Nu i u pogledu te sveopće duhovno religiozne naše institucije, mi Jugoslaveni muslimani, trebamo biti oprezni, ne istrčavati, ne nasijedati raznim spekula­ tivnim pokretima svijesnih kolonizatorskih sila, kao što je slučaj sa nedavnim kongresom u Jerusa/emu, koji je djelo i eksperimenat engleske kolonizatorske politike. Nas, nepun milijon, ne moramo nositi barjak u tome nego budno pratiti rad u toj stvari i oprezno pristu­ pati. Za izvedenje toga plana pozvati su veliki islamski narodi. Što se tiče našeg nacionalizma i ljubavi za ovu našu grudu i našu domovinu, sud o tome je mnogih pogrešan. Ako mi b. h. muslimani i uopće muslimani Južni Sloveni, nijesmo u prošlosti vidno dokazali da volimo ovu grudu, da smo u srži nacionalni, onda i nije niko drugi! Ta koliko smo mi krvi prolili čuva­ jući svoj jezi1', običaje, slovensku crtu i karakteri Mi smo od Turaka primili Islam, upravu i gospodstvo, ali nijesmo za to dali svog Slovenstva. Šta više i one Turke ili druge narodnosti sa Istoka, koji su se ovdje naselili, mi smo slovenizirali. Sad, u koliko je naš društveno-politički i kulturni odgoj u prošlosti dife­ rencirao sa ostalim dijelovima našeg naroda — u to­ liko se osjeća ta razlika, ali srž je nacionalna ostala potpuno zdrava i netaknuta. Tu razliku vrijeme će u brzo izgladiti. Za rad o jednakom potpuno savremenom pojmu nacionalizma i izgrađivanju naše nacionalne kul­ ture svi smo za to. Nacionalnim i kulturnim radnicima ne smije da smeta i staje na put niko. Što se konačno tiče odnosa naše inteligencije prema ilmiji i rada u Vakufu, držim da je svaki mi­ saoni čovjek ovog gledišta. Ne smijemo dopustiti ni male kulturne stagnacije a kamo li ikakov korak u nazad. Rad na organizaciji vakufske administracije u modernom i najsavršenijem smislu; reforma vjerskih udžbenika, otvaranje raznih humanih i kulturnih usta­ nova, vaspitanje, savremeno obrazovanje i stručnog svešteničkog podmladka itd. U ovome se ne može popu­ štati ni za čiju volju ni hatar. Borba protiv eventualnih konzervativnih elemenata, koji bi smetali ovakom na­ prednom radu, mora biti odlučna ali taktična. Nikad ne voditi borbu ličnosti nego načelnu, idejnu. Islam je �sušta Ideja napretka i zdrave kulture, pa se konzer­ vativni i antikulturnl elementi mogu argumentima tući bez ikakove žučnosti. Istina, oni su uporni u svom konzervatizmu ali će ipak podleći poletnoj i organizovanoj snazi naprednih elemenata. Ostaje nam јоб da progovorimo koju o пабој riječi, o našoj čisto muslimanskoj štampi. To je, stvarno, jedno veoma važno naše pitanje. Poznato je koliku moć upliva ima štampa na javno mišljenje. Javnog rada nema i ne može bjti bez naročite štampe. Mi mu­ slimani na teritoriji Bosne i Hercegovine imamo tri peri­ odična časopisa i jedan tjednik. Svaki taj list ima svoj neki pravac i cilj, te svoju čitalačku publiku U koliko je koji dobar ili loš, u koliko postoji rezon za njegov opstanak — sada o tome ovdje nećemo govoriti. Nu da bi trebalo više pažnje, truda i žrtava od strane naše inteligencije za našu štampu, to je nepobitno. Pored toga što mi u našoj državi imamo mnogo literarnih zabavnih, naučnih, informacionih listova, ipak postoji potreba za našu posebnu muslimansku štampu, kao što postoje i neke posebne druge naše kulturne insti­ tucije. To u ostalom imaju i druge religije. Kolika i kakova bi trebala naša muslimanska štampa, o tome ću ja u javnosti reći drugi put, ako mi se pruži pri­ lika. Reći mi je samo, da naši kulturni i javni radnici i naša cjelokupna inteligencija za tu veoma važnu stvar malo vode brige. Trebalo bi mnogo više pažnje i žrtve intelektualne i materijalne od strane naših pr­ vaka i uopće javnih radnika, pa da mi imamo štampu onakvu kako zahtjeva duh vromena, naš kulturni i nacionalni napredak, vjerski i moralni odgoj. Treba zato rada, žrtve, pregorenja, jer — samo ništa ne dolazi. Šukrija Alagić, direktor gitnn. u p. Drugi odgovor Hikjmetu i njegovom uredniku g. A. L. Cokiću Ćt -ч I » \ (Nastavak.) G. Čokić dalje veli da u tumaču ima kontradik­ cije, jer da sam na mnogim mjestima otstijipio od pravca Ehli-sunneta i da za ’ilmi fikn i za ,ilmi kjelam tvi dini da kvare umove pa da napadam na islamske naučenjake. On to tvrdi, ali ne navodi nijednog mjesta iz mog rada kojim bi tu svoju tvrdnju potkrijepio, a ne navodi zato, što se stvarno takova mjesia i .ie nalaze u mom radu iz prostog uzroka, jer je to zapravo repro­ dukcija onog što su napisali onako veliki i priznati islamski alimi ka što su Merhum Elustaz Elimam Ešše: jeh Muhamed Abduhu i Essejjid Muhamed Rešid-Rida# Ima mjesta gdje se pobija taklid, ali su ta mjesta i potkrijepljena dokazima, pa valjda g. Čokić ne misli uzimati u odbranu te mukallide, jer bi se i njeg u tom slučaju, hoćeš-nećeš, moralo među njih ubrojiti. Međutim ću se ja na ovo još osvrnuti. Kao dokaz za kontradikciju navodi g. Čokić tuma­ čenje arapske riječi „nifak“ na 60 strani Prve knjige i na 53 strani Druge knjige. Na ovo odgovaram da je on to naveo tendenciozno i da je smisao potpuno izvr­ nuo, jer se u 3, ajetu 2. sure (Elbekaretu) govori o znakovima po kojim se raspoznaje uvjeravanje u nevid­ ljive stvari (gajb), pa se kao najjači znak ističe davanje imetka u dobrotvorne svrhe. To se davanje imetka ovdje spominje općenito, a u 215 ajetu nabrojeni su oni koji dolaze u obzir kad bogati treba da dadne milodar, ali ni ovdje ne dolazi u obzir porodica u užem smislu, t. j. muž, žena i djeca koja žive u zajed­ ničkom kućanstvu. Po ovome se vidi da između ova dva mjesta nema i ne može biti kontradikcije, nego se oni, naprotiv, nadopunjuju. Da su riječi na 60 strani Prve knjige, koje g. Čokić navodi i koje glase: „Pod ovim se ne smiju razumjeti izdaci za porodicu nego podupiranje siromašnih i nemoćnih11, tačna reproduk­ cija originala arapskih riječi, navodim opet to mjesto iz Muhamed Rešid-Ridaova Tafsira (Elm III 728). jm L ilj -Jijllj JlV l J* <uU L* J U ’VL JU л\ l5L1>1i !I JU <11* лЦЈ-Р Vi jlj — To u prijevodu znači: Ovdje se ne misli iz riječi „infak" ono što čovjek troši na porodicu, nego se samo misli na trošenje imetka koje potječe iz spoz­ naje: da ga Bog Svevišnji izdržava i da je milostiv i dobar prema njemu, a da je i onaj siromašak, koji nema Božji rob kao i on“. U pogledu 2 primjera, koji navodi g. Čokić, odgo­ varam da je to on opet na svoj način izvrnuo. On ovdje govori o šefaatu, a povodom tumačenja Božjih riječi iz Elfatihe: „Ijjakje na’budu ve ijjake neste’inu — Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoći tražimo". Ovdje se uopće ne govori o šefaatu nego o Tevhidu i o traženju pomoći od Boga Svevišnjega, i to svak vidi ko pročita tumačenje ovih Božjih riječi na 55 i 56 strani Prve knjige. G. Čokić je izvadio iz tog tumačenja jedan odlomak iz sredine i donio ga kao primjer, a da i ne spominje ono što je u prva tri i u zadnja dva odlomka doneseno kao tumač gore navedenih Božjih riječi. Po tom se vidi koliko mu je stalo do objektivne i stvarne kritike. Sa ovim je on doveo u vezu i tumačenje 255 163 �ajeta 2 sure (Elbakareta) koje se nalazi u u Drugoj knjizi na str. 196—109, a u kom se govori o Tevhidu, Tenzihu, neograničenoj Božanskoj vlasti na sudnjemu danu i o šefaatu. G. Čokić je, opet, uzimujući samo pojedine rečenice iz cijelog tumačenja i objašnjavajući ih na svoj način isisao iz prsta da sam ja (ne’uzu billahi) odrekao šefaat našem pejgamberu (a. s.). To je potpuna neistina i iskrivljenje činjenica, jer na str. 108 Druge knjige u 2 odlomku stoji doslovno ovo napisano: „Međutim, ima Pejgamberovih hadisa iz kojih se razumije da će se Alejhiselam na sudnjem danu zauzeti za svoje s lje d b e n ik e Ovo je eklatantan dokaz izvrtavanja č in je n e . Da se još bolje vidi kako g. Čokić izvrće navešću da on citira slijedeću rečenicu sa strane 107 i 108 Druge knjige: „Iz ovoga se ajeta vidi da se šefaat (zalaganje) na sudnjem danu veže za dozvolu Božju, ali nije tim rečeno da će Svevišnji uistinu tu dozvolu drii“. Nastavak tumačenja, koji g. Čokić ne donosi, glasi: „Ovo je opet jedan dokaz da će na sudejem danu jedini Bog imati neograničenu vlast, ali je ujedno i dokaz da se ovim presijecaju one nade u zagovarače i protekciju na sudnjem danu kako su to vjerovali mnogobožei pa i ninoge pristaše Božjih objava prije Kurana\ Iz ovog dijela tek3ta izvukao je g. Čokić rečenicu „i dokaz da se ovim presjecaju sve nade u zagovarače i protekciju na sudnjem-danu". Iz gornjeg će svak vidjeti da se po g Čokiću izvučena rečenica tiče vjerovanja mnogobožaca i drugih o šefaatu, a nikako sljedbenika Muhamed-alejhisse/amovih. 1 daljnji njegovi citati o šefaatu iste su vrijednosti, jer ja u tumačenju nigdje ne kažem da šefaata, kako ga islaMska nauka posmatra, neće na sudnjem danu biti, a izrično цјГ prema gore donesenom citatu sa sa 108 strane Druge knjige, u tumačenju rečeno, da će na sudnjem danu naš Pejgamber (a. s.) biti šefačija za svoje sljedbenik.*. Da je svagdje s najvećim poštovanjem govoreno o Resulul-lahu, to je mislim, jasno svakom ko je čitao makar r ešto iz ovog moga rada, a ovdje još potsjećam čitatelja na ono što je napisano na strani 100 i 101 Druge knjige u 2 i 3 odlomku. S toga s indignacijm odbijam od sebe onako drsku insinuaciju g. Čokića, jer ja mu nijesam kriv, što on ne zna čitati ili što hotimice hoće da izvrće, budući da se ono mjesto o kom on govori, odnosi na one koji ljudima, pa makar oni bili i Božji poslanici, pripisuju božansku moć. Za objedu g. Čokića, da ja za „fikh“ velim na strani 164 Pr\e knjige da kvari umove, tvrdim da je potpuio iz prsta isisana, jer »е tu govori o šerijatskim smicalicama (hilei šer’ijji) pomoću kojih neki hoće da zaobiđu davanje zekijata, pa ko pročita sve što je o tom rečeno na strani 158 do 166 Prve knjige, vidjeće da je onako kako to ja tvrdim, a ne kao što tvrdi g. Čokić. Tu se dalje govori o mukallidima, pa ako g. Čokić misli da među našom ilmijjom ima ovakvih mukallida, onda je njegov navod, da ja takvu ilmijju 164 (mukalide) napadam, tačan, ali ja, međutim, ilmijlu ne ubrajam u mukalide, pa zato njoj prepuštam da se od napadaja g. Čokića biani. Što g. Čokić veli, da je u tumačenju na strani 85 Druge knjige onakav prigovor netačan, opet nema pravo, jer se onaj dio ne odnosi na one koji ostavljaju namaz i uopće evamiri-ilahiju a priznaju se muslimanima, nego na one koji zakreću glavom od Kurana i Kuranskih ajeta pa neće da Kuran u srnu sebi za vođu. I ovo je dokaz koliki je majstor u izvrtanju рч izgleda kao da je tu vještinu učio kod onih za koje Svevišnji veli u 45 ajelu 4 sure (Emisan): у* je0у — Koji izvrću značenje (smi­ sao) riječima". Ali se sunce ne da dlanom začepiti, pa ni g. Čokiću ne može poći za rukom da ni mene, a kamo li islamske velikane Merhum Šejh Muha­ meda Abduhu i Muhamed RešidRida-a strpa među mutezilije. K kvo gledište u pogledu oprosta od gri­ jeha (magfiret) zauzima Muhamed Rešid-Rida u svom Tefsiru, najbolje se vidi iz tumačenja 80 (zapravo 81) ajeta 2 su:e (Elbekaretu) koje sam donio na strani 99 i 100-Prve knj ge. Tamo stoji: „O.koljavanje grijeha u 80 ajetu znači: da grijeh zbog neprestanog griješenja potpuno ovlada 4>sjećaje n i savješću griješnika, pa on izgleda kao u tamnici. Značenje ovoga (80) ajeta biće: da su srca grešnika zbog griješenja obavijena tmi­ nom, tako da nije ostalo nikakove rupice kroz koju bi svjetlo Istine moglo do srca doprijeti. Ali ko se iskreno pokaje za svaki grijeh i nikad ga više ne učini, njegovo srce neće zastrijeti nevaljala dijela. Tako veli Pejgamber. a. s. u jednom Hadisu: „Kad čovjek počini neki grijeh, u njegovome se srcu pojavi crna mrlja, pa ako se pokaje i prestane griješiti i ako bude tražio oprosta od Boga, njegovo srce postane glatko, ako li g:ijeh ponovi, ona će se mrlja poveća­ vati dok potpuno ne obvlada njegovim srcem". S toga naučenjaci selefavele: Grijesi su vijesnik nevjerovanja. Ovo je, eto, gledište u tom pogledu koje je izraženo u Muhamed Rešid R daovu Tefsiru, a valjda će i g. Čokić priznati da je ovo pravac i sve ehlisunnetske uleme, a naročito selefske u koju se ubra­ jaju i četvorica velikih imama po kojim su dobila svoja imena i četiri priznata mezheba. Sto mi g. Čokić prebacuje, da mi je svrha ma­ terijalna korist, da želim steći popularnost i učenost, to je potpuno deplasirano, ali ću, ipak, u pogledu te njegove primjedbe ovdje učiniti jednu uporedbu između njegova „književnog" rada i moga ovoga rada. Ja') sam kupcima dao knjigu od 190—200 stranica, pisanu arapskim i latinskim slovima, sa sadržajem poučnim i korisnim, a pisanu lijepim i čistim narodnim jezikom i u stilski dotjeranoj formi, pa sam tražio za svaki komad 30 32 dinara. Moju su knjigu mnogi naši *) Neka ml se ne zamejri što o sv ш radu moram sam pisali pohvalu, jer me na to sili onakav način kritikovanja. �istovi lijepo prikazali, pohvalili |е i preporučili. G. A. L. Čokić napisao je u f irmi brošure odgovor na knjižicu g. Begovića pa ju je poslao „Novom Beharu* na prikaz. „Novi Behar" u broju 4 od 15 augusta 1931 piše doslovno ovo: „Primili smo na prikaz brošuru Ahmeta Lutfi Čokića pod naslovom: „Prikaz i ocjena rada g. Dr. M. Begovića o njegovom naziranju na islamsku ženu i njezin položaj u islamskoj nauci izlo­ ženog u njegovoj knjizi11. Tuzla 1931. Na strani 19 ove knjižice piše: „Tesav-vuf, je arapska riječ, a znači: neku čistu stvar ma od kakove primjese, dakle destiliziranu zdravu ma od kakve bo­ lesti i slabosti;* Čini se da je ova čitava stvar destilizirana — bez stila. I u samom naslovu i na bezbroj mjesta u brošurici od 32 stranice ima stilskih omašaka i veoma mnogo štamparskih grešaka, koje kvare smisao. Kad se odgovara na koji napis, treba da se u samom odgovoru vidi šta ima u knjizi, pismu ili bro­ šuri, čijem se autoru odgovara. Lijepo se to vidi u odgovoru rahm. Muhameda Zahirovića Jovanu Radoniču, štampanom u prošlom godištu „Novoga Behara". U Cokićevom prikazu štampanog predavanja dra. M. Begovića ne može se potpuno vidjeti šta je Begović pisao, ako se ne pročita Begovićeva brošura. A. L. Čokić je imao samo dobru volju i namjeru da objektivno ocijeni Begovićevu knjigu, ali mu to injeznta, nije uspjelo i iz razloga što on ne poznaje duh jezika, kojim piše. „Novi Behar" sada navodi nekoliko pri 1 njegove brošure za dokaz svoje tvrdnje da g. A. L. Čokić ne zna našeg jzika, pa prikaz završava ovim riječima: „Sve u svemu, jedan n:uspio odgovor". Da je ovo gore izneseno mišljenje redakcije „Novog Behara* o toj njegovoj brošuri potpuno oprav­ dano, pokazaću samo na jednom primjeru iz kog će se jasno vidjeti da je g. Čokić nepismen, a da nije upućen ni u predmet o kom piše On u toj svojoj brošuri na strani 16 u odlomku 3 veli pod br. 2) ovo: „da ima žena svakag mjeseca periodu (t. j. menstruaciju, hajz) od 3—10 dana, kada je nesposobna ?а bračnu ljubav, a ni tog čovjek (seil.: muškarac) nema ako nije bolestan*. Iz nefhuni muehalefeta (interpretatio argumento a contrario) razumije se da bolesni muškarac može imati hajz kao i žena, a to je besmisao. Ova njegova brošura ima 32 stranice, i pored ove nepismenosti i mnogih gramatičkih i stilskih gre­ šaka, koje kvare smisao, naplaćivao je za nju g. L.A. Čokić po 5 dinara. Neka sad sami čitatelji prosude koji je od nas dvojice išao više za materijalnom do­ biti i sticanjem popularnosti i učenosti. Pri kraju neka mi dozvoli g. Čokić da ga, ma­ kar da nijesam pravnik a još manje dvostruki (zuldženahajni — dvokrilni), upozorim na jednu krupnu grešku iz pravne nauke. On u svojoj kritici za mefhumi muehalefet u zagradama veli: „(jurisdikcio ar­ gumento a kontrario)". Ne zamjeram mu što latinske riječi ne piše pravilno, jer znam da latinski jezik nije učio, ali je za „uvaženog" pravnika velika griješka kad napiše nešto čega u pravnoj nauci nema, a to je „jurisdictio argumento a contrario", jer pravna zna­ nost poznaje samo „interpretatio argumento a con­ trario", hjjje potrebno da mu ja kao laik u pravnoj nauci tumačim šta znači „jurisdictio i interpretatio", jer će on to valjda znati. Završavajući ovaj svoj drugi odgovor na kritiku g. Čokića, prepuštam objektivnim čitateljima da izreknu svoj sud o mom radu i o njegovoj kritici, samo ih molim da pomno prouče sve što je napisano i s moje i s njegove strane, jer će tek tada moći pravilno suditi. Uvjeren sam da će taj sud ispasti u moju ko­ rist, jer će se svak moći iz mog odgovora uvjeriti da su izvodi g. Čokića osnovani na iskrivljenom pri­ kazivanju navedenih mjesta iz moga rada. Stoga će svakom biti jasno da se na njegovu kritiku mogu primjeniti Božje riječi koje sam donio kao motto na početku ovoga mog napisa. Dalje će se svak uvjeriti da t i bio besmisao ovakom kritičaru dalje odgova­ rati, pa se sigurno niko neće začuditi, ako u buduće ne budem reagirao na njegovu nepismenu i nestvarnu kritiku. I ovaj svoj odgovor završavam Božjim riječima iz 113 sure: -u.>- lil д-U — „1 tražim zaštite u Boga od zla zavidnika kad svoju zavist ispolji". jesam li se, u korist Gajreta, osigurao kod osiguravajućeg društva ,,Dunav“ ? 165 �ГА/РЕТО В ГЛАСНИН Забаву je отворила гђица Садија Шерифовић, учитељица и тајница мјесног одбора са једним лијепим говором изнијевши важност Гајрета. Ha програму су биле слиједеће тачке: „Гајрету" од П. Симића декламовао je И. Салиховић, ученик IV. разр. осн. школе; „Клин клиодржана je 27 маја т. г. коју je отворила претсједница гђа Нафије х. Кучукалић, поздравила ном“ од Ј. Милаковића извеле су ученице II. разр. Магбула Бајрић и Наила Љељић: Југославен" од присутне чланице и захвалила им се на одзиву и интересовању за ово друштво. Са скупштине je И. Митровића декламовао je К. Хамидовић, ученик упућен брзојавни поздрав претсједнику Гајрета г. IV. разреда; Просте вежбе изводили су ученици-це Дру Авди Хасанбеговићу. Прије извјештаја тајнице, осн. школе; „Братство" дечја игра, изводили су напоменула je гђа претсједница, да се je одбор у ученици III. и IV. основне школе; „Др. Лацман“ овој години, осим разних приредаба и других ра- шала. извели су мјештани. Послије свршеног програма продавала се je дова, много заузимао око оснивања и одржавања ђачке кухиње у основној школи, руждији која je томбола и карте за шаљиву пошту. Забава je проод мјесеца јануара до априла о. г. стално радила текла у великом расположењу свих присутних Узевши у обзир да je ово село доста мало и и у којој се je кухињи наше 50 сироте дјеце хранило. Такођер je напоменула рад наших одборница да много пати због данашње економске кризе, мапоиликом недавних великих поплава, гдје се je теријални и морални успјеси забаве су добри. свака поједина радо залагала и радила да би нашим За овакав успјех забаве највише заслуга примухаџирима, пострадалим од поплаве, олакшале пада одбору, те гђици Садији Шерифовић, учитењихову тешку судбину. љици и г-ну Салих еф Мулиновићу, који су улоТајница je извијестила скупштину да je одбор жили много труда око забаве. Веће своте дзроваше: Дин 30: Љубомир Панулагао све могуће и није жалио труда да би се при концу године моглц. пОјЛУчити што бољи ма- тић, акзтекар из Бијељине, no Дин, 20: Фахрудин теријални успјеси. У прошлој години одржана су у Мулаосмановић, Рашидбег Зечевић, Салихбег Хаџић, корист Гајрета два теферича, мевлуд и једно си- Ахмедбег Салихбеговић, Дин. 15: Хајдарбег Хајдарјело. Тајница Авнија х. Буквица сакупила je међу беговић; no Дин. 10: Исметбег Саликбеговић, Шевтрговцима и банкама еОО Дин, те са приходом кеханума Салихбеговић, Фатима Шерифовић, Абдуодржаног сијела од 727.— Дин. одбор je одјео 30 рахим Имамовић и Омер Хамидовић. Свима дароватељима најтоплија хвала! женске мектебске и школске дјеце a једна сиромашна жена добила je хаљине. Забава Мјесиог одбора Гајрета Настојањем одбора примљена je у женски у Бос. Дубици конвикт Хајрија Траванкић бесплатно, која изучаје Мјесни одбор Гајрета приредио je годишњу модерни кројачки занат. У корист градње муслизабаву на 1 дан Курбан бајрама, 16 априла т. г. манског женског сиротишта одбор je оцржао теОдмах у почетку забаве поздравио je госте ферич у заједници са одбором „Ислахијјетом" и бираним речима друштвени претсједник г. Рифат приход упућен Вакуфској дирекцији. Благајница je извијестила да je укупни приход Лелић, нагласивши да га радује и весели што види у овој години био Дин. 8.949'—. Усљед велике при- приличан број муслиманске омладине, која je залог и гаранција за бољу и сретнију будућност Гајрета. вредне и новчане кризе није нам ова година дониКонцертни дио забаве изостао je, јер г. Хајела онолики доходак. колики би се могао очекивати према приликама цдшег мјеста. Укупан број кија Карабеговић није могао даље од Приједора, пошто аутобус није саобраћао ради хрђавог вречланица износи 7Р—. мена. Гајретову химну рецитовао je врло добро У одбор су унишле слиједеће госпође: Прет- Јасим Тихић, ученик грађ. школе. Декламацију сједница ИЈерифа х. Требинчевић, потпретсједница „Малена сам* одлично je извела Нела Шерић, уч. Тахира х, Дра Симитовића, тајница Авнија х. Дра I. разреда осн. школе Врло je било лијепо слушати Еуквице, благајница Селима х. Кадић. Одборнице: малог Велизара Дабића — још ни школе не поЕмира х. Кантарџић, Ханумка х. Едхемовић, Рабија хађа — кад je декламовао Прерадовићева „Путх. X. Мехмедагић, Ифета х. Глинчевић, Пемба х. ника“. Позоришни комад „Мухаџири" извела je Хаџиалијагић, Зинета .х Гаврановић, Зумрута х. муслиманска младеж на свеопће задовоњство. НаЏафербеговић Ешрефа х. Новалић, Нешлија х. рочито се истичу глумачким талентом гг. Хакија Дедић, Зинета х, Мујановић, Паша х. X. Мехмед- Пезић и Џемал Ће^вановић. адић, Месрура х. Кучукалић и Зекија х. X. ХасанДок се младеж забављала у игри и пјесми, ефендић. дотле се у свим просторијама хотела „Призрен" вршила распродаја бројева Гајретове томболе. Наше Гајретове приредбе харно муслиманско женскиње одазвало се je и овом Забав а Мјссног одбора у Тур, Јањарнма приликом и даровало Гајрету врло лијепих ручних радова, тако да je ова томбола била најбогатија у !9 априла 1932 г. Мјесеи одбор Гајрета у Тур' ово неколико посљедних година. Јањарима (Бијељина) одржао je своју годишњу заИ морални и материјални успјех забаве — у баву у просторијама нар. осн. школе. оваким приликама — био je врло до0ар. Из Гајретове организације. Скупштина Жснског Мјесног одбора у Брчком 166 �Ногометна утакмице у Дервснти Ha ивицвјативу Мјесвог одбора Гајрета у Дервенти одржава- je заједничка сједница делегата овога одбора ^ и спортских клубова „Грађански“ „Жељезничар и , Рапид , те je на тој сје1вица постигнут споразум, да ова тои локална клуба олрже ногометне утакмице за Гајрет^в пехар. Утакмице he се одржати на 17, 19 и 20 јуна о. r. Пошто je ово једна новост за Дервенту, то се поуздано надамо да ће ова приредба како у моралном тако и у материјалном погледу добро успјети. Бајрамска забава у Бос, Кобашу Бајрамска забава, која je била одређена на бајрам, морала je бити ради невремена, одгођена за 5 маја. Успјех забаве je био — иако су времена и прилике ових крајева нарочито несносне — изнад сваког очекивања како морално тако и материјално задовољавајући, no чему се je најбоље видило да je Гајрет ухватио добар корјен и да свијет цијени његов рад и успјехе, na ra кра свих свсјих данашњих недаћа xohe и воли помоћи. Иако овај пут многи гости са стране изосташе, то се постигнути успјех и приход забаве од Дин 2.000.— још више потенцира Програм забаве био je ^сл^дећи: У 830 сати отворење забаве химном, a после тога je госте поздравио ппретсједник г. Ризабег Алибеговић и захвалио им се на доброј посјети. Затим су декламоване 2 пригодне пјесмице и једна отпјевана соло пјесма. ЧлановиГајрета извели су позоришни комад „Хаџи Лоја“ и били су вјерно и лијепо костимирани, a још боље су одиграли сви од реда, али се ипак мора истаћи необичпо лијепа и вјерна улога Хаџи Лоје, коју je са колосалним успјехом одиграо г. Хрустанбег Алибгговић, што е заслуга режисера г. Емила Лесека, учитеља. Послије комада прешло се на плес и разговор, када су многи корпоративно отишли на уранак. Томбола ове забаве била je таква, да би одговарала и за велики град, a дароваше je: Капетановић Бисера јастук и таблет. Алиб1говић Иза миље и 2 мотива, Алибеговић Емира 2 јастука, Алибеговић Мујесира јастук и за кефе, Алибеговић Нура јастук и марамицу, Диздаревић М. 2 таблета, Димић Стака 1 таблет, Кључанин жехва 1 марамицу, Алибеговић Фехим 1 марамицу, Трављанин Хатиџа марамицу, X Арифовић Мина једногранак, Спахић Ехлимина 1 рубац, Капетановић Сенија једногранак, Кључанин Изета марамицу, Хуремовић Фадил рама аа резбарију, Браћа Пранић 1 м’ горива дрвета, Капетановић Мухиба јастук и марамицу, Дедић Салиховица марамицу, Бајои Шућра 2 таблета, Кленић Ибрахим марамицу, Хавић Сида огледало, Хурковић Хузејна јастук, Томљеновић таблет, Ђекић П. урамљену слику, Дамјан Ђ мараму, затим разне ситиице дароваше гђа К. Ђекић, Крањчевић и др. — Лијепа хвала на обилним даровима. Бифе je такођер био избирљив, a послаше ra: гђе Ђекић колаће, Р. Максимовић торту, П. Ђекић печење, М ЕКалетановић лутму, A Алибеговић улугму В. Фердербер 3 јањета, колаче од бутера, X- Капетановић лутму. Р. АлибеговиН лутму. Добровољне прилоге приложише no Дин. 50: Др. Хамдија Браво, Ризабег Алибеговић, Мустајбег Капетановић; no Дин. 30: Радован Максимовић и Хамдибег Капетановић; Дин. 20: Дамјан Ђурица; no Дин. 10: гђа Симић, Мехага Диздаревић, С Тинарац, no Дин. 6: Станко Јавурек; no Дин. 5. Н. Гргић, Б. Јашаревић и Рифатбег Капетановић. Дароватељима у нарави и новцу најљепша хвала. Надаље хвала свима дилетантима: Хрусти Алибеговићу, Иви Вукљачи, 1ови Димићу, Исмету Алибеговићу, Адему Дедићу, Жибку Јовановићу, Хамзи Бојаџићу, Хазиму Хуремовићу, Фадилу Хуремовићу, Љуби Јовановићу, Асиму Диздаревићу, Авди Диздаревићу, Фервду Капетановићу, Орхану Капетановићу, Арифу Кључанину и Хајдару X. Селимовићу. Добровољни прилози Прилози курб. кожица из Бос. Кобаша Курбанске кожице дароваше rr: no 2 Ризабег Алибеговић и Дервишбег Алибеговић, no 1 Мехага Диздаревић, Хамдибег Капетановић и Абазбег Али беговић. Исте су уновчене за Дин >-0.—. Топла хвала дароватељима. Прилог из Бан.алуке Гос. Незир Ибрановић, начелник из Биљешева срез зенички, приликом посјете свога сина у бањалучком интеонату, дао je прилог од Дин. 200 уарави конвикта. Хвала и живио! Гајретови аналфабетски течајеви У Баткушићима (срез Вишеград) одржан je Гајрегов аналфабетски течај. Испит je одржан 22 маја у присустзу г. Ристе Сератлића шк надзорника. Течај je завршило са успјехом 26 ђака. За полаанике течаја подијелио je Главни одбор Гајрета бесплатно букваре. Наставник течаја био je учитељ и повјереник Гајрета у Баткушићима г. Омер Чевро. У Тавни одржао je наставник нар. осн. школе г. Ђукић Милић аналфабетски течај, који je завршен 24 априла о. г. Ha течају je било 28 аналфабета, од којих je с успјехом положило 21. Наставницима течаја и овим путем најљепша хвала на пожртвовном раду. Даљми упис утсмељача Гајрста У мјесецу мају т. r. уписала се je за члана утемељача Мехлика Кавазовић из Приједора, која ће члапски допринос отплаћивати у мјесечним оброцима. Хвала и живила! Нови повјсреннк Гајрета у Јабланнцн Ових дана разријешен je повјереничке дужности у Јабланици r. Бећир Зећо, a постављен г. Ћамил Крвавац, учитељ тамошње осн. школе. Други разни добровол»ни прилози T okom мјесеца маја дозначени су Главном одбору слиједећи прилози: Мјесни одбор Гајрета Бос. Дубица Дин. 234 — n m , Зворник , 112— „ „ „ Острожац „ 100‘— 167 �„ и Маглај . 514'— „ „ Коњиц „ 19'— и „ Високо „ 20'— ” „ „ Љибушки * 540.— I „ „ Дервента „ 413'25 . „ Вучковац „ 50'— . „ Брчко „ 274'— ” п „ Гор. Тузла „ 1293'bO ” „ п Градачац „ 1000'— п „ , Бугојно „ 480'— „ „ „ Горажде „ 150'— „ „ „ Котор Варош „ 190‘— „ „ Јајце » 50Повјереник у Добоју г. Елмаз Сарај лић Дин. 80 — Идриз Шахмановић из Сарајева сакупио „ 40'— Жељезничка Кредитна задруга прилог . 1000 — Свима сакупљачима и племенитим дароватељима нека je наша срдачна благодарност. " Гђица Сидика Пролић, из Лзубушког љепотица на Гајретовој забави б. марта о. г. Годишња скупштина Гајретова пјевачког друштва у Сарајеву Годишња скупштина Гајретова пјевачког друштва у Сарајеву одржана je 22 маја 1932 гоЈинеу недељу. Скупштини je присуствовао добар број чланова. Пошто je друштвени претсједник r. Фехим Мусакадић био запријечен службеним путовањем да присуствује скупштини, то ју je отворио потпретсједник проф. г. Дервиш Тафро. Г. Тафро je, отварајући редовну скупштину, поздравио изасланика Главног одбора Гајрета г. Хамида Кукића и нагласио je да je Главни одбор увијек и сваком приликомпомагао рад и развој овог релативно младог друштва. Иза тога je поздравио скупштинаре и одржао лијеп говор о значају Гајретових пјевачких друштава уопште, a овога у Сарајеву нгпосе. Нагласио je да прикупљање млађе муслиманске интелигенције у ово друштво има велики значај. Затим je секретар друштва г. Хамдија Капиџић поднио исцрпан извјештај о раду Управног одбораугодини 1931-32; благајник г. Хасан Брачковић поднио je изв ештај о благајни. Оба извјештаја саслушана су пажљивз и примљена без дискусије. Управни je одбор поднио скупштини предлог буџета за 1932-33, који je примљен, a уједно je препоручио наредном Управном одбору да поради 168 што тешње на остварењу буџета, који износи нешто више од 40.С00 динара. Г. Др. Б. Салихагић, као претсЈедник Надзорног одбора поднио je извјештај о раду у друштву. Из тога се извјештаја види да je одбор радио правилно и руководио се једино интересима друштва. Послије поднешених извјештаја г. Тафро je затражио разрјешницу, коју je скупштина једногласно дала. Скупштину и даље води г. Тафро. Изабрани je кандидациони одбор, који je предложио слиједеће личности у нови одбор: гг. Фехим Мусакадић, управ. полиције, проф. Дервиш Тафро, Алија Хромић управ. Гајретовог мушког конвикта проф Хамдија Капиџић, професор Мустафа Дрљевић, Др Бех Салихагић.судша, гђаЂулханумаЛутво, гђаМунибаШербић, гђица Абида Карахасановић, наставница женскегимназије, г. Асим Арсланагић, трговац. Мухамед Браво, трговац, Инж. Халиловић, Џевдет Филиповић, општ. чиновник, Новалија, Карахасановић. Уједно je изабрано и 9 замјеника. Посљедна тачка дневног реда била je евентулије Г. Џевдет Филиповић предложио je да наредни управни одбор изрази писмену захвалностГл. Одбору Гајрета у Сарајеву на помагању у свакој друштвеној акцији; и да се женски чланови друштва примају једино преко управног одбора. Скупштина je оба предлога примила. Г. Сулејмановић je предлежио да се оснује у нашем друштву библиотека која би омогућила члановима читање добрих и корисних књига. Још су о неким питањима говорили гг. Др. Салихагић, X. Мехмедбашић, X. Хамшић Записник скупштине водио je проф. Капиџић a за верификаторе су взабрана гг. Џ. Филиповић и X. Хамшић. Пошто je дневни ред изцрпљен, претседник je закључио скупштину, која je протекла у најбољем реду. Рад прошлог Управног одбора види се нарочито из тајничког извјештаја, који ћемо донијети у слиједећем броју. Пок. Гашпар еф. Ваљало бивши порезник, оставио je од своје имовине Гајрету прилог од Дин 1000—. Нека je покојнику лахка земља и вечна усломена! Конституисање Гајретова пјсвачког друштва у Сарајеву Ha сједници од 29 маја 1932 г. Управни одбор Гајретова пјевачког друштва у Сарајеву конституи сао се овако: Претсједник г. Фехим Мусакадић, 1. потпретсједник г. Др. Салихагић, 11 потпретсједник гђа Ђулханума Лутво, секретари гг. Инж. Халиловић и проф. X. Капиџић, благајник проф. г. М Дрљевић, кућедомаћин г. Новалија. Одборници без функције гг.: проф. Д. Тафро, Асимага Арсланагић, М. Браво, гђа Шербић, гђица Карахасановић и г. Карахасановић. Надзорни одбор: г. г. Алија Хромић и Иевдет Филиповић. a ЈЕ С Т Е ЛИ ОДРЖ АЛИ ГАЈРЕТОВУ ГО ДИ Ш Њ У ЗА Б А В У ? �ИЗВЈЕШТАЈ ГЛАВНОГ ОДБОРА СРПСКОГ МУСЛИМАНСКОГ ДРУ ШТВА ГАЈРЕТ 0 РАДУ У ДРУШТВЕНОЈ ГОДИНИ Л 7 л i 1931-32 (affin; W ;i itJtUlU i тЛ Т * \ �П ро тек то р Г ајр ета Њ ег. К раљ . Бис. П р е с т о л о н а с љ е д н и к ПБТАР �Рад Гајрета на остварењу његових идеолошких циљева ИзвЈештаЈ се к р е т a р a Двадесетдевету годину свога опсганка и бла готворног националног и културног дјсловања провео je Гајрет у знаку тешких економских прилика. Тешка свјетска економска криза бацила je ocjer љиве репсркусије и на рад Гајрета, јер je оствареibe сваког идеолошког циља условљено и основано на материјалним сретствима. Али успркос свим матирејалним потешкоћама Гајрет се je и у овој тешкој и напорној години одужио својој задаћи и за овај једногодишњи период рада остварио je свој циљ, узидао je у темељ своје величанстве^е зграде и двадесетдевети станац камен. Предодасу животне тешкоће тражиле како од појединца тако и читаве заједнице рад и бригу за одржање живота, ипак ie"' сваком нашем члану гријало срце за nauie мезимче — за Гајрет—, na и кад смо^се* забринуто питали: како и са чим he појединац преживити ове тешк» дане, ти су појединци и у најтежим и најсудбоноснијим моментима борбе за очување голог живота мислили на Гајрет, na су од мршавог залогаја откидали добар дио и поклањалиТајрету за остварење његових циљева. Зато, кад се сравни овогодишњи извјештај са приликама, које вЛадају у ово критично доба застоја рада и привреде, може се мирне душе рећи да Гајрет у својих прошлих 28 година није получио већег моралног ни материјалног у спјеха, као ове тешке двадесетидевете године. Получени успјех у оваковим временима je најјаснији доказ да je Гајрет срастао са душом нашега народа и да народ нису могле одвојити од Гајрета никакве тегобе, да Гајретове раднике и пријатеље ни највећа неимаштина и брига за очување индивидуалног живота нису могле одвратити a да не мисле на Гајрет и на његове циљеве. Гајрет je у овој тешкој години економске кризе бринуо тешку бригу заједно са народом, дијелио je његову суд бину и стављао му све своје расположиве снаге да му олакша невољу, a народ je опет и посљедну своју снагу давао за Гајрет, како би га сачувао, знајући да би нашем елементу било тешко бсз Гајретова рада. И народ и Гајрет су опет упрегли заједничку смагу да изврше своју националну дужност, na су у најтежим часовима искушења сачували у Гајретовим редовима разбор и присутност духа, очували су чисти, непоколебљиви, национални ocjehaj, кога невоља код малодушних може лахко поколебати, те je читав овогодишњи Гајретов рад протекао као највеличанственија национална манифестација. Сву своју тегобу и невољу прошле зиме тјешио je Гајретов поборник живом вјером у будућност наше нације и обраћао je мисли и срце оном свијетлом чувару марода, који je најсигурнија гаранција да народу нсће бити тешко, док пред собом гледа Њега — свога узвишеног Краља. Ова грдина дала je пуног доказа да се je Гајрет ослонуо /Јврсто на народ, a исто тако и народ на Гајрет; да Гајрет своје постојањс веже само уз добро и благостање народа, a да народ свјесно и предано сљедује његове интенције. Из овог разу мијевања’ и узајамности народа и Гајрета види се — уродиће напредак. Ова тешка година je добар мементо и за Гајрет и за његов елеменат, ова година je почетак још већег, jmu замашнијег и интензивнијег рада, ова година je пуна гаранције да je ос тварење Гајретовог идеала — ако Бог да — близу. " »огодишњи успјех Гајретова рада получила у Бога и гесло: За Краља и Отаубину! Главии одбор. ~ Овим напорним и успјешним радом у двадесетдевегој друштвеној години руководио je Главни одбор, изабран на главној годишњој скупштини од 13 јула 1930, a који се je на својој првој плснарној сједници од 15 јула 1930 овако консгитуисао: П р е т с ј е д н и к : Др. Авдо Хасанбеговић, П р в и п о т п р е т с ј е д н и к : Хусеин Кадић, Д р у г и п о т п р е т с ј е д н и к : Ахмед Борић, С е к р е т а р : Хамид Кукић, Бл a г a ј н и к : Салих Тафро, О д б о р н и ц и из С а р а ј е в а : Др. Ибрахим Хаџиомеровић, Џевад Сулејманпашић, Фехим Мусакадић, Велија Садовић, Ахмет Сефић, Мустафа Спахо, Мухјудинбег ФадилпашиН, Др. Асаф Шарац; Одборници изван Сарајева: Есадбег Алибеговић, Дервента, Осман РеџиН, Бихаћ, Мустафа Мулалић, Ливно, Осман Селесковић, Тузла, X. Ибрахим Слипичевић, Мостар, Др. Бећир Ново, Скопље. Главни Надзорни Одбор: П р е т с ј е д н и к : Хамдија Увејс, Чл a но в и : Др. Ејуб Адемовић, Незирага Ахметашевић, 171 �Мехага Чомара, Хилмо Селимић. Замјеници чланова Главног одбора из Сарајева: Мујага Сарајлић, Сулсјман Мурсел, Мујага Хардага, Исмет Зилџић, Али сф. Лутво, Сулејман Сарицић. Замјсници чланова Главиог одбора изван Сарајева: Мустафа Вехабовић, Јајцс, Др. Мехмсд Хајровић, Приједор, Ахмст Садиковић, Бугојно, Хасан X. ХалиловиН, Вишеград, Саит Сурулиз, Плевље, Мехмсдалија Хаџић, Коњиц. Како je члан Главног одбора г. Џевад Сулејманпашић био стално отсутан из Сарајсва, позван je на дужност први замјеник г. Мујага Сарајлић. Гајретови радници: За овај велики успјех Гајрет благодари својим неуморним радницима и члановима који су_од Гајрета створили заиста живи пчелињак рада. Тешко je набројити све оне лојединце, који су се и ове године истакли ,у раду.за Гајрет. Иако смо се налазили у тешким црелценима, у којима се лахко могло заборавити на патриотску дужнорг^гТрбТва Гајрету при властитом жрвоту који je био најпрсчи, сваки Гајретов члан.поуазао je и своју свијест и свој самопријегор. 4fy морају се споменути и no хвалити сви они појединци, који су своје осјећање према Гајрету исказали у толикој мјери да с у м п о ред тешких приЈгика ступали у ред нових Гајрстових легатора, добро^^ора и утемељач^, заслужујући за та своја прегорљива геста и топлу захвалност сваког Гајретовор пријатеља, a и дивљење и честитање. Г. Мехмед Дервоз, велеиндустријалац, родом из Стоца, ранији велики добротвор Гајретов и ове године обновио je своје легаторство са прилогом од Дин. 10.000.— (У години 1920 г. Дервоз сјетио се Гајрета са 70.000 Круна). Ово je узоран примјер прегорљивости и пожртвовности за Гајрет, na можемо рећи да je г. Дервоз један од првих Гајретових легатора, који je својим лијепим и племенитим примјером указао на алтруистичке дужности свих оних, који би требали оправдати своја материјална благостања, која им je судбина и провидност као појединцима досудила. Г. Асим еф. Смаилбеговић из Калошевића, среза тешањског, такођер je један лијеп примјер алтруистичке дарежљивости, поклонио je Гајрету кућу са Зу2 дунума земље. Осим ове двојице легатора ступили су својим поклонима у ред добротвора и утемељача: Спнсак Гајретових добротвора и Утемељача з а в р и Је м е о д 1 VII. 1931 д о Z O VI. 193Z Д обротвори: Праљав Недељко претсед. Српске банке народни посланик Бугојно, Мплосављепић Светислав Бан Врбаске бановине Вањалука, Салои-Сарафић Исидор велетрговац Бањалука, Максимовић Радован Школски 172 Г. М ехм ед Д е р в о з Г. Асим е ф . С маилбеговиК управитељ Бос. Кобаш, Гојачић Ибрахии шер. судија, Кладањ, Крижан Славко хотелијер Лукавац, Арсланагик Асииага велетрговац Сарајево, Кајиаковвћ Шерцфа х. Травивк. Авдић Ибрахим полиц чиновнвк Сарајево, Кајмаковик Мухамед Сарајево, Дилбероввк Асим геометар. првправник Сиед. Паланка, Спахалвк Мујо Срне.тица (Вучковац) Ковачеввк Јулиус Инг. ген. директор Југ. Дестиласије дрва Теслвк, Ковачеввк Флоpa супруга г. двректора Теслвк, Каришвк Идриз Вишеград. Утемељ ачи; Сиајлагвк Навм трговац Бањалука, Кол>еввк Нвкола Бањалука, Ћурчпја Младен власнвк пирне neкаре Бањалука, Фирма Ивезик и Кољеввк Бањалука. �Сретеиовик Сретен индустријалац Београд, Богдановнк Др. Ацо адпокат Бијељина, Хусикић Н. Бијељина, Пашић X. Мухареибег Бијаљина, Прељубовић Ћерам Бијељина, Мехиедагић Асим еф. гаер. судија Бијељина, АлиефендиН Али еф имам Бијељина, Хујдуровић Халнл еф- општински чиновник Бијељина, Селииовић Мујо тежак Блатница (Тешањ), Бегвћ Ариф Хикјмет еф. вјероучитељ Бужим (Крупв), Шахиновик Ибрахии Б- Бужим Вар, Ријека, Шахиновик Ибрахии A. Бу* јјсим Вар. Ријека, Велаџик Мустафа Вар. Ријека, (Gyусим), Хаџнк Осианага Чаглице (Бужим), Велаџик Мехмедага Чаглице (Бужим), Кржалик Мухам«\д Кољодор (Бужим) Мешнк Омер Коњодор 1Бужпм) Л>убијаник Суљага С. Вар. Ријека (Бужив) Шахвновик Але Бужим, Мулалвк Хасан Бужим. Макик Махмуд Бужии, Алик ХасеБужим, Принцип Др Ннкола Ча- Мзхмудбег Грачанида, Сарачеввк Салпх повјереншс Гајрета Гор. Тузла, Петровик Никола Илијаш, Хусеинбеговик Салих Купрес, Лоснк Нурија Кнежнна, Росенспрунг Вера Лесковац, Мулалик Мувтафа A. пародни посланник Ливно, Борисавл.евик Марија Нова Варош, Омерсофтик Алија Невесиље, Горак Ибрахвм Орашје, Серезлик Сиајил Орашје, Шабановвк Абид Плевље (Левер Тара), Кавазовик Мехлика Приједор, Хоџвк Имшир Рудо, Рахм. Сунанагвк Мурат директор грађ- штОле Рогатица, Бранковик Едхсм Po гатица! Чебо Хашии ложач Семизовац. Хаџисмајловик кројач Сарајево, Никшик Салко професор технике Сарајево, Каменица Сабвт чин. држ. Хипот. банке Сарајево, Карахасановик Ибро царински чвновнпк Сарајево, Ахик Насвх бан. трг. пристав Сарајево, Прешљо Асии чин. држ. Хипот. банке Сарајево, Рахи. Мурвел Сулејман шк. надзорник Сарајево, Јеловичик Мехиедалија Ин, впшп пољопр. савјетник Сарајево, Ћоровнћ Данило индустријалац Сарајево, Бузаљко Смаил Столац, Борчак Алија повједник Сјетлина. Морањак Алаудин 111тип, Морањак Неџмудин Штип, Ајановвк Седат Мехи. Тешан>| Смаилбеговик X- Фатиие х. Тешањ, Смаилбеговик Исхак Тешањ, Мујичвк Ашпрага Тешањ, Смаилбеговик Ризах Тешањ, Вуковик Душан шеф етанице Теслик, Томљановик Мирко Теслик, Сеферовик Сејфо Теслик, Фајик Емнн Kounh Назиф Теслик, Шабик Бекир Еф. имам мати48р Тодорово (Цазпн), Башик Хасан посједник Тодо • риво (Цазнв), ПуриК Мехмед тежак Тодорово (Цазнн), Имамсвик Абдурахви Тур. Јањари, Икановпк Харунага Тур. Јањари, Муминопик Салих Тур. Јањари. Зечевик Рашпд Тур. Јањарн, Хоџик Џевдет геомегар Високо. Бајрамагвк Салах Тахир еф. Високо, ЗечеBiik Ибрахнм Високо, Дураковик Шемсија Впсоко, Павик Салко Bapein, Јукан Бајро Вучковац (Кепер). Немогуће je у овом малом извјештају истак нути сваког Гајретовог радника, који јс у овој критичној години својим моралним доприносом помоrao успјеху Гајрстова рада, јср je велик број з а служних Гајретових радника и јср ни једам Гајретов радник није пред тежином прилика смалаксао духом; сваки je дао и снагу и срце да Гајрет n o лучи успјех, na им свима сљедује Гајретова захвалност и признање. Од најистакнутијих појединаца у раду за Гајрет у овој друштвеној години мора се у знаку нарочите захвалности споменути хвалевриједан примјер претсједника нашег мјесног одбора у Тешњу г. С а б и т а Ч а м п а р е , који je високо подигао Г. Сабит Ч ам пара у народу тешањске околице Гајретову свијест и за С рески н ач ел н и к Гајрет Тешњацима загријао срца, да je Тешањ у пљина, Хуио Али еф. Чапљина. X. Смајловик Едхеи овој години, осим моралног успјеха, получио и оЧајниче, Ченгик Мухамед Фоча, Курспахик Џафер громан, задивљујући материјални успјех. Како год Фоча, Карабдик Шефкија Фоча. Муфтик Мухамед Фо- Главни одбор осјећа топлу захвалност г. Чампари ча, Муфтик Салих Фоча, Авдагик Мухамед Фоча на његовом дугогодишњем неуморном раду, тако Хасик Салих Фоча, Љубунчвк Хаеан учитељ Фоча, исто и у истој мјери ocjeha захвалност и врлим Селиновик Алнја учитељ Фоча, Пилав Дика учите- Тешњацима, да су његов рад у овој години слијел>вца Фоча, Трхуљ Ремзпја Фоча, Арсланагпк Рифат дили, помагали и приводили овако лијепом резулФоча, Авдагнк Ешреф Фоча, Уставдик Пбрахвм еф. тату. школскп управитељ Грачаница, Рахи. Решидбеговвћ 173 �Изгубљени Гајретови радници. Колико год јс ова друштвсна година била тсшка и напорна, била јс толико и тужна, јср je Гајрет у току године изгубио велики број својих поборника и чланова; неумолна смрт покосила je неколико живота најодличнијих Гајретових идеолога, покретача и радника, који еу као прави лумени сијали у нашем елементу: Смрћу рахм! В е л и ј е С а д о в и ћ а , дирек тора Шер. гимн. и члана Главног одбора Гајрета, Гајрет je изгубио велику моралну и интелектуалну потпору, изгубио je један од најјачих живих мотора неуморног рада, једно од најживљИх врела, увијек нових и напредних идеја. и књижевника, наших првих културних и просвјетних лучоноша, једног од оних у чијој се je глави родила идеја о Гајретовом имену. Смрћу рахм. И з е т а П е р т е в а изгубио je Гајрет не само једног од оснивача, него једног од најагилнијих предратпих Гајретових радника, д у - Рахм. И зет П ертев гогодишњсг члана Главног одбора, секретара u бланашег друштва. Не мањи губитак осјетио je Гајрет смрћу рахм. а ј д а р а Ф а з л а г и ћ а , школског надзорника у Исто тако he се у будућем Гајретовом раду и друштву осјећати велика празнина иза рахм. М у р а т а С и н а н а г и ћ а , директора Грађанске школе у Рогатици и дугогодишњег Гајретовог радника. У овој друштвеној години изгубили смо смрћу Рахм. Х а јд ар Ф а зл а ги ћ Рахм- М урат С и н ан аги ћ и неколико Гајретових покретача међу којима рахм. Р и з а б е г а К а п е т а н о в и h a, једног из плејаде наших најбољих пјесника пензији, покретача и секретара, С у л е ј м a н a М у р с е л а , шк. надзорника и члана Главног о д бора, енергичног пропагатора Гајретових идеја и признатог педагога; А т а н а с и ј е К р с т и ћ а , среског начелника, одушевљеног пријатеља и no борника; Др. К а с и м а Д и л б е р о в и ћ а , скромног али врло агилног претсједника Мјесног одбора у Броду; X. М у х а м е д еф. Б е х л и л о в и ћ а , одличног Гајретовог учитеља и префекта; Н а и л е ф. Б е г и ћ a, врло доброг Гајретовог организатора; М у х а м е д а З а х и р о в и ћ а , проф. гимн. У Бихаћу, марљивог и неуморног Гајретовог р ад ника; Х а с а н а г с Г у ј и ћ а , Гајретова доброгвора и утемсљача. �Рахм. С улејм ан М уррел Осим ових истакнутих поборника и радника смрт je извела из наших густих редова и ове Гајретове одличне чланове и пријатеље: Спаху Сијамхоџића из Лубарде (Бужим); Мухамед Џумхур, имам, Смаил Прачић, посједиик, Осман Топић, тшг£ и велепосј., из Бос. Градиике; Мехмедага X. Муја- vlL S t i h t o y \ i Рахм. X. М ухам ед е ф , Б ехлиловић гић, утемељач Гајрета из Добоја; Милорад Личанин, из Бос. Дубице; Здравко Јовановић.дир. Срп. центр, привр. банке, Душан Угреновић, књижар, из Бања Луке; Салих Фазлиновић, из Љубушког; Наил еф. Бегић, из Нове Вароши. Све наше миле рахмстлије, сијаће вјечно у Ha­ rnoj успомени и за љихова племенита дјела гореће захвалношћу срца Гајретових поборника и читавс заједнице. Нека им je лака зсмља и вјечна награда у рајском насељу! Рахм. Х а с а н а га Гујић Прошла главна годишња скупштина. Лањска 25-годишња главна редовна годишња скупштина одржана je 12 јула 1931 године. Лањска скупштина претстављала je снагу Гајретове o p raнизације no многобројним делегатима из свих дијелова Гајретова домена, преттављала je и великим бројем и моралном и интелектуалном квалитетом делегата, најдостојније културну и националну свијест муслиманског дијела нашег народа. Лањска je скупштина била величанствена манифестација националне свијести и патриотског осјећања као и одраз најширих концепција нашег националног схнатања, те одраз живе покретљиве и искрене тежње за сарадњу са осталим саплеменим друштви ма за остварење опште народних циљева. Ha лањској je скупштини Гајретов рад означен као културни и национални покрет међу муслиманским дијелом нашег народа, a за Гајретов будући рад истакнуто je спонтано и одушевљено гесло: За Краља и Отаџбину. О лањској скупштини, о њеној бројној посјети, дисциплини, виталности и живахности дискусије, спонтаности и једнодушности закључака, изразила се je штампа најповољније и најпохвалније. Штампа je запазила некоје интересантне моменте, који се у кроничарском новинарском извјештају нису могли забиљежнти, јер требају већу опширност, a међу тим моментима запажено je одлично техничко вођење скупштине, које je допринијело да се за релативно кратко вријеме продискутују онолика актуелна питања и сврши огроман материјал, све строго у оквиру друштвеног статута, све озбиљно, отмено и достојно Гајретове идеологије. 275 �ЗДКЉУЧЦИ ПРОШЛЕ ГЛДВНЕ СКУПШТИНЕ И ЊИХОВО СПРОВОћЕЊЕ. A) П о п р е д л о г у Г л а в н о г о д б о р а : Сарадња са Просветом. светина библиотека на расположење и Гајретовим члановима, одржана су заједничка предавања и сијела. Брчко je поздравило заједничку сарадњу и затражило делегате Главних одбора, да би се замисао сарадње увеличала и њен први корак манифестативно означила. У Бос. Кобашу донесен je закључак о оснивању заједничке школе за домаћице, a у Бихаћу изабрана je секција за оснивање заједничке читаонице и донесени су закључци о сарадњи обају интерната, те je састављен и програм о заједничким предавањима, прославама и заба вама. Према овом се види да и у.народу сазријева тежња за сарадњом, за заједничким животом и да je ова замисао сарадње већ у првој години рада дала задовољавајуНе резултате. Beh од дужег времена тежња je . Гајретових радника да Гајрет ступи у ужу везу и сарадњу са друштвима истог програма и идеологије, у циљу успјешнијег рада на просвјећивању ширих народних слојева. Ha предлог Главног одбора прошла наша главна скупштина je донијела једнодушан закључак да се приступи у сарадњу са Просветом у свима за једничким питањима на подизању народне просвјете и привреде. Овај закључак скупштине Главни je одбор спровео несамо међу члановима Главних одбора Гајрета и Просвете, него и међу друштвеним организацијама обају друштава и ова братска сарадња уродила je већ у свом почетку благородним Преуређење листа »Гајрета«. плодом. Између Главних одбора Просвете и Гајрета иКако je у прошлој години за издавање листа забран je један заједнички акциони одбор, који je »Гајрет« потрошено око 200.000 Дин., главна je одржао 4 сједнице, на којима je дискутовано и за- скупштина донијела закључак да се лист »Гајрет« кључивано no свим питањима, која нас’ заједнички ‘преуреди укидањем литерарне стране, како би лист тангирају, те je са cjeAHHu.a.M3Aat комуникеј у но- постао еминентно друштвени орган, доносећи само извјештаје о друштвеном раду и раду друштвене винама. Ha пр.вој заједничкој .вједници утврђен j e про- организације. грам сарадње у правцу заједничких интерната, сузГлавни одбор je извршио овај закључак, али се бијања неписмености, одржаван?а популарних пре- je у току године осјетило да »Гајрет« оваквог фордавања, просвјећива*ва *жене, приређивања зајед- мата не може бити лектира широким народним слоничких забава и прослава. Све мјесне организације јевима, која би придизала знање, културу и живот су обавјештене' о сарадњи и затражено je од њих народа, те која би уопште репрезентовала и интеда према својил^_ локалним приликама отпочну за- лектуалну дјелатност муслимана. Обзиром на неједничким радом. Извршено je упознавање и збли- достатак штампе у нашој средини, уредништво листа морало je пропустити и no који чланак о актужавање питомаца обају друштава. Ha другој сједници прочитана су акта којима елним нашим проблемима, чиме се опет није у велису организације обају друштава поздравиле зајед- ком опсегу прекорачио закључак главне скуп ничку сарадњу. По томе je рјешавано о заједничкој штине. сарадњи са осталим друштвима исте и сличне кул- Б) П о п р е д л о г у М ј е с н и х о д б о р а и Потурне акције, о извршавању .ауторских права код вјереништава. приређивања друштвених забава, о редукцијама Предлози Мјееног одбора у Стоцу. школа гдје се налазе друштвени интернати, о подизању заједничких интерната у мјестима гдје ће Прошла je скупштина у начелу усвојила да сс извјесно остати средње школе, о потреби једнолич- оснује Гајретова Кредитна Задруга. Главни одбор, них уџбеника за све врсте школа и т. д. коме je стављено у дужност да наставе у правцу Tpeha сједница констатовала je да je зајед- остварења овог закључка, није га могао извршити ничка акција са највећим одушевљењем примљена јер се je одмах послије скупштине почела у пуној у народу. Расправљало се je no томе о подизању мјери осјећати финансијска и привредна криза, која заједничких читаоница и књижница и рјешавана су je онемогућила сваки рад у овоме правцу. приспјела акта. По питању оснивања Гајретове кредитне заОдјек заједничке сарадње био je велик. Скоро друге Главни je одбор одржао више сједница, с а сви мјесни одбори одржали су заједничке састанке слушао je мишљења стручњака и управио je питањс и многи су донијели и провели врло важне за - свима Мјесним одборима, да се изјасне: да ли су кључке заједничког интереса, као на пр.: у Тузли под оваковим приликама за оснивање, те пошто je о оснивању заједничког народног универзитета и добивен већи број негативних одговора, Главни je заједничкој прослави Краљевог Рођендана. У Би- одбор донио закључак да се оснивање задруге одхаћу су шнтернати заједнички прославили рођен - годи до бољих прилика. дан Њ. В. Краља, у Љубушком су приредили врло Предлог Мјесног одбора у Власеници. успјелу заједничку забаву, у Невесињу су донијели закључке о оснивању заједничке читаонице, о одрСкупштина je прихватила предлог Мјесног оджавању зајсдничког аналфабетског течаја, зајед- бора из Власенице да Главни одбор изашаље своје ничке забаве и заједничких популарних предава - делегате, који ће контролисати рад друштвених орња, у Зворнику су закључили одржање предавања ганизација, али како су наступиле абнормалне и о заједничкој акцији Гајрета и Просвете. Исто тако тешке привреднс прилике, Главни одбор из финану Калесији и Вуковијама. У Зеници ставила се Про- сијских разлога није могао слати нарочите дслега- 176 �те, н'его се je скупштински закључак извршавао од згоде до згоде у оним мјестима, у која би претсједник или други чланови Главног одбора путовали својим приватним или којим другим јавним пословима. Предлог Мјесног одбора у Дервенти. Мјесни одбор у Дервенти упутио je лањској скупштини два предлога, која je скупштина усво јила. Предлог да се Главни одбор обрати Вакуфу да овај позове све вјерске службенике на сарадњу са Гајретовим Мјеним одборима и повјереницима, je настојањем Гајретових радника, чланова у В акуф.-меариф. Вијећу, донио лијеп резултат, јер данас имамо у Гајретовим првим редовима велики број наше духовне интелигенције (улеме), као најодушевљенијих и најнеустрашљивих поборника и остварача Гајретових идеја. Предлог да се позову све организације, да што живље пораде око смјештања дјеце на занате и трговине ван Гајретова шегрт. дома, извршио je Главни одбор на начин организације рада преко својих повјереника. У свим бившим окрузима Главни je одбор споразумно са Привредником имс»9вао no неколико повјерсника, који су у име Гајрета самостално стајали у Be3it са Привреднцком. За смјештање омладине на залате и трговине били су ови Гајретови повјерећин>1: Дервиш Плевљак, Хасан X. Халиловић, Ахмет Ђикић, Салко ПекушиН, ЕсадбеГ- Алибеговић, Алија Орман, Мехмед Салихспах^ћ, Геџеп Хајровић, Са бпт Чампара, Мустафд Мулалић, СЈјлејма^ Р ф ф , Саит Сурулиз. -ЈГЈ -_____ Ови повјереници удутили су пре P ре ка 83 дјеце на занате и трговине ју. Предлог Мјесног одбора у Маглају. Предлог Мјссног одбора у Мостару. Лањска je главна скупштина овластила Мјесни сдбор у Мостару (у смислу његова предлога), да за прикупљање материјалних сретстава за саградiby заједничког дома Просвете и Гајрета у МостаРУ изабере акциони одбор, али je Мјеснн одбор у Л^остару морао од те акције одустати ради привредне кризе и одгодити je за боља времена. Предлог Мјесног одбора у Пријепољу. Такођер из финансијских разлога није могао Главни одбор изаслати своје делегате да пропутуiy Санџак и Јуж. Србију, a нити je могао апеловати на чланове Главног одбора да на властити трошак пропутују, јер су у овој години биле заиста тецже прилике, како за Гајрет тако и за сваког појслинца. У овој години могли смо само мислити на уздржавање и сачување онога, што смо постигли досада у’ нормалним приликама. ГАЈРЕТОВА ОРГАНИЗАЦИЈА. Проширивање Гајретове организације нијс врпјсно у оном живом темпу као прошле и прегпрошле године, јер je на сваку акцију привредна криза бацала своје рсперкусије. Али што je главно, вр П!ено je продубљивање организације, високо je подигнут дух организације међу Гајретовим члановима, као никада до сада. У овој години Гајретова организација није имала знатних проширивања, али je имала знатног унутрашњег учвршћења и ројачања оне духовне кохезије, која везује чланове и јединственост vу једнодушност Је д н и д у ш н о с т и 1е д и т . i н ен и ш акције, ак ц и е, у у фалангу ш а л а н гу f, Силу, потребну за што брже здрављење прилика и П0СТИзавање циља. Нови Мјесни одбори основани су у Аладини ћима-Црнићима, у Броду-Закмур (срез Фоча), у Закључак скупштине да ke у смислу предлога Годи.мљу (срез Рогатица), у Котор Вароши, у Мјесног одбора у Маглају подузме акција за очу- Плевљу (женски), у Подгорици, у Рогатици (женвање Шер. гимназије у Сарајеву, извршен je са ус- ски), у Тешњу (женски), у Урошевцу и Рудом пјехом. За ову акцију ангажовала čfc је^читава Гај- (срез Вишеград). ретова организација, те сва остала муслиманска Нова повјереништва основана су у: Алибунару културна удружења, читаонице,’ пјевачка друштва; (Војводина), у Батову (срез Чајниче), у Баткушиангажовани су сви Гајретови чланови и поборници, 1шма (срез Вишеград), у Добоју (срез Тешањ), у који су и народни посланици, na и наша академ- Голешу (срез Травник), у Гор. Тузли, у Јабланици ска омладина ставила je на расположење своје (срез Коњиц), у Караули (срез Травник), у Кљуснаге. чу, у Лукавцу Тур. (срез Тузла), у Миљену и МиУ циљу очувања Шер. гимназије одржано je летковићима (срез Чајниче), у Ораховици (срез више конференција како међу народним представ- Билећа), у Оштрељу (срез Бос. Петровац), у Панмцима, a Гајретовим поборницима, тако и међу лама (срез Сарајево), у Ваљеву, у Врелу-Исток. нашом академском омладином. Гајретова организација концем ове годинс Предлог Мјесног одбора у Плевљу. Сроји преко 20.000 мушких чланова и око 4.000 Ha предлог Мјссног одбора у Плевљу да се женских чланица, укупно око 24.000 чланова, a од отвори заједничка Ткалачко-ћилимарска школа тих су. 3 почасна члана, 18 легатора, 207 добротвоГајрета и Кола Срп. Сестара у Плевљу, Главна je ра, 1085 утемељача и преко 22.500 редовних чланоскупштина одобрила Мјесном одбору 10.000 Дин. ва-ица. као каритативан улог у заједничку акцију, али МјеПословима Гајрета руководи и Гајретову идеосни одбор — биће ради тешких економских прилилогију у живот спроводи 152 мушка и 18 женских ка — није свога предлога остварио. Према предлогу Мјесног одбора у Плевљу, a и мјесних одбора, те 120 мушких и 4 женска повјеno својој иницијативи Главни je одбор подузео код реништва. Укупно 170 мјесних одбора и 124 повјенадлежних власти кораке да се око 30 учитеља- реништва, дакле 294 организације. Од ових друшмуслимана поразмјести no муслиманским мјестима, али тај корак, обзиром на утврђену просвјетну по- твених организација 108 их je no градовима и велитику — није у свима случајевима могао успјети. ћим мјестима, a 186 no селима. 177 �Мјесни одбори и п ов јерен и ц и налазе се у овим м јестим а: Aladinići-Crnići (srez Stolac) Mjesni odbor: Halil Balavac, Nazif Opijad, Hakija Šetka, Mustafa Serdarevid, Hasan Hanid, Ah med Pejak, Hakija Soldin, Mehmed Golo?, Moro Vide, Atif Opijad Alibunar: (povjerenik) Hamid Hadžizukid Arslanagića Most (srez Trebinje) povjerenik: Azim Arslanagić Avtovac (srez Gacko) Mjesni odbor: Arifaga Hasanbegovid, Zado Pašid, Sajto Pašid, Šerif Hasanbegovid, Zejnil M. Pašid, Mumo Hasanbegovid, Sabit Brkovid, Oamil Pašid, Mustafa Pašid i Diemal Hasanbegovid Babino (srez Zenica) povjerenik: Nezir ef. Pašalid Babuš (srez Nerodimski) povjerenik: Mejaz Vejsilovid Banović (srez Tuzla) povjenik: Šaban Mujkid Banjaluka (muški Mjesni odbor) Fehim Kurbegovid, Hasib Imamović, Rifat Džinid, Edhem Bekić, Mahmut Dizdarevid, Safvet Kapetanovid, Salili Jusufovid, Naim ćejvan, Ing. Omer Kajtaz, i Ing. Uzeir Biser Banjaluka (ženski Mjesni odbor) Fatima Gjumrukdid, Duda Bekid, Emina Mphurdarević, Nazifa Kovadevid, Olga Kasalnvić,.Tifa Kajtaz, Senija Dizda­ revid, Ifakat Salihagid, Hasnija Džinid i Ifeta Kulenovid Barakli (srez Strumina) povjerenik: Sejfulah Ahmetović, (p. Valandovo) Batkušići (srez Višegrad p. Međeđa) povjerenik: Omer Čevro Batovo (srez čajnide) povjerenici: Hajraga Karovid i Marko Midevid Berisalići (srez Kladanj) povjerenik: lemet Karić Bihać (muški Mjesni odbor) Osman Redžid, Ing. Božo Božić, Sulejman Redžid, Veljko Mandid, Abdulah Vehabović, Esad Softid i Nurija Midžid Bihać (ženski Mjesni odbor) Redžid Saida, Hjula Mi­ džid, Hafija Krupid, Sejida Redžid, Fatima Saradevid i Ajiša Redžid Bijeljina (muški Mjesni obor) Muhamedbeg Preljubović Ibrahimaga Husagid, Halil Hujdurović, Ali ef. Aliefendid, H. Muharembeg Pašid, Asim ef. Mehmedagić, Hamdija Resid, Mehmedbeg Fidahid, Hamid Imamović i Mujaga H. Beganovid Bijeljina (ženski Mjesni odbor) Šefka Pašid, Nura Pa­ šid, Asija Kavazovid, Zlata Preljubović, Ulvija Pašid, Sadeta Dautovid. Ajiša Pašid, Hašmeta Toplid, Nervesa Osmanbegovid i Mina Pašid Bijelo Polje (Mjesni odbor) Murat Burdžović, Jovo Lazarevid, A. Pantazijević, Mulo Muzurevid, Ibrahim Dobardžid, M. Hašić, Camil Hota, Šemsudin Zedevid, Abazbeg Zejnilovid i Aleksander Crnojevid Bileća (Mjesn odobrij Salih Omer Dr.hođžić Salih E)rIjevid, Murat lsovid, Fehim Babović, ćam il Arnautovid, Obren Ivkovid, Šadir lsovid i Omer Halilhodžić Bioštica (srez Kladanj) povjerenik: Mehmed Mešid Bitolj (Mjesni odbor) Milivoje Momdilovid, Fahrudin Demirović, Dimitrije Prenovid, Kemal Ismail, Hasan Hamdi, Huseju Talat, Jovan Datlid i Akif Alijevid Bivolje brdo (srez, Mostar) povjerenik: Hasan ef. Kebo Bjelemić (srez Konjic) povjerenik, ltašid Trnka Blagaj (srez Mostar) Mjesni odbor: Mustafa LehoAbdaga Gjankić, Ibrahim Ajanovid, Ibrahim Drljevid, Alija Krpo, Meho Kamerid, 'Omer Husagid, Alibeg Velagid, Omer Obad, i Avdo Memid Blatnica ( srez Tešanj) povjerenik: Mustafa Fetahagić Borač (srez Gacko) povjerenik: Alija Loga Bos. Brod (srez Derventa) Mjesni odbor: Mehaga Hadžisejdić, Hilmija Hadžić, Ismet Hadžiagid, Fehim ef. Rizvić, Sabit Mujkanović, Sejid Bajramović, Muhamed Bićakćić, i Halim Čutić Boš Dubica (Mjesni odbor) Rifat Lelić, Milan Praštalo, Vejsil Drljaćić, Mehmedalija Bećirević, Avdibeg Cerić, Hašim Jahid, Mustafa Pezić, Dušan Bižić, Uzeir Seferović i Muharem Mašić Bos. Dubočac (srez Derventa) povjerenik: Agan Sinanović Bos. Gradiška (Mjesni odbor) Mehmed Sokol, Hasan Bećirević, Kasim Džumhur, Avdo Dubićanac, Veselin Gvoić, Vladimir Malić, Halim Mujadžić, Avdo Buzaljko, Mehaga Muhurdarević i Edhem Huseinović Bos. Kobaš (srez Prnjavor) Mjesni odbor: Dr. Ham­ dija Bravo, Rizabeg Alibegović, Orhan Kapelanovid, Husein ef. Huremović, Mehaga Dizdarević, Petar Gjekić, Hrusto Alibegović, Mustafa Kapetanović, Josip Marek i Damjan Gjurica Bos. Kostajnica (srez Bos. Dubica) Mjesni odbor: Mehmed Tihić, M. Alija Arnautović Rajko Karan, Dušan Roknid, Idriz Aganović, Mehmed Valjevac, Šerif Begić, Hasan ef. Muratović, Mirko Pavić i Milan Gjorgjević Bos Krupa (Mjesni odbor) Amet Šehić, Boško Zelj* ković, Murat Šuvalić. Ferida Pašlić, Abdurahman, Alešević, Emin Tirić, Smajil Bišćević, Osman Kabiljagić, Hasan Mesić i Luka Semić Bos. Novi (povjerenik) Mehmed ef. Ibiševid, (povjere­ nica) Tahira Cerid Bos. Otoka (srez B. Krupa) povjerenik: Osman M. Topić Bos Petrovac (Mjesni odbor) Sulejman Jakupovid, Ali­ ja Hujid, Jahija Kulenovid, Teofik Šehid, Arif Hromalid, Meho Hujid, Ibro Kulenovid, Muharem Vajizović, Munib Hezdarević i Hamdija Kerenovid Bos. Samac (Mjesni odbor) Dr. Džafer Mehmedagid, Ali Riza Salihovid, Mustafa H. Alibegović, Mu harem H. Jusufovid, i Mujaga Repićić �Bratunac (srez Srebrenica) povjerenik: Abid ef. Gjozić Brčko (muški Mjesni odbor) Sulejman Hadžialiagić, Haf. Husein Hasanefendić, Fehim Kučukalić, Fehim Sejdić, Ibrahim Šabić i Ahmed H. Selimbegović Brčko (ženski Mjesni odbor: Nafija Kučukalić, Tahira H. Edhemović, Avnija H. Bukvica, Šuhreta H. Ajanović, Emira Kantardžić, Šerifa T,ebinčević, Pemba Hadžialijagić, Hanumica Edhemović, Neslija Dedić i Zineta Mujanović Brekovica (srez Bihać) povjerenik: Gjulaga Dedić Breza (srez Visoko) Mjesni odbor: Ćamil Karahodžić, Osman Herco, Junuz Tanović, Omer Dinarević, Iemet Suljić, Suljo Silajdžić, Meho Silajdžić, Hamdija Mandić, Arif Herco i Lutvaga Maratević Brka (srez Brčko) povjerenik: Derviš Dervišević Brnjevica (Bos. Svinjar) povjereuik: Hf. Mustafa Hodžić Brnjica (srez Zenics) povjerenik: Salih ef. Kobilica Brodarevo (srez Prijepolje) Mjesni odbor: Sulejman Salihović, Aziz Šehović, Lutvija Ćengić, Šerif Bašić, Savo Zindović, Hrustem Kriještorac, Todor Lazović, Huso Špirtuvić i Nazif Bećirovlć Budimlić Јарга (srez San. Most) povjerenik: Hf. Derviš Ališić Bugojno (Mjesni odbor) Ahmet Sadiković, Ibrahim. Hadžiomerović, Mehm®d Mutevelić, Ahmot Salihbegović. Redžeb Hegić, Smajil Filipović, Ibra­ him Karadža, Ahmet Boso, Stevo Vučić i Mehmed Ždralović Bukinje (srez Tuzla) povjerenik: Ferhatbeg Azabagić. Buna (srez Mostar) povjerenik; Iemet Alikalfić Bužim (srez Bos. Krupa) povjerenik; Ibrahim Mustafić Carevo Selo (srez Štip) mjesni odbor: Ćazim Haliđ, Risto Zlatković, Mehmed Nuri Alijević, Svetozar Pekić, Mahmud Ališan, Emin Omerović Careva ćuprija (srez Kladanj) povjerenik Mehmed ef. Hadrović Cazin (povjeienik': Husein Ćoralić ćajniče (Mjesni odbor): Nedžibeg Prašo, I. Ajanović, Mustafa Sarajlić, Edhem H. Smajlović, Vehbija Memišević, Hamid Smajlović, Hamid Herenda, Edhem Velić. Boris Ćasov i Ejub Smajlović Čapljina (srez Stolac) Mjesni odbor; Alija Humo, Dr. Nikola Priuoip, Alija Sarajlić, Ahmetaga Kapetanović, Izet Zvizdić, Omer Šehović, Salih Kazazić, Ibrahim Kazazić, Husein Begić i Hadžo Šoldo Čelić (srez Brčko) povjerenik: Ahmed Sulejmauović Čelinac (srez Banjaluka): povjerenik: Selim Šabanović Ćudi (srez Kladanj) povjerenik: Atif Bubić Derventa (muš. mjesni odbor): Esadbeg Alibegović, Omeraga Udžvarlić, Alija Husedžinović, Salih efGjozić, Mustafa Tirić, Hamdija Elezović, Džemaludin Ruždija, Šemsibeg Abdulahefendić, Gjuro Plećaš i Muhamed Dukatar Derventa (žen, mjesni odbor): Emira Alibegović, Bahrija Smailbegović, Tajiba Bećirović, Razija Tirić, Paša Husedžinović, Almasa Lemešević, Šaćira Alibegović, Alema Tirić, Vasva Halilović, Ćama Ruždić Doboj (srez Tešanj) povjerenik; Elmaz Sarajlić Dobmja (srez Tuzla) povjerenik: Redžep ef. Mujkić Dogladina (srez Zenica) povjerenik: Čamil ef Gračić Donja Drežnica (srez Mostar) povjerenik: Hasan ef, Polić Donji Vakuf (srez Bugojno) mjesni odbor: Hf Mustsfa Basara, Smail Tupara, Smail Verem, Osman Trto, Nurija Cero, Muharem Adžemović, Omer H. Omer agić, Hamdibeg Kurić i Muharem Cero Donji Zalukovik (srez Vlasenica) povjerenik: Omer Berbić Domanovići (zrez Stolac) Mjesni odbor: Husejin Muratbegović, Ćamilaga Šehović, Hajdar Lizde, Mu­ stafa Hanjevac, Ibrahim Fejzić, Mustafa Koso, Ibro Hasić, Mujaga Hasić, Ahmet Lizde i Mujo Hajrović Dorfulija (sv. Nikola) povjerenik: Mustafa Čamdžić - Dubrave Tur. (srez B. Gradiška) Mjesni odbor: Nedžib Čatak, Mehmed Hatić, Salih Šehović, Mujo Cimiratić, Smajil Mulalić, £min Fauković, Mujo Numanović, Bećir Kovačević, Ibro Rizvanović, Juso Raković i Osman Lović Dživar (srez Trebinje) Mjesni odbor: Salko Behramović, Meho Duraković, Halil Spahović, Hamdija Fazlinović, Murat Erkočević, Abas Busuladžić, Edhem Budalica, Zahir Busuladžić, Ahmet Hadžović i Junuz Bešović Foča (mjesni odbor): Salih Hasić, Omerbeg čengić, Hasan Ljubunčić, Muhamed Avdagić, Ahmet Trhulj, Jovan Hamović, Alija Selimović, Muhamedbeg Zulfikarpašić, Gjuro Mitrović i Arif Arslauagić Fojnica k/K (Mjesni odbor): Dr. Hueeiu Raljević, Mu­ hamed N. Salihagić, Derviš Salihagić, Enes Varešlija, Svetozar Brkanović, Munibeg Buljina, Našid Huseinbašić, Mihajlo Jakovljević i Ahmed Rezaković Gacko (Mjesni odbor): Šefkija Muftić, Adem Šaković, Ahmet Ćampara, Bečir Pašić. Mahmut Čampara, Hamdija Hrustanović, Nazif Kurtović, Avdo Zvi­ zdić, Meho Nurković i Osman Zvizdić Glamoč (povjerenik): Salihaga Gasal Glasinac-Novoseoci (srez Rogatica) povjerenik: Ćamil ef. Karić Giljani (Mjesni odbor): Jusuf Zija K. Jakubović, Adem Prekić, Božidar Marković, Sulejman Agušević, Ilija Nešić i Mehmed H. Šabijević Godijevo (op. Slatina Sr. Foča) povjerenik: M. Šuvalija Godimlje (op. Borička sr. Rogatica) Mjesni odbor: Emin Hajdarović, Ibrahim Zilić, Mehmed Barlov, Ilijas Tafro, Nazif Oprašić, Nazif Heljić, Ahmed Šetić, Zulfo Dumanić, Zejnil Hodžić, Hamid Mešanović, Ismet Agić Goleš (srez Travnik) povjerenik: Reuf Tihić Goražde (srez Ćajniče) Mjesni odbor: Omer Begović, Osman Rašidkadić, Salih Omeragić, Ibrahim Sijer179 �JSić, Šahin Herenda, M. Alija Fazlagić,. Mustajbeg Sijerčić, Mujaua Kamenica i Mehaga Mujković Gor. Rahić (srez Brčko) Mjesni odbor: Halimaga Kasumagić, Omer Čevn', Sokol Hercegovac, Hasan Hasanbegović, Meho Islamović, Ahmet Atič, Bećir Delić, H. Husejin Halilović, Selmo Levid, Hasib Ibr’d Gor. Tuzla (srez Tuzla) povjerenici: Abdulah Saračevid i Džemal Demirovid Gor. Vakuf (srez Bugojno) Mjesni odbor: Muhamed ef Muflid, Mustafa Ljuta, Sulejman Gavrauović, Halidbeg Teskeredžid, Hašimaga Gavranović, Mesud Ridžal, Smail Reažebašid, Ahmed H. Jusufovid. Abdulah Barjaktarevid, Anto Vilie i Zulfo Gaiid Gor. Zenica (srez Zenica) Mjesni odbor: Husein Pašanbegovid, Osmanaga Durmo, Abdulah Alispahid, Redžep Pjanid, Osman Gjulid, Agan Bjeloglavid, Avdo Šuvalić, Resko Pašanbegović, Rasim Ali­ spahid i Bajro Gjulid Graćanica (muš. Mjesni odbor) Asim Alikalfić, lbrahim Halilbegović, Mustafa Žiško, Muhamed Tanović, • Dušan Rakid, Sulejman Fazlić, ćamil Sulejmanović, Hamid Kajmaković, Sabrija Prohić i Šefko Mujačid Graeanica (ien. mjesni odbor): Fatka Alikalfić, AžaVejzagid, Šemsa Kurtagid, Zulejha Žiško, Ljubica Nikolid, Danica Žokalj, Emina Hahlbegovid, Asim Alikalfić, Hamid Vejzagić i Adil Kadid Gradačac (muš. mjesni odbor): Hajribeg Gradaščevid, Agan ef. Mešanovid, Mustafa Rustanbegovid, Danku Kabiljo Mustafa Huseljid, Jovo Arežina, Mešaga Jašarevid, Petar Kuki<3, Alija Šakid i Osman Džaferovid Gradačac (žen. mjosoi odbor): Šamija Jahid, Pemba Imamovid, Hatidža Ćišić, Razija Nezid, Emina Gradaščevid, Safeta Mahmutbegovid, Šemsa Midžič, Futneta Gradaščevid, Haša Hafizović i Rašida Nezid Gradišće (srez Zenica) povjerenik: Muhamed ef. Ćerim Gurdići (srez Kladanj) povjerenik: Zildžo Gurda Đakovica (povjerenik) lbrahim Palaska Hadri (srez Kladanj) povjerenik: Hamid ef. Hadar Han Pijesak (srez Vlasenica) povjerenik: Stevo Todorovid Hisardžik (srez Prijepolje) povjerenik: Sulejman ef. Pačaris Hrušli (srez Nevesinje) Mjesni odbor: Salko Krpo, Rašid Merzić, Meho Merzić, Ibro Šenđro, Bešir Ka­ jao, Selim Čopelj, Selim Eminovič, Meho Kasumović i Salko Pajević llijaš (srez Sarajevo) Mjesni odbor: Hf. Husein Ekić, Mijat Kuraja, Abduselam Jelečković, Mujo Dervišević, Smajil Mešić, Mehmed Matoruga, Šaćir Fejzović. Vinko Larise Jablanica (srez Konjic) povjerenik: ćamil Krvavac Jajce (muš. Mjesni odbor): Mehmed Alibeg Kapetano­ 180 vih. Salihaga H. Osmanović, lbrahim Kršlak, Der­ viš Mulaomerović, Dr, lbrahim Brkić, Salihaga Sarač, Čeda Katić, Bećir Hadžialić, Edhem Jbrahimkadić i Mustafa Agić Jajce (povjerenica) Safija Softić Jakeš (srez Derventa) povjerenici: Bego i Atif Zahirović Janja (srez Bijeljina) Mjesni odbor: Muharem Ć^merlić, Simo Lazić, Osman Gruhonjić, Ahmet Alibegovid, Hamza Ćoralić, Mehaga Musemić. Emin Tuzlak, Aleksa Stanković, Nikola Petrović, H. Ha­ san Huremović Jeleč (srez Foča) povjerenik: Mustafa Mulabdić Kaćanik ^povjerenik) Abdulah Hasanović Kakanj Doboj (srez Visoko) Mjesni odbor: Mustafa Dog dibegović, Nazif Džafič, Ešref Uunnić,Ago Mujagć, lsak Dano, Ago Grga, Nezir Durmić Merđan, Husein Jašarspahić, Salih Merdan Kakanj Zgošča (srez Visoko) Mjesni odbor: Mustafa Mulić, Mehaga Neimarlija, Hajrudin Prolić, Ahmed tf, Dervić, Husein Bliznović, Zulfo Prolić, Nazil Djokić, Salih ef. Alajbegović, lbrahim Ganibegović i Zulfo Halvadžić Kalesija p. Tuzla sr. Zvornik) Mjesni odbor. Osman Gazibegović, Avdo Hrustić, Naim Pašić, Hasan Hadžić, Mustafa Gizibegović, Alija Ključanin, Omer Pjanić, Hasan Hadžić, Smail Imamović i Smail Mehmedović Kamen grad (sr. San. Most) povjerenik: Agan Badnjević Karaula (p. Turbe sr. Travnik) povjerenik; Faik Bahtić Karbinci (Mjesni odbor) Stanoje Nedeljković, Mahmut Ibrahimović, Jovan Koščanin, Mustafa Fazlijević Ahmed Eminović, Ahmed Ibrahimović, Sejfulah Redžepović, Husein Mustafović, Demir Mehmodović Kasapović (srez Travnik) povjerenik: Haf. Arif Hamzić Kičevo (povjerenik) Ismet Uzunović Kladanj (Mjesni odbor): Šefkija Čamdžić, Tajib Đozić, Emilija Golubović, Mahmud Kadić, Avdo Hasić i Ejub Čamdžić Rifat Hasić Kladnica (srez Sjenica) povjerenik: Omer M. Ibrović Ključ (povjerenik): Hilmo Selimović Knezina (srez Vlasenica) Mjesni odbor: Milivoje Jeftić Osman Bećar, Vojislav Dimić, Husein Tihić, Ha­ san Imamović, Hajdar Sarajlić, Milovan Radić Kočane (povjerenik) Milosav Djorđević Konjic (Mjesni odbor): Eminbeg Begtašević, lbrahim Gavranović, Abdurahman Sadiković, lbrahim Hadžizukid, Mustafa Kreso, Atif Dizdarevid, Hasan Nuspahid, Jusuf Mutevelić, Uzejir Hadžalić, Safet Alagić Koraj (srez Brčko) Mjesni odbor: Sakib Agić, Abdu­ rahman čauševid, Džemal Azabagid, Muharemaga Salihagić, Dušan Jovanović, Hasan Begić, Redžep Muharemović, Faik Begid, Aliaga Begid i Drago Jovid Kos. Mitrovica (Mjesni odbor): Rade Vasiljević, Miro- �elav Kostid, Omer 'Čobrid, H. Rašiđ Tvrdkovid, Livno (ženski Mjesni odbor): NafijaGagid, Azemina LaIbrahimaga Čerkez, Mustajbeg Boljetinac, Isak tifid, Iza Brkid, Alija Nikšid, Đula čupo, BinaziKoen, Šaban Čolakovid i Alija Kadragid ja Jeleč i Rabija Piragid. Kotorsko (srez Derventa) Mjesni odbor: Agan ef. Sina- Lokve (srez Stolac): Alija Svinjar, Omer Opijač, Salko novid, Kasim HrnČid, Muharem Pujagić, Alija šator, Hamza Šator, Muharem Šator, Ibrahim PiAlagid, Ramo Halilovid, Hasan Uzeirbegovid, Hugo lavdžid, Ćamil Zekid, Džafer Šator, Mustafa ŠuHlubna, Omer Huskid i Vaso Miljkanovid nje, i Mujo Heljid. Kotor Varoš (Mjesni odbor): Hilmija Numid, H. Husein Loznica (Mjesni oobor): Lazar Nikolid, Osman lkanoTabakovid, Hilmija Omerkadid, Sabit Hasid, Sevid, Alija Suljid, Maksim Mrainovid, Avdija Vralimaga H- Selimovid, Husaga Zaimovid, Hasib did, Alija lkanovid, Zaim Krcid, Huso Ikanovid i Spahid, Zaim ef. Osmandevid, Hašimaga Korid i Živan Paid. Omer ef. Jelčinović Lukavac lur. (srez Tuzla) povjerenik: Abdulah Berbid Kozarac (srez Prijedor) mu?. Mjesni odbor: Adem Ba­ Lukavica (srez Gradanica) Mjesni odbor: Husein ćurid le, Muharem Midžid, Bedir Balagid, Ibrahim Klju­ Hf. Mahmut Ćurid, Omer Mujkanovid, Ibrahim ef čamo, Izet Prusac, Husein Cerid. Ibrahim Arif Subašid, Atif Alihodžid, Hueein Omerovid, Ibra­ agid, Galib Osmanagid, Husein Tadžid, i Sulejhim ef. Hodžid, Hf. Mehmed Develić, Muharem man Bešid. Develid i Mustafa Ćosid. Kozarac (srez Prijedor) Žen. Mjesni odbor: Zumreta Ljubija (srez Prijedor) povjerenik: Nail Bašid. Dedić, Azemina Šerid, Slavka Banjac, Olga Jova- *Ljubinje (Mjesni odbor): Mustafa Serdarevid, Pero Hanović, Radija Cerid, Ešrefa Midžid, Zumra Balić movid, Aziz Serdarevid. Mehmed Karabeg, Stan­ Kozluk (srez Zvornik) povjerenik: Abdulah ef. Batijako Novakovid, Boško Bijelid, Bedir Sarajlid. Alija novid,. Serdarevid, Ilija Perić, i Meho Grebo. Krčka (srez Tuzla) Mjesni odbor: Ing. Ibrahim Saćir- Ljubuški (Mjesni odbor): Alija Orman, Abdurahman Sadikovid, Mustafa Dizdarevid, Derviš Mahid, Ka­ agić, Risto Đukić, Mustafa Kurbašid (11), Franjo sim ef. Sadikovid, Sulejman Gujid, Abdulah ef. Smole., Rudolf Kren, Hasan Omazid, Mihajlo Geсг. Lud-,^1jL>c Sadikovid. Alija Mesihovid, Atif Muminagid. orgijević, Mustafa Kurbašid .(I), Franjo Belcr,LudMaglaj (srez Gradanica) Mjesni odbor: Krzid Ibrahim, vig Hoge. * сЧ t . Х__ KrekamSolara(srez Tuzla) Mjesni odbor: Ahmed ТЛ DžamMuharem Krajinid, Mehmed Alija Lokmid, Ibrahim ćejvan. Mehmed Bašid, Osman Terzimehid, bid, Mujo Suljatovte, Abdurahman H. PecidjJ ■hFadil Muradbašid, Sulejman Muradbašid, Aziz 0 med Horozld, Salko Omazic, Nuraga Gatic, Adem mersoftid i Mehmedalija Smajid. Smajid, Drago Đikid-Stefanovid, Ragib HajdarhoMiljeno (srez Čajnide): selo Kazagidi Donji povjerenik: džid i Hašim Bedirovid. Mujo Kazagid, selo Dukatovica Rijeka povjerenik Kruvanj (Mjesni odbor): Svetomir Vasiljeviđ, Zejnil Salih Bižo. Avdid, Ale Ahmetović, Osman Duđić. Memiš DurMiletkovići (srez Čajnide) povjerenici: Musbfa Lagummid, Salko Durmid, Bego SakiČ, Smail Dudid, džija i selo Strgadina: Sabitaga Zuko. Mujdin Sakid, i Sadik Selimovid. Kula Fazlagić (srez Gacko) povjerenik: Ibrahim Muje- Miljeviči (srez Kladanj) povjernaik: Ibrahim ef. Dedid Mioče Uvac (srez Višegrad) Mjesni odbor: šahin Ejuzinovid, bovid, Arif Bahtovid, Murat Fazlid, Hamid Lagum Kulen Vakuf (srez B. Petrovac) povjerenik: Atif Zame džija, Šahin čizmić, Redžo Hasedid, !bro Mahid, tica. Bekir Lagumdžija, Dedo Bahtovid i Džafo Hadžić Kumanovo (povjerinici) Azeni Latifovid i Ramadan Se­ Modrić (srez Gradadac) Mjesni odbor: Muhamed Hadži limovid. Kuprcs (srez Bugojno) Mjesni odbor: Sakib Maudžukaaliagid, Hasan .Hadži Alibegovid, Safet Pašid, Ali Hf. Nazif Heljid, Ilija Popovid, Milan Spremo, Ka­ ef. čauševid, Muhamed Softid, Ibrahim Ganibegosim Kadid, Ahmet Brdid, Rajko Dimitrijevid, Pavid, Mehmedalija Suljid, Omer Mehid i M. Gan vid Brajovid, Stevo Spremo, i Zaim Kosterovid. begovid. Lastva (srez Trebinje) Mjesni odbor: Ibrahim Salkovid Modrić (srez Gradadac) povjerenica: Ifeta Tahmaz Sadik Ćerimagid, Kasim Demirovid, Ali Riza Muš- Mostar (Muški mjesni odbor): H. Ibrahim Slipidevid, Salih Ćišid, Huscija Kurt, Mustafa Alikalfid, Ali tovid, Hf. Husein ef. Zubdevid, Jusuf Duiakovid, ef. Velid, Hasan Ćišid, Vehbija Imamovid, Ahmet Murat Bedirovid, Hakija Habul, Nazif DemiroviĐikid, Sulejman Krpo i Mehmed Bukić. i Hašim Barakovid, Mostar (Ženski mjesni odbor)’čamila Kapetanovid, FahLipnica (srez Tuzla) povjerenik: Maso Kovadevid. ra Milavid, Fikreta Behlilovid, Atifa Kurt, Šemsa Lisičići (srez Konjic) povjerenik: Hidajet M. Drače. Kajtaz, Fahra Haožiosmanovid, Šamija Kurt, HaLivno (Muški mjesni odbor): Muharem Nikšid, Musta­ tidža Ćišid i Vrgora. fa Mulalid, Nurija Dizdar, Salih Džendžo, Derviš, Mravinjac (Goražde) Mjesni odbor: Hasan Muratspahid Maelid, Muharem Šeremet. 181 �Savo Marković, Meho Džebo, Anto Drakula, Junuz Šiljak, Risto Delić, Ibrabim Pjano, Arif Hrelja, Alija Krdžalija, Omer Briga, Turulja Huso, Turković Salko, Adil Kanlić, Mušan Dudić, Murat Kovadević, Alija Mašid, Ibro Mašid, Kasina čengić, Halil Tonjo, Numo Pozder. Mrkonjić grad (Mjesni odbor): Ibrahim Šehovid, Ibrahim Košmić. Rasim Arnautovid, Zuhdija Aorid, Bedir Gadid, Hamdija Borid, Tahir Bajraktarevid, Alija Šehovid, Hamdija Borid i Hatko Smajid. Mušici (srez Kladanj) povjerenik: Atif Sirdo. Nemila (srez Zenica) Mjesni odbor: Husnija Osmanefendid Jašar Omerdid, Salih Imamovid, Adena Mutapdid, Nikola Ivid, Mustafa Halimid, Zulfo Telalovid, Marko Mašid i Mehmed ef. ^oftić. Nevesinje (Mjesui odbor): Derviš Korkut, Alija Omersof tid, Muhamed Balid, Adem Begović, Hakija Omerovid, Ragib Muslibegović, Avdija Kukolj, Sulejman Hajrovid, Arif čanovid i Ante Albijanić. Nova Kasaba (srez Vlasenica) povjerenik: Hifzija Muftid. Novi Pazar (Mjesni odbor): Alibeg Begovid, Hf. Hifzo Škrijelj, Asim Riđešić, Suljo Mekid, Salih Kamaudanin, Ahmet Daća, Mehmed Pećanin, Alija Salihovid, Šaban Mekid i Nazim Kavraid* Novi Šchcr (srez Zepde) povjerenik: Emin Alispahid. Nova Varoš (Mjesni odbor': Nail Begid, Franjo Vuid Fahrudin Hadžid, Mustafa Bilalović, ćamil Krcovid, Daut Bilalagid, Vlado Ristid, Osman Hadžid, Mehmed Beciragid i Drago Brašanac. Odžak (srez Bugojno) Mjesni odbor: Mustafa Merdža novid, Mula ef. Imamovid, Muhamedbeg Sulej manpašid, H. Mustafa Rustanpašid, Osmanaga Kadunid, Nurija Sejfid i Huseinbeg Kapetanovid Odžak (srez Derventa) Mjesni odbor: HuSeinbeg Kape tanovid, Miodrag Milovanovid, Hf. Arif Džanano* vid, Sulejman Ramid, Nazif Hadžid, Hdino Karid, Karlo Kiršenbaum, Ferhatbeg Kapetanovid, Mehmedalija Ademovid i Dedo Dejid. Ohrid (povjerenik): Rifat Mehmedbeg. Olovo (srez Kladanj) Mje ni odbor: Fehim Jamaković, Ramiz Imamovid, Šahbaz Degirmendžid, Uzeir Kljaid, Marko Radulovid, Zuhdija Jamaković, HaШ Osmanagid, Mustafa Degirmendžid i Šime Rudelić. Orahova (srez B. Gradiška) Mjesni odbor: Sejfudin Ku Dglić, Sulejman Bešid, Zaim Mašid, Omer Lelić, Aziz Dudakovid, Vlado Sladojević, Božo Priča, Joko Kontid, Azija Sekić, Suljo Gabelid, Orahovica (srez Bileda) povjerenik: Sajto Bajramovid. Orašje n. S. (srez Brdko) Mjesni odbor: Husejin Čehajid, Ibrahim H. Omerović, Ahmed Paćuković, Smajil Serezlid, Hasan Kadić, Sulejman H. Ome­ rović, Izet Čehajić, Zijah M. Spahić, Mustafa Rašiđović, Alija Bećirović Ostrožac (srez Konjic) Mjesnj odbor: Mustafa Ćurić, 182 Omer Ćampara, Bećir Buturović, Ahmetaga Idrizović, Mujaga Ribić i Fetah Alikadić. Oštrclj (srez B. Petrovac) povjerenik: Sekula Mimović Ozrcn (srez Sarajevo) Mjesni odbor: Eminbeg Šahinpašić, Bego Čelik, Avdo Fazlić, Arif Gljiva, Rašid . Šečić, Suljo Spahić, Atif Šabić, Atif Fazlić i Mu harem Kahriman. Pale srez Sarajevo povjerenik: Bedir Kišić. Peć (Mjesni odbor)i Nedžibeg Balić, Šerif Lihović, Ćamilbeg Crnoglavić, Radivoj Zoojić, Vejsil Kadić, Jovo H. Ristić,. Pećigrad (srez Cazin) povjerenik: Sulejman Mušić, Plav (Mjesni odbor): Tomo Spasojević, Radoš Rakuš, Salih Redžović, H. Nušović, Đoko Jokić, Šaban Redžepović i Simo Đorđević, Plevlje (Muški mjesni odbor): ćamilbeg Drnda, Muha­ med Hadžismajlović, Ibrahim Biogradlija, Alija Kerken, Teovfik Tahirbegović, Ahmed Čaušević, Safvetbeg Mušović, Omerbeg Selmanović, Sejfi ef. Sećerkadić i Šućro Muzurović, Plevlje (Ženski mjesni odbor): Poćitelj (srtz Stolac) povjerenik: Muhamedaga Resulović. Podgorica (Mjesni odbor): Šaid Mujadžević, Mnrad Pokrklić, Derviš Ramadanović, Smail Krnić, Hamza Kemalović, Bajram KoSkić, Ahmed Hajđaragić, Hamid Turković, Saćir Lačević i Šukrija Bu lić, Podzvizd (srez Bihać) povjerenik: Jusuf Mahmutvić. Pojska (srez Zenica) :povjerenik: Osman ef. M. Spahić, Pokoj (srez Bihać) povjerenik: Musaga Hodžić. Ponijerka (srez Kladanj) povjerenik: Mehmed Imšir. Potoci (srez Mostar) povjerenik: Derviš ef. Hodžić, Podžeplje (srez Rogatica) Mjesni odbor: Ibrahim Bogu nić, Hašim Gušić, Sekid Alibeg Sudeska, Huso Hadžić, Emin Čardaković, Šahin Sućeska, Rado­ van Alekeić, Ibrahim Agić i Matija Marković. Praćo (srez Rogatica) Mjesni odbor: Muhamed Jahić Mušan Ahmetbegović, Meho Hota, Fehim Ahmetbegović, Atif H. Muratović, Kasim Jahić, Zajko Kaljanac, Đorđe Cerovina, Sejfo Barudija i Bećir Muhović. Prijedor (Mjesni odbor): Dr, Mehmed Hajrović, Hf. Hu sein Cikota, Midhat Pašić, Salih Babić, Dušan Živković, H. Ahmed Ališić i Asim ef, Zgodić. Prijedor povjerenica: Latifa Karavdić Prijepolje (Mjesni odbor); Hasan Hasić, Ćamil Selmano vić, Pašanović Abdulhalim, Ibrahim Kratović, Be ćir H. Hasanović, Vukosav Kijanović, Sejfudin Šehović, Jakša Bogdanovid i Savo Benović. PШер (Mjesni odbor): Kirilo M. Popović, Hajrulah Ha­ mid, Ing. Safet Efendić, Murat Sefo, Daut Džemail, 1smail Sulejman, Antonije Džoljić. Ing. Ru dolf Gornik, Zehra Sefo i Mahmut Kapidžid. Priština (Mjesni odbor): Dr. Rašid Teofik, Dobrivoje �Jovičić, Branimir Porobić, Riza Muratović, Miloš Čepić, Redžo Alagić, Vejsil Vajzović, Avdo AraDragović, Ahmed Salihović, Ilijas H. Džemailović povlć, Hamdija Bašić P rizren (Mjesni odbor): Mihajlo Filipović, NusretGalib Sanski Most (žen. mjesni odbor): Fadila Šerbić, Neira Avdo Tanković, Šaćir Berberkić, Dušan Milosavljeyić, H. Berbić, Vukosava Stakić, Razija Krupić, Olga Raeim Abidin, Adem Ševket, Ejub Hasao, Muha Pišteljić, Divna Pašić, Hanka H. Hukić. Vasvija med Muderizović i Milan AnronovićH. Jakić, Ajiša Alagić i Sojka Marjanović p rnjavor (Mjesni odbor': Aliaga Odobašić, Abdurozak Sjenica (Mjesni odbor): Mehmed čingić, Ćemal Mumić Z, Tatarić, Salih Đođić, Ahmet Karić, ĆBmil Ba Ramo Houić, šefko Omanović, Emin Čerkez, HukBlbašić iNazif Bajramović. so H. Ašerović, Šućro Guzonjić, Hf. Smail BeProzor (Mjesni odbor); Zaim Nešet Muminagić, Musta ćiragić. Bećir Bićević, Vehbo Hubanić fa Omanović, Ibrahim Šereme , Ibrahim Šaškić Sjetlina (srez Rogatica) Mjesni odbor: Fadil Dobrača, Murat Nuhefendić, Mirko Tomić, Ibrahim Prcić, Mustafa Muminović, Asim Redžović, Matija Mas Puraćić (srez Tuzla) Mjesni odbor: Mehaga Ćamdžić, lovac, Mujo Gačanin, Alija Borčak, Ferhat Do­ Petar Božić, Munir Jahić, Mujo Fatušić, Mehbrača, Abid Bra larić, Niko Batinić, Ilija Kalaica. med Fatušić, Mujo Sarajlić, Hasan Hodžić, Su- Skendervakuf (srez Mrk. grad) povjereuik: Rasim Ima­ lejman Karabegović. mović. Radovište (Mjesni odbor): Mehmed ef, Udovičić, Stra- Skoplje (M esni odbor): Gen. Vladimir Pavlović, Derviš hin Džitušević, Ragib Viteškić, Šerif Rušid Sećerkadić, Dr. Bećir Novo, Hilmo H- AhmetoDževadbeg Šamija, Isrnail Hasanović, Đorđe L )Zvić, Idrizbog Šahin, Dr. Asim Kulenović. Sabit nalijević, Osman Džafer j Aco Novitović. Tunjić, Dr H. Bojadžija, Vojin Varoščić i A h­ Rakitnlca (srez Rogatica) Mjesni odbor: Dervo Pašić, met B,enjović. Ćamil ćatić, Ramiz Dobrača, Adil Mušović, Baj SIjedovići (srezRogatica) povjerenik: Idriz 0. Ajanović ro Vukanović, Arif Harbiuja, Arif Ćutahija, Ne- Soćice (srez Priboj) Mjesni odbor: Sejfo Bajramović, lbro Terzić, Stjepan Babić, Hasan Kreso, Љго zirbeg Bianković, Sinan Grabovica i Nail Mušo­ Sejerović, Mehmed Turkušić, Ilija Ostojić, Šemvić, 8o Strain i Emin Strain. Raščice (srez Plevlje) povjereuik: Derviš Hadžialić'srez Rogatica) Mjesni odbor: Zaim H. Hasano­ Rlbnica (srez Tuzla): povjerenik: Ibrahim ef. Kudui vić, Sulejman Salihagić, Ramiz Dobrača, Bećir vid. Osmanović, Nurija Suljagić, Omer Eminović, Su­ Ričica (srez Zenica) povjerenik: Rašid ef. Imamovii lejman Karić, Osman Feriz, Hašim Kadrić i Ah­ Rivao (srez Bihać) povjerenik: Mustafa Ibrahimpašii med Šuvalija Rogalica[ muški Mjesni odbor): Ahmed Pašić, Dr. ASokolovići (srez Rogatica) Mjesni odbor: Mijat Mijatolija Tomić, Tajib Pašić, Mustafa H. AhmetoviĆH vić, Arif Džindo, Šemsudin Babić, Numo Šehić, Smajo Osmanagić, Edhem Hafizović, Zajko AjaMustafa Hamzić, lbro Džindo, Abdurahman Banović, Vlado Marić, Osman Daidžič i Hamdija karić, Adil Džindo, Fehim Škaljić i Sabrija Hamzić Šahinpašić. Rogatica (ženski Mjesni odbor): Hajrija Šehović, Emi- Srebrenica (Mjesni odbor): Ismet Begović, Hakija Sirućić, Zuhdija Klaučević, Marko Jovanović, Hrusto na Hadžidedić, Bedrija Tafro, Nezira Vajzović Begović, Fadil Klančević, Suljo Mehmedović, Dra­ Behija Tomić, Vehbija Branković, Ferida Čapljina goljub Adamović, Rajko Savić i Abdulah Gojačić Fatima Šihinpašić, Jelena Spahić i Nurka KadSrcbrenik (srez Tuzla) Mjesni odbor: Mustafa Suljkano rušićnović, Alija Mujčinović, Hasan Jašarević, Ibrahim Rožaje (srez Berane) Mjesni odbor: Murat Radonjić Jukić, Omer čizmić, Ahmet Džanić, Mehmed IbMeto Murić, Ćazim Crnovršnik, HakijaFeleć, Farahimović, Ahmet Mujadinović ik Zejnilagić, Adem Kurtegić, Hasan Kukeljić, Stari Bar (Mjesni odbor): Ismail Omerbašić. Jašar Ka* Milo Kastratović, Hueein Šabuvić i Buka Bajić rađuzević, Jusuf Kacil, Derviš Omerbašić, Mehmed Rudo (srez Višegrad) Mjesni odbor: Krčiković, Mahmud Salković i Hasan Šlaković Sanica Gor. (srez Ključ) povjerenik: Ali ef. Lemeš Sarajevo (povjerenici): Kasim H. Begić, Bećir Krvavac, Stari Majdan (srez San. Most] Mjesni odbor: Uzeir Šarić, Muhamed H. Sulejmanović, Tajib Avdagić, Fehim Imamović, Salko Hasanbegović, Dr. BehaHamzalija Pašalić, Hamdija Bešić, Ibrahim Kuduija Salihagić zović, Šefkija H. Ahmetović, Ahmed Šarić, HilSarajevo (ženski Mjesni odbor): Đul h. Lutvo, Hajrija mija Avdagić i Safet Mujić h. Biserović, Vida čubrilović, Fata Košarić, Sabira Krehić, Hasna Hadžić, Hafa H. Šahinagić, Stolac (muš. Mjesni odbor): Mustafa Rizvanbegović, Smail Serdarević, Edhem Bićkalo, Mustafa Šarac, Zehra h. Ćurčić, Ferida Kukić, Dr. Katica Jakšić ćamil Hadžić, Munib Behmen, Gojko Hamović Radulaška, Maida Sulejmanpašić i Atifa Kulenović Sanski Most (muš. mjesni odbor): Ahmet Hukić, Ibra­ Stolac (žen. Mjesni odbor): Dženka Sarajlić, Čamila Šarac, Jelena Topalović, Fahira Kosović, Halima him Babić, Aziz Rešić, Abaz Krantić, Mahmut 183 �Burina, Murta Mehmedbašić, Abida Koeović, Aiša Hadžić, Haška Pitić, Nazika Mehović, Muniba Brkić i Munira Nikšić Strumica (povjerenik): Muhamed Kemura Slupari (srez Kladanj) Mjesni odbor: Hasan Vejzović, Ibrahim Hodžić, Sabit Rustemović, Branko Pajkanović, Mustafa lmamovid, Mujo Hajdarovid, Ibro Halilovid, Sulejman Vejzović, Šedan Hodžid i Adem Hamzid Sabac (Mjesni odbor): Milivoj Isaković, Persida Petrovid, Mahmud Mašovid, Vejsil Ekmekćid, Boro Josipović, Zorka Milorad, Omer M. Cicvarid, Sveta Stefanović, Sadik Egenovid, Ibro Ramić Špionica Tur. (srez Gradačac) Mjesni odbor: Gjulaga Slanjankići Nezir Jahić, Osman Bajraktarević i Mehmedalija Ademovid Stip (Mjesni odbor) Ahmet Nazim, Daut Idrizovid, AlRiza Ibrahimovid, Jagoda Obradovid, Milica Antić, Aziz Sarvan, Mile Nedeljković, Venijamin Taušanović Miroslav Todosid, Mikajlo Kalamatijević Talinovac (Uroševac) povjerenik: Hf. Omer Semsuđinovid Tarevci (srez Gradašac) Mjesni odbor: Vejsil Muratbegovid, Mustafa Meš^n, Y\lija Avdić, Hf. BećirSendijar, Murat Muratbegovid, Omer Hadžić, Himzo Topčagić, Hf, Husein Kadrić, Asim Širbegović i Esad Širbegović^, £ Teocak (p. Kozluk) povjerenik: Hf. Šerif Mujakovid Teslić (srez Tešanj) Mjesni odbor: Mehmedalija Handžić Omer Ferizfregović, Mustafa Smailbegovid, Zijad Galijaševid, Dušan Blagojević, Milan Ninkovid, Zvonko Kezid, Avdo Ferizbegović, Nikifor Bojid i Milan Popović Tešanj (muš. Mjesni odbor): Fuad Dervid, Osman H. Jusufovid, Hamdija Kahvić, Rizah Smailbegovid, Mehmed Lalić, Ishak Smailbegovid, Muhamed Hadžić, Hasan Bajramović, Aširaga Mujičić i Dra­ gutin Tanasić Tešanj (žen. mjesni odbor): Šemsa Mulalid, Rabija Smailbegovid. Sejda Lalić, Esma Hanđanagić, Ša­ mija Mulalid, Bahra Mulabećirović, Mujesira Ho­ džid, Emira Ferizbegović, Lenka Levi i Zejoeba Dervid Todorovo (srez Cazin) povjerenik: Sulejman Delić Tomislav grad (Mjesni odbor): Muhamed Krivošid, Mahmud Balić, Sulejman Vrhovac, Halid Šaran, Salih Pehlivanovid i Osman Ahmić Travnik (Mjesni odbor): Trebinje (Mjesni odbor): Mehmed Zubćević, Ljubo Babid Dušan Grubajid, Husnija Sadovid, Mehmed Aruautović, Mustafa Kapetanovid, Arif Begović, Ahmet Cvijetid, Muhamed Korajković, Ilijas Karamehmefović i Zaim Volić Trešlanica (srez Tuzla) povjerenik: Hasan Smajlović Trnovo (srez Sarajevo) povjerenik: Hilmija Tafro Turija (p. Puraćid, sr. Tuzla) povjerenik: Mehmed ef. 184 Imamović Тмг. Janjari (srez Biieljina) Mjesni odbor: Salih ef. Muminović, Rasim Merid, Sadija Šerifović, Mujaga Korajkić, Fehim Ahmefovid, Osman Dervišević Lutvo Alagid, Abpulah Islamovič, Hajriaga Ikanovid i Ramo AdembegOvić Turske kolibe (srez Derventa) povjerenik: Ferid Lemeš, Tuzla (muški Mjesni odbor): Džemalaga Telalbašić Mustafa Berbić, Mehmed Salihspahić, Hasan Sijerćid. Mehmedalija Džinić, Dr. Hazim Muftić, Ah* med Šerbić, Husnija Šehović, Mehmed Zaimović. Džema! Kunić Tuzla (žen. mjesni odbor): Ajiša h. Mutevelić, Vasva Ćenanović, Mukelef h. H. Efendić, Raifa H. No­ žić, Hajrija h. Šerbić, Habiba h Azabagić, Alije h. Konjhodžić, Fatime h. Ibrahimkadić, Dževahir h. Vilovlć, Najla h. Džindo i Fatima h. Bebić tJlcinj (Mjesni odbor): Derviš Đođić, Džafo Alibegović, Nikola Mirović, Rifat Alibegović, Vaso Đurašković, Hasan Ljuća, Ćamil Numanbegović, Velimir Drecun, Ago Bušatlić i Riza Sadik Uroševac (srez Nerodimski) Mjesni odbor: Hamdija Ismailović, Metuš Murtez, Milan Vojinović, Bahro Arifović, Mustafa Selim, Ramiz Remzić, Alija Hasan, Halim Imerović, Husein Grezdić i Milorad Jov'čić Ustikolina (srez Foča) povjerenik: Mehmed Omerbašić Uslipraca (srez Rogatica) povjerenik: Abdulah Karahmet Valjevo (povjerenik) Husein Jahić Vareš (srez Visoko) Mjesni odbor: Muhamed Saletović, Hamdija Imamagić, Hamdo Karamehić, Mehmed Šišić, Mujaga Hasagić, Aliaga Mulić, Ahmed Hasanagić i Avdija Hasanagić Veles (povjerenik) Ali Riza Sadiković Velika (srez Derventa) povjerenik: Fehim Porobić Vel Kladuša (srez Cazin) Mjesni odbor: Hasan Rizvić, Mujaga Kurjaković, Hasan Miljković, Sulejman Aganović i Džemal Keserović Visoko (Mjesni odbor): Hamdija Tahmiščija, Sibrija Limić, Dževdet Hodžić, Muhamed Muzaferija, Šemso Duraković, Muhamed Ahić, Zuhdija Omerović, Hamid Mrkonjić, Mustafa H. Mehmedagić i Hazim Maglajić Višegrad (muš. Mjesni odbor): Hasan ef. H. Halilović Mahmud Behmen, Murat Čengić, Omer Jukić, Branko Branisavljević. Idriz Karišik, Halid Ploskić, Jefto Petrović, Jusuf Mulahasić, šerif Rudalija Višegrad (žen. Mjesni odbor): Sabira Behmen, Sofija Vlah, Zejneba H. Halilovid, Zlata Popović, Fatima Kurt, Zekija Ustamujid, Šaćira Osmanagić, Ljuba Nikolić, Nura Hfisanbegović i Vilma Kušner Vitina (srez Ljubuški) povjerenik: Nurudin Kapetanović ViduŠa (srez Zenica) povjerenik: Abdulkadir ef. Kadid Vlascnica (Mjesni odbor): Zuhdija Hasanefendić, Redžep Taljić, Sejfo Taljić, Sejfo Šahbegović, Pašaga Topčić, Abdulah Klempić, Esad Kurtagić �Vranduk (srez Zenica) povjerenik: Sulejman ef. Ima- Zelinja Gor. (srez Gradačac) Mjesni odbor: Mehmedbeg mović Kapetanović, Ibrahim Sarajlić, Lazar Gjurović Vranići (srez Čajniče) povjerenik: Ibro Pjano Dragutin Radić, Ibrahim Halilović, Halil Udovičić Vrbanja (srez Banjaluka) povjerenik: Jusuf Ajdinović Mehmed ćerimović, Đorđo Radić, Muharem Vrelo-Istok (op. Radovačkr) povjerenik: Avdulah S. Tokić Mavrić Zenica (Mjesni odbor): Mahmut Mamić, Salihaga VojVrnograć (srez Cazin) povjerenik: Smail Buljubašić vodić, Džemal Serdarević, S»brija čaršimamović, Vućkovac (srez Gradačac', Mjesni odbor: Husein SilihAhmed škrgo, Muhamed Kundalić, Zuhdija Mućehajić, Mehmed Daić, Muhamed Trnkić, Mujo jagić. Abdulah ef. Serdarević, Abdaga HarmanKurbašić, Bajro Jukan, Mujo Koro, Stojan Mili* dić i Sulejman Karić ćević, Abdulatif Kurbašić i Abdul Fazlić Zvornik (Mjesni odbor): Ibrahimaga Kurić, Sabit KonVukovijc (srez Tuzla) povjerenik: Osman Atić džić, Abdulah Mujezinović, Hakija Krdžalić, HaZakmur (srez Foča) Mjesni odbor: Husein Čengić, Su­ san H. Ahmetbegović, Mustafa Rezaković, Adem lejman Lojo, Uzeir Pilav, Džemal Alihodžić, Meh­ Huremović, Alija Gujić, Dedaga Zejnilagić med Pekušić, Derviš Durić, Kasim Bečković, Žepa (srez Rogatica) Mjesni odbor: Šaban Begić, ŠaMuhamed Šošević, Avdo Muslić, Gavro Milanović ćir Tabaković, Sarija Hadžić, Nurija Delić, Mu­ stafa .Pandžić, Zavidovići (srez Žepče) Mjesni odbor: Dr. Fuad Idrizbegović, Pašaga Dedić, Hakija Raljević. Osman Žepče (Mjesni odbor): Gjulaga Dervišić, tff. Nikola KiDžakić, Hf. Hasan Odžečkić, Salko Mačković, sić, Abdulah Hulusija. Sulejman Pašagić. Mustafa MagSalko Pekmić, Salih Nović, Omer Parić i Zahir Iić, Hasan Čavdar, Hazim Muftić, Velimir РороUljić vić i Nezir H. Nalić. ' i '% //• Р а д ГаЈрета на просвЈећивашу народа Р ад и а ш коловањ у омладине Г аЈретов и н т е р н а т Прошла наша главна скупштина фиксирала je (»poj питомаца-ица, који he се примити у друштвспс интернате. Taj број ckopo у свима интернатима морао je Главни одбор прекорачити no захтјеву и •m onv многих M u n ru v nодбора n f in n a uи п пв1иприм ка апелу повјереника. Главни одбор уложио je све силе да у овој тсшкој години одржи интернате ća свим бројем гитомаца, које je примио на одгајање и школовање tokom ове године, не предвиђајуђи приврсдну депрссију и подбацивање прихода. У овој години уздржавали смо 8 интерната и један заједнички са Просветом у Требињу. Ти интернати налазе се: 1) Мушки интернат у Сарајеву кроз који сс прошло 125 питомаца под управом r. Алије Хромића. 2) Женски интернат у Сарајсву кроз који je прошло 88 питомица под управом гђс Фатс Кошарић, Бегајете Арифхоџић и Милице Грбић. 3) Шегртски дом у Сарајеву кроз који je прошло 66 питомаи,а под управом г. Хусеина Хам шића. 4) Мушки интернат у Мостару кроз који je прошло 39 питомаца под управом г. Ахмеда Ђикића. 5) Мушки интернат у Бањалуци кроз који je прошло 51 питомац под управом г. Едхема Бекића. 6) Мушки ингернат у Тузли кроз који je прошло 48 питомаца под управом г. Мехмеда С алихспахиНа. 7) Мушки интернат у Бихаћу кроз. који je прбш ло 46 питомаца под управом r. Сулејмана Рерића. 8) Мушки интернат у Плсвљу кроз који јс прошло 35 питомаца под управом г. Ибрахима Биоградлије. 9) Заједнички интернат Гајрета и Просвсте у Требињу кроз који je прошло 11 питомаца под ЗајеДНИЧКОМ уПраВОМ. Кроз друштвене интернате прошао je у школској години 1931/32 слиједсћи број питомаца 125 питомаца Мушки конвикт Сарајево 88 питомица Женски конвикт Сарајево 66 питомаца НЈегртски дом Сарајево 51 Мушки конвикт Бањалука 46 Бихаћ 39 Мостар 35 Плевље 48 Тузла 23 Требиње 521 питомац Укупно Опш ги научни успјех у свим Гајрстовим ин тсрнатима био je задовол>авајући. Дисциплина и понашање Гајретових питомаца били су на високом степену. Гајретови питомци-ицс били су и ове године у свим школама међу првим ђацима, a врло мали их je број пурифицирано или опоменуто. Управа интерната руковођсна je no нарочитом правПлнику, у коме je детаљно одређен начин васгштања, куНни ред, економија и админисграција, na je узорно техничко функционисање интернатских управа допринијело овако великом успјеху. У свим интернатима посвећена je била сва пажња како националном и друштвеном васпитању омладине тако и верско.м и моралном одгајању. У 185 �свим интернатима свечаио су прослављени како национални тако и вјерски празници. Хигијенски услови за физичко развијањс питомаца-ица, иако немамо властитих модерних домова, били су задовољавајући. Поред добрг и здраве хранс пазило се je на физичку културу na je здравствеио стање било врло добро. Заразних болести није било, na интернати преко читаве године нису затварани. Тешкој болести подлегао je Гајретов бивши питомац рахм. Исмст ФехимовиН, један од најбо љих ученика средње техничке школе, који je био достојно испраћен и ожаљен. Здравствену службу вршилн су у сваком интернату итернатски љекари. Мушки интернат у Сарајеву налази се у Ва куфској згради, која има 32 просторије, 4 учиониде, 9 спаваоница са 98 коевета, трпезарија, кухиња и остале потребне споредне просторије. Све просторије интернатске су довољно велике, али ипак не одговарају савременијим .хигијеиским прописима. У интернату основано je ђач^о литерарн^ умјетничко друштво »Авдо Карабеговић«, у ком су најстарији питомци одржавали недељна предавања: »Васпитање и обрЗзовање омладине« М. Садиковић VIII разр. гими., »Важнбст путбвања« М. Геџић VIII. разр. гидо., »Соколство« М. Плевљак VIII разр. гимн.,' »О картама и плановима« X. Вехабовић I разр. геод., »0 важности стенрграфије« Ф. Чаушевић I. разр. геод., »Наша народна поезија« И. Сердаревић VII. разр. гимн., »О меницама« A. Музуровић II. разр. трг. акад., »Арапи у Шпанији« Е. Рамић VII. разр. гимн., »0 значају 1 децембра« М. Чишић IV. год. препар., »Грађевинство и хигијена« И. Кадрибеговић IV. разр. технике, »Осећање дужности« X. Мулаосмановић III. разр. 'npen., »0 Њег. Вел. Краљу Александру« Т. Омић IV. разр. техн., »Исламска архитектура« У. Колудер IV. разр. техн., »0 земљи и земљишту« A. Лончаревић I. разр. геод., »0 слободи воље« С. Бишчевић III. разр. препар., »Школа и живот« М. Салман IV. разр. препар., »Критика уопште« A. Никшић II. разр. препар. и »ЈМодерна« Џ. Крвавац IV. разр. технике. Сарајевски интернат прославио je у заједници са питомцима Просвјетиног мушког интерната националне празнике Дан Уједињења и Рођендан Њег. Вел. Краља. Интернатска књижница je врло добро ујзеђена и броји преко 1.400 књижевних дјела из наше и стране књижевности. Заједничке екскурзије нису приређиване. Женски интернат у Сарајеву смјештен je у вакуфској згради, која je у хигијенском погледу доста задовољавајућа, a има б спаваоница са 80 кревста, 3 учионице и остале потребне простбрије. Женски интернат нема свог литерарног дру штва, na су питомице припадале друштвима својих школа и тамо похађале предавања. Националне празнике интернат je у својој средини прославио, којом приликом je питомица Магбула Филиповић Одржала пригодна предавања. Дан Уједињења и Po - 186 ђеидан Њ. В. Краља питомииte су прославиле у За једници са пмтомицама из Просветиног женско^ интерната. Женски интсрнат има своју књижницу a приређиване су заједничке u1етње у околици градЈ’ Женски интернат није имао ове године .. .. Rio^ ' еког васпитача, na су ту дужност на задовољство Главног одбора вршилс префектс гђа Фата Кошарић и гђица Бегајета Арифхомић. Шегртски дом у Сарајеву налази сс у зградц приватног власништва, a састоји се од 5 спаваоница са 53 кревета, учионице, трпезаријс и осталих нузгредних просторија. Како се питомци Шсгртског дома уче занату код разних мајстора (послодаваца), то се je у До. му нароМито пазило на опште образовање у науци и друштВености, na су редовно држана предавања о Југос^овенском Вароду, 0 Краљу и Отаџбини, о Гајрету и његовом дјеловању у народу, о занатима и т. д. Приређивани су често међусобни разговори пптомаца, на којима су питомци давали своја мишљења о разним темама, a под надзоро.М управника. Приређено je 16 полудневних екскурзија no околи4Ј.И града, музеју, творницама и т. д., a сви су питомци похађали редовно вечерњу шегртску школу. Шегртски дом je имао свога вјерског васпитача, али љекара није имао, јер су питомци били чланови Окружног уреда за осигурање радника. НадзОр над практ^4ним радом питомаца врШен је'Пбсамо no доти^ним мајсторима, него и no префекту, који je имао дужност да барем једанпут мјесечно обиђе све мајсторе питомаца. Гајретов мушки интернат у Бањалуци смјештен je у вакуфској згради, довољно пространој за 40 питомаца, са 2 учионице и 4 спаваонице и свима осталим потребним просторијама, те врло лијепим и пространим двориштем. Хигијенски услови зграде су прилично добри. Рад овога интерната у току године био je врло жив. Ha врло свечан начин прослављен je Краљев Ро1јендан и Дан Уједињења са пригодним академијама, на којима су питомци Смаил Пузић и Нурудин Шишић одржали предавања »0 историји Ослобођења« и »0 личности нашег витешког Краља«. Веома je успјела приредба мевлуда као и три посијела, на којима су одгаравани комади из народног живота и читана Гајретова рамазанска предавања. Школски рад питомаца помагали су врло пожртвовно професори г.г. Кемал X. ОмерспахиН и Наим TiejBaH, који су у интернату одржавали посебна предавања из разних научних предмета. Интернат има свОје литерарно друштво »Осман Ђикић«, у коме су приређена многа предавања. Сви су питомци Соколи и трезвењаци. Интернат има своју књижницу, a питомци су прочитали око 2000 научних и белетристичких ДЈС' ла, те су приређсне 4 екскурзије у околину градаГајретов мушки интернат у Бихаћу смјештен je у згради која je власништво вакуфа са 3 спаваонице, 2 учионице, те осталим потребним просторијама. У интернату постоји литерарно друштво »Ос* ман Ђикић«, коje располаже са 559 књига. У литерарном друштву одржана су многа предаваша. �Осим научних и културних предавања питомци су одржали и неколико вјерских прсдавања о односу Ислама према другим религијама, толеранцији, ахлаку, полигамији, посту, хаџу, те о Исламу ii социјализму. 3 Интернат je приредио 4 заједничке екскурзије, a интернат су посјетили одличнији гости: претсједник Главног одбора г. Др. Авдо Хасанбеговић и г. Урош Врбић, начелник Банске управе из Бањалуке. Гајретов мушки интернат у Тузли смјештен je у масивној и солидно грађеној вакуфској згради са довољним бројем великих и здравих просторија, међу којима 4 спаваонице са 35 кревета. Све вјерске и националне празнике интернат je прославио на свечан начин, како са пригодним предавањима, тако и са другим бираним програмима. У интернату не постоји литерарно друштво, али су држане често литерарне конференције, на којима су предавали осим питомаца и тамошњи јавни радници г.г. проф. Мехмедалија Џинић, Др. Хазим Муфтић, Рудолф Црнић, Др. Асим Ћемерлић и Живорад Поповић. Интернат je приредио више заједничких екскурзија. Од одличнијих посјетиоца зариљежен je поред гимназијских професора и претсједник Главног одбора с. Др. Авда ХасАнбеговић. Мушки Гајретов иитернат у Ј^оетару смјештсн je у двјема приватно изцајмљеним' зградама, од кајих једна не одговара погребама интерната, док друга одговара дјеломично. Ј1о^тоји вјеЛРпц потреба да се створи могућност^ибмјене ових вих зграда. Мушки Гајретов интернат у Плевљу смјештсн je у вакуфској згради, солидно грађеној и врло прикладној за интернатске сврхе. Овај интернат има 11 просторија, и то: 2 учионице, 2 спаваонице, трпезарију, кухињу, смочницу, канцеларију, те стан управника са осталим нуз-просторијама. У спаваоницама су 32 кревета. — Питомци су прочитали у интернату 249 дјела, a одржано je б предавања. T okom године посјетили су овај интернат г.г. Шукрија Куртовић, народни посланик, инж. Шериф Бубић и Салих Хасић, претсједник Гајрета из Фоче. Заједнички интернат Просвете и Гајрета у Требињу je под заједничком управом, нема литерарног друштва, али има књижницу, na су питомци прочитали 325 што књижевних што научних дјела. Предавања нису у дому држана, него су питомци похађали предавања која су у Соколу др жана. У свима! Гајретовим интернатима било je мсhy питоМцима и питомицама дружељубље на врло високом степену, a нарочито се ово мора подвући у'заједничком интернату у Требињу. Г а Ј р е т о в е с т и п е н д и је У смислу закључка прошле главне скупштиие, a на основу препорука одбора и повјереника, Главни je одбор подијелио 108 стипендија и то слушаисламског теолошког универзитсга у /ге ђацима свих средњих и стручних школа. Јежаокпатие потпорс у школско.ј годпип 11)31 32 Мјесто школе Здакле е Разред Динара 500 ЛокмиН Хусеин Маглај студ. права Београд ДервишешН Ениса Тузла гимиазија Тузла I 250 ДедиН Изета Бијељина Бијељина II 300 200 Хасанбашић Теуфик Бањалука Баљалука III Хасанбеговић Садија Сарајево Сарајево IV 155 Дрљевић Мехо Сарајево IV 200 Филиповик Магбула Сарајево VII 250 Џепар Назиф Дивно VIII 4С0 МешановиК Мустафа Рогатица грг. акад. I 535 Мариновик Љубомир Сг^рајево техн. школа II 150 Сжбитовик Осман Скопље вел. медрсса VII 50 Бишчевик Емина Сан. Мост гнмназија IV. 150 Ораховац Саит Подгорица II. 115 Травањкик Хајрија 100 187 �Стипеидиje за годппу 1931/52 Редни ИсплаКе- 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 U 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 188 Име и презиме АјановиК Салко ЕкиК Ахмет Хусеџиновић Фатима Хебиб Мустафа КурговиК Шукрија Чемо Разија ЋоровиК Нафија Хасанбеговић Нашид Кравић Атиф Коњхоџић Сулејман КрилиК Асим Махић Мухарем СарачевиК Орхан ТопиК Хамдија Зекић Реуф АзабагиК Невреса АзабагиК Теуфик АјановиК Ибрахим БакшиК Ахмед Чечо Невзета ХасановиК Рефки Кураја Звонимир Мешковић Мехмед Пашић Субхија Селесковић Харун Штркљевић Рабија Шаран Хајрудин Зуканов-иК Лејаа БлекиК Мухиба Дервишевић Енес Дедајић Мехмед ЕкиК Џемалудин Силахић Шемса Трновљаковић Ахмет Гушић Бедрудин ХромиК Бењамин КобашлвК Наил ШариК Нвјаз БахтијаревиК Фикрет Мулић Фауд Прачић Хилмија Сарајлић Енвер ЋеримпашиК Абдуселал КарабеговиК Осман Лутвић Ибрахим МаглајлиК Кемал ДураковиК Хасан СелимбеговиК Алија КапетановиК Салих Цвијетић Муамер Мурсел Муневера Глоговац Милица Марков^ић Петар Солаковић Аиша Глоговац Драгица ГлухиК Мустафа Зукић Мидхат Кишевић Але Пертев Селим Ашчерија Смаил ЧеркиК Есма Мешанов’иК Салих Мјесто школе Сарајево Високо Бањалука Високо Сарајево Сарајево БихаК Плевље Требиње Тузла Сарајево Сарајево Бијељнна Б. Градишка Сарајаво Тузла Тузла Тузла Школа Динара шерпатска гил\, гимназија 1000 100 1000 500 1000 750 1000 1000 300 750 1000 300 1000 Није подизао Huje подизао 1000 С арајеп о Призрен Високо Тузла Скопље Тузла Сарајево Треби Башал Бања Тузла Тузла Високс Бањалукг Тузла Бањалука Сарајево Бањалука Сарајево Башалука Сарајево Тузла Сарајево Бањалука Бањалука Призрси Бањалука Сарајево Брчко Сарајево Сарајево Сарајево Нови Сад Сарајево Сарајево Нов-и Сад Тузла Сарајево Б. Петровац Сарајево Вареш Мостар Тузла Примједба \ Грађанска 1000 500 500 400 1500 750 1000 1000 1000 750 1000 750 1000 1000 1000 375 500 750 1000 1000 1000 2000 2500 750 2000 1000 1000 2000 400 1000 1000 1000 1000 1500 1500 400 1500 1000 1000 750 1000 1000 1000 1000 750 750 1000 300 Обуст. ради неуспеха у науци Обуст. ради слаба успјеха Обуст. ради слаба успјеха Обуст. ради слаба успјеха Обуст. ради слаба успјеха �Име и презиме Место школе Школа Динара 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 ПрачиК Фатима Тузла Салчин Емина Мостар Хајлаковић Фадила Сарајево Хусић Абдулах Котор Фазлић Идриз Бакар филиповиК Нусрет Сарајево Дрљевић Хатиџа Мостар Лакишић Дика Мостар ЕркочевиК Мустафа Требиње Мешић Ахмед Тузла Беврња Суљо Лесковац ЉубовиК Ахмед Сарајево Поњавић Ферид Фридберг Добрача Касим Каиро Бахтија )ев«ћ Кјазим Загреб Имамовић Хусејн Београд Хаџиабдић Мухамед Завмов-ић Фехим Миџић Алија АлимановиК Хамдија АхметановиК Абдулах Босовић Мехмед ДиздаревиК Дервиш Хумо Авдо Мехмедбашић Расим МиџиК Сакиб Л u Нурикић Халис " Соколовић Омер СмајиК Рифат Таљић Исмет Хавала Мустафа ■ : Вцсокп Абдулахефендић Нази. Делалић Мехмед Дерв-ишевић Абдулах . Хаџајлић Хасан ХафизовиК Атаулах Халиловић Ахмед Љубов-ић Зулфо Мешак Хамдија Сефо Шериф ■ Танчица Салих Сарајево Башић Сулејман Дедић Мехмедалија Пертев Осман Ралић Салко Сарајлић Сакиб Л < Грађанска Пом. акадеи. Трг. акацем. Стручва Медреса 1000 750 750 2000 4000 1000 750 750 500 Примједбе Ннје подизао 1000 Текстилна Сред технич. Виша технич, Ел Азхар Ст. фарм G t . мед Геодез. 950 750 5000 Обуст. ради слаба успјеха 10000 4000 4000 800 Одуз. 30/Х1 1931 2000 L i\ ожарска Т“ L £ Заначија Елек. механ. Заначија Зуботехничар 3200 2500 4000 4000 4000 4000 4000 400 4000 4000 2500 4000 4000 4000 4000 4000 4000 4000 4000 4000 4000 4000 4000 750 1500 750 525 1500 Од 1/Х1 1931 Одуз, 30/Х1 1931 Одуз. 24/IV. 1932 789 �Г аЈретове Је д н о к р а т н е п о т п о р е У ванредним потребама a на онову друштве ног прорачуна Главни je одбор ове године подије- лио 14 једнократних потпора у укупном износу рд 5 555.— Динара и то за набавке школског прибора, за одијевањс сиромашних ђака, за путне трошкове кућама и у школе. ; Р ад Гајрета н а просвећивањ у н а р о д а СузбиЈаше иеписмености Сузбијање неписмености и одржавање анал фабетских течајева била je у овој години нници јатива државне просвјетне политике. Али порсд тога, Гајрет je вршио и у овом правцу своју дје латност преко организација у мјестима, гдје просвјетна власт није доспијевала. Гајретова популарна предавања. Како je Министарство Просвјете преузело на се иницијативу одржавања аналфабетских течајева у народу, Гајрету се je отворило друго широко поље рада на просвјећивању широких народних м а са: одржавање популарних предавања. У овбј je години одржан читав низ Гајретових предавања у свим крајевима Гајретовог домена. Теме предавања су се односиле на сва актуелна питаља, која тангирају животни интеред муслимапског дијела на шег народа и, која условљавају Љегово материјално и културно вОдизање, тр нлционално просвје ћивање. У овом правцу Гајрет je овс године радио истим темпом као и прошл^ године^али како није било довољно матерпјЗлшТх средстава, ове године се та предавања рису могла штампати, na je из едиције рамазанских предавгкња изашла| само једна књижица са садржајем: Др. A. Буквица: »Сифилис«; Др. A. Буквица:/»Туберкулоза«, Хамдија Мулић: »Зашто се тужимо на своју дјецу«^ЈДр. Антоније Вуковић: »Употреба пића које опија«. Гајретова предавања у главном су сс држала приликом рамазанског поста, када међу слушате љима влада такво психичко расположење да своје мисли и дјела посвећују cai^o ^обрим дјелима, na су имала добар и учинак и резултат. Гајретова предавања држана су.како у простосторијама културних друштава, тако и no џамија ма, a држала их je како свјеговна тако и вјерскадуховна интрлигенција, са истим маром и са истим еланом. Ове године je запажена на овом раду велика и свесрдна узајамност свјетовне интелиген ције и илмијје, те није био риједак случај да je свјетовњак држао вјерско, a алим свјетовно пјаеда вање. . Осниваље домаћичких школа. Домаћичке су школђ у р а д у показале позитпвне резултате. Оне су оспособљавале женску омладину не само за добре и разумне дОмаНице, него су сиромашним полазницама давале сигуран хљеб у руке, давале изучен занат, оспособљавале су их у Јаучном раду. Свима сироМашним полазницама je овај^занат доносио лијег1у зараду и многим je фамилијама обезбиједила добар, поштен н ; благосовен живот. УгледјуИи се у полазнице домаћичких школа наша се je женска омладина дала на; рад, na смо путем домаћичких школа створили бд нашег женског подмлатка озбиљног привредног фактора м сарадника кућним старешинама, a где такв^х нема, створили смо сиротим фамилијама добре кућне старешине. Може се рећи да су домаћичке школе позлати1 ле руке многМм полазницама, створивши међу њима велики број тако вриједних радница, чак ii правих умјетница, чији се рад дапас добро цијепи n плаћа, a то je све на понос и радост Гајрета. Гледајући благодарним очима у такав благотворан рад домаНичких школа, Главни je одбор све силе уложмо да се отвори 'iiifo више домаћичких школа. Р ад Гајрета н а привредном просвјећивањ у и подизањ ујнарода ГаЈретов задружно пољопривредни течај. У сврху задругарске пропаганде, задружног васпитања народа и рационализације пољопривреде у народу, Гајрет je у прошлој години отворио, a у овој години завршио Задружно-пољопривредни течај. Сви су наставници наши познати задружни идеолози и практичари. У течају су одржавана предавања no овом распореду: Прије подне: Од 7— 10 сати: књиговодство — наставници: г.г. Никола Тришић и Н. Ранков; Од 10— 111/2 сати: рачун — наставник: г. Мурат Синанагић. Послије подне: Од 15— 16 сати: задружна администрација — нлставници г.г. Никола Тришић и Н. Ранков; 190 Од 16— 17 сати: пољопривреда — наставник инг. г. Шериф Бубић; Од 17— 18 сати: задругарсгво, задружна пракса и остало — наставници: г.г. "Боко Перин, М. Илић, Др. Уџварлић. Хигијену предају г.г.: Др. Остојић и Др. Асаф Шарац. Недељом: посјета музеја, кина, Пољопривредне школе у Бутмиру, шетња no Сарајеву, преглед имања узор ратара, академија задружног дана и ванредна предавања. Течај je почео 1 јула 1931, a завршен je на свечан начин у присуству Главног одбора, изасланика власти и корпорација, те наставничког збора на дан 31 јула 1931 године. Успјех течаја je био јединствен, као што je и његова организација и идеја била јединствена и прва појава у нашој Отаџбини. Ну практична при- �мена течаја у народу била je нажалост у овој го - љивост у нашем елементу, да би се лако и брзо из^ дини онемогућена појавом опште економске кризе, нашло и отпремило што више честитс дјеце, Главни na се та корисна примсна, осим случајсва гдјс je одбор je no свим ранијим окрузима имсновао повјеипак џсшто успјсло, 1у\ордла одгодити за брља вре- реџ.ике, који су стајали у директној вези са При мена. вредником. Гајретов Шегртски дом. У овој години коз Шегртски дом je прошло 66 пиУслијед превеликог бррја срењих школа поја- томаца, од којих je 11 свршило занат. вила се je у посљсдним годинама хипердродукција У вријеме када питомци нису на практичном интелигенције, a како je ова базирала своје, е.кси - учењу заната код својих мајстора, бавили су се стенције на школским квалификацијама у чинов - прописаном лектиром, приређивана су им предаваиичком сталежу, и како интелигенција ријс научена ња и разговори о свим питањима савременог жи у слободним звањима тражити ексистенције и сво- вота и заната, да би им се подизало опшге зиањс јом спремом унапређивати слободна звања на д о - и способност за рад и живот. бро и културе и привр.еде a и друштва, почела се и Због тога je и наша просвјетна политика моракод нас појављивати незапосленост школованих ла скренути у правцу стручног образовања омла људи. дине, na je досљедно тој проевјетној политици моУ шегртском дому омогућена je потпуна on - рао и Гајрет посвегити велику пажњу занатској оскрба занатској омладини, која долази на изучава- младини. Први корак био je оснивање Шсгртског ње заната из провинције и омогуНено joj je поред дома. С врш ени ци Г ајретова учења заната и опште васпитање, које џе могу добивати као обични шегрти код мајстора. Шегртским домом управљао je до 14 октобра 1931 године г. Хазим Крехић, учитељ, a од тада г. Хусеин Хамшић, учитељ. Смјештаље муслиманске дјеце путем Привредника на модерне занате и трговину. Српско привредно друштво »Прквредник« од прошле године указујс Гајрету своју велику брагску сусретљивост, преузимајући од Гајрета велику бригу око смјештања муслиманске дјеце на занате и трговину. Према овој сусретл>ирости исказује Главни одбор, као и читава Гајретова организација свесрдну и топлу захвалност. Благодарећи Привреднику смјрстили смо дјеце на модерне занате и трговину, ,који he, дадМ* мо се, за кратко вријсме бити честит(и грађани и занатлије. Да би се популарисала Привредпикова сусрет- Гајретови питомци на кожарској школи у Високом. Пратећи успјешни рад Кожарске школе у Високом Главни je одбор стекао увјерење да je ова школа веома корисна за нашу омладину, na je и ове године послао извјестан број питомаца на образо вање у кожарству и крзнарству. Kako у кожарској индустрији немамо још до вољног броја стручних радника и заначија, a ова индустрија у нашој земљи има врло добре услове да се раз.вије, то je Гајретовим питомцима који сврше ову корисну школу загарантована лијепа бу дуКност. Поред Гајрета као лијеп примјер истакнути je име трговца из Сарајева, који из свога зекјатног фонда уплаћује Гајрету мјесечно no 400.^— Динара, a Гајрет даје као стипендију Танчии,и Салиху, ђаку кожарске школе у Високом. f ајретова ћилимарска школа у Новом Пазару. �друге, a и ван ње и f o разне дебљинс и шири„е ткања. У ту сврху јс задруга набавила два велиКа модерна стана, који су смјештени у радионици. У Задрузи je запослено ове године око 60 жена> већином муслиманки које израђују све врсте ручног рада као пирлит за завјесе, креветне дсКе столњаке, и везењем хаљина, блуза, јастука, ка пица и т. д. Поред унутарњег рада у самој задруги задруга добива радове и изван Сарајева: Ливна’ Тузле, Острошца, Вишеграда, Завидовића и т. Раднице су према врсти рада лијепо плаћене тако да имају код задруге већу зараду, него у којој Дру. roj сличној установи. Задруга излаже своје радове у БеоградУ, з а_ гребу, Дубровнику, Новом Саду, Великом Бечкереку и другим мјестима. Прошле године задруга је излагала своје радове у ПрагУ са врло лијепим Успјехом. Радови се већ сада добро пласирају и у Паризу. Иначе су радови Задруге изложени и У неким бољим сарајевским радњама. Задруга je показала •добит у прошлој години Дин. 14.484.81. Управни одбор Задруге у овој години je овај: Претсједница гђа. Лесковац Лепа; потпретсједница Шахинагић Хафе х.; I тајница гђа Крехић Сабира, Задруга Кола Српских Сестара и Гајрета у Сарајеву I! тајница Хауић Хасна; благајница ПејановиН Ma­ Задруга Кода Српских, Сестара и Гајрета ос- lta; одбор - „ . . r и надзорни одбор . сачињавају .. гђе: . Самарнована je прије Јвест година cd циљем, да помогне дџ и ћ Лепосава, Поповић Мица, Травањ Мила, ВУншим сиромашним сестрама .без разлике вјере и да колић Даринка, Цвијетић Драгица^ Васиљевић Ma­ ce још више зближимо. Задруга се у главном задр- • pa, Деспић Даринка, Мичић Милка, Ш Ушљић Теожала У изради народних-мотива који сУ цијењени не дора, Крсмановић Вера, Ченгић Шемсе х., Ханџић само код нас, него.и на страни. Поред народних кЕмине х., Арифхоџић Хајрије х., Бушатлић Хабибе мотива у радионици се израђУјУ и друге врсте р у ч -Ј|х ., БахтијаревиН Зулејхе х., КукиН Ферида, Ризваниих радова, к&о: филе, бијели вез, миритј и др. Be-J ^беговић Решиде х., ТановиН Фата, Карамехмедовић ћином се ради no безу који сје тка у радионици за-S 1Сеније х. Гајретова Т1илимарска школа у Новом Пазару навршила je 9 година свога успјешног и корисног рада. Ова школа није само Установљена за изобразбу полазница за ткање ћилима, него je ова школа и радионица, која у току године изради лијеп број предмета, за покрићс школске режије. Дакле no ред стрУчне изобразбе ученица и поред произвађања ћилимарских предмета, ова школа има задатак, да у крају у коме дјелУје, оплемењује лијепе народне мотиве и шаре. Школа има задатак осим свега да систематски подиже корисни и лијепи кућни обрт и домаћу радиност, у којој долази у обзир H a ­ ma женска омладина. Школом управља учитељица МазлУма Ајето Bnh, која се плаћа из бУџета Зетске бановине, a њену помоћницу плаћа школа. У овој години, ради владајуће кризе, полазницама je плаћано no м2 израђеног предмета 80 Умјесто 100 Дин., a осим тога свима полазницима су исплаћивани сваког радног дана мањи хонорари. У т0кУ гОдине ова je шола израдила' 1 халију,' 3 ћилима, 11 тепиха, 20 завјеса, 4 драперије, 9 столичица, 9 јастука, 2 миндерлука, 2 ташнице и 2 фотеља. Р ад Гајрета н а вјерском просвЈећивањ у ДЈело Г ајр ета im ствар ан .у саврем еиог св е ш т еи ст в а Гајрет je култУрно и просвјетно дрУштво и пре- К о р к у т, данас дјелује као наставник на Шер. ма својим правилима у народу дјелУје на културном суд. школи у Сарајеву, a Мухамед Ф о ч a к се на просвјетном подизању и напионалном освјешћава - лази послије свршених наука у војсци на регулисаiby. Али у помањкању акције мјерОдавних на савре- н>у~војне дужности. Ове године завршиће »Ел Азменом вјерском просвјећивањУ народа, поред Ва - хар« Гајретов питомац Касим Добрача. Нови ГајкУфа као еминентно вјерско-просвјетне Установе, ретов елазхарски стипендист МУстафа КамариИ, утемељене на јаком капиталУ и иметку, Гајрет je пошто није регулисао пУтне исправе, још није от.морао преузети на себе и т У дУжност да УлажУНи пУтовао у Каиро. највећи напор створи и у народ пошаље образоваГајретова вјерска предавања. но, савремено народно свештенство, које he сачу Данашњица од нас императивно захтијева да вати све оне тековине исламске културе, које се да- имамо добре, способне и савремене мУалиме и иманас налазе у пропадању. ме матичаре, који he се бринУти за све народне Ове године Гајрет je подијелио двије стипенди- бриге, како то чини свештенство наших саплемсније слушаоцима теолошког факУлтета »Ел Азхр« у ка друге вјере. Док Гајрет узмогне преузети на себе Каиру, и то: и дУжност образовања и овог свештенства, засада Мустафи Камарићу и Касиму Добрачи. у помањкању истога, стара се да просвјећује народ Тако су Гајретовом помоћи досада свршили 'преко добрих ваиза у савременом духу, a путем теолошке факултете у Каиру и АлжирУ и вратили вјерских и моралних предавања. су се у народ да своје стечено високо вјерско обраГајретова предавања у погледу просторија низовање компетентно примјењују на вјерском и кУл- су наилазила на разУмијевање код високих надлеж* гурном подизању мУслиманског дијела нашег на - них вјерских фактора, али су наишла на пуно рарода три питомца, и то: зУмијевање и одушевљење многобројних и Гaјрету Г. Др. Мехмед Б е г о в и h, који сада дје -И оданих вјерских пионира у народу, наших имама и лује као доценг универзитста за катедру ширеат- муалима, који чистим разумом и бистрим очима a ско правних ;иих иаука (r. Др. БеговиН je заједнички и са много више осјећаја посматпају прилике у питомац нашег иашег и београдског Гајрета) Гајрета); r. Бесим јима данас живи наш елеиенат 192 �Гајретови радници у Вакуфском вијећу. Kao прсдставнии културног живота и рада mv слиманског дијела нашег народа и Гајрет je за ступљен у Вакуфско меарифском вијећу са неколико својих радника и преставника, a ти су Г.г. Др. Авдо Хасанбеговић, Есадбег Алибсговић, Осман Реџић, Инж. Суљага Салихагић, Др Сулејман Хафизадић, Др. Ибрахим Хаџиомеровић и Хамид Кукић. Сви су чланови у Вакуфском вијећу, a Гајретови радници и пријатељи, радили у реформистичком духу, у духу Гајретове културне, просвјетне, привредне и социјалне идеологије, али су у раду наилазили на неразумијевање чак и на отпор илмије, која упорно придржава и у Вакуфу старо стање. Благодарећи раду Гајретових чланова у Вакуфском вијећу, као и осталим Гајретовим пријатељима, Вакуф je ове године закључио да се Гајрету подијели прилог од 20.000.— Дин. Гајретови he радници у Вакуфском вијећу и надаље живо настојати да нашу високу илмију убиједе у корисност Гајретовог рада no исламски дио нашег народа, a и сам he Гајрет уложити сву енергију да придобије према себи боље располо^кењс илмије на високим положајима. Гајретови Мевлуди и дове. Ириређивање Гајретових мевлуда, који су мајуспјелији и на којима се читав муслимански живаљ на ибадет састаје, постали су у свим крајевимл обичај. Нарочито су свечано и манифестативно при ређени мевлуди у: Бихаћу, Фочи, Бос. Градишки, Стоцу, Рогатици, Вишеграду, Бијељини, Градачцу, Мостару, Дервенти, Какањ Добоју, Сарајеву, Тузли, Миочу, Бањалуци, Жепчу, Челићу, Требнњу, Годимљу, Црнићима, Власеници, Згошћи, Џивару и т. д. Није толико упадљиво што наша илмија са високих положаја занемарује и избјегава Гајретове забаве и друге свјетовне приредбе, али je одвишс упадљиво њихово бојкотовање и вјерских приредаба, ну народ се није обазирао на каприце, na je вјерска предавања и мевлуде посјећивао у пуном броју. Да-би се исламска свијест, култура и друштвеност што видније манифестовала, Гајрет je у појединим мјестима приређивао и локалне свечане до; -ве, посјете гробовима и турбстима, na су и ове свечане -дкрске приредбе како бројем народа тако и учествовањем улеме из народа веома успјеле. Р ад 1'ајрега на социјалном подпзању народа Са великом бригом и са болним срцем Гајрег je пратио у овој тешкој економској и>дини живот наших пасивних крајева, je* поред својих ос галих брига морао на себе преузети у извјесној мјери и дужност социјалне скрби. Гајрет je живо настојао око испословања допремања и подјеле хране пасивним крајевима у Дринској бановини, коју je држава дијелила. Исто тако уложио je сва настојања на изналажењу и стварању могуНности упослења *и зараде нашим многобројним незапосленим радницима a користећи се братском сусретљивошћу Привред- ника, како je већ речено, смјештао je на занатс сиротну дјецу. У правцу социјалног подизања народа Гајрст he у будуће преко свих својих организација појачати акцију и даће joj у свом дјеловању видан и npвенствен значај. Женски Гајретови одбори водили су бригу да у својим мјестима прошле зиме одјену сиромашну школску дјецу; сабирале су у ту сврху прилоге, приређивали нарочите приредбе, a и из својих сретстава придонашали, na je овај њихов социјални рад заслужио свако признање и похвалу. Остале Гајретове културне акције Гајретова пЈевачка и музичка дру ш тва Муслимански дио нашега народа као елеменат сснтиментално профињених ocjehaja проводи добар дио живота у пјесми, na од природе има иако примитивну, али ипак здраву подлогу музичке културе. Далеко су познате босанске севдалинке, у којима се наш човјек и рађа и одгаја и живи. Мањкала нам je само здрава иницијатива да се ова музичка култура у нашем елементу оплемени и подигне. Гајрет je и у овом правцу дао иницијативу, na je посљедних година учинио велик корак на оснива њу пјевачких хорова. За кратко вријеме Гајрет je успио да у неким градовима оснује несамо мушке него и мјешовите хорове као у Мостару, Ливну и Сарајеву, који су хорови на пољу репродуктивне хорске музичке умјетности дали врло добре резултате. Мјешовити Гајретов хор у Сарајеву иступио je приликом овогодишње Гајретове забаве са великим успјсхом и бираним програмом, дајући доказ да наш свијет има и смила и душе a и материјала за хорску умјетност. Оснивање овог мјешовитог хора има се заблагодарити агилном раду и настојаљу и женског мјесног одбора Гајрета у Сарајеву. Гајретов мјешовити хор у Мостару, који се може и no својој квантитативној и квалитативној снази убројити међу прве наше хорове, имао je намјсру да приреди минулог прољећа своју турнеју и да у Сарајеву одржи велики концерат, али je ту своју жел>но очекивану накану, усљед тешких економских прилика, морао одгодити. У свим Гајретовим пјевачким хоровима гоји се несамо умјетност, него и душтвеност. Међу пјевачима и пјевачицама владају најбратскији односи и узорна дисциплина. Пјевачка друштва имају и своје читаонице, у којима се омладини даје добра, здрава и поучна лектира. Инструментална музика није још узела правога маха, засада се гоји само тамбурица, као наш 193 �домаћи инструменат, na у свим мјестима, у којима постоје Гајретове читаонице, домови и пјевачка друштва, имамо и тамбурашкс оркестре. Једино у Фочи постоји Гајретова плсх музика, која даномице показује све всћи напрсдак. Гајретове читаонице и клубови. У циљу подизања друштвености и одбијања омладине од дангубљивих и штетних локала, у свим крајевима оснивају се Гајретове читаонице и клубови, у којима се Гајретови чланови састају, о б а вјсштавају о дневним приликама, поучавају у са владавању свих потешкоћа живота, na се у овако организованом друштву много лакше пресађују у народну душу Гајретовс идеје. У Гајретовим читаоницама и клубовима гоји се несамо знање, него и умјетност, na свака читаоница има своје дилетантске секцијс, пјевачке хорове, музичке оркестре, витешке и друге секције. Досада je основано око тридесет Гајретових читаоница и клубова. Гајретове манифестације у народу. Гајрет свуда манифестативно испољава своју позитивну националну свијест и тежње, далеко^од, сваког шовинизма и са пуно братске сношл>ивостн. Свуда искрено и предано маиифестује своју свијест о народном и државном je димству, утјеловл^еном . и за^арантованом у узвишеној личности Hai^er^ Милог Краља Алсксандра Првог и у личности' узвишеног нам^пргг^ тектора Прсстолонасљеднир Петра као залогс и узданице наше сретне_ будућно'сјгП>чСвЈ Гајрсдоа^, приредбе су национажГе манифестацијеЈ у којима иема границе одушевљењу. Нарочито су величан ствено проведене у нароДу Гајретове маш|фДО1-!' ције у БијељинИУ Дервенти, ГораждуЈ 1нр0ду к/Фоче, Новој Вароши, ЈСоњицу, Гацку, Какњу итд. Прославе Гајретова дана. Ове године je читава Гајретова организација најсвечаније прославила »Гајретов Дан«, који пада na дан рођсња Њег. Kp., Вис. Престолонасљедника Петра, т. ј. б септембра. Гајретов Дан прослављен je ове године у виду свечаних академија, свечаних сједниЦа, дова, на родних манифестација и бакљада, a у многим мјестима на тај дан приређиване су и забаве, тефе ричи, коњске трке и т. д. Прослава Гајретова Дана, a уједно и рођендана Гајретовог Протектора je велики празник м услиманске школске омладине и подмлатка, na je ове године омладина узела у прослави видног учешћа. Нарочито je свечано прослављен Гајретов Дан у Завидовићима, Приједору, Маглају, Стоцу, Великој (Дервента), Гацку, Сочицама (Прибој), Брчком, Високом, Чапљини, Љубињу, Бихаћу, Котор В арошу, Калесијама, Сјеници, Домановићу-Локвама, Тузли, Челићима, Бос. Кобашу, Мостару, Жепчу, Грачаници, Миочу, Гор. Вакуфу, Блатници, Новој Вароши, Пријепољу, Тодорову, Зворнику, Тур. Јањарима, Гор. Рахићу, Коњицу, Рудом, Плевљу, Бугојну, и т. д. Гајретове забаве. У посл>едње вријеме Гајретове су забаве, како у Сарајеву и нашим већим културним центрима, та- 19i ко и у провинцији несамо најпосјећеније, него и no свом умјстничком програму најуспјелије. Ового дишња Гајретова забава у Сарајеву била je почашћена прсвишњом пажњом Узвишсног нам Краља, na je присуство Његовог Изасланика на Гајретовој забави јасан доказ колико мјссто заузима наш елеменат у Његовом очинском срцу. Забава je била живо коло раздраганих срдаца, пуних вјерности и захвалности своме Краљу. Ова висока пажња од звонила je у захвалним срцима читавог муслиман ског дијела нашег нароа, a нарочито многобројних Гајрстових чланова и поборника. Програм ове з а баве, кога су изводили Гајретови питомци-ице био je и својим избором и својим умјетничким извође њем достојан превишње пажње, na се je Гајрет како са својим питомицама и питомцима тако и са пр вим наступо.м Гајретовог мјешовитог хора пред лицем Изасланика Њег. Вел. Краља високо поно сио. Великим маром и као никад досада великим напором Гајретових радника, Гајретове забаве у провинцији нису ни no својим моралним ни мате ријалинм успјесима ништа изостајале за овом ве лмком успјелом забавом у Сарајеву. Свуда су пзвађани бирани и Гајрета досгојни програми. Свуда се чуда^милозвучна национална нота, свуда се поди зало дастојанство Гајрета, свуда се манифесговала национална и културна свијест Гајретова. Немогуће je у извјештају набројити све npn рсђене Гајретовс забаве, јер су многобројнс n јер хуг у м()ралном погледу свс успјеле, али како су I ајретове забаве главно врело 1'ајретових прихода, набројаћемо најуспјслије овогодишње забаве: у Te­ č a n ^ , Бос. ДуОичцу, Билећу, Бијељини, Пријсдору, Стоцу, Чапљини, Љубињу, bnxahy, Сјеницп, Гузли, Џивару, Бос. Кобашу, Мосгару, Жепчу, Ј1оквама, Зеници, Гар. Paxnhy, Бугојну, Корају, Дињем Вакуфу, Какањ 3rouihii, Братунцу, Ластви, Б. Пе тривцу, Осгрошцу, Прњавору, прозору, boe. Гра дишки, Гацку, Рудом, Јајцу, Невесињу, Власеиици, Грачаници, ДобоЈу, Тодориву, Коњицу, Бањалуци, Високом, Авговцу, Требињу, Тешњу, Љубушком, Дервенти, Фочи, Гур. Јањарима, Бос. Дубици и т. д. Осим забава приређивани су у овој години многи тсферичи са разним програмима, a у многим мјестима том приликом приређиване су коњске грке. По свом нарочитом успјеху свраћају на себе паж њу приређени теферичи у: Какањ Добоју, КакањЗгошћи, Сјетлини, 1 ацку, Прњавору, Автовцу, Власеници, Умољанима и Бјелемићу, Кључу, Завидовићу, Сочицама, Вучковцу, Брчком, Високом, Ka лесији, Грачаници, Миочу, Гор. Вакуфу, Пријепољу, Зворнику, Тур. Јањарима, Гор. Рахићу, Коњицу, Бугојну, Вишеграду, Фојници и т. д. Успјеле музичке концерте приредио je Гајрет у Мостару, Требињу, Гацку, БихаИу, Ливну, a чајанке и сијела у: Тузли, Сарајеву, Бањалуци, Градачцу, Дервенти, Ластви, Бихаћу. Гајретова ногометна утакмица приређена je у Дервенти. Учешће госпођице Бахрије Хаџић, примадоне бео градске опере на Гајретовој годишљој забави у Сарајеву. Муслимански дио нашег народа, благодарећи Гајрету на буђс1ву народне свијссти за школу и знање, не окудијева више мушким интслектуалним �снагама, али још нијс доспио да подигне културни Учешће гђицс Бахрије несамо да je имало веи просвјетни ниво муслиманске жене на којем се лик умјетнички дојам, него je имало и велико знаналазс њене сестре других вјера. Тек у посљедним чење за нашу омладину, која je у њој гледала добар годинама почсла je наша женска омладина поха- примјер, имала je и значај за будући Гајретов рад ђати школу, na пролазећи кроз исту и брижљиво и још боље расположење жснске омладине према васпитање Гајрстових интсрната, почела нам je и Гајрету. наша женска омладина улазити у друштво, у јавни Конкурс за драмске комаде. живот и рад, почела нам je давати своју нову позитивну снагу и придоносити je општем напретку. Гајретове забаве не служе само материјалној Са успјехом наше женске омладине, која je по- сврси, не приређују се само зато што су добра и сислије свршених школа дошла на терен са свим сво- гурна врела Гајретових прихода, него се са програјим свјежим расним вреднотама и са највсћим ела- мом Гајретових забава постизава онај морални циљ, ном, можемо се поносити, a нарочито са онима чији којем Гајрет стреми no својој идеологији. Читав су лични успјеси подигли културни ниво читаве за- програм сваке Гајретове забаве бира се у духу Гајједнице за неколико степена. Успјех Гајретове с а - ретове идеологије. Међутим како се велик број Гајраднице гђице Б а х р и ј е Х а џ и ћ дао je увјере- ретових забава одржао, исцрпели смо читав репертоар Гајретовој идеологији погодних позоришних комада, na je Главни оДбор дошао до увјерења да je потребно расписати конкурс за израду неколико позоришних комада. Ти позоришни комади ималм би својом како умјетничком страном тако и тенденцијом испољавати Гајретову идеологију и окупљати око себс свеколике Гајретове пријатељс пружајући иај, корист и умјетничко задовољење. За Гајретов драмски конкурс има доброг интересов^њЈки ако у’ награде минималне (5 награда у износу од 5.000 Дин.), na се je надати да ће сс наши мјссни одбори извући из неприлике код би рања програма за будуће Гајретове забаве. ^Осим ових разлога, за расписивање драмског конкурса Главни одбор je руковођен и разлозима ауторских права, т. ј. да позорпшни комади, који се буду приређивали на Гајретовим забавама, не би били подвргнути плаћању приноса за ауторску цснтралу. ' Г ђица Бахрија Н ури -ХауиК ње чак и умјетничким центрима Европе, гдје су се рађали музички генији, да je средина из које je Бахрија потекла, расно здрава и високо културна, na се може замислити, како су Сарајево и Гајретови пријатељи са сузом радосницом дочекали њезин наступ. Појава ове наше прве прослављене умјетнице није значила само као манифестација симпатија прама њој, одушевљење које ју je поздравило и њене програмске тачке читаве вечери пратило, имало je значење националног карактера, јер je са Бахријом наш елеменат дао од себе музичкој умјетности прву пионирку и протагонисткињу. Гајретове награде студентима за најбоље темате. Да би сс нашој акадсмској омладини у Београду дао јачи полет и да би joj се пробудило боље интересовање за наше проблеме. Главни je одбор расписао пст награда за најбоље студије и саставе на Београдском универзитету no следећим темама: 1) Улога муслиманског дела нашег народа у борбама и напорима за Ослобођење нашег народа; 2) Значај севдалинских пјесама; 3) Умјетни занати у Босни; 4) Богумилство и исламизација племства у Босни и 5) Улога Вакуфа у вјерском и свјстовном просвјећивању наших муслимана. Наша академска омладина јако се je заинте ресовала овим темама, na je у живом раду на прикупљању података. To интересовање омладине даје увјерење да ћс ови темати бити дубоко проучени и написани као праве дисертације. Београдски Гајрет, његова омладина и отварање дома Двадесет година no оснутку и благотворном и успјешном дјеловању Гајрста на територији бивше Босне и Хсрцеговине, једна група културних радника из Београда основа у јесен 1923 год. друштво, коме дадоше име Београдски Гајрет »Осман 'Бикић«. Детаљније одређен циљ овога да помаже школовање студената тиме одстрани све оне неприлике, омладина наилазила школујући се ђења на Универзитету. друштва je био, муслимана и да на које je наша послије Ослобо- 795 �Ништа није било природније, нсго што je овом новом београдском друштву, чији јс циљ школовање муслиманскс омладинс на Универзитету, дато име »Гајрет«. Гајретова идеологија која je у току пуних 20 година, некад брже некад спорије, освајала терен и срца свих муслимана, већ je тада представљала један искристалисан покрет, чији дјелокруг није био круг рада обичног свакидањег просвјетног друштва, него je у себи наговјештавао, обличавао и јасно истицао тенденцу духовног, економског и националног препорода муслимана у Југославији. Један члан управе Београдског Гајрета »Осман Тзикић« je приликом једне свечане приредбе овдје у Сарајеву потпуно тачно рекао и апосгрофирао ове ријечи: »Београдски Гајрет продужује рад овдашњег Гајрета, јер у истину ондје гдје Гајрет престаје, Београдски Гајрет »Осман Ђикић« наставља. Један помаже средњешколску и занатску омладину, a други студенте. Ова се два друштва идеолошки идентификују и програмски употпуњују«. Фактички уз сва настојања Гајретов рад no Ослобођењу није био потпун, јер je силом прилика о универзитетској омладини водио мало рачуна. Такво je стање настало нарочито после рата, када Гајрет посвећује пажњу понајвише средњешколској омтадини и старању око васпитања и ствараша [еДног ваљаног занатског привредног подмлДгка. Школовање муслиманске омладине на Универзитетима, међути\^/било je баш рослије рата много теже усљед економских шрцлика, него прије рата. Број државних стипендија био je минималавгТГ~бд-' ређен за најбоље ђаке. Сјгуденти муслимани, који нису успјели да добују отипендију или би одустајали од студија или би се уписивали на оне факултете, гдје није потребно похађати предавања. Они, који су остајали у мјесту, гдје се je налазио универзитет, излагали су се у већини случајева слабом и оскудном животу, који je неизбјежно морао оставити неповољне трагове на тијело и душу тих младих људи. Ове прилике нијесу могле избацити један потребан број високошколски образованих људи, који би се бацили на културно-социјални рад међу муслиманима и т^ко их за заједничку сарадњу са грађанима других вјера припремати. Београдски Гајрет je отпочео свој рад са отварањем свога дома у Београду у јесен 1923 год. У тај дом je примљено 20 питомаца. Од тада, na до данас он стално проширује свој рад тако да број само његових питомаца-студената износи преко 90. Године 1926 Београдски Гајрет отвара и свој женски интернат. To je учинио за то, што већ у 1926 год. почињу одлазити у Београд на универзитет и у више стручне школе и муслиманке из наших крајева. Тим младим дјевојкама потпуно неискусним, пријетила je особита опасност велеградског живота. Стога им се морала посветити нарочита пажња и осмгурати заштита, што je Београдски je са тешким напорима успио да заврши изградњу Гајрет учинио основавши свој женски интернат у Београду. У септембру мјесецу прошле године »Гајрет« свога великог дома, чија зграда претставља монументалност и за сам Београд. Дом има два крила са 2 улаза. У једном крилу je смјештен женски интернат, a у другом се налази студентски дом. Распоред просторија je и у муш- 196 ком и у жснском одслељу исти. Сама зграда зпузима простор од 750 м-, a има сутсрсн, приземље и два спрата. У сутерену су смјсштене кухиње, т р пезарије, собе за послугу и централно гријање. У приземљу се налазе учионице, собе за одмарање, библиотека, канцеларија и џамија. У првом и д р у гом спрату смјештене су собе за спавање, бање, умиваонице и амбуланте. Загим дом има терасу и велико двориште. По своме хигијенском уређају и распореду просторија дом даје изглед каквог модерног санато ријума. До сада je Београдски Гајрет ишколовао преко 100 омладинаца-студената и девојака-студенткиња и ученица виших средњих и стручних школа. Међу њима има љекара, судија, проФесора, инжињера разних струка и т. д. У току ове школске године, Гајрет je издржавао 96 студената и преко 35 студенткиња и ученица виших стручних школа. Гајретова омладина у Београду je веН у велике*.стекла симпатије и наклоност Београђана због своје* вриједности, скромности и лијепог понаша ња. Осим тога Гајретовци се истичу као најбољи студенти на свим факултетима, чиме су стекли признање и повјерење свих својих професора. Сваке године no који од Гајретових питомаца добије светосавску награду. Тако су у току ове школске године 3 однијела прве награде, a један од њих je добио чак највећу награду на београдском универзи\тету. Затим Гајретова омладина у Београду јако се истиче својом активношћу no свим студентским стручним и нестручним удружењима, почевши од Академског пјевачког друштва »Обилић«, na до Академског одбора Јадранске страже, кога су Гајрстовци чак основали. Они такођер узимају јаког учешћа у готово свим грађанским београдским хуманим, културним и националним корпорацијама, као Црвеном Крсту, Народној Одбрани, Јадранској Стражи и т. д. Ha тај начин се наша студентска омладина, поред других стварних користи, још за вријеме студија вјежба за будући смишљен и организован рад у народу. У самом Дому питомци имају своју Социјалну секцију, Дебатни клуб и једно опће удружење под називом: »Удружење питомаца и питомица Београдског Гајрета Осман Ђикић«. Са нарочитим задовољством истичемо, да су прије 2—3 мјесеца основали и своју задругу мјешовитог типа, која међу њима врло лијепо напредује, a у свим београдским задружним круговима изазива одобравање и дивљење. Готово су сви питомци чланови те задруге. Може се само мислити, од каквог he васпитног значаја бити та задруга за нашу студентску омладину, која сутра ступа у живот и у народ, гдје задругарство треба и мора да узме предоминантну улогу у националној привреди. Рад Београдског Гајрета пратио je наш Гајрет у овој години са највећим интересом и са највећим задовољством, na наше чланове можемо извијестити да je у овој години тај рад протекао са врло великим успјесима. Забава Београдског Гајрета у Сарајеву, коју je наш Гајрет и морално и материјално помогао, била je срдачно поздрављеиа. �Рад Гајрета у јужним крајевима. Наш рад у јужним крајевима није ове годинс донио задовољавајуће резултате, једно ради саме кризе, a друго што je Гајрет за онај свијет новост, која се не може одмах пригрлити, као што се није могла пригрлити нити у нашим крајевима у годинама његовог оснивања. Потребан je чешћи поход јужних крајева, потребно je ближе упознавање, a потребно je ради еклатантнијег упознавања Гајретових циљева, реална акција у јужним крајевима као отварање домова, течајева, дијељење стипендија и т. д. Али у овој години то се je морало ради кризе изостати и одгодити за боља времена. Нашим радницима, који су тамо на терену, и нашим т а мошњим пријатељима били би топло и свесрдно благодарни кад би no својој иницијативи агилниЈе и интензивније развили Гајретову акцију, док то Главни одбор Гајрета буде могао у пуној мјери развити и док за то буде имао потребна сретства. Гајретове едиције. Према закључку прошле главне скупштине лист »Гајрет« излазио je у ограниченом опсегу, износећи само извјештаје и вијести Гајретове организације. Лист »Гајрет« престао^је тиме би,ти п^ава лектира породице, служио je аа обавјешт^ње-о стању и раду организације Гајретовим радницима, na се je осјетила неодољива потреба да лист износи и no који актуелни чланак. Премда je лист с у ж ^ иЛак су издаци <Ука гова излажења бш\и велики и у толико љивији, што се претплатом нису могли покрити, му се je ради штива смањио и број претплатника н интерес читалачке публике. Излажењс листа ко шгало je 133.260.90 Дин., a претплата je убрана у износу од Дин. 33.627.80. Ово искуство са листом даје Главном одбору повода за размишл>ање како he лист у будуНој години уредити да би био лист наше обитељи, a и репрезентант културног и националног, интелектуалног и литерарног живота и дјеловања наших муслимана. У прошлој години ради владајуће кризе нијс био велик број Гајретових едиција, na се je Гајретова библиотека повећала само са једном књижицом »Гајретових предавања«. Главни одбор Гајрета сматра за своју дужност да, подносећи овај извјештај о раду своме и својих одбора и повјереника у минулој години, искажс срдачну захвалност свима члановима и пријател>има, који су-потпомогли Гајрет било морално или материјално. Нека je хвала сваком оном појединцу који . je допринио и најмању жртву за наш Гајрет, својим ' -^ичним радом и пожртвовањем, живом или писа ном рџјецју, новцем, прилогом у нарави или ма којим другим начином. Исказујући им топлу хвалу и признање, Главни одбор их моли да и у слиједећој години не забораве\воје мезимче, да му указују _Cgpjy помоћ и пажњу, не скидајући никада с ума да he муслимански дио нашег народа путем Гајрета и .егова рада заузети онај положај у друштву и наioj' заједници који он мора да заузме no своме . јоналном позиву, no својој вриједности и no своjoj виталности. I ■! I II V Списак питомаца Гајретовог и Просвјетиног мушког конвпкта у Требиљу 19 Ч О <u a D-.TO Име и презиме 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 Баић Ратко Бајрамовић Сабит ЗубчевиН Енвер Кудуз Виде Муминагић Џемал Самарџић Божо Семиз Стојадин Ћишић Ибрахим Милошевић Ратко Скочајић Новица Џоџо Пајо Виђен Кадрија СадиковиН Халид Хајров-ик Мухамед Милошев^ић Ристо Пашић Фадил Иопадић Ратко Шаровић Војик Солдин Назиф Трухар Вилим Тртак Дервиш Шеледа Момчило Пашић Фздил a Bt s а CL, к н Б (3 s ti rt Ч 0) О. D. rt 1 1 1 1 1 1 1 I u 11 11 ш 111 111 IV IV IV IV 1 IV IV IV 111 Име оца, ма)ке или старатеља Mjecro боравишта Илија Ариф Идриз Перо Атиф Драго Перо Салих Обрен Симо Сока Сул>о Сафура Смајил Никола Мустафа ЈБубица Павле Нура Фрањо Мехо Нора Бешир Чапљина Фатница Џивар Џољице Љубушки Клечак Љубушки Мостар Рудо Пољс Нилећа Дражин-до Гомиљани Љубушки Мостар Гацко Автовац Фоча Степен Љубињв Билећа ЈБубиње Столац Гацко Примједба 197 �Crnicaк пптомаца Гајретовог мушгсог копвпкта у Сарајеву s S IO a (X 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 198 et a m rt (X Име оца, мајке или скрбника Чекро Шукрија 1 ЧенгиН Енес 1 СалетоЕмћРешад I СердаревиН Асаф I Агановик Мухамед II АлибеговлН Исмет rt II Џиндо Расим II Џивдо Едхем 11 S Хаџрхалиловик Енес 11 Махик М\харем 11 Зечевик. Салих 11 rt Халиловик Фадил III Курбеговик Мчтхат IV Даутбеговик Џемал IV S Дрљевик Мехмед IV Муминовик Салих IV Сужањ Хамид IV (н Чекро Смаил V Пашић Сафет V , Шехвк Халил V Дубичанац Муниб VI r f ffi Лојо Енв^р VI Хајлаш Салих Vll Мемишевик Нусрст Vll Прачик Ибрахим u /VII Сердаревик Изет Vll Софтик Сулејман Плевљак Мурат Реџик 'Мухамед a Ступац Мухамед Vili 1 Мирјаник Раде t Тузлик Салих * 1 —= Реповад Ибрахим VI Садиковик Му*амед .f Vili Ра.мик Екрем Шер. ги н. Vll Арсланагик Хајрудин 1 ) Диздаревик Зпјах 1 Мулалик Ахмед 1 Шабулик Ибрахим 1 g Шахинпашик Касим 1 Никшик Алија 11 a Никшик Муле Бишчевик Смацл * 111 Јагањац Зајко 111 Мулаосмановик Халид 111 Чишик Мехмед IV Кривокапик Јован IV Салман Мурат IV Шуљак Сулејман IV Муцик Халим V Чавкик Ејуб Ковачевик Мустафа rt 1 "s Ковачевлк Момчило 1 0) Латифик Ибрахим 1 rt Кавазовик Реуф 1 rt Хаџмсели.човик Рцфат 1 rt Мешановик Мустафа 1 Er Прљача Џемаил 1 ffl Рашидкадик Сулејмаи 1 Салетовик Акиф 1 H Деиировик Неџиб 11 Хускик Шукрија li Хусеин Смаил М\хамед Мујага Мустафа Асим Ћамил Хајра Хасан Хамид Ибрахпм Мустафа Адем A. Хусеџиновик Шерифа Осман Мехмед Хусеин Име u презиме о a ^Адил Хасан Рамадан Рашид Ајна Ремзија Васвија Хабиба Лахму Митра Митра Сејда Али Риза Мустафа Мухамед Шефкија X. Ахметбеговик Мухамед Идриз Фирдуз Осман Јусуф Кулеповик Емина Дервиша Фатима Спаргтац Стана Ђулсема Ибрахим Хамша Муцик Хава Џемила Анастасије Хусеин Мелка Ибрахим Миралем Сејфо Осман Мухамед Ахмед Хасан Мјесто боравишга Столац Фоча Вареш Лзубиње Сарајево Дервента Рогатица Кнежина Вцшеград Љубушки Високо Дервента Тузла Добој Гацко Вареш Чевљановићи Столац Чајниче Столац Б, Градишка Фоча Мостар Чајниче Б Грацишка Лзубиње Високо Фоча Бихаћ Мостар Подроманија Подроманија Коњиц Велес Травник Билећа Лзубушки Зворник Бихак Рогатица Сјенице Б. Поље Сан. Мост Бцлећа Градачац Мостар Цетиње /Бубиње Требиње Сарајево БихаН Коњиц Пријепол>е Травник Приједор К. Варош Рогатица Плевље Горажде Вареш Б. Лука Ливно Примједба прсмсштсн у други интср. пре.нештен у други интер. истуиио истуиио премеииен ј друп< интср. �Pe дни 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 о Име u презиме Латифић Алија Музуровик Асим Делировик Јусуф Суљкановик Назиф Захировић Асим Фетахагик Ахмед ХаџиН Сафет Капиџвћ Ариф Муштов-иН БеКир Сердаревић Менсур Соко Хилмија Горак Салих Ханик Ахмед Хуремовик Шефкија Прашо Сафет Сеферовик Узеир Верем Алија Шукалик Асим Демировик Сулејмаи Кадрибеговик Ибро Колудер Узеир Крупик Енвер Омик Теуфик Буразеровик Цемал Чакловица Абдулах Хамбираловик Хамдија Латифик Мустафа Питик Сулејман Шабанац МехмеД Фехимовик ,Адем СлипичевиН Реуф Мићијевик Адем Абдузаимовић Енвер Бекташевик Џемал Диздаревик Сулејма\1 Хусеинбеговвк Суљо Идризовик Мехмед Имширпашик Мехмед Касумовик Шаћир Кршлак Касим Кујунџик Хајрудин Пашагик Ферид Садиковик Мухамед Саханик Мехмед Ајановик Абдулах Бајрик Хифзија Бурџовик Хилмија Беговик Енвер Бушатлија Мухамед Крвавац Џемил Алиефендик Мустафа Церик Есад ЧаушевиК Теуфпк ХамзиН Хифзија Халеповгик Абдулах Ибруљ Мус.тафа Југо Мустафа Куртов-ик Дервлш Лончаревик Ахмед Ппњо Шефко Рамхусовик Сефер Смајик Исмет Вехабовмћ Хусеин a 3 a. 1 о н јјј u в а> л о. f- * м g о 2 a a м sr о 3 * 3 3 a & > h ° U a н S 0J 11 11 IV IV IV 1 1 1 1 1 1 11 11 11 11 11 11 11 IV IV IV IV lv 1 1 1 11 11 11 ш 111 IV 1• 1 1 ■ 1 1 1 1 1 1 1 1 11 11 11 11 11 IV 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 Име оца, мајке или скрбника Зејна Осмо Дуда Фатима Хасан Мустафа Ибрахим Хамдија Рабија Абдулах Смапл Ибрахим Хасап Хусеин Тахвр Узевр Идриз Зацм Ахлед, Хусегш Ибрахии Алија Мухамед X. Мумин Салих Зејна Халил Ибрахим Назифа X. Ибрахвм Мехмед Хетиџа Зцба Мустафа Авдо Салих Емин Ибрахим Ибрахнм Шаћир Сафура Хасап Мехмед Хасан Мурат Сејфулах Сабнра Дервиш А л и еф. Мухазем Хасан Арпф Смаил ХалеповиН Др С. Омерхоџпк Мухаоем Бешпр Хусепн Рашпд Пвњо Муратдана Мехмед Алија Мустафа Мјесто боравишта Б. Поље Столац Лукавац Острожац Високо Пеочак Сарајево Билека Зеница Бијељина Орашје Пријепоље Чајниче Б. Дубица Д. Вакуф Мостар Столац Мостар Б. Крупа К. Вакуф Приједор Зворник Зворник Ливно Столац Мостар Ливно Мостар Мостар Тешан. Коњиц Љубушки Купрес Бугојно Д. Вакуф Бихак Јајце Хрипавци Б. Нови Љубушки Зворнпк Рогатица Добој Б Поље Дарвенга Бугојно Сарајево Бијељнна Приједор Козарац Травнпк Дервента Билека Невесиње Гадко Травник Високо Беране Маглај Травник Примједба вступио иступио нступио ист. из гаколе р«ди болестн ист. из школе радн Солссти нступио 199 �Сппсак пптомпца Гајретова Женског конвпкта у Сарајеву Име и презиме 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 200 БајриК Мукелефа Беширевић Насиха Велагић Сабира Зечевик Фатима Екић Ајиша Ибрахимкадић Хидајста Корић Ифета Кукољ Фахира Лагумџија Мулија Мехвћ Ферида МоћиК Загорка Мулахусић Зумра Махић Садија ПоробиК мујесира Сарајлић Фатима СмајилбеговиК Едиаа Татарагић Рефија Ђурић Силвија Фазлагић Ениса Хаџисмајловић Хапкнја Хаџиагић Свдика Агановик Васва Ђођић И§ета Јукик Бехија t Ч' , Кланчевик Бахрија Љубовић Назпфа Манџука Мрхра Мујичић Разија Омановик Емина Прохић Хајрија Садиковик Ајиша Сиручић Хаша Слипичеввк Хатиџа АђуловиК Бисера АлићехајиК Ханифа Арнаутовик Емира Зечевик Адила Кљако Хашмета КајимоЕ-ић Невзета Мићић Савета Мулалић Сенија ХаџихалиловиК Ениса Хоџић Ениса Муфтић Ремза Џинић Асрија Тихић Хаша БашагиН Хајрија Бешик Сафија Коњхоџик Зејна фвлиповик Магбула Гајик Ангелина Арнаутовик Џемила Ганик Халима Гребо Џавида Зајимовик Васвија Нухефнедик Фатима Орман Сенија Хаџимешик Рамиза Пашалик Васва Жујо Хабиба Алијагик Васва Име оца, мајке (скрбника) Зиба Хрустанбег Алибег Алија Хусеин Едхем Ариф Авдија Халил Омер Јованка С. Јелачик Алија Мурат Мустафа Тахпр Алија Салко - Алија Суљо Мехмед Сулејман Салих Омер Зухдија Нура Авдо Осиан A. Мусик Јованка Ахмет Хасан Васва Омер Нејра ф. КуртагиН Хатиџа Ајиша Фахра Махмут Без скрбника Р. Караџик Фатима Авдо Емин Мурат Алија Сафија Ферида Јусуф Фатима Мјесто боравишта Мостар Б. Петровац Благај Високо Илијаш Јајце Прњавор Невесиње Власеница Модрича Власеница Сарајево Љубушки Дервента Семизова ц Тешањ Фоча Рудо Чапљина Чајниче Дервента Љубушки Прњавор Вишеград Сребреница Невесиње Купрес Мостар Прозор Ускопље Коњиц Сребреница Мостар Б. Брод Тешањ Сарајево Високо Мостар Травник Власеница Маглај Вишеград Јајце Фоча Жепче Власеница Невесиње Приједор Љубушки Кључ Сарајево Брчко Н. Пазар Љубиње Козарац Прозор Љубушки Фоча Б. Крупа Зеница Дубочац Примједба 24. XII. наоустила школу 74. XII. напустила школу Напустила школу Напустнла школу Одсгран.сна одликои Г. О. Г ради неуспјеха у иауцн Ha боловању од 15. III. 0 'с т р ан .е н а одлуком Г. О. Г. ради неуспеха у науци �Име оца, мајке, скрбника Име и презиме 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 Дубииовић Сенија Ђурић Ениса Хаџиалијагик Мурувета Марковик Надежда Симовик Живана Туцаковик Даница Ресуловик Шевала Талик Земира Тихик Зухра Чаушевић Џемила Муфтик Есма Фазлагик Енвера Арнаутовић Шефика Бехмен Фатима Крстановић Јованка Травањкик Хајрија Реџик Зејна Чапљик Сејда Пашик Сафија БишКевик Емина Диздаревик Зенка Церик Нафа Туралић Хаснија Пашик Алија Бркик Нафа Чечо Нура Касумовић Зекија Салих Зухра Сулејмаи Стојан Стеван Драгиња Назиф Андромаха Куртагик Ф. Нурија Омер Алија Шериф Мурта Лука Ахија Осман Модрича Мостар Брчко Крагујевац Закута Честин Скопље Б. Нови Власеница Метковик Фоча Чапљина Сарајево Столац Бугојно Бтчко Бихак Рогатица • Модрича Сански мост Љубушки Бос. Дубица Тешањ Модрич СтЧзлац Фоча Градачац Р а ги б Сафет Хрустаибег Сабит Шемсибег Алија Сафет $1 Мјесто боравишта Примједба \A ..наОонтвХ ,<швс1 q&јноуХ ..удоА Л тв ш н ц б Н 5 г ж ч 1 А » .п .и u in .iiZ Л и н о н ат зп ал izbijo N ЛваоиетбпаМ ДокхаМ <fiiaoTBqM Ш 111Л A ПБХЗМ ОТ^Б ЦБПО>1 iJuaanuiuik Bimqoi6[ q9j_BMi.3A~ [входчок бдн ■ ЈОЗН •Лд SyH ,дд 1фугзу <-ДО .N IH9l ннз н qo[s; ,иа01Ш[бмЗ .j /2нжо< i 111'£П О >1 q9qM9n.fi (ЈнаошЦБмЗ ] BR6H<1 ВДМТЈЛОЧ (lnr.f БШИЈ .M o [ol' OdlNTROj i ЛнаомБдн 1 оаозн8 (јвтзо М Hiil'.lJ Д Б иО тЗ BBaoqr3l2 Mjisq34 iuoqn8 ./! ilHMNRSjČi НОМБгЛ Hfjpqa .М [БКБЛП. .Н oaiuds! Tsaqo; ЗНННЈБР .ТИ9Г.З .моп .-iqT lOBOa .T3Hii qsasqd НБХЗМ .no јБТШНЗаЗ] . OdlHTHOj уТ .1 IIHSjiJJ сНБШЗТ Б.Н Б1 qsMim •I НЗО) TBKq4l ,оФ FE(pqa qEr.fl93 .Н6Х9М ОТуБ ,i,3 бОп ; гТ Л.(ЏБ i .шззч ЈЗБМг. 1 НБЗБ ( ДИг.К i мнхб i fl.i89qsAq9 i q s. отз FSjpqa qBRA33 HB[Hq9 .НБХЗМ .R9 qsROT3 •НБХЗМ .R3 H6ioqa .N наз L .НБХЗМ .R9 ElNy99q9lJ I Hqx9M ОТ1(Б qeauq9 TBaqo вднвмоиоту, i НБХ9М отув -НБХ9М .R9 •£, НЛНН« ,M dioiiii qsusqd аодоа .тнзн oain9i; цуИЈДвЛ 009qM anrv9uquil ЛинуГ* докхеМ Л и аоаои вК j-фвтоуМ M£<r.mqH i.uuO Лш$ав.\М д н зв Х rfuRaqoO q n »9yX ЛпглО дпг.вТ ЛмшвП вјнг.А d rn ie m e ll su[uli ЛнјнјП вфаТоуМ Д апа'] КЈНДХОМ Лн80П9Џ9'1 I'jhik -I Л вш вп аБ тоу' I бн1вЧ Лнду11 TBqyM ДнмаЧ д 9 мхА ЛнаодБО r.uMBiT нвџвЗ Jlj_«l8M9CI /i N'lBZHRfiU н и еоуХ ЛнаарвфвО б аовХ ZaFq9iH J »|9фз0 rfHt-q9[n ) zirr.yqi.eX /fH i'qo[u') вф втоуМ lluB.ll ) q a a n 3 Д наочибднкЗ д уозМ Д ниои.) ивк^вг.уО и в ј . позГ Ј д«и>а Днаонвтг-ЧЗ вф втоуМ Л и ј ЈЗл О .Ј .з Ш Л и аонБ кхвШ oq6N ji/:q filll омг.Б’0 Л пхаШ н в ко О дкчвг.уж >Ш м т в М Л н аом вбвТ 19КуН ДиаонвТ r.uCir.’J Лпноиј.О!8 201 �бпој Редн! Описак питомаца Гајретовог шсгртског дома у Сарајеву Име u презиме Алибеговић Хилмија Арпаутовић Хплмпја Аџомовић Сулејман Аждоровпћ АхмеД Бапић Махмут bernK Зикро Бркпћ ОСман Вучук Асом ЋебО Мустафа ЋајиК Адем Ћурнћ Мустафа ДемировиК Хајруд Динберовић Ибрачш Добрача Ибрахв.м Дрнда Х«сан Ферхадбоговвћ Еивер Филиповвћ Дерввш ФилипорпК Јакпја Гасал Ејуб Гребо Салко Хаџибеговић Ахмед Хаџвефеадвћ Миссуд ХауимуснК Хилмија Хаџамусић Рашид ХатнбОвић Абдуреаак Хубвјер Рамвв ^ * ИбрвшагиК Абдулатвф Капетановвћ Еввер Капетановпћ Халвл Каветановвћ Ибрахим Кратоввћ Мехмед Кресо Кадрвја Луквћ Борислав Мавововвћ Мехмсд Крпгљак Мустафа Мулабдић Ocuau Обралић Хасиб Оглић Хусевр Пашвћ Талвб Пашалвћ Алвја Прцвћ Нвјав 1’еппћ МусТафа Реџеповић Мехдија Руставпашпћ Еивер 1’удвћ Рагвб Раивћ Мурат Садовнћ Ахмед 48 Саџак Иамил Салихагић Ремввја Сарачевић Хусевв Сијерчвћ Хасвб Сијерчвћ Сефер Сијерчвћ ХаЈрулах - 4 Силвћ Мустафа -- Смилбеговвћ Енвер Скоквћ Месуд Скопљак Сулејмав Султаповић Есад Спахвћ Мустафа Шахмаиоввћ Шел>. Hlapa ц Ибро Шехпћ Салко Швкуларац Осиан Табаковвћ Кпсии ТановвК Исмет З јоллсовмК Смa iiл UG Учи занат бравар ел. мех. седлар бравар сахачиј. стр. бр*в. браваз бријач кројач умј. брусар бравар ел механ бравар ел механ. умј. брусар бравар аут механ бравар - •i« —* ковач стакл. кројач кројач сл механ. равар стр . бравар ел мехен. - „ — 1 <ројач равар g« П осло д а в а ц |з У с п је х У раду И м е оца с кр б н и ка ) М је с то б о ра в иш та Крпан М. Солтерер Загорииа A. Алтарац Сахачић Крњаић Хорват Вукосављсви)Булак Ј. Maj ep Пицељ М. Божић П. Алтарац Леви И Град. елстр. Леви И. Мзјер Зан. шкод^ Хорват К[5пан М. II II I II вдб. дб. вдб. вдб. ili вдб. вдб — вдб. дб. вдб. Мухарем Анша Алија Адем Нура Сулејмаи Мухамед Мехмед Мујо Мујо Алага Салих Абнд Девлија Омербег СулРјман Хусеинбег Фахрудинбег Салих Дервента Билећа К ључ Тузла Кључ Вишеград Мостар Требиње Семизовзц Кључ Б. Поље Кључ Грачаница Рогатица Плевље Рогатица К ључ Језеро Гламоч Љубиње Копчић Г. Paxnh Фоча II II II III ii 11 v>. II дб. Д^- 1 'II II 11 1 II II |i II 1 ili III II ОДл. вдб. вдб. -нсоиј. Ojl*— f вдб. — вдб. вдб. дб. — дб. — вдб. — одл. озл. ОДЛ. — III II! 1 Кабнљо И. инст. воцов Пирнат бравар Хорват ел. механ. Божнћ Левенштајн Монтиљо rro.iap Калемрер кројач X Смајиловић седлар Фиала бријач Балић ел. механ. Чојо М. столар Монтиљо сл. механ. Видаковић кројач Сердаревпћ сл. механ. Леви И. ауто мехрн Шербеџија бравар Хорват ауто механ Аутокоманда ел. механ- Финци Д. бранар Пицењ М. иснт. водов Кабињо Ј. — дб. дб. • вдб. II 1 1 Инж. Ehll.'lOBill. НајериН:-----Ногић Вуковкћ Мон ти ји о Крпан Н. Дир. п олта Чојо М. Финци Д. Сердагевић Зан. школа цицељ М. ауто механ Аутокоманда колар кројач Миличевић седлар Загорица ауто механ. Еделмајер лимар Мордохај елект. Леви И. тр г. пом. Кајор и син кројач X. Смајиловик Коен Ј. ел. механ. — 11 вдб. "д б " 1 дб. ОДл. 11 вдб. II II дб. дб. дб. 11 11 1 111 111 вдб. вдб. вдб. дб. Алија З а јш Едхсм Ибргхим Хилмо Ахмед Мукслефа Абдулах Мухамед Хабиб« Дервиш iyxpa Евдокија Махмуд Ибрахим Салих Хусеин Мехмед Наим Ахмед Решида Медан Јунуз Бамила Мустуфа Рахпма Алија Ахмед Дервнш суњ о Ферхад ш Језеро Горажда К. Варош Чапљина Почитељ Модрич Пријепоље Билећа Модрич Плевље Јајце Тешањ Маглај Сголац Рогатица вдб. вдб. дб. завршио Фојница Г. Туела Копачн Рогатица Цазин Авдо Високо Халид Захим занршио завршно Столац Сијековац Требиње Фатима Сулејман ШаБира Хаџ».ћ Ћчмил Хусеин Елмасч завршио завршио К. Варош Сребреница дб. 111 1 11 1 11 ЈусуФ Примједба Петровац Верани К. Варош Гламоч П рсш .у муш.кок �Снисак питомаца Гајрстова копвпкта у Бањалуцп | тD. Ч «\о D1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 Име и ирезиме « е; О М 3 «1 Смаилагић Наил Бишћевић Атиф s Хенић Идриз JCФејзиК Сафвет D. С— i Мујичић Хусеин Херцеговац Халид КапетановиК Елим СилахиК Алија Османчевић Асим ЈогиК Фадил КадиК Абдулах ЧалкиК Енвер ГушиК Сакиб МаслиК Мујо ИбрановиК Едхем Хрустић Мустафа Ахметашевић Хајрудин Ајановић Екрем Омановић Ахмед te Шахбеговић Халил Б Рустемовић Мусдафа т Сужањ Халил ДаутбеговиК Џеиал с ДрљевиК Мехо Шехерћехајић Харим s с Херцеговац Шефкет Козарчанин Хакија u, Пашић Сафвет Вучетић Хамдија Софтић Сулејма11 Хаџиселимовић Алмаз Лакић Абдулах Бегташевић Тахсин Бркић Хасан Мујагић Салих ХаџиагиК Ризах Ђонлагић Рифат Шишић Нурудин Шашић Хајрудин Доламић Хусеин ' Сулејмановић Сафвет Јусуфовић Смаил стЈ Глухић Омер Леви Рафаел Чаушевић Сафвет s Чизмић Мустафа Шерић Фадил >> Тановић Хамид ПузиК Смаил Харамбашић Енвер ШехиК Касим стручпа 5 a (X I I I 1 II I II II 11 II 111 III III III III III III III IV IV IV IV IV IV IV V\ V VI VII VII VIII VIII VIII Vili Vili Vili Vili VIII VIII I I III III III IV IV IV V 1 I Име оца, мајке или скрбника Мјесто боравишта Ејуб • Едхем Хатемииа Бањалука Тахир брат Прњавор Сафвет Зулка Заим Котор Взрош Садик Мустафа Расим Мејра Незир Мустафа Мехмед Илијас Мехмед Бешиб Асим Сабит Мехмед ХусеџпновиК Смајо "-n , Сејфо Алија Сулејмаи р ж Салих Ибрахим Хатиџа Емин Махмуд Мујо Мехмед Атифа Мустафа Мустафа Јусуф Мехмед Смајо Зинета Самуел Алија Емина Мустафа Суљо Ахмед Мумин Авдија Орашје Вакуф Гор. Прњавор КладаН) Бпл.ешево Козарац Баљалука Тешап. Орахово Дервента Кладап. ЧевлЈаповић Дервента Гацко Јајце Б. Градишка Б. Градчшка Вишеград Б. Косгајницс Радовље Котор Bapouj Прпјепољс Башалука Лпвно Козарац Дервента Дервента Зеница Зеница Тешањ Брчко Приједор Тузла Зворник МодриК Ливно Б. Дубица Гацко Мостар Саница Гор. Б. Петровац Примједба Пскључсн IS-I-IU32:>.чднсла- Искључсн 18-1 1&32ради с а24-Х 1931 отншао кући и није ССBlune повратно Иткључен 14-11932 ради гла25-X1931отпшао у capajcuски конвикт Истуиио 10 Х1-1931 19 Х-1931 отпшао у бихачкн Приватиста Пскључсн 18-1 1932 ради слабог успјсха у науци Исгупио 24 I.-1932 203 �Описак тштомаца Гајретова мугпког конвикта у Тузли Име 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 204 u презиме Хај ровик.Сенд ИсламбеговиН Фаик Корајкић Бешлага Сарачевић Едхем Сарајлик Асиф Суљагик Алија Џевдетбеговик Асим Шеховик Мустафа Церибашик Хасан Чизмик Ешреф Грабоњик Реуф Хасанбеговић Шефкија Ибрахимагић Мехмед Конџцк Хал-им Реџић Мехмед X. Хасановић Суљо X. Јусуфовик Ризах Скопљаковић Енвер Муратбеговик Мвдхат Османовик Пашага Хатуник Мустафа Мулабегодик Махмут Крџалик Ремзија Муфтик Исмет>- • Бајрактаревик Фуад Џафик Хасан Јарановик Хусе^н Крајиник Шефпк Мухнк Исмет Мујик <£евзија Зураповик Шаћир Арнаутовик Џемил Арнаутовик Шефко Борић Мухамед Дегирменџик Рефик Рачић Едхем Медић Хусеин Селман Касим Спахалик Сафет Сулејманпашик Нафиз Башовик Алија Ћефо Салих Ччушевик Мустафа Ибрахимпашик Исхак X. Јусуфовик Едхем Китовница Хамдија Љубовик Шемсудин Мујезиновик Шефкија Име* оца, мајке или скрбника Мјесто боравишта Трцбинг? Абдил Хата Јусуфовић Омер A Хилми Зеница Тур Јањари Т. Тузла Кнежина Брчко Крачаиица Р. Тузла Бос. Ш.мац Бос. Шимац Модрича Власеиица Смилућа Зворник Тур. Јаљари Зворник Бос Шамац Зворник Градачац Пурачик Мвричина Дервеита Бихак Градачац Авдо Орашје Завидовићи Мвглај Махоје Ст Мајдан Бос. Шамац Билећа Билећа Мркоњик rp Олово Мркоњик rp. Мркоњик rp Котор-варош Брчко Бугојно Пријепоље Лввно Мидрича Тешањ Гор. Вдкуф Зворник Невесиње Зворник Примједба Пгешао са родб. у Трсбвц,« Искљ. раднел усп унауци Пстунио сааовољно �Редни Описагс питомаца Гајретова гсонвигста у Вихаћу 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 Име оца, мајке или скрбника Име и презиме АјановиН Едхем Беглер Фадил ГгфибовиИ Осман Зел>ковиН Боривој Ковач Мустафа Липовача Хилмија Мешовић Шефкија Ђемаловић Асим Фртуна Сезд Хаџиселимовић Ахмет Алагић Сејид Билић Абдулах Бајић Ћашиф ГрадашчевиН Хусејин Дедић Хусејин ДелиН Р. сим Кадуни^ Исо Ибрахимпашић Џ.фер Ковачевић Адем . Кудић Сулејман Кулаузовић М\харем Поздерац Хакија Фејзић Асим Зељковић Војислав ПоиовиН Мурат Хрустић Мустафа ЋоралиН Теуфик Чзлкић Енвер ГалијашевиН Сул>о Дедовић Муха .ем Ђонлагић Алија Куленовић Хајрудин Мујчиновић Ибрахим Мулахусић Фуад Мустафић Омер Ширбеговић Хамза Бушатлија Махмут АрсланагиН Хамдија Дубичанац Муниб Херцеговац Адем Мемишевић Нусрет Пашалић Сеал Ресулбеговић Есад Софтић СулејманХумо Авдо Ченгић Сафет Илијас Хамза Ибрахим Бошко Ђемила Шеро Емин Мехмед Тешањ ТеслиН Врнограч Бос Крупа Коњиц Ргпач Сирајево Цазин Теслић Прњавор C d ЛКО Бећир Ђула Ахмет Смаил Хајрија Ђулага Хусејин - и 111 IV ч П З V VI Рч Vll Примједба иступио због болести Ни!е се могао упиг. у п нступио својевол.но Искл,. због HeiMiahui.ai Кољиц Томислав-гр Кључ Вејсил = f Мјесто боравишта М Ибрахпмпашијј Омер Мустафа Ахмет Мехмед Ахмет Бошко Ддил Шаха Хусејин Мустафа Ханка A. МемиН Хасан Рашид Хасиба G Јелачић Ибрахим Мухамед Хусејин Мустафа Рамадан Алија Ремзија Разија Ешрефа Салих Салих Хусејин II Хан Витез Брековица Т Гата Заносовићи Рипач Т Дубраве БуЖИМХу Острожац Чскљ. абог непл кркнино Исгупио својемо Ц аЗИ Н Сарајево Бос Крупа Чајниче Козарад Цпзин Г. Вакуф Тешањ Ст. Мајдан Дервента Б Петровац Гнре С рајево Бужим Тешањ Бугојно Са јево Б. Градишка Б. Градишка Горажде Жепче Требиње Радовље Мостар Фоча е u na гимназије н у Б . Луку 205 �С писак питом аца Г ајр етов а мушког копвикта у Мостару к l 'š . _ 'G Рч 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 206 Име и презиме 6 3 Нарцис Батлак Осман КолаковиК Авдо Муминагић Абдуселам Пралић Музафер Спужић Мустафа Латић Хајрудин Мехмедбашић Ибрахим Мехмедбашић Михајло ПокрајчиК Ибрахим Муминагић Фахрудин Ормаи Хамид Пашић Енес Садиковић Хасан Вукотић Хајрудин Арслапагпћ Муслија Авдић Исмет Чевро Ахмед Мулалић Мустасра Шат^ор, Адем Харачић Муле Никшић Мехмедалија Ођмановић Есад .Бакшић Омер ГлухиК Зајко Јћгањац Изет КуртаЛиК Мехмед Мехмедбашп k ћамил Ножић Јунуз Шатор Захид Еминић Сафвет Фазлагић Ибрахим Имшпрпашић Ибрахим Лика Халим Муцић Омер Питић Махмуд Зекић Салих ЖилиК Шукрија Хасанбеговић Осман Загић oj * Ч a, т nj (X I. II. II. II. II. III. III. III. V. VI. VI. VI. VII. VII. I. -I. I. I. I. II. / , ж ш. \с ш. ш. III Т IV. IV. IV. V. > v. V. V. V. V. V. V. Грађанску I. Занатску III. Име оца, мајке или скрбника Мехмед Шерифа Атиф Сабит Мухамед Хасан Мухамед Махмуд еф. Јованка Але еф. Але еф. Садик Касим еф. Муниба Мехмед Шађир М. Алајбеговић X. Ахмедбеговић Мехмед Омер Осман Јсман Пашана Зинета Емина Беган Азија Ћумурпја Хасан Хаснија амиџа Алија Ћамила Бекир Дјечији дом Зејна Назиф Садик Омер Фата Осмић Мјесто боравишта Цавтат Благај Љубушки Љубушки Модрич Чапљина Столац Столац Коњиц Чагшина Љубушки Међулићи Лзубушки Медаиићи Билећа Горажде Мостар Зворник Столац Какаљ Љубиње Мостар Мостар Љубушки Примједба ксључен због неплаћања Иступпо драговолно Иступио драгоиол.но �О п н с а к п п т о м а ц а Г а јр е т о в о г м у ш к о г к о ш т к т а у ТГлевљ у Име ii презима 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 Челик Ибрахпм Чепгић Енес ХчџовиК Сзлко Имамовић Мушан Кадић Нурудин Рнчић Адем О ћ еск а Реуф Шувалија Мехмед ф^злиК Еивер Дорић Шефик Хаџисмајло :ih Медо Хаџихалиловик Р.гсим Тафро Нурија Велетовац Хасан Акијевик Мустафа ЋатовиН Мехмед Фелаховик Тафил Кријештарац Хчмдија Лојо Р а М И З Радончић Салих Реџепагић МалиИ Сариџић Мидхатс СултановлК Рагдб Ајановић Рамзија ЧенгиН Вејз ХаџајлиН Елко БегиН Шукро ^r Добарџик Садик Ибруљ Енвер Лојо Енвер t ЉубовиН Мпралем Реповац Ибрахпм Бахтијаревик Исмст Кујунџић Бранко Бојиио :ih Стеваи 6 a $ >. G « f. U еб * i) аз £ 'о n a OJ ti Имс оца, мајкс или скрбипка Сејфо Смајнл Хасан Фехим Едхем Рагиб Сејдалија Мустафа Мурат Емина Мухимед 11 Мехмед Мухамсд Мејра Назмнја Велијеви1| Ћана Ума Ђуле Paimft 111 —Ал.б ■"s Хусејип Сулејмаи Хилмо Рагиб Ајанови IV Омер /Муле VI Vll Иб. Добарџ i Елрсфа Рашид Сејда Сејла Ш> хрета Мпра Јовап Мјесто боравишта Примједба Т^сбешево Фоча БољаииКи Првање Hci/љ. р-шеи.ем Глав.Одб. Дачац Гајретабр: 176од 13.1.1932 r. Вшиеград Напуст. иитер. јер иије прим. БерковаКи у школу абогстарости Гадјено Својеаољно напустио инМиоче 1С1НЛГ ншно i Рудо Плевл.е Вишсград Фоча Б. Ј.година Бистрсчшца Сјспица Миоче Битинс Фоча Г\син.с Плав Сарајспо Искл>. решоп.ем Глаи. ОдУ Чајииче i Г а јретабр:17бод|3,1932. r. 1l a T iie h ir ' Оџак Напуст. ink. и интер. ради Лознице бол. Умро у Б. Пол-у Н. Влрош Hck.i.. ријеш. Глар.Одб. ГајБијело Пол.е рста бр: i70 од 13 1. 1932. г. G a p a jc B O Фоча Которско Коњиц Београд Брбица Урошеиац 207 �Red. broj || | с о ч о 5 о > ^ с « м - | Red. broj S u m arn i p regled p itd m aea-iea �Списак у ч е н и ц а Г аЈрстове ћ и л и м ар ск е ш к о л е у Н овои п а за р у I годиште: Р ах и ћ Н урија, М удеризовик Ћ улсум а, П илица Зејн еба, Х оћаш ш Ф атима, К ам еш и ач авп н Џемка. II ГОДИШГв А л иш иреви к Махија, Годов ац С ам ија, Х ајдараги ћ Ф агима, М ехмустафић Ф атим а, Д рож анин Зариф а, Ћ ар о в ац Кумрија, К о ст и ћ В ерослава, М еховић Х авка, Р вачанон М ухра, Т Н у кл ури ц а Џ емка, Х амидовић Н ока. III ГОДИШТв: Х удовпћ Неџиба, Б ајрактар ев и ћ С ади ја, М ароњ ка Уфа, Ш крп јел Ким ета, М еховић Ч еб а , Х у си ћ Н урија, И совић Н ока IY годиште: У р и т к а н и н Џрмка, Ћ илерџ и к Е м ира, П л у н ц ев и ћ Н еџиба. Списак у ч е н и ц а Г а Ј р е т о в е ћ и л и м а р с к е ш кол е у Н. П а з а р у к о (е с у з а в р ш и л е о в у ш колу А јди н аги к М азлума, Е ју б его в и ћ Ф икета, А гу ш еви к М емнуна, М ухединагпк Саида, М увџић Ц ем ка, Кошгсо^^ц 8убојда, Д раж аш ш Џ аоида, Коничании Есм ана, Б оки ч ан и н Рамиза, Л о јв ћ Н авиф а, А јд и в аги к Н усрета, Ш н р енкапић З у м а, Ч олаковић А бида, X. Ахметовић Х ајрија, К оничанин Зубејда, Мојдраги ћ С адика, Г у с в њ а ц З у к а , Б у х и ћ Сафета, Ш ар у к п к У л ф ета , Ж ар л ч ев и к Р ам и за, Зејнелов и к Р ам иза, Г одовац Х етка, Б и х о р ац Емина, Б и х о р ац Зум а. Списак М у с л и м а н с к е д ј е ц е и њ и х о в а м Је с т а р о ђ е њ а к о |у Je П р и в р е д н и к с м је с т и о н а за н а т с и тр говину до д а н а с. Ш е х и к Х амдија Р ипач , П аш и ћ Раш ид М уљи, А либеговић А лија Јањ а, И брахимовић Х алил Ж и ровн и ц а, Имамовић Ахмет Добој к/К ., Х аџ и авди к Хилмо Т рстен ц в, К арахоџик С улејм ан ITposop, Б ећи рсп ахи ћ Х усви ја Прозор, Џ ем ат Ф ехим Cposop, М урселовик Асим K opaj, С алиховик Ф ер х ат K opaj, А лагик Е мин K opaj, Мехшсик С алнх Kopaj, Б еп и к Ну- срот Kopaj, К љ учаш ш Омер Витииа, Хећимовик Суљо Градачац, Џ в п и ћ Р и зах О цак И брахвм овик М ахмут Р ипач, Софик М ахмут Маглај, Махмик Ибришим У лиш њ ак, М атик, Асим Кладањ, Махмик Ш еф ко У лвш љ ак, Маслик Х асан Провор, М уминагпк Мидхат П розор, Д упановик Мехмед Р ипач, М ујик Мухарем Рппач, М устрић Мехмед К љ уч, Хаџисејдик Зајим Рввовица, Ш ех и к Рам пз Кључ, Имамовик Але К отор Варош , А лагпк Р еуф Сански Мост, Мехмодбашик Б]сад Мостар, Аликадик Сулејман Сеоннца, Омеркехајик Алија Б ос. О тока, Х оџик Мехмед Острожац, Д и8даревик Х асиб О строжац, Б еш иревик Мухамед О строж ац, Б урви к И брахпм ОстрожацК авара А бдурахман Ч аплл n a, Алибеговик Мехмедалија Јањ а, Д едик X . Фехим Модрича, Г у т и к Х асан Модрича, М есиховик Сафет Доетељ, К ап етап ови к Садик Иочител.. П ашалик И смет Б ос. К рупа, М ахмутовик Мујо Л у к в а ц ту р ., Ју н у зо в п к А бдулах Д. Вакуф, Х аџовик Алија Коњ иц, И ски к В ејсил Брон8. М ајдан, А лијановик Х асан Б ос. Отока, Д аутбеговик И лијас Д уге, К арабеговик Алија Модрича, А јановик Сулејман Тош ањ , Х авик Н езир Бос. К обаш , Д одик Сабрија Б ос. Кобаш , Х оздик Џ ем ил Б ос. К обаш , Мивић Хамид Сисак, А либеговик И см ет Ј а њ а , П р ц п к Хамид Д ервента, Р еџ и к Расим Бос. К рупа, Д ел в к Ј у с у ф Л у к ав ац Т у р . Омердик Асим Ц рвено Брдо, К рки к А бдулфетах Козарац, Б ал ал и к М устафа Б л ага ј, А базовик Салих Мојетир, П аш и к Н ури ја Оџак, Салих Ш аб а в Коратманово, К арајлић Ш еф ик К љ уч, Капетановић М ахмут Кљ уч, Османчевик Оалих К љ уч, П розорац Мујо Б о с. Кобаш , Берибак Ахмед Јаб л ан и ц а н /Н .. Б ер и бак Х асан Јабл ан и ц а н/Н ., П едик Мехо С кендер Вакуф, А лајбеговик А лија Б и х а ћ , Весељ овик Кадрија Б ољ етин, Х усеђин овик Асим Д ервента, Б е ги к Х усо Б род к/К ., Т и чи к Ф ехим Требиње, Т и ч и к Смајо Т ребињ е, М оштро М устафа Добој к / К , Д и8дареви ћ Осман П левљ е, К уленовик М есуд К лиш евик. Укупно je смјештено 83 дјеце. 209 �lzv$ešla) b l a g a j n i k a Gajret se u ovoj godini oslonio samo na svoje radnike i prijatelje, oslonio se na narod i od naroda dobivao je sredstva za izvršenje postavljenog zadat­ ka. I ako su sva ostala vrela Gajretovih prihoda pre sahla u ovoj teškoj kritičnoj godini, ovo glavne vre­ lo narodno ne samo da nije presahlo, nego je vrelo bujnije nego ikada. Kako je agilnost i požrtvovnost u prikupljanju Gajretovih prihoda zadivila kod većine mjesnih odbora i povjereništava, tako je zadivila i svjesna darežljivost i pregor naroda, građana i selja­ ka, bogataša i siromaha, inteligencije i neškolovanih ljudi. Na ovakoj svijesti i ovakom radu društvenih organizacija Gajret može da polaže svoje nade i vje­ ru da je budućnost Gajreta osigurana. Prošla naša glavna skupština usvojila je prora­ čun za 1931/32 godinu u sumi od Din, 2,235.000.-Među­ tim već odmah, u početku minule društvene godine iGlavn odbor je došao do uvjerenja da se taj budžet neće moći ostvariti, obzirom na pivrednu depresiju, koja se je počela još od avgusta pr. god. ispoljavati na svima stranama. Radi toga je Glavni odbor Gaj­ reta morao nastojati de društveni proračun pribl žno uravnoteži, kako Se ne bi utrošila veća suma iz društ­ vene imovine. P R I H O D I I. Od redovne članarine imali smo prihod Din. 167.379 86. Proračunom je'bio predviđen prihod od redo­ vite članarine od 250,000 Din, prema tome manje je primljeno oko 80.000 Din. II. Od članžrina dobrotvora i utemeljača Gajreta primljeno je u ovoj godini Din. 85.792.- dok je pro­ računom predviđeno Din. 100.000. Prema tome ova članarina podbacila je za Din. 15,000- Ovo podbacivanje prihoda u članarini jest dosta osjetljivo, a može se pravdati donekle materijalnim poteškoćama Gajreto­ vih članova, i naroda uopšte a u izvjesnoj mjeri i nedovoljnom aktivnošću nekojih društvenih odbora i povjereništava. III. Od zabava i teferiča primljeno je Din. 417.736.93, dok je proračunom bilo predviđeno Din. 400.000-, pa je tako više primljeno od društvenih priredaba za blizu Din. 18.000.IV. GajretovDan dao je prihod od Din. 107.671.25 dok je bilo predviđeno Din. 100.000.-, pa je i ovdje postignut višak od Din. 7.000. V. Od raznih darova i dobrovoljnih priloga pri mili smo Din, 312.642.18 a proračunom je predviđe­ no Din. 300.000.-, što znači da je ovdje više primlje­ no oko Din. 12.000.VI. Od priloga u naravi primljeno je Din. 5.705.25 a predviđeno je bilo Din. 50.000. Zašto je ova stav­ ka u ovoj godini podbacila, jasno je svakom Gajretovom radniku. VII. Od Gajretova cigarpapira primili smo sve­ ga Din. 53.461,73 a bilo je predviđeno u proračunu 2 \0 Din. 100.000.-, pa je na taj način manje primlje,u , okruglo oko Din. 47.000,- S t žalošću ovdje nioran,0 konstatovati, da Gajret gubi jedno od najjačih svojih vrela prihoda, koje je neprekidno izviralo punih 25 godina. Uprava Državnog Monopola u ovoj godini je ukinula daljnu izradu cigarpapira pod raznim etike, tama, pa je tako ukinula i izdavanje cigarpapira Pocj etiketom društva Gajret. Polučeni prihod u ovoj g0. dini od Gajretova cigarpapira uslijedio je od t0ga Što je u tvornici, u kojoj se je izrađivao naš c g^r.’ papir, preostala izvjesna količina nerasprodata Gaj. retova cigarpapira, koji je preuzela Uprava državnih monopola, te je od brutto prodajne cijene toga pa. pira isplatila Gajretu 1% VIII. Od kamata na društveni novac, uložen u raznim bankama i od dividende na društvene dioni­ ce, koje su iskazane u posebnom iskazu blagajničkog izvještaja, imali smo prihod od Din. 153 248.42 a previđeno je bilo 160.000.- Ova svota bi bila još veća da smo primili dividendu od društvenih dionica Banke Gajret. IX. Od obskrbnina pitomaca u društvenim inter­ natima primili smo ukopno Din. 470.32650 prema to me manje za Din. 300'A- nego što je to proraču­ nom predviđeno. X. Od predplata na list „Gajret" primljeno je Din. 33.627.80 pa je prema tome manje primljeno oko Din. 16.000.- Nažalost i pored svih nastojanja Glav nog odbora i društvene kancelarije, pretplate se veo ma slabo uplaćuju. Glavni odbor je u više mahova urgirao pismeno pretplatnike da plate dužnu pretpla tu, a takodjer je apelovao i na Mjesne odbore i po vjereništva da se i oni zauzmu za društveni list i za naplatu pretplata od pretplatnika u njihovim mje­ stima, Polučeni prihod od pretplata pokazuje nam da se listu GAJRET nije poklanjala dovoljnja pažnja. XI. Od značaka, razglednica i zidnih kalendara primili smo Din. 22.543.-, a bilo je predviđeno Din 25.000,- Ove godine izrađen je po prvi put Gajretov zidni kalendar, a također su izrađene i Gajretove raz glednice. Prihod sa ove strane ovoga puta nije bio velik, a uz požrtovan rad društvenih organizacija mo­ gao bi biti daleko veći, tim prije što se Gajretovi članovi i prijatelji služe drugim vrstama kalendara i razglednica, pa su dužni, u prvom redu nabavljati za svoje potrebe Gajretove razglednice i kalendare. Prema tome, ukupni prihodi u ovoj društvenoj godini iznašaju Din. 1,830.134.92.- Kako se vidi iz ukupno polučenog prihoda u ovoj godini budžetom predviđena svota od 2,235.000.- Din^ nije se postignula i to okruglo za Din. 400.000.- Na prvi pogled ova suma izgleda dosta velika, ali ako se uzmu u obzir materijalne teškoće, koje su vladale u narodu u minuloj godini, naročito ako se ukaže na činjenicu da Banka Gajret, prema svojim statutima, nije ispla­ tila društvu Gajret ni u ovoj godini dužni doprinos �Gajretu od njene čiste dobiti, koji je u našem p ro XIV. Na administrativne troškove(kirija, 'ogrijev računu bio predviđen za ovu godinu od 200.000 i osvjetlenje, izrada raznih vrsta štampanica za kancekada se uzme u obzir da smo izgubili prihod od ci- lariju, društvene konvikte i Mjesne odbore i povjere' garpapira proizlazi da je približno polučena suma ništva, poštarina, telefonski razgovori i takse, putni prihoda predviđena u društvenom proračunu za godi- troškovi i dr.) izdato jo 115.381.68 a bilo je predvinu 1931/32. đeno u svemu 80.000.- Din. Pored svih nastojanja ovi izdaci nisu mogli bi­ R A S H O D I Uvijedjevši Glavni odbor, već u početku društ­ ti manji. XV. Na plate i osiguranje društvenih namješte vene godine, da neće moći ostvariti predviđenih pri­ hoda, nastojao je da i društene rashode, po moguć nika izdato je u svemu Din. 157.385,60 a bilo je pred­ viđeno proračunom Din. 200.000.- Suma od 200.000. nosti, dovede u sklad sa prihodima. 1. Na društvene internate utrošeno je u svemu Din. predviđena je radi toga što je Glavni odbor za­ Din. 1,260.856.23 pa je prema tome manje utrošeno, mišljao da u interesu veće aktivnosti društvene kan­ nego je predviđeno proračunom Din. 74,000.* Ova celarije i proširenja rada postavi još jednog činovni­ razlika u izdacima društvenih internata nije nastala ka, ali usljed teških ekonomskih prilika, odustao je nikakvom redukcijom pitomaca u konviktima, jer u od te namjere. konvikte je ove godine primljeno više pitomaca nego XVI. Za održani Gajretov Zadružno poljoprivred i jedne druge godine kako se to vidi iz izvještaja ni tečaj u‘ Sarajevu u julu mjesecu prošle godine u sekretara. Ova razlika je nastala stvarno usljed stro­ trošeno je Din. 67.560.76. ge ekonomije, koja se je zavela u svima internatima, XVII. Za štampanje pete sveske Gajretove bi­ kao i usljed jeftinoće živežnih namirnica. Koliko je- blioteke izdali smo Din. 2.000. utrošeno na izdržavanje pojedinog internatu vidi se XVIII. Za nagrade studentima Beogradskog uni iz tabele prihoda i rashoda (stavka 1-9) verziteta za najbolje izrađene temate doznačili smo X. Za anafalbetske tečajeve .utrošeno je svega Beogradskom univerzitetu Din. 5.000- a ta je suma Din. 744.- i to za otposlate bukvare. /^ T B M ž e to m odobrena. XI. Za stipendije đacima raznih srednjih i stručXIX. Ostali društveni izdaci iznose Din. 57.123.59 nih škola kao i za 1 stip^ndijif jednom studentu^g^era <|je svote izdato je za isplatu utužene tražbine Kairu (Džamiul Azhar) ,izdato je Din. 187.131.45.- pre- ДНје Gjukića trgovca iz Bihaća prema konviktu ma tome više oko Din. 30.000.- nego što je predvkj u Bihaću, radi koje se je tražbine vodila parnica na đeno u proračunu. sudu već 8 godina, Din. 36,289.59. Ostali izdaci u XII. Na potpore izdato je Din. 5.555.ovoj sumi u glavnom otpadaju na štampanje kalenXIII. Za štampanje i za uređivanje lista »Gaj- dara 1 ~i razglednica. ,nA~> " Ukupni izdaci iznose Din. 1,992.001.21 Proraču­ ret“ izdato je Din. 133.262 90 dok je bilo budžetom nom za minulu godinu predviđeni su izdaci 2,235.000 predviđeno 125-000.- Din. Ta mala diferencija nastala je radi toga što su nekoliko brojeva lista Gajret štam­ pa su prema tome rashodi manji za Din. 240.000Iz čega sa sastoji društvena aktiva i u koje je pana u većem formatu i što su se donosili, po traže­ nju odbora i povjerenika, fotografije Gajretovih rad­ novčane zavode uložen društveni novac vidi se iz tabele „Pregleda društvene imovine". nika i raznih društvenih priredaba. 21/ �Prihodi i rashodi na dan 2 0 juna 1 9 3 2 godine Red. broj Pojedince Dinara PRIHODI Manje primljeno ■ 167.379 85.792 417.736 107.671 312.642 5.705 Muški konvikt Sarajevo . Ženski — „ —т»» — r ^ \ Šegrtski dqip— f n - . . Muški konvikt Banjaluka . — » — B hać . . — „ xr Mostar . . — „ — Tuzla , . — „ — Plevlje . . — * — Trebinje Analfabetski tečajevi (bukvan S t i p e n d i j e .................... P o t p o r e ........................ Izdavanje lista „Gajret* Administrativni troškovi . . . Plate i osiguranje namještenika Zadružni t e č a j ............................ Gajretova predavanja . . . . Nagrade studentima za najbolje R a z n o ................................. . Dnara P 86 93 25 18 25 - RASHODI 212 P od Redovne č l a n a r i n e ..................................., . . . Uienieljača i d o b o t v o r a ............................. Zabava i t e f e r i č a .............................................. Gajretova dana .................................................... Darova i dobrovoljnih p r i l o g a ............................. Prilozi u naravi . : ............................................ Cigarpapira .................................. ........................ Kamata i d iv id e n d a ...................................................... O p s k r b a ................................................. .... . . . . Pretplate na list . ........................................л . . Razno: značaka, razglednica i dr................. .... . L 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 Ukupno P R E D M E T na U B lH ” i '1ШЦШ; i 253.171 86 525.408 18 318 347 53.461 153.248 470.326 33.627 22.543 1,830.134 161.866 1,992.001 43 73 42 50 80 92 29 21 ч M 267 021 231.108 215 924 107.223 98 555 123.787 113 434 80.600 23.200 187.131 5.555 23 67 43 98 86 16 90 45 1.260.856 744 192.686 133 262 115.38! 157.385 67.560 2.000 5000 57.123 1,992.001 23 45 90 68 60 76 59 21 �Raeun imovine na 20 juna 1932 godine Red. broj c (1 m e t Blagajna i konvikti . Poštanska Štedionica Banka G-jret Gradska Štedionica Zemaljska banka . . . Prva Hrvatska Štedionica Varda, industrija drveta Musi. trgovačka banka Sarajevo Sarajevska banka Sarajevo Kreditna banka Ljubuški — „ — Tešanj Banka Ferizbegović Hipotekama banka Sarajevo Islamska štamparija Dionice i vrednosni papiri Zajmovi Inventar Predujmovi Zaliha hrane . . . " Razni dužnici . - - Nekretnine . . Cilimarska škola Garancije Početna imovina 20 juna 1931 Gajretov dom Garancije Više izdato 213 �Popis vrijed. papira društ, Gajret na dan 20 juna 1932 god •O тз 0) £Ж Kom. Vr s t a Nominalna vrednost Dinara P Ukupno (uplaćeno) Dinara Nalazi se u depo u kod: D Račun efekata 1 Ratni Zajmovi 2 Srećke Elizabete Post. štediona Sarajevo 22.625 15 22625 10 1 1/4 \ 2/10 1 12 225 275 25 25 1 25 25 50 12 50 Banka Gajret 3 Prva Hrv. Štediona 4 Muslim. trg. obrt. banka 5 Nar. Kredit, banka Tešanj 6 7°/o drž. inv zajam 567 56 700 56.700 .. 7 4% agr. obveznice 173 19.: 00 19 500 i« 8 Priv. Agr. Banka Beograd 117 58.500 58.500 9 Sarajevska banka 27 2.700 2.460 10 Musi. Prom. banka Krupa 25 625 625 11 Prometna banka Sarajevo 30 3.000 1500 12 Udjeli kola i G ajeta. 24') 24000 24000 13 Srp. Prom. banka Sarajevo 5 500 500 14 Kreditna banka »Livno 500 15 2V* o/srabia šteta 20 500 2.000 1 000 16 6% begd. obveznice 17 Dionice Gajret4 banke 18 Musi. Trg. Polj Tešanj 19 Nabav. Zadruga Tuzla 20 Marke Ukupno . . < »* - b 11.000 5500 3 )22 352200 391 075 3 250 350 » Musi banka Tešanj ' serije 100 100 u blagajni 500 500 u blagajni 554.987 50 585.953 50 �Izdaci Gajretovih konvikata u društvenoj Opšti Uzdržav. Uzdržav. canc. trošk zgrade i nabavka i školski i bašte namještaja čišćenje pribor Din. |p. Din |p. Din. |p. Din. |p. Pranje Hrana M j e s to Din Muški konvikt Sarajevo Ženski konvikt Sarajavo Muški konvikt Banjaluka 5. 159.338 50 142.389 36 55.696 38 1 22.175 68 4.511 35 529 50 7.67ojo5 789 V 8327 50 2 024 40 N 4.778 5.871 50 713 50 16.126 75 381 50 8.627 06 2.934 60 Muški konvikt Ogrijev i rasvjeta Din. P- Din. Plate upr. Plate nam ješte­ konvikata vjer. vaspinika tača i dr P Din. P- Din. IP- 9000 27.015 15 7.000 11.100 2 800 3.418 80 107.223 43 10 269 40 1.800 1.699 50 14.421 56 1,800 3.884 84 123 787186 9.403 80 2.010 13.711 30 6 600 ' 4.115 Mostar 60.884 19 8 531 27 585 2.430 2 339 Plevjje 49.619 85 2.798 50 642 5.020 50 2 864 7.882 50 Tuzla 61.388 76 9.986 75 2.050 50 7.078 50 487 ^ .9 8 4 4 90 8.136 25 " N l912 Muški konvikt Trebinje 22 000 Џј 9.000 5.595Ј14 231.108^ л 119.021 62 12.916 20 1.014 U kupno. . . 708 709 73 70 548 75 7.284 10 Din. P 1 1 4.1166C 267.021 23 IP- 36 536 3.757 50 Sarajevo Din. 6 068 60.371 07 Šegrtski dom Ukupno Razno 1 28.702 50 Bihać Muški konvikt Kirija 1931-1932 i 19 262<§0 ko 960 60 Muški konvikt godini 359 25 i 98.555 98 80 60C 90 2.286 45 113 434 23 200 16 23 200 9.200 40 3 486 75 14.953 25 31.168 50 19 250 30 2.960 1.953 65 215 924 67 64 480 76 19.295 75 A 99.808 90 75.236 50 141.907 51 2 6970 46 514 23 1.2GD85G 23 �m j e s t i m a Č 1 narine Mj es t o Srez Dobrot. i ulem. Redov­ nih Din. Din. P Prilozi 7abave Din. Din. p Banjaluka (muš.) Banja­ lučki 4 .4 5 0 _ 30 0 Značke i razgled. Din- I d Din. I p _ . _ Alibunar n Cigle doma 120 7 .3 9 8 •:6 3.931 80 24.011 — 1.014 — 5.05 _ _ 703 - _ Banjaluka (žen.) Čelinac _ — 23X00 - 3 .3 7 0 — Beograd 100 6.110 — M 0 2 30 5.889 25 Bihać (muš.) 470 Bihać (žen.) 3. - 1.188 _ _ 122 Brekovica _ __ _ 15 — 9 Pokoj __ _ _ — 1.110 10 Ripač 11 Bijeljina (muš.) 84 0 _ 2.773 50 440 - 11.759 25 _ — 12 Bijeljina (žen.) 669 495 — — — — 13 Janja 341 _ — — — — 14 Koraj 760 — _ 1.000 - f — — 1.129 15 Tur. Janjari _ — 758 50 i e Bijelo Polje 893 17 Bileća 1.260 — . 923 130 — 5 663 18 Orahovica 106 19 Bos. Dubica 1.355 57 — ш з {. Dubičlci 20 Bos. Kostajnica — — — — — 404 . — 21 Bos. Gradiška 4.350 — 500 - 8.685 50 _ _ __ — 420 22 Dubrave Tur. 23 Orahova 24 Bos. Krupa 3.121 386 B. Krup25 Bos. Otoka 20 \ y > slfi 26 Bužim “ 28 40 27 Bos. Novi (muš.) 193 28 Bos. Novi ^en.' I 2!' Bos. Petrovac 4.302 278 Petroзс Kulen Vakuf B.vački — — — — 93 — 31 Oštrelj _ — — 277 833 69 — 32 Brčko (muš.) 200 444 2 946 274 33 Brčko (žen.) — 2.758 : _ 34 Bos. Šamac 2.129 1.000 200 35 Ćelić 118 540 50 609 36 Gor. Rahić 3 415 2 000 37 Orašje 137 — 1.132 440 38 Bugojno 1.000 — 3.645 - 1.295 — 12.802 — 30 Donji Vakuf Bugo­ 40 Gornji Vakuf janski — 6 9 / 50 50 - 1 471 — 41 Kupres — — 842 — — — 190 42 Cazin — 1.250 20 — - 1.271 85 43 Pećigrad — — — — — — 195 85 44 Todorovo 860 — 257 — 100 — 460 45 Vrnograč 40 — — 46 Ve'. Kladuša 47 Čajniče 280 2 - 1.263 130 _ 260 _ 48 Goražde — — Čajnički 85C _ 514 — 1 378 _ 49 Mravinjac — — _ 550 _ 500 — 50 Derventa (muš.) 45 4.082 — 1.729 25 9.270 25 51 Derventa (žen.) — 2.063 50 422 50 2528 52 Bos. Brod 650 — 3.200 — 53 Bos. Dubočac __ 313 I 54 Kotorsko — — 712 50 — — 114 50 55 Odžak — — 786 247 68 565 _ 5(5 Velika — -i100 — 39 — 40 57 lakeš — — —. — — 30 — 58 Dorfulija — — — ■— — — 50 — 50 Foča 260 — 3.105 50 1.000 - 3.6H4 60 Brod — — — . — — — 1.410 61 Godijevo 300 ~ — 216 _ _ _ _ 190 ■ 28 370 17.91'j 55 1690 122 15 1260 16.822 75 1164 341 824 2193 1701 50 7876 106 6480 454 64 300 14.485 30 100 100 150 100 150 100 100 75 305 120 104 2320 50 400 2625 25 300 100 50 420 156 3537 620 3183 1550 666i f>( 7101I 50 118 1279 4264 2758 3429 1402 50 2415 1834 19.572 25 20 125 230 _ _ 40 200 150 250 62 125- ■ 41.634 39 100 Ukupno 20 550 100 750 IJ-J. i 5 Razno (Kalenda ri) Din. 150 900 1.150 1195 _ _ List „Gajref 20 25 49 3597 2401 1052 3872> 05 295 1977 40 180 2178 2846 1050 20.071 50 5062 4365 313 1127 17381 68 179 55 50 8740 1410 300 �£ a •a a 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 78 79 80 81 82 83 84 85 89 90 92 93 04 96 97 98 99 101 102 103 105 107 108 112 114 115 116 IV 119 12 122 12. 124 Mj e s t o Srez Ćl »nar n e Dobrot, Redovi utem vnih Prilozi Zabave Cigle doma Značke i List razgled. .Gajre Din. JeleČ Zakmur Fojnica k/K Gacko Fočanski p.1 Din. | p. Din. | p- Din. | p. Din. | p- Din. | P- Din. 1p. — — _ 96 75 33 _ 120 100 50 ___ Gatački __ 1.725 75 — — 1375 _ _ __ 575 500 — 2.178 25 Gračanica (m ) Gračamca (ž.) Gračanski Maglaj — — Gradačac (m.) — — Gradačac (ž.) — — Modrič (muš,) ’a •a — — Modrič (žen.) — — Špionica Tur. 6 — — Vučkovac — — Zelinja Gor. Jajce (muš.) — Jajački __ Jajce (2en.) — — Kičevo Kladanj Kla’danjski 1.000 Olovo — — Stupari Ključ (muš.) Ključki — Ključ (žen.) — — Sanica Gor. —*/ — t — Konjic Konjički — Bjelemić —J — -£■ — Kotor Varoš 50C — Livno (muš.) — — — — Liubuski Kumanovo — Matejić Mostar (muš.) 6.200 Mostarski -тBlagaj k/M . — Potoci — Mrkonjić grad 150 Nevesinje Nova Varoš — — Ohrid __ Peć Plevlje PlevaljsKi — — — — Strahov do Priboj PribojSKi — — __ — Sočice — — Podgorica Prijedor 92C — Kozarac (m.) Prijedorsk 2.620 — Kozarac (ž.) — — Ljubija lsi. Prijepolje Prijepoljsk — — Komaran — — Prilep — — Prizren — — Prnjavor PrnjavorsK — 1.00C Bos. Kobaš Lišnja — — Prozor — Radovište — 65C Rogatica ( m ) Rogatički — — Rogatica (ž.) Glasinac — — 1.099 285 321 — 810 — 132 — — — 150 — 2.728 z — 1.091 50 132 — 701 50 70 — — __ 974 50 1 — — 1 312 — 1313 50 — — — — 6 053 — 260 736 — 254 20 200 — 3.697 20 12.989 50 1.079 56 5078 75 514 3711 75 400 — — _ 2.715 326 50 — — 75 — — 210 _ 127 — 75 _ — — — — 876 — - - — 875 — 900 — — — — — — — —. — — — 8984 — — 100 z 812 — — -- n— — — 13 999 75 — — 257 — — — — — — 325 — 100 — 450 598 140 ~ 80 — — 1.164 75 —/ -=■ 31C — [— — 19 -цГг — 854 1 615 25 200 t i | _ lll Ш 1.522 - — - — — — — — — — — — у' — — 100 — — — — — — — — — — — 3 900 — 1.000 — 23.070 2б 100 — — — 40 — 34 — — — 520 — 639 — 298 — 600 — 650 — 2.312 90 4.161 10 — — — — 76 — -7 — ;— — 3.911 50 — — 270 50 500 — 399 30 — — — — — — 40 — 7.878 25 979 50 50 — — 82 — 85C — 310 — 9.421 75 — — 82 32 — 125 — 885 — 219 — 200 100 50 80 _ — 15 — — — 705 — — — 335 -Л 2.250 — 876 — 2.496 75 276 — 5.307 2.400 16.71) 75 353 — 106 249 — — 80 — — — "— 441 '— 1— -- — 12C — — — — — 150 —' — — — 100 — 300 — — — — — — 1.430 — — — — — — — — — — — — — 135 — — — — — — — — 100 — 232 — — — 320 — — — — — — 801 — 2.567 — — — — — 1.208 — 1.128 — — 4.136 — 516 132 — 7b — 3.416 — — — — 3.237 — 130 — 3.950 — 231 — 4.482 — — — — — — — — — — 327 3.063 — — — 5.892 72 53 ~ 30 — — — — — ' — г— ■ — — — 18 — — — 350 — — — — — — 100 137 — — — — — — — — — — - — — — — 167 50 — ' 50 125 100 200 — — — 150 — — — — — — — — — 140 — kalenda­ Ukupno ri) Din. | p. Din. i D. 40 439 75 55 50 15 6.043,95 15.499 50 1.3487518.221 800 - 59 105 — 35 — — — 30 __ — 125 z — — 65 3 200 1.711| 1,332 2071 1.751 1 255 12.527. 812 598 — 3.45925 212 — 106 — — — 115 — 850 — 327 — 3-123*25 — — — — 775 — 30( — — — 610 — — — — — 335 — 25 — 10.642 50 50 — — — 25 1.001 — 5< — — — 4712 75 43C — 86; 25 4616 — 10C — — — 6,107 — — — 25 — 2425 — 75 — 25.341 75 83( — 100 — 700 — 27b — 35.145 25 — — — — 140 — — — — — 630 — — — 25 — 1662 — 100 — — — 7.724 — 1.676 — — — — — 1.284 — 750 — 240 — — — 15.313 25 — — — — 82 — 150 — — — 307 — — — 1.474 50 100 — — — 700 — 100 — 100 — 9829 55 125 — 50 3.699 50 — — — 320 — 68 — — — 161 — 75 — 3.591 — 100 — 250 — 100 — ■ — — 1.251 — — — *6279 — 475 — 100 — — — 4.180 — 100 — 25 — 7.146 — 135 — 175 — 25 — 4.528 — 150 — — — 150 — 888 — 50 — 12.111 2 2 133 — — — 702 — 100 262 — — — — — 150 — ‘Г 2 /7 �■O Mjesto Srez ar 12 12 12 12« 12c 13C 131 13: 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 158 159 160 161 162 163 161 165 166 167 168 169 170 171 172 173 174 175 176 17/ 178 179 180 181 182 183 184 183 186 187 218 Ć an a r i n e Dobrot. Redov­ nih i utem. Din. Godimilie Podžeplje Sjetlina Sijed ovići P Din. P Din. 5H - Rogatićkl 6C — Prilozi _ Zabave P Din. P Din. P — — — — 2( _ 22" 46? 50( — 1.78 — — п — — — 215 194.67 7, 16.634 50 187.565 8.150 — 2.000 — 1.350 — to: — 1.713 5( 1.586 — — — 2 80C — — — 152 __ — — 2C __ — 12/ __ __ — 1.391 _ __ — — 30 — 37 _ 267 — — — — __ _ 61 — — — 1.595 — 23.277 Sarajevo G. 0. — Sarajevo (ž,) 630 __ llijaš — Ozren 2 — Pale сл — Pazarić Trnovo — San. Most (m.) o — San. Most (ž.) — Budimlić Japra <0 — Kamen grad — Sjenica Sjenički __ — — Kladnica — __ s _ 2.000 Skoplje c v 40 — 1U Slav. Brod — Srebrenica Srebre97ђ 570 U 272 _ nički __ — — Bratunac 200 — __ _ _ _ 2900 Stari Bar л 4.000 — Stolac (muš.) 1.209 — 920 — 7.799 1.002 — . ■ — — Stolac (žen.) 536 >o __ — Aladin.-Crnići 570 — 556 CO 1-050 — 2 694 Čapljina 7.418 — — Domanovići 15 524 — Lokve — 1.641 400 — — Počitelj iti 200 __ __ Trijebanj 116 T i — — Strumica __ Šabac 50 406 _ Loznica 884 189 Štip 10.500 — — Tešanj (muŠ.) 1.805 1.196 15.367 — — — Tesanj (žen.) 760 Blatnica i 810 — _ 530 D^boj £ 2.445 75 1.130 — 4.107 — Teslić 930 -4 1.103 — — — __ Лetovo 2.U00 — — — 1 ravnik Karaula Travnički — 695 — 70 — 150 — — — Kasapovići 151 87 700 — 1.075 — Trebinje 20 — 9.526 Arsl. Most —— Trebinj293 — ski Dživar — __ — 2.464 890 Lastva — 731 — __ — 2.022 1.U00 — 5.204 75 11.018 — 1uzla (muš.) — Tuzla (žen.) — 1.861 — — 1.389 м 1U0 — 219 50 Gor. Tuzla 25 — Kreka 75 6.602 Kreka-Solara «з ; - i 697 203 Lukavac Tur. 90 150 N — Puračić 585 _ 439 — a — Srebrenik 408 E— Turija 30 — 12 30 _ Uroševac NerodimI 8.000 ski Babuš —. Kačanik 200 Veles — . :■ 1 — — 250 880 Visoko 1.884 6.672 230 1 838 Visočki Breza - 1-500 _ Ugle doma — — — — 4f — — — — — — — — — — — — — — — — __ — , — _ __ __ 50 50 40 25 60 - I _ — — — _ — — _ — — __ — — — —. __ — — —i . . — _ __ 4 10 _ _ — — — — 47 I _ —. —• — _ _ — __ _ — _ __ _! __ 25 25 _ — — • _ - - _ 25 — —I 154 50 — *т — — 134 50 - 100 — — — — — — 220 - — — — — — 75 — — — — — — — — — — — 310 10 — 160 425 — — — — 45 423 — i — — — — — — — — — — — —• — — 45 87 — 200 т 45 — — — — — — •— — — — — — '— — •— — — — — ■— 310 — 1— - 1.688' _ 2.379 2.0251— 55 1 1 .7 3 5 65 — — 539' ~ — — 2.26 |25 — — 200 — — — 170 30 — 105 — — 406 '50 — — 1.073 — — 1.020 — — — — — — — — — 50 75 — 2 8 .8 1 8 711 — 2 355 — — 8.652 75 — — — 2.000 — 200 — — — 200 — — — 4.182 — 525 — — — - . 915 — 288 — 50 — 420 — 20 — 1 2 .0 6 7 25 —*■ _ — 293 100 — 25 — 3524 25 — •25 — 2.865 ■862 50 100 — 3 7 .4 4 8 25 50 3.295 — — — — — 1.293 — 1.638 — — 250 — 6.927 — — — — 1.900 — — — — 240 — — 1.208 — __ 184 — — — — 408 •— i — - —• . 72 — — — 8.100 — 100 -* — — — — 100 — — *— — • — 200 — 400 150 — 1.680 300 — 75 — ll.siol S5 1.500 — -| — — — w �219 �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/79de1d197689b947a30bf3eab5109029.pdf 1dc15774616bf2ea7cdd261c216c9538 PDF Text Text ГОД. XIII ГАЈРЕТ Сарајево, 1. а в гу ст а 1932. Докумеиаг рада и успјеха Гајретова годишња скупштина Срдачно захваљујем na топлим изразима оданости u желим да Тајрет свој родољубиви u предаии рад, усајешпо продужп na среКу u моралпу величипу пашег парода. АЛЕКСАНДАР. „Родољ убиви и предани р а д “ — то су ријечи ив цитиране депеше коју je примио претсједник наш ег друш тва, ča Н ајв и ш ег мјеста, од Онога који будно и неуморно прати сваку акцију која иде на корпст народа Југославенскога. Ово при8нање, кратко и убједљиво, вевано y s Н ајвиш у ж ељ у: Да Г а јр е т СВОЈ род о љ у б и в и и п р е д а н и р а д у с п је ш п о п р о д у ж и н а с р е ћ у и м о р а л п у в с л и ч и п у н а ш е г н а р о д а , — ето, оно je уједно н ајјач и и н ајаутори тати вн и ји потстрек свима Гајретовим радницима да од сваке годиш њ е скупш тине учи не мапифестацију успјеха, биланс рада и докуменат ку л туре која кров разгранати рад Г а јр е т а вахвата све слојеве муслиманског дијела наш ег народа, вахвата град и варош , варош ицу и село, све д р у ш тв ен е редове. П осљ една Гајретова годиш њ а скупгатина, no своме достојан ству сва у оквиру једног кр у п н о г рада у народу, б ал а je, као и оне раније, слика једнодуш н ости и ж и в е ж е љ е : д а се и у будуће оправда и још јаче документује оданост и благодарност м услимана в а увиђавност која долави са Н ајвиш ег мјеста. П рисуство И засланика Њ . Вел. К р аљ а н а писљедњој скупш тини Г а јр ета било je и ове године докав д а Г а јр ето ви радници у народуим ају пуно право на понос и н а гордост, јер њихово дјело, нееебично и велико, родољубиво и предано, наилави на пуно разумијевањ е код О нога који no М илости Бож јој и Вољи Н ар о да поспјеш ује свако подизиње народне свијести, свако ку л ту р н о стреиљ ењ е, свако социјално — препородно прегнуће, свако прогресно настојањ е. П осљедна Г ајретова годиш нњ а скупш тина, no своме рад у и дневном реду, претстављ а јо ш једап п л у с у богатом и разноврсном билансу рад а д р у ш т в а sa које je с пр авом речено да je постало једав читав покрет. Д а je то тачно свједоче и најновија к у л ту р на и напредна струјањ а која се јавл>ају у редовима м услимана. T a ст р у јањ а су зн ак јсвног јач ег п о к р ета: да се идеје нап ретка и к у л туре, онако како су оне нагл аш ен е у девивама и дјел у Г ајретови х идеолога, — да се те идеје п ретресу, д а се sa њ вхово остварељ е н ађ у платформе и програми, да се, укратко, сви муслимани у наш ој О таџбини крену стазам а прогреса и живе утакмпце на свима пољима ја в н о г ж ивота. Ова ст р у јаљ а в е ћ се у велике осјећају у наш ој ја вн о с ти ; она су ваинтересовала чак и оне ф акторе који су до данас били, и8 ра8них равлога, прилично удаљ ени од правог схватањ а и р азум и јеваљ а стварних потреба муслпманског дијела н аш ег парода. T o je свакако колико сим п ати чн а и похвална појава, толико и врло карактери сти чн а као докум енат рад а и успјеха Г ајр ето ви х �т„ „ „ ■ . . Гајрет, уносећп лучу вросвјете в напретка у сва радввка п вдеолога. Јасво je да )е 1 ajp , у будЈ,ћвоств, a ва свој рад авгаЖ(Ј ља муслвмавске давашљвце, у све проблеме ваше иуду r аЖова„ све ” У“ - ; ; ег Ј ав^ - 5 л е т и = г = 0' 0^ бв ВсКу п в ,Тв ве Г а јр ет а в б в л ав с р ад а у о р о ш л о ј д р у шт s = f r ^ 7 . з г = ^ s r = = : r s £ 5 * ; , = а ^ - i в д - . з ? » ј та ш в в а болГе б у д у ћ в о етв , - то je најрјечвтпје в р вв в ањ е ко,е вв в а р о д а д о л ав в да аа# буде п послуж п као потстрек ва вове подввге, ва вова вастоЈањ а, ва нови р ад у васту па. ју ћ о ј Гајретовој го д в н в . И риввањ е оа Н ајв в в м г мјеста п одвив вв н а јш п р в х слојева нар0. да, најбољ в су докум еват в а ш е г рада в в аш е г у сп јех а. Р а д е ћ а под т и и в в а к о в в и а , Г ајрв. това посљ едњ а годиш ш а ск у п ш т и в а je јамство, да ће у б у д у ћ е в ск а в в в а тв н о в е докумевте трвум ф а в аш е снаж ве вдеје, в д еје н ав р е т в а в в у в е аф врн ац вје в а о м у сл вм ан а. У ОСЛН ИШ ГПп 222 �Записник XXVI редовне главне годишње скупштине друштва Гајрета, одржане 17. јула 1932. r. у просторијама Гајретова иушког интерната у Сарајеву. Скупштини присуствују у сми(*,лу прописа дру25) Фоча: Мухамедбег Зулфикарпашик, Хасан штвених правила делегати Гајретових одбора и по- Љубунчик. вереништава из слиједећих мјеста: 26) Плевље: Теуфикбег Тахврбеговић. lj Горажде: Нурија Рашидкадик, Оиер Беговик, 27) Кључ; Смаал еф. БојиК. и Азиз ХубаниН. 28) Џивар: Хамдија Фазлиновић. 2) Љубушки: Алиеф. Ормап, Гујик Сулејманага. 29) Не*есиње: Алија Омерсофтић. Мустафа еф. Церић, Сабитага Пролик, Јусуф Шу30) 7 ешањ: Фуад Дервик. калик, Мустафа ДелалиН, Муниб Делалић, Мустафа 31) ' Вггш&рад: Хасан еф. Хаџвхалиловић, МуДвздаревик, Џемал СелимиН. ратбег Ченгик. 3) Столац: Џемал Алихоџвк, 32) Mocmap: Проф. Мустафа АликалфиК, Хаџи 4) Бос. Кобаш: Др. Хамдија Đpaeo, Хфз. Хусе- Ибрахвмага Слипичевић, Ахмед ЂикиК, Бећирага Биједић, Вехбија Имаиовик, Салих Кајтаз. ин еф. Хуремовик. 33) Илијаш: Хаф. Хусеан Екић, Мвјат Кураја, 5) Тузла: Муратбег Заимовић, Мехмед Ножик, Џемал Мухаремагик, Мехмед Салихспахвћ, Мехмед Абдуселаи Јелечковић, Мујо Дервишевић34.) Цсраснта: Есадбег АлибеговиК, Агик МехX. Латифагић. мед, Јусуф Песах, Сејфулах Беговић. 6) Лукавац: Абдула^ Бербић. 7) Бањалука: Етхем Бекик 35) Ливно: Мустафа Мулалик. 8) Завидовиби: Пашага Дедик, Хусеин Ханџик. 36) Лризрен: Бејтулах Рамиз, Мухамед Садик. 37) Грачаница: Хифзо Хвфзиефендик, Шефик Хафиз X. Оџечкик, Хакија Раљевик, Нуман Османефендик, Ибрахвм еф. Чамџик, Мухарем ХукикБешлагик. 9) Бијелина: Мухамедбег Прељубовик. 38) Бос. Брод: Фавк Хаџиагић. 10) Чаиљина-. Алија Сарајлик. 39) Власеница: Хивзибег Твхић. 11) Домановипи: Хасан Алагик. 40) Јравник: Мухамедбег Шаћирбеговић. 12) Требиње: Мехмедага Зубчевик, Мустафа 4 1 ) ПурачиК: Јоцо Божик. Садовик. 42) Билеба: Салих Дољевић. 43) B u c o k o ’. Абид Фртуна, Мехмед Хебиб, Ед13) Мравињац: Хасанага Муратспахвк. 14) Сребреница: Шабан Бегик, Абдулах еф. хем Маглајлић, Салем Хамзић. 44) Зеница: Сабрија Чаршпмамовик, Зухдија Гојачик. 15) Кладањ: Авдага Хасик, Шефкија Чамџвк. Мујагић. 16) Жепче: Абдулах Хулусија, Ђулага Дервишик. 45) БихаЛ: Реџвћ Осман. 46) Бужим: МустафаКудик 17) Бјелемиб: Дервиш Чукле. 47) Фојница: Др. Хусејн Раљевић 18) Добој: Сарајлик Елмас, Алија Хаџвмујагик, 48) Рогатаица: Синанбег Бранковић Хаф. Сулејман Ужичанин. 19 Коњиц: Мехмедалија Хаџвк, Смавлбег КоПретставнице женских одбора! совац, Сулејман еф. Соколовик, Абдурахман Са49) Тузла: Равфа Ножић, Васфија ЋенановиК диковик 50) Сарај&о: Ђул х. Лутво, Хасна Хаџвћ, Фат20) Острожац: Хасан еф. Захвровик, ме х. Јеловчић, Тахире х- Селесковић. 21) Сеоница: Ахмед еф. Узуновик. 51) Љубушки: Фахира Орман. 22) Гор. Тузла: Абдулах Сарачевик, Харис X. Скупштини присуствују чланови Главног одбора Мехмедовик. вз и нзван Сарајева, чланови Главног надзорног од23) Крека: Мустафа Курбашик, Ахмед еф. бора, те замјеници чланова Главног одбора и друЧамџвк. штвени повјереници из Сарајева, 24) Бу?ојно: Мехмед Мутевелик. Скуаштина почиње радом у 9 сати прије подне. № 223 �отворење скупштнне Претсједник г. Др. Лвдо ХасанбеговиЛ: Отварам 26 редовну годишњу главну скупштину друштва Гајрет. Констатујем да je ова скупштина благовремено сазвана и објављена. Ha тај je начин удовољено санкцијама друшгвених правила. Констатујем да je на овој скупштини довољан број делегата дРУ' штвених организација, те према томе ова скупштина може да ради и да ствара правоваљане закључке. Господине изасланиче Њ. В. Краља! (поклици Живио!) Госп. Бане! (Поклици: Живио!) Много поштована господо и драга браћо! Отварајући ову скупштину ja знам да ћу подијелити с Вама једнако врућу жељу, aко своје прве ријечи, своје прве мисли упутимо Ономе, који у читавом Своме животу, у читавом Своме раду прати будно читав рад и напоре нашег народа. a прати и рад нашег друштва Гајрет (Поклици: Живио Краљ! ) Наш узвишени Владар дао je доказа и овом приликом колико ирати рад овог друштва, na je на нашу скупштцну взаслао Свог цзасланика у особи нашег уваженог и позиатог пријатеља дивизијског генерала г. Јована Јовановића (Живио!) с Господиие изасланиче Њ. В. Крал>а! Ja Вае молим да изразите на Највишем Мјесту нашу топлу благодарност еа овој високој пажњи и да увјерите нашег Г осподара да ће Гајрет и у будуће неустрашиво и бескомпромисно ићи оним иутем, којим je показао читавом свијету да треба да иде и који je наоисао на својој внсокој застави. Вјерни своме надиомалном програму, ми вршимо своју дужност према Крал>у и Отаџбини и од те дужности нас нико не може одвратити. ИздржаКемо у том раду, јер вјерујемо изпамо да радимо за добро Краља и Отаџбине, Господо! Мени je особито пријатна дужност да на нашој скупштини можемо да поздравимо нашег Бана Дринске Бановине г. Велимира Поповића (Живио!) који je и прије садањега свог високог положаја пратио рад Гајрета, јер je разумио његову високу и велику мисију и указивао му своју помоћ и своје разумијевање у свим момевтима Ja м-у у име свих Гајретових чланова и радника на његовој свакндашњој пажљи и бризи и овом приликом најтоплије захваљујем (Живио!) Госп. Министар просвете Др. Драгутин КојиК као син наше велике Шумадије (живјела)! хтијући да покаже колико цијени рад овог друштва, изаслао je на ову скупштину свог изасланика у особи начелника г. Милана Димовића (живио!) коме ja са овог мјеста благодарим. Госп, Министру просвјете нарочито благодарим што je изаслао на ову ску- пштину човјека, који прати наш рад одавио и кој0 he се овдје, na лицу мјеста увјерити што заача рад Гајрета на просвјетном, културном и националном пољу. Хвала му! (Живио!) Ja знам, господо и пријатељи, да je нама свима драго п пријатно да у нашој средини можемо да поздравимо наше пријатаље, представнике наше посестриме Просвјете (Живјела Просвјета!) који су дошли да са нама и овом приликом заједнички paде и сарађују. Наш овогодишњи рад заједно са нашом посестримом Просвјетом у свим правцима показао je да наш елеменат разумије потребу нашег заједничког рада, na смо и у томе раду имали видне резултате. J a xohy да вјерујем, кад буде довољно воље и разумијевања, да he ти резултати бити још и бољи. Мени je особито пријатна дужност, да у нашој средини поздравим Команданта Бос. дивизијске области, генерала г. Стојана Милорадовића, као пptTставника наше славне војске и да нарочито истакж?м, да ми треба да будемо срећни и захвални, да наши војсковође, који су на бојним пољима стварали ову нашу драгу Отаџбину, прате наш рад (Живјела војска!) Дужност нам je, браћо, да поздравимо и нашу штампу, која прати рад Гајрета и да joj заблагодаримо за све оно, што чини за наше друштво, молећи je у име свих Вас да објективно, онако као и досада, прати наш рад и да га региструје онако какав и јест. Вама, браћо делегати и делегаткиње, који се овамо потрудисте из далеких крајева да са нама заједнички вршите несамо своју редовну дужност него и један велик и тежак посао, такођер благодарим, јер посао који вршимо јест тежак, али јесте и спасоносан за наш елеменат и немојте, браћо, ни за један час да клонете у свом раду и послу јер једино вдући овим путем моћи ћемо да крочимо напријед колико су и наша остала браћа у свлм правцима народног живота пред нама напријед, Мени je особито драго, да у овом великом скупу могу да поздравим нашу уважену илмију (живјела1) јер je њихово бројно присуство данас овде доказ, да се наша свјесна илмија упрегла заједно са свима нама у овај спасоносан рад за наш елеменат, доказ je да je илмија прегла здушно да послужи нашем народу преко Гајрета на културном, просвјетом и националном пољу. Мени je драго, да у нашој средини могу да поздравим и претставнице Гај јстових женских организација, које у свом дјелокругу раде на васпитању наше жене и на тај начин врше један дио Гајрстовог програма. Завршујући ово неколико ријечи и прелазећи на дневни ред ja се надам, браћо, да ћемо и данашњим нашим радом доказати сву висину, озбиљност �a стварност рада нашег друштва и да he се иаш рад к ^стати у облику достојанствене дебате. При крају свог говора дозволите да упутимо са овог мјеста поздравну депешу нашем узвишеном Владару, који и овог момевта прати наш рад п очекује што ћемо да учшшмо за добро народа: КАБШЕТСКОЈ КАНЦЕЛАРИЈИ Њ. ВЕЛ. КРАЉА АЛЕКСАНДРА I. Б е о г р a д Данашњом свечаном u манифеппатоивном скупшшином улази Гajpem светла образа u достојпо лревишњег иротектораша ушридесету годину свог националног u културног деловања uocefiu високо заставу своје идеологлје u здраве на живом o?n,y пационализма прекаљепс pacne cna.lt муслиманскоГ дијела нaiuel naрода. Преко многобројних делегата Гајрешово свеколико чланство везано једном мишљу u једним осеАоњем патриотизма шаље ceoje одушевљене из/aee вериогти u лубаеu me IpoMoeume иоклше tri} a 7г паша заштита Живео КГАЉ Жпеео ЛРЕСТОЛОНАСЛЕДНИК nama ш да 1Гретс)едник: Ријеч има Изасланик Њ. В, Кра* ља, дивизијски генерал г. Јоваи ЈовановиК! (Живио!) Генерал г. Јовап ЈовановиЛ'- Господо и браћо! По налогу Њ. В. Краља ja Га данас заступам на скупштини Гајрета. У вме Његово ja благодарим на овако лијепим и срдачним изјавама вјерности и оданости друштва Гајрет за добро наше отаџбине. Надлежним путем пзвијестићу Нз. В. Краља о раду Гајрета и том приликом нарочито протумачићу жеље изражене за добро Њ. В. Краља. Желећи успјех и сталан напредак друштву Гајрет који служи само за добро народа и државе, ja мислим да ћемо сви и овом приликом спојити све наше жеље у једном узвику: да живи Њ. В. Краљ! (Бурни трократни поклици: Жввио Краљ!) Претсједпик: Потрсбно je да взаберамо два верификатора, na за верификаторе предлажем гг. Јусуфбега Пашића и Салку ХасанбеговиКа (Прима се) Извјештај секретара _ Лрешфдшг. Прелазимо на другу тачау диевног рсда: Извјешгај секретара. Са<Р™«Г г' КУ*“Л: Вама >е' ™ n a ,. взвјештај о раду друштва прије осам дана и Ви сте Претседник Гајрета имали прилике да га врочитате и проучите. Међудр. Андо Хасанбеговић тим, впак ми дозволите да ra изнесем у најкраћим , 'Г Г ^ \ / .уЈ^дртезрма. , (Скупштина je саслушала стојећи читање noОва je друштвена година, као година свеопште здравне дапеше, кличући, Ш. В.. Краљу и Kp. Дому) светске кризебила за Гајретов рад тешка перипетија, Прије него пређемо на другу тачкудневног реда, ■ али*је Гајретблагодарећи свести својих чланова и нетреба да с е сјетимо Свих оних, који су дјеловали у устрашљивости својих раднвка, получио неочекиванашем друштву и неуморно радили, али вх je не- но велике успехе и достојно взвршио cboj задатак како према народу тако и према својим Општим умолна смрт отела вз наших редова. Ja морам ме- културним n националним тежњама. ђу њима свима да нарочито са болом у души наСвојим поборницима Гајрет на овом успеху гласим губитак члана нашег друштва, члана Главног пзјављује свесрдну благодарност. одбора рахм. Велије Садовића. Нико не зна колико У овој друштвеној години Гајрет je вмао око je Гл. обор Гајрета изгубио сарахм.В СадовиКем, 20.000 мушких и 4.000 женских чланова, од којих a да не говорим колико je у њему взгубила његова су три почасна, 18 легатора, 207 добротвора, 1085 удвиљена породица, да не говорим колико je њего- утемељача и 22,500 редовних чланова. вом смрћу изгубила омладина, коју je васпитао у Гајретова организација броји 152 мушка и 18 школи. Не можемо на жалост ништа друго да му женских месних Одбора, 120 мушких и 4 женска зажелимо него: нека м-у Бог даде на другом ^вијету повереништва, укупно 294 организације, оно штосамо он може да даде (Алах рахмет-ејлеје1) У ред нових легатора ступио je г, Мехмед Секретар г. Хамид Кукиб, чита имена осталих Дервоз са улогом od 10.000 Дин. и Али еф. Смавлбеговић ća поклоном једне куће и 3 V* дунума рахметлија: Мурат Синанагић, Рвзабег Капетановић, Изет земље. О лањској скупгатини писала je најпохвалније Пертев, Хајдар Фазлагић, Сулејман Мурсел, Атанасије Крстић, Др, Касим Двлберовић, X. Мухамед како наша локална тако и пресгоничка штампа. О свим закључцима прошле скуа еф. Бахлиловић. Наил еф. Бегић, Мухамед Захировић, Хасанага Гујић, Спахо Свјамхоџић, Мухамед штине Главни одбор je водио строго рачуна, те сви су взвршени колико je било мо • Џумхур, Смаил Прачић, Осман Топић, Мехмедага X. Мујачић, Милорад Личанин, Здравко Јовановић, Ду- гуКе, обзиром на владајуће тешке прилике. Тако je шан УгреновиК, Салих Фазлиновић, Навл еф. Бе- врема прошлом закључку лист „Гајрет" n суређен. гић, X. Суљага Хрњић, МахмутбегКапетанотиК, Лу- По предлогу Стоца у погледу оснивања Гајрстове твага Сарачевић, Муниб Салихефендић, Иво Ловре- Кредитпе Задруге настојало се свим силама на љенои оствчрењу али услед опште финансиске кризе новић, Коста КојдиК и Бокор Атиас. �та настојаша нису могла успети, na je ово актуелно “Гајретово питање морало бити одложено до бољих и нормалнијих врилика. Предлогу из Власенице да се изашаљу делегати Главног одбора ради контролисања месних одбора удовољило се je, у колико су чланови Главног одбора вмали у појединим мјестима своје властите вли какве друге јавне дужности, како путни трошкови не би падали на т е х т Гајрета. У духу предлога Дервенте за сарадњу верских службеника са Гајретовим радницима, чланови Гај^ста који су у Вакуфском Behy живо су се залагали У погледу смештаја омладине на занате Главни одбор je ступио у везуса Привредником, коме свесрдно благодаримо на братској сусретљивости. Смештено je 83 деце. По предлогу Маглаја да се учува Шериатска гимназија Главни je одбор са свим Гајрстовим радницима те са Гајретовом омладином успешно взвршио свој задатак. По предлогу Плевља за оснивање ћилимарске школе у заједници са Колом Срп- Сестара Главни je одбор ставио на расположење плеваљском месном одбору 10.000 Дин., али вх овај није искористио ради тешких владајућих прилика. Предлог Мостара je такођер одгођен за боља времена, јер- нису згодне Брилике да се у овој години тешке економскс депресије пође са зидањем Гајретова дома. Предлогу Пријепоља да се шаљу далегати у Санџак и Јужну Србију није се могло, нажалост, из фпнансијских разлога удовољити, јер je Гајрет у овој годнни био заузет најпречом бригом да уздржи бројну омладину у својим интернатима. У погледу рада на вросвеКивању школске омладине Гај :ет je вздржавао 8 интерпата и један заједнички са Просветом у Требињу. Кроз ннтернате прошло je 521 питомац-вца. Општи успех Гајретових питомаца у науци био je Одличан. Дисциолина и међусобно дружељубље питомаца те марљивост била je на високом степену. Здравље питомаца било je добро. У свим внтернатима много се je полагало како на школско, световно и друштвено тако и на верско васпитање. Скоро у свим вптерна тима основана су литерарна друштва и питомци су одржавали предавања о разним нашим актуелним темама. Све националне и државне празнике прославили су Гајретов« внтернати најсвечаније, a осим ових свечаности приређиване су у ‘внтернатима и верске свечаности, мевлуди и верска предавања. Осим уздржавања внтерниста, Гајрет je поделио у овој години 1C8 стипендија у взносу од 187.131.45 Дин, те за набаву школскихпотревштина и путних трошкова поделио je 14 једнократих потпора у износу од 5.555.- дин. Ha просвећивању народних маса Гајрет je деловао преко популарних предавања. Издата je у овој години једна књижица предаваша, обзиром на тешке финансијске прилике. Код Гајретових предавања и у овој години показала се je свесрдна узајамн0Сг свјетовне u духовне внтелигенције из народа. ОсИм предаван.а дјеловао je Гајрет на подизању опште просвећености народа путем оснивања домаКичквх гакола. Ha привредном просвјеКивању народа Гајретје дјеловао одржавањем Задружно пол.опривредног течаја, уздржавањем шегрхског дома, стипендирањем ђака кожарске школе у Високом, те уздржавањем ћилимарске школе и ЗадругеГајрета и Кола Срп. Сестара у Сарајеву. Задружни течај показао je одличан успјех који нажалост није у овој години могао бити примијењен, јер то владајуће прилике нису дозвољавале. Кроз Шегртски дом прошло je 65 питомаца о* којих je 12 завршило са задовољавајућии успјехом занатско науковање. Ha кожарску школу у Васоком подијелио je Гајрет 10 стипендија. Ћилимарска школа у Новом Пазару са великим успјехом подиже врпвредну свијест међу тамошњим нашим женским свијетом, a у овој години взрадила je лијеп број радова. Поред тешких прилика Задруга Гајрета и Кола Срп. Сестара у Сарајеву всказала je ове године чист добитак од 14.484.81 Дии. Ha вјерском вросвјећивању Гајрет je у поман.кању позваније иницијативе повео акцију за стваран»е савремене духовне внтелигенције и свештенства, подијеливши неколике стипендије за теолошки факултет Ел Азхар у Каиру. Вјерску просвјету подизао je Гајрет приређивањем мевлуда, свечаних дова и вјерских предавања. Ha овом пољу рада Гајрет нажалост није навлазио на потпору Улеме, која заузима високе вјерске положаје, али са задовол>ством истиче да je навшао на свесрдан пријем како код народних маса тако и код наше народне улеме. Ha социјалном подизању народа Гајрет je у овој години учинио добар корак, приређујуКи забаве и сабирне акције за сиротињу и одијевање сиромашне школске дјеце. Нарочита захвалност у овом раду припада нашим женским одборима. Међу осталим културним акцијама Гајрета успеле су у овој години акције на оснивању и одржавању пјевачких и музичких друштава, осниваљу и одржавању Гајретових читаоница и клубова. Све Гајтетове приредбе у овој години биле су свечане, националне и културне манифестације. Прославе народних благдана и Гајретовог дана биле су праве свечане академије. Гајретове забаве биле су свуда елитне. Овогодишња Гајретова забава у Сарајеву била je једна од запажених културних и нациоиалних манифестација. Ha помагашу литерата и унапређивашу литературе, Гајрет je могао у овој години учинити незнатаи корак, али поред тешких прилика расписао je један драмски конкурс и подијелио je награде за најбол,е студеитске тем,ате о нашим актуелним npoблемима. У овој години нису биле бројне Гајретове �едиције, прилике су нам дозволиле да штампамо само једну књижицу рамазаиских предавања и да вздајемо „Гајрет", дајући м-у више форму друштвеног органа. Са највећим весељем пратили смо рад београдског Гајрета, који je у овој години довршио и отворио свој монументални дом, кроз који je ове године прошли 130 питомаца-ица. Београдска студентска омладина показала je ове године живу активност на свим нашим питањима, a нарочито на питању очувања Шер. гимназије. Услијед владајуће економске кризе Гајретов рад у Јужним крајевима није био у пуној мери развијен, јер су зато потребна много већа средства, него што их je Гајрет у овој години могао прик-упити. Претсједник', Господо, взволите чути бана i Поповића. (Жпвио!) Lan е. Велимир llovoeufi: Господине взасланиче Нз. В. Краља! Поштоване даме, браКо и пријатељв! Ja вам топло и усрдно благодарим на топлим поздравима, које сте ми изразили вреко вашег драгог г. вретсједника. Ja сам се трудио и трудићу се у својим могућностима да помогпем' напоре у ралу за Гајрет. Али, браћо, сваки бан, na ма ко то био на положају бана Дринске баноиине, ако xohe да савесно одговори својим дужностима, мораће да помаже, можда и у већој мјери, ваша настојан.а п ваше напоре, биће дужан да то чини. Ja бих се и поред тога, не само као члан, него и као грађанин v ' ' i •: i и као друг и као брат трудио да покажем сво)у оданост према вашем раду и моју љубав према вама (Жввио г. Бан!) Али ми Кемо се, браћо и пријатељи, чешће овако састајати и виђати, чешКе ћемо изражавати' нашу љубав, наше братство и Ha­ rne лругарство. Довољно je да се погледамо, na да се разумијемо. И као бан и као личност ja вам топло благодарим на вашим великим настојањима, на вашем раду и труду, који улажете са пуно успјеха у рсредовима браће м-услимана. Ко год осмотри ваш рад и ваша наетојања, не зна коме да се више диви: да ли вама браКо вз иајудаљенијих крајева или вашем водству. Сви сте на свом вослу и раду са пуно снаге и воље, мара и одлучности и за то су ваши успјеси велики и ми им сви одајемо пуно признање и хвалу. Ja вам са овог мјеста взражавам пуну захвалност на таковом раду. Али сте, драга браћо, на пола пута. Kao што видите, вма једно „а л и “. Има још много напорада се учини да Гајрет триумфује потпуну и пуну побједу. ПосматрајуНи досадање ваше настојање и вашу снагу, увјерен сам да Кете ви и оно што још преостаје да взведете. ви знате шта све још вма да се ради, ви знате то много боље од мене, јер боље познајете живот наше браће муслимана него ja. Ви миого боље знате њвхове потребе ц шихово craibe. И мислим да ћемо се сло жити да ваши напори треба да буду још већи и да једног дана можемо сви овако братски са задовољством констатовати, да je и код вас браће муслимана завладало оно стање, у ком може једино да живи један човјек, један грађанин. Ja hy да напоменем двије важне дужнасти. To je, 6paho, нациоиално пнтање. Ту ли порало crh да лного радило, да нацвоналну евијест ујед иачило и да ona буде једна иотиуно те вста у свим знјеловипа пашег народа. Ииа много заблуда. Често у животу морамо да вравимо разне компромисе само да дођемо до усајеха. У том правцу ви лафовл, ви борци кма да издржите највеће напоре и највећи труд. Можда ћете доживјети и понижеша и потсмјехивања п погрде, али ви #не смијете да поклекнете, јер ако би поклекнули, изневјерили би велику улогу Гајрета у всторнји нашега народа. Браћо, у том вравцу Гајрет -пише једну велику историју и Гајрет и Гајретови радници морају да знају да су у том правцу велики апостоли, велики трудбеници и да као апостоли морају да буду чврсти, божанствени са снагом великог Бога, да никада ие поклекну na дошло не знам каково понижење - мора се вздржати. Нарочито то треба да чипн Српско мусливапско друштво Гајрет“ . Друштво иосн назнв Сриско луслилаиско. na’c, који прииадапо српскол илелеву, иуна је н слатка ријеч, али не смијело да заборавнло дабаш за то, што je другатво Грпско мусличанско, да лора битп претеча у пастојању да изједкачвло пашу иационалпу свијест да ona буде Југославенска националиа сввјест. Многи ће вал предбацити, али баш за то ви вашип трудол покажите да као српско друштво радите за велику Југословепску националпу сввјест. Знал, да вал je ово ua срцу, кад ово говорнл, ne лвсллл да вас упутил пли поучпл. Зиал ja добро да ви то зпате. Ви вмате велику сиагу и нека вам je одвас сваком поједином хвала! Има још једно пространо поље рада, али које очекује баш вас, искључиво вас, a то je: интензиван рад, пун и одап у сваком погледу, рад који нзискује пожртвовања! Неиа веће дужиости једпог грађанипа, a пого* токо једног овако лвјепог в велпког друштва uero да ради ua подизању човјека. Треба да пал je дужност, да сви тежило да иостигнело крајљи ци.в у тол иравцу: да свакн од нас жнви животол достој* nun једвог човјека. A bui браћо, знате како je код вас. Тешке су прилике и треба много труда да се то постигне. Ми смо чули са колико je одлучности, пожртвовања и марљивости радио Гајрет у прошлој години. To смо чули из ријечи г. Секретара. Ja желим да тај рад буде шнри, већи, обимнији, да се свугдјена сваком мјесту види упечатак великог не* �Ja vam iz Lijevna donosim srdačne pozdr v уморног рада Гајретовог. Стога, у тој жељи ja вас поздрављам са: „Живјели!" (Поклици живио баа г a osim toga donosim i blagodarnost naročito na aH 6 su pretsjednika g- Dra. Hasanbegovića. Ovu zasw ' Поповић!) Претсједник г. Др. ХасанбеговиЛ; Господо, ријеч držim da dijeli i Gajretova kancelarija, pa mi je д имаизасланик г. Министра просвјете, начелник г. žnost da i g. Hamidu Kukiću, koji je kao sekretar n”' umorno radio, iskažem svoju zahvalnost. To mj .* Милан Димовић.. Г. Милам ДимовиИ: Господине Изасланиче Њ. bila dužnost kao delegata da kažem. A sada da kažem neka svoja lična opažanja В. Краља! Господине Бане! Господо и браћо! Дозлите ми да вам уграбим један кратак тренутак од Uvažavam da skupština ima pred sobom velik pOSao Вашег драгоцјеног рада и да вам кажем неколико pa ću nastojati da budem što zbijeniji. Gospodo, ka(j ријечи. Заиста ми je велика част и велика радост, pomislimo da ulazimo u 30-tu godinu rada, vidimo da што je Госп. Министар Просвјете изволио мене од- je to jedan velik period. To su tri decenija. Evolu. редити као свог изасланика, на — како ви кажете čijom postizavaju se veliki uspjesi. Govoreći o 30. go­ — главну скуаштину, вјероватно за то што je тако dišnjem radu, kad znamo kakovo je stanje kulturno i предвиђено у статутина, на читаву малу вашу све- nacionalno bilo u onim godinama kad se društvo osni­ valo, na kakove se poteškoće nailazilo od strane чаност. Ова част и радост, коју осјећаи у толико je konzervativnih naših masa, može se kazati da je us­ већа, што се ja ирви пут налазип на скупштини pjeh za ovaj period bio više nego ogroman. Ovakove међу вама, иеђу претста^ицима друштва, чија дје- uspjehe ne bi mogao postići niko drugi pa ni kod латност улази готово у пословацу и чији су напо- naše braće drugih vjera. Međutim, mene ovakav uspjeh pu донпјелп такове плодове које je тешко наћи ni malo ne veseli. J a to otvoreno kažem. Ja sam код других друштава. ви који сте активно учество- ''Uvijek takav da ne dajem važnosti uspjehu, jer uvijek вали у овоме раду, ви зпате да овај nyj није гла- znam da može da bude i bolje. U početku rada bili smo društvo, koje je imalo дак и није без преоона, које се не могу глатко уклонити и које се уклањају великим напорима, a dužnost da dijeli stipendije đacima, a zatim da често пута и знатном мјер(ом личног пожртвовања. prosvjećujemo mase i da ih nacionalno osvještavamo i J a мислим да баш у вашој жилавој отпорности и у podižemo njegovu privrednu snagu. (Glas iz skupštine: тој узвишеној родољубивости и лежи сва љепота. To je predavanje, pređimo na kritiku. Ako bude tako Ja вам изражавам дубоку захвалност на том раду nećemo nikad svršiti). J a bih htio da napomenem ka­ у вме Министра Просвјете г. Др. Којића, којега kove su nam bile greške i koje zapreke nismo mogli имам овдје част заступати. Поздрављам вас са нај- spriječiti. U koliko se pak zahtijeva da o ovom ne go­ срдачнијом жељом, да у свом раду истрајете са vorim na skupštini, ja ću se tim pozabaviti u štampi. истом одлучношћу као и до сада. Ja мислим, при Moram međutim reći da imamo vrlo mršavu štampu. концу, да смијем рећи, да Господин Манистар Про- Tako na pr. naš list „Gajret “ jest vrlo uzak On je sve­ свјете неће престати да вам и даље указује своју den na formu društvenog organa i mi nismo u stanju помоК у свакој прилици. Живјели! (Поклици: Жввио!) da u njemu izrazimo svoje misli kako želimo. Dozvo­ Predsjednik g. Dr. Hasanbegović otvara diskusiju lite mi stoga da ovdje govorim. Inače ja ću da pišem u onim novinama, gdje vam to neće biti milo. Ja ne po izvještaju sekretara: G. Mustafa Mulalič, delegat Livna: Gospodo, ja ne­ želim da pred našim manjkavostima i slabim stranama mam Bog zna kakovih primjedaba na izvještaj sekre­ zabadam glavu u pijesak kao noj. Prva greška u Gajretovom radu jest ta, što smo tara, ali bih htio da stavim nekoliko primjedaba opće­ nite naravi na rad društva Gajret u jednogodišnjem išli u svim pitanjima sa nekom bojažljivošću. Pitali periodu, a koliko mi bude moguće i o čitavom radu smo se šta će reći naša ilmija i naše konzervativno za 30 god. njegova opstanka. U prvom redu, ja bih htio shvatanje. Ja bih htio da u Gajretovom radu bude da izvršim jednu dužnost kao delegat grada Lijevna, od­ više kuraži i da u svim problemima nastupamo otvo­ nosno njegovog mjesnog odbora, t. j. da konstatujem renih očiju i vedra čela. Prvo je nacionalno pitanje, na skupštini, da je rad društva Gajret u prošloj godi­ Mi kao da se i danas stidimo što smo prije 3 godine ni, koja je bila u znaku sveopće svjetske ekonomske istakli svoje nacionalno obilježje u imenu društva. i duhovne krize, upravo zadivljujući i ogroman. Podvlačim da se ovo ne odnosi na delegate, već na U vrijeme ekonomske depresije nastupa i duho­ širu masu. (Glas iz skupštine: Držite se dnevnog reda.) vna depresija, dolazi jedna psihoza u kojoj se čovjek g. Kadić: Ovo je na dnevnom redu, govornik se više egoistički ispoljava, pa manje mari za kakav potpuno drži dnevnog reda. društveni rad. Hvala Bogu, blagodareći neustrašivom Pretsjednik: J a bih apelirao da diskusija bude na radu i velikoj energiji našeg dičnog pretsjednika g. visini i ozbiljna, pa bih molio da ne prekidate govor­ Dra. Hasanbegovića, Gajret je u ovoj teškoj godini nika, jer on govori o onom što treba. Ako treba ne­ polučio zadivljavajuće rezultate. ko da mu odgovori, neka se javi za riječ. 228 �g. Mulalić: Tu skoro izašao je u beogratskoj »Po­ litici« članak od g. prof. Popovića. On tu govori o našem zastoju u kulturi, nacionalnoj nesvjesnosti i baca neke aluzije na Gajret i njegove radnike. Ne slažem se u svemu sa g. Popovićem, ali u njegovim izvodima ima dosta procenata istine. Kad pogledamo naše stanje, nemamo se čim pohvaliti. Društvo čini velike napore, ali ne nailazi na susretljivost kod <itave naše mase. Nailazimo na poteškoće kod visoke ilmije, koja od velikih trbuha ne vidi bijedu naroda Mi se bojimo da uđemo u diskusiju sa onima koji smetaju naš progres. Ja mogu reći da Islam nije re­ ligija koja hoće da gleda muslimane u zastoju « mraku. Islam je religija koja hoće da vidi svo­ je sljedbenike na prvom mjestu u svakom pogledu. Bila mi je namjera da Vam kažem, da mi ne ulazimo sa potpunom kuraži u borbu sa ljudima, koji od velikog trbuha ne vide bijedu naroda. Ja bih htio da naša skupština do­ nese zaključak, da mi Gajretovi radnici možemo slo­ bodno i putem štampe da upozorimo na sve ijašenevolje i greške. Bolje da mi to sami iznesemo, jer pogledajmo naša groblja i flaše Vakufe. Svak to svalju­ je na inteligenciju, a inteligencija ^feće to da snosi. (Tako je!) G. Mustafa Alikalfić: (delegat Mostara) Smatrao вг,т da je danas na dnevnom .redu izvještaj Glavnog odbora i zato sam tražio da se ova stvar to jest di­ skusija g. Mulalića prenese na eventualije. Inače se potpuno slažem sa g. Mulalićem, da treba sva naša nacionalna, socijalna i druga pitanja da se tretiraju na glavnoj skupštini. Iz izvještaja Glavnog odbora vidi se da je u pro­ šloj godini rađeno mnogo na saradnji Gajreta i Prosvjete; održane su mnoge Gajretove i Prosvjetine zabave i proslave i formirani su zajednički odbori. Samo se nig-l e ne spominje Mostar. Vjerujem da je to nehotice ispušteno. Mostar je zajednički proslavio Rođendan Nj. V. Kralja sa Prosvjetom. Osnovali smo zajednički narodni univerzitet, na kome je održano 50 predavanja. Želim da se konstatuje u zapisniku, da je i Mostar sarađivao sa Prosvjetom. Sad ću da kažem o preuređenju lista „Gajret". On je za nas skup. Izdali smo za njega 133.000.Din. Nesamo da je skup zbog ove cifre, nego i zato što svojim sadržajem je daleko od širokih slojeva na­ roda i što ne odgovara svojoj svrsi. Stoga bih pred­ ložio konkretno da bi se on usavršio i da bi odgova­ rao interesima socijalnim, nacionalnim i kulturnim, naravno u granicama progresa i evolucije, da se ob­ razuje i formira redakcioni odbor od 5 lica. U odbor bi trebao da uđe sekretar i 4 profesora sa ovd. gim­ nazija, koji bi besplatno uređivali list prema našim interesima i koji bi nas sigurno jeftinije koštao, nego li nas košta ovako sa 133.000 Din. Iz izvještaja vidim da su neki mjesni odbori, na­ ročito Tešan i Ljubuški, i mimo pravila, dakle protu- pravilno ulagali novac u lokalne banke. Time je do­ vedena u pitanje svota od 70.000 Din. Međutim u pra­ vilima izričito stoji, da mjesni odbori imaju novac do­ značivati Glavnom odboru. Stoga tražim i predlažem da se Glavni Odbor poštara da se onih 70.000 Din. osigura, a drugo da u buduće mjesni odbori ne smi­ ju raspolagati sa novcem, nego ga imaju upući­ vati Glavnom Odboru: inače moraju svi članovi mjesnog odbora da snose za novac moralnu i ma­ terijalnu odgovornost. Moram da izrazim naročitu zahvalnost prefektu sarajevskog muškog internata g. Aliji Hromiću, koji je u toku prošle godine osnovao literarno društvo ,,Avdo Karabegović", čiji je cilj da naše pitomce uputi na samoradnju, da im vaspitava kritički ukus. To literarno društvo održalo je mnogo predavanja. Apeliram na druge prefekte, da se ugledaju u lijepi primjer g. Hromića. Osim toga imam da primijetim jednu neznatnu Stvar. Vidim da se za kancelirijske troškove konvikata Mostar-Sarajevo dalo 500 D in, a trošak Tuzle iznosi 2.050 - Din. Mislim da bi se tuzlanski prefekt imao ugledati na Mostar i Sarajevo- Upada mi u oči da je konvikt u Banjaluci potrošio 16.126 Din. za popravak zgrade, iako Gajret plaća 7.000 Din. kirije. Ja sam jučer o tome govorio sa g. Pretsjednikom. Vidi.) sam da Gajret mora popravljati zgradu, koja je vakuf­ ska. dakle naša islamska socijalna i kulturna ustanova. Izgleda da Vakuf nema puno razumijevanja za naše potrebe, pa nas prepušta nama samim, da iz naših siromašnih fondova trošimo na uzdržavanje nje­ govih zgrada. Ja bih apelirao na Vakuf da nas po­ štedi ovakovih izdataka i da nam ustupi besplatno svoje zgrade, da ne plaćamo kirije, a mi ćemo te zgrade popravljati. G Kukić: Na primjedbu prof. g. Alikalfića u po­ gledu izvještaja o saradnji Gajreta i Prosvjete u M staru, koliko se sjećam Mostar nam nije poslao kra­ jem ove godine zatraženi izvještaj o svome godišnjem radu Usljed toga nije mogao biti uzet u obzir pri redigovanju godišnjeg i (.vještaja o cjelokupnom radu na­ šeg društva. U pogledu preuređenja lista „Gajreta", Vi ć»te čuti i mišljenje Glavnog odbora u diskusiji povodom predloga budžeta A imaćete priliku da vidite i nacrt naših novih pravila, koja predviđaju da se u Glavnom odboru formiraju naročite sekcije: prosvjetna, za dru­ štvenu propagandu itd Jednoj od tih sekcija moći će se povjeriti i uređivanje lista „Gajret* . Na kraju, ka­ ko po svima tako i po ovom pitanju skupština ima pravo da donese svoju odluku. G. Alija Omersoftić: (delegat Nevesinja) Ne mo gu da se složim da naše mase nisu nacional­ no svjesne, kako reče g. Mulalić. Radom Gajreta kroz dugi niz godina mase su se dovoljno nacionalno vaspitale. Najbolji je 229 �lju. Gajret je uvidio da bez ekonomskog napretka ne­ ma ništa. Stoga se je bacio na ekonomski rad prosvje­ ćivanja sela i dizanja poljoprivrede. Nije naš musliman u B. i H. nikad bio beg, ve­ leposjednik i aga, on je pukim istorijskim slučajem došao do velikih kompleksa, ali je u svojoj suštini uvijek bio seljak. Vidite ga i danas kako i pored najte­ žih prilila napreduje. U prošlogodišnjem Gajretovom zadružnom poljo­ privrednom tečeju ja sam održao nekoliko predavanja, promotrio sam taj r.iš svijet, pohadače tog tečaja, i vidio sam da imadu snnsla za ekonomiju i za sve po­ ljoprivredne grane.Ekonomskim podizanjem našegsvijeta mi ubijamo jednim hicem dva zeca. Meni je vrlo žao što ove godine nismo mogli da održimo ovakav tečaj, ali će se svakako s tim nasta­ viti. Na sitnom poslu dostižu se krupne stvari. Naša ilmija treba da iz našeg svijeta istjera mnogo prazno* vjerje iz poljprivrede, onda treba da dođe inteligenai da mu kaže, kako će empirijski obraditi i iskoristiti komad zemlje. Gajret bi se trebao u tu Svhu obratiti Min. Poljoprivrede i Ban. upravi u svrhu pomoći. Naš narod se može ekonomski podići najbolje zadružnim putem. Kad ekonomija bude jača, biće lakše i prosvje­ ćivanje. Mi imamo Sivez Srp. zemljoradničkih zadruga, pa bi bilo suvišno osnivati jedan novi savez, jer bi nas to koštalo n nogo novaca. Nadam se da će Gajret u tom pravcu mnogo poraditi i uzdajući se u Boga da će biti blagoslovlj n i naš ekonomski kao i nacionalni rad, ja pozdravljam Gajret i njegov rad. Pretsjednik: Od strane g. Alikalfića postoje tri predloga: Prvi je za preuređenje lista »Gajret«, drugi da se društveni prihodi koji postoje kod mjesnih odbo­ ra bezuslovno šalju Gl. odboru i da za upropašteni novac snose materijalnu i moralnu odgovorno t mjesni odbori i povjerenici, treći je predlog da se umole va­ kufska tijela da za zgrade koje Gajret iskorišćuje za svoje internate, ne naplaćuju kirije, nego da, ih ustu­ pe Gajretu be platno. U pogledu prvog predloga govorićemo kasnije jer će se o tome govoriti u jednom naročitom refaratu. Da li se skupština slaže sa predlogom da za sav no­ vac ubran na terenu, odgovaraju mje ni odbori i po­ vjerenici. (Slažemo se. P rim ase) J a razumijem g. Ali­ kalfića da je uzeo riječ specijalno u tom pitanju. Vama je poznato da je glavna kancelarija stalno upozoravala mje-ne odbore da mu šalju sav novac svake godine. Bilo je međuti r, naž lo.t, nekoliko mjesnih odbora, koji ni* su taj dio svoje dužno,ti obavljali, nego su novac iz epecialnih razloga ulagali u novčane zavode, koji su tokom vremena propali i time je Gajretov novac do­ rođeni nacionalist'. Trebalo ih je samo dovesti svi­ šao u pitanje. Mislim da ćete se složiti sa mnom ako jesti iz podsvijesti; To je učinio Gajret Dobar Srbin, biće svakako dobar Jugoslaven. Ali radi se u-vojimo predio- g. Alikalfića i ovdje donesemo nao nečemu novome. Uviđavnošću našega Gajreta i nje­ o I^ n^ u đluku' đa svi funkcioneri Gajretovih mje­ snih odbora i povjerenici materijalno odgovaraju govih pionira započelo se je i radom na ekonomskom po­ za novac skupljen za Gajret. (Prima se jednoglasno. jnak taj, što u provinciji đoživljujemo to, da mase do­ laze na naše zajedničke zabave u velikom broju. A to je najbolji znak da su mase primile ime, koje smo pred 3 godine dali našemu društvu. To sam htio da primijetim, kad je već nabačena riječ i o tome. Moram da zamjerim kancelariji i sekretaru što kod saradnje između Prosvjete i Gajreta dešava se da ne odgovaraju na vrijeme na pojedine dopise iz provincijskih mjesta. Kao delegat iz Nevesinja moram također zamjeriti kancelariji, što nam nije na vrijeme odgovorila na jedan dopis Bili smo u neprilici kako da postupimo. Braća članovi Prosvjete u Nevesinju tražili su da dođe do spajanja društvenih čitaonica. Bili smo u neprilici, šta da radimo ako se osnuje tre­ ća čitaonica i ne dođe do fuzije. Kako nismo dobili odgovora, nismo mogli održati zajedničke sjednice. G. H.imid Kukić' Na predlog mjesnog odbora iz Nevesinja i Konjica Glavni odbori Gajreta i Pros­ vjete su na svojoj zajedničkoj sjednici zaključili da porade na tome da se u izvjesnim mjestima formiraju zajedničke čitaonice Gajreta i Prosvjete. Ta je sjedni­ ca izabrala mene i još jednog delegata u naročiti od­ bor za izradu nacrta pra\ila^ za formiranje zajednič­ kih čitaonica. Isto tako je i Prosvjeta izabrala^sarsvcr-. je strane dvojicu članova. 1 mi smo zajednički izradi* li taj nacrt pravila z a tv a ra n je zajedničkih čitaonica Prosvjete i Gajreta, ali plenumi oba Glavna odbora još nisu definitivno usvojili ta pravila na svojim sjedni­ cama. Radi toga s«. nije jnoglo odgovoriti NevesinjuG. Mulalić: Želio ЈзЉ da odgovorim g. Omerso* ftiću. Mene veoma veseli i raduje da su se članovi u njegovom mjestu lijepo složili i Јл rade u nacion 1nom duhu, t. j da su se nc.cion Ino Osvijestile i šire mase. Stoga pozdravljam g. Omersoftića. G. Alija Ormari, delegat,iz^Ljttbuškog: Dužnost mi je kao delegata i pretsjednika mjesnog odbora u Lju' buškom da zapitam g. prof. Alikalfića: kad je Gajret ulagao taj novac u Kreditnu Banku u Ljubuškom jer to za ovih zadnjih 6 godina nije bilo. Prctsjdnik: To je još iz ranijih vremena. To je bilo prije 8-10 godina, dok je još bio pretsjednik Gaj­ reta u Ljubuškom sada jedan rahmetlija. G. Edhem Bekić: Odgovoriću na primjedbu g. Alikalfića. On je rekao da u drugim internatima ne­ ma literarnih društava, Međutim п mom internatu ta­ kovo društvo postoji. U banjalučkom internatu održa­ vana su predavanja o naučnim, nacionalnim i vjerskim temama. G inž Mehmedalija Jalovičić: Iz dosadanjih izla­ ganja i mog iskustva, ja tvrdim da je naše nacionalno kulturno društvo Gajret faktički dosada uspjelo u na. cionalno prosvjetno n pogledu. Muslimani b. h su JdoO �PreHednik komtatuje da je predlog primljen jedno­ glasno. G Vehbija Imamović [delegat Mostara): Ja bih predložio jednu nadopunu ovom predlogu, t j da se minimalne svote zadrže u mjesnim odborima. Pretsjedniks Drugi predlog g Alikalfića glasio bi Stavlja se u dužnost budućem Glavnom odboru Gajreta da zamoli mjerodavne vakufske uprave, da one svoje prostorije koje Gajret iskoriSćuje u svoje svrhe, ustupaju Gajretu besplatno ov ak o : Prima li se predlog? (Primal) Pretsjednik: Da li se prima izvještai sekretara? (Prima se jednoglasno). Pozdravne depeše Glavnoj skupštini Sekretar g. Kukić, čita pozdravne depeše iz po­ jedinih mjesta: Banjaluka: Uz puno priznanje na dosada ostva­ renim prosvetno kulturnim zamislima Gajreta i sa po­ jačanom nadom u njegovo širenje i korisnost u životu srpsko muslimanskog dela našeg naroda odazivam'se na Vaš bratski poziv srdačnim pozdravom i vrelom željom za srećan rad glavne skupštine — BanVrbaske banovine Svetislav Mihsavljmć (Živio!) Kotor Varoš: Zapriječen doći'lično pozdravljam^ u ime Vakufsko Mearifskog Vijppa glavnu skupštinu Gajreta društva koje tako uspješno i požrtvovno radi na kulturnom i mearifskom preporodu našeg naroda. Pretsjednik Vakufsko mearifskog vijeća Inz. Sulejman Salihagić. (Živio!) Beograd: Zaslužnome Gajretu čestita rad najljepše uspjehe u duhovnom i materijalnom pum.an,u naše drage muslimanske brice. - Pomoćnik М,nistra Prosvjete Dragoslav P. Đorđević. 1Živio!) Zagreb: Današnju skupštinu Gajreta najsrdačnije pozdravljam i želim najljepše uspjehe. — Dr. Savo Ljubibratić, pretsjednik Glavnog Odbora Prosvete. Sanski Most: Sa puno povjerenja pozdravljamo skupštinu. — Mjesni Odbor Gajreta. (Živio!) ВодаТ: Duhovno učestvujem skupštini i želim uspješan rad Živio Gajret! — Derviš Plevljak (Živio!) Prijedor: Veoma žalim što sam zaprečen službe­ nim poslom pa ne mogu prisustvovati današnjoj glav­ noj skupštini. Pozdravljajući sve učesnike skupštine želim da zaključci iste još više podignu polet i elan u radu za dobrobit našeg naroda u duhu svijetlih tradi­ cija Gajretove ideologije. — Dr. Mehmed Hajrović. (Živio! mama. Da li su svi ti novci, koji su s mukom skup­ ljeni, ekono neki utrošeni? Ja ne su i njam ni u koga i znam da je Glavni odbor radio i pri tom bio ruko­ vođen sa najboljom štednjom, ali bih ipak htio da nešto predložim. Naime održanje glavne skupštime sa­ mo u jednom danu ne daje nam dovoljno vremena da razne stvari pojedinačno prodiskutujemo. Stoga predlažem da se dan prije budućih skupština održi jenna zajednička predkonferencija. Tu bi se mogla prođiskutovati detaljno sva pitanja. Izmijenila bi se detaljno sva mišljenja, pa bi nam bio lakši rad na sa­ moj skupštini. Ja mi-lim da bi se i Glavni odbor mo­ rao obvezati da je i oi. moralno i materijalno odgo­ voran za novac koji ulaže u banke. Novac bi se tre­ bao ulagati samo u sigurne banke. G. Pretsjednik• U koliko sam ja razumio g. de­ legata, on je zatražio ja miju situaciju o utrošku ma­ terijalnih sredstava, kojima Gajret raspolaže. Prešao ie odmah na1 d a g u stvar i zaželio da se u bubuće održavaju predkonferencije. Načelno nemam ništa pro­ tiv toga, ali^g delegat nije rekao konkretno, kako bi mi trebali dati jasniju situaciju u pogledu utroška novca. G. Dervić: Ja ne sun njam da je novac trošen neekonomski, pa bih predložio da se održi ta pred­ konferencija, o čemu bismo bili o tome detaljno iz­ vještenu —у , Pretsjednik: Gajretov godišnji izvještaj nije samo iz­ vještaj o radu Glavnog odbora, nego i izvještaj o radu svili Gajretovih funkcionera, i kad bi se sve to detalj* io iznđj Io, trebala bi nam za to knjiga, koju ne bi lospjeli brzo da pročitamo. I za ovakav izvještaj, ko_ _ nam љ je ža„. Nama je „,|а , na skupština odobri!a budžet ; mi , m0 se u granicama toga budžeta držali. A ko želi da bude detaljno obaviješten u što je šta potrošeno, ima uvijek pravo da dođe u kancelariju pa da to vidi. Što se tiče'predloga da i Gl. odbor treba da od­ govara i meterijalno i moralno za Gajretov novac, ja se s njim potpuno blažem, Međutim \а з mogu uvjeriti da je Glavni odbor o tome vodio n nogo računa, gdje će uložiti novac. Mi ovdje imamo i državnih novča nih zavoda. Ja se blažem stim e da u predlog uđe i ova sankcija o odgovorno.ti Gl. odbora Prima li se taj predlog? (Prima se jednoglasno). Izvještaj glavnog nadzornog odbora Ispred Glavnog nadzornog odbora g Dr. Ejub Ademović podnoj izvještaj. Izvještaj blagajnika Slavna skupštino, Predsjednik: Vi ste dobili oštampani izvještaj bla­ Čast nam je izvijestiti glavnu skupštinu da smo gajnika prije б dana. Imate ga i sada pri ruci, pa vas molim d aše izjasniteda li ste za to da se čita blagaj­ prema drušvenim pravilima više puta pregledali gla­ nički izvještaj, (Glasovi: Pročitali smo blagajnički iz­ vne i pomoćne knjige, kao i ostalo po lovanje društva vještaj — prima se) Konstatujem da je primljen i bla Gajret, te smo našli da je cijelo po.-lovanje kao i vođenje knjiga bilo u redu. gajnički jzvještaj jednoglasno. Pređi ženu bilansu sravnili smo sa glavnim i G. Fuad Dervić (delegat iz Tešnja): Iz izvještaja blagajnika vidim da su rashodi svrstani globalnim su- pomoćnim knjigama i našli da je i ta potpuno u redu, 231 �Predlog budžeta za poslovnu godinu 1932/33 Zatim sekretar čita predlog- novog bužeta. Prošla naša godina, obzirom na sveopštu krizu, pokazala je osjetljivo opadanje kod nekih Gajretovib prihoda prema ranijim godinama, kao kod članarine, zabava, priloga u naravi, cigargapira, dok glavni pri­ hod od Banke Gajret potpuno je otpao Međutim, rashodi društveni o.-tali su i =ti kao i ranijih go­ dina, tako da se je ova društvena godina svršila sa deficitom od Din. 161.866.29. Kako nema izgleda da će se u idućoj godini po­ boljšati materijalno stanje naših članova kao i uopšte materijalno stanje našeg naroda, to bi bilo potrebno približno uravnotežiti budžet za godinu 1932/33, kako ne bi i u idućoj godini morali trošiti iz dosadanje dru­ štvene imovine. To uravnoteženje budžeta postiglo bi se na taj način da se reduciraju izdaci lični i mate­ rijalni kod konvikata, te materijalni izdaci kod dru­ štvene kancelarije. 1. Prihodi za ovu godinu predviđaju se u budže­ tu sa svotom od Din. 1,677.100 Din. Te prihode pred­ viđamo prema lan jeki m prihodima, a naročito prema materijalnom stanju našega svijeta. Sve stavke priho­ da predviđene su manje neg3 što je polučenomu lanj­ skoj godini, kako će se to vidjeti iz predloženoga na­ crta budžeta Jedino .stavka opffirbnina povećata je za 80.000 Din. više rfeffo što je to ubrato lanjske go­ dine od pitomaca. O.-tali prihodi zavisić^ svakako od materijalne mogućnosti Gajretovjih članojva ji od rada društvenih organizacija. II. Rashodi. Društveni ra«hodi predviđeni su , istom svotom kao i prihodi tj. sa Din. 1,677.100. — Većina društvenih prihoda \l/3) troši se na društvene internate. Radi toga bi bilo potrebno reducirati neke Za „ n „ » >* » " » muški konvikt Sarajevo — ženski „ „ — šegrtski dom „ — Muški konvikt Banjaleka » n Mostar — n » Bihać — * » Tuzla — » » Plevlje » Trebinje — Da bude -lika jasnija natu lanjske godine: Muški konvikt Sarajevo Ženski „ „ Šegrtski dom „ Muški konvikt Banjaluka „ „ Mostar — „ „ Bihać — „ „ Tuzla — „ „ Plevlje — „ „ Trebinje — Л — -— — — — — — r— — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — lične kao i materijalne izdatke u konviktima, te kVe sti broj pitomaca na minimum. 1. Lični izdaci kod internata mogli bi se sinanjiti na taj način da se ukinu svi honorari upravnicima Honorari upravnika u prošloj godini iznašali su Din. 26 970.- dok bi prema njihovom predlogu za ovu godinu iznašali 31.300 Dinara. U koliko je koji uprav­ nik oženjen pa želi da se hrani van internata, mogla bi mu se dati primjerena hranarina 2) Potrebno je smanjiti broj osoblja (pomoćnica, kuharica, podvornika) na najpotrebnije, tako da manji internati ne mogu imati više od jedne kuharice i jed­ nog podvornika, pa bi se i na tome uštedilo najmanje Dinara 20 000 - Materijalni izdaci smanjili bi se na taj način što bi se primio ove godine manji broj pitoma­ ca a i vođenjem što bolje ekonomije kod konvikata. Za sve društvene internate predviđena je svota o $ .'1,137 100 Din. i to za 381 pitomca, koji su kon­ ce n godine bili u internatu, odbivši one koji su svr­ šili ili su totalno propali. Kao bazu za proračun potroška pojedinog internata uzet je potrošak svih inter­ nata u lanjskoj godini, pa je prema tome proračunato koliko će koštati svaki pitomac. Kod internata koji plaćaju kiriju, kao što je to slučaj kod muš. i žen' konvikta te Šegrt-kog doma u Sarajevu te konvikata u Banjaluci, Mostaru, uzeta je još po vrhu i kirija. Osim toga uračunato je ženikom konviiđu više 10.000 Din. jer ovaj konvikt stvarno troši više na pojedine artik­ le hrane kao što je to: mlijeko i pranje rublja. I to tako uračunato je Din. 6 000 konviktu u Mo taru i 4 000 konviktu u Plevlju, jer nekoji glavni artikkao što je krumpir, kupus i dr. mnogo su .-kuplji kod njih. Prema ranijim podacima trošeno je 6 0 % na hranu, a 40% na ostale režij ke troškove, pa se je tako i za ovu godinu predvidilo: £ 80 pitomaca predviđa 73 pitomice „ 60 pitomaca „ 32 pitomaca ч 35 pitomaca „ 32 pitomca „ 44 pitomca „ 25 pitomaca „ 38 pitomaca „ se — — * — — „ — — , — — „ — — „ — — „ — — „ — — „ — — — — — — — — — — — navešćemo potrošnju lanj-ke godine prema broju pitomaca koji su — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — 86 pitomaca prosječno Din. — 69 pitomica „ — — — 62 pito ic a „ „ — — 34 pitomca „ n — _ _ 29 pitomaca „ „ — — 33 pitomca „ в — — 38 pitomaca и — — 24 pitomca „ n 8 pitomaca „ — — — — — — _. — — — — — _ — — — — — - Ukupno Dinara 232 222.000 Din. 225.000 „ 216.000 , 92.400 „ 100.900 „ 86 400 „ 118 800 „ 71 500 „ 24 000 „ bili u in ter267 02133 231 108- — 215 924.67 107.223.43 123,787.86 98.555.98 113 434.16 80600.— 23 200,— 1 26085621 �Koliko je koji pitomac dnevno koštao vidi se iz ulijedećeg: hrana rež trošk Muški konvikt Sarajevo 6.16 4.19 6 89 Ženeki „ * 4.34 6.31 Šegrtski d o n n 460 Muški ko .vikt Banjaluka 5.39 5.00 „ „ Bihać 5.99 3.79 „ „ Mostar 6.88 7 01 „ . Plevlje 6.73 4.20 „ „ Tuzla 5.43 4 60 ukupno 1035 11 23 10.91 1039 978 13,89 10.93 10.03 Kako se iz gornjega vidi. svi su intern ti skoro podjednako trošili o‘im mo tarskog. Ta diferencija na­ stala je radi toga što mostarski konvikt plaća 22.000 Din. kirije. a mali je broj pitomaca. O im toga, kako je napred navedeno, i mnoge živežne namirnice znat­ no su skuplje nego u drugim internatima (krumpir, meso itd). lako je lanj ke godine izdato na stipendije Din. 187 131.45, ove godine stavljeno je u budžet Din. 100.000 O im toga ima i drugih pitomaca koji su o. g. svršili školu ili zanat U koliko ne bi mogla ova svota doteći, m ka se uzme iz stavke potpora, koja se pred­ viđa sa Din. 20,000.— Potrošeno Predviđa se Pisaći pribor — — — — 7.489.80 5.000.otampanice za kane., konvikte odbore i povjerenike — 11.325.— 10.000.Poštarina i telefon, te brzojavi 21.957 88 20.000.Oglasi u novinama (društvene objave) — — — — 3.949.— 3 000Takse i bilježi — — — — 863.— 2000.Provizije i pristojbe za novčane doztuke — — — — 1860.57 1.500.Ogrijev i rasvjeta — — — 8.376.— 8.000.Kirija — — — — — — 24.000,- 24000.Potni troškovi putovanja člano­ va Gl. O. iz Sarajeva i izvan Sarajeva, u Beograd i na m a­ nifestacije u provinciji, revizi­ ja konvikta i slično — — — 21.419,— 20,000.Prilozi rtunim društvima prili­ kom zabava — — — — 1.990.— 1.000.Ra/.ni honorari r— — — 3.600.— 1.000Nabavka knjiga — — — 2 905,— — Razno— — — — — — 5 646.43 115.381.68 100.000- \ Na plate i o iguranje namještenika dru-tva Gaj predviđeno je Din. 160.000.-, što t>dgovara izdajanj ke godine. Din 42.000'lata sekretara 30.000.knjigovođe 23.724.činovniku 22320.čivnovnici 9.600.pisarici 13.200.inkasantu 9.600podvorkinji Ukupno Din. 150444.- Izdavanje lista „Gajret" neminovna je društvena potreba. Za iduću godinu pfedfiđaju se troškovi izdavanja lista Din. .120.000- Toko.n minule go Gl- O. je došao do uvjerenja da društveni list i gla nik, u kome se izndsi rad društvenih organfzat-,ne može zadovoljiti naše potrebe. Zbog toga se nameće potreba ponovnog zavodejja i literarnog štiva u listu, kao i donošenje članaka, kojima će se treti­ rati svi naši životni problemi. Ranijih godina kao i ove minule sa ubiranjem pretplata išlo je vrlo teško iako su se vrlo često opominjali pretplatnici da izvrše Ovome treba dodati još Din. 9.556.-3 za živo­ svoju dužno :t, kako direktno tako pute n društvenih od­ bora i povjerenika. Nameće se potreba da se u bu­ tna osiguranja i osiguranja kod »Merkura« i Okru duće ubiraju pretplate za list »Gajret« putem društve­ žnog ureda za oziguranie radnika. Za razne izdatke predviđeno je Din. 20.000 nih odbora i povjerenika. Gl. O. će dostavljati tvima Prema tome za iduću godinu predlaže se druš­ organizacijama spisak .pretplatnika, a poslaće i,n i na­ ročite priznanice u tu svrhu. Da bi se pojačao broj tveni proračun kako slijedi: čitalaca našeg lista Gl. O. je predložio u novim pra­ vilima da dobivaju list besplatno svi oni članovi na­ Predlog proraluna za godinu 1932 33 šega društva, koji uredno plaćaju mjesečnu članarinu Prihodi od Din. 10. Razumljivo je da će dobivati list besplat­ no i članovi koji plaćaju veću članarinu od ove. U ko­ 1. Redovne članarine — — Din. 150.000 — liko će uslijed toga izdaci na list biti veći, u toliko 60.000 — 2. Utemeljači i dobrotvori — će se poboljšati i prihod od članarina. 250.000.— 3. Zabave i teferiči — — — . 125.000.— 4. Tombola — — — — — » Na admini trativne troškove kancelarije predviđa 100.000 — 5 Gajretov Dan — — — — „ se 100.000 Din., prema tome za oko 15000 Din ma­ 200.000,— 6. Darovi i dobrovoljni prilozi „ nje, nego što je to lanjske godine potrošeno 20.000 — 7. Prilozi u naravi — — — . Iz čega se sa toje ti administrativni troškovi, na20.000.— 8. Cigarpapir — — — — „ što je sve potrošeno u proHoj godini i koliko se 150.000 — 9. Kamate i dividende — — „ predviđa za iduću godinu, vidi se iz sledećeg: 233 �10. Opskrbe — — “ 11. Pretplata na list »Gjjret« 12. Gajretovi kalendari, kašice, Ukupno Din. 550.C00.— 30.00Л 2 2 .1 0 0 1,677.100.— Rashodi 222.000,— Din. 1. Muški konvikt Sarajevo 225.100 2. Ženski * „ — — 216.000.— „ 3. Šegrtki do n „ — — 92.400.„ 4. Muški konvikt Banjaluka — 86.400. „ 5. „ „ Bihać — — 100.900.— , 6 . „ Mostar — — 71.500 — „ T „ „ Plevlje — 118.800 — 8. „ , Tuzla — — „ 24000.— — „ 9. „ „ Trebinje 100.000 — „ 10. Spipendije — — — >— 20.000 — 11. Potpore — — — — — — 120.000 — 12. Izdavanje lista »Gajret« 100.000— 13. Admini .-trativni troškovi 160.000 — „ 14. Plate i osigur. namještenika 20.000 — 15. Razno — — — — , > c ^иЦирmo Din. 1,677100 — Pretsjednik: Iz o v o ^ refereta sekretara vi ste vi­ djeli i konačnu cifrti/koju vam predlažemo Mi smo na-tojali da na 9vaki način smanjimo rashode. Mi ni-г smo nipošto ht&eli da vam donesemo jedan fiktivni budžtt iz jedno tavnog. razloga, Isto bi morali zagrabiti u naše male i plitke gotovina, koje bi se brzo Lcrpile. Stoga je pametnije i razumnije bilo da na vrijeme nastojimo da svoje rashode komprimiramo i reducira­ mo, nego da jednoga dana društvo Gajret ostane bez sredstava. Trebamo da stvarnosti gledamo u oči. Da Bog da, da se prevarimo i da nam iduća godina ne bude teža nego što nam je bila ova. (Poklici: Amin!). Mi svi znamo da su prilike teške, naročito kod na­ šeg elementa. Rbdi toga trebaće i velike i jake volje i istrajnog rada na terenu kako bi mogli ostvariti i ovu cifru koju smo Vam predložili. Ja znam da je te­ ško dočekivati svijet na terenu i tražiti da doprinese za Gajret. Cak je teško to i sa onima koji daju svo­ ju djecu, pa treba i sa svoje strsne da nešto doprine­ su. Moramo vaspitavati svijet da nešto doprinese, ako već neće za opštu stvar, a ono barem za školovanje 8Voga djeteta. On u tom treba da vidi kapital i rentu za svoju porodicu, kad mu se dijete hkoluje. Mi pri­ mimo po 80 pitomaca gotovo besplatno ili sa vrlo malom op krbom, a Gajret crpe svoja finansijska sre­ dstva iz naroda i ne pada mu iza brda. Ja va9 molim da sa ove tačke gledišta posmatramo predloženi budžet. G. Džemal Alihodžić delegat Sloca: Stavljeno mije u dužnost da progovorim ovdje nekoliko riječi i da 234 predložim da se za vrijeme ramazani-šerifa ne daju drugima dozvole za igranje tombole. Gl. odbor bi tre bao da organizuje igranje tombole tako, da se ne do­ godi da se u be.-cijenje prodaje. Odbori u Banjaluci ' Tešnju radili su na tome svojski. Međutim tim Se stolački odbor ne može pohvaliti. Stavljeno mi je u dužnost da dobijemo obavještenje da li Gl. odbor sma­ tra utemeljačem, koji daju akcije Privilegovane banke Je li to jednako vrijedno, kao kad neko plati u g0’ tovom. U nekojim mjestima opaža se neki nehaj u ra­ du za Gajret. Trebalo bi tome ispitati uzrok. Stolački odbor javno osuđuje mnogobrojnu inteligenciju, kako stolačku tako i drugh mjesta za ovaj nehaj prema Gajretu, koji je izveo toliko mladića na put. Naivno čast iznimkama. Pretsjednik: G. delegat moli u ime odbora da se poradi na nadležno n m jeđu da se za vrijeme rama­ zana ne daje dozvola za igranje tombole drugim drusvima. Formalno je teško to tražiti od vlasti. Mi ne­ mamo patenta na tombolu. U pogledu organizacije igrSnja same tombole, biće govora povodom nekih predloga. Što se tiče pitanja o akcijama, da li one imadu važnost u nominalnoj vrijednosti, i po tom posto­ ji jedan pređlog. (X. Edhem Bekić: Što se tiče tombole, u Banja­ luci je postojalo za vrijeme Ramazana 5 raznih tom­ bola. Ja sam sa predsjednikom mjesnog odbora bio delegiran da ispitam teren, kako bi najbolje prodrli s tim i našli zgodne prostorije. U Banjaluci nismo mo­ gli naći podesnih prostorija za to, pa smo bili pri-iljeni da je prodamo. G. Alihodžić: Tražim da se moli da se tombola dade samo Gajretu. Pretsjednik Nemojte molim Vas to, ne možemo mi udariti patent na tombolu. Prima li se predloženi proračun? (Prima se je­ dnoglasno). Promjena dvuštvenih pravila Pretsjednik: Prelazimo na predlog: Izmjena dru­ štvenih pravila. Sekretar će Vam ukratko o tome iz­ nijeti referat. Sekretar g. Hamid Kukić', U cilju proširenja dru­ štvenoga rada u narodu i uvlačenja što većeg broja naših pozitivnih snaga u rad Gajreta kao i u cilju podjele rada Gl. odbor je predvidio da se u admini­ strativnim srezovima, pored mje nih odbora, kreiraju . i sre.-ki odbori. Društvo Gajret teži za tim da sve prijatelje, sve muslimane i svu o.talu braću, koja žele s nama da sarađuju, privuče u redove Gajreta. Većina članova Mjesnog odbora iz sjedišta sreza^sačinjavala bi sreski odbor; 6 članova iz mjesnog odbora u sjedištu sreza plus 5 članova izvan sjedišta sreza došla bi u sreski odbor. Taj bi se odbor starao za sav kulturno pr°* �6vjetni rad u svome trezu, Pored toga predviđeno je i proširenje Gl. odbora, u kome je dosada bilo 14 čla­ nova iz Sarajeva i 6 članova izvan Sarajeva. Želeći da uđu u aktivnu saradnju i drugi radnici. Gl. odbor je predvidio da se taj broj od 14 povisi na 18 iz Sa­ rajeva, a iz provincije od 6 na 18 Predviđen je i veći broj zamjenika iz Sarajeva i provincije. Pored toga predviđena je podjela rada u Glavnom odboru na sek­ cije. Zatim je predviđeno biranje i zamjenika Glavnog nadzornog odbora. Ideologija društva, organizacija nje­ gova u admini trativnim i materijalni.m pogledu os­ taje i3ta kao i do sada. Sreski odbori ne bi imali niš­ ta sa materijalnim stvarima, ali bi se imali da stara­ ju, da društvo dođe do što većih prihoda iz njihovih srezova Pretsedavajući g. Kadić: Prima li se ova izmjena društvenih pravila koja imate umnožena u rukama? (Prima se bez debate jednoglasno) _ _ _ 0 С Т Н Л Н П Р 0 Д Л О З И ГЛш © Д О О - 3 Прелази се затим на остале предл<'ге Главног одб>ра које чпта и обра?лаже г. Кукић: 1 П р е д л о г з а л и к в и д ц р а њ е Г а јр е т о В И Х п о т р а ж к ' dtt>a. Како се види из благајничког извјегатаја, пз прегледа Гајретове имовинв| друштвена потраживата налазе се и код оввх банака: 1) Код Сарајевске Банкв у Сарајеву Дии. 36.650 2) 3) 4) 5) Код Мусл. Трг. и Обрт. Банке, Сарајово Код Кредитне Банке у Љубушком Код „ , у Тешњу Код Б анке Ферпвбеговпћ м др."у 1сш »у Дпн, 1.250Дпп. 29.960 Дпн. 39.880Дии. 10.227 - Укупно ДчН. 117.967 - Ад l) Потражпвањо код Снрајевгкс Банке настало je отуда што je Счрајевска Бангса при свом оснутку у 1923 год. предвидпла у си> јпм правплнма да даје друштву Гајрет годишње пзвјестан проценат од своје чиете добити. Ман>и дпо отпада на добровољне прилоге Гајрету sa забаве у Сарајсву u na банчнне огласе у листу иГајрет“. Од године 19^6. тадањи Главпи одбор настојао je да подпх-не onaj повац од Сарајевеке Банке, те je за то овластио свогд правног заетупника Др. Запма Шарца, да настоји ликвидирати ово потраживање. Међутим, Сарајевека Баика дошла je убрзо иза тога у положај да нпје могла удовол.пти својим обвезаиа и исплатити горње Гајретоно потраживање. Поменута банка нема данас никакве uмовине, те су сви вјеровнпцп, који су против н>е водили судски поступак за наплату свога потражпвања остали безуспјешни и имали су ni врху да плато еудске трошкове. Због тога се ни Гај|:ет није могао упуштатп у судски процее, да бп пзбјегао непотребне парничке трошкове. Ад 2) Потражпвање код Муслпманске трг. и обрт. Башсе настало je од друштвепих полога. Гл'вни одбор благовремено се побринуо na je подигао од ове банке скоро цијели улог тако да je преостало потраживање према њој у свему дин. 1.250' — JJanKi се налези под стечајем, na je то Гајретово потраживање најављево стечајној маси. Ад 3) Потраживање прша Кредитиој банци у Л>убушком потекло je отуда што je повјереник Гајрета односно претсједник Мјесног одбора Гајрета у Љубуипсом улага ) у ту бшку друттвене приходе из мјеста Повјереник односно прегеједник Гајрета био je истодобно и претсједник поменуте банке. Главни од бор још npnje 6 годпна настојао je да оеигура друш твенс потраживаље, али смрћу претс.једника Гајрета, који je био ii предсједник ове банке, бапка je пропала и тако je друштвено потраживање остало неутјериво. Ад 4) Потраживање према Кредитној банци у i-Тешњу паст*ло je на исти начип као и код Кредитне Банке^у Љубугаком. Ова банкч била je у најужсј пословној вези са Банком Гајрет, na je Главни одбор настојао да Д’ ђе до наплате друштвених потражпванл. Међутим, бангса je поетала нелпквидна, те je Главни одбор морао пристати да прими нек >је мјенпчтражбине банчпне, које су утужене путеи адвокаT£ S j Тешњу. Свн су међутим изгледи да се д0 наплате овог Гајрет.вч потражпвања неће доћи. Ад 5) Потражнвање према Банки Феризбеговић и настало je као и код Креднтие банке у Тешњу п Л>убушкои. ГГропашНу ове банке п ова je тражби на оетала неутјерива. Главни одбор Гајрета предлаже Главној сгсупштини да овластп Главнп одбор да у наступајућој друттвеној годппп лшсвидпра горња дубиозна потраживаља. II П редлог за о тп и с в р и је д н о с н и х папира. У друштвеиој iiMORiiHii иеказују се сваке годпне друштвенп вријвдноснн папири, који су ове годпне ne­ nasilni у суми од Дин. 585.953' - Koje врете су ти папири види се из „Пописа вриједноснвх паппра у благајничком извјештају. Међу овим папирима има некојпх за Koje се не може установити скоро ншсаква вриједност, a ти су: a) Ратни зајмовп у нзносу од Дин. 22.650.12.50 б) Срећке Елпзабете у изное.у од Днн. ц) Дион. Нар. Кред. банке у Тешњу 25.Двн. номинала д) Дионице Сарајевске банке Дин. 2.460.уплаћено е) Тридееет дноннца ЕГривредне 1.500.банке у Сарајеву, уплакено Дип. £35 �2) Да се организацпја акци]е око игран,а ГајрвТо ф) Пет дионица Српске ЕГрометне ве томболе боље организује и no могућноси да СаМ(Ј банке у Сарајеву, Дин. 500. одбори и повјереници у властитој режвји у буду^ г) Марке у суми од Д ин500- играју томболу, чиие ће се и приходи од исте знатi лавни одбор предлаже да се горњи вредносни „о повећати и неће сс дозволити да приватници На папири отпишу и да се воде у еввденцвји на тај на i суме него се Tjа1Рету истој зарађују куд и камо чин, што ће се исказивати у друштвеној активи са плаћа. Дин. 1. Ад 1) Главни одбор са захвалношћу ирвма 0- III П р е д л о г з а о т п и с в и ш е у п л а ћ е н о г и зн о с а о д н о м и н а л н е в р и је д н о с т и д и о н и ц а Б а н к е Г а јр е т . Већ приликом оснввања Банке Гајрет друштво. Гајрет je уписало извјестан број њевих акција. Приликом сваке емисије новвх дионица ове банке, друштво je уписивало даљни број дионица тако да сада располаже са 3.522 дионице у номиналној врвједности од Дин. 352.200. * Међутим, друштво je платило за ове дионице Дин. 391.075.50, према томе за Дан 38.875.50 више него што износи номинална вриједност. Taj вишак настао je на тај начин, што се при упису дноница ове банке плаћао трошак око уписа и пздавања дионица, те плаћања вишка прпликом ноBiix емиснја. Главни одбор предлаже да се више уплаћени износ од номннале на дпоппце Банке Гајрет у нзносу од Дин. 38.875.50 отпшпе и да се у друштвеној активп исказује номиналпа вриједност дионица Банке Гајрет. IV. О т п и с 2 0 °/0 о д в о и је д н о с т и и и в е и т а р а Крајем сваће друштвене године отписује се од друштввног инвентара 20 % врнједности. Усљед нових набавака инвевтара у друштвеним интернатима, тај отпис не долази до изражаја у друштвеној бпланси. Ha основу тога предлажемо да се овласти Главни одбор да сваке године отписује 20 °/о од врвјед ности пнвентара, исказаног у друштвеној вмовини. Горње отписе Главни одбор птедлаже с разлога што je потребно да се исказује у друштвеној бвланси фактично стање друштвене имовинс. Претсједник: Прима ли скупштина прочитане предлоге Главног одбора са образложењем сскретара г. Кукаћа уиме Главног одбора? (ЕГрвма се) Нретсједник: Сви се предлози примају, како je то образложио главни секретар. П р е д л о зи м је с н и х о д б о р а . Прсшло се затии на предлоге мјсснвх одбора и повјсренвка, које чита секретар г. Кукик: Столац: Да се стави предлог да главна скупштина донесе закл.учак да се свима одборвма и повјереницвма стави у дужност да повсду акцвју да се упвшс Што ввше чланова утемељача и добротвора са 6 % обвезнвцама или акцијама. Привилеговане аграрне банке, чвме ће Гајрет добити један сталви годвшњи приход од камата и инати резрвни фонд за градњу дома свога ко]и му je најпоттебнији. вај прелог одбора у Стоцу и предлаже д* скуттвна стлви у дужност будућем Главном одбору д* према предлогу поменутог мјесног одбора одиах поступи. Ад 2) Главни одбор првдлаже да скупштвна ус. воји и овај предлог мјесног одбора у Стоцу, будуНн ће се, како нам то казује досадање искуство. организовањем и вграњем рамазанске томболе у властитој режији поствћв далеко повољнији материјални резултати, него када се издаје томбола под закуп. Кључ: „Гајрет прима једну зрло 8натну своту од забава, a зна се да je главна хачка програма сам комад, na да би се према томе требао Главни одбор побринути, да првбави сам познатвја и за наше прилвке за првказивање погоднвја драмска дјела, na да вх препвше no улогама, да то све среди у иалу библиотеку, да уреди однос са аухорима односнвх дјела ради првкзаивања и да у случају похребе може одмах сваком одбору или повјеренвку послахи погодан комад са готовим препиоаним улогама, којо би се на кон првказивања поврахиле Главном одбору'“ Како je то и у штампаном извјештају реферисано. Главни одбор je распвсао нахјечај за израду 5 позорвшивх гсомада, 'којн ће бити прикладни за приказивање на Гајретовнм забаваиа, a који ће истодобно послужити и друштвеној пропаганди. Ha тај начвн Гајрет ће доћи до својнх 5 нових актовки, којиua ће иоћи располагахи све Гвјрстове органвзацвје no своме нахођењу. Главном одбору може се ставити у дужност да његова канцеларвја умножи улоге оввх актовки, како поједини одбори и повјереници ни с те стране. око преписивања ,улога, не би ималн потешкоћа. Што се тичо другвх поворишних комада, који нису власнвштво Гајрета, a чији су аутори чланови Удружен.а југосл. драм. аутора и под заштитом закона о ауторском праву, Главни одбор може извпјестити да je предузео кораке да оклопи колективан уговор са Аутор централои за првказивање позорвшнвх комада чланова поиенутог удружења. Главни одбор се нада да ke се тај уговор uokn у кракеи врсмену пер фектуирати. У том случају Главни одбор ke сввђати обрачуне са Аутор централом директно испред сввх друштвеннх органвзација за све позорвшве комаде чланова удружења Југосл. Драм. аутора. Prijedor'. 1) „Da u buduće Glavni odbor daje Stipendije i potpore samo onim mjestima gdje se ra­ di za Gajret i u razmjeru prema prihodima dotičnog �mjesta. Od ovoga načela da se može odustati u onim odbora ta je korist znatno veća nego u mjestima gdje slučajevima gdje se dokaže pasivnost dotičnog mjesta, je igranje u vlastitoj režiji nemoguće. Tu se tombola kao i mali broj muslimana te kod talentovanih mladi­ da bi od nje bila bar kakva korist izdaje u zakup i • ća. Stipendije i potpore imadu se davati za buduću od nje najveću korist ima zakupac. godinu prema prihodima postignutim u ovoj godini a Međutim igranje tombole na način kako je kod da i oni ne bi podbacili, imadu garantovati funkcione- nas uobičajeno u novac je pravi hazard. Za jedno ve­ ri dotičnog mjesta. će igrajući sa dvije karte može se izgubiti preko 100 2) Pošto je očajno stanje muslimana u vjersko- Din. Kad bi tu tombolu igrao elemenat dobro situiran prosvjetnom pogledu, glavni razlog je tome pomanj­ koji lako novac zaradi, to bi se moglo oprostiti, no na kanje sposobnog i savremeneg svećenstva, pa da se iz žalost tombolu igra naš najsiromašniji elemenat, koji ovog stanja izađe, moli se glavna skupština da zatra­ в teškom mukom zarađuje svoj nasušni hljeb, nesviži da se svi muslimanski vjerski zavodi bili oni pod jestan, hazardira ne da bi utukao vrijeme, nego da bi državnom ili autonomnom upravom, reorganiziraju sa eventualno dobivenom premijom popravio svoju tako da zasada isključivo daju sveštenike a naročito i- jadnu situaciju bar za jedan dan i koji obično gubi a mame i mualime. Irelevantno je da li će dosadašnji da ne debija- I vrlo su česti kod nas slučajevi da se vjerski zavodi ostati pod državnom ili će preći pod proigra čitava mjesečna zarada i mjesto hvale i pri­ upravu islamske vjerske zajednice koja bi potonja bila znanja društvu čuje se kletva ucviljenih gladnih fami­ prirodnija i svrsi shodnija. lija. 3) Da se prvenstveno daju Stipendije učenicima Kako je prema § 3. društvenih pravila cilj druš­ stručnih škola. tva i ekonomsko podizanje muslimana to bi u intere­ 4) Da se ukine Gajretov konvikt u Bihaću f)oš- su tog našeg najsiromašnijeg elementa bilo potrebne to u istom imade samo gimnazija i .da se na kojem zabraniti igranje tombole uz Ramazan. drugom mjestu otvori a poželjno bi bilo u Sandžaku U koliko to ne bi bilo moguće trebalo bi zabra­ ili Makedoniji." niti igranje tombole uz novac. Tombola bi se mogla Ad 1) U smislu ovoga pred loga Glavni odbor igrati na slijedeći način, samo ako se to ne bi zloupo­ postupa već od ranije. U pogledu podjele mjesta trebljavalo: konviktima, stipendija i drugih pomoći kao i u pogle­ Kupio bi se neki predmet za koji bi se igralo du škola u koje se imadu upućivati pitomci Gajreta i onaj koji dobije premiju dobije predmet; novac os­ prošla naša glavna skupština donijela je rezoluciju pre- taje društvu. To bi se moglo ponoviti za jedno veče kojoj će se i u buduće postupati. nekoliko puta, društvo bi imalo istu toliku korist ko­ Ad 2) Po ovome predlogu Glavni odbor ima da liku ima sada, a gubici koje bi snosio pojedinac izno­ kaže ovo: Pitanje stvaranja našeg svećeničkog kadra sili bi samo nekoliko dinara, ne bi bilo posrednika jest pitanje od prvoklasne važnosti i zadire duboko u koji bi zarađivali masne sume, ni prigovora humanim život islamskog dijela našeg naroda. To pitanje zahti­ T prosvjetnim društvima, da ovako pomažu hazard, jeva duboko i svestrano proučavanje i njime bi ima­ koji im svakako ne služi na čast, premda im donosi li da se pozabave svi dobronamjerni muslimani, i in­ lijepu korist." teligencija i ilmija. Za riješavanje tako krupnog p ta­ Organizovanje i igranje Gajretove tombole za nja trebalo bi da dadu inicijativu i to neođložno poz - vrijeme Ramazana postalo je jače vrelo društvenih pri­ vani vjerski naši forumi. Gajretovi radnici spremni su hoda. Uz požrtvovan i smišljen rad svih Gajretovih da doprinesu sa svoje straue riješenju ovoga pitanja organizacija, ovaj bi prihod mogao da bude još veći i sve što je u njihovoj snazi, te će svaku inicijativu u mogao bi da nam nadoknadi i đosadnji prihod od ovom pravcu svesrdno pomoći. Gajrdova cigapapira i od Banke Gajret, koji smo mi Ad 3) Gajret je i dosada nastojao da uputi što izgubili. Igranjem tombole na dosadanji način jedino je veći broj pitomaca u stručne škole, pa će to i u bu­ omogućen dobar prihod Gajretu, dok svaki drugi na­ duće činiti. čin bio bi nepovoljniji. Ne slažemo se s time da je Ad 4) Glavni odbor se ne slaže sa predlogom da tombola hazardna igra, jer ona služi više za razonodu se ukida konvikt u Bihaću i da se prenosi u Sandžak i zabavu za vrijeme ramazanskih večeri, nego li za ili Južnu Srbiju i to radi toga, što je postojanje Gaj- materijalnu dobit onih koji učestvuju u tomboli. 5) Studenti Beogradskog Univerziteta: »Kao čla­ retova konvikta u Bos. Krajini od velike važnosti a s druge strane u Sandžak se ne bi mogao ni рге novi Islamske vjerske zajednice i kao budući pioniri na izgradnji bolje i sretnije budućnosti muslimanskog mjestiti, jer samo u Plevlju postoji gimnazija, dok u drugim eaudžačkim mjestima ne postoji. Međutim u dijela našeg naroda, smatramo svojom dužnošću, da pratimo sve vjersko prosvjetne i kulturno-socijalne po­ Plevlju postoji već od ranije društveni internat. Banjaluka: „Gajret kao i druga društva ima od jave među muslimanima Bosne i Hercegovine, naro­ ramazanske tombole nesumnjivu korist. U mjesti­ čito rad naših vjersko prosvjetnih predstavnika od či­ ma gdje se tombola igra u režiji društava ili mjesnih jeg rada zavisi naš brži progres i napredak. 237 . �svesrdno zauzmu zaopstanak Šeriatske gimnazije i ,], se jedanput skine sa dnevnog reda ovo iuaCe nezgoj. no pitanje. Gracanica- BU potpunosti se solidarišemo sa sta­ vom Glavnog odbora društva Gajret u Sarajevu u p0g. ledu uređenja Šeriatske gimnazije i njezina opstanka. Najenergičnije protestujemo i ne odobravamo postupjk naše neke uleme i predstavnika vakufa, koji insistiraju odnosno zauzimaju stanovište, da pomenuta gimnazija pređe u ruke naših vjerskih i yakufskih vlasti. Odobravamo stav članova Glavnog odbora Gaj­ reta i molimo da konsekventno ostane p ri svome predlogu (t. j. da gim nazija ostane u državnim гц. kama), jer je to jedini spas naše islamske sirotinje, koja može jedino preko Gajreta i ovoga zavoda doći do-svoje egzistencije i školovanja." Plevlje: „Mjesnom odbofu Gajreta u Plevlju sa svoje redovne godišnje skupštine čast je podnijeti sli­ jedeću rezoluciju: Poznavajući sve teškoće, koje su prebrođene u ra­ du stvaranja Šeriatske gim azije u Sarajevu, te bud­ Maglaj• „Mjesni Odbor Gajreta u Maglaju uputio no prateći nastojanje izvjesnih krugova, da djelovanje je prošle godine APEL na glavnu Gajretovu skupšti­ te škole svedu s tračnica, nama Gajretovcima iz biv­ nu u Sarajevu, da se Gajretovi [-radnici sa Glavnim šeg Sandžaka stežu se i zebu srca, zbog naopakog odborom na čelu, najenergičnije zauzmu za opstanak rada baš one gospode, koja su najzaduženija ljubomor­ Šeriatske gimnazije, koji je, kako je već poznato, bio no štititi ovaj specijalno muslimanski srednjoškolski ozbiljno doveden ^u pitanje. Kako se već predviđalo, zavod. Novo doba naše slobode i samostalnosti dalo ova je želja mjesnog odbora naišla na opće simpatije nam je željeni zavod, za kojim smo čeznuli odavna i i razumijevanje, pošto se ona ticala opstanka našeg čija je potreba nasušna. Radu Šeriatske gimnazije u modernog zavoda, čija je egzistencija usko vezana sa Sarajevu naši krajevi poklanjaju najveće nade, jer iz te škole imaju ponići one generacije muslimanskog našim kulturnim progresom. Ovom prilikom Mjesni odbor izriče veliku zah­ Svećenstva, koje će znati voditi muslimanski dio našeg valnost Glavnom odboru Gajreta sa Dr. Hasanbegovi- naroda putem općeg progresa. Takvom radu ne smi­ ćem, koji zaslužuje specijalnu hvalu, da je lično inter je biti smetnja, a po gotovu ne odande, odakle bi taj venisao na nadležnom mjestu povodom ovog pitanja. rad trebao da crpi maksimum potstreka. Također su dostojni velike hvale gg. narodni poslani­ Svraćajući pažnju na postavljeno pitanje opstan­ ci Gajretovi radnici. Oni su se mnogo interesovali za ka šeriatske gimnazije u Sarajevu, molimo redovnu ovu stvar i sa muslimanskom akademskom omladi­ glavnu godišnju skupštinu Gajreta, da ovom pitanju nom u Beogradu detaljno pretresli ovo pitanje na za­ posveti najveću pažnju. U časovima potkopavanja te­ jedničkom sastanku i na nadležno mjesto uputili od­ melja ovoga našeg srednjoškolskog zavoda, gdje je lično obrazloženu rezoluciju. — Sav ovaj rad, kako živ vrutak, gdje pulsira nov život i spremanje onih, nam je poznato, završio se time. da je osiguran op-* koji će najkorisnije poslužiti narodu i Otadžbini, u tim stanak ovog našeg zavoda bar za ovu budžetsku go­ časovima svi članovi Gajreta moraju izreći i svoju dinu. Ali pitanje opstanka šeriatske gimnazije još nisu riječ po ovom pitanju, a ta je: ne dati dirati u mukom skinuli sa dnevnog reda oni, koji su na žalost ne sa­ stečene narodne tekovine, ne dati ometati rad Šeriatsmo indiferentni prema našem napretku, nego ga čak ke gimnazije u Sarajevu." koče, a koji su najviše pozvani, da rade na izobražePo ovim predio iima bilo je govora i na prošloj nju muslimana. Oni još uvijek rade na tome da ovaj našoj glavnoj skupštini, te je naša glavna skupština naš moderni zavod pretvore u dvije (Merhemića) me­ tom prilikom donijela jednodušan zaključak da Glavni drese; dakle od propresa — regresu — evolucija u odbor uime svih društv. organizacija poradi na nadlež­ nazad! nim mjestima, da se Šer. gimnazija kakva je*t ne uZato Mjesni odbor Gajreta u Maglaju i ovom kida i da ostane pod upravom države. Glavni odbor prilikom apelira na sve Gajretove radnike sa Glavnim je izvršio taj zaključak pa je spreman ako mu glavna odborom na čelu, da se svi angažuju u ovoj stvari i Skupština dade i ove godine ovlaštenje, da se ispred U pitanju opstanka Šer. gimn, i njenom prelaže­ nju iz državnih ruku u nadzor naših vjersko-prosvjet nih organa mi smo nekoliko puta u rezoluoijama člancima i na raznim konferencijama iznosili u jav­ nost svoje gledište. Smatrajući Glavnu god. skupštinu društva Gajret značajnim faktorom u našem kulturnom životu gdje su sakupljeni pretstavnici i delegati iz raznih krajeva Bos. i Herc., molimo GI. odbor da pred dele­ gatima opetovano povede pitanje ove škole i kod nad­ ležnih faktora nastoji, da se šer. gimn. ne pu~ta iz državnih ruku. Duboko smo uvereni da bi tim gestom nadlež­ nih faktora bila upropaštena značajna prosvjetna usta­ nova čije dosadašnje djelovanje ne mogu da ospore ni najokorjeliji pobornici njene »reorganizacije." Želimo našim odgovornim vjerskim faktorima mnogo uspjeha na dobrim namjerama oko reformira­ nja Gazi Husrevbegove medrese, ali im istovremeno poručujemo, da ne diraju u ono što je još daleko od njihovog opasnog domašaja." Studenti pitomci jB. G- »Osman Đikić«1 238 �Gajretovih organizacija i radnika zauzme na nadležnim onome mjestu koje je eventualno uskraćeno da dosta­ mjestima da se Ser. gimnazija ne ukida i da ostane vi molbe iz svojih mjesta. i nadalje pod državnom upravom. (Tako je! Prima se!) Derventa: l) Predlažemo da se stvori obligatan Čapljna: „Mjesni odbori i povjerenici su najbolje zaključak za sve Mjes. odbore i povjereništva Gajreta upućeni i obavješteni o imućstvenim prilikama pitoma­ da pristupe odmah osnivanju tzv. harmanskih odbora ca iz svog mjesta i njihov predlog je pravo objektiv­ koji će sada kada je žetva u toku, moći da mnogo i no mjerilo, pa je ovom odboru čast skupštinski zaklju­ uspješno porade na sakupljanju živežnih namirnica za čak toj skupštini pismeno predložiti, i to: Gajret. U ove harmanske odbore trebalo bi birati na Neka se respektiraju predloži mjesnih odborai prvom mjestu ljude iz mjesu. odbora i povjereništava prilikom rješavanja molbi za jednokratne potpore, sti­ i proširiti ih prema potrebi uglednim ličnostima doti­ pendije, inte natska mjesta i da u tom slučaju ne budu čnog mjesta odnosno kraja. Ovako svake godine čini nikakve pismene ni usmene intervencije, nego da o derventski mjes. odbor i pri tome je uspjeh zajamčen svakoj pojedinoj molbi da svoj jedini objektivni sud samo treba izabrati zgodne ličnosti, koje neće žaliti nadležni mjesni odbor ili povjerenik. (Veza člana 46 c truda da obadu sva sela u svome srezu. Ovako radeći, Gajretovih pravila\ Svaki nenadležni put i pozitivan derv. mjes. odbor sakupio je po neki puta i po vagon uspjeh u tom pogledu stvara neraspoloženje među čla­ hrane, iako derventski srez ne broji više od 18 hilja­ novima odbora, a u očima ostalih nepovjerenje, sla­ da stanovnika muslimana. Ako bi sve Gajretove organi­ zacije (170, mjes. odbora i oko 130 povjerenika) ukup­ bost. nemoč i o.naložavanje upravnog odbora. Molimo Glavnu skupštinu da naš predlog primi no oko 300 organizacija, sakupile svaka po 500 kg. jmine, to bi iznosilo godišnje oko 15 vagona hrane. do znanja i pridržavanja." Glavni odbor pridržava se pri podjeljivanju po­ Međutim do sada se na žalost malo pažnje posvećiva' moći p eporuka društvenih odbora i povjerenika. Pri­ lo ovome važnom poslu, te Gajret nije imao moguće rodno je da se pri rješavanju molbi ne mogu sve ri­ više od 2-3 vagona hrane sakupljeue kroz cijelu godi­ ješiti povoljno, jer za to ne postoji..irtaterijalna moguć­ nu. Ako se ovaj zaključak provede, i primi svojski od nost, pa iako su preporučene od mjesnih odbora i pov­ svih Gajretovih organizacija, on bi donosio stalan i jerenika. Mnogi odbori i povjerenici dostavljaju Glav­ znatan prihod društvu. Ovo vrijedi naročito u tome nom odboru u julu i augustu mjesecu višestruk iJPjii slučaju, ako se hrana bude sakupljala u vrijeme žet­ ći broj molbi za podjelu društvenih pomoći, nego li ve, kada je seljak najviše ima. im pripada pravo po njihovom radu. Tokom godine 2) Kako se vidi iz ovogodiš. izvještaja Gl. odbo­ desi se da ostane upražnjeno po koje mjesto u društ­ ra, rad u nekim mjestima je znatno nazadovao pre­ venim internatima, pa nije isključeno da se nije desio ma onome od prošlih godina. To se vidi naročito kod koji slučaj da je to mjesto podijeljeno kojem đaku na Travnika (koji je lanjske godine iskazazao prihod od preporuku nekog zaslužnog Gajretova člana i prijatelja. preko 18000 dinara, a ove godine ga u rubrici priho­ Ovom prilikom nam je napomenuti da se često deša­ da uopće nema). Također je i Bos. Brod kao i neka va da pojedini Gajretovi radnici i članovi odbora zau­ druga mjesta opao znatno u prihodima. Postoji zak­ zimaju se za podjelu pomoći nesamo d,ece iz njihovog ljučak, da u ovakovim slučajevima članovi Glavnog mjesta, nego i djece iz drugih mjesta. Nije isključeno Odbora proputuju dotična mjesta, u svrhu oživljava­ da se tokom godine u takovim slučajevima, a gdje je nja rada, ali izgleda da se taj zaključak nije provodio bila stvarni potreba, izašlo u susret preporuci. Inače Radi toga apeliramo, da se ova akcija provede u no­ je Glavni odbor voljan da u buduće ne primi i ne ri­ voj društvenoj godini. ješi ni jednu molbu koja nije prošla kroz sjednicu Odlaskom članova Gl. odbora u sva ona mjesta Mjesnog odbora. gdje je rad nazadovao, uvjereni smo, da bi se stanje Pošto je Glavni odbor za minulu godinu podije­ poboljšalo, što bi se na ovaj način na licu mjesta is­ lio maksimum mjesta u društvenim internatima, kao pitali uzroci nazadovanja rada za Gajret u tome kra­ i stipendija umolio je sve društvene odbore i povjere­ ju. nike da ne dostavljaju daljnih molbi, jer da im nije 3) Polazeći ia stanovišta, da je naš Gajret naj­ moguće izaći u susret. Nu i pored te molbe jedan pozvaniji da radi na prosvjećivanju širokih masa mus­ broj društvenih organizacija dostavljao je i nadalje limanskog dijela našeg naroda, pri čemu je najvažni­ molbe đaka iz svojih mjesta, kojima se nije m>>glo i- je itanje upisa djece u osnovne škole - predlažemo zaći u susret, jer je njihov broj iznosio tokom godine slijedeće: Neka svi mjei.ii odbori i povjereništva Gaj­ oko 300. Stoga molimo društvene organizacije da u reta odmah pristupe prikupljanju popisa i podataka buduće, nakon popunjenja mjesta u internatima i po­ 0 svoj onoj djeci, koja bi trebala po zakonu o početdjele stipendija u augustu mjesecu, ne dostavljaju dalj­ nastavi da pođu u toku nastupajuće školske godine u njih molbi tokom godine. Za slučaj da se u internati­ osnovnu školu. Ove popise može se dobiti putem ima­ ma ukaže po koje upr.žnjeno mjesto, a bude postoja­ ma matičara, te po istima se onda može konlrolisati la materijalna mogućnost. Glavni odbor će sam javiti 1 rad školskih odbora, da li su isti postupili po zako- 239 �h'u pri upisu djece u školu. U koliko bi se opazile neisprovnosti škol. odbora, ima se to prijaviti nadlež­ noj uprav, vlasti. Ovako radeći derventski mjes. od­ bor Gajretov postigao je lijepe rezultate, pa je u ovoj školskoj godini na ovaj naćin broj muslimanske djece u prvom razredu osnovne škole veći za 50 °/o nego je bio prošle škol, godine. Pri ovoj akciji (upisu djece u osn. škole) derv. mjes. odbor je naišao na punu potporu upravne vlas­ ti, koja je na sve one roditelje, koji nisu htjeli da upišu djecu u školu primjenila zakon, kazne. Ako bi se ova akcija povela u svima mjestima gdje posto­ je Gajretovi mjes. odbori i povjereništva, broj musli­ manske ženske i muške djece u osnov. školama bi se silno povećao, Rad u ovom pravcu je olakšan i ti­ me, što u gotovo svakom mjestu pa i većem selu postoje i djeluju Gajretovi mjesni odbori i povjere­ ništva. 4' Kako je poznato, naš je Gajret mnogim ljudi ma podijelio tokom prošlih godina zajmove za dovr­ šetak škol. studija, te je priličan broj onih, kojima je na laj način omogućen dovršetak studija i da nije bi0 Gajreta oni ne bi nikada dovršili studije. Jedan i to veći dio te gospode nije sve do danas izvršio svoju obvezu prema Gajretu, za koju su date pism. obveze Pa premda su ti ljudi bili i moralno dužni, da ove zajmove povrate, јоп» to ne htjedoše učiniti iako znaju da je Gajret ovaj novac skupljao paru po paru, da bi mogao da pomogne ondje gdje pomoć treba. 0 ni se oglušiše svojoj dužnosti, premda im mora bili poznato, u kako teškim prilikama danas Gajret živ vodeći brigu za preko 600 naše djece. Radi toga predlažemo i molimo, da se danas stvori zaključak da se sva ta lica za dug utuže, te da im se osim toga i imena na javnost iznesu. Prema onima, koji se ogriješiše o svoju obvezu i koji onemo­ gućuju plemenitu akciju Gajretovu, ne treba imati nikakovih obzira/ Ad 1) Ovaj umjesni predlog mjesnog odbora u Derveoti pozdravlja Glavni odbor i predlaže skupštini 1 gg. delegatima da ga u cijelosti usvoje i da stave u dužnost svima društvenim organizacijama da odmah sada još tokom ovoga mjeseca, a najdalje do polovine idućega mjeseca izvrše organizaciju sakupljanja živež­ nih namirnica u korist Gajreta i da u tu svrhu obra­ zuju harmaneke ili hambarske sreske odbore, koji će se pobrinuti da u svome srezu izvrše sakupljanje ži­ vežnih namirnica. Od ove akcije Gajreta treba da se iščekuje vrlo mnogo, obzirom na nestašicu novca i ob­ zirom na činjenicu da je našem čovjeku mnogo lak­ še dati svoj obol Gajretu u naravi, nego li u novcu. Dobrom organizacijom, požrtvovnim i smišljenim ra­ dom ova akcija bi mogla da nadoknadi prihod od Ban­ ke Gajret i da se tim prihodom izdrže 2-3 internata. Ad 2) Predlažemo da skupština usvoji ovaj pred­ log. 240 Ad 3) I ovaj predlog našeg vrijednog odbora ц Derventi treba pozdraviti, pa predlažemo da skupština stavi u dužnost svima društvenim organizacijama da učine sve što mogu u pogledu upisa muslimanske dje­ ce u osnovne škole. Ad 4) Glavni odbor predlaže da se usvoji i ovaj predlog s tim da se prethodno pozovu pismeno i рц. tem novina svi oni, koji su nekada dobivali zajam od Gajreta, te da se upozore, ako to ne učine, da će 8e njihova imena objaviti i da će se tužiti. (Skupština prima odnosno odbija sve gornje predloge onako kako je to obrazložio sekretar g. Kukić) Izbor novog Glavnog odbora Prelsjednik: Dolazi na red izbor novog odbora. Ma da po pravilima ovaj odbor koji je izabran po društvenim pravilima prije 2 godine može o tati na upravi društva još godinu dana, Gl. odbor je donio ,o'dlđku da podnese o tavku na tvom položaju u dru­ štvu, moleći skupštinu da ovu ostavku primi. Rukovo­ đen Vašim lanjskim i prekl. nj kim povjerenjem, stime 'da'fe teška situacija i da je teško raditi u ovim ča­ sovima, mi smo željeli da pružimo našoj -kupštini da ona primajući našu o: tavku pojača i obnovi snagu Gl. odbora, kako bi bulući Gl. odbor bolje i uspješ­ nije mogao da izvrši svoju dužno t. Osim toga, Vi znate da u Gl. odboru u ljed smrti te pnm eštaja ne­ kih članova, imade praznih mjesta. Današnja je skup­ ština primila nova pravila, prema kojima se proširuje Glavni odbor, pa prema tome i iz tih razloga treba da se primi ostavka. Blagodareći Vam u ime Glavnog odbora, ja Vas molim da primite na znanje našu ostav ku i da izaberete novu upravu, kojoj će se taviti u dužno t. da izvrši ove današnje zaključke. (Prima se). J a mislim da bi najzgodnije bilo da izaberete jedan kandidacioni odbor, koji bi Vam za vrijeme pa­ uze sastavio i predložio li;tu. G. Kukić: U kandidacioni odbor predlažem gg; Fehima Musakadića, Saliha Tufru. Hamida Kukića, Sejfulaha Begovića, Esadbega Alibegovića, Muratbega Zairnovića, Nuriju Rašidkadića, Vehbiju Imamovića i Osman ef. Redžića. Poslije pauze od 10 minuta kandidacioni odbor u fmi lu člana 20. dosadanjih Gajretovih pravila pred­ laže lijedeću listu članova Glavnog odbora iz Sarajeva: 1) Dr. Avdo Hasanbegović, potpred-jednik Na­ rodne skupštine 2) 3) 4) 5) 6) 7) Husein Kadić, narodni .poslanik Dr. Ibrahim Hadžiomerović. pomoćnik Bana Dr. Mahmut Mehmedbašić, posjednik Fehim Musakadić, upravnik Policije O.-man Selesković, bankovni direktor Dr. Asaf Šarac, ljekar 8) Muhjudinbeg Fadilpašić, po.-jednik �9) Salih Tafro, viši činovnik 0 . U. Z. 0. R, 10) Mustafa Spaho, poljoprivredni referent 11) Hamid Kukić, direktor Gajreta 12) Salihaga Fočo, veletrgovac 13) Salih Muftić, pravni referent Direkcije željeznica 14) Fehim Škaljić, sudija Članovi Glavnog odbora zvan Satajava: 1) Hadži Ibrahimaga Slipičević, trgovac z Mo tara 2) Esadbeg Alibegović veletrgovac iz Dervente 3) 0 man Redžić, školski nadzornik u penziji iz Bihaća. 4) Mustafa Mulalić, narodni poslanik iz L'vna 5) Ing. Suljaga Salihagić, pret jednik Vakufskog vijeća iz Banjaluke 6) Džemalaga Telalbašić, posjednik iz Tuzle 3) Ali ef Orman, gradonačelnik iz Ljubuškog 4) Teufik Tahirbegović posjednik г Plevlja 5) Ahmet Sadiković, ire-ki veterinar iz Bugojna 6) Hamdija Bašagić, sudija iz Travnika .7) Hasan ef. Fhdžihalilov.ć, Šer. sudija >z Višegrada 8) Mehmedalija Hadžić, trgovac iz Konjica 9) Salih ef. Hadć po-jednih iz Foče 10j Mehmedaga Zubčević veletrgovac '■/. Trebinja 11 Mustafa Zuhrić, Šer. sudija iz S n. Mo ta 12) Hamdija TahmDčija. srećki sudija iz V sokog U srni lu čl 23. novih pravila predlažemo još dva zamjenika članova Glavnog odbora iz Sarajeva: 1) Beha ja Salihagić, sudija 2 Ismet Zidžić, privatni činovnik i dva zamjenika članova Glavnog odbora izvan U smislu člana 23. dosadašnjih pravila predla­ Sarajeva: žemo glavnoj skup tini zamjenike članova Glavnog 1-) Dr. Hamdija Bravo, ljekar iz Bos. Kobaša odbora iz Sarajeva: ,2 Dr. Huse n Raljević, ljekar iz Fojnice 1) Mujaga Sarajlić trgovac U srni lu člana 24. novih društvenih pravila pred­ 2) Mujaga Hardaga, veletrgovac lažemo 5 za . jenika članova G1 Nadzornog odbora: 3) Sulejman Saridžić, građevni preduzimač ’l)"Salko Uze ragić, bank činovnik 4) Ali ef. Lutvo, penzioner 2) Hajrudinbeg Kapetanović, po jednik 5) Jusufbeg Pašić, posjednik 3) Ibrahim lmširović, Šer. sudija 6) Asimaga Arslanagić, veletrgovac 4) Ing. Mustafa Slipičević, opštin ki činovnik Zamjenici članova Glavnog odbora zvan Sarajeva: 5) Dr. S nan Mušanović, ljekar. 1) Nurija Rašidkadić, trgovac rz Goražda Vrelajednih. Da li skupltina ima da primijeti što2) H fzo Hifziefendić, trgovac iz Gračani . predloženu li rtu? (Glasovi: Nema!) Da li skup.3) Bakija Selimović, trgovac iz Brčkog prima ovu IMu jednogla-no? (Prima se jedno4) Smajil Gjulkić, trgovac iz Prijedora 5) Ibrahimaga Kurić, veletrgovac iz Zvorniu-. 6) Faik Hadžiagić, trgovac iz Bos Broda Eventualije U šmi-lu člana 24, dosadašnjih pravila predlaPrekjedmk Prelazimo na eventualije: žemo slijedeće članove Glavnog nadzornog odbora: l ' . G A.IikaIfić Р ° |м > 1 P»<H«S « redakciji li.ta 1) Hamdija Uvejs, finansij ki nadsavjetnik »Gajret« i dr. koji glani. 1) Današnji Gajretov list ne odgovara svojoj svr i, 2) Neziraga Ahmetašević, veletrgovac kojoj je namijenjen, jer je svojim sadržajem daleko 3) Mehaga Čomara, posjednik od širokih slojeva narodnih, pa predlažem da se ob­ 4) Ejub Ademović, Drž. tužilac 5) Salko Hasanbegović, činovnik Dir. Rud. Pre- razuje jedan redakcioni odbor od 5 lica na čelu sa sekretarom društva, koji će onda be-platno usavršiti duzeća Pošto je današnja glavna skupština usvojila po li t tako da će odgovarati našim nadom Inim kul­ Glavnom odboru nova predložena pravila, pa se u turnim i socijalnim interesima. Izvršenje ovoga zak­ emi-Iu novih pravila ne može daniš birati novi odbor, ljučka stavlja se u dužno?t Glavnom odboru Gajreta. 2) Pošto neki m jesni odbori Gajreta protupravilpredlažemo skupštini da nakon odobrenja tih pravila . po nadleždoj vlasti dodu u Glavni odbor još slijedeći no i protuzakonito raspolažu sa novcem G jreta, ula­ članovi Glavnog odbora iz Sarajeva (u smislu čl. 20 žući ga u lokalne banke a time dovode u pitanje imo­ vinu G jreta, predlažem da se u buduće striktno po­ novih društvenih pravila): štuju društvena pravila i da se ubrani novac u smi lu 1) Derviš Tafro, profesor gimnazije propisa pravila šalje Gajretu u Sarajevo, u protivnom 2) Mehaga Kučukalić veletrgovac 3) Ing Mehmedalija Jelovčić, poljoprivredni nad­ sluča u funkcioneri dotičnog Mje?nog odbora odgova­ raju i moralno i materijalno za novac. Ovo isto da savjetnik važi i za G1 0 , Gajreta u pogledu uloga Gđjr. novca 4) Hamdija Kapidžić, prof. Šer. gimnazije 3) Pošto se G jretovi internati nđaze u vakuf­ Članovi Glavnog odbora izvan Sarajeva: : skim zgrad ma, za koje plaća G jret kiriju, г pošto 1) Sabit Čampara, sre-ki načelnik iz Konjica 2) Muhamedbeg Preljubović, gradonačelnik iz se te zgrade nalaze u vrlo ruiniranom stanju, koje Gajret mora popravljati svake godine, predlažem da • Bijeljine :'w 241 �skupštifli G .jreta zatraži od vakufske uprave, da te /.grade Ustupi G.jretu besplatno. Vakuf ]e to dužan uči­ niti jer je i vakui kao i Gsjret iedna i lamika soci|alna i kulturni ustanova. (Skupština ponovno prima gornje predkg'.) Prima se i ponovljeni predlog g. Vehbije Jmamovića o održanju predkonferencije buduće glavne skupštine G.Beslagić : G. Alikallić je najprije preJlagao da u redakcioni odbor uđu 4 profesora, a sada nije^ re­ kao da to trebaju biti profesori. Ja se ne slažem s time da mogu biti u redakcionom odboru samo pro­ fesori. Međutim, ako g. Alikalfić ima ta 4 profesora, neka ih predloži. G. Esadbeg Alibegović: Predlažem da se uputi g. Ministru Prosvete predlog da se uči elji, bivši pito.r.ci Gajreta, koji su sada Smješteni u sredini gdje ne mo­ gu raditi za Gajret, premje te u mjesta u kojima bi mogli da djeluju za Gajret. Vidili smo iz izvještaja, da je potrebno razviti djelatnost društva što više. Gajret je pomogao mnoge učitelje, pa oni treba sada da Gaj­ ret pomažu. Povodom članka g. Prof Popovića, na Univerzi­ tetu u Beogradu, štampanog u »Politici« p o l naslo­ vom »Naši Muslimani«, djtjži da je potrebno da sa današnje naše skupštine, na kojoj su po delegatima prestavljene sve irganizacije G jreta, odgovorimo g. profesoru. Da je ovaj članak izašao u jednom malom listu, i od jednog bbičnog čovjeka ne bi se trebalo na nj oivrtati, ali po-to je ovo napisao jedan profe­ sor Univerziteta i u najraširenijem Ii-tu naše države, smatram za potrebno da predložim poH. skupštini da protestira i izrazi žaljenje n a l ovako netačnim i po­ vršnim pisanjem, koje je uvrijedilo sve radnike Gaj­ reta kao i s Ine legije muslimanske mteligencije pa i cjelokupni naš elemenat. G. profesor je nedavno po prvi put došao u Bo­ snu, gdje je proboravio 4 dana kao izaslanik Min. Proivete na i-pitima u iranj. gimnazaji u Visokom. Za 4 dana se ne mogu pročitati ni svi godišnji izvje­ štaji Gajreta, kojih je dosada iziđo 29 i toliko go­ dišta lista „Gajret- i mnogobrojne edicije, u kojima je ocrtan rad Gajreta. Kada bi prof. g. Popović sve ovo proučio, ne bi ngurno mogao tvrditi da Gajret priređuje samo teferiče i štampa imena članova, ne­ go bi se uvjerio da je Gajret po broju svojih organi­ zacija i cijeloj voj-ci od 24.000 članova najjače pro­ svjetno društvo u Kraljevini, koje je dosada spremilo u život 5.000 inteligenata, koji danas korisno djeluju u svome narodu na svim poljima javnog života. Svo­ jim plodonosnim djelovanjem na kulturno prosvjetnom 1 ekonomskom pridizanju i nacionalnom osvješćivanju muslimanskog dijela našeg naroda, Gajret je zadužio cjelokupni naš narod, bez obzira na vjeru i pleme. Radi toga je za žalenje da se našao jedan unive­ 242 rzitet-ki profesor, koji je onako neobjektivno i neta. čno mogao da piše o и šem Gajretu. G.Pretsjednik' Prvi predlog g. Esadbega Alibegovića, da se obratimo Ministru Proavete glede , re. mještaja učitelja u krajeve gdje bi mogli djelovali i raditi za Gajrtt, t’ržim da možemo primiti (Prima se). Što se tiče napomene za članak g. Profesora Popovića, mi možemo samo da požalimo da je jedan univer. profesor sa ovolikim nepoznavanjem stvari, mogao da iziđe pred javno t. Može biti da nam je univer. profesor g Dr. Popović ovim člankom i ne­ hotice učinio uslugu i da ćemo mi, kori-teći se tim netačno tima, razviti sada u javno .ti jednu disku iju i pokazati što je sve Ga.ret za muslimanski elemenat učinio u nacionalnom socijalnom itd. pogledu. G. inž. Mustafa Slipićević: Hoću da se osvrnem na izvode g. Mulalića. Kazaću ovo: od dola-ka tur­ ske. imperije u Bosnu mi muslimani zadržali smo sve nacionalne elemente, a usp.eli smo da to zadržimo i za* silne tur ke imperi.e. Nismo im popustili niti za jednu dlaku. Također nDmo popustili niti katoličkoj au tri>koj državi, uvijek smo o tali na braniku svoje domovine, svojih običaja i nacionalne svijesti. Mi smo nacionalno svjesni, zdrav elemenat, koj no i u sebi spoznaju svoje nacionalne svijesti, a ne jedne tričave firme. Stoga držim da bi trebalo zauvi­ jek skinuti sa dnevnog n d a godišnjih Gijretovih skuština ovakova pitanja, G. Mulalič: G. inž. SlipiČević zaduži me za od­ govor. Ja nije sam govorio o pitanju da li je musli­ man u B. i H. nacionalan Taj nacionalizam se nalalazi u podsvijesti. Ja sam rekao samo da mi nijesmo svijesni nacionalizma S.ljak naš nije još posve nacionalno osviješten, i to ne samo musliman nego ni pravo-lavni Srbin. Mt-ni je danas više da govorim o drugim problemima koji tište našu zajednicu. Ja sam to napomenuo de se nacionalizam nalazi u podsvi­ jesti. Pretsjednik'. Po-to se niko više ne javlja za ri­ ječ, dozvolite da na zavržetku naše današnje mani­ festacije progovorim nekoliko riječi. Prilikom predloga o prošin-nju odbora mi smo bili rukovođeni time, da u Gl. O. uvučemo što više novih snaga, i u vjertni da će prošireni Gl. O. pokazati mnogo bolje materijalne rezultate. Ja Vam uime novog Gl. odbora zahvalju­ jem na ponovnom povjerenju, uvjeravajući Vas da će Gl. odbor i u buduće učiniti sve žrtve i sve napore da izvrši tešku misiju i dužnost koju ste mu stavili u zadatak Međutim, on neće moći učiniti ništa sko ga vi svojski ne pomognete. Ja moram da progovorim ne­ koliko riječi i o Vašem odnosu prema meni. Mogu Vas uvjm ti da se na mene danas obraćaju mnogi lju­ di u raznim pitanjima. Ja činim koliko mogu, ali je današnjica u svim pravcima tako teška, da ne mogu udovoljavati svim molbama, željama i zahtjevima. Usljed te nemogućnosti i tih negativnih odgovora, koje �po nekoji od mene dobiju, bo im se da ne bi uslijedile reperkusije na Gajret i njegovo djelovanje, da se ne bi zamrzio Gajret zbog toga što njegov pretsjednik nije mogao nešto da učini. J a sam .morao da ovo iznesem pred vas, jtr sam formalno opsjednut molba­ ma. Ne tražim ništa drugo od vas n go da vjerujete da ću ja kao pretsjednik Gajrcta i kao njegov član svakomu izaći u susret, gdje to mognem. (Živio!) Blagodsreći Vam još jedamput na radu ja vas molim da sa ove skupštine ponesete svim našim od­ borima našu blagod. most na dosadašnjem radu i da i n kažete Što ste ovdje čuli i vi jeli, kao i to da im kažete d i ih iduće godine čeka još teža dužnost. Hva­ la vam i do viđ nja! (Živio!) Time je skupština zaključena u 1 30 sati po9li «*. podne. Perovođa, H n m l d K u k l ć s. r. Pretsjednik, D r. A v d o H a s a n b e g o v l ć , s. r. Verifikatori, J u s u f b e g P o š i ć s. r. S a l k o H a s a n b e g o v l ć s r. '.•išT' 243 �Наша гробља Нашем јавнои раднику господпну Едхему Muралему морам топло заблагодарити на интересовању за овај наш проблем, a нарочвто за његов објективан суд и оправдавање разлога иоме чланку у предпрошлои броју „Гајрета“. Благздарећи и ценећи његово културно и реално гледање на зкивот наших прошлих муслимана у садашњости као и његово живо настојањс око утирања сигурног терена боллј и сретнијој бу • дућноств, надаи се да he и муслиманској јавности за њен хаир дати још коју идеју и упозорење на све оно што наи no данашњици a ни no ислаиу није похваљено. Такођер се надаи да he се акцаја наше интелигевцнје из Вакуфског већа прошпрнти на све наше иногобројне интелектуалце, како бн се једанпут створила у народу свест да не асивимо у духу наше ве ре, јер својим животом бацамо у њу љагу несавремености. Ha чланак г. Мнралема могао бпх само peha (наравно да a надаље остајем упорно код свог мишљења u јер je тачно па иакар бвло a екстремно изражево) да ми своју јавност нпсмо никада обавештавали и упозоравали на оно што наи не ваља, што нам не функцнонише како треба, нисмо ]е васпитали у слободнијем духу да размшвл>а и расуђује о свему што нам не вал>а, нисмо свој елеменат васпитали као праву једвницу у Вакуфу и свакој нашој јавној установи која регулвше жввот заједнице. Наша масл je мвслвла о оном што не вал.а, дч мора тако бвти — нвје ее бољем научвла. У оном који управља заједнвчкои виовином гледа неприкосновеност; никада joj нвје узгајан нвти потицан крптички дух, све прииа, на свему благодари и виче: амвн! Преиа Вакуфу на пр најрепрезентатввнијој внституцвји наше културе, нашег морала, нчшег знања и умећа одгојили смо наш елеменат у пунои индвферентвзиу, пасивној резистенцији, па нвје нв чудо да се je у Вакуф ув* лачвло no које вешто лнце које je злоупотребљавало дезвнтерессваност народа, нарочито у вреиену за и поеле светског рата. Та апатија народа преиа Вакуфу довела je дотле да су и легислативни и егзекутивни чинноцв, наредбодавци и рачунополагачи бвли једни те исти људи, што je знак крајњег ех 1ех-а, неуставноств в бесправности. У овој години ииаио благодарећи интелегенцији једну врло еволвционарну појаву .вмамо један мали корак успеху: први пут нзађе на пр. буџет исламске верзке заједнице на бејан, а до сада наша заједнвца, чак и некојв функционери и вакуфске организације нису ни појма виалн како се газдовало са јавнви вметком. Изгледаће да не говорвм о насловнои предмету, али ресренгврати однос улеме u интелвгенције може се предходнви дедуктивнвм установљењем узрока о244 вој пестрпљивости, дисхармонвји а у овои бат u ле. жв тај узрок. Гесло je оставити све масе у мраку да joj се не бн критнчкв дух ослободио, како би у таком безопасном стању народна маса била далеко од Вакуфа и виеоко положајнвх органа. За то, ако се већ говори о односу ове илмије и интелигенције, онда се мора првенствено говорити о Вакуфу као фактору узрочнвку. Овом приликом желим нарочито подвући категоричан цвљ савремене муслпманске интелвгенције; упознатв народне маее са њенвм правима и упозорити их на лоше посљедвце које су поницале пз њеног самосвјесног непоимања права у вјерској заједнвцп, да би народна маса једанпут изашла вз овог хала Народ треба једанпут жвво заннтересовати за све јавне, проблеме заједннчке да би пратио рад оних фактора који од јавног рада живе, а кад ови греше да не би вшие био вечвти генерозни прашталад. Дакле, то сзм ја имао peha на чланак госп. Миралема а осим овога спреман сам као поједннац да визои чланака уђем дубље у тамни лабиринт читавог јавног жввота нагае вероке заједницн, осветлавајући без икаквих сугестивних претензија све заблуде a препуштајући здравои расуђивању народа, да ce'no новии и саврененам схватањима у жввоту управТако мчслвм да je неопходно потребно u да je једанпут дошло време да се детаљно проучавају сва питања која регулишу, унапређују или напредак спречавају. као питања наших Вакуфа, свештенства, џамија, мектеба, верске и световне просвете, Вакуфске еко* ноиије н адмвнистрацвје, споиеникн исламеке културе, гроиаља и т. д како бв се нзнашчо онај клвн, Ko­ ja je зауставио точак културног прогреса наше заједнице. Taj точак морамо наново покренути не само из материјалних разлога да бн нсм бвло удобније живети, него и из моралних, јер једанпут морамо бити свесни своје културне улоге у Европи, као најзападнији иуслииани. Овои прилвком проговорићу две—три речв о нашвм гробљима, јер ии за то даде повода скорашњи Гајретов теферич, који се je како je нознато, одржао пролазећи иимо величанствена гробља свију осталвх вероаеповести на Ћурчића Ввли у Кошеву. Колико ив je познато ни једна религија не наглашује више бесмртност душе као Иелам Баш ради те тако уверљиве тезе о реинкарнацвја Ислаи je створио да не речеи култ мртввх a оно дубоки и инстински пвјетет, у колико га eeh и caua л>убав преиа рахиетлвји u сеНање на његона добра дела и лепе успомене, није код поједвнца a и целине стварала. Тврдимо да je иелаи донео цивилвзацнју a циввлвзација познаје љубав блвжњег преиа ближн>ему( јер што je год круг л.убави шари и што се односв �на већи број људи, тим je ступањ цивилизације, вели се, ввшв; дакле, Ислам и no самој својој цвввлвзацији познаје високц култ гробова и дубоки пијетет спрам мртвих. Па како да га Ислам не би познавао кад су га познавали чак и полуцивилизовани народи јер су наи оставвла силу древних споменика свога култа a за тим наи je и најсаарвја цивилизација оставила као доказе култа своје огромне пираииде богумвлске машате, маузолеје и т. д. И Ислаи нам je од евога почетка na преко свога цветања оетавпо безброј тих споменика, турбета најдрагоцјеније архитектонске вредности као знакова култа. И данас што je год култура већа, то je и култ гробова већв. Свуда no културним земљама видимо она места на којима се похрањују мртви. да су евојим брижним уређајима и њезв најдостојнија култури, да су то најДивнији паркови, цветњаци и уметнвчкв музеји, да су места која својом лепотом и хармонијом вањскОг изгледа те тајанствении миром најсличнија рају. Ta велика пошта телесних остатака мвлих рах* метлија у толикој се иери са културом усавршава, да се у великим варошима подижу чак и величанетвени крематорији у којима се телеса спаљују и пепео похрањује у драгоцене кутије као какви адвџарн.да се не би, закопавајући у зеиљу трулежом и дрввма скрњавили. Код сввх вера и народа, na на којој в на каквој ввевни морал стајао, в како се морал повмао, култ гробова će све већма подвже, осви код нас Југоеловенских муслвмама. Тако недавно идући на тефервч пут Кошева, сусретао сам чатаве групе муслииана в муслиманкв paeнога доба в разне спољатпности, разног временског духа, no оградама вноверсквх гробља у посматрању лепоте, реда и чвстоте у гробљвма. У римокатоличком гробл>у ввдјели су диван ред и поредак гробова украшенвх уметнвм споменвцвма у лвк број раднвка, који свакодневно ииају посла да овај велачанствена ред уздрже. Ha вратвма од гробљанекоји су на глас читала встакнуту опоиену, већ која сама показује на како се врло једноставан начин, без вкакве нарочвте генајалноста може завести овакав ред, na да гробље буде о граз колектввне душе једне верске заједнвце, да буде одраз њене културе. Ta опомена гласа: „Сва власници гробова дужни су да асте чим првје у ред ставе в сталном његом докажу право тгосједа вствх. Власници резервних мјеста вмају своје доказе за асте жуп. ууеду на уввд донајета и након доказне исправноста одмах оградити. Запуштене гробнице в неограђена мјеста сматрају се слободним a служвта ће овом уреду sa даљне сахране* ^ Дакле нашвм суграђанвма рвмо- католачке вере нвје требала накаква генвјалност a још мање богатство (јер међу њвма виа наравно свромаха), нпје требало нвкакввх авкета, конгреса внтелектуалаца п т. д. na да овако давно u овако доетојно уреде своје гробље. Ha десној страна ввде се два трв мррморна гроба сва у цвећу.сва обрасла у швмширу a мирвсном баљу једне мале, у Сарајеву незнатне верске заједни* Е в ан гел и ч к о г робљ е це: евангелистичке јер ова и ако je мала исказује на овај једини начин, захвалност и љубав према својии покојницима. До евангелистичког гробља! валаза се протес- Р и м о -к а то л и ч к о гробл>е којима су уклесанв стиховн љубави потомства према онима који у гробу мирују a обраслих у читаву гору расцветалих ружа в љиљана; нису ввдели нвгде корова, нигде трна, свуда je брижљива рука засадила најплеменитије цвеће. Проматрали су часне сестре како no највећој асеги полевају, његују и обрезују цвеће, тужне врбе, шимшире, ципреее, a истодобно гледали оу ове- П р отестан тск о гробљ е танско кроз чију се лепу ограду види иети ред( иста брвга и пажња. Beli сам улазии натпис „Friede Bei '245 �mit euch!" показује њихово дубоко поштивање овог вечитог дворшнта које изгледа као прави зеиаљски рај, a тек натписи на споиенпцима као: »Die Liebe hOret nimmer auf“ (Л>убав je непролазна) показује истинску љубав живих преиа покојницима који су док су живели за њвхов индивидуални и колективни живот барем нешто значили. Српеко павославно гробље, ограђено давнои ог- Српско православно гробље радои са капелои у средини, да]е заиета величанствену слику, a сами гробови, самр оно море цвећа свих боја и мириса, na оне беле песком посуте стази: жљиво однеговано симболично чемпреси - доказ су колика je ше, колика динамика срца живих, одне1 кове љубави npeua покојницима. И Јеврејска заједница, ног пролазника. коју сам чуо: »Благо њима, кад им је овако лијепо . Колико наши суграђани јеврејске заједнице др. же до реда на гробљу казује ова опомена: „Херва Кадиша умољава да се на гробовима ne пале свијеhe, јер се кваре од воска. ЕГосматрао сам дојмове нашег света којц je вадивљено гледао гробља свих вероисповестц п одгонетао саи мисли пуне критике за нашу Верску аајед* ницу, јер сам директно видио да у мислииа праве упоређења. У то време прошао je уздигнуте главе, скривајући очи наочалима, да не гледа ову ле поту, један наш високи верски достојанственик и алим. По његовим шапутавим уснама погађао сам да учи: „Кул ja ејјухел кјафируне". али не прииетих да се од тога ишта затресе и ико главои потуче. Мало иза тога враћао сам се са теферича и пролазио саи мимо пуста муслиманска гробља. мизериих и испретураних „башлука* (да не речем споиеника), обраслих у коприву и зову, којима се од змија и гуштера не може ни приступати. Боже иој, како то јадно излледа, кад једна заједница изгуби поштивање саме себе. A зашто je тако? Зашто ее у нашим мезаристанима впше пази на ону Јвдан од најлетиих детаља муслиманског гробља, који aro се чосматра са архитектонског гледишта турбета много вредп али са гледишта реда u стања у ком се налазн, види ее да муслимани ие иризнају иш орију као учитељицу иити њене еиоменике као огледало културе Јеврејско r p o 6 .b e њенвх чланова (има и муслимана богатих!) много no* лаже. троши и труд улажв на лепоту свога гробља, na вас одмах на улазу задивп ред и нагиа вас на пун респект и пиетет спраи оних покојника, који ту у комадићу paja почивају. Редови акација са њиховии кугластии фориаиа, затии читаве пирамиде шимшира, сјај мраиорннх споменика са натписои пуних нежности, вере и наде. чисте ставице са клупаиа, на којима се могу болом схрвани за губитком покојника одмарати, обиље цвећа и све то оправдава ону изјаву јед- 246 траву, која се има продати и којаће дати у жива уста који „дробљен“ халве( но на саие гробове и na само поштивање оних јадника који у такпм гробовима леже? Зашто no гробовима уиесто ружа и цвећа спју rpaxt вал>да ie слатка грахова чорба од тог граха, који на гробљу расте? (У центру Сарајева за велебном палатом Хвпот. банке). Зашто се наши мезарие.тана не посећују, не уче на гробовима јасинн* шерифи. a затто су опет пноверска гробља пуна публико и затто у њима блистају у свако доба капдила и веч* не ватре? Ja мислии да je зато што онај који јо позван да се бриие за душе чланова заједнице, за њен �духовни живот, за њен морал и т, д. нема код нас оне истинскс љубави и оданости према својој заједници. јер се не брипе првенствено за добро заједнице, него за све индивидуалне прохтеве, јер нема пред собом један узвишен идеал за који би фанатична ду~ ша жртвовала своје личне прохтеве као што je то код других вероисповести. Наравно да je за ово наше стање н>ших гробаља одговорна наша илмија на високим положајвма, јер се ова не може изговорити да није материјално ебезбеђена и да од превеликих брига за обезбеђење свога живота не доспева да се за мртве брине. рајеву има око 80 муслиманеких гробаља), што значи да на једног члаич зајсдинцо долази з» кабур најмање ио l i ma, док за најраскошннју обвтсљвку гробницу са читавим цветњакои и споиеницим i, није впше noтребно од 5 m2, na кад гледамо овај огромнн простор, који се у главном налази на таквим местима да смстају еваку грађевну делатност градова и прогрес заједнице, није се ни надати неваквом раду и пекаквој лепоти. Оволики проетор не само да со не може no правилима еститике уредити, него није ни чудо да ни сам наш ионтифеке максамус није мезаристан гробље пооетио можда за дуга низ година Детаљ једног муслимапског гробља у сред једне живе улице a иред џамијом која се фреквентира. Посмахорач се нехотичио mirne: како верници могу иристуиити џамији. ■Један детаљ муелиманског гробља иред иалатом Земаљске банке, гледап кроз демир аенџер кроз који кад ве из радозналости ировири обузима човека неки срклет u мора да верујв у приказе. Рекао саи да су_ гробља одраз колектввне душе сваке верске зајенице. Како свака i ерска заједнвца код нас има достојно уређено и са пуно иара, пажње, пиетета, њежности, одњегована гробља, осви ми муслимани, знак je да у нашој колективној души влада онаква пустош као што нам гробља изгледају иуста. Oko овога тробља водила се ирсд три год. велчка камиања иоводом намере бившес вакуфског директора д а се изграде на њему дубанн. Не може се рећи да je баш наша читава заједнида без културе, без естетског смисла и без култа гробова, али појединци не могу дати израза својим осећањима пиетета, нитп својим естетекнм тежњама,, јер би један гроб са ружама и са достојним спомеником у неограђеном гробљу, обраслом у жари н ко прцви био сиешно чудо, које се не би одржало нити цигла два дана. Заједница мора једзмаут да се трси, да сама учини корак, да сама дзде иницијатпву кад они горе позвани неће, na ето и ja напнсах u илустровах са неколико рвчп за упоређење n оцену народа, шта вал.а a шта не ваљаДакле, истином на светло и напред ка прогре' су, јер интелигенција, којој je стало до народног хајра н која народ води хајру и прогресу - неће више дозволитн овакав нехат, јер свакЈг свесног члана заједниДетаљ муслиманског гробља у Сарајеву недалеко велике палате ле болн у души кад гледа своје дедове и очеве поХииотекарне банке, зарасло у трњу u дивлој травуштини — џунгла, бодликавом жицом (Drahthindemisse) огра$ена, која wom- копане у нереду чак и не знајући где им се гробови налазе, na увераваио меродавне да he о оправдании заcefta на фронталне иоложаје ратног иодручја. хтевнма интелигенцијв - хтелп не хтели - морати воАпрокспмативно прорачунаваи да у нашвх пе- дитп рачуна. дееет градова и касабица има no прилици 1000 гробаМустафа Мулалић. ља у поврпшни од барем 2000 хектара (само у Са* �Наше рахметлије кој борби за културну афирмацију муслимана. Аллах рахмет».,;;е! * 14. јуна о. г. преминуо je Велија Садовић, директор Шеријатске Гимназије, преселио се на ахирет у часу кад смо се томе најмање надали, после једне кратке али п о д мукле болести, у напону своје снаге, у 46 години живота, у најмужевнијем добу, у сред рада који je за наш народ, првенствено за Гајрет, претстављао максимум напора, максимум културног обола што га мож е да даде заједници један културни радник, један просвјетни неимар, један човјек од воље и труда, од идеје и дјела, од замаха и прегнућа. Умро je Велија Садовић на бразди коју je био дубоко заорао на нашој њиви, на којој још има корова назадњачке традиције, џбуња предрасуда, негативних и у толико теж е искорјењивих. Умро je један риједак културни неимар, риједак човјек прогреса, ријетка скромност, готово незнани ју- Рођен у кршној Херцеговини, у Т ребии.у (1 8 8 6 ), рахм. Велија има занимл.ив и борбен ж ивот, биографију са пизом интересантних појединости. Школован у Цариграду (на фатиху у »Кулали«), он одмах no свршеној школи бива ухапшен. После двогодишњег тамновањ а, услед својих реф ормистичких назора, он се враћа у родни крај и посвећује учењу препарандије. После анексије Б осне он одлази у Париз и Швајцарску. У Паризу he год. 1912. завршити науке н а Сорбони и у Стаџбину донетп културу и идвје аапада. У 1913. он he се оженити, у Требињ у, са Атијом Фетахагић, са којом he изродити ш естеро дјец е, од којих he петеро изгубити хранител>а после непуних 20 година. Н епосредно прсд Светски Рат рахм. Велија je дипломирао на париској Сорбони, после чега добива намјештење за економа и наставника. на Ш ер. Суд. Школи у Сарајеву. 1915. положио je проф. испит на Оријенталној Академији у Бечу. Наставничку служ бу je прекинуо 1921, кад je изабран за народног п осланика. Од 1923 д о своје смрти рахм. Велија je noceehcH педагошком звању, на полож ају професора Ш ер. суд. школе и дирек¥ора на Ш ер. Гимназији у Сарајеву. З а свој национални рад одликован je орденом Белог Орла петог степена. * Џеназа земних остатака рахм. Велије Садовића обав'љ ен а je сутрадан no смрти, 15. јуна о. г. Огромна пратља, у којој су, поред г. Бана Поповића и помоћника м у г. Др. Хаџиомеровића, били и претставници свију културних, нацоиналннх и витешких корпорација и друш тава, као и комплетан Главни одбор Гајрета, те импозантан број претстав»ика свију редова нашега друштва, — та џеназа je била одаваље последње поште једном честитом, културном и просвјетном раднику. Прије него што je спровод кренуо из Мртвачнице Држ. Болнице, са рахмстлијом су се опјзостили г.г. Хамид К у к и h, секретар Гајрета, и Абдуселам Б а л а г и ј а , с т у д е т , питомац Београдског Гајрета. Опраштајући се са неуморним васпитачем омладинс у смислу Гајретове идеологије, г. Хамид К у к и h je одржао следећи говор: Рахм. Б ели ја Садовић нак у једној тешкој борби коју je као Гајретов радник водио на више фронтова: у јавности, у друштвима, у школи и око ње. Умро je на великом и замашном послу васпитаља муслиманске омладине, у једном од најодговорнијих и најважнијих завода, у Шеријатској Гимназији, оној која треба да даде неколико нараштаја културних и вјерско-просвјетних прегалаца. Умро je у часу кад je свој рад био широко разгранао, кад je имао већ утапкану стазу својих напредних тражња и стремљења, кад je израђеном Гајретовском идеологијом крчио својом лучи таме на путањама кроз које продиру с просвјетом и остали Гајретови радници. Умро je Велија Садопић, да остане у најљепшој успомени као риједак примјер прегалаштва и самопријегора, пожртвоваи>а и борбености, одлучности и неустрашивости у великој и тсш- »Хоћемо д а наш ђак буд е културан, интелектуално развијен као и све њ егове колеге у осталим школама, д а ни у једном предмету, ни у једној вјештини не заостаје иза других; хоћемо да он буде морално васпитан као д обар rpaђанин; хоћемо да он упозна своје грађанске дуж н ости , да упозна шта све дугује својој отаџбини и своме народу«. Ово су ријечи које с у изговорила уста нажалост јучер изјутра занијемила за увијек. Јер јучер изјутра пренеразила нас je грозна вијест д а je преселио на ахирет Вслија Садовнћ, једно од најпознатијих имена, једна од врло видних, и ако no своме раду ни мало рекламисаних, фигура у најновијој културној историји муслимана у овим крајевима. Споменуте ријеч рахм. Велија Садовић није нажалост ни стигао да их сам изговори приликом посљедњ ег свечаног мевлуда у Ш ер. гимназији, јер je тешка и подмукла болест онемогућила његову снажну и отпорну вољу д а сам узме учешћа у свом сопственом дјелу. Јер je рахм. Велија заиста и својим радом допринио д а je слављен мевлуд на нашем народном језику, у школи у којој се васпитава наша духовна будућност, јер je у тој школи Вслија Садовић био onaj, који je стрсмио напредним стазама, које с у већ утап- �кане давно на културном Западу. Kao културни и националнародном просвјећиваљу, у Шер. гимназији, у свима м аim радник рахм. Велија je у Гајрету и љеговом дјеловању пифестацијама националне културе и напретка муслимана; нашао жариште напретка и упориште за своје смјеле и нарад интензиван и систематски, без тражеша аплауза и припредне идеје. — Дошавши са високих школа Запада он je у знања; рад у свима правцма у којима дјелује Гајрет и no нашој средини, сасвим природно, тражио свој идеолошки и коме je друштво постало покрет — сав тај рад je међу сворадљиви наслон у друштву које je успјело да у нашој најјим главним и најспремнијим подстрекачима имао увијек на новијој културној историји постане несамо фактор, него и видном мјесту рахм. Велију Садовића. покрет. Kao интелектуалац и јавни радник показивао je увијек И сасвим je разумљиво да je ушавши у колосјек и поље живо и интензивно схватање данашњице, нарочито проблерада Гајретова рахм. Велија својим снагама и одушевљеме исл. вјер. заједнице, било као говорник, некада у Нар. н ем , које није било обично али je зато темел>ито и несумскупштини, било као писац предавања и чланака, било као н.иво, прионуо да својим великим способностима убрза и предавач или наставник. поспјеши успјех идеја Гајрета на свима пољима јавног Смрћу рахм. Велије Садовића Гајрет губи између своживота. јих редова једну од својих дичних перјаница, неимара риНесебичан, пожртвован, тих и миран у раду, али тејетких врлина и ријетког карактера; губи личност која je мељит и трезвен, рахм. Велија je у сав свој рад у Гајрету била свјесна свога дјела; губи једног од својих честитих и уносио оне одлике, које су морале од њега да најзад створе искрених, несебичних и иелакташких радника, који су тако крупну фигуру у Главном одбору Гајрета. пријеко потребни нашој данашњици. Али кад шегове трошне земне остатке предамо мајци земл>и и искреном довом У једној средини, као што je наша, у којој културне ноодамо посљедњу почаст рахметлији, ми ћемо се вратити вотарије и реформистички напори наилазе на природне пресвојим домоеима, ма колико били погођени и ожалошћени иреке и сугестије из традиције — рахм. Велија je уочио да успјех Гајрета зависи на првом мјесту од непоколеби- -над губитком овога човјека — ипак озарени увјерењем, да иости љегових неимара, од непопустљивости и снажне кич- ", ће^ нараштаји којиЧ:у слушали живу ријеч рахм. и у н ему увијек ^ле^али узор поштења и културе — да he ти нарамености његових радника, од одлучности да се с .ручом штаји настав41ти са зидањем велелепне грађевине наше кулсвјетла продире кроз предјеле таме. туре у чије je темеље рахм. Велија узидао цијелу своју личЗнао je рахм. Велија да ће његов рад као и рад останост и цијело своје крупно дјело. лих истакнутих радника у^Гајрету нацћи на те препреке; Аллах рахметејле! знао je да ће бити и оних који hfe пјЈотив тога рада исту^. пити не јавно, него споредним заобилазним путевима. И Испред нове и напредне- муслиманске омладине, са рахније само да je знао, него je чак и 'н а своја£кож и осјетио метлијом се ie опрбстио студент г. Балагија сљедећим рипосљедице извјесних занемар 1{в5ш>а/ која су његову педаго\ / шку каријеру пратила са стране оних, који су чак били поДанас ћемо испратити на вјечни починак једну значајзвани да н>егово културно дјело несамо правилно оцијене и ny личност иашега Ш ехера; значајну личност нарочито за разумију, него чак да га ^a то дјело и награде, ако ничим нас муслимане који оскудијевамо у школованим људима од другим, a оно бар признањем. иницијативе, као што je био наш Велија. Али рахм. Велија није се о"свртао на оне који не умију Његовом смрћу губи Шер. гимназија свога вредног и или нсће да оцијене његова културна и напредна стремљсња; доброг директора, a Гајрет једног од стубова, дугогодишније се освртао ни на свој положај у каријери можда занењег сарадника, али највећи губитак осетиће рахм. поромареног човјека, него je свом снагом своје невјероватне дица и многобројни штићеници, којима je био други отац и еиергије, свом истрајношћу своје дивне марљивости и састаратељ. вјесности стремио напред у правцу оствДреља својих идеја Заиста ретко ћемо срести управника једног завода, и културних начела. И највше признање, којб je зато имао, који се са толико љубави и преданости залаже за своје биле су посљедне посјете мевлуда, нарочито ова недавна, ђаке, који je у њима видио будуће пионире на изградњи која je јасно и на устук свима сумњалима доказала да су љепше и срећније будућности наших муслимана. Са млаидеје Велије Садовића нашле своје плодно тле, несамо у дићским заносом чувао je и штитио свој завод од многонајмлађем школском нараштају, него и у душама родитеља, бројних нападаја. Чувао ra je јер je био свестан да од н,еотаца и мајки тога нараштаја, несамо у Сарајеву, него моговог опстанка зависи будућност двесто педесетеро нез жда још и више у унутрашњости. бринуте и сироте дјеце. Ово га je довело више пута у Београд, и кад би се саEto to признаше, исказано хил>адама душа, које су постајао са нама омладинцима, ведар и насмејан, увек би нам хитале да учествују несамо једној вјерској манифестацији говорио: »Ja с а м с и г у р а н д а ј е и д е ј а з а к о ј у на народном језику, него и национално-културној — то и с е б о р и м п а л а на п л о д н о тло, ј е р he и м а т и ништа друго и није желио више рахм. Велија Садовић. к о д а j e и у б у д у ћ е б р а н и ! « И имао je право. Историја која буде праведно и савјесно водила рачуна и Јер оно што je Велија бранио и зашто je жртвовао све што биљежила степене и етапе културног развитка и напретка je могао биће од данас наш идеал, наша звезда водиља. муслимана, та историја ће — увјерени смо — име Велије Његово дело наставиће млађи којима he служити за узор Садовића истакнути онако, како he joj диктирати његово пожртвовање Велијино. дјело. Истакнуће га у прве редове Гајретових бораца и исПрије неколико дана посетио сам га код куће да му трајних радника. И тако he те свијетле странице ући у опизразим своје дивл>ен>е за онако организован и сјајно усшту заједничку историју културног напретка свих Југопео мевлуд. вена. Био je тада много расположен, причао je о свему, и на Далеко би нас одвело, a ова прилика и није зато, да концу кад сам му ставио нека питања рекао ми je весело: истичемо појединости у дјелу једне крупне личности, као »A ko Б ог д а о т о м е ћ е м о о п ш и р н и ј е р а з г о што je био рахметлија, којем овог тренутка одајемо посв а р а т и ј е с е н а с , кад се д о б р о опоравим«. И љедну пошту и кога испраћамо на пут вјечности. ето иза неколико дана оте нам га вечност из наше средине. Рад у Главном одбору, у Гајретовим конвиктима, на �нас повести оиим правцем, који си joj Ти дао. Опраштамо се посљедњи пут с Т обом . Т уж пи смо. Али ми T e однесосм о у срцима својнм испуњеним синовском љубављу и благодарношћу. У тим младим срцима Ти ћеш вјечан. увије бити жив. Аллах еманет! Опраштајући се с тобом пл. Велија у име твојих драПосљедњи говорник био je r. Бумбић, који je. испред гих омладинаца, за сва твоја добра дјела нека ти je слава професорског збора Ш ер. Гимназије, од ао рахм. посљедњу u хвала. пошту сл>едећим ријечима: Посље тога пратња je кренула до Бегове Џамије. Ту се Драги наш директоре, je са рахм. опростио, испред његових бивших ђака г. МухаМени je пала у д ио часна д уж н ост д а се овдје с тобом мед С у џ у к a, судија. Њ егов топли говор освјежио je усопростим испред наставничког збор а гимназије којом си помену на педагошки лик и дјело рахм. Велије Садовића. Ти управл>ао. Сарађујући с Т обом д у ж е времена, на велиПрије него што je тијело рахм. Велије предано матери ком послу културног и националног прогреса који си Ти земљи, на Грлића Брду, са њиме су се опростили још: ђак започео, ми наставници Твоји, имали смо прилику д а из нсШеријатске Гимназије г. Фадил И м а м о в и ћ и г. Алекса посредне близине осјетимо сву д убин у Твоје душ е, доброту Б у м б и ћ , проф. Шер. Гимназије. Необично дирљив говор Твога срца, широке, видике Т воје интелигенције, и јаку и je био ђака Имамовића, који je изазвао многу сузу над менесаломљиву вољу, да послужиш корисно својој држави и заром рахм. Велије. Г. Имамовић je рекао: своме народу, које си много волио и дубок о носио у своме Драги директоре и старатељу! срцу. Данас се с Тобо.м опростише заувијек Твоји пријатељи Рад на овом широком пољу Т вога дјеловања теж ак je ii моштоваоци, опрости се несебична и непристрана омлаи наперан, пут д о успјеха трновит. Али на тој стази, пуној дина, која je правилно оцијенила Твоје настојање и Твој препрбка^и неразумјевања, Ти ниси заостајао, него си увијск рад, с Тобом се опростише и Твоји бивши ђаци, којима си са пуно вјере- у успјех ишао своме циљу. дао правац у животу. Сви су болна срца и много T e жале. Омладина, к оју си Т и васпитавао и сви други Твоји A ево сада над гробом Твојим стоје и ђаци Твоји, Твоја с а р а д т ц т на многоструком пол>у Т вога рада, чуваће свидјеца. Овдје нисмо сви. Једни одоше својим кућама да се јетлу успомену на Твоју личност, наставл>ајући Твој запопослије тешког рада одморе, a ми, који смц још овдје, изчети посао. морени заморним испитиМа, стојимо као скамењени. НеоНаставнички збоф Ш еријатске гимназије највише почекивана смрт нам je пЈгобола с^>це',И ми не мож емо да се снађемо. Кажу да иза Т ебе остаје Ш^стеро дјеце. Не! Opraje-— гођен Твојом смрћу, чуваће исто тако успомену на све Твоје високе одлике и жалити вјечно за Тобом. nx више, много више; остаје их .250. T oj дјеци треба наћи Нека Т*Не>слава и нека Ти je земља лака! другог оца, који he их повести путем cpetre-и напретка. Tpi Након тога су земни остаци рахм. Велије Садовића npeдјеци треба много бриге и чмбкнје. A Ти си увијек много и једног, и другог. Шеријатску си гимназију Дани датери земл>и. Рахметуллахи алејхи! повсо правим и једимим њеним правцем, јер тако вођена она Многобројна сирочад са својим тужиим мајкама оплакују једну племениту душ у која у напону. свога стварања напушта овај свијет, да би се населила у други љепши и сиособна да дадне ђаке спосдбке и корисне за муслимане| и читав народ. Koca Ти je рано осиједила. Кад бисмо je посматрали, ми смо знали и осјећали, да je no неколико сиједих длака у њој због бриге за сваког појединог од нас. И заиста, Твоја брига за ђаком била je превелика, Твоја л>убав очинска. Ни у најтежим часовима Ти ниси престао да мислиш на своје ђаке, ниси престао да се бринеш за нас. Неколико часова пред саму смрт говорио си слабим и испрекиданим гласом: >/Шта ли je с мојим ђацима, како су прошли? Како he матуранти положити испите? Куда he послије матуре, шта he с њима бити?« Убрзо затим Твоја племенита душ а се преселила на бољи свијет. Сва та питања Твоја су и наша питања. Наше бриге су биле Твоје бриге. Остављаш и нас и школу у незгодном положају. Али ми се тјешимо. Данас смо најбоље увидјели да си нас повео правим путем и да има много људи, који су правилно оцијенили Твоја настојања око Ш ер. гимназије и н>ених ђака. Када би Ти могао сада проговорити, знамо да би Ти највећа жел>а била, да нам Бог дадне некога на мјесто Т ебе, који he нас повести правим путем. Тако he и бити ако Бог да! Нама сузе навиру на очи, али оне су и превелике и многобројне, a да би могле одједном истећи. Проћи he још д у го времена, a оне he нам при помисли на Т ебе, навирати на очи. Ми не наричемо над Твојим гробом, али дјеца моРају жалити свога оца. Из дубина 250 младих и чистих срдаца вију се молитве свевишљем Аллаху, да Ти подијели Фирдевси ала џенет. И док Ти се душ а буде одмарала у ијечном рају, Бог he одредити некога, ко he нашу школу и 250 t MERHUM HAJDAR FAZLAGIC i I Jedan od prvih i najstarijih naših narodnih uči­ telja i prosvjetitelja bio je merhum Hajdar. Gotovo je danas među nama rijetko naći čovjeka, koji je po znavao i pratio rad naše starije inteligencije, a da g; nije poznavao i poštivao. Skroman, miran i već u pr vom poznavanju s njime, rahmetli Hajdar privlačic e k sebi mnoge prijatelje naročito svojom dobrotom i rijetkim čojstvom. Rođen je u Trebinju 1867, gdj< •e kao dječak pohađao osnovnu školu. Zatim ga пјв' gov bistri svjesni otac šalje u mostarsku gimnaziju poslije koje, nakon svršena četiri razreda, mladi Haj dar pun poleta i zanosa stupa smjelo na prvi učitelj­ ski tečaj u Sarajevu. To je njegovo školovanje bilo tada, kada se u nas prstom pokazivalo na školova­ ne mladiće. I koliko je god naš konzervativni narod još tada nemilo gledao prve naše „školce", u mladon Hajdaru svatko je vidio ozbiljna mladića, puna lijepa kućnog odgoja i ahlaka, da ga je i najkonzerva­ tivniji naš čovjek rado zavolio. Bez sumnje ovaki st čestiti školovani mladići bili našemu neprosvjećenom narodu najbolji primjer i dokaz da škola ne smeta dinu i rodoljublju, nego naprotiv da svoje odgajani- �ke još više oplemenjuje i podiže na pravi ljudski i islamski život. Hajdar kao takav učnio je mnogo već time, što je slobodno mogao uprijeti prstom u se, da škola unapređuje mladog muslimana, koji će samo biti na diku i ponos svojih roditelja pa i svoje zajed­ nice. Ovakav Hajdar je mnogog našega čovjeka br­ zo kanderisao da školuje svoju djecu. To je Hajdarova velika zasluga. Učiteljevao je u Mostaru, Sarajevu, Travniku, pa opet u Sarajevu u kojim je tnjestima dao prvu i os­ novnu naobrazbu stotinama naših omladinaca. od ko­ jih danas neki stoje na najvećem položaju u javnom i privatnom kulturnom radu. Osim što je bio vrla dobar učitelj, ispitivač na učiteljskim ispitima, škols­ ki nadzornik i t. d., ostavio je najljepše uspomene kod svakoga. Merhum Hajdar svoj je prosvjetni rad raširio i dalje. Eno ga prve godine po osnutku Gajreta medu prvima i naš Hajdar ef. brižljivo i najozbiljnije misli kako će pomoći našoj siromašnoj omladini na sred­ njim i visokim školama. Sjećam se kao da je bilo ju­ čer s kolikim zanosom sa prve Gajretove skupštine ide naša tadašnja inteligencija napred. To je bila borba o opstanku: hoće li se osnovati Gajret ili ne. Bog dade, pa smjela i mudra riječ merhum sijedog Reis uleme Mehmed Tevfik ef. Azabagića, da se u ime nauke Islama i opće kulture slobodno pokrene Gajret i razvija na sreću i spasenje našega naroda. Tada sam vidio i rahmetli Hajdara moguće najrados­ nijeg u životu. Odmah prvi osnivači prelaze na djelo. Konstituiše se odbor. U njemu je i Hajdar. Sa pu­ nom ljubavlju i voljom radi se, znoji, muči i odušev­ ljava u tome radu dok se je prokrčio taj teški put. I on ne ostavlja Gajret, kao i svaki naš pothvat na kulturnom podizanju muslimana, do zadnjega daha. Isto tako naša starija inteligencija prije trideset i tri godine uviđajući da treba našem narodu dati i štivo lijepo i poučno, koje će ga prosvjećivati, osni-va književni list ,Behar“. Među prve saradnike .Behara" spada i naš merhum Hajdar. On u zanosu svoje plemenite duše i žarke ljubavi prema narodu i otadžbini pjeva pjesme u prozi. I njegova svaka knji­ ževna stvarčica odavala je Hajdara ćutljiva i plememenita. Njegove pjesmice u prozi bile su čisto kao poslastica poslije onih ozbiljnih radova naših prvih kulturnih pionera. Zadnjih godina, nakon s\ og četeresetgodišnjega rada za narod potpuno se povukao u mir živeći sa svakim lijepo, desno i lijevo, ne pazeći da li ko pri­ pada ovoj ili onoj struji ili partiji negj je u svakom čestitom i vrijednom čovjeku vidi ) svoga i narodnog prijatelja. To je pravo svojstvo kulturnog čovjeka i jav­ nog radnika, koje bi svojstvo trebao da u duši nosi svaki intelektualac uopće. Nije čudo da je rahm. Haj­ dara svak štovao i da ga danas svatko žali. Da mu Bog da svoje ahiretske milosti i nagrade. Hamdija. 251 �ГаУретов гласник Гајретове приредбе Гајретов тефернч у Завидовићу Б ез обзира на опш ту кризу која се осјећа у свпма мјестима a највише у оним гдје постоји индустрвја, наш мјесни одбор у Завидовићима приредио je свој теферич на 6 км. пруге „Нашићке* шумске индустрије код села Синановића на дан у недељу 5. јуна 1932. г. Колико je Гајретова идеја продрла у све слојеве овдашњег свијета најбоље се je одразило баш на овоме теф еричу, јер и поред тога што je тежачки посао у највећем јеку, на мјесто теферича похрлилн су бројни тежаии како из ближњих тако и из удаљених села, док су се и Грађани у врло лијепом броју са својим фамилијама одазвали. Нарочито je за истакнути да се je примјетило врло лијеп број чиновнлштва „Нашвћке" паропилане као и браће Православнвх и [евреја са својим обитељима, Програм je отпочео са популарним предавањем о просвјетном и културном раду Гајрета међу нашим народом, које je одржао предсједник мјесног одбора г. д р . Идрисбеговић, иза чега je слиједио један вазу-насихат којега j e држао завидовички имам-матичар Хафив Хасан Ођечкић, a потом се отпочело са даљњим иввађањем програма као трке, нишан и. т. д, које' се je претворило у прзво н а родно весеље. И ако се je са овим теферичем више ишло за постигнућем моралног успјеха ипак ни матерпјални успјех није изостао, што служи на част колико нашем мјесном одбору толико и свјесном грађанству и тежаш тву Завидовића и околине. И хсан . У Брчком: 1 јула т. г. одржао je женски мјесни одбор Гајрета у Брчком свој теферич, који>је успио морално и материјално. За овај успјех иде захвалност на првом мјесту г. Хусејн еф. Требинчевићу, који je драговољно ставио одбору своје имаље на располагање у близини Брчког. Бифе су даровале слиједеће госпође-гђице: печено јанје Ш ериф х .Требинчевић, хурмашице: Емир х. Кантаруић, Нафије х. Кучукалић, Мулије х. Сејдовић, Садије х. Зел>ковић, Пембе х. Хаџиалијагић, no севдиђан: Садбер х. Мехмедагић, Тахире х. Др. Симитовића, Рабије х. X. Мехмедагић и Селма х. Кадић; no улутму: Ифет х. Глинчевић и Зинет х. Гаврановић; шећерли локуме: Зумрут х. Џафербеговић и 10 ком. хљеба Ешреф х. Новалић, те сирницу Зекије х. Хасанефендић. Свима племенитим дароватељима искрена захвалност! У Зелињи Гор. Гајретов теферич у Јеловче селу одржан je 19 јуна т. г. и постигнут приход о д Дин. 300.— . Одбор се осјећа дужним да се јавно захвали rr. Кавазовић Хусеин еф, имаму у Јеловче селу и Дједовићу Мехмеду сеоском старјешини, Удбинчићу Хасану, трговцу, Мујчиновићу Омеру, начелнику Зелињске општине и Радићу Драгутину, општ. биљежнику, који не зажалише труда, како би теферич што боље успио, узимајући у обзир данашње без новчано вријеме и тешку ситуацију нашег свијета. Надаље свима осталим хвала који су радили било око чега, на програму, на расподјели гостију, као и онима који дароваше 252 у новцу лијеп прилог, те у нарави за побједиоце на теферичу. Скупштине Гајретових организацн|а Успјешан pao Гајретова пјевачког друштва у Туалн У недељу дне, 6 јуна одржана je у Тузлв редовна годсшња скупштина Гајретова пјевачког друштва у Тузли, које постоји скоро век двије године. За кратко вријеме свога опстанка ово младо друштво показало je видне резултате на челу са својим вриједним претсједником г. Др. Хазимом Муфтикем. Након прочитаних извјештаја појединих функционера могло се разабрати, да друштво и«аде 105 чланова, утемељача и преко 40 извршујућих чланова. За вријеме од октобра 1931 до јуна*1932 пјевачки збор друштва наступио- je у Тузли 5 пута и у Грачаници на Гајгетовој забави 1 пут. Друштво имаде 15 добро увјежбаних пјесама мушкога збора од разних наших компописта. Материјална страна друштва такођер je добра, те као такпо и ако младо имаде све услове за даљни успјешан развој. Живо се ради и на томе да збор постане мјешовити. Након разрешнице старом одбору скупштина je изабрала аклаиацијом слиједећу листу: Претсједник: г. Муратбег Заимовић, Потпретсједнпк: г. Др. Хазии Муфтић, Секретар: г. МустафаКуноспћ, Благајник: г. Хасан X- Хасановић, Домаћин: г. Мехмед Салихспахић, Архивар: г. Ахмед Шербпћ, I. Одборник без функције: г. Абдулах Мулаосмановић, II. „ „ „ „ Ибрахим Имшироввк. Одборскк замјеници: Г. Мухареи Мујезиновић, г- Јуеуф Ћилимкопић, г. Бекир Пашик, г. Мехиедалија Џиник, Омер Јогуник, Надзорни одбор: Г. Мехмед-еф. Кахвеџић, г. Абдуселам Поњавик г. Рифат Омазик. У Љ убушком: 15 јуна т. г. одрж ао je мјесни одбор у Љ убушком своју редовну годишњу скупштину. Скупштину je отворио претсједник г. Али еф. Орман и захвалио се присутнима на лијепом одзиву, јер тиме показују колико им на срцу лежи наш Гајрет и његов културни рад. Након г.одул>ег говора претсједника, г. М устафа Диздаревић, секретар одбора изнио je тајнички извјештај, из којег се види да je tokom године одржано 6 редовних и 2 изванреднс сједнице, приредио je 2 забаве, те je морални и материјални успјех обију забава био одличан. З а вријеме рамазана приређена je томбола, чији je приход био знатно велик. Одбор броји 192 члана. Благајник r. Дервиш Махић извјестио je скуп- �штину, да je укупни Примитак у овој години износио Дин. 26.904.75. Након извјештаја Надзорног одбора и подјеле апсолуторија старом одбору, у одбор су изабрана слиједећа господа: Касим еф. Садиковић, Али еф. Орман, Мустафа Диздаревић, Ђулага Лалић, Ибрахимага Јакић, Дервиш Махић, Сулејман еф. Чешко, Ибрага "ћеримовић, Ахмет и Сабитага Пролић. Замјеници: Атиф Муминагић, Мехмед Ђеримовић, Дерво Невесињац, Абдулах Осмић и Јусуф Шукалић. Надзорни одбор: Мустафа Назечић, Мустафа еф. Ћерип и Мустафа Јакић. Са скупштине je отплослана депеша Главном одбору, у којој je изражено саучешће приликом смрти рахм. Велије еф. Садовића, једног од најбољих Гајретових радника. У евентуалијама je говорио Хасан Муминагић, апс. мед. о потреби држања предавања из медицине, те се сам ставои одбору на расположење, на чему му се скупштина топло захвалила и ставила у дужност одбору да организује грађанство да овим предавањима у што већем броју присуствује. — Салих Хрњичевић говори о потреби предавања из осталих грана друштвеног живота, a нарочито истиче потребу вјерских предавања, те предлаже да се поради код Вакуфског повјеренства да оно изнађе предаваче. Предлог je скупштина прихватила. — Мустафа Назечић говорио je о потреби и важности народног везива, na моли све Гајретове раднике да помогну акцију Соколског друштва, које намјерава основати задругу и тиме помогне муслимански сиромашни женски свијет. t, , нић, секретар Едхем Бекић, благајник инж. Мустафа К р а јишник, одборници Мујага Казаз, Махмуд Диздаревић и Едхемага Бахтијаревић. Надзорни одбор инж. Узеир Бисер, Салих Рамић и инж. Омер Кајтаз. У Рогатици: 15 јуна т. г. одржао je Мјесни одбор своју редовну годишњу скупштину у просторијама Сокола. По отворењу скупштине са стране претсједника г. Ахмета Пашића, предлаже да се упути поздравна депеша Кабинетској канцеларији Њ. В. Краља, што скупштина једногласно усваја и кличе Крал>у и Крал>евском Дому. Уједно се скупштина cjeha рахметлије Мурата Синанагића и кличе му »Слава«. — Секретар г. Тајиб Пашић извјештава да одбор броји 2 добротвора, 22 утемељача и 138 редовних чланова. Одбор je одржао 16 одборских сједница и једну конференцију. Приређен je један теферич, који je успио и морално и материјално. Присуствовало се прослави Спомен Костурнице и прослави 10-годишњице владања Њ . В. Краља. Одржан je Гајретов Дан на Тичијаку, a зимска забава на 2. јануара. З а вријеме Рамазана играта je томбола, која je имала лобар успјех. Надаље je одржан концерат на Курбач Бајрам и»сакупљен приличан број курбанских кожица. — Из благајничког извјештаја види се да je укупан приход био Дин. 12.654.37. Надзорни одбор извијестио je о прегледу књига и тражи да остане и надал>е стари одбор, али н е који 'чла?*0 ви не могоше се поново примити дужности, те je потом изабран нови одбор: гг. Јусуф Горушанин, Синан Бранковић, Тајиб Пашић, Смајо Османагић, Ахмет Акш амија, Исмет Сијерчић, Рамиз Добрача. Замјеници: Незир Ферхатбеговић, Зајко Ајановић, Мр. Санто Папо, Мурат ПаУ Бос. Градишки: 12 јуна т. л . одржана je редовна roшић, Милан Поповић. Надзорни одбор: Владимир Марић, дишња скупштина мјесног одбора Гајрета^у просторијама М устафа X. Ахметовић и Едхем Бранковић. Хотел Сава. Скупштину је^>отворио претсједник г. Сокол Мсхмед и предложио да се упути поздравна депеша Њ . В. У Бугојну: 12 јуна т. г. одржана je редовна скупштина Краљу, Бану Врбаске бановине и претсједнику Главног одМјесног одбора у Бугојну. Скупштину je отворио претсједбора г. Д ру Хасанбег^вићу, што je скупштина и усвојила. ник, поздравио присутне и захвалио им се на одзиву и пред— Секретар г. Касим Џумхур поднио je секретарски извјелаже да се упути поздравна депеша Њ. В. Краљу и претштај, из кога се види да je Одбор одржао 9 одборских сједсједнику Гајрета г. Д ру Хасанбеговићу. Скупштина једноница. Одбор je играо рамазанску томболу, приредио забаву, гласно прима предлог претсједника. — Секретар г. Мехмед основао Гајретов пјевачки хор t a 24 извршујућа члана и суМутевелић извјешћује да je одбор одржао 8 сједница. У с дјеловао код осталих хуманих приредаба. Надаље je припркос постојеће привредне депресије, одбор je својом акређен први женски мевлуд, који je мимо очекивања успио, тивношћу успио да повећа приходе и чланство, те тако сада донесавши знатну материјалну корист* — Благајник г. Авдо броји 2 добротвора, 2 утемељача и 97 редовних чланова. Дубићанац извјештава да je цјелокупни приход износио Дин. Сјећају се умрлих чланова Косте Којдића и Бокора Атиаса 19.950.50. Друштво броји 144 члана, a од тога су 11 доброи кличе им се: »Слава им«. Поред распродаје Гајретових твора и утемел>ача. — По извјештају Надзорног одбора, успредавања, календара, разгледница, сакупљања курбанских вајања предложеног буџета и подјеле апсолуторија, изакожица и прилога, одбор je приредио велику забаву, играо бире се нови одбор, у који су унишла гг: рамазанску томболу, пригодом јесенске сабирне акције no селима одржавана су предавања. Благајник г. Ахмет ИдризМехмед Сокол, Хасан Бећиревић, Касим Џумхур, Авдо беговић поднаша благајнички извјештај, из којег се види да Дубичанац, Гвоић Веселић, Владимир Малић, Халим Мујаje цјелокупни приход био Дин. 20.393.— . Испред Надзорџић. Замјеници: Ахмед Кудузовић, Ибрахим Февзи Алагић, ног одбора г. Мехмед Ждраловић извјешћује скупштину о Сејдо Пелић, Адем Топић, Хивзо "Ћехајић. Надзорни одбор: прегледу књига. Авдо Бузаљко, Ахмет Плетилић и Ибро Фишек. К томе још гг. Мехмед Топић, Алија Херцеговац и Фаик Селман. Г. Ибрахим Караџа предлаже да се поведе брига о оној У Бањој Луци: 12 јуна т. г. одржао je мјесни одбор у дјеци која су приспјела за школу, a њихови родитељи нс Бањој Луци своју редовну годишњу скупштину. Секретар показују воље за школом. Предлог се прима. извјешћује: да je tokom године одржано 16 редовних сједПретсједник предлаже да се упути предлог Главном одница, 1 конференција и 4 заједничке сједнице са женским бору да се благајнику г. Ахмеду Идризбеговићу за његов мјесним одбором. Приређен je Гајретов дан на Рођендан неуморни рад изда писмена захвала, што скупштина усваја. Гајретова Протектора. Ha свим прославама државних празОдбор се je конституисао како слиједи: Претсједник: ника одбор je узео видна учешћа. Зимска забава изведена Ахмед Садиковић, потпретсједник Ибрахим Хаџиахметовић, je на опће задовољство, јер je то била једна од најуспјешсекретар Мехмед Мутевелић, благајник Ахмед Идризбегонијих забава прошле године у Бањој Луци. — Цјелокупни вић, одборници: Абнд еф. Учамбарлић, Смаилбег Филипоприходи износили су у овој години 41.257.86 Дин. Одбор вић и Садулах еф. Никшић. Надзорни одбор: Мехмед Ждраброји 8 добротвора, 33 утемел>ача и 160 редовитих чланова. ловић, Стево Вучић, Раиф Сулејманпашић. Замјеници: ХаОдбор се je конституисао како слиједи: Претсједник кија Нуманкадић, Амир Раповић, Станко Ђурасовић, Ђорђе проф. г. Кемал Хаџиомерспахић, потпретсједник Рифат ЏиКисић и Ибрахим Караџа. 25 3 �у Чапљини: 13 јуиа т. г. одржана je скупштина одбора у Соколском дому, коју je отворио претсЈедник г. Алија Хумо, поздравио изасланика власти и делегате ПросвЈете. Чита депешу претсједника Гл. одбора Др. Хасанбеговића, нашто скупштина кличе »Живио претсједникс. — Секретар г. Алија Сарајлић извјештава о пожртвовности и раду те потешкоћама око изналажеша материјалних сретстава у минулој години. Нарочито осуђује родитеље, који уживају благодати Гајрета a не одуж ују се ни у ком случају Гајрету, na моли одбор да у будуће о том поведе рачуна. Надал»е апелира да се у одбор бирају вал,ани и активни те подесни л.уди, који he радити и одржати Гајрет на његовој досадаitoj висини. — Благајник г. Капетановић извјешћује да je у onoj години дозначено Гл. одбору преко 11.000.— Дин. — Након извјештаја Надзорног одбора скупштина изјављује да je задовољна с радом старог одбора и моли да исти одборници остану и даље, што сви једногласно прихваћају. — Одбор je у овој години приредио Гајретов Дан и годишњу забаву, те одржао предавање »Династија Карађорђевића«. Накнадно се je одбор конституисао овако: Претсједник Салих Казазић, потпретсједник Др. Никола Принцип, секретар Алија Сарајлић, благајник Шалдо Хаџе, одборници Изет Звиздић, Ахмет Капетановић, Фазлија "ћибер. Надзорни одбор: Омер Шеховић, Хусеин Бегић и Ибрахим Казазић. Зур, Хасан Зјајо, Лутпо Арнаутовић, М устафа еф. Кадрић и Мустафа еф. Бубрић. у Старом Бару: 5 јуна т. r. одрж ана je мјесна ск у ц ШТИНа у Старом Бару, коју je отворио претсједник Омербашић Дервиш. — Секретар Карађузовић износи рад друштва у ТОку прошле године. Благајник извјсштава д а je у овој години било 1.665.80 Дин. прихода. У нови одбор улазе гг: Претсједник Дервиш Омербашић, потпретсједник Реџеп Шеховић, секретар Јашар Карађузовић, благајник Јашар Крчиковић; одборници: Влада Ратковић, М ахмуд Загам ора и Бећа Бегзић. Замјеници: Јосип Тагић, Ибрахим Загаљ ора, Ттмил Тоскић, Саит Хамзић и Мулаћ Хасовић. Надзорни одбор: Хф. Хусеин Карађузовић, Хасан Шлаковић и Јусуф Кацил. У евептуалијама предлаже Карађузовић д а с е оснује Гајретова читаоница у Старом Б ару, истнчући важ ност ове установе за наш муслимански елеменат. У Сребреници: Ha 11 јуна т. г. одржана je овогодишља скупштина мјесног одбора, на којој je изабран нови одбор како слиједи: Претсједник Абдулах еф. Гојачић, потпретсједншеХрустемага Беговић, секретар Сулејман X . ХафизбеговиН, благајник Ш абан еф. Бегић; одборници: Хакија Сиручић. Авдо Сиручић и Сул>о Мехл\едовић. Замјеници: Едхем еф. Абдурахмановић, Исметага Беговић и Јунузага Р еџ еп овм ^ Надзорни одбор: З ухдија Кланчевић, Фадил У Прозору: 9 јуна т. г. одржана je главна редовнр скупКланчевић, Марко Јовановић. штина мјесног одбора у Прозору. Скулштину je отворио претсједник. Секретар je извијестио о одржаним сједницама, У Стоцу: Женски Мјесни одбор у Стоцу од рж ао je своју раду одбора и приступу нових чланова — Благајник je сагодишњу скупштину, na којој je изабран нови одбор, како општио да су приходи износили *Дж). 4.382.— . Одржано je — слиједи: Претсједница Џеика Сарајлић, потпретсједница гђа једно предавање са 56 слушалаца. Тема je била »Заслуге Чампара, секретарица Јелена Топаловић, замјеница секретаГајрета у културној и просвјетној'^врхи »^раду«. Конференрице Фахира Косовић, благајница Тзамила Ш арац, њена поција je било 5. Одржане су 3 забаве и теферич, a упућсно моћница Мухиба БркиН и Ћамила Ђатовић. Одборнице гђа je 5 дјеце Привреднику. — По извјештају Надзорног одбора Дра М ахгћа, Аиша Алишић, Халима Бурина, Тиџа Ш ехић, и разрјешнице старом одбору, прешло се на бпрање одбора, Фатима Махмутћехајић, Назика Пашалић. Надзорни одбор: који се je конституисао дако слиједи: Аиша Хаџић, Рабија АјаниИ и Алмаса Меховић. У М остару: Мјесни одбор изабран на годишњој редовПретсједник Мустафа Омановић, потпретсједник Муној скупштини конституисао се на сједници од 10 јула овако: рат еф. Нухефендић, секретар Ибрахим Ш еремет, благајПретсједник X. Ибрахим еф. Слипичевић, п отп ретсјед ник Ибрахим Шешкић, одборници: Идриз Делић, Хашим Грник Ахмед Ђикић, секретар Салих Кајтаз, благајник М у цић и Мустафа Мулахасановић. Замјеници: Алија Самарстафа Аликалфић, одборници: Хуснија Курт, Вехбија Имаџић, Алија Хасанефендић, Алија Пиролић, Шериф Чатић, мовић и Бећирага Биједић. Мехмед Карахоџић. Ревизори: Смаил Чемаловић, Салих ЛаУ Стоцу: Мушки Мјесни одбор изабран на својој г о кишић и Авдо Пиролић. дишњој скупштини 19 јуна т. г. конституисао се je и то: Надаље je скупштина закључила одржањ е мевлуда на Претсједник Сабит Чампара, потпретсједник М устафа дан 12 јула, као и то да Алија Хасанефендић оснује књижМ. A. Ризванбеговић, секретар Едхем Бићкало, благајник ницу Гајрета и да ради међу члановима на просвјетном М устафа Ш арац и чланови М ухамед Ш ехић, Халил М ехораду у Гајрету. вић и Џемал Алихоџић. У Јајцу: 12 јуна т. г. одржана je редовна скупштина У Бијељини: Женски Мјесни одбор конституисао се je Мјесног одбора у канцеларији Вакуфског повјеренства. овако: Претсједница Ш сфка Пашић, потпретсједница Нура Претсједник Мехмедалија Капетановић отворио je ск уп Пашић, секретарица Асија Кавазовић, благајница Злата штину и захвалио се присутнима на одзиву. Са скупштине Прељубовић, одборнице: Улвија Пашић, Сафста Даутовић je отпослана поздравна депеша Њ. В. Краљу, и претсједнику и Ајша Пашић. Надзорни одбор: Хашмета Торлић, Невреса Гајрета r. Д ру. Хасанбеговићу. — Секретар г. И. Кршлак Османбеговић и Мила Пашић. извјешћује да je у минулој години било 96 чланова, затим je У Коњицу: Мјесни одбор Гајрета, изабран на редовној одржано 9 одборских сједница, 1 забава и 1 теферич на годишњој скупштини 12 јуна т. г. конституисао се je обако: Гајретов дан, те играна томбола за време Рамазана. — БлаПретсједник Мехмедалија Хаџић, потпретсједник Смајилбег гајник г. Дервиш еф. Мулаомеровић извјешћује да je било Љубовић, секретар Абдурахман Садиковић, благајник Ибраприхода укупно Дин. 13.712.— . Иза извјештаја Надзорног хим Хаџи Зукић, чланови: Ибрахим Гаврановић, Смајо Коодбора и подјеле апсолуторија прешло се на избор новог совац и Еминбег Бегташевић. одбора, који се конституисао овако: Претсједник Мехмед Замјеници: Јусуф Мутевелић, Јунуз Вајзовић, А хиед Алибег Капетановић, потпретсједник Др. Ибро Бркић, с е Хаџизукић, М устафа Кресо и Авдо Софо. Надзорни одбор: кретар Ибрахим Кршлак, благајник Дервиш еф. Мулаомерсвин"3" C0K“ ° ”"h' Хаса|' н У™ми1> и Атиф Д издаровић; одборници: Смаилага X. Османовић, Салихага С а рач и М ухамедбег Агановић. Надзорни одбор: Бећир еф. Хаџналић, Мујо Агић и Чедо Kam h. Замјеници: Акиф Му- 254 У Зворнику: Главна скупштива Мјвсиог одбора у Зворник, одржана je 26 јува т. r. у градској вијеИвивд Скуп- �штину je отворио потпретсједник г. Курић, a потом су проодбор: Др. Борис Косов, Ејуб Смајловић и Ахмо X. Смајчитани извјсштаји благајника, секретара и Надзорног о д ловић. бора. Након подјсле разрјешнице старом одбору изабран je У Гацку: 5 јула т. r. одржана je скупштина Мјесног однови одбор у који су унишла rr.: Претсједник Сабит Конбора у Гацку у просторијама Гајретове читаонице. Претсједџић, потпретсједник Хасан X. Ахметбеговић, секретар Авдо ник Муфтић отворио je скупштину и поздравио изасланика Мујезиновић, благајник Асим Кртичић, чланови: Мехмед власти г. Ћетка Дедића, среског начелника. Извјештаје сеМулабдић, Азем Хуремовић и Садија Идризовић. Замјеници: кретара, благајника и Надзорног одбора скупштина je једИбрахим Китовница, Сејдалија Барјактаревић, Хасан Саханогласно примила на знање. Одбор je tokom године одржао иић, Муратбег Ризванбеговић и Леви. Надзорни одбор: Ибраједан теферич и једну забаву. Ha првој сједници одбор се хим Курић, Алија Гујић и Дедага Зејнилагић. je конституиеао овако: Претсједник Шефкија Муфтић, потУ Илијашу: 8 јула т. г. одржана je редовна скупштина претсједник Хасан Шаканић, секретар Ахмед Чампара, блаМјесног одбора у Илијашу. По отворењу скупштине, претгајник Бешир Пашић, одборници Коста Главан, Муниб Пасједник се je захвалио присутнима на одзиву и уједно на шић и Хамдија Хрустановић. Надзорни одбор: Зикрија Омердатом му повјерељу у минулој години. — Секретар r. Јеагић, Осман Звиздић и Сабит Бисе. Замјеници: Махмут Чамлечковић укратко излаже рад у току минуле године, којег napa, Авдо Звиздић и Хаџо Тановић. скупштина прима. — Благајник у свом извјештају износи У Високом: 5 јула т. г. одржана je скупштина Мјесног да je бруто приход у овој години био 5.439.— Дин. Госп. одбора у Градском парку. Претсједник извјешћује да je ово Кураја испред Надзорног одбора извјештава да су преглеизванредна скупштина за то, што се већина чланова Мјесног одбора, изабраних на 12 јуна т. г. пригодом одржавања дане књиге и рачуни и у реду пронађени. Одбор се je конредовне годишње скупштине, није хтјела примити д уж н оституисао овако: Претсједник Хусеин Екић, потпретсједник сти. Претх<ЈДно je одржана једна конференција, према упуМијат Кураја, секретар Абдуселам Јелечковић, благајник та.ма Главног одбора. Претсједник пита да ли има когод лиМујо Дервишевић, одборници: Мехо Алић, Шериф Ф ејзосту лица, која би имала да уђу у Мјесни одбор, нашто се вић, Ненад Николић, Мујо Мешетовић. Надзорни одбор: Чебо Хашим, Урош Попић и Винко Лариса. јавла Мухамед еф. Ахић и прочита листу, коју je ск уп У Озрену: Редовна годишња скупштина Мјесног одбора- штина једногласно примиЛа. Овај се je одбор конститувсао овако: Претсј^дник Абид Фртуна, потпретсједник Ибрахимодржана je 12 јуна т. г. у просторијама опћине. ПретсјеДбег Зечевић, секретар Хилмија Тафро, благајник Хазим Маник отвара скупштину и поздравља присутне те предлаже глајлић, одборници: Незир Хаџинуманагић, Салем Ханџић, да се упути поздравна депеша протектору Гдјрета Њ. Kp. Рашид Пињо. Замјеници: Хамид Мркон.ић, Расим Дурајлић, Вис. Престолонасљеднику Петру. Насподив претсједника секретар и благајник поднијели су своје извјештаје, које i e ^ 'О м ер Зечевић, Алија Хасанбеговић и Ахмед Бајрамагић. Надзорни одбор: Мухамед еф. Ахић, Хамдија Тахмишчија и скупштина узела до знања. Г. Атиф ЦЈабић извијестио je да су прегледане књиге и у реду пронађене. Кандидациони о д -, Шемсија Дураковић. — Надаље предлаже г. Фртуна да се г. Тахмишчији на досадањем дугогодишњем пожртвовном бор предложио je листу о д б о р а /к о ја je једногласно у с в о и несебичном раду за Гајрет искаже писмена благодарност, јена, a који се je конституисао овако: што je скупштина с великим одобрвањем и једногласно приПретсједник Бего Челик, потпретсједник Атиф Шабић, мила. секретар Милорад Ђурић, благајник Авдо Фазлић, замјеник У Бос. Дубици: Редовна мјесна скупштина одржана je благајника Атиф Гљива. Чланови; Атиф Фазлић, Ибро Pana, 12 јуна т. г. у просторијама основне школе. Захваљујући Мујо Шабић. Замјеници: Ибро Спахић, Сул>о Спахић иГСаирисутнима на оваковом одзиву, претсједник позива чланове лих еф. Грбо. Надзорни одбор: Еминбег Шахинпашић, Мехо да овом згодом одају признаље недавно умрлом члану и Девић и Абаз Рамо. Нови претсједник г. Челик моли да се присташи Гајрета Милораду Личанину и кликну »Слава мус. проведе што боља пропаганда међу пријатељима и чланоСви присутни устају и кличу покојнику »Слава му«. Говори вима, како би се организација Гајрета прЛиирила и у најо Гајрету, његовом дјеловању и резултатима у народу, na забитније крајеве овога одбора. Надље предлаже г. Челик апелира на све присутне да се својски упрегну у Гајретова да се г. Еминбег Шахинпашић, обзиром на рад и заузимање, кола како би он у свом корисном и племенитом подхвату џзабере почасним чланом овог одбора, овај предлог наишао што боље успио. — Секретар Вејсил Дрљачић подноси слиje на одобравање, те je једногласно примљен. једећи извјештај: Одбор je приредио теферич на Гајретов дан и забаву на Курбан бајрам. Одржано je 14 одборских У Чајничу: Главна редовна годишиа скупштина одрсједница. Надаље je сарађивано са Просвјетом и осталим жана je 20 јуна т. г. у просторијама Омладинског друштва хуманим друштвима. Благајник Мехмедалија Бећиревић из»Уједињење«. вјешћује да je цјелокупан приход био Дин. 8.069.50. У име Скупштину je отворио претсједник, те je извијестио да Надзорног одбора Узеир Сеферовић извјешћује да je п р еje и ове године кретао се рад скромно и у најужим гранигледао књиге и у реду их пронашао. По разрјешењу старе цама, чему je узрок привредна стагнација и тешки м ат еуправе изабран je нови одбор, који се конституисао овако: ријални положај грађана овог пасивног среза. Све предвиПретсједник Хашим Шерић, потпретсједник Душан Бижић, ђене забаве и остале приредбе остале су неостварене. — секретар Рифат Лелић, благајник Мехмедалија Бећиревић, Секретар извјештава да je друштвени рад био слаб, a узроке одборници: М устафа Пезић, Тахир Лелић и Омер Делић. je споменуо сам претсједник. — Приходи у овој години били Надзорни одбор: Јово Милжовић, Едхем Долић и Узеир Сесу 2.128.— Дин. Надзорни одбор похвал>ује напоре управног феровић. одбора, који je ипак учинио колико je могао. По подјели апУ Тузли: Главна мјесна скупштина у Тузли одржана je солуторија старом одбору, изабран je слиједећи одбор: Прет’ 12 јуна у просторијама клуба. ГТретсједник отвара скупштисједник Неџибег Прашо, потпретсједник Исмет Ајановић, ну једним кратким говором, захваљује члановима на посекретар Мустафа Сарајлић, благајник Едхем Смајловић, сјети. У исто вријеме захваљује одборницима као и чланоодборници: Хамидбег Херенда, Хамид Фочо, Ибро Смајловима на помагању и раду. Са скупштине je послана депеша вић, Алекса Вујичи1\, Хамид Смајловић. Замјеници: МушаКабинетској Канцеларији Њ. В. Краља. Секретар г. Салихновић Хамшо, Велић Едхем и Вехбија Мемншевић. Надзорни �спахић извјешћује да je овај рад према лањском нешто подбацио, али то je несумњива посљедица опште економске д епресије и кризе у свијету. Програм рада био je сам о »учвршћивање Гајретове организација у граду и околини. Уе- У управнн одбор дошла су слиједећа господа: Претсјед иик Елмаз Сарајлић, потпретсједник Аган Бешлагић, секретар Ахмет Градашчсвић, благајиик Ш емсудин Сарајлић, 0дборници: Д р. Изудин Џанановић, Едхем Омерсофтић и Алија Мјесни о д б о р Г&јрета у Т у зл и н а ч е л у с а п р е т с је д нико^! г. Џ ем алагом Т ел алб аш и К ем (х) љ ед тога се није тежило з% нсшЛм члановима, него се ишло за тим да се одржи бар стари број чланова. З а вријеме Рамазана су одржана свега два предавања, Гајретов Дан са вртном забавом, мевлуд, на „Рођендан Њ. В. Краља. Надаље je одржана зимска забава, која je посве успјеД^ЈЗ? сваком погледу. У току године одржано je 17 одборских сједница и 3 конференције. Извјештај секретара примл>ен | 7 е једно Г Ч 1 /Ч 1 Л Затим Ч ч т н и се Л 1 1чА*га ■IIIT-'I поздравна nAm nlDin депеша, ПИпАпп упућена \rn irk d n a од Л H стране гтп аи р гласно. Главног одбора из Сарзјева. Извјештај благајника такођер je примљен једногласно. Иза подјеле разрјешнице п р едл ожена je листа новог одбора, која се не прима. Након паузе прима се нова листа одбора и то: Мехмедалија Џинић, Д р. Хазим М уфтић, М ехмед еф. Ножић, Ахмет Ш ербић, Џемал Телалбашић, М урадбег Заимовић, одборници: Исмет X. Ефендић, Османага Бојкић, М устафа еф. Бербић, Адем еф. Аждеровић. Надзорни одбор: М ехмед Кахвеџић, Рифат Омазић, Јусуф бег Јашарагић. Замјеници: Садик Жилић и Ш укрија Чустовић. Ha предлог г. Ножића изабран je г. Х у с нија Ш еховић, дугогодиш њи заслужни Гајретов радник, a који je сада при одласку, за почасног претсједника надзор. одбора. У Д об о ју : 15 јуна т. г. одржана je скупштина повјереништва Гајрета у Д обоју, коју je отворио повјереник г. Елмаз Сарајлић, поздравио присутне скупштинаре, изабрао перовођу и верификаторе. Повјереник je прочитао рачун билансе и попис чланова. Приходи за вријеме од 1. децембра 1931 до 13 јуна 1932 изнашали су Дин. 7.865.75. Благајнички извјештај примила je скупштина једногласно. Повјереништво броји 78 чланова, a да га je у раду помагао г. Ш емсудин Сарајлић. Госп. Д р. Џафер Даутбеговић предлаже д а се r. Елмазу Сарајлићу као повјеренику за његов рад и получени у сп јех како у материјалном тако и у моралном погледу изрази захвала и о том е д а се обавјести Управни одбор. Предлог сви скупштинари једногласно прихваћају с тиме да повјеренику Главни о дбор изрази за њ егов рад признање, a тако и сто и г. Ш емсудину Сарајлићу. '256 Хаџимујагић. Надзорни одбор Д р. Џафер Д аутбеговић и Хасан Салихбашић. Новоизабрани претсједник г. Сарајлић се захваљује на указаном му повјерењу позивајући присутну браћу да га у раду помогну. Д а би се приходи увећали, мишљења je да се одрж и једна шпортска утакмица у корист ^ајр ета са даро.м »Гајретов пехар«. Исто тако да се одржи теферич код М/|||ПШП a m mшто m mv и и п ш т и и а nодобрава. n n fin aR a Мошина vхана, му гскупштина Г. Д р. Изудин Џанановић, срески љекар из Добоја пријављује се за члана утемељача Гајрета. У Грачаници: 11 јуна т. г. одржана je мјесна скупштина у Грачаници, коју je отворио г. Асим Аликалфић, поздравио присутне чланове и захвалио им се на доброј посјети. — Секретар М устафа Жишко подноси следећи извјештај: Одбор je получио и ове године доста добар успјех, обзиром на материјалне прилике народа. Рад je био пуно бол>и него лањске године, a подбацивању прихода није крив одбор, него су криве саме прилике. У овој години одрж ано je 16 сједница, 4 конференције. T okom године био je приређен један теферич, једна забава и академија приликом Гајретова дана, a за вријеме Рамазана играна je Гајретова том бола у заједници са Нар. библиотеком. — Благајник г. М урат Ф етахагић подноси извјештај из којег се види да су приходи у овој години износили Дин. 7.268.75. Број чланова кретао се °А 40— 70, a редовно je уплаћивало чланарину 4 0 чланова. Госп. Хамид Кајмаковић, претсједник надзорног одбора изајештава да je прегледао све књиге и у реду их пронашао и предлаже да се даде разрјешница досадањ ем одбору. У одбор су унишла слиједећа господа: Асим Аликалфић, Димитрије Митић, М устафа Жишко, Ћамилага Сулејмановнћ, Шефик Бешлагић, Мехмед Хусић, Мурат Ф етахагић. Замјеници: Ђулејман Фазлић, Ш ефко Мујачић, Ибрахим Уставдић, Хазим Фазлић, Осман Хаџић. Надзорни одбор: Хамид Кајмаковић, Хасан Поздерац и М ухамед Сарајлић. У Билећи: 3 јула т. г. одржана je мјесна годишња скупштина у Билећи, коју je отворио претсједник мјесног одбора г. Д р. Салих Омерхоуић. — Извјештаји тајника, благајника �И ревизора примљени су од стране скупштинара са задовољством. Књижничар извјешћује да су кљиге у доста лошем сташу, na предлаже да се увежу и доведу у ред. У управни су одбор изабрана слиједећа лица: Др. Салих Омерхоџић, Ћамил еф. Арнаутовић, Мурат Исовић, Назиф Кресо, Фехим Бабовић, Хасан Прохић, Емин Хауић, Ђамилага Селимовић. Надзорни одбор: Шаћир Исовић, Исмет Фазлић, Хамид Капичић. Замјеници: Насуф Шеховић, Хашим Овчина, Хакија Хаџић, Зајко Авдић и Абид Јагањац. Ha скупштини je пао предлог да се оснује Гајретова читаоница, што je скупштина једногласно усвојила. Јусуф Толић. Замјсници: Асимбег Бишчевић, Реуо Алагић, Азиз Решић, Мехмед Алагић, Абаз Крантић. Претсједник се захвал>ује на повјерењу, молећи чланове да га потпомогну, у раду, те да сви покажу да су пријатељи Гајрета, ширећи његову идеју. У Плевљу: 12 јуна т. г. одржана je годишња скупштина Мјесног одбора у Плевл>у у просторијама Гајретове читаонице. Скупштину je отворио претсједник г. Ћамил Дрнда, a у свом говору сјећа се Њ. В. Краља и Протектора Г а јрета, те предлаже да се упути поздравна депеша Кабинет. канцеларији и претсједнику Гајрета г. Дру. Хасанбеговићу. — Извјештај секретара г. Ибрахима Биоградлије о раду у прошлој години примл>ен je на знање. И извјештаје благајнкка и ревизора узети су једногласно до знања. Госп. Саит Сурулис предлаже да се уведе повјереништво у знаку што јаче штедње, али се тај предлог није прихватио и изабран je слиједећи одбор: претсједник Ћамил Дрнда, потпретсједник Теуфик Тахирбеговић, секретар Ибрахим Биогра^лија', благајник Мујо Каракањ, чланови: Сафет Мушановић, Ибро Мекић и Авдо Карахметовић. Замјеници? Ахмед Чаушевић, Хајро Авдичевић, Шућро М^зуровић, Алија‘Муловић и Рамиз Булић. Надзорни одбор: Омер1' СвЈЈмаНовић, Сејфо Ш ећеркадић и Вехбија Катана. У Гор. Вакуфу: Редовита годиЈиња скупШтина мјесног одбора у Гор. Вакуфу одржана^е 3 јула 1932 год. Потпретсједник Мустафа Љ ута отворио je скупштину и саогштио да претсједник г. Мухарем еф. Муфтић није присутан,'"ге да га он замјењује. Нато Чви скупштинари устају и кличу Њ. В. Крал>у и Краљевском дому са »Живео«. Благајник Тескереџић устаје и чита билансу, која показује приход од Дин. 2.403.— . Зулфо Гафић испред надзорног одбора извјешћује да су прегледане све књиге и у реду пронађене. По подјели разрјешнице старом обору, изабире се нови одбор, који се je конституисао како слиједи: Претсједник Мустафа Љута, потпретсједник Хусеин Хауиабдић, секретар Хашим X. Гаврановић, благајник Решид Кирлић, одборници: Халилбег Тескереџић, Смаил Реџебашић. Надзорни одбор: Мустафа Мишић, Хасан Дрино, Ахмет X. Јусуфовић, Мустафа Гегић и Хамдо Љута. У Санском М осту: Главна мјесна скупштина у Сан. Мосту одржаиа je 12 јуна т. г. Претсједник отвара скупштину, образлаже њен слзив и позива присутне да кликну Њ . В. Краљу, Протектору Гајрета и Краљевском Д ому, што скупштина бурно прихваћа, те устајући кличе трократно »ЖивеОч^. З ап.м се читају депеше, које he се упутити Kaбинетској Канцеларији Њ. В. Краља, Бану Врбаске банивнне и претсједнику Гајрета. — Секретар образлаже о досадањем раду, изјављујући да je одржано 8 одборских сједница и одржан je један теферич. Благајник саопштава да je укупан приход био Дин. 1903.75. Г. Вајзовић изјављује да je пронашао све књиге у реду и предлаже да се старом одбору даде разрјешница. Након краће паузе кандидациони одбор прочитао je листу, која je једногласно усвојена. Одбор се je конституисао како слиједи: Претсједник Мустафа Зухрић, потпретсједник Сафет Капетановић, секретар Теуфик Арнаутовић, благајник Ешреф Шабић, одборници: Џафербег Беширевић, Џафербег Бишчевић, Мухамед Новкинић. Надзорни одбор: Милан Праштало, Вејсил Вајзовић и У Требињу: Редовна годишња скупштина мјесног одбора у Требињу одржана je 3 јула 1932. Скупштину je отворио претсједник Мехмед Зубчевић и позвао секретара Садовића да поднесе секретарски извјештај. Благајник г. Наил Бегић извјешћује да je на 6. септембра т. г. прослављен Гајретов дан са свим члановима и пријател>има из мјеста, те са члановима околних мјесних одбора и повјереништава и то корпоративно под својим заставама. За вријеме Рамазана приређена су бројна предавања у кафани Централ. Истодобно je играта томбола и приређена два мевлуда за женске у Османпашиној уамији, на којима није изостала ни једна муслиманска породица из града и околице, a да није посјетила ове мевлуде. Ha Бајрам je приређена годишња забава, која je врло лијепо успјела. Надаље je основана Гајретова, .читаоница, одржана je 21 сједница одбора, упи'сано je 24 нова члана. Извјештај je примљен са одобрава, њем. Благајник г. Арнаутовић саопштава да je цјелокупни -лриход био Дин. 12.384.34. Г. Карамехмедовић извијестио je о прегледу књига, нашто je скупштина подијелила апсолуториј стар&М одбору. У управни и надзорни одбор дошла су слиједећа господа: Мехмед Зубчевић, Љубо Бабић, Мустафа Капетановић, Хуснија Садовић, Алија Чустовић, Мустафа Садовић, Мухамед Бакшић, Адем Капетановић, Илијас Карамехмедовић, Т1 амил Хујдур, Мухамед Караиковић, Ахмед Цвијетић, P^jen Хајровић, Заим Волић и Асим X. Хасановић. Ha предлог г. Хајровића упућена je поздравна депеша претсједнику Главног одбора и бившем секретару г. Душану Трубајићу, пеш. капетану. Надаље износи г. Хајровић заслуге рахм. Велије Садовића, подвлачећи да тиме губи Требиње, као његово родно мјесто много, јер се je он свугдје заузимао и посвећивао пажњу своме Требињу. У Сарајеву: Женски мјесни одбор у Сарајеву подијелио je свој рад на просвјетно културни, социјални, приредбе, и сарадња са осталим друштвима. a) Ha просвјетно културном пољу радило се у главном преко предавања, која су одржвана у друштву. Преко својих сијела и чајанки одбор je своје чланство упознао међусобно као и са узвишеним идејама Гајрета. Преко читавог Рамазана клањала се je теравија у друштвеним просторијама, које су биле лијепо декорисане и тиме се давала велика важност вјерског момента код читаве заједнице. б ) Уз Рамазан су одржана 2 сијела у корист облачења сиромашне дјеце. Обучено je 11 дјеце и то Гајретова шегртског дома 5, из женског интерната 3 и из града 3. Одбор je у више махова даровао сиромашне раднике или их je упућивао удружењима, која би им могла евентуално помоћи. в) Д а би друштво дошло до материјалних прихода и да би својим чланицама дало прилике за р азоноду, приредило je tokom године 1 мевлуд, годишњу ч а јанку и сваки мјесец no једно сијело или ћетенију. Ha мевлудима су увијек просторије биле дупком пуне чланица и пријатељица Гајрета, a учила их je була Хајрије х. Јајичка. Трошкове око мевлуда подмиривале су одборнице међусобно. Један дио прихода утрошен je за материјал, од којега су одборнице и чланице радиле разне радове за Гајретову годишњу забаву. Ha чајанкама су биле и делегаткиње многих сарајевских женских друштава, a свирао je тамбурашки збор Гајрета. Ha сијелима су обично одржавана и предавања no чланицама или позваницама. Још je одржан теферич за ужи круг чланица. г) Ha ванредној сједници прочитан je предлог за сузбијање моде и луксуза, којег je изра- 25 7 �дила гђица Чубриловић. Ha овој конференцији заступана су no делегатима скоро сва сарајевска женска друштва. Набављене су значке »скромности«, које су већим дијелом распродане и растурене међу чланице Гајрета и других ДРУштава. Одбор je судјеловао код многих приредаба осталих друштава, a заступане смо у »Фидаку«, у »Нар. женском савезу, у »Гајретовом пјевачком хору« и »Женском П о кретус, те задрузи Гајрета и Кола Срп. Сестара, Соколу, Цвијети Зузорић и сл. У Новој Вароши: 12 јуна т. г. одржана je скупштина Мјесног одбора у Новој Вароши. Из извјештаја секретарп внди се да су tokom године одржане 23 сједнице на којима су се рјешавали текући послови. Приређене су двије забаве, које су успјеле како морално тако и материјално. Гајретов дан прослављен je на свечан начин са бакљадом, предавап>има. Број чланова износио je 65, a број утемељача се повећао са једним чланом. — Благајник извјешћује да je цјелокупни приход био Дин. 11.623.— , од који je своте послано Гл. одбору 1.676 — Дин., док je ћреостатак утрошен на Гајретову читаоницу за кирију и остале потребе. Извјештај Надзорног одбора манјка, јер je претсједник отсутан из Нове Вароши. Нова управа конституисала се je овако: Претсједник Хф. Мустафа Ибишбеговић, потпретсједник Врањо В ујић, секретар Нијаз Шећерагић, замјеник Наил Твртдовић, благајник Хајрудин Бербовић, .ланови: Д аут Билалагић, "Ћамил Крџовић и Сабит Л аш ић. Замјсници: Хајро Мујагић, Хакија Софтић, Асим Јјегић, Фахрог ХоЈЈић, Тзамко Софтић. Надзорни одбор Теуфик Ибишбеговић, Мустафа Билалагић, Хајрудин Хаџиибрахимовић. Скулштина ставл>а у дуж ност новој управи да мало бол>е поведе рачуна о друштву и да га поведе бољим путем, те^да t e што прије сачини примопредаја дужности. У Приједору: Редовна мјесна скупштина Мјесног одбора у Приједору одЈ^жана je 2 јула т. г. у просторијама хотел Балкана. Претсједник -гЛДр. М. Хајровић отвара скупштину, поздравља присутНе, споменувши и имена умрлих чланова, којима присутни кдичу Аллах рахмет ејлеје. Прије дневног реда претсједник чита поздравне депеш е Гајретовом Протектору, Бану Врбаске бановине, те п ретсједнику Главног одбора. Претсједник затим говори о Гајрету, његовој идеологији и о његовој потреби за муслимански дио нашег народа. Претсједник констатује да je одржано 12 сједница и ријешено преко 100 аката, да су чланови одбора ревно вршили своју дужност. Надаље напомиње да je одржан Гајретов дан, који je одлично успио у сваком погледу. Гајретова томбола за вријеме Рамазана такођер je успјела, a то се има захвалити одбору и његовим помагачима. Гајретова предаваља преко Рамазана одлично су успјела и била многобројно посјећена, тако да су мектебске просторије биле увијек дукпом пуне. Затим je одржана Гајретова годишња забава, која je нажалост слабо успјела. Надаље je одбор судјеловао у свим осталим приредбама у мјесту. Благајник г. Салих Бабић извјешћује да je овогодишњи приход износио Дин. 12.814.— . Госп. Нурудин Агановић извјештава да je прегледао књиге више пута и установио исмравност истих. Скупштина подјел»ује апсолуториј старом одбору. У међувремену претсједник напомиње да Гајретове функције не смију бити никакове декорације, него je то једна патриотска дужност, која захтјева великог пожртвовања и РаАа- Он истиче да би било пожељно да један мјешћанин заузм е претсједничко мјесто и да се он не мож е више примити претсједништва, али да he пратити рад Гајрета и наетојати да исти не ослаби. Скупштина закл>учује да се мјеето одбора оснује повјереииштво и предлаже досадашљег 258 благајника г. Салиха Бабића, a да д о њ егова постављења текуће послове води досадањ и одбор. Затим се усвајају предлози за главну годишњу скупштину у Сарајеву, те на концу претсједник апелира на учеснике д а раде на ширењу Гајрета, јер да им je на концу то у првом реду њихов лични интерес, јер и Гајрет уздрж аје њихову дјецу у својим интернатима. У Коњицу: Ha редовитој годишњој скупштини 12 јуна т. г. секретар je поднио слиједећи извјештај: Одмах у почетку морамо нагласити, да одбор није могао очекивати велике успјехе ради силне новчане и економске кризе. Усљед овакова стања материјални успјех je подбацио према прошлој години, али не у оној мјери, како се обзиром на то лоше стањ е могао предмијевати. Б ез обзира на ово стаibc одбор je радио и настојао свим силама, д а задовољи својим дуж ностима. Одбор je од рж ао 18 сједница, a ријешен 81 акт. Приређен je Гајретов дан са теферичом и концертом, те велика годишња забава на Курбан бајрам. Одржана су 4 предавања и одрж ане 3 конференције. У мјесту постоји Гајретова читаоница, која je претворена од бившег Југославенског клуба. У Хаџићима: Ha скупштини 17 јула т. r. изабрат je у Хаџићима Мјесни одбор, који се конституисао овако: Претсједник Ахмед Беговић, потпретсједник Рамо Гачановић, секретар Асим Зубчевић, благајник Сабит Хрњић, чланови: Ибро Д уповац, Салих Човић и М ухамед Гачановић. Замјеници: Мирко Ш варц, Суљо Човић, Т}амил Д уповац, Мухарем Решидовић и Осман Гачановић. Надзорни одбор: Љубомир Анђелић, Мухарем Низић и Касим Ш ећеровић. Код Мјесног одбора уписало се je одмах у почетку 62 члана. П оздравнедепеш е предсЈеднику Гл. одбора Б угојно: Са редовне скупштине поздравл>амо Вас као представника Гајрета желећи много среће и усп еха у Вашем раду на културном подизању муслиманског дела н а шег народа. Председник: С а д и к о в и ћ . Дервента: Са данае одрж ане главне скупштине ж ен ског и мушког мјесног одбора у Д ервенти топло B a t поздрављају као првога раденика Гајретова и највећег п и онера културно проевјетног и економског подизањ а муслиманског дијела нашег народа. Претсједница женског одбора: Емира Алибеговић, претсједник мушког одбора: Есад Алибеговић. Плевље: Гајретови чланови у Плевљу са редовне r o дишп.е скупштине поздравл>ају Вас пуним срцем господинс претсједниче и слиједе Ваш примјер вјерности Гајретовој идеологији. Претсједник: Ћ а м и л Д р н д а . Брчко: Са наше овогодишље главне скупштине шаљемо Вама као и свима члановима Главног одбора наше искрене поздраве. Претсједница: Ше р и ф а Т р е б и н ч е в и ћ . Тузла: Господине претсједииче Гајрета, неуморни радннче, примите наше сестринске поздраве са четврте годишње скупштине женског пододбора Гајрета. — С к у п ш т и н a р к е. Коњиц; Поздрављају|>и Вас и Главни одбор са скупштине “јесног одбора Гајрета Коњиц, желимо срећу и напредак у раду на подизан.у наше заједнице. Претсједник скупштине: Иб р а х им Г а в р а н о в и ћ . Нључ. Чланови и пријател>и Гајрета срдачно Вас поздрављају са своје годишње скупштиие. Сс л имо в нћ . �Фоча: Са редовне скупштине чланова Гајрета поздравл>ају свога претсјсдника са пуно захвалности за велики и неуморни труд од чега бере плодовс наш драги Гајрет. Претсједник: С а л и х Х а с и ћ , секретар: Љ у б у н ч и ћ K a ­ c a н. Љубушки: Чланови Гајрета скупљени данас на главној скупштини шаљу Вам најљепше поздраве желећи Вам дуг живот на дику и понос свију нас. Претсједник: О р м а н . Кладањ: Са годишње скупштине Гајрета присутни чланови поздрављају свога претсједника Др. Авду Хасанбеговића желећи му дуг живот на дику и понос свих нас. Претсједник: Ч а м џ и ћ . Из Травника: Госп. Хамдија Башагић у заједници са г. Вехабовићем сакупио je своту од Дин. 1150.— , коју своту дароваше гг: По Дин. 100: Хидајет Кулиновић, Тома Јурин, Др. Сулејман Алечковић и Мустафа Маунић; no Дин. 50: Асим Брајић, Др. Мехмед Руждић, Др. Марко Котларић, Салих Сујолџић и Хамдија Башагић; no Дин. 100: Салом Жак, директор фабрике шибица и Никола Фуфић; no Дин. 40: Мустафа Вехабовић; no Дин. 30: Јосип Пожар, Мухамед Хасанбашић, Браћа Картал, Др. Јосеф Конфорти; no Дин. 20: Хидајет Арнаутовић, Суљо Лолић, Јакуб Врсел>, Занм Звиздић, Станко Турудија, Божо Поповић, Милан Кондић. Свима дароватељима топла хвала! Приједор: Учесници Гајретове годишње скупштине у Приједору срдачно Вас поздравл>ају и изразујући Вам дубоку хвалу и признање на раду за Гајрет. Претсједник: Др. М ехмед Хајровић. Из Кључа: Приликом клаљања Бајрамнамаза, повјереник Гајрета г. СелимовиН сакупио je 708.75 Дин. добровол>них прилога и дозначио Гајрету, a коју му своту уручише, и то: Требиње: Са данашње годишње скупштине мјесног одСмаил еф. Бојић, држ. имам у Кључу Дин. 235.— , Мубора Гајрета у Требињу поздрављамо Вас господине претхарем еф. Караџић држ. имам у Саници Дин. 191.— , Али сјениче, опробаног културног радника, са жељом да и на сф. Аџемовић, држ. имам у Кл>учу Дин. 103.— , Хусеин еф. даље водите сигурним правцем наш Гајрет. Претсједник: ОмановиИ, држ. имам Дин. 83.— , Ибрахим еф. ХарамбаМ ех м ед Зубчевић. шић, држ. имам Дин. 36.50, Мухарем еф. Субашић, држ. Претсједник Главног одбора г. Др. Авдо Хасанбеговић лм ам из Биљана Дин. 32.— и Мустафа еф. Бајрић, држ. овим путем изјављује своју срдачну захвалност свима од-~ имам Дин. 28.25. борима, који га поздравише приликом одржаваља ГајретоСвима- сакупљачима и дароватељима искрена благових редовних скупштина, молећи их да и у будуће као и дарност! досада поклоне сву своју Ч1ажн>у Гајретову раду и шал>ући Још дароваше мјесто курбанске кожице у готовом Атиф им пријатељске поздраве. Филиповић, трговац из Растоке Дин. 25.— и Хамдија ХаИз (.екретаријата Гајрета. физовић, тежак из Растоке Дин. 25.— . Хвала! Из Тузле: Закључком главне мјесне скупштине у Тузли Добровољни прилози »дУ .мјесто брз. поздрава претсједнику Гл. одбора, a на поздравну депешу Глав. одбора, међу скупштинарима je сакупљено Прилози за Гајрет из Тузле Дии. 79.— добровољних прилога и дозначено Главном одЗа »енски ГајретОв теферич, одржан у Туалн бору — у знаку о:тедн>е. Из Сарајева: Ha муслиманску нову годину подијелио 7 наја т. г. приложише прологе слиједеће rije: no Дин, 20: Најфа х. X. Мехмвдоввк и Џевахир х. Ви- je г. Але еф. Агановић питомицама Гајретова женског инловик; no Дин. 10: Рефије х. ПТехановић, Зејнебе х терната нарануе, ораха, смокава и чоколаде. И овим путем топла благодарност г. Агановићу! Хајдаревик, Сафет х. Чамџик, М ејре х. Ахметоввк, Алије х Коњхоџик, Хабвбо х. Дубравик, Хасније х. Демироввћ> Фатиме х. Шеховвћ, Фадила х X. Халиловић, Тахире х. Селесковвк. Хабиба х. Азапагик, Разије х. Мехмедбашвћ, Ајвше х. Мутевелик, ЕГаше х. X. Хрустик, Рубејде х. X- Хруствк, Свба х. Делибеговић, Бшеф х. Моранкић, Рајфе х. Ножић, Хајрвја Шербвк и Бехвја Ченановик; Дин. 8: Џеивле х Кахвеуик; Двн. 6: Хаша х. X. Хасановвк; no Двн. 5. Алиаса х. X. Ефендик, Мукелеф х. X. Ефендвк, Асифе х. Спахић, Ајша х. X. Мустафвк, Аза х. Калесик, Хане х. Хека иоввк, Кадвра х. Мршвк, Фахире х, Жунвк, Џемила х. Џиндик, Најле х- Бешлагвк, Девлет х. Жигвк Алмаса х. Филнповвк, Фахрвје х. Завиоввк, Ајвша хКоњхоџик, Двка Шербик, Хабиба Трновљаковик; no Двн. 4: Рагвбагинца Чорбвк, Фадилбеговвш Циндик, Мехагинца Мабагвћ, Зввет х. Мабагик, Хасибе х. X. Ефепдик, Хасвбе х. Арнаутоввк, Хасвбе х. Мукик, Ибрахаиагннца X. Ефендвк, Девлета Бешлагвк; no Двн. 3: Рефија х. Камбероввк, Мехиедоввк, Расвиа Мустачеввћ, Нунета Хусвк; Освм тога неке су дале no Дин. 2. a накнадно дадоше no Дин. 10: Садета Салихспахик н Фатииа Ибрахвнкадвк. Свпма дароватељицама нскрена благодарвост 1 НатЈечаЈна приЈем пигомаца и питомвца у ГаЈретове конвикте За слиједећу школску годину 1932/33 Главни одбор Гајрета подијелиће буџетом предвиђени број мјеста у друштвеним интернатима као и стипендије. Кандидати имаду поднијети власторучно написане молбе Гл. одбору Гајрета најдаље до 10 августа т. г. Молбе, које дођу Гл. одбору послије овог датума, као и оне које се не доставе путем најближег одбора (повјереништва) Гајрета, неће се узимати у претрес. — Молби треба приложити посљедње школско свједочанство, родни лист, увјерење из 1931 год. о висини плаћања посредних и непосредних пореза и љекарско увјерење. Увјерење о порезу мора да буде испостављено на родитеље молиоца, a у помањкању ових на самог молиоца. — Пошто he се подијелити минималан број бесплатних мјеста у конвиктима, потребно je да сви молиоци наведу у својим молбама колико могу доприносити за плаћање опскрбе у конвиктима. Опскрбнина износи 100— 700 Дин. мјесечно, према имовним приликама молиоца. Ђаци, који буду примљени у Гајретове нтернате, биће при наступу љекарски прегледани, na у колио се нађу да су болесни, биће отстрањени из конвикта. Ђаци који се након љекарског прегледа задрже у конвиктима, морају донијети са собом потребну им одјећу и обућу, као и рубље. Без тога 259 �ce неће моћи задржати у интернатима, што ce ставља до знања свима одборима и повјерсницима. Препоручује ce свима одборима и повјереницима да.п ри достављан.у и препорукама молби појединих ђака из својих мјеста воде рачуна о буџетским могућностима друштва и да достављају Гл. одбору онолики број молби, којима ce стварно може удовољити, a у сразмјеру са приходима појединих мјесних одбора (повјереништава) у прошлој г о дини. — Прошла главна Гајретова скупштина знатно je редуцирала друштвене расходе, na су тако и расходи на д руштвене интернате и стипендије сведени на најмању мјеру. У поједине друштвене конвикте примиће ce слиједећи број питомаца-ица: Сарајево (муш ки) 80 питомаца, Сарајево (женски) 73 питомице, Сарајево (шегртски дом ) 10 питомаца, јер су остала мјеста у шегртском дому попуљена, Бања Лука 32 питомца, Мостар 35 питомаца, Бихаћ 32 питомца, Тузла 44 питомца, Плевље 25 питомаца и Требиње 8 питомаца. За све стипендије у овој години буџетом je одобрено свега Дин. 100.000.— . Молбе за стипендије као и за мјеста у друштвеним Интернатима имају поднијети како нови молиоци, тако и досадањи Гајретови питомци, који нису завршили ш коловање. ПРИЈЕМ ПИТОМАЦА-ИЦА У ИНТЕРНАТЕ БЕОГРАДСКОГ ГАЈРЕТА »ОСМАН ЂИКИЋ«. Управа Београдског Гајрета >Осман Ђикић« извјештава нас како слиједи: У шк. години 1932/33 примиЦ друштво Београдски Гајрет »Осман Таикић« 100 питомаца — студената, и^гТШ ^" томица — студенткиња и ученицр виших стручних школа. Сви рефлектанти досадашњр. каи и нови имају да поднесу своје молбе најкасније д о 1932. Уз молбу, у Ko­ joj унапред потврђује ^да he поштовати правилник дома, од луке управног одбора и наредбе управе, кандидат треба да поднесе: a ) уписницу, a послије I семестра још и свједоџбу о писменим радовима, вјежбама у семинарима, колоквијама, a затим и свједоџбу о испитима на вријеме положеним. Кандидати који тек ступају на универзитет или вишу стручну школу, морају поднијети свједоубу о положеном испиту зрелости, односно свједоџбу која ce за дотичну школу тражи. б ) Увјерење о имовном стањ у и плаћању пореза. в) Увјерење о броју чланова у породици и њиховим занимаљма. г ) Увјерење о здрављу. д ) Тачну адресу свога пребивалишта. Управни одбор Београдског Гајрета »Осман Ђикић« ће према поднесеним подацима одредити који he бити примл>ени бесплатно, a који he плаћати од 200— 600 Дин. мјесечно, према своме имовинском стањ у. Поред тога сви примљени кандидати плаћаће no 50 Дин. мјесечно наиме инвентарских трошова. Од пријављених кандидата примаће ce у првом реду Југословени исламске вјере. Кандидати биће у своје вријеме извјештени кад треба да дођу у Београд и шта треба да донесу. Дефинитивно he бити изабрани кандидати no доласку своме у Београд, кад их друштвени л>екари прегледају. ђани и тежаци. Поред манифсстативне стране Гајретов дан има да донесе Гајрету и ш то већи материјални приход. у прорачуну за ову друш твену годину предвиђец je приход од Гајретова дана у суми од Дин. 100.000.— . Увјерени смо да he Гајретови радници настати да ова сум а буд е и прсмашена. — Главни одбор Гајрета доставиће свима друштвеним одборима и повјереницима једноличне Гајретовс откупне значке, које he ce на дан 6 септембра распродавати. Програме свечаности Гајретова дана нека утврде мјесни одбори и повјереници благовремено према локалним приликама и могућностима. Разне виЈести ТРАЖИ CE ТРГ. ПОМОЋНИК. Госп. Касим Алечковић из Требињ а траж и једног дечка, поштена за трговачког помоћника, којега би примио као своје дијете и т о снроче, само поштено. Колико нам je познато, г. Алечковић je д обар и поштен човјек и трговац, коме ce мож е повјерити дијете. Он нарочито жели д а то дијете буд е сиромашно али поштено, na би г а .о н поред изучавања у трговини д рж ао код куће као своје и пазио на њега. Понуде нека ce шаљу директно на г. Алечковића или на ' Мјесни одбор у Требињу. ИСПРАВАК. У годишње.ч извјештају, поднесеном главној скупштини, погрешно je изнешеи управни одбор у Љ убуш ком, који треба да гласи: Претсједник Али еф. Орман, потпретсједник Касим еф. Садиковић, секретар М устафа еф. Черић, благајник Салих Хрњичевић, чланови: Мујо Делалић, М устафа Диздаревић, Дервиш Махић. Надзорни одбор: М устафа Назечић, А бдулах еф. Садиковић и Ибрахим Гујић. Замјеници: Сулејман Гујић, Атиф Муминагић, М ехмед Латић, Сабит Пролић и Ибрахим Ибруљ. Молимо д а ce горње уважи. Из уредништва: Због преобилног материјала моралп смо у овом броју изоставити многе актуелне чланке као и важне иввјештаје иаших мјеснпх одбора о току главних скупштина у Бањалуци, Жепчу, Завидовићу и т. д., што молпмо да ce уважи. Подмирите претплату ПРОСЛАВА ГАЈРЕТОВА ДАНА. 6. септембар сваке године као Рођендан Гајретова Протектора Њ . Kp. Вис. Престолонасљедника Петра, прослављају сви Гајретови одбори и повјереници као »Гајретов дан«. T aj дан они прослављају у виду академија, поворки и манифестација, предавања и концерата, забава и т е ф е рича итд. Гајретов дан треба да б у д е у свима мјестима рсви Гајретових спага и у њему тр еба д а узму учешћа гра- 260 Оглашујте у листу Гајрет! � https://kolekcije.nub.ba/files/original/e458762c9cc9bc02a90f5e349306cdbe.pdf 119dd3c9ddcc4bb87e3fa43113494b92 PDF Text Text СараЈево, 1 . септем бра 1 9 3 2 . 6 . с е п т е м б а р — Г а јр е т о в д а н Ј о ш неколико дана растављ а нас од вначајног дана, од 6. септембра, Рођенданч Њ е г . K p. В исочанства П рестолонаследника П етра, П окровптеља д р у ш тв а „Г ајр е т“ . Колшса je, с једне стране, радост свију нас, опш та, јер П рестолонаследник П етар, челенка наш е бу ду ћ н о сти u узданица наш ег нап ретка, ул ази у десету годпну свога ж ивота, у последњу годин у п р в о г деценија, — ^толика je и радост свију нас муслпмана, јер смо у з тај вначајан датум у Д ом у К арађорђеви ћа управо ми мусдиманм, који смо у Г а јр е т у и око љ ега, к с зп л и једну широку народну оветковину — Гајретов дан. П рви дани септембра, први р у мени вијесници ране јесеви, први плодови ж етве и рода н а родној нам гр у ди , — то je симбол наш е, Г ајр ето ве, ж отве, симбол светковањ а и пра8нован>а у сп јех а у р ад у и плодова иросвјете, који су у Г а јр е т у и њ егову раду в ећ толико замагани, да претстављ ају максимум ку л т у р н о г стремљеш а у цјелокупном јавнои ж и в о ту муслимана, a с тиме у вези у цјелокупном јавном ж и в о ту Југосл ави је. К ако ћемо најсвечаније прославити Г ајретов Д ан, као симбол укавивањ а н а плодове једног интензивног п м ногоструког рада у свима правцима ја в н о г а ж ивота? Ово je питањ е које нам се намеће уочи празновањ а Г ајр ето ва Д ана, уочи светковањ а Р о ђ ен дан а наш ег П окровитеља. Ово питањ е се намеће сваком Гајретовом раднику и неим ару, 8наном и незнаном, оном Ју великој варош и и оном у касаби, оном на селу и оном у неприступној планини. Јер, Гајретов Дан треба да буде поновна, величајпа мани- фестација рада, триумф напора, огледало успјеха, биланс стварања, диктат свијвсти, постулат воље и ефекат жеља свију вас муслимана који кроз Гајрет и на линији његове идеологије издашно пунимо странице културне историје нас муслимапа, додајемо свој обол оиштем културнод! подизању нашег на]>ода, дајеио своје камење у дозиђивпњемонументалнезграденанреткаиблагостања ЈугославијсK ao и рани јих годива, али овај п у т још спон тан ије и одуш евљ еније, ми ћемо прославити Г а јр ет о в Д ан у оном оквиру и ‘ оним достојанством које je одлика уввиш евости Г ајр ето ве н ац иовалне идеологије, које je 8намен.е Г ајретови х п р егн у ћ а и настојањ а, које je кар актер и сти ка њ егове ул оге у народу, карактеристика н>егова вамаха који акцији наш ег д р у ш т в а даје обил»ежје једног покрета народних маса, који струји кров све др уш твене слојеве и класе. 6 септембар — Гајретов Дан просдавоћемо најбољ е ако се сви нађемо уједињ ени у опш тем празновањ у, ако се сви загрпјемо и заузмемо за моралнн и м атеријални успјех равних приредаба које ћ е на тај дан у стал асати све крајеве и све оне који у р аду Г а јр ета виде р ад на добру ваједнпце, рад на нап ретк у и бл агостањ у наш е народне цјелине. A те приредбе ћ е, увјерени смо, бити ра8новрсне. Академије и концерти вечери и матинеје, поворке и бакл»аде, вабаве и теферичи, — све су то згодне и прикладне прилвке да се ва Г а јр е т и њ егов Д ан в аталасају и спонтано о д у т е в е сви они који су и досада предано и 'пстински, несебпчно и пскрено служ или идејама Г ајрета. П оред моралног 261 �v ie m h a на Гајротов Д ап he ce, како у С арајову тако п у овима крајевнм а у в у . тр аш љ осш , продавати о тв у п е е ввачке Г а јр е т а п ск уи љ ати прилови у р аввим о б л и ц ц ц ^ како би тај дан донио користи д р у ш т в у у свима правцим а. Увјеренп д а ћ е гапроки слојевп муслиманског д и јел а п а ш е г н ар о д а сх вати ти 6 септембар — Г а јр ет о в Д ан као оп ш ту н арод ну радост и о св јетл ати обрав Г а јр е т у , ми свима својпм пријатељ ом а и члановима, најближ пм п најдаљ им, кл п ч ем о : Сви Hft OKyiI, Hft ВСЛИКу Овстковиву Гајрегова Дана! Ahmcd Kemura J e d n a u z o r n a Na tuđem groblju nije potrebno suze liti. A na­ ročito to nije potrebno kada za to nema razumna ra ­ zloga. Dok neki muslimanski dobroželjitelji s bolom uzdišu i ukazuju nam na našu pkorašnju propast i istrebljenje sa ove naše rodne grude, dotle na? svet, i pored današnje sveopHe privredne stege, ne samo da ne klonjava ni duhom ni telom. nego se bori za svoj opstanak i za svoj napredak Za tu borbu nisu našem „adži“ naše n „sebilju" ni našem „amidži* sa sela ne­ ophodni ničiji saveti. On se protiv vremenskih nedaća lafofski bori, potdi'eknut jedino svojim instinktom sa­ moodržanja I gore su nje^a nevolje trle, pa je opet ostao živ i uspravan. Životna snaga. našega elementa je na selu. A naš, muslimanski seljak je rađen, skroman, s malim zadovoljan, štedljiv, ustrajan i, na treću, veoma malo, ili nikako zadužen. Teškoće i „propadanje" našeg živ­ lja je samo relativno jjK toliko naime, samo, u koliko je ekonomska i finansjska depresija zahvatila i ceo ostali na? narod. Za muslimanski deo našega naroda ona nije ni lakša ni teža. Može se, međutim, mirne duše ustvrditi da musliman i varošanin i zemljoradnik s manie teškoća podnosi posledice privrednog zastoja jer su njegove potrebe i njegovi prohtevi skromniji i, što je od velikog psihološkog značaja on veruje u bo­ ljitak i prolaznost teške sadašnjice. Ne može se danas govoriti o muslimanima sa teritorije b. Bosne i Hercegovine, kao pre 30, 20 pa i 10 godina. Naročito se stanje i vitalnost muslimana ne sme prosuđivati po utiscima, koji se dobiju, kad se prođe kroz praznu i pustu čaršiju koje bosanske kasabe. Dremež i učmalost jednaka je i po gazdinskim magazama, kao i po aginskim ćefencima. Samo što, začudo svakome, za oko zapne najpre crveni fes i bela brada „adžina*. Izgleda, da kad ne bi bilo ovih spoljnih obeležja niko ne bi ni govorio o našem „na­ zadovanju". Danas čitava jedna legija univerzitetski i srednjoškolski obrazovanih muslimana aktivno deluje u našem narodu razasuta po čitavoj zemlji. Većina . ovih pionera ne nosi spoljne „muslimanske" oznake, pa se, eto, njihovo postojanje i njihov rad i ne vidi. Ali se on oseća i osetiće se. Muslimanski zanatlija, radnik, trgovac, po.-rednik i proizvađač postepeno i 262J u s t a n o v a bez nagljenja ulazi u sve vrate savremene i moderne privrede. On ni na jednom području ekonomske ili kulturne delatnosti neće i ne zaostaje iza svoga su­ građanina nemuslimana. Istina je to da musliman opre­ zno pristupa svakoj novotariji, nije mu danas do ri­ zika vabankiranja; svakakve su ga guje klale pa se i gušterova pribojava. Zadrugarstvo je pojava novijeg vremena, naro­ čit« u našim krajevima. Ono se danas propagira i širi diljem ćele naše zemlje. U zadrugarstvu gleda se jedan spasonosni novi privredni sistem , koji je sebi posta­ vio za cilj da na bazi samopomoći i na principu uk­ lanjanja posredništva između proizvađača i potrošača, te kapitala i dužnika stvori bolje uslove za ekonom­ sku podelu dobara. Zadrugarstvo, kao i svi ostali kori-ni pokreti, često puta se zloupotrebljava i profaniše. Među našim, muslimanskim življem u ovim kra­ jevima zadružni pokret takođe nije nepoznat. On je, međutim, nažalost poznat, ali ne ba? po dobrom gla­ su Bivši Jugoslavenski zadružni Savez u Sarajevu (skoro isključivo muslimanski) bedno je završio usled toga što se pokušalo da se taj pokret iskoristi i za one ciljeve sa kojima zadrugarstvo nema ništa za­ jedničkogaIako je zadrugarstvo isključivo ekonomski i etič­ ki pokret, ni ono u našim krajevima nije ostalo bez plemenskog, ergo i verskog obeležja. Tek zakonom od 1925- god. ustanovljen je nov tip, ali samo kreditnog zadrugarstva, u kojemu i muslimani-težaci uzimaju vidna učešća. Oni su se, bar do danas, pokazali kao vrlo uredni, savesni i ispravni zadrugari, Ne zato što je kod njih zadružna svest razvijena — o njoj jedva da imaju pojma —, nego zato što je mentalitet musli­ manskog seljaka takav: poštenje, ispravnost, štedljivost. U Tuzli, privredno n i kulturnom središtu severo-istočne Bosne, osnovana je među muslimanima pre skoro 10 godina jedna ustanova o čijem delovanju i postignutom uspehu imam nameru da progovorim, Za­ služni narodni radnik rahm. Šefkija Gluhić i ff. Dr Ljubomir Peleš osnovali su u Tuzli Muslimansku pri' vrednu zadrugu i Srpsku privrednu zadrugu. Cilj ove zadruge je da^ „privredno prkliže materijalno stanje svojih članova . Zadruga je osnovana na principima �Šulce-Delićevih kreditnih zadruga: privredna samopo- ulagačima udela, a razume se, i svima ulagačima na moć seljaka, obrtnika, sitnog trgovca. Sredstva zadru­ običnu štednju i na tekuće račune. Danas zadruga ge se stvaraju sopstvenom snagom: udelima, štedov- plaća 7'/2°/o kamate na uloge, što kod jednog sigur­ nim ulozima, a po potrebi i kreditima. nog zavoda kao što je ova zadruga, pretstavlja visok U toku svoga desetgodišnjog rada ova ustanova kamatnjak. je svojim ispravnim i solidnim radom steklazamerno Na vanrednoj godišnjoj skupštini, koja je održapoverenje ne samo u Tuzli, nego i čitavoj bližoj ^do­ ta u maju ove godine zadruga je donela zaključak da njoj okolini svoga sedišta. Davanjem meničnih kredita se u buduće iz godišnjeg viška prihoda (dobitka) ne po tekućem računu uz najpovoljnije uslove zadruga dele tantijeme članovima uprave i personalu, nego da je zaista postigla svoj cilj; mnoge svoje članove je se ceo viš.ak zapisuje rezrevnom fondu. Pored toga stvarno pomogla i sačuvala ih od bezdušnih ruku ze- rešeno je da svaki zadrugar, bez obzira na broj upi­ lenaša a mnogome svome članu omogućila da pomoću sanih udela, ima pravo na jedan glas na skupštini. povoljnoga kredita obnovi i podigne svoje domaćin­ Ovim skupštinskim odlukama zadruga je učinila jedan stvo ili radnju. veliki korak napred u pravcu čiste zadružne ideologije. Zadruga je pored pomaganja svojih članova u Danas zadruga broji preko 700 članova. Oko 3l4 svakoj prilici priticala u pomoć i našim kulturnim članova su poljoprivrednici. Ovako velik broj članstva društvima, Gajretu i ostalim. najbolje ukazuje na popularnost i ugled, koji zadruga Postepenim sitnim ali stalnim ulozima svojih čla­ uživa na svom području. nova, zadruga je u deset kola udela, samo po 2 din. N a čelu zadruge nalaze se najugledniji trgovci mesečno po jednom kolu, uspela da prikupi kapital Khbrtnici iz Tuzle sa pretsednikom g. Salihdm Azaod blizu 700.000 dinara. Uplaćeni udeli pretstavljaju* bagićem,. a u upravi zadruge vrlo aktivno učedvuju osnovni, vezani kapital zadruge. Pored toga su ulozi gg. Alija Ponjavić, Ka draga Kuno-ić, Muharem Šehana običnu štednju i po tekuć računima iznašali, kra­ nović, Dr. Bahrija Kadić, Salih Redžić, O.man Selejem prošle godine 1,100.000 dinara. .Danas su ti ulozi -sković i mnogi drugi. Upravitelj i glavni knjigovođa nešto manji, što je i posve razumljivo jer se i štedi" zadruge je već više godina veoma vredni, agilni i po­ za ovako teške dane. Ovom prilikom treba staći jed­ žrtvovni G aretov radnik g. Abdulah Kuno iić. Svojom nu retku prednost ove zadruge, đ to je da je ona umešnom taktikom, lepim i otmenim ophođenjem te ovoj godini, kada su i mnoge velike banke sa ogrom­ godinama stečenim poverenjem g. Kunođć mnogo je nim sredstvima obustavili isplatu uloga, redovno i udoprineo razvoju zadruge. redno isplaćivala svoje ulagače a istovremeno odobra­ Da bi svoj korisni rad što jače intenzivirala za­ vala i nove kredite. Ovo znači da je zadružni] kam|! druga se je ove godine obratila Priv. agrarnoj banci tal pametno i razumno plasiran i da se uprava zad­ i zatražila jedan poveći kredit. Nakon izvršenja izvesruge nalazi u dobrim rukama. nih manjih modifikovanja u po lovanju zadruge ona Rezervni fond zadruge iznosi danas nešto preko će obilnijim kreditima Agrarne banke moći da u pot­ 82.000. din. Za desetgodišnji uspešni rad zadruge ovaj punosti udovolji potrebe svoga član tva. •rezervni fond, nije velik, ali nam on najočitije doka­ Ovako koristan i plodan rad jedne ustanove u zuje to, da je zadruga poslovala solidno i zadovolja­ vala se sa malom razlikom između aktivnog i pasiv­ našoj sredini, vođen bez velike reklame i krupnih zvona trebalo bi da posluži za ugled svima nama — nog kamatnjaka. Treba istaći i to da je zadruga sva­ ke godine raspisivala kamatu svima svojim urednim ne samo muslimanima. Firuz Muftić: O fikhu. (Po F e v a ijtlu - M isklji) Svi su ashabi u glavnom poznavali ustanove isla­ ma jer im je Alejhiselam svaki ajet iz Kurana £a. z.)l proučio i protumačio. Osim toga Kur-an ( a. z.) je bio na arapskom jeziku, kojim su ashabi govorili, a uz to su poznavali ashabi „sebebi nuzul i muktedelhal“ po prilikama u kojima su živjeli i po tumačenju Alejhiselamovu. Prema Božjem naređenju: „Ve ma etakjum urresulu fehuzuhn ve ma nehakjum fentehn", ashabi su dobro pamtili tumačenja Alejhiselamova i ispravno lh prenosili. Kako je bilo ashaba oko 124.000 tako je bio i veliki broj hadisa, oko 4000, ali je po Ibni Kajimu svega 500 iz kojih su se izvele ustanove: dog­ matske, rituelne i šeriatsko-pratne. Od 124.000 ashaba bili su fakihi, koji su kadri bili davati fetve ( riješenja u dogmatskim, rituelnim i š. pr. pitanjima ) samo 142 muška i 20 ženskih, jer su zato bili teški uslovi, koji su se kašnje Usuli-hađisom popisali. �IJ prvom su redu bili jaki Fakihi Hulef-Rašid pa uz njih Ubej bin Kjab, Muaz bin Džebal, Zejd bm Sabit, Abdulah bin Mesud-el-Huzeli, Ebu Musa-el-E" žari i Ebuđ derda. Pored ovih bilo je još drugih koji hu bili dosta jaki u fikhu. Medu ženama su znamenite Aiša, kći h. Ebu Всkira, pa Fatima, kći Alejh'selama, Hafsa, kći h. Omera Umi-eeleme Umi Hubeibe, Kama kći h. E. Bekira i Umihana kći Ebu Taliba. Tokom vremena izumrli su mnogi .fakihi i nji­ hov se broj proredio tako, da su ostali samo takozva­ ni »abadila« u koju su spadali Abdulah bin Abas, Ab­ dulah bin Omer, Abdulah bin Zubejr, Abdulah Amir bin As. Svijet se za fetve obraćao ovima i oni su ih davali. Kad bi ovi fakihi dali složno koje riješenje to se je isticalo u islamskom svijetu i pamtilo. Kad su izumrli i ovi fakihi, za fetve su se bri­ nuli pojedini namjesnici, koji su uza se imali po ko­ jeg uvaženog fakiha. U Mekji je bio glasoviti fakih Ah«, u Jemenu Tavus, u Jemauiji Jahja bin Ebi Kjesir, u Basri Ha- san el-Basvi, u Kjufi Ib'ahim en Nehaij, u šam u Mekjhul, u Harasanu Ata el Harasain, u Medini Seid bin el Musejib i još petorica. Iza toga opadanja dolazi veliki porast fakiha u ko­ me su se pojavili mezheb sahibije i drugi i to Ebu Hanife Numan bin Sabit-el Kjufi, Ebu Abdulah Sufjnuu-Sevri, Ebu Abdulah Maliki bin Eues-el Aabahij, Ц. bu Abdulah Muhmed bin Idris eš Šafij, Ebu Saliha Ahmed bin Hambes eš-Sejbani iE buSulejm an Davur ez Zahiri. Još za vrijeme , Alejhiselama Kjatibivahj su napisali K uran (a. š.) i tokom vremena umnožen j e u vi­ še primjeraka. Hadis još nije bio napisan. Tefsir, Hadis, fikuh i drugo istom se je počelo pi­ sati nakon 120 godina po Hidžretu. U Mekji je prvi napisao zbirku hadisa AbdulMelikj bin Abdul-Azir bin Džurejh. U Medini je. prvi napisao Muheta Malikj bin Enes i t. d. Od tada do dana današnjega neprestano se piše i knjige množe o tefsiru, hadisu, fikhu (usulu i furuu □sulud dinu, ilmi kjelamu, iltni tesaovufu, hutbi i t. d. Hafiz A. Bušđtlic Vrhovni šcrijat. sudac - Sarhicvd Jedno pogrešnu shvaćanje i nepravilno knjiženje kod „Evladijet vakufa11 u Bosni i Hercegovini P o d „ E v la d ije t v a jip fim a " ra z u m je v a ju s e oni v a ­ kufi (zaklade — z a d u ž b in e ) u k o jim a je v a k if (zaklad a te lj) iz m e đ u o s ta lo g o d redio, d a n jegovo izv jesn o u v ak fiji (z a k lad n o j isp ra v i) is ta k n u to p o to m stv o im a p ra v o n a iz v je sn o k o riš ć e n je od t a k v o g v a k u f a „h a k i s u k jn a " (p ra v o n a s ta n o v a n je u u v ak u flje n o m objek tu ;) p ra v o n a » te v lije t« — (u p ra v u s a ta k v im v a k u fo m ) p ra v o n a »fazlu« (p r e te k o d p rih o d a t a k v o g v a k u f a i t. d.) S v e z a k la d n e is p ra v e ta k o v ih v a k u fa u g la v n o m u to m su sm islu s tiliz o v a n e .1) P re m a to m u n a ta j n a ­ čin i s a ta k v im u slo v im a (m e š ru ta to m ) u v ak u flje n i ob­ je k ti n ije s u v la s n iš tv o z a k la d e te lje v a p o to m s tv a , nego su v la s n iš tv o ju ris tič k e o s o b e z a k la d a te lje v a v a k u fa . jci UI j «Jl l.»< I J j, j J £>- V V »_i-»( j! I j Vjl j I^J I ( т . л — r u j o 'j \y аШ 'j L * J> • jš - tUU) J I Ј дј I V j ч-дJ l_jl I <KL ^ • (t 4 # т «d>- J j ) J L'aul Stoga zakladateljevi potomci nemaju prava sa takvim vakufskim objektima raspolagati po slobodnoj volji kao sa svojim sopstvenim imetkom, pa prema tomu ne mogu ga otuđivati ni zalagati bez pristanka i doz­ vole nadležne vlasti a ne mogu ga ni nasljeđivati. Nu i ako je u stvari tako, vlada jedno neosnovano mi­ I <И! U I cUk« je- J j <-š j J I jvJ >vifl- šljenje kod potomaka tak i li zakladatelja, a i kod j! I d!U*Yj. I dfl- Ј' Jiri*j ' jj* Јл У I jA,i* nekih pravnika, da su takove vakufske nekretnine sopstveno neogranično vlasništvo zakladeteljevih po­ tomaka. pa stoga da oni imaju pravo sa takovim va­ ') Primjerice da navedemo sadriinu jedne zakladnice evladijet vakufa Ali Gaiib paše Rizvanbegovića iz Mostara iz go­ kufskim nekretninama neograničeno raspolagati, otu­ dine 1845. On je tom zakladnicom od 3. Redžena 1263. po H!džri pred šerijatskim sudom u Mostaru uvakufio izvjesne svoje đivati ih i zalagati isto onako kao i svojom sopstvenckietnine i između ostalog odredio, da tim vakufom imaju u- nom vlastitom imovinom. pravljati njegove dvije žene dok su žive sa pravom na pretek Na tako pogrešno i neispravno mišljenje potom­ od prihoda tih nepokretnina, ? po njihovoj smrti da uprava (tevHJetJ nad tim vakufom pripada njegovoj muškoj djeci sa istim ke zakladatelja tih vakufa zavelo je i zavodi pogreš pravom na pomenutu fazlu — pretek prihoda. 0 pravu posjeda no provedena gruntovna uknjižba takovih vakufa- Na­ i vlasništva nasljednog reda u pogledu tih uvakufljenih neloetime skoro svi t. zv. evladijet vakufi kod nas u Bosni nina u toj zakladnici a ni u drugima nema ni riječi, a kad bi i Hercegovini proknjiženi su prigodom sastavljanja grun­ slučajno u kojoj vakufskoj zakladnici i bilo riječi o tom, ne bi to imalo pravne valjanosti, kako će biti dalje izloženo. tovnica u vlasništvo zakladateljevih, u ono doba po* �stejećih potomaka — u via«tovmci, pa oni iz te po: grešne uknjižbe povlače sebi dotične pogrešne zaklju­ čke i drže, da je njihovo odnosno mišljenje o slobod­ nom i neograničeno njihovom raspolaganju sa tako­ vom vakufskom imovinom opravdano i na zakonu o novano, stoga što su oni u gruntovnici uknjiženi kao vlasnici takvih nekretnina. Takovoj pako pogrešnoj uknjižbi dalo je povoda neosnovano i pogrešno shva­ ćanje § 24 Gruntovničkog zakona za Bosnu i Herce­ govinu iz goJ. 18842*) Naime po tom §-fu „nekretnine od kojih posjednik samo povtor&vajućn (povratnuopetovnu) se daću ili godišnji zemljišni danak (miikatai zemin) vakutu daje, ali inače sva prava inulkovnog vlasnika vrši, valja upisati na ime posjed­ nika kao mulkovnog vlasnika, pak treba ujedno daću ili godišnji zemljišni danak na korist dotič­ nog vakuta kao realni teret po ustanovama § 29. upisati". „Ako bude pridonesena zakladnica (vuklija) koja uređuje red nasljedstva, valja kod imena za vlasnika upisanog posjednika dodati i njegovi na­ sljednici glasom zakladnice, nalazeće se u zbirci isprava." Kako se vidi iz citiranog § 24. naročito iz nje­ gova drugog dijela sastavljači gruntovnih knjiga sma­ trali su da pod gornje propise spadaju i evladijet va­ kufi, pa su ih knjižili u grunfovnim knjigama u smi­ slu tih propisa, Međutim ni evladijet vakufi po svo­ joj konstrukciji i suštinj, a naročito po sadržaju sa­ mih njihovih zakladnica ne spadaju u onu vrstu ne­ kretnina, koja je navedena i opisana u prvom dijelu § 24. pa je s toga provedeni postupak sa knjiženjem takovih vakufskih nekretnina u vlasništvo vakufovih (zakladateljevih) potomaka pogrešno proveden u zem­ ljišnim knjigama. Naime „Evladijet vakufia nastali su na isti na­ čin kao i drugi vakufi. s) Svaki zakladatelj u želji da ostavi iza sebe za spomen i Božiju milost kakvo vječ­ no dobro djelo 4*) pred šerijatskim sudom na propisa­ ni način, uvakufljavao je (zavještavao) svoju imovinu za vječna vremena prenašajući je iz svog vlasništva u vlasništvo svog vakufa sa voljom da ta imovina po uvakufljenju postane u neku ruku kao Božije dobro,°) bez ičijeg prava na njeno dalje prenašanje na ma koga bilo, a sa svrhom, da se prihod od njegovih uvakufljenih nepokretnina ima trošiti u po zakladatelju od­ ređene dobrotvorne ciljeve, odnosno u izvjesno koriš­ tenje od prihoda uvakufljene imovine po njegovim u vakfiji označenim potomcima Sve zakladne isprave bilo običnih t. zv. evladijet vakufa u tom su saglasne. Između običnih t. zv. samostalnih i evladijet vakufa razlika je samo ta što kod prvih zakladatelj upravu svog vakufa i korišćenje nije vezao za svoje potom­ stvo, a kod drugih što jest vezao i uslovio upravu svog vakufa za svoje potomstvo kao i fazlu (pretek priho­ da), odnosno i drugo korišćenje. Prema tomu kako god obični vakufi nespadaju pod pojam prvog dijela zakonskog propisa pomenutog § 24. Gruntovničkog zakona, pa su knjiženi u vlasništvo zakladateljeva va­ kufa nespadaju ni evladijet vakufi pod taj pojam, pa je trebalo i njiha kao i samostalne vakufe knjižiti u ■vlasništvo zavještačeva vakufa a ne u vlasništvo nje­ govih potomaka kao upravitelja i korisnika tih vaku­ fa, kako je- rađeno pri sastavljanju gruntovnica, jer zakladateljevo potomstvo tih vakufa kako je gore re­ čeno ni po šerijatskim propisima ni po sadržaju samih zakladnih isprava nemaju prava na vlasništvo takovih vakufskih dobara. Njima pripada samo u zakladnici navedeno korišćenje a ne i vlasništvo takog vakufa, pa se on ne može kao njihovo vlasništvo ni knjižiti. Takova imovina pravno valjanim uvakufljenjem®) izlazi iz zakladateljeva vlasništva bez prelaza u ma čije dru­ go vlasništvo te sačinjava jurističku pravnu osobu za­ kladateljeva vakufa za vječna vremena Stoga evladi­ jet vakufi kao i obični vakufi vlasništvo su zaklada­ teljeva vakufa, pa je u principu ne mogu otuđivati, ni zalagati,7) a njihovo je nasljedstvo isključeno. Zakladateljevim potomcima evladijet vakufa pripada samo pravo odnosnog korišćenja prihoda vakufa kako je već u kojoj zakladnici označeno a nipošto i pravo vla­ sništva i naređivanja tih vakufskih dobara (Vidi Hindiju svez. li. Durul Muhtar i Redul muhtar svez. II. Bahri raik svez. V. lsaf i Ahkami evkaf mesela 119.) Ni pravilno shvaćeni propisi pomenutog gore citiranog § 24 ne naređuju, da se evladijet vakufi knjiže u vla­ sništvo zakladataljevih potomaka, jer i ako ti potomci na temelju zakladnica imaju pravo na upravu i izvjes­ *) Taj 24 § ostao je na snazi i po novom Zakonu o unu­ na korišćenja od tih vakufa, oni ne daju vakufu Bpovtrašnjem uređenju, osnivanju i ispravljanju zemljišnih knjiga iz toravajuću" daću nego izvršuju vakifov mešrutat (nagod. 1930'. § 87. (5). *) Vidi meselu Ш . u Ahkami evkafu. 4) U plemenitoj namjeri da udovo!|i onom hadisu koji glasi: Kada neko umre njegovo djelovanje prestaje osim u tri slučaja: i.) kada iza sebe ostavi dobru 1 valjanu djecu — po­ tomstvo koje će ga se sjećati; 2.) naučna djela od kojih će se svijet koristiti i 3.) uvakufljenu imovinu od prihoda koje će se naraštaji koiistiti. U ova tri slučaja ni poslije smrti takvih lica njihovo đielovanje ne prestaje, (Ahkami evkaf od Hisafa). ') Vakuf je arapska riječ i prvobitno znači zastoj-ustava, a u prenešenom smislu znači uvakufiti (imovinu) uhapsiti je i staviti je izvan prometa i prenašanja na ma koga bilo te njen prihod-opredijeliit u glavnom u dobrotvorne svrhe. (Hindlja sve­ zak II. str. 296. i Ahkami evkaf mesela 1). o) Vidi mesele 43 i 77. Ahkami evkafa. ’) Otuđivanje i zalaganje vakufa dopušteno je samo u iz­ vjesnim slučajevima i pod određenim uslovima i to po nadlež­ nim vlastima, a ne po potomcima zakladatelja i upraviteljima njihovih vakufa. (Vidi meselu 346 —349 i 416—420 u Ahkami evkafu). Oni mogu kao upravitelji lakim vahufa da sudjeluju u takim transakcijama, ali bez prava na odluku neodlučuje pri tom njihova volja, nego vakufski „maslahat” — shodnost — utvrđen po nadležnoj vlasti (§ 165 Ahkami evkafa) i dopuštenje te vla­ sti za provedbu zaključene transakcije. (Vidi Ustav isl. vjerske zajednice) 265 �Grunt. zakona uručivali zakladateljevim potomcima u ređenje) i za to primaju izvjesne prihode; ofti nijesu slučajevima, gdje bi koji od njih kao suvlasnik umro niti mogu biti posjednici (držaoci) nepokretnina tako­ obratio se je vakufsko-mearifski saborski odbor u god. vih vakufa, osim jedinog- slučaja uslovljenog prava na 1917. na bivšu zemaljsku vladu u Sarajevu sa žalbom stanovanje (hakisukna) u takovoj vakufskoj nepokret­ nim. Oni samo upravljaju takovim vakufskim dobrima i molbom, da se tom na zakladnici i inače neosnova­ i koriste se njihovim u vakfiji zapisanim prihodima i nom knjiženju vakufa učini kraj i da se provede is^ to ne kao posjednici ili vlasnici tih dobara nego kao pravak i pravilno knjiženje evladijet vakufa. Na tu žalbu zemaljska vlada je izdala jednu op­ njihovi upravitelji i korisnici. Oni ne vrše niti mogu vršiti prava mulkovnog vlasnika, nad takovom imo­ sežnu okružnicu broj 212454/Ш od 24/12.19l7 kojom vinom jer takovo imanje ne mogu sami sobom ni otu­ je svratila pažnju na tu stvar Sreskim i Šerijatskim điti ni založiti, a ni nasljedstvom ga dobiti, jer je u sudovima u Bosni i Hercegovini i tumačeći §§ 1, 23 principu neprenosivo Nijedna zakladnica tih vakufa i 24 Gruntovničkog zakona iz godine 1886. kojom je ne uređuje red nasljedstva takovog vakufa, nego među naredila, kako se ima postupiti u ovom pitanju pri­ ostalim uređuje izvjesna prava na njegovo korišćenje. znajući time i sama da su zbilja evladijet vakufi pro­ Stoga se ni obzirom na propise § 24. Gruntovnog knjiženi u opreci sa njihovim zakladnicama i ne sa­ zakona evladijet vakufi nijesu smjeli knjižiti u vlas­ svim u skladu sa propisom § 24 Gruntovničkog zakona. ništvo zaklađateljevih potomaka, nego kao i obični „ U toj okružnici tumačeći § 23. Grunt. zakona vakufi u vlasništvo zakladateljevog vakufa, a u tere- veli se: „Ро § 23. Grunt zakona može se upisati kao tovnici mogla su se knjižiti odnosna prava njegovih vlasnik nepokretnine samo onaj, koji je v la stan ras­ potomaka. Prema tomu samo tako Knjiženje ovakih polagati njom po vlastitom pravu, a nipošto onaj vakufa bilo bi ispravno i na zakonu osnovano. koji je izvršavao sam o kakvo prav o k o rišće n ja ili Evladijet vakufi nijesu štc^l „lidei komisi" os­ poslužja, ili kome iz dohotka imanja pripada daća novani na zapadu, kako to 'itmpgi -naši na zapadu ob­ što se ponavlja, a niti staratelj ni skrbnik ni sekves­ razovani pravnici neosnovani misle. Stoga se glede tar ni upravitelj. „Pravni položaj mutevelije (vakuf­ njih kod uknjižbe vlasništva i drugih transakcija ne skog upravitelja) nije prema tomu nik ad a pravni na­ može postupiti u smislu prppisa cTfidei komisima, jer slov po kom bi se mogao upisati k ao vlasnik. „А zakladatelji evladijet vakufa, na način „fidei komika’*; ' tumačeći § 24. Gruntovnog zakona u toj okružnici (da se nasleđuju hepokretnine) ne bi mogli po šerijat- kaže se: „Odredbe § 24 samo su specijalni slučajevi skim propisima pcavno Valjano takav svoj vakuf ni u kojima se primjenjuje načelo naznačeno u § 23. zasnovati, pošto je kod^vakufa nasljeđivanje isključe­ Gruntovnog zakona: na njim a se ne osniva pravo no. (Vidi Redul muhtar II. sv. str. 506 i Isaf str. 11 i vlasništva nepokretnina za onoga, ko nije i onako Hindiju svez. II. str, 299 ), osim jednog jedinog slučaja vlastan raspolagati njom po vlastitom pravu, t. j. kod t. zv. Idžaretejn vakufa, (Vidi načela 188 Ahkami ko nije već otprije bio vla*nik. Naročito ne vrijedi evkafa) koji je nasljedan. to za mutevoliju." Pošto su glede evladijet vakufa zavladala gore „Те su odredbe posve formalne naravi i nijesu istaknuta pogrešna mišljenja i zle namjere pa čak i promijenile ni m aterijalno pravno!!; položaja dotič­ zahtjevi potomaka tih vakufa, da se ti vakufi tretiraju nih nepokret. ni pravne naravi, koju imaju po duhu kao njihova slobodna dobra, pa da se potomcima za- domaćeg prava." kladatelja takovih vakufa pripuste vakufske nekretni­ „Da se nepokretnina može po 1. rastavku § 24. ne na slobodno raspolaganje8) i pošto se je pojavom tih mišljenja i zahtjeva opazilo, da su ti vakufi ne­ Gruntovnog zakona upisati na ime pobjednika kao vla­ pravilno proknjiženi u gruntovnici, odnosno pošto su snika, treba da posjeanik „vrši sva vlasnička prava", i šeriatski sudovi kao ostavinske vlasli u datim slu­ t. j. da je vlastan raspolagati nepokretninom po vla­ čajevima" takove vakufske nekretnine u smislu § 24.*i stitom pravu kao što kaže § 23. Gruntovnog zakona". „Isto načelo vrijedi i za forme zemljišnog posje­ ") I kod izrade Ustava Islamske vjerske zajednice nasto­ da što ih ima u nas a poznate su pod imenom »Evjalo se je, da Ustav ne obuzme evladijet vakufe, a mislilo se je ladijet vakufa"*) i na to, da vakufska uprava pogodbom sa zakladateljevim po­ tomcima takih vakufa izvjestan dio nepokret. tih vakufa pre­ uzme sebi, a drugi dio da prepusti njima na slobodno raspo­ laganje. Treba odmah istaknuti, da bi taka pogodba bila protu­ zakonita (po бег. propisima nedopustiva), jer bi takovom po­ godbom bili nepravedno oštećeni u svoin pravu korišćenja ne­ izmjerni broj zaklađateljevih dolazećih potomaka, pa bi time bila i vakifova namjera (da vakufsko dobro ima ostati i trajati za vječna vremena pod istim uslovima) povrijeđena, (Vidi meselu 161 i 165) 266 °) Termine samostalni (musteki!) vakuf i evladijet vakuf šerijatsko pravo ne poznaje. Ono uglavnom poznaje jednostavuu inštituciju vakufa bez gornjih atributa sa razdiobom na muessesati hajrinu (dobrotvorne ustanove), koje ne nose prihode (dža­ mije, medrese, mektebi j t. d.) i na mustegalat (koristonosne), koje nose prihode. (Vidi meselu 178 i 17d Ahkami evkafa.) Ter­ mini samostalni i evladijet vakuf nastali su u narodu u cilju da se razliku vakufi u kojim zakladateljevu potomstvu nije ništa određeno (samostaln,) i oni u kojem je vakifovu pojvmstvu od­ ređeno izvjesno korišćenje. �„Stoga bi sasvim pogrešno bilo, kad bi se uze­ lo, da je svako, ko se poslužuje evladijet vakufom, vlastan raspolagati tim vakufom po vlastitom pravu i da bi ga dakle trebalo kao vlasnika upisati. U stvari je protivno: ako je onaj što se poslužuje evladijet vakuf­ skim zemljištem vlastan da njim raspolaže po vlasti­ tom pravu, onda i to samo onda moža se on upisa­ ti kao vlasnik, a to se utvrđuje po zakladnicama10) očito je, da nema uvjeta za takav upis, kada zaklad­ nica uređuje samo nasljedstvo u službi mutevelije, a ne nasljedstvo u vlasništvu evladijet vakufa1*. „Pravno su pogrešni upisi i mogu se ipraviti, ako ne odgovaraju propisima zakona što su naprijed razlagani a naročito oni upisi, koji se osnivaju na tom e što je na m jesto prava na upravu vakufskog zem ljišta pogrešno uzelo da je po srijedi pravo n a sam o vakufsko zem ljište (vlasništvo)". Dakle i prema ovim autentičnim tumačenjima §§ 23. i 24. Gruntovnog zakona jasno proizlazi da je na­ ša gornja tvrdnja o pogrešnom knjiženju evladijet va­ kufa u vlasništvo zakladateljevih potomaka (mutevelija i korisnika tih vakufa) posvema osnovana, a pro­ tu mišljenja da ne posjeduju nikakve osnove ni na šerijatskom pravu, ni na zakladnicama,- ni na Gruntov­ nom zakonu11') Nu pošto te pogrešne uknjižbe kod evladijet va­ kufa decenijama u gruntovnim knjigama postoje, p ase ispravci na jednostavan način ne mogu provesti, bivša zemaljska vlada citiranom okružnicom naredila je Sreskim sudovima „da najdalje do 6 mjeseci pošalju va­ kufsko mearifskom saborskom odboru izvadke o svima evladijet vakufima, da vakufska uprava mogne prosu­ diti, je li gruntovni upis evladijet vakufa odgovara za­ konskim odredbama § 24. Gruntovnog zakona, da će Sreski sud provesti izvide, pregledati operate o osni­ vanju gruntovnice, naročito raspravni zapisnik povje­ renika za osnivanje gruntovnice i zakladnicu, preslu­ šati učesnike i u svakom pravcu objasniti stanje stva­ ri, te eventualno na osnovi dragovoljnih očitovanja ispraviti gruntovničke upise (Raspis od 5:11.1907. broj 153 280)“. »Ako dođe do raepraVe, valja pređiagača uputiti putu pravde. Taki je naređen postupak u pogledu onih po­ grešno provedenih upisa zakledateljevih potomaka ra­ di iepravka tih pogrešnih upisa, a u pogledu umrlih potomaka u okružnici se veli: „da treba dotične nepokretnine predati naljednicima po nasljednom redu kako je utvrđen u zakladnici’s') i upisati na njih pra­ vo vlasništva s dodatkom propisanim u § 24. Grun­ tovnog zakona rastavku 2.“ Po ovom propisu izgleda kao da glede umrlih uknjiženih zakladateljevih poto­ maka netreba provesti gore navedeni postupak, nego u ostavinskom postupku postupiti isto onako kako je pogrešno postupljeno kod prve uknjižbe t. j. vakufske nekretnine uručiti (oprečno zakladnici i šerijasldm propisima) i dalje na zakladatelj eve potomke. U ovom pogledu sam protivnog mišljenja. Ja držim, da i u ovom drugom slučaju ost. šerijatski sud može prije uručenja provesti Sreski sud, pa ako nasljednici dadu privolu Ha upis u vlasništvo vakufa ima se to izvr- šiti sudskom odlukom, a ako r.edaju take privole, imade se postupak obustaviti, a vakufska uprava upu­ titi na put pravde1*) jer bi drugačije postupak bio kako je gore rečeno protuzakonit i oprečan i zaklad­ nici i šerijatekim propisima, naročito stoga što imo­ vina ovakvih vakufa nije nasljedna pa se ne može U ost. postupku m na vakifovo potomstvo prenositi. Prema tomu, dosadanjem pogrešnom stanju kod knjiženja ovih vakufa kriva je bile prijašnja Vakufska uprava, koja se nije dovoljno brinula, da ne dođe do dotičnog pogrešnog knjiženja ove Vrste vakufa. Da se tomu u buduće stane na put ne preostaje ništa drugo nego da sadanja vakufska uprava posluži se gornjom neredbom, pa da zamoli sreski sud, gdje ima takih vakufa da se ta naredba u život privede i preuknjižba bilo pristankom vakifovih potomaka, bilo sudskom presudom sprovede. Uz to bi još trebalo legalnim p u ­ tem isposlovati prestilizaciju poraenutog § 24. Grunt, zakona u svrhu otklona dotičnog pogrešnog shvaćanja i nepravilne primjene tog § kod ove vrste vakufa. На.чшЈЈ РесуловиЛ: У леиа и ш колована интелигенци|а 0 горшој теми пикад није сувишно писати и диекутовати. Изношење добрих као и рђавих страна једних и других, у објективном и непристрасном облику, може бити само од неоцјењиве користи no оријентацију и даљњи развој у културпом, екоиом- ском ii социјалном гфавцу мусЛПманског жирл>а у пашој отаџбипи. Да je наша улема, пзузимајући вриједне и часне појединце, у великбм броју ради своје непристуПачности европској цивилизацији, несУваТаља no- ,0) Mi smo gore dokumentarno utvrdili, da ni s jednim vak tom ne može niko raspolagati po vlastitom pravu, jer mu to pravo u vakufskim ustanovama nije ni po šerijatu ni po zaklad­ nicama dato. La juba ve Ia juhebu, ve la jurlienu ve la juresu. (Durul muhtar). 11) Tako je stanovište zauzeo i Vrhovni šer. sud u Sarajevu u jednom konkretnom slučaju (Vidi rješidbu od 2/3. 3l. br. 46 31.) ’*■) Primjećuje se, da ni u jednoj zakladnici tih vakufa nije utvrđen, niti bi se mogao sa pravom valjanošću ii nju unijeti nasljedni red u pogledu vlasništva takih vakufa, Jer je njhovo nasleđivanje nedopušteno. Utvrđena su samo nasljedna prava korišćenja od takih vakufa. ' * ' ) Tako je stanovište zauzeo i Vrhovtli šer. sud u Sa­ rajevu U polhenutotn Hješenju broj 46 3l.- �треба..врем;ена у, К«ме живиад, много-крива просвјетној декаденси и заосталости у с в и м а правцима нашега народнога живота, то. je ван сваке сумње и, да ffflje потреба с тиме упозиати млађе иараштаје и широке слојеве народне, не би било вриједно даље о томе говорити и тупити перо. To je најбоље познато оним јапним радницима који су, улажући све своје умпе п физичке способности на културном придизању свога народа. с назадном улемом муку мучили u копља ломили да прокрче пут напретку и прогресу. Једна свјеснија група наоретком задојене вјерске интелигенције узима влдна учешће у промицању културних идеја у широким народним масама. Неу.чорно ради са полетном школованом цнтелигенцијом на народним пословпма и, мјесто похвала и признања, од званичне и незваничне илмије свакодневно прима пријекоре и приговоре. Оза агилна млађа права народна духовиа внтелигенција, . којој свака част и признање, не треба да ореза и да клоне пред приговорима na п анатемама људи који no" својој духовној конституцији не могу, у данашње доба, ца с<г снађу п макну од давно минулих стољећа мрака и летаргије. Посијано здраво сјеме дубоко хвата кошен на још довољно необрађеној њиви народАој, гдје сву интелигепцију чека неодложан и мнтевзиван посао, дивно ниче и буја и обећава лијепу u богату жетву. Л | j j j j j | | | | Наравно да свашг патриоту буне и револтирају сви они погубни гестови и сва несмишљена настојања најстарије плмије, да омете и укочи сав културни и социјални. прогрес бос.-херц. м-усличана и тенденција о укидању двију најбољих нашпх просвјетних институција? Шериатске судске школе и Шериатске гимназије. Ове њихове „омашке* a и насртаје на благотворне просвјетне и социјалие напоре. које Гајрет несебично улаже на пољу прогреса и препорода муслимана у Југославији, народна интелигенција неће никад заборавити и на њихов заторнички рад нове Ке генерације стално опомињати. Тако стоји са радом духовне интелигенције у нашој домовини. Има један добар дио школованих људи који ништа не дају народу. A шта je са оном инертнсм интелигенцијом која ne миче од „зелеиог стола* и не управља ход свој селу и народу? Гдје je та интелигенција која стално приговара само духовницима да ометају и коче муслимански прогрес и шта je сама урадила и створила у широким народним редов'Има; у погледу љихова културног, економског, моралног и социјалног придизања? Изузетак чине Гајрет и његови вриједни радници који меустрашиво крче пуг нашем нациоиалном напретку. Међу самим чланкописцима у штампи и часописима о узроцима. наџ1 е з^остал.ост.11 • пма који нвсу ништа урадили за своју заједницу осим што су. написали понеки чланак и окренули паљбу на мрачшаке. Huje довољно само критиковати туђи рад Вли нерад, него ваља сам засукати рукаве и притегнута опанке na заћи у народ, у село, и тамо га упуНивати и просвјеКивати, Хоће се много ситног рада да широки слојеви на послу упознају своју народну интелигепцију. Прави народни трудбеници ц 1.скрени његови доброжељитељи често залазе у свој народ и, васпитавајући га у свему што je лијепо и корисно, буде у н>ему и развијају смисао и интерес за послове н>егове naporne и вјерске заједнице. To народ с оравом тражи и захтијева од оних који хоће да се називају његовом интелигепцијом. Велпки п неопрости* ви je гријех на народ и шегову заосталост гледати у'*пози посматрача-критичара иза шаховских п клупстолова и снебивајући се сваљивати сву кривицу за то само и једино на теологе vДакле, право и објективно говорећи a гледајући стварне чињенице, заосталости нашег ксламског елемента поред конзерватиене илмије доста je крив и један дио старије и млађе пасивне интелигенције која на пољу опшге-народних ствари и потреба није готово ништа учинила нити je икад показивала масакво озбиљно интересовање. Спорадични и часовити изливи негодовања не могу се сматрати активним и реалним учешћем у националним пословима. Тим се путем не стреми ка прогресу и npeпороду. Код таквог стања ствари природна je иосљедица да су народни послов1^ вођени и дириговани од савременој култури неприступачне улеме, морали теКи у правцу регреса н окончавати се neгативним резултатима. 1 Св’ијести, прегалаштва и збијања у густе редове на путу што активније дјелатности интелигеицији je свагда и неминовно потребно. Све своје настојање да упути рушењу пре.фека п освајању no* зиција у борби за културни, морални, економски и у осште социјални напредак и препород народни. И духовна и свјетовна интелигенција мора ићи руку под руку, правилно схвативши свеколике народпе потребе, и без предаха крчити пут у стремљељу ка бољем животу и националном прогресу. Вазда и на сваком мјесту наустрашиво, у гигантском замаху, ne обзирући се на оне који не могу да правилно осмотре и разумију потребе и дух данашн»ице, u који упиру тужне погледе прохујалим вијековима назатка, пепомично тавкајући na мјесту. Обостраним несебичним радом једних и дРУ' гих утире се пут љепшој будућности муслимана у Југославији. Тим путем вал>а крепути и успјех je сигураи. Радом, и то интензившш радом, добија се битка над непријатељима. �Г ајретов гл а сн и к Г ајрехове при редбе Вепики Га јр е то в теф ерич у Дервенти Kao и сваке године тако и ове Мјесни одбор „Гајрета у Дервенти у заједници са Женским Мјесним одбором приредио je у недјељу 3. VII. о. г. велики Гајретов теферич на познатои и врло лијепом мјесту Жировина, које je од самог града удаљено тек 2 километра. Одбор се je побринуо да je мјесто Tf ферича било као и сваке године уређено и украшено са славолуцима, ложама и т. д. Ha самом теферичу приређене су мотоциклистичке трке, која je приредба за нашу околину као и за нас саме једна новина. Ha овии мотоциклистичкии тркама, које су изведене no свим прописима наведеним у пропозицијаиа зацеетовне утрке. које je израдио мотоклуб из Брода н/С — судјеловали су мотоциклисти из Брода н/С-, Тузле, Бања Луке и Дервевте. Цестовна1' тркалишна стаза била je одређена у дуљини од 18 километара састартом на иосту у селу Дажницп код прелаза жељезничке пруге, a циљ je на раскрсници пута према Оџаку иза саме Жировине. Ово je прва цестовна трка ове врсте у нашој бановини, a г.оготово у нашем с зу те je за ове утрке посве разумл>иво владао вел! интерес. Предсједник шпортске комисије за изв! ових мотоциклистичких трка био je г. Милош Павловић. t.pmv и његовом и.рронпм вић, соески срески начелник те аахваллпуки захвал>ујући tњему надзору ове мотоцпклистичке трке изведене су на свеопће задовољство, без икаквог инцидента или какове несреке тако да je мотоклуб из Брода н/С. одмах констатовао и похвалио комисију за утрке признавши, да оваковс организацвје и дисциплине нијесу имали прилике да виде ни у Загребу. na ни у другии мје стимз. Ha лвјепој стази од етарта na до циља на главној цести Брод — Сарајево био je за вријеме трка обустављен промет, a за ред су постављени на цијелој стави посебни одборници као и суци на завојима и раекрсницама те се овој господи нарочито има захвалити да није на прузи дошло ни до каквог инцидента. У овоме одбору су гг. Хилмибег Градашчевић, Муратбег Поробик, Ризах X. Агик, Рифат Зонлагик, Махмут Лемешевик, Хазим X. Агик, и др. Жири су сачињавали гг. претсједник Милош Павловик ереекн начелник, Асимбег Алибеговик сенатор, Адембег Капетановик, Стево Свачко, Др. Бранко Јузбашнк, Халид Шерик, Хамди еф. Елезовик и Смаил Хакија У1>варлик. Ha овии цестовним тркама побиједили су и то: у I* категорији мотору од 350—500 цм. побједник гоеп. Максо Жагар из Брода н/С који je превалио стазу за 17 м. 6 секунди. У II. К1тегорији мотору од 250—350 цм. побјед* ник г. Југ. Хајнцл Јирасек из Брода н/С који je превалио стазу за 15 минута и 4 секунде и тиме je постигао најбол>е вријеме и награђен je са спедиалнои наградоиУ III. категорији мохори до 250 цм. побједник гос.п. Станко Илијер из Брода н./С преваливши стазу за 19 минута. У IV. категорвји мотори са приколицама до 1000 цм. побједник je госп. Бошко Тасовац из Дер венте са сувозачем г. Еминбегом X. Хасановићем, који превалише стазу за 19 минута и 3 секунде. Сви су побједници награђени са плакетама односно медаљаиа предвиђеним за поједине категорије. Ha самом теферичу свирао je глазбени збор жељезничара из Бос. Брода са 25 глазбеника на челу са диригентом г. Сулке, који je овај збор врло лијепо увјежбао. И покрај тога што je исти дан Хрв. пјевачко друштво „Зрињска“ приредило свој теферпч овај Гајретов теферич посјетише бројни муслимани и муелиманке, a од виђенијих госта били су запажени гг. Осман еф- Сикирић судски савјетник, Др Мухамедбег Куленовић адвокат, Османбег Османбеговнћ посједник, Ахмет еф. Захировић судија( Александар Гвоздареввћ индустријалац, Јово Павичић претсједник срп. прзв. дрквене општине, цео одбор Кола Српских Сестара на челу са својом претсједницом пђом Дујић, Станко Баучевик, Ибрахимага X. Омерагик и јога многи други. Ha теферичу je била богата томбола женских ручних радова, које дароваше чланице и прпјатељпде Гајрета, a који je узорно уредио и водио наш агилнп одборник г. Авдага X. Дервишагик. Такођер je био обилан бифе који су узорно воднле чланиде Женског мјесног одбора. Овај теферич посјетише и иноги други пријатељи Гајрета са стране и то гг. Остоја Пандуровик нз Бос. Брода са госпођом, Фаик Хаџиагпк из Бос. Брода са неколико својпх пријатеља, М. Капетановик претсједник општине из Бос. Кобаша, Аган Синановик повјереншс Гајрета е з Б. Дубочца, Хрнпчик Касим учптељ из Которског и још многи гости из Брода н/С Тузле и Добоја. Ha благајни код продаје улазница била су гг. Асимбег Алибеговик сенатор, Мустафа еф. Халиловик гаер. судац и Милош Павловик срееки пачелникМјесни Одбор „Гајрета“, у Дервенти овпм најљешпе захваљује свима даровитељима томболе, бифеа, те свој господи која нас помогоше у раду за овај те- 269 �ферпч Krio р сппи поејстпоцииа који својои ПоојеТом увелпчаше опу нашу ирпрсдбу. Материјалнн уепјех ове првреАбе je преко Дин. 8000.— Тоиболу дароваше олиједеке госпође и госпођице: Кулсноппћ Мпхрпџ н 2 јастукч, Тајиба Бекиревик јас.тук, Делна ГГоробић једну слику ручни рад п марамицу. Фахрпја Хаџпс фендпћ јастук и мар чмпцу, Мујееера Бсговпк 2 таблетпИа и слику, Фатнма Градчшчевић 2 јастука n тацну, Ajiiuia X. Дервцшагик таблет н марампцу. Хајра Халеповић столњак, Зпнета Tnpnh јастутг. Мпна Карабеговић мвл>е, Захида Халепоппк јастук п кошуљу, Сидика Руждија миље и 2 јастука, Ilejpa Уђнарлик мил>е, Бегзада п Мубера Халиловип столњак п мнље, Зехра Хоџцћ јастук п таблетић, Мина и Ханумица Мулабеговвћ јзстук и ммље. Мина Ма^ковпк јас.тук и марамицу, Хатпџа Али jaruh 2 ^аблетића, Шефпка Тирић шаинју, РЈмина Уђварлик пешкир и марамицу, Мвна Уђварлвк шамвју ii таблет, Бахрија Сманлбеговик схолњак, Зинета Тирик јастук, Зухриа Огманагвк хал>ннрцу, Мина п Мубера МулабеговиК кефњак и ми.Ђв. Ајиша X. Омерагик јаг.тук и марамицу, Нађвја Укварлик хаљиницу и јастук. Фата Мулабеговик таблет н мар-мицу, Ружа Предраговик јастук и вазу, Емнна Карабеговик таблет, Емина Алибеговвк два јастука, Емвна Алвбеговпк два јастука, Ш&кира Алибеговпк јастук и миље, Атифа Цернк јастук и марамицу, Алмаса Лемошевик столњак u мпље, Фахпра Муфтик пешкир, Хатађа Дрљача таблет u марамиду, Елкиеа Скопљак декицу и марампцу, Фахвра Градашчевик марамицу и цвијет, Нура Поробвк декицу, Н- Сиаик шамију, Мелка Бакшвк пешкир ii марамицу, Асија Јусуфбеговвк хаљвницу п марамицу, Зејфа X. Aruk конбине и јастук, Xal)a Рамадановвк аешквр, Шефка Сејдвк пешкир, Хаснвја Соколоввк јастук и таблет, Асија Хафизоввк таблет и мзрамнцу, Тифа Налвк јастук и таблет, М. Тарабар пешкпр, Шукра Чејван иарамицу, ХатиџаХ. Arak јастук, Тахира Халеповик 1 чарапе, Шахзнја Тбрвк таблет и деквцу, Васва Ђонлагвк миље и марамицу, Ајиша Јусуфбеговик пешкир, Хасвба и Ссмија Јуеуфбеговик 2 ввтраже в јастук, Бехија Алагик два миљеа, Омерхоџик Хајрија конбвне и марамида, Фервда 'Бикић јастук, Зухра Мулабеговик конбино, Хатиџа Нуриквк мил>е, Васва Османбеговик шал u марамицу, Џемила Лебвк миље и марамицу, Фаднла Халеповвк таблет и марамвцу, Селвета Ђозвк хаљпниду и таблет, Зумра Хусејнкехајик марамицу, Хати* уа X. Хасановик јастук, Гђа X. Абдик јастук, Ениса Капетановпк миље, Васва Диздареввк јастук, Алија Исакагск јастук, Хата Омербеговик таблет, Сабрвја Пслешик јастук и таблет, Бесвма Чарџик јастук и марамвду, Васва Југ.уфбеговик јастук и марамиду, Рабија Т>онлагик таблет, Дервиша Патагик марамицу, Наша Кудик мил>е u марамиду, П ата X. Омерагвк 6 чаша, Субхвја Алијагик чеврму; Ђулес.ма Нурикик '70 ачију, Шемса Капетановвк јастук, Паша ХусеџИн0B u k јастуК| Ехлнмана Мулабсговик јастук( Нура ц а. јазетовик флашу химбера н флашу ракије, Фатвма И«амоввк 4 марамице. Bacei Пашагик чеврму, Рајфа Очановик мараинцу, Мина Мливик пешкир, Бигера Мулабеговпк јастук и Мина Поробик јаотук. За бвфе дароваше и то: Хафнз Мехиед сф. X- Arnh, Муг.тафа еф. Tnpnh, Мурзтбег Поробик, Махмут Ломешевпк. Хусејнбег Јусуфбеговик, Шемсибег Абдулахефепдвк, Оморага Уђварлик, Ахмет сф. Захировик, Авдага X. Дерпптагик Ферида Тлпсвк, Асимбег Алпбеговик, Еоадбег Алибеговвк, Шукри еф. Алагик, Ибрахим Т»онлагик, Халилаганица Уђварлик, Алија Хусеџвновик, Мустафа еф Хадиловвк. Сввма дароватељима најљешпа хвала. Г а јр е то в теф ери ч у Д о б о ју Овај мјесни одбор Гајрета на с.војој сједнпцц од 24. јуна о. г. закључио je да се приреди тсферич гдје год прпродп са разнпм народнвм нграма тсако би се на тај начпн иатеријално Гајрет помогао, a оепц тога, да бц се што ввше и међу сељнчкии евпјетои популарисао. У ту je сврху одређена башта код Мошина хана (сада Синана Капетановика), a дан саиог теферпча одређен je бао за недјељу 10 о. м. Иако je цијелу недјел^у дана дред тсферич владало врло лијспо вријеме, уочи тсферича у суботу навуклп су со густи облаци, те су сни мислнли да ke невријеие омести ту нашу првредбу, односпо да кемо бити приевљени одгодити je до пдуке недел»е, ка>;о je било предвпђено. Међутим je осванула недел.а не додуше сунчана, али кише није било, те су танкп облацн, који еу прекривали небо, били управо no вол»П| јср р.у нае штитили од превелике жеге. Bek од раног јутра свијет сс je почео скупљати на мјесту, гдје се je имала одршати тркч. Још нијесу завршени задњи декоративни радови око славолука на чијеи прочељу стоји у ввјенцу попрсје Високог Гајретова Протектора у соколској унвфории, a већ ее je маса сељакч скупила из свих околних села. ЕГочели су пристизати и тркаки коњи као и бициклиети. како би прије трке разгледали стазу. Погато je теферич заказан за 2 сата послије подне, то од грађана још никога нема на мјесту оеим одбора, који окончава задње припреме. Bek у 12 сати сгсела, која je требчла превозити посјетиоце на ону страну Босне, те која je била окикена заставам.1 , била je крцата првих посјетнвка вз Добоја. Ту се je могло видјетв жена, дјеце n муиис«*раца из сввх слојева в у разним одијслима, да je било милина погледати то шарепило. У 2 еата било je приеутно 2.000 особа. Добој није запамтио Соље nocjekeну првредбу. �Тада се je приступило извођељу програиа. Нај- другог . разреда Шериатске гииназпје. чије je учење првје су одвсдсни коњи на стазу. Док су аранжерн као дечка од 12 година остављало трочито располоприпремали коњску трку, дотле су сегости забављали жење ua све присутне. М н um овим путем изричемо у хладовини, играјући коло или частећи се младом нарочиту хвалу да су се примали учења мевлуда. jato'THHOM, пивом или кабезои. Ha знак .да су коњи на . Hlekep за мевлуд даровали су поједини чланови помолу све je скочило на ноге да види чија ће бити „Гајрета“ na нека им je срдачна хвала. трка. Интересантно je било погледати нервозна лица Чист приход од мевлуда je динарч. 1089.— власника кои»а a нарочито иаркантног Хаџи Османа Gajretov teferič n Bos. Dubici. Mjesni odbor Клокића из Бријеснице. A к»да je његова кобнла зби- Gajreta u Bos. Dubici u zajednici sa Kolom Srpskih љ* изашла прва на мету, те огрнута чохом и праћена Sestara iz Bos. Dubice održao je teferič na 7 augusta t, бубњевпма и зурлои стала да поиграва и гриска ђем g. Moralni uspjeh je bio veoma dobar. Opširniji izvješ­ машући главом, Хчџвја да се растопи од милине. taj dostaviće se naknadno. После тога je слиједила бициклпстичка трка G ajretov teferič u Travniku. Mjesni odbor pri­ Дуљина стазе je одређсна на 2500 м. Први je дошао redio je 7 augusta svoj veliki godišnji teferič na Sta­ на мету г. Ирфш Мулалпћ за 2 мин. и 55 сек. Даље rom Gradu. Prostorije Starog-Grada su toga dana oži­ je слиједила комична бицшслистичка трка на стази од vile, jer je teferič posjetila sva elita Travnika, a na­ 100 м. Г. Ирфан Мулалић однио je и ту трку дошавročito je bila dobra posjeta sa strane muslimanskih жн задњи на мету (односно једини, јер су сви осталп gospođa, što se je naročito opazilo. Teferič je potrajao попадали са точкова). do u kasnu noć, jer su gosti uz dobru muziku, obiУ ие])уврсмену су дјевојчоце продавале цвпјећс - lan bife i razne priredbe provodili vrijeme u ugodnom и шаљиву пошту. raspoloženju- Moralni i materijalni uspjeh teferiča je У том je надошла ноћ, љетна ноћ што изненада zadovoljavajući. и брзо надолази те су многи гости отишли кућама G ajretov teferič u Umoljanima (srez Konjic) весели да су тако добро провели A ми млађи, ма ^održatK je u mjesecu augustu t. g. te je čist prihod омо остали још дуго, дуго до у касну ноћ. Чист приход забаве no одбптку свих трошкова bio 260.- Din. и такса износи Дин. 1005.— те се може сматратп као GAJRETOV TEFERIČ U VUČKOVCU održan врло добар. je 21 augusta t, g. u Srnicama Srp. sa sledećim proВриједно je споменути да je фирма БрЈћаПесах gramom: konjske, pješačke i biciklističke trke, nišan из Добоја даровала чоху за кон,ску трку, фирма Браšišanama, skakanje na mijeh i dr. ћа Авдић из Добоја даровала je кошуљу и пешкнр, GAJRETOV TEFERIČ U DOBOJU. Mjesni odbor Елмас Сарајлић даровао je печену торту (која je ли- Gajreta u Doboju priredio je godišnji teferič na 10 цитирана) Аган еф Бешлагић даровао je печену патку jula o. g., a čist prihod bio je Din. 1256. — Od ve* (лицитир.) Ахмет Градашчевић даровао je печену ко- ćih darovatelja prilikom održavanja teferiča spomenuti кош (лицитир.), фма Корзорција Добој даровала je папт- nam je g. Boška Savića sa prilogom od Din. 100 i H. •Ђшсу спилеру за значке одбора. Osman Klokić sa Din. 100, te općiua Stanić rijeka Захваљујемо овим путем свим посјетноцима нашег (srez Gračanica) Din. 100.теферича, кзо и свин дароватељнма кчо и онин, кији GAJRETOV TEFERIČ U FOJNICl k/K Mjesni макар на који начин допринесоше да je овај теферич odbor Gajreta u Fojnici priredio je na 7 augusta t. g овако морално и материјално успео. u bašči »Memine b.anje« svoj godišnji teferič sa za Добој, 12. јула 1932. Мјесни одбор Гајрета bavom, koji je u svakom pogledu moralno i materijal Цобој no odlično uspio. Program se je poslije podne sasto­ jao iz narodnih igara, kao: gađanje u nišan, pješačke Га јр е то в мевлуд у Требињ у trke odraslih i djece itd., a na večer u 9 sali davat Мјесни одбор Гајрета у Требињу приредио je у je šaljivi komad »Miš«, u kome je iz blagonaklonosti четвртак на вечер 28. јула о. г. у овдашњој „Осман I rema Gajretu igrala glavnu ulogu gđa Ljubica Dra□auiBHoj џамији" мевлуд за муслвманско женскиње, gić, članica Osječkog Narodnog pozorišta, koja se ov­ који je био врло бројно посјећен тако да су прост- dje nalazila na banjskom lečenju. I ovom prilikom Mjes­ ране посторије џамије биле дупком пуне. За нарочпту ni joj se odbor najtoplije zahvaljuje na njezinom su. je похвалу да je и поред оволике посјете мевлуд одр? djelovanju kao i njezinom partneru rg. Jakovljeviću Mihajlu, sreskom ekonomu u Fojnici, članu Gajreta. жан у највећој тишини и савршеном реду. Нријс почетка мевлуда мујезин Осман-Пагаине Također se odbor zahvaljuje gđi Nataliji Jojkić, gđi џамије учио je салавате, a мевлуд су наизменично Delijanis i gđi Prnjatović, koje su se radi Gajretova учили Шефик Каппћ .свршени матурант Шериатске teferiča naročito duže zadržale u Fojnici i dosta truda гммназпје, Хафиз еф. Бешовић те Мехмед Цвијетић, ђак uložile da teferič što bolje uspije. Teferič je trajao 271 �čak do zore U najboljem raspoloženju bez ikakva in­ cidenta. Na teferiču su se mogli primijetiti najugledniji gosti iz Sarajeva, Visokog, Zenice, Travnika itd. kao i građanstvo iz same Fojnice, tako da se računa da je bilo preko lOoO gostiju. Bruto prihod bio je Din. 5701. ВЕЛИКИ ГАЈРЕТОВ НАРОДНИ CACTAHAK У ГОДИЈЕНУ У Годијену седишту слатинске општпне 12 ки далеко од Фоче приредио je Мјесни одбор Гајрета из фоче свој агитациони теферич, који je посетило око 500 фочана и неколико хиљада сељака из околних села. По 80 година стари људи из ових крајева твр де да нису упамтили оваке и оволике састанке. Осеhai братске раздраганоети носе посетиоци читавог жи вота у живој успомени са овакових састанака какав се je доживио у Годијену. Ови Г a јретови теФеричи нису н и к ак о уск о схваћен и теФеричи, који hoće у себи обилеж је р азо н о д е бесп осл и ч ара. Ови Г ајрегови теФеричи носе у гл ав н ом д в а о билеж ја; и л и сл уж е за осни вањ е нови х јед и н и ц а Г ајрегових ил и осв еж ав ају и ја ч а ју снагу за б уд ући рад, јер je читав теферич пспуњен сећањпма на рад и п,аодове Гајретове гато подгрнјава снагу рчднпцима Гајретовии. И овај теферич у Годијену имао je сврху оснивања Гајретове јединице, буђења свести за^Гајрет и Прошпрење Гајретнва рада на селу. Toj својој сврси теферич у ГодијеВу посве je удовољио. Осим тога S ia теферичу оу се изводиле разне народне игре, међу којима су сс еа особити интересовањем иратиле коњске и пешачке трке- У првој трца од 14 коња победу je однео коњ Гавре Тапавчеви ha, тежака из Калиновика. У поновној трди утекао je коњ Мила . . . . тежака в з Зава та. Ha теферичу су за Гајрет приложили no 30 Д. гг. Каровик Мустафа еф, Куталија Јусуф, Хаџимешић Хасан и Крто Ибро, го 20 Дин. гг. Тахан Џафербег, Тахирбеговић Османбег. Тафро Хајдар a Шоро Тахир no 10 Дин. гг. Нукиц* Осман, Нукица Шабан, Башик Авдија, Башић Авдан, Селимовић Еадо, Похара Халнл Крето Ибро, Ћосо Ибро, Бабић Саво и Дивјаи Сабит no 5 Дин. гг. Бекирбаишћ Бећир и Башић Рашид, Осим поменутих даровали су за Гајрет: Шувалија Мустајбег овна, Смајкан Хајро овцу, Бекан Хасан 1 кг масла, Коленда Халил јање, Ахмић Ахмет јање, Салихић Ибрахам јање, Чанкушик Аган 1 кг масла Пашалик Мујо 2 кг меда и котуљу, Калопа Хасан јање, Шувалија Авдибег јан>е, Тарамин Хусо јање Пашалик Мемиш јање, Tiamco Хусеин 1 кг меда, Хаџимешик Бекирага 3 кг иеда, Бекирагик Бекирага 2 кг меда, Вејс Зулфага 1 кг медз, Клинац Меша јање, Бдбић Халил јан>е, Хамзвк Хасан јање. Хамзик Хамза јање, Лепер Халил jaite, Круџија Салко јаре, K u ­ pnja Авдо јаре и кокош. Свииа прилагачима се одбор и овим путем најлепше захваљује. Нарочите заолуге за успех и органзацију овога тегерича заслужили су: Мустајбег Шувалија начедник слатински, вредни бележник Фехим Муфхик и пиам матичар Мустафа еф. Пашалик те Мијага Ца. шалик. Од6 јр им се и овом приликом много засваљује. Такођер се много захваљујемо и вредним и заузимљивии члановима Едхему Хаџимусику и Смаилбегу Ченгику, који су много допринели великом успеовога теферича, радеки неуморно. С купш тин е Г аЈр ето ви х о р г а н и з а ц и )а У Завидовићу: Главна годишња скупштина одржана je 12 јуна т. г. у просторијама кафане »Босна«. Претсједпик г. Др. Идризбеговић отвара скупштину и поздравља скупштинаре, те предлаже да се упуте поздравне депеше Покровитељу Гајрета и претсједнику Главног одбора г. Дру. ХасанбеговиИу, што скупштина одобрава. Претсједник износи у главним контурака рад одбора од када je претсједTibk. Наводи да je одбор имао лијепа успјеха с обзиром на тешке прилике под којима je радио. Захваљује се одборницима на преданом раду као и члановима и моли их да настоје'д а скупштина протече у миру и достојанству. Секретар^г. X. Раљевић раздваја рад Гајрета у Завидовићу на двије периоде и то од оснутка одбора до ванредне скупштине и од ванредне скупштине 6 марта до данас. До 7. јула било je у Завидовићу само повјереништво, na обзиром да je овај одбор врло млад, одбор je постигао завидне резултате. Искоришћени су сви моменти, који су могли допринијети моралном и материјалном успјеху, прослављен je Гајретов дан, када je најбол>е манифестована Гајретова идеја, a за вријеме Рамазана организована je томбола и одржана неколика предавања. Продаване су откупне значке, цигле дома, бајрамске честитке, календари и остало. Цјслокупни приход био je 14.000.— Дин. Иза изванредне скупштине уписано je доста нових чланова, одржано 7 сједница и једна шира конференција и приређен теферич у једном оближњем селу. Ha концу извјешћује секретар да му je рад био отежан услијед тога, што не станује у Завидовићу, него у селу Чардаку, 9 км. удаљеном од Завидовића. Благајник г. Цакић изјављује да je задовољан са материјалним приходима, и захваљује се помагачима на сакупљап.у чланарине. Испред надзорног одбора саопштио je претсједник да су књиге у реду рпонађене. Након подјеле разрјешнице старом одбору, изабран je нови одбор са слиједећим лицима: претсједник Др. Фуад Идризбеговић, потпретсједник Салих Пекмић, секретар Мухамед Хукић, благајник О. Цакић, одборници A. Муфтић, Мухарем Бргуљак, Хакија Раљевић. Замјеници: Гаврић, X. Мухић, И. Кабиљо, И. Делић, И. Мешић. Надзорни одбор: Haiiiara Дедић, -3. Уљић и С. Мухић. Пошто Пекмић и Хукић нису присутни, на њихова се мјеста бирају Нуман Османефендић и X. Оџечкић. У Жепчу: 19 јуна т. r. одржана je скупштина мјесног одбора у Жепчу у просторијама Грађанске читаонице. Претсједник отвара скупштину, поздравља присутне, преставља изасланика власти и предлаже да се упуте поздравне депеше Њ. В. Краљу, Министру Просвете и претсједнику Гл. одбора. Секретар Хулусија чита извјештај, из којег се констатује да je одбор имао пред собом једну часну али тешку и претешку задаћу, јер je економска криза захватила читав свијет, свих пет континената. Није поштедила-ни једие држане, na наравно ни нашу. T a криза дошла je и у наше Жепче и још није' отселила, јср je још сви осјећамо. �Усљед те кризе рад Гајрета био je сведен на минимум. Ha Ро1)ендан Гајретова Протектора одбор je уприличио три приредбе. Прослава je спојена са учењем мевлуда и тако je на те двије прославе окупљен цијели наш исламски свијет. Затим je приређена забава, која je такоџер успјела и у моралном и материјалном погледу. За вријеме Рамазана играна je Гајретрва томбола, која.је друштву донијела лијепа ма•геријална прихода, a играчима много разоноде. Одбор je одржао 12 сједница и ријешио преко 80 аката. Благајник г. Пашагић саопштава да je цјелокупни приход износио Дин. 9.215.24. У мјесто надзорног одбора претсједник изјављује да je опуномоћен да извијести скупштину, да су књиге npeгледане и у реду пронађене. Скулштина једногласно одобрава прошлогодишњи рад одбора и подјељује му разрјешницу. Ha предлог г. Аврама X. Кабиље, да сав стари о д бор остане и за слиједећу годину, скупштина je једногласно почела викати » Ж ирио стари — нови одбор«. Ha овакав енергичан став и захтјев скупштине, чланови одбора примише се и надаље тешке, али часне задаће за идућу годину. Једино на мјесто замјеника г. Хифзе Муфтића изабран je Мехмед еф. Мулалић. Ha концу се захваљује среском н ачелнику г, Александру Жељићу, који je својом посјетом увеличао и почастио ову скупштину. У Бањој Луци: Женски мјесни одбор одржао je. своју редовну годишжу скупштину 13 јуна т. г., на Kojoj је/*секретарица изнијела слиједећи извјештај: Иниццјативом г. инж. Суљаге Салихагића, пријатеља омладине и Гајрета oćноват je мјесни одбор у фебр^уару 19gl. фДбор броји 90 чланица редовних и 3 утемељачице. Врије‘дне одборнице марљиво су купиле нове чланице и на сједницама их убиљеживале у именик чланица. Иако je тешко матејријадно стање, ипак je наш свијет откидао и дабао*за своју чланарину и баш оне чланице, којима је,на данашњем времену било врло тсшко. Одбор je непрекидно сарађивао са мушким мјесним одбором, те су одборнице но хрђавом времену купиле no граду дарове за томболу. Надаже су чланице на Гајретов дан продавале откупне значке no свим важнијим мјестима Бања Луке. Надаље je одржан Мевлуд са предавањем, који je био одлично посјећен. Ha дан УјеДињежа одржана je свечаност са предаваљем, декламацијама к глазбом. Иницијативом одбора основан je Гајретов пјевачки мјешовити хор, a преко Рамазана одржавана су предавања и приређене чајанке, коју je посјетила и гђа баница. Одбор je сарађивао и са осталим хуманим друштвима, a нарочито су помагале одбор Кола Српских Сестара и судјеловале на Свеславен ској забави у прекрасним скупоцјеним муслиманским костимима.. Одбор je имао и свог делегата у друштву »Фидак«. Ha концу се секретарица захваљује r. Бану на љеговом свагдањем заузимању и помагаљу за ово друштво. — Изабрани одбор конституисао се овако: Претсједница Фатима Ђ ум рукчић, потпретсједница Дуда Бекић, секретарица Вахида Тетарић рођ. Црнкић, благајница Шида Хусеђиновић, о д борнице: Кајтаз, Арифа Табаковић, Бућо и Ајановић. Надзорни одбор: Сенија х. Диздаревић, Емина Мухурдаревић и Тевхида х. Бегташевић. К о нститу исањ е М јесног одбора у Фочи. Ha годишњој скупштини, одржаној 19 јуна о. г. изабрана су слиједећа господа: Управни одбор: Салих Хасик, Омер Ченгик, Дика Пилав, Алија Селимовик, Мухамед Авдагик, Хасан Љубунчик, Ахмед Трхуљ и Ариф Ареланагик. - Надзорни одбор: Јован Хамовик, Митровик Грујо, и Мухамед Зулфакаршшшк. - Управни одбор конституисао се je овако: претсједник Оиер Ченгик( потпрех- сједник Хасан ЈБубунчик, секретар Ариф Арсланагвк. благајник Ахиет Трхуљ. Одборници: Дика Пилав, Салих X- Мусик и Мухамед Авдагик. О снивањ е Гајретова одбора у Јаб л ан и и и . 31 јула т. г. одржана je Гајретова конституирајука скупштина у Јабланици, којој je присуствовало 40 чланова и делегат Мјесног одбора из Коњица госп. Абдурахман Садиковик. Скупштину je отворио досадањи повјереник Гајрета г, Ћамил Крвавац, изнио рад Гајрета уопште, a no том листу одбора, која je једногласно примљена. После скупштине одбор се je копституисао како следи: претсједник Осман Мрдахз, потпредсједник Ћамил Крвавац, секретар Љубомир Црногорац, благајник Јунуз Хаџиахметовик, чланови Милан Бјелица, Хасан Туфек и Салко Зеко. Надзорни одбор: Хафиз Аган Хоџик. Јово Михак и Хасан Зеко; Замјеници: Ахмет Халилхоџик, Ахмет Зебик, Беган Чичак, Ејуб Оиерагик a Салко Беговик. Са скупштине je отпослана поздравна депеша г. ^Др. Авди Хасанбегов.аку, претс. еднику Гдавног одбора. ^ Гајретова ск уп ш ти н а у Н евеснњ у одржана je у недјељу 3 јула т, г, у просторајама друштвене читаонице. Скупштину je отворио претсједнак. uoздравпо присутне и уједно замјерио осталвм члановима, који не дођоше на данашњу скупштину, премда су били правовремено обавијештени. Говори о евреп. значају и раду Гајрета за корист нашега народа и Отаџбине, те моли црсутне да и у будуке пораде на што бољем подизању овога културно-просвјетног дру пргиа. - Секретар г. Галик подноси извјештај о раду Гајрета и читаонице, који je једногласно примл>ен и усвојен. Благајник г. Беговик подноеи благајничкп извјештај, којег скупштина такођер прима и усваја. Члан надзорног одбора г. Алби аник извјешкује о прегледу пословања Гајрета и читаонице, којег je у потпуном реду пронашао. Изабрани одбор коистиауи* сао се je овако: претсједник Дервиш Коркут, сотпретеједник Aлија Омерсофтик, секретар Мухамед Балпк, благајинк Хаквја Омероввк, одборнвци: Адем Беговик, Аско Кссовнк и Ђулепа Јунуз, Замјеницч: Арвф Чановнк, Салко Махмуткехајик. Мехмед Емрик, Шефко Пекушвк и Зулфо Казазвк. Надзорни сдбор: Анто Албијаник, Рагиб Муслвбеговик и Сулејман A. Хајровик GAJRETOVA SKUPŠTiNA U KREKI održana je 23 jula u gostioni Franje Jurjevića. Pretsjednik otvara skupštinu, pozdravlja prisutne i poziva ih da pozdrave Nj. V. Kralja, što prisutni prihvaćaju te kli­ ču trokratno: Živio! Pozdravljaju Protektora Gajrela i pretsjednika Glavnoga odbora g. dra Hasanbegoviću. Ujedno se sjećaju vrijednih članova, koje je smrt od­ vojila od njih, a to su: Šućrija Br.tčkovlć i Sulejman Kavazbašić. Prisutni kliču: .Slava im!“ Sekretar izvje­ štava o radu društva u minuloj godini: održano je 7 273 �sjednica, a primljeno 26 dopisa. Izvještava o održanim predavanjima, te o konferenciji Gajretovih predstavni­ ka u Tuzli, te o fuziji Mjesnih odbora Kreke i Solare. Sekretar napominje da uslijed ekonomske krize nije održana ni jedna priredba. - Blagajnik izvještava da je početkom godine bil° 185 članova, a tokom godine pristupilo 8. Tokom godine otpremljeno je Gajretu D. 6.177 -, dok je saldo u blagajni Din 1.272'- Mustafa Kurbašić uime nadzornog odbora izjavljuje da je pre­ gledao blagajnu i pronašao u ispravnom stanju. Svi izvještaji primljeni su jednoglasno, a po tom je pred­ ložena lista novog odbora, koji se konstituisao ovako: pretsjednik ing. lbro Šaćiragić, ppretsjednik Ahmet Džambić, sekretar Mustafa Kurbašić blagajnjk Fra­ njo Smolej, odbornici: Mihajlo Georgijević, Hoge Ludvig i Mehmed Horozić. Nadzorni odbor: Rudolf Kren. Mustafa Kurbašić i Mujo Suljetovič. Mustafa Kurba­ šić predlaže da se osnuje čitaonica i da nađu pogod­ ne prostorije. GAJRETOVA SKUPSTI NA U CAZINU održana je 31 jula t. g, u prostorijama Hotel Beograda. Pred­ met je: konferencija članova i prijatelja Gajreta u svrhu intenzivnijeg i uspješnijeg rada u korist Gajre­ ta. Prisutno 39 građana, te izaslanik Glavnog odbora g. Osman Redžič iz BthaŽa. Pretsjednik g. Mehmed ef. Jakić otvara konferenciju i podjeljuje riječ g. Redžiću, koji govori o sv/si GalretaK njegovoj urošlosti uopšte, a u caziristom srezu naročito. Ističe, da je Gajret sviju nas i da nam je neophodno potreban. Po4 sebno cazinski cPrez treba ovo društvo i treba svi za Gajret da radimo, pa da on može udovoljavati našim potrebama. U posljednje vrijeme je u ovom srezu rad za Gajret podbacio, pa moli prisutne da nađu načina, da se taj rad oživi i pojača. Kandidacioni odbor pred­ ložio je listu, te se je upravni odbor ovako konstitui­ sao: pretsjednik Mehmed ef. ИакМ, ppretsjednik Alija Pozderac, sekretar Husein Ćoralić, blagajnik Mehmed Pozderac, odbornici; Mahmut Džaferovič, Ahmed Čemalović i Hasan Toromanović. Zamjenici: Husuibeg Corović. Hasan Hajrlahović, Muharem Kapić i Ahmed Pašić. Nadzorni odbor: Mehmed ef. Kozarčanin, Muha­ med ef. Burzić i Ejub Topić. Nadalje je sastavljena jedna rezolucija o potrebama cazinskog sreza, koja je dostavljena Glavnom odboru sa obrazloženjem. G. Redžić se nada da će Gl. odbor rado izići u susret po­ trebama ovog sreza i apelira da se svojski otpočne raditi za društvo, a tada će se lakše dolaziti do obo­ stranih ciljeva. GAJRETOVA SKUPŠTINA U RUDOM održana je 24 jula t. g. u prostorijama Gajretove čitaonice. Pretsjed nik Ćurić otvara skupštinu, govori općenito o stanju u društvu. Između ostalog veli: „Gajret je kroz 30 godina dao trideset generacija inteligentnih ljudi, koji danas drže na visini muslimansko društvo i od kojih je naš dio naroda dosta primio i iskoristio. Kako god 274 je potrebna hrana ljudskom tijelu, tako je potrebna [ hrana duhu a to je nauka - i već možete odmah da vidite da je ta sredina odakle ćemo da hranimo svoie duhove • naš Gajret*. Poslije toga iznosi svoj izvje staj tajnik Teofik Limić, koji u kratko iznosi rad od­ bora i naglašava da je neophodno potrebno više volje i pomaganja odbora sa strane članova, jer bez toga nema ni pravog rada niti uspjeha. Blagajnik Kasirn Smajlović da je odbor otpočeo s radom kada je u ve­ like kriza zavladala i da radi toga nije bio ni materi­ jalni uspjeh velik, ali je zato moralni uspjeh daleko jači, jer ostavlja u narodu duboki korjen poštovanja i zagrijanosti za njegove ideje. Iznosi u ciframa prihode i rashode odbora, a po tom podnosi izvještaj nadzorni odbor i podjeljuje se apsolutorij staro n odboru U novu upravu dolaze: pretsjednik Ibrahimaga Cosović, potpretsjednik Salko Ćurić, sekretar Teofik Limić, blagajmed Kreho, Murat Gotovuša i Salih ef, Strofović. Nad­ zorni odbor: Džemil Resić, Fetah Bajramovlć i Osman Imširagić. ту Po tom uzima riječ Janko Aruaut, poz­ dravlja skupštinare i želi da se produži u radu, jer je Gajret uzeo uvelike maha na prosvjećivanju i nacionalizovanju naroda i njegov rad žanje mnogo ploda. Gajret vrši u našem narodu među muslimanima hu­ manu dužnost, govori da su učitelji muslimani žarište za širenje prosvjete i duha među muslimanima, stub i garancija za uspjeh u tomu radu. Govori o saradnji Prosvjete i Gajreta da bi se pokazalo više vol/e i da se nesuglasice izglade ako ih slučajno ima. — Po tom je zaključeno da se održi zajednički teferič sa Prosv­ jetom na 6 sept. ili zabava. G. Arnaut predlaže da se izradi plan rađa i plan o održavanju predavanja kako u Rudom tako i njegovoj okolini. GAJRETOVA SKUPŠTINA U PRIJEPOLJU odr­ žana je 14 augusta t. g. u društvenim prostorijama Pretsjednik otvara skupštinu, zahvaljuje prisutnim ua posjeti i predlaže da se uputi pozdravna depeša kabinetskoj kancelariji Nj. V. Kralja, čije čitanje skupština popraća ustajanjem i oduševljenim Živeo. Zatim se­ kretar čita svoj izvještaj, iz kojeg se vidi da je druš­ tvom vladala opšta dezorganizacija i da članovi upra­ ve, usljed svojih ličnih poslova, nisu pokazali dovolfno volje i ietrajnostt u radu za Gajret. Iz blagajničkog izvještaja vidi se stanje prihoda i rashoda u toku mi­ nule društvene godine. U pogledu na blagajnički rad razvila se neobično živa debata. Nakon poduže diskusije o radu blagajni«a i ne­ aktivnosti nadzornog odbora, koji u toku cijele godine nije niti jedamput pregledao blagajničke knjige, predlo­ žena je lista novog odbora, u koji su unišla gg: pretsjednik Ćamil Selmanović. pretsjednik Latif Pašanovid, sekretar Sait Hašimbegović, blagajnik Hasan KadribaSić, odbornici: Mirko Jevđević, Alija Čantrić, Arif Skadrak, Mustafa PaiSanović i M ahmut Čičid. Zamjenici: �Mehmedalija Hodžić, Hanefija Ičenić i Murat Avdagić. Nadzorni odbor: Milić Arsenijević, Musa Musabegović HaSan Hanić. у Тузл и : У недељу 12 јуна о. г. одржана je ред. го* дишња скупштина мјесног одбора Гајрета и Гајретова клуба, која јепротекла веома лијепо и достојанствено. Број чланова који je посјетио данашљу скупштину интересовање за исту, као и достојаиственост и озбиљност рада, која се показала на скупштини, улијевају наде да je свијет у данашње доба још јаче убијеђен у аотребу Гајрета, да му je он велика нада и уздање. Апатичност сввјета у данашње доба в неинтересованост за многа витална питања — na u за просвјетна друштва — забрињавал« су Гајретове радиике у Тузли, јер je прије Гајретове скупштине једно слично друштво „са великои традицијом“ одржало годишњу скупштину на којој je било свега 13 чланова заједно са одбором. Хвала Богу, Гајретова скупштина била je посјеКенија и достојанственија него прошлогодишња, што ће без суиње новоме одбору дати joiu ви:ие полета п воље, да свој рад развију u појачају у свима правциua Гајретова дјеловањз. . Извештаји функционера били ру веома лнјепн и стварни, након чеги je сваки фугЈкцИонер дугии аплаузом био награђен. Одмах у почетку скупштине прочатаиа je поздравна депеша Њ. Kp. Височанству Престолонасљеднику Петру, коие je скупштина одушевљено кликнула три пута: Живио.! Затим je предсједник г. Џеиалага Телалбашић прочптао поздравну депешу коју je скупштина доби* ла од председника Главног одбора Гајрета г. Др. A- Xa-l санбеговића Ha предлог одбора мјесто брзоЈЈ ради штедње - свупштина je закључила, да се одашаљо писиеиа захвалница г. претсједнаку Хасанбеговићу као в цпјелом Главнои одбору, a да се мјесто из датка за депешу од присутнпх убере добровољни прнлог. Тако je на скупштини убрато мјесто депеше 99.* динара. Након саслушаних извјештаја из којих се разабире плодан иинтензиван рад одбора, разрвјешена je стара управа, na je скушвтвна на предлог кандидационог одбора усвојила једногласно ову лвсту: 1 Џемалага Телалбашвћ, 2. Мехмед еф. Ножвћ. 3. Мехиед Салихспахић, 4. Др. Хазви Муфтвћ, 5. Завмо вић Мурадбег, 6. Џннвћ Мехиедалвја в 7. Ахиед ШербаН; замјенвцв: Бурина Сафет, Исиетага X. Ефендвћ, Охманага БојквН, Мустафа еф. Бербвћ, и Адем еф. Аждереваћ; надзорни одбор: Мехиед еф. Кахвеџић, Јашарагвћ Јусуфбег, Оиазић Рвфатбег, заменвци: Ж влвк Садвк и Чустоввћ Шукрвја. Нови одбор у коме су у главном остала иста господа из старог одбора пружају гаранцвју, да he рад у наредној годцни бити још плоднвји, Z a h v a le Gajreiu Potpisani učenici Geometarskog otseka srednje tehničke škole, pitomci doma đaka geometarske školo - Gajretovi stipendiste, pri završetku svoga školo* vanja osećaju se dužnim da izjave iskrenu zahvalnost svome dičnom Gajretu na očinskoj dugogodišnjoj mo­ ralnoj i materijalnoj pomoći. Završivši škplu, koju bez Gajretove pomoći ne bi mogli završiti, ili bi je završtli po cenu nadčovečanskih napora pa možda i po cenu svoga zdravlja, mi se polazeći u život evo zavetujemo da ćemo svugde i na svakom mestu širiti Gajretovu spasonosnu ideju — ideju pomaganja sla­ bih i nejakih, ideju prosvećivanja širokih muslimanskih narodnih masa, ideju ostvarivanja Jugoslovenskih ide­ ja za dobro svoga Kralja, Otadžbine i NarodaU to ime kličemo: ŽIVEO NJ. V. KRALJ ALEKSANDAR! ŽIVEO, POKROVITELJ NAŠEG (IAJRETA NJ. V. PRESTOLONASLEDNIK PETAR! ŽIVEO NAŠ DIČNI GAJRETI Beograd 1 jula 1932 Abdulah Ahmetanović, Mehmed Bosjvić, Derviš Dizdarević, Fehim Zajmović, Hamdija Alimanović, Halis Nurikić. Rifat Smajići Omer Sokolović, Avdo Humo i Mustafa Havala. 1I 3 Модрича: Борислав Лукић, бивши Гајретов иитомацшсгрт послао je Главном одбору допис слиједећег садржаја: »Као Ваш питомац узсх да Вам се захвалим, што сам ио код Вас 3 године на издржавању. Много Вам се захвал>ујем ja као и мајка«. Из Бакра: Матурант поморске академије у Бакру и бивши етипендист Гајрета уиутио je Гајрету слиједећу за- Ш хвалу: »Овим извјешћујем много циј. наслов да сам занршио своје школовање на овд. Држ. поморској академији и положио испит зрелости с врло добрим успјехом. Велика ми je жеља и дужност да се што више захвалим моме добротвору на помоћи, коју ми je пружао кроз читаве 4 школске године мога школовања на овд. академији и тиме ми, својом издашном помоћи помогао да остварим своју жељу и дођем жељеном циљу. Божијом, Гајретовом помоћи као и помоћи осталих неких добрих људи, њих врло мало, побиједих. Оставши 1918 године п отпуто сам, без родитеља, кућног крова и комада круха, бијах гурнут у живот слаб и нејачак. Године су пролазиле, борио сам се и школовао. Са годинама расла je и жеља за нечим не свагдањим. Ta се je жеља претворила у чежњу за морем. Опет сам био сам и сиромашан. Мољакао сам да ме помогну у овој ствари. Преко г. Халидбега Џинића из Бања Луке прими ме Гајрет под своје окриље и преузме половицу терета на себе. Другу половицу je преузео други и ja сам могао наставити свој рад иа зидању зграде и своје будућности. Велики наш Гајрет je савјесно и тачно вршио своју обавезу. И могао сам мирно и без т р зан.а даље радити. Да није било помоћи, уваженог наслова, тешко бих био оно што сам данас, јер јс прва помоћ стигла од .нашег Гајрета, a друга je тек иза н>е дошла. Наиме прву руку помоћницу пружио ми ју je Главни одбор, a затим се 275 �je и друга рука полако.отворила. A сад је.циј. наслове.ред на мени да вратим мило за драго. Кад будем ишао пловити бићу слабо плаћен, 'ја нећу .моћи враћати no мало оно што ми je угледни Главни одбор дао, него hy ипак гледати да скуцам коју пару na да je пошал>ем свом добротвору, тим с већом радошћу да ће та иста napa утрти коју сузу сиромашног, изгладњелог ђака, који he je негдје у својој собици очекивати као зраку сунца A— знам то из свог искуства. Кад, једанпут постанем часник, Mohu ћу враћати свој дуг с истом могућом тачношћу као што сам помоћ примао. Па зато умољавам циј. Главни одбор да ми јави како и којим начином ћу то радити«. Идриз Фззлић. Хатме у Автовцу Прплпном аавршетка школске годиив, иаш вријоднн п у. важеии имам матичар г. АВДУЛАХ КУРСПАХИ Г>, муалам ц »јероучвтељ аавршио je школску годвну cm хатмама. H a дан 16. jy H:i ове годпне ou je саавао народ, да у овдашњеј уамији прп- суствује тим хатмама, пошто се првредба нвје могла одржати у о дашњем иектебу услед мале просторвје. После подпе намааа „ пошго су дјеца свршвла хатме, он je првступио испитивању дј0. це. Прво су дјеца учила у Курану a. в. в Кураиу no теуввду, а ватвм ђацв 111. в IV. раврода осноане школе учвли су у Тухветулихвану, a I. раврод у Арапској почетнпцв. Д јец а су нспптвваиа И8 Мурселова Илмпхала, и школска и мектебска ваједно. Д јец а су на сва пвтањ а одговарала врло добро в на опште R azn e vijesti вадовољство сввх првсутних. Испвт je трајао 2 сата . муфтаје, вспиту je присуствовао Испред претседник сроског вакуфског Органпзнција Гијретове раднонице за нзучавнње н псвјоревства г. Абдулах еф. Гаврановић шер. судвја иа Гацка, конзраду ручних радова у Требињу. jn je такођер испвтивао 1>аке. Мјесни одбор Гајрета у Требињу извршујуЈш ^ И овом првлпком ваш вмам г. Курспахвћ покааао je, да Гајретов програм. a вођен жељом да што вишс учпни je аапста пеуморио радио са дјецом в ако под иајтежпм околкорнсти иуслиманском елементу у овом напи м пж-ив" ноствма. Пошто наш веома об.Ј,убл>еви и врвједив шеријат. судином крају приступио je организацији „Гајрет«. »е-р^ди- ја г. Гаврановвк вјерском одгоју посвећује нарочпту пажњу и у онице за изучавање и израду ручних радова у Тре свижа првликама се внгересује за опстанак и напредак мектеба бињу* гдје ће се муелиманеко женсквње стручно ос- то се аадано да ће псти настатв да се овдашњи мектеб лопранп пособљаватн у кројењу, пшвању као и другим д«ма- в доврде у ред, како бв се дала прилика г. К урспахвку да нас-. ћннскни пословииа. fc Л • ■гавв несмогано с а радом в а вјерскои образоваљу наше дјеце. Г. У сврху организације радионице сазвата je у Гаврановвћ већ je отпочео са акциЈом око поправка мекгеба, али петак 29. јула о, гч дос^ије џуме намаза скушј обзвром ua слабо стањ е овдашн.вх мјештана, теш ко да убра, Гајретових чланова и пријетеља која je успијо у своие подхвату. бројно посјећена и којој je взнешен пр оора у погледу отварања радионице. В јенчањ е Скутптина je иредлог једноглаово првмила те изразпла нарочиту хвалу мјесном одбору на овој плеОвих дана вјенчао се у Дервенти г. Халид lileмеиитој шшцијативи, изабравши из своје средине још 70 грађана који имају са Мјесним одбором да пораде рик грунтовничар и члан Гајретовог мјесног одборч са г-ђицом ФериДом Ђвкић, наставницом у струч. na што бржој организакијн радионице. Послова на оргавнзацвји радионице у пуш>и cv ihколu Кола Срп. сестара u секретарвцои Гијретовог јску те се надамо почетком школске године да ће ра- женског одбора у Дервенти. дцона иоћи отпочети рад. Наше срдачне честитке! DALJNI UPIS UTEMELJAĆA GAJRETA. Tokom posljedna 2 mjeseca upisaše so za članove utemeljače slijedeća gg: iz čapljine: Mustafa ćerid, iz Dob«ja: Dr. Izudin Džananović, sreski lekar, iz Grečanice: Ha-, mid Kajmaković, iz Bužima iČaglice): Abid ef. Meh medović, imam, iz Stoca: Smail ef. Serdarević, šer sudija, Ajiša h. Serdarević, supruga Smail ef, Ajiša b. Hadžić, supruga ćamil ef., Mustafa M. A. Rizvaubegović, uprav. sr. pripr. zaklade, Mustafa Šarac, uprav, pošte, Munib Behmen, uprav. grad. škole, Halil Mehović, inonop. činovnik i Edhem Bićkalo, opšt. bla­ gajnik, iz Drinovaca: Fahira Orman. učiteljica iz Podgorice: Mustafa šarkić, rahm . Tahir Kapisazović, Os. man Paćuka, Šaćir Lačević, Said Mujadžević i Hamza DelalićI ovim putem srdačna hvala svim novoupisanim utemeljačima Gajreta. Подмирите претплату! Оглашујте у листу Гајрет! � https://kolekcije.nub.ba/files/original/7d7abb416ac0744bfd67a2266358b448.pdf 00058231468cb31e14e25fb069a5cb0a PDF Text Text БР01 17 ГОД. XIII. С арајеио, 15. сеп т ем б р а 1932. „ Н а ш и м у с л и м а н и " Одговор н а ч лан ак др. Д уш ана Ј. Поповића У „Политици" од 15. јула о. г. изложио je Др. ипак у љему не можемо гчедати „тежиште целокупДушан Ј. Поповић в. проф. београдског универзи- ноК проблема“. Taj проблем вма шире димензије тета своје мишљење о нашем муслиманском про- Он дола^и ji3 сукоба двају опречних култура, ориблему. Он je покушао да прикаже наше данашње јенталне п западне, различитих начина привредног стање и д& његову карактеристику у најважнијим живота, друкчије структуре друштвеног и политичцртама. Мора се признати да & уганку има доста ког живота, губитка ранијег привилегованог полојош многих узрока у којем je национални тачиих опажања, али ипак изгледа нам да je ув^жени г. професор био сувите оштар унеким сво- проблем био саио једна компонента. Шта више и данас широке муслиманске масе налазе се пред јим судовима. Ово je моглр^доћА из непотпуноГ по^ј знавања сгвари, које ртоје у вези са постављеним много тежим проблемима који директно задиру у проблемом. Ha почетку чланка г. Поповић конста- његов духовни и привредни живот и због тога оне тује да je у хисторијско!« развоју Босна успела да су моментано „апатичне“ према националном питању. Окупацијом Босне и Херцеговине ми смо од најбоље очува своју словенску значајку, што он изводи из чињенице да се Босна налазила на међи господујућег сталежа постали робујући. Мп смо сиИсточног и Западног Римског Царства, na у њој стематски запостављани ц економско морално подније била проведена чврста државна и вјерска орга- ривани. Свесно су аустријски водећи кругови ишли низација. Нама пзгледа да у томе не лежи прави за постепеним уништавањем муслиманског елемента. узрок тој њеној словенској значајци, јер остатци из 1878. г. босаиско-херцеговачки муслииаии нису били римскога доба доказују да je Босна имала једнако у стању да спрече аустријско освајање Босне п државно и верско уређење као и остале покрајине Херцеговине. Они су напрегли сву снагу, избацили Римскога царства. Прави узрок, што je Босна оста- на бојиште све шго су имали али нису били дола најдуже словенска лежи у чињеници, да je била расли, и поред херојског отпора, да се одупру боље другим јужно-словенским државама одељена од не- спремљеној и надмоћнијој сили. Пре окупације они посредног додира са Римом и Цариградом, na ни су поносно одбацили султанову одлуку да се Босна њихов утицај није могао бити толико јак и непосре- преда Шваби. Веровали су у своје јунаштво и снадан као н. np. у средњевековној Србији и Хрватској. гу, али се показало да су сувише слаби за једну Свакако je за нас најважнији и најинтересант- европску велесилу. Они су взгубили тада поуздање нији део чланка оно место, где уважени г. профе- власт и положај, били су запостављени n презрени сор расправља о националним расположењима по- и није им преостаао ништа друго, него нада на сулјединих делова нашег муслиманског друштва Он тана у Цариграду. Погрешно je мислити, да je та сматра да je пационално питање, које je за наше нада задржала бос.-херц м-услимане да се не отсемуслимане постављено на дневни ред окупацијом ле, како то хоће г. Поповић. Она je била само њиБосне и Херцеговине, изазвало велике психичке и хова лабудова песма, a њих je у Босни задржала моралне поремећаје, a преко тога и необично јако огромна љубав према рођеној груди, која иде скоро утицало на материјално пропадање наших муслииан- до обожавања, Бошњаку се je било лакше опростиских редова. Свакако се не може оспоравати, да ти са животом него са завичајем. У питању нашег националног осећаша погрешje и национално питање посредно деловало на тежак положај у којем се ми данас налазимо, али но je полазити од момента окупације. Треба погле- 277 �дати мало боље у прошлост. Тачно je да су босан,херц. муслимани саосећали са Турцима с којима их je везала вера, државна заједница и друштвени положај, да су они према иноверцима и странцима можда били и „Турци4, али onu никада ни за тренутак нису пресшали да унутар Турске Царсвине у националном иогледу не буду Бошњаци. Да би се уверили колико je била јачина њихове националне свести, вавешћемо само неколико чињеница Ниједна етничка група у Турској Царевини, различита од осмавлијске није успевала да асимилира и претопи у себе све стране елементе, који су дошли у Босну и Херцеговину. Има случајева где се већ у другој генерацији, a посигурно у трећој потомци досељених арапа, татара, турака и других, толико претопили да нису знали ни језик својих отаца. Хо* he се често да прикажу огпори бос.-херц муслимана према каснијој турцизијарућој политици Цариграда искључиво као брига да се очувају извесне привплегије. Свакако да je било друштвених слојева, можда и водећих, који су се р^ководили својпм интересима, али на позив да je Босна у отасности дизали су се против Цариграда u они, којима je то било очигледна штета. Onu су били високо свесни таога да Бошњак nefie и пе треба да иостане 7 уркуша. Наше сиромашне девојке устручавале су се удавати за турске офццире и чпновнике, и радије су полазиле за свој? оиромашне и скромне занатлије. ВеК десетинама година у појединим мало-азијским градовима одржавају се наша насеља, која се нису претопила V доморотце, него чувају своју материњу реч. Могло бичсе навести још мвого и много примера, који би очевидно показали са колико су се упорности и боишачке „тврдоглавости“ одупирали бос.-херц. муслимани, кад je било у питашу њихово национално расположење. Ми можемо с поносом тврдити да смо високо држали нашу националну заставу и у оним тешким временима, кад je код наше истоплемене браће морала погнути своју главу. Четрдесет година робовања аустријском окупатору свакако je приклонило наше старе необразоване генерације да почну више него раније „турковати**. Ми се слажемо са тим да je потхбан дуг и мукогрпан рад на народном просвећивању и економском придизању, na да се поново изазове јако национално осећање у нашем народу, које нипошто није изгубљено, него je пред тешком свакидашњидом само потиснуто, али једнако снажно и у својој латентности. Још најтежа je примедба, коју прави г. Поповић муслимаиским интелектуалцима у националном погледу. Сваки босански м-услиман, чим добије основно образовање, долази до сигурног увереља, да je он сип ове зе.чл»е: овог народа, као што су и љегова иноверна браћа, која припадају српској или 278 хрватској националној оријентацији. Исто тако 0а види да те оријентације не почивају ни на каквим битним различностима, него да су у суштини исте. Заиста он мора да je у недоумици, када га живот ставља у искушење да се врикључл'је једној ИЛа другој. Што се тиче турске na и мађарске ту 0 ца. ционалној оријевтацији муслиманских интелекту алаца не може бити говора, него једино о политичким наклоностима појединаца, какв,их je било и код наше иноверне браће. Потпуно je неоправдано предбацивати нашој внтелигенцији да није на чисту са тим коме има „више да се приљуби, да ли уз оне са којима je везана налионалном или за оне са којима je везана верском везом*. Она je већ одавно на чисту са тим да je вера ствар прошлости у погледу државног и друштвеног живота и да je само нација у томе одлучујућа Уважени г. професор тврди, a да се не упуш*га у образложење и доказивање, да наше „широке м-услиманске масе нису до сада од наше интелигенције вмале готово никакве користи Најмање су имале користи од оних који су себи правили највишу корист баш од муслиманства“. Свакако je ова по> следња реченица сасвим оправдана и на месту, јер су та да их назовемо „муслиманофили" били noзвани, познавајући прописе ислама, највише да раде у том погледу, кад пм je уз то њихово „муслиманофилство" осигурало врло завидне и уносне положаје у нашем друштву. Њихов став може се разумеги само na тај начин да су они хтели да угађају лнстинктима непросвећене масе, што им ни у коме случају не може служити на част. Томе се мора додати да je управо та група наших интелектуалаца уживала потпуно поверење муслиманске масе и могла их je повести путем духовног и материјалиог напретка и препорођаја. Па ипак г. Поповић сувише je оштар када тај суд уопштује. Бцло je a и има знатан број муслиманских интелектуалаца, који се свесрдно и срчано бацају на тај мукотрпни рад. Taj рад се не своди како г. професор тврди на издавање листа „Гајрет“. Треба завирити у прошли број пГајрета“, na видети колико je то друштво само у једној години учинило за муслимански елемеиат Лако се може уверити да je то друштво једно од пајвебих, најбројнијих u најактивнијих културних дру~ штава у целој Југославији. Осим тога не сме се губити из в^ида да код нас има штампе и осим „Гај* рета , да имамо и да смо имали своје часописе, седмичнике, библиотеку, та да je много тинте утрошено и много труда уложено за националио и културно придизање нашег народа. Интели1епција није крива што су ирепреке u сувигие тешке, шшо иосао лагано напредује. Cee оно што има духа u срца у noj са cmрахом прати да наш полаки прогрес не буде судбоносан sa пашу будуКност, да живот ne буде б у Јни од нас u да т с ne ирегаии. Ми смо свесни да �би бројна, здравствена, економска и морална статистика од окупације до данас била поразна, али ми против тога не можемо ништа. Kao ученику уваженог г. професора позната ми je његова искрепа наклоност и симпатије према м-услиманском елементу и свестаи саи да je његов чланак имао најплеменитије намере. Ja осећам искрену благодарност што je пријатељски у пајбољој намери указао на тешке проблеме који стоје пред босанско-херцеговачким муслиманима, нарочито пред нашом интелигенцијом. Сматрам да je исто тако по- требно изразити благодарност и вПолитици“\ која je тим нашим муслиманским проблемима придала необичну важност штампајући чланак на једном врло угледном месту. Желити je да тај чланак буде озбиљни мементо за сву муслиманску интелигенцију. Ми имамо израђене програме, сада требамо само радника. Гајрет je био u ocmafle главни сшуп тога радо, a о нама зависи да ли бемо његово илеменито u кориспо деловање још кише повебати u разгранати. Зато на окуп, на рад! Фуад СлипичевиА канд. филос. Hasan Ljubunčić Rad naših vokulsk o^mearifskih organa Izveštaji o radu Ulema-medžlisa i upravnog odbora Vakufskomearifskog veća u Skoplju. Dobili smo dva izveštaja i to: Ulema-medžlisa i Upravnog odbora V. M. veća iz Skoplja, koji su. po­ red svojih iscrpnih statističkih podataka, vrlo objek­ tivno prikazali očajno stanje versko-prosvetno tamoš­ njih muslimana i težak položaj skoro Upropaštenih vakufskih dobara u kojima su ih'“zatekli prigodom os­ nivanja Ulema-medžlisa i V. M. veća u Skoplju. Na prvoj stranici izveštaja Ulema-medžlisa ista­ knute su dužnosti Ulema-medžlisa i tako svaki čitaoc izveštaja može lagano da oceni, koliko je tim svojim dužnostima Ulema-medžlis udovoljio. Sam taj pasus u izveštaju jasno otkriva psihološku pozadinu iskrenosti u radu i nastojanjima Ulema-medžlisa. Ulema-medžlis u Skoplju i ako je morao da pre­ brodi velike osnivačke tegobe i da se bori sa velikim versko-prosvetnim poteškoćama, ipak je u tekućim podovima, do donošenja izveštaja, ostao skoro bez zaostataka. Osnivačke tegobe bile su tim veće, što je Ulema-medžlis u Skoplju bio i bez prostorija za srneštaj i bez i kakovih agenada i arhive i bez potrebnog činovništva punu godinu dana od osnutka. Arhivu je trebao primiti od Vrhovnog Muftijstva iz Beograda čiju je funkciju u glavnom i nasledio. Sto se tiče versko-pro^vetnih poteškoća, one su u izveštaju u glavnom svedene na teška pitanja veroučitelja, sibjan-mekteba i drugih versko-prosvetnih škola. Velika redukcija veroučitelja i njihovo preno­ šenje na proizvoljni opštinski budžet izazvalo je ve­ like poteškoće za osiguranje verskog vaspitanja mu­ slimanske dece u školama. Ali se je ipak uspelo da se popuni 371 veroučiteljsko medo dok je još odalo 120 praznih veroučiteljskih meda Pitanje sibjan-mekteba također se razvija pra­ vilno, jer je Ulema-medžlis spreman, da poduzme sve što je potrebno, da se ove korisne versko-prosvetne ustanove otvore i uspodave. Kako se vidi iz izveštaja, i u drugim verskoproavetnim pitanjima Ulema-medžlis je radio i nasto­ jao, da ih povoljno reši. Ventilirajući pitanje veroučitelja i sibjan-mekteba izvještaj je protkan iskrenom ljubavi i velikpm voljom da se ta pitanja povoljno reše, što u čitaoca izveštaja stvara poverenje prema Skopskom Ulema-medžlisu, Pomenuta iscrpnost i objektivnost izveštaja, jasno svedoče da je Ulema-medžlis u Skoplju dobro i isprav­ no shvatio svoju dužnost i da je dorastao da joj udo­ volji na opšte dobro muslimana na svom području. Žalimo što nam i Sarajevski Ulema-medžlis sa ovakim štampanim izveštajem nije dao priliku da se upoznamo sa opštim versko-prosvetnim stanjem mu­ slimana na njegovom području. 1 kad ne bi Ulemamedžlis bio dužan po § 71 U dava 1. V. Z. podnositi izveštaj vrhovnom verskom starešinstvu, smatramo ipak da je bar moralno obavezan prema članovima svoje zajednice, da ih obavesti o opštem versko-prosvetnom stanju zajednice, kao i o svojim nastojanjima u tome pogledu. Žao nam je i radi toga što nismo mogli zagle­ dati u izveštaj jednog Ulema-medžlisa, čiji rad sa n e­ koliko decenija seže u prošlost i koji je bio u daleko povoljnijem položaju za otpravljanje tekućih i opštih poslova od Skopskog Ulema-medžlisa. Izveštaj V. M. veća u Skoplju bilježi početak svoga rada sa septembrom 1930 i sa velikim osniva­ čkim poteškoćama i borbama oko povraćanja uzurpi­ ranih vakufskih dobara te uklanjanjem nesavesnih mutevelija sa samostalnih i evladijet vakufa, koji su bez skrupula, vodeći računa o ličnim interesima, upro­ paštavali vakufska dobra Uz to su još imali da cen­ traliziraju samostalne i u mnogo slučajeva samovoljne sreske vakufe. Nekadašnje bogate vakufe preuzeli su u najharabatnijem stanju sa velikim dugovima za porez. Uza zve pomenute poteškoće upravni odbor V. M. veća u Skoplju dospeo je da otpravlja i redovite svoje tekuće poslove i da donese razne pravilnike. Centralni Vakufski budžet iznosio je 11,661.477 Din. prihoda i isto toliko rashoda. Budžetiranje poje­ dinih vakufa i sreekih V. M. poverenstava na terito­ riju V. M. veća u Skoplju kretalo se je ovako: prihodi 3,324338 Din. a rashodi 3,241.131 Din. Suvišak 83.207 Din. �U statističkom delu izveštaja nalazi se popis svih prijavljenih vakufa na području V. M. veća u Skoplju kojih ima 682 i popis od 42 područna džemata sa drugim podatcima iz kojih se vidi, da na području V. M. veća u Skoplju živi 841 636 stanovnika muslimana. Na svakih 2008 stanovnika muslimana otpada po je­ dan imam matičar, a na 744 muslimana ima jedna dža­ mija U svemu imaju 419 imama matičara i 1.131 džamiju. Ovaj kratki prikaz donosimo radi čitaoca Gajretova lista, koji ne budu imali prilike da pomenute izveštaje pročitaju. Gospodarenje Vakufa u Skoplju Znajući da će naše čitaoce mnogo interesovati materijalno stanje Vakufa na području skopskog Ule­ ma Medžlisa, prenosimo iz izvještaja Upravnog odbo­ ra u Skoplju slijedeće: Pregled kretanja tem eljne va k u fske glavnice o d 'p re u z im a ­ nja poslova do 31 III. 1 93 2 g. Gotovina. Primici: 1. Primljeno od Ministarstva Pravde (saldo bivšeg centralnog vakuf, fonda) Din- 1,563.074.— 2. Glavnice uzapćenih vakufa „ 26‘.800.50 3. Otplate zajmova - — 28.602 — Svega: Dm. 1.618 476.50 Izdaci: 1. Isplaćeni zajmovi Din. 120.218 — 2. Zajam za adaptaciju 2grtfde vakuf, direkcije „ 182.406.50 3. Pozajmica za izmirenje potreba budžet g. 1930/31. Din 146458.70 cd toga primljeni prihodi 20.236 20 J 4. Pozajm'ca za izmirenje potreba budžet, god- 1931/32 250.000.— 5. Privremene pozamnice iz godine 1930/31. Din 4,797;— odbiv otplatu , 3 353— „ 1444Svega Din. 680.291.— R E K A P IT U LA C IJA : Primici . . . . Din. 1,618.476,50 Odbiv izdatke . . , _____ , 680.291 — Ostalo saldo gotovine na 31 III. 1932- Din. 938.185 50 Pregled celokupne aktive: 1. Gore iskazana gotovina Din. 938.185.50 2. Zajmovi pojedinim poverenetvima i vakufima . . . „ 429.91565 3. Zajam za adaptaciju zgrade vakuf, direkcije . . . „ 182.406 50 4. Pozajmice za izmirenje potreba budž. godine 1930/31 Din. 126.222.50 1931/32 „ 250.000.— „ 376.222.50 5. Privremena puzajmnica ._____. _ 1.444.— \ tfS S S ffc U h u m u Sveukupno Din. 1.928174.15 Pregled dugu jutih zajm ova centralno] va k u fsko j z aklad i 1. Sresko vakufsko mearifsko poverenstvo u Plevlju isto Belom Polju Vučitrnu Strumici „ Prištini Uroševcu Tetovu Prijepolju 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 280 Din. 9 ш 113,191.99 112.558.19 33.872.58 36.761.— 6.000.— 100.— 65,000.— 55.915.89 ; 9. 10. „ Kumanovu „ Koćanima_______ ._______ 720.— . 5.796.-i S v e g a : Din. 429.91~5~бК Zajmove pod l', 2), 3) i 8 izdalo je Ministarstvo Pravde. Stanje depozita na 31. m arta 193 2. godine. K O N T O Burmali džamija u Skoplju Hajdar baba vakuf u skoplju Sresko v. m. poveren. u Plevlju Vakufska Direkcija u Skoplju Evladijet vakuf lsmail ef. u Radovištu Sresko v. m. poveren. u Prilepu Službenički porez Džem at medžlis u Кг. Palanci Vakuf Donjo-Ćaršij. džam. u Dinara U hartijama od vrednosti P <om Din. P 268.385 20.000 107 2.334 81 — 31 — U gotovu 5-401 — 13.601 82 2.504 — 5 18.430 — 3.210 60 Sresko v.m. poveren. u Strumic1 422 — Sultan Murat džamija u Sjenici 1.996 52 41 Sresko v.m. poveren. u Nišu •>50 — 1C Sresko v.m. pov. u N. Pazaru 5.630 -• Sresko v.m. poveren. u Kavadar Hoča džamija u Prizrenu 1.305 30 9.200 2i Muhtar Babia vakuf u Velesu 3.000 — Vakuf džam ja u Čič^vu-Veles Vakuf Hadži Ahmet-Stip 34.810 6( Vakuf Leskovci džamija-Štip 1.000 — Sres. v.m. pover. Resan. kaucije 450 — Sres. v.m. poveren. Stip 1.000 — Vakuf Junuz Vojvoda i Hadži Durgut u Ohridu 299.410 8( Vakuf medresa u Plevlju 121 25 Vakuf Husein paša u Plevlju 23.185 9U Vakuf Odobaša u Plevlju 6.226 05 Vakuf Rizvanija u Plevlju 1.0.3 30 Vakuf Alija Prizrenac u Prizrenu 470 — Vakuf džamije Budakovo-Bitolj 475 — 1S Sres. v.m. pov. Bitolj-A:auri/e 39.628 5' 2 Vakuf Kumsal džamije Veles 1.000 — — 59 Vakuf Mesdžidli džamija Bitolj Sres. v.m. pover. u Bitolj u 1.250 — 191 Vakuf Aiše Hatun u Skoplju 62.358 — Vakuf Ibnl Kodžadžik u Skoplju 103.639 5( Vakuf Faik paša u Skoplju 17.000 Vakuf Ibni Pajko u skoplju 135.512 25 Vakif Jelen Kapan u Skoplju 23.000 — Sres. v.m. pov. u Skoplju 78 157 Baščaušević Mustafa (steč. masa) Sarajevo 775 02 Dr. Kajon Jakob, adv. Sarajevo 309 — Zanatska banka. Beograd 396 Grujičić Petko Okančič Pavlović Stanojka, Kumanovo 240 _ Kazne 4-i Sreski šer. sud Orahovac Činovnička Zadruga 175 Singer društvo za prodaju šivač. mašina Opšt. Kalauzinska-Radovište | Otkup ličnog rada 20.264 05 Sres. v.m. pover. Štip-ka u cije 6.051 50 Porez na poslovni promet Vaki f džamije Ramna-Bitolj Vakuf džamije Medrese-Bitoll Vakuf džamija Ishak efendi u Bitolju Vakuf džamija Arpadži lamailaga u Bitolju 24.170 16 Vakuf džamija Šenđul u Bitoliu Vakuf džamije Plavske-Gusinie Hamzić Fevzija adv. Skoplie Aleksandar Ristić. Vranie 1.000 41 Ukupno: l,247.90l|97 330 2.500 41.000 10.00C 19.0о( 2 000 59.000 194.00C _ — _ _ _ 327.5UL �Pregled odobrenih budžeta ia 1931-32 god. pojedinih Sreskih vakufsko-mearifskih povjerenstava 1 samostalnih vakufa. 41. Tetovo 42. Uroievac Beograd Berane Bijelo polje Bitolj Valandovo Veles Vučitrn 9. Gnjilane 10. Gostivar PRIHODI: 47.592 — 42.182 — 5.410 — 64.878 — 64.738.— 140 — Neutrošeni prihodi iz prošle god. Dinata 109460.— 102 802 — 6,658.— Mueekafat 2.535— 1 .8 0 0 735 — Kirije 37.572 — 22.430 — 15.142 — Zakupnine 6,620 — 6.620 — Murabehat 12.465 — 12.445 — 20.— Uzeti zajmovi 60.484. - 56.220 — 4 264.— Povraćeni euvišci 11. Gusinje 13. Đakovica 24.870 — 57.808 — 24.845 — 53 380 — 14. Kavadar 5.330 — 5.330.— Ostali prihodi 25.— 4.428.- U Ukupni prihodi Din. 2.056. - Dinara 19. K. Mitrovica 71.200 — 65.832 — 5.368 — Troškovi na nekretnine Popravci koristonosnih nekretnina 20. Niš 56.^15.- 47.141 — 9.474.— Javne dažbine 21. Novi Pazar 22. Orahovac 232.838 — 2 2 7.28815.253 — 15.253 — 5.550,— Verske svrhe Prinadležnosti džamijskih službenika • 23. Ohrid 212.035.— 198.244— 13.791 — 96.103 — 96.103 — 197.514 — 190.307.^ 29.600— 29.229.— 7.207.— 371.— 18.635.— 16.983.— 1.652.— 15.517.— 77 — 15.594.— 30. Prizren 118,239 — 95.924.— 22.315— 31. Prijepolje 52.030 — 51.426 — 604.— 32. Prilep 30.280 — 30.274 — 6.— 370.934 — 370.934 — 34. Radovište 81.909 — 81.075 — 834 — 35. Resan 36. Rožaj 36.485 — 30.072.— 6.413 — 41.108.— 40.617.— 491.— 37. Sjenica 38. Skoplje 39. Strumica 40. Štip „ „ 3,324.338 — 644.552 — 644.552 — 8830.— 8.830 — 194.055.— 194.055.— 322.307 — 296.138,— 1,131.342.— 587.754.— Materijalni izdatcii za verske sveča* nosti, rasvetu i t. d. Izdržav. džamija i dr. verskih zgrada . 100.586.— 198.051,— Prosvetne svrhe Medrese 29. Priboj 33. Priština 5.000.-48.196.— 121.126.— Materijalni izdaci 58.780 — ' 26. Podgorica 27. Podujevo 28. Preševo 113.892.— 67.418,— Upravni troškovi 58.780.rv 25. Plevlje 2,570.846.— 327.614.— RASHODI: 17.040 — C14,984.— 50 045,— 24. Peć 1 S1 .37S — - i* 15. Kačanik 16. Kičevo 4.214 — 53 — 3,324.338.-3,241.131.-- 83.207 — | ' - 1 CELOKUPNI PREGLED Prihod Suvišak Rashod 95.336 — 120.999.— 25.663.— 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 134060.— 138.214— 15654,— 15.601— Mektebi Dobrotvorne svrhe i imareta „ n Razrez na prihode po § 84 Ustava l.v.z. „ Naslednicima vakufa pripada dio prihoda Otplata zajmova Za osiguranje Ostali rashodi » » Ukupni rashodi Din. 38.600 — 26.800 — 41.636 — 298.813 — 23.967 — 14.220 — 30.066.— 10.725.— 3,241.131,— REKAPITULACIJA: Prihodi Rashodi Din. 3,324.338 — » Suvišak Din. 3,241.131 — 83.207 — 281 �Pregled džemata na području Vakufsko-mearifskog veća u Skoplju Bar sa Ulcinjom BeogTad Berane Bijelo polje Bitolj 4 1 2 1 2 3 6 5 IO; 12 13. 14 15 16. 17. 18. 19. 20 21. 22. 23 24. 25 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32 33. 34. 35. 39; 37. 38. 39. 40. 41. 42. Gusinje 7 4 6 5 4 4 4 Niš Peć Plevlje Podujevo Pbdgorica Preševo Priboj Prizren Prijepolje Prilep Priština Radovište Resau Rožaj Sjenica Skoplje Strumica Stip Tetovo Uroševac , Ukupno: i, 7 6 3 7 8 22 12 2 4 1 3 6 6 2 2 6 3 3 1 7 2 3 5 1 1 3 1 8 1 6 1 116 1 1 7 4 5 11 1 11 10 1 11 6/ 10 1 8 3' & 1 1 1 18 1 1 9 10 4 8 10 25 18 7 11 10 6 5 10 /} 9 15 7 17 12 9 17 I 1 5 m u 4 i 10 4 2 3 6 12 3 i 6 20 9 i 299 17 i 13 1 1 9 8 4 8 9 25 18 7 10 10 6 5 10 7 8 '14> 7 17 12 9 17 9 10 5 10 6 28 7 7 15 5 3 6 7 20 c 48 1 2 12 43 28 28 9 46 49 9 18 37 51 10 3 31 22 17 4 31 28 36 31 И6 20 11 26 6 73 9 30 38 30 11 15 5 3 6 7 7 20 95 4 4 21 7 6 35 26 25 82 11 27 11 432 1 419 |1.131 muških 1 2 3 4 5 Sedište muftijstva Bitolj Novi Pazar Plevlje Prizren Skoplje Ukupno: ženskih K A A) Ukupno 6933 7325 14 262 159 3042 3 201 798 786 1.584 316 6858 7054 13.912 2598 7018 7127 14145 2873 2774 2627 5.401 1121 6104 6225 12.329 2352 11048 12119 23.167 3195 27961 30308 58.269 8386 16159 15843 32.002 5507 33/0 3990 7 360 1298 4981 5461 10442 2477 16243 33.494 17251 4480 3215 3241 6.456 1046 5603 5923 11.526 1713 9423 9593 19.016 3337 5228 5518 10.746 236'1 9482 9766 19.248 2598 15829 17441 33.270 4745 6960 6936 13.896 2852 15487 31.608 16121 5355 15331 16354 31.685 2229 8548 17.827 9279 3557 20080 41.436 21356 5349 9.864 4855 5009 2029 26.765 13326 13439 3586 6176 2851 3325 1062 20.568 10017 10551 3309 2993 6156 3163 1223 32138 31230 . 63.368 9986 6030 12.161 6131 2462 6684 6397 13.081 2325 15879 15657 31.536 4818 4097 8.048 3951 1513 5.045 2656 2389 918 7069 7000 14.069 2138 8473 8013 16.486 2503 24572 25170 49.742 8418 6.614 3200 3414 1299 6021 11.119 2044 5098 50.709 8234 25231 25478 12121 23.847 3421 11726 I 134.113 1 429.380 I 412.256 1 841.636 3081 Pregled osnovnih Škola i oerouiitelja na podruijii Ulemamedžlisa. Po muftijstvima: Red br. 11. 14 1 o Q Br. veroučit. 1. 2. 3. 4 g ra d ­ Br. osnov. škola 'dO) E Z R S T A N O V N I (M U S L 1 M A > E ЛАТА seos­ mešo- Ukup­ skih kih vitih no 1 1 C Ž S Broj musliman. dece 79 55 59 151 247 54 48 37 114 3775 3924 118 2722 8292 7775 491 371 26488 Broj upražnjenih veroučiteljskih mesta 25' 7 22 37 29 120 �Омер ИбровиЛ, Сјеница Вапаји вјер оучи тељ а Тешко je наћи примјера да један сталеж улаже више напора у свој рад, као што то чине вјероучитељи из јужних крајева, a да за тај рад и жртве које допринашају исламској вјерској заједници нису никако награђени. Већ годину дана вјероучитељи из ов-их крајева за свој рад не добивају никакве награде ни плате. — 0 потреби вјероучитеља сувишно je говорити. To зна свако na п најмање дијете, као и они који их постављају. Али да je потребно да буду плаћени од некога, у томе се не може нико да снађе, особито у срезу сјеничком. Стање вјероучитеља у овоме срезу je заиста за жаљење. Мислим да се не би више смјело ни часа чекати и отезати са регулисањем вјероучитељских принадлежности и вјеронауком. Од доношења новога Закона о нар. школама, вјероучитељи и не знају хо je дужан да nx плаћа,јерни законске одредбе. у том погледу нису потпуно јасне. Поред појединачних молби, вјероучитељи из среза сјеничког, упутили су заједничку претставку ради регулисања њихових платд, ј Вакуфском вијећу у Скопљу, приликом његова довљедњег засиједања. Међутим, до данас они нису взвјештени о повољном ријешењу њихове молбе, na су почели губити сваку наду у регулисање овог^њихова питања. Ha тај начин наши. вјероучитељи су^-приморани да обвјају прагове, да преклињу ко би им притекао у noMoh, да им властита дјеца не угину‘од глади и то у моменту када они још увијек обавл»ају редовно своје вјероучитељске дужности. Претставка коју су упутили вјероучитељи среза сјеничког Вакуфском вијећу у Скопљу, гласи: „Знајући да je гг. влјећницима врло добро познато стање вјероучитеља и да ће се вијеће без сумње бавити тим питањем, ми потписани вјероучи* тељи среза сјеничког, принуђени својим управо биједним стањем — које траје већ годину дана — вршећи дужност a не примајући никакве плате, одлучисмо се напоменути Вијећу слиједеће: 1) Закон о народним школама који je судбину вјероучитеља само површно ријешио и предвидио да вјероучитеље плаћају општине или сами ђачки родитељи (без одређивања висине плате и начина всалате) наишао je на различита тумачеља код on* штинских судова тако, да појвдине општине неће ни да чују за плаћање вјероучитеља, док су поједине општине на молбе и вапаје вјероучитеља и њихових породица пристале на уношење у буџет no неке мизерне суме као помоћ од 80-100 дин, Док школски служитељи у истим школама плаћени ćy no 600-800 дин. мјесечно. О томе да ли he се плаћати вјероучитељи као и висвну њихових илата( одлучују већине у општинским управама којима не мора да буде стало до исламске вјероиауке. Стога: оставити вјероучитеље и вјеронауку на милост и немилост општина, или необавјештених и несвесних грађана, значило би посве осудити вјероучитеље и њихове породице, a поред њих и исламску вјерона* уку на вјечити неуспјех и коначно ишчезнуће из нашег елемента, 2) Стаље нас вјероучитеља превазилази стање највећих биједника, јер смо дошли дотле да смо ове зиме морали за огријев својих no* родица да ложимо долафе, хамаме, сандуке, столице и т. д. За садањи Бајрам ни један од нас нисмо имали ни брашпа у својој кући. ДржеКи да смо и ми чланови исламске верске заједнице, и.да смо пред Законом и Уставом тре* бали бити равноправни осталима, те држећи да и пас чека један узвишени позив у нашим дужиости-* ма према припадницима ислама и према осталим суграђанима и држави (јер без вјерски п морално одгојеног човјека нема ни ваљаног држављанина нити члана друштва уопште), ми се обраћамо Впјећу с молбом, да се наше питање изДесе на дневни ред Bnjeha и да се наше стање регулише. 3) ВијеКу he бити познато да су се надлежпи форуми поетарали пА, се збрину сви други исламски службеници осим вјероучитеља. Ha пр. имами матичари, који ćy далеко мање везани за дан и час своје вмамско матичарске дужности и који нмаду и иЗвјеСних других прихода од својих џемата, редовно су исплаћиванИ) a висину њихових принадлежности ријешилису надлежни према могућностима и нису их оставили на милост и немилост нити џемата нити општипа. 4) Нас управо чуди како je дошло до овога стања ствари: да вјеронаука и вјероучитељи буду на no* сљедњем мјесгу. Ми сматрамо да je то требало обратно да буде т. ј. требало je у првоме реду регулисати основна питаша, збринути вјероучитеље, na вћи редом до врхова исламске заједнице, будући невина младеж мора почињати од првог басамака уза степенице, na исти басамаци ваљда требају да се редом утврђују. 5) Сматрамо, a гг. вијећници то боље знају, да je вјеронаука у основним школама у сибјан-мектебима прва основна спознаја најнужнијих нсламских прописа и начела и да се без ње не да ни замислити каково даљње напредовање ни једног муслимана; шта више сматрамо да нећемо претјерати ако напоменемо да су сви данашши вјер* ски службеници и претставници, који сачињавају ева тијела наше исламске заједнице. DpBO иЕузу и бесмеле", чули пред вјероучитељима и да he требати и у будуће да сваки муслиман најприје yho* зна исламско вјеровање и морал и да he исламским покољењима и у будуће требати вјерских службе* нпка и претставника. 6) наш муслимански св'ијет je конзервативнб сироМашна маса, na će од њега не може очекћвати да се сам побрине за вјеронауку, нити се смије полагати и најмања нада у његово самопрегорјевања. Априла 1932 год. (Потписи вјероучитеља) Сјеница 283 �Fž^fpeT O B г л а с н и к Zahvalnost Njegovog Veličan­ stva Kralja Na brzojavnu čestitku upućenu povodom rođen­ dana Protektora Gajreta Njegova Kraljevskog Visočanstva Prestolonaslednika Petra, pretsjednik Glavnog odbora g. Dr. Avdo Hasanbegović primio je slijedeći odgovor: Gospodine, primivši sa zadovoljstvom čestitke i lepe želje o danu rođenja Njegovog Kraljevskog Visočanstva Naslednika Prestola, Njegovo Veličanstvo Kralj blagovoleo je narediti mi da Vam izjavim za­ hvalnost. Ministar Dvora: B. I. Čolak-Antić s. r. Konstituisa je Glavnog odbora Gajreta. Na sjednici od 18caugusta t. g. G lavnijzsršni odbor Gajreta, izabran na glavnoj godišnjoj skupštini 17 jula 1932, konstituisao se je kako slijedi: Pretsjednik: Dr. Avdo Hasanbegović, I. ppretsjednik: Dr. Ibrahim Hadžiomerović, 11. ppretsjednik: Husein Kadić, sekretar: Hamid Kukić, blagajnik: Sa­ lih Tafro. Članovi bez paročite funkcije: Dr. Mahmut Mehmedbašić, Fehim Musakadić, Osman Selesković, Dr. Asaf Šarac, Muhjudiobeg Fadilbašić, Mustafa Spaho, Salihaga Fočo, Salih Muftić, Fehim Škaljić, Der­ viš Tafro, Mehaga Kučukalić, lng. Mehmedalija Jelov* čić i prof. Hamdija Kapidžić. Гајретове приредбе Велики Гајретов теферич на Броду код Ф оче И ове године одржан je уобичајени Гајретов теферич на Броду 3 километра далеко од Фоче. Теферич су посетили претседник Главног одбора госп. Др Хасанбеговпћ са г. Кукићем секретаром Гл. одбора и још некнм члавоввма Гл. одбора. Госте су 12 килонетара пред Фочом дочекали претседник Месног одбора г. Омер Ченгић и претседник Просвете прото М. Кујунџић са чланом Гл. одбора г. Салих еф. Хасићем. Ha половици пута између Устиколине u Фоче пред госте су изишли многи коњаници. Ha уласку у башчу где се je теферич одржао предала je претседнику Гл. одбора г. Хасанбеговићу 2 84 кћерка Оиербега Ченгића, Адила киту цвека, изговорпвиш при томе ове стихове: Дични тгретседнте драгог нам Гајрета! Ваша брига за нас мале Завређује велике хвале Прим’те цвеће у знак хвале ТТТто су мале руке бралеИза тога je поздравоо претеедник* г. Хасан Љубунчић овии речима: Госиодине претседниче! Сваки напоран и плодан посао тражи разоноду. Ради тога и наш Гајрет приређује своје летње тефериче, који су прирасли уз славенску душу. И ми приредисмо овај теферич да се у овој ведрини, у овом сунцу, у овои мирису и свежу ваздуху и у небројеним природним лепотама не само разонодвио него и окрепимо и нађемо нове снаге за будуће потхвате драгог Гајрета. Наше снаге ће устостручити и Ваше присуство, јер ии у Вама гледамо нашу дику, наш поиос, нашег великог културног хероја, који се свесно и јуначки на челу Гајрета бори са заблудаиа, предрасудама и укорењеним навикама. Ваш културн хероизам, жртве и прегор јасно говоре колико Ви љубите odaj наш народTa велика Ваша љубав sa народ, разлог je да сте Ви Езабрали најселиднију базу за рад - култур* но и просветно препорођавање народа. To поље рада, иако je најблаготворније за народ, не доноои pa ши* цима за живота никакова признања, него шта више завист, критику и сметње. Ви данас с поносои високо дижете победоносну заставу Гајретову, на којој je живот и рад исписао ово гесло: „Културом и просветом лепшој национал* ној будућности". Ви сте јуначки очували свето достојанство Гајретово проводећи га, у блиској прошлости, кроз много трње, што су га сејали раанин амбицијама ваведени људи. Ваша велика л,убав у перспективама будућности осветљује велике препороде и бујан живот код муслицааског дела нашега народа. Ваша красна и племеннта дела у свести и савести грију наи душу. Ми верујемо да ће од тих и такових дела зарудети зора лепше будуНности и да he остати јалова прочочанства, која нас називају болесникои на умору и Ht*M поручују да he нас живот прегазити и сирвити. �Господине претседниче за све Вам велика хвала! Не могу да пређем преко једне тужне ноте. сре ко сметња на које Гарет наилази у своие раду. Te сметње ce обично изражаваји у пасивном држању, личној реакцнји u иразном критиковању, коју чине неки наши интелигенти. Mu им иоручујемо, да je задње време, дa ce upo ђу којекаковог културног забуишвања, иразних критика u лености Прпрода зна само за једну девпзу: „Радити или исчезнути“. Није доста само добро мислити, него треба добро и чинити, јер ce вредност мисли цени према учињеним делииа. Саио они људи ко и ништа не почињу радитп, ништа неке ни довршити. Рад и само рад je пресудан чинилац напретка и ципплизације. Радои и само радои ce изводи друштво и народ из незнања, заблуда и варварства. Радом и само радои ce ствара култура. Рад, a не леност и забушавање, од пустсши и пакла направиће перивоје и рај, из сиротиње и беде створике задовољства и богаства. A прави рад није себични раД за ce него рад За друге за друштво. Ову опоиену наметнуо je живот, nfi ]е не иогох прешутити. Госиодине претседниче! Примнте још једампут наше изразе захвалности за свој плеиенити ц вредни рад, што сте га чини ли у прошлости, Што га чините сада и што га намеравате чинити у будукности за драги нам Гајрет с чим ми идентификујемо сва наша добра. Примите изразе захвалности и за ову посету на* шем месту, за ову велику пажњу. Верно кемо чувати успомену на ову посету, она ке наше снаге подмлађивати, она ке нас окрепл>авати кад ce иађемо на послу за Гајрет. Д о б р о нам д о шл и ! Затим je претседник срдачно ce испоздравњао са појединцима разговарајуки о потребама Гајрета и места. Умољен од месног одбора г. Хасанбеговик je одржао један говор, који je био пун симпатичног одушевллвања за слогу и братску љубав у чему треба издржати ако хоћемо бол>у и лепшу будукност. Затим je претседник подвукао да je он син овог краја и да je рад овои крају бити на услузи кад год му устреба. Иаа говора г. претседника узео je реч г. Инж. Јаловчик, који je говорио о новим смерницама Гајретовим, које ce односе на Гајретово економско и привредно придвзање наших села. Делегат месног одбора Просвете г. Милош Брајовнк наставник грађанске школе одржао je говор ове садржине: Госиодине иредседнте! Госиодо u браИо! Особита ии je част, срекан ce сматрам, шго мо fy данас на овоме скупу, у име просветних чланова из Фоче и у име своје, поздравити Вас, поздравитн чланове братског Гајрета на челу са уваженим господпном Хасанбеговикем, председником Гајрета ипрвим потпретседнвком прве Народне скупштине у драгој нам отаџбини Краљевини Југославији. O bou приликом, боље реки овом згодоМј иорамо ce са дивљењеи и захвалношку сјетити огромног труда, напорног рада и одличних резултата, које je Гајрет постигао код муслиманског дијела нашег народа. Тачно je, са сигурношку ce иоже тврдити и реки, да je Гајрет фактор, који je за посљедњих 30 година дана највише учинио на просвекивању и културном подизању наше no крви и језику браке муслимана. Један добар дио управо највеки дио иуслииаиСке интелигенције, хоку реки школованих л>удп, има за своју наобразбу — за своје школовање да захвнли и заблагодари једино п само Гајрету. Ти Гајретовн питомци, ти просвекени људи, наоружани знањем и умјењем! вракају зе у ннрод ради његова просвекивања, те на тај начин одужују дуг захвалности Гајрету, који нм je омогукио да ce баве тим племенитим и узввшеним послом, да буду мисионери и културии препородитељи свога народа. A хо и јест Гајретов цил>, — одабирате, развијање и формирање интелпгенције, али такве која ће све своје силе сагорети на ломачи народног подизања. Друштво кога данас имам част претстављати, има исте смјернице — исти циљ. Просвета je такође повукла дубоку бразду на њивп народног Просвекивап.а код православног дијела нашег народа. Гајрет и Просвета су за духовни живот Херцег Босне исто што и со и хлеб за фнзички живот појединца- Гајрет и Просвета ke н даље радити на стварању народне интелигенције, внтелигенције која ke у душама дјеце и људи посијати сјеме љубави и братства, једнакости и равноправности, слободе и гордости. Гајрет п Просвета радике на формирању интелигенције која ke настојати да угину све клице које су вјековима раднле на духовном, вјерском, политичком и економскои paeједињењу. Гајрет и просвета створике интелигенцију која ke срушити и претворити у прах и пепео све преграде, које су вјештачкп стваране и створене код нашег истовјетног народа. Гајрет и Просвета стараке ce за интелигенцију која ke одбацити стари беспослени такт, na ступити новим и бољим стазаиа. Гајрет и Просвета омогуки ke интелигенцију која ke створити један заједнички — хоиогени аип на цијелој територији Краљевине, a то значи извршнти духовно јединство и створити Југославена у Југославији- Taj Југославен бвке вопнја најбољег оригинала кога имамо, бике отисак наших најбољих утисака. Гајрет н 2 85 �Просвета умјеће одабратп и развити интелпгенцију, која ће црпити снагу вз дубине народног организма, која ke чувати јавнн п приватни морал, која ke волети свој народ изнад свега, која ke се постарати да изнутра взградпмо ову вјековвма очекивану зграду коју су нам претци и мп створили крвљу и напорвма свога генија. Гајрет и ГГросвета гледаке да такву интелигенцију одгоји и створи, јер je само таква интелигенцнја вужна Краљу и отаџбнни. У знаку таквог рада ja желим господину Хасанбеговпку, одличном претставнику Гајрета и осталпм члановима добро здравље, дуг и срекан жпвот. како би усијешно пзраднли задаку коју je Гајрет себи ставпо у дужност. Будите увјерени поштована господо и драга брако, да ke Вас на том и таквом путу подржавати и икп с Вама руку под руку наша Просвета, na због тога кликниио: Жпвио Гајрет и ЕГросвета! После овог задњег говорника настало je народно весеље, a претседнпк je за читаво време свога -боравка мењао мисли са појединии грађанима п еељацима, давао савете и упутства поједннцпма и првиао иолбе од неквх. Када je сутои почео да пада на земљу, кад су запламсале теферичне Ba'Tpe' и почеле расвјетљавати околпцу, претседник са члановпиа Главног одбора оетавио je Врод уз пратг^у музике и бурне овацвје. Гајретова забава у Брчком. Ha 16 јула о. г. овдашњи одбор Гајрета приредио je своју годишњу забаву уз добровољно судјеловање београдсквх студената — пвтомаца Гајрета „Осман Ђикић“ из Кораја, који су за вријеие чвтаве забавс до зоре свирали и публику развеселплн. — Нека им je хвала испред чланова Гајрета. a од драГог Bora награда. Програм забаве бијаше: I. Жввио Краљ од Илвћа рецитовала je гђица Хајрвја Травњак питомица Гајрета; II. Гајретов поздрав Протектору Гајрета — рецитовао je г. Сафет Спахалик, питомац Гајрета; III. Севдалинке пјевала je соло Зумрета Мујквћ, ученица II. мј. нар. осн. школе. IV. Севдалинке — пјевали су чланови(це) и питомци(це) Гајрета; V. Севдалинке — пјевање соло тенор уз пратњу хармоника. Пјевао je г. Нијазија Кучукалвк, бивши питомад Гајрета, a на хармоникама га je пратио г. Касииага Мујкик, овдашњи трговац. VI. Противници, драиа у I чину с пјевањем од Муратбеговика. изводили су: гђице Шефвка Дервишевик, Мурувета Хаџиалијагић, Садета Кучукалик, Музејна Сулејиановик, Сафија Плекик, Хафа Хауиабдик, Сафија Јазвин и Незиха Кучукалик, те г. г. Нијазија Кучукалнћ и Атаулах Хаџиадвјагвћ. 286 Све су тачке програма изводене прецизно и на свеопште задовољство свих гоети. Поздрављамо младе пјеваче(це) и дилетанте(це) и молимо да и надаље устрају досадашњои челик вољом око рада за наш 1 ајрет I Хвала Bas; сестре и брако! Хвале je вриједно споменути, да су забаву Посјетиле нарочито многе муслиманке. што uu се овои згодом захваљујемо! Међу гостииа запажени су на овој забави г. г. Јован Станисавл>евик ср. начелник, Гаврило Поповик ср. школски надзорник, Стево Макспмовпк трговац, Артур ГГађен директор овдашње филијале Земаљске банке са својом госпођом, Др. Ризах еф. Дубиновик адвокат са rocno^oM. те Др. Абдулах Буквица, градски физик са госпо1)ОиДужиост наи се je захвалити г. Ибрахим еф. Хаџику овдашњеи шерпатском судцу. који je са претседникои овдашњег Гајрета сакупио добровољних прилога у износу од Дин. 1420. Добровољне прилоге приложише; no Дин. 250 филијала Земаљске банке „Б^чко. — no Дин. 100 г. Самуел Клпмпл и Српска Трговинска банка Брчко; no Дин. 60 Стево Максимовик; no Дин. 50 Хаџи Мехага Кантарџић, ГГрва Муслиманске банка, Абдага Кучукалић, Хрватска Посавска банка, Јован Станисављевик ср. начелнпк, Перо Павловвк, Н. Н . Реба и Натаоик, Мухаремага X. Сломик и Милнвоје Хених; no Дин. 40 Ивпца Семпер, Н. Н. и Хусеин еф. Бехмен; no 30 Дин. Мехмедалија X. Мехмедагик. В. Ристић, Гојко Лукик и Хамдага Шехик; no Дин. 20 Перо Недић, Др. Евгеније Максимов, Саво Ћеловик, Брака Цвјетковик u Ибрахимага Шабик; no Дин. 10 Печик, Хафиз Сулејиан еф- Табаковик. Хазии Галијатовић. И. Едхемовик, М. Омеровик и Хуснија X. Селимовик; no Дин. 5. Н. Н. и Н. Н. Хвала Дароватељима, a и честитои и вриједном Ибрахим еф. Хаџићу. Госпођица Селма Кадић, чланица овдашњег ијесног одбора Гајрета са питоиицом Гајрета г!;ицом Муруветом Хаџиалијагић сакупила je лијеп број дарова за бифе. За бифе у нарави дароваше: гђа Авнија X. Буквица торту, Садија х. Зељковић торту, Пађеа торту, Божана Маријана апотекарица торту, Бобаревик торту, гђа Сејдик кајгану, гђа Хаџиалијагик кајгану, Олга Мошунг колаче, Тсуфик Сулејмановпк сирница, г. Д. ЈанчиКик сир, г. В. Јанчикик, V« кг. бутера; док у готову дароваше г. Јован Станисав.т.евик ср. начелнвк Дин. 20; г. г. Зајтлер Дип. 10, Гојко Гукик Дин. 10, Мухамедбег Смаилбеговић Динара 10, Сучвк Двн 10, Мајсторовић Двн. 10, Е. Б у љина Дин. 10, Н. Н. и Н. Н. no Дин. 10. Хвала даровател.ицаиа и даровател>ииа те гђици Селми КадвкЈош се захва. F-ујемо овдашњој гр. ошптини за бесплатно електрично освјетљење. �Иако je забава првређена у затвореним просторијама на овој жеги ипак бијаху расхлађене и гости су УДобно провели у игри и умилатој пјесми. Поново се мјеснп одбор захваљује свима дароватељвма и гостима a помагачвма ове забаве. Претеједник мјвсног одбора Гојрета ХаџиалијагиИ . Гајретова забава у Бугојну Мјесни одборГајрета у Бугојну приредио je забаву 6. ов. иј., на рођендан Н>. В. Ирвјестолонасљедника. Ова забава, према опћем увјерењу свих посјетиоца, спада у ред најуспјелијпх забава, које су првређене у Бугојну посљедних година- Иако су услови ове године за давање ма какове приредбе кудикамо тежи него икада усљед тешке привредне ситуацијз, ипак je захваљујући свијести Гајретоввх пријатеља и пожртвовном настојању агилнвх Гајретоввх одборнвка успјело одбору да даде првредбу, која в моралнвм в материјалним уепјехои одскаче од осталвх. Бруто првход je премашво своту од Двнара 9.000.што звучв невјеројатно када се узме у обзвр да Б у гојно не броји на пуне 2000 становншса, од којвх je процентуално најмање муслвмана. Посјета je бвла рекордна. Све посјетвоце нвје било могуће смјествтв у пространу дворану Српског дома, гдје се взводио програм забаве. Из самог сусједног мјестанцета Куиреса дошло je 40 посјетноца' i врејоднни« и з а е л у ™ Гајретовнм и нацаоналнви радникои r. Ахметои “ гавкем, управвтељем вспоставо. Из Горњег Вакуфа i шао je лвјеп број посјетвоца, a нарочвто je бво упадно велик број муслвманског тежачког сввјета. Из Бугојна je забаву посјетвла готово сва елата и лвјеп број муслвмансквх дама. Са взвјесне стране се покушало органвзврати бојкотовање ове забаве, али je тај цокушај остао без видна ефекта. Отсутност бојкоташа се нвје ни запазила, чак су нехотвце учвнвлв услугу првређавачвма, јер су вх рвјешили бриге, гдје би вх у препуњеној дворани сијестнлв. Ипак, док нам je потпуно разумљвво што je зазоран рад Гајретов онвма, којв на националвзам уопће, a спецвјално на напредак Муслвмана гледају штадлеровсквм очвма не можемо разуивти како се с њвма нађогае на истој лвнвји a наша брака, која no свом вјерском одгоју немају са њвма нвшта заједнвчког. Освм улазнвца и добровољнвх прилога добавена je знатна свота од бесплатно сакупљеног бвфеа a тоиболе. Томболу су сакупвло гце Хабвба хан. Бушатлвја и Зенка Хаџиалик, a нарочвто je велвк број лвјепвх женсквх радова и других врвједнвх предмета сакупио Гајретов шатомац Идрвзоввк, ђак техн. школе у Сарајеву. Програи je био састављеи у главном вз тачака, icojo одговарају внтвнцијама Гајрета. Отпочео je са декламацијом „Сан или јава“, коју je лвјепо извео V Гајретов пвтоиац Идрвзоввћ. Затви су двлетанти госиођице Клвндо, П- Шулаја, М. Шулаја, Д- Туцо, Л. Туцо, М. Гаврвћ в A. Васвл>еввћ, те господа И. Хаџвахметоввћ, И. Р. Караџа, Л. Бјелокосвк и Ђ Квсвк взвелв драиу *ПРОТИВНИЦИ“ од Мурадбеговвка и шаљвву сцену „КИЈАВИЦА" од Бр. Нушвка. Двлетантв су одвгралв своје улоге в показала културу професаоналнах глуиаца. Ужвввлв су се у своје улоге, одлвчно погодвлв правв тон и дикцвју, те својом глуиом потпуно задовољвлв гледаоце. Иза програма je отворен плес са Краљевим колом. Настало je невезано весеље, које je трајало све до 6 сатв ујутро, када су се посљедни посјетвоци почелв развлазвтв у најбољеи расположењу. Ha 18 ов. иј. одржаке се велвкв Гајретов теферач. По припремама које се још сада чвне за овај тефервч сви су взгледв да ke својви успјехои преиашити сва очекввања. Првредвке се велвка коњска, бвдвклвствчка и пјешачка трка са знатнвм наградама, Осви тога бпке разне народне веселице и атракцвје нарочвто за швре слојеве. До сада еу се најаввлв бројни посјетвоци из сусједнвх срезова, a особвто велвк број вз Травнвка, којв доводе собом в глазбу. М. Б. _ _ .» . . . .. . _ T e f e U t U K O IIS t Л Х аШ Ц е I G a i f e U 2 augusta 1932 godine na incijativu povjerenika g. Čukle Derviša, učitelja, priređen je veliki narodni teferič u Bjelemiču (u mjestu zvanom Pokoj do), koji je kako moralno, tako i materijalno vrlo dobro uspio. Teferič su posjetili osim okolnih sela i nekolici­ na uglednih građana iz Konjica, na čelu sa g. M. Terzičem, sreskim načelnikom. Teferič je priređen u ko­ rist Gajreta i popravka džamije u Bjelemiču. čist pri* hod sa teferiča iznaša 800 Din., od koga je otpalo Din. 400 na popravak džamije a 400 Din za Gajret. Dobrovoljne priloge za teferič darovaše u novcu: Din. 100 Pero Bolid, po 20 Din.: M. Terzlć sreski na* čelnik, Smailbeg Ljubovid, načelnik opštine Konjic, Ibrahim Gavranović, sres. veterinar, Suljo lmamović Meho Voloder, Ferhat Tinjak. Po Din. 10: Rašid eff Trnka, imam matičar, Nikola Đokić, Mujo Bostanđžija Mujo Bozalija, Halil Tucakovič, Hilmo Šurković i Omer Biber. U naravi: Po 1 janje: Meho Sokolović, Hamid Podumljak Salko Mujan, Ferhatbeg Šurkovid, Omer Biber, Džaferbeg Šurkovid, Nikola Đogid i Mujo Bostanđžija Jedno ja re : Mumin Nišić. Da je ovaj teferič uspio ima se zahvaliti Ferhatu Kurtoviću, opštiuskom načelniku u Bjelemiču, Rašid ef. Trnki i Hidajetu Drači opšt. bilježniku u Bjelemiču koji su u radu pomagali tamošnje povjereništvo. 287 �После тога прегвло се на подчотење извјештаја о раду у прошлој друштвеној годвни, из којвх ce јасно ввди да прошлогодвшња управа као целвна Ha­ je урадила онол^ко колико je требала и могла да уГодишња скупштина Гајретова ради. Успеси су, и у моралном и матервјалном погле* Мјесног одбора у Мостару. ду незадовоњавајуки. Tora ради развила ce врло жи. 'Годишња скупгатина Гајретова мјесног одбора у ва двекусвја у којој je учествонало ввше чланова. Мостару одржана je 3 .'јула 1932 у просторијама Гај- Сви су у главном говорили о потребн јачег, внтејГретова интерната. Скупштину je отворио претсједник зввнвјег и савеснијег рада- Двскутована су многа и- о. г. X. Ибрахии еф. Слшшчевић, поздравио пралокална питања, која заеецају у савремени живот мусутне и захвалио им се ва одазиву. Секретар друштслвмана и no њима донети закњучци, чије je пуно ива г. Курт поднио je извјештај о раду друштва. Из извјештаја секретара могло се je видјети да je рад ли деломично извођене скупштина ставила у дужност ново-изабраној управи. Гајрета био активан. Друштву je успјело отворити Затии ce прешло на треку тачку дневног реда, у Мостару за муслиманске домаћице Домаћичку школу, коју je са успјехом завргаило 24 ученице. Рад за na пошто je дата разрешница старој, изабрана je ноотворење другог течаја већ je у току, те ke у најкра- ва управа, у коју су ушла следека г г .: Претседник кеи времену бити отворен. Гајрет je сарађивао са Селмановик Ћамил. ппретседник Пагаановик Латиф, оекретар Хапшмбеговик Сајит, блафајник Кадрибашик Просвјетом и Напретком у раду Народног универзи тета, који je показао лијеп успјех, одршавши 25 пре- Хасан; одборница Јевђевик Мирко, Пашановик Мудавања. У onke рад одбора показао je добре реаулта- стафа, Чантрик Алија, Скадрак Ариф и Чичик Махмут. Заменипа: Хоџик Мехмедалија, Ичелик Ханефија, те. Благајник г. Аликалфик поднио je извјештај о Авдагик Мурат. Чланови Надзорног одбора: Милик стању благајне. Обк извјештаја саслушана су са паж- Арсенијевик, Муса Мусабеговик и Хасан Ханик. Ново изабрани претседник г. Селмановик захвалио ce њом и примљена су без дисЈсусије. Пошто je подвјељена разрјешнца старом одбору, затим у име своје и у име другова из Управе, на упрешло се на бирање новог одбора, те су једногласно казатом им поверењу, после чега je претседавајуки изабрана слиједека горпоДа: Претсједник X. Ибрахим закључио скупштину. \ / -м Ј ‘’ еф. Слипичеввк, потпретсједник Ахмед Ђиквк, секреProslave Gajrelova dana тар Салвх И. Кајтаз, благајнпк Мустафа A. одборнвдн Бекирага Биједвк, Хуснв]а Курт, Вехбвја С к у п ш т и н е Г а јр е т о в и х о р га н и за ц и јa Proslava Gajrelova dana u Mostaru. 'iiJUllLl; l Mjesni odbor u Mostaru ove godine je naročito svečano proslavio Rođendan svoga Visokog Protekto­ Годишња скупштина Гајрета ra Nj. Kr. Vis. Prestolonaslednika Petra. Proslava je у Пријепољу. trajala dva dana, Имамовић. . Редовна годвшња скупштвна Гајретовог мјесног одбора у Првјепољу одржана je 14. августа у просто* ријама друштва Гајрет. И поред тога што je место јако сиромашно, што je свет у љему услед незапаике* не привредне крвзе и сувише заузет бригом за грубом сваквдашњицом, интересовање за ову скупштину било je доста велвко. Нарочвто треба подвуки за овај пут. велвко учествовање омладине на скупштнни, њено заузвмање за ствари културно-проеветног значаја, њена решеност да Оомоку Гајрета своје друштво крене бржим темпои у културу и прогрес. Скупштину je отворво са бвранвм речпма претседавајуки г. Хасан Ханик, топло захваљујуки члановвма на овако лепом одзвву. Прве речи иза тога у* пукене су Њ . В. Краљу, највекем првјатељу Гајрета, затвм Њ. Kp. Ввсочанетву Престолонаследнику Петру, Протектору Гајрета, као и целом Краљевском Дому. Читање поздравне депеше упукене Кабвнетској канделарији Њ . В. Краља скупштина je саслушала стојеки и попратала je са громким и опонтаним: „Живео!" 288 U nedjelju 4. septembra je organizovana sabirna akcija u gradu prije podne, a po podne je priređen teferič u bašći kafane „Ruža". Teferič je bio odlično posjećen a posjetioci su ostali u veselju do u kasnu noć. U utorak 6. septembra je održana svečana aka­ demija u 11 sati prije podne na koju se iskupila elit­ na publika. Na akademiji je g. prof. M. Alikalfić odr­ žao vrlo značajan patriotski govor o značenju ovoga dana za našu naciju uopšte i o njegovu značenju za Gajret specijalno. Pri koncu njegova govora priređene su oduševljene manifestacije Prestolonasledniku i ci­ jelom Kraljevskom Domu. I ova priredba i manifestacija G ajreta dala nam je novog dokaza koliko i kako je ideologija Gajreta primljena od svih građana jednako i nepodijeljeno. 1 pored teške ekonomske krize, koju potencirano oseća naš grad, građani Mostara najpripravnije su se odazva li i svoje priloge davali. Radi toga je ovogodišnji ma­ terijalni uspjeh nadmašio lanjski. Zbog toga neka je i oyim putem naša naročita hvala i priznanje našim pri­ jateljima. �Žao nam je što smo prisiljeni da na ovom mje­ Nakon toga je poglavar sreza predao Previšnja stu moramo registrovati i jedan nemio slučaj preko odlikovanja Dobrovoljnom vatrogasnom društvu, te koga ne možemo preći, jer nam on najočitije dokazu­ pojedinim članovima istog društva. Komandant vatro­ je. da nažalost ima i u ovim za nas sve preozbiljnim gasnog društva predao je odlikovanja Čehoslovačkog vremenima ljudi, koji nisu uspjeli da se emancipuju vatrogasnog društva u Pragu, starom i uvaženom č.aod sitnih i malih stvari. nu Gajreta g. Dr. Sulejmanbegu Hafizadiću, lekaru iz Mostarski advokat g. Dr. Cvitan Spužević prola­ Travnika. Na večer u kafani Jugoslavija, bio je veliki zeći mimo žare za sakupljanje, odgovorio je jednom narodni teferiČ uz obilan vatromet. Gajret se ovoga funkcioneru, kad mu je ponudio otkupnu značku: „Ne- puta odrekao prihoda od tefeijča a u namjeri, da što dam za muslimansku prosvjetu". - Ovaj ispad nas ni­ svečanije ispane proslava, jer je isti u sporazumu bio malo ne bi čudio od g. Spuževića, jer je njegovo ras­ određen za gradsku sirotinju. Preko dana prodavane položenje prema Gajretu poznato svakome, ali nas to su Gajretove značke, te ih je prodano za oko 1000 Din. čudi od g. Spuževića kao advokata - a da i ne govo­ rimo kao intelektualca - jer od onih lijepih i debelih Proslava Gajretova dana u Prijepolju. para, koje je g. advokat uspio da skupi za srazmjerno Mesni odbor Gajreta u Prijepolju bio je zakazao kratko vrijeme, jedan dobar dio otpada i na muslima­ svoj veliki teferič u opštinskom parku, na dan 6 sep­ ne. Radi toga smo mišljenja, da bi takav čovjek bio tembra ove godine, za koji je već od duže vremena dužan bar nužnu obazrivost - ako neće da dade pri­ vladalo ogromno interesovanje. Da bi što bolje uspeo log - prema ustanovi, koju 99 procenata muslimana učinjene su sve potrebne pripreme i spremljen gosti­ smatra svojom i voli je. Ovo ne iznosimo radi g. Spu­ ma obilan i biran program. Međutim jaka kiša, koja ževića, nego radi muslimana kojima treba advokat. je počela padati upravo pred sami početak teferiča, I drugi slučaj zaslužuje da se zabilježi, iako su onemogućila je njegovo izvođenje, što je izazvalo veliko ovdje po srijedi „principi". G. Voja Popović šef te­ žaljenje u celome građanstvu. hničkog parka 7. vazduhoplovuog puka, rekao je da Odmah iste večeri zakazano je Gajretovo sijelo iz principa ne daje za Gajret. I ako je ovaj gospodin u ovd. hotelu BKorzo-u“ koje je bilo odlično posećeno vrlo kratko vrijeme među tama, ipak nam je dao pri­ osobito od strane braće pravoslavnih, na čemu im i like da se već upoznamo sa nekim njegovim p^h.cU* ovom prilikom najtoplije zahvaljujemo. Sijelo je otvo­ pinta, ali u ovom slučaju ne možemo da shvatimo rio pozdravnim govorom pretsednik g. Selmanović kakav je ovo princip i zašto dolazi do izražaja baš Ćamil, istaknuvši značaj proslave Gajretova dana i na dan proslave Gajretova Visokog Protektora. zahvalivši se gostima na lepoj i bratskoj poseti. Sekre­ Smatrali smo potrebnim ovo registruvati, ali će tar mesnog odbora g. Hašimbegović Sait, održao je nam ovo ostati kao dokaz da je naše djelo na pravo­ me putu i da nas čeka još mnogo posla na obrađiva­ zatim predavanje o postanku društva Gajret o njego­ vom dugogodišnjem patriotskom radu, upućenom uvek nju naše njive. Mjesni Odbor Gajreta i samo dobru svoga naroda, kao i o smernicima nje­ u Mostaru. gova budućeg delovanja, koje su gosti s velikom pa­ žnjom saslušali. Zatim je nastalo opšte veselje i ra­ Proslava Gajretova dana u Travniku. spoloženje kakvo se gotovo ne pamti. Obilan i probran 6. septembar kao Gajretov dan proslavljen je u bife, bogata lutrija, šaljiva pošta, odlično sviranje Gaj­ Travniku na vrlo svečan način. Na incijativu novog retove tamburaške sekcije i dr. učinili su da se ver načelnika g. Arnautovića, koji je član mjesnog odbora selje uz igru i produži do pred samu zoru. sazvani su pretstavnici svih kulturnih društava. U sporazumu sa svim pretstavnicima određen je sledeći Proslava Gajretova dana u Srebrenici. program: Mjesni odbor Gajreta u Srebrenici priredio je Bogosluženje u svim bogomoljam. Nakon toga veličanstvena povorka, koju Travnik do toga dana nije dne 6 septembra 1932. g. na Gajretov dan teferič u vidio. Povorku je pozdravio načelnik g. Arnautović znak proslave rođendana Njegovog Kraljevskog Visopred opštinskom zgradom. Pred kafanom »Lipa" po­ čanstva Prestolonasljednika Petra Protektora Gajreta, vorku je pozdravio pretstavnik Sokola. — Zatim je te je na uobičajeni način u 9 s. pre podne održato povorka krenula kroz grad, te se svrstala na prostra­ svečano blagodarenje u ovdašnjoj Srpsko-pravoslavnoj noj žitarnici. Tu je govorio pretstavnik Gajreta, koji crkvi, a u podne u 12 30 s. svečana dova u čaršijskoj je iznio svrhu Gajreta kao kulturnog društva, te nje­ džamiji uz prisustvovanje celokupnog ovomjosnog čigov polet od dana, kada je došao pod moćni Protek­ novništva i većine građanstva, gdje se je molilo Sve­ torat. Na kraju govora pozvao je prisutne, kojih je višnjeg Alaha za dug i sretan život Njegovog Kra­ bilo nekoliko hiljada, da Miknu Nj. V. Kralju, te Pro­ ljevskog Visočanstva Prestolonasljednika Petra, Njego­ tektoru Gajreta Prestolonasljedniku Petru, što su svi vih Uzvišenih Kraljevskih roditelja i cijelog Kraljev­ skog Doma. prisutni sa oduševljenjem prihvatili. �U 2 sata poslije podne bile su konjske i pje­ šačke trke na vašarištu kod Srebrenice, koje je bilo posječeno od ovdašnjeg građanstva i okolice, a koji su teferič posjetili u većem broju i braća Srbijanci iz Ljubovije sreza Azbukovačkog. Na konjskoj trci bilo je 8 trkaćih konja, od kojih je prvu nagradu dobio konj Radivoja Stjepanovića, trgovca iz Srebrenice i to vola, drugu nagradu dobio je konj Jusufage Verlaševića, trgovca iz Bratunca i to ovna, treću nagradu dobio je konj Hrustemage Begovića posjednika iz Sre­ brenice i to janjca. Na pješačkoj trci odnio je prvu nagradu Miodrag Vasiljević, zvaničnik sreskog suda iz Ljubovije i to ovna. U 7 sati na večer priređena je svečana bakljađa uz sudjelovanje svih ovomjesnih društava i korpora­ cija i to: Sokola, Prosvete, Jadranske Straže, Kola Srpskih Sestara, Srpskog zanatlijskog udruženja, Lo­ vačkog društva i celokupnog građanstva bez razlike vjere, te je povorka, koju je predvodio g. Sulejmanbeg H. Hafizbegović, krenula ispred čitaonice „Zrnajevac“ kroz ceo grad, neprestano kličući, da Svemo­ gući Bjg poživi Našeg Premilosjivog i Uzvišenog Vladara Kralja Jugoslavije Aleksandra I. Karađorđevića Našu Uzvišenu i Premilostivu Kraljicu Mariju, Njego­ vo Kraljevsko Visočanstvo Našeg Prestolonasljednika Petra Protektora Gajreta i Vrhovnog Starješinu S o ­ kola i cijeli slavni i Uzvišeni Kraljevski Dom Kara­ đorđevića. Povorka je stala pred ovomjesnim hotelom, gdje je brat Šaban Begić održao dulji govor ispred Sokola i u tome prikazao današnju neophodnu potrebu o ra­ zvitku Sokolstva i t. d., a zatim se je povorka uz najveće i najoduševljenije poklike povratila pred čita­ onicu „Zmajevac", gdje je g. Abdulah eff. Gojačić održao dulji govor o razvitku, radu i napretku Gajreta i zahvalio se svima prisutnim, koji su prisustvovali povorci, te na svršetku pozvao sve prisutne, da svi zajednički kliknu, da Svemogući Bog poživi Njihova Kraljevska Veličanstva Kralja Aleksandra 1. i Njegovu uzvišenu Kraljicu Mariju, Prestolonasljednika Petra i cijeli slavni i uzvišeni Kraljevski Dom! Iza toga se je povorka razišla, te je nastalo sijelo i igranka u bašći čitaonice „Zmajevac" sve do kasno u noć. G ajretov dan 6. sep te m b ra kao što svake tako i ove godine, proslavljen je u B. Luci svečano. Na 4, septembra održan je teferič koji je potpu­ no uspio. Na teferiču je sudjelovalo Srpsko pjevačko društvo „Jedinstvo" i g. lrfan Karabegović. „Jedinstvo" je bilo burno pozdravljeno pri na­ stupu i završetku вуаке pjesme, jer ih je izvodilo na sveopće zadovoljstvo. Naročito valja istaknuti ženski zbor „Jedinstva", koji je ovog puta sa pjesmom od Bošnjakovića „Pjesme iz Bitolja" ostavio odličan uti­ sak. 290 Glasovni materijal „Jedinstva je vrlo dobar, a j pjesme su vrlo dobro tehnički dotjerane i izvedene. Za ovako lijep uspjeh „Jedinstva* najveća zasluga рг,. pada njegovom odličnom horovođi g. prof. Vladimiru Miloševiću. I g. lrfan Karabegović kao uvijek i ovog puta, 0stavio je sa svojim ljupkim glasom snažan utisak. Pored drugih odličnih gosti teferič su posjetili komandant mjesta đeneral g. Stamenković, pretsjednik vakufskog mearifskog vijeća ing. g, Suljaga Salihagić, 1 gradonačelnik g. Hasanbeg Džinić. Na 6. septembra svi su odbornici prisustvovali u 10 sati svečanoj dovi u Ferhat-pašinoj džamiji a ц 2 sata poslije podne priredili su pitomci akademiju u internatu. Preko dana prodavane su Gajretove otkupne znač­ ke, a oko rasprodaje mnogo se angažovao ženski od­ bor Gajreta. Prihod Gajretova dana bio je 5.114. 25 Din. Proslava Gajretova dana u Trebinju. Kako svake tako i ove godine Mjesni odbor Gaj­ reta u Trebinju sa svojim članovima i prijateljima sve­ čano je psoslavio „Gajretov dan". Preko cijelog dana prodavane su Gajretove znaČ ke, a na večer je održan, koncarat pred kafanom „Pod Platanima". Na koncertu je održao predavanje o „Gajretu i njegovom radu" Muharem Resulbegović prav­ nik, a učenica Salahović deklamovala je „Pozdrav Gaj reta Prestolonasledniku Petru*. Na koncertu je svirala Vojna muzika. Moralni i materijalni uspjeh proslave „Gajretova dana* je zadovoljavajući. Razne vijesti Uspjeli rad na organizaciji Gajretove radionice za izučavanje i izradu ručnih radova u Trebinju. Dana 2. septembra o. g. održana je mnogobrojno posjećena skupština (preko 300 osoba) na kojoj su po­ slije održanih govora od strane pretsjeđnika Mjesnog odbora Gajreta g. Mehmedage Zubčevića, Hafiz ef. Buturovića imama-matičara, Tahir ef. Pozderovića vje­ roučitelja i Redžep ef. Hajrovića sudije, koji su prisu­ tnim skupštinarima obrazložili značaj ove ustanove i umolili ih da odmah pristupe u članstvo i svakom prilikom pomažu radionicu, jednoglasno primljena pra­ vila „Gajretove radionice za izučavanje i izradu ruč­ nih radova u Trebinju". Poslije prijema pravila skupština je izabrala u* pravu radionice koja se konstituisala ovako: Pretsje­ dnik Muharem ef, Kulenović šer. sudija, ppretsjeđnik Mehmedaga Zubčević trgovac, Sekretar Sađović 0Mustafa drž. činovnik, blagajnik Čuetović Alija drž �činovnik, odbornici: Mahmutaga Zubhevih trgovac, Mujaga Kapetanovih penzioner, Smailaga Hajdarhodžić tr­ govac, Murataga Kabil trgovac; zamjenici: Jusufaga Mursel trgovac, Hifzija Bakših trgovac, Zejnil Begovih trgovac, H U80 ćatovh obuhar. Sa skupštine je poslana pozdravna depeša pretsjedniku glavnog odbora Gajreta g, Dr. Avdi Hasanbegoviću. Kao dobrotvori radionice sa ulogom od 1000 Din. upisala su se slijedeha gospoda: Braha Kabil, Omer Resulovih, Braha Zubhevih, Arif Begovih i brat, H. Husaga Šahovih. Kao utemeljaći sa 5oo Din. upisala su se slijede­ ća gospoda: Avdo Kabil, Braha Cvijetih, Jusuf Salahovih, Abdurahman Arslanagih, Smajo Zubhavić, Murat Bilalovih, Mustafa Ćatović, Hasan Zubhevih, Braha Bakših, Muharem Kulenovih, Salko Sadovih. Hajrovih Redžep, Berhamovih Salko, Hasan Karađa, Arnautovih Mehmed, Mustafa Jakupovih, Braha Oatovih. Kao dobrovoljni prilog upisaše po 250 Din. gg. Smail Fetahagih, Omer Tihih, Mustafa Begovih, H. laga Salahovih, Adem Kapetanovih, Mustafa Kapetano­ vih, Ilijas Karamehmedovic, Sabitbeg' Resulbegovih, po 240 Din. Sajto Dilic, po 200 Ј)Ц . 'Čustović Alija, Hadžiahmetovih Mustafa, Had 1ovih Ahmet, Osman Selimovih, po 150 Din. Mustafa O. Sadovih, Zelihih Sma­ jo, Brahkovih Alija, Zejnil ^ejiih.'po 125 Din. Jusuf Mursel, Braha Busuladžih, po 120 Din. Ibrahim Zubhevih, Hadžovih Huso, Rokolj Ajdin, Osman Alehkovih Avdo J. Fetahagih, Husnija Ćatović, Fešo Hadžovih, Osman Alibegovih, Hafiz Hasan Babović, Zubheviž АЧ lija, Zahir Viđen, Karamehmedovih Huso, Hakija ćatovih, Edhem Mulalih, po 100 Din. Maho Volić, Salko Misirlih, Hadžijahovih Hazim, Ahmed Dizdarevih, Husein ef. Dizdarevih, Smajo Arslanagih, Huso Arslan­ agih, Husnija Durakovih, Avdo Volić, Arif Galijatovih, Osman Alehkovih, Jusuf Babović, po 60 Din. Salko R jkih, Ahmet Busuladžih, Zaim Resulovih, Mahmut Ar­ slanagih, po 50 Din. Muharem Biledih, lbro Ćatović, Ibrahim Koho, Hasan Omeragih, Hasan Kapetanovih, Ahmet Omanovih, Braha Haverih, Mehmed Durakovih, Dizdarevih Muhamed, Derviš Vranić, Zaim Zubhevih, 30 Din., po 25 Din. Derviš Ćatović i 300 Din. Višo Asim. Dosada upisanih hlanova je preko 200. Napred iznesene cifre najbolje svjedohe sa koli­ kom je voljom ovdašnji muslimanski svijet primio o vu od Mjesnog odbora Gajreta u Trebinju poieklu inicijativu kad je u današnje teško doba ekonomske krize u pasivnom Trebinju moglo da se nakupi prilo­ ga preko 21.000- Din. i sa kolikom željom ishekuje, da vidi njen plodonosan rad. Гајрет омету. Алн доласкои г. Мустафе Зухрића шер судије у Сански Мост, a нарочито његовим избором за претсједника тамошњег мјесног одбора, рад за Гајрет кренуо je опет на ново, јер je г. Зухрик познат већ од прије са својим радом као повјереник Гајрета у Цазину. Г. Зухрић отпочео je рад од ,,елифч , јер сав рад до 1 јула о. г. требало je спужвом пзбрисати адактирати и у заборав бацити. Поред г. Зухрића, у одбор су унишла неколика вриједна, вољна, сабрана и добра члана, na се уздати иишаллах, да he све кренути на боље, што се то век и до сада опажа. Kao почетну тачку свога рада заказан je био и приређен у заједници са вакуфским повјеренством и свесрдном искреном сарадњом честитих гра^ана овогодпшњи Мевлуди*шериф 16. јула т. г. на вечер уочи недеље који je тако успио да се овдје не памти Сва оближња села џеиатиле су на исти дошла. Џчмија je била тако пуна, да су’ сви сеџду чинили на леђима пред собои у сафовима џематлија. — Прзо je г. Зухрик одржао предавање о рођењу и животу Мух-шед A. с, упозозоривши муслимане на наше мане, нерад, летаргију непросвекење, неодгој и друго што води пропасти на овом и другом свпјету. Осврнуо се и растумачио непе узвишене ајете из Курана који упукују императивно и траже од муслимана рад, просвјету, 8анате, чистоку и уредан живот, јер то води ереки овога н опога свијета. — Иза тога je 7-8 имама у најљетпе освјетљеној Хамзабеговој џамији проучило мевлуд на нашеи језику, a кроз мевлуд су се низале са лијепим гласом неколицине хафиза ашаре и илахије арапски и појсдини одлоици Башагикева мевлуда. — У дотвем боју no софама и у харему je било начичкано све мушких, a горљи бој све саме жене и то без дјеце ради бољег реда. Кроз читаво вријеме у џамији владао je одличан ред. Осим 8 имаиа шербе се дпјелило и осталим no свршетку мевлуда и дове. Шербе je до бивано и no 2—3 пута ко je желио, a доста сиромашних фамплија донијели су и no ибрик куки. Иза мевлуда отишли су сви у Гајретову читаоницу, гдје се остало у весељу и задовољству до 2 сата no поноки. Ту je опет г. Зухрик одржао један пригодан говор, позвавши све, да се ухвате у Гајретово коло и да риједак случај u неваљао одметнички примјер не смије биши никоме запрека u запорка просвјсти u раду који води cpefiu u бољитку. Г. Зухрик позвао je и упозорио градску омладину на ред, рад и озбиљност, на плакање чланарине те да грађани лијепим примјсрима и приредбама настоје привуки наше добре тежаке у наше редове. Ha то су се чуле ријечи од тежака na и стараца: „Ми за оваке приредбе не би жалили пјешке у Сарајево отики.“ — Шекер за мевлуд даровали су чланови Гајретов рад у Санском Мосту. Ha селу a и у вароши Сански Мост рад за читаонице, од којег je шербетом протекло. — До доГајрет био je прошле године посве заиро, јер су му- ласка г. Зухрвка у Сански Мост Гајретова читаонипа, нафици бургијади и сдужиди се свачим, да рад за њене просторије, кн>иговодство, ормари и др. сличило �retova pjevačkog društva pridonio je ne samo moral, no nego i materijalno. Okupiti omladinu i zainteresovati je za kakvu kulturnu akciju nije nitko umio 0nako kao »naš Husnija". Ova njegova sposobnost na­ ročito se osjetila u Gajretovom pjevačkom društvu. Gajret cjeneći njegov rad izabrao ga je jedno­ dušno na ovogodišnjoj glavnoj skupštini počasnim pret sjednikom nadzornog odbora. Građani grada Tuzle, prilikom njegova odlaska u Čapljinu, kao njegovo novo mjesto boravka pokaza­ li su svojim ispraćajem na stauicu da znaju cijeniti Pozdravne depeie pretsedniku Gajreta. vrijednost i agilnost valjana člana zajednice. Cazin: članovi i prijatelji Gajreta sakupljeni na I ovom prilikom Gajretovi radnici iz Tuzle že­ proslavi rođendana svoga visokog protektora i na kon­ le g. Šehoviću ugodan boravak u novom mjestu i mo ferenciji o radu za nas Gajret pozdravljaju Vas želeći limo ga da s ovdašnjim organizacijama ostane barem da i nadalje uživate plodove svoga rada na ponos svi­ U duhovnoj vezi, a da u Čapljni isto tako kaoi u Tu­ ju članova i prijatelja muslimanskog napretka. zli plodno i agilno razvije svoj rad za naš dragi GajPretsjednik: Jakić. sekretar Ćoralić je t. Jablanica: Prilikom osnivanja Mjesnog odbora Gajreta u Jablanici pozdravljaju Vas članovi Gajreta. Рад женског одбора Гајрета у Брчком Medar. Мјесни одбор Гајрета у Брчком дозначио јо Гл.одбоPrijedor: Proslavljajući na najsvečaniji način de­ seti rođendan Njegovog Kraljevskog Visočanstva Presto- ру своту од Дин- 313, од које своте отпада Дии. 163 lonaslednika Petra kao Gajretov dan sa svečane akade- на забаву, коју су приредиле ученице мјешовите наpozdravljamo pretsednika s1 toplim izrazom hvale i že- родне основне школе још на 29 новембра у корист lje za daljni nacionalni i patriotski rad. Гајрета, a Дин. 150 искупљено je 3 децембра на свадOdbor. би г. Хифзе Хаџвка. Осим тога још je дозначена сво Srebrenica'. Pododbor Gajreta u Srebrenici proslavljavajući rođendan svoga uzvišenog Protektora Nj. та од Дин. 174'- Од те своте Дин. )24'- укупљено Kraljevskog Visočanstva Prestolonaslednika Petra po­ je од курбанских кожвца, које дароваше: Смаил X. zdravlja svoga dičnpg pretsednika želeći mu svako Мехмедагић (2), Др. Абдулах Буквица, Сулејман Хаџиdobro i sreću. Živeo! алијагић. Авдага Кучукалић, Хамидага Шехић, Хф. Pretsednik: Gojačić. Мустафа X. Мехмедагик, Фехим Кучукаллк, Parao Trebinje: Sa brojno posjećene skupštine za osnu­ Зељковвк, Хф. Осиан еф. Зељковвк, Фехии Сејдик, tak Gajretove radionice ručnih radova pozdravljamo Vas želeći mnogo uspjeha vaŠem^ radu na kulturnom Бешлага Шеховик. Ha 16 јула о. г. праређена je забава, која je до! ekonomskom podizanju muslimana. Pretsednik: Zubčević нијела чист приход од Дин. 113616’je некии старинским киљерима и ашчиницама. -Г. Зухрић je одмах нашао најљепшв приземне просторије на најљепшем мјесту. те руши све што не ваља. Ha 17 јула у недељу читаоница je приредила свој теферич на Бараци (Чапље) изван С. Моста, који je такођер материјално a нарочито иорално успио. Теферич су посјетили гости из Приједора и то претсједник одбора г. Др. Хајровик те лијеп број грађана и тежака већином муслимана. Ispraćaj jednog vrijednog Gajretova radnika. Dne 5. avgusta napustio je Tuzlu dugogodišnji Gajretov radnik g. Husnija Šehović, penzionisani knji­ govođa I. Hrvatske štedionice. Prije dvanaest godina došao je u Tuzlu kao bankovni knjigovođa i odmah je ušao u društvene organizacije, gdje je radio potpu­ no nesebično - zdušno i davao je maksimum onoga što jedan član zajednice pored svojih privatnih i slu­ žbenih poslova može dati. 1, za g. Šehovića zaista nije moglo biti većega priznanja i satisfakcije, kada je bio penzionisan, da je šest društava u kojima je sarađivao uputilo njegovim mjerodavnim faktorima peticiju da se g. Šehović re­ aktivira u službi. Gospodin Šehović naročito je mnogo dao Gajretu i Gajretovom pjevačkom društvu. Za osnivanje Gaj- 292 Даљњи упис утемељача и добротвора T okom мјесеца августа уписаше се слиједеки добротвори: из Коњица: г. Ибрахим Гаврановик, ветерин&р. из Стоца: г. Мире Мичевик трговац, Инж- Ћемал Ризванбеговик шум. референт, Ћамил Грљевик званичник поште, Авдо Ј. Мехмедбашик посједник, Расим Ј. Мехмедбапшк, свршени геометар, из Сарајева: г. Др. Реља Кашиковик, љекар дра«. болнвце. Prilog iz Travnika. Još u mjesecu junu t. g. doznačio je travnički mjesni odbor Glavnom odboru Gajreta svotu od Din. 100 kao prilog Brade Ibrahimpašid. Hvala i iivilil � https://kolekcije.nub.ba/files/original/8f954917cd9d091393461e87710622c8.pdf c5394a87b6110c6d6a9b2c12f3cecad8 PDF Text Text ЈРЕТ ГОД. XIII. БРОЈ 18 Сарајево, 1. октобра 1932. Одгој наше омладине 26 августа ose године Главни извршии одбор Гајрета уиутио je иретставку Врховном старјеминстеу исламскс ejep• ске заједнице, којомје иреиустаио исламским вјерским властима вјереки одгој омладине у ceu.ua Гајретоеим кошиктима. Ту претставку достаеио je Главни одбор Гајрета у иреиису u Улема меџлису као u Уаравном одбору Вакуфског eujeRa у Сарајеву. Садржај иретставке еласи: „ Д р у ш т в о Г а јр е т , о сн о в а н о п р и је 3 0 г о д и н а са в адатком д а п р и д и ж е исламски дп о н а ш е г а н а р од а у св је то в И о м 'п р а в ц у , има и д а н а с гл а в н и в а д а т а к : д а ш к о л у је ом ладп ну и д а с т в а р а к адер п сл а м ск е и в т е л и г е н ц и је , т а ј в е о п х о д н о п о т р е б в и ф а к т ор sa и вгра дњ у бољ е б у д у ћ н о с т и в а ш е г ел ем ен та. П о б р о ју ом л а д и н е к о ју ш к о л у јв и о с п о с о б љ а в а за сав рем ев и ж и в о т Г а јр е т j e д а в а с н а јја ч е д р у ш т в о у н а ш о ј К р а љ е в и в и . О д с в е у к у в в о г б р о ја дававЈљ е м у сл и м а н ск е и н т е л и г е н ц и је Г а јр е т je ш к о л о в а о п р ек о 6 0 % • Д о С в је т с к о г ра та д р у ш т в о Г а јр е т j e ш к о л о в а л о м у с л и м а в с к у о м л а д и в у п о д је љ у ју ћ и jo j м јесеч н е с т и п е н д и је и в о т в о р е . П о с л и је н а р о д в о г О сл о б о ђ е њ а у У јед и њ ењ а , к ада j e Ц е в т р а л в а в а к у ф с к о м еариф ска ваклада у С а р а је в у би л а п р и с и љ е в а да, у с љ е д с в о ји х т е ш к и х ф п н а в си јск и х в епр илик а, р а с в у с т и с в о је ср е д њ о ш к о л ск е к о в в и к т е у С а р а је в у , М о с т а р у , Т у з л и , Б а њ а л у ц и и Б и х а ћ у , д р у в х т в о Г а јр е т п р еу зи м а с в е т е к о в в и к т е о д т а д а ш њ е в а к у ф ск е у п р а в е с а ц је л о к у п н о м ом л а д а вом која с е т а д а н ал азп ла у п о м е в у т и м и н тер н а т и м а . T ok o m д а љ њ ег с в о г а рада д р у п зт в о Г а јр е т о с в и в а у С а р а је в у ј о ш и ж е в с к и к о н в и к т и Ш е г р т с к и д ом , т е к о в в и к т е у П л ев љ у и Т р еб и љ у . Т а к о се д а в а с в е ћ и н а Г а јр е т о в и х п и том а ц а ш к о л у је п у т е м Г а јр е т о в и х ср ед њ ош к ол ск и х и в т е р в а т а , д о к се м ањ и д и о ш к о л у је п о м о ћ у Г а јр е т о в и х м јесоч н и х сти п ен д и ја . Г а јр е т о в и к о в в и к т и в ал а зе се у ов и м м јести м а : 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) М у ш к и к о в в и к т С а р а јев о са Ж евсва » п Ш е г р т с к п дом » М уш ка ковви к т Т у зл а * Б ањ алука „ М оста р , Б ихаћ „ п » П л евљ е „ . V Т р еби њ е » V „ „ 1 0 0 в и то м а ц а 80 п и т ом и ц а 60 в и то м а ц а 40 40 35 40 33 „ „ , „ 10 9) У 9 Г а јр е т о в и х и в т е р н а т а см је ш т е н о je 4 3 8 У с љ е д п ом ањ кањ а в јер ск е о б у к е у осн о в в и м ш к ол а м а, као и с л а б о г к у ћ в о г и в је р с к о г о д г о ја , у Г а јр е т о в е коввикте д ол а зе ч е с т о п у т а д је ц а са сел а и из г р а д о в а , без икаква в је р с к о г о д г о ја a в је р ск е и в обр а збе. И а к о j e д р у в !т в о Г а јр е т с в је т о в в о , о н о je н а с т о ја л о д а пр ем а св о ји м м а т ер и ја л в и м м о г у ћ в о с т и м а п р о б у ф у је и в ак а л ем љ у је и в јерски о д г о ј и о с је ћ а њ е ea в је р с к у в а јед в и ц у к о д ом ладин е у Г а јр е т о в а м к онвик тим а. У т у с в р х у д р у ш т в о je у з а м а д о и ц а р о ч и т е в је р ск е в а сп и т а ч е sa с в о је к он в и к те. T a в је р ск и ва сп и та ч и , 293 �и з р е д о в а ил м ије, в р ш и л и с у н а д з о р н а д в р ш е њ е м в је р с к н х о б р е д а о д с т р а н е п и т ом а ц а -и ц а т е isy, п о р е д т о г а , о д в р ем ен а д о в р ем ен а одр ж а ва л п п и т ом ц и м а -п ц а м а п р е д а в а њ а ив и сл а м ск е н с т о р и је и и с л а м с к о -е т и ч к о г о д г о ја . И п о р е д о в и х н а с т о ја њ а д р у ш т в а Г а јр е т да д а д е с в о ји м п и т о м ц и м а и п и т ом и ц а м а ш т о б о љ и в јер ск п о д г о ј, д е ш а в а с е п о н е к а д а д а с е п р и г о в а р а с а о з в је с н и х с т р а в а д р у ш т в у Г а јр е т д а н е п о с в е ћ у је д о в о љ н у п а ж њ у в је р ск о м о д г о ју . Ф у н к ц и с н е р и д р у ш т в а I а јр е т , у н а с т о ј а а у и н а п ор и м а о к о в је р с к о г в а с п и т а њ а Г а јр е т о в е ом л а ди н е, п р е т р е с а л и с у о в о п и т а њ е у п о сљ ед љ е в р п јем е в и ш е п у т а , а а je т а к о Г л а в н и о д б о р Г а јр е т а 8акл>учио д а п и т а њ е в је р с к о г о д г о ја ом л а д и н е у с в о ји н и н те р н а т и м а п о в је р н нагапм и сл а м сх и м в је р с к и м в л а с т и м а . У том ц и љ у з а к љ у ч а о je Г л а в н и п в в р ш в п о д б о р д а се о б р а т п м о с а о в о м м о л б о м в п с о к о м С т а р је ш и в с т в у и сл а м ск е в је р с к е 8 а је д н и ц е д а o n o и 8 вол и и з р а д и т и н а с т а в н и п л а н sa в је р с к и о д г о ј ом ладин е у Г а јр е т о в и м к о н в и к т и м а и д а п м е в у је , из р е д о в а и с л а м с к и х в а јб о љ и х т е о л о г а , в је р ск е в а с п и т а ч е у св и м а Г а јр е т о в п м к о в в и к т п м а , к о ји ћ е се б р и н у т и з а и з в о ђ е њ е т о г а в је р с к о г п л а в а п з а в је р с к и о д г о ј у о п ш т е . Р а с п о р е д ч а с о в а в је р с к и х п р е д а в а њ а и в је р ск е о б у к е у п о је д и в и м и н т е р в а т и м а у д е с и л и б п в је р ск и в а с п и т а ч и с п о р а з у м н о с а у п р а в а м а и н т е р в а т а т а к о , д а ч а с о в и в је р с к е о б у к е в е б и к о л и д п р а л в с а ч а со в и м а у ш к о л и . Б у д у ћ и je п о ч е т а к ш к о л с к е г о д в н е в а п р а г у , Г л а в н о м и б в р ш в о м о д б о р у Р а јр е т д ч а с т je ов п м у ч т и в о за м ол и т и в и с о к о С т а р је ш и в с т в о д а n o о в о м п р е д м е т у д о в е с е с в о је х и т н о р и је ш е њ е и д а в а с о т о м р и је ш е њ у и з в о л и о б а в в ј е с т и т п “ . Реформа средње вјерске каставе (медреса) у границама бивше Босне и Херцеговине Претсједник Вакуфско Аеарифског вијећа инж. г. Суљага Салихагић, upecao je приликом посљедiber засиједања Управно!, одбора Вакуф. вијећа у Сарајеву слиједећу оретставку Управном одбору: „Пош то досадања настава у мусли.чанским вјерским заводима, a нарочито медресама, ни издалека не одговара потребама Исламске вјерске заједнице и заостаје за савременом наставом и вјерским заводима других конфесија, то поднашам предлог Управном од бор у Вакуфско-меарифског вијећа да се cee досадање медресе укипу, ш да се но подручју овогa Улема- меулкса оснују три средње медресе. Молим да се овај предлог вретресе још tokom садањег засиједаља Управног одбора, na да се достави надлежном Улема-меџлису, да исти изволи у својој компетенцији усвојити га na да тако у заједници с вакуфском управом реорганизујемо нашу средњ у вјерск у наставу, која je темељни и битни у сл о з за опстанак Исламске вјерске заједнице у овим крајевима. Образложење: Ж алосна je, али истинита чињеница, да je вјерски одгој и морал Исламске вјерске заједнице у нашим крајевима у посљедњим деценијама ишао све на ниже, тако да се сви пријатељи нашег вјерског васпитања и опстанка м орају озбиљ но позабавити узроцима тога назатка и потражити начина, да се наше вјерске наставе и то како на основном , тако u на средњ еш колском. A ово je стањ е резултанта културног назадовања источних исламских народа, од којих см о n ми црпили св оју снагу и великог прогреса западне културе коју см о ми стално алн безусп јеш н о кушали да одгурнем о о д се б е . Ja Ку бити сл ободан, да се овога пута, како то о у предлогу стоји осврнем сам о на нашу средњ у наставу. Hama средња настава сконцентрисана je у главном у нашпм медресама. Ми см о у Босни и Х ер цеговини пмали до недавно 29 такових М1едреса, a сада их имамо 18. Т у je као прва и најважнијаГази Х у ср ев бегов а медреса, која je знатно преуређена и модернизирана. За тим 5 такозваних „реф орм ираних“ м едреса у Тузли, Бањој Луци, Бихаћу, Травчику u Зеници и напокон 12 старих м едреса: Мерхемића и Атмејдан у Сарајеву, т е м едресе у Грачаници, Градачцу, Коњицу, Ф очи, Виш еграду, Брчком, Бијељини, Рогатици, Зворнику и В исоком . Ове м едресе лиферују нам у главном наше имаме и муали.ме, већином no касабама и селима. К о je имао прилике изближега да посматра ов е пионире нашсг вјерског васпитања, којима je повјерен одгој младежи, на којима треба да остане наша будућн ост, и који треба да руководе цјелокуш ш м душ евним пан културним животом нашега вслам ског народа, о с о бито на селу, тај je могао да уочи у м ного слу- ти узроци отстране и да с е уп отр еб е нова средства за очувањ е u подизање Исламске вјере и морала у овим крајевима. Д а см о дошли до оваквог теш кога стања у задаћи и када в х упоредимо са свеш теницима дРУ* овом гих 2 94 погледу, кривња je на цјелокупном систем у чајева једну жалосну чињеницу, да 0 В'И многи имами u муалими нису ни близу дорасли повјереној им конфесија, опда тек видимо, да иаши имами и �Јц.уалими не могу ни взблиза да издрже паралелу с овима. Овоме су криви наши вјерски заводи, који нам нису кадри да лиферују онакав имамско-муалимски нараштај, какав нам je у данашње вријеме у нашој Отаџбини неминовно потребан, a то су наше медресе. A ko само погледамо површно многе од ових наших просвјетних завода, у нама се одмах узбуде осјећаји срама, стида и бола и сваки културни муслиман ocjeka се пониженим, када види те своје просвјетне заводе. Не зна се шта je горе. Или нехигијенски ур< ђај зграде или методе рада мудериза-настанника и талебе-ученика. Ш та више имамо no неким мјестима и ту аномалију: имамо мудериза, a да немамо медреса, као у Бугојну н Чајничу. Многе су медресе до сада пале жртвом дезолатних приликом у које су запале. Тако на примјер Мостар, који je до недавно словио као првокласно мјесто у погледу вјерске наставе — нема сада m i, једне медресе, као што ни сва остала Херцеговина осим Коњица, чија медреса постоји још само no имену. Ова je медреса дотле довед^на^ да )е деградирана од стране самог високог Улема меџлиса на интернат за сеоску дјецу, која тре^а ту да прено- / кивају. Ш та више Улема меџлџс je лишио својим једним ријешењем ову медресу њене квалификације као медресе и на тај начин, тиме. што je дозволио, да се у ту no имену медреоу могу примати дјеца u без основне школе, као што u -без друге основне вјерске наставе. A ko размотриио у погледу буџстском тих наших 18 медреса, видимо међу њима једну огромну разлику, коja не допушта никакве ко.чпарације. Буџет овпх медреса почиње са циглих 2.000 Дпн. roдишње (укупно за личне и материјалне издатке!) код Мехмедпашине медресе у Фочи, или са 2.900 Динара код Свирачке медресе у Градачцу u поменуте коњичке медресе и достиже цифру од 982.777 дин. код Гази Хусревбегове медресе у Сарајеву. Bek се из ов'Их наведених цифара види јасно ужасна и неприсподобива дисхармонија између наших средњих вјерских завода и век ове цифре јасно говоре, да се ове аномалије морају отстранити. Јер шта се може очекивати од једне медресе — средње школе — чији je гоцишњи буџет свега 2 00 0 Дин. и то 1.600 дин. личних издатака и 400 дин. материјалних?! Зар није сувишно констатовати, да се с оваквом сумом не може издржавати (изв-инита ми за израз) ни један ћумез, a камо ли један средњи вјерски завод Исламске вјерске заједнице Краљевине Југославије! Какве резултате може давати један вјерски завод, то je свакоме мисаоном човјеку јасно. A какво стварно и даје, то в-идимо често пута no нашим се- тима, гдје сусрекемо иаше вјерске душобрижнике, који не само да се не знају ни потписати нашим националним писмом, него ли ни арапским писменима, на којима су тобож е примали вјерску знаност и културу. И како овакви наши вјерски претставници могу да послуже своме народу и оној сврси, којој су намијењени и којој служе њихове колеге других вјера са средњом и вишом свјетовиом и теолошком спремом — no гдјекада факултетском са докторским титулама — то може свако да просуди и очигледно види Beh ово што сам навео, јасно говори, да ne смијемо апсолутно више чекати, него да морамо одмах Бриступити темељитој реорганизацији наших средњих вјерских завода — медреса. И то тим прије, што je број муалима и имама, који су свршили укинуте средње вјерске заводе: Дарул-мувллимина и Окружне медрере — готово посве вшчезао. За то je иој предлог у погледу ликвидираља досадањих медреса посве дозрио na нам je апсолутно потребцо^ докинути ове медресе, које су взгубиле дарно право na оастанак и на њиховим рушев^инама истодобно изградити нове, савремене n цјелисходно распоређене средње вјерске заводе — Ј вб д р есе^ Moj предлог и^е за тим, да се све досадан>е ликвидирају, односно тако преуреде, да се оснује, односно реорганизује и прошпри медреса у Тузли, Бихаку и К оти ц у (пли М остару) као средњи вјерско-просвјетни заводи у којима ke се no ш ест година подучавати вјерска и свјетовна настава коју треба у овим заводима а.чалгамисати. Да с е надал>е у Сарајеву постојека Гази Хусревбегова медреса преурсди као висока медреса ~ Алијја — као што je и преуређенз. Овај rope наведени распоређај медреса у Тузли, Б ,ха к у п Кољицу односно М остару одговарао бн потпуно u потребама наше средљс вјерско просвјетне наставе и географском распоређају иас м-услимана, a мислим да би се и буџетска могукност могла наки. Тузла je u њена околица, наш и бројно и матерпјално најјачи крај. Он има медресу, коју сам лично видио и која прилично одговара иашим потребама. Ha ту се м едресу трош п данас 84.800 дин. и то 6.200 на материјалне и 78.600 дин. на личне издатке. Ова сума материјалних издагака када се успореди са личним, доста je ниска и незнатна и овде би требало буџ ет неоспорно повекатн п измијенити. К од тузланске медресе нијесу унешени у материјалне трош кове они бројни дарови у нарави, које тамошња ехалија допринаша томе вјерском заводу. Друга би м едзеса требала да буде у Бихаку, у цевтру наше јуначке крајине, која je исто тако густо насељена м/слиманским становништвом, као 295 �ш то u Посавина и које за такав завод лмаде u врло подесну зграду, која данас лежи празна. Tpeha би медреса требала да се даде Херцеговини, која би требала да вма исто једну медресу. A ko погледамо буџет наших 18 медраса онда видимо да те медресе све скупа стоје 1,306.447 дин. од чега отпада 757.072 дин. на материјалне издатке и 549 375 дин, на личне вздатке. Од ове укупне сум е од 1,306.447 дин. ош ада на сам-у Гази Х у ср ев бегову медресу у Сарајеву 982.767 дин. ш то износи готово двије трећине цјелокупног буџета свих медреса бивше Босне и Херцеговине. Све остале. м едресе трош е годишње динара 323.680 од чега отпада на материјалне издатке 43.700 дин. и на личне издатке 279 980 динара. Moj предлог иде надаље за тим, да буџетске ставке свих досадаш њих м едреса распореде се на буџет ових нових преуређених медреса. С формалне стране мислим да не би било непремостивих тешкоћа. Шарти-вакифима би*хе удовољило на тај начин, ш то би њ ихов« вакуфи били стварно употребљени у сврхе медреса. којима с у u намијењени. Тиме што би »re медресе биле локално друкчије распбређене, мислим, да не би било оправдане шеријатско-правне запреке. У буџетском погдеду било би взвјесних потешкоћа, ш то би суд1а »од 323,680 дин. нас буџетира 17 м едреса) распоређе; с Khalid Banning: I I ШФ' дресе била прилично ниска, ако би се ове м едЈссе хтјело, — ш то je и моја накана да поста&и gg савремену базу. Али обзиром на факат, да тузлав. ска медррса са 85.000 динара мож е прилично да удовољава својим потребама, мислим да би суме 0 no 110.000 дин. за поједину м едресу биче приллчао достатне. A у колико не би биле достатне мишл*. л>а сам, да би наша вакуфска управа требала За оваке еминентне наше потребе потражити сретстава рсдуцирањем неких других мање важних потребад налажењем нових финансијских врела у ову сврху У осталом би се могло и од буџета Гази Хуср евбегове м едресе неш то уш тедити за ова ДруГе 3 м едресе, јер би ове вршиле исту улогу и Газиној медреси, као впсокој — Алији — давале материјал који би она требала даље да усаврш ава и тако исту растеретивале — као ш то с е мале ријеке саливају у велику. Обзиром на св е он о што сам навео слободан сам најусрдније замолити Управни одбор Вакуфско меарифског вијеКа. да ов у ствар узме у најозбиљнији ттретрес и да замоли високи Улема меџлис да овоме иницијативном предлогу поклони св оју пуну пажшу, M oje je лично, скром н о мишљење да би нова вакуфска и илмијанска управа учинила велику услугу нашој народној вјерској просвјети ако би овај предлог узела за подлогу решавања овог нашег најкрупнијег и највиталнијег питања, које стоји на днерном реду и које вапије за св оје решење. I Unutrašnja i spoljašnja religija. Prava bit religija ne sastoji se u spoljašnostima nego u svom čistom obliku predstavlja najvišu m oral­ nu pokretnu silu koja m ože da uhvati korjena u ljud­ skim srcima, pri čem u cerem onijal i ritus igraju sp o­ rednu i podređenu ulogu. Religija koja obredima i spoljašnim formama pridaje odlučujuću važnost sliči jed­ nom praznom orahu, šupljoj ljusci i ni malo nije u stanju da čovječanstvo unaprijedi niti da brani poje­ dinca od neprijatelja u njemu samom, kao i od štetnih uticaja njegove okoline, niti da ga vodi njegovoj životnoj svrsi i da ga približi pravoj sreći. O d svih religija Islam je najmanje zapao u for­ malnosti. Doduše za vrijem e dugotrajnoga propadanja, tako u doba krstaških pohoda i za vrijem e posljednih stopedeset godina pred svjetski rat, opaža se takođe u Islamu jedna rastuća tendencija da se gubi u sp o­ ljašnostima. D ržalo se praznih formi i zaboravljalo na pravi smisao. A li ipak i u doba najdubljega pada ni­ kada se nije m ogla uništiti unutrašnja jezgra. I ma da je on dugo bio jedva primjetan, ipak je on drijem ao u pozadini svagdašnjih političkih i gospodarskih prilika, uvijek spreman da se probudi i da se pridigne za no­ v a djela. T ak o mi u Islamu nalazimo velike religiozne lič­ nosti i u vrijem e najdublje d ek ad ence i poremećaja, kada se činilo da su osjećaj jedinstva i m isao daljega razvijanja g otovo iščezli. P erioda krstaških ratova iz­ nijela je za prim jer ljude kao što su Nur-ud-din i Sa lah-ud-din Ej zubi*, koji su utjelovili pravi duh Islama i učinili da on iza svoga pada opet zasja u svom nekdašnjem sjaju. Također je u Turskoj, gdje je usljed podvrgnuća duhovništva pod državnu vlast, što je u činio Sulejman Veliki, religija ubrzo postala oruđe za političke svrhe, došlo na neko vrijeme do potpunoga v jeck og obamiranja. Tada je Islam značio još neki prazni ritual. I us­ ljed osobitoga položaja, koji je Turska kao sijelo halifata uživala u islamskom svijetu, prešao je ovaj religiski marazmus od nje i na ostala islam ska područja A li usprkos ovoga za Tursku tako štetnog religiskog opadanja, koje je bila potpuno okljaštrilo dalje širenje Islama, zahvaljivala je zemlja baš toj religiji, koju je bila zanemarila onu čudnovatu i zapanjujuću moralnu Salahudina je opjevao Kessing u svom dramatskom spjevu: „Nathan der Weise“. — q p - prev. �šna^u. Jer Islam joj je dao podlogu, na koju se osla­ njala i pom oću koje je Turskoj uspjelo da kroz sto­ ljeća podnosi navale gotovo čitavoga svijeta, da pre­ živi vrlo slabe uprave unutar zemlje, da prebrođava preokrete za preokretom i da se uvijek nanovo reor­ ganizira. Mi vidimo kako ovaj veliki turski narod, ko­ ji po hrabrosti i srčanosti ne ustupa ni jednoj drugoj naciji, poslije iskušenja koja bi uništila svaku drugu naciju i poslije neuspjelih ratova s Italijom i balkan­ skim državama stupa u svjetski rat. Mi sm o svjedo­ ci njegovih besprimjernih djela na Dardanelama i u Pa­ lestini. Konačno po svršetku svjetskoga rata Turska leži do temelja razrušena. A li odmah poslije toga ona se sna­ lazi i bez tehničkih sredstava, bez novca i bez prija­ telja, ona potpuno uništava grčku vojsku koja je bila opskrbljena tekovinama modernoga doba i koja je bi­ la podupirana moćnim prijateljima. Turci su se pouz­ dali u Boga i u svoju vlastitu krijepost i na ovoj ba­ zi utemeljili jednu novu državnu tvorevinu među osta­ lim državama. Ništa ne mijenja na ovoj činjenici da su neki žurnalisti, koji su bili slabo obavješteni o pra­ vom stanju stvari i koji su više računali na zabavu svojih čitalaca nego na istinu, upotrijebili glupe iz­ vještaje koji su katkada ticali i pitanja hilafeta i to samo na to da bi dokazali da se nova Turska odrek­ la Islama. 0 tome dabome nenja-ni* govora. Naprotiv u Turskoj se govori: k a d ,su taka djela koja su ne­ davno izvršena moguća u momentano ukočenom e Is­ lamu, kako će tek v eća u tm duće morati biti djela, koja će omogućiti nanovo probuđeni Islam, koji se oslobodio one mreže praznovjerja i spoljašnosti koju su znali jednostavni i neuki skolastičari i sveštenici da opletu oko religije! Poznajemo čuda koja su potek­ la od bož. poslanika i njegovih sljedbenika. A ova čuda će se obnoviti vraćanjem natrag čistom Islamu koji potpuno odbacuje svešteničke dodake i sofizme. Ali za proces podmlađivanja, koji je zahvatio Islam, svjetski rat čini osobiti preokret. Jer on i mirovni ugovori izazvali su pometnju u tom da Islam u današ­ njim prilikama ide zaokolišnim putem. T o uključuje u sebi bezuvjetni povratak prvobitnom neiskrivljenom vjerovanju koje naučava Kur-an i Muhamed a s. kao i odbacivanje one gomile mutljaga, koji se u toku vre­ mena pomiješao sa čistom naukom i koji nije ništa drugo nego djelo ograničenih i uskogrudnih sveštenika. Čista nauka Islama nema ništa ukočenoga nego je u opreci sa svakom drugom religijom, sa neobičnom sposobnošću prilagođavanja svakdašnjim prilikama i daje slobodan put svakom razvijanju, a da ipak ne izgubi čvrsto tlo i moralno uporište. Pošto se okrenuo prema današnjim prilikama, Islam je istupio iz periode ukočenosti zadnjih stopedeset godina. A privlačnu snagu, koju je privremeno bio izgubio, opet je neumanjenu zadobio. U A frici naime po svršenom ratu broj novo pridošlih islamskih privrženika iznosi na milione. A li također u Carigra­ du ne samo da ima veliki broj ćrk a , nego također i Rusa; pa čak i nekoliko francuskih enlente - oficira koji su prešli na Islam. A ko je sada u čitavom svijetu Islama, poimence u Turskoj, živo nastojanje da oslobode religiju od uko­ čenih. spoljnih formi i da joj daju unutarnji karakter, kakav i odgovara biću Islama, to ova nastojanja nai­ laze u dva pravca na otpor. Za neke je, naime, bor­ ba protiv spoljašnosti jednaka diranju u samu religi­ ju. Oni ne žele niti jedan trunak napustiti od staroga, jer se boje da ne bi potkopali samu zgradu vjerova­ nja. Drugi bi naprotiv htjeli da napadnu na samo jez­ gro pobožnosti, sve pod izgovorom da, kao protivnici obreda i svega što je spoljašnje, istaknu svu važnost onoga unutarnjeg. I kad bi sve išlo po njima od čita­ v og Islama ne bi ostalo ništa. P o našemu mišljenju ne smije se učiniti nikakav po­ kušaj da se ma kakom silom odbace formalni propi­ si Islama ili njegovih obreda. K o hoće, može ih zadr­ žati, ali to mora biti dragovoljno. Naprotiv ovo nesmije više biti kao opća obavezna norma. Treba samo da onaj obavlja formalnosti koji ih još nalazi kao zbi­ lja punovažne. U ovom pogledu doživljavamo često puta neobične slučajeve. Poznavao sam n. pr. u Turskoj nekih ljudi koji su pohađali kršćanske škole gdje se naravno sve moguće pokušavalo da ih odvrate od Islama. 1 usprkos tome ovi su se ljudi redovno molili i postili Ramazan. Druge naprotiv, koji su posjećivali islamske škole odbijalo je jalovo i neproduktivno po­ našanje sveštenika. Budući da su u toj školi silom tje­ rani, nikada im nije padalo na pamet da obavljaju molitvu ili da poste uz Ramazan. „U vjeri nema sileveli se u Kur-anu. I jedna religija koja ide samo za spoljašnostima i ne hvata u srcima dubljega korjena, koja se uzima samo da se javno pokaže, i koja se ne vidi iz samog našeg djelovanja, nema nikakve vri­ jednosti i, onda je kako Kur-an uvijek naglašava, Bog samo strašilo. Mora li se sada u svega ovoga što je rečeno razumjeti da se obred u opće može zanemariti i da su uredbe kao: molitva, post, h od oča'će, abstinencija itd. samo uredbe drugoga reda preko kojih se po vo­ lji može preći? T ° nije naše mišljenje. Jer svi ovi ob­ redi imaju svoj dobar smisao Mi se dakle ne borimo protiv toga da ih vršimo, nego protiv toga da ih sa­ mo formalno vršimo! Mi ih moramo vršiti ali s punom sviješću njihove važnosti po jačanje volje. Jer ov o je polazna tačka: u Islamu je obred, kao ni u jednoj drugoj religiji, u uskoj vezi sa podizanjem i jačanjem volje. Nikakav drugi postupak ne djeluje na volju ta­ ko osvježujući i čeličeći kao pranja koja Islam propi­ suje. Molitva zove vjernika pet puta dnevno od svakdašnjeg posla pred njegova Stvoritelja. Time ga također podvrgava strogoj disciplini njegove volje i energije. Samo pomoću discipline mogu se stvoriti velika djela. 297 �i zajedničko molenje s ostalim vjernim u općini (džematu) vrši na svakog pojedinog člana disciplinsku i zauzdavajući moć. K oliko je mnogo trebao discipline mali i divlji arapski narod da bi ga ona učinila spo­ sobnim za ona velika djela za koja je bio određen. Jačanje volje je također onaj smisao što ga ima post u mjesecu Ramazanu. Dugo mučenje uzgred nanovo oživljava užitak i tako je ono jedan odličan palijativ protiv svake nećutljivosti (tuposti). Uzdržavanje ^ žestokih p ića je također jedan zahtjev koji služi ču. vanju naše slobodne volje. Ovaj zahtjev Islam dijel; sa propisima i porta. K ao svaki borac u sportu upra. v o isto tako mora i musliman, k oji je na duhovnom i kulturnom području b orac za najviši cilj. u svako doba biti trezven i čuvati vlast nad samim sobom. S njem : M u stafa P a šić lbnul-Ajn: O d g o v o r Um ije Pogrešno je držati inteligencijom sve one što su skinuli fesove, a još je pogrešnije držati alimima sve one, što su natukli turbane. T o je samo vanjština iništa više, a prije nego se upustimo u tretiranje ovog pitanja, treba da raščistimo pojam i jedn og i drugog. Ko je svjetovna inteligencija to je dovoljno po­ znato. Budući da nema klera u Islamu ili posvećenog lica, to ni naši klimi nisu sveštenici u pravom sm i­ slu riječi nego obični Jjuđi, koji više poznaju Islam i njegove propise. U jednom od prošlih brojeva lista „Gajreta" g. Mustafa M ulalić-otvorio je paljbu bez iznimke na svu ilmiju, a za njim se je poveo i g. dr. Malik K ulenović. Zapravo članak g. Mulalića nije ništa drugo nego čitava serija nejasnih misli, koje je poplavila b u ­ jica internacionalnih fraza. Još da se pri tome nije malo izjasnio, ne bi mu se imalo ništa odgovarati, dok članak g. Dra Kulenovića, zaslužuje više pažnje. Kao što ni sva inteligencija ne dijeli u cijelosti m išljenje spomenute gospode (g. E. Miralem, ima ih kao on dosta), tako ni sva ilmija ne dijeli m išljenje Ulema- medžlisa i ostalih članova duhovne inteligencije (pravije ilmije) Vakufskog sabora, za koje ni ja lično ne bih ni pera smočio, da se ne radi o jednom čita­ vom staležu. P o riječim a g. Mulalića, zahtjeve svjetovne inte­ ligencije u Vakufu redom ću navesti i popratiti oprav­ danim protuzahtjevima ilmije, a to su: „Ona (svjetovna inteligencija) hoće da stvori od m uslimanskog elementa u Jugoslaviji evrop ejce savremene i sposobne za današnji život...“ „Inteligencija hoće, da jugoslavenski muslimani budu žive i oduševljene, fanatično uverene nacionalne jedinice..." — Ilmija želi, da se vakufska dobra upotreblja­ vaju u one svrhe, koje su u testamentu dotičnog vakufa spomenute, prepuštajući pojedincim a, školama i dru­ štvima nacionalni odgoj djece. A ko pak inteligencija hoće, da se vakufi, koje ona bude zavještala u naci­ onalne svrhe, upotrijebe u iste, neka to striktno u svojim testamentima odredi — mi nem am o ništa pro­ tiv. Svoju želju potkrepljujem o time, što i druge vjeroispovjesti smatraju želju zavještaoca neprikosnovenom. „Naša inteligencija ne m isli se upuštati u ралislamske utopije..." — Ako ilmija želi održati duhovne veze s osta­ lim islamskim svijetom , to ne znači da ona sanja o nekom panislamizmu. D ovoljni su razlozi ovoj želji navodi o Vaseljenskom saboru i Euharističkim kon­ gresim a g. E. Miralema, u čiji nacionalizam i patri­ otizam niko ne sumnja. „Inteligencija ne želi biti sam o čuvar grobova minulih vekova..." — Ilmija želi biti kako čuvar islamskih tradicija tako i grobova. Znam, tivcima, reakcionarima, da nas za to držite konzervaali to ništa ne smeta kad im adnemo čast imati iste nazore kao što ih ima na* rod čiji su pogledi na život u ovom pitanju najrealniji. caine Paul de Rousiers u svom djelu „L a vie ameri(am erički život) veli: „U N ew -yorku na neko­ liko koraka od Equitabla i Suretya nalazi se crkva svetog Pavla okružena grobljem , čiji najmlađi grobovi datiraju iz 1840 godine. N e nalazim ni jed n og Vankea — Ilmija želi da pom oću vakufa stvori od m u­ slimanskog elementa dobre muslimane, a ne samo muslimane po im enu. Svoj zahtjev opravdava time, što je islamski vakuf čisto vjerska institucija, a nje­ g ovi su skoro svi testamenti za vjerske svrhe. Crkve­ njegove ogrom ne vrijednosti. Tako isto u Bostonu u W ashington slreetu oko crkve »O lđ Suth Church« na dobra bilo katolička bilo pravoslavna, služe samo u crkvene svrhe, a njima raspolažu sveštenici dotičnih cr­ gantnijem kvartu pokazali jedan zapušten park, kava, pa zašto ne bi i ilmija kao najupućenija u islam ­ ske propise vodila glavnu riječ u našem Vakufu. 298 da bi m u palo na pamet da iskoristi ov o tlo unatoč etere se jedno staro grob lje, čija je tišina Čudan kon­ trast buci velegrada. U istom su m i gradu u najele* koji je zavješten pod uvjetom , da se u njem u ništa ne mi­ jenja. Zavještaoc je htio da priušti sv ojim sugrađanima slobodan užitak. O vo nisu rijetki slučajevi u Americi- t �Velika bi bila zabluda držati Amerikance neprijatelji­ „Slobodna riječ sa svojim vijestima ne samo da inma tradicije.« Ne m ogu, a da ne navedem u origi­ teresira muslimane nego i druge konfesije, pa to bilo nalu riječi istog pisca, koje se na ovo odnose: Les po volji g. Mulaliću ili ne. intentions exprimees dans le testement sont respectćs A sad ću da uputim par riječi i g. Dru Kuleavec une tel scrupule qu’on laisse les passants s’ecnoviću. rasser dans une rue adjacente, plutot, que de prendre Snebivao sam se od čuda, kad sam pročitao čla­ sur Ia superficite du jardin Г espace necessaire pour nak g. Dra Kulenovića. Pitao sam se: Bože moj, otkad Г ćlargir (Želje izražene u testamentima poštivaju se se ovo u njemu nađe ovoliki nacionalizam? Zar dugo s tolikom skrupuloznomu, da bi rade pustili da se vremena stenjao u okovima turske diplomatske disci­ prolaznik zgnječi u tijesnoj ulici, nego da se uzme pline, pa kad su ga oslobodili od ovih „strašnih" oko­ za njezino proširenje jedan dio parka va eksplodirao onakom strašnom detonacijom. Uzrok ovoj tačnosti objašnjava spomenuti autor Čekaj g. Doktore, i u ilmiji ima nacionalizma i pa veli: S neobičnom skrupuloznošću poštivaju se že­ patriotizma- Nijedan od teologa, bilo azharskih, bilo lje utemeljača, čija djela spomenuh, izgleda radi toga, carigradskih, ne etupi u tuđu službu nego se svi vrada se okuraže buduće generacije primjerom, kako se tišc svojoj dragoj grudi da joj pomognu. I među ilispunjavaju volje prošlih generacija ne bi li se i ove mijom bilo je nacionalista ne kad je nacionalizam, u njih ugledale. postao udica za lovljenje kariera, nego kad se je pla­ Neka su se Vak. povjerenstva, na čelu kojih je ćao arađskim kazamatima i frontom (r.Sakib ef. Korkut). bila svjetovna inteligencija, ogriješila o ovo, pa ie da­ Pustimo ovo na stranu i pređimo na predmet. lo povoda da je g. Sulejman ef. Kajmaković u Tra­ Nije ngi namjera ispitivati uzroke evropskog pro­ vniku zavještao svoje imanje u Muimul-adžezu, s či­ gresa, a još manje braniti kršćanski kler, koji ima jim imanjem raspolaže Šer. sud, a ne vakuf. dovoljno svojih advokata. Vidim g. doktore, da si malo primirišio Orient, pa bih Te molio, da me obaImajući u vidu onih sedan\ milijuna što su ne­ tragom iščezli, ilmija se boji, da gradeći mlin s tur*'" vjestiš, gdje je i u kojoj godini održan „famozni kon­ gres islamskih teologa" na kojem su zatvorena „vrata binama ne ostane i bez bungura. Nerentabilnost Vakufa ni u kojem slučaju ne smije idžtihada", da i ja udopunim svoju skromnu riznicu znanja sa jednim tako važnim događajem iz šer. za­ se pripisivati samo ilmiji, kad je s Vakufom većikonodavne islorije. Je li idžtihad zatvoren ili se je sam П"гп upravljala svjetovna inteligencija. zatvorio ili je još uvijek otvoren? I ilmija hoće, da budemo dostojni prestavnici Prije nego što odgovorim o trebamo znati, da islamske kulture, samo što je riječ „kultura" neodre­ ima više stepeni, idžtihada. Stepen. na koju aludira g. đen pojam, pa se mi razilazimo u shvatanju ove riječi sa g. Mulalićem. Dr. Kulenović, poznata je pod imenom „idžtihad muAko je kulturno uzimati u zaštitu alkohol, ma tlak" (apsolulno crpljenje Šer. presuda iz islamskih izvora) Ljudi, koji su deduktivnim putem došli do gdje se on uživao, onda im amo čast da smo nekul­ općih principa i pravila u crpljenju presuda zovu se turni kao amerikanci i neke evropske države; drugim apsolutnim muđžtehidima. riječima, da su amerikanci u svojoj prohibiciji alko­ Nijedan od poznatih apsolutuih mudžtehida kao hola u cijelosti primjenili „nesavrem eni" hadis: „Leanel-lahu fil hamri..." V elim , da je ovaj hadis nesa- što je Ebu-Hanife (rođen 80 umro 150 po H.) Malik (93— 179) Šalii (1 5 0 -2 1 4 ) Ahm ed b.Hanbel (164—241) vremen i stvarno on je još za većinu Evrope još ta­ Sufjan 8evri (97— 161) Ebu Sevr ( , . . — 240) Evzai kav, ali prema aktivnosti trezvenjačke lige mogao bi biti skoro i u cijeloj Evropi savremen. Osvrnuću se (80 -1 5 7 ) Davud Zahiri (202— 270) Taberi (204—310) na to kojom zgodom s naročitim člankom. Sramota ! nije zatvorio za sobom „vrata idžtihada* nego ih je Nečuvena je sramota, da ima muslimana pa još me­ jazom otvorio. Dakle, mora da je neko od mukalida đu inteligencijom, koji podržavaju ovu socijalnu bolju, (protivno mudžtehidu t. j. koji samostalno ne crpi presude, nego se služi gotovim ). Ebul-Hasan El-Karhi ovu mater zala (Ummul habais), dok je znatan broj bagdadski učenjak hanefijskog pravca (230— 340) ko­ kršćana digao protiv nje kuku i motiku, iako im je mu se pripisuje da je rekao ovu presudu: »Pošlje alkohol skopčan s obredom. što se tiče emancipacije žene, kako se ovo pita­ Ebu Hanife i njegovih učenika nema idžtihada«. Ovu Šer. presudu ili je primio od svog apsolutnog m udž­ nje u nas shvata, naći će odgovor onaj koga to bude interesiralo u m om e članku, koji je 'prije 3 godine tehida, komu se pripisuje a to je Ebu-Hanife ili ju izašao „Hikmetu" pod naslovom „Zlo koje i nama je sam iz vrela iscrpio. Prvo nije na temelju spome­ prijeti i u prijevodu članka velikog arapskog publi­ nutog; drugo nije mogao jer nije priznat a i sam pri­ znaje da nije apsolutni mudžtehiđ. Dakle logički sli­ ciste princa Šekiba Arslana. jedi da ih nije mogao, sve da je i htio zatvoriti. što se tiče naše štampe, osobito „Slobodne ri­ Pored spomenutog dokaza ova presuda ne važi ječi" u kojoj je veom a malo saradnika od ilmije na­ kad uzmemo u obzir, da je poslije Ebu-Hanife došao dam se, da će odgovoriti g. Mulaliću, samo ću to reći: čitav niz apsolutnih mudžtehida. 299 �Ne preosfaje drugo nego: ili su se vrata sobom zatvorila, (t. j. da se niko potlije spomenutih mudž* tehida nije smatrao dostojnim toga imena) ili su otvo­ rena. Većina islamskih teologa zastupa prvo m išljenje a ima ih koji zastupaju i drugo. Dakle, g. Doktore, tvom usamljenom mišljenju nema mjesta! Čujm o šta valja u im e istorije govoriti g. Doktore: »O d toga vrem eoa (idžtihada) stvoren je bio put sa­ m ovoljnom sektaštvu.« Ovako tvrdi g. Doktor i ovako m ože tvrditi onaj, koji nem a pojm a o islamskoj hi­ gencija nije dijelila u duhovnu i svjetovnu. Na prj. mjer najveći arap. filozof Ibn-Rvšal bio je ujedno i slavni malikijski kadija u Spaniji; tako isto i veliki istoričari Ibn Kaldum i Makvizija. A kasnije kad su 8e storiji. Baš naprotiv, dok je svako m ogao po svom e ćeifu navlačiti kuranska ajeta, dotle je i cvalo sam o­ rih slojeva i ovu su svoju misiju, dok su bili na vi­ sokoj stepeni morala dostojno i vršili. A gospodin doktor stavio bi im u dužnost * pored ov e velike mi­ sije još i nadzor nad hanovima i aščinicama (!) voljno sektaštvc. Upravo tri stoljeća po Hidžri, u sto­ ljećim a velikih apsolutnih mudžtehida, postojala je sva sila sekti i to: sunijf, šiije, haridžije, mutezillije, rafidije, m urdžije, nidžarijje, džeberije, huebulije i m ušebbihe. O d svih glavnih grana, imala je skoro svaka svu rilu podsekti, tako da ih je bilo oko sedamdeset. Počam od 4. stoljeća ovaj se je broj počeo postepe­ no smanjivati da je spao na dvije i to sunije i šiije. znanosti proširile i umnožile, kad su se ljudi morali naročito posvetiti proučavanju arapskog jezika da upo­ znaju islamske propise, tad s e j e od ovih ljudi formi­ rala duhovna inteligencija, te nije pravo sravnjivati je s kršćanskim klerom. Zapravo to su jedna vrsta orijentalista, koji su postali kopča izm eđu Islama i §i_ Baš sad ilm ija ima najcrniju sliku Orienta, na koji g. D oktor aludira i kojeg prestavlja zemaljskim edenom. S jednu stranu ateističko-nacionalna Turska tvrdi, da je ona laička država kao i francuska i da nema nikakve veze s vjerom , a s drugu stranu otima vakuf religiji i lišava je glavnog vitalnog sredstva. D ok Francuska daje kleru pored vakufa (crkv. do­ bara) još i druge beneficije, dotle Turska om eta i pri­ »Karakteristično je ustanoviti, da je baš od tog do­ vatnu incijativu. Ima m ogućnosti da Turska i uzna­ ba (?) kulturna dekadenca islamskih naroda..« preduje, samo nama po vjeri muslimanima, a naci­ U riječima g. dra Kulonovića ostaje nejasno, koja onalno svjesnim Jugoslavenima, ne bi trebala da bude su to doba. Je li to od kongresa, kojeg vjerojatno uzor. Turska kao takva, što je jača, to m i u njoj im am o v ećeg neprijatelja. niko živ ne zna kad je bio ili misli od konca arapske Prošle godine pričao mi je u Carigradu g. Muvladavine t. j. od kada su Bujevići preuzeli političku zafer lm am ović učitelj iz Trakije, koji je bio u komi­ vlatt u svoje ruke? Ja ću pretpostaviti, da je to od siji za prim anje muhadžira, da Turska naseljava jugo­ ov og posljednjega jer su Bujevići preuzeli vlast u Bag­ slavenske m uhadžire u najzabitnije i najnezdravije dadu na desetak godiua poslije smrti Taberije (321) p. H. krajeve Anadola, jer su Čuli za našu nacionalnu ak­ K o pozna kulturnu povjest Arapa i povjest arap. tivnost preko „Gajreta* i opom injao m e da je toliko ne ističemo. Na to sam ja odg ov orio: Da nisam ni­ književnosti, ne bi m ogao ovako nešto tvrditi. Život kad mislio biti „G ajretov" radnik, bio bih sada, samo većine islamskih filozofa i naučnika pada u Četvrto, da odbijem muslimane od selidbe. peto, pa i šesto stoljeće po H., dakle iza smrti zad­ Što se tiče kongresa u Palestini, dovoljno je njeg priznatog m udžtehida Taberije. Evo nekih, čija pročitati m oj prijevod članka „A ngora prema sveislamse imena s pietetom spom inju u Evropi: Ebun-Nasr skom kongresu" od princa Š. Arslana u ovogodišnjem „H ikjm etu" i prcglas jerusalem skog m uftije u »SI. El-Tarabi (Alfarabus)1 poznat kod arapa kao drugi R iječi«, pa da upozn* čiji je i ko ga je pokrenuo, a Aristotel (um ro 339) Ibni Sina (Avicenna) (umro 428) ujedno će saznati kako držanje im a Angora prema najuniverzalnija glava sv og vrem ena El-Gazali (504) Islamu. Ebu Bekr ibn Badže (Aven pače 533) El-Bettani (AlMuslimani žale što je Hilafet dokinut, a ne što batagenus 317) Ibn-Hejsen (Alhazen 430) Ebu Kassim nije u turskim rukama, kao što bi žalili katolici cije­ Ezzehravi (Abulkasis 400) Ibn- Rušd (A verroes 595,) log svijeta, kad bi Musolini dokinuo papstvo. Ali Musolini to neće učiniti, jer nije dovoljno kulturan kao koji je na vrhunac digao arap. filozofiju i t. d. Kemal i pristaše njegove. Ova slavna imena nem aju sebi ravnih u drugom Napokon g. D oktor dokazuje: »Nas sam o čudi, i trećem stoljeću po Hidžri, dakle stoljećim a idžtihada. da ti ljudi (teolozi) ne m ogu da uvide, da su oni i N o ako bi se nešto već m oglo o zatvaranju idžtihada previše elabi, da bi m ogli zaustaviti nem inovan točak istorijskog razvitka događaja i zahtjeva novog doba tvrditi, to bi lakše m ogli tvrditi, da je to posljedica koje proživljavam o « dekadence nego li uzrok. Nism o nažalost svijesni svoje slabosti, ali kogod Ja što ćeš reći, dragi doktore, kad Ti reknem, hoće, ako se ne boji Boga, m ože činiti što hoće, samo da su vrata idžtihada i dan danas kod. Šiija otvorena, nek ne traži od nas da m u m i još i povlađujemo. pa ipak su na m nogo nižem kulturnom n ivou? S negiranjem i ograđivanjem od onog, što se protivi načelima Islama skinula je savjesno ilmija odgovornost D ok je arapski jezik bio pristupačan širim slo­ prema Bogu i ljudim a sa sv og vrata i umirila savjest. jevim a, dok je svako m ogao preko arapskog jezika Na ono što se protivi Islamu reći ćem o: „ne"l upoznati šeriatske propise, dotle se islamska intelii u skrajnoj rezignaciji sažeti ram enim a i pustiti vre­ menu nek vrši svoje. Ne daj mi Bože doživjeti vrije­ ') Pod kojim su imunom poznati u Evropi. me, da prestane g n jev ateistički nastrojene inteligencije 300 �Гајретов гласник Резултат Гајретова дранског конкурса Ha св ојој посљедњој сједпнци одржаној 30 септекбра т. г. жири за оцјену п избор дралских дјела за Гајиетове иаграде изабрао j e слиједећа дјела: 1) прву награду од Дин. 1.500- добио je г. Џе вад Сулејиапиашић. публпциста и познати Гајретов радник за дјоло „Зелени ч ов јек "; 2) Д ругу паграду од Дии. 1.200 добио je г. Душан Стевонићјазинннз Београда задјело „Г и јрет“ ; 3) трећу иаграду од Дни. 1000 - добио j e г. Васко Хаиовпћ, сликар из Стоца за дјсло „В у к одлаци или Џолбосаппја хоџе Тртка“ ; 4) четврту награду од Дин, 800- добпо je г. Исиет Бајгорлћ пз Скопља за дјело „С н ас у певољи“ ; 5) Пету паграду од> Днн (>00- добио j e г Д Плаповпћ ii3 Зеиице за дјвло уДокрет4'. Поред горњих набројених дјела жири j e препоручио Главном одбору Гајрсђга да откуип неколико ненаграђених дјела, Kuja својом обрад« садржајем могу да иослуже Гајретовим oprai цијама при одржавању друштвених тш реда б Гајретове приредбе Рад Гајретс у нашен Санџаку П р осл а в а Г а јр е т о в а д а н а и св е ч а н а з а б а в а Г а јр ета у П л ев љ у И поред тешких поељедица опште привредне кризе( која je у плеваљск’Л1 срезу и бившем Санџаку нарочито п^јачана великои неродицом прошлог љета и тешком лањском, — рад Гајрета у Ллевљу и околици ни ове године, бар кроз прво тромјесечје, ве заостаје иза досадашњих богатих година. Ш та више и надмашује их у материјалним резултатима, док у моралном погледу отскаче у обратнои сразмјеру према оскудици животних срестава и зараде, под којом овдашњи народ пати и очајава. Тежња за културним усавршењем, за испуњавањеи националних отаџбеничких дужности, за потпунии отрјежњењеи и за што вишим уздизањем Гајретовог стијега видно се повећава, те из дана у дан све више разграњава своју дјелатност. Ta Гајретова свијест тим je значајнија што она осваја не само градско становништво него в наша села. Могло би се рећи, да су пожртвованост и рад за Гајрет у нашем крају досегли висину и најагилнијег среза у подручју Гајретове дјелатности. T o би се могло рећи тим прије, када се има у виду да од непуних 30-000 етановни- ка нашег среза једва их je десет иуелиманеке вјеропсповјести na да од тих нема готово ни једног учитеља, професора, судије, лекара, полнцијског. или пореског и т. д. чиновника — муслимана. Гајрет у плеваљском срезу почива не на раменима муслнманске интелигенције, јер je на жалост нема, eeil на ceuje­ čmu, u тжртвованости натсг малог лословног човјека. У осталом то je пајбољи докак снагс u животности Гајрета u чврста залога ГајрстовоХ још успјешнијег дјелања у пашем крају. Овогодишња нагаа прослава Гајретовог - дана и свечава забава, која je приређена на вече 6. септемЛзpa, били су, не какав „теферич“ у значењу назирања г. Брофесора Др. Поповвћа, што Гајретово приредбе нису ннкад,ни престављале. — него једна жива и снажна манифестација наше одлучности за културним усавршавањеи, за еманципацијом од свега зарђалог u преживјелог, за преузимањеи што јачег удјела у напору чистог и здравог националног освјештења нас муслимана, православних и католика. 10гогишњи Гајретов дан за наш крај je знача;атум не само no Гајрет и муслимански елеменат за цио наш живал» onaj варошки као и сеоправославни као и муслииански. Данашње наше »ације нису запамтиле топлијег, иокренијег и одушевл>енијег братииљења нашег свијета, него што je то било пригодом овогодишњег Гајретовог дана. Утркивале су се сестре и браћа обје вјеропсповјеети да дочарају и увеличају светост и свечаност дана; да му придаду заједничко календарско и нразнично значење, као гато га има дан пуног буђења природе — Ћурђевдан или дан берићета - Алиђун, Илиндан. Гајретов дан биће дан освјежене братске слоге и љубави, дан напора за бољукултурну и соиијалну будућност свију нас, дан заборави и праштања свију старих као и скоријих наших задјевица з међусобних заијерака, дан завјетовања за несебичну службу Нацији и Отаџбини, Краљу и — Гајрсту. Јутро 6. септембра освануло je свјеже и весело. Очш ледно и Природа je хтјела да ивлије своје симпатије преиа Свијетлои Дану. Још рано грађанство и наши гости из села у свечанои руху и ведром расположењу похрлили су на заставаиа искићену главну улицу наше вароши. Након првог дијела свечаности, благодарења у богомољама, приступило се јо другом дијелу, академијн, приређеној у Гајретовој читаоници. Читаоница je била окићена извана зеленилом и заставама, a изнутра умјетничкии творевинаиа младог сликара г. Бехудина Селмановића! ђака 6. разреда овд. Гимназије- Међу изложении сликама нарочито 301 �je падао у очи пор^рет нашег дпчног и обљубљзног претседника г. Др. Хасанбеговпћа, чпја je u посјета Плевљу за тај дан била најављена, али je због не* предвнђенпх запрека нзостала. Све просторије читаонице биле су дупке пуее најугледнијои и најотменијом публиком, a нс мањи број грађанства задржао се je пред просторшама, пошто у читаонпци нпје било вшпе мјеста. АкЈдемију je отворио потпретседник плеваљског је с пранзвором свијета и законим^ живота. ()на 0племењује срца и душе. ЈБуди који искрено п преда. но слиједе наук п упуту ма које наше вјере, међусо. бно he се само вољети и приближавати, трпити ц По. магати. Оно што протуријечи оваковом исходу вјеро. исповједања наје плод саме вјере, него њезиног пакарадног схваћања и проповјодања. Можда за ово није највећа кривица иаших свештеника, али je највећа и најбогоугоднија дужност љихова, ријечју и дјелима м јесног'п члан Главног одбора Гајрета г. Т . Тахирбеговић. Говором, којег je публика пажљиво саелушала својим да исправе у народу оно што протуслови духу и бурно поздравила, учинио je пријатан дојам на све посјетпоце академије. Говорник je взмеђу осталог ис* такао: „да су били многи разлози који су прије 30 смета нашем приближењу Б огу и што успорава брат- годпна једну малу али свјесну и храбру чету муслпманскпх омладннаца извели на сретну мисао да осну- П ретсједниш тво од б о р а наше вјере и слову свих Светих Књига, што ску сарадњу и иеђусобну љубав. Један од главних задатака Гајрета јест u тај: потстрекнути и помоћи сво наше свештенотво у тој дужности. У колико се пак оно буде показало недорасло том позивУ, онда he Г ајрета и дилетанти Г ајр етове ваб аве у Плевљу 6-1Х-19з2 ју Гајрет. Најкрупнији од тих разлога су : нехај нашег свијета за школовање, недовол>на међусобна љубав нашег становништва истог националног корјена a paзних вјера, те распарчаност нашег народног терито* рија. Требадо je ојачати сазнање потребе и користи солиднвјег и савременијег образовања, отклонити размирице међу нашии свијетои, гајити братску љубав и међусобну сношљивост, развијати и изједначавати национално осјећање и племенску свијест, na тиме припремши тло за стварање заједничке државе, као подлогу далљеи и успјешнијем нашем културном и социјалном напретку. В&љзло je тада тријебнти заблуде, да вјера, правилно схваћена и исповиједана, спотиче иржњу, размирице и нетрпел.ивост. Није u не може битв ни једна наша вјера сметња слоге и л.убави ни ме1јУ људииа разних pača, a камо ли ие1^у нама крвнои и језичнон браћом. Вјере су што u филозофскс и уијстничке школе. Оне служе бол»еи и бржеи изналажењу Иствне и љепоте. Bje pa нал упозна- 302 сваке Гајрет и мимо њега, мимо свештенства, a при нужди и противу њега испунити ту дужност. He презајући пред тешкоћама, не клонећи се труда и жртава Гајрет и Гајретовци су часзо и са пуно успјеха кренули и језде путем којег су себи прописали. Свијесни су да јога и данас пнево.г>е љуте, које су довеле нас аио - да лед пробијамо“ , нпсу посве ишчезле. Још наш свијет није довољно усг чио снагу и нужност савремене образованости и ако емо сљедбеници вјере која науку и крепост взнад свега уздиже. Још братска слога и национална свијсст није потпуна. Нисмо се довољно још срокили и сљубили. Премда смо под једним државнии кровои и на вјетрометини разних плима и осјека, не здружујеио чврсто своје снаге и своје напоре у повитивно конструктивном сијеру. Своју стару рушилачку навнку. K° iy i® Р°бован>е туђину одњеговало, не иапуштаЈГО! Hei о je тУ и таио у овом и оном правци и облику подржајемо и продужујемо, као да већ иисмо своји на �свои; пресадисмо je у партијске Програме, да je хучно испољујемо na рушењу не већ туђе превластн, него своје сопственв снаге и слободе- Без обзира што смо са свих страна окружени завидљивим и грабежљивим сусјвдима, што једна нова, onke свјетска неман - вривредна и соцајалиа криза пријети нам са тешкии искугаењима, још нисмо чврето један уз другог, jom нам се снаге не сливају у један неуиољив покрет. Свјесни тих невоља Гајрет и Гајретовци упрежу све своје сваге. да без бојазни и без компроииса продуже и појачају вапорви и благотворни свој свој рад. Дужност je сваког нашег човјека, иуслииана нарочато, да нас својски помогне, чиие ke се вајбоље одужити према Богу н према своие човјечанскоме познву ... и Арвф еф. Скадрак, велетрговац; вз Мел.ачке општине: гг. Ибрахим еф. Ш љвво и Дерввш еф. Хаџиалнк вмами, Вејз бег Ж ига, Ибрага Кожо, Ог.ман бег Б јв чак, Латиф ara Кожо, Вејз бег Тахирбеговвк; вз Потпека Ариф бег Ченгвк и иноги други. Нарочито долазак и боравак драгог наи г- Мустафе Мулалвка, народног посланвка в члана Главног одбора Гајрета взазвао je буру одушевљења. Својом посјетои овом крају на свакога посјетвоца с којвм je г. Мулалвк дошао у дотацај за врвјеме овога краткога бављења овде, оставво je најбоље дојмове, које je иогао учинити само правв и дисцвплвновапв Гајретовац. A T3KtB je бво наш милв брат г. Мулалик, ко ja не штедевшв се трошка ни ззхмета, поклони нам своју пажњу. Нека му je братска хвала! Tpeka дио наше приредбе, забава, как) са взвођењеи зналачки и укусно бираног програма, тако и са многобројном в отмјеном посјетои и са раздраганошку, која je за сво врвјеме владала гоствма, у□раво крунаеала нашу свечаност Програм забаве je био: декламације - Младом соколу, Молвтва Богу, Хиина југославевска и Ha водама албанскин - које су извелв: Мушоввк Хајрудан, Акбеговвк Хампјета, Побрик Мујесира в Бајроввк Кемал; Соколске взведбе: Вече на Ш кољу и Напреј; те позоришни комад ,Ч а р рамазанеке нока“ од Мустафе Мулалвка. Соколсквм вјежбама управљао je начелник плеваљског Соколског друштва брат Јоеип Ж вц, a осталим дијелом програма управник Гајретовог интерната п тајиик MjecHor одбора Гајрета у Плевљу г. Ибрахви БиоПриређивачки о д б о р ГаЈрегова теф ерича (у Д обоЈ у дне градлвја- Код позоришног комада еуфлирао je г. Вла10. VII. 19з2.) са претсједником Е. Сарајлићом (у среди- де Лучик| деловођа Ошптине града Плевља, a улоге ни сједи X ) су глумили: г ц е Лела Дучвк, Аигелка Самарџнк, Славка Хорђеввк, Станвмврка Џинџик, Драгица ТоКада се je жарко и срдачио клицало највећеи доввк, Милојка Радоввк, Цана Лазареввк, те гг. ДиГајретовцу Њ. В- Краљу, протектору Гајрета и уздако Грујвчвк, Миливоје Милинковик, Велвмвр Јаквк в ници нашој Њ К. В. ГГрестолонаследнику Петру и ве- Ахмет Селиановнк, студенти. уморном стјегоноши Гајрета г. претседнвку Др. Авди Дарежљивост наших госпођа и госпођица у приХасавбеговићу, војиа музика 48. пеш. пука попрааила лозима за бифе и укуснвм ручнвм радовнма за лутриje говор ннтонирањен државне хвине. Прп тои небо ју прешла je очекивагве- Нарочато смо зато захвални се je раздрагало, na je у знаку услишања наших тогђ&ма и гђицама: С. М. Јовановвћ, 3. Акбеговвк. Јаплих молитава окрунило свечаност са благом сптном Kaki Трхул»| С. Зечеввк, Војноввк, Бајрактареввк, кигаицои-рахиетом. По свргаетку говора н након чаш- Шиљак, Бајроввк, Јаничијевпк, М. Дрнда. Петроввк, ћења гостију са слатквн н цигарина, остало се je у Векслер, С. Дрнда, Беневенистп, Мушеввк, Павикебратском разговору још сат - два. За то je вријеме ввк, Ш уловик. М. Селмановик| Спахик| Ћатоввк, Бамузика свирала најљешпе комаде, док су г-це X. Aic- трвчеввк, М. Дрнда, Хаџоввк( Пијаловвк, Божоввк, беговић, М. Грујичић, Р. Невадик н М. Побрић, про- Сулејмановвк, Л>уца| Пијевоввк, Мршвк, Meicuki Кердавале звачке „Гајретовог дана“ у сали чвтаонвце, a кен и многим другима. no tou у чаршчји и no улнцама. Међу посјетпоцима првредбе запажени су: сресЗаносно и свечано расположење нашега града и ки вачелнвк г. Вујик са гоопођом и чановннцама свијета повекано je поклоњевом нам паасњом и посје- Срева, Командант 48. п. пука г. Доленц са веким бротом гостију ne сусједнвх варошв u нашвх седа. Међу јем гг. официра, претсједник Првостепеног суда г. Јопосјетаоцима иримјекени су: вз Прабоја: г. Али еф. вановвк са гоепођом, директор гимвазије г. Свасик еа Бегановвк шервјатскн судвја, из Пријепоља: гг. Сајит госпоЈђом и гг. ваставвицима гимвазије, вретсједвик опбег Селмановвк п. пуковник у пензвји, Мухамед бег штиве г. Селиановнћ, судија г. Лабовик са госпођом, Хашвмбеговвк, посједнвк и бввши вародни посланик старјешнна совола г. п. вуковвик Коцик, шеријатекп 303 �еудија г. Шекеркадић, г. Др. Војновик са гоСпођоМ, Ханефи бег Акбеговвк, Мухаиед Хаџисмајловик са госпођом, госпође Каја Вукојичик, Тахирбеговик, Биоградлија, Хаџовик и госпођица A. Селмановик, потпуковник у "пензијп г. М. Јакик, г. Др. A. Бенвенисти са госпођои, жандар. поручник г. М. Спајвк са госпођом, гг. свештеници Петровик, М. Вукојичик, Ш иљак и Крезовик, г. Ј. Јаникијевик са госпођом, упра вник Народне основне школе ča веким бројем гг. учитеља и учитељица, гг. чланице и чланови У дружења студената Плевл>ака, гг. 0 . Хаџишаћировик, X. Дрнда, Р. Бајровик, Ф. Хаџиатлагик, С. Сурулиз, III. Абдичевик, М. Скикик и многа друга господа као и веки број дама. Gajretov dan u Tuzli 1 ove godine Gajretovi radenici proslavili вц svečano rođendan svoga m odnog pokrovitelja Nj. Vis. Prestolonasljednika Petra. Preko cijelog dana bilo je sve živo, svečano i veselo. U zoru su pucnji topo­ va oglasili, da svanjiva dan svečan i radostan, od če­ ga je cijeli grad plivao u radosti i raspoloženju. Gaj­ retovi odbornici požurili su da posvršaju konačne pri* preme oko „vrtne zabave i narodne m anifestacije*. U zakazano vrijem e prisustvovali su m olitvam a u svima bogom oljam a, koje su činjene u zdravlje i napredak M odoog Pokrovitelja Gajreta i N jegovih uzvišenih ro­ ditelja. P oslije blagodarenja u bogom oljam a, odbornici i odbornice sa nekoliko pitomica i stipendista proda­ vali su otkupne značke „G ajretova dana . Poslije podne priredio je Gajret vrtnu zabavu sa narodnim veseljem u gradskom parku. Na ulazu u park bila je istaknuta velika slika N j. V is. Prestolo­ nasljednika Petra sa velikim napisom : „Ž iv io Pokro­ vitelj Gajreta, Nj. K r. Visočanstvo Prestolonasljednik Petar!" Zabava je trajala p oslije podne i na večer, i ako je bilo hladno, do iza pola noči. Park je bio za ovu priredbu naročito osvijetljen i dekorisan, a vojna muzika i radio uveseljavali su publiku naizmjence. Raspoloženje je bilo odlično. Za prestavnike vlasti, raz­ ne odličnike i korporacije bio je udešen naročiti se­ pare, zastrt skupocjenim ćilim im a i ukrašen slikom N j. V . Kralja i Nj. Vis. Prestolonasljednika Petra. P red večer je bila ilum inacija parka i vatromet. Za­ Г ајретов теф ерич Д о б о ј 10. 7. 932. Ha к оњ ск ој трц и наpažena je velika posjeta m uslim anskog ženskog svijeta. грађ ени коњ са власником г. Хаџи Клоком (X ) Поред посјете академије и забаве, помогоше нас овом приликом и са добровољним поклонима у новцу гг. Мустафа Мулалић, дин. 100*“ срески начелник Ву* ић, дин 60'- Лазар Ш ећеровић и Мухамед бег Хашимбеговић. no дин. 50 - Лазар Бајвћ, Ђош а Борисављевић и Ш абан Хаџиатлагић no дин. 3 0 - Скадрак Ариф еф., Богдан Бојовић, Урош Милинковић, Вишњица Биоградлија, Дрнда Авдо и Душан Ивовић, no дии. 20 Материјални укупна приход био je дин. 4760'што je обзирои на новчану стегу управо огроиан приход. Морални пак учинак приредбе поуздан je предзнак, да he наш свијет без разлике на вјеру у будуће још јаче пригрлити Гајрет и помагати га сваком згодом и приликсм. У скратике себи и скромније разоноде да би могао Гајрету више ударити. Рад за Гајрет и помок Гајрету бике му прва и најдража брига. У то сио чврсто увјерени и зато много благодаримо свима који нас и приликом овогодишњег Гајретовог дана помогоше обилно и с одушевљењем. За Мјесни одбор Гајрета у Плевљу: Осм анага Б ојки ћ дугогодиш њ и Г а јр ет ов радник иа Т узл е Zabavu su posjetili: okružni inspektor g. Petar Cvjetković sa gospođom , sreski načelnik g. Borivoje Aleksič, gradski načelnik g. M uradbeg Zajm ović, se­ nator g. Prota Matija P opovid sa gospođ om , П ретседник: Тајник у з. и благајник: Ћ . Дрнда Ш . Музуровик 304 gim nazije g. Dimitrije Jankovič, pretsjednik odbora Prosvjete g. Dušan Đerid, direktor direktor oblasnog rudnika g. �ing. BraDko B u d im ir, direktor tv orn ice špirita, g. Dr. Гајретова забава у Пријепољу P lo n , d irektor solara g. K olu đ rović i drugi. Ha други дан Курбан-Бајрама, т. ј. 17. априла I ova Gajretova priredba po svojoj posjeti i pom­ тек. год. одбор друштва Гајрет у Пријепољу, приреpoznom izgledu, uspjela je naročito u moralnom po­ дио je своју годишњу забаву у просторијама хотела gledu. Materijalni prihodi iznosili su preko 5000 di­ »Корзо«. Програм предвиђен на овој забави, изведен nara, dok čisti prihod od svega iznosi 4331 dinar. je на опће задовољство публике- Публици je приказат Kao i uvijek naš se svijet rado odaziva »Gajretu« комад „Орден од Екрема, који je од стране наших i ako nisu ružičaste perspektive za ma kakvu prired­ дилетаната изведен чисто глумачки и та глуиачка bu, svijet se ipak odaziva posjetom, pripomoći, radom способноет je задивила публику. Ha забави je судјеi darovima za bife, koji je ove godine bio preobilan, ловао тамбурашки збор друштва Гајрет под управом bolji nego ikad dosad. вриједног капелника Мехмедалије Вељовика, брице из Gajretovi radnici podjednako su se trudili i na­ Пријепоља. stojali, da se i ova njihova priredba kruniše što boljim У моралном погледу забава je успјела врло добро uspjehom. Ali, ne m ožem o propustiti priliku, a da ne ако не и одлично, док у материјелном погледу, мимо istaknemo u našim redovima vrijednog, skromnog i свако очекивање успех je био приличан, с обзивои да agilnog Osmanagu Bojkića, koji već đecenijama su­ je ова забава била скопчана ca извеснии материјалним djeluje u Gajretovim odborima i priredbama neumor­ издатцима, те се донекле овај мннимални успјех, доno — bez traženja časti, slave i položaja. G. Osmanaводећи ово у везу за данашњом привредном кризом, ga Bojkić je od one naročite vrste savjesnih i vrijed­ која јеГ сиецијално захватила ове наше и иначе пасивnih ljudi, koji najsavjesnije shvaćaju odborske funkcije не крајеве, може и објаснити. Но и поред тога, забаi povjerene im dužnosti, pri raznim priredbama, iz­ ва je у цатеријалном погледу подбацила и ради тога, vodi ih vazda tačno na opšte zadovoljstvo, te i ako што су некоји наши еуграђани просто на један само sa priličnim brojem godina, m ože svojim radom da њима својствен начпн одбили да присуствују овој заposluži kao primjer m nogim našim mlađim ljudima, баВи и да тиме допринесу ма у којој мјери бољем koji se primaju dužnosti, a ne izvršavaju ih. »Naš je материјалном успјеху ове забаве. Од браће православOsmanaga« naročito spreman i pouzdan kod priredaba них на забави je било само неколико чиновника, док za m noge tehničke poslove, .koje on svake godine i од грађана скоро нико. Ca асалошћу овде морамо да svake priredbe obavlja veoma savjeeno. Prvi je na констатујемо да овој забави није присуствовао нити poslu a posljednji odlazi sa priredbe, kada je sve svr­ један од учитеља-просветних радника и ако je сваки šio kao što valja; jer se nije jednom dogodilo, da je од њих добио поеебне позиве. Извешће се лако заOsmanaga vršeći neku dužuost na zabavi probdjeo ci­ кључак на какве све потешкоће наплази овај одбор jelu noć, uzeo abdest i otišao u džamiju na sabah. у свом раду око просвјећивања n како га у томе поRijetki su ovako savjesni Iju li, koji jedne te iste po­ мажу они, који су на првои мјесту позвани својпм поslove u Gajretovim priredbama obavljaju po više go­ ложајима да шире Гајретове идеје. Овај гест наших dina^ dok bi današnji naši mlađi kazali: »ne m ogu ja учитеља, нас je јако изненадио, јер им ca н ате страto svake godine raditi, neka to preuzme ko drugi.« не за ту тако pehu саботажу Гајретовог рада није нико дао повода. Но поред свега тога, сматрам да je успјех забаве и у материјалном као и у моралном погледу био ипак задовољавајући, с обзиром на околност, да je већина овамошњег становништва заузета свакидањпм личним објезбјеђењеи . издржавања и исхране своје и своје породице. Ca Гајреточих утакмица у Дервенти Svojim dugodišnjim radom g. Osmanaga Bojkić doprinio je m nogo kako moralnim tako i materijalnim uspjesima Gajretovih priredaba i zadužio Gajret, da ga na ovom mjestu spomene. Želimo da Osmanaga Bojkić proživi još dugi niz godina među nama, poradi za Gajret i posluži mla­ đima kao primjer radinosti i požrtvovnosti. У новцу су на забави дали прплоге: г. г. Милић Арсенијевић срески пол>опрпвредни референт 100 дин. Драгиша Боричић, директор гимпазије 30. дин., Јакша Богдановић адв. 20 дин., Сретен Ћорђевић, срески начелник 20 дин., Бјелић Јован, шеф пореске управе 15 дин-, и Беговић Сава управник поште 10. дин. Овом приликом одбор сиатра за своју особиту дужност, да свима дароватељима искаже своју топлу захвалност на учињеним прилозима, a нарочито велика хвала г. Арсенијевићу, којн je имајући у виду високе ндеје Гајретовог покрета и овом приликом као н црошлог пута показао колико цени рад Гајрета. 305 �Proslava Gajretova dana u Konjicu U Konjicu je proslavljen Gajretov dan na rođen­ dan Veliko* Protektora Gajreta, na 6 septembra na najsvečaniji način. Prije podne toga dana održana su bogosluženja u svim bogom oljam a, na kojim a su prisustvovali čla­ novi Gajreta, a u l i sati održana je svečana sjednica odbora, sa koje je poslata pozdravna depeša Kabinetskoj kancelariji Nj. V. Kralja. U večer u 19 sati organizovana je povorka građan­ stva sa školskom djecom i bakljadom uz pom oć ovd. Vatrogasnog društva kroz cijeli grad kojoj je skoro sva građanstvo prisustvovalo. Poslije povorke priređen je koncert, na kojem je svirala glazba Vatrogasnog društva. Koncert je u sva­ kom pogledu dobro uspio. — Preko cijelog dana pro­ davane su otkupne značke. Čist prihod bio .'je Din. 57250 Гајретов дан у Острошцу прослављен je 4 септембра и то првррдбом Гајретова тефе da je Gajretova ideja prodrla i m eđu naše m ajke i se­ stre, koje su kod nas — na žalost — do sada hile potpuno pasivne. Radi toga je ovaj teferič pretvoren u pravu Gajretovu manifestaciju, u kojoj su učestvovali svi pri­ sutni mještani bez razlike vjere i spola, što je sa za­ dovoljstvom istakao u svom g ovoru naš poslanik g. Dr. Vladimir Stanišić, advokat iz Bijeljine. Pored našeg poslanika teferič su posjetili odlični gosti i prijatelji Gajreta iz Bijeljine: Sreski načelnik g. Kosorić Veselin, gradonačelnik g. M uham edbeg Preljubović, apotekar g. L jubom ir Pantić, opštinski činov­ nik g. Halil Jlujdurović sa gospođom , trgovac g. Der­ viš Lipničević sa porodicom , trgovac g. M iodrag Đukanović, posjednik g. M urat-beg Pašić i st. prava g. Dušan Bogdanović — na čem u neka im je ov om pri­ likom najljepša hvala. - Naročitu zahvalnost du gujem o gospođam a: D. Petrović, R. K okić, M. Lazić, T. Vasić, H. Ćemerlić, E. Ćemerlić, E. ćora b đ ić, S. A libegović, Š. Gruhonjić i S. Hurenbegović, koje darovaše bife, kao i gospođicama 'Asiji Kavasović, učiteljici u Johovcu i Zori Bo- рпча, којп je како у иор&лнон тако в у маторијалном погеду у- gosavljević, učiteljici u Janji, спио. Јвсвшп у обзир тешке матервјадне првлвко, у којвма се m nogo doprinijele za ovaj teferič. Organizaciju teferiča pom agao je g. Gruhonjić Abdulah, pisar sr. načelstva u Rogatici, pa je stavio ссоски сввјвт валавв. Ha 6 свптембра навече одбор je у ааједнпцв са соколском чстом првредво академвју Рођеждана Н>. Kp. столоваследника Пвтра. Д и летанти Г а јр етове вабаве у Б ос. К обаш у 6. 9 32 Gajretov tefertt u Janji Mjesni odbor Gajreta u Janji priredio je teferič na dan 25. septembra o. god., koji je i pored toga, što su ovdašnji seljaci — koristeći lijepo vrijem e — bili zaposleni berbom kukuruza, bio vrlo dobro po­ sjećen. Materijalni uspjeh — radi današnjih teških pri­ lika — nije onaki, kako bi se očekivalo, ali je za to moralni uspjeh odličan. T o je prva priredba, koja je m nogobrojno po­ sjećena od našeg muslimanskog ženskinja, što je znak, k oje su svojim radom raspolaganje i svoju šumu za dekoraciju trebni materijal. bašče i Д ил етанти на ГајретовоЈвабави у Б угојн у са одборницим а Bašču za teferič ustupila je Zahida-hanuma, udova rahm. H. Dahmage Užičanina, na čem u im opet svima, kao i svim učesnicima i prijateljima Gajreta, hvala i živili! ODBOR. Proslava Gajretova dana u Lastvi (Trebinje). Kao i svake tako je i ove godine Mj. O dbor Gaj­ reta u Lastvi proslavio Rođendan Nj. Кг. Vis. Prestonasljednika Petra. O vogodišnja proslava je bila veličan­ stvena, na kojoj se najbolje manifestovala nacionalna �svijest ovdašnjih muslimana, a ovo je ujedno najbolj dokaz blagotvornog dejstva društva Gajret u ovomi pogledu. Ovakovi i slični momenti nam najbolje go­ vore o potrebi osnivanja mjesnih odbora Gajreta pa nijedno mjesto, gdje ima muslimana, ne bi smjelo da bude bez ove organizacije. Kod ovdašnje osnovne škole zakazan je sastanak, gdje se je formirala povorka, koja je u 10 sati krenula prema džamiji. Prije polaska održao je veoma lijep i pun patriotizma govor g. Kasim Demirović tajnik mj. odbora i inače poznati nacionalista i agilni radnik u svim ovdašnjim humanim i kulturnim društvima, či­ ja je najbolja zasluga za onivanjem ovamošnjeg m je­ snog odbora. Nakon pažljivo saslušanog govora klicali su prisutni oduševljeno Protektoru Gajreta, Nj. V. Kralju i Jugoslaviji, što je nastavljeno cijelim putem do džamije. Poslije blagodarenja u džamiji pozabavili su se prisutni na Kapetanovića vrelu, gdje su se i otkupne značke prodavale i u najboljem raspoloženju razišli se svojim kućama noseći sobom nepokolebivu i tvrdu vjeru u konačni veliki uspjeh Gajretove organi­ zacijeAli - Riza Muštov-ić učitelj. годарењу у овдашњпм богомољама, a послије благодарења продаване су Гајретове откупне значке. Приређивачки одбор и овом се приликом најљепше захваљује свима који својим присуством придонијеше да и овогодишња прослава Гајретова дана овако свечано прође. Razne vijesti Одобрење нових Гајретових правила Нова Гајретова правила, која су примљена на прошлој Гајретовој главној скушитини, одобрила je Краљевска банска управа дринске бановине 9 аугуста 1932 г. II. Бр. 20577/32. Ta еу правила отштампана и отпослата на употребу свима одборима и повјереницима Гајрета с тим, да их проуче и да према н>иховим одредбаиа у будуће постушју. Важније одредбе нових Гајретовпх правнла састоје „ се у слиједећем; I. Подјела рада у Тлавном одбору пзвршиће се избором секција и то: a) секцаја за интернате, стипендије и потпоре, б) секција привредно финансијска, ц) секција за народно просвјећивање и друштвену пропаганду. Поред ових секци;а могу се бирати и друге, a међу њима ће бити и једна, у смислу закљуПрослава Гајретова дана у Вишеграду чка прошле главне скупштине, за редакцију листа Kao сваке тако и ове године Мушки Мјесни одбор Гајг'' „Гајрет“ . Свака секција имаће свога прочелашса и рета у Вишеграду прославио je Рођендан Њ. Kp. Височанреферента. Дјелокруг рада појединих секција одредцства Престолонасљедннка Петра на врло свечан начин. Ту he Главни извршни одбор посебним правилником. прославу взвршио je ове иодине у ваједници са братским II. Према чл. 68 нових правила мјесни одбори друштвом „Просвјета*. u повјереници нису овлашшени ни под којим условима У суботу 3. септембра на вечер приређен je концерат numu околношима да издају у зајам друштвспи no у башти Хасапа Карчића, a у недјељу велики народни теферич у Косовом Пољу са обилним програмом и уз судјеловац. Ова одредба у новии пршилима предвиђеш ј Група посјетилаца Гајретовог теферича у Вишеграду вање Соколске фанфаре, тамбурашког збора Југославенске Читаонице и чувених впшеградских мехтера. Посјета je била веома добра a и материјални успјех с обзиром на данашње тешке економске прилике био je врло добар. Пјесма и свирка уз братскв равговор чула се je до касно у ноћ. Ha 6. септембра присуствовали су чланови одбора бла- ради тога што се je дешавало у прошлости да су некоји одбори и повјереницн на своју руку, и мнмо знања Главног одбора, подјељивали из друштвеннх прихода позајмице појединим странкама, na je у неколико случајева тај друштвени новац, кривицои одбора и повјереника, био упропаштен. Издавање друштвеног новца у зајаи у будуће je, према новим пра- 307 �вилима, вабрањено. :— Пошто се у прошлости деша* вало да je друштвени новац код некојих одбора и noвјеренвка п иначе упропаштаван, то je прошла главна скупштина закључнла: да су одЊворни лично функционери друштвсних одбора u повјерсннштава за сваку na u најмању суму, која у смислу upovuca друштвених правила не буде дозначсна Главном изнршном одбору Гајрета. Спровођење организације Гајретових среских одбора. Једна од најважнвјнх одредаба новвх Га. ретовнх правнла јест образовање сресквх Гајретових одбора у свима сједиштима административних срезова. У сиислу прописа чл. 82 Главнп извршн одбор Гајрета позвао je све друштвене одборе и повјеренвке да изврше органвзовање сресквх одбора најдаље до 15 октобра т. г., заказавши претходно среску скупштину. У емпслу чл- 84 мјесни одбори и повјереница одредиће делегате за среску екупштвну u то на свакнх 10 пуноиравнпх чланова једног делсгата. 0 раду тпх скупштпна и о взбору среских одбо^а Д' ставвће се взвјештај Гл. извршном одбору. Иницвјативу за образовање среских одбора треба да даду мјесни одбори . у ^једиштвма административннх срезова. Функција сресквх' бдбор^је врло важна обзмрои на потребу појачања друштвене организације и њеног продубљења у најшире народне олојеве. Због тога су умољени сви о^бори и повјерееици да овој новој устаноси, која je предввђена новии друттвеним правилвма. посвете пуну своју пажњу, како би се увлачењем најшврих слојева народнвх у редове нашега Гајрета, поетвгли они резултати у нашему раду за којима сви uh тежвмо. Организацији среских одбора и њпховоме раду треба посветити тии већу пажњу, што je Главни одбор заједно са свпма одборвиа н повјерелнцчма нреузео на се у данашњим временима врло тсшку и делвкатну задаћу. Путеи среских пдбора лахко ће се моћи да прошнрн друштвенч организацнја у свииа срезовпм* и да се повећа број д р у т т вених одбора и повјеренвка. Озбиљним и преданим радом и старањем свих друштвених органвзација и ереских одбора моћц ћемо остварити овогодишњи ГајI етов ђуџет, a у противном елуча>у мораће св да у. т р о т е и оне мале резерве Гајретова готовог новца, које су заштеђене у повол«нијим материјалнии приликама нашега сви ета. Управе Гајретовнх интерната у школ. годинн 1932/33. У овој друштвеној години у уиравама Гајретових интерната налазе с.е слшедећи наставнпии-це: 1) мушии KOHBBicT Сарајево: управник Мустаф* Дрљеввћ проф. шер. гимн. a префекти Алија Хромик учитељ и Хајрудин Х ур ић професор, (Г. 'Бурић ни е join настуаио м:ее,то у интернату) 2) женски конвтгт Сарајево: управница Фата Когаарик, наставннца rpak школе, a префекте Бегајета Арифхоџић и Зејнеба X . Х а - 308 лиловвћ Тоурић учитељице, 3) шегртеки дом СарајеВо; управшпс Хусеин Хамшић» учитељ, 4 ) конвшст у Мостару: Ахмед Ђикић, учвтељ. 5) конввкт у ТузлИ: Мехмед Салихспахнк, учптељ, 6) kohbbkt у Бан,алуЦИ: управник Едхем Бекић. учитељ, 7) конвикт у ky: управник Суле ман Реџик, учитељ, 8) iohhuкт у Цлевљу: управнпк Ибрахим Биоградлији, учитељ 9) зЈЈеднпчки iohbbkt са Проевјетом у Требињу: упр;>в. ник Мустафа Назечлк, професор. Podjela rada u Glavnom odboru Gajreta na sekcije U jednoj od posljeđnih sjednica izvršena je djela rada u Glavnom izvršnom odboru Gajreta po­ na sekcije, i to: 1) Sekcija za internate, stipendije i potp ore: prof. Derviš Tafro, Dr. Mahmut Mehmedbašid. Salih ef. .Muftić, prof. Hamdija Kapidžić, Dr. Asaf Šarac, Sulejman Saridžić i Hamid Kukić 2 ) Sekcija privredno - finansijska: Dr. Mahmut Mehmedbašid, Inž. Mehmedalija Jelovčić, Mustafa SpaRcf, Mehaga Kućukalić, Salih Tafro, Mujaga Hiruaga i Hamid Kukid; 3 ) Sekcija za narodno prosvjećivanje i društvenu propagandu-. Dr. lbrahim Hadžiomerovid, Fehim Musakadid, prof. Hamdija Kapidžid, Inž. Mehmedalija Je* lovčid, M ujaga Sarajlid, Ismet Zildžid i Hamid Kukić; 4) Sekcija za saradnju s P rosvjetom : Husejn Kadid, Hamid Kukić, F. Musakadid, Salih Tafro, Dr. Asaf Šarac, Muhjudin Fadilpašić, Fehim Skaljid i Jusufbeg Pašid; 5 ) Sekcija za list „ G a j r e t : Hamid Kukić, prof. Derviš Tafro, prof Hamdija Kapidžić, Mustafa Mulalić, Salih ef. Muftić i inž. Mehmedalija Jelovdić. Većina sekcija ot oćela je radom još tokom sep­ tembra. Svaka sekcija bira sebi pročelnika i referenta. Svi počelnici sekcija zajedno izradiće ovih dana pra­ vilnik, kojim će odrediti djelokrug rada pojedinih sekcija. Из уредништва Р а д и п р е о б и л н а м а т е р и ја л а у о в о м м ора ли главни х см о бр оју и в о с т а в и т и м н о г е и в в је ш т а је са с к у п ш т и н а , ш т о м о л и и о д а се ува- ж и. И зл а зе у сл и је д е ћ е м б р о ју . � https://kolekcije.nub.ba/files/original/b226d527deece218442681114767f6c6.pdf be5ca9a794eac04baebc48ebcbd01e1f PDF Text Text ГАЈРЕТ ГОД. XIII. С а р а ј е н о , Ш . о к т о б р а БРОЈ 19 1 9 3 2 . Проф. X. С. БркиЛ: Гази Хусревбег (П ов о д о м 4 0 0 - го д н ш њ и ц е Га з н Х у с р е в б е го в е џам ије) Прва половица шеснаестог стољећа донијела je југославенским вемљама на Балкану мпр и затишје. Крваво коло које je почело исторпјсквм освојењем Галипоља a заврпшло Мало je политичке мудрости требало да ово мирол>убиво расположење постапе 8дравом и солидном основицом културнога 8идан>а и ивграђиваља. Требало je л>уди гаврока Г а з и Х у с р ев б его в а[џ а м и Ја С а р аЈев о се — у колико се тиче наших вемаља на југу — великом побједом Турака код Мохача године 1526, помјерило се сада на сјевер у Подунавл»е, да тамо продужп борбу ивме^у исламскога истока и кршћанскога запада. H a­ rne вемл>е на југу, ивморене и до крајности исцрпљене борбама, хараљем и уништавањем које их je трло преко стопедесет година, чевнуле су sa миром. погледа, јаког осјећањаи снажне активности? требало je личности sa нову ситуацију. Такове лачности могла je дати у првом реду она наша југословенска средина која je била најсвјежија и најмање истрошена и цој[а:.је no својој дотадањој духовној концерцзји, имала доста сродностп са начелииа; ое* јећањем и схватањем којим се рукоббдћМа нова управа. Зато je посве разумљиво Je �наша богумилско босанска средина прихва* тила нову ситуацију и постала њезин носилац, тим прије што joj се сад, no први пут у пстopиjи,,, пружила прилика да пспол>и своје конструктивне осебине. Југославенски расни по8итивизам, увдигнут и облагорођен вјерскпм” осјећањем, могао je сада да се пспољп Још прије Кооовсве битке су Т у р ци д боко залавили у наше крајеве, особито у 8вмље Сандаља Хранића и њ еговах насл>една. ка. Године 1388 водио се љ ути бој код Би— леће пзмеђу Влатка В уковића и турскога војсковођо ТТТахина. Сигурно су већ тада п о ч р л п Гужи додири ибмеђу Т урака и nanio ТриЈем^Хугреваегове^џамиЈе као снажан културни фактор и да, цијелим Н И 80М својих дјела, испише најсадржајније странице н а т е културне историје управо у оно доба када су на западу хуманпвам п ренесанса ударали основицв нововјеке културе. Ивмеђу сввх неимара овога богатог и стваралачког перпода горостасно се издиже Д во ри ш те Гази Хусревбсне џамиЈе с а ш ад р вано м . лик Гази Хусревбега, надвисује али не васјењује остале своје претходнике и посљеднике, 8ау8имм положај првака и вође у једвој хармоничној цјелинп, управо вао што се видно али скромно истиче витка мунара његове џамије међу својим осталим посестримама. 310 травунске властеле којој je била до8логрдила анархија у 8емл»и. Ти су односи, и8међу осталога, ревултирали прелавом једног дијела травунске властеле на ислам, међу љима je вал»да био и брат кнеза Радивоја a ХуСревбегов отац Ферхатбег. Није искључено да je он као дијете доведен и у исламу одгојен и no војнички васпитан. Свакако je тачно да je Ферхатбегов прелав на ислам сматран великом политичком аквизицијом, јер се то догодило у доба кад je предстојало освојење Херцеговине. Фер* хатбег, no својој лози племић ив угледне породпце, могао je лако да постане ветом сул- �тана Вајавита II, јер je повнато да су се турски султани, руковођени политичким интере« сима, радо срођивали са нашим угледним великашким породицама које нијесу прешле на ислам a поготово су то чинили са онима Ko­ ja није тежила sa националном, него само sa политичком и вјерском асимилацијом. Ив такве ередине могао je да иврасте уман и племенит дух са снажним стваралачким осебинама, религиован и човјекол»убив, муж који МаХфил у ХусревбеговоЈ џами|и ји су прешли m» ислам п ступили у служ- je инстинктивно осјећао своје доба и саврбу цара. Kao син султаније и једнога углед- шено проживљавао своју улогу. Нова власт и управа могла се je ствоног царскога генерала Хусревбег je бпо опредијељен на дворско васпитање, на дјетпњско рпти и раширити ратовањем и политиком друштво принчева и царевића. Турском двор- али се није могла тим средствима и одржати. ском васпитању ударио je темеље умни сул- Треба културнога рада и стварања na да се ^У нутраш њ ост Хусревбегове џамијс са мимоером Ј тан Мехмед II Елфатих, те je сигурно одржи ма које ново стање и нови поредак. Цпда je Хусревбег васпитаван свим савре- јело дјеловање Хусревбегово докавује нам да je меним васпитним средствпма a у идеја- н»ему ова чињеница не само била јасна него да ма и идеалима турске државне политикејко- му je она била основни покретач у раду. �Врло je карактеристично да Хусревбега no првп пут вапажамо у једној дипломатској миспји у Москвп године 1500. Нема сумње да му je ова миспја у дио пала на само ради његове сиособности и дипломатске вјештпне, него у првом реду ради његовог словенског поројекла које je он довољно испољавао и које ra je квалификовало да сједи за царскпм столом творца новоруске државе Ивана III првога „цара н самодржца свију Р уса“ и да с њпм претреса политпчка питања. без челобитње и церемонпјалног проскинезоса (падања впчпце пред владаром), него скоро интпмно и другарски. Доласком на владу султана Сулејмана II (1520-1566) почиње Турска поново са јаком ратничком политиком на 8ападу. Прва да Хусревбегова снага не лежи у његовом војничком талевту, пввршио je одлично уЛо. гу која му je била намијењена. У цијел0и нпзу внаменитпх бојева учествује он са својом војском, сам или иреко свога пријател>а и одличног генерала Муратбега Тардаћа, ро. одм ne Ш ибеника. Побједу кодМ охача 1526 год., освојење Јајц а 1528 год., освојење Класа 1537 год., побједу над царском војском геверала Кацпјавера 1537 годпне, све су То војни успјеси ea које, посредно или непосред. но, прппада заслуга [Х усревбегу. Витешки елан једнога потомка травувске властеле у. једпн»ен са великом војвпчком дисциплином којом су Турца побјеђивали ва све стране, борпо се лавовска и успјеш во sa идеале којв je у души носио. Побочно Крило (ђ ен ах ) Х усревбегове џамиЈе. У д н у м а х ф и л , с а с т р а н е м а х с у р е фава тих борба вахвата доба од освојења Београда 1521 године, до битке код Мохача 1526 годиве. У СоИм овим борбама Хусревбег се истиче као врстав царски генерал. Послије освојења Београда Хусревбег je no, стављен у Босви као царски вамјесник. Али сви су ови успјеси ва бојном пољу нреслаби били да вадовоље душ у овога племевитог човјека, јер он није био no својој природи ратвик и освајач. Д руги су сважвпји и П 081- Т и в в и ј и мотиви покретали њего* ву племениту душ у и челичили његову во- Угарско хрватски краљ Матија Корвин послпје пада Смедерева (1459) u Босне (1468) успоставпо je једву обрамбеву ливију која се протезала од Сења ва Јадраву до Београда, који je био у рукама Маџара. Кад су Маџари и8губили Београд, тежиш те борба ва љ у. спомевутом појасу било je пренесево ва eaпад у Босву, вато je у Босву sa савџакбега био послав вајврсвији царски геверал. Прем313 Ж елио je да буде својој отаџбиви користав, вато je тежио да добије Босну да њом управља, њу подпже и ввграђује. To je од цара молио и добио; и кад je, како варод пјева, пукла пушка од Ц ариграда да убијо Хусревбега, кад су га вавидви душмави код цара оптужили п ea веко вријеме макли из л>убљене отаџбиве, ов: je изгарао од чешње �8a и»ом и Ви]е се смВрВо Док 66 tlotroBo, на* кон много тр у д а u оапора није повратио у н>у да настави своје корисно дјеловање, посв ећ у у ћ и све своје умне и материјалне снаге надобро своје 8вмл>е u свога народа. Т ује она чиста и ничим неослабл>ена расност и повитивност која овом умном човјеку и великом патриоти и родољубу даје одлично мјесто у наш ој народној историји. 6Ти према Свевишљем Алаху и свпм његовпм здањима. Са својим архите^гонским одликама које je ставл,ају у ред првих грађевина K o ­ je je изградила Синанова ренесанса у Царпграду, Гави Хусревбегова џамија не би ни ивдалека била толико позната да joj глас нпјесу пронијели управо они мотиви, којима се je руководио њезин умни 8авјегатач. По saмпсли свога добротвора џамија je требала да постане жариште новог културног живота п центрум једнога новог друштва; она je v псто врпјеме имала да постане зборним мјестом свјесних грађана једнога великог и моћног насеља, једне метрополе, имала je да постане са'мосталним расаднпком исламске културе и цивилизацнје са утјецајном сфером ua сјевер до крваве Крајине на југ до некадањвх посједа моћне травунске властеле. vi r ■' ■ I - ii т -ш Ш Ш адрван „ Н а н д и љ " у Т р и јс м у Г а з и Х у с р е в б е г о в е џ а м и је Са ријетком устрајношћу и разумијевањем Хусревбег се латио посла, дапопримјеру својих претходника, али са много више концепције и консеквенције Сарајево учини културним, политичким и привредним центром вападног дијела Отоманске империје a у срцу своје љубљене отаџбине. Kao човјек дубоке религиовности, a широке концепције, са савременим хуманистичким наворима и без фанативма дограђује он 1530 године своју архитектонски дивно сложену џамију, вјечити споменик Божијем Јединству, храм скрушене молитве п бескрајне љубави и одано- Занесен овом сјајном перспектпвом Газп Хустевбег je, као човјек рпјетке унутарње хармовичности, допунио својим осталим устаиовама почетно своје дјело. Ув своју џамију je одмах подигао Ханиках за дервише, неку врст манастирске више теологије, са задатком да окупља људе одане Богу побожности и спремне да цијели свој живот посвете вјери и вјерским наукама. Поред ове чисто теолошке школе основао je он мало кашње ys своју џамију другу школу, медресу Куршумлију, са најширом научном основом. У својој гласовитој завјештајници учинио je умни вавјештач научну основу ове школе вјечито савременом, јер je у8 предмете, које je ставио у наетавни програм, додао клаувулу са жељом да се уче „и остале науке sa које буде мјеша u обичај буде тражио* 313 �Д а sa навијек осигура правилно функционисање овим својим културно просвјетним установама и да у исто вријеме вбрине социјалне и комерцијалне привредне потребе града, којега je у перспективи својих жеља и нада гледао, Ј^ази Хусревбаг je основаоуз ове своје установе и свој имарет, којему je ставио у дужност да се, у првом реду, брине sa исхрану цијелог особља које je или службом или науком везано sa његове установе; поред тога имарет je имао да sa три дана бесплатно угош ћује све путнике и намјернике који долазе у град no трговачком или ма којем другом послу. Наравно да je овакав домицил у првом реду служио социјалним интересима и био нада и потпора градске сиротиње. Овако комплетирану вадужбину овјековјечио je велики добротвор завјештањем огромних имања чији приходи служе ивдржавању и унапре^ивању свих његових инстптуција. (дворишту) Бегове џамије, није никада ведо. стајало грађанске свијести и мужевне 0д. важности да се одупре насиљима и самовоља долазила га она макар из царских сараја. Оставивши себи овако диван споменик преминуо je Гази Х усревбег no свој прилнци у Сарајеву године 1541. Уз џамију Ва скромном мјесту стоји данас његово турбе (гробница); поред њ ега сахрањен je н»егов одлични сарадник и пријатељ Мурадбег Тар. дић. Ови свјетли гробови у џамијском харему (дворишту), са цијелом Хусревбеговом eaдужбином, били су живо врело моралне снаге која се толико п ута у вначајним историјсквм данима манафестовала на вборовима на којима су падале смјеле одлуке, одважно в бев страха од свнленог гајтана, чашице отрова пли џелатског мача. У сваком озбиљном часу знао je сваки гра^анин да му je прва дужност да се нађе на вборишту у харему Бегове џамије, гдје се стварају одлуке и дају пароле. Гази Х усревоегово и М урадбегово турбе Преко религиозности, хуманости и племенитости овога нашег великог добротвора испољила се je његова широка државничка концепција, васнована на љубави према ро^еној груди и на тежњи да својој отаџбини створи све услове ва самосталан културни и друштвени живот. Њ егове вадужбине постале су јевгро око којега се je развијало насел>е, пуно животне снаге и активности, и8никао je и ивградио се град свјесног и способног трговца и еснафа, који je са највећим еланом одржао побједу у привредној утакмици и спрвјечио странцу да се утврди на тржиштима отаубине. У друштвеној средини која се je обравовала и васпитала у харему 314 Ово вдраво гра^анско и друштвено васпитање се није 8адржало само у Хусревбеговом Сарајеву. Утјецај његов je био снажан и жпв у цијелом босанском вилајету. Талеба (^аци) Гази Хусревбегове медресе су га проносили у остале крајеве отаџбине. Видна улога у том погледу припадала je и сарајевском трговцу и еснафу, јер су сви код својих муштерија у провинцији уживали одличан углед и од њих у озбиљним данама очекивао и примао савјет и упуто, a и у данима еређеног живота су они служили у сваком послу као ysop. Ha пољу источне науко и књижевности прославио се je внатан број ђака Гази Хусревбегове медресе. ГВихова дје- �Ла су махом написана арапским пли турским је8Иком; то нас ни мало не треба да чуди, кад се вна да су ови јв8ици у ово доба, варочито араиски, сматрани као интеркњ иж . сретство у источној к ул тури и цивилизацпји исто као ш то је 'у то доба вриједио лативскн јевик sa вападне књ иге којим су се служ или многи н аш а учељ аци и књижевници и8 наш их приморских градова. И сто тако из Гави Х усревбегове медресе je ивашао велики број наш е улеме која je васпи тавала иводила народ и чијв нам) васлуге најбол>е илустрира велики ау торитет који je она у народу уживала. Д а je још ова улема трајно водила пдеју савремености у науци и наставв [како je то била жељ а м удрога и племенитог до- ; t, чвнител»а. Не може, јер je његово дјело куЛтурно просвјетног карактера, a култура и просвјета су општа добра којима се не могу стављати викакова ограничењаЈ не може ни вато, јер je његово дјело стварано ea средину, из које je потекао сам доброчинитељ, створено je ва вемљу и sa народ кому je припадао сам доброчинител> који je управо ошш својим дјелом документовао своју љубав према свом народу и својој ро^еној груди; коначно Гази Хусревбегову дјелу даје оптте народни карактер непобитни факат да je љегова институција стољећима утјецала на васпитање варода дајући му моралву свагу, с којом je могао да кроз петстогодишши живот саЗтуђивом исте вјере, очува све своје -f* * f* * " " ' • • 3" .... .L У нутраш ш ост Гази Х усревбегова турбгта бротвора, сигурно je, да би и утјецај овога научног института u у нашој недавној прошлости a и у нашој садашности био много вначајнији a и много кориснији. Гави Хусревбег je био прави син свога вијека. Оплемељен и уввишен вјерским ваносом снажно се издигао пзнад своје средипе, држећи својим јаким умом, равнотежу ивмеђу духовног вјерског осјећања и потребе стварног живота. Љубав према ближњем a нарочито према својој рођеној груди и јасан и уман поглед унапред, сачували су од неактивног мистицивма и упутила га на ставу рада и стварања ea Славу Свевишњег Алаха a на добро и корист свога народа. За то се Гави Хусревбегово дјело ни no мотивима ни no ревултатима, не може и не смије посматрати само као дјело једнога вјерског добро- расне и народне одлике и одржи јаку свијест своје народне осебујности. Ако се још варочито подвуче и нагласи да je ов ако не баш први оснивач a ово сигурно стварви ивграђивач нашег диввог шехер Сарајева, мјеста, које спада међу ваш а прва културва и економска средишта и које снагом свога живота стварво и подржаје хармонију у цијелом визу контраста, овда je посве јасно да вме овога велпког добротвора и културво просвјетног неимара спада међу прва имсва културне историје вашега варода. Наша кул* турна историја je дужна да Гави Хусревбегу даде ово признање. Сарајево, град л.убави и дјела овога умног доброчинитеља обвезано je да се достојно одужи овом свом весумљиво нај8аслужвијем мужу и то Сарајево бев равлике вјере и племепа. �Гајрет као наша вациовалва в културпросвјетна уставова, ставља со данас у ррве редове да се покловп успомевп овога великог добрОчинитеља и културно просвјеЖ'»С. тног неимара и да у овим данима проола,, четпрвстогодншшвцо шегове џ аи и,е у 8ие 8вд. вог у чвв]ћа и ода достојан п о Ј е т е т п р в о м а најваслужнијем грађанину шехер Сарајеви, Сећањ е н а рахм. Авду ■ "i Кроз двадесет и неколико година нашег позванства, друговања и заједничког рада на јачању ■н&ционалне мисли међу нама, ja сам познавао рахм. Авду као човјека јаког карактера и као несавладива борца за своје идеале. Ми смо имали доста прилика да радимо заједно и у свакој тој прилици рахм. Авдо се истицао као добар и ваљан национални радник. Он није никад у свом животу скретао ни десно ни лево од оне линије, коју je већ унапред себп у свом раду одредио и којом су пшли сви тадашњи осведочеви националисти. У том свом": раду ииао je доста презрека како од тадањег црдог рс- џарске Монархије. Том су приликим били .чноги омладинци Брогањани на анектираном подручју и да би се уклонили овим прогопима, многи су раније отишли у Беч на студије, да би се у том милијунском граду могли слободније кретати и радити на народном послу. Тада су били омладинци муслвмани удружени у три академска муслиманска удру. жења u то у друштво „Звијезда“, које je слозило иао српско друштво ,Свијест“, друштво академпчара Хчвата муслимана и треће je било клуб иационално неопредељених бкадемичара муслимана, које смо касније за време балканских ратова А радски м ученици 1914 - 1915 год. жима аустро-маџарског тако још више од својих другова, који су том режиму као верне слуге и служили. Ради тих врепрека у свом раду за свој народ страдавао je кроз цео свој живот u на крају га изгубио у арадској тамници. Да би бар донекле могли видети замашитост рада рахм. Авде, потребно би било многе ствари повратиги сеНању, али то je немогуће у једном пригодном чланку. Овде Ку га изнети као академског грађанина за време анексионе кризе. У октобру 1908 год. вроглашена je анексија оосне и Херцеговипе од стране бивше Аустро-Ма- 316 прозвали именом Ччталџа'1 no имену ратне линије између Бугара и Турака код Цариграда, хтејући тим истапи љихову анационалност. уахм. Авдо сарађивао je у друштву _3виЈезда и за време његових студија у Бечу најГ ™ ’е „ ДеЛ0 омади»а«а У друштву »Звијезда« П " а непр" !м вањ У авексије Босне и ХерXHie У тпмА °1ране виБше Аустро-Маџарске Монарсе nDBiamm^5" раХМ' ,е v '° неУстрашиа и први де ван Avf-rn Д Г' ИПЖ’ УаршРом Чекром да иугњетача О РИ,С 11 припРема терен за рад вротнв Б ео го а Г ? Г ' е тада У дауииву г. Чекре обишао ладвне т^!аРИГРаД У " же 6oca»clIe академсве омадине „n Taj његов тадашњи рад na „деји Ослобо- �ђења донео м-у je касније за време светског рата тамницу, где je u заиршио свој тешки али часни живот. Он није остајао no страни ни код других тадањих вкција друштва. „Звијезде- као и других академских друштава. Његов рад у Сраском академском друштву „Зори“, те у „Р аду\ друштву академичара вз Босне и Херцеговине није заостао ни у ком погледу иза његовог рада у друштву „Звијезди“. У овим je друштвима врипадао увек радикалној групи, која није хтела никаква компромиса у питању нашег ослобођења, na није гледала ни трпела, да се исто врши у оквиру двојне монархије, него да се изврши потпуно наше уједињење са тада слободном нашом браћом. Његов се идеал испунио, али уједињење своје браће рахм, Авдо није дочекао. Након завршетка својих студија рахм. се Ав: до вредао опет народном послу, те je након смрти неумрлог Османа Ђикића заузео његово мјесто као секретар нашег Гајрета. Он сада удвострученим силама ради на ширењу националне свести међу омладином, са својим друговима; ствара тајне омладинске орнизације. те након тешке борбе и у самој тадањој управи Гајрета побеђује. Гајрет није могао тада наћи погоднијег радника за свој рад, који je започео рахм. Осман од рахм. Авде Да je био овај pa1* Гајрета на правом путу, доста je напоменути, да je у самом друштву првог дана рата заведен комесеријат и управа Гајрета предата вакуфској дирекцији, a главни секретар рахм. Авдо, душа народног Гајрета, заточен у арадску тамницу. Јован Палавсстра Бохем и мученик СЈећање n a Авду Сумбула Упознао сам га прије којих двадесет година, и можда још која „no врху*. сјећам се више да ли то бјеше на Кеју, у некој кафаници, или што je највјероватније — код Семиза-или Јефтана Хаџи Лелечића, већ блажсно-почившег, као и многи који су у вези мога познаиства са Авдом Сумбулом, негдашњим „философом* в бохемом, добрим човјеком и родољубом — Србином, без мане-ц' страха, али и без себерекламисања и бучне фразе, којесу тада биле доста честе. Te године 1912, ако се добро сјећам — пискарали смо фељтоне и још којекакве списатељске „надобудности- : Јевтић Боро, Варагић Јово, Мрас Драгутин, моја маленкост, Никола ВасиК и још понеки. Варагића и Мраса, двојице најталентованијих тадањих вјесника, нема В'Ише међу жпвил1а. Погинули су годину-двије дана послије Авдиног одласка „на ахирет“. Сваки на свој начин: Варагић негдје на рум-унском фронту; Мрас разнесен њемачком гранатом наДунаву (као српски добровољац), Авдо Сумбул, као Србин заточен у Араду, умрије од тифуса, хиљадити no реду у арадским казаматима . . . Аллах рахмет ејле и Бог да им душу прости! Редакција „Гајрета" налазила се je тада — 1911, 1912 u 1913 — на Кеју, одмах испод данашт е нове куКе г. Божића. У приземљу, где су данас приватни станови, налазила се je соба уредништва. С обале се je лако могла назрети фигура ракм, Авде: омалена раста, усуканих рамена, главе утонуле у мршави врат који се губио у дуплом тврдом крагну. Овај крагн je био једна од недужних слабости, често пута својим сјајем у супротности са поабаношћу одијела, вли „хаљке", како je он то говорио. Ha столу пред њим хрпа „шлајфни' од тек приспје- ле коректуре, лли отисци цијелих страница за ре впзију . . . Крај њега редакцијски кош — никад npaзан . . . Ту. су налазили тиху и невидовну смрт почетнички стихови; једино што пм je продужавало живот био je хумор који je Авдо издашно расипао у рубрици „Одговори уредништва". Ти одговори, кратцИ и духовпти, лишени сваке злобе и пакости, давани лако и неусиљено, одавали су бохемску и само на Брви поглед циничку фпгуру уредника „Гајрета“, Авде Сумбула. Тако, на примјер: .Добили Ć m o Вашу пјесм-у. Кад други пут пошаљете, јавите, да пошаљемо кош на — станицу". Или: „Из Вашпх се стихова види да Вас je спопао љубавни јад. Чело Вам гори, и глава Вас боли. Добро je за ту бол привити на чело — спрових кромпира". Како je било онима који су читали ове одговоре, умјесто да су гутали очима своје штампане стихове, — то могу да знаду једино они који су некад били — литерарни полетарци. Неко he, можда, помислити да je Авдо Сумбул био пакостан, кад je могао да овако „убије многе таленте*. Али то не стоји. Напротив, он je у кн>ижевности заступао тезу искрености. Говорио би: Млади пјесничкп почетници су као и дјеца; треба ux „ишибати" и заптити, na he бити нешто од њих. Замишљам како би Авдо данас прошао са својом .тезом", ако би je примијенио на данашљи најмлађи пјеснички нараштај! * Посјећивали смо га у редакцијп скоро сваког дана; обично послије подне. У ходнику тишина. Служитељ Сеид, са бијелом ахмедијом око феса u са нанулама на ногама. — Je ia господиа уредник у канцеларији? Сеид утиша глас: 317 �— Авдо рад-и... Има хин пунО унутра. У стзари то je била сједница уиравног одбора на којој je Авдо војевао за буџет и трошкове листа. Јер, нас неколицину je хонорисао, повремено, од 5-20 круна, за ондашње цоба издашва сума за наше ђачке џепове. Имао je једну црвенкасту »техару“, впше дувањару него новчаник. Погледао би једнога од нас, взвадио »техару- , раширио je: — Зар опет! Шворц, a ? И извадио би, уз лаки осмјех човјека, боема који разумије: — Ех, да знаш какву ja муку мучим док искамчем од хоџа одобрење за хонораре. A и јест м-учио муку. Hnje ни чудо. Наши су прохтјеви били повелики, као и сарадња у листу што оригинална, што преводна, у прози и стиху, слободном и римованом. Стихови Мраса и Взрагића, Уптмена и Мисеа, Вере Симићеве и Хатиџе, Бодлера и Рембан; проза Борина и моја, Стриндберга и Мопасана. Мраса и Варагића, Куприна ц Киплинга, Чехова и Превоа, Тургењева и Бјерндона, Ибсе- • нова драматика и још многа „литература одломака* — то су биле странице књижевног и забавног штива, поред чланака и рацова>млађих инајмлађих интелектуалаца тога времена. Ми „Власи“ радили смо и објављивали иод псеудонимима. Ja бијах Фаак или Садик, ВарагиК „-Неџати"; слично и други У питању je да ли бисе био нашао, тада, други уредник који би био прегао да .чуслимапском ревијом иде, бар њеним књижевним дијелом, упоредо са осталим ревијама Словенског Југа. Али, Авдо je био боем и разумијевао je боеме и „писмену сиротињу".1 Тако то би и потраја кроз цијелу 1913-туидо 1914-те. Догађаји раздвојише пас сараднике Гајрета од његова симпатичиог и увијек срдачно расположивог уреднака. Поново смо се срели у арадским казаиатима, под зиму 1914-те. Ja, са још неколицином другова, међу њима Варагић и Јово Шошић, доспјех у „Лондон-абтајлунг“. Авдо je био у тз. „Иителигенц-абтајлувгу1* са осталим, међу којима знам: Смају Ђема- ловићаДДр. Шхмеда Зилџића, Хасаибегов-ића (0ца г. Др. Авде ХасанбеговиКа), ХамидаСврзу, БехџетаМувелића, Пејановића, Алексу Родовића и многе друге. Како смо провели ту зиму у заточењу, 0вдје није за спомињање. Тек једнога дана, почетком jaнуара 1915, у нашем одјељењу се прочуло за тешку бочест Авде Сумбула. A та зима била je једна од најочајнијих. Дневно je подлвјегало тифусу 0д 30-70 људи, жена нли дјеце, вз Босне или из Србије. Фамозни бездушник, пук. Хегедиш жарио je и палио; бараке и „тунели* тврђавски пуни болештина и гамади, невоље и глади, безнадежности и очајања. Ha све стране утученост н ужас. A сваког дана све већи број оних које, у гомилама, спуштамо у огромне, подводне рупчаге крај Мориша.. Онога дана фебруарског, када су у Сарајеву умирали на вјешалима пњих тројица“, Данило, ВељК9 п Мишко, кроз сва одјељења je брујао глас да je ,Авдо Сумбул скратио“. Издејсгвовао сам дозволу за взлаз из једног одјељења у друго. Тамо у њеtpajjM одјељењу, у једној малој соби, немоћно je лежао Авдо Сумбул. Очи дубоко унале, сасјајемкоји je саи од себе сагријевао, са лицеи које je било тамно п суво, са раменима усуканиц, на којима су испод поабале тканине ппрчале суве кости, — Авдо je био већ ослабио до крајње мјере. Ha столици до његове постеље стајала je флашаса млијеком. J a погледах, час у њега. час у флашу Ои прпмијети мој поглед, уморно се осмехну н проциједи кроз зубе који су се још свијетлили: — Шта гледаш друже? Млијеко? — Па, како се ocjeham, Авдо? упитах нешто суморан. Он се осмјехну иронично, први путш тојазиаи и надода. — Ех, мој брате, како се осјећаи? A зар бих пио млијеко да се добро осјећам! Здрав хумор из клонулог организма! Насмијах се, и ja и остали. И он се насмијао. Taj осмјех још je свјеж у моме сјеНању. A то би наше посљеди>е виђеље. Неколико дана касније — 8. фебруара — Авдо Сумбул je однесен на заје^нвчко тробље крај Мориша. Prof. Derviš Tafro: Nacionalni rad Behdžeta Mnievelića Inačije i bundžije bili su odvajkada naši pređi. 1 brane svoje pradjedovsko ognjište protiv mrskog zavo­ oni bosanski Bogumili, što se onako žilavo borahu pro­ jevača, prkoseći na taj način i Turskoj i svim evrops tiv katoličke crkve i vlasti mađ irskih kraljeva, i ona kim velikim silama. Pa i za naše Oslobođenje i Uje­ bosanka vlastela begovi i age, ajani i kapetani što se dinjenje pridonesože muslimani svoj obol, iako u dos* vrlo malo ili nimalo ne povinjavahu zapovjedima i a s romnoj mjeri. Njih je bilo i među zavjerenicima i željama visoke Porte i njenih namjesnika, nego živIjahu po svom ćeifu, svojim običajima i navikama sa* taocima, medju mučenicima i zatvorenicima kobne 1914 godine, dok je cvijet njihove školovane omladine, nji­ čuvavši sve bitne odlike slovenskog karaktera. A kada hova nada i uzdanica, nošena uzvišenom idejom na­ Austrougarska monarhija na Berlinskom Kongresu do­ bi mandat da okupira Bosnu i Hercegovinn, jedino oni cionalnog vaskrsa dobrovoljno stavila svoj život na kocku u Dobrudži i na Solunskom frontu i pripomogla od čitave naše nacije odlučiše, da s oružjem u ruci usjehu i slavi srpskoga oružja. 318 �Svi ovi pregaoci za našu opštu stvar a na prvom mjestu onii koji svjesno prinesoše žrtve za oslobodjenje i ujedinjenje svoga naroda zaslužuju priznanje i vječitu zahvalnost nacije. Ovo priznaje i zahvalnost duguje njima u prvom redu muslimanski dio našega naroda, jer mu oni sačuvaše čast i obraz pred potom­ stvom i istorijom, koja bi inače, o tome nema sumnje osudila nas muslimane zbog posvemašne pasivnosti u sudbonosnim danima stvaranja naše velike države. Medju ovim zaslužnim ljudima nalaze se i dvojica Gajretovih radnika dva aradska mučenika, dvije žrtve austromadjarskog bijesa rahm. Avdo Sumbul i Behdžet Mutevelić, čije je kosti Gajret prenio iz Arada u Sa­ rajevo i podigao im spomenik, koji će ovih dana biti otkriven. Nacionalni rad Behdžeta Mutevelića pada u go­ dine neposredno pred sarajevski atentat i proteže se poglavito na muslimansku srednjoškolsku mladež. Da bi se bolje razumilo pod kakvim je okolnostima radio Behdžet i njegovi drugovi i zbog čega je dopao tam­ nice u kojoj je tragično svršio sa svojim mladim’ ži­ votom, ja ću se letimice, osvrnuti na prilike medju muslimanskom srednjoškolskom omladinom u Sarajevu pred veliki svjetski rat. B k £ K ad je austrougarska okupirala Bosnu i Herce­ govinu bili su joj odani jedino naši katTdreliskreno, a Jevreji iz računa, dok su joj muslimani bili svom du­ šom i čitavim bićem svojim protivni. Za pravoslavne okupacija znači promjenu gospodara, ali oni Austriju mrze iz nacionalnih razloga. Zato je trebalo pređobiti pravoslavne i muslimane pomoću crkve odnosno sveštenstva i škole. Ali presizanje vlasti u vjerske prilike urodi borbom za vjerskoprosvjetnu autonomiju najprije kod pravoslavnih a zatim i kod muslimana. Ova kul­ turna borba promeće se postepeno u političku za us­ tavne i gradjanske slobode i zbližava muslimane i pra­ voslavne protiv zaiedničkog neprijatelja. Tim više nastojahu tudjinske vlasti da svoje namjere ostvare pre­ ko škola, koje će fabricirati njima odane kreature. Pošto su pravoslavni bili nacionalno opredeljeni, to je ovo nastojanje poglavito upravljeno na djake musli­ manske vjere, koje je škola trebala da napravi pioni­ rima protunarodne austrajanštine. Na prvom mjestu trebalo je spriječiti prirodnu nacionalnu orijentaciju muslimanske mladeži, kako srpsku tako i hrvatsku mislim onu pravu naprednu hrvatsku. Tako se n. pr. naš jezik nije smio nažvati svojim pravim imenom, nego mu je službeni na’ iv bio zemaljski, bosanski nacionalni jezik i t. d. Mjesto toga austrjske vlasti na­ turale su našoj mladeži nekakav surogat narodnosti, koji su one nazivale hrvatstvom. Medjutim ovo austro-bosansko hrvatstvo imalo je sa onim pravim slo­ bodarskim hrvatstvom zajedničko samo ime a dru­ go ništa. Jer biti Hrvat značilo je ovdje mrziti iz dna duše Srbiju i sve što je srpsko a Austriju voliti i bi­ ti joj pod svaku cijenu odan i lojalan, dok su pravi Hrvati sve onamo od ilirskog preporoda težili za du­ hovnim jedinstvom i bratstvom u prvom redu sa jedokrvnim ljudima a onda i sa svim Slovenima. Sada ćemo razumiti zašto su oni muslimani, koji su se priz­ navali Hrvatima bili a priori protiv svakog po narod korisnog a po austriske interese štetnog poduhvata. Zato ih je narod prozvao mehkišima, a mi smo ih zvali frankovcima. Osobito jaka frankovačka propaganda vodila se u Sarajevu, političkom i kulturnom centru Bosne i Hercegovine. Sredstva se nisu birala, radilo se i mi­ lom i silom, kako je gdje trebalo. Organizatori ove propagande, medju kojima je nažalost bilo i srednjo­ školskih profesora djelovali bi preko svojih pouzdanika-djaka i u školi i izvan škole a naročito u vakufs­ kom konviktu, gdje bi se o Srbiji i Srbima govorilo u najpogrdnijem i najprezrivijem tonu. Frankovački agenti gledali su da u klici uguše svaku pojavu, koja bi i najmanje mirisala na srpstvo. (Sjećam se dobro da su me jednom još kao prvoškolca istukli što sam slučajno sa ram. Hasanom Bitevijom zapjevao - u gajdama gajde ječe, u Srbina čaše zveče.) Ali uza sav organizovani teror frankovaca, koje su podržavale vlasti, nije se dao spriječiti prirodni proces buđenja srpske nacionalne svijesti kod pojedi­ nih muslimanskih omladinaca. Svijest o jedinstvu na­ roda i težnja za Oslobođenjem uzima polako ali sigurno sve više maha osobito onda, kada egzekutivni od­ bor stupi u tješnju vezu sa srp3kopravoslavnim poli­ tičkim vođama. Ovaj fakat imao je izvanrednog psi­ hološkog učinka na tadanju muslimansku mladež. On je stvorio mogućnost da pojedini nacionalno svjesni omladinci prave protufrankovački srpski front. U to doba provedena je i aneksija Bosne i Hercegovine, Srbi pravoslavni i muslimani dadoše na vidan način izraza svome ogorčenju .'zbog ovoga međunarodnog zločina, a njihov protest posluži tadašnjoj srpskoj vla­ di kao važan argumenatza njezinu diplomatsku akciju. Tada narodnjaci preuzeše Gajret u svoie ruke, a za poslovođu pcstaviše rahm. Osmana Đikića. Tim srpski nacionalistički pokret među muslimanskom omladinom dobiva svoj centar i svoga vođu. Osman skuplja oko sebe istaknutije omladince, druži s njima, raspravlja, ubjeđuje, hrabri, oduševljava, raspaljuje. Ovi razvijaju živu akciju među svojim drugovima, ali tim izazivaju protjv sebe groznu mržnju vlasti i frankovačkih tero­ rista. Program u školi, otstranjivanja iz škole i kon­ vikta, fizički napadaji po ulicama i u konviktu bila su tada uobičajena sretstva pomenutog terora. Ali ispunjena odvrateošću i prezirom prema oni­ ma, koji su poglavito zbog neupućenosti i lošeg vaspitanja postali slijepo oruđe u rukama tuđinske vla­ sti, a zadahuuta mržnjom na tuđina i osvajača i opojena uzvišenom misli o slobodi i jedinstvu naroda, muslimanska nacionalistička omladina prima borbu srčano i hrabro ne prezajući ni od najvećih žrtava. Pored rahm. Hamiđa Svrze, koji je bez sumnje po svojoj inteligenciji i spremi i po jačini nacionalnog osjećanja i po oduševljenju za nacionalne ideale zau­ zimao prvo mjesto među nacionalističkom omladinom jedan od najistaknutijih i najagilnijih nacionalnih rad­ nika bio je Behdžet Mutevelić. Još kao mladi petoškolac svojim odvažnim istupom Behdžet svraća na se pažnju starijih drugova, koji ga objeručke primaju 319 V �u Svoje kolo i Upućuju na rad oko organizovanja taj­ ne đačke družine. A za ovaj posao teško bi se onda mogla naći podesnija ličnost od Behdžeta. Vrijedan i solidan, čestit, pošten, stekao je onda simpatije i po­ štovanje svojih drugova, a dobar i vrijedan drug imao je velik broj ličnih prijatelja. Njegova mržnja na tu­ đina osvajača i njegova velika ljubav za slobodu i ve­ ličinu naroda davala mu je podstreka, snage i poleta da se sav preda radu oko suzbijanja štetnih protu­ narodnih podviga zalutale braće iz protivničkog tabo­ ra. Ubjeđen u pobjedu prava nad silom dao se je pre­ dano i neustrašivo na prikupljanje novih članova đač­ ke družine, u kojoj su se nacionalno osvješćavali i pripremali za velike događaje novi naraštaji. Sam optimista znao je i svojim drugovima uliti nadu u konačno ostvarenje nacionalnih ideala, sam smion i odvažan pojačavao je i kod svojih drugova pouzdanje u se i vjeru u nesalomljivu snagu našeg naroda; sam spreman na stradanja i žrtve za svoje uvjerenje цбј0 je i svoje drugove, da se ne plaše stradanja i žrtava za dobro i sreću svoga naroda. Ovako pregalački i ustrajan rad Behdžeta i nje­ govih drugova nije ostao bez dobrih i korisnih rezul­ tate. Ovome radu ima da se zahvali, što je mnogi muslimanski omladinac aktivnu sudjelovao u oslobo­ đenju našeg naroda i stvaranju naše lijepe prostrane države. Ovom radu ima da se zahvali, što danas mi ogi čestiti musliman s voljom i ljubavlju radi na konsolidovanju prilika u našoj državi i što je u svako doba gotov da prinese najveće žrtve za državno i na­ rodno jedinstvo. Neka bi spomenik, koji je Gajret podigao ovome velikom patrioti, podsjećao sadanje i buduće genera­ cije da ispravnom i poštenom građaninu mora biti nešto draže i svetije i od samoga života, a to je slo­ boda i sreća naroda iz koga je ponikao. Alah rahmetejlej Pitanje školskih udžbenika Glavni odbor ^Gajreta upptio je početkom ovog tanka za IV. rz. osn. škola*, 6) M. Vujanovac „Čitan­ mjeseca pretstavku Pretsjedniku Ministarskog savjeta ka sa slikama za 1 rz. osn. škola*, 7) M. Vujanac Gospodinu Dr. Milanu Si*škiču po pitanju udžbenika „Bukvar" (izdanje latinicom i ćirilicom), 8) M Jović osnovnih i srednjih škola. Tu pretstavku dostavio je w!storija za III, i Istorija IV. rz. osn. škola*, 9) M u prepisu njegovoj p^euz^'išenosti Reisul-ul-ulemi j^r( Jović „Čitanka za 11. rz. osn. škola*, 10) M. Jović G Ministru P rosvjete^retstavka glasi: . 5r.N ovi Bukvar.* 11) „Čitanka za lV. i osn škola*, Jedan od najvažnijih zadataka društva Gajret 'izdanje Državneštampaje u Sarajevu, 12) Stanojević jest nacionalno buđenje i osvješćivanje muslimanskog Stefanivić „Čitanka za !П i Čitanka za IV. rz. osn dijela našeg naroda, la p o ri Gajreta u tom pravcu škola*, 13) Protić Stojanović „Čitanka za 11, Čitanka davali su u prošlosti, a daju i danas, rezultate kojima za III i Čitanka za IV. rz. osn. šk 14) Milan Dukić se raduju i koja pomažu svi istinski prijatelji narod­ „Bukvar za osn školu*, 15) Drag llić „Gjačko pje­ nog dobra i narodne nam zajednice vanje igre i deklamacije*, 16) M. Stanojević „Narod­ U zadnje vrijeme, međutim, društvo Gajret nai­ na istorija Jogoslovena*, 17) M. Ković „Čitanka za IM lazi u ovom pravcu svoga rada na smetnje, koje, ako rz osn škola*. 18) M Jović, „Čitanka* (Cvcće za se ne uklone, mogu da nanesu Gajretu i njegovom početnike), 19) Popović „Čitanka za II. rz. osn škola** radu na buđenju nacionalne svijesti i učvršćivanju na­ B) Udžbenici srednjih škola: Suhotin Vulić „Isto­ rodne sloge velike štete. Te smetnje, i prepreke nas­ rija staroga veka za V. rz sred. škola*, 2) J Prođatale su usljed toga što su se pojavili, naročito u pos­ nović „Čitanka za I. Čitanka za 1Г, Čitanka za IV. ljednje doba, udžbenici državnih škola, u kojima ima rz. sred. škola*, 3) Stanojević ..Istorija Srpskog naro­ članaka i napisa, koji nesatno da nisu podesni za da* i ,,[storija Jugoslavena" 4) šević-Čuković ,,Čitanka muslimansku djecu, nego koji čak i vrijeđaju vjerske za I. rz. sred. škola*, 5) V. Lapčević „ 0 našim mus­ osjećaje muslimana. Toj pojavi u državnim udžbenicima limanima^ 6) L. M. Suhotil „Istorija starog veka„. 7) osnovnih i srednjih škola, kako smo izviješteni iz mnogih Dr. S. Srkulj „Povijest novoga vijeka*, 8) Dr. V. Po­ mjesta u Bosni i Hercegovini, pridaje se vrlo velika pović „Opća istorija Novoga veka*, 9) M. A. Kostić važnost, o njoj se svakodnevno diskutuje, dok zlo­ „Istorija staroga vijeka*, 11) T. Radivojević „Zemljo­ namjerni pojedinci, .kojima rad Gajretov nije nikada pisna čitanka za srednje prađ. i stručne škole*. ni konvenirao, vežu tu pojavu i za Gajretova nasto­ Povodom istaknutih činjenica kao i povodom janja, Organizacije društva Gajret dostavile su ovom žalbi, koje se neprestrano upućuju ovom Glavnom od­ Glavnom odboru spisak udžbenika, koji ne odgovaraju boru, slobodni smo Vas zamoliti Gosp. Pretsjedniče: za djecu islamske veroispovijesti, pa smo ih slobodni 1) da se izdaju potrebna naređenja o zabrani nabrojati: svih gornjih udžbenika u krajevima, gdje muslimanska A) Udžbenici osnovnih škola: 1) Nazor-Bosanac djeca polaze škole, „Čitanka za I. rz. osn, škola*, 2) M. Rabrenović ,ls- ... . ^ da se dadu Glavnom prosvjetnom savjetu pri torija za III. i Istorija za IV. rz. osn škola*, 3) M. Ministarstvu prosvjete uputstva i naređenja, kako ovaj Vujanac „Znanja o veri za III i Istorija za IV rz. osn. . odobravao one udžbenike, koji su svojim sa­ škola*, 4) M. Vujanac .Istorija za III, i Istorija za IV držajem nepodesni za muslimane i muslimansku dje­ rz. osn. škola*, 5) M. Vujanac „Čitanka za III, i Či­ cu, 320 �3) da se u Glavni prosvjetni savjet imenuju ne­ kolika istaknutiji pedagoga muslimanske vjere, koji bi mogli upozoravati na sadržaj u pojedinim udžbeni­ cima državnih škola pri njihovom odobravanju u Glav­ nom proivetnom savetu, a koji sadržaj može da ome­ ta pravilan razvoj nacionalne svijesti i narodnog je dinstva Gospodine Pretsjedniče, uvjereni smo da ćete u najskorijem vremenu preduzeti potrebne korake, da se ovoj nepodopštini u udžbenicima državnih škola stane na kraj i da se udžbenici koje su gore pobro­ jani zabrane u svima školama koje pohađaju đaci mus­ limani Blagodanmo Vam unapred na predusretljivosti i molimo Vas, Gospodine Pretsedniče, da izvolite pri­ miti izraze našeg poštovanja. Гајр е т о в гласник D o b r o tv o ri i u te m e lja č i G a jr e ta sa d r ža v n im v r e d n o s n im p a p irim a Po predlogu stolačkog Gajretova odbora prošla Ре д о вна годиш њ а скупш ти на у Д ервентн 12 'jjaa 1932 одржао je Мјесни одбер Гајрета у Дервенти glavna skupština je zakljuMa da se n ilanetvo Gaj- S ' J S f e ‘ l ' ™ ’’ ^ ■И д а " r Ј ‘ Е садбег А либеговић. П рије прелава u a дневни ред предложво je retovih dobrotvora i utemeljača može u buduće upi дретсједвик да се са ове скупштвне упути повдравна допеша претсједвику у . Дру Авда Хаеанбеговвку, као и протектору Гајрет* šivati i sa državnim vrijednosnim papirima u njihovoj Њ. Kp. В. Престолонасљеднику Петру, што присутни јодногласио nominalnoj vrijednosti i to: sa 6% beglučkim obvez­ прихваћају. Претсједпвк у кратким цртама В8НОСИ рад овог одбора nicama, 7% -ш т državnim invest. obligacijama, akci­ минулој друштеио) години И ј е рвјеч секретару да подиесе и jama Privilegovane agrarne banke i dr. Budući mpe*" вјештај о раду. gi pojedinci, pa i Članovi društva Gajret raspolažu sa Секретар Алија Хусеџиповвк подноси иввјештај, којег скупгрима на виан.е, a такођер првма и вввјештај благајвнка ovim vrijednosnim papirima-,'umoljavamo sve odi .јввчком руковаљу у прошлеј годвнв. Претсјеавк надаорi povjerenike i prijatelje Gajreta da u svojim Ј$Р5$в ног одбор! •. Шемсвбег Абдулахефепдвк иввјештава да су преглеvima povedu propigandu za upis daljnjih dobrotvora дане књиге одбора и пронађене у роду. По подјељењу апсолуторија старом одбору, кандидационв одбор удаљује i utemeljača Gajreta s tim papirima, kako bi i na taj након 5 мввута пауве предложена je листа новог одбора, која je način njihov materijalni doprinos za Gajret bio eto једногласно прихваћена. Нововаабравв одбор конствтувсао се je 6 veći. Скупштине Гајретових организација Р е д о в н а го д и ш њ а скупш тина у Град ачцу Одржана je 8. септембра о. г., на којој je ивабран новн одбор, који се je конституисао овако: Претсједник г. Алвја еф. Даутбеговик шер. судвја, потпретсједнвк г. Нурудин еф. Бегић суд. првправник, секретар г. Шефпк Диадар општ. ппсар, благајвик г. Осман Џаферовик општ. пвсар. Члавови одбора гг! Ибрахвн еф. Топчагик, Мустафа Хасел>вћ в Садвк Мулахалвловвћ. Надворив одбор гг; Иаетбег Јахвк, Абдулах X. Шаквћ в Мохага Јашареввк. Замјеници гг. Сулејман Ибрвк, Хусевн Ковџвк, Ахмет Мешавовпк, Мухпбвја Морањак п Ахмет Букваревик Подмирите претплату! Претсједввк Есадбег Алвбеговпћ, ппретсјодввк Сејфулахбег Беговвћ, секретар Алвја Хусеџввоввк, благајпик Смапл - Хаквја Уџварлвћ, одборввци беа фввкцвје Авдага X. Дервишагвћ, Хамдв еф. Елевовик в Халвд Шервк. Ззмјеницв: Абдулах еф. Соколовић, Раде Јоввчвћ, Мехмедалвја Јусуфбеговвћ в Мустафа еф. Тиpak. Надаорнв одбор: Шемсвбег Абдулахефевевк, Муетафа еф. Халиловпћ п Тзуро Плекаш. Р е д о в н а го д и ш њ а скупш тина у Љ уби њ у одржана je 7 августа о. г. у просторвјама народве читаонвце. Претсједник Мустафа Сердареввк отворво je скупштвну 1 сат каснвје, поштО нвје било довољво члапова. Секретар одбора Аввв Сердаревик ианоси рад аа прошле дввјв годиве у којвма je одржано 8 сједвица и дввје аабаве. Број члавова bshocb 55. Благајник вЗвоси благајвпчко стање т. ј. прихода je бвло 401555 Секретар још ианоси околност ва верад и мјесве првлвке чланова. Скупштвна првма И8вјештаје с твм да je ea верад Гајрета у првкупљању члаварвне крвв каво одбОр тако и сви чланови. Скупштвна вакључује да нови одбор пОкуша ваплатвти дужне члаварвне, a у колвко ве буде могуке да се отпише в то да вриједи само ва овај пута,*а у будуке да се неке опраштати. Лутво Тртак предлаже да остане стари одбор, a да се само иамијеве мјеста оних одборника, који нису данас приеутви ва овој скушптвви, алп Се одборннци но слажу о твм и вато je предложева нова листа одбора, у којн Су унвшлигг: зт �јер би неупукенима, можда, могло изгледати оснвван,е опецијалнвх Гајретових читаоница као неко cenapBcaн>е, a поготово у Приједору гдје постоје још двије сличне установе. Ha концу je г. Каравдик замолио присутне за извјесну помок, како би се могли макар донекле ц0О с н и в а њ е Г а јр е т о в е ч и т а о н и ц е у крити трошкови око отворења читаонице. Овој су се П р и је д о р у . молби сви присутни спремно и готово преко очекиваУ Нрвједору се већ дуже вреиена ocjeha потре- ња одазвали, тако да je одиах укупљено око 700 Д„к. ба једне установе, гдје бн се могао сакупљати и са- свота врло велика за данашње прилике. Осим многостајати овдашњи муслимански свијет. Ова je потреба бројних дарова дароваоца који еу приложили и чија тни оправданија када се напомене да у Приједору je имена тешко изнијети ради краткоке простора, спојкиви неколико хиљчда муслимана и да je још у 1907 менукемо само веке прилоге: Османбег Селимбеговик години била основана Кираетхана, која je 1922 год. 100 Дин, Сулејманбег Селимбеговик 40 Дин; no 20 завршила са својпм радом. Дин: Маиш, Миодраг Матик, Ханачек, Никола Ћосвк, Овај недостатак су осјећали нарочито Гајретови Нурудин Агановик, Бране Вујасиновик, Др. Бабунораденици и пријатељи, те je на овогодшпњој скуп- ввк Вукашин; no 10 Дин: Саво Стојановвк, Хилмвја штини закључено и стављено у дужност новом одбо- барајлик, Хасан Селимбеговвк, Др. И. Остојик, Мико ру да оснује Гајретову читаоницу. Нови одбор, који Брковвк, Смаилбег Беширевик, Осман Мурселоввк4 je и иначе развио велику и успјешну акцију у раду Раде Стојановик, Коста Комљеник, Едхеи Мвџик b i Гајрет, овај je закључак скупштнне реализовао и Смавл Ђулкик, Зеленика Ђоко, Инж. Балвк Мехмед, на 1. септембра о. г. свечано отЕорио Гајретову чита- Ђурик Перо, Шамик Мидхат, Хасан Карахоџик, Таоницу у ГГриједору. таревић Омер, X. Хусеин Цикота, Сефер Селимбеговик Ово отворење било je уистину свечано, јер je Алишик Смаил, Сул>о Трто, АлишВкгИбро, Хапшм Зе" било присутно преко 200 грађана, међу којима je би- чић, Трто Ибро, Сулејман Дрналик, Мухарем Софтик ло већина муслимана, a то je доета риједак случај у Наил Трежик, Салих Бабик, Божо Кајик, Алекса РаГГриједору да се окући оволики број муслимана. Из- дошевик, Ахмо Зечик, Авдо Каравдик. међу осталих овом отворењу присуствовали еу гг. Послије овога, окупљена омладина продужила Матић Миодраг срески начелник, Бранко Врањешевић je са свирком и пјесмом све до 12 часова, када се je професор и претсједник „Виле“, Др. Иван К. Остојик завршила ова свечаност. адвокат и књижевник, Мајиш шеф жељезничке станиИз свега взнешеног може се с ноуздаљеп за* це и многи други истаквути грађани ГГриједора. кључити да je успјех Гајрета у Нриједору потпуОву свечаност je отворио наш вриједпи претсје- но осигуран в да ће Првједор доћв у овој годпни дник г. Осман Селимбеговић, трговац и посједник међу прва мјеста у раду за Гајрет. који се je са бирании ријечима захвалио присутнима Некаје хвала и признање свима Гајретовим члана тако великој посјети. новима и пријатаљииа, који су рвдили и учествовали Госп. Каравдић Авдо, професор, секретар Мје- на ово: свечаности. ног одбора, изнио je у кратким цртама интенције оснивача као и сврху и резон детр Гајретових O s n iv a n je G a jre to v a p je v a č k o g z b o r a читаоница уопште. Он je нагласио да су оснивачи u P r ije d o ru дубоко увјерени да са овим актом чине видан напреKako su posebne prilike i potrebe diktirale osnu­ дак и постављају темељ једној установи, која носи и ме нашег драгог Гајрета, a то je најбол>а гаранцоја tak Gajretove čitaonice u Prijedoru, tako se je osje­ да ke се читаоница моки и морати одржати и да ке ćala velika potreba jednog pjevačkog zbora sa pretež­ неустрашиво ики постављеним циљевима не обазиру- nom većinom muslimana. I ovom Dedostaku su Gajки се ни десно ни лијево, као што je и Гајрет кроз retovi radnici nastojali da doskoče, te su ovih dana три деценије радио. И као што се Гајретови неимари pristupili osnivanju Gajretova pjevačkog zbora. Osni­ и раденици нису никад дали смести ни повјеровати vači ovog zbora su više nego sigurni, poznajući ov­ често пута неоснованим ц злонамјернии примједбама dašnje prilike, da je ovo najbolji način da se okupi појединаца, некемо ни ми; и ми кемо пустити да за omladina, koja je pokazivala dosta slab interes za Gajнас говоре дјела, као што су то радили и остали ret i njegove ideje. Oni su uvjereni da se osnivanjem Гајретови. раденици. ovakvih zborova zagrijava omladina za Gajret i GajНадаље je госп. Каравдик нарочито подвукао то retovu ideologiju. да je Гајрет послије великог размишљања приступио Radi toga je Mjesni odbor Gajreta ovih dana оснивању оваквих установа са једном једином жељом pristupio upisivanju izvršujućih članova i uspjeh je да ове читаонице буду као претспрема, као нужна bio neočekivan: upisalo se je 34 člana, koji pokazuju степеница ка зближавању и приласку муслимана сли- veliku volju i interes za ovu akciju. Tim je povodom чним институцијама остале наше браке, за које наш Mjesni odbor zakazao na 19 septembra o. g. sastanak свијст пема и није могао имати довољно разумијевања. na koji su došli pored članova odbora i svi izvršuju* Оснутак ове читаонице има се схватити само овако, ći članovi. Ovaj sastanak je otvorio sekretar odbora претсједнпк Алаг« Сердарввић, ппотпретсјадник Неђо Пи' чета, секретар Мухарвмага Сердаревић, благајник Салихага Пекушић, одборници 608 функцијв; Смаил Бакшић, Авдо Сердареввћ Надворнп Одбор: Мујага С. Сердаревић, Лутво Тртак и Омер Дивдарвћ. �g. Karavdić, koji se je zahvalio prisutnima na velikom odzivu i zamolio ih da saslušaju g. Šamića Midhata, profesora i budućeg horovođu. G. Šamić izrazio’veliko zadovoljstvo da je i mus­ limanska omladina osjetila potrebu i dala ideju za obrazovanje pjevačkog hora i ukratko izlož'o stupanj muzičke kulture kod ostalih Slovena, a specijalno Čehoslovaka. Između ostalog rekao je: „Danas, kad svi kulturni narodi broje stoljeća muzičke kulturei ka­ da smo i mi Jugosloveni u posljednje vrijeme uzeli vidnog učešča u stvaranju muške kulture, musliman­ ski dio našeg naroda, nažalost, do danas u tom pog­ ledu nije ništa doprineo izuzev nekoliko rijetkih i usa­ mljenih pokušaja. Uzrok ovoj pasivnovsti muslimana ne leži u njihovoj nesposobnosti, kada je poznata či­ njenica da su Sloveni, pa razumljivo i mi Jugoslove­ ni, nadareni osob to za horsku muziku. Uzrok bi tre­ balo tražiti u tom, što se nije našlo vođa da predvode, nego je naša narodna pjesma, u kojoj se nalazi neis­ crpivo originalno ali još sirovo blago, prepuštena sa­ moj sebi". Kada je g. Šamić završio sekretar je zamolio pri­ sutne da se ovaj sastanak pretvori u skupštinu — što je jednoglasno primljeno i poslije obavljenih formal­ nosti izabran je odbor Gajretova pjevačkog društva u Prijedoru. Prema raspoloženju i volji članova kao i prema glasovnim kvalitetima nadat' se je da će ovaj hor kroz kratko vrijeme postići vidne rezultate i dokazati tvrd­ nju g. Šamića da su i muslimani nadareni osobito horsku muziku. !*■**'• Na koncu treba istaći da ide velika zaluga Šamića, profesora ovdašnje gimnazije i bivšeg pit< ca Gajretova, da je došlo do osnutka ovog pjev društva. On je ujedno i ljorovođa i to besplatno ra se i o drugim potrebama za ovaj hor. Разне вијести S p is a k d a ro v a za b ife G a jre to v e za b a v e 6 9 1 9 3 2 u T u z li: Gospodin Dr. Alija Mehmedbašić jednu tortu, g. Adem ef. Azderović hurmašice, g. čustović Šukrija ef. tepsiju bureka, g, Nožić Mehmed ef. pečeno janje, Gosgođa Tije h. Deftedarević hirmašice, Gospođa Fatime h. Deftedarević tepsiju bureka, Gospodin Rifatbej Omazić, tortu, Gospođa Alije h. Konjhodžić tepsiju bureka, Gospođa Nurhanuma Čamdžić tortu, Gospodin Zilić Sadik, tortu, Gospođa Cenananović Vasve h. tep­ siju bureka, Gospođa šemse h. Žunić sevdiđan, Gos­ pođa Tenzile h. Telalbašić, hurmašice, Gospođa Zinet h. Gluhić, burek, Gospođa Azabagić Zinethanuma, hur­ mašice, Gospođa Dževahirhanuma Vilović hurmašice, Gospođe Atifehanuma Jašaragić divitbaklavu, Gospodin Džinić Mehmedalija tepsiju bureka, Gospodin Salihspahić Mehmed tepsiju bureka, Gospodin Prcić Aziz, tor­ tu, Gospodin Šerbić Ahmed sevdiđan, Gospođa Telal­ bašić Džemila hurmašice, Gospodin Ibrahimkadić Teufik ef. beklavu, Goepođa Azabagić Mustabegovca, tor­ tu i Gospodin Ismetaga H. Efendić burek. Svima darovateljima odbor i vom oprilikom naj­ toplije se zahvaljuje. P r e tp la tn ic i lis ta „ G a j r e t " sa il a n a r in o m o d D in . 1 0 m j. U novim društvenim pravilima predviđeno je da dobivaju list , Gajret" besplatno svi oni članovi, koji uredno plaćaju članarinu od Din. 10 pa na više mje­ sečno. Na osnovu te odredbe nedavno su pozvani svi odbori i povjerenici Gajreta da dostave Gl. izvr. odboru spisak takovih članova. Članovi sa Din 10 mj. koji budu dosada uredno plaćali članarinu, dobivaće list „Gajret" besplatno. (рескиГајретовиод борн (Извод из нових Гајретових правила) Чл. 45. Срески одбори састоје се из 11 чланова. Сједиште je среског одбора у сједишту адмшшстратнвног среза. Чл. 46. 11 чланова среског одбора бирају између себе претсједннка, потпретсједнпка и секретара. Претсједнше и секретар среског одбора морају бити из сједишта среза. Чл. 47. Среска скупштпна бира у срески одбор претсједника ca 5 чланова мјесног одбора из сједишта среза и 5 претсједника мјеснвх одбора нли повјереника изван сједишта односног среза и то онпх којц имају највише пуноправних чланова. Чл. 48. У случају да je ван сједишта среског мјеста мање од 5 мјесних одбора илн попјереника, среска скудштина бира у срески одбор за толико више чланова из ијесног одбора из сједишта среза. Чл. 49. A ko у једнои срезу нема могућности за образовање среског одбора, у смислу члана 47 и 48, тада he мјесни одбор из сједишта среза вртити дуасност и среског одбора. , 50. Срески одбор се бира на годину дана. скушптина бира, поред среског одбора и 11 [ка чланова среског одбора, такођер на годину Чл. 51. У случају промјене претсједшка мјесног одбора или повјереника, који je истодобно и члан среског одбора, на његово мјеето долази у срески одбор нови претсједник илн повјереник Чл. 52. Срески одбори врше ове послове: а) раде на проширењу u учвршћењу Гајретове организације у својим срезовима, б) предлажу Главном извртном одбору нменовање нових повјереника, ц) достављају Главном извршном одбору молбе за помоћи ђака из својих срезова и дају своја мишљења no тим молбама, д) дају директиве свниа мјесним одборима и повјереницима свога среза за сав културно просвјетни рад у своме срезу, a у духу ових правила и Гајретове идеологије, те одржавају с њима везе и врше надзор над читавим њиховим радом, е) предлажу Главном Извршнои одбору смјену неактивних повјереншса и разрјешење неактивних мјесних одбора, ф) подносе 3-мјесечно извјештаје Главном Извршнои одбору о своме раду и стављају предлоге Главном Извршнои одбору и главној скупштини. г) воде бројчано стање свих врста чланова у своме срезу, х) воде евиденцију о свима оним појединцима у своме срезу, који су добивали материјалну поиоћ од 323 �Гајрета у коме било облику и ига захтјев достављчју .њихова имена, занимања и боравишта Главном Из.вршвом одбОру, 1 в) no налогу Главног Извршвог одбора и no з ••кључку своје сједннце прегледавају административно и рачувско пословање мјесних одбора и повјереника у своме срезу. ј) отарају се да сви мјесни одбори и повјереници из њвховвх срезова изашаљу, у смислу члана 76 делегате за главну скупштину. Чл. 53. Редовне сједнице среских одбора одржавају се свака 3 мјесееца no позиву претсједника са ннзнакои дневног реда. Ванредне сједнице заказаће се no позиву претсједника, на писмени захтјев најмање 5 чланова среског одбора, или no налогу Главног Извршвог одбора. . Чл. 54. Сједница среског одбора одржаће се ано се састане најмање 6 чланова, међу којима претсјед ник или потпредсједник. Сједнице срееког одбора о•државају се у мјестима, која нађе претсједник среског одбора као најподеенија. Закључца сједаица среског одбора су пуноважни, ако су прим.Ђени са натполовичпом већином присутних чланова. Ha сједницама се води записник, icojn по^писују сви присутни чланови. Чл. 55. Птетсједнвк среског одбора зас^упа друштво према сеоме дјелокругу у јавности, код мјесних влаети, сизива сједнице среског одбора n претсједава им, те иотписује са секретаром све списе која спадају у дјелокруг среског одбора. Чл. 56. Пбтпретсједник среског одбора замјењује i тсутног претсједника у свима правима и дуаеностима. Чл. 57. Секретар води записнике сједница и екупштина и саставља друштвене списеЧл 58. Трошкови среског одбора подмирују се из прихода Мјесног одбора у сједишту среза, a обра* чун се шал>е Главном извршном одбору на одсбрење. б Редовна годишња среска скупштина. Чл. 82. Сваки срески одбор сазива редовну сресву скупштину у посљедњој недјељи јуна мјесеца 324 Претсједник: среског одбора јавља дан и дневни ред СК уП Ш Т И Н е ГлЗВ Н О М ИЗВрШНОМ О д б о р у И МјвСНИМ ©дбоpuua и повјереницииа у своме срезу 8 дана рани:е. Чл. 83’ Редовна скупштина среског одбора’ одржаће се ако се састане половица делегата мјеснпх одборк и повјереника из чвтавог среза, аначе се 0д. гађа на 1 сат, na ћв се тада одрасати без обзира на број присутних делегата. Чл. 84. Делегате за среску скупштину одређују мјесни одбори и повјереници и то на сваких 10 пунопр внвх чланова једног дедегата. Чл. 85. Редовна годишња среека скупштина врши ове послове; а) претреса извјештаје среског. одбора о његовои годишњем раду, б) подјељује апсолуториј срескои одбору, ц) бира срески одбор у смислу чл. 50 ових прчвпла. д) расправља и усваја преддоге које мисли, поолати редовној главној годишњој скупштини. Чл. 86. 0 раду среске скупштине води се записник, који потписује претсједник, секретар и 2 овјеровљача, крјв скуџштона изабере. Препис^тога записника нма се поелати Главном Извршном одбору у року од 8 дана. Чл. 87. Сви закључци скупштине доносе се iaвним гласањем к натполовичном већином присутннх делегата. . . > Чл. 96. Ванредна среска скупштина сазива се no закључку среског одбора, no наредби Главног Извршног одбора или no писменом захтјеву већине мјесних одбора и повјереника из среза. Ha њој се расправља дневви ред, што га предложи срески одбор, нареди Главни Извршни одбор пли затражи споменута већина мјесних одбора и повјереника из среза. Технички се води као и редовна годишд>а среска скупштина. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/9087f313e2496ceefc2ac1cbc1608344.pdf ac308a3a3f2a777d1b39925d2a8560a9 PDF Text Text Др. Малик КуленовиЛ: Један одговор Јав н е полемике о иввеснии социјалним проблемима имају увек нарочиту важ вост, јер се на тај п ач ав пруж а прилика свакоме, ко ooeka за то воље и смвсла, да учествује у таком укргатавањ у вдеја и вазора, чв ја резулта н та престављ а једно пречиш ћаваљ е појмова о различитом схват^њ у и разнвм погледима na ж аво т Н ова времена доносе собом нове идеје и нова појмања. Оно, Лпто нам je јуче_ пзгледало постојано и непромевљиво, данас већ прима д руге контуре_ и друп к обел еж је. Томе закону вечвтог преображења подвргнута je свака ж ива јединка на свету, n a и социјалн а с гр у к ту р а јед^е друш твене целине, сх; аћена ју р в д ач кв као један ж ввп организам, не може б в тв вечно стацвовврава. Н аш е муслиманско друш тво у Б осни налази се баш у ово време у једном видном и значајном п р еввр ањ у . Ми прежављујемо дан ас једну тегпку, како економску тако> и соцвјалву кр и зу у опш те. С тога je свако јавно претресањ е и разбвстрввањ е ноједвввх наш пх друш твен их п в тањ а — било то са гледи ш та верског, в а у ч в о г или привредног — сада можда актуелније и корисвије него икад. С а сврхом да изазовем једну та кв у јавн у полемику, ja сам пре виш е месеци изнео у „ Г а јр е т у а је д ан напис под наслозом: H a­ m a интелектуалци и наш и теолови. П ретресају ћ и то п втањ е са разних становвш та, у ту полемику ступ в лв су каснвје господа Назпф Р есу л о в вћ в Едхем М вралем преко „IV jрета^, господвн М. И аш в ћ преко „Слободне Р и је ч а “, a тај поменути чланак п рен ела je поеле у целоетв и сарајевска „Југославенска П о ш т а“. Сама околност, да je тај мој напвс взазвао интересовањ е како поменуте господе, тако и једне угледне редакцвје, учврствла ме je у у верењ у, д а су овакве расправе врло потребне и корисне. Ж алио сам та д а само, да се нвко од наш вх уважених теолога нпје наш ао л о такв у т, да о том пвтањ у взнесе у јавност a своје м втљ ењ е. Ме^утвм, после готово ш ест месеца једног, ваљда, дубоког a стручног* размишљања, ступа у ову полем аку једно лвце аз редова наш е улеме a, под псеудонамом И бнул А јн објављ ује у „Г ајрету" један чланак са насловом: Одговор алмаје. У почетној реченаци тога свога напвса увмженв И бнул Ајн урвр ђу је, no његовом маш љ ењ у, једну основну дефинпцвју о самоме предмету, a вела дословно: „Погрешно je држати интелигенцијом cee one, што су скиmjJiu фесове, a још иогрешније држати алимима cee оне, шшо су нат укли турбапе“. H a ову почетну взреку свога сабеседнака морам напоменути, да je, у своје време, један од меродавнах наш ах верских претставнвка, кад се повела она фамозна полемика о фесу a ш еш вру, казао ово: И слам je a преваш е yeваш ен а н аук а, a да ба се обазврала какво одело носе њ езвни првврж ен вц а. — Носле овог познатог, ауторвтативн о г објашњ ењ а, у ас тан у je суввш но увл ачи тв увек у озбаљ на расарављ ањ а ово безначајно питаље, n a бисмо a пош тованом И б н у л Ајину била захвалнв, да нам je ускратио то вадовољство, да a опет слуш амо ст ар у песму. А ла впак. ова н>егова ко н статац вја je врло тачна, a менп je мало, да ју je барем ставво na тако видном, почетном м есту, — да се не вагуба у дал»ем изл агањ у, у којем мој уваж ена сабеседпик, a поред намерно встакн уте у чевоств, в и је успео д а буде ув ек овако јасан a категорвчнн. Овој ц атар ан о ј речеввца пош товавог И бвул А јна ja бвх могао додата само ову малу, ала потребну в а д о п у в у : Moje je маш љ ењ е, да je код в ас у Б о св в мвого мање алам а под турбавом, него интелвгевцвје под ш еш аром. — 325 �Н осити само вањ ску 08н ак у алима, то јест л»ути онда мој сабеседн ик в њ егово д р у ш т в о ’ у чењ ака, није у и с т и н у довољ ан докав и пра- ш то смо ми приморани д а тврдим о, д а ми в о га илума, тојест внањ а и образованости. ваправо м немамо илмије, и д а видно разлиМоји истомиш љ енпци и ja тврдпмо, и остајемо кујемо н а ш у св етовн у и н т е л и г е н ц и ју од д у . при својој тврдњ и, д а ми д а н а с у Б осни нема- ховне. Љ у д е , је д н о г ваправо и с т о г стал еж а, мо илмије — у правом смислу те речи. (Ч аст не би тр еб ал о у и с т и н у м еђусобн о диферени пош тов ањ е извесним поједонцима). У томе ц и р атп , ал и наж ал ост д ан ас се т а п о д е л а код п леж и комилихованост овога п а т а њ а . Б п т и н ас не д а оспори ти. — Ако ми у н а ш и м к р и т и о накав алим, какви су н е г д а бплн исламски кама пступим о некада мало о ш тр и је н е г о ш т о би алим и, значи бити човек ш вроке верске и треб ал о, то je само дока8 н а ш е г огорчен»а светске наобразбе, чије се внањ е н е своди са- према п рили кам а у којим а се налави м о. У мо на елем ентарно п о знавањ е исламских ш ар - томе т р е б а гл ед атп у првом р е д у н а ш у жета, него човек, који има у в и д а у све посто- л»у, д а нагпа о п ш та ст ва р пође ш т о п р е бојећ е н ауч н е дисциплине. Mu трвж им о од ме- л>им п утевн м а. К р и т и к а je вр л о к о р и сн а и родавнпх да нам ш то upe и зведу на п ов рш и н у п о тр еб п а у сваком р а д у , n a и онда, к а д а je један кадер ф акул тетски б разован е духов н е она н еп о ћ у д н а ономе, на ко га се односи. Moj пош тов ан и сабеседн ик, у н аш им доб* интелигенцпје, која ће нам а и наш ој деип п рикази вати И слам онако, како рсшамррним критикам а, не н ал а зи н и ч е г друсу то негда ради лв правп нсламскп али- го г o c u m , како он и зр и ч и т о каж е, „гњ е в а ами. Ми смо у в ер ев п да, исп равно с-хваће- те п стп ч ки н ас тр о јен е и н т е л и ге в ц п је “ . И ако на, псламска р ел и гвја мора бити вечно са- нам je н еп о зн а то , ко се кр и је по д овим псеувремена. Н аш а в ера je нама н ајвећа м орална донимом, добвјам о у т и с а к , д а je овај наш с н а га у ж ивотвој борби и њ р н о изучав ањ е анонимии полем ичар је д ан човек, који n o своне ск е бити прип уш т^нц љ удима, чи ја огра- јпм способиоствм а о дскаче од с в о га д р у ш т в а. ничена в ерска сх ватањ а иду у раскорак са 1Бегов гр ех je тим в ећ и , кад без у ст еза њ а наш им кул турви м п р о в р есо м ^ У зал у д ћ е нас а л п а д а у . свесн у или н ес ве сн у п о гр е ш к у , иму веравати пош товани И б д у л А јн, д а в аш а п у т и р а ју ћ п н аш ој и н т ел и ге н ц и ји некакво aдан аш њ а И лм и ја удов>л>ава тој својој мисији теистичко (бебверско) р аспо л о ж ењ е само вато и да je можемо см атрати „једном врстом ори- ш то о н а има смелости д а јавн о ж и го ш е све јентали ста, који с у постали коп ча изм е^у оно, ш то кочи н а ш к у л т у р н и прогрес. Врло И слам а и гаирих слојева". — K ao је д ан ja je комотно разбац и в ати се такви м инсинуасан докав ове н аш е тврдњ е нека вам послу- цијам а и сти ц ати н а тај н ач и п п о п у л а р н о ст ж и овај с л у ч а ј: познато je, да je пре четпри код ш ирих слојева. Р ах м етл и М урсел je догодине, вакљ учком бивш ег В акуфског сабора, казао својим примером, д а су н аш и интелекбио распнсан кон курс са роком од виш е ме- т у а л ц и , у најм ањ у р у к у и сто толи ко добрп сеци, sa ивраду поч етног верског уџбеника и учени муслимани, колико и многи нап ш (илмпхал) sa прве равреде основних ш кола. самозвани алими, само ш то они р етко ко га T aj кон курс био je објављ ен путем новина см атрају ком петентним , д а им n o сил и аутои путем Вакуф ских повјеренстава, na су пре- ритета, којега претстав љ а ту р б а н — ивдаје ма томе о овом к он курсу били обавеш тени леги ти м ац п ју о њ иховом м у сл и м а н ств у . сви преставн и ц и илмије у вемљи. И ш т а смо Moj увалсени сабеседник у п ер и о je ош твидели? — Од толико н аш их муалима, м у- рицу св ога уче њ а ч к о г м ача прем а м ени на дерива, чл ан ова улем а меџлиса, м уф тија, ха- јрдвом тер ен у , s a који мисли, д а ми je сати ба и т. д. не нађе се нико, ко б а се осе- врш ено непо8нат. T o je п и т ањ е о в атв ар а њ у ти о способан и позван, д а нап и ш е то скромно ф амозног „б аб у-ел -и џ ти х ад а“ . У до в о љ ав ају ћ п исламско делце онако, како одговара потре- жељи то га свога аноним ног к р и т и ч а р а , чда бама д ан аш њ ег времена. Т у дуж н ост преуве му обогатим ри зн и ц у њ еговога г н а њ а " — на себе и опет један човек us редова светов- која, у и сти н у , не и згл ед а м ного п р етр пан а, не интелигенције, из редова оних љ уди , које н а ово п и таљ е морам се нар о ч ито о св р н у ти . р азни И б н у л А јни и И б н у л Г а јн и , врло коИ ознато je д а у 4 в е к у после Х иџре, мотно и на сваком кораку набивају атеи сти - исламски теолоби у св ајају д о та д а њ а ту м ачема! Taj напз вредни и н тел ек ту ал ац , тај алим љ а Х адиса и К у р ан а онако како су их И8у правом смислу, био je рахм етли Сулејман лагали велики, привнати теолови п р в и х веМ урсел, који није по8навао арапски , него je кова (апсолутни муџтехиди). П осле 4 века н ап и сао свој И лми хал према извори ма на бпло je исламских у ч ељ ака на д р у гн м в а у ч ф ранцуском и немачком јевику. Н ека се не пим пољнма, али je тачно д а ива т о г а вре- 326 �мена нема виш е опш те при звати х апсолутних м уџтехида. З а то се и р ач у н а да je у том времену иџтихад ватворев. По исламској тради ц и ји један докринарски правно теолош ки закљ учак (иџма) могао je бити донеш ен изричво или прећутно. П ревађајући буквално изр аз „иџмаи у м ет“ (сагласност ислам ских научењ ака о једној ствари) ja сам то схватио као један формални вакљ учак исламских теолога донешон н а једном вбору (џемат) изводећи значењ е речи „иџма‘‘ о дгл агола „џем еа“ . З а то сам ватварањ е иџтихада објаснио буквално као закљ учак створен на једном кон гресу. Није међутим, важно, д а л и с у в р ата иџтихада затворен а изрично путем конгреса, или прећутн о, одустајањем исламских правни ка од 4 века n a надаље, да изравно тумаче К у р ’ан и хадио. Важно je за нас само то, да врло истакн ути исламскп научењ аци но ви јега доба в аступ ају мишљење, да би „иџ тихадску капију“ требало отварати. П ревиш е je смела тврдњ а уваж еног' И бн ул А јна, да -.моме усамљеном мигпљењу нема м еста.“ Нека ми дозволи, д а' му напоменем само неколико великих имена, која су иисал а о том п р ед м ету: ТПераг Али, ГС$вд Амер Али (индпјац), М уса Бегеоф (рус)ј, С ухра Верди (познат са својим делом н а немачкии јези к у : E ine k ritische JP rufiing der Quellen dee islam itischen Rechtes), n a вапокон толико познати Ш ејх М ухамед А бдуху. J a сам миш љењ а, да би мој сабеседник у питањ у, које претресамо, учинио бољ у ус л у г у својој тези, да се je више заустави о на оној реалној страни разних п аш их актуелних проблема, које третирамо, a мање нам дао прилике, да се уверимо о њ еговој великој стручној способности у теоретском претр е сањ у исламске прош лости. Н е ж елећи се у п у ш тати у разна теоретисањ а, ja бих свога анонимног полемичара ж елио још само да потсетим н а једну околност. П риликом боравка емира Ш ек и б а А рслана у наш ој средвви, ималисмо прилике да чујемо, да je тај велики исламски учењ ак рекао о босанским муслиманима, да су они данас у културном поглед у један од најнапреднијих муслиманских народа на свету. J a бих молио свога сабеседника д а нам каже да ли се овај н аш скромни ку л ту р н и ниво, до коje r смо се подигли, може п р ип исати рад у наш е духовне или световне интелигенције ? Толико о предмету, о коме смо водили реч. И ако нерадо, присиљен сам да се сада осврнем на једав посебан пасус у ивлагањ у мога уваж еног полемичара у којем je ваљда у недостатку других ефикаснијих аргумената, учинио атак п на моју личност. Како сам вели, пош товани И бнул-ајн, „снебивао се je од чуда и питао, од кад се ово у г. К у л енови ћу пронађе оволики национализам? Зар дуго времена стењ ао у оковима ту р ске дипломатске дисциплине, na кад су г а ослободили од ових страш них окова, експлодирао онаком страшном детонацијом.“ Морам у првом реду да напоменем, да ja у своме чланку о којем je реч, нисам нигде споменуо нити било каковом „детонацијом“ истицао и говорио о пвоме нацпонализму. J a сам у неколико реченица прихазао само, да . je вал националног освеш тањ а обухватио све земље на О ријенту, na бисмо и ми требали да пречистимо н аш а појмања о нашем нацпоналном 0С1'ћ а њ у . To je дало повода моме врло поштованом сабеседнпку да, оспоравајући меви право на^ћационално осећањ е, направи са горњим речима ал узију на моје некадаш е 8ваље хонорарног тумача у турском конзулату -у—С^опљу. И вгледа, да овом ученом алиму н в је позвато, да у готово свима страним претставниш твима у Б еограду, Загребу, Сарајеву и т. д. дуж пост тум ача врш е наши љ удч, као ховорарни намештевици, na тај њ ихов позив в е даје никоме иовода, да доводи у питањ е њ ихову вац п о вал ву свест. З ахв аљ ујући једвој случајвости и ja сам се прпвремево био цримпо овога звањ а у жељи да, боравећи у ц ев т р у в аш ег муслпманског ж ивота из Ј у ж в е Србије, a у дотицају са претставвиц им а ове земл>е, која je у прош лости оставила код нас тако дубоких тра‘гова, упозвам тај св ет из вепосредне близиве. Онако, како ja схваћам и исповедам свој вациовализам и своје муслиманство, ja сам о томе в а једвом другом месту дао доказа. М еђутпм закрш авнјући ове ретке желио бих да се позабавимо мало с ановпмношћу уваж евог И б в у л А јв а . — П озвати њемачки филозоф А ртур Ш оп евхау ер , у својој расправи о писањ у и ствл у, бпо je врло огатар у осуђивањ у авовимвих писаца. У једвој од најблаж ix својих изрека о томе нредмету ов вели: „А вовимвост просто служ и да ослободи од одговорвоств овога, који није у ст ањ у да докаже ово ш то говори. Је р , весумњ иво, вечасво je авовимво вападати људе, који в и су авовимво писали. Ко авовимво пиш е и полемише, тај ео ipso, има против себе претпоставку, да му je вам ера обманути публику, или без опасности no себе, ваш кодити туђој части .и (Види, А ртур Ш о- 327 �п ев х ауер: О п в сањ у и сти л у . С тран а 96 и 99. П ревео: М илан Вујаклија. И вдањ е Енциклопедиске библпотекв у Б еограду.) Т ако каж е Ш оп ен хауер. J a сам међутим миш љењ а да, када се један н ау ч н и р ад е и к у овојим расправам а и делима служ и псеудонимом, ж ел ећ и тиме вбог извесних ра8лога вадрж ати у тајности своју ли чн ост — т о се донекле даде оправдати и равум ети. А ли, кад а један човек, о т у и а ју ћ и у ја в н у п о л ем и ку , под пДа. ш тем псеудоним а пам ф летистички кап ад ав д . весне појединце, који су пм али смелости, да под пуним пменом и знео у п р ед јавн о о тсво је миоли u наворе, онда нам та к в и нападајв веома личе ју н а ш т в у и з м рака, a нага много пош товани И бнул-А јн, и згл ед а, д а je багц имао нам еру, д а б у де гл ав в и м јунаком ових који п роповедају м рачш аш тво. Mustafa Mulalić llmifa i inteligencija Nikakav ateista. Cak se moja pretstava о'Apso­ lutnom sa svim atributima potpuno "podudara sa (vjerovanjem Islama. Moji nazori o moralnom životu se u cijelosti podudaraju sa propisima Islama. U alkoholu' gledam najvećeg dušmanina društva. Fanatičan sam apstinent, no, bez ikakvog afektiranja; slepo se poko­ ravam ovom najsocijalnijem islamskom propisu. To svoje načelo ne namećem međutim pametnim ljudima, jer ih smatram apsolutno samostalnim u izboru nači­ na života, ali ne uskraćujem od svoje strane saveta onima, koji su postali fobovi alkohola, da bi ih oslo­ bodio i, u tom pravcu sam postigao nekoliko uspeha, možda većih, nego li ih je postigao mnogi naš hodža i vaiz. (U ovon^ momentu, ne želeći ni najmanje biti zajedljiv, setih se jedne pripovetke o sedam hafiza i sedam pečetlija ruma, i one lepe naše narodne :: sme: .Efendija_kam'ti .ahmedija, sinoć ti je na astalu bila*). U apstinenciji i upokoravanju strasti ja idem i dalje i kažem da je duhan i kafa s ccijalno naš bo­ sanski dušmanin, pa se i od ■toga uzdržavam. (Dozvo­ ljavam da naša ilmija sama iskalkulira i iskombiniraj kako bi se. taj izdimljeni novac mogao u korisne, na­ predne svrhe iskoristiti.) Na dlaku tačno po islamskim propisima volem čistoću duha i tela. U tom sam fanatik. Najenergičnije se borim, a to smatram dužnošću, protiv malaksalosti, plesnivo ti, učmalosti duha, pa sam se oslo­ bodio svake letargije, melanholije, rezignacije i lenosti. Moj duh će uvek, tako sam uveren, raditi kao bistro vrelo, naravno prema mojim intelektualnim spo­ sobnostima, u kojima se ne želim hvaliti. Isto tako moj razum mi je vrlo .trog sudija, a podređen je strogo mojoj save ti. Pre nego se poslužim dugim lo­ gičnim razmišljanjem, nisam [nikada donosio površan sud, a pri tom se nikada nisam dao zavoditi ma kakvim'oportunitetima, niti sam svoja načelna mišljenja branio tuđim mislima. Ničiju misao o javnim poslovi" ma i pitanjima, nisam pre duboke oćene nipodaštavao a protivnikovo mišljenje nisam nikada bagatelisao da bih sebe podigao. U ra pravama nisam nikada ci­ tirao Sopenhauera, ni Pitigrillija ni tako dalje, a o a­ 328 meričkoj prohibiciji nemam volje razgovarati, jer je ona politička stvar. U *vojim socijalnim nazorima sam također vrlo blizu propisima islama, čak idem i malo dalje pa ve­ lim: i četrdeseti je groš premalen zekjat u današnje ^Joba u kom se nalazimo, jer naša zajednica traži mnogo više samopomoći, a da bi se rigurno postavila na zdrave noge. Smisao za celinu sam visoko odgo­ jio. J a sav pripadam celini i smatram dužnošću sva­ kog muslimana da svim bićem pripada celini zajednice i nacije. Disciplinovan sam i u privatnom životu, kao što smo disciplinovani po propisu vere pri molitvi Ja sam uvek duhom u džematu i slepo eleduje n onoga vođu za koga smatram, da je dostojan mihraba. Volem rad nada sve. Rad je moja molitva, a nije retko ni moje obraćanje Bogu i ako me razne bigote ne vide često među sobom. Ne volem prazan razgo­ vor, cenim i žalim vreme. ako uludo prolazi Nisam nikad želeo pisati i govoriti, voleo sam raditi i realizovati svoju makar i malu f nagu. Posmatrao sam naše alime i video sam da mnogo eglendišu, teorišu, ali nikad ne priginju stvarnom radu. Sav taj ilum rasplinjuje im se oko zagrejanog šilteta u dimu duhana. Dakle sa punim pravom i sa punom kvalifikaci­ jo n ušao sam u polemiziranje o odnosu i mije i inte­ ligencije, naravno sa dobronamernim nastojanjem da ukažem našem elementu sve greške i uzročnike na­ šeg savreraenog hala. U svo u članku u »Gajretu« ja sam istupio iskreno (dana* se i od strane ilmijje iskrenost osuđuje) i nisam se ni najmanje ženirao reći da imamo takvih grešaka koje sramote našu zajednicu, jer nam čitav svet iza leđa govori o tim greškama, a mi ih tobože sakrivamo da ne iziđu na bejan. Rekao sam, da se ne bavim pisanjem ni retoriKom, ali čitajući izveštaj o radu Vakufskog veća i držanje visoke ilmijje prama inteligenciji, te videvši da u svojim nazadnim shvatanjima savremenih problema zajednice stavlja najve­ će prepreke progresu, nisam mogao otrpeti, da i ja svoj glas ne dignem. Tim člankom nisam imao nikakvih literarnih, a još manje naučnih pretenzija, nu imao �sam u vidu samo praktične i korisne težnje, koje se mogu meriti sa svakim članom zajednice i ako nije hafiz. Ja sam u našoj vjerskoj zajednici opazio ovo: Zajednica se je odaljila od islamskih propisa jer ih merođavni interpretiraju na netačan i nazadan na­ čin, Išla n nije nazadan on je za sva vremena savremen, jer ako to ne bi bio, njegov bi se kraj video u u perspektivi, članovi zajednice su apsorbovani pred­ rasudama i praznoverje im je pomutilo realno gleda­ nje na život, ubilo volju za utakmicu u unapređivanju života. Nacionalizam je živi pokretač utakmice a naši su članovi toga pokretača pohranili u potsvest, ne dozvoljavajući mu nikakvu svesnu manifestaciju i afir­ maciju. Treća naša slabost je vakuf, koga smo zane­ marili, skrenuli sa njegova puta ka cilju, uveli u njega oligarhiju, stvorili u njemu kler a prama korupciji po* kazujemo se tolerantni. Prve dve slabosti zahtevaju či­ tavu broširu, a o trećoj se imam nameru ovoga puta zabaviti, jer je Vakuf naše centralno pitanje i stožer oko koga se okreće i naš duhovni i prosvetni i kul­ turni život zajednice. Najfatalniji rušilac našeg Vakijfa je ilmijja, koja je uzurpirala položaje na osnovu jedne netačne tvrdnje da je takav šeriatski propis, i da civilna lice nije u stanju ižvršavati oporuke z^eštjfča pojedinih vakufa. Ilmijja koja se je u Vakuf usidrila, stvorila je od sebe kler sa svim negativnim stranama, koje koče progres. U svojoj klerikalnoj uloži ilmijja se je postavila kao klin između naroda i narodne inteligencije, napravilasavršen rascep i onemogućila da inteligencija za na­ rodno dobro uloži svoju pozitivnu snagu. Nije u pita­ nju sa kolikim je individualnim i kolektivnim žrtva, ma narod proizvodio svoju inteligenciju od koje danas smetanjem ilmijje nema potpune koristi i kojoj se mirne duše može predbacivati sa izvesnih strana^pročitavši članak g. profesora Popovića) da je odnaro­ đena, da je pasivna i apatična. Zaraza stvaranja klera polazi od vakufa i u na­ še selo i mi se nalazimo uskoro pred jednom crnom falangom, koja će zapečatiti našu budućnost, ako in­ teligencija ne nastupi ofanzivno. Nepobitna je činje­ nica da islam zabranjuje kler, da je islam u svom in­ ternom odnosu sledbenika najdemokratskije ustrojen, čak da se bira i predstavnik verski, koji ne mora biti nikakav zaređeni klerik, ali eto posmatrajući unutarnji život vakufa jasno gledamo u stvaranje hodžinskoga klera. Zašto je to potrebno, to je jasno. Da bi se izvesne muktedžije očuvale na visokim položajima i brali nepojmljivo velike plate, oni se staraju da na­ prave svoju obranu živim telesima socijalno podređe­ ne dobroćudne sitne ilmijje, na koju se moj prekor nikako ne odnosi, čak kojoj uvek idu moja najbolja osećanja, da ih u njihovom bednora položaju uzme n u svaku zaštitu. Prijatelji, ovakom visokom ilmjjom, niti ćemo raja na ovom ni na onom svijetu. Neću nabrajati sve istorijske neuspehe visoke ilmijje počevši od vremena od kako se počelo meriti metrom a ne aršinom pa do danas, jer kad se obazremo vidimo žalosnu prazninu. Počinjajući od dža­ mija, grobalja, medresa i mekteba do imama i hodža, vidimo svuda očajno stanje, nedostojno onoj velikoj kulturi koja je nama prethodila. Ali, ovu prazninu in­ teligencija nije mogla popuniti, jer joj je put bio pri­ kraćen sa poznatim razlozima. Ovom prilikom velim: inteligencija se ne bori za Vakuf da u njemu zauzme unosne položaje, nego da ga na kori t zajednice ure­ di i unapredi, kako bi se njim u savremeno doba po­ stavljeni cilj mogao postizavati. Inteligencija se ne bo­ ri da pobaca hodže i imame, nego da im modernim uređenjem i racionalnim iskorištenjem vakufskih do­ bara poboljša život i podigne njihov socijalni niveaux I radi toga, samo radi toga ušao sam i ja u ovu polemiku, pogrešno je shvatanje da inteligencija u svom moderno n shvatanju teži dvama ušpesima: da naturi šešire i da otkrije žene, jer ovo nisu uopšte postavljeni problemi. Ova dva pitanja su apsolutno lične naravi, koja će svaki pojedinac sam po sebi i po svom nahođenju i dopadanju rešiti. Inteligencija ima pred sobom mnogo i mnogo jače probleme. Čak bi bilo i neozbiljno da se kod toliko prečih pitanja bavimo u ovako teškim vremenima ovakim sitnicama. Čak je za današnje vreme najzgodnije da Se ide gologlav, jer jer i fes košta oko stotinu dinara što naravno treba teškom mukom zaraditi, U pogledu naše žene je najsporedrtije pitanje rjeno otkrivanje, ali je za inteligenciju vrlo važno pi­ tanje, da se našoj ženi dadu ona prava koja joj šeriat dodeljuje. Po islamu, žena je ravnopravno biće. Ona ima pravo na život i u borbi za što bolji život ne­ mamo je prava sprečavati. Ona nije rob kao Što se to interpretira. Njen brak je osnovan na ugovora, po­ štivanju i ljubavi. Žena u braku nije po islamu nemo­ ćno ptiće, koje otvorenih usta čeka na milost muža. Njoj je u životu slobodna borba za opstanak. Ako je muž nije u stanju beslejisati, ona je slobodna čak da se otkrije onoliko koliko je po moralnim ehvatanjima okolice dozvoljeno i da prigne radu. Da bi naša žena bila svesna svojihlšerijatskih prava, treba obrazovanja isto tako. da bi bila čvrst stup porodice, prava majka i drugarica, opet treba ob­ razovanje. Zašto joj ilmija nije nikada davala potreb­ no obrazovanje, da bi se u ovakom milijeu i u ovakim prilikama mogla probijati kroz život? Ilmija je u svom vaspitnom radu uopšte bežala od žene. Nju je prepu­ štala samoj sebi, i naša žena koja je dolazila ispod takvog zanemarenog vaspitanja u brak, donosila je samo telo i ropsku trpeljivost. Danas nije dovoljno za život porodice što je muž u stanju zaraditi. Danas mora svak raditi. Pa i ona naša sestra, koja ne želi 329 �slobode, koja želi ostati u jašmaku, može prigeti pri­ vrednom radu i u svom žaru, za svojim mušepkom, ali nama je cilj da ona prigne radu. Neka je i otkrije ako tako mora biti, ali neka ostane čestita. Koliko ih je u žaru i feredži, koje crne obraz zajednice, pa ih ilmija ne gleda, pušta ih kao otpatke ne pitajući za uzroke njihovome padu i ne proučavajući metode u predupređivanju zla. (Ne naterujte me da napominjem bezbroj primera!) Dođite gospodine Abdul-Ajne, Vi legitimni branioče zasluga naše visoke ilmije, pa vi­ dite kako nam po beogradskim ulicama svetlaju lica zabuljene seke, koje se potucaju od nemila do nedraga! Dakle, mi ženu želimo osloboditi duševnog rop­ stva, a zar je njena lična stvar. Ni meni nije stalo da traži šminku i cigaretu, da se ekscentrično oblači i dekoltira, da ima nepristojne manire i da samo pleše. Meni je naprotiv, stalo da žena bude jaka u odbija­ nju svih nasrtaja pokvarenih muškaraca pa makar taj muškarac imao i ahmediju, kao što je bilo mnogo pri­ mera. Kad posmatram vaspitanje muškaraca i ja, bih bio za pokrivanje žene, lako već ne b i bilo načina da se žena vaspitanjem naoruža za pariranje tim na­ padajima. Zato s^m da se pitanjč otkrivanja žene rešava onda, kada za to naš .^nuški svet bude sposoban da u otkrivenoj sestri ili nazovite je ženi vidi druga u radu, i da njena prava poštuje. Odu-jka se mpra da­ vati savremenim težnjama čoveka jer inače disciplina se remeti, ali toj odušci treba davati vaspitan i moralan kalup. I£ad dođu kakvi novi sviri® i čengije u kakav provincijski Jiotel, ili čak i zloglasan lokal videćete oko hotela i po prozorima čitave čopore za­ motanih muslimanki. Osim policije i njegovog pend­ reka na ove sestre niko ne obraća pažnje, dok se čitava prašina digne, ako se koja smelo usudi i lepo kao pošteno čeljade sedne u hotelu za sto i poruči kahvu. Dakle, u vakufskom pitanju ne gleda inteligen­ cija svoj glavni cilj otkrivanje žene i oblačenje še­ šira, nego teži jednoj opštoj kulturnoj reformi, isto onakoj, kakvu je Gazi Kemal proveo u svojoj Tim­ skoj i sa kojim se naša ilmija danas bespravno po­ nosi, govoreći, Kemal je kulturan čovek. Jest kulturan, čak je i velika istorijska ličnost, najveći branilac isla­ ma, koji se je u Timskoj u pravoj svojoj vrednosti ispoljio, ali zašto se njegovim delom i mi, koji bi tre­ bali pred čitavim islamskim svetom napretkom pred­ njačiti, ne poslužimo? Kad se u društvu inoveraca hvali Kemal i kad se govori o velikoj snazi sada male Turske, pa kad se kaže da Turska nije nikada manja a nikada jača bila kao sada za Kemala, svima Vam se brci smeju i podižu fesovi, svi se ponosite, jer se jedan islamski narod pametnim reformama i strogom nacionalizacijom svoga društva podiže na zamernu kulturnu i privrednu visinu. Ali kad Vam ti isti sagovornici predbace, zašto i vi ne uvodite Kemalove reforme, stištete zubima i pesnicama kao prama najvećim dušmanima. 330 U Vakufu trebamo radikalnu reformu. Imetak vakufski mora biti jedan živi i rađeni privredni orga­ nizam - mašina koja će stvarati novac, a taj bi činio na svim područjima svoje. Vakuf treba osloboditi na­ zadnih uredaba, koje nisu temeljene na šeriatu. Treba rušiti učmali mutevelijski sistem, koji neracionalno guta ogromne prihode. Ne radi se o tom da se ne izvršaju zaveštanja nego naprotiv da se ona u pot­ punosti putem jednog strogo centralističkog uređenja izvršuju. Mutevelijski sistem koči svaki rad. Od kud su se stvorile najedamput mutevelije? Da li su njihove tantijeme šeriatsko pravo, koje je osnovano na oporukama Vakifa? Izračunaj mo, koliko mutevelije pojedu novca a koliko se utroši na materijalne troškove re­ cimo za uzdržavanje džamija, mekteba, uređenje grobalja, turbeta, učenje hatama i svega toga što bi mo. glo razne oporuke sačinjavati. Računajte' koliko bi se toga troška reduciralo ako bi svim vakufskim do­ brima upravljao jedan inžinjer i jedna kancelarija. Zar se mora kirajdžiji ići na dućan i u ime vakufa moliti ga da plati kiriju i zar je za to potreban mutevelija? Zar kirajdžija nije dužan sam da uplaćuje u kancelariji ili poštom doznačuje kiriju samo jednom poštenom činovniku? Koliko mutevelija ima samo jed­ na mala kasabica? Uporedite opet koliko mutevelija imaju recimo trapisti, koji su u Banjoj Luci podigli čitavu industriju svetskoga glasa, pa sa njom živi čitava okolina. Sa kolikim oni imetkom upravljaju i na koji način? Šeriat nije ni jedno ni drugo odredio, šeriat je odredio samo to da se mora poštovati i ispu­ njavati oporuka Vakifova. Da li se ona sada ispunja­ va ili bi se tek onda ispunjavala, kad bi Vakuf imao i previše novaca? Osim racionalizacije vakufa, želja nam je da se u Vakuf unese malo više demokratizma, kako ga Islam propisuje, U islamu nema virilista. Tačno je da imaju prvenstvo oni, koji bolje islamske propise poznaje, ali to je stvar izbora Masa se opredeljuje za najboljega kad se poštuje njena volja. Poznavanje tih islamskih pro­ pisa za Vakuf ne sastoji se u ezberleisanom Kuranu, poznavanju šartova i ilmihala, te koja je sura na ko­ jem rekjatu najefzalnija. To poznavanje o islamu je pristupačno svakom muslimanu, pa m akar se taj svr­ stao u tabor inteligencije. Islamski propisi obuhvataju i poznavanje savremenih prilika u kojima muslimani žive. Ne bira se samo sabor radi pretsednikove plate ili radi mujezina neke džamije u Vranduku, jer se za ovake stvari najmanje brine, nego za mnogo krupnije stvari, koje duboko zasecaju u život članova zajednice. Isto tako želimo da se u upravljanju sa vakuf­ skim imetkom uvede kontrola, jer kad se može pro­ voditi malverzacija u jednom malom vakufu na de­ setke i desetke hiljada, - kakva se može provoditi u ve­ likima gde hesapa nema. (Ne aludiram ni na koga, no kontrola ipak za" svaki slučaj treba.) Ovo ovoliko odgovaram gospodinu Abdul-Ajnu (neću ni njemu skinuti žara kad voli biti pokriven) i ostaloj visokoj ilmiji moleći g ada mi ne podbacuje da sam svu ilmiju uzeo na nišan i da moje misli sofiz­ mima ne izvrće. �П р и в р сд а Za veću potrošnju grožđa i voća ka naprednih zemalja Evrope primila je te proizvode s mnogo simpatija i oni već odavno nailaze na dobru U našoj se državi već godinama pokušava po­ prođu. Uviđajući sve to počeli su vinogradari i voćari moći vinogradate i voćare. Naročita se pažnja posve­ u mnogim zemljama Evrope — Švajcarskoj, Nemaćuje onim krajevima koji žive od vinogradarstva i vo­ čkoj, Italiji, Francuskoj, a ponešto i u našoj državi — ćarstva. Jugoslavija je gotovo sva pogodna za te gra­ da prelaze na bezalkoholnu preradu grožđa i voća. U ne poljoprivredne proizvodnje, pa su one, prirodno, u Švajcarskoj nekoja gospodarstva proizvode po 4/5 bez­ nas mnogo raširene. Površina zasađena vinovom lozom alkoholnog, a tek 1/5 alkoholnog, prevrelog soka od iznosi 176,180.000 hektara, a voćnih stabala ima u grožđa t. j. vina. U Švajcarskoj već ima i velikih po­ našoj državi nekih 70-80 miliona. Naši vinogradi daju duzeća koja godišnje proizvode po 1-2 miliona litara godišnje 7-8 miliona kvintala grožđa, a godižnji prinos bezalkoholnog soka od grožđa. U Nemačkoj radilo je voća ceni se na 10-12 miliona kvintala. Najveći deo prošle godine oko 160 stanica za bezalkoholnu prera­ našega grozda i voća pretvara se u alkoholna pića, vino du grožđa i voća, nekoje s kapacitetom od preko — oko 4-41/* miliona hektolitara — i razne vrste ra­ 200.000 litara godišnje. Ukupna proizvodnja iznosila je kije. Sam narod malo zna o drugim načinima prerade oko 20 miliona litara. Čitava ta velika proizvodnja naa merodavni nisu još stigli da ga upute na nešto no­ - laži svoje potrošače. Danas u Švajcarskoj i Nemaćkoj vo i bolje. Gotovo sve mere za pomoć vinogradarima svaka bolja trgovina ima na prodaju bezalkoholne sokove u našoj državi kretahu se dosad starim, utrtim ali sla­ od groždjeк ј voća, čak i po seoskim gostionicama i krčmama toče se ta pića i nalaze dobru prođu. Poče­ bo uspešnim putevima. U glavnom se pažnja posve ćuje samo alkoholnim produktima. Ulaže se velik trud lo se skromno s malim sredstvima, bilo je i neuspeha u to da bi se poboljšala jedna proizvodnja koja danas _u početku, no danas Švajcar^ka i Ntfmačka mogu već nigde na svetu nije naročito rentabilna, uvedene su da se podiče lepo razvijenom proizvodnjom i potroš­ olakšice i nagrade za izvoz, pokušavalo na sve mogu­ njom bezalkoholnih sokova od grožđa i voća. Ti se će načine ojačati domaću potrošnju vina, radilo se sokovi spremaju ili filtriranjem sveže šire u azbestnim mnogo, no teške prilike naših vinogradara slabo se filtrima koji ne propuštaju gljivice vrenja ili pasterizopoboljšavaju- Ostaje nam sad jedino da tražimo nove vanjem, zagrevanjem šire na 60-70° C kod koje tem­ putove — stari su pokazali slab ili nikakav uspeh. perature ugibaju gljivice, a sok se ne menja. Filtriran ili pasterizovani sokovi nisu jedini bez­ Jedan od ovakovih novih puteva kojim napredne d r­ žave u Evropi već odavno idu, pretstavlja sto veća po­ alkoholni proizvodi koji se mogu dobiti od grožđa i trošnja svežega grožđa i voća i bezalkoholna prerada. Na voća. U Francuskoj i Italiji mnogo prave zgusnuti sok taj način postizavaju se dva cilja: uvećava se potroš­ od groždia, koji sadrži eve prirodne sastojine grožđa i nja vinogradarskih i voćarskih proizvoda i tako poma­ voća, a ima tu prednost da zaprema malo prostora že narodna privreda, a s druge sirane se čuva i unapre­ stoga se lako i jeftino pakuje i prenosi, a veliki prođuje narodno zdravlje. cenat šećera čuva od vrenja, pa može polagano da se Grožđe i voće su odlična hrana koju ljudsko telo troši. Zgusnuti sokovi spremaju se ponajviše zagreva­ lako i brzo iskotišćuje, a pored toga sadrže u pogod­ njem u naročitim posudama s niskim pritiskom, gde nom obliku mnoge materije neophodno potrebne za se voda brzo isparava. život, tzv. vitamine. Svojim ugodnim ukusom i miri­ Na sličan način proizvodi se i pekmez od groždja. som uvek privlače mlado i staro. Nauka je već odav­ Ovi načini prerade grožđa i voća zahtevaju pri­ no utvrdila hranljivu i zdravstvenu vrednost grožđa i ličnu spremu i 8 početka nameću troškove oko novih voća, a svest o toj vrednosti postala je svojinom širo­ uređaja i aparata no jednom učinjene investicije ispla­ kih narodnih slojeva svih naprednih država. U isti mah ćuju se pristojno kako to najbolje pokazuje primer modemi način života, osobito sport i brza prometna sred­ Švajcarske i Nemačke. I u nas mnogi polagano prela­ stva slabo podnosi uživanje alkoholnih pića, pa bez obzi­ ze na bezalkoholnu preradu, ali zbog pomanjkanja ka­ ra na zabrane ili ograničenja potrošnje ljudi danas iz vlastitih pobuda ta pića sve manje i manje traže, a pitala potrebnog za veće investicije i današnjih teških nikog se ne može prisiliti da ih troši. Zbog toga je ekonomskih prilika ta prerada još nema naročitog zna­ svako nastojanje da se poveća potrošnja alkoholnih pi­ čenja i moći će tek polagano da se razvija. Međutim, postoji jedan jeftin i lagan put da uća unapred osuđeno na neuspeh ili tek povremeni uvećamo potrošnju naših vinogradarskih i voćarskih speh. Ostaje dakle, kao praktičan i koristan novi put po­ proizvoda, a lo je smišljena propaganda za što veću većanje potrošnje svežega groždja i voća i bezalkoholnih, potrošnju svežega grožđa i voća. Veliki deo naše po­ preradjevina koje polrošaću pružaju nepromenjene sve hran- trošačke publike još i danas grožđe i voće smatra Ijive i ukusne sastojine groždje i voća. Potrošačka publi­ tek dečijom poslasticom, ne ceni mnogo hranlivu i 331 �zdravstvenu vrednost — i slabo ga kupuje. U nas n. pr. radnici troše oko 51/* puta manje vo6a nego radnici u Nemaćkoj, gde je voće znatno skuplje. Isto tako sa­ mi vinogradari i voćari nisu dovoljno upućeni o vređnosti svežeg i sušenog grožđa i voća i o naćinu pakovanja, sušenja i transporta. I tu je već nešto učinjeno, no još uvek se u toj stvari otvara široko polje rada poljoprivrednim školama i organizacijama, zadru garstvu, narodnoj prosveti, štampi i trezvenjaćkom po kretu. U stranom svetu uživa naše grožđe i voće, sve že i sušeno lep glas. Prošle godine izvezli smo oko 6.600 vagona grožđa, voća i voćnih proizvoda. Među­ tim potrošnja u zemlji još uvek je i suviše mala I za nas vredi ono što je gosp. Leon Duarš, pretsednik Internacionalnog biroa za vino rekao za Francusku: „Kad bi svaki Francuz pojeo godišnje 30 kg grožđa što ne predstavlja preteranu količinu, francnskom vi­ nogradaru bilo bi odmah pomoženo*. Država je po­ mogla vinogradare uvođenjem vina u vojsku, još bi više mogla da pomogne vinogradarstvo i voćarstvo uvođenjem grožđa i voća u vojsku, državne vaspitue ustanove, kaznene zayođe, bolnice itđ'., a bez štete za potrošače. Već je ranije bilo govora o dvostrukoj ko­ risti ovakih nastojanja. c Л • Potpisane organizacije odlučile su, da svim po­ godnim sretstvima i načinima razvijaju propagandu za naše grožđe i v o ć e .'fa propaganda vršiće se u pr­ vom redu priređivanjem predavanja o zdravstvenoj koristi grožđa i voća u školama i narodu, priređiva­ njem uzornih izložbi grožđa i voća, preduzimaujem ostalih pogodnih mera da se za naše grožđe i voće stvori što širi krug potrošača u našoj zemlji i da svest o važnosti voća za dnevnu ishranu prodre u najšire slojeve naroda. Uvođenje voda za redovne obroke u vojsku, bolnice i vaspilne ustanove smatrade se jednim od najvažnijih ciljeva ove akcije. Isto t,k . će ova ak čija idi za tim, da ee svežeul groždju i voiu, kao i njihovim bezalkoholnim preragjevinama osiguraju naj­ veće moguće olakšice u pogledu prevoza, proda je i tr­ govine u samoj zemlji, kao i u pogledu izvoza u inostranstvo. Upućujući ovaj apel čitavoj našoj rodoljubivoj javnosti, očekujemo da će nas u ovoj akciji potpomo­ ći naročito lekari, sveštenici i učitelji, vinogradari i sve vinogradarske organizacije kojima je stalo da na­ še vinogradarstvo i voćarstvo reorganizovano na savremenoj osnovi, opet procvate na korist krajeva koji žive od te proizvodnje i na korist celokupne naše narodne privrede i narodnog zdravija. Beograd — Zagreb — Ljubljana — Split Sarajevo Oktobra 1932 Jugoslavenski savez trezvenosti (Zagreb), Savez trezvene mladeži (Beograd), Protialkoholna zveza „Sve­ ta vojska" (Ljubljana), Klub jugoslavenskih liječnika ap3tinenata (Zagreb), Згрзко lekarsko društvo (Beo­ grad), Zbor liječnika (Zagreb), Glavni savez srpskih zemljoradničkih zadruga (Beograd), Središnji savez hrvatskih seljačkih zadruga (Zagreb), Kmetijska dru­ žba (Ljubljana), Zadružna sveza (Zagreb), Zadružna zveza (Ljubljana), Zveza slovenskih zadruga (Ljublja­ na), Zadružna Matica (Split), Hrvatsko gospodarsko društvo (Zagreb), Srpsko poljoprivredno društvo (Be­ ograd), Glavni savez srpskih zemljoradničkih zadruga, filijala Zagreb, Savez srpskih zemljoradničkih zadruga (Sarajevo), Sadjarsko in votnarsko društvo (Ljubljana) Svečano otkrivanje spomenika aradskim mučenicima - Gajretovim radnicima Odbor za podizanje spomenika (turbeta) arad­ skim mučenicima rahm. Avdi Sumbulu, sekretaru Gajreta i Behdžetu Muteveliću izabran je prije 3 godine. Na čelu toga odbora bio je g. Asimbeg Mutevelić gradonačelnik, a članovi odbora su bili gg-: Dr Avdo Hasanbegović, Dr Ibrahim Hadžiomerović, Dr Mehmed Zildžić, Hamid Kukić, Šukrjja Kurtović, Sulejman Saridžić, arhitekt Tomašević, a umrli su članovi ovog odbora: Mustajbeg Halilbašić i Jakubeg Filipović. Na predlog g. Mutevelića odbor se saglasio da se otkrivanje spomenika rahmetlijama izvrši prilikom proslave 400-godišnjice Gazi Husrevbega. Sam dan otkrivanja određen je na treći (posljednji) dan Gazine proslave poslije podne. Odbor za podizanje si omenika izdao je ovom prilikom poseban proglas, koji donosimo u prepisu: 332 B rać o , Ovih dana zbiva se u našem šeher Sarajevu ve­ liki događaj; zbiva se jedan od najvećih događaja, posljednih decenija u životu našeg naroda. Ovih dana proslavlja se 400-godišnjica osnivača Sarajeva i naj­ većeg zavještača u užoj nam domovini Gazi Husrev­ bega, čija su dobra djela poznata širom velike nam otadžbine Kraljevine Jugoslavije. U okviru programa ove proslave izvršiće se Svečano otkrivanje turbeta (spomenika) Aradskim mučenicima i Gajretovim radnicima rahm. Avdi Sumbulu i Behdžetu Muteveliću u petak 21 oktobra o. g. poslije džume namaza, u 3 sata posli;e podne, kod Alipačine džamije. Otkrivanje turbeta (spomenika) izvršiće prigod­ nim govorom g. Asimbeg Mutevelić, pretsjednik Od- �bora za podizanje spomenika; zatim će govoriti o aradskim mučenicima kao Gajretovim radnicima pretstavnik društva Gajreta, njegov pretsjednik g. Dr. Avdo Hasanbegović, a ispred drugova govoriće g. Dr. Mehmed Zildžić. Ašere i dovu proučiće tom prilikom naši uvaženi alimi gg: Hadži Ali ef. Aganović i Hafiz Džemaludin ef. H. Jahić. Otkrivanje spomenika Avdi i Behdžetu za naš današnji naraštaj pretstavlja dužnost i zadatak kako prema istoriji našeg naroda tako i prema pojedinim velikanima, koji su u posljednjih 100 godina činili za ovu zemlju sve ono što je dostojno velikih ljudi. Proslavljajući njih i osvježavajući uspomenu na nji­ hovu ličnost i njihova djela mi istovremeno odužu­ jemo naš dug i drugim velikanima u našoj istoriji. naročito onima koji su u raznim krajevima naše uže otadžbine stalno isticali nacionalnost ovih krajeva i suzbijali sve najezde i uticaje tuđinskih država da bi na taj način sačuvali nacionalni karakter ovih po­ krajina. Proslavljajući uspomenu na Avdu i Behdžeta mi proslavljamo i odajemo čast oslobodilačkoj misli i svima onima, koji su joj predano služili i koji su svoj nacionalni zavjet ispunili. Ugledajući se na ve­ like primjere požrtvovanja i odanosti naciji u našoj najnovijoj istoriji, mi najbolje izgrađujemo našu na­ cionalnu svijest i držimo na okupu sve slojeve mu­ slimana uporedo sa onom ostalom braćom, koja imdu isto tako veliko poštovanje prema žrtvama, učinje­ nim za našu veliku otadžbinu i prema velikanima, koji svoje živote uzidaše u njene temelje. Odbor za podizanje spomenika Avdi i Behdžetn stupio je u vežu sa svima onim našim kulturnim i javnim radnicima, čiji je rad istaknut i dovoljno poznat svima nama, naročito u društvu Gajret. Na taj način Odbor za podizanje spomenika je osigura0 čisti nacionalni karakter ove proslave, uvjeren da s a ­ mo nacionalno-kulturni radnici mogu najdostojnije da se oduže sjenima onih, koji u aradskim kazama­ tima ostaviše svoje kosti i na taj način svoje žrtve za otadžbinu izjednačiše sa bezbrojnim žrtvama na bojnim poljima, na vješalima i u tamnicama. Stoga Odbor za podizanje spomenika ovim pro­ glasom poziva sve muslimane u našoj domovini da svojim učešćem uveličaju ovu rijetku svečanost i da kratkom dovom zamole Svevišnjeg za rahmet dušama onih. koji uporedo sa ostalom braćom dostojno odužiše svoj dug domovini u danima njenog bola i nje­ nog ponosa. liča ovu proslavu jer ona ima da bude još jedan do­ kaz više da nacionalno šeher Sarajevo i Bosna ponosna štuju i cijene sve one žrtve, koje su učinjene za nje­ no oslobođenje i njenu nacionalnu budućnost. Na dan otkrivanja, već u 2 sata popodne saku­ pilo se pred haremom Alipašine džamije i u okolnim ulicama oko 10.000 građana i gostiju sa strane. Oko 3 sata bilo je prisutno preko 15.000 duša, građana i težaka, ilmije i inteligencije. Lijep broj i braće Srba pravoslavnih našlo se tu na okupu da sa braćom mu­ slimanima odaju posljednju poštu zemnim ostatcima aradskih mučenika. Naročito je upadno bilo mnogo­ brojno prisustvo uleme, čije su se bijele ahrnedije isticale među šarolikom nošnjom ostalih koji pohita­ še da odaju dužno poštovanje rahmetlijama. Dužnost nam je konstatovati da su ovoj nacionalnoj manifestaciji izbjegli da prisustvuju gg. članovi Ulema medž- 333 �iisa kao i muftije. Iako ovo njihovo osustvo nije za­ paženo, niti je njihovim osustvom izgubila o«a sve­ čanost na svojoj impozantnosti i efektu, karakteri­ stično je samo to, da se pomenuta gg. ne povedoše za narodom iz svih krajeva, koji pohita da prisust­ vuje ovoj značajnoj nacionalnoj manifestaciji. Oko 3 sata popodne našli su se na tribini, specialno podignutoj za ovu svrhu: Izaslanik Njeg. Vel. Kralja General g. Mumdžić, Ban Drinske Banovine gT Velimir Popović, pomoćnik Komandanta Armije General g Jovan Jovanović, Izaslanik Min. Pravde g. Milivoje Simić pretsjednik Vrh. suda; zatim izaslanici Nar. skupštine, narodni poslanici: gg. Dr. Bogoljub Kujundžić, Husejn Kadić i Franjo Markić, izaslanici Senata, senatori gg. Atanasije Šola i Asimbeg Alibegović, te odbor za podizanje spomenika. Tačno u 3 sata, pretsjednik odbora g Asimbeg Mutevelić održao je ovaj govor: Braćo 1 Govoriti na grobovima umrlih, znači govoriti živim pokoljenjima, ne radi mrtvih, nego radi živih. Ljudi umiru, prolaze, ali njihov značaj i zasluge osta­ ju kao putokaz nama živima, na zemaljskim stazama. Otkrivajući ovo turbe^ ar.adskih mučenika, mi otkrivamo pravac i pobjedu njihov.h ideja, ј л koje su bila njihova mlada srca .i za koje su dali svoje živote. gp f Terorom 1914 nacionalni polet naših omladinaca trebao je da bude skršen uz cijenu njihovih života. Gruba tuđinska sila^htjela je u njihovim dušama da za navjek zbriše ljubav prema svome rodu, ljubav prema njihovoj slobodi i samostalnosti. Stotine naših omladinaca, u ono vrijeme, bez razlike vjere nemilo­ srdno je pozatvarano i proganjano, i mnoge od njih stiže sudbina ove dvojice rahmetlija. Šta su htjela ova dvojica rahh^tlija? Svome ro­ du sunca na zemlji, svome rodu slobode bez razlike na vjeru, bez razlike na stalež. Htjeli da svi slobodni ujedinjeni, slobodno da živimo u svojoj otadžbini, složni na svom rodnom ognjištu. Neprijatelj je pobjeđen, sloboda je tu i sada je na nama da zajednički zidamo našu zajedničku kuću, za koju oni žrtvovaše svoje živote. Avdo! Behdžete! Vaš prah počiva sada mirno, jer Vaše duše znaju, da su Vaši ideali postignuti i da ćemo i mi putokazom, kojim Vi za života pcđoste, grediti našoj boljoj budućnosti. Vaši su ideali bili veliki, oni su veliki i danas i za sva vremena. Sjećajući se Vas rahmetom, dok smo živi, lebdiće nam pred očima Vaš ideal: bratska sloga bez razlike na vjeru i slo­ boda jugoslavenskog naroda. Neka je rahmet Vašim plemenitim dušama! Zatim je g. Dr. Bogoljub Kujundžić održao vrlo lijep i temperamentan govor o aradskim žrtvama, Avdi i Behdžetu. 334 Kao treći govornik bio je g Hamid Kukić, sekretar Oajreta, koji je održao ovaj govor: Živo! i djela rahmetlija Avde i Behdžeta, koji. ma danas otkrivamo ovo spomen-turbe, pripadaju onim godinama i onom dijelu istorije našeg naroda a prvenstveno istoriji bivših pokrajima B. i H. koji je stvarno koliko najbolniji s jedne strane, toliko i najponosniji s druge. Ličnost i djela Avde Sumbula i Behdžeta Mutevelića spadaju u one stranice naše istorije koje su jasno i oštro ocrtane u opštoj istoriji. I Avdo i Beh* džet, ma da po godinama u znatnoj razlici, pripadaju onom naraštaju muslimana, nacionalista omladinaca, koji je još od đačkih klupa bio obilježen nacional­ nom ideologijom, onom istom ideologijom, koju je Gajret neposredno pred Svjetski rat bio gromko i odlučno afirmisao i za koju je kroz svoje potpore i pomcći vaspitavao cijele plejade omladinaca musli­ mana na bazi integralnog nacionalizma, borbenog i uvijek vedrog, nekompromisnog i uvijek spremnog na žrtve, ma koje vrste. I Avdo i Behdžet, prvi kao sekretar i urednik „Gajreta", a drugi kao student omladinac, urezali su svoja imena na najljepšoj stranici naše istorije onim djelom i onim obolom koji je najdragocjeniji za na­ ciju i otadžbinu: dali su svoje živote za to oboje. Rad jelnoga i rad drugoga, sistematski i pole­ tan, kretao se je smjernicama, koje je neminovno diktovao zakon istorije; kretao se je smjernicama, koje su jedino mogle da kroz Gajret izgrade nacionalnu istoiiju muslimana i da postepeno i uz mnogo na­ pora, potisnu sve ono, što nije b valo u tradiciji iza onoga, što je diktovala istorija. Rahm. Avdo kroz stupce lista „Gajreta* i d ru ­ štvo Gajret; rahm. Behdžet živom riječi omladinca, učestvovali su u jednom djelu, borili su se na jed­ nom frontu od mnogih, koje je vojevao naš narod za svoju nacionalnu i državnu današnju fizionomiju na slovenskom jugu. Jedan i drugi živo i duboko su osjećali i znali sve ono, što je potrebno bilo, a što je još i danas potrebno — da krenu muslimani iz učmalosti i izvje­ snog nehata ili nerazumjevanja za sve što je kultur­ no u nacionalnom smislu. Po primjeru na lik neumrlog Osmana Đikića, prvog i neustrašivog radnika, koji je obilježio prve stranice nacionalno kulturnog rada Gajretova i dao mu temelje smjernice, rahm. Avdo i Behdžet su na­ stavili da izgrađuju epohu nacionalizovana muslima­ na, epohu kulturnog podizanja i socijalnog osvješći­ vanja. Taj rad, nažalost često puta nepriznavan do­ voljno ili nikako, imao je već unaprijed spremljene i nuždom istorije diktovane tegobe i teškoće; imajući pred sobom elemenat prilično nepovjerlfiv prema sve­ mu, što je dolezilo sa zapada, Gajretovi radnici su nailazili na prepreke, koje bi možda mnogoga obe- �shrabriie i koje bi i snažniju ličnost dovele do kole­ banja. Ali i Avdo i Behdžet, napojivši se snagom uvjerenja na vrelu one ideologije, kojom se rukovo­ dio rahm. Osman Đikić, obarali su prepreke, rukovo­ đeni mladenačkim zanosom i požrtvovanjem, čestitim i poštenim nacionalnim uvjerenjem, gvozdenom odlučnošću da ne žalje ni najveće napore. i sutradan njegov mladi saradnik rahm. Behdžet Mutevelić. Ali iako oni nisu dočekali ispunjenje i ostva­ renje svojih ideala, oni su se preselili г.а ahiret s jednom dragom i toplom vizijom bliske budiićnosti svoga naroda, sa vizijom svoje velike samostalne i nacionalne države. I premda su tih dana stizali crni Spremni na sve žrtve, oni su bili unaprijed osu­ glasovi sa srpskog fronta, obadvojica rahmetlija su đeni na političko ispaštanje za svoja djela u onda­ bili sačuvali nepokolebivost svoga uvjerenja i svoga šnjem austrougarskom režimu, uporedo s braćom dru­ vjerovanja u konačnu pobjedu. I umrli su sa uvjere­ gih vjera, onom braćom, koja su iskreno i istinski te­ njem i znanjem kako daju svoje živote otadžbini. I žili za svojom nacionalnom državom 1, razumije se znali su zašto ih daju. Svojom smrću oni su sebe nagrada koju je Austrija servirala u vješalima i tam­ upisali na najsvetlijoj stranici nacionalizma muslima­ nicama svima nacionalnim elementima onoga doba, na i cstali kao uzor naraštajima, da se napajaju i nije mimoišla ni pretstavnike nacionalizma musli­ hrabre njihovim djelima. I kad ti naraštaji budu prolazili pokraj ovoga mana. turbeta, koje pretstavlja nagradu i priznanje rahme1 rahm. Avdo i rahm. Behdžet ruku pod ruku hmetlijamf od zahvalnog naroda, t' naraštaji će imati sa još nekoliko Istaknutih Gajretovih radnika, pošli da se na djelu rahmetlija i na istoriji rada Gajretova su u susret stradanju, uvjereni, da austrijski režim ni*: oduševljavaju ze sve ono što je nacionalno i što je malo ne razlikuje njihov nacionalizam od naciona­ ponos. *ц£е otadžbine. lizma braće Srba i drugih pojedinaca, koji su se isti Neka je Avdi i BehdŽetu rahmet 1 slava 1 cali u borbi za samostalnost naše države. Tako su Četvrti je govorio g. Dr. Mehmed Zildžić drug naišli dani dovoljno poznati, kojj^su ža Avdu i Behdžeta početak velike epopeje našega naroda, dam - rahmetlija iz aradskih kazamata za vrijeme Svjetskog rata. On je u svom govoru kazao: bola i ponosa, dani stradanja i veličine, dani poraza \ / i r r u 'g o v i , b r a ć o ! i triumfa. Sudbina nam dosudi, da se u kratkom vremenu I kad je jednog dana u aradskim kazamatima naišla neka komisija austrijskih oficira, da vrbuje po drugi put sastanemo na ovim svijetlim grobovima, aradske zatočenike muslimane za dobrovoljno stupa­ na ovom dragom i časnom mjestu, gdje počivaju ko­ nje u tursku vojsku, tada 'sč rahm. Avdo smjelo i sti mučenika umrlih za čast naroda i otadžbine. Ovi muški isprsio pred komisijom, izjavivši poznate i du­ mučenici mogu da posluže kao školski primjer, kako go komentarisane riječi: „Gospodine pukovniče, re­ treba služiti velikoj misli. Коо što svijeća potpuno kao je on tada famoznom Hegedišu, komandantu izgori služeći svojoj svrsi, tako su i oni do posljed­ Aradske tvrđave, — mi nemamo veza s Turskom, jer njega daha služili svome narodu, njegovali bolesne mi smo Srbi muslimanske vjere — austriski podanici.* od tifusa i zarobljene srpske vojnike. Služili su na­ I nije tada razumljivi bjes i gnjev austrijske rodu i velikoj misli s ljubavi i stradali; trpili su s soldateske nimalo zbunio rahm. Avdu, nego je od­ nadom u bolja vremena i ta ih nada nikad ostavila lučno nastavio da faktima i istorijom obrazlaže tač- nije. Kao što alem nad ovim grobovima ponosno nost svojih riječi. A to je bilo dovoljno, da koman­ strši u vis i blista u svom sjaju, tako je isto blista­ dant zatočenika primjeni i na Avdu, kao i na zato- la i blista ideja vodilja, kojoj su služili, ideja oslobo­ čenise Srbe — pravoslavne — najstrožije mjere No đenja i slobode. to je upravo bilo ono što je u rahm. Avdi čeličilo Braćo ! Po drugi put se sastajemo na grobovi­ nacionalni ponos, ono što mu je ozarilo dušu i mi­ ma ovih časnih boraca za slobodu, da njima i svima sao uvjerenjem ono što je godilo njegovom srcu če­ odamo počast i priznanje za njihov rad i da se sa­ stitog i ispravnog rodoljuba i nacionaliste. Spreman mi nadahnemo snagom oduševljenja za novu borbu da za svoje uvjerenje i načela podnese i najveće žr­ u ovim teškim vremenima, za borbu i rad na spas tve, on se je, shrvan patnjom, u rano proljeće 1915 naroda i oslobođene i ujedinjene otadžbine. Ja mislim godine opasno razbolio od tifusa. Omražen od vojnih da Vam govorim iz duše. ako predložim, da nam od vlasti u aradskom kazamatu, on je ostao bez potreb­ danas ovi svijetli grobovi budu zborište, koje ćemo ne njege, koja pripada svakom bolesniku; upućen na dan rođenja naše uzdanice, našeg Prestolonasljed­ jedino na pažnju svojih prijatelja, on ipak nije mo­ nika, Gajretova pokrovitelja, svake godine posjećiva­ gao da svoj inače slabi organizam uputi pravcem ti, da nam budu žarište na kom ćemo se napajati ozdravljenja, nego je kopnio i vehnuo, mučen pod­ snagom oduševljenja za novi i intenzivniji rad na muklom zarazom, sve dok jednog dana nije ispustio čast Velike Jugoslavije. Jer narod koji mrtve štuje na svoju plemenitu i mučeničku dušu na isti način kao prošlosti budućnost si snuje- 335 �Tebi omladino, za čije su dobro i napredak ra­ dili ovi mili i dragi nam drugovi preporučujemo, da vječno imadsš pred očima one ideale, koje su oni imali i da vječno stremiš onim ciljevima, kojima su oni stremili. Oni su savjesno i sveto kao i hiljade drugih izvršili svoje dužnosti prema narodu i domo­ vini tako, da čitava zemlja treba da ovo sveto tlo, na kome smo se sakupili u ime svih, smatra bogo­ moljom jugoslavenskih mučenika. I stoga omladino, uzdanico naša, s pravom od tebe tražimo, da danas ovaje položiš zavjet, da ćeš kao i oni savjesno i pre­ dano raditi za naše velike jugoslavenske ideale, za našeg uzvišenog Kralja, narod i otadžbinu. I kao što alem nad ovim grobovima ponosno se u nebo diže tako i ti ponosno digni čelo te neustrašivo i smjelo stupi u borbu za veliku, slobodnu i nedjeljivu Jugo­ slaviju. A vi drugovi počivajte u miru, jer je otadžbina slobodna i u čvrstim je rukama njena budućnost. Mir pepelu Vašem ! Alah im rahmetejleje! Zatim je g. Mutevelić zahvalio mnogobrojnom narodu na veličanstvenom odzivu ovoj velebnoj ma­ nifestaciji. Također se zahvalio inženjeru g. Tomaševiću, te majstorima Rebhanu, Matijeviću i radnicima. Po tome se formirala veličanstvena povorka, na čelu sa Gajretovom muzikom iz Foče i krenula pred zgradu Kr. banske uprave. Kada je bio ispunjen cio prostor pred Kr. banskom upravom sa mnogim hilja­ dama naroda, pozdravio je gosp. Bana narodni po­ slanik g. Šukrija Kurtovič. U svom govoru umolio je g. Bana da pred uzvišenim Prestolom Njeg. Vel. Kra­ lja bude tumač sinovske ljubavi i odanosti svih učes­ nika ove manifestacije. G. Ban se zatim toplo zahva­ lio na pozdravima i izrazima ljubavi i odanosti pre­ ma uzvišenom Kralju, a zatim se urnebesno klicalo N j.!/. Kralju i Kralj. Domu. Time je ova lijepa manifestacija završena. Прослава Гази Хусревбегове 400-годиш њ ице Ових дан а одрж ан а.је тродн евн а п рослава 400-годиш њ пце Г^.зи- Х усревбегове у Оар ајеву . П росл аву су посјетили муолнмг1 вп пз свпх крајева наш е отаџбине. В рој посје :.тиоца попео се je CKopd- до 20 000. Особито мп|а бројно п осјети л а ову арославу. П р о сл аву je посјетио преу8впш епи P o i ул-улема, делегатп С ен ата и делегатп Н ар. скупш тине. П рви д а н п рославе био je д о ч е к г о с т и ју н а обје ж ељ евничке станиц е, који су посебним возовима при сти зал и у С арајево и од стр ан е п ри ређавачког одбора разво^ели и смеш тан и . Д р у ги д ан у ју т р у у Г ави Х усревбеговој џам ији, проуч и л и су хатм у |а ц и Г ави Х у ср евбегове медресе. O k o подне дочекан je свечано преуввиш ени Р еи с-у л -у л ем а код ф абрике ду х ан а, докле je дош ао посебним b o s o m . К ад с у се изредали поздрввнп говори, н а које je npeysв и т е н и одговорио, у п у т и о се Р еи с аутоиобилом кроз н еп регледн и свет, који je био н ачи чкан с обје стран е А лександрове улице. Он се je читаво вријеме зад р ж ав ао у Р и јасету , где je у в и јек бао оп сед н у т са посјетиоцам а. T o ra д ан а ива ја ц и је нам ава приређен je м евлуд у Гави Х усревбеговој џамији, који je био необично посећен. Т р е ћ и дан прославе, у ју т р у , одрж ан а je вр л о у сп јел а свечана академ ија у Н ародном ри 336 позо|риш ту, к о ју je отворио г. ннж . Сул»ага СалЕ1х а ги ћ , п ретсед н и к В акуф ско-м еари ф ског Biijefia у С а р а је в у . , Ha академ пји с у го в орили: Г . А симбег М у тев ел и ћ , м у тевели ја Ј^ази зевбегова в ак у ф а о „Г ави Х у с р е в б е гу “ . М ухамед еф. Д издар, д и р е к то р Г а в и Х усревбегове медресе о теми » И сл ам и в ва н о ст в. Д р А бдул ахбег Б у к в и ц а о теми »И слам и хигијена«. Д р. Ш а к в р еф. С и к ар п ћ о теми »И слам и тол еранци ја«. Н арочи то су в ап аж ен а и с интересом праћен а п ред авањ а »И слам и вн ан о ста и »И слам и тол еранци ја.« T a j д ан у подне, по ш то јо био п ет ак , к л ањ ал а се je необично п о сећ ен а џум а у Б е говој џам и ји, којом пригодом je одрж ао вав п ресви јетли Р еи с, чи је су ријечи прен о ш ен е мегафоном у д в о р и т т е и н а Б а ш ч а р ш и ју , гд е je бно велнки број м у сл вм ан а, који н и су могли стати у џ ам и ју . T a j д ан no подне о тк р и в ен а с у спомен т у р б е т а арадским мученицим а, рах м етл и А вди Сумбулу и Б е х џ е т у М у тев ел и ћ у пред А липаш ином џамијом*. О во свечано откривање т у р б е та отворио je г. А симбег М у тевел и ћ , и за кога су одрж али пригодне го во р е: •) У 2 часа no подне формирала се je поворка оред I ајретом, ко,а je кренула према Алипашиној џ ам и ји саГ ајретовом музиком из Фоче на челу и васлужним Гајретоввм радницима из свих крајева. �г. Д р. Б огољ уб К у ју в џ и ћ , народни noсланпк испред Н ар. Скупш тине; Г . Хамид К уки ћ о арадским мученицима и љиховој сарадњи у Г а јр ет у ; Г . Д р. Мехмед З и л џ и ћ о арадским мученицима и њиховој идеологији. И за фатихе и рахиета, свијет со je раз п т а о носећи у душ и пи етет према овнм родол>убпма, који помријеше у арадским казаматима за слободу и уједињење. H a вечер иза јацаје, као заврш етак прославе, приређен je врло успели први ж евска м евлуд у Г а зи Х усревбеговој џамијп, који je био необично посећен. З а сво време прославе у народном позори ш ту су се давали прикладни комади из вародн ог ж ивота. З а читаво време прославе необично je задввљ авал а посетиоце илуминација Г а зи Хусрсвбег-аве џамије. Сарајево je било оки ћеао заставама, a улице с у биле ув ек претрпане. Ч и т а в а прослава je протекла у потпу- Га|р »■о * ♦ Свима мјесним одборнма Гајрета у сједишту адмнстратнвннх срезова! М евлуд je проучио имам џамије г. *Хасан еф. А либаш ић. М евлуд je био веома добро поејеБили су позвани сви Мјесни одбори, који се ћен тако д а je била п у н а џамија и пространалазе у сједшптима административних срезова да Ro џам ајско двориш те. H a м евлуду je придо 15 октобра о г. организују среске одборе, пред- мјећено нарочито много ж енског свијета са виђене новим друштвеним правилима. Како се je стране, п ош то се je у то врпјеме налазвло врло мали број Мјесних одбора томе одазвао, ов'ИМ много стран ац а у Д убравам а, као из Мостнпоново позивамо све Мјесне одборе, који се нала- ра, С тоца и Ч апљ ине. Том ириликом у куп зе у сједиштима административних срезова да овој љено je добровољ нпх прилога за Г а јр е т 166 одредби нових правила што прије удовоље в о дипара. П ослије м евлудске свечаности настало учишеном. поднесу извештај Главном одбору. je народно весељ е у з свирањ е п и гр а вк у све до н а вече. H a пространој зеленој лввади у Гајретове приредбе близини џам ије било je лијепо погледати шаренило свијета: сељ анке обучене у бијелом Гајретов мевлуд у Речицама. п л ат в у и грађан ке у нарочпто з а мевлуд М јесни одбори Г а јр е т а у Л оквам а и До- спремљеним тоалетама. М евлуд са стр аве посм&новићима приредили с у дне 16./IX 1932. јети ш е пзмеђу осталих и г. г, Д р. Мзхић у петак послије џуме нама8а у џам ији на срески л>екар, Едхем еф. Б и ћ к а л о опћ. чиР ечици н а врло свеч ан н ач ин мевлуд-ш ериф новник, А лагић учител> и мвоги другв. 537 �I И ако у овом пасивном кр а ју вл ада теш» ка привредна крива, ипак се н а ш народ много интересира sa н аш Г а јр ет . У спркос неких несавјесних љ уди који ом етају р ад s a Г а јр е т ип ак св ака Г ајретоп а приредба веома добро у спи је. И ма наж ал ост љ уда, који носе звањ е наш их вјероучитељ а, којим а баш тако не прија Г ајр етов успјех, n a кад им се понуди сарадњ а, то 6es и к аква р азл о га одбијају. Т ако je п о ну ^ено једном овдаш њ ем имаму матичар у д а пр оуч и мевлуд, ал и je и сти то одбио са овим изговором: „Н е могу се прим ити да ироучим м евлуд пош то з а то морам имати њу то je Гајрет, пратећи напредак шегрта на занатунаишао на mhoi'6 конкретне случајеве у којима се протузаконито поступало са шегртииа и тим наносила штета њиховом стручнои образовању и моралном васпитању. Руковођен овим конкретним случајевима и добронамерном жељом да се васпитање шегртског под млатка што боље унапреди, Гајрет je сазвао конференцију свих установа чији дјелокруг обухвата и питање шегрта, na je том пригодом дао иницијату за анализу многих незаконитих поступака са шегртима. По том питању одржане су двије конференције у Гајрету и закључено je да се донесе у јавности следећи комунике: O tk r iv a n je s p o m e n i k a a r a d s k l m m u č e n i c i m a в ар о ч и то одобрењ е од М уф тијског у р е д а “ . T a j исти еф ендија именован je од стр ан е Г л а вн о г одбора Г а јр е т а s a повјереника има двије годин е који до сада није н и ш т а уради о 8 a Г а јр ет ! Д у б р ав е, м јесеца септем бра 1932. A. Шатор РадГајретов на васпнтању шегртског подмлатка. Међу осталим важним културним питањима којима се бави Га;реТ| питању васпитања доброг шегртског подмлатка Гајрет поклања нарочиту пажњу. У том диљу Га:рет je основао и свој Шегртски дом, досад једину уставову ове врсте код нао. Како je велик нееразмјер између молиоца за ше гртски дом и мјеста у Шегртском дому, Гајрет се je побринуо да сваком шегрту који се обрати Гајрету омогуки смештај на ванат. Према томе je Гајрет и no питан>у збрињавања шегрта код нас најјача усаанова. Како смештај шегрта на занате не значи прекидање сваке даљње бриге о шегрту и његовом васпита' 338 Питање научника Иницијативом Главнсг извршног одбора друштва „Гајрет“ састал суи се у дане 5 и 14 охстобра 1932 изасланнци Краљ. Банске управе, обртничког отсека Градског начелства, Инспекције Рада, Трг. и Обрт. Коморе, Радничке Коморе, Окружног уреда за осигурање радника, Савеза занатлијског удружења. Удружења Занатлија, Трг. удружења и хуманих друштава „Гајрета*, „Срп. Трг. и Зан. омладине", »Хуријета“, Вакуфског сиротишта п Хрватског радише у циљу расправљања питања ннучника или боље речено питања услова под којима данас научници раде у радн. 1 ' ма појединих привредника. Све наведене институције заинтересоване су у великој мери no овом питању и ако може бити с разних полазних тачака. Хумана друштва интересују ова питања зато, што су прпмила на себе из хуманих мотива дужност да се брину о намјештању научника у разним привредним струкама и да надзиру положај научника за време док се ови налази у науковању. Послодавачке организације заинтересоване су због тога, што њихови чланови примају научеике у своје радње и брину се за њихозу с.тручну изобразбу. Управну власт питање научника интересује са опће тачке гледишта као и контролну власт. �И ако je питање научника један опсежан проблем који има многе фразе од којвх свака може да сачињава једну засебну студију, представници напред наведених установа задржали су се у главном на пвтан»у услова под којима ее данас научници налазе на науковању. По овој материји најизразитији je однос научника и њихових послодаваца, У овом погледу нарочито представници хуианих друштава која раде на пољу збрињавања научника у разним привредним гранаиа приговарали су појединим послодавцима да искоришћују своје научнике било на тај начин што их употребљавају у незанатске послове или што ии чине сметње код похађања шегртских школа, задржавају их прекз вреиена у послу a избегавају да научницима даду скромну заслужену награду. Забиљежени су поједини конкретни случајеви али je у ралном погледу. 0 поетупку послодаваца у велико овиси, да ли ke истесати из тих својих научника телесно здраве и душевно снажне друштвене јединице или ће од њих створвти физички и морално дегенерисане чланоие друштвепе заједнице. Досада je била препуштена сва ова васпитна акцаја доброј вољи саиог послодавца, међутим je нови Закон о радњама прописао извесне норме за научнике. Овим прописима фиксиране су обостране обавезе. Одређен je одношај научника према својии послодавцииа a исто тако и односи послодавада према научницима. Предвиђене су и кззнене секдије за занеиаривање дужности како са стране послодаваца црема научницама тако исто са стране научника према послодавцииа. Али ове казнене санкције нека буду крајња средства којииа ће се служити послодавци једнако као и скрбници научника. Природнија je тенденција да се створи ближи одное између N a k o n o t k r i v a n j a s p o m e n i k a a r a d s k l m m u č e n ic im a p r e d z g r a d o m Kr. b a n s k e u p r a v e p o c d ira v lja an g o sp . V elju P o p o v lć a n a r . p o s l. g. Š u k r ija k u r lo v l ć исто време констатовано je да су то ређе појаве које се ни у ком случају не могу генералисати. Исправни послодавци свесни су своје одговорности кад прнмају научнике у свеје радње. Они су свесни своје дужности која je двојаког карактера: ваепитног и стручно-изобразбеног. Ови послодавци знаду да су младићи које примају у своје радње као научнаке махом деца сиромашних родитеља који одгоју своје деце нису могли поклонити дужну дажњу. Дајуки их на науковањо родитељи очекују да ће послодавци преузети на себе даљњу бригу за одгајање и стручно изображење њихове деце Улога послодаваца који примају научнике у своје радње ваома je значајна са економско-социјалног гледишта. Младићи који им се поверавају на науковање обично су у доба када организам почиње да прима коначни облик како у физичком тако и у мо- послодавца и научника на добровољној п разумној бази. И баш овим другим смером т. ј. у правцу зблвжења послодаваца и научника закључили су изаславици у уводу наведених установа да упуте јавни апел на све послодавце као најпозванијег фактора да посвете дужну бригу одгоју, поступку и стручној взобразба научника од којих има да се створи кадар бу* дуких привредника. Једнако се усућује апел и родитељима ових младих људи, који се налазе на науковању да посвете веку пажњу својој деци, јер настојања самих дослодаваца остаће без жељевих резултата, ако их не помогне родитељска рука. Подмирите претплату! 333 �Razne vijesti Револуцнја чланова Гајрета у Прнјепољу. Управа овог месног одбора сазвала je на дан 15 октобра 1932 год., приликом доласка делегата Главног одбора Гајрета из Сарајева, ширу конференцију Гајретових радника, на којој су детаљно прздискутована сва пигања, ко;а тангирају културно просвјетни живот санџачквх муслимана. Ha првом месту го* ворило се о културнои животу санџачких муслимана и сви присутни Гајретови пријатељи и раднпци c iгласили су се у томе, да су муслимани ових крајева у културно-просветном погледу јако заостали, a њихово економско стање je исто тако сотпуно незадовољавајуће и пружа врло лоше перспективе у будуКност. Услед тога, a нарочито због минималног броја домаћвх школованих људи, рад на културно просветном пољу je до крајностн отежан, na у ипого случзј* ва н немогућ. Оваково he стање остати све дотле, док Санџак не буде имао добар број домаће муслиманске пнтелигенције, која he се у својој средшга зд Гајрет и његову идеологију потпуно зчложвти, те he својвм радом за 1'ајрет, a помоћу Гајрета муслвмане ових крајева покренути с мртве Лгачке на којој се данас налазе. Конфере^ција није никако могла да поверује у то, да свакому широи нагае отаџбвне тежак положај санџачких муслвмана, a на слиманима осталих покрајина чији je полс камо бољи од нашег, na нас нарочито чуди, како je могла на прошлој Главној годишњој скупштивв Гајрета пастп одлука: „Ко више даје, више добива“, a да се у томе погледу не изузме сироиашни и заосталп Санџак. С обзиром на горе изложено конферендвја je решила да Главном изврганом одбору Гајрета пошаље следећу резолуцију: Резолуција донешена на конференцијв Гајретових пријатеља и раденвкз, одржаној 16 октобра 1932 год. у просторијама месног одбира Гајрета у Пријепол>у у присуству делегата Главног одбора Гајрета: l ) Моли се Главни Одбор Гајрета, да од своје идуће главне годишње скупштине издејствује решење да се закључак прошле годвлње скупштине: „Ко више даје за Гајрет више од њега помоћп добвва“ не примењује на Санџак и да се из свих места из Санџчка за идућу шк. годину прими у Гајретове внтернате један добар број питомацч (најмањз 100ј којима би се обезбедило пуно школовање, a који би се ииали no ззвршеном школовању упутити у Санџав. Само једнои овако осетном помоћи могло би се унеколико помоћи Санџаку, и ово би била најсигурHiiju полазна тачка и најбЈЉИ и једшш начин да се муслииани ових крајева пробуде из своје учмалости и поведу у суерет бол>ој будућности. С обзиром на горе изложено потребно je да сви иуглиманп Краље- 340 ввне Југославије учине за Санџак једну овакву жртву на челу са Гајретом и да спасу Санџак, јер би то било муслиманскп* гајретовски и човечански. Секретар, Хашимбеговиб Саит, с р. Ћамил Њ'ретседнпк, СелмановиП, с.р. Смрт заслуж ног просвегног и иационалног радника у Грачаници Грачаница 1 новембра 1932 г. Hohao je нагло преминуо у 42 години живота наш суграђанин Мустафа ЖишкО| срески школски надзорник и бански већник оставивши иза себе жсну са седиеро незбринуто деце. За живота се видно истицао са својим просветним и националним радом.. Родио се 1891 год. у Ливну где je свршио основну и трговачку школу. Жед>ан прооветног рада отншао je у Учитељску школу, воји je са успехом завршио год. 1913 у Сарајеву. Учитељевао je у Гламочу, Ливну, Шијама (срез тешањски), a од 1924 год. У Грачаници. Kao вредан просветни радник брзо je 'узнапредовао и постао 1930 год. срески школски надзорнпк. Ширио je просвету у селу и граду. Нациовалнвм радом иетакао се у Соколу, Гајрету и многим другии друштввма. Успоставом банског већа взабран je за банског већника за срез грачанички. Пропопедао je братску слогу и љубав према Краљу и Отаџбини. За ревносан и исораван рад одлзкован je ор' денои Св. Саве V степенн и Југославенске Круне V рвда. Начело његова живота било je: „Све за друге’ ништа за себе . Увек в свагде подчињавао je личне инт. peče на рачун ошитих. Таковим радом етекао je леп глас, много пријатеља и поштовалаца. Данас му je приређен величанствен погреб којем je успркос лошег времена присуствовало сво ожалошћено грађанство и леп број сељака без разлике на веру, да одају задњу почаст милом Рахметлији и даду видан знак своје дубоке жалости. Ha гробу су се са Рахиетлијои опростили: испред ожалошћеног учитељства г. Шефик Бегалагић учвтељ; испред грађанства г. Димше Неделковвћ бански већник, те испред Сокола, Гајрета в другвх мес них друштава г. Мустнфа KaMapah, двпл. правнвк. Његовом смрћу Грачаница губи доброг организатора, културнонацноналног радника, a породвца вредна члана и узорног васпитача. Рахмет му души! И. Л. Исправка Омашком у прошлом броју „Гајрета* у взвјештају о одржаном тефервчу у Бањалуци, вспуштено je међу запаженимгостима вме уваженог господина дра Ејуба Мујезвноввћа, претсједника Л>екарске Коморе за Врбаску бановвну, бившег претсједнвка в велвког прнјате.Ђа Гајрета, Одбор Гајрета у Бањалуил*. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/8ad304c128ee1e1348e4b357f6c31ad4.pdf c7fe64b8e75cc53f96b291a39db6ec7f PDF Text Text БРОЈ 21 ГО Д . XIII Capajcno, 16. новембар 1932. Dr Hazivn Muftti llm ijc i i in te lig e n c ija Našu generaciju čeka rješavanje mnogih prob­ lema kulturne prirode. Spada tu primjerice pitanje reorganizacije naših vakufa, pitanje našeg prosvjeći­ vanja, specijalno vjerskog, kao i još m nogo drugih stvari. Ali pretpostavka za ispravno riješenje svih naših pitanja jest svakako pravilan odn os između naše ilmijje i svjetovnjaka-lntelektualaca. T o je cen­ tralni problem, od kojega zavisi čttav s'klop stvari. Napokon i razumljivo je. Jedna zajednica samo onda m oći napredovati i odbaciti iz sebe zdrave ele­ mente, ako su snage sviju člapove te zajednice upra­ vljene u jednom cilju. Čim to nije slučaj, ne samo da nema uspjeha, nego je siguran i nazadak. Pa tako dokle god postoji ovoliko razmimoilaženje između naših saruklija i feslija, i školovanih ljudi — a fakat je, da ono postoji — dotle ćem o stajati uvijek na m itvoj tačci, a ako to po nesreći potraje duže, otići ćem o i nizbrdice. Ovom e problemu treba prići vrlo oprezno, jer su u ovom pitanju naročito naši hodže tako osjetljivi, da svako raspravljanje smatraju nekim napadajem na sebe i tome „napadaju14 pridaju staleški karakter. 1 zaista ova osjetljivost velika je a možda i glavna prepreka, da ne može da dođe do mosta iz­ među navedena dva faktora. Izvan svake je sumnje da to ne bi sm jelo biti. D okle god se ne dopusti jedna objektivna kritika i dok le god se hladno ne raščiste pojedina pitanja, jaz će se sve više otvarati i mi ć e ­ mo imati jednu seriju polem ičkih članaka, u kojima će jedni drugima predbacivati i sumnjičiti se, a sve to bez stvarnog rezultata. Osjetljivost i žučnost mora se pustiti po strani. Unošenje tih subjektivnih m om e­ nata i nehotice stvara zastor, koji priječi pravilno gledanje na stvari. A ni hodže ni intelektualci ne smiju da zaborave, da je njihova odgovornost i pred Bogom i pred historijom velika, jer su oni pozvani da izvedu našu zajednicu iz neprilika, u kojima se ona danas nalazi. Znanje, koje je inteligenat stekao u školi, a saruklija u medresi nije njegova lična svojina, koju on p o vo­ lji može upotrebljavati. T o je amanet, koji ima da posluži zajednici. Historija nam pruža nebrojeno do­ kaza o tome, kako je teška kletva potomstva. Naše mase, a pod tim pojm om razumjevam sve naše društvene slojeve, koji se ne mogu ubrojiti ni u hodže ni u inteligenciju, nalaze se u jednom pre­ viranju. M oderno doba donijelo nam je krizu čitavog poretka: moralnog, socijalnog i ekonom skog. Ljuljaju se temelji familije, te osnovne jedinice, koja je do skora bila najjači osnov islam skog morala; kriza vje­ re uzima sve više maha i jednom riječju uzdrmane su vrjednote, koje su stoljećim a smatrane kao apso­ lutne. Naše društvo je na prekretnici i pokazuje ten­ denciju, da izmijeni čitavu svoju strukturu. Put, kojim se je pošlo, nosi u sebi revolucionarne oznake. B o­ jati se je, da masa ne uzme maha i ne uništi i ono što je dobro. Zato je potreban jedan lagan i postepen prelaz, koji će iz naše sredine izbaciti ono, što ne odgovara ni današnjem vremenu, ni istinskoj nauci Islama i što nam koči napredovanje, a s druge stra­ ne opet zadržati i razraditi sve one osobine, koje su se pokazale kao pozitivne i stvaralačke. Ovu deli­ katnu misiju imaju da obave staleži, koji su pred­ metom ovih naših razmatranja. Zar se na primjer može pomišljati na reorganizaciju naših vakufskih kapitala, dok i jedni i drugi ne budu imali iste p o glede u toj stvari? Zar se može kulturno pridignuti naše selo, naša čaršija, dok fes i saruk, ruku pod ruku, ne uđu u svijet ? Zar ćem o mi moći izgraditi društvenu svijest i osjećanje solidarnosti, dok muftija, muderris i imam sjede odvojeno od suca, profesora, liječnika itd. ? Valjda usljed toga, što Islam ne pozna hijerar­ hije, što joj je dapače i protivan, godinama su se sasvim slobod no formirale generacije hodža onako, kako su htjele. Pogrješno shvaćeni demokratizam u Islamu om ogućio je svakom da sjedne na ćurs, da bude imam, mualim itd. Vrlo često dovoljno je bilo proučiti šuruti -salat i bergiviju, omotati ahmediju, pa steći uzvišeni naziv „hodža*. Pošto je dakle bilo om ogućeno svakome da se utisne u hodžinski stalež pojm ljivo je, da je Islam tumačen i shvaćan u mno­ gom pogledu potpuno formalistički. Običaj i tradicja 341 �potisnuli su sve drugo u stranu, jer kod nas nije bilo foruma, koji bi budno pazio na rad vjerskih funkcionera i tumačenje vjere. Zato se je i m oglo desiti, da je veliki dio naših „h od ž a " imao i ima tek m aglovi­ te pojm ove o srži Islama, o njegovoj prošlosti i filo ­ zofiji. S v o se je njihovo dociranje svodilo na to, da propise vjere valja vršiti za to, jer je to farz, vadžib, sunnet itd. Kritiku pojedine Islamske ustanove teško da bi mogli dati, jer za to je manjkala jedna duboka stručna sprema. Bez d ob rog poznavanja arapskog jezika, bez mantika (logike) i usula to ne ide, a za ov o je potreban jedan dugi studij, baziran na savr­ šenoj m etodici. Nikad neću zaboraviti ov e slike: D ok su još poreske uprave isplaćivale sveštenstvu skuparinski doplatak, zatekao sam se jednom zgodom u Poresko upravi u G. Pred šalterom u hodniku čučnuo imam iz jedn og v ećeg sela, pod vio džube i čeka, da ga zovnu i da mu kroz šalter isplate dodatak. Činovnici u uredu i ne obraćaju na njega pažnju, nego -marlji­ vo rade svoj posao. U isto vrijeme ulazi katolički župnik baš po istom poslu. Sam šef usta'je, nudi mu da sjedne i odm ah mu isplaćuje dodatak. Župnik odlazi praćen naklonima sviju, a imam sjedi i č e k a . ......... 0 ovom događaju m islio sam dugo i napokon ga shvatio. Župnik je svršio teologiju i na fakultetu učio čak i arapski. P rošao je klroz'iiistoriju i prirod­ ne nauke i godinam a se vježbao i u govorničkoj vještini, da danas — sutra m ože svojoj pastvi suge­ rirati što hoće. Izgrađen čovjek, koji s pravom traži respekt u društvu. Da navedem sam o još jedan d og ođ aj. Prije de­ setak godina muftija dbša.o da inspicira medresu u jednom našem bosanskom mjestu. Ž elio je da čuje kako sohte uče logiku. Đak, na koga je kocka pala da odgovara, ni makac. Prilazi s^m muderis da p o " m ogne i osok oli zbunjenog sohtu, pa počin je: »K ako da ne zn a š? Ezzatijju — zatima la jedhulu — što nije dahil — fi hakikati džuz - ijjatihi — u svog džuzijata hakikat itd. * Pored ov og pretežnijeg tipa naš.h vjerskih predstavnika form irao se je tokom vremena i drugi T o je tip saruklije, koji je d u boko zagledao i u tefsir i u hadis, ali koji je ostao samo teolog ili u naj­ bolju ruku jo š i poznavaoc šeriatskog prava. Vrlo često kod ovih ljudi nedostajalo je i ne dostaje pozna­ vanje sv og m aterinjeg jezika, a nepoznavanje histori­ je,Tgeografije, literature i filozofije kočilo je njihovo, intelektualno razvijanje i priječilo, da oni stvari po smatraju — ne jednostrano nego sa više gledišta. Ima doduše u našoj sredini i sjajnih alima, k o­ jima ni u koliko ne manjka ni svjetovno obrazovanj e ali ti su tako m alobrojni, da ne dolaze u obzir kao tip. O vako bi se po m ome mišljenju m ogla klasifi­ cirati naša ilmijja. Ona ni u koliko nije homogena- 3 42 Pri ovoj klasifikaciji bio sam na strogo objektivnoj visini i ne mogu preći preko činjenice, da su i onj naši imami i muallimi ipak našem elementu učinili velikih usluga time, što su Islam makar i formalno naučavali i tako ga sačuvali u našem svijetu. Oni su radili optima fide i nisu krivi, što je zajednica dopu. stila, da oni uđu u prve redove kao vjerski učitelji. U o v o pitanje nitko nije sm io ozb iljn o da darne, a bilo je i u prošiosti prilike da se to učini. Nešto na­ ša poznata neaktivnost odn osn o prilično razvijena apatija prema interesima zajednice uz hipertrofiju indivindualističkog načela, nešto i razni obziri doveli su dotle, da se još nikad nije provela ozbiljna vjerska reorganizacija u našim krajevima. Kad je jedan i da­ nas živi član bivše hodžinske izborne kurije u g od i­ ni 1913 ili 1914 u istoj nabacio pitanje p o ovom predmetu i predložio, da se unište svi sibjan-mektebi p o selima, da se m noge nepotrebne džam ije zatvore i da se organizuju vjerske zajednice od 300 — 400 dom ova s jednom džam ijom i iptidaijjom , s obrazo­ vanim imamom i muallimom, jedan Utema - M edžlisa nazvao ga je član tadašnjeg »pokvarenim ". Prije rata m ogla se je barem započeti takva reorganizacija jer materijalnih sredstava je bilo, Zar se jo š davno nijesu m ogli stvoriti vjerski zavodi, koji bi liferovali potrebne vjerske fu n k cion ere? Meni nikako ne ide u glavu, da je svaka akcija u tom pravcu promašila cilj. Pokušaj s dar - ul - mualliminom je propao, isto tako pokušaj s reformiranim medresama. Čini mi se, da se je ova stvar uzimala uvijek površno, da nije bilo detaljno izrađenog plana i da su manjkali ljudi željezne volje, obuzeti jedino dobrom zajednice i lišeni svih drugih obzira. M ožda je u ono vrijeme, a i danas donekle, to b io odiozan p osao i da je i ta činjenica m nogo smetala. Ali ov o baš naj­ bolje argumentira moju m alo prije izrečenu konstaciju. Ugađanjem masama u m nogom pogledu je i doprinijelo, da je trebalo dugo vremena, da se u na­ še mektebe uvede tabla. D aleko bi me odvela daljnja izviđanja p o ovom pitanju. Zato ćem o se vratiti na naš predmet. Dali sm o u glavnim potezima sliku naše ilmijje, pa bi sa­ da bio red da se zaustavimo na našim „intelektual­ cim a". Prije svega da napom enem o, da je naša Inte­ ligencija, obrazovana na izvorima zapadne kulture, stalež, koji se je pojavio tek iza okupacije Rosne po bivšoj Austrougarskoj. U ono doba nije se ni znalo kod nas za krizu vjere, pa su om ladinci, koji su p ošli u škole, ponijeli iz svojih roditeljskih kuća du bo­ ko ukorjenjenu pripadnost islamskoj vjeri, te su lo­ gično i kao svršeni ljudi, na uglednim položajima vršili obrede svoje vjere i čuvali je. Međutim sve tješnji dodir — u školama a i u životu — s kulturom zapada počeo je slabiti tradicije, koje su đaci nosili iz svojih kuća, i m alo po m alo javljaju se intelektualci, koji „kritičkim " okom gledaju i na svoju vlas- �titu religiju. Kad su još ovi ljudi stupili u život, pa pogledali na našu vjersku dezorganizaciju i na naše predstavnike, kojima je u većini slučajeva manjkalo i znanje i autoritet, oni su se jo š više udaljili. Slaba a često i nikakva vjerska nastava u mektebu i zane marenje vjeronauke u srednjoj školi s jedne strane, izučavanje svjetovnih predmeta po naučnim metoda­ ma kroz godine s druge strane, oduzelo je omladini u školama tokom vremena smisao za vjerske proble­ me. Našim intelektualcima ostala je sakrivena prava islamska nauka, jer i oni koji su od kuće ponijeli u srcu usađenu ljubav prema Islamu, nijesu mogli da ga proučavaju usljed nepristupačnosti izvora. P osve­ mašnje primanje zapadnjačkog načina života, pa uticaji materijalističke filozofije u savezu sa naglim ra­ zvitkom prirodnih nauka djelovali su bez sumnje na to, da se je desinteresement za vjeru pojačao. Inteligenciji se je otvorio jedan novi svijet — svijet zapada — pa kako je ona stekla svoje obrazo­ vanje baš na vrelima zapadne kulture, razumljivo je, da je počela i operirati samo s pojmovima, koje je ta kultura stvorila. Otuda je i pojam »kulture" gledan kroz prizmu evropskog pdjmanja te riječi. Za to je i došlo do toga, da su se intelektualci u većini uda­ ljili od svoga svijeta i počeli živjeti sami za sebe' Mnogi od njih, kad su dolazili svojim—roditeljskim kućama, osjećali su se tuđini,' jer im se naš dotada­ šnji način života u poredbi Bs onim drugim" činio inferiornijim. I roditelji takvih, kad su vidjeli đa su se njihovi sinovi posve promijenili, prenerazili чи se i zamrzili — školu. Ja ću ovdje en passant izreć* jednu tvrdnju: da sm o ponajviše mi intelektualci kri­ vi, što je naša sredina pokazala onoliko opiranja prema školi. Mi sm o se udaljili od svojih roditelja, od svoga svijeta, zaboravivši na to, da živimo na raskrsnici dviju kultura i da je baš naša zadaća kritičko ispi­ tivanje vrijednota i jedne i druge, da se nađe sinteza koja će odgovarati i našem vjerskom, moralnom a i socijalnom poimanju. Zanemarili sm o gotovo p osve­ ma vjerske dužnosti naglašavajući i suviše jako, da je to privatna stvar pojedinca i da čovjek m ože biti dobar musliman, ako i ne vrši vjerskih obreda, samo ako socijalno djeluje. Kad su sve ov o vidjele naše hodže, ustale su g otovo jednodušno protiv inteligencije. Inteligencija opet, imajući pred sobom hodžinski stalež onakav, kako sam to već izložio, okrenula im je leđa i jaz je bio gotov. A ko je od toga trpio i trpi? Masa, koja nije ni kriva ni dužna. Tem eljno pitanje, koje po mom mišljenju treba da^u sebi raščisti svaki inteligenat jeste pitanje Jm ana“ .Dokle god se bude gledalo na Islam kao na fi­ lozofski sistem jednog velikog čovjeka, dotle će i postojati shvatanje, da se prema mjesnim i vremen­ skim prilikama mogu natezati i mijenjati pojedine vjerske ustanove. Nije dovoljno reći: Islam je savr­ šena vjera. P o toj vjeri valja i raditi i u duhu na­ čela te vjere udesiti i način života. Sigurno će mi se reći, da sadašnji način života, kojim živi naša in­ teligencija i dosta svijeta po gradovima, ne smeta, da oni budu i ostanu dobri muslimani. Ja na to od ­ govaram : Evropski način života nastao je pod uticajem kršćanstva i on se ne može u c i j e l o s t i p o p r i m i t i . Kod svakog naroda pri stvaranju na­ čina života imala je i te kakav uticaj njegova reli­ gija, jer ako se misli živjeti u duhu i načelima te religije, mora se i način života saobraziti tim nače­ lima.. Mi treba da primimo od zapada samo ono, što nas nefts dovesti u sukob s propisima Islama, a mislim, da se mnoge i mnoge stvari, koje smo uzeli sa strane, baš k iše sa propisima šeriata. Ne smije se zaboraviti i na to, da je Islam jedina vjera, koja je dala propise za sve životne odnose: Ne samo za unutarnji, nego i za vanjski život čovjeka. I svi ti propisi imaju jednaku vrijednost jer ni propise o po­ slovanju u vjerskom životu „muamelat" nijesu stvo­ rili nikakvi koncili, nego su oni dani Kuranom i hadisom. Da zaključim o: po najboljoj savjesti — sine ira et studio dao sam sliku i ilmijje i intelektualaca. Utvrdili smo, da je napredak zajednice nemoguć bez sporazumnog djelovanja i jednih i drugih Treba da­ kle, d i se jedni drugima približe. A kako? Neće se to postići nikakvim kongresima sazvanim u tu svr­ hu. T o bi bez sumnje promašilo cilj. Zbliženje ća doći samo onda, ako se počnu tražiti međusobne veze u pojedinim mjestima. A za to su potrebni ovi uvjeti: Saznanje da i jedni i drugi griješe, te svijest o tome, da su interesi zajednice iznad svega. Kad se u svakom kraju budu u pogledima zbližili imam i učitelj, profesor i muderis, lako je jedinstveno istu­ pati u većim forumima i stvarati zaključke o kultur­ noj regeneraciji našeg elementa. Treba i jedni i drugi da puste po strani, ko ima pravo. Neka ih ujedini misao: d a s a m o z a j e d n i c a i m a p r a v o . Dixi et salvavi animam. Poduplrlfe i šlrife „Gajref" 343 �Суада Муфтип, учитељица Гајрсг и просвјећивање муслиманки ) Прослављајући рођењ е Божијега љубимца М ухамеда a. с. дозволите, пош товане госпође и госп ођице, да проговорим о неш то о Гајрету и њ егову раду на просвјећивању муслиманки. Позната je ^стина да je добар дио нашег елемента помоћу Гајрета стек ао св оје образовањ е и иошао напретку. Гајрет je то м огао учинити јер je иаилазио на прилично разумијевање и помоћ. Али Гајрст je наилазио и на м ного преарека у свом е прегаралачком раду. О ве с у м у одувијек давале но-ве снаге и потстрека за даљни рад. Примјерна нздржљивосг рахметли Османа Ђикића у почетку, и трајна ii несебична активносг дра. А вде Х а сан беговића данас, била су увијек ж и :а примјер који je нехотично, сугестивно дјеловао на њ ихове сараднике. — Ови с у понекад могли осјетити већу вли ма- У домаћинским школама обећаје нашадјевојка својом практичношћу. и својом марљивошћу да ће једанпут бити вал>ана домаћица п мајка. У тим школама она показује лијепим ручним радом свој смиса о с умјетничке стране. У кусно комбинујући разне облике ii боје, доказује да има и фантазије и интелигенције да да пзразе св оје душ е. Т у се настоји да се њене сн особности профињ ују, усаврш авају, a уносећи народне мотиве тежи се да с е традиција нашег народа учврш ћује и преноси с кољена на кољено. Нарочито ов о треба да схвати и ирими Ha­ ma жена. Својим ручним и другим радом у кући и ван ње. дјечијим васпитањем и, најважније, својом јечи прво својим ближњим a онда и свакоме другом св оје национално југославенско осјећања у духу Гдјретова програма. Такова мајка муслиманка. свјесна, толерантна Југославенка одгојиће дјецу која њу наклоност, или чак ненаклоност поједпнаца према себи, али кад се отстрани т о лично, субјективно, оста је неш то н ц о заслуж ује олш те признање u поштовање, остаје свијетлф Гајретова идеја, мисао, ваљда неће доживјети предбацивања која се на жал ост још и данас дожиељавају з б о г мањка у наци- Гајретове рада. оналном васпитању. — Такову жену, д обр у муслиманку, националну и радину, толерантну и просвје- намјере, и видни, живи знаци Гајретова Гајрет je у cfeoj оосеж ни дјелокруг рада узео и жену да je ш то в-лше дигне и образуј^|-|^|Да см о уистину прилично заостале иза наших сестара других вјера, a у јцјто доба да саме -за то ;]НИСМ0 криве, о томе нема сумње. Али главно, да см о се већ покренуле, да идемо напретку, захваљ ујемо нарочито Гајрету. A уколико би од сада било спрјечавања п кочења просвјећивања морала би наша жена да сн оси за то одгоћорност, јер joj je дата потпуиа сл обода образовања. Нарочито послије наш ег О слобођењ а и Уједишења, a и Гајрет у том погледу предано помаже државу. Гајрет има већ лијеп број својих питомица које завршише разне средње и стручне школе, a још већи нх je које су на путу да ux заврше .Али т у ne престаје његов рад. Гајрет иде све дубљ е у народ и даје прилике одраслом женском свијету да ирошиРУЈУ и обога ћ у ју знање и св оју умјешност. Гајрет оснива св оје књижнице u читаонице да би побудио љубав према књизи. Аналфабетским течајевима, с пуно воље, Гајрет шири — толико важну — писменост, т е на тај начин одузима нам полагано оно теш ко осјећањ е заосталости наше жене иза других. Али наша муслиманка показује у свима правцима просвјећивања да има и смисла н љ убав« за напредак, a та je од необичне важности.*) ћену — Гајрет одгаја. Ово четверо, здруж ено с узвиш еним моралним одредбама Ислама, узвисиће муслпманку п потпуно култивисати њен дух. A баш то je највиши и крајњи циљ Гајрета; култивисати у пуном см ислу и оплеменити женин дух, a лице — спољни њен окв-ир било покривено гли не, — нити ће смањивати нити повећати унутарњ у вриједност жене. Зато треба да нас се ш то више окупи око нашег пационалног, просвјетн ог жаришта Гајрета како би ii сами уживали, колико толико, задовољства да си о u ми дио оног снажног нокретача културног ати м е и економ ског напретка,— дио Гајрета. Свакако, на првом мјесту, за сваки хумани рад треба неш то пожртвовања. Каже се: док ниси жртвовала док ниси откинула од себ е, ниси ни учинила, нисп ни дала. — A зб о г великог, корисног рада Гајретова ми му сви као чланови исламске заједнице — дугујем о захвалност a ту треба да манифестујеио материјално и морално. У ту свр ху оснивају се и наши женски нододбори, a тиме je Гајрет истовремено указао св оје поштовање и повјерењ е пррма жени да u она м оже да ради на подизању и просвјећивању муслиианки. т ов а ж ен ск ог одбора у Сарајеву, приликом ирославе 400-го- Ж ена je no својој природи склона добру, na рад з а Г а јр е т м о ж е највећим дијелом да joj годи; затим да његује и развија похвалне особ и н е као: paдиност, пожртвовност, друш твеност и друго. С друге диш њ ице Гази Хусревбега. стране друштво сузбија рђаве склоности, и не трпи *) Предавање 3 44 одрж ано на Гајоетовом мевлуду Гајре- �лијеност, нетачност, оговараље, злобу и т. д., једном ријечи: васпитава жену. Зато Гајрстове раднице уживају и личну, моралну корист која no својој лепоти надмашује материјалну. Стога би билопохвално да се што више шире и оснивају женски Гајре* тови пододбори у сврху упознавања ц потпомагања Гајретове вдеје с једне стране и у сврху образоване наших жена, мајки с друге стране. — Недовољан број обвазованих мајки н помањкање кућног одгоја свакако je међу најважнијим узроцима једне ружне појаве која нас се болно доима a та je да се ту и тамо нађе и no која наша школована дјевојка која нам не може да послужи на дику. Ш кола даје много, али не све. За изграђивање личности од исте je важности Брирода појединих и кућно домаће васпитање. Своју природу може кћи да наслиједи од 'мајке, a и не мора, али одгајање стиче скоро искључиво од мајке. Немила појава коју спом енух не смије да буде разлог да са неповјерењем почнемо гледати на школу, него да тражимо начина да се што темељитије образујемо, култивишемо, i» морално уздигнемо тако, да би у мајкама дјеца имала прави примјер и потћору n да не би годинама лутала, a можда и посрКала, ng з&ајуКи, a тражећи Један лијеа начип иросвјећивања, образивања наћи ће наша жена радеКи у Гајретовим женским друштвима и залазеКи у њих. Наш мјесни одбор у Сарајеву пружаће од сада својим чланицама и пријатељицама још једну угодну разоноду, приређујући састанке на којима he се одржавати no које преданање, рецитовање вјесама, затим концертне тачке, чиме желимо да нашу жену упознамо са народном историјом, књижевношhy и тиме да je васпитамо и у националном духу. Драге гошКе, изволите посјетити нас још који пут, док ст е у Сарајеву. Дођите да осјетите дух, атмосф еру у којој се налазимо и one чисто фамилијарне Односе који владају међу наиа. Т у, крозпријатељске разговоре npoi-лаче се полагано мисли о раду за Гајрет и његов напредак. T o све, na који савјет п упута од стране нашег одбора, потстаћи Ке можда коју предузимљиву госпођу да н она у своме мјесту покрене рад за -Гајрет, како б и с е што више културно п економски Ђодигле наше широке м-услиманске масе п на тај начин рсј^тиле срећу у нашој слободној n лијепој ЈугослашЈЈи. A са i. поштовапе госпође u госпођипе, кликиимо: да живи наш велики и умни Краљ Алексан. _ . . . . . дар даи iI Карађорђевић!: /_ Да i,q живи mnnn покровитељ nu Гајрета добро. Ври|е.,но je истаћи да би такове ма]ке биле ПрИјесголонасљедник Петар! Да жив-и пр^тсЈедник у стању одржавати u толико norpg6ny харГајрета др Авдо ХасанбеговпН, наш вођа којелу монију пзмеђу куКе u ш к о ^ ' ^ ^ Ј ^ Ч Ј д а ј у »н ог е заслуге за Гајрет. Смаилага Ћемаловип ^ 1 Муслимани у Бугарскор) д о л а о м Т у р а к а н а Б а л к а н г д е су Т у р ц и посл е зау8им аљ а Б а д к а н с к о г П о л у о с т в а в рш и л и к о л о н и з а ц и ју к р а је в а к о ји с у 8а т а д а ш њ у Т у р с к у им алп в ел и к о ст р а т е г и јс к о зва ч ењ е. Н а п р ед ов а њ е т у р с к е в о јс к е п р а т з л о je св р о м а ш н о т у р с к о с т а н о в н и ш т в о , к оје je н а п у ш т а л о б е с п л о д н е к р а јев е Мале А з о је и т ра ж и ло п о в о љ н и је у с л о в е за ж и в о т у осв ојен и м к о је н ам с т о је н а р а с п о л о ж е њ у , п р и л и ком пи вемљ ама. П о с л е п р в о г т а л а са Т у р а к а И8 Маса њ а о в о г а ч л ан к а, в а ћ в ћ е м о с и г у р а н о е л о ле A e a je , д о ш а о je и д р у г и т а л а с к о ји се н а ц о в о м и ш љ е њ у и в н осећ и ж а л о сн е прилике с п у с т и о у к р а ј н зм еђ у С л и вен а и Ц р н о г Моу Б у г а р с к о ј п о д к оји м а ж и в е та м о м у сл вм ани. ра, и д у ж Ц р н о г Мора, с а вадатком д а п оИ а к о с е Б у г а р с к а п р е д и н о с т р а н с т в о м п р ет с т а н е в ева п р е к о Д о б р у џ е с а крим ским Т а т а ставл>а к а о в е р с к и и н а ц и о н а л н о х о м о ге н а рима. Л о ч е т к о м п е т н а е с т о г а ст о л е ћ а Т у р ц и д р ж а в а , са н езн а тн и м м аљ инам а, је д а н б р з с у п оч ел и д а п р о г а њ а ју ив г р а д ов а Б у г а р е . погл ед у ст а ти сти к у њ еног ста н ов н и ш тв а п оО ви с у б и л и п р и си љ ен и д а се п ов л ач е у пл ак а в у је д а у Б у г а р с к о ј ж и ви велики б р о ј и н он и н е, у С р ед њ у Г о р у и у 1Јод оп е. Т а к о пив е р с к о г и и н о р о д н о г ст а н о в н и ш т в а . ш у б у г а р с к и и ст о р и ч а р п . П у т н и к Г е р л а х П р ем а б у г а р с к и м и ст о р и ч а р и м а т у р с к о с т а н о в н и ш т в о у Б у г а р с к о ј п о т и ч е И8 врем ен а )• (1 5 7 8 г о д .) п у т у ју ћ и к р о з П л ов д и в п и ш е, да je у г р а д у н а ш а о сам о 2 5 0 гр ч к и х к у ћ а , док •) Доносимо горњи чланак из пера познатог народног с у с в е о с т а л е би л е Т у р с к е . 0 Б уг а р и м а н ије борца, још за вријеме туђпна, г. Смаилаге Ћемаловића, којв je прошле јесени дуже боравио no источним балканским б в л о н и п ом ен а . С л вч н о je би л о и ca осталим М е ђ у н а ш п м м у сл п м а ш ш ч пргдапањс-м je р а с п р о с т р а њ е н о ii п о б и а т о м и ш љ ењ с о 6vг а р ск о ј н е т р п е љ и в о с т и п р ем а м усл п м ан и м а , па ч а к и п р ем а он и м а к о ји с у ч п с т и Б у г а р и . З а т о je о д в е л и к о г и н т е р е са д а с е п о д и гн е з а в е са с а п р и л и к а п о д којим а у с а д а ш њ о с т и ж и в е м у сл и м а н и у Б у г а р с к о ј. И з ч и њ ен и ц а , државама проучавајући прилике у којима се налааетамошњи муслимани. г р а д ов и м а у Б у г а р с к о ј. 34о �Д о л а ск о м Т у р а к а у д а в а ш њ е к р а јев е Б у г а р с к е и бм ењ ен а с у с к о р о с в а с т а р а им ен а се л а г р а д о в а , пол>а и п л а н п н а т у р с к и м н ав ивим а. П о с л е о с л о б о ђ е њ а Б у г а р с к е у ч и њ е в о j e м н о г о , д а се Т у р с к а и м ен а б у т а р и 8 п р а ју али и п о р е д т о г а д а н а с в и ш о о д п о л о в и в е в а с е љ е в и х м е ст а у Б уга р ској н осе Т ур ск а и м ен а, д о к je б р о ј р е к а и п л а н п н а с а т у р с к и м им ен и м а д а л ек о јо ш в ећ и . У б у г а р с к о м мин и с т а р с т в у с п о љ н и х п о с л о в а ж и в о р а д и је д н а к о м и си ја к о ја и м а sa з а д а т а к , д а с в а пм ена насељ а у Б у г а р с к о ј бугар и ви ра. Занимл>иво j e к р е т а њ е м у с л и м а н с к о г с т а н о в н и ш т в а sa п о с љ е д њ и х ч е т р д е с е т г о д и н а у Б у г а р с к о ј. ЕГрема б у г а р с к о ј в в а н и ч в о ј с т а т и с т и ц и и з 1 8 9 2 б и л о je у с в е м у н а т а д а ш њ о ј т е р и т о р и ји к н е ж е в и н б Б у г а р с к е 6 4 3 .2 5 8 м у сл им ан а. У и д у ћ и х о са м г о д и н а , д о 1 9 0 0 м у сл и м ан и н е п о к а з у ју с к о р о н и к а к а в п о р а с т . T e г о д и н е њ и х о в б р о ј и з н о е и 6 4 3 .0 0 0 ; ш т о 8начи 1 7 . 1 8 % ц е л о к у п н о г с т а н о в н и ш т в а . Д о к je гр о м у сл и м а н ск ог ст а н о в н и ш тв а у Б у г а р с к о ј о д 1 8 9 2 д о 1 9 0 0 с т а г н и р а о н е у с л е д см а њ ењ а ра ђ а њ а м у с л и м а н с в о г ел е м е н т а н е г о у сл е д и сељ а в а њ а , д о т л е м у сл и м а в с к и е л ем ен а т о д 1 9 0 0 д о 1 9 0 5 п о к а в у је з н а т а н и б р з пад. 1 9 0 5 им а с в е г а 6 0 3 .8 0 7 м у с л о м а н а a sa и д у ћ и х п е т г о д и н а , б р о ј м у сл и м а н а о с т а је с в о р о н е п р о м е њ е н т . ј. 6 0 2 .0 8 4 . П о с л е р а т о в а , иак о j e Б у г а р с к а - д о б и л а т е р и т о р и је с а в ел и к ом б р о је м Т у р а к а б р о ј м у сл и м а н а п п а к в н а т н о о п а д а . П о з в а н и ч н о ј с т а т и с т и ц и о д 1 9 2 0 би л о je у Б у г а р с к о ј 5 2 5 .2 4 4 м у сл и м а н а Т у р а к а и 8 8 3 9 5 м у сл и м а н а Б у г а р а . У з р о к ов о м см а њ е њ у м у с л и м а н с к о г е л ем ен т а у п р в о м р е д у je исел>авањ е з б о г ц р и л и к а к о је с у sa њ их п о с л е р а т о в а н а с т а л е . Н а јн о в и ја с т а т и с т и к а п о к а з у је о с е т а н п р и р о д а н п о р а с т м у сл и м а н а . П р ем а б у г а р с к и м 8 ва н и ч н и м п о д а т ц п м а н а д а н 1 д е ц е м б р а 1 9 2 6 г . б и л о je у Б у г а р ск ој у с в е м у 7 8 9 .2 9 6 м у сл и м а н а ш т о п р е т ста вљ а 1 4 .4 1 % целокупног ст а н о в н и ш т в а . М е ђ у т и м б р о ј с т а н о в н и ш т в а о д 1 9 2 6 д о дан а с п о р а с т а о j e в а 8 2 5 .0 0 0 , о д т о г а б р о ја 6 0 7 .7 3 п м а ју ва м а т е р п в с к и је 8 и к т у р с к п , д оста л п бу га р ск и . П оррд т о га тр еба им ати у ов и податци звави ч н е в и д у , д а Су б у г а р с к е ст а т и с т и к о п р ем а к о јо ј т р е б а б и т и р е в е р в и с а н , н а р о ч и то к а д а с у у п и т а њ у м а љ и н е, п о ш т о je о в а од у в е к би л а и в с т р у м е н а т б у г а р с к е ш о з и н и с т и ч ке п о л и т и к е . Г р о м усл и м а вск ог ст а н о в н и ш тв а у В у- г а р с к о ј о к о 3 0 0 .0 0 0 д у ш а , н а јв е ћ и м дел ом м и р в и х и п о к о р в и х се љ а к а , ж и в и у с е в е р о и с т о ч в о ј Б у г а р с к о ј у t s b . Д е л и -О р м а н у . П о с л е г р а ^ а в с к о г р а т а , 1 9 2 3 . г о д . м у сл и м а н ск о с т а н о в в и ш т в о Д е л и -О р м а в а б и л о j e и з л о ж е н о в е ч у в е н о м т е р о р у ра8ни х п а т р и о т ск и х opraн и 8 а ц и ја и ш и к а н а м а в л а с т и , у ц и љ у д а м ус л и м а н с к о с т а н о в в и ш т в о в а т е р а д а с е и сел и к а к о б п Б у г а р с к а п о с т а л а х о м о г е н и ја д р ж а в а . Т о ' j e б и л а п а т р и о т с к а ф ор м а д а б и п о је д и н е б у г а р с к е ч о р б а џ и је и ш п е к у л а в т и д о ш л и јевт и н о д о м у с л и м а н с к и х и м а љ а . У н аси љ и м а п р о т и в м у с л и м а в а г л а в н у je у л о г у и гр а л а о р г а н п з а ц и ја „ Р о д в а 8 а ш т и т а “ ч и ји с у ш еф о в и г е в е р а л и С к о и н о в и Ц а р а к ц и је в , који с у ст а ја л и у од л и ч в и м в е за м а с а в л а д и н и м и в о јн и м к р у г о в и м а и би л и с п р о в о д н и ц и њ ев и х ж ељ а г а н и з а ц и је и п л а н о в а . Л о к а л н е в о ^ е о в е орвећпном с у р езер вв и бу гар ск и о ф п ц и р и , д о к с е к а д а р о в е о р г а н и з а ц и је сас т о ји у г л а в в о м , о д н а р о д њ а к а и н а ц и он а л л и б о р а л а и а к о ]е са м а „ Р о д н а в а ш т и т а " п р огр а м ск п п р от и в п ар лам ен тари зм а и дем ок ра т и је . М у с л и м а в с к и л и с т о в и у Б у г а р с к о ј д о н о с е ч и т а в в и з н а с и љ а к о ја с у в р ш е н а н ад м у сл и м а н и м а . Ч а к je ј е д в а д е п у т а ц а ј а м у с л п м ан а п р е д а л а г . А н д р е ји Љ а п ч е в у , д о к je б и о п р е т с е д н и к б у г а р с к е в л а д е , о п ш в р а н м ем о р а в д у м , у к ом е с у н а в е д е н и с в и с л у ч а је в п п р о г о н а и в л о с т а в љ а њ а , у б в с т а в а , п љ а ч к е, п р е б и ја њ а , с и л о в а њ а , п о т п а љ и в а њ а џ а м и ја и д р . к оји м а с у б и л и и з л о ж е в и м у с л и м а н в у Д е л и -О р м а н у , али с у с в и т и п о с т у п ц и би л п ува л уд н и и беск ор и св и . (Н а с т а в и ћ е се) Neka se i ovo zna! „ K a t o lič k i T je d n ik " org a n V r h b o e a n e k e n a d b is k u p ije za k a to ličk u o b n o v u , k o ji izla zi u S a ra jev u v e č 1 1 -tu g o d in u u s v o m e b r o ju o d 11 sep te m b r a , b r. 37 u ru b r ic i „ i z n a če d r ž a v e " a p o d n a slo v o m ,J e U to zgodno ? “ d o n o si d o s lo v n o slije d e č e : „ Čitamo u novinama kako su u Bugojnu imala održati zajedničku ljetnu zabavu hrvatska društva- Katolički 'Napre­ dak" i muslimanska „ Narodna U z d a n i c a N e znamo, čija j e to ideja Samo nam se iskreno kažem o ni malo ne svigja. Nemamo ništa protiv solidarna nastupa tih društava u općem narodnom radu. A h kad se radi o ovako intimnim priredbama kakve su zabave onda miješanje nije na mjestu 1 uz složnu nacionalnu ideologiju Katolički su i musliman­ ski vjerski i zivotno-kulturm ideali odviše različni, da bi mogli u društvenom životu doći do jedinstvena izraza/a bez štete p o dobru stvar. Mislimo, da nas se razumiie ■ B ez komentara / 1 346 �O k o vaspitanja om ladine u Gajretovim internatim a U jednom od ranijih brojeva našeg lista donijeli smo pretstarku Glavnog odbora Gajrela upućenu StarjcHnstvu islamske vjerske zajednice. Ovih dana Starješinstvo j e odgovorilo na tu pretstavku, d .v ši svoja upulstva za vjersko raspitanje u Gajretovim konviktima i zatraživši izvje­ štaj koliko te društvo G ajret plaćali vjerske vaspitaće u Gajretovim konvik­ tima. Glavni odbor Gajreta tim povodom odgovorio je Starješinstvu ovim pism om : Na dopis visokog Starješinstva br. 1285. od 5 novembra o. g , upućen ovom Glavnom odboru kao odgovor na njegovu pretstavku od 26 augusta o. g., a po pitanju vjerskog vaspitanja muslimanske omla­ dine u Gajretovim konviktima, čast nam je učtivo odgovoriti ovo: Društvo Gajret nije, nažalost, u tako srećnom materijalnom položaju da može određivati, danas, iz svojih sredstava plate (honorare) licima koja će vršiti dužnost vjerskih vaspitača u Gajretovim konviktima. Visokom Starješinstvu je poznato da je društvo Gajret svojevrem eno preuzelo od Vakufa 6 njegovih srednjoškolskih konvikata, čime j e Vakuf rasterećen ogromnih godišnjih izdataka. Na taj surnačin pom og­ nuta, od strane Gajreta, nastojanja Vakufa da mogne razviti svoj rad u čisto' vjerskom pravcu. Pored tih G konvikata društvo Gajret je tokom daljnjeg svoga ra­ da osnovalo 3 nova srednjoškolska konvikta, tako da danas troši na svih 9 internata sa blizu 500 pitomaca-ica kao i na 100 stipendija đacima raznih škola* te ostalih izdataka koji su u najužoj vezi sa ovim radom — blizu 2 milijona dinara godišnje. Upravo iz tih materijalnih razloga, kao i u žd ji (Ja se musli­ manska omladina u Gajretovim konviktima odgoji što bolje u vjerskom duhu, ovaj Glavni odbor bio je slo­ bodan da svojom pretstavkom od 26 avgusta o. g., upućenom visokom Starješinstvu, prepusti u cijelosti vjerski odgoj omladine u Gajretovim konviktima p o ­ zvanim islamskim vjerskim vlastima. Glavni odbor Gajreta, koji je preuzeo ovako ve­ like materijalne odgovornosti oko izdržavanja i ško­ lovanja muslimanske om ladine, mišljenja je da su pozvani svi muslimani, a ne samo Glavni odb or i uprave Gajretovih konvikata, da vode brigu o vjerskom odgoju među om ladinom, koja se školuje putem G aj­ retovih konvikata. Oni su to dužni, jer su Gajretovi pitomci njihova djeca i njihova nada. Oni o tome vode i vodili su i dosada brigu, ali se u tome prav­ cu najviše oslanjaju i svoje najviše nade polažu na Ustavom predvigjene islamske vjerske vlasti. Islamske vjerske vlasti raspolažu, u tom pogle­ du, sa budžetima, dotiranim pored ostalih prihoda od dobara Islamske vjerske zajednice i sa prihodom od vjerskog prireza za koji doprinašaju svoj ob ol svi muslimani. Na osnovu toga, oni imaju pravo i duž­ nost da zahtijevaju od nadlešnih vjerskih vlasti, kako je to i Ustavom I. v. z. predviđeno: a) da se staraju o vjerskom i moralnom vaspitanju i obrazovanju is­ lamske mladeži u svojim, državnim i drugim školama, b) da sljedbenike Islama unapređuju vjerski i među njima šire vjerski moral, a po tome ih i kulturno podižu i v) da obraćaju punu pažnju kulturnim i prosvjetnim ustanovama islamskim, a zatim da na­ stoje da se poznavanje islamske nauke Širi među muslimanima propovijedanjem i obukom i da se mo­ ral što bolje utvrdi. Glavni odbor Gajreta blagodaran je visokom Sta­ rješinstvu na uputstvima koje mu je dao pomenutim svojim pismom u pogledu vjerskog vaspitanja u Gaj­ retovim konviktima. Nu, kako već napred navedosmo, društvo Gajret nije u materijalnoj mogućnosti da plaća, pored velikih svojih izdataka u današnjim teš­ kim vre'meTHma u kojima se nalaze sva društva pri­ vatne inicijative, i vjerske vaspitače koje bi postavile nadležne naše vjerske vlasti. Radi toga bi bilo naše mišljenje ov o: da se u svakom Gajretovom konviktu postavi vjerski vaspitač iz redova državnih imama (matičara) koji i inače imaju dužnost da vrše pored svoje matičarske službe i nastavničku, kako se to već praktikuje po osnovnim školama u kasabama. Ovi imami bili bi svakodnevni vjerski vaspitači u konvi­ ktima, te bi se imali da pridržavaju u svome radu u Gajretovim konviktima svih onih uputstava, koje je visoko Starješinstvo nabrojilo u svome dopisu. Pored toga, postoji potreba da povremeno d o ­ laze u Gajretove konvikte i naši najjači i najistaknu­ tiji alimi, kao na pr.: gg. članovi Ulema medžlisa, muftije i druga ulema koja vrši nastavničku službu u višim vjerskim zavodima, da održavaju Gajretovim pitomcima vjerska predavanja. Ta potreba se ukazuje, tim više što đaci u višim razredima uče među osta­ lim disciplinama i filozofiju, pa je radi ovih đaka po­ trebno da održavaju vjerska predavanja povremeno i veći vjerski autoriteti. Glavni odb or je mišljenja da bi ovo bio jedan od najboljih načina, obzirom na postojeće prilike, za riješenje ovoga pitanja. Glavnom odboru je dužnost istaknuti da mu je stalo vrlo m nogo do toga da se ovo pitanje u svakom slučaju riješi, pa obzirom na izloženo molimo visoko Starješinstvo da prema svo­ me nahođenju i u najskorijem vremenu ovo pitanje riješi povoljno na zadovoljstvo Islamske vjerske za­ jednice. Glavni odb or Gajreta slobodan je izvijestiti vi­ soko Starješinstvo da je već početkom ove školske godine, t.j. prije pomenutog odgovora visokog Star­ ješinstva, dao upravama svih Gajretovih konvikata slijedeća naređenja: 347 �Upravnici-ice konvikata su dužni da do konač­ nog riješenja V rhcvnog Starješinstva, po našoj pretstavci, vode svakodnevno nadzor nad vršenjem vjer­ skih obreda od strane Gajretovih pitom aca-ica. Bar jedan on 5 dnevnih namaza imadu odrediti da vrše pitomci zajednički (džematiie) u internatu ili u džamiji, ako je ova u blizini internata. Osim toga namaza, koga će vršiti pitom ci jedanput dnevno zajednički, upravnici internata imaju se starati da se vrše i ostali vaktovi. U koliko pitom ci ne idu petkom u džamiju pod pratnjom školskih vjeroučitelja, uprav­ nici su dužni da vode pitom ce toga dana sami u dža­ miju i da s njima zajednički izvrše vjerski obred-džumu. Postu (ramazanu) ima se pokloniti puna pažnja. Svi pitom ci, koji su po vjerskim propisim a dužni da poste, imadu tu dužnost ispunjavati. Proslavi oba Bajrama ima se također pokloniti puna pažnja. U svakom konviktu ima se tokom godine proučiti M evlud“ . Hasan LjubunČić-. U slu žb i G a jre ta po S a n d ža k u Kad sam krenuo vozom iz Sarajeva za Sandžak, u duši su mi se p očele redati misli i osećaji, koje re­ dovito imamo kad polazim o u nov, do tad neviđen kraj. Tad se obično pred duševnim očim a pojavljuju slike poznatih krajeva kom binovane i doterane pre­ ma onome, što sm o čuli i pročitali o tim novim kra­ jevima. O ve zamišljene slike mogu da bhdu daleko od stvarnosti, jer č^sto puta po koji dogođaj nadvla­ da sva saznanja naša i diriguje oblik tih slika. K roz dočaravanje ovih slika u mojoj dpši se~ je sve jače ispoljavala rodoljubiva težnja, da upoznam deo dom ovine, gde su, nicale naše prve narodne dr­ žave; gde se je u davnim i teškim vremenima rascepanosti slavenske pomišljalo i na širu narodnu državu gde su posejane tako lepe zadužbine ti zaslužni no­ sioci kulture i prosvete, i gde su boravili veliki li značajni ljudi naše prošlosti. Bio sam istina svestan i toga, da je neumitni hod vremena i vekov a mnogu spomen zbrisao i razorio. T e m oje vedre osećaje, koji su se penjali skoro do gordosti, mutila je pomisao, da ću na svom putu naići na tragove, koje je u bli­ skoj prošlosti ostavila mržnja i zavada među braćom rastavljenom verama. O va pom isao uvek mi je jače navirala iz zakutaka diskretnih, kad bi nas zastao mrak tunela kroz koje nas je provlačila željeznica. U tim mislima približili sm o se i maloj varošici Rudom, koja je pobegla u brdo radi opasnih poplava. K ao vidan spom enik te opasnosti, ostala je munara bez džamije na mestu gde je pre bila varošica. Od Rudog penjali sm o se novim putem na Č e­ merno odakle nam je pred očim a pukao veličanstven i prostran vidik. Pred nama se pružila planina Ljubišnja, a preko nje u maglovitoj daljini ocrtavale su se konture ponositog Durmitora. Desno se je video Km ur sa svojim šiljatim vrhom, a levo Krupica. Silazeći niz Čemerno obarao nam se je pogled na Plevaljsku kotlinu u kojoj se je blistala vijugava Čehotina i b elio put Plevlje-Čajniče. Malo za tim sa jedne okuke ugledali sm o varoš Plevlje u koju sm o za desetak minuta prispeli. 348 Plevlje je m alo dalje, na desnoj strani, od Čehotine. K roz Plevlje protiče mala rečica, koja izvire pod brdom Borovcem i sleva se u Ćehotinu. Izvor ov e reč ic e ' nazvan je Bezdan radi toga, što je neuki svet držao da je taj izvor bez dna. P o tom izvoru nazvata je i rečica Bezdnica. k oje se im e među građanstvom Slabo upotrebljava nego je nazivaju sam o rekom . Vele da se je i varoš nekada nazivala p o rečici Bezdnik. Sadanja varoš postala je negde u X V I vek u na raz­ valinama rim skog grada koji je valjda bio podignut radi zaštite puta rimskog, koji je tuda prolazio i bio ugrožen od hajduka. Ime Plevlja vele, da je ov a varoš dobila p o m no­ goj pljevi, koja je padala iz razvijanog žita na gum ­ nima, koja su se nalazila negde u sredini današnje varoši i po kojim a se i danas jadan deo varoši na­ ziva Gumna. T urci su ovu varoš nazvali Taslidža (Kamenar) po goletima i kamenju u ok olici Plevalja. U životu i razvoju Plevalja u zadnje doba pri­ daje se naročita zasluga Paši Bajroviću. Z a njegova načelni kovanja opština Plevaljska osobito je lep o cv etala. On je m nogo unapredio Plevaljski vakul, koji je uz redovito svoje budžetiranje 1913 godine, podigao novu munaru uz Husein pašinu džamiju za 40.01)0 di­ nara današnje vrednosti, jer je staru munaru b io grom srušio. Sadašnja munara je n eobično lepa, vitka i v i­ soka. Džamija Husein pašina m alo zaostaje za B ego­ vom džamijom u Sarajevu i A ladžom u F oči. Osim ove građevine lepa je i medresa, koju je vakuf sa­ gradio i u kojoj je sada sm ešten G ajretov konvikt. U konviku ima 23 pitomca, koji pohađaju gimnaziju. Pi­ tom ci su iz raznih mesta i najvećim delom iz San­ džaka. Veom a se ugodno osećaju, jer vredni upravnik g. Ibrahim Biogradlija sa m nogo pedagoškog takta i obazrivosti s njima postupa i konviktski život im pretvara u porodični. I G ajretova čitaonica smeštena je u jednoj va­ kufskoj zgradi, koja se nalazi na lepom mestu, a p o ­ desna je za čitaonicu. Čitaonica ima i svoju p ozor­ nicu sa lepom salom za davanje zabava i akadem ija �Čitaonica raspolaže i sa lepim inventarom. U njoj se okuplja pokraj uglednih starijih ljudi skoro sva Plevaljska mladež. Iz razgovora sa mnogim Gajretovim prijateljima osetio sam, da je ispravno primljena Gajretova ideo­ logija i da Gajret u Plevljima ima lepe uvete za ra­ zvitak. samo ga malo pometa opšta kriza u materi­ jalnim uspesima. Kad sam bio u poseti kod muftije g. Hadži Ajni ef. Bajraktarevića simpatičnog starca, u duši su mi se budile uspomene na njegovog prcdšasnika rahmetli muftiju Taslidžaka, koji se je onako junački borio proti austrijske vojske u okolici Doboja. Ostavljajući Plevlja osetio sam u duši zadovolj­ stvo, jer je rad Gajretov uhvatio lep koren i ima lepe izglede da se u buduće mnogo bolje razvije. (Nastaviće se). Шефкија КапиЛ, студ. права Шериатска гимназија и потреба наш е вјерске ннтелигенције. Госп. инж. Суљага Салихагић, предсједник вакуфског вијећа у Сарајеву био je љубазан, да нас питомце Београдског Гајрета приликом свог недавног боравка у Београду посјети п лроведе с наиа у пријатељском разговору неколико сати. Ми смо м-у захвални, што нам je указао ову пажњу, и радовали би се сличном примјеру сваког нашег гсламског претставника п јавног радника. Овом ориликом дошли см о у разговор^и о Ш ериатској гимназији. Ради извјесног размимбплажења, ч које je настало о њеиом будућем облику, право јс да се чује у ја в ^ ности и глас њених бивших ђз»а, к о ји с у лично искусили и видјели сво дјеапрање овога завода. Ж елимо да се ова ствар расчисти на најдостојнији начин прије него дође у коначни претрес на вдућем засиједању вакуфског '-вијећа у Сарајеву и прије, него падне коначна одлука Мг.нистарства просчјете no овом питању. Још од назад двадесет ut више година, одкако су се м-услимани Босне и Херцеговине почели оријентисати у новој средини, иокрснула je потреба да наши високи вјерски интелектуалци, који заузимају наше водеће положаје, као професори вјеронауке и оријенталних језика на средњим школама, војни имами, шериатске судије, муфтије итд. стекну претходно прије специјализирања у теологији пуну гимназијску наобразбу. Да стекну ошпте знање из свих модерних наука и свјетских језика, да би могли у см ено и писмено сарађивати у јавној акцији и својом спремом одговорити свом е позиву. Тада се je јавила и прза идеја о оснивању Ш ериатске гимназшје. У новој држави послије ослобођењ а ова je потреба само појачана. И Ш ериатска je гимназијаосноваиа са циљем, да даје исламске омладинске генерације са потпуном гимназијском спремом, гдје he се у з то предавати арапски и турскп језик и вјеронаука са појачаним бројем сати, и ти људи да бу ду спремни и сп особни студирати високе теолошке науке с почетка у иностранству, док се у , својој држави не осн ује всламски теолошки факултет. Сад да видимо, да ли je Ш ериатска гимназија цо сад одговарала овој сврси, и шта joj с е све при- говара. Ha првом мјесту да се осврнемо на взмјену њеног наставног плана. Ради се само о укидању турског језика, иначе je све остало исто. Наиме од шк. год' 1925 26 одлуком Министарства просвјете укинут- je турски језик као облигатан предмет, a мјесто њега je прпдошао “ гемачки језик. Биће да je тб у.с вед пренатрпаности градива. Осии тога данас се арапскп језик, п псламска вјеронаука не мора као прије |:Ндиректно проучавати преко турског језика, a у том слутају може обилио користити и "Њемачки језик, који je свакако важнији од турског. Још joj се приговара, како се у н>ој посвећује мало пажње вјерском одгоју. Ш то неки њезии ђак не зва нешто проучити око намаза или слабо р.рши |јерске дужности, то нпје кривица Шериатске гимназије као установе, него појединаца, наставника и васпитача. l p томе су се морали старати наши водећп вјерски функционери, u сигурно би добили пуну сатисфакцију, да су no овој ствари пнтервенисали код надлежних државних власти. 0 томе, ко he биги префект у интернату. xohe ли се с довољно пажње предавати вјеронаука и арапски језик, ту je одлучујућа внтелигенција наших вјерских органа u држава им то право неће никад оспорити. Међутим они се ^згледа нису ни^покушали корпстити овом привилегијом, јер ja колико знам, кроз осам година нпје нас нико вз Муфтијства вли Улема Меџлиса обиш ао у интернату, a у школу нам je свегаједанпут у седмом разреду једно пет минута на час вјеронауке дош ао један члан Улема-Меџлиса. Приговара се затим свршеницима Шериатске гимназије, ш то се не посвекују вјерском звању, него студирају касније чисто свјетовне науке као: право, ш умарство, филозофију, медицину и др., или траже ванвјерске службе. Шериатска гимназија није досад била никаква стручна школа, него само припремна средња школа за студирање теологије. Ш то нису ск ор о сви њени свршеници отишли на више теологаке науке у иностранство, то je зато, јер нис у од се б е могл-и, јер су били у огромној већини сиромашни. Ja мислим да Гајрет нити je морао, нити je могао, нити je дужан био оволики трошак п а се- 349 �de узети. Наша вјерско-вакуфска сам оуправа била je у овом најиозванија, јер и устав исламске вјерске заједнице ставља у дуж ност вакуфском вијећу поред осталог , да даје штипендије ученицима средњих п високих школа*, на првом мјесту, разумије се — шгипендије за теологију и шериатско ираво. Требало je ту цстина и прпватне потпоре. Ми би данас тако цмали лијеп бр ој младих одлично наображени теолега, који би нам служили на дику п понос, који би оборуж ани савременом знаношћу могли најбоље бранити установе исламске. Овако с у ови људи морали тражити другог пута али опет као судије, лијечници и п р оф есори м огу са свог положаја само користити муслиманима и всламској заједници. С друге стране треба стварно вризнати, да данас ми оскудијевамо млађим и то спремним вјерским школу, равиу CB'iiM осталим факутелтима, кадр а је само држава, a она je то u задужена кад издржаје и један православни и два католичка теолош ка факултета. Планом, да се управа Ш ериатске гимназије пренесе на нашу цјерско-вакуфску сам оуправу, и да њој држава сваке године преда одговајући буџет, no нашем мишљењу не би се ништа постигло, ако се не би још пзгубило. Прво, тиме би ми сами компромитовали и запечатили оснивање цсламског теолош ког факултета од стране државе. Д руго, no том плану кад би се отприлике он о исто учило, што се данас учи u у нижим разредима Гази Х у ср ев бегове м едресе у Сарајеву a можда и Б ехр а м бегове медресе у Тузли. О сим тога питање je да ли би држава то хтјела учинити, јер ако не би њом управљала не би била дужна ни њен буџ ет сносити. И службеницима: имамима и вјероучитељима. Откако je укинут Дарул-муаллимин, није било принове у хоџинском сталежу. К о ће знати на ком je кривица, - свакако на свакоме мање више од нас. - али све богословије с у у државним рукама. Наша вакуфска уорава взкршила би најдостојније св оју ми- je жалосно, да оваки један завод ми све досле нисм о обновнли. Реформиране fcy пеке медресе али с у и т е стварно бстале Јшреформиране, како нам je изјавио и сам г, Суљага Салихагић. Неки^ее туже да су данашње вреостале Јцедрес^, које су настале спајањем више њих у- једЗом мјесту г С. СалихагиК Бањалуци, Тузли, Б вхаћу n Травнику за се о с к е е маме, као и то да регулише одавно висеће питање сам нам je навео, за овакав прпмјер Ф ерхадијја медресу у Бањалуци — нехигијенски уређене и да им je буџет мизеран. -Ко je томе крив, ако није вакуфска уврава? Зар сви вакуфи у Бањалуци, Тузли, Бихаћу, Травнику u М остару не би могли достојно издржавати no једну нижу медресу ? У Сарајеву пак наша je срамота, у каквом je стању u на каквој je висини такозвана .Атмејдан м едреса" и ,М ер хемића м едреса*. Требам о поглелати истини у очи. Зар се ти приходи њима намијањени не би могли спојити с вриходима намијењеним Гази-Хусревбеговој медреси, na да онда вз ове три вмамо један достојан „Дарул-муаллимин*? Не желим ов^им приговарати Гази-Хусревбеговој медреси, јер je то впак најбоља од постојећих наших медреса, али овако je стварно боље. У станова пак „М едресеи алијје" јест сам о утопија, и она je већ до сада показала све резултате. Држати овај завод као високу теолош ку сију, када би могла како треба вздржавати једаи Дар^Л-муаллимин у Сарајеву и за градске имаме и имаме матичаре и no једну нижу м едресу у М остару њихових вринадлежности. Ш ериатску гимназију најбољ е je задрж аш у данашњем облику, a м ож е joj се дати више вјерски тон. М јесто тога да сви утицајни нашп људи и фактори пораде, да м јесто Ш ериатске судачке школе у Сарајеву држава осн ује један теолошкоправни факултет, гдје ће нћи свршени ђаци Ш ериатске гимназије, a који he давати н ове шериатске судије н исламске теологе. Тако би најсретније ријешили ово наше највиталније питање, од кога зависи будућн ост муслимана у Краљевини Ј угосл а вији. Овдје сам изнио мишљење, које, увјерен саи заступају не сам о сви бивши ђаци Ш ериатске гимназије, него и сви искрени иријатељи нашег културног, духовног и материјалног наирелка Далеко од тога, да с ов-им чланком вмам намјеру неком натурати своје скромно мишиљење, али ми бивши ђаци Ш ериатске гимназије држимо, да имамо право ако тражимо, да се ов о питање без нас u иреко нас не ријеши. Podmirite pretplatu 350 �Гајретов гласник ГаЈретове нрирсдбс Sa p ro s la v e o tk riv a n ja s p o m e n ik a a ra d s k im m učenicim a Kako je poznato, prilikom proslave 400-godišnjice Gazi Husrevbega otkriveno je spomen turbe aradskim m učenicima i Gajretovim radnicima rahmetli Avdi Sumbulu i Behdžetu Muteveliću. P o završenoj svečanosti otkrivanja mnogobrojni narod sa preko 15.000 učesnika krenuo je od turbeta kod Ali-pašine džamije prema palati Kralj. Banske uprave, na čelu sa Gajretovom muzikom iz Foče. Kada se je ta ogromna masa svrtala u Kralja Aleksan­ dra ulici pred palatom Kr. Banske uprave, ispred1pri­ sutnih uzeo je riječ narodni poslauilg'g. Šukrija Kur- tović, koji je održao slijedeći govor: Gospodine Bane'. Sakupljeni na hiljade iz Svih mjesta naše mile otadžbine na ovoj veličanstvenoj proslavi 100-godišnji­ ce neumrloga Gazi Husrevbega, velikog dobrotvora i osnivača Šeher Sarajeva, nošeni kao uvijek onim ide­ alima i idejama, sa koje ćam o i dolazimo, gospodine Bane pred Vas, da Vas predstavnika vlasti u našim krajevima i kao osvedočenog našeg prijatelja. M olim o Vas, da podnesete pred Previšnji Presto Njegova V e­ ličanstva Kralja našu najveću vernost i odanost i ne­ pokolebivo i oni naši uverenje, da smo mi svi isto onako, kao m učenici pripravni uvijek da svoje živote položim o za Kralja i otadžbinu. Potpuno smo uvereni da ćem o pod vrhovnim vodstvom Njegova Veličanstva Kralja postići maksimum nacionalnih ideala i da će naša lijepa i mila Jugoslavija cvasti i napredovati za­ jedno sa svojim Kraljem i Njegovim Uzvišenim Dom om Za sreću i slavu N jegovog Veličanstva Kralja i Kraljevskog Doma, mi skromno, ali iskreno dižemo svoje m olbe Svem ogućem Bogu. Neka živi Njegovo Veličanstvo Kralj i ceo Kraljevski Dom 1 (Burno kli­ canje Njegovom Veličanstvu Kralju, Jugoslaviji i Go­ spodinu Banu Drinske Banovine). P o završenom klicanju uzeo je riječ Ban gVelimir Popović sa balkona Kr. Banske uprave i održao ovaj govor: 1 ako smo pripadnici različitih vfera, mi smo sinovi jedne majke i kao takvi pozvani smo da dije­ limo zajedno i dobro i zlo. Vjere naše neće da nas razdvajaju i otuđuju; one nam, naprotiv, otkrivaju velike istine, koje nas spajaju i ujedinjuju, jer nas uče ljubavi i bratstvu. Volimo svaki svoju vjeru i sljedujmo odano i.jenim učenjima ali poštujmo i druge, jer su to vjere braće nare, a brat je m io ma koje vjere bio! Ja sam radostan isto tako što ste mi stavili u dužnost jednu veliku i časti vrijednu poruku, da na najvišem mjestu, pred Prijesto našeg slavnog i veli­ kog Kralja, podnesem uvjerenje vaše najdublje vjer­ nosti i odanosti. Tu rijetku čast izvršiću nadležnim putem. dadoše i svoje živote, oni naši m učenici i drugovi sa čijih se evo grobova vra­ pozdravim o kao najvišeg Draga braćo! Zahvaljujem vam na toplim pozdravima. Rekoste mi, preko vašeg govornika, da me pozdravljate kao vašeg poznah g prijatelja! Ali, ja sam se trudio od uvijek da se svojim radom i držanjem pokažem ne samo kao prijatelj — jer se prijatelj traži u stranu čovjeku — no kao brat, kao vaš najrođeniji, koji zaedno s vama dijeli i ojjeća sve vaše radosti i sv e vaše patnje. Kao što nam je do sada naš ljubi.eni Kralj, svi ma svojim djelima, pokazivao očinsku brigu i staranje za dobro sviju nas i naše Otadžbine, isto tako očeku­ jem o i u buduće sa tih visokih strana najveća nasto­ janja, puna ljubavi za sretan i miran život naš a za slavu i veličinu Otadžbine naše. Najveća zaloga za takva nastojanja našega velikog Kralja to je naša ne­ pokolebiva odanost i topla sinovlja ljubav prema nje­ mu i Njegovom Slavnom Domu. Izrazimo našu ljubav još jednim poklikom: Živio naš Kralj Aleksandar I 1 Živio Kraljevski Dom ! (Burno klicanje). Велико Га јр е то в о славље у Клад њ у Тешко je установита од када и ради каквих раз лога се ходочашће врши na Пећиии код Кладња, алн кад се и ово место види, кад се впди она величајна лепота природе и саме пећине, долази се до јасног откровења; на оваквим местима je човек најближи Божанству, .ep пред собом заиета види величину Његове стваралачке свемоћи у најмаксималнијој афирмацији. Лепота Кладањске природе прекрасног шумског 351 �paja, пуна сввх чарв што в х непатворена и невзвештачена прврода може датл, та.анственост Пећвне заиста екзалтвра срца и редак je онај који пред овом лепотои в велвчином не пада у ентузвјацам. У овакој природв се пскрено мислп на Бсжанство и пред овакви Делом човек се скрушено моли. Није ни чудо да су старп Кладљаци ходочастили пекину и вроз њену тајанственост стављалн своје мисли и ocjehaje са Божанством a вјерујем у Mdk лепоте оввх места, да ke се та традпција Бог зна докле очувати. Сптан би био разлог те непрекинуте јаке традицвје само она легендарна прича о девојци која je за окладу дошла у Пекину no ноки да за доказ забоде вретено, na прабодавши га кроз своју кошуљу од страха умрла; њена трагедија нема у себи ништа јаког да би нагнала покољења да ходочасте њен гроб у пекиHU( алп лепота пекпне je магачна снага која чува ланац трагедије. П ред nekuiiou одржао je ииам вазу наевхат, пун логике u иствне с којии се мври сваки здрав разуи. Свечано ходочашке завршено je беседои претседднвка г. Дра Хасанбеговика и Мустгфе Мулалика о Гајрету na je поворка у весељу и сесмв кренула на коњима кроз дивне шуме у Кладањ. који je сав буктво од в€сел.а и палво прангије. Ha вечер je бвла свечана Гајретова забава, успела као нвкад дотада, a no свршеном програиу се развео братскв разговор међу старвјииа, a млађи су своја одушевљења носилв на својам веселвм ногама. Програи je одлвчно изведен a што одушевљава и што весели je чвњеница да je Гајрет мил»еник в немуслимана доброжелвтеља муслвманског дела нашег народа. -.е л ? Ш а М Ш ш Са в ел ебн е Гајр ето ве м а к и ф е и а ц и ј е у П ећкн и к о д Кгадк>а. (У (редини пр етсјед иик r. Др. А в д о Х гса н б е го в н ћ ). Ове годвне ходочашке се извршпло у знаку Га,рета. Свеколвко Гајретово чланство и подиладак под водством претседника г. Авде Хасанбеговвка кренуло je на коњвма у дугој поворцн да ходочаети ове феномене прпродне лепоте и у скрушеној молитви изразило je своје дпвљење и велвчање Дела Створитеља. Огромна маса народа ушла je у ГГекиву еа горуквм лучама, a њенн текбири оу одлегзли о ста* лактате у тајанствоном еху као да на њ вх одговара ју подземни дуси. Ha врху Пекине, који стотинак метара у утроби земл>е поредалп су се безбројни сафокн и скрушено су молили предвођени мелодвчнвм уче* њем вмама, a на сеџди нрекидале су тајанствену гробну шутн>у капнице са сталактита и жубор неких подземнвх поточвка као највеке оргуље. Текбири су зва- Прослава рођендана Гајретова Протектора У Љубушком 6. септембра о. г- овде je прослављен врло достојно рођендан Њ еговог Kp. Вис. Престолонаељедника Петра. Град je био прилично искикен заставама; осветлење и грување топова наговештавали су да се овога дана грађанство спремило да са пуно весеља взрази своје најгорљиввје жеље Свеввшњем прослављајуки рођендан нашег двчног Престолонасљедника Петра. Рано ујутро ожввео je н бпо у кретању чвтав град. Upe подне су се одржала богослужења у Р.-катол. и у Срп. Прав. цркви, a у 11 сати била je дова у џамнји „Г ож у љ “ , којој je при- кад суствовао скоро еав муслиманскв свет, да би тако заједно упутилв искрену молбу Свевишљем 8а д у г живот и добро здравље Слављеника. о,е свршило и кад je огромна поворка са зубљама. величанствена пзлазиле вз црне дубине на плаво светло дана. лвца су изгледала препорој^на и надежна. ности учинио je све да ианифестатввно ода своју захвалност и оданост своие високом Покровитељу. Д уго ЛИ| називали, и дух 352 преносвли Божанству( a Месни одбор век одавно запажен у својој агпл- �су прнпремали забаву за тај дан желеки, да највидније суделују у овој прослави. Програм забаве био je добро биран и успео je как> у моралном тако в у материјалном погледу, јер je свак, ко осећа за Гајрет придонио што je иогао и ако су врло тешке животне прилике. 3»бава je отпочела у 8*/* сати поздравним говором г. Хасана Муминагића, апс. мед. У главном рекао je ово: Заблагодарио je, што су се Гајрптови пријатељи искупили v обилнои броју да оиогуће Месном Врнједни претсједник Гајрета у Љ убуш ком г. А лн еф, 'О р м а н са д и л е та н ти м а 6-1Х 1932 одбору да примерно прослави свој дан као рођендан Гајретова Протектора*, упукује најгорљивије жсље Свевишњеи за дачног 'Црестолонасљедника на дику и понос Високчх Р одитрљч, на cpehv народа и на славу отаџбине; износи Гајретов рчд кроз екоро 30 голина, који осваја терен и opna овпх муслимвна у Југославији; указује на Гајретову улогу и пздвже га изиад обичнвх проеветних друштава, јер му je намењена замиеао еконпмског, духовпог и пационалног поепорода муслимана у Југославпји; хвали рад водCTRa и чеетита му тпто je псцппно пружпо пва васпитпа еретства пвојој омладтти; паговетта потпун Гајретов успех подвлачеки пстинг. да ie Гајретједино формирано и искристалпеано друштво међу муслимчнима у Југославпји. ГГпсле тога свирао ie тамбурчтпки збор „На дан свечара", a n o tom декламује Шервфа Сздиковпћ уч»ТБеговои Краљевскои Височапству Престолонасљеднику ГГетру«. Приказап je комад: „Чар рамазанске ноћи од г. Мулалића. Дилетанти су завидпои уиетнош ћу одпграли своје улоге. Нпје никога зачудпло, што je гђица Сидика Пролић домпнирала у приказивању, јер се у разним улогаиа и много пута показивала; алп je интересантно споменути д& су све остале дплетантице биле први пут на поворници, na да су нас ипак све задивиле схватањем својпх улога и њпховии извођељем. Гђице Дуда Махић и Паша Меспховић у улогама странкшва биле су савршено прикладне и своје су улоге дивно извеле. Пјице Ешрефа и Ајнша Сади- коввћ, Ешрефч Алендар и Хидајета Кадрагвк нис> нимало за њвма заостале na су све скупа обекале, да за нашу средину неће више бити проблеи „Како keио изкупити дилетантице?1* Мушкарцн су бчли век познати no своме раду, г. г. С- Хрњичеввк, С. Черик, С. Муминагик н М. Диздаревик. Сви су запажени са својом спрехношку, али збиља г. С. Хрњичевик међу њима je предњачио noici3yjykn своју природну духовитост, појављујуки се у Османовој улозн, вешто маскиран и необично спретан так > да су многи пожалили што у борби за живот није потрефао свој дар na се нашао тамо негде изн ппзорншних кулиса и т. д. После одмора бно je плес иза којег се свак мо гао лепо расхладцти, да се онда попне у оделен.е бафеа. Бифз je био за дшашњс времс и ретко овако обилан, na хвала свииа којц су свој прилог у бифзу придонели. Сбе je било врло весело захвал,ујуки г. Тоши Шеници управитељу, na je нок прошла у врло угодном разонођењу, како je то уопште могуке у провинцвји. Не знаио, како бисмо појединцвма захвалили на присуствовању и сатрудбенпштву, али прибегавајуки њиховој ж “љи да се имена ne износе, ми им свима од срца захваљујемо в желимо да увек у њима иађемо ~све оно, што од њих очекујемо. „Гајретов дан“ je no својој приредби одлично успео. II овога пута, вако су данашње економске прилнке тражпле рад и бригу само за одржање голог жипота, показало се ипак, да су сви пријате.ги све с.наге искорпстили да буду запаженч у поставл.аљу 29 темел.ца нашег једпног ynopnuiTa Гајрета. V rtn a za b a v a G a jre to v ih pitom aca s tip e n d is ta u V is o k o m . U nedelju 2. oktobra o. g. priredili su Gajretovi pitomci, đaci Drž. Stručne Kožarske škole u Visokom vrtnu zabavu na „Hadžinoj-vodi — , bašti veoma ro­ mantične okoline. K ao što se je i očekivalo, zabava Гајретовн п и тон ц н стмпеидистк у Високом са ниж. r. Гав р ил ов ић ем . диреитором Д рж . Кож . ш коле н r. Абидом ф р тул ом , претсједником Гајрета у В исокои. je moralno i materijalno uspjela, jer ne samo da su uložili trud pitomci i ovdašnji Pododbor Gajreta za što bolje uspjehe, nego je i svjesno građanstvo izašlo 3 53 �u mnogome u susret podarivši u ovu svrhu lijepu tom ­ bolu, bife, kao i novčanim prilogom. Vrijedno je istaći lijepi gest ovdašnjeg „S o k o l­ skog društva", koje je dobrovoljno uveličalo ovu pri­ redbu sa svojom muzikom, kao i „Muslimanske čitao­ nice", koja ja dala svoj tamburaški zbor. Zabavu je otvorio sa pozdravnim govorom m la­ di G ajretov radnik g. Mulalić Ismet, istakavši ukrat­ ko dosadašnji G ajretov rad, njegove ciljeve, uzgred dotakavši i našu ženu, kojoj Gajret najviše posvećuje pažnje, skinuvši joj vječiti okvir skepticizm a u njenu sposobnost. Pri svršetku govora g. Mulalić poz­ dravljen je burnim aplauzom. „Putnika" od P. P reradovića recitovao je, kao drugu tačku, pitom ac Ata H afizović sa m nogo znanja. U trećoj tačci, na koju se nestrpljivo oček ivalo, nas­ tupio je mladi tenorista g. Mulalić Ismet sa dvije so­ lo pjesme: „Vjetar duše" . . . i „A h , divna si". I ako mu ne dostaje tehničko znanje ipak je uspio da sv o ­ jim zvonkim glasom , punog talenta, što mu osigurava lijepi budući uspjeh, zadovolji publiku, koja ga je bur­ nim i dugim aplauzom podarila. не у породицн као васпитлчице у националном духу. Цело предавање саслушано je са највећом пажњом ц на концу награђења je учитељвца Муфтић френетичним аплаузои. Гајретове питомвце из Гијр. ЈК. Конввкта рецвтовале су две песме Алексе Ш антвћа и то Јединство и Остајте овде. Сви присутни саслушали су у највећеи душевном задовољству рецитовање младвх ученвца, које су у снажне речи Ш днтвћа унеле и целу своју душу и л,убав. Нублвка в х je на концу поздравила еилним аплаузом. ЕГосле Мевлуда настала je игранка и песиа a тамбурашки збор П евачкогдруштва Гајретовог забављао je госте до 12 сати ноћу. Старо и младо отишло je са Мевлуда са најљепшим утисцима носећи у срцу појачану љубав за рад у Г ајрету и његове идеје. Бвфз за мевлуд даровале су упрапне чланице Мееног Ж енског одб. Гајр товог у Сарајеву и то: Ђулхан Л утво: хурмашице, Хајријехан. Јамаковвћ: бурек, Фатвма хчн. Јаловчвћ: бурек, Хабибе хан. Х а физбеговића: зељаница, Хамиде хан. Мудеризоввћ: јаланџидолму, Тахире хан. Селесковвћ: поховану пилетвну, Дуди хан. Арсланагић: печену јањетину, Хи- K očićevu dramu „Jazavac pred sud om , izveli su pitom ci dobro sa m nogo vplje, 1 požrtvovanja. Poslije program a nastupilo je pravo veseljeTZvuci sokolske muzike, tamburaškog zbora, pjesm a „sev dalija", poklici m ladeži;-iz'uztalasanih „k ola ", sve to бе хан. Тафро: заливену патвшпању, Ф твме хан. Кошарпћ: патишпању, Зибе хан. Кршлаг;: патишпању, Фатииа хан. Берберовик: торту, Абвл.с хаи. Хајдаро* вик; 2 кг. крушака, Атифе хан. Сефик: патншпању, Н. Н.: један бурек. pomiješano zabrujilo je kroz tiho predvečerje i tek kasno u noć sve se utišalo. Za kraljicu ljepote ove zabave izabrana je gđica Fahra A lagić, kojoj su pitom ci darovali lijep dar. I pored današnjih teških prilika, ipak je čisti prihod ov e zabave 1.500 dinara. Tu je svotu P od-odbor podijelio pitomcima. O vako veličanstveno uspjeli teferič je jedinstvena priredba za V isoko i ponosni sm o da su priređivači bili pitom ci Gajreta. Tim e su pokazali da su svjesni svo ‘ р Dobročinitelja i da trebaju da budu ugled G ajretov oj omladini. ostaloj Годишњн мевлуд Месног Женског одбора Гајрета у Сарајеву. Ha 18 октобра 1932 године одр ж ш je гјдишњч М евлуд Месн. Ж - Одбора Гајретовог у Сарајеву. Мевлуд je одрнсчван у друштвении простори ја т- Ha no" зпв друштва одаазвале су се готово све чланице М. Ж . Одбора Гајретовог у Сарајеву и многе romhe које ру тога дана биле у Сарајеву ради прославе Газц Хсревбегове џамије. У препунвм просторвјама учила je була Jajnk мевлуд који je пропракен са највећвм ужввањем и версквм пвјететом- Иза Мевлуда одржала je предавање млада учитељица Оуада Муфтвк. Тема Гајрет и просвјећивање муе.лвманки. Предавање je на писано са пуно љубави за Гајретов рад на просвећивању жена. Особито добро нагдасила je дужност дае* 354 Мјеснн одбор Гајрета у Турским Јањарима. Ниже потписане госпође даровало су добровољни прилог на мевлуду: Капетановвк Зумрет х. Дин. 30, Н. Н. Дин. 3, Градашчевик Екпна х. Дин. 40, Пакаревик Шефика Дин. 5, X. Хасановвк Сенија Дин10, Хасановнк Изета Д ин. 15, Мујагик Фатима х. Дин. 20, Н. Н. Дин. 20, Ш ербик Двн. 4. Н. Н. Дин. 2, Н. Н. Дин. 9, Ибруљ 6, Алајбеговвк Дин. 2, А в _ дагвк Дин. 2, Чалквк Дин- 10, Сарајлвк Двн. 10» Сафо Дин. 7, Делвк Двн. 2, Ш ер вк Ема х. Дин. 20. X. Мухамедовик Дан. 6, Ахметашеввк Дин. 20, Хоџвк Кана Двн. 4, Карахусик Дин. 4. Х оџ вк Рабија Дин, 3, Ш екибоввк Дин. 2, Бабик Дин, 1. Шекибо- �вић Алмаса Дин. 1, Шећинонић Мулпја Дин. 2, X. Хасановић Аиша х. Дин 10, Б јрвћ Асил ефендиница Дин. 5, Н. Н. Дин. 2, Чавдар Ш ухрета Дин. 10, Побрик Атија х. Дин. 4, X Ахметовик Ђаза Днн. 2, Црнчевпћ Бехвја Дин. 2. Папплак Разија Дин 2, Дервик Хајрија Дчн. 2 X. О тер оввк Узе.фа 20, Џуихур Васви х. Дин. 20, Салат.вик Аиша х Дин. 20, Имамовик Насиха Дин. 20, Сагсик Хабиба х. Дин 10 Салатовик Сабра дин. 10, Џумхур дин. 2, Ђикнк Васвија Дин 10, Захироввка Захида Дин. 4, Захвроввк Шефха дин« 4, Мујагвк Васва дин. 8, Златар Фазчла х. дин- 10, Агановвк дин 2, Смаилкадик Шевала дин. 3, Руждик Фахрвја Дин. 3, Хаџоввк Ћамила Дии. 10, Хромвк Xajpnji Дин. 2, Буеулхоџвк Аиша х. дин. 10, Н. Н. двн 1, Нвкшвк Сејда дин. 10- Сијело Гајретових питомаца у бањалучком иитернату којег су приреднли питомци, У суботу у вече, 8 о. иј., приредили су питомци Гајретова бањалучког конв. врло успјело сијело. Тачке програиа биле су: Предавање: nO одгоју дјеце“ које je прочитао питомац Чизмвк Мустафа. Затии су изведене дввје декл!мацпје, два моно лога, двије тачке свирања и двије тачке пјевања. Све су ове тачке взведене са прецвзношку в на задовољство присутних Сијело су посјетили: претсједница и претсједник Мјесног одбора. Пјевала je гђвца Ферида Катана и том прилвком нас уоознала са својвм љупквм и ли- Кукик Ферида х Дин- 20. Курт Хашема х Дин. 20, јепвм гласом. Вејзоввк Фазила Дин. 10, В-.јзовић Ћаиила х. ДинОвом приликом сакупљено je 340 Динира при10, Кадрибеговик Ш емса х Дин. 10, Салетовик Зумрута дин. 5, Салесковик Садета Дин. 5, Пвшик дин, • лога. ко;е ke пвтомци употријебитв за набаву н укорцчење друштвених књига. 5, Пашвк двн. 10, Омерсофгик Нур х. дин. 20. X. Kapak Дин. 10, Карик Дин. 10, Зубчеввћ Адила х. дин. 20, Кршлак Ениса Дин 5, Косоввк Дпн. 2, Талачевик днн. 3. Сарајлвк Дин, 5, Ш ерифоввк Фатвиа Nove knjige: E lk u r a n u l-h a k im u - Treća k n jig a х. 10, Смаилбеговвк Дин 10. Ајановик дин. 2 0,xK sr сумагвк дин. 10, Ахметзшеввћ Дин. 20, Халпмнк дин. 10, Куленоввк Дин 10. Мујичик дин. 10, Арсланагик G osp. Šukrija Alagić, uputio nam je ov o pism o: Мунира дин. 5, Арсланагик Атије х дин. 10, Кзрахасановвк Хајрија дин. 3,*Ш ахвнпаш вк дин 5, Кобвк Зекија х . дин. 10, Ајановик Хајрија х, дин. 20* Bog da, gotova do konca decembra o. g. Цепвк Рашида х дин. 20, Јелквк Фадила х дин. 10’ Коњхоџск дпн. 20, Ж вга к Енцса двн 4, Халиловвк Ш ефкет х. двн. 20, Решвдбеговик дин- 10, Решидбеговвк двн. 10, Решвдбеговик Мујесира дин. 10, Бегнк Хатвџа дин. 2, Церик Сенвја х. 21, Куленоввк Емина х. дин. 10, Куленовик дин. 5, Арсланагик Севда х дин 6, Вранвк Фервда х дин. 20, Bpemik Нур X . двн. 20, Мулалвк двн. 5, Аличехајик дин. 5, Ђе* маловвк дин. 5, Солаковик Муниба х. 10, Алвкалфик Аиша х- двн. 10, Сикврик Ашиде х. двн. 20, Мухтик Ешша х. дин. 5, Н. Н. двн. 2 Крзоввк Разија х, двн. 2, Карахасановвк дпн. 5, Н. Н. дин. 2, Тикппна Ш ефика дин. 4, ЈБубовик дин. 5, Пузик аин. 5, Н- Н. Двн. 4, Талашоввк двн. 3, Дубравик двн. l0 , Беземен дин. 10, Н. Н. дин. 2, Мехик Еиина х. 10, Балвк Аиша х дин 20, Јаловчвк дин. 2, Јаловчвк Аиша дин. 3, Драгник д е н . 4, Џабија Нура дин. 4, Халиловвк Фадила двн. 5, Басарвк Бахрија двн. 3, Алвк дин, 10, Капет,новик дин. 10, Спузввк дин. 20, Софтвк дин. 19. Од непознатих госпођа 102. Ha мевлуду je пало добровољних прилога и за продани бифе 1567 динара. Друштво je све ирисутне госте почастило шербетом- Служиле су све одборкиње н чланице М. Ж . одбора Гајретовог у Сарајеву D ao sam u štampu dir. gimnazije u penziji Treću knjigu i biće, ako Budući da se troškovi štampanja moraju pokri tokom štampanja i kod svršetka knjige, molim Te da u krugu svojih prijatelja i pošalješ priloženom sakupiš što više pretplate uplatnicom Islamske dioničke štamparije. Na uplatnici naznači »ZA KURANU. T k o nema čeka. neka novac šalje na istu adresu sa istom oznakom poštanskom uputnicom. Broj pretplatnika molim T e javi meni u Derventu. Prve knjige nema više, ali bih je ponovo Štam­ pao, ako se prijavi barem 200 novih pretplatnika koji će uzeti i drugu knjigu kojih imam još priličan broj (oko 400). Pretplatu za prvu knjigu ne treba naplaći­ vati, nego neka mi se samo javi broj onih, koji je žele imati. Pretplalna je cijena Din. 32'— od komada sd poštarinom za one, koji sakupe najmanje 5 komaa3 a za 1— 4 komada plaća se po Din. 35'— od koma­ da. Sakupljačima dajem za svakih 15 komada jednu knjigu na dar. Uzdajući se u Boga i u našu islamsku svijest nadam se da će me svi, koji iskreno žele islamski napredak, u ovom mom radu poduprijeti. 355 �1 XXXV коло Српке књнжевне задруге. Разне виЈести У месецу септембру о. г. издала je Српска књижсвна 3 'друга X X X V коло cbi P ris tu p n o p re d a v a n je g . D ra И . B e g o vic a јих редовних нзданл. У њему су, као обпчно, седам одабраних књига: l ) Изабране песме Д. Васиљева, с предговором В. Ж п BOjuHOBiiha, 2) Пршиветке С. Сремца, 3) Приповетке A- М. Костића, 4) Вукова књига I, с предговором Т. U četvrtak 17 novem bra o. g održao je svoje pristupno predavanje na katedri Seriatskog prava na Р. ЂпрЈјевнћа, 5) Чланци и предавања о књпжевности, уметности, језвку, и моралу од Богдана Иоповића, 6) beogradskom Univerzitetu Кроз поларну област, од Др a М. Петровића п 7) ГГриП"ветке вз Инднје, од Р. Киплннга у преводу М. Ан* vanja je bila: „Izvori šeriatskog prava". — Povodom pristupnog predavanja Glavni odbor Gajreta uputio je туновнКа Коблишке с предговором X. М. СтајнфилдПоповвк. g . Dru Begoviću brzojavnu čestitku na čem u se je on 6;ip глас, да je њпма нпје потребне нарочито препоручавати. Њпма jg> доста с«цо јавити за нова задругпна вздања. Али je потре&го рчдп онпх, који досад нпсу упознатп са Задругнним рчдом. Њима je потребио свратити пажњууга-је ова од 1S92 године, кад je основзна, растурпла у " нарсјд близу два милиона Begović I Z a h v a la G a jre tu Српека књпжевна задруга основана je пре четрдесет година, те je својпм пзднњпма у 35 радовних к )ла са 238 књига, 24 Забавник! у 32 књиге, 6 књиге П омбних пздања стеклп међу својвм читаоцнма, к<’јп знају да цеве вредност добре књиге, толико до- M ehm ed također brzojavno zahvalio. Овогодпши.е коло je једно од најбол,их 3*другиних кола. r.i поучника, 2 к\иа Савременика у 8 к њ н гаи4књ и- g. Dr. docent Univer. i bivši Gajretov p tom ac. Tem a preda­ Bivši G ajretov pitom ac «vić, iz Rogatice a g. Ibrahim sada učitelj, Ferhatbego- uputio je Glavnom odboru Gajreta ov o pism o: „Za cijelo vrijeme m og 9 -g od išn jeg školovanja uživao sam blagodati našeg dragog Gajreta internatom tako i sa stipendijam a, kako sa te ne m ogu pro­ pustiti da se na tim velikim predusretljivostim a naj­ ljepše ne zahvalim. Zahvaljujući se Gajretovim pionirima ča sn o obećajem , da ću svud i svakom prilikom raditi na Т Ј 5м ideologiji G ajretovoj, a svojom skrom nošću neću ža­ liti ni truda ni sretstava u izvođenju ciljeva njegovih. Molim odb or Gajreta da primi ovu moju iskre­ nu zahvalu i obećanje. Sa osobitim poštovanjem : Ibrahim Ferhatbegović učitelj iz Rogatice. G a jre to v a ra d io n ic a z a iz u č a v a n je i iz ­ ra d u ručnih ra d o v a u T re b in ju ovim raspisuje konkurs Abdulah ef Kurspahić, imam u Avtovcu vrijedni Gajretov rad nik одабравнх књига нз наше, Срнске, ua шире југослапснске п стр не књижевности. Има доста млађег нар:пптаја. Koju. иако цене вредност Задругш тх издања но набав.Ђчју пх. изговчрчјући се што немају пређашњих. — A баш због тога не би требало да иропуштају, јер iiito внше година пропусте, бвће им све теже да поиуне пропуштено. A то je свакако штета. Задруг.та издања најлакша се набављају преко поверенпка, код којих се свако може информисати и о набавци пређашних издан>а, које Задруга има.ХХХУ 1соло стоји 100 Дцн. Збб za popunjenje mjesta stručne učiteljice ručnih radova u sv ojoj radionici, Reflektantice imaju svoje m olbe poslati najdalje do 25 novembra o. g. odboru radionice, naznačivši u istoj uz koji m jesečni honorar pristaje da radi priloživši m olb i: 1. Svjedočanstvo o svršenoj školi; 2. Uverenje o vladanju; 3. Ljekarsko uverenje; 4. Uverenje o sadanjem zanimanju. Prvenstveno pravo imaju vješte krojačice i one sa višegodišnjom praksom. Učiteljica dobija besplatan uredan stan. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/6de01cc19d52ffe4d1097f570e847ab8.pdf 5058d139c33b5ad333d91d0c88c5ccbd PDF Text Text БРОЈ 22 ГОД. XIII. Сарајево, 1. дец ем бар 1932. Д-р В. КујунџиЛ — Београд. Б еоградски Гајрет „Осман Ђикић’ Улазак Аустрије у Босну и Херцеговину (1878) обећавао je унос културе у те непросвећене покрајине Балкана. Народни инстинкт оличен у револту Хаџи-Јамаковпћа, ХаџиЛоје и другах, није поклањао вере у Аустрију. И имао je право, јер je Аустрија, pito je сасвпм било и природно, фаворвзирала само no вери себи најсродније елементе, док je православне и муслимане остављала њиховој судбини. Низ година je протевло у борба народа sa верску и црквену аутономију, na кад je та борба била приведена крају, почели су угледни људв у народу помишљати и на културно подвзање своје околине. Жввећв под стегом освајача группсали су се напш народни људи у велака и јака удружења. Тако се 1902 основа „Оросвета" sa културно и просветно подизање православног дела нашег народа, a не прође ни година дана оснива се велико и моћно друштво „Гајрет“ 8а културно и просветно поди8ање муслимана у Босни и Херцеговини. Уласком рахметли Османа Ђвквћа у „Гајрет“ учврстио je он као главни друштвени секретар темеље друштву са нациопалним обележјем. Тако су оба ова друштва и Просвета и Гајрет од свога постанка збирали омладану no конвиктима и интернатпма и давали joj могућности, да сврше средње школе, гвмназвје и стручне, стварајућв вишо народну интелагенцвју, која се враћала у народ да настави дело просвећивања. A Аустрија, која je добро процеЕила вредност просвете потлаченог народа, с великим неповерењем je гледала на родол»убвви и национални рад оба ова друштва и одмах у почетку Светоког рата обуставила je сваки рад соколских и просветаих друшта- ва, тражећи у њаховвм првим редовима своје огорчене противнике. Ha срећу нашег народа Светски рат нам je донео ослобођење и уједвњење, и сада у (^лободи рад просветних друштава je могао бвти .удвостручен и обилно помаган од надлежних фактора у вемљи. Прилив муслиманске омладине у Београд, као у жвжу целокупног нашега народа, био je из године у годину све то јачи. To су били свршени средњошколци са жељом да студирају и највише универзитетске науке. nm r ’s^ in r « д a ц ц ц ji < !! lili. Ii I '>] si R j'l R H П f! .. ILljJLiLii ЈЈ п ii i» 3- гг ч ij.Д.О. В е л е б н и д о м Б е о г р а д с к о г Г а јр е т а „ О с м а н Ђ и к и ћ " Београдска угледни муслвманв Хасан Ребац a Абдуселам Џумхур, долазећв у додир са том омладиаом увадели су, да je о« младини била пеопходно потребна помоћ, да joj се омогући што лакше школовање у овпм тешким даннма, na су, имајући већ стечених небројених веза и познанстава у Београду, често у кругу својих пријатеља и8носили тегобе муслиманскпх ђака, растурених no свима крајевама прошареног Београда. У једном таквом кругу пала je једна вдрава мвсао о установл>ењу једног 357 �средишта sa муслиманску академску омлади- органивацвја, na и нашег Гајрета. Пуее трв године водвла je г-ђа Трифковић управу бену. Једног јулског дана 1923, у новинар- оградског Гајрета и њевом je васлугом пр0ској соби онлашњег парламента, окупило се бвјен лед, na je у Београд на науке почела било двадесетак одабраних Београђана, по- долавити и женска муслиманска омладива, внатих no њиховом дотадашњем јавном и одвајајућп се тешко ив своје патријархалне опште корисном раду, и ови увиђајући пре- и консервативне средине и предајући се с ку потребу донесоше једногласно одлуку: да пуно поверења београдском Гајрету. Годвне 1928 ивабран je sa претседника се од нове школске године установи у Беобеоградског Гајрета г. Ђурађ Јосифовић, генеграду конвикт за студенте - муслимане. Тнко je Београд, као престоница целог нер у пензпји. Генерал Јосифовић, који и народа, пспунио једну своју дужност, да данас Стоји на челу нашег друштва, спада створи вредној и ваљаној муслпманској омла- у ред оних генерала, воји кад се престану дпни средиште, где ће она моћи да нађе по- бавити чисто војничким стварима, добију родвчно огњиште, пријатељске и родитељ- вољу да своје слободно време посвете другим хуманим и културним пословима. Благост и ске савете и свесрдну помоћ и старање. родитељска л.убав 8рачи са претседника на све питомце нашег интерната. Његове очинске речи: „Дијете“, којом ословљава питомце у Дому, сећаће се сви и мушкарци и девојчице још дуго, кад Дом напусте као свршени чљуди. Број се питомаца из годвне у годину појачавао. Брвге наше управе бвле су све теже. Сваке јесени морали смо велвки број мллдвх л»уди одбијати јер у скупо вакупљеubm домоввма није било ввше места. Интер нати су били одвојени, женски 8а себе, a муписи sa себе. Преглед и надзор није могао бпти довољан и поред добрих васпитача и У н у т р а ш њ о с т и а н и ј е ј у д о м у Б е о г р а д . Г а јр е т а управнвка домова. A две кујне, две послуге Ради духовне везе са Гајретом у Сара- умножавале су поред високе кирије и иначе јеву, усвојило je ново друштво исто име са велвке И8датке преко месеца. Стога je сасвим додатком великога имена муслиманског омла- логично догало до свестраног равмвшљања динског националца рахметли Османа Ђикп- како да се издатци смање. ћа (1879-1912). Тако je ново друштво добило име: „Београдски Гајрет Осман Ђиввћ*. Још на првом састанку ивабрасмо међу «■ * нама управу са Тодором Станковићем на челу. Претседник Станковић (1852-1925) je рођен био у Нишу и имао je родбпнских вева са Јужаом Србијом, где je још у турско до6a конзуловао у Приштини, Скопљу и Приврену. Доцније као народни посланвк био je стожер sa све невољне из подјармл»ених пашвх крајева a радом у Народној одбранп н у друштву св. Саве истакао се као велпки национални раднвкПо смрти Тодора Станковића избором на друштвеној скупштини 1925 претседниЖ е н (к а :т р п е з а р и ја чко je место ваувела ročnoga Mapa Трифковић. Поред свога супруга пок. Марка ТрвфИ решење je пало: Ивдатци ће бити“ове ковића, који je и пре и после ратова ваузи- веНи, вко се остане под дотадашњим условимао највиша места у држави, налавила je ма, са два дома, два надзора и две режије. Г-ђа Mapa Трифковић увек и воље и време- Зато редовке скупштина београдског Гајрена да се посвети напретку многих женских ■та 1930 донесе једногласно одлуку да се при358 �ступп свима предходним мјерама sa подизање и ивградњу друштвеног Дома. И цела Управа даде се на посао. Београдска Општина, која je увек имала благонаклоности према свима хуманим и културним друштвима, на молбу београдског Гајрета поклони 8емљигате на углу једног од својих простравих имања, у Далматинској улици, a у величини од 1395 кв. метара. Друштвене уштеђевине било je свега неколико стотина хиљада динара, што je било доста само sa темеље новога дома. Морало ce стога приступити скупљању добровољних прилога, чему je проглас Управе београдског Гајрета од 15 фебруара 1930 много допривео, да ce појединци, општине и одбори разних установа и вакуфских добара одавову многобројно и свесрдно. За овај рад je требало и више л»уди. Зато je управни одбор проширсн био претставницима многих хуманих друштава у Београду. Читав ни8 седнпца утрошено je на припреми планова и раснореду одаја новога до ма, sa чије ce старање подузео побвати бео градски архитект и доцент универзнтета г Богдан Несторовић. A кад су планови били готови ни, још^јеЈвећа^брига била наићи на д« и"поштена мајстора, који ће водити rpaljei После дузвег саветовања на неколико Грађење je дома брво напредовало. Зграда je ва углу и обе страве су добиле своје васебве улаве. У сутерену су смештеве кујна, купатила и ва обе стране no једва прострава трпезарија. Ту су и станови ва послугу, подрум sa дрва и угаљ и ивсталација парног цевтралвог грејања. У високом приземљу су смештеве учионипе и с једве и с друге стране a у средиви баш ва углу вала8е ce друштвеве канцелирије и одаје за управвика Дома. Осим тога ту je и велика дворана sa друштвеве свечаности. М уш ка учионица седница, одлучепо je, да ce грађење дома повери Грађевинском друштву „Рад“ у Београду са инжењером Вељком Милошеввћем на челу. И месеца маја 1931 рад je отпочео a 14 Ју н а je могао Гајретов одбор иввршити освећење темел.а једном пригодном скромвом прославом. j a д р у ш т в е н е сје д н н ц е спрат су одређени ва становање питомаца, no среди je иввад друштвене кавцеларије пространа одаја за домску џамију, у коју ce улази и са жевске и са мушке страве. 11од вградом je 700 кв, м. земл>ишта. Зграда je добила своје централно грејање п била je готова sa становање 1 децембра 1931. Гајретови питомци су већ пуну годиву у b o b o m друштвевом Дому. Грађевпвско предузеће je иввело зидање ва потпуно вадовољство Управе. Ова 1932 годива je употребљена за довршавање и употпуњавање потреба и намештаја у Дому. Тако je кавцеларија добила пригодан босански намештај, џампја je украшева ћплпмима и осталим потребама, двориште je попуњено и нпвелвсано и у њему навидана 8градвца за перионицу п друге потребе. Имање je огра^ево и потпуво уређево. Дом броји сада 150 нових кревета са потпуно новим постељним стварима и потребвим ормавима ва гардеробу, sa свакога питомца понаособ. Дом има потпуво уређеву кујну, потребве учионице, умиваонице и купатила. Мушко оделење броји 100 постел>а и над8орничку службу врши управвик Дома 359 �Мухамед Ћемаловић, члан Управе београдског Гајрета. За девојчице je одређено 50 постеља a надборница je г-ца Ирена Јовановић, дугогодишња заводска васпитачица. Ha подизање Дома и његову потпуну инсталацију утрошено je око 3 милиона динара. Добровол»них прилога je добијено у Је д и а о д с п а в а ћ к .. соо а , За првих девет година интерната београдског Гајрета свршило je своје студије и вратило се у народ да му послужи у просвеги и култури свега 108 питомаца. Од њих су 16 свршених лекара, 26 свршених правника, 22 свршена професора, 7 пол,опрувредника-шумара, 3 свршена техничара, два питомца са свчшеном сликарском школом, 7 питомица са свргаеном Учитељском школом и 25 пптомица са свршеном Вишом ванатском школом A ови свршени млади људи неосоорно су непобитан доказ, колика je насушна потреба била остварење и постојање једног оваквог студентског вавода, као што je београдски Гајрет „Осман Ђикићи. Управа београдског Гајрета, 8авршивши срећно и успетно једну своју најпрешнију задаћу: подизање властитога Дома, спрема се^да дана 27 новембра о. г. взврши и cseчано отварање Дома. Том ће се ириликом одужити свима дародавцимаЈи јавно покавати новцу један милион и педесетј* хиљада a у материјалу око 50.000 динара, што чини све га један милион и c t q хиљада динара. М е ^ у прилагачима видимо на првом и највиднијем месту Његово Величанство Краља Александра, који je као осведочени пријатељ и високи 8аштитник свеукупне a напосе муслиманске омладине, битио допринео омогућењу да се видање Дома на време 8аврши. Државна Хипотекарна Банка одобрила je дугорочан вајам од 1.370.000 динара. To чини са горњом сумом 2,470.000 дин. Трошкови до 3 мнлиона попуњени су из готовине београдског Гајрета. Кретање питомаца било je овако: У школ. 1923-24 1924-25 1925-26 1926-27 1927-28 1928-29 1929-30 1930-31 1931-32 1932-33 год. бнло je питомаца „ „ „ „ „ „ „ „ м „ „ в „ 20 30 40 50 питоиица 15 60 „ 20 70 „ 28 70 „ 30 90 „ 30 90 35 100 „ 50 У м и в а о и и ц а и куп ати л о свему културном Београду, да je и муслиманска омладина у погледу модерног и хигијенског становања достигла своје раније преходнике: Студентски дом и остале ^ачке интернате. Podupirife i širife „Gajref' 360 �Dr. Matik Kulenovic: Katedra šeriatskog prava na univerzitetu u Beogradu. U toku kulturnog razvitka naše sredine zabele- žio doktorat i dobio od alžirskog univerziteta naro­ žen je ovih dana jedan krupan događaj. Na pravnom čito priznanje za svoj rad. Гекап g. Spasojević pofakultetu prestoničkog univerziteta otvorena je ka­ delio je zatim reč g. Begoviću i umolio prisutne da tedra za šeriatsko pravo, a posebnim rešenjem M in i­ poklone svoju pažnju pristupnom predavanju ovoga starstva prosvete izučavanje šeriatskog prava postalo mladoga naučnika. je obavezno za sve redovne slušaoce toga fakulteta, M i ćemo, na ovom mestu, za čitaoce „Gajreta" bez obzira da li su oni islamske veroispovesti ili ne. izneti u glavnim, makar u sumarnim, potezima sa­ Tako je ovoj naučnoj disciplini priznato ravnopravno držaj toga predavanja onako kako smo ga zadržali mesto sa ostalim predmetima koji se nalaze u pro­ u sećanju. gramu toga fakulteta. Na ovaj način je najviša proPredavanje g. Begovića ncsilo je naslov: 0 svetna ustanova u zemlji dala neosporiva dokaza i z v o r i m a š e r i a t s k o g p r a v a . U uvodnom koliku važnost i značenje pridaje izučavanju šeriat­ izlaganju predavač iznosi važnost šeriatskog prava skog prava, na osnovu kojega se regulišu familijarni, za našu državu, u kojoj je 7 10 stanovništva islamske ostavinski i zadužbinski odnosi oko milijon i pet veroispovesti. U smislu Sen-žermenskog ugovora o -miru naša je država primila na sebe obavezu da će stotina hiljada državljana naše Kraljevine. se obiteljski i ostavinski odnosi muslimanskog dela U petak 18. novembra izvršeno je svečano ojvanašega naroda regulisati po propisima šeriatskog ranje ove katedre pristupnim predavanjem našega prava. Ta povlastica sankcionisana je i Ustavom od vrednog naučnika g. Dr. Mehmeda Begovića, koji je 3. septembra 1931. godine. Posle toga predavač iz­ kako je poznato, postavljen ^а (jdcenta šeriatskog nosi definiciju šeriatskog prava i prikazuje razliku prava na beogradskom univerzitetu. Toga dana, vJrf između svetovnog prava (kanuna) i verskog prava sati posle podne, dvorana pravnog fakulteta, u kojoj (fikha). Prelazi, zatim, na prikazivanje izvora šeriat­ je g. Begović zakazao svoje; prvo predavanje, bila je skog prava. dupkom puna. Pored .velikog broja studenata ovom v . . . i „ . i , , uBilo je to naročito zadovoljstvo slušati kako značajnom predavanju prisustvovao je celokupni prov , . v Д v, fesorski zbor pravnog fakulteta, na Jelu sa dekanom ova| ,naš ''г'=аш па“ £шк' sa ia l" < f “ ^ e n o g g. Dr. Živanom Spasojevlćem, i znatnim brojem pro- *егшка' a ргеС12мЖи ' str°*°ć°™ d°ktrmara, iznosi svuje misli. — Prvi i najznačajniji izvor šeriatskog fesora sa drugih fakulteta. Među ovima poslednjim prava je Kur’an, koji je za muslimana neprikosnovena bio je prisutan i vanredni profesor za orijentalne objava Božja. Predavač prikazuje Kur’an sa njegove jezike na filozofskom fakultetu g. Dr. Fehim Bajrakmaterijalne i formalne strane i utvrđuje ove kon­ tarević, a od strane subotičkog pravnog fakulteta bio statacije : je naročito delegiran profesor g. Dr. Čeda Marković. 1.) da je Kur’an usvojio jedan deo starog, Od uglednih muslimana, koji žive u prestonici, zapa­ arapskog običajnog prava; žen je referent Ministarstva vojske g. Abduselam 2) Kur’anom su stvorene neke nove pravne od­ Džumhur, urednik Glasnika Islamske verske zajednice redbe koje nisu postojale u tome pravu ; Derviš ef. Korkut, beogradski šerijatski sudija g. Mu3) u Kur’anu ima relativno mali broj pravnih stafa Kulinović, Upravnik Gajretova doma g. Mu­ odredaba i od toga broja jedan deo je dokinut; hamed Ćemalović, imam Bajrakli džamije g. Abdulah 4 ) ima izvesnih pravnih ustanova koje nisu Hadžić i t. d. Osim pomenute gospode ovoj sveča­ predviđene Kur’anom n. рг. pravo kupovine — š u f a nosti je prisustvovao i znatan broj narodnih poslani­ vakufi i t. d.) ka među kojima gg. Mustafa Mulalić, Hazim Čoha5.) Kur’anom je naročito normirano porodično i džić, A lija Selmanović, Husein Kadić, M ilan Božić, nasledno pravo, jer K u i’an smatra porodicu kao Hasan Toromanović i t. d. osnovnu socijalnu jedinicu. U 5 i 15 časova (po isteku akademske četvrti) Predavač izlaže, zatim, da Kur’an pretstavlja ulazi u salu dekan pravnog fakulteta g. Dr. Živan opšte pravne principe ostavljajući kompetentnim fak­ Spasojević u pratnji profesorskoga zbora i g. Dr. torima mogućnost da prema prilikama i vremenu re­ Mehmeda Begovića, burno pozdravljeni od prisutnih. gulišu nastale odnose. Propisi Kur’ana imaju moralni Dekan g. Spasojević prestavio je novoga docenta g. karakter kojima je zagarantovana dvostruka sankcija: Begovića, naglasivši da je on diplomirao sa odličnim sa strane Božje na ovom i na onom svetu i sa stra­ uspehom pravni fakultet u Beogradu, a potom je oti­ ne državnih faktora. Kur’an zastupa u pogledu krivi­ šao na studije u A lžir da se specijalizira u Šeriat- ce princip individualne odgovornosti, a u pogledu skom pravu, gde je iz toga naučnog područja polo- kazne mešoviti sistem: sistem kompozicije i sistem 361 �zastrašivanja, t o su glavne karakteristike Kur’ana pravna škola) koji su osuđivali upotrebu kijasa (kijasi akli-a) i t. d. i t. d. promatranog sa materijalne strane. I ako je ovo predavanje bilo jedno stručno, Ispitujući Kur’an sa njegove formalne strane predavač iznosi da je Kur’an objavljivan u rimova­ uvodno predavanje u. studij šeriatskog prava, u ko­ noj prozi na arapskom jeziku. Njegovo objavljivanje jemu su mnogi termini i izrazi za veliki broj slušalaca b ili potpuno novi i nepoznati, ipak je g. Begoizvršeno je postepeno prema razvoju svesti prvih muslimana. Iza toga predavač je govorio o kodifika­ vić uspeo da do kraja izlaganja održi svoj auditorium u punoj napetosti. Zaobljeno u jednu celinu ovo ciji i podeli Kur’ana. predavanje pretstavlja uistinu jedan uspeo uvod u Drugi izvor šeriatsko-pravne nauke je s u n e t . šeriatsko-pravnu nauku, koju će g. Begović da raz­ U svome izlaganju g. Begović podvlači razliku koju pravi islamska nauka između suneta i Kur’ana. On rađuje u svojim budućim predavanjima na poverenoj govori opširno o ovome izvoru i prikazuje kakve su mu katedri. Čestitajući od srca našem vrednom na­ učniku na ovom zavidnom uspehu, mi gajimo nadu zloupotrebe nastale, iza smrti Pejgamberove, širenjem apokrifskih hadisa. Govori o velikim sakupljačima da će on, kroz najkraće vreme. znati uzdići ovu na­ autentičnih hadisa i na koncu izlaže značenje poje­ uku na onu visinu koju prestonički univerzitet i naša dinih pravnih ustanova u našem pozitivnom pravu, muslimanska zajednica od njega očekuju. Imenovanjem g. Dr. Begovića za docenta ove koji se osnivaju na ovome izvoru šeriatske nauke hoyoosnovane katedre najviša prosvetna ustanova u (vakufi). zemlji je, na kategoričan način, obesnažila onu beTreći izvor šeriatskog prava je i d ž m a i - u m e t , to jest saglasnost priznatih islamskih pravnika u somučnu kampanju, koju su izvesni pojedinci iz rejednom pitanju. Predavač govori o značenju ovoga cUjva naše starije ilmije, sa prozirnom tendencijom, izvora i nalazi njegovo opravdanje u ovim hadisim a: poveli proti njega. Pod uplivom tih pojedinaca done­ 1. ) „ N a u č n i c i su n a s j e d n i c i B o žsena j e g je i ona kolektivna anatema proti jednog nau­ čnog rada g. Begovića, koji je bio prožet dubokim p o s l a n i k a " (el ulemaeu ^eresetul embijau). osećanjem i ispravnom naučnom doku­ 2. ) „ M o j a s e z a j e d n i c a n e ć e s l o religioznim žiti u j e d n o j z a b l u d i " (la idžtemiu umeti fi dala- mentacijom. Ova prozirna kampanja tih pojedinaca leti). koja je, na žalost, im ala dejstva kod naših vrhovnih U toku daljeg izlaganja predavač govori o na­ verskih faktora, nije ostavila nikakvog utiska na čla­ učnicima kojima se priznaje pravo tumačenja Kur’ana, nove onog drugog merodavnog foruma, koji sačinja­ o poteškoćama koje su u ovom pogledu u praksi va akademski senat beogradskog univerziteta. I g. nastajale i t. d. r } Begović imenovan je docentom. Njegovo pristupno Četvrti izvor šeriatskog prava je k i j a s (prav­ predavanje koje je, sa svojom brojnom i biranom na analogija). 0 ovom izvoru predavač govori vrlo posetom, dobilo naročito svečan karakter, dalo je iscrpno i prikazuje zloupotrebe koje su odatle pro­ ovom zaslužnom naučnom radniku punu satisfakciju izlazile. Govori zatim o reakciji zaharija (posebna za one nepravde koje su mu učinjene. E. Miralem Naša duhovna i svjetovna inteligencija Polemika između naše duhovne i svjetovne inteli­ gencije koja je obilježena kao konzervativna i napred­ na nastavila se je u listu »Gajret« iza dosta dulje šut nje. Tretira se problem našeg kulturnog i nacionalnog razvitka te rada pojedinaca i grupa u raznim lu šim kulturno-prosvjetnim institucijama a naročito u vakufu Ja sam u ovoj polemici već uzeo učešća i iznio moje poglede u jednom napisu u „Gajretu". Veseli me da je moj stav i moje pisanje bilo tako iskreno, taktično i po mogućnosti objektivno, da ni jedna strana nije imala šta da mi ospori ili da se ozlojedi. I ovaj put sa istom željom, samo da poslužim dobrom cilju i interesu našeg kulturnog napretka, dajem i ovaj rad. U 18. br. ov. g. „Gajreta" objelodanjen je jedan napis „Odgovor ilm ije" sa potpisom Ibnul-Ajn. K o je 362 taj Ibnul-Ajn meni nije poznato. Da li je on iz redo­ va ilmije i da li govori sva naša ilmija na njegova usta i to je jedno pitanje. U svim javnim polemi­ kama, a naročito pri tretiranju ovakovih važnih pro­ blema, običaj je da se ne piše anonimno. Stvar gubi od svoje vrijednosti koja je nepotpisana. Nu pored tc manjkavosti, te anonimnosti, obzirom da pisac voli da govori u ime ilmije, vrijedno je pozabaviti se tim napisom. Ko ovaj problem shvata ozbiljno i ulazi u njega sa svim osjećajem i htenjem da bude nepristran, neće ga taj napis Ibnul-Ajna zadovoljiti, upravo će ga razočarati. Napis je više ličan nego načelan. Piscu kao da je glavna namjera bila da se pozabavi samo ličnošću g. Dr. M. Kulenovića, jednog od glavnih sa- �učesnika u toj polemici, inače poznatog javnog rade- zdrave i napredne jprincipe i stvari iz ogromne islam^ nika. I ako se iz pisanja g. 1. Ajna može zaključiti ske nauke, koje će u ovo današnje doba previranja da je obrazovan i dosta upućen u vjersku i svjetsku koristiti, olakšati i ubrzati kulturno naše uzdignuće. nauku, pa kao takav mogao bi da u ovom problemu Neka stvarno kritikuje i upire prstom na eventualne bude jasniji, opširniji, da uniđe u suštinu stvari, pa pretjerane gestove naših svjetovnjaka, kad nije njihov da obilježi put kako bi trebalo da se radi na našem rad i postupak u skladu sa pravom islamskom nau­ kulturnom pridizanju, on se stvari dodiruje površno, kom. Takav njegov rad će biti pozdravljen i biće od govori o onome što nije važno ni aktuelno, prelazi na koristi našoj islamskoj zajednici. lični teren i tu se u glavnom zadržaje. Metnimo ruku na srce i priznajmo da se ima G. Ibnul-Ajn jedino što se je od cijelog, tako mnogo opravdana razloga, što svjetovna i napredna važnog i obimnog pitanja, kao što je postavljeno u naša inteligencija prebacuje i okrivljuje sadašnju i napisima gg. Dr. M. Kulenovića i M. Mulalića dota­ prijašnju ilmiju radi reakcionarstva i životne nespo­ kao, jest idžtihad-kapija a to baš nije u ovo doba sobnosti. Mi vidimo da skoro u cijelom svijetu islam­ važno ni potrebno pitanje. Da li je idžtihad kapija ski narodi stoje na dosta niskom stupnju kulture i da otvorena ili nije,ne radi se o tome. Radi se o tome su u apsolutnoj većini politički zarobljeni, a znamo da kakva je naša duhovna inteligencija (ilmija) u sada­ je sveštenstvo uvijek imalo presudnu moć u narodu, šnjosti i prošlosti; je li i koliko je skrivila kulturnom pa je sasvim logično da na njeg pada veliki dio kri­ opadanju nas muslimana; u koliko danas smeta ili ne vice za io Žalosno stanje islam kih naroda širom svi­ smeta naše n kulturnom napretku; da li je naša svje­ jeta. Nu što je bilo u prošlosti, treba zaboraviti jer tovna inteligencija ateistički nastrojena u koliko nje­ Se živi za budućnost U interesu napretka naše isl. zin rad nije u skladu sa islamskom naukom i još zajednice ritje da se bori svjetovna i duhovna naša mnogih drugih detalja iz glavnog problema bilo je na inteligencija, između sebe, i da se snaga u to troši. koje se je trebao g. lbnulrAjn dotaknuti.pa da je od­ Treba nastojati da se nađe platforma zajedničkog rada govor doličan — odgovora ilmija. (\ • a ne da se jaz produbljuje između glavna ta dva fak­ Ništa od ovoga svega g. 1. Ajn se nije dotakao. tora naše zajednice. Jedino „idžtihad kapije” i n?što malo litmiice dodir­ Još nešto što je zamjeriti g. ibnul-Ajnu, kao i nuo se je vakufa. Veli da se moraju poštivati želje mnogim drugim našim javnim radnicima, a to je što vakifa, izražene u vakufnamama i da se ne smije u svakoj prigodi kada se govori o raznim problemima ustupiti uprava vakufa svjetovnjacima, jer je. koji zasijecaju u naš život i kulturni razvitak, uvijek poznato da je za vrijeme uprave svjetovnjaka upro­ se mora dotaknuti i uvući ime Mustafa Kemal-paše i pašteno sedam milijuna dinara vakufskog novca. njegove modernizirane Turske. Izgleda kao da sve što Što se tiče želje vakifa, držim da ni onaj naj­ ekstremniji svjetovni naprednjak ne bi imao smjelosti tražiti da se ponište vakufname ili ne izvršuju želje vakifa Nu osim toga mnogo rada ima<u vakufu i mnogo bi se moglo pomoći zgodnim i dobrim radom vakufu, a opet vakufi kulturnom razvitku naše isl. zajednice, a da ipak želje vakifa budu izvršene. Nu, 0 tome ću drugom prilikom opširnije govoriti. Za one netragom iščezle — kako veli IbnulAjn — vakufske milijune, nije opravdano praviti iz­ vjesne aluzije, ni za to optuživati mladu i poletnu našu inteligenciju i kulturne naše radenike Tomu je kriva izvjesna politička klika ljudi, među kojom — budi uzgred rečeno — bijaše zastupan u dobrom broju 1 hodžinski stalež. Stvarna polemika o svakom problemu potrebna je i korisna. U sukobu pogleda i ideja iskrsava istina, nu samo bez ličnih napada i zadjevica. Gledajući na spremu g. Ibnul-Ajna mogao bi dosta korisna učiniti svojim javnim radom za našu zajednicu i ako oponira naprednoj našoj inteligenciji. Samo treba da se malo izdigne iznad razine običnih ličnih polemičara, da ne reknemo — svađalica. Neka iznosi i obelodanjuje se kod nas dešava u pogledu javnog i kulturnog ra­ da l—* kojeg naši konzervativci nazivaju „reformaštvom “ — čini se po ugledu na Kemalpašine reforme i uređaje i kao da je to u nekoj vezi sa modernizi­ ranom Turskom. A baš stvarno nikakove veze u to­ me svemu nem a! Svi se mi dobro sjećamo da je kod nas započeo pokret za emancipaciju žene, za nošenje šešira, odmah iza svršetka rata, kada se još za Kemala nije ni znalo. Spominjem ove dvije stvari koje uostalom i nijesu cilj ni glavne tačke programa na­ šeg kulturnog pokreta, radi kojih se najviše napada. Kemal paša, a da i ne govorim o drugim našim kulturno-prosvjetnim pitanjima, koja ne mogu imati ništa zajedničko ni jednako sa današnjom Turskom. Smi­ ješno izgleda kad izvjesni naši javni radenici odobra­ vaju ili ne odobravaju rad i reforme Kemalove, kao da ih on pita za savjet i polaže na njihov sud! Tre­ balo bi već jednom da se manemo jalova posla, da se ne brinemo za ono za što nije*mo pozvani, nego da gledamo kako će naša islamska zajednica u našoj narodnoj i slobodnoj državi da napreduje kulturno i ekonomski da bar iole držimo korak u tom pogledu za osfalim našim sugrađanima. �Смаилага Ћемалови£ Муслимани у Бугасркој (Наставак) знање. „У балканском рату 1912-1913 го^ диве када су наше војске заузеле родопску област и варобиле армију Јавер паше, наши су официри, војници и на срамоту нашу, свештеници крштавали оружјем и насиљем. Помаке од Алије у Илију, од Асана у Асен. Рушили су зграде, рушили џамије, a стари муслимани погнуте главе и дрхтавих усана, г’оворпли су: „Е, ^аури, не рушите нам џамије, доћи ће дан да их правимо не камењем него ђаурским главама". Дов je муслиманско становништво у Дели-Орману иввргнуто прогонима „Родве заштитеи, дотле су у ново присаједињеним крајевима Бугарске, муслимани ивложени шиканама власти услед нејасних правних односа о својини бемље. Питање власништва у там крајевима било je регулисано 1921. нарочитим ваконом који je неколико пута био кењан и подешаван према шовинистичким жељама водећих кругова, којима je био једини циљ да натерају муслимански елеменат на псељавање. Према одредбама тога закона проглашена су државном имовпном сва она имања чији су сопственици sa време балканског рата побегли и нису се повратили до публиковања овог вакона. Учињеп je изузетак sa оне избегле сопственике који се врате до 27 јула 1925 год. и који буду могли доказати no нарочито^ црописаном поступку, право сопствености. Али je процедура врло вамршена и спора тако да ie врло мали број муслимана могао да докаже своја права и да буде враћен у посед. Турско-бугарски уговор о од 1925 садржи као додатак један протокол који треба да дефинитивно регулише право сопствености. Али погато Бугарска и Турска неједнако тумаче одредбе овога протокола, то се он не првмењује до коначног споравума. Ни Муслиманима који су чистокрвни Бугари, звани Помаци, и који говоре искључиво бугарски није ништа боље; sa њих сами Бугари нривнају да су најпоштенији и најчеститији у сваком погледу од целокупног становништва у Бугарској. Настањени у плавинским крајевима, 6es икакве везе са осталим светом, они су и8ложени мржњи хришћанског становништва и прогонима рђаве администрације, у толико више што со налазе на врло ниском културном ступњу. Због тога je велики број тих Помака ма да ве говоре турски био присиљен да се исели у Турску. Уосталом о насиљима, која се врше над муслиманским живљем, даје интересантне податке бугарски писац Иван Караиванов повнати шовиниста у својој књиви „Национално васпитање". Ћустендил 1931. Ивмеђу осталога у овој књиви налави се и следеће при- * Ha првом конгресу муслимана у Бугарској, новембра 1929 год. донета je резолуција о школама, у којој се каже: a) прирев ва и8државање муслиманских школа несравмерно je велики према непосредним поре8има те неки пут износи 300—400% непосредних пореза које плаћа муслиманско становништво држави. Муслиманско становништво сматра да су ови прирези тако велики једино 8бог тога, да се муслимани материјално упропасте и присиле на исељавање; б) често школски управници повећавају школске кредите, који превавилазе стварне потребе школе; в) школске 8граде и вемља конфисковани су и pasдељени бугарским сељацима; г) муслимани учитељи ввложени су више пута денунцијацијама; в) неколико десетина муслиманских шксла 8атворено je вбог тога, што становништво није могло да плаћа велике школске прирезе или тобоже вбог тога што неке гпколе не одговарају хигијенским условима. Конгрес je у исто време истакао да иввесни чиновници и неодговорне органи8ације чине насиље над муслиманским становништвом, које вбог тога мора да се исељава. У 1931 год. према 8ваничним иввештајима муслимани су имали у градовима Бу* гарске 53 основне школе, a 869 школа no селима (мектеба). Школу посећује 47.254 муслиманске деце, док je број муслимана наставника (урачунавши сеоске хоџе) 1801. Поред тога муслимани имају у Бугарској 27 троразредних гимназија са 1483 ђака и 55 професора. Бугарски јевик, бугарску историју и географију предају у тим школама бугарски учитељи. Већина муслиманских школа не одговара ни ив далека хигијенским условима, јер су вграде ниске, често 6es uposopa �и бе8 патоса. Муслиманско становншптвб вбог слабог материјалног стања није у могућности да гради нове школе, које би одговарале хигијенским условима. Школе ивдржава бе8 икакве државне помоћи само муслиманско становништво. Земљоделски режим пок. Стамболијског ишао je доста на руку бугарским муслиманима, оснивајући бројне муслиманске школе. После пада земљорадничког режима и доласка Демократическог 8говора на власт настао je преокрет. Бугарска je влада желела како тврде муслимански листови, да на сваки начин онемогући отварање муслиманских школа и вато je проналавила равна средства као што су тешки школски приреви, нехигијенске вграде, неиоувдани учитељи и т. д. Затвараље муслиманских приватних ш ксјла ивузев sa време Стамболијског режима, врши се деценијама За вргме балканских ратова затворен je велики број тих школа. После светског рата политика затварања тих школа се наставља. Тако су од 1923 године до данас Бугари ватворили око 250 муслиманских приватних школа у Ооманаазарском и Шумепском округу иако муслииани сами издржавају своје школе 6es вкакве потпоре од стране владе. Муслиманску децу натерују У бугарске школе где их однарођу]у. 1923 године влада je ватворила и једину муслиманс*еу учитељску школу у Шумену. (Свршиће се) Хасан ЉубунчиЛ: Из Плеваља прек& и*дег и Прнбоја у Нову Варош Ha повратку из Плеваља одри^али смо у Рудом неким местима пут je просто усечен у стену. која конференцију са неким Гајретовим пријатељима-у—-qe нашоси на пут и пзазива страх и језу код проГајретовој читаоници, у којој има леп тамбурашки лазника. Доле, под нама, у неколико десетака меia у дубокој јарузи, тек бисмо no гдекада углезбор и која се налази. «а лепом месту у ва| по који млин, иначе je долина Бистрице врло Необично леп дојам учинио je на нас либера; слабо насељена. Пред самом Новом Вароши насевредни прехседник 90 годишњи старац г. Ибра: љеност се нешто повећава. Ћосовић. И ако јесуспјех материјални Џ ] прошле године био слаб„ ради опште кризе, ми верујемо, да ће агилност садањих чланова одбора уклонути све препреке, које сметају, да се получи добар успех. У разговору о Гајрету и његову радууРудом сачекали смо и воз, који нас je повео према Прибоју уз Лим. У Прибоју смо се обавестили о животу п раду Гајретовом од нашега повереника г. Праше Захира трговца, који са својим резоновањем просто задивљује, и кога необично боли, што Гајрет у његовом месту не може лепо да цвета услед опште кризе. Ми смо впак стекли дојам, да ће Гајрет у Н ова Варош Прибоју процветати, јер то обећају љубав u разумевање г. Праше. Кроз Зебиновац унишли смо у Нову Варош. Из Прибоја смо пошли лаганим успоном уз Куће су старог стила босанских дрвењара. Покривене су шимлом. Око кућа су ограђене авлије, a Лим. Романтична долина Лима необично je лепа и башча има врло мало, јер надморска висина не допуна лепих природних појава, које су нам се испред звољава успевање сваковрсног поврћа. очију редале. Ha петом километру одваја се пут за Нова Варош добила je свој назив после пожара иознату прибојску бању, a на двадесетом, код ушћа који се je десио кад je Карађорђе ове крајеве оБистрице у Лвм, одваја се пут уз Бистрицу за Но- свајао. Веле, да се je давно некад ово место звало ву Варош. Taj пут je нов и недовршен, јер на ммо- Дервента. До пре 100 година ово место je важило го опасних места нису још поставили колобране. као грговачки центар на калдрмисаном путу који je Ha том путу смо видили много сиромашног света, спајао Травник са Цариградом. Ha ту пијацу су докоји тучом камена зарађује хлеб свакидашњи. Ha носили из читаве околице разну робу. 365 �Нг,ву Bapoin очекује лепа будукност, ако се успоставе боље везе саобраКајне, јер je зрак леп, na би место могло да служи за ваздушне бање. Необично je симпагична појава братске слоге и сношљивости, коja влада међу браћом двеју вера — православним u муслиманима. Ta њихова слога има свој корен у прошлости. јер су стално једни друге чували u бранили м никада се једни другима нису замерали. Гајрет у Новој Вароши нма лепу читаоницу, кроз коју, скоро сви чланови, сваки дан бар no je- данпут npoby. Интимност и повезаност између члапова похвалва ie. A кад засвира шихов та«бурашаа чбпо онда nDocTO заборавите, да сте у Једном забаченом месту. И у овом Ке месту Гајретона засада лего процветати јер има људи, који су врло вривржени I ajрету и који Гајрет i скрено воле. Остављајући Нову Варош све су ми више бледили ocehajn, које je цзазивала интимност, a ja сам се све више увлачио у се што смо дубље продирали у осамљену долину Бистрице. (Наставике се) ГаЈретов гласник Гајретове приредбе Величакствена свечаност Београдског Гајрета Свечано отварањ е дома^ Б еоградског Г ајрета „Осман Ђ и к и ћ 1* Београдски муслимани имали су последњих дј нарочито задовољство да присуствују двем! муслиманекпи свечанослчша. које вмају општн за све муслпмане у^Краљевини. Тек неколш после приступнос предавања госп. Др. М. БеговЈ да je п формадно заузео катедру Ш ериатског^ на београдском Унвверзптету и којем je присуствов! духовна елита Београда, про<Јлавл,ена je ј< ш јед1 манифестација не мање значајна и корпсна. У недељу 27 новембра отвофен je на најсвеча нијп начин Дом Београдског Гајрета „Осиан Ђикаћ" као круна вишегодишњег напорног рада његових прегаоца, као понос свих муслимана у Југославији и као опомена себичним и стерилним како се најбоље слу жи народу и државиОва хумана установа сазидана ситним прилозима добрих муслимана и патриота из Београда и дру" гих крајева, данас je најбоља муслиманска задужбина на,савременији вакуф за збрињавање оиладиве жељне науке, која je до скора na донекле и данас сматрана антиисламском и јеретичком. Ta je фама дефинитивно сахрањена победом знања и светлости над мракои, што je потврдио у свои говору упућеном омладини стари Хаџи Реис еф. са речима: „Ислан цени науку и учење те даје предност ученвм пред осталии људвма у вођењу послова своје заједнице...* Свечаност отварања Дома била je такођер манифестација Гајретове идеје која je дошла до изражаја на видан начин приводећи у дело некадашњи сансирсматнвх студената. To je још један конкретан при366 мер како треба реализовати све економске и моралне предности које припадају општем добру наших муслимана. Многоструке приче позваних и непозваних о нашим актуелним проблемвма празне су речи као што je неалодна и дуготрајна борба двају подељенвх табора који сваљују сву одговорност на свога противникз. Саио овакав рад као што je Београдског Гајрета, ,алеко од сваког полемизирања, нетрпељивости u глоомогућиће да се пође бржим корацима путем (апретка и препорода. Од коликог je значаја ова прослава за сам Београд види се no томе што je н»ој присуствовао великл број најугледнијвх личности из Престонице. Тачно у 10 часова пре подне у велвкој сали новосаграђеног Домд отпочела je свечиност у присуству Изасланика Њ . В. Краља армвјског генерала госп. Милана Јечменвћв, првог ађутанта и његове преузвишености Хаџи Хафвз Ибрахии еф. Маглајлвћа, Реие-ул-улеме. Између осталвх угледних гостију бвли су присутни: Господвн Др. Влада Петковић ректор Универзитета са професорвма гг. Др. Фехимом Бајрактаревићем и Др. Миланом Бартошем( затим Др. Хамдвја Карамехмедовић министар без портфеља, Др, Авдо Хасанбеговвћ ппретседник Народне Скупштине и претсједник Главвог одбора Гајрета, сенатори гг. Емило Гаврнла, Осман Ввловвћ и Др. Урош Крул>( народни посланици гг. Шукрија Куртовић, Мустафа Мулалвк и Омер Кајнаковић. Изасланик Мин. просвете Госп. Др. Главинвћ, взасланик Мвн- војске и морнарвце ђенерал госп. Ђорђевик, први секретар Чехо_ словачког пославства госп. Др Сатмари, взасланвк Кола Српсквх Сестара гђа Продановвћ, изасланвк .Просвете госп. Др. Душан Пелеш и взасланици многвх другвх муманнх и нацвоналних друштава. Свечаност отварања Дома почела je говором Реисул-улеме који су првсутни као и дову стојећи саслу* шали. Ревс-ул-улема je рекао: �Говор Реис-ул-улеме. Веома сам задовољан што ми се пружила ова прилика да суделујем у свечаности отварања овог лепог и импозантног ђачког дома и да том приликом упутим неколвко топлвх речи сакупљеној омладини, тој вади и узданици нашега народа и отаџбине. Дарежњпвости добрих и племенитих људи, радом и напорима искрених родољуба, подигиут je овај Дои и посвекен нашој омладини која се бави наукои. Наука je моћ и извор мудроети, која открива све истине и омогукава човеку да на првом месту уаозна ону апсолутну. највећу и најсавршенију истину, Бога Џеллешану-ху, његова велика дела и чудеса. Таквим упознавањем долази се до правог верозања у Бога, које даје све оно што јс лепо и племенито у човеку П О л а гњ е т е м е љ ц а кам бпнн. Ви Једва чекате момент када кете моћи развитн делатноет за добро Краља и отаџбине. Ако ви докажете својим делима да сте религиозни и морални, да сте карактерни и честити, онда се о вама може говорити као о људима који су у правом смислу социални, који имају право да се у народу истичу као његови вођи. Уверен у вашу добру вољу, родољубље a исламску свес-г, држии да ke овај Дом под Божјом заштитом одисати духом братства, љубавп и толеранције п ваше благодарности преиа онима који вас уче и труде се да што боље и угодније дане у њему проводите. После тога Реие ул Улема изговорио је н а а patiCKOM језику нарочиту молитву — Дову, коју je он написао специално за ову свечаност. У Дови се му- н а Б е о г р а д . Г а јр е т а „ О с н а н Ђ икића** у м а ју о в е го д и н е . јако и живо, високо и узвишено, једнои речи све оно елимански поглавар моли за Краља, народ, отаџбину, што човека чинн узорним у побожности и иоралу, ка- среку и напредак. рактеру и поштењу. Прегседник Београдског Гајрета ђенерала госп. Затим се Реис ул Улема обрака омладини и Ђура Јоевфовик потом je одржао патриотски говор у вели: коме je рекао: — Ти cef омладвно, налазиш на стази науке и Говор прстседника Београдског Гајрета госиодипа тежиш да се наоружаш солидним знањем, окптиш мо* Ђуре ЈосифовиЛа ралнни врлинама онако како то потребе нашега наГосподине ђенерале, изаславиче Н>еговог Велнрода и отаџбине траже' јер ви сте ти неииарн и бучанства Крал>а> господо мпнистрп, Ваша преузвишедуки просветитељи нашега народа. Ислам цени науку и учене те им даје предност ности, господо преставнвци и изасланици, господо u пред осталим људима у вођству послова своје зајед* госцође. нице и тражи од њих да се од тога не устежу. Београд, наше национално средиште, срце наКако видите, иила моја децо, вас чека велики шег културног живота и политичког опстојања, био задатак( да предузмете улогу народних вођа и про- je још давно пре уједињења духовни центар, жариште светвтеља и да се тако одужите свом роду и отаџ- нацноналне свестп и веснпк блиске слободе. 367 �Mama брака ca сввх страна наше данаш8.е простране и драге нам отаџбине упирали су поглед и полагали своје наде у Београд као звезду водиљу п као мајку слободе. Они су увек веровали, да ће овај град постати престоница моћне државе, то се осећало једнако у Црној Гори, Боки, у Војводини као у Босни, у Хрватској као у Словеначкој, Далмацвји и Херцеговвни- У свима оввм покрајинама пробудила се национална свест која je својом џвновском моћи и заногом рушила пред собом препреке и прсбудила наду у најзабаченијим крзјевима у скоро ослобођење и уједињење Југославије. Омладина била je највзразвтији преставннк и израз овога заносг. Омладина je веровала в страдала за идеал националног ослобођења који je вспуњчвао њихову душу и њихов рад. 0 томе најбоље сведоче многобројни процеси и запостављане националне омла* дине ca стране непријатељских власти. Ни наша браћа исламске вере нису заостајала, и они су свој нациовалви понос и свест показали у борбама против непријатеља. Из њихових редова створила се једна јака група свесне и борбене омладине. која je ca омладином другвх вера радила на делу национ-лног буђења в васпвтања. Ова je омладв^а била загрејана борбенвм духоМ| уверена да tie слоб »да не поклања нвтв добвја већ се она осваја, задобија. Највзразптнјн преставнвк ове групе код.наше браће всламске вере бво je Осман Ђвкић, који je преставл.ао олвчеље нацвоналве свести в напора. Кроз његове песме провејава дух јаког и непоколебввог веровања Цу скоро ослобођење и уједвњење. Оа ca својии песмама будИ надионалну свест в храбрв у раду за народно з( зблвжавање в подвзање. Ta се свест најбоље сцртава у овам ствхивш ивима пунвм вскрене наде, ч«жње в заноса којв гласе: „Ено сввће зора и ко златни савци, просвпљу зраке свјетлости и моки, да и нашв сура загрвју се станцв, послвје дуге таме, послвје дуге ноћв“. „Ох не плачв ввло утрв горке сузе, јер век сунце мвло в наше се рађа, брат се с братом грлв, престануке свађа- . С вером у Бога, мудра владаввна блаженопочввшег Краља Ослободвоца, Његовог Велачанства ГГетра I. и нашег омвљеног в ввтешког Краља уједвнвтеља Александра I., војнвчки подввзи в победе српске в југословенске војске, које су задвввле првјатеље в непрвјатеље, све ово довело je наш народ до Ослобођења и уједвњења. Алв ту се нвје стало. Ту нвје извршена н»ционална мвсвја. Она се једноставно претворвла вз револуциоварне мвствке у мврнв стваралачкв рад. Ту je опет предњачво Београд, јер je псчео пре него што je всцелво своје сопствене ране да мвслв и 368 ради за своју драгу оиладвну. Он, хтео je да узДигне свс наше крајеве на исти степен културног и економског стварања да ое тако наш народ може успешно развијати упоредо ca другвм народима. у круговвма београдсквх културних раднвка понвкла je такођер мвсао да велвку пажњу треба поклањатв нашој браки исламске вере, a нарочито њвховој омладвни која ke бити носвлац националне свеста и културног стварања! a свгуран мост и спона нагаег зблпжења в једвнства. Овп културни раднвци такођер су увиделв, да исламска омладвна која долази у Београд на студвје оскудвјева в дошли су на племенвту мвсао да ту омладвну треба помоки и заштвтитв. Ta je замвсао нашла свој взражај и остварење у годвнп 1923. кад je створено друштво Београдски Гајрет „Осман Ђоквк . Ово je друштво добило вме Османа Т>иквка да омладвна у њему ввди узор националне свести и оличење несебвчног рада и стваралачких напора за народно васпвтање. Семе посејано, пало je на плодно тло в дало je за оввх девет година добрвх плодова међу којима и овај дом, чвје отварање данас свечано славимо. A за његово стварање вмамо на првом месту да благодарвмо нашем највекем добротвору Његовом Величанству Крал>у ^живео и дуготрајно одобравање). Так) всто благодарвмо велвквм добротворвма и првлагачвма вз Херцег-Боснв| Београда и осталвх нашвх крајева. Благодарвм и престоничкој општвнв, која нам je подарила бесплатно земљиште за овај дом од 1395 м*. Благодарвм Његовом Величанству Краљу и свима драгим нашвм гоствма, који су лачно вли прек) взасланства својим црисуством увеличалв ову нашу свечаност. (говор je бурно поздрављен). Госп. Јосвфоввк прочвтао je телеграм упукен Њ В. Краљу, који гласи: Његовом Велвчанству Александру Југославвје Првом Краљу Београд Управа Београдског Гајрета „Осман Ђиквк" првлвком прославе свечаног отварања Гајретова домапоздравља свога највекега добротвора Нзегово Велвчан* ство Краља в клвче вз дубвне душе: Живело Њ е_ гово Велвчавство Краљ Александар ГГрви и Његов Узввшени Дом! Претседнвк Ћурађ Јосвфоввк Чвтање телеграиа Њ. В. Крал>у пропракено je одушевљенвм поклвцвма Краљу в Његовом Доиу. Пошто je хор пвтомаца и пвтомаца отпевао народну хвмну отварање Дома поздраввло je неколвко делегата. Директор вакуфз у Скопљу госп. Хасан Ребац изручује поздраве Вакуфско-иеарифског већа, Дирекцвје u ових муслвмана Вардароке л Зетсве бановиие. Госп. Ребац каже: �— Муслиманц на Југу без обзира на националну припадност виде у овој свечаносии остварење једног врло великог ако не и највећег еакуфа, који noчпва на љубави Боограда, и коме je цил> да васпита младе генерације југословенских муслимана на извору наше држевве и вациовалве мисли на извору вајвв' швх културних и просвесних установа, где ke, спремајући се стручно за свој позив, упознати с Југославенима са свих страна и научнти се међусобвој л>убави и трпељввоств. Од ове велвке задужбвве има већ видннх резултата, a у будућности ke их бити још много више. Врло леп и темпераментан говор одржао je народни посланик г. Мулалић. Он je између осталог рекао: диио, да то беше добро, јер се из оваке удаљености могасмо спознати и јер радом наших националних прегаоца и неимара, с једве и Гајрета с друге стране, бацисио се у братски загрљај тако чврето тако г чеввто. да се ввше међу нас нвшта не може поставвтв. Ввше међу нама нема препреке нв приговора. Све недаће прогалости првписасмо немвновности судбвне в за хатор будуке среће, предасмо забораву. Православље нв вслам не деле нас впше, в једно в друго уједвњује нас у заједначком нацвоналном вдеалу. Она ввтка мвнарета, која тако дввно u тако чаробно красе нашу отаџбвну! наша су, наша нациоонална. јер су в она знак духовне снаге наше pače, као што су нам заједнвчка својвна оне релвкввје надвоналне нам моћи и славе, сачуване no Иоздравни говор народног посланика госп. МулалиЛа класвчном Југу. Са једнвм в другвм наша бвстра в Господине изасланиче Његова Велнчанства Краља, несебнчна национална свест поносв се a дичи. много поштоване даме и господо! И ево нас на заједнвчком мосту. у драгој нам Било je у хисторији народа, према којима je * престоници, у овом белом националном храму, делу судбина била заиста свирепа; било их je који еу трнашвх.ду^отрајнвх вапора, храму, којв данас блештв пели тешка искушења, доживљавали трагедије, a и светлом славе заједначке нам прошлоств, које блештв васкрсења, a било нх je в који су чак нестајали, засветлом узвишеног лика нашег Краља, да поделчмо тирали сваки траг, прогутала их je асвмвлаторска абратска дужности на сачувању асторвјских тековвна ждаја јачег, већег n мокнијег твранвна, да um нпсу в взграђивању наше будућноств в да делвмо братски остала ни парампарчад органског ни духовног. Судбина нашег народа као да je била кроз пуних пет све мвлоств, које у взобвљу взввру вз очввског срца векова уклета. Наша искушења грновитим путем ва- узвишеног нам Крал>аЕво сам и ja обдарен сгећом да овом свеч иом скрсењу превззпђоше мок човека и уђоше у легевду херојства. Патили смо обоји. И онн потлачени п они часу првсуствујем као делегат Глзвнвг одбора Гајрета вз Сарајева, да Вам донесем поздрав Херцег-Босне фаворизовани; потлачени одмах непосредно a други трајно и поколењима. Зар није трагично и уклето и да се са вама поклонвм онвм тешквм напорвма нарађати се на једној груди, отхранвти се једним мле- жвх прегаоца, да неимарвма овог дома вз кога ke взком, однихати се у једној колевци и одгојити једном вврзти еманација свега онога, што je лепо, племенито, мајчинои слатком песмом, a не познавати рођеног бра- •1 обро, здраво и национално, свега што je Богу и Кра* та, гледати га за туђвна и не видети у њему исто- љу мвло a домоввив в нацвјв подобно и корвсно, у ветности крви и језика. Зар није страшно, кад се на вме многобројног Гајретовог чланства у ивјелој Крато мисли вама данашњим поколењвма стаје дах и ле- љеввнв свесрдно чествтам в да вашој омладввв зади се крв, једнои мајчином ри;ечју вређати срце бра- зажелвм, да вастава нате дело вствм еланом, встим та и у служби туђвва чак пролевати и братску крв. завосввм вдеалом, евтузвјазмом, да још сважввје в Зар није жалосно кро8 векове дизати туђу славу и крепчвје вего ми, корачи сволуцијом в препородом у давати туђиву своју дивовску снагу тела, духа и ума? златву будуквост, носекв у чиствм ерцама амавет: Зар није уклето кроз векове се не моћи код једног Све за Краља и Отаџбвву ! језика споразумети с братом? Говор г. Мулалвка je био ввше пута прекидан To je хтела судбина и тако je морало бати. Мо- бурввм одобравањем и поклвцвма. жда je и морало тако бити да доживимо ово што даПрославу je поздравила врло топлвм речима гђа нас вмамо. Продавоввк у вме Кола Српсквх Сестара. У вме nIIpoЈедно je било cpeka: свете“ поздравво je госп. Др. Пелеш. Пошто су свршепв поздраввв говори мјешоввУ дубини наше замагљене потсвести говорило нешто јако, нешто велико, моћно, нешто исконско, ра- тв хор пвтомаца и пвтомвца отпјевао je веколвко врено, што нам je улевало у срца одвратност према ту- ло добро увјежбанвх првгодних п';есама под дврвгова* ђину и његовој асимилацији, што нас je бодрило на њем госп. Бравка Драгутивоввка ваставввка музвке. борбу, И ево векови прођоше, a ми благодарећи томе Гђвца Сафија Филвповик питомаца отсвврала je ва живои исконскои нагону, сачувасмо све лепе особине клаввру са велвквм успјехом једву тачку. Иза заврсвоје pače. Велвке културе( чвје je поприште бвло шеве свечавости гоствма je сервврзва богата закуска наша домоввна, бацвше нас у две крајности али ви- у једној од дворава дома. 369 �У току евечаности приспео je велики број теле* грзфских честитки Управи Дома између којих ћемо навести неке: Сарајево — „Учествујући духом у Bamoj прослави желимо да Дом као дело братске љубави Београда и дело несебичног и преданог рада Гајретових радника остане вечитим спомеником братства и жр 1 ве за национални и културни програм наше лепе Југославије. Честитамо и живели! Хусеин Бркић, Азиз Сарић, Др. Заии Шарац, Др. Јусуф‘Тановић Шериф Бубић и Шефкија Бубић“. Сарајево — „Доцкан обавештени о свечаном отварању Дома жалимо^што не можемо присуствовати те Вас срдачно поздрављамо и уверавамо да смо сви идејно с Ваиа са жељои да Ваш рад дочека што бо ље успехе на националном и културном пољу.' Вапти бившв питомци, професори: Капиџић, Дрљевић, Ножић, Ђурик, Бубић Мурсел, Инжењери: Башагић, Ха сандедић, Хреља, Чокић, Вуковић, Дубравик, инспектор вакуфа Бубић. судије: Лукачевик, Суџука, Ђе мерлик, Ристик, Поповик, доктори Софтик -и.Идризбеговик . Бан>а Лука —^ У име Вакуфско меарифског Be­ ka поздрављам најтоплије отварање Дома драгог Бесградског Гајрета, захнаљујем прегаоцима који су омогукили његово стварање и желим да наша омлади* на нађе у томе Дому уточишта и потетрека у служби своме народу и Краљу. Суљага Салихагик. Крагујевац — сУ име грађана града Крагујевца поздрављам велико и племенито дело Управе Гајрета и желим пун успех на великом народном послу у но воме Дому. Претседник опттпне Војислав Калановик. Мевлуд Женског одбора Гајрета у Мостару Ha 13 овога мјесеца Женски одбор Гајрета у Мостару прославио je на врло свечан начин рсђење Мухамед пејгамбера у просторијама Гајретова интерната. ГГросторије Гајрета биле су нарочито украш-'не и удешене за ову прославу. И ако je време било вр ло рђаво ипак ову прославу посетиле су наше најугледније породице. Мевлуд je учсла госпођица Рухија Диздаревик, која je својим топлвм и милозвучним гласои изазвала код присутних многу сузу. Can ирибор и све трошкове око мевлуда преузела je добровољно председница одбора госпођа Ћамила Капетановик, супруга нашег пријатеља и Гајретова радника госп. Хусе Капетановика, директора Духанске творнице. И овом приликом сматрамо својом дужношку да се .у име Гајрета захвалимо нашој вредној председници на прилогу и пожртвованом раду. Добровол>не прилоге дароваше: no 100 динара госпођа Фејик, госпођа Табаковик, и госпођа Хакало, no 50 динара: госпођа Хаџиосмановик, no 30 двна. 370 pa: госшфа Кајтаз, no 20 динара: госпођа Ђикић, гоепођа Бијегик, госпођица Мехмедбашвћ, Џемила Ћвшаћ, гоепођа Сефић, no 10 дниара ročnoga Шегетало госпођа Хаџирапшд, ročnoga Хаџшшеровик, госпођа Калајџић, гоопођа Салаховић, ročnoga Такмаковић, (једну махраму) госпођица Курт, гоопоЈјвца Мрав госпођица Бркић, гоопођица Драче, госпођа Чевро, roč­ noga Хрвић, госпођа Требовик, и гоепоЈјИца Kojnh, no 5 динара ročnoga Шегетало, ročnoga Пптић. госпођида Колудер, госпођа Жуљевић, Ђикић, Капетановић. Чвсти ириход взноси Дин. 586. Скупштина Женског одбора Гајрета у Мостару Ha 20 овога мјесеца Женски одбор Гајрета одржао je своју редовну годишњу скупштину у просторијама Гајретова интерната. Испред мушког одбора као делегати прасуствовали су i t . Слипичевик и М. Алпкалфик. -^}купштина je била добро посекена. Претседница госпођа Ћаиила Капетановик отвара скупштину и зчхваљује се присутним на одзиву и поеети. После поднешених извештаја секретарице и благајнице одржао je наш старина Хаџи Ибрахим Слипичевик кра~ так говор у којем je нзнео важност Гајрета за нахп економски просперитет, a напосе за просвекивање нашег женског подмлатка. После тога прешло се je на избор управе и једногласно су изабране следеке госпође и госпођице: Претседница госпођа Ћамила Капетановик, потпредседница I. госпођа Сампја Курт^ потпредседница II. госпођица Шемса Ка таз, секретарица: Шерифа Колудер, благајница Атпфа Курт, одборниде: госпођа Вргора, госпођица Фахра Хаџиосмановика, гиспођица Зејна Омерагик, госпођида Атифа Тоикик, Ремза Бехлиловик, у надзорни одбор госпође: Т>икик, Имамоввк и Кајтаз. Oživljenje Gajreta u Odžaku Budući je u posljednje vrijeme bio rad za Gajret u Odžaku skoro zamro, to je otputovao član G’avnog odbora Gajreta g. Esadbeg Alibegović iz Dervente u Odžak u svrhu oživljenja toga rada. Na njegov predlog sa ziana je skupštna članova i prijatelja Gajreta, a uz potpo­ ru g. poglavara ispostave Guz ne, u prostorijama Musli­ manske čitaonice. G. Alibegović je prisutnima održao govor, razložio im svrhu dolaska, progovorio im o Gajretu i upczorio ih na potrebu da se nastavi s ra­ dom. Nakon diskusije zaključeno je da se zasada iza­ bere akcioni odbor, koji će upisivati članove i nakon upisa dovoljnog broja sazvati skupštinu i izabrati mjesni odbor. Na Samoj skupštini upisano je oko 40 Članova, osim ranijih. U akcioni odbor su unišla gg! Ibrahim Brk'ć, Sulejman Rasmić, Džemal DžananoviĆ, Sulejman čeliković, Nazif Hodžić, Safvet Borić, Nedžib �Dejanović, Safvet H. Efendić, Mustafa Jupič, Gojko Guzina, Hamdija Šaćirović, Sejfudin Maglajlić, Huseinbfg Kapetanović. Akcioni je odbor obećao da će s«kupiti barem 2500 kg hrane Iza loga je g. Alibegović u društvu sa gg: Halilovićem i Đurom Plećašom, dlanovima mjesnog od­ bora u Derventi, otputovao u’ Jakeš, gdje su također održali sastanak i odredili ljude, koji će nastaviti sa sakupljanjem hrane. Prilikom sastanka sakupljeno je 1500 kg kukuruza i nešto graha. Gajretovi pitomci u Bihaću u radu za Gajret Glavni Odbor Gajreta u Sarajevu starajući se o tome, da se njegova omladina po internatima vaspita i sprema za budući život i opštekorisno djelovanje u našem narodu riješio je, da se u njegovim interna­ tima osnuju mjesni odbori Gajreta. Tako su i pitomci ovdašnjeg internata održali svoju osnivajuću skupštinu dana 8 oktobra 1932 i izabrati svoj odbor na čelo koga su došli kao: pretsjednik Esad Tašahć i potpresjeđnik Safvet Čengić, maturant. Kao sekretar Her­ cegovac Adem i blagajnik Munib Dubićanac, sedmcškolci a ostale funkcije poptfnili' su pitomci prema društvenim pravilima. Izabrani odbor riješio je, da u toku godine održi više kućnih sijela sa biranim programom za članove i članice Gajre a, čime da doprinese Gajretu moralne i materijalne koristi. ^ Tako je 12 novembra ov. god. priredio ргт---- : jelo sa programom za članice Gajreta. U lij ukusno dekorisanoj sali sa pozornicom, izveden je program pred dupko punom prostorijom našeg žen­ skog svijeta. Program se je sastojao u slijedećem: 1 Pozdravnu riječ održao je pretsjednik Esad Pašalić, pretstavivši publici organizaciju pitomaca i značaj ove Gajretove akcije a ujedno zahvalivši se našim uglednim hanumama na pažnji koju su uvijek pa i sada ukazali Gajretovoj omladini, završivši svoj govor sa poklikom Nj. Vel. Kralju i Kraljeviću — Protektoru Gajreta. 2 Zatim je pitomac Hercegovac Šefik, V razred recitovao pjesmu „Otac“ od Voj. Ilića ml. 3 Potom je pitomac Čekić Safvet, maturant z veo monolog „Trajče travar", na zadovoljstvo publike. 4 Iza toga je uslijedio pozorišni komad „Zlatni bardak* od Muratbegovića, kojeg su izveli pitomci: A. Humo, E. Pašalić, S- čengić, M. Ljubović, M. Dubičanac, koji je bio nagrađen aplauzom. Poslije programa produženo je sijelo uz crnu kafu i igranku sve do pola noći, kada su se mili gosti razišli svojim domovima izrazivši želju, da se ovakve priredbe češće obnove. I ovom prilikom naše hanume sjetile su se Gaj­ reta sa prilozima, među kojima napominjemo: Raziju Ili hanumu Softić Din 20; Ašiju hanumu Krupić i g-đicu čelebiju Krupić Din 15; Vasvu hanumu Jusufhodžić, Fatimu hanumu Krdžalić, Sejidu hanumu Redžić, te gospođice: Diku i Ekiku Ibrahimpašić i Šahu Redžić po 10 Din; i ostale, na ćemu neka im je najtoplija hvala. E. Pašalić. I. Прослава Гајретова дана у Невесињу. Како сваке, тако и ове године, месни одбор Гајрета у Невесињу са својим члановима прославио je 6. септембар, као Гајретов дан, ва тај начин, што су тога дана распродаване Гајретове значке no изласку вз џамије и што je имам матичар г. Мушановић пре дове проговорио неколико речи o звачају 6. септеибра за „Гајрет". Пошто je тога дава било кишовито време, одложен je Гајретов теферич за недељу, дне 18 септембра 1932. II. Гајретов теферич у Невесињу. Месни одбор Гајрета и Гајретове читаонице у Ннвесињу прпредио je у недељу, две 18. септембра 1932 на месту зв. „Соларевива“ Г»јретов теферич на коме je било присутно око 4000 душа. С обзиром на многобројну посјету тога теферича, можемо нагласити и подвући, да je Гајретова идеологија примљена код грађана и сељака са симиатијама. III. Р ад месног одбора Гајрета у Невесињу око сакупљања хране за „Гајрет" Ha једној од својих седница, a схвакајуки тешке материјалне прилике, у којима се налази nГајет“ око збрињавања муслимвнске сирочади закључио одбор, да се одмах пође кроз села и з .тражи помоћ у храни. До сада су претседник г Коркут Дервиш, подпредседник г. Оиерсофтић М. Алија и секретар г. Беговик Аееи прошли кроз села: Оџак Жил>ево-Постољани-Бијења-Сопиљи Хрушта Лакат-Кљуни и Пресека, na су свугде постиглп прилачан успех, јер су сељани, премда живе у паскввим крајевима и у тешким материјалним прилвкома далп за Гајрет прцличну количину хране. Сакупљено жито похрањено je у Невесињу на сигурном месту, na ће се првом приликом уновчити и новац отпремити Главном Одбору. Ha овом месту молиио и остале шерпјатске судије као и друге интелектуалце, да пођу кроз села и покупе храну за Гајрет, јер сио сигурни у њихов успех с обзиром на околност, да ke прикупљати храну у богатијии крајевнма, него што je Невесвње. Gajretovi Mevlud u Vitezu 4 novembra t. g. mjesni odbor Gajretu u Trav­ niku održao je džume namaza Gajretov Mevlud u Vitezu. Prostrana strana džamije u Vitezu, koja je stara 371 �preko 400 godina, bila je dupko puno sve uglednih domaćina iz obližnjih sela. Domaćini su mirnom du­ ševnom razpoloženju u svečanom ruhu hrlili toga dana u grupama u Vitez, jer su znali da će čuti pjesmu u slavu rođenja Najodabranijeg. Učenje mevludi šerifa počeo je svojim zvonkim glasom g. H. Begović gost, jer su svi osjećali Veličinu Onoga, koji je svijet preporodio. Iza svršenog Mevluda posjetioci su se sastali i porazgovorili sa radenicima Gajreta. Interesovali su se za Gajret i njegov rad, što im je bilo protumačeno. Mnogi su rekl’, da Gajret može najbolje svoje ideje proširiti i na selu, ako bi odpočeo sa Mevludima i bratskim razgovorima. Molilu su odbor iz Travnika, da češće dolaze među njih i da se porazgovore o opštim potrebama, što im je naravno draga srca obećano, a obećanje će ako Bog da i izvršiti. Ovom pšilikom ističemo da je Odb.or u Travniku odlučio, da tokom ove godine (zime) obiđe sva veća muslimanska sela, održe Mevlude, te se porazgovore o potrebama, jer drži da je skrajnije vrijeme, da se naši težaci što bolje upoznaju sa Gajretom, njegovom idejom i ciljevima kao i značajem. Na inicijativu samih posjetioca Mevluda, sakup­ ljena je svota od 361 Din za Gajret. Srdačna hvala svim^- darovateljima! Р азне виЈести: Vjenčanja Saradnik našeg lista g. Fuad Slipičević, đipl. st. filozofije, sin člana Glavnog odbora Gajreta g. H dži Ibrahimage Slipičevića iz Mostara, vjenčao se 10 no­ vembra o. g. sa gđicum Sadetom Kapićevom (rahm. Smailage). Gospodin Ibrahim Hadži-Zukić, vrijedni radnik Gajretov u Konjicu, vjenčao se 10 novembra o. g. sa gđicom Fatimom Sađiković, članicom i prijateljicom Gajreta iz Ljubuškog. Mladencima srdačno čestitan o ! Premještaj g. Salke Ćurića, potpresjednika mjesnog odbora u Rudom Ovih dana jo premješten na svoju novu dužni st u Hum g. Salko Ćurić, nadzornik pruge. Mjesni odbor u Rudom gubi mnogo u osobi g. Čurića, koji je znao i htio u svako doba rado prido­ nijeti sve za ideju Gajreta. Njegov petogodišnji rad u Rudom, najpr je kao povjerenika, a onda kao potpredsjednika ostao je za­ pažen kod svakoga prijatelja našega GajretaMi žalimo njegov odlazak iz naše sredine, ali apdujemo na našega Salku da uvjek i na svakom mjestu bude onakav kakav jo bio kod nas pa će mu Gajret biti uvjek zahvalan. Srećno ti novo mjesto dragi Salko, i srećan po­ četak novog rada u duhu Gajreta. L. Merhum Hamidaga Čampara I Na dan 14 o. mj. ispustio je svoju plemenitu dušu u 75 godini života Hamidaga Čampara ugledni posjednik iz Gicka. Ugledna starina, ukrašena velikim i b'strim umom, bio je pretsjednik opštine punih 40 godina. Kroz svo to vrijeme rahmetlija je bio dobar savjetnik i uzoran organizator te vrlo dobar domaćin. U njemu je ovdašnja sirotinja gledala svoga dobrog oca, na svakom koraku moćna zaštitnika i plemenita dobročinitelja. Zato se je munjevitom brzinom proni­ jele vijest, da je rahmetlija nakon kratke bolesti pre­ selio na ahireb Ova se vijest duboko dojmila ovdašnjeg građan­ stva bez razlike vjere i sa suznim očima se upitala: Zar u istinu nesta našeg dobrog Hamidage! Ogledalo rahmetlijine dobrote, plemenitosti i dobročinstva bila je veličanstvena dženaza, kojoj je prisustvovalo mnogobrojno građanstvo sa pretsjednikom avtovačke opštine g. Ristom Đurićem, te sinom rahmetlijinim sreskim načelnikom u Stocu. Dženazu su izvršili svi imami Sa g. Kurspahićem lamom matičarom, muallimom i vjeroučiteljem. Na kaburu se je sa rahmetlijom ispred građanstva oprostio učitelj g. Ibro Mujezinović kratkim i dirljivim govo­ rom, iznijevši rahmetlijine mnogobrojne zasluge i njegova mnoga dobročinstva, u glavnom istorijat nje­ gova plodonosnog rada. Govor je učinio dubok utisak na prisutne, kojim,sjetivši se uspomene na svoga dobroči­ nitelja i gušeći se u suzama napustili je merhumov kabur. Rahmetlija ostavlja iza sebe suprugu od ugledne porodica Kurtovića iz Gacka, 2 kćeri i 5 sinova od kojih je jedan sreski načelnik u Stocu, 1 u'službi kod Poreske uprave u Gacku, a 3 kod kuće na posjedu. Neka dragi Allah ožalošćenim da potpuni sabridžemil, a rahmetliji firdevsi ala dženet. Rahmetullahi alejhi rahmeten vasiah ! IV. Премеш тај подпредседника месног одбора ГаЈрета r. Омерсофтића М, Алије Услед премештаја no потреби службе отишао je на своју нону дужност подпредседник нашега одбора г. Омерсофтић М. Алија среском суду у Фочи. Жалимо, да губиио из наше средине г. Омерсофтића, јер je за цело цело време*свога службовања у Невесињу бринуо се и радио за Гајрет, a потпомагао je и сиротињу овога краја. Г. Омерсофтићу желимо сваку срећу и напредак. Мјесни одбор Гајрета у Невесвњу. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/f8360a483f6b0f9c9b6a95996cc31f63.pdf d898ba310572f63acb00915faa89879e PDF Text Text Г О Д . X III Б Р О Ј 2 3 -2 4 Сарајево, 16. децембар 1932. У служби Fafpeia no Санџаку Из Нове Вароши преко Пријепоља у Нови Пазар Пут према Пријепољу био je на много мјеста преплављен муљем, јер je изложен иаглим бујицама, које су тога дана надолазиле, услед сталног падања кише. Монотонија, која за кишних дана облада и пуни људске душе сетом, продуљила je и наша лииа и давала нам изглед учесника на жалости. Млдд сапугник, ваљда заморен сетом, иа домаку Пријепоља, са оживелим осећајима, прокида монотонију са оном познатом песм ом: п за овај доста високи мост. Вода Милешеве хучно и са клокотањем вал>а се преко нанетог камења у кориту. Од овог дрвеног моста, na до каменог моста на Лплу, води пут кроз дугу опевану прпјепољску ^чаршију, која јопг дуља изгледа, кад je на киши незаштцКени прелазимо. Пријепоље je добило своје име no томе што се некад ова варош налазила у пољу мало дал е уз Лим. Кад je била у пољу звала се je Ивањ-Град, a М о ти в из Новог Пазара Колика je у Пријепољу чаршија, чаРшија, Још je већа у мог драгог авлија, авлија и т. д, Путници оживише кретњама и почеш е погледима тражити Пријепоље, у песми споменуто. И заиста, према себи на јужној страни угледасмо ПриЈ€:пол>е на подножју присоја. Тек ш то см о зашли међу куће иријепољске, заустависмо се пред Гајретовом читаоницим, која се налази na самој обали Милешеве. Читаоница je смештена у пространој, али ипак неподесној вакуфској згради. Од читаонице дрвеним мостом прелази се преko брзе Милешеве, чије бујице знаду бити опасне послије кад je прешла^из поља увукла се je у ње* но нме успомена на ono, где je прије варош била. Пријепоље je учинило ову се о б у сигурно ради потребе бољ ег обрам беног положаја. Верско просветне и onhe просвегне прилике м-услпмана у околици Пријепоља су врло слабе и невероватне. Недостатак школа u још већи вероучитеља u ’ добрих имама учинили су просветне Dpnлике оваковима. Te лоше прилике, још нам се више тм-уре и заиагљују! кад чујемо о 'срам ош им делима неких који су позвани да просвећују. Да би с е овом непросвеКеном свету помогло, да би му се изградили верски осеКаји са моралном 373 �подлогом, потребно би бпло: појачати школску мрежу са учитељима идеалистима; и населити више верских вредних службевика, који би и нимо р^довиту своју джност, предано радили на подизању верско-пгосветном тамошњег сеоск ог света. И сва културна и гросветна друш тва требала би, да свој рад управе у правцу културног u просветног подизања овог заосталог сеоск ог света. М јесни одбор Гајрета много oceha за ов о питање, али не сме да се задовољи само са констатацијама и болом. нити сме да изгуби веру у коначну победу добра, него треба да се јуначки ухвати у коштац са злом и користећп сваку, ма и незнатну прилнку, треба да Ђурђев*дан 1809 на та врата ум акао силан ЧавиК М устајбеже, пред потером Крајине Николе и Мутапа Лазара. Иста песма помиње да с у око града, у т о д о б а , били велики бедеми, који се сада не виде. Сјеница je мало мјеставце, с а ош тром i лимом, богато стоком. О во je м јесто једво о д вајјачих наших сточвих пијаца. Две задње годиве oceh a се криза и ва овој пијаци, јер стоке бива св е мање на пијаци ради слабе потражк:?. Пролазнику запиње з а о ч и о г р о м н а џамија ,Валиди Султан", која je оволика ваправљена ради велике војске коју с у Турци држали у Сјеници. Џамија je покрај огром вости и лепа. У н>ој je била стално делује у правцу народног просвећивања. Само тако Ке се Гајрет у Пријепољу одужити своме позиву ii својој сврси. Вредни u свесни одборници монтирава и велика пећ, коју с у одвели аустријав- дају довољно јамства, да he с е Гајрет у Пријепољу развити у снажно друш тво народног просвећивања. приличито замро, ради тога ш то je вредни Гајретов Бејаше ведро и свеж е, после-кишно јутро, кад смо с е упутули из Пријепоља у Милешеву, да je након кратке вожње пређемо и да се по^вемо у спињати уз Јадоввик све до њ еговог врха К обиље ци за време рата. У овом м есту рад1за Гајрет у задњ едоба би о je радвик Чивгић поболевао и вије м огао да посвети Гаф^ту ов у пажњу, коју м у je пре посвећивао, О во замирање рада Гајретова веће с е продуљити, јер с у сада ва чело Гајрета у Сјевици дошли људи са много агилвости в сп особвости. Раво, ујутру. сталво запахњиаави Главе. Кад см о год.' на овом е серпенгинастом путу от тр и м зраком повезли см о се били на источним окукал^а, лгћек см о пред очима имали дпвну слику светлеКих кубета Милешеве. Овај, много пута описани шризор, просто опчарава Новом Пазару. П ут je најпрво водио преко сјевичке гледаоце и потврђује ц&лШа смисао наших старих, са којим су они .знали изабрати најљепша м јеста за своје грађевине. Мало више, на окомитој стени, виде се рушевлне cta pora града Милешеве. Под самим градом иалази се сел о Хасарџик са једном витком м-унаром. свеж им из Сјевице и према висорав- ни, a овда см о с е свустили у плодну долину једве речице, низ коју см о сишли у Нови Пазар. Ha путу см о се сталво морали пробијати к р о з св е т и ст оку, који су журили да приспију на пазар. Тек што смо овај дивни призор изгубили вз вида u прешли на осојн у страну брда, пред очима нам je опет пукла неописиво ,леп а слика Велике Ж уп е, кроз коју се блистао Лим као сребрена змија. У даљини су се примећивала села : Грачаница Орош ац, Водница, Лузи u друга. Очи нам се в р осто нису могле да оделе од ових дивних призора, испреплетених сјајем сунчане свјетлости, али впак см о морали оставити ове љепоте, јер см о замакли у шуму. Даљни пут водио je преко висоравни, на којима су пасла стада оваца, све до Сјенице. Кад см о угледали Сјеницу приметили см о одмах велике старе напуштене турске касарне, које с у вам побудиле успомену на ону приповест о турском војнику који je 7 година служеКи војску очекивао љето у овој висоравни, na га не дочекао. У једном делу ове касарне сместила се je сточарска задруга, која м оже да има врло лепу будућност у овим крајевима. Ha улазу у Сјеницу поклекла некадања велика градска врата са тешким захрђалим звекирииа, Ko­ ja опевана и вародна песма 374 н спомиње, да je на Улица[у Новон Павару Кад смо се примамакли Новом Пазару, висмо м-у могли сагледати целовиту слику, јер je тек ту и тамо, између лисватог дрвећа, вирио no који кров и мунаре. Дуго смо се возили и пробијали кроз уске калдрмисаве и сведеве улице Новог Пазара, док смо приспели до хотела, где смо одсели. Нови Пазар je веће и живље место. Стари мотиви грађевина a нарочито чаршије, који се no* �мин»у у народној песми. (Куршумли хан) још с у са* чувани, али полагано ничу нове модерније куће K o ­ je се мешају са овим старим мотивима и чине слику још шаренију. У Пазар^ постоји Гајретова ћилимска школа, којом управља Мјесни одбор Гајрета. Ш колу са 4 разреда похађа око 45 ученица, које израђују веома лепе ћилиме. Наручбе им долазе са свих страна. Имали с у 1'едну већу наручбу из Француске, a сад с у добили једну већу из Скопља у висини од 45.000 динара. За ћилиме употребљавају босанске и пиротске мотиве a често пута вх и мешају. О снову обично употребљавају домаћу, a потку француску. Ученице поучавају две учитељице. Школа имаједнулепу уш теђену своту, с којом намерава наиравити властиту зграду. Наше je мишљење, да би се много корлсније тај новац употребио, кад би се набавиле. справе за пређење и модерни станови, јер би се с тим посао знатно унапредио, са градњом зграде. што није случај Рад за Гајрет у Пазару je локализиран. Све ш то ураде за Гајрет, задрже за своје место и обилују са захтевима код Главног одбора. Ово место би у свом раду могло да дадне u за другасиромашна места, јер ћемо само, у добру нашем опћем, моћи да нађемо право своје добро. Али се надамо.да ће одбор, кому je сада на челу вредни начелник среза, располагати у свом раду за Гајрет с маловиш е алтуризма и жртава и за оне који не живе у Новом Пазару. Ha завршетку молим оне, којих сам се дотакао у овом е свом взлагању, да ми опросте,-ако je била која горка, све je било у доброј намери, са искреном жељом, да Гајрет увеличамо, да га оснажимо, који би нас онда још више обасипао са својим културним плодовима. Хаспн Љубунчип r r > Смаилага ЋемаловиЛ Муслимани у Бугарској (Свршетак) Муслиманско становниттво у Бугарској има врло мало школоване интелигенције. Иителигенцију претстављају већим делом коквервативне хоџе у које народ ипак ила Ka­ me поверења пошто су они одлучни противници Кемалових рефорама. Универ8итетски обравовани л»уди, у колико их има, највећим делом не остају у Бугарској, јер не могу добити службе, него одлаве у Турску. Оставши без своје интелигенције муслиманн немају никаквих политички ивра^ених стремљења и њихове масе не води нико, ивувев покушаја напреднијих, Кемалових оријенталиста мла^их људи. Они чак не живе ни некпм својим нарочитим одвојеним културним животом. Чини се да живе само sa то, јер умрети не могу, једини животни циљ им je продужење феле у бедном трајању ивгледа, до пуног дотрајавања. Томе душевном расаоложењу муслиманских маса може се приппсати факт да се никад нису бунили против власти и да су понизно трпели све што им je било одувето. Чак су sa време рата са Турцима били храбри војници бугарске војске. Треба 8абележити да у Бугарској нема у државној служби ни једног муслимана на истакнутом положају ни у управнвј струци ни у правосуђу ни на универвитету, ни ва гимнавијв, a у војсци не само де нема ни једног официра него вема ни једно§ ни uo- дофицира. У целој Бугарској има свега неколико лекара и адвоката муслимана који врше праксу већином у сиромашним муслиманским крајевима. Турска као држава, било вванично или приватно, држи се у односу на сноје сународнике савршено лојално према бугарској др ржави. Не обраћа никакву пажњу на своје cai.племенике и не пружа им никакву матери']алну ни моралну помоћ. Муслимани у Бугарској имнју неколико листова. Једни листови ваступају напредне идеје, док други нападају рефирме Кемал паше, у чему их помажу кон8ервативци из Турске. Главни лист напредних муслимана je „Дели Орман“ , који се штампа латаницом на турском језику. L hct у свему ваступа идеје првог гореспоменутог конгреса. Осим „Дели Ормана“ излаве још листови: „Рехбер" „Достлук“ , „Халк Сеси“ , „Родоп“, ЈењиОл“ и „Инћибах“ . Према броју муслвманског становниттва у Бугарској требало би да буде у парламенту барем 25— 30 народних посланика. Ме^утим у Народном Собрању од 1920 било je 10 народних посланика муслимана, доких данас има свега 4. Пошто муслиманско становништво у Бугарској стоји на ниском културном нивоу, у његовим слојевима најјачи утицај врти свиштенство. Иаво муслимани у Бугарској имају �верски статут на папиру, влада ипак постав- борввио у Бугарској, општина у Варна j e ља и главног муфтију и остале муфтије и муслпманима одузела вавуфоко вмаае на кодиректора вакуфа бев икаквог народног учо- mr je бпло неколвко кућа и велико гробљр. шћз, тако да свака влада, мање више, може Имање вреди ово пет мвлиона лева, a опћида преко њих рачуна на муслиманске масе. на je sa то имање дала вакуфу свега 60.000 Према статуту муслимана у Бугарској глав- лева. ног муфтију бира верско аутономно тело. Највећи део муслимана у Бугарској баМеђутим бугарска влада je декретом поста- ви се пол»опрпвредом, која се налави на врвила a садашњег главног муфтију, за кога ло ниском ступњу. Земља се обра^ује истим ми рекоше муслпмани да je неспссобан и 6es методама, истом сретствима, као ш то се обпотребнох квалификација sa његов положај, рађивала пре једног стољећа. Од стране влајер je свршио само неку медресу пре о5 го- сти није ништа предузето, да се мусломандпна. Влада га je довела на тај положај је- ckii сељак упутп у рационално обрађпвање дино што je присталица демократске стравке. 8емл>е, док су сељаци немуслимани, у8 обилОн данас од Бугарске владе прима месечну ну помоћ државе, много напредовали у моплату од 4500 лева (1800 динара), a од ва- дррном обрађивању 8емље. Муслимани који куфа 10.000 (4000 динара). Пошто je главни живе no варошима баве се најситнијим noмуфтпја потпуно завпсан од сваке бугарске словвма (раднвци, кочијаши, ситни бакали и владе, он се, равуме се, потпуно повињава сл ) нисам могао дознати н и ваједног муслиувек само интенцијима сваког режима бев кана великог трговца. обзира на жел>е и тражења муслимаиског ста^Две године после првог конгреса муслиновништва и на одредбе међународ^их угомаиа у Бугарској из 1929 год. муслиманско вора о верским мдњинама. становништво у масама и без ичијег постиКако je жалоспа судбина муслпмана у Бугарској то добро ил^уо^рују још неки upu- цаја довело je резолуцију у градовима и семери. У градовима Крђали, Егри, Дере, Ку- лима са десетинама хиљада иотписа, којима шук, Кавак и Мастанли има 90% муслимана; je тражено да се сви спорови око имања, међутим ни у једнОм том граду нема муслп- туторства и наследства пребаце на грађанмана претседника општине. Тако je и у гра- ске судове, јер немају поверења у непридовима Разграду,.Шумену, Провадији п Сви- страност својих муфтија. Тиме je муслиманштову, где има 5Q% муслимана. У све те ско становништво хтело да се одрекве свеградове Бугари у посљедње време колонпви- чано једне привилегије у 8емл»и, да му се saгарантује ма какво правосуђе, али вавелику рају бугарске ивбеглнце И8 Тракије. Ш то се тиче вакуфа вредност њего их жалост, овај њпхов вахтев био je одбвјен. имања данас je једва око 350 милиона лева. Ова укратко ивнесена слшса стања муЈош пре 20 гооина вакуфска пмања у Бугар- слимана у бугарској довољно илуструје њиској ценила су се на милијарду данашње хову судбину. Ова слика je, свакако потпувредности бугарских лева. Један мањи део нија, када се истакне факат, црпљен И8 једвакуфских имања једноставно су присвојили ног најверодостојнијег иввора на лпцу места бугарска држава илп општине. Други много да je sa последних 20 година у Бугарској већи део вакуфских имања присвојиле су ,др- пасилно покрштено око 20.000 муслимана; жава и општине уз минвмалну отш тету. Ha колико их je, међутим приликом покрштава пример, баш недавно, ових дана кад сам ja побијено — нисам могао довнати. Podmirite pretplatu �N ek a se i o v o zn a ! Časopis „Jeka iz A frik e", koji izlazi u Zagrebu kao mjesečnik u korist katoličkih misija u 6 broju za mjesec juni ove godine, donosi isveštaj nekog Benediktinca iz Istočne Afrike pod ovim naslovom; »Rasvijetli one, koji se još nalaze u starom sujevjerju poganstva ili islama” . U tom štampanom izvještaju stoji među os­ ta lim : „Nauka o križu potiče i prave pristaše Muhameda da razmišljaju. Tako je na večer 5 kolovoza 1931 došao neki musliman i rekao m i: „O če. meni je dosadila prazna vjera Islama pomozi mi iz nje, izvedi me iz n je !“ T o se i dogodilo sledeće nedelje pred svima kršćanima. — U taboru proroka iz Meke počinje eto svitati: Svake nedelje dajem po sabranoj kršćanskoj općini obavljati molitve da se povrate zalutali kršćani i da se prosvijetle i obrate muslimanska braća. Ne dvojim da će mnogi drugi slijediti gornji primjer. Svake nedelje i blagdana pohađa službu Božju 200 do 400 crnaca. Dolaze i stari muslimani i ulaze u crkvu, što iz radoznalosti što od duševnog glada i čude se što smo snošljivi i ne potjeramo sve strance, kao što to čine muslimani. Onda počinju razumjeti i shvaćati da je upravo ova vjera za sve, da je katolič­ ka Pred nekoliko dana dov eo nam je neki musliman svoga sina u našu školu.” Iznosimo gornji primjer otvorene i bezobzirne netrpeljivosti katoličke crkve prema Islamu i prema muslimanima. Izgleda da pretstavnici katoličke crkve neće da znaju da je Islam jedna, po našim državnim zakonima, od priznatih vjera, te zaboravlja da je džavnim zakonima zabranjeno vrijeđanje Islama. Skrećem o pažnju našim islamskim vjerskim vlastima, da povedu računa o pisanju gornjeg zagrebač­ kog časopisa i da se postaraju, da se u buduće ovakove uvrede Islamu spriječe. Г а јр е т о в Прославе дана гл асн и к ђења и Уједињења У Бањо] Луци U Sarajevu Prvi decem bar 1932 proslavljen je zajednički i; među pitomaca-ica triju sarajevskih Gajretovih inter­ nata u 4 sata popodne sa sledećim program om :— 1) Predavanje o značaju prvog decembra držao je pitomac Gajretova m uškog konvikta Salman Muratučenik V razreda učiteljske škole, poslije kojeg su pitom ci-ice otpjevali državnu himnu; 2) „U jedinjenje" od A. Santića deklamuje pitornica ženskog konvikta Beširović N ; 3) „Kako um ire Dalmatinac", od V. Ilica mlađeg, deklamuje Korać Branislav. učenik VIII rz. gimnazije; 4) „Na Gazi Mestanu", deklamuje pitomac šegrt­ skog dom a Brkić Osman; 5) „Frajla Sašau, deklamuje pitomica Smajilbeg o v 'ć E. Iza programa je tamburaški zbor Gajretova m uš­ kog konvikta svirao razne komade kao i razna kola, — Ovoj svečanoj akademiji prisustvovao je pretsjednik Gajreta g . Dr. Hasanbegović sa svojom gospođom i sa članovima Glavnog odbora Gajreta. Ovoj sveča­ nosti je pored m jesnog ženskog odbora Gajreta prisu­ stvovalo još nekoliko gospođa i gospode prijatelja Gajreta. Oko 7 sati gosti su Se razišli potpuno zadovoljni, čestitajući upravama na ovako lijepoj izvedenoj i uspjeloj svečanosti. Kao сваке, тако je и ове године у овои кон* викту врло свечано прослављен највећи нацнонални и државни празник 1 децембар — дан народног ослобођења и уједињења. У 10 сати присуствовали су еви питомцп са управником свечаној дови у Ферхадаагаиној џамији a у 3 сата носле подне приређена je врло успела акадеиија у једној учионини, за ову оригодну свечаност нарочито украшеној и врло укусно декприсаној са богатим ћилвмима и сликама. Академији je присуствовао подбан г. др. Зец са свом гг начелницима Бавске управе, градоначелнпк г Хасанбег Џинић, директор Трговачке академије г- Павловић, директор Зандтске стручне школе г. Дившек, члановн мушког и женског одбора „Гајрета , новинари гг. Хамдвја Халиловић и М- Ганибеговић, a од других одличних грађана присуствовали су гг. пнж. Узеир Бисер, Али еф. Капвџић, Смаил Хафпз Смајић, Мухамед Јусуфагић, Лутфо Шехвћ, Мустзф1 Турчинхоџик Џафербег Куленовић, Хамдија Мемага u ДР Присуствовао je, поред питомаца, добар део н>и* хових другова без разлике вбре. Академпју je отворио управник конвшста г. Едхем Бекић пригодним говором, поздравивши г. под* бана и друге присутве, a затим je у даљем концизнои излагању приказао значај овога дана, a нарочито под- ■377 �букао заслуге елавае династије Карађорђевића и храбре српске војске за народно ослобођење и уједињење. Ha конду говора клицало се Њ ег. Вел. Краљу и снажној нер здељивој отаџбини Југославији, након чега су питомци отсвирали државну химну. Затнм су изведене следеће тачке програма : 1. Предавање о значењу 1 децембра и о напо* рима за народно ослобођење и уједињење одржао je питомчц Хамдија Вучетић, које je оставило врло добар утпсак на присутне. 2. „Југославији" од Трифуна Ђукића, вао je питоиац Кишевић школс. Алија декламо. уч. III. разр. Грађ, 3. Рецитацију „Алија" од Зиаја Јована Јовановића, извели су питомци Муратбеговић Мидхат уч. I разр. учит. школе и Кадић Абдулах уч. IV разр. гим4. Карабеговвћ Осман уч. VIII разр. гимназије стипендпста Гајрета, отпевао je једну севдалинку. 5. Гђица Куленовић Исмета извела je декламадију „Браћа" од Змаја Јована Јовановића. 6. „ Браћа" дијалог од Назифа Ресуловцћа извели су дитомци Хердеговац Хамид уч. II разр. гимназије н Билић Сулејман уч. I разр. Грађ. школе. 7. „К осово" отсвиралд су питомци. 8. „Н а Ш ћедан Граду" од Османа Ђикића, декламовао je питомац Хусеии К ључо уч. U разр. Трг. академпје. 9. Једну севдалинку отдевала je гђиц« Катана. 10. „На Ј е л а ф " од Анте Ковача, де питомац Махиут Бушатлија уч. VI разр. гимназмје. 11. Једну севдалинку отпевао je Осман Карабеговнћ уч. VIII разр., чиме je акадеиија завршена. Све су ове тачке оставиле најбољи утисак на присутне, a нарочито певање гђице Катане и г. Карабеговића, као и рецитација „Алија" и декламација „Југославији". После свршеног програма гости су се разишли у одличном расдоложењу носећи врло лепо мишљење о васпитању Гајретове омладине. Навече je приређена академија, специјално за муслиманке са истим програмом, уз мању измену. Овом дриликом показало се je да су обадве учионице премалене да приме оволики број гостију. После свршеног програма развило се je врло угодно расположење у игри и песми. Преко целога дана конвикт je био у внаку великог славља, a на 8гради се je триумфално ледршала југославенска застава. У 11 и no сати дре додне удравник je са претседницом женског одбора и дотдретседником мушкш одбора Гајрета ишао г. Бану на честитање. За ручак су добилии питомци, поред редовног јела, још и халву. Тако je овај свечан дан оставио снажан утисак у младим душама дитомаца, да их потсећа — како се je скупо откупила слобода и народно јединство и 378 упућује како ће са ]ош већом пожртвованошћу ваата чуватн државно и народно јединство — радећи у правцу потпуног духовног народног јединства. У правник: Е. Бекаћ U T u z li U prostorijama konvikta u 4 sata posle održana je veom a uspela Akadem ija G ajretovih podne pito* maca. Ceo program ove svečanosti izveli su pitom e i Prostorije su bile prekrasno dekorisane i osvetljene. Tačno u 4 sata Akademiju je otvorio prigodnim patriotskim g ovorom upravnik konvikta g. M. Salihspahić. P osle uvodnog govora deklamovali su: pitom ci R. G rabonić »Moja otadžbina", H. Ceribašić „D om ovina", N. Sulejmanpašić „Plava g robnica" i Safet Spahalić „G ajretov pozdrav Prestolonasljedniku". Posle veom a lepo izvedenih deklamacija održao je preda­ vanje: „Istorija našega ujedinjenja i važnost 1 decem ­ bra" pitom ac Refik Degirm endžić. Predavač je uspeo sa predavanjem u svakom pogledu, jer je nagrađen frenetičnim aplauzom , a uz to još prim io je m noge usmeno čestitke od prisutnih. Na kraju predavanja kli­ calo se je dugo Nj. V . Kralju i celom e Kraljevskom domu, a zatim je s dubokim pijetetom izrečena slava i hvala svima onim nebrojenim žrtvama, koji ^ ži­ vote svoje uzidali u tem elje naše velike i slobodne Jugoslavije. Na kraju celog programa pitom ci su pod dirigovanjem upravnika ponovno otpevali državnu himnuOvu lepu i uspelu svečanost. Gajretove omladine posetili su izm eđu ostalih gradonačelnik g. Muradbeg Zaim ovič, direktor gim nazije g. Vasković, ceo Gajretov ženski odbor na čelu sa gospođom Nožić, te muški odbor Gajreta sa pretsednikom g. Džemalagom Telalbašićem . Ova svečanost Gajretove om ladine i Gajretovih radnika, bila je velika manifestacija patriotskih osećaja, koje Gajretova omladina njeguje u svojim dušama za svoga herojskog Kralja i dragu joj Otadžbinu. P osle programa, mnoga su gg. posetnici zadržali se u dom u u razgovoru sa upravnikom i pitom cim a, pa su bili počašćeni crnom kafom i cigaretama. Napušta­ jući prostorije konvikta m nogi su čestitali uspeh uprav­ niku u uverenju, i sa najlepšim pojimanjem o nacio­ nalnom i patriotskom odgoju omladine. У Б и хаћ у Дне 1. децембра ов. год. месни одбор питоиаца Гајретова конвпкта заједно са управои интерната прославио je дан Уједињења на свечан начин. За ту прославу изабран je у свакои погледу пригодан и потпуно успео програи, који се састојао у следећем: 1. Охворење академије извршио je пријазнвм ре- �ЗиМа уДравник конвикта и ^ретсеДвик оВДаЛњег одбора Гајрета госп. Осман Реџвћ. 2. Декламација „Ж ивео Крал>“ од Boj. Илика ил., коју je рецитовао питомац Ш . Херцеговац, V . разр. 3. Предавање: „ 0 значају дана Уједвњења* које je одраеао питомац Есад Пашалић, VIII. разр. 4. Д иалог: „Браћа“ од П. Прерадовића, који, су успешно извели питомци A. Херцеговац и М. Д убвчанац, седмошколци. б. Позоришни комад: „Спас у невољи* од Исмета Бајгорића, који су одиграли питомци: Е. Пашалић, С. Ченгић и A. Хуио, уз учешће гђица: Р. Захироввћ н Н. Салпхоџић. Сав програи, затим игранка, чашћење кафом в чајеи, све je изведено врло прикладно са правим значењем прославе великог дана. Укратко и ова приредба потпуно je успела, a то се ииа уписати у васлугу питомцима и управи интерната И овога пута нека je хвала нашим гостима, којц својим присуствои увелвчаше ову нашу кућиу свечаност. П. U M o s ta ru . Ujedinjenja 1 decem bra kao dan Oslobođenja našeg naroda kao i prošlih godina proslavljei ovom e konviktu sa sledećim programom : 1. 0 značenju I decem bra kao danu oaše| E n « tiоаспкоdinjenja, održao je predavanje pitomi vić, maturant gimnazije. 2. Državnu himnu svirali su pitomci 3. Na obalama Jadrana od Bojića, deklamovao pitomac Abdulah Mumingid. 4. Kako umire Dalmatinac od Voj. llida m lađeg recituje pitomac E. Sadiknvić. 5. č e r g o m oja čergice, izvodili su pitomci. 6. Pred osvit od 0 . Đikića, deklamuje pitomac Osman Kolaković. Posle svršenog programa nastalo je veselje, te su se pitom ci sa gostim a malo poigrali i zabavili. A. Đ. У Требињ у Пвтомци Гајрета и Просвете одржалв су у нашем ђачком дому академију на дан 1 децембра. Програм су взвелв пвтомли ys опште одобравање. Програм je био овај: 1) Поздравна реч, говори питомац. 2) Хвмна, певају пвтомди. 3) Теасак, од A. Ш антвћа, декламује пвтомац. 4) Орач, од В. Назора декламује пвтомац. 5) Карађорђе, од В. Илвћа млађег, деклаиује пвтомац. T om првликом су дом посетилв сви претставници војнвх в цивилнвх власти, најугледнији грађани нашега града в многобројни пријател>и Гајрета и Просвете. Прослава je у сваком погледу одлично успела. Ga)relove priredbe H e v lu d že n s k o g o db o ra G a ir e ta u B a n jo j Luci. ŽeDski odbor Gajreia u В ш јој Luci priredio je m evlud na 4 novembra o. g. u prostorijama konvikta, koji je u svakom pogledu potpuno uspeo. Prostorije konvikta za ovu svrhu su bile naro­ čito udešene i dekorisane sa lepim lehvama i slikama. Prisutne je pozdravila ispred odbora pretsednica gđa Fatima Đumrukčić i tom prilikom istakla značaj pro­ slave rođenja Muhameda a. s. i iznela nekoliko korisnih hadisa. Mevlud su učile članice odbora gđa Vahida T etarić bivša Gajretova pitomica i gđica Čelebija Bučić, lepo odenute u skupoc nu narodnu nošnju. llahije i Salavate su učile učenice Ženske Zanat­ ske škole „Budućnost* također odenute u vanredno lepu narodnu nošnju. Dok su odbornice same drlile šerbe i šećer, dotle se, prostorijama raznosio ugodan miris upalje­ nog udagača i đulsije. Ovom prilikom sakupljeno je za Gajret 622 din. Šećer za mevlud darovale su čla­ nice odbora. Priloge su dali po 100 din.: gđa Hakat Salihagić kćerke presvetlog Reis-ul-ulem e g. Ibrahima Maića. P o 30 din.: gđa Čelebija Midžić; po 20 din.: ,Ja Mujage Kazaza, gđa H. Omerspahić, gđa HuseŽIDOVić, gđa Aiša Đumrukčić i gđa Švraka, gđica pfaJida Turčinhodžić i gđica Vahida Maglajlić; po 10 din.: gđa Munira Dedić, gđa H. Efendić, gđa Bisera Cejvan, gđa Jusufović, gđa ćejvan, gđa H. Dedić, gđica Atifa Maglajlić, gđica H. Hasanović, gđica Ajanović, gđa čelebija H. Halilović, N. N. i gđica Fetaba Dedić. Ostale ispod 10 din. u iznosu od 123 din. Ženski odbor Gajreta И з л е т п и то м а ц а Г а јр е то в о г к он викта у Б и хаћ у Главни Одбор Гајрета препоручио je управама својвх конвиката екскурзије питомаца у околна Me­ d a . Главна/.сврха вм je да пвтомцв дођу у контакт са народом в да упознају његово стање. Поводом тога су пвтомцв овога конввкта, дне 20. новембра ов. год. посетили Рипач под водством унравнпка госп. 0 . Реџића. Полазак je био у 9 сати у јутро, тако да су взлетници били у Голубићу око 10 сати. Т у смо разгледали воденице на Уни и пошли на чај код госп. Хусевн еф- Мујакића, вмама матвчара. Исти нас j e врло л»убазно примио у своју кућу. Погато смо се мало одморвли кренулн смо на обалу Уне.^где смо скелом прешли на другу страну. Одатле смо пошлв уз веселу свврку и песму путем Рапча, у који смо ствгли око 11 сати. Пред нас je взашао госп. Мустафа Ибрахвмпашвћ, школски управитељ, 379 �повереник Гајрета у Рвпчу, са неколицином углед нвх мештана. Доброхотност и гостопримство госпИбрахимпашића задивнло нас je. Одмах сио под водством поверенпка, домаћина, разгледали сав Рисач, нарочито „О ток“ , који je иначе познат због својвх великих слапова, остатака сојеница и других археолошко-историсквх ископина. У 12 сати пошли смо заједнички према основној школи, где нам je био резервисан један разред врло лепо загријан и комодан. Одмах се je питом цнма поставпо врло обилан ручак, који je припремно госп. Ибрахимпашић: јањетине и осталих кућннх јела било je на претек. ЕГет питомаца, три матуранта и два седмошколцч ручали су са Госп. управником у кући госп. Ибрахимпашића. После ручка настало je весеље, игра и певање све до 3 сата, када су патомци са најлешпии у тв ском пошли у Бихак. И тада се je госп. Ибрахимпашић показао необично сусретливим тии што нас je испратио прилачно далеко од Рипча. Исти се- je, погато су му се питомци најтошшје захвалилп, вратио у Рипач. Ми смо продужили и ве^ у 5 сати били смо у конвнкгу. ,. Нека je и овом приликом најискреннја хвала Гајретовпм радницииа и пбве^еницима гг. Мујакику и Ибрахимпашвку. П. V e lik i u s p je h G a jr e t o v a d a n a u P r ij e d 6 septembar — rođendan Njeg. Kr, Vis. Pres­ tolonasljednika Petra — proslavljen je ovdje na naj­ svečaniji način, tako da ovogodišnji Gajretov dan spa­ da bez sumnje medu najlepše i najuspelije priredbe u poslednjih nekoliko godina. Pripreme za Gajretov dan počele su prije na 15 dana, a u priređivačkom odboru,, osim svih Gajretovih odbornika, uzeli su vidnog učešća »dbornici »Prosvjete« i Srpsko pjevačkog društva »Vile«, na čemu im se i ovim putem najljepše zahvaljujemo. Sam dan, 6 septembar, osvanuo je vedar i lijep upravo onakav kakva su bila i lica i srca svih Gajretovih prijatelja i saradnika. U 7 časova ujutru to­ povski pucnji su najavili svečanost, a u 9 časova prije podne prosvirala je kroz grad ovdašnja Blehmuzika zanatliiskog udruženja do pred pravoslavnu crkvu, a po tom pred rimokatoličku, gdje su se obavila blagodarenja uz veliko učešće građana. Nešto oko 11 časova proučena je dova u čaršijskoj džamiji, poslije čega su svi učesnici otišli na svečanu akade­ miju u hotel Balkan. Velika dvorana hotela Balkana bila je dupkom puna svijeta, te su se mnogi morali i vraćati. Akademiju je otvorio predsjednik Mjesnog od­ bora g. Osmanbeg Selimbegović, posjednik i trgovac, pozdravivši prisutne i zahvalivši im se na velikoj posjeti. Nadalje je zamolio prisutne, uvjeren da šuto i njihove želje i osjećaji, da pre riječi sa ove impo­ zantne proslave uputi Onom čiji se rođendan proslav­ lja i pročitao je slijedeću depešu: „D /orskoj kancelariji Njeg. Vel. Kralja Aleksandra 1 Beograd Proslavljajući najsvečanije deseti iođendan svog Uzvišenog Protektora Njeg. Kr. Vis. Prestolonasljed­ nika Petra kao Gajretov dan, Mjesni odbor Gajreta u Prijedoru, ispred mnogobrojnog građanstva, moli Vaše Veličanstvo da izvoli primiti izraze naše nepo­ kolebive vjernosti i odanosti Vašem Veličanstvu i ci jelom Domu Karađoiđevića — u to ime kličemo: Živio naš Kralj! Živio cijeli Dom Karađorđevića!" Ovo su prisutni saslušali stojeći uz burne ova­ cije Kralju i Kraljevskom Domu. Zatim je pretsjednik zamolio posjetioce da se ovom prilikom pozdravi zas­ lužni dugogodišnji pretsjednik Glavnog odbora G aj­ reta g. Dr. Avdo Hasanbegović— što je jednoglasno usvojeno. Poslije ovog govorio je o značaju i ulozi Gaj­ reta g. Karavdić Avdo, profesor. Govornik je u počet­ ku govora naglasio da bi trebalo mnogo više vreme na pa da se ražrootri uloga Gajreta i njegov značaj za muslimanski di našeg naroda, jer bi zapravo, go­ voreći o tome treba govoriti o kulturnim i prosvjetnim prilikama muslimana u A. i H. za poslednjih 30 godina. Stoga je predavač u najkrupnijim crtama prika, zao zasluge Gajreta za naš narod, zadržavši se naj­ više na radu poslije oslobođenja. Najveća zasluga Gajreta, rekao je g. Kaiavdić, svakako je u preporodu muslimanskih masa, a to se najbolje vidi ako se isporede prilike i život muslimanskih sredina danas i unazad deset godina; opaziće se ogromna razlika, a to se uglavnom ima pripisati Gajretu. Pod uticajem Gajreta i u muslimanskim masama se počelo uviđati da su nerazvojni dio našeg naroda; i muslimanske sredine su počele osjećati potrebu za zajedničkom saradnjom sa ostalom svojom istokrvnom braćom. U prilog ove tvrdnje predavač navodi jedan primjer sa skorašnjeg otvorenja Gajretove čitaonice u Prijedoru, na kojem su bile i „adže* i hrišćani, koji su na ta­ kav način raspravljali o svojim zajedničkim potreba­ ma, da bi samo onaj koji nema duše ni srca mogao reći da to nisu braća. Ali direktni uticaj Gajreta opaža se, svakako i u prvom redu, u inteligenciji koju je Gajret vaspitao i koju vaspitava kroz svoje internate. Broj Gajretovih pitomaca, koji su prošli i koji sada prolaze Gajreto­ ve internate prelazi 5000. Gajret je prvi počeo da podiže i da u savremenom duhu odgaja i muslimansku ženu, te je i na tom polju polučio vidne rezultate. Ovakav rad Gajreta, eminentno kulturan 1 naci­ onalan, zapažen je i priznat od svih rodoljuba i pri­ jatelja našeg napretka; ovaj rad Gajreta je priznat �i na Najvišem Mjestu, jef je naš Uzvišeni vladar Njeg. Vel. Kralj Aleksandar I uvažio molbu Gajreta da nje­ gov Sin, prvijenac i Nasljednik Prestolja, postane vi­ soki zaštitnik Gajreta, dika i ponos sviju Gajretovih radenika. Iz velike ljubavi i zahvalnosti svome Pro­ tektoru, Gajret je svoj veliki praznik, Gajretov dan, ujedinio sa slavljem cijeloga naroda, sa proslavom rođendana svog Pokrovitelja. Svi Gajretovi saradnici očekuju 6 septembar nasmijani i veseli, jer je slavlje oko Gajretova dana najtešnje vezano uz datum ro­ đendana Gajretova Protektora. Poslije ovog govora prijepodnevna proslava je završena. Po podne je priređen besplatan narodni teferič, a od 7 do 8 časova na večer bakljada, u ko­ joj su, osim mnogobrojnog građanstva, učestvovali i učenici-ce gimnazije i osnovnih škola. Bakljada je Г. Џ е м о Иурић, уте ие љ ач ГаЈрета у Дугој Пољани (Санцаи) prošla u savršenom redu kroz sve glavne ulice kličući Kralju, Protektoru, Jugoslaviji i Gajretu. Pred Skupštine Gajrelovih organ izacija Sreskim načelstvom je ispred prisutnih, g. Savo Stojanović trgovac i odbornik Gajreta, pozdravio sreskog O s n iva č k a s k u p š tin a u P la n o j (B ile ć a ) načelnika g. Matića Miodraga i zamolio ga da na 11 ^novembra okupili su se mještani sela Plaue Najvišem Mjestu bude tumač želja i osjećanja okup­ radi osnivanja mjesnog odbora Gajreta u Planoj. — ljenog građanstva za dug i srećan život našeg Pro­ Izabrani pretsjeđnik g. H. Ahmet Avdić otvara zbor tektora, Njeg. Kr. Vis. Prestolonasljednika Petra kao ~ва nekoliko riječi i objašnjava da je zbor eazvan da se cijelog Doma Karađorđevića. G. Matić se je/kao na njemu osouje mjesni odbor, koji će kao i sve ostale delegat Kr. vlade najtoplije zahvalior6ajretu koji je organizacije u zem lji biti pod Visokom zaštitom Nj. ovu bakljadu organizovao kao i ostalim okupljenim Kralj. Vis. Prestolonasljednika Petra. grč danima na njihovim patriotskim osjećanjima. D jelovođa bivši povjerenik g. Uzeir Avdić čita U 9 časova na v^čer priređen je koncerat u ho­ G ajietova pravila, što skupštinari jednoglasno usvojiše, telu Balkanu. U izvođenju programa dobrovoljno su . v , it , o a potom izabrase odbor, koji se je na prvoj redovnoj učestvovali 1) sviranjem: gg. Midhat Samić, Ivan Ban, к Ii:_. ,___ Јл __^t J___ j _ :,_^_u._ т sku »štini konstituisao ovako: pretsjeđnik Tahir J. Avdić, dić (klavir), Pavle Žitecki profesori i Sveto Radetič| ppretsjednik A bid ća tović, sekretar Uzeir Avdić, bla­ bank. činovnik i 2) horskim pjevanjem Srpsko-pjevačgajnik Ahm ed Kusturica, članovi odbora: A rif Gjapo, ko društvo „Vila", na čemu se odbor toplo zahvaljuje. M urjt Kustuiica, Bajro Avdić. članovi nadzornog od­ Iz gornjeg programa može se zaključiti da je bora: Šaćir Dreca, Zajka Avdić i Salko Avdić. Zamje­ ovo bila rijetka zabava u Prijedoru, jer su pomenuta nici: Zajko Avdić, Dervo ćatović, Hasan Gjapo, Hasan gospoda prvi put istupila i to samo radi Gajreta. Ve­ Kusturica i Šaćir Avdić. lika dvorana hotela bila je prepuna, a među prisutnim Na koncu skupštine pretsjeđnik se zahvaljuje sa moglo se zapaziti najuglednije građane Prijedora. Za­ nekoliko riječi prisutnim i obećaje požrtvovan zajed­ bavu su posjetili i prijatelji sa S. Mosta i Kozarca. nički rad i kliče: da živi Visoki zaštitnik Nj. V. Kralj Iz S. Mosta su došli na ovu zabavu: g. g. Zuhrić Mui N jegov Kraljevski Dom l stafa, Kapetanović Safvet, Novkinić i gđica Fadila Šerbić ne žaleći ni truda ni troška došli su automo­ O s n iv a n je m je s n o g o d b o ra u bilom, jer nije bilo želj. voza. Ž iv in ic a m a (Tu zla ) Ova je zabava uspjela izvan očekivanja kako u moralnom tako i materijalnom pogledu. Prihod sa za­ član Glavnog odbora Gajreta iz Tuzle goapodiu bave i od otkupnih značaka iznosi preko 2000 dina­ Džemalaga Telalbašić obišao je sa sekretarom sreskog ra, velika svota u današnjim prilikama teške eko­ odbora g. M. Salihspahićem povjereništvo Gajreta u nomske krize, koja se naročito osjeća u novim kra­ Živnicima, koje do sada nije ništa radile*. U dogovoru jevima. sa tamošnjim predsjednikom opštine i direktom pilane A. K. — tvornice, isti dan (28 novembra), sazvali su izvan- Poduplrife i širife „Gajref" 381 �rednu skupštinu članova i prijatelja, te donijeli zaklju­ va, blagajnik’ Šerbič Nusret stud 'Sum . ,'k n jiin iča r BaJ- čak da se povjereništvo likvidira i da se osnuje mjesni odbor. Direkcija pilane primila je ovu akciju veom a simpatično, ponudivši i trojicu činovnika u odb or sa obećanjem, da će se m eđu radnicima i činovnicim a jazija stud. prava. Članuvi uprave: H. Hasanović Ha. kija kand. tehnike i Filipoviđ Hajrudin stud. šumarstvu. Nadzorni odbor: pretsednik Filipovi« Mahmut razviti što jači rad. Isti dan na osnivačkoj skupštini izabran je slijebeći mjesni odbor: Pretsjednik Šalihbeg Hašim begović, načelnik opštine, ppretsjednik Smajl ef. Divanefendič, učitelj, blagajnik Derviš T erzić predradnik, sekretar Himzo ramović Asim etu I. Sum., 2 knjižničar ftesu lov ič Ni- kand. prava, članovi Mursel Enver stud. prava i Kapetanović S d k o stud. prava. Zam jenici: Muharemapić, Salih atud. prava i Mehič Mustafa stud. šum . Bešlić, činovnik tvornice, odborn ici: Z ejr Merđanović, Milan M ilojević i Zebić Muhamed ef. Također je iza­ brano još 7 lica kao zam jenici i članovi nadzornog odbora. Ova je promjena izvršena u sporazumu sa bivšim povjerenikom, jer isti nije m ogao sam preopterećenosti službenim poslovim a. raditi usl,ed R e d o v n a g o d iš n ja s k u p š tin a m je s n o g o d b o ra u K u p r e s u Održana je 13 povem bra t^'g. u 2 sata popodne u vlastitim prostorijama. Po otvorenju skupštine 'o d strane pretsjeduika Sakiba Mandžuke, izjavljuje da bi rad odbora kao i članova trebao da bude štp više jaUtiv.an, što i skup­ ština sama konstatuje. — 'P ošto blagajuik nije prisu­ tan, to pretsjednik podnosi blagajnički izvještaj, a iz­ vještaj sekretara, koji je također otsutan, čita mjesni učitelj Miloš Tom ašević. Jtđ podjeli razrješnice starom odboru, bira se novi odbor i to: Pretsjednik Nurko Alajbegović, ppretsjednik Stevo Spremo, sekretar Miloš Tom ašević, blagajnik Dževat Idrizbegović, odbornici: Ahmet Brčić, Dr. Stjepan V i­ đali, opš. ljekar, Asim Mandžuka. Zam jenici: Nazif ef. Heljić, Ivo Bojanić, Fuad Mandžuka, Pavić Brajović i Rasim Mandžuka. Nadzorni odbor: Matko Meštrović, G jorđo Spremo i Sakib Mandžuka. Novoizabrani pretsjednik predlaže da se sve ne­ plaćene članarine brišu, a u buduće strogo pazi na pravila, t. j. ko ne plati za 3 m jeseca članarinu od­ bor ima slobodne ruke isključiti ga. R e d o v n a g o d . s k u p š tin a p it o m a c a s tu d e n a ta в . G . 0 . G j. U nedelju 13 novem bra 1932 održana je druga redovna godišnja skupština Udruženja pitomaca stu­ denata Beogradskog Gajreta „О зт а п G jikić1*, koju je otv on o dosadanji pretsjednik udruženja g. Abduselam Balagija, apsolvent prava u prostorijama novoga doma i posle opširne diskusije po izveštajima kao i drugim pitanjima, izabrana je sledeća uprava: pretsednik H um o Salih kand. šum., ppretsednik Hajrović Safet stud. prava, sekretar Mulić Muhamed stud. agron., 2 sekretar Sadiković Muhamed stud. pra­ 382 Гћа Ћамила Капегановић, вредна претседннца Женског одбора Гајрета у Мостару Разне вијести А к ц и ја Г а јр е т о в о г ж е н с к о г о д б о р а у С а р а је в у Месни женски одбор Гајрета у Сарајеву отпочпње циклус својих предавања која су намењена васпитању и стручном образовању. Свако предавање бике преписано и послано свима Месним женским пододборима и поверсницииа Гајретовим у нашој домовини a након претходне цензуре no Главнои одбору. Предавања he се читати у вече нарочито за време рамазанских и зимских ноћи. Ц и.ђ je Месног одбора Гајретовог у Сарајеву, да путем предавања унесе просвете, звања и светлости у многа питања за сада женама неразумљива. Одбор жели да упозна жене и женску омладину с основнимпринциаимаизсвију грана науке, којису женамакао мајкама, васпитачицама н грађанкана одвелике важности јер задиру дубоко у породични и друштвени живот. Мјесни женски одбор Гајретов у Сарајеву ради на оживотворењу програма Гајротовог просвећујући мусмиманске жене јер полази са становишта да ће зкене само просветом и радом постићи сву слободу, равноправност, коју заслужују с обзирон на привредни васпитнв и социјални рад жене у кући и ван куће. Југославенске жене раде сложно, интелектуалне раденице са мануелнвм, сељанке, домаћице без обзира на вере, све су сложно прегнуле да раде на културном и просветном подизању народа, за просвећивање ши- �£оквх слојева жена, jćp Су уве{Јене да ke југославенгки skih muslimana je jedinstveno nesebično tlelo u ovoj народ бити онда тек напредан. сложан и сретан кад teškoj današnjici. T o nam delo najbolje dokazuje šta ћшроке женске масе буду просвећенеsve može učiniti privatna inicijativa i ljudi od akcije, Предавања почињу овим редом: . požrtvovni i radini. Na tom delu što je vrlo značajno, l) о досадањем раду Гајретовои на стручном обр sarađivali su svi čapljinski muslimani bez razlike n i зовањуи васпитању жена. Предавач: Вида Чубриловић -profesiju od seljaka, radnika, zanatlije, trgovca do naj­ višeg činovnika. Duša čitave akcije bio je odbor z> И з и с г о р и је : Главни моменти из живота Југоproslavu na čelu sa vrednim i agilnim pretsednikom славенског народа од сеобе старих Словена до осло g. Avda-gom Šarcem i svi skupa ovom prilikom dali бођења и уједињења, предавач Муфтић Суада, учиsu dovoljno dokaza i patriotizma, volje i ljubavi za тељииа. И з з е м љ о п и с а : 0 љепотама наше домовине, bpštu stvar. вере, обвчаји( занимање становниттва, управна подела држ^ве, врсхе школа, предавач учитељица Шерифовић Зекија. Из књизкевноети: 0 развитку нашег језик«, о књвжевн<'стн a нарочито о нашим народним уиитворинама. Предавач проф. Анка ЕћимовићИз душ евног васпитањ а: Душевни и телеснп одго, детета, предава, Хасна Хаџић, у™тел,ица. Старе i нове генерације, предавач Јованка Шиљак, шсф оделења за заштиту младежи код Kp. банске управе. Из привреде : Улога жене у народној припреди, предавач Внда Чубриловић. 0 женским рукотворинама r к , и њиховим љепотама и значају, предавач Марпца Прица, дирсктор фабрике беза ii веда.— 0 вредности и познавању р о б е : преда Дамјановпћ, дир. жен. грађ. школе. 0 рациоиалиои вођењу газдиоства : ; Вида Чубриловић, бан. секретар. Технику орвамента и пародног веза обрађује практичио и теоретски П. ЕНимовић, учитељица стручне школе у Сарајеву (обучава у просторијама друИз Хигпјене: Хигијена жене, пубертет, трудноћа, порођај, бабине, климактеријум, женске болести, предавач Др. Катица Јакшић-Радулашки, градски здрав. саветник. 0 венеричнии болестппа : Др. Стака Бокоњвћ, здрав. савегник, лекар венеричне амбуланте. О туберкулози: дечијии заразним болестима, предавач Др. Шевала Зилџић-Иблизовић, прив. лекар. Из наследног права : предавач Др. Смиља Кршић. Из породичпог права; предавач Вида Чубриловић, бан. секретар. Муслиланска жена и ново доба : предавач Арифхоџић Бегајета, учитељица. V e lič a n s tve n a p ro s la v a i o tv o re n je m e k te b a i d ža m ije u Č a p ljin i čapljioaki muslimani proslavili su na vrlo svečan način otvorenje mekteba i džam ije dana 1 decembra. Mekteb i džamija sa munarom sazidani su fizičkim ra­ dom i sitnim prilozima svih muslimana. D elo čapljin- I naravno za ovu retku radost i proslavu vladalo je ogrom no interesovanje kod našega sveta u Brezovima mostarskom, stolačkom, trebinjskom i ljubuškom. P ro­ slavi je prisustvovao i izaslanik Njeg. Vel. Kralja pukovnik g. Čedomir Kopčalić, izaslanici : pretsednika vlade, bana i reis-ul-uleme. Proslavi je prisustvovao korporativno mesni odbor Gajreta u Mostaru, kao i i* đsM* ,c' iz Stoca, Liubuškog i Trebinja i mnogi poverenici iz ostalih sela. Taftno u 12 h proslavu je otvorio u džamiji pretsednik g. Šarac koji pozdrav l,a izaslanika Nj. V. Kralja i sve ostale izaslanike i pretstavnike raznih , . . . . . . v. , . ., . , . , .. društava, zahvaljujući svima na odzivu i bratskoj saradnji Iza govora g. Šarca mostarski muftija g. Hafiz Omer ,ao je predavanje o značaju 1 decembra za naš i ulozi i radu dinastije Karađorđevića u toku istor je u ostvarenju našeg narodnog i državnog jedinitva. Posle toga prešao je na tumačenje džamije i mekteba i munare, odavši priznanje odboru mekteba na njegovom plemenitom i nesebičnom radu. Sa ove proslave poslan je brzojav Njeg. Vel. Kralju i reis-ul-ulemi. Posle proslave odbor je piiredio banket kojemu je prisustvovalo preko 300 ljudi. Na banketu među ostalim govorio je ispred Gajreta g. Vehbija lmamomovič, sekretar Gajreta u Mostaru, koji je među osta­ lim rekao: Gospodine izaslaniče Nj. Veličanstva, gospodo i braćo ! Današnje slavlje uveličano je činjenicom što se ono proslavlja zajedno i na isti dan kada milijoni Ju­ goslavena proslavljaju svoj najveći dan 1 decembar, najveći dan u istoriji njihovoj. Ova proslava mnogo­ struko je uveličana, što se ona proslavlja u prisutnosti izaslanika našega velikog Gdspodara, koji nije propu­ stio ni ove prilike, da nam dokaže kolikom očinskom ljubavi nas voli i koliko se raduje svakom našem dobru. Radi toga molim izaslanika Nj. Veličanstva, da bude tumač na Najvišem Mjestu našeg najvišeg odu­ ševljenja i blagodarnosti, te da i ovom prilikom uvjeri našeg ljubljenog Vladara o nepokolebivoj ljubavi i oda­ nosti koju gajimo prema svom e viteškom Gospodaru. (Živio !) Draga braćo; čestitajući vam ovaj veliki uspjeh kojim je krunisan Vaš trud i rad u ime mostarskog 383 �Gajreta i njegovih radnika i prijatelja, dozvolite da na ovom svečanom i biranom skupu učinim neke napo­ m ene, koje su po našem skromnom mišljenju od pre­ sudne važnosti. Konstatujući današnje teške prilike u kojima živim o, svjesni da naša kulturna njiva ima još korova koji čeka marljive ruke da ga očiste, a uviđa­ око даљег напретка Гајретоиих раду наћи једнодушне идеја у којем ћете сарадње и потпоре и могу- L hocth , од стране потписатог одбора. За Мјесни одбор просвјетно-културног друштва „Гајрет“ Секретар, ГГретсједник, Халид Мапдић jući da i ekonomski položaj naš nije naročito zavidan, mlađa inteligencija želi da na ovom lijepom i brojnom Мујаџевић Б пха ћ: Бројни делегати среске скупш тине „Гај- skupu proklamuje da ona smatra prvim i najprečim рета“ свесрдно поздрављају Главни одбор на челу са složan i zajednički rad. Hoće da naročito podvuče po* treba da se što prije i što tem eljitije em ancipujem o нпк: Реџић- od svih sitnih i malih zadjevica i nesuglasica, koje u najčešće slučajeva nisu ništa drugo, nego obični inad. турно просветног друштва Гајрет поздравл>ам Вас Го- Hoće naročito da naglasi da je apsolutno protivna Росподином Др. Авдом Хасанбеговићем. — Претсјед- Урош евац: Са данашње годитњ е скупштине кул- da сподине Министре као великог пријатеља и сарадника se u radu za opšte dobro dijelim o na Umiju i svetovnu inteligenciju. Smatra i traži da i ilmija i inteli­ друштва „Гајрет**. Молимо Вас да изволите л овом gencija danas više nego ikada osjeti potrebu što tešnje saradnje, tražimo da i inteligencija i ilmija zajednički седник Месног одбора, срески начелник Бабић пот- zađu u narod i da, s njim zajedno прилпком примити нзраз нашег поштовањч. ЕГрет* претседник Дедоввћ. čineći jednu ne­ N o v o im e n o v a n i razdvojivu cijelinu vodi ga, upućuje i pom aže mu. Kao Gajretov radnik želim da se u radu za naš kulturni i ekonomski progres nađemo svi na jednoj * srezu kljućkom: Ram o Kujundžić p o v je r e n ic i G a jr e t a O m er Čaušević za Rastoku, putar, za Vel. giće, Ibrahim Kujun- liniji i na zajedničkom poslu, stojeći na stanovištu da d ž ć učitelj, za Hripavce, Husem Im am ović im am, za je Gajret uvek bio i mora1- da ostane izvan i iznad svega. On treba da bude magnet koji nas privlači • Kamičak i Hisan Dedić težak, za Crljeni. okuplja oko sebe, jer izvođenju njegova velikog pro­ grama potrebne su udružene sile sviju nas. dokuski džemat, Mursel Bahović za Zatonski džemat Ejub M ehović za Lozanski džemat, Rašid Dizdarević Prosvijetli gospodine, muftija, stavljajući ov e пекг^ like napomene na si$e sviju nas, obraćam s e ; V am a, za Bistrički džemat, Abdulah N juhodžić za G ubavački džemat i Adem Međedov Ć za Resavski džem at; koji ste uvijek imao puno razumevanja za sve što je od opšte koristi, da uzm ete inicijativu u svoje ruke i da ponovo kao uvijek dosada hercegovci i Mostar budu oni odakle će nići svaka dobra ideja i zamisao. Samo tako zbijeni u čvrstu falangu, a duboko prožeti svijesti o našem kulturnom i ekonomskom stanju, samo tako ćem o m oći da pom ognem o i pridignemo svoj elem enat a istovremeno da se odužim o i našoj naciji. Sa svoje strane, uveravamo Vas braćo i prija­ telji, da ćele uvijek naći nas i naše skromne sile spremne da se stave u službu opšteg dobra. G ovor g. Imamovića nekoliko je puta prekidan burnim i oduševljenim odobravanjem i nagrađen je uzvicim a „Živio*. Na savršenom redu i disciplini odboru i čapljincim a iskreno čestitam. M. A. П о з д р а в и п р е тсе д н и к у Г л а в н о г одб о р а Г а јр е т а r . д р у Х а с а н б е г о в и ћ у Подгорнца : Ново конституирани одбор „Гајрета" у Подгорица пригодои прве редовне годишње скупштине одржане, дне 13 новембра т. г. једногласно Вам изражава захвалност на Вашеи неуморнои раду око унапређења „Г a ј р е т а“ желећи Вам да и надаље останеге на челу Гајрета u у свом великом заувииању 384 U srezu bijelo-poljskom: Hafiz N juhodžić za Na- U srezu konjičkom: Alija ć o l ić za Č elebiće, lbrah:m Š jšić В«јго za Glavatićevo, Šać r K oso za R ep ovce, Hadžović za Seon:cu i Mehmed ef. Bandić za Umoljane. U srezu bos. petrovačkom: Derviš Buljugić ačicu, Suljo Srneticu. Ajanović za Potoke, Beć r B išćev ić za U srezu bihaćkom: Šefik Tatlić za Ga*u, Ali tf Mehić za Brekovicu, Husejin ef. Mujakić za G olubić. Mujo Selim ović za Vrstu, U srezu Sanski U srezu tuzlanskom: Most: Mehmed Havić za ča p lje Hakija Sm ajlagić za D obo- šnicu. U srezu pečkom: Arif Abazović za D ubovo opšt. •novoselska. U srezu sjenićkom: Ram o Honić za D ugopoljanu, U srezu focanskom: D žaferbeg Tahmaz za Saš. U srezu stolačkom: Nazif O ručević za ViŠiće opšt. čapljiuska. Za Niš: Mustafa šećeragić Za Debar: Asim S. Kovačević. D o b r o v o ljn i p r ilo z i i z S toc a M,fsni odbor Gajreta iz Stoca doznaJio je Din. 4 9 3 6 0 koju su svotu sakupili Šuirija L eto iand. na­ rednik i Husnija Begović iz Dabrice u novcu i iitu koje je prodato. �Darovatelji su slijedeći’. Dio. 20: Čućrija Leto, Din. 12'50: Alija Zugar, po Din. 10: Dušan Ivanković, Stanko Pakraljac, Ahm et Medar, Mujo Begović, Đuro Papac i Salko Klarić, Din. 6: Milan Jelačić, po Din. 5: Hanvid Smajlhodžić. Omer Bajgorić Muho Sm ajlho­ džić, Ivan Andabak, Jovo Katić, Ibro Žugar i Sule Sm ajlhodžić, Din. 4: Alija, Sokać. U žitu darovaše 35 kg: Velaga Beganić, 20 kg: Hasan Bajgorić, 17 kg: Hamaija Smajlhodžić, po 15 kg: Mujo Bajgorić, Mujo, Medar, Mujo Klarić, Murat Omanović, po 13 kg: Ahmet Pehilj i Adem Bajgorić po 10 kg: Salko Omanović, Huso Medar, Salko Sakoć. Salko Medar, Šaban Medar i Hsnija B egović, po 5 kg: Dervo Žugor, Mujo Smailhodžić, Alija Pehilja i Dervo Mravić. D a ljn i u p is d o b r o tv o r a i u te m e lja ia Tokom mjeseca novem bra upisaše se za članove Gaireta slijedeća gospoda: za dobrotvora: g. Hifzija Ko Košarić, iz Sarajeva darovavši 2 dionice (6 % obvezniceu iznosu od. Din. 1.000;. za utemeljača: Kod mjesnog odbora u Banjaluci upisao se za člana utem eljača g Fehim Kurbegović, šef suda u Banjaluci. P r i lo z i G a jre tu iz C azina Prigodom venčanja g. Hašimage Sulejmanovića trgovca u Cazinu sa gđicom Eminom Džankić saku­ pljeno je dobrovoljnih priloga 195 Din. a dai sledeći: po 50’— Din. Sulejm anagić Hamiš trgovao i Sulejmanagić A jka udova Arifage; po 20‘— Din. T oromanović Hasan narodni poslanik; po 10'— Din. Sueim m agić Sm aj'l trgovac, Jakić H. Mehmed aer. sudija, Ćoralić Husein gruntovničar, Burzić Muhamed uprav, pošte, Alagić H u s e ju 'trgovac, Pozderac Muhamed trg’ Delalić Suljo; i po 5'— Din. Bešlagić Nazif, sud. o fi cijal. Ukupno je sakupljeno Din. 195 — . Mladencima čestitamo, a darovateljima topla hvala ! Д е л е га т Г а јр е т о в а м је с н о г о д б о р а из Д е р в е н т е н а с в е ч а н о м о т в о р е њ у д о м а Б е о г р а д с к о г Г а јр е т а „О с м а н Ђ и ки ћ “ Прилвком свечаног отварања дома београдског Гајрета „Осман Ђ вквк* добао je мјесни одбор Гајрета у Дервенти позвв, да учествује на овој свечаности. Мјесни одбор Гајрета, делегврао je као заступнвка за ову свечаност свога члана г. Мустафа Еф. Халвловвћа, шераат. судвју из Дервенте, који je на властвтв трошак отишао у Београд и првсуствовао овоме свечаноме чину. Is p r a v i! U članku »Ilm ija i inteligencija" od gospodina Dra Hazima Muftića, koji je izašao u predprošlom broju lista „G ajret", potkrale su se 3 krupnije greške, koje kvare smisao pojedinih rečenica. U prvom stupcu u J0 retku odozgo m jesto riječi „zdrave" treba da stoji »nezdrave ; u istom stupcu u 15 redu odozgo iza riječi „feslija" treba da stoji crta a ne slovo „i". U 6 stupcu u 20 retku odozdo mjesto riječi „u vjerskom" treba da stoji u „vanjskom". Књижевност А л и а н а х сарајевске средњ ош колске ом л ад ине Сарајево 1932. — Цвјена Дин 10 Ми знамо да je наша предратна средњогаколска омладина била врло поуздана, радна и револуционарна. Нарочито je њен рад запажен на полвтвчко нацвонзлном и литерарвом пољу. Таквом су je чиниле upaлаке у којпм je жвввла и у којим се je разввјала, a психолошкн je разумљиво да je требала да буде тлква и да се њен рад креће правцем такве идеологије. Међутим, ’двнас се на делатвост послератне средњошколске омладвне посматра кров призму укора a наподиштавања. Нису ретки напвса у дневној штампи како се наша омладвна кналифику,е као неврапотека a неспособна да ствара a да взграђује крупнвја дела. Али, супротно од тога, ако у њен начин жввота и њена стварања уђемо малко дубље a објектввнвје, доћа ћемо до закључка да je тај суд неоснован, јер a у круговвма послератне средњошкслске омладине aua, као a првје рата: активних омланпнапа иста a полетараца, који с љубављу прате еоиијално кнлтевне и остале појаве које се збпвају на арени нашега живота. Стварају и прате стварања. Помно се групирају и пра својвм школама формпгају своја лвтерарна удружења. Из такввх удружења често се взвајају таленти, a овв талента, добввајући моралну и материјалну потпору од својих удружењч, ч» сто публикују своје алманахе као свој заједнички рзднн ианифест. Taj случај je и са средњошколском омладвном у Сарајеву Позвтввнвје омладанске снаге из појединчх таквпх школских лвтерарнах удружења 1*итаипале су алиавах са пралозвма вз прозе и пјеснвштва. У овои алманаху. што одмах уп«да у очи, поред почетнвчких радова aua a радова књвжевно првлично успелих, a што je најинтересанхавје, и у толвко најсимпатачније: ту су видно, као сараднвце, заступљене и неколвко муслвмансквх средњотколских ученвца. Случај занвмљвв a похвалан. Похвалан у толик> ввше, што радова ових ученвца, носе на себи сва обележја и елементе здраве поч^тначке уметноста. Ту je језвк a технвка дсшла до првлвчно рељефног взраза. Kao првмер навеств ћу пјесмицу ханумвце Злате Салчић препарандвствде: C A H Чудан сам, чудан, снввала сан: У земљу нашу дошао мај И птвце с њим. A њвхов глас Силно, кроз наш се opao крај 385 �И багпта натпа процвала сва, A у њој пасу пауна три, Чобанче гласно пјева низ луг И све у сјају и пјесмп ври. davno štampana i vrlo je retka — to su pesm e koje je sabrao pok. Košta Herman — pa je skoro nem oguće do nje doći. Rahm etli 1. Pertev pokušao je da štampa drugo izdanje, znajući koliko su te pesm e važne za И запста у овои ализнаху све ври у широко распјеваној младости — распјеваној: час мекше, a час naš živalj. N o nemila smrt je taj njegov rad presekla. Mi sm o odlučili, da sa nekoliko prijatelja m usli­ бунтовнпје. mana, izdam o I, i II. knjigu tih junačkih pesama. M olimo, stoga, sve prijatelje naših narodnih mu­ Саит Ораховац slimanskih pesama, da se zauzm u kod svojih prijatelja Је д н а к о р и с н а , с в а к о м е п о т р е б н а н врло п о уч н а к њ и га ГГо разним крајевима у нашем народу постоје у живом народном говору различити називи лица срод* ства. Понегде увукли су се у наше народне назвве и туђинскв назнви за то сродство, na je потребно да упутимо наше читаоце, чии се могу поиоћи у томе, да упознају и науче праве називе сродства. Код Срба и Хрвата, код Југословена уопште, досад ј е п р в о и ј е д и н о штампано д е л о о тии називима рад Јоша Фил. Иванишевића, у Сар>јеву, i da je svuda preporučuju. Cijena će knjizi biti 100 Din-, a iznosiće oko 800 stranica. Ko želi da se pretplati neka potpiše narudžbe­ nicu, pa će platiti knjigu kad izađe pou zećem . A ko se odmah prijavi dovoljan broj pretplatnika, knjiga će izaći još ov e godine, polovinom Ram a.ana, tako da će dobro doći kao poklon za Bajram. Neka ne bude ni jedna muslimanska kuća bez o v o g bisera naše narodne pesme. Alija Kurtović, Jakša Kušan, knjižar. Одобашина 86. To његово штампано дело практцчногџепног формата, на фином папиру, стоји само’ 10 динара, a зове се „ Народпи називи родбине u сродбине Госп- Иванишевик у поменутоМ штампанои делу дели сродства н а : р о д б п н у, a то je једижрвно сродство, мушка лозчi дебела крв илп родбдна no очиној крви; с р о д б и н у , својдбу, које се у napo; сродство no танкој крви, танка крв, женска ло&а Г. Иванишевпк je првп учпнио ту поделу: равл чите. нарочите називе за- мушку и женску лову у ср' »дству. ЕГлеменити je цил> ове књнге : да у нашој јединстпеној националној држави буду јединствени правп народни називв лица, родбине u сродбине. Сви ми треба да се старамо да из иародног и усменог и писменог говора избацимо туђанске назвве липа родбине и сродбине a да употребљав&мо праве нар >дне називе. T o од нас захтева и наш народни понос. За то je потр«бно да сваки од нас набави ту књвжвцу, да je ш жљ иво прочита и запамти no н»ој све те народне н змве. Књижаца се добвја код писца у Сарајеву, a цена ioj je — без поштарине — саио 10 динара. Обратите со писмено на писца: Јошо Фил. Иванишевић, Сарајево, Одобашвна 86 в уз наруџбу унапред му пошаљите новац. К о наручи и пошаље новац на 10 комада, добије књигу 20% јефтиније. K n již e v n i o g la s Г а јр е т о в и х а м б а р и у П р и је д о р у Месни одбор Гајрета у Приједору развио je ве- лику акцвју и интензивно ради за Гајрет и његову хеологију. Кроз врло кратко време овај je одбор осно»о Гајретову читаоницу и певачки хор, a сада je установио и Гајретове хамбаре. У сп ех око сакушвања животних намирница био je неочекиван. Скупљено je отприлпке 90 метара кукуруза у клипу, 10 кг граха и 103 динара у новцу. Дароваоци кукуруза су већином тежаци, што je од особите важности кчда се има у виду да je досадашњи рад Гајрета, у главном, био у граду. Осим материјалне користи, коју су овом приликом постигли Гајретови радници, јога je већи моралнн успех, јер се je на овај иачин и наш тежак упознао са Гајретом и његовим спасоносним идејама. Да je и тежак приступачан за велике идеје Гајрет< ве, да и он зна да цени и воли оно што je добро и што иде на корист наше заједнвце, види се најбоље из ниже наведеног пописа дароваоца, чији je број прилично велик. Ш та више знатан je број и таквих који не само да су дали свој дар sa Гајретов хаибар, него су још сами са којим одборником Гајретовим сакупљали кукурузе, a неколицина су још дали и бесплатно кола за превоз кукуруза. Имена ових свесних тежака и Гајретових првјатеља, који су много допринели овако лепом успеху, јесу : у селу Чаракову: Механовић Бајро, Аган Хоџић и Ибрахим еф. Беглербеговић; у селу Ризвановићима Хасан Мусик учитељ и Сеферовић Ибрахим еф.; у Бишчанима Мехиед Мркаљ; у При- II. izdanje HOrmanovih junačkih реваша једору Сиаилага Црналвћ, Смаил Ђулквћ, Сулејман ЦрналиН; у Ћели М ухо Терзвк и Салнх М ети ћ ; у Odavno se kod nas oeeća potreba dobre zbirke m uslim anskih pjesama. Istina ta zbirka postoji, ali je Брезичанима Муфтар; у Чејрецвма Салихбег Беш иревик (дао и бесплатно кола), Ш абан Чиркик и Ах- 386 �мед Пушкар; у Пухарској Ибрахпм Ђ ајвћ; у Хамбаринама Осман Фикић, Мустафа Сикврвћ и Осме Сикирић (дао и кола бесплатно). Вредно je споменути и Алагу Насвћа који je иа себи донео еепет кукуруза из села, јер није био ониј дан када су ее купили кукурузи Осим свих одборника Месног одбора Гајрета у Првједору, који су живо радили код овог сакупљања, у села су ишли: Хаџи Хафиз еф. Алвшвћ, Мустгфа еф. Дедић, Наил еф- Трепић и Каравдик Авдо. Али највећвх заслуга o k i сакупљања кукуруза ииа Хусеин Авдагик, јер je он ишао у сва села и са горе поменутим заједно с«купљао кукурузе. Ииена племенитих дароваоца јесу: 1) Дародавци кукуруза из села Ризвановики: Хасан еф, Мусик, учитељ 5 кг граха и 1 сепет кукуруза у клипу, Фејзага Кадирик 1 сепет, Мехо Дуратовик 1 сепет, Рамо Ш враквк 1 сепет, Караџик Алија 1 сепет, Ризвановик Мухарем 5 кг кукуруза' Ибрахим Ризвановик 1 сепет, Дервиш Рвзвановић 1сепет Латиф Пелак 1 сепет, Окан Ризвановик 1 сепет; Фејзо Омер Караџик 1 сепет, Суљо Дуратоввк 1 сепет, Хасан Дуратоввк 1 сепет, Ибрахим Дуратоввк 1 сепет' Х усе Карагвк 1 сепет, Мурат Хоџвк 1 сепет, Мухо Хоџик 1 сеает, Реџо Кадврвк 1 сепет, Аган Хали* ловвк 1 сепет, Дуратоввк 1 еепет, Хусени Халвловвк 1 сепет Шврака Хусевн l 1/* сепет, Дуратоввћ Рамо 1 сепет, Ш врака Реџо 1 сепет, Хасиба Рвзвановик 1 сепет, Дедик ЈСалвх 5 кг кукуруза, Ш абансввк Рашим 1 сепет, Кадирвћ Ш ер вх 1 сепет, Алагвк Ислам 2 сепета, Карагик Салко 2 ceiieTa Сгфероввк Ибрахим еф. 5 к г гр а х а , Шабановвк Мух > lVs cenei. Укупно 10 кг граха, 33 сепета, 10 кг ку курузаУкупно 850 кг кукуруз . 2) С е л о Ј у r о r ц и: Бороввк Смавл 10 кг, Мехо Чауџеввк 1 сепет, Чаушевик Мустафа Хасвн 1 сепет, Цикотик Бекир 1 сеп. т Хава Љуповик 1 сепет, Хасе Чаушеввк Салвхов 10 кг, Смаил Мухик 1 сепет, Ибрахим Паџан 1 сепет, Мујо Фазлик 1 сепет, Салко М утик 10 кг, М. хо Мухвк ум, Омера 1 сеп*т, Шарик Паџан (Аган Хамулвк) 1 сепет, Осиан Хамулвк 1 сепет, Мустафа Хамулвк 1 сепет, Ш еро Мухвк 1 сепет, Тајвк Х".сан i сепет, Мухарем Ферхатовик 1 сенат, Хамид Мулалвк 1 сепет, Хасан Хајдурвн 1 сепет, Ибрахвм Хајдурин 12 кг. Смајо Демироввк 12 кг, Мухарем Ж ервк 1 сепет, Омер Јуповвк 1 сепет, Ибро Чаушевик 1 сепет, Осман Чаушеввк 1 сепет, Смавл Фикик 12 кг, Осман Фвквк 1 сепет, Каранфил Боговад 5 кг, Мустафа Свкирвк 1 сепет. Осме Сикирвк 100 нг 42 сепета 215 кг. 42 сепета отпрвлике сваки сепет no 30 кг Укупно 1475 кг кукуруза. 4) Darovaoci iz sela Ćejreka: P o 1 sepet darovali s u : Mujo Dželatić, Ruste Mašić, fclasan Pilipović, Salko Puškar, Salih Bego Pu­ škar, Avdo Gredelj. Hasan Kadunić, Avdo Kadunić, Avdo Puškai, Huso Ramić, Aganbeg Beširović. Hase Pilipović, Rifat Pilipović, Omer Pilipović (10 kg) Šaban čirkić, Fatima Čirkić Ahmed Puškar, Meho Gre­ delj, Huso Gredelj, Mujo Kadunić, Muharem Kadunić, Alaga Nasić, (donio iz sela sepet)). Salihbeg Beširević 2 sepeta, a Murat Gredelj 10 S li n i r a . Svega: 23 sepeta po 20 kg, i 10 kg zasebno iz nosi 470 kg kukuruza u klipu, i 10 dinara u novcu. 5) Darovaoci iz Donje Puharske. Po 2 sepeta darovali su: Abas i Osman Kapeta nović, Ibrahim Džafić 1 sepet Meho Džafić 1 sepet, Hasan i Sulejman Karahodžić 10 din. u novcu, Razini Sokočević 5 din, Sefer Selimbegović 10 din., Hasan Џемал бег Капетановик 100 кг кукуруза, Малибег Iv петановик 40 кг кукуруза, Мухарембег Церик 30 кг кукуруза, Каранфилбег Цервк 50 кг кукуруза, Бмин Хегвк 15 кг. кукуруза, Хусевн Хегвк Јб кг, Selim begović 10 din. Salih Selimbegović 10 din, Hakija Bašić 10 din., Hase Džafić. Stari 2 sepeta ku­ kuruza, Ahmet Suljanović 2 sepeta, Meho Suljanović 2 sepeta, Pašo Kurtović 2 sepeta, Ibrahim Suljanović 1 sepet, Mehmed Čepić 1 sepet, Spahija Džafić I se­ кукуруза, Арвф Х егвк 15 кг. Укупно 265 кг кукуруза pet, Ibrahim lmanović 8 dinara u novcu; 3) Дародавцв кукуруза вз села Хамбарвне: Svega 15 sepeta 63 dinara. Svaki sepet otprilike 20 kg., 15 sepeta po 20 kg. Ахио Хабибоввк 1 ceneTi Суљо Хабвбоввк 1 сепет to je 300 kg. kukuruza. Назвф Паџан 1 сепет, Стојан Мутвк 1 сепет, Хусевн Хабибоввк 1 сепет, Салвх Мујвцвк 1 сепет, Осман 6. Darovaoci iz Gornje Puharske: Зубовик 1 сепет, Када Вуковвк 1 сепет, Рузванчеввк Abid Kurtović 2 sepeta kukuruza. Dervišbeg 1 se­ Хасан 12 кг. Паџан Хасе 11 кг, Паџан Фехвм 7 кг. pet, Huška Kurtović 1 sepet, Huća Kurtović 1 sepet, Медвк Хасе мухтар 1 сепет. Брквк Мујо 1 сепет, Беквр Медвк 12 кг, Хасе Свкврвк 1 сеш т, Х уге Свки- Hasan ef. Bajraktarević 1 sepet, Ibrahim Ćajić 1 se­ pet, Ćamil Delkić 1 sepet, Smail Bejtović 1 sepet, рвк 1 севет, Осман Ибро Свкврвк 1 сепет, Але Тајвк 1 сепет, Мухо Тајвк 1 ceneTi Јасии Хорвк 1 сепет, Muho Delkić 1 sepet, Murat Delkić 1 sepat,. Huse Delkić 1 sepet, Bećir Delkić I sepet,. Šaban Delkić Мустава Вуковвк 1 сепет, Хасе Иишпроввк 1 сепет 1 sepet, Bego Delkić 1 sepet, Huso Blažević I sep t ЧаушеввН Хасе зв. Зец 1 сепет, Чаушеввк Хусе 2 кг 387 �Murat Eelkić Husin 1 sepet, Avdo Biažević 1 sepet, Hamed D elkić 1 sepet, Adem D elkić 1 sepet, Ibrahim Deikić 1 sepet Safet Delkić 1 sepet, Uzeir Kurtović 2 sepeta, Huse Čepić 1 sepet. Svega 25 sepeta kukuruza. Svaki sepet po kg. to je 500 kg. kukuruza. Бего ГорзкиН 1 сапет, Мехиед Хоџић 1 оепет „ Ибрахвм Хенић мухтар вв 1 сепет, Махо Memnh 2 сепета, Хасан М етић 1 сепгт, Селии Мешвћ 1 сепет, Мујага Хзлукић 2 сепета, Ибрахвм Халукић 1 сепет, Суљо Јакуповвк 1 сепет, Ахмет Махмутоввћ 2 сепета Б егта теввћ Д едо 1 сепет, Мехиед Модрањин 1 сепет, Сманл Халукић 1 сепет, Му- 320 кг кукурузч. 9. D arovaoci kukuruza iz sela Bišćani. Husein Gluhić 1 sepet kukuruza, Mrkalj Hanua 1 sepet, Mehmed Mrkalj 1 sepet pet, Omer Avdo M alić Mrkali 1 Se. Mrkalj 1 sepet, |Ibrahim Mrkalj 1 sepet, Him zo M rkalj l sepet . K ekić 1 sepet, RamJ Kekić 1 sepet, Osman Kadić 1 supet, Selim Kadić i sepet, Ibrahim Vojniković 1 sepet, Ibro H egić i Mus- стафа Реџвћ 1 сепет, Расим Кајдвћ 1 сепет, Сафет Јакуповвћ 1 оепет, Ахмо Јакуповић 2 сепета, Рашид hadisa: „Poslan Терзић 1 сепет, М ухо Терзвк 2 сепета, Хасан Ћорић 1 сепет, Х у со Ћорић 1 сепет, Ибро Терзик 1 сепет Алија Ћорик 1 сепет, Хусеин Рамик 1 сепет, Алија nauke pa makar i u Kini. Više vređi jedan моз Алија 1 сепет. Оиик Мехиед 1 сенет, Пашо К љ учанпн 1 сепет, Сулејман Рамић 1 сепет, Мустафа Рамик 1 сепет, Заим Дејисић 1 сепет, Осман Кликик 1 v»-k nego stotinu дузоввк 2 сепета, Але Кудузоввк 1 'кепет Бејдо Хараибашвк 1 сепет, Адеи Кајдвк 1 сепет, Мехо Палвк 1 сепет. Хашим Мешвк 1 оепет, Мине Терзик 1 сепет Ахмет Кличвћ 1 сепет, Ахмо Токалвк 1 сепет кукуруза. Укупно 81 сепет кукуруза. Сваки сепет взноси отприлвве no 22 кг. Према томе 81 сепет no 22 то je . . 1782 кг 5 кг Свега укупљено у Ћели 1787 кг 8) Дароваоци вз села Брезпкани: Ибрахим Кучковвк 1 сепет, Мехо Кучковић 1 сепет, Салих Кучковвк 1 сепет, Рамо Драчвк 1 сепет; У зевр Драчик 1 сепет, Алвја Кучковик 1 сепет, Сулејман Драчвк 1 cea iT , Хуснија Гарамбашвк 1 сепет Мехо Драчвк 1 сепет, Ибро Драчвк 1 сепет, Осман К учковвк 1 сепет, Ибрахии Надареви 1 сепет, 3 88 usavršim i moral. Sveta je muslimanke, da traži učen {0- bogom oljaca. L ju b a v prem a domo- P osle govora pretsednice, pitom ac Bušatlija Mahm ut recitovao je pesm u: „M uham ed a.’ s.“ od Oemana Đikića, a iza toga je jedna učenica Ženske zanatske tafa 1 sepet, Sejdo K adić 1 sepet, B ejdo Kadić 1 se­ pet, Ibro R am čilović 5 kg., P ašo V ojn ik ović 10 kg, Hasan V ojnik ović 1 sep et,R am u lićS m ajo 5 k g , Omer K a d ić jr sepet, Mustafa Šabić 1 sepet, Agan Kadić 1 sepet, Junuz Kekić 1 sepet. Svega 20 kg. i 20 sepeta u klipu kukuruza. Jedan sepet otprilike po 25 kg. 25 po 20 to je 500 kg, ukupno 520 kg. kukuruza. Модроња 1 сепет, Ахмо Даутоввк 5 кг, Мустафа Даутоввк 1 сепет, Халукик Ибрахим 1 сепет, Ооман Кудузовик 1 сепет, Кајдик Расим 1 сепет, Ибро Јакуповвћ 1 сепет, Авдија Јакуповвк 1 сепет, Сафет Јакуповвк 1 еепет, Ахио Јакуповик 2 сепета, Рашид Терзик 1 сепет, Смаил Кудузоввк 1 сепет, Су.го Терзвк 2 сепета, С*лих Мешпк 2 сепета, Босна Ку- da vin? je sastavni deo vere i t. đ. сепет, Хасан Рамик 1 сепет Авдо Рамвк 1 сепет, Алвја Рамвк 1 сепет, Омер Рамик 1 сепет, Хуеевн Хзлваџик 1 сепетГ Осман Халваџик 1 сетлг. Рамо Мешик 1 сепет, Ибрахвм Демвровик 1 сепет, Окан sam dužnost svakofi muslimana Раиик 1 еепет, Мехмед Терзик 1 сепет, Реџеп Лешић, Селви Терзик 1 сепет, Јусо Терзик 1 сеает, Ибро Терзик 1 степен, Хухе Ћупвк-Ћнркик 1 сепет, Xaсан Токалик 1 сеОет, М ухо ■'Б.упић 1 сепот, Беквр Даутоввк 2 сепета, Шериф Халимоввк 1 сепег, Вар- ‘ Су дали. Сваки сепет заузима отирвликс no 20 Rp ЈЈрема томе je сакупљено 16 no 20. Свега укуПље8о' 7) Дароваоци кукуруза вз села Ћеле. Ахмо Терзвћ 1 сепет кукуруза, Дерввш Алукић Брезичан« | Укупио 16 сесета. У овом селу свега 16 к Л л л е ’ 10. D arovaoci iz Prijedora : Rešić M uho 1 sepet kukuruza, H ergić Sulejman 1 sepet, K urbegović Mustafa 1 sepet, C rnalić i Derviš 2 sepeta, Selman M eho 1 sepet, M andić Jasim 1 se­ pet, Hrustić novcu, Omer 1 sepet, Z a čić Juso 10 dinara u H ebilović Bajram 5 din, Jahić Muho 5 din, G rozdanić Suljo 10 din, M edić Alija 1 sepet, Berbić Smail 1 sepet, Salih Alić 1 sepet, Mumin Habibović 1 sepet. Svega 12 sepeta kukuruza i 30 din. u novcu. Svaki kukuruza. sepet 11. otprilike p o 25 kg. to je 300 kg. D arovaoci iz G o m je n ice : Hatidža Ćurić ud. Esada 2 sepeta kukuruza, Suljo D elić l sepet, Karanfil K urtović 1 sepet, Hasan Bajrić 1 sepet, Mahmut i M eho T arzić 4 sepeta, Himzo R ošić 1 sepet, Ahmet Sarajlić 1 sepet, A hm o Hošić 1 sepet kukuruza. Svega 12 sepeta u klipu kukuruza; Sepet po 30 kg. 12 po 30 to je 360 kg. kukuruza, (Svršiće se) � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama 1932 Description An account of the resource Br. 1-10; 14-24 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1931 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 27065862 IIIF Item Metadata UUID 218f0d71-85a0-4c30-8435-3dfaa3ca79bc https://kolekcije.nub.ba/files/original/fddca369e4401a00b502fd104dbb71b7.pdf ee448c048c81a7c6bf0ae4dba216bde1 PDF Text Text ГАЈРЕТ XIV. годиште С ! ' САРАЈЕВО, 1933 Исламска дионичка штампарија * �~x - -J -- �Садржај: Уредништво : Писана ријеч je највиша вриједност, стр. 1.- Бајрам мубарек олсун, стр. 37.- Значај Гајретова дјеловања међу муслиманима, стр. 38.- Гајрет кроз деценије, стр. 93.- »Гласник Срца И сусова« п обраћање м-услимана на кршћансмво, стр. 1^2.- Гајрет покрегач друштвеног развоја, стр. 117.- Птипреме за Гајретову прославу, cip . 145.- Дервшп бег Миралем, стр. 153,- Ужурбане припреме за прославу Гајретове 30 годишљице, стр. 16K- Питање уџбеника, стр. 162.-Гајрет и Католички тједник, < m 167.- Пред прославу 30 годишњице Гајрета, стр. 177.- Извјештај Гл. 0 . Гајрета за год. 1932/33, стр. 213.- Гајретова редовна главна Снуш стр. 254.Инж. Салих ОмановиЛ: Рамазанске ноћи, стр. 2.Дивљаци, стр. 1^26.Хамид Диздар: Шљивик над Миљацком, стр. 3.- Догађај у болници, стр. 45.- Moja Херцеговина, стр. 47.- Бајрамско јутро, стр. 120.- У аутобусу, стр- 318.- Пеку се бестиљи стр. 319.Хамдија ЧенгиК: Акростих једне љубави, стр. 5.Махалом у ноћи љета стр. 331.Е. Миралем: Расна снага југославенских муслимана, стр. 6, 21, 62, 78, 94, 130, 147, 163, 181, 201.Разно: Раиазанска честитка Репс-ул-улеме муслиманима, стр. 8.- Правила Гајретове кредитне и привредне задруге, стр. 80 -105.- Je ли ово „економска исламска штампа?*, стр. 135.- Прва матура на великој медреси у Скопљу, стр. 305.- Мерхум Абдуселам Џумхур, стр. 310.Изложба слика С. М. Хоџића из Београда стр. 336.Проф. инж. Шериф Буби^: Бјежање сељака са села. стр. 10.- Наше тежње, стр. 64.- Привредник. стр. 101.- Земљиште и његови састојци, стр. 309-320.Хајрудин Бујукали-R: Потреба стварања здравствених задруга међу муслиманииа, стр. 17.Шинасија: Јачање вјерског осјећања, стр. 20.Суле: Некада, стр. 23.- Свему крив ферман, стр. 165- 179,- Лахор : Ибрет, Са тамбур-жице, Изгореше Мрахорови двори, стр. 24.- Уз бајрамске топове, стр. Хабибина највећа жеља, стр. 75.Сулејман Кемура: Алаџа џамија, стр. 25,Хамдија МулиЛ : Ситнице које много казују, стр. 26.Ш. ХоџиЛ: Спаљење Александријске библиотеке, стр. 27.Инж. М. A. Јаловичи^: Штетност штитасте уши на шљиви и њено сузбијање, стр. 30-133.Хамза Хумо: Златијин Рамазан, стр. 39.Ахмед МурадбеговиЛ: Дери трне, дери! стр. 41-77-98. Шериф Рашидкадиб: Гајрет зове, стр. 47.i. Хозим Муфтиб: О нашој друштвеној свијести. стр. 48.\н КараноВиЛ: Неколике особине крајишких муслимана, стр. 51.Хафиз Мухамед Папџа: Ислам као трајни покретач умних и физичких снага човјекових, стр. 52.Идеје водиље, стр. 330.Џевад Сулејманиашиб: Стручно и лапчко право на расправљање о вјерским питањима, стр. 54.А. Хифзи Бјелавац; Путеви у будућност, стр. 58.Сулејман Градашчевиб,: Муслииани у југославенској књижевности, стр. 59.Др. Решид Kypviaiufi: УчешКе муслиманске омладине у добровољачком покрету, стр. 62.Абдуселам Балагија : Поријекло и историјат кметства у Босни и Херцеговини, стр. 69.- П етгодина рада дома ђака геометарске гакоие, стр. 307.Хамдија Капиџиб: Почетак везирства Али-паше Ризвавбеговића, стр. 73.Ахмед Кемура: Ђачке задруге, стр. 95.Сеид Омер А л и : Литерарни и научни дух Ислама, стр. 97.Проф. Мустафа АликалфиЛ: Динасгија Карађорђевића у народном јединству, стр. 118.- Проблем народног јединства, стр. 179.- Јубилеј Гајрета, cip . 211.- Празник уједињења, стр. 329.Арслан Ш ирази: Хаџа бајрам Смаила1а ЋемаловиЛ: Муслимани у Румунији, стр. 124.- Муслимани у Грчкој, стр. 198- �r Вејсил ЋурчиЛ: Занимљиви пабирци из народне медицине, стр.- 127.Осман Леља : Ш та одржава цигане као народ, стр. 132.Хасан ЉубунчиИ: Најбоља служба народу јест рад на ширењу задружног покрета у народу, стр. 146.- Зашто je основана Гајретова кредитна задруга, стр. 193.- Битне разлике између задруге и банке, стр. 299.Расим С. ФилиповиЛ: Случај у парку, стр. 149.Махмуд Коњхоџиб : Штампа, стр. 152. Сулејман Кемура: Неписменост, стр. 163,- Хаџи Мехмед паша Кукавица, стр. 302.Илијас ДобарџиФ: Суботом с вечери, стр. 167.- Ha взворима, стр. 202.Осман Нури Хаџи£: Ко je спалио Александријску библиотеку?, стр. 184.П. К .: Али паша Ризванбеговић и Петар 11. Петровић Њ егош , стр. 194 - 303,- Ј К у ш а н : Два Морића, два Пашића, стр. 196-299.Ћамил 0. Селмановић: Апел на босанско херцеговачке раднике, стр. 297.Вехбија ИмамовиЛ: Осман Ђикић, стр. 313.Чедомил MumpuHoeufi: Мехмед Али паша Ризванбеговлћ Сточев'ић, стр. 314.А- Адил Чоки£: Ехли сунетска два главна имама, стр. 317.Гајретлија' Ми смо уз Гајрет, како je Прљавко постао чистун, стр. 321.- Кукурику, Јединак у мајке, Како je лија долијала стр. 322.Хајрудин ЋуриИ: Освета Селима Врискала, стр. 331.Хусејн Мурадбего»иИ: Hoh у Хашанима, стр. 333.Проф• Шефкија By6ufi: Идеја водиља, Не запостављајмо кућни обрт, стр. 334.- Не заборавимо наше дјечје задруге, Муслиманске швеље као наше животно питање, Куда ћемо нашу дјецу, ^ стр. 335.Гајретове вијести у свима бројевима. NACIONALNA I UNIVERZITETSKA BIBLIOTEKA BIH A sb 55/1933 оов coBiss e � https://kolekcije.nub.ba/files/original/6e4d38827d608b8c64152dd7004694e3.pdf e100f789a0ae2b02d7387611680297b1 PDF Text Text САДРЖА1: Уреднвштво: Писана ријеч ]е највиша вриједност Inž. Salih Omanović, Sarajevo : Ramazanske noći Hamid Dizdar Sljivik nad Miljackom Х аадпја Л. Чеигић : Акростих једне љубави Е. M iralem. Rasna snaga jugoslovenskih muslimana ^ Р а м а за ка честитка муспиманима P rivreda — Prof. ing. Šerif Bubić: Bježanje seljaka sa sela Sadite samo plemenite sorte voda — Da maslo održimo uku­ sno i svježe — Nabavite odmah sjeme od povrda — Pitanje uništavanja žilogriza ГАЈРЕТОВ ГПАСНИК: Рапазани-шернФ у Гајретовин комвпктниа Gajretove priredbe ! Proslava rođendana Nj. V. Kralja među Gajretovim pitomicama u Sarajevu — Заједничка прослава рођендана Њ. В. Краља Гајретових и Просветпних питомаца у Сарајеву — Proslava rođendana Nj. У. Kralja u Gajretovom konviktu u Banjaluci — Proslava rođendana Nj. V. Kralja u Gajretovom konviktu u Tuzli — ГГрослава рођендана Њ. B Краља у Гајретовом конвикту у Бихаћу — Proslava rođendana Njeg. Vel. u Gajretovom konviktu u Plevlju Разне вијести: Око вјерског одгоја омладпне у Гајретовнм конвиктииа — Priznanje Gajretovom povjereniku — Обнова Гајрета у Сјеници — Gajretovi hambari u Prijedoru — Izgradnja džamije u Herceg Novom CAPAJEBO 1 Нздаје Г.тавпи одОор Гпјрета j Сарајеву Главпи и одговорни уредник: ХА5ШД КУКИЋ 1 I i БРОЈ 1 �O g l a š u j t e u listu ,,GAJRET“ „Gajret“ je najrašireniji časopis među muslima­ nima i svakim danom diže se broj njegovih pretplat­ nika, naročito od kako je povećao svoje gradivo. I u buduće. ,G ajret“ će nastojati da zadovolji što širi krug svojih pretplatnika i da prodre i u najzabitnija mjesta. Iz ovih razloga, bilo bi i u interesu naših tr­ govaca da oglašavanje svojih firmi vrše preko „Gajreta‘ , a tim ujedno vršili bi i svoju patriotsku i hu­ manu dužnost. Radnici i prijatelji »Gajreta" treba da porade u svojoj sredini kako bi trgovine i preduzeća iz njihovih mjesta oglašivali u listu „Gajret". ГајреТ, лист Гајрета друштва ea културно и економско подивање муслимана, излази, 1. и 16. сваког месеца, a цена му je ea нашу Отаџбину 100 динара на годину, a sa све остале земље преко границе 200 динара. Ђаци добивају лист у пола цене код Главног Одбора или код управе Гајретових конвикта. — Поједини број стоји 5 динара. i j Директор ' Хамид К уки ћ Власник другатво „Гајрет“ — Одговорни уредннк: Хамид Кукић. — За Исламску дио'г ничку штампарију одговара директор Абдурахман Мешић. д � https://kolekcije.nub.ba/files/original/500cfe63074838c0855a9a212d925493.pdf 3aa7e3f67820d2bdd177e0cf8729ab83 PDF Text Text БРОЈ 3-4 ГОД. X IV . Сарајево, 1. ф ебруар 1933. Бајрам мубарек олсун! Прошлп оу многи бајрами откако Гајрет својом лучом обасјава животни пут нама муслиманима. Свјвтло те луче, у ра8ним прилшсама, много je пута вадрхт^ло пред страшном тмином, али joj je ипак, увдајући се у Бога и у несаломљиву снагу својих присталпца, одољело. И то свјетло Гајретове луче бивало je све то свјетлије, a поворка Гајретових пријател>а све већа и свјеснија. Данас je она, хвала Богу, непрегледна и њена снага расте ив дана у дан. Свака дал>ни корак и приток овој поворци ствара јачу бујицу нашем напретку, a она сама, та непрегледна поворка Гајретових присталица, ствара све то јачи темељ и бедем нашој новој и, акобогда, бољој и сигурнијој егзистенцији од некадашње. Сваког новог бајрама, попут својих присталица, и наш Гајрет облачи своје свечаво рухо, облачи га у виду своје обнове и у виду надања у свој још' јачи напредак на опште добро наше баједнице. Ta своја лијепа надања Гајрет темел>и на оним узвишевим и племенитим осјећајима свих муслпмава која у дуптама ничу на бајрамске дане, a чпји je корјев у измирењу, у дубоком саосјећању напрама својим блпжњима и у савнању о међусобвој помоћи као најплеменитијем дјелу што га човјек уопште може да учини. Свјестан оввх уввишених васБда, које je Курани (a. ш.) исписао на своје странице и удахнуо у наша срца, и Гајрет корача истом ставом и зато je чврсто увјерен у <5воју побједу и у свој напредак, и зато и љегово рухо, од бајрама до бајрама, постаје све свјетлије и свечаније. И овога бајрама, Гајрет може са поносом да окрене главу на минулу годину и да захвали Богу ea свој успјешан рад међу нама муслиманима. Јер у овој години много се помогло баш којима je требала помоћ, у овој години одржало се много Гајретових мев« луда гдје се, уз вршење вјерских обреда, мислило и на земаљскп спас нас муслимана, na се у ту сврху одржавала разна предавања да би се јаче учврстили темељи и исламу и напретку наше ваједнице. И овог прошлог рамазана, Гајрет je искористио његове мубарећ вечери на том спасоносном раду, a осим тога донио je и двије крупне одлуке које ће бити од великог вначаја sa придивање и напредак нашег елемента. Te одлуке су: Прослава тридесетгодишњице Гајретова дјеловања и оснивање „Гајретове привредне вадруге". Сваки вови бајрам no једно je ново освједочење Гајретова дјела и његовог 8начаја} сваки пов бајрам no један je нов датум у напретиу ове наше установе коју су, као своје највеће дјело, створили муслимани откако постоје у овим крајевпма. Зато и јест данас Гајрет једина наша установа у коју су упрте очи свих муслимана, вато и јест Гајрет једина' наша уставова која може да послужи као чпрст ословац у свакој акцији ea вашу бод»у садашњост и будућвост. To докавује и велико повјерење свих ваших слојева које поклааају Гајрету и листом ступају у његове редове. .» Зато вам и јесу ови ^бајрамски свечави дави још свечавији, јер, уздајући се у ваш Гајрет, ив годиве у годиву, прославл»аћемо ux, акобогда, у бољем хајру и бољем рахатлуку. У то име кличемо.свој браћи муслимаввма, свима Гајретовим раднпцпма и пријател>има: Б а ј р а м м у б а р е к о л с у в ! Уредништво 37 t* �0 Z n a ča j Gajreiova djelovanja m eđu muslimanima Danas već svaki član naše zajednice, pa i onaj koga prilike nijesu provele kroz školu i školsko obra­ zovanje, svjestan je da je današnji duh vremena i prilike u kojima se život grčevito bori za opstanak, posve drugačiji od onih, kada sm o mogli živjeti sporim i laganim korakom, imajući osiguranu egzis­ tenciju u svojim nekadašnjim posjedima. Pored svoga tada materijalnog osiguranoga stanja i života, izgleda nijesmo znali niti bili svjesni toga da ćem o se jednog dana naći u zaostalosti i da ćem o iza kulturnijih i spremnijih sabirali mrvice života. Naš duhovni život kretao se dugo vremena oko nesavrem enog ispoljavanja naših posebnosti, a to nas je držalo na jednoj пероkretljivoj tački, bez ikakvog znanja da se blagostanje zasniva na znanju i kulturi. Tim našim posebnostim a pridavan je često puta, i to sasvim pogrešno, vjerski karakter, a te posebnosti stvarane su na izblijedjelim tradicijama, čije porijeklo svakako nema naučnog izvora u našem uzvišenom Islamu. Taj naš nehat u izgrađivanju savrem enog ^ddha pripisivan je našem mentalitetu i od nas se nije ni tražila kakva saradnja O vo i ovakvo stanje u našem eleoientu podržavao je naš ugnjetač i neprijatelj našeg n a rod n og napretka želeći da nas što jače ostavi u mraku na svima poljima narodnog života. Savremeni vijek se je tako oko nas, a bez naleg učešća, izgrađivao i njegovi su neimari i radnici u tom radu nalazili olakšanja za svoj život, dok mi, kada nam nestade one sigurne materijalne podrške u našim posjedima, odviše dockan stekosm o o v o saznanje. Dok je naš uzvišeni islam -izdržavao ogorčenu borbu za svoje širenje, svijetleći svojim pozitivnim zasadama, dok je svjesno nosio visoku dužnost izgra­ đivanja čovječanske duhovne i materijalne kulture, obasjavao je čovječanstvo svjetlom svoje kulture i stvarao je blagostanje svuda gdje je dopirao. Ali kad su njegova kulturna nastojanja potisnuta lošim i nesavremenim tumačenjima, islam ski su narodi počeli doživljavati kulturno i materijalno opadanje na svima poljima, kako nam to kazuje i istorija. O v o nažalost nije mimoišlo ni naš muslimanski elemenat. ' Svi smo danas došli do saznanja da moramo ulaziti u kulturnu saradnju sa ostalim svijetom , uno­ seći u nju sva pozitivna načela našeg uzvišenog Islama, a svjesni toga da sve dotle dok Islam ne bude opet zvijezda vodilja čovječanskoj kulturi i civilizaciji, njegove pristaše neće moći krenuti na pravi put narodnog blagostanja. Novi duh vremena u svom izgrađivanju doduše traži nove metode, osnovane na nauci i iskustvu, racionalne i realne, koje su u potpunom e skladu sa 38 propisima naše uzvišene vjere i mi savremenici dužni sm o da ih u ovoj životnoj borbi upotrebljavamo. Pa kada nam Islam, sa svojom poznatom mudrošću i velikom moći predviđanja, daje savremeno oruđe, zašto da ga ne prihvaćamo i zašto da se njime ne koristimo naročito u ovim teškim časovima koje preživljuje čitav naš narod, pa i naš muslimanski elemenat. Svjesni sm o toga da se prilike nikad ne vraćaju natrag, vrijeme ide uvijek samo naprijed i stvara nove poteškoće za opstanak čovječanstva. Želim o li da se odhrvemo vremenu, želimo li da se očuvamo i osposobim o za borbu, mi se moramo latiti savrcmenoga oružja, jer ćem o jedino na taj način očuvati i sebe u našoj narodnoj zajednici a i našu uzvišenu vjeru. Kako sm o naprijed rekli, Islam ima u sebi toliko pozitivnoga da bi mogao preporoditi čitavo čovječan­ stvo. Mi sm o svi puni toga saznanja, ali nam ne dostaje organizatorske svijesti ni odlučnosti. Međutim, islamski narodi koji su visoko podigli svoj vjerski, ■kulturni i nacionalni duh - kao glavni preduvjet za SVdK1 svaki napredak, krenuli su s mrtve tačke i u njihovim zem| a| osjeća se preporod naroda u svima pravIcima. Naš elemenat, kao dio jugoslavenske narodne zajednice, jo š je uvijek opterećen raznim predrasu­ dama i usljed toga luta tražeći sigurne puteve. Ta okolnost upućuje nas da tražimo nove i sigurne puteve. Međutim, taj sm o put već davno našli i pot­ rebno je da se njime zajednički i bratski, svi kao jedan uputimo. T a j sigu rni pnt pokazao nam j e i ntrao naš Gajret. Kroz trideset punih godina neumornog rada i djelovanja Gajret nam je utrao put da možemo nes­ metano njime ići u pravcu svoga preporoda. Pom islim o samo kako bi izgledalo stanje kod nas, da nije Gajret izbacio na površinu i izveo na hajirli put ovaj silni i brojni kadar naše inteligencije, osposobljene da izvrši svoj visoki zadatak u našem elementu i u našoj nacionalnoj zajednici. Pomislimo, kako bi tek onda stanje bilo da nije bilo dosadanjeg Gajretovog blagotvornog rada, koji nam je oživio duh i koji nas je očeličio u borbi za opstanak našeg elementa. Iznoseći ovo, mi smo svi dužni da u ovim teškim vremenima postavimo sami sebi ovo nekoliko iskrenih pitanja : Šta m i jugoslavenski Muslimani im a m o,; čim e bi se pon osili i d ič ili ? - G A JR E T I �K o j e u stanju da nas okuplja oko jedne ide­ je , jed n og osjećanja u izvršenju islamsko^ zadatka za nagu zajednicu i za njezino dobro ? — G AJRET! K o je u stanju očuvati naše lijepe islamske tra dicije i osvjetlati njim a naš kulturni obraz ? — G AJRET! K o je X u stanju preporoditi naš elemenat i njegovu kulturu? — G AJRET! K o je u stanju spasiti naš elemenat na svima poljim a narodnoga života i izvesti nas Iz ovo^a hala? — G AJRET! — On je jedini u stanju da nam pomogne kako bismo čim prije ušli u zajedničko kolo ostale nam braće naše narodne zajednice i tako se osposobili za današnja teška vremena. Sve eno što je zdravo i dobro ima i imalo je zavidnjaka i dušmana. I Gajretovo svijetlo ime i nje­ govo djelovanje za dobro muslimanskog elementa zavidnjaci i dušmani nastoje da ometaju i zamrače, ali — stara je riječ — sunce se ne da dlanom začepiti. Neka nas ni malo ne zabrinjavaju niti ometaju sve one podmukle podvale, koje idu zatim da Gajretu umanje karakter društva i faktora, koji muslimanima želi istinsko dobro i koji za njih radi. Dušmani, baš zbog takvog njegovog rada i uspjeha u radu, nastoje da ga odvoje od naroda — od našeg elementa, za koga Gajret živi i za čiji preporod i napredak ulaže svu požrtvovnost i svu ljubav. Treba da smo svi svjesni dušmanskih namjera, koje idu za tim da nam naškode u radu za dobro narodno. Ta svijest treba još više i još čvršće da nas zbliži i okupi oko Gajreta. Stoga okrenimo se oko sebe, pogledajmo svoj elemenat u kakvom je balu i u kakvoj je nevolji, pa okupljeni svi oko Gajreta krenimo energičnim korakom za sreću i dobro svih nas. Хамза Хумо Златијин рамазан tt\ и Х о м за Х ум о У два сата пред сумрак, огласили су то" пови са табије да настаје рамазан, месец веселих ноћи, дугог седења a бескрајних разговора, вспреплетених песмом, ашиковањем и роморои хармониka. Али, овог рамазана, глас из топова одјекнуо je над градом и над махалама некако изненадно и дотакао се срца бригом и жалбом за минулим рамазанима. Тек неколико веселих, детињских крикова, na опет све утишало као да je нешто притуљено прошло махалама и прекрило их забринутошћу. Тек у чаршијв, донекле, осетила се нешто јача живахност. Ускомешани редови дућана као да су се промешкрл>илв, na некв као дн <?е ррмехнуше, a неди још црње снуждише. Очуше се јасније гласови и дозивања. И голубови полетеше са чаршије, извише се у јату и падоше на тихе махале. Један од њих пао je на пенџер Златије Мехмед-бега Туфахића, док je њен поглед, занесен, почивао на даљинама, a руке joj застале на ђерђефу. Њена пријатељица, најближа комшвка, Шефика Салахаге Мрвичића, уздахну и прошаита: I — Eto, дође и рамазан. Златија као да je и не чу. Пуцњава топова њу je иотсетила на некадањи њен живот који joj je, у овај час, изгледао некуд као златом и сунцем обасјан, али a тако далек, недохватљив. И тај живот тамни, нестаје ra у сећањима, a јава се примиче све ближе, тегака јава: вечити јад и беда расту, као море кроз дане a ноћи без краја. Ето, њих две све своје младе дане проведоше везући за другог: чеврме, јастучиће, капице, торбвце, столњаке, засторе a шта све још не. И све то оне односе Мујагв Сабвтовићу у дућан, првме бедну награду за свој тешка рад, уздахну a поновно се враћају својвм кућама да опет везу a везу за Мујагу Сабвтоввћа, да му пуне a ките његов дућан. — Шефика, менв долази да заплачеи од неке туге — каже Златија. — Замислв, како нам je бвло некада, a како сад. Некад смо везле од забаве; купвле рухо, a сада? Све оном харамиЈв. Ja се све бојвм да му погледам у очи. Je св ла тв видела његове очв? Чинв ми се да с њвма скида зар с мене кад ме погледа. — Прави je. Ах, не знам ни сама како да га вазовем, Mene страх хвата кад морам да му уђем 39 �у дућан 'Све ми се чини сад ће n e зграбити и одвући у cmy магазу. — Кажу да je он упропастио Кану Ћеримаге Делалића. — Има ту још јадница. Није она сама. Т одубовл загугуташе под стрехом над прозорима. Нека тужла тишина као да се разли конаком. После кратке сханке, Ш ефика рече: — Некад смо у кујш имале свега и свачега, д сад на нас јаднице спало да зарадимо кору хлеба. Него, опет je теби лакше, Златија. <Ти се имаш бар чему да иадаш. Ти имаш свог Галиба A шта hy ja, с ирота. — Кад би ми бабо дозволио да пођем за њ. 'Не знаш ти њега какав je. Убио би мене или себе. Неки дал кад je ч уо да се Галиб повратио, каже: 'Он je сад прави ђаурин. Толике тодине хода no влашким земљама. Погањак једав. — Па ти побегни. — Не могу. Чини ми се цркла бих. Мутно претпролетње сунце нагишало језаиаду. Неколика крта зрака заиграше no белом зиду прохладне со б е . Голубови су једнако гугутали « а о да слуте нечел.у, њих две су једна^со везле, погнуте no ђерђефима. — Вечерас he да 3aavery кандпље — каже, са жалбом у гласу, Шефика. — Б&же мој, како сам вм се некад радовала! Све ми се чинило да ми с е осм ехују, да ме дозивају. — Ш ефика, a сад jcjajy некако тужно. J e ли ? — 'Б або je увек, пред .рамазан, намиривао кућу и предвече цоносио вруће сол 1уне. — A ja сам највишс волела кадајиф — тужно с е ©смехну Златија. — Хоћеио лн, Боже, ниати кад да проашику- — Ja сам поручила Галибу да дође сутракод Муле. Б або ће изаћи у џамију, a мајци hy pehn да идем у Фахре Алибегове. — Благо теби, Златија. Док су оне везле .u тихо разговарале, Златијина мајка, Садета-ханума, седела je у врху своје со б е на шилтету. Била je прегрнута јорганом јер je, прошле године. продала свој крзнени ћурак да би, светла образа, могла да угости две своје рођаке вз Зворника. Њ ен поглед лежао je тупо насупротној сећији, без икаква живота. хладно ii 1.разно. Она тако, још од лањске године, понекад пада у нека мртва расположења n сатима остаје у том стању, не примећујући уопш те ништа шта се око њега дешава. Тек кад je Златија мало продрма, она као да се поврати у живот, погледа зачуђено у кћерку, устане п без речи изађе »цз со б е , тобож е неким послом. Тако сад. A некад, док je у кући било свеra у изобиљу, она je живела као права бегоЕ-ица. Чак није много марила ни за то што њен Мехмедбег проводи ноћи зими no механама a лети у Травињу. Њ ена кућа била je стално отворена гостима. Трош ило с е немилице. ГоЗбе u теферичи низали се у бескрај. Држала je п Мубу, најпознатију певачицу у граду. да су joj ев е хануме могле да позавиде. После, кад ее кметовп ослободш пе, Садета ханума продужи исти живот, .све док не дође до накита, na до кућпих скупоцености. Најпосле, морадг да прода и старинске, златом везене, хаљине да би се у кућу донело најпотребније за живот. A М ехмед-бег стално мрк « зловољан. Некуд се п р осу о од пусте бор бе са самим собом . Он, међу своја четири зида, однедавна отпочео да се бори са некии невидљивим, na пуши n хода no соби све док не малакше, a затим, савладан умором , седана сећију и преноси се у мислима некуд у прошлост. С&раЈевски Гајретов пјевачки х о р <одлази други дан рамозан. бајрама у Мостар, д а учествује на тамошмзојГајретовој забави) 40 �Данас над очу топове прибра ое в ов маЛоиУСвојвх буђав-их мисли, поче да пребире непгго no џеЈ повима, затим отвори чекмеџу ц.вОглед м-у оета дуго' триковаи за њезиПо- дно> Најпосле, у свом црном капуту, у чввилуку. нађе нешто ситног новца, меГну га у заџепак од фермена в задуги с е у чаршију.. Чим je прешао кућии npar, Мехмед бег понриминарочито достојанствено држање, с мином поштовава u ввђена човека. Трудио се из све енаге да- не би запао у своје бриге, na да не би на њему штогод. свет приметио. Зато се усправи што je могао достојанственије, нарочито кад се прикучи чаршији. Зиао je он да их вма много који би сеод ср ц а пот* смехнули његовој невољи. као што су Мујага Сабитов-ић na Тахир-бег Скикик кога Мехмед-бег imje х те о да- помаже на взборима, п многи остали. У чаршији при сусрету са својии познаницим-а. он се. силио на особито л»убазан осмех. Али, што он разуме се. није могао да примети, тај љубазни осмех i епадао je некуд пЈупал, и без душе попут осмеха у маске. Taj осмех, што je год МеХмед-бег више за~ лазио у чаршију, постајао' je све упадљившји i> људи су га опажали са чуђен>ем>., Ш та ме овако гледају? миелио je он. Зар чуде се одакле још живим.. Чуде се што ми ни пера не могу да одбију. Пасјаковићи једни! A некад су скакали на ноге вспред мене И овог гута, Мехмедгбег je* дуго завирибао no дуканвма, годио се, кушао масло, распитивао цене бамји и кадајифу и љубазво и доетојанствено разтоварао са трговцима. " Узео бих, вала Мујага, коју килу o b o p - м-а>сла) али тиг.брате, нешто жегне. — Наврати сутра, Мехмед-бег! Поручио самнешто нарочито. Увраво за тебе. — Ех там&н; Мујага. Алах-еманет! Вракајукн се сђојој кући, Мехмед-бег застаде иред трафиком, обазре се гледа лвв га ко u- купи двадухана пО Дцн.'- 2'50. A Злагија je везла с » својом другарицим( док je Мехмед-бег био у чаршијв. — Ето(, бабо био у чартиији » . пбвратио се, a ja заборавилД Нисам се надалада he взаки ре» ч е Здатија — A шта. čk заборавила? —- ЗнаШ, Шефика, кад год мислВм да he bit изаћд у чаршпју, ja м-у у џеп од црног капута опустиМ- неиолико динара, iep знам да он нема. A за» тражио ne би нипошто на свету. Шефика само уздахну. Обадве Су зачае заста1 ле в загледале се кроз прозоре. Сумрак je пацао на град и махале и м и н ахта се китила ватреним кандиљима. Мујезинв су били вечерас многобројниј » и глаеови пм'грлатији. Град-јеизгледао беекрајно опружен u живот у њему тако ускомешан и нера* зумљив. —1 Боже моју хоћемо ли се вкад решпти овог затвора? — тужно и тихо рече Шефика. — Б ог зна. Тако ми je хаткад хладно у душп и сва се стресем од зле помисли. Ненадно, Садета-ханума стаде на врата п рече нехако необично tnxo, као из даљине: Злато, полиј оцу да узме абдест! — и> у* даљ» се* — Ja- hy докв вечерас да завршжм овај стол* њак> рече Шефика. — Добро.- Само нвмој да окаониш! И прпјатељице ее растадоше. Махала je тонула- у тишиму. Ahmed Muradbegović Deri, irne, deri! {NoveloУ Na koncu konca i to' se svrši. Sin'an še vrati s pijace satti, bez krave, bez para i bež rtovik cakšira, U oniln istim", poderanim i kaijavinr, u kojima je i otišao, od kuće. Evo kako se to zbilo: Bio to sveosve ljutit, čovjek. Pravi' Krajišnik! Toliko ljutit da su se o njemu kazivale- pripovi-tke i narod- mu " jsapćući' ime izgovarao- Kud- god- išao na sve seje ljutio. Na ljude, na životinje,., čak- i na* stvaril.. one su im'ale' u' sebi ptf koje" naročito sVOjstvd' koje' bi ga" dražilo; izazivalo, u bijes ugonifo. I' po danu i pO" noći on se" uvijek imao rta" nešto da razviče i ро“ ' nešto da savlada, ukroti, pod svojtf volju' strpa1. Tako" se to" desilo; eto, i' sa kravom i sa čakširama. Nije on tu kravu prodavao što nije imao čime"" čakšire da plati, niti je on te čakšire kupovao; Šftr mu nije imao ko u kući, ili! u selu, i bolje i jeftinije, da otka. A da, Bogmel Bogata je to seljačina.. Upo* sliče on pola sela ako mu je nužda, samo-dane mora u grad trgovcima kesu da nabija. On je kupovao te čakšire. da-se kravi- osveti. 0 a joj. glavom namiri sve' ono^. što mu< je ona o d tih starih čakšira što su nanjemu,. počinila. I.da za nju kupi takve iste čakšire, ili* još. i bolje možda,, kakve mu je ona ponašanjem: svojim- izderala i u blato uvaljala 41 �A ta krava! Oh ljudi ljudski! Bila je to prava neman, Bog da prosti! Čovjek bi prije rekao da je bik, nego krava, takva joj je bila ćud i tako se među kravama ponašala. Ništa drugo nije radila, samo se upinjala, nadi­ mala i toliko se uzdizala, ko da nosi carsku krunu, a ne rogove, na glavi. Ne bi čovjek vjerovao dok ne bi vidio, tako je to čudo bilo. Kad bi ona kud god polazila, u selo, kući, ili pod baka, Bože sačuvaj da joj Sinan ne priredi doček po volji i ne pokloni se njezinom gospodstvu. A , ne­ ma toga I Parnula bi ga rogom ko god bi joj se pri bližio. V eć mora biti doček, parada, deputacija bi sko ro rekli, ili rog, papak i repina po nosu. Kažu, što nijedna krava, da je čak i grizla. Kad ona ulazi u tor, da je kravaruša pomuze, moraju izaći iz tora pred nju dva čovjeka s vilama u ruci i stati jedan prema drugomu, upravo uz vrata i, kad ona mimo njih naiđe, uzdignuti alat u vis, ko na kakvu generalsku počast, inače neće ti proći-kroz vrata pa da joj dukatima svaki korak plaćaš, neće pa neće! Sjekirama da je nagoniš! A ne m ožeš ni ubiti Božje živinče, zbogL grehote, ako nije radi štete, ne­ maš takva srca, pa taman da ti. je cijelu kuću raz­ valila . . . c Л • Donekle, ta krava, imala je i pravo što je bila takva. A k o je i krava, od soja-je. O tac joj je bio „m aldovanac" iz carskoga stada, pa zar da ona bude ravna kojekakvim kravetinama, za kojima m ože sva­ ko june potrčati sa druma i nazvati se ocem njezino m e teletu! A jok! Nema toga dok je plemstva i po­ nosa! I svaki ko bi to prekršio, upamtio bi što je car­ ski papak, maldovankin rog i repina po nosu. Dotužila Sinanu ta upetost, to gospodstvo, dočeci i parade. Nije on za to. Ne voli on gospodstvo. A dojadilo bi to brate i jaganjcu Božjem, a nekmoli nje­ mu pravom Krajišniku, seljačini od komada, kom u je planuti ko vode se napiti. Razbjesnio se Sinan, kao kurjak u sindžiru, pa ajde da tu kravlju gordost silom nadvlada: — Unići će ona meni u tor, bez ikakva dočeka ma ja se Sinanom ne zvao! H oće Bogami! A k o ne uniđe, evo, oba uha nek' mi odrežu! Čulom neka me prozovu! Još danas, još večeras, još ovoga časa to se mora svršiti! Sinan reče i ne poreče. Osta tvrđi od kamena. Najednom se pojavi Sinan. Mrk, goloruk. Na njemu čakšire prilično gizdave. Ni iz daleka tako pr­ ljave i poderane kao danas. Krava mahnu rogom i puhnu nezadovoljno iz nozdrva, kao da ga upozorava na neučtivost koja joj se desila. Sinan ništa ne odgovori. Krava sada mahnu sa obadva roga, najprije de­ snim onda lijevim. Sinan nešto promrmlja. Ustuboči se pred kravom . Ščepa je ljutito za rogove i potegnu sebi da je silom kroz vrata provede. K rava se uznemiri. Dim u joj u ponos. Oči, blistave i sjajne, kao da prokrvaviše. Uprije ona prednjim nogama u prag i povuče Sinana natrag. Sinan se ukruti. Nasta ravnoteža. Tegli Sinan, tegli krava. Sinan sebi, krava sebi. Nitko ni s mjesta. Nit preteže Sinan, nit preteže krava. Ljuljaju se ko da se na vagi mjere. Najednom krava, kao da se predomisli, uprije žešće i rasklima Sinana. Sinan p oče popuštati. A li se i on iznova ukruti. A krava, ko krava. Da mu se na ruga uze ga pred sobom gurati, ko dječja kolica, s desna na lijevo, i okretati leđa onom mjestu, gdje je dotle bila. Kad se lijepo namjesti, s repom prema vra­ tima, sa Sinanom pred sobom, obješenim o rogove, ona stade. Nit htjede više da pomiče, nit se dade po­ maknuti. Sinan visi kravi na rogovima, napreže se, muči, a ne m ože da je svlada. Previja se, odupire, stenje. Sve uzalud. Krava stoji mirno, nepom ično, bezbrižno. Odmahuje repom sad na jednu, sad na drugu stranukao da se ruga. U žvaljama joj pregršt djeteline što je još na prolazu iz pašnjaka, idući, negdje latila. Preživa ga i otpuhuje. Sinan vidje da tu nema šale i okrenu s druge strane. Zađe životinji za leđa, uhvati je za rep i zlo­ v oljn o izlanu: — Kad nećeš tako, hoćeš ovako! I potegnu kra­ vu za repinu. Krava shvati šta on hoće i ne dadne se smesti Bez ikakva napora, potegnu ga za sobom na repu. Sinan pođe. P oče mu navirati krv u glavu. Krajišnih je to bolan, a kravlja sprdnja eto! Bijes mu podvostruči i potrostruči snagu. I opet uzalud. K rava radi od njeg što god joj je volja v u če ga za sobom , neprestano vuče. a on ide, ljuma, kasa. Srdžba mu se zaleže u krvi. Navaljuje nemilice na njega. U noge, u ruke, u glavu, u dušu, u sve što U. je on i što se zov e njegovim. Opet sve bez uspjeha! Došla večer, vlažna i uskisla, kao da se u ocat K rava je gospodar stvari i ništa joj Sinan ne može. pretvorila. Zem lja popuzla, ljigava kao gljiva budaIzvukla ga je za sobom na repu u dvorište. O davde ljača, i sve se nekud mršti, nadima i na razdor spremana cestu. P reko ceste u strnik. Svejedno što se pri­ K rava se povratila s paše. Stala pred tor i čeka bližavala noć, vrijem e muži, dojenju teleta, odm oru na Zna se šta. Č eka ona tako i čeka, a niotkud nikakve slami. Svejedno. Krava je zaboravila na sve. V raćala počasti da bi joj se ukazala. Nema pa nema! Hm, šta se ona natrag u pašnjak, ljutita, uvrijeđena, prkosna. je to Sada? kao da je rasmišljala krava. Kakva je to' Htjela je još jedanput da pokaže Sinanu k o je ona i nepristojnost opet?! K ao da se snebivala u sebi. kako se to s njom postupa. 42 �Ali Šinan je htio to isto da pokaže njoj. Vukao je kravu za rep odupirući se nogama o kamenje, o pragove, o ograde, smiješno, krotko, ponizno. Pokuša da čučne, ne bi li tako uvećao otpor i svladao kravu. Možda je barem tako zaustavi. Možda spase barem ono nešto svog ugleda što ga je još imao kod nje. G o­ re po se! Kako je zemlja bila vlažna, a opanci bez klinaca, glatki, klizavi, otiskoše se niz gustu kišom nckvašenu travurinu, ko ligure niz poledicu, ni đavo ih ne bi ustavio. Sad istom Sinan pobjesni. Kad vidi da će postati kravljom maškarom, a on se potrbuške opruži po zemlji, sav se predade, leže, ne žaleći ni sebe ni čakšira. Opusti snagu u tijelu, rukama prihvati još jače za rep pa ko veli: — Ti vuci, a ja ću se plazati! Jednome mora dodijati! Ili meni, ili tebi . . . Kravi nije dodijalo. Vukla ga je po strniku pre. ko blata, preko trnja, preko svega najgorega, što se pred njom zadesilo, prema šumi, ravno u pašnjak. Sinan nije više nalikovao na dječja ligurama na poledici nije bio više sličan, kao mokra, slamom nabjjena krpa, prljava i zelena od blata i trave, privezana kravi za rep i puštena po volji, da se za njom plaža. Ili praznu naopako izvrnutu drljaču čurlijajfprivezala .Mravi za rep 1 prispješe tako do pašnjaka. Bila je to široka pusta čajra, preplavljenja sumrakom i nečistim lokvi­ cama. Na njoj čvrsta ograda. Ulaz u čajru zatvoren. Vratnice jake, ne bi ih topom razvalio, a hrastove vrljike visoke, čovjeku skoro do vrata. Sinan se ob ­ radova: — Tu ćem o mejdan podijeliti! Pomisli on i još se više kravi prepusti. A k o se krava zaplete u ogra­ de, ili ga mlatne o vrljike nemilice, kruto, kako to samo živinče umije, on nije pomišljao n^ to. Ninašto nije pomišljao! Samo je htio da nadvlada kravu, da je priuči prostom seljačkom životu, da joj izbije gospod­ stvo iz glave, samo mu je to bilo u glavi i samo je na to mislio. Ali krava se nije preplašila ograde. Kakve vrat­ nice, vrljike i kakvi bakrači! Nema te zapreke na svijetu pred kojom bi ona stala kad se radi o njezi­ nu dostojanstvu! Šta vrljike! Da su ljestve do neba, ona bi ih preskočila i provela šta hoće. Maldovanlfe ^ ----- nije buša seoska. I ovo ti je, na! Čim dođe do .vratnica, ko da steče. "Niti stade, niti ih onjuši, nit se na svoj teret osvrnu, već zapregnu, pa ravno preko ograde u njivu. Čovjek bi. rekao, ode Sinan sav u kašu! Osta sami konci i ob ojci! Nije ni Sinan s travom rastao pa da kravi je on i okretan, s mačkom bi Сарајево прије 35 година 43 �še poredio. granu, kao kao, samo treb e! Sad D ok je o n 'b io mlađi, skakao s grane na vjeverica, a valaj ni danas joj ne bi izma­ kad je od potrebe! A sad je bilo od p o ­ kao nikada! Kad ono krava đipnu preko njega na repu, uspravi ga na noge de. Snađe se. Sve u jednom trenu. (a nekakve se podugačke desile) i pade, a on osta . . . vrljika, povuče i kao panj- On sta­ Opusti malo ruke Bog dade, krava Pokleknu maldovanka, a s druge strane ograde* na prednje noge, a stražnjima uprije u zemlju da usta­ ne. Na čas kao da posrnu. Nasta odlučan trenutak. Sinanu od jednom, iskrsnu pred oči sva muka i sva sramota koju mu je krava nanijela. Pogleda niza se ! Sav blatan, poderan, kapa izgubljena, čakšire isparane. Pogleda k ravu: tetura, đipa, muči se, hoće opet da ustane. Sinan kriknu: — Jesam li te beštijo ti nijedna! Brzo se pribra. Još nije bilo sve gotovo. Još je mogla krava da se uzdigne. Prerano je veseliti se i vriskati. I Sinan se opet uze sav u svoje ruke. 1 sre­ ća ga posluži. Samo na tren! Osmjehnu se na njega i on joj se predade: Upravo u času kada Še DraVa, s onu stranu ogra­ de, htjela da podigne i pastavi svoj prkosni, pobjed­ nički hod kroz čajru i pašnjak, oiT~osjeti u rukajua nešto gusto, čvrsto, dlakavo . . , Pogleda šta jk. I gle čuda! On je držao u ruka­ ma kravlji rep i to ^samo još okrajak njegov, kitnjast, pun, jak. U glavu mu, poput munje, sinu sp misao. Htjede iznova da krikne. Opet se sv dok bi okom trenuo, on rasplete duge guste dlake krav­ ljega repa i sveza ga njima za hrastove vrljike. N e bje mu ni to dosta. Otpasa svoj čvrsti, blatom umrljani pojas i pritegnu njime čvor, kojim je kravu za vrat­ nice privezao. Kad i to dovrši, on se onda izm ače sav u zanosu od pobjede i užitka, da razvidi svoje mudro, pobjedničko djelo i njegove posljedice . . . K rava zadržana vlastitim repom , kao da se iz­ nenadi. Ne razumjevajući o čemu se radi, čudila se novoj snazi svoga protivnika, muknula nekoliko puta potmulo i kratko, a onda se obazrla. Kad vidje svoj rep, privezan uz ogradu i izravnan s kičm om i svog kako joj se podruguje gospodara kao da joj dovikuje: — Makni sada ako m ožeš! Mahnu nekoliko puta rogom ok o sebe, raspuhnu Bilo je taj času toj kravi rteštb silno nadnaravno. Sličila je nekom kravljem polubogu antičkih vremena, pred kojim su ljudi padali ničice i stvarnost se ci­ jela u prašinu mrvila. Neiscrpiva životinjska snaga ja­ vi se sad u svoj svojoj veličini i nadvlada i samu utvrđenu nemogućnost. Čvrsta hrastova ograda zaljulja se i1-puče. V rat' niče se iskriviše. K olci iskočiše. Cijeli strana ograde; s vrljikama zajedno, najedamput klonu i složi se na zemlju. Krava, dostojanstveno i mirno, povuče sve to za sobom na repu i zaputi se u travnjak. Najedam­ put kao da se predomisli, obiđe oko jedne lok­ vice sa prljavom kišnicom i vrati se natrag otkle je i došla. Ona je provela što je htjela, pokazala je sv o­ me protivniku šta m ože i sad, šta hoće više ? Ako je njezin gospodar čovjek, uvidiće da je poražen i učiniće svoju dužnost. Prolazeći kraj Sinana pogledala ga sv 9 jim divnim, blistavim očima, ko da mu je sve to'tim pogledom u lice sasula, a onda se zaputila bez osvrta kući. Sinan, zadivljen tom džinovskom snagom •stajao je sav obeznanjen. Činio se samu sebi nezna­ tan i sitan. Pokunji se i pođe. Kad se, sav izmoren, isprebijan i u blato uvaljan,, bez kape i pojasa, s p o­ deranim čakširama, povratio kući stajala je: krava pred vratima od tora, upregnuta u cijelu jednu stranu ograde, kao u kola s potrvenim točkovim a, i čekala na počasnu stražu, s vilama u vazduh, da uputi kroz nju svoj gospodski maldovanski hod. Sinan dođe do nje, sagnu se, pokorno i mirno, odveza joj ogradu sa kitnjasta repa i viknu muklim, utučenim glasom, kao da je s nečim zauvijek svršio: — Suljo! lbro! Iznesite pred kravu vile i sače­ kajte je pred vratima dok uđe . . . Suljo i lbro, dva brza i izrasla momka, pograbiše vile i, dignuvši ih uspravno u vazduh'ko vojnici svoje puške, stadoše jedan prema drugome na vrata, M aldovanka se, polagano i svečano, zaputi između njih i, hladeći se oslobođunim repom kao kakva baronesa nojevom lepezom , ode na svoje m jesto da je kravaruša pom uze i nadoji tele. Sinan pogleda na svoj uprljani i iskidani pojas, na svoje poderane čakšire i na svoje izudarano meso, progunđa kroz zube: — Platiće to ona meni. Ovaj pojas i ove čakši­ re ovde ona je poderala. ona će ih i kupiti . . . I zaputi se s time u kuću. . . (N astaviće se) nozdrvam a travurinu i šiblje, sve uzalud. Raspuhivala ne raspuhivala, maknut s mjesta ne može. Taj prekarni položaj kao da je uvrijedi, zabolje. I od toga bola kao da joj se snaga ponizi, poveća, Сјетите ce ona ubi sve četiri noge u zemlju, zadrije papcima u njezinu koru i — potegnu . . . Sinan zaustavi dah, čudom se začudi: 44 .ГАЈРЕТА” �'V Hamid Dizdar Ш Ш Ш И»ОГ Događaj u bolnici (Humoreska) duže vremena oseća da tako njoj diktira neki unu­ trašnji nagon, neko skriveno osećanje poslušnosti usko skopčano sa izvesnom simpatijom za samu lič­ nost doktora Asima, šta li je. Uopšte, primetili su to mnogi, ona je uvek prema njemu pokazivala više na­ klonosti i pažnje nego, na primer, prema nekom dru­ gom lečniku u odelenju. Možda je to i ljubav? Pitali su se mnogi i bavili ovim pitanjem. A, verujte, o ovome je možda sama Barica razmišljala više nego svi ostali. I jutrošj. eto, da što pažljivije i revnosnije izvrši^ želju doktora Asima, Barica je, sva zadihana, izvrša * vala sve što je najpotrebnije dajući naloge posluzi i .mlađim bolničarkama. D o malo, sav personal bio je uniformisan u" čistim belim mantilima. Ambulanta, u prizemlju, počela se puniti bolesnicima. Pacijenti, raznih vera, godina, obličja i raznih vrsti bolesti, pro jHfHrett^su kroz vrata i bojažljivo se nameštali na klupama postavljenim u okrug ćele ambulante. Svako jutro, već deset dana, dolazi sa mnogobrojnim rad­ nicima i siromašnim građanima, jedan slepac, ratni H am id D izdar invalid. Vodi ga ispod ruke neki njegov daljni rođak, Dole, u dolini Miljacke, budilo se Sarajevo di­ seljak, mladić dvadesetih godina, kome je izgleda šući na sve škrge. U prostorijama državne bolnice, ovo vodanje slepog invalida postalo jedino zanimanje. na malom ozelenilom bregu, bilo je sve užurbano ji[J Invalid je dotjerao do časti kapetana i ima dobru zaposleno. Jutrom su poslovi najveći: čiste se sobe, peru stakla, izbacivaju nepotrebne krpe, vata, razne mesečnu penziju. Drugi, opet, bolesnik, koji se stalno vrza oko bolnice, čvrsto je ubeđen u to, da je on< poveze i upotrebljeni lekovi. Sva posluga je na no­ nekim čudom, postao obično zrno pšenice. U jednoj gama. Sestra Barica, postarija gospođica, ozbiljna, stro­ kavanskoj tuči dobio je, siromah, jak udarac nožem ga, nadzornica u internom odelenju bolnice, zapoveda: po zatioku glave. Od tog udarca izgubio je pamet. da se isprazne sanduci, izmetu ćoškovi soba, poma­ U početku se nekako obhrvavao, nosio, ali docnije knu stolice i učvrste operacioni stolovi. Svi je slu­ poludi sasvim. U toj duševnoj poremećenosti uobrašaju. Mlađe sestre, bolničarke, m nogo se boje njenog zio da ga je neko nadzemaljsko čudo pretvorilo o strogog pogleda i slušaju skoro očinski svaku njenu pravo pravcato zrno pšenice. I od tada postao živi reč. Ona je iskusnija, starija, zna više. I lečnici je mučenik. U bolnici znaju uvek kad će se pojaviti: uvažavaju, poštuju. Vole je radi toga što uvek, kad jauče izdaleka kao ubodenik i bane najednom u koju joj se nešto kaže ili zapovedi, izvrši s velikom sabilo sobu, kao da ga je neko iz rukava istresao. Šću­ veš u i voljom. ćuri se prestrašeno u nekom ćošetu i zverka nekud izgubljeno oko sebe. Sasvim se ustraši kad negde Eto, sinoć, kaže njoj na po'asku iz bolnice, kad ugleda ili, nedajbože, sreti kokoš kraj plota, a jed­ je završen rad u ambulanti i dogotovljen pregled bo­ nako tako i vrapca na gomili đubreta i prašine. Počne lesnika po sobama, dr. Asim Araničević: „Uredi, odmah iz svega glasa zavijati i jaukati, jer ga uhvati draga Barice, sutra ranije laboratorij. D oći će, oko sedam, jedan gospodin, moj prijatelj. Neka ne čeka strah, kako je sam pričao, da ga kokoš ili vrabac ne dole u ambulanti. Izvedi ga odmah ovamo u labora­ proguta kao i ostalo zrnje. Inače je sasvim bezopa­ torij, na prvi sprat. Boluje, znate, duže vremena na san, pa ga puštaju da slobodno ulazi i kreće se po stomaku. Moramo ga dobro pregledati. Udesi za njega svim bolničkim prostorijama. Šesti e se sa njim za­ klizmu, ali pažljivo, osetljiv je... Ja ću dotle doći i bavljaju kad završe poslove. Jutros, kao vetar, izbi odnekuda i uspevši se urediti ostalo..." Tako joj je sinoć, i uvek, govorio gospodin doktor Asim. Poslušaće ga, mora ga p o ­ preko basamaka. proviri u laboratorij. Upravo se do­ vršavalo sa radovima za današnje poslovanje. Sestre slušati. Treba da bude potpuno zadovoljan. Ona već 45 �su se žurno kretale po sobama, Barica je stajala kraj jednog belog stola. Kraj nje je bila nameštena klizma. T o je okrugla posuda za pročišćavanje ljudskih crevaVrlo neugodan aparat! Istina vrlo dobar za lečenje stomaka, ali vraški neugodan. Koliko samo bolova pretrpi čovek dok mu Iečnik ovom đavalskom spra­ vom pročisti rectum i sve trbušne kuloare koji one­ mogućuju normalno fukcionisanje stomačne mašine­ rije. Stotine ljudi previjalo se od bola pred Baricom lečeći svoje trbuhe! A ni lečniku nije baš ugodna dužnost izvršavanje ovih poslova. Ali, eto... svaki rad ima svoje dobre i slabe, zamamne i glupe strane. Sad će, eto, opet imati jedn og takvog pacijenta Mora mu klizmu urediti Što pažljivije. Treba da bude sve spremno dok doktor Asim, čije naprćene usne vrlo mnogo obećavaiu, kako je to jednom konstato4ђша1а sestra Barica, dođe i izvrši ispra^njivanj^ creva ^svog prijatelja. Otkucalo je osam sati. — Brzo, Melanija! Odnesi tu posudu u pokrajnu sobu! Očisti, Ljubice, te instrumente sa stola! Zagrij malo ove b očice . . . J a k o ! D obro je. Hm . . .nare­ đivala je Barica, a ono se sve, kao po taktu, okre­ talo, trčalo, pospremalo, žurno, bez ikakva razgovora^ i primedbe. — Šta ćem o sa ovim krpama? — P onesi! Spusti ih u ono sanduj'ettS^H-fctima! D obro je! i I tako. Svakoj je rekla šta ima da radi, gde da ide, šta da učini. Užurbanost. Jutra su najživlja i naj­ teža u bolničkim radionama. Vrata se najednom naglo otvoriše. Pojavi se u otškrinutim kanatima neki mladi gospodin. — Klanjam se! D obro Jhtrd! — filistarski se uvijao i titrao jedva vidljivim osm ejkorr ok o usnica. — D obro jutro! O dgovorile su sestre bolničarke u jedan glas. — Izvolite, gospodine, ovam o — uputila ga je jedna sestra prema nadzornici Baric:. — Klanjam se! — On, izvolite, gospodine! — Molim. Hvala. Ja sam, znate, došao , . . — p oče on. — Znam već sve, dočeka Barica. — K ako? Vi znate? Nije m oguće! Čudio se ne­ poznati pospodin. — Izvolite sesti. Ja sam već sve uredila. Vodu sam dob ro utoplila. Pomešala sam sa uljem i ulila.. Uvek je, znate, verujte, bolje s uljem nego sa sapu­ nicom , jer . . . oprostite, bolje ide . . . lakše se podnosi . . . — Ali, sestro, ja sam boles . . . — Razumem vas ja, potpuno vas razumem! Naj­ bolje će biti da skinete cipele! 46 — Cipele! Zaaašštooo!? — Ali, molim vas, nemojte se uzrujavati • . . Sve će to ići lepo, bez bojazni . . . — G ospodine, ja nisam, o v a j . . . kuku m e n i... Htio je nešto da kaže taj nepoznati gospodin, ali mu Barica nije dala da dođe do reči. Kod svake njegove reči zapljusnula ga je pregršću slatkih reči. — Ne brigajte vi, dragi gospodine, sve će da se svrši za pet minuti . . . P osle ćete tako da če­ kate d,.k dođe gospodin doktor Asim. Posle će on s vama da uredi ostalo što bude potrebno. — Nn . . . ne razum . . . mm . . . m . . , — Nevena! Ljubice! Pom ozite gospodinu da svuče sa sebe sve Što je potrebno. Nemamo, znate, vre­ mena da odugovlačim o, Mora sve brzo da se svrši jer bi svaki čas i gospodin m ogao da se pojavi . . . — Šta ću da svučem ? Štaaa! Jeste li vi poludije? Jjaoooj . . . ~r Tako. Polako samo, deco. G ospodine ne­ mojte da . . . — Šta nemojte, molim vas, pa to je bezobr . . u 'P o m o o o ć . . . ,E, jo . . . j . . . Nije ništa pomagalo. Sestre su udešavale sve što je bilo potrebno. Zaboga, ne smiju se zameriti doktoru Asimu. Nepoznati mladić sa napudranim li­ cem niz koje je curio znoj ležao je ispružen na jednortT naslonjaču, okrenut licem prema zidu. U labo­ ratoriju širili su se mirisi raznih hemijskih rastopina tečnosti, masti i ulja, zaudarajući neugodnim zada­ hom koji ga je zapuhnjivao. Iz pantalona spuštenih do pod kolena virile su cevi klizme koju su sestre turile duboko u pantalone kako bi mu se dobro pro­ čistila unutrašnjost creva i stomaka. M ladić je izne­ m oglo opružio pobledele ruke preko naslonjače i je­ cao prigušeno. Kad su se, pet minuta docnije, rastvorila vrata i kroz njih ušao doktor Asim u laboratoriju internog odelenja, nastalo je zaprepašćenje: užas. D oktor je dov eo jednog stranog g ospodina, postarijeg čoveka i još sa vrata zavikao: — Halo, draga g osp ođ ice Barice, doveo sam sv og prijatelja, Priredite mu klizmu! — Šttaaa! — zavikala je sestra Barica, U tom trenutku zajecao je nesretni m ladić iz naslonjače: — Jaoooj . . . — Ko je to? zavikao je doktor. — Ne pitajte. Držali sm o da je to vaš prijatelj, odgovorila je jedna sestra, pa sm o mu dale klizmu.. — A ja sam, u stvari, došao . . , gospodine doktore . . . sam o da mi se pregledaju žglobovi na rukama . . . Pa sam zabasao u ovu sobu . . . — je­ ca o je iznem oglo nepoznati mladić iz naslonjače. Usprkos m učnosti situacije, doktor Asim je pra­ snuo u glasan smeh. N jegov prijatelj, videći klizmu i čoveka u ovakvom položaju, prebledeo je. Obasuo ga mrtvački znoj p o licu. Isto kao i sestru Baricu. �V x bajram ske lop ove Prošli su dani šehri ramazana Pobožni, u snjegu, u dušama novi Iščezli su zvuci ramazan-ezana Osv’jetljene noći ko čarobni snovi. Неколико бедних њивица три месеца цела у једној долини очеку!у кишу. Три крпеља/три мала села, уиорно над гудурама дишу. Хамид Диздар Gajrei zove Snježni bajram ves’o na licima šija I pobožne duše dobrotama puni. Sa munare bajrak zelen pozdrav vija, Nebo berićetli pahuljice truni. Poštene misli, očišćena srca, Zastupajmo smjelo glas kultrre nove, U sjenci emblema: našega jedinstva. Na nas čeka rada polje; Gajret zove. Snježni bajram ide u svečanu ruhu, On je čista radost na zemlji živima, On je toplo gnjezdo u pobožnu duhu, On je božji rahmet milim namm tvima. Sa gradske tabije topovi se čuju, (Dječijeg veselja, puni su sokaci.) Odjeci im gradom svečan đerdan kuju; Topovi su prvi bajram-dana znaci. Domovi su topli. Radost srca grije, Veče tiho pada. Grarjom svjetla gore. A do u u noć kasnu majka ruho šije, Jer če bajram svanut’ prije b’jele zore Povedimo djecu mladenačke volje Da nam skuju djela nove bratske sreće, Da stečpmo i mi neimare nove. Na nas čeka rada polje; Ш Gajret zove. CV '’ ~ r< Da dižemo temelj novog ideala. Bratske sreće, rada, zajedničkog dela. Pogledajmo smjelo na puteve nove —- Poskidajmo sa njih sva neznanja vela. Na nas čeka rada polje; H ajret/Ztm ^. ŠERIF RAŠ1DKADIĆ MOJA хбрц его ви ; Ca једног брда, високог, ввдим три села како, слепљени уз стењег ко крпељи ситни над гудурама дишу. Под руком, стављеном над очи, видцк j’ e цео: камен! камен! неколике козе уз један потск, и ja, ко црв, невидљив, неприметан; о стрмој литици некој у даљини окачен један чардак бео. Идеи. Над главом ми модар преголсм круг: небо у најлепшим подневним бојама. Нигде мало лековита хлада! 0 , викад, никад заборављен друг јаблан u h je онај на косој кривини! Пао претежак пљусак помамне ватре на спрзкена брда, задахтала тела. На.едном — ехај! — море радости ускипти ми ненадно у души: за стенои коју спретно обиђох помолило се десетак кућица сламом покривених — једна je и црвении начичкана црепом — разбацанвх међу камењем. И ћутљивих док евојке пребдеделе у јесења свитања. Муслиманке у Сарајеву Помаште „Гајрет* 47 �Dr. Hazim Muftić O našoj društvenoj svijesti Bilo da pristanemo uz mišljenje Aristotelovo, da je društveni život usađen u prirodu čovjekovu i da je on kao takav prosto jedna psihološka nužda; bilo da pristanemo uz mišljenje, da je društvo jedna umjet­ na tvorevina, što zastupa isto jedan velikan grčke fi­ lozofije Platon, tačno je, da se čovjek n^ da drukči­ je ni zamisliti nego kao društveno biće i da na svi­ jetu nema predjela, u kome bi ljudi živjeli potpuno sami za sebe kao jedinke. Samo je čovjek kao druš­ tveno biće mogao dostignuti kulturni stepen, na kome se dana >nalazi. Da nije bilo zajedničkog života ljudi nebi bilo napretka ni u kojem pogledu, jer bi tada bio v ivjek čovjeku vuk* kako to lijepo veli Hobbes. Č ovkao pojedinac, okružen ugodnostima i neugodnoaa prirode, kratko rečeno okružen njezinim grandi­ oznim snagama, izgleda tako sićušan, da nam — ap­ strahirajući na čas potpuno od društvenog života — i nehotice doziva u pamet izreku velikog G eothea: „W a s will der Mensch, der gepriesene Halbgott?* (Šta hoće čovjek, taj slavljeni polubog?). Sposobnosti pojedinca tako su slabe da оћ ne bi bio u stanju sam ni da zaštiti svoj goli život, a udružene sa sposob­ nostima drugih, one su kadre da stvore čudai i da pobi­ jede i samu prirodu. I stoga v eć čim je čovjek došao na zemlju, pojavile su se grupacije, koje su se tokom vremena širile i diferencirale, dok nismo došli do najsavršenijeg oblika današnjeg društvenog života — do državnog uređenja. Opstanak roda ljudskoga tražio je formiranje i takvih zajednica, koje imaju prisilan ka­ rakter t. j.. takvih udruženja, čiji član mora svatko biti, bez obzira da li to konveriralo njegovoj volji ili ne. Takva zajednica je naprimjer država. Svaki č o v ­ jek mora biti podanik jedne države i pokoravati se njezinim propisima. Ali nije zajednički život u potpu­ nosti uređen prisilnim propisima. Možda najšire p o ­ lje društvenog života ostavljeno je inicijativi odnosno slobodnoj volji pojedinaca. Da li će netko pripadati i sarađivati u jednom kulturnom društvu, ovisi od nje­ ga. Da li će se ljudi međusobno pomagati i živjeti u ljubavi, da Ii će vršiti vjerske propise, sve to tako­ đer stoji do njihove volje. Stoga imajući ov o pred oči­ ma možemo društveni život podijeliti: na prisilni i dobrovoljni. Na ovom posljednjem želim da se u ovom svom izlaganju zaustavim, jer je to rak-rana naša. Što god nije „pod m oranje", a ne tiče se direk­ tno naše kože, za nas ne postoji. Mi živim o svaki za sebe, obuzeti jedino težnjom, da što bolje proživimo svoj kratki vijek i da stečem o što više materijalnih dobara. Moj komšija — brat — me se ne tiče i u težnji da što više osiguram sebe, ja ne sam o da ne gledam na njega, nego ga r gazim, ako je to potreb­ no- I tako dolazimo do jedne - po mom mišljenju — S 48 glavne karakteristike našega društva, a to je frakcionizam, rascjepkanast i razdrobljenost. A k o se malo u tu svar zadubimo, svuda vidimo male, sitne grupice ljudi, koje ne veže ništa idejnoga, v eć ih drže na okupu raznoliki interesi, koji, čim prestanu, odmah vode do uništenja tih grupacija. Naša čaršija kao ekonomski najjača, uz potporu neših inteligenata i vjerskih i svjetovnih, trebalo bi da bude srce našega društva. Cna bi morala biti pot­ pora svih akcija, koje imaju za cilj dobro zajednice. A je li to ta ko? O dgovor je kategorično negativan. Sastavljen je od pojedinaca raznih shvaćanja i pogle­ da na život, ali glavni tip prestavljaju, čini mi: se, oni, čije se shvaćanje m ože formulisati ovako: Najvažniji j e ,u životu čovjeka novac i sve sposob­ nosti treba upraviti u pravcu materijalnog osiguranja. Pored toga treba vršiti vjerske propise. Treba klanjati, Ramazan postiti i dijeliti zekjat. N o ovim dužnostima je udovoljeno, ako odem o u džamiju, pa dok imam uči, mi gledamo kroz prozor i mislimo, kako ćem o najjeftinije doći do komšijine kuće; ako postimo Ra. mazan, a uz to uopšte ne mislimo na preporod duše nego.sam o na to, šta ćem o jesti uz „Iftar"; ako duž­ niku otpišemo dug, koji je i onako bio nenaplativ, u ime zekjata, ili mu dam o zekjat zadržavajući ga o d ­ mah za naplatu duga i t. d. i t. d. Često se među njima čuje*ona poznata: тра mi sm o braća" a kad tamo, U isti ogovaraju svoga „bra­ ta", čine mu sve moguće smetnje, ako mu se ukaže prilika da dođe do kakvog materijalnog ili moralnog uspjeha, ne prezaju ni od nelojalne utakmice, a vrlo često ni' od tuđeg „haka“ i za kakvu kulturnu, huma­ nu, pa i vjersku akciju ne daju ništa, v eć jednostav­ no slegnu ramenima i odgovaraju: „kriza je". Svijes­ ti o pripadanju zajednici i svijesti o dužnostima prema toj zajednici nema. — Društvena svijest kod naših obra­ zovanih staleža na višem je stupnju, ali ne m ože se ni izdeleka reći da zadovoljava. Zar na primjer nije.žalosna činjenica, da ni v e­ ća naša mjesta nisu bila u stanju izgraditi sebi „d o ­ m ov e", koji bi bili središta svega kulturnog života u njima. D ok pripadnici ostalih vjera stvaraju palače, mi sm o prisiljeni da zatvaramo i ona društva, u ko­ jim plaćamo kirije. M i kao da ne vodim o računa o tome, koliku važnost Islam pridaje društvenom životu. Treba znati, da je i džema-at uveden za to. Nije svr­ ha džema-atu, da ljudi zajednički klan jaju, pa da odmah poslije namaza nastave svoje stare zadjevice i raču­ ne. Džema-atu — skupu — je svrha, da se ljudi me­ đusobno upoznaju, približe, da se pomognu i zdogovore. K oliko mi je poznato, Muhamed a. s. za svoga života nije dao sagraditi više od jedne^džamije, a to �p&radi toga da se ne stv&ra -razdor, Zac ustanova džema-ata, pa ovaj događaj iz života .Muhamed a. s. nisu nejeklatantniji dokaz, da Islam samo u .društvenosti vidi napredak, U doba pejgamberovo nije . bilo druš­ tvenih organizacija kao danas, pa je džema-at bio tak­ vim društvenim središtem. Џ današnje doba institut džema-ata sveo sč je na zajedničke) obavljeuje molit­ ve baš usljed toga, što su se tokom vremena stvorila razna mjesta odnosno razna udruženja, gdju su člano­ vi zajednice mogli da misle ,i raspravljaju d zajednič­ kom šivotu. Time dakle što više džema-at nije ono, što je bio, mi nismo lišeni dužnosti, da tražimo i stva­ ramo mjesta za društveni živ o t Princip društvenosti spada među temeljne principe Islama i mi, .ајсо hoće­ mo da budemo istinski pripadnici te vjere, M smije­ m o se ničitn izgovarati i moramo izaći i? ov e učma­ losti, u kojoj se nalazimo. Istaknuću ovdje jednu našu karakternu crtu. Če­ sto puta neka akcija u stanju -nas je neobično oduše­ viti i čovjek, gledajući takva raspoloženja, dobiva uti­ sak, da je ov o sredina sa izgrađenom društvenom svi-, ješću. Ali treba pogledati šta se zbiva kroz kratko vrijeme. Sve se sliježe kao mušemali fenjer.-Sve na jedanput stane, pa više ni makac. Mi znamo u opće svrhe obećati i izvjesnu sumu novaca, ali ako sakup­ ljač ne bude dovoljno oprezan, pa odmah ne uspije da je naplati, drugi puta kada dođe ili će dobiti od­ govor: .dođ i poslije* ili: .n e dam“ . A ko se traži mo­ ralna pom oć, koja ne košta novaca, opet je najsitniji razlog privatne prirode it stanju da pojedinca odvrati od toga. Čudno je to. U svakom svom gestu pojedinac gleda svoj vlastiti interes i to direktni. A treba znati, da takvo rezonovanje znači sljepilo kod očiju, jer iz­ vjesna djelovanja indirektno dovode opet do naših in­ teresa. T o je isto tako kao t. zv. intenzivno i eksten­ zivno .gospodarenje u ekonomiji. Obrađivati zemlju, žt ne đubriti je i. obrađivati tu istu zemlju, a đubriti je. Izdati ,pod najam trošnu ,kuću i izdati pod najam tu istu kućifsamo popravljenu. I za đubrenje zemlje i za popravak zgrade treba utrošiti izvjestan kapitali i taj kapital, koji. prividno izgleda trošenje, u stvari je do­ bit. T*kp,isto i mi, kad dajemo za zajednicu, i ako nam $e čini, da su to za nas izgubljene pare ili trud, time posredno dobivamo. Jer pojedinac je samo toli­ ko јак. коНкц vrijednost uživa njegova 'redina. Jedan prosječan Švicarac, i ako član maloga naroda proći će svuda daleko bolje o d našeg jednog jakog pojedinci jer ,je član solidno građene zajednice. Šta hoće p o je­ dinac, makar kako bio obrazovan, u sredini koja je neobrazovana? Šta hoće bogataš među siromasima? I jedan i drugi.jzgubiće svoje bogatstvo — duševno i materijalno. Nije badava rečeno: .A k o su svi u jed­ nom mjestu, ćoravi, i ti začepi oko.“ Uticaj sredine pojedinca-je neobično jak i odsudan, a tome se ne tre­ ba ni čuditi. Društvo je organizam, isto tako kao što je i ljudsko tijelo, a. pojedinac je dijelić toga organiz­ ma. Ako je organizam bolestan, mora i onaj dijelić od toga trpiti. A k o organizma nestane, s njim i on pro­ pada. 1 stoga društvena svijest jednog elementa mjeri­ lo je za njegovu zrelost. Šta je održalo jednu židov­ sku naciju kroz stoljeća. Ništa drugo nego kompak­ tnost i do krajnosti razvijena društvena svijest. Raštr­ kani p o čitavom svijetu, njih 15,000.000 ljudi unutar kolosa od dvije milijarde drže u rukame gospodarski život svijeta, žive udobno, ali se brinu za svoje nezbrinjene članove i svojim parama drže tolike svoje organizacije. Društvena svijest je dakle onaj movens, koji da­ je životnu snagu jednoj zajednici. U časovima, kad je Opštinska vijećnica, u Brčkom 49 �ugrožen opstanak jedne zajednice, dakie kad nastane .potreba obrane, to je najuspješnije sredstvo. Svaka zajednica nastoji očuvati svoju individualnost, a izlože­ na je uticajima, a često i napadima, koji imaju za cilj izmjenu čitave njezine strukture i unošenje novih elemenata koji onda toj sredini daju posve drukčiji iz­ gled. Bez razvijene društvene svijesti ona ne može odoliti i malo po malo nestaje je usljed pretapanja odnosno rasipanja u drugim grupacijama. Isto tako opet izgrađena svijest, kako smo to v eć izložili, jes najbolja garancija za napredak društva. Mi pak kao da smo se urotili sami protiv sebe, Za nas pojam za­ jednice uopće ne postoji Savjete, upozorenja, izlaga­ nja — i usmena i pismena — u tom pravcu smatra­ mo običnim nadmudrivanjem, a njihov auktor u naj­ boljem slučaju dobiće samo stereotipnu pohvalu, formulisanu u riječim a: „Е baš lijepo govori, lijepo piš » Mi u prvom redu ne poštujemo sami sebe. A za društveni život je čovjek onda sposoban, ako pođe od sebe i ako izgradi sebe. Čovjek, i ako najsavrŠenije biće na zemlji, izložen je kako unutarnjim kon­ fliktima, tako i sukobima sa vanjskim svijetom. Stoga samo onaj zaslužuje^ naziv „čovjeka*, koji te konflikte uspješno rješava pom oću vrlina dostojnih čovjeka, vrlina, koje ga zapravo i čine čovjekom Sa­ m o onaj poštuje seb e,.k pji-se u sjvohK djelovanju ne služi svojstvima nedostojnim čovjekova bića. A čim razum, samosvladavanj*, pojtenje, pravičnost, jednom riječju humanitet, m e dominiraju ljudskim životom , čovjek se spušta do niveau-a jednog živog bića, koje je samo tijelom čovjek. Rijetki su oni kojima je cilj života biti čovjek i kao takav živjeti. Pa kad dakle ljudi ne poštuju sami sebe naravno da ne mogu poštovati ni druge. I zato se u nas pojedinac ne cijeni p o njego­ voj vrijednosti i sposobnosti, nego po tome kako umi­ je da p'ihlivani po konopcu života, da se ne zamjeri jed­ nom ili drugom. A k o se u našoj sredini pojavi kakav jači pojedinac sa širokim horizontom i željom da dru­ štvu pomogne, stvara se o k o njega čitava falanga za ­ vidnih, koji ne biraju Sredstava da spriječe uspon tak­ vog lica. Samo neka pojedinac ne napreduje, neka mu se ne pjevaju hvalospjevi, pa makar to zajednič­ koj stvari i štetilo — tako oni režonuju. Mnoštvo jed'' no naših jakih ljudi ili je propalo boreći se vječno sa svojom okolicom , ili se potpuno povuklo u svoj naj­ bliži krug dižući ruke od društva, koje ne želi napri­ jed. Ima u našoj sredini usprkos naše zaostalosti lju­ di pametnih i od velikog iskustva, ali mi ne damo da nas oni povedu, .mi ih ne slušamo smatrajući sebe jed­ nako sposobnim za sve. Naravno da i medu njima ima iznimaka, koji su zaslijepljeni svojim neposrednim in­ teresom, razočarali društvo koje mu je povjerilo neki opći posao. Ali još nije opravdan i temeljit razlog, da se izgubi povjerenje u svakoga i da se podijelimo na najsitnije grupice. Naša sredina trpi od pom anjka­ nja autoriteta, jer ne da nikome te uloge. A bez au­ toriteta nema napretka društva. Pa i ako netko uspi­ je da se kao autoritet naturi jednoj sredini, to biva samo za kratko vrijeme, jer se odmah javlja rival a mi koji smo i onako naklonjeni dezorganizaciji. odmah pristajemo uz ov og posljednjeg i rušimo za čas ono, što je možda stvarano velikim naporima. Svakom ak­ t cijom našom dominira interes, a ta' interes je u velik op većin i slučajeva odraz najgrubljeg egoizma. T o se ispoljava svaki dan u našem društvenom životu. D ovoljno je na pr. otvoriti trgovačku radnju u blizini radnje svoga komšije, pa odmah stvoriti sebi najve­ ćeg dušmanina U ocjenjivanju drugih mjerilo nam je subjektivni kriterij. Ne pitamo, koliko čov jek objektiv­ no vrijedi nego da li i koliko nam se je zam­ jerio. Logično je onda da takvo rezonovanje rađa međusobno podvaljivanje, zaskakivanje i djelatnost iza kulisa. To opet djeluje negativno na karaktere, bolje rečeno takva sredina stvara negativne karaktere. A ovakvi karakteri najbolji su simptom za bolest dru­ štva. Stoga treba mnogo razmišljati i gledati oko se­ be, a tko to m ože neka se ugleda u pametnije od sebe i neka ih pita; treba rasute snage koncentrisati; istin-ki, a ne formalno vršiti vjerske i moralne pro­ pise držeći se o n e : Što ne želiš, da tebi drugi čini, nemoj ni ti njemu; težiti za obrazovanjem i pom oću njega se savladati, pošto nas samo ono čini slobodnim od niskih strasti i nagona; jer ako ne budem o tako postupali, propašće naša djeca, u koloko mi ne propadnem o.: Milan Karanovič Nekolike osobine Krajiških muslimana Onaj budžak Bosne od rijeke Vrbasa pa do granice sa Likom i Dalmacijom zove se Bosanska Krajina. Ona je dio Turskog Serhata, Turske Krajine, uvene sa svojih junaka u našim narednim pjesmama među kojima su najveći: Braća Hrnjice, M ujo i g o jani Halii, Lika Mustajbeg, Budalina Tale, Kovačina Ramo. Oni su svi naše krvi i jezika i njihovo je po­ tom stvo u Bosanskoj Krajini. Ispitujući naselja i p o ­ 50 rekla stanovništva, obišao sam svako selo, bilježeći od starih ljudi predanja o starini. T o je štampano u „Zborniku Akademije nauka* u Beogradu u knjizi: „Naselja i poreklo stanovništva*4 sa naslovom „P o u nje u Bosanskoj Krajini.* Odatle donosim o nekoliko odlom aka o Krajiškim muslimanima koji su izraziit tipovi naše borbene rase. �Iz cijeloga ciklusa narodnih pjesama, koje opje­ D o Ibojluka i b’jela begiuka, vaju četovanja i ogorčene borbe turskih serhatlija sa Kod Zenđila sela Mutilića, senjskim uskocima i Kotaranima, vide se prilike u Gdje su kmeti ličkog poglavara, kojima se razvijao tip muslimanskog Krajišnika. Život Ima polja dva puna sahata, tih turskih serhatlija i njihove borbe mogu se pratiti Sve ga sila turska pritisnula: po narodnim pjesmama. Po njima izlazi da se u ovaj Konj do konja, junak do junaka, ugao Krajine, u njenim tvrđavama, zbilo sve što je A barjaci kako i oblaci. najodanije Islamu iz Dalmacije, Like i Ugarske, i što, Đipa stoji hata i paripa, kako sami vele, „nije htjelo vjerom da prevrne*4. Tu Zveka stoji rahta i pusata, su se miješali sa stanovništvom turskih tvrđavnih na­ A sjaje se toke i čelenke, selja. koji su većinom poreklom od Anadola. A sv’jette se srebreni enami, Najomiljeliji su im junaci: Hrnjica Mujo i Bu­ A pucaju vezene kubure, dalina Tale, Tale Ličanin ili Tale od Orašca. Tale je Dozivlju se bistri venedic', imao drvenu kulu od jasenova pruća, pokrivenu pod A pjevaju djeca Krajišnici. bujad, a kad polazi na vojevanje, zametne se dreno(Pjesma nosi naslov „Ropstvo Lalić Jusuf-bega“ vom batinom, prvi zatura kavgu i otpočinje boj. i ima preko 1000 stihova. Izašla je cijela u sedam G otovo svaku pjesmu počinju sa ovim stihovi­ nastavaka u listu „Gajret44 za 1925 godinu.) ma: „Ој Krajino, krvava halj'no, krvava si odkad si Najveća je mjera razdraganosti i zanesenosti postala,*4 gdje je vijekovima bilo: „s krvlju ručak, a kad dođe mjesto: џ „D ok evo ti Budalina Tale, s krvlju večera, svak krvave žvače zalogaje. Nikad Zametno se drenovom batinom, bjela danka, ni odmora41. .1 tjdinih dvanajest bešlija, Posmatrao sam ih o ramazanskim večerima* j Zadr’ kapa i zametnikavga, zimskim sijelima i po kavanama, kad im „pivač" pje 1 pred njima Belaj buljubaša, va pjesme uz tamburu, a pratio naročito jhjesta, kad Kud god kreće bez belaja neće. su najrazdraganiji i najzaneseniji.- л Barjak nosi Strujić Šabanaga, Karakterističan je krajiški način sazivanja пp G olo temre krpe ne imade, četovanje. Lika Mustajbeg, spremajući ser-da izbavi iz Nako ti je Strujića pletivo.44 ropstva Lalić Jusuf-bega, doziva* Đulić-barjaktara i т i Tada se svi zasmiju, stanu se vrpoljiti na klu­ veli mu: „Hajde leti kod vode Crvaća, pama i bacati nogu preko noge od meraka. Bosanska Krajina, pored junaka opjevanih u na­ Gdje ’no beže pada na ljetinu, šim narodnim pjesmama koje smo spomenuli, uče­ Pa opali tri topa ubojna: Deli Kusu i deli Margintu, stvovala je u svim narodnim pokretima u Bosni i I pred njima tanku toćijanku, dala je više istaknutijih ličnosti koji su bili na vi­ šim položajima. Najmarkantnija je ličnost Hasan PećKoja troši tri kantara praha, ski, poznat u svoj Bosni pod imenom Hasanaga Kra­ Nek se kupi serhat i Krajina. jišnik. On je na Krajini bio ono što i Alipaša JanjinDragi Bože, koji svašta dav^I ski u svoje vrijeme, samo s tom razlikom, što je Ali­ Kad na Lici pukoše glasnici, paša imao diplomatsku gipkost i dovitljivost, dok je Na četiri otpukoše strane, Hasanaga imao karakterističnu tvrdoglavost bosan­ Na Cazinu i na Todorovu, skog Krajišnika — muslimana. Učestvovanje Hasana1 Glamoču i bijelu Lijevnu, gino u pokretu Husejina Gredaščevića protiv reforma 1 zenđilu Klisu kamenome, sultana Mahmuda II. ustanovio je Drag. M. Pavlović. I Gospiću selu pitomome, Za ratova Napoleona i Austrije zauzeo je Cetingrad. A kod kula bega Kurtagića. Napoleonov general Marmon, guverner tadanje fran­ Na Bihaću drugi dopukoše, cuske provincije Ilirika, uspeo je da Hasanagi PećNa Vrhovcu šiba prigonica, skom oduzme Cetingrad. Kod njega su zimovali haj­ A kod kule Vrhovac Alage. duci iz Like i sa Korduna. Prelazio je često u Au­ Ode jeka niz Unu prokletu. strijsku Vojnu Gracu. Imao je često sukobe sa bego­ Čak se oču do Novoga b’jela, vima — kapetanima i na krajiški je način sazivao na A do kule Zajim Alajbega. Četovanje. Svi su Krajišnici znali, kome pozivu spa­ Zar Krajina, krvava haljina, daju. Prema potrebi oglašavao je iz topa. Po broju Pa se jadu tome naučila I ispaljenih topova znao je svaki Krajišnik, kad ga Ago Stadoše se kupit’ Krajišnici. zove Pećigradu. Ti su sukobi ostali u narodnom sje­ Kad pukoše četiri topova ćanju: „Kad je Hasanaga Pećki robio Krajinu." Čud­ Na Mujinoj od Kladuše Kuli, novato je, da o tim njegovim sukobima koji su bili Sva se diže Serhat i Krajina, 51 �pre 1Ć0 godina, nemarni jedne’ narodne .'pjesme, dok ih ima iz Ustanka 1875-78. Hasanaga nije išao na K osovo sa Gradaščevićem tobož da čuva zemlju od upada kneza Miloša. Ipak na želju Austrije i kneza Meterniha uklonjen je sa granice, koju je tri decenije uznemirivao. Sa ponosom pričaju kako je Hasanaga bio „džinovskog rasta- i tolike težine, da ga nije m o­ gao konj nositi, nego su ga vozila dva crna bivola u surgun, a Arnauti koji su ga pratili, vele da su pjevali: „Hasanaga zaludu ti tala, kad ti ode mimo Stambol glava." Hasanagina kći bila je udata za ska­ darskog vezira. Sa Gradaščevićem bio je na Kosovu i Krupakapetan, koji je tada bio zauzeo Vučitrn i Giljane. Ostrožački kapetan Murat-beg Beširević nije se hteo predali carskom veziru, nego se odmetnuo u hajduke Posle toga 20 god. Alija Kedić i kadija Kapić „v o­ dili su Krajišnike na cara" i dočekali su Omerpašu vkod Jajca. Na koncu se taj Alija Kedić pokorio paši i pao na čelu odreda bosanskin bašibozuka na Her­ cegovini (čini mi se ugušujući Vukalovićev ustanak) podviknuvši: „D rž’te se braćo, nismo ml babe ana dolske". Snažan su otpor dali i austrijskoj okupuciопој vojsci 1878. Karakteristično je to za njihovu borbenost i otpordost što su Austrijanci najzad zau­ zeli Veliku Kladušu čak^i posle Sarajeva. Svraćaju pažnjuldva sojar’iKuienovići i Midžići koji su dali više školovanih ljudi i turskoj upravi pre okupacije i Austriji. Ima ih lekara, advokata ban­ kovnih činovnika, učitelja i raznih Činovnika. Od so­ ja Midžića bio je posle rata i vrhovni šerijatski sudija „nadkadija" za Bosnu i Hercegovinu. I begovski rod Kulenovića kojih ima što u Bo­ sni, Što u Turskoj oko 300 kuća, pokazuje veću ak­ tivnost. izdržljivost i težnju za školovanje. Njihovih ljudi ima na višim položajima ne samo u Bosni, ne­ go i u Turskoj staroj i novoj. Bilo je i paša i čak jedan ministar. Pokraj najbolje volje, nisam mogao sabrati podatke o svim školovanim Kulenovićima od kojih je jedan kao slikar (profesor u Šapcu) jesenas izložio slike u Sarajevu. Od Muslimana ove oblasti na višim položajima su: Hadži Džemaludin ef. Čaušević rodom iz Arapuše kod Bos. Krupe, reisulema sarajevski sada u pen­ ziji. U Tripolijskom ratu 1911 nestalo je, vele, paše Sivića rodom iz Ostružnice kod Bosanske Krupe. Krajiški muslimani činili su u prošlosti čuda od junaštva i dali su snažan otpor Austriji pri okupaciji. Tako je tada bilo vrijeme. Nadamo se, da će svoju osvjedočenu aktivnost i borbenost upotrebiti u unutarnjoj izgradnji naše, oslobođenjem ujedinjene, države Jugoslavije i u odbrani, kad zatreba, od vanjkih neprijatelja. H afiz Muhamed Panđjža Islam k ao trajni pokretač umnik i fizič­ kih snaga čovjekovih Nijedna religija nije dovela u tako divan sklad duševni i tjelesni život Čovjekov kao Islam. Islam je manifestacija svih snaga čovjekovih i traži da se te snage 0 punom skladu razvijaju ne zanemarujući ni jednu stranu ljudskog bivstvovanja. Islam je vjera zrelog doba čovječanstva, kad je čovjek m ogao shva­ titi uzvišeno učenje njeno, koje id e'za tim, da razum­ nim manifestacijama dovede čovjeka do istinske sp o­ znaje ove istinske Božanske vjere. Islam uporedo ra­ zvija tjelesni i duševni život i razvijajući jednu život­ nu stranu, ne smije biti zapuštena druga strana. Mu­ sliman ne smije svu svoju pažnju posvetiti samo svo­ me tjelesnom razvitku i zapustiti svoj duševni život, kao što ne smije svu pažnju obratiti sam o' dušev­ nom životu, zapuštajući tjelesni. Iz društvenih obzira Islam ne dopušta pusthjaštva, ne dopušta ubijanja svoga tijela; on ne dozvoljava mučenja koja će ubi­ ti duh i učiniti ga učmalim, ropskim. Islam traži raz­ vijanje svih vrednota čovjekovih i usko ih veže. Po propisima Islama ne može se postići sreća prekogrobnog života bez njegovanja zem nog života. Da bi se ov o postiglo i da bi se održao stalni kontinuitet u razvitku umnih i fizičkih snaga čovje­ 52 kovih, između prolaznog zem nog i prekogrobnog ži­ vota, Islam je postavio principe, koji će omogućiti harmoničan rad u svim pravcima ljudske' djelatnosti. Kao prvi uslov za postignuće ov og cilja je nauka. Islam traži od svih svojih sljedbenika i nalaže im kao dužnost nauku. Svaki musliman mora poznavati sve ono što mu je potrebno za njegov vjerski život, i ono što mu je potrebno da razvije svoju životnu dje­ latnost. Poznavati svoje vjerske dužnosti to je farziajn, imperativna zapovjed Božja, a poznavati teme­ ljito svoj posao, koji je izvor životne ekzistencije je isto tako farzi-ajn. Kurani a. š. kaže: » V j l ЈГ ј 1\ Ј л‘ Pitajte učene ljude, ako vi to ne znate." Ovom svetom Božanskom za­ povjedi je jo š prije trinaest i po vjekova Islam na­ uku proglasio obligatnom za svakog pojedinog mu­ slimana i učinio je vjerskom dužnosti. Istina, svaki pojedinac ne mora sve znati, ali mora znati ono što mu je potrebno za pravilno razvijanje njegovog vla­ stitog vjerskog i tjelesnog života, dok u svakoj strani koja je potrebna za pravilno odvijanje života islam­ ske zajednice mora se naći pojedinaca, koji će moći toj dužnosti udovoljiti i tako izvršiti onu dužnost, koja se naziva farzi-kjifaje. �Nauka je dužnost isto tako kao i namaz, post, slovima mora biti voden razumom i naukom. Ali i tjelesni život musliman ne smije zanemarivati, on ti­ jelo mora razvijati i njegovati, jer se nijedna islamska »J* J * „Tražiti nauku je dužnost svakom muslima­ vjerska dužnost ne može izvršivati, ako je tijelo slabo, nu.* Svaki musliman bez razlike društvene pripadno­ oronulo i izmoreno. Onom istinskom svesrdnošću se sti, pola i rase, mora učiti i nauku tražiti, pa makar ne može namaz klanjati ako je tijelo slabo i bolesno. i u Kini, kako to jedan drugi hadisi-šerif kaže. Slab i bolestan čovjek ne može vršiti svetu dužnost Kako je nauka i učenje u Islamu obligatorno posta; za izvršenje hadždža je potrebna tjelesna sna­ tako je i obuka obligatorna. Svaki musliman mora ga, da bi se mogli podnijeti napori puta; a zekjat, tu nastojati da znanje širi i druge obučava. Kurani a. Š humanu dužnost svakog muslimana prema svome kaže: £o\ .P o ­ bližnjemu, može izvršiti samo onaj musliman, koji je zivaj na put Božji sa mudrošću i lijepim savjetom." tjelesno sposoban da radi i da privređuje. Islam ne Kulturni radnik mora obazrivo pristupiti svojoj sre­ dopušta nikome da na nedozvoljen način dođe do dini, on je svojim lijepim postupkom mora privlačiti, onoga što mu je za život potrebno, nego traži da on sam mora biti oduhovljen islamskim istinama da svatko dozvoljenim sretstvima i radom dođe do toga. bi ih lakše nakalemio na svoju sredinu i tako se Kuran a. š. kaže: ^ YY s\ J e d i t e odužio svojoj dužnosti prema svome velikom stvori­ telju. Kur’an nas na mnogo mjesta poziva da nauku ono što,ste dozvoljenim i lijepim načinom povrije­ širimo, da je ne skrivamo, jer ako to budemo činili, dili.* Za to»je potrebno zdravlje i snaga, da se udo­ stignuće nas zaslužena kazna u našem vječnom, pre- v o l j i svim islamskim propisima i musliman ne smije kogrobnom životu. Zar se može naći razumna čovje­ zaboraviti svoga dijela zemnog života, što mu ga Bog ka da se ogriješio o ove uzvišene kuranske riječi, da darova. O ik ga mora tražiti i uzeti, jer Kurani a. š. hadž, zekjat i t. d. Alejhisselam kaže: svoju dužnost prema sebi, svojoj zajednici i svome Allahu zaboravi, i kod ovakvih dokaza- veličine uzvi­ šenog islamskog učenja, ostanfe nepomičan, ne htijući. udovoljiti svome pozivu i širiti svjetlo prosvjete i na­ uke. Prve muslimanske generacije suptspravno bile shvatile svoj sveti poziv H6d3zivale mu se snagom svoga duhovnog saznanja. Musliman je žudio za naukom, on nije žalio nikakvog truda i napora, ofigje prolazio s jednog kraja islamskog svijeta do drugog, da tu nauku nađe i da nauci. Nije trebalo nikakvog zakonskog propisa, koji će ga na to silti, on je tp ^shva­ tio kao ličnu dužnost svoju, koja mu je od Boga na­ ređena. I to je donijelo one ogromne uspjehe Islamu u prvim stoljećima njegova razvitka. Kao važan faktor u Islamu, koji ima da nam posluži da dođemo do prave spoznaje našeg života, jest razum. Kuran a. š. nam u nebrojeno primjera na­ laže da svaki svoj rad podvrgnemo razumu, tome velikom daru Božjem, koga on u svome velikom mi­ losrđu darova čovjeku. Alejhisselam nam u mnogo primjera navodi svu veliku vrijednost razuma i u jed­ nom hadisi šerifu kaže: OjZš ^SlC- j AU ј 1\<л!с Ј_Ј u či: liAJl <us\ ^ —»-1 з Yj „I ne zaboravi tvoga dijela zemnoga života i čini dobročinstvo bližnjemu kao što je i tebi Alah dobro činio.* Dakle, po ovoj svetoj zapovijedi Božjoj, musli­ man mora raditi, da radeći i stičući blagoslov Božji mogne pomoći svoga bližnjega i doprinijeti svoj udio, da njegova zajednica ojača i da u njegovoj zajednici svaki pojedinac mogne osjetiti veličinu Božijih darova. Ovaj cilj možemo postići samo onda, ako u cijelosti budemo slijedili uzvišene islamske zasade, koje su jedine u stanju čovječanstvo povesti na put prave i istinske sreće. Svaka stvar ima svoje uporište, o koje se na­ slanja, a uporište pravovjernog je njegov razum. Prema vrijednosti njegovog razuma će biti i njegov ibadet*. Dakle i sama pobožnost je vezana za razum i samo pametan i razuman čovjek može punom svesrdnošću da se obrati svemogućem Allahu. Iz ovog kratkog izlaganja se vidi, koliko musli­ man po islamskim propisima mora posvećivati pažnje svome umnom razvitku, kao glavnom temelju na ko­ me može izgraditi sreću na oba svijeta. Ne smije ni­ kada umni rad prestati, muslimam u svim svojim po- 53 �Џевад СулејманиашиЛ Стручно и лаичко право на расправљање о верским питањима господе Чоквћа и Прохића оставити у наводиим знацима. (И з сукоба мисли - долави се до истине) Уредн иш тво Ш та je стручљак и шта je лашс, у томб ће свако дати прпблвжно исту дефинпцију. Алв шта су верска пптања, у томе ће, после прввх речи, свуда бити врло много равилажења, Све вере, при чем овде мпслвм на всторпске монотеистичке конфеспје, не обухватају пста пвтања. Неке од њвх уопште не додпрују извесних питања која су код друг*их фоксирана и дефввитивно решева до у _танчпне. Не може се, дакле, кад je реч о всторпскпм ковфеспјамп, говорнти 6 верским питањима уопште, вего само с обзнром на извесну конфесију. Ш та све спада у верска питања no Исламуг & r 1 У једној најопштијој алп и врло неодређеној тврдљи слажу се те обе встручња»зке“ стране, напме у т о м е д а : Ислам обухвата сво. Г . И. Хакки Чокпћ то И8лаже овако (лодвлачеље je моје): „Исламски прпнципп и наука обухватвлу су сваку вдраву филовофвју, како ону која je досада повната, тако и one које се na­ nosa откривају. Према томе, вслааека знаност u филозофија није потребна туђој помоћи, јер су исламски извори познати већ преко 13 вјекова. И кад се у њвма нађе ријешеље и sa нова открића, то je 8нак да се та всламс£а истина није прије открила, a иначе je рпјешеше sa њу постојало.“ (Хвкјмет бр. 32 стр. 249) A г. A . финпше: Адил Чокић то још овако де- „У Кур-ану вма тного ајета која се до- На то питање ja, као лаик, ne МПГ могу\l IJU па'• ТИЧУ поЈединих патања вз подруч,а св)етсзнавости као из ив подручја филозоф „ дати исцр^ан „ „ пппоп „и „ауторитатвван „ тЛ1Л,1ГП0тт,оип одговор ^„т.пол„ ких знаности филозофије и равно Стога ћу ту датп ј^еч стручн>ацпма. Ме|ју твм вашим стручњацима се у последње време истичу браћа госцода Чокићи са својпм часописом Хикјметом у Тувли и г. Алп Рвза Прохпћ, врховни шериатски судија у мору, са својом брошуром „Ш та хоће муслимапска внтелвгенцвја“ и с воввнсквм наппсима. За своје стручњаштво пмају ови, колико ми je познато, пуне квалификације, како школске тако и оне које човеку може да даде његово ввање. Ови су, осим тога, у својим паписима најотсечнвјв, најпротивнији компромисима и у погледу обележавања интересвих сфера свога стручњаштва у верским питањима иду даље и вахватају шира подручја него другн стручњацв. Ну они се, браћа гг. Чокићи према г. Прохићу, не слажу у потевању гравпца тога подручја, и то у нсквм врло важшш тачкаиа. Стога се, с обзвром ва то да су обе стране стручњачкв квалвфвковаве, мора до даљњега оставити ва страву при8нагБв ауторитативности једне или друге страве. Mucлим, наравво, релатввне ауторитатвввости, јер апсолутве, у историски ковфесиовалвим пвтањвма, уовште вема вити може бити. Зато ћу у даљњем и8лаган>у „стручњаштвои 54 метафизвке, na je потребво доказати да je и оиако како Куран говори о тпм питањима, као и то да je Кур-ан у потпуној сагласвости са сввм овим гато je научно утврђено и дока8ано. — Исламскв научњаци (мутекјеллвмв) толпко су оарезпи у тим својим расправама, да сваком првлвком подвлаче, да овс расправљају о тим питањима колико вввскују прилике и колико се то види И8 слова Кур-ана, a праву исправно u тачно оно истину да само Аллах 8на.“ Г* Прохић се у својој брожурп „Ш та хоће наша муслиманска внтелигевција“ овако о томе ивражава: „Ислам je вјера првроде, социологије, вјер.ч внаности, исламска наука регулише цијелв шивот до смртв n намијењења je цијелом човјечанству.“ A мало ввже каже ово: »Ha првв мах та речеввца (да je ислам разум) ввгледа као нека похвала, увдвзање всламске вјере, управ ласкава ea Ислам. Али mo пије гаако. У влмв кјеламу (всламска догматвка) в у влмв усулу са објашњењем и доказвма стојв, да je добро, лвјепо, влв 8ло, ружно, рђаво, како je што шерват, то јест самв Бог такввм означво, a вдрав pasju нао �na то упућује, да равум наиме rionaiaMo, ćxваћамо поједине одредбе.« (Стр. 48). И код г. Прохића сам подвукао једну капиталну контрадикцвју, да je, наиме, Ислам вера природе и внаности и да у исто време та внаност, која je дакле темељена у људској природи, сама себи узама право слободне мисли, дакле и слободне оцене свега и свачега, придрзкавајући право једино на бедно граматички-логичко аналвзирање. Изгледа ми да су та протусловља код господе „стручњака" настала из осећане потребе да учиее неку, мавар и привидну концесију вападпој световној науци. Тиме, међутим, нису постигли ништа друго него што су, и нехотице, дезавуисала своја веровања у исламске догматичности. Правидност те концесије се најбоље одражава код г. И. Хакки Чокића, који je, како смо горе навели, најаре рекао да исламски принцвпи и наука обухватају сваку здраву филозофију, a затдм мало на ниже, наставио овако: „Накли докава <jy вјерски иввори као вјеродостојна дела (Кјутуби-свмавијје) и вјеродостојном предајом утврђене ријечи Божјих посланика, a акли су она до којих се долази размишљањем, проматрашем, проучавањем и испитивањем и на, темељу тога створеним 8акључивањем и испитивашем.“ (Хикјмет бр. 33, стр. 257.) A мало послије каже он ово: »Ha акли докаве се ja не ослањам, него стојам уз „накли- докаве“, јер су они позитивна наука, основана и темељеАа на Свезнашу и Свемоћи, a ови акли су само иретиосшавке, нага^ања која не морају бити тачна.« (Хикјмет бр. 34, стр. 290.) Дакле, исламски принципи, no г. И. Чокићу, не дају првенствене веродостојноста ономе до чега се долази размишљањем, проматрањем, проучавањем, испитивањем и онда на темељу тога створеним вакључиваљем и уверењем, него ономе што нам донесу и предају као Божје одредбе људи кова господе Чокића и ЕГрохића, јер су они окупирали места наших најповванијих тумача и предавача исламскех принципа. За докав равилажења тих »стручњака« у врло важним питањима могао бих навести много примера, али за сврхе мога чланка ће бити довољан само овај: Док г. И. Хакки Чокић каже да муслиман треба да равмитља о Аллаху: ко je Он и каква има Својства, те док расправља на дуго и широво о кадеру, дотле г. ГГрохић каже: »Мутезилије (ссо(зодни мислМоци) су унијели у Ислам једно велико вло, не само у исламсви учевви свијет, него и у масу. Наиме претресање и расарављање о кадеру. Кадер и битност душе су тајне Божје. - Maco нпјесу могле схватити кадера исто као ни тевекјула. To je, no мом мишљењу, проувро* ковало стагнацвју у исламском свијету и лендоханлук.а (Спомепута брошура, стр. 42.) Да г. Прохић има потпуно право, у колико су претресања тих мутезилаја бвла слвчна претресању г. Чокића, о кадеру, то je ван сваке сумље; и ако г. Прохић но могне доказати г. Чокаћу свога тврђења, ja ћу му врло радо учинити ту услугу. A k o погледамо сада што би поједвначно no Хикјметовом писању и no брошурв г. Прохића, требало да спада у исламска версва питаља, односно чега се Ислам дотиче, видићемо да су ту заступане скоро све доктрине:члс'са фвлозофија, етика, сва подручја државног, јавног и приватног права, 8атпи астрономија, баологија, геологија, фивпка, кемија итд. Ислам, дотпчуКи се свих тих доктрина, уноси у сваку, у неку више у неку ман»е, своје догме, то јес ставове о којима у љаховој основи не може бити расправе. Он, дакле, издваја испод критике чистога ума оно што се не може издвојати. Кад к томе још узмемо духовни квалитет л>уди који себи увимају то право да сами врше та издвајања онда тек можемо да схватимо како би се херметички затворила врата код нас сваком знанственом, према томе и културном раду. Mo­ rao бих једном масом прпмера плустровати да ти „стручњации имају најмонетруознија схватања о основним стварима многих знавости, a која схватања најгрубље и директно у мовак туку сваког средњошколпа. Да ће средњошколац на то роаговати тако да ће кратким поступком отрести то са себе, a не тако да ће одбацити своја знанствена посе- довања, јасно je, вити се може друго шта очекивати нити 8ахтевати. Простор чланка ми не дозвољава да анализујем те примере. To ћу учинити у васебној брогаури. Овде ћу само да набацам две три такве стварчице. 0 ни, на пр. расправљају je ли дозвољена златна пломба на зубпма; они у фпзикалне снаге васионе убрајају и мелекје, који су „бића виших сфера и који имају велик углед код Бога“ ; они у васиони внају и sa неко „овосветно небо“ ; они сасвим о8бил>но обравлажу предности месечне „године“ уопште пред сунчаном годином; ea њих су (sa г. Чокиће) 55 �&oitiB>a и отКриваЊе жене доРматВчМа Пита- тич1сог доба. Он то важе овало, у cbojoj rtoн»а; они (г. Прохић) траже да „улема увме лемици са г. III. Алагићем: „ Д ое je Турсва била званично исламека у претрес, je ли женсвињу муслимансвом у опште вабрањено ивићи из куће и боравак држава, био je у Стамболу еод мешихата Тедкивати-шер-ијје меџлис. Претсједник му ван куће“ ; они важу (г. Човићи) да су Арапи открили електрицитет, парни погон, u je био у рангу министра. Томе меџлису je упућивано на цензуру и оцјену сваво дјелотоме с л и ч н о и т. д. Кад смо тако видели вавве духовне вва- воје се je дотицало вере и гаериатсвих пролификације имају ти наши „стручњаци“ у писа, да се таво спријече провзвољна тумаверским питањима, и држећи на уму да не- чења, натезања и навлачења исламских извора ма скоро ниједне световне знаности у којој и ироииса на лаичва резоновања и схватања. они себи не арогирају право да говоре са Тиме je штиЛена пстинска слобода исламске науверског дозматичког гледигата, да дакле они, ке, јер je нијесу спутавала лаичва навлачезаправо, и не познају скоро никаквог искљу- н»а — na чав итаковихвоји су за се са исчиво лаичког знанственог терена, онда мо- ламсви1и жавотом обрачунали, na се и ys то жемо лако вамислити какав однос они себи лаћчју извјесних потпуно ријешених питања дају према лаицима, и какво би наеиље били да 0 х no свом резоновању превалупе. — Мовољни да над њима почине. Читаоц неће, лим Вас, иозвани вјерски иредставпици, припаппав, веровати својим очима да чита ово што зпте na лаички рад док није постало каспо.и ће сада прочитати, јер тако непромишл>ена (Хивјмет 42, стр. 189.) Да стегнемо у једну мисао све то досасмелост се ретко може наћи. да речено и цитирано, отприлиЕв оваво: НеПовнато јег наиме, да je наше Врховно воја господа хоџе, вова Човића и Прохвћа, верско старешпнство у с.војој декларацији поставила су себи за цил да добију пуну (Хикјмет je назива ^„такриром“) од 16. јула вонтролу над свавим умнамјавним продувтом пр. године, у њеној седмој тачци, осудило нашпм и да могу свави вабранити воји не брошуру универзитетског доцента г. дра ЈЕ?ебуду бегонисали. Нису они, мислим, толиво говића: „ 0 положају данашње муслиманке 8ли взлико no томе и8гледају. Они би, то им према исламској заједници и духу временах вјерујем, заиста и желили, ваво то важу, да тиме пгго je рекло да „у н>ој има етавова муслимани воде цели свет у 8нанственом ракоји нису у свладу са исланским изворима и ду и изналажењу, и они ваиста мисле да би наувом“. ХиЕЈмет je ту осуду поздравио и то било и могуће под том њиховом цензуром. онда надовевао ово: Нису, наравно, у стању себи представити да „ — вадамо се да ће са другог свога би место тога и вод нас, југословенсвих мусастанва наше Врх. верско старешипство у слимана, вавладала гробна тишина на пол»у новом тавриру изриЕом рећи и оно, што се свавог истинсвог и вредног умног рада. И8 духа овог такрира разумије; наиме: Ко мора, ЕО треба и ео може говорити о нагаим вјерсЕим прописима, a ео не може, не треба и не смије чеиркати no њима,ц — (ХиЕЈмет бр. 26, стр. 57). Очито je да том речју „чепрвати" мисле браћа ЧоЕићи „реформашви говорити“, јер се и иначе они о „реформишима“ таЕо и томе слично ивражавају. Мисле давле у ствари на свааога ео није од хоџинсвога тавума њихове вроте, a ео жели да слободно, морално и умно говори о свему бев разлиЕе. Ко друЕчије жели, тај може да буде, прпзнајем, ХиЕЈметов „реформаш," али није реформистаГосподин Адил ЧоЕић уЕавује и на пут е о јим би требало да пође Врховно версво старешвнство, na да би се онемогућило то „чепрЕање". Давле, тај je гооподин ea ценвуру штампе, у погледу версЕих ствари, и то ea ценвуру no турсвој муотри И8 предЕемалис- 56 * * * „Стручњачво“ право на расправљање верпитања не позна заправо ниваввих туђих питања, оно je, давле, универвално, ито догматичви универзално. С друге стране, у погледу лаичЕОга права на расправљање тих питања, очито je да je оно суверено у свему што представља по8итивну 8наност. To се само собом равуме. Давле, и у оним деловима световне позитивне знаности, војих се шериатсви прописи, no нашим „стручњацима, „дотичу,“ и воје бесправно решавају. Je* Д0 во у погледу метафи8иве и етике могла би се спорити тавва евидентност лаичвога права на њих. Т у би се могло поставити једно опште правило: наиме, у воливо те доктрине претендују да буду позитивне внаности, у толиво потпадају и оне под лаичво претресање. У воливо треба да буду само с еи х �веровања, у толико падаЈу и у „стручњачву ефвру. Подвлачим реченицу „и“, јер лаици имају своју реч тавођер и у стварима самога веровања. To je дакле, терен на коме може доћи до легитимме дебате ивмеђу стручшава a лаика. 0 томе ћу сада да наведем неволиво Кантових мисли И8 његовог дела „Религија унутар граница чистога ума“ (нешто модифицираних : „Да би се са којпм било конфеспоналним веровањем спојило и морално веровање (било као сврха или као средство, јер једно од тога je неопходно\ потребно je тумачење љенога откровења. И то такво тумачење које стоји у сагласности са вечним вавонима морала.“ „Моралне 8аповести: „Не убиј, не лажн не чнви неправде, птд.“, стоје непомично вредне u бев обзира на то хоће ли их потврдотн ковфесионално веровање пли неће. И вад се вовфесије не бише слагале с тим saaoeecтима, човечији би ум морао одбацати конфесије а не те ваповести." „Такво тумачење конфес^оналних веровања je врховно аутентично, јер je ва сво л.уде и 8а сва времена вредно.^ „У толпко, дакле, има u лаик права пн тумачење верских доктрина, у колико настоји да оно што му стручљаци пруже сагласп са законима морала“. „Таквом тумачу конфесионалних веровања je подређен тумач научник, стручљак. Како се људско внање и уметност не могу пењати у „небесак да би се тамо уверило о кредитиву посланства оснцвача тих веровања него се мора да 8адовољи са врло старим традицнјама, преданим у мртвпм језицима односно нарјечјима, то ће бити потребно науничко стручњаштво у погледу историског дела тих веровања. Свако тумачење тиекста светих књига (увето у смислу објашњавања онога што тај текст треба да вначи) тражи стручњачку спрему, јер се п8 превода самих 8аиста не може погодити прави смисао тих тевстова. Дакле, ту треба^поседовати, осим темељитога побнавања оригиналнога јевика, још ивнање исторнје времена, вао u критичкидух да би се И8 обичаја, на8ирања, културнога стања народа тих времена могла пронаћи средства војима се може отворити равумевање sa дотичну конфесионалну 8аједницу. Taj стручњачви тумач има ea вадаћу да, држећи вавда на уму своју подре^еност првоме, учини што je могуће више sa то да се иввесно конфесионално веровање приваже вао сталан и ввдржљив спстем sa иввесне народе у иввесним временима. Тробају давле, водити рачуна о стању ввавссти и уопште о вултурним привнатим тековивама свога времена. Своју вадаћу ће они тим Водопад Пливе код Јајца 57 �ббље испуњавати чим више ивлажу овоја тумачења свачијој оцени, и чим више остану приступачни sa евентуалне боље увиђаје.“ „Мешање влас-ти у рад тих обају тумача треба да буде само у тој форми, да се државе брппу sa то да буде довољно спремних научнпка и морално чистих и увпђаввнх људи на управи конфесионалних 8аједвица. Тиме власти чиве све што им дужност п право налажем. Тако, дакле, изгледају те ствари ва Кантовој духовној висиви. Спустимо се опет ва ваше нозине. И завршвмо овај члавак са ] ечима г. Чокаћа, у ко,ома, наравно, морл да се 8амени реч „лаички“ са »стручњачкоо: „Молимо Вас, позвани верски представнпцп, прппавите на стручњачки рад док није постало касво!“ Toj хитној молби додајем jom и ову, исто тако хитну: „ У ковкретном случају, молимо Вас, возвавп верски представници, да припавите в» писање гг- Чокића и Прохвћа, и да, кад сте већ то почели да чините (са брогауром г. Беговића), на Вашој следећој конферевцији подвргнеге претресу писање те господе, те да га у једној декларацији осудите као крајње штетно no одржање исламске ковфесиЈв у овим крајевнмаи. A- Хифзи Бјелавац Пу геви у будућ н ост (Мисли u непознатом у несталном добу) Како човек стари све ввше мисли будукност u тражи пута и начина, како ke старост осигурати. II у младости, у мужевнпм содинама бори се на разне начине, да освгура етарост. Има ли пут осигуран, сталан, одређен, којн води у будукност? Ja иислим нем 1. Јер и нема буДук^ости! •. Heua ли прошлости, која би наи била мост е оним непознатвм што нас ч'ка- Постоји caua садашњица, која ее само мења. ^ људп идукп у Ч)удукност презпру ту садашњицу, одрпчу се свега што^ јв прошло и боре се 8а непознато. И све сио ставили на К'цку радч будукностп, рчди тражења мнра у заветарју непознате луке у Ko­ joj je добро- ЈБуди се лакају разнвх средстава, да осигурају будукност и старост, Ирелазе преко свега; преко велпкпх u малих догађаја, значајнвх часова садашњости и као Сизиф иду некуд — некуд, a и не звају где ke д о к и . Да ли људи теже истои цпљу; једној заједничкој сретној будукноети? Не. Јер свака за себе, сваки на свој начан, свакп својим путем иде... Н ј ч х о в и путеви унакрштавзЈу се, сукобе се једзн с другим на једнакии пољима интереса. Једнч иду слободно, равно, отворено, шнроким путем, други теснпи, уокии, кривудастви, мрачнии, тамним, блатнии... Једзи су брзи, други спори. Неки иду попречним стазама, бсепутним пролазима, шуљају се no ноки, no мраку — тихо, обазриво... Једни опет промпчу брзо, нагло; спотичу се» застају, обазиру се, чекају у заседама, сакривају се... Ha великим раскрсницама живота нагоивла се људотво, застане све у једној гомили, сукобе се жеље и интереси.. Гази јачи слабијег и иду даље. — A куда л>уди идете? — У будуквост! — A зашто оотављате садагањост? — Јер тражимо будукност... 58 — A каква je та будукност? — Не знамо... * ЈБуди се боре за старост! ЈБуди жртвују младост и мужевну снагу за старост' 3 ip то иије пнрадокс, зар то није иронвја природе? Жртвовати здравље за болеет, жртвовати здраво, младо бвке за оног н«мокног болесног старца, који ke постати од иладпка..У младости и у зрелвм мужевнвм годвнаиа мучимо се и радиио дан и нок — сва двадесет и четврц часа окупврана су нам мислпма, кчко keuo доки до материјалних добара, да њима оспгурамо старост. Бојиио се наше физичке немоби. И ради тога разарамо оно најлепше: радости здравља и снаге, да би моглч лечити болести старости, које кемо понети вз младг сти, јер je нисио рационално штедпли... Je ли то вредно тих драгоцењенвх жртава? Јесу ли то наше сање? * * * A коие je осигурана будукност? За кога се мучнио и жртвујемо све најлешпе и највреднвје у нашем жнвоту? У најввше случајева уиирс човск на пола пута, a дч и није дошао у луку заветарја, где су извори будукности. Нвје дошао пред капију зграде стараца и немокника, где се одиар!Ју. Нестаје вх ha пола пута и други првграбе њихову иуку, наставе исти пут или се врате натраг. Јер nua в х који не иду напред него назад, пма их, који као парчсити припију се уз другог — уз мртав леш... Ж в в е од мртвих. * * Ha главној раекрсиицп путева забијен je огроман ступ и на и>ему напвсвно: Новац, a около ступа ухватвло се мноштво света у коштац, савили се у �једно огроино клупко, повезали се рукама, ногама, вубима... И не пушта један другог. Новац! У данашњем нашеи столећу није више новац средство sa наииривање потреба, нпје више јединица ва вредност добара. Новац je нешто више — вајввше... Он се подигао високо, високо изнад своје вредности. Taj златник, који je некад био предмет у рукаиа људи, данас се брижљиво чува у трезорииа банака, као каква светиња. По њему се оцењује благостање и моћ народа. Још од најстаријих времена кује се и урешује ликовима најиоћнијнх и најутицајнијнх. Он je све! Ииператор сввх држава в свих народа, којн му без роптања служе. Једна невидљива сила равна његовим сјајем. Он je проклество цивилизације и бакцил културе. У своје мрачне сврхе подјармио je читаво човечанство, коруипирао га, заробио в понизио до пузавца — до скота!... Преломио му остатке с мога стола и ви се задовољавате с њиме као штенад, јер ме нико не може освојити. Ja ваи дајем радоств, забаве. остварујем ваше жеље в држим вас увек у својој руци, да вас сваки час иогу увиштити!... И када вам ускратим своју милост пропадате, гладујете, идете боси в подеранв... Одреците ме се!... Презрите ме, живите без мене, na ћете се вратитв себи.. Постаћете људн — велики в слободни!... * * * Али људи не вогоше.-. Остадоше робови новца.. И само реткп узимају његов сурогат у руке — папвр, да им послужи као средство за одржање жввота. И ретки гледају на њега као еквпваленцију својих потреба, a ови други чим пређу пррко границе својих потреба, почињу му ропски служити. И намеће се питање: за шго нема мере човек у случају материјалкичму, окаљао му je савест, затровао иу жввот, обла- ^ добара? Може ли се човек повратпти себа — тио иу част в проститувсао му дом. дому, вери и Богу, ако ограничи своју грамзивост за Новац све може учинитв! Ништа нема све;го п новдем,.може ли лочети срећвтв? Дч лн смо у времену волвко што не може доствћи и прегазати. Неиа на* разарања сввх духовнвх вреднота или преживљујемо какввх врата, која не отвара, неиа везе, коју не ра- крвзу материјалистичког уређења света? Хоће ли наскида... Он ствара ратове, разајза ^градове, зида нове ступити време духовног препорода човековог или пдеио вавилоне, да их опет опустоши.. Брише гранвце др^ барбарвзму? Да лв стојиио на прагу једне нове всто" жава, затвара их; рашврује и. сужује, потлачује — рнје, када ће наступити влада добра, или сатава запривремено ослобођава да в х опет подјармв у свој ава своје дело унтитаван.а?... Xohe ли се историја јараи... Убнја, пали, унакажује тело и душу... Про- поноввти, или he наступити доба, шда ke човек спелије се као река, запљусне као море, али не да на стан своје културе поносно устати против заблуда топи, да освежи, него да потопи, оиете, оиустоши.. прошлости и сам руководити догађајима, којн ће сгва...И док теоретичари доказују њсгову употребу, рати нову исторвју? као средство еквивалендије, сакрввени његовв госпоЧовек носи у себн и своју велпчвну и cuo п *д. дари, анонимнн мрсе човекове путеве у будућност. Из Индијски пророк — песнвк Тагора je говорно: тајнвх кутева, сакривенв од очију обична смртника I ...,И заистз, где нема спутања, где постбји само равнају читавим уређењем света и одређују данак у лудило телесне слободе, душа престаје бити слободна. крви и зноју. У тоие je њезино зло, њезино одвајање од 6eckpijнога, агонија њезвва греха. Када долазв вскушгње, * * * A он, уздигао се високо на своие пресголу, који душа взбегава ропство закона, али му ее у нсто време je саградио над гомилом костију и бола, свакои своје ропски покори, као дете лишено мајчвне потпор«> виче: He ударај ме! Вежи ие, вежи везама твога зак-на; моћи саркаствчки говори: — Немаш новада, немаш злата и зато си не* вежи на све начине, држи ме чврсто уза се од сасретан! Грчевито пружате руке преиа мени и тражвте мрти лабавостн греха... И Брахии ће сутра побожно на ломачу сгсти, ме; нудите ми све: знање, снагу, рад, име, част, жену и децу. Оетавили сте Бога, оставили сте веру и жу- јер верује, да ke иза тога доки у Брахинн рај, a садвте s i мојпм сјајеи... У мојој моћв гледате своју бу- времен човек вема вере, нема Бога, нема душе И зато je оваки! дућност, срећу и обезбеђење. A ja ваи бацаи само Сулејман ГрадагичевиЛ Муслимани у југословенској књижевнвети Heke то нико оспорити, нити би м-у то уосталом успјело, na ма колико се трудио да докаже. да наша савремена југословенска књижеиност не иде за Европом и осталии културним свијетом. Истина, наша књижевна продукција стоји још далеко за а- менима Ептда и Луиса Синклера, Џека Лондона, Ремарка, Пасоса, Горкога и низа других свјетских величина, али ипак „са неколико дјела нашепосље* ратне књижевности, како je то недавно рекао Луис Адамич, можемо слободно прекорачити прагЕвропе*. 59 �У овој новој послератној југословенској књижевној генерацији, која je успјела да се афирмише, неколико м-услиманских писаца. заузимају видна мјеста. Уопште муслимански писци, као дио југоеловенсквх писаца, успјели су да се, за разлику од пре.фатних, дигну више из своје средине и својим радовима заинтересују не само Београх и Загреб, као главне литерарне центре, него и иностранство. Тако je већ преведено на чешки п њемачки језик неколико приповједака наших писаца Ахмеда М урадбеговића, Хамзе Хуме и Хамида Двздара. Предратни наши писци су поред чисто литерарног дјеловања имали један, можда важнији задатак да раде у својој средини културно н просвјетно. Управо тај њихоз рад и има више важности него што се мисли. Они су, заправо, стварали пут новој данашњој генерацији нашпх књижеоника. Међу њих треба убројити само оне који су се јаче лстакли' u цндивидуалније обиљежили. To су: Сафветбег Башаzufi, Осман Нури ХауиЛ, Едхем Мулчбдип, Ослшн ЂикнН, Рпзабег КапетановиИ, М уса Ћази.ч Ћатиб, и двојица који још u данас стварају - Шемсудин СарајлиЛ и Хивзија Ј}јелсвац. О овој предратној генерацији, млади наш критичар ЕлД Финци, у једном свом чланку каже слиједе£е: „ Али предратни л*уели— мански књпжевници, живећи једним патријархалним начином паланачког живота, n схБатајући свој жевни позив као национално-патриотску и кулхурну мисију, нису, природно, могли дати н и тта тј и вредније, јер се^сваки покушај оригиналније1 мјетничког успона разбијао о нацлоналистичке тенденције писца који je, уз то, помало бивао и политичар.“ Нова генерација je пошла сасвпм другим правцем. Отргла се своје уске средине na jg 1често давала ствари које обрађују живрт лица која немају ничега заједничког са м-услиманском средином. Али, углавном, u они с у се задржали веКим дијелом, код приказивања наше, м-услиманске средине и живота који je клијао испод наших стреха и кровова. T o je; сасвим и природно. вТако je посљератни књижевник свјесно вли несвјесно пишући о једној средини која се ломила у сук обу „старог" и . новог“ , у сук обу источног, оријенталног н европског, наоредног, н нехотице постајао и приказивач социјалних превирања. И од његовог личног гледања на та превирања, од става који je он заузео према том социјалном ломљешу, зависила je и његова литерарна физиономија. Слабији нису имали снаге да се подигну до „новог", они су постали идеализатори једног пропалог друш твеног система, они су једноставно жалили за минулим феудализмом, за беглуцима и кметовима. С друге стране, наореднији и изразитији књижевници схватили с у св у ту трагичност везивања и »сал.еша за старим" и стрмоглавце су се бацали у нов живот, у будућност, пмајуКи више човјечансие одговорности и социјалне савјести у своме ставу“ . 60 Врло je неукусан чланак Стефана Хакмана, којим он, у пос.гедњој свесци београдског часописа пМ исао“, чини препад на читаво литерарно стваран>е код муслииана. Taj господин на примјер, најед* ном мјесту каже овако: „Прикуаљање сумп>ивих отпадака страног и далеког света на основици верској дало je. народном једном делу у Босни и Херцегов-ини, књижевну атмосферу, магловиту и загушљиву, без онпх виталних убрлзака који подражавају књижевну структуру сваког народа. Са очима упртим У исток сласти локума ч хурија, у исток чудеса и нерада, таква средина je изгубила осјећање тла испод својих ногу. Пробудила се књижевност хедонистичке опсене и вештачког цвеКа. Све je било намеш* тено, взмишљено, саздано више у пијанству пустахијске жеље и дерта него што беш е орочишћено етичкпм постулатима [о каквом назирашу на свет". E t o , тако ту нашу књижевност приказује тај rocu. Хакман. Д а je то све лажно и да он уовш те н епозна ствар о којој пише довољно je то што каже да су -најбоље ствари о муслиманима и њихову животу написали Боривоје ЈефтиН. Јакша Кушан и Исак Самаковлија! Зна ли тај г. Хакман (Бог м у х а к а д ошао) да сва три ова писца, немуслимана, нису уопш те писали о муслиманима. А к о с у нешто и написали т о je- врло мало. Ето, писац ових редова ре!Ито прати све што се напише у нашој литераали све ш то je примјетио да су ова три писца написала била je Самаковлијина прича „Дза црвена крина“/ ' Кушанова ирича „Вјетар" н две-три стварчице Боре Јефтића. Д руго ништа. A то што су дали, не може се мјерити ни са оним што je један од муслиманских писаца створио само у једном свом дјелу. Чудно je заиста одакле неким људима толико дрзовитости u смјелости да пишу п размећу се оним о чел-v немају ни основног појма- Уосталом сам уредник вМ|;Сли“ г. В. Живојновић писао je поводом појаве „Раба сликара" од X . Х ум е врлоопширну и повољну критику, a сада je дозволио да један човјек са оволико непознавања пише, у његову листу сасвим супротно. . 0 муслиманима у нашој литератури дало je св оје врло повољно мишљење неколико наших критичара. Тако су , често, дали своје мишљење оп ојединцииа или о читавој групацији следећи: гг. Др. Антон Барац, Др. A . Ш маус, Mi лан Пешић, Др. Јован Kpinnh, Велимир ЖивојновиК (М асука) Др. Љ убом ир МараковиЧ, Др. Јосич Хорват, Др Владимир Ћоровић, Ели Финци и други. Говорити о нашим иисцима појединачно, no неиом нарочитом реду којим се одређује њихова вриједност н снага како то чине неки наши листови, било би врло неум есно п HenpaBeflHO:’ Гри јехјесвр ставати активне људе у неки ред, кад Ке се они u сами, доцније, сврстати no вриједности онога што буду дали. �ћршотјетка je взгледа:, kao и у цијелој нашој литератури, грана гдје су досад' наши писци дали највише. Taj род књижевности je некако најзгоднији да се преко ње изнесе све што писап жели a што je; уједно, и публици најприступачније. У приповијетци имамо најјаче претставнике у овој посљератној генерацији у дјелима Хамзе Хуме, Ахмеда МурадбеговиЛа, Хамида Диздара, Шемсудина СарајлиНа, и Хасана КикиЛа. Приповијетке ових писаца значе стварну принову и једну оригипалну ноту. Поред оне оригиналности коју може да пружи муелимавски амбијенат; ове ириповијетке су прошаране дубоким социјалним печатом који je притиснуо наше људе послије рата. Ту се нстичу Хумо са неким својим чисто социјалним цриповијеткама, Диздар са својом „Крњином ступом", Наметак са „Њ еговом осудом “ , Мурадбеговић са „Опанцима" и КикиЛ са читавим својим новијим стварањем. Одиах за овима упињу се да приповијетком даду и наираве себи мјесто Мухамед Коњичанин, Решад КадиЛ. Мунир Шахинп eufi Екремов и Салих ЉубунчиЛ. Иоезија je заступљерт бројније. МурадбеговиА'се јавио скупа са Хамзом Хумом, први својои „Харемском лириком", a други књигом »Гр^д рима и ритмова*. Послије je дошла једна млађа групида у K o ­ joj су били најзапаженији, Хуснија Ченгиб, Хасан Кикић, Илијас ДобарџиК и Хамид Диздар. Посљедњи с е својим „Арабескама“ оквалификовао као добар лиричар. Сва критика му je књпгу похвалила. Остали осим Добарџића, ннсу још ништа штампали у посебној књизи. Послије ове груге, која je чинила једну целину, јавила се једна млађа генерација, полетна, вриједна. Најактивнији у тој најмлађој генерацији су Саат Ораховац (издао 4- књиге пјесама), Мустафа Грабчановиб, Шукрија Панџо. Хусеин Алип, Хајрудин ВујукалиЛ, Хусевн МурадбеговиА и Разија ХанџиЛ. Романом см о врло слабо заступљени. Осим десетак романа Хивзије Бјелавца, од којих можда највипте књижевне вриједности и.ча „Минка“ и no једног романа Мурадбеговиба u Хуме, није више у тој књижевној граниниједан наш млађи писацдао ништА. Мурадбеговићев роман иПонос“ штампан je у наставцима у „Гајрету". Хумин роман „Грозданин кикот" за који je загребачки критичар Др Иван Невисгић рекао да je најбољи роман за год. 1926. у читавој југословенској књижевности, пздала je Београдска Савремена библиотека. Нови роман Хаизе Хуме „Љубави у паклу“ који he убрзо изаћи из штампе, обећава ново изненађење. Taj роман прика* зује посљератни живот међу муслиманима Сарајева и има једну јачу психолошку и социјалну позадину. Још нам остаје драма. Ту смо тек у изграђи* вању. Најјачи наш драмски писац свакако јеАхмед МурадбеговиЛ, чија je драма „Бвјесно псето“ награ* ђена највеКом хрватском драмском награцом. Још су познате шегове ствари вз овог ранга, и то: „Млинар Андрија", „Унесите мртваца* и читав низ ак* ковки, приказиваннх на многим позорницаиа. Интересавтно je да сарајевско Народно Позориште није још дало ниједну Мурадбеговићеву Apaftvy.Tpe6a још споменути* М устафу Мулалуба и Џевада Сулејман■uavmfia који посљедњих година с велшшм прегнућем настоје д а у драмскои обликудају што више умјетничких продуката. Осим споменутих запажен јеРасим ФилиповиЛ са неколико својих драмских радова и, на крају, Дервиш ИмамовиЛ чија je актовка ,Декрет“ добила једну награду на Гајретову драмском конкурсу. Beh дуги низ година интензивно раде пишући о: Град Т узла ei �no натим часописима попуЛарНе цртице са педагошком noehTOM Хамдија МулиЛ u Назиф Ресулови^. Кад неко ипше о писцима муслиманима, онда треба да има на у л у једну чињеницу која he значити неко оправдање у њихову корист. Треба наиме знати да je муслиманска средина доста заостала, a да су се послије рата људи нашли на једној опасној социјалној прекретници. Усљед овога сви писци поред своје књиженне лјелатности издржавају једну јаку културну бор бу радеКи на прогресу своје ср едине. Перспекгиве за будућност су много светлије п љелше. Прије рата je минииалан број муслимана похађао школе и вз тог малог броја школованих људи није се ни могла рекрутовати јача књижевна генерација. Данас, међутим, ствари стоје сасвим друкчије. Културно и национално ^руштво „Гајрет школује у својим ннтернатима огромну војску омладине. T o je наша будућа ивтелигенција, цвијет заједнице u народа. Сваке године ,Гајрет“ школује 600 ђака. Од тих се неки веК јављају својим почегним литерарним радовима. Ето у тим новим генерацијама лежи снага наше заједнице. Ta he омладина дати из себ е много не само у литератури неro на свим пољима нашег јааног живога. У н>у се надамо јер она има и јаче услове за један сигурнији и конкретнији напредак. Е. Miralem rlasria snaga jugoslavenskih muslimana (N astavak1 Ovi zulumćari i do sada su mrzili Mustafa-pašu su, pokušavali su na razne načine da to saznaju. Nađu što im nije dopuštao da rade šta hoće, a yposlije o- i n ek o^ cincarina, koji im pokaza jedan v odovod. Tim voga njegova postupka sa šabačkim muslimanima, jed­ vodovodom dopru do džamije Sultan Mahmud-Hana. Testerom presijeku zid od cigle i jedan po jedan uđu va su čekali da im^se pru|i p/ilika da mu se osvete. u podrum džamije. Tu se svi iskupe i prodru puca­ 1 ona im se naskoro pruiyla^ Janičari beogradski i zulumćari nagovore'opet jući iz pušaka na pašine konakc. Otvore još kapiju i Pasvan-ogliju, da napadne <Beogradski pašaluk. I za­ ostali provale u tvrđavu i uhvate živa Mustafa-pašu. ista godine 1801 i po^Jpeći1 put on napadne od Vidina Narede mu da odmah piše sinu, da se ne vraća u Beograd jer da mu nije od potrebe, što on pod priti­ i prodre duboko u Srbiju. Mustafa-paša učini i ovaj put kao i prije. Skupi vojsku od muslimana i pravo­ skom i učini. Još u pismu navedoše, da Derviš-beg slavnih i pod vddstvom svoga sina posla je prama raspusti srpsku vojsku. protivniku. Ovo su mu-dhšmani i želili. Ono janičara, Tako ovi zlikovci, osigurani da neće biti izne­ što je pošlo sa Decviš-begom, sinom pašinim, kradom nađeni, zatvore Mustafa-pašu, pa se onda okom e na se vrate u Beograd. Na firevaru prođu u grad. Ostali njegove ljude muslimane i pravoslavne. P očeše ubijati, zulumćari koji sa ovima stajahu u zdogovoru, a koji zatvarati i globiti. Prvo udare na kuću viđenog beo­ su ostali u Beogradu, bijahu spremni. Skoče na oru­ gradskog plemića Mustajbega i prodru mu u kuću. te žje i zauzmu cijelu varoš. Muštafa-paša za vrijeme, isijeku njega i sina mu. I još mnogo viđenijih ljudi još dok je po varoši vođena borba, skloni se u tvr­ pobiju i pozatvaraju. Nakon izvjesnog vremena odluče đavu i zatvori se. Kad ovi navale, on ih topovima se i na najveće zločinstvo. Jednog dana njih trojica, odbi. dahijskih vođa, provale u sobu Mustafa-paše, a onda Mustafa-paša napisa pismo svome Sinu i pozove ga noževima usmrte. ga u pom oć a pozva valjevske Srbe u pomoć. Za to Tako pogibe i nesta jednog plemenitog čovjeka, su bundžije svim silama nastojali da zauzmu tvrđavu. pravog muslimana, koji se do zadnjeg daha borio za V ođe ustaša znali su i slušali za neke lagume i tam­ pravdu, protiv zulumćara jednako za pravoslavne kao nice, koji vode u beogradsku tvrđavu, pa ne znajući gdje i za muslimane. (Nastaviće se) Др. Решид Куртаги^ Учеш ће м услн м ан ске ом ладине удобровољ ачкомпокрету Добровољачка акцвја југославенске омладине нз свих крајева и дијелова нашег народа, како за вријеме балканских ратова, тако п за вријеме минулог свјетског рата, била би непотпуна кад у њој не би бало учешИа и босанско-херцеговачких муслимана. „На муци се познају јунаци, a у невољи пријатељи* — вели наш народ. Тако исто свијест и крв 62 муслиманске нацноналистичке омладине није могла остати на миру у оним судбоносним чае.овима нашег н«рода, када je мала Крад>евина Србија загазилч јуначкн у ослободнлачки рат још 1912 године. Против свих тада још огромних предрасудв, које су владале не саио у натем прапростом, без разлике вјере и плеиена пароду, него в у велвксм дијелу ње �гове интвлигенције, нашло се je омладинаца из редова босавско-херцеговачквх муслииава, који су се знали издићи и у истину издигли из те своје средине и похитати с пушком у руци у помоћ својој крвној браћи у Србију, осјећајући дужвост, да и они као босанскохерцеговачки муслиманн, чданови истог народа, крв своје крви, требају и иорају да допринесу неки обол на олтар иародне слободе. Јуначки су ступали у најхрабрије јединице — четничке одреде под команду Танкосића и војводе Вука, у којима су се борили на најкрвавијим положајима п вајљуким биткама. Имева Голубић, Мехмедбахпвк, Ћишић, Феризоввк, позвата су и дав&с у редовима наших из балканских ратова још живвх четиика. Успомена, која je остала у нашем народу на југу и у Србији на те наше јуваке, може нам служити само на понос и хвалу. Успјеси Србвје у балканском ратовању пробудили су елементарвом силом нацвоналву свијест и националистичко осјекање међу нашои народном омладином с ове стране Дрине, Саве и Дувава. Талас оног нрописивог вародвог одушевљењч запљусвуо je и оне још тада замагљене главе једног двјела наше мусла' манске омладине. Она je дошла ^првкР ноки до enoзваје( да je сва она велика, кроз 40 година зидана« ограда са стране Аустрије између нас и браке н->м Срба- православаца, a нарочито ивмеђу нас и Србије — и у највећии официрским редоввма, како то да ,ayčтрици желе у српску војску, a поготово да то чини један муслиман вз Босве, којег ипак након дугог објашњавања признаје — добри бакушка — за ,Татарина“ , као и Хрвата-католвка за „Поллка“ . Тако се одмах у почетку прикупљања добровољччких одреда у Русији нађоше још 1915 годвне к*одобровољци у Одеси од нашвх тадатњих омладинаца најпрнје Авдо Хасанбеговвк a мало кашње Шукрија Куртоввћ, Азвз Сарвћ, Фехии Мусакадвћ и Алија Џемвџић, затам 1916 године Решид Куртагвћ, Асвм Шереиет, a 3i овима je Кукик Хамид, Хаџиоиеровик Ибрахим, те још неки њвхови друговн. Прва петорица, који су одмах при формирању Прве добровољачке дивизије били распоређени no ње8ПВПИ пуковима, узеше учешка у првим редовима у чувевии борбама ове диввзије у Добруџи, гдје се истакоше као достојни свнови својих јуначквх пређа, ртекавпш поштовање својих другова, пажњу и љубав својих командавата, a као призвање много нашпх и страних одлцчјаДруги међу љима, који приспјеше у добровољачке редове послије одласка Прве дивизпје у Добруџу и бише распоређени no јединицима Допунског бата.гова и Друге добровољачке дивизије, дали су се на прикупљање што векег броја војвика муслимава у добровољце, имајуки пред очпма чињенице од какве и ол пресудне важности било за босанеко- од карата и да ke у најскорије вријеме првви ударцима вала народног уједвњељч бвти потпуко сру- херцеговачке муслвмане, када би се међу ослободишена. Чим су одјекнули^сарајевски хптци 1914 го- лачком срнском војскои, која ke се данас или еутра дине, којима je асвстирао и један од муслвмансках појавити на Дрини — нашла бар једва чисто муслиомладннаца, добар дво муслвманске оиладине схватио манска чета. je пр&во велвкв значај тога дога!јЧЈа и одмах су се По повратку рањеног друга Шукрпје Куртоввка вз поједпнци почели спремати на бијег у мањим групама Добруџе, ова се je акција на прикупљању муслвмава у Србвју, од куда су мислили у редовима српске војдобровол>аца из редова заробљевнх аустријских војске и четвичких одреда повратити се у ' Боону и свонвкч вз бивших њезиних босавско-херцеговачкпх п у јом присутношку отклонити све оне немиле посљедвце. кова, нагло појачала, тако да je век под ковац 1916 које би сигурно пале на главу наших муслнмана, крпи почеткои 1917 годвне бвла формирана у досунском вицои неколико вајмљених и потплакених сарајевских батаљону .Добровољачког корпуса Срба, Хрвата и разбијача. Словеваца“ у Русији једва посебва „муслпманска Међутви, догађаји су се развпјалп рапидно чета“ од преко три стотине муслимана. и тек су само неки од њих успјели, да на вријеме Успјеси ове чете у обуци и војвој дисциплини ускоче у Србију или Црну Гору, a остали ввђенвји наши омладинци нашли су се убрзо са евојим друго- кроз кратко вријеме ниеу иогли остати незапажени са стране ввшнх коианданата n нема двојбе, да би ввма no аустријскпм затворвма в таиввцама као окрвв* она бнла оправдала све оне у н>у положеве наде и љенвцн у разним велеиздајнпчкпн процесима или као очекив^ња, да je тада имала прилике, да се гдје на интернирци no злу чувении логорима. Ови, које no одлежаној казви Аустрвјанци одву* бојишту покаже. Истодобно раднли су муслимана офвцири пувои коше у војску, чвм су на фронти ухватвли погодан час, пребјегоше веквном браки Русима в одмах се паром на ивформисању својих ввшнх команданата као јввише добровољно у српску војску, односно Прву и појединвх српсквх и руских политичара, те претсрпску добровољачку диввзију, која се je тада почела ставника власти, a нарочито Краљевске Владе ва формврати у Одеси. Ово прнјављивање и ступање у Крфу о правом и истивском расположењу муслвмава добровољачку војску није била баш тако једноставна у Босни и Херцеговини напраиа Аустрији и напрама нашем народвом ослобођењу и уједињењу са браком и лагана ствар. Тешко je било објаснити неупукевом, na иакар и доброкуднои Русу, a таквих je било много из Србије. вз �У ту сврху одржавани оу мноГи састанци у Дух малодушности и дефетизма поче да се увлачи У Одееи 1917 године у стану Шукрије Куртовића, на редове натпх добровољаца. Непријатељеки' агенти дакојима су учествовали поред поиенутих доброволпца- доше се свом снагом на разорну акцију, да растуре официра иуслимана и њахови друтови официри добро пошто no то »Добровољачки корпус Срба. Хрвата п вољца босанцв, као на првмјер: Јово Мвлишик, Урога Словенаца", ииајуки у виду од. каквог би непроцје' Човик, Ншсол* Радовик, сада покојни Бранко Скакик њивог политвчког и војничког значаја ова љихова и Другиг. Ha т»м ђаетаицима израђен je један оппш- акција била, кад би потпуно успјела. ран меморандум, у којем je точно пригсазано на темеЗахваљујуки свијести нашвх војника в схвакању л>у истприских чињенвца право расположење босанско - команданата, a нарочито добровољаца-офидира,. доброхерцеговачиих муслпмана према Аустрији и изнешене вољачки се редови и ако осјетљиво нагрвжени — жеље потписпвача, како треба, да се држи сппска још увијек компактни и дисциплиновани — прову-војсва в српске влаети пригодом ослобођаван>% Босне коше кроз буре и пакао руске револуције и досп'еше према нашим муслиманима и цијелом осталом станов веким дијелом преко свих страна свијета у гсрави: час ништву. на Солунски фронт. Taj меморандуи или представка упукен je преко У тим редовима био je и приличан број војнтми напте војне команде u нашег посланства у Русији на руке г. Николе Пашића, тадашњег претсједника Кра- нз оне муслиманске чете из Русије, која je због no* љевске Владе на Крфу. пуњавања била подијељеиа no осталии јединицама доОва акција официра, добровољаца муслимана у бровољачких пукова прије поласка ne Русије на Сооба cuјepa: око прикупљења што векег броја муслнлунски фронт. мана војника у добровољде и правовременог исправниг Многи од њих падоше као незнани јунаци у пнформисања водеких политичквх и војнпх кругова о борбама од Солуна до Дунава. 1Бихових ее имена политичкои н националном расположењу муслимансјекају још данас с поштовањем и поносои њихови ског дијела нашег народа, развпјала се je у најбољем другови и командири, a ми као њихова најближа правцу и нема двојбе, да би и jom веке користи до6p<-ka, који смо их у добровољачке редове и довели, нвјела, да je не онете непожељни и безглави развој дугујемо ии вјечиту хвалу и признање. руске револуције. Њ ихова крв била je курбаном за будукност свих Злодух руске револуцчје покуцао je, након неколико недјеља, и на врата ваших касарни у Руеији. нас југославенских муелимана. ПРИВРЕДА-PRIVREDA — ^ s — r t f - I Prof. ing. Š erif Bubić Naše težnje Opažanja s a Gajretova zadružno-poljoprivrednog ku rsa iz godine 1931. U koliko mi je to vrijeme dozvoljavalo, bilježio sam moje razgovore i savjetovanja o zadrugarstvu sa posjetiocim a Gajretova zadružno-poljoprivrednog te­ čaja, koji je održan u Sarajevu u ljeto 1931. godine. Ta mala anketa uvjerila me je, da napredak prodire među naš muslimanski svijet i da smo mi već za ov o kratko vrijeme od 1918 godine, prestali biti nekf posebni čitrilac u našem narodnom životu. Sve Što je dobro i zlo primili sm o i primamo zajedno s osta­ lom braćom na svoja leđa. Kao dokaz za to i, ujed­ no, kao putokaz za budući rad među našim težacima na širenju zadružnih ideja, objaviću ovdje neke; naj­ značajnije moje prtbilješke, tačno onako kako sam ih svojevrem eno - u 1931 godini - sa posjetiocima G aj­ retova tečaja sastavio- Bilo bi dobro, da se ovakva anketa o zadrugarstvu među muslimanima nastavi i tada m oji podatci nadopune novim opažanjima. T a ­ ko ćem o dobiti pravu slikm naših težnji i znaćemo šta nam treba raditi. 64 Kada je narod u selu zadovoljan sa Zadrugom G. Salih Mum inagić, imam matičar u Turskim Janjarima, srez bijelinski, dao mi je ove podatke o svom e selu: U Janjarima ima džamija i osnovna šk o­ la, gdje je on imam i vjeroučitelj. Selo je nastanjeno samim muslimanima, a ima oko 130 dom ova. Bave se zemljoradnjom. Na. pijaci prodaju većinom žito. Prosječni su posjedi oko 10 dunuma, a ima ih sa 400 dunuma zemljišta. Selo ima srpsku zemljoradničku zadrugu. Zadruga dobro napreduje. R ad u budućnosti. Što više seljana privući u ovuzadrugu i raditi na njezinu učvršćivanju i napretku. U poljoprivredi ovoga sela vlada jednostrana proizodnja žitarica, što je našu Posavinu uopšte dovelo zad­ njih godina u vrlo teško stanje i to ne sam o usljed jakog pada cijena žitima, nego i radi toga što prino­ si kod svakog jednostranog iskorišćavanja zemljišta ni izdaleka ne povećavaju se u onoj mjeri u kojoj seosko stanovništvo raste. Stoga treba sijati pićn« usjeve ne sam o radi niskih cijena žitima nego i radi potrebe da se plodnost zemljišta podigne (sijanjem:' �djetelina, u JPosavini lucerke) i da se poveća proiz­ vodnja stajskog gnoja u seoskom gospodarstvu — držanjem većeg broja bolje ^stoke. Da bi se odgoj stoke isplatio, treba odmah da se uputi u dobrom pravcu. Zato su p)zvane stočarske zadruge. Te bi zadruge mnogo učinile za popravak privrednog stanja Posavine. U tečaju je pokazivao opravdan Interes za vo­ ćarstvo Rifat Sallhović, sin zemljoradnika iz Когаја, srez bijelinski. Posavina je naša šljivarska Kalifornija. Ritat je inteligentan, te bi se s njime m oglo poku­ šati osnivanje jedne šljivarske Zadruge u Koraju. U tu svrhu trebalo bi njega, Ili sada kojeg drugog mla­ dića, poslati na praksu u naše naprednije voćarske predjele. Dok u Posavini, u mnogim selima i mjestima, možemo već •pomišljati i na organizaciju težeg tipa Zadruga (proizvođačkih, nabavljačkih i prodajnih), već nešto u unutrašnjosti po selima, zbog opšte neprosvjećenosti moramo se zadovoljiti sa najjednostavnijim tipom Zadruga — sa kreditnom Zadrugom. Gdje -ove već dobro rade, treba ih smišljenim radom održati, te veliku pažnju posvetiti opštem prosvjećivanju i tako postepeno narod pripremiti za, teže zadružne za datke. Evo jednoga primjera male dobre seoske V.teć' ditne Zadruge, koju njezini članovi, g otovo nepismeni, održaju s uspjehom. T o je ffles n a Kreditna Zadruga u Srebreniku, sreza tijzlanskog. Članovi su ove Za druga sve sami muslimani, a poslovođa je Hasan, Bajraktarevič, koji je u ^godini 1931. svršio Gajretov Zadružni tečaj u Sarajevu. Zadruga ima 63 člana sa 78 udjela. Stalna štednja iznosila je u prošloj poslov noj godini 11,060.- Dinara. U toku te godine dobila je kredit od Oblasne Zadruge 148 453'60 Dinara. Glav­ na je poteškoća ove Zadruge što su njezini članovi potpuno nepismeni. Sam poslovođa Hasan samouk je zemljoradnik. Ali ipak Zadruga dobro radi, pošto su njezini članovi vrijedni i pošteni domaćini. T o nam je dokoz, da kreditne Zadruge možemo osnivati i u najneprosvjećenijim selima. Ovdje je najveća danas garancija za uspjeh Zadruge poštenje, a ovo je u ve­ ćini slučajeva veće kod neškolovanog svijeta, jer ovaj naš mali svijet ima male životne zahtjeve, ne da svo ga, ali neće ni tuđeg. U ovakvim selima ne treba za­ sada ni pokušavati sa kakvim drugim Zadrugama. Njihovu malu kreditnu zadrugu treba iskusni ljudi da obilaze češće i što je glavno treba raditi na opštoj prosvjeti u selu. Naročito mlađi svijet treba po­ četi spremati za nove i veće zadružne zadatke. Navešću još jedan primjer uzorne zadruge, u kojoj su članovi sami muslimani, a koja se razlikuje od naprijed spomenute zadruge u Srebreniku u tome, što su njezini članovi većinom pismeni i što je pos­ lovođa izobražen. T o je Mjesna Kreditna Zadruga u Sanskom Mostu. Na Gajretovom tečaju bio je iz ovo­ ga mjesta Hasan Krupić, težak iz S. Mosta, koji je ranije svršio i poljoprivredni tečaj. 0 toj radnji rekao mi je tada da je vrlo dobra i da narod za­ dovoljan s njome. Kao dokaz da su ti podatci tačni i da jedna solidna radnja mora da na­ preduje, svjedoči mišljenje direktora.Oblasne Zadruge u Sarajevu g. llića, koji se je meni o toj Zadruzi ovih dana vrlo pohvalno izrazio. Na kraju prošle poslovne godine imala je ova Zadruga 105 članova sa 10 900 Din. udjela. Stalna štednja iznosila je 10.090 Din., a kredit je iznosio 170.556*55 Din. Pošto su članovi pis­ meni i izobraženiji, ovdje se već može misliti i na jače zadružne pothvate. U malom mjestu, gdje postoji jedna dobra kreditna Zadruga, bilo bi, zasada, naj­ zgodnije raditi na osnivanju jedne nabavljačke za­ druge — za nabavku kućnih i poljoprivrednih potreba. Druge nam se zadaće nameću Kada Je narod nezadovoljan sa Zadrugom Na tečaju je bio g. Ibrahim Mustafić, imam ma tičar u Bužimu, srez B. Krupa, i tadanji predsjednik općine bužimske. Prema njegovu iskazu, u Bužimu nije tada bilo nikakve Zadruge. Ranije je bila tamo Jugoslavenska Muslimanska Zadruga, koja je probala. Radi toga među narodom nema raspoloženja za zaIrugu. Ništa ne može smetati zadrugarstvu kao hiđava zadruga. Naš narod nema još pravog shvatanja za za zadrugarstvo. Radi toga naš svijet nepravedno ba­ ca krivnju za neuspjeh zadruge na zadrugarstvo uopće. U ovakvim slučajevima mora se vrlo oprezno raditi i najprije zgodnom propagandom pridobiti za jednu novu zadrugu sve što je naprednije, najčestitije i najsvijesnije. Za tu svrhu može, u prvom početku, da se osnuje jedna jednostavnija Zadruga, koja će poslužiti kao kakva škola u kojoj bi se ljudi učili zadružnom radu. Tako na primjer u Bužimu jedna stočarska za­ druga dobro bi došla. Savjesnim radom i jedna ma­ la Zadruga povratiće u narodu povjerenje u Zadru garstvo, pa će se moći uskoro misliti i na veće i druge zadružne zadatke. Mnogo će se lakše raditi tamo gdje nije postojala nikakva zadruga U tečaju je bilo Gajretovih vrijednih radnika iz sela u kojima nije još osnovana Zadruga, premda su takva sela tada imali sve uslove za napredak jedne Zadruge. Navešću ovaj primjer: iz Vinice srez bihaćki bio je na tečaju Mumin Bajrić, imam maliča*-, koji bi, ako to već nije učinio, trebao da osnuje tamo jednu Zadrugu. Prema iskazu koji mi je na tečaju dao, Vinica je imala tada — 1931 — 56 domova sa 450 stanovnika. Narod, veli, radi i ne opija se. Koja je najzgodnija zadruga za ovakva sela? Za naše prilike uopće najzgodnije su kreditne zadru­ ge — zadruga koja će se baviti samo nabavkom kre­ dita za svoje članove i ujedno razvijati među tcža- «5 �cima smisao za štednju. Mi sm o naprijed vidjeli ka­ ko kreditna zadruga u Srebreniku radi i sa nepisme­ nim članovima uprave i sa zadružnim poslovođom koji je težak i samouk. Glavno je, da se u zadrugu primaju štedljivi, vrijedni i čestiti domaćini, koji su u svakom pogledu na dobru glasu. Raspikuće, pijanice, oni koji ne udovoljavaju svojim obavezama ne smiju se nipošto primiti u zadrugu. Treba uvijek imati na pameti, da je osnovna i jedina zadaća zadruge da ra­ di na unapređenju gospodarstva i kućanstva svojih članova. U kreditnoj zadruzi lako ćem o to postići, ako pazimo da se zajmovi daju za korisne gospodar­ ske svrhe. Takva će zadruga učiniti m nogo za selo i steći će brzo njegovo povjerenje. Iz ovih izlaganja vidi se da naš muslimanski svijet ima m nogo moralnog osnova za zadrugarstvo; ono što on nema, to je: praktična inicijativa i razu­ mijevanje u zadružnom poslovanju, a u većini sluča­ jeva, i t^ naročito na selu, nema opće prosvjećenostiZato je, po mome mišljenju, za nas, najzgod­ niji, najlakši zadružni, oblik - kreditna zadruga. T o će ujedno biti i naša prva zadružna škola i temelj na kojem ćem o Izgrađivati zadružnu zgradu, sve zajedno sa braćom drugih vjera.'-Opđje ne mislim samo na tzv. mjesne kreditne zadruge, nego i na čiste kreditne zadruge drugih zadružnih saveza, Kpjemu će se savezu koja zadruga pripoji#', Го je stvar njezine slobodne zadružne volje. ** Г \J h Čistite sjeme za prolietnu sjetvu! Čišćenje sje­ mena ima za cilj: da odstrani razne nevaljale primje­ se: prašinu, pijesak, žefmlju, pljevu, a naročito sjeme raznovrsnog korova; osim toga, odvajaju se zrna pre­ lomljena, nedovoljno razvijena (zakržljala) od sjemena jedrog, krupnog i teškog koje se samo može srna- Г а Ј р е т о в trati dobrim sjemenom. Što je čistije i bolje sjeme, to je i rod veći. Nečistim sjemenom unosimo na nji­ ve korov, kojega s^ poslije godinama ne možemo osloboditi. Za čišćenje sjemena služe vjetrenjače, trijeri, sortirači, a u najnovije vrijeme prave se svi ovi stro jevi u jednoj mašini, koja se zove selektor. Kako sa­ da zimi ima najmanje posla na imanju, to je najbolje odmah pristupiti čišćenju i spremanju sjemena za proljetnu sjetvu. Radi vjetrenjače i trijera, ko ovih sprava nema, neka se obrati sreskom poljoprivrednon referentu. Đačke zadruge. U 11. i 12. broju » Zadrugarstva« koji izlazi u Beogradu, napisao je poznati zadrugarski pisac prof. Dr. V. Totom ianc vrlo poučan članak 0 đačkim zadrugama. Đaci se organizuju u zadruge sa raznovrsnim ciljevima: radi nabavke knjiga i škol­ skih potreba, te u tu svrhu osnivaju svoje prodavnice, koje su snabdjevene olovkama, gumom, papirom 1 t. d.; na školama se osnivaju udruženja higijeničara u kojima stariji poučavaju mlade i paze da se higi­ jenski zahtjevi ispunjavaju; ondje učenici osnivaju dramatska udruženja, udruženja učenika za zaštitu pti­ ca. U Poljskoj u mnogim školama organizovane su zadruge za zajedničke ručkove, u nekim seoskim ško­ lama zadruga je malo po m alo zavela internatski ži­ vot, a u drugima su stvorene đačke k " j!goveznice, stolarske radionice, berbernice i t. d. Isto tako za­ druge organizuju skupove na kojima se raspravlja o pitanjima zadružnog pokreta; drže se zabavne večeri sa diskusijama; čine se ekskurzije i posjete obližnjim đačkim zadrugama, kao i zadrugama odraslih. Sve to, veli Dr. Tatomianc, pretstavlja osnovu zadružnog sam oobrazovanja i potpom aže fizičko, estetsko i so­ cijalno vaspitanje školske djece. г л а с н и к V Гајретове организације Поздрав претсједнику Гајрета Д о б о ј : Прилнкои стварања Гајретове Читаоннце у Добоју, a у присуству многобројних грађана сећамо се свог заслунсног претсједника са асељом да га Бог пс зкиви много година његовој угледној фамилији в нама. ГГретсједник, Сарајлић Секретар, A. Градашчевић Зекјат Гајрету Г. Исламага Вранић и син даровао je Гајрету на вие Зекјата Дин. 500.- у фесовима за питомце т е гр т е Гајретове. — Срдачна хвала. 66 Gajretova predavanja u Foči Mjesni odbor Gajreta u F oči, konstituisan na svojoj sjednici od 24.-ХП. 1932. godine izašao je sa svojim programom o svom radu ii drugoj polovini radne godine. Kako je Gajretov glavni cilj da naš neuki narod prosvećuje a prosvjećeni usavršava, to je ovaj odbor riješio, da za prijatelje nauke i prosvjete prilikom ovogodišnjeg Ramazani-šerifa održi jednu seriju predavanja iz raznih područja znanosti i nauke. Ovai zaključak ie sa simpatijom primljen od strano gradjana što svjedoče uvijek pune prostorije Gajretove čitaonice u kojima se drže predavanja. Prvo predavanje u Carevoj džamiji održao je sekretar Gajreta g. Kemura Sulejman, šeriatsko-sudski pripravnik. Predmet predavanja je bio tumačenje �„Vedduha** sure. G. predavač je naročito istakao važ­ nost sjeta: ,V e emmel jetime fela takher ve emel saile fela tenher*, kojom je prilikom *pelovao na slušaoce da se striktno pridržavaju ovog ajeta u kojemu nam Bog dž. š. preko Muhamed a. s. naredjuje da lijepo i blago postupamo prema onomu koji nas za nešto moli i koji od nas traže bilo moralne ili materijalne pomoći. G. predavač je završio svoje predavanje sa riječima : Mjesto da blago postupamo sa onim ljudima koje je bijeda i nevolja natjerala na prošnju, mi ne samo (u najviše slučajeva) da im ne udovoljimo želja­ ma) nego ih sa našom osorošću nagnamo u očaj i goru bijedu. Zato smo u mnogim slučajevima saučesnici nedjela koje počine ovakvi očajnici. Ovom preda­ vanju prisustvovalo je 98 slušaoca. Diskusije nije bilo. Drugo predavanje je održao pretsjednik ovdaš­ njeg Gajreta g. Omersoftić Alija sreski suđija u Gajretovoj čitaonici o temi : „Uslovi za privredni opstanak čovjeka". G. predavač nakon što je protumačio šta znači privreda prešao je na izlaganje uslova za priv­ redni život, te je tom prilikom iscrpljivo govorio o radu i štednji kao neminovnim uslovima za blagostanje čovjeka, porodica, plemena, države i čitavog čovje­ čanstva. Konstatuje da mi muslifnanl nemamo ni je d ­ nog od tih uslova, jer predano ne radimo a još manje ^ nltedimo. Muškarci provode svoje vrijeme u kockanju, bludnom i rasipničkom načinu života, u ispijanju oba­ veznih akšamluka, u razbijanju čaša duboko u noć, u totalno pijanom stanju, d^k žene, koje skoro ništa ne privredjuju nose skupocjene haljine, vode medjusobnu utakmicu u odjeći i načinu života. G. predavač se neslaže sa onima koji tvrde, da je muslimane upro­ pastilo nepravedno rješenje agrarnog pitanja, nego da je tomu uzrok neracionalna ekonomija kako muškav raca tako i žena. G. predavač je završio svoje preda­ vanje sa riječima : Mi muslimani privredno sm o slabi, nemamo us­ lova za privredni opstanak, jer niti radimo niti štedim o dovoljno- Da bi se sačuvali od prosjačkog štapa potrebno je promjeniti način života, treba otpočeti sa ozbiljnijim i razumnijim radom i što jačom štednjom, treba da zaboravimo na sve medjusobne uvrede, treba da pružimo bratsku ruku jedan drugomu. Treba otvo­ reno priznati, da uzrok našeg propadanja leži u nama samima, jer smo svi ljenčarili i život uzaludno pro vodili. Uzaludno je danas istraživati ko je veći krivac našeg ekonomskog propadanja. Svi smo krivi, kriva je i inteligencija, krive su i hodže, kriv je sva:<i svjestan i pismen čovjek. Pošto smo svi krivi — zato svi moramo otpočeti složno i bratski da spašavamo ono što još možemo spasiti. Moramo postati darežljiviji, moramo voditi više računa o našim korisnim ustanovama kao što su Gajret, pokopna društva i siako želimo svoj spas. Kada budemo tako radili, imaćen o glavne uslove za privredni opstanak, o nama će se više voditi računa u našoj državi i na strani, jer ćem o postati javnim dobrotvorima i korisnim člano­ vima ljudske zajednice. G. Omersoftić je zamoljen od nekolicine prija­ telja da gornje predavanje ponovi u Carevoj džamiji, čemu se je g. predavač odazvao i održao ga ponovno u rečenoj džamiji 8. I. ove godine. Ovomu predavanju je prisustvovalo 189 slušaoca. Diskusije nije bilo. Treće predavanje je održao u Gajretovoj čitao­ nici član Gajreta g. Omerhodžić Dr. Salih, sreski lekar o temi „Zarazne bolesti1*. G. predavač je na vrlo plastičan način izneo sliku zaraznih bolesti koje su najčešća pojava u na­ šem narodj i od kojih naš narod najviše umire i strada. G- predavač je sve zarazne bolesti podelio u pet velikih grupa s obzirom na srestvo kojima dos­ pijevaju u ’ naš organizam. Prvu grupu sačinjavaju plućne bolesti koje se prenose pomoću zraka kao primer tih bolesti navodi: gripu (španjolsku) i tuberkulozu. Drugu grupu sači­ njavaju crevne bolesti, a prenose se pomoću zaraznih klica, koje se nalaze u hrani. Za primer tih bolesti navodi: difteriju i trbušni tifus. Treću grupu sačinja­ vaju krvne bolesti, a prenose se pomoću klica, koje prenose razni insekti. Kao primer tih bolesti navodi: malariju i pjegavi tifus. četvrtu grupu sačinjavaju spolne bolesti, koje se prenose spolnim općenjem, ljubljenjem i t. d. Kao primer tih bolesti navodi: triper i sifilis. G. predavač govoreći o poreklu bolesti sifilisa, tvrdi, da je domovina feifilisa Amerika, odakle je tu bolest Kolumbo sa svojom vojskom doneo u Južnu Francusku i Španiju, a odatle je u križarskim vojna­ ma, koje su bile uperene u glavnom protiv muslimana, prenošena i među muslimanima. Stoga je pogrešna konstatacija da se je ta bolest pojavila prvo među muslimane. Petu grupu sačinjavaju bolesti za koje se ne zna sigurno na koji se način prenose. Kao primer za te bolesti navoSi: šjrlah i difteriju. Po svršetku p r e d e n ja zamolili su g. g. Muftić Muhamed i Mulabdic Hasan g. predavača za neka objašnjenja, pa im je g. predavač dao ta objašnjenja. Predavanju je prisustvovalo 142 slušaoca. Оснивање Гајретова одбора у Дугопољани (срез сјенички) Ha позив повјереника у Дугој Пољани г. Р<ше Хонића, на 20 новембра 1932, одржана je у школској вгради скупштина свих чланова Гајрета, на којој су прочитана друшсвена правила и основан Мјесни одбор. Збором je руководко г. Милош Каранвћ. У одбор су унишла слиједећа гг.: претсједншс: Сулејман Камберовић, претсједнпк општине; потпретсједник: Каcum Шеховић,трговац; секретар: Рамо Хонић, општ. благајник; благајник: Абит Реџовић, писар општине; чла- 67 �нови: Михаидо Ђелошевик, Ибрахвм Бешић н Шефко Омероввк; замјеници: Зулфо Бечковвк, Рамиз Л>ојвк, Узеир Јусуфовић, Фако ЈБојвћ в Тахир М атоввк; надзорни одбор: Пашан Брајовић, Џемо Мурић и Мухарем Л>ојик. Ha скупштпни ое уписаше за чланове утеме„иаче: Сулејман Камберовић и Џемо Мурик, те н кнадно Салих Гарибовић држ- вмам. Ново повјереништво Гајрета у Алнпашину Мосту 25 децембра 1932 одржан je састанак чланова Гајреиа у Алипашину Мосту ради осннвања ловјередиштва. СдстанКу je присуствовало око 20 особа, a чланству je приступило преко 40 оеоба, али ep je надатн да ће .ово повјереништво за мјесец дана претворати ее у Мјесни одбор, који ће бројвти својих 100-150 чланова. За повјереника je изабран Касим Пашић, чин. припр. Днрек. држ. жељезница, чиновник станице Алиш, шин Мост. Поред њега изабран je одбор од 4 члана за пропагирање и старање q.k o проеторија и осталвх брвга за јачв и што бржи подвиг друш^ва. У одбор су уншдла гг. Ибрахим Ив^нковик, чин. монопола; Д. Стојаковвћ, брвјач; Садик Чолаковик, uecap и Тајвб Капетзновић, посједник. Годишња скупштина Га ретова одбора у Локвама одржана je 11 децембра 1932, на којој je било више од лоловвца чланова. Послије извјештаја секретара и благајника прешло се je на евентуалије, у којвца je узело рвјеч ввше говорника. .Са успјехом у иатеријалнои погледу, одбор се нвје могао подвалити, a разлог je у томе, што je и година била слаба. Народ овог краја у елабом je еконоцском стању, na није чудо да je тако слаб иатервјалии успјех. Иначе Гајретова идеологвја ухватида je јаког корјеаа У народу. Али ипак одбор je имао воље да радн. Одржанјс један Мевдуд и приређена забава заједно са G© колском четом. Одбор мисли прпредити1још једну ааједничку забаву са Гајретоввм одборби из ЦрниМа'на Раиазански бајраи. Коначно «;е je прешло на' бврање новог одбора у који су унигала слиједећа г г .: претсједник Мехмед еф. Аличик, потпретеједнвк Џафер Шатор, секретар Салко Ш атор, благајник Алвја Свиљар, одборнвци: Х усо Сабљик, Мујо Братик, Салко Братић. Надзорни одбор: Дрвф Палата, Мухареи По□овац и Авдо Шатор. Затии je изабран за пресједавајукег најстарвји присутни члан г. Матеја Ввцић, учитељ, a за секретара Осман Рустанфеговик, чвн. жељ. радирне> Г. Ви цвћ се вахваљује ш^указаној му части( повдравља присутне и подјељује ријеч г. Јовану Краду, пол. чвн., 'који взиоси листу одбора: Претоједник Мустафа Шекерагик, лосједник; потпредсједнвк Милисав Иванишевик, ломокник ззпов. ' стриже; секретар Осиан Рустановик, чин. зкељ- радионвце; слагајник Енвер Шекерагак, м&турант. Чланови: Матеј Вицик, Шефкет Асауовић и Ћернм Абдурахмановик. Замјенвци: Мурадиф Лоја, Абдулах Мехиедовик, •Таеим Махмудоввк, Вукадвн Даков и Фанк Ибишеввк. Надзорни одбор: Али Рлза Садиковвк, Мехмед Лишвк и Исмаил Шарвк. iGa екупштине су послати поздрави Н». Ввс. Нрестолонасљедншсу Петру. Бану Мораљске бановине г. Милану Николику и претсједнику Гајрета г. Дру Авди Хасанбеговику. Редовна годншња скупштнна Нјесног одбора у Вншеграду одржана je у сали хотела г. Бошњаковика Пере на 18 децембра 1932 год. . Скупштвну je отворио у 11 сати лретсједнић г; Хаџихалиловић, захвалво се на одзиву присутним, a потом су поднијели своје извјештаје секретар. благајник и Надзорни одбор. Иза подјеле ансолуторвја старом одбору, кандидациони одбор предложио je листу одбора, који се je на својој сједнвди конституисао овако: претсједник Мурат Ченгик, потпретсједнвк Махмут Бехмен, секретар Мухаиед Тановик, благајнвк Селам Абдулаховвк, чланови Хаоан еф. X . Халиловик, Јефто Петровик и Нико Тауровик; замјенвци Хасиб Мулахасик, Свето Враник, Елиас Кајон, Ибрахим Твртковик и Шерфо Рудалија. Надзорни одбор: Ибрахии Оточанин, Илија Шекеровик и МахмутРеџик. Ha скулштини je пала одлука да се у споразуму са Просвјетом поради око оснутка заједничкв читаонвце, na je исти дан одржана заједничка сједница в ова ствар приведена у дјеле. Оснутком ове заједничке чвтаонвце попуњена je једна велика празпина. * коју смо нарочито ми муслвмани у Вишеграду осјекали, јер у задње дане нисмо вмали нпкаква подесна локала за састајање и друштвени живот. Осиивајућа скупштнна Гајретова одбора у Нншу одржала je 18 децембра 1932. Скупштвну je отворио дооадањи повјереник г. Мустафа Шећерагик, који у лијепои гоеору излаже сврху и циљеве Рајрета и на крају свог говора дозвва присутне да кликну Н>- В. Краљу, Престолонасллднику Петру, дијелои Краљевскои дому и друштву Гајрет, кијима скуПштива одушевд>ено кличе. ...о . П одмирите ^ претп лату! � https://kolekcije.nub.ba/files/original/e554ba411af3720c46ce05ee0501eef4.pdf 8bb7c2ac04a421e4f1d0e5d2e3c260d0 PDF Text Text ” 4 КУЛТУРНО - - ■ V X ПРОСВЕТНОГ ДРУШТВД ГДЈРЕТ СДДРЖДЈ: Салих Фируз МуФтић; Зашто je основана Гајретова г.редит- на задруга Али паша Рнзванбеговкћ и Петар II Петровић-Његош J. Kušan: Dva Morića, dva Pašića (Drama Сиаилага Ћечаловпћ: Муслнмани у Грчкој Edliem Miralem: Hercegovački (Nevesinjski) ustanak 1882 god. llija s Dobardžie: Na izvorima Ј Р ј esma) Nove knjige: „Slobodna misao i hikmetovitina" ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК: Гајретова главна годншња скуишгнпа — Гајретове ириредбв: -Гајретова забава у Твслпћу — Успјех Гајретове 8абаве у Бањој Луци. — Разио добровољнн прнлозп: Добровољни прилози у нарави пз Добоја — Добровољни прилози на Гајретовој забави у Бањој Луци — Дарови за томболу Гајретове забаве' у Бањалуци — Дарови за бифе Гајретове забаве у Бањалуци — Добровољнп прилози у курбанскпм козкпцама — Разне впјести; ГГоздравп претсједнику Гајрета г. Дру. ХасанбеговиКу. 16 ЈУНИ CAPAJiBO 1933 Издаје Главни одбор Гајрета у Саријеву Главии и одговорпи уреднпк: ХАМИД КУКИЋ Б Р Ш 12 �ašujte u lis ,,GAJRET“ „Gajret" je najrašireniji časopis među muslima­ nima i svakim danom diže se broj njegovih pretplat­ nika, naročito od kako je povećao svoje gradivo. I u buduće, ,G ajret“ će nastojati da zadovolji Što Širi krug svojih pretplatnika i da prodre i u najzabitnija mjesta. Iz ovih razloga, bilo bi i u interesu naših tr­ govaca da oglašavanje svojih firmi vrše preko „G ajreta“. a tim ujedno vršili bi i svoju patriotsku i hu­ manu dužnost. Radnici i prijatelji .G ajreta" treba da porade u svojoj sredini kako bi trgovine i preduzeća iz njihovih mjesta ogiašivali u listu „Gajret*. Гадаат, л и ст Г а јр е т а д р у ш т в а sa к у л т у р н о и е к он ом ск о под и за љ е м у сл и м а н а, излавп, 1. и 16. с в а к о г м есец а , a ц е н а м у j e s a н а ш у О т а џ б и н у 1 0 0 ди н ар а н а г о д и н у , a sa св е о ст а л е зем љ е п р е к о г р а н и ц е 2 0 0 д и н а р а . Ђ а ц и д о б и в а ју л и ст у прл а цен е к о д Г л а в н о г О д б о р а или к о д у п р а в е Г а јр е т о в и х к о н в и к т а . — П о је д и н и б р о ј с т о ји 5 дин ар а. Директор Х ам и д К укиК В л а св и к д р у ш т в о „ Г а јр е т “ — О д г о в о р н и у р е д н н к : Х а м и д К у к и ћ . — З а н и ч ку ш т а м п а р и ју о д г о в а р а д и р е к т о р А б д у р а х м а н М еш и ћ. И с л а м ск у д и о �БРОЈ 12 ГОД. XIV. Сарајево, 15. јуна 1955. СалиХ Фируз МуфтиЛ Зашто je основана Гајретова кредитна задруга Р и јеш ењ ем а гр ар а у Б о сн и и Х е р ц е г о в и н и ри јеш ен je и н а ч и н р е н т о в н о г п р и х од а вем љ оп осједн и к а. О ни с у доби л и sa 8емљ у обв езн и ц е и н а м је с т о п р и х од а у 'нарави ш т о , с у прим али с чиф л ука, airfajy о д р е ск е на обвезн и ц ам а , са к оји м а м о г у св а к о г п о л у г о д и ш т а д а н а п л а ћ у ју кам ате, к оје с у одређене прем а ном и налн ој в р и је д н о ст и а гр ар н и х обв езн и ц а. T e об в ез н и ц е у см а л о ј м јер и с у се задрж ал е к о д со п ст в е н и к а . Н б к о их je прода о, да се о д у ж и , н ек о да и зд р ж ав а се б е и с в о у пор о д в ц у , б а р за н ек о в ри јем е, н еко и х je у н о в ч и о д а к у п и к ак ве р о б е за дј ћ а н да с е п р ом етн е и д а ш т о заради, a н ек о 08 л а к ом всл ен о ст и . О т в ш л а j e земља и с т з м е je о ш ч е з л о г л а в н о и о с н о в н о в р е л о п р и х од а в ем љ опосје д н в к а .-T o в р е л о б а л о je у о г р ом н ој в ећ в н а сл у ч а је в а је д 0 ни иввор е г 80с т е н ц и је . Н а ста л о je н о в о ек он ом ск о ст а њ е, т а к о в о д а еваки п о је д в н а ц м ор а м в сл п т п к ојв м ћ е п у т е м п о ћ в , је р je св а к у п у ћ е н сам н а се, д а с е в л а с т в т о м сн а го м и в л а с т в т о м радом о т х р в е б в је д и и н ев ољ н и д а о с и г у р а ersaс т е н ц а ју себ и 0 с в о јо ј п о р о д в ц и . Д ош л а je к р и за (ћ е с а т л у к ) и завладала no ц п јел ом с в и је т у na и к од н ас. Д оста с в в је т а бе8 п осл а . O m i ш то н еш то раде, . в ел в к е пм р еж п је и д р у г и н у ж н и a sд а ц в , са малвм к ап итал ом , с к у п о н а б а в љ а ју р о б у н а мало, с к у п о j e м о р а ју п р о д а в а т и и ш т о п а зар е, је д в а д а п о к р в ју р е ж а јск е т р о ш к ове. К а п в т а л н е м о г у н в са п озајм вцом ојач а ти , јер с у на д апаш њ ем в а к т у за т о т е ш к и у сл ов и , Д а се о м о г у ћ и рад и зар ад а, т р е б а р и је ш п т а n о т к л о н и тп в с т а к н у т е о к о л н о с т а ш т о т о о м е т а ју , к а о : ум ањ ењ е р еж аје, оја ч а њ е кап итал а, о св г у р а њ е је ф т а н в је н а б а в к е р о б е и о м о г у ћ е њ е д а се је ф т в н а је р о б а п р о д а је и др уго^ О ва и о т а к о в а питањ а р јеш а ва н а с у у к у л т у р н о м с в а је т у р а зл а ч и то. M a д р ж а м о да je sa н а с н а јб о љ е и н ајеф и к а сн а је о н о ш т о с у у т ом п о г л е д у к азала за д р у ж н и в д е о ЛО8 0 : З а јед н а ц а ваједн и ч квм радом и са бр ан в м заједн и ч квм м атер вјал н вм ср ест в и м а м ож е у с п је ш н в је и с в г у р н в је да ради и д а зара д а н е го л и п ојед в н а ц . 0 т ом е с е м ож е л ахк о у в је р и т а с в а к ; 1 .)к а д у з м е у обзи р , д а с у у з а д р у ви п ојед в н а ч н е р е ж в је св е д е н е на је д н у з а је д н а ч к у , к о ја je с а г у р н о м ањ а о д о н и х св и х п ојед в н а ч н и х , 2 .) кад се у о ч и д а се с а већим м атер вја л н а м ср ест в и м а м ож е наб а в а т а бољ а a је ф т в н и ја р об а н е г о л и с а малвм, о ) д а се је ф т в н в је к у п љ е н а р о б а n у з м ањ у р е ж а ју п р ера^ ена или о д р ж а н а м о ж е је ф т п н а је и д а п р од а је 0 т в м с е о с о г у р а в а п р о^ а ил и т р ж а ш т е . З а д р у ж н а ра д je у с п је ш н в ја о д р а д а п о је д в н а ц а и с т о г а ш т о р а д е н а њ е г о в у п р о с п е р а т е т у с в и в адр у га ри . З а д р у г е с у в а ж н е н а јв в ш е с т о г а , ш т о се у љ има о м о г у ћ у је м алом ч о в је к у : с е љ а к у , о б р т н а к у и в ан а тл и ји , д а р а д и и д а з а р а ђ у је, да ш т е д и , п д а ш т е д њ о м о ја ч а са м о т о л п к о, да п о с т а н е с у в л а с н в к у т о ј з а д р у ж н о ј 0 МОВ0НО, n a ћ е м у с је д н е с т р а н е д о н о с а т и к о р п ст и о м о г у ћ е н а з а р а д а , a с д р у г е ст р а н е пр аход од њ егове уш те^ еввн е. 193 �И п ор ед св и х д о б р и х ст р а н а за д р у га р ст в а п в а д р у ж н о г рада ч у је се о д м н о г о г п р и г о в о р , з а ш т о j e п р оп а л а или в а ш т о je п а си в н а м п ога з а д р у га . И с т и н а je , д а т \ г а пма и да ћ о T O i’a би в а ти , ј е р и в а д р у га као и оста л и ж и в и орга н и зм и има с в о је р ођ ењ е и о с т а л е ф азе ж н в о т а , n a и см р т. А к о задр у г а има у в је т е sa ж и в о т , он а ћ е ж и в је т и . A ko се пр и о с н у т к у в п д и , да н ека в а д р у г а н ем а у в је т а sa ж и в о т или д а ћ е у б р в о т и у в је т и п р е о т а т п , б о љ е je да се т а к ов а в а д р у га н е о с н у је . Н о и о д п р о п а л и х з а д р у г а има н е к е Ko­ p n e n i, a т о j e п о у к а sa д р у г е , к о је ћ е се о е н о в а т и п к о је с у в е ћ о с в о в а н е . Ж и в е saд р у г е о б о г а т и ћ е се п с к у с т в о м н а г р о б у и р о пал вх. З а с т в а р а њ е з а д р у г е н а јг л а в н и ја j e св и ј е с т з а д р у га р а з а у з а јм н у п о м о ћ и д а он и , који ст в а р а ју и в од е в а д р у г у , и м а ју п у н о п о в је р е њ е о д в а д р у га р а и д а т о п о в је р е њ е о ч у в а ју . К о д н а с м у сл и м а н а с в а к р а ди н е ф с и н еф си ; н а ш е с у р а д н е 'с н к г е р а с т у р е н е , н а ш к а п и та л н п је о р г а н и зо в а н , n a н а ш п о је д и н ач а н р а д (с в а к sa с е са св о јо м сер м и јом ) н е д а је о в у к о р и с т , к о ју д а је в а д р у ж н и р а д . И ако х о ћ е м о Да к рен ом о н а п р и је д и д а н е з а о с т а н е м о sa д р у г и м су г р а ђ а н п м а д р у г и х в је р а , је д и н и нам j e ц у т , к о јп и им ам о п о ћ и т а ј, да са б е р е м о м а т е р и ја л н а с р е д с т в а и д а п р и к у п и м о р а д н е с н а г е у н а ш п м з а д р у га м а . „ Г а ј р е т “ j e н а с т а н о в н ш п в у , д а н е са м о м а т ер и ја л н а п о т р е б а н е г о и с в и је с т з а y s a j- м ну пом оћ треба в а д р у га . да буде повод ствар ањ у Р ади т о г а je Г а јр е т у првом р е д у ст в о р п о К р е д и т н у в а д р у г у , к ојој je св р х а , д а п р и к у п и ш т о в и ш е м атер и ја л н и х ср е д ст а в а , али не sa сп е к у л а т и в н е с в р х е и д а о б о г а т и њ еви в е ч л а н ов е н е г о sa т о , д а пом оН у им овине т е з а д р у г е о м о г у ћ и св и м м усл им ан им а у н а ш о ј д р ж а ви д а о с н и в а ју в а д р у ге и т о он е, к о је с у за њ и х о в а м јеста , об з и р о м н а њ и х ов е п р и л и ке, н а јп о д е с н и је и н а јк о р и сн и је . „ Г а јр е т j e дакл е н а с т а н о в н и ш т в у , д а к р ед и тн а з а д р у г а б у д е са м о је д н а и д а он а т р е б а д а пом аж е о сн и в а њ е р авних в а д р у га у ра зн п м м јести м а . Г а јр е т п р е п о р у ч у је у п р в ом р е д у , д а се о с н и в а ју о в е в а д р у г е : п р ои в ва ђ а ч к е, п р ер а ^ в в а ч к е , п р од а в а ч к е, н абав љ а ч к е и п о т р о ш а чк е. О д п р о и з в а ^ а ч к в х : ж и т а р ск е , ст о ч а р ск е , м љ ек а р ск е, в о ћ а р ск е , в и н о г р а д с к е , п ч ел а р ск е, п е р а д а р ск е и п о в р ћ а р с к е н ем и н ов н а с у п о т р е б а sa еел о, али о д св и х в а д р у га н ајв а ж н и ја je sa с е л о п р о д а в а ч к а з а д р у га . З а в а р о ш и с у н а јп о д е с н и је о д п р ер а ^ и в а ч к и х в а д р у г а р а зн е есп а ф ск е, a за ж ен ск и њ е в а д р у г е sa в е з о в е , р у ч н е р а д о в е и sa в зра ду рубљ а. Г а јр е т je у к а з а о н а п о т р е б у осн и в а њ а з а д р у г а ј о ш п у н о р а н и је, али к ак о т о н в је с х в а ћ е н о к а к о т р е б а , и н и је д о ш л о д о р езу л тата. С а д je у п р а в а Г а јр е т а сам а о д л у ч и л а да п о в е д е з а д р у ж н и п о к р е т м еђе м у сл и м а н п м а и м ол и с в е п р и ја т е љ е Г а јр е т а д а j e у т о м п о м огн у. Али^паша Ризванбеговић и Петар II Иетронић- Његош Д е в е т н а е с т и в и је в об и љ еж и о je п р в е о с н о в и ц е n o к о јв м а je им ао д а с е раавија п о л и т и ч к и и д у х о в н и ж и в о т н а ш е г н а р од а . У п оч е т к у с у т е о с н о в и ц е би л е н е ја сн е , н е и зр а ж е н е , a м ањ е у б је д љ и в е о н е т е ж њ е к о је о у с е н а њ и м а р а з в и ја л е — али врем е j e ч и н и л о с в о је . Т а м н и обл а ц и в а о с т а л о с т и и с р е д њ о в е к о в н о г м рака р а в би ја л и с у с е п о д с в је ж и м д а х о м је д н о г н о в о г д о б а ) с в је т л о с т je п р о д и р а л а у д у ш у н а р о д а и у њ о ј б у д и л а с в и је с т к о ја ћ е г а п о в е с т и д а са м и в р а ђ у је с в о ј у и с т о р и ју . С р е д и н о м о в о г а в и је к а п о ч е о с е о с је ћ а т и ж и в п о к р е т м еђ у н аш и м н а р о д о м ; њ е г о в а 194 в и т а л н о с т и њ е г о в и ра сн и н а г о н и ; љ е г о в а с в и ј е с т о с е б и и сп ом ен н а п р о ш л о с т и т р а д в ц и јо , н и с у м у дали д а м и р у је и д а о с т а је н ев н а н и бе8 л и ч а н . Он j e т а д а , м ож д а в и ш о н о и к а д а р а н и је , п о ч е о д а и с т и ч е с в о је ж ељ е. Ж е љ е с у п р ел а з и л е у в а х т је в е a в а х т је в и с у д о в о д и л и д о см је л и х и х е р о јс к и х дјела. Н и г д је , н и у је д н о м д и је л у н а ш е г н а р од а , н и јо с е о с је т и л о с т р у ја њ е н о в о г да ха к ао у к р ш ним бр ди м а д в и је с у с је д н е о б л а с т и : у Ц р и о ј Гори и Х е р ц е г о в и н и . О н е с у no в ак он им а с в о је ж и в о т н е с и л е с т у п и л е на п о з о р н и ц у н о в и је и с т о р и је , али je т р е б а л о м н о г о в р ем ен а д а с е њ и х о в и м еЈју собн и о д н о си п р е ч и с т е �како би се је д н о г дана м огли н аћ и заједн ички, раме у 8 раме, на о ст в а р е њ у опп гге н ар одн и х идеала. Н ев а д а у д о б а н еп р осв и јећ ен ост и , не8нањ а и г л у п и х п р ед р а су д а , в и ш е н е го игдје, осјећ а л а се м рж њ а, ст р а ш н а у би л а ч в а мрж њ а, изм еђу ов е д в и је н а јр а сн и је ср п с к б п ок р аји н е. А л и н а стоја њ ем св јесн и х и пл ем ен и ти х си н ов а н а ш е г н ар од а м рж њ е je н ест а л о , a н екада вавађена бр аћа, наш л а с у с е п о н о в о к ао сарадн и ц п н а заједн ичком п од и за њ у с в о г а дома. У п о ч е т в у п о в р е т а п р от и в н о в и х реф орм и А л и -п аш а je с т а о н а с р а н у б о с а н св и х ф еудалаца, и захвал > ујући с в о јо ј п р и р од н ој б и с т рини, у б р з о j e у ви д и о, д а б и он , в ад би ст а о на с т р а н у с у л т а н о в у , из о в о г с у в о б а Mo­ r a o и з в у ћ и в о р и с т и за себ е и sa с в о ј у о б л а ст. И ваи ста , у б р з о je А л и -п а ш а пр ом и јен и о с в о ју п ол и т и в у , т е се je п о т п у н о с т а в и о у с л у ж б у с у л т а н у . О н и јо ш јед а н 8нам енити Х е р ц е г о в а ц — См аил-ага Ч ен ги ћ , — д оп р и н ијел и с у д а je б о с а н св и п о в р е т п о д в а п е П о т о м с т в о т р е б а д а б у д е вахвал н о д в о тан ом Г р а д а ш ч еви ћ ем б и о у г у ш е н и т а в о ји ц и вел и к и х и внам ен итих љ у д и , к оји с у пр ви м еђ у собн ом са ра дњ ом н а р јеш а в а њ у sa- Б о сн а о т в ор ен а ом рзн ути м реф ормама ш т о с у је д в и ч к и х и сп ор н и х п и та њ а, е т вор и л и м о- дол азил е из Ц а р и гр а д а . У овом с у в о б у ш т о г у ћ н о с т сн о ш љ и в о с т и ивм е^у Ц р н е Г о р е и г а je имала Б о с н а са т у р св и м ц е н тр а л и с ти ч вим теж њ ам а А л и -п аш а се ст а в и о, в а о ш т о Х ер ц е г о в и н е . У д о б а н а јж и в љ ег н а ц и он а л н ог преви- je р еч ен о н а ст р а н у су л т а н о в у , з б о г ч е г а je б и о б о г а т о н агр ађен . 1 83 2 он je д о б и о т и рањ а, у д о б а за м р ш ен и х о д н о са и к рвавих су к о б а , у д о б а к ра јњ е н е тр п ељ и в ости и ст р а ш - т у л у в ези р а и в л а ст н а д Х е р ц е г о в и н о м в о ја н о г п н еп ојм љ и в ог а н та гон и зм а, ја в љ а ју се je о д в ојен а о д Б о с н е и п ост а л а п о с е б н а адм и н и стр а ти в н а јед и н и ц а у п р остр а н ом ц а р с т в у . т а д в а ч ов јек а , к оји ћ е у тај х а о с од н оса А л и-паш а, вао х ер ц егов ач в и вези р, т р у у н и је т и н е ш т о мира, ред а и хар м он и је. О ни ће своји м у ти ц а јем и и н тел ев ту а л н ом н адм оћ- д и о се да ср ед и у н у т р а ш њ е прилике св о је обл а ст и , д а си р ом аш н е в ра јев е п р и в редн о п о н о ш ћ у оби љ еж и т и н ов п р а ва ц у и ст о р п ји о в е — ди гн е и да им ом о г у ћ и в у л т у р н и и евоном д в и је п ок р аји н е. |а8витав. С ве т о д а п о с т и гн е т р еба л о je, К о с у т е д в и је л а ч н ост и , ч и ју с yf ом м је с т у , у т в р д ц т и мир у с у с је д с т в у . са в рем ен и ц и осјећ а л и , м ож да, о п о р о и те: 1р е с т а н е разм врице, врвн е о с в е т е и в је али п от ом ц и и х се м ор а ју сје ћ а т и с а бл а 1 с у к о б и , пљ ачве и отимачпне, б в л е с у да рн ом з а х в а л н о ш ћ у : р ед овн е, на гран ици И8ме|у Ц р н е Г о р е и П е т а р I I П е т р о в и ћ -Н > е г о ш ,г о сп о д а р Ц р н е Х ер ц егови н е. T o je ств ар ал о з л у врв и д о в о Г о р е и А л и -п а ш а Р и зв а н б е г о в и ћ ,х е р ц е г о в а ч к и д о л о д о в ећ а х су к о б а у војима се т р ош и л а в ези р . — T o с у т е л и ч н о с т и чијем зау зи м ањ у н ајбољ а сн а га и са је д н е и са д р у г е ст р а н е. и м е ђ у со б н о ј сара дњ и имамо да захвалим о Т ом е зл у ста ти на п у т и ом о г у ћ и т и м ир м еђ у ш т о су се у би л а ч к е р а зм и ри ц е п оч ел е сти вавађеном браћом , в а в о би м огли о т п о ч е т и ш а в а т и , т е je на т а ј н ач и н о м о г у ћ е н о разбољ и и вор и сн и ји ж и в от , см а тр а о je А л и -п а ш а ви ја њ е в аједн ичке н ар од н е св и јест и . в а о јед ан од св о ји х гл а в н и х задатава. Ta њ еП е т а р I I и А л и -п аш а , n o неком у н у т р а ш - г о в а теж њ а нагала je одзива и н а д р у г о ј а е м н а г о н у , n o си л и в р в и в о ја и х je спајала, стра н и . Ж ељ а за м иром и бољ им и ср еђ ен п ра зу м јел и с у је д а н д р у г о г а . О ни су вољ ел и јим ж ивотом осјећ а л а се и ст о т а в о и м еђ у о н о ш т о им je би л о з а јед н и ч к о, ш т о j e било Ц р н огорсв и м брђанима. Н оси л а ц т е те ж њ е њ и х о в о a ш т о и х je п р ибл иж авал о отвриваби о je млади П е т а р II, в оји je у сед а м н аестој ју ћ и у њ и х о в о ј д у ш и ваједн и ч ке осјећ а је. годи н и н асл и једи о св о г а стр и ц а 1 83 0. К ак о je д о ш л о д о б л и ж е г доди р а и меИ аво јо ш млад, он je би о св је ст а н т е ш ђ у с о б н е са р а д њ е ивм е^у ов а дв а знам енита воћа у воји м а с е налазио њ егов малп н ар од , ч ов јек а , к о ји с у n o т о к у ст в а р и и љ иховом т е м у je н а св а в и начин, д о б р о д о ш л о п р и р е д у м огл и б и т и н а јљ у ћ и п р от и в н и ц и и не- ја т е љ с т в о с т а р о г и и с в у с н о г А л и -п аш е. м ил осрдн и тавм ац и, нам а н и је у детаљ им а И вгл еда д а с у догађ аји дана били д а л ев о п о з н а т о . С вак ако д а je у д у б и н и њ и хов и х јачи, н е го ш т о с у биле жел>е и т е ж њ е А л и д у ш а п р о г о в о р и о он ај осје ћ а ј б р а т св е л>убави, па ш е и м л а дог ц р н о г о р с в о г г о сп о д а р а . T o се к оји се , п о д н ови м да хом н а р од н п х теж њ а, повавало одм етањ ем Б р а х овљ а н а и њ и хов и м п о ч и а е б у д и т и п о ч е т к о м ш и х о в о г внјека. Али отвор ен им н астојањ ем , да се п р и п о је Ц р н о ј прије н е го се п р е^е н а И8лаган>е од н оса ивмеђу Г о р и . П о в р е т м е^ у Г р а х овљ а н и м а д о в е о je П е т р а II и А л и -п а ш е, п о т р е б н о je и знијети д о је д н о г в р в а в о г оврш а ја у в ом е с у у ч е с т у к р а т в о п р и л и ке п о д к оји м а с у ж ивјели и в овал и и Ц р н о г о р ц и . Д о ш л о j e д о б и т в е изобиљ еж ити љ и х ов е н аји зр а 8и ти је теж њ е. м е^у п о б у њ е н и х Г р а х овљ а н а и Х е р ц е г о в а ч в е 195 �в о јс к е , к о ју j e п р е д в о д и о А л и -п а ш а и Смапл a ra Ч ен ги ћ , у Ч ел и н ск ом к л а н ц у 1 8 3 6 годин е. П об у њ е н и ц и с у би л и са т р в е н и , п з г и н у о je в и ш и б р о ј Ц р н о г о р а ц а , м еђ у к ојим а и нек ол и к о н ајбл и ж и х в л а ди ч и н и х рсфака. О вај догаЈјај, м је с т о д а j e п о т п у н о он ем о г у ћ и о св а к у са р а д њ у и8међу А л и -п а ш е и ц р н о г о р с к о г владике, к ак о с е je м о г л о и очек ивати, н а п р о т и в б и о je м о с т п р е к о к о г а се je д о ш л о д о и з в је с н о г с п о р а з у м а и за је д и п ч ке са р а д њ е н а ср е ђ и в а њ у т е ш к и х и в ам р ш ен и х м е јју со б н и х одн и са . П о с л и је о в о г д о г а ^ а ја , к а о д а с е о с је ћ а , с а об а д в и је ст р а н е , ја с н и ја и и з р а з и ти ја , ж ељ а за м е ђ у с о б н и к м иром . И з о в о г су к о б а , као д а je н и ка о п р в и п у т о сјећ а ј о в б л п ж ењ у и п р и ја т е љ с т в у и зм е^у т а дв а вн а м ен и та ч о в јек а . И с т и н а , ми н ем ам о докава д а с у п р и ја т е љ с к е в е зе и зм еђу А л и -п а ш е и П е т р а I I ст а р и је о д 1 83 8 г о д и н е т . ј . д в и је г о д и н е n oсл и је б и т к е у Ч ел и н и , али и п а к т о н и је би л о т а к о д а л ек о о д са м о г дога ^ а ја , т е je п ојм љ и в о д а и х je т а ј ж а л осн и догађ ај м ога о јо ш в и ш е з а в а д и ти . М е^ утим н а с та л о je н е ш т о н еоч ек и в а н о и ск о р о н еп ојм љ и в о sa о н о д о б а . О ни с у п о с т а л и пријател>и и јо ш в и ш е о н и с у п оста л и — побратими. (С р ш и ћ е се) /. Kušan: Dva Morića, dva Pašića Drama u jednom činu L I~ C A : H adži Mehmedaga- Pašo M orić, Ibrahimaga M orić, c & M ajka im, Jenjičarski dizdar a g a ,. Bajdarbaša, prijatelj '^Morića, S ari M u ra t, bašeskija 1 0 orte, p r i j a t i A rnaut B ekir, sluga M orića , Jedan čaršinlija, Cigani i Ciganke, jen jiča ri, narod. Događa se u Sarajevu 1756 god., u proljeće Lijevo, u kutu, dio M orića hana, a do njega ćefenci koji skreću koso prema dnu pozornice. Desno, kao i u dnu, čaršija, nad čaršijom brda sa tabijama. Sumrak je. S vremena na vrijeme čuje se iz čaršije lupa kanata i ćepenaka, te vrisak i pocikivanje. Kada se digne zavjesa pred hanom sjede Sari Murat i Hajdarbaša. Sari Murat (udara dlanom o dlan, ljutito): Bekire, o Bekire, kopile arnautsko, kam o te? Kam o ta podvorba, gdje je meze i rakija, zar da čekam o do kijametskog dana. Ej! B ekir: (dotrči): Bujrum, slatki aga, bujrum, ja vjere mi ne čuh kad dođoste. Baš neka ste došli. K ako ste obojica. Sve ću sada donijeti. Sada je nas­ tao nekakav baksuz zeman, pa mi čud o kad neko i izbije, čim ko na vrata a ja izgubim gla­ vu. V i došli po m oje age, a? Hajdarbaša (nabusito): T ebe se to ništa ne tiče, v e ć gledaj svoga posla i navali piće ili ću ti kubu­ rom rebra početi brojati. (Sari Mratu) O vako se dalje ne m ože. Murate, u mene kao da uđe neki strah pa mi se čini da će sve o v o nekuda o d ­ 196 letjeti. Eto. Bojim se kakve prevare s Halilbašića strane. Njega, trgovca i zabita. Sari M urat: A Što? Zar nije sva čaršija uz nas i M oriće, mogu ti i nabrojiti: Kovači, Sarači, Kujundžije, pa ostale mahale, sve kažem ti. Beli sm o mi onamo one, Turkuše, ukliještili, pa samo što pište. Ono jes, sve ja to znam ali koja fajda: Zabit Mehmedaga se slizao, s njima, trgovcima pa ne daju očiju otvoriti, prijete pašom i sulta­ nom, šalju janjičare protiv nas, kao da sm o se povlašili, pa oni brane din i čuvaju ga. D ok je­ njičari ne dobiše plaće, moglo se s njima nekako ali sada ni to. Halilbašić samo što muti i obilazi zabita s nekim iz Bezistana. Bojim se, Murate, b iće krvi. A znaš, hvala Bogu, kakvo je Sarajevo kad padne krv. Sari Murat (se zavaljuje): Šta si se prepao. D ok je mene ne boj se ni ti, a ne treba da se boji ni ik o od naših. Zar nisam dosada sve lijepo udešavao i savjetovao što treba da se uradi? Nije li sve na dobro skretalo, a? Još malo, par dana, ako nam samo ov o večerašnje uspije, pa da v i­ diš od njih ništa. N eće trgovci nuditi Sarajevo, v eć ajani. Hajdarbaša: H oće oni, bojim se još zadugo, hoće dok je para u trgovca : daće oni zlata koliko sm o teški . . . Sara M urat: Ček, ček, a vidje li ti kako danas zatvorism o svu čaršiju, a? T o im treba (smije se) ha, ha, ha. . . B ekir: (Donosi na siniji jelo i. piće pa stavlja pred njih.) �Sari Murat: (smije se) Zatvorismo svu butum Čaršiju, Hajdarbaša (se smije): Svatovi će večeras po djevojku, još kako, pa neka prodaju vjetru i paši u Trav­ kažem ti ženi ti se lbrahimaga. niku. (Iz čaršije se čuje loraot.) Skušaj, sad jako (S lijeva dolazi narod u svečanom odijelu pod otvaraju ćepenke. oružjem. Zatim Morići s Ciganima.) Hajdcirbaša: (pije): Sve je to lijepo, ali će se narod, Bekir (maše maramom): Mašala, mašala. najposlije, odbiti od nas čim nađe nešto da po- Hajdarbaša (ustaje Bekiru): Šuti ništa, ne govori. (Pagrešimo. Narod je tuhafli stvor. Danas jesi, su­ šagi): Sjedaj Pašaga, a i ti lbro, ima nešto jako tra nisi. Onda će oni uz pašu i vlast, uz dukate prešna da vam kažem. i Halilbašića. Ne vide oni da im mi jedini dobro (Morići sjedaju, a cigani i ostali se namještaju želimo, jok. Mi, vele, pare trpamo u čemere i tako da ciganka dođe u sredinu pozornice. Čuje bogatimo se pomoću njih. se tiho šargijanje.) Sari Murat • A ko neće milom, hoće jataganom. Još Pašaga: Šta je, šta ima, što si se nešto sneveselio? samo da noćas otmemo lbrahimaginu jaukliju, a Hajdarbaša: Zlo. lb r o : Kako, po Bogu brate? Halilbašića kćer, pa da vidiš. . . Hajdarbaša: Kavaz zabita Mehmedage odvede Sari Hajdarbaša: T o je baš ono o čemu hoću da s tobom Murata u konak, poručio, veli, sam zabit po promuhabetim: neko nas je prokazao. . . njega — divan će neki da drže. Bojim se pre­ Sari M urat: (skoči): Što govoriš, zar da nam taj naum vare, braćo, od njih dobro nc dolazi. pokvare. G ovori oklen znaš. Pašaga (udara se po silahu): A mi? zar nas je malo ako Hajdarbaša : Prokaza neko, ne može drugo biti. Jes, se počnem o prebrojavati? Zar će nas izdati čardina mi, danas to čuh. D vojica razgovaju kod •šiftlij^? Vidićeš, na moju dušu, da će se odmah Begove . džamije, a ja slušam : dokle će preko vratiti, zna on da valja noćas otimati i iskupiti naših leđa da se krve i da im, kao, d^ smo raja, zadanu riječ Sarajevu. Još nije vrijeme za stra­ hizmet činimo. Hoće, biva mi 's Morićima, veli hovanje. (cigani): Đe, Đulso, onu vino piju age jedan, da ukradu Halilbašića kćer za Ibrahimagu Sarajlije. Morića i da tako kavgu zametnu neće li pobiti Ciganka udara u def i p jev a : glavne bazrđane. Dosta, veli (kugi, i njihova Vino piju age Sarajlije \ jordamluka, bajagi nas^ljratre, a vamo svoje ć< Na llidži, aman, pokraj Sarajeva, gledaju. Šta ond^ veliš na ovo? čakrdak, čakrdak. Sari Murat (sjeda, pije i neko vrijeme šuti): Pa oj га Morića i dva Đindžafića ću je oteti pa tamđm da je i sam car čuvh,|| S Čobanije, aman, dvije Turhanije. ne bio ja bašeskija Sad Murat. čakrdak, čakrdak. Hajdarbaša: Bojim se, pa to ti je. S Čemaluše hadžija Diniću, Janjičar (dolazi i stupa pred ‘Sari Murata): Murate, A s Bjelava, aman, Pinjo bajraktare, selam ti je zabit Mehmedaga, poziva te u konak čakrdak, čakrdak. na nakav divan. (Cigani otpjevavaju : čakrdak, čakrdak). Sari Murat: Zar mene samog? je d i besa? Janjičar: Ništa mi više ne kaza, već ov o što ti ja Pašama (obara siniju): Aman, što mi je srce nekako puno. Vala će upamtiti Sarajevo kada je pošlo rekoh naušnice. Pare neke, ja tako nešto. Morićima uz nos. Sari Murat (ustaje): Odoh ja, Hajdarbašo, a ti prilbro (meće ruke na usta i doziva): Nano, o nano, čekaj Moriće pa im sve kaži što znaš, i da sam spremaj kuću eto ti lbre večeras s nevjestom. otišao na poziv u konak Mehmedagi. Ejvala. Bekire, toči svatovima nek gase žeđ. Niko neće Hajdarbaša : Ejsahadile. Molim te da prezaš od pašinih imati većih i ljepših svatova od lbre Morića. Že­ ljudi. . . nim se usprkos svima pašama i trgovcima, ja Sari Murat: (odlazeći): Ne boj se nije mi prvina, još sam ovdje paša, Sarajevski paša i vezir. sam ja odlazio i živ dolazio. Mislim da ću i da­ Bekir nosi rakiju i dijeli narodu. nas. Ne brini. (Odlazi desno a za njim jenjičar). Izdaleka čuje lbro: Nije da mi se ženi, jok v eć da mu pokažem da i on može u naš rod, a za njega je to ko biva se pjesma i šargijanje (Okreni se, ne okrenula poniženje. Nano, nano, čuli me? se, mrtva tebe okretala majka ) Iza toga, bliže, Majka (iza mušebaka): Čujem sine, čujem, neka ti je nečiji g la s: Zatvarajte, eto idu Morići. s hajirom, samo da ne bude krvi. Hajdarbaša: Bekire, o Bekire, đe si, eto hin. Pašaga: Brata ženim ljudi, sipaj Bekire neka se zna Bekir (s vrata hana): Što pomažeš, Hajdarbaša? i pamti kad je Pašaga Morić ženio brata s dinHajdarbaša: Eto Morića, valja ti se opremati u sva­ tove, spremaj dušeke i steri ćilime. dušmaninom. Pijte. On je, Halilbašič, izazvao. Bekir (sluša pjesmu): Kakvi svatovi, bolan ne bio, u Neka samo probaju, izaziva on, kćer da mi otmu današnji vakat. pa da vidiš belaja: sve ću M oriće . . . he, he, Ili ц 197 �he, sve ću Moriće (narod se također smije) po­ klati a han im zažditi. Aman, zorli junaka . . . pa, eto, večeras da ga vidimo njega i njegov asiluk. (ciganima) Pjevaj, dušu da ispjevaš lbro, pjevaj M ošćanico vodo plemenita. Tiho šargijanje, ciganin pjeva „M ošćanico vodo plemenita". Pjesma traje dosta dugo. Morići deliluče. S tabije puče top. Tišina. Hajdarbaša (skoči): Ovako se izbacuje top za nečiju glavu. Braćo, pogibe Sari Murat, na moju dušu, kazivao sam ja da se nešto sprema, i ne m ože faliti da i za našu dušu ne ispale po jedno džunle. Glas iz naroda: Ni pjevati ne daju, ni veselja, o to tužno Sarajevo šta si dočekalo. Nastaje komešanje među narodom. Pašaga (v ič e ): Mehmedaga da od Boga nađeš, Halilbašiću što krvi tražiš. Bekiru, puške amo da idemo na akšamluk Mehmedagi na konak. Opre­ maj se, narode, oprem aj! Glas iz naroda : Na konak, na Turkuše zulumćare naše. Hajdarbaša: Ne braćo, ne u krv i grijeh, slušajte. . . Glas iz naroda: Na Osmanlije. Bekir dolazi s puškama pa ulazi među narod. Pašaga (diže handžat): Svi ćem o na njeg da osvetim o našeg Sari Murata. } 1 Hajdarbaša: Čekajte dok uzbuna legne. Narod: Svi, svi, u surgun.$ njima. lbro: 1 djevojku ćem o oteti, je l i ? Hajdarbaša : Upamet se, lju d i! Prođite se b ela ja ! N e­ mojte da kažu za nas da sm o ubojice, krvnici, dželati, glas valja čuvati, ne dajte da nam ga ukaljaju, teško onda nama. Narod: 1 nju ćem o oteti bezbeli, Halilbašića u surgun. Na handžar. Hajdarbaša : Zar hoćete Sarajevo da zapalite, braću da koljete, a . . . Narod: Zapaliti, zapaliti, bezbeli! Г*(ека se u Stambol vidi kako gori. Morići se kolebaju; da li će sa narodom ili će poslužiti Hajdarbegu. Ne znaju na koju će stranu. Hajdarbaša; Poslušajte, ima vremena za osvetu, prenaglićemo se, braćo i uludo izginuti. Narod: Neka. Glavu za glavu. Hajdarbaša: Malo nas je, slabi smo, stanite. Narod: Nećemo, aždahu treba u glavu. Hajdarbša (prilazi Morićima): Ne dajte da vas zasli­ jepi mržnja, jer smo onda propali. (Morići stoje oborenih glava). Glas iz naroda: Pašići, zar oklijevate, zar se bojite? K oga ? Zar pored nas tolikih strepite. Zar će ­ te danas uzmaknuti, kukavički ostaviti mejdan. N a rod : A ajanstvo, zar zato vas izabrasmo ? Kamo vam poštenje: Nećete prijatelja da osvetite. Zar da Morići budu zadnji. Pašaga (Hajdarbaši): Čuješ. Šta će nam ajanstvo, šta agaluci i čifluci — kad obraz izgubismo. Čuješ li ? Zar da kažu kako Morići radi glave izgubiše rz i poštenje, a jok. Majko, halali sinovima jer hoće da budu čelenke Morića (narodu) U konak ^ na akšam luk! H ajdarbaša: Zanese nas narod, njegovom voljom i padaju glave. Narod (u koji se umiješa i Hajdarbaša): U konak, u ■konak, po glave dželata. Svi odlaze desno galameći. Jedno vrijeme ostaje pozornica prazna. Čuju se samo daleki povici. Mrak polagano pada. Po stranama osvijetli se po koji prozor, na minaretima pale se kandilji. D izdaraga (dolazi s lijeve strane polako, okreće se, onim iza sebe): V i tu čekajte dok vas ne zovnem. (za sebe) Ovdje ću ih pohvatati, ovdje baš pred njihovim hanom. Jakako. Samo da mi zabit odmah javi čim panu u klopku i čim proliju krv. Dobro to uredih. (viče): Jašaru, o Jašaru. Jenjičar (dolazi s lijeve strane): Bujrum, ago ! D izdaraga (šeta': Izgleda da će nam uspjeti namjera. Jenjičar: K ako kažeš, ago! V eć ih vidim u rukama. D izd a ra g a : G ovorio sam ja njima da ne m ože bez žrtava, tako je to danas. A k o i pogine nekoliko trgovaca, što zato, grad će se time, sigurno oslo­ boditi napasti. I (Svršiće se) Смаилага Ћемаловнк Муслимани у Грчкој Са историјског гледишта, појава Муслимана у вемљама грчке pače и језика у непосредној je Besa са инвазијом Турака (Османлија) на Балканском полуострву. Стољећима одржавана политичка власт и доминација Турака учинила je да се Ислам афирмисао не само на полуострву него и на бевбројним острвпма старе Еладе и то у свим друштвеним редовима. 198 Балкански ратови претстављају историјски датум sa судбину Муслимана у новоствореној Грчкој. Букурешки Уговор вакључен 1913 године, доноси наглу промјену и прелом, како у политичком погледу тако и у положају Муслимана на територији нове Грчке. Од овог датума отвара се epa систематског, бе8обзирног и бруталног истријебљивања Муслимана у свим крајевима под грчком до- �М иаацијои, П рви валеФ истрјебљ иваЉ а и п р и си л н о г и ст јер и в а њ а 8ахвати о je н ајпр ије о с т р в а Ј о н с к о г и Ј е г е јс к о г м ора, с ти м , да с врем ен ом у т о к у Е в р о п с к о г р а та и н епоср е д н о п о с л и је Е в р о п с к о г ра та п р ен есе се и н а г р ч к у М а к ед ов и ју и Т ра ки ју . Овај п р о ц е с и стр и јебљ и в ањ а в р ш ен j e п у н о м паром и од* л у ч в о , т а к о да се д а н а с м ож е рећ и д а м у сл и м ав а у о п ш т е н ема у гран ицам а грч к е тер и т о р и је каква je п о с т о ја л а д о Л о з а в с к о г мира, и ако их je п р и је 1 9 1 2 год и н е би л о н еколико с т о т и н а хи љ а да. K ao н а каквом уса м љ евом о с т р в у д а н а с се м ож е г о в о р и т и о М услимавим а у вападној Т р а к в ји , г д је je n o п р и р од и г е о г р а ф с к о г п ол ож а ја н е м о г у ћ е в р ш и т и п р о ц е с р а ди к ал н ог и ст р и јеб љ и в а њ а , в б о г в е п о ср е д н о г с у с је д с т в а еа Т у р с к о м . Са и ст јер и вањ ем М у сл и м а в а р у ш и л е с у a њ и х ов е џам ије. Т а к о с у у С о л у н у о д 4 8 џамије^ кол и к о их je би л о 1912 г о д в н е н еке п р е т в о рили у ц р к в е, a о с т а л е пор у га и л и свр до је д н е . О ст а л а je са м о је д н а у ц е н т р у в а р ош и к о ју je др ж а ва п р од а л а sa у с л у г е у ч и њ ен е р еж и м у и вбјегл и ц и из Мрле А з и је , се н а т о р у А р џ о г л у за 2 0 0 .0 0 0 др ахм п. Сада je у о в б јџ ам ији б и о с к о п и у зи м а с е к и ри је г од и ш њ е 2 5 0 .0 0 0 др ах м п . Д а је^ б ш га џ а м и јг^ в^ ди се не са м о n o сп ољ н ем И8гледу, н е г о и n o том е т т о с у јо ш о ст а л и н а зи дови м а п а п и си из К ур а н а . С та в и в ш и с е б и у вада так д а п р оу ч а в а м оп ћ е п р и л и ке М у сл и м а н а н а да н а ш њ ој т е р и т о р и ји Г р ч к е , мој j e п о с а о б и о у п р о ш ћ е н , ј е р с е о г р а н и ч и о на са м у Т р а к и ју , г д је јо ш ж и ви о к о 1 1 0 .0 0 0 М у сл и м а н а n o г р ч к о ј з в а н и ч н ој ст а т и с т и ц и , м еђ ути м , ja сам н а л и ц у м је с т а д о б и о ин ф ор м ац и је да и х им а 1 4 8 .0 0 0 . П о ф ак ти чн ом с т а њ у , б р о јн о ј ја ч п в п , к ао и n o с л о в у 4 5 чл. Л о з а н ск о г у г о в о р а , г р ч к и м у сл и м а н и п р е д ст а в љ а ју н а ц и о н а л н у м ањ и н у у с а с т а в у г р ч к о г н а р од а и г р ч к е д р ж а ве, је р су расн им п ор и јек л ом , јевиком , тр адицијам а, ра зл и ч н и о д н ац и он а л н е в ећ и н е. Н ом ен у ти м ч л ан ом у г о в о р а , п р и з н а т о им je п р а в о , као ш т о je у о ст а л о м и с т о п р а в о п р и з н а т о г р ч к ој м ањ ини у с а с т а в у Т у р с к е н а о с н о в у пр и н ц и п а р е ц и п р о ч н о ст и . У д у х у н ач ел а св и х у г о в о р а о м и ру , з а к љ у ч е в и х n o св р ш е т к у Е в р о п ск о г р а т а и sa г р ч к е м у сл и м а н е о т в о р ен je н а р о ч и ти реж им за к оји с е обавевала г р ч к а др ж а ва Л оза н ск и м у г о в о р о м . T a j je реж им у т в р ђ е п и пр ец и 8 и р а н 3 8 члан ом Л о в а н ск ог у г о в о р а . П рем а т о м е за п р оу ч а в а њ е прилика и ств а р а њ е ја с н и је слике о трети ра њ у гр ч к и х м у сл им ан а у З а п а д њ ој Т ракији, т р е б а у в е т и к ао п о л а в н у т а ч к у од р ед бе 38 4лана п о м е а у т о г у г о в о р а , којим j e п оста в љ ен а осн ов а реж им у п о с т у п а њ а с а н ацион алвим мањ ивам а на т е р и т о р о јв Г р ч к е и Т у р с к е . Ч л а в 3 8 Л о з а в с к о г у г о в о р а да је п о м е в у т и м м ањ ивам а п у в у и п о т п у в у з а ш т и т у њ п х о в и х ж и в от а , њ и хов е сл обод е, сл о б о д в о и н еза в п сн о и сп ов и јед а њ е њ п х ов е в јер ои сп ов јед и к ао п к у л т у р в о г развијањ а. У к о јо ј м јери и в а какав в а ч и в се п р и м је њ у ју о д р ед б е Л о з а в с к о г у г о в а р а , т о ћем о в и д јет и из н а р ед в и х ред ова . Н и је и ск љ у ч е в о , в а п р о т и в je , з б о г си т у а ц и је у к о јо ј се валази Г р ч к а з б о г с в о ји х и з б јегл и ц а Н8 М але А з и је , в рл о в је р о в а т в о д а с у ц е в т р а л в е в л а сти у А т о в и ск л о в е с а в је с в о ј п р и м јев и одр едаба пом ен утог у г о в о р а у к о р и с т м у сл вм а вск ој м ањ и ви у ГрпкоЈ« М е^ у ти м , у Г р ч к о ј као и у Б у г а р ск о ј, п о р е д л е га л в и х вл а сти п о с т о је и д р у г е . Ф ор&ш раве п од видом п а т р и от ск и х у с т а в о в а и са вадатком , д а са др ж аввим властим а са р а ^ у ју в а ср еђ и в а љ у п ол итич ких и к у л т у р в и х прил ика у п р и св ојеви м областим а, ова д р у ш т в а са м ов ољ в о себ и п р и св а ја ју п ол итич ке п а д м и в и с тр а т и в в е а тр и бу ц и је, у ст а в ом в е п р е д в в ђ е в е . Н ел ега л н ост рада и п о с т у п к а оп р а вд а ју са м о ш оф и ви сти ч к и м побу дам а и вам јерама, с в је с в е д а с у е к сп о в е в т и израз м и ш љ ењ а и ра сп ол ож ењ а в ећ и в е варода. О ве ил е га л в е ор га в и за ц и је ст в а р в и с у и м ож е се р е ћ и је д и в и г о сп о д а р си т у а ц и је у З а п а двој Т р а к и ји . О в е с у изнад зак ова и извад дом аш а ја у т и ц а ја п а р ти ја в а Влади и њ и х о в в х п р огр а м а. T o с у грч к е и збјегл ице из Т у р с к е . Н зим а j e д о п у ш т е в о да се о г р а ђ у ју о д заков а и за к он ск и х посљ едица при в р ш е љ у р а зв и х ва си љ а в а д м у сл и м а в и ва без икакве о д г о в о р в о с т и . Сам п р етсјед ви к Г р ч к е В л ад е, Г о с п о д и в В ев и бел ос, в ећ децевијам а зав и тл а в у бор бу п р от и в тур ск ог госп од ства ва Б ал кавском п о л у о с т р в у , својим рзд ом и п р ош л о ст и и п р ев ећ je мало в ак л оњ ев п р ем а М усл им авим а. П а и кад г а м е ^ у в а р о д в а си т у а ц и ја и дип л ом тск и о д в о с и прем а Т у р с к о ј ст а в љ а ју у пол ож ај да се п ок а зује м и р ољ у б и в и ју и с в о ш љ и в и ју према Т ракијск им М у слимавима, о с т а је в е м о ћ а в да м в о го у ч и в и у к ори ст М усл им ава, је р м у се п р о т и с т а в љ а ју грч к е и збјегл и ц е, к ао једи ви и ст и в ск и г о с п о дар си т у а ц и је у в ап ад в сј Тракији. У с п р о т и в ити им се зв а ч и ст а в и т и у о п а с в о с т св о ј пол ож ај и с в о ју в л а ст , је р je г л а в в а с в а г а Г о с п о д и в а В е в и з е л о са п ор ед о т о к а К р и т а у ивбјеглицам а, a в е т р е б а с м е т в у т и с у м а да ( бр ој и з бјегл и ц а из Т у р с к е и з в о си 1 ,5 0 0 .0 0 0 душ а. 199 �д и је те . Н и у је д н о ј в а р ош и нема м у сл и м а н а Ф ор м а л н о М у сл и м а н и у ж и в а ју и с т а г р а п р ед сјед н и к а о п ћ и н е . И м а ју 4 н ар . п о с л . и ђ а н ск а и п ол и т и ч к а п р а ва к ао и о ст а л и гра је д н о г сен а тор а , к оје б и р а ју м у сл . о п ћ и н е . }>ани Г р ч к е . П о јед н ом зак он ск ом п р о је к т у П осл а н и ц и с у у в и је к в л а ди н и к а н д и д а ти . us 1 93 0 г од и н е Г р ч к о ј Н а р од н ој С к у п ш т и н п Б е з н а ч а јн и с у , је р н ем а ју н и к а к в о г п о л и т и ч п р о д л о ж е н je п р о је к а т којим се д а је п р а в о к о г у т и ц а ја . М усл и м а н п м а на в је р с к у а у т о н о м и ју т . ј. на У п р и в р ед н ом п о г л е д у М у сл и м а н и у у п р а в љ а њ е в а к у ф ск и м добр и м а, ф орм ирањ е Г р ч к о ј с т о ј е сл а б о ш т о je д о с т а к р и в њ о и в је р ск и х н о п ш т п н с и х в л а ст и и н а и з б о р д о п ол и т и к е к ак о д о н а р о д н е т а к о и а гр а р н е а д м и н и с т р а т и в н о г о с о б љ а в је р ск и х у с т а н о в а ба н к е, је р и н а р од н а и а гр а р н а б а н к а да ва л а и н а јв и ш и х в је р с к и х ф у н к ц и он ер а -м у ф т и ја . je м ногим М у сл им аним а к ао и Г р ц и м а к реди А л и т а ј п р о је к а т н и д о д а н а с н п је д о б и о т е н а њ и х о в а пмањ а. И кад с у д ош л и р о к о в и са н к ц и ју . У п р а к си ст а њ е ст в а р и п о т п у н о п л а ћ ањ а зајм о-п ри м ц и с у у с љ е д к р и зе би л и je п р о т и в н о за к он ск и м одр едба м а , т а к о да у н ем огу ћ н ости да вра те д у г у го то в о м и ов ц у . св е ч е т и р и м у ф т и је к олико и х им а у Т р а к и ји И д о к je Г р ц п м а п р о д у љ е н р о к п л а ћ ањ а , и м е н у ју г р ч к е в л а ст и . Г р ч к е в л а ст и у п р а в М у сл п м ан им а с у п р од а л и им ањ а и на т а ј и х љ а ју и в а к у ф ск и м д обр и м а п р ек о с в о ји х п о н а ч и н у п р о п а с т и л и . П о сел им а се б а в е 8емв је р љ и в и х љ у ди . љ ор ад њ ом , с т о ч а р с т в о м и г а јењ ем д у х а н а , a М у сл и м а н ск е н а р од н е ш к ол е т р е б а л о б и у в а р ош и м а в р ш е ра8не з а н а те и о б а в љ а ју д а им ају п у н у с л о б о д у у о д р е ^ и в а њ у п р о ба к а л ск е п о с л о в е . Т р г о в а ц а у в и ш ем с т и л у гра м а в је р с к е н а с та в е , к ао и у п о г л е д у изб о р а у ч и т е љ с к и х са а га . М еђ у т и м , р а д ш к ол а . би л о je н екол ик о, али с у с а д а п р о п а л и . П о св о ји м п огл ед м м а на ж и в о т п о д и је љ е н и с у с т о ји п о д к о н т р о л о м н а р о ч и т п х ш к о л с к и х у д в а т а б о р а . Ј ед н и с у ea К ем а л ов е р еф орм е, к ом и си ја , к о је б и са о б р а з н о в а к о н у т р е б а л о д а и м е н у је м у сл и м а н ск о ст а н о в н и ш т в о . Ме- д о к с у д р у г и ''од л уч н и п р о т и в н и ц и . О ви с у п о с љ е д н и у в е ћ и н и . Д о с т а с у н а т е г н у т и од ^ у т и м , оп ћ и н с к а в је р ск а в п је ћ а и у о п ћ е в а н о ш а ји м е^ у њ им а ш т о с е в и д и n o т о м е , д а к у ф ск а д о б р а у Т р а к и јв , a н а р о ч и т о К о м о и з д а ју "1 Г л и о т о в а и т о 3 у К с а н т и , a 2 у ти ни , К са н т и , А л ек са н д р оп д Л и су (Д а га ч ), К о м о т и н и . У К са н т и се ш т а м п а ју 2 л а т и н и Д им отици, Јанпци и св и м м у сл п и а н с к а м ц ом , a 1 „М и л и је т “ , п о л а л а т и н и ц ом , п ол а ц ен тр п м а у п р а в љ а н а с у од љ у д и г е н е р а л н о г а р а п ск и м сл ови м а. У К о м о т и н и ш т а м п а ју се г у в е р н е р а , к о ји л с т о т а к о о д р е ђ у је ш к о л с к е д в а л и с т а к о ји с у од л у ч н и ц р о т и в н и ц и К е к о м и си је и н е п о с р е д н о в р ш и и з б о р ш к о л с к и х м ал авим реф орм ам а, о б а с е ш т а м п а ју а р а п ск и м у ч и тељ а . сл ов и м а . З а њ и х с е г о в о р и , д а је д а н с у б в е н У к у л т у р н о м п о г л е д у с т о је д о с т а н и ск о , ц и о н и ш е В л ада, a д р у г и В ојн а л и га . и ако прем а г р ч к о ј с т а т и с т и ц и и м а ју 3 0 0 K a o п о м о ћ М усл и м а н и м а , г р ч к а в л а д а у п и џ ам ија, 3 7 8 св е ш т е н и к а , 3 2 0 м у је з и н а , 5 с а л а je у д р ж а в н и б у џ е т сл и је д е ћ е с в о т е : м едреса, 3 5 0 д је ч и ји х ш к о л а ((Јибјан м ек теб ) 1.) С у б в е н ц и ја у н о в ц у 2 0 0 х и љ а д а д р а х sa в је р с к у н а с т а в у и 3 2 4 у ч и те љ а . М еђ у т и м , м и ; 2 .) п л а т а sa т р и н а с т а в н и к а М у сл и м а н а ja сам н а ш а о са м о 73 џ ам ије к о је с у у дзј* 9 7 .— хил»ада д р а х м и ; 3 .) п л а т а за 1 0 г р ч с т в у , п р ем а т ом е о т п а л о би 2 5 0 св е ш т е н и к а к и х п р о ф е с о р а 2 9 8 .— х и љ а д а ; 4 .) п о м о ћ за и м у је з и н а . Ш т о се т и ч е ш к о л а з а в је р с к у р е л и г и о з н е в а в од е и у с т а н о в е 3 4 .— х и љ а д е ; н а с т а в у њ и х о в б р о ј н е д о ст и ж е ни т р е ћ и н у о н о г б р о ја к оји сам д о б и о са Г р ч к е ст р а н е . Ш к о 5 . ) и в држ ав а њ е т р и м у ф т и је 3 4 .— хиљ аде; ле с у п о т п у н о ст а р и н ск е , a м етод а п р ед а ва њ а 6 . ) о п р а в к е џ а м и ја 7 0 .— х и љ а д а . Ц и је л а о д п р и је 1 00 год и н а . J a сам н аш а о је д н у је д и н у с в о т а к о ја с о д а је ea п о м о ћ у г о р е н а в е д е н е ш к о л у у К о м о т и в и , к о ја je сл и ч н а г и м н а з и ји , с в р х е и з н о с и 5 3 3 .— х и љ а д е д р ах м и , о д н о с н о a к о ју и зд р ж ав а м у сл и м а н ск о с т а н о в н и ш т в о , 2 1 2 .— хи љ а д а ди н ар а. a и ^ ац и п л а ћ а ју и в в је сн у ш к ол а р и н у . К р ч к а Д у ж н о с т ми je д а к о н с т а т у је м , д а д о др ж а ва п л аћа сам о п р оф есор е к о ји п р е д а ју с а д а н и је б и л о п о к у ш а ја н и с к о је с т р а н е ea г р ч к и јези к . T o je је д и н а п р о св је тн а и н ст и и з м је н у о д р е д а б а ш е р и ја т с к о г п р а в а к о ји м се т у ц и ја М у сл и м а н а у Г р ч к о ј, к оја о д г о в а р а р е г у л и ш у п о р о д и ч н и и н а с љ е д н и о д н о с и м еда н а ш њ ем д о б у . И м а ју , како сам већ пом е- ђ у М у сл и м а н и м а . О си м т о г а св а к о м е je н а н у о , ч е т и р и м у ф т и је, к о је плаћа држ ава a в о љ у д а се п р и д р ж а в а с т а р и х т р а д и ц и ја — у њ и х о в е с у п л а те 2 .0 0 0 драхм и (8 0 0 динара). к о л и к о х о ћ е .— Ш е р и ја т с к и х су д и ја н ема у оп ш т е. Т а к ођ е К а к о г р ч к е в л а ст и п о с т у п а ју с а М у с л и н е м а ју н и је д н о г а д в ок а та н и је д н о г л>екара. м ан им а и з в а п а д н е Т р а к и је , и н т е р е с а н т н о je У г р ч к е ги м н а в и је н а је у п и с а н о н и јо д н о н а в е с т и о в д је је д а н п а с у с ц а р и г р а д с к о г п о- 200 �л уЗ ва н и ч н ог л и ст а „ Џ у м х у р и је т " (Р епублика) ма у М алу А в и ју . Ј е р како сам п ом ен у о, у п о д н а сл ов ом „ Ш т а се догађ а у Западн ој Г р ч к о ј с е налави м и ли он и п е т с т о т и н а хиТ р а к и ји " : „М н о г о с в и је т а чека п рил ику да љ ада избјегл и ц а из Мале Авије. T o с у в ек и п о б је г н е у Т у р с к у , да би се осл о б о д и о мал- н ом привредн ици, ван а тл и је, т р г о в ц и и б а н тр ет и р а њ а к оје je у неким м јестим а п ост а л о кари, док je веом а мали бр ој к о ју с у н ау ч и л и неи8држл>иво. Ч е с т и с у сл у ч а јев и , д а п оје- д а се ба в е зем љ орадњ ом и н ећ е да раде н и д и н ц и п р е п л и в а ју М арицу и т а к о бјеж е у какве теш к е п осл ов е. У Г р ч к о ј н е м о г у сви Т у р с к у са м о да би се сп аси л и о д насиљн д а н ађ у вап осљ ењ а и он и с у велика би једа и з бјегл и ц а г р ч к и х . З б о г ст а л н о г ш икан ираљ а, sa Г р ч к у и п р ет ст а в љ а ју велики т е р е т , јер у Т ра к и јск и М услим ани н а п у ш т а ју св оја огњ и ш - сам ом С о л у н у да је им се дн ев н о 100 хиљ ада т а без икаквих ср е тс т а в а . Н а п у ш т е н а имања таји н а за и сх р а н у . Т у р с к а др ж а ва н а стоји њ и хова , грч к е в л а сти , х а о беввласничка, преда- д а своји м љ у ди м а вамијени г р ч к е и збјегл и ц е ј у и з бјегл и ц а м а у с о п с т в е н о с т .“ — „ Г р ч к а вла- како у п р и в реди , т а к о и у т р г о в и н и и у д а забранил а je пр ови н ц и јск и м властим а, да б а н к а р с т в у , ш т о н ар авн о иде в рл о т е ш к о . М услим аним а и з д а ју п а сош е за сељ ењ е. П а T o Т у р ц и д о б р о з н а ју и м етн ул и с у св а ср е д ипак, п огр ан и ч н е вл а сти у д о г о в о р у са ив- ст в а у п ок р ет, д а Т у р с к а дозволи у л а в а к бјегл и ч к и м организацијам а в а т в а р а ју очи и Г р к а у. М а л у А зи ју . М е^утим , према мојим н е сп р е ч а в а ју прелав гр а н и ц е М услиманима, имформацијама, гр ч к а влада неће у с п је т и да к оји з б о г ра зн и х н евољ а н а п у ш т а ју род н и 8аузм е о п е т с в о је п ози ц и је у привреди и т р крај и селе се у Т у р с к у . И в в ан св а ке je сум- гов и н и у М алој А зи ји и Ц а р и гр а д у , је р К ењ е, да k e ем играциоии т а л а с у н а јск ор и јој малова Т у р с к а н ећ е н и у ком сл у ч а ју п р и ст а ти б у д у ћ н о с т и увети м н ого в е к е равмјере не б у на п он овн и п ов р ата к и д обр ов ољ н о п р ивредн о д у ли се п р еду зел е х и т н е и ен ерги ч н е мјере 8аробљ ењ е о д стр а н е Г р к а , ш т о би вначило п р о т в в са м овољ е в л а сти и- и збјегл и ч к и х ор- ја в н о привнањ е пр ед цијелим св и јетом , да и н ова Т у р с к а н и је сп особ н а да развије с в о ју цани8ација“ . п р и в р е д у и т р г о в и н у соп ств ен и м снагама. У вадњ е в ри јем е, у п е л и с у —св е сил е Г р ци и он и у влади и о н и у оп ов и ц и ји , да ea Ha сваки начин, и п ор ед о в о г п р и сн ог д о б и ју ш т о в ећ е б л а го с та њ е т у р с к е р еп у бл и - г р ч к о -т у р с к о г пр и ја тељ ства , у т о к у д ец ен и је ке. З в а н и ч н и je реж нм прем а м усл им ан им а у ’ ако се ств а р и б у д у и даљ е развпјал е овим Т р а к и ји , у задњ е вријвм е, д о с т а б л а г св е у tokom , и зч езн у ћ е М услим ани у Т раки ји , a ц и љ у да о п е т о т в о р е п у т св оји м и з бјегл и ц а - Г р ц и у Ц а р и гр а д у . Edhem Miralem: Ш 'ш Hercegovački (Nevesinfski) ustanak 1882 god. I ako se držalo i govorilo da je okupacija Bos­ ne i Hercegovine samo privremena te da će Austrija napustiti te zemlje dok izvrši »kulturnu misiju*, jer joj je pod tim uvjetima i dat mandat za okupaciju, svakome je bilo jasno, da su namjere Austrije drugačije i da ona ne misli šale napustiti ove lijepe pokrajine. T o se je moglo jasno vidjeti i po uređaju i po držanju austrijske uprave. Odmah po okupaciji počela je da se strategijski uređuje i utvr­ đuje. Stadoše se podizati utvrde na svim strategijskim tačkama. Staviše se putevi i željeznice koje imaju vi­ še strategijsku nego privrednu važnost. Započe se eksploatacija šuma, ruda i ostalog prirodnog bogatstva ovih zemalja i to sve u korist i za račun stranaca. Stranci: Austrijanci, Madžari i drugi dolazahu jatomice u Bosnu te dobiše razne koncesije i privilegije. Na očigled. domaćeg žiteljstva.stvarahu. sebi .stranci kapi­ tale i egzistenciju. Domaći sinovi bijahu ne samo p o ­ tisnuti nego i prezreni. Najteža je pomisao Bosancu i Hercegovcu bila da će Švabo stalno ostati u Bosni. Sa tom mišlju se nijesu mogli pomiriti. Mržnja domaćeg stanovništva prama austrijskoj upravi nije prestajala i usljed toga bivalo je i sukoba. Kada još stade okupatorska upra­ va da novači i uzima vojnike od domaćeg žiteljstva, mržnja na Austrijance tada dostiže vrhunac. Pod ta­ kovim prilikama i u takovoj psihozi, nije bilo izne­ nađenja kad planu ustanak u Nevesinju i okolici. Ustanak podigoše pravoslavni i muslimani. Vođa us­ tanka bio je — od muslimana Salko Forta sa još nekoliko uglednih muslimana, kao: Salko Pobrić, Huso Ženskić iz Podveležja (pa čak i žena Ženskića je sudjelovala u borbama i istakla se), Salko Lolić iz Mostara, Omeraga Riđanović iz .Nevesinja, Hamid 201 �krvavac iz Gacka, Hajdarbeg Čengić iz Zagorja i još drugi. Od pravoslavnih u ovom pokretu istakli su se mnogi a naročito Stojan Kovačević, Pero Tunguz i Mijat Rađović. Salko Forta sa 70 drugova muslimana sastane se sa Mrdakom Luburićem, na njegov poziv 28. XII. 1881. g. na planini Lipniku. Luburić se je još prije kao bilećki serdar odmetnuo u planinu sa 120 svojih drugova, među kojima je također bilo muslimana, kao n. pr. čuveni Jašar Ćatović i Salko Bajramović. Na tom sastanku pošto su se braća izgrlila i izljubila bi pretresan i utvrđen način i raspored ustanka. Ustanak planu i ubrzo se raširi po istočnoj Bosni, većim dijelom Hercegovine pa sve do Boke Kotorske. Željeni cilj ustanka, da se Austri.a protjera, nije pos­ tignut, što je i razumljivo obzirom na nesrazmjer bor­ benih stranaka. Šaka Bosanaca i Hercegovaca nije bila u stanju da pobijedi jednu velesilu kao što je tada bila Austrija, ali je zadao dosta jada Austriji. Da uguši i savlada ustanak, Austrija je mobilizirala 37.000 vojske (pješadije), 560 konjanika, 5$ topova i koštalo je nekoliko milijuna forinti. Sa kakovim su elanom i oduševljenjem srtali hrabri Hercegovci i Bosanci protiv Austrijske^vo^ske, navesti ćem o jedan pasus pisma vođa ustanka, kojega su poslali Crno­ gorskom vdjvodi Petru Vukoviću na čeiru, kojeg su Austrijanci zaplijenili. Evo tog pism a: .D an iza toga nismo namjeravali udariti na Trnovo, ali su oni Aus­ trijanci nas napali i mi smo se braneći povlačili. Pri tome su oni izgubili 16 ljudi, kako nam rekoše če­ ljad iz Trnova. Da se osvetimo za ovaj napad odluĆismo da'30. udarimo na T rnovo i podijelism o vojsku na troje. Jednim dijelom zapovijedao je Ibraga T anović i Jovan Samarđić, drugim Stojan Kovačević i Vuk lg njatović, a trećim Hajdarbeg ćengić. .M i sm o u zoru krenuli u kasarnu i na šančeve. Prvi je pošao na juriš beg čen g ić i dva šanca zauzeo, pa je s bratom svojim Ferhat begom sijekući Švabe prodro do kasarne, gdje su oba poginuli. Mi smo ih sa sviju strana natjerali i šančeve zauzeli". 1 dalje u tom pismu opisuju svoje borbe i sta­ nje i traže pom oć od Vojvode. Konačno je ustanak svladan trajavši 10 mjeseci koji je Austriju skupo stao, jer je, vele, bilo ranjenih i mrtvih oko deset hiljada. Vođe ustanka koji su os­ tali živi, pobjegli su u Srbiju, Tursku i Crnu Goru. Teren zadnji napusti Salko Forta, prešavši u Crnu Goru 26. oktobra 1882. g. Ilijas D oba rd žić: ima vori 'V 1 1UlJUllLfc ' I Probudila su jutro škripom rala, niz selo orači pesmu sneli, ozvala im se brdom svirala čobana, što su ga rano jutrom sreli. Niz drumove, niz njive, devojke bele u očima radost jutra pronele. Purpur se crveni vrh šuma kraj belog, širokog druma devojke na izvore pošle. niz lug raspevan prošle. Na izvore, na izvore, tamo vrele pesme zbore. Niz G orča, niz Gorac devojke na izvore pošle momke su prošle i prve vodu donele. Kad su se selom vraćale drugarice ih svraćale pa im govorile. — D evojke, drugarice ne id’te uz G orac Kud žuriš, kuda drugarice sele, jutros su prošle momačke čete na vetru ti se vijore haljine bele, pred njima peva Ahmete jutos su momačke čete ćele, pesmu pomamne mladosti. J e s a m li p o d m i r i o p r e t p l a t u ? 202 �Nove knjige „Slobodna misao i hikmetovština" Nedavno je naš poznati intelektualac i javni rad­ nik g. Dževad Sulejma jpašić napisao i u javnost pu­ stio knjgu po gornjim naslovom. Ovo djelo, koje želim prikazati ima dvojaku važ­ nost, prvo radi vrijednosti samoga djela i koristi koje će biti od njega u našem kulturnom razvitku, a drugo i radi samoga pisca. Ni jedan naš napredni javni rad­ nik i intelektualac nije bio onako nešteđimice napadan i objeđivan od svojih idejnih protivnika kao Dž. Sulejmanpašić. Na njega se je u glavnom sručila sva mrž­ nja, sva žuč, konzervativnijih naših elemenata koji u javnosti djeluju. On je nazivan »bezbožnikom*, „bezvjercem i protivvjercem*, „nemoralnim tipom*, „nega­ tivnim imitatorom zapadne civilizacije* i svim drugim pogrdnim imenima. Galama i hajka je bila na njega tolika, da je pravo čudo, kako taj čovjek nije davno digriuo ruke od rada za taj elemenat, koji dozvoljava ovakovu hajku na čovjeka koji osjeća i radi za njega. Snaga i moć ideje održala ga je i .-nije klonuo ni ka­ pitulirao pred protivn'kom nego sad dolazi ovom knji­ gom, gdje mu sjajno uspijeva1- da' obrani sebe i svoje nazore na svijet, na život, religiju i sve drugo što je u sporu sa protivnicima. V eć u samom predgovoru pisac u lijepoj lijepim svojim stilom i zgodnim izrazima odbija be i svojih istomišljenika, objede da je bezvjerai nema morala, tvrdeći kategorično egzistenciju ponoseći se sa Islamom i islamskim moralom, ш ski ostavši na svom pravcu u gledanja i poimanja ka­ ko same religije tako i drugih aktuelnih naših pro­ blema. I [ j _______ U okviru jednog novinskog članka naravski nije moguće iscrpno prikazati ovu knjigu i citirati sve važne pasuse, nego ću što zbijenije istaknuti najglavuiju misao i tendenciju piščevu. G. Dž. Sulejmanpašiću je glavna misao — i u prijašnjem radu a i u ovoj knjizi, da Islam odbrani od svih primjesa misticizma, krutog dogmatizma, su­ protnosti od pozitivnih nauka, gdje bi izgledalo da je Islam i njegova nauka protiv napretka i znanja. Nada­ lje da mi muslimani u Kraljevini Jugoslaviji, koji smo m ože se reći skoro u srcu Evrope, ne zaziremo od tekovina evropske kulture, da idemo korak u korak s našom nacionalnom braćom i drugim kulturnim svi­ jetom; da se podigne standard našeg života; da se školuje, zaštiti i moralno podigne naše ženskinje i uvede u javni život; da se otresemo štetnih i zastar­ jelih predrasuda u svakom pogledu, i t. d. Prvi dio knjige sadrži filozofske, teološke proble­ me koji i ako su veoma delikatne prirode, teški i sva­ kom nepristupačni, pisac sa dobrom smjelošću i sigur­ nošću ulazi u njih. Uzimajući i oslanjajući se na slo­ bodoumnije islamske skolastičare i mislioce kao na lbni Ružda i neke druge, pa onda primjenjujući nauku velikog njemačkog filozofa Kanta, donosi zaključak o ovakim interesantnim i teškim problemima: 0 imanu, Kaderu, Jmani bil-gajbu“ , o Ideji Božije praved­ nosti. Nadalje govoreći o nesposobnosti i nazadnom poimanju nekih naših teologa, to poglavlje naziva „Hikmetovština prama znanostima.“ Drugi dio knjige sadrži naše socijalne probleme pod naslovima: Naše muslimanske socijalne tragike, — Naše žensko pitanje 1— I. 0 problematičnosti »žen­ skog pitanja II. Pabirci po hikmetovskom gledanju na naše žensko pitanje, III. Odnos naše žene prema dru­ štvu u javnom životu, i problem: Fes i šešir. Što se tiče našeg ženskog pitanja, pisac je to opširno i dobro razradio i obradio. Slažem se sa nji­ me da našu ženu treba dobro vaspitati, izobraziti i školovati, da bude svjesna i intelegentna, majka, do­ maćica i građanka, da se u slučaju potrebe može sa­ ma boriti za svagdanji kruh svoj, da ne bude eksploatisana i prostituisana, ali u pogledu njezina, mahom bezgraničnog ulaženja u javni život i unošenja njene radne snage u opću narodnu privredu i rad, treba biti loma oprezan. Vidimo danas kod najkulturnijih Ev;ih naroda, da je ta neograničena ženska snaga, Ла dobra smetnja pravilnom funkcionisanju narodivrede i zaposlenosti. U Njemakčoj već donose ikonske mjere da se bar to ograniči ako ne potpuno iči. Problem: Fes i šešir, po mome mišljenju pisac je trebao potpuno izostaviti. Velika je većina naših javnih radenika došlo do zaključka, da to i nije nika­ kav javni problem. Još ako istaknem zadnje poglavlje ove interesan­ tne i javne knjige „ 0 prokletstvima zapadne civilizacijeu, kojom pisac krasno dokazuje da on nije„ nega­ tivni imitator zapadne civilizacije,, kako mu protivnici imputiraju, nego traži da mi muslimani uzmemo pra­ vi i zdravi cvijet zapadne kulture, držim da sam u što kraćim potezima udovoljio dužnostima javnog rad­ nika, osvrnuvši se i prikazavši ovo najnovije djelo g. Dž. Sulejmanpašića u radu na našem kulturnom i na­ cionalnom razvitku, sa željom da ga ne propusti ni jedan uaš inteligent a da ga ne pročita. Znajući da list „Gajret* ima svoj određen stav u pogledu svih naših aktuelnih probelema i u odnosu dviju naših struja, molim Uredništvo da on za ovaj prikaz u listu dadne mjesto, uz m oju moralnu i drugu odgovornost. ■ i ...... . . . ј, . Edhem Miralem �Гајретов гласник Гајретова главна годишша скупштина Гајретова главна годиш њ а скупш ти на одрж аће се у недељу, i6. јула о. г. у 9 сати прије подне у просторијама Гајретовог мушког конвикта (Халилбаш ића ул.) са уобичајеним дневним редом. У смислу ранијег расписа пози вају се сви одбори и повјереници Гајрета д а доставе Главном одбору Гајрета све затраж ене податке о њиховом р а д у у овој 1932/ЗЗ друш твеној години као и д а дозн аче сав друш твени новац од чланарина, приредаба, претплата на лист „ Г а ј р е т ц, значки, и здањ а и т. д , и то најдал»е до 20. о. мј. Без тих података и без новца који je сакупљ ен у друш твене сврхе, извјеш тај Главног одбора Гајрета, који ћ е се поднијети главној скупштини, неће бити вјерна слика напора и резултата свих друш твених јединица. Нарочито се скреће паж њ а свим а д руш твеним јединицам а д а до ropњег рока искупе од својих чланова све заостале чланарине. Одбори и повјереници Гајрета који мисле стављ ати какве предлоге главној скупш тини, нека их пошал>у Главном одбору 8 д ан а прије скупш тине. Гајретове пр лредбе Г Gajretova zabava U Teslicu “ ГЛАВНИ О Д Б 0 Р ГАЈРЕТА je režirao vrijedoi društveni blagajnik g. Ismet Kap'r 6. maja o. g. u prisutnosti delegata Glavnog' Odbora Gajreta Esadbega Alibegovića iz Dervente i u- džić, a koju su prikazali učenici-ce Narodne Osnovne skole u Tesliću na sveopće zadovoljstvo svih prisutnih Sitdja g. Hasana Ljubunčida, Mjesni O dbor Gajreta u Teslicu održao je svoju godišnju zabavu. U dupke pu­ noj i divno i iskićenoj kino-dvorani Jugoslavenske De­ stilacije Drva d. d., predsjednik M. 0 . G. u Tesliću g. Mehmed Alija Handžić tačno u 9 sati u v ečer otvara zabavu pozdravnim govorom . G. Handžić prvu misao i pozdrav upućuje Uzvi­ šenom Protektoru Gajreta Nj, Vis. Prestolonasljedniku Petru, umolivši sve prisutne, da Uzvišenog Gajretovog Protektora ustajući pozdrave sa trokratnim »Živio«, što su prisutni od svega srca i prihvatili. U nastavku svog pozdravnog govora predsjednik g. Handžić iznosi u kratkim potezima i biranim riječima rad Gajreta počam od njegova osnutka do danas, podvlačeći naročito kulturnu i nacionalnu misiju, koju je Gajret u svojoj prošlosti izvršio, a koju i danas sa tolikim uspjehom vrši. Iznosi snagu i jakost Gajreta kako u gradu, ta­ ko i na selu, njegovo brojčano stanje, naročito naglašujući, da se preko polovica svih Gajretovih organiza­ cija nalazi na selu, te da se i prema tom e najbolje vidi, kako je ideja Gajretova uhvatila dubokog korjena baš među najširim muslimanskim slojevima. — Nakon pozdravnog govora prikazana je živa slika: Pozdrav Gajreta svom e Uzvišenom Protektoru, koju ‘ цг I ia k “ hirane- koiu 8U STi Prisutni saslu’ šali. T reća tačka programa zabave : Bosanske sevda­ linke, pjeva g ca Desanka Ovuka, učiteljica nije se m ogla na žalost izvesti, pošto je g -ca Ovuka upravo pred izvođenje sam og programa zabave otkazala su­ djelovanje usljed bolesti. — Kao 4. tačka bila je de­ klamacija »Prokletstvo Dželal Paše od g. Dr. Safvetbega Bašagića, koju je izveo g. Ibrahim Galijašević na sveopće zadovoljstvo. Kao zadnja tačka u programu ov e zabave izveden je poz. komad »Hadži-Loja« od g. Branislava Nušića. 204 Diletanti gg, Alija Šehagić, Ibrahim Galijašević, Alija Kurbegović, Hajrudin M ujičić, Smail Čaušević, Fajik Kozičanin, Jacko Ajanović, Sulejman Čaušević, Husejn Galijašević, Mušo Ahmetašević, Hamza Ferizbegović, Manojlo Blatniković, N edeljko Marković, Adolf Hofer, Hajrudin Handžić i Zvonko K ezić, odigrali su svoje uloge na opšte zadovoljstvo svih prisutnih i te­ ško bi bilo pojedinca istaknuti. P o uspješno izvedenom programu razvila se je vrlo ugodna i animirana zabava, koja je potrajala do u rano jutro. T ok i raspoloženje bilo je odlično i sva­ čije je lice sjalo od zadovoljstva. �Uspjeh ove zabave je u svakom pogledu, kako u moralnom, tako i u materijalnom, iznad svakog očekivauja i može se smatrati jednom od najuspjelijih zabava u našem mjestu. Bruto prihod ove zabave iznosi preko 6000 — Din. Ovaj put svesrdnim zauzimanjem naših vrijednih muslimanki gđe Šefike Handžić, gđe Zehre Dizdarević i g c e Šamije Kapidži<5, te blagajnika g. Kapidžića i tajnika g. Dizdarevića, Gajret je imao vrlo bogatu tom­ bolu na čemu im Odbor izriče svoju naročitu zahval­ nost. Mora se konstatovati, da se ovaj put u davanju tombole pored braće drugih vjeroispovjedi naročito istakoše i svi ovdašnji muslimani, počam od prvog do zadnjeg i najsiromašnijeg, sem jednog jedinog slučaja, na čemu im Odbor izrazuje svoju hvalu i priznanje. Zahvaljujemo se također i darovaocima tombole i dobr. priloga sa strane i to: H. Kopčić Sarajevo, Gaon Sarajevo, Jugoboja Brod, Zemaljska Banka Doboj, Hubert N. Sad, Jugpslav. Agencija Dubrovnik, Travers Zagreb, M. Stainer i si­ novi Vukovar, D. Kan bfpvi Sad, J. Singer Sirajevo, F. Panzini Sarojevo, Lj. Eogl Yukovar, Banac i Rusko Dubrovnik, Stj. Kugli Zagreb, N. Koturov Zagreb, Kemikalije N. Sad, Greinitz d. d. N. Sad, Branko Kos* tić Skoplje, Dr. Predrag Kašiković Beograd, Devo i Soldat Dubrovnik, Lavoslav Freind Vukovar, „Noris" K. D. Zagreb i knjižara Trinki Doboj a naročito vri­ jednom društvenom povjereniku iz Blatnice g. Mustafi Fetahagiću i njegovoj gospođi Sediki Fetahagič, koja je iz ovog malog mjesta pokupila i poslala nam 23 predmeta za tombolu. Sa osobitim zadovoljstvom konstatujemo, da ni jedna zabava, pa ni prijašnje Gajretove, ne okupiše jo š nikada ovoliki broj muslimanskog svijeta, koliko j e bilo na našoj ovogodišnjoj zabavi, što nas osobito veseli i sa radošću konstatujemo, a što je najbolji do­ kaz, da je ideja Gajretova dubokog korjena uhvatila među najširim narodnim slojevima i da se njegov značaj ne da ničim umanjiti, niti kakvom sličnom, niti kakvom uporednom akcijom.— Na žalost ne vidismo u našoj sredini niti sreskog načelnika sreza Teslica g. Radomira Stojkovlća, a niti načelnika mjesta g. Dušana Vukovića.— Svim članovima, članicama i prijateljima Gajreta, koji nas ma u kom pogledu potpomogoše, neka je na­ ša naročita hvala i priznanje. Uspjeh Gajretove zabave u Banjoj Luci Mjesni odbori Gajreta (muški i ženski) u Banjoj Luci priredili su veliku svečanu zabavu 3. dan Kurbanbajrama, 8. aprila o. g. u prostorijama Narodnog pozorišta. Program zabave bio je u glavnom iz motiva života bosanskih muslimana. Prva tačka programa bilaje improvizirana živa slika s deklamacijom, koju su izveli Gajretovi pitomci i prijateljice Gajreta. Ova sli­ ka s raznim bogatim narodnim kostimima sa slikom Njeg. Vel. Kralja u sredini, koju su držali dva pitomca obučeni u sokolskom odijelu, izazvala je buru odušev­ ljenja kod publike. Po svršetku deklamacije vojna je muzika intonirala državnu himnu. Dalje tačke progra­ ma bile su: Novak: .B i mirna noć“ otpjevala Jug. pjev. društvo „Sloga" Grig: „Serenađa" Otpjevao g. Muhamed Ćejvan, čl. Nar. poz. Na glasoviru pratio g. J. Pleciti . * . : „Кгпа (kna) sa sobetima" slika iz musi. života, izvele prijateljice Gajreta . * , : .Narodne pjesme" (sevdalinke) otpjevali uz prat­ nju saza g. Muhamed Gušić i g, Hamdija Karabegović. Na sazu pratio g. Ismail ef. Ekić. . ‘ : чBosanske sevdalinke" otpjevalo Jug. pjev. dru­ štvo „Slbga". A. Muradbegović: .Hajduk" aktovka u 1 činu, izveli Gajretovi pitomci i gđica Šefika Haznadar. Sve su ove tačke programa ostavile odličan utisak na prisutne i pozdravljene su frenetičkim aplauzom. U komadu .Haj­ duk" naročito je zapažena uloga Mare koju je izvela s pravom vještinom gđica Šefika Haznadar, kao i uloga .Hajduka" koju je izveo vrlo dobro pitomac M. Bušatlija. Največa atrakcija ove zabave bila je krna (kna) sa sobetima, slika iz muslimanskog života s pjevanjem. Ovo je prvi put da se na pozornicu iznosi nešto iz specijalnog našeg života, te je zbog ovog u gradu bilo raznih verzija i kritika prije zabave. Ali naročiti uspjeh ove tačke programa postignut otmenim i dostojnim držanjem u bogatim narodnim nošnjama naših musli­ manki s lijepom pjesmom, razuvjerio je one s pogre­ šnim mišljenjem o ovoj tačci programa, jer je publika po svršetku, upravo frenetično aplaudirala. Mi bismo preporučili i drugim Gajretovim odbo­ rima da na svojim priredbama daju ovake i slične sličice iz našega domaćega života. Najbolje će se po­ služiti ideji Gajreta ako se čuvaju i njeguju lijepi na­ rodni običaju. Da je ova tačka ovako uspjela ima se zahvaliti vrijednim članicama ženskog mjesnog odbora Gajreta gđama: Fatimi Đumrukčić, Atifi Kajtaz i Du­ di Bekić, te odličnoj prijateljici Gajreta gđi Ifakati Salihagić, koje su se svojski s mnogo razumjevanja prihvatile posla i privele ga kraju. Drugi dio zabave (igranka, lutrija, razgovori).nije mogao da izbriše tragove koje je prouzrokovala svjet­ ska privredna kriza, ali i pored toga prijatelji su Gaj­ reta stavili na obol svoje priloge tako, da ovogodišnja priredba vrlo malo izostaje u materijalnom pogledu od lanjske, dok je moralni i materijalni uspjeh nad­ mašio sve ovogodišnje ovdašnje zabave. Igranka je otpočela Kraljevim kolom, koju je otvorio pretsjednik Mjesnog odbora Gajreta g. inž. Suljaga Salihagić s gđom dra T. Lazarevića,. nar. posla­ nika, i trajala do kasno u noć. 205 �Zabavu su posjetili: Ban g. Svetislav T. MilosavIjeviđ s gospođom, đeneral g. Belimarković, gradski načtloik g. Hasanbeg Džinid, načelnik upravnog odje ljenja Kraljevske Ban. Uprave g- Nemanja Ljubisavljevid, rabin g. Mihael Atiae, upravnik policije g. Milorad Jakovljevid s gospođom, pretsjednik Ljekarske Kom ore g. dr. Ejub Mujezinovid s gospođom, direktor Financdirekcije g. Zvonimir Bogdanovid s gospođom , direktor učiteljsko škole g. Veljko Vujasinovid, direktor gim na­ zije Milenko Koprivica s gospođom, direktor Trgovačke akademije g. Frano Pavlovid, pretsjednik „Bosna boa" g. Makso Đurkovid, direktor rudokopa g. Radoje V ukčevid, direktor Narodne banke g. Kojid, direktor Zem alj­ ske banke g. Dimitrovid s gospođom, g. đr. Bukinac s kderkom, g. Branko Đurđevid, pretstavnici raznih mjesnih društava, ostala su mjesta popunili vrijedni i čestiti građani naše Banja Luke. Zahvaljujudi svim onim koji su svojim radom ili prilogom omogudili da se ova priredba s ovakvim uspjehom održi, treba nam naročito spomenuti i zah­ valiti se našim gospođama i gospođicama na njihovom požrtvovnom radu oko sabiranja priloga za tom bolu i bife. U ovom su radu im ale najviše uspjeha: gđa Atifa Kajtaz, gđa Sida Omerbašić. g đa 'lfakat Salihagić, gđa Jela Koprivica, gđa Fatima Đumrukčid, gđa dr Draga Panković, gđa Cvjetan, gđa Fridman, gđ;ca Šaih, gđica Šida Husedžinovid, gđica ДпТа Tabaković i gđica Mina Muhurdarevid. Neka je hvala ženskoj stručnoj školi, čija je uprava i učenice obilno pom ogle rad. Mnogo je doprinio uspjehu zabave upravnik Na­ rodnog pozorišta g. Jovan Jeremid, te mu ovom prili­ kom najtoplije zahvaljujemo. Razni dobrovoljni prilozi Dobrovoljni prilozi u naravi iz Doboja Mjesni odbor Gajreta sa svojim članovima saku­ pio je slijededu hranu za Gajret i to: U D oboju su sakupljali gg. Elmas Sarajlić i Džafer Dautbegovid! po 100 kg. kukuruza: A vdić Huso, Bruić Jovan, Mujičid Ibrahim, po 50 kg.: Brada K ondid i Spasoje Šukuljević, 50 kg. graha: Brada Pesah, a 10 kg.: Đulbo Đulbić Hadžić, 20 kg. šljiva: Petrovid i drug. U Bos. suhom polju su sakupljali gg. B a čn ov ić E. Mustafa i Pašid Meho: 30 kg, kukuruza: Mustafa E. Bačinovid, 15 kg.: Bačinovid Meho, 14 kg.: Latif Hadžić, po 10 kg.: Hadžid Meho, Osman Omcrovid, Mahmud Hadžid, po 5 kg.: Fata Spahid, O m er Bašinovid, Meho Avdagid, Halil Hadžid, Huso Om erović, Hasan Omerovid, Bačinovid lbro, Hasan, Huso, Omerovid Sadik i Ibrahim Mrkanović; graha po 3 kg.: Meho Badinovid, Meho Hadžić, po 2 kg: Osman Omerovid, Mahmut Hadžid, lbro Bačinovid i Huso Bačinovid, po 1 kg: Omer Bačinovid i Bego Bačinovid. U gotovom novcu po Din. 10: Halil Bačinovid, Murat Bačinovid, 206 po Din. 5 : Seda Spahid, Sadik Bačinovid, Božo Вгеkaio, 2.50 Din. Zedo Pašid, po 2 Din.: Mita Gavranovid, Dušan Zarid, Abdurahman Turkid, Mihajlo Cvijanovid, Osman Salihović, graha 15 kg.: Stanuje Markovid. U Milkovcu su sakupljala gg. Agan ef. Bešlagid i Šemsuđio Sarajlid: kukuruza po 10 kg.: Smail Bećirović, Redžo Mujkanovid, Halil Mujkanović, Mujo Hasica, Alija Buljubašid, Mustafa Aldobašid, Bedo ć a brid, 20 kg.: Mehmed Hasica, 8 kg. Omer Bašid, Hu­ so Hasica, po 5 kg.: Redžo Aldobašid, Huso Kikid, Haso Mujkanovid, Meho Tešnjak, Ragib Mujkanovid, Kadro Bašid, Mustafa Buljubašid, Adil Aldobašid, Mujo Aldobjšid, 10 kg.: H. Mustafa Dobrid. Graha 20 kg.: Muhamed Islamovid, po 10 kg., Salih Mulalid, Salih Buljubašid, Munib Mujkanovid, po 5 kg.: Osmau č . Mujkanovid, Salih Hasica, 3 kg; Bego Kikid, Huso Bu­ ljubašid, po 2 kg; Alaga Jacić i Ragib Mujkanovid. Ukupno 705 kg kukuruza, 151 kg graha, 20 kg šljiva i 49.50 Din. u gotovom. Požrtvovnim sakupljačima i plemenitim darova­ teljima iskrena hvala! Prilikom otvaranja Gajretove čitaonice u Dohoju sakupljeni su slijedeći dobrovoljni prilozi: po Din. 100: Husein aga Avdid, gradonačelnik i Gani ef. Ganibegovid trgovac; po Din. 50: Salih Skaturovid, A ngelus Vatroslav, Brada Pesah, Dr. Salih ef. Tatarević, zubar; po Din. 40: Ibrahim Didid i Nebija Hijrnlahović, po Din. 30: Elmas Sarajlić, Agan ef. Be­ šlagid, Ahm et Gradaščević, Boško Savid; po Din. 20: Sinan Kapetanović, Ismet Bešlagid, Hf. Sulejman Salihbašid, Hf. Salih Salihbašić, Brada Begić, Daut H. Kađunid, Uzeir Mujezinovid, Halil Delid, Brada Oiiva, Stevo Mitrovid, Stjepan Vukojevid i Hamza Hadžimujag ić; po 15 Din: Salih Bešlagid, po Din. 10: Ibrahim ef. Mujičid, 'A go čok ić. Đuro Vojkovid, Hf. Sulejman Užičanin, Mulo Mulić, V ojo Nikolić, Din. 5: Mesud Saračević i Din. 3: Mehinaga Omerbegovid. Ukupno Din. 928 Svim a darovateljima naša topla hvala! Dobrovoljne priloge na Gajretovoj zabavi u Banjoj Luci održanoj 6 aprila 1933. darovaie: 2000 Dinara: Kraljevska banska uprava u Danjoj Luci. ЗОО Dinara: Preuzv. Reis-ul-ulema Ibrahim ef. Maglajlić. Po 200 Dinara: Ban g. Svetislav T. MilosavIjevid i g. Hasanbeg Džinid, gradonačelnik. 120 Dina­ ra: g. dr. Ejub Mujezinovid, Tpretsj. Ljekar. komore P o 100 Dinara: g. Vasilije Popovid, mitropolit, g. dr’ T ode L iza rev ić, nar. poslanik, g. Makso Đurkovid, pretsj. pilane, g. inž. Radoje Vukčevid, dir. rudokopa, gđa Ljubica Zec, g. Miroslav Vilhelm, direktor pilane, g. Salamon I. Poljokan, trgovac, Vakufsko povjerenstvo, Srpska crkvena opština i Muslimansko zanatlijsko dru­ štvo „F adilet". 80 Dinara: g. Zvonimir B jgdanović, direktor Financ. direkcije. 70 Dinara: g. Mustafa Ba- �šagid, major. P o 60 Dinara: g. dr. Gavro Vujičid, upr. higijenskog zavoda i g. Sim o Kojid, direktor Narodne banke. Po 50 Dinara: g. Artur Burda, poljski konzul, g. Mihael Atias, rabin, g. dr. Muharem Midžid, g. Mi lenko Koprivica, dir. gimn., g. Veljko Vujaeinović, dir. učiteljske škole, g. dr. Đorđe Bukinac.g. Milan Cvjetao, trgovac, g. Nemaoja Ljubisavljević, načelnik Kr. ban­ ske uprave, gđa Stanka Dimitrijević, pretsjednica Kola Srpskih Sestara, g. g. Brada Jakšić, g. Katid, pukovnik, g. Franjo Pavlovid, direktor Trg. akademije, Musliman­ ska čitaonica, Srpska čitaonica i Srpsko pjevačko društvo „Jedinstvo*. Po 30 Dinara: g. Milorad Jakovljevid, upravnik policije, g. Kragujevid, pukovnik, g. Šadir Hafiz Kovačevid, posjednik, g. dr. Asim Džinid, g. inž. Lazo Markovid, načelnik Kralj, banske uprave, g. dr. Zaharije Davidovid i g. Lazar Janjetovid trgovac. P o 20 Dinara: g. dr. Todor Zurunid, pretsjedn-k trg. udruženja, g. H. Muharemaga Pašalid, g. Šamija Kadunić, trgovac i g. Božidar Vasid, književnik. P o 10 Dinara: g. inž. Miloš Jankovid, g. Salih Sarač, g. Mahmud Dizdarevid, sudija, g. Stipo Vrdoljak, činovnik, gđica Šefika Haznadar i g. Đurđevid, šef otsjeka za trgovinu i obrt. Za tombolu Gajretove zabave u Banjaluci darovale: Po jastuk: gđa lfakat Salihagid, gđica Arifa Tabakovid, gđica Aziza Filipovid, gđica Zekija lbrahimbegovid, gđica Hajrija Hadžiselimovid, gđa Fadila Biser, gđica Emina Pašalid, gđica Mina Abdagid, gđica Atifa Maglajlid, gđica Nazifa Jusufović, gđa Fatima Đumrukčidi gđica Šida Hueedžinovid, gđica Zehra Đonlid, gđa Subhija Đulbegovid, gđica Fatima Đumišid i gđica č e ­ lebija Ćejvan, gđa Markid, gđa Š. Omerbašić. Po m i­ lije: gđa Hadži Reis-ef. Maglajlića, gđa Viljka Dimitrijevid, gđa Nada Lazarevid, gđica Sultanija Hadžiomerspahid, gđica Razija Kalimid, gđica Ašida Maglajlid, gđa Jela Koprivica i gđica Bučič Čelebija. Po stolnjak: gđa đenerala Nedeljkovića. P o lijepu sliku: gđa Sub­ hija Mujezinovid, gđa Zora Bogdanovid i gđa Nada Zakid. Po 2 vaze: gđica Emina Muhurdarevid. Po lijep vezen peškir: gđa Atifa Kajtaz, gđa Ram izbega Begovida, gđa dr. Draga Pankovid, gđa Zlata Hadžiavdid, gđica Remza Derviševid, gđa Nura Alihodžid, gđa FDedid, gđa Hajrija Gradaščevid, gđa Smajilaginca Dedid i gđica Munira Kapetanovid. 1 servis za kompot: gđa Ljubica Zec. 1 dilimčid za zid: gđica Fatka Pašidi P o 2 dilimida za stolicu: gđa inž. Ibrahima Kopčida. gđica Ravijola Jovetid i gđica Tahira Krajišnik. 2 ru­ kava za narodnu nošnju: gđa Ksenija Divnitrid. Kapu: gđa dr. Klajnhapl, gđica Sejda Mašinovid. Kom đ beza: gđa Munira Dedid. Druge lijepe darove dadoše: gđe i gđice: Sofija Dimitrijevid, Šincler Lubnjakovid, Bukinac, Džimid, Friđman. Hajrija Kadenid, Senija Muftid, Sabira Hasanbašid, Munira Tazid, Seida Turčinhodžid, Munevera Lađarevid, Besima Zembo, Berka Litrid, Vahida Tetarić, Emina Litrid, Šuhreta Kurbegovid, Ćami- laginca Gušid, Pita, Olga Vasid, Mila Savin, V. Minič, Vujasinovid, Saida Džinid, Alihodžid, Delva Alihodžid, Senija ?, Nura Tabakovid, čelebija Midžid, Milka Kecman, S. Nedimovid, Olga Markovid, Rem za Zembid, Lutvija Hadžihalilovid, Hata Memiš, Zejneba Ćejvan, A'ša Hadžihalilovid, Senija ćorbegovid, Zahida Muhur­ darevid, Osman ef. Jusufovida, Nafa Ćejvan, Nura Zukid, Mina Gušid, Nura Ibrahimbegović, Zehra Bsjagilovid, Nazifa Gvožđar. Junuzaginica Arslanagid, Kanita Ćejvan, Mina Ćejvan, g. Arif Maglajlid, Šefka Ibrahimbegovid, Abdulah efendinca Hasid, H. Atif Kučuk, Mina Kovačevid, Mina Bahtijarevid, Muhamedbegovica čerimpašid, Bosa Kapor, Nura Šibalovid, Safeta lbrahimbegovid, Rasema Katana, Harabaš, Abdibegovica Karabegovid, Fatma Ibrišagid, čamka Filipovid, Abda ginca Vehabovid, Razija Berberovid, Subha Handž'd Hafiza Arifagid, Lutva Bahtijarevid, Kukid, Šefika BuHd, Mujaga Bukid, Ćulasija Madorovid, Derviša Hadžid, Danijal Hafiz Džinovid, Aiša Višid, Magbula Evlid Dudija Smajlagid, Bejda Terzid, Aziza Kapidžid, Havka B a jr ić ^ T is m a Gušid. Od Gospode naročito lijepe darove dadoše: Hadži* Lak Poljokan i sin, Pavle Fišer. Rudolf Cisarž, Đ >rde, Stričevid. Ivezid i Koljevid, Milan Cvjetao, Todor Vajs, Milan Jankovid i Ercog Moric i dr. U mjesto tombole u novcu: 100 D in.: gđa Makse Đurkovida, po 50 Din., gđa Mujage Kazaza, gđa dr. Petrovida i gđa Mašinovid. P o 40 Din. gđa Hamidbega Džinida i gđa Stana Jankovid, po 30 Din., gđa Rašida Kulenovid, gđa Desanka Kovačevid, gđica Umičevid i g. Aleksandar Božid. P o 20 Din. gđa Bisera Hadžiav­ did, gđa Rebac, gđa Ešrefa Hadžiefendid, gđa nadgeom . Petrovida, g. Julius Šincler i „Bata". Po 10 Din. gđa Fatka Alibegovid, gđa Tođa Zorka, gđa Suljaginca Hadžihalilovid, gđa Emina Suljid, g. Mujaga ć e j ­ van i g. Jovo ćurkovid. Za Gajretovu zabavu održanu 6 aprila 1933 u Banjaluci poslaie bife: Baklavu: gospođa lfakat Sa­ lihagid, gđa Fatima Đumrukčid, gđa inž. Ibrahima Kopčida, gđa Seadeta Kulenovid, gđa Smail ef. Ekida i gđa Atifa Kajtaz. Tukca: gđa Duda Bekid. Hurmašice: gđa Fahrudinbega Demirovida, gđa Hamzage Husedžinovića, gđica Šefika Haznadar i gđa Subhija Đulbegovid. Pečena pijevca: gđa Fadila Biser. Tortu: gđa Emilija Ilid, gđa Katica Begid, gđa Ali-ef. Biberida, gđa Nada Lazarevid* gđa Milana Cvjetana, gđa doktora Muharema Midžida, gđa Mašid i gđa Damjanovid. Burek: gđa Jela Koprivica, gđica Arifa Tabako­ vid i gđa Omerbašid. 100 kom. zemičaka i 10 kg. kruha: g. Mladen Ćurčija. 4 kg. sira i 1 kg. butera: Samostan Trapisti. 1 kg. sira: gđica Marina Pcpovid. Umjesto bifea dadoše u novcu: gđa Ruža Uzunovid 10 Din. gđica Hajrija Hadžiselimovid 30 din. i gđica Ismeta Maglajlid 20 Din. 207 �Dobrovoljni prilozi u kurbanskim kožicama iz Velike'. Povjerenik Gajreta g. Fehim Porobid prilikom Kurban bajrama sakupio je 7 kom. kožica, koje je prodao za 120 Din a darovaše gg• po 2 kožice: Ibrahimaga Porobid i Salihaga Kasumović, po 1 kožicu: Alijaga Porobid, Alijaga Deko i Atifaga Pipid. iz Drvente: 8 ovčijih kožica: Brada Alibegovid, 3 ovćije: Sejfulahbeg Begoyid, po 2 ovčije: Mustafa ef. Halilovid Hamdija Alajbegovid i Abdulahaga H. Efendid, po 1 goveđiju: Šakalovid Abdulah, Almas Halepovid, Hamdija Elezovid, Husejn Bedirović, Halilaginca Udžvarlid, H. Salih ef. Gjozid, po 1 ovčiju: H. Mehmed ef. H. Agid, Mahmutaga Kapid, Muratbeg Porobić, Jusuf Mulaosmanovid, Nedžib čardžid, H. Mehaga Osmanovid Ahmed Sefid, Mustafa Tirid, Fatma Imamovid, Mahmutaga Halepovid i Dr. Kulenovid. Gosp. Smail ef. Halepovid darovao je 10 u gotovu čist utržak kurbanskih kožica jest Din. 447‘— iz Вгскод; Gosp. Sulejman Hadžialijagid i Dautbeg Alikadid darovali su 50 Din od kurbanskih kožica. i (i i iz Bihaća: Mjesni .'odbor Gajreta u Bihaću dobio je kao utržak sakupljenih kurbanskih kbžica’ Din 385.— \ Prigodom kurban bajrama sakupljene su kurbanske kožice za Gajret, pa je sakupljeno 12 kom. a da­ rovatelji su slijededi: Hakija Numankadid, Mehmed Mutevelić, Sabira h. Bušatlija, Mustajbegovic Abđalajbegovid, Hajdarbeg Hadžibegovid, Arslanbeg Hadžibe govid Sulejmanbeg Hadžibegovid, Raifbeg Sulejmanpašid. iz Bos. Kobaša: Kurbanske kožice drovaše gg. Rizabeg Alibegovid i Drvišbeg Alibegovid po 1 kravlju i 2 ovnovske, Dr. Hamdija Bravo 1 ovnovsku i N. N. 1 ovnovsku. Sve su unovčene za Din 73.— iz Tešnja: Prigodom Kurban bajrama prikupio je Mjesni od­ bor kurb. kožice od slijedećih gg. po 2 ovčije: Latife h. Galijaševid, M ehmedbeg Ajanović, Safet Begovid, Ahmetaga Berberovid Mujesire h. Hodžid; po 1 goveđu, Haki ef. Korajlid, Teufik ef. Galijaševid, Esad ef. Bakarevid, čam il ef. Salkid, lljasbeg Ajanovid, Halidaga Galijaševid, Hakija Herid, Fuad ef. Dervid, Zaim Smailbegovid; po 1 ovčij:e Ibrahim ef. Berberovid, Avdaga H. Smajlovid, Alijaga Turalid, Muhamed ef. Talirević Sulje Hafizović, Rifat ef. Ibrahimkadid, Alibeg Eminagid, Ahmetaga Hukid, Avdaga Bukvica, Alibeg Smailbegović, Ahmet ef. Mulalid, Sulje Srkalović, Husejn ef. Smajlbegović, Bajramaga Golubovid, Hakija Srkalovid, 208 Sabrije h. Ferzibegovid, Mehmed Jahija, H. Seid ef. Smailbegović, Edhemaga Ferizbegovid, Smailbeg Eminagid, Abdulahbeg Alidehajid, Ahmetaginica Abduzajimo vid. H m za g a H. Isid, Hf. Mustafa ef. Hundur,’ Husejin Jabandžija, Mujo Saltagid, Džem albeg Ajanovid, Hamzabeg Ajanovid, Abdulah ef. Brka; po 2 ovčije: Mehmed Lalid i fng. Omer Kajtaz. Za goveđe kože dobiveno je Din. 222. 60, a za 43 ov čije Din. 776. U ime kurbanskih kožica platili su u gotovom gg.: Berberovid Salih Din. 20, Ibrahim Ireiz Din. 10, Ibrahimaga Mulabdić Din. 10. Mehmed Mulabdić Din. 10, Mustafa ef. Dervid Din. 12, Osmanaga Turalid Din 20, lso Vehab Din. 10, Muhamedaga Hodžid Din. 12 Velija Tahirovid Din 25, Dedaga Srkalovid Din. 10, Ibrahim Haf. ef. Terzid Din. 10, Alihodža Hamzid Din. 20. Muharembeg Ajanovid Din. J35. H. Mehmed ef. Turalid Din. 54, Omer ef. Unkić Din. 20, Aširaga Mujičid Din. 40, Hasanaga Brka Din. 18, Ali Riza ef. Dizdarevid Din. 20, Hamdi ef. Mehinagić Din. 20, Ahm et Hodžić Din. 10, Halidaga Turalid Din. 20. Ukupno Din. 406. Istodobno iznosimo, da je prigodom pravoslavnih uskrsnih praznika darovao jagnjedih kožica i to: Sreski načelnik Radiša Stojkovid 1 ov čiju ,•Vojislav Blažujevid 1 janjedu, koje su unovčene za Din. 30. Prigodom kurban barama sakupio je pred džamijom u Mrkotiću imama Omer ef. Unkid Din. 32. Tako je na dan kurban bajrama bio prihod od kurbanskih ko­ ža, od D. 1436450 Svima gore spomenutim darovateljima kurbanskih kožica i pril iga naša srdačna bladodarnost 1 Разне вијести П оздрави претсједнику Гајрета г. Дру. Хасанбеговнћу Д о б о ј . : Сакупљени пријатељи Гајрета у Д обоју приликом уписа удјела у ново-основану Гајретову кредитну и привредну задругу ставише ми у дужност да Вам изразим највећу захвалност као покрехачу задружне идеје код Гајрета и да Вас најљепше замолвм, да би и Добој добио једну произвађачку задругу, која je од преке потребе sa упослење сиромашног женскин>а, a и јачање саиога Гајрета, тако и Гајретрве задруге и цијелог задругарства. У то име желимо Вама и Вашој угледној фамилпјп дуг век на .свеопће добро нашег народа и миле нам отаџбине. Председник: Сарајлић Елмас.. Сански Мост: Гајретовци овог среза без разлике на вјеру, са своје Конференције у сврху јачања нацноналне свијести и прошироње Гајретова рада на селу поздрављају Вас уз поклик ,живио“ ! Претсједник Калетановић, секретар Арнаутовић.. �Gradska Štedionica __________ o p ć i n e g r a d a S a r a f e v a Temeljna glavnica 40,000.000 - Dinara Čekovni račun kod PoStansKe Štedionice fili­ jala Sarajevo broj 2172. — Bavi se svim po­ slovima koji zasijecaju u bankovnu struku. Osim toga ima svoju Z A L A G A O N I C U koja daje zajmove na zlato sreoro i ostale dragocijenosti uz najpovoljnije kamate. % A _ _ Banka Gajret d. d-, Sarajevo Od čiste dobiti daje 6 % KULTUR­ NOM I PROSVJETNOM DRUŠTVU „GAJRET". m spadajućim poslovim a.'O vlaštena je za tr­ govanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilarno osiguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podupire razne kultur­ ne i humanitarne ustanove. Sve doznake u domov.ni i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i najkulantnije. Uloške ukamaćuje najpovoljnije i ispla­ ćuje iste u svako doba. islamska {liessišEia šssapajlja u S a r a j e v u izragjuje sve u štam­ parsku struku spadajuče poslove to s* Ж o J e ftin o i u k u s n o I li U svačijem je interesu da sve potrebne tiska­ nice nabavi kod Islam­ ske dioničke štampari­ je u Sarajevu. �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/55eb7342eaaf84f20544c873a8097278.pdf ad876814d9144b7dae48f4989c13d38b PDF Text Text * / 1 ^ . ^ П Ш К И К КУЛТУРНО - ПРССБЕТПаГ ДРУШТВА ГЛЈРЕТ САДРЖАЈ: ПроФ. МустаФа АлпкалФ пћ: Ј у б и л е ј е Гајрета ГЛА Ј, САРАЈЕВО 1933 Иадаје Главии одбор Гајрета у Сарајеву Главнк u одговорпи уреднпк: ХАМИД КУКИЋ БРОЈ 13-16 ii �O g l a š u j t e u listu ,,GAJRET“ „Gajret" je najrašireniji časopis među muslima­ nima i svakim danom diže se broj njegovih pretplat nika, naročito od kako je povećao svoje gradivo. I u buduće. ,Gajret“ će nastojati da zadovolji Što širi krug svojih pretplatnika i da prodre i u najzabitnija mjesta. Iz ovih razloga, bilo bi i u interesu naših tr­ govaca da oglašavanje svojih firmi vrše preko „Gajreta'. a tim ujedno vršili bi i svoju patriotsku i hu­ manu dužnost. Radnici i prijatelji „Gajreta" treba da porade u svojoj sredini kako bi trgovine i preduzeća iz njihovih mjesta oglašivali u listu „Gajret". ГајреТ, л и ст Г а јр е т а д р у ш т в а 8а к у л т у р н о и економско подивање м услим ана, излазп, 1. п 16. св ак о г месеца, a цен а му je ea н а ш у О таџбпну 100 динара n a го д и н у , a sa све остало вемље преко гр ан и ц е 200 динара. Ђ ац и добивају лист у пола цене код Г л а в н ог Одбора и л а код у п р а в е Г а јр е т о в и х кон викта. — П оједини број стоји 5 дпнара. Директор Х ам ид К у к и ћ В ласн4к другатво „ Г а јр е т м — О дговорни у р ед н п к : Х амид К у к п ћ . — З а нпчку ш т ам п а р и ју одговара дпректор Абдурахман М ешић. И слам ску дио �•л �П р о т е к т о р Г а јр е т а hber. К раљ . Бис. П р е с т о л о н о р ш е д н и к ПЕТАР �С арајево, 1. јула 1033. Лроф. Мустофа АликалфиЛ : Јуби леј Г ајрета Три су деценије прош ле од како je на нашем тл у поникао културво-просвјетви, социјално економски и вациовалистички покрет _ Р ајр е т“. Т ри п уна деценија. П а ипак она мисао — сила која je родила тај покрет —т није се још кроз читава трп деценија свога ж ивота ни и с т р о ти л а ни 8акржљала. Kao и организам тако и идеје koje носе ж ивотну јевгру у себи не ги н у прије но ш то дадну добар плод свог сјемена, плод који онда no вакону раввоја р ађа ново сјеме в а нови ж ивот и савремепију садрж ину. Како се понекад споро окреће точак истоЈЗвјске нуж де и како се споро вргап тај процес усаврш авањ а. Јер ко би у оно вријеме могао и помислити, да ћ е идеје првих оснивача Г а јр ет а остати једнако ж пве и актуелне и послпје читава три деценија, кад je спол>ње и у ну тр аш љ е лице свијета доживило толвке и тако потреоне промјене. Ко бн могао и сањ ати, да ће се и након три деценија благотворног и очевидвог рада и успјеха, ваћи љ уди који настоје парали 8 0 вати ^ у л т у р н е и националне напоре Г ајрета. Г а јр ет je рођен у мутној атмосфери и н а грбаву терепу. Атмосфера je гасићена била 8агушл»ивом у ч м а л о т ћ у , ружнпм егопзмом и вијековном пепомичнош ћу. Г ајр ет je био једна нуж да и природно средство у самообрани. Г ајрет није могао да се развије у горњем беговском слоју, јер тај слој био je већ истрош ен и постао je сувиш њи рекви8ит за вово вријеме и њ егов дух, a на таком тл у , природно, не може да поникне в и ти д а се развије сјеме вовога доба. Гвјрвт се je родио и раввио у јога свјежем, нимало исцрпљевом чвстом грађавском слоју. Зап очет у малвм димевзијама, вођен од веколико малоискусвпх, али ф аватичвих л»уди, који чини се, вп сами у први мах в е до кучују ссу његову важ вост ви њ егове далекосежве посљедице, стављ ев je од неких ив убјеђењ а, a од других из такти чних равлога у к у л т у р ви оквир и н а литерарву 6asy. Т ек доласком у Г ајрет в аш е г пјесвика О смава Ђ икића, Г ајрет се прош ирује територијалво у све дијелове Б осве и Х ерцеговиве, али уједно прош ирује своју базу рада, док се в а кр ају не формира у вајш ирп ку л ту р во вационалво соцвјални покрет. Н аравво да у душ и и располож ењ у наш ега елемевта вије постојала проддвспо8иција sa Гајрет, в и ти би могао да у њ ему тако ухвати корјена, вити би могао да се тако рабвије. И вспирисав од народве душ е, створен ради ивтереса најш ирих слојева н аш ег елемента, он ве само д а постаје no свви атрибутвм а вародни покрет, него ов сам и једини даје садрж иву и мисао и вољу ва саврш енвјим животом и радом. П од утјецајем О смановпм Г а јрет у сваја принцип, да je живи народ и њ егова свпјест кајм оћнија сила, н ајјач и ф актор, и вајбољ а обрава и вбог тога читав свој рад и сву своју борбу стављ а н а т у п о л у гу и своју ош трицу упире против нациовалвог авдиферентивма и ав ац и овалн и х елем евата у ваш ем тадањем др у ш тву. И у извођењ у свога н ац иовалвог програма, Г а јр ет , гл едан из данаш њ е перспективе, има велвку вриједвост и пресудво ввачењ е. Г а јр е т ствара међу муслиманима в ациовалву свијест, ов у буквалвом смислу ријечи npenopaija н аш е муслимавско друш тво. И 8ато je логвчно и природно, да су Г а јр ето ву трад и ц и ју очувал и и њ егову мисију наставили баш вајбољ и сивови наш ега елемента. Од Османа преко А вде С умбула n a преко 211 �r наш ег уваж евог данаш њ кг претсједника, то je једн а л и н и ја и иста мисија. И а ипак ви послије читава три деценија, та мисија, коју je вапочео Осман није ни ваврш ена нп до краја испуњена. Вроједност Г ајрета у данаш њ е доба, као и иначе, није само у том, ш то м лађе генерацнје, које пристижу, налаве уточиш те, ва свој духовни увлет у ствар ал аш тву и ш то им даје м огућност да несметано изграде свој ж ивотни повив, да бу д у способни sa духовва прегнућа, него нарочито у љ еговањ у и соци јалног осјећаја у душ ам а младих с в о ји х присталица. Д анас je Г ајр ет као дјело приватне ивицијативе, својом идеологијом и системом рада у стањ у да коригује многе негати вн е и деструктивне ути цаје тегаке данаш љ пце. Неоспорна je чињ еница да само кров Г а јр е т и преко Г ајрета успјели смо мп м услим ави да добијемо акцеват и ввачај једве к у л т у р в е средиве и8 које се валави у јаввој и држ аввој служ би no професијама и то : адвоката 2 8 ; љ екара 67; ивж вњ ера 4 1 ; професора 8 5 ;с у д и ја окруж впх, среских и ш еријатских 285; учител»а 428, чи вовввка др у ги х 8вања 1658, a да ве говоримо о чивоввицима који се валаве у приватвим вадлеш тпим а. З б о г свега то га природво je да претстојећа прослава тридесетгодиш њ ице Г а јр ета мора бити смотра Г ајретеве сваге, оргавивације, дисципливе и н аш в х в ац и о в ал в о кул ту р ви х в ап о р а у Ју гославији. Прва наша ријеч натој прослави треба да буде синтеза, синтеза социјална, национална и духовна. Ha тој прослави треба да пређемо преко свих локалних и личних несугласица. Сви треба да се ујединимо у Гајрету. Оставимо no страни све оно, што нас je могуће до сада дијелило, и не заборавимо да сви ми, који стојимо у јавном животу носимо пуну одговорност пред историјом за свој рад. Не нападајмо се, не оптужујмо једни друге, ни стари ни млади, ни духовна ни свјетовна интелигенција, него нађимо се сви добри, заједно на овој прослави на величанствено лијепом и тешком послу обнове и стварања и разорења неслоге и нетрпел>ивости. Освијестимо се и тргнимо се у овој нашој јубиларној години и не одбаците братски позив, ви, који сте били индиФерентни, послушајте глас крви, ви, који сте досад били непомични, и који сте непрнјател>ски гледали наш прогрес, сложимо се сви у једно и радимо братски заједно. У том цил»у д ек а цнјелим наш им елементом овлада теж њ а ea слогом и л>убављу, ва личвим социјалвим кретањем вапријед, једном вишем и љепшем ж и в о ту него je даваш љ и. И та теж њ а век а поставе вови в аш идеал, који ће у четвртом д ец еви ју оварити в а ш Г а јр ет . Не забораиите, да ће наша дјеца да суде колнко смо ми извршили и урадили на дјелу што нам га je историја намијенила. 212 �/' л Главног одбор а културно просвјетног друш тва ГАЈРЕ-Т за 1932-33 годииу �И звјеш тај сек р ет а р а Гајрет je навршио у овој години тридесет година свога рада. Бацимо ли поглед уназад видимо, за ових тридесет година, огроман успјех Гајретовог дјеловања. A да није било Гајрста да проведе наш елеменат кроз ове магловите деценије на пут, Бог зна какве би биле данас прилике међу нашим елементом. Да ли би била овако развијена свијест о непобитном припадништву муслимана етничкој заједници нашег цјелокупног народа, свијест о нашој крвној истовјетности са осталом браћом и свијест о истовјетности националних, социјалних и привредних интереса као и свијест о исговјетносги права и дужности. Шта би данас било да нема ових ггукода Гајретове интелигенције, махом људи материјално збринутих, људи на положајима, од, снаге и утицаја, који имају равноправна учешћа у руковођењу са судбином нашег цјелокуцног народа. A да смо све овр-ПостигЛи, било je грчевите борбв т са, ммим собом, т. ј. са нашим лошим нав^ам З и предрасудама и са вањским непријатед>има који су у нашој заједници гушили сваку појаву слободног мишљења. Требало ]&- да прође тридесет година жилаве борбе na да се постигну досадањи велики резултати. Први период Гајрета од 1903. до 1908. године протекао je у знаку огорчене борбе са самим собом, са учмалим појмовима наше заједница, која je у школовању гледала одрођавангв и удаљавање од вјере. Да je тада постојала данашња свијест о Гајрету, како je наш елеменат био у материјалном благостан>у, перспективе будућности биле би нам још свјетлије, јер би имали мање борбе са материјалним no* тешкоћама, Али je Гајрет тада приман са неповјерењем, na се не нађе ни једно дарежљиво срце које би положило Гајрету сигуран материјални темељац. У том периоду Гајрет je био само друштво за помагање ђака и његов рад уопште морао je бити подешаван схватањима ширих слојева. У другом периоду он 1909. до 1914. године, то јест од доласка у Гајрет рахметли Османа Ђикића, Гајрет се и национално афирмише, долази у народне руке и својим ралом инспирише национално политичке тендевце, тадању вјерско лросвјетну аутономну борбу, која je у ствари била борба за народно Ослобођење. Рад Гајрета спријечила je Аустрија напосредно no објави Свјетког рата. Кроз читав Свјетски рат Гајрет je био распуштен a над Гајретовом имовином 214 Аустрија je поставила комесаријат. Ово je био мргав период Гајретов, који нас потсјећа na болие успомене нашег ропства. Истом no народном Ослобођењу Гајрет развија свој прави рад п постаје јак национални покрег, те тако прошавши најтеже перипетије доживљује сзоју тридесет-годишњицу, крунисану великим успјесима, носећи високо заставу своје националне идеологије и поносећи се високим Протекторатом Његова Краљ. Височанства Престолонасљедника Петра Ова година Гајретова рада je манифестативна и свечана. Већ неколика мјесеца ужурбано се спрсма прослава тридесет-годишњице, прикуаља се na св јш странама огроман материјал који ће аутентично документовати велике Гајретове напоре, како у кул* турном развијању м-услимапског дијела вашег народа тако и у учешћу муслимана у дјелу народног Осло* бођења и Уједињења. Тридесета година Гајретова опстанка протекла je у знаку м-учне борбе са свјетском економском кризом. Ta борба подигла je до велике мјезеактивност некојих Гајретових организација и радника, која нажалост у материјалном погледу није могла бити сразмјерно труду награђена. Материјални ефекат рада у овој години, према активности Гајретових радника, није ни издалека у сразмјеру. Али и поред свих тешкоћа Гајрет je и ове године извршио свој задатак са својим властитим снагама и материјалним средствима, до којих je дошао искључиво из народа, na и поред кризе ни у којем правцу није редуцирао свој рад. За ову активност Гајретових радника можемо благодарити св-ијести да наш елеменат у својој сзедини нема ништа у што би могао упријети очи у тешким часовима — осим Гајрета. Пролазећи кроз разне тешкође, стекли смо многа корисна искуства na смо се тим искуствима руководили п у васпитању и школовању омладине и у раду међу широким народним слојевима. Досљедно томе искуству водили смо живу пропаганду за подизање задругарства и радиности, a основали смо и Гајретову кредитну задругу, која he бити наша најјача привредна јединица, као савез разних задруга, које ће се оснивати постепено на цијелом територију Гајретова дјеловања. У овом раду руко* вођени сно геслом: „Сви можемо свеи, које je исписано на Dpary сваког иашег дома, као мудра изрека и савремен савјет. �И у васпитању омладине кроз девет Гајретових иптерната постепено прелазимо на савремениЈи пуг: Што мање улога a шго више користи. Нашој омладини треба пружати ону изобразбу која ће joj У шг0 краћем времену дати што сигурнију егзистенцију, na смо je упуКивали, колико год je то било могућно, у разне стручне школе. Тако се ове године иодигао број свршених Гајретових геометара на 50 a за овима не заостају ни други стручњаци и заиатлије. Поред националног одгајња омладине нарочиту важност смо полагали на њено вјерско васпитање, a уз то смо повели и акцију за измјену уџбеника no школама. Живот Гајретових интерната регулисан je ове године у пигомачким литерарним дружинама, ua су данас сви интернати једна духовна цјелина, која исто мисли и ocjeha. Рад наших питомаца као и начин њиховог одгајања задовољио je ове године и најшире слојеве нашег елемента. У том иравцу упрегнута су сва педагошка средства п пуна предострожност. Нарочито смо настојали ове године да од Гај етових пигомаца створимо искрене Гајретове пријатеље и будуКе народне раднике. Нека je свима Гајретовим несебичним радницима братска захвалност цјелокупног члансгва Гајретова и читавог нашег еленента, који овако високо у нашој свијести и душама створигае идеализам који нас овако чврсто и братски збија у Гајретове ре* дове ii води равним путем нашој сретној будућности. Главнк одбор je свјестан чињениде да ejepd игра замашну и судбоносну улогу у моралном, етичком и родољубивом васпитању омладине, na стога посвећује велику пажњу вјерском одгоју својих питомаца у конвикгима. Пошто вјерска настава у школама није на потребној висини, Главни одбор Гајрета je замолио Врховно вјерско старјешинетво и Улема меџлис у Сарајеву да поставе нарочите вјерске васпитаче у Гајретовим конвиктима, na кад их није добио, он je сам за вријеме Рамазана ангажовао угледне алиме који су с питомцима клањали и држали им вазове. Нарочито треба пстакнути вјерска предавања које je питомцима сарајевских интернага одржао Хафиз Мухамед Панџа. Код нас муслимана ocjeha се велика празнина како у духовном тако и у материјалном животу због помањкања националне св^ијести. Стога Главни одбор настоји да своје пигомце васпита потпуио у националном духу како би они постали ватренипоборниди буђења националне свијести међу муслиманима. Патриотске Брославе у интернатима, историјска и родољубива предавања у литерарним лружинама, добро штиво н жива ријеч васпитача без сумње he добро послужити томе циљу. Гајрет већ самим својим опстанком најбољи je примјер рада у народу, с народом и за народ. Глав* ном одбору je много стало да његови питомци eeh за рана буду упућивани спасоносним путем рада за народ и државу, na je дао упутства свима управама Р а д Г пЈрета н а ш к о л о в а њ у интерната да се Гајретов® питомци до у најмање омладине детаље имају упознавати са радом и задатцима Гај* К онвикти рета, како би се од њих изградили савршени ГајЈош увијек je најважнији дио Гајретовог проретови идеолози п ватрени пионири Гајретових идеграма школовање омладине, na зато Гајрет највећи ја. Да би се Beh сада успоставила потребна веза дио својих материјалних средстава и троши на шкоизмеђу Гајретових питомаца и Гајретова чланства и ловање. Да би своје штићенике лакше материјално народа уопште, Главни одбор je дао упутства упра* збрињавао и да би њихово васпитање у!тутио оним вама интерната да свим питомцима скрену пажњу нравцем који ће и њима и народу донијети највише на најубједљивији начин, на њихово држање, нарокористи, Гајрет je највећи дио својих штићеника чито за вријеме великих школских празника, када смјестио у интернате којих данас има девет. За* се разиђу својим домовима. Лијепо владање питодатци интерната нису дакле само материјално збри- маца најбоља je пропаганда за школу и Гајрет, док њавање пигомаца него, ако je могуће још в-ише, њи* неумјешно владање питомаца с народом може бити хово морално, националио u друштвено васпитање. од највеће штете no интересе Гајрета. С друге стране Данас се приговара нашој интелигенцији да je упућен je распис Гајретовим одборима иповјеренивјерски индиферентна, да нема оног интимног кон* цима да преко ферија на згодан и обазрив начин такта са средином из које je никла, да нема разу* ynyhyjy питомце како и шта да раде за Гајрет, да мијевања нити довољно љубави за пожртвован рад у ширим народним слојевима. Напосе бившим Гај- пазе да ли се питомци владају no инструкцијама ретовим питомцима приговара се да брзо забораве Главног одбора и no жељи чланства Гајретова, које свога добротвора — Гајрет и да му се не одужују често откида од свога залогаја да може помоћи онима од којих очекује да му данас-сутра својим рау довољној мјери. И ако се ове притужбе на школоване људе чују и код наше браће других вјера, дом све то надокнаде. Држање питомаца и њихов те се притужбе могу донекле приписати посљерат- рад за вријеме ферија узимаће се у обзир п приној кризи. Главни одбор Гајрета предузео je све ликом подјељивања помоћи за наредну школску гомјере да своје питомце одгоји у оном духу који he дину. Главни одбор се нада да he узајамним радом од његовлх питомаца отклонити све горе поменуте и бригом свих Гајретових пријатеља успјети да ваљано васпитамо нове генерадије и да оне огромне можалбе. 215 �ралне и материјалне жртве нашег елемента неке остати без плода и добрих посљедица за све нас. У материјалном погледу строго се водило ове год-ине рачуна о економији друштвених интерната. Све важније живежне намирнице набављане су путем лицитација, како за конвикте у Сарајеву тако и за one у провинцији. Секција за иитернате .Главног одбора руководила je овим радом п закључивала набавке жпвежних намирница no предлозима управа интернага и интернатских секција при мјесним одборима Гајрета у мјестима интерната. M uški k o n v ik t u S a r a je v u Upravnik Internata prof. Drijević Mustafa, prefekt Hromić Alija učitelj, ekonom Cvijetić Alija, internatski Ijekar dr. Bahtijarević Omer. Tokom 1932./33. šk. god. prosio je kroz ovaj internat 110 pitomaca a krajem ove godine bilo ih je 96, među koje su ubrojani i eksternisti. Internatska zgrada ne odgovara svima uslovima inernata. Godišnja kirija za zgradu iznosi Din. 6.000. Zgrada ima 32 odjeljenja od kojih su četiri za osoblje a jedna za klanjajije namaza kao džamija. U internatu, je osnovano pitomačko Literarno umjetničko društvo „Avdo Karabegović Hasanbegov*, čiji su članovi svi pitomci. Tokom cijele godine sta riji pitomci su održavali nedeljom predavanja. Ove godine osnovan je pitomački pododbor Gajreta, čiji su članovi svi pitomci. — Društvo „Avdo Karabegović Hasanbegov" održalo je sledeća preda­ vanja: 1.) Stogodišnjica Đure Jakšića, predavač Salman Murat. 2) Gajret i njegov značaj na ekonomskom i prosvjetnom podizanju muslimana i njegov istorijat, predavač Čišić Mehmed З.} Gazi Husrev beg, preda­ vač Salman Murat. 4.) 0 Kočiću, predavač Korač Branislav. 5.) Interesovanje stranaca za našu narodnu poeziju, predavač Alija Nikšić. 6.) Društvo kao vaspitni faktor, Mulaosmanović Halid. 7.) Zašto sam Soko, predavač, Hadžiahmetović Lutvija. 8.) Uloga Gajreta, predavač Nikšić Alija. 9.) Četiri predavanja za pitomce nižih razreda, u kojima su iznesena uputstva za rad, učenje i čitanje knjiga. Zatim su održane dvije aka­ demije i to na dan Ujedinjenja, predavač je bio Sal­ man Murat i na rođendan Nj. V. Kralja, predavač Šuljak Sulejman.j Literarno društvo je u zajednici sa pitomačkim pododborom Gajreta priredilo vrlo uspjelo sijelo. To­ kom godine održano je 6 sijela za pitomce sa izvo­ đenjem raznih muzičkih tačaka. Na sijelima su deklamovane naše najbolje književne stvari. Po uputstvima Glavnog izvršnog odbora osnovan je 15. oktobra рг god. pododbor Gajreta sa 98 članova pitomaca. Odbor se konstituisao: Pretsjednik Čišić Mehmed, podpredsjednik Fehimović Adem, sekretar Serdarević Izet, blagajnik Abdović Džemil, odbornici Tanović Hamid, Korač Branislav, nadzorni odbor Ramić Ekrem, Hadžić Safet, Šuljak Sulejman; 216 18. oktobra 1932. g. održana je vanredna skup­ ština na kojoj su članovi upoznati pobliže sa Gajretovim pravilima, radom i nastojanjem. 6. novembra presjednik Čišić održao je članovima predavanje o Gajretu, pozivajući ih da aktivno učestvuju na širenju Gajretovih ideja. Pored toga pododbor je zajedno sa Lit. umjet, društvom „Avdo Karabegović Hasanbegov" priredio vrlo uspjelo drugarsko sijelo. Pitomci su uz sudjelovanje Glavnog Odbora Gajreta proslavili u internatu narodni praznik 1. de­ cembar, a 17. decembar kao rođendan Nj. V. Kralja u zajednici sa pitomcima Prosvjednog muškog kon­ vikta. Internat ima biblioteku sa 650 djela iz naše i strane literature. Tokom godine nabavljen je lijep broj knjig? iz pedagoške literature. Broj pročitanih dijela iznosi 550. Pitomci su priredili dva zajednička izleta. Ж сн ск и к о н в и к т у С а р а је в у Управница Кошарић Фата, префекте Арифхоџик Бегајета и Ћурик Зејнеба. Посљедна je разријешена усљед удаје 20. марта, a на њено мјесто постављена je Карахасаповик Абида. Вјерског васпитача није имао интернат него су префекте вршиле ту дужност, a за вријеие Раиазана вршво je дужноот Рагиб еф. Мулић. Он je пнтомнца* ма био ииам и одржао ии неколико вјерских предавања. — Интернатски љекар била je др. Зилџић Иблизовик Шевала. — Кроз интернат су прошле 74 пвтомице a крајем школске године било вх je 67. — Иитррнат има 15 одјељења. — У интернату je основана Гајретова женска питомачка дружина у којој су питомице одушевљено сарађивале. Сједнице су одржавале сваке недеље у присуству префекти a такођер и литерарне састанке на којииа су одржавана предавења, декламадије, ритмичке вјежбе и т. д. Одржана су слиједека предавања: О Гајрету и његовом развитку — Кошарик Фата, о Алипаши Ризванбеговику — предавач Ћурик Хајрудин, Нека je свак задовол>ан са својин удесои — предазач питомица Пашик Фака, о Лази Лазаревику — предавач питоиица Филиповик Магбула, „Коноп веже коње и волове a поштена ријеч човјека* — предавач Бишчеввк Емина, о Исламу, намазу, посту, зенату, толеранцији Ислама, витри. Лејлеи-кадру и друглм мубарек нокима, — предавач Муфтик Рагиб, о Исламу — предавач Хафпз Панџа, пригодом рамазанског бајрама о Ислаиу и исламским проппснма, предавач Хаџи Али еф. Агановик. Питомице су проучиле Мевлудишериф, којом je приликом одржала предавање о Мухамед a. с. питоиица Муфтик Есма. Интернат je прославио заједио са мугаким конвиктом и шегртскии доиом дан Уједињења, a са ж рн скии Мјесннм одбором Гајрета ро1;ендзн Њ. В. Крвља �je приликом питомица Муфтић одржала преда- дан Љ. В. Краља у заједпици са питомцима остала вањо о Љ. В. Краљу. два интерната у Сарајеву. У интернату постоји библиотека којом су се слуT okom године приређено je 18 полудневних шетжиле питомице као и школскои и Просвјетинои библи- н>а у околицу града no водствои упрзвнпка. — Под отеком. Књиге су издавапе на чвтање суботои и водством вјероучвтеља питомцн су недељом, када нинедељом. Надзор над читањем je водила управница су билп запослени, игали у џамију, те су Бајрам доса префектама. У свему je прочитано 500 кљига. сто;но прославили. — Надзор и евиденцију о раду Недел>ом и празницима, када je вријеме допуш- питомаца водио je управник. Управник je мјесечно обитало, питомице су извођене на шетњу изван града a л^зио све послодавце, прикупљао податке и настојао поред тога су посјетиле државни Музеј- Петком су да сваки пвтомац постигне гато бољи успјех у занату. ишле у пр^тњп префекти на ђачке представе у На- Питомци су уредно похађзли и стручну продужну родно Позориште. — Прилпком прославе Гази Хусрев- школу. бега пптомнце су ишле у пратњи префекти на женски мевлуд у џамију, a истом приликом на женски мевлуд К о н в и к т у Б и х аћ у мјесног одбора Гајрета. — Питомице су чланице СоУправник Реџић Сулејман, нвје имао редовног кола те су учествовале у соколском јавном часу. — вјерског васпитача, али ипак патомци у овом васпвт* Здравствено стање било je доста добро a многесупи- ном прзвцу -нису занемарени, јер им je Управа дотитомице добиле на тежини у овој години 5 - 8 кг. — цајем са њвховпм вјероучвтељвма у школи надокнаИнтернат су посјећввали највише родитељи питомица дила оно што ба им дао кућнп вјерскв васпитач. У те наставнице средњнх школа.— иптсрнату постојп нарочита просторија за клањаље Женски питомачки Гајретов одбор био je оваио намаза, гдјђ пптомцц обављали вјерске дужности, констптуисан: Претсједнца Филиповић Магбула, пот- a уз то су посјекпвали џамију у близини интерната, претсједник Муфтић Есма, секретарица Батаагић Хај- к>ко обичним даном тако редовито сваког петка уз рија, благајница Симовик Жввана, одборнвце: Пашик пратњу управника. За врпјеме Рамазана интернат je Фика, Твхвк Зухра, Диздаревпћ Зенка, Бишчевпћ пмао вјерског васпатача Хаџвћа Мехмед еф., који je Бинна, Алијагпћ Васва, Травањкик Аајрија- Чланице са питомцима у конвикту клањао редовно џематиле су билв све питомице. \ ахшам, јацију и теравпју, a између ахшама и јацаје ___ ° _ _ ^С-едржао им je ова предавања: Иелам као универзална Ш егртски дом у С араЈеву ,т вјера, намаз и његова сврха, абдест, купање и љихове Управник Хамшвћ Хусејин, учитељ без помоћt користи, пост п њигони шартовп, зекат, хаџ и помаиика, вјерски васпвтач од 1. јануара о. г. Ковачевић гање уоиште; све врсте намаза и намаски ппртови, Абис еф. Интернатског љекара није бпло јер су сви теиељна начела псламског вјеровања, дужност према пптомцн чланови Окружног Уреда за осигураае рзд- Богу, себн и другима, о мелекпма, китабима, п судњем ника, гдје су добивали љекарску његу у случају по- дану, о Божијим посланвцима и њвховој објави. Ефали мукелимин и о лејлеи-кадру и бајрамима. требе. > . . Интернат нема еталног љекара јер у мјесту поКроз интернат су прошла 63 питомца, од којнх су tokom године 19 завршила занат, 4 оступила и 1 стоји поликлиника гдје сви ђаци пмају бесплатно лијечење. премјештен у мушки конвикт. Крајем школске године T okom године кроз имтернат je прошло 26 питоу интернату je преостало 48 питомаца. Зграда пнтерната има 12 одјелења. — У интернату постоји мала маца a крајем године су остала 24. Интернатска згра библиотека ko' om су се питомци служили. T okom го- да пма 11 одјелења. дине питомци су прочптали 70 дјела и то у часовиУ интернату постоје ова питомачка друштва: 1.) ма одиора. Надзор у том погледу вршио je управник.— Литерарно друштво „Осман Ђикнћ“ које располаже Одржано je 11 предавања. Ta предаваља осим интернатском библиотеком са 557 књига. Свп су пиједвога одржао je управнвк, a теме су биле: 1) Ham томцч члановн са 1 динар мјесечне члнарине, који се народ од доласка у ове крајеве 2.) Велпканп Hsniera троши у корпст библпотеке. Библиотеком рукује један народа у Турској 3.) Окупација Босне u културне те- старвјп питомац под надзором управнпка. Књпге се ковине од Турака 4.) Стање нашега народа под оку- вздају редовно на читање суботом. Реферати о прочвпаторпма 5) Осниваље Гајрета и његови покретачи танпм књпгама подносе се недељом. T okom годвне пи6.) Рад Гајрета до Свјетског рата (у два дијела) 7.) томцп су прочвтали из ове библиотеке око 200 књига. Поратни рад Гајрета 8 ) Данашњи рад Гајрета. Поред 2.) Омлздвнска организацпја Мјеснп одбор пвтомаца тога управнвк je одржао 2 предаваља о задругарству. Гајретова конввкта у Бвхаћу, којв je tokom године Патомац мушког интерната Салман одржао je преда- одржао пет приредаба са позоришним комадвма, a које вање о Гази Хусревбегу и његовом културном раду. су у сваком погледу врло добро успјеле. Материјалнн Питомци су прославили дан Уједињеља и рођен- успјех ове омладинске органвзације био je динара 1.200 kojom 217 �нето, који je износ дозначен Главном одбору. Питомци су били у гимвазијским организацијама: Соколу, Трезвености, Скерлвћу и Феријалном Савезу. Питомци су одржали слвједека предавања у интернату: Значај 6. септембра — предавач Реџвк Ф. Ha рођендан Њ. В. Краља, предавач Хуио Авдо, Ha дан Уједињења — ЕГашалић Ееад, Гајрет a његов рад до Свјетског рата — Дубичанац Муниб, Гајрет од Ослобођења до данас — предавач Херцеговац Асим, Ha муслиманску нову годину — предавач Пашалпћ Есад (на Мевлуду који je приређен у интернату), књвжевност бос. херцег. муслииана — предавач Л>убовић Миралем, Одгој омладине у интернатима — предавач Ченгић Сафвет, Оцјена Bace Решпекта од Ј. Игњатовића — предавач Пашалић Ееад, Херцеговачки мотиви (оригиналан рад) предавач Хумо Авдо. Питомци су направили заједничке екскурзије: Ha Каиенолои (3 ки) Соколац-Град (4 км), Врело Прилицу (2 ки), и Рипач (10 ки).' Поред осталих интернат су посјећпвзли чланови Мјееног одбор Гајрета приликом одржавања својпх сједница, na je сав Гајретов Мјесни рад сконцентрисан у њему. К о н ви к т у В а њ а л у ц и Управник Беквћ Едхем учитељ, без помокнпка, интернатски љекар дцЈ^Херцл Маргерита a дјеломично и др. Давидовић Захарије. Сталног вјерског васпитаЧа није било али су пптоици извршавалп врло савјесмо своје вјерске 'дужноета јер су на то редовито упућивани. Сваког дана заједнички су клањали јацвју у просторији нарочито удешеноЈ, a остале вактове кла* њали су појединачно. Петком je управник водио све питомце у џамију. Интернатска je зграда својина Вакуфа и за њу се плака годишње 6.000 динара карије. У згради постоји двориште и лијепа башта коју питомци обрађују за ивтернатске потребе. Зграда има 15 оделења. Кроз интернат je прошло ове године 40 пвтомаца a концем године било их je 36. У интернату je прослављен 6. септембар са врло љепвм програмом уз присуство чланова Мјесног одбора Гајрета у Бањалуци. Исто тако нрослављен je свечано дан Уједињења. Обадвије ове овечаности одр* жане су уз пригодна предавања управнвка интерната и питомда Вучетића Хамдије. Рођендан Њ. В. Краља прослављен je врло свечано, уз присуство мушког и женског одбора Гајрета у Бањалуци. У пнтернату je одржан женски Мевлуд којои су прилвкои питомци уз предавање о Мухамеду a. с. и значењу Мевлуда извели религиозне рецитације. Затин je одржан мушки Мевлуд којом je приликои професор Алихоџик Мухамед одржао предаваље о Мухаиеду a с. Инж. Салвхагвћ Суљага претсједник Мјесног одбора. и члан Главног одбора Гајрета говорио je о Гајрету и његовим заслугама за наш елеменат. Нриликом 218 Рамазана приредио je питомцима ифтар инж. Суљага Салихагвћ и тои прилшсш одржао им у своме дому врло лајепо предавање о Гајрету и задатцима омладине. Сви су питоици чланови Сокола в трезвењаци. Питомди су домагали сваку Гајретову акцију у Бања Луци. Нарочита дажња цоклоњена je двтомцииа да се унознзју са Гајретом и његовим радом- Старији питомци са управником дрисуствовали су Мевлуду другатва „Фадилет". За вријеие бајрама управник je примао посјете и исте узвраћао са дитомцима. За вријеме Рамазана дужност вјерског васпитача вршио je без хонорара Омаил Хафиз еф. Смајик и заједввчки са управнаком водио датомце у џаиију. За вријеие Раиазана ситомцн су заједничви прочитали подуларна Гајретова предавања »Ислам и хигијена®, »Толеранција Ислама«, »Ислам и наука«. T okom године питомци су направили излет на Бањзлучко Поље, затим до ријеке Врбање, a онда у Горњи Шехер, на Текију. T okom године интернат су посјетили многи угледни грађави како из Бањалуке тако и са стране. Питомачки мјесни одбор конституисао се овако: Нретсједник Бушатлија Махмут, подпретсједник X. Халиловић Ениса, секретар X. Омерсдахић Султанија, књижничар X. Селнмовић Рлфат, одборници Чаушевић Сафет и Рафаел Леви. Друштво има 50 чланова те je у чланство дримило и неколико ученика и ученпца изван интерната. Норед литерарнвх вечери одржали су дитомди три усдјела сијела, a на сваком je одржано no једно предавање. Нитомци су одржали редовно своје састанке на којима су читали своја предавања и реферате. оригиналнерадове и т. д. Одржана су слиједећа предавања: Мустафа Чизмић: Да ли жене треба да буду равноправне са мушкарцима, Шехвћ Исмет: положај жене у друштву (оргиналан рад), „Мнстика мајске ноћи“, прочитао je Муратбеговић Мидхат, Ресулбеговић Сеад: о Гази Хусревбегу, X. Селимовић Рвфат о трговини, Војпиковић Хусреф: о Гајрету, Чизмић: о Хусеин Капетацу Градагачевићу, Ву* четвћ X.: „Човјек као културно биће“, Чизмић Мустафа: „Циљ васпитања“, Шерић Фадил о Иви Војновику, Чаушеввћ Сафвет о Стевану Сремцу. Поред тога на свим овим сзстанцима читали су ceoje оргиналне књижевне радове питомци Муратбеговик Мидхат, Лакик Абдулах, Бушатлија, Бишчевик, Кадик и други. Иитомац Лакак Абдулах добио je 1.000 динара од Њ. В. Краља sa послану Му пјесму »Домовини“, поводом рођендана Њ . В. К раљ а. T okom године пи* томци су прочитали око 1.000 књига. К о н ви к т у М остару Управник Ђикик Ахмед, без помокника. Сталног вјерског васпитача нвје бвло осим за вријеме Рамазана коју je дужност обавл>ао Сефик Али"ЕфендијаИнтернатски љекар био je др. Рвџановвк Мухамед. T okom године кроз интернат су прошла 33 пвтомца, �a крајек године било вх je 30. Интернат je смјештен у двјема приватнии 8градама које раставља велико двориште. У њему je 12 одјелења. У интернату оостоји Литерарно друштво „Осман 'Бикик**, основано 1929. год. Библиотека je обилна a књиге су издаване питомцима на читање сваке еуботе под надзором управника и старијих ђака. Два пута мјесечно питомди су одржавали литерарне састанке на којима су старији читали своје реферате о појединим дјелима a затии би се отворила слободна дискусија. Питомци су правили заједничке излете у околицу Мостара. на врело Радобоље и на мостарски аеродром. направили четири излета и то у Лукавад. Креку, Симин Хан и Илинчицу. T okom године интернат je посјетио 3 пута претсједник Главног одбора др. A. Хасанбеговик. Чланови мјесног одбора у Тузлн посјекивали су интернат чешке и интересовали се радом и успјехом питомаца. Од вјереких обреда питомци су редовно вршили у зимским данима „сабах и „јацију a љети „сабах и акшам*. За вријеме рамазана питомци су заједнпчки клањали ,теравију“ у интернату a послије их je вјерски васпитач поучавао у вјерскам дужностима и обредима. Ha клањање теравије у интернату долазили су многи грађани и Гајретовв радници. К онвикт у Тузли К онвикт у П левљ у Управник Салихспахик Мехмед, вјерски васпнтач Дамаџвћ Хефиз Сулејман, интернатски љекар др. Мујбеговик Мустафа. Кроз интернат су прошла 43 питомца a крајем године било их je 37. Интернат je смјештен у вакуфској згради, прилично солидној али са недовол>ним бројем просторија. У интернату постоји пнтомачка дружина „ОсманЂикик“ са музичком, дилетантском, спортском и шаховском секцијом које су биле tokom годдне врло активне. Латерарна je дружина одржала 10 предавања и једно сијело. Затим je одржала двије академије. Надаље су одржана слиједека предавања: „Осман Ђикик" као ционални, књижевни и културни радник пред лабеговик Махмуд, „Улога Гајрета у нашем нар< његови ревултати" — предавач Медик Хусејин, ност читања", предавач С. Бурина, „Гете и наш родна поезија „предавач Мулахалиловик Ахмед, жност ђачких литерарних дружина“ — предавач Хатуник Мустафа, .Дужност питомада и њихово владање преко ферија" — предавач Сулејманпашик Нафиз,“ о ђачким задругама — преданач Омерсофтик Бекир су* дија, о мајци, предавач Ибрахимагик Мехмед- Затим je прочитао своју оргиналну приповијетку X. Хасановик Суљо под насловом „Супарници“. Предавања су држана сваког мјесеца. Уз предавања била je увијек no која декламација a послије предавања и рецитаиије водила се дискуеија. Питомци су прочитали из библиотеке 206 књига. Библиотеку je водио управник лично. — Питомци су Управник Биоградлвја Ибрахим, без помокника, вјерски васпитач Дрнда Ћамилбег. Лзекарску његу добивали су питомци у ђачкој поликлиници. Кроз интернат су прошла ове године 24 пптом* ца- T okom године тројица су напустили интернат, na их je крајрм године остало 21. Зграда je солидно грађена и уступљена je од пљеваљског вакуфа бесплатно за потребе конвикта. У њу се могу смјестити 32 питомца, a има 11 оделења. Рад питомачке литерарне дружине »Гајретовов подмладак“ био je интезиван. У њој су одржали члавови дружине 9 предавања. Сва >а била су лијепо обрађена и попракена дисрецитовањем пјесама. У интернату je проен 6. септембар( дан Уједињења и рођендан 1Б■- a. У интернату су питомци проучули мевлуд. К онвикт у Требињ у Овај конвикт je ваједнички Гајрета и Просвјете. Смјештен je у приватној згради. Удравник je конвикта професор Салко Назечик. Поред управника управу сачињавају још no три члапа мјесних одбора Гајрета и Просвјете из Требиња. Своје вјерске дужноети питомцн су редовно вршили. Управа их je упознала с идејом Гајрета, стално им предочавајуки значај Гајретова покрета и рада у народу. Упуте еу им држане у виду и форми разговора. Свечаност векег обима приређена je у интернату Првог децембра којој су врисуствовали свн виђени грађани. Интернат су посјетили многи одличници који су се о њему најљепше изража- Had G ajreta n a privrednom p o dizanju 1 prosvjećivanju n a ro d a G afreiova K reditna z a d ru g a Privredne promjene koje su nastupile u musli­ manskom dijelu našeg naroda kao posljedica riješenja agrara i svjetske krize, bacile su naš elemenat u ta­ kovu bijedu i siromaštvo da je teško ikad bio u ta­ kovom položaju. Radi toga se svaki njegov iskreni prijatelj ozbiljno zabrinjava. Kako je Gajret uvijek išao u stopu za narodnim potrebama, to je i u ovom slučaju počeo tražiti puta i načina da ovoj našoj nevolji doskoči. Tražeći puta uvidio je da je zadrugarstvo najoprobanije, najsigurni­ je i najzdravije sredstvo za podizanje narodnog bla­ gostanja, narodne kulture i prosvjećenosti, osobito u širokim narodnim slojevima. Zato je Gajret sa svo- 219 �jim predavanjima, člancima i zadružnim tečajem рб čeo davati incijativu za širenje zadružnog pokreta u narodu. Kako su uspjesi u srazmjeru sa potrebama bili minimalni Gajret je odlučio da počne i sa pra­ ktičnim radom na zadrugarstvu. Osnovao je svoju privrednu i kreditnu zadrugu 25 januara o. g. Zadru­ ga je registrovana 4 februara. Upravni odbor zadru­ ge sačinjavaju g.g. Dr. Hasanbegović Avdo pretsjednik, Dr. Mahmut Mehmedbašić potpretjednik, Asimbeg Dugalić, Hamdija Nikšić, Salih ef. Muftić, Dr. Behaudin Salihagić, Mujaga Hardaga, Salihaga Serdarević. Hafiz Muhamed ef. Pandža, Mustafa Spaho, Hasan Ljubunčić. Kao članovi nadzornog odbora izabrani su: Mujaga Sarajlić, Salko Hasanbegović, Bećir Soko, Akif Sahanić, Derviš Kajtaz. M 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 1| 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 s Da bi zadruga Što bolje uspjela, izbjegli šh s6 režijski troškovi. Poslovanje zadruge svršava kance­ larija Gl. odbora. . . Cilj ove zadruge je privredno podizanje i preporađanje muslimanskog dijela našeg naroda. Taj svoj cilj zadruga misli ostvarivati putem otvaranja proizvađačkih zadruga po svima mjestima na današnjem području Gajretovom. Ali taj svoj cilj zadruga će moći da ostvaruje tek sa pomoću sviju nas, sa što širim i većim upisom udjela, da bi se udarila jaka i čvrsta podloga. Ova zadruga sa ovakim ciljem je na­ ša potreba, pa smo dužni svi da joj pomognemo ostvarivati cilj. Da bi se vidilo koliko se je toj duž­ nosti dosad udovoljilo, donosimo pregled zadrugara i udjela po pojedinim mjestima: Dosad uplaćeno Dinara 15290 upisnina > 1260 » 380 » 3420 » 130 » 500 » 96 > 160 > 260 » 80 > 360 samo upisninu > 90 » 140 100 » 200 » 920 > 10 » samo » 20 > 40 » 100 > 600 » 150 » 680 » 510 još nisu ništa uplatili • » « n t Sarajevo Visoko Žepče, Mulalić Đoboj Gračanica sa Koprivnom Lukavac tur. Kalesija kod. Prnjavora Bužim kod Krupe Bos. Kobaš Bos. Gradiška Bos. Petrovac Travnik, g. Br&jić Bila Vitez) g. Kapić Prozor Dživar kod Trebinja Foča Višegrad Goražde, g. Huskić Kakanj Radenka kod Kjčeva Foča kod Dervente Beograd Plevlja, g. Biograldija Ulcinj Bihać Derventa Tešanj Kupres Dugo Polje Ljubuški Trebinje 1374+20 Ove brojke, uza svu postepenost o kojoj se u zadrugarstvu zahvalno govori, nisu zadovoljavajuće, jer Gajret reflektira da svaki član Gajretov bude i član zadruge, šta više da svi muslimani iz naše drža­ ve budu zadrugari u ovoj nama potrebnoj ustanovi. 220 139.400 » 200 još nisu ništa uplatili 25 506 Ovoj zadruzi je potreban jak zamah, da bi naše pri­ vredno stanje popravila, preporodila i unapredila do ekonomskog blagostanja, a to će moći samo sa nama svima, jer jedan пг može ništa, nekoliko nas može nešto, ali svi možemo sve. �G ajreto v a ć ilim a rs k a š k o la u Novom P a z a r u Z a d ru g a k o la SrpsKih s e s ta ra i G ajrela u S a ra je v u Ova korisna ustanova Gajretova navršila je ove godine 10-godišnjicu svoga rada. Nastavnice škole su Ajdinagić Mazluma i Dražanin Džavida. Upravu ško­ le sačinjavali su u ovoj godini pretsjednica: Vranić Milica, upravitelj Paljevac Hafiz Ramiz, blagajnik Škrijelj Hafiz Hifzo, članovi uprave Petrović Đorđe, Čavić šemsibeg i Agušević Jakub. Školu je ove godine polazilo 35 učenica re­ dovnih, a pored ovih u školi je radilo ove godine 15 djevojaka koje su završile ovu školu ranijih godina, a koje je škola plaćala dnevno do 10 dinara, tako da su imale u školi priličnu zaradu. Škola plaća i redov­ nim učenicama honorar od 1 do 3 dinara dnevno. Škola ove godina nije mogla izraditi sve narudžbe, jer je bila velika navala, i ako je pored gornjih uče­ nica i djevojaka bilo zaposleno još djevojaka koje ni­ su upisane kao učenice, nego im je škola omogućila da nešto privrijede. I ako je u svemu u školi radilo 75 učenica i djevojaka, nije mogla primiti sve narudžbe nego je nekoje ustupila na izradu bi,všim učenicama koji rade kod svojih kuoa'. Pored ostalih porudžbina" dva 'je škola imala, i jednu porudžbinu čilima za Mustafa-paša džamiju u Skoplju, koja je iznosila, okp 31Гјп*Г\га uku­ pan iznos od Din. 43.505.10j”’ 1 ako je izrada ovih čilima bila vezana uz vrlo velike napore, jer za ćilime od po 72 oke nije školajm ala razboja (stanova), niti se je u ovim krajevima radio toliki čilim 'а takovih je bilo 2 komada i treći od 62 oke), to je ova škola ipak uspjela da izradi ćilime za srazmjerno kratko vrijeme. Za ovo se ima zahvaliti neumornom radu nastavnog osoblja koje je radilo i prekovremeno. Za ovu školu vlada veliko interesovanje kako među sa­ mim građanstvom tako i kod stranaca koji su školu posjećivali, kojom su prilikom davali svoje priloge od kojih se je podmirivala kirija. Ispiti u školi će se održati 25. juna ove godine, a prisustvovaće im pored članova uprave i delegat Kralj. Banske Uprave Zetske Banovine. Na Vidovdan kao i svake godine biće izložba radova. Prihodi škole za ovu školsku godinu iznosili su Din. 78.359.85. a rashodi Din, 45.917.10, tako da saldo gotovine na dan 19. juna iznosi Din 32.442.73. Iz ovoga se najbolje vidi kakav je rezultat polučila ova Gajretova ustanova u ovoj godini. Školu su ove godine završile sledeće učenice: i.) Crnišanin Dženka, 2.) Čilerdžić Emira, 3.) Hudović Nedžiba, 4.) Bajraktarević Sadija, 5.) Šaronika Ufa, 6.) Škrijelj Kimeta, 7.) Husić Nurija, 8) Hodžić Huška, 9.) Fujalkić Sadija. Ranije je završilo ovu školu 31 učenica, što sa gornjih 9 iznosi 40 učenica, koje su završile ovu školu i koje se bave ćilimarstvom kao obrtom. Ova Zadruga radi već 7 godina. U radionici Za­ druge njeguju se sve vrste ručnih radova a naročito vezovi. U ovoj godini izrađeno je 14 komada velikih haljina, 12 komada malih haljina, 64 jastuka, 95 bošči, 40 metara lozica, 80 motiva za kape, 10 maramica, 8 peškira, 32 kape. Izrađene radove Zadruga šalje po većim gradovima naše države i to: Beograd, Zagreb, Split, Dubrovnik, Novi Sad a i preko granica naše države, odakle dobiva pohvale i nove narudžbe za vrijedne radove. Zadruga je osnovana sa udjelima, koji su potpuno uplaćeni u sumi od Din. 146.550. Rezervni fond Zadruge iznosi ove godine Din, 63.602.95. Višak u ovoj godini iznosi dinara 8891.75. U radionici su namještene kao radnice muslimanke: Abdić Sejda, Arnautović Mulija, Alihodžić Haša, Aganlić Šuhreta, Berberović Nura, Bičakčić Zekija, Babović Salema, Brkanović Ševala, Bravo Dželila. Begić lfeta, Biber Razija._ Bukvić Behija. Bektić Dika, Baščaušešivić Muniba, Cico Munira, Cvijetić Zekija, Cerić Aziza, Česmić Fehma, Česmić Safija, Čalkić Mutafa, Džemo Aiša Cećo Džehva, Đukić Fajza, Džejić Fahrija, DizdarejfkLRabija, Dorotić Razija, Dalipagić Rasema, Delić Behija, Elezović Šemsa, Musafirović Kijama, Memić Razija, Mujezinović Medžida, Mirojević Zineta, Mahmudbegović lfeta, Mehmedalić Badema, Mahić Razija, Muhedinović Fatima, Musakadić Zulejha, Mujkić Advija, Murga Šemsa, Nančagić Razija, Pilavdžić Rafija, Piljević Rabija, Riković Aiša, Sarija Mulija, Smajić Ismeta, Sudžuka Hajra, Sejidović Hanka, Šero Hadžira, Šero Razija, Šljokić Paša, Uzeirović Sulhija. Ukupno je zaposleno u radionici zadruge 55 muslimanki, že­ na i djevojaka. Sm ještaj d jece putena P riv red n ik a n a z a n a te Već tri godine bratsko privredno društvo Pri­ vrednik u Beogradu, u želji da pomogne muslimanski dio našega naroda u stvaranju privrednih jedinica i kadra savremenih privrednika, blagonaklono je pristu­ pilo primanju i smještaju muslimanske djece na za­ nate i trgovine. Tu djecu prima Privrednik od po­ četka ove društvene godine na preporuke mjesnih odbora i povereništva Gajreta. Privrednik je u svenu smjestio tokom poslednje tri godine 108 muslimanske djece. Ove godine namješteno je nešto manje djece nego prošlih godina, ali držimo da će do konca ove godine dostignuti broj od prošle godine. Primjetiti nam je da je od smještene djece njih 36 napustilo poslo­ davca i izučavanje zanata. Koliko smo obavješteni, djeca koja su napustila svoja mjesta, učinila su to krivnjom njihovih roditelja, jer ih oni nisu dovoljno uputili na prilježnost u poslu, ili su ih svojim pismima, kad su već bili namješteni, uzbunili i odveli kući bez 221 �ikakva razloga. Radi toga skrećemo pažnju svima društvenim odborima koji preporučuju djecu Privred­ niku, da upute roditelje kako treba, te da djecu koja već budu namještena na posao, ostave na miru, jer sa njihovom nepromišljenošću djeca im ostavljaju mjesto a time dovode u nepriliku društvo Privrednik, koje poslije ovakih slučajeva teško može da namjesti na ta mjesta drugo dobro dijete. Naša je dušnost da i ovom prilikom iskažemo našu najsrdačniju blagodarnost društvu Privredniku na njegovoj pažnji i materijalnim žrtvama koje ukazuju prema muslimanima. G a jre to v a š le d o v n a š e g rts k a z a d r u g a u S a ra je v u U cilju razvijanja smisla za štednju i zadrugarstvo 1. novembra prošle godine osnovana je Gajretova še­ grtska štedovna zadruga u Gajretovom šegrtskom do­ mu u Sarajevu. Članovi ove zadruge su Gajretovi pitomci-šegrti. Svaki pitomac-šegrt je član ove zadruge. Svaki zadrugar uplaćuje blagajni zadruge 1 dinar čla­ narine mjesečno^ Osim toga, svi oni pitomci-šegrti koji dobivaju nedeljau nagradu, uplaćuju 60°/0 od te na­ grade Zadruzi na štednju..Zadruga daje pitomcima zaj­ move i to do polovice visine njihove štednje u zadru­ zi, uz garanciju dvojice'jamaca šegrta. Od 1. novem­ bra prošle godine ' «fo *26. juna o. god. ubrano je od pitomaca na ime štednje Din. 3 935 a od toga je izdato pitomcima zajmova Din. 1.968. Radni dan zadruge bio je nedjelja. "Upravu zadruge sačinjavaju pitomci: Hatibović Abdurezak pretsjednik, Ramić Murat podpretsjednik, Zeljković Smail, Čatić Safet i Manovović Mehmed članovi bez funkcije. Nadzorni odbor: Drnda Hasan pretsjednik a članovi Alibegović Hilmija i Oglić Husejin. Poslovođa zadruge je Kreso Kadrija, koji je vodio poslovne knjige zadruge, tačno i uredno, bez nagrade. G a jre to v a r a d io n ic a z a i z u č a ­ v a n je i iz r a d u r u č n ih r a d o v a u T reb in ju Uviđajući teške prilike u kojima se nalazi naš elemenat, a u želji da kod naše ženske onladine stvo­ ri što jači smisao za produktivnost i koristan privredni rad, inicijativom nekolicine Gajretovih radnika iz Trebinja osnovana je Gajretova radionica za izučava­ nje i izradu ručnih radova u Trebinju. U cilju osni­ vanja Radionice održan je prvi sastanak 24 jula prošle godine, na kome je sakupljeno građanstvo ovu akciju jednodušno pozdravilo, izabravši odbor koji ima da izvrši organizaciju Radionice. Osnivajuća skupština održana je 2. septembra prošle godine. Radionica je otpočela s radom i svečano otvorena 25. decembra prošle godine. Za nepunih šest mjeseci pod vodstvom spremnih i agilnih nastavnica Radionica je pokazala 222 vrlo zadovoljavajuće rezultate. Kao i svaka plemenita akcija tako je i ova imala izvjestan broj protivnika me­ đu muslimanima u Trebinju, koje je bolo u oči što je ova radionica Gajretova i što nosi njegovo ime. No ta sitna zavist pojedinaca nije mogla da omete ovu plemenitu ustanove u njenom radu. Slučaj osnivanja ove radionice u Trebinju je jedinstven primjer smisla za rad i za samopomoć, jer je Radionica osnovana na osnovu uloga članova dobrotvora i utemeljača trebinjskih muslimana. Uprava radionice naročito ističe ple­ menitu gestu Sadovića Zaima, industrijalca u Parizu, koji je za ovu godinu uplatio Radionici kao ve­ liki dobrotvor 2 000 francuskih franaka, obećavši da će i u buduće svake godine uplaćivati članarinu ovoj Gajretovoj ustanovi od dinara 6.000 — Zatim uprava Radionice ističe gestu dr. Karamehmedovića Hamdije koji je ovoj radionici dao svoj prilog od Din. 5.GC0.Radionica je smještena u vrlo podesnim prizem­ nim prostorijama, sa dvije učenice, jednom sobom za džamiju, kanćelarijom i jednom sobom za ostavu. Nastavni program radionice je slijedeći: Teorijska i praktična izrada raznih ručnih radova, krojenje i ši­ vanje odijela, rublja i veziva, nauka o pismenosti i vjeronauka. Vjeronauka se predaje sedmično dva sa­ ta. Poste зепо će se uvesti predavanja o higijeni, do­ maćinstvu, vaspitanju, konzerviranju hrane, mljekar­ stvu i t. d. Dosadanji uspjeh učenica je zadovoljava­ jući, jer je 18 učenica polučilo odličan uspjeh, 21 vrlo dobar i 17 dobar. U svemu je u školi 56 učenica. Prihod Radionice od osnutka odnosno od 1. de­ cembra 1932'. do 20. juna ove godine iznosi I ’in. 58.293 64 a razhodi Din. 33.612.80, tako da se nalazi čiste gotovine u Radionici na 15. juna ove podine Din. 24.680.84. Ova cifra prihoda najbolje svjedoči sa kojom su voljom trebinjski muslimani prihvatili ovu ustanovu i koliko je truda uložila uprava Radionice da bi se pokazao što bolji uspjeh. Upravni odbor radionice sačinjavaju: Pretsjadnik Muharem ef. Kulenović, podpretsjednik Mehmedaga Zubčević, Sekretar Sadović O. Mustafa, blagajnik Custović Alija, odbornici Hajdarhodžić Smajilaga, Zubče­ vić Mahmutaga, Kabil Murataga, Kapetanović Mujaga. Zamjenici: Begović Zejnil, Bakšić Hivzija, Čatović Huso, nastavnice: Zvizdić Hatidža (upraviteljica) i Klepić Memnuna — bivše Gajretove pitomice. Radionica je izradila od 1. januara do 15. juna ove godine sledeće predmete: 90 komada prostih muš­ kih košulja, 40 komada prostih muških gaća, 54 komada finih muških gaća, 40 komada finih muških košulja, 4 komada muških spavaćih košulja, 100 komada žensko­ ga veša, 141 komad ženskih haljina, 7 komada ženskih kaputa, 2 ženska kostima, 49 komada ženskih bluza, 25 komada dječijih muških odijela, 69 komada raznih vezova i 7 ženskih jakni. Od 1. jula ove godine u Radionici se uvodi'i odjelenje za ćilimarstvo. Uprava Radionice izvršila je �sledeće priredbe u Radionici: ženski mevlud, zatim sijelo sa dočekom muslimanske Nove godine i jedan roditeljski sastanak. Održan je u Radionici alnafabetski tečaj pod vodstvom učiteljice Klepić Memnune i tom prilikom se naučilo čitanju i pisanju 25 naučnica. Za vrijeme Ramazana napravljena su u radionici od sakupljenog zećata odijela, kojima je obučeno 15-ero siromašne djece. Салихага Фочо, Салих Муфтић, Фехим Скаљић, Д ервиш Тафро, Мехага К учукалић, инж. Мехмедалија Јаловчић и Х амдија Капиџнћ. Ч ланови Г лавног одбора И8ван О арајева ф унгирали су ове године: Х аџи Ибрахимага Слипичевић из Мостара, Есадбег А либеговић из Дервенте, Осман Р еџић из Б и х аћ а, Мустафа М улалић из Ливна, инж. С уљ ага Са* лихагић из Б ањ алуке, Џемалага Т елалбаш ић G a jre to v i p ilo m c l u K o ž a rs k o k r z n a r ­ И8 Т узле, Сабит Ч ам пара из С тоца, Мухаsk o ! šk o li u V isokom медбег П рељ убовић ns Бјељине, Али еф. ОрPrije 3 godine u Visokom je osnovana stručna ман И8 Љ убуш ког, Теуфикбег Тахирбеговић Zanatska kožarska škola čisto praktičnog karaktera a из Плевал>а, Ахмед Садиковић из Б у го јн а, njen je cilj odgajanje modernih kožara koji će raditi Хамдија Б аш аги ћ из Травника, Х асан еф. bilo za sebe bilo ulaziti u poslove i spremati se za bu­ Х аџихалиловић из Вишеграда, Мехмедалија duće poslovođe. Škola traje 3 godine i dijeli se na Х аџић из Коњица, Салих еф. Х асић из Ф оpraktičnu i teorisku nastavu. Ova poslednja je veoma че, Мехмедага Зубч еви ћ И8 Требињ а, Мустаozbiljna i obimna. Učenici izučavaju izradu svih vrsta фа Зухри ћ из Санског Моста и Хамдија Тахkoža a među njima i krzno. Ovo poslednje naročito мишчија из Високог. je značajno za to što krznarstvo kod nas uopšte ne Главни одбор конституисао се на својој postoji a ima sve preduslove za uspješan rad i opsta­ првој сједници овако: П ретсједник Др. Авдо nak. Praktična nastava izvodi se uporedo sa teorijskom Хасанбеговић, 1. подпретсједиих Д р. Ибраu moderno uređenoj fabrici koja raspolaže sa svim хим Хаџиомеровић, 2. подпретсједник Х усеин potrebnim mašinama i postrojenjima,'Nastava traje 10 К адић, секретар Хамид К укић, благајвик mjeseci u jednoj školskoj godini, zatim 1 mjesec fe"'' Салих Тафро, a остали чланови били су без rijalne prakse u nekoj tvornici u zćmlji urkeju ih šalje нарочите uprava škole. Škola ne daje nikakvu titulu svojim uče­ nicima. Ona ih sprema- za privatan samostalan rad. Главни надворни одбор изабрао je претMogućnost rađa i zaposlenja svršenih učenika ove сједника Хамдију Увејса, a чланови су му škole nije mala. U državipostoje velike tvornice ko били: Мехага Чомара, Е јуб Адемовић и Салžarske koje sada zaposlavaju strance. Društvo Gajret ко Хасанбеговић. koje ima u svome programu i privredno podizanje Г лавви и8вршни одбор je након одобреnaroda smatralo je za potrebno da posveti pažnju i њ а нових правила, подијелио цјелокупан друosposobljavanju privrednika kožara, pa je prema svo­ ш твеви рад у б секција, и то 1) Секција sa jim raspoloživim sredstvima uputilo u kožarsku školu ивтертате, стипевдвје и потпоре: прочелвик u Visokom piriličan broj đaka muslimana. Ove godi­ проф. Д ервиш Тафро, члавови Д р. Махмуд ne završava ovu školu 9 Gajretovih pitomaca koji će Мехмедбашић, Салих Муфтић, проф. Хамдија biti, bez sumnje, vrijedne privredne jedinice u na­ К апиџић, Др. Асаф Ш арац, Сулејман Сариšem elementu. џић и X. Кукић. 2) Секција привредно фиГајретова организација нансијска: прочелнвк Мехага К учукалић, чланови др Махмут Мехмедбашић, ивж . МехПословима друш тва Г ајр ет руководи u медалија Јеловичић, Мустафа Спахо, Салих њ егову идеологију спроводи у .ж и в о т : ГлаБ- Тафро, М ујага Хардага и X. К укић. 8) Секција ни одбор, Главни изврш ни одбор са својом ва вародво просвјећивање и друш твен у пропаканцеларијом, срески одбори, мјесни одбори ган ду: проче лвик Др. И. Хаџиомеровић, чланови и повјереници. Фехим Мусакадић, проф. X. К апиџић, и вж М. Јаловчић, М ујага Сарајлић, И смет З и л џ в ћ и Г лавни одбор X. Кукић. 4) Секција за сарадњ у са ПроГлавни одбор сачињавали су у овој го- свјетом: прочелник Хусеин К адић, чланови диви 18 чланова И8 Сарајева и то: Д р. Авдо Фехим Мусакадић, Др. A. Ш ар а ц , Ф . О калвћ, Хасанбеговић, Др. Ибрахим Хаџиомеровић, С. Тафро, М. Ф адилпаш ић, Ј . П аш и ћ и X. Х усејив Кадић, Др. Махмут Мехмедбашић, К укић. 5) Секција 8а лист „ Г а јр е т “ и друФехим Мусакадић, Осман Селесковић, Др. ш твена ивдања: прочелник X . К у к в ћ , члаАсаф Ш арац, Мухидинбег Ф адилпаш ић, Са- вови: проф. Тафро, Салих М уфтић, проф X. лих Тафро, М устафа Спахо, Хамид К укић, Капиџић, М. М улаџић, инж. Јал о вчи ћ . 223 �Реџеп, секретар: Н азечић Салко, К ар аи ксш ^ Мухамед, остали чланови одбора: СадоваН Х уснија, К ап етан оваћ М уетафа ЦвијетвН Ахмет, Ч устовв ћ Алија, С алковвћ Ибрахам вв Л астве, А рсланаиЉ Аспм в а А рсл. Моста, Салко Берхамовик И8 Џ ивара. 5. ) Високо (20. вовембра 1932.) претсјед. ник Ф р ту в а Абид, потпредсјадник инж . Хр. њ ичеввк Х алил, секретар: Т аф ро Хилмија, остали члавови одбора: М аглајлик Хавпм, Зечевик И брахимбег, Х аџик Салим, Н умаваги к Невир, Пињо Раш пд сви из Восоког, Д огдибеговик Мустафа ns Д обоја к /К , К арахоџвк Ћ ам ил из Бреве, С ал ето в вћ Т е у ф -К из Вареш а. 6. ) Травпик (26. нов. 1932.) претсједн Х амдија Б аш аги к судија, потпретсједвш с Ш ахи вови к Назиф, секретар: Салих И дризбегоС рески о д б о р и вик, остали члавови одбора: Х алим бег Р у . Н акон одобрењ а нових друш твенпх пра- став п аш и к, Ш емсо К аблар ив П реочоце, вила Г лавни изврш ни одбор на оспову члана И брахим Салкица из К ар ау ле, Б е к и р И дриз45 — 58 ставио je у дужност> одборпма у 15еговик из Вотеза, Х асав К ап и к ив Биле, сједнш тима администратпвних срезова д а ор- И брахим Г р ч и к И8 Витеба. ган ивују среске одборе. H a тај повив ода7. ) Cmapu Бар (27. вовем бра 1932.) п звала с у се до 8акд.учка ове д р у ш т в ен е госједвик: Д ервиш О мербаш ик, подпретсједвив дине слиједека м јеста: Б л аж о Ђ уран ови к, секр етар : Ј а ш а р К ара1. ) Т цзла — (20. новембра 1932.) П р етђузовик, чланови одбора: М ахм ут Загаљ ор сједник Ц ем ал ага ' Телалбаш и к, подпретсједнок М уратбег Зап м овик, секретар: Мехмед Б е к о Б огзи к, Саит Х ам зик, Џ аф о АлибегоС алихспахик, одборннци: Ц и н и ћ М ехмедалија в и к, Љ у б о Б у л ато в и к , С теван П о л о ви к , ТаД р. Хазпм М уфтик, Н ож пћ М ехмед, Ш е р б п к хир Ч ап р и к и М ујо А лковик. 8 . ) БихаЛ (4. децембра 1932.) претсједАхмет — сви из Тувле, пнж. И брахим IH a ки р аги к из Креке, Р аи ф а х. Н ож ик ns Т увле, b u k : С мајик Мухамед, по тпредсједник С оф ш к А бдулах С арачевик ne Г . Т у зл е, М ехага Е сад, секретар: Р еџ и к Осман, чл аво ви одбоЧ ам џик из П урачика, А бдулах Б е р б и к ив Т. р а : Вехабовик Абдулах, Ч е т и к Б еки рага, Л у к ав ц а и И брахим бег Х аш имбеговик ns Р е џ в к Сулејман, Т а тл и к Ш еф ик, И брахимп аш и к М устафа, М ујакпк Х усеив, Мехик Ж и ви н и ц а . А ли еф., Д издаревик А ли еф. 2. ) Дервента (2. окт. 1932.) претсједник Е садбег А либеговик, потпредсједнш с М уха9. ) Приједор (25. нов. 1932) претсјед рем П у ја ги к пз К оторског, секретар: Х алид Селим беговик Осмавбег, п о тп р едсједвп к ХаШ е р и к из Д ервенте, чл ан о ви : Елевовик сан М ујагик, секретар: Н аи л еф. Т р е п и к , одХ ам дија, А вдага Х усеин чехавк, Н еџиб Ч ар- б о р в и ц и : Саво Стојановик, инж . Мехмед Баџ и к , Г1>а Ф ерида Ш е р и к , Ф а и к Х а џ и а ги к из л и к , М ухарем М иџнк, Ф ехим ага С и тви ц а — Б . Б рода, Смајл еф. Х а џ и к ns Велике, Х аџи сви И8 П ријед ора и Н аи л П аш и к и8 Љ убије. Ариф Џ ан ан ови к ив О џака, А ган С инановик 10. ) Ц азин (12 дец. 1 932.) претсјед ne Б . Д убочца и З ах и р о в и к И8 Ј а к е ш а : Ј а в и к Мехмед, потпретсједнш с: М ујевивовик 2.) Коњиц (12. октобра 1932.) п р етсјед - Х асав , се к р ет ар : Ћ о р ал и к Х у сеи н , чланови ник: М ехм едали јаХ аџи к, п одпретсједни к Сма- одбора: М ахмут Џ аф еровик, Н о зд ер ац Алија, илбег Љ убови к, секретар А бдурахм ан Сади- Т ором анови к Х асав , Ћ ам и л о ви к Ахмет, Де* ковик, члапови одбора: Еминбег Б е г т а ш е в и к л и к С у л ејм ав, Б у љ у б а ш и к С и в ан , Ри8вић Ј у с у ф М утевелик, И брахим Х аџ и -З у к и к, Сма- Т у р с у в , Т ором авовик Мехмед. јо К осовац и Авдо Софо, сви ив К оњ ица, 11. ) Гацко (11. дец. 1932.) претсједн Медар Осман ив Јаб л ан и ц е, Ћ у р и к М уотафа Х а с а н Ш ак о ви к , потп р етсјед ви к : Ариф Ха_ u s О строш ца, Ч у в л е Д ерви ш ив Б је л е м и к а са вб е го ви к , секретар : А хмет Ч ам п а р а, члано4.) Требиње (9. окробра 1932.) п р етсјед - ви одбора: З и к р и ја О мерагик, М ахмут Чамнше: Зу б ч ев и к М ехмедага, потпр. Х ајр о в и к п ар а , Б е ш и р ЕГашик, Х амдија Х рустановић Д јел о к р у г рада појединих секција про□исао je Г л а вн п изврш ви одбор посебнпм правилником. П рочелввци са8ивају у сједннцо своје чланове према потребн или ако то 8 \траж и једна Tp f k n a a чланова дотичне секције. П рочелници рефериш у о раду својих секција у сједноцама Г л авн ог одборе и на главној скупш твни. Подјелом рада на секције ом огућено je да се свакп друш твени посао п свако питаљ е које до^е на дневни ред, претресе томел.ито у односној секцији и д а се no сваком питањ у доносе здрава ријеш а no ивтересе друш тва. В аж вији вакљ учци секција су изврш ни no одобрењ у Г л авн о г ивврш ног одбора. Морамо нагласити да je нарочито интензиван рад био у секцији sa интернате a затим у прнвредно-финансијској. 224 �M jesni o d b o ri Зећ о П аш о ћ , Ибро М ујезиновпћ, Алија Лаго Абид П ргуд. Glavna snaga Gajretova leži u njegovim mjesnim odborima i njihovom članstvu po gradovima i selima. 12. ) Бугојно — (13. мај 1933.) претсједник Mjesni odbori djeluju u dva glavna pravca: U pravcu Ахмет Садшеовић, секретар: Мехмед Мутеве pribiranja društvu potrebnih materijalnih sredstava i лић, члановп одбора: Ибрахим еф. Х аџиах м етовић, ннж. Садулах Н икш аћ, Абид еф. u pravcu ostvarenja njegovih ideoloških ciljeva. Po požrtvovnom radu funkcionera Mjesnih odbora, Учембарлић, Смајл бег Ф илиповић, Ахмет П аш оћ, М устафа Л>ута, Џ евдет Идривбего- po broju Gajretovih pristaša i članova u njihovim вић, Х усепвага Х аџвабдвћ, Др. Стјепан Вп- mjestima, najbolje će se ocijeniti veličina Gajretova zamaha na kulturnom i ekonomskom preporodu na­ дале. šega elementa. I ako se mi svi možemo da ponosimo 13. ) Столац (20. јун и 1933.) претсједник: С абат Ч ампара, потпретсједник: М устафа Ри- mnogim Gajretovim mjesnim odborima, čiji su rezultati 8ванбеговаћ, секретар: Едхем Б аћкал о, чла- rada poznati i iz pisanja lista Gajreta, a koji otskaповп одборн: М устафа Ш ар а ц , Х алил Махо- ču i svojim materijalnim rezultatima koji se vide u в вћ , И бро Бећевић, Мехмед Гребиџела, Џен- ovogodišnjem izvještaju, nažalost izvjestan broj mje­ ка Сарајлић сви ив Стоца, Х асан Х асић из snih odbora ne zadovoljava svojim radom. Iz dosadaД омановаћа, Н азиф О пнјач ne Ц рнића, Сал- njeg iskustva znamo da su rezultati mjesnih odbora neovisni o majerijalnim i drugim prilikama u mjestu, ко Ш ат о р пз Локава. Фоча, Рогатица, Кладањ — пош то н ас у nego su ovisni od požrtvovanja i umješnosti radnika. I имали потребних увјета ea оснавањ е срескпх najsiromašnije mjesto, ako se u njemu nalazi bar je­ одбора, јавили су д а ћ е Мјесни одбори »у dan prekaljen i požrtvovan Gajretovac, može da po­ сједиш ту адмонистративних сревова привре- luči odlične rezultate. Pogledajmo u blagajničkom мено преубвти дуж ност сресквх одбора, док izvještaju prihode po pojedinim mjestima, pa ćemo se се успоставе органивацвје Гајрера н а селпма. uvjeriti da je to tačno i da nekoja manja i siroma­ И ако je Г л авн и иввршни одбор проду^- šnija mjesta daju mnogostruko veće rezultate od iz­ љавао неколико п у та роково 8а спровођење vjesnih većih mjesta gdje su i ekonomske prilike органивацаје сресках одбо^а, до 8акл>учка kudikamo povoljnije. ове друш твене године није се могла спровести та организација. Д а je та органпзацвја спроведена када je то"Г л авн и одбор одредио no први п у т, сигурно je да бисмо имали данас много ја ч у организацију, нарочито иа селу, a у8 то и материјални ревултати крајем ове годвне били би без сумље кудвкммо повољиијв. П римјетити нам je да се срескв одбори који су в ећ образовани, нису придрасавалп прописа правила у погледу рова одрж авањ а редовних сједница. Уз то су среским одборима предвиђене и многе друге дужности које онв н псу у цијелоста испунили. В аж ност спровођењ а сресках оргави8ац в ја паје потребно нарочито наглаш авати када се ана да срески одборп имају да дају дврективе и да бодре на интензпвнпјв рад све др уш твене једвн ице у своме срезу, да стално врш е надзор над њпховим радом, да п р ош ирују орган ввац вју и јачају друш твену свијест. К ада бп били организованп ореска одбори у свима сревовима п када би врш вли намијењепе им дужпости, не би се деш авали материјалпи пропусти код некојих једпннца, те бв н администрацвја код поједвних једпнпца била уреднија. С тога не можемо пропустптп ову прилику да не приговоримо песпровођењ у оргапазације сресках одбора у срезовима гдје sa то постоје услови. Mjesr\I o d b o ri u go d . 1932-33: Aladinići'Cmići (srez Stolac) Halil Balavac, Nazif Opiјаб, Hakija Šetka, Muetafa Serdarević, Hasan Hanić, Ahmed Pejak, Hakija SoldiD, Mehmed Gološ, Vide Moro, Atif Op:jač. Avlovac (srez Gacko) Arifaga Hasanbegović, Zaćo Pašić, Sajto Pašić, Ibro Fazlić, Mumo Hasanbegović. Hajdar Hasanbegović, Salčin Šehović, Mujo A. Hasanbegović, Džemil Hasanbegović, Mustafa Pašić. Banjaluka (muški) lng. Suljaga Salihagić, Dr. Tudor Lazarević, lng. Omer Kajtaz, Edhem Bekić, Huenija Džumrukčić, Fehim Kurbegović, Muhamed ef. Alihodžić, Salih Ramić, Marko Livnjaković, lng. Fehim Đulbegović Banjaluka (žeuski) Fatima Džumrukćić, Duda Bekić, Vahida Tetarić, Šida Hus»đžinović, hanuma Kaj­ taz, Arifa Tabaković, N. Bućo, Senija Dizdarević, Emina Muhurdarević, Tevhida Begtašević. Begovhan (srez Žepće) Đulbeg Zaimbegović, Petar Bahniak, Derviš Odžakić, Mustafa Ajanović Ivo Marinćić, ćamil Leto, Zajko Kadić, Adem Đinić, Šandor Sohnenschein, t''majil Ruvić Bihać (muški) Osman Redžić, Sulejmau Redžić. Božo Botić, Esad Softić, Abdulah Vehabović, Muslafa Hasić, Hasan Saračević. Muhamed ef. Smajić, Nurija Midžić, Veljko Mandić. Bijeljina (muški) Muhamedbeg Preljubović, Ibrahimaga Husagić, Halil Hajdurović, Ali ef. Aliefendić, H. 225 �Muharembeg Pašid, Asim ef. Mehmedagić, Нчшdija Resić, Mehmedbeg Fidahid, Hamid Imamović, Mujaga H. Beganović. Bijeljina (ženski) Šefika h. Pašid, Nara h. Pašć, Asja Kavarović, Zlata h. Preljubović, Ulvija li. Pašid, Safveta h. Dautovid, Ajiša h. Pašid, Hašmeta h. Torlid, Nevresa h. Osmanbegović, Mina h. Pašid, Bijelo Polje Murat Burdžovid, Jovo Lazarevid, A. Pantazijevid, Mulo Muzurovid, Ibrahim Dobardžić, M. Hašid, ćamil Hota, Šemsudin Zečevid, Abazbeg Zejnilovid, Aleksandar Crnojević. Bileća ćamil ef. Arnautovid, Arif Arslanagid, Fehim Babovid, Hasan Prohid, Emin Hadžić, šaćir Isovid, Ismet Fazlić, Hamid Kapidid. Bitolj Milivoje Momdilovid, Dimitrije Prenovid, Kemal Islami, Hasan Haindi, Husein Talat, Jovan Datlić, Akif Alijevid. Blagaj (srez Mostar) Mustafa Leho, Abdaga Đankid, Ibrahim Ajan^vić, Ibrahim Drljevid, Alija КгЈ>о, Meho Kamerid, Omer Husagid, Alibeg Velagić. Omer Obad, Avdo Memid. Bos- Brod (srez Derventa) Šukrija Hadžid, Hilmo Hodžid, Husenn Hađžisejdićr Galib Hadžid, Mehmed Kondžić, Šefko Jillijirld, Seid Bajramovid, šefko Kondžid, Ćamil Piskić, Sabit MujkaneVuT Bos. Dubica Hašim Šerić, Du&gn Bižid, Rifat Lelic^ M. Alija BećjreVić, Mustafa Pezid, Tahir Lelid, Omer D.elić, Jovo Miljkovid, Edhem Dolić, Uzeir Seferovid. Bos. Gradiška Mehmed Sokol, Hasan Bedirevid, Kasim Džumhur, Avdo Dubidanac, Veselin Gvaid, Vla­ dimir Malid, Halim Mujadžid, Avdo Buzaljko, Ahmed Pletilid, Ibro Fišek. Bos. Kobaš (srez Prnjavor) Dr. Hamdija Bravo, Rizabeg Alibegovid, Ferid Kapetanović, Husein ef. Huremovid, Mehaga Dizdarevid, Petar Đbkić, Hrusto Alibegović, Mustafa Kapetanovid, Rade Maksimovid, Đurica Damjan. Bos. Kostajnica (srez Bos. Novi) Mehmed Tihid, M. Alija Arnautovid, Rajko Karan, Dušan Roknid, Idriz Aganović, Mehmed Valjevac, Šerif Begid, Hasan ef. Muratovid, Mirko Pavid, Milan Đorđević. Bos. Krupa Boško Zeljkovid, Murat Šuvalid, Abđurahman Aleševid, Emin Tirić, Smajil Bišdevid, Osman Kabiljagid, Hasan Mesid, Luka Senid (Potpuno neaktivan) Bos. Petrovac Sulejman Jakupovid, Alija Hujid, Teovfik Šehid, Ruetem Beširević, Munib Haznadarevid, Meho Hujid, Mahmut Kahvedžid, Muhamed ef. Šenid, Dragutin Sekanina, Jovo Marjanovid. Bos. Samac (srez Gradačac) Dr. Džafer Mehmedagić, Ali Riza Salihovid, Mustafa H. Alibegović, Muharem H. Jusufović, Mujaga Repidid. Brčko (muški) Dr. Riza DubinOvid, Dušan Buđen, Pe­ tar Božid, Seid Buljina, Jusuf Slomid, Fehim 226 Kudukalid, Hamid Šehid, Jovan Stanisavljević, Sulejman Alijagid, Redžeb Mekić, Brčko (ženski) Šerifa h. Trebmčev.ć, Tahira h. Simito. vid, Avnijalh. Bukvica, Selima h. Kadid, Emira h. Kantardžid," Hanumka h. Edhemovid, Raliija h. H. Mehmedagić, Neelija h. Dedid, Zineta h. Mujanovid, Paša h. H. Mehmedigid, Zekija h. H, H»aanefendid, Mesrura Kudukalid. Breza (srez Visukt) Ćamil Karahodžid, Олпап Herco, Omer Dinarevid, [smet Suljid, Suljo Silajdžić, Meho Silajdžić, Hamdija Mandid, Arif Herco, Lutvaga Maratovid. Brodarevo (srez Prijepolje): Suleiman Salihovid, Aziz Šehovid, Litvija Ćengid. Šerif Bašid, Savo Zindo vid, Hrustem Kriještarac, Todor Lazovid, Huso Špirtovid, Nazif Bećirovid. Bugojno: Ahmed Sadikovid, Ibrahim H Ahmetovid, Mehmed Mutevelid, Ahmed Idrizbegovid, Abid ef. Udambarlid, Smailbeg Filipovid, ing. Sadulah ef. Nikšid, Mehmed Ždralovid, Stevo Vučić, Raif Sulejmanpašić Carevo selo (srez Štip) ćazim Halid, Risto Zlatković, Mehmed Nuri Alijevid, Svetozar Pekid, Mahmud Ališan, Emin Omerovid, Sulejman Kadijski i Mehmed Bošnjak Cazin: Mehmed ef. Jakić, Alija Pozderac, Husein Ćoralid, Mehmed Pozderac, Mahmut Pozderovid Ahmed Ćemalovid, Hasan Toromanovid Čajniče: Nedžibeg Prašo, lsmet Arifovid, Mustafa Sa­ rajlić, Edhem Smajlović, Hamidbeg Herenda, Ha­ mid Fočo, lbro Smajlovid, Dr. Boris Kosov, Ejub Smajlovid, Meho Smajlovid Čapljina (srez Stolac): Salih Kazazid, Dr. Nikola Princip Alija Sarajlid, Hadžo Soldo, lzet Zvizdid, Ahmet Kapetanovid, Fazlija Ćiber, Omer Šehovid, Husein Begid, Ibrahim Kazazid Derventa (muški): Esadbeg Alibegovid, Sejfulahbeg Begovid, Alija Huaedžinović, Smail Hakija Udžvarlić, Avdaga Dervišagić, Hamdi ef. Elezović, Halid Šerić, Šemsibeg Abdulahefendić, Mustafa ef. Halilović Derventa (ženski): Emira Alibegović, Bahrija Smajilbegović, Ferida Šerić, Mubera Halilović, Šaćira Ali­ begović, Zijifa Hadžialić, Fata Gradašdević, Vasva Halilović, Ćamila Ruždija, Alema Tirić Doboj (srez Tešanj): Elmas Sarajlić, Agan ef. Bešlagić, Ahmedbeg Gradašdević, Šemsudin Sarajlić, Dr. lzudin Džananović, Edhem Omersoftić, Alija H. Mujagić, Dr. Džafer Dautbegović, Daut Hadžikadunić. Donji Vakuf: (srez Bugojno) Hf. Mustafa Basara, Smail Putara, Smail Verem, Osman Trto, Nurija Cero« Muharem Adžemović, Omer H. Omeragić, Muharem Cero. Domanovići (srez Stolac) Hajdar Lizđe, Hasan Hasić, Mustafa Haljevac, Ahmet Lizde, Ahmet Šuta �Ibro Hadžić, Alija Krpo, Alaga Kapetanović, Salih Lizđe Duhovo (srez P tć) Zumber Zejnil, Ibrahim Šadtović, Alija Zekić, Mulo Ejip, Sadik Ređža, Mulo Sadrija, Ramiz Sadrija, Alija Joja, Sadik Remca, Arif Ešref. Dubrave tur. (erez B. Gradiška) Neđžib Čatak, Mehmed Hatić, Salih Šehović, Mujo Cimiratić, Smail Mulalić, Emin Fanković, Mujo Numanović, lbro Rizvanović, Juso Raković, Osman Lović Dugopoljana (erez Sjenica) Sulejman Kamberović, Kasum Šehović, Ramo Hodžić, Abit Redžović, Mihsjlo Đenošević, Ibrahim Bešić, Šefko Omerović, Kemal Brajović, Džemo Murić, Muharem Ljojić Dživar (вгег Trebinje) Mehmed Duraković, Ahmet Ha­ džović, Šukrija Hadžović, Hamdija Fazlinović, Murad Erkočević, Fazlija Hadžović, Hueo Alija gić, Zaim Budalica, Hilmija Zubčević, Ekrem Er­ kočević Foča (muški) Alija Omersoftić, Salih ef. Hasić, Sulej­ man Kemura, Šaćir Hadžihalilović, Dika Pilav, Huso Karahasanović, Šaćir H. Ahmetović, Omer. beg Čengić, Ahmet Trhulj Foča (ženski) Munira OmerKodžić, Almasa Karabdić, Sabira Njuhović, Dika Pandur^Dika Pilav, Sehija Avdagić, Fadila Pekušić, lfeta Behlilović, Hasiba Hasić, Nefisa Musić Fojnica Dr. Husein Raljević, Ahmed Rezaković, Enes Varešlija, Alija Tihić,. Ferid Husbašić, Edib Karasalihović, Muhamed Salihagić, Derviš Salihagić Gacko Abdulah Gavranovi^ Adem Šaković, Zikrija Omeragić, Husnija Dizdarević, Ahmed čampara, Bešir Pašić, Hamdija Hruetanović, Vaeilije Bijelić Hasan Šaković, Mahmut čampara Giljani Jusuf Zija H- Jakubović, Adem Prekić, Božidar Marković, Sulejman Agušević, Ilija Nešić, Mehmed H. Šabijević Godimlje (op. Borička, sr. Rogatica) Emin Hajdarović, Ibrahim Zilić, Mehmed Barlov, llijas Tafro, Nazif Oprašić, Nazif Heljić, Ahmet Šetić, Zejnil Hodžić Hamid Mešanović, Ismet Agić Gorazde (srez Čajniče) Nurija Rašidkadić, Omer Be gović, Mehmed Huskić, Nurija Harlač, Mehmed Bahtić, Mehmed Čengić, Hasanbeg Bašagić, DrSabrija Karamehmedović, Hilmaga Plevljaković, Hajro Borovac Gor. Vakuf (srez Bugojno) Mustafa Ljuta, Husein Hadžiabdić, Hašim Gavranović, Rešid Kirlić, Halilbeg Teskeredžić, Smail Redžebašić, Rešid H Abdić, Mustafa Mišić, Hasan Džino, Alija Uzun Gor. Zenica (srez Zenica) Husein Pašanbegović, Osmeni aga Durmo, Abdulah Alispahić, Redžep Pjanić, Osman Đulić, Agan Bjeloglavić, Avdo Šuvalić* Reško Pašanbegović, Rasim Alihspahić, Вајго Đulić Graćanica (muški) Asim Alikalfić, Dimitrije Mitić, Šef­ ko Mujačić, Ćamilaga Sulejmanović, Šefik Bešla- gić, Mehmed Husić, Murat Fetahagić, Hamid Kajmaković, Hasan Pozderac, Muhamed Sarajlić Gracanica (ženski) Fatka Alikalfić, Aza Vejzagić, Šemsa Kurlagić, Zulejha Žiško, Ljubica Nikolić, Danica Žokalj, Emina Halilbegović, Asim Alikalfić, Ha­ mid Vejzagić, Adil Kadić Gradacac (mušk') Sadik ef. Mulahalilović, Nurudin el Begić, Šefik Dizdar, Osman Džaferović, Ibrahim ef. Topčagić, Mustafa Huseljić, Sadik Mulahali lović, lzetbeg Jahić, Abdulah H. Šakić, Mehag Jašarević Gradacac (ženski) Šamija Jahić, Pemba Imamović, Ha tidža Kraiišnik, Razija Nezić, Emina Gradaščević Safveta Mahmudbegović, Šemsa Midžić, Futmet Gradaščević, Haša Hafizović, Rašida Nezić Hadžiči (srez Sarajevo) Ahmed Begović, Ramo Gača nović, A9im Zubčević, Sabit Hrnjić, Ibro Dupo vac, Salih £ović, Muhamed Gačanović, Ljubomi Anđelić, Muharem Nizić, Kasim Šećerović IlijaS (srez Sarajevo) Hf. Husein Ekić, Mijat Kuraja Abduselam Jelečković, Mujo Dervišević, Meh Matoruga, Murat Alić, Sejfo Ekić, Hašim Čebo Uroš Popić, Vinko Larisa Jablanica (srez Konjic) Osman Medar, Ćamil Krvavac Ljubomir Crnogorac, Junuz H. Ahmetović, Mila Bjelica, Hasan Tufek, Salko Zećo, Hf. Agan Ho džić, Jovo Mihać, Hasan Zećo (muški) Mehmedalibeg Kapetanović, Dr. Ibro Brkić, Ibrahim Kršlak, Derviš ef. Mulaomerović Smailaga H. Osmanović, Salihaga Sarač, Muha medbeg Aganović, Bećir ef. Hadžialić, Mujo Agić Čedo Katić Janja (srez Bijeljina) Muharem čemerlić, Simo Laži Osman Gruhonjić, Ahmet Alibegović, Hamzaćoralić, Mehaga Musemić, Emin Tuzlak, Aleksa Stanković, Nikola Petrović, H. Hasan Huremović Kakanj-Doboj [srez Visoko] Mustafa Dogdibegović, Huseinbeg Jašarspahić, Ešref Durmić, Zahid Frtuna Nezir Durmić, Nazif Džafić, Salihbeg čaluk, Ib­ rahim Čaluk, Ago Mujagić, Selim Merdanović Kakanj-ZgoŠća [srez Visoko] Ing Halil Hrnjičević, Ah med ef. Dervić, Hajrudin Prolić, Zulfo Prolić Mulo Kazić, Zahid Grčić, Avdaga Čehajić, Salih et. Alajbegović, Hasan Bakšić, Nazif Đokić Kalcsija (p. Tuzla srez Zvornik) Osman Gazibegović Avdo Hrustić, Naim Pašić, Hasan Hadžić, Mu stafa Gazibegović, Alija Ključanin, Omer Pjanić Hasan Hadžić, Smail Imamović, Smail Mehmedović. Karbinci (srez Štip) Stanoje Nedeljković, Mahmud Ibrahimović, Jovan Košćanin, Mustafa Fazlijević Husein Mustafović Demir Mehmedović Kladanj Šefkija Čamdžić, Tajib Đozić, Emilija Golubović, Mahmud Kadić, Avdaga Hasić, Rifat Hasić, Ejub Čamdžić, Mehmed Đozić, Ibrahim Gojačić, Muhamed Berberović И 227 �\ Ključ Smail ef. Bojiđ, Jasimbeg Alibegovid^ Sulejman Badid, Hemo Selimović, Bećiraga Hadžid, Omer Havid, Sulejman Karahafizovid, Sulejmanbeg Filipovid, Ahmed Kulenovid, Sulejman Handžić Knežina (srez Vlasenica) Milivoje Jeftid, Osman Bedar, Hasan Imamovid, Hajdar Sirajlid, Milovan Radić Konjic Mehmeđalija Hadžid, Smailbeg Ljubović, Abdurahman Sadikovid, lb ahim Hđžizukić, Jusuf Mutevelid, Smajil Kosovac, Eminbeg Begtašević, Sulejman ef. Sokolović, Hasan Nuspahić, Atif Dizdarevid Koraj (srez Bijeljina) Sakib Agić, Abđurahman čauševid, Džemal Azabagid, Muharemaga Salihagid, Dušan Jovanovid, Hasan Begić, Redžeb Muharemovid, Faik Begid, Aliaga Begić, Drago Jovid Kotorsko (srez Derventa) Agan ef. Sinanović, Kasim Hrnćić, Muharem Pujagid, Alija Alagid, Ramo Halilović, Hasan Uzeirbegovid, Hugo Hlubna, Omer Huskić, Vaso Miljkanovid Kotor Varoš Hilmija Numid, Hf- Husein Tabaković, Hilmija Omerkadid, Sabit Hasić, Selimaga H. Selimovid, Husaga Zaimovid, Hasib Spahid, Zaim ef. Osmadevid, Hašimaga Korić, Omer ef. Jelćinovid Kozarac (muški, srez Prijedor) Adem Balid, Muharem Midžid, Bedir Balagić, Ibrahim Kljudanin, Izet Prusac, Husein Cerid, Ibrahim Arifagić, Galib Osmagid, Husein T'adž'd Sulejman Bešid Kozarac (ženski) Zumreta Dedid, Azemina Šerid, Slavka Banjac, Olga Jovanovid, Radija Cerid, Ešrefa Midžid, Zumra Balid Kreka (srez Tuzla) log. Ibro Šačiragić, Ahvnet Džambid, Mustafa Kurbašić II..Franjo Smolej, Mihajlo Georgijevid, Ludvig Hoge, Mehmed Horozid, Rudolf Kren, Mustafa Kurbašić Mujo Suljetovid Krupanj Velimir Vasiljović, ’Zejnil Avdić, Ale Ahmeto vid, Osman Dudid, Memid Durmid, Salko Durmić, Bego Sakid, Smail Dudid, Mujdin Sakid, Sadik Selimovid Kupres (srez Bugojno) Ahmed Pašid, Stevo Spremo, Milan Tomaševid, Dževdet Idiizbegović, Dr. Stje­ pan Viđaš, Asim Mandžuka, Matko Mitrovid, Đorđo Spremo, Sakib Mandžuka Lastva (srez Trebinje) Ibrahim Salković, Sadik ćerimagid, Kasim Demirovid, Ali Riza Muštovid, Hf. Husein ef. Zubdevid, Jusuf Durakovid, Murat Bedirovid, Hakija Habul, Nazif Demirovid, Hašim Barakovid Livno (muški) Muharem Nikšid, Nurija Dizdar, Salih Džendžo, Derviš Maslić, Muharem šeremet, Mu­ harem Jarebica, Mehmed Ljubunćić Livno (ženski) Nafija Gagid, Azemina Latifid, Iza Brkid, Alija Nikšid, Đula Čupo, Binazija Jeleć, Rebija Piragid Lokve (srez Stolac) Mehmed ef. Alićid, Džafer Šator, Salko Šator, Alija Svinjar, Huso Sabljid, Mujo 228 Bratić, Salko Bratić, Arif Palata, Muharem P0p0vac, Avđo Šator Loznica Lazar Nikolić, Osman Ikanović, Alija Suljj^ Maksim Mrainović, Avdija Vradid, Alija Ikanović' Zaim Krcić, Huso Ikanović, Zivan Gaid Lukavica (srez Graćanica) Husein Curid, Hf. Mahmut Ćurid, Omer Mujkanovid, Ibrahim ef. SubaŠić At.f Alihodžid, Husein Omerović, Ibrahim ef. H0džid, Hf. Mehmed Develid, Muharem Develid, Mus­ tafa Ćosid Ljubinje Alija Serdarević, Aco Pideta, Muharem Serdarevid, Salih Pekušid, Smail Bakšid, Avdo Serda­ rević, Mujo Serdarević, Lutvo Trtak, Omer Dizdarevid Ljubuški Alija Orman, Sulejmanbeg Aganovid, Mustafa Dizdarevid, Derviš Mahid, Kasim ef. Sadikovid, Đulaga Lalić, Ahmed Ćerimovid, Ibraga Jakić, Ibraga Češko, Sabitaga Prolid, Mustafa Nazedić, Mustafa Ćerid, Mustafa Jakić Maglaj Ibralvm ef. Krzić, Muharem ef. Krajinid, Meh­ med Alija Lokmić, Ibrahim Ćejvan, Mehmed Ba­ sic, Fadil Muradbašid, Sulejman Muradbašić, Aziz O.nersoftić, Mehmed Alija Smajid Mioče Uvac (srez Višegrad) Šahin Ejubovid, Arif Bahtovid, Murat Fazlid, Hamid Lagumdžija, Šahin Čizmid, Redžo Hasedid, Ibro Mahid, Bekir Lagum­ džija, Dedo Bahtović, Džafo Hađž'ć Modrić (srez Gradadac) Muhamed Hadžaliagid, Hasan Hadžialibegović, Ali ef. čaušević, Muhamed Softić, Ibrahim Ganibegovid, Mehmeđ-Alija Suljid, Omer Mehić, M. Ganibegovid Mostar (muški) H. Ibrahim ef. Slipičević, Ahmed Đikić, Vebbija Imamovid, Mustafa Alikalfid, Husnija Kurt, Bediraga Bijedić, Salih ćišić, Ing. Ćazim Ugljen, Šačir Konjhodžić Mostar (ženski) čamila Kapetanović, Fahra Milavid Fikreta Behlilovid, Atifa Kurt, Šemsa Kajtaz, Fahra H. Osmanovid, Šefika Ševa, Šamija Kurt, Hatidža ćišić, Vrgora N. Mravinjac (srez Čajniče): Hasan Muratspahid, Savo Markovid, Meho Džebo, Anto Drakula, Junuz Ši­ ljak, Risto Delid, Ibrahim Pjano, Kasim čengić, Halil Tonjo, Numo Pozder. Mrkonjić-grad: Ibrahim Šehovid, Ibrahim Košmić, Rasim Amautovid, Zuhdija Borić, Bedir Gaćid, Hamdija Borić, Tahir Bajraktarevid, Alija Šehovid, Hamdija Borić, Haško Smajid Nevesinje: Derviš ef. Korkut, Muhamed Balid, Hakija Omerovid, Adem Begovid, Asko Kosović, Junuz Đulepa, Anto Albijanid, Ragib Muslibegovid, Su­ lejman Hajrović NiŠ'. Mustafa Šadiragid, Milislav Ivaniševid, Osman Rustanbegović, Enver Šećeragić, Matija Vicid, Sefket Hasanović, ćerim Abdurahmanović, Ali Riza Sadikovid, Mehmed ćišić, lsmail Šaćir Novi Pazar: Gojko H. Ružić, Ibrahim Riđanović, Ša- �ban Mekid, Iljaz Njuhovid, Mica Vranid, Ramiz Paljevac, Šemsibeg Čavkid, Dr. Mihajlo Luko vid, Hifzo Škrije.lj Ahmed Daća Nova varoš: Salih H. Murtezid, Ćamil Krcovid, Hajro Mujagid, Hajro Berberovid, Nazif Krcovid, Alija Bilalagid, Ramo Bajramovid, Bedir Ibrovid, Ćamil Softid, Hajro Bajrovid, Omer Salihbegovid Odžak (srez Bugojno': Mustafa Merdžanid, Mula ef, Imamovid, Muhamedbeg Sulejmanpašid, H. Mu­ stafa Rustunpašić, Osmanaga Kadunid, Nurija Sejfid, Huseinbeg Fazlibegovid Odžak (srez Derventa): Akcioni odbor za osnivanje mjesnog odbora Olovo (srez Kladanj): Fehim Jamakovid, Ramiz Imamo­ vid, Šahbaz Degirmendžid, Uzeir Kljajid, Marko Radulović, Zuhdija Jamakovid, Halil Osmanagid, Mustafa Degirmendžid, Šime Rudelid Orahova (srez B. Gradiška): Sejfudin Kulaglić, Sulejman Bešid, Zaim Mašić, Omer Lelid, Aziz Durakovid, Vlado Slađojević, Božo Priča, Joko Kontid, Azija Sekid, Suljo Gabelid Orasac (srez B. Petrovac): Redžep Memid, Smajo Zulid, Fadila Šaćiragid, Haso Dizdarević, Saban Kovačevid, Harno Vojid, Muhamed Kulenović, Omer Kadid, Mustafa Mujagid, Deđo Halilagid Orašje n/S (Srez Brčko): Husejin ćehajid, Ibrahim Н/ Omerović, Ahmed Pačuković,' Smajil Serezlić, Hasan Kadid, Sulejman H. Omerovid, Izet ć^hajid. Zijah M. Spahić, Mustafa Rašidagid, Alija Beširovid Ostrožac (srez Konjic): Ilijas Mašid, Mustafa ćurid^ | Muharem Kamerid, Mehmed H. Osmanovid, Nafija ldrizovid, Zahid Zahirović, Miladin Masal, Mujaga Alikadić, Avdo Ajduk, Hilmo Begeta Ozren (srez Sarajevo): Bego čelik, Atif Šabić, Milorad Đurić, Avdo Fazlić, lbro Rapa, Mujo Sabi£, Eminbeg Šahinpašić, Meho Dević, Ramo Abaz Peć: Nedžibeg Batić, Šerif Lihović, ćamilbeg Crnoglavić, Radivoj Zonjić, Vejsil Kadić, Jovo H. Ristić, Savo Babuvić, Šerif Muttarević Plana: (srez Bileć*): Salko H. Avdić, Uzeir S. Avdić, Mušan H. Avdić, Šaćir Dreca, Košta Kosjerina, Jakša Jovović, Bajro Dž. Avdić, Rešid Babović, Zajko H. Avdić, Salko Kusturca Plav: Tomo Spasojević, Radoš Rakuš, Salih Redžović, H. Nušović, Đoko Jokić, Šaban Redžepović, Simo Đorđević, Mula Husein Redžepović Plevlie: (muški) ćamilbeg Drnda, Teufkbeg Tahirbe gović, Ibrahim Biogradlija, Mujo Karakoš, Safvet Mušović, lbro Mekić, Avdo Karahmetović, Omer S lmanović, Sejfi ef. šećerkadić, Vehbija Katana Podgorica: Said Mujadžević, Murad Pokrklić, Halđ Mandić, Teufik Šarkić, Smail Krnić, Mustafa Biberić, Smail Methadžović, Hamid Turković, Šefket Šabanhađžović, Mahmut Bratović Prača (srez Rogatica): Muhamed Jahić, Mušan Ahmetbđgović, Meho Hota, Fehim Ahmetbegović, Atif H. Muratović, Kasim Jahić, Zajko Koljanac, Đur­ đu Cerovina, Sejfo Baručija, Bećir Muhović Prijedor Osmanbeg Selimbegović, Ing. Mehmed Balić, Abdullah Karabdić, Muharem Softić, Savo Stojanovid, Mustafa Dedić, Salih Babić, Asim Zgodić« Hasan Karahodžić, Adem Karabašić Prijepolje ćamil Selmanović, Latif Pašanović, Kadrija Kreštalica, Hasan Kadribašid, Mirko Jevdževid Alija čantrić, Arif Skađrak, Milić Arsenijeević Musa Musabegović, Hasan Hanić Prizren Mihajlo Milanović, Nusret Galib, Avdo Tanković, Šaćir Berberkić, Dušan Milosavljević, Rasim Abidin, Adem Ševket, Ejub Hasan, Muhamed Muderizović, Milan Antonović Prnjavor Alijaga Odobašić, Abdurezak Z. Tetarić, Salih Đođić, Ahmet Karić, ćamil Bakalbašid, Nazif Bajramović Prozor Mustafa Omanović, Murad ef. Nuhefenđić, Ibra­ him Šeremet, Ibrahim Šeškić, Idriz Delić, Hašim Grc:ć, Mustafa Mulahasanović, Smail Ćemalović, Salih Laki-ić, Avdo Piralić Puracić (srez Tuzla) Mehaga čamđžić, Petar Bož ć, Munir Jahić, Mujo Fatušić, Mehmed F.tušić, Mujo Šarajlid, Hasan Hodžid, Sulejman Karabegovid Radovište Mehmed ef. Udovičid, Strahin Džituševid, Ragib Viteškid, Šerif Rušid, Dževadbeg Šamija, Ismail Hasanovid, Đorđe Loznalijevid, Osman Džafer, Aco Novitović Rakitnica (srez Rogatica) Dervo Pašid, Ćamil ćatid, Rapriz Dobrača, Adil Mušovid, Bajro Vukanović, Arif Harbinja, Arif Čutahija, Nezirbeg Brankovid, Sinan Grabovica, Nail Mušovid Rogatica (muški) Sinanbeg Branković, Tajibeg, Pašid, Ahmed 0. Akšamija, Ramiz Dobrada, Jusuf Gorušanin, Smajil Osmanagid, Ismet Sijerdić Rogatica (ženski) Hajrija fl. Šehovid, Bedrija Tafro, Nezira Vajzović, Beheja Tomid, Vehbija Branković, Ferida čapljlć, Fatima Šahinpašić, Jelena Spahić, Nurka Kadrušid Rudo (srez Višegrad) Ibrahimaga Ćosovid, Salko Ćurid, Teovfik Limid, Kasim Smajević, Ahmet Čerkez, Mehmed Kreso, Murat Gotovuša, Džemil Resid, Fetah Bajramovid, Osman Imširagić Sarajevo (muški) Ing. Salih Cico, Hamdija Nikšid, Ra­ sim Kršlak, Ing. šemso Hasandedić, Bećir ef. Mehmedbašid, Ahmedaga Novalija, Derviš Derviševid, Sejfo Arifhodžid, Avdo UžiČanin, Alija Hromić Sarajevo (ženski) Đul h. Lutvo, Sejda h. Mehmedbašid, Hajrija h. Arifhodžid, Begajeta Arifhođžić-Grebo, Suada Muftid, Tahira h. Selesković, Arifa Duka­ ta r, Halida h. Kadid, Ziba h. Kršlak, Hajrija h. iamaković, Abida h. Hajdarević Sanski most Safvet Kapetanović, Asimbeg Bišćević, Te ovfik Arnautović, Hamdibeg Bišćević, Ešref Ša- 229 �bić, Muhamed Novkinić, Ali ef. H. Muratović, Mihrn Praštalo, Vejail Vajzović, Aziz Pašić Rešić Sjenica Mašan Anđelić, Gargović Skoplje Devriš ef. Šećerkadić, Dr. Bećir Novo, Hilmo H. Ahmetović, Idrizbeg šahin, Dr. Asim Kulenović, Sabit Tunjić, Dr. H. Bojadžija, Vojin Varoščić, Ahmet Veljović Sočice (srez Priboj) Sejfo Bajramović, lbro Terzić, Stje­ pan Babić, Hasan Kreso, lbro Sejerović, Mehmed Turkušić, Ilija Ostojić, Šemso Strain, Emin Strain Sokolovići (srez Rogatica) Mijat Mijatović, Arif Džiuđo, Šemsudin Babić, Numo šehić, Mustafa Hamzić, lbro Džindo, Adil Džindo, Fehim škaljić, Sabr.ja Hamzić Srebrenica Dr. Asim ćemerlić, llijas H- Mulić, Zuhdija Klančević, Šaban Begić, Sveto Lazarević, Ismet Begović, Avdo Siručić, Fadil Klančević, Edhem Abdurahmanović, Jeftan Spasojević Srebrenik (srez Tuzla) Mustafa Suljkanov ć, Alija Mujčinović, Hasan Jašarević, Ibrahim Jukić, Omer čizmić, Ahmet Džanić, Gasan Mujezinović, Osman Jašarević, Mehmed Ibrahimović, Ahmet Mujadinović Stari Bar Derviš Omerbašić, Redžep Sehović, Jašar Karađuzović, Jašar Krčiković, Vla<ia—Ratiković, Mahmud Zaganjora, Bećo Begić, Hf. Husein Ka­ rađuzović, Hasan Šlaković, Jušni Kac^v> Stolac (muški) Sabit Čampara, Mustafa Rizvanbegov ć Edhem Bićkalo, Mustafa Šarac, Muhamed šehić, Halil Mphović, Džemal Alihodžić, Dr. Hasan ef. Mahić, Smail ef. Serdarević, Ćamil Hadžić Stolac (ženski) Sar&jlić Dženka, gđa Čampara, Topalović Jelena, Fahra Kosović, čamila Šarac, Muhiba Brkić, gđa Mahić, Ajiša Ališić, Hatidža Še­ hić, Ajiša Hadžić, Rabija Ajanović, Almasa Šehović Stupari '(srez Kladauj) Hasan Vejzović, Ibrahim Hodžić, Sabit Rustemović, Branko Pajkanović, Mustafa Ima mović, Mujo Hajdarović, lbro HaMović, Sulejman Vejzović, Šećan Hodžić, Adem Hamzić Špionica Turska (srez Gradačac) Đulaga Slanjaukić, Nezir Jahić, Osman Bajraktarerić, Mehmedalija Ademović Tarevci (srez Gradačac) Vejsil Muratbegović, Mustafa Mešan, Alija Avdić, Hf. Bećir Sendijar, Murat Muratbegović, Omer Hadžić, Himzo Topčagić, Hf. Husein Kadrić, Asim Širbegović, Esad Širbegović Teslić (srez Tešanj) Mehmedalija Handžić, Omer Feriz begović, Rasim Dizdarević, lsmet Kapidžić, Eisenschtedler Dragutin, Mustafa Smailbegović, Antun Kruljac, Milan Popović, Nikifor Bajić, Hamid Pašić Tešanj (muški) Pretsjednik Mehmed ef. Lalić Tešanj (ženski) Rabija Smailbegović, Sejda Lalić, Езma Handanagić, Sanija Mulalić, Bahra Mulabećirović, Mujesira Hodžić, Emira Ferizbegović, Lenka Levi,- Zejneba Dervić Tomislavgrai Muh.med Krivošić, Mahmud Balić, дц lejman Vrhovac, Halid Šarao, Salih Pehliva„ovil, Ojman Ahmid, Luka Mitrovid, Hakija Bešić Travnik (muški) Hamdija Bašagić, Mustafa Vehabovi6 Salih ldrizbegovid, Muhamed Sadirbegovid, Hf' Salih Begović, Hid. Arnautovid, Smail Arnautovi^ Travnik (ženski) Zilha h. Hasaupašid, Ćamila Kule«,, vid, Diša Sofo, Subhija Tahirović, Fatima h. lbrihampašić Trebinje Mehmedaga Zubčević, Ljubo Babić, Mustafo 0. Sadović, Alija Čustović, Ahmetaga Cvijr.tfe Redžep ef. Hajrović, Adem Kapetanović, Muha’ med ef. Karaiković, llijas Karamehmedović, Ća­ mil Hujdur Tur. Janjari (srez Bijeljina) Salih ef. Muminović, Ra. sim Merić, Sađija Šerifović, Mujaga Korajkić, Fehim Ahmetović, Osman Dervišević, Lutvo Alagić, Abdulah lslamović, Hajriaga lkanović, Ramo Adembegović Tuzla (muški) Dr. Hazim Muftić, Mehmed Salihspahić, Ahmed Šerbić, Mehmed ef. Nožić, Muradbeg Zaimović, Mehmedalija Džinić, Mehmed Kahvedžić, Rifat Omazić, Jusufbeg H. Jaširagić Tuzla (ženski) Ajiša Mutevelić, Mukelefa Hadžiefendić, Vasvija Ćenanović, Raifa Nožić, Hajrija Šerbić, Habiba Azabagić, Rašida Arnautović, Alija Konj^T iđ d žić, Džovahira Vilović, Almasa Hadžiefendić, Nura Čamdžić Ulcinj Šefkija Muftić, Velimir Drekun, Mehmed Latifović, Zejnil Resulbegović, Suljo Alibegović, Mi­ lan Vukićević, Hf. Abdulah Buzuković, Alija Re­ sulbegović, Muhamed Nametak, Vaso Đurašković Uroševac (srez nerodimski) Rad. Babić, Nurija Dedović, Ragib Sulejmanović, Sulejman Dautović, Mar­ ko Sinadinović, Metuš Šlak, Ibrahim Ajetović, lsmailbeg Kulenović, Ismail Sulejmanović, Nezir Mehmedović, Vareš (srez Visoko) Muhamedaga Saletović. Hamdija lmamagić, Ham do Karamehić, Mehmed Šišić, Mujaga Hasagić, Aliaga Mulić, Ahmed Hasanagić, Avdija Hasanagić Visoko Abid Frtuna, lbrahimbeg Zečević, Hilmija Tafro, Hazim Maglajlić, Nezir Hadžinumanagić, Salem Handžić, Rašid Pinjo, Muhamed ef. Ahić, Ham­ dija Tahmiščija, Šemsija Duraković Višegrad (muški) Muratbeg čengić, Mahmut Behmen, Muhamed Tanović, Selim Abdulahović, Hasan ef. H. Halilović, Jefto Petrović, Niko Đurović, Ibra­ him Otočanin, Ilija Šećerović, Mahmut Redžić Višegrad (ženski) Sabira Behmen, Sofija Vlah, Zlata Popović, Fatima Kurt, Zekija Ustamujić, Šaćira Osmanagić, Ljuba Nikolić, Nura Hasanbegovic, Vilma Kušner. Vlasenica Nazim Šaćiragić, Zuhdija Hasanefendić, Re* džeb Taljić, Omer Hasanbegović, Abdulah Hasan* �begović, Hasan Kurtagić, Mujo Ahmetagrć, Mahrnut Mamić, Aziz Beganović. Vrelo (p. Istok, op. Radovačka) Smail Alija Bicović, Salih Emin Mahmutović, Abdulah Mavrić, Tofo Mađarević, Veselj Osmanović, Rustem Sadrija Rugovac, Maluš Ramo Rančević, Adem Mustafa Madirević, Mustaf Zekić, ldriz Fazlija Bicović Vučkovac (srez Gradačac) Husein Salihćehajić, Mehmed Dajić, Muhamed Trnkić, Mujo Kurbašić, Bajro Jukan, Mujo Koro, Stojan Miličević, Abdulatil Kurbašić, Abdul Kadir Fazlić Zagreb (Navijestio konstituciju odbora) Zavidovići (srez Žepče) Dr. Fuad idrizbegović, Numan Osmanefendić, Hf. Husein Odžačkić, Osman Cakić, Ahmed Muftić, Muharem Brguljak, Hakija Raljević, Pašaga Dedić, Zahir Uljić, S. Muhić Zelinja gor. (srez Gradačac) Mehmedbeg Kapetanović, lbrahim Sirajlić, Lazar Đurović, Dragutin Radić, lbrahim Halilović, Halil Ud(‘vičić, Omer Mujčinović, Mehmed Ćer-mović, Đorđo Radić, Muha­ rem Tokić Zenica Hasan ef. Beširević, Dr. Asko Borić, Sabrija Ćaršimamović, Zuhdija Mujagić, Ahmed Škrgo, Bahtija Arnaut, Nezir EkinoVić,. Abdulah ef. Serdarević, Omer Mutapčić, Sulejman Karić Zvornik lbrahimaga Kurić, Sabit Kondžić, Abdulah Mujezinović, Hakija Krđžalić, Hasan H. Ahmetbegović, Mustafa Rezaković, Adem Huremović, Alija Guj:ć, Dedaga Zejnilagić Žepa (srez Rogatica) Šaćir Tabaković, Sarija Hadžić Nurija Delić, Mustafa Pandža Žepče Đulaga Dervišić, Dr. Nikola Kisić, Abdulah Hulusija, Sulejman Pašagić, Mustafa Ajanović, Mustafa Maglić, Hasan Čavdar, Hazim Muftić, Velimir Popović, Nezir H. Nalić Žepče (ženski) š.m sa Mulalić, Esma ćašić, Razija Pa­ šagić, Razija Pašalić, Senija Dogladović, Munira Muftić, Mulija Husejnagić, Mejra Hulueija, Zineta Džinić, Mulabegović Refika Živinice (Tuzla) Salihbeg Hašimbegović, Smail ef. Divanefendić, Himzo Bešlić, Derviš Terzić, Zejir Merdanović, Milan Milojević, Muhamed Žabić Ukupan broj mjesnih Gajretovih odbora pri zaključku ove društvene godine Iznosi 160. P o v je r e n ic i Dok većini mjesnih odbora moramo da odamo svi zasluženo im priznanje na radu, većina povjere­ nika ne ispunjavaju nade društva niti vrše propise društvenih pravila. Istina, velika većina povjerenika djeluju na selu, koje danas teškom mukom podnosi privredne nedaće usljed pada cijena njegovim produk­ tima. Ali za vrijedne i Gajretu predane ljude ne smi­ je da bude opravdanje za neuspjehe privredna kriza, jer ona danas vlada kako na selu tako i u gradu. Uspjeh svake ćajretove jedinice kao i svakog drugog društva cijeni se po broju njegovih Članova, pa kad jedno povjereništvo u većem selu ili kasabici ne može da pridobije bar 50 članova, znači da nisu nađeni predani radnici koji će krčiti putove Gajretovoj misli i pribirati joj sve nove i nove pristaše. Stoga naša težnja treba da bude upravljena u pravcu iznalaženja izrađenih radnika i pretvaranja povjereni­ štva u mjesne odbore koji će moći uspješnije provo­ diti intentencije i program Gajreta. Izvjestan broj povjereništava je potpuno neakti­ van i ne daje od sebe nikakva glasa pa bi bili dužni jači mjesni odbori iz njihove okolice i sreski odbori da ispitaju uzroke njihovoj neaktivnosti i eventualno nađu nove ljude kao povjerenike. Ukupan broj povje­ reništava krajem ove godine iznosi 116. P o v je r e n ic i u 1932-з3 g o d i n i : Alipasin Most (srez Sarajevo) Kasim H. Paš'ć Arelanagića Most (srez Trebinje) Azim Arslanagić Babino (srez Zenica) Nezir ef. Pašalić Babuš (srez Nerodimski) Mejaz Vejsilović Banovič (srez Tuzla) Šaban Mujkić Barakli (srez Strumica p. Valandovo) SejfuLh Ahmetović Batkusiči (srez Višegrad p. Međeđa) Omer Čevro Batovo (srez čajuiče) Hajraga Karović i Marko Mičević Berane Neđžib Zeković Berisalići ( rez Kladanj) lsmet Karić Bihać (Povjeremca) Seida Redžić Biostica (srez Kladanj) Mehmed Mešić Bislrički džemat (srez Bijelo Polje) Rašid Dizdarević Bivolje Brdo (srez Mostar) Hasan ef. Kebo Bjelaj (z. p. Bos. Petrovac) Junuz Divanović Bjelimić (srez Konjic) Derviš čukle Blatnica (srez Tešanj) Mustafa Fetahagić Borac (srez Gacko) Alija Loga Bos. Duboćac (srez Derventa) Agan Sinanović Bos Grahovo Ahmet Hodžić Bos. Novi Mehmed ef. lbišević, (povjerenica) Tahira Cerić Bos. Otoka (srez Bos. Krupa) Osman M. Tupić Bos. Svinjar (srez Prnjavor) Esad Mušanović Brahmac (srez Srebrenica) lbrahim Ferhatbegović Brekovica (srez Bihać) Ali ef. Mehić Brifca (srez Brčko) Derviš Dervišević Brnjevica (Bos. Svinjar, sr. Prnjavor) Hf. Mustafa Hodžić Brnjica (srez Zenica) Salih Kobilica Budimlić Japra (srez San. Most) Hf. Derviš Ališić Bukinje (srez Tuzla) Ferhatbeg Azabagić Buna (srez Mostar) lsmet Alikalfić Bužim (srez Bos. Krupa) lbrahim Mustafić Careva Ćuprija (srez Kladanj) Mehmed ef. Hađrović Crljeni (srez Ključ) Hasan Dedić čaplje (z. p. San. Most) Mehmed Havić Celebić (srez Foča) Alija Тгако Celebići (z. p. Konjic) Alija Colić 231 �Ćelić (srez Brčko) Ahmed SuJejmanović čelinac (srez Banjaluka) Selim Šabanović Čudi (srez Kladanj) Atif Bubić Dragočevo (srez Foča) Hajdarbeg Tafro Debar (Vardarska banovina) Asim S. Kovačević Dobošnica (via Doboj*Tuzla) Hakija Smajlagić iDobrnja (srez Tuzla) Redžep ef. Mujkić Donja Drežnica (srez Mu star) Hasan ef. Polić Donji Zalukovik (srez Vlasenica' Omer Berbić Dorfulija (srez Sv. Nikola) Mustafa čamdžić Fatnica (p. Divin srez Bileća) Petar ćulapić Gata (srez Bihać) Šefik Tatlić Glamoč Mustafa Tirić Glasinac-Novoseoci (srez Rogatica) ćamil ef. Karić Glavatićevo (z. p. Konjic) lbrahim Šašić Godijeno (op. Slatina, srez Foča) Muradbeg Suvalija Goleš (srez Travnik) Reuf Tihić Golubić (srez Bihać) Husejin ef. Mujakić Gor. Rahić (srez Brčko) Hasan Hasanbegović Gor. Tuzla (srez Tuzla) Abdulah Saračević i Džema! Demirović Gostivar Bećir Pačić Gradišće (srez Zenica) Muhamed ef. Ćerim Gubavaćki dzemat (srez^Bijelo polje) Abdulah Njuhodžić Gurdići (srez Kladanj) Zildžo Gurda hadri (srez Kladanj) Hamid ef. Hadar Hercegnovi Adem Kipstucica Hisardžik (srez Pnjepolje) Sulejman ef. Hripavci (srez Ključ) lbrahim Kujundžić Jabuka (srez Foča) Pašo Rogo Jajce (povjerenica) Safija Softić Jakeš (srez Derventa) Bego Zahirović i Jelec (srez Foča) Mustafa Mulabdić Kalinovik (srez Foča) Ejubeg Filipović Kamen Grad (srez San. Most) Agan Badnjević Kamičak (srez Ključ) Husein Omanović Karaula (роб. Turbe, srez Travnik). Faik Bahtić Kasapović (srez Travnik) Hafiz Arif Hamzić Kičevo lsmet Uzunović Kladnica (srez Sjenica) Omer M. lbrović Koćane Milosav Đorđević Kos. Mitrovica Ahmed Selimović Kozluk (srez Zvornik) Abdulah ef. Banjanović Kula Fazlagić (srez Gacko) Osnovao se odbor Kulen Vakuf (srez Bos. Petrovac) Atif Zametica Kumanovo Azem Latifović i Ramadan Selimović Lsskovac Junuz Babalić Lipnica (srez Tuzla) Mašo Kovačević Lisičići (srez Konjic) Hidajet M. Drače Lozanski dzemat (srez Bijelo Polje) Ejub Mehović Lukavac Tur. (srez Tuzla) Abdulah Berbić Ljubija lsi. (srez Prijedor) Nail Bašić Mijačica (srez Bos. Petrovac^ Derviš Buljugić z d Ostrelj ' v Miletkovići (srez Čajniče) Mustafa Lagumdžija i Sabitaga Zuko (selo Strgačina) 232 Milimo (.rez C.jniće) Kazegići donji: Majo Ка. zagc selo Dukatovica Rijeka: balih Bižo M ilim a (srer Kladanj) lbrahim et. Dedić Mrežica (srez Fo8a) Bećir Кгајбта МшШ (srez Kladanj) Atif Sirćo NaloU M dlemat (srez Bijelo polje) Haf. Njuhodiid Nikšii Sait Mehmedović Novi šeher (»rez ŽepJe) Emin Alispah.ć Ohrid Rifat Mehmedbeg Orahovica (srez Bileća) Sajto Bajramović Oštrelj (.rez Bos. Petrovac) Sekula Mimović Pale (srez Sarajevo) Bećir Kišić Pećigrad (srez Cazin) Hasan Mujezinović Podzvizd (srei Cazin) Jusuf Mahmutović Pojska (srez Zenica) Osman ef. M. Spahič Pokoj (srez Bihać) Musaga Hodžić Pcnijerka (srez Kladanj) Mehmed lmšir •Potoci (srez Mostar) Derviš ef. Hodžić Prilep Sulhija H. Mejlić Priština Našid Teskeredžić Rakovica (srez Sarajevo) Hafiz Ševket ef. Gogić ffitsioka (srez Ključ) Omer Caušević Raščice (srez Plevlje) Derviš Hadžialić Repovci (z. p. Bradina, srez Konjic) Šaćir Koso Resavski dzemat (srez Bijelo polje) Adem Međedović Rihnica (srez Tuzla) lbrahim ef. Kuđumović Ričica [srez Zenica] Rašid ef. lmamović Ripač [srez Bihać] Mustafa lbrahimpašić Rizvanovići [srez Prijedor] Hasan Mušić Sanski Most [povjerenica] Fadila Šerbić Sanica Gor. (srez Ključ): Ali ef. Lemeš Seonica (p. Ostrožac srez Konjic] Bijro Hadžović Skendervakuf [srez Mrkonjić grad) Rasim lmamović Sljedovići [srez Rogatica] Idriz 0. Ajanović Solakova Kula [p. Ostrožac, srez Konjic) Nikola Đurišić Srnetica (srez Ključ) Bećir BišČević Stari Majdan (srez San. Most) lbrahim Kuduzović Surdulica Abdurahman Mezildžić Ševarlije (p. Doboj, srez Maglaj) Hasan Saračević Teočak (p. Kozluk srez Zvornik) Hf. Šerif Mujaković Tjentište (srez Foča) Sulejman Lojo Trnovo [srez Sarajevo] Hasanbeg Buturović Turija [p. Puračić srez Tuzla] Mehmed ef. lmamović Turske kolibe [p. Bos. Brod srez Derventa] Ferid Lemeš Umoljani (srez Konjic) Mehmed ef. Bandić Ustikolina [srez Foča] Mehmed Omerbašić Ustiprača (srez Rogatica) Abdulah Karahmet Valjevo Husein Jahić Velagići (srez Ključ] Ramo Kujundžić Veles Muhamed Kemura Velika [srez Derventa] Fehim Porobić Vel Badić [г. p. Bos. Krupa] Sulejman Delić Vel Kladuša (srez Cazin) Ćehajić Višići [op. čapljina srez Stolac] Nazif Oručević Vitina [srez Ljubuški) Euvera Fazlagić Viduša [srez Zeuica) Abdulkadir ef. Kad ć �Vranduk [srez Zenica] Sulejman el. Imamović Vranicići [srez Foča] lbro Pjano Vrbanja [srez Banjaluka] Jusuf Ajdinović Vrsta [srez Bihać] Mujo Selimović Vrnograč [srez Cazinl Smail Buljubašić Vukovije [srez Tuzla] Osmau Altić Založje-Arnautovići [srez Bihać] Ali ef. Dizdarević Zatonski džemat [srez Bijelo polje] Mursel Bahović Д обротвори и у тем ељ а ч и Гајр е т а у год. 1932.-33. A) Добротвори 1) Едхем X. Смајловић Чајниче, 2) Ибрахи Гаврановић Цазин, 3) Салих еф. Османић Рудо, 4) Хифзија Кошарић Сарајево, 5) Ремзија Трхуљ Фоча, 6) Темо Буразеровић Подгорица, 7) Бећир Маљевић Подгорица, 8) Емине х. Сердаревић Тузла, 9) Абдулах Фејзагић Тузла, 10) Хасанага X. Хорозић Бистарац (Тузла), 11) Душан Савић трг. Разбој (Б. Градишка), 12) Насиха Мехмедбашић Сарајево, 13)> Сабиха Мехмедбашић Сарајево. В) Утемољачн Мустафа Ћерић Чапљина, Др. $зудин Џанано вић срески љекар Добој. Хамид Кајмаковвћ Грачаница, Абид еф. Мехмедовић дмам Чаглица (Бужим), Смаил еф. Сердаревић шер. суд. Столац, Аиша х. Сердареввћ Столац, Ајиша х. Хаџић Столац, Мустафа М. X. Ризванбеговик. упр. Ср. првор. закладе Столац, Мустафа Шарац управЈгеељ Поште Столац, Муниб Бехмен упр. грађ. школе Столац, Халил Меховвћ ман. чин, Столац, Едхем Бвћкало општ. благ. Столац, Фахира Орман учитељ, Дриновци, Мустафа Шаркић Подгорица, Рахм. Тахир Каписазовић Подгорица, Осман Паћука Подгорица, Шаћир Лачеввћ Подгорица, Саид Мујаџевић Подгорица, Хамза Делалић Подгорица, Мире Мичевић трг. Столац, Инж. Ћемал Риззанбеговвћ, шум. реф. Столац, Ћа»шл Дрљеввћ, зван. поште Столац, Авдо Ј. Мехмедбашвћ посј. Столац, Расим Ј. Мехмедбашић свр. геом. Столац, Др. Реља Кашвковвћ љекар држ. болн. Сарајево, Рахм. Вели еф. Садовић Сарајево, Осдаан Медар Јабланица, Јунуз Хаџиахметовић Јабланица, Љубо Црногорац Јабланица, Хасан Туфек Јабланица, Божо Ћупина Јабланица, Мухарем Бргуљак Завидовићи, Пашага Дедић Завидовићи, Хф. Хасан Оџечквћ Заввдовићи, Рашидбег Маглајлија шеф ст. Увац, Авдо Хандановић Лукавац Тур., Салем Кобић Сарајево, Мустафа Догдвбеговвћ Какаш Добој, Мустафа Цервћ трг. Чапљина, Фехим Курбеговић Бањалука, Милан Пупић Сарајево, Авдибег Pecah Дринска Вцшеград, Сулејман Камбероввћ претсј. општ, Дугопољана, Уредништво „Књижевног Севера“ Суботица, Назиф Ресуловић, учитељ Скопље, Несим БашагиК Травник, Манда Башагић Травник, Шериф Вранић Сарајево, Јашар Јашаревић, кафе воденичар, Hura, Војислав Николић гостион. Ниш, Салих Муфтић Сарајево, Ибрахим Мухамедагић упр. Геод. дома Београд, Хасапбег Алајбеговић Фоча, Асим Карахасаиовић Фоча, Џемалудин Ћ. Хаџић Гацко, Божидар Костић држ. мајстор Наш, Ибрахим Хасагић, трговац Бијељина, Сафије х. Махиедбашић Столац, Салко Преииловац трг. Стоаац, Ахмед Сефо трг. Столац, Салим Реповац пошт. чиновппк Коњиц, Авдо Беговвћ звапичник Коњиц, Муратбег Пашић посј. Бвјељина, Љубомир Пантић апотекар, Бијељина, Ахмед Б. Реџепагић ошпт. Пвсар Плав. Укупно 67 утемељача. Ostale Gajrelove akcije Raci n a iz m je n i š k o ls k ih u d ž b e n i k a Tokom cijele ove društvene godine dolazile su žalbe Glavnom odboru Gajreta sa raznih strana, po­ vodom zavođenja novih udžbenika u osnovne i srednje škole, u kojima^Jma napisa i sadržaja kojima se vri­ jeđa vjerski ponos i osjećaj muslimana. Po ovim žal­ bama Glavni odbor je raspravljao i u svojim sjedni­ cama pa je početkom oktobra prošle godine zaklju-''čio da se po tom pitanju upute pretstavke nadležnim faktorima za izmjenu tih udžbenika. Pored toga i član Glavnog odbora Gajreta g. Mustafa Mulalić tražio je u Narodnoj skupštini da se pitanje udžbenika u os­ novnim školama riješi na zadovoljstvo muslimana. Uz to je preko lista „Gajret“ ukazivano na potrebu bezodvlačnog riješenja ovoga pitanja. Kako udžbenici na koje se žali naš svijet, još uvijek nisu povučeni iz osnovnih škola, to pitanje biće i nadalje predmetom našeg živog interesovanja te ćemo uložiti sve naše napore da se to pitanje skine s dnevnog reda. Pitanje postavljanja vjeroučitelja u Gajretovim internatima Svi Gajretovi radnici i svi njegovi forumi oduvi­ jek su težili da Gajretovoj omladini u njegovim inter­ natima pored ostalog dadu i što bolje vjersko vaspitanje. Pa iako je to *tako, dešavalo se da su često puta stavljani prigovori Gajretu sa izvjesnih strana, da se vjerskom odgoju o internatima ne poklanja po­ trebna pažnja. Dabismo otklonili te prigovore i da bi­ smo našoj mladeži omogućili u najjačoj mjeri da se vjerski vaspita, uputili smo početkom ovo društvene godine predstavke Vrhovnom vjerskom starješinstvu islamske vjerske zajednice, u kojoj smo saopštili našu odluku o prepuštanju vjerskog odgoja omladine u kon­ viktima nadležnim islamskim vjerskim vlastima. U toj pretstavci molili smo naše vjerske forume da prema svome najboljem nahođenju iznađu i postave vjerske vaspitače u Gajretovim internatima, i da tim vaspitačima izrade po volji program rada među Gajretovom omladinom. Na te pretstavke dobili smo upite: koliko je Gajret spreman da plaća vjeroučitelje. Glavni odbor 233 �odgovorio je na to Vrhovnom starješinstvu islamske vjerske zajednice, da društvo Gajret nije, nažalost, u tom materijalnom položaju da može u današnjim teš­ kim prilikama plaćati iz svojih sretstava lica koja će vršiti dužnost vjerskih vaspitača- Društvo Gajret je preuzelo velike materijalne odgovornosti oko izdrža­ vanja i školovanja muslimanske omladine, pa su po­ zvani svi muslimani, a ne samo društvo Gajret, da vode brigu o vjerskom odgoju omladine koja se ško­ luje u Gajretovim konviktima. Nadalje smo u odgo­ voru naglasili da islamske vjerske vlasti raspolažu u tom pogledu budžetima, dotiranim pored prihoda od zaklada islamske vjerske zajednice i pored državne godišnje subvencije od više milijona dinara i sa pri­ hodom od vjerskog prireza, za koji svi muslimani doprinašaju svoj obol. Na osnovu toga, muslimani imaju pravo i dužnost da zahtijevaju od nadležnih naših vjerskih vlasti da se staraju o vjerskom odgoju mu­ slimanske omladine u Gajretovim internatima. Poslije toga predložili smo Vrhovnom starješinstvu da u sva­ kom Gajretovom konviktu postavi vjerske, vaspitače iz redova imama — matičara, koji imaju dužnost da vrše u kasabama pored matićarske službe i nastav­ ničku, kako 9Ć to praktikuje- po osnovnim školama. Zatim smo predložili1- Vrhovnom starješinstvu da u Gajretovim konviktima povremeno održavaju predava­ nja iz vjere i naši .najistaknutiji alimi, kao npr, čla­ novi Ulema Medžlisa, muftije i drugi koji vrše nastav­ ničku službu u višim vjerskim zavodima. Na ovu dru­ gu našu predstavku Upravni odbor Vakufskog vijeća u Sarajevu odgovorio je da u ovoj godini vakuf ne raspolaže sa budžetskim sredstvima za plaćanje vje­ roučitelja u Gajretovim konviktima, ali će se za na­ rednu godinu u budžetu vakufske centrale predvidjeti potrebna suma za plaćanje vjeroučitelja u Gajretovim konviktima. Poslije toga nismo dobili nikakva obavje­ štenja o tome da li je Vakuf u ovogodišnjem svom budžetu predvidio plate vjerskim licima koja će vršiti vjeroučiteljsku dužnost u Gajretovim konviktima. Sva­ kako će biti potrebno da se ponovno pokrene ovo pi­ tanje kako bi već početkom nastupajuće školske go­ dine bili postavljeni vjerski vaspitači u našim inter­ natima. O b i l a ž e n j e G a jr e lo v ib J e d in ic a p o č l a ­ n o v i m a G la v n o g o d b o r a U cilju dolaženja u dodir sa mjesnim ooborima i povjereništvima Gajreta, zatim u cilju obavještenja o radu i društvenim prilikama te podizanju elana za društveni rad, ove godine su proputovali članovi Gla­ vnog odbora veći broj mjesta u kojima postoje Gajretove jedinice. Ovde naročito moramo da istaknemo Gajretovu manifestaciju u Mostaru, prilikom održava­ nja tamošnje zimske Gajretove zabave, na kojoj su uzeli učešća članovi Glavnog odbora iz Sarajeva i delegatih svih Gajretovih jedinica u Hercegovini. In- 234 cijativom mostarskog odbora Gajreta održana je tom prilikom pored Gajretove zabave i uspjela Šira kon­ ferencija Gajretovih radnika iz Hercegovine sa ј|а. novima Glavnog odbora o pojedinim društvenim Pj tanjima a delegati Gajretovih jedinica iz Hercegovine referisali su o društvenom radu u njihovim mjestima. U oktobru mjesecu prošle godine delegati Gia . vnog odbora Teufikbeg Tahirbegović i Hasan Ljubunčić proputovali su Rudo. Plevlje, Prijepolje, Bijelo polje Novu Varoš, Sjenicu, Novi Pazar i Priboj. U svima ovim mjestima održali su konferencije sa Gaj­ retovim radnicima, davši im uputstva za rad i 0ba. vjestivši se detaljno o mjesnim prilikama. Nadalje su pretsjednik dr. A. Hasanbegović i podpretsjednik dr. 1. Hadžiomerović posjetili Jajce, pri­ likom tamošnje Gajretove zabave, održavši tom prilikom uspjelu širu konferenciju. Usput su održali kon­ ferencije u Travniku i Donjem Vakufu. Članovi Glavnog odbora Ahmet Sadiković iz Bugojna, Osman Redžič iz Bihaća, Džemalaga Telalbašić iz Tuzle i Esadbeg Alibegović iz Dervente, Hamdija Tahmiščija iz Visokog i Velibija Imamović iz Mostara, Hamdibeg Bašagić iz Travnika, Mehaga Zubčević iz Trebinja, Alija Orman iz Ljubuškog, Mehmedallja Hadžić iz Konjica, Muhamedbeg Preljubović iz Bijeljine, Sabit Čampara iz Stoca proputovali su svo­ je srezove i okolicu, dolazili u kontakt sa Gajretovim jedinicama, dajući im upute i podstrek za daljniji rad. Delegati Glavnog odbora Esadbeg Alibegović i Hasan Ljubunčić proputovali su Maglaj, Doboj, Tešanj, Teslić i GraČanicu, te su u svim ovim mjestima održbali sa Gajretovim odborima i članovima konfe­ rencije. Ing. Suljaga Salihagić je uspješno izvršio reor­ ganizaciju Gajretova rada u Prijedoru. Pretsjednik dr. A. Hasanbegović u zajednici sa podpretsjednikom Huseinom Kadićem proputovao je sledeće srezove: Zenicu, Žepće, Maglaj, Doboj, Gra­ Čanicu, Gradačac, Tuzlu, Kladanj, Brčko, Bijeljinu, Zvornik i Vlasenicu. U svima ovim mjestima održane su uspjele konferencije a u nekojima i zborovi. Poslije ove posjete pretsjednik dr. Hašanbegović i H. Kadić proputovali su u Hercegovini: Konjic, Ostrožac, Jablanicu, Mostar, Stolac, Fatnicu, Planu. Bileću, Ljubinje i Trebinje. I u ovim mjestima održali su vrlo uspjele konferencije sa Gajretovim radnicima i prijateljima. Prilikom ovog obilaska konstatovano je na terenu da iz dana u dan jača ne samo intere* sovanje za okupljanje snaga oko Gajreta nego i pu­ no razumijevanje naših širih slojeva da se preko Gajreta može da pomogne naš elemenat u svim prav­ cima i da se osposobi za današnjicu. Zapaženo je još na terenu današ elemenat uviđa da mu je u svima nevo­ ljama najbliži, najiskreniji i najodaniji prijatelj društvo Gajret, koji je svojim tridesetgodišnjim radom stekao |e- �gitimačiju da mu može sa uspjehom stati u obranu u svakoj prilici i na svakom mjestu. Dužnost nam je napomenuti da je prilikom proputovanja zapaženo da nekoje društvene jedinice ne vode uredno administraciju i evidenciju o raspolaga­ nju sa društvenim novcem, što se ima bezodvlačeno dovesti u red. О т в а р а њ е д о м а Б е о г р а д с к о г Г а јр е т а u nevolji". 5.) petu nagradu od Din. 600'— dobio je g. D. Imamović iz Zenice za djelo »Dekret". Nagrađeni pozorišni komadi su štampani i raza­ slani društvenim jedinicama na upotrebu. NaknadnB su povučena dva komada i to „Zelen.čovjek41radi izmjene jednog nezgodnog'imeni i „Gajret", čija bi se tendenca mogla krivo tumačiti. Prevladava mišljenje da Gajret nije uspio sa ovim dramskim konkursom. No krivica nije zato do Gajreta nego do toga što ima malo naših ljudi koji pišu pozorišne komade i što nisu učestvovali u kon­ kursu" oni koji se smatraju pozvanim za to. 27. новембра прошле године отворен je на свечан начин дом Београдског Гајрета „Осман Ђикић." Овај дом je резултат вигаегодишњег напорног рада управе Београдског Гајрета те може да послужи као G a jr e lo v e n a g r a d e s tu d e n tim a z a примјер прегалаштва свима муслиманима у натој n a jb o l j e l e m a te Краљевини a и као опомена повученим себичњацима Na prošloj glavnoj skupštini izvjestili smo da je како ее најбол>е служи нзроду и држави. Дом je подигнут прилсзима добрих муслимана и пријатеља му* Glavni odbor raspisao 5 nagrada za najbolje studije слиманских из Престонице и других крајева. Ова у- i sastave na beogradskom univerzitetu za slijedeće станова je данас најдивнија задужбина муслиманска teme: 1.) Uloga muslimanskog dijela našeg naroda u borbama i naporima za Oslobođenje našeg naroda. за збрињавање омладине на високим школамаСама евечаност отварзња дома била je такођђр 2.) Značaj sevdalinskih pjesama 3.) Umjetni zanati u нанифестацаја Гајретових идеја. Колика св важност Bosni 4.) Bogumilstvo i islamizacija plemstva u Bosni указује овој установи видјело се je и no саиој просла- i 5.) Uloga Vakufa u vjerskom i svjetovnom prosvje ви отварања дома, којој je присуствовала духовна е- ^ćivanju muslimana. Od svih 5 temata negrađen je samo jedan sa лита пз наше Престонице. Свечаности отварања присуствовао je изасланик Њ. Краља, делегати syotom od 1.000'— dinara i to student Abduselam Главног одбора Гајрета др. A. Хчсанбеговик и Муста Balagija za temat „Uloga Vakufa u vjerskom i svjeфа Мулалић, министри, професори универзитета, деле- tovnom prosvjećivanju muslimana". Za druge temate nije se, nažalost, prijavio ni jedan kandidat, i ako je гети културних друштава_ итд. Кзко дом Београдског Гајрета нма огромно зна- naša težnja bila da se našoj akademskoj omladini чење за све муслимане, његово подизање сматрамо dade poleta za studiranje i obradu naših specijalnih великии нашии културнии добитком, na нам je дуж- problema. ност да искажемо благодарност исиред цјелокупног К о н ф е р е н ц и ја o з а ш т и т и з а н а т с к и х муслиманског елемента свима онии факторима и пан а у ч н и к а ( ш е г р т а ) у Г аЈр ет у триотаиа који својом наклоношћу и својвм оболом У посљедно доба, и поред Закона о радњама у допринесоше да се створи могукност школовања муслиманекој омладини на високим тколама у славној којима су фиксиоана права и дужности занатских научника, некн фукционери друштва Гајрета прииијетпли нам Престоници. су да многи послодавцн протузаконито искоришћаваG a jre to v d r a m s k i k o n k u r s ју своје шегрте. Да би се томе стало на пут, на инProšla Glavna skupština odobrila je da se raspiše цијативу Гајрета су одржане у друштвеним простоkonkurs za izradu pet Gajretovih aktovki, kako bismo ријама у мјесецу октобру пр. год. двије конферонције izbjegli poteškoćama koje su nastale povodom pro­ на којима су претресане све примјећене аномалије у pisa Zakona o autorskim pravima. Ti pozorišni komadi раду и опхођењу са шегртима. Ha конферендијама су imali su sa svojom umjetničkom stranom i tendencijom била no делегатима засупана сва друштва која се баda ispoljavaju Gajretova stremljenja i ideologiju. Žiri ве о збрињавању шегрта, као и заступници Kp. Банkoji je izabran u glavnom izvan članova Glavnog ске управе, Трг. Обрт. коморе, Радничке коморе и odbora izabrao je na svojoj sjednici između prispje­ Занатеког удружења. ГГретресана су питања: Незаконито искоришћа* lih aktovki slijedeće: 1.) Prvu nagradu od Din.: 1.500’— dobio je gosp. Dževad Sulejmanpašić za djelo „Zele- вање шегрта прековремении радом и домакинским поn čovjek". 2.) drugu nagradu od Din. 1.200'— dobio словпма, радом у недјељу, неисплаћивање законом je g. Dušan Stevović Jazmin iz Beograda za djelo одређене награде шегртииа, несавјесни преглед 'шегрта „Gajret"; 3.) treću nagradu od Din. l.OOO'— dobio je код ОУЗОР, те похађаље стручних продужних гакола gosp. Vasko Hamović, slikar is Stoca za djelo „Vu­ у доба дневног запослења тегрта. kodlaci". Četvrtu nagradu od Din. 800'— dobio je g. О дислсуспји no свима овпм питањпма израђен Ismet Bajgorić iz Skoplja (pseudonim) za djelo „Spas je и послат апел послодавцима путем Занатског удру- 235 �игења, кло и путем дневне штампе, да би уклонплн све препреке које оштећују њихове шегрте. Апел je дјеловао позитпвно, у колико je стајало до поелодаваца. P r o s l a v a trid e s e to g o d iš n jic e G a jr e ta U febraru ove godine navršilo se trdeset godina od kako su udareni temelji Gajreta. Tim povodom održana je u Sarajevu šira konferencija građana Sa­ rajeva sa članovima Glavnog odbora, na kojoj je jed­ nodušno zaključeno da se izvrši proslava te tridesetgodišnjice, te da se u tu svrhu otpočne sa pripremama. Kako je priređivački odbor sa Glavnim odborom za­ mislio, ova proslava treba da ima velikog značaja za nas muslimane i ona bi imala da bude najveći kulrni događaj u našem životu, jer ona treba da bude ogledalo našem kulturnom i prosvjetnom stanju kao i ogledalo svijesti za našu zajednicu i naš napredak. Proslava ima da dade potstrek cjelokupnom našem elementu za buduća naša nastojanja oko stvaranja što boljih životnih uslova za naš elemeflat u ovim krajevima. Rad oko priprema za ptoslavu podijeljen je u više sekcija koje su se .odmah dale na posao, da bi na vrijeme i sa uspjehom privele kraju pripreme. Izabrane su slijedeće sekcije: 4>^Za izložbu 2 \ л а propagandu 3.)za konferenciju Gajretovih radnika 4) za spomenicu 5,) za finansiranje proslave б.) za sve­ čano otvorenje i hatme dovu 7.) za posjetu turbeta rahmetii Avde Sumbula i Behdžeta Mutevelića i po­ vorku 8.) za doček i smještaj gostiju i 9.) da narodno veselje. 0 pripremama za proslavu obaviještene su sve Gajretove jedinice i pozvane na saradnju. Najvažnije tačke programa predstojeće proslave jesu izložba i konferencija Gajretoyih radnika. Naro­ čito je izložba zasnovana na širokoj osnovici, a obuhvatiće život nas muslimana u granicama Bosne i Hercegovine od nekolika stoljeća. Na konferenciji Gajretovih radnika iznijeće se referati o našim naj­ važnijim problemima. Na konferenciji treba da uzmu učešća delegati svih Gajretovih jedinica odnosno srezova, prema br iju Gajretova članstva, koji će mcći uzeti sa uspjehom učešća u diskusiji po ovim važnim pitanjima. Proslava je bila fiksirana na dane 8., 9. i 10. septembra ove godine. Sve izabrane sekcije za pri­ preme savjesno su pristupile radu. Tokom rada uvi­ djelo se da postoje velike poteškoće oko priprema za predviđenu izložbu na proslavi, koja ima d’a po­ primi karakter izložbe svih muslimana u našoj otadž­ bini. Kada se uzme u obzir šta su sve muslimani učinili na polju duhovne i materijalne kulture za če­ tiri stoljeća u ovim krajevima, došlo se do uvjerenja da je mjesec septembar i previše kratak rok a da bi se moglo sve da iznađe što je potrebno za izložbu. 236 Tim povodom, koncem juna ove godine, održan je širi sastanak članova Glavnog odbora i proslav„i„ sekcija na kojima je referisano o dosadanjim pripre. mama ’za proslavu. Na toj konferenciji je konstatovano da se osim izložbe sve pripreme mogu do fik. siranoga dana proslave lako privesti kraju, dok u pogledu priprema za izložbu prisutni su se složili s tiir, da se do septembra mjeseca neće mcći sa uspjehom dokončati pripreme i ispitati detaljno ku[-' turni ostaci iz naše prošlosti po svim našim krajevi­ ma Radi toga je odlučeno, da se pri ovom važnom 1 zamašnom poslu dobije što više vremena, kako bi izložba ispala onako kako odgovara kulturnom žiživotu naše zajednice kroz period cd 400 godina Prema tome, rok proslave morao se je produljiti, te će se fiksirati prema rezultatu prikupljanja poda­ taka za izložbu. To pak ni u koliko ne znači da se prekidaju pripreme ma u kojem pravcu, nego znači da svi Gajretovi radnici i sve sekcije za pri­ preme još življe nastave su započetim radom, kako bi pretstojeća proslava bila uistinu najveći kulturni 9og?đaj u životu nas muslimana, koji će imati ne­ sumnjivo ogromne koristi po budućnost našeg ele­ menta. П о д и зањ е спом ен т у р б е т а р а х м . А вди С у м б у л у и Б. М у т е в е л и ћ у Приликом прославе 25- годишњице Гајрета пренесени су посмртни сстаци пз Арада у Сарајево Гајретова секретара рахм. Авде Сумбула u Бехџета Мутевелића. Како je познато, рахметлије су почетком Свјетског рата ухапшене и интерииране у A раду, гдје су оставили и своје животе. Након превоза њихов-их посмртних остатака, образоваи je пзмеђу грађана града Сарајева и Гајретових пријатеља нарочити одбор за подизање споменика. Том приликом друштво Гајрет je уложило суму одДин. 10.000'— као свој прплог за споменик. Изградња споменвка je завршена у октобру врошле године na je 21 октобра извршено његово свечано откривање. Сам чин откривања спомен-турбета била je једна дирљива манифестација Гајрета и успомене на рашетлије. Ha свечаности je узело учешћа 10 -12 000 грађана u тежака пз цијеле државе, који су за душу рахметлија проучили дову ц фатиху. Том приликом одржано je неколико дирљивих говора. Свечанисти су присуствовали и представници свих војних n цивилних власти, посланици, сенагори, делегати дру* ттава н т. д, G a jr e to v a p j e v a č k a i m u z i č k a d r u š t v a U minuloj društvenoj godini djelovala su u svemu 2 Gajretova pjevačka društva i to u Sarajevu i Tuz­ li. Pjevačko društvo u Sarajevu uspješno je nastupilo ove godine na nekoliko priredaba, a naročito na Gajretovoj godišnjoj zabavi u Sarajevu i Mostaru, te na �priredbi Crv. Krsta. Pod rukovođenjem pretsjednika žalost u ovoj godini nije funkcionisao usljed pomanj­ Pjevačkog društva u Sarajevu g. dra. Behaudina Sali- kanja horovođe. hagića pjevački hor ovog društva uspio je da se afirGajretova bleh muzika u Foči, koja pokazuje li­ miše i da se svojom kvalitetom ubroji u rad naših jepe uspjehe istupala je na tamošnjim Gajretovim starijih društava sa umjetničkom tradicijom. priredbama, a i prilikom proslave 400-godišnjice Gazi Hor Gajretova pjevačkog društva u Tuzli poka­ Husrevbega u Sarajevu. Muzika ima poteškoća, jer zao je također lijepe rezultate, te je nastupao na Gaj- nakon smrti rahm. Alije Selimovića učitelja, koji je retovim priredbama u Tuzli i Zvorniku. vodio muziku, nema stalnog dirigenta. Nadamo se da Mjes. Hor Pjevačkog društva u Mostaru.. koji se će tam. Mjesni odbor i tome doskočiti, i da će naći prošlih godina osobito isticao svojim kvalitetama, na­ pogodno lice za dirigenta muzike. Табеларни преглед питомаца у години 1932-33. Сппсак питомаца Гајретова мушког копвикта у Тузли R s— о ч о. \о • Име и презиме Он ч о а 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 Ахметашић Авдо Берберовић Елхамија Церибашић Хасан Даутбеговић Џемил Девеџић Мустафа Грабонић Реуф У, 1 cS Хасанбеговић Шефкија X. Хасаповвћ Суљо Хатунић Мустафа н Ибрахимагић Мехмед (0 Имамов-ић Шефик Исламбеговић Фаик Јанковић Алекса и Конџић Халим Корајкић Бешлага * Кучукалић Фадил s М. Спахик Изет Реџић Мехмед Сарајлић Асиф Ватрењак Авдо Шахбеговић Шефик Шеховић Мустафа. Зијадић Шукрија Чизмић Ешреф Абдулхамидовић Мехм. Бајрактаревић Фуад Ефендић Рагф Градашчевић Ризах Јараногшћ Хусејн Крајинић Шефик Муфтић Исам Мујић Февзија Зураповић Шаћир Арнаутовић Шефко Арнаутовић Џемил Борић Мухаиед Дегирменџић Рефик Медић Хусејн Гачић Едхем Селман Касим Спахалић Сафвет Сулејманпашић Нафиз {-> 3 a, cd (U I I III 1 I III 111 VI III I II I III II 1 I VII ттг u u ш u IV 111 м fj а ВЈ гЈС' ВЈ IV I! 1 II I 11 11 IV II I n i § cd IV IV IV IV IV Н _н IV IV IV IV Име оца, мајкеили скрбника Мјесто боравишта Сад^пк Сабрија Ибрахим Џафер Хасиб ЈуЈЦа---Фехим Алија Абдулхалим Омер Мехмед Мехмед Власеница Жепче Бос. Шамац Добој Лукавица Бос. Шамац Власеница Зворник Мпричина Смолућа Турија Зеница Рудо Зворник Тур. Јањари Грачаница Орашје Сабит Дедо --- J v Фадил Зијах Хата Алија Незир Мехмед Сејфо Бећир Алија Хусејн Рифат Хајрија Хасан Хајри-бег Хусејн Мухарем Ахмед Фехим Абдурахиан Ајиша Ћамил Мустафа Шахбаз Ахмед Бећир Мехмед Хусејн Ибрахцм Тур. Јањари Кнежина Сарајево Власеница Горња Гузла Ливно Бос. Шамац Градачац Сарајево Братунац Градачац Завидовпћи Маглај Градачац Стари-мајдан Бос. Шаиац Билећа Билећа Мркоњић-гр. Олово Мркоњић-гр. Мркоњић-гр. Котор-Варош Брчко Бугојно Примједба Премјештен у Требиње Сзојевољно напустио школу Напустио шнолу u конппкт Напустио конвикт сврјсв. Напусшо школу и конвикт. • 1 r*'. • Иступио својевољно 237 �1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 238 Prezime i ime Suljić Fuad Čekro Šukrija Saletović Rešad Serdarević Asaf Džindo Edhem Hadžihalilović Enes Mahić Muharem Alibegović Ismet Halilović Fadil Pašalić Faik Bušatlija Sabahudin Čekro Smail Nuhefendić Muharem Zečević Salih Abdović Džemal Korać Branislav Serdarević Izet Prcić £nes Čengić Enes Trhulj Hifzija Tuzlić Salih KarabegoVić Osman \ Resić Mehmed OmerKpdžić Hasan Ramić Ekrem Maglajlija Bećir Kadić Hifzija Arslanagić Hajrudin Ajanović Remzija Čengić Veis Mujčinović Ibrahim Sužanj Hamid Dizdarević Zija Vareniković Šerif Sahinpašić Kasim Biščević Smail Nikšić Alija Mulaosmanović Hamid Ćišić Mehmed Salman Murat Šuljak Sulejman Tanović Hamid Zvizdić Malić Kapidžić Arif Hadžiahmetović Lutfija Hadžialić Ibrahim Hadžimujagić Ismet Šahtan Adem Novičić Milan Škola Razred Redni broj Spisak pitomaca Gajretovog muškog komikta u I II Л III rt > IV V V V 1(1 111 VII VIII VIII VIII 11 /Druga gimnazija J I . VIII I л 111 Šer. sud. šk. Orađ. šk. л o кл VIII I lif —i _ I I I п п — ■м Trg. akademija Mehmedalija Husein Muhamed Mustafa Најга III rtN c đ .- Ime staratelja II IV III IV V V V V V I I I I I I Halid Asimbeg Munira Sabira Husein Murat Ibrahim Selim ''Milan Habiba Mejra Smail Ahmed Muharem Hasan Mustafa Sabija Iza Ibrahim Mehmed Rasib Omer Omer Mehmed Šefkija Diba Idriz D. Kulenović Firdus Derviša Fatima Đulsa Ibrahim Suljo Hamid Hamid Daut Hasan Alija Mujo Milivoje Mjesto boravka roditelja Modrič Stolac Vareš Ljubinje Glasinac Višegrad Ljubuški Derventa Derventa Banja Luka Bugojno Stolac Prozor Visoko Visoko Mostar Ljubinje Tuzla Foča Foča Jajce Banja Luka Rudo Foča Travnik ----Primjedba Purificiran radi slabog uspjeha Svojevoljno istupio Na bolovanju Konjic Bileća Plevlje Plevlje Zavidovići Čevljanović Fojnica Travnik Rogatica Ključ Sjenica Gradač c Mostar Ljubinje Trebinje Gacko Gacko Bileća Trebinje Bugojno Doboj Berane istupio radi bolesti Radi slabog uspjeha istupio Dodjeljen Gajret. Šegrtskom domu Purificiran radi slabog uspjeha ispisao se iz trg šk. �тз 1 £ Prezime i ime £ -° 50 51 52 53 54 55 56 57 58 -59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 luO 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 Sendić Enver Latifić Ibrahim Prljača Ddžemail Rašidkadić Sulejman Kavazović Reuf Demirović Nedžib Huskić Sukrija Latifić Alija Begović Zičrija Beširević Teufik Džudža Hamdija Muzurović Junuz Ljubunčić Mahmud Pašić Ismet Žuljević Hasan Redžebašić Nurudin Sterle Aleksandar Hadžić Safet Kapidžić Arif Muštović Bećir Serdarević Mensur Soko Hilmija Šukalić Asim Hanić Ahmed Seferović Uzeir Prašo Savfet Huremović Šefket Verem Alija Krdžalić Rifat Mustafić Omer Burazerović Džemal Вепса Salih islamović Ismet Latifić Mustafa Pitić Sulejman Šabanac Mehmed Fehimović Adem Ćilimković Džemal Dervišefendić Enes Hadžić Enver Hasanbegović Esad Hadžiosmanović Muhamed Kulenović Rešad Mujičić Jusuf Ovčina Šefkija Abduzaimovi Enver Bektašević Džemal Dizdarević Sulejman Huseinbegović Suljo Idrizović Mehmed Imširpašić Mehmed Kasimović Šaćir Kršlak Kasim Kujundžić Hajrudin Sahačić Mehmed Sadiković Muhamed Ajanović Abdulah Bajiić Hifzija Begović Enver Bušatlija Muhamed Redžić Muhamed Škola E хз eč Н (5 11 11 11 1 11 III III III 1 1 1 1 1 1 1 1 1 11 II н u u u ni ' 1--- ur /111 1 OJ Sadik Džuma Seifo Mehiika Ahmed Hasan Zejna Mustafa Osman Zuhrija Bilal Salih Mehmed Čamila Persa Ibrahim Ibrahim Rabija Abdulah Menmed Zaim Hasan Huseinv Uzeir \- / III c Ime staratelja II 11 II11 III III IV 1 1 1 1 1 г 1 1 II 11 11 11 II 11 11 11 11 11 11 III III 111 111 Seriat.gim. VIII Aziza 0 Jusufhoić Šemsa Muhamed Osman Muhamed Zejna Halil Nazifa Jusuf Tajo Vezirka Muharem Hivzo Paša Ahmed Bajro Hatidža Ziba Hasan Hamdija Salih Šemsudin Emin Ibrahim Ibrahim Hasan Safija Mehmed Hasan Sejfulah Sabira Selim Mjesto boravka roditelja Gradačac Livno Plevlje Goražde Prijedor Banja Luka Livno Livno Trebinje Zenica Mostar Plevlje Livno Mostar Mostar Zenica Bileća Bijeljina Bileća Bileća Zenica Bijeljina Mostar Prijepolje Bos. Kobaš Bos. Dubica Čajniče D. Vakuf Bihać Bužim Prijedor Mostar Doboj Livno Stolac Primjedba Purificiran Purificiran Premešten u Banja Luku Svojevoljno istupio Svojevoljno istupio Livno Tuzla Tuzla Bileća Mostar Rogatica B. Petrovac G. Vakuf Bileća Tešaiij Konjic Ljubuški Kupres Bugojno D. Vakuf Bihać Jajce Ključ Zvornik Ljubuški Rogatica Doboj Derventa Tuzla Svojevoljno istupio 239 �Редни Сппсак 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 240 п п т о м п ц а „ • Г а р е т о в о г 1 Ж рирког к о п в п к т а у Сарајеву. л х е Презиме и име Ченгић Адила Хускић Велида Карабдић Мувехида Мујезиновић Субхија Мустафић Хадија Сарић Халима Бајрић Мукелефа Беширевић Насиха Велагић Сабира Корић Ифета Кукољ Фахира Мехић Ферида Мулахусић Зумра Сарајлић Фатима Смајлбеговић Едина Махић Садија Татарагић Рефија Прохић Хајрија Татарић Менсура Агааовић Васва Ђођић Изета Кланчевић^Ба?срија Манџука. Михра Омановић Емина Садиковић .Аиша Слипичевић Хатиџа Мујичић Разија Мулалић Сбнија Та^евић Мехдија Ађуловић Бисера Зечевић Адила Кљако Хаитмета Хаџихалиловић Ениса Хоџић Ениса Каимовић Невзета Драгић Ксенија Башагић Хајрија Бешић Сафија КоњхоџиЧ Зејна Филиповић Магбула Хаџисмајловић-Мујесира Ганић Халима Гребо Џавида Заимовић Васвија Нухефендић Фатима Орман Сенија Хаџимешић Рамиза Жујо Хабиба Пашалић Васва Зубчевић Муневера Тихић Хаша Дубиновић Сенија Хаџиалијагић Мурве Марковић Нада Симовић Живана Туцаковић Даница Омер МехмедалиЈа Шевкија Хатиџа М. Диздар^вић Азиз Сарић Зуба Хрустанбег Алибег Ариф Абдија Омер !v С. Јелачић Мустафа ,Тахир Алија Алија Хасан .А^ду-резак Сулејман Салих Зухдија ' \ Абаз Хашим Абдурахмдн Салих Севда I Ахмед Мухамед! Адевија A. Зечевпћ Осмал Хасан Васва Узејфа Љубица Хатиџа Аиша Фахра Мах мут Смаил Фатима Абида Емин Мурат Алија Сафија Јусуф Шухрета Енвер Фаик Куртагић Салих Сулејман Стојан Стеван Драгиња Фоча Бос. Брод Фоча Жепче Нов-и Пазар Модрича Мостар Бос. Петровац Благај Прњавор Невесич>е Модрича Сарајево Семизовац Тешањ Љубушки Фоча Билеча Прњавор Љубушки Прњавор Сребреница Купрес Прозор Коњиц Мостар Мостар Маглај Вишеград Бос. Брод Високо Мостар Вишеград Јајце Травник Суботица Невесиње Приједор Љубушки Кључ Тешаљ Нови Пазар Љубише Козарац Прозор Љубушки Фоча Зеница Бос. Крупа Требиње Власеница Модрича Брчко Крагујевац Закута Честин искључена због преселења род. иступ. због бол. ( искључена због i неуспјеха �и 33 o ч o. <U\o Cl, 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 Презиме и пме Тихић Зухра Ресуло&иК Шевала ЧаушевиК Џемила Муфтић Есма Пашић Февкија ТравапкиК Хајрпја Алијагић Васва БпшчевиК Емина Д здаревић Зенка ЈордамовиК Мујесира Фазлић Шевала Љубовић Емина Туралић Хаснија Taiiojiih Хајрија Травиичанин Бехија Бркић Нафа Касумовић Зекија Скејевић Садика Школа Стручна Трговачка Основ. ш. ч 0 a rt Он Име родител.а или старате.Ђа Мјесто становања IV IV IV V V II 1 II II I 1 I III I 1 11 IV III Ф. Куртагић Назиф Нурија Омер Мухарем Алија Хабиба Хрустаибег Сабит Хусеин Салих Адила Алија Фатима Расим Салих КукиК Сејда Мустафб Власенпца Скопље Метковић Фоча Бпјељина Брчко Дубочац Саи. Мост Лзубушки Какањ Прача Прача Тешаљ Какањ Сребреница Столац Градачац Сарајево Примједба пскључсна а G иступила иступила Spisak pitomaca Gajretova konvikta u Bihaću. Redni broi ----------------------------------- ----- 1 2 3 4 5 6 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 тз OJ Prezime i ime pitomca 'j >c cS Ime oca, majke skrbnika Mjesto boravišta Primjedba f E r f j ,1!,Г Ahmet Mujanović Abdulah Mujakić 4 Hamdija Sinanović Fadil Begler Šefket Hairlahnvić Ahmet H. Selimov'ć Sejid Alagić Abdulah Balić Ćašif Bojić Husejin Gradaščević Džafer lbrahimpašić Iso Kadunić Adem Kovačević Sulejman Kudić Hakija Pozderac Džemal Dautbegović Teofik Ćorallć Fadil Pašić Šefik Hercegovac Munib Dubičanac Miralem Ljubović Adem Hercegovac Esad Pašalić Avdo Humo Safet Čengić I *4. ‘ •X f III c Q£ v VII m Ahnre. Hamdija Hasan Bećir Salih Đula Ahmet Smail ef. Hajrija Mujo Vejsil Šefka Mustafa Meho Huseđmović A Husejin Dudija Alija Ramadan Šefkija Alija Razija Salih Husejin Krivaja, Žepče Golubić Bihać Jajce Teslić Cazin Prnjavor Gračanica Konjic Tomislav grad Ključ Travnik Ripač-Bihač Bugojno B Gradiška B. Krupa Cazin Derventa Cazin Avtovac B. Gradiška B. Gradiška Sutomor Bar B. Gradiška Žepče Mostar Foča Istupio svojevoljno Isključen zbog 241 �Списак - — 1 2 3 4 5 fi 7 8 9 10 И 12 13 U 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 242 мушког к011М1КТа У Ба№а ЛУЦИ Презиие и име Име оца, мчјке или старатеља Авдвбеговик Ризах Бнлвћ Сулејман Бишчевпћ Атиф Фејзик Сафвет Хенић Идриз Сманлагнћ Наил Кишевић Алија Херцеговац Хамид Маслић Мујо Салахик Алија Гушик Сакиб Кздвк Абдулах Хрустик Мустафа Чалкик Бнвер Куленовик Хајрудин Оиановик Ахиет Шахбеговик Халал Ш>херчехајик Хазии Бушатл ија "Ма^хмут Вучетик Хамдвја Ресулбеговлк Ceai '-ч. Лакнк Абдулах Дедовик Мухарем Мурадбеговик Мидхат Ђонлагпк Алија Јусуфовик Смаил Сулејмановлк Сафвст Шабулвк Ибрахим Леви Рафаел Халимоввк Халим Чаушевик Сафвет Чизивк Мустафа Ибрахвмбеговвк Сиаил Јакик Мехиед Кавазоввк Реуф Клучо Хусеин Хаџиселимовик Рифат Смаилагик Алија Харамбапшк Бнвер Шехик Касви Сулејман Едхем Бахтвјаревпк без оца и без мајке Хетеиина (ма;ка) Ејуб (отацј Хатвфа (мајка) Мујо (отац) Мејра (иајка) Зулка (мајка) Расим Садик Мустафа Мустафа Решид (брат) Мехмед Бешвк Асии Сејфо Хусевн Мехмед Тихик Еспрефа (мајка) ивџа Ллпја Малик (очух) Ахмет (брат) Атвфа (мајка) Смајо Мохмед Мухамед Самуел Ибрахвм Али’а Емина Сул>о (бр>т) Хасан Мехлека (иатв) Фехвм Bajpaka зет Ибрахвм Заии (брат) Мунвн Авда> Хатвџа Мјесто боравка Примједба Тешан. Ш впрте К. В. Б Сввњар Бања Лука Козарац Агвно Село Велагвк Кључ) Јајце Кладањ Павелић (Прњавор) Лвшња Ораш.е Брчко Козарац Г. Вакуф Б- Петровац Орахово Бреввца Дерв. Ј јце Бугојно Б- К' стајвица Трсбиње Пријепоље Ст. Мајдан Загреб Дервента При]едор Челвк Брчко Бихак Зворнвк Гњилање Модрич Лввно Boe. Нови Бос. Дубица Приједор Бања Лука К. Варош Агвно Село Г. Санвца Rcc. Петров?ц Иступио својевољно 1-ХМ93; Исгупио својевољно 24-Х1-1932 Искључен 1-1У-1933ав. сл. вл Иступио своЈевољно 1-Х1И93 �Im e i p rezim e Š kola R azred R edni || broj | Spisak pitomaca Gajretovog muškog konvikta u Mostaru Im e oca, m ajk e ili s k rb n ik a M jesto b o ra v iš ta G a ck o 1 B rković A sim 1 o ta c H uso 2 G olubić O m er 1 o ta c A hm et Č ap ljin a 3 Ljubović H alil 1 o ta c Sm ajl K onjic 4 K adragić M ehm ed 1 o ta c O sm an L jubuški 5 M ahić A lija 1 o ta c M ustafa L jubuški 6 S am okovlija J a k u b 1 M ehm ed Đ urić P otoci 7 T aslid ža E dhem 1 o ta c A lija L jubuški 8 T u fe k Ibrahim 1 o ta c H a san J a b la n ic a N e v esin je 9 P ašić Š evkija 10 K olaković O sm an 11 M um inagić A vdo Cl] 11 m a jk a N u ra 111 m a jk a Š erifa Blagaj 111 o ta c Atif L jubuški 111 c ta c S ab itag a L jubuški 111 o ta c H M uham ed ef. M odrič B 12 P ro lić A bduselam 13 S p u žić M uzafer o , IV o ta c H a san Č apljina IV o ta c M uham ed S to la c M um inagić Ibrahim Vll djed A le ef. Č erić Č ap ljin a C rm a n F ah ru d in Vll /o t a c A lija 18 P ašić H am id Vll o ta c S adik G a ck o 19 S ad ik o v ić E n es Vili o ta c K asim ef- L jubuški 20 Č ović Num o 14 L atić M ustafa 15 M ehm edbašić H ajrudin 16 17 21 K onjhodžić A sim 22 H asanbegović Š ućrija 23 A y d ić M uslija U ' o ta c S alih Građanska 3 Isključen radi slabog uspjeha u nauci Isključen radi slabog Ljubuški H adžići Isključen radi slabog uspjeha u nauci Ljubuški ll M ajk a F a h ra 11 o ta c O m er A vtovac л o ta c Š aćir G o ražd e 24 Č ev ro Ism et 11 M uham ed A lajbegović M ostar 25 M ulalić A h m et 11 H a san A hm etbegović Z v o rn ik 26 H a ra č ić A dem 111 o ta c O m er K ak an j 27 N ik šić M ule 111 o tac O sm an Grodnice Plevl.e 28 O sm anović M ehm edalija 111 o tac O sm an P u rač ić 29 B akšić E sad IV m ajk a P ašan a Ljubinje 30 J a g a n ja c Z ajko - IV m ajka E m ina B ileća 31 K u rta lić lze t >o IV o ta c B egan Priboj 32 M ehrnedbašić M ehm ed V m ajk a A ziza M o star 33 Š a to r Ju su f V o ta c M ehm ed S to la c <0 P rim jedba 243 �Spisak pitou.aca Gajretova muškog konvikta u Plevlju 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 Almas Fazlić Smail Zlatanić Bahrija Čelik Ibrahim Hadžabegović Mustafa Imamović Mušan Račić Azem Šuvalija Mehmed Brbović Mujo Dorić Šefik Hasanbegović Našid Tafro Nurija Veletovac Hasan Džindo Rasim Akijević Mustafa Ćatović Mehmed Felahović Tafil Kriještarac Hamdija Lojo Ramiz Popović Murat Radončić Salili Redžepagić Malić Ratrović Iso Lpjo Envgr , Memišević Nusfet ■ Ime oca, majke ili skrbnika Škola Ime i prezime U П II III III III III III IV IV nv IV IV 'IV. IV IV V VII ^ -V411 Jusuf Sejfo Nezir Fehim Ragib Mustafa Omer Emina Mehmed Muhamed Mejra Ćamil Velijević Nazlija Jakub Uma, Đula Rašid Rahima Aljo^ Husejin Hata Rašid Remzija Ч Mjesto boravišta Pri miedba Višegrad Priboj Ćajniče Kakanj Dobo a ,x ' S “ V ,5 * , , , , Ćajniče Višegrad Foča Sarajevo Rudo Plevlje Foča Višegrad Rogatica Vard. Negotin Sjenica Plevlje Plevlje Foča Ćajniče Gusinje Plav Podgorica , ?k d. Preaeii .. Školu u Peć e Foča^ Gcražde 2411193 80 0 ,1 Л 1 2 3 4 5 6 7 8 9 244 Spisak pitomaca u Trebinju Ime i prezime Islamović Đulaga Janković Aleksandar Bajramović Sabit Kurtović Šućrija Ćišić Ibrahim Pašić Fadil Viđen Kadrija Sadiković Halid Hajrović Muhamed Škola « ПЈ Razred 1 broi II I Redni I V h Ime oca, majke ili staratelja I I II II 11 Ш IV IV IV Arif Ćamil Salih Bemir Sulejman Safura Smail Aršinović Ramo Mjesto boravišta Primjedba Prozor Rudo N apustio internat Gomiljani N apustio školu Nevesinje 1 933 I- l , �Redni Spisak pitomaca, Gajretovog šegrtskog doma u Sarajevu 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Ime i prezime 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 Зо 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 Alibegović Hilmija Adžemović Sulejman Arnautović Hilmija Ažderović Ahmed Begić Zikro Behlilović Fehim Bektašević Alija Bijedić Šukrija Biščević Smajil Brkić Osman Bilić Kasim Ćatić Safet Ćurić Mustafa Ćajić Adem Ćebo Mustafa Dilberović Ibrahim Drnda Hasan Dobrača Ibrahim Ferhadbegović Enver Filipović Derviš Filipović Hakija Hatibović Abdulrezak Hadžibegović Ahmed Hadžiefendić Meksud Grebo Salko Hadžimusić Hilmija Hadžimusić Rašid Hafizović Džemal Hubijer Ramiz Kadribegović Safet Kapetanović Enver Kapetanović Halil Kapetanović Ibrahim Kreso Kadrija Krnić Adem Mulabdić Osman Manovović Mehmed Obralić Hasib Oglić Husein Prcić Nijazija Redžić Mustafa Redžepović Mehdija Ramić Murat Rustanpašić Enver Sadović Ahmed Salihagić Remzija Saraćević Husein Sijerčić Hajrulah Sijerčić Hasib Sijerčić Sefer 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 Silajdžić Avdo Sillć Mustafa Smajilbegović Enver Skokić Meksud Skopljak Sulejman Spahić Mustafa Šišić Mustafa Šarac Ibrahim Šahmanović Šefko Šekularac Osman Tanović Ismet Tabaković Kasim Zeljković Smajil 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 Uči zanat Roditelj (staratelj) bravarski sedlar ti. instal. bravar str. bravar brijač bravar instal. vodovoda učiteljska škola bravar ■„ elekt. instalater bravar umj. brusač krojač bravar elek. instalater Muhamed Mehmed Alija Alaga Mujo Mujo Abid Omer „ umj. brusač zanat, škola krojač bravar kovač bravar Sulejman Husein Fahro Hilme ef. Alija Zajim Jusuf krojač staklar elek. mehaničar stolar elek. mehaničar elek. instalater zanatska škola krojač elekt. instalater sedlar auto-mehaničar trg. pomoćnik krojač elek. instalater krznar instal. vodovoda elek. instalater mašin. bravar krojač elek. mehaničar stolar bravar sedlar brijač elek. instalater stolar krojač instalat. vodovoda auto-mehaničar elek. instalater monter bravar elek. instalater instal. vodovoda Muharem Alija Ajiša Adem Sulejman Šemsa Ćamil Mjesto stanovanja Derventa Ključ Bileća Tuzla Višegrad Stolac Konjic Gacko Ključ Mostar Ljubuški Čajniče B. Polje-Mostar Ključ Semizovac Gračanica Plevlje Rogatica Rogatica Ključ Jezero Jezero Bugojno Rahić G. Ljubinje s S tic a Goražde Plevlje Abdulah Čapljina Muhamed Počitelj Habiba Modriča Zuhra Bileća B. Luka Salih Tešanj Mahmut Plevlje Husein Maglaj Ziba Stolac Salihspa hič Tuzla Medan Kotor Varoš Junuz Srebrenica Rahima Sijekovac Čamila Bugojno Alija Trebinje Derviš Fojnica Suljo G. Tuzla Fatima Rogatica Ferhad Kopači Hajdar Kopači Tešanj Sulejman Cazin Šaćira Tešanj Ajiša Janja Avdo Visoko Ziba Mostar Ismet Sarajevo Hadžić Ćamil Stolac Ejub Plav Almasa Berani Halid Bjelimić Hasan Kotor Varoš Zajim Glamoč c£ •5 £S oS D N III 11 III 111 I 1 1 IV III 1 1 III 111 III III 111 11 111 111 II Primjedba Ostranj. radi lošeg vladanja Završio zanat PremJ. u konv. Sarajevo Završio zanal li III Završio zanat 11 11 I II \ 1 Završio zanat III Otstranj. radilošeg vladanja III Završio zanat 11 Završio zanat Završio zanat Završio Radi bolesti istupio 11 11 II 111 Završio zanat III III III 111 1 III 11 11 111 111 Završio zanat Istupio Završio zanat II 11 111 Ш 245 �1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 246 Prezime i ime Alijagić Adila Arslanagić Esma Arnautović Hajra Arslanagić Nazifa Arslanagić Rabija Arslanagić Ćelka Arnautović Rahima Avdić Rifa Bučuk Fata Busuladžić Hanka Berhamović Murta Babović Hasnija Cvijetić Vahida Ćatović Zarifa Ćatović Rabija Ćatović Rahima Ćatović fiehija Durakavić Fatima Duraković Fatima Čusiović Esma Fetahagić Rabila Hadžović kFatima Hadžihasanović Izeta Hadžismajlović Fatima Hajdarhodjjić Refi' Jalov Čic Fadila Karamehmedović Klepić Hiba Kilrtović Ilidajeta Kreso Rahima Kočo Zineta Kumrić Meva Kočo Fikreta Kočo Ifeta Kočo Nevzeta Osmanagić Nafija Riđešić Kadira Salihamidžć Rašida Salahović Ifeta Sadović Ifeta Sadović Zineta Sadović Asija Sadovič Izeta Salahović Dika Sahović Ifeta Šahović Hanifa Viđen Murta Volić Emina Viđen Munira Viđen Fatima Viđen Zineta Zubčević Fahira Zubčević Fatima Zubčević Hajrija Ćorak Behija Dizdarević Murta Očevo ime Huso Hasan Šaćir Mustafa Omer Jusuf Šaćir • Tahir Hamid Zahir Mehmed Osman Ahmet Smajo^. Smajo Smajo -Smajo 'lbro Mehnfed'^Arif Arif Huso iehmed Velaga ‘|Iazif\ Dosadanji us­ pjeh (polugod. ocjena) Vladanje! Redni Spisak učenica Gajretove radionice u Trebinju dobar odličan vrlo dobar sa osn. školom dobar odličan vrlo dobar dobar odličan sa osn. školom sa osn. školom dobar odličan dobar odličan dobar sa osn. školom o vrlo dobar sa osn. školom = dobar vrlo dobar odličan vrlo dobar ■ sa osn. školom sa osn. školom sa sa sa sa odličan vrlo dobar dobar odličan vrlo dobar lahmut Huso Fatahaga Alija Alija Omer Salih Zulfikar Alija Zulfikar Jusuf Husaga Hasan Muho Avđo Ahmed Hamza Ćamil Mahmut Ahmet Ibro Mujo Ibro školska spren dobar vrlo dobar odličan osn. osn. osn. osn. školom školom školom školom - тз 1 razr. gimn. ■ IV. razr. gimn. sa osn. školom sa osn. školom sa osn. školom sa osn. školom sa osn. školom sa osn. školom dobar sa osn. školom odličan vrlo dobar dobar vrlo dobar odličan vrlo dobar dobar sa osn. školom в sa osn. školom sa osn. školom sa osn. školom �Redni broi Spisak učenika Gajretove ćilimarske škole u Novom Pazaru 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 :o 31 32 33 34 35 Im e i p r e z i m e Gegić Nefa Karakaš Džemka Grbović Mejrema Šarukić Nedžatija Mitković Neka Delić Dika Dangalaković Zubejda Hudović Žurna Kurtančaušević Šefketa Kolašinac Rukija Škrijel Žurna Murić Šeša Binjaš Šahsa Fujalkić Mahija Hamzić Ramiza Kačapor Nafija Rahić Nurija Nokić Saida Pašović Hadija Šehović Čeba Ališalević Mahija Hajdaragić Fatima Dražanin Zarifa Jarovac Kumrija Kostić Veroslava Šehović Havka Rvačanin Muhra Šukurica Džemk^_ Hamidović Naka Rahić Zejneba Rahić Abida Rasovac Nusreta Hadžić Đulsuma Koškovac Žurna Plundžević Nedžiba Ime oca, majke ili staratelja Smajo šaban šerif Nail ef. Šerif Murad llijas Adem Murad M. Ibrahim Hajro Halko Mujo rahm. Mustafa šefko Ibrahim Medo rahm. Agan Hamid ‘Hasan Hamdo Šućo Fehim Šućo Jovo Džanko Bahtijar Smajo ': Ј Ш Ш Zulfikar Adembeg Jusuf Hajro Redžep God. rođenja Godina Dolaska u školu P r i me d b a 1919 1923 1919 1919 1923 1924 1924 1919 1924 1922 1922 1922 1924 1S21 1919 1921 1914 1922 1921 1914 1920 1920 N1919 1919 1921 1919 1920 1921 *1921 »1916 1916 1918 1919 1922 1919 Ž47 �Spisak muslimanske djece PrivreJnikovih pitomaca I? z ' 1 1922 2 1925 3 1930 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 1931 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 248 Ime i prezime Šehić Hamdija Pašić Rašid Alibegović Alija Imamoviu Halil Ibraimović Hilmo Hadžiavdić Hilmo Karahodžić Sulejma Bečirspahić Husnija Džemat Fehim Murselović Asim Salihović Ferhat Alagić Emin Mehikić Salih Begić Nusret Ključanin Omer Hećimović Suljo Džinić Rizah Ibrahimpašić Mahmut Sofić Mahmut Mahmić Ibrišim Mašić Asim Mahmić Šefkp Masllć I^asan Muminagić Midhad Dupanpvić Mehmed Mujić’ MuharetiK. MiStrić Mehmed Hadžisejdić Za.;im Šehić Ramiz Imamović Ale Alagić Reuf Mehmedbašić Esad Alikadić Sulejman Omerćehajić Alija Hozdić Mehmed Dizdarević Hasib Beširević Muhamed Burzić Ibrahim Kavara Abdurahman Alibegović Mehmedalija Dedić H. Fehim Gušić Hasan Mesihović Safet Kapetanović Sidik Pašalić Ismet Mahmutović Mujo Junuzović Abdulah Hadžović Alija Huskić Vejsil Alijanović Hasan Karabegović Alija Ajanović Sulejman Havić Nezir Dedić Sabrija Hozdić Džemil Mizić Hamid Alibegović Ismet Prcić Ramiz Redžić Rasim Delić Jusuf Mesto rođenja otor Varoš Sanskimost Mostar Seonica Bos. Otoka Ostrožac Ostrožac Ostrožac Ostrožac Čapljina Jan,a Modriča Modrica Dretelj Počitelj Bos. Krupa T. Lukavac Donji Vakuf Konjic Bronz. Majdan Bos. Otoka Modriča Tešanj Bos. Kobaš Bos. Kobaš Bos, Kobaš Sisak Janja Derventa Bos. Krupa T.Lukavac tkalac obućar tapetar obućar frizer trgovac obućar krojač moler trgovac krojač trgovac karučar i lakirer obućar trgovac limar sarać trgovac stolar trgovac obućar obočar trgovac kolar papučar i obuć. trgovac kovač krojač obućar šUmpar stolar zubni tehničar trgovac kolar kovač kazandžija trgovac stolar kovač obućar berber trgovac bravar limar tapetar trgovac krojač štriker obućar trgovac trgovac elekričar obućar trgovac poslastičar limar i bravar šeširdžija časovničar stolar kovač oslobođen napustio poslodavca napusto mesto napustio poslodavca napustio mesto �Namešt Ii god. | | ; ! £ <£-° Ime i prezime Mesto rođčnja б! 1931 62 63 64 » 65 „ 66 67 • 68 * 69 70 71 72 . 73 „ 74 „ 75 76 77 1932 78 л 79 „ 80 81 82 n 83 84 „ 85 86 87 n 88 89 90 91 92 • 93 94 95 96 Omerdić Asim Krkić Abdalfetah Balalić Mustafa Abazović Salih Pašić Nurija Salić Šaban Karajlić Šefik Kapetanović Mahmut OsmanČević Salih Prozorac Mujo Beribak Ahmet Beribak Hasan Pedić Meho Alajbegović Alija Veseljović Kadrija Huseđinović Asim Begić Huso Tičić Smao Tičić Fehijm Moštro Mustafa Dizdarević Isman Kulenović Mesud Sadiković Meho Huskić Asim Fazlić Mustafa Odobašić Asim Pejdah lsmet Odobašić Akif Terzimehić Mahmut Smajlagić llijas Mahmić Idriz Sultanović Ragib Delibegović lzet Mujčinović Smajo Hasanbegović Šukrija Obralić Mustafa Crveno Brdo Knzarac Blagaj Mojstir Odžak Karatmanovo Ključ Ključ Ključ Bos. Kobaš jablanica n/N. Jablanica n/N. Skender Vakuf Bihać Boljetin Derventa Doboj K/K Trebinje Trebinje Doboj K/K Plevlje Klišević Ključ Gornji Vakuf Ćosići Ćosići Ćosići Karaula Maglaj Maglaj Lisnica 98 1933 93 „ 100 „ 101 102 103 104 „ 105 106 „ 107 108 Alibegović lbrahim Šuko Salko Hasandžiković Hajrudin Travljanin Safet Soldin Nazif Terzić Hilmija Ezić lzet lbrahimpašić Sulejman Kurić Salih Kurić Husejn Ćerimović Muharem Sanica Gornja Stolac Čelić Bosanski Kobaš Ljubinje Bos. Krupa Bos. Krupa Ripač Donji Vakuf Donji Vakuf Bos. Gradiška M U2,a Banja Luka Banja Luka Maglaj Zanimanje Primjedba stolar tapetar napustio mesto napustio mesto pekar napustio mesto trgovac trgovac pekar napustio mesto napustio mesto berberin obućar trgovac napustio meato štriker obućar ćurčija kuvar poslastičar trgovac trgovac limar pekar dimnjačar trgovac moler trgovac trgovac kovač stolar stolar pekar bravar P fotograf obućar trgovac trgovac trgovac štampar elektro teh. parketar trgovac trgovac kolar limar napustio mesto napustio poslodavca napustio poslodavca napustio poslodavca napustio poslodavca napustio poslodavca 249 �О писак с т и п е п д и с т а Одобрена стипенди;а Мјесто школе Иие и презпие 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 1G 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 250 Хаџвћ Ахмет Трогранчвк Бранко Арнаутоввћ Ехлимана Хусеџвновпћ Фатвма Ћороввћ Нафпја Крилић Асим Коњхоџик Сулејман Сарачевић Орхан Топвћ Хамдвја Зеквћ Реуф Азгбагић Невреса Азабагић Теуфвк Бакшвћ Ахмед Чечо Невзета Еквћ Џемал Хасановпћ Рсфвк Кураја Звонпмпр Мешковвћ Мехмед Селесковић Харун Шаран Хајрудвн Штркљевпћ РабуЈч Јаки!» Шефпка Свлахвћ Шемса Трновљаковик Ахмед Гушић Бедрудва Хромвк Бевдивн Кобашлвк Наил Сарајлвк Енвер Шарић Нлјаз Бахтијаревпћ Фвкрет Мулић Ф.уад ГГрачик Хилмија Арсланагвк Хамдвја Карабеговвћ Осман Маглајлвк Кеиал Цвијетик Муамер Краснп Ладвслав Мурсел Муневера Глоговац Мплвца Марковвк Петар Солаковвк Авша Топвк Мвхајло Зуквћ Мидхат Сарајлвћ Енвер Ашчервја Смаил Черквћ Есма Џвввћ Асрвја Џелиловвк Саквб Прачвк Фатвма Хусвк Абдулах X. Хасановвк Навла Дрљеввк Хатвџа Лаквтвћ Дика Садиковвк Ахиед Поњаввк Фервд Имамоввк Хусејн Бахтвјареввк Ћазвм Алвефендвк Мустафа Цервк Есад Чаушеввк Теофик Требпње Сарајево Бијрљина Бања Лука Динара 675 Гимназија 1000 450 400 900 500 500 675 Б ихак Сарајево Тузла Бвјељвна Бос- Градвшка Сарајево Тузла Тузла Сарајево Сарајево Впсоко Прпзрен Ввсоко 1000 II. гпмназвја Гвмназпја Т уа .7 1 Т^зла- Требвњв Сарајево Сарајево Бања Лукд Туз^иг" Бања Лукн OapajeBi Баа ;Ч i III IV IV IV IV IV IV IV IV IV IV IV IV V V VI VI VI VI VI VII VII VII VII VII vili Учвте.Ћска шк. Нови Сад Сарајево Сарајево Сарајево Сарајево Бања Лука Вареш Мостар Зенвца Бугојно Тузла Котор Тузла Мостар Мостар Јања Фрвдберг (Љем.) Београд Загреб Београд Београд Беогрвд I! IV IV V V V V Грађанска шк. II II IV IV IV IV IV Пом. академвја IV Женска стручна II III III Медреса I Виша технвчка III Медвцина Фармација геодезија 1000 500 500 1500 750 750 1000 750 500 450 900 750 400 1000 150 1000 2000 1500 1200 750 1000 1000 1000 900 600 1000 1000 500 1350 1000 1000 750 900 1000 500 750 750 1500 450 1000 2000 450 G75 675 1000 5000 4000 400 8000 3000 4000 Првиједба �Редни Мјесто i Прииједба Халеповић Абдулћх Хамзпк Хпфзпја X. Јусуфовић Есад Ибруљ Мустафа Југо Мустафа Куртовик Дервиш Лончаровик Ахмед Миџик Алија Пињо Шефко Ромузовик Сефер Смајић Исмет С»довик Азиз Абдулахефендић Хазии Дервншевић Абдулах Делалик Мехмед Халиловик Ахмед Хаџајлик Хасан Хафизовнк Атаулах Мешак Хамдија ЈБубоввк Зулфо Сефо Шериф Танчица Салвх Пертев Селим Мулабдик Суле.мн Мешик Ахмед Налпк Захпд & 1 Геодезија Високо Кожарска шк. 2000 3000 1800 4000 4000 3000 2500 4000 4000 4000 2500 4000 3000 3000 ; зооо Занатска шк кројач Шер. Суд. школ8 Акад, 3000 3000 3000 3000 3000 3000 3000 675 400 од 1 марта 1933. 1000 4000 251 �Редни бр. Списак једнократпи^потпора. Презиие и име Одакле je Школа Хаџибеговић Вејспл Сарајево студент Капетановвк Салко Сарајево • Каровић Вејсил Трново - Крвавац Џемил Гадко " Балагија Абдулах Д. Вакуф - Танчпц i Нцјаз ЈБубушкв • Равред Динара 500 600 500 300 250 300 15C 7 Дураковвћ Хасан Гацко 8 Мусик Зуфер Плав 9 Свјерчвк Ахмед Рсгатвца " студ. фил. 10 Хајроввк Мидхат Цевесвње студ. права 100 100 11 Имширпашик Ибрахвм Бугбјио Гвмназија 100 " 12 Манџука Михра Купрес 13 Кемал Хаџвалвк Сарајево 250 74 I 250 250 14 Глухак Омер Тузла III 15 Мулалвк Сенвја Сарајево III 50 16 Куртагвк Asm IV 250 250 17 Шеквбеговвћ Рефпи Оарајево 18 Алвбеговвк Ахмед F. Кобага 19 Прохвк Девлета Кољиц 20 Шефквк Сафет Сарајево V 100 21 Ибруљ Енвер Љубушкп VII 300 22 Ђурбузоввк Садвк Подгорица VIII 250 23 Кецојеввк Мвтар Шавнвк 24 Мехмед Ћвшвк Мостар 25 Ченгвк Исмет Сарајево Тргов. школа 1 150 26 Шутковвк Муневер Сарајево „ I 300 27 Дорочвк Мидхат Сарајево 200 28 Травањквк Хајрија Брчко 29 Топвк Петар 30 Хаџвк Сеид 252 300 - Учит. школа I 200 IV 100 V 800 „ I Стручна школа I 135 Бугојно Тргов. Академија I 250 Сарајево Вел. Медреса III 200 �Sum arni pregled Gajretovih pitomaca-ica a) Red. broj 1 2 3 4 5 6 7 8 9 P o u s p je h u u n a u c i u pojedinim k onviktim a u šk. g o d . 1932./33 Mjesto konvikta Odlično Muški Sarajevo Ženski Sarajevo Muški Banjaluka „ Bihać „ Mostar „ Plevlje „ Tuzla „ Trebinje Segr. dom Sarajevo Ukupno . . . 5 2 1 2 2 3 3 7 25 Vrlo dobro 11 19 6 12 5 5 10 3 28 99 Dobro Dovolj­ Popra­ vak no 39 28 13 7 9 10 18 3 9 136 10 1 1 Л2 ; уГ b) Total. pali Neocij. 8 5 5 1 5 21 10 10 2 7 3 5 Ukupno 2 2 1 59 4 8 25 j 94 67 36 24 30 21 37 7 48 364 wv Po ijsp je h u п n a u c i u Š kolam a u Sk. g o d . 1932./33 ■ Red. broj 1 2 3 4 5 6 7 8 Gimnazije Učiteljske Građanske Str. zanatlinske Žen. stručna Trg. akademija Srednja tehnička Zanat Ukupno . . . c) Red. broj 1 2 3 4 5 6 7 8 V rlo/' Odlično. dobro Dobro Škola 8 3 5 1 45 u 8 3 \f- 1 1 25 99 65 19 6 Dovolj \n o Total. pali 13 4 30 7 7 1 1• 6 2— 6 3 6 25 136 Popra­ vak 12 Neocij. Ukupno 3 163 44 26 10 2 13 1 2 5 1 16 50 59 25 8 364 VIII Ukupno Po Š kolam a i ra z r e d im a u šk. g o d in i 1932./33 Škola Gimnazije Učiteljske Građanske Str. zanatske Žen. stručna Trg. Akademije Sred. tehnička Zanat Ukupno . . . 1 11 27 9 6 32 10 13 1 1 6 21 16 100 2 8 17 10 79 | lll 41 6 3 1 2 11 23 87 R a z re d i - g o d i š t V VI IV VII 2 13 11 2 13 11 28 9 4 9 9 10 1 2 53 | 19 163 44 26 10 4 16 50 51 364 253 �B lagajnički tevfešiaj Posljednje dvije godine upada u oči da prihodi na^ šega društva na mnogim stavkama počinju da opa­ daju. To opadanje prihoda u koliko se može pripi­ sivati i pravdati raznim nedaćama I ekonomskom krizom današnjice, u toliko se više ima pripisivati pomanjkanju požrtvovnosti, smisla i volje za radom kod mnogih Gajretovih jedinica. Gajret danas ima brojem jaku i zavidnu orga­ nizaciju sa 160 mjesnih odbora i isto toliko povje­ renika, sa od prilike 25.000 redovnih članova. U sa­ mim mjesnim odborima i povjereništima angažovano je sa funkcijom oko 2.000 lica. Sa tako velikim bro­ jem funkcionera, kada bi bilo malo više volje, požrtvovanja i radinosti kod nekih neaktivnih jedinica, naš ovogodišnji finansijski rezultat bio bi bez sum­ nje kudikamo povoljniji, 9 prihodi bi bili sigurno najmanje za 50% veći, nego su ove godine ostvareni. U prilog te tvrdnje neka posluži samo ova činjenica: ako bi se od svih redovnih članova ubirala redovno članarina, i ako bi ta članarina mjesečno iznosila samo 2 Din., društvo 61 imalo samo s te strane go­ dišnji prihod od Din. 600.000— dok ovogodišnja ubrana članarina, radi neaktivnosti nekojih naših jer dinlca, iznosi svega 151879-73. Ovaj nam primjer zorno pokazuje kako naše mnoge jedinice ne shvataju svoje dužnosti, a istodobno nam pokazuje da njihovim nemarom društvo gubi minimalno godišnje 450.000 Din. samo na ovoj grani društvenih prihoda. Prema rezultatu rada na ubiranju članarina ja­ sno se vidi da nije bilo dovoljno požrtvovanja ni r.a pribiranju i iznalaženju ostalih sretstava, koja su dru­ štvu toliko potrebna. Iz izvještaja Gajretovih prihoda u pojedinim mjestima upadaće mnogome u oči da su nekoja ma­ terijalno imućnija i brojem muslimanskog stanovni­ štva veća mjesta, polučila ove godine mnogo slabije rezultate od nekojih mjesta daleko siromašnijih i bro­ jem stanovništva mnogo manjih. Pogledajmo u ovom izvještaju materijalne rezultate nekojih seoskih mjesta s jedne i nekoliko većih gradova s druge strane, pa ćemo se osvjedočiti o toj žalosnoj činjenici. Vodeći stalno brigu o razvoju i napretku dru­ štva, te o prikupljanju materijalnih sretstava, Glavni odbor je ove godine svakom prilikom pozivao i upo­ zoravao sve jedinice na njihove dužnosti prema dru­ štvu, a preko njih i prema sebi 1 svojima. Ali i po­ red tih urgencija i poziva, mnogi ne udovoljiše zahtje­ vima i potrebama društva, pa tako evo i ove godine izlazimo sa manjkom od Din. 250.000,— 254 PRIHODI Cjelokupni prihodi ove godine iznose Dinara 1,371.354.75, dok su u proračunu predviđeni Dinara 1677 100.—, pa ie prema teme manje primljeno na svima stavkama društvenoga proračuna Din. 305.745.25 1) Prihod od redovne članarine iznosi Dinara 1*51.879.73, a budžetom je bilo predviđeno Dinara 150000.—, pa je prema tome ova stavka po budžetu ostvarena.' 2) Ukupijena članarina članova dobrotvora i ut^meljača u ovoj godini iznosi Din. 48.670—, dok je bilo predviđeno Din. 60.000— pa je prema tome manje primljeno Din. 11.330. Ova nas ostvarena suma ne smije ni u koliko za­ dovoljiti. Da bi se omogućilo našem elementu u da­ našnjim vremenima nestašice gotovog novca, da se upisuje za članove dobrotvore i utemeljače našega društva, na prošloj glavnoj skupštini je stvoren za­ ključak o upisivanju u članstvo dobrotvora i utemeljača Gajreta sa 6%-nim begl. obveznicama i drugim drž. vrijednosnim papirima. Skupština je stvorila za­ ključak da sve jedinice u tom pravcu provedu što jaču propagandu, a uz to je i Glavni odbor upozorio sve društvene jedinice na izvršenje zaključka skup­ štine. Pa i pored toga što su muslimani posljednjih godina došli u posjed nekoliko stotina milijona ag­ rarnih obligacija, nađoše se u svemu u cijeloj godini nekolika darežljiva čovjeka, koji se sjetiše Gajreta i potpomogoše ga na ovaj način. U tom se naročito istakao mjesni odbor u Stocu, od koga je i došla inicijativa za upis dobrotvora i utemeljača Gajreta sa vrijednosnim papirima. 3) Od zabava i drugih priredaba polučen je pri­ hod od Din, 195.850 24, dok je budžetom predviđeno Din. 250.000.—, pa je manje primljeno na ovoj stavci Din. 54149.76. Ovdje moramo primijetiti da bi pred­ viđena stavka prihoda od zabava i drugih priredaba bila i ostvarena, da se je ekonomisalo i da nisu pravljeni veliki režijski troškovi oko zabava, U ovcj godini bilo je slučajeva da su nekoje društvene zaba­ ve vrlo lijepo uspijevale i njihov je prihod isnosio lijepe svote, ali je na izdatke tih zabava otišlo 50% pa i više. Istina, ova stavka je podbacila i radi toga, Što usljed lošeg proljetnog vremena mnoge jedinice su onemogućene da održe uobičajene teferiče. Ovom prilikom moramo istaći da su nekoja mjesta imala vrlo lijepe rezultate od zabava, a troškovi su im bili minimalni. �4) Prihod od priređene tombole za vrijćme ra­ razovani, biće ta, da kod svih jedinica u svom srezu mazana iznosi Din. 194.503.03, a bilo je budžetom provedu tačnu kontrolu o otposlatim im stvarima na predviđeno Din. 125,000.—, pa je prema tome polu­ rasprodaju, da izvrše pregled cjelokupnih administra­ čen višak od Din 69.503 03, Da je ovaj višak polučen tivnih i materijalnih poslova naših jedinica, kako bismo ima se zablagodariti tome što je tombola ove godine jedanput dobili savršenu organizaciju i urednu admi­ organizovana u vlastitoj režiji mjesnih odbora i po­ nistraciju u cjelokupnoj našoj organizaciji. vjerenika i što je organizacija tombole bila olakšana 6) Darovi i ostali prilozi Din. 139,611*58, a bi­ time, što je Glavni odbor štampao i razaslao s\yma lo je predviđeno Din. 200.000'—, pa je tako manje jedinicama blokove, pomoću kojih je olakšan nadzor primljeno oko 60.000 Din. i prodaja. 7) Prilozi u naravi, koji su skupljani u nekoliko 5) Prihod Gajretova dana podbacio je preko 50%, Јег je ostvareno Din. 46699.10, a bilo je pred­ srezova a zatim unovčeni, iznose Din, 12.804'25 dok viđeno Din. 100.000.—. Ova postignuta suma u glav­ je budžetom predviđeno Din. 200.000'—. Prošla glav­ nom je polučena od prodaje otkupnih značaka. Orga­ na skupština stvorila je zaključak da se obrazuju po­ svuda na Gajretovom teritoriju »hambarski odbori“ nizacija priredbe Gajretova dana u materijalnom po­ u svrhu sakupljanja živežnih namirnica tokom proš gledu uopšte ne zadovoljava, jer se društvene jedini­ log ljeta i jeseni. Po održanoj glavnoj skupštini Gla­ ce ne staraju da blagovremeno izvedu pripreme na vni odbor je. dao svima jedinicama detaljna upustva široj osnovici. za obrazovanje »hambarski odbora, koji su imali da Ovdje moramo primjetiti da mnoge jedinice i izvrše prikupljanje živežnih namirnica u svojim mje­ pored jasnih propisa društvenih pravila i pored za­ stima i okolici. Taj zaključak izvršili su svega neko­ ključka glavne skupštine i poziva Glavnog odbor^ liko mjesta i to: Derventa, Doboj, Kobaš, Prijedor, ne doznačuju novac Glavnom odboru blagovremeno, Ključ, Višegrad, Nevesinje i Zgošća. nego ga mjesecima zadržavaju kod sebe. Tako se de­ Skrećemo pažnju da se u buduće sakupljanju ži­ šava da su nekoje jedinice istom јјг ^ taključku ove društvene godine doznačile utržak od rasprodanih vežnih namirnica posveti veća pažnja, jer bi tim ra­ dom, ako bi bio savjesno organizovan i sproveden, znački Gajretova dana od 6 septembra pr. god. Tre­ balo im je punih 10 mjeseci da^se-sjete svoje duž­ mogli imati više prihoda nego li u gotovom novcu. 8) Od Gajretova cigarpapira imali smo ove nosti i da pošalju dužni novac. Kako je slučaj sa otkupnim značkama, isti je godine svega Din. 5.265.83, a budžetom je predviđe­ no 20.000.— Iz mnogih mjesta prituživale su nam se slučaj i sa drugim novcem* od članarina, zabava, raz­ glednica, društvenih kalendara itd. Tome je potrebnog društvene jedinice zbog pomanjkanja Gajretova ci­ jedamput energično stati u kraj i zahtijevati u budu­ garpapira u rasprodaji, istodobno nam javljajući da će striktno izvršavanje propisa društvenih pravila. Ko Prosvjetina i Napretkova cigarpapira i danas ima isto toliko u rasprodaji, koliko ga je bilo i ranijih to neće i ne može, taj ne može reflektirati da se ub­ godina. Po tom pitanju GI. O. je zatražio 'obavješte­ raja u Gajretove radnike. nje od Uprave državnih monopola, koja je odgovoKod mnogih društvenih jedinica- nžilaze se na vorila, da je u promet stavljena samo ona količina rasprodaji razne društvene stvari, kao na pr: knjige, cigarpapira marke Prosvjeta, Gajret i Napredak, koje kalendari, jubilarne značke, otkupne značke Gajretova su otkupljene od bivše tvornice S. D. Alkalay u Sa­ dana, Spomenice, blokovi »cigle Gajretova doma“t rajevu. Prve su puštene u prodaju one količine, koje predavanja, — koje su posljednjh godina otposlane su bile već prerađene, a poslije njih one, koje je od na unovčenje. Pošto mnoge jedinice niti šalju novca primljenih sirovina preradila sama Monopolska upra­ od tih stvari, niti povraćaju te stvari, Glavni odbor va. Prema izvještaju Uprave državnih monopola od­ je prije izvjesnog vremena poslao izvadak iz svojih nos otkupljenog cigarpapira po markama bio je sleknjiga o zaduženju jedinica za poslate im stvari, deći: Prosveta 5,791.088 knjižica po 60 listića, Gajret zatraživši izvještaj o tim stvarima, jesu li rasprodane, 877.655 knjižica po 60 listića, Napredak 1,782016 knji­ u kojoj količini, je li novac doznačen GI. 0. te kod žica po 60 listića. — Kada se ovaj odnos ima u vidu, koga se nalaze na pohrani nerasprodate stvari. Iz od­ govora koje je dobio Glavni odbor konstatujemo da onda je potpuno razumljivo da se sve tri pomenute mnoge jedinice nemaju tačne evidencije o tim stva­ marke cigarpapira nisu mogle prodavati u jednakim rima, pravdajući se time da raniji odbor ili povjerenik količinama, a jasno je i to, da su se marke čije je nije predao te stvari, da su zagubljene, da ih upotreb­ količine bilo manje, morale rasprodati ranije, te da ljavaju na svojim zabavama i drugim priiedbama, te usljed toga i nastupila oskudica u rasprodaji Gajre­ da je njihov utržak doznačen sa prihodima od tih tova cigarpapira, od koga je Gajret imao punih 30 godina vrlo lijepu materijalnu korist, i čiji je prihod zabava. Jedna od prvih dužnosti društvenih sreskih od­ u nekim godinama bio najveća stavka Gajretovih bora, koji će se uskoro obrazovati i koji su već ob­ prihoda. 255 �I pored važnosti misije Usta .Gajret", kako za 9) Od kamata i dividende imali smo Dinara društvenu organizaciju tako I za naš elemenat, ovaj 97.263 50, a bilo je predviđeno Din. 150.000—. Ovaj izdatak je obzirom na današnje materijalne prilike manjak nastao je usljed redukcije kamatnjaka kod društva i suviše velik, tim više što je prihod od pretnovčanih zavoda od 10% na 4—6%. a uz to nismo nlata upravo neznatan, pa tako izdavanje lista „Gajove godine dobili dividendu na društvene dionice Ban­ ret" u ovoj godini iznosi okruglo Din. 120.000.— Ovo­ ke Gajret. liki izdatak ukazao se iz dva razloga, i to: što je za 10) Od pitomačkih obskrbnina primljeno je Din. štampanje isplaćeno Din. 107.003, u kojoj je svoti 449411'50, pa je prema tome manjak za 100000 Din. sadržano preko 20.000 Din. za likvidiranje računa prema predviđenom budžetu. 11) Od pretplata za list „Gajret" primljeno je u iz ranije godine kod Štamparije Kajon, gdje je list svemu Din. 18.795— Ovako mala ubrana suma do­ štampan do pred godinu dana i što se nije moglo kaz je koliko nemarnosti pretplatnika lista „Gajret", postići besplatno uređivanje i sarađivanje u listu, toliko I mjesnih odbora i povjerenika koji su prema kako je to zaključeno prošle godine, pa je tako iz­ zaključku prošle glavne skupštine imali da skupljaju dato za uređivanje i saradnju Din. 29.500.—, dok pretplatno mjesečno u svojim mjestima, kao što se ostali izdaci otpadaju na poštarinu. Administrativni troškovi iznose Din. 86.901.88, čini i sa članarinom. Svim odborima je poslan izvadak pretplatnika iz njihovih mjesta sa oznakom dok je budžetom bilo predviđeno Dinara 100.000 — dužne pretplate za svakoga do konca 1932, a poslati Ti troškovi otpadaju: za nabavku štampanica, knjiga i pisaćeg pribora Din. 15.023.75, za poštarinu i takse su im i blokovi za naplatu, ali nažalost u ovom po gledu, možemo općenito reći, bila je totalna nemar­ Din. 13.953.90, za telefonske razgovore i takse Din. nost društvenih jedinica- Pretplata je morala da pod­ 6.352.—, za putne troškove dvojici delegata u San­ baci i radi toga, što članovi koji plaćaju 10 Din. džak, te u Tešar.j, Teslić, Maglaj, Doboj i Gračanicu, mjesečne članarine, dobivaju od ove godine u smislu zatim upravnicima konvikata koji su pozivani u Sara­ zaključka pr. gl. skupštine, list besplatno, a takovih jevo radi dobivanja uputstava Din. 12.955.—, za ogje članova danas Зб5. To su bili mahom članovi« koji rijev i rasvjetu Din. 8.155.50, za kiriju Din. 22.100 — za popravak prostorija Din. 1.706.—, prilozi raznim su ranije bili uredniji pretplatnici lista »Gajret«. Dužnost nam je istaći da za pretplatu lista „Gaj­ ustanovama Din. 2.035.50, te razni sitni troškovi ret" duguju još Iz ranijih godina skoro sva mjesta Din. 2933 — veće svote i to čim je mjesto veće, tim više duguje, Na plate, porez i osiguranje namještenika kod 12) Razni ostali primici iznose Di^iJ fl0.601 ‘— osiguravajućih zavoda izdato je Din. 177.762,G8, Ovi primici potječu od kalendara, cigla, razglednica, a bilo je predviđeno budžetom Din. 160.000,— značaka i t. d. U gornjoj sumi izdato je stvarno na plate Din. RASHODI 142,730.20, na osiguranje kod Okružnog ureda i osi­ Ukupni rashodi ove godine iznose Din. 1,614.278 37 guravajućih zavoda Din. 11.604.90 i za porez na pla­ a bili su predviđeni sa Din. 1,677.100 — Prema tome te namještenika Din. 23.427.57. Ovaj porez je odbijan je manje izdato nego je budžetom predviđeno Din, od prinadležnosti namještenika prošlih godina i zadr­ 62. 821.63’— žan u društvenoj blagajni, te se je morao isplatiti Sveukupni izdaci na 9 društvenih konvikata u ove godine. ovoj godini iznose Din. 1,034.142*26, a izdaci na Razni izdaci iznose Din. 24.774.— pojedine konvikte, koliko su iznosili vidi se iz tabele: U smislu zaključka prošle glavne skupštine iz­ „Izdaci Gajretovih konvikata u 1932/33 g." U ovoj vršeni su slijedeći otpisi: godini mnogo se vodilo računa i pazilo na ekonomiju Sarajevska banka, Sarajevo Din. 36650.—, Musi, konvikata. Sekcija za društvene internate pri Gl. od­ trg. obrt. banka, Sarajevo Din. 66150, Kreditna ban­ boru naročito je bila aktivna u tom radu. ka, Ljubuški Din. 29.960.—, Kreditna banka, Tešanj Na stipendije je izdato Din. 141.275*—, a bilo je Din. 39880—, Banka Ferizbegović 1 dr., Tešanj Dinpredviđeno Din. 100.000’— To povišenje nastalo je 10 227.— Zatim je izvršen otpis na vrijednosnim pa­ u glavnom otuda, što je Drž. stručna kožarska škola pirima 66,728—, te na inventaru Din. 100.494 64 u Visokom produžena na tri godine i Što se društve­ nim pitomcima, koji su dobivali stipendiju 2 godine, Ukupan otpis iznosi Din. 284.601.14 morala odobriti stipendija i za treću godinu, da bi im Prema tome sveukupni ovogodišnji izdaci zajed­ se omogućilo da dovrše ovu korisnu stručnu školu. no sa otpisima kod novčanih zavoda, inventara i vredNa jednokratne potpore đacima srednjih i viso­ nosnih papira iznose Din. 1,898.879.51 kih škola izdato je Din. 10.699’—, a bilo je predvi­ AKTIVA I PASIVA đeno Din. 20.000’— Iz čega se sastoji društvena aktiva i pasiva vidi Izdavanje Usta „Gajret" stajalo je Din. 138.723.25 se iz „Računa imovine na 20 juna 1933“. Ukupna pa je tako više izdato nego je budžetom predviđeno aktiva iznosi na dan 20 juna 1933 god. po završenom Din- 18.000. otpisu Din. 2,612.431.— 256 �Gajretova imovina smanjila se u minuloj drušZatim je zaključeno da se izvrši otpis vrijednos­ venoj godini za Din. 527.52476, i to: za više izđato nih papira i to: ratnog zajma Din. 22.650. , srećke nego primljeno u gotovom Din. 242.92362 I za otpis „Elizabete* Din. 12 50, dionice Nar. Kreditne banke, potraživanja od pojedinih novi. zavoda, te vrijednos­ Tešanj Din. 25, dionice Sarajevske banke Din. 3640 nih papira I inventara Din. 284.60П4. Prošla glavna dionice Privredne banke u Sarajevn Din. 1.500—, dio^ skupština, po predlogu Glavnog odbora, odobrila je da niče Srpske Prometne banke, Sarajevo Din. 500.—, se otpišu od gotovine ulozi kod nestalih banaka i to: dionice Musi. trg. obrt. banke u Sarajevu Din. 25—, Sarajevska banka Din. 36.650—, Muslimanska trg. i poštanske marke Din. 500— Zatim više uplaćeni obrt. banka, Sarajevo Din. 661.50, Kreditna banka, iznos od nominale za dionice Banke Gajret Din1. Ljubuški Din. 29.960-, Kreditna banka, Tešanj Din. 38875.50, te otpis od inventara 20% D in-100.499.64, 38.980,— i Banka Ferizbegović, Tešanj Г т . 10.227.Prema tome sveukupan otpis, u smislu zaključka Ukupno Din. 117,378.50 prošle glavne skupštine, iznosi Din. 284.601.14 257 �Prihodi i rashodi u godini 1932-3^ Ukupno pojedince Red. br. PREDMET Dinara P Dinara P 200.549 195850 194.503 46 699 139.611 12.804 5 265 97.263 449.411 18.795 10.601 1,371.354 73 24 03 10 58 25 82 50 50 527 524 1,898.879 76 51 1,034.142 26 151.974 138.723 86.901 177.762 24774 — 55 88 68 — 284.601 1,898.879 14 51 PRIHODI 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 Članarine redovite— — — — — — Članarine dobrotvora i utemeljača — — Zabave i ostale priredbe —— — — Tombole — — —— — — — — Gajretov dan — —— — — — — Darovi i dobrovoljni prilozi — — — Prilozi u naravi —— — — — — Cigarpapir „Gajret" — — — — -у, Kamata i dividenda — —— — Opskrbnina pitomaca — — — — Pretplata za list „Gajret' - — — — Rasni primitci —— — — — 151.879 48.670 — — — — — — — — 73 — ђ~ — ~ Jkupno Otpis u smislu zaključka prošle glavne skupštine Manje primljeno 284.601 242.923 14 62 239.289 206.293 207.760 81-153 59 956 60 530 86500 76.106 16 550 141275 10699 76 38 61 83 93 95 37 43 — 36650 661 29.960 39.880 10.227 6S.728 100 494 _ 50 с (j ’9 * J ff — 75 . Muški konvikt, Sarajevo Ženski i Šegrtski dom Konvikt Banjaluk „ Bihać „ Plevlje , Mostar . Tuzla „ fTrebinje Stipendije —* - г — — — — — — — — Jednokratne potpore —— — — — — — — Štampanje, uređivanje i honorari lista „Gajret“ — — Administrativni troškovi — —— — — — — Plate, porez i osiguranjanamještenika — — — — Razni izdaci — — — — — — — — — — Otpisi: Kod Sarajevske banke, Sarajevo — — — — Musi. trg. banke „ ~ — — — Kreditne banke Ljubuški — — — — — — „ * Tešanj — Banke Ferizbegović, Tešanj — — — — Vrednosni papiri — — — — — — — — Inventar — — 258 — — — — — — — 64 �Račun Gajretove imovine na 20 juna 1933 Red. broj Pojedince p r e d m e Ukupno t Dinara a k t i v a G o to v in a u b lag a jn ii kod konvikata ■ d Štedionici, S arajevo ■ B anke G ajret, S arajevo — G rad sk e štedionice, S arajevo ■ Z em aljske banke, S arajevo » H ip o tek a rn e banke, Sarajevo ” Q V.e ^ rv ' štedione, S arajevo » S alihage F oče i dr., S arajevo ■ .V a rd e “. Sarajevo — — V rijed n o sn i p ap iri i akcije — — __ Z ajm ovi — — — — __ __ __ In v e n ta r — — — — ______ ____ P red u jm o v i — — — — __ __ Z alih a h ra n e u konviktim a — — — R azn i dužnici — — — — — ,__ N e k re tn in e u K onjicu —, — ’ _ Ć ilim a rsk a škola. Novi £ az ar — — • tf 57.088 31.186 118.000 400.980 113.923 483.762 18.220 213.000 60871 \ 67 04 — 70 — 50 — — 35 1,497.032 534.525 42.473 401.978 10.730 5.607 53.654 15.000 51.429 2,612.431 . ^ PA S I Početna imovina^ — Gajretov dom — 2,749.927 390.027 S ' 4 м ИШШЈГ^ Otpis na osnovu zaklj. prošle skupštine — — — Manje primljeno — — — — — — — 3,139.955 284.601 242.923 259 �Tzdaci Gajretovih konvikata u društvenoj godini 1932 - 33 1 Opšti kanc.trošk i školski pribor Pranje Hrana M j e s to čišćenje Din. Muški konvikt Sarajevo P- Din. P Din. izdržav. zgrade i bašte Din. P p Uzdržav. i nabavka namještaja Din. P- Ogrijev i rasvjeta Din. Plate namješte­ nika Kirija P- Din. P Din. P 137.503 93 20.978 23 969 5.914 50 5 421 10 19.859 50 6.000 105.552 09 4.707 05 830 6.189 3.102 55 26646 50 27.000 24.977 90 49.39938 4 .5 3 1 I5 0 405 50 1.455 1.677 50 5.117 80 6.000 9.537 70 Bihać 37.610 98 3.173 620 643 90 1.527 90 5.766 50 Mostar 40.415 49 4 998 02 554 50 1.158 75 529 10 5.526 58 Plevlje 36.408 91 2 099 75 51^ 75 1.852 1.451 49 5.987 75 10.408 30 Tuzla 46.420 66 " 7.063 96 824 30 " .u 2Л58 5 5 У%.079 36 10.337 90 Gajr.-Prosv. konvikt Trebinje Šegrtski dom Sarajevo 109.418 61 Ženski konvikt Sarajevo Muški konvikt Banjaluka 36.591 Plate upr. konvikata vjer. vaspitača i dr. Din. P- Razno Ukupno Din. Din. 6.051 55 239.28976 95 1.000 6.288 29 206.293 38 3.029 45 81.15383 1 336 85 59.956 93 2 871 27 86.500 37 980 824 60.530 95 350 2.075 70 76.106 43 Muški konvikt X 9.202 80 75 Muški konvikt 19.500 10.946 66 Muški konvikt Ukupno . , . у \ 17.990 50 432 50 562.730 05 65.542 01 5.154 '5 8.987 28.958 70 . . 196 .: * Ц 4.444 16.550 15.511 18.349 c>i 90.494 09 16.550 28 800 18.641 70 700 2.835 30 207.760 6i 87.300 130.644 31 3.105 41.862 41 1,034.142 20 J * \ J ■ 260 Muški konvikt �Redni broj Prihodi po mjestima Članarine Dobrot. i utem. Mjesto Din. Banjaluka (m.) Banjaluka (žen.) Banjalučki Čelinac Vrbanja Beograd Bihać (muš.) Bihać (žen.) Brekovica SZ Gata 03 Ripač Bijeljina (muš. s Janja Koraj Tur. Janjari Bileća Orahovica Plana Bos. Dubica Bos. Gradiška Orahova Bos. Otoka Bužim Bos. Novi Bos. Petrovac Bjelaj Mijačica Orašac Oštrelj Brčko (muš.) Brčko (žen.) Bos. Samac Ćelić Orašje Bugojno Donji Vakuf Gor. Vakuf Kupres Cazin Pećigrad Todorovo Vel. Kladuša Vrnograč Čajniče Goražde Miletkovići Mravinjac Derventa (muš Derventa (žen. Bos. Brod Bos. Dubočac Kotorsko Odžak Velika Dorfulija Foča (muš.) Foča (žen) Godijeno 58 Jeleč 1.430 Cigle i značke P 1 Din. P Din, 7.125 12 2.560 р Gajretova izdanja List Gajret Din. 1 p Razno Ukupno Din. I i 330 1.450 50 148 500 4 895 50 911 2450 —■ S 1218 300 1.693 Bilećki 974 1 002 4115 B. D. Bosansko Gradiški Bos. Krupski B. Novi 91 80 Zr Г Petrovački "м 753 8 G 133 50 300 122 50 210 100 572 1.043 50 1.000 200 ПЈ 172 03 2 303 450 Bugojanski 250 ЈЛ 360 CJ 100 1.040 • 62 *• 285 50 450 Čajnički c > 922 50 2718 50 282 40 Q 120 3.655 50 2.171 7b 306 50 40 730 300 Sv. Niko!'. 1.310 Foč'nrki 2.109 288 514 1.200 1.758 50 261 �Članarine Srez Mjesto (б 59 60 61 62 63 64 65 66 „7 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 Dobrot. i utem. Din. Ustikolina Fojnica k/k Gacko Gatački Glamočki Gnjilanski Ljubinje Ljubuški 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 П2 113 114 115 116 262 1040 f Ljubuški Maglajski Mostar (muŠ). Mostarski 25 100 Nevesinje 1440 306 313 364 fUS ■ Maglaj 93 94 Niš 95 96 97 Plevlje 98 300 1.100 iT P 1.004 25 1 256 50 104 104 Fojnički Konjic Bjelemić Jablanica Ostrožac ' Repovci Seonica | p Din Prilozi Din. P Zabave i tombola Cigle i značke Din. Din. izdanja P Din. P List Gajret Din. Razn 0 p Din. 2.128 793 1.002 794 1.626 20 2.326 1.558 241 3.433 589 03 8.418 1.869 58 99 3,106 259 25 100 100 50 50 130 300 113 50 57 1.608 50 50 1.520 9.681 75 43 435 25 5 д а 157 930 1.991 50 5C 106 1.231 60 63 500 100 425 100 100 44 336 40 74 202 147 25 93 34 950 265 660 75 700 6.155 30 332 50 14.668 191 504 3492 50 1 000 1.166 70 647 248 48 ; 6.600 5.000 32.819 41 48 85 4.003 75 316 3.000 3 000 100 50 350 40 300 40 250 100 35 540 Priboj 300 Podgorica Prijedor (muš) Prijedor (žen) Prijedorski 300 Kozarac (muš) Prijepolje Prilep Priština Prizren Prnjavor Prnjavorski 1000 Bos. Kobaš Prozor 290 Rogatica (muš.) Rogatica (žen.) Glasinac bO o Podžeplje OS Žepa 17.680 Sarajevo Gl. O. Sarajevo (muš.) 500 100 397 2.152 620 258 50 12.728 6 71 3878 4.257 36 6.127 1.606 20 24 50 158 20 5.233 1.221 50 206 94 2878 33 75 2 000 1.000 754 430 70 0.598 1.728 1.602 382 25 2 009 3,370 41 765 57 3.191 450 55 10 150 2.404 65.069 50 120.420 6.807 5.469 50 28 55 370 50 220 200 100 50 25 13 75 49 50 400 50 555 50 50 100 2.413 1.170 р 10.404 1.988 50 162 4 846 50 306 1.298 51 947 300 100 Pećki Plevaljski 40 15 50 626 51 453 P Din. 50 241 25 4.537 25 50 Fočanski Gnjilani Gračanica (m.) Grać nieki Gračanica(žen; Gradačacfmuš) Gradačac (žen.) ■a Modrič Zelinja Gor. O Jajce Kladanj Ključ Ključki Prinosnic 12 876 2 522 13 229 794 9 204 943 5.397 2.895 25 74 349 127 1.315 1410 25 4. 2Г> 50 50 25 23 75 80 720 6646 20 296 21.545 44.669 274 1.010 50 5.465 25 3 000 3.000 20 560 100 1.017 85 15.224 6 71 8 805 64 7.733 75 74 478 50 5.453 1.721 50 2.878 2.133 75 1.754 912 8.118 20 36 4.129 50 237 8.409 450 " 105 60 250 5.265 82 213.253 07 13.946 �'Е ■a cc Mjesto 117 118 119 '20 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 13S 139 14C 141 142 142 144 Sarajevo (žen.) Ilijaš Ozren Pale Trnovo Hadžići SanskiMost (m.) Sanski Most (ž.j Čaplje Stari Majdan Sjenica Dugopoljana Kladnica Skoplje Srebrenica Bratunac Stari Bar Stolac (muš.) Stolac (žen.) Aladinići-Cmići Čapljina Domanovići Lokve Šabac Stip Tešanj (muš.) Blatnica Doboj Teslić Tomislavgrad Travnik (muš.) Travnik (žen.) Goleš Kasapovići Trebinje Dživar Lastva Tuzla (muš.) Tuzla (žen.) Dobošnica Gor. Tuzla Kreka Lukavac tur. Puračić Živinice Uroševac Štimlja Ulcinj Veles Visoko Breza Kakanj-Doboj Kakanj-Zgošća Radovlje Vareš Višegrad (muš.) Višegrad (žen.) Mioče Uvac Rudo 146 147 148 149 150 151 152 15.ч 154 155 156 157 158 159 16( 161 162 163 164 165 166 167 16( 169 170 171 172 17; 174 175 S Dobrot. i utem. сл Din. o E to Prinosnika D Din. P i tombola Din. n 2 363 75 735 500 40 - 331 75 300 1.116 126 to - Din. P i značke Din. Din. [ p P Din. 1.000 1.815 25 1007 50 3.363 2.580 1.607 900 7.638 50 131 1.200 100 3/9 40 9.044 50 131 234 54 4.578 330 58 250 6С 50 1 500 1278 75 1.077 nički 417 50 600| ------- ■ 530 8 350 1 438 50 4.000 25 25 1824 172 893 ~7 u 380 75 i' 2 7.970 227 200 0 39C 591 96 27U Zr n / *£ s * £ 300 СЗ( К 1903 75 1.878 65 234 29C 1; 4 500 75 200 3 396 550 300 2.923 99C 1182 220 60 2.600 3.231 I. 530 13.788 2.889 380 8.497 400 957 500 876 100 \ гџ — 3 | List Gajret 54 4.578 80 „b izdanja 1 ooc s- 3628 50 1.050 1 • 113 6.258 2 . 1.019 Trebinjski 2 500 S g H 5 524 50 8 210 2090 50 101 167 144 75 120 2810 110 142 258 1 436 50 241 100 7318 4.847 534 75 557 18459 1.317 75 14 60 18 85 27C Nerodimskl 400 £ .2 525 500 4 520 1.981 1406 45 4 460 130 31C 10C /143 6.194 i 60 262 396 2 387 50 430 150 360 100 450 3.881 689 9.522 5.135 100 13.186 181 150 113 II. 1.577 557 25633 3.509 i 67 282 2.920 513 1.611 251 270 100 90 2 35S 60 з ■8 м 047 5.545 772 9.058 1.972 656 9.699 60 100 1 289 542 208 665 7.269 1.722 1.131 60 200 611 10 10.102 2.929 360 1.081 263 400 �Članarine •g •a Mjesto & 17G 177 178 179 180 181 182 183 184 185 186 187 Vlasenica Knežina Istok Zenica Pojska Zagreb Zvornik Kalesija Žepče Begovhan Zavidovići Razna mjesta Srez Cl Dobrot. i utem. Din. P Vlase- Prinosnici Din. P Zabave i tombola Prilozi Din. p Din. P Cigle i značke Din. Gajretova izdanja P Din. 1.084 30 1798 20 3.809 75 50 Vrelo 400 2 292 140 2.103 25 724 2 773 40 nički Žepački 150 10.000 0 Din. p Razno Ukupno Din. Din 70 50 275 100 200 9.850 1.500 УУ1 50 2.000 89 50 70 9.485 331 50 7.192 75 5.000 100 List Gajret 300 35 30 125 1 175 20 9 0 P 6 762 25 50 50 20.525 100 1.700 5 283 50 299 50 П.908 25 724 10.577 65 6425 fafpeTOB гласник П о з д р а в н е д е п е ш е п р е т с Ј е д н и к у Г лавн о г о д б о р а Г аЈр ета г. Др. А вди Х а с а н о е г о в и ћ у с а мЈесни v р е д о в н и х с к у п ш т и н а Куирес: Присутно чланство мјееног одбора у Купресу са годнтње скупштане цзражава Вам прнзнање за просвјетни и национални рад са жељом да устрајете до коначне побједе. — ЕГретеједиик: Пашић Гацко: Са прве кон£титуирајуће скупштиие мјесног одбора Гајрета у Куди Фазлагић поздрављамо славно водство — претсједник скупштине Јусуф Фазлагић. — Требиње: Са годишље скушптине мјесног одбора Гај' рета и његове радионице поздрављаио Вас желеки сваку срећу и успјех Зашви раду за добро Гајрета и исламске заједнице — Одбор. — Јабланиџа'. Гајретови радници сакупљени на годишњој скупштини поздрављају Вас уз поклик жи~ вио на добро Краља и Отаџбине. — Медар. — Жепче: Са конституирајуће скупштине Гајретовог женског одбора у Жепчу поздрављаио Вас и део одбор те Вас молимо да устрајете око подизања нашег муслманског женскиња — Претсједница скупштине Шемса Мулалић, повјереница Гајрета у Жепчу. Бос. Дубица: Учесницн главне годишње скупштине ијесног одбора Гајрета у Бос. Дубици срдачно u топло поздрављају свој главни одбор са дичнин претсједником др. Хасанбеговикем на челу( — Претсједнив IHepnk. — ЗамдовиЛ: Чланови Гајрета са своје редовне годишње скупштине повдрављају Вас као свог дичног претсједника и кличу Вдм живио! Претсједник Др. Идризбеговик. — Љубушки: Гајретови чланови са своје редовне годишње скупштине поздрављају Вас као свог неумор- 264 ног водића аселећи Ваи дуг и срвтан живот на дику и понос сввх нас. — ГГредсједник Ориан. Бијељина: Са главне годишње скупштине овог мјесног одбора поздрављамо претсједника Главног одбора Гајрета и вођу културно просвјетног и националног прогреса муслиманског елемента у нашој драгој домовини — Претсједнпк Прељубовик Фоча: Чланице женског одбора Гајрета у Фочи са годишње скупштине поздрављају Вас уз одугаевљене поклике: да вас Бог поживи — Претсједница Мунира Омерхоџик. — Фоча: Скупштинари мушког одбора еа редовне Гајретове скупштине у Фочи поздрављају Вас као будног чувара и испитаног радника нашег драгог Гајрета — Претсједник Омерсофтик Алпја. — Какањ: саглавне годишње скупштине Гајрета Згошка срдачно Вас поздрављамо наш вођо! Претсједник инж. Хрњичевик. Ниш: Са своје друге годишње скушптине чланство Гајрета у Нишу поздравља главни одбор на челу са својим дичним претсједником госп. др. Хасанбеговик. Претсједник: Шекерагик. Какањ добој: Окупљени на четвртој редовној скупштини поздрављамо Вас желеки Вам успјеха у раду з* наш драги Гајрет. Мјесни одбор Гајрета КакањДобој — Претсједник Догдибеговвк Добој: Са годишње скупштине Гајрета у Добоју хитамо да поздравимо нашег уваженог и заслужног претсједника са једнодушнии ЖИВИО! Претсједник, Сарајлик Елиаз, - Секретар X. Мујагик Чаиљина: Ga главне скупштине мјесног одбора Чапљина воздрављаио Вас са жељои да Гајрет и дал>е иде нстии правцем на понос Вас и Гајретових пионера — Претсједнив Казазик. �\7 m Gradska Štedionica _________općine grada S a ra jev a_____ T em eljna glavnica 40,000000- D inara Oekovni račun kod Poštanske Štedionice fili­ jala Sarajevo broj 2172. — Bavi se svim po­ slovima koji zasijecaju u bankovnu struku. Osim toga ima svoju Z A L A G A O NI ČU koja daje zajmove na zlato srebro i ostale dragocijenosti uz najpovoljnije kamate. ЧЧVV\W'.\\\'«ЧЧЧЧЧЧЧЧЧ g g g g 1/». g g џ '// B a n k a G a j r e t d . d ., S a r a j e v o akcijski kapiiat Din. 4o,ono.ooo'- Rezerve Din. 2,ooo.ooo' 'П / ' ■ \ /" Od čiste dobiti daie 6% KULTUR­ /, /"/ NOM I PROSVJETNOM DRUŠTVU ft „GAJRET”. ft Banka se bavi svirrt-u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovlaštena je za tr­ govanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilarno osiguran. Osniva, огganizuje i rukovodi kreditne i, privredne ustanove. Osniva i podupire razne kultur­ ne i humanitarne ustanove. Sve doznake u domov.ni i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i najkulantnije. Uloške ukamaćuje najpovoljnije i ispla­ ćuje iste u svako doba. U svačijem je interesu da sve potrebne tiska­ nice nabavi kod Islam­ ske dioničke štampari­ je u Sarajevu. izragjuje sve u štam­ parsku struku spadajuče poslove b r z o jeftino i ukusno \ /" /" /" /// // '"/ /// /" �1 ‘ -rr. Tv~~'r ( \ / � https://kolekcije.nub.ba/files/original/858d878437a35c7afb497f662fd6b383.pdf 8d9672149959f850670d90ffb83f5fb1 PDF Text Text V САДРЖАЈ : Ћанил 0. Селнаповић, Пријепоље: Дпел на босанско-херце- говачке Гајретове радиикс Hasau L jubunčić: Bitne razlike između zadruge i banke J. Kušan: Dva Morića, dva PaŠita (Drama u jednom činu) Sulejman Keuiura, Šer. prip r. Foča: Hadži Mehmed-paša Ku­ kavica K. П.; Д iH-.гаша Ризванбеговнћ и Петар li Петровнћ-Његош Prva matura na Velikoj medresi Kralja Aleksandra I. u Skoplju A. Бплагпја: Пет година рада Дома ђака Геометарске шко- ле у Београду .Privreda: U redništvo: Naše selo., Ing. Š erif B ubić, Sarajevo: Zemljište i njegovi sastojci., ln . Jovo P opov ić: Pitanja i od­ govori Мерхум Дбдуселам Џумхур Nove knjige. Uloga vakufa u vjerskom i svjetovnom prosvje­ ćivanju naših muslimana Г А ЈР Е Т О ВГЛ А С Н И К : Управв Гајретових интерната у 1933/34 шк. год. Vjerski vaspitači u Gajretovim konviktima — Otvorenje odjeljenja za ćilimarstvo u Gajretovoj radionici u Trebinju — Вртна забава Београдског Гајрета »Осман Ђикић“ у Мостару — Pozdravne depeše pretsjedniku з т * - Gajreta g. Dru Hasanbegoviću 1 ОКТОБРА CAPAJiBO 1933 Издаје Главни одбор Гајрета у Сарајеву Главни и одговорни уредник: ХАМИД КУКИЋ �O g l a š u j t e u listu ,,GAJRET“ „Gajret" je najrašireniji časopis među muslima­ nima i svakim danom diže se broj njegovih pretplat­ nika, naročito od kako je povećao svoje gradivo. I u buduće, ,G ajret“ će nastojati da zadovolji Što širi krug svojih pretplatnika i da prodre i u najzabitnija •mjesta. Iz ovih razloga, bilo bi i u interesu naših tr­ govaca da oglašavanje svojih firmi vrše preko „G ajreta“ , a tim ujedno vršili bi i svoju patriotsku i hu­ manu dužnost. Radnici i prijatelji ,G ajreta“ treba da porade u svojoj.sredini kako bi trgovine i preduzeća iz njihovih mjesta oglašivali u listu »Gajret*. Ј п ■&Lt \ у Г з Ј р г т , л и ст Г а јр е т а д р у ш т в а . sa к у л т у р н о и е к он ом ск о под и ва њ е м у сл и м а н а, п 1 6. с в а к о г м есец а , a ц ен а м у j e sa н а ш у О т а џ б и н у 1 0 0 д и н а р а н а г о д и н у , a ле в ем љ е п р е к о г р а н и ц е 2 0 0 д и п а р а . Ђ а ц и д о б и в а ју л и с т у п ол а ц е н е к о д Г л а в ил и к о д у п р а в е Г а јр е т о в и х к о н в и к т а . — П о је д и н и б р о ј с т о ји 5 ди н ар а. Директор Х а м и д К ук и ћ „ Г а ј р е т “ .— О дговор ни у р ед н и к : Х ам ид К ук и ћ . — З а н п ч к у ш т а м п а р и ју о д г о в а р а д и р е к т о р А б д у р а х м а н М еп ш ћ . it b o И с л а м ск у д п о - �БРОЈ 19 ГОД. XIV. Capajeuo, 1. октобра 1933. Ћамил 0. СелмаповиИ, Пријепоље Апел на босанско херцеговачке Гајретове раднике Ч е с т о п у т а пи сал о се о Г а јр е т у и Санџ ак у . Ч и њ ен и с у ра вви п редл ози к ак о би се идеја Г а јр е т о в а п р ош и р и л а у С а п џ а к у и како би С а вџ акл ије ш т о п р и је сх в а т и л и 8начај п п о т р е б у Г а јр е т а , т е како би се једиом п ом огл о са вџ а ч ком м усл им ан им а. Н е м оже се р ећ и д а н и је у ч и њ ен о н и ш та , и с т о као ш т о се не м ож е рећ ц .д а . je у ч и њ е н о /м н о у , г о у т ом п о г л е д у . Ми т р е б а да радпмо и д а т е ж о м о бољ ој б у д у ћ н о с т и . Н а с н е см и је да задрж и у н аш ем р а д у м инимални и згл ед на у сп јех , је р не рад^ћи и х ај мали и з гл ед иш ч ез н у ћ е, a та д а ћ е св е б и т и д оц к а в . С а вџ а ч к и М у сл и м а ви вијековим а о с т а в љ ев и сами себ и , без и ч и је и в и ц и ја т и в е, без п о т п о р е , в асељ ен и или бољ е рећ и п р ен асељ ени у веом а ек овом ск и п асивн ом к р а ју , на д а в О сл обођ ењ а и У једи њ ењ а н а ш е г а н ар од а з а т еч еа и с у в е с о р е м в и да се п р и л а г о д е b o ­ bom приликама и bobom д у х у врем ен а. У т аквом ст а њ у м еђ у њ им а н а ста је п ом ет њ а к оја их ста вљ а у ј о ш г о р и пол ож ај a н а р оч и то п осл и је агр ар н е реф орм е, г д је с у у ови м крајевим а 90% п огођ ен и са м о м усл и м а н и . У ов о ј о о ш т о ј п ом етњ и т р еба л о je п о ч е т и рад м е!ју м у сл и м а в и м а у С а вџ а ку , д а б и се њ и х о в к у л т у р в и , п р осв јетн и и ек он ом ск и иол ожај п о б о љ ш а о a в а р о ч и т о т р е б а л о j e са в џ а ч ким м усл им авим а о т в о р и т и очи д а п огл ед а ју у с т в а р в о с т и о т с т р а в и т и од њ и х св е забл у д е. Eto, под оваквим ок ол в ост и м а п о ч е о je у С а в џ а к у рад sa Г а јр е т . У п о ч е т к у , када je Г а јр е т б и о у м н ого п ов ољ ви јем п ол ож ају да п о м о г в е са н џачке м у сл и м а в е и кад с у о ви били у к уд икам о бољ ем м атер ијалвом ста њ у , м е^у њ има в и је п о с т о ја л а св и је с т и ра- зум и јев ањ е за Г а јр е т , је р г а в и с у позвавали, в и т и с у вм али п р и л и к у да г а р а в и је у п оз в а ју . Д а в а с , к ад се je tokom в и ш егод и ш њ ег вап о р н о г Г а јр е т о в а рада 8 аи в тер есов а о за Г а јр е т ск о р о ц и о м усл им ан ск и ж иваљ у С авџ ак у , Г а јр е т в и је у так вој м атер ијалвој м огућ н о ст и , у к ак в ој je н ек а д б и о, да им пруж и о б је р у к е и п ом ог в е. О п ш т а ек овом ска кри8а, к оја х ар а no цијелом св и је т у , погодп ла je и Г а јр е т , али je в а р о ч и то д от ук л а санџ ач к е м усл им ан е, је р с у о в и и и вач е бол и пали. И , н а ж а л ост , к ад се je п р обу д и л а свије с т за Г а јр е т к од са в џ а ч к и х м усл им ава, вест а л о je ср ед ст а в а , и т а св и је ст имала б о сад п о в о в о д а со у с п а в а сам ртвичким свом . С авџачки м усл им ан и м атеријалво с у naли. З а н а т ст в о , т р г о в и в а , пољ опривреда, св е je т о у С а в џ а к у в а м ртвој тачци. A кад се има в а у м у , д а с у и у вајбољ им врем евома са в џ а ч к и м у сл и м а в и храм али в а свима пољ има в а р о д н о г ж и в от а , о в д а се м ож е 8амислити њ и хов пол ож ај. П о н аш ем у в је р е љ у Г а јр е т јо ш м в ого м ож е да у ч о в о sa са в џ а ч ке м усл им аве. И сти ва, т а би п ом оћ С а вџ а к у иш ла у векол ико в а у ш т р б б осан ск о-х ер ц егов а ч к а м м усл им ав ом а , к оји с у ст в ор и л и Г а јр е т . А л и бапт б о са в ск о -х е р ц е г о в а ч к и м усл им ави д у ж в и с у да п о м о г в у с в о ј у б р а ћ у у С а вџ а к у са издаш вом п ом оћ п , к о ју ће њ и хов а браћа у С а в џ а к у осје т и ти . Ми в је р у је м о да je Г а јр е т вол»ав, a ,по г о т о в у у з о д обр ељ е б о са в ск о-х ер ц егов а ч к и х м у сл и м а в а са к у п љ ев и х ок о Г а јр е т а , да вам п ом огн е. Ми звам о д а je Г а јр е т , tokom о О г о д и в а с в о г а п л од н ог ра д а ра ди о п р а вед н о 297 ј �и п ом а га о т а м о г д је je т р е б а л о п ом оћ и . С в ак ом je п о з н а т о д а je Г а јр е т у в и је к сп а с а в а о он е, к ојим а je п р и јет и л а н ем п н овн а п р о п а с т . О н je н а т а ј н ач ин у с п и о д а одр ж и ц је л и н у и к о р и с н о п о с л у ж и о ш п т о ј н а р од н ој ст в а р и . И з ив н есен п х р а зл ога , м и са н џ а ч к и м у сл и м ан и , а п ел у јем о н а Г а јр е т , д а у д у х у с в о ји х т р а д п ц и ја , у д у х у с в о је св и је т л е и ст о р и је , п о м о г н е о н е к о ји с у без њ е г о в е п ом оћ и о с у ^ е н и н а п р о п а с т , a т о см о м и, са н џ а ч к и м у сл и м а н и . Н ем огућ е je о д н а с оч ек и ва ти , a н ар о- ч и т о у овим теш к и м врем ен им а, д а дам о Г а јр е т у к ол и к о о д н»ега тра ж и м о, na н и п р и бл и ж н о, али ћем о у м је т и д а м у б у д е м о бл а го- да рн и , a на Г а јр е т о в о ј 8 аста ви и да љ е ћ е се п он осн о бл и ста ти : „ С в и sa је д н о г а , јед а н за c e e — з а о п ш т е д о б р о н а р о д а “ , ш т о ћ е Г а јр е т у и ци јелом ју г о с л о в е н с к о м н а р о д у сл у ж и т и на пон ос. Hasan Ljubuncič: Bitne razlike između zadruge i Banke Zadruga se ne razlikuje od banke svojim form al­ nim radom, svojim knjigovodstvom i administracijom, šta više zadruga teži da ovo knjigovodstvo i ovu ad­ ministraciju još više usavrši da bi, lakše m ogla izvr­ šiti smjenu banke л njena poslovanja. Zadruga se ne razlikuje od banke ni u veličim 4kapitala, jer kako zadruga u svojim početnim godina­ ma m ože da imadne m'anfi kapital od banke, tako isto zadruga m ože da imadne i veći kapital od banke, na­ ročito kad razvije poslovanje i smisao za štednju kod svojih zadrugara. Ni u veličini kamatne stope nije osnovna razlika, jer zadruga naročito u svom početku m ože da bude prisiljena da naplaćuje na posuđeni novac više kama­ ta od banke, koja opet m ože da spusti kamatnu sto­ pu vrlo nisko uslijed velike ponude novca. I zadruga, kao i banka, mora da vodi računa o pijaci — ponudi i potražnji novca — i da prema to­ m u povisuje ili snizuje kamatnu stopu, jer se inače m ogu da izazovu zadrugari na spekulisanje, pa da traže novac izvan zadruge ili da jeftino posuđeni no­ vac iz zadruge posuđuju nezadrugarima uz neku dobit. Pa i ako su tehničke i formalne strane poslova­ nja u zadruzi slične ili jednake onima u banci, i ako u veličini kapitala i visini kamatne stope između zadruge i banke ne postoji određena razlika, ipak izme: đu banke i zadruge postoje tako duboke i b'tne razlike da se nazivaju antipodima. Kako smo rekli, na visinu kamatne stope u za­ druzi m ože da utječe njen početak i njena nejakost, ali tendencija u zadruzi uvijek ostaje ista, a ta je: da kamatna stopa na zajmove uvijek teži snižavanju a na uloge na štednju povisivanju. Istina to ne m ože da ide u beskrajnost i uvijek treba da ostane takav odnos 298 da kamatna stopa za zajmove bude veća od kamatne s tu j^ na uloške. K o i banke je uvijek sasma obrnuta tendencija, jer bančio princip »što veće dobiti« za­ htijeva povisivanje kamata na zajmove, a smanjivanje na uloške, tek ponuda i potražnja novca može u nekoliko da regulisava pomenutu tendenciju banke. Osnovni kapital banke obično je vlasništvo neko­ licine ljudi, koji su ga uložili radi toga da što više do biti imadnu. Radi toga banku klijenti interesuju samo u toliko u koliko će biti profita i koristi od poslova­ nja s njima. Kapital i njegovo intenzivno uvećavanje je glavna svrha banke. I Dok se banka osniva radi plasiranja nečijeg ka­ pitala, dotle zadruga putem samopomoći i međusobne pom oći nastoji da stvori mogućnosti za pomaganje za­ drugara uklanjajući eksploataciju i spašavajući zadru­ gara od zelenaša i eksploatisanja bančina. Govoriti o vlasnicima zadruge znači govoriti o svima zadrugari­ ma, pa i onima koji su u položaju dužnika prema zadruzi, jer zadruga ne posuđuje novac nezadrugarimaSudjelovanje u dobiti zadrugara dužnika izraženo je u tom e što je čuvan od eksploatisanja. Da se u zadruzi ipak stvaraju neke dobiti, razlog je u tom e da se pomognu neke opće humane i pro­ svjetne potrebe, da se stvori rezervni fond zadruge, iz kojega će se m oći podmiriti eventualni deficiti i s tim će se rasteretiti sami zadrugari. Kad zadruga podjeljuje zadrugaru zajam, ona vodi računa i o tome u što će zadrugar upotrijebiti zajam, pa ga radi toga i daje pod uvjetom, jer ako ga upotrijebi u proizvodnju, onda će mu taj zajam korisno poslužiti i biće u mogućnosti da zadrugino dugovanje podmiri. Kod podjele zajmova zadruga vodi računa i o moralnim osobinama dužnika, pa ne daje novca o­ �nima koji imaju naklonosti za zaduživanje bez povra­ ćanja. Banka ne vodi računa ni o tome u što će se novac upotrijebiti niti o moralnim osobinama dužnika, njoj je glavno da dužnici imaju dobre žirante. I tako dok bančinih klijenata jednoga po jednoga dolazi ima­ nje na bubanj, dotle se zadrugari jedan po jedan po­ lagano popravljaju i podižu. Dok banke svoje kapitale ustostručavaju dotle zadruga skiomno i tiho napre­ duje. Ali s druge strane dok banka gubi teren, jer su same sudjelovale na rušenju kreditne sposobnosti kli­ jenata, dotle se zadruge sve više pomaljaju i učvršćuju, i to baš radi toga, što se stanje zadrugara podižeo kojima za­ druga vodi računa i radi kojih i postoji. Eksploatisanje klijenata od strane banke često puta je išlo uo potpunog materijalnog upropašćenja klijenta, jer je banci glavno dobit, dok kod zadruge ostaje uvijek ten­ dencija što boljeg ekonomskog i kulturnog podizanja zadrugara. Same banke upropašćšjući svoje klijente materijalno, onesposobljavale su ih u isto vrijeme da svojim obavezama prema banci odgovaraju, što je naj­ zad i same banke povuklo u sferu krahova. To se ni­ je moglo dogoditi sa zadrugama koje su slijedile za­ družnim principima, jer su jeftino dobiveni novac ulagale u proizvodnju, pa su mogle da ispunjaju tačno svoje obaveze prema zadruzi. Zemlje sa razvijenim zadružnim pokretom ostale su vrlo žilave prema op­ ćoj krizi koja po čitavom svijetu hara. Osim toga, zdravo zadrugarstvo razumno i po­ stepeno preporađa društvo prosvjetno i kulturno. Dakle, zadruga nije isto što i banka ! Ne treba prenos'ti nepovjerenje koje su same banke na sebe na vukle i na zadruge, jer to one nisu zaslužile. Zdrave zadružne ideje, koje su od neprocjenjivog i neminovnog utjecaja na blagostanje i kulturu naroda, navele su i Gajret da svoje dijelovanje uputi i u tom prav cu — širenja zadružnog pokreta u narodu, kako bi narodu što više pomogao. Dva Morlća, dva Pasića Drama u Jednom činu A (Svršetak) Janjičar: Tamam takq, Dizdarago, a i mi ćemo < bro učiniti. Dizdar aga: (nervozan) 4Dobro ja to skontah, a kriti, upoznah Moriće. Znam ih u dušu : naleti« hoće, dina mi (trlja ruke), pobiće trgovce a ih zeteknu u konaku, fer da su oni krivi za smrt Sari Murata, a narod ć e svoje ajane, svoje Pašiće, samo tup, pa po glavi. Je li ta ko? Janjičar: Jes, dina mi. Dobro tr to uzdurisa. Valja para ! Dizdaraga : Čim krv padne, — lisice na ruke pa pod gajtan, ja k a k o! Onaj ko krv prolije treba to ru­ som glavom da otkaje. (Sluša) Slušaj ! (Obadvojica slušaju. Izdaleka dopiru povici, graja i vika). Tamo se nešto događa. Vala beli sada neće m o­ ći kazati da mi nisu krivi, i da ne mogu za sva­ čija nedjela da odgovaraju. Na djelu će ih vidjeti pola šehera . . . Eto nekog, a ti bježi za han, jer ne bi htio da nas odmah spaze . . . Janjičar: Beli vala (odlazi za han). Čaršinlija: (se plašljivo obazre; kad spazi Dizdaragu, on se lecnu): Akšamhajrola, Dizdaraga ! Dizdaraga: Alah-razola, doklen ti ago?! Čaršinlija : (uplašenim glasom): Šta da ti kažem, do­ klen, u džehenem ! Šta ovo, Dizdarago, ima kijamet vakta, ne date, ni vi, ni onamo oni, Morići, Sarajevu da odahne. Ja vi učinite red, ja puštajte da ga Morići uvedu. Eno, dovle se Čuje, U Tabacima prašte šišane još i sada kao je rat. Bezbeli, opet će biti klepet po našim leđima, a za nečiji tuđi hator. Sramota je i ka­ zati, ali neka znaš da ni avđesta serbes uzeti ne možemo, od naka javašluka. Ne brini, ago, sve će se na dobro okreuti, Alahu šućur, još noćas. ■šinlija: Vala, ne bi reko, da ćemo i kako dobro viđeti dok s puškama liježemo, a uz puške ustajemo. Dizdaraga : Ja ti kažem da hoće, zapamti. (Prilazi mu bliže). Nešto pravo da mi k a žeš: bi li čaršija volila nama ili Morićima kad bi oni pobili ne­ koliko glavnih trgovaca u Sarajevu, a ? Pravo da mi kažeš. Čaršinlija : Vama, bezbeli, zar njima, ubojicama, sve­ jedno što su dosada bili u fukaru. A jok. Dizdaraga: E neka znaš, ako Moriće večeras navede njihova osvetnička krv, jutro.će, sigurno, osva­ nuti samo za njihove mezare. Čaršinlija : (zabezeknut i prestrašen): Čini mi se (os­ vrće se on) da večeras kuće dobro ne zatvorih . pa mi valja pohititi. Ejvala. (Odlazi). Dizdaraga : Ej sadile! (smije se). E moj brate, što su u straha duge noge. Vidi, vidi, eto zar opet ne­ kog i on će, asli, ovuda. Bećir : (trči s puškom s desne strane) Pobjeda, inšalah, pobjeda. Nano, o nano, (spazi Dizdaragu pa sta­ ne) a šta ćeš ti ovdje, Dizdaraga ? Dizdaraga: Čekam Moriće sa akšamluka. 299 �Majka : (iz hana) A , B ckir: Nano, eto ti zarad ahbaba se obradovati, Bekire ? sinova. Pobiše trgovce u konaku Sari Murata. (Dizdaragi) Tebi će aga, zaista upravo tebe trebaju. Majka: (iz hana) Teško meni jadnoj i čemernoj. Dizdaraga : (radosno) Bolji mi haber ne treba: ne m o­ ram barem da čekam zabitova kavaza i da dan­ gubim. Ti sve kaza, baš dobro ispade, dobro, jakako. Bekir : (snebiva se) Ja čiidna insana, pobismo ti pri­ jatelje, a ti veliš dobro. Pozvaste Sari Murata na vjeru, a onda ga ubiste. Nije to učinila pa­ met samog Mehmedage, jok, v eć onih bazrđana što ostaše u konaku da ljube ledinu . . . i još nekog . . . Dizdaraga: (čudi se) Zar baš sve pobiste svu šesto­ ricu, a ? Baš sve. B ek ir: Jes, a zar znaš da ih je šestorica ? Oklen ti to znaš ? Dizdaraga • Znam ! Pobiste ljude, pa mislite i Sara­ jevo pod nož da okrenete, a 7 B ek ir: I tvog je J u masla, bilo,, čini mi s„\ Sve po­ bismo, šestoricu za'■jednog našeg. Dizdaraga : Baš sve, halal im vjera — ama što učiniše, učiniše, beli više. nej:e. Što bi, bi ! Bekir : (se tržnu) K ako neće, sada će jako da vam pokažu šta ajani mogu. Sva je čar si ja uz M oriće pa će da okrenu u poslove koji vam iie£e biti po volji . . . čuj. . . (Čuje se buka koja dolazi sve bliže. Dizdaraga se sklanja do vrata o d ha­ na. Ibrahim i Pašaga dolaze s desna. Odijelo im u neredu, bez pušaka* sa isukanim sabljama, Za njima polako i bojažljivo, dolaze cigani i čaršinlije. Narod stoji podaleko »od M orića, šuti i če k a ) Pašaga (Bekiru): Kamo šenluk, kam o d o č e k ? Zar da ova naša pobjeda bude bez veselja i šen lu k a ?, a ? Iznosi akšaraluk kad nam Mehraedaga ne htjede da iznese. Iznesi i dijeli narodu. Veseli se narode, padoše murtati. Brzo Bekire, polom io noge. B ekir: Dizdaraga te tražio, on ko bajagi zna . . . Ibro : Dina ti, Bekire, slušaj svoje age, a s onima da ne vodiš eglena. Bekir (odlazi): P eke (kada hoće u han doček a ga Dizdaraga i odvodi lijevo). Pašaga (narodu koji šuti) : Šta je ovo, kam o pjesma veselje, kam o vam avaz. Šta ste se skamenili, još ov o nije naša dženaza. Dizdaraga (stupa sa dva janjičara): M ožda i jes b raćo ! Narod se primiče. Pašaga (Ibrahim stoji do njega) : Šta ćeš ti ovdje, murtatine, ovdje kod moga hana. Odlazi Meh* 300 medagi neka ti kaže kako ne valja mučki ubi­ jati ljude — jer može . . . (guši se od bijesa) Izlazi otalen hizmećaru . . . Dizdaraga (višim glasom) : Ti eto sikćeš na agu, a on ti baš po meni selam šalje. Još te Mehmedaga poziva u tabiju na konak, a veli da ti je i svilen konac smarlaisao. Pašo i Ibro (zajedno se smiju) Hahaha . . . baš za nas, samo je li dobro usukan i bez uzlova . • . da nisi sef, a, zar za nas ? Dizdaraga : Za obojicu, jakako. Ibrahim : Samo da ne bude kao maločas u konaku. Čuli ti kako mi uzdurisasmo one vaše. šteta što ne bi i onog Halilbašića, pazi se, ago, može i tebe što slično da snađe . . , ako . . • Dizdaraga (prekida g a ): Batali, ne brabonjči uzalud, v eć daj ovam o ruke. Jašare, daj lisice ! (Jedan janjičar prilazi s lisicama) РаЦцда : Hahaha (naslanja se na sablju i klati) Rastu zazubice Mehraedagi za Morićima, a ? Ubiste mi ahbaba Sari Murata, pa mislite i nas. A vidiš li ti ovaj narod, (pokazuje na narod) zar mimo njega i preko njega vi hoće da vladate, a ? Nedam o se mi, još smo kadri sabljom sjeći. (Na­ rod uzmiče.) Dizdaraga (nemarno): Uto, vidićeš da ja narod neću ni dirnuti, ni dotaći, a on će vas izdati i predati. Ibro: Neće. — A k o bude tako kako ti kažeš, ja ću se sam predati, pa odmah sijeci. A ako se okre­ ne, nećeš desne mi ruke, otići ispred hana. Smo ta­ ko dajem glavu. Pašaga (izazovno) : I ja ! Ama narod neće vaše »dobre vlade “ , neće on vaske, ni vaših zuluma. Dizdaraga : Hoće, vidjećete da hoće, dosta je zla pod vama vidio. Šta ste mu dali, krv i ćesatluk — predaće vas, jakako, pašići m oji! Ibro : Neće, vidjećeš ! Dizdaraga (v iče prema narodu) : Puštaj, razmiči se . . gledajte . . . (Narod propušta dvojicu janjičara s lisicama na rukama koji dolaze sa leđa Morićima. Oni instiktivno osjete opasnost i naglo skoče prema ćepencim a i naslone se leđima na njih.) Pašaga (uzrujano): I vi, zar tako, vi koje sm o hranili i branili od teške ruke tuđih hizmećara, zar ta­ ko, izdajice . . . Ibro (tiho, n e m o ćn o ): Pogan nijedna. Zar što pobismo njihove krvnike i što uzesmo grijeh na svoje du­ še. Sad vam ne valjamo ! Je li ? Dizdaraga : A sad, uz vas li je čaršija, a Pašići, i sv o butum Sarajevo. Pašaga (prijeti sabljom ): Što nas sada ne branite, svi ste do sada bili uz nas. K o vam je dosada do- �bro činio — mi ili sVo Sarajevo, govorite koBaščaršijo mamur li si, Bezistane mračan li si, pilani ? I Jedan iz naroda : Ne psuj. Nećemo krvi. Poklaste lju­ Lijepa Maro lijepa ti si, de. I ako su trgovci, naši su, Sarajlije, a ne jaDosta si nas nahranila, A i žedne napojila, bandžije. T o mi ne damo. Hoćemo mir. Od dušmana sačuvala, Ibro : Ostavićemo vam mir — neka vas dave i gnjave. Vrijeme dođe za rastanak. Brate, puhnuo je, izgleda, smrtni i gorki vjetar Ovaj svijetu, čudan li si, na nas. Mir hoće ili, jezikom Osmanlija, naše Sad postani, sad prestani — glave. A mi mladi kao rosa — Jedan iz naroda : Vi se preko nas koljete, a ko zna, Dođe doba da se mrije. možda se međusobno i pomažete. Nećemo više, ne damo svojih leđa. Ne damo. Na nama da Dizdaraga (u/.buđeno): Da se ide, vežite . . . ćarite ! Bckir (kao da se nečeg sjeti pobježe u han. Jenjičari Narod : Nećemo, ne damo. opet vežu lbru, gomila propušta jenjičare i MoDizdaraga (zajedljivo): Eto vam vašeg naroda, sad vi­ rice.) dite koliko je čvrsto vaše jamstvo. Taj vas je Jedan iz naroda: 1 to bi, odahnuće sva čaršija, dosta narod izabrao, sada, hahaha. je'Vala i bilo ovog . . . Dok krv ne padne ne­ Paso : Kukavice ste iz reda, odrod narodni. ma . . . slobode i mira. -ledan iz naroda : Nismo, a g o! Može se otimati, z u lu -' Majka (istrča iz hana, bez feredže s oklagijom i ibrime činiti, ama ubijati, jok. Na nas da padne kom, ogleda se pa kad ne ugleda sinova baci kazna. 1 Alah i sultan da nas prokunu, jok." Krv išrilT'h oklagiju): Kuku meni, djeco moja, paše je pala naša među nas, krv do neba. nanine. (Narodu) Sto pustite da odvedu Pašu i Dizdaraga : Predajete lr s e ? lbru, kukavice, tuđi hizmećari - zar su vam jaPasaga: Zar mi sami, a HaIilt)ašJća koji vas navrati— bandžije preče . . . Djeco moja, jadno, jadno vam da ubijete Sari Murata ? On da i dalje muti po uzdanje u čaršiju. Odvedoše ih na smaknuće, a čaršiji. 1 njegovu glavu tražimo ! vi ih pustisfe. Narod : Halilbašića u Travnik. Neka mu sude. Pi triz naroda: Hoćemo rahatluk i mir. Radi SarajeTravnik po svilen tenef. Po svilen tenef u Tri nik. c ijka: Ja hoću sinove, ponos moj, što ih podigoste Dizdaraga (jenjičarima koji stoje pred narodom ): kada ih sada mučki ubijate, što ih izabraste ? žite ih! (M orićim a): Bacajte sablje I (Sablje pa­ Tjeraste ih da vas brane, a sada . . . daju). Jedan iz naroda . Pobiše ljude. Majka: Što i vas ne pobiše, kad ne znate da branite Pasaga : Nije fajde, čaršija nam sudi valja umirati. svoje . . . Što vas ostaviše, na sramotu. Trebali Janjičari ih vežu. Narod se primiče. su i vas pod mač. Ibro (v ič e ): Bekire, Bekire (Bekira dovode janjičari) Ne govori majci, svega ti na svijetu, kako nas uhvatiše. Reci, padoše otimajući djevojku. Neka ne reče da smo kukavice i da nam je sudila ona ista čaršija koju smo dosada zdušno branili. Bekir (oborio g la v u ): Čujem moj pašo ! Dizdaraga: Hajdemo, ne možem o dangubiti! (Narod se razdvaja da propusti Moriće.) Ibro (spazi cigana sa šargijom ': Dizdaraga, skini mi, tako ti Alaha, ove lisičine da još jednom zapje­ vam ovom našem šeher Sarajevu u kojem sam tako . . . grobovi su tako tvrdi i pusti. Narod: Daj, daj, daj. Puštaj! Dizdaraga : Skidajte mu bukagije . . . (Driješe gal Ibro (uzima šargiju, udari nekoliko puta terzijanom i zapjeva): Sarajevo, široko si, Latinluče, lijep ti si, Atmejdanu zelen ti si, Čemalušo rodna ti si, A Bistriče strmen li si, Jedan iz naroda'. Velika je čaršija. Majka: Valjali su vam kad s njima idoste i kada vas branjahu. Jedan iz naroda: Dosta je bilo zuluma, a nikakve faj­ de ne vidjesmo, ni ćara, svuda samo zijan i ćesatluk . . . Narod: Dosta je, dosta: bije nas zabit, biju nas Morići. Od nedaća glave ne možemo dići. Majka (sluša': Sada ćete imati? Šta hoćete? Narod: Hoćemo rahatluk, rahatluk. Majka (očajno): Vratite mi sinove, vi ih uzeste, vi nestalni ko sarajevski vjetrovi, izrodi čaršije. Zar da mi sinovi životom plaćaju vaš nesretni mir. Ne imali mira u mezaru. Zemlja vam kosti . . . Narod: Ne kuni - za to se plaća na drugom svijetu! Majka (Zamišljeno): lh, i ja ću evo da vam platim sa­ da, odmah, čujete li, kukavice. Platiću, još kako ću vam platiti — samo da ih otkupim. Dajem vam . . . Narod: Ne treba nam. 301 �Majka: Vratite mi moju djecu, na poklon vam dajem čitave Sarače. Sinovi su, istina, skuplji, od zlata su. (Ogleda se.) Sama, neće nenu ni da ču ju ... Sve dajem sve ... Narod: Džaba dijeliš odlazi). stara ženo. (Jedan dio naroda ako je to malo . . . evo . . . i život. (Pade na zemlju.) Sve je malo, sve. (Pada mrak. Mjesec Majka: Poklanjam vam strme K ovače i sve dućane u njima. Uzimajte, nosite, dijelite! baca svoje prvo svijetlo, čuje se daleki glas mu­ jezina: »Allahu ekber.« Puče top. Narod: Puno daješ, ali je nas još više. Ne može doteći. Preči su životi. Majka (diže glavu, osluškuje, bolno): Jedan ode, sine Pašo, svilen tenef. Drugi valjda neće pući je­ Majka: Na poklon vam bijela kula na Zagorju i čitlu­ ci na Glasincu. (Drugi dio naroda odlazi.) dan će zar ostati da se nana s njime razgovara. (Puče drugi top.) Drugi ode, majčin lbro . . . Narod: Mir hoćemo. (Odlaze svi.) Allah tako hoće. (Umire.) Čuje se glas mujezi­ na: »Allahu ekber!« Majka: Sve sam dala, sve. Zar vam još nije dosta! Z a v j e s a Sulejman Kemura, šer. pripr. Foča Hadži M eh m ed -p aša K ukavica. Kad bijaše Kukavica paša, _*■Ne znade se ko bijaše basa, Sve saruke zbiše u sanduke. Jadna ‘fiostio šta si dočekala, Da u tebi dvije ptice sude, / Kos kadija, paša Kukavica. (Narodna pjesma) H a d ži-M eh m ed -p aša K u k a v ica j e ro d o m iz F o č e . O tac m u b ija š e A la jb e g u istom m jestu . K ad je u m ro iza s e b e je o s ta v io d v o je n eja k e d je c e M eh m ed a i S u le jm a n a ; b ija h u je t im i b ez o c a i m a jk e , z b o g č e g a su p rozv a n i K u k a v ica . K a k o j e m ali M ehm ed b io ja k o u m n o r a ­ z v ije n i ra zu m a n to su g a O sm a n lije o d v e li u C a rigra d , sa osta lom d a ro v ito m d je co m iz B osn e i H e r ce g o v in e , od k o jih su k a sn ije u str o jili na­ d a le k o ču v e n i ja n jiča rek i red k o ji j e o d s u d n u u lo g u ig r a o u O sm a n lijsk om ca rstv u . P o š t o j e sv rš io v je r s k o p r o s v je tn u n a o b r a ­ zb u , p o h a đ a ju ći m n o g e u tu sv rh u p o s t o je ć e in­ stitu cije, p o s ta v lje n je za će h a ju H e ć im -O g lu A lipa še n a m jesn ik a u B osn i. U c a rs k o m d v o r u b ija ­ še k a p id ži-b a ša 1 1 6 3 (1 7 4 9 ), p o s ta o j e č a u š baša, te j e u tom e s v o js tv u d o la z io u s v o ju B os n u k a o ca rski izaslanik g o d . 1 1 6 6 (1 7 5 2 ). 3 se fe ra im e­ n ov an je bosa n skim n a m jesn ik om , a u d žu m ad u p o d ije lje n a m u je v e z ir s k a č a s t . G od . 1 1 6 9 (1 7 5 5 ) b u d e sv rg n u t ali je o p e t d r u g e g o d in e p o n o v o im e n o v a n . G od . 1 1 7 4 (1 7 6 0 ) p r e m je š te n j e u J a n ju o d a k le je oa tu žb u M ostaraca riješen sv ih ča sti i p rog n a n na o to k R esn o. Iste je g o d in e u z il- 302 ka d etu p o g u b lje n . G la va m u je za kopa na u A g ea ra ju . U S a ra jev u je na B aščaršiji sa g ra dio lijep eeb il, u D žuradžak m ahali džam iju, a u T ra v n ik u uz H u ću m et (sud) džam iju i m e d r e su .1) M alo k o ji o d sin ov a sv o g a kraja da j e iza seb e o sta v io o n o lik o hajrata (d o b a ra ) k a o što je to u čin io H adži M eh m ed -p a ša K u k a vica , je r g d je je g o d b o ra v io , p o d iz a o je lijep e p r o sv je tn e insti­ tu cije v je r sk e u k o jim a j e sv ijet stica o n a ob ra ­ zb u. P o v r h to g a p o d ig a o je m n og o džam ija, m ed resa i ha m am a . N jeg ov j e v a k u f u F o či n a jv e ći te n a jv iše p r ih o d a d on osi. U F o či je sa ­ g ra d io v r lo lije p u d žam iju p o d ku b etom (k u p o ­ la) i sa ka m enitom m un a rom . U z džam iju je n a p r a v io m ed resu k o ja je sada p retv oren a u d u ­ ćane. N a p ra v io j e d v ije ć u p r ije ; jed n u na B rod u (u d a lje n a o d F o č e 4 km .) p re k o D rine, k o ja je b ila n a p ra v ljen a o d s a m o g lu ča , a k o ju j e p o n a rod n om p r e d a n ju zapalio znam eniti hara m ba ša P a jo P iv lja n in . D ru g u j e ću p r iju n a p r a v io u T a ­ b a c im a (p re d g r a đ e F o č e ) od ka m en a zv a n o g siga na ć e m e r (lu k ), k o ju j e Š v a b o sru šio k a d a je p r o v e o ce s te na d r u g u stranu 1 9 0 5 g od in e. S a g r a d io j e h a m am (b a n ju ) kraj M usale uz d a n a šn ju M e k te b -ip tid a ijju na m jestu g d je se sa d a nalazi o p štin sk a če s m a . T a j ham am v iš e ne p o s t o ji je r g a j e zub v rem en a u n ištio, sru šio se je za v rije m e v elik ih h a sta lu k a (ep id em ija). O d n je g o v o g kam ena n a p ra v ljen o j e na in icija ') Dr. Safetbeg Bašagić: „Znameniti Bošnjaci i Hercegov­ ci u turskoj carevini*. �tivu ov d a šn jeg mUderiza ttafiz Ham id e f. M uftića nova m edresa. Narod je na svojim leđim a prenio kam en na m jesto g d je se sagradila nova m edresa ne htijući upotrebiti nikakvih provoznih srestava, a to uz prk os ondašnjem gra dona čelnik u, k oji je stavljao zapreke izgradnji te institucije. T a je m edresa podignuta sa desne strane n jeg ov e d ž a ­ m ije. K ada se je d ov ršila ov a n ov og ra dn ja pri­ ča se da je na njenom krovu b ilo trideset no­ vih čoh a , k oje je da rovala svjesn a eha lija (na­ rod ) m ajstorim a. Prilikom otvaranja ov e m edre­ se p risu stv ova lo je preko 200 osob a na dov i. Sav m aterijal oko njezine izgradnje snosilo je sam o gra đa nstvo. Zahvaljujući vrijednom m uderizu ova lijepa islam ska ustanova i danas funkcioniše. P ovrh tog a podigao je iS ahat-kulu u centru grada, k oja nam i danas priča o svom plem e­ nitom gra ditelju , rod olju b u i svjesnom sinu sv og a m jesta, a k oji je za sva d obra učinjena djela p a o žrtvom podlih intriga svojih m n og ob roj­ nih n ep rijatelja. Али^паша Ризванбеговић и Петар II Петровић^-Његош (С в р ш е т а к ) Иа д о б а т и х п р и ја т ељ ск и х о д н о са и зм еђу А л и -n a m e и Њ е го ш а са ч у в а о се в и ш и бр ој писама, њ и х ок о 6 0. П исм а с у се са ч у ва л а у цети њ ск ом а р х и в у и р б ја в ч о их je п р в и п у т п р ек о „ З а п и с а " г. Д у ш а н В у к са н у п р а в н и к ц е т и њ ск о г м у зеја. П а см а с у писан а ћирилицом о д н о сн о „ б о са н ч и ц ом * (боса н ск ом ћирвл^ицом) ГТГ-цо сам ој са др ж и ои н и с у и в т е р е са н т н а . У љима с е говори о пограп ичним су к оби м а , размирицама, малнм п р ест у п ц и м а , а ш т о j e важ н и је, у њ има се тр а ж и начин , да се том е в л у ст а н е н а п у т и да с е он о от к л он и 8авођењ ем је д н о г т р а јн о г и и ск р ен ог мпра са обд д в е стра н е. У т о ј п р еп и сц и н и је т ол и к о в а ж в а њ ена формална стра н а, али je в а ж в о о н о ш т о с т р у јп к р оз њ у , ш т о та оби ч н а и су х о п а р н а писм а, н а први п огл ед, пр ож и м а и ш т о пм д а ју о н у и ск р е н у , п р и ја т ељ ск у н о т у , Г д е je б и о к ор ен том е п р и ја т е љ с тв у , није т е ш к о п о г о д н т и . Он je би о у везам а ш т о их чини к рв и јези к , т е д в е б р а т ск е сп о н е , к о је с у пр и вла ч и ле о в а дв а сн аж н а дин ар ца, к а о н е ш т о н е о д о љ и в о и јач е о д њ и хов и х п ол и ти ч ки х и в е р с к и х у в ер ењ а . K a o ш т о je реч ен о, п р еп в ск а je поч ел а 1838 a ваврш ила се 1848 год и н е. З а ш т о се он а није н аста в п л а ? — Самп д о г о ђ а ји т о г а врим ен а могли би нам на т о п и т а њ е о д г о в о р и т и : П осљ ед њ и х г о д и в а св ог а ж и в от а Њ ег о ш je б и о в а у зет срођ и вањ ем и ивдавањем с в о ји х књ и ж ев н и х дјола a п т е ш к о м б о л е ш ћ у о д к оје je т р а ж и о лека и И8ван с в о је дом ов и н е, п од благим тал и јан ск и м поднебљ ем . Б ол е с т њ егова , као и п он ов н е б у н е у Б осн п и Х ер ц егови н и , у п е р е н е п р от и в реф орама, д опрпнеле с у да je преп п ск а п р е ст а л а пли бар бил а св е ређа и ре^а. И зв л а ч ећ и , х р о н о л о т к и м редом, он о ш то je п а јк а р а к тер и стн ч н и је, из ових ппсама, пок у ш а ћ ем о^ д а прикаж емо од н ос ова два човека , њ п хова п а ст оја њ а .и њ ихове теж њ е, н а р о ч и т о он е гд е с у најјаче исплеле некидл>иви п и т к оја пх сп аја у бр а т ск у нераврешл>иву веву. У п р вом п и см у од 11 а в г у ст а 1838, в ладик а скида са се б е о д г о в о р н о ст ради п о с л едица, к оје би м огл е н аста ти , ако црногорц и н а п а д н у п огр ан и ч н а села, је р он см атра да с у ивазвани и д а с у ивазивачп у с у п р о т н о с т и са в ољ ом су л та н ов ом . У и стом м е се ц у 1838 пп ш е А л и-п аш а, в евор херц еговач к и П е т р у П е т р о в о ћ у ц р н ог ор ск ом владици: У п и см у г а н ази в а „св оји м п обратим ом “ и оиом ињ е га „д а не сл у ш а т т о д р у г и в бор е.“ „ А к о б н би л о ш т о н о в о “ , н астављ а А ли-паш а „ з н а о би тпта je и ст и н а “ . Д аљ е у п и см у прија тељ ск и моли в л а ди к у да у т и ч е н а у с к о к е 1) в е би л о се ум ирил и и да не чине ш т е т у no њ егови м крајеввм а. У п и см у од 7. ок тоб р а исте год п н е пиш е А л и -п а ш а владици и И 8веш тава га да je прпм ио њ е г о в о п и см о к оје м у je п осл а о no н екаквом П е т р у . Дал>е он са в е т у је владпци да б у д е оба8рив је р да долави Ф етх и -п а ш а к оји je п осл а н о д бо с а н ск о г вевира. -Ч о в е к je о д н аш е с т р а н е “ каж е А л и -п а ш а и пр ијатељ ски оп ом и њ е в ладиву да се с а њим сиора8ум и и д а т о б у д е no вол»и „ Г о с п о д у Б о г у и богод р ж а вн п јем ч ести ти јем ц а ри м а ." Д аљ е о н mame и тражи о д владике да се „о б у в д а сваки рђави ч ов јек о д в л а ди ч и н е стра н е“ . ') Ускоци су бнлп Херцеговачки незадовољници, који су се склонили и Ц. Гору. з о з �У писм у о д о к т о б р а 1 8 3 8 г од и н е пигае вла ди ви А л и -п а ш а , д а j e д о ш а о Х аџ и-М ехм ед, ч о в е к б о с а н с к о г в ези р а , к ао и А л и -п а ш и н ч ов ек У б е јд у л а х -а г а Ш е х о в и ћ и д а je с а њима у т в р д и о м ир в б о г г р а х о в с к и х разм прица. М ир je п о т п и са н и м у х у р о м у т в р ђ е н , п п ш е владп кп и н ад а се д а fee и о н , А л и -п а ш а прис т а т и на т а ј мир. У п и с м у о н д а љ е п од в л а ч и с в о ју ж е љ у д а и о н т р е б а д а т а ј м и р п о т п и ш е . „ А к о си к а и л “ п п ш е в л а ди к и a а ко н и јеси д а т и в р а ти м к а р т у и да си 8 д р а в о “ У и с т о ј г о д и н и и у и ст о м м е с е ц у п и ш е в ладика А л и -п а ш и , да je с п ом еп утнм љ удим а, п у н о м о ћ н и ц и м а њ е г о в и м и босан к о г в ези ра , „ ш т о с е т и ч е г р а х о в с к о г п о с л а " , с в е у р е ђ е н о . С т в а р с у у р е д и л и је д н о г л а с н о , пиш е владика и нада се д а fee у б у д у ћ е м и рн о, к ао д о б р е к о м ш и је , ж и в е т и . Владш еа п р е п о р у ч у је св ом е п о б р а т и м у , да в ап рети св о јп м љ у д и м а д а н е би к а к в о 8 л о у ч п н п д и и п о н о в о у г р о з и л и м и р , a са м о б е ћ а в г а и да fee с е п о с т а р а т и д а с п р е ч п св а к и и сп а д о д с т р а н е њ е г о в и х Ц р н о г о р а ц а .„ А к о би с е д о г о д и л о " п н ш е вл а д и к а „ д а какав ч о е к о д је д н е с т р а н е у ч и н и ш т о р ђ а в о к ом е о д д р у г е с т р а н е , к а в н и ти n a fee м ир онда треба оста ти твр ђ и в л и к ов ц е н п р и ја - т е љ ск и ји н а к о м ш и л у к у . И о т п и ш и ми н а о с о , xofee ли и о д т в о ј е с т р а н е тврдо б и т и “ . Ha о в о п и см о je о д г о в о р и о А л и -п а ш а , али т а ј се о д г о в о р н и је с а ч у в а о . Д а je о н о д г о в о р и о в и ди с е И8 с л е д е ћ е г п и см а ш т о г а j e в л а д и к а п и с а о А л и -п а ш и . П исм о je дати ран о 6 нов. 1838. год. У њ е м у се п ом и њ е љ е пр едл аж е, да пош а љ е с в о је љ у д е у Д у б ров н и к , a и он fee т о у ч и н и т и са с в о је ст р а н е , n a да о в и њ и хов и и васлан ици „ с в е м е ђ у со б н о к о н т е с в р ш е “ . О в а к о je и n o т е и n o ме и љ у д с к п u л и јеп о, п а к ћем о в а т р у у д у н у т и и и о с т а л о с в а ш т а в и д је т и " — т а к о в ав р ш п с в о је писм о А л и -п аш а . H a о в о писм о о д г о в о р и о je вл а ди к а a п и ш е, д а с е р а д у јо ш т о j e А л и п а ш а „к а и л м и р у n р а х а т л у к у “ . Д а љ е се г о в о р и о Г р а х о в љ а в и м а к оји б и имали nofen к о д А л и -п а ш е, св а к а к о д а се у р е д е и ш и х ов и о д н о си пр ем а п а ш и к оји с у ост а л и н оја сн и п о с л е 1 8 3 6 . год и н е. У д е ц е м б р у 1 8 3 8 . г о д . о д г о в а р а А л и -п а ш а на писм о п р в о и п о с л е д љ е. П и с м о j e д о с т а о п ш и р н о . У н>ему се г о в о р и о п р е г о в о р и м а . П и ш е А л и -п аш а о в л а д и ч и н у п о с л а н и к у Р а д о м и р у П и п е р у . Т у се пом и њ е г р а х о в с к и в о јв о д а Ј а к о в Д а к ов и ћ , и Г р а х о в л>ани к оји с у , н а р еч в л а д и ч и н у , п о ш л и n a п р еговор е. У ја н у а р у 1 8 3 9 . п и ш е А л и -п а ш а в л а д и ц и н е ш т о о Г р а х о в љ а н и м а a п о с л е нема т р а г а н и г д је с в е до ју н а и ст е годин е. У ју н у о п е т п и ш е А л и -п а ш а и ж ал и се на м ора ч ке х а јд у к е . В л а д и ва о д г о в а р а и с т о г м есец а , и ж а д и ш т о с у м ора ч ки х а јд у ц и у ч и н и л и „ о н у р ђ а в у с т и а р “ . О а р а в д а в а се с а ти м ш т о о н не м ож е б и т и о д г о в о р а н ea дела зл и х љ у д и : „ Н е м ож е с е Hafen н и је д н а д р ж а в а у с в е т у д а с у с в и љ у д и д о б р и a д а с е н е н ађ е n o к о ји 8 a o u. Д а љ е о б е ћ а в а д а fee п о в е с т и ист р а г у и д а fee „ м а л “ ш т о с у г а х а јд у ц и eaп л ен и л и од м а х п о в р а т и т и a к р и в ц е н а јс т р о ж е к а зн и ти . У сеп тем бру уговор о ииру о б е ћ а в а в л а д и ц и д а fee п о с л а т и с в о г а н и к а Р а д о в а н а П е т р а к о ји fee га и п е р ја - у в је р и т и у с м е н о о и ск р ен и м нам ерам а ш т о се о д р ж а в а њ а р ед а и м и р а н а г р а н и ц и . ти че И 8веш тава в ладик а м ео ш т а н ам п и ш е ш . . . св е н а и п о в о љ н о n с в е л и је п о , к а к о fee и од н а ш е с т р а н е св е л и је п о х о д и т и и с в е ш т о с е т и ч е м и р а м еђ у п у к а г р а н и ч н а " . . . и т . д. У п и см и м а ne У п р к о с н а с т о ја њ а и с је д н е и с д р у г е ст р а н е и з г л е д а п р ем а с л е д е ћ и м пи см и м а д а с е н ер ед и н и с у м о г л и т а к о л а к о с т и ш а т и , т е се н а с т а в љ а ју т у и т а м о с т а р е р а з м и р и ц е . Д а н е б и п р и ја т е љ п о с у м њ а о у ч и с т е н ам ер е с в о г а п р и ја т е њ а А л и -п а ш е , у је д н о м п и с м у у в е р а в а в л а д и к у д а н и је н и ш т а „ п р е в р н у о “ и д а н е ћ е „ А к о Б о г д а н и о с л е “ . П и ш е да љ е д а с у н ек а к в и „б е в о б р а в н и ц и “ у р а д и л и ш т о он н и је м о г а о „н и п о м и с л и т и 4* т е м о л и в л а д и к у д а н а ч и н и „ љ у д с к и и п р и ја т е љ с к и к а к о би л а ш ц и м а и в л и к ов ц и м а п о с л а н е с т а л о .“ Д а - 304 1839. А л и -п а г а у , д а je п р и м и о њ е г о в а п и с м а : „ П р и м и о сам т в о ја н а с м а “ , п и ш е в л а д и к а в р а в у - 184 0, 1841 н а в љ а ју с е и с т е ст в а р и о и 1842. по- гра н и ц и , о м еђу- с о б н и м ра вм и ри ц а м а, о м и р у к о је г je т р е б а л о п о ш т о п о т о о д р ж а в а т и и на п о с л е т к у , т о г а мира и њ егове п редл аж е владици си гу р н ости , са с т а н а к В л ад и ка , н е в на с е из са ста н а к у ради А л и -п а ш а у М ет к ов и ћ и м а . к о ји х р а в л ога , о д б и ја М е т к о в и ћ и м а , он п р е д л а ж е д а се са ста н у у Д убр овн и к у „ђ е je прилично sa м ен е и за т е б е и lje ћ е м о с в е с т в а р и у р е д и т и к аво ваљ а“ . �И з вадњ ег писм а в л а д и ч и в а, ш т о г а je осе ћ а će д а с у гран ичн и су к о б и пр еста л и a писао у с е п т е м б р у и с т е г о д и в е , в иди се да краће, п а љ ев и в е и мањи напади св е реЈји н j e д о т о г а са ст а н к а д ош л о у Д у б р о в н и к у , како ређп. je ж ел и о сам владика. У т о м п и см у каж е У а п р и л у 1843. г од и н е пиш е владика владика, изм еђу о с т а л о г и о в о : „ П о с л и је в а А л и -о а ш и и и звеш тава г а д а се ра згова ра о ш ега ср е т н о г а са ст а н к а и б р а т ск е љ у б а в п “ са њ егови м изасла11ицима, ш т о значи да с у и т. д У п и см у се г о в о р и в е ш т о о ч е с т о п у т а шиљали Своје љ у де да се л ично једн ом пл ем ен у са гр а н и ц е и зл еђ у Ц р н е Г о р е о б а в е ст е и сп ор а зум и ју о извесним питаљ пма. и Х ер ц егови ве. О в о писм о владика ваврш ава: „ И знадни 0 овом са ст а н к у у Д у б р о в н и к у , и зм еђу ч и ст о д а сам ja на он у и с т у љ у ба в на А л и -п аш е и П е т р а П . П е т р о в в ћ а , ц р н о г о р к о ју см о се ра8двојили у Д у б р о в н и к у и да с к о г владвке, из писм а с е 8на в р л о м ало: ћ у б и т и док л е сам г о д жив и н иједн а ствар З н а се да се саста н а к одр ж а о, д а с у се н и в е к а a кам о ли мања неке м оки н аш е прип р а ја тељ ск и разговарали, бл иж е у п озн а л и и ја т е љ с т в о п ок ол еб а ти “ . да оу појачали св оје п р и ја тељ ск е од в о се . П исал и с у св е ређе али и безн ачајн ије К акав je у т и с а к у ч и н и о ст а р и А л и -п аш а n o ондрж ини. Г л а в н о je да се као n o векој на м ладог Њ е го ш а , који je в ећ б и о п озн а т оба в ези , у сваком од н>вх п о т в р ђ у је међуз б о г св о г к њ иж евног рада, н и је нам п озн а то. с о б н о приј а тељ ство било он о писано о д влаА ли из писањ а и пр и ја тељ ски х о д н о са који д и к е А ли па ш и или обр атн о. с у се н аставили јо ш и ск р ев и је и ја ч е , п осл е Н осл ед њ е je писм о са ч у в а н о о д 28. са ста п к а к ао д а je т а ј у т и с а к б и о д оба р , О вај се п т е м б р ћ из 1 8 4 7 . годи н е и даље нема т ра га са ст а н а к имао je св о је знач ењ е n o об е стр а н е. п р еп п сц и . В ер ова тн о да je обуста вљ ен а, не С вака реч препричавана j e к ак о у Ц р н о ј Г о р п з б о г н е к о г н есп ор а зу м а изм еђу пријатељ а, т а к о и у Х е р ц е г о в и н и , такр да с у се ojeo- - н е г о ш т о с у т о омели догађ аји, који с у им т о г а д о га ^ а ја исп лел е м н о г о б р о јн е пр н че и с к р е в у л и п а ж њ у в а д р у г у ст р а в у . различни к ом ентари. . И в т е р е с а в т н о je д а у ^ З Ј^ ^ И за т и х д огађ аја д ош а о je ов а ј вајвеки, свем у т о м у н и је би л о п а к осн е т е н д е н ц и је од к ом у се не одол ева — дош л а je см рт, која ст р а и о савременика, ш т о нам св је д о ч и да с у je п ок оси л а је д в е и ст е го д и в е ова два знаи д р у г и в еровал и у њ и хов о п р и ја т ељ ет в о и м е в и та човека. да о н о н и је би л о оби ч н о. Њ е г о ш je п од л ега о гр у д обољ и у св ојој Д аљ е у т о к у и д у к и х год и н а п р еп и ск а н и је т р и д е с е т и осм ој г о д и в и ж и в ота , a ста ри А лит а к о ч ест а , в ер о в а т н о д а се н ије н и са ч у в а л а паш а завр ш и о je с в о је дане, у п р а в о тр а ги ч в о, али пз он о писам а ш т о их имамо в иди се да у д у б о к о ј ст а р о ст и у дев едесетој год и в и . се о д н оси н и с у изменили на г ор е. Ha п р о т и в П . К. Prva mcilurffc n a V elikoj medresi Kralja Aleksandra I . u Skoplju. Prema statističkim podacima, koje nam pruža iz­ vještaj za školsku godinu 1932/33 i prema informaci­ jama, koje je pisac ovih redaka dobio, dolazeći često u dodir sa nastavnicima i pitomcima ovoga zavoda, može se sa sigurnošću ustvrditi, da je ova škola oprav­ dala nade svojih osnivača i da se s obzirom na po­ stignute rezultate svoga uspješnog osmogodišnjeg ra­ da može s pravom da ponosi time, što nosi ime na­ šeg Uzvišenog Vladaoca. Muslimanskim građanima Južne Srbije, Sandžaka i Crne Gore dati zavod, koji će potpuno odgovarati njihovim vjerskim i kulturnim potrebama i naobra­ zbom podmlatka stvoriti zdrav kader intelektualno ja­ kih i energičnih pionera naše nacionalne ideje u ovim krajevima, bilo je u intencijama osnivača ove škole, koja se prema dosadašnjem radu i polučenim uspje­ sima nalazi na najboljem putu, da postavljeni cilj u potpunom opsegu postigne. Osim školskog vaspitanja pitomci ovoga zavoda preko svoje đačke biblioteke i blagotvornim djelova­ njem đačkih družina, koje rade neumorno pod vod­ stvom samih nastavnika u krilu škole, dobivaju savr­ šeno nacionalno i društveno vaspitanje. S obzirom na njezin nastavni program ova je škola uspjela kombinacija realne gimnazije i islamske srednje teološke škole, čiji pitomci radi modernog i sistematskog načina predavanja vjeronauke, islamske istorije, šerijatskog prava i orijentalnih jezika, posti­ zavaju kroz srazmjerno kratko vrijeme zaokruženo i solidno poznavanje ovih predmeta, dovoljno za daljnje studije na šerijatsko-pravnom i orijentalnom otsjeku našeg pravnog i filozofskog fakulteta kao i na islam- 305 �skom sveučilištu „El-Azhar“ u Kairu. Istorija Islama počinje se predavati od III., šerijatsko pravo od IV., hadis (islamska 'tradicija) od V., a tefsir od VII. raz­ reda, dok se „Zubuđetul-feraiđ, (islamsko' našljeduo pravo) obrađuje u VIII. razredu. U I. i II. razredu obuka islamske vjeronauke svodi se na učenje Kurana, kratku i opštu uputu u Islam po predavanju nastav­ nika i odličnom djelu „Fikhul-ibadat* od M. S. Serdareviča. Ne treba zaboraviti, da skoro većina đaka, naročito onih iz sela i manjih mjesta, dolaze u školu sa vrlo malom i skoro nikakvom vjerskom pred naobra­ zbom. Dok naša djeca u Bosni i Hercegovini stiču p o­ četnu vjersku naobrazbu u mektebi ibtidaiiama, sibjan meklebima i osnovnim školama, ovdje ih ima koji su svršili osnovnu školu i dođu u medresu, a da od vjerske nauke ne znaju ni „elif ; pa nastavnici imaju da savladaju velike poteškoće, dok ovu djecu upute u osnovne elemente islamske religije i nauče ih arap­ sko pismo. Svi vjerski predmeti kao i arapski i turski jezik obučavaju se po podesnim udžbenicima ili pq preda­ vanjima potpuno kvalifikovanih i svojoj struci odanih nastavnika. I ako je ova škola u pogledu prelaza na univerzitetske studije izjednačena s drugim srednjim školama, mnogi od prvih maturanata izrazili ж гТпГ želju, da se posvete izučavanju šerijatsko-pravnih di­ sciplina, te orijentalnih jezika; a ta je želja pošl smišljenog i sistematskog rada gospođe nasta čelu sa vrijednim direktorom g. Mehmeđbašićem, koji su u đacima znali probuditi i uzgojiti ljubav i smisao za ove predmete. Osim ovoga i inače se vjerskdih vaspitanju đaka posvećuje dovoljna pažnja, a o tom e sam se najbolje uvjerio, promatrajući ih kako za vrije­ m e džuma-namaza skrušeoo obavljaju molitvu. Mnogobrojni pismeni radovi, učenika, te česta predavanja, koja đaci ove škole s uspjehom održavaju na sastancima družina, rodne ovdašnjih srednjoškolskih literarnih a u kojima se obrađuju motivi iz naše na­ pjesme, te znamenitiji događaji ili ličnosti na­ bije. Sandžaka i utjecaj najviduije đačke podružnice hovim slikarskim Jadrana. Crne Gore čini naše more. Taj se manifestuje u plodnom radu njihove „Jadranske Straže**, a naročito u nji­ radovima: pejsaži sa našeg plavog Pri kraju ove školske godine direkcija je prire­ dila izložbu učeničkih radova, pa se za mnoge od njih m ože reći, da već sada pokazuju znakove umjetničkog talenta. Tako je učenik trećeg razreda Isa Sabrija iz Prizrena izložio veliku, uljenim bojama umjet­ nički izrađenu sliku Ni. V. Kralja, dok je đak sedm og godišta Sulejman Mehović, težački sin iz sela Lozne u bjelopoljskom srezu, izložio preko dvadeset radova, od kojih su naročito uspjeli pejsaži: „Vardar sa šar-planinom*, „Grad Cara Dušana na Vardaru**. „Zalaz sunca na moru kod Makarske* i „Proljeće u okolici Skoplja**. Divni su mu radovi „Stara ćuprija u Mostaru* i „Mustafa-pašina džamija u Skoplju", ovaj nesum njivo najljepši turski arhitektonski spomenik na našem klasičnom Jugu. Pored ovoga bilo je izloženo i nekoliko uspjelih crtarija na papiru i zemljanim vaznama iz ornamentike sa šarama i motivima iz debarskog i drugih srezova Vardarske banovine, a također i nekoliko lijepih primjeraka arapske kaligrafije na 'le^hama. Uz svjetovnu vokalnu umjetnost goji se na ovom ,vođu i vjerska, pa je u tu svrhu obrazovan i u vjež­ ban posebni đački hor, koji kod vjerskih svečanosti izvodi ilahije i salavate a isti će i prigodom svečanog otvorenja renovirane Mustafa-pašine džamije u Skoplju nastupiti sa učenjem kasida. Gojenje glazbene i vo­ kalne umjetnosti dalo je već do sada odlične rezultate. Maturant Mehmedović Muhamed iz Gornje Mionice, srez gračanički uspio je, da izradi vlastitu kompozici­ ju, „Sevdalije* potpuri narodne melodije, koju je pred odličnom publikom izvodio orkestar vojne muzike u Oficirskom domu u Skoplju. koliko se m nogo radi na nacionaluom vaspitanju pito­ Prema izvještaju zavod su svršila 22 pitomca, dva su dobila popravni ispit, a samo je jedan odbijen na godinu. Opšti uspjeh izražen u procentima potpuno maca. Aktivna je zadovoljavaući, še istorije i nacionalne književnosti, najbolji su dokaz, mnogostruka Medrese na svim saradnja učenika Velike priredbama srednjoškolskih družina u Skoplju, te njihovo sudjelovanje na svim nacionalnim svečanostima pom oču vlastitog, dobro orgaoizo- vanog pjevačkog i tamburaškog zbora i orkestra, za­ tim njihovi književni radovi, objelodanjeni u Alma­ naročito kad se uvaži činjenica, da su đaci ove medrese pored svih gimnaziskih pred­ meta opterećeni teološkim i šerijatsko pravnim naukama i u vezi s time arapskim i turskim jezikom. Od ukupnog broja đaka prešlo je u više razrede odnosno završilo školu 9 0 % , 7®/o dobilo je popravni ispit, 2 % opetuje razred a samo 1 % je napustio školu. nahu S. J. S. U. Župe za Južnu Srbiju, kao i druge nacionalne manifestacije pokazuju, koliko je svestrano razvijen nacionalni osjećaj kod ovih mladića. Intere­ santno je istaknuti kakav utjecaj na ove poletne sinove pitomih ravnica i surovih 306 gorskih predjela Južne Sr- Osim šestorice Bosanaca, koji su ove godine ma­ turirali i koji su u ovu školu pri njezinu osnutku bi­ li upisani samo u oskudici prijavljenih iz ovih krajava, svi su ostali pitomci pripadnici Južne Srbije, San­ džaka i Crne Gore. S obzirom na žalosnu činjenicu, �da ovatnošnji muslimani radi svoga konzervatizma i nasjedavajudi nasaVjesnoj agitaciji raznih šićardžija, vrlo slabo pohađaju druge sredaje škole, ovaj je za­ vod za njih prava blagodat, pa se i radi toga vrije­ dnom nastavničkom zboru može čestitati na polučenim rezultatima. Mladim maturantima u njihovim daljnjim studijama želimo sreću i napredak, uvjereni, da će kao i vjerski i svjetovno obrazovani intelektualci me­ đu svojim suvjerenicima dostojno izvršavati kulturnu misiju čistog islamskog vjersko moralnog uzgoja i prosvjećivanja najširih narodnih masa, te učvršćivanja jugoslavenske državne misli u ovim krajevima. A. Балпгија Пет година рада дома ђака I'еометарске школе у Београду Ha данашњеи времену општег матервјалвзма, себичноств в тјесногрудности, ријетко се појави no који свијетао примјер самилости, саосјећања n љубави пре* ма ближњем и слабима. Ta негативна карактеристика нашега доба појачана je још и тешким економскии стањем цијелога народа који трпељиво и храбро подноси све ове недаће. И у оваквој нејасној и неодређеној ситуацији, иноге корисне и плеиените кдеје, остале су неостварене, предосјећајући унапријед непроходне препреке и незгоде. Врло често и многе внституције са готовим,и првкупљенвм сретствима неиају храбрости и поред најбољих намјера да остваре жељенв диљ и послуже једној корисној идеји. Тим више нас взненађује, a понекад нам i 1згледа и невјероватно да »-један човјек и тв врло млад потпуно самостално предузима једну оамосталну акцију у нашој Престоници, акцпју за 8брпн»аван>е свромашних ученвка Геометарске гаксле. Taj срчани и агилни омладинаи, који je и сам осјетпо тегобу живота у току свога школовања, беспријерном агилношћу 0 пожртвовањем успио je да за кратко врвјеме обезбје ди школовање великом броју сиромашних ученика који би иначе без његове поиоћи остали незаттићени и изложени разнпм невољаиа, ради чега би многи од њих морали напустити тколовање. Весели нас тим више, што je овај вриједни омладинац својии радои највише поиогао и задужио омл&дину муслиманске вјере из наших крајева. Taj омладинац који je уз помоћ Гл. Одбора Гајрета у Сарајеву, Београд. Гајрета и других просвјетних и хуманих друттава успио да створи дом у коме су нашли ваштиту око 300 сиромашних ученика, јесте г. Ибрахпм Мухамедагић, апс. права, иначе родом вз Бвхаћа. Ње* говои заслугом, у току оввх 5 годвна, обезбједило je егзистенцију око 300 свромашнвх свршених геометара од којвх je нреко 100 муслвмана, a међу овпма већвна Гајретоввх пвтомаца. Оввх дана прослављена je на врло свечан начвн петогодвгањвца в занршетак рада на којој су присуствовали: Нзасланвк 1Б. В. Краља г. Мушицки, потпук., помоћник Мвнвстра Фвнанс. г. Станоје Не- дељковић, взасланвк Минвстра Просвјете г. Главинић, начелник, взасланвк Мин. Трг. Оефероввћ, взасланвк Мвн. Соц. Полвтике, взасланик Беог. Жен. Друштва гца Митровић, угледна госпођа Нака Спасвћ, затим гг. Ди. М. Ћурвчић, проф. Универзитета, Др. М. Беговвћ, Др. Ш . Бехиен, адвокат, Др. С. Уџварлић, Куленоввк, шер. суд. A. Хвџић, вмам в многп други. УћраИвнк доиа г. Мухамедагпћ поздравио je топлвм говором нзаслника Њ- В. Краља в остале присутне в взнво све потешкоће на које je навлазио у току свога рада. Затвм je говорио г. Ст. Недељковвћ, помоћнвк Мннвстра Фвнансвја, којн je у дужеи говору прпказао значај в заслуге ове установе- Г. Недељковвћ нарочвто je нагласво да пола успјеха око образовања потребног * броја геометара припада г. Мухамедагвћу, зашто му он у своје вме изражава велику захвалност и признање. У вме ђака, пвтомаца захвалво се je г. Авдвћ свршени геометар в питомац доиа, којв je врло дпрљиво истакао љубав, братско поступање и доброту њвховог досадашњег управнака г. Мухамедагпћа. У име универзптетсКе оиладвне захвалво се г. Мухамедагићу г. Бујукалвћ Хајрудвн, канд. шуиарства, који je у свом говору најбоље истакао значај в улогу ове акцвје и оцртао тешке прилике у којпма се школује данашња омладина. Његов говор којв je врло карактервствчан наводвмо у цпјелости: „Пма један первод времена у животу сваког човјека кад се ocjeha најввше воље и склоностп за рад на општеи добру, кад je срце пуно самилости за све оне који помоћи требају и вол>е да им својвм радом помогне. To доба јесте доба младости. Али ето na жалост, све ове најљепше врлвне које красе човјека, усађене тамо негдје у дубинама његове душе, у већвне од нас леже успаване, умртвљене. Зато je потребно да их пробудвмо, да им оиогућимо да дођу до свога пзражаја. Напокон, и само данашње врвјеме то нам вмперативно валаже. Еконоиска в мсрална крпза, као посљедвце Свјетског рата, које данас достижу свој врхунац, оставвле су в остављају на нама, данашњвм генера" 307 �цијама своје Дубоко урезапе трагове. Ну оне имају и једну добру страну, што нас упућују једне на друге. научиле су нас да je ипак човјек човјеку најпотребнији да смо ми једнн другвм неопходни, и тим су пробуднле оне усааване врлвне п снисао за узнјамно потпомагање. Какав je жввот нас, данашње школске омладвне, нарочито оне на универзитетима, сви мн дсбро знамо. Нема впше оног безбрижног живота који се проводи весело, без помисли какво ke „сутра “ осванутп. Највећи број данзшњих омладвнаца препуштен je самом себи и то често аута у најмлађпи годинама свога живота, јер им њихови најближи нису у стању да прибаве ни најскромнија средства за живот за вријеме школовањч. ћати да постану кориснв грађани своје стаџбине. Ту je бво и почетак стварања ове корвсне установе чвји се резултати тако јаспо виде. Ствараоц овог дом» г. Мухамедагвк, нитн je какав богаташ, нити рентијер, него спромашни студент прзва којп je прошао кроз све оне тешкоће кроз које многи од нас пролазе и усознао све стране живота. Отуд ето код њега толико разумпјевања за све оне куји су њему слични и воле да им у најтежим часовима прптече у помоћ. Са једном челичном вољом и енергвјом присту пио je преданом раду. Змао шта je хтио и био je ув* јсрен да ће успјети. И тако je уз помок добрвх људи и друштава успио да створи ово уточиште у којем je за релативно кратко вријеме, врвјеме од само 5 гоИ ето, жнвећв под таквви околностпма, данаш- дпна, нашло ззштвту око 300 омладинаца из сввх ња омладина бпла je присиљена да властитим радом крајева наше домоввне. To je свакако један знатан привређује да би олакшала живот на студвјама. Зато успјех који заслужује сваку хвалу. Ш то je још наросу пак требале да се створе иогућности за такав рад. чито важно дио овај покрет вођен je са највећом Требала je да се створи основа за такав рад, a та #скромношћу без вкаквог иетицања, хармонично, као основа je без сумње воља, солидарност и смисао за што ^Јђ и живот текао у овом скроином дому: самопомоћ. У том емислу чињено je безброј покушаја Од оног д&на од како сам дошао у Београд пракоји су остали без успјеха. Напокон се ппак успјело. тио сам рад г. Мухамедагића и створио сам убјеђење, Створене су организације узајамног рада и потпомада je он нашао прави пут који ми годинама тражимо. гања Резултат тога рада јесу многобројне студентске Данашњој омладини овај рад треба да послузкв као мензе, домови, библио^еке и друге корисне у си вјетао примјер, a његови резултати као охрабрење, створене властвтом внидијатпвом □ радом _ да и она пође истим путем. E t o , такав слнчан покрет je и акција г _ Од нае. данашње омладине, много се очекује. Мухамедагика на 'збрињавању ученика 1м ј А .__ г ___ Зато ми треба да оваквим заједничквм радом, радећп отс.ека сред. тех. школе чију m u петогодишњицу п једни за друге, помажуки сами себе својим властитим ављамо. завршетак рада данас прославља] радом разбудимо ону најбољу врлину — љубав према раду на помагање евојих ближњих и на подизање цн;е1ЈВР.НИ у v дому г. МухамеИ ови омладинци окупљени дагнћа, нашли су се у току свога школовања у врло лог свог народа. Ha овом послу нека нам рад Мухатегаким приливама и бпли су препутптени самим себи. медагвћа буде путовођа-" Послвје бурнвх овација и првзнања г. МухамеНеку погријешити ако рекнем да најмање на 9 0 % дагику, свечаност je протекла у најл>епшем располоњих чекају њихови најближи да им помогну. Зато je требало ову омладину збринути, требало им je омогу- жен>у. P rivreda Naše selo (Sarađuje Udruženje Jugoslavenskih Agronom a-sekcija Sarajevo) Riječ uredništva Teškoće u koje je zadnjih godina zapala poljo­ privreda, a s njome zajedno i ostala zanimanja, ogrom ­ ne su. Na sve strane već više godina traže se spa­ sonosne mjere. Od svih tih mjera, izgleda nam, da je udružiti ga — zadrugarstvom ojačati njegove privred­ ne i kulturne snage. Još prije nego što su se pojavile prve privred­ ne nevolje kod nas, mi sm o taj put jasno nazirali, te najvažnija ova: osposobiti našega poljoprivrednika za poukama u našem bolju, sivršeniju i veću proizvodnju, a ujedno sa tim jevima upozoravali na njega poljoprivrednike. Sada je, 308 listu, raznim predavanjima i teča­ �međutim, nastala takva situacija da pojedinačna akcija i u tome pravcu neće mnogo pomoći* Sve naše na­ rodne snage moraju se koordinirati i uputiti tome za­ jedničkom cilju, pred kojim moraju iščeznuti sve dru­ ge razlike među nami. Samo tako naš će narod sret­ no prebroditi privredne i sve druge poteškoće. Imajući uvijek naše opće narodne interese kao putokaz u svome radu, mi najtoplije pozdravljamo i inicijativu naših agronoma, da naša ovdašnja kultur­ na društva u svojim časopisima otvore i jednu stalnu rubriku za poljoprivredne pouke u kojoj će naši agro­ nomi besplatno sarađivati. Mi smo im na tome, šta vise, osobito blagodarni i ističemo ih kao primjer na ugled ostalim našim intelektualnim radnicima. Rubrika „Naše selo" donosiće popularne članke iz raznih područja privrede i kulture sela. Počeće se sa osnovnim praktičnim poukama, tako da će ovo biti ujedno i neke vrste dopisna škola, koja će čitaocima dati zaokružena saznanja i« napredne poljoprivrede. Sloga, oni ko,i se interesuju za ova pitanja, a naročito naši poljoprivrednici, treba sve ove članke redom da prate. U istom cilju otvara se i rubrika „Pitanja i od­ govori", preko koje će čitaoci moći stavljati razna pi­ tanja iz svoga dnevnoga života, i to ne samo iz poljo­ privrede, nego i iz medicine, veterine, prava i t. đ. Pitanja treba da su ozbiljna, kratka i jasna. U ovome broju donosimo članak g. log. šerifa Bubića o zemljištu, kao osnovnom činiocu poljopriv­ redne proizvodnje. Molimo naše čitaoce da ova i sva buduća izlaganja sa pažnjom prate. Ing. Š erif Bubić, Sarajevo: Zemljište I n jeg ov i sastojci (Iz Udruženja Jugos). Agronoma — sekcija Sarajevo). na. P reviše nisko stanje podzem ne vode m ože za su šn og v rem ena proizvesti nestašicu v od e u zem ljištu, a to je štetno po usjeve. A ko je pod­ za zem ljoradnika od na jveće važnosti. R ačuna zem na v od a previsok a tada nastaju baruštine pa se, da o k o 40% u sp jeha u zem ljorad nji zavisi se uslijed nedostatka zraka u zemljištu stvaraju od ob ra d e zem ljišta. P o g o to v o kod nas to je t. zv. hum usne kiseline, koje štetno utječu na slu ča j. Naš zem ljora d nik u op će slab o o b ra đ u je P oljop riv red a jeu>u vezi sa iskorištavanjem zem ljišta, te je radi tog a spoznavanje zem ljišta zem ljište, te su r^di toga i prinosi sa otfoga v rlo m aleni. Ali k o h oće da zem ljište ob ra đ u je ka k o treba, treba najp rije da se sa njim e upozna. Mi sm o od lu čili da u našem listu u b udu­ će stalno rasp ra vljam o razna pitanja iz zem ljo­ radnje. Da bi naši čita oci m ogli da prate sa razum ijevanjem naša izlaganja, mi m ora m o p o ­ četi o v d je iz p očetk a — upoznati se sa osn ov im a zem ljora d n je. Među te o sn ov e spada na p r­ vom m jestu poznavanje zem ljišta. Iz čega se sastoji zemljište ? Zem ljište se vode, zemljišnih zrnaca, zraka i ži­ vih bića. sastoji iz N aprije ćem o nešto reći o zn ačenju v od e u zem ljištu. Voda pada kao kiša ili sn ijeg na zem lju. A k o naiđe na nepropustne slojev e skup­ lja se i čini podzemnu vodu. A k o nepropustni sloj p od zem ljom stvara kakvu uvalu, tada p o­ staje podzemno jezero. A k o je nepropustni sloj visok , nadignut, tada podzem na v o d a otječe u zem ljišne pore, izlazi iznad zem lje i stvara nad­ zemne vode (m očva re i sličn o). N adzem ne vode stoje u vezi sa podzem nom v od om . A k o pod­ zem na v od a izbije na k a k v oj uvali n apolje, on­ da nastaje izvor. Visin a podzem ne v od e m ijenja se. P enje se za kišovitih period a, a opada za su šn og vrem e­ bijjni) razvoj. V od a ima v elik o značenje za razvitak usjeva. U prvom redu voda služi za ishranu biljki, pošto se tijelo zelene biljke sastoji većim dijelom iz v od e (7 5 — 95%). Isparavanjem biljke neprestano g u b e v od u , p a j e za to m oraju stal­ no obnavljati iz zem ljišta. Osim toga, voda je sretstvo za rastvaranje hranjivih sastojaka iz zem ljišta, ili iz gnojiv a, d a bi ih biljke m ogle primiti p om oću svojih vrlo sitnih žilica zvanih sisavice. V od a, pored toga, prenosi hranjive sa­ stojke iz zem ljišta u biljke. Dalje sve korisne prom jene u zem ljištu provađ aju se u prisutnosti v ode, a m noga i korisna živa bića, o kojim a ćem o kasnije govoriti, ne bi m ogla živjeti bez v od e. A k o v od e nema u zemljištu dov oljn o, ta­ da b iljka zastaje u razvoju, vene i najposlije ugine. T ak o na pr. ako žito dok je jo š m lado nem a vode, onda nećem o imati slam e, a ako mu nema v ode u starosti, onda nećem o imati zrna. Što j e b iljka mlađa, to teže prolazi bez vode. A k o b iljke u mladosti ne dob iju p otrebn u vodu neće to m oći lahko nadoknaditi kasnije ni sa većim količinam a vode. A k o je neki usjev do sjem enjanja prošao sretno sa v od om , ostali dio života m o ći će dovršiti i sa m anjim količinam a vode. 309 �P ita n ja 1 o d g ov o ri N . S. SemiZOVaC. — Kod mene se svake godine jabuke ocrvaju i prije nego sazriju opanu. Šta je tome uzrok i kako ću se pom oći? O dgovor. — Kod jabuka i krušaka crvljivost prouzrokuje mali Jeptir jabučni savijač. Ovaj leptir pojavljuje se već u т је з е си junu. Tada počne nositi jaja po plodovima, lišću i grančicama jabuka i kru­ šaka. Gusjenice, koje se razviju iz tih jaja, progrizaju još nezrele plodove na kome bilo mjestu, pa ide pre­ ma sjemenkama. Često puta crvljiv plog opada ranije nego dczrije, kako je to i kod vas slučaj. Gusjenica se tada izvlači iz njega pa se sakrije pod koru stabla ili u zemlju. Ako plod ne opane, gusjenica se sama izvuče i na niti spusti na zemlju ili na stablo. Pod korom ili na zem lji gusjenice se zapredu i prezime. Na proljeće, u mjesecu maju, gusjenica se začauri. U m jesecu junu izlijeće nov leptir. Za Obranu od ovoga leptira, odnosno od njegove gusjen'ce treba prije svega čisto držati samo stablo. Svake godine treba koru ostrugati čeličnim čet­ kama. Strugotinu treba spaliti. Stablo treba premazati voćnim karbolineumom. Jačina rastvora 10% , t. j. na 90 litara vode 10 kg. voćnog karbolineuma. (Karbolineumi se nalaze u trgovini pod raznim imenimai kao Dendrin, Drvorin, Arboriu, LoZol, Palantazan, Karbokrimp i dr). U istu svrhu dobro je metati pojasove od krutog olučastog papira oko stabala. Širina pojasa 5 —6 cm. On se po gornjem rubu čvrsto stegne kanapom, tako da gusjenica ne m ože ispod njega proći nego se u nj zavuče. Kasno u zimu skinu se pojasevi i spale skupa sa gusjenicama. — Opalo crvljivo voće treba odmah sakupljati ispod voćaka, pa davata stoci ili ga zgnje­ čiti, .pa na zgodan način upotrijebiti. Ing. Jovo Povovlć М ерхум Абдуселам Џ ум хур Угасио се један плодау живот, затвориле су^Јве очи једног умвог човјекб, престало je да куда срце једног народњака п просвјетптел>а омладане, умро je Абдуселам Џумхур, фрховнп војни имам. херцеговачка орда и планине, он се no свом национаном осјећању опредијелио да са ове најистакнутије тачке остатак своје снаге стави у слумсбу изградњи ове на ше заједничке велике Отаџбине. У оно доба, кад je надноналнп рад био скопчан са велпким потешкоћама и опасностима, кад je увјек над главом виспо непријател-ска мач, рахметли Абдуселам поносно je развпо нацпоналну заставу међу wyслпманима у своме Коњицу, цијелога вијека неустрашиво се борио за напредак свога народа и за националне идеале. Kao такав био je на ударцу тадањих немилосрднвх и окрутнпх власторжша Х ер ц Јгививе јер се je са својом снагом, као добар муслииан, залагао за националне идеале, братску слогу, за ослобође-i ње u уједињење. Рехиетли Џумхур био je човјек плеиената срца, чврста непоколебна карактера, питоме благе ћуди, чов- Рзхметлп Џумхур борио се за т о онда, кад су бездушни завојевачи своје планове засновали на рзздору и вјерској мржњи вашега једнокрвог народа, a своје право на силп и бајонетама. И kio што херцеговачке суре клисуре одољевају невремену и непогодама тако je и он пркоспо и лажним обећањима и претњама, опасностима и прогонина. Кад je оркан свјетскога рата завијао над нашим главама и иноге ваплашио и сатрао, он je остао непоколебљпв, веран своме националвом раду н мирно je подносио увреде, понижења и страдања и увијек чврсто вјеровао у побједу нашу. Кад су се разишли густи ратни облаци и кад je сунце слободе обасјало »II [ .je ' •/»' јек снажне, несаломне воље и рјешености да увијек иде право, ведра чела и уздигнуте главе, вазда отворено казује што мисли и осјећа, правду љуби, истини тежи, твори што говори a при том увијек имајуки пред очима добро и срећу свога народа. Ha разнвм пољима јавнога рада он je увијек уносио искрену љубав за народ за који je његово патриотско срце увијек куцало. Поред поштеног и истрајног рада у Соколу, Просвети и Црвеном крсту он je наотавио предратне традиције Гајрета, залагао се за срећу и напредак муслиманске омладине, коју je много задунсио. Студентски дои Беиградског Гајрета „Осман Ћикић" у Београду, гдје je сијештено преко стотину студената Београдског универзитета, дјело je његова несебичног и неуморног рада. Рођен у Коњипцу, у срцу нашег најнационални jer народа, год. 2885, млади и сдушевљени Џумхур полазио je школе у свом родом мјесту. Т у je послије школе и вршио своју свештевичку дужност у главној џамији. Сјајве побједе српске војске у Балкавском рату едевтрисале су сва нацаоналва срца v веослобокениц 310 » �крајевииа нашег народа- Херцеговачка омладпна и илада Босна водиле су главну ријеч- Млади Џумхур, пробуђен национално, ишао je смјело стопама Османа Ђвквћа и осталих вођа омладине. Оженивши се из Сарајена, напусти своје родно мјесто и поста 1919. г. имам беогрздске џамаје, a 1920 пређе у Министарство војно ва референта муслиманске вјероис-повјести, на коме je положају остао све до 27 јуна 1933 год., кад je скрхан болешћу испустио своју племениту душу’ По жељи породице пренесен je на вјечни боравак у родно му мјесто Коњац. Импозантна пратња, која? je рахметлију испратпла до жељезначке станпце у Београду и огромне масе народа, које су га дочекале у Коњицу, биле су видан доказ колвки je број угледних поштоваоца рахметлија имао и какве je симпатије уживао међу људима, којц су га познавали. Нека je рахиет његовој племенитој душн ! Nove Knflge Uloga vakufa u vjerskom i svjetovnom prosvjeći­ vanju naših muslimana Knjiga bez sumnje sadržaje mnogo dobrih kva­ liteta. Pisana je naučnim stilom i sadržaje mnogo Pod gornjim naslovom izašla je u Beogradu knji­ zanimljivih podataka. Vakufi i uređenje naših vjerskoprosvjetnih prilika na njihovoj bazi jest danas centralno ga ovećeg formata od g. A. Balagije, diplomiranog pitanje, koje interesuje islamsku vjersku zajednicu u pravnika. Pisac je ovaj predmet obradio po jednom od pet temata, koje je raspisao Glavni odbor Gajreta u našoj državi. I već taj fakat je dovoljaD, da primimo sa pažnjom ovaj rad. Zaslužuje pažnju i zbog toga Sarajevu pr. godine, i čiju je nagradu dobio ocjenom što je djelo, intelektualca iz najnovije generacije našo Senata Beogradskog univerziteta. Sadržaj knjige je sli školovane omladine, te time svjedoči da se i naša je d e ć i: I. Istorijat, IJ. Definicija, ili. Uslovi valjanosti najmlađa inteligencija interesuje za naše vjerske pri­ uvakufljenja, IV. Dioba vakufa, V. Organizacija vakuf­ like i si puno smisla i razumjevanja učestvuje u nji­ ske uprave, VI. Misija vakufa u vjerskom prosvjeći­ hovom ‘ saniranju. Moguće je, a to bi bilo i sasvim pojmljivo, d a će vanju: 1. Stanje vjerske prosvjete za vrijeme Turske u knjizi naći stručnjaci teolozi i šeriat. pravnici koji 2. Stanje vjerske nastave pod Austrijom i 3. Stanje nedostatak od čega nisu čista ni velika naučna djela. vjerske nastave u Jogoslaviji (<Jđ -f918 do danas), VII^ Alt 4iod današnje oskudne i mizerne islamske litera­ Misija vakufa u svjetovnom prosvjećivanju i VIII. S o­ ture na našem jeziku, ovo je svakako jedan lijep pritoj literaturi. cijalna misija vakufa. Гајретовгласнмк Управе Гајретових интерната у 1933/34 шк. год. Управе Гајретових интерната за 1933/34 шк. год. састављене су овако: 1) Мушки Конвикт у Сарајеву: г. Алија Хроиић уиравнпк, гг. Хуснија Кчпић и Омер Хајрић префекти /Посљедни још није настуаио мјесто) 2) Женски Конвикт у Сарајеву: г. Ибрахим еф. Хазнадаревић, бивши управник Дарулмуалимина као управник, a гђа Бегајета Гребо, те гђвце Суада Муфтић и Садета Мисирлић као префекте (Гђица Муфтић jom није наступила мјесто.) 3) Шегртски дом у Сарајеву: г. Хусејв Хамшвћ, 4) Конвикт у Тузли: г. Мехмед Салихспахић, 5) Конвикт у Бањалуци: г. Едхем Беквћ, 6) Конвикт п Бвхаћу: г. Сулејман Реџаћ, 7) Конввкт у Мостару: г. Ахмед Биквћ, 8) Конвикту Плевљу: г. Ибрахим Биоградлија, 9) Управа заједнвчког конвикта Гајрета и Просвјете у Требвњу препуштена je тамогањим мјеснви одборвма оба друштва. Пошто у неколико интерната не станују управници, Главни одбор Гајрета иоставвће у твм внтернатвма вамјенике управнвка, у првом реду из рвдова настав- ника a у помањкању оввх из редова мјесне интелигендвје. Поред тога, Одбори Гајрета у мјествма Гајретоввх интерната взван Сарајева изабраће вз своје средине no тројвцу чланова, којц ће сараЈјиватв са управом пнтерната и подноспти извјештаје о раду u реду у интернатпма. Vjerski waspitaii u Gajretovim konviktima Odgoju omladine u Gajretovim konviktima po­ klanjala se oduvijek najveća pažnja. Naročita briga je Gajreta i Gajretovih ljudi da pored opšteg odgoja da­ du Gajretovoj omladini što bolji vjerski odgoj. U tom pravcu Gajret je i dosada činio sve što je u njegovoj mogućnosti. Da bi se vjerski odgoj među Gajretovom (.mla­ dinom u buduće siatematskije izvodio i da bi se i u ovom pogledu polučili što bolji uspjesi, Glavni odbor Gajreta obraćao ee prošle godine, u nekoliko navrata, našim vjerskim vlastima s molbom da ove izrade pro­ gram rada vjerskih vaspitača i da one postave vjerske vaspitače u svima Gajretovim konvikti­ ma iz redova naših najsposobnijih alima. Konačno je Ulema Medžlis u Sarajevu u svojoj s :eduici od 19 avgusta o. g. donio zaključak da se za vjerske vaspi­ tače u Gajretovim konviktima postave nastavnici vjere 311 �своје академске оиладине бројним одзивом, прилозима, обилним в биранли бвфеом- Поред великих режијских трошкова забава je материјално врло добро успјела a у моралном погледу питомци су достојно репрезснтовалв св)ј дом. Испред питомвца в питомвца госте je поздравво, захвалио се на бројној посјетв, као в поједвнцима на учнњенвм услугама в упознао првсутне са радом Београдског Гајрета „Осман Ђиквћ“ пвтомац САЛИХ ХУМО, канд, ннг. фор. Концертнв дво забаве^.врло добро je изведен захваљујућв пожртвованости в добровол>ном учествовању г. г. СВЕВЛАДА МАТВЕЈЕВИЋА, полит. првстава срес. нач., ВЕЈСИЛА ХАЏИБЕГИЋА, војно судског првправнвка, МУСТАФЕ ДИЗДАРЕВИЋА, матуранта гвмшзвје, ФЕРИ-а Otvorenje odjeljenja za tilimarstvo u Gajretovoj ra­ Ш ЕН К А , матуранта гнмназије. Публвка je нарочвто била оДушевљена нашам севдалвнскпи пјесмама Koje dionici u Trebinju. je .отпјевао својим одлвчнвм тенором г. Хаџвбегвћ. Uprava Gajretove radionice za izučavanje i izradu Пптомац ЏЕМ1ДИД. 1НАЋ.ИР, ст. фил. рецитовао je ručnih radova u Trebinju nastojeći da odgoji napred­ Османову пјесму „Кћерка цара крвопвје . niji, praktičniji i spremniji ženski naraštaj, koji će znati Пвтомци в пвтомице Београдског Гајрета »Осda svojim vlastitim silama poradi na unapređenju ku­ ćne industrije i radinosti, otvorila je od 1. jula o. g. ман -£>пкаћ“ сматрају sa дужвост да се в овнм путеи u svojoj radionici odjeljenje za ; ?ilimarstvo, za koju se још једаипут захвале сввма онима који су било првлогом, бифеом, посјетом вли ма каквом другои услуgranu rada prijavila 40 muslirpanki — djevojčica. гом првдонијелв успјеху забзве a нарочвто сз захваTečajem za ćilimarstvo^sa puno takta rukovodila je Ma lume hanuma Ajdinagić, učiteljica Gajretove ćili- љују г. Ибрахвму Фејвћу претсједнвку иостарске marske škole iz N ovog Pazara, kpja je radi tog naro­ општине. X - К. čito došla u Trebinje sa; agilnim upraviteljem te ško­ t \ / 1 'п Pozdravne depeše pretsjedniku Gajreta le i poznatim Gajretovim neimarom g. Hafiz Ramiz g. Dru. Hasanbegoviću ef. Paljevcem , koji nežališe truda niti umora od tako daleka puta, da bi samo m ogli da izvrše svoju patri­ Bileća: Sa svečanog Gajretova teferiča u Bileći otsku i svetu islamsku dužnost, kako bi osposobili pozdravljamo svog dičnog vođu i pretsednika. što više curica u ovoj цnosnoj i korisnoj privrednoj Pretsednik: Arnautović grani rada. Uprava radionice kao i muslimani grada B egov han: Sa svoje prve godišnje skupštine po­ Trebinja na ovom plemenitom i bratskom gestu izri­ zdravljaju odano svog pretsjednika. ču im svoju zahvalnostMjesni odbor Gajreta Begovhan Nakon završetka tečaja sve ove curice uposliće Cazin: Sa brojno posjećene glavne skupštine se u radionici i tu sebi i svojim zarađivati koru hlje­ mjesnog odbora Gajreta u Cazinu, članovi Gajreta po­ ba, jer se uprava Dada, da će izrađene radove m oći zdravljam svoga pretsjednika s poklikom da živi naš lahko plasirati obzirom na njihovu finoću i ukusnost pretsjednik Dr. Hasanbegović na diku i ponos Gajreta. sastava farbi, tetako ako Bog da stalno uposliti 30-40 Pretsjednik Jikić, sekretar ćoralič muslimanskih curica i donekle ublažiti bijedu koja je F oča : Delegati mjesnih odbora i povjereništava zivladala m eđu našim muslimanskim svijetom. sreza fočanskog pozdravljaju Vas sa sreske skupštine, Pretsjednik Šefkija Karabdić. Da B og da, da ovaj hairli započeti posao trebinjskih muslimana urodi korisnim plodom i da uprava Plana: Sa prvoga Gajretovog teferiča u Planoj radionice svoju ideju u c'jelosti sprovede. srdačno pozdravljamo pretsjednika i vođu želeći mu dobar uspjeh u radu za dobro muslimana. i arapskog jezika i to: 1) Za muški konvikt u Sarajevu g. Muhamed ef. Pašić, profesor, 2) za ženski konvikt u Sarajevu g. Abdulahbeg Zečević, profesor, 3) za šegrtski dom u Sarajevu g. Hafiz Omei ef. Mušić, profesor, 4) za konvikt u Mostaru g. Ahm ed ef. Kasumović profesor, 5) z» konvikt u Tuzli g. Abdurahman Adil ef. Čokić, profesor, 6) za k nvikt u Banjaluci g. Muhamed ef. Alihodžić, vjeroučitelj, 7) za konvikt u Bihaću Mehmed ef. Hadžić, vjerouči­ telj, 8) za vjerskog vaspilača u plevaljskom konviktu ved ranije je postavio skopski Ulema-medžlis g. Bećira Mulovića. Za vaspitača u trebinjskom konviktu g- Meh­ med ef. Čolovan. Vjerski vaspitači u svima internatima ved su na­ stupili dužnost. Вртна забава Београдског Гајрета „Осман Ђикић“ у Мостару У суботу на вече 12 пр. мјесела првпедвли су студенти питомци и питомице Београдсксг Гајрета „Оеман Ђвквћ успјелу вртну забзву у корист евога дома. 3^б»па je одржана у градском парку и просторијама Хотела-Неретве. И овога пута мостарска публпка иоказала je потпуно равумвјевање Гајретове идеологије и поиогла остварење ове племените акције 312 Pretsjednik Salko Avdić. — Podmi r i t e pr et pl at u! — �O r a d s l& a Š t e d io n ic a o ■ p ć i n 1 m g j m c i e t S e . m g c v a Temeljna glavnica 40,000000- Dinara *5 Č ekovni 1 1 ja la 1 1 e raču n S a r a je v o s lo v im a k o ji kod P o š ta n s k e b ro j 2172. — z a s ije c a ju u Š te d io n ic e Bavi se s v im bankovnu fili­ po­ stru k u . Z 4 L AGAONICIJ O s im k o ja d a je to g a z a jm o v e d r a g o c ije n o s t i uz na im a s v o ju z la to sreb ro n a jp o v o ljn ije m i o s ta le k a m a te . fl 1 _ Banka Gajret d. d., Sarajevo V/, /// /// Wi VA ///. VA VA ш. Rezerve Din. 2,000.000'- akcijski kanital Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovlaštena je za tr­ govanje sa valutama i-dtvizama- Zavod je također i pupilarno osiguran. Osniva, огт ganizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podupire razne kultur­ ne i humanitarne ustanove. auti Od čiste dobiti daje 6 % KULTUR­ NOM I PROSVJETNOM DRUŠTVU „GAJRET". ■/// ,// Ш /// '/// ш џт ш ш ■//A /" /// /// /// Sve doznake u domov.ni i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i najkulantniUloške ukamaćuje najpovoljnije i ispla­ ćuje iste u svako doba. Islam skadioničkaštam parija! o. S a r a g e v i a izragjuje sve u štam­ parsku struku spađajuče poslove 5з r ж O Jeftino i ukusno U U svačijem je interesu da sve potrebne tiska­ nice nabavi kod Islam­ ske dioničke štampari­ je u Sarajevu. �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/d4e2600665774c379364c9e3de9fbae4.pdf 6efbafd30620a6f144b7b2a572eea4bd PDF Text Text Сарајево, 1. новембра 1933. Вехбија ШмамовиЛ — Мостар. Осман ЂиниК П о в о д о м п о д и з а њ а с п о м е н - т у р о е т а у М о стар у . f Навршило се двадесет година од смрти пјесника и националног радника рахметли Османа Ђикића. Име његово не овначава само име једног човјека, који je својим радом задужио народ, него je то име данас синоним једне идеје, једног покрета и јаког културнонационалног замаха наших муслимана. Њ егово име означава један од аај8начајнијих временских периода у културној и националној историји нашој. Рођен непосредно И8а окупације наших крајева no Аустро-угарској, већ први дојмови, које je у дјетињству добио ns средине у којој се налавио, упућивали су га на мржњу према окупаторима. Te импресије, које je као дијете прпмио, остале су усјечене у његовој дугаи кроз цио жовот. И рад његов одмах у средњој школи дошао je у сукоб са тадашњим прописима и ваконима, na ради тога као средњошколац мора да напусти не само своје родно мјесто, него и своју уж у домовину. Након кратког боравка у Цариграду, враћа се у Београд, који je тада био његов идеал, гдје je могао несметано да у својим патриотским пјесмама даде одушка своме патриовму и мржњи на угњетача. У Босну се враћа управо када je била у највећем јеку борба ea вјерско-просвјетну аутономију и од тада почима његов културни, национални и политички рад у пуном своме вамаху. ЕВегов долавак у нашу средину био je права благодат, јер поред тога што се осјећала потреба ea једним човјеком чије je оштро перо било нужно да јавно изнесе право расположење и борбеност муслимана према окупаторима, поред тога његовим доласком дат je цијеломе покрету један изравито на- r >* -» ционални правац и борба je попримила форму националног покрета, који je у својим жељама и тежњама ујединио муслимане и православне. Но sa полетног и борбеног интелектуалца, националног револуционара, овај покрет није био довол»но борбен п његова идеологија није наила8ила на- право разумијивање код најширих слојева, na вато он се баца на рад у Гајрету. Ту налазп омладину која поприма н>егову науку. Рахметли Осман, са својим нарочитпм органпзаторским способностима, потпуно je предобио омладину и одгојио читаве генерације, које су увеле себн као ysop У жпвоту, рад, карактер и борбеност свога великог учитеља. Они су постали касније, све Д° данашњег дана, чувари и проповједници његових идеја. Kao учитељ и отац омладнне коју je одгајао, 8нао je као ријетко који педагог, да нађе и заведе хармонију ивме^у вјере и нације, истичући се свагдје као добар муслиман. Бацивши се свом свагом и младеначком жаром на рад, na рад на свим пољима нашег народног живота, није ни мало водио рачуна о томе, да и најјачи подлегну, na вато врло рано дарова свој младо живот народу и раду sa народ. И прошло je пуних двадесет година од његове смрти. Двадесет година са снебивањем смо на упите многих домаћих, a и странаца, гдје се налази Османов гроб, покавивали прстом на гроб обрастао са трњем и коровом, на коме се тек jom могу распознати два поцрњела нишана. Са снебивањем смо га покавивали, јер je већ давно вријеме, да његов мезар буде и no вањском ивгледу 313 �мјесто на комв fce ce напајати нове генера- бор je ових дана органивовао прикупл>аа»е рације a нова покољења његовим мислима прилога за споменик и раваслао нарочите водиљама и у8имати их себи као свијетао при- блокове свим својим јединицама у држави. мјер. И вањштина његова мевара требала je Надамо ce да ћемо ову авцију схватити да видно покавује, да ту лежи најваслуж- како треба и да ћемо сви онако неподијенији међу најваслужвијим. љено, како нас je све волики рахметлија своОве године на предлог Мјесног одбора јим радом вадужио, исто тако неподијел>ено Гајрета ив Мостара годишња скупштина и са еланом приступити раду око прикупГлавног одбора одржана 16. јула у Сарајеву, л»ања материјалних средстава, којима би му вакључила je да Гајрет увме иницијативу ea подигли вјечан спомевик вахвалности и наше подивање споменмка рахметли Осману. Иста љубави. Наша покољеша треба да Н8 тих впдних скупштина je једногласно вотирала у ту сврху једну суму новаца, коју Гајрет према својим споменпка црпе наук, да им ти споменици материјалним приликама може да даде. служе у животу као видан принјер како треСтојећи на становишту, да je рахметли ба радити и жртвовати ce ea напредак свога Осман Гајретов, муслимански и цијелога на- народа, те да истовремено виде, да народ шег народа подједнако, јер je својим рефор- 8на и да цијени те жртве. Ha тај начин ћемо маторским, културним и националним ра- ce бар дјеломично одужити нашем великом дом подједнако вадужио све нас, Главни од- учитељу и всфи. Чедомил MumpuHoeufi: М схмед Лли-иаш а Ризванбеговић> Сточевић Породица Рлвванбеговпћа (Сгочевића) стара je херцеговачка породаца, племенита не само no свом витешком колену, које je jeдно од најстаријих у целој питомој Зети, него и no своме духу, no ње8иним племенитим и јуначким националнам прегнућима. По директној крвној лови, Ри8ванбеговићи потичу од Ивана Црнојевића, силнога и мудрог владара Зете, од чије породице остадоше још две муслнманске гране, скадарских Бушатлића и дула^инских Махмутбеговића. A вна ce сав вначај и снага ових трију породица у ономе пространом појасу који ce протеже од Драча до Скадра, Бара и Подгорице, до Н вкш ића, Невесиња, Стоца и Мостара, вначај у толико крупнији што je трајао столећима, непромењено, без обзара наприлке које су владале и догађаје који су иваввалп дубоке поремећаје не само политичке него и верске, и соцаалне u етичве. Скоро сви, или 5ар они најглавнцјп ослободилачки покрети који су ce јављали ив столећа у столеће, ницали су на тој територији, или су их водила лица no ро^ењу са те тераториЈе, ивданци породица расељаванах са те територије на друге. Неоспоран je факат да je национална jeeгра те територије тако чиста, тако непомућена да, упркос свим етничким померањина кроз 5 и више векова, упркос свим версвим борбама, ту^и национални екстракти нису јачи од 1% , или, вероватно, ни толико. Равуме ce да ово што je истакнуто не можемо у свсму приписивати утицају тих трију честитих породица, нити нам je то циљ. Но стоји факат да су те и такове породице, a било их je још неколико, биле најугледније, најпопуларније, како међу муслиманима тако и међу православнима, да су бпле те које су чувале верску равнотежу, помирл»ивост, истичући повнату девиву да je брат мио које У појасу, којп смо овде само овначили, вере био; да су, напослетку, чусале и eaсачувао ce и до данас најлепши српски јеклањале православне од невајажљивих апетита 8ик, који ce, својом лепотом и богатством Османлија и неодговорног башибовука, упорно иврава, наметнуо ea књижевни јевив. ce борећи како са онима у Цариграду, тако Taj појас je био чувар напионалних тра- и са оним ситним ологаем који je долавио у диција, песме и обичаја, и сачувао их je и име Цариграда. даље и чистије него што су сачувани ма где З а ову тврдњу можемо навести доста друго. примера. Но како нас овде интересује ис814 �кључиво породица Рвввавбеговића, огравичпћемо се само на њевине представнике. Оставићемо и трагичну борбу Али-паше Риававбеговића, да о љој провборимо другом приликом. И8нећемо само један мали део кореспонденције ивме^у Мехмед Али*пагае Риввавбеговића — Сточевића и Томе Ораховца, угледног публацисте и књижеввика, који je са Мехмед Али-пашом био интиман пријател>. И жел>е су повнате ми твоје Te je топло, чисто срце моје, Да су нам се мислн судариле, У овоме ка и у другоме , . Чудновато je ввучво овај десетерац пре педесет и више година. И, eap ввје јасио, да га je написала рука једног искреног патриоте, рука вишег духовног човека, који je eaao да ћенаступити и „последше време“, доба које ће донети дуго очекпвано решење Мехмед Али-паша, Еите8 и јувак, оби- a с тиме и пуну слободу. шао je сва балканска, малоависка и кавкаска По окупацији Босне и Херцеговине, Мехратишта борећи се, као веран поданик, ea мед Али-паша je преко Плеваља отишао у цара и његову величину. Био je то један од Цариград. Тада свемоћна Аустрија прогонила најугледнијих ратника свога доба. Врло ин- га je, внајући да je у стању да, кад год телигентан, добро васпитав, говорио je срп- хоће, поновно вапалн ове две окуппране проски најчистијим херцеговачким дијалектом. винције 'и подигне устанак. Турска влада, Учествовао je у страшној битци на Крсцу, под притиском Аустрије, преместила га je под Острогом, sa време ,девет крвавих да- чак у Ерзерум, ea команданта тврђаве и тога на“, тукао се с Русима и увек имао за твпх краја, да би само што дал>е био од границо пуна уста хвале. По свршевим бојевима пе- Херцеговнне. Огуда je своме пријатељу Оравао je песме, китећи црногорске јунаке no ховцу писао често пуна туге писма, најреваслуви и упоредо са јувацима друге војске. читија сведочанства о својој високој нацооКад je Томо Ораховац ивдао абирку песама налној свести. „Црнв дани Босне и Херце.г<>вввем и кад je Када му je јављено да je у Београду та књига дошла у руке, Мехмод Али-паши, ухваћена нека аустријска шпијувка, која je ceo je и написао писцу једно дивно писмо у вмала вадатак да га мотрп a, евевтуалво, и десетерцу вахваливши му се што о породи- смакве са света, ов je писао Ораховцу: „Кад je Швабо с топовима разоравао ци Ри8ванбеговића говори објективно, но са примедбом да није требао рећи „очистише Риввавбеговиће код Стоца, кад je раворавао вемљу од некрота“- Ево како пева овај вв- дввве куле и прекраспе сераје, која су вет тев: стотива годива били свједок ваше силе, славе и госпотства, баш ви овда се вијесу Рвзвавбеговићи уввосили, вити се покорплп Драги брате, као плашљивице, већ као јуваци и витезови, „Не чистимо вемљу од некрста, и у тој нераввој борби шесваест их у једав Нит од крста вемљу очистимо, гроб легоше, a ве хтједоше се покорптп ћеОставимо вјере поповима лавом ћпфутиву (т. ј. Аустријавцима). Зар И хоџама, вјере чуварпма, мислн тај ћелави ћпфутив да ме уплашв са Нек’ бој бију о вјерском првенству, Нек’ се гложе, кад им je до тога, ^евојкама? . . иНе дај Боже, да се може РазвавбегоНо чистимо вемљу од небраства, вић уплашити од ма какве силе, a вајмање Од неслоге и вависти клете, ћифутеке, која je потајва, вејувачка, вепоПа пружимо један другом руке, ш тева и таква, да се отворево ве смије бо» Крв je једна и јевик je један, рити, него све крпјући, подмукло и овако Једна иисо нек с вама овлада како се вико ве бори. Није се Риввавбеговић Нек нам братство путовођа буде, плашио вити руског мача, ви црвогорског To je свето, то треба радити. оштрог јатагава, a ве да се плаши од лажЗбог неслоге ми смо пропадали, ног јуваштва једвог ћелавог ћпфутпва. Не Te нијесмо Богу мили били, дај ми Боже умријетв док његове ћифутске To je доста, мој соколе сиви . . . очи не виде и ва својој кожп осјете страшвв Здрав Бога, и то дуго није Или ћемо Богу омиљети удар увраје^ена Херцеговца, те да се увјере какве јуваке u сввове ра^а Херцеговива . . Па припремит и братство и слогу Дај Боже да се са ћелавим ћифутпвом убрво И са тијем угодоти Богу. ухватимо за рркл>аве, те да се његове ћиJa повнајем твоје срце, душу, 315 �футске очи отворе и да виде да je оно јутро себи ископао гроб кад je зау8ео Босну и Херцеговину. Ja се, драги брате, не чудим што се на мене тако окомио тај ћелавко, он се боји и плаши, он нема мира, њега мучи његово бе8акон.е. Heke му олако панути Босна, кајаће се што je окупирао то наше 8емл>иште, весело je тамо одла8ио, жалосно ke Босну оставити. Ja сам више него увјерен да Ле Аустрија наЛи гроб у Босии u Херцеговини, јер Ле тамо иукпути иушка освешница, која Ле отворити очи цијеломе свијету, цијеломе Балкану, a нарочишо Словенима, који робују Аусшрији u који je, на несреЛу свију, u још трие, слушају u дворе . . Овако јасну визију аустријске катастрофе могао je, још у првим њезвним данима у Херцег-Босни, видети само духовно снажан човек, израстао И8 народа, уско везан с њим, човек који je читао одисаје народне душе, коме je она увек била отворена књига. Ни пре ни после Мехмед Али паше Ривванбеговика није јасније предви^ен слом некада мокне A. У. монархије, никада једно уверење није било тачније иђра^сено од овога. Осекајући да ће аустријски режим повава^ати верски равједињене Херцеговце и Босанце, писао je 'једном приликом: „Зар драги брате није Б огу плакати, што раде наша брака Рватп, како служе Бечу и Риму, ћесару и папи и шире омразу међу једним и истим народом. Гријех им на душу, што се не сјете ко су и чија крв тече у њиховим жилама, што не чувају браћу, тешко je брату без брата. Доки ће вријеме кад ће се опаметити, али се бојим да буде касно: јер се непријатељи наши силе и множе, и нашу лијепу Босну насељавају Ш вабама, кифутима и Мађарима. Срце ме je забољело кад сам довнао да у срцу Босве ничу швабске колоније. Зар није Богу плакати кад се у Крајини Босанској, до Бањ а Луке, налави неки „Рудолф-Ш тал“. „Рудолф-Ш тали и Босна! 0 тужна Босно и жалосна Херцеговино, што се од тебе учини, ко то са тобом влада, хоћу ли бити срекан да ea твоју слободу дадем живот мој“. П а даље: „Ти се чудиш, драги брате, како читко, чисто и лијепо пишем кирилицом. A како да не пишем, eap није кирилица народно писмо, вар наш правопис народни није усавршен, и такви, какви нема ни један народ. J a уживам кад пншем ћирилицом, нарочито српским правописом, код нашега правописа нема цртежи, све иде лијепо и глатко; пиш есекако 316 се говори, a за то има највишу васлугу опет онај кривоноги Вук Караџик, Само je жалити што сви Срби не пишу онако, како je Вук кавао, и што нијесу сви увели sa књижевни јевик наш лијепи херцеговачки дијалект који je најљепгаи, најчистији и најбогатији, на коме je поникла сва наша народна појевија, којој нема равна у цијелож свијету. Ћирилицом треба да се служе сви муслимани у Босни и Херцеговини, са ком су се илужили и сви наши стари a ти имаш, дао сам ти једно писмо мога рахметли баба Али-паше Ризванбеговика- Сточевика које je писао дробл.анском кнезу код кога су му се налавили овнови на испаши. To je писмо писано кирилицом, т. зв. Босанчицом. Гријех би био и срамота кад ба се муслимани служили другим правописом a не српским.44 Овде треба приметити, да je Мехмед Алипагаа био високо културан за своје доба и да je, сем српског, материњег, још говорио турски, француски, италијански и руски јевик. Кад му се женио најстарији син, послао га je у Херцеговину, да тражи себи девојку. To он образлаже у једном писму Томи Ораховцу овако: „Послао сам сина у Херцеговину, да изабере цуру sa себе. Ти знаш да je мој син вгодан, паметан, свестрано изображен и да би као такви и као мој син могао бирати за себе ^евојку, ти внаш да би се сваки Турчин радо са мном спријатељио и дао ^евојку sa мога сина, ти внаш да овамо има доста лијепих ^евојака од првих кука и оџака, али оне нису за моју куку и за мога сина. Ж елим eufezau за мојим сином снаху, која Ле ио нашки говорити u njeeamu, која Ле чувати наше старе обичаје, u која Ле ми родиши унуче, које Ле чувати своју домовину, ceoj језик, ceoje обичаје u cee ceoje. Ja хоЛу да умсивам слушајуЛи како га мајка учи нашем диеном језику u како му ио нашки теиа u говори.и Сви синови Мехмед Али-паше били су одлично васпитани и школовани. Кад je најмлаЈји од њох, завршивши школовање, дошао кући — ваборавивши свој материњи језик, Мехмед Али-иашу je то страшно ваболело. Тада je писао Ораховцу: „ — — Како одавна није чуо свога је8ика, то je поборавио скоро сваку ријеч. Oeo ми je било толико тешко u шолико ми je било жао да сам га као мртва гледао. П а он je паметан, бистар и послушан, у њему тече Ри8ванбеговића крв, и брво ke јевик опоравити и са њим се, нашим дивним јевиком равговарати. И њему je било тешко што je �баборавио, na сам му sa то се да ћу ти je свој језик обрадовао.“ га je чисто срамота била кад ставио благу примједбу. Надам 6pso јавити радосну вијест да добро научио, и себе и мене ни командант још силнијег града Ерзерума исповедао je народво јединство, формулисао свој српски и свесловенски национални програм, бацивши од себе предрасуде*, оставивши вере „вјере чуварима", верно служећи * цару, коме се гаклео и своме народу, раси* * Овако je радио, мислио и писао Мехмед јаном и равједињеном no широком пространАли-паша Ривванбеговић, у времену кад смо ству балканском. још врло далеко били од ослобођења и ујеЈедно светло и честито име у трагичној дињеља. И у дубинама Мале Авије, овај сил- историји Јужних Словена. Čokić A ■ Adil, profesor: Ehli sunnelska dva glavn a imama E b u l> H a sa n ES-Ari i E b u M e n su r M a tu rid i I. njaci u ovo najranije doba, ponukani tom nemilom Islamski je svijet u prvo doba Islama sačinjavao pojavom, počeli su obrađivati u posebnim djelima po­ potpuno jedinstvo u pogledu vjerovanja, kao i u po­ jedine grane islamske nauke, poglavito nauke o vje­ gledu šeriatskog prava. — Raskola i mezheba nije rovanju. Počev iz ovih najranijih vremena islamski su uopće bilo. Prvi su muslimani bj£i vrlo realni. Kako su oni naučenjaci neumorno radili kroz cijeli niz stoljeća Islama, obrađivali su šeriatsku nauku i prikazivali bili pobožni, tako su bili neumornevrad’še. Pored pobožnosti i moralnih vrlina, oni su bili najkulturniji i 1e~tTT»iWinu pravom svijetlu, da tako naučnim putem najnapredniji narod svoga vremena. (f)nLse uopće unište raskolna i neispravna učenja i tumačenja. Naučenjaci ehli sunneta iz ovih vremena kao nisu bavili nebuloznim metafizičkim pitanjima. Sva njihova pažnja bila je okrenuta ćudorednom životu, da su bili podijelili uloge: jedni su naučno tumačili Kuran, pisali tefsire i na taj način dokazivali neis­ moralnoj čistoći, pobožnosti i radu. Oni su se strogo držali jasnog slova Kurana i pravnost raskolnih učenja, drugi su obrađivali Hadis, Pejgamberova Sunneta u svemu. To je mezheb prvih sabirali istinite hadise u posebne zbirke a tako isto muslimana; to je škola i pravac koja se naziva: i neistinite u posebna djela i upozoravali na njih, ehli sunnet vel-džemaat I l A U* (t. j. Sljed­ treći su obrađivali šeriatsko pravo, četvrti nauku islamskog ćudoređa (ahlak), a peti nauku o vjerova­ benici Pejgamberova sunneta koji se drže cjeline i nju i ilmi kjelam. koji je čuvaju da se ne cijepa.) Eto, ovako nakon duge i žučne borbe аistina je U prvo doba nije bilo ilmi kjelama,1) niti je on pobijedila, a neistina za uvijek propala.“ bio potreban. Sve grane šeriatske nauke obrađivane U ovoj časnoj i Bogu ugodnoj borbi proslavili su u to doba u glavnom u komentarima Kurana. To su se i velike zasluge stekli mnogi islamski velikani. su bila kratka objašnjenja pojedinih ajeta i rečenica Tih zaslužnih muževa i velikana ima toliko, da bi osnovana na Hadisu. trebalo napisati jednu debelu svesku za najkraći pri­ Kad se Islam proširio i kad je nestalo Ashabat kaz njihov. tih blagoslovenih lica, koja su krijepila srca sa tuma­ Među islamskim mutekellimima1) proslavili su čenjem nauke Islama i sa pripovjedanjem događaja se mnogi muževi, a među ovima zauzimaju mjesto iz života Božjeg poslanika, tada su se počela pojav­ pročelnika (imama — vođa) dva odlična muža Ebulljivati kriva i raskolna učenja, oprečna jasnom slovu Hasan Eš-ari i Ebu Mensur Maturidi, o kojima ćemo Kurana i Sunnetu Božjeg poslanika. Islamski nauče- se ovdje zabaviti. ‘) Ilmi kjelam — islamska nauka o vjerovanju obrađena na bazi filozofije. *) Mutekellim — speclalista ilmi kjelama, islamski apo­ logeta. (Svršiće se.) 317 �Hdmid Dizdar: U autobusu Vozio sam se u jednom autobusu. Na petnaest da dišem kako tre b a H o ć u zraka! Tu je, Bože mi sjedala bilo nas petero: dvije žene i tri muškarca. oprosti, kao u ćumezu! I otvorila je prozor. Onaj kraj sebe i blijede žene. Deset sjedala ostalo je prazno. Žene se smjestile u dva naslonjača, jedna prema drugoj, do prozora, na Ali se tada dogodilo nešto neočekivano. Blijeda go­ lijevoj strani kola. Mi, muškarci, kao po dogovoru, spođa je skočila i spustila prozor, objašnjavajući: — Izvinite, gospođo, ali ja ne mogu tako. Ne sjeli svi sa desne strane. Putnik do mene, izgleda ozbiljan, miran, oštra, pronicljiva pogleda, četrdesetih dozvoljavam I godina, izbrijan i pristojno odjeven, prelistava neki — Šta-a? — Uhvatiće me promaha, znate! Onda sam go­ dnevni list koji se štampa negdje u provinciji. Vidi se to po krupnim nezgrapnim slovima i neujedna­ tova . . . Ne osjećate Ii kako je jak vjetar na vani? čenim retcima. On za cijelo vrijeme ne govori ništa. Besumnje bi nastao pogibeljan propuh, a onda mi Drugi putnik, što sjedi na najposljednjem mjestu, iza ode život. mojih leđa, s desne strane, čisti pečeno kestenje i — Kakav vjetar, zaboga, kakva promaha! Lak­ jede mlateći nepristojno jezikom. Stariji je čovjek, ali še je svakom podnijeti malo vjetra nego ovaj očajni mu to ipak ne smeta da poslije svakog progutanog smr£d i zaguš'.jivost — jedila se debela gospođa. kestena odzviždi jedan odlomak neke nove pjesme 1 mi se zainteresovali. Gospodin sa provincij­ što je pjevaju dječurlija s ulice i varoški mangupi. skim novinama prestao je da čita, digao s nosa naVjerovatno je neki trgovački putnik, slikar ili nešto деЗН prevezane koncem na jednom napuklom mje. slično. Upada odmah u oči njegova podšišana gusta stu i namrštio se. Jezik gospodina sa bradom prestao brada i mašna na lepiricu. A njegovi su i oni ogro­ da mljacka a ni kestene nije više gulio. Ja sam smo­ mni kuferi na krovu autbb&a. Jedva su ih namjestili tao novu cigaru i zapalio je sa uživanjem. i povezali. Dvije žene su zauzele prijeteći stav. Iskesile se Dakle, momentana situacija u autobusu bila je neprijateljski jedna prema drugoj. Obje su na no­ slijedeća: gama, stoje, drže se grčevito za krajeve prozora. Dvije žene', jedna postarija, debela, napudrana, a Naprežu se, stenju: jedna hoće da prozor otvori, dru­ druga nešto mlarja, sitnija, boležljivija i blijeda u licu ga to energično brani. sjedile su i ćutile. Starija se neprestano mrgodila — Vidite, molim Vas, da sam bolesna. Putujem duvala kroz nosnice, gunđala, tjerajući dim, što se iz na bolovanje, mjesec dana dopusta sam dobila — moje cigare pružio kao razmotano klupko kanapa sve sva zadihana govori mlađa. — Pa ako me uhvati još do pod njezin oštri nos. Mlađa se skupila u sjedištu i ta promaha . . . gotova sam, upropaštena .. . Molim ko nejako pilence i premišlja o nečemu, Bog sami Vas, gospođo, imajte u vidu ovo moje jadno stanje, zna o čemu, gledajući sa tugom na licu svježinu, koja ovu b o le st. . . se prostire brdinama i ravnicama obraslim u travu — Budite vi, draga moja, malo učtivija! Koga Obrijani gospodin je sa zadovoljstvom čitao provin­ će vam vraga, najposlije, smetati ako tek malo pro­ cijske novine pune kriminalnih slučajeva, gospodin zračimo ovaj zagušljivi prostor. Tek deset minuti . .. sa bradom je hlapljivo gutao pečene kestene, a ja Ovo se ne može već da izdrži! Ugušiću sel pušio... Moram još spomenuti i neugodan vonj dima — Ali, gospođo, zaboga — skoro jecajući, irood zapaljenog benzina i bremze, koji je strujao za­ lećim glasom, nastavi mlada žena — znate li Vi da tvorenim prostorom i škakljio u nosnicama. prehladu treba tek nekoliko sekundi? Jedan mali Put je bio prilično dug, brdovit, sa čestim za vijutcima i dubokim provalijama pored nas. Jesen je talas vjetra kroz okno, nastaće promaha, i znate već na izmaku i radi oštra vjetra sa sjevera prilično hlad­ šta će da bude . . . Upropastiće mel Jaoj meni, kad no. To je vrijeme kad se čovjek veoma lako prehladi pomislim samo na moje jadno stanje, b o le st. . . Cio ovaj dijalog pratila su pažljivo tri putnika, i nastrada. A onda se, tu među nama, odigrao jedan pri­ ja sam sažaljevao bolesnu ženu; gospodin sa provinijskim novinama gunđao je Ijutito radi uznemirivanja; zor, jedna scena, koja me nenadano potsjetila na onu duhovitu humoresku o cigari, koju je napisao nje­ gospodin sa crnom bradom očito se naslađivao ovim mački humorista Paul Šiler. — Scena je tekla ovako: prizorom i smijao se iz svega glasa. Situacija je postala kritična. Srećom su kola stala: — Ne mogu više da podnesem toga smrada! — uzdahnula ogorčeno debela gospođa. — Taj vonj od trebalo je nasuti vode u motor. Ja sam odahnuo. Na prokletog benzina! Te cigarete! A uzak prostor, za­ maloj ravnici bila je jedna seoska kafana i nekolike tvoren! To je strašno, neizdržljivo! Ne mogu više ni kućice, pribijene jedna uz drugu. Žene .se pogledale: 318 �mlađa je sjela, umorna 1 Iznemogla, a starija se obratila šoferu I pitala da 11 smije da otvori prozor.: — Znate, tako je zagušljivo, a jedan otvoren prozor ne znači ništa . . . Neće nikome naškoditi. — Kako se među sobom sporazumite, meni je sasvim pravo — kaže šofer i kola se opet krenuše. Polako, pa sve brže, brže . . . Mi smo očekivali. Šest očiju uprto u đviie nakostriješene žene. I nismo se prevarili. Repriza ! Scena se opet ponovila. Sada je, međutim, imala i defini­ tivni završetak. Jedan žalostan i u isto vrijeme komi­ čan svršetak, kako se uzme. Žene su, poslije desetak minuti ćutanja, zauzele svoj pređašnji stav kraj prozora. Ovoga puta scena se odigrala mnogo brže, na ovaj način: Debela gospo­ đa je kao razjarena bikulja kriknula, otvorila prozor i odlučno rekla: — Ja ću se onesvijestiti, umrijeću od smrada, ako se prozor ne otvori! Već mi je naškodilo, osjećam, gušim se . . . Mlađa, bolesna gospođa, na to je samo jauknula, životinjski kriknula i uhvatila se za glavu: — Bože moj, pomozil Umrijeću od bolesti koju će promaha pogoršati i ubrzati... Jadna li sam i ne­ sretna... Umrijeću ovdje u sjedištu, izdahnuću. ja sam ćutao. Nisam znao Šta da radim: obje žene kažu da će umrijeti ako se ne ispuni ono što one hoće. Jedna: da se prozor otvori; druga opet: da se prozor zatvori. Od prozora, dakle, zavisi život ovih žena. Očajavao sam, mučio se, razmišljao. U tom momentu skočio je gospodin sa provin­ cijskim novinama, mrk i zlovoljan. Ja sam zadrhtao. Šta će biti sad? Čovjek sa bradom se primakao bli­ že. Obje žene ga sa strahom pogledale u jezivom očekivanju. Na iznenađenje svih nas, žena i muška­ raca, čovjek sa provincijskim novinama se primakao prozoru i sa štropotom ga zalupio, zatvorio. Onda se raskrivio, kao da sam vrag viče iz njegovih razvaljenih usta: — Slušajte, ženske glave! Mi smo putnici i ho­ ćemo miri Radi toga sam, vidite, sada prozor zatvo­ rio: Neka umre najprije ona što ne voli zagušljivost i kaže da će umrijeti od smrada! Poslije ću ga opet otvoriti, neka umre i ta druga što ne voli promahu i kaže da će umrijeti ako je vjetar dohvati. Tako ćete obje biti mrtve, a mi, putnici, imaćemo na taj način mir u kolima. Razumijete li? lilf l Trepere zvezde ko tihi kandilji, niz mahale hode momci i udovci. Avlije m irišu: peku se bestilji. Harmonika negde u prikrajku jeca Đevojke strepe, čekaju dragane, od sevdaha pustog koleno im kleca. U Đulsinoj bašti vatra već puckara, prikrada se veće i gleda kroz vrata kako akšam klanja njena majka stara. Stari Jusufaga potiče pod kazan. Neki ključa šogolj, neki se bestilj peče, nijedan ćup ne srne ostati prazan! Devojke i momci polako se kupe. Sat za satom juri. I crnim senama zastire polako budzake i rupe. Sad glavnje plamte i puckara iače. Iz kazana dimi. Svuda smeli i pesma. A l’ negde guguču ptice iV dete plače? U Ilemze su kose ko murećef crne! Šemsa ima zube od bisera! A u Ajše oči ko u srne! Vehbine ruke vrede tovar zlata, jedinica Zulka svetlija od svile, ko u lepe Alme nema nigde vrata! U svakoj minuti poneko zagrca, nečiji se uzdah do nebesa vine. Pesma cikne: „Evo Mehe, evo moga srca . . . / “ U tami gore oči, ko svetli kandilji. Pevaju momci. Neki drugi rakiju prave, kod nas se teferiči i peku bestilji! Hamid Dizdar Sjefife se s v a k o m prilikom „Gajrefa" 319 �Privreda Ing. Šerif Bubić, Sarajevo: Zemljište i n jegovi sastojci (Iz Udruženja Jugosl. Agronoma — sekcija Sarajevo). Iz toga svega možemo zaključiti da zemljo­ radnik vodi (vlagi) u zemljištu mora posvećivati najveću pažnju. Mi to svi znademo dobro iz iskustva, pošto su sušne godine kod nas uvijek gladne godine. Stoga nam se nameće pitanje, kako treba čuvati vlagu u zemljištu. Da na to pitanje odgovorimo, moramo znati kako se gubi ona voda koja kao kiša ili snijeg pane na ze­ mljište. Voda koja pada na zemlju gubi se: 1. otjecanjem sa zemljišne površine i u unutrašnjosti zemljišta; 2. isparavanjem sa zemljišta i iz biljki. Voda sa zemljišta otječe u jarke i potoke, naročito kod jakih kiša, pošto zemljište tada nije u stanju da Vvu vodu tu Sebe primi. Oso­ bito se mnogo gubi voda kada je zemljište pre­ više strmo i kada je tvrdo, t. j. kada nije obra­ đeno. Također i previše, usitnljeb^ zemljište ne može svu kišnicu da primi. Ovo gubljenje vode naročito je veliko u proljeće, kada naglo na­ stupi ljepota i snijeg se počne brzo da topi. Zemljište ne može da prima vodu dp mile volje. Svako zemljište može da primi samo neku određenu količinu vode,' a tada se nasiti pa da­ lje ne može. Količina vode koju neko zemljište može da uopće primi zove se u nauci i u praksi vodni kapacitet zemljišta. Ostala voda mora da ode ili u unutrašnjost zemljišta — u njegove donje slojeve ili sa površine zemlje. Dalje smo rekli da voda, koja pada kao kiša ili snijeg, može da se izgubi i isparavanjem zemljišta i usjeva, koji na njemu rastu. Tako se vlaga iz zemljišta gubi naročito ljeti — za to­ pla vremena, a i kada duvaju jaki vjetrovi. Mi isparavanje zemljišta možemo mnogo umanjiti ako nastojimo da zemljište ima stalno neki po­ krivač. Taj pokrivač možemo mi stvoriti zem­ ljištu, ako pazimo da je uvijek zasijano sa ne­ kim usjevom koji ga štiti od isparavanja. Tako na pr., čim pokosimo žito, treba odmah zemlji­ šte preorati i zasijati postrnom repicom, zelenim kukuruzom za stočnu hranu ili kojim drugim korisnim usjevom. I samo je preorano strnište ne­ ke vrste pokrivač, pošto gornji preorani sloj ze­ mljišta čuva da se vlaga iz donjih slojeva ne isparava. Zato svi napredni zemljoradnici, čim 320 žita dignu, nastoje da odmah strnike plitko preoru. Praksa je pokazala da ovakva zemljišta mnogo manje stradavaju od suše nego zemljišta koja se poslije žitarica ostavljaju nepreorana. Ako još pored toga zemljoradnik svoje njive pod jesen duboko preore, da se preko zime lakše nadoje vlage i dobro usitne, tada može siguran biti da će sušu lahko izdržati. Pošumljivanjem golih, za zemljoradnju ne­ sposobnih, mjesta mi ćemo obraniti naše njive od vjetrova koji također mnogo isušuju zemlju. Računa se, da jak vjetar oko 30 puta pojačava isparavanje zemljišta, a vruć vjetar, šta više, i 70 'puta. Isparavanje zemljišta raste i sa povećava­ njem zemljišne površine. Ako je zemljište pre­ više grudasto, tada ima i veću površinu, pa se i više isparava. Zato moramo nastojati da ze­ mljište oremo kada je horno, kada so raspada u sitne mrve, pa da ga poslije oranja odmah drljamo. To važi kako kod plitkog preoravanja strnike, tako naročito i kod proljetnog oranja, kada se zemljište mora na svaki način odmah poslije oranja dobro prodrljati. Do sada se je preporučivalo da se poslije dubokog jesenjeg oranja zemljište ostavlja nepodrljano, da bi bilo što više izloženo uticaju mraza, koji zemljište kako treba mrvi. U zadnje doba neki praktičari na osnovu svojih ogleda dokazuju da i poslije jesenjeg dubokog oranja treba zemljište podrljati. To, razumije se, važi samo tada, ako uhvatimo zgodu da zemljište oremo i u jesen dok je hor­ no, t. j, dok se za plugom prosipa. Dalje je isparavanje tim veće što su biljke gušće zasijane, pošto je tada površina lišća biljki na jednoj površini veća. I to mi dobro znade­ mo iz iskustva; rijedak kukuruz bolje izdrži sušu nego gusto zasijani. Ali ni sve biljke ne troše jednako zemlji­ šnu vlagu. Najviše vode potroše livade, pošto imaju najveću površinu lišća, a osim toga ispa­ ravanje se kod njih vrši gotovo preko cijele go­ dine, izuzevši samo jedno kratko vrijeme kada su pod eniježnim pokrivačem. Iz istih razloga iz livada troši mnogo vode djetelina, pa za šijom redom ovi usjevi: pšenica, zob, repa, gra­ šak, ječam, raž, krompir. Iz toga se vidi da �od evih usjeva najviše vode troši djetelina, a najmanje krompir. Već u maju mjesecu uzme djetelina svu vlagu iz gornjeg zemljišnog sloja sve do 26 cm., a u junu i julu ako kiša ne pada, oduzme vlagu i donjim zemljišnim sloje­ vima sve do 60—75 cm. Sada znamo, zašto djetelina najbolje uspijeva u teškim zemljištima, koja vlagu najbolje čuvaju, i u krajevima u kojima preko ljeta ima dosta kiše. Jedino lucerna uspijeva u lakšim zemljištima i u sušnim predjelima, a to samo za to pošto svojim du­ bokim korijenom može da crpe vlagu iz donjih zemljišnih slojeva. Crvena djetelina je prema tome za naše visinske bosanske predjele, a lucerna za Hercegovinu i Posavinu. — Pšenica i drugi ozimi usjevi troše dosta vlage, ali se lakše snalaze od jarih usjeva, pošto svoje žile više vode nego ječam. Okopavine do juna mje­ seca ne troše mnogo vode, a od juna mjeseca sve to više troše vode. Iz toga slijedi, da zemljoradnik ima načina da čuva vlagu u zemljištu i da se bori protiv suše. Mi ćemo ponoviti najvažnije od njih, i to: 1. stalno držati zemljište obrađeno i dobro okopano. To naročito važi za okopavine preko ljeta. 2. kod žitarica, poslije žetve strniku plitko preorati, dobro podrljati, a po mogućnosti i za­ sijati nekim postrnim usjevom. 3. pod jesen zemlju duboko preorati, da bi preko zime primila što više vlage. 4. orati zemlju samo kad je horna, jer što su veće grude, to je isparavanje veće. Гајретлија K ak o Je P rlja v k o p o stao »istim Živa vam je ovo živcata istina. Neću da vam kažem kako mu je pravo ime, samo ću da vam pričam: Opučila zora. Osvanuo lijep, bijel, Božji dan. Sve živo ranije poustajalo da se sprema na posao. 1 mali đaci podranili, umili se, uredili, pa ozbiljno pošli u školu. Samo se još u postelji valjao i kmezio on, Pr­ ljavko. Bio on vrlo strašiv. Nije se on bojao vuka ili kakvog bauka. Ne, on se bojao vode. Jest, zdravlja mi, naše čiste i slatke vodice. Eto kad bi na česmi ugledao vodu kako milo teče, ili kad bi je ugledao u maminoj ruci, pripravnoj da njega umije, on bi drhtao, čisto se tresao k'o da ga grozničica hvata. Zato je i bio neka slika i prilika. Na licu mu bile neke prljave šare a na usnica­ ma mu se pružali čisto mali, crni brčići. Dašto imao je i po bradi neke brazde i mrlje - prava nakarada. Otac mu zato pridio ime Prljavko. Jednoć se tako prljav Prljavko još u postelji igrao sa svojim mirnim macanom. Vidi to njegov otac, pa mu pristupi i reče: 321 �— Pogledaj u lice macanovo! Kakvo mu je lice ? „Čisto” — A kakvo mu je tijelo? — „Čisto” — A kakvi su mu noktići? — „Čisti”. — Dobro, — reče sad otac — ti hajde ogledalu pa vidi kakvo je tvoje lice. — Ustane Prljavko, jer u mlađega pogovora nema. Gleda u ogledalo i crveni se po licu ,U me-ne je pr-lja-vo li-ce. — A kakvi su ti noktici „Ne-či-sti”. * _ Sada mi ka«: Ko je čisti,., b .U м асаа? D odTsada da vidite ono dijete što. - * . *nU Prljavkom. Čistuv vam je to od glave do pete, ko cvijet. К у -к у -р и -к у !. Дошао мали Мехо из школе кући, na одмах у дворишту завиче мајци: »Мама, мама! само да знаш . . . У нашу шко- дошао хорошчић. Јест, сусједов onaj пиргасти хорошчић . . . — Па шта je било? — пита ra мати. »Школска врата била отворена, a ми мирно писали у шко* ли. Истом ти на врата хорошчић, na од ^ закукуриче: Ку-ку-ри-ку! . . . A ми онда сви у . . Весели. Каже господин учисмцех. Сви смо били тељ: >Оно наш хорошчић пјева вама малим feamma: „ Идите дјецо, весело у школу ! долиЈала Оћутила лисица да je сриједом пазар у нашем Како смислио, тако и учинио. Иду кола даље граду. Лзуди са села мирно игали друмом возећи у и весело сељак пјевуши. Лисица се полагано дигне колима различиту храну. Нањушила лија да тако у и почне бркове да масти. колима буде млива, масла, сира, суха меса, пилића Када je добро набубала своју гладну утробу, и т. д. A то су баш ствари што лисица силно натакне још једно коло суџуке на врат, искочи из воли. Па како да их се дочепа. Мисли она и кола, na одјури преко поља. Сретне вука. Вук кад размишљај у својој лукавој глави, na сконатури видје лисицу пуних трбуха na још joj нешто миришовако: љиво о врату, упита je : „А гдје си ти то била, тето?“ Једног пазарног дана легне насред друма, о— Била вала мало у чаршији, на пазару. — пруживши све четири, као тобоже — мртва. Први „Па шта си тамо радила?" сељак с колима то опази, na у себи весело поми. — Ево купила себи ђердан на врат. сли: „Гле лије и она долијала! Бацићу je у кола „Е, јес' тето, лијеп тај ђердан. Hero нешто ми na ћу je гдјегод тамо крај потока садријети и по- тај твој ђердан силно мирише. Сунца ти, дај да га нијети кожу на пазар. Биће новаца.” и ja мало метнем на врат, да видим како ми је.“ 322 �Мани, душе ти, није ђердан за нушке него за женске. Има у чаршији ствари и за мушке, na отиђи као и ja и купи — , „А куда се рде у чаршију?" — Ево хајде за мном, na ћу ти казати, — речр лисица, доведе га до једног бунара, na настави: Ово ćy врата од чаршије — реЧе показујући му отвор на бунару и, нехотице се нагне над бунар, запне joj ђердан о неки камен ц тако љосне у бунар, да више никад не оде на пазар. Вук среКан што je умакао несрећи, весео макар и гладан, побјегне у гору. X. Шала Учитељ : Ти-имаш Алија, 7 ораха na дадеш својој сестрици 4 ораха. Колико ти je остало? Ђак Ipasp.: Ja нисам њој дао четири ораха него само два. — Ево ти Амира oRaj колач, na подијели лијепо са брацом. — A како се лијепо подијели? — Њему да даш више. — Онда нека он подијели. Загонетке Задао A. Н. 1) . Што свукуд види a себе не види ? 2) Који je град вазда бео (бијел) ? 3) . Кроз којега „човјека14 пролази воз? 4) . У четири угла у соби четири мачка, a пред сваким мачком no три мачка. Колико je свега мачака ? _________________________________ ;_______ ГаЈретов гла сник Proslave „uaji etova dana u Bileći Mjesni odbor Gajreta u zajednici sa sokolskim društvom proslavio je uz učestvovanje mnogobrojnog građanstva na najsvečaniji način Gajretov dan i dan rođenja Protektora Gajreta. Proslavi su prisustvovala sva gg. činovnici i oficiri, te veči broj đaka Škole rezervn. oficira. Ovom prilikom je održao predavanje o značaju Gajreta i Gajretovog dana g. Ćamil ef. Arnautović, pretsjednik Gajreta. Prihod je bio Din. 400.— M. Đekić, Desa Vasiljević. R. Modić, Z. Tomljerić, N. Maksimović, PerkaĐekič. mlinarica N. N. i H. Bravo. Priloge u novcu darovaše po 50 Din: Olga Marković i Riza Alibegović, po 20 Din: Hamdibeg Kape* tanovič, Mustajbeg Kapetanovič i Petar Dekič, po 10 Din: Emin česak i Kata Šegina. Za bife darovaše: Marković: korpu grožđa, po pečenu kokoš: Mustj. Kapetanovič, Tomljenovič, P. Đekić, K. Đekića, R. Alibegović (2), A. Alibegović, tortu: D. Đurica, flašu slatka: R. Maksimović i 4 ribe na ražnju R. Hadžić. Plemenitim darovateljima naša blagodarnost. u Bos. Kobašu u Bos. Brodu Ovogodišnja proslava Gajretova dana u B. Koba­ šu uspjela je bolje nego se očekivala. Od ranog jutra prodavane su otkupne značke, dok su članovi prisu­ stvovali sveč. službama božjim u bogomoljama. U 10 sati je bila svečana akademija u zgradi osn. škole sa predavanjem o Gajretu, koje je održao g. Radovan Maksimović, upravitelj škole, član odbora i dobrotvor Gajreta. -r- Na veče je bila zabava, koja je uspjela kako moralno tako i materijalno. Goste je pozdravio član nadzor, odbora g. Mustajbeg Kapetanović, a komad je odigran na sveopće zadovoljstvo. Po­ slije komada priređen je ples, tombola i ugodna zabavaTombolu darovaše: Mujesira Alibegović, Iza Ali­ begović, Emira Alibegović, Vasva Dedić, gđa Kulenović, Vezira Dedić, Rabija Ključanin, Huzejra Huremo- U zajednici sa Sokolom i Jadr. Stražom, te Glazb. zborom željezničara priredio je Mjesni odbor u Brodu Gajretov dan. Prije podne su prodavane otkupne znač­ ke po gradu po gđicama učiteljicama Nedimović, Bašić i Švagler, te sreskom ljekaru g. Dr. Martinu Pro­ logu i njegovoj suprugi te članovima odbora. Na pro­ gramu je bio: pozdravni govor, sviranje Drž. Himne, „Могје Adrijansko" i „Beograd u noći“, deklamacija te govor (predavanje) o kulturno prosvjetnom radu Gajreta u Bosni i „О značenju Jadr. Straže". Moralni uspjeh ove priredbe sasvim je zadovoljavajući, dok je materijalni uspjeh bio Din. 768.— Pri ovoj priredbi mnogo su odbor pomogli gđa i g. Goldberger tam. špediter, koji je besplatno ustupio 323 �bašču svoga „Ton Kina“, pa mu i ovim putem topla hvala, kao i svim ostalim saučesnicima kod ove pri­ redbe. u Banjaluci Prilikom proslave Gajretova dana i svečane dove u džamiji, pretsjednik Mjesnog odbora Gajreta g. Inž. Suljaga Salihagić održao je pred Ferhatpašinom dža­ mijom govor, koji u kratkim crtama donosimo: „Gajret ? danas pozdravlja svog visokog za­ štitnika Nj. Kr. Vis. Prestolonasljednika Petra, jer evo 9. godina kako Gajret slavi 6 eept. kao svoj dan. Da­ našnji 6 septembar značajan je datum i za njegovog visokog zaštitnika i za Gajret. Danas je upravo 10 go­ dina, kako se je rodio prvi sin Nj. V. Kralja — a ove godine navršava i Gajret 30 godina, kako je počeo blagotvorno djelovati u B. i H. — Prije 30 godina rijetko je koje musi. muško dijete zalutalo u koju srednju školu, dok o ženskoj djeci nije bili’ni govora. Visoke škole jedva je pohađalo desetak akademičara muslimana, dok je fakultet, obrazovanih muslimana bilo jedva 3—4. Danas — 30 godina kasnije — pohađa naše sred­ nje škole oko 1000 naše djece, od kojih Gajret izdr­ žava 600, na visokim školama imamo preko 200 aka­ demičara — od tih Beogradski Gajret izdržava 150г£ u našem javnom životu radi preko 300 fakult. obra­ zovanih musi. građana. — Qve cifre —^iako nas mogu upravo zadovoljiti — pokazuju nam naš k progres za ovo 30 godina, za koji Gajret ima sigi 2/3 zasluga za ove uspjehe. Rad Gajretov je važan i po nacionalno vaspitanje naše omladine, a pravac mu je udario neumrli pjesnik i kulturni radnik Osman Đikić i od tada pa sve do danas, Gajret ide stopama Osmanovim. Naš uzvišeni Kralj udostojio je Gajret Svojom rijetkom pažnjom, što je Svoga Prvij’enca — još kao nejako djetešce — oglasio kao zaštitnika Gajreta, pa zato Gajret i slavi 6 eept. kao svoj praznik. Svjestan svojih zasluga Gajret koraca smjelo i odvažno naprijed iako mu je put često težak i trnovit. Ali to Gajretu ne smeta i neče smetati — Gajretovi će radnici istrajati do kraja, vjerujući čvrsto da će sa­ mo ovako najbolje poslužiti i svojoj vjerskoj i svojoj nacionalnoj zajednici. Na ovome putu ga prati Božji blagoslov, nacion. osjećanje, vjerska tradicija, i moćna zasluga našeg Protektora — koga s ovoga mjesta po* zdravljamo." Прослава Гајретова дана у Мпстару Сваке године и овај одбор најсвечаније прослави Рођендан свога Високог Иротектора, дан 6 септембар. Ове године — када се истовремено навршила 10 годишњица иладог Краљевића — Гајрет je овај дан прославио у ааједеици са осталим патриотскпи и културввм друштвпма Мостара. Поред уче- 324 ствовања у џамијама и богомољаиа Прије подне, на вечер je олбор са цјелокупнии чланством учествовао у велачанственој манифестационој поворцн са бакљадом која je обишла градом. Са балкона хотела „Неретве“ сакупљеним хиљадама грађанства одржао je уиме Гајрета темпераментан патриотски говор члан одбора г. проф. М. Аликалфић, чија су излагања одушевила сакупљену масу, na je на крају говора из хиљаде грла пролашло се „Живио Краљ“, „Живио Престолонасљедник“‘ Због соколског славља — прославе 30 годишњице опстанка Соколског друштва Мостар одгођена je сабирна акција и теферич ва недељу 17. септембра. Beh рано у недељу на свим важнијим пунктовима града постављени су столови за којима су се нашли прије 6 сати већ одређени функционери са чланицаиа женског одбора. — Сабирна акиија трајала je до подне. Са задовољством можемо констатовати да je одзив пријатељски расположеног грађанства изненадио и саие функционере, јер je материјални успјех и поред тешких прилика и поред тог што je сабирање вршено 17 у мјесецу, био далеко бољи од прошлогодишњег — Ова чињеница дала je Гајретоввм радницима нов пострек за рад, јер им je дала доказа да Гајрет и његова идеологија нз дана у дан наилази на веке разумијевање. — И на овсм мјесту нека je хвала и шзнање грађанству Мостара. — По подне je приређен народни теферич у башчи кафане „Ружа уз судјеловање тамбурашког збора Итихада. — Теферич je био одлично посјећен нарочито од нашег женск.т свијета. — Материјални успјех ове прпредбе je задовољавајући. u Gacku: Odbor Gajreta i ove je godine proslavio Gajretov dan, a ujedno i 10-godišnjicu rođenja Gajretova pro­ tektora. Nakon blagodarenja u džamiji odbor je odr­ žao svečanu sjednicu, kojoj su" prisustvovali sreski na­ čelnik g. Niko Kvezić, načelnik opštine, starješina fin. odjeljka te drugi činovnici i ugledni građani. Svečanu sjednicu je otvorio pretsjednik odbora g. Gavranović sa prigodnim govorom o značaju ovoga dana. Sa sjed­ nice je upućena pozdravna depeša Kabinet. Kancelariji Nj. V. Kralja. Zatim je pretsjednik održao predavanje 0 Gajretu, iznijevši njegov historijat, razvoj, te ciljeve 1 uspjehe dosadanje. Nakon svršetka sjednice darovaše po 20 Din.: Bukvić Spasoje, Ćamil Sarić, Abdulah Gavranović, Mićo Savić i Nikola Lučić, a Din. 10: Ragib ef. Hasanbegović. čist prihod Gajretova dana iznosio je 297 D. u Jablanici: U znaku proslave Gajretova dana održana je u Jablanici 18/9 zabava u hotelu „Jablanica*1, koja je moralno i materijalno dobro uspjela. Sala hotela bila je dupkom puna mještana bez razlike vjere. Zabavu �je posjetio i gradonačelnik Konjica g. Smajilbeg LjuKao на свпм Гајретовим приредбама тако и на bović. Na programu je bio: pozdravni govor, deklama­ овогодишњем теферичу видило се шаролико друштво cije, monolog „Piljarica Tina", te komad „Susjedi1* od из свих крајева и из свнх слојева грађанства. које се Muratbegovića. — Iza programa razvila se igranka sve je у угодном расположењу з&б&вљало уз звуке Глазбе do zore. Грађанског клуба у Травнику, те других прпредаба Mjesni odbor Gajreta i ovim putem zahvaljuje до касно у ноћ. Поред грађанства вабаву je посјетио svim prijateljima koji ne žališe uložiti truda i pomoći и дивизијски ђенерал госп. Бошковић са приличним bilo moralue ili materijalne da ova priredba što bolje бројеи господе официра, који су се изразпли повољно uspije. — čist prihod bio je Din. 1000. о ов*ј Гајретовој приредби. Морални и материјални успјех теферича je задоU Kotor Varošu: вољавајући. Na 6. sept. kao dan rođenja Gajretova Pokrovi­ telja, nakon održanih molitava u svim bogomoljama, Gajretov teferii u Planoj. izvršena je svečana akademija u mjesnoj osnovnoj Mjesni Odbor Gajreta u Planoj priredio je dana školi. Akademiju je otvorio bivši pretsjednik i agilni imam matičar g. Husein ef. Tabaković, koji je u 2. avgusta o. g. Gajretov teferič prvi put u istoriji Pla­ kratkim potezima ocrtao istoriju Gajreta, te njegovo ne, koji je i po vremenu kad je održan i po prilikama djelovanje među našim elementom. Zatim je iznio koje ovde vladaju moralno i materijalno uspio iznad Gajretove zasluge' oko podizanja našeg dijela naroda. svakog očekivanja. Čist prihod od teferiča je 813. Din. Po završetk , govora klicalo se Protektoru Gajreta i Na teferiču su zapaženi između ostalih mnogobrojnih gostiju^g. g. Hamdija Kapičić profesor i Hakija SeKraljevskom domu. Iza podne u 2 sata održan je teferič sa trkom limović pretsjednik Gajretova Sreskog Odbora iz Bileće. biciklista, pješačkom trkom, razbijanjem lonca, trkom G. Kapičič je održao prisutnima jedno kratko i jezgro­ u vrećama i t. d. Teferič" је ' uspio veoma lijepo, a vito predavanje o Gajretu i njegovom radu, a iza nje­ čista prihoda je ostalo 130 Din. Ovo je prvi uspjeh ga je vrlo lijepo govorio ćamil J. Avdić đak VII. raz. sadanjeg odbora, jer je Gajret u Kotor Varošu d jskora G. H. Medrese, također o Gajretu i njegovom radu. Poslije teferiča sastavio se jedan vanredno lijep bio na mrtvoj tačci. Toga dana rasprodane su i otkupne, značke, koje defile omladine, koja je pod Jugoslavenskom zastavom defilovala kroz Planu nekoliko puta, kličući Nj. Vel. je vrijedni i agilni blagajnik g. Mustafa Dizdar sve Kralju, Prestolonasljedniku Petru, Jugoslaviji i Gajretu. raspačao. U defileu su između ostalih zapaženi naši ugled­ U Prijepolju: ni ljudi i to g. g. Bušo H. Avdić. Husejin T. Avdić Hamza M. Avdić i Smajo T. Avdić. Sa teferiča su Mjesni odbor Gajreta proslavio je dan rođenja upućeni pozdravni telegrami Nj. V. Kralju i predsjed­ Gajretova Protektora na najsvečaniji način. Kako je 6. niku Gajreta g. Dr. Avdi Hasanbegoviću. sept. padao na radni dan, to je proslava Gajretova Svima gostima koji dođoše sa strane da uveličaodgođena za 10 septembra, kada je u opštinskom par­ ku održan veliki Gajretov teferič, na kome je pored ovaj naš prvi teferič neka je bratska h^ala, a naročito onima iz drugih općina kao g. Hajdaru Bajramoviću, ostalog programa bila i vrlo bogata lutrija. Veselje je produženo i na veče, kada je u hotela „Korzo" odr­ bilježniku daćinske opštine i svoj omadini koji sa nji­ žano Gajretovo sijelo, koje je otvorio prigodnim go­ me dođoše. vorom g. Sait Hašimbegović, sudski činovnik, u kome je istakao veliku važnost Gajreta i neophodnu potrebu Godišnja skupština ženskog odbora u Mostaru njegova rada u ovim krajevima, podvukavši značaj U nedelju 24- septembra o. g. održana je redov­ Gajretova dana, što su prisutni saslušali s burnim odobravanjem. na godišnja skupština ženskog Mjesnog odbora u Mo­ Poslije govora produženo je igranje i sviranje staru pod pretsjednišvom gospođo direktora Kapetaorkestra, te igranje tombole. Materijalni a naročito novića, a u prisutnosti delegata Muškog odbora g. profAlikalfića. Iz izvještaja funkcionera vidjelo se da je rad moralni uspjeh bio je vrlo dobar. odbora bio zadovoljavajući, pa su izvještaji jednoglasno primljeni. — Nakon toga izabrana je nova uprava na Гајретов теферич у Травнику t čelu sa dosadanjom pretsjednicom gospođom Camilom Мјесни одбор ГпЈрета у Травнику одржао je 6. Kapetanović. Njene saradnice su: potpretsjednica gđa аугуста о. г. свој годишњи теферич на Великом Бага- Azema Mrkonjić, sekretarica gđica Mevlida Grebo uči­ бунару. Tora дана Великц Башбунар, пригодно мјесто teljica, blagainica gđica Atifa Kurt i odboruice gđiceза тефериче, био je поред свога првродног зеленила Šemsa Kajtaz, Zejna Omeragić, Ešrefa Jahić, Amira пскићен државннм заставама, те je одавао врло лије- Đikić, Fikreta Kurtović, Sadeta Pašić i Remza Behliпу слику и врло угодно мјесто за забавиште. lović. 325 / �Gajretov teferii u Fojnici U nedjelju 6 augusta održao je ovdašnji Mjesni Odbor Gajreta svoj veliki godišnji teferič sa zabavom, koji je i pored kišovita vremena dan prije i promjenjIjiva vremena na sami dan priredaba vrlo dobro pro­ šao. Program se sastojao iz raznih narodnih igara, ko­ je su obavljene poslije podne toga dana, a naveče je odigran komad „Rod* od Pecije Petrovida u kome je iz blagonaklonosti prema Gajretu sudjelovala gđa Lju­ bica Dragid-Martinčevid, članica Osječkog Narodnog pozorišta sa g. Borom Zdravkovidem. Uspjehu na ovim priredbama osim smišljenog rada priređivačkog odbora i gore navedenih lica mno­ go je doprinijela i gospođa Natalija Jojkid sa svojim društvom iz Sarajeva, na čemu im ovaj odbor izriče najljepšu hvalu. Ovaj teferič osim ovdašnjeg mnogobrojnog sta­ novništva i banjskih gostiju uveličaše svojom posjetom i brojni gosti sa strane, među kojima su zapaženi gg. Dr. Avdo Hasanbegovid, pretsjednik Glavnog odbora Gajreta i pođpretsjednik Narodne skupštine, JBusejin Kadid, narodni poslanik, Brkid Husejin Direktor Šerijatske gimnazije sa suprugom, Dr Metiljevid, Ijekar sa suprugom, Dr. ZečeviŽ Safetfceg,, advokat, Inž. Besarovid sa suprugom, Dr. Sulejitian Alečkovid advokat, Ismetbeg Gavran-Kapetanovid, Muhamed ef. Pandžaprofesor, Kapetanovič Hajrudinbeg sa suprugom, Škaljid Feh:m ef. sudija, Dr. Ešref Softid Ijekar sa supru­ gom, Princ Salom rentier, Mahmut ef. Robovid sa su prugom itd. Iz Visokog posjetiše teferič oko 80 gostiju, među, kojima su primjedeni gg. Hamdija Tahmiščija sudija Bogdan Staj d sres. načelnik, Abid Furtuna p. činovnik, lbrahimbeg Zečevid posjednik; iz Vareša Šišid itd. Uspjeh u moralnom i rr.aterijalnom pogledu bio je odličan. Гајретов мевлуд у Травннку Женски одбор Гајрета у Травнику одржао je у историјској Јени- џаиији gboj први годишњи Мевлуд са пригодним предавањем, које je одржала гђица Куленовић. — Мевлуд je у моралнои погледу потпуно успио, јер je пространа џамија била дупком пуна најодабранијих травниЧких гђа и.гјђица, муслиманки, a запажен je и доста велики број иновјерки. Гајретов мевлуд у Бијељнни 18 /VII. приредио je женски одбор Гајрета у Бијељпни мевлуд a послије мевлуда теферич, који je морално врло добро успио. Чист приход био je 373. Дин. Прилоге су даровали слиједећи: no 50 Дин. Љубомир Пантић са фамилијои, Мико Јовановић, no 20 Д и н : Мехмедбеговица Фидахић, (Мујага Хаџибегановић, гђа Алексић no 10 Д и н : Хатиџе х. Авабагик, Мујага X. Бегановић, Шемсе х. Ченгик, Хаса- 326 нага Чолић, Мухамедбег Пашик, Дедага Липничевик Муратбег Пашик, Алибеговица Пашић, Нур х. Ајановић, Велида Салихбеговвћ и Халил еф. Хујдуровић. Хвала и живили ! Гајретов иевлуд у Згошћи Мјесни одбор у Какан.'Згошћи одржао je Мевлуд у селу Какњу на 23. јула о. г. Мевлуд je био врло добро посјећен, како je то и обично код даван>а Гајретових Мевлуда, na поред моралног успјеха и материјчлни je задовољавајући, јер je одбор получио мали вишак од Дин. 43. — Гајретов мевлуд у Тур. Јањарима 23. јула о. г, приредио je одбор Гајрета Мевлуди шериф у мјесној џамији. Kao знак почетка мевлуда оглашавале су прангије. Ашере je проучио Осман еф, Хасановић, апс. шер- суд. школе, a затим се прешло на учење Мевлуда од Дра Сафветбега Башагика, ко- jer су учили ђаци шер. гимназије и имам матичар уз пратњу илахија. Дову je учио имам из Бијељвне Хајдар еф. Тешњаковић. — По свршетку Мевлуда одржао je предавање о Гајрету ученик вел. Медреее Краља Александра из Скопља Ибрахим X. Омеровик. — По елије мевлуда одржано je сијело на „Брду“, a као гости били су од среског одбора у Бијељини претсједник Л>. Пантић, Али еф. Алиефендик, Идриз Хоџик и Т. Драгик. Спортско друштво „Слога добровољно je схавило на располагање један дио тамбурашког збора, који je свирао на сијелу, na му и овим путем топла благодарност. Гајретов м евлуд у Прозору Мјесни одбор Гајрета у Прозору одржао je на 28/7 мушки и жен. Гајрзтов Мевлуд. Мевлуд je учен доб ровољно од мјесних имама. Прије почетка Мевлуда говорио je у џамији претсједник одбора Др. Екрем Идризбеговик о потреби Гајрета и његовом раду, a тако je исто говорила и гђа Џеиила Идризбеговвк међу женама у џамији на мевлуду, након чега се je одмах првјавило 40 чланица за Гајрет. Добровољне прилоге дароваше у нарави : no 3 кг шекера : X. Муло Омановик и Авдо Пиралик,, 2 кг шекера : Хашим Грцик, no 1 кг шекера : Ђулага Омановик, Дервишага Зајмовик, Алија Пиралик, Шериф Чатик, Мустафа Оиановик и Мустајбег Хуееинбеговик, x/s кг : Халил Зајмовик. У новцу : Дин. 4 0 : гђа Џемила Идризбеговик, Дин. 2&: Емина Шешкик, no Дин. 2 0: Суреја Ћ.емаловић, Нафија Грцик, Ениса Јусуфбеговик и г. Ибрахии Грцик, Осман Ахмик, Мустајбег Хуееинбеговик, и Мустафа Мулахасановик, Дин. 8 : Дишија Дрљевик, 1 сребрену Круну : Х атија Омамовик. Махраме и рубце даровале су : Халима Нухефендик, Фатка Пиралик, Табаковик, Мулахасановик, �Омамовић Нулко, Нуспахић Ајиша, Хајра Грцић, Нура Зајмовић и 3. Зајмовић, Сидика Хаџић, Шабић Ајиша и Џелиловић. Свима дароватељвма нека je искрена хвала ! je Mjesnom odboru u Kohašu Din. 100 da bi jedan pitomac proučio malu hatmu rahmetliji od Petra Đekića. Neka je rahmet duši umrlome, a blagodarnost g Petru Đekiću. Гајретов мевлуд у Пећнграду Ha дан 13./V1II. приредио je повјереник Гајрета г. Хасан Мујезиновић Гајретов први Мевлуд у мјесној џамији, која je била дупкои пуна, иако je било тежвчких пољских послова. Сељацн и сељакиње из околних села посјетили су Мевлуд у неочекиванем броју. Освм тога запажен je велики број гостију са стране, нарочито из џемата цазинског среза. Из Цазина су дошли гг. Хасан еф. Торомановић, нар. посланик, Мустафа еф. Мујакик, имам матичар, Мехмед еф. Козарчанин, грунт- директор и Хусеин еф. Ћ.оралић, грунтовничар. Кратко предавање о животу, раду и значају Мухаиед a. с. одржао je повјереник, a иза тога су се редале ашере, учење мевлуда, салавати итд. Сви присутни су послужени укусним шербетом. — Ова импозантна прнредба оставила je врло угодан дојам наКрајишнике и ову похвалну Гајретову акцију су свесрдно и једнодушно поздравили. Многима je жеља да еве Гајретове јединице једанпут у години приреде М м и У * n A h r O Iz Gradaica: Mjesni odbor Gajreta putem svojih prijatelja sakupio je po selima 259 dinara kao dobrovoljni prilog za Gajret. Ove priloge sakupila su slijedeća gg. Mustafa Mulamujčinović iz Lukavca gor. Din. 44, Husein Pekarić iz Lukavca gor. Din. 25, Husein ef. Mehmedović, muallim Ledenice tur. Din. 32'50, Nurija Huseinbašić Mionica dol. Din. 72'50 iHadžip Duraković muhtar iz Vida Din. 85’— Hvala im i živih! Iz Tuzle: G. Omer Omazić, činovnik sreskog načelstva sa­ kupio je za Gajret Din. 115'—, a darovaše slijedeći: Po Din. 50: Hasib Gazibegović iz D. Moranjaka i Ahmo Fazlić iz Seone, Din. 10: Mujo Nukić iz Đurđevika i Din. 5: Omer Mahmuzić iz Pasaca. Iz Dervente: Prilikom svečane hatme koju su učila djeca iz Kotorskog, sakupio je g. Muharem Pujagić Din. 50'— i uručio ih Mjesnom odboru u Derventi. Hvala mu! \ /.up«iS V n l f n i V U 1 " U I i Bos. Giadiike . Na incijativu pretsjednika Mjesnog odbora g. Dr. Ismeta p opovca sakupljeno je na svadbi Dr. Muhameda Kulenovića IVUICUUI ljekara Doma Nar. Zdravlja u Bos- GraIz Odžaka: Din. 310 priloga za Gajret, a darovaše gg: Prilikom svadbe Sulejmana Brkića u Odžalkku sa- di6ci Dil Di: kupio je povjerenik stanice Sarajevo (prilikom boravka Din' 40: Adem HP» Din. 30: Milan na godišnjem odmoru) dobrovoljnih priloga Din. П2, Durtovid i Mujo Ćehajić Din. 20: Avdo Buzaljko, po Din. 10: Osman Tatarević, Mehmed Sokol, Huso Topić a darovali su niže navedena gospoda Din. 20: Huseinbeg Kapetanović, po Din. 10: Sej- Šaban Saškin, Šerif Catić, Dr. Matavulj, Dr. Ismet Po­ fudinaga Maglajlić, Safvet Doročić, Sulejman Esliko- povao, Ibrahim Fevzi Alagić, Vlado Milić, Hakibeg vić, Ferhatbeg Kapetanović, Ališanaga Ademović, H. Reufbegović, Hamdija Mujadžić, Hasan Softić, Šukrija Rifat Ademović i Hamdija Šaćirović, po Din. 5: Su­ Softić, Alfons Varjačić, Sejdo Delić i Muharem Du­ lejman Ramić, Džemal Džananović, Safet Borić, Meh­ raković, po Din. 5: Džafer Galijaš, Avdo Dubičanac Deronić, Mehmed Topić, Mustafa Z. Hodžić i Ahmeđ med Mehić, Din. 2: Rehte. Kuduzović. Iz Maglaja: Živili mladenci! Hvala darovateljima. Dne 13 o. mj. vjenčao *se pred šer. sudom u Iz Bos. Kobaša: Maglaju g. Mustafa Bačinović, željeznički službenik iz Suhog polja sa uglednom gđioom Zulejhom Šahman. Prilikom udaje prijateljice Gajreta g-ce Zore JoTom prilikom dao je g. Bačinović 100 Din. i riloga vanović sakupio je pretsjednik Gajreta g. Dr. Bravo Gajretu. Hvala mu. Živili mladencil prilog u iznosu od Din. 90 a darovaše Din. 30: MiloIz Brikog: rad Petrović, po Din. 10: Jovo Lakić, Ljubo Sekulić, G. Salihaga Glinac, koji se bavi poslom u Pragu, Kojo Đekić i Dr. Bravo po 5 Din. Jovo Tatarić, N. poslao je na Ženski mjesni odbor u Brčkom svotu od čović, Petar Đekić i Hamidbeg Kapetanović. — Velika Din. 100"—, koju je darovala gđa Margareta Kreuzer im hvala! iz Praga. Naša iskrena zahvalnost. Гајретове вмјестн нз Ф о ч е P I IIU A I Iz Bos. Kobaša: U Brezovu polju preminuo je Nadirbeg Alibegović, a njegov dobar prijatelj Petar Đekić darovao Претсједник мјесног мушког одбора Гајрета г. Омерсефтик Алија, поднио je оставку на чланству и свои положају у одбору. 327 �Водетво Гајрета преузео je претсједник г. Хасић Салих еф. 2. и 3. септембра мушки одбор Гајрета у Фочи и цоијереништво у Калиновику, ириредили еу забаву и трферич у Калиновику. У недјељу 10. септембра срескн одбор Гајрета и повјереништво у Устиколини приредили су велики Гајретов теферич у Устиколини. ТеферИч je отворио повјеренвк г. Омербашић, a о Гајрету je говорио претсједник среског одбора г. Оиерсофтић. Теферич je посјетио и народни поеланик г. Куртовић ЈПукрија. Матеоијални и иорални успјех изнад сваког оСмрт угледне муслнманке нз Бугојна Дне 16 октобра о. г. испустила je своју племениту душу у Травнику, гдје се налазила на лијечењу, углелна старица Ашифа ханума БеЛирбеговиб, мајка нашега пријатеља Мустафе Бећирбеговика новинара. Рахметди Атифа ханума je била врло цијењена и обљубљена код свега грађанства без разлике вјере ради своје племенитости, пријазности и сусретљивости коју je указивала свакоме, a нарочито сиромашном свијету. Зато њезину смрт поред обитељи жале и бројни пријатељи, a особито je оплак^је сиротиња, кооја у н>ој губи своју добротворку. Нека joj je лака земља, a ожалошћеној обитсл наше искрено саучешке. Tuzle, osnovan je mjesni odbor, u koji su ušli pored gore navedenih još i drugi ugledni mještani. Sva ta imena gore navedenih svedoče nam, da će nam Gajret u ovom mjestu dostići zavidnu visinu. Građanin. Гајретов невлуд у Добоју Одбор Гајрета одржао je поред продавања Гајретсвих значака на 6./9. још и Мевлуд на 10-/9 у. горњој џамији као прославу Гајретовог дана. Мевлуд je одлично успио како морално тако и материјално. За одличан усцјех има се нарочито захвалити мудеризу р. Хф. Сулејиан еф. Ужичану, који je још прије почетка учења Мевлуда у кратким потезииа оцртао рад и успјехе друштва Гајрета, документујући , своје излагање живии примјерима, позивајући све присутне дн свакои згодом помажу Гајрет. Такођер хвала и тг. Хф. Емин и Мустафи Грбешићу, који су учили илахије* И овом приликом велика хвала иде тт. „Конзорц0 :п“ и Хусеинаги Авдићу, градоначелнику. који дароваше шећер за шербе, и г- Абдул-Гани еф. Ганибеговићу, који je са својим прилогои од 100 дин. поачао материјални успјех Мевлуда. Jedna izjava Od g. Murata Šuvalića iz Bihaća dobili smo raobjave u listu sledeću izjavu : „Najuljudnije molim da se uvrsti u Vaš list moOsnivanje ženskog odbora Gćijreta u B. Dubici nekoliko riječi : Inicijativom pretsjednice ženskog odbora Gajreta U Gairetu broj 16. od jula 1933 kao i u „Islam­ u Sarajevu gđe Gjul h. Lutvo osnovan je 9 jula 1933 skom Svijetu" Od 4/8. o. g. oštampano je o neaktiv­ godine ženski odbor Gajreta u Bos. Dubici. Na skup­ nosti pododbora u Bos. Krupi, gdje sam ja t-ib'ože štini koja je održana u zgradi osnovne škole upisano sekretar. -je 66 članica Gajreta. Međutim ja sam još od godine 1930. stalno u Za malo i dosta zamrlo mjesto Bos. Dubicu o- B:haću i kao sekretar sam položio ostavku 20. jula 1930. vaj je dan od istorijskog značaja. Prisutne muslimanke Ukoliko su se kojekakovi ljudi nezavidna i ne­ iz svih staleža upisivale su se u Gajret sa najvećim poželjna vladanja sa svojim pridvoriina uvukli u taj oduševljenjem. U odbor unišle su slijedeće članice: odbor, ja sam prema njima bio nemoćan. Г Glavnom Pretsjednica : Azemine hanuma Pezić, potpretsjednica: odboru nijesam o tom ni riječi pisao. A smatrao sam Hatidža hanuma Čaušević, tajnica : gđica Radmila Mi- da od godine 1930.; Gaj etov pododbor u Krupi i ne traković, blagajnica : Naila hanuma Šerić, Odbornice : postoji, dok se lanjske-gpdine nijesu pojavili neki lju­ Muhiba hanuma Jahić, Fatima hanuma Mujičić i Šem- di dobavljači kukuruza na račun toga. pododbora. sa hanuma Lelić. Nadzorni odbor: Maksume hanuma Ti su liferanti opljačkali sirotinju a na račun Cerić, Habibe hanuma Seferović, Fatima hanuma Ta- Gajreta dobili mukte željeznički podvoz. baković, Emina hanuma Šerić i gđica Ćima Pašagić. Ja i danas, kao oduvijek, smatram svojom prvohi dužnošću, a u koliko mi hrđavo zdravlje i teške pri­ Oživljenje Gajreta u Gornjoj Tuzli like dozvoljavaju, da radim za svako kulturno-proGrađani Gornje Tuzle odavno su gajili želju da svjetno društvo, pa tako i za „Gajret". I smatram da se među njima ponovo probudi Gajret. T a' želja ispu­ ie za takav rad nemoralno tražiti hvalu i priznanje, a njena im je ovih dana, jer su pokrenuli akciju, koja kamo li tantijeme, položaje i koristi, kako se to običava. je urodila dobrim plodom. Bihać 8. augusta 1933. Inicijativom uglednih građana Gornje Tuzle, i to: Muhamedage, Nazirago, Munibage i Harisage Hadži Sa osobitim štovanjem : Mehmedovića, Vehidage i Talibage Žunića, Bećirage Murat Šuvalić Mehovića, Eminage Mehića, i dr. građana Gornje т J i i. 328 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/a7ca4ed328149d6db3d7772cd22e02d8.pdf 17e49470f66d1c9419b92ff4756a7cad PDF Text Text ГЛАСКИК ЕСУЛТУРН О ПРВСВЕТНбГ ЛРУУЈТВfl Г& ЈРЕТА САДРЖ АЈ: о 1 ДЕЦЕМ БАР ПрОФ. МустаФа АликалФић: Празник /једињ ењ а Hatiz Muhamed Pandža-, Ideje vodilje Hajrudin Carić: Osveta Selima Vriskala Хусепн Мурадбегови?.; Ноћ у Хашанима (ојесма) Хамдпја X. Ченгпћ: Махалом у иоћи лета (пјесма) Гајретов лриаредни препород, пнше и р о Ф . ШеФкија Бубић: ^Идеја водиља — Ne zapostavljajmo kućni obrt — He заборавимо наше дјечије з а Д р у г е " Muslimanske švelje kao naše Životno čitanje — Куда ћемо нашу дјецу — Za naše trgovceizvoznike — Гајретови питомци и задругарство Едаб Хасапагпћ; Изложба слика С. И. Хоџића у Београду ЗА Н А Ш У Д ЈЕ Ц У : Двије сестрице утемељачи Гајрета (уз слику) — Мајка учи дјецу — Napućila usnice na čičak — Непослушнп Мехо (народна пјесма) — Travar postao prvi do cara — 1Пала — Загонетке — Хомоними ГД ЈР Е ТО В ГЛ АСН И К: Gajretova ramazanska predavanja — Izlaženje lista „Gajret" — Gajretova godišnja zabava — Gajretov zidni kalendar — Otvornje domaćičke škole u Sa rajevu — Dostavljanje novca — Gajretove priredbe: Mevlud ženskog odbora Gajreta u Mostaru — Gajretov Mevludšerif u Jablanici — Приредбе у Брчком.Модричу, Фочи и Тур. Јањарииа — Наше рахметлије: Mustafa N. ćišič — Hatma za dušu Gajretova legatora, rahm. Mehmed ef. Karamehmedovića — Rahmetullahi alejhi — Upis dobrotvora i utemeljača Gajreta C A P A JE B O 1 9 3 3 Издаје Главви одбор Гајрета у Сарајеву Глпвпи u одговорни уредник: ХАМИД КУКИЋ * Б Р О Ј 21 4i �O g l a š u j t e u listu ,,GAJRET“ Гајрет, лист д р у ш тв а Г а јр ет а и8лави сваког у мјесецу, a цпјена му je sa наш у О таџбину 60 д и н а р ан аго д и н у , a ea све осталв вемље преко граи ице 120 динара. Ђ ац и Г а јр етови питомци добовају ли ст у п о л ац и јен ек о д Г л а в н о г Одбораили код у п р а в а Г ајр ето ви х конвикта. ВЛаснпк другатво „ Г а јр е т “ — О дговорни уредн ик: Х амид К уки ћ . — З а пичку ш там парију одговара дирвктор Абдурахман Мешић. И сламску дпо- �TLроф. Мустафа АликалфиЛ: Празиик Уједињења H a даваш њ и дан, прије 15 година, до-*" врш ево je велико дјело народног Уједињоња и Ослобођења дотада подјармљених Југословена векадањ е хабсбурш ке монахрије и тај дан ће остати занавијек кардинална тачка око које се креће ева судбина и будућност оаш ега народа. Вез УЈедињења не би само Ослибођење значило ниш тћ, jep разједип>ени не бисмо били н иш та друго него п р у т кога сваки час може да здхвати пламен са су дова гари ш та. Н рви децембар ове вр аћ а се ево петнаести пут, када je свеч мавифестовано Уједињеше Југословена, je оствароно већ раније сјајним побједама српске војске као и јасво израженом вољом цијелога в аш ега варода. П рви децембар стога впје дан папора и муке, него je дан триумфалне свечаности и раскошне радости, што су вјекопве крваве патње, надчовјечавска ваотојања, довијела своје зл атв е плодове. T o ra д ав а тр еба одахвути, треба се осврвути и сјетити ових, који су својим пожртвовањем и својим животима дали м огућност нама преосталим генерацијама и будућим покољењима да у радости и миру у ж ивају плодове светачких одрвцањ а и херојскпх мучевичких умирања. П рвог децембра 1918. године ударен je први темел. уједињеној југословенској држави. Н евролазвом славом овјенчана Србија пзврш ава д руги свој историјски позив. ЕГрво je дјело било ш то je у Свјетском, крвавом и ужасном р а т у . м алева и в езв ат н а Србија разви ла толику своју моралну снагу, да je неколцко п ута сузбила, свладала и оборила небројено п у т а већег непријатељ а и устрајела на п у т у правде, ма да се je морала селвти са својо груде. И првог децембра 1918 годиве »Јрбија, рризната и хвал.епа од читавог снијета, могла je да створи Велику Србију, да се необично повећа и ојача. Србија iae оде ти м 'п утем , него хоке да се ријегпи југосло-Ђевски проблем у читавом његовом опсегу, да се претвори у Југосл авију , да буде дио једве јаке цјелине. У име К раљ а П етра I. Р егев т А лександар прогласио je уједињење Србије с осталим земљама југословенскпм. Д елегација Н ародног Внјећа вз Загреба која je прпмљ ена у аудијенцију првог децембра ’ 8 од ~ Њ . Височанства Престолонасљедвика Александра, садаш њ ег наш ег Краљ а, поднијела je адресу у којој je израж ева жеља да се створи јединствена народва држ ава Срба, Х рвата и Словенаца, која ће обухватати вепрекинутв етнографски териториј Јуж вих Словева. H a ову адресу Р егев т Александар изравио je своју радост в ад саопштењем ових великих историјских одлука, нагласивши да испуљ ава С воју владалачку дуж ност Еад прима ово' саопш тењ е. jep вели: „приводи коначно у дјело оно што су најбољи с и н о в и наш е крви, све три вјере, сва трп племена, с обје стране Д увава, Саве и Д рине почели приоремати још за нладе блаж ене успомене Њ его ва дједа Квева Александра I. и К нева Михајла, jep je то ово што одговара и жељама и погледима ЕВегова варода. Н ека даваш њ и велики чив буде вајљепши вијен ац н а славвим гробовима Мојпх оф вцира и војвика, палих sa слободу и вајдивнија ки та на грудима њихових срећвих ратвих другова, који са Мном доживише да и звојују побједу вад силвим непријател>ем ув велику помок моћннх савезвика.“ To je ето њевин други велики историјски по 80в. Од онда je кроз ово 15 година свога опстанка, ваш а К раљ евина прош ла кро8 мвоге криве и перипетије. Н ослије ра- 329 �доснпх дана првих одуш евљ ењ а, небо je наш е држ аве било често наоблачено. У држ ави се била зацарила лпчна и партиска страст, која je пред собом видјела само уск е личне и страначке интересе, a држ ава се je заборавила. И у посл»едњем часу ЕБ. В. К раљ преузимље водство државо. Н естанком партијских страсти почињ е се вемља смиривати. Народ je добио нови полет, јављ ају се нова одуш евљ ењ а. Због тога ћ е овогодиш њ и петнаести ГГрви децембар вначити прелав у рад осн ију епоху народног ж ивота. Г ајрет и Гајретовци у прослави петнаестгодпш њ ице ОслобоЈјења наћи h e потребно расположењ е своје душ е, јер ћ е се то га дана посветити радости a вабораву преж ивјелих мука са погледом управљеним у бу ду ћ н о ст народа и државе. Hafiz Muhamed Pandža Ideje vodilje Esteizu hillahi: Ve-teavenu alel-birri vet-takva Glavni oslonac naše uzvišene vjere, na kome se izgrađuje veličina Islama, jest međusobno pomaganje i saradnja svih članova naše zajednice. Bez te zajed­ ničke saradnje ne može ni biti potpunog i pravoguspjeha, pa nam zato i Svemogući Alah naređuje da se svi međusobno pomažemo u dobrim i bogobojaznim djelima, koja nam osiguravahu potpuni uspjeh. Mi znamo da je Islam doveo u najljepši sklad život sa vjerom i poučio лав da bez razvijanja i nje­ govanja zemnog života, ne može biti ni pravog vjer­ skog života. Razvijanje zajedničke svijesti i međusobno pomaganje je vjerski imperativ koji po uzvišenim is­ lamskim propisima uslovljava uspjehe i napredak u životu. Islam ne dopušta da progres stane, pa i u najtežim časovima traži od svojih sljedbenika prisutnost duha i razboritost. To je Božija zapovijed, koja impe­ rativno nalaže da se nikad ne gubi nada u uspjehe u životu — ako se slijede njegove božanske zapovjedi. Mi muslimani u našoj lijepoj i slobodnoj Kralje­ vini Jugoslaviji pretstavljamo brojčano jaku i impo­ zantnu cjelinu od blizu 1,900.000 muslimana. Svakako jedna lijepa brojka koja svakog muslimana ispunjava iskrenim zadovoljstvom i podiže u njemu samosvijest. Muslimanska zajednica u našoj domovini ima i sve uvjete za napredak u svim pravcima vjerskog i pri­ vrednog života. Svaki uspjeh kao i neuspjeh u svom radu ima pripisati sama sebi i svome djelovanju. U ovoj teškoj današnjici rad naše zajednice mora biti što konstruktivniji i intenzivniji i sve naše snage mo­ raju se mobilizirati da se dostigne što se u prošlosti propustilo. Od nazad 30 godina kod nas postoji jedan po­ kret koji je dosada postigao zamjerne rezultate u radu oko podizanja i osvješćivanja muslimanskog dijela na­ šega naroda. Ovaj pokret, koji je oličen u Gajretu, ima da okupi oko sebe i u svoje redove sve pozitivne snage našeg muslimanskog elementa, da ga u zbije­ nim redovima, sa probuđenom vjerskom i narodnom sviješću, povede do potpunog preporoda. ззо Ovaj pokret progresa muslimana, zatim pođi anje vjerske svijesti i jačanje privrednih snaga naših jesu rđej^ vodilje Gajretove, koje moraju da budu na srcu svakom muslimanu i svakom prijatelju našeg narod­ nog progresa, jer muslimani svojom brojčanom snagom^pretstavljaju jak stup naše državne zgrade. S toga, da bi zauzeli dostojno mjesto u svojoj slobodnoj Kraljevini, muslimani moraju razviti što jaču djelat­ nost u svim pravcima svog kulturnog podizanja. Ovaj zamašni rad može se uspješno savladati samo zajedničkim silama i punom ljubavi prema svojoj vjeri, koja nas uči da se uspjesi mogu polučivati u životu samo zajedničkim snagama. Allah nam kaže: Ve-la tenazeu — da se međusobno ne prepiremo, da jedan drugog ne ometamo u dobrim djelima, jer samo teavunom — međusobnim poma­ ganjem moći ćemo da udovoljimo propisima svoje vjere, koja od nas traži samo napredak i vječno kretanje prema evoluciji i progresu. Ideja vodilja Gajretova je da sve članove muslimanske zajednice okupi u jednu neprobojnu i jaku cjelinu, koja će se sa punom islamskom i narodnom svijesti boriti za napredak i na­ stojati da ukloni sve one prepreke koje stoje na putu našem pravom napretku. Ujedinjenim snagama podi­ zati široke muslimanske slojeve, to je glavna os oko koje se kreće čitav rad Gajretov. U svome radu Gajret mora biti iskreno pomagan od svakog brata muslimana i ove ideje koje teže samo podizanju i preporodu muslimana, moraju prodrijeti i u najzabitnije musli­ mansko selo i u onu najzađnju potleušicu našuU svom radu za Gajret ne smije zaostati gra­ đanin za seljakom, obrtnik za trgovcem, alim za in­ telektualcem — svi oni moraju u jedno kolo i za­ jedničkim silama, slijedeći uzvišene Božije riječi na čelu ovog članka, poraditi da ove ideje pobijede i donesu punu korist našoj zajednici. Ne smijemo se pre­ pirati i svađati jer smo braća kako nas i Kuran uči, a među braćom mora da vlada ljubav. Prigovarati radu Gajreta iz prikrajka jest grijeh prema zajednici. A ako neko smatra da tu ima nešto što ne bi bilo umjesno, neka stupi u redove njegove i neka iz tih redova za­ jedničkom saradnjom svih nas to ispravlja. Ne smije se ni jedan čas oklijevati, jer je i previše bilo propu- �1 štanja; moramo se zbijati u redove da zajedničkim snagama pođemo svom cilju: kulturnom, privrednom i vjerskom podizanju nas muslimana. Gajret se kroz tri prošla decenija svoga djelova­ nja na ovome polju pokazao kao dostojan tumač naših želja, da se podignemo i trgnemo iz ove zaosta­ losti. u koju nismo smjeli kao muslimani ni zapasti. Kroz tri decenija Gajret je dosta učinio, mnogo je onih, koji su bili osuđeni na propast, spašeno i osigurana im egzistencija. Ali rad Gajreta sa novo nastalim prilikama i našim potrebama mora se još dalje poširivati i produbljivati. Gajret mora da djeluje na svim poljima narodnog života, pa mu zato i treba saradnja svih muslimana širom naše domovine. Gajret nije svrha samom sebi, nego je on nasušna životna polreba svih muslimana. Vremena su takova da se sve pozitivne vrednote našega društvenog života mo­ raju što jače promicati. Vjera je najjači konstruktivni pokretač ljudskih snaga i tu treba što intenzivnijeg rada, jer Islam je utjelovljenje napretka. Gajret se treba založiti da i ovu vjersku svijest što više ojača. Naš prosvjetni život traži ogromnih žrtava, jer smo u tom pravcu mnogo zaostali, a najvažnije polje daljnjeg rada Gajretova biće svakako rad na privrednom po­ dizanju muslimana. Alejhiselam nam kaže: siromaštvo je gotovo bezvjerstvo. Bez ekonomski jake zajednice nema ni vjerski svjesne zajednice. Tu moramo mnogo da radimo i da upotrijebimo savremene metode rada, razvijajući naročito zadružni život kao najsolidniju bazu sa koje ćemo započeti našu ekonomsku obnovu. Ramazan je na pragu. Dodir među muslimanima je u ovim danima naročito živ. Tada se najviše ras­ pravlja o našim životnim potrebama. Te potrebe naše trebamo duboko pretresati. Ne smijemo ništa ispustiti iz vida što vodi našem napretku. Osobito među ilmi* jom i intelegencijom morao bi da nastupi što življi odnos, jer napokon ni jedan intelektualac ne može ništa naći u Islamu, što ne bi bilo savremeno u svakoj sredini i u svakoj prilici. Naročito toplo apelujemo na inteligenciju da bude u stalnom dodiru s narodom, da mu neprekidno osluškuje bilo, da pazi na njegovu os­ jetljivost, da zajedno s njim sudjeluje u svim vjerskim manifestacijama, jer će istom na takav način moći pravilno poslužiti idejama Gajretovim, koji teži za po­ dizanjem vjerskih i društvenih vrednota našeg svijeta. Hajrudin Čurić Osveta Selima Vriskala U sedmom razredu gimnazije razvila se Almasa, kći Hasan-efendije^ Selimovića, kadije, u pravu ljepoticu. Radi ljepote, dobrog učenja i slaganja s tetkom F atim ahanum om , Hasanefendinom drugom ženom, mnoge su joj mostarke zavidile. Iako je bilo zavisti, ipak se o Almasi nije moglo ništa ružno pričati. U H asan-efendijinu kuću u Cernici zalazilo je odabrano društvo. To je zahtijevao njegov položaj i toga se on strogo držao. Jedini izuze­ tak bio je Selim Kandžo, zvani Vriskalo, koji je već nekoliko godina redovno cijepao drva kod kadije i prenosio brašno i ostale životne namirnice iz dućana u kadijinu kuću. On je slušao i druge ljude, ali je kod kadije imao najviše posla. U kadijinoj kući svi su ga pazili i sažaljevali, jer je bio siromašak bez igdje ikog svoga. Pomalo je bio luckast ili se bar pravio da je luckast. Kad bi bio naročito raspoložen, vriskao bi ludo, i izazivao smijeh kod prisutnih. Radi toga su ga i prozvali Selim Vriskalo. Ina­ če je bio visok momak, tanka i dugačka vrata, velikih očiju i napola otvorenih usta. Govore da je imao oko 30 godina, prem da to nije niko znao tačno. Stanovao je u blizini starog mosta, pod Kujundžilukom, u jednoj bijednoj sobici sa rešetkam a na prozorima koji su gledali na Ne­ retvu. Živio je od rada po kućama i od onog što je kao nosač zarađivao. Ali, to i jest ono, što ga je pravilo čudnim i tajanstvenim. Znalo se da mnogo radi, da prilično zarađuje, a da ipak bijedno živi; niko nije znao šta radi s nov­ cem. Selim je to čuvao kao duboku tajnu, koju nikome nije htio da povjeri. A uveče, kada bi se, umoran i jadan, vraćao u svoju bijednu so­ bicu, bojažljivo bi zaključavao v rata i u mraku, da ga niko ne vidi, otkopavao bi zemlju između trulih dasaka, vadio mali limeni sanduk, brojao i sastavljao u nj zarađeni novac i opet ga tako zakopavao. On je vidio kako žive ljudi u Mo­ staru. G ledao je kako neki od njih zidaju kuće i postaju bogati. I Selim je sanjao o kući, koju će vlastitim novcem podići. Sanjao je o ženi i djeci, o sreći i bogatstvu. Zato je i radio kao rob da što više zaradi.Otkidao je od zalogaja, jer je htio da mu se limeni sanduk puni. I punio se. Svakog dana bivao je teži, a Selim se veselo smješkao i zadovoljno lijegao na trule daske. Jedne noći snijevao je čudan san. Cijepao je, kao i obično, drva kod Hasan-efendije. K a­ ko je žurio, omakne mu se jedna cjepanica i udari ga po čelu da mu je krv potekla. To je prim ijetila Almasa i odmah mu je pritekla u p o ­ 331 �moć. Donijela je čist peškir i oprala mu ranu. Selim je osjetio njenu blizinu, dodir njenih ru ­ k u; vidio je da mu se smiješi i čuo je da ga tješi blagim riječim a: „Ne boj se Selime, to ni­ je ništa." To ga je trglo iza sna. Od ove noći Selim je postao drugi čovjek. Osjetio je da ga nešto ,,tišti“ u grudim a, da mu ne da spavati. Nije znao šta to znači, je r mu se to nije nikada dogodilo. A kada bi ugle­ dao Almasu, onako lijepu, vedru i nasmijanu, odmah bi rnu bilo lakše. Znao je da mu njena blizina godi i zato je uvijek nastojao da se na­ đe blizu nje. Svako ju tro , kada bi išla u školu, prelazio je Selim preko starog m osta, žurio u Cernicu i iza jednog ugla očekivao, kada će ugledati Almasu. Kad bi je ugledao, pošao bi za njom i, u otstojanju od desetak m etara, sli­ jedio bi je poput vjernog psa. Tako je to išlo iz dana u dan. Selim je bio srećan, jer je nesme­ tano mogao da gleda onu, za kojom -ga je ,,tištilo" u grudim a. I kada bi Almasa Ošla u gi­ mnaziju, vraćao tbi se zadavoljno na Tepu i, pjevajući, očekivao posao. A posla je bilo, jer je Selim bio vrijedan,1-pdšten i poslušan i svak je želio da ga baš on posluša. Limeni sanduk4 u njegovoj sobi neprestano se^punio, a Selim je već u m ašti gledao svoju kućicu, tamo neg­ dje kod bašče^M ujage-M ehića . . . \ [ A tada se <desio jedan događaj kojii je Selim a rastužio. Almasa je položila m aturu, i oti­ šla, s ocem i tetkom , na more. Istina, pri polas­ ku se, kao i obično, nasm iješila na Selima, ali to mu nije bilo dosta'. On je mislio da će mu b ar nešto kazati, otprilike kao u onom snu, ali od svega toga nije bilo iništa. Kad je otišla, Selim je osjetio da mu nem a nečeg što mu je najdraže, što više voli od lim enog san d u k a kod kuće, pa i od sam oga sebe. P ostao je sjetan i p restao je da vrišti. Kad ga je njegov poznanik M iha Gundelj, zidar, zapitao šta mu je, Selim se potužio na bolove u glavi. S ada m u je M iha, sasvim ozbiljno, savjetovao d a kupi nekoliko aspirina. Ali, Selim je najbolje znao š ta m u je i nestrpljivo je očekivao A lmasin povratak. Kroz m jesec d an a p ovratila se A lm asa, s ocem i tetkom , s mora. Malo p rep lan u la od sunca, izgledala je ljepša nego ikada. Nekoliko d an a nakon njihovog dolaska posjetio je kadi­ jinu kuću neki mladi gospodin, za koga rekoše d a je doktor, da je dobio m jesto u M ostaru i da je došao d a zaprosi A lmasu, Upoznao se, re ­ koše, s njom na m oru. Selim nije vjerovao svo­ jim ušim a. I kada mu je Ib rag a Treljo, trgovac o d j,ko ga je kadija kupovao živežne nam irnice, rek ao da će u kadijinoj kući biti „šenluk", je r 332 će se A lm asa udati za doktora Mašića, Selim opet nije vjerovao. Zar ona, Almasa, koju je on pratio kao pseto, radi koje g a je „tištilo" u grudim a i koja mu se uvijek lijepo smješila, zar da se ta A lm asa u d a za d ru g o g a? Ne, to nije moguće. N a koncu konca, šta je on, taj d o ktor? Ako je on doktor, i Selim im a svojih „deset nokata" i u stanju je da p rehrani sebe i još troje pokraj sebe . . . Ali, sve je bilo d rukčije Vijest o udaji kadijine kćeri prošla je m unjevitom brzinom kroz grad. Svak je znao da će se vjenčanje obaviti prvi dan hadžinskog b ajram a i to, na ka­ dijin zahtjev, u njegovoj kući; poslije vjenčanja biće veselje, a onda će m ladoženja odvesti m la­ du svojoj kući, na C arinu. „ Za sve ovo saznao je i Selim V riskalo. U njegovoj glavi stv arala se sad a neka nova mi­ sao. Osjećao je da mrzi mnogo toga došljaka, doktora Mašića, koji mu oduzim a ono što mu je najdraže. I kada je, na dan vjenčanja u k a­ dijinoj kući, vidio log istog do k to ra Mašića, zaškripnuo je zubim a i stisnuo pesti. V jenčanje je proteklo u potpunom redu. Poslije toga nastalo je veselje u kadijinoj bašti. Svirači su svirali, kolo se igralo, m lađarija je pjevala. Selim je sve prom atrao iz jednog kraja. On je tražio pogledom Almasu, kao d a je htio d a dobije objašnjenje od nje. A ona je bila ve­ sela, razdragana. P ro m atrala je cijelo društvo, slušala svirače i pjevače i svim a se radosno sm iješila. Kad je, u jednom tren u tk u , u g led ala Selim a gdje stoji sam i nijemo p ro m atra sve oko sebe, pozvala ga je d a mu nešto kaže. P rija tn o iznenađen, Selim se približio njoj i d o k to ru Mašiću. T ada se desilo nešto neočekivano. Smješeći se Almasa je izvadila 50 din ara iz svog nov­ čanika i pruživši ih Selimu, rek la mu je : „V risni, Selim e!" Selim je osjetio d a m u krv jače struji, ali se ipak pribrao, prim io novac i vrisnuo što je više mogao. Svak mu se od 8гса nasm i­ jao. A kad je vidio d a mu se i on, do k to r Mašić, sm ije, Selim se, kao za inat, o krenuo p rem a njem u, skupio svu svoju snagu i vrisnuo još d v a p u ta , a onda pobjegao. Istoga dana, nešto iza jacije, k ad a su se svi kadijini gosti razišli i k ada je m ladoženja odveo m ladu svojoj kući, išao je p rem a C arini Selim V riskalo. U ruci je nosio neki svežanj. Kad je došao do kuće d o ktora Mašića, pažljivo se osvrnuo na sve stran e i k ad a je vidio d a nem a nikoga u blizini, popeo se p rek o zida na krov i, kroz otvoren prozor, ušao na tavan. Za­ tim je razm otao svežanj, izvadio iz njeg a k rp e i p ap ir, stavio ih uz jednu g red u , posuc benzi- �nom koji je naročito u tu svrhu pripremio, i potpalio. A kada je vatra zahvatila gredu, za­ dovoljno se išuljao kroz prozor na krovu i po­ šao prem a K ujundžiluku. Putem se zadovoljno sm ješkao pri pomisli da će ih dignuti iz „mekih du šek a1* i da će im on, Selim Kandžo, pokvarti raspoloženje . . . že živjeti. Sad je bilo kasno. Jedino blago koje mu je ostalo bio je limen sanduk, čiju je sadržinu stekao krvavim znojem. A zar mu je on sada trebao? Ne. Otkopao ga je, sišao s njim na Neretvu i, cereći se, počeo je pregrštim a bacati novac u vodu vičući; „Evo ti kuća, evo ti dje­ ca, evo ti sve" . . I gle! Pričinilo mu se da iz vode viri lice doktora Mašića i d a mu se Ali kad je došao u svoju bijednu sobicu ruga. Ražljućen Selim je raspalio limenim san­ pod Kujundžilukom, osjetio se usamljenijim i dukom da udari tog m rskog čovjeka, ali nije zapušlenijim nego ikada. Osjetio je da je pogri- uspio. Videći da mu se doktorovo lice i dalje šio što nikada nije kazao Alinasi, da ga nešto ruga, skočio je u vodu da g a zadavi. Sedam „ tiš ti“ u grudim a, da je svaki dan, kad je išla dana docnije izbacila ga je N eretva kod džamije u školu, bio njena sjenka, i da bez nje ne mo­ na Donjoj mahali. Ноћ у Хаш анима 0 , Мајко! Н ебеса с у високо, Бесгсрајно високо Д а ми вапај ч у ју . . И док но ћ ас у глухој осами собице своје С луш ам ж алобан врисак влас^ите д у т е , Звијевде се са неба р у ш е с И падају, падају У неиввјесве дубиве . . . Т и ш в н а je у мом селу. Све т у т и страш ном ш утњ ом м| Н и вјетр и ћ да пирае, Н и л и ст да се покрене, Ha п тица у гнијевду да со прсн Све je н о ћ и ти ш ин а вавила У тихе, мрачне копрене. Ma т т а je то ноћас? Kao да je цио свемар стао n a мртвој тачцп, Kao да су сва срца давним болом убпјена, Moje сбло je мртва арена П ослије боја ж авота и смрти ! — C bii кровови црни, некуд у то в у л и , Сви про 80ри црним вавјесама вастрти. П утом пролазе сјенке испијене :арци дјеца и ж евс емој поворци ењ ерпма у руци . . . . сви ћ у те •ja драги сељаци цролазе тако и животом ко минуте. Хусејн Мурадбегоиић М а х а л о м у ноћи л е т а Ко мрамор беле калдрме б л е т т е Што су их опрале пролетњ е киш е дугим падањ има и хладовином напојиле вртово и б а т ч о . Н иж у се ни8 сокаке ц р в е стрехе И8ве8ене жицом лововога граљ а, и мугаебци тихи ш то са њ а ју ноћи с бехарима свеле и вечито ш а п ћ у чар — аш иковањ а. П евају девојве: „Ц ветале су давно јабуке и треш њ е . . убиш е нас испра8на м аш тањ а снови бо л ви лудим надањ има чекају ћ и свате . . . “ И док испод л у к а неба звездава и ведра јабуке и круш ке и кајсије нуде своја раскош на и једра, мирисава недра сетно поноћ махалама ш у т т и ; даси чеж ње у врелини врењ а страсвп мирис липа — л у тањ а и бдењ а в и з плочнике беле су просути . . У сенкама б аш та капиџпци вриште. Девојке душ а у севдаху erapa: „Ах дођи, драги, до^п! Н оћас ми je мирис чудно 8амаман у Rocn да не останем сама са ввездама . . . “ Хаидија A. Ченгнћ ,333 �Гајретов привредни пренород П иш с п р о ф Ш е ф к и |а Б у би ћ И деја во д и љ а Данас неиаио свијести о потреби јединствене воље и ваједничког рада. Свак се повукао у себе и не види даље од себв. Ha другога мисли само онда, ако му што 8атреба. Па в кад му ко помогне, не пропустн прву прилику a да му мјесто захвале било у чему нашкоди. Туђе наи добро увијек смета, умјесто да саии своје зло отклонимо. О своме злу иного више говоримо, него што тражимо путеве и начпне свога добра. Паиетни смо на критици, на дјелу нас нома. По нашим касабама зва се више шта мнслн о европској политвци Женева, какви су односи између Русије и Јапана, него што се псзнаје политика рада у својој сопственој ошптини. Нико не може да се одрекне свога „великог ја“, na да своја дјела подвргне једннственој вољи онога, који нас несебично води напријед, na да заједничким радом нестане тога *ја“ н претвори се у стварно велико „ми“. Удруживање je вазда било закон живота, a даиас поготову одвојити се од другога, значв стварно срљати у пропаст. Једнаки смо у тој подаојеноети и на селу и у вароши. Док je скоро ђје.Ажупан извоз србијанског сељака за Беч, Праг и друге европске пи]ацв у рукама задруга, дотле наши сељаци> на стотинв н>их, даномиде no варошима трате вријемв носеки свак засебно no нешто сира у прљавој махрами, један или највнше два товара дрва или које jaje, илп који литар млијека. Док многи паши трговци не знају у својим набавкама дал>е да оду од ближњих ијеста, данас ва хиљаде трговаца из Загреба, Београда, Љубљане, na и Сарајева не пропуств прилику a да барем пар пута годишње не посјете коју свјетску пијацу, почевши од Беча, na до пајаца дрветом Јужне Америке. Свјесни ципелари, столари и друге занатлије Загреба, Београда Сарајева, као преставници својих моћних организација онемогућују конкуренцију великих фабрика, a многи naum no касабама виде у тој фабричкој конкуренцији неизбјежну пропаст... Наша снага леж и у машој задружној свијести. Н иједан иокрет ме може да усиије, ако м и сами не увиђамо да рад им о против себе кад а избјегавамо једни друге. Ne z a p o sta v lja jm o k u ć n i obrt K a k o ti S lo v e n iji ž e n e 1 d j e c a z a r a đ u j u m llijo n e k o d k u ć e . Naš se svijet mnogo uzda na život jz'i:van kuće, izvan svoga mjesta, pa i preko granica naše države. Već decenijama sve se misli da su negdje iza nas zlatna brda i da tamo ima hljeba bez motike. A kad smo pokušali da ostavimo svoja ognjišta, svoje kuće i zemlje i otišli u tuđinu, vidjeli smo da se i tamo ne može bez rada živjeti. Mislim da tako treba shvatiti i putove naših otaca u Tursku, jer oni nisu tamo išli iz nekog vjerskog fanatizma, nego misleći da je tamo lakše doći do hljeba. A kad su tamo došli i našli se sa nešto donesenog mala na pustim stepama Male Azije, onda su na njima počeli da podižu svoja naselja i u velikoj borbi sa zemljišnim i klimatskim prilikama, sa malarijom i dr. Ko je od nas posjećivao tamošnji Hali Begluk, najbolje zna kakav je život naše braće tamo. Pa i oni, koji su ostavili po provinciji svoja plod­ na polja i kuće, pa došli u veća mjesta, danas metući ceste i proseći sanjaju o starim dobrim vremenima. Naš je svijet skupo platio te seobe i nadamo se da se neće sa svojom djecom više upuštati u te avan­ ture. Treba ostati ondje, gdje smo sada. I tu treba naći posao. Pored ostalih glavnih poslova zemljoradnje voćarstva, povrtlarstva, stočarstva, trgovine, zanata i industrije, ne treba zaboraviti ni na kućni obrt odnos­ no domaću radinost. I ranije i sada kod nas se kod kuće radilo, bilo za kuću ili za prodaju: tka se, šije, veze, izrađuju čibuci, pletu korpe, izrađuju nanule, no­ ževi-Ud. Samo osim izrade tih predmeta, koji se i 334 danas još nešto prodaju, ali dosta jeftino, ima i drugih koji bi se po našim kućama mogli izrađivati, a danas se mnogo troše i dobro plaćaju. U ovome pogledu trebamo se naročito ugledati na našu braću u Slove­ niji odnosno u Dravskoj banovini, gdje se po kućama zarađuju milijoni. Kad su naše majke nekad tkale bez mogle su ga dobro prodavati, jer su se tada i nosile košulje od beza. Nekada su naše sestre dosta vezle čevrme odnosno jagluke, ali danas se mjesto jagluka traže moderni rupci, koji bi se također mogli po našim kućama izrađivati. U ovom pogledu treba da podijeli­ mo predmete koje izrađuju muški od onih koje izra­ đuju ženske. Tako dok naši seljaci izrađuju drvo za nanule, koje se samo još nešto kod nas troše, sloven­ ski seljaci izrađuju drvene drške za srpove, čekiće, iz­ rađuju takozvane mašine za veš, drvena korita i dr. Mnogo bi se našem svijetu otvorile oci u ovom pogledu, kada bi ga kojiput u ekskurzijama odveli u naprednije krajeve naše države da vidi kako se radi. Da bi imali pri ruci primjere u našem nastojanju da podignemo našu domaću radinost na savremenu visinu, mi ćemo na ovom mjestu u slijedećim brojevima iznositi one radinosti koje bi za nas bile pogodne. Privredni i drugi uslovi života ne izgrađuju se samo izvan nas; naša najbliža okolina je izvor naše sreće pa i nesreće. �He заборавим о н аш е дјечЈе за д р у г Школовање цјеце данас je велики посао, који изискује знатне трошкове, који су за све наше фамилије доста осјетни. Ha много мјеста откида се од својих уста, да би се могла дјеца школовати колико толико. И кад дјеца сврше школе, прода се и посљедн>и дио иметка. Наше матере и сестре, у много случајева, раде дан>у и ноћу да би могле коју пару послати своие сину или брату у школи. 1) за заједничку набавку школских књига, тинте, тека, оловака, држаља, кецеља за ученице и др.; 2) за заједничку набавку хл>еба и млијека и стварање ђачке кухиње у школи; 3) за снабдијевање школске библиотеке књигама, за заједничко увезивање књига н тека, за отварање дјечијих штедионица, за брање и продају шумских јагода и малина, за осигурање и узајамну ђачкупомоћОваквих ђачквх задруга има нарочито доста у У новије доба задругарство je нашло начина, да Француској, Швајцарској, Русији и др., a и у нашој се колико толико овај терет школовања свали са po" држави, нарочито no трговачкпи академијама. Ha овом дитељских леђа и да сама дјеца док су на школипо' мјесту апелираио на учитеље односно учитељиде n раде око еамих себе. И дјеца данас увиђају да еу друге наставнике, да узму на себе иницијативу око двије писаљке за динар, ако се само за 1 динар купи оенивања ових задруга. Важно je нарочито истаћи. али ако се купи за 10 динара, добије се 50 комада да упућивањем наше дјеце у ово задругарство, ми предајемо оваквиц задругама добар дио или 5 писаљака за 1 динар. Тако je исто и са олов- муслимани наших просвјетних односно школских трсшкова. He каиа и са текама, и књигама, и др. Није далеко ми- треба заборавити на могукност повезаности рада ових сао, да и дјеца сама увиде, да им je лакше снаћи се задруга са нашом Гајретовои кредитном задругом. у својој задрузи. Тако данае имамо разне дјечије заНајбоље срество за добро васпитање д1еце друге no школаиа (и основним и средњим), као ječme д а сами себе најирије васиитамо. M uslimanske švelje k a o n a še životno pitanje. Život naših švelja, koje podvojim slabim i hlađe­ nim kućama rade do kasno u noć da zarade nadnicu „nedovoljnu da žive a suvišnu da umru“, i koje obič­ no umiru od sušice, skreće u današnje doba naročitu pažnju svakom kulturnom čovjeku. Kako su to upravo naše mnogobrojne majke, kćeri i sestre, ovo pitanje duboko zasijeca u naš porodični muslimanski život uopšte. »Možda ste čuli (piše jedan beogradski zadruž­ ni list o ovim šveljama) za „sistem znoja“ koji sefprL mjenjuje naročito u izradi odijela, a ide na to da iskorišćuje do znoja radnice po stanovima«. To je u glav. nom naša muslimanka, koja jednako pati i u Sarajevui i Tuzli, i Travniku i svima našim mjestima. Ona Svojim vrijednim rukama izrađuje sve one košulje, hlače i drugu kratku robu, koja se po čaršiji prodaje seljacima, radnicima i drugim slabo stojećim osobama uz jeftine cijene, koje su ipak skupe, kada se uzme u -obzir^šta su za izradu dobile te naše švelje. Kada se sračuna, koliko se po našim kućama te robe izradionda se uviđa da se te mučenice oštete godišnje za nekoliko milijuna dinara, samo zato što same ne pro­ daju ovu robu onima koji je trebaju. U ovom pogledu mogla bi im pomoći jedino prodajna zadruga, koja bi preuzimala na sebe prodaju robe i ujedno nabavku onoga materijala koji je potre ban za njenu izradu. Ne bi se trebalo upuštati u za­ jedničku proizvodnju, jer ova iziskuje velike troškove oko prostorija, alata i drugog uređaja, a opet svaka švelja voli da sama kod kuće radi. U koliko bi se osnovala koja zadruga, trebah bi poraditi na njihovoj međusobnoj saradnji putem zajedničkih magazina i zajedničke nabavke. Zadruga je oblik pogodan da se prila­ godi svima pojavama ekonomskog Života. К уда ћемо н аш у д јец у П оводом в сл и к о г о д з и в а м у с л и и а н с к е д Јец е у с т р у ч н и м п р о д у ж н и м ш к о л а м а Можда je мало коме познато, да ове године број муслимавске дјеце у неким, a у главном у свим стручним продужним тколама достиже 70% од укупног броја ученика. У самим сарајевским школаиа ове врсте има наше дјеце близу хиљаду. Ово су школе које обавезно морају похађати сви трговачки и 8анатски шегрти, који нису млађи од 14, a старији од 18 година. Школа траје три године a настава се држи за вријеме од септембра до конца априла два пута недељно no 4 сата и то послије подне у радне дане. У школи добију шегрти потребна теоретска и стручна знања из ванатства односно трговачке струке, чиме се са радои у дућану постиже потпуна спрема no* требна за овај позив у данашње вријеме. 0 уредном похађању тколе има да се стара сам послодавац, који no закону може бити кажњен ако му шегрти уредно не похађају школу. Мајстори, односно трговци треба саии да увиде no требу ових шкода за наш занатски и трговачки подмладак и ми им препоручујемо, да строго воде рачуна о томе да сви шегрти њиховп уредно похађају ову школу и да уче задано ии градиво. Наиа je познато да има још доста муслиманске дјеце, која су на занату или трговини, a не иду у ове школе. У Упколу 335 �no закону o радњаиа морају вћи, a кад неће да nx пошаљу мајсторн, односно газде, нека се родитељи обрате мјесиои Удружењу трговаца, или Удружењу занатлија, да оно опомене газду на његову дужност. Газде, a и родитељи, тргба да знају да сваки гаегрт која нде у ову школу вма гаколску књижицу вз које се увијек види je ли био у школи или није. Према новим прописпма неће се више моћи полагати испит за калфу, ако шегрт поред прописно проведеног рада у радњн нема успјешно свршену ову школу. Такођер неНе моћц нпко no новим прописима дпћи до свједоџ* бе иајстора џлц трговда, ако поред калфенског вспита нема вспит за мајстора односно трговца. Сва обавјештења о овоме увпјегс се иогу добитв у мјесним удруж^њима трговаца односно занатлвја. Z a n a še I r g o v c e ^ I z v o z n ik e $ ia s u lo k o n ti n g e n ti 1 k a k o se Is k o rU ć u fu U našoj spoljnoj trgovini došlo je u posIjedn> vrijeme do izvjesnih promjena, koje su pojedinim «pašim trgovcima potpuno onemogućile njihov rad na iz­ vozu. To onemogućenje rada dolazi više otuda što se u novim prilikama naši mnogi trgovci nisu snašli. Po­ red ostalih smetnja glavnu ulogu igra danas takozvano kontiogentiranje. c a , Svaka država danas gleda da se od druge države kupi samo toliko robe koliko je ta država od nje ku­ pila. Radi toga i trgdvci naše države mogi zemlje da izvezu u druge države samo onoliko robe, čija vrijednost ne bi bila veća od vrijednosti one robe koju smo mi u toj državi kupili. Na osnovu toga po­ jedine države s vremena na vrijeme prorlase koliko je dozvoljeno da se uveze u nju pojedine robe. Tako nam Čehoslovaci kažu da možemo do toga roka uve­ sti toliko i toliko vagona šljiva, Austrijanci stoke i dr. To su kontingenti. Trgovac mora, dakle, za te kontin­ gente uv jek da zna, ako hoće i njemu da zapane je­ dan dio. U tome pogledu najbolje se za obavještenja obratiti Zavodu za unapređivanje spoljne trgoviae, Be­ ograd. Гајретови питом ци и задругарство Међу Гајретовпи дитоицима у Сарајеву влада велИки интерес за задругарство, у коие она ввде једвни погодни економско-социјални покрет за заједничку сарадњу свпх наших слојева. Ради свестраног обавјештења Гајретове омладине о задругарству одржао je оввх дана у Мугаком Гајретову конввкту предавање из задругарства г. Шефкија Бубић, професор Надати се да ће у нашеи народу Гајретова омладина поћи задружнвм путем. Оагаџ, који свога еина ие уни ника- У м јетност Изложба слика С. М. Хоџића у Београду Ha дан 19 новембра отворена je у Беодраду, у Умјетничком павиљону „Дввјете Зузорић“, прва колективна слвкарска изложба г. Сабахудвна М. Хоџвћа. У присуству првлвчног броја посјетвоца, изложбу je отворио г. Р. Младеновић, књижевник, којв je, вствчућв успјехе в амбпцвје младог умјетника, настојао да у свој говор унесе в нешто особено вз елемената босанско-херцеговачког муслиманског народа, да бв в тиме нагласио да je то взложба једног умјетника муслимана. Не само да je у томе г. Младеноввћ тек унеколико успво (јер уосталом ни самв радовв на изложби нвсу билв таквог карактера) него je чес.то говорио в саме бесмвслености, да не кажемо глупости. Од угледнвјвх београдсквх муслвиана на изложби су запажеиа нажалост само гг. М. Мулалић, М. Ђеиаловић, 0. Хасановвћ и Хаџпћ. С обзвром на то, да у Београду живи првлвчан број иуслвмана интелектуалаца в да je ово прва овдашња взложба једног умјетника-муслвмана, којв, као и многв осталв умјетнвцв, трпи од твх материјалних недаћа у настојању да вспољв свој таленат и потребе, да потпомогнут осталииа дође до резултата свсга напорног рада, оиу индиферентност треба нарочито встаћв. Г. 0. М. Хоџвћ родво се у Царвграду 1910 гОтап му, рахи. Мидхад Хоџвћ, (вначе родом из Санџака), доселио ое у нашу земљу, в г. Сабахудин свршио је-"четври разреда гвмназије у Скепљу, na, као 336 пптомац београдског Гајрета, наставио своје школовање у Београду, гдје je, прпје двије годвне, завршно Умјетничку школу. Сада се бавв слвкарствои в радц у „Правдв" као сталнп карвкатурвста. Г. С. М. Хоџић, први слвкар иуслвман с нашег југа, врло je млад в вриједан умјетнак. Док'су гг. КуленоввН и МујезиноввН осталв још мало запажени, дотле je наш умјетнвк, поред г. 0. Мујаџвћа (којв je већ излагао своје радове у Загребу), показујући се врло често на многнм заједничквм пзложбама, успио напокон да самостално иступв са цијелом једном збиркои својих радова: тридесет уљчних слика (у којвма со показује уијетник пејсажпста, сликар мртве прароде и актова) и всто толвко пртежа, претстављају дјело напорног и успјеганог дјелања в значе много како за уијетника тако в за оне, ради којвх je взложба приређивина Поготову у данашњем времену када се уијетност подцјењује в не схвата. Из сввх радова г. Хоџвћа бије један взразити лирски моменат са пуно маште. Умјетност г. Хоџића je у пуном јеку сазрвјевања и право стварање, пуна реализација од њега се тек очекује. Зато му треба омогућвти одлазак у иностранство, камо он тежи, да би на самом взвору развио у потпуности свој таленат. A то зависв од оних који су у могућности да га у томе поиогну. Едиб Хасанагвћ, ст. права �ДвиЈе сестрице утем ељ ачи Гајреха (Уз слику) Ллај душо, среће И радости наше, Што дарове красне Гајрету послаше. Ево их на слици, Знаш ли ко су, селе? To су двије сестрице Голубице б'јеае. Знају срећне сестрице, Свака лијепо каже: „Гајрет наше соколиће, У школам' помаже”. ГајдетлнЈа. Квоц ! Квоц КвоцЈ водећи за собом читаво јат.о ло видјети. Незнаш жутим ножицама, али оно црно, гараво, што ситно скакуће за својом мајчицом. Сви су лијепи и све их квочка воли. Случајно ie туда испред ших прошао црни наш мачак. Квочка мајка није то вољела. Не вјерује она ни своме свелу крилатом роду, a камо ли бркатом четвероношцу. Бојала се, na се накострушила да брани своју дјецу. Међугим наш мацан, питомо створење, он. отишао за својим послом. Мирнија да буде са својим пилићима, отскакута она у њиву, далеко до поточића. Али гле! баш тамо иреко поточића, ено једна њива пожњевена, пуна зрела npoca. Алај дивне паше ! Јесте, али ваља ту сад на поточићу нигдје ни копреко које би се могло лако Ипак се квочка снашла. Додуше препрека je ту, али добра воља може много да савлада. Прва квочка полагано прескочи два три пута тамо и овамо поточић, na као да вели пилићима: .Покушајте и ви овако!“ Одважнији се одмах одлучише. Подигоше- кри* лашца, скокнуше n ето их на другој страни. Кад то видјеше они малко плашљивији и они, један no један, прескоче поточић. Да видите како су сада још веселији трчали no стрништу н зобали ситно зрње зрела npoca. Napučila usnice n a č ič a k Cijelo poslije podne u dječijoj sobi bilo graje. A šta se dogodilo? Malenkost. Adili došle njene drur garice da se malo poigraju. Nije bilo nastave, a na dvoru da srce puca od studeni. Oštar sjever brijao vazduh. Baš je tada milina sjediti u. toploj sobi, pa još s drugaricama u ugodnu razgovoru. Jest, ali to ne zna svako, da; cijeni. Ima nestr­ pljivosti pa za malenkost pokvare mir i raspoloženje. Razgovarale drugarice o Pepeljuzi. To ti je u onoj priči, kako je neka maćeha imala osim svojih kćeri i jednu valjanu pastorku. Pastorka bila prava reduša u kući; Zato je prozvali Pepeljugom. Ćuti ste 387' �da je Pepeljugu vidio neki carević i da je ona izgu­ bila jednu papuču koju je našao onaj isti carević. I sad je eto nastao prijepor, koju je papuču Pepeljuga izgubila; da li onu s desne ili s lijeve noge. Sve su drugarice tvrdile da je Pepeljuga izgubila papuču s desne, aisam a'Adila s lijeve noge. Riječ, po riječ, pa se porječkale. Drugarice se naljutile na sr­ ditu Adilu, pa jedna po jedna otišle svojim kućama. Adila ostala sama. Sad se još više rasrdila. Napučila usne ne kao pupoljak u ružice ili katmera.^nego bo­ dljikavo kao čičak. Pa da se sad malo smirila — ni рб muke. Ona nije uvidjela koliko je pogriješila, pa da se primiri nego sad uzela svoje nekad drage lutkice da se s njima svađa. Pogledala svoju veću lutku, pa joj se učinilo da je i lutka gleda strašnim, oštrim pogledom kao ono malo prije kako ju je gledala njena drugarica Bisera. Zato na lutkice poče da ljutito viče: Uh, i ti ćeš mi se zAr na m% kostriješiti, pa da jadnoj lutkici očupa kosu. U to uniđe mati u sobu. Šta to, Adila ? Adila ćuti poražena i stidna. Uvidje već i ona da je pogriješila. Uvidje, da su se zbog njene nestrpljivosti naljutile na nju njene dru­ garice i da je svoj bijes izlila na jadnoj lutkici, pa da se zbog toga svega sada posve osamila. S kime da se igra ? Baš, mamice, ne valja biti srdita, reče Adila maj­ ci, a majka joj i još kako to potvrdila. Н епослуш ни Мехо (Nar. pjesma) Кад Мехина мајка умираше Сина Меху себи дозиваше: .Мухамеде драго д’јете моје, Немој гледат* на врат'ма дјевојку, Набијељену н набакамљену. Beh ти гледај у двору дјевојку; Јесу ли joj двори пометени, И братова дјеца умивена." Не хтје Мехо послушати мајку, Он не гледа у двору дјевојку, T ra v a r i Beh он гледа на врат'ма дјевојку. Набијељену и набакамљену. Кад je Мехо цуру испросио, Испросио и у двор довео Прво га je јутро наљутила, Друго јутро на двор истјерала. Свети му се из махале кона: „Нека Мехо и rope ти било, Јер ти не хтје послушати мајку4. а о p rv i do Bio jedan car pa uobičajio da putuje po svome carstvu. Išao on sam od sela do sela, od grada do grada, da vidi kako mu narod živi. Tako dođe u jednu malu varoš. Zakonači se u nekom hanu. Tada bila kasna jesen i njene duge noći. Zato se gosti okupili oko handžije da posijele. Car se uvukao u jedan ugao handžijine sobe pa ćutao. Razgovor se vodio o dobroti i milosrđu. Handžija kao i još neki gosti govorili da ne treba biti svakome dobar i milostiv, a neki travar (prodavač ljekovitog bilja) naprotiv tvrdio da treba biti bezgra­ nično dobar i milostiv. Evo, veli travar, da vam pričam što sam ja do­ živio. Išao sam kao obično i lanjskog ljeta po plani­ nama i brao ljekovito bilje. Dođem do nekog gustog gaja, kad iz gaja čujem neko neobično pištanje, kao da neka zvijer muku muči. Sažali mi se na to pi­ štanje i jadikovanje pa uđem u gaj, da vidim što je. Kad tamo, imaš šta vidjeti I Neki putnici namjernici ili lovci ložili vatru i pekli neku divljač na ražnju. Kad je ražanj bio gotov, oni zar pojeli a ostavili sa­ mu žar. Tuda slučajno napuzala neka zmijurina, na­ njušila" miris od pečenja, pa naišla na žar i dobro se С Е кггк. spekla. Nije mogla da se oslobodi muka. Ja je, da vam pravo kažem, ne mogoh tako da ostavim, usiječem drvo, načinim kuku, pa je dignem s vatre i bacim na lišće pod bukvu. To učinih, pa pođoh svojim putem. Idući dalje, čuh kako za mnom nešto puzi, šušteći kroz lišće. Opazim onu istu zmijurinu. — Stani, dobar čovječe, reče ona. Ti si meni učinio ljubav. J a moram da ti ljubav za ljubav vratim. Nego te molim uzmi ovaj komadić zapečene moje ko­ žice i hajde pravo preko onog brda. Sići ćeš pod pe­ ćinu. Tu slobodno uniđi. Naći ćeš tu veliku zmiju pa njoj podaj ovu moju kožicu i kaži joj šta si uradio. To je zmijski car Šahumaran. Slobodno hajde! Hos-bos, dođem do one pećine pa s pomoću Božjom uđem unutra. Kad ugledah pred sobom jednu ružnu betniju mal' me groznica ne uhvati. Sva mi se koža naježila od straha. — Šta želiš? — reče mi krupnim glasom. Kazah mu ipak sve za što sam došao. — E, ti si učinio mojoj kćeri veliko dobro. Da­ kle šta želiš ? — J a sam čovjek, pa za dužnost svoju koju sam nekome nemoćnom učinio ili u nevolji mu pomogao, ne tražim nagrade. �— I to je dobro — tćče mi Šahumaran, ali je dobro da i ljubav za ljubav primiš. Ja se nađoh u neprilici, pa ne umjedoh da ka­ žem šta želim. Dok me Šahumaran preteče: — Evo ti — veli mi on — ovaj prsten, pa ču­ vaj za uspomenu. Je uzeh prsten, zahvalih se i nastavih svojim putem. Poslije nekog vremena hodajući po svijetu i pro­ davajući bilje, vidim u jednom gradu na nekom trgu skup svijeta. Radoznao da vidim šta je, približim se skupu. Kad tamo, a ono cvile sirote. — Šta je to ? — upitam, zašto sirote plaču ? — Ovo je — rekoše mi neki — ovdje roblje dovedeno za otkupninu najboljem kupcu. — A kolika je otkupnina ? — — Ravnih stotinu dukata — rekoše trgovci. — Velika je hrpa novaca — 'rekoh u sebi i od­ mah mi na um pane onaj prsten kojim me je Šahu­ maran darovao. Pokažem taj prsten jednom sarafu (mjenjaču dukata) i ponudim mu ga na prodaju. — Evo ti, veli mi on, stotinu dukata za taj pr­ sten. Ja jedva dočekam. Uzmem pare i odmah na onaj trg pa otkupim sirote. Dadem im još nešto poputbine pa ih pustim na slobodu da idu kući. Eto, to vam je taj događaj. — Pa šta imaš od toga sad svega ?, — upita ga handžija. — Imam puno srce. Učinio sam dobro djelo. Taman to rekoh, a onaj čovjek iz ugla sobe, priđe meni i, pružajući onaj isti prsten, reče m i: Je li ovo onaj prsten?14 Jest, vala isti14 — potvrdih mu. Ovaj čovjek skine sa sebe nekaku gornju haljinu a zasjaše mu prsa od carskih znakova. — Ja sam, veli, car ovoga carstva, a ti si onaj koga tražim! Spremi se i hajde sa mnom. Travar vidje da nema druge. Spremi se i ode u pratnji carevoj. Kažu da je odmah postao prvi carski -vezir. CV O ~f _ o Ш ала Мајка je на Бајрам у ^соби за дочекивање г<> стију иоставила сто са разним слаткишима и рекла Џемалу да се не смије у то- Дирати. Први гост који je дошао на честитање 6i ки весељак, na одмлх навали да једе сла: Опазио то Џемал, a он je добро ___ слаткише из друге cb6e, na завиче : »Мама, мама, еноонај господин једе слаткише.« Неког човјека који je био велики шкртац поз< ве пријатељ на ручак. Шкртад поведе на ручак и свога сина na м-у рече : — Гледај сине, да се добро наједеш, нека ти може бити барем два-три дана да не огладниш. — — Е, мој бабо, — рече син — да je мени надокнадити оно, што нисам jeo има два дана. — Шта си учинио с новцем што сам ти дала? — Дао једној сиротој жени. — A која“је то сине“јадница? — Једна сирота жена која продаје слаткише само да се‘\|здржаје. Загонетке 1) Јабука и no динар и no, колико je 5 јабука? 2) Вук има сприједа, човјек у средини a лав крају. Што je то ? 3) Којом се „вароши14 закључавају врата ? за час појео? Хомоними 1) К а ж е ----------- да ja то учиним, — -- ------то не могу. 1) Сестре б р а т а ------ до — —. (Истим слоговима испуни празнине у свакој горњој реченици на посе, na ћеш добити потпуне реченице. Koje су то ?) Одгонетке из 20 броја „Гајрета* 1) O ko 2) Београд 3) Иван (планина) 4) Свега je 4 мачке. Sjetite s e s v a k o m p r i l i k o m „ G a jre ta " �Г а ј р е т о в г л а с н и к Gajretova ramazanska predavanja Kao najvažnija tačka programa društva Gajret — poslije školovanja omladine i stvaranja kadra mu­ slimanske inteligencije — jest pridizanje širih narod­ nih slojeva i njihovo ekonomsko jačanje. Organizavanje domaćičkih škola, održavanje mnogobrojnih popularnih predavanja, održavanje velikog Gajretova zadružno poljoprivrednog tečaja u julu 1931 u Sarajevu, propaganda zadružne ideje i osnivanje za­ druga raznih tipova, otvaranje Gajretove ćilimarske škole u Novom Pazaru, Gajretove radionice za izradu ručnih radova u zajednici sa Kolom Srp. Sestara u Sarajevu, Gajretove radionice za izučavanje i izradu ručnih radova u Trebiuju i konačno osnivanje u pro­ šloj godini Gajretove privredne i kreditne zadruge u Sarajevu — sve nam to dokazuje da Gajret počinje postepeno da prelazi sa pojedinačnog pomaganja na ostvarivanje svoga drugog važnog zadatka, a taj je pridizanje narodnih ma9a. U tom ргауси а u duhu svoga programa Gajret i pored teških ekoihmtskih i materijalnih prilika nastavljaj ove godine s radom. Smatrajući popularna predavanja vrlo važnim faktorom u prosvjećivanju širi] slojevaipridizanjunjihovogkulturnog nivoa, uskače iz štampe sveska noVih Gajretovih preda’ su obradili naši poznali javni radnici i stručnjaci. Ta predavanja razaslaće se svima Gajretovim odborima i povjereništvima, sa posebnim uputstvima, da ih održe tokom idućeg ramazana. O ovoj akciji G laviff Odbor Gajreta upoznaće sve društvene jedinice i putern okružnice. Skrećemo pažnju svima Gajretovim odborima da izvrše organizaciju održavanja predavauja, čim ih do­ biju, kako bi ona postigla cilj za kojim Gajret teži. Izlaženje iista „Gajret 0 Glavni Odbor Gajreta je nedavno zaključio da za sada izdaje list „Gajret" jedamput mjesečno. Usljed toga je snižena pretplata sa 100 na 60 Dio. godišnje. Ovo sniženje važi od 1 jula 1933 godine. Pretvaranje lista „Gajret" u mjesečnik prouzroko­ vano je slabim odzivom pretplatnika i pomanjkanjem rada društvenih jedinica na populari&anju lista i prikup­ ljanju pretplata. Da bi se t) popravilo Gl. odbor je zaveo novi način sakupljanja pretplata, te je u tom pravcu zaključeno da se pri svakom Gajretovom Mje­ snom odboru osnuje povjereništvo lista „Gajret", i to između članova Gajretovih mjesnih odbora. Dužnost je povjerenika lista da prikuplja pretplate, da iznalazi nove pretplatnike i da se uopće stara o listu „Gajret" 340 u svome mjestu. O radu povjerenika ovisiće da li će list „Gajret" ponovo otpočeti sa izlaženjem 2 puta mjesečno. 0 ovome zaključku Gl. Odbora i sekcije za list „Gajret" upoznati su okružnicom svi mjesni odbori i povjerenici Gajreta, pa se i ovim putem umoljavaju da dostave Gl. O. imena povjerenika za list „Gajret kako bi im se [mogli dostaviti spiskovi pretplatnika iz njihovih mj«9ta kao i dugovanja pretplatnika. Sekcija za list „Gajret" je zaključila da se u buduće u listu donose fotografije samo novih Gajreto­ vih dobrotvora i utemeljača, u koliko to oni žele. Sve ostale fotografije donosiće se u tome slučaju, ako se unaprijed pošalje novac za izradu klišeja, i to naj­ manje 40 Din. Mole se sve Gajretove jedinice da ovo uzmu do znanja i da porade što više na prosperitetu društve­ nog lista. Gajretova godiinja zabava Godišnja Gajretova zabava u Sarajevu održaće se poslije ramazanskog bajrama, u subotu 3. februara (4 god. u Nar. pozorištu. Za koncertni dio prograove zabave otpočele su pripreme već ranije, pa se je nadati da će i ovogodišnja Gajretova velika zabava uspjeti kao i sve ranije njegove zabave. Mole se sva bratska društva u Sarajevu da gor­ njeg dana ne čine nikakovih priredaba. Gajretov zidni kalendar Prije nekoliko daua izašao je iz štampe Gajretov zidni kalendar u 2000 primjeraka. Cijena mu je 2 Din. po komadu, pa će se ovih dana razaslati na ra­ sprodaju svima društvenim jedinicama. Kalendar sa drži pored kalendariuma za sve vjeroispovijedi i „Imsakiju" za pretstojeći i dogodišnji Ramazan. Mole se sve Gajretove jedinice da otposlate im kalendare rasprodaju još prije Ramazana i da novac doznače Glavnom Odboru. Otvaranje dom aiiike Škole u Sarajevu U smislu zaključka prošle Gajretove glavne skupštine, Glavni Odbor Gajreta uputio je pretstavku Kr. Ban. upravi drinske banovine, kojom je molio da se za muslimansko ženskinje u Sarajevu otvori stalna domaćička škola. U smislu Zakona o nar. školama Kr. ban. uprava uputila je zahtjev opštini grada Sarajeva da ova votira potrebnu sumu novaca za prostorije, ogrjev i ras ^jetljenje ove škole. Gradsko poglavarstvo na svojoj posljednjoj sjednici u načelu je zaključilo otvaranje ove potrebne ustanove. Kr. ban. uprava odu. �Minist. prosvjete postaviće, poslije ovoga, nastavnike i odobriti kredit za izdržavanje ove škole, tako da će se ova ustanova vjerovatno u najkraćem vremenu ostvariti. Dostavljanje novca Pored svih zaključaka Gajretovih Glavnih skup­ ština i opomena Glavnog Odbora Gajreti, još uvijek se dešava da veći broj Gajretovih jedinica zadržavaju kod sebe društveni novac po više mjeseci iako se to jasno kosi sa društvenim pravilima. I ovim putem skre­ ćemo najozbiljniju pažnju svima odborima i povjere­ nicima društvenim da zavedu red u prikupljanju ma­ terijalnih sredstava ' i njihovom tačnom dostavljanju Glavnom Odboru, jer će Glavni Odbor u protivnom slučaju biti prisiljen da u tom pravcu aljkave odbore i povjerenike razriješi dužnosti i da funkcionere po­ zove zakonskim putem na polaganje računa. povjerenik Gajreta, imam matičar g. Pašo Rogo, ko­ jemu su prisustvovali gg. Omersoftić Alija vrijedni pretsjednik i Kemura Sulejman, sekretar Sreskog od­ bora u Foči, te Kurspahić Džaferbeg, član Mjesnog odbora Gajreta u Foči. Nakon klanjanja podne namaza održao je g. Ke­ mura Sulejman, šer. pripravnik predavanje o potrebi nauke i školovanja po islamskim propisima, posije če­ ga je proučen mevludi-šerif na narodnom jeziku, ko­ jega su učili gg. Kemura Sulejman, Kurspahić Džafer­ beg, Rogo Pašo, te Čengić Muhamedbeg. Poslije proučenog mevludi-šerifa g. Omersoftić održao je vrlo lijepo predavanje o Gajretu. У Брчком Ha 10/8 o. г. приредио je женски одбор у Брчком 'Гајретов женски теферич на имању г. X. Авдаге Кучукалика. Нист приход био je Дин. 522.— Бифе су куииле no кућама гђице Зекаја X- Хасановик Gafrelove priredbe и Месрура Кучукалик, a даровале су га одборнице и Mevlud Ženskog odbora Gajreta u Mostaru. чланвде Гајрета. Kao i svake godine tako je i ove Ženski odbor Ha 6 септ.| као на Гајретов дан, одржан je МевGajreta u Mostaru ‘održao proslavu rođenja as. — луд у мектеби-иатидаији. Шербе je даровала наша Mevlud u prostoiijama Gajretova internata. Prostorije агилна претсједница Шерифа X. Требинчевић. Доброinternata bile su naročito uđešene za ovu proslavu i вољне прилоге на мевлуду сакупила je гђа Ифета okićene ćilimima. Mevlud je Jjio vrlo dobro posjećen Глинчевић, који' су износили Дин. 306.—, док су отtako da su sve prostorije kao i avlija bile dupkom купних значака продале у вриједноотв од Дин. 77.— pune- Zahvaljujući našim članicama odbora red je bio У Модричу uzoran. Prije prelaza na učenje Mevluda, naša vrijedna Ha 20/8. o. г. приредио je Мјесни одбор у Модpretsjednica gospođa čamila, Kapetanović, održala je kratko predavanje o značaju Gajreta za naš muslimanski ричу теферич на Мајни, који je лијепо посјекен. Гоženski svijet. Tom prilikom je apelovala na prisutne сте je поздравио г. X. М. Соужић, и захвалио се на da se upišu u članstvo Gajreta ako se koje još nisu одзиву и посјети, те укратко рекао о дрошлоств, саupisale. Odmah se je prešlo na upis i upisano je 42 дашњости в будукности Гајрета. При том су се реgospođe. Mevlud je učila gospođica Dizdarević i svo­ дале декламације, ионолози и еоколсва вјежба, a на jim toplim i milim glasom izazvala mnogu suzu kod концу позоришни комад „Вукодлаци“. Вриједно je споменути. да су у извођењу ове заprisutnih. Poslije učenja Mevluda, svi prisutni bili su počašćeni kafom, cigaretama i šećerom. Na Mevludu баве судјеловале 2 Гајретове иитоиице в 4 Гајретова je palo 570 dinara. Po 50 dinara darovaše gospođe; пнтомца вз Модрпча. Оваквом успјеху ове забаве највека заслуга приVrgora, Ugljen i Riđanović; po 40 dinara: Hadžiosmanović; po 30 dinara: Kurtović, po 20 dinara: Agić, □ада сиједом проевјетном Гајретовом раднику и поKajtaz, Đikić; po 10 dinara Drače, Žoneić, Had rov ić, борнвку г. О. Мехлку, којв радв за добро в вадреднк Haeanbegović, Hadžiomerović. Muslibegović, Stupac, Гајрета од његова оснутка до данас. Свима приређивачима, дилетантнма в посјетиоOmeragić, Cišić, Karabeg, Fazlibegović, Alajbegović, Hrvić, Slipičević; ćemalović, Pavić, Korač, Komadina цима овог тефервча нека je овив путем вајљепша хваFazlibegović; po 5 dinara Vejzović, Hadrović, Mulavdić, ла и од драгога Бога најбоља плаћа. Ajkić, Krpo, Ćemalović, Šehić, Vejzović, Đikić, AlihoУ Фочи džić, Ljubović, Pekušić, Buljević. Ha инидијативу претсједнвка среског одбора I ovom prilikom smatramo svojom dužnošću da se najtoplije zahvalimo predsjednici gospođi Kapeta­ Гајрета у Фочв г. Оиерсофтика, одржана су у Фочи nović, koja je preuzela na se sav trošak oko Mevlud«. три Гајретова теферича в Једна вртна забава (заједничва) пвтомаца-ица Гајрета в ЕГросвјете у градском Hvala i živila! дарку. Забаву je отворио Тошевић Недељко, ст. високе Gajretov Mevludi-šerif u Jabuci коиер. школе у Загребу. Он je укратко изнио слвку U nedjelju dne 8. oktobra ove godine priredio досадањег подијељеног рада ових двају друшт&ва в je mevludi-šerif u Jabuci (31 km. daleko od Foče) узрока којв су га увјетовалв. 341 �\ У програму je даље оркестар „Гајретове гдазбе“ отсвирао Државну химну и још неке комаде, a потои je апс. трг. академије отпјевао снажним баритоном двијо пјесме ув пратњу гвтаче no г. И. Ченгићу, апсолв^нту уч. школе. Нарочвто je успјешно извео Сафет ЧенгиН „Дуду“ и гђпца Муфтвћ ионолог „Из начела". — Затии je прпказан „Светски рат“ са много воље и живости, a публика je све награђивала бурним одобравањем и аплаувом. Нослије тога je отпочола агранка са шаљивом поштом. У Тур. Јањарима Мјесни одбор у Турсквм Јањарииа приредио je Гајретов теферич на 24 септембра о. г. на брду „Корајкик" са овии програиом: Поздравну ријеч одржао je Салих еф. Мумвновпћ, имаи и претсједник Гајрета, „Престолонасљеднику Петру" декламовао je Човвћ, уч. IV. разреда осн. школе. Предавање о Гајрету одржала je учвтељица Садија Шерифовик, секретар одбора Гајрета. Теферич je био врло лијепо посјећен, нарочито je било много виђенијих гостију из Бвјељине, Угљевпка и сусједних мјеста. Ha теферичу je приређена пјешачка трка, пузање^уз јелић и нишан. За вријеме теферича свирали су свирачи из Бијељине Чист приход бао je 636.50 / O ko теферича нарочито сј/ се трудили одборнаци гг: Мујага Корајквћ, Абдурахман Имамоввћ, Реуф Муџпћ, те г ца Шерифовић n г. МуминопвН, вмаи матвчар. v .. , .. ;• '' A takva sudbina bila je sudbina Mustafe N. (3išića. Mustafa Čišić potiče iz ugledne muslimanske familije. Još zarana kao mladić, ističe se u društvu rahm. pjesnika Osmana Đikića i piše članke u ta­ dašnjem opozicionom listu „Musavatu*, članke koji odišu borbenošću protiv Austro Mađarske i koji odaju Mustafu kao izrađenog i izrazitog nacionalistu. Mustafa sa rahmetli Muhamedom Velićem sudjeluje kod osnivanja srpskog sokola „Obilić“ i prvi su bili vježbači muslimani u sokolu. Njegov rad u našem Gajretu prije rata bio je zapažen. Rahmetli Mustafa bio je saradnik i lista „Gajret". U ono doba kada je naci­ onalni r&d bio skopčan sa velikim opasnostima, Mustafa sa svojim drugovima razvija srpski bajrak u Mostaru i neustrašivo se bori za nacionalne ideale. 1 kad je svjetski rat buknuo, kad je nastalo najveće hrvanje svijeta, Mustafa je ostao nepokolebljiv i godine 1914 boraveći u Sarajevu kao činovnik Srpske banke, daje konačište u svojoj kući atentatoru Muhamedu Mehmedbašiću. I poslije izvršenog atentata, Mustafa u društvu sa Husom Šarićem omogućuje Mehmedbašiću bijeg iz Sarajeva. 1 zbog toga je bio proganjan od austro-mađarske vlasti doživljujući poniženje i uvrede. I tek godine 1918, kada su se realizovali nacionalni ideali i kada su se razišli gusti ratni oblaci i kada je sunce slobode obasjalo hercegovačka brda, Mustafa se baca na drugo polje rađa, na polje socialno-ekonomsko. On prvi daje inicijativu u Mostaru za osnu­ tak zadruge državnih službenika. Tako on postaje prva truba novih savremenih i najopravdanijih ideja i naš Naše rah m e ilije prvi krčitelj novih uzbrdnih puteva koji još ni danas nisu ugaženi. Njegov rad na širenju zadružne misli među samoupravnim činovnicima i službenicima je vrlo značajan i vrijedan. Kao šef finansiekog odsjeka Ima sudbina koje su odista nezaslužene, skoro Gradske opštiue on je organizovao u zadrugu sve nevjerovatno tragične. opštinske Činovnike i službenike. Sve svoje slobodno Umrijetilu najboljim godinama, umrijeti onda kada vrijeme, znanje, okretnost, taktičnost posvetio je našoj bi u stvari trebalo živiti, sigurno je tragično. Provesti zadruzi i zaslugom njegovom i njegovih prijatelja, od svoje đjetinstvo, svoju mladost i život u napornom, jedne male zadruge stvorena je danas velika i ngledna uvijek predanom, uvijek istrajnom izgrađivanju sebe, zadruga sa razgranatim poslovima, sa kojim se mi u pripremanju jednog boljeg života; peti se Ijestvama slobodno ponosimo. Zbog toga svoga rada on je Član ličnog rada i lične vrijednosti od onoga prvog stupnja uprave zadruge sve do godine 1927, kada je na kon­ u tami skromnih početaka, do ovoga posljednjeg na gresu zadruga u Sarajevu izabran za člana uprave vrhu, u svjetlosti punog uspjeha jednog čovjeka od Saveza, gdje ostaje sve do svoje smrti. Neobično inte­ akcije i rada, na kojega možete mirne duše ostaviti ligentan, radan, vrijedan, preduzimljiv, on je ulazio u čitavo jedno pređuzeće, kao što je mostarska opština, sve poslove Saveza, od onih najprostijih do onih ш јuspjeti u životu, ako je uspjeh u tome, da svaki po­ složenijih. Sve je radio savršenom korektnošću i pe­ sao koga se prihvati odista napreduje, i ako za taj danterijom. I svaku Gajretovu akciju izdašno je potpomagao. Mustafa je jedan od osnivača i pjevača na­ uspjeh imate da zahvalite u glavnom samom sebi svome radu, svojoj obrazovanosti, dočekati da život šeg pjevačkog hora. Iako boležljiv i zaposlen, on je otvori svoje široke svjetlije i pune najljepših nada vidike, ipak uvijek prvi dolazio na probe. Bez reklame i i tada pasti kao olujom oboreno stablo, tada biti smrću pretenzija i kao živa opreka narodne inteligencije, rah­ pokošen — nezaslužno je, nevjerovatno i svirepo tra­ metli Mustafa je ušao u naš javni život i svoj .m vrije­ gično. dnošću i stvarnim radom skrenuo pažnju na sebe. I M ustafaN .C išit 342 �Ovakovi nesebični radnici su velika potreba naša u današnje vrijeme, u vrijeme grubog materijalizma i ružnog egoizma. Pa ko se još sječa Mustafe sa Gajretovih zabava, Mustafe sevdalije i njegova glasa i pjesme.? Prestao je da pjeva i da nas razveseljuje za uvjek. Naš tj.'ki fatum, Mostar odavno nije vidio tako veličanstven spro­ vod kao što je bio Mustafin. To je najbolje pokazalo šta je značila ličnost Mustafina i koliko je bila cije- njena i poštovana. Na grobu u ime Saveza zadruga u Beogradu i mostarskih nacionalnih društava, završio sam govor ovako: „Smrt Mustafina je gubitak, težak i dubok za zadrugarstvo, za Gajret i za ostala nacionalna mostar­ ska društva, jer je Mustafa sijao sjeme nacionalno i zadrugarsko i zalio ga svojom krvlju, tako da će ono donijeti ploda, ploda duha i ideja, koje pobjeđuju i ko­ je će jednom za vječno pobijediti. Mustafi, nacionalnom revolucionaru, zadrugaru, Mustafi, drugu i prijatelju neka je rahmet.“ Hatma za dužu Gajretova Legatora, rahm. Mehmed ef. Karamehmedovića. Prije dvije i po godine, u aprilu 1931, svra­ tio јб na sebe pažnju svih Gajretovih radnika, gest poznatog prijatelja i saradnika Gajretova g. Dra Hamdije Karamehmedovića, tadanjeg upravnika Drž. bol­ nice u Sarajevu i sadanjeg ministra. Tada je g. Dr. Karamahmedović položio u gotovom na blagajni Gajreta 10.000'— dinara sa molbom da Glavni odbor Gajreta upiše u svoje knjige njegova brata rahm. Mehmed ei, prilikom 2 godišnjice smrti, kao Gajretova velikog dobrotvora (legatora^. Na tu gestu g. Dra Karameh- Užesnlcl pri hatma-dovl rahm. Mehmed-efendije KaramehmedovUa medovića redakcija našeg lista naročito je ukazala u broju „Gajreta" od 16 aprila 1931 god., saopštavajući da će društvo Gajret svome velikom dobrotvoru uz pripomoć rodbine i prijatelja, podići skroman spomenik na mjestu gdje je sahranjen, na Grlića brdu (Bakije). Tim povodom, a na dan dvogodišnjice smrti 9. aprila 1931. Gajret je priredio svome velikom dobrotvoru hatme dovu u Begovoj džamiji, kojoj je prisustvovao veliki broj rahmetlinih i Gajretovih prijatelja. Obećani spomenik bio je završen istom krajem septembra o. g. Tim povodom Gajret je ponovo pri­ redio učenje hatme svome legatoru, a hatme-dova je zakazana na groblju, kod spomenika, za nedjelju 8, oktobra o. g. Toga dan u 10 sati prije podne iskupio se kod spomenika lijep broj Gajretovih radnika i pri­ jatelja, uleme i inteligencije kao i pitomci Gajretova muškog internata na čelu sa svojim upravnikom. Hat­ me dovu je proučio kod samog spomenika poznati sa­ rajevski kurrah i hatib Begove džamije g. Hafiz Esad ef. Sabrihafizović. Po završenoj dovi stupio je pred spomenik pitomac Gajretov, maturant Biščević Smail, koji se ispred Gajretove omladine zahvalio rahmetliji veoma toplim govorom, u kome je među ostalim rekao ovo: »Ovom prilikom smatram za dužnost, da se ispred svih Gajretovih omladinaca, u znak zahvale i dubokog poštovanja, sjetim jednog od naših najvećih rahmetlija, a uz to našeg velikog dobrotvora rahmetli Mehmeda Karamehmedovića. — 343 �Rijetki eu ljudi koji su u stanju da ве izdignu iznad svakidašnjeg života, da izlete iz vremena u kom se nalaze, a naročito su rijetki cni koji svoje lične interese, čak i svoju egzistenciju daju za interese i dobro društva. Jedan takav čovjek, koji je davao više nego se može očekivati, višo nego je mogao, a za, opče dobro, bio nam je rahm. Mehmed ef. Ovo nisu' samo liječi, ovo su činjenice, koje se najbolje čitaju iz njegovog života. Rođen je u Trebinju 1870, osnovnu školu učio je u rednom mjestu, a dalje školovanje nastavio je u našem Sarajevu. Ovdje je 1889 god. završio i učiteljsku školu. Time stupa u red naš h pr­ vih bosansko hercegovačkih prosvjetnih radnika, koji su izveli, naročito naš muslimanski svijet, iz učmalo­ sti i neznanja ua put prosvjete i napretka. Kao Učitelj počinje svoj rad u Doboju a nastavlja u Tuzli i Sara­ jevu. Pošto se istakao svojom spremom, pedagoškim t lentom i svojo n velikom agilnošću, država ga šalje na višu pedagošku školu u Beč. Nakon 4 godine vra­ ća se i bi namješten kao nastavnik trg. škole u Saraji vu, a po tom u Brčkom. — U to doba rađa se i Džabićev pokret za kog se rahm. Mehmed živo iuteresuje i sv.ki dan kradom prelazi Savu da se dočepa listova BSrbobrana“ i „Za­ stave," koji su donosili avey najtanje pojedinosti o pokretu. Ovo njegovo interesovanje za antiaustpifški po­ kret nije moglo proći nezapaženo i mladi profesor bi penziouisan u naporni svoje najbolje snage. To je njegov prvi veliki gubitak, kom iz dana u dan prido­ laze sve veće žrtve na oltar narodnog dobra. Poslije penzionisanja nastaju teški dani u Mehmedovu životu — i on prebježe u Tursku. — Mehmedova čežnja za rodnim krajem bivala je sve veća. Najzad, p moću velikog političkog upliva njegova mlađeg brata, jednog od najvećih i najagilnijih pionira Gajretovih ideja — ministra gosp. dr. Hšmdije on se vraća u svoju dragu domovinu i nastavlja svoj prosvjetni rad i ističe ee kao dobar radnik našeg dr»_ gog .Gajreta. Svoj život završio je 9 aprila 1929 god. u sara­ jevskoj bolnici, sa posljednjom željom da bude upisan u red velikih'dobrotvora Gajreta. Ova bi želja ostala samo jedna obična neostva­ rena želja čovjeka koji je nije mogao sam ispunit , da nije b la iskazana čovjeku koji je svjestan svoje dužno­ sti i prema sebi i prema svome bližnjem — svome bratu i prema društvu. Ovu svojti želju rahm. Mehmed otkrio je svome bratu Hamdiji koji je odmah bio spre­ man da je izvrši. Upisao ga je za legatora Gajreta i podigao mu ovaj spomenik, ovaj jedini ostatak ljudskog života i time je ime svoga brata ucrtao u trajna naša sjećanja. — — — — Neka nam ovaj primjer, samopregorjevanja i žrtvovanja za opšte dobro lebdi vazda pred očima i neka nas podstrekava ii našem radu i onda kad nam se na put stavi ma kako velika zapreka. — ЗД4 A sad Mehmed ef., primi ovaj posljednji pozdrav naš ј našu najveću želju da te Svevišnji Alah nagradi za one patnje što si ih preživio na ovom svijetu: ДОеka ti je zemlja laka i neka te dženetske ljepote kile.“ "Po završetku govora pitomca Biščevića, prisutni sii tronuti osjećajem pieteta prema rahm. Mehmed ef. proučili ’^Fatihu« 'za njegovu dušu i razišli se. Rahmetullahi alejhi! Rahmetullahi alejhi. Početkom oktobra o. g. zadesio je težak uđkrac familiju našeg prijatelja g. Asim ef. Brajića, šer. eudiju u Travniku. Njegov-imrM ustafa u kojeg je polagao najveće nađe-'i ,koji je bio njegova najveća radost, u devetoj godini života, preselio je na ahiret. Smrću, ma­ log Mustafe i Gajret gubi svoga dobrotvora. Njegov vrli otac upisao ga je za dobrotvora Gajret* još prije nekoliko godina i on je imao da bude jedan od bu­ dućih pionira Gajretovih. Neka je porodici našeg dobrotvora naše iskreno saučešće a mladom Mustafi želimo firdevsi-^ladženet. Upis dobrotvora i utemeljaia Gajreta Od jula mjeseca ove društvene godine upisaše se za dobrotvore Gajreta: iz Pećigrada: Hasan Mujezinović, učitelj i povje­ renik Gajreta, a za utemeljača g. Mehmed Omanović opšt. bilježnik iz Trnova: Hasan ef. Buturović, nadzornik dru­ mova i povjerenik Gajreta i Alija Karović iz Bos. Broda: Ismet H. Agić iz Ljubinja: Hamdlja Serdarević, trgovac, Aziz Serdarević, činovnik, Habibe h. Serdarević, udova rahm. Husage, Nikola Drapić (Žabice) i Vukan Hamović (Kotezi). iz Stoca: Zulejha h. Grebiđela, Omer Premilovac trgovac, Muhamed Ljubović, šk. nadzornik, Fatima h Ljubović, Šefkija Mahić i Zehra h Mahić iz Biieljine-, Derviš Lipničević, trgovac; Šefket h. Pašić . ■iz Sarajeva: Ing. Milan Šorak, Dobrivoje Cukavač, Ing. Tomić ГJosip Krasny učitelj u Plaličevu. Gradačac: Dr. Mento Salom, sr. sanit. referent DugopOljana: Hamdo Gudžević ŽepČe: Semsa Mulalić, učiteljica i pretsjednlca Gajreta i Džemka Babinjac iz Dorfulije (Južna Srbija): Mustafa Čamdžić, učitelj i povjerenik Gajreta iz Tuzle: Ing. Jozef Farnik, upravnik rudnika „Majevica" i Mehmed S. Čičkušić iz Šerića iz Banjaluke: Ilija Trifunović, pretsjednik Nar. odbrane. ispravi! U članku gospodina čedomila Mitrinovića; „Mehmed Ali paša Rizvanbegović-Stočević", koji je objavljen u broju 20 „Gajreta", potkrale su se nekoje krupnije greške koje kvare smisao. Tako, mesto „duhađinski" treba „dukađinski", mesto „etički", treba „etički", a mesto „crteži" treba „ki'peži". �G r a d s k a Š ie d lo n lc a ________općine gra da Sarajeva Temeljna glavnica 40.000 000- Dinara Čekovni račun kod Poštanske Štedionice fili­ jala Sarajevo broj 2173. — Bavi se svim po­ slovima koji zasijecaju u bankovnu struku. Osim toga ima svoju Z A LA G A ON C U I koja daje /.ajmove na zlato srebro i ostale dragocijenosti uz najpovoljnije kamate. m m B anka Gajret d. a , S arajevo '/// v" /" /" /// /// /// Od čiste dobiti daje 6% KU LTU R ­ /" NOM I PROSVJETNOM DRUŠTVU / " /" „GAJRET". /" /" Sve doznake u domov.ni i inostranstvu o /" bavlja Banka Gajret najbrže i najkuiantni- // "" Uloške ukamaćuje najpovoljnije i ispla // / /'/ čuje iste u svako doba. akcijski kapital Oin. 40,000.000'- Rezerve Din. 2,ооо.ш;о'Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovlaštena je za tr­ govanje sa valutama i devizama Zavod je također i pupilarno osiguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podupire razne kultur­ ne i humanitarne ustanove штшшштшштштшш Islamska iiestiška u S a r a j e v u izrag ju je s v e u š t a m ­ p arsk u stru k u sp a d a ju će p o slo v e b r z o Jeftino I ukusno Ш /'' ///"/ U s v a č ije m je interesu đa s v e potrebne tisk a ­ n ic e n a b a v i kod Islam ­ s k e d ion ičk e šta m p a ri­ je u Sarajevu. �G a j r e lo v a 1 R e g is t r o r a n a je 4 f e b r u a r a 19 3 3 g o d in e B ro j z a d ru g a ra p o p e o se n a 799 , a b r o j u p it a n ih u d je la iz n o s i d o d a n a s p r e k o 2009. v- N 7 • , Cilj Gajretove zadruge je da putem samopomoći sav naškućni i domaći pb<t postavi na zdravu zadružnu bazu i da na taj način izvrši naš privredni preporod. Zato je dužnost svakog svjesnog muslimana da pomogne ovu akciju sa upisom bar jednog udjela u ovoj Gajretovoj zadruzi. Jedan udjel stoji samo 100 Dinara, a može se otplatiti u 10 mjesečnih rata po 10 dinara. Na taj način je omogućeno svakome, pa i onome siromašnijem, da postane zadrugari da pomogne ovu plemenitu akciju koja će u budućnosti naš nezaposleni svijet spasiti od ekonomske bijede i siromaštva. Apelujemo na članove da se nastoje da ne može sve Gajretove radnike, prijatelje i upisuju u Gajretovu zadrugu i da ostane niko izvan zadruge ko god da upiše bar jedan udjel. Gajretova zadruga bavi se i svim vrstama štednje. Kao vrlo zgodnu vrstu štednje ističemo štednju za štipendije i miraz. Uskoro će se Gajretova zadruga početi baviti i sa ostalim granama poslovanja, � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama 1933 Description An account of the resource Br. 3-4; 12-13-16; 19-21 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1933 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 27065862 IIIF Item Metadata UUID fce3070c-772c-4fd7-98b2-e8cbf2b83467 https://kolekcije.nub.ba/files/original/832be37dbde66f9d6ac2cf0c480f2964.pdf b4611fb359b91871db63f122a5ca721a PDF Text Text САДРЖ АЈ: Edib Hasauagić: Gajret u sukobu generacija * * « Кад бројеви потврђују историју Хамза Хуио: Школовање под туђнном од Анекснје до Ослобођења Халид Дгглдар: Напаст Мује Омербашића Hanu! ija Mulić: Na brdu Hira (pjeema) Саит Оуаховац: Гата ми циганка (пјесма) Фуад Слииичевић: Поводом једне књнге о Мостару* Narodno zdravlje: l)r. lla jrudin Džananorić: Q potrebi zdrav^ stvenog prosvjećivanja Gajretov privredni preporod, piše prot. Šefkija Buhić\ Ideje * vodilje - Могу ли оаспвјети наши пословн балкаиским споразумвма — Zemljište i njegovi sastojci — Ne zaposta­ vljajmo ućni obrt — Naše je zdravlje i u avliji — За тр говце извознике З А Н А Ш У Д Ј Е Ц У : Најмлађн Гајретов утеме.Ђач (уз слику) — Сетите се спротпње — Кез памети нећеш мети — Дјевер и невјеста (народна пјесиа) — Mubareć «eče — Na Bajram — Strpljenje — Šala Г А Ј Р Е Т О Б Г Л А С Н И К : Proslava rođendana Nj. V. Kralja u Muškom Gajretovom internatu u Sarajevu — Гајретове приредбе: Гајретов мевлуд у Џивару — Гајретов иевлуд у Караули (срез Травник) — Gajretov mevlud u Višićima — Veliki Gajretov Mevludi šerif a Popovu mostu — Гајретов теферич у Билећи — Gajretov teferič u Gacku Visokom, Umoljanima, Derventi i Bjelimiću — Наше рнхаетлијо; Мерхуи Абдулах еф. Соколовић из Дервенте — Хаџи Хаиидага Кушљугић — Захвала Гајрету — Лијепа пазкња према Гајретовпм пиТомцима — Razne vijesti; iž Trebinja, Sarajeva, ftipfta, BrŽkog, Bijeljine, Berana. Доброво.гни при лози: iz Bos. Gradiške, Rogatice i Plana • Утемељачп Гајрета Ч 1 ЈА Н У А Р С Д Р А Ј Е В О 1934 V БРОЈ 1 Иидаје Главни од<5ор Гајрета у Сарајеву Главии н одговорни уредник: ХАМИД КУКИЋ ( »i l.. i ■ �O g l a š u j t e u listu ,,GAJRET“ Гајре т, л и ст д р у ш т в а Г а јр е т а излази св аког 1. у м јесецу, a цпјена м у je ea н аш у О таџбину 60 д и н а р а н а г о д и н у , a s a све остале земље преко гр ан и ц е 120 динара. Ђ а ц и Г а јр е тови питомци добивају лист у пол а цијене код Г л а в н о г О дбора или код у п р а в а Г а јр е т о в и х кон викта. В ласн ик друш тв о „ Г а јр е т и — О дговорни у р ед н и к : Х ам ид К у к и ћ . — З а нпчку ш там парију одговара ди ректор А бдурахман М ешић. И слам ску дио- V �БРОЈ 1 ГОД. XV Сарајево, 1. јануара 1934. -л Edib Hasanagič Gajref u sukobu generacija Osnovan 1903. g., G ajret je sada navršio tr decenije svoga plodnoga djelanja. Radeći kroz sve to vrijeme po unaprijed utvrđenim princi­ pima, koji su bili uslovljeni duhom vremena, t. j. koji su se morali mijenjati prem a vremenskim potrebama, društvo je, u svojoj namjeri da p re ­ dano služi ciljevima jugoslovenskih muslimana, često puta nailazilo na ‘velike prepreke i’ teško­ će najviše zato, što je pretstavljalo jednu savremenu kulturno-prosvjetnu ustanovu u jednoj srp-" dini koja je imala, poglavito u početku rada društva, izvjesne zastarjele 1 nesavremene poj glede na život i svijet. Baš iz toga razloga što je G ajret sa svojim novovjekovnim principima života i rad a izvodio ibuslimanske narodne mase iz njihovih predrasuda, vrlo je interesantno por sm atrati odnos sredine prem a društvu, odnos koji je nastupio tim neminovnim sukobom dviju generacija, sukobom „m ladih" i. „starih". Sukob generacija, pokoljenja, potpuno je prirodna stvar. Kao u svom prvom obliku, on se javlja u samoj porodici, koja pretstavlja prvi i najprimitivniji oblik zajednice, organizovanoga društva. Poznato je da dijete obično do 14. go­ dine života, gaji prem a svojim roditeljima jednu neizmjernu ljubav. Ono u njima tada vidi sama savršenstva, bića koja sve znaju i umiju, koja su nepogrješiva. Roditelji za nj u tom vremenu pretstavljaju jedan nedostiživi ideal i autoritet, ona se osjećaju srećnim pod njihovim moćnim okriljem. Međutim poslije toga vrem ena, u dobu sazrijevanja, kada dijete postaje svjesno svoje ličnosti, kada u njoj otkriva ono svoje Ja, kada počinje da razm išlja o sebi i da cijeni sebe, tada ono počinje i da sum nja u ono u šta je prije tako slijepo vjerovalo. Smatrajući sada da i ono nešto pretstavlja i sumnjajući u onaj roditeljski autoritet, dijete uviđa da su i roditelji obični smrtni ljudi, sa svima njihovim vrlinam a i ma­ nama. I dok ono razmišlja o sebi i drugima, dok traži opravdanja svojim zahtjevima i postup­ cima, dotle roditelji nastoje da u očima djeteta ostanu ono što su prije bili. I tu nastaje sukob. P renijet u oblast politike, umjetnosti i na­ uke, taj sukob je mnogo izrazitiji, uočljiviji. Tu se uvijek zapažaju dvije struje: ,,stari“ i „m ladi", konservativci i liberali, koji zauzimaju jedni pre­ ma drugim a svoje posebin- stavove: prvi se bore za postojeći poredak stvari, za utvrđene vrije­ dnosti, koje oni ne mogu da napuste, je r one znače njihov duhovni i m aterijal’! život; drugi su progresivni, oni teže za izmjenom toga po­ retk a stvari i traženju nr-vjh vrijednosti dolaze često u zablude odričuć1 ..starima" svako p ra­ vo, kao i ovi uostalo.n njima. Pravilo je pri tome da su i jedni i d~'igi uporni, teško napu­ štaju ono što zastupaju. Ako se naposljetku spo­ razum iju, dođu do nekog kompromisa u izvje­ snom pitanju, a taj kompromis zastupaju i cr koji umiju da nađu jednu sredinu u tim suko­ bima, onda to tek pretstavlja nap-e i'.c i jednih i drugih. Sukobi dvaju pokoljeni.i ? \ dakle uslov za napredak jednog naroda, i ^ tome baš i jeste njihova neophodnost i vaz:.ost, jer osta­ viti za stalno stvari onakve kakve jesu, i pored njihove necjelishodnosti, pustiti d a masama za­ vlada konservatizam s jedne, i ne usvojiti oči­ glednu praktičnu vrijednost nečega i za duh toga vrem ena, samo zato što je to proizvod pro­ šlosti s druge strane, znači stvoriti zastoj i haos u kulturi i napretku. Osnivanje G ajreta 1903. g. izazvalo je ra ­ zumljive sukobe „m ladih" i „starih." Jugoslovenski muslimanski elemenat u Bosni i Hercego­ vini živio je tada u mnogome (pa i sada uneko­ liko) životom čije su osnove bile predrasude, razni rđavi običaji i tradicije, shvatani često kao vjerske dogme. LI nepoznavanju suštine islamske nauke, propisi Islama tum ače se u najviše slu­ čajeva u najgorem smislu, a duhovni razvoj ima 1 �uglavnom određene granice i oblike — što u ku ltu ri i nauci znači zastoj i nazadak. U svemu se poziva na vjerske propise u kojima se onda zapostavlja njihov pravi značaj i praktičnu vri­ jednost. Život je uokviren, šablonski, i sve što se zbiva iza njegovih okvira, m ase se ne tiče. Uslijed toga svaka reform a koja je išla za pro­ mjenom takvoga života, da bi unijela u nj duh vrem ena, ako nije bila već unaprijed osuđena na propast, nailazila je na jak otpor. Jer psi­ hološka je činjenica, da se ljudske misli, ako se samo održe izvjesno vrijem e kao tačne, oba­ vijaju osjećanjim a prijatnosti i iz njih se onda teško izlazi. U ovome slučaju m asa je bila to­ liko eaživljena s načinom svoga života da je radije napuštala rodnu grudu nego da bi popu­ stila onome što je vrijeme ba sobom nosilo, a u čemu je ona gledala samo napuštanje vjere. Na to su je, uostalom, podsticali i ekonomski razlozi. Uloga koju je tek osnovani G ajret imao d a odigra u ovakvoj sredini, .bila je vrlo teška. Program društva: nacionalno osvješćenje, kulturno-prosvjetni i socijalni preporođaj m uslim anskog elementa, padao je narodu prilično teško, pošto nacionalno nije bio opredijeljen, a kulturno-prosvjetno vrlo zaostao iza naprednijih inovjeraca. Riječju, nalazio se na jednoj opasnoj prekretnici. Tako, p rim jera radi, u bosanskom saboru poslanici-muslimani izjašnjavali su se dugo protiv p o hađanja osnovne škole od stran e m uslim anske ženske djece. / u ovom prvom trenutku svogu rada, Gajret je pretstavljao organizaciju „mladih*, naprednjake i liberale u očima „starih*. To je vrlo značajan momenat njegove borbe, jer je značio onaj sukob dviju generacija, od kojih su i jedna i druga bile vrlo uporne. Poslije O slobođenja rad je bio mnogo ola­ kšan. Ali s političkom slobodom i nezavisnošću nisu se istovrem eno prom ijenila i shvatanja o novome životu na koji не jo š uvijek skeptički i nepovjerljivo gledalo, iako se uviđala neopho­ dnost prom jene. To se unekoliko vidi u razvoju posljeratne m uslim anske štam pe, gdje se mnogi listovi i časopisi ne m ogu da održe najviše stoga što su idejno bili opredijeljeni prem a jednoj od gornjih dviju struja. Usljed toga protivnička 2 strana zapostavlja list i on kao takav može da opstane sam o uz velike m aterijalne žrtve ili se obustavlja. Tom e ima i drugih uzroka, ali ovo ističemo radi gornjih sukoba koji se u štam pi zapažaju. R aspravlja se o njim a javno i mnoga životna pitanja o kojima prije nije sm jelo biti ni riječi, je r su bila postavljena nekim p ređ ašnjim vrhovnim autoritetom , dolaze na dnevni red: pitanje vjerske i svjetske prosvjete, način nošnje i žensko pitanje, p itan je vakufa, p o p u la r­ nih predavanja, zad ru g arstv a i£privrednoga ži­ vota, uopšte pitanja koja zadiru u savrem eni život. 0 svemu se rasp rav lja vrlo žučno između ilmije i inteligencije (kako se ti protivnici dijele), bez uzajamnog razum ijevanja i poštovanja, što inače znači vrlinu u traženju kom prom isa. S pokretanjem posebnih listova („R eform a") i pi­ sanjem brošura, razm im oilaženja se ispoljavaju u krajnjoj mjeri. I šta na k raju biva? č ija je ubjedljivoet razloga pobijedila: konservativaca („hikm etovaca") ili liberala („kem alista")? Riješenje toga pitanja izvodi i form uliše G ajret, i ono što je u tome najvažnije je ste baš ta.činjenica, d a Gajret postaje neka sredina u sukobu mu­ slimanskih generacija, on izmiruje gledišta, ukoliko ona nisu tačna, i iznalazi kompromise, koji znače napredak *i koji pretstavljaju pravi duh islamske nauke. G ajret je dakle onaj idealni su d ija kojemu svako prilazi s poštovanjem i pouzdanošću, uvje­ ren da će tu naći zaštitu i pravilno riješenje. To se sve najbolje vidjelo prilikom 2 5 — godišnjice G ajretova rad a, kada je bio sazvan, inicijativom društva, kongres m uslim ana intelektualaca, radi riješenja svih spornih aktuelnih pitanja. To je drugi i najvažniji tren u tak u G ajretovom rad u , a za daljni i krajnji uspjeh nade su pouzdanije. Rezim irajući izloženo želimo naročito da naglasimo značaj sukoba u smjeni generacija. Njegov pravi rezultat po napredak n aroda jeste um jesni komprom is. I danas, poslije trid eset go­ dina G ajretova rada, može se sa zadovoljstvom konetatovati, da su jugoslovenski m uslimani u svojim izrazitim i jakim sukobim a, taj kom pro­ m is našli baš u G ajretu. S tim je njegova mi­ sija dobila svoj pravi izraz i ostaje jo š d a se njegova akcija unese podjednako u sve naše pokrajine u kojim a žive muslim ani. To zavisi od dotičnih G ajretovih radnika, ali o tome d ru ­ gom prilikom . �Кад бројеви потврђују историју Онда су ствари, о б и ч н о , ЈасниЈе. 0 идеологија Гајрета било je много п у т а илпЗтврдоглаво. гоП а ипак, и у том периоду вора, како на овом мјесту, тако, у виш е ва- сукоба св а и јаве, традиција из ропства и врата, и у осталим органима наш ег јавног, сугести ја и8 слободе, ваблуда и прижељкиa нарочито, културно-просвјетног живота. вањ а, — он a корјевитост, битност и начелТим више je било ријечи, ласкавих и похвал- ност идеологије Г ајрета, вије била начета ви Ш1Х, ш го идеологија Г ајрета није од данас, д о та к в у та опш том помјереношћу. Муслиманни од јуче, пи од прекјучер. Дочекавши, у ски живаљ, скупљ ен у редоввма Гајрета, висвојпм остварењима п ревултатима и јуба- је се дао омести ничим пролавннм у полиларна тр в деценија, она je, са свим ра8умл>иво, т и ц а нити политичким тревутцим а. Корјенивезала три временски разнд периода у ж и- тост рахм. Ђ икићеве ковцепције, остала je во ту муслимана: период национално поли- једра и отабилва, и још уввјек довољво сотачко г рада; период национално-револуцио- ч в а ea обнављање вви ц и јатвве, остала je сув ар н о г рада и, потоњи, период нацаонално- гестивна у владањ у осјећањ ем и духом ваку л ту р во г и, саобразно послијератним при- ших маса. T a спонтаност у прихватањ у ликама, социјално-привредног. овакве идеологаје огледа се најбо.ље п на Могло би се рећи, да су ти периодп бројеввма, који нам се нуде погледу и расггачво одређенв према политичким и исто- матрдњу, кад их промотрвмо кров годвш њ е рпјским догађајвма посљедн>а три децевија, в з в је т т а је неколвко м и в у л ах радних годпва Г ајрета. Ти бројевв укавују в а два момента: у ж ивоту наш ега иарода. Т ако посматрано, остваривање идеологије в а сввјест о потребв зачл ањ авањ а у Г ајр ету одговарањ у својпм члавсквм дуж ностим а, Г а јр ет а, кретало со je, времевски, овако; П рви период, од оснввањ а до Б алкавских и н а свесрдвост у матервјалвом пом агањ у ратова, од 1908. до ^јИЗ'., као етапа нацво- Г ајрета, у свама првлвкам а које с у sa то налво-политичког рада, 8ачетог, настављ еног биле најподесније. Т ако су ти бројеви најванимљивији и и ф орсиравог у одлучној ковцепцији рахм. Османа Ђ вкоћа, взра^еној у срцу и осјећањ у. најубједљ иввја ондје, гдје в сказу ју приходе Ta ковцепција била je толико убједљ вва и од редовве члавари ве и од вабава и првребескомпромисва у својој начелности, толико даба a s годиве у год аву . Тп бројеви со најупоредна са историјским и политичким до- рјечитвје встичу у најновијем, трећем перагађајпм а у наш им крајевима, — да се нпје оду рада Г ајрета, у равдобљу од 1928. до дала нв могла поколебати пикаквим првмје-' данас, од када су се сви Г ајретови радвици сама или нивелисањима чисто политичке, та- и невмарв, члановв и пријатељ а, сповтано чвије иолитичарске, природе. Kao таква, сте- в једнодуш во, ваш л а на л в вв ји корјенптостп г в у т а и дисциплин овава у строгој начел- и одлучвоств и8 оних завосних дава првог вости, та идеологија je остала битна у Гај- периода. П уствмо, дакле, да бројеви потврђују р ет у ; остала je овај корјен и овај сок, који je вовим прегвућим а и стремљењима давао всторију, да je освијетле, највјер ввје u вајснаж ве импулсе подрж аване ив вдраввх со- ефикасвије: Р адв а годива 1926-27. исвазује 52.207.— кова првог, настајвог периода. Д р у ги период саставл»ен je ив бола и д в вара од редовне чланариве, и 193 878.— поноса нације, ив њ еног падањ а и дивања, динара од вабава и приредаба; Р ад в а го д в в а 1927-28 исказује 44.901.— у равдобљу њених исторпјскнх перипетија. To je доба од 1914. до 1918., и доба од 1918. динара в 247.9О 6Јд0в.; Р а д н а 'г о д 0в а 1928-29. аскавује 81,303.— до 1928. прво доба робовања, бола, и, друго, доба повоса, у општем хуку и полету, ea- Д0Н. 0 297.194.— дин. носу u у8ди8ањ у вацион алво-културвом у Ц 0Т0рали смо ове тр в радне годвне у ослобођеној Отаџбинв. У опш тој пометевости Њ0ховим прпходвма од редовне члаварп ие и натпег ирвог п о л и т и ч к о г деценоја ни Гајре- од забава в p a sa 0x сличвнх праредаба. А лв, това пдеологија вије бпла пош теђена од по- бројева, којв сљ едују, 08 го до ш та ч е тв р а, мјерањ а ye програме који су трч ал и један до овог посљедњег, внатно се р ав л ак у ју , упоред другога, магловито или проиввољво, право ефикасао отскачу од пом ен утах, a на неодлучно или непромвшл»ено, непримјетно тај начпн пруж ају в јерну сл вку и сјајно 3 �оглодало усиона и размаха Б ајретове вдеологије у овом његовом најновојем перподу. Т ако радна годпва 1929-30 псказује: првход од редовне чл ав арв в с са 210.412.— дин., ш то вначи бе8 мало, трп п у та већв но онај у предходној радној години; a приход од вабави и приррдаба, пењ ући се на 640.308 — дип. показује внш е од два п у т а већ првход но у претходној годпни. Н одвш те 1930-31. исказује у овим ставкама сум е: 227.585.— дин. в 661.172.— дин.; радна годпна 1931-32. искавује су м е: 167.379 дин. о 52 5 .3 0 8 .— дин., a ова потоњн, 193233 радна годвна, покавује суме: 151 8 7 9 .— дпн. п 437.052.— дин. Н ије потребно правдати мању сум у у посл>едње двије радне године, кад се већ u онако много и премного пиш е о криви и octuл um вевољама којеАњ у а прате. А ли je naж во да су и ове дввје, прввредво вајслаби је годиао покавлле првходе, у обје поввције, за двч п у та јаче него, на првмјер, у години 1928-29., ea коју со у привредном погледу не може peha, да бв била сестра овим двјема посљедњвм. П осм атрајућв, дакле, бројеве из овог посљ едњ ег первода Г ајр ето ва рада, бројеви правднју исторвју, a у тв р ђ у ју п р ав в л о : д а je идеологија Гајрспа дошла до свога најзрелијег остваривања, u пајиозитивнијих плодова, уараво у ономе тпренутку, кода je ионово ирихватила одлучност u корјенитост својих ирвобигапих, настајиих пачела. Хпмза Хумо: Ш коловање под туђином о д АнексиЈе д о О слобођеш а А нексиЈа Јед н о г ју т р а И8н е«адвш е гр ађа н е no видоввм а ввлеплдm i плакати . Ј о ш ввдалска, у очв су у д ар а л а ц р в а слова: „Мв цар и краљ Ф рањ о Јо св п 1.мс Л>уди се тв ск ал и око плаката, бул.или у њ вх, отевалп ш и је и, в аао слетку, одла8или својвм путем, снуж депи н 8абр в в ути . Н еш то се дога^ало у љ утсквм душ ам а, неш то т у ж в о u преломл.ено. Сва вегубл-ена н ад ањ а као д а су сруш ил и ови обвчви белв п л ак атв. T a њ вхова ц р н а слова као д а су н аговеш тавал а нова, м учна врем евз. Т - Т“ " Н У в аш ој ш коли -гог дана в и је било предавањ а Све су н ас са к у п в л в у н ајве ћ в paeред и управител* нам сввчано п роч втао некакву ц ар ску п орук у о њ еговој правдв и љ убавв. З атп м смо морали д а отпевамо царевку. И бро К ол у д ер , којв je бво вајстариЈи у разреду, л у п в о ме лактом и рекао: — Немој д а им певага! Само 8евај као п ja! И дан ас ми звони у у ш в м а она царевкаН ајввш е се дерала к у ф ер а ш к а деца. Ћ е т к о Т у л ак os Р аш т ан а , с е л а крај М остара, уместо „Коб спојена А у с т р а је 4*, у в е к je певао: „госпоје нам А устри је." После, кад смо иваш ли вв ш кол е, И б р а К олудер ми je рекао: — Ово нам je Ш в аб о увео Б о сн у . Сви ћемо да селвмо у Т у р с ку . 4 Код куће, ватекао сам мајку и сестру у п л ак ав е. По свим кућам а плакале су ж еве. И у Саве К у ју в џ и ћ а , наш ег п рвог комшије. П лакали су као ва мртвацем. У плакана, мајка ме дочека н а а в л и јв : — Moj сввко, теш ко нама! Ш в а б о нам I Б осну. — П а отећемо му je. — Ах, сироче моје, ш т а ти з н а ш ! У внак царске мвлоств и на весед>е вернвм подаппцвма, цео дан су п у ц ал и топови. A цео гр ад бво je потиш тен и пл ач je допирао кроз проворе н а у л в ц у . Moj отац , мрк као облак, дош ао je ue чарш вје. О твш ао je одмах у своју одају и вакл»учао в р а т а ea собом. Може б в тв да je и он плакао. T a j д ав , в спреставо су в во в в л а ввова в а католвчкој катедрали , a н авеч е било je весел»е у „О ф вси р скасв ву и в а д Н еретвои . H a ДРУГУ обалу до в а с до п в р ал и су ввуци муввке. О гац je говорво: — П асје ухо! В еселите се само! доћи ћ е опет време кад k e т у р с к в коњи да^повобљу 8об н а б(-чким видвнама. Т Т у в о ћ , сањ ао сам по л вц ајц а Сафета како иде вив З го в е , восећи мој кавев са ш т и гл в ћ ем карворон. �ГимназиЈа Сама гивазиска вграда, још us детињ сгва, улевала m u je респвкт. Ђ аци, са сноаовима књ ига под мишком, псто тако. И унапред сам био поносав ш то ћ у u ja једиом да постанем гимнавијалац И та ми се жеља na послетку испунила. Али, већ првих дапа, повван сам у дирекцију. С траш ав, мрк човек преврвво ме гледао кров наочаре. Од тог погледа срце ми je престало да куца. Наједu o m се тргао и почео да грми. Од страха, un­ ca* своро нагпта разумео, сем речи-ш коларпна. Заборавно сам, наиме да предам молбу sa опрост од школарине. Од то г дана, бежао сам од директпро као од црнострика. И поред дирекције пролавио сам на прстима. Јед н о г јутра, дошао je до нас в аставвпв цртањ а и одвео нас у салу са моделима од гиоса и клупама које су ми се, први ћ у т, учиниле као мртвачви сандуци. Т о је б и о мргаав куф ераш , са ти љ астом брадицом. У сали обилазио je око клупа и бележио наш а имена: — Но, како се ти 80неш? — Х абибулах Хаџимахмутовић. — Јесус-М арија, какво je то и м е !|^ г' — A ти ? — обрати се^наставнив ј днрЈ'1 — МехмедалиЈа Карахасановић. — К руцифивс! — Махао je главом наставиик. И ми сами отпочели смо да се смејемо. Н апослетку, пош то није могао да исплив а И8 лавиринта оваквих и сличних имена и презпмена, н аставни к je одлучио да нас Све овначи бројевнма вао робијаше. И ваједвом, следећег часа цртањ а, чујем г а где прозива: — Број 9! Нико со не миче. Н е мичем се ни ja. Н енадно, достојанствено мпран, по^е ou са катедре, дође до моје влупе и упери равнало на мене: — A ти ? Т и каво се вовеш ? — Ja? Хамва Хумо — једва пзрекох. — Не Хумо! Ти број 9, будала. Одтад, us сна сам могао да погодим моје ново превиме, иако сам осећао д а се овај господин наставник нипошто н а свету не би хтео да дотакне којег од нас. Ваљда смо му ивгледали као губавци . И наче, tobom годвва, приређивао нам je многе вомичне сцене. Д а наведем само једну: ју н и . Врућина. Господин наставпнк цртањ а ш ета ио равреду. Ч ујемо му глас: — Ко je скинуо кап у т? Н ико се не јавл>а. — Ко je свинуо к а п у т? 3 Јпреиаш тена тиш ина. Сви се вагледамо. ГосПодцн наставни в прилави једном од uac (сад je та бивш а ж ртва трговац) и пита га: — Г д е je твој к а п у т ? — J a , ja, господине, немам капута — одговара ж ртва сметено, гледајући у чуду нива се да му није ко обувао капут. — Немате к а п у т ? —т. Немам, господине. - r Н одигнп отвор од клупе! Ж р тв а подигне капак. — "Цр, a ш та je то ? Ha линеалу. господина наставнп ка љуљао се славодобитно црпи фермеп. Kao број 9 дочекао сам годиш њ е ферпје u вупањ е на Неретви. П осле ку п аљ а шетали смо „Стефаниалејом“ (данас ш еталиш те Војводв Мпшића) које смо на8ииали једноставно: г Ш т е ф ш и ја л “ . Несто би свпрала војна мувика на рондоу. Maca офисира, строго испегланих rt намиросаних, ш етала je са дамама, држ ећи висово вратове. Ми смо се дивилп бркатом диревтору, његоним гримасама и нервозном махању руку. Многи од нас знали смо већ да фићукамо неке од мелодија које je свирала мувика. Али, тад нисмо звале какве су то мелодије. Т ек мвого доцвије, кад je у Мостар дош ла Осечка опера, доввали смо које су то веке од арија. Н е к 1Д смо иш ли да поематрамо како даме и господа вграју тениса. Али од посматрањ а важ вије вам je било да умаквемо са којом вемачком лоптом (јер ми смо имали само крпеве) ако би прелетела прево жице. T o r лета, са друговвма, отворио сам повориште у ваш ој махали у ком сам ф увгпрао као глум ац и реж исер. Глум или смо no махалсвим хајатима. Сем тога, ye купањ е чптали смо Р обиввова u А вдерсевове приче. Одвекуд се међу вама појавио п Ј а в к о Веселивовић са својвм „Сликама us сеоског ж в вота“. To je била joni безбрига. (Н аставиће се) 5 �Хамид Ц издар: Н а п а с т М у је Морало je, брате рођени, да тако буде. A тако je. ето, најпослије и било, како и сам знаш. A и шта би друго? Ај? Зар да се емуца чаршијом и сокацима ко нико и ниђе? Зар да га, не дао Бог, почну вијати и гоњати дјечурлија, мислио он, махалама, обноћ и обдан, ко Мију Бонџу, сиромашка и скитницу, страдалника божијега, Бог да му се премилостиви смилује? Je ли то, ај? Зар се пустити толико и дочекати jom и горе муке? Hehe, неке, говорио он саи себи, неће, не дао драги Бог. И не дочекао нико то, рекоше људи послије, али се дочекала једна гора лакрдија, како назваше тај догађај- Гора и од свега осталога што би моглодабуде и да се деси једноме нашему човјеку, невољнику, који да казкеш, све дотле дијете бијаше. И црв бонсији, рекло би се, ни мухи нвкад зла не помисли, на мрава ситног не стаде, комшију или некога кривим okom не погледа, a камо ли, овђе глухо било, помепуло се не повратило ее, да коме, што се каже, на рз и образ удари. J ok, братац, ништа од свега тога. Окренуо се само, е Крајшине, два, три ли пута, на поласку^срце му napao плач мајке остарјелв, од тога часа самохране, погрбљене и пред очима- з*у, веселнику, играо још увијек мокар бпјелим гранама ишаран крајичак црне шамије; глава његове мајке била оивичена овим комадом црне крпе, на1Љашене сузама жалосницама и уздисајем предубоким. Сунцв je жегло и узавираз мозак у лубањи. " КУРУЗИ шумили шапатом крај цесте. И ништа више није наглашавало овај одлазак. * Грушка лука врије од буке и тискања: трамваји, аутомобили, кола, пјешаци са физиономијама и језицима из свих крајева свијета. Трубе парају уши. Диме се тешки теретни бродови, прљави, умазани. Угљењ Риба. Дрва. Албанези. Зејтин. Мртвачки сандуди. Море ее љуља, Обала прашти од хиљада бијелих капљица. ГГрекоокеански џинови са стотинама луксузних кабана и ложачких тамница опружили своје огромне гломазне тјелесине као добро ухрањенн штакори. У овом метежу нашао и он посла, У нашу касабу стизалм гласови, у почетку мање. a доцније све чешћи: — Мујо Омербашић je у Гружу. — Својим сам га очима видио. — Омршавио некакав и пожутио. — Преноси вреће у луци. A и јест тако било. Поклопи се тешком стонилом вреком и стењуки плази, полако, знојан, из магазина на риву. У оно велико трупло црног џиновског брода. 6 О м е р б а ш и ћ а Или натраг. ЕГоизмакне се тако погрбљен, с краја, na цестом у раскорак. Од невол>е му je љуте. Ако спази, шкиљеки и звјерајући испод себе и зубима стиснутим ко на крвника да преза, некога од својих знанаца из каеабе. шмугне у десно и оборена погледа одгегуца даље. Да га не виде и не препознају. Bojao се да му се не подругну. Далеко да je и заборављен од еваког била му je једина жеља, мучећи се и зарађујуки крвљу и знојем. * Мајци редовито слао, мјесечно, no два и три пута, нешто ситниша, толико да се, сиротица, могла пре* паеавати. И захвална му била, њему и Богу џеллешануху, који je, ето, ипак провидио и удесио да свак опет?*има: и човјек и црв, инсан и хајван, колико толико, мало цркавице, тек да се остане живо и не буде муфтач другоме бар за кору хљеба. A то je, да кажеш, најглавније. Вишак je сваки за разоноду и разбацивање. ДЈГ^Је човјек жив и здрав и да има у што склонити трудну главу, за кише, за ноћи и зиме, да има што убацити у жива уста, a за све остало je лако. Одахнуо душом и облакшало му. Не би човјек рекао ово je онај Мујо. Ни препознати. Одахвуо душом и кутарисао се свих брига. Истина, зна то и он сам, знају д други, да je тежак живот лучким радницимаи трхоношама, међу врекама и дењковима, али опет брајко, свој си човјек, што би се рекло. ЗаРаД0Ш и ставиш У Џ«п. Мирна Босна, брајко! Нико више ти бре! 7Гт.отП Илати нешто т,пгпа ништа ст”тп’“ да m, m *, каже, ни де, ни ^noi за спавање, на слами, код неке сиромашне a брбљаве сињоре, пошал.е то мало матери и то je све. Нешто се, боме, и поједе, јест, али му ипак понешто остане. Тури то Мујо на страну, у џеп, увучен и сашивен у поставу капута, сакривен од погледа и туђих очију, стотинама узлова забрављен. Скупљаће он no мало и кад се поприкупи мало сермијице, избике ненадно у касабу и почети све изнова: Отворике дукан, на оном истом мјесту. A јок, не би нипошто негдје на другом мјесту, узаинад свијету. Набавике нешто робе и, с хајром и мајчином довом, отпочети. Овога пута бике паметнији, мисли тако no стоти пут. Поштењем ke и трудом испливата. Хоке! Окренуке леђа онима што га прије, млада и неискусна, претоварише и упропастигае мјеницама и алчаклуцима. Heke им више ни мерхаба! Да, да, баш неке! Тако мисли и трља руке. Весели се. Обилази уличице од Плоча и Виле Шехерзаде до краја л у ке, у Гружу и све га интересује: димњаци и бродови су ко нека страшила! Раније лијеже и одмара се од посла. У посљедње вријеме га понекад заболе и леђа. Штрецне му тако изненада нешто у крстнма или га пресијече у вглобовима. A њега облије вној. Страх га �Зазебе у души и чвтаввм тијелом га ледеки жмарци сспу као да си иглице ледене посуо no њему или да су се, н**дај Боже, пчеле разиилиле и жаокама га сно им шкакљу и боцкају. Зна Мујо шта je то, зна. Зна, na га то и б>ли. Жао му самога себе, сваге, младости му жао. Али се опет тјеши: п оће то брзо, npohe! Опет he све no старом- И кров његове куће над главом, и rtorijta соба, душек са ћерећли чаршафом бијелпм вао снијег и мајчина брижна рука за узглављем меким.' Све he то опет бити, мисли Мујо и тјеши се помало. A гд]е je виде, питаћете можда. Како ли му се ушуљч у душу онај замамни осмј*х њезвн, како? 3 -* окупи га ненадно и потресе свега. Недај Боже ненадње р»*кло се још за Хаџи Пекмезова вакта. Рекло се тако, u уиетину, ннко се не счува од тога. Ни онај ко јс иајман>е мислио да ће га снаћа чудо и безмјерност непидовна Дође тодако, кажу,ко у чаши воде; у дашку вјетра и у ријечи једној неказаној... Дође, веле,и намах опчиии човјека, обрлати га свега n обенџиј* му душу cnxiijtaма и марифетлуцима. To све лако, брате рођени, али вдје баш да no. трефа на њега на Мују! He дај, B^acei ненадње! Замахнуло њиме силовито, a лако и због тога што je био још млад и неискусан. na га поввјело, ввтлало и 6t»цвло. Ha само дно. A. ево, да вам кажеи, шта су рекли о томе! Завврво једном, no а>еговој худој несрећв, у неку кафанвцу на обалв, чађаву и задвмљену. Другбви га некв свратвли чајем да се окрвјепи. Завирво прекукаван и поглед му остао, вачуден. Окачво се о нешто прсгопло за његове годвне и стао. Кикотали се некв полупијани лађари и пјевали пјесме. У дну се свађали неки носачн ono карата. За сваквм столом црвенпло се вино, црно и црвено, беванда у полвтрењачама за „Шкуторе“ и чаше лозоне раквје пред сваквм раднн* ком рођенвм негдје под небом босансквм. Све му са то у ирвв мах згадило: разјапљене чељусти и храпави промуклв гласовв, венаспаванв људи са уморнвм очима, прљави столовв и попљувави подови. Све, све Алв га чврсто ухватво и првкљештво једав вевадна поглед и обухватао га ко пропух вјетра, ко коввтлац прашине с цесте или веки ведосањав сав. И ов се стресао оиамљев. Ради тог погледа дошао ов в сутра. И прекосутра. И свакв дав. Врвштв пвјава крчма и упија лвк младе дјевојке ва биви. Око ње група цвгава и прља вих вветрумевата. Бвва je у полумрачву ћошку. Деф помамно баје. Дјевојка уввја куковвма. Махве сна руком в тресве помамво. Деф зазвечв. Урлвцв проломе крчму: Стотвве рука пружа се према малој бввв. Ужагреви погледв, жввотвњски уздасв и стискање зуба од љубоморе. Све je у травсу. Кад дјевојка подвгве и взввје, глас joj затреперв у загушљввом простору. Сурове првлвке радввка и лађара се мешкоље, двжу, таласају се, a руке се испружају, жуљаве, грубе, тврде руке лучквх печалбара ко медвјеђе шапе. * Кад га je поивловала погледом и васмвјала му се зачуђено био je то печат. Није ов вв знао да их je стотвве прошло твм путем и да вх, уз њега, свакв дан вма no десетак који сањају в ваелађују се твм погледом и твм оемјехом Л>ута ракија квасв грла и разблажује све увутрашље шупљвне у човјеку. Опвја ова до бесввјести. Довољав je стисак руке, пољубац или загрљ'ј na да се све окреве и заборави: в касаба и оетарјела мајка и болови у зглобоввма. — Хај, раквјо . . • мајко! Хај! — Цвгавко, бре. кресвв . . . — Памет св мв одввјела! — Клепнн твм дефом погаввм, клепвв! . . . — Да ти се у очв загледам, Цаио, na да се убпјем, бова! — И ja ћу, голубице, и ja . . . Хоћу, обадва ми свијета . . . Једав крупан морнар, раздрл>еве шареве кошуље, црв у лвцу, проплавуо, скочво вевадво ва малу свирччку бину в у свој шврок загрљај ствсвуо Цану. Деф joj стршио у руци в зазвечао првгушено иепод срупног морнара под којвм je бвла стиснута рука. Зазвечао деф и смвјех, вееео, рчздраган. Био то њезвв смвјех. |U 'Хаха-ха! Угушвћеш ме, враже . • . Угу . . . шшш . . . Мујо остао избезумљев. Нешто препукло у њему. Зар тако, a? Ha његове очв? Ђвпио, a очи му закрвављене и капцв тешки од раквјетине и бесанвце, и взбно пред бвну. При скоку преврвуо стол и разбајеве се чаше откотрљале no поду. — Мрцаво! Настао лом. Прасак- Преплатеви узввцв и венадан страх. Пред бавом се размахавао чопор. У гунгули врвште циганв. Столвца треонула о морнарева леђа. A онда се све испретурало и усковвтлало — Ааа-а-а . . . јјј — ГГомооћ! — Полвцвја! — Нех . . . ве дајте! ее • . . He — Дрште, људи • • . побогу . . • A гомвла се ваља, огроина гомвла ко замвје* uiciio тијссто. ЈБуља се тамо, овамо, ко вода. Неко ja* укне. Неко се завесе и посрне, окрвављев. Мумљају раздражева глаеови na взгледа као да се даве жввотиње вегдје у полумраку шуме. A вад сввма језди огромав црнв морвар и разиахује. He зва се ко кога удара и прогања. Гд]е ко ствгве, ту и удари. Промичу морвареве сважне шаке ко гвоздевв маљевп и шобоњају no главама ко no камењу, a леђа се угабају, пре* вијају, падају. 7 �Онда je сијевнуо нож- Рвожђе се зарило под плећку морнара и он св заљуљао. Пао ко клада. Крв се просула пспод њега као испод брава. A Мујо, забезекнут, исколачених очију, a скоро блесавпм тупии изгледои, CTctjao крај локве крви. Из џепа иу се прооуло нешто ситниша. To je још непотрошен остатак њргопе уитђевине One je отишло sia дгсвтак оппх луднх иоћи. Даиа га je омзђијала. Још je чирсто држао окрнављен нож у стиснутој руци. У луцн je трубио неки трансзнтлантик. Данпо je смгнале за скори полазак и дозивао путлике u морнаре. Na brdu Hira Nad Mekom tek zaplamilo sunce, Okolnih brda obronke da zlati, A sitna trava otsjeva k’o svila, Sjajne joj trake rumenilo prati. On je željan svud Svjetla i Znanja. Mrak neznanja njemu ne godi Već on traži čovječanstvu sreću. Višem cilju njega srce vodi. Nad Mekom, slavnim gradom, Po obroncim’ čarna brda Hiržt Divan čovjek Božji svemir gleda, A čudne misli ne daju mu mira. U ti j misli tajan glas zašumi A lagan san svede mu na čelo, Osjeti stisku u prsima svojim, Kao da mu srce pretište ćelo. Pred njim svemir u nedogled puca, Pun oku čara Jedne velje Moći. On se svemu divi i ko’ da čeka, Sveznanje kad’ će o svemu doći. U tom mu glas tajanstveni šanu : ,,Uči!“ — Ja ne umijem da učim. „Uči! sad za mnom riječ po riječ, Bog me je poslo’ da Te naučim". On e čovjek, ali vise časti, Njegovo je srce vrplo ljepote. On mrzi mržpju, a IjubalrTVeli, U duši nosi '§ušta dobrote. To reče meleć Džebrili-Emin I nečujno nestade mu šuma. A Božji miljenik osta van sebe, Tek se razabra i dođe do uma . J e s t j l ^ l j S l l l Muhamed Resul* Kom’ Bog uz Ramazan posla aje: „Uči ! U Ime Božje i kazuj, Stvoritelj svijeta samo Allah da je . . . H a m d ija M u lit *) Božji poslanik Г ата ч и ци ган ка Безброј си, сине, претрпио мука И све се чудим како оста жнв. По тачки овој што ју има рука Види се да си снажан као див. Да крв си своју за другога даво И дч си многим био анђ’о, спас, A неким. опет, да си био ђаво, Вулкан и бура, ил’ баука глас, Bai те je валу бацао и твтро, Ајкула жваље спремала за јед, Но ти си, нпак, херојски и хитро До луке спаса пробијао лед. И даље: ову линију што ииаш, Види се да ће твој бол бити дуг И да ћеш многе бичеве да примаш Док стопом доспеш у зачаран луг. Види се, дијете, на опорои длану И бразди чела мученички траг: Да ниси хтио цвијетну иољану И да у трње налећо си наг. Много си, сине, претрпво мука И све се чудим како оета жпв; И како још ти ова млада рука Усахла није као поток сив. Саит О раховац 8 �Ф уад СлииичевиЛ: Поводом једн е књиге о Мостару Мостар се може подичити, да je, као ма- сваго п полета. „П ремда нема спгурвих поло које мјесто, био предмет књ иж еввог и на- дат ак а наводи се да je било католичког стаучног иисања. Осии мањих радова ив прош - воввиш тва. М еђутим податак вије потпуно лости Мостара о њему су написане и трц убједљ ив и биће прије да je ставоввиш тво ns мовографије. Далеко ивнад ових радова je околипе, јер у матрикулам а нема података о највовије дјело проф. унпв. До. Влпдимира тако старом ставовви ш тву . Вијести су остаЋ оровића, родом М остарца, које je ваписано ром М остару оскудне, na je и реконструкција поводом прославе стогодпш њице зидањ а ста- његове прош лости ш к рта и п у в а празиива. ре православве цркве у Мостару. Јаком на- Јо ш 1840. г. стајале су капије и остаци виучном ерудицвјом и необично богатим иозва- дива, те je гатета ш то в в је п о к у т а в и гравањем взвора и лптературе г. Ћ оровић je фачки приказ старога Мостара. Муслимавска je успио, да ns оскуднох и разбацавпх пода- прош лост поглавито се извосп у поглавл.у та к а прикаже историју Мостара од најстари- „Мостар у 17. и 18. в и јек у “, алв je врло јих времена, када на мјесту д а н а т њ е г Мо- вбвјево паписава. Сумарво се прелави кулстара пије бнло никаквих насеља, na све до -ту р в а п политпчка прош лост, која je искљунајновијег времена, које још нвје потпуна чиво муслиманска, сво до оргавнзације срписторијска прошлост. Како сам писац дјела ско-правоелавве оп ш ти ве, a тада je обра^иу предговору наводи, вадатак му je 600 да вање муслимавске средине још рјеђе, те je се у з збијену историју Мостара, ивложе мво- т а прош лост сасвим п оти сву та у позадиву гоструки напори његове српске средине, да и само се још н а веколико мјеста спомпље. се одржв на тешком мјесту и развнје у ак- П равославво становвиш тво je стар вје од катнвно и примјерно средвш де националног ра- толичког, a то je равумљиво, пош то се стари да, које je с ч аш ћу престављало главно мје- Мостар пруж ао в а лијевој обалп Неретве. сто Херцеговипе не само бројем и положајем Јед ап Ч елебијпв опвс, поред неких претјеринего и дјелима. с вањ а и источњ ачког украш авањ а, даје лијеп ГГисац je према таив формулпсаној теми увид како je изгледао стари Мостар у његово доба. дао потпун и одлпчан одговор вредан љеговвх н ауч нвх квалитета. Наж алост ова моноО пвсујући бунтовви ду х М остараца и графија није последња ријеЧч написана о Мо- борбе нротпв преставвока цен тралве власти стару, јор je турски период сумарво обриђен, пз Ц ариграда г. Ћ оровпћ каже слиједеће: a историја муслиманског дпјел^ становиш тва Мјесто пеке пдеје о полптпчкој везависвости, скоро 8апоставл.ена. Мостар свакако очекуЈв коју су И8вјесв0 ваш п л>удп хтјелп да виде нове раднике. који ће попунити празпине и у том и кнсвијим борбама вагаих муслимава комплетирати дјело г. Ћ оровића. с врзиром и властима, треба траж ити sa њиМостар je настао у доба самосталности хов рад сасвим друте мотвве. Н аш и муслинационалне држ аве за вријеме Х ерцега Стје- мави вису хтјели да се сасвпм цпјепају од пава и госта Р адивоја 1440 г. (Скоро fce се Турске и сул тава викад и ви под којпм услонапунити 500 година опставка, што би тре- вима; оно ш то су овп траж ила, било je само бало да поввана омају у виду). Име je до- да добију што више лпчве и локалве самобио no чуварима моста, имостарима“. Значај сталвости. Ови су игали, ако се то само може Мостара постаје велик тек у доба турскв рећи, с обзиром в а њихово врло примитивво власти, јер се преко њега пребацпвала и снаб- политичко васпитаље, ea извјесвом, и то ш то дијевала војска која je оперисала у западној већом децевтрали8ацијом управе, a то, no Херцеговини и према средишњој Далмацији. могућвости, у олигархијском систему. Н аивЛ еж и на Н еретви, која je главна комуника- ност je тврдити да се у то доба код ваш их циона линвја, и има ванредан стратешки по- муслимава „развила мисао да Х ерцег-Босва ложај. Године 1566.— 7. неииар Коџа, син може бити везависва“ u да се борбе И8 то г А бдулменанагив подпгао je камевп мост „у- времева имају тум ачитиЈ веким ма и полу право м агистрално“. Д аје утисак о великој свјесвим вациовалвпм побудама. Равлови ea сигурвостп и способвостп неимарској и који побуве у нашпм вемљама увијек ву впгае уједво лијепо преставља Т урску у доба њеве ковкретви, муслимави су се бувили против 9 �нових намета, које je Ц ареввна у c r o m oriaд ањ у нам етала све чеш ће и на њих, бунила се из ситних амбицнја, вбог власти, вб>г паш а л у к а или каквих вакупнона, и бунрли се V оно доба ош п тег расула, јер су уопш те били недасциплинованн и несолидап и sa држ авне потребе несвјеетан елеменат. С тога с т а в о в п т т а треба посматрати и те борбе у М осгару и ову, коју ћомо сада описати. “ He намјерапамо да тврдимо, како je горњ а врло неповољ на оцјена историјских борба, које су муслпмани водилп против централне влаоти и мрђу собом, нетачна, али свакако je непотпуна. Тим прије ш то се није покавало нимало воље, д а се такав њ ихов став објасни, вбог чега се добвја погреш ан у ти сак. Од наш их старох дједова, који су живјело у доба сталних борба и четовањ а, које су водили у име стран вх држ ава синови нагаег народа најчеш ће из вјерског антагони8ма, било бп апсурдно захтијевати неке идеје о политпчкој н езаввсности, б уд ући да су у самој земљи 8аједно е њ има ж ивјели у внатном броју Јрн ов јерн и едекентп, која су сим патисалв u помасали акције са с т ране. Т а к в а ж ељ а у оно доба могла би довести само до политичкбг и социјалног самоубиства. З б о г тог је>саСвим тачно и потпуно логично да они „н и су хтјели нивад; ^ ‘н в под којим условима д а се сасвим ц п јеп ају од Т у р с к ем, a чи ки н аи се д а они уШ ига борбама н в су теж илп-^да „добију" ш то ваш е личне и локалне самосталности, него с у н асу п р о т у тим борбама „ч у в в л и “ в ећ раније стечену и од ц ен трал н е власти тол ели ран у личн у и л о кал в у самосталност. Мислимо, да се „без бојавни може р ећ и , да и поред њ иховог „врло п рпм и тивног политичког васппт а њ а и (оваквих судова о другим средпнама нема) д а н и су „ в ш л и “ него су „н астојал и " да одрж е „дец ен трал и зац и ју“ уп рав е и т о у олигарвијском си стеи у. С увиш е je строго о ц и јеви ти , да те борбе „нп су вм але ни полусвијеснпх националних п о б у д а“ . Р азум и је се националних у оном смислу у коме с у их могли схватити тад аш њ и б осанско-херцеговачки мусламани. К онкретни р а8лозо, који су били поводи a не увроци побунама, и саме борбе, нехотвце, али сугести вн о нам н ам ећу слику старе ф еудалне Б осн е из доба држ авне самосталности. Оне поред свега историјског анахронивма одвш у п ат р и јархал н ош ћу, n a су нам некако драге. О л игархијска бос.-херцег. в л астел а 19-тог стољ ећа несолидна, нед исциплинован и sa држ авне потребо несвестан елем енат и ф рапантно п отсјећа на скоро исто оваку б.-х. властелу и8 доба др ж авне самосталности. l i поред само негати ви о пзнесесених својстава тадањ их муслпмапа, a несумњиво да су вмали п позитввпнх, ко воли народну прош лост са свим њ ези ш ш негативпостима и с н»ом саосјећа, ие може се отети осјећају симпатије према тим старим Б ош њ ацима, којп су тако дуго и кон зервативп о у себп очували то словенско располож еш е. Одмах ватим се наводе борбе взм еђу угледчвх и моћнпх породица, свакако наш е крви, Д адића н Вољевица, ва првенство и власт у граду са чвњеницом да се ти братски непријатељ и зн ају ч слож ити када на њих иде везврска војска, na удруж ени м силама задатп joj овбиљан и м уш ки отпор. Ивгледа нам да то не иде у при л о г „примитввном политичком в асп и таљ у 11. Ово je уједно једини детаљније обрађен моменат из муслиманске прош лости М остара, n a нам je искрено ж ао, када je све остало само кр атко спомепуто, ш то нвје изостављен ваједно са оном оцјеном, која му je претходила, или бар вбијепо прикаван. У дјелу се надаљ е опш прно наводе подац и о траговима православног стан о в н в ш тва са наво^ењем имена, a тако исто и ea католичко становнигатво које je већином касније досељено. ИГто се ти че муслиманског становниш тва писац се углавном вадовољава цитирањем Ј . Д едијера, који тврди, д а су се досељ авали пз свих крајева Х ерцегови не. Г . Ћ о р о в и ћ ваводи једиво „да у п ад а у очи доста велики број чисто ту р ски х п резим ева у породицама у којима се иваче говори српски и које изгледају д а су н а ш е “ . (Џуџ<-, Еф ице, К ајтази , Ћ ум ури је, Темими, Ч ев р е, и т . д.) П рема томе г. Ћ о р о в и ћ их в е прима s a Ha­ rne, a у 8 то не н агл аш ава д а исто тако вел в в број вма породица које носе чисто словенска превимена ка о : Д раче, В ољ еввце, Комадине, С пуж вћи, Д ероњ е, Х р ви ћ и , Трбоњ е, Т о љ аге и цио један нив имена, a томе треба додати исто тако вн атан број врло у гледн их породица које носе ту р с к а имена, која су постал а од вваља или надим ака као: Џ аб и ћ , Ч е.тебић, Ћ.“хајић, Д издар, С ер дар евић , К ав ав аћ, Б а ш и к , О нбаш ић, К у л у к ч и ја, n a и сама од њ ега н аведена К ау к чи ја, Ћ у м у р и ја , Ч ев р е и д р у га . О нда je ехватл»иво, д а je онај свакако невнатан број стр ан вх елем ената у н аш ој средини, могао д а б у де брво и сигурно п ретопљ ен и да je погреш но р ећ и „П8гледају д а су н а ш е “, него су наш е у истој мјери као и К ујк ури , Ђ онлеви, Ш о л е, Ч ер к ези , Ш о л аје , Ч о кори ла, Б а к у л е , Б а ш а д у р и и т . д. �Ова монографија г. Ћ оровића обухвата цјелокупан културни, политички, књижевни и просвјетни рад ваш е оредине и врло je корисна и потребна 8а боље међусобно повнавање, Ив ње се јасно види, како je од окупације историја муслимана и православнпх повезана, и не моасе се као раније одвојено ивлагати, бев бојавни да се не учине неке пра8нине. Дјело je лијепо опремљено и са 8натним бројем вгодних илустрација. Narodno zdravlje Dr. Hajrudin Džananović: O potrebi zdravstvenog prosvjećivanja Ako uopće jedno životno načelo, jedna, istina Za­ služuje, da bude često spominjata i svakom prilikom na njenu važnost ukazivato, da postane idejom vodi­ ljom u životu, kako pojedinca tako i cjelokupnog na­ roda, onda je sigurno najpotrebnije i najkorisnije što češće podsjećati na to, da je rad ono, što daje sadržaj, cilj i opravdanje životu svakoga čovjeka. Kada bi svaki od nas pravovremeno shvatio nepobitnu i vječnu isti­ nitost toga životnog načela, tada bi bez sumnje bili pošteđeni od mnogih nezgoda u životu, bili bi osigu­ rani protiv mnogobrojnih tobožnjih udaraca sudbine. Moglo bi se prigovoriti, da pohed načela radinosti postoje i drugi principi, kojih se je neophodno pp-' trebno pridržavati u životu, što je stvarno istina, ali sva ta ostala Dačela nije nužno ovog puta posebpo navađati, pošto su sva uključena u principu radinosti i ispunjavaju se skoro automatski, t. j. sama od sebe, kod onih, kod kojih je planska i praktičnim duhom, rukovođena radinost postala životnom potrebom. Radom, čiji su plodovi u odličnom srazmjeru prema utrošenom trudu, postizaju se vrijednosti, do­ bra, koja su u prvom redu potrebna za održavanje vlastitog života, kao i dobra, koja trebamo za otkup­ ljivanje naših socijalnih obaveza prama svojim bliž­ njima, koji su povjereni našoj brizi, prama Kralju, na­ rodu, otadžbini i cijelom čovječanstvu, čovjek kao socijalno biće može da ekzistira i napreduje samo kao koristan član društvene zajednice, koja mu omogu­ ćava njegov lični prosperitet, ali je on zato dužan prema društvu savjesno ispunjavati svoje obaveze. Rad, s voljom i veseljem izvršivan, nosi u sebi moć izgrađivanja i oplemenjivanja karaktera i mi imamo priliku svakodnevno da se osvjedočimo, da oni, koji su svjesno prigrlili rad kao smisao svoga života, da su oni vrlo daleko od svih poroka, od svih zlih misli, a da i ne govorimo o tome, koliko su udaljeni od iz­ vođenja loših djela. Rad, dakle, u velikoj većini slu­ čajeva imunizira, t. j. štiti čovjeka od zala, raznih štetnih navika, koje prouzrokuju postepeno uništava­ nje tjelesnog i duševnog zdravlja, kao što je n. pr. navika uživanja alkoholnih pića u svrhu razonode, kockanje i slično. Kako vidimo, radinost je osnov svih ostalih vrlina, koje se na tu temeljnu krijepost same od sebe nadovezuju i izgrađuju potpuna čovjeka u tjelesnom i duševnom pogledu, na njegovu ličnu sreću i za dobrobit zajednice, čiji je on član. U postizavanju cilja ljudskoga života, t. j. u smi­ šljenoj radinosti, koja je poprimila savremene oblike i u proizvađanju materijalnih i duševnih vrijednosti, kao rezultatu napredne radinosti, dolazi do pojačava­ nja i umnožavanja životnih sposobnosti. U radu čo­ vjek nalazi prirodni podsticaj sa uvećavanje tjelesne snage, i proširenje duševnoga horizonta, za očvršćavanje zdravlja, što opet ima za posljedicu podizanje privredne sposobnosti i mogućnosti za obilno sticanje dobara, Tim dobrima je zadaća zadovoljenje životnih potieba čovječjih, da ovaj ne bi podnosio raznolike osku­ dice, da ne bi zapadao u duševnu depresiju radi po­ manjkanja svega onoga, što se može imati pod nor­ malnim radom i okolnostima, odnosno da ne bi dospio u iskušenje, da na nedozvoljen i asocijalan način pri­ svoji za sa plodove tuđih napora. Rad, ako se nalazi na savremenoj visini, pored donošenja plodova u zadovoljavajućoj mjeri, nagrađuje onoga, koji radi, sa povećanjem radne, odnosno pri­ vredne sposobnosti i sa podizanjem ćudoređa. Nasu­ prot tome lijenost i nerad dovode do slabljenja život­ nih pojava, do opadanja radne i privredne sposobnosti, do brisanja moralnih osebina. Svrha ljudskog opstanka, a to je razumom rukovođeno djelovanje za dobrobit svoje ličnosti, svojih najbližih, nacije i cjelokupne ljudske zajednice, neumorna nastojanja na ličnom una­ pređivanju u tjelesnom, intelektualnom i gospodarskom pogledu, sve to predstavlja najbolje uslove za podrža­ vanje, ojačavanje i usavršavanje života i svih njego­ vih pozitivnih manifestacija. Da čovjek uzmogne dostojno ispuniti svoju ulogu, potrebno je u prvom redu zdravlje tijela i duše i to cijelo zdravlje, a ne nagriženo, zdravlje čvrsto i ot­ porno, snabdjeveno svim sredstvima za obranu protiv nepovoljnih spoljnih utjecaja, koji svaki čas okružuju čovjeka i ugrožavaju stalnost njegovog zdravlja, a time i njegov opstanak. Zdravlje ne bi smjelo biti nježno, neotporno i pripravno da se pod najmanjim nepovoljnim spoljnim uplivom poremeti, ili čak i pod­ legne. Da bi uspjeli zdravlje održati u neoštećenom stanju usprkos tolikih mogućnosti za lakša i teža, pri­ vremena i trajnija oboljenja, nužno je, da svjesno od ii �sebe otklanjamo sve ono, što zdravlju prema naučnom o tome, da li se je dotična prelazna bolest mogla iz­ saznanju nanosi štetu, a в druge strane, da se išlo bjeći, kao ni na to, da li bi bilo umjesno poduzeti tako svjesno koristimo onim blagodatima u prirodi i shodne mjere u cilju sprječavanja, da se bolest ne bi onim uavikama, za koje je nauka ustanovila, da služe širila među ostalim zdravim članovima u porodici. čuvanju i unapređivanju ljudskog zdravlja. Da bi se Propuštamo i ono, što bi u takovom momentu bilo čovjek mogao zaštititi od svega onoga, što je po zdra­ najpametnije učiniti, t. j. ne pozivamo Ijekara, koji bi vlje štetno i koristiti se svim onim, što je prikladno, odredio najpotrebnije u cilju liječenja bolesnika i s p r­ da zdravlje očuva i ojača, potrebno je poznavanje i ječavanja širenja bolesti. Umjesto svega toga kod nas se obično nalazi utjeha u konstataciji, da je pojava jednih i drugih faktora. Buduči da list »Gajret« pored duševne hrane dotičnog pojedinačnog zaraznog oboljenja bilaneizbježiva, pošto je to suđeno i Bog zna kada je predodr. đeno. sadržaje i zbirku praktičnih uputa i podstreka za ži­ vot, a sve sa plemenitom namjerom, da muslimanski Zatim da je suvišno raditi na spriječavanju daljnjeg dio jugoslavenske narodne zajednice preporodi u tje­ raznošenja bolest', pošto je i širenje bolesti tobože lesnom, duševnom i ekonomskom p< gledu i da ga na jedino ovisno od sudbine. Takovo je držanje koJ ve­ taj način osposobi za sticanje blagostanja, to i ja u ćine našega svijeta u konkretnom s'učaju teškog i okviru Gajretovih pouka za najšire i najzanemarenije priljepčivog oboljenja, držanje, koje je nedostojno č .slojeve našega naroda u rubrici »Narodno zdravlje« vjeka i njegovog razuma, koji ga visoko izdvaja iz­ ispoljavam želju, da putem zdravstvenog prosvjećiva­ nad svih drugih živih bića i čini ga gospodarom istih. nja doprinesem bar skroman udio oko podizanja za­ Takovo držanje stoji u nepremostivoj opreci i sa vjer­ puštenog narodnog zdravlja i time poradim na uspo­ skim propisima, koji nalažu čuvanje i izbjegavanje stavljanju najpotrebnijih preduslova na razvijanju na­ svih nezgodi, pa ma kakove one bile i odaklegod do­ rodne radinosti u svim korisnim pravcima, koji su lazile. Čovjek je naoružan sa zdravim razumom, da ušli u sastav kulture i civilizacije. Muslimanski dio bi'saTh-u/.eo inicijativu u kovauju svoje sreće i d ane našega naroda gaji jaku volju i oillucah je, da ne ostane bude igračkom prirodnih sila oko njega. To je ako po sirani kulturnih tekovina, nego se sa ustrajnošću bori, ne uvijek, a ono često moguće. da u kulturnim pregalaštmma гаигте ono mjesto, koje Samo jedan primjer, kako se brzo i lako postaje mu po pozitivnim rasnim odlikama i pripada. žrtvom neznanja: Kada jedan član obitelji, u čijoj činjenica je. da kultura kao suma svih vjekovnih kući leži bolesnik od trbušnog tifusa (vrućice), upo­ i neprestanih sistematskih napora ljudskoga uma oko trebljava isto posuđe za jelo i piće, koje je upotre­ svoga usavršavanja, da ona predstavlja jednu gigant­ bljavao i bolesnik, a da to posuđe nije prethodno sku i neodoljivu $ilu, koja garanluje blagostanje i propisno raskuženo, pa i sam uslijed te nepažnje sjajnu budućnost svima, kpji su njezini nosioci, a ne­ oboli od tifusa, zar nije gruba povreda istine, kada smiljeno i bez ikakve iznimke uništava sve što se taj usljed nepažnje oboljeli drugi bolesnik tvrdi, kako nalazi izvan nje, sve što je slabo, bijedno i zaostalo, je tobože bilo suđeno, da i on oboli, dok je njegovom sve što je propustilo, da teži napretku i usavršavanju. shvatanju potpuno nepristupačan fakat, da je tešku Životna borba je dinas mn<-go sloloženija i ona bolest upotrebom posuđa od zaraznog bolesnika sam traži od svakog od nas kudikamo više uLganja na­ na sebe privukao. Jedna mala Lpućenost u zdravstvene pora za osiguranje egzistencije, nego u prošlim vre­ propise, t. j. poznavanje činjenice, da zdravi no smiju menima, a tim velikim vremenima dorastao je samo upotrebljavati posuđe za jelo i piće, kojim se služi potpuno zdrav čovjek. Zdravstveno stanje našega na­ zarazni bolesnik, spasila bi ga teškog oboljenja, čije su roda nije na žalost za sada ni iz daleka dovoljno, da posljedice nesnušljive patnje u trajanju od četiri sed­ omogući radnu, odnosno privrednu sposobnost u ono- mice, ogromni izdatci za liječenje, ako ga uopće traži likoj mjeri, koliko iziskuje današnji duh vremena od zastoj u privređivanju kroz par mjeseci i time uslovsvakoga napose.'Uzrok nepovoljnog zdravstvenog stanja Ijeno kod siromašnijih slojeva oskudijevanje na svim ne leži niti u kakovoj rasnoj manjkavosti, niti u pre­ životnim potrebštinama, ako je oboljeli uz to i otac tjeranoj eiromašlini, nego u zanemarivanju izvršavanja obitelji. Ukratko rečeno, jedan cijeli skup neprilika zdravstvenih propisa. Tome je opet u većini slučajeva rađa se iz nepoznavanja jedne vrlo obične higijenske razh g nepoznavanje zdravstvenih pravila, a katkada istine. nehat za primjenjivanjem higijenskih uputa. Nauka U takovom slučaju rijetko te povjerava liječenje nije ništa.drugo nego riznica svakovrsnih praktičnih Ijekaru, koji je jedini za taj posao kvabfikovan, već uputa za ljudski život, usljed čega savremen čovjek se traži pomoć kod nadriljekara, koji ne samo da ni­ osjeća sve višu potrebu, d a ’se koristi njenim tekovi, šta ne doprinose k liječenju, nego šta više svojim fan­ nama u svrhu olakšanja i poboljšanja svoga života. tastičnim i protuprirodnim podhvatima unište i samo­ Potrebu za naukom kod nas često nadomještava ve­ obranu organizma, kojom se je tijelo do tada borilo oma štetni fatalizam. Kada se pojavi koji slučaj za* protiv dotične bolesti. — Kod spomenutog teškog raznog oboljenja, mi i ne pokušavamo da razmislimo oboljenja nije isključena ni smrt, koja može imati ko* �bne poeljedio« po oijelu nezbrinutu obitelj, ako se radi, kako pretpostavismo, o hranitelju- Jedno neznanje ili omalovažavanje zdravstvenog propisa može da urodi nedoglednim katastrofalnim posljedicama. Ne bi bilo teško navesti bezbroj sličnih primjera u prilog dokazivanja, kako je neobhodno potrebno za zdravlje i blagostanje pojedinca, porodice i veće dru­ štvene skupine poznavanje higijenskih propisa i nji­ hovo redovno održavanje. Jasno je, da i pored najsavjesnijeg vođenja higi­ jenskog načina života može da dođe do oboljenja, ali svakako mnogo rjeđe, a bolest pod higijenskim reži­ mom nikada ne zauzima epidemične dimenzije. U cilju čuvanja zdravlja moramo se što prije — skrajnje je vrijeme — osloboditi svih predrasuda i zabluda, duboko ukrijenjenog fatalizma, a nasuprot tome upoznati se sa propisima nauke o čuvanju zdra­ vlja i redovno ih primjenjivati u svakidašnjem životu. Ja ću nastojati, da U slijedećim brojevima „Gajreta“ izložim neke najvažnije upute iz područja higi­ jene, za koje se iz iskustva znade, da su u narodu nedovoljno poznate i da ве njihovo nepoznavanje osve­ ćuje na čovjeku I njegovoj imovini. Gajreiov privredni preporod PISe prof. S e lk lja Btiblć Ideje -vodilje Stara je i prastara pjesma — pjesma o štednji, pa ipak se češće mora da otpjeva. Istina znao je i pračovjek šta štednja znači. Kada mu je prijetila glad za buduće dane, htio ne htio morao je da se na vrijeme snabdije sa hranom. Među nama muslimanima znalo se i štedjti i rasipati. Po našim familijama imali smo i imamo i danas uzornih štediša, ali nam je dosta imetka propadalo i u rasipanju. Štednja još nije uspjela da zavlada ucijelosti nama, ona vodi, šta više, žestoku borbu u nama samima sa rasipanjem i lakomislenim razbacivanjem onoga šta se zaradilo i onoga što se ima/'Do danas nismo još b li u stanju da nama zavlada smi­ mi­ sao štednje i da postane ne samo našom svakiđašnjoi lom navikom, nego i da se nasljeđuje u porodici među -na­ ma svima. Mnogi bi htio rado da štedi, jer zna da se moraju čuvati bijele pare za crne dane. Ali se naš svakidanji život suprotstavlja; treba da imamo ovo ili ono, hoće se udoban stan i dobro jelo, treba biti uvi­ jek obučen po posljednjoj modi i još da se malo pro­ veselimo. I šta biva: ako se svemu tome zadovolji, ne ostaje nam ništa za štednju! Šta znači štedjeti, ne zna sigurno niko bolje od domaćice. Uređeno domaće gazdinstvo zahtjeva mnogo para i uvijek para. Stan, jelo, odjeća, pa onda kad se nakupe djeca izdaci idu u beskonačnost. Sta će i gdje će danas domaćica šteđiti, to je teško reći, ali prvo treba znati da moramo svesti naše izdatke sa stvarnim našim primicima. Da se pružamo koliki je jorgan, i —to p o lik i je jorgan na milimetar. To je stalo svakoj domaćic1, koja treba da zna da je za takav njezin rad vezan miran život u kući. Nestašica, nemanje uzrok je svih naših kućnih zala. Tako je štednja danas osnov i za ljubav između žene 1 muža. Kada muž uvidi da slabo njegova žena upravlja njegovim mukom stečenim novcem, onda gotova je svađa . . . / najur edenija društvena zajednica ne može čovjeka da usreći. Sreća ili nesreća svakog čovjeka uvjetovana je konačno njegovom vlastitom prirodom i osim toga dobrim dijelom nje­ govom najbližom okolinom. Pri­ je svega bila je stvar žene, da u djetetu savlada odnosno iza­ zove ona svojstva, koja su preduslov za njegovu sreću. Могу ли ож ивјети наш и послови балканским споразумима ' з а н о т ес и а ш и х нар о д н и х п о с л а н и к а Бојати се да и у ономе што се збива данас у мвњемо наш пајважнији артикал дрво, које има доста нашој спољној трговинској политици не претече ври* пијачне могућности ва Балкану и Малој Азији, али јеме наш свијет. Треба признати да нико од нас ра- треба знатв да се ради о читавом низу артикала, као није нпје схватао посљедице које су наступиле sa наш и промету капитила измећу нашег босанско-херцегомуслвмански пословнп свијет са прекидом односно слаб- вачког пословног свијета и Балкана као и Мале Азпје. љењем органсквх односа са Бугарском, Турском и pa* Поред трговине односно израде оријенталне робе, ту није са Грчком- Мало се о тоие водило рачуна да су долазе у обзир бакарно посуђе у најразличитијим врраније у те односе били уплетени и наши трговци, n стама, илинови, сарачка роба, крзно и крзнарска одаанатлије и други фабричка произвођачи. Да не сао- иосно ћурчијока роба, фесови (сада за Албанвју и 13 �нешто за Вугарзку), гајтлни, сеоскв опанцв, јорганн птд_ Сарајево би данас могло да постане центруи ор. ганизоване акције за ожпвљење ранпјих пословнпх однооа у горњеи сиаслу. Кад cv покадани mina трговачкв конца са Турскои, многи су наши трговца као и ЗАнатлије затворили својв дућане. И данас када се споразумијевамо о економској сарадњи наше државе са осталим балканским државама и Турском« требало бв да тп сноразума буду такви који ће одго' варатп нашим стварнвм данашњпм прилпкама и потребама у трговини и занатству. Не треба сметнути е ума да no нашпм крајевпма и данас води добрнм дп~ јелои трговину она генерација која добро позна прн дпке u људе на Балкану и Турској, која стоји у дсбрим пријатељским односима са турскии трговцима који добро владају турским језиком, na би било пожељно да се ожнве ови људи, да се ставе на чело нове трговине у овоме правцу, и наши народни посланвцв да шшатају ове потребе, да се о њима поведе рачуна у нашим новии балканским трговинским уговорима. Не треба ое много предомвшљати. Само да нас и овом прилпком вријеме не претече . . . Једини прави пут u начин да се иомогне сиромаху саcmoju се у томе да се он уиути да сам поради na поиравци свога стања. Z em ljište I n jeg o v i sastojci (Iz u d r u ž e n j a J u g o s l. A g ro n o m a - s e k c i ja S a r a j e vo) Čuli smo od kakvog je značenja voda u zemljištu. S ada ćemo nešto reći i o ostalim sa­ stojcima i to samo ono što bi trebao svaki te­ žak da znade. Pored vode, z e m l j i š n i , v a z d u h (zrak) od n a jv eće^ je važnosti za usjeve, je r se ovi ne mogu nikako razvijati, ako u zem ljištu-^ nem a dovoljno vazduha. V azduh se stalno bori sa vodom u zem ljištu. Gdje ifiia^previše vode, tam o je prem alo vazduha, jer voda istiskuje vazduh gdjegod dođe. Evo vam jednog p rim jera: U spite u jednu čašu vode, pa ubacite ијвлји jednu potpuno sasušenjjvgrudicu zemlje. Š ta ćete opaziti? Opazićemo kako se mali m jehurići pe­ nju iz vode. To je vazduh kojega je voda iz one grudice zemlje odm ah istisla. Tako vam je i u zemljištu, na ро1јц k ada se nadoji vodom. Vazduh i voda tre b a da su pravilno raspoređeni u zemljištu. V azduh tre b a da zauzm e veće otvore tako zvane pore, a voda sitne d lačaste otvore, u kojima se voda sam a od sebe zadržava, ako je u zemljištu ima, dole iz većih o tv o ra curi u donje slojeve, ako nije zem lja predojena vodom. Sva obrada zemljišta i nema druge važnije zadaće nego da se voda i vazduh u što povoljnijem odnosu raspodijele po njemu. To je tada kada je kako treba uzorano, kada je lijepo rastrešeno. Stoga poljoprivrednik m ora najveću pažnju p o ­ svećivati oranju. Teža zem ljišta tre b a sad a s jeseni i zimi sva duboko preorati, da ih m raz rastrese do proljeća. U takvom zem ljištu biće stalno umjereno i vode i vazduha, p a će ti p ro ­ ljetni usjevi dobro napredovati. Zemljišne čestice. Sada da nešto kažemo o zemlji samoj. A ko zemlju prosijem o na sito sa otvorim a od dva milim etra, tada ćemo je ra s ta ­ viti na g ru b u i lijepu zemlju. Ona zem lja koja prođo kroz ovo sito zove se lijepa p rava zemlja, 14 a o n a koja ostan ozove se g ru b a zemlja, koja se sastoji od šljunka ili kam ena. Za nas je od važnosti ona lijepa zemlja. Ova se dijeli na r a ­ zne v?3te opet prem a tom e koje su veličine ta njezina zrnca. One najsitnije sastojke zovemo glinom, a najkrupnije ispod 2 mm pijeskom. Im a, istina, i još sitnijih sastojaka od gline, ali mi ovdje nećemo govoriti o njima, pošto nam je želja d a dadem o našim težacim a najjednostavnije u p u te. Svi mi dobro poznajemo i glinu i pijesak. Od čiste prave gline izrađuju naši lončari lonce p a se radi toga takva glina zove lončarskom gli­ nom. Ko hoće da dozna k ak v a je neka je n a­ moči i uzme m eđu prste. Opaziće odm ah d a je jako m azlava.lijepi se. O vakva glinovita zem ljišta vodu teško upijaju, ali je i teško isp u štaju . O ruđu kod obrade pravi veliki o tpor. Zbog toga je zo­ vemo teškom zemljom. U koliko neko zem ljište sadrži više glinovitih čestica, u toliko je teže za obradu. O rati se m ora k ad a je um jereno vlažna, je r se inače izvaljuju velike grude, te se kasnije nikakvim načinom ne da dovesti u red N eki tvrde d a se ovakva p ogreška sveti slabim p ri­ nosim a kroz dugi niz godina. Zato je najbolje, i gotovo jedini način d a se glinovito zem ljište obradi kako treba, d a se što du b lje ore jeseni ili, po m ogućnosti, zimi. Ako se tako uzore i u otvorenoj brazdi, m raz će je lijepo usitniti. T a d a će ovakva zem ljišta dav ati veće prinose nego d ru g a lakša. To tre b a naši poljoprivrednici dobro da upam te. Zem ljišta, u kojim a im a više od */в pijesk a zovemo pjeskuljama. O vakva zem ljišta im aju svoj­ stv a potpuno protivna od onih glinovitih. Mazlava nisu, kod o ran ja se lahko rasip a ju . V odu lahko prim aju, ali je i lahko gube. To je naj­ važnije od sv eg a što tre b a upam titi. N a što se �mora paziti kod obrade pjeskulja? Ona obično oskudijevaju sa vodom, dok vazduha ima u njima uvijek dovoljno. To je radi toga što pjeskovito čestice jedna s drugom ne prijanjuju kao glinovite. Među njima ostaju prazni prostori kroz koje se voda gubi brzo u donje slojeve. Iz toga možemo izvući pouku da nam glavna briga kod pjeskulja treba da bude, ako nisu u doticaju s kakvom podzemnom vodom, da očuvamo vlagu u njima. To ćemo postići ako zemljište održajeino u što zbijenijem stanju, to jest ako ga što rjeđe oremo. Stoga pjeskulje pod jesen i zimi za proljetne usjeve ne treba orati, nego istom tproljeća, i to što pliće — samo toliko koliko je potrebno da se sjeme baci u zemlju. Radi takvog njihova svojstva, na pjeskuljam a uspjevaju najbolje oni usjevi za koje smo već rekli da troše manje vode, dok na glinovitim zemljištima najbolje uspjevaju oni usjevi koji troše mnogo vode. P rem a tome, za glinovUa su zemljišta: livadske trave, crvena djetelina, pše nica i zob; za pj&skulje su': raž i krum pir. Krum pir i radi toga što voli -^jirpvazdušena ze­ mljišta. Na sredini, između glinovitjh_i pjeskovitih zemljišta, stoje ilovačast^em ljista. 1 ova se opet dijele na dvije grppe, prem a tome da li su bli­ ža glinušama ili pjeskuljam a. Ako su bliža glinušama, tada su tb teške ilovače; ako su bliža pjeskulji, tada se zovu pjćskovite ilovače. Na aW4 dini je blaga ilovača, koje je zemljište pogodno za sve kulture. Treba još da spomenemo krečuše, kojeimaju u sebi od x/» do V« kreča. Zatim, zemlju crnicu ili humuenu zemlju. Humus je postao raspadanjem biljnih sastojaka. To su najplodnija zemljišta. Živa bića u zemljištu. U zemljištu nalazimo i mnoga korisna i mnoga štetna živa bića. Tako nalazimo poljske i šumske miševe, hrčka krticu, gliste i t. d. Od biljaka imamo osim ko­ risnih još i korove i njihovo sjemenje, zatim razno sićušne biljčice, koje se prostim okom bez povećala ne mogu vidjeti. To su tako zvani mikro-organizmi (sićušna živa bića). Od ovih mikro-organizama za nas su najvažnije t. zv. bak­ terije. Jedno nam bakterije obogaćuju zemlju на azotom iz vazduha, druge rastvaraju stajski gnoj, mokraću kao i razne druge biljne otpadke, kao slamu i preorane zelene biljke. Sve skupa bak­ terije koriste nam i time što izdišu, kao i mi, ugljični dioksid — jedan plin koji sa vodom daje ugljičnu kiselinu, koja nam je svima dobro poznata. Tako bakterije proizvodu godišnje na 1 hektar oko 1200 kg ugljične kiseline. Ova u -Zemljištu rastapa neke korisne soli, koje obična voda jie ^ m o ž e rastopiti. Tako rastopljene soli služe biljkam a za hranu, jer biljka prim a svoju hranu na sisalice svoga korjena u obliku soli koje su jako blago rastopljene u vodi. Ove bak"Teripj mi dodajemo zemljištu u stajskom gnoju, je r u jednom gram u stajskoga gnoja ima na stotine milijuna bakterija. Stoga je stajski gnoj topro, a naročito konjski, koji je najbogatiji bakterijam a. Eto, to je ono što bi trebao svaki naš te­ žak da znade o zemljištu i njegovim sastojcima. Razumije se, da to što sam iznio nije ni izdaleka dosta za one najnaprednije, koji hoće da u svome gospodarstvu primijene velike tekovine nauke, bez koje nam nema više opstanka u ovome d i­ jelu svijeta. Ne zapostav ljajm o Kućni obrt KaKo u S lo v en iji ž e n e 1 d je c a z a r a đ u ju m iliju n e Kod K uće U prošlom smo broju iznijeli mogućnost da sa malo truda i sredstava z-poslimo svoje žene i djecu po kućama Nastvljamo sa izradom od drveta. Ko ne misli na sitnice, od njih će propasti. Izrade od drvela Čačkalice. Izrada čačkalica je kućevna industrija odnosno radinost u Sloveniji (u Dolenskom). Svijet ih radi preko zime, kada nema mnogo drugog posla, onda ih trgovci otkupljuju. Sama slovenska sela izrade go­ dišnje oko 1 milijun svežnjića čačkalica. Ručna izrada čačkalica tako je laka, di ih u Sloveniji sama djeca rade. Palice za štapove odnosno kišobrane. Ovaj bi posao bio naročito pogodan u krajevima gdje ima pitomog kestenovog drveta. Kestenovo drvo tjera svake godine mladice, koje se moraju svake godine u proljeće kr­ čiti, da bi se šuma od njih očistila. Naročito tjera korjen od osječena kestena. Trogodišnje su mladice najbolje. Sve mladice dužine od jednog metra i de­ bljine od 15 mm režu se za proizvodnju štapova i držaka za kišobrane. Ovo se naročito mnogo radi u Savskoj banovini oko Karlovca, Gline, Petrinje i Siska gdje su se nastanila velika industrijska *i trgovačka preduzeća koja te mladice kupuju, kuhaju, 1j u š t r e ­ žu u potrebne dužine, savijaju drške, i dalje ih pro daju u Austriju, čehoslovačku. Njemačku, Ameriku. Englesku i Francusku. Da bi se dobili čvornati štapovi mladice se specijalnim klještima još pri rastu pozlje­ đuju pa na pozleđenom mjestu ostaju rupe. Uz trgo­ vinu sa kestenovim palicama razvija se i trgovina sa 15 �jasenovim, drenovim, trnovim, ljeskovim drvetom i t. d. Drvo se na jesen počinje sjeći pa не obrađuje i siječe preko cijele zime. Sita i rešeta. Obodi za sita i rešeta kod nas se dosta rade i treba fpovesti akciju za re^ervisanje na­ ročitih šuma za ove izrade. Kod nas je po kućama ovaj posao vrlo lijepo razvijen i pravi se prvoklasna ioba. Samo što se ona daje u bescjenje i to jedino radi loga što su prodaje jedino ograničene na obližnje pijace. Trebalo bi da se najviše mjesta osnuju centralni magazini, odakle bi se mogla roba prodavati po čije loj našoj državi. Ne bi bilo nikakvih smetnja da robu šaljemo i u inozemstvo, koje ne nam svakako plaćati bolje cijene nego pošto se kod nas roba prodaje. U ovom pogledu treba da se zainteresovane osobe obrate Zavodu za unapređenje spoljne trgovine u Beogradu. Drveni čekići, daske *za ribanje, držalja, grablje, naćve, vile, lopate, tekneta, soljere, kašike. čanci, držalja za pisanje, okviri za školske tablice, pečurke Za krpljenje čarapa i t. d. sve se to naveliko radi kao kućni obrt po Sloveniji i svijet za te izrade uzme lijepe pare. Naše fe z d ra v lje i u avliji O n u ž n l c lm a p o n a š im s e o s k im 1 k a s a b s k lm a v lljn m n Naš je narod davno rekao: pogledaj mu pred kuću pa ćeš znati hoćeš li mu u kuću. Ranije su naše avlije bile uzor čistoće, pragovi „da bi se s njih mogao lizati med*. Danas će se prije unijeti u kuću kakav luksuzan namještaj, nego što će se koliko toliko avlija urediti. Po mnogim našim kasabama, a skoro po svim selima, ne može se ni prići kući, pogotovo kad je mo­ kro, sve same lokva okolo, razbacano smetlje, prosuta prljava voda i t. d. Onda se nasred avlije napravi nužnik, a nedaleko od njega i*bi&ar? 1 eto našeg ogledala, i ako nam i čovječanska dužnost i sama vjera nalaže čistoću. A sve bi se to dalg uređiti'sa malo truda, da se nešto naspe pijeska po izravnatoj avliji, da se prljava voda odvodi jednim jarkom, da se i smetlju zna mje­ sto negdje u bašći dalje od kuće i t d. Ipak su nužnici naše rak-rane i tu moramo čim prije da se sna­ đemo. Naročito ako je u avliji ili negdje tu u blizini još i bunar. Treba da znamo da su nam najviše zarazne bo­ lesti (kolera, tifus ili vrućica i srdobolja) dolazile radi naših nužnika. Poznato je da se,čovjek zarazi na taj način što hranom i vodom proguta klice — prouzrokovače ovih bolesti koje se nastane i legu u debelom crijevu. Ove se klice 'nevjerovatnom brzinom množe i izazivaju oboljenje. Pri izbacivanju izmeta — pogana i mokraće bolesnik izbacuje i ove klice, koje u izmetu i dalje žive. Odatle na razne načine dospijevaju hra­ nom i vodom u crijeva zdravih ljudi, koji tako isto obole. U najvećem broju slučajeva hranu zagađuju muhe, zarazne klice prenosimo i mi neopranim ruka­ ma, a prenose ih i perad i druga živina (mačke, psi i t. d.) A ova se klice najčešće prenose i našom naj­ gorom navikom, da nuždu svršavamo gdje god stigne- mo, iza kuće, staje, kraj plota, u voćnjaku, bašti i t. d. Tu na izmet navale domaće životinje i muhe i raznose zarazu. Pa i naši su nužnici takvi, da su prava legla bolesti. Po mjestima, gdje nema kanalizacije, a to su sve naše kasabe i sela, nužnici služe samo kao zaklon od svijeta zbog stida, često su ovo najobičnije jame sa­ svim plitke, zaklonjene sa nekoliko snopova tuluzine ili popletom od pruća bez krova, bez sanduka, ili od dasaka, ali tako da je pristup domaćim životinjama i muhama slobodan. Ili ako je bolje sagrađen često se kad se jama prepuni, razliva nečistoća izvan jame, te pored razvijanja smrada izlaže se dodiru sa životinjama. Što je najgore ti su nužnici postavljeni blizu bunara, a kako nisu cementirani (vrlo često nezidani) to voda iz nužnika pomiješana sa pogani u kojoj su klice, prolazi kroz zemlju i odlazi u bunar te tako zagadi vodu, koja docnije služi kao izvor zaraze. Nužnik mora da se na­ pravi na mjestu, koje je niže od bunara i što dalje od njega. Najbolji su nužnici od tvrdog materijala, sagra­ đeni tako da im je jama dosta duboka. Samo jama mora biti ozidana i sasvim dobro zatvorena da bi bila nepristupačna kako za domaće životinje tako i za mu­ he. Nad tako zatvorenom jamom može se podići ku­ ćica sa sandukom a najbolje da je nužnik pod zaje­ dničkim krovom šupe ali zidom rastavljen da ne strči u avliji. Nužnik treba da je redovito čist a najbolje je da ga češće isperemo krečnim mlijekom. Na lo na­ ročito treba da paze opštine za svoje javne nužnike, kao i kafeđžije. Gdje je lcuća čista, tu i zdravlje blista. З а т р го в ц е и зв о зн и к е Преко Завода за унапређење спољне трговине у Београду могу се добити везе са парискои фармом (тражи заступство за продају сухог u конаервираноХ воЛа), Лион у Француској (заступник за орахе), Краков (тражо се понуде за пекмев, грож/је, јабуке. сухе шливе), Хаифа (гиљиее u иекмев), Мор. Острава (стара 16 и нова шљивовица 50°/о\ Вин (ораси), ГГраг (сухе шљиee). — Хамбург (тражи лук), Хамбург (тражи понуде за љековито биље) Истанбул (тражи понуде sa сјеме од luthepee репе) Хамбург (тражи понуде sa све количине дивљез шиика [fructus oynosbnti], паоул>). �Најмлађи ГаЈретов у тем ељ ач (Ув слику) Шта ли мисли овај брац> Што у књигу дивну гледа? . . . Ma, таре га мис’о вазкн*, Отет’ joj се лако не да. Овај соко има касу, Ушгеда му доста красна. Па се миели, a uticao ова Чини му се врло часва Драга д ецо, ево шга Je: У нас 1%јрет друштво вма. Он пом же оилвдину У школнма u занатпиа. Л>ута зин-t мниге Ал’ немају Гајрет В.ИИН Мирно To кад мисли овај У срце га сплно Да Гајрету дар To би њему & A ^отац Кад си (ИИ r. М у х а н е д а П р е. о д б . Г а јр е т а у Б н је љ и н и Uner Једнако naia, Сиромашку сваком Ево сада јада. Сиромашак бледи Стоји на сред пута Дрхти сав од зиме Без топлог капуга. Уделите децо Сиромашку јадном, Да не умре тамо Ha северцу хладном. Бог драги све види Што с' на земљи ради; Ко учини добро Њ ег' ће да награди. Х у с и и ја К у р т о в и ћ , уч. II. га в . О с. ш к. Н а јм л а ћ и п је с и и к Х у с н и ја К у р т о в и ћ , сии и а р о д н о г п о сл а н н к а г . Ш у к р н је К у р т о в и ћ а 17 �Без ппмети нећеш мети Пред четом je Омер први, Под лигурам’ онијег се мрви. С нијег 8апо до рамена, Саонице Омер спрема Санкањ е je и гра жива, Т у весеља много бнва. O ko њ ега куће лете, Омер мајстор, вјеш то плетв. С аоннца има врста К олпко на руци прста: И на џаду Омер слетје, Вјеш то дјете, ал ’ налетје. Од гвож ђета, од дрвета, S a одрасле, sa дјетета, И не вид1’е окле ж ури Брв ауто ш то пројури. И л п гу р а ко мингура, Ч и буги ја, гајтанпја. У трен ока судар наота; Омер поста теш ка хаста. Све то јури Hua улице, Од зиме се ж ари лице. А уто му в о гу смрви! Више неће бити први. Н ису савке за сокаве В ећ s a њ иве и паш њпке. Амиџа ДЈевер и невЈеста Н а р о д н а пЈесм а Д јрвер мп п и та нев јесту: „Н евјесто, н аш а кадуно, Ч и ја je оно дјевојка, U I to рано рани на воду, Ш т о носи фесић над okom, Ш т о п-хете косу широко Ш т о ситно иде н а мобу? *— Д јевер, м ајчин делијо, li I umuti * Оно je моја сестр и ћ а — „Д ај ми je нево, sa Б о г а !“ — Н еће те, брате дјевере, Ч есто те пјана виђала, У п јан а кућ а климава, У цјана ж ена жалосна A дјеца гладн а, сиротна. — т Mubareć v e č e Bilo to na dan uoči Lejlei Kadra. Još prije nego će se sleći mrak Da zemlju i zasvjetlucati kandilji na minaretima, osjećam u duši neku neobičnu radost. Sjećam se od lani, pa još od prijašnjih godina... uvijek me divne ramazanske večeri vesele. Nai očito čarno veče Lejlei-Kader. Danas mi mati reče: »Hajde, Asime, kada nema nastave, a uoči je Mubareć večeri, s ocem otiđi u dža­ miju, pa onda malo prošetaj po čaršiji. I mene vesele na čaršiji oni bučni glasovi raznih prodavaoca simita, čahija, ibričića i gurabija i na to veseli poklici naše djece. Hajde, odmori se“... Odmah sam poslušao majku. Odem malo u čaršiju a onda produžim šetnju do najkrajnjih ulica naše varoši. Tamo žive siromasi. Oni žive u malim, skrom­ nim kućicama. I oni imaju djece, samo su njihova djeca slabo odjevena i blijeda. Ali gle čudal Danas su i ta djeca neohično vesela. Gledam baš svoga druga Saliha, što sa mnom ide u isto odjeljenje u školi. Do 18 juče je dolazio u školu slabo odjeven, a željno, vrlo željno je primao od mene zalogaj-dva kruha ili kad jabuku. G'eda Salko u me veselo, pa kao da mi Veli: »Pogledaj, Asime, što sam danas i ja dobro odjeven. Neću više da zebem i da se stidim. Imam evo i dosta kruha, neću više ni da gladujem*... Vratio sam se natrag kući. U čudu još na sve ono, što sam vidio, upitam majku: — Ma čuješ mama! Danas sam šetao daleko, onamo do krajnjih ulica, gdje živi sirotinja. — Pa? — Pomisli, molim te mama, i tamo neka djeca lijepo odjevena i pune im ruke hljeba. Znaš, pričao sam ti za onoga svoga druga Salku. I on odjeven, či­ sto je veseo, što je nagizdan. — Znam, znam, reče mati, danas je uoči LejleiKadra. To je noć sveta, »hairnija nego drugih hiljadu mjeseci"*.. Otpoče majka da me uči, čisto diveći jo se kao dijete, kako radosno nastoji da mi svaka njenaj riječ padne na srce, prodre u dušu. Pred iftar je, na �ročito pred najsvečaniji iftar uoči Lejlei Kadra, to jestr večere, kada ona želi da nam i biranim jelom začini još više dječje veselje. Eto ona radi i naučava: — U ovu noć dragi je Bog, — nastavi mati dalje poslao čovječanstvu svoju svetu Knjigu Kur&n, da nas oplemenjuje. Ovu nas noć naročito dragi Bog obasipa svojim velikim darovima: Dobrotom, Lju­ bavlju i Milosrđem. Svake večeri uoči ove Svete Noći običaj je da imućniji muslimani i muslimanke dijele zekat- Eto to je baš i tvoj otac danas učinio. A šta je to zekat mama? — ovo upitah majku i ako sam učio o zekatu u školi, ali majka najljepše kaže, što se teško smetne s uma. — Zekat je Božja zapovijed. Imućni su dužni od svoga imetka da daju jedan određen dio sirotinji. To nije obična milostinja. Milostinja se daje svakad i koliko hoće, a zekat samo jedanput u godini. Zekat sa dijeli obićno u mubareć danima. Tvoj otac redovno dijeli zekat uoči Lejlei Kadra; neka se, veli, i sirotinja veseli uoči ove najsvetije noći. — 0 kako je to lijepo, kako plemenito, draga mati! — uskliknuh i oćutih ugodnost što moji rodi­ telji ovako divno ispunjavaju svoju dužnost i prema Bogu i bližnjemu svome. I poslije svake Svete Večeri uskliknem pun divnih želja: »Draga noći, kad ćeš opet doći!«.. Na Bajram Naš je otac vrlo dobar. Voli našu umiljatu m aj­ čicu, voli nas djecu svoju, kao očinji vid. Živimo u porodici u miru i ljubavi, pa nam Bog daje svaku sreću. majčica kazuje, kao da rekne »bismillah« (Bože pomuzi!) k’ad hoće da jede i da opere ruke. Tako sad i on zna puno iz lijepog vladanja, da je divota. 7 Mi, đaci u školi, dobro napredujemo. Sto ne zna Amira, ka^e joj i pouči je Anisa, a što opet ona ne zna, pomogne joj stariji naš brat Zijo. On je, znate, sad gimnazijalac. Jeste, mi svoje roditelje poštujemo pa bogme i slušamo. Naša je najmlađa sestrica Amira lani našega cea najbolje obradovala. Pripovijedaću vam kako je to / Osvanuo naš mubareć Bajram! Divni Bože, što smo ga mi djeca radosno dočekali! Majka nam ranije donijela lijepa odijela. Sestrice se nagizdale kao paunice, a tek mala Amira bila kao lutkica. To jutro rano na Bajram otac je otišao sa stari­ c o m braćom u džamiju, a mi smo se za to spremale da što ljepše čestitamo svojim rodi­ teljima i da im pripremimo veselje. Кн<1. je otac do,šao iz džamije, stupili smo svi pred njega i majku. Dpred nas je malko istupio mali braco i ugovorio ove riječi: У т е н е љ а ч н Г а јрета О н ер и Ф а т н м а . д је ц а Д р. М уста ф е Х а јд а р о в и ћ а Otac nas djecu miluje i tetoši nam slatke riječi a najmlađeg našega bracu cucuka na koljenu. Ali braco voli kad ga majka uspavljuje, pa ona mu priča krasne pričice o careviću sa zvijezdom na čelu, ili mu kazuje naše narodne dječje pjesmice. Nije Čudo da mi silno volimo svoje roditelje. Otac po vazdan radi u svome poslu, a mati po vazdan u kući.-Oboje, kao da se takmiče, nastoje da u nas ima svega u izobilju. Mi smo djeca svi pošli u školu, osim malog brace. Mali braco uči sad toliko u kući, koliko mu »Srećan Bajram! Srce nam harno kliče, Želeći vam roditelji Duga vijeka srećno žiće! Dragi Bog da vas snaži, Da budete zdravi, čili, A i s nama, djecom svojom, Zadovoljni vazda bili!« Na to smo svi redom prišli roditeljima i polju­ bili ih u ruku. Oni nas privinuše na svoje grudi i zaželješe nam svako dobro. Otac nas je i darivao novcem, veleći, da nas sviju voli, a naročito malu Amiru, jtr je ona najviše oca iznenadila. Ona je cca darovala vezenim rupcem, prvim svojim ručnim radom. 19 �Strpljenje Bio čovjek i žena pa imali jednu jedinu kćer Fatimu. Silno su voljeli svoju jedinicu. Kad je Fatima dorasla za nauke, dadoše je roditelji u mekteb. Pošto u njihovom selu tada nije bilo mekteba, oni su je slali u drugo obližnje selo. Mala Fatima redovito je poha­ đala mekteb. Jednoga dana idući tna tako od svoje kuće, sretne neku sirotu ženu s djetetom u naručju, pa se smiluje na nju. Pomisli Fatima u sebi: »Ova je žena sirota. Gladna je, a kako tek da nahrani i svoje dijete«... Izvadi iz torbe polovinu svoga ručka, što joj je majka dala i dade ženi. Žena radosno primi dar, rekavši Fatimi: »Bog ti dao strpljenja gdjegod bila i koliko god živjela«... Ove se njene riječi usijeku Fatimi dobro u glavu. »Bože, Bože, što li ona to meni reče!«..- čudila se Fa­ tima u sebi. čim je taj dan došla iz mekteba kući, ispriča materi što je učinila i šta joj je rekla siromašna žena. — Pa lijepo, dušo, -гз reče mati — strpljenje je dobro. Poslije nekoliko gogliuš pođe Fatima, čitava djevojka, svojoj tetki čak ii drugo selo. Tako idući kroz neku goru, vidi u gori na osami jednu visoku kulu. & Bože dragi, ko li u ovolikoj kući stanuje? u čudu se pita Fatima. Dođe do kule, pa onako u vrata a teška se- vrata otvore i ona upane un Učini joj se da nije lijepo učinila, što je zavirila u tuđu kuću, pa pođe natrag. Jest, ali vraia se ne daju da otvore. Videći Fatima da nema druge, uljegne u kuću i iziđe gore u kulu. Kad gore, Bože, puno odaja sve prostrtih i u njima svega i svašta. Zlata i srebra koliko god hoćeš. Otvori ona još jednu krajnju sobu, kad imaš šta da vidišl U sobi leži jedan mladić — mrtav. Fatima se prepane, ali se brzo pribere i dođe sebi. Pane joj na um blagoslov one sirote žene: Bog ii dao strpljenje! Ona videći da je tu osuđena da čeka spasenje, pomiri se sa sudbinom. Vidi ima hrane dosta, a ima se gdje i stanovati da je i sama careva kći. Trpila je ona sudbinu prilično mirno i tu često klanjajući mo­ lila se B igu da je spasi. Sažalilo joj se i na onog mrtvog mladića, pa je molila Boga i za spasenje nje­ gove duše. Jedno jutro čuje Fatima neki topot konja i gla­ sove ljudske, d t idu ispred kule. Odleti prozoru, pa kad ugleda neke svatove, vikne ih i zamoli da joj dadu jednu djevoiku iz društva da s njom živi radi običaja, a ona će njima dati tepsiju dukata. Svatovi pristanu, dadu joj jednu djevojku i ubace kroz prozor a ona njima prospe tepsiju dukata. Bogme, kad ova djevojka dođe, bude Fatimi običnije. Jednom Fatima siđe dolje u kulu da nešto pospremi, a ova nova djevojka, nemajući strpljenja, dirne u onog mladića da vidi, je li zbilja mrtav. Ona ga dirne, a ou se trgne, osvijesti se i dođe sebi. Kad ugleda tu djevojku, upita je, šta je bilo s njime i šla ona ovdje radi. Ova djevojka bila opaka srce. Ona sve ispriča, da je došla davno ovdje i da ga čuva i moli se Bjgu za njegovu dušu. __ Mladiću se to svidi i obeća joj, ako ikad njegovi roditelji dođu i spase ga odavle, da će je vjenčati za ženu. On je, veli, carev sin. U to Fatima ^dođe, a ova nova djevojka reče, da je .to ^jeu a sluškinja. Fatima je odmah sve razumjela, ali se strpila i ušutjela. Poslije nekoga vremena čuju oni topot konjanika i zveku kočija da idu ispred kule. Odmah carević iz­ leti da vidi šta je, kad ima šta vidjeti! Pozna kočije i pratnju svoga cca. Tu im se on javi, a ovi dođu kulu i radosno prime carevića в objema djevojkama u kočije, da ga vode caru. Kad car ču. da mu se sin našao i kad ga je vidio, načini silno veselje i šenluk. Onoj djevojci, kao dar što mu je čuvala sina, rekne, da će je vjenčati za carevića, a Fatimu upita šta ona najviše želi da je daruje. — Vala eto kad hoćeš, — reče Fatima — a ti mi daj Sabur ćitab (knjigu o strpljenju). Car udovolji i to Fatimi i nabavi joj taj ćitab. Ali careviću bi začudo što će njoj taj ćitab, pa kad su joj ga nabavili i dali, počne je potajno uhodit', šta li će ona s tim ćitabom. Tako carević jedne noći pro­ viri kroz vrata i skrene pažnju šta Fatima radi. čuje on, da ona uči iz ćitaba: »Hvala Bogul Kad sam či­ nila dobro onome mladiću i kad sam se strpila, pa nisam kazala careviću, da ga je ona cura prevarila«... Carević odmah razumi o čemu se radi. Sutra­ dan sve kaže ocu šta je čuo. Car pozove Fatimu preda se pa je o svemu ispita. Ona mu sve ispriča onako, kako je pravo. Na to car onu lažnu djevojku istjera, a Fatimu vjenča za carevića. Ako su živi i uanas im je dobro. Š a la — Jesam. Dao sam joj ono najbolje. — A šta je to najbolje ? — Dao sam joj sjemenke. Ako ih metne u ze­ mlju, izrašće joj cijelo drvo, pa će imati puno jabuka* — Jesi li dao i sestrici komadić jabuke?- - upita majka maloga Esada. 20 �Г а ј р е т о в г л а с н и к Proslava rođendana Nj. V. Kralja u Muškom Gajretovom internatu u Sarajevu skladno i uvježbano. Viežba sama po sebi bila je vrlo lijepa, jer je bila iskićena vrlo lijepim i mnogim sku­ Uoči 17 decembra održali su pitomci Muškog pinama, a i pitomci su s j svoje strane dali maksimum pa je vježba neobično lijepo uspjela. Aplauz koji su konvikta svoju intimnu i vrlo uspjelu proslavu Ro­ đendana Nj. V. Kralja, na kojoj su bili prisutni i osta­ pitomci pobrali za ove vježbe najbolje nam svjedoči li pitomci i pitomice Gajreta iz Sarajeva, kao i matu­ da pitomci i razumijevaju sokolstvo i u duši nose kli­ ranti Šeriatske gimnazije. Proslava je izvedena u ce sokolske, koje če ako Bog da danas sutra prokliprostorijama Muškog konvikta, koji je u tu svrhu bio jati u njihovom radu za narod. Ovaj sokolski duh naročito dekorisan, pri čemu se je osobito isticala sli­ među pitomcima njeguje i podiže vrijedni upravnik ka Nj. V. Kralja, koja je bila ukrašena trobojkom i g. Hromić koji je aktivni sokolski radnik. Za čitavo vrijeme ove uspjele proslave vladio je mnogobrojnim žaruljama u bojama narodne trobojkeOvoj pitomačkoj proslavi prisustvovao je G. Dr- uzoran red i disciplina a da se nije čula ni osjetila ni Hadžiomerović potpretsjednik sa članovima Gl. odbo jedna zapovijed. G-* Djr. Hadžiomerović ispred Glavuog obora kao ra Gajreta i sa pretstavnicima svih mjesnih Gajretovih i svi prisutni, razdragani ovom vedrom, iskrenom i jedinica iz Sarajeva. П и то м ц и Г а јр е т о в а м у ш к о г к о н в и к т а , ч л а и о в и в је ж б а ч и С ок о л ск о г д р у ш т в а В р а т н и к на а к а д е и и ји 17 XII. 1 9 3 3 у Н а р о д н о м п о зо р н ш ту U vedrini nasmijanih 150 pitomačkih lica, sa ko­ toplom svečanosti kao i opštim utiskom reda i uzorne jih su mladost i idealizam jasno govorili o iskrenim discipline čestitali su g. Hromiću upravniku internata osjećajima, kojima je bila protkana ova lijepa sveča­ izrazujući mu priznanje i zahvalnost za njegov požr­ tvovni, savjesni, umješni dugogodišni rad u Gajretovim nost, otpočeo je program sa predavanjem talentovanog konviktima. pitomca Bišćevića. Ovo uspjelo i lijepo predavanje bi­ lo je iskićeno pjesničkim figurama i vrlo uspjelim ГаЈретове приредбе analogijama u kojima je predavačeva mlada duša Гајретов мевлуд у Џивару izrazila svoju ljubav prema Uzvišenom Vladaocu. Pre­ davanje je završeno sa frenetičnim poklicima: Živio Одбор Гајрета у Џивару уз помоћ и сарадњу Kralj! poslije čega su pitomci dvoglasno otpjevali братског одбора у Требињу приредио je 27./8. свој Narodnu himnu, koju su prisutni na nogama saslušali. Мевлуд у просторијама џамије у Бичеву, који je изнад сваког очекивања успио. Ha Мевлуд су нарочито поI sav drugi dio programa bio je biran i lijep a звани гг. Др. Мехиед Беговић, проф. универзтета izveden je na opšte zadovoljstvo prisutnih. (који je био на феријама' и Дервиш еф, Коркут, имам Iz čitavog ovog programa osobito su se istakle у Дубровнику, који су се радо одазвали. Госп Корritmičke sokolske vježbe, koje su pitomci izveli vrlo куту je приређен свечан дочек од чланова Гајрета и 21 �најугледнвјих грађчна. — Госте je у Џивару поздравио Хамдија Фазлиновић, учитељ у мјесту, истакнувши да су сретни што ће чути ријечи својих уважених учењака. Нарочито je у свом говору истакао да се no овој приредби види, да друштво Гајрет нн’е саио/друштво са уским циљем, помагањем извјесног броја омладинаца, већ снажан муслимански и наци* оналнп покрет са задатком : свестран) придизање муслиманског елемента. Исирпно предаванје о Мухамед a. с. одгжао je г. Коркут- По тоие ее клањала икиндија, прешло на учење мевлуда no гг. Хф еф. Бутуровићу, вмаму матвчару из Требиња, Хф. еф Бабовику, М. Цвијетику, те слушаоцима Гави Хусревбегове иедресе у Сарај* ву» чији су звонки гласови увећали ефекат Мевлуда. — Ha клнцу je одржао предавање ,Ислам“ г. Др. Беговић. Ha Мевлуду je сакупл>ено 845 Дин. добровољног прилога. За успјех овог Мевлуда има се првенствено захвалити гг- предавачииа, као н гг. која су учила мевлуд, na и свииа гостима из мјеста и са стране, новпка 100 кг. кромпира и гг. Намикбега Мбр)химпашпка, Суљ,Јгу Хелду,, Ибрахима Салкицу и др. Свима дароватељима и посјетиоцима ове лпјепе исламеке свечаности овом приликом се изриче топла захвалност. Gajretov mevlud u ViSifima. Odbor Gajreta u čapljini priredio je 6 oktobra o. g. Mevlud u selu Višićima kraj čapljine. Posjeta je bila tako velika da se ne može uporedili ni sa jednom ovakovom prired­ bom u ovoj okolici, čapljinska omladina došla je na čelu sa vrijednim pretsjednikom g. S. Kazazičem. Svi* jet su dočekivali vrijedni mjesni učitelj Nazif Oručević i mnogobrojni stanovnici. Nakon klanjanja džume namaza otpočelo je učenje Mevludn, a zbor Gajretove omladine pratio je prigodnim salavatama. Lijepo učenje natjeralo je prisutnima suze na oči P'o učenju održao je prigodni govor o Gajretu se­ kretar odbora g. Alija Sarajlič. Ovaj Gajretov mevlud bio je ujedno jedna manifestacija Gajretove snage. Prigodom mevluđa sakupljeno je 500 Din. priloga. Veliki Gajretov Mevludi-Serif u Popovu mostu Povjerenik Gajreta u Tjentištima g. Lojo Sulejman Иницијативом вриједног Јфеусједника среског од—priredio je Mevludi-šerif 1. oktobra o. god. On slovi бора Гајрета у Травнику г. Хамдибега Башарића, kao najagilniji imam matičar u srezu fočanskom, ina­ одржанјеу Караулскојџамији 8. еепт. мевлуди шериф, če-je gorljivi pristaša Gajreta. Njegovim imenovanjem који je био многобројно шгрјекен. Мевлуд je одржан у za povjerenika tlčinjen je veliki napredak po Gajreнајвећој тишини и савршенои реду. Прије почетка tovo prodiranje u široke mase. — Poslije klanjanja мевлуда пуцале су прангије, a затим je мујезин проpodne namaza održao je predavanje g. Sulejman Keучио езани-шериф. Дамија je била искићена левхама, mura, šer. pripravnik o principima Islama, nakon čega килимима и серџадама, a на минчрету се вијао бајрак a ћурс je био искићен сав са цвијећем. Хутбу je про- je proučen mevlud na narodnom jeziku, a iza učenja учио и џуму клањчо Хф. еф. Беговић, a no томе je održao je predavanje o Gajretu g. Alija Omersoftič, sreski suđijaодржчо вазу-насихат, у коме je истакао значчјну улогу Kako je ova priredba prva ove vrsti na selu Гајретову, a no том je проучио мевлуди-шериф на турскои језику којим je — са својим лијепим и угодним pohrlilo je mnogo seljaka čak i iz najudaljenijih sela ovoga džemata; broj prisutnih prelazio je hiljadu, pa гласои — расплакао многе посјетиоце. Ha ковцу je проучено неколико ашера и дова, a посјетиоци оу no- se ovo sve obavilo pred džamijom, jer nisu mogli svi служени шербетои, које су поелуживали чланови Гај- unutra stati. Ovom prilikom povjerenik je pokupio i nešto рета. — IHekep су даровали чланови Гајрета, na нека ии je најљепша хвала, као и Хф. еф. Беговвку за priloga u naravi za Gajret. Гајретов мевлуд у Караули (срез Травник) онако лијепо учење. Пред џамијом су дали свој прилог посјетиоци у изноеу од Дин. 370.— Послије су се сви скупили у један оближњи хладњак, гдје je присутнии одржао врло лијепо предавање „О раду и значају Гајрета г. Фаик Бахтик, управитељ основне школе и повјереник Гајрета. Предавању je присутвовао и нар. посланик г. Омер Кајмаковик као и џуминамазу и мевлуду, затим срески нччелник у Травнику г. Богдановик, г. Радован Саввк, срески судија г. Башагвк и Намикбег Ибрахимпашик. T om приликом je такођер уписано за Гајрет 1255 кг кромпира, разног жита и сира. — Овом приликом морамо спеменути племенитог дароватеља г. Суљагу Хаџика, који je уписао за Гајрет 100 кг кромпира, 50 кг пшенице и 50 кг јечма, те Шабан еф. Хруста- 22 Гајретов теферич у Билећи Романтично врело Требишњице са својом околи ном je сваког Али-ђуна примало становништво града, које се више њега налази- Свак се тога дана весели на свој начин. Све je бивало у духу породичном и родбинских веза. Неког организованог теферича није било док Гајретов мјесни одбор није закључио да ово расположење становништва искористи за Гајрет и да приреди Гајретов теферич на прошли Али-ђун. Овога пута теферич није одржан на врелу Требшпњице, него у Масленом Д<\лу. У блвзини старе џамије, у долу, скупила се сва Билећа. И старо и младо дошло je да се проведе и да понесе собом jaсније појмове о Гајрету в његову раду. Вриједни од- �бор Гајрета, на челу са претсједникои г. Ћ. Арннутовићем, учинио je све да ова прва Гајретова приред* ба усаије и да буде уистину манвфестација Гајрета и његове мисли. Теферич су посјетили гг. пук. Кузмановић, рус. ки ген. Гитова, поглавар среза г. Зечевић, начолник рада г. Дангубић са чиновништвом- Било je зап&женсг неколико гг. сфицира са гост-ђама. Г. Арнаутоввћ je поздравио присутне и захчалио ии на посјети. Гајретова <младина je музиком забав л>ала публику и приредилн неколнко веселих комада 0 Гајрету, његовом значају и раду говорио je проф. г. X. Капвџић, члан Гл. Одбора Гајрета. Ha теферичу се клвцало Њ. В. Краљу, покровитељу Гајрета, Њ. Вис. Престолонасљеднику Петру и свијетлом Дому Кчрнђорђевића. su došli u Umoljane, koje je udaljeno oko 40 km. od Konjica. Već rano u jutro počeo je stizati narod na mje sto teferiča, koji je otpočeo poslije klanjanja džumenamaza i to na otvorenom polju.r Svi prisutni bili su zadivljeni učenjem hutbe Ahmed ef. Smajkića, imama iz Podveleža, koje se razlijegalo po planinskim paš­ njacima, tako da ovako nešto Umoljani nisu vidjeli, ni zapamtili. Teferič je otvorio lijepim govorom pretsjednik g. Ljubović i na kraju pozvao prisutne da kliknu Nj. V. Kralju i cijelom Uzvišenom Kraljevskom Domu. Iza toga je održao vrlo lijepo predavanje o Gajretu g. Murat Sefo, a nakon toga su priređene konj­ ske. pješačke i dječije trke. Čist prihod bio je Din. 1.400'— Морални и материјални успјех био je одличан. U Derventi Мјеени одбор Гајрета и овим путем захвал>ује 9. jula pr. g. održana je vrtna zabava ženskog i CBiiM посјетиоцима. Истовремено нека je нарочита хвала гг. Бећираги Јагањцу, који je даровао јагње тГХа-- muškog odbora u Derventi. Ova zabava mašila je санзги Кчпвџвћу на прилогу од 30 Дин. те Абидаги sva očekivanja kako u moralnom tako i materijalnom Мујачићу и Хусеину Шеховићу, који <jy омогућили pogledu. Već od 2 sata po podne počeli su autobusi да су посјетиоци теферича имали увијек свјеже воде prevažati publiku u predgrađe Dervente „Begluke", Bjepy,eMO да ће овогодишњИ Гајретов тефернч gdjt se je davala vrina zabava. Zabavu je otvorila остати у пријатној успомени код сввх посјетилацч и vojna muzika 25. pješ. puka sa koncertom. Bašča, да ће у будуће бити још посјећенији, тако да he с, gdje se zabava držala, bila je ispunjena hiljadama posjetilaca iž građanskog i seljačkog staleža Dervente вреиенои постати права народна свечаност. л I okolice. U bašči su sagrađene lože za slučaj kiše, Gajretov teferič u Gacku održan je na uobiča-jllf fclavo,ut f * mnogobrojne nbude“. Nakon izvođenja jeni način u gatačkom polju pad Jasikama na Ilindan. nekoliko koncertnih tačaka vojne muzike, na zabavi Posjeta je bila odlična, obzirom na veoma loše Vrf* je istupio sa nekoliko tačaka po prvi put u javnosti jeme. Teferič je uspio kako moralno tako i materi­ Muški pjevački zbor grad. čtaonice u Derventi, koji jalno i pored teške ekonomske krize. Tetcrič su po­ obećaje da će se razviti u jedan dobar pjev. zbor. sjetili: Komandant gatačkog vojnog okruga, komandir Iza toga ie igrana krasna tombola ručnih radova, iz­ žand. Bilećke čete i dr. Čist prihod teferiča bio je 3 rađenih i poklonjenih Gajretu od strane članica i pri­ jateljica Gajreta. Završna tačka programa je bio izbor hiljade 251 dinar. ljepotice Gajreta. Za miss Gajreta izabrana je gđica Gajretov teferič u Visokom priređen je u bašči Fata Jusufbegović. kod Semića, koji je moralno uspio iznad svakog oče­ Među posjetiocima zabave zapaženi su gg.: se­ kivanja, a čist prihod teferiča bio je Din. 804.50. nator Asimbeg Alibegović, nar. poslanik Milan ĆukoPosjeta teferiča bila je odlična, obzirom da je vić, ban. vijećnici, član Gl./O. Gajreta prof. M. Alitaj dan bio sokolski s|et župe u Travniku, a na tefe- kalfić iz Mostara i Ijekar Dr. Bravo iz Bos. Kobaša rič su došli i mnogi gosli iz okolice. Gajretovi sti­ sa više prijatelja, direktor Musi. banke u Gračanici pendisti—đaci kožarske škole odigrali su šaljivi komad itd. Gosti i prijatelji Gajreta sa strane došli su iz: „Muž moje žene“. Maglaja, Bos. Broda, Gradačca, Kotorskog, SI. Broda, Bos. 'Dubočca, a naročito je simpatično primljena U Umoljanima posjeta većeg broja seljaka — Hrvata-katolika — iz Na 18/8 priređen je drugi teferič u Umoljanima, sela Bijelog brda na čelu sa župnikom preč. g. Ilijom na kojem su iz Konjica prisustvovali pretsjednik g. Gavrićem. Ljubović sa gg. Derviš ef. Buturovićem, Muratom Se­ Ova Gajretova priredba bila je jedna nova afir­ fom i Abdurahmanom Sadikovićem i još nekoliko u- macija Gajreta i njegove snage u ovome kraju, koja glednih građana. Ove su na putu na više mjesta do­ je donijela i velikj materijalni uspjeh. čekali ugledni domaćini, koji su se interesovali za Zahvaljujemo svima, koji nešto /doprinose za Gajret i njegov rad. Putovali su 11 sati uz kozije uspjeh ove zabave, kao i svima posjetiocima kako puteve dijelom na konjima, a više na nogama, dok iz Dervente tako i sa strane. 23 �метлпји доброг сарадника и пријатеља. Џеназа je U Bjelemiiu обавл.ена уз велико учешће народа. Нека иу Драги 2 augusta o. g. priređen je u Bjelemiću GajreАлах подијели мјесто у фирдеси ала џенету в нека tov teferič. Čist prihod teferiča bio je Din. 450. — je рахиет велнкој в племенитој дугаи рахм. Хаџи ХаMjesto Bjelemić udaljeno je 50 km od grada мидаге. — Породици наше искрено саучешће! Teferič su organizovali na inicijativu Odbora u Ko­ njicu g. Ferhat Kurtović pretsjednik općine i ban. vi­ Захвала Гајрету jećnik uz pomoć bilježnika Hidajeta Drače i povjere­ Госп. Инж. Ферид Поњавић из Тузле, завршивши nika Derviša Čukle. Teferič su posjetili pretsjednik своје студије у Њемачкој. послао je Гајрету слиједећу odbora u Konjicu gradonačelnik S. Ljubović sa nar. захвалу: poslanikom ovog sreza g. Salihom Baljićem i još ne­ »Након завршетка мојих студнја сматраи за прву koliko uglednih građana. Njih su dočekali u Glavati- своју дужност да нзразим дубоку вахвалност моме ćevu Bjelemičani njih 100 na konjima i skupa se доброчинихељу „Гајрету", који ме je кроз читаво вриuputili u Bjelemić. Teferič je uspio i moralno i ma­ јеме мога школовања у Њемачкој издашно потпомагао terijalno. и омогућио ми, да на вријеме завршим исте. Priloge u novcu darovaše gg: Поред трајне моје благодарности осјећам се noDin. 30: Savo Milidrag, po Din. 20: Mato Bilić, буђеним, да јавно у Гајретовом листу изјавви, да ћу Derviš Čukle i Hidajet Drače, po Din. 10: Hilmo пропагвратн спасоносну идеју Гајрета и активно учеŠurković, Meho Bandić, 4 Din.: N. N. po 2 Din: Mu- ствовати у цјелокупном његовом раду, за чији најбоstafd Pamuk i M. KapićлГи успјех се je надати, ако га помогну они, које je U naravi darovaše: Ferhat Kurtović dvoje janja­ он помогао. di, po jedno janje: Omer Gluho, Jovo Đogić, Đžafer^ з најбоље жеље в наде за н ат драги Гајрет, beg Šurković, Luka Đogić, Selman Biber. po jare: биљежим се е дубоквм поштовањем«. Omer Biber, Hamid Podumljak i Bešir Grahijlo. Da je teferič uspio iipa^e zahvaliti F. Kurtoviću Лијепа пажња према Гајретовим питомцина Rašid ef. Trnki i Hadajetu Drači, koji su sa povjere­ Госп. Авдибег Зечеввћ професор и вјер- васпитач nikom neumorno radili. у Гајретовом женскои конввкту набавио je и подвјелво .о свој дар Гајретоввм питомвцама 50 пари пригла1ака, 5 јеменија н једне двмпје. Почетком ове шк. Н аш а р а х м е тл и је године г. Зечеввк je о властвтои трошку увео у приМерхум Абдулах еф. (околовик из Дервеите земл>у женског конвикта дввје чесме, да питомвце моОввх дана премвнуо je након тегаке болести гу узимати абдест брже. Оввх дана прпредио je г. Абдулах еф. Соколовик, пмам матичар вз Дервенте. Зечеввћ ифтар свима пвтомицама у конввкту. Рахм. био je искрен првјатељ Гајрета и његов дугоНека je г. Зечеввку, опробаном раднику и пригодвшњи члан, те je сваком приликом помагао наш јатељу Гајрета, срдачна хвала! Гајрет нарочвто у моралнои погледу, јер je више п у та са ћурса говорио о важности и великим цвљевина R azn e vijesti Гајрета. Рахиетлија je био иознат радн своје доброте и Aktivnost Gajreta u Trebinju. U Trebinju odrријетке чеетитости као човјек. Оставља мног< бројну породвцу, за коју се неуморно брвнуо. Један му син ane su slijedeće vrlo uspjele Gajretove priredbe: 1). — Гајретов питоиад — свршвс je Геодет. шк *лу у Na 27 augusta mevlud kod džamije u čičevu, koji Београду, гдје иу се налази и други свн — етудент su posjetili brojni članovi Gajreta iz Trebinja (preko права, на београд. универвитету. 100), Dubrovnika i Lastve. 2) Na 6 sept. priređena je Ожалошћеној породвци наше саучешће, a рах- proslava Gajretova dana, kojoj su prisustvovali čla­ иетлији нека je лахка земл>а и рахмет племенитој му novi iz Dživara i Lastve. 3) Na 10 sept. priređen je души! mevlud kod džamije u Lastvi, kome su prisustvovali članovi iz Trebinja, Dživara i Bileće. 4) Na 17 sept. Хаџи Хамидага Кушљугић bila je Gajretova zabava u Dživaru. — Na mevludu su održali vrlo poučna predavanja g. Dr. Mehmed У очи иубарек вечери (13-Х1.) у 90 години жи- Begović, pruf' univerziteta i Derviš ef. Korkut, imam вота вспуство je своју велвку и племениту душу iz Dubrovnika. Хаџи Хамвдага Кушљугвћ. Sve četiri priredbe, iako u vrlo kratkom razmaku Оснввање Гајрета 1903 год. рахи. поздравља са vrlo su uspjele i ideju Gajreta u narodu ojačale. велвким одушевљењем, помаже иатеријално друштво в упвсујесе за утемељача. ЈБубав и одушевл.ење преиа Gajretova konferencija u Trebinju. U cilju ja­ Гајрету рахметлија je показао уввјек в на сваком čanja Gajretova rada kao i upoznavanja sa plodono­ мјесту. Гајретови радниди у Гор. Тузли губе у рах- snim i po muslimane vrlo korisnim Gajretovim га- 24 �dom, održana je u nedjelju 5 novembra o. g. konfe­ goviću, koji je na to skupštinu zaključio u najboljem rencija Gajretovih radnika i prijatelja, na kojoj je raspoloženju. temeljno pretrešeno pitauje budućeg Pada za Gajret u У Требињу: 6 септ. ређендан Покровитгља Trebinju i okolici. Po otvorenju konferencije, sekretar g. Sadović iznio je 30-godišcji rad Gajreta i zamolio Гајрета Њ. Вис. Престолонатљевника Петра у Треda se uvijek ima u vidu Gajret, njegov rad i da ne бињу je cBt4ano прослављен. Град je сав био искићен žalimo od usta odkinuti, kada treba pomoći Gajret i држ. заставама, a у богомољама еу одржане службе, njegovu radionicu u Trebinju. Konferencija je bila којима су присуствовали преставници власти, комплетан Гајретов одбор и бројно грађарство. Ha вечер je vrlo dobro posjećena i trajala je preko 2 sata. Мјесни одбор Гајрета приредио концерат у укусним просторвјама Офиц. дома. Успјех концерта je врло Novi ženski odbor Gajreta u Sarajevu 27 o. mj. održana je u prostorijama Gl. 0. задовољавајући, јер je посјета била одлична, од најGajreta vanredno uspjela skupština sarajevskog žen­ отменнјег грађанства. Вечер je отворио врло бираним skog odbora Gajreta, koju je ispred Glavnog od­ говорои о значају дана претсједник Гајрета г. Мехbora Gajreta otvorio i vodio pretsjednik g. Dr. Avdo медага Зубчевић. Концерат су иосјетили Комдт. Мјеста са гг. Hasanbegović. Pred dupke punim prostorijama najotmenijih sarajevskih hanuma, održao je g. Dr. Hasan­ официрима, начелнвк среза и општине, те икфови свих begović jedan iscrpan ideološki govor o Gajretu, iznio уреда као и бројни грађани. Врло симпатично je био njegov rad u prošlosti i sadašnjosti, nagovjestivši per­ прпмљбн долазак једне овеће групе требињских сту■дената. Концерат je потрајао до касно на вечер и spektive njegove lijepe budućnosti. Ushićen odličnom i mnogobrojnom posjetom, kakva se nije vidjela do гости СУ ЈЦ)ло задовољни напустили дом. sada u Gajretu, g. Dr4 Hasanbegoyić je zablagodario у Рипчу (срез Бихаћ). Повјеренвк Гајрета г. na ovako divnom skupu, koji je* tpkođer jedna satis­ Мует?фа Ибрахимпашић, затим повјереник Просвјете fakcija Gajretu, njegovim dbsadanjim rezultatimai_ “TT'-Hap. читаоница одржали су забаву у корист поsvijetloj mu tradiciji. U daljnjem govoru ukazao je na менутих друштава 4 јуна, која je у моралном погледу potrebu skoncetrisanog rada i naših ržeBa u Gajretu, надмашила све досадање приредбе, јер грађани n сеkako bi svi zajedničkim snagama, bratski i složno, њ ни не жзлише свог прилога, знајући зашто дају. putem Gajreta izgradili što ljepšu budućnost našem 13a бифе дароваше: Зејма Бишчевић, Станаревић, narodu, i kako bi i muslimani doprinijeli svoj obol za учатељ Бокан, Моћник, Соколовић, Филиповпћ, Узе dobro Kralja i Otadžbine. Veliki dio svoga govora, što лац. хануме: Бишчеввк Дервиша, Зумрета Мулајма, je naročito važno, posvetio je muslimanskoj ženi, nje­ Иза, Нура и Ибрахимпашич Зиба. nom kulturnom i prosvjetnom podizanju i društvenoj За ycnjex ове забаве највећа хвала иде мјесним svijesti. On misli da će se podizanjem kulturnog i учитељима: гђици Расеми Зјакић, Ибрахимпашић и prosvjetnog nivoa naše žene omogućiti brži i jači kul­ Бокан, поред одбора Нар. читаонице. turni i socijalni preporod našeg muslimanskog ele­ Свима који забаву посјетише, као и онимз, који menta. допринијеше радом за њен успјех, нека je овим пуNa završetku skupština je izabrala slijedeći тем најљепша хвала. odbor: pretsjednica Rašide h. Rizvanbegović, ppretsjedObnova Gajretova rada u Brčkom niče: Hafe h. Šahinagić, Sanije h. Karamehmedović, I pored svih današnjih poteškoća i raznih ome­ Hajrije h. Arifhodžić, Abide h. Hajđarević; tajnice: Ze tanja sa strane, odbor Gajreta u Brčkom, uspio je da kije h. Omersoftić i gđa Softić; blagajnica A. Zlatar, svojom živom akcijom, ponova oživi rad za Gijret u Odbornice: Hajrije h. čengić, Memnune h. Mutevelić, ovim krajevima i da pobudi veliki interes za ovo naše Lebibe h. Mehmedbašić, Šehzade h. Bašagić, Maideh. humano i prosvetno društvo. Sulejmanpašić, Azemin h. čengić, Zumrut h. Borić, Imajući na umu, da se bez vlastitih prostorija ne Ešref h. Sarić, Sadet h. Šarac, Habibe h. Bušatlić, Še­ može razviti potpua rad, kao što to potrebe i prilike rife h. Kobić, Zakije h. Kobić, Dudi h. Arslanagić, Sejdanas traže, to je odbor skoncentrisao sve svoje snage da h. Mehmedbašić, Nejra h. Saridžić, Talvre h. Sena otvaranju svoje čitaonice. U tome je usp o. lesković, Hajrija h. Jamaković, Fatime h. Jalovčić, AriBaš na 17 decembar, rođendan Nj. V. Kralja, i fe h. Dukatar, Žahide h. Muhić, Umi h. Muftić, Almas Ramazana, oko 8 sati na veće bilo je svečano h. Soko, gđa šerbić, Hasna h. Hadžić, Hatidža h. Sa- uoči diković i Abide h. Karahasanović; Nadzorni odbor: otvorenje Gajretove čitaonice. Odmah poslije teravije, Dr. Ševala Zildžić-lblizović, Begajeta h. Grebo, Almas nadošao je velik broj građana, tako da su obje sale čitaonice bile dupkom pune. h. Hamšić. Ovaj odbor primljen je sa aklamacijom uz bur­ Tu su bili prisutni svi viđeniji građani, počevši no odobravanje i uz poklike Gajretu i Dru Hasanbe- od našeg novog i vrijednog gradonačelnika g. Hafiz 25 �Mustafe H. Mehmedagića kao i bivšeg načelnika Avdage Kučukalića, veletrgovca iz Brčbog, te poznatog i agilnog Gnjretova radnika g. Bakije H. Selimovića, upravnika paromlina, zatim našeg bilježnika g. Dr. Seida Buljine, također agilnog Gajretova radnika ovdje; te čitav niz najuglednijih građana i trgovaca, kao g. Ibrahimaga Edhemović, g. Smailaga H. Mehmedagići g. Sadik ef. Ibrahimovič, Haseinaga Zejčirović, lbrahim ef. Hadžič, šeriatski sudija i t. d. Među posjetiocima se primjetio velik broj naše braće i drugih vjera, pra­ voslavnih i katolika. Otvorenje je izvršio pretsjednik Gajretova odbora g. Hidžialijagić Sulejman, upravitelj II. osnovne škole u Brčkom. Pozdravivši sve prisutne održao je vrlo li­ jep govor, ističući taj značajni momenat, što se otva­ ranje Gajretove čitaonice događa baš na rođendan NjV. našeg uzvišenog Kralja Aleksandra I., pozdravljajući pri tome Nj. V. Kralja i njegov uzvišeni Kraljevski dom. Osim toga posebno je pozdravio našeg mladog Pre­ stolonasljednika Njegovo Visočanstvo Petra, kao pokro­ vitelja Gajreta. Dalje je pretsjednik istakao kulturno prosvetni značaj Gajreta i njegov rad za naš narod, specialno za muslimanski elernenat. Pri tome je apelovao na prisutne, da u što većoj mjeri potpomognu ovu kulturnu i prosvjetnu akciju Gajreta, doprinoseći nešto za njegovo materijalno osnaženje, kako bi mogao da i dalje izvodi svojo uzviš&ue''Ciljeve. Time je g. presjednik uz buran aplauz publike završio svoj go­ vor. Zatim se prešlo na predavanje g. Ini. šerifa bub’ća „Novi privredni i životni uslovi“. Samo preda­ vanje po svoj sadržini i pdličnim govorničkim kvali­ tetama, bilo je za grad Brčko događaj od prvoklasne važnosti. Predavač je na neobično popularan način iznio realnu sliku našeg života i privrednog stanja u prošlosti, navodeći stvarno uzroke naše ekonomske propasti, na kojoj se bazira naša kasnija moralna i duhov­ na dekadenca Predavač je dokazao da sve napredne težnje, koje idu za podizanjem muslimana, obične su u na­ šem pokretu, u našem društvu Gajret. Težnje su Gaj­ reta da okupi naš svijet, u svjesnu zajednicu i da našu omladinu osposobi za životnu borbu i samim tim joj osigura bolju egzistenciju. A kao takova, udružena i sposobna jedinica, moći ćemo mnogo više doprinijeti i za naše opšte i narodno dobro. Vrijedno je istaći još jednu značajnost, u vezi sa svečanim otvaranjem Gajretove čitaonice. sanskih motiva Rađene impresionistički djeluju emjel0 i uvjerljivo te obećaju mnogo. Tokom cijelog ramazana, održaće se čitav niz ovako poučnih predavanja, za koje je već izrađen pro­ gram. Abdulah Humčanin, učitelj, Brčko. u Bijeljini Prilikom proslave Gajretova dana odbor Gajreta u Bijeljini organizovao je rasprodaju Gajretovih otkup­ nih značaka po ulicama na taj način, što su karte po­ dijeljene među odbornike i oni eu se lično obvezali da će ih rasprodati. Među rasprodavaćima zapaženo je i jedno simpatično djetešce od 3-4 godine, mali Namik Hujdurović, jedinak sin sekretara Mjesnog odbora g. НаМа Hujudrovića, koje je išlo od stola do stola, iz rad­ nje u lađnju sa riječima: „Ljubim luke, hoces li kupiti kartu za Gajret?" Ovaj mali rasprodavač rasprodao je znački u vrijednosti preko 200 Dinara. Kod jednog starog trafikanta ponudi mu značku od 2 Din, a sta­ rac mu daje 10 Din. sa riječima: „Sinko, To ie vrlo lijepo od Tebe. Živ bio i zdrav, kad ti tako malen osjećaš za Gajret i radiš za njega." — Primivši 10 Din. dijete vadi 2 crvene karte od 5 Din. i nudi ih starcu sa riječima: „То je kalta od 2 Din., povrati mi je, a evo tebi dvije crvene po 5 Din." Dirnut ovim riječima starac kroz suze blagosivlja mališana — malog Gajretovog radnika, vadi još 12 Dinara i veli mu: „Evo Ti još 2- Din. za ovu zelenu kartu, a evo Tebi 10 Din. pa kupi bombona". »Fala gospodine i ljubim luke." Međutim mališan nije zadržao 10 Din. za bonbone, već ih je predao babi da ih pošalje Gajretu. da Gajret kupi tabljicu i pokloui je jednom dječaku da može ići u školu. Ovo je prvi prilog malog Gajretovog radnika, osim što je sve očeve karte rasprodao. Ugledali se i ostali u njega, a ni njega Gajret neće zaboraviti, kad odraste i pođe u školu. u Beranima Kao i u ostalim mjestima i u Beranima je svećano proslavljena Gajretova 30-godišnjica. Iako Berane po prvi put dobiva Gajretovu podružnicu, ipak je jedva doćekalo ovaj svima muslimanima dragi dan — Gajretov dan 6 sept. — i ispratilo ga svečano. Već od rane zore zauzimanjem vrijednih odbor­ nika i simpatičnih gđica prodavane su punom parom Naš mladi i neobično talentovani umjetnik, skoro Gajretove značke. Toga istoga dana navršilo se je 10 svršeni akademski slikar Štetić Rizah iz Brčkog, pri­ godina života Gajretovu Protektoru, čiji je otac mno­ redio je u sali Gajretove čitaonice prilikom ovog ot­ go doprinio da se Gajret iz dana u dan sve više ra­ varanja svoju malu, ali značajnu izložbu slika (većinom zvija i napreduje. Kod prodaje značaka prodavači su akvareli). Time je mnogo doprinio samom izgledu ći- nailazili ne samo na veliki odziv, nego i na najlaskataoničkih soba, tako da je sva čitaonica izgledala vije hvale kao i izraze želja sviju građana, da društvo kao neka umjetnička galerija. Same slike se odli­ radi i živi dugi niz godina. I Gajretovi odbornici u kuju neobično lijepim kolorizmom naših krajeva i bo­ ovome mjestu dali su svoje obećanje da će učiniti 26 �sve što mognu da im Gajret ostane u snazi i da na­ preduje onako, kao što napreduje i sada. го, Хусеин Мехвк, no 4 двн. Бандвк Алвја (Бвјели). Суљо Дувњак, Махо Маслвша, Тушило, Халвл Демирсвић, Селим Крхчн, Спасо Куљанин, no 3 дин. Муминовик Ибро, Мумвн Чолвк, Н. Н., МехикРамиз, iz Bos. GradiSke Na pređlog g. Ibrahim ef. Alijagića, grad. biljež­ no 2 дин. Бандвк Алвја Хаџвја, Адем Бандвк, Ахмед nika iz Bos. Gradižke na svadbi Sulejmana Topiča, tr­ Тотароввк, Сејфо Исмвк, Чомор Авдо Мехвн, X. Муgovca priložiše u korist društva Gajret navedene sume: свк, Мујо Пвнтор, X. Фочо, no 1 двв. Чомор Дуран. Din. 20: Ibrahim ef. Alagić, Ivan Sigurid i MuНакнадно дароваше на Бјелашнвцв пригодом harem Duraković, po Din. 10: Martin Mostarčić, Risto посјете Дервиш еф. Бутуроввка встом г. Шефер Јоćurčid, Mehmed Soko i Mehmed Topid. Živili mladenci! сеф старешвна обсерваторија и његова госпођа no 10 дин. iz Rogatice Д о бро вољ н и п р и л ози Gg. Sinan Brankovid, Jusuf Gorušanin £i Josip Markovii, trgovac iz Žljebova, Din 35: Hasanbeg Šahinpašid, po Din. 10: Ahmed Jesenkovid, Karahmeh Mr. S. Papo, H. Muhamed ef. Skaljić, Muratbeg Pašić* Emin Hasečić, Edhem Šehovid, Dr. Klinger. Din. 30: Dr. P., po Din. 5: Muhamed Dajdžid, N, Dobrada, Mehmedalija H. Osmanovid, Nezir Ferhatbegovid, H. Ahmetovid A. i Ibrahimbeg Teskeredžid, Din. 2: Nuko Ramovid. Svima darovateljima topla hvala! J lz Plana o Prigodom održane zabave' priložiše dobrovoljne priloge slijededa gg. po Din. 10: ćamil ef. Arnautovid, Hakija Selimović, Zajko Avdid, Osman Mujačid, Dušan Stijačid, Fehim Babović, Abdulah Konjhodžid, Andrija Jovovid, Radomir Rakočević, Tomo Dodig, Ibrahim Sabljid, Salko Vanje, Sadir ef. Dreca, Mitar Rađovanovid, Košta čubrilo, tu k a Vukoje, Halil Bećovid, Arif Avdid, Hamid Avdid, Gojko Krnjevid, Salko PdrvaD, Petar ćulafid, Drago Poleksić, Vaso Kundačina, po Din. 6: N. N. i Dušan Krnjevid, po Din. 5: Šemsa Džapo, Nuri h. Avdid i Hajdar Avdid, po Din. 3: Sajto Berhamović, Zajko Avdid, Vaso Popara, Košta Koejerina i Salko Kuslurica. — Ukupno Din. 292.— Добровољни прилози на теферичу у Унољаиима По 50 дин. Смајилбег Љубовић, грчдоначелнвк, no 30 дин. Суљо Фаић, Велић Абдулах, no 20 дин. Зија Бегташевић, Авдо Беговвћ, Даковић Новак Ибро Милишић, Татарзвић Дервишага, Стјеаан Влахнћ, Ибро Омајкић, Андроја Пехчр шумар, no 10 дип Јусуф Милишић, X. Памук, Мехмед еф Бпвдић, Дервиш еф. Бутуровић, С. Милишић, Мурат Сефо, Алдурах иан С'Диковић, Хамззга Хаџизуквћ, Ахмед Џавк, Хамид Тановвћ, Осман Зелвћ, Сафет Тановвћ, Спремо, Фејзо Чукез, Ибрахви Максумвћ, Маелеша Салко, Дерво Исвћ, Селвм Максумвћ, Хамид Вољевић, Ахмед еф. Смајквћ, Јово Куљанвн, Омер Мраковнћ. Ибро Трновац, В. Кадвћ, no 8 дин. Максумић Махо, Pauo Демироввк, Дуран Спахалвћ, no 6 двн. Бајро Новалић, Омер Максумик, Мурлт Максумак, no 5. двн Фатвк Ариф, Ђуро Пуљвк, Бл*ж Пуљвк, Мехо Прешљо, С. Делвк, Мујо Делвк, Ибро Маслеша, Ибро Берберовик, Шабан Мулик, Фочо Салвх, Ватрик Бе~ По једно јање дароваше Мехмед еф. Бандвк, >риф Лучкнн, Авдвја Чомор, Омор Ватрвк, Мушан Чомор, Ибро Чоиор, Оиер Хабвбоввк, Ахмед Хабвбоввк, Дерво Аховвк, Ахмед Џвхан, Ибро Смајквк, Ибро Максумвк, Стјеран Влахвк, Дерво Татаровик, Селвм Марвк, Салвх Ћатвк, Јусо Милишвк, Салах Милишвк, Селвм Крвхан 1), Селвм Крвхан 2.), Мурат Шпаго. У тем ељ ачи и добр. ГаЈрета Нови легатор (велики добротвор) Гајрета Г. Нурија Рашидкадић, претсједник општине и претсједник Гајрета у Горажду, уmicao će je оввх дана sa члана легато]>а (великог добротвора) Гајрета, уилативши на благајви Главног одбора Гајрета своту од Дин. 10.000.- (десет хиљада динара). Главнп одбор Гајрета топло вахваљује новои великом добротвору Гајрета, чије ће аме бити вјечито сачувано у аналима друштва. Боже дај, да се и други угледају у овај свијетли примјер. Гајретовн најмлађи дсбротвари У прошлом броју Гајрета донијели смо фотографије Насихе в Сабихе Мехмедбашић, малих кћерки гђе Лебибе х. и г. Дра Махм-ута Мехмедбашића, погрешно наводеки да су се уписале за утемељаче Гајрета. Међутим и Насиха в Сабиха уписале су се као добротвориГајрета, свака са no 1000 динара чланарине, што молвмо да се уважи. G. Dr. MllStafa Hajdarović poznati zubni ljekar, dugogodišnji dobrotvor Gajreta i vrijedni član Glavnog odbora Gajreta, poklonio je Gajretu deset uplaćenih udjela Gajretove zadruge, s tim, da mu se njegova zlatna djeca Omer i Fatima zaćlane kao utemeljaći Gajreta. Ovom prilikom ističemo, da g. Hajdarović u mno­ gim Gajretovim akcijama uzima vidna učešća, pajlmu se najtoplije zahvaljujemo, želeći njemu i njegovoj djeci dug život i dobro zdravlje. 27 �В А К У Ф С К А ДИРЕКЦИЈА У С К О П Љ У БроЈ: 7813-33 НАТЈЕЧАЈ Код Вакзгфске дирекције у Окопљу имаде се нопунити мјесто шефа рачуноводства са правима и дужностпма чиновника III. групе 4. степена Службепе ирагматике службеника Исламске вјерске заједнице на подручју Вакуфско-меарифског mijeha у Скопљу. Уз ово звзље скопчане су мјееечне принадлежности: плата Дин 1900.—, положајни додатак Дин 1100.— п личпи додатак на скупоћу Дин 1100.—. Поставл.ење бива најпре на годину дана дривремено те онда, ако се еЈужбенигс покаже способним, дефинитивно како то пропиеује § 8. гепоменуте Службене прагматике, Сталнп службеници и њихове иородице имају прапо иа иензију цо уоловима ирописаним прагматиком. Натјецатељи na ово мјесто имаду најкаспије до 31. јануара 1934. цредложити своје молбе Вакуфокој днрекцији у Скопљу са документима, из којих се може установити, да je кандидат: 1) Припаднив исламске вјероисповијести; 2) држављании Краљевиие Југоолавије и да je регулисао војну обавезу; 3) да није прекорачио 40 година живота; 4) душевно и тјелеено способан за службу; б) да mije под старатељством или стечајем, или да није над њим продужена очинска власт; 61 доброг моралног и друштвеног владања; ") да има пуну средн,ошколску наобразбу; 8) да има најман.е 12 година праксе у рачунарској елужби. Првенство имају кандидати са држ. рачунарским испитом. Молби треба приложити и увјерење о брачном стању и бро,ју дјеце те годинама њиховог рођеи.а. �Gradska Štedionica ________općine grada Sarajeva Temeljna glavnica 40.0 \- Dinara Čekovni račun kod Poštanske Štedionice fili­ jala Sarajevo broj 2172. — Bavi se svim po­ slovima koji zasijecaju u bankovnu struku. Osim toga ima svoiu ZALAGAONI CI I koja daje zajmove na zlato srebro i ostale dragocjenosti uz najpovoljnije kamate. Banka Gajret d. d., Sarajevo a k c i j s k i k a p i t a l Di n. 4 o , ood. ogg - R e z e r v e Di n . 2,ооо.ооо\ ; Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovlaštena je za tr­ govanje sa valutama i devizama Zavod je također i pupilarno osiguran. Osniva, огganizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podupire razne kultur­ ne i humanitarne ustanove jOcj čiste dobiti daje 6»/. KULTURNOM I PROSVJETNOM DRUŠTVU /// ,,GAJRET“. Sve doznake u domov.ni i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i najkulantnije. Uloške ukamaćuje najpovoljnije i ispla čuje iste u svako doba. т вт ш т т ! Islamska dionička štamparija! u S a ra je v u izragju je s v e u š t a m ­ p arsk u stru k u sp a d a ju če p o slo v e b r z o feftlno I ukusno U sv a č ije m je in teresu da s v e potrebne tisk a ­ n ice n a b a v i kod Islam ­ sk e d ion ičk e šta m p a ri­ je u Sarajevu. �G z . s . o . j . a j r e u i S l o v a r a a j e v u Registrovana ie 4 februara 1933 godine Broj zadrugara popeo se na 700, a broj upisanih udjela iznosi d o danas preko 2000. Cilj Gajretbve zadruge je da putem samopomoći sav naš kućni i d(>fnaći obrt, postavi na zdravu zadružnu bazu i da na-tnj način izvrši naš privredni preporod. Zato je dužnost svakog svjesnog muslimana da pomogne ovu akciju sa upisom bar jedrjog udjela u ovoj Gajretovoj zadruzi. Jedan udjel stoji samo 100 Dinara, a može se otplatiti u IO mjesečnih rata po 10 dinara. N’ataj način je omogućeno svakome, pa i onome siroinašnijem, da postane zadrugari da pomogne о\ц ptemenitu akciju koja će u budućnosti naš nezaposleni svijet spasiti od ekonomske bijede i siromaštva. Apelujemo na (lanove da se nastoje t a зе može sve Gajretove radnike, prijatelje i upisuju u Gajretovu zadrugu i da ostane niko izvan zadruge ko god da upiše bar jedan udjel. Gajretova zadruga bavi se i svim vrstama štednje. Ivao vrlo zgodnu vrstu štednje ističemo štednju za štipebdije i miraz Uskoro će se Gajretdva zadruga početi baviti i sa ostalim granama poslovanja. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/b2fbffef5d7800136ad1ebeca6bf0be4.pdf d4ad11ef6db899d2d102ccdd2a117be1 PDF Text Text * -ТЧррт. САДРЖАЈ: Уреднвштво: Мислите на Hafiz Muhamed Pandža: Гајрет! Konstruktivan odgojni rad u Gajre- tovim internatima Uamid Dizdar Susret sa životom Саит Орпховац: Моји сељацк (Пјесма) Kamu Гујпћ: Најљепшн турскн мостовн у Босни н Херцеговини Salih Nekad opasni, danas maliciozni mentalitet Gajretov privredni preporod, piše prot. Šetkija Bubić: Ideje vodilje — Наш рад у кући — Gajretova omladina nosi pr­ venstvo u zadrusrarstvu — Да ce запоеле п етолари . . . ЗД НАШУ Д ЈЕ Ц У : Zima — У сеоској школи — Zahvalni inedjed — Д|'ецо, пијте млијеко! ГДЈРЕТОВ ГЛАСНИК: Komunike glavnog izvr. odbora Gajreta — Гајретове приредбв; Годишња забава Гајрета у Мостару — Gajretova zabava u Maglaju — Наше рахлетлпјв: Мерхуи Мулага Казић — Razne v ijesti; Заједничка проелава 10-годишњице смрти пјесника Алексе Шантића у Гајретову и Иросветину интернату у Мостару — Предавања Гајрета и Ислахијјета у Брчком — Akcija Gajreta u Bos. Gradiški — Prilozi Gajreta iz Majevice, iz B. Petrov­ ca, iz Maglaja, iz Foče — Vijesti iz K. Varoši — Gajretova . liga hiljade — Iz uredništva. 1 MAPTA CA P A JEB 01934 Издаје Главни одбор Гајрета у Сарпјеву Главпи и одговорни уредник: ХАМИД КУКНТ. БРОЈ 3 �O g l a š u j t e u listu ,,GAJRET“ Гајрет, лист друштва Гајрета излази сваког 1. у мјесецу, a цијена му je за нашу Отаџбин 60 динаранагодпну, a за све остале 8емл»е преко границе 120 динара. ЂациГајретовп питомци добивају лист у полацпјенекод Главног Одбораили код управа Гајретових конвикта. Вдасник друштво „Г а јр ет“ — Одговорни уредник: Хамид Кукић. — За Исламску дионичку штампарпју одговара директор Абдурахман Мешић. �Мислите на Гајрет! Мислиоци су, весебичво, створили све културве тековинб којима се ми данас користимо. Мисао, идеја, увијек су били покретачи сваке акције у л»утском роду. Њима ноје могло нпшта да се стави васупрот, да их ваустави у дјеловању на остварењу овога што су оне наумиле. Отуд и њихова снага. Отуд и снага свакој акцији коју воде здрава мисао и вдрава идеја. Свака корисна мисао повлачи sa собом корисну идеју о акцпји која треба да се претвори у дјело na добро ибвјесве saједвице. Свпма Гајретовим радницима повната je Гајретова идеја која га покреће у његовој акцијп ва.добро муслиманског дијела вашег варода. To je његова ниционално просвјетва идеологија bs које вичу сви Гајретови потхвати и претварају се у Гајретово дјело које ми давас сви видимо, цијенимо и приввајемо. Али, колвво, да их тако вавовемо, створеввх мисли и идеја оде у ваборав, a које би се могле да искористе у циљеве Гајретова дјеловања. Покрет којиувима све шире димеввије, као што je случај са Гајретовим покретом, равумљиво je да ea своје ширење мора да вма и гаири круг идеја. Te своје пдеје, као и своју егвистевцију, Гајрет не може да црпе сам ив себе. И у овом случају, он je упућев ва свој главен вввор — ва своје широке сваге у увутрашњости Te сваге, то су Гајретови радвици и при»атељи. Давас, у редовима Гајретових радвика ваступави су сви сталежи: тежаци, трговци, ситви привредвици, ваватлије и духовви радвици. Може се рећв, ово што je вајковструктиввије у свим ввањима да je ушло у Гајретове редове. Самих ввтелектуалаца муслимава, њих 80%, стоји под Гајретовом eaставом. A сваки ид ових Гајретових радвиха, поред жртве или труда које иваче улажо ea Гајретов напредак, дужаа je да посвети и no неку мисао која би могла да прпдонесе нешто ea Гајретов већа процват. A колико оваких корисних мисли оде у ваборав, јер се ne саопште мјесту ва које би сво требале да буду упућене. Зато смо мпгаљења да би требало да свака Гајретов радник, припадао он којој бнло професији, илп ком бпло сталежу, лпслп на Гајрет и на све могућвости како бп ово наше јрдиво друштво, у које с поуздањем можемо да упремо наше погледе, крочило што снажнијим кораком напред. И баш та чињенпца што Гајретови радницп припадају pasличитпм професпјама n сталежпма, та чпљеница свједочи да би те пдеје из pasenx кругова биле на корист што разгранатијем раду Гајрета. Главни одбор Гајрета приправан je да о свим овим идрјама, које бп примно у форми предлога од својих радннка и прајатеља из увутрапивостп, поведе детаљан обзпр и посвети им свестраву дискуспју. Јрр, треба чути гласове и мишл.ења ne свпх слојева, јер п за Гајрет допрпносе свп нашп слојевп и Гајрет радп sa све наше слојеве. Нпсу само интелектуалци позваап да узимају учешћа у вотству Гајрета и у старању о што ширем иснажнијем његову дјеловњу. Сви слојеви, од сељака до ивтелектуалца треба да кажу своју ријеч и да се та ријеч слуша и да се о њој поведе рачува. Развој напте снаге и напретка не лежи само у једном сталежу, него у 8аједници п у заједничком раду свију нас. Нема нико првп, нема нпко посл»едњи. Сви смо једиаки кад радимо sa ваједничко нам добро. Јер, Гајрету треба још снага из свих слојева да раввије свој рад до овог степена који ће бити у стању да вадовољп наше културне и ековомске потребе, да заостали начин жпвота нас муслпмана превесе у савремену, рациовалну колотечону, како не би ивостајали ива наше браће другпх ковфесија. Напори Гајретових радвика у овом 49 �п р а в ц у м о р а ју д а к р ен у јо ш ж ивљ пм тем п ом , м о р а ју да с е у т р о с т р у ч е , jep д о г а ^ а ји о к о u a c и д у и су в и ш о великом брзином и у та к л и ц у за ш т о бољ и напредак н оси ћ е и д о б и ћ е са м о он и који м исле u раде и који н е д оп у ш т а ју д а б у д у п о т и с н у т п у п о з а д и н у . ffa fiz Muhamed Pandža: З а т о , н ека нам je, сви м а бев разли к е, ua у м у Г а јр е т к а о ср е д и ш т е у к о је т р е б а д а се с л п ју св а н а ш а н а с т о ја њ а о к о н а ш е бол»о сад а ш њ и ц е и с в је т л в је б у д у ћ н о с т и . УРЕДНИШТВО - Konstruktivan odgojni rad u Gajrelovlm internatima je svjestan svoje dužnosti i odgovornosti koju je na Odgoj omladine, buduće narodne snage i uzdanice, se preuzeo. Ovo je najčasniji i najljepši arnanel, ali toga našeg narodnog najljepšeg amaneta, je uvijek bila pun teške odgovornosti. Preko četiri stotine naše omla i najteža i najslađa dužnost. U dobrom i savršenom din& je povjereno Gajretu da je on odgoj1, vaspita i odgoju omladine se odrazuje etička svijest, moralca za život spremi. Gajret ovoj našoj omladini treba da spoznaja, duševna supremacija i istinska ljubav starijih nadomjesti roditeljski dom, da omladina u svojim ne­ naraštaja. Koliko je odgoj omladine savršeniji i slože­ ovisnim i mladim dušama osjeti da joj ne manjka niji, produbljen sa jačom spoznajom potrebe razvijanja roditeljske pažnje i ljubavi. Odgoj u internatima mora jednog višeg društveno-moralnog života, u toliko je u omladini da razvija savršeniji oblik moralnog odgoja, i dužnost starijih prema svojoj omladini bolje izvršena. koji će je naučiti samoprijegoru i požrtvovnost', koji Ali na žalost u ovim teškim i preteškim prilikama vidimo će je naučiti na ljubav prema bližnjem i u njoj raz­ da odgoju omladine naročito,4i našem dom u, ne posvećujem o one ljubomorne pažnje prema njenom m o­ muti altruizam, a pobijati teške posljedice nezasitnog ralno etičkom vaspitanju i podizanju, kako sm o i koli? egoizma, koji- se vodi željom da samo zadovolji niskim ko smo to prije čin ilk 'Ovom e nedostatku je velika željama i prohtjevima. smetnja i teško materijalno stanje nas muslimana, jer Ovom svom najtežem zadatku „G 'jret" porvećuje slabe ekonomske prilike su velika smetnja pravilnom u svom radu i najveću pažnju, jer je za taj rad odgo­ i normalnom odgoju omladine. Ove teške materijalne vornost i pred Bi gom i pred narodom, a i pred sa­ prilike nisu nam dopustile da posvetimo veću pažnju mom omladinom ogromna. U ovom radu ne sm ije ■ školovanju i obrazovanju omladine onda kad sm o i mi b ti propusta i taj odgojni rad ne sm ije zapinjati. Uz spoznali vrijednost škole i došli do uvjerenja da bez buđenje i razvijanje narodnog duha i podizanje nared­ prosvjete i velikog kadra školovane om ladine ne m o­ ne svijesti, uz razvijanje etičke i čovječanske svijesti, žemo u ovoj općoj životnoj utakmici naprijed. „Gajret" posvećuje najveću pažnju vjerskom odgoju Ovom veliKom nedostatku iza rata je Gajret na­ svoje omladine, jer je Islam u svom uzvišenom uče­ ročito nastojao da doskoči i pom ogne. Gajretov rad u nju utjelovljenje svih ovih ljudskih nastojanja, kojima ovom odgojnom pravcu je potenciran prema onom prije je cilj čovjeka uzvisiti, uzdignuti i za život spremiti. rata. Hiljade pitomaca je prošlo kroz Gajretove kon­ Vjerski odgoj kao fundamentalni elemenat cjelokupnog vikte i tako hiljade eksistencija obezbijeđeno i osigu­ ljudskog odgoja i njegovih odgojnih c'ljeva u Gajrerano. Među ovima je najveći broj onih koji bi. da im tovim internatima mora doći do punog izražaja i zato nije bilo Gajreta, ostali na ulici i bili smetnja društvu „G ajret" p-rsvećuje m nogo pažnje tom e vjerskom vasi svojoj zajednici, a danas žive u sredini, koja je ma­ рЧапји. Gajret je u brizi da ovom svom cilju zadovo­ terijalno najobezbjeđeuija. Od ovih naša zajednica ima lji, i trošio m nogo energije, kako bi ovo pitanje vjer­ koristi, koja se ne m ože poreći i služe joj na čast, jer skog odgoja što bolje riješio. U mnogim svojim sjed­ su vidan znak naših sposobnosti, a ako se nađe po koji nicama konviktske sekcije su ovom pitanju posvećivale među hiljadama Gajretovih pitomaca, koji svojim ži­ veliku pažnju tražeći načina kako će se ovaj vjerski votom i postupkom ne zadovoljava, pa šta više i vri­ odgoj što bolje sprovesti. Po internatima su uz vjerojeđa osjećaje svoje zajednice, гл to se ne može baciti naučku obuku održavana pitomcinrta vjerska predava­ krivnja na „Gajret", nego na destruktivnost toga poje­ nja, ali kako se „G ijret" nije m ogao samo sa ovim dinca. koja se ni najboljim odgojem ne m ože popra­ zadovoljiti, m olio je nadležne vjerske vlasti da u Gajviti i odstraniti. retove internate postave vjeroučitelje, koji će voditi potpun nadzor nad vjerskim odgojem Gajretovih pito U Gajretovim internatima danas boravi i odgaja se za s . oj budući životni zadatak, koji je i velik i te­ maca. Nakon du l.eg čekanja „G ajretu" je u ovoj škol­ skoj godini uspjelo da se u njegovim internatima po­ žak, preko četiri stotine Gajretovih pitomaca. „Gajret" 50 �stave vjeroučitelji i tako se zadovolji ta vruća želja „Gajretova1*, koji želi da u svojim internatima odgoji jaku, svjesnu, moralnu, požrtvovnu i čeličnu omlad’m v omladinu punu karnkternost', koja de biti đa'eko od svih nastranosti takozvanog današnjeg modernog de­ struktivnog društva, koja de se sva predati službi za d( bro i napredak svoga naroda i svoje domovine. Sa ovim je postavljanjem vjeroučitelja u.internatima Gajio ta njegov odgojni rad među omladinom mnogo olakšan i nada se da de naročito gg. vjeroučitelji nastojati da svojim radom što više zadovolje svojoj dužnosti i po­ mognu našu omladinu da.se u vjerskom, a to de reći uopde ljudskom pravcu što bolje,"odgoji i razvije. Pre­ ma nastavnim programima, koje su gg. vjeroučitelji izradili za vjeronaučnu i vjersko-vaspituu obuku nadali se je da uspjeh u ovom pravcu neće izostati, a i lju­ bav i dobra volja vjeroučitelja su dobra garancija da će ovaj rad — ako Bog da — donijeti lijepih uspjeha. Osim toga uprave internata, da bi što jače razvile tu vjersku svijest, tokom godine su priredile mevlude i učile hatme dobrotvorima Gajretovim, što su učili sa­ mi pitomci po internatima. Naša javnost može potpunim zadovoljstvom pra titi ovaj odgojni rad u Gajretovim internatima, koji odgovara svim pedagoškim principima i nastoji odg ijiti valjanu i za život spremnu omladinu. Roditelji, koji su svoju djecu dali u arranet „Gajretu* da ih on čuva i pazi, mogu biti sigurni, da će taj njihov amauet biti i najpažljivije čuvan i njegovan. Odgoj u internatima će im dati mnogo više nego i u rodi­ teljskom domu, jer u odgojno-vaspitnom pravcu tamo imaju mogućnosti svakako da više dobiju, nego i u najsređenijem obiteljskom životu. Hamid Dizdar-. Susret sa životom Kad se Rasim Slipičević; učitelj, približio novom gnu najvećeg zelenaša i gulikožu, nekog bankira koji mjestu službovanja, drugom »po,ledu, od početka nje­ se kanđidovao u tim krajevima za narodnog posla­ gove činovničke karijere do danas, učinilo mu se ono, nika, nisu ni od čega prezati. Oni su bili u stanju da iz daljine, kao meka mala pldninska-varošica, kakve ^ Jazu, varajur'ubijaju. Toliko egzistencija propalo je je jednom gledao na poiliiožju visokih Alpa. L k g ^ a radi njih. Toliko poštenih porodica uništeno je i d o­ odmah obradovalo. Mali, brzi „Ševiolet" ver^o se str­ tjerano na prosjački štap radi njih. Bili su to zli du­ mim, kozjim putevima: sad stenjao iznemoglo, sad hovi cijele varošice. Taj njegov upravitelj, na primjer se opet zadihano spuštao niz strmu brdinu, cestom, bio je bezosjećajan, nemilosrdan i slijep u svojoj par­ čistom i belom kao sneg. A on se udobno namjestio tijskoj zagriženosti. u mekom sjedištu tih malih kola i razmišljao. NeuU prvim danima službovanja u toj bosanskoj ugodna su svakom činovniku ta vječna premještanja. kasabi, Rasim je vidio ko su ta dva čovjeka. Uočio Sve z jednog mjesta u drugo, a da nigdje ni sjedi­ je cdmah da ta dvojica podgrizaju sav društveni ži­ šta ne zagriješ. Eto, putuje i on u drugo mjesto. U vot i normalan razvoj sitnih događaja te mirne ka­ službenom dekretu stoji: Premješteni ste, po potrebi sabe. Junuz Šahbegović, sa par ljudi njegova kova, službe. A nije to baš tako. Zna on kakve su to po­ držali su u šahu i kobnoj neizvjesnosti sijelu kasabu. trebe. Zna čije je to maslo. 1 ni malo se ne ljuti radi Oni su, na vješt način, spojili svoje lične interese sa toga. Ne! Pa i radi čega da se ljuti? Bolje mu je interesom svoje političke partije. A uz nastojanja svo* tako. Da se jednom rješi onog pakla . . . Sjedi on tako je partije, znali su oni povezali pred neupućenom i misli. A u mislima mu se redaju minuli dani poslje­ masom i bitisanje same države. I to im je posve udnjih godina. Mračni dani sa prokislim pejsažima b o­ spjevalo. Ta dva čovjeka bili su apsolutni gospodari sanskih kasabica. Dani puni ogorčenja, bijede, sivih varoške čiršije. Radili su šta im je volja. Premještali su, ako im je bilo potrebno, državne službenike iz trenutaka, koji su donosili razočaranja, iz dana u dan, teška i mučna, i guste magle, što se, danima i mje­ sv rg mjesta u druga, ili ih, čak, i otpuštali. Mijenjali secima, nemilosrdno vukle ispod njegovih-niskih pro­ su seoske knezove imuktare po svojoj volji, a kao čla ­ novi poreske komisije odmjeravali varošanima sve po­ zora; mrke planine bosanske i kasaba, mala, golišava, šćućurena među njima kao nejako, prestrašeno ptiče. reze i namete. Majstor Gašu, kundurdžiju, i Ibru Zakla­ na, onoga što prede seoske džakove u svojoj memljivoj Sjećao se i školskog upravitelja, Junuza Šahbegovića. I gazde Pante Zelembaća, gostioničara, upra­ avliji i, što se kaže, ni muhi zla ne misli, eto, vidiš, njih viteljeva partijskog istomišljenika i prijatelja. Njih dvojicu progksili antidržavnim elementima. Otjerali ih U okružili zatvor, prave zdrave, samo zato, što su u kavani dvojica su mu se najjasnije upila u pamćenje, i mi­ Avde Pilava govorili, da je vječna sramota za cijelu sao na njih uvjek će mu biti krvava i mutna. Ta dva kasabu, što onaki ljudi, kao što su Junuz Šahbego­ čovjeka m nogo su mu zla učinili. Bili su vođe poli­ vić i Panto Zelembać, sjede na upravi njihove opći­ tičke partije u toj kasabi i njenoj okolici. Bili su to ljudi koji u svojoj zaslepljenosti, u težnji da pomone . . . A ako je koji činovnik, ledičan, neženjen, p o­ 51 �kušao da se prehranjuje u nekoj drugoj gostioni a ne u gazda Pantinoj', zlo i naopako po sebe. Ne bi mu falio premještaj. Ili, u najmanju ruku, ukor od predpostavljenilj. A dotični je odmah, znao šta to ima da z n a č i. . . Tako su dva čovjeka u kasabi i vedrili i obla­ čili. Krivo im. recimo, na nekog, zbog kakve bilo stvari, ili prosto hoće nekoga da maknu, nepoćudan im, nepotreban, lahko im za to: Ništa lakše. Sjedu I napišu pismo svome poslaniku, tek nekoliko fiječi, i stvar je opmah u redu. Sve! Za dvadeset i četiri sata čovjek premješten, otpušten iz službe, ukoren . . . Ili, recimo, proglašen antidržavnim . . . Njihov poslanik uredi to jednim potezom pera, Kad se Rasim našao u toj sredini bio je začu­ đen, iznenađen. Zagušljiva atmosfera nesolidnog po­ litičkog djelovanja i korumpiranog, mračnog parti­ zanstva, koja ga nenadano okružila, zbunila ga i za­ prepastila. Na prvom svom koraku u život, rad za narod, i taj život, i taj rad, sve ga, sve ga to izner nadilo. Zadahnulo ga dahom gnjileži i trulih predra­ suda. Egoizmom pokvarenih i umišljenih veličina pa­ lanačkih. On je izašao iz škole svjež,, poletan, pun ideala, volje za radom, ^ e t o . . . Realnost ga obezgla-, v il a ... Eto, to ga zateklo, zateklo, ga nepripravna neiskusna. Sve je u njegovim očima dobilo tada^fie^ki zlokoban, mučan izgled, a/lju di, Jiijebnici, stoka, sa zgužvanim fizionomijama, ptini nekog umutrašnjeg zaprepaštenja, a ipak toliko lijeni, bezživotni. Ž ivof ih potpuno iznurio i u m rtv io ... I Rasim je to u p o ­ četku sve prom ratrao.4nteresovao se za sva vidljiva i zakulisna zbivanja oko sebe. Svi događaji u njego­ voj okolici, male, sitne, provincijske senzacijeЛ kru­ pnija poremećenja, sve je to nalazilo odjeka u ’njemu. Sve događaje tumačio je na svoj način, zdravim ra­ zumom, logikom i prirođenom mu bistrinom i inteli­ gencijom . 1 ubrzo je upoznao sve. T o mu je najprije teško padalo na dušu; opazio je da upravo oni, koji bi trebali da ovaj narod štite, da ga uče boljemu, da ga vaspitavaju u duhu vremena, pripravljaju na b u -' duće, lijepše dane, — da baš ti i takvi truju I siju mržnju i nepovjerenje. T o ga je m nogo boljelo i mu­ čilo. Njegova mlada duša, nastrojena dobrotom I sen­ timentalnim sanjarijama, niie mogla toga da podnese. Pokliznula je i zastjenjala'. Sve iluzije su najednom p a l e .. . Bič života i gruba realnost žarile su duboko u njegovo tijelo svoje kandže . .. ^akon svega toga, videći šta nije ni sanjao i saznavši koliko mu je trebalo, diže pravu hajku na gazda Pantu i upravitelja Junuza. Na svakom koraku je govorio, da treba prezreti take ljude. „Pljunim o 52 na njih i na sva njihova prljava djela" — govorio jednom ljudima, a oni mu odobraval1. Čudili se nje­ govoj /smjelosti, ustrajnosti i't o im imponovalo. Dru­ žio se m nogo sa ljudima, prijateljski ih savjetovah, pričao sa svakim kao sa bratom rođenim. Sve se to sada, u sjedištu automobilskih kola, ponovno rađa pred njim, odmotaje se zamršeno klu­ pko prošlosti: vaskrsava u minulim sjećanjima. Nižu se najbeznačajnoji detalji i svaka sitnica proživljava po stoti put. dvostrukim intezitetem. Posljedice svega toga bile su teške. Mnogo teže nego je Rasim m ogao i pomislili. Sjeća se on toga, eto sada, i blijedilo mu udara u lice, oči mu dobi­ vaju neku naročitu svjetlost i boju. Poslije je tek vi­ dio šta sve pokvareni ljudi mogu da učine, a da ih nije strah. A njemu se dogodilo o v o: jedne noći, na p ov a tk u iz kavane, bio je premlaćen. U mraku ga dočekale dvije tamne prilike i ostavile, na prljavom drumu, poslije nekoliko teških udaraca tupim predme­ tom, onesviještena, oblivena k r v lju ... Sada se, eto, hvala Bogu, riješio svega. Ostao je, čudnim nekim slučajem, na životu, i to je najva­ žnije. Istina, odgovarao je na optužnicu svog bivšeg upravitelja u disciplinskom postupku. Optužen radi navodnog neposluha, bunjenja, netaktičeosti prema pretpostavljenima, bude premješten i ukoren. Sve to naravno, inicijativom „umišljenih veličina palanke". On, poslije, otišao iz kasabe, a cna ponovno zanijemila, zaćutila. Obvile je guste magle bosanske, kao i prije toga, i sve krenilo po starom redu i p o ­ retku . ; . Tako je, otprilike, izgledao prvi susret mladoga učitelja Rasima Slipičevića sa životom . Tako ga je dočekao njegov narod, onaj narod među kojim je mislio i htio čuda da stvara. Stvarnost je na njega učinila jedan nemilosrdan prepad. T o je, ujedno, bilo njegovo prvo iskustvo i prva krvava nagrada za d o ­ bronamjeran rad Sve iluzije bile su poljuljane, nade uništene . . : г : •’ ' ' 1 ' ’ ' s Iz tih misli Rasim se trgnuo ugledavši pred so­ bom , u daljini, divan kraj. 1 " {' ' — T o je"'najljepši i najromantičniji pejsaž,, što sam ga uopće vidio' u 'životu1! — odahnu zaneseno Rasim.' Vidici se mijenjaju. Slike nove i zanimljive prolaze^ Prve kuće. Minareti. Svijet ulicama. Autom obil stade! — 1 Evo nas, g ospod ine ! Izvolite. Šofer otvara ' vrata, a dva dječaka hrvu se oko korpe i kofera, Ićoji će prije da Ih unese u hoteJ,t �МоЈи сеља ii' (Изврсном књижевниКу и човјеку: Господину Хамаи Хуми.) il'-f i, -Miti '* H*V . OSU •j i.4 ( iH . U V .t ..Џ, Si. Ш •• i I f-.ил ori СЈељац^ моји: ^o. ^цсу људи Ko л>уда други^ седа,.uu Ови ракију никад не пију, Плаоде ep. рђарих дјела, , Они су кротки и ведре ћуди — Ведрог су ума и чела ! И.,насу мођви,:.-?-! немају влата, Ад-ињима сеоска~зрата. -i ос u шл Нрисша ссу сваком, ;.мамац су свима: T yLхљеба и сола има^ Па те. аагрле, nai тегугасте Te душе чедне и просте. Т у .вије бтопа културе стогла И хајку крваву дигла: Зашто да жене не режу восе И. сукње ,вЈОдернв( aoce?f т >_л Ил’ највад: зашто на^њину тјелу Хаљиву мрку ил’ б’)'елу Не čama фине неке Еиине У граду биљурна игл а?, Ту није стопа културе стогла И хајку крваву дигла: С/?л»вци мрји људи су који Држе се домова своји’, A буде л’ какво чељаде јадно Остало босо и гладно Они се_ скупв ЈИ адоговоре, Па С..ТОМ се немани боре И врЈ8ад с ц>ива мушка прегнућа Пропјева сироте кућа. :•! JL . Л r.. ’ е . VK Зашто да момци не јуре градом За цуром неком младом, Зашто не гину ножевим бодом И крв се пролије. подобТ^х Зашто су вдружни, вашто се Зашто се никад не трују И вашто кову, мавгу ил’ вола Ил’ ж и т ј са плодвог. дола Не укра’ никад никоме нико Но свак je на правду свико? Сељаци ,моји;, то нису људи Kq. л*уди других. села, ,,«у' Они ракију никад не пију — Плаше се р^авих дјела. Оел,аци мрји нвсу хероји Афера банака који’, i.;\ * i Ови су људа.ведрогаг духа, Срејкнц с парчетом круха. pn л Руву су жул>них, погледа. смјела: Људи су од ријечи и дјела. И нису ћифте, немају влата, Ал’ шина сеоска врата Присва су сваком, мамац су Т у хљеба и соли има, Па те вагрле, na те угосте Te душе чедве и просте. Саит Ораховао, Касим ГујиЛ: Најљепши турски ivjoctobh у Восни и Херцеговини М о н у м е н та л н а дЈела ту р с к е те к ту р е а р х и - Турска гра^евинска техника досегла je у 16. стољећу своју кулминацију. Неимарство у том стољећу проживљавало je своје влатџе дане,. јер je у том времену живно највећи турски архитект свих времена Мимар Синан, који je 8а свог живота саградио 500 џамија и неколико лијепих мостова.- Ив тог дбба (16. и 17. вајекј остадрше у Босни и Херцеговиви многе џамије (бегова, Царева, Ка- ра^озбегов% Алаџа и др.) ћуприје као живи свјодоци -напредвог турског грађевинарства. Турци •нису правили добре путеве (већвлом калдрме) али су вато у ивградњи мостопа били прави мајсторн. Турска моотовш су права ремекдјела грађевинске технике оног доба. Jtt ПУ Броии ц Херцегрвдцв . Турц« су правили двије врсте мрстова и . т о : .мортове на једво окно на рише рква^ Мостови са једвим окном еу: стара ћуприја у Моста- 53 �ру, Козја ћуприја код Сарајева, маст ва Рами, мост на Жепи, мост у Клепцима ri др. Мостови са више окна су: Вишеградска ћуприја, мост у Коњицу, мост на Буви, Арсланагића мост кодТребиња и др, Турцима су што јеод особите важвости истаћи — правили мостове са равличитим (ра8вам) облици ма т. ј. правили су окна мостова равличитвх облока. Окна турских мостова могу бити готово троуглнсто-шиљаста (мост на Жепи) и полукружна (обла) као код мостарског моста, Козје ћуприје и др. To je важно истаћп, јер неки неупућени писцп су држали да су Турцп правпли само мостове са троугластим окнима — ми ћемо прећи преко моста, владару, као што je и првп прешао. По ебџетхесабу (санат тарих) године (датумп) догађаја ивричу се у реченицама ^кровограм), јер свако слово имаде бројчану вриједност. Збир бројчаних вриједности свпх слова тога натписа дају датум. 1. ) Кудрет кемери = к, д, р, т, к, м, р, и, (ј) = 1 0 0 + 4 + 2 0 0 + 4 0 0 + 2 0 + 4 0 + 2 0 0 + 1 0 = = 974 = 1566, јер хвџретској 974. години одговара 1566. година 2. ) Еп gecdigi kopruden bizde geceriz šaliim = a, к, п, д, ј, к, Е, п, р, ј, д, б, 8, д, к, р, s, ш, х, м = 2-} 2 0 + 3 + 4 + 1 0 + 2 0 + 9 + 2 + + 2 0 0 + 1 0 + 4 + 2 + 7 + 4 + 2 0 + 3 + 2 0 0 + 7 + 800 + 1.) Стара ћуприја у Мостару + 2 + 5 + 4 0 = 974, = 1566. г. У 15, вијеку постојала je на Неретви ћу-Данас се виде на мостарској ћуприји два прпја са двпје тврђавице, јер се у дуброва- турска натписа. Прочитати се могу само дачком вијестима од 3. априла 1452. год 1Јне лекозором. Te натписе je први објелоданио спомиње у називу: „do castelli al ponte de Ne- писац оиих редака прошле годнне. Први ватretm1) т. ј. двије твр^авице (куле) на мосту ппс гласи: Džisrbina sene 974. = градња ћуНеретве. Te дубровачке вијести (извјештаји) прије 1566. г. не односе се на данашњу камениту мостарKulle bina sene 1087. = градња куле 1676 r t ску ћуприју — како je Tb меслио 1904»^Дрг-~, Други натпис гласи: Kat’temme fi sene Ћиро Трухелка**) — већ на дрвену на лав- 1150. ==би поирављена (ћуприја) 1737. године цима (жељезну) висећу ћутГвЈЈ (in Kj^en & \ Такођер и берат (декрет) султана Мехhangenden halzernen Brucke) o којој вам први меда IV. (од 29 сафера 1059. г ) од 14. марта антентичне вијести даје турски географ 17. 1649. годиве утврђује да су данагањи мостарвијека Хаџи Ка^фа у свом дјелу „Румелија ски мост правили Турци. У том берату моu Воспа“ : „ Некада урелазила се ријека преко старскп мост се вазива султан Сулејманивим великог дрвеног моста^ који je висио na лапцимостом и ивричито се каже да je вакладпик ма. Мост се љуљао, јер није имао стуиова, me мостарске ћуприје Сулејман Заководавац (турсе у смртаном страху преко њега ирелазило.113) ски оригинал: Mostar Kasabisinde vaki merhum У 16 стољећу та дрвена ћуприја се тоsultan Sulejman han tabe serahum džesrina.) Овај лико руппирала да je тргбало подићи нову. берат — чува ce у сарајевском музеју код г. Ha молбу Мостараца султан Сулејман ЗакоМудеривовића као службени царска акт и нодавац нареди градњу моста 1566. године. првокласви хисторијски докуменат, писан 83 У пстој години каменита данашња ћуприја године након градље моста, потврђива да je у Мостару би доготовљева. Турскп географ својим средствима султав Сулејман ЗаконоХаџи Калфа (Ћатиб Челебија) у 17. вијеку давац саградио мостарски мост. Ујодно овај тврди у свом географском дјелу „ Румелија u берат доказује да данашњи мост није правио Боснаи да je мост саграђен 1566. године: У Карађовбег no валогу Хајдар пашину — каМостару има веома зиаменит мост, сведеп у ко je то вабиљежио 1735. године, 170годива један лук u саграђен годипе 974. “ (15C6.)*.) вакон градње моста, неки софта КарађовбеТурски путопдсац 17. вијека Евлија Чегове медресе — јер да га je правио Хајдар лебија чак je 8абиљежио два кронограма, који паша, мост би ce у службевим турским актврде да je данашњи мостарски мост сагратима навивао Хајдарпашиним као што ce ви^ен 1566. г. шеградска ћуприја навива Мехмед-паше Соко1. ) Kudret kemeri — моћ свода ловића ћуприја. Ради тога поменута несув2. ) Еп gecdigi kopruden bisde geceriz sakim ремена можда ановимна биљешка, као и мувејски рукопис бр. 553. не васлужују баш •i Др- Конст. Јиречек: Die HandelssUass п und Bergwerke in Serbien urd Bosnien w3hrend des Mittealters стр. /9. никакву вјеру, јер њихова аутентичност није Трухелка: Наши градови стр. 65. ничим (каквим документом) вајамчева, већ на*) Карло Пез: Mostar und sein Kulturkreis стр. 15. / Хенрик Рснер: Хердег-Босном стр. 305 против, оборена. Исто тако мостарски, мост 54 �вије се no»ieo градити 1667. г. нити je те 1ч>дцно саграђен. Данашњи мостарски мост градно се царским новцем, почота и довршнпа Градња je 1566. годвве. Царскии турсквм докумевтом ив 1568. (975 ) године, којег je 1931. год. објелодавио турски хисторик и проф. цариградског универвптета Ахмед Рефвк, провађев je градител. мостарске ћуприје: „ А како je у градитељству саособап Хајрудин, који je upuje неког времепа сагродио моссаарски мост.“ 5 6) Дакле градитељ мостарске ћуприје je по8патп турски архитект 16. впјека Хајрудпв, У гореспомевутом документу, озвачеп je као херцеговачкв бег Хусеин цаша и то 975. хиџретске године. A ношто je мостарскц мост саграђен 974. годиве, то je no свој прилици то г >дине бво херцеговачки бег Хуоеин цаша. Синанбег Бајрамагић херцегова-жи сапџакбег имао je млађег брата Хусеин пашу, који je 1573. 1’одине био пменован египатвким везиром в намјесником6.) По свој првлвци тај Хусегш паша Вајрамагић био je херцеговачки бег 1566 године, кад се <мо«}т правио. Тако je на основу сввх докумената доказано да су мостарски мост градили Турци 1566. годвне. Ипак у н-апЈој народној енциклопедпји стоји да су га граднли Рвмљан] ,,Камени мост иреко Неретве у Mot смашра се као римска творевипа, a t o иот u пачии зидања“ 7.) Сада ћемо показати да ви начив ве потврђује да je старп мост римска таоревппа, већ вапротив да вачив видања потвр^ује да je мост турска твореввва. Чвтава ћуприја пресводвла je рвјеку Неретву. Рвјека Неретва код моста широка je 39 м, чптав лук моста од једног краја до другог широк je готово 2.8 м, увутрашња висива лука je 18 м, a чвтава висина од површвве воде до врха ћупрпје je 19 м. Мост (пут) шпрок je 4*50 м. Свод моста имаде овални (округли) облик као други турски мостови (Козја ћуприја мост на Рами), са8пдан од лијепог всклесаног камена. Нарочпто крајеви свода су изграIjpHH од дебелог и лвјепог бијелог тесавог камена. Свод^1се спушта на темеље којп су нодзиданп и no свој прилицв поправљани. Остали дио моста изгра^ен je ns водоравно пореданвх плоча. Исто тпко главни дијелови свих другвх турсквх мостова у Восни и Херцеговиви изграђени су вз водоравво узнданвх плоча. Ha врху моста с обје стране су ограде взграђене од дугачких и дебелвх плоча, na љвма су жељезве швпке. Сви остали турски мостови имаду те ограде. П ут који водп преко моста je на врху калдрмвсан, a калдрма je особвна турских путева. Цакле, турско арапски стил u облик моста (свода), затим к о1раде моста с.а cmpcnie, me калдрма иута u уоибе ~ аблик моста упуИују na обликетурског грађевинарст«а, јер čy еви-^други турски мостови u Боспи u Херцеговинн грађепи у истом стилу To све доказује да je мост гра/јен у турско-арапском стилу a ne у римском стилу \-Стручц.ацп-научен>ацц u no самом ствлу вдћ upuje 60 содина закључили су да je мостарскџ мост грађен за турског иладаља: Будуби да су мосшови на Дриму[Везиров мосш) Бризрена u „Козја буирија na Миљацки код Са'eea r.aipafjenu у истом стилу; то можемо слутити, oeaj jnocia maieofjep сазидан за турско/, господ„ Било je људи, који lo«opaxy да су ту буприју u ону у Мостару преко Hepemee саградили Римљапи. Т акве шврдње пемају основпог темеља, јер epama epaбе"ипе ових буприја u њиХов слог вјештачком оку јасно иоказују. да обје Луирије пису старије од 76. вијека ■ Хеврцк Ревер још ирије 40 годипа потврдио je да мостарски мост нвсу градилп Римл>ави: „О на верзија, да су га градили (мост) Римљапи, данас je забачека “ (Свршвће се) Salih: Nekad opasni, danas maliciozni mentalitet Svaka akcija, bezuslovno, mora da izazove i reakciju. Svaki rad, naročito javan, mora da naiđe kako na kritiku, tako i na smetnje sa izvjesnih stra­ na. Samo oni koji ne rade ti ostaju u pozadini, pri- kriveni, i niko o njima ne vodi računa. Njih niko ne kritikuje, njima niko ne stvara smetnje, jer nema ni radi čega. Ali. zato, preko njih se prelazi, nj'h gazi i život, i vrijeme i ljudi. 5.) Ахмед Рефик: Мимар Синан (документа) стр. 5. “.) Др. С. Башагић: Знаменитп Хрвати Б. и X. и тур. цар. стр. 28. Народна енциклопедија С. X. С; кн>. II. стр. 1049. U našoj zaostaloj sredini koja je, tokom nesre­ tnih istorijskih prilika, morala da trpi od stranih uticaja i da bude inficaranja otrovom tuđinskog rova­ 55 �renja, naročito se osjećale smetnje pri’ svakoj akciji koja je bila čisto narodna i narodu na korist. Te se smetnje osjećale naročito za vrijeme austro-madžarske vladavine u našim krajevima koje je ona stavljala našem narodu u svakoj akciji koja mu je trebala da posluži za slobodnu i samostalnu budu­ ćnost. Te smetnje stavljala je austro-madžarska uprava obično preko nekojih naših školovanih ljudi koji su se bili dali pod njen uticaj i tako je od nekojih naših sinova stvorila izvjesni broj svojih ljudi kao svoj instrumenat. Taj njen instrumenat djelovao je kao račva u naš narodni život i razdvojio u dva pravca njegova, njemu tako potrebna, zajednička na­ stojanja. Ovaj razvoj, inspirisan i potpom ognut od za­ jedničkog nam neprijatelja, kao da je, relativno kroz kratko vrijeme, uspio da među muslimanima stvori dva mentaliteta čiji tragovi još ni danas nisu posve izbrisani. I danas, kad je u pitanju kakva akcija u narodu koja ima da mu donese spasonosnu nacionalnu orijentaciju, odnekud iskrsavaju ljudi koji nastoje da tu orientaciju spriječe u širokim narodnim slojevima ne vodeći obzira o tom da je pobjeđen i iščezao onaj čije su oni nekad bili slijepo oruđe. Proizlazi, iako više ne postoji inicijator, osta6 je otrov njegove in­ fekcije koji izgleda da sejjr^tV prio u mentalitet. Gajret, od sv og postanka, pošao je u sukob sa ovim inficiranim mentalitetom i t e n je g o v a borba sa smetnjama, koje mu je^taj* inficirani mentalitet posta­ vljao, izgleda ni danas nije jo š okončana. Istina, te smjetnje nekad opasne po Gajretov opstanak, danas u oslobođenoj otadžbini, mogu da budu sam o mali­ cioznog karaktera, nem oćne da se ni izdaleka suprot­ stave stanju i značaju Gajretovog pokreta. Ali su ipak karakteristične kao ostatak tuđinske vladavine i nje­ nog razornog djelovanja. Gajret, i za vrijeme tuđinske vladavine, ponio se junački sa ovim, nekad opasnim, a danas mali­ cioznim mentalitetom. Uzdignuta čela, ispovijedajući i onda otvoreno svoju današnju ideologiju, Gajret je koracao sa vjerom u pobjedu svoje ideologije i u ostvarenje svojih nacionalnih ideala. I nadvladao je svoje neprijatelje, jer ga je vodila njegova nepogre­ šiva ideologija koja i danas krči put u budućnost muslimanskom dijelu našega naroda. Zahvaljujući upornom i časnom radu svojih privrženika, zahvalju­ jući svojoj postojanoj i nikad nemijenjanjoj ideologiji Gajret se toliko afirmisao, ne samo u granicama sv og užeg djelovanja, nego i van njih. Njegovo djelo uži­ va toliko priznanje da svi njegovi neprijatelji mogu da. budu neznatni i Rod najmanjim dijelom njegove sjenke. Iako je Gajretovim neprijateljima, kao nada i utjeha, ostalo samo još posljednje — m alicioznost — ip a k jm treba odgovoriti: Samo za Gajret i u Gajretove redove! Jer, što smo jači i zbijeniji, to sm o priznatiji i od naših protivnika. Da je naš put jedino ispravan, svjedoče nam i naši postignuti uspjesi 1 ovogodišnji rezultati Gajretova rada daleko premašuju prošlogodišnje i, s vjerom u rad i u Gajretovu ide­ ologiju oni će napredovati iz godine u godinu. U radu za napredak muslimana, a potom i naše opšte nacionalne zajednice, Gajret će da prednjači i da, kao živ organizam, ujednači kucaje svoga bila za kucajima progresa i budućnosti našeg naroda. Gajretov privredni preporod Piše prof. Scfklja Bublć Ideje v od ilje Sami sebe odvraćamo od posla. Vremena su takva da svaki posao teško ide. I kad nem am o sreće u jed, nom ili u drugom poslu, gubim o volju za daljnji rad, mislimo da je uzaludno išta drugo nanovo počinjati. jednostavno objesim o ruke niza se i neka tako ide . . Nikakva vremena nisu bila dosada vječita, pa neće ni ovo zanavijek ostati. Samo treba znati da je svako novo doba tražilo od nas samih da se prema njemu udesimo. Vremena se nikad nisu prema ljudi­ ma i njihovim željama udešavala. Ljudi su trebali uvijek da popuste novom vremenu, koje je davalo lju ­ dima da žive samo ako se njemu prilagode. A to pri­ lagođivanje uvijek je tražilo od ljudi da rade. Od rada se uvijek m oglo živjet', a danas šta više idem o u su­ sret dobu, koje će samo radinome om ogućiti udoban život. Nije samo do rada. N ego da se radi kako treba, 56 sa unaprijed stečenim sposobnostima i smišljeno, č o v ­ ječanstvo danas ja ikada traži udobnosti u svem u, i u stanovima, i u saobraćaju, i na odm oru, i na ulici, i kafani itd. Svaka je udobnost vezana zato da im amo stvari koje nam om ogućuju udoban život. A da sve te stvari, koje po broju, količini i vrsti, idu u beskrajnost, imamo i trebamo sposobnih ljudi. I onih koji rade i glavom , i rukom, od radnika u fabrici, seljaka na njivi, pa do Ijekara, inžinjera i dr. Kao ni do sada ne­ će se m oći ni od sada živjeti, a da se ne spremimo bilo u školi ili zanatu ili da se osposobim o za rad na njivi A ko sada poslovi ne idu, zato ne treba pomišljati da ne t ebam o više djecu davati u škole i na zanate. Nažalost m nogi m eđu nama ne gleda dalje od danas. 1 odvraća svoje mlađe od posla, kada im upire prstom u one, koji su izučili školu ili zanat, a nem aju posla. P rvo treba znati da. je v jie onih bez posla, koji ne �znaju raditi, nego onih koji znaju. A drugo, neznan ne može nikad koristiti ni društvu ni sebi. Dok je god ljudi, trebaće i stvari. A stvari se same ne prave. Kao što je vrijeme donijelo seljaku zemlju koju radi, tako će i vrijeme donijeti posao onome ko ga zna raditi.. . Uči svoju djecu da sami imaju u sebe povjerenja i da sama sebe mogu savladati. On­ da ona mogu da piju iz svog vlastitog bunara i da jedu svoj sladak hljeb i tada će u radu naći veselje. Наш рад у кући Мало више обзиро према нвгаич домпћицоча Од живота у ст»рим нашим породицама слабо смо шга задржали. Требамо признати да je то био живот са једном израђеном културом, способан да нас васпита у пргхујалим тешким временима до онога ступња на коме се налазимо. Теасиио за европејизнрањем у породици, саио већинои примамо слабије стране. Старо, na макар било и добро, одбацујеио. Од те мјешанине свакако највнше трпе наше вриједне домаћице. У старнм породицамч научили емо не саио дн их поштујеио, него u да их одушамо. Уз ода домаћина доиаћоца се највнше питала у кућн. Она je посао но куНи расцоређивал* и сви су je слушали. Данас je онд, нажалост, посљедња у кући и овако чељаде мисли да има право да joj вапониједа. Наше су домаћице посаадв прави мученици.Ј еикада нису свршиле својпосао. Тоеба i пити, чистити, кухати, послужити и д р , у свему je домаћица прва. Она треба да легне и велвку и иалу дјецу у постељу. Она мора да скочи да сину закопч i гсрагну, да му нађе рубац, да му очетка одијело итд Госпођицн кћерца нису довол>но хал,ине испеглте, љути се на мвму . . . Мати ииа да скочи sa сваког у кући. Кућа не треба да лежи, дакле само на женн, него и ва овој чељади. И мушки и женски треба да се лате посда. Нарочито се препоручује, да се дјеца и мушка и женска још од иалена уведу у све кућне послове. Нема васпитања дјеце у кућаиа, гдје дјеци други чистн ципеле, гдје им друго ииа да донесе чашу воде . . . Дјецу не треба од посла чувати, него nx навикчвати, Радина дјеца могу много да користе донцп и зато je ona прва позвана да дјецу измалена 'викава раду. Али дјело je najeefia врједност. Rajrctova omladina nosi prvenstvo u zadrugarslvu Među Gajretovom omladinom vlada veliki interes za naše nacionalno zadrugarstvo. Da su naše mlađe generacije pravilno shvatile ovaj važan pokret po naše Darodno blagostanje, najbolje se vidi iz toga, što je Gajretov pitomać, g. Omer Gluhić, maturant učiteljske škole u Sarajevu, dobio na školskoj proslavi prvu na­ gradu Kraljevske banske uprave Drinske banovine za najbolje izrađeni rad o temi „Značaj zadrugarstva po moralno i materijalno podizanje našega naroda." Temu je odredila Banska uprava, a među mnogobrojnim natje­ cateljima sređnješkolcima iz Drinske banovine data je prva nagrada u iznosu od Din. 800’— g. Gluhiću. »Našem narodu, — veli u svome radu g. Gluhić — su najpotrebnije seoske zadruge. Većim dijelom smo zemljoradnička zemlja, a najveće vrelo naših pri­ hoda treba da bude zemljoradnja. Velikim padom trž­ nih cijeua naš eeljak se otuđio od zemlje. Njegovo neracionalno obrađivanje nije ga m cglo održati u kon* kurenciji boljih i racionalnih proizvađača. Približio se građu i postao plijen zelenaša i banaka. Putem seoskih zadruga mi ćem o seljaka ustaliti na selu. a zadružnim kuisevima on će racionalizovati Dačin obrađivanja. Svoje potrebe moći će podmirivati u zadruzi i grad će mu postati nepotreban. Dužnost osnivanja seoskih zadruga pada u najviše slučajeva na učitelje Oni kao pioniri seoske kulture dužni su da se brinu za dobro svojih seljaka . . . G. Gluhić. za­ vršava svoj rad riječima Sarla Zida: .M i ćemo svoje mlađe učiti da ni Vetgilije ni Omir u svojim besmrtnim spjevovima nisu ništa korisnije ni važnije iznijeli nego zadružna misao sa svoja tri duhovna i moralna principa: jedinstvo, pravičnost i mir.u Kogod od novije generacije ulazi u poslove, u kojima se narod vodi, treba najsaviesnije da ispita svoju savjest i svoje istinske sposobnosti, potpuno iskreno, sa otvorenošću koja se­ be ne štedi, lakvi ispitani ne treba da uzimaju za primjer malaksale ljude starije genera­ cije ili takve čije je srce izmu­ čeno i energija slomljena, naj­ manje one, koji po svojoj nesreći svega toga nisu ni imali. 57 �Да се запосле и столари . . . Сандуци u корш за пиковање eofia- Ове године тежина сандука највише 1 25 кг 3) Холандскп сандучићи од 5 кг, којп морају ииа код нас да оживи посао израде сандука и к-'рпа ва паковање воћа. Како je познато, у зздње вријеме бпти прављепи у оппм димензијама: дпмензија странице 35 цм од стране наше државе обраћена je велика пажња na димензнја чела 25 ци опрему нашега воћа при пзвозу у нностранство. У впсипа еандука 8 цм томе правцу и s* ту сврху донешене еу уредбе од впсвна троугластвх ногара 13 ци наших стручњака о тппвзнрању (паковање на једнак 4) Плетене округле корпе од врбовог прућа, које начпн) паковања неквх главних врста воћа, и то свјежих шљива, грожђа п јабука. To je учињено у eno мора бвти бијељено и тако рађено, да крајеви унутар разуму са взвознвцпма, произвођачима, представникорпе морају бпти подвијени. Kopne морају имати no цпма трговачквх коиора, земљорадничкпх задруга u један ввјенац горе и доље, састојеки се из три нециудружења По овим одредбама пропаеана je парочита јепана прута. Извоз у корп>ша од нељуштреног прућа взрада тих сапдука, штајгни и корпа, у којима се са- забрањен je. Дпмензија корпе: мо омије од ове године паковати наше воће за извозпречник на горњој страни 35 цм Наш свијет, нарочито столари и свп они који пречник на доњој страни 20 цч су вЈештп да no кућама раде овај посао, na п њиходубљина корпе 0 ‘20 цм Bi чељад, треба о;м ах да почне са израдом ових сантежина корпе 0'80 кг дука, штајгна и корпа, да би их правовремено могли Ш та.гне и холандски сандуци за паков^ње гро расародати. На;бол>е би било да се у мјесту нађе ка- жђч (као и птљпва) смију бати рађени само од јелокав предузвм.Ђпв трговац, да noćio организира, н .бавог и буковог дЈ>вета. Извоз грожђа (и шљива) у штау вн потребан материјал, упути људе у израду, даде гнати и холандским еандуцима рађеним од другог др* посао no кућама, na бнда да нађе муштерпју у крл вета аабрањен je. Дрво мора бити чисто, бијело, фино евима гдје се извозн ово воће. Не треба сз бојати од резано, без кончпћа или рендирано. Све врсте штајгни неуспјеха, na макар се наишло и на конкуренцијуфа— -јсзко за шљиве, тако и за грожђе морају имати са брика које ово у велнком изра1)у1у. Ta њвхова на ве- обје стране у средини једну дашчицу у шврвнн 19 лик> израда није нвшта. ^руро, него добро организ^ци, на којој мора бити утиснут, ужежен натпис лативан посао. Оно што они, напрпмјер, уштеде на маницом вЈугославија“. Величина натписа мора бити шинском састављању сандука, наш свпјет може на 1 2 X 2 цм. Код холандсквх сандука тај натпис иора јефтпној радној снази. Ми кемо на овом мјесту изнибити ужежен са обје стране чела. Ha корпицама плејети уауте какви требајуАда буду овп сандуцв. У тенам од прука тај натпис мора бити на горњем na овом броју ћемо изнвјети за свјеже грожђ*, a у па- ппру. Холандске штајгне у специјалној лукеузној из редним за свјеже ш.Ђпве в јабуке Углавном треба ради могу бнти комбпноване врбов, м прукем, које мо знати да ће потражња за оввм сандуцнма бити ове pa битн бијељено. године велпка. ЕГрошле године овога je матери ала Код грожђа, пакованог како у штајгнвма, тако било толико мало, да су нека пробто уц ењивали прои у х >ландоким сандуцииа и цио салржај мора бити пзвођаче са високпм цп’енама. уввјен пергаментом. К од холандсквх сандука кад се За паковање зрожђа смију се употрсбљчвати са- грожђе увије пергаментом, ово мора бити везано на крст тробоЈним канапои. мо слиједећи viunoeu : 1 1) Италијанске штајгне сздржине 10 кг у овпм димензијама (величини): дамензија каика 4 5 X ^ 2 ци димензпја дна 3 0 X l ? цм висина штајгне без капка 18 цм тежина штајгне најввше Г 2 0 мг 2) Холандски сандуди мали направљени у овој величини: димензија странице 50 ци дииензвја чела 30 цм висина сандука 10 цм висвна троугластих ногара 15 цм 58 Занагаство не смије да доиусти, да буде потиснуто из велике заједиице иродуктивних cnaia, из лубави за очување традиција. Циљ занатсту мора биши npuepeдпа ироизводња u upu томе Способноаа за копкуренцију, a затим, 3apafueamu u на предовпгаи. Ако се nvraeeu овога мимоилазе са cmapunским, гао ne смије бшаи за•арека. �Z i m a Dude nam zima, Sneg zavejava, Fijuče vetar, Mećava prava. Ne čujem više: Ptičjih pesama, Blejanje ovca, Mukanje krava. Livado moja, Gde ti je cveće, Moraš da čekaš Ti premaleće. Planino moja, Sva si mi bela, Nisi zelena, Nisi vesela. Voćnjaka grane Savio sneg A gusta magla Pokrila breg. Treba da čekaš Dok sunce grane Da s’ sneg istopi Da mraz prestane. Husnlja Kuriovlć uč. II raz. osn. šk. u Sarajevu Kos i gavran fc Л у Našli se jednoć kos i gavran u blizini kraj nekog Dođu do magarca pa mu iskažu svoju namisao potoka. U to kos zazvižduče neku divnu svoju kajdu. i zamole ga da im presudi. Ama ha, ni po babu ni Keda je to čuo gavran i on zine pa graknu đva*tri po stričevima, već kako ’no je pravo — reče gavran. — Dakle da čujem tvoj glas, reče magarac kosu, puta koliko je igda mogao bolje. Kos ponovi svoju • pjesmu, još ljepše i ugodnije. Gavranu to ne bi pravo, ti si mlađi. Ko9 zapjeva neku svoju divnu kajdu, da ga je pa se javi kosu: milina bilo čuti. — Čuješ ti mali ? ТГ bi mogao i da ćutiš. ’Tb — Sada pjevaj ti, reče magarac gavranu. mi tvoje zviždukanje kvari sluh . . . Gavran zine i grakne dva tri puta koliko je mo­ — Molim, molim, gospodine gavrane, mislim da nemuš pravo. Moj je glas, kako vele svi moji drugovi, gao bolje. ptice pjevačice, dosta ugodan, Na to će oduševljeno magarac gavranu: „Tvoj — Mani ti te svoje švrće, te neke tvoje pjeva­ je glas sličan mome, zaista divno pjevaš, a ti mali čk e. Ako si na riječi, hajmo zajedno do prvog koga ostavi svoje zviždukanje i nemoj više da se brukaš.. .“ sretnemo, pa neka nam presudi, ko ljepše pjeva.] Zastiđen i srdit kos odleti daleko u gaj, stade na Kos, naravno pouzdavši se u svoj glas i Božju jednu grančicu pa u sebi pomisli: — Nije mi teško toliko što me onako oni glu­ pravdu pristane. Tako pođu zajedno puteljkom uz po­ točić. Prvog ugledaju na livadi magarca gdje pase pani ne razumješe, nego mi je muka što ostavih svo­ travu. je milo društvo i odoh onamo, gdje mi nije mjesto, — Ha, reče gavran, evo ko će nam presuditi. Ima pa da mi još presuđuje jedan magarac. Taman mi je priličnu glavu i velike uši, mora da je neki pametnja­ pravo. Ne će li m e ovo opametiti da u svakakva društva više ne zalazim ? ković. ~У сеоској школи (Из учитељевих заСиљежака) Јеси ли ик8д долавио у наше село? Ено тамо на крају друма до у само село, прва ћо ти у очи упасти наша школа. Мала je, али макар, нама je то велика палача. Ту )’че мали ђаци. Долаве ив околишних села, неко as блива a неко no сат-два хода. Зими и Bu­ rne, када вапане сшежпна, na не миче ea дуго мјесеце. Kao да нарочито у селу вима полагано измиче. Дуга je вима у нас, што оно рекоше, као годвна. Гладна година. A није ни прошла л»етина била баш обилна. Оскудице доста. 59 �A какву ja ненаШтвну тек опажам у својој ппеолп, ме^у сељачвћима. Свако јутро сажалuto се на њвх. Јутро je. Ha двору студено, дах смрвава, свако се жив вгурио крај пећи, a још рано непроходним путеввма иду малв ^аци, промачу као сјенке, као да мали духови покрввеав сњежном хаљом мпчу u приближују се школо. Ево их у школи. Око носа и уста пало им иње, следило се, a смрзнутим опавцома ступају no поду, као да су на Ho­ re навукло неке од гвожЈја силетене гужве. Хучу, пушу, одвжу ноге, сад једну сад другу п трл»ају смрзле руке. II опет долаве у школу о уче. Сеоска дјеца ручају у школп. Окупила су се сва у хрпе, за софре, na се залажу онпм, што je коме маја метнула у торбу. Ко мад хљеба, грумен сира, главица лука и груменчвћ соли. Помпњу помоћ Божју и слатко једу. Ja волам да их и тада гледам. To ппсу дјеца, то су душевнп л>удв. Не смета им, што je једном пме Салко, a другом Марк<>, ne ништа сх то не смета, као што су мушки ii женскв заједно и чојски дпјеле судбвну. Па Боже берићета! Данас видим да малн Мехо ништа о руч ку не једе. Благо к*,пптам: \ — A што ти Мехо, не ручаш? Нпје мати могла раније да испече хљеб . . . — Па јеси ли душо, гладан? — Нисам, рече, na ствдно оДмаче к n]mзору. Сутрадан видим да ми ни мали Милан не руча. — Слаб сам, као правда се он, na не могу пишта да окусвм. Г1о8ивају вх другови софри, a они неће. Равумпјем ja нагау дјецу. Не да им обрав да кажу да немају. Мене то 8адпвл»ује и болп. Понудвм свротињи који валогај од свога ручка, a они се стиде. Нећкају се, a ja им велим: ' — Увмите! Ja вама то позајмљујем в ви ћете мени вратити љубав. Боже вдравља . . . Тек што то рекох. a она дјеца што су нешто донијела у торби, почеше пововво и на силу да вуку своје гладне другове ea софру. Одламају им од свог комада и дају. A у љпх румене се обрашчићи na ствдно залажу опоре валогаје. Менп се отворило срце негдје у дубини и скренем очи од дјеце . . . Добри су јањци моји Zahvalni m edjed TjbillLL Neka žena u selu sazvala žetelice da ioj požanju ’ ječam. Kada je bilo doba za užine, ponese užinu na njivu, a da dijete ne ostavi samo u kući, uprti na le­ đa i bešiku zajedno sa djetetom. Pošto je bio vruć ljetni dan, odnese bešiku s djetetom u obližnji gaj i metnS je u hlad pod bukvu, da joj dijete' mirno spa­ va. U neko doba jedna žetelica zaviče, da s e 'kroz gaj šulja medjed i ide bešici. Čim to mkjkd čuje, odmah poleti djetetu; A tamo kraj bešike legao m edjed i izbaclb jednu nogu, pa njome maše. Mati odmah sm jelo leteći djetetu da ga spasi, oflaži, da se m edjedu zabio veliki trn u šapu, pa zatU dal puše od muke i maše nogom. Ona brže-bulje poleti m edjedu, izvadi mu trn iz noge, pk onda priskoči bešici i izvadi dijete pa se brzo vrne natrag društvu. Poslije toga, kad opet po­ gledaše na medjeda, a ono on metnuo đjeČjubešiku u žvalje, pa je nekud odnese. Dok su se oni prepričali, šta ih zadesi i šta d je­ čja majka juhački učini, opaziše opet m edjeda nai istcm mjestii, g dje donese bešiku, pa je ostavi pod bukvu. Onda se opet vrati od kuda je došao. Poslije toga, ojjfet se niajka usudi i priđe bešici, da je ponese, kad ima šla da vidi ! Puna bešika meda. Našao m edo u diibu meda, рД vratio milo za drago. ДЈецо, пи|те млијеко! Док сте били мале бебе, сибал^ Сте мл^јекб из прса своје мајке. To вам je прве године била готово једина храна. Па како сте зато били напредни и здрави ! Сада кад сте понарасли, ето много* ме млијеко као да не годи. Нарочито варошка дјеца не воле млијеко. A да само видите дјецу на селу! Она се хране највише Хљебом и млијеком. Месо, 60 слаткарије ријетко једу. Па су опет здрава и јака. У млијеку je доста хране. И то добре, здраве хране. Зато дјецо, упамтите: Рађе -поииј чагиу мли јека, него што новац утрошиш у којекакве беспослице из дућаиа што теби изгледају тобоже драге. Кадгод ти мајка понуди млијека, прими радо и с хљебом једи, да будеш здрав н jak! �Гајретов гласник Komunike glavnog izvr. odbora Gajreta Pov.od.om napadaja na društvo, Gajret u Nar. skup štini od вЈгаде g. Ivaua Lončarovima i dr.f Glavni od­ bor Gajreta objavio je putem štampe Komunike, koji К1ађЦ „Na sjednici. Nar. skupštine od 21 o. m., povodom diskusijo po izvještaju imunitetnog, odb.ra o. izručenju sudu nar, poslanika g. Huseina Kadića, g.'Ivan Lonča­ re vid, nar. poslanik, pokušao je kako je štampa registrovala, da dovede u vezu društvo Gajret sa poznatom agrarnom aferom. Ovim povodom, Glavni, odbor Gaj­ reta konstatuje slijedeće: Okružnica Gla.vnog odbora Gajreta od 5 decem ­ bra 1933, broj 4503, odnjsi se isključivo na čl- 4 Za­ kona o izmjenama i dopunama zakona koji se odnose na agrarnu! reformu u B. i H. Ovaj član pomenutog Zakona određuje samo isplatu bivših kmetovskih šuma i šikara, i to za cijelu Bosnu i Hercegovinu po jednom dunumu 70 Din. Predmeti koje-tretira ovaj član po­ menutog Zakona nisu do danas ni u jednom slučaju uzeti u pretres, a kamo li dospjeti do isplate. A i ku­ poni za oštetu bivših kmetovskih šuma i šikara dospječe na osnovu pomenutog ^Zakona, istom 1 aprila 1934 god. Prema ovome, tvrdnja narodnog poslanika g. Ivana Lončareviča „đ ž Gajretovi odbori i povjere­ nici udešavaju procjene kod vlasti, da budu što veće", ne odgovara istini, jer u okružnici Glavnog "odbora Gajreta ne spomioje se ni jednom riječi i ne odnosi se ni, jedno slovo na procjene beglučkih zemalja, sa čijom je isplatom stvorena agrarna afera, nego se okrpžnica odnosi isključivo i samo na bivše kmetovske šume i šikare, kojima je Zakon tačno fiksirao ci­ jenu Р9 70 Din. od jednog dunuma. log označio kao prilog Gajretu, t. j. da svaki, bivši zemljovlasnik. priloži, Gajretu od primljene svote za bivše kmetovske šume i šikare onoliko koliko ko mo­ že. i koliko hoće. Na osnovu svoga dugogodišnjeg; uspješnog djelo­ vanja na progresu i napretku muslimanskog dijela našeg naroda, društvo Gajret osjećalo se pozvanim da uputi pomenutu okružnicu javno i otvoreno svima svojim odborima i povjerenicima,. jer je smatra da je u duhu njegova rada na dobro., i . korist muslimana. Muslimani svjesni Gajreta kao oslonca.svoje bo­ lje budućnosti, a Gajret svjestan svog visokog zadatka neće se obazirati ni na ka'ive prepreke sa strane, ne­ go će i u buduće nesebično, otvoreno i požrtvovno raditi na izgradnji svoje i opšie nam narodne budućDOsti. ГаЈретове приредбе Годишња забава Гајрета у Мостару Ријетко je које м’есто у нашим крајевима мјесец рамазана схватило као мјесец рада за опћу ствар, мјесец кчда треба да највише осјетимо дужност преиа заједници,! као што je то у Мостару. Муслимански клуб и у његовој непосредној близими Карађовбегов мектеб бали су скаку вечер дупком пуни к»ко мушког тако и женског свијета. Предавања, конференције, сједнице, пробе, састанци ређало се једно за другим и [интензивно je сваки скуп радио свој посао и трудио се да повјерену дужност извриш како треба. — Једну таку груоу сачињавао je и забавни одбор, који се редовно састајао без нарочитог повива n свршавао послове око забаве. И овај пут je био на челу одбора градоначелник г. Ибрахии еф. Феић. — По Dru$tvQ...Gajrgt, koje već preko, tri decenija us­ унапријед утврђеном плану етвореном иекуствои . стеpješno djcJuje na.napretku.i podizanju muslimanskog ченим дугим низом приређених забава, секције одбора dijela našega . nadoda, , smatrale*, je svojom dužnošću,. су већ пред бајраи биле посвршавале све радове и tim više, što je ,i upozoreno od /strane svojih radnika остало je саиО| да се на сам дан .забаве четврти^дан u unutrašnjosti, da*, povodom donesenog Zakona рот бајрама уредИ|Сала. И овај посао je изведен: на ошшге sebnom okružnicom . uputi naš .neobaviješteni svijet задовољство. Цио мјесец дана раније није попуштао u propise ovQga.,čl, Zako.ua ,i da ,ga .zaštiti od iskoriš- интетее за забаву како млађег свијета тако и наших davanja.razpih posrednika, U isto vrijeme, Gl, 0 . Gaj' старијих, јер су Гајретове вабаве постале традидионалт reta, rukovođen, težnjom za .napredak muslimanskih но најусцјелије приредбе. slojeva, apelovao je, kao i svakom sličnom prilikom, Ha дан вабаве остало je пред вече само још неч na..vlasuike ^bi.vših.krnotovskih. šuma. i šikara da ee i колнко непроданих карата, које су на каса формално ovQ/or , prhkom*,. sjqte svoga dobročinitelja — Gajreta- разграбљене. У седаи сати je већ 1чекала велика груTvr4oja,;;gv I .. Lončare vida*-.nar.u poslanika da.(je na- публике када ће се каса отворити. Велика кућа GI. .O. Gajreta n sv ojoj .okružnici.-fiksirao procenat od, „Хрвоја* није могла примити публику,. na се морало 5 % primljenih obligacija. u korist društva Gajreta, isto и враћати.1 Забаву су посјетилн преставници вјерских, tako- ne odgovara listini, jer GU 0 , Gajreta nije usvojio војних и цивилних власти, те наше најугледније гра-. predlog ,iz ^unutrašnjosti, da,це, traži za Gajret.5% prim-. ђанотво. У програму je учеотвовао хор Учитељске Ijenih, obligaeija,. nego je u svojoj okružuici taj :pred*. школе v Крал>а Александра, na. и овии путем нека je �благодариоет и хвала директору г. Душану Таминџићу, који не пропушта прилику, a да нас не увјери о свом пријатељском расположењу a ПЈедусретљивоctu према Гајрету. — Топли u севдалиски глас г. Хаџибегића варочито ее допао, a комад „Златија са п евањем изведен je управо мајсторскп. Све дилетантице и дилетантп у својвм улогама су били прави умјетници, na би тешко било ма ког од њих истакнути појединачно. И за ово припада ларочита заслуга г. Вејсплу Хаџибегићу којп je режирао комад и не жалећи труда постигао један замјеран успјех. Послије прогрзиа развила се авимирана забав.ч, ко;а je потрајала до ујутро. — Списак дарогатеља са све забаве донвјгћемо у слиједећем броју. vid u ulozi .Esadbega", i g đ t Đikić u ulozi „F ađilogđice, Krajinid i Lokmid u ulozi Suade i Mejre. Na zabavi je svirala sokoUka muzika iz Zen'ce, te je naročito ostavila dobar utisak. Zabava je odlično posječena iz mjesta, a bijaše i gostiju iz Doboja, Zavidovida, Žepča te znatan broj težaka muslimana iz okolice Zavidovida i Maglaja. Materijalnom uspjehu zabave mncgo je doprini­ jela bogata tombola ručuih radova, koju darovaše mu­ slimanke iz Maglaja i gđa Radaković. D ugujem o naro­ čitu zahvalnost gospođi i gosp. Đikid i gđi Kadribašid na organizovanju i sakupljanju ove tom bole i bifea, i svima, koji ma u čem pom ogoše ovu Gajretovu zabavu. Наше ражметлије Мерхум Мулага Казић ^Немилосрдна сирт, која увек бира најбоље међу најбољим, откпнула je још један цвет у напону свога развитк«, прекинула je нит живота, у напону снаге, прегалаштва и стварања, једног великог Гајретсвог раднпка и поборника, одушевљеног националисте, Мулаге Казића. Kao син угледне трговачке породице из Високог у раној младости ступа у иеивот путем, који му je означио његов отац, рахметли X . Јусуф Казић, уте1ел>чч Гајрета. још Својом природном интелигенцијом и отвореношку, одушевљењем за свв што je добро и пле|видљивии менито, скреће на себе пвжњу старијих и бива биран у све месне одборе у којима je прсдано и несебично радио све до задњега часа. Spomen-nišam Gajretova dobrotvora i poznatog narodnog borca rahm. H H asanage H. Gujića u Ljubuškom, koje podlgote njegovi sinovi Ibrahimaga i Sulejman Gajretova zabava u Maglaju 20. januara o. g. održana je prostorijama ovdaš­ njeg „S'pskog Doma- vrlo uspjela „Gajretova14 bajramska zabava. Zabavu je otvorio kratkim predavanjem g. Omersoftić Bedir, sudija u Sarajevu, koji se tom prilikom slučajno ovdje zatekao. On je u kratkim crtama sa vrlo dobrim uspjehom objasnio publ ci sav dosadašnji rad Gajretov i njegov uspjeh na prosvjetnom i eko­ nomskom podizanju muslimana. Zatim je stud. visoke škole za trg. i obrt g. Muhamedagid iz Tuzle otpjevao na opšte zadovoljstvo nekoliko sevdalinki, poslije čega je prikazan pozorišni komad „Emancipovana žena" od Alikalfića i Imamo* viča. Diletanti i diletantice odigrali su ovaj komad upravo majstorski, a naročito se istakoše, g. Mujezino- 62 У раду за Гајрет предао се свим својим полетом срца u душе Нарочиту пажњу поклањао je Гајретовои -ђачком подмлатку Kao дсбар муслиман, трезнен и свестан схватио je, да je најкориснија помоћ указана томе подмлатку, те je користио сваку a нарочито бајрамску прилику, да je помогне било оделима, храном или новцем тако, да je путем листа „Гајрет" рахметли Мулаги указиван као пример другима, како се служи и одужује друштву и заједници. Hu друге сиротиње није рахиетлија заборавл>ао него je делио свакоме, ко je био потребан помоћи. Помагао je сваки културно просветни покрет, a нарочиту помоћ указивао je младим књижевницима, јер je упр~во ииао страст за књигом о чему сведочн одлична бројно и квалитативно уређ^на збирка књига. коју je он оставио. Својим добрим срцем, тактом, веселошћу и отвореношћу, a изнад свега преданим и песебичним радом у овима дрштввма уживао je рахметлија симпатије богатих и сиромашних, старих и младих без разлпке вере. Многобројни грађани свих вера, који су данас дошли. да му се одуже последним могућии дугом — испрака|ем у вечност, најбољи су доказ његове велике популарности, коју je својом личном вредношћу стекао, �Саучествујући у великој његовој боли с његовим најближим, желимо ии, да што лакше поднееу овај тешки губитак, a његовом јединои брату Салки. да настави добро дело евога великог брата на добро on ште наи заједнице. Тсби велики ракметлија, који си се на овоме свету одужио својој заједници, желимо лахку земљу и да Te Бог награди свим љепотама другога света. Рахметулахи Алејхи Рахметен Васиа. Razne vi jesi! Заједничка прослава 10-голишњице сиртн пјесннка Длексе Шантића у Гајретову н Просветину интернату у Мостару У недељу 18 фебруара о. г. на свечан начин су прославили питомцн Гајретовч и Просвјетина интерната ззједнички, десетгодишњицу смрти нашег Мостарца и великог пјесника Алекее Шантића. Тачно у 3 сата no подне дошли су патоици Гајрета у пратњи рвојпх управника гг. Ахмеда и Хасзна Ђикића у Просвјетин женски интернат гдје се обавила свечаност, Одмах вза њих je дошао и комплетан одбор Гајрета на челу са претсједником среског одбора г. Ибрахим еф. Фејићш , градоначелником. Свечаност je отворио претсједник Прссвјехе г. директор>Н.*Гашић лијепим говором омладини износећи ijm као свијетле примјере оснпваче Просвоте и Гајрета, Алексу Шантића и рахметлп Османа Ђпкића. Иза Чога je један мвтурант пвтоиад Просвете врло лијепо говорво о животу и раду Алексе Шантића. Изл овога су се ређале декламацпје и рецитације питомаца Гајрета и ЕГросвете иаизмјенично. Свечаное.т je зтрш ио секретар главног одбора Просвете г. Васиљ Грђић из Сарајева који je счвјетовао омладину како ће она најбоље одговорити својој дужноетн према народу и отаџбини. — Предавања Гајрета н Нслахг јјета у Брчком Токои прошлог Рамазана мјесни одбор Гајрета одржао je у зчједници са друштвои Ислахијјет више поучних предавања за народ. Предавања су одржавана наизмјенично у читаоници Гајрета и Ислахијјету, слиједећим редои: Инж. Шериф Бубик: „Нози животни и привредни услови*, Др. Сеид Буљина: „Од изласка до зчлаека сунца у Шаанији", Перо Божић: nO народнои јединству14, Др. Абдул»хбег Буквоца „Опће нито о хигијени“ , Абдулах Грухоњић „Ислам и знаности,,, Инж. Шериф Бубић „ 0 самопомоки*, Др. Абдулах Буквица „ 0 сузбијању алкохола”, Абдулах Гду* хоњић „ 0 соколству", Др. Абдулах Буквица „Сполне и кожне болести", Сулејман X. Алијагик »Куда ћемо с дјецом послвје осн. школе“ , Хафи8 Хусејн еф. Хасанефендик „Узроцн нашег назатка" Др. Сеид Буљина „ 0 нашеи женском питању", Проф., Мухамед Панџа „ 0 Хазрети Омеру.“ Akcija Gajreta u Bos. Gradiški Do nazad nekoliko godina napredna varoš sa vrlo razgranatom izvoznom trgovinom Bosanska Gradiška p stala je danas siromašna kasaba, puna bijede i siro­ maštva. Katastrofalni pad cijena zemaljskih proizvoda uništ:o je blagostanje većini pripadništva takozvanog srednjeg staleža, a siromašnim slojevima stanovništva oduzeo je mogućnost svake zarade. Malo u kojoj va­ roši naše države da ćete vidjeti toliki broj ogoljelih i odrpanih, gladnih i napaćenih kao u Bos. Gradiški. U ovakovoj sredini rad Gajreta vrlo je težak, ali neophodno potreban Svjestan i jednog i drug* g sadašnji Mjesni odbor sa svojim vrijednim i energičnim pretsjednikom gosp. dr. Ismetom Popovcem dao se je s rijetkim oduševljenjem i velikim elanom na posao da prodrma ovdašnji svijet iz nehaja i učmalosti, da mu podigne' duh i ulije pouzdanje u se, kako bi ga spasio od moraluog i materijalnog sloma i poveo spasonosnim putem Gajreta ljepšoj i svjetlijoj budućnosti, Velika praznina u društvenom i kulturnom životu ovdašnjih muslimana osjećala se, što nije bilo jednog središta, jednog zbornog mjesta dobronamjernih eleme­ nata, odakle bi se pokretale sve korisne akcije i ruko, -vuililo cjelokupnim radom na moralnom i materijalnom podizanju muslimana. Tome je ovaj vrijedni odbor doskočio osnivanjem Gajretove čitaonice i to pod vrlo teškim okolnostima. Čitaonici danas broji 70 članova te joj je opstanak osiguran. Prilikom ramazanskih pre­ davanja sve prostorije čitaonice bile su dupkom pune elušalaca, a to je dokaz da je svijet pristupačan ko­ risnom radu, samo treba radnika i pregalaca. Čitaonica je svečano pri slavila ramazanski bajram gdje je Mjesni Gijretov odbor primao cijeli dan če­ stitke građana, prijatelja Gajreta. Posjetioci su bili po­ čašćeni po našem starom običaju, dok je pucanj ku­ bura sa balkona čitaonice * glašavao početak akcije Gajreta u mnogo širem obimu, nego do sad, početak moralnog preporoda gradiških muslimana. U istom ci­ lju odbor je uspio da osnuje Gajretov pjevački hor koji raspolaže sa odličnim glasovnim materijalom, a u izgledu je i osnivanje Gajretovog tamburaškog zbo­ ra. Sada se radi punom parom na pripremama za ve­ liku godišuju zabavu koja će se održati u februaru. Zauzimanjem mjesnog odbora Gajreta i susretIjivošću sreskig načelnika gosp. Brkanovića, velikog prijatelja Gajreta, otvoren je u Turskim Dubravama 6-mjesečni domaćički tečaj, pa pošto je tamo uspješno završio rad, prenesen je sada u Gradišku (Obradovao). Tako se zaslugom Gajretova odbora 30 muslimanskih djevojaka uz punu opskrbu i posve besplatno sprema za poziv savremene žene i dobre domaćice. Ovaj kratki prikaz rada i uspjeha Gajreta u Bos: Gradiški pokazuje da je rad za Gajret i u najtežim prilikama moguć, samo treba ljudi koji hoće da rade. Hvala Mjesnom odboru Gajreta u Bos. Gradiški 1 Derviš la fr o 63 �Prilozi Gajretu iz Najevice Gosp. Emin Muratagić, namještenik u rudniku Majevici sakupio je svotu od Din. 101 kao priloge za Gajret i ujedno upisao 40 novih članova za Gajret od kojih pet sa po 10 Din. mj. članarine. Ovom prilikom istaknuti nam je i rad g. Ing Jozefa Farnika, kao velikog prijatelja Gajreta, koji se je nedavno upisao za utemeljača i odmah položio 500 Din. Glavni odbor mu i ovim putem zahvaljuje na njegovom zauzimanju za Gajret, a sakupljačima pri­ loga želimo i nadalje mnogo uspjeha u radu za Gaj­ ret. Prilozi iz B. Petrovca Za vrijeme Bajrama nakupili eu dobrovoljac pri­ loge za Gajret gg. Plećaš Đuro, Hujić Alija i Jakupović Sulejman, a darovali su po 40.— dinara g. Novaković Miloš, po 20.— Din. gg. Plećaš Đuro i Jakupović SulejmaD, po 15.— Din gg. Bivolarević Nikola i Hadžić Hazim, po 10 — Din. gg. Draginić Đuro, Zulić‘ Zajim, Hadžihasanović Fehim, Hujić Alija, Drače Ismet> Novaković Persa, Dejanović Dušan, Ivanović Mirko, Кгесо Niko, Rakić Milan, Radošević Branko, šarić Drago, Vojinović Milan« Ferizović Arif> Smićanić Đuro i Dejanović Momčilo; po 6-— T)ii?. g. čajkanović R ajko; po 5-— Din. gg. Kovačević Niloka, Marjanović Osloja, Siupar Bogdan, Pavić Đuro, Dukić Obrad, Piragić Husejin, Alagić Omer, Kfesić Lazo, Pavlović Uglje ša. Basara Kojo, Kefkez Milan, Šehić Teofik, Čelar Slava i Omanović On\er; po 3 .— g. Arnautović Muharem; po 2.— Din. g. Dizdarević Ibrahim. Darovateljima i sakupljačima Mjesni odbor Gaj­ reta u Bos. Petrovcu najljepše zahvaljuje. Prilozi iz MOglaja Dana 7. novembra 1933 oženio se je gosp. Hamdija- Sirčo, trgovac iz Visokog sa uglednom gđicom Munibom Obralić iz Maglaja. Tom prilikom darovao je mladoženja Gajretu 50 Din. na čem u mu najljepše za­ hvaljujemo. Živili mladenci! Prilozi iz FoCe Gg. Omereoftić Alija, ereski sudija i Kemura Sulej­ man, šeriateki pripravnik'iz F oče sakupiše u toku m je­ seca januara o. g. dobrovoljnih priloga za Gajret 71 dinar, koju su m u 'd a rov a le slijedeća g g.: — P o 11 dinara Karović Alija iz Mirjamovića; po 10 Din. Karo­ vić Rašid iz Foče, Nogo Dušan iz Kalinovika, Rizva* nović Muharem iz Prevrača, Hubijar Mero iz Zbiča; po 5 Din. Kuršumdžija Ahmed iz Jabuke, Pilav Ibro iz Foče;- po 4 Din. Hadžić Zajko iz Vranića; po 2 <D n. Muhović Sabit i Karović Salko, iz Mirjanovića i Mahmutović Adem iz . Visokovića. Ista gospodi posebno sakupiše^ dobrovoljnih priloga za*_Gajret 50 dinara, a darovaše islijedeća gg. — Muftić Omer 12 Din. Avdo- vić Avdo i Zejdil Skorupau po 10 Din.: Mujezinović Alija, Pendek RaJid i Lukovac Mujo po 5 Din., te Kaimović Huso 3 Din. G. Filipović Ejub-beg, povjeienik u Kalinoviku sakupio je 200 kg. ječm a za Gajret, kojega darovaše: Čengić Alibeg 20 kg., če n g ić Hajdar, Šukrija i Šemsibeg Gerin, Alija Imamović Suljo, Panjeta Pašo, Kajm ović Salih Hodžić, Suljo po 15 kg. Panjeta Šaban, Jažić Osman, Mrzić Huso, čen g ić Mušanbeg i Avram Božo po 10 kg. Na zamolbu Sreskog odbora Gajreta u Foči g. Muftić Hafiz Omer ef. Subhi, imam matičar u Vikoču sakupio je za Gajret 65 kg. žita kojega darovaše sli­ jedeći: — Mehmedspahić Bećiraga i Adem po 8 kg., Mthmedspahić Šaćiraga, Kopriva Hasanaga, Mehmed­ spahić Sulejman, Glušac Ademaga, Konjo Šaban i Sal ko, Nukica Šaban, Adem i Osman Šoro, Tahir, Siiljo i Mijo, Salihić Ibrahiiri e f, Moco Suljo, Trako Adem i Šalvara Mehmed po 3 kg., Spahić Mušan i Šalvara Su ljo po 1 kg. Sakupljačima i darovateljima velika hvala. Sreeki odbor Gajreta u Foči. Vijesti iz K. Varoši Mjesni odbor Gajreta u K. Varoši izriče ovim ’ putem svoju zahvalnoet g. Muslafi Plićanišu iz Vrbanjaca, koji je ustupio delegatima ovog odbor svoj fija­ ker za provoz u Šiprage i natrag. IM Gajretova liga hiljade Posljednjih dana upisaše se za članove Gajretove lige hiljade slijedeća gg.: Salih Tafro Foča 100 Din , Mjesni odbor Gajreta Kotor Varoš 100,— Pitom ci muškog konvikta Sarajevo 1217’— Alija Hromić Sarajevo 100‘ — Repovac Naših su­ dija Sarajevo Jusuf 100’— Ajdinović Vrbanja 100 Pitom ­ ci Gajretovog konvikta Bihać 79'— Šućrija Arslanagić Sarajevo 100'— Buturović Derviš šer. sudac Konjic 100'— Pitom ci Gajretovog konvikta Banjaluka 638’— Abdulgani Ganibegović Doboj 100’ — Hafiz S.'Vajžović Bos. Šamac 100r’Zaim H. Dedić veterinar Tuzla 100'— Bećo če lić Bihać 100'— Edhem Bekić Banja­ luka 100"— Derviš Čukle Bjelem ić 30'— Muhamedaga Muzur Sarajevo 100'— " Mjesni odbor Gajreta Vareš 100 -— Dr. Alija Tom ić Rogatica lOO'— Rasema Zjukić Rupač 100'— i Numan Osmanefendić Zavidovići 100*— Din. Svima članovima L ige toplo zahvaljujemo. Moli­ mo i ostalu gospodu, koja još ne dozn ičiše svoj obol da to učine što p r ije / Iz uredništva ;1Radi preobilnog gra­ diva izvještaj Gajretovih zabava u Jajcu i u drugim mjestima donijećemo u slijedećem broju. �Gradska Sfedionica _________općine grada Sarajeva_______ Tem eljna glavnica 4 0 ,0 0 0 .0 0 0 - Dinara Čekovni račun kod Poštanske Štedionice fili­ jala Sarajevo broj 2172. — Bavi se svim po­ slovima koji zasijecaju u bankovnu struku. Osim toga ima svoju Z A L A 6 AONI CU koja daje zajmove na zlato srebro i ostale dragocijenosti uz najpovoljnije kamate. a i Banka Gajret d. d-, Sarajevo I /// џ Akcijski kapital Din. 4o,ooo.ooo'- Rezerve Din. 2,осо.ш)о' i I /// /// /// /// Od čiste dobiti daje 6% K U LT U R ­ NOM I PROSVJETNOM DRUŠTVU „GAJRET". Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovlaštena je za tr­ govanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilarno osiguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podupire razne kultur­ ne i humanitarne ustanove Sve doznake u domov.ni i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i najkulantnije. Uloške ukamaćuje najpovoljnije i ispla­ ćuje iste u svako doba. Islamska disBilEia 1 3 а ш а ? ј ] а u S a r a j e v u izragjuje sve u štam­ parsku struku spadajuče poslove t> Г SCO Jeftino i ukusno I U svačijem je interesu da sve potrebne tiska­ nice nabavi kod Islam­ ske dioničke štampari­ je u Sarajevu. �C i a f r e t o v a z .š .o .f. u S a r a j e v u Resist?ouana je 4 februara 1933 godine Broj zadrugara pop eo se na 700, a broj upisanih udjela iznosi d o danas preko 2ШШ. *■ л u ____ \ Cilj Gaj rotave zadruge je da putem samopomoći sav naš kućni i domaći obrt postavi na zdravu zadružnu bazu i da na taj način izvrši naš privredni preporod. Zato je dužnost svakog svjesnog muslimana da pomogne o.yu akciju sa upisom bar jednog udjela u ovoj Gajretovoj zadruzi. Jedan udjel stoji samo 100 Dinara, a može se otplatiti u 10 mjesečnih rata po 10 dinara. Na taj način je omogućeno svakome, pa i onome siromašnijem, da postane zadrugar i da pomogne ovu plemenitu akciju koja će u budućnosti naš nezaposleni svijet spasiti od ekonomske bijede i siromaštva. ApeSujemo na sve Gajretove radnike, prijatelje i članove da se upisuju u Gajretovu zadrugu i da nastoje da ne ostane niko izvan zadruge ko god može da upiše bar jedan udjel. Gajretova zadruga bavi se i svim vrstama štednje. Kao vrlo zgodnu vrstu štednje ističemo štednju za -štipendije i miraz. Uskoro će se Gajretova zadruga početi baviti i sa ostalim granama poslovanja. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/133d1e8e9d6db79baa3319cab9456637.pdf 64d1e090b9467e9af5ed8c5832c1549e PDF Text Text САДРЖ АЈ: Уредивштво: Гајрет и (околство Касил Гујпћ: Најљепшн турски мостови у Боснн и Херце- говнни Гајретов привредни лрепород пише ироФ- ШвФкија Бубић: ^ Идеје водиљв — Na stazi stvarnog posla i aoristi — Наш кућни обрт у овој години — Za osnivanje trgovačkog kluba <-u Sarajevu — Za naše trgovce izvoznike — Higijena u se­ oskoj kući. Narodno zdravlje — Br. U. Džananovlć: 0 utjecaju Čistog vaz- duha na tovjeiije zdravije. H. И. Merhum Hafiz Ahmed Hilmi eff. Muftić. ЗА Н А Ш У Д ЈЕ Ц У : Ja сам иалп Гајретовац — У прољеће — Najbolji primjer IH- Natjecanje u čestitosti — Poslovice Г А ЈР Е Т О В ГЛ АСН И К: Daljni članovi „Gajretove lige hiljade* — Гајретове прпредбе: Велика забава Веоградског Гајрета — Гајретова забава у Boe. Градишци — Gajretova zabava u Višegradu — Гајретова забава у Тузли — Gajretova za­ bava u Visokom — Гајретова забава у Јајцу — Gajretova zabava u Trebinju — Гајретова забава у Сјеници — Гајретова забава у Пурачпћу — Гајретов мевлуд у Фочи — Meviud Gajreta u Trebinju — Razne vijesti: Годишња скушптина Београдског Гајрета — Захвала Гајрету — Po­ klon Gajretovoj radionici u Trebinju — Pripreme za pro­ slavu musi. N. god. u Trebinju — Одлазак Др. Омерхоџнћа Салиха. ср. љек. из Фоче — Gajretova predavanja u Tre­ binju — Prilozi Gajretu iz Sarajeva, Ljubuškog, Orahovice и Котор Вароши — Rad Gajreta u Gor. Tuzli — Rad Gaj­ retova povjerenika u Kamen-građu — Aktivnost Gajreta u Bos. Gradiški — Првлови забавп Гајрета у Мостару — Упис добротвора и утемељача Гајрета. 1 АПРИЛ С А Р А Ј Е В 0 1934 Нздаје Главни одвор Гајрета у Сарајеву Главни и одговорни уредник: ХАМИД KJ'KIIT. БРОЈ 4 �O g l a š u j t e u listu ,,GAJRET“ - ГајреТ, лист друш тва Гајрета ивлази сваког \. у мјесецу, a цијена му je ea наш у Отаџбину 60 динара на годину, a ea све остале вемље преко границе 120 динара. Ђ ациГајретови питомци добивају лист у пола цијенекод Главног Одбора или код управа Гајретових конвикта. Власник друштво „Гајретц — Одговорни уредник: Хамид Кукић. — З а ничку штампарпју одговара директор Абдурахман Мешић. Исламску дио- �ГОД . X V . ГАЈР БРОЈ 4 Сарајево, 1. априла 1934. Гајрет и Соколство У првој окружници бр. 1286 од 7 маја 1930 Кад ништа друго не би везало рад Гајрета и рад Соколства, онда би несумшиво било довољно јам- год. записане су u ове ријечи: ство то што je Његово Краљевско Височанство „•— Колика je сличност у племенитом Престолонасљедник Петар Старјешина Сокола Кран&с^ојаљу за подизање нашег народа, љевине Југославије, истовремено и Покровитељ ивме^у Сокола и Гајрета, најбољи je Гајрета. докав гато се са Највишег мјеста и Рад друштва Гајрет довољно je познат, као u једном и другом указује подједнака рад Сокола. Соко je наша национално - витешка, a пажња. ГГа кад нам се и циљеви тако Гајрет je наша национално - културна организација. подударају и кад имамо заједничког Национално витештво има да претходи сваком екоЦротектора, нашег љубљеног ГГрестономском развитку, a национална култура претставља" лонасљедника Петра, то слиједп да плодове оних напора, који čy цзвојевани прије свеи смјернице наше акције и наших нага витештвом. стојања теку истим правцем и да се Идеолигија друштва Гајрет, заснована у употпуњ авају; a да би се што више доба када je било врло тешко a и опасно афирлн употпунпле, потребна je уж а сарадња сати своје национално 'вбиљежје, наставила je своп узајамно потпомагање. јим радом кроз два и три деценија, да no ОслобоTa ужа еарадња и узајамно потпођешу и Уједињењу нашег народа постигне максилум си.иум м,агање међу овим двјема нашим устаплодова свога рада. Соколство зачето у нашој ужој _ овама најлакше je остварљива на тај г» • домовини, од прилике када и 1 ајрет, наставило je начпн, ако чланови Гајрета, сви до свој рад упоредо са категоричким захтјевом Нациједног, постану и чланови Сокола. Ha је, да дође до своје потпуне независнбсти и државне овај начин сваки члан, раднпк и присамосталности. јатељ Гајрета доприносиће несамо СоЗанимљива п чудна подударност! Чим je објавколу него и Г ајрету, a тпме u остваљен Закон о Соколу Краљевине Југославије, не рењу Гајретових циљова. мало времена послије тога, Главни одбор Гајрета — Имајмо на ум у да нису довољне упућује свима својим одборима и повјереницима само ријечи него и дјела. Зато, кад распис, у коме наглашава потребу јачања соколске зовне труба за Краља и Отаџбину, идеологије и у коме упозорава сво своје члаиство сви Гајретови радвици, његовп чланода се ангажује у раду за Соколство, било као пови и пријатељп, нека су уједво и Сомажући, било као извршујући чланови. Узвишена коли. идеја нашег народног Соколства и помисао да je Овај апел и позив Главног одбора ГајСтарјешина Сокола Краљевине Југославије Његово рета троба да се схвати посвуда као Краљ. Височанство Престолонасљедник Петар истосвета п неодложива дуж ност; треба да времено и Покровитељ културног рада Гајрета, та се схвати као наша велика потреба, идеја и помисао je диктовала Главном одбору Гајрета да настане на томе да Гајретови радници и јер преко Сокола и Г ајрета ми мусличланови узму учешћа свим свим својим снагама у мани идемо културном придивању, a Соколс1 ву. тим се одузхујемо нашој Отаџбинп и будимо националну свијест ме^у нама. Сматрамо да неће бити на одмет да и данас Јер еамо преко Гајрета и Сокола имацитирамо главније пасусе из 3 окружнице Гланног одбора Гајрета no овом питању. ћемо са нашим осталим сугра^анима 65 �исте идеале и погледе, a истим пдеалима и погледпма подићи ћемо се на исту висину, подједнакнм снагама сарађиваћемо на добру Краља, Државе и Народа и стављати ва љих своје животе, кздгод то устреба."— У другој окружници бр. 1330 од 14 маја 1930 год. Главни одбор Гајрета извјешћује све Гајретове одборе и повјеренике о закључку пленарне сједнице Главног одбора Гајрета овим ријечима: При крају окружвице уповорево je члавство Гајрета да ће се у мјесецу јув у исте годпве одржавати Свесловевеки Соколски слет у Београду и да je жел>а Главпог одбора Гајрета да овој величавствевој соколској манифестацији присуствују и члавови Гајрета — као члавови Сокола. У трећој окружници Главног одбора Гајрета бр. 2063 од 18 јула 1930 год. написано je no овоме „Извјешћујемо Вас да je Рлавви одпитању и слиједеће: бор доноо дсфивптиван вакључак да „Расписима Главног одбора Гајрета од се сви чланови Гајрета имаду беву7 и 14 маја о. г. позвави су сви Гајсловно уписати 8а чланове Сокола. ретови одбори и повјеревици да приОвај закључак Главвог одбора има се ступе са цјелокупвим својим члавством схватоти са свом вбиљом и спровести у члавство Сокола. Тим расписима дастриктно у свима мјестома, гдје je то та су детаљнија упутства u у погледу технвчки могуће, на начин и у року вачива уписивања члавова Гајрета ea које ћемо ниже изложити: члавове Сокола. Помевутом позиву ГлаУ мјестима гдје већ постоје соколввог одбора Гајрета одазвали су се ска друш тва, мјесни одбори и повјевекоји одбори у цвјелости, a векоји дјереници Гајрета имаду безодвлачно ломичво, саопштавајући да ће тај упис ступити с њима у везу и вајавити извршити ваквадво. Прошла главва приступ Т^ајретових члавопа у чланство скупгатива Главвог одбора Гајрета једСокола. fc л водугаво je прихватила и повдравила У мјестпма гдје не постоје соколска одлуку Главвог одбора Гајрета да сви друш тва, a постоје техничке могућночлавови Гајрета имају ступити иод сти ва оснавање истих, сдбори и позаставу Гајретова моћвог Протектора вјеревица Гајретови имаду се беаодЊ ег. Краљ. Височавства Престоловавлачно обратити писменим путем надсљедвика Петра. Ha освову тога, полежним Соколским жупама, извијестизивамо све друш твеве одборе и повјети ux о броју чланова Гајрета, који ревике да сви неивоставво ивврше упис приступају у чланство Сокола и замосвојих члавова у члавство Сокола, у лити их за уп утства, тискавице, праколико то већ в и су учивили, a према впла итд., која су потребпа sa осниупутствима Г л . одбора Гајрета од 14. вање соколских друш тава. У овим мјемаја о. г. — стима одбори и повјереници Гајрета — Поред списка уписавих Гајретовамолиће Ж у п е да им доставе потребввх члавова, који ће сами вз властина уп утств а свакако прије 1. јуна о. тих средстава плаћати соколску члаг., како би до овог датума могли изврварвву, века се достави Главвом одшити оснивање соколских друш тава.4*— бору до оввачевог рока и сппсак ових У истој окружници набројаве су, члавова Гајрета, који вису у материватим, Соколске Ж у п е на подручју јалдој могућвости да плаћају соколску Гајретове оргавивације; ватим je сачланариву ив властитих средстава, каопштево д а ће се и Главви одбор Гајко би Главни одбор могао благовререта са своје страве обратити Соколмево И8ваћв материјалва средства ea ским Ж упам а, иввијестити их о овоме плаћање њихове члавариве.“ — вакључку и молити их да одмах даду упутства п од р е^ в и м соколским друПлодови напред цигираних расписа осјетили штвима, како би ова дош ла у веву са су се непосредно иза њих. Почевши од највиших одборима и повјеревицима Гајрета и положаја у соколској организацији na цо најмањих функција, муслимани — Гајретови чланови и радникако би се иввршио упис свих члавова ци су приступали Соколству у великом броју с уГајрета у члавство Сокола. Затим су вјерењем да, приступајући Соколству, само продудата упутства ва који ћо се пачин ивжавају В'итешки дио своје културне инвцијативе. вршити упис чланова Гајретових у ПриступајуКи редовима Сокола, они су били убије чланство Сокола. ђени да врше своју дужност која, у другом облику, 1 66 �није ништа друго него продужење оних дужности које диктује Гајрет. И није прошло много времена na се je установило да у редовима Соколства број муслимана из данаудан јача, како у унуграшњости тако и у Сарајеву. Прва видна и убједљива манифестација те приврженисти муслимана Соколству констатована je приликом одржане академије . Вратничког Сокола“ у Народном позоришту у децембру пр. године, чији су програм извели у главном пигомци овдашњег Гајретова мушког иптерната. У општем одушевљењу којим су муслимани прихватили идеологију Соколства, ова академија претставља сигуран знак да муслимани приступајући Соколу не чине ништа друго но слушају глас националне савјести. Југославенство Сокола, упоређено са o.'hobhom идеологијом Гајрета, преставља продужење те идеологије; оно je синтеза идеологије Гајрета, саображене потребама Државе као цјелине. И као што јединственост државе преставља максимум закопа, a Југославенство његов идеолошки пандав, тдко и Гајрет својом гдеологијом престапља један од сту* бова на којима je подигнута велвчанствена зграда, којом се данас поносимо. t ^ ' Ућешће муслимана у Соколству много je ана^ тније него што би се у прв-и мах мислило. Без обзира на материјалне могуЈшости појединаца, Соколству су пришли и јрш увијек ирилазе поједи вци и групе муслимана — радника и присташа Гајрета, увјерени да ће у Ооколству наћи национално-витешку афирмацију својих национално - културних настојања. Не чине то они из разлога обичне друштвености и из самих разлога неопходности те влтешке организације, као диктата. Они то чине пз Једноставног разлога, jep су увјерени да приступ Соколству значи челичење њихове воље за општи nporpec, да приступ Соколству претставља онај утрашњи нагон: да човјек исказујући се витешки, казује све своје најбоље могућности и услове за културну афирмацију. Потребно je констатовати да je и прије доношења Закона о Соколу Краљевине Југославије био приличан број муслимана у Соколу. Према томе, расписи н акција Главног одбора Гајрета у овом правцу нису били ништа друго него аналогвја једне већ утврђене акције, нису били ништа друго него постулат једног већ готовог стања. Учешче муслимана у Соколу, без обзира на врсту тога учешћа, био je довољан разлог да Главни одбор Гајрета утиче на то да то учешће буде што јаче н живље. A да je Главни одбор Гај зста својим расписима наninao нд потпуно разумијевање, доказ je одушевљено прпступање муслимана — чланова Гајрета у сохолске редове ^ данил живљују једну тешку привредну кризу, Соколство као идеологија витештва п оптимизма, служи нам као подстрек, да смишљено и трезвено преброђујемо све тешкоће које нам се намећу силом прилика и да путем Соколства пружамо могућност свима осебинама наше pače, да дођу до свог пуног изражаја. Раде1ш витешки у Соколству и трудеће се да се кроз Гајрет културно обиљежимо^ми муслимани Гајретови радници снјесни смо да свој задагак вршпмо предано, без обзира на то како се тумачи тај рад у редовима оних који скепсом прнкрпвају своје властите недостатке. Касим ГујиЛ: Најљешии турски мостони у Босни и Жерцеговини (Наставак) 2.) В иш еградска ћ у п р и ја Ову дивну Јјуприју на Дрини у Босни правио je својим средствима наш 8емљак п највећи турски државвик свих времена великн веввр Мехмед паша Соколоввћ у свом родвом мјесту Вишеграду (рођен у Соколовићима, a не у Рававцима, како неки рогрешно ппшу) 1671. год., како би добро оставио свом родном мјесту. Иото тако ћуприја на Дринн била je главви прелав ne Србвје у Боспу, na je и ради те стратегијско-војничке потребе требало подићи солидни мост, који 6u осигурао војсци сигурнији и бржи пролав (прелаб). A да je великп везп]) Мехмед nama Соколоваћ саградио мост својпм средствима без помоћи државе, свједочи нам хисторијски искав проф. 11ариград. универзитета Ахмеда Рефвка: „Готповина нађена к о д њега (m . ј. М ех м е д и а ш с \ која м у je иретекла ирско овога (ш. ј. иослије градњ е задуж бина u м о ш а ), јед в а je била до во љ н а д а се иослије смрт и оиреми u сахраниa. n Исто тако два ватписа ва вишеградској ћуприји утвр^ују да je Мехмед паша Соко" ) Рефик-Делић: СоколовиК стр. 243. 67 �ловић правио мост. Ha натписима није вазиачева цифром годиеа градње, већ кад се вброје бројчаве вриједности свих слова посљедњег стиха натписа, дају датум градње. Навначићемо посљедње стихове у оба натппса у турском пвговору и нашем првјеводу: 1. ) Баракалаху аџиб џиср кебир Д а Бог благослови чудноват мост воликп и да се смилује. pu), али je далеко љеигиа u величанствепиЈа опа у Вигиеграду". lt У свим путописнпм u географсвим дјелима спомвње се ввшеградска ћупрнја. Тако турски географ Хаџи Калфа у 17. вијеку у свом дјелу , Румелија п Боснаи спомиње вишеградску ћупрвју. Исто тако турски путопнсац =17. ввјека Евлија Челебија у свом клтаф путопису каже ва вишеградску ћуприју: n У овоме шехеру (Вишеврацу) имаде преко 2. ) Јапти куири fop су узре Мехмедријеке иагиа =Дрине једна голема Луприја од 11 окана a свод сзтсог окна ванредио je висок. Когод euНаправи ћупрпју на води Мехмед nama. Бараколаху аџиб џиср кебир елтаф = б, ди ову Куарију од градитеља u zpafjeeuuu ejea, р, к, a, л, л, н, a, }>, б, с, р, к, б, ј? р, ипаих људи, зачуди се u изгуби се“. 13 a, л, т, ф = 2 + 2 + 2 0 0 + 2 0 + 2 + 3 0 + 3 0 + 2 f 70 Витеградска ћуприја као грађеввва je + 3 + 2 + 3 + 6 0 + L00 + 2 0 + 2 + 1 0 + 2 0 0 + 2 + 3 0 + бев сумње грађевивски уникум 16. вијека, a да je вбиља t o , виднмо no томе што су неки 1 9 + 8 0 = 979 = 1571. год. вевпри пмиторали вишеградску ћуприју приЈаптп купри ђор с у узр е Мехмед паша = ј, a, б, д, к, б, р, ј, к, в, т, в, a, в, g> лпком ивградња ћуприја. Тако je вевир Ахр; м, м, д, б, a, ш_. = 1 0 + 2 + 2 + 4 + 1 9 + 2 0 + мед паша Соколовпћ саградво (1093.) 1882. годвве- ћупрвју на 6 окна у Коњицу. Овај 6 + 9 0 + 6 + 2 + 6 + 7 + 2 0 0 + 4 0 + 4 0 + 4 + 2 + 2 + 300 везир имитврао je величанствену грађевину = 985 = 1577. г.^Другп натцис односи се 16. ввјека, те je само довекле успио. Окана на поправак ћуприје. с nj , je на коњвчкој ћупрвја мање, али начин Турски књижевнпк и научењак Садв, савременик чувеног турфсог архитекта Мвмар Синана, написао je биографију Синанову и томе придодао попвс Синавоввх дјела, у којем je навначио да je впшеградску ^уприју градпо архитект Синац (Соколп купрп Вишеград). To je потпуно аутентичав пзвор. Ово рукописно дјело откривено je 1910. године чува се у кјутубдааи (књвжници) Бајавидове џамвје у Цариграду. Тако встом од 1910. године внамо за градитеља вишеградске ћ уприје. Дуљина вишеградске ћупрвје je око 170 м., пма 11 окна, што у води што на суху. Окна нису једнаке ширине, јер се ширива окна креће ввмеђу 13*7 и 18 м , а ширпна ћуприје je неш то виша од 6 м. Ввсива je од површине воде до врха ћуприје на средини 9 50 м. Ћ уп р в ја je грађена од тесаног камена u свге, а поред малте, која веже камење, има у ћупрвји огромна количина олова и вламфи. Стручни су д о вишеградској ћуприји каже: „Величанствепој fiyupuju у Вишеграду морамо се диаитиt кад аомислимо, да тадањи пеимари [градитељи) ne познаваху ona шхпичка иоматала, која нам дапас олакшавају извођење најтежих градња. Старија je додуше Ауирија мостарска cazpafena 1506. годипе (974. no Хиџ• 68 грађе и тарихна плоча на средини моста као у вишеградској. Дакле коаичка ћуприја je само вмвтацвја лвјепе вишеградске ћуприје. Стабилвост вигаеградског моста je невјероветнв, гато најбоље докавује 1896. годппа. гпдиае 10 вове„6ра д (Шна је так0 силн0 нарасла да је врда npeE0 моста r3a 60 цм.) прелавила. Вода je сав Вашеград преплавила, т„ се мисдило да мост Behe Moha одол.ети дивљнм насртајима и валовима ријеке Дрин Дивља бујица ријеке Дрине није углавном ништа нашкодила мосту. Г1а од тог се доба у овим крајевима дринскп мост увима као симбол постојаиости и тврдоће, што лијепо свједоче п пословице, које су впкле непосредно ива тога дога^аја: „Стоји ко на Дрини ћуприја, Остаде ко иа Дриви ћуорија, Тврд ко ва Дриви ћупрпја. A ko се двоје младих добро ваљубе, ва њихову љубав кажу да je „јака ко на Дрини ћупрвја.“ И турскв хветорвцв првввају да je вишеградскв мост вајтврђв у овдашњем турском царскву. » . . . me моссаа na Дрипи у Боспи украј Вишсграда, a код свог родног мјеста Соколовип ‘) Das Bauvvesen in Bosnien undder Hercegovvina od 1887.g. Гласник вем. муаеја у Б. и X. 1908. crp. 303. �али ta ипак нибу могли сасвим срушити. Већ 1915. године постављен je жеље8ни наЗа вријеме свјетског рата дринска ћу- ставак изнад порушених окна. Дривски мост je достојни сиоменик наприја je била важна стратегијсва тачка. Много се на њу полагало. Аустријанци су 1914. шег сина и пајвећег турског државника Мехгодине порушили два окна дринског моста. мед паше »Јоколовића. (Наставиће се) fia , . . врло тврд u боли u wepfa од ceux моcmoea у царствуч . . . Гајретов привредни прсиород Пише п р о ф . Ш еф киЈа Б убић Идеје водиљ е ГГроцена својих способности, запажање п корекција својвх недостатака, на кратко критика себе самога и свога народа, неће убити енергију за рад и за велике планове код правихљуди,од истинскевредвости. Напротив, после најиажљиввје процене, треба да дође неодољива и неукротљива акција, која je сталna као млаз јаквх врела и која вздуби пространо п дубоко корито. Неколико таквих енергија нове генераријо, које би заједнички, као компоненте, радвле у једном смислу, могу створити нове облике народнога живота, истпнски покрет. Он би могао да повуче за собои и ону огромну мису мање или више илитаввх, који чују или знају за велики план, али ne виде сретства и немају стваЈован ЦвијиК ралачке енерги,,е Na slazi stvarnog posla i koristi O ko M e rh ah ieto v e a k c ije z a z a p o š lja v a n je n a š e ž e n s k e Čeljadi U redovima Merhametovih radnika nastoji/ee da se otpočne sa istinskim rješayanjem pitanja potporr ganja naše ženske besposlene sirotinje. Hoće Ja liviše zamijeni dijelje'nje milostinja davanjem nel nosnog posla. Pošlo ^е dobrim putem i svi šino pozvani i da pomognemo i da razmislimo# šta i kako. Da spomenemo na ovom mjestu pranje, krpljenje i peglanje rublja t. zv stopanje čarapa, krvlienje ostalog odijela i rukavica, jaka i dr. Ne samo mnoge familije, nego i mnogi naši bećari rado bi pristali da svoje rublje,>čarape i dr. daju izvjesnoj Merhametovoj praonici, samo ako bi se taj sav posao tehnički izvodio tako da se sve stvari naj­ bolje urede, nesmetano bez ikakvih briga odnesu i do­ nesu. Uputiti jednim kraćim tečajem jednu grupu na­ ših siromašnih žena i djevojaka u taj posao, Merhamet da financira negdje na pogodnom mjestu smještenu radionicu (sa velikom avlijom), da se pripremi sav savremeni alat za pranje, sušenje i peglanje, pa da se otpočne sa poslom. Onda ne bi mnogi čarape bacao, a također i ostalo rublje, kao iskrpljeno dobro bi do­ šlo mjesto skupih novih stvari. Mnogi bi se time do- Ilain кућни o o jji' bro rasteretio na današnjoj krizi, a pomogao bi da žive , koje iza svakog ćoška po Sarajevu pružaju ruku. Ovako: Najprvo da mjerodavni iz Merhameta po­ pišu naš svijet boji bi pristao da daje svoje stvari u ovu radionicu i za ovu svrhu. Kalkulisalo bi se sa utrošenim materijalom (sapun i dr.) i vremenom (računalo bi se svakoj ženi jedna umjerena nadnica), vi­ dilo bi se kako stoji i sa ostalim napravama. Mislim da bi kalkulacija bila povoljna i moglo bi se preći na posao. Našao bi se kakav okretan mladić, kasnije možda i više njih, koji bi na biciklu sa izvjesnom kor­ pom skupljao okolo te stvari. To svakako, ljudi eami ne vole da to nose. Udesili bi se blokovi za prima­ nje, načini markiranja pojedinih komada. Ne bi izostao ni telefon koji bi dobro poslužio za obavještenja. Išlo bi ispočetka polako, ali bi kasnije bilo sve više posla. Uže privredne veze ljudi, svakodnevno vršenje iskrene saradnje i uzajamne pom oći, sa­ svim ugušuje samo od sebe izvrgavanje naše čeljadi bezob­ zirnoj ulici. у o n o j години Д а ce зап о сл е и ст олари У прошлом сио броју истакли потребу да ce наш свијет no кућама вапосли у взради сандука, штајгни и корпа за паковаље всћа за взвоз у иноземство. Без обзира пмамо ли ми тога воћа вли немамо, можемо ово све радити и за пвјацу, која добро плаћа и нема јон велвке коикуревцвје. За паковање свјежих и/љива смију ce употрвјебити cauo слнједећи типови: 1. ) Италијанске штајгне садржвне око 10 кг. у велвчвни како смо навели у прошлом броју за свјеже грожђе. 2. ) Италијанс.ке штајгне садржине око 16/18 кг. 69 �koje морају бити прзвљене у слиједећим димевзијама: димевзија капка 50X 35 цм; двмевзнја дна 35X18 цм; висина штајгне без капка 22 ци, тсзвина штајгне макеимуи 2-20 кг. 3.) Холавдека сандуци велшси, који M ipajy бити □рављени у слпједећим димензиј ма: димензија стра нице 52 ЦМ| димензнја чела 41 ци, висива сандука 10 цм, висина троугластих ногара 15 цм, тежнва савдука максимуи (вајвише) 1.80 кг. 4 ) Холавдски савдуци мали, који морају бити овако врављеви: димевзија стравиде 50 цм, димевзкја чела 30 ци, висвва савдука 10 цм, висива троугластпх ногара 15 ци, тежива савдука вајвише 1.25 кг У штајгвама у којвна je паковава шљива мора испод капка да буде постављен иапнр квалитета бпјелог пергамевта у димевзији капка. За лаковање јабука за извоз у ввсземство npoпвеави су сандуци слиједећих двиевзпја: Увутарња мјера: 63О Х390Х330 ии. тежнва 5'/* вг, Сад 1 Ж-ј: 35 кг. јабука. 300 савдука у један вагов. Tuna бр. 2 за извоз у И т алију: Увутарња мјера: 580X 360X 310 uu, тежива: 5 кг., садржај: 30 кг. јабука, 350 савдука у једвои вагову. Ови савдуци израђеви су од летвица дебелих 12 мм. и широквх 60 мм. — једиоставно блањави (рендисавп) Холавдскн сандуци морају имати са обје страве у средвнп једну дашчицу на којој мора бити утисвут ужејкев ватпис лативицом »Југославија . Код американских еандука тај ватпис мора бити утиснут на обје страве чела. Леколико таквих енергија нове генерације, које би заједнички, као комионенте, радиле у једпом смислу, могу сторити пове облике народпога живота, иссаинаси иокрсш. Х о л ан д ск и с а н д у ц и Juna број 1 за извоз у Њгмачку, Фрапцуску и Холавдију: Z a o sn iv a n je trg o v a č k o g K luba u S a ra je v u Međa našim trgovcima u Sarajevu mnogo_sfl__u posljednje vrijeme govori o potrebi jednoga stalnog sastajališta za trgovce svih struka, kako bi se moglo izmjenjivati misli u tievezanom razgovoru. Narofiito se ističe potreba ovoga kontakta radi međusobnih spo­ razuma i obavještenja po pitanjima današnje savreme* ne trgovine. Ovakvo sastajalište može samo da se ostvari stva­ ranjem naročitoga kluba naših trgovaca^ fkoji če se svaki dan redovito sastajati u svojim prostorijama i tu povjeravati jedan drugome sve ono što može do­ nijeti koristi oživljavanju poslova među našim svijetom. Bez ovoga načina rada ne m ogu naši trgovci naprijed. Trgovina se više ne vodi individualno, uspjeh odre­ đenog posla nije samo u rukama jednog trgovca, nego svih zajedno. Zato je potrebno da se neprestano do­ govaraju, i to iskreno i bratski. Zato je potrebno bezuslovno da se u našoj čaršiji odbaci međusobna mržnja, zavist i nepovjerenje. Treba jedan drugome da se približi, pa da zajednički razma­ traju današnje stanje i da zajednički savladavaju po­ teškoće koje im se suprotstavljaju. TJ ovakvom klubu neće trebati odbora ili kakvih funkcionera. Dovoljno je da se zna sastajalište, da se, kao u kafani, sjedne zajedno za sto i zdogovara. Zdo* govara o tome koji su trg- putnici bili danas u Sara­ jevu, odakle najviše dolaze mušterije i šta one traže; kakvi su izgledi za trgovinu žitom u vezi sa stanjem usjeva u svijetu; kakvi izvještaji dolaze o trgovini u provinciji; šta pričaju trgovci koji dolaze sa strane; koji posao najbolje ide; kakve mjere kani Vlada preduzeti u svojoj privrednoj politici itd. Toga razgovora ima dosta. 1 koristan je. Svakako korisniji od praznih kafanekih razgovora i očajavanja nad današnjim stanjem. Ješko čovjeku koji je sam; kada pane, neće se niko naći da ga podigne. Z a n a š e trg o v c e Izv o zn ik e Ako se obratimo na adresu: Zavod za unapređivanje spoljne trgovine Mini­ starstva Trgovine i industrije Beograd, možemo dobiti veze sa firmama koje traže da kupe ovu robu: Želje­ znički pragovi i hrastovi parketi (Cormorat, Švajcarska). Bijeli pasulj (Leipzig, Szeged). Veće količine kukuruza pšenice, raži, zobi, sočiva i pasulja traže trgovci iz Las Palmas. U Bruxelles nudi se zastupnik za prodaju ljekovitog bilja. Jedan trgovac u Baselu traži 1000 kg kadulje, a u Le Ciire od 50 do 100 tona sjemena od tikve. Marseille — ljekovito bilje, naročito lipov cvijet, arnika, kamilica, buhač, zatim suho voće (bademi, orasi, Iješnici). H ig ijen a u se o sk o j k u ć i K a k o ć u n a p r a v i l i u m i v a o n ik Po našim seoskim kućama ima vrlo malo mogućuosti za umivanje. Radi toga se samo zadovoljava 10 sa kvašenjem ruka i lica, što ne samo da čovjeka čisti nego još više dovodi u nečisto stanje. »Ali ako �jb .— piše Zdravstveni pokret — Zdravlje, orgatl Sa­ veza zdravstvenih zadruga i Jug. društva za čuvanje nar. zdravlja — lavor negdje pod krevetom, sapun na drvetu u d.orištu a peškir u sobi, tu umivanje već ide teže, gubi se strpljenje i prihvaćaju se jela i po­ sla prljavih i neopranih ruku i ni taj način izlažu se opasnosti da se klice sa prljavih ruku prenesu na hra­ nu, Zagade je. Otud na setu često susrećemo crijevna o botenja U selu Slovcu najbolje su prihvatili ovu pouku Saveza i sada nema kuće u kojoj je zadrugarka, a da ovaj umivaonik, koga je preporučio pomenuti Savez, nije uveden. Ali ne samo to, umivaonik se je pokazao tako praktičan, da su ga poprimili i nezadrugari, odr­ žavaju ga sve onako kako ga je taj Savez preporučio. Našim čitaocima na selima savjetujemo da i oni naprave sebi takav umivaonik, koji se sastoji iz vrga* kartice i Ironoge stolice sa stalkom na kome visi peskir. U orgu mora biti vode, a peškir i sapun na svo* me mjestu. Sve to mora biti uvijek čisto i uvijek pripremljeno za umivanje. Pod karlicom namjesti se šafolj za prljavu vodu. To ovako seljak može sam se* bi da udesi. Preporučujemo našim radnicima na selu da se za sve zdravstvene radove u seoskim kućama obrate na adresu: Savez zdravstvenih zadruga, Beograd. Narodno zdravlje Dr. H. Džananović: O utjecaju čistog vazduha na čovječije zdravlje. U zatvorenom prostoru, pored nagomilavanja ug- ta udobnost, naročito u hladno godišnje doba, isklju­ ljenikovog dvooksida, vazduh £еДс»агм drugim pli­ čivo cijeni prema stepenu sobne topline s time, da novima, zatim prašinom, vlagom, koja se diže iz vja* TRr-'eoba smatra udobnijom, u kcliko je toplija. Ne žnih zidova i vlažnog poda, di.rpom, naročito .od du­ samo da se sobni vazduh ne obnavlja redovno otva­ hana. Sve te vrste zagađivanja vazduha oslabljuju najg ranjem prozora i vrata, nego se budno pazi na to, disanje. Ono postaje površno, umjesto duboko tako, da se spriječi — iako nedovoljna — prirodna venti­ da kod udisaja vazduh dopire u jedan samo mali dio lacija kroz pukotine kraj vrata i prozora, ako je kuća pluća, a jedan velik dio-uopće ne učestvuje u disanju*' građena od slabog materijala i trošna. Takove se pu­ on se ne ventilira, t. j. ne zamjenjuje od tijela iskio-f kotine zalijepljuju papirom, da ne bi — sačuvaj Bože rišćeni vazduh sa svježim spoljnjim Zbog nepotpunog ^ i najmanja količina vanjskog čistog vazduha pro­ disanja ne dospijeva u naš organizam dovoljna ko­ drla u zadimljenu i zagušljivu sobu, od kojega bi se ličina kiseonika, tako da pored plućnih oboljenja usljed oni, koji u sobi borave, tobože mogli lako nahladiti. unošenja štetnih sastojaka vazduha, dolazi radi manj­ Sobna se. toplina dakle najljubomornije čuva na jed­ ka kiseonika do poremećavanja mnogih, ako ne i svih noj po zdravlje ubitačnoj visini i štedeći dosta ne­ znatne izdatke za cgrijev proigrava se najskupocjenije funkcija organizma. Naša svakodnevna briga za obskrbljavanje naše­ dobro, t. j. zdravlje, koje kada se lakomisleno izgubi ga tijela čistim vazduhom treba da se sastoji u sta­ teško se nadoknađuje, pa makar se u tome cilju pod­ ranju, da vazduh u zatvorenom prostoru, u kojemu nijele i najveće materijalne žrtve. boravimo, bude po mogućnosti što čistiji. U ljetu ta Zato je svakodnevna zdravstvena potreba zra­ briga otpada, pošto se tada pretežno zadržavamo na čenje soba otvaranjem istovremeno prozora i vrata. polju, u slobodnoj prirodi. U koliko se nalazimo u Tako se postizava potpuno izjednačivanje sabranog kući i tu udišemo čist vazduh. budući da prozori ra­ vazduha, koji je disanjem iskorišten, sa čistim spoljdi ljetne vrućine ostaju, naročito u noći, otvoreni. Ali nim pomoću uspostavljanja vazdušnog strujanja — zato u zimskim, odnosno u hladnim mjesecima uop­ sobni loši vazduh izlazi napolje, a čisti spoljni struji će, u kojima smo prisiljeni, da i danju i noću pro­ unutra. Provjetravanje soba treba obavljati redovno vodimo vrijeme u sobi, ne smijemo smetnuti s uma, nekoliko puta dnevno, uvijek prije spavanja i prije da nam mnogo manja opasnosnost prijeti od nazeba jutarnjeg spremanja, kao i svaki puta, čim se osjeti, radi hiadnoće i svježine vazduha na polju, nego od da je zagađen. U koliko se u isto vrijeme više osoba toplog i zagušljivog u sobi, ako se ova redovno ne bavi u jednom zatvorenom prostoru i u koliko je taj ventilira. prostor manji, u toliko su tada i uslovi kvarenja va­ Vrijednost i udobnost sobe obično se ne procje zduha brojniji, a potreba zračenja češća i veća. njuje po tome, da li je soba svjetla, zračna, suha da Samo čist vazduh daje podstreka plućima za li se njena toplina pomoću higijenskog zagrijavanja duboko disanje I dovoljno snabdijevanje našega or­ podržaje na jednakom i umjerenom stepenu, nego se ganizma sa kiseonikom. One osobe, koje u dovoljnoj �mjeri ne udišu svježi vazduh i čiji organizam radi toga trpi na oskudici kiseonika uzdrmanog su zdra­ vija, one su blijede i uvenulog lica, bez apetita, bez volje za radom i bez vedrog raspoloženja. Kako i rast tijela, kao i svaka druga životna pojava, među ostalim zavisi i o pristupu dovoljne količine kiseoni­ ka u tijelo, to i mala djeca, koja se drže zatvorena u zagušljivim prostorima kraj higijenski nevaspitanih roditelja, stradavaju. Ona zaostajući u rastu, postaju malokrvna, rahitična i škrofulozna i konačno padaju plijenom tuberkuloze ili tačnije rečeno plijenom ne­ znanja svojih roditelja. Svrha ovih redaka je nastojanje, da se u širim slojevima našega svijeta, koji na žalost u čistom, svježem i hladnom vazduhu vazda naslućuje nazeb, a u nazebu vidi jedini uzrok svih, od najlakših do najtežih bolesti, umjesto da takav vazduh smatra ne­ nadoknadivim prijateljem svoga zdravlja i da u ■'isto­ me vidi, umjesto uzrok bolesti, zaštinika od mnogih bolesti, svrha je dakle ovog kratkog obrazlaganja po­ kušaj da se razbiju te štetne zablude. Nju treba za­ mijeniti sa uvjerenjem, da je čist vazduh stalna po­ treba našega zdravlja, kako ljeti, tako i u ostalim godišnjim dobim^, noću kao i danju, u zatvorenom prostoru kao i u slobodnoj prirodi, onda kada vršimo svoje profesionalne dužnppti, a naročito kada sa vre menom slobodno raspolažemo i nismo vezani za jed­ no mjesto. U svakodnevnom rasporedu našega rada i odmaranja, odmor je određen za to, da prikupimo nove snage za obavljanje svojih redovnih zanimanja a'u prikupljanje svježih- snaga u prvom redu spada uživanje svježeg vazduha. Kod nas je i u tome pogle­ du većinom obrnut postupak. Slobodno vrijeme ргбvodi se u zagušljivim kavanskim prostorijama, čiji vazduh sadržaje nepresušne izvore najtežih i najdu­ gotrajnijih, isto i neizlječivih bolesti, pri čemu ne sa­ mo da ne sabiremo nove, neeo uništavamo i posto­ jeće energije. Nepobitna je činjenica, da se između onih, koji svoje slobodno vrijeme — određeno za razumno od­ maranje — provode na takovim i sličnim nehigijen­ skim mjestima, regrutiraju žrtve jedne od najstrašni­ jih socijalnih bolesti — tuberkuloze, — za koju se kod nas pogrješno traži uzrok u tobožnjoj nahladi, a gube se iz vida stotine i hiljade sati, provedenih u tim mračnim, tijesnim, pretrpanim i zagušljivim loka­ lima. Moramo se naviknuti, da izabiremo vazduh sa isto tolikom pedantnošću, kao što biramo i hranu, ićod* izbora vazduha taj nam je posao mnogo laganiji, pošto otvaranje vrata i prozora u cilju zračenja i iz­ bjegavanje zagušljivih, prenatrpanih prostorija, ne izisku^b nikakve izdatke. Trebamo odnjegovati ukus za dobar vazduh. kao što nam je razvijen ukus za tečnu hranu, trebamo izbjegavati pokvaren vazduh, kao što se čuvamo pokvarene hrane. A to ćemo postići na taj način, ako svoje slobodno vrijeme provodimo koliko je moguće duže u otvorenom prostoru, osobito izvan grada, na poljima, livadama i u šumama, gdje je vazduh najčistiji, najzdraviji i što više za mnoge bolesti i ljekovit, a u koliko smo upućeni na vazduh u zat­ vorenom prostoru, da ga što češće obnavljamo pomo­ ću provjetravanja. I Merhum Hafiz Ahmed Hilmi ef. Muftii U nedjelju 11. februara o. g. preselio je na bolji svijet poznati posavački alim Hafiz Ahmed Hilmi ef. Muftić iz Gradačca. ćitava uža Posavina izgubila je u njemu velikog autoriteta i učitelja. Kao dugogodišnji muderris, sjajan teolog i seriatsko-pravni stručnjak, on je odgojio nebrojene generacije tako, da je s pravom držao naslov „duhovnog oca“ Gradačca i okolice. A njegove najsjajnije odlike bile su bez sumnje velika spretnost u tumačenju Islama i savršeno vlada­ nje sobom. Za njega nije bilo divergencije između Islama i kulture, to je za njega bilo jedno te isto- ln telektualci su na njega gledali kao na istinskog pretstavnika Islama i njegove riječi s respektom slušali. Moglo se je vri ■ često čuti: „kad bismo imali hodža, kao šio je naš muderris ef. naš napredak ne bi dola­ zio u pitanje.- U svojim čuvenim vazovima merhum nikada nije pričao o džennetu i džehennemu, o siratćupriji i slično, već o tome kako treba raditi u smislu vjere, da čovjek postane što savršeniji. Rođen 1858. god. u Gradačcu kao sin čuvenog muftije Gradačačkog Hadži Hafiz Ahmed ef., svršio je nauke pred svojim ocem, a zatim se sam izgrađivao kroz čitav svoj život. Nebrojena arapska i turska djela 72 teološkog i praznog sadržaja prošla su kroz njegove ruke, a brojni svesci njegove biblioteke dokaz su, da se jak talenat može dići na zavidnu visinu i bez idžazeta u Stambolu i Kairu. U nepreglednoj povorci od četiri hiljade ljudi, kakvu nije Gradačac zapamtio, otpračen ie sa dubokim bolom na vječni počinak kraj Sviračke džamije, upra­ vo tik medreee, u koju je pedeset i više godina sva­ kim danom ulazio. U tri nadgrobna govora — njego­ vog đaka Hafiza Tirića, pravoslavnog sveštenika g. Popovića Marka i imama-matičara Ibrahim ef. Topča* gića izražena je riječima velika žalost Posavine za merhumom, dok su ostali plakali kao djeca nad mrt­ vim tijelom svoga roditelja. Eto toliki je broj učesni­ ka bio na dženazi, da se je ista morala klanjati usred čaršije, na pijaci. Sav promet u Gradačcu bio je stao za čitavo vrijeme, otkad je džonaza krenula od mer* humove kuće, pa sve dok nije pao i zadnji grumen zemlje na njegov mezar. Ugasio se je jedan veliki život. Neslal / je pozna­ tog alima i čuvenog vaiza iz Gradačca. Da mu Sve­ mogući dade nagradu u firdevsil H. M. �Шта je мени игра, новац? Ja сам мали Гајретовац. И напамет пјесме знадем, За то дара ja и.чадем. Ja се сада учим, спремам, У клупама ja на дрјемам. Декламујем на забави, Касаба ме цјела слави. Читаи књиге, дивне приче. Хајд да видиш што се сриче ! Многа дјеца фусбал гоне, Свађају се ко сотоне. A ja мали Гајретовац Књигу држим на тотовац. Кад година школска прође Ко признање дар ми дође: Свеска „Малог Гајретовца*. . Ja сам славан и без новца. Ч У прр. Освануло прољеће. Све се у ирироди буди из звонолику главу ореда се. To je била висибаба или дријемовац. зимског сна, из сна дугачка и тамва, слична • и малаксалости. И зАм-ус je сјало покадгод cyi Висибаба рече дјевојчици: али никад тако јако, да све огрије ii окријепи сде* „Дјевојчице, дјевојчице, што живи. Ти си моја сестрица! A данас je тако лијеп дап. Прољеће ,д< Дјевојчица joj одговори: природи красну, шарену одјећу, пуну цвпјећа Зна.ч, знам, сестро мила, ленила. Побудило на рад малу пчелу да лета од Јер сам вазда скромна била. цвпјета до цвијета, побудило веселе? птичице да заМало даље угледа красан бијел цвијетак. To поје своју дивну милопојку, na и човјеку дало радост да у новим мислима пређе на свјеж, помлађен je шумарица. И она поздрави дјевојчицу: Дјевојчице, дјевојчице, живот. Ти си моја сестрица! Дошла дјевојчица у шуму да бере цвијеће. Зачарана чарима младе природе, уживала je гледаДјевојчица joj одговори: јући око себе чаре прољећа и као да чује да све Знам, знам сестро мила пјева пјесме радованке. Јер сам вазда добра била. Дошла под мален џбуњ ниске шуиице и ту За успомену новог младог дана дјевојчица je угледа први цвијетак како je скромно оборио своју убрала китицу цвијећа и закитила своје груди. Nftjbolji prim jer Dogodilo se ovo u prvim danima širenja vjere Islama. Jednoga dana, kao obično, sabrali se u Meki u Haremi šerifu, prvi muslimani da klanjaju podne. Muhamed a. s. (čitaj alejhiselam, to jest Bog ga bla­ goslovio), bivao je obično imam. I tada došao je do džamije, ali se na jednoć odmah vrati. Muslimani ostaše u čudu zašto se vrati, pa su jedva očekali dok se vrati. Kada se vratio i podne se sklanjalo, upitaše ga šta se dogodilo. Božji poslanik reče: — Idući da klanjam s vama, na um pade mi da ima jedna sirota žena bolesna, pa pomislih u sebi, kako li je njoj i jesu li joj djeca gladna. Otrkah kući da im i nešto hrane pošaljem, pa sam tako mogao mirno bez brige da klanjam. U ovaj se svijetao primjer ugledaše svi musli­ mani, pa su činili dobra djela, pomažući bližnjega svo­ ga a tako su veličali i svoju pobožnost prema dra­ gome Bogu. 73 % �Natjecanje u čestitosti Nova učiteljica Došla nova učiteljica u našu školu. Dodijeljeno joj naše odjeljenje četvrtog razreda. Da pravo kažem žao nam je bilo prijašnje učiteljice i plakali emo za njom onaj dan kada se opraštala od nas. Premještena je u neko selo. A sada smo se opet veselili, kad je došla ova nova. Kažu da joj je ime gospođa Nafija Krilić, a mi je zovemo — nova gospojica. U početku se s nama samo razgovarala o nauci, i sve nas sokolila i hvalila da smo dobre. Jednoga dana reče ona, valjane ste prilično sve, ali ipak opa­ žam među vama, da nije sve u redu- Vidim na pri­ mjer, da još neke ne znaju šta znači biti čestita dje­ vojčica. Neke naime, misle ako se lijepo nagizuaju pa još nakočepere bajagi po nekoj modi . . . e, to su i najljepše, najbolje. Jeste da, taman ko ono paun što se kočeperio po dvorištu i gaktao svojim grubim gla­ som pa time kvario i ono svoje zaista divno perje na sebi. Nova m isao Učiteljica došla na misao, da objavi među nama natjecanje u čestitosti. To nam je razjasnila tako, da ona koja bude najbolja u svemu, proglasiće se najčestitijom djevojčicom u &i»šor varoši. To bogami u na­ ma pobudilo veliku pažnju i veselje. Ali šta to zuači najbolja u svemu ? Da, šta joj znači opet najčestitija djevojčica. Zaista td-mora da je vrlo važno. Ta, sva­ ka bi od nas htjela da bude najbolja, prva! Dabome da su neke od nas odmah unaprijed mislile, da će biti izabrane. To su one mudruše, nakočepereni pauni. Sprema počela. Majke su na navaljivanje i moljakanje svo ih nekih maza već počele da hodaju po čaršiji, od duća­ na do dućana i da zagledaju nove vrste platna za haljinice i da kupuju krasne cipelice. Krojilo se, šilo i vezlo u to ime. Neke su već i počele da čiste svoju uprljanu haljinu i obuću, što je još davno trebalo učiniti. I to često vrlo često. A koliko ih je tek sada od sebe za­ molilo majku da im odreže noktiće i glavu izmije ? Prvi d a n p ro ljeća Došao na posljetku i taj znameniti 22 marta, kada je učiteljica zakazala dan natjecanja u čestitosti. U školi je vladala svečana tišina. Učiteljica nas promatra­ la, pa onda reče: — Draga djeco, kako sam vam već objavila da će danas biti natjecanje u čestitosti, to evo velim da lijepo obavimo. Vi ćete same birati između sebe onu koja je najčestitija. Da vam posao olakšam, kako ćete moći pravedno izabrati najčestitiju između vas ovim pitaujima. Dakle dobro pazite! 74 Nađite mi onu koja od vas sviju najbolje čuva svo­ ju staru haljinu i cipele, a ne moljaka svaki čas rodi­ telje da joj kupe novo, zbog toga, što one neće da čuvaju, nego prljaju i deru. (Kao da roditeljima kapaju dinari iz svemira kao kiša). Tražite je, pa ćete je naći. Koja je od vas i u svojim skromnim prilikama uvijek čista, očešljana i uredna? Pazite dalje! U koje su od vas, knjige i bilježnice uvijek čiste i uredno pisane i sačuvane ? Promislite, pa ćete je lako naći. Koja je to pa je u svome lijepom djevojačkom vladanju u domu, u školi i na ulici, uvijek čedna, mirna i pristojna ? Koja je to pa uza sve te nebrojene vrline što ih treba svaka učenica da ima, ješ i odlično napreduje u n a u č it Koja je to pa je svi vi volite zato, sto je ona lijepe čudi i što se s vama druži sa pravom drugarskom ljubavi ? Promislite se, pa je tražite . . . . R az o čara n je U to graja u odjeljenju. — Pa mi smo mislile, gospojice, da će biti naj­ bolja ona . . . . — Da, da, ona . . poče učiteljica, koja će biti najgizdavija, a za ostalo vas nije briga. Nije tako, djeco moja. Vi ste krivo shvatile šta je ljepota i do­ brota, šta je čestitost i valjanost. Mnoge se učenice razočaraše. Neke se čak i zastidješe. Pa kako neće, molim vas. Načakarile se. a često puta nijesu izradile ni domaće zadaće, što uči­ teljica zada. A koliko ih je učiteljica poslala u kupa­ lište školsko da čestito operu prljave ruke. Pa sad bi htjele džaba slave. Jeste, da. Čestite u č e n ic e b ira ju n ajčestltlju Bilo je i takih učenica koje skromno stajahu sa uzdignutom glavom u oči. i otvoreno gledahu učiteljici Uz pomoć njenu ove su učenice između sebe, bez zavisti birale onu koja ipak udovoljava svima onim njenim zahtjevima što ih je napomenula. Znate li koja je to bila? To je bila čestita Ajiša, kći jednog zanatlije. R o­ ditelji su je valjano odgajali i oplemenjivali, a ona je valjano slušala ) marljivo učila. Zato je stekla svojom vlastitom vrijednošću opću ljubav i priznanje. �Poslovice koje su primljene u narodu iz naših narodnih pjesama. „Muka Tale s obadvije strane“ — veli se kada koga spopane dvostruka nezgoda, pa teško da se snađe. „Jadan Tale, zaludu te hvale, K ad ti nemaš pare ni dinara“ — to je rekao u narodnoj pjesmi sam Tale Ličanin, kada su ga hva­ lili nakon nekog ljuta okršaja u boju, pa svi junaci ■nešto zarobili, a on ostao praznih šaka. „Gdje si vilo, nigdje te ne bilo, Kad valjade tebe ne imade K ad ne treba donese te vrazi“ — to je prema narodnoj pjesmi doviknuo Mujo Hrnjica u ljutu boju, u nevolji, čekajući vilu posestrimu da mu pomogne kako je i obećala. „Žari, pali, udbinjski dizdare, D ok i tvojoj kuli reda dođe“ — tako se veli nekom zulumćaru (nasilniku) koji čini nasilje narodu pa obično takovi poslije plate glavom svoju obiješt. „Da se jadna za zelen bor latim, I on bi se zelen osušio“ — veli se onda kada kome ne polazi za rukom da nešto učini ili postigne. Ш ала — Слушај, секице, хајде да играмо менажерије '(циркуса са животињама). Ja ћу да будем мајмуњу тсафезу. — A ja ? — Ти ћеш бити дјевојчица која туче орахе и баца их мајмуну у ^ста. ‘ " Mama, ti si mi rekla da ć ir s e razboljeti ako pojedem sav pekmez iz tfrmara. a jf — Jest, sine,lto je sasvim tačno. — Vidiš, nije. £oš se uvijek dobro osjećam •— ДПта то? пита га мама. Боли, ue рече и покри враголасте очи, тобоже Да мама не погоди шта je no сриједи. * * * Када су сва кућна чел>ад ручала, устану сви иза стола (софре), оперу руке и захвале Богу. Тако je мала сеја тихо рекла: „Хвала Богу no хиљаду пута . Мати ју je похвалила. Кад je чуо мали брацо за TJ похвалу,,ов гласно роче: „Хвала Богу no двије пУта“- Ет0 « • » i® »■“ * «* 06ie- Загонетке 1 ЗАГОНЕТНЕ СТЕПЕНИЦЕ Питали диганина или би волио печ хљеба. — Обоје — рече весело циганш < зачин за јело IНасрудин био сам у својој кући a у то му се ували у кућу нека крадљивац na почне копати no кући, не би ли што било и за њега. Када га je опавио Насрудин, брже боље се увуче у долаф (ормарић у зиду) и ту се сакрије. Како je крадљнвац редом завиривао свагдје и раскопавао свукуда, дође и до долафа. Отвори долаф a кад ииа шта да види! Насрудин се чпћућурио na ћути. — Шта ти радиш овдје? — пата крадљивац. E to брате, да ти право кажем, ја се овдје сакрио од стида. Стид ме, рекох у себи, што овај човјек неће моћи ништа наћи да вриједи у овој кући. Крадљивац се на то насмије и остави Насрудина •и кућу му у миру# * Мала сеја била болесна. Доносили joj разних понуда. Оаазио то мали брчцо како се сеји доноси »олача, наранача и бонбона, na he н он покуњено да легне у кревет. узвичник (самогласник) c C 0 1в к |. к 0 птица пјевачица птица грабилица придјев Историчко поље у [угославији Слова о, и, с, к и в добро поредај у горњим коцкама, na ћеш од тих слова добпти рпјечи које су означене no реду. 2 s tie RE BU S м ш u (njad n oqn as osjduj,) 3 ČIK POGODI! Koja ,baba“ na jugu naše domovine ima najveću grbaču ? ■(ш t d ш°ЧЈЛ BS jđ v ■ ■ a) 75 �Г а |р е т о в г л а с н и к Daljni {lanovi „Gajretove lige hiljade*1 Posljednih dana upisaše se za članove Gajreto­ ve lige hiljade slijedeća gg: Ing. Salih Cico Sarajevo Din. 200'— Marija Ebenberger Sarajevo 100'— Mehaga Čomara Sarajevo 100’— Vejsil Hadžialić Sarajevo 100-— Muhamed Alihodžić Banjaluka 100 — Ahmed Babajić Travnik 100'— Asim H. Mehmedagić Bijeljina J0 0 — Prof. Salih Ćišić Mostar 100— Jusuf Mutevelić Konjic 100’— Numan Jarebica Bradina 100 — Mehaga Kučukalić Sarajevo 100— Murat Sefo Konjic 100 — Dr. Mustafa Hajdarović Sarajevo 100'— Dervišaga Dervišević Sarajevo lOO’— Hamdija Šaćirović Odžak (Derventa) 100'— Asimbeg Alibegović Derventa 100'— Muhamed Kulenović Trebinje 100'— Galib ef Hafizović Rogatica 100'— Dr. Smailbeg Gradaščević Bihać 100'— Salih Berbić Kladanj 100'— Ismet Muftić muf­ tija Zagreb 100— H.‘ Mehmedaga Kantardžić Brčko 100— Atif ef. Sočo Sarajevo 100'-- Lutfaga Daidžić Rogatica 100'— Šukrija Kurtovlc Sarajevo 100'— Mehmed Ćišić Niš 100'— Fadil- jKurtagić Zagreb 100'— Salko Krvavac Olovo 60 — Rasim Krzić Šiprage (Kot Varoš) 100'— Mustafa Hasić Bihać 100— Sulejman Delić Vel. Badić (Bos. Krupa) 100 — Edhemaga Musakadić Sarajevo lOui— Hasanaga Zubčević Sarajevo 100'— Šerif Bačevina Pjevlje 100'— Husein Ćoralić Cazin 100'— Mustafa Fetahagić Žepče 1 00— Ibrahim Gavranović Cazin 100'— Sabit i Rasim Hazić Kotor Varoš 100'— Derviš M. Hodž(ć Potoci kod Mostara 100'— H. Haf. Ibrahim ef. Maglajlić Reis-ul-ulema Beograd 100— Ibrahim ef. Fejić Mostar 100'— Džemal Teialbašić Tuzla 100'— Hasan ef. Ćefo Livno 100’— Sakib Pašalić Nemila 100'-^ Muhamed Ljutović Čapljina 100'— Svima članovima Lige toplo zahvaljujemo. Molimo i ostalu gg. koja dobiše blok Gajretove Lige, da dozneče njegovu protuvrijednost. Г ајр е то в е п р и р е д б е Велика забава Београдског Гајрета Ha дан 10. фебруара одржана je, као и снаке годнне, велика забава Беогр. Гајр. »О. Ђикић". У прилично испуњеним просторијама Ратничког дома, свечаност je отпочела поздравнии говором г. X . Ребца, директора Вакуфа у Скопљу. Истичуки звачај једне установе као што je Беогр. Гајрет, који je, створен пре десет година великим настојањем неколицине искрених родољуба, школовао досад 127 ученика и уче* ница што на Универзитету што у вишим стручнии школаиа, г. Ребац нагласио je нарочито ту чињеницу, 76 да сва та омладина, васпитава у средннп на коју је била усредеређена сва идеологија рахм. О. Ђвквка, не само што je неконфеспонална него je и у оваком другом погледу, посебно националном, правилно опредељена. To њено васпитање и особито ницвонална свест. која искључује некадашње шовинистичке мржње и поделу на „ти и „вп . даје говорнику чврсто уОеђење да су данашње омладинске генерације бол>е од оних пређашњих, које су своје задатке мор-ле остварвватиу много тежим околнсствма. После говора г, Ребца мешовити хор Беогр. Гајрета, под дирпговањем г. Бајшанског, наст. отпевао je: „ЕГростри ми мале“ и „Шкрвпа ђерам“ (Ј. Хаце), a женски хор посебно „Песме из околине Битоља1* (Л>. Бошњаковнћ). Потом je, no утврђеном програиу, требала да наступи г-ца Бахрија Нури ХаџиН, али je и ofie године била спречена болешку. Г ђа Сафија Пинвнска, чланица Варшавске oitepe, отпевала je, врло бурно поздрављена, „Пољске арије и народне песме*. „Оперске арије" у тенору г. К. Ивића, члана Београдске опере, и „Босанске севдалинке”, које je отпевала г ца М. Бошњзковић, врло су топло примљене. Г-ђи С. Ппанинекп и г-ци М. Бошњаковвћ пптомци и питомице Беогр. Гајрета предали су no један дпван букет цвећа. По свршеном програму отпочела je пгранка до касно у ноћ. Особиту пажњу посетилаца ове забаве привлачила je богато прппремљена л$трија с доста мотива из Боене, Херцеговине и Ј. Србије. Међу многим впђенпм посетиоцима ове забаве, запажена су и гг.: Ж . Лазик. A. Алибеговић, др. Ц. Сулејмановић. др. A. Хчсанбеговић, Ш . Куртовик, М. Мулалић, др. Ф. Бајрактаревић, X. Ребац и Др. Решид КуртагиН. Добровољне прилоге sa забаву даровали су: Њ. В. Краљ 3.000 дин., Народна скупштина 2 000 д., гг.: Ж . Лаввћ (500), Н. Узуновић (500), др. A. Хасанбеговић (200), М. Пеливановвк (120), X. Ребац (100), С. Шекеркадвк (100), хлебопекарнвца „Соко“ 100 и П. Нинковвк 100 дин. Уопште овогодишња забава Беогр. Гајрета, no саставу в взвођењу програма впло елитна, пружила je очекиванв морални и материјални успех. И овои приликом питомци и питомице друштва желе свима својим пријатељииа, нарочито Њ . В. Краљу, да израве евоју најдубљу захвалност на високој пажњи која им се с њвхове стране пружа на свакои месту. Ј Гајретова забава у Бос. Градишци 11 фебр. 1934 одржао je Мјесни одбор Гајрета велику годшшву забаву у иХотел Србији“. на којој je први пут од свог поиотног оживљења наступио са двије- �^гачке Гајретон пјевачки збор. Ha забави су Гајретови Naša čaršija i sada se kao i ranije najpripravnije дилетанти на опше зчдовољство извели Шантићев ко* odazvala i darovala obilne priloge, pa joj se odbor иад „Под маглом" који се публвци необично допао. najljepše zahvaljuje. Морални и материјални успјех je такав да га ни једГајретова забава у Тузлн на забава у Бос. Градишци назад 8 година нвје имала. Просторије „Хотела Србије* биле су преиалене Одржана je 3 иарта 1934 г. у проеторијама соколда приие све посјетноце тако, да су се иоралп многи ског доиа. вратити. Нарочито подвлачимо да су забаву посјетиле Kao што се je в очекивало Гајретова забава била и иноге муслиманке и да су женске улоге у комаду je једна од најуспјелијих забава у Тузли како у моодвгравале гђице сестре Делва и Зехра Шепвкралнои тако и у матервјалном погледу. Бруто прнход забдве био je 5.556.— Дин. Успјеху забаве допринио je врло биран програм, у коме je добровољно учествовао етудент Музичке A* Gajretova zabava u Viiegradu кадемије г, Захид Налић, отпјевавши неколико умјетNa prvi dan Ramazanskog Bajrama (17./I. 1934. g.) ничкпх конада уз пратњу гђе Хемине Хирше. priređena je Gajretova zabava u Višegradu, koja. je Публика je младог умјетника наградила са фре* materijalno i moralno vrlo dobro uspjela. нетпчним аплаузом. Такођер je потребно нагласити Na zabavi je prikazan pozorišni komad „Eman- успје^ Гајретова пјевачког хора, који je врло лпјепо cipovana žena- od gg. Alikalfića i Imamovića uz vrlb отајевао 4 пјесие на свеопште задовољство публигсе, ukusan program. Diletanti i diletantice odigrali su ovaj као п игру двлетаната у комаду „Еманципована жена“, komad upravo majstorski, a naročito se istakoše : g који су га ca пуно разуипјевања взвели. Нарочпто je Niko Đurović u ulozi »Eadbega- , gđa Polka Vranić i пала-у очи нова комзозиција ,Емине“ за мушкв хор, gđice Rikica Erenfrid i Enisa Hadži Halilović u ulo­ коју je спецвјално за ову прилику компоновао познати gama „Fadile- , „Suađe- i „Мејге", т г zašto im kao i музичкп мајстор г. Вељко Ћесароввћ професор овдатње Гимназвје. ostalim diletantima i ovom prilikom zahvaljujemo. Послије програиа настала je вгранка, уз одличPoslije programa pristupilo se prodaji tombole, koja je na jagmu rasprodata, pošto je bila bogata i ну глазбу војне музвке овдашњег 25 пука, која je поала скоро до зоре. Тек пред зору сввјет се почео obilna jer se sastojala iz n'ajljepših stvari sa nai спрематп на починак, понесавши ca забаве најбоље vezom, kao čevre, peškiri, jastuci, jastučnice ručni radovi, koje darovaše prijateljice i prijatelji, čija утиске, jep je забава протекла веома достојанствено Матерпјални успјех ниЈе заостао иза моралног, imena pri kraju označujemo. Tako uz neopisano ....... loženje igranka i veselje potrajalo je sve do 6 sati u- jep je првход овогодпшње забаве знатно бол»и, него jutro. Na zabavi je svirao vlastiti tamburaški zbor pod прошле године. vodstvom našeg veštog i simpatičnog g. Jusufa MuОвои приликои Мјесни одбор Гајрета се захваљује сввиа који су ма колико допрвнијели успјеху lahasića. Ovom prilikom dužnost nam je istaći, da narod ове забаве, a нарочито г. 3. Налићу, који нвје жалио ovog kraja, a specijalno muslimanski dio, vrlo dobro труда да дође у Тузлу чак из Загреба, да првп пут razumije akciju i vređnost djelanja Gajreta, te kao јавно наступи пред својвм свијетом, баш на Гајретоtakvome ne žale doprineti žrtvo, što najbolje sveJoči вој забави. Одбор je такођер захвалан Гајретовои пјеi to, da je na ovoj zabavi bilo prihoda oko 3.500. din., вачком хору у Тузли, којв век трв годвне самосталiako je za vrijeme Ramazana prikupljeno oko 3 000 но и успјешно иступа на Гајретовнм забавама. Ha овогодишњој забавп био je као и уввјек веоdinara od tombole i dr., koje sume nisu neznatne u ма добар и богат бифе, који сваке годвне дарују најdanašnjim prilikama. Svima posjetionima i darovateljima najsrdačnije угледније муслиианске породвце. Тако в ове годвне дароваше: торту г. Мујезиноzahvaljujemo. Uz osobitu zahvalnost ističemo imena prijateljica вић Хасан, сухо месо n суџуку г. Пеппћ Ибрахви, i prijatelja Gajreta, koji darovaše tombolu i t o : gđa торту г- Жилвћ Садик, торту Смајловвк Хаеан еф. торту г. Др. Мехмедбашвк Алвја, хурмашпце г. АждеRamović Tinka, Nikolić Ljuba, Behmen Sabira, čengić Almasa, Hadžihalilović Safija, Tanović Hedija, Def- роввк Адем сф. хуриашвце Коњхоџвк Алвје х. бурек Дефтедароввк Фатиме х. печеног бибца г. Заииоввк terdarović Muhiba, Papo Josefina, Erenfrid, Šećerović Jovanka, Borovac Razija, Hasanbegović Nura, Trtković Мехмедбег, хурмашвце г. Јашарагвк Јусуфбег, хурмаVasvija, Karčić Safija, Stošić, Abdulahović, Krstur Рег- шице Капетановвк Мустајбег, реванију гђа Атија х. ka, Bijedić Behija, Lukačević Hatidža, Klinger Heleca Дервишефендвк, торту Чамџвк Хамид еф. хурмашвце Julka Paić, gđce Abdulahović Esma, Osmanagić Paša, Глухак Зинет ханума, реванију г. Бербвк Мустафа еф. Jovanović Krša, Pašić Sabiha, Osmanagić Fatima, Kar­ хурмашвце Ђенановвк Васвеханума, баклаву г. Мухаčić Razija, Bogdanović Grozda, Ćojo Šemsa, Bogđano- реиагвк Ибрахвмага, хурмашпце г. Ножвк Мехмед еф. седиџан г. Жунвк Џеиал еф., кајмак-баклаву г. Зави vić Milka, Ramović Dara. 77 �еф. X. Дедић, торТу госп. Даутовик Јакуб, торту Кахвеџић Мехмед еф, колаче"г. Феридбег Крупић, хурма шице Азабагић Хабибе ханума, колачв г. Карло Душек, торту г. Салихспахаћ Мехиед, хуриашице г. Шербић Ахмед и једну патипшању г. Телалбашик Џемал еф Свима дароватељима одбор најтоплије и овом прилпком вахваљује. Gajretova zabava u Visokom očekivanja mnogobrojnih Gajretovih prijatelja ovdje i na strani, u čemu je potpuno uspio, pružili su još svoje ne male usluge i mnogo doprinijeli: gđa Sotra gđice: Lejla Limič, Hajrija i Ramiza Kurtović; zatim gg. dr. Hajrudin Džananović, Muslafa Hadžimehmedagić, Hazim Maglajlić, Esad Oruč, Mustafa Bajramagić, Džemal Zečević, Asim čabaravdić, Alija Ćabaravdić, Ahmed Karavdić, Alija Vražić, Junuz Karavdić, Hamza Karavdić, Hašim Hadžiahmetović, Nezir Sirćo i drugi. Ovogodišnja Gajretova zabava, održana 3 marta Гајретова забава у Јајцу u svim prostorijama Sokolskog doma, bila je, sigurno Први дан рамазанског Бајраиа у Јајцу je одрjedna od najposjećenijih i najuspjelijih zabava do sa­ da u Visokom. Pored predstavnika mjesne opštine, жана Гајретова забава која je у сваком погледу успјеdržavnih vlasti, škola, uleme, društava i t. d-, na za­ ла. Пошто приходи на свим готово приредбама знат bavi je zapaženo i mnogo uglednih gostiju sa strane, но подбацују мјеони одбор Гајрета у Јајцу ове je гоmeđu kojima: g. Risto Đokić, narodni poslanik, iz Sa­ дине уложио сав свој труд да што боље припреми заrajeva: članovi glavnog odbora Gajreta gg. dr. Mustafa баву, како би она н у материјалном погледу успјела. Hajdarević i Mujaga Hardage; zatim gg. dr. Sinan За забаву je нарочито припремљена богата томMusanović, Mustajbeg Fadilpašić, braća Kobić i drugi. бола ручнпх радова и везова, коју je организовала гђа Iz Fojnice: gg. dr- Raljević, Dževdet Hodžić, geome- Ћампла Бркак, учитељица, a израдиле су je муслиtar; Derviš Zijadić, šef Poreske uprave; Alija Tmić i манске дјевојве, које су у дугпм рамазапским ноћима drugi. Iz Kaknja: gg. ing. Halil Hrnjičević sa gđom; везле везове на џерђефе са жељом да поиогну Гајрету. Avdaga čehajić, Đ jlbćg Haračić, Mehmed Hadžić, ing. За забаву je владао велики интерес. Ha дан заBuconjić, Salih Alajbegović \_drtjgi. Iz Breze: gg. ing. баве су век све улазниде биле распродане. Сала Гранд Zvonimir Dojćanski, direktor rudnika, sa gđomi''TOgr''-Хотела je бпла препуна одвбране публике, како му* Drago Kostašek, Ade*r. ef. Smailbegović, imam mati* слимана тако и браће других вјера, што je за нароčar (sa 30 prijatelja) i^dpugi. Iz Podlugova: gg. Na- читу похвалу. zif Alić, Fehim Imamović, Mustafa Imamović, pretsje Од представиика власти вабаву су посјетили dnik opštine i drugi. Iz Gračanice (kod Visokog) g . срескп начелник г. M. Томашевић, старјешина среског Salih Šabanović pretejedn k opštine (sa više prijatelja) суда г. Д . Атанацковић са гђои. Испред фабрике „Е g. Vejsilbeg Alibegović, pretsjednik opštine Mokrono- лектро—Босна“ био je г. Др Милер са гђои. Испред општине био je госп. С. Хаџиосмановић, предсједник ške (sa više prijatelja) i mnogi drugi. Na ovoj zabavi, kao hi ua jednoj dosada, zapa­ општине. Забаву je отворио предсједник мјесног одбора г. žen je naročito veliki broj muslimanskog ženskinja, ne samo iz Visokog nego i iz okolnih mjesta. Zatim М. A. Капетановић краткии предавањем о Гајрету lijep broj težaka iz okolnih sela, gdje već Gajret po­ поводом тпидесетгодишњице његовог плодног рада од lako ali sigurno djeluje svojim blagotvornim radom, оснутка до давас. — Нарочито je нагласио видан no* stičući tamo ujedno sve više prijatelja i vrijednih зативан биланс рада од Ослобођења на овамо. Идућа тачка програма очекивана je са нестрп* radnika. Program ove zabave bio je veoma obilan i in­ љењем. Имао се je појавити госп. Лутво Арнаутовић teresantan i izveden na sveopšte zadovoljstvo prisutnih. оииљени коиичар и пјевач народних пјесама. Он се je појавио коотимиран у старинско босанско одијело ваPo završenom programu, oko 1 sat, nastala je u једно са својии пратиоцем на сазу госп. Абазом Адеsali animirana zabava, koja je uz svirku Sokolske мовићем и отпјевао веколико мераклијских севдалинfamfare, ples. nabacivanje korijandola, kupovanje tom­ сквх пјесама „у раван“ — Публика je била раздраbole (koja je na ovoj zabavi bila naročito bogata), i гава и поздравила га урнебесним аплаузоиčašćenje obilnim i odličnim bifeom, što su sve poklo­ Расаоложење публике доствгло je врхувац кад nile odane prijateljice, prijatelji i članovi Gajreta — се je одиграла „Златија", позоришви комад, препув potrajala sve do jutra. ГЈ ostalim prostorijama doma, лијепих пјесама, прожет драискои радњои у три чнва, koje su također bile pune, gosti su se veselili i zaba­ од Осиана Ђвквћа. vljali uz pjesmu i svirku harmonike. Комад je одвграв са вајвећим успјехом. НасловZaslužnom mjesnom odboru Gajreta, sa njego­ ву улогу je играла сиипатична гђица Франдиска Мајкvim agilnim pretsednikom g. Abidom Frtunom na če­ свер, учитељица и солисткиња. Својим њежним, чиlu, koji je sa voljom, predano, ne žaleći truda nasto­ стим и звучним соправом у_ одабравии пјесмама које je jao i radio da ova zabava bude na visini i ispuni sva пјевала, унотпуввла je своју вјешту игру. Алија, њед 78 �ашик, којег je играо Др. Ибро Бркић. биоје на истој ввсини како глумом тако и соло пјесмом. Гђица Мајкснер je била акламирана од публвке још на отвореној сцени. — Нурихануму, Алијину мајку играла je гђвца Олга Чапељ са великим успјехом. Нарочвто се истакла у III. чину. Улогу Хатвџе, продавачице беза, одигрзла je гђа С. Глишаћ са пуно глумачке вјештине. Највише се публппи допао пашин ћехаја госп. Лутфо Арваутовић, који je своју улогу управо умјетнички нзвео до најситпнјих детаља. Публика га je неколико пута још за вријеме игре одушевљено поздравила. Омер, Алијин друг госп Хаидо Жужвћ je својои вгром потсјећае на каквог делвју вз старвх времена. Авшу скромну дјевојку одвграла je гђа Ћаивла Fpквћ са успјехом и допадањем. Хабаба, гђица Сарач това забава најуспјла’а забава у Јајцу како у уијетнв* чко моралнои тако и матервјалном погледу. Гајрет je у Јајцу однио пуну побједу. Gajretova zabava u Trebinju Mjesni odbor Gajreta u Trobinju priredio je 18. januara o. g. svoju redovnu godišnju zabavu u prosto­ rijama „Hotela Maglić* koja je u moralnom pogledu, obzirom na odličnu posjetu, probranu publiku i red koji je na zabavi vladao, vrlo dobro uspjela, a i ma* terijalni uspjeh zabave je potpuno zadovoljavajući. Program zabave izveden je odlično, a naročito je simpatično primljen) i kod članova i prijatelja Gaj­ reta dobar utieak ostavilo blagonaklono sudjelovanje u izvođenju programa sa solo pjevanjem g. Uroša Čovića, direktora ovdašnje Gimnazije, poznatog narodnog radnika i oprobanog prijatelja Gajreta i nas muslimana, kao i gospođice Anke Sambrailo, na čemu im ovaj odbor u ime svoje i brojnih članova izriče i ovim pu­ tem srdačnu zahvalnost. Tombola ručnih radova muslimanki je ove godine bila odlična — prava izložba bogatog ručnog rada. Sve sestre osjećajući veliku ljubav prema Gajretu i cije­ neći njegovu značajnu ulogu, nijesu žalile vremena " ni materijalnih žrtava kako bi napravile što ljepši rad za tombolu, ne tražeći iz već poznate im skromnosti i na jedan predmet metne ko ga je darovao, 'jesnim i požrtvovnim sestrama neka je naša bratska hvala, Гајретова забава у Сјеници У с п је л и с н н н а к са Г а јр е т о в е а а б а в е (У сред ннн в р и је д и и Г а јр е т о в р а д н н К r . Др. Брк и ћ ) истакла се наввном и непосредном игрои, a и остале дјевојке Фатвиа, Двка и Хана бвле су за сваку похвалу. Ha клаввру je све пјесме са пуно разуијевања и вјештине — пратила гђвца Олга Мајкенер. Коствив су бвлн орвгвнални и жпвописнв. Ko* иад je припремво г. Др. Ибро Брквћ. Сввиа онвиа који су својвм учешћем придонвјелн да je аабава тако добро успјела нека je искрена хвала. После завршеног програма настало je забављање уз веселу игру све до пред зору. Томбола, која je била укусно спремљена продана je на јагму. Публвка je понијела са собом најљепше утвске са забаве. Чист првход на 8абавв био je 4.500 Двн. што аа данашње првлвке у Јајцу значв велвку суму. Мозке се с правои рећи да je овогодвшња Гајре- 18. јануара одржчо je своју бајрамеку забаву одбор Гајрета у Сјеницв, која je бвла добро посјећена, a нарочито од стране муслвманског сввјетаГ. Шеховвћ, учитељ с једнвм лијепвм поздравнвм говорои и пригодном рвјечв о раду Гајрета, поздравво je присутне, a потом je извео другу тачку, шаљивн ионолог „Правда“. Иза тога су двлетанти взвели коиад „Хаџн Лоја од Нушика. У прппремама око забаве најввше сеистакао предсједнвк одбора г. Цеманл Горловвћ, којисе јеипоред своје дунсности као порезнвк заузнмао сваког часа н уједно одиграо улогу „Хаџи Лоје . Гајретова забава у Пурачнћу 20. јануара одржана je у ЕГурачвћу Гајретова забава са обвлнвм програмом. Поздравну рвјеч одржао je претсједнвк одбора г. Мехмед Чамџвћ; затви су бвле декламацвје „Жввио Крал>“, „Проклетство Џелал паше“ и „Мали добошар“ (ионолог), који je изазвао одушевљење код публвке. Најзад je првказвван коиад „Декрет* који je такођер одлвчно одагран. Игранка je потрајала све до зоре. Морални успјех забаве бпо je взван сваког очекввања. И obbu путем топло се захваљујеио Солвај твор- 79 �Вици на прилогу од Дин. 200, затим посјетиоцима и дароватељима томболе из града Тузле као и одбору у Лукавду тур., који je увеличао забаву својом посјетом, a највећа хвала и дрвзнање иде претсједнику, Ko­ ja није жалио ни труда ни жртава за што бољи успјех забаве, као и осталим одборницима. Гајретов мевлуд у Фочн Mevlud su učili naizmjenično Hafiz ef. Repak iz Stoca, koji je od rođenja potpuno slijep a koji mevlud uči vrlo skladno i Mehmed Cvijetić učenik III. razreda Šeriatske gimnazije, koji je svojim zvonkim dječačkim glasom nagonio mnogu suzu na oči veličajući i spominjajući značajne momente rođenja našeg Resulullaha. Učen je mevlud od Dr. Safetbega Bašagića, koji je sada prvi put proučen u Trebinju. Sa mevluda je po­ slala pozdravna depeša omiljelom pjesniku Mirzi. Мјеснп женски одбор Гајрета у Фочи одржао je 15. ноћ Рамазана 'мевлуд у просторијама мектеба у R azne vijesti корисх Гајрета и муслиманске сиротиње. Мевлуд je Годншња скупштина Београдског Гајрета био врло добро посјекен како je то и обично код давања Гајретових мевлуда. Поред великог моралног Б еоградски Гајр ет „О сман Ђ и к и ћ “ овом успјеха и материјални je био задовољавајући. Мевлуд годином н авр ш и о je д есет го д и н а свога рада су училе: гђа Сабира Њуховић, гђице: Муниба Трхуљ ш то за к ул турн о -п р осв етн о стањ е југосл овен и Есма Муфтић. Мевлуд je врло лијепо проучен на ских м услим ан а п р етстав љ а је д н у значајност. свеопће задовољство свих приеутних- Првје мевлуда Основан 1923 r. вел иким н апорим а искрених гђа Мунира Омерхоџић одржала je врло успјело пре- рОДОл>уба и пријател>а ом ладине, и о м о гн ут у . давање о животу и раду Мухамед a с.; затпм je гово- своме десетгодиш њ ем р а д у к ак о с н ајв и ш и х рила о потреби Гајрета п његовој важности, na јецуом м еста так о и од ш ир и х н ар одн их к р у го в а , он дрплпком апеловала на присутне да се у што векем je уп о тп ун и о п р азн и н у, к о ја се ја к о осећала броју упишу за чланиде, што су то учин ле још те м еђу м усл им ан ском студен тск ом ом л гдин ом ноћи многе. и д ао м огућ н ости м л ад и м м усл . интелектуДобровољне црилоге дароваше: до 20 дин. Мула ал кињ ам а д а продуже св оје студи је. Око стоПилав, Хасанбеговица Авда,ри1д Нефиса Хаџвмусвк, тр и д есет д о с а д ш к ол ов а н и х п и то м ада и пиМунира Омерхоџић, Ибрагинца Њуховић, Када Њухотом ида, вр л о оспособљ ен их у своји м струкавпк, до 15 дин.: Ифета Бехлиловвк, Хусевнагш а и у сваком погл еду васп и тан и х за савре. Пилав, до 14 дпн.: Омерсфендинца Муфтч енн ж и в от у свом н ар о ду, гд е и м ају д а наКаравдвћ, до 12 дин-: Халима Татарагпк, no д о к н а д е све оно ш то су р ан и је генерадије ГГаула Ченгвк, Шемеа Шиљак, Ата Трху. пропусти ле д а учин е, или н и су м огле д а учи. Трхуљ, Мунта Фејзо, Сенпја Тафро, Неђиба Мула не, п ок а зују в и со к у м и си ју р а д а Б еоградск ог Несифа Арсланагвћ, Авдагпнца МуфтиН, Х ј Г а јр ета у њ еговој ск ор ој прош лосги. A „на сик до 7 дид: Сирбубало Асифа. no 5 днн:Х[ојо Азипр ош л ости буд ућ н о ст се сн ује." за, Xajfa Трхуљ, Фатима Деовик, Заха Муфтик, ХаБеогр. Га.рет , 0 . Т>вквк“ одржао je 28. јануара лима Омерхоџик, Мима Ћорвк, Адвија Кркалик, no 4 дин: Лојо Мунпба, Сема Хаџнмуеик, Нура Пандур, 1933. у Доуштвеном Дому своју редовну годвшњу Муфтик Хабиба, Хаша Трхуљ, Хаџора, Муфтик, Џех- скушитину. Тачно у IOV2 часова пре подне, претседва Чавдар, no 3 дпн: Лојо Зехра, Зухрпја Хањалик, нвк г Ђурађ Јосвфоввк отвара скудштвну и констаФифа Балсик no 2 дин: Хатиђа Реџо, Мевла Реџо, тује, дн je no чл. 35. и 36. друштвених правила с обЗифа Пандур, Сафија Хаџвтетоввк, Асема Муфтпк, зпром на број присутних чланова скупштина споеобна Разп;а Авдагвк, Рашидагинца Рашидагик, Бејвта Ра- за рад и решавање. Поздравља дриеутне, надомвње гу* шидагвк, Кана Хасик, Кеиајила Авдагвк, Мудерис- битак A. Џумхура, члана Удравног одбора и дредлаже ефендвнцч Муфтвк, Зехра Шахинпашик, A. Хаџвме- да се удути следека дедеша Њ. В. Краљу: „Сакупљешвк, Пилав Пемба, Залкик Зада, A. Разија, Хањалик ви на редовној годишњој скупштвни чланови и дриМулија, Салвушвк, Балввк, Мошоввк, no 1 дин. Ф. јатељн Друштва Беогр. Гајр. »Осман Ђикик“ усрдно Кумра, Пејкушвк, Карабеговвк, Пејкушвк, Фифа Рг- се секају свога највекег добротвора, Њ. В. Крал>а пшдкадвк. Александра I и моле у најдубљој оданости и верности да дрвии искрене жеље ea дуг жввот и срекну влаHevlud Gajreta u Trebinju давину, кличуки да живи наш витешки Крал1 и УзZa vrijeme Ramazana Uprava Gajretove radionice ввшени Краљевски дом.“ — Присутни су доздравили priredila je dva mevluđa u ovdašvjoj Osman Pašinoj дедешу са устајањем и живеоПре прелаза на дневни ред, претс. г. Јосвфоввк džamiji, jedan za muške drugi za muslimansko žensKinje. Mevludi eu oba puta bili odlično posjećeni, jer дредлаже за секретара скудштине г. др. М. Беговвка, narod pored želje i čežnje za učenjem mevluda htio a за овераче 8аписника гг.: М. Кулиноввка и A. Кеje da što jače manifestuje i svoju ljubav prema Gaj муру, што скупштина и усваја. Прелазеки на дневни retu. ред, дретседиик дозива с.екретара да прочита извештај 80 �Напослетку у извештају ее каже да je претседнвк Нароше скупштиве одредво 30.000 двв. као десетомесечну помоћ питомцима и патомвцвма у шк. 1933/34 г. Са свотом од 10.000 д. то je исто учинво u претседввк Сената. После прочатавог взвештаја вршилац дужности благајвика, г. М. Ћемаловик чвта извештај о прегледу прихода и расхода за годану 1932. a 1933. Из тога се видв: Прихода 1932. годвве: Готовавз, наплакеве стапевдвје питомаца- ица, поиока и добровољвв прилози, члаварива 947.713.96 двнара. Расходв 1932. I Упрввног одбора. Секретар г. М. Ћемаловић чвта извештај Упр. одб. ва 1931/32 и 1932/33 шк. г. По истоме види се да je Управа у шк. 1931/32 главну пажњу посветила подизању Доиа, који je довршен концем 1931., a ста:ао je укупно 2,710.309'90 дин Ona сума исплакена je од обилних добровољних прилога у новцу и грађевпнском иатеријалу (1,018 691) хипотекарног зајма (1,370.657) и друштвене уштеђеви* не (292.037). — У новосаграђени дом зримљено je у овој г . : 127 ученикн (50 бесплатно), a у 1932/33: 150 ученика (48 бесплатно), и то: 1931/32 1932/33 Укупво од 1923—1933. свршвло je Si ј? право Школска годива ■& и“ ? a fe | 33 27 22 5 5 43 25 23 10 9 28 29 Л/ *8 15 4 Иначе рад друштв. нитомаца и питимица токои ових двеју година био je за сваку похвалу. Студенти питомци учествовали су у свпма акцијаиа на Унвверзатету. Приликои уобвчајенвх светосакских награда за израду расписаних темата у 1931/32 г. награђена су 3, a у 1932/33 4 друштвена питомца. Друштвени skubot у ДоМу огледа се, взмеђу осталог, на,бЈЛ>е у раду »Удружења студената питомаца Б. Г. ,0 . Ђиквћ"«. Циљ Удружења je: рад на стручном и општем образовању, који се поетиже путем разнвх предавања с дискусијом илв без ње, npaређпвањем забава и екскурзија ради упо8навања отаџбине, новчаном помоћи члавова, итд. Рад je подељен на поједвне отсеке, од којвх су дебатни у 1931/32, a лиричкн отсек у 1932/33 показали најввше успеха. Удружеље расаолаже с доста уређевом књвжнвцом у К°ЈУ je у 1932/33 набављено 500 новвх дела и 50 уџбеника, поред бројнвх листова, часописа и ревија. Настојањем појединвх управа Удружења, a да би се друштвенвм пвтомцвма омогућио додпр с јаввои радницама, одржавава су, tokom прошлвх двеју годива, □редавања пз разввх научввх и друштвеввх области. Предавачи су билв: гг. др- Вл. 'Б.оровић, др. В- По* поввћ, др. Ф. Бајрактаревпћ, др. М. Недељковић, др. С. Уџварлвћ, др. Др. Јовановвћ, др. М. Беговвћ, X. Ребац, В. Чубриловвћ, К. Крајшумовик, ивж. HL Бубвк и A. Кемура. Поред Удруж^ња у Дому je у 1932/33 освован „Задружни клуб“ за међусобво пптпомагање, рад и штедњу, a у циљу васпатања ea задружви жввот. =3 ђ>. 8i 53 6 1 џ 2 32 Дипломврало питомаца * 28 ^26 9 Ili 1 ai | 1 - N питомица 10 7 10 11 127 годвне: Исхрана, отплата анунтета, ивсталацаја, ила те управнпца и особљу, уреду за освгурање, хонорар лекару и хоровођи, лекови, помокн питомцвиа, набавка књига за бвбл u иввентара a за разве свтније потребе 706 620.80 динара. Укупво no одбитку расхо: да остаје 241.093.16 динара. Праходв 1933. годиве Готовина, наплакеве стппендчје патоиаца ица, псмока и добровољнв прнлози, повракена дуг патомаца, од књига Абдуселама Балагије, к <мате од уложеног новца 993.196.16 давара. Расходи 1933. годиве: Исхрана, ануитет, ввсталације, одржавање чвстоке кавцеларијски трошкови, плата управнвца и особљу, уреду за ocuгурање, хонорар хоровођи и лекару, лековв, помок □втоицнмл-вцама, набавка књ за бвбл, вабавка инвен тара. разве оправке и др. 936.73993 динара. Укупво no одбатку рнсхода остаје 56 456,23 дпнара. Прелазв се на IV тачку двеввог реда u претсед ник Надзорног одбора г. 3. Поповвк чвта извештај надзорвог одбора у којеи извосн да je сав рад у друштву tokom ове две годвне бво потпуво правилво вођен Носле чатања ових взвештаја, претседвпк г. Јоспфовак отвара о томе двскуспју. Пошто се нвко не јавља за реч, претседвик тражв од скупштвне разреишнцу за досадашњи рад управног одб pa, благајвика и надзорног одбора. — Скупштина једвогласно подељује разрешвицу. Прелази се на VI тачку двеввог реда: одобравање буџета за 1934. г. Г. Ћемаловвк чата предлог буџета, кога Скупштина једногласно усваја. Taj пред- 81 �лог взносв овако: првходв дин. 756 000, расходн дин. 756 000. У наредној тачци дневног реда приступа се взмени другатвенвх правила. Секретар, г. Ћемаловић чита с раввла, носле чега претседнвк г. Јосвфоввћ отвара дискусију о тоио пвтању. Г*ђа ГГанвћ тражи да се у правилима предвиди оснввање посебне женске секције, која би водила бригу п старање о питомицама друштва. Ово њено мвшљење ваступају гг. Б. Зечеввк и М Кулиноввк- ГГротвв овога предлога говорв гг.: X. Ребац, др. Ј. Хаџи-Васвљеввк, Гр. Божоввк, встичуки да није потребно у носвтп посебни члан о женској секцији кад век у ставу 2., чл. 1. постоје иогукностц за стварање ове секције. ГГредлог г-ђе Панвк ставља се на гласање и скупштина га одбацује. Р. Кулиновик предлаже да се унесе у праввла одредба према којој би и Надзорни одбор могао сазивати ванредну скупштину. Након краке дискусвје о овои питању предлог се усваја. ГГошто се ввше нвко не јавља за реч, претседнвк г. Јосвфоввк констатује дк су предложена прави* ла прпм.Ђена. Прелази се на VIII гачку дневног реда: иа чланова Управног и Надзорног одбора. Претсе Јосвфоввк иолв да Скупштвна предложп кан/ ну лвсту. Међутвм ^Скупштвна предлаже д свфовик кандидује чланове Управног одбора. Г. Јосвфоввк предлаже следеку л и с т ј Управнв одбор: Ђурађ Јосифоввк, M a p i - __ вик, Др. Јован Хаџи-Васвљевик, Жнвојин Лазвћ. Boja Кујунџнк, Лр. Владимир Ћоровнћ, Хасан Ребац, Др. Драгослав Јовановвк, г-ђа Стана Нвколик, г-ђа Дарвнка Паник, г ђа Дара Мвтроввћ, г-ђа Дара Цветковвк, г-ђа Тињка Јанковик, г ђа Зорка Миловановвк, г-ца Катарвна Пеквк, Др. Мехмед Хоџвк, Др. Божидар Зечевик. Ранко Деспвк, Лазар Миличевик, Грвгорвје Божоввк, Мухаиед Ћемаловвк, Жика Радосављевик, Др. Мехмед Беговвк, Омер Хасанагик, Азвз Султановик^ Надзорнв одбор: Зарвја Поповик, Јеврем Томик, Сава Нвколвк, Душан Поповик, Абдулах Хаџик. Скупштина једногласно усваја поднету листу. Ношто je са оввм дневна ред всцрпљен и нико се не јавља аа реч, претседнвкг Јосвфоввк закључује скупштину у 12 часова. Захвала ГаЈрету Недавно je завршвло занат 14 пнтоиаца Шегрт* ског Гајретова доиа, којв су упутвли Главном одбору следеке писио: „Пошто смо вавршили занат и мислимо напустити 82 внтернат, шаљеио в молвио да у цвј. лвсту Гајрету изволвте штампатв слвједеку јавну за хва лу: Нануштајукв Гајретов Шегртскв дом у Сарајеву као внствтуцију у којој емо вровели сваки вајиање no трв годвне, гдје сво били потпуно обскрбљенв, взјављујемо дубоку вахвалност нашеи драгом Гајрету. који се je преко управнвка наведене внствтуције уввјек очвнскв бринуо да од нас, уз учење заната, са очпнскви савјетвма, књвгом и предавањима створв занатлије са потребнои стручном и општои спремом и како би у животу постали што вреднвјв и актввнвји чланови заједнице. За сва учвњена добра, обекајемо да кемо уввјек бвти добри и вриједнн поборнвци ввсоквх идеја Гајрета и његовог за народ корвсног рада. Хвала нашем драгом Гајрету в живио! Сајерчик Хајрулах кројачкв поиокник, Бадоввк Ахигет водо-внсталатерски помокнвк, Ферхадбеговвк Енвер електро-внсталатерскн помокник, Сајерчик Сефер столарски помокннк, Филиповвк Дервиш умјетнобрусачки помокник, Алибеговвк Хилмија браварски поMokmiR, Сајерчик Хасиб електро-внсталатерскв помокник, Оглик XyctBH ауто-механичарски помокнвк, Хатибовик Абдулрезак кројачга помоћнвк, Хаџиефендвк Мексуд ковачки помокник, Зељковпк Сманл водо-внсталатерски помокник, Чајик Адеи уијетно брусачки :смокник, Кресо Кадрија браварски поиокник, Брквк ih браварски помокник. Poklon Gajretovoj radionici u Trebinju G. Zaim ef. Sadović, veleindustrijalac iz Parisa i ove se godine sjetio Gajretove radionice i njena bla­ gotvorna rada, te joj poslao svoj prilog od 2000 fran­ cuskih franaka. Na poslatom prilogu svom velikom dobrotvoru uprava radionice i ovim putem izriče svo­ ju srdačnu zahvalnost. Pripreme za proslavu muslimanske Nove godine u Trebinju Dana 26. februara o. g. održan je u prostorijama Gajretove radionice u Trebinju Siri sastanak omladine na kojem je zaključeno da se proslava muslimanske nove godine 16. aprila o. g. izvede žto svečanije, jer taj vrlo značajni datum kod nas je muslimana potpuno zaboravljen, kada su udareni temelji našoj uzviše~ noj vjeri. Pored vjerskih obreda i predavanja o značaju dana vrijedni omladinci osigurače i jednu zabavu sa vrlo biranim programom. Interes za proslavu v. liki je. Одлазак Др. Оиерхоџића Салиха, среског љекара нз Ф оче 12. о. мј. отпутовао je на нову дужност у Требиње усљед премјештаја no иолби срески љекар г. Др. Омерхоџић Салвх. Мало je било љекара у Фочи који �СУ међу варошкии в сеоским свијетом без разлике на вјеру умсивали тако поштовање као Др. Омерхоџић. Због тога je његову испраћа'у присуствовао вел. број грађана. . Др. Омерхоџић je познат у Фочи као истаквути национални и културни радник, нарочвто je запаиеен његов рад у Гајрету, Соколу и Црвеном Крсту. Одласкои Др. Омерхоџића Фоча губи савјесног и спремиог љекара. Стога вавидимо браћи Требињцииа, што he од сада у својој средини имати л>екара као што je Др. Омерхоџвћ. рува, a дароваше no 20 кг; Смаил Хатиловац и Рагиб Скорић, мо 15 кг: Салих Хусеиновић п Алија Тоачпћ, no 10 кг: Хусеивоввћ Осман, Ахмет и Реџ°, Ћатић Аспм, Скорић Салко и Бајро, Ибричнћ Мердан u Хасиб, no 8 кг: Шериф СкориН, Али Хоџа Ћатић и Мујо Мујпћ, no 7 кг; Ћамил п Мустафа Хусеиновић, no 6 кг: Хасан Хусеиновић, и Сулејман Селимоввћ, no 5 кг: Хатиловац Мехмед, Абав, Хасан и Зајкр, Шишић Рамо и Бего, Селимовић Омер и Смаил, Ибричић Хасан и Осман, ИГишпћ Бећо и Зец Хапшм, Gajretova predavanja u Trebinju 3 кг: Д едо Селимовић. Mjesni odbor Gajreta u Trebinju za vrijeme pro­ У селу Вранићима сакупл>ено je 135 кг šlog Ramazana organizovao je niz korisnih predavanja, кукурува, a дароваше 40 кг: Хасан Сплноkoja su održavana u prostorijama Gajretove radionice вић, no 10 кг: Мехмед Мехмедовић, Мехмеa održavali su ih naizmjenično gg. Mehmed ef. Čoloдовић Але, Суљо, Муран Реџо и Хусо, Силman, Mustafa Busuladžić, Ejub Kabil, Mustafa Erkoновић раид и X. Јелчиновић Омер, Дедић čević i dr. Predavanja su bila svaki put odlično pojjeДедо", no 5 кг: Јусић Фехо и Пашпћ Зејир, ćena a teme predavanja bile su vrlo birane i po sa­ те Мехмедовић Ђулага. držaju dobro obrađene. У ч^лу Равони je сакупљено 98 кг куPored predavanja održana su dva-tri sijela sa ma­ кувуруза, a дароваше: 20 кг: Мујо Хоџпћ, lim pozorišnim komadima, te je članovima dato malo no 10 кг; Хоџић Мухарем, Алија и Ибрахим, i razonode. Sa jednog od ovih sijfcla 'po-'lato je pozdravno Дивдар Мустафа, Муминовић Мехо, Зулкић pismo i izjava zahvalnosti predsjedniku Glavnog odbo­ Халил п Мешко Ш абић, 8 кг: Ш абан Арап. У селу Башићи сакупљено je 96 кг куra Gajreta g. Dr. Hasanbegoviču, obzirom da je nje­ за, те продано 10 лиот. „Лигеи, у селу govom intervencijom postavljen vjeroučitelj na има 45 листића, a Омер Јелчиновић je šnjim školama u kojima ima preko 400 muelin •купио сам 35 листића. Укупно Дин. 100.— djece, a već tri godine nije im se predavala vjerom Pismo je ispred muslimana grada pisalo oko 50 uglednih građana. Д обровољ ни п рилози Iz Sarajeva: Gosp. Ismet Nikšić, trgovac poklo­ nio je muškom Gajretovom internatu u Sarajevu dva kubna metra bukovih drva, na čemu mu je uprava zahvalna. IZ LjllbuSkOg: gđa Marija Đerić iz Prnjavora po. slala je u pismu Sadik ef. Sadikoviću 40 Din. za Gajret, pa joj Glavni odbor zahvaljuje na poslatom daru, koji nam je doznačen iz Ljubuškog. Iz Orahovice (Bileia) Prigodom svadbenog sijela g. Rifata Bajramovića iz Orahovice na 15. marta uspio je pretsjednik odbora g. Hajdar J. Bajramović da sa­ kupi svotu od 107 Din. dobrovoljnih priloga za Gajret, koju svotu darovaše gg: po Din. 10: Mladenci, Hajdar Bajramović, Murat Pervan i Andrija Jovović; po Din. 5: Nazif Bajramović, Ali ef. Dreca, Nazif Pervan, Alija Pervan, Ahmed Mehmedbašić; po Din 4; Salko Pervan; Din. 3: Ibro Baj­ ramović. Ostatak darovaše prisutna gg. na sijelu njih 24 po 2 i po 1 Din. Svima darovateljima topla hvala, a mladencima dug i srećan životi № Котор Вароши. У селу Хадровцима (К. Варош) савупљено je 8а Гајрет 264 кг куку- Rad Gajreta u Gor. Tuzli Mjesni odbor Gajreta u Gor. Tuzli razvio je živu društvenu akciju. Inicijativom uglednih građana, a uz pripomoć samog stanovništva Gajret rapidno napreduje u ovom kraju. Među radništvom u Majevici živo radi povjerenik Mjesnog odbora g. Emin Muratagić, a lako isto i među činovništvom *Montanike“. — Ovih daDa među radništvom u solari Simin Han primio se je također povjereništva isprobani sokolski radnik i prijatelj Gajreta g. Veljko R. Pantić, pa se je nadati da će i on polučiti zadovoljavajući uspjeh. Inicijativom uglednih hanuma u Gor. Tuzli, a uz pripomoć bivše Gajretove pitomice gđice Safije Pašić, osnovano je za sada povjereništvo, a nadamo se, po­ što ima volje među hanumama, da će bivša pitomica Gajreta poraditi da se do skupštine osnuje i odbor. Rad Gajretova povjerenika u Kamen-gradu Novoimenovani povjerenik u Kamen-gradu g. Rizo Kapetanović stara se da radi u duhu datih mu uputa na poliu narodnog prosvjećivanja, pa u tom po­ gledu polučuje i uspjehe. Pred nekoliko dana dozna­ čio je Din. 103. i to Din. 55. kao prihod skupljenjprilikom držanog predavanja „Narodna prosvjeta zasniva se u porodici14. Poslije je pročitao popularno Gajretovo 83 �Остојвк, Загорац и др., Ристо Чоловић, гђа Хуее Ханџића, Шотрвћ Милан и Алајбеговић Оиер еф. По 20 — Дин: Сулејман Балнћ, Крпо М. Сулејман по-: шт р, Гујућ Сулејман. Халилхоџак Омер еф, Инж. Салко Ђикић, Лакишик Салихага, Колаковик Вејсил, Хаџиоман Хасан, гђвца Пролик Сидика, гђица Назечик Заха, гђица Фахр* Орман, гђица Хатиџа Ћвпшк, Н. Н , Грчик Хашви, гђица Омерагик Зејна, гг. Цервћ Мустаф* еф, Бранко Иванвшеввк, Беклнја Ибрахим, Симо Твца, Рвзввк Хусевн еф, Војвн Бјелвца и Aktivnost Gajreta u Bos. GradiSki гђвца Зејна Черкик. По 10'— Д вн: Ламбета Урош,. U toku mjeseca januara Mjesni odbor u B. Gra­ Каран Милан, Лехо Мехмед, Њ Н., Н. Н., Н. Н., diški radio je na osnivanju ženske sekcije, te je na Крп ) С. Сулејман, ЕГала Салих, Бранко Пикета, Ала27 januara ista organizovana. Konferenciju je vodio га Драче, Саво Каблар и Авдага Бајгорвк. По Дин 1 6 — Н. H-, По 30’— Двн: ггД р Перо 'Мандвк, Салpretsjeđnik g. Dr. Ismet Popovac, te je po njegovom izlaganju o potrebi osnutka ženske sekcije, jednodušno ко Ћвшвк, Душан Тамивџнк и Демвроввк Цемал; prihvaćena ova misao i odobrena. U odbor su unišle no Дин 6 '-- Н. Н , po 5’— Двн гг. Н. Н., Н. Н., и gđe i gđice: pretsjeduica Muhiba Tafro (supruga di­ Калајџик Ибрахвм. Свој наведоној господи прилагачвма и оввм пу rektora gimnazije), potpretsjednica 'Hanumica Sokol (supruga por. čin.), sekretarica Hatidža Mujadžić (kćer­ теи вајтоплвје благодарино. — Исто тако дужност нам je топло се захвалвти и ka posjednika), blagajnica Popovac Ruža (supruga sreekog ljekara), članica bez funkcije: Rasema Bu/aljko, onoj гг. која дароваше своје првлоге за томболу и бифе. Sidi ka Šepić, Hanumica Džumhur, Fatbna Hercego­ Овогодишља забава Гајрета у Мостару исто тако као vac, Ajiša Pletilid, Vasfija Džumhur, Zebra Mujadžić, прошлогодишње забаве, била je најуспјелија приредба у Мостару у цвјелој сезони, na je в то доказ више Sabra Selman i Emina Pračid.t . Ova sekcija već je održala nekoliko nedjeljnlH *солико Гајрет u његов рад навлази на првзнање код sastanaka i sada broji oko 50 Članova. Članice ženske сввх елојева нашега народа. Ова и овака пажња пре'ајрету, даје Гајретовим раднвцвма потстрека да sekcije moogo su pomogle' u'radu oko ovogodi .dišnjo ма Гајр своје дј* дјело наставе удвострученом снагои и пожрzabave, a same su prikupljale bogatu tombolu. predavanje „S:»mopomoć“ od ing. Bubida Za sada povjereništvo broji 12 članova, ali je sigurano da бз se taj broj povedati. Na 2 decembra pr. godine organizovao je anafalbetski tečij, a pohađa ga redovno 55-60 slušača. Program je ved svršen tako da de u toku mjeseca aprila održati i ispit. Nadalje je povjerenik osnovao i Narodnu čitaonicu, koja vrlo dobro funkcioniše. Sad radi na obnovi Mjesne zemljoradničke za­ druge, koja je nekad opstojala. c 'У I Прилози забави Гајрета у Мостару ml т Дсброво.7>не прилоге за забаву дадоше слиједека гг: Феић Ибрахим еф. Двн*400’—, Хафаз Омер еф. Џабвћ Дин 250'—, no 200’— Дин: Сиаилага Ћемаловић, Џабвћ Мустафа u спнови Ристе Шапна, no 100'— Дин: X. Авдага Балић, Ч£до Милвћ и др,, Рпсто Сјернн, Јово Гредвћ, Милисав Милушвћ, Тошо Њуњвћ, Мвхо Пешко, Петар) Шотрик, Др. Омер Хадроввћ, Ахиетага Ефица, Др. Веселин Семиз, Др. Анте Мадпраца, Мустајбег Арпаџић, Али еф. Ориан, Куртоввћ Алага, Iter. високо Преосвештенство Епископ Симеон, друштво „Просвета4*, „Напредак“ „Итихад“, Хусз Капетановић, Инж. Кпсић, Омер Хаџиосмановић u Хаџиомероввћ Осман Дин 150'— приложише гг. Браћа Авдвћ. По 50'— Дин гг: Ћашвћ Хасан, генерал Радовановић, Пашвћ Салих еф , мајор Али.а Ђемиђвћ, Угљеша Радојчић, Хасан еф. Apmџчћ, Шемвћ Салвх еф, Лакишић Але еф, Главовић Авдија, Коло Српских Сестара, Бугаатлија Мехиедбег, Н. Аранђеловик, Др М. Рвђановик, Садиковик Ш ериф. Мустафа М. Тхишик, Брака Залвхик, Јахик Ибрахим, Карабег Ибрахии, Душап Шаин, Мило МилуTf новик, Давид Коен, Пахер и Кисик и Симо Мрвв. По 40 Дие: Дадвк Сиаил еф, Вејзоввк Салвхага и Билал Шериф. По 3 0 ' - Дни: К-нфорти, Ђорђо 84 У т е м е љ а ч и и д о б р . Г а Јр е т а Упнс добротвора и утемељача Гајрета T okom године 1934 усисаше се за добротворе Гајрета слвједека гг.: из Сарајева: прсф. Абдулах Зечеввк и Неџатбег Сулејманпашвк, вз Кладња: г. Мехмедалија Смајловик. За чланове утемељаче Гајрета: вз Нвша: г. Радомир Јовановик, шеф Берзе рада, из Жепка: гђа МилК4 Зрнвк, из Стоца: Мехмед Гребвђела, Бехија х Ризванбеговик, Мухамед С. Басарик, грађ. предузетнвк и Ћамила х. Ш а ац, супруга управ. поште, из Мо стара: Савез набављачквх задруга у Београду упиеао je з* члана утемељача рахм. Мустафу Н. Ћишвка, из Гор. Рахика (Брчко): Хасан Хасанбеговвк, општ. биљежник, из Маглаја: Мустафа еф. Талик, надз. пут<*ва, из Добоја: г. Шемсудин Сарајлик упвсао sa члана утемељача свога рахм. оца Изета Сарајлвк, из Сарајева: Месуда х. Хасанбеговик иФехвм Имамоввк, благ. жел>. радиоиице, из Котор Вароти: Максим Тешик, вародпи послаивк среза . котор-варошког и Милан Мирковвк, индустријалац дрветом, из Мнлетковпка (Чајниче' Мухамед Диздаревик,. учитељ в Мурат Пашик, претсј. општине, из Мркоњик Града: Зухдија Борик, зван. суда и Хасан Рупвк, војни извјеститељ, вз Которског (Дервента); Касим Хрничик, из Л>убушког: Мехмед Билик, из Београда: Код мјесног одбора Гајрета у Високом упнсали се ва члана утемељ 1.ча гг. Крствк, ПопМитик и Шајновик трговци. , . . �?/■> i/ / / % ; ;; B anka (Jajret d. d-, S arajevo Akcijski kapitalrMn./4c,n Din. 2,dob.ood- м ЈГ '■/// '// /// Ћ /// Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovlaštena je za tr­ govanje sa valutama i devizama Zavod je, također i pupilarno osiguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podupire razne kuljurne i humanitarne ustanove. Od čiste dobiti daie 6% KULTUR­ NOM I PROSVJETNOM DRUŠTVU „GAJRET“. Sve doznake u domdv.ni i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i najkulantni. Uloške ukamaćuje najpovoljnije i ispla­ ćuje iste u svako doba. /// ш ,// Ш '/// Џл V Џ Ш Wt Ш Џу. \ \ \ v \ \ \ y \ чv v v \ \ \ \ \ 4 \ \ \ \ \ \ \ w v v \ \ \ \ \ , ' 3 .......... шшттшшш¥ Islamska dionižka štamparija| u Sarajevu izra g ju je s v e u š t a m ­ p a rsk u stru k u sp a d a ju če p o slo v e b r z o 11 Jeftino i ukusno i U sv a č ije m je in teresu da s v e potrebne tis k a ­ n ic e n a b a v i kod Isla m ­ s k e d io n ičk e šta m p a r i­ je u S arajevu . �Gajreiova z.s.o.j. u Sarajevu Regtstrcvana Je 4 fe b m a ra 1933 godine Broj zadrugara p o p e o se na 700, a broj upitanih udjela iznosi do danas preko 2000. Cilj Gajretove- zadruge je da putem samopomoći sav naš kućni i domaći obrt postavi na zdravu zadružnu bazu i da na taj načinpfe^rši naš privredni preporod. Zato je dužnost svakog svjesnog muslimana da pomogne ovu akciju sa upisom bar jednog udjela u ovoj (tajrctovoj zadruzi. Jedan udjel stoji samo 100 Dinara, a može se otplatiti u 10 mjesečnih rata po 10 dinara. Na taj način je omogućeno svakome, pa i onome siromašnijem, da postane zadrugar i da pomogne ovu plemenitu akciju koja će u budućnosti naš nezaposleni svijet spasiti od ekonomske bijede i siromaštva. IpeSujemo na žlaaave da se nastoje da ne može sve Gajretove radnike, prijatelje i upisuju u Gajretovu zadrugu i da ostane niko izvan zadruge ko god da upiše bar jedan udjel. Gajretova zadruga bavi se i svim vrstama štednje. Kao vrlo zgodnu vrstu štednje ističemo štednju za Stipendije i miraz. Uskoro će se Gajretova zadruga početi baviti i sa ostalim granama poslovanja. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/1d5a624af2d3f9c4261586318b1e8654.pdf 9284b89fa218fbf1071376d9e98bb59e PDF Text Text САДРЖ АЈ: Уредннштво: Мерхум Др. Сафветбег Башагнћ Hamid D izdar: M irza Safvei Hafiz Muhamed Pandža.- Heroji volje Хајрудив Ћурпћ: Соколски спет Гајретов лривредни препород иише u p o *. ШвФкија Бубић: Идеје водпље — Trgovačka govornica — Школа текстил* ног плетења у Сарајеву— Našem privrednom podmlatku Са I /вдовне главне скупштние Гајретове Привредне и Креднтне вадруге с. о. ј. у Сарајеву Мерхум Др. Ејуб Мујезнновић Dženaza rahm. Dra Bašagica Г Д Ј Р Е Т О В Г Л А С Н И К : Гајретове ириредбв: Велика Гајретовазабава у Власеннци — Gajretova zabava u Ključu — Zabava mjesnog odbora Gajreta u Lokvama (srez Stolao) — Gajretova godišnja zabava u Doboju — Велика Гајре- това забава у Бањалуци — Gajretova zabava u Gračanici. — Naše rahm etlije; Merhum Husejn ćehajič — Razne v ijesti: Gajretova Bajramska »Sergija« u Derventi — Pri­ lozi kurbanskih kožica za Gajret u Bihaću — Darovatelji kurbana Gajretovim internatima — Darovaoci kurbanskih kožica Gajretu u Banjaluci — Darovane kurbanske kožice Gajretu iz Dervente — Сакупљаше зкивеасних намирница за Гајрет у Дервенти — Osnivanje odbora Gajreta i Gajretove čitaonice u Tur. Lukavcu. 1 MAJ CAPAJEBO 1934 Н з д а је Г л а в н и о д б о р Г а ј р е т а у С а р а је в у Г лп вп п и о дговор н и у р е д н и к : Х А М И Д К У К И Ћ БРОЈ 5 �Ogl asuj t e u listu ,,GAJRET“ Гајрет, лист друштва Гајрета излази сваког 1. у мјесецу, a цпјена му je ea наш у Отаџбину 60 динаранагодину, a за све остале земље преко границе 120 динара. Ђ ациГајретови пптомци добивају лист у полацијенекодГлавног Одбораили код управа Гајретових конвикта. Власник друштво пГајрет“ — Одговорни уредник: Хамид Кукић. — За Исламску дионичку штампарију одговара директор Абдурахман Мешић. л �Мерхум Др. Сафветбег Башагић Престало je да куца животно било једног од првих и вајодушевљевијих оснивача друшгва Гајрет. 9 апрвла иреселио се на ахирет наш књижеввик и културни радник Др. Сафветбег Башагић. Престанком његова живота, нестало je прве личности једне генерације којој je судбина досудила да прва отпочве културвпм радом међу босанско херцегоначким муслиманима. Његовој личности суд-'' бина једосудила да понесе борбени бајрак ва вови прогрес нас муслимана, a он га je часно и понио. И оног критичног момевта, године 1903, кад je окупаторска влада преко појединаца хтјела да омете освивање Гајрета рахм. Сафветбег Башагпћ, својпм родољубиBiiu радом, повајввше je допривио да ве успију ометаља воједиваца и да се ударе темел»и давас вајјачој културвој тековави муслвмава Југославије. To je једна од вајвећих внслуга рахметли Сафветбега sa Гајрет, довољва да га муслимави сматрају својим великавом. Само друвхтво Гајрет, свјесво великог удјела рахметлије у своме опставку и љегову првом полету, вије викад ваборављало свога првог претсједвика, истичући му сваком прилпком своју благодарвост. Год. 1926, приликом прославе тридесеттодишњице његова културвог дјеловања, Гајрет, у8 учешће све евоје омладиве, прославио je овај ввачајви јубилеј, јер je Мирвин културви рад сматрао и својпм радом и јер je у њему гледао првог пиовира евојих вастојања. Исто тако, sa врцјеме прославе двадесетпет — годпшњице свог културног дјеловаља, г о д п в е 1928, друштво Гајрет пменује рахметлију почасвим претсједввком и, дајући му ову в>ему доличву улогу, укавује му почаст -п с даје прибвање његовим saслугама. У оквиру својих тадањих свечавоств, Г ајрет открпва п његову бисту, којом се приликом даје омладини могућвост да прославп свог омвл»евог књижеввпка. Г1о жељи рахметлије, Fajрет прима и његове спвове у своје ивтервате у Фочи и Бихаћу, a стара се в да Сафветбег буде сахрањен ва достојво мјесто и, као посл.едву почаст и акт пиетета према мерхуму, своме оснивачу, вуди његовој породици да га сахравн о свом трошку. Своју љубав и евергнју коју je рахметли Сафветбег увидао у вграду Гајрета веће и ве могу повољења викада 8аборавити. Ta љубав и рад љегов sa Гајрет остаће једна од 85 �најсвјетлијих стијена у Гајретовој вгради чији сјај неће потамнити. Ниједан наш писац није 8ашао толико у наше породице као што je Мирза. Бли8ак њиховом осјећању, одгоју и традицији, он je освојио наше и писмене и полуиисмене слојеве. У своје вријеме, мало у којој грађанској породици да се није наизуст знало no иеколико његових пјесама из „Трофанде“ , a било их je гдје се внале странице, na и цијелп чинови „Абдулах П аш е“, или „Боја под Озјом“. Дилетантске дружине нису могле ни да се 8амисле 6es његових комада. Сафветбег Башагић значио je, често пута, почетак и крај књижевног обравоваља и био, у највише случајева, једини sa ког се знало. Отуд, И 8 те популарности и његов звачај у културном погледу, вначај какав у предратно вријеме није имао ни једап наш књижевник муслиман. Сафветбега Башагића као историчара треба свакако да вначајније подвучемо. Он je први који, као познавалац источних јеви• Hamid Dizdar. ка, овоју љубав за Босну и Хврцеговоау ц за ’ њену прошлоот документује овојим дјелама: „Кратка упута у прошлост Боене и Херцеговпне“ в „Бооавци a Херцеговцц у исламској вњижевноети". Ова два дјела као прва ове врсте у иопитивању прошлости муелимана у овим крајевима вначајна су, јер су камен темељац ва рад у овом правцу и јер су неопходна у изучавању наше прошлости. Сафветбегу Башагићу као нашем првом пнтелектуалцу пало je у дужност да се посвети свим гранама нашег јавног живота. 0 туд он и нпје био у стању да се посвети само свом књижевном и ваучном дјеловању. И није, пз овог равлога, на овом пољу M o ­ rao да даде оно што би се могло да очекује од књижевника и ваучвика његова калибра. Али што вам je ива себе оставио то су дјела коja су вам блиска и 8ато драгоцјева. Међу нама он je извршио своју племениту мисију као ни један други, и зато нека га Бог награди на ономе свијету. Рахмет-ул-лахи алејхи рахметен васиах! УРЕДНИШТВО. л i> ' t ТП ТД 1,_ S a fv c l o m ladin e 1 učitelj g e n e ra c ija Evladuna ekbaduna (Naša omladina, to su naša plu­ ća.) Muhamed a. s. „Malo nas je bilo, ,ali smo bili junaci", rekao je nedavno rahmetli dr. Safvetbeg B ašagić. T o je rečeno s potpunim pravom, jer ta jedna jedina rečenica sa ­ država jednu čitavu istoriju. T a rečenica u svom kon­ ciznom i malom obliku kondezovala je u sebi jedan veliki napor i to je, ujedno, posljednja riječ jedne ge­ neracije, generacije koja je požrtvovno i zdušno pre­ uzela na sebe ogroman teret i zadatak. Ona je taj te­ ret i donijela na metu. Zadatak koji je nametnula se ­ bi, ova generacija je ispunila i opravdala tako samu sebe: otvorila je našemu narodu oči i pripravila da­ našnju mlađu i najmlađu generaciju na život, ovakav kakav jest, kakav nas žulji svaki dan svojim teškim bremenom, koji bi nas, inače, da nije bilo tih junaka, pregazio, smrvio, uništio i slistio sa zemljom. Svoju egzistenciju, kakva god je ona danas, imamo da zah­ valimo u prvom redu tom malom broju ljudi, junaka duha, koji su, pod vodstvom i poletom Mirze Safveta, presjekli jednu neminovnu agoniju umiranja i nostal­ gičnu otupjelost, apatiju prouzrokovanu propašću tur. skog carstva. Jedan smio i snažan prerez hirurškog noža, koji je donosio nove ideje, novi duh, novo vri- 86 jeme, i začmalom tijelu naše sredine i fatalističke ba­ ruštine vraćena je ona životna vitalnost potrebna za bitisanje i napredak. Operacijaje uspjela. Bez toga, muslimani Bosne i Hercegovine bili bi i danas na istom kulturnom nivou gdje se nalaze muslimani Crne Gore, Južne Srbije, Bugarske i t. d. Mirza Safvet je onaj v.liki genije našega naroda koji je, kao da ga je sam a providnost poslala, došao u pravo vrijeme. On je dugogodišnjim strpljivim ra­ dom izveo jedno veličanstveno djelo obnove i prepo­ roda našega naroda, da njegovo djelo, gledano iz retrospektivnog zakutka vremena, izgleda ogromno i ono u sebi nosi klice džinovskog zamaha. Meni je ovdje cilj da u uskom okviru jednoga članka prikazem rad Mirze Safveta kao učitelja i vo­ đe omladine. 0 tome se, istina, nije dosad pisalo, ali to ipak neće biti teško kad se ima u vidu da je sva­ ko njegovo djelo imalo širokog odjeka u narodnim masama, naročito kod omladine. N aša omladina se kroz puna tri decenija, pa i više, napajala i živila sa­ mo od njegova duha i njegovih djela. A njegovo djelo, razgranato u više pravaca, bilo je mnogostrano i plodno, �I sama ličnost Mirze Safveta nosi u sebi nešto što je drugima neshvatljivo. Iz njega je klijala duša Bosne i duša muslimanskog elementa u našim kraje­ vima. Dobro je jednom uočio g. Ahmed Muradbegović, pišući o rahm. Bašagiću. da u biću bosanskog muslimana žive tri vrijednosti: ponos, dobrota i iskreni patriotizam, odnosno rodoljublje, privrženost rodnoj grudi. Te tri spone pisale su istoriju bosansko-hercegovačkih muslimana. Ti osnovni elementi komponovali su i složili jednu jedinu bazu za njihov socijalni, nacionalni i kulturni razvoj. Sve ovo utjelovljeno je u njihovom životu kojim su, ograđeni, živili stoljećima čuvajući sve svoje rasne odlike. Radi toga je i razum­ ljivo ono teško privikavanje muslimana novim prili­ kama. Dok su braća hrišćani bez predrasuda prihva tili sve što je Austrija, poslije njenog ulaska u naše krajeve, kulturno i prosvjetno unosila da podigne na rod, muslimani su to sve gledali prijekim okom i mr žnjom. Nastao je težak položaj. Prijetila je opasnost ne samo duhovno-socijalnom nego i ekonomskom op stanku. Narod se našao na teškoj prekretnosti. Upra­ vo u tome očajnom i beznadnom previranju' pojav­ ljuje se naš Mirza. Tada započinje njegov književni i kulturno-socijalni rad. Početci su bili teški, kao i svugdje kod ovakih velikih1-djSla. Ali se Mirza pri­ klanja glavnom nosiocu snage svakoga naroda — omladini. I u njoj dobiva glavni oslonac za sva daJK na pregnuća koja koja su, kako znamo, doniuHgt s i ­ gurne uspjehe. Ličnost Mirze ^afveta, kako rekosmo, nosila je u sebi sve odlike intelektualnog pregaoca i umnog velikana koji se srastao potpuno sa narodnom dušom. To i jegovo spuštanje na razinu sitnog građanskog svijeta najviše je koristilo ostvarenju njegovih ideja. „U njemu je koncentrisana opća narodna duša, osje­ ćaji, koji su pristupačni svakome najprosječnijem inteligentu kao i masi. Što više, iz njegove poezije iz­ bija narodna umotvorina više nego li sv’ uticaju istoč­ nih i zapadnih velikana u pjesmi i prozi1*. Mirza Safvet je najpopularniji muslimanski knji­ ževnik i javni radnik. Njegova popularnost u narodu i iskrene simpatije koje je naš narod oduvijek gojio prema njemu manifestovale su se u mnogo prilika, a naročito na proslavi Gajretove 2 5 - godišnjice i na njegovom impozantom pogrebu. Ta popularnost je posve razumljiva i njeno objašnjenje »može čovjek naći na više strana. Dovoljno je napomenuti da se stihovi Mirze Safveta, sočni, lijepi i jezično čisti, deklamaju skoro 35 godina po prostorima Bosne i Hercegovine, po svim Sijelima, zabavama i večerima. Svako, pa i najmanje dijete, čuo je od 1900 godine do danas nešto o Mirzi. 0 njemu se uvijek govorilo sa ljubavlju i poštivan em. A zar on nije u svojim djelima najširim narodnm slojevima dao svijetla imena i djela naših predaka koji počiniše čuda na kulturnom i bojnom polju turske carevine, a da za te velikane mnogi nisu ranije ni čuli ni znali? Zar se on nije borio protiv mraka i neznanja, protiv svega i svakoga, da narod otvori oči i osvijesti se ? Zar Mirza nije našem narodu otvorio mnoge kulturne i socijalne ustanove koje jo š i danas vrše svoju misiju i daju generacijama koristi? Zar se on nije borio „svijetla lica. svijetla čela — za načela i za djela1* izvrgavajući se i sam opasnosti ? A to narod zna i cijeni. Ovdje bi se mogla točno primijetiti Guyanova tvrdnja, da jedan pjesnik, ili čovjek, može u svome vremenu potpuno uspjeti samo onda ako je on i njegov rad potpuna jeka vremena. A dr. Safvetbeg Bašagić bio je potpuna i gromoglasna jeka svoga vremena. * Djelatnost Mirzina na književnom polju i njegov naučno - istorijski rad može se razdijeliti na tri grupe, i to : 1. ) Pjesnički, 2. ) Dramski i 3. ) naučno - istorijski. U svim ovim granama imao je uspjeha. Kao pjesnik počeo se javljati vrlo mlad i već prvim svojim radovima osvoja publiku i pridobija za sebe naš svijet, specijaluo omladinu kojoj svojim tečnim stiho­ 87 �vima pokaziva nove puteve i staze. Mnogi njegovi stihovi imaju čisto pedagošku i didaktičnu potku i svrha im je, uglavnom : poučiti, povesti ljepšim putem i boriti se protiv zaostalosti, zla i konzervatizma u narodu. Mirza žrtvuje mnoge umjetničke i čisto estetske nijanse svoje osjećajne lirike jednoj ideji, cilju, da muslimane okrene novim prosvjetnim prili­ kama. Svoj fizički rad u mnogim institucijama, koji je pored dunovnog bio potreban, potkrepljuje on stihovima da tako pisanom riječi, zaodjevenom u lijep pjesnički slik i oblik, bude pristupačniji i prijemljiviji širim slojevima : Djeca bez škola — Siročad g o la ! A narod bez djece obrazovane — Šta je ? ah - šta je, pitate je li? Narod bez djece obrazovane, Narod je koji budućnosti nema, Narod je kom su određeni dani, Kom se više glave Jcobni udes sprema Da ga utamani. U svjetlu mašine, eletrike, stroja, U svjetlu kulture gdje se danas ž iv i: Pomoću uma ii’ pomoću znoja. Borba za opstanak sve narode budi, Da školuju jdjecu, da postanu ljudi, Snaga i bogatstvo u školi se stiče, Obraz, pravo i dom s naukom se brani. Svemoćna kultura ko tigar riče, Da nas utamani. Dajte u škole, Djeca vas m o le! Mirzin poklik „Ustaj omladino mila,“ složen u njegovoj himni spjevanoj društvu Gajret, primljen je s ozbiljnošću i oduševljenjem, i već prve godine poslije objaljivanja ovoga poklika priliv djece iz muslimanskih porodica u „đaurskim" i „vlaškim " školama, kako su ih tada nazivali, bio je osjetan i dobar. „Prosvjete nam treba ko hljeba," pisao je Mirza znajući u kakvom teškom položaju se nalazi naš svijet u to vrijeme. Gledao je u isto vrijeme neobičnom pronicljivošću našu crnu budućnost, ako narod ostane indiferentan i fatalistički disponovan za sve novotarije i zahtjeve koje je naturivalo sam o vrijeme. A koliko je svojim inteligentnim rasuđivanjem ovaj čovjek, pun filozofskih misli, znao prorokovati tešku budućnost našega svijeta kad ga vrijeme i događaji materijalno i moralno razoružaju, neka posluži ovo : Sjetite se naše budućnosti klete, Sjetite se borbe koja na nas čeka Prvih decenija dvadesetog vijeka. 88 Zamislite u njoj svaki svoje dijete Bez vašeg imanja, bez zanata, znanja,— Bez svega što njemu u životu treba: Bez ćevaba, pite i bez kore hljeba. i to se dogodilo. Ko je, jo š tada, poslušao Mirzine savjete, nije se pokajao. Mirzino se proročan­ stvo ispunilo, do u tančine. Prve decenije ovoga vi­ jeka, u kojima smo još i danas, zagrozile su mnogim egzistencijama, upropastite imanja i domove i baš danas je najviše muslimanske sirotinje u svim našim krajevima. Zašto? Obješnjenje je lako naći u Mirzinoj opomeni koju je uputio muslimanima prije pu­ nih 35 godina. * Svojim prvim nastupom u javnom životu Mirza je svjesnoj omladini i konstruktivnijim grupicam a donioj-adost, a njegove metode i ideje, pomalo revolu­ cionarne za ono vrijeme i suviše slobodne za konzer­ vativni zavojevački režim, zbunjivale su austro-ugarsku upravu. Naročito su im bila nesimpatična nacionalna eksperimentisanja u zaposjednutim krajevima i osvještavanja širih slojeva u nacionalnom duhu. Zabrinja­ valo ih je i to što je u to doba počela da se rasp i­ ruje borba za vjersku autonomiju i što se formira zakulisni pokret nacionalno svjesne omladine i drugih vjera. Syoju nacionalnu misiju Mirza je izražavao na \ način, da je svestrano budio svijest o narodnoj veličini i istoriji bratskih plemena, junaštvima naših djedova i zajedničkoj ljubavi među braćom drugih vjera. Njegovo uvjerenje bilo je vjerovanje u nacional­ nu čistoću našega elementa, a nacionalizam mu nije bio samo u imenu i opredjeljenju prema jednom ili drugom plemenu u našoj današnjoj nacionalnoj kon­ stelaciji, nego u instinktu i u krvi, gdje je on najpri­ rodniji i najsnažniji i odakle se nikad neće izbrisati taj osjećaj, kako to pravilno rezonuje i g. Ahmed Muradbegcvić. Otuda možda i tvrdnja da „Od Trebinja do Brodskije vrata nije bilo Srba ni Hrvata", a da smo ipak, svi, bez obzira na vjersku pripadnost, jedno. Jedna jedinstvena etnička cjelina sa svim zajedničkim jezičnim, karakternim, foiklorističnim i krvnim elemen­ tima. Što se Mirza malo više priklonio i orijentisao uticaju ondašnjeg hrvatskog romantizma u njegovim književnim djelima, nije uzrok njegovo eventualno po­ litičko opredjeljenje. Bože sačuvaj 1 Mirza je uvijek izbjegavao deklarisanje na ovoj čistoj plemenskoj osnovi. U ono doba je Bosna bila u sklopu zemalja monarhije, pa je i sav kulturni Život ovih krajeva bio slobodnije okrenut i vezan sa Zagrebom, tadanjim centrom južnoslovenske propagande i nacionalnog buđenja okupiranih krajeva. Mirza je volio i Srbe i Hrvate podjednako. Svi su mu bili jednaci, braća. Oborio se jednom na Tur- �ke i jašno manifestujući svoje osjećaje opisao je po­ raz turske vojske na Kosovu poliu, kad su Bošnjaci sa Huseinom kapetanom Gradaščevićem (Zmajem od Bosne) ametice potukli tursku vojsku. Ta se bitka dogodila na istom mjestu gdje je nekad Srbima pro­ palo carstvo. Mirza tu ovako kaže: Stani, stani krvoloče kleti, Da sin oca na sinu o sv e ti. . . * Pored nacionalne propagande, koju je vršio me* đu muslimanima, njegovi neustrašivi, borbeni istupi, koje je austriski režim gledao prijekim okom, okarakterisali su ga kao čovjeka od riječi i akcije. Ti nje govi istupi, od najranijeg djetinjstva, prikazuje ga kao nosioca novih shvatanja i rušioca konzervativnih obi­ čaja i predrasuda. Jo š kao malo dijete, priča mi ne­ davno g. Hamdija Mulić (Ata Nerćes), bio je Mirza u Konjicu, gdje mu je otac bio kajmekan. Išao je u nekteb pred hodžu Begu Alagića, starog i konzervativnog muslimana, koji je sve običaje smatrao božijim zapovijedima. Jednoga dana došao je mali Safvet u mekteb u visokim Iakovanim cipelama. Nastala je u sunufu (razredu) uzbuna. Hodža ga 'je s pogrdama istjerao na sokak, govoreći da ne uiiosi „vlaške i ća^ firske kundure“ među dječicu i (da ne pogani sunufa. Spor je jedva riješen. Ove cipele donSo^e\našem bi dućem pjesniku Osman Mahzar paša iz Carigrada. _ P aša je bio u rodbinskim vezama sa porodicom T|ašagića i došao im jecu posjetu. Kod hodže je i intervenisao i otac g. Harpdije Mulića, Ali efen dija, jlabkoji je, tada, bio kadija u Konjicu. Edhem ef. Mulab- su ali je nenadno otpušten, jer se zamjerio Thallozy-u Vrlo je dobro poznato i njegovo stojičko i narodno držanje pred Grofom Tisom, koji je za vrijeme rata bio došao u Sarajevo s ciljem, koji je mnogima dobro poznat. Mirza se svega toga nije bojao jer je volio na­ rod, radio za njega i ovako rezonovao: „Mi stojeć na pragu našeg preporoda, radimo za sreću doma i naroda,“ Da nije bilo Mirze muslimani Bosne i Her­ cegovine ne bi bili ovo što su danas. On je volio žarko svoj narod i davao mu sve, ne brinući se ni­ malo za sebe i svoje materijalno obezbjeđenje, kao što su to činili mnogi drugi. Taj isti narod, međutim, učinio je na uštrb Mirzina čisto naučnog i istorijskog rada veliki zločin povukavši ga, skoro silom, u vr­ tlog sterilne politike. Tim zl činom našega naroda, možda i nehotičnim, nad Mirzom, spriječeno mu je ozbiljno" studiranje i daljni intenzivni rad kojim bi stvorio- mnoga djela od svjetskog značaja, a on je to mogao i trebao da nam da. On je bio predestiniran za naučnika svjetskog glasa i imena, koji bi „spojio Istok i'z ap ad ". Ovaj težak zločin naroda nad njim osjećao je i on sam i to ga je tištilo, o čemu nas uvjeravaju i ovi stihovi: Pjesma i muzika, djevojke i piće Prije Sii mi mogli razvedriti žiće, A kad me u vrtlog politike baci Udes — sšm sam sebi zagonetno biće. Da završimo. Rekapitulacijom čitavog Mirzinog djela, može se odmah konstatovati, da je za nas, za temu ovoga članka, najblagotvornije i najvažnije kuldić kaže na jednom mjestu da je Mirza i u svojini! đačkim godinama bio središte oko koje se okupljala turno-socijalno djelovanje Mirzino. U ovo nekoliko njegova okolina. God. 1894. Safvetbeg je prešao iz iskidanih fragmenata nije bilo ni moguće prikazati i Sarajeva u Zagreb u namjeri da tamo maturira. Me­ osvijetliti cijelu njegovu ličnost i osvrnuti se na sve đutim, Khuenova vlada mu zabrani polazak škole, a ono što je on učinio za naš svijet. On je bio prvi od naših sinova koji je povikao: uz to mu zabraniše da polaže maturu ne samo u — Udružujmo se! Zagrebu, nego u cijeloj Hrvatskoj i Slavoniji. Kao — Širimo pismenost! studentu bečkog univerziteta bosanska vlada mu je bila odobrila dobru stipendiju od 50 forinti, ali pod — Dajmo djecu u škole! — Pomažimo sami sebe! uvjetom da će 10 godina služiti u Bosni i da neće On je prvi koji se i prhvatio rada. I radio. Mno­ biti član nijednog udruženja. Mirza je odbio stipen­ diju izjavivši da svoje slobode ne bi prodao nipošto go. Kad je izišla iz štampe njegova „Trofanda“, knji­ na svijetu. On je slobodu volio iznad svega, pa je ga pjesama u duhu narodne pjesme, staro i mlado pjevao: „Raj je — sloboda drada“. Bačen je i slog je počelo čitati. Ta knjiga nagnala je mnogo svijeta, njegova njemačkog prevoda „Kratke upute u povijest naročito muslimanskih djevojaka, da počnu učiti az­ Bosne“, jer nije djelo bilo po volji austriskoj vladi. I buku, koju je dotle zamjenjivala sufara sa nerazumlji­ u tretiranju vjerskih pitanja Mirza je bio progresivan vim arapskim hijeroglifima i arabeskama. i slobodan, pa je počeo s arapskoga prevađati hadise Štampanjem drama „Boj pod Ozijorn" i Abduli tumačiti ih narodu onako kako treba, a ne onako lah paša" i lijepim prepjevom „M evluda", u kome se kako je trebalo hodžama. Radi toga je navukao na našim jezikom opisuje rođenje Muhamed a. s., Mirza sebe mržnju vjerskih pretstavnika, pa je dotjerao i je dao povoda mnogima, naročito omladini, da iskre­ dotle da je jedan čovjek i u džamiji govorio protiv no zavoli naš rođeni jezik, jer se dotle sve učilo na njega. Treba spomenuti i njegovo otpuštanje iz držav. arapskom i turskom jeziku. S a slašću su se slušali ne službe. Bio je profesor na sarajevskoj gimnaziji, vjeroki momenti iz svete mevludske noći, a isto tako 8» �še svuda redtovali muški lijepi stihovi iz „Boja pod Ozijom1*: „Karapandžo, moja desna ruko, što si mrke objesio brke . . Tako je naš mulimanski svijet počeo da Čita i piše i da iskreno voli naš materinski jezik. Tako je lakše prodirala i misao o udruživanju i kolektivizaciji, o stvaranju udruženja, institucija, humanih, pro­ svjetnih, potpornih itd. Pored današnjeg najvećeg i najzasluženijeg drštva „G ajret" Mirza Safvet je osno­ vao i mnoga druga udruženja. Tako su osvanuli Klub muslimanske omladine", „Kiraethana , „ Е I Kamer" i druga, sa mnogobrojnim pododborima, ograncima i članstvom u cijelom našem narodu. Tako su stvoreni i prvi muslimanski listovi i časopisi, .0 gledalo" i .Behar". Mirza je svuda potsticao na rad, držao predavanja, davao savjele, vodio omladinu i ostvarivao, s njom skupa, velike ciljeve zajednice. Radi toga se, s potpunim pravom, može reći: Socijalni reformator naše sredine i veliki učitelj generacija. Hafiz Muhamed Pandža: H eroji v o lje Uspomena i , merhum Dr. S a lv e lb e g a B aSag lća ji su bili uzor junaštva, hrabrosti, moralnih kreposti, plemenitosti, kod njih ljubav za radom, naukom i svim onim Što društvo čini naprednim, bijaše spon­ tano.-Znali su cijeniti vrijednost nauke i rada, a nji­ hovo poštivanje i ljubav prema onima, koji su se Snaga duha i*-vo!je daje životu potrebno sposvojim nesebičnim radom za dobro svoje zajednice i kojstvo. Naučiti se'trpiti i pregarati, žrtvovati se i svoga bližnjega žrtvovali, bijaše velika, srdačn a i is­ savladavati, znači biti svjestan svoje životne zadaće^ krena. Rijetko je naći primjera da su veliki trudbe­ Neumorno i nesebično raditi za opće d^bro i u tome nici narodni na polju nauke i rada susretani sa više radu polučiti uspjeh, svojjm radEmT'flridonijeti ipatija i da im je veća zahvalnost iskazivana, neopćem dobru i biti svjestan da si svoju nesebičnu žrtvu za dobro zajednice prema svojim snagam a dao, *gp što je to bio slučaj kod bosansko-hercegovačkih a što si kao čovjek morao učniti, to je najveće za­ muslimana. * dovoljstvo ljudske duj£ew Ali taj rad traži- i naro­ Prije kratkog vremena je iz naše sredine nestalo čite volje i naročite energije; traži ljude jake duhom t čelične voljom, ljude dalekovidne i u radu ustraj­ jednog našeg najznačajmjeg muža zadnjeg doba; ne­ ne. Ti veliki duhovi su rijetki i oni su preznačajni stalo je muža i javnog radenika u čijem radu i životu u životu jednog naroda. Ovi velikani i heroji duha je personificirana čitava petvjekovna historija bo su utjelovljenje svoje sredine i z ’koje su nikli, oni su sansko-hercegovačkih muslimana. U njemu se utjelovila mjerilo snaga i sposobnost svoje zajednice. Po ovim hrabrost i ponos bosanskog bega, krotkost i mirnoća velikanima se mjeri i sposobnost jednog naroda kao darovitog učenjaka, mašta i snaga slatke riječi narod­ i snaga njegova karaktera i njegovih životnih ma­ nog pjesnika, marljivost poštenog bosanskog zanačije nifestacija. i težaka, karakter i uzdržljivost bosanskog age, mud­ Bosansko hercegovački muslimani kroz svoju rost koja bijaše poznata kao divno svojstvo bosanca dugu i burnu, ali slavnu istorijsku prošlost kao naj- državnika i upravljača. Osim toga, to bijaše muž pun čišća grana velikog jugoslavenskog narodnog stabla zanosne ljubavi prema svojoj domovini i svome n a ­ dali su bezbroj velikana, koji su uvijek i pod tuđi­ rodu, pravi i istinski rodoljub, koji se srastao sa svo­ nom ostali vjerni sinovi svoga slavnog slovenskog jim ljubljenim narodom i svojom toliko ljubljenom roda, uvijek ljubomorno čuvajući svoju slatku mate­ domovinom. Uzor patriota i uzor narodni borac. A rinsku riječ. Primivši Islam bosansko hercegovački kao kruna svega toga bijaše istinski prožet vjerom, muslimani su na svoju blagu i krotku slovensku du­ bijaše kao i svaki duhovni velikan čvrst i nepokole­ šu nakalemili ona prirodna i čovječanska učenja uz­ biv vjernik, pravi musliman. Neumitna sm rt pokosi višene islamske vjere, koja je u njima razvila ljubav našeg velikana merhum Safvetbega B ašagića i zauvi­ prema sveme što je plemenito i lijepo. Islam je u nji­ jek ga iščupa iz naše sredine, odijeli ga od njegovog ma razvio ljubav i plemenitosti, vodio ih putevima dragog naroda, od njegove ožalošćene braće bosan­ napretka i bodrio ih da u borbi nikad ne sustaju, da skih i hercegovačkih muslimana kao i od druge bra­ ne poznaju zapreka kad se radi o napretku i uspje­ će po krvi i jeziku, koju je svom svojom pitomom hu u životu. Listajući historiju moramo se diviti ovoj slovenskom dušom ljubio. Prebolan je i pretežak to konstruktivnosti karaktera naših slavnih djedova, ko­ gubitak, jer se takovi velikani i takovi heroji duha, Esteizu bilohi: Vasbir ala ma esabekje inne zalike min azmil umur min azmir umur. 90 �kakav bijaše merhum Safvetbeg, rijetko rađaju. Z ad­ nja četiri decenija društvenog života nas muslimana u Bosni i Hercegovini su ispunjena plodnim radom ovog neprežaljenog muža. On je svojim radom i svo­ jim djelima nesamo ovjekovječio svoje ime među na­ ma, nego je uspomena na njegov rad prešla preko naših granica. On je kulturni svijet upoznao sa našom istorijom i našim životom i mi mu za to moramo biti prezahvalni. Neumornim znanstvenim radom je unio mnogo svjetla u našu slavnu prošlost i prikazao je vjerno i istinski u pravom svjetlu. Merhum Safvetbeg bijaše muž koji je zbiljski vodio brigu o boljitku i napretku svoga naroda, koji nije poznavao umora i koji je strpljivo jedno započeto djelo do kraja izvo­ dio i u djelo priveo. Kao musliman bio je svjestan onih Božijih riječi, koje stoje na čelu ovoga članka, da se u svakom radu za dobro svoga naroda mora ustrajati i ako ponekad radi toga dođe do kakvih ne ugodnosti, da se treba strpiti, kako je to činio i radio naš Veliki Učitelj Muhamed alejhisselam, jer se veliki poslovi samo odlučnošču i voljom svršavaju. Merhum. Safvet kako je neumorno djelovao na znanstvenom polju, isto je tako bio neumoran i u radu na društ­ venom polju. Vidovitošću dalekovidna i razumna čov­ jeka on je još pred nekoliko decenija uočio naše pot­ rebe i na tom polju je davao lijepe inicijative, koje je i u djelo znao privesti i time št'ekao preveliku zah­ valnost nas sviju. Ovom članku nije cilj da podrobnije izloži či­ tav preogromni rad našeg velikog merhuma, što se ne može ni učiniti u jednom kratkom članku, nego da upozori našu javnost na golemu figuru merhum Safvetbega, koji je čitav svoj život žrtvovao za dobro svoga naroda. Naročito treba istaknuti njegovu požrtvovnost, njegov patriotizam, njegov nese­ bičan rad, pun žrtava i samoprijegora, njegovu ргеogromnu. ljubav za svojim narodom za čiji napredak i dobro je čitavog sebe žrtvovao. Safvetbeg nije poz­ navao umora, nije žalio žrtava, kad se radilo da po­ mogne svome dobrom i plemenitom narodu, kako ga je on nazivao. Njegov ideal bijaše sreća i napredak njegova naroda koji živi i radi u pravoj i iskrenoj bratskoj ljubavi i slozi. Viditi sretnu i složnu svoju braću muslimane to bijaše njegova vrhovna želja. D anas kad smo izgubili ovoga svog velikog mu­ ža, koga ćemo teško nadoknaditi, treba da se okupi­ mo i zajednički mu odamo svoju duboku zahvalnost, jer se on za nas sve žrtvovao, i mi moramo kao svjesni i dobri muslimani da mu se zato zajednički zahvalimo, kako bi ta naša zahvalnost bila sponta­ nija i veličanstvenija. Neka nam on posluži kao pri­ mjer kako treba prelaziti preko svih sitnih nesporazumaka i nesuglasica i kad se radi o našoj zajedni­ čkoj časti treba bratski da pružimo ruke jedan dru­ gom i zajedničkim žrtvama dostojno se odužimo njegovoj velikoj uspomeni. Pokažimo da smo dostojni potomci svojih velikih i slavnih pređa, da znademo biti duhom veliki i da se umijemo savladati i preći preko svih ličnih razmirica, kad je u pitanju čast "naroda i zajednice naše. Dao Bog da nam veliki mer­ hum bude primjerom, da ga budemo slijedili i da pokažemo svoju životnu sposobnost, koju smo od svo­ jih predaka naslijedili, a koja u nama pritajeno tinja, samo joj treba da je neko razjari, a to može učiniti naša sloga i zajednička saradnja. Završujući ovaj članak molimo Svem ogućeg Allaha da velikom merhumu podijeli firdevsi ala dženet, a rad merhumov da nam posluži kao primjer i da iz njega pouku crpimo. Хајрудин Ћурип: Соколски слет У меседу јуну ове године Сарајево ће добити свечани изглед, какав до сада у својој исторпји није имало. Хиљаде и хиљаде сокола и соколвца в з сввх крајева наше миле домовине доћи ће да увеличају Други покрајннски слет, кога приређује Соколска жупа Сарајево, као домаћин, скупа е овим жупама : Бања Лука, Тузла, Крагујевац, Ужице, Мостар и Цетиње Ирипреме за ову величанствену манифестацију соколске мисли у пунои су јеку. Сва одбори који се брину за овај слет раде марљвво и савесно. ГГријаве за учешће на слету стижу сваки дан. Досада се пријавило преко 3800 школске омладине, преко 3500 мушког и женског нараштаја, a за главне слетске дане пријавило се до сада преко 5 500 вежбача и преко 17000 осталих учеснвка. Наравно, ове ће цифре нарасти, јер неке жупе и школе на територију тих жупа нису још послали бројно стање учесника. Интерес ва овај слет je огроиан. Taj интерес показују не само соколске јединице на територију Краљевине Југославије, наше школе и наша војска, него и браћа Чехословаци, који ће, на главнии слетским данвма, вежбати ирви пут у Сарајеву, у већем броју. Поред Чехословака позвано je Руско загранично соколство, Пољацв и Бугари. За развој југославенске и свесловенске мисли учешће споменуте браће бвће од непроцењиве вредности. Распоред слета je о вај: 1) 2 јуна увече полази стафета из Сарајева за Тополу. У њој ће учествовати преко 2000 тркача, којв he положвти у Сарајеву запаљану бакљу на 91 �rpori Клаженопочввшег Крал>а Петрч Великог Ослободиоца. 2 п 3 јуна биће данн средњошколске омладше. 2) 9 п 10 јуна су утакмпце Соколске зкупе Сарајево. 3) 16 п 17 јуна су дани соколског нараштај?, деце и војске. 4) 27, 28 и 29 јуна су главни соколски данп. 27 јуна бике отворење ссжолске пзлоасбе у Градској вијећницп. Ha изложби ће се ириказати исторлски развој соколеке мисли у нашии крајевпма. Истога дана приредпће се у Народном позорпшту ГГрви м у зпчкв слет, на коме ke се вргантп натецање поједпних соколскнх музика, фанфзра, тамбуратквх зборопа и гуслара. 28 јуна баке свечана седнвца у Народиои позорпшту у 8нак прославе 25 - годишњвце осннпања прве Босанско - херцеговачке жупе. Слетски одбор који руководп овим слетом нарочито je актпван- Поводом слета пздаке се нарочита Спомннвца. Писац овпх редова издао je, као поздрав с.иту, малу збврку пригоднвх соколских песама, под наелпгк>м Слету здраво." Да Sa уЧесаица Ла слету добала т.чав пнформацпје о свеву, Слетокв je одбор почео издаватп л в м „Слет у Сарајеву, noja ha ввлазита сваквх 15 дана до слета. Cea тога, Слстска одбор ha вздата a „ВодвН" sa олет. Слетгасу значку израдао je г. Марпн Студвн. Звачка претотавља сокола у чае.у када je одапео стрелу, a изнад њега виде се два сокола у лету, с лппсвим гранчвцаиа у кљуну. Слетска марка je у раду према нацрту сликара г. Пере Шапна. Приказује сокола раширених крила како се из снажног залета спушта на Принципов мост. Слетскн плакат je такођер у изради и бвће уекоро разаслан сввма једпницама. Градња стадиона п )чиње у месецу апрвлу- Предвпђа се да ke сл* тиште Moku npuuBTu око 20.000 гледал&ца. Други покрајински слет у Сарајеву бике n лпчанствена слпка нашег соколства, и градског и C’ocu'r. Он' ke доказати да je национално Gap .'€во увек спрсмно за овакве патриотске манифестације Зато je наша дужност да сви без рззлике увеличамо ову ретку соколску светковину. Гајретов привредни препород Пише проф. Ш ефкиЈа БубиК И д е Је и о д и љ е Оспособљаване п школоваље наше дјеце Јест данас најтежа брвга за сваког родител>а. И то не само брвга око веЉ квх издатака, него и шта да уче односно у чему треба д а чсе сареме. Ca временом треба nkn: Одавно сио то наглашавали. Ни ми не можемо, све доклегод п други то чине, да одустанемо од гимназпја и факултета. Им* превише интелигенцвје, чује се то на све страш*, na шта више и од особа које доб^о Зеају да једноме народу не ноже никада бити доста школованих људи. Ко може и пма прилвке да иде у школу, не треба га одвракатп, не треба га страшити данашњом беспослицои, нека мирно свршава све школе воје постоје. Само ово пар садањвх деценија јасно еу нам показали шта знача бити ca школом. П а и ближа будукност видно наговјешћује дане, када ke спрема, способност и рад бити главни изнори живота. Ha овом мјесту најглавније je да означимо путеве спремања дјеце многобројним родвтељима који нпсу у стању да поднесу дугогодишње школовање. Поред заната, трговине и пол>опривреде има и нарочитвх стручних школа, ко е трају краке вријеме. траже мању предспрему и дају према временима, којима идемо у сусрет, управо спрему која има најввше изгледа на успјех. И држава и бановвне издржавају многе оввкве школе. Ми ћемо изнвјети на овом мјесту неке, које држвмо погодне no наше прилике. Почињемо ca школои текстилпог плетења. Trgovačka govornica Prije o sn iv a n ja G a jre to v a T rg ovačko g k lu b a u S a ra je v u Unutarnji u re đ a j ra d n je n a m alo. Našim trgovcima mnogo nedostaje poznavanje modernog načina vođenja svoje radnje. Današnji je trgovac veliki stručnjak koji mora ne samo da dobro poznaje svoju robu, nego i da u svojoj radnji stvorj takove uređaje koji če mu omogućiti što veći i što bolji promet sa mušterijama. Unutrašnje uređenje tr­ govačke radnje igra u ovom pogledu vidnu ulogu. Pri uređivanju jednoga posla moramo bili s tim načistu, kako će naša radnja da izgleda pred mušte­ rijama. Ako hoćemo da nam radnja elegantno izgleda, nije potrebno samo da se uređaj u radnji sastoji iz boljeg materijala, nego sam namještaj u radnji ima da se smjesti tako da izgleda ukusno i lijepo. Namje­ štaj ne treba po radnji tako nabacati da se ne može kroz radnju proći. Potrebno je svakoj robi u radnji dati dovoljno prilaza da je može m ušterija komotno da razgleda. Dovoljno je da se radnja sam o na neko­ liko mjesta dekorira: ćofkove treba napraviti udobnim i prijatnim sa ukusnim ogledalima, stolicama, cvije­ ćem i dr. i to sve tako da to mušteriju privuče ne samo jedamput, nego da ona zaželi i drugiput da se na e н toj radnji. Ovo je prvo načelo, koga se treba držati pri unutarnjem uređenju radoje. �Ako hoćemo da kroz naš dućan prođe mnogo­ brojna publika, a to nam je potrebno kada držimo ortake koji se dnevno mnogo traže, možemo da odu* stanemo od svih luksuznih izdataka za uređenje radnje. Potreban je u tom slučaju jednostavan i za naš posao zgodan namještaj, na koji možemo da smjestimo što više robe. Najbolje je da uzmemo dućan sa većim prostrorom, da po njegovoj sredini unjestimo dugačke stolove, jedan do drugoga, tako da mušterije mogu lako između stolova da prolaze. Na stolove postavlja mo robu, na svakom stolu posebnu vrstu, svakoj vrsti označimo cijenu, tako da mušterije mogu lako da upoznaju i kvalitetu i cijenu robe. Dućani u kojima se prodaje sitnija roba, odnosno ona koju kupuju mušterije od zgode do zgode, mogu da se urede jednostavno, sa najobičnijim namještajem i sa što manje troška. Ova tri načela trebaju da imaju na umu jednako i velike i male trgovačke radnje. Jedan uređaj bolje i ne započinjati, nego ga nedovršena neukusno ostaviti. Treba naravno voditi računa i o sm ještaju robe po ratovima odnosno stolovima. Potrebno je da naš neupućen svijet malo otvori oči po čaršiji, da redovito zagleda bolje uređene radnje, da se posavjetuje sa is­ kusnijim poslovnim prijateljima, da ne žali truda i srest,v a da posjeti veća trgovačka mjesta, naročito za vrijeme trgovačkih sajmova i izložaba, da dobro otvo­ ri oči i u kinu kada gleda trgovine po velikim trgo­ vačkim varošima itd., — ukratko da stalno privikava svoje oči na ono šta je u trgovačkim dućanima lijepo i ukusno. 1 da tako svakodnevno postupa i u svojoj radnji. Tako n. pr. tegobno pada na mušteriju, kada u radnji ugleda neke rafove prazne, ako usred moder­ nog dućanskog namještaja strči kakav zastarjeli predmet. Ako nam namještaj po boji ne odgovara sezonskoj ro­ bi koja nam se samo prolazno nalazi u radnji, potre­ bno je da ga obavijemo kakvim papirom sa ukusnom bojom. U svemu biti sa sadašnjošću i ne živjeti od sta­ rinskih predrasuda. Trgovac im a uajmanje interesa da bude zastario- Школа текстилиог плетењ а у Сарајеву У овој се школи оспособљавају ученици за стру чне раднике, помоЛнике мајстора u мајшоре aanama лиг индусрајске гране текстилног илсте/ња, — ова школа □реноси преко својих ученцка овај користан зават и индустријску грану у народ и одомаћује je. Редовно учење траје три године. У правилнику школа нма : редовне ученике, хоспитанте и радвике. Уиие редовннх ученика je од 1 до 5 септембра, a хоспитаната и радника у свако доба ако има мјеста. За редовне ученике примају се они и оно, који вмају свршена два разреда средње или грађанске школе, али не млађи од 14 година. У школи се уче ови иредмети: технологија текстилног плетења, технологија предења и апретуре и познавање текстилнвх свровина, теорија кројења и шивања, анализа иустара и испитивање плетенвх предмета, математика и стрчни рачун, основни појмови хеипје и технологије, просто занатско књиговодство са коресподенцијом, цртање, практичан рад и вјежбање на машинама. Свједоџба о свршеиој школи служи као доказ спреме за вртење заната у цијелој зеиљи, a свједоџба само једне године служи као доказ оспособљењч за помоћнике. Ученици вјежбају на практичнои раду са школским материјалом. Наша унугаарња енергија није дала своје најбоље илодове. Mu cjno још увијек мали u сиромашни у иривреди u образованости. Дио живот нашег покољења fie гшати само један смисао: створигии што више људи код којих Ле иревлађивати ове нове вриједности луди радних, културно развијених u друштвених. , (Др. Драг. Јовановић: „Култ рада.“) Našem privrednom podmlalku P red k a llln ik lm pozivom S a prošlim mjesecom završilo je na stotine na­ ših mladih šegrta svoje školovanje u stručnim pro­ dužnim školama. Ove škole nisu mogle naći veće opravdanje od ovoza puštanja u život naših budućih majstora zanatlija, kojima je data prilika da se pored praktične spreme u radnji svoga majstora i stručno osposobe u ovim školama za svoj teški privrednički poziv. Onima, a tih ima dosta, koji su sa uspjehom svršili ovu školu, koji su upravo zakoračili da polože kalfinski ispit, da se obratimo sa nekoliko bratskih Gajretovih riječi prije nego stupe u novi kalfinski poziv. Vi, mlade zanatlije, jeste naša velika nada. Od vašega držanja u životu, od načina savladavanja pri­ vrednih prepreka među našim svijetom, od načina vašeg otpora pred novim privrednim pojavama i sa­ vladavanja istih u vašu i našu opštu korist, od vaše svijesti da i vi spremite i školujete svoj privredni podmladak, ovisiće budućnost svih nas, svih nas do jednoga. Mi smo svjesni ovoga vašega velikog zadatka 93 �a buditei i vi. Vi ste naši majstori po radionicama, trgovci po dućanima i na vašim leđima, ako ne više sigurno ne manje, leži naše „biti ili ne biti isto tako kao i na leđima školovanih majstora, koji pod imeni­ ma doktora, inžinjera, profesora i dr. leži naša i kul­ turna i materijalna egzistencija. U vašim je dakle rukama. Mi ćemo vas potpo­ moći. Prvo idite za vremenom. Nemojte da vas prega­ zi to nemilosrdno vrijeme kao naše sađanje i dosadanje generacije majstora i trgovaca, koji su mislili da nema boljeg rada od onoga, što su ga od svojih oče­ va naslijedili. Poštujte i vi staro, ali g a prilagođavajte novim prilikama i novim potrebama. Vaš zanat, ako budete tako radili, neće nikada izumrijeti. To ujedno znači da se jedan zanat ne može nikada izučiti, on se naučava svaki dan, jednako pod mladost, kao i pod starost. Naši su stari uvijek govorili, ali, nažalost, sa­ mi tako nisu radili: Od bešike (od rođenja) do motike (do groba) traži nauke. Pa i sama nas naša uzvišena vjera Islam upućuje da uvijek i svagdje tragamo za naukom, govoreći nam: Traži nauke pa m akar bilo u Kini. U prvo doba Islama Kina je prestavljala po:an svijet s našeg vjerskog gledišta, ali ipak u nauci nismo smjeli ni od nje zazirati. I vi mladi majstori jeste ljudi od nauke. Nauka nije samo data za one koji idu u školu, nego još više za vas koji svojim rukama dajete nama svim a blago­ dati bez kojih se naš život danas ne bi mogao zami­ sliti. Zato je nauka najviše za vas i vaša. Ostavljajući po posljednji put školu, nauka se nada da nju nećete ostaviti. Ca I редовне главне скупштине I'ајретове Привредне и Кредитне задруге с. <t. f. у Сарајеву 22 априла 1934 годјик£ бдржала се je I редовна скупштина Гајретове задруге, у 11 сати првје подне у прссторијама Главног одбора Гајрета. У отсуству претсједника скупштину je водио потпретсједник задруге Г. Асимбег Дугалић. Претсједник г. Др. Хасаебеговпћ псздравио je брзојавно скушптину жалећи што није могао присуст вовати истој. Са скупштине je упућен брзојав претсједнику г, Др. Хасанбеговићу којим су га задоугари као свога претсједввка поздравили. Послије отворења скупгатине поднио je г. X. Љубунчик овај извјевдтај Управног о^бора Гајретове задруге: И звјештај У правног о дб о р а Г а Јр ст ов е з а д р у гс Оснивањем Гајретове задруге, 25 јануара 1933, рад Гајретов на економском подизању нашег народа скренуо je са индиректног пута на директни, јер се Гајрет није могао задовгљити са самии писањем привредних чланака и предавања, са одржавањем течајева задружних и оа оспособљавањем појединада, т т о je у главном било привредно Гајретово дјеловање. Гајретова задруга je дакле надопуна Гајретовог рада и то на економском подизању и привреднои јачању нашег народа. Ради тога, Гајретова задруга мо ра строго да слиједи Гајретов патриотски дух пожртвовног дЈеловања за добро нашег народа. Taj ће дух строго чувати принципе задружне и доводити до потпуног изражаја задружна начела и тако Гајретовазадруга неће нигда као ни Гајрет постати само себи сврхои него само средством за наше опште добро. Томе у прилог говори и то: што Гајретова задруга није 94 ускрсла у она времена, када се je могла много брже да развије и процвјета, него баш у доба ове привредне депресије, када су велике невоље стегле н а т народ и тако дале побуде за акцију свииа искреним и правим пријатељима народнвм. С друге стране, ове потешкоће с којвма има да се бори Гајретова задруга у овим тешким временима, у којнма je никла, само ће je очеличити и учинити чвршћом u жилавијом, као што су очврсле и све друге задруге, које су ницале у хрђавим временима и које су получивале много боље успјехе, ако су успјеле да да се одрже, од онвх задруга, које су ницале у бољии и повољнијим времешша. Како je за развој и жввот једне задруге много важно: „ко je оснива , то и с те стране Гајретова задруга има врло лијеп взглед на успјех, јер je Гајрет оснивајући ову задругу заложио свој ауторитет, који je стекао својин патриотским радом и то без лутања и без компромитовања. Да je ова тврдња тачна, јасно нам говори досадањи успјех Гајретове задруге, којег нису могла оиести ни хрђава, ни тешка времена, као ни то што се услијед принципа постепености нису користиле све предвиђене гране пословања, него се je ова читава радна година употријебила на чисто прикупљање удјела, који се могу назвати добронамјерним, јер нико није био зајмом присиљен да упише ма и један од принупљених удјела. Отпочело се ca 44 задругара, који су на осни* вачкој скупштини 25 јануара 1933 уписали 390 за_ дружиих удјела. Управни одбор задруге писао je у сврху уписивања удјела свима кадијаиа, имамииа матичарима, учи- �тељима муелиманима, полазиицима Гајрстова задружнор течаја и још негсим пријатељима Гајретовии. Затим се je у Сарајеву ишло no надлештвима и чаршији. Писало се и пропагандних члднака у мјесној штампи као и у листу »Гајрет«. Ишло се и изван Сарајева ilo рззним нашии мјестима и напокон се получно успјех да ce јб концем 1933 год. уписало 732 задругара са 1669 задружних удјела. Број зддругара и уписаних удјела у појединим мјестима je овај: Сарајево Високо Жепче Добој Тузла Лукавац Калесија Бијељина Брчко Бос. Брод Дервента Теслик Градишка Цазин Вихак Бужпм Петровац Б. Кобаш Прозор Травник Јабланица Мостар Коњиц Требиње Џивар Фоча Вишеград Грачаница Маглај Била Плевље Л>убушки Београд Улцињ Горажде Фоча к/Др Кучево 183 задругара 702 удјел „ 23 88 „ 7 11 56 121 , » 20 29 . . „ 8 „ 8 7 9 „ 14 23 29 52 , 9 16 36 tu • л. 80 38 69 и 16 г ч' 3 „ 7 ; , 31 25 n; j 0 6 , . л > Р *^ 13 r • 14 L _ ° 5 13 Ј4 20 | 30 96 ’j 11 19 39 40 vV ^ ^ 50 18 7 8 . 10 12 , 12 12 . 46 11 » 9 12 26 42 в • 3 3 n 20 1 10 1 1 1 . . 5 1 • » 2 2 » 1 1 . п 1 1 п Ћ № I „ „ , • • Према отплати уписаних удјела и живости рада, поменута мјеста ce иогу разврстати овако: 1) Редовито отплаћивали удјеле и повећавали број задругара: Добој, Травник, Дервента, Мостар, Маглај, Сарајево. Повјеренику из Добоја изражавамо овои приликои нарочито признање. 2) Редовито омлаНивали Јписане удјеле: Жепче, Тузла, Лукавац, Калесија, Бијељина, Брчко, Брод, Гра- дшнка, Петровац, Кобаш, Јабланица, Требиње, Џивар, Фоча, Вишеград, ГГлевље, Београд и Улцињ. 3) Отпочели са уплатом na нередовито отплакују: Тесилћ, Кучево, Горажде, Ирозор и Фоча код Дер венте. 4) Осјетљив број удјела престали да отплакују; Bucoico, Бихаћ и Коњиц. 5) Јавили ce са уписнинои na престали: Грачаница. 6) Послала приступнице, na ce не јавили ни са једнои уплатом: Купрес, Грздачац, Шам«ц. Тешањ, Дуго Поље и Какањ Добој. Овако уписаних удјела, за које ce није ни уписнпна утплатила, задруга je добила 314 свега и 15 који су изјавили да не могу отплаћивати. Стање задругара no броју удјела до конца 1933 јест овако: 29 са no 10 удјела 2 , , 15 „ 7 , , 20 „ 1 „ „ 25 „ 1 „ „ 30 „ 1 „ „ 50 „ Управни одбор састојао ce je пз 11 чланова и ако праввла предвиђају 16 чланова. Овзј мањак од 5 лица био je рзди тога, што je оснпвајућа скупштина резервисала 5 мјеста за »Мераамето, за кога ce тада вјеровало да ke ступити с нама у сарадњу. У склопу управног одбора био je взабран радни одбор од 7 чланова, који je редовито функционисао. Управни одбор на својпх 13 сједница, покрај ре довптог отправљања текуких послова, и покрај провођења поиенуте пропаганде, донио je и ГГравплнпке о штедњи в давању зајмова и спровео све прппремне радове тако, да ce сутра иза скупгатине иоже отпо* чети и са штедњом као и са давањем зајмова. Ha овом мјесту сматрамо потребним да истакнемо са захвалиошку услуге г. професора Николе Раоса, који je са много пожртвовања помогао организацију нашег књиговодства направившц нам нарочити нацрт за књиге и картотеку и дајуки наи своје одличне стручне савјете. Сматраио потребним да Вас извпјестиио да ова Задруга није ступила ни у који савез, ради тпга( што су савези скупи, a нарочитих бенефиција, no којима би ce исплатило битн у савезу, задруга не би имала. По тумачењу Државног савјета, нпје потребно, да задруга буде усавежена ако жели бити ослобођена од пореза, na према томе ми иожемо до тог ослобођења доћи и без савеза. Ш то ce тиче правила овај пут нисмо их подвргавали измјенп, не ради тога гато то не би требало, него ради тога што je на реду Задружни закон, преиа коме ke ce морати свакако саобразити правила 95 �Рачун из 31 д е ц е м б р а A K T И B A 1. Г О Т О В И Н А : 5.225.50 у благајни 2.151.68 на рачуну Поштанске штедионице улог код Градске штедионице . 2. 74.545.50 . 3.800 — И Н В Е Н Т А Р : Отпис инвентара 10% 380.— . . . . Рачун губитка Р A С X О Д IP 1. 2. Т Р О Ш К О В И : Освивачки (протоколација, оглас, отварање чековног рачуна) . . . Плата и провизија инкасаната . . Књиге, тисканице, картони . . . . Канцеларијски и ппсаНи материјал . Поштарина . L . . . . . ! , f . Стручне к њ и г е ................................. 10% отпи9 и н в ен тар а...................... Трошкови Поштанске штедионице Разни сптни трогпкови . . . . В И Ш A К: 4 839.50 3 .0 9 5 .4.420.— 235.50 4 2 3 .265.50 3 8 0 .99.82 184.— 9.942.32 8.282.68 С арајево, 31 децем Управпи Дугвлић Асимбег с. р. М. Панџа с. г. М. Хардага с. р. Салих Муфтић с. р. Ha основу чл. 36 Правила задруге сравнили смо горњу Надзорни С.ханић Акиф с. р. 96 С.рајлић Мујага с. р. Соко �равнања 1933 г о д и н е rt A С И В A одбор: Др. Салихагић с. р. Др. Мехиедбашић с. р. Љубунчић Хасан с. р. Хамдија Никшић с. р. билансу са задр. књигама и нашли да су тачни и исправни : одбор: Бекнр с. р. Хасанбеговић Салко с. р. 97 �БИЛАНС: Од уписаних 1669 удјела до конца 1933 отплакено je: Уписнине: 16.679.50, Удјела: 76.730.— Готов новац je улаган у Градску штедионицу уз 6%. na га je концем 1933 године билоуложено у Градску штедпоницу свега Дин. 74-545.50 У пошт. штедионици затекло се концем 1933 године 2.151.68. Готовине у благајни било je концем 1933 године 5.225.50. За набавку намјештаја потрошено je 3.800.—. За отпис инвентара узело се 10%* што износи 380 Дин. Трошкови евеукупни износили су 9.942 32 Динкоји се могу овако разврстати: Оснивајуки трошкови: огласи, протоколација и отварање чеков. рачуна изнашали су Дин. 839.50 Плата и проввзија инкасаната, јединог намјештеника плакеног, који je једини од задруге редовито добивао мјесечну плату износила je кроз читаво вријеме Дин. 3.095.— Књиге, тисканице, картони, штамбиље u др. коштало je 4,420.— За канцеларијски и писакм маторијал потрошено je 235-50 За поштзрину потрошено je 423.— За стручне кшиге утрошеро je 265.50. Трошкови поштанске штедиониде 99.821 Разни ситни трошкови 184 — Ha штедњу су улагала^ 2 члана из Биле. Вјеровник о ком се говори у биланси je Гајрет. Задружним чеком упути се no која свота и за Гајрет друштво и тако je £1 децембра 1933 затекло се 300 Дин. Гајретових. За све трошкове утрошена je тек једна половина уписнине. Према томе се може устврдити: да се je проводила строга штедња и да су учињени само они тро шкови, који су били неопходни. У резервни фонд отишло je 570 Дин. a то су отплате удјела оних задругара који су прекинули отплакивање и дали изјаву да неке даље отплакиватп уписане удјеле, одричуки се на прав уплакене отплате. Такових задругара било je свега 10 са 31 уписаних удјелаT o k o m ове наше прве радне године умрла су нам два задругара и то: Шефкија Карабдик и Јово ГГетровик. Нека им буде трајна успомена међу нама. Удови пок. задругара Јове Петровика исплатила je задруга уплакену своту од 100 Дин. Закључујуки овај нага извјештај молимо Вас, да га no саслушању извјештаја Надзорног одбора, примите и дате разрешницу члановима Удравног одбора: Дру Махмуту Мехмедбашику, Хф- Мухамед еф. Панџи, Мустафи Спахи и Салихаги С-ердаревику, који су коцком no чл. 53 Правила задруге исплати из управног одбора. Управни одбор: Потретсједници: Др. Мехмедбашик с. р., Асимбег Дугалик с. р. Чланови: Хамдија Нмсшић о. р. Мујага‘ Х»рдага u. р. Др. Od­ m a r a l i с р. Хасан Љ убунмћ с. р. Салвх Муфтик с. р. X. Мухамед Панџа 0 . р. Муетафа С п « о о. р. Салих Сердаревик с. р. Затим je прочитан взвјештај надзорног одборч ИзвјештаЈ Надзорног одбора I аЈретоне Привредне и Кредитне з ад р у ге у С а р а Јев у . Славна скупштино: Ha темељу чл. 62 Правила Гајретове задруге част je Надзорном одбору извијестити Главну скупштину да je у неколико наврата прегледао рад задруге и да je на концу 1933 године испитао закључне рачуне и сравнио их са свима главним и споредним књигама те их пронашао у потпуном реду. Стога je част Надзорном одбору замолити Главну скупштину, да прпми и одобри извјештаје Управног и Надзорног одбора као и закључне рачуне и да дад“ не 'раз£ешниИУ Управном и Надзорном одбору за годину 1933. Надзорни одбор: Претсједник: М. Сарајлик с. р. Чланови: Б. Соко с. р., A. Саханик с. р., О. Хасанбеговик с. р., Д. К ајтаз с. р. Поелије тога екупштина je једногласно примила извјештаје Управног и Надзорног одбораСкупштина je једногласно примила и одобрила биланс за 1933 годину дајуки разрешницу Управном и Надзорном одбору за год. 1933. Затим се приступило задњој тачки дневног реда: попуњавању Управног одбора и избору замјеника управног одбора, избору Надзорног одбора и замјеника Надзорног одбора. Послије свршеног избора чланова Управног и Надзорног одбора као и њихових замјеника одбор je саетављен овако: Управни одбор: Др. Авдо Хасанбеговик (претсјеД* ник), Др- Махмут Мехмедбашик, Асимбег Дугалик* Др. Бехаудин Салихагик, Салих еф. Муфтић, Мујага Хардага, Хамдија Никшић, X. Мухамед еф. Панџа, Осман Селесковик, Салимага Џино, Адемовић Ејуб, ЈБубунчик Хасан, Есадбег Алибеговик из Дервенте, Инж. Суљага Салихагик из Бан>е Луке, Џемалага Телалбашик из Тузле, Вехбија Имамовик из Мостара. Надзорни одбор: Акиф Саханик, Муетафа Спахо, Бекир Соко, Салко Хасанбеговић, Мујага Сарајлик. Замјеници Управног одбора: Асимага Арсланагик, Ах* мет Табаковик, Дервишага Дервишевик, Елмас Сарај лик из Добоја, Крзик Ибрахим еф. из Маглаја. Замјеници Надзорног одбора: Пашик Јусуфбег, Инж Салих Цицо, Солаковик СалихНакон исцрпљеног дневног реда претсједавајуки г. Дугалић Асимбег најтоплије се je захвалио скупштинарима на лијепом и бројном присуствовању као и на сложном и корисном раду скупштинском, послије чега je закључио скупгатину. �Merhum Dr. Ejub Mujezinović 9. marta o. g. preselio je Da ahiret poznati Ijekar i Gajretov radnik Dr. Ejub Mujezinović u Banjaluci. Toga dana je bila zakazana Gajretova zabava u Banjalu­ ci, ali usljed ovog događaja zabava je odgođena za nedelju dana. Na dan 16. marta održana je komemoracija rahm. Dr. Mujezinoviću u Gradskoj vijećnici. Prigodnu riječ o rahmetliji održao je pretsjednik Gajreta g. inž. Suljaga Salihagić. G. Salihagić je u svom govoru kazao: Gospodine zamjeniče Gospodina Bana! Gospodine generale! Gospođe i gospodo1 U današnji dan, u 8V* sati na večer ugasio se je iznenada život jednoga od najboljih i od najčestitijih među nama. Umro je Dr. Ejub Mujezinović primarijus i direktor banovinske bolnice u Banjoj Luci, čiji se rad nije ograničavao samo na plemenito zvanje kojem se je sa toliko uspjeha i privrženosti odao, nego je njegovo plemenito nastojanje zasjeklo dobrim dijelom i u naš kulturni i javni život. U sudbonosnim časovima naše naciunalne historije on je sarađivao kao člah Privremenog Narodnog Pretstavništva na polaganju temelja naše mlade države a kao kulturni radnik bio je člafi^mnogih naših kulturnih društava i pretsjednik »Budućnosti* i^jGajrota1*. ' Glas o njegovoj_ nenadanoj smrti potresao je .fif prvom redu njegovu rodbinu i prijatelje — uzdrmao je čitavu šeher Banja Luku i odjeknuo je daleko širom prostranih granica čitave naše velike otadžbine pa i izvan nje. Dženaza njegova je bila jedna o{gromna i spontana manifestacija [ljubavi i odanosti sviju građana Ba­ nje Luke, bez razlike na vjeru i pleme i uvjeren sam da ne pretjerujem, ako tvrdim, da Banja Luka nikoga do danas na ovakav veličanstven načiu nije ispratila do hladnoga kabura, a pitanje je uopšte da li će koga u doglednoj budućnosti i ispratiti. Naše kulturno društvo „Gajret1*, čiji je on bio dobrotvor i pretsjednik, smatralo je i smatra za svoju svetu dužnost, da uspomenu Dr. Ejuba Mulezinovića digne i sačuva na onu visinu, kojom je on Gajret za­ dužio. Njegova velika saradnja i autoritet vrlo su mno­ go doprinijeli da je Gajret mogao prije 8 godina — 1926 — ponovno da oživi svoj rad. Bez te dragocjene saradnje i bez njegovo velike pomoći, i to kao pretsjednika — teško bi se probio led za napredne, kulturne i nacionalne ideje Gajreta u jednoj prilično konzervativnoj sredini, kao što je ova. Rahmetli Ejub rodio se je u Ljubuškom u jednoj uglednoj trgovačkoj porodici u godini 1882. Osnovnu je školu svršio u svome rodnom mjestu, gimnaziju je počeo u Mostaru a završio u Sarajevu. Maturirao je u godini 1903. sa odličnim uspjehom i upisao se iste godine na medicinski fakultet bečkoga univerziteta, koji je završio u godini 1909. isto s odličnim uspjehom. Tada je promoviran na čast doktora cjelokupne т.еdecine. Prvu svoju ljekarsku praksu proveo je u Zemalj­ skoj bolnici u Sarajevu kod tadanjeg primarijusa Dr. Prajndlspergera, poznatoga šefa kirurškog odjelenja. U godini 1912. dolazi naš Ejub u Banja Luku kao općinski Ijekar, gdje je za kratko vrijeme'postao i upravnikom gradske bolnice, koju je lanjske godine preuzela Banska uprava u svoje ruke. Ali i pod novom upravom, ostao je Dr. Ejub na čelu toga zavoda sve do svoje smrti 9. marta 1934. Njegova smrt, koja je tako teško pogodila cjelo­ kupno građanstvo Banja Luke i sve one mnogobrojne prijatelje i pbšto\aoce izvan ovoga grada, došla je posve neočekivano. Jo š istoga dana, vršio je svoj ljeкагвкГ po^iv i prije podne obavio jednu tešku operačiju. Sve do 8*/* bio je u društvu veseo i raspoložen i niko nije mogao ni slutiti, da kroz V* sata Dr. Ejuba Mujezinovića neće biti više među živima. Ali bolest, srca — damla — koja je pokosila njegova djeda Hadži Akmetagu i oca mu Hadži Mahmutagu te oba dva strica Ibragu i Muhamedagu, po­ godila je i ovoga čestitog i plemenitog njihova sina l i f iunuka našeg Ejuba. Isto onako, kao što i Djegovi pretci nisu se mo­ gli da oproste sa svojom okolinom, — isto je onako i Dr. Ejub, preporučivši svoga jedinca pažnji svoje iz­ bezumljene gospođe napustio ovaj svijet. O Dr. Mujezinoviću kao ljekaru, rekli su velike i krupne riječi pozvaniji i kompetentniji, g. g. Dr. Za* harije Davidović i Dr. Đorđe BukiDac prilikom njego­ vog posljednjeg pohoda. Ja ću samo ovdje naglasiti da je Dr. Ejub Mujezinović svojim velikim ljekarskim ra­ dom i spremom, svojom bogodanom hirurškom rukom, stekao besmrtnih zasluga ne samo za Banja Luku. ne­ go i za čitavu bosansku Krajinu. U Banjoj Luci nema gotovo čovjeka, kojega nije liječio Dr. Ejub i koji nije osjetio sa zahvalnošću njegovu ljekarsku vještinu, znanje i njegovu ljudsku plemenitost. Kod njega se najbolje vidi tačnost riječi velikoga bečkoga profesora medicine Dr. Notnagla, da samo dobar čovjek može biti i dobar Ijekar. A on je bio jedno i drugo u pu­ nom smislu tih riječi. Banjalučka gradska, sada banovinska bolnica stek­ la je sa njegovim radom i pod njegovom upravom veliko ime u čitavom ovome kraju. Ali nije samo narod volio i cijenio svoga dobro­ ga i plemenitog Ejuba. Njega su isto tako cijenili i poštovali njegove kolege-ljekari. Njegov izbor za pretsjednika Ljekarske komore Vrbaske Banovine to najbolje svjedoči. 99 �I ako ljekar od glave do pete, i ako je u svome pozivu Dr. Ejub Mujezinović п»бао jedno veliko polje rada i požnjeo zamjerne uspjehe, ipak se njegova ple­ menita i velika duša nije mogla zaustaviti samo na svome Ijekarskome pozivu. On je osjetio, da njegov narod, a naročito njegov muslimanski elemenat treba saradnje svojih školovanih sinova i na pustim poljana­ ma nacionalnog, političkog i kulturnog života. Zato se i Dr. Ejub Mujezinović nije mogao oteti pozivima vre­ mena i momenta, nego je svoju veliku inteligenciju stavljao u službu naroda i otadžbine vazda onda, kada je vidio i osjetio, da je takav rad potreban. Sudbina je htjela, da sam cjelokupan njegov jav­ ni rad posmatrao ne samo iz blizine, nego li i s njime najviše i direktno sarađivao. Zato najtačnije i poznajem snažne kucaje njegova dobrog srca i toplotu njegove velike duše. Našli smo se u Beču u god. 1906. kada sam ma­ turirao i došao na visoke studije. Tada još nismo bili na istoj liniji. Burno doba pred aneksionu krizu bacilo je svu našu akademsku omladinu u politički vrtlog. Naročito u Beču se je osječao .taj politički rad i djelatnost više nego li u jednome mjestu naše tada uže otadžbine. Nas trijestak akademičara nrSusllmana iz Bosne i H e r ^ . cegovine bili smo politički neobično aktivni. Naše stu­ dentsko omladinsko društvo »Zvijezda« nakon težih sukoba, prešlo je u ruke tada prvi put opozicionih muslimanskih akademičara, sa srpskom i srbofilskom bojom. Na drugoj strani osnovala je grupa nezadovolj­ nih društvo »Svijest". Rahmetli Ejub bio je istina u grupi »Svijestišta više i sam njen pretsjednik. Ali sa njegove strane nije nikada bilo nasrtljivosti ni napadaja na grupu okolo »Zvijezde«, kojoj sam i sam pripadao. On je radio uvijek pomirljivo i uživao simpatije sviju. Dvije godine, posije njegova dolaska u Banju L u ­ ku počeo je veliki svjetski rat. Borba austro-ugarskih vlasti proti Srbije i Srba u Bosni i Hercegovini i bru­ talnost, kojom su te vlasti u najviše slučajeva istupale proti Srbima i svima ostalim nacionalnim elementima našli su odraza i u duši Dr. Ejuba Mujezinovića. koja nije mogla gledati nikakvih nasilja. To su znali i osje­ ćali svi oni progonjeni i potlačeni, koji su iza oslobo­ đenja stavili Dr. Ejuba Mujezinovića u prve narodne redove i kao takvoga spremili ga kao narodnog posla­ nika bosanske Krajine u Privremeno Narodno pretstavništvo u Beograd u februaru 1919 godine. Dr. Ejub, zajedno sa Hadži Mahmut begom Džinićem (po­ slije njegovim zamjenikom g. Husnijom Đumrukčićem, i mojom malenkosti zastupao je u privremenom pretstavništvu muslimane bosanske Krajine sve do konca perioda ovoga prvog u-šeg parlamenta. I ako se nije isticao na govorničkoj tribini, ipak je njegov rad i svaki njegov gest u tome forumu bio cijenjen i za­ pažen. lO O Sjećam se dobro jednog momenta, kada je jedan domaći naš političar napao Muslimane riječima »Dosta smo Vas 500 godina trpjeli, nećemo više". Tada je inače mirni i dobroćudni Dr. Ejub planuo i pun gnjeva i srdž­ be protestovao protiv ovakvog shvatanja. Taj momenat je zapazio i poznati beogradski šaljivi pjesnik Brana, pa je po ovoj stvari napisao i čitavu jednu satiru i aludirajući na ovaj momenat rekao je: »A1 Suljaga K rulja ljaga. ZgOua dođe, tu da zine i poelanik Mujezine Bog bi znao, šta mu smeta, viče kao s minareta." Poslije rada u Privremenom Narodnom Pretstavništu rahmetli Ejub je uvidio, da je njegov ljekarski poziv preči i teško spojiti s pozivom političara i zato se on privolio svome ljekarskom pozivu, kojem se odao в toliko ljubavi sve do posljednjeg daha svoga života. '-Ali rahmetli Dr- Ejub Mujezinović se ipak nije mogao odreći posve javnog rada. On ga je nastavio i dalje, samo ga je ograničio na mjesto svoga stanova­ nja, na Banju Luku i to ponajviše u kulturnom pogledu. On je poklanjao pažnju domaćem kulturnom i privred­ nom društvu »Budućnosti« čiji je bio pretsjednik kroz jedan period. Ali njegov glavni kulturni rad u Banjoj Luci pripada najviše »G ajretu«. Uviđajući i cijeneći tačno velike zasluge i koristi koje ovo društvo pruža muslimanima i Otadžbini Dr. Ejub je u društvu nekolicine nas i to kao pretsjednik agitacionog odbora 1. Januara 1926. izdao jedan naro­ čiti proglas »Banjalučkim građanima« u kom smo po­ zvali građane ovoga velikog i konzervativnog šehera, koji tada nisu uopšte imali ni pododbora »Gajretova« da pristupe ovome društvu. Uspjeh je bio polagan, ali siguran. Osnovan je mjesni odbor »Gajreta« i Dr. Ejub je bio njegov pretsjednik sve do god. 1929. kada je pala kocka na mene. Kroz ovo vrijeme društvo se je postavilo na sigurne temelje i danas broji okolo 250 muških i okolo 100 ženskih članova. Brojevi za Banja Luku skromni, ali ipak sigurna baza za uspješan rad. Pa i poslije svoga pretsjednikovanja, Dr. Ejub Mujezinović nije zaboravljao društvo »G ajret«. Prili­ kom svake skupštine, on je bio među rijetkima onima koji su dolazili i time pokazivali svoju privrženost »Gajretu« i njegovoj ideologiji. Gajretov konvikt, u kojemu je našlo krov nad glavom četrdesetoro naše sirotne djece, koja traže na­ uke, nije zaboravljao Dr. Ejub Mujezinović sve do svo­ je smrti. Svake godine, prilikom Ram azanskoga posta, on je slao svoje darove u hrani toj našoj omladini. Zato je njegova nenadna smrt, koja je prenerazila sve njegove mnogobrojne prijatelje i poštovaoce pogo­ dila iza njegove porodice najteže »Gajret« i njegove earadnike. Velika godišnja »Gajretova« zabava, koja je čud­ nim slučajem sudbine pala na dan smrti ovoga'veli­ kog i čestitog Gajretovog radnika i ideologa, otkazana �je za 8 dana u znak velike žalosti, koju osjeća »Gajret« zajedno sa ostalim građanstvom za ovim velikim svojim prijateljem. Gajretov mjesni odbor bio je među prvima u kući žalosti, a Gajretovi pitome*, svi su korporativno učestvovali u velikoj dženazi svoga zaštitnika i vođe. Mene, kao njegovog dugogodišnjeg prijatelja, dru­ ga i saradnika, te kao sadanjeg pretsjednika mjesnog odbora zapala je jedna od najžalosnijih dužnosti, da sć s pokojnikom oprostim na fljegovom posljednjem putu i da mu danas, kada »Gajret® drži ovu svoju tu­ žnu sjednicu, posvećenu velikoj uspomeni ovog velikog saradnika progovorim nekoliko riječi i da zamolim ovaj veliki i odlični zbor da i ovom prilikom odadu čast ovo­ me velikom našem građaninu i Gajretovom saradniku ustajanjem sa svojih mjesta, čutaujem od 1 minute i Fatihom. Dženaza rahm. Dra Bašagića U ponedeljak 9 aprila o. g, zaklopio je zanavijek svoje oči najveći kulturni neimar među jugoslovenskim muslimanima Dr. Safvetbeg Bašagić, poznat širom Herceg - Bosne i pod imenom Mirza Safvet. Vijest o smrti Safvetbegovoj raznijela se našim seherom munjevitom brzinom kroz sve društvene slojeve. Ta kobna vijest duboko ih je ganula i ožalostila. Gajretovi radnici i članovi bili su tom viješću još više ožalošćeni, što je merhum Safvetbeg bio jedan između one nekolicine prvih muslimana, evropski školovanih, koji su dali ideju za osnivanje Gajreta i tu ideju ostvarili i što je Safvetbeg bio prvi pretsjednik Gajreta, koji je pretsjedničku dužnost vršio uspješno od osnutka Gajreta t. j. od 20. februara 1903 do augusta 1908 godine.. Na vijest o smrti Safvetbegovoj. koja se je saznala u Gajretu oko 4 sata poslije podne, članovi Glavnog odbora Gajreta sastali su se na brzu ruku i o ovom žalobnom slučaju izmijenjali misli. Odmah je zaključeno da se povodom smrti ovog našeg ve­ likana obavijeste pismeno i svi ostali članovi Gl. odbora Gajreta, zamjenici i članovi Glavnog nadzornog odbora Gajreta, te da se pozovu da prisustvuju dženazi, uprave internata zajedno sa pitomcima, ka­ ko od kuće žalosti pred Begovu džamiju, tako i do grobnice. Kada su ovi zaključci bili izvršeni dat je poziv, putem „Jugoslavenskog lista* i „Jugoslavenske pošte* cjelokupnom članstvu i prijateljima Gajreta da prisustvuju dženazi merhumovoj i time mu odaju dužnu i posljednju počast. Potom su zatraženi bliži rođaci merhumovi, da im se saopšti spremnost Gajreta da, iz počasti prema svome prvom pretsjedniku i osnivaču, preuzme sve troškove oko sahrane. U tu svrhu su stupili u prego­ vore ispred Gajreta g. Fehim Musakadić i H. Kukić sa g. Džemilbegom Kapetanovićem i Šemsibegom Salihbegovićem. Oko 8 sati navečer konačno su se sporazumili gg. Šemsibeg Salihbegović i Džemilbeg Kapetanović da prepuste društvu Gajret snošenje troš­ kova oko dženaze prvog pretsjednika Gajreta, o čemu su zajednički obavijestili usmeno sekretara Gajreta g. Kukića. Sutradan, na dan dženaze, oko 9 sati prije podne, g. Muhamed Zlatar, poznati sarajevski privrednik, na­ zvao je telefonom Gaj re tovu kancelariju i saopštio Gajretovu sekretaru Kukiću svoju i nekolicine svojih prijatelja želju, da se rahm. Sefvetbeg sahrani na počasnom mjestu kod Begove džamije, gdje su ranije sahranjeni ugledni narodni prvaci merhum Alibeg Firdus, Mahmutbeg Fadilpašić i dr. G. Zlatar se obratio na nj, je je bio obaviješten da se nalazi u odboru za sahranu, iako nažalost takav odbor nije ni postojao. G. Kukić mu je obećao da će Gairet sve učiniti što je moguće, da bi se ta želja ostvarila i da bi merhum bio sahranjen na ovom počasnom mjestu. Zatim se _g. Kukić, pošto nije bilo vremena za predavanje pis­ menih prestavki, telefonski obratio molbom Upravniku policije, da ovaj dozvoli sahranu na ovom mjestu, čemu je Uprava policije svesrdno i bez sustezanja izašla u susret. U međuvremenu došao je u Gajretovu kancelariju i g. Šem sibeg Salihbegović, kome je saopšteno da su poduzeti karaci za sahranu merhuma kod Begove džamije, pa je umoljen g. Salihbegović da odmah ode kod mutevelije Gazi Husrevbegova vakufa, da mu saopšti dozvolu Uprave policije, a istodobno da zamoli i njegovu privolu kao upravitelja Gazi Husrevbegova vakufa. 0 ovome je telefonski obaviješten g. Zlatar, kome je naš sekretar rekao da je potrebno odmah ishoditi usmeno dozvolu i Direkcije vakufa. G. Zlatar je to odmas učinio i telefonski saopštio na’ em sekretaru da ni Direkcija vakufa u tome neće praviti nikakvu smetnju. Kada se je je povratio g. Šem sibeg Salihbegović i saopštio našem sekretaru da je i mutevelija sporazuman, tada mu ie naš sekretar rekao da je Uprava policije naknadno upozorila se­ kretarijat Gajreta, da je potrebna za ovu sahranu dozvola i Gradskog fizikata. G. Salihbegović je po spo­ razumu sa našim sekretarom odmah otišao da traži gradska fizika g. Dra Mustafu Denišlića. Međutim se približilo i vrijeme dženaze, pa kada se bio narod već iskupio oko kuće merhumove i po sporednim ulicama, došao je • g. Dr. Denišlić, koji je rekao našem sekretaru i g. Salihbegoviću da neće ni fizikat praviti nikakvih smetnja za sahranu s tim da se nakknadno podnese molba po kojoj će se ispostaviti pismeno riješenje Gradskog fizikata. G. Salihbegović je na to preuzeo na sebe podnošenje molbe. Po tom je naš 101 �sekretar upozorio g. Salihbegovića, neposredno pred polazak dženaze, da se pred džamijom objavi učesnicima da će sahrana biti mjesto u pođue na Grlića brdu (Bakije) - poslije ikindije, jer će se merhum sahraniti kod Begove džamije. Na to je g. Sahhbegović ušao u kuću merhumovu, gdje se nalazio vaši - nazor g. Mehmed ef. Memišević, kome je saopštio da će se merhum sahraniti kod Begove džamije, pa da usljed toga treba odmah tražiti majstore koji će tamo iskopati i sazidati kabur. G. Memišević je na to izašao iz kuće merhumave, jednu minutu pred polazak dženaze, i otišao da traži preduzimaća koji će izvršiti ovaj posao, dok je radnicima, koji su već kopali raku na Grlića brdu, odmah poručeno da napuste daljnje kopanje rake na tom mjestu. Zatim su izneseni posmrtni ostaci rahmetlije iz njegove kuće. Mnogobrojne hiljade naroda, koje su se već ranije iskupile u Hrgića ulici, gdje je kuća merhumova, zatim u Čemerlinoj, Logavinoj i Glođinoj ulici, stavljene su u pokret, pa se brzo formirala ogromna žalobna povorka od Hrgića ulice kroz Čemerlinu, Logavinu i Prestolonasljednika Petra ulicu, Ispred Ima>Х, reta do pred Begovu džamiju. Ovako veličanstvena dže. naza u Sarajevu se ne pam tili jedina joj je ravna dženaza rahm. Alibega Firdusa u 1910 godini. Kad je roerhum spušten na sofama Begove džamije, proučena je fatiha za njegovu dušu. Po . tom je uzeo riječ g. Edhem ef. Mulabđić, koji je govorio o zaslugama i djelima merhumovim, kao njegov dugogodišnji saradnik i lični prija­ telj, a zatim je saopšteno da će se dženaza obaviti po­ slije ikindije-namaza kod džamije, gdje će se merhum sahraniti. Već prije ikindije prostrani harem Begove džamije i sve okolne ulice bile su krcate narodom, koji je do­ šao da merhumu oda posljednu počast. Poslije ikindije klanjana je dženaza, a zatim su posmrtni ostaci merhumovi donešeni i postavljeni pred otvorenu raku. U tom momentu je uzeo riječ g. Hamiđ Kukić, da se ispred društva Gajreta oprosti sa merhumom. U počet­ ku svoga govora citira ove stihove merhumove: Ustaj omladino mila Uzdanice roda svog, Diži na visoko krila Štitićete Svevid Bog. * Gajret se budi, mladost se kreće Da traži pravo, da brani čast. — Zatim nastavlja: Ovo su, braćo, riječi iz Gajretove himne, koju je napisao obljubljeni uaš pjesnih Mirza Safvet, čija je pjesnička muza jučer, nažalost, za navijek žarnu* knula. Ovo su riječi najpopularnijeg i u masama na­ rodnim, posljednjih decenija, najobljubljenijeg književ­ nika muslimana, čije je svijetlo ime prodrlo ne samo u varošice i gradove, nego i u najzabitnije seoske ko­ 102 libe. Ovo su riječi najvećeg kulturnog neimara među bos. herc. muslimanima u posljednjem stoleću. Ovo su riječi osnivača Gajreta, s čijom pojavom nastaje nova era u kulturnom životu muslimana naše krvi i jezika. Braćo, Djelo Dra Safvelbega Bašagića u svima pravcima narodnog života ogromno je. Njegovo djelo i po obimu i po sadržaju nadmašuje snagu svakog nas ovdje pojedinca. Njegovo djelo išlo je, kao rijetko kod koga među nama, u svima pravcima: kulturno vjerskom, knjiž^vnoistorijskom i socija'no-ekonomskom. To njegovo djelo bilo je saobraženo potrebama narodnim i ono se je urezalo duboko u duše i srca narodna. Govoriti o Dru S. Bašagiću znači iznijeti istoriju muslimana B. H. posljednja četiri decenija, je r je nje­ gov duh, jer je njegov genije prodro i prodrmao cje­ lokupan život bos. herc. muslimana. Meihum Safvetbeg je svojim velikim duhom, ogromnom ljubavlju prema rodnoj grudi i svome na­ rodu. oko tri decenija nadahnjivao svu našu omladinu i sve riHrodne slojeve. On je stvarao i sa uspjehom vodio sve naše pokrete, sve zamahe na kulturno-prosvjetnom, socijalnom i vjerskom polju, kao još ni je ­ dan među nama, pa g a je narod uvijek razumijevao, poštovao i cijenio. Kao čovjek bijaše rijedak prim jer među nama, koji nas je naučavao pravom i istinskom Islamu. U teškim danima letargije muslimanskog elementa, kadasu muslimani za vrijem e tuđina bili izgubili svaku orijentaciju, u njegovoj plemenitoj duši niče jedna spasouosua ideja: a ta je ideja, da se mora živjeti, jer da i Islam bezuslovno traži život i rad. Merhum Safvetbeg je prodro u suštinu onih uz­ višenih Božijih riječi: „V ela tense nasibeke mined-dunja, ve ahsin kema ahsenallahu ilejke“ — i žrtvujući se za svoj narod potpuno u duhu ovih uzvišeniš Božijih riječi, on započinje i vodi jednu spasonosnu ide­ ju, on osniva među m uslim anim a društvo Gajret, koje će kao luča među m uslim anim a svjetliti i osvjetlja­ vati njihove puteve u bliskoj i daljnjoj im budućnosti. Jer, poučen Božijim riječima: „Ne zaboravi tvo­ je uloge na ovome svijetu i čini ljudim a dobro, kao što on Tebi Čini* — nastojaše naš mili iahm etlija da dadne muslimanima ono što im je potrebno za život^ a to je da ih preko Gajreta, kojeg on osnova, osvijesti i kulturno pridigne, jer je bio svjestan da sam o za ži­ vot osposobljen narod može napredovati i može shva­ titi svoju životnu ulogu. A sada se zapitajmo, braćo: da nije bilo našeg velikog merhuma i da nije on otvorio nove puteve i vidike nama muslimanima, gdje bi mi danas bili i što bi od nas bilo? — Da naš, dragi Safvetbeže, nijesi Ti među na­ ma ništa drugo ostavio i učinio, već bi sAmo ovo djelo �Tvoje — osnivanje Gajreta bilo dovoljno, da f e za sva vremena slavimo i da Ti svoju harnost vječito izražava­ mo. Ova današnja ogromna masa muslimana i ostale braće, koji dođoše da Ti odaju posljednju počast, dra­ gi Safvetbeže, oni nesamo da to čine u svoje ime, oni to čino u ime sve brače bos. herc. muslimana. Na da­ našnji dan zahvalni narod vidno je pokazao svu svoju duboku zahvalnost Tebi, dragi dobrotvore naroda na­ šega, i u nepreglednoj povorci prisustvovao Tvome zadnjem ispraćaju, da jasno i vidno pokaže da umije cijeniti i poštovati svoje velike i zaslužne ljude. A Tebi kao prvom radniku i osnivaču Gajretovu, koji si hiljade muslimana usrećio, Gajret, uime onih brojnih hiljada svojih nekadanjih i današnjih štićenika, izriče Ti najtopliju hvalu, moleći Svemogućeg da Ti podari za Tvoj nesebični, čovječanski i islamski rad ljepote firdevsi ala dženeta, a Gajret će i u buduće stalno zadržati sjećanje na tv o j ogromni rad i tv o je, velike uspjehe. I Svemogući nam reče: U časovima teške nevo­ lje, u časovima kad nas spopadnu brige i jadi, da s obratimo za utjehu njemu i On će nas, draga brać utješiti, iako je ovaj gubitak prevelik. Ali zato, ganu. srca nastojmo da se utješimo zavjetom: Da ćemo svi u našemu radu slijediti našeg velikog merhuma. Predajući Te majci zemlji na vječni počinak, is­ pred Gajreta, mnogobrojnih njegovih štićenika, sara* dnika i članova, kličem Ti: neka Ti je slava i hvala, Dragi Safvetbeže, i neka Ti je rahmet plemenitoj duši! Završetak govora g. Kukića popraćen je iz hilja de grla sa Allah rahmet-ejle! Potom su merhuma spustili u mezar njegovi naj­ bliži rođaci, pa se pristupilo sahrani, uz dovu g. Hafiz ef. Sabrihafizovića. Nakon dove proučena je „Fatiha“ za dušu rahmetlije, pa su se potom prisutni razišli sa dubokim pietetom prema rahmetliji. етов гласник Велика Гајретова Забава у Власеннцн Четврти дан Курбан бајрама одржана je велика Гајретова забава у Власеници, за коју се може сигурно устврдити да je једна од најуспјелвх забава од Ослобођења до данас у овом мјесту. Под водством предсједнива Гајрета и шефа Пореске управе г. Шаћирагвка Назима. за ову забаву вођене су првпреме мјесец и no дана, na je позорвшни комад „Зулумћар" од Светозара Ћ.оровића одигран no Гајретовим члановвма на највеће задовољство присутне публике. Дан прије забаве просторије Соколане тако су лвјепо и укусно декорисане, сви зидови застрти ћилимовнма, да су се многи присутви гости најласкавије Декорацију сале и бригу око исте водио je вредни и агилии одборнвк госп. Сејфо Таљић, који није жалио труда да сала буде што љепша и пријатнија. Ha самој забави била je богата томбола која се такођер не памти да je када такова била у Власеници, нити има изгледа да ће je бити. Ha томболи су били најукуснији ручни радови, поклоњени од муслнманских девојака и ханума, те госпођа и госпођица других вера. Осии тога на томболи je био већи број овнова, које су даровали сељани среза власеничког, затим врећа брашна, тука и остали скупи и лијепи предмети. Ha дан забаве око пола седам сати на вечер почела се пунити Соколана, да je за кратко време била дунком пуна, најугледнијих грађана среза власеничког бев разлпке на вјеру. Око пола девет сати на вечер отпочело je извођен>е програма, и то прво: предсједник Шаћирагпћ поздравио je госте и у лијепом говору оцртавао потребе и сврху Г а)РетаЗатим су се реДале деклаиације, те je коначно извеДен позоришни комад, којега су одиграли дилезадовољство. танти заиста на Послије коиада настала je игранка и распродаја томболе, све до у зору када су се гости, весели и задовољни, враћали својим кућама. Бруто првход забаве износи Дин. 7.720'75 Тоиболу су даровале следеће госпође, госпођице и господа: Бисера Шаћирагић врло укусно везеног махараџу и везени јастук, Тима Хасанефендић везен јастук Мухиба Хађибегановић један везени и врло укусни столњак, Цемила Бушатлић везен јастук, Мунира Сарачевик везен јастук, Васвија Сарачевик везен јастук, Нефа Шахбеговик навлаку за јаскук, Тима Куртагик јастучницу, Лутвија Балвановик везен јастук, Фата Твхвк везен јастук, Арвфа Тихвк везен јастук, Алмаса Цеко рубац, Хаснвја Механовик јастучнвцу, Навф;а Тихик свилени милије, Алмаса Куртагик пешкир, Фата Куртагик пешквр, Хиба Бабик пешквр, Бјелка Незировик рубац, Алберт Алтарац свитер. Ханвфа Лагумџвк засторе за два прозора, Сафета Тихик јастук везен, Разија Чемеллвк 4 метра свиленвка. Махмуткехајвк везен јастук, Зилха Хаџиомероввк столни рубац, Софија Сунарик вевен јастук, Ђулик - Куртагик Твма иахрама, Јосвп Шенвалд naпуче, Дика Куртагвк јастучвк, Бехија Арнаут махраму 103 �рубац. Разн1а Буљугвћ синленп мплпје, Шевка 8е^Чићић јастучић, Сејда Куртигић милије, Берковац Р °^ејра свилсн учкур, КукиН Фата махрама. Двка Пахбеговић рубац, Флтд Беговић јгстук, Хајрија (Baki,• Селвиовик ј*стук, Шефика БеговиК кошуљвца чнја, госпођа Р. Беговић форанге, Јованка Мичвћ u ^јево шећерно jaje, Во,'ка Мвчић дпван везенп јастук, ^*Мујесера Хасанбеговик чевра, гђч Мамвћ тасна бакрена, 17 Омер ХасанбеговвН двоје женске чарзпв, Лезо Алтарац т*бла за кафу и четири шоље, Тпхвћ Хамдија папуче, Даво Барарон кутија сапуна, Јово Мвћик два филџчна, Санто Алтарац два метра свплепвка, Хасо Кртнчик оглед мо, Есадага Куртагик цнпелице, Салих М. Твхик папуче, Манојло Сунарпк скупоценн серввз за кафу, Госп< ђа A- Беговвк две форанге за прозор. Muko Микик стаклену г^рнитуру за слатко, Јово Б. Микик шербетњак. Д*ннло Јоквк свилени ш ‘Л н чвбук, Др. Богдан Чнбак лвтар хвмберч, госпођа Папац кухпњску гарнптуру, Реџеп Таљпк пешкир, госпођа шер. судије X. Омероввка свилена таблета, Неканпк овна, Омер Бербвк тукца, Мухамед Хаџвк овна, Пдраз Берковац овна, Асим Сарајлпк овна, Сул>о Пињлк овна, Мујо Авдагик израђен кухвњски штокерл. Гвфеу дароваше : Незвровпк Зејнил тор^а, ЈЈуртагвћ Алмаса бурек, Куртагвк Ф ата хурмашицу, Куртагвк - ЂуллкДЗалпхагинца колаче, Мустафвк Хјусо торта, Курјак Осман хљеб, X. Омероввк К адаја ^хурмаџвцв, Рот Малика торта, Беговвк Реуф бурск, Т вхвк Хпмзибег бурек, Хасанбеговвк Омер бурек, Јоквк Данило хурмашице, Јов Ђ. Мачвк торта, Узепрагина Куртагвк бурек, Војвн Сунарвк торта, Биеера Шакирагик баклчва, Сејфо Тал>ик торта, Зухдија ‘Хас*нефендпћ бурек, Хамдпја Твхвк торта, Реџеп Т^љик торта, Азвз X Бегановвк торта, Зулфага Бутатлик хурмашиие, Јованка Мпчвк торта, Халилага Лагумџија бчклава Суљо Хаџик торта. Поред тога je било и добровољнпх прплога у готовом новцу на касп. Преседнику лвчно положвли су првлоге следећа гоепода: ГГрото Милан Петковик народни посланик 50 Дин, Вмјви Сунарвк градоначелрик 50 Дин, Хаџик Лутво 50 Дин, Томаш Ђуко 30 Дин, Бахтовик Смајо 20 Дин, Јовановвк Л>убвшко 20 Дин, Г&ковић Л>убо 50 Двн, Војин Дрл>вћ 20 Днн. Ha касп са улазницама: Тапчар Јосип 200 Дин, Кадвк Шевкија 80 Дин, Мориц Рот 40 Дин, Лезо Алтарац 10 Дин, Алберт Алтарац 20 Дин, Санто алтарчц 10 Дин, Манојло Сунарик 30 Днн, Едхем Хаџвк 20 Дин, Данко Јоквк 30 Дин, Душан Бобар 10 Дин, Оеманага Хађик 50 Дин, Шенвалд Јосип 20 Дин, Рабик Драгутин 20 Дин, Др. Корлик Нилро 30 Дии, Лучик Јово 10 Двн, Јанкијеввк Богдан 30 Динара. Сввма дароватељвма у готову новцу и у предметииа мјесни одбор у Власеници од срца захпаљује. 104 Нарочвто нека je хвала свима двлетантима, a напосе гђици Хвби X . Бегановик, Твми Хасанефендик, Ифети Твхик и Тифи Лагумџвк, Рефда X . Бегановик, које су своје улоге одиграле на највеке задовољство присутне публвке. Одбор. Gajretova zabava u Ključu Drugi dan Kurban-bajrama, 26. marta 1934. go­ dine, održana je Gajretova zabava u Ključu. Ovu za­ bavu priredio je Gajretov pjevački zbor iz Prijedora sa Mjesnim odborom Gajreta u Ključu. Po ogromnoj posjeti i umjetničkoj izvedbi pro­ grama može se mirne dušo redi da je ovo bila jedna od najboljih i najuspjelijih zabava u Ključu u posljed­ njih nekoliko godina. Ovo se je moglo i očekivati, ka­ da se uzme u obzir da je Gajret, zahvaljujući agilnom Mjesnom odboru u Ključu, u ovim krajevima uzeo velikog zamaha i da su njegove vanredne i spasonosne ide'je našle plodno ti > kod širokih narodnih m asa ovo­ ga kraja kao malo gdje. Qya\ interes građana i seljaka za Gajretov rad prilikom ove zabave još je potenciran tom okolnošću što je cio program izvodio nedavno osnovani Gajretov pjevački zbor iz Prijedora, čiji članovi nisu žalili ni truda ni žrtava, nego su iz Prijedora došli u K ljuč da zajednički sa Gajretovim radnicima i prijateljima u Ključu manifestuju svoju odanost Gajretu i njegovim idejama. I zaista, ovo nije bila sam o zabava, ovo je bila manifestgcija Gajretova rada i ogledalo uspjeha Gajretovih radnika. Ove manifestacije počele su u Gornjoj Sanici, gdje je Gajretove pjevače došekala velika masa svijeta sa članom Gajretova odbora iz Ključa g. Ahmedom KulenovLem, poreznikom. Ispred okupljenog svi­ jeta kao i ispred Gajretova cdbora u Ključu g. Kulenović je oduševljeno pozdravio Gajretov zbor, istaknuvši da je presretan što u zboru vidi većinom mlade ljude, koji će sigurno danas sutra nastaviti započeti kulturno prosvjetni rad Gajretov, Ispred zbora i Gajretova odbora iz Prijedora za­ hvalio je na dočeku i pozdravu g. Avdo Karavđić profesor. Poslije оуако srdačnog dočeka krenulo se fijake­ rima i kolima za Ključ. Putem su gosti toplo pozdrav­ ljani i svuda se klicalo Gajretu. U Ključu je takođo bio oduševljen doček. Naročiti odbor pobrinuo se je da pjevače i druge posjetioce sa strane što bolje ugosti, u čemu je potpuno uspio, tako da su svi posjetioci bili ushićeni ovim dočekom i gostoprim stvom , nema­ jući dovoljno riječi da na tom zahvale. Zabava je održana u naročito dekorisanoj dvora­ ni Osnovne škole. Program zabave otpočeo je pred prepunom dvoranom oko 9 časova uveče pozdravnim govorom člana Mjesnog odbora G ajreta u Ključu g* �Hilmije Selimića, geometra, koji je pozdravio prisutne i zahvalio im na ovako sjajnoj posjeti. Zatim je Gajretov zbor pod sigurnim đirigovanjem g. Midhata Šami­ ja , profesora iz Prijedora, otpjevao 4 pjesme: „Garavušu od Dobronića, „Jesen stiže1* sa solo partijom g. Uzeira Trepića od Biničkog, „Pojahali pulinjata** od Vukdragovića i „Trubača* od Marinkovića. Sve su pjesme izvedene odlično, na opšte zadovoljstvo prisut­ nih, tako da su neke morale biti ponavljane. Kao druga tačka programa prikazana je vrlo uspjela slika iz bosanskog života „Na sijelu**, kojom je prilikom g. Ibrahim Gredeljević otpjevao nekoliko sev­ dalinki, a uz saz ga pratio g. Salih Selimbegović. Nekoliko sevdalinki otpjevao je i g. Uzeir Trepič, čiji je prijatni lirski tenor naročito oduševio publiku. S ovim je završen prvi dio programa. Poslije pauze diletanti pjevačkog zbora iz Prije­ dora izveli su pozorišni komad u jednom činu »Emancipovana žena« od M. Alikalfiča i V. Imamoviča. Ovaj komad je specijalno napisan za Gajret i pri­ kazuje kakva je i kakva treba da bude emancipovana žena, koja prođe kroz Gajretov internat. Svi su dile­ tanti bezprijekorno odigrali svoje uloge, a naročito su se istakli g. Vahid čirkinagić *u ulozi bogatog posjed­ nika Esadbega i gđica Nirka Sokočevič u ulozi emancipovane žene, koja je savršeno prikazala hipermodernu ženu, koja hoće »samo da živi i uživa.« Zabava je bila tako posjećena, da dvorana uopšte nije mogla primiti svu^publiku. Gotovo polovica posje­ tilaca čekala je da se svrši program, pa je isti program morao biti ponovljen pred novom publikom. Oba puta dvorana je bila dupke puna. i Kako se iz izloženog vidi, ova zabava je u svakom pogledu uspjela. Gajretovi radnici i prijatelji kao i svi oni kojima na srcu leži dobro i napredek muslimanskog dijela našeg naroda mogu bez straha da pogledaju u bolju budućnost, jer je za to Gajret najbolja garancija. Zabava mjesnog odbora Gajreta u Lokvama (srez Stolac) Mjesni odbor Gajreta u Lokvama održao je dne 25. marta o. g. (prvi dan H. Bajrama) u prostorijama Narodne osnovne škole u Lokvama svoju uobičajenu godišnju zabavu. Zabavu je otvorio pozdravnim govo­ rom sekretar mjesnog odbora g. Salko Šator, koji je u kraćim potezima opisao rad Gajreta od njegova osnutka do danas. Naglasio je, da nijedno slično društvo kao G a jrd nije toliko razvilo svoj rad u narodu kao Gajret. Naročito je naglasio, da je potrebno, da se osnivaju Gajretove organizacije po selima, jer Glavni odbor Gajreta odnosno vodstvo Gajreta poklanja veliku pažnju našem selu, koje treba prosvjećivati iosposob ljavati za život. Zabava je bila dobro posjećena. Sve tačke prog­ rama izvedene su na sveopšte zadovoljstvo prisutnih. Kako moralni tako i materijalni uspjeh je veoma do­ bar ako se uzme u obzir mjesto i priliko, koje vladaju u našim selima. Gajretova godišnja zabava u Doboju 1 ako je odbor Gajreta u Doboju tokom ove go­ dine polučio u svakom pogledu odlične rezultate, nije izostala ni bajramska zabava koja je priređena 18./I. 1934. U prepunoj sali g- Kraljevića davana je Gajre­ tova zabava sa biranim programom i bogatom tombo­ lom. Odigrani su kom adi: „Emancipovana žena* od g. prof. Alikalfića i lmamovića i „Knjiga* od Br. Nuš :ća. U pozdravnom govoru predsjednik g. Sarajlić Elmae pozvao je prisutne da se sjete onoga koji bu­ dno prati rad Gajreta, Njegovog Veličanstva Kralja Aleksandra I., Protektora Gajreta Nj. Vis, Prest. Petra i cijelog uzvišenog Kraljevski g Doma, što je prihva­ ćeno sa trostrukim „živio!* Zatim je istakao u kratkim crtama ract Gajreta od osnutka do danas, specijalno ovdašnjeg mjesnog odbora, gdje je osnovana Gajretova čitaonica, upisan priličan broj udjela u Gajretovu kre­ ditnu zadrugu i ostalo, pa je na kraju zaželio da ne bude u cijeloj našoj miloj otadžbini krova, specijalno muslimanskog, a da se za „Gajret, koji nam toliko daje, ne zna. Zahvalio se i „Privredniku* iz Beograda koji je na preporuku mjesnog odbora primao šegrte na zanat. Potom se prešlo na izvađanje komada, koji su majstorski izvedeni i u kojima su se u svojim ulogama naročito istakle: gđice Šemsa Sarajlić, Klara Elazar i Rebeka Levi. Vrijedno je istaći da je gđica Klara Elazar igrala u obadva komada i u jednom monologu. Pored ovih vrijedno je pohvaliti i djecu : Džemala, Ešrefa, Omera i Enisu Sarajlić, te Refika i Almasu Bešlagić, koja su svoje uloge „Kiriju* kao i deklama­ cije odlično izvela. Naročitu zahvalnost za zabavni dio ima režiser g. Bešlagić Ismet ef. Tombola koju su sakupile g đ e : Elmas ef. Saraj­ lić, Ismet ef. Bešlagić. udova rahmetli Malića Mulalića te gđica Ifeta Bešlagić bila je obilna te im kao i dorovateljima odbor najljepše zahvaljuje. Zabavu je posjetio veliki broj muslimana iz Doboja i okolnih sela te: Maglaja i Zavidovića, a zapažen je i priličan broj braće inovjeraca, te im hvala na odazivu. Pri za­ vršetku zabavnog dijela predsjednik g. Sarajlić Elmas je piedao diletanticana gđci : Sarajlić Šemsi, Elazar Klari i Rebeki Levi divne bukete umjetnog cvijeća u znak zahvalnosti Mjesnog odbora na njihovom trudu* Moralni i materijalni uspjeh zabave bio je odli­ čan. Svima koji su ma šta doprineli uspjehu ove za­ bave i ovom prilikom naša velika hvala. 105 �Наши рахметлиЈе Merhum Husejn Ćehajić 10. o. mj. preminuo je naš dugogodišnji predsjed­ nik Gajreta u Orašju Husejn ćehajić, koji je bio jedan od osnivača poJođbora Gajreta u Orašju. Smrču Hueeinovom Gajret gubi jednog svog agilnog radenika. To se vidi i po tome što je za ove dvije godine, otkako je on bolestan, pododbor Gajreta u Orašju sa radom mnogo nazadovao. Porodici rahmetlijinoj neka Bog podijeli sabri džemil, a rahmetliji firdevsi-ala dženet! R a z n e v ije s t i Gajretova Bajramska ..Sergija” u Derventi I ovoga Kurban-bajrama sakupljani su pred dža­ mijama u Derventi dobrovoljni prilozi za Gajret. S a ­ kupljači su bili gg: Sulejmanbeg Begović student pra­ va, Osman Cakić učitelj, Mahmutaga H. Efendić trgo­ vac, Smail Hakija Uđvarlić zvaničnik katastra, .Alija Huseđinović opšt. bilježnik i Muratbeg Porobič trgovac. Sakupljeno je Din. 231.50 i do zn ačen o g. ( dboru. Prilozi kurbanskih kožica za Gajret u Bihaću Ovaj odbor sakupio *je f t prošlom Kurban bajramu 16 kom. kožica i u gotovu 60'— Din. naime kožica. Kožice su darovali slijedeća gospoda: Omeraga Jusufhodžić, posjednik (bičiju), Softić Esad. še f ereskog suda, Delić Zejnil, sud. zvaničnik, Dizdarić Velage, služitelj općine, Mulić Arif ef. škol. upravitelj, Tatlić Bećir ef., učitelj, Piralić Agan, trgovac, Piralić šerif, brico, Kasumović Emin, gostioničar, Hajrulahović Murat, slastičar, Ćavkić Husein, posjednik, Ibrahimpašić Abdulah, pos.ednik, Žabčević Jusuf, penzioner, Hadžić Smail, trgovac, 7jakić R asem a, učiteljica i Muslić Juso, tigovac. , . Gotov novac naime kožica dali su ova gospoda: po 20'— Din. Redžić Mustafa e f, šerialski sud'ja i Bur/ić Ibraga, trgovac, po 10'— Din- Midžić Ćamil, skcl. upravitelj i Hadžiabdić Ibrahim, posjednik. Pošto su sve kožice prodane za 355’— Din. bio je ukupni uspjeh ovih darova 415*— Din. Svima prilagačima neka je od strane G ajreta najljepša hvala. Darovatelji kurbana Gajretovim internatima Prilikom ovogodišnjeg Kurban-bajrama pokloniše Gajretovom muškom internatu po 1 kurbana gg.: Dr. Avdo Hasanbegović, Dr. Mahmud Mehmedbašić i Aziz ef. Sarić, a po 10 kg. mesa gg. Mujaga Hardaga i Re• zaković. Gajretovom ženskom internatu pokloniše svoje kurbane g g .: Dr Avdo Hasanbegović, Ibrahim ef. Haznadarević, i prof. Ahmed Grebo sa svojom gospođom. Gajretovom internatu u Banjaluci poklonio je 106 kurbana g. Edhem Bekić upravnik ovog internata. Darovateljima toplo zahvaljujemo. Darovaoci kurbanskih kožica Gajretu u Banjaluci Prošlog Kurban-bajrama sjetiše se Gajreta prilo­ gom u kurb. kožicama slijedeća gg.: Ale ef. Kapidžić i ing. Uzeir Biser po 1 goveđu; po 2 bravlje gg.: Džaferbeg Kulenović i Hasib Hadžić; po 1 bravlju gg.: prof. Kurija Đumrukčić, Husnija Đumrukčić, Ibrahim Karpselimović, Alija Germović, Ibrahim Suljić, Ibrahim Karahasanović, Mustafa Bahtijarević i Edhem Bekić. U gotovom dadoše Dr. Muharem Midžić 30 din. i H. Muharem Pašalić 10 din. Darovateljima topla hvala. Darovane Kurbanske kožice Gajretu iz Dervente Prilikom proš. Kurban Bajrama sakupljali su za Gtfjret kurban, kože gg: Ahmed Sefić šef željezničke stanice, Sulejmanbeg Begović stud. prava i Esadbeg Alibegović veletrgovac. Utržak ovoga u iznosu Din 1130. (hiljada sto trideset din.) — doznačen je gl. od­ boru Gajreta. Imena darovatelja, kojima Gajret kao i sakupljačima blagodari, jesu s i : Begović Sejfulahbeg 1 braća 7 ovnovnih koža, Asin.beg i Esadbeg Alibego­ vić 1 goveđu i 2 ovnovske, H. Agić Hafiz Mehmed ef. \ 2 ovnovske, Čardžić Nedžib ef. 1 ovnovsku, H. Omerag ;ć, H. Hamidaginica 1 ovčiju, Bećirović Husein ef 1 ovčija, Porobić M. Abdulah 1 ovčiju, Đonlagić Hamzabeg 3 ovćije, ćatović Sulejman 2 ovčije, Sefić Ahmed ef. 1 ovčiju, H. Efendić Mahmutaga 1 ovčiju, Karabegović Aeim 1 ovčiju, Karabegović Mujaga 1 ovčiju, Ahmić Ahmed 1 ovčiju, Kulenović Dr. Muhamedbeg 2 ovčije, Uđvarlić H. Halilaginica 1 ovčiju, Halepović Ahmet 1 ovčiju, Elezović Hamdi ef. 1 ovčiju, Huseinćehaić Ahmetovica 1 ovčiju, Halilović Mustafa ef. 1 ovčiju, Đozić H. Salih ef. 1 ovčiju, H. Omeragić H. Fehimaginica 1 ovčiju, Drljević Hamdi ef. 1 ovčiju, Jusufbegović Mehmedalibeg 1 ovčiju, Abdulahefeudić Ab­ dulah 1 ovčiju, Karabegović Ibrahim efendinica 1 ov­ čiju kožu. Сакупљањ е ж ивеж них намнрница за Га]рет у Дервенти И ове године je мјесни одбор у Дервенти повео акцију за сакуиљање хране за Гајрет, те je што у нарави што у готову новцу сакупљено 4000 кг. (четири хиљаде кг.), a чист утржак Динара 2742.50 дозначен je гл. одбору. Храну су сакупљали гг. Есадбег Алибеговић, Хамди еф . Елезовић и А хмед еф . Сефић. Имена даровотељ а с у : Асидгбег и Есадбег Алибеговић 300 кг. кукуруза, и готових Дин 50.— Ф ехим Поровић повјереник Гајрета Велика 100 кг. кукуруза, Браћа Томљеновић Дажница 100 кг. кукуруза, Едхем Исламовић 150 кг. кукуруза, Узеир Мехичић претсједник општине �Бос. Дубочац 100 кг. пшенице, 100 кг. кукуруза и nica Din. 500, na ćemu joj i ovom prilikom najtoplije 20 кг. граха, Аган Синановић повјереник Гајрета zahvaljujemo kao i g. Hodžiću. Бос. Дубочац 200 кг. кукуруза, Мухамед Синановић Na Bajram su sakupili pred džamijom gg. Tano­ посједник Бос. Дубочац 100 кг. кукуруза, Милан vić i Suljkanovič Din. 120 priloga za Gajret. Поповић трг. Подновље 150 кг. кукуруза, Симо РајВелика Гајрехова забава у Бањалуцн чевиК претсједник општине Кужани 50 кг. шпенице Омерага УђварлиК 50 кг. кукуруза, Љ убо Мичета17 marta 1934 god. održali su Mjesni odbori новић градоначелник 100 кг. кукуруза, Жарко Ко- Gajreta u Banjaluci svoju godišnju zabavu u prosto­ стић 50 кг. пшенице, Перо Бошковић ст. 100 кг. rijama vakufskog hotela »Palasa«. пшенице, Александар Гроздаревић 50 кг. бијелог Ova zabava bila je zakazana za 10 marta, ali je брашна, Мехмедалибег Јусуфбеговић 50 к. пшени- odgođena za 17. usljtd nenadne smrti dr. Ejuba Muце, u 50 кг. кукуруза, Јулиус Ормош 20 кг. бије- jezinovića, bivšeg pretsjednika Gajreta i njegova istin­ лог брашна, Мухарем Мујагић Которско 100 кг. ку- skog i odanog prijatelja, u znak iskrene i duboke tuge куруза, Смаил Хакија УђварлиН 100 кг. кукуруза, i žalosti za ovim zaista rijetkim čovjekom vanrednih Абдага X, Дервишагић 50 кг. кукуруза, Абдулах sposobnosti, koga je iskreno kao nikoga dotle ožalilo М. Поробић 50 кг. пшенице, Хамди еф- ДрљевиК cjelokupno građanstvo grada Banja Luke. 50 кг. кукуруза, Алија Поробић Велика 100 кг. куSvojim osjećajima i dubokoj pošti prema dragom куруза, Земаљска банка за Босну и Херцеговину rahmetlijijGajret je u Banjoj Luci dao i na drugi na­ Испостава Дервента Дин. 100. Браћа Шешлија Јо- čin vidnog izražaja. ховац Дин. 100. Др. Мухамедбег Куленовић Двн. Neka je rahmet i s ovog mjesta njegovoj pleme­ 100. Хусеан еф. Бећировић Дин. 50, Др. Бранко nitoj dušici trajna svijetla uspomena među Dama. Јузбаш ић Дин. 50. Буки Песах Дин. 50. Станко Zaslužena pažnja i obziri prema uistinu općoj Банчевић Д н. 50. no Дин. ?0 Браћа Мићић, Суљо žalosti za dr. Mujezinovićem naišla je na najsimpatič­ Хоџић и Јозеф Хајон, no Дрн. 20 Хамзибег Ђонла- niji prijem kod svega građanstva, jer je rahmetli dr. гић, Перо Бурсаћ, Митар Чучуковић, Мориц Каби- Ejub bio opće poštovan i voljen. Zabava je i pored љо, Давид Хајон и A. Сусман, no Дин. 10 Поја Се- odgode i odmaklog vremena u mjesecu brojno posje­ ћкар, Н. Н , Незир Ла^Јићг Ст. Мићић и Заимага ćena i uspjela u svakom pogledu. Капиџић М. Спасојевић Дин. 12.50, Ју да Песах Дин. Gajretove priredbe u Banja Luci uvijek su ubra­ 30. Никола Рајковић Дин. 50.— jane među najuspjelije, ali ovogodišnja zabava brojnom i elitnom posjetom — naročito od strane musliimanskog Свима дароватбљима Гајрет најљепте захваgrađanstva — nadmašila je sve do sada priredbe. љује! Prostrane prostorije hotela Palasa bile su dupkom pune. Nijedno mjesto nije ostalo prazno. Osnivanje odbora Gajrela i Gajretove čitaonice Ovu zabavu uveličali su svojom posjetom Ban u Tur. Lukavcu Vrbaeke banovine g. Svetislav T. Milosavljević s gospo­ 14 januara o. g. sazvao je Gajretov povjerenik u đom, Komandant Vrbaske divizijske oblasti đeneral g. Lukavcu tur. g. Abdulah Berbić učitelj, na konferen­ Petar Nedeljković s gospođom i kćerkom, pomoćnik ciju sve članove i prijatelje društva u cilju izbora bana g. dr. Dušan Petrović, đeneral g. Belimarković s Mjesnog odbora. Prije skupštine g. Muhamed Tauović gospođom, Abdulah ef. Nurkić u zastupstvu muftije( je u kratkim potezima izložio rad Gajreta od njegova g. Jovo Davidović u zastupstvu Nj. Pr. mitropolita osnutka do danas i njegov značaj na kulturnom i e- banjalučkog, podnačelnik opštine g. Risto Tošić s go­ konomekom podizanju muslimana, apelujući na pri­ spođom, đeneral g. Mihejlović s gospođom, gg. načel­ sutne da se upižu za članove društva, kako bi se mo­ nici banske uprave i komandanti pukova s gospođama, gao uspostaviti mjesni odbor. Po upisu preko 50 čla­ direktor Vrbaske finansijske direkcije g. Zvonko Bognova, prešlo se na izbor odbora, u koji su unišla gg. danović, pretsjednik Okružnog suda g. Jovan Starović s pretsjednik Muharem Pašič, potpredsjednik Abdulah gospođom, direktor Šumske direkcije g- Ilija SljepčeBerbič, sekretar Nazif Suljkanovič abs. Trg. akad, vić, direktor Trgovačke akademije g. Franjo Pavlović, blagajnik Tanović Muhamed, članovi: Hodžić Himzo, upravnik policije g. Obradović, zatim pretstavnici mjes Matija Mandić i Nuhić Ešref. Nadzorni odbor: Čamil nih društava i mnogi drugi odličnici. Hasanović, Mehmed Nuhić i Muhamed ef. Imamović. Zabava je otvorena deklamacijom »Pozdrav GajZamjenici: Iljaz Mujčinović, Murat Karamehmedović, reta svome Protektoru«, koju je izdeklamovao mali Ahmo Begić, Nazif Redžić i Ragib Osmić. Bekir sinčić g. Suljage Salihagića, đak II razr. osn. Zatim se pristupilo pitanju otvaranja Gajretove škole. U daljem izvođenju programa sudjelovali su ju ­ čitaonice, u čemu se je i uspjelo, jer je prostorije dao besplatno g. Himzo Hodžić, pretsjed. opštine. Kao goslavensko pjevačko društvo »Sloga« sa zborovođom prilog za nabavku namještaja dala je jug. Solvay tvor­ g. prof. Brozovićem, zatim u kvartetu gg. Braća Ka- 107 �rabegović sa g. Hadžibegovidem F , g. prof. Midhad pjevač pobrao mnogo aplauza i ostao Gračanici u vrlo Šamid, e. Zahid Naliđ slušač muzičke akademije u lijepoj uspomeni. Diletanti su na veliko zadovoljstvo Zagrebu, gg. članovi Narodnog pozorišta, g. Jiranek izveli »Kiriju« šalu u 1 činu od Br. Nušića i »Svak kapelnik vojne muzike, g. Muhamed ćejvan i pitomci na posao« poučan komad u 1 činu od E. Mulabdida. Diletante je uvježbao g. Šefik Bešlagid učitelj. ovdašnjeg Gajretova konvikta. Na zabavi je bila bogata tombola koja se sasto­ Sve tačke programa izvedene su na potpuno za­ dovoljstvo brojne publike, koja je svome raspoloženju jala iz ženskih ručnih radova koje darovaše naše hanume i hanumice, te vrijednih predmeta koje darovaše i dopadanju dala vidnog znaka odobravanjem i burnim slijedeće trgovačke kuće: Leon A. Finci Sarajevo; Vla­ aplauzom. G. prof. Šamid pokazao se i ovom prilikom kao da Teokarevid Paraćin; Kolinska Ljubljana; Laboratorij pravi virtuoz na violini, pa ga je zahvalna publika na­ „Alga“ Sušak; Špringer i Petru Osijek; Hinka Franka gradila burnim aplauzom. Gospodin Nalid je imao sinovi.IZagreb; Mahmut A. Dikdžijan Skoplje; Kuzmisvoj prvi nastup u Banjoj Luci. te je ovdje postigao čev Beograd; BAda“ Osijek; Jozef Kune Ljubljana; potpuni uspjeh. I on i publika bili su potpuno zado­ Franja Bost Bačka Palanka; nGlobus“ Zagreb; Fočo i voljni. Gg. brada Karabegovid s g. Hadžibegovidem i drugovi Sarajevo; BMira“ Zagreb, te „Bata“ Vukovar ovaj put kao i uvijek i dočekani su i ispradeni najbur­ (100.— D) i Saifm an Beograd (50'— D). Neka je svim a darovaocima topla hvala. nijim aplauzom. G. g. članovi Nar. pozorišta unijeli su sa svojim šaljivim komadom puno vedrine i raspo loženja. Поздрави претсједннку Гајрета Vrhunac raspoloženja obuzeo je sve, kada je g. Претсједник Гајрета госп- Др. Авдо ХасанбеĆsjvan otpjevao svoje sevdalinke. Morao je ponoviti. Pod režiserstvom g. ćejvana izveli su pitomci G ajre­ говић, примио je следеће повдравне брзојаве: tova konvikta alegorički prikaz Brankova kola. Od ra­ Сарајево: Гајретови задругари окупљени на zdraganog veselja i oduševljenja' pri' svakom nastupu pretstavnika naših pojedinih krajeva prolamale џа-ве— првој главној скупштини, вођени жељом за наше опште добро, срдачно поздрављају свога претсједника уз noicprostorije Palasa. лик живио — Потпретсједник Др. Мехмедбашиб.. I sa ovom priredbom možemo biti potpuoo zadovoljni. К о з а р а ц : Гајретовке без разлике вјере у КозарSmatramo za’ svoju osobito ugodnu dužnost da ду са своје скупштине у сврху јачања Гајрета и њеi ovom prilikom iskalem o svoju najtopliju zahvalu svi­ гове идеологије поздрављају Вае. уз поклик живио,— ma poštovanim saradnicima u pripremi za zabavu ne Цретсједница Ешрефа Миџиб, шајница Дервиша Каžaleći ni truda ni slobodnog vremena kao i svoj g. g. пстановиЛ, učesnicima u izvođenju programa, te svim a rodoljub­ nim darovateljima predm eta za tombolu i bife, svima prilagačima dobrovoljnih priloga i svima posjetiocima, jer svojim učešdern pomog še da je Gajretova zabava potpuno uspjela kako s materijalne strane tako i pot­ puno s moralne. Gajretova zabava u Graianici Na treći dan Kurban— bajrama, dne 27 marta o. g. Mjesni, odbor »Gajreta« u Gračanici priredio je za­ bavu, koja je po svojoj izvedbi, odličnoj posjeti i ma­ terijalnom uspjehu bila najuspjelija zabava u nekoliko zadnjih godim u Gračanici. Zabavu je posjetilo dosta gostiju sa strane: iz Tuzle, Doboja i Maglaja. Sve pro­ storije Narodne biblioteke bile su dupke pune i zaba­ va je u veselju i raspoloženju potrajala do jutra. U programu zabave sudjelovalo je ovdašnje Srp. pjevačko društvo otpjevalo lijepo: »Tari - bari« i »II rukovet« od St. Mokrenja. Kao g o st poznati naš sevdalija g. Rešad Bešlagid, stud. prava iz Tuzle otpjevao je: »Plačem ved tri dana« od V. ćesarevića i »U Mostaru šećer Mekteb kažu«. Na harmonici pra­ tio ga je g. Asim Mulaoemanović iz Tuzle. Mladi naš 108 Је с т е ли се у п и с а л и з<а ч л а н а „Г а ј р е т о в е л и г е ':Ј хи л з< зд е" �Gradska Štedionica _______općine grada Sarajeva_________ Teneljna glavnica 40,000,000- Dinara Čekovni račun kod Poštanske Štedionice fili­ jala Sarajevo broj 2172. — Bavi se svim po­ slovima koji zasijecaju u bankovnu struku. Osim toga ima svoju Z A L A G A O N I C U B koja daje zajmove na zlato srebro i ostale dragocjenosti uz najpovoljnije kamate. i? r v \\}.\\\> t\\\\\\ Banka Gajret d. d., Sarajevo Akcijski kapital f- Rezerve Di n . 2,o /// /// ',// /// /" v" '///. //// " /// ,// '/// Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Ovlaštena je za tr­ govanje sa valutama i devizama. Zavod je također i pupilarno osiguran. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i privredne ustanove. Osniva i podupire razne kultur­ ne i humanitarne ustanove. iz r a g ju je s v e u š t a m ­ p a r s k u s tr u k u s p a d a ju če p oslove b r z o jeftino i ukusno Od čiste dobiti daje 6 % KULTUR­ NOM I PROSVJETNOM DRUŠTVU U „GAJRET". /" Sve doznake u domov.ni i inostranstvu obavlja Banka Gajret najbrže i najkulantnie. Uloške ukamaćuje najpovoljnije i ispla­ ćuje iste u svako doba. U s v a č i j e m je in teresu d a s v e potreb n e t i s k a ­ n ice n a b a v i kod I s l a m ­ s k e d io n ičk e š t a m p a r i ­ je u S a r a je v u . /" /// /'V Ш '///. У' уЦ ///, �G a j r e lo v a z .s.o .j. u S a r a j e v u Registrovana je 4 februara 1933 godine Broj zadrugara popeo se na 700, a broj upitanih udjela iznosi do danas preko 2000. Cilj Gajretove zadruge je da putem samopomoći sav naš kućni i đpruaći obrt postavi ua zdravu zadružnu bazu i da na taj način izvrši naš privredni preporod. Zato je dužnost svakog svjesnog muslimana da pomogne ovu akciju sa upisom bar jednog udjela u ovoj Gajretovoj zadruzi. Jedan udjel stoji samo 100 Dinara, a može se otplatiti u 10 mjesečnik rata po 10 dinara. Na taj način je omogućeno svakome, pa i onome siromašnijem, da postane zadrugari da pomogne ovu plemenitu akciju koja će u budućnosti naš nezaposleni svijet spasiti od ekonomske bijede i siromaštva. Apelujemo na članove da se nastoje da ne može sve Gajretove radnike, prijatelje i upisuju u Gajretovu zadrugu i da ostane niko izvan zadruge ko god da upiše bar jedan udjel. Gajretova zadruga bavi se i svim vrstama štednje. Kao vrlo zgodnu vrstu štednje ističemo štednju za Stipendije i miraz. Uskoro će se Gajretova zadruga početi baviti i sa ostalim granama poslovanja. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/4e6a7e81ac83ca6da89f93b31941e11b.pdf cfb620a410dadfb4a45b9f9934669381 PDF Text Text ОваЈ 6 р o f У п р о д а Ји стоЈи IO-- Дви. ГЛАСНИК К У ЛТ У Р НО ПР ОС В Е Т НОГ Д Р У Ш Т В Д ГДЈ Р ЕТ Д САДРЖАЈ: Уреднпг Јтво: Соколи, здраво ! Хавпд Диздар: Соколство и муслнмани Ј. Нал;(вестра: 0 сустрету ндеологнја Хасан Љубунчи» Соколство заснива сав свој рад и сва сво]а настојања на вјечној истини, великој правди и општем добру Абдуселам Абдулаховнћ: Соко у муслнманској народној пјесми Радпнло Грђп1.: Соколске чете и препород Соколства * * * II. Локрајински слет у Сара|еву В. II..- Гајрет на прослави откривања споменнка Петру Петровићу Његошу Борбеши Одговор Мјесиог одбора Гајрета у Дервенти r. III. Алагићу За нашу дјецу: Ja сам Соко — Хусо Скоко посто соко — H a­ mu стари соколови НОВЕ КЉ И ГЕ: Едхеи Миралом; „Расна снага југословенскнх муслимана” — Хајрудин Ћ урнћ: Слету, здраво — Х фз. Мухалед Папџа: Кратка наука нсламске вјере” . Г Д Ј Р Е Т О В Г Л А С Н И К : Гајретова главна годишња скупштина — Гајрет кров деценије — Муслинани дервентског среза у Југословенском Соколу — Наше рахиетлијв: Мерхум Хафиз Сулејман еф. Уасичанин — Хатие нашим рахметлијаиа '— Разне вијести; ЕГоздравни брзојави претсједнику Гајрета г. Дру Хасанбеговићу — И з 'уредништва. 1 ЈУНИ САРАЈЕВО 1934 Издаје Г.тапни одбор Гајрета у Сарпјеву Главпп и одговории уредник: ХАМИД КУКИЋ БРОЈ 6 �Ogl ašuj t e u listu ,,GAJRET“ Г ајреТ , лист друш тва Г а јр ета ивлави сваког 1. у мјесецу, a цијена м у je ea н аш у О таџбину 60 динара на годину, a ва све остале вемље преко границе 120 динара. Ђ ац и Г ајр е-; тови питомци добивају л и с т у п о л ац и јен ек о д Г л а вн о г О дбораили код у п р ав а Г ајретови х конвикта. * В ласник друш тво „Г ајр е т“ — Одговорни уредник: Хамид К уки ћ. — З а ничку ш тампарију одговара директор Абдурахман Мешић. И сламску дио- �Соколи, здраво! Ми муслимани Ј у го с л а в в је , чија су паОвог мјесеца сјатиће се у Сарајево Соколи ив свих крајева наш е отаџбине, као и ив три отск а и братска осјећањ а недјељ ива са братских, словенских 8вмаља, Б угарске и Че- нашом браћом осталих вјера, чи ја je садахословачке. Д ани које ће дож ивјети Сарајево ш њ ост и б удућн ост за навијек везан а подједнако чврстим нитиостаће у његовим нема, придруж ујем о се оввбрисивим а н а л и м а , сјећањ им а о пш тег вам као дани снаж ног родовар о дво г одуш евљ ењ а, љ убивог у влета и братпоносви в а извојеване ско солидарности. тековиве н ар о д ве слоЗначај Видовдавбоде и вапоре првих ског соколског слета sa наш их синова који свој гр ад Сарајево, као и ea варод воде у бољу бубивш у покрајину Бодућност. сну и Х ерцеговину, од С вјесви да je созн ачаја je тим виш е колска идеја прож ета ш то поменути крајевп дубоким братским осјепретстављ ају наш а обаћањ им а и патриотским два племена, равдвје* љена у три вјере, и ш то жаром, у редовима браће, ко ја je исповиједају, тнм самим Сарајево и ови крајеви треба да ми налабимо у њ има и в а ш а одређена мјеста, постану ж иж а братске слоге и љубави. срећви д а и ми срихватамо чврсто за темЈу н ски дани Вире њ ихове заставе и да довданског сл ета, своваједвички, вадојеви ијом величанственош ћу стом идејом, кревемо у и ижљевима патриотборбу sa заједничку нам ског одушевљ ењ а и свабољу бу ду ћ во ст. ге, показаће цијелом свијету колика je моћ Д р у ш тво Г а ј р е т , братске слоге и словенкоje међу југословенске увајамне љубавп. ским м услим авим авоси Они ће да растјерају од свог постанка застасве сумње ваведених, П р о т е к т о р Г а јр е т а и С т а р је ш и н а С о к о л а К р а љ . Ју г о с л а в и је в у н ац и о в ал ве идеје и Њ . K p . В м с о ч а н с тв о П р е с т о л о и а с љ е д н и к П Е Т А Р скептика и непријатев ародног прогреса, ове ља наш их који, И 8 својих личних интереса, јувске д аве В идовдавског слета сматра и свон а силу хоће да виде и свијету на велики јом свеч анош ћу, јер идеје Г ајр ето ве то' су и бубањ огласе како у наш ој О таџбини не жи- соколске идеје. T e идеје у д р у ж ев е под ваједве иста браћа, исти јединствени југословенски ничким покровитељ ством ГБеговог Височаннарод. ства П рестолонасљ едвика П етра, симбола ве- 109 �л в к в х дан а који се помаљ ају на ввдвку у ослобођеној в уједињ еној отаџбввв Југославвји, носе нас и валијевају одушевљењем све подједнако, бев обввра на племе и вјеру. Само у уједињ еној и велнкој О таџбвви м огу д а се р ађају вел вка дјела и велики покрети. Само у недјељивости и братском јединству могу да ц в јетају напредак и благостањ е народно. Соко je међу првима који je сповпао ову велику в с т в в у и и с п в с а о је н а своју заставу. У њ еговвм редовима има мјеста sa сваког брата, у његовим ррдоввма нема р азл вк а нп вјерских ни племевскпх ви друш твених. З ат о je њ егова побједа св гу р в а. Д анас, као ш то ћ е нам то вајбољ е пока8ати ови ју н ски дани, Соко je бујица од покр ета чије су димевввје постале непрегледне. Он у тјел овљ ује у себи сн а гу југословенске нације, он симболише њ ен у недјел»ивост, он инаугириш е нове и св в јетл вје дане цијелом Словенском Ј у г у . T a буји ц а од покрета, у борби sa народно јединство и s a народни прогрес, не прева нп пред каквим вапрекама. Ebeна je сн ага огромва и јача в в д а в а у дан. Ју го сл о в ев ски м услим ави који у себи носе ко в ст р у к ти вв е особине и високу свијест 0 својој ваједвици, најприродн ије je д а налаве м јеста у соколским редовима и д а у њ иховвм снаж ним ф алангам а увим ају у ч е ш ћ а на ввгр ад њ и свима вам ваједвичке О таџ бвн е. Јер Соко не познаје уск огрудн ости , в е поанаје u p ­ ecao и нетрпељ ивости. Њ е го в е идеје водиље имају ш ироке видвко, славенски благе, a со- колски оштре. Соко je стао на прелом ваш о всторије и побједовосво вајавио смрт свим ваблудама кој0 je историја, под уплввом ту Јјвва, посијала у ваш е вародне редове. T e ваблуде су племенска и вјерска нетрпел»ввост које су подгрпвале коријен сваге наш ег в ар о д а и стварале од њ ега роба и хввм ећара ту ђ в н у п душмав вн у . Ослобођен те море, Соко je ш ироко раввио своја крила и ввсоко се в в в у о П8над свега оног ш то вије достојно једног слободног великог варода. Нзегов поглед, којн ив ввсвве обухвата све наш е греш ко и слабости, вајбол.е види прави п у т којим треба д а креве ваш варод sa добро Крал»а и О таџбине, ea добро варода и покол>ења која долаве. Он, први пред нама свпма, носи своју бр атску л у ч у која свијетли сввма подједнако, која спасава све подједнако. Д руш тво Г а јр ет , свјесно в вачаја оввх ју в ск и х дава, поевећује ове искрене рвјечи Соколу, прилвком њ егова славл>а Ју вашем ш ехеру. Д руш тво Г ајр ет см атра ове дане важ в вм исторвјским данвм а no ове кр ајеве, дав вм а који ћ е просввјетлити сво оне који с у у тамв потамнпли, cne оне који су у срџби окорјелв, Д руш тво Г а јр ет см атра ове д аве својим дан вм а и вјерује у њ ихово свијетло дјеловањ е које ће посијати благотворве посл>едвце широм наш е слободве и н а ввјеке једввствене Ју госл ав и је. Соколи, здраво! Уредннштво Hamid Dizdar -. Sokol sivo 1 muslimani Istorija sokolskog pokreta kod nas, ili pravije rečeno istorija sokolstva uopšte, bila bi vrlo manjkava 1 nepotpuna kad ne bi bila upotpunjena i pregnućima jedne generacije koja je u našim krajevima stvarala sokolski pokret među muslimanima, Ovo je možda mnogima nepoznato, a možda se do sad preko toga prelazilo iz prostoga razloga što niko o tom zamaš­ nom sokolskom pokretu jugoslavenskih muslimana nije do danas iznio nikakve pismene podatke, doku­ menta od vrijednosti, kojima bi se dokazala i utvr­ dila jedna nepobitna činjenica koja je, ujedno, vrlo karakteristična za jednu čitavu epohu istorije musli­ manskog dijela našega naroda. Mi smo, na brzu ruku, pokupili nešto informa­ cija i podataka u Sarajevu 1 nekim drugim mjestima, među kojima ima i veliki broj lijepih fotografija koje najbolje ilustriraju snagu jedne ideje. Na temelju tih 110 podataka osvrnućemo se u najkraćim potezima na ovaj veliki i snažni pokret sokolstva među muslima­ nima, koga je prekinuo svjetski rat, a koji je, uzgred rečeno, u mnogim mjestima, dao prve temelje posljeratnom jugoslavenskom sokolstvu, koje opet, kako znamo, ovih dana slavi velike dane i uspjehe u Sa­ rajevu i širom cijele naše domovine. Prema tim podatcima, koje smo uspjeli da dosad prikupimo, jasno se i očito vidi, da je širenje sokol­ stva među muslimanima bilo u uskoj vezi sa istovre­ menim nacionalnim buđenjem naroda i stvaranjem revolucionarno nacionalnog omladinskog pokreta kod nas. Junaštva, kreposti, fizičke i moralne vrline, sve se to pripisuje sokolstvu i to je sve od uvijek bilo prirođeno muslimanima i usko vezano za njihov život. Stoga su mnoge čisto muslimanske narodne pjesme, a često i sevdalinke, povezane sa sokolovima, �Ize tb e g S a lih b e g o v U , s ta r je š in a s k o g S o k o la u B lj a lj in l m u s lim a n ­ 1912, Ahm ed T a b a k o v it, s lim a n s k o g v o đ a n a ra š t a ja c a m u ­ S o k o la u S a ra je v u 1 9 1 3 . g o d . ni �bilo to u vezi sa lovom, junaštvom, brzinom ili bis­ trinom pogleda junačkoga. Praški profesor dr. Emanuel Toner, proučavao je još davno naše narodne pjesme i vidio, da se u njima često spominje ime soko, ako kojem junaku hoće da pridaju i pripišu najljepše vrline junaštva i karaktera. Stoga on pred­ loži u godini 1864 da se „Praško gimnastičko druš­ tvo- nazove „Praški Soko", Što bi, zauzimanjem so­ kolskog radnika i borca Fiignera, usvojeno i primljeno. Dakle, kako se vidi, naš soko, soko naših starih junačk'h pjesama, postao je dika, misao vodilja i zavjet češkog sokola, iz koga se, docnije, razvio veliki sveslovenski sokolski pokret. Samo ova činjenica do­ voljna je da nas vezuje sa sokolima i sokolstvom, sokolskom misli i nacionalnom, općeljudskom ide­ ologijom. U vrijeme najvećih podzemnih i potajnih rova­ renja nacionalno svjesne omladine u bivšoj Austro­ ugarskoj monarhiji niču, jedna za drugom, akcije, koje idu za udruživanjem, zbližavanjem, pa iako su-one dolazile, vrlo često, potpuno .lesvjesno, nekim unu­ tarnjim nagonom, sve te akcije približavale su se jednom organskom jedinstvenom panslavenskom pro­ gramu iz koga je Jcjijao glass podjarmljenih naroda i zemalja. Mnoge grupe i organizacije, svaka na svojoj strani, među Srbima i Hrvatima, stvaraju značajne akcije i djela, potsvjesno, ali je vrtainteresantno na­ pomenuti da su te svč 'aktuje bile u svojpj^'Suštini slične, sa mnogim dodirnim težnjama i ciljevima. Mora se dobcp poznavati ondašnje stanje io n dašnje prilike, pa da se pravilno ocijene i shvate sve te akcije. U vrijeme od 1908., poslije aneksije pa ovamo, do 1914, dakle do požara svjetskoga rata, osjeća se u svim provincijama bivše imperijalističke cmožute monarhije neko opasno gibanje koje je u stvari i pripremilo istorijski sarajevski vidovdanski hitac i propast velikog ćesarovog carstva. Veliku stoglavu Hidru oborilo je sokolstvo i njegov intenzi­ van rad na nacionalnom osvještavanju i vaspitavanju omladine u duhu borbe protiv tuđina i u duhu samo­ stalnog nacionalnog afirmisanja. I eto, u to vrijeme, u vrijeme kada je češko so­ kolstvo vodilo veliku i nepomirljivu borbu sa zajed­ ničkim našim neprijateljem, i u našim krajevima dolazi do osnivanja sokolskih društava. Kako rekosmo, ta društva su, većim brojem, bila vjerski podijeljena, a nosila su, srpsko, hrvatsko, a docnije i muslimansko ime. U sve tri vrste sokolskih društava učestvovali su i muslimani. U nekim mjestima su bila i čisto građanska sokolska društva u kojima su bili građani svih vjera. Ti slučajevi su sa Mostarom, Bijeljinom, Sarajevom, Čapljinom i nekim drugim mjestima, u kojima je kasnije, zbog više uzroka, došlo do osni­ vanja muslimanskih sokolskih društava. Još tada su sva ova društva pokazivala intenzivan rad, smisao za 112 zajedničke napore, za saradnju sa drugima i za ko­ lektivnu akciju. Bilo je slučajeva gdje je dolazilo do žučnih svađa i ogorčenih neprijateljstava između srpskih i hrvatskih sokolskih društava. Odnose je ovdje pomućivao neko treći, neprijatelj kome nije bila u interesu sveslaven­ ska propaganda. Muslimani, razdijeljeni i u hrvatska i srpska društva, bivali su obično sredstvo za svađe. Takav je slučaj i sa Mostarom. Da to sve prekine i da muslimanske sokole privede iskrenom nacional­ nom i kulturnom djelovanju, naš poznati pjesnik i docniji sekretar društva „Gajret- , rahmetli Osman Đikić, osnovao je sa drugim omladincima u Mostaru posebno društvo — Muslimanski soko, kako je to bio slučaj i sa drugim nekim gradovima. Rahmetli Osman dao je novom društvu pravilnu nacionalnu ideologiju i to je društvo poslije dalo lijepih rezultata, a џ njegovih redova izišao je lijep broj svjesnih omladinaca, zaslužnih i za stvaranje današnje naše ujedinjene Otadžbine. Veliki broj muslimanskih sokolskih društava još ' luomjm vremenu, svjedoči i uvjerava nas, da je još ondašnja generacija muslimanske omladine prihvatila sistem sokolskog vaspitanja u duhu sveslavenske ideje. Evo o tome i dokumentovanog pisma u kome se prostosrdačno, iskreno i sokolski sporazumijevaju dva muslimanska sokolska društva. Odbor sokola iz Bijeljine piše povodom namjere da se osnuje Savez muslimanskih sokolskih društava Sokolu u Sarajevo: „Bratskom Muslimanskom Sokolu, Sarajevo. Draga Braćo I Odgovarajući na Vaš dopis od 26/8 1912, javljamo da ne možemo sada javiti naših delegata iz raz­ loga što je kod nas 12 septembra novačenje (rekrutacija op. pisca) gdje imadu 4 naša odbornika za koje smo mislili da će doći tamo. Sada Vam možemo javiti da može doći starješina Izetbeg Salihbegović te oni odbornici koji se prije polaska pregledaju. Ko će tamo doći brzojavićemo. Pozdravljamo Vas sa sokolskim — zdravo 1 Vođa, HODŽlC, Tajnik, SKOKIĆ.“ Dok su mnogi u Evropi u ono vrijeme, a i mnogo docnije, prikazivali bosansko-hercegovačke muslimane kao nesvjesnu i zaostalu masu, dotle su izvježbane čete uniformisane sokolske omladine sa jednobojnim košuljama, bajracima i idejom vodiljom marširale tihim bosansko-hercegovačkim kasabama i očekivale jedan čas koji je morao doći. Dok su drugi muslimane nazivali „Turcima", mračnjacima i defetistima, dok su ih izvjesni krugovi tretirali kao gomilu osuđenu na sigurnu propast, dok su im mnogi tada i mnogo docnije odricali svaku nacionalnu legitimnost, oni su se spremali da osnuju svoj Savez muslimanskih slovenskih sokolskih društava, oni su učestvovali na sveslavenskom sokolskom sletu u Pragu 1912 godine, oni su, protivno svim dotadanjim vjerovanjima i običajima pravili sletove i javne vježbe sa paradama, �M u slim an sk i So k o u S a r a j e v u 1912. god. Napred oko sokolske z n aćk e: desno Muhamed Begovii; lijevo Must.fa Kezman; p rvi red s lijeve stra n e: rahm. Ešref Mubić. rahm, Hasan Nurkić, Mehmed Danovič, rahm. Sejfo Husejnagić, rahm. Safvet Sah.čić (prelsjednik Sokola), rahm. Kaslm Džanovit, rahm. Juauf Šiljak, rahm. Hamdlja Sllnlć, Muhamed Saračević, Avdo Šahiiiagić, Avdo Kantardžić; drugi red s lijeve strane: Mustafa Fejzibegović, Muatafa Gvozden, Muhamed Sofiić, Haaan Suljagić, Seid Mcmišević, Murai Abdihodžlć, Fadil Kurtagić, Muhamed Bravo, Džemal Selimović, Mustafa Aganovii, Edliem M. BičakJić, rahm, Fehim Mulić, M u s lim a n s k i S o k o u B ij e lj in l 1912. 113 �uniformama i muzikama. To su manifestacije koje ne­ pobitno ilustruju prilike jedne mutne epohe i najbolje dokumentuju slovenska osjećanja muslimanske omla­ dine zaokupljenje događajima te epohe. * Iznijećemo i nekoliko uzgrednih bilježaka i za­ pisa o sokolskim društvima i licima koja su među muslimanima sokolski djelovali i prednjačili. Poslije, kad nam dođu do ruke i ostali podatci, napravićemo tačan pregled rada svih muslimanskih sokolskih dru­ štava prije rata, da tako nadopunimo ovaj članak. Sokolsko društvo Sarajevo sa imenom „Musli­ manski Sokol" osnovano je godine 1911. Njegovi su osnivači bili Mustafa Kezman, Muhamed Bravo, Hakija Mujagić i drugi. Poslije godinu dana rada došlo je u članstvu do nekih sukoba i rascjepa. Tome su krive političke prilike. Od jednog društva stvorena su d v a: ostalo je staro s istim imenom i novo u koje su pristupili disidenti i veliki broj novih članova. Ovo novo društvo dobilo je ime Muslimansko sokolsko društvo Giergjelez. Nakon rascjepa, prvom društvu je došao za pretsjednika (starješinu) Safet Sahacić, a za tehničkog vođu Sejfp Huseinagić, dočim je duša novog udruženja bio rahmetli Avdo Sumbul, naš poznati nacionalni radnik, urednik i sekretar lista „Gajreta“, mučenik u austrijskim aradskim kazamatima gdje je i umro. Austrija ga je internirala odmah u početku rata. Njegove kosti, kako je poznato, prenijelo je društvo „Gajret" iz Arada ovamo i sahranilo u za­ jedničku grobnicu sa njegovim drugom rahmetli Behdžetom Mutevelićem pred Alipašinom džamijom u Sarajevu. Oba ova društva održavala su stalne veze sa ostalim sokolskim društvima, a ovo drugo bilo je nacionalno zrelije i konstruktivnije, i ako je i prvo bilo sasvim pravilno nacionalno orijentisano. Rat je prekinuo sav rad, društva su raspuštena, a bogat in­ ventar sarajevskog sokola bio je pohranjen. Kad se svršio rat, inventar su bivši članovi sokola uzeli za osnivanje Jugoslavenskog muslimanskog športskog kluba. Docnije se ovaj klub pretvorio u Sarajevski nogometni klub. Danas ne postoji. Muslimanski soko u Mostaru osnovan je incijativom članova stare Muslimanske čitaonice koju su vlasti u početku rata zatvorile a sav namještaj pro­ dale javnom dražbom. Potpretsjednik ove čitaonice bio je rahmetli Osman Đfkić, docniji sekretar Gajreta. Muslimani su dotle vježbali u srpskom i hrvatskom sokolu. Muslimanski soko bio je osnovan 1909 go­ dine s ciljem da otrgne muslimanske omladince iz hrvatskog sokola u koji su se bili uvukli izvjesni anacionalni elementi. To mu je, uglavnom, i pošlo za rukom, pa su Hrvati bili ljubomorni radi gubitka ve­ ćeg broja svojih izvršujućih članova. Srbi su naprotiv sa simpatijama gledali razvitak i djelovanje Musli­ manskog sokola, jer je on u stvari bio jedna podzemna ćelija u klupku ondašnjeg antidržavnog djelovanja. 114 Za akciju oko osnivanja sokola najviše su bili za­ grijani rahmetli Muhamed Velić i dvojica još i danas živih — ugledni cipelarski majstor Sulejman S. Krpo i komandir policije Smailaga Šarić. Prvi pretsjednik mostarskog muslimanskog sokola bio je sada već mrtvi Ibrahim ef. Kajtaz. Rogatički sokol zvalo se građansko sokolsko društvo u Rogatici prije rata u kome su bili članovi građani svih vjera, ali je u glavnom bilo muslimansko, jer je 80 postotaka članstva bilo iz redova muslimana. Isto tako postojalo je u Rogatici prije rata Musliman­ sko potporno društvo „Đerzelez". Odmah u 1919 ovo društvo je pretvoreno u Jugoslovenski muslimanski soko. Ovo društvo je dalo temelje današnjem Sokol­ skom društvu u Rogatici. Sokolsko muslimansko društvo u Tuzli nosilo je više vjerski obojen naziv i zvalo se „Islamski soko“ iako je uvijek prema braći drugih vjera bilo potpuno liberalno i bratski raspoloženo. Djelovalo je do 1914. Društvo je osnovano inicijativom prof. Enver ef. Muf tića, koji je, ujedno, bio prvi starješina. Tehnički vo­ đa, danas nazvan načelnik, bio je god. 1910. Hasan Hadžiefendić. U god. 1911. za starješinu je izabran današnji vjeroučitelj Adem efendija Kurbegović. Posljednji starješina društva bio je rahmetli Jusuf efendija Midžić, kadija, a kasnije sudija Vrhov­ nog šerijatskog suda u Sarajevu, gdje je i umro. Društvo je, izgleda, radilo dosta mlitavo, a od vanj­ skih manifestacija treba naročito spomenuti javnu vježbu, koja je održana 1912. godine u Lukavcu. Najagilnija sokolska društva bila su ona u Bijeljini i Trebinju. Poslije njih dolaze još Čapljina, Stolac, Maglaj, Banja Luka, Brčko i Visoko. — Neka od ovih društava imala su više kategorija izvršujućeg članstva, pa i dobar i brojan podmladak, kako se to vidi i na našim slikama. Još godine 1908. osnovan je u Bijeljini M u sli­ manski soko", koji je pred svima našim društvima prednjačio. Imalo je dosta inicijative, rada i samopregora. Društvo se je, zahvaljujući dobrim radnicima u odboru, podiglo do zavidne visine, pa je rezultat nje­ gova rada bio poznat i izvan granica Bosne i Herce­ govine, u kojoj je bijeljinski soko prvi osnovan među muslimanima. Kod osnutka upisalo se odmah 180 članova. Od toga je bilo 50 vježbača, oko 100 poma­ gača i tridesetak dječaka u podmlatku. Za starješinu društva izabran je odmah Izetbeg Salihbegović, a za njegova zamjenika Jusuf H. Grabčanović, za tajnika Omerbeg Salihbegović, a za vođu rahmetli Mehmed Hodžić. Društvo je bilo vrlo aktivno sve do rata, ka­ da je raspušteno od vlasti. Društvo je imalo sve naj­ modernije sprave za vježbanje, posebne sekcije za pjevački hor i tamburašku sekciju tako da je razvilo društvenost u cijelom gradu. Održalo je dva uspjela prednjačka tečaja, koje su pohađali i članovi ondaš­ njeg srpskog i hrvatskog sokola što je za ono vrije- �115 �ше značilo mnogo. Društvo je imalo namjeru da sa­ gradi veliki sokolski dom. U tu svrhu bila je i zgrada projektirana, a zemljište kupljeno. Društvo je imalo i vrlo lijepo izrađene diplome sa slikom projektovanog doma i sokola vježbača u svečanoj odori. Odbor društva bio je u živoj prepisci sa drugim društvima, pa je tako bila nabačena 1 ideja o stvaranju saveza sokola, čije ostvarenje je omeo rat. Na prvom svesla­ venskom sokolskom sletu u Pragu godine 1912. Izvr­ šen je svečani pohod muslimanskih sokola bratskom češkom narodu. Starješina Izetbeg Salihbegović sa Omerbegom Salihbegovićem, Mehmedom Hodžićem, načelnikom sokola iz Čapljine Hamidom Fazlagićem i drugima stupiše pod bajrak sokola bivše Kraljevine Srbije i pod vodstvom srpskog potpukovnika Voje Živanovića posjetiše češku prestonicu Prag, gdje se još tada naslutila prva iskra oslobođenja ispod tuđinskog jarma. sleta u Pragu dogovorili su se Hamid Fazlagić i Izet­ beg Salihbegović iz Bijeljine da se sazove njihovom inicijativom jedna šira konferencija svih muslimanskih sokolskih društava u Sarajevu na kojoj bi se imalo riješiti pitanje osnivanja Saveza muslimanskih sokola, kao i vrlo važna odluka o izjednačenju uniformi za sva društva. Konferenciju je sazvao Hamid Fazlagić i ona je održana godine 1913. Prisustvovao je veliki broj delegata. Donešeni su važni zaključci, a među njima najvažniji ovi: da se odmah pristupi osnivanju Saveza, da se imaju u najskorije vrijeme potpuno iz­ jednačiti sve sokolske uniforme za sve kategorije, ukoliko to nije postojalo kod nekih društava i da se stupi u što tješnju vezu i saradnju sa postojećim srpskim i hrvatskim sokolskim društvima gdje ona postoje. Kako znamo, sve ovo je pokopao svjetski ral, a s tim skupa 1 cijelu arhivu sa mnogim odorama, slikama i zapisnicima sokolskog društva u Čapljini, J a v n i i a s s a r a je v s k o g I t r e b in js k o g m u s lim a n s k o g S o k o la 1 9 1 3 . u T re b ln ju . Muslimanski soko u Čapljini je također pokazi­ jer se u prostorije sokola odmah uselila i zagospoda­ vao vrlo veliku aktivnost. 1910. g. u Čapljini su o- rila austriska soldateska. * snovana srpska i hrvatska sokolska društva. U oba društva bilo je dosta muslimana vježbača, koji su već Uloga, koju je odigralo društvo Gajret za nacinosili pobjedne diplome sa sletova u Zagrebu 1911. onaiizovanje i podizanje muslimana svakako je veli­ i u Pragu 1912. Pošto se u to vrijeme počelo sa o- ka i o njoj je izlišno govoriti. Treba, međutim, spo­ snivanjima muslimanskih sokolskih društava po našoj menuti, da je Gajret oduvijek okupljao oko sebe sve zemlji, čapljinski sokoli odluče da osnuju svoje sa­ napredne muslimanske elemente, koji su težili ostva­ mostalno društvo kome dadoše gornje ime. Prvi vođa renjima viših kulturnih i nacionalnih zadataka i stvar­ društva u g. 1912. bio je Hamid Fazlagić. Društvo nog progresa. Gajret je od svoga početka, pa sve do je imalo oko 30 članova vježbača, a isto toliki broj današnjih dana, svojim beskompromisnim i sasvim uniformisanih članova. Priredilo je javne vježbe u pravilnim nacionalnim i kulturnim linijama, kojima je Čapljini, Počitelju i Mogorjelu kod Čapljine, a sudje­ išao, krčio puteve i osposobljavao među muslimanima lovalo je u javnim nastupima muslimanskih sokola u jedinke sposobne za život. Time je on čitavim gene-' Stocu, Trebinju i LjubuŠkom. Prilikom svesokolskog racijama davao jake temelje i sopstvenu misao vodilju. 116 �M u s lim a n s k o S o k o ls k o d ru š tv o „G jerzelez* * u S a ra je v u 1 91 3 . g o d in e (Osnivati: rahm. Avdo Sumbul, sekretar Oajreta, Dr. Hadži Hamid Svrzo, Esad ef. Keketovif, г. Mustafa N. ČiJić, Dr. Ibrahim Hadžiomerović.) U prvom redn sjede, a lijeve strane: Husein Šljoka, Ibrahim TahmiJćija, Alija Berbić, Muharem Čanković; drug. red a lijeve strane: Meh.ned Sari. , Ibrahim Pečo, Mustafa N. Ciiić. Echem ef. Ekić, Šerif Jagaojac, Muhamed Hajiulahovic, treći red stojeći, s lijeve stran e: Mustafa BeCiovtC, Arif Ekić, Ragib NikSic, Sulejm au Pozderovič, N. Pilav, Camil Arapović, Mustafa Hafjz Salih Mujkićj ćetvrti red: N, Lojp, M-atafa Ainaptović, A, Hodžić, Asim Tatarević J a v n i {a s M u s lim a n s k o g s o k o la u S a ra je v u 2 6 . Juna 1 91 4 . (P o d H ra s to v im a ) 117 �Još od stvaranja Gajreta njegovi omladinci su bili nosioci sokolske ideje u našim krajevima, jer su oni, faktično, bili i glavni funkcioneri muslimanskih sokolskih društava, a docnije, poslije oslobođenja za­ jedničkih jugoslovenskih sokolskih društava. Treba pogledati brojeve lista „Gajret" iz njegovih predrat­ nih godina, od 1910 do 1913, pa se o tome uvjeriti. U to vrijeme sokolska misao počela je istom da obuhvata naše ljude i krajeve. G. Hamdija Mulić je u tim brojevima „Gajreta" napisao nekoliko lijepih čla­ naka o sokolstvu uopšte, a posebno o uzrocima i preimućstvima, koje imaju muslimani, koji su ga pri­ hvatili i koji ga prihvate. List „Gajret" još tada ple­ dira za osnivanje sokolskih društava u kojima treba skoncentrisati čitav društveni život, pa će biti izlišna druga mnogobrojna društva sa raznim ciljevima, jer se, kaže g. Mulić, u sokolskom društvu mogu ugni­ jezditi kao potsekcije sve vrsti kulturnih i prosvjetnih institucija. To je naročito važno da se zna, kad se ima na umu da je Gajret oduvijek bio najveće i najraširenije udruženje. Muslimani su, dakle, sokolstvo prihvatili objeručke, u njemu radili Г na svakom mjestu propa­ girali njegove ideje .i ciljeve. Iz redova tih nacionalno svjesnih muslimanskih omladftiaca, koji su, kako re­ kosmo, radili istovremeno u Gajretu i sokolskom po­ kretu, jedan dobar broj ffl je čamio po austrijskim hapsanama, drugi su aktivno učestvovali u oslobodi­ lačkim ratovima rame uz rame sa hrabrom srpskom vojskom, bivali su četnici i dobrovoljci. Zna se da je veliki broj predratne muslimanske omladine bio uple­ ten u veleizdajničke procese i aktivno učestvovao u đačkim političkim organizacijama u Sarajevu, Banja Luci, Mostaru, Travniku, Tuzli i Bihaću. Da prikažemo i stvarnu vezu Gajreta i Sokola, ideološku njihovu podudarnost i ciljeve, ne treba nam ništa drugo nego da citiramo jedan stav iz okružnice glavnog odbora Gajreta br. 1286 od 7. maja 1930. go­ dine. Taj stav glasi doslovce ovako: „Kolika je sličnost u plemenitom na­ stojanju za podizanje našeg naroda, između Sokola i Gajreta, najbolji je dokaz što se sa Najvišeg Mjesta i jednom i drugom ukazuje podjednaka pažnja. Pa kad nam se i ciljevi tako podudaraju i kad imamo zajedničkog Protektora, našeg ljubljenog Prestolonasljednika Petra, to slijedi da i smjernice naše akcije i naših nastojanja teku istim pravcem i da se upotpunjavaju, a da bi se što više upotpunile, potrebna je uža saradnja i uzajamno potpomaganje. Ta uža saradnja i uzajamno potpoma­ ganje među ovim dvjema našim ustanovaл ma najlakše je ostvarljivo na taj način, ako članovi Gajreta, svi do jednoga, posta­ j u i članovi Sokola. Na ovaj način svaki član, radnik i prijatelj Gajreta doprinosiće nesamo Sokolu nego i Gajretu, a time i ostvarenju Gajretovih ciljeva". Ova okružnica, kao i druge slične ovoj, poslana je svim Gajretovim odborima, pododborima i povje­ renicima da je saopšte članovima, kojih, kako je po­ znato, ima blizu 25.000. Poslije ovog apela, veliki broj Gajretovih članova, koji dotle nisu već bili u Sokolu, pristupio je sokolstvu i tako kompletirao na­ rodnu šaru velike sokolske organizacije. Neko je još ranije napisao da je jugoslovenstvo Sokola produže­ nje ideologije Gajreta, saobražtne potrebama države kao cjeline. Mi to ponovo podvlačimo s konstataci­ jom, da su jugoslovenski muslimani bili uvijek naj­ iskreniji pobornici sokolstva i, s tim u vezi, bratske sveslovenske ideje. J . Палавестра: O сусрсту идеологиЈа (Соко - ГаЈрет - В и д о в д а н ) П рије него ш то расмотримо п итањ е сусрета тр и ју идеологија, и Ју го сл ав ен с тв о као њихову синтеву, оправдану историјом и потвр^ену њеним догађајима, н ек а ми се доп усти један потребан су с р ет са ж ивотом, односно са н и 80м слика и8 њ ега. И то са д а н а ш љ и м животом младог н ар аш таја н аш и х сун ародника исламске вјероисповијести. О сврнућу се на нив слика, вахваћених погледом свакидашњим, на дохват, д а доцни је ревонујемо о вначају њиховом. Прва слика : Јед н а јавн а вјеж ба н а Вратнику, међу Соколима — муолиманима; слииа 118 и ст а као ш то je и она међу Соколима д р у гв х вјероисповјести, једног те истог народа. Сви су б раћа, сви се поздрављ ају са „8драво“ ; веселе се једнако тре8вено, и ови н а В р атн и к у као и они у главној соколани; вјеж бају no истом методу, н а истом при н ц и п у и у истој вдеји као и они у Сеоској соколској чети у И л и јаш у или Б л а ж у ју . В јеж бају ови на м ераји крај џамије, као и они н а ливади крај сеоске цркве. И они на В р атн и ку п о ш ту ју џ ам и ју , као богомољу сво ју ; и они тамо ш т у ју ц р к ву , вао основе свога љ удског в аспи тањ а. �И зв р ш уЈу ћ н ч п а и о в и „ Р о г а т и ч к о г С о к о л а " у Р о г а т и ц и у 1 9 0 8 го д. Оснввачв: Рефвк в Хамдија ЈамаковиЦ, Муратбег Пашић, Мустафа Чаушевнђ, Илијас Тафро. Ha слвци у првок реду, с лијеве стр аве: Галиб Чапљић (дугогодвшњв старјешива Соколског друштва Рогатвца), Н. в'А . Пвта, Тајибег пашић; другв ред: Мустафа Чаушевић, Сулејнан ф ејзвћ, Рефик Јамаковвћ, Мурадбег Пашвћ, Макс Халер, Ива ј Пробаика; трећн ред: ИлвЈас Тафро, Хавдија Јг.т мдковић, A. франк (гадањв вођа), Есад~ Јесенкодвф'н Н- Ауст. В је ж б а ч н М у с л н м а н с к о г С о к о л а у В н с о к о м 1912 го д и и е . �Друга слика : H a аабави Г а јр ета иа по- бвла ревултат и логична посл»едица историје, ворввци хор од Гајретових питомаца и пито- њен плод и њ ена вол»а, п о сту л ат догађаја мица; хор пјева М окрањца или Готовц а, Ми- којв су je ивгради лв? Н ије теш ко датн одговор, јер je историја лојевића или Н овака, исто тако као ш то то чине, на вабави Н апретка или П росвјете, хр- Г а јр ет а у ствари строго u ирисно уиоредпа са исшоријом Соколства; a oea je оиеш илод Ви~ ватска „Т р еб ев вћ “ или српска пСлога“. И овде и тамо, цил. je исти: раввитак наш е ју- довданских осјеЛања, плод оне идеје, чвји ћи гословевске мувичке к ул ту ре, њ еговањ е наш е триумфв почетп 1912, a ваврш ити с 1918 Југославијом. мувнке. П очетна, вастајн а етап а Г а јр е т а б в л а je ТреЛа сл и к а : Ено Видовдавске поворке, под ваставама, с мувикама које треш те југо- упоредо с Видовдансквм осјећањ ем и Соколсловенске маршеве и попјевко. ГТоклици Крал>у ском дуж вош ћу, прије д в а и тр и децевија, и О таџбпвв, Ју го сл ав и ји . У поворцв су и одлучво у оквпру српског вационаливм а. Она муслиманв; поред осталих т у су и Соколв, и je mo била no нуж ди um opuje, ио нуж ди u они са Вратнвка, као и онв hs града, лли дикт ат у дога^аја, В8 којих je о в а в аст ал а као одмавда, као одговор в а в асто јањ е ту ђ и вс к о г онв в8 сеосквх соколских чета. Четврта слика, из ж ивота свакпдаш љ пде, реж вма : да се муслвмави свих в а ш в х крајева, ван свечаности : слуш ам н а у л в ц и равговор д а се грађави б у д у ћ е Ју го сл ав и је, првпаддвоје м услвм ана: обоје скупа имају можда 30 в в ц в исламске вјере, и сти св у пз колосјека година. Он јо у Зан атској ш колп, она у 'Ги- псторвје С ловевскога Ј у г а , n a да се претворе мваввјн. Говоре о Соколу и Ввдовданском у стубове једве л аж не ку л т у р е, д а се упоСлету; говоре тако једноставно као д а говоре тријебе као кост међу два о себу јва плем ева о неком предмету који je п остао о п ш та no- је д в о г истог в ар о д а, да се о ту ^ е од својих, треба, о књп8п некој коју треба купити, о соп ств ев ах вародских осјећањ а, д а се првдодуж ности о којој се не ^ а дискутовати. Го- б и ју ва прпвидво „вемаљско ц ар ств о “ добара, воре, дакле, о томе као о једној потреби која прввилегије п привредвих повластица. je потпуно постала саставни дио њ ихових А ли je Гајрет, преко својих л»уди и весввјести, њихова свазд.даш њ а мисао, дио њи- имара, осјетио т у веп о ду дар во ст, ивмеђу ту ховог васпитан.а, њихово осјећањ е. H eu a у ^внскв политике и осјећањ а у ду ш и сопответоме равговору фраве, науч ен е вли усвојеве, н ога варода. Осјетили су ти Г ајр ето ви првопод морање. Г оворе двоје младих ив најмла- борци једн у историјску бесмислицу, јер je ^ е г н ар а ш т аја; говоре о томе Соколу и о Ви- бвло апсурдво да варод једне крви и н сто г довдану тако просто и обичво, као ш то ће, јевика, може васјести једној подмуклој идрји можда час доцнвје, говорити о другом , ш то освајањ а, ду х о в во г 8аробл>авања и д у т е в в о г je у вевв с њ вховвн истпнским м ладеначввм подјармљ авањ а. Прирастао за Словенски Југ, осјећањем. урасшао у његову историју, срастао с његозом E to , ове слвке вначе ж ивот, свакидаш - националном душ ом, одњегован у његовој јуиачњ ицу једног в ар аш таја, д н в аш њ е г муслиман- кој u иародиој кјесми, васиигаан у шрадицији ског н араш таја. A пом ен уте сл вке су само nojcmea u иогитења, — лауслималски живаљ огледало то га ж ивота. И осјети ти ове слике нашега народа није могао изаЛи из ceoje соисту њвховој суш ти н и ; равумјетп их као д н к тат евне коже, из свога соиственога осјеЛања. H aje једне ун утраш њ е потребе, н ен ам етн у т, но могао вдерати т у сирову кож у, св у изранавспонтан, нзрастао вв в асп и тањ а на дому и у л»еву освајачким увредам а т у ^ в в а n туробном школи, ето, то вначи не м орати чпнити веке историјом крв ав в х борби ea нолитичку самоаналв8е или кн адвти н ека м удровањ а, ције- ст ал в о ст и д р у ш т в ев и о п став ак; вије могао дити неке вакључке, које треба ивмудријаш ити у гу ш и т и своју в а ц и о в а л в у сви јест; вије Mo­ или ивмајсторисати. Jept хао je окивот, без уде- ra o при даввти о в а осјећаљ а, чи ја je ст р у јањ а шавања. Он je то не вато, ш то би то хтио у себи сагорвјевао, да би формирао своју в а битв, но вато ш то јест он ваиста та кав . Го- ц и о в ал в у личност, — у к р а тк о : maj м услиmoe, неизмишљен u цио живош. l o je свакидаш- мански живаљ мије могао уда&ити историјску њица оних који иролазе кроз Гајрет , свакодне- мисију у себи. П а je пош ао ва Г ајретом у вица оних нараштаја који су његову идеологију потпуном увјерењ у д а je он н а правом ваципримијенили u још увјек иримјењују у живот. овалвом колосјеку, диктовавом од исторвјске A вашто оу je ти нараш таји примијенили вуж н ости , у у в јер ењ у д а je Г а јр е т в авста у ж авот ? Д а ли би се то догодвло, тако ја сн о јед н а п отребна м атица народне св и јести и и сигурно, да случајно т а идеологија није снаге, докум енат д ан а, повлађивањ е вакону 120 �Ч л а н о в и М у с л и м а и с к о г С о к о л а у С а р а је в у у 191 2 го д . 121 �историје, вадовољење националне правде. И, у колико су ту^инске власти виш е игнори* салв или прогониле тај рад, у толико су они постајали приврж енији Г ајрету. A послије Ослобсфења и Уједињена, са првим плодовима слободе и равмахом просвјетног и вултурног живота, Г ајретови редови су постајали све вбијенвји, све гуш ћи , све н ап регнутији и устремл»енији ка циљ у и вадатку : да и муслимани уреж у своје име у национализам Д рж аве, да га усаде дубоко у њен органнвам, д а обиљеже свој обол на линији њ ене пационалне кул туре и привреде њ еног народа. П а се je дугогодиш њ им радом, систематским и органи 80ванпм на најш прој основи, дошло дотле, д а се Гајрет дпнас огледа у цјелокуином јавном животу наше Вације, да се свакидаш њ ица наш их муслимана формира сасвим у оквиру три ју идеологија: Соколске, Гајротове и Видовданске, да се националнп tu a муолимава валаав у в ап о н у в п р е г в у к у , да се дефинитивно афирмиш е у наш ој југословенској ваједници. J e ли, онда, потребно говорити о индивидуалности три ју идеологија, које у почетку истакосмо? З а р т у може бити говора, 8а муслимане, о индивидуалности тих идеологија? 6 околство, fajpem u В идовд а н претсшавл а ју за наше муслимане само три огранка једне идеје, три иравца једног истог ц и ла , као год ш то три амблема у нашем државном гр б у вваче синте зу недјељивости Д рж аве Ју го сл о вен ск е, синтеву јединствености Н ације, састављ епе од три племена. Овакво вахваћен, су ср ет тр и ју идеологија меЗју нашпм муслнманима, у ствари пијр д г у г о него сусрет три ју смјерница једн о г пстог нациовализма, смјерница које се син тетивују и сједиљ ују н а једном пстом циљ у, који се в о в е: Југосл овенска Д рж ава, Hasan L/ubunčić: Sokolstvo zasniva sav svoj rad i sva svoja nastojanja na vječnoj istini, velikoj pravdi i opštem dobru Sokolske su ideje velike, jer samo velike ideje mogu da ustalasaju ogromne mase, kao što su sokol­ ske ideje ustalasale ^čitavo Slovenstvo. Sokolska organizacija nije prolaznog karaktera, niti je sezonskog vijeka, ona će vječno da živi, jer je za svoj cilj uzela »živoga čovjeka«, a nije sama sebi svrhom; i jer je na svojoj zastavi ispisala ove riječi: „Nikad zadovoljan sa postignutim — uvijek te­ žiti boljem i savršenijem.u Prema onom sokolskom načelu : , Zdrava duša u zdravome tijelu" naša sokolska organizacija nastoji da vaspita: tjelesno zdrave, umno i moralno jake i nacionalno svjesne članove naše Jugoslavenske zaje­ dnice, čiji će razvoj uvijek biti u znaku progresa. Kako sam progres ne dolazi nikakovim čudom, niti po kakovoj fatalnoj nužnosti, već po zakonima uma, srca i volje čovjekove, po sistematskom radu i velikim nastojanjima, to i sokolska organizacija upinje svu svoju snagu, da iznađe i stvori što više zgoda i prilika u kojima se snaži tijelo, jača um. plemeni srce i čelici volja njenih članova. Raznolike, mnogobrojne i redovite sokolske vje­ žbe, koje su za mlađe članove i obligatne, harmonično razvijaju sve dijelove tijela i tako najpovoljnije utječu na tjelesno zdravlje, koje je, naročito danas, ugroženo nezdravim gradskim, slabo zračnim kancelarijskim, nehigijenskim radioničkim životom i sve detaljnijom diferencijacijom poslova u kojima dolaze u obzir sve 122 jednolićniji i jednostraniji pokreti, samo izvjesnih dijelova čovječijeg tijela. Tjelesno zdravlje je najpovolj­ nija podloga za razvoj pravilnog i uzvišenog moralnog shvatanja, kao i za razvoj umne snage, jer je opće­ nito poznato, da tjelesno nezdravlje obično prate i du­ ševne mane, kao i moralne nastranosti. Sokolstvo ispravno shvaća duboku filozofiju one narodne poslovice: »Pamet caruje, snaga klade valja«, pa je svjesno i te činjenice, da su Spartanci, uza svu svoju tjelesnu snagu, koju su vježbama i selekcijom bili uzdigli kod pojedinaca do ideala, ipak propali, radi jednostranosti, pa radi toga sokolskim vježbama i nije svrha tjelesna snaga, nego tjelesno zdravlje kao sredstvo za pravilan razvoj umnih sposobnosti i lije­ pih moralnih osobina, dakle potpunog čovjeka. Sokolstvo ide dalje, pa sa mnogobrojnim utjeca­ jima i ustanovama nastoji, da razvije što više umnu snagu kod pojedinaca. Mnogobrojne sokolske knjižnice sa poučnim knjigama, česta sadržajna sokolska pre­ davanja, nebrojni važni nagovori, opsežna sokolska štampa, česti sokolski tečajevi, stalne sokolske škole svečane akademije i druge pripedbe, sokolski skioptikoni i filmovi, pozorišta i izložbe, tijesna saradnja sa kulturnim i prosvjetnim društvima i ustanovama, i sve drugo nenabrojeno, snažno utječe na razvoj umnih sposobnosti kod sokola. Stalnim i sistematskim trijebljenjem poroka i zasađivanjem vrlina, kod sokola se razvija uzvišeno mo- �Ч л ан о ви С околског д р у ш тв а „В р а т и и к " у м усл и и а н ск о ј н ар о дн о ј нош њ и 123 �Čestitost i poštenje treba da zavlada na svakom ralno shvatanje i uvjerenje, tla je ideal sokolskog ži­ vota, život pun vrlina. Taj posao je naročito težak mjestu i u svima prilikama. Da bi sokoli bili spremni za ovu sokolsku bor­ radi toga, što se je u današnjem društvu sve ispretu­ ralo, tako da su vrline zauzele mjesto poroka a po­ bu, koju treba voditi do kraja, potrebno je da je sva­ roci položaj vrlina, Rat je oživio mržnje i zavade, za ki soko naoružan vrlinama, a da je ko zlato čist od koje smo mislili da su ugasnule pod uplivom savre- svih poroka. Svakog sokola treba da u svim njegovim mene kulture i civilizacije. Rat je probudio velike djelima rukovodi pravednost. U svakom sokolu treba pohlepe, koje su prije rata pripisivane samo primi­ da dobro pobijedi zlo, vedrina i optimizam treba da tivnim plemenima. Gramzljivost za ličnim blagostanjem nadjačaju mrak, neizvjesnost i pesimizam. Ljepota porušila je sve obzire prema porodici i društvu. Lju­ treba da izagna sve rugobe iz duše sokolske. Svaki bav prema bližnjemu naziva se ludom sentimental- soko treba da ima za svaki svoj čin i za svako svoje nošću. Ponos i dostojanstvo gaze se i radi najmanje djelo moralno pokriće. Jednom riječi, svaki soko tre­ lične koristi. 0 iskrenim i poštenim govori se kao o ba da je duboko prožet sokolskom ideologijom i da budalama. Laž i licemjerstvo više nisu ružne, već po­ se na svakom mjestu, u sokolani, u zvanju, kod kuće zitivne osobine. Izdajstvo se pravda nužnošću a otima­ i uopće u životu vlada po sokolskim načelima, koja nje se naziva praktičnošću. Rodoljublje se ismijava u sebi nose velike sokolske istine. Svi sokoli treba da su povezani jednom mišlju, kao zastarjeli zanos agresivnih manijaka. Opšte dobro je potisnuto sa svoga pripadajućeg mjesta. Istina ko­ jednim osjećajem i jednom željom, jer će samo tako raca po tamnim putevima u noći punoj predrasuda. složni i naoružani vrlinama moći da izvrše svoj veli­ ki zadatak, koji im vrijeme nameće. Demokracija je iz rata izišla vrlo oslabljena. Za takav smišljen rad, za takovu žilavu borbu Malodušnost raste i nema se vjere u konačnu protivu zla, nepravde, laži i rugoba, sokoli se stalno pobjedu dobra i istine. Sadašnjica strahovito pritište duševne sile, radi pripravljaju i spremaju s tim, što se na svakom kora­ čega je u velikoj opasnosti moralna otpornost. Pred ku od njih traži da budu primjer svakog dobra i da sutrašnjicom je oblak neizvjesnosti. Naš duševni vidik -~§a svojim dobrim vladanjem prednjače. Da bismo izastire neka omaglica ovog teškog neuravnoteženog lustrovali to sokolsko spremanje za rad i borbu, do­ doba. Teška borba sa krutpm-svakidašnjicoM zasjenjava voljno je da, ogledamo samo nekoliko ustanova i obi­ i pomračuje velike događajeve i svijetle ličnosti, koji čaja sokolskih. su u sebi imali mnogo samopregora i žrtve, od koje Kolike li veličanstvenosti u iskrenom sokolskom i mi, a i oni što dolaze iza nas, imamo neprocjenjive ko­ bratstvu, koje brati i miri po vjeri i plemenu različite, risti. Iz mračnih dubina čovjekove duše probijaše ego­ po poslu i položaju nejednake. Kakove se sve pre­ izam opasan za nacionalne i socijalne solidarnosti. Na grade konvenicionalnosti sruše, kad soko sokola mjesto velikog patriotizma, s kojim smo se prije petnaest odmah pri prvom susretu oslovi sa Ti. Tu se odmah godina oslobađali, imamo lažni patriotizam, u koji se izgubi ona ukočena forma, koja ide na štetu sadržine umotavaju sve hrđave i sebične namjere. Ljubav pre­ njihovih izmjena misli. Tikanje kod pravih sokola ne ma otadžbini i njenoj veličini izgleda kao da blijedi. pravi nikakovo poremećenje, pa makar oni stajali u Zato sokoli imaju pune ruke posla, jer sve treba ne znam kakovom podređenom ili nadređenom polo­ da postave na svoje mjesto i ne smiju da dozvole da žaju društvenom. Tu se dužnosti i prava ne miješaju, se živi iz dana u dan, no za sve bolju i sretniju bu­ nego naprotiv, onaj su .triornog položaja postaje pra­ dućnost. vedniji, a onaj inferiornog položaja sa višom ljubavlju Naša otadžbina je u doba njene velike i temeljne i savješću prileže svom poslu. izgradnje. Za rad na svima poljima njena napretka U sokolu se radi sve za cjelinu. Svaka manife­ potrebne su joj onakove snage, kakove su uzidane u stacija lične sujete ometa sokolski rad i nije u skladu temelje državnih granica. Taj rad je svet i zaslužuje sa sokolskim načelima. U sokolu nema mjesta biro­ svaku žrtvu. Otadžbini treba služiti sa svim žarom kratizmu i njegovim odlikama starijih i mlađih. Dis­ oduševljenja sa žrtvama i ljubavlju, da se djelo dušev­ ciplina sokolska ne zasniva se na strahu i rešpektu nog ujedinjenja dovrši, da se savladaju svi nabrojeni prema starješini i načelniku, nego na dubokim osjeća­ negativni elementi, koji su se z&carili u današnjem jima dužnosti. U sokolu nema gamižavog nezadovolj­ društvu. stva i roptanja, nego se sve rješava bratski i iskreno. U narodnoj duši treba ponovo oživiti rodoljubivi Sokolski pozdrav nije obični pozdrav da se sa­ zanos i vjeru, da će konačno pobjediti istina, pravda mo forma zadovolji, kakovu karakteristiku u sebi da­ i dobrota. Malodušnost treba razbijati i progoniti. Bes­ nas nose mnogi pozdravi. Ako posmotrimo razne po­ plodne kritičare i kulturne zabušante treba onemogu­ zdrave, koje ljudi međusobno izmjenjuju, vidjećemo da ćavati. u njima ima različitih elemenata. Neki u sebi nose Ljubav, bratstvo i sloga treba da zablistaju u sjaju elemente vjerske, neki komšijske, neki staleške. Ne­ iskrenosti. ki su pozdravi puni izvještačene učtivosti i ponizno- 124 �Је д а н д и о н у ш к о г и ж е н с и о г н а р а ш т а ја С ок о л ск о г д р у ш т в а „ В р а т н и к - 125 �sti. Kadkada je pozdrav pun prekora ili upozorenja. Ima pozdrava tako hladnih, da ga se prosto preplašimo. Često puta ćemo u pozdravu vidjeti nešto molećivo a gdjekada i preteći ton. Naš sokolski pozdrav je vedar, nasmijan bratski »Zdravo«. On okarakterisava naš rad i naša stremlje­ nja. To nije obično zdravo za zdravo, k ako nekim a sa strane izgleda. Kad brat bratu povikne »zdravo« osjećaju, da su rekli jedan drugom: »Evo me tu, s tobom sam, trebaš li me«. Nadalje sokolski se pozdrav razlikuje od drugih i ovim : Sokoli se među sobom pozdravljaju i onda, kad se nijesu upoznali po uobičajenim pravilima društve­ nim, pa i onda, kad se prvi put u životu vide. Značka sokolska ih čini poznatim. U sokolskom bratstvu i jednakopravnosti nema hinle. Sokolstvo je usvojilo onu narodnu poslovicu: .B rat je mio koje vjere bio* i sprovodi je također iskreno i bez hinle. Kad posmotrimo i sve druge običaje i ustanove sokolske, po kojima se sokoli vladaju u svom radu i nastojanjima, uvidjećemo, da one u sebi nose znakove vječne istine, velike pravde i opšteg dobra Abduselam Abdulahovič Soko u muslimanskoj narodnoj pjesmi Ko poznaje muslimanske junačke pjesme, ko ih je iz knjiga čitao ili od guslara slušao, taj zna, da su muslimanske narodne pjesme pune kornparacija sokola i dobra junaka, sokola i moralnog, te junačkim karakterom okićena junaka. Prije nego iznesem neko­ liko primjera muslimanske pjespie, u kojoj se kompa­ rira soko sa deli-junakom, smatram da je potrebno reći, da narod turski uopšte nema narodne pjesme jednake našoj. Pogrešno je upotrebljavati ime Turčin* kad se misli na bosanske muslimane, jer su ovi najčišći slovenski elemenat. Muslimani Bosne nemaju ništa zajedničko sa Turcima, osim jedino vjeru, koja ni najmanje ne može uticati na njihovo nacionalno osjećanje i jugoslovensku orijentaciju. Treba znati da muslimani Bosne jednako žive, jednako osjećaju, imaju iste težnje i ideale sa svojom istokrvnom braćom pra­ voslavne i katoličke vjere. Raduje ih pjesma sa gu­ sala javorovih, a ponose se svojom starom slavom i veličinom. Oni se ponose svojim div-junacima braćom Hrnjicama, Đerzelezom, Talom, Dizdarević Mehom, Bećirović Mehom, Tanković Osmanom, Blažević Omerom, Ličkim Mustajbegom, Bojičićem i dr., koji se nisu bojali ni cara u Stambolu, kako pjesma veli: „Bojičiću, bojiš li se Boga"? „Boga malo, a cara nimalo A vezira ka dorata moga“. Za vrijeme muslimanskog posta ramazana skoro u svakoj muslimanskoj kafani svira guslar i pjeva narodne pjesme. Oko njega se sakupe starci i momci i sa zadovoljstvom slušaju slavu i junaštvo bosanskih delija. Košta Hermam i St. Bosanac skupili su bogate zbirke muslimanskih junačkih pjesama, pa se može vidjeti koliko se u njima spominje soko. Ali nisu nam potrebne knjige, već zadimo po bosanskim selima, pa ćemo naći živih riznica muslimanskih narodnih pjesama, naći ćemo guslara starih i mladih, koji svoje gusle ostavljaju u amanet svojoj djeci i unucima. 126 Junak i njegove vrline uporeduju se sa sokolom vrlo često u muslimanskoj narodnoj pjesmi J e r su so­ kola cjienili bosanski muslimani. Soko je ptica, koja je naročito divno opjevana ne samo u muslimanskim junačkim pjesmama, nego i u muslimanskoj sevdalin­ ki, koja je najdragocjeniji biser u našoj narodnoj poeziji: »Svadili se orli i sokoli Poviš Žepča u Jeleč planini. Orli vele naša je planina A sokoli naša đedovina. . Ova lijepa pjesma nastala je za okupacije Bosne. U njoj se svi Bosanci nazivaju sokolima, koji ne da­ ju Bosne svoje djedovine Švabama, koje pjesma na­ ziva orlovima. Soko ptica do skorih dana održala se je u odžacima (dvorovima) posavskih begova. Musli­ manska narodna pjesma opjevala je sokola kao vijesnika izvidnika: „Beg Ali beg ikindiju klanja Siv mu soko na serdžadu pada Pa on pita sivoga sokola: Siv sokole sivo perje moje JesiP skoro pod Loznicom b io ... ili „Ој Boga ti siva tico sokole, Ne ideš li iz te Bosne ponosne, Ne vide li lijepu Fatu u majke?" Pjesma časti i visokog morala, u kojoj se junak uporeduje sa sokolom je ova: „Leti soko iznad Sarajeva Traži hlada gdje će hladovati Nađe hlada pod zelenom jelom A1 pod jelom zaspala djevojka, Sve se misli hoćeP je ljubiti. Grjehota je djevojku ljubiti Obljubiti, pa je ostaviti". �N a g o v o r S ta rje š in e V r a tn U k o g S o k o l* g. F. M u s a k a d ić a n a ja v n o m la s u . u k o m e su u te s t v o v a li I G a jr e to v i p ito m c l. n a r o đ e n d a n S ta r je š in e S o k o la K r a lje v in e J u g o s la v ije I P r o te k to r a G a jre ta Nj. K r. V is . P r e s t o lo n a s lje d n ik a P e tra 6 -1Х -1 93 3 . В је ж б е С о к о л с к е л је ц е п и т о н а ц а В а к у ф с к о г си р о тн ш т а у С а р а је в у 6 -1Х -1933. 127 �r „Ој Jahoro vatrom sagorelo Ti si gusto, ali nisi pusto U tebi se sokolovi legu Od Udbine, od naše Krajine". U narodnoj pjesmi „Mujov Halil i Grga od Ko­ tura" upoređuje se Halil, koga resi čojstvo i junački karakter, sa sokolom. On neće da ubije Grgu, jer je Grga junak: „Bogom brate Grga od Kotura Kakav bješe Hrnjica Halile Je li soko kano što ga kažu? Ne pitaj me mio pobratime Da ti vidiš Mujova Halila Jeste soko i sokolsko dijete. . . Muslimanska narodna pjesma naziva sokolom i junaka nemuslimana: Muslimanska pjesma dobroga junaka naziva so­ kolom. N. pr.: Bezi Atlagići i Firdusi bili su na glasu sa svo­ ga junaštva, pa ih narodna pjesma naziva sokolima: „КоГко ima niz Kotare kula I u njima mladije serdara Ljuće guje u kaura nema Od sokola Janković Stojana". „Bijelo Lijevno sokolovo gnijezdo U tebi se sokolići legu Sokolići bezi Atlagići Golubice Firdusovke mlade". „Koji ono dobar junak bješe Povisoka čela junačkoga. . . To je soko Blažević Omere". Muslimanska narodna pjesma i roditelje dobro­ ga junaka naziva sokolima: N. рг.: U narodnoj pjesmi „Lički Mustajbeg i Orlanović Mujo" Aršanska banica počima pismo: „Soko ptica sokolove rađa". „Siv sokole Orlanović Mujo Ako si mi odveo Anicu Barem mi je dopala junaka Nek se od nje sokolovi legu". U narodnoj pjesmi „Dizdarević Meho i Lauš đeneral" upoređuje se glas junaka sa kliktanjem sokola: „Kliče Meho kaoi' soko sivi". U narodnoj pjesmi: „Lički Mustajbeg i Nikola Vodogazović", pjesma veji: U istoj pjesmi Kumalić Dedo, kad vidje Orlano­ vić Muju, kliče mu: „Hej aferlm krilo sokolovo Vazda soko od sokola biva.." „Vid sokola Bećirović Meha". Sin Mustajbega Ličkog veli ocu: „Lako ti je babo begovati Dokle teče vakih sokolova". шшш tiil т U pjesmi „Lički Mustajbeg u sužanjstvu" beg doziva u goru Jahoru krajiške sokolove-junake da ga zbave: Ovo nekoliko primjera neka bude svjedokom, da je soko opjevan i u muslimanskoj narodnoj pjesmi koja je također naša narodna pjesma, jer su bosanski muslimani svijet sa istim nacionalnim osjećajima, običajima i težnjama kao i pravoslavni i katolici. (Iz „Sokolske Prosvete", br. б. god. IV. Novi Sad). Radmilo Grđić: Sokolske čete i preporod Sokolstva Stvaranje Sokolskih četa i ulazak Sokolstva u redovima, sumnje o tome da li je Sokolstvo uopšte selo otvara novu epohu u životu našega sokolstva. potrebno u slobodnoj državi, Sokoli probijaju, po ve­ Nošeno prije rata revolucionarnim idealom slobode, likoj sreći, put u selo. I tada se dešava čudo.- sa sela Sokolstvo poslije rata proklamovalo je, prvo, ideju je u Sokolstvo zastrujao takav snažan talas svježeg jedinstva kao temeljnu ideju svoje nacionalne ideolo­ duha, vjere i oduševljenja, da se ono u jednom mahu gije, ali je formulacija ideje Jugoslovenstva dugo leb- istrglo Iz svih teškoća, riješilo se svih sumnja i ne­ dila u nesigurnostima i nerealnostima posljeratnog izvjesnosti i krenulo sigurnim korakom ka izvršenju duhovnog života grada, protkanog literarno intelektu­ svoje misije u slobodnoj Otadžbini. Jugoslovensko so­ alističkim i romantičarsko nacionalnim strujanjima, kolstvo je našlo tada svoj put i svoje opravdanje pred još više pomućenim tuđim duhovnim utjecajima. Kao istorijom. Temeljni ideal sokolske ideologije, služenje i čitav naš javni rad i Sokolstvo je sve više učmava- cjelini, koji je do tada bio uzaludan vapaj u pustinji lo skučujući se na kaldrmi građa, napajajući se na gradskog duha sebičnjačkog individualizma, našao je snažna odaziva u duhu kooperativizma, zadrugarstva njegovim oskudnim duhovnim izvorima. U zadnjem času, kad su zbog take situacije po­ čije je ognjište bilo naše selo od dalekih davnina. čele da niču, ne samo u javnosti nego i u sokolskim Oni veliki zanosi, koji su stvarali našu slobodu i koji 128 �Помоћник бана Дринске бановвне, члан Савеаа Сокола Краљеввне Југославвје, добровољац резервни капетан I. кл., дугогодишњи потпретсједнвк Главног одбора ГаЈрета, Г, ф е х н н М у с а к а д и ћ Старјешина Соколског друштва Впатник, члан Главног одбора Гајрета реаервни капетан добровољац одликован офииирском Кирзђорђерои зввЈездом с иачевима, учествовао у борбама на Добруџи и Солунско« фронту, )едан од највиђенијих в најактввнвјвх соколских радника у СараЈеву. Ш , ■: b i " 'v Г. Д р. Н у с та ф а Х а јд а р о в и ћ , члан Главног одбора ГаЈрета, добровољац потиоручннк 1. Југословенског пука у Сибиријв, актввни члан Сокола већ 25 годана (од 1909 год.), бившв просвјетар Соколског друштва Сарајево, члан просв|етвог одбора Соколског друштва .Вратнвк*. С а л к о С о ф и ћ , н а ч е л н и к С о к о л с к о г д р у ш т в а „ В р а т и и к 1* 12» �su počeli u slobodnoj Otadžbini da trnu i uzmiču pred talasom cinizma i nevjerice, rasplamtjeli su se na poštenom ognjištu sela na kome, u teškoj nevolji i jadu života, još plamte one iste buktinje vjere i za­ nosa, koje su nas spašavale u najgorim našim teško­ ćama. Oni koji su svoj patriotski zanos htjeli da ispu­ ne sadržinom i djelom nailazili su u selu na široko polje rada, sitnog ali neophodnog za stvaranje naše kulture i učvršćivanje naše slobode. U tom radu, hiIjadostrukom, kao što su nevolje sela hiljadostruke, sokolski radnici sticali su realan pojam o narodu i državi i iz tih mnogobrojnih saznanja i otkrovenja o stanju, potrebama sela izgradili direktive za nove dužnosti jugoslovenskog sokolstva u slobodnoj Otadž­ bini. I sadašnje djelovanje sela na sokolstvo izražava se u dva pravca: selo daje snage i zamaha osnovnim sokolskim idejama, a u isto vrijeme vrši i iziskuje znatnu korekturu metoda rada i organizacione prakse Sokolstva, koja je izrađivana onda kad se sokolstvo razvijalo u gradu za građane, njegove potrebe i nje­ gove vidike. Od toga koliko će Sokolstvo pravilno shvatiti svoju dužnost prema selu, od toga zavisi čitava nje­ gova sudbina. Od toga zavisi hoćeji Sokolstvo poj stati centralna nacionalna organizacija i teći maticom narodnog života i time izvršiti misiju u Jugoslaviji. Ali od toga zavisi u mnogom i pravilan razvoj stva­ ri u našoj Otadžbiril. Zato je pitanje Sokolstva na selu u ovom času ne samo životno pitanje jugoslovenskog Sokolstva nego i vrlo važno za čitav naš nacionalni život. Tu u selu, propovjednici ideje jedinstva, zbu njeni i gotov izgubljeni plemenskim i vjerskim pre­ pirkama grada i njegove politike, dobili su snage od onog našeg slavenskog osjećanja bratstva i onog ši­ rokog tolerantnog shvatanja religije i vjere u Boga onakog kakvog ga narod nosi u svom srcu, shvata­ nja koje je daleko od one ružne niske netrpeljivosti i sebičnjačkih surevnjivosti koje su unošene u na­ še međuvjerske i međuplemenske odnose poslije rata. Ovako upoznati sa selom, Sokoli su ga prvi potpuno razumjeli i tako postali most između sela i grada vijekovima razdvojenog na štetu naše opće na­ cionalne solidarnosti. To djelo mirenja sela i grada biće istorijska zasluga ovoga sokolskog rada na selu. Tu su se Sokoli budili iz romantičarsko nacionalnih snova i saznavali kako je narodni život jedan splet teških neznanih materijalnih nevolja, dubokih duhov­ nih problema i stotina tegoba za čije rješavanje tre­ baju i drukčiji ljudi i drukčije metode nego što su do tada bile poznate. Taj rad je postao jedna velika škola, jedno čistilište u kome su ostavljene sve male sujete, svi lažni patosi, sve lakomislenosti, sva iskrenuta gledanja na život, kovana daleko od njegovog pravog izvora. Iz toga rada pomalo se formira jedan nov tip javnog radnika, oduševljenog, sa puno vjere ali i više ozbiljnog i više zabrinutog, čovjeka koji je vidio sve strahote dužnosti koje se moraju izvršavati da ostanemo ne samo živi, nego da u slobodi bljesnemo kao što smo bili sjajni i veliki u borbama. I da sokolski rad na selu nije izvršio ništa drugo nego to preobraženje on bi bio od ogromne važnosti po naciju. ДД/ V. ;■ II. Покрајински слет у Сарајеву П очетак в е л и ко г соко лског слављ а 2 ју н а о. г. освануло je С арајево ведро н а гроб блаж енопоч. К раљ а П етра Великог и окићемо многобројним ваставама, које су О слободиоца у Тополу. навјеш тавале почетак великог историјског II Т ачно у 7 и no часова, пред многобројпокрајинског соколског слета, који при ре^ује ним посјетиоцима, н а слетш пту, отворио je Сарајевска соколска ж у п а у д р у ш т в у са нај- О Е у историјску свечаност, са вначајним патближим околним ж упам а у внак спомена на риотским соколским говором, старјеш ина садвадесетпет-годиш њ ицу о сн утка ж упе. рајевске соколске ж у п е г. Др. Bojo БесаревиЛ, 2 ју н а у 7 часова на вечер промарш ирала je поворка сарајевских сокола са мубиком и ваставама Kpos А лександрову у л и ц у , праћена поклицима и посипана цвијећем, д а се ваустави н а слетиш ту, гдје je, тачно у 7 и no часова на вечер, имала да отпочне свечаност паљ ењ а Зубљ е 8ахвалности, к о ју ћ е соколи у 8нак пош те и вахвалности однијети 130 који je ивговорио ове ријечи: Б р аћ о и сестре! У овом свечаном часу кад почињ у велики слетски дани, ми Сокоди сматрамо sa своју н ајсв ети ју дуж ност, да у внак наш е синовл>е благодарности према наш ем Крал>у Ослобободиоцу, понесемо из историјског С арајева �пламену Зубл»у вахвалности до наш е народне светвњ е Тополе и да овом Зубљом тамо вапалвмо вјечну ватру, која ће горити над гробницом Великог Краљ а Ослободиоца, који je у8 бесаримјерне напоре и огромне ж ртве цијеле наш е нацијо остварио н аш у вавјетну мисао. Он je исаунио вјековни сан наш их родољуба, ослободио подјармљене дијелове наш ега народа и ујодинио их са браћом ив слободне Краљ евине Србије и Ц рне Г о р е у велику, м оћну и недјел»иву К раљ еввну Ју го славвју. отаџбане и нама оставили у аманет како се умире за своје идеале. Б р аћ о и сестре! поклонвмо се у мислама сввјетлој сјени В елаког К раљ а Ослободвоца и у зн ак наш ег најдубљ ег пош товаљ а иввршвмо један м вн ут ш утњ е.« К ад je пастала м анута ћ у тањ а, соколскв ОДЛ0ЧН0ЦИ и р 0 с т у п 0л а су вапаљ авањ у зубље, на ватри, која je налож ена вверјем са босанских и херцеговачквх планина п која je eaиаљ епа варнацом а з кремена, ухваћеном у труду. И ва м ануте ћ у та њ а запаљ епу Зубл>у преЈо ш прије него je стигао у Београд, при дао je замјен 01с старјеш ане ж упе г. Д р. Богдан пролазу из Ж еневе кро8 Б еч у мају 1903 гоВ в довв ћ старјеш ано ж уп е са оввм ријечима: дине дочекали смо Г а у Б еч у ми, тадаш њ а — Са н аш ах п л ан ан а иверјем вапаљена високошколска омладина Срби, Х рвати и Слоje ова света буктиЈва. Предајем ти je , брате венци и поздравили га као првог Југославенстаросто. П редај je ти дал>е у аманет мла^ем ског Краља. Он je са осмјехом на лицу одонараштају^ брио тај наш поздрав, јер га je већ тада У том свечаном моменту предаје Зубл»е носио у својим мислима и своме српу. Својом захвалности заорала се je пјесма „Хеј трубамудром и племенитом владавином, већ у првим ч у “ 03 грла неколвко ст о тв н а пјевача свах данима, кад ајесту п и о н а пријесто, препородио сарајевсквх пјевачких д р у ш тав а, a г. Д р. Б еje тада малу Краљевину Србију, оспособио je сароввћ наставио je свој говор оввм ројечам а: ва велику националну миСијј^ и постао носи— У овом свечаном часу, кад смо sanaл ац наш е вјере у народно васкрснуће. Својим Л0ли Зубљ у вахвалности, сјетвмо се са најнеуморним радом за добро народа, Он нам je већим пош товањем и најдубљом благодарноу вријеме мира дао најсвјетлији примјер како ш ћ у наш ег Великог Краљ а Александра 1. који треба врш ити своју дуж ност. З а вријеме рата je докончао велвко дјело свога у8виш еног роОн најприправније дијели са својим народом дитеља. 0 непоколебивој вјерности a оданости све страхоте рата. Он херојски подноси неоповдравимо свога првог Сокола Њ е г . Вел. писиву албанску голготу српског народа, a Краљ а А лексанра I. и Њ его в о г првенца свна, у најтежим часовима, својим храбрим држапокроватељ а . наш ег слета, Н асљ еднака прањем, Он одржаје дух у српској војсци, која јестољ а П етра са искревим соколскам в д р а je својвм херојством задивила цијели свијет, в о ! Д а Ж0ви Н>ег. Вел, Краљ А лексаидар I, у лијева joj непоколебиву вјеру у успјех и да Ж0 В0 Њ ег. Височанство Н асљ еднак Ириводи je побједи и слави. Својим беспримјерјестољ а П етар, д а ж вви узввш ени Дом Каним подви8има Он je стекао ауреолу Краљ а ра^ор^еввћа! мученика и неограничену љубав наш ег наИва бурнвх поклика Н>. В. К раљ у и Д ррода, који га с правом вове Краљем Ослобожавне хвмве, предао je г. др. Б есар ев и ћ вубдиоцем југославенске нације. Н>ему je лежало љу претставнвку градске опш тине са овим на срцу ослобо^ење свију подјармл>ених ријечвма: крајева, a варочито Б осне „сиротице кл ете“ , — Овај светв огањ предајем, брате, Теsa чије се ослобођење борио као П етар Мркоби претставнаку град а Сарајева, као пламењ вћ на челу усташ а на Крајини крвавој хани свмбол вахвалности ослобо^ене Б осне, тврљини. З а то ми данас са пламеном Зубљом до увјерен, да ћ е искра 8апал>ена првје 25 полазимо из исторвског Сарајева д а взвршигодина и сада равбуктана у ову Зу б љ у бити мо водан акт вахвалности ослобоЗјене Босне ва патрвотско Сарајево вјечвти пламен вахсвоме К раљ у Ослободаоцу. валности и пож ртвовањ а. О ву Зу б љ у 8ахвалности носе Соколи као П редстаЕнвк градске о пш тан е примио je најдостојнаја, јер су 0 у најтежим пралакама Зубљ у са овим рвјечима: под непријатељскам јармом увајек смјело но— Примам у име Сарајева Зу б љ у и горд С0ли соколску ваставу. И у часовима стра- сам, ш то ћ е Сарајево, град хероја и осветдањ а и прогањ ањ а наш ег народа на њима се н в ка, и у будућности б в ти прва карика у je прввм искалио непрвјатељ ска бијес и гњев, л анц у благодарности и прва спона Б о сн е и они с у са ваносом давали своје ж ввоте sa спас Ш ум адаје и предајем т а брате вамјениче Б а - 131 �i на Д ринске бановине, ову З у б љ у вјечите 8ахвалности, да je понесеш светом 8намењу Ha­ rne прош лости и будућности. Замјеник бана дринске бановане г. Др. Хаџиомеровић примио je Зу б љ у у име Дринске бановине и предао je представнику војске са овим ријочима: — Д ринска бановина, срце Југославије, прима овај свети пламен као З ал о гу сједињене Б осне и Ш ум ади је и предаје г а нагаој славом овјенчаној војсци, те да ш ирои својвх срдаца и снагом својих миш ица веже пламену л»убав Ш ум ади је s a слободу наш ег народа вјечитим пламом слободе. К ом андант II армије, ^енерал г. Емило Б ел н ћ примио je З у б љ у и предао je старим соколима, са овим ријечима: — О дана до ж ртве и вјерна до гроба Крал>евска војска прима свети пламен и свим жаром своје душ е, свом снагом својих гвовдених м иш ица н свом љубавл»у према Врховном Зап овједнику све земаљске сило, Нзеговом В еличанству К раљ у А лександру I п ред аје.га најдостојнијим мефу дрстојним -— старим Соколима да г а вјечно носе, њ е г у ју и чувају. Стари соколи, који су наврш или 25 година соколског рада, додавали су Зу б љ у један другом ив руке у р у к у док није догала до посл.едњог, од кога je примио вубл»у Г. Д р. Видовић и •предао je у з п л о ту н и топовски пуцањ првом соколу лучонош и г. Х ајруд о н у Ћ у р и ћ у , који ју je у тр к у понио са сл ети ш та до слиједећег лучонош е, д а je овај предч трећем и тако редом од р уке до руке, кро8 брда и долине, кроз поља и ливаде, кров села и градове, да je соколн у трку прен есу до Топ оле и О пленца до гроба Великог К раљ а О слободиоца. К ад je зубљ а пронеш ена кров Сарајево, сво je Сарајево било на ногама, све су кућ е биле освојетљ ене и окићеве, све с у ул и ц е биле претрпан е свијетом, јер je свак х т и о д а властитим очима види в у б љ у вахвалности, коју су наш и соколи у тр к у проносили кров наш е Сарајево. H a веранди Г л авн о г одбора Г а јр е т а сачекали су Зу б љ у вахвалности сви чланови Г л авн о г одбора Г ајр ета, са члановим а одбора осталих Гајретови х мјесних органивација, учествујући срцем и душ ом у овом великом ооколском слављ у, Д о П ринципова моста вубљу вахвалности донио je мали Гаври ло П ринцип, д а посјети 132 на велики јуначки подвиг свога стрица, који je прије 20 година н а том истом м јесту испалио хитац н а тиранина. H a п у т у до Опленца, Зубл»а бахвалности пролазила je кров велике масе одушевл»еног свијета, ме^у којима je било и такових, који с у no нвколико деоетака килом етара и8 удаљених села, пјеш ице долазили, д а се поклоне Зубљ и вахвалности. П у т од С арајева до Тополе, д у г je око 370 км, a соколи су г а превалили sa 17 и no часова и донијели пламен и8 С арајева, с којим су вапалили кандила која h e вјечно да горе над гробом К раљ а П етр а В еликог Ослободиоца и гробом Вожда K apaijoplja. З у б љ у вахвалности ив Сарајева до О пленца пронијели су соколи вроз ова м јеста: Р о гати ц у , Виш еград, Вардиш те, Ужице, Ч ачак, К р агу јевац и Тополу. Други даи соколског славља Недјеља 3 ју н а била je посвећена соколској средњош колској омладини. Уочи то га дана средњош колска омладина одрж ала je у баш ти сарајевског соколског др у ш тва своју врло усп јел у соколску академију. У недјељ у у 10 часова прије подне, пош л а je са слетиш та велика поворка сокола средњ ош колаца кров Сарајево. П р ед Банском управом поворка се je в ау ставил а и саслуш ал а повдравне ријечи помоћника бана г. Д р. Х аџномеровића. К ад je поворка дош ла до своје крајњ е тачке, пред гр ад ску опгатину, била je поздрављ ена од стране с л е т с к о г' одбора на у ст а г. Јо ва н а Т р и ш ић а подпродсједника слетског одбора. И сти дав у 4 часа послије подне одрж ан je јавни час средњогаколске омладине, на којему je увело у ч е ш ћ ао к о 6.000 ученика и ученица. И осјета и интерес сарајевске публвке 8а овај јавн и час, била je одлвчна. Све су тачке овог јавн ог часа биле биране и ивведене с у добро, a ме^у свима се je особито и стакл а „Вјеж ба с копљима", коју су иввели питомци велике медресе К раљ а А лександра из Скопл>а. Њ и хов е н ас ту п е и вјеж бе биле су попраћене с највећом пажњом. С тим јавним часом сврш ене су соколске средњ ош колске свечаностп, н а које h e се надовевати остале свечаности, tokom цајелог мјесеца, ју н а, д а се ваврш е главним слетским данима 27, 28 и 29 ју н а о. г. �Гајрет н а прослави о т к р и в а њ а споменнка Петру П етровићу Шегошу Главнв одбор Гајрета позван je да узме учешка У великом националном слављу, проелави откривања споменика пјеснику Петру Петроввку Његошу! које je извршено у недељу 27. маја о. г. у Требвњу. Сиоменик je подигао о свои тротку наш велики пјесник и опуномокени министар у Рвму рођени требињац г. Јован Дучик. Главни одбор взаслао je нарочитог преставника у особи г. Мустафе Алшнлфика, професора из Мостара, који je заједно са чланом главног одбора из Требиња г. Мехагом Зубчевикеи заступао Гајрет и положао вијенац. Учешке Гајрета нарочито je запажено и одушевљено поздрављено како од преставника власта тако и од огромног мноштва народа- У присутности изасланика Њ . Вел« Краља, бана г- Сочице, изасланика r* Миниетра просвјете, Народне скупштине, Сената, многих културних и националних друштава, те око 6.000 народа, полажуки ввјенац г. Аликалфвк je одржао овај говор: Господине изасланиче Н>. Вел. Крал>а, поштована господо и брако! Д а доба тешке духовне кризе, превирања и општег послератног хаоса и поремекености пролази, да овај ,наш спецајално југословенски живот почање да бива сталоженији, да се велвка животни точак почео нормалније да окреке, види се no свим тежњама опгатим и појединачним. Један видан израз нашег духовног сталожавања и отрежњавања јесте п јављ ш е свијести о нашој југословенској култури и нашем будукеи значају у историји. Ми почињемо сами да тражимо свој расни израз у дјелима наших књижевника. И последица њвхове књижевне и националне рехаби* литације јесте и подвзчње њихових споменика. Ако ико Његош je права израз наше pače и наше снаге. Ми сви волимо Његоша, сви без разлике вјере. Волимо га због његове дубоке мудрости и фвлозофвје, због његова поноса, слободе и чојства, због његове вјер$ ске толеранције и идеје јединства народног. Његош спада у ред оних наших народних велвкана, у ред Мухамеда Хевајије који je у 17 вијеку, свјестан свога нацпоналног порвјекла, пјевао овако: Један отац, једна матп Прво би нам ваља знати Јер кемо се паски клати Ходте нама ви на вјеру. Он еш да у ред Доситеја и Штросмајера, који су првп у вашем народу, подијељеном на три вјеровсповијести, прокламовали идеју вјерске толенранцпје, љубави и народног јединства. Они еу — да се послужим Његошевии ријечнма — стајали високо на брду и у своме умјетничком и стваралачком заносу и у ви* зији били далеко од нас ситнпх и просјечних људи, који гмижемо испод њих и у свои ситничарском духу не видимо ни сада у стварности оно што je љима ввзијои дрч]Ц>ано. A ko ико, Његош je заслужио да има свој споменик, велик, сјајан и снажан каква je била и његова мисао и његова поезија. Сретна je била замисао нашег највекег живукег пјееника-министра г. Јована Дучика да се овај eno* меник подигне баш у Требињу, који сам no себи значи један велики споменик бола и страдања, споменик мушког и јуначког умирања са гласним узвикои под вјешалима: „Живио Краљ Петар, живила елобода . Град Требиње дао je највише релативно у борби за Бога Иствне, Слободе и Правде. Ta два споменика нека вама требињцииа увијек служе као симбол ва_ ших тежња и нека вам отвараЈу нове видпке ка конструктивности, слози и љубави братској. Сви у једно коло, у коло Његошево, Хевајино и Штросмајерово. To од вас очекује Гајрет и због тога Гајрет je бла* годаран иницијатору ове прославе a дубоко се клања хероју мача и духа, бесмртном Н>егошу“. Ријечи изасланика Главног одбора одушевљено су поздрављене, a г. министар Дучик изразно je своје нарочито задовољство и жељу да се лично упозна са преставнвком Гајрета и чествта му на лпјепои говору. Исто тако су му чествтали и иноги познати и непознати. Поред преставнвка Гл. одбора, присуствовала су и одбори Гајрета из Требвња, Бвлеке, Подгорице, Стоца и Ластве. Borbesi Najmanje 200.000 m u slim ana J u žne Srbije su čisti i rasni S lovenl. (Preštampano iz „Vardara ) Do prije nekoliko godina, oni muslimani Južne Srbije, koji su slovenskog porijekla, nazivani su pre­ zirnim imenom Torbeši. To ime su im dali možda i njihova braća, koja su ostala u hrišćanskoj vjeri. Turci i Arnauti su prihvatili ovo prezrivo ime, ali ga sami Torbeši nisu prihvatili apsolutno nikad. I kao što su Srbi pravoslavne vjere u Staroj Srbiji i Makedoniji, decenijama i decenijama poslije 1878 133 �skrušno odgovarali da su Hrišćani, selani, tukaŠni, Slaveni i t. d., ne smijući da kažu da su Srbi, a nehoteći da kažu i ono što nijesu, tako su i Torbeši odgovarali: „mi smo muslimani- ili „mi smo tukašni-, dok pritjerani porugama i nasiljem nijesu procijedili kroza zube i praznu riječ: „mi smo Turci- . Ali kad im se neko obratio na turskom, vidjelo se koliko je njihovo znanje toga jezika oskudno, bijedno i jadno; osim srpskoga, ti „Turci- nijesu znali uopšte drugoga jezika. „Vardar" je, čim je počeo izlaziti, ustao u za­ štitu Torbeša. U jednome svome uvodnom članku, g. Jovanović urednik „Vardara- nazvao je Torbeše našom zlatnom rezervom na Jugu i predložio da ih prestanemo zvati podrugljivim imenom Torbeša, već da ih zovemo „borbešima- , zato što su oni u borbi za održanje svoje rase i svoga narodnog jezika oču­ vali bitne veze, koje ih vezuju sa srpskom nacional­ nom cjelinom na Jugu-. Ovo je imalo svoga simpa­ tičnog odjeka među Torbešima i oni su usvojili i ovaj novi naziv i njegovo tumačenje. Taj naziv je primljen u ostalom i od pametnih hrišćanskih inteligenata na Jugu. To je bilo dobro i to je imalo samo vrlo korisne posljedjce. G Jovanović lično vjeruje da u Južnoj Srbiji među muslimanima ima preko 200000 Slavena Вогbeša. On traži za njih jednu pametnu politiku i pred­ laže podizanje^ borbeške>inteligencije. On smatra, da nacionalna država ne smije zaboraviti svoju dužnost prema hiljadama i hiljadama Slovena, muslimana Južne Srbije, za čije postđjanje, nažalost, mnogi li mnogi ne znaju, te Torbeše često smatraju i za Arnaute. Posmatrajući stvar sa praktične tačke gledišta, kroz osnovnu školu BorbeŠi odmah i automatski bi­ vaju vraćeni u svoje nacionalno jato, ali to nije do­ voljno. Valja težiti, kroz veliku skopsku medresu 1 inače, da Borbeši što prije dobiju svoju inteligenciju, da bi ta inteligencija jednog dana vodila sve musli­ mane Južne Srbije, jer će samo ona znati da ih vode najboljim putem. U tome pogledu mi smo do sada propustili svo vrijeme od 1912 do danas, ali ga mi ne smijemo više propuštati. Ako međutim budemo radili pametno, mi već 1944 možemo imati borbeše advokate, oficire, Ijekare, učitelje, hodže i t. d. Naročito je potrebno imati što više učitelja Borbeša. Da li se na to dovoljno misli? Borbeši danas imaju čitave stotine i stotine mladih pismenih ljudi. Među njima ima i opštinskih djelovođa i kmetova. To je vrlo dobro, to je već jedan plus. Vodimo računa o tome plusu, ne dajmo ni za momenat da se on umanji. Radi se o jednoj vrlo važnoj činjenici, o jednome broju našeg življa, koji je možda daleko veći nego što pretstavlja g. Jovanović od prilike, od oka. Radi se možda o 300.000 duša, o jednom komplikovanom problemu. Jer u Juž­ noj Srbiji ima mnogo i dvojezičnih sela i samo od 134 nas zavisi, samo od buduie borbeške inteligencije zavisi — koja će izvjesno pametno povesti svoje bližnje, - da li će ti ljudi 1954. govoriti dva jezika ili samo jedan, i to naravno srpski. * Rado prenosimo ovaj napis uglednog skopskog lista i želimo da bi ovi korisni predloži što prije našli potpunu primjenu i u praktičnoj politici Ne­ dvojbeno je, da se ovakovim pisanjem najviše dopri­ nosi konsolidaciji prilika na našem Jugu i najbolje služi učvršćenju nacionalne ideje i državne misli u ovim krajevima'. U cijeloj javnosti, a naročito međa južnim muslimanima simpatično je primljen i napis „Vardara- o učestvovanju muslimana vojnika iz ovih krajeva u sastavu Srpske vojske za vrijeme svjet­ skog rata; a svakog prijatelja naše države prijatno je dirnula činjenica, da je prigodom proslave dvadesetgodišnjice prvih regruta iz ovih krajeva, koja se je u Skoplju održavala na dane 14-15. aprila 1934. god., a u kojoj su i tamošnji muslimani u ve­ likom broju sudjelovali, muslimanima dato dolično mjesto i ukazata odgovarajuća pažnja. Tako je pri­ godom pomena palim borcima muslimanski vojni sveštenik kao drugi po redu proučio uz pratnju hora đaka Velike medrese dovu za dušu poginulim musli­ manima vojnicima. Skladno i melodiozno izvođenje ilahija ugodno je djelovalo na mnogobrojne slušaoce. Mi smo već u 19 broju „Gajreta- od lanjske go­ dine istakli značajnu prosvjetiteljsku ulogu Velike medrese kako u vjersko-prosjetnom tako i nacional­ nom vaspitanju muslimana iz Južne Srbije, a da će ta njena uloga u pogledu Borbeša kao i muslimana naše krvi i jezika iz Sandžaka i Crne gore biti zai­ sta djelotvorna, to je izvan svake sumnje. Sličnu ulogu još u većem opsegu izvršiće i novoprojektovani Darul mualimin, koji se po zaključku Vakufskomearifskog vijeća u Skoplju ima još tokom ove go­ dine otvoriti. Osim ovoga ovoj velikoj ideji mnogo doprinosi i rad organa Islamske Vjerske Zajednice, odnosno Vakuf, direkcije u Skoplju, a naročito obil­ na materijalna pomoć, koju ona daje za podizanje sibijan-mekteba i džamija, te u vidu privremenih i stalnih stipendija đacima srednjih 1 stručnih škola, te studentima naših univerziteta, kao i „Džami-ul azhara- u Kairu. Završujući, izražavamo našu zahvalnost „Varda­ ru- na njegovom objektivnom i korisnom pisanju, pa iskreno želimo da bi se koji mjerodavni glas čuo i u pogledu sandžačkih i crnogorskih muslimana, koji su kao čisti rasni i nacionalni elemenat svakako zaslužili, da se tretiraju „kao zlatna rezerva- , koji svojom brojčanošću pojačavaju snagu nacionalnog elementa u Vardarskoj i Zetskoj Banovini, a po to­ me i u cijeloj državi. �Odgovor Mjesnog odbora Gajreta u Derventi g. Š. Alagiću n a č la n a k pod n a slo v o m »Jedan Bafram skl Vaz«, o šla m p a n u 3 broju G lasnika I . v. z. u m jesecu m artu 1934.® Gosp. Šukrija Alagić napisao je jedan članak u dnici u Derventi, kako islamski osjećaju i rade a isto Glasniku I. v. z., tobože u odbranu ugroženih prero­ toliko znaju kao i gosp. Alagić ko je Umenaullah i gativa Islama od strane Mjesnog odbora Gajreta u Veresetul-enbija. Derventi. Pismenim izvinjenjem u ovome slučaju, kako to Da bi i širu javnost upoznali о' ovoj stvari, os- g. Alagić predlaže, ne bi se postigao nikakav efekat, vrnućemo se na taj „bajramski vaz“ i ukratko pri­ jer bi ovo pismeno izvinjenje bilo pristupačno samo kazati taj događaj. nekolicini lica u mjesnom odboru, a masa slušaoca Prilikom ramazanskog bajrama, jedan ovdašnji vaiz vaza ostala bi i nadalje pod dojmom krivih tvrdnja među ostalim tvrdio je javno u džamiji da GAJRET 0 radu Gajretovom. ne poklanja dovoljno pažnje islamskom odgoju svo­ Kolike stotine naših islamskih intelektualaca i jih učenika. Čime je rukovođen pomenuti vaiz, izno­ drugih javnih radnika imaju da zahvale baš Gajretu za seći ovakove neistine o Gajretu, i pod čijim je su­ svoj položaj. Zar oni svi nijesu svjesni muslimani, koji gestijama bio, ovom mjesnom odboru je nepoznato. se znaju braniti i pod cijenu života od onih, koji bi Mjesni odbor Gajreta, provjerivši sadržaj vaza se usuditi", da krnje pravo i prerogative Islama. koji se odnosi na Gajret, tražio je sa punim pravom, Na ovom stanovištu stoje Članovi Gajretova od­ da vaiz ispravi svoju grešku na zgodan način, kako bora i budnim okom paze, da niko ne krnji preroga­ ova stvar ne bi uzela drugi pravac. Uvidivši svoju tive Islama, a nikome ne dozvoljavaju, da se služi grešku, vaiz je udovoljio pozivu mjesnog odbora Gaj­ neistinama protiv našeg najzaslužnijeg društva Gaj­ reta, te je opovrgao svoje mavode na bajramskom vazu. reta. Mjesni odbor Gajreta u Derventi išao je samo G. Alagić na ovaj način primjenjuje ajeta i haza tim da očuva ugled svoga druŠtvd, koje ima naj^ dise, daje ovlašćenje vaizu, da je bio u pravu govo­ veće zasluge za islamski elemenat, a u kojem sara- riti sve ono što je zaista i govorio na vazu, a time đuju na stotine i hiljade naše vjerske i svjetovne in­ 1 sam se solidarisao sa vaizom. teligencije. Mi smo smatrali ovu stvar potpuno likvi­ G. Alagića je demantovao sam vaiz, koji je odiranom na ovaj način, pa je nismo htjeli dalje po­ povrgao u džamiji svoje riječi bajramskog vaza, ko­ tezati. Šta više, nismo ^podnosili ni izvještaja našem je bez sumnje nisu bile u skladu sa citiranim ajeti­ Glavnom odboru, i ako smo imali načina, da dobi­ ma, što ih je gosp. Alagić naveo u svome članku. jemo zadovoljštinu na drugi način, pa se čudimo g. Konačno se čudimo Glasniku 1. v. z. da je čla­ Šukriji Alagiću da se u ovu stvar — nepozvan — nak g. Alagića štampao bez ikakve ograde, čime je miješa. učinjena nepravda Gajretu i njegovom mjesnom od­ Gosp. Alagić nije nas radi toga trebao obasi­ boru u Derventi. pati ajetima i hadisima i time dovotdii u vezu — na Da li je ovo zgodno za Glasnik Islamske vjer. svoj. način — rad ovdašnjeg mjesnog odbora Gajreta, zajednice, prepuštamo na ocjenu cijeloj našoj javnosti. kada mu je dobro poznato, ko su sve Gajretovi ra-•) Završujemo ovaj odgovor sa hadisi-šerifom: Iz•) Ovaj odgovor trebao je đa bude oštampan već ranije, nefseke summen-nase. ali iz tehničkih razloga to nam nije bilo moguće. M je s n i o d b o r G a jre ta u D e rv e n ti Sjetite se s v a k o m p rilik o m „G ajreta" 135 �Хусо Скоио посто соко J a с ам Соко Увијек ми je ведро чрло, Срце здраво п весело, Бистро око гледа високо Ja сам Соко. Хусо Скоко друмом иде Д * ну ново рухо виде. Душ а мн чиста ко’ зора, Ж ељ на соколског збора Ii уздиже се високо J a сам Соко. Ha глави му капа плава, Под њом зори бистра глапа. Постао je соко мали, Мора да се и похвалн Гле, на ирсим’ кошуљице! Црвени му од ње лице. Родои се славним поносвм Част Дома у срцу носпм. За њ’ ми глас ори виооко Ja сам Соко. t Од лана му rabe беле To je соко људи веле. Вјешто скаче као маче, Отаџбвну бранит’ знаће. Кад ме братсцц п- зпв зове, Д а градимо, дворе нове, Слогу нашу чувам високо J a сам Соко Дисциплину држп строго Успјеха ће имат' много. За „Краља и Дом„ кад заори, Наша ће чета да се бори, Заставу нашу носиће bhcoi J a сам Соко. Старјешпна pek’ he зато: „Ти ои соко, сухо злато!" Кад соколски слет се сјати, Он he добро вјежбат’ знатн. Г а јр е т лпија иј Naši sirari sokolovi Bilo to podavno i ako još stariji ljudi dobro izginuti nego pustiti svoje ognjište u dušmanske ruke" pamte. Godine 1878 u ljeto austrougarska ili kako u U Sarajevu, u haremu Gazi Husrevbegove dža­ Bosni kažu, švapska vojska pređe Savu i uđe u našu mije, zaključe Bosanci da složno dočekaju Švabu. Iz Bosnu, da je osvoji. To njeno osvojenje Bosne u hi­ svih krajeva Bosne prikupljali se ustaše da idu pre­ storiji zove se „okupacija Bosne". Bosna je do tada ma Posavini pred Švabu. Tako se zametnu ljuti okr­ bila u vlasti Turaka, pa kako historija veli, tadašnji šaji kod Doboja, Maglaja, Šahin Kamena (mjesto kod evropski državnici skupe se na skupštini u gradu Ber­ Maglaja), Banja Luke itd. Ali kako znamo iz historije linu, u Njemačkoj i tu zaključe da austrijska vojska mnogo jača i uređenija neprijateljska vojska prodre okupira (osvoji) Bosnu i u njoj da se uvede austrij­ ipak kroz svu Bosnu i osvoji je. U tim bojevima sa ska uprava. Turska se tome zaključku velikih evrop­ Švabom palo je na bojištu mnogo naših ljudi. 0 tome skih država morala pokoriti i, hoćeš-nećeš, morade i danas naši stari rado pričaju kako su Švabu junač­ da preda našu Bosnu Švabi. ki dočekali i ako uzalud, ali je i Švabo skupo platio Ali ako je Turska i pristala na to, nije pristao to osvojenje Bosne. Tako se u Sarajevu priča mnogo o tim bojevi­ naš narod u Bosni. Naročito se tome protivili musli­ mani. ma. Evo jedne priče o junačkoj majci. Neka stara žena u Sarajevu, na Vratniku, imala Oni su govorili: „Ako je Turska carevina i pri­ stala na to, ne pristajemo mi. Nećemo pustiti naše u to doba tri sina, sve tri mladića. Sve trojicu majka domovine tuđinu dok je nas živih u njoj. Rade ćemo poslala do Šahin kamena da se bore protiv Švabe. 136 �Kad je prošlo nekoliko dana, jedno jutro iznenada hrupi joj u kuću najmlađi sin, taman kad je ona sjela za siniju da razvija jufku. — Oklen ti ovdje? — pita ga majka. — Došao da te vidim, majko. Zaželio se... — A gdje su ti braća? — Na bojištu. Nove — E, onda sinko, — reče majka dižući se iza sinije — evo sjedi ti ovdje, zagrni se boščom pa razvijaj jufku, a ja odoh u pomoć tvojoj braći.... To mladom sinu bi dosta. Opet obuje na noge opanke, zadije puške za pSs, pa krene onamo gdje se ljuti boj bije. Priča se. da su sve trojica sokolova majci iz­ ginula braneći domovinu od tuđina. h n jic jc Edhem Miralem: „Rasna snaga jugoslovenskih muslimana" Nedavno jo iz štampe izašla knjiga pod gornjim naslovom od našeg publiciste g. E. Miralema. Knjiga je mnogo zapažena među svima krugovima. Najbolje ćemo istaknuti njezinu važnost, ako u cijelosti donese­ mo prikaz te knjige, što je izašao u beogradskoj »Prav­ di* od 26. maja o- g. Evo šta veli jedan kritičar u to­ me velikom prestoničkom dnevniku o knjizi g. Miralema: „Naši muslimani jugoslovenske krvi i jezika, ne računajući tu Turke PArnaute, nemaju do danas ni jedne sistematski i naučno педмвцпе istorije. Ima doduše na stranim jezicima i na našem čitav niz istoriskih fragmenata iz života bosansko-hercegovačkih muslimana, ali jednog većeg djela', zasnovanog na kritički proučenim istoriskim datima, još nema. Međutim, takvu jedno djelo bilo bi od velikog interesa ne eamo za naše muslimane, ved, isto tako i za našu nacioualnu istoriju uopšte, pogotovu kad bi takvo djelo, prikazujući nam istoriju naših muslimana uporedo prikazalo i istorijski razvoj čitavog našeg naroda, ukoliko je u vezi, ili je paralelan sa razvojem muslimana. Pisac studije »Rasna snaga jugoslovenskih musli­ mana* g. Edhem Miralem, javni radnik i publicista iz Sarajeva, dao nam je jedan lijep, biran i interesantan materijal za istorisku građu o jugoslovenskim musli­ manima. Iznio je čitav niz neobjavljenih detalja i do­ kumenata, iz kojih se vidi kako su muslimani jugo­ slovenske narodnosti u istoriji često puta vidno maniiestovali svoju nacionalnu pripadnost i kako su umjeli i znali da očuvaju svoju rasnu čistotu i pored toga što su, primivši Islam, bili pet vjekova pod uticajem tuđina. U ovoj knjizi g. Miralem je zasebno obradio naj­ većeg državnika turske imperije Mehmed pašu Soko­ lovića, poturčenog Srbina i opisao njegova dobročinstva. Isto tako, upoznao nas je sa manje poznatim pašom naše krvi Sinan pašom Sijerčićem i sa Hadži Mustafa pašom »Srpskom majkom«. Zatim nam je prikazao iscrpno borbu Dadića za samostalnost Hercegovine, ju­ načke i patriotske podvige Husein-kapetana Gradaščevića »Zmaja od Bosne« i zločinstva Omer-paše Latasa. Veoma je interesantan predlog Hamzibega Riz- vaubegovića, učinjen knezu Mihailu za oslobođenje i prisajedinjenje Bosne i Hercegovine Srbiji. Okupaciji Bosne 1878. godine i borbi protiv Au­ strije, kao i Nevesinjskom ustanku posvećeno je po­ sebno poglavlje. U prikazivanju pokreta za vjersko-prosvjetnu au­ tonomiji/, u aneksiji Bosne i Hercegovine i ustavu za ove pokrajine, pisac nam je detaljno izložio zajedničku borbu i slogu muslimana i pravoslavnih Srba. »Gajretu« i njegovoj ulozi i kulturnom i nacionalnom r^voju muslimana pisac posvećuje zasebno poglavlje, a zatim govori o značaju 6 januara i novom ustavnom stanju kao i izborima od 8 novembra 1931 £°d'neKnjižica g. Miralema prošarana je mnogim shkama, boj0 prikazuju znamenitije ličnosti, Rad g. Miralema doprineće mnogo boljem upo° “Sih muslimana, a istovremeno pružide istori{aru interesantnih detalja za našu opštu nacionalnu Storiju, specijalno za istoriju naših muslimana«, Ovaj iscrpan i povoljan prikaz uistinu je zaslužilo ovo djelo g. E. Miralema. Mi možemo samo još dodati da bi ovu knjigu svaki naš pismeni i inteligen­ tni čovjek trebao imati i pročitati. Knjizi je cijena 15 dinara. Dobiva se u svim knjižarama, a i kod pisca, Alajbegovića ul. 5 Sarajevo. H. Li. Хајрудин ЋуриЛ: Слету, здраво. Ових дана изашла je из штампе збирка патриотских пјесама, које je посветио Соколу и предстојећем соколском слету познати соколски радник и пријатељ Гајрета г. проф. Хајрудин ЋурпК. Цијена je бвој збирци пјесама свега 2 Дин. Може се добити код писца. Препоручујемо ову књижицу свима соколима и пријатељима Соколства. Hfz. Muhamed Pandža : „Kratka nauka islam­ za odrasle i djecu. Ovih dana je izašla iz štampe ova vrlo praktičaa i ilustrovana knjižica iz pe­ ra našeg poznatog publiciste Hfz. Muhameda Pandže. Ovo je prvo djelo ove vrste u našoj vjerskoj literaturi, te ga svakome najtoplije preporučujemo-Cijena je Din. 5.— a naručuje se kod pisca u Sarajevu. ske Vjere" 137 �Fауретов гласник Гајретова главна годишња скупштина одржаће се у недјељу, 15. јула 1934. год. У 9 сати прије подне у просторијама Гајретова мушког интерната (Халилбашића ул. io) са уобичајеним дневним редом. Позивају се све друштвене јединице д а у смислу прописа друштвених правила изашал»у делегате на ову скупштину. Одбори и повјереници, који желе стављати предлоге за ову скупштину имају их доставити Главном одбору до 5. јула о. г. ГЛАВНИ ОДБО Р ГАЈРЕТА Гајрет кроз деценије Лањске годпне у фебруару навршило се je усраво 30 година откако je постао Гајрет. To j e '30 годвна снажног и замашног дјеловања за пјелину, 30 година опште-корвсног и плодног опстојања. To je 30 годпна прогреса и напреткћ м$слвманског дијела нашег народа, 30 година културнвх напора и стремљења. To je 30 година најсвјетлијих и најведријих у прошлости нашој, 30 година нашег најјачег националног елана. За i 30 грдина Гајрет je усдво да тако велике и видљиве резултате, да их не може засјени ни омаглица овог неуравнотеженог доба свпи својвм стихијским поремећајвма. Потребно je да пред нову главну годишњу < скупштину, која се одржава у идућем мјесецу! још једанпут изнесемо и рекапитулирамо са неколико реченвца читав трвдесетогодвшњв рад Гајрета за све чланове и читаоце нашега листа. Тиме желимо пружити пред чланове дозрело класје једног великог рада и дати um потстрека за нова прегнућа, a читаоцима замашве цнфре из којих ke најбоље упознати велике плодове и мисију Гајрета у народу. Te цифре, у најкраћнм потезима, изгледале би овако: Гајрет je својим потпорама, стипендијама и внтернатима помогао да се школује око 4000 људи, Који данас претстављају срж цјеловупне муслиманске внтелигенције. Ш та значи оволики број школованих људи и какав културни капитал они претстављају у H a ­ rnoj средини, најбоље се може уочити кад ее погледа рад једног учвтел>а, који хиљаде дјеце научи читати и писати и отвори um очи, или рад једног л>екара, који хиљаде болесника спаеи од очите смрти. Исто тако може се оцијенити значај овога броја школованих људи кад посмотримо рад једнога агронома, професора, внжвње* pa итд. Кроз ових 30 година организовале су се многобројне Гајретове јединице, срески и мјесни одбори 138 и повјеревиштва, које су такођер учиниле много за развијање националних особина и социјалних осјећаја међу нама. £Бихов број пење се данас до 300! Све те активне јединвце приређују еваке године читав низ забава, предавања, сијела и других приредаба, које за та мјеста претстављају, може се рећи, главне културне и националне манифестације у години. Послије овога треба споменути велики број аналфабетских течајева, које у свима мјеетима одржавају Гајретови раднвцн, домаћичке школе међу муслиманским женскињем у Сарајеву и најзабаченијим провиндпјскпм мјестима и селнма, отваране вницијативом Гајрета, задружне течајеве одржане о Гајретовом трошку у Гајретовом интернату, из којих je изашао лијеп број задружних радника. Надаље треба придати важност Гајретовпм ћилимарским школама, школама за израду ручних радова и сличним установама кроз које Гајрет и његови радници шире и потпомажу народну радиност и дају многобројном женскињу зараду, коју на другој страни и у другим пословима не би могле наћи. Посебно поглавље у Гајретовом раду заузима одржавање великог броја предавања из свих културних, привредних и националних облаети. Ова предавања држе Гајретовн радннци у свим крајевима наше земље. Осим тога, уввђајући важност штампане рвјечв, Гајрет пунвх 20 годвна вздаје свој часопвс у коме доносв многобројне чланке вз пера нашвх познатвх јавнвх радника и књвжевнвка. У твм чландвма третврају се свв дроблемв којв засвјецају у сва културна, дросвјетна, економска, национална и вјерско-дросвјетна пвтања, тако да je ово Гајретово гласвло највјернвјв одраз друштвенвх односа в ирвлика наше средвне. Поред овога листа, Гајрет још вздаје повремена вшшпана предавања у снецијалнвм свесцвма. Ова дредавања врло добро долазе Гајретоввм једвнвдама у онвм мјестима, гдје нема људв, који бв самв напвсали слдчна предавања. Међу Гајретоввм едвцајама взашло �je и неколико чисто литерарвих стварп вашвх књижевника. Велика Гајретова штампана споменица о прослави 25тодишњнце друштва у ствари je билтен цјелокупног животд босанско херцеговачквх муслимана у посљедних 50 година. Економски и социјални поремећаји које je проузрочио рат, довели су послнје рата до једне тешке друштвене прекретнице која je чнтав живот искренула са пријашњих стаза и наметнула му нове потребе. Да се нађе обезглављевом и дезоријентисаном народу у помоћи, Гајрет je и овог пута схватно и уочио пут којим треба да пође да би се нашао времену за стопаиа и људима на помоћи. Из тих потреба дошло je до нове чисто евономске зкције Гајрета у народу . Приступа се отворењу Гајретова шегртског дома у коме je вашао уточвшта велики број шегртског подилатка. Ш егрти су упућени на изучавање свих модервих завата. Црошле годиве приведева je у дјело вдеја о освввању Гајретове задруге, чнји ји циљ да ва задружву базу постави ваш привредни живот у духу вових потреба в прилпка. Гајретова задруга je већ у првој годиви свога дјеловања показала видне и лијепе резултате. Ha крају треба подвући да су Гајрет и његови радвици, којн су прије a за вријеме рата лежали и умирали у вепријатељским тамницама и борвли се с пушком у руцв, учествовали у ослободилачким ратовима од 1912 до 1918, вајвише допринијели јачању соколства и соколске мвсли међу муслпманима у вашој земљи. Крува свеукупвог Гајретовог рада биће велики Гајретов дом, коме ће ее још ове годиве ударити темељи у срцу шехер — Сарајева. Под његов кров саввће Гајрет своје гвијездо соколово, a под високои и моћвом заштитом свога Протектора Њ . В. Престоловасљедвика Петра, јездиће и даље, веуиорво, увијек вјерав својви идеалима, од успјеха до успјеха, св< ме ковачнои циљу a за добро Краља и Отаџбиве. Муслиманн дерветнског среза у Југословенском Соколу Позвата окружвица Главвог одбора Гајрета, коjou су позваве све организације Гајрета да пораде ва упнсу свога члавства у Југословевски Соко, имала je позвтивве резултате, како се иогло и очекнвати. И ова патриотска и корисва акција вашег Гајрета, као и све ове које je досада подузимао, наишла je код његова ивогобројвог члавства ва пуво разумијевање, и позиву гл. одбора одазвало се одмах ва хиљаде члавова Гајрета, који ступише у редове Сокола. Ова цвфра данас je далеко прекорачева, ова вз дана у дав расте, и дај Гоже да получи потпуни успјех, a тај he бити, када цјелокупно члавство Гајрета буде н члавство Сокола, двију нашпх великих вациовалввх и патриотских организација, које осии истовјетвости циљева, веже и једво драго и узвишево иие, a то je име Протектора Гајрета в уједво врховвог Старјешиве Сокола, Њ . Краљевског Височавства Престолонасљедвика Петра! Познв гл. одбора Гајрета нарочито су одушевљево поздравили Гајретови радвици вз Дервевте и среза дервевтског, али истои ове године дала нм се прилика, да ступе у редове Сокола, и за њега пораде активво. И као што je Гајрет сталво од Ослобођења све до давас имао вебројеве своје првсташе и пријатеље у Дервевти и срезу дервевтскои! међу муслимавским свијетом, имаће их сада и наш Соко, да послуже прегалачки и вјерно великим Соколским идеалвма, који су уједво и идеалп вашег Гајрета. У овој годиви ушло je у одбор одвосво управу Соколског друштва у Дервентв, веколико Гајретових рддвика, и они се труде и вастоје да заједво са осталои браћом, пораде ва ширењу Соколске ндеје међу муслвмавскии еввјетом. У муслимавским селииа дервентеког среза Соко узима маха. Прво je прнступило Соколу Которско, no броју ставоввика уопште пајвеће село дервевт* среза, које je освовало сокол. чету, затим je слиједила Велика, освовавши чету ссколску заједво са селои Комарица, a овда je дошао малена али честити Дубочац, село од 60 домова, у коме je организована соколска чета са 50 члавова вјежбача. Ha соколском „јавном часу у Дервентн на 10. о. u., учествовали су и иступали са нјгжбама соколи муелвмани вз споменутих села, топло поздрав.1>ени заједно са осталом браћои Соколима, од страве мвзгобројнвх гледалица. Ееадбег АлибеговиА, Дервснша Naše rahm ellije Merhum Hafiz Sulejman ef. Užšcanin 18. maja <. g. u petok u 7 sati ujutro, ispustio je svoju plemenitu dušu naš uvaženi i poštovani imam, vaiz i muallim Hafiz Sulejman ef. Užičanin i preselio na ahiret. Njegova naprasna smrt, bolno ие je dojmila cije­ log građanstva a naročito nas muslimana; jer njegovom smrću đobojski muslimani gube alima, kojem će teško naći premca. Bistrina uma, energija i volja sa kojom je rahmetlija djelovao među nama šireći islamsku na­ uku najbolje se ocrtava u uspjehu, koji je postigao kod naše djece u mektebu a i svojim vazovima osva­ jao srca islamskog elementa u svoj našoj okolini. Na­ ročito je bio obljubljen među našim težačkim svijetom, jer je svojom spremom i rječitošću znao i umio, da upućuje našeg težaka na sve ono, što mu naša uzvi­ šena vjera kao muslimanu nalaže i što mu je najpo­ trebnije u današnjem vremenu za osiguranje egzisten­ cije i napretka. Eoliko je rahmetlija bio poštovan i obljubljen u Doboju i okolici najbolje svjedoči onako veličanstvena dženaza, koja se kod nas u Doboju ne pamti. Osim mnogobrojnog dobojskog građanstva bez razlike vjere i staleža, naročito je mnogo zapaženo stra- 139 �nog svijeta iz srezova Doboj, Teslić, Maglaj, Gračanica i Derventa. Posebnim autobusima doputovali su mnogi tešujaci, m erhum ovi prijatelji i poštovaoci. Da se vidi, koliko je rahm etlija bio cijenjen i uvažavan i izvan našeg m jesta i najbliže okoline, došli su na dženazu i njegovi ahbabi i poštovaoci iz Tuzle gg. profesor čokić, šer. sudija Berbić, m uderis Sivčević, predsjednik u dru­ ženja „Mirkat44 Imširovid i dr., te je poslije đžuma namaza dženazu klanjao g. Imširovid. Poslije klanjanja dženaze, sa rahm etlijom se oprostio u džamijskom dvorištu šer. sudac iz Tešnja g. Mulalid, nakon čega je dženaza sa ruke na ruku prenešena do grobnice i ispraćena sa nepreglednom masom svijeta. Najtužnije je bilo pogledati na groblju m erhum ove učenike i učenice, koji su se gušili u suzama v iču ći: „tko će nas sada učiti, nema više našeg efendije14. Ovaj đječiji plač i naricanje mnogo je srce rastužilo i oko orosilo. Neka m u Svevišnji Allah podari firdevsi ala dženet, a ucviljenoj porodici sabri džemil. Rahmetullahi alejhi rahmeten vasia. Merhum Hafiz Sulejman ef. rođen je u Tešnju 1877. god. gdje je svršio m ekteb ibtiđaiju pred svojim rahm. ocem Mulla Mustafa eff., -a nakon očeve sm rti produžio je svoje bauke pred m uftijom, čuvenim poznatim tešanjskim alimom' m \rh u m Mesud ef. Smailbegovićem u Tešnju, a kasnije i u banjalučkoj m edresi. Po svršetku nauka iC'Banja Luci o t i š a o j ^ Carigrad na studije, kojom je prilikom pored studija pioputovao m noge krajeve Istoka. Kad se je povratio iz Carigrada, primljen je za im am a u Bos. Kostajnici gdje je služio dulje vrem ena. Godine 1929. prim ljen je za imama, vaiza i m ualim a u Doboju gdjeJj svjetno i kulturno djelovao sve do svoje smrti. Neka m u Svem ogući podari ljepote firdevsidženeta i rahm et m u plemenitoj d u š i! njima dosta i Gajretovih aktivnih radnika i članova, zaključio je Glavni odbor G ajreta na svojoj komemorativnoj sjednici da pritekne u pomoć unesrećenim obiteljima na taj način, što će odobriti nekolicini dje­ ce nastradalih rudara nekolika besplatna m jesta u Gajretovim internatima, da se na taj način bar do­ nekle ublaži bijeda unesrećenih porodica. Mjesni odbor Gajreta u Kaknju proučio je hatmu za dušu nastradalih rudara m uslim ana, koji su svi izreda bili redovni članovi našeg Gajreta. Поздравни брзојавн претсједнику Гајрета r. Дру Хасанбеговићу О Л О В О : ЕГријатољи Гајрета u Ваше личноста са Гајретове скупштине у Олову приликом оснивања ијесног одбора, поздрављају свога претеједника кличући живио. Претсједник: Крвавац- Kupres; Sa godišnje skupštine cjelokupno član­ stvo pozdravlja Vas sa porukom da nepokolebivo stoji tu Glavni odbor — Mjesni odbor. Plevlje: Učesnici današnje redovite skupštine Gajreta pozdravljaju Vas i blagodare na brizi, koju ulažete u radu za G ajret i naš kraj. Predsjednik skupšt’ne Tahirbegovič. Nova va ro š: Mjesni od5or G ajreta u Novoj Varoši sa Svoje godišnje skupštine pozdravlja Vas i Glavni odbor G ajreta - Pretsjednik skupštine Ćamil Krdzevič. * BOS. Krupa: Sa konstituirajuće skupštine m je­ snog odbora G ajreta u Bos. Krupi, prisutni Vas po­ vijaju kao najvećeg pobornika Gajretove ideje i žele da u vodstvu i dalje ustrajete. Živiol Pretsjednik skupštine Burzič. Hatme našim rahmetlijama Na komemorativnoj sjednici Glavnog odbora Gajreta, povodom smrti rahm. Dra Safvetbega Bašagića zaključeno je da pitomci G ajretova m uškog in­ ternata u Sarajevu prouče hatmu pred dušu rahmetlije kao prvog pretsjednika i jednog od osnivača društva Gajret. Na istoj je sjednici zaključeno da pitom ci G aj­ retova banjalučkog internata prouče hatm u i poklone rahm. Dru Ejubu Mujezinoviću, odličnom Gajretovu radniku i bivšem pretsjedniku G ajreta u Banjaluci. Isto je tako sarajevski ženski odbor zaključio, da odbornice između sebe prouče hatm u pred dušu rahm. Zibe h. Kršlak, dugogodišnje Gajretove radnice i bivše pretsjednice ženskog odbora Gajreta u Tuzli. R azne 'vijesti Pomoi Gajreta djeci kakanjskih žrtava Povodom velike rudarske katastrofe u Kaknju, u kojoj je platilo životom veliki broj rudara, a među 140 Doboj: Sa redovne godišnje skupštine M jesnog odbora Gajreta u Doboju pozdravljam o našeg uvaže­ nog i zaslužnog pretsjednika sa željama da ga Bog poživi m nogo godina na diku i ponos milog nam G ajreta. Živio! Pretsjednik Sarajlić Elm as, sekretar Omersofiić. Теспнћ : Ca годишње скупштине поздрављамо водство нашег Гајрета и желимо много среће и успје* ха у будућеи раду. Мјесни одбор, Теслић. Травник: Ca своје годишње скупшткне шаље Вам поздраве Женски одбор Гајрета. Iz u r e d n i š t v a Radi preobilna materijala u ovom broju, morali smo izostaviti izvještaje raznih društve­ nih priredaba i druge društvene vijesti. Molimo da se ovo uvaži. ��I � https://kolekcije.nub.ba/files/original/a3f26a73c3dba276164a2938041fb0d9.pdf 1f38af183e54fd30b2c8bd2346a9bf80 PDF Text Text ГЛДСНИК К У Л ТУРНО ПРОСВЕТНОГ Д Р У ШТ В Д ГДЈРЕТА САДРЖАЈ: £ Уредввштво: D ižim o G ajretov d o m ! P raviln ik za izgradnju Gi-jrctovog doma n Sarajevu Фуад Слппичевић: Алекса Ш антнћ Касии Г уји ћ: Н ајљ еп ш и турски и остов н у Босии и Х ерц еговиии A lija ¥ . Čorda. Jed n a u s p o m e n a lipo«. ШвФкија ЈЈубић : Д а н а ш њ е м огућиости у ч еств ов ањ а зе м љ о р а д н и к л у н зв о зн о ј тргови ни N arod n o zd ra v lje — I)r. Hajrndin Džananović: 0 prirodnoj ish r a n i d o je n ie ta Ш. М ерхум Л х м ед б ег Ц ер ић и М ухиба х а и у м а Јахић N erh u m S u le jm a n A g a n o v ii Г А ЈР Е Т О I ГЛДСНИК: Гајретове приредбв; Гајретов мевлуд у Локвама — Гајретов дан и женски мевлуд у Жепчу — Гајретов мевлуд у/ ЈЗрчком — Велика Гајретова забава у Локвама — Прослава СЈрјретова дана и теферич у Мркоњић Граду — Гајретов теферпч у Кладњу — Гајрвтов теферич у Врбањцима — Прослава Гајретова дана у Сребреници — Proslava Gajretova dana u Gračanici — Прослава Гајретова дана у Бос. Кобашу — Захвала Гајрету.— Утеиељачи и добр. Гајрета: Najnoviji Gajretov u* temeljač — Разни добровољни прилози — Брзојавни гоздравп цретсједииву Гл. одбора Гајреха: вз Јабланице, Лукавца, Котор Вароши, Брчког и Кладња — Да се уважи — Исправи. ОКТОБАР С А Р А ЈЕ В О 1934 Нздаје Главни одбор Гајрета у Сарајеву Главнп п одговорни уредник: ХАМИД КУКИЋ Б Р О Ј 11 �r у Гајрет, лист друш тва Г а јр ета ивлави сваког 1. у мјесецу, а цијена му je ea н аш у О таџбвну 60 д в н а р а н а го д и н у , a ea све остале вемље иреко гран пце 120 динара. Ђ ац и Гајретови питомци добивају лист у пола цијене код Г л а в н о г О дбора илн код у п р ав а Г ајр ето ви х конвикта. Власник друш тво „Г ајр е т44 — О дговорни уредн ик: Х амид К у ки ћ . — З а нвчку ш там парију одговара директор А бдурахман Мешпћ. И слам ску дио- �rM »ГАЈРЕТв.., Сарајево, 1 октобра 1 9 3 4 Dlžlmo Gajretov dom! Kasno probuđena svijest kod nas muslimana o potrebi što jačeg kulturnog i ekonom­ skog razvoja došla je u teška poratna vrem ena kad su za svaki napor potrebne dvostruke žrtve. U ovom, m akar i okašnjelom, buđenju dvije činjenice igrale su veoma važnu ulogu, a te su riješenje agrarnog pitanja i vrem ena posljeratne krize. Ove dvije činjenice povukle su duboku brazdu kroz našu vijekovima ustajalu prošlost i probudile u njoj nove snage, koje traže izlaz iz ovim činjenicama stvorenog teškog stanja. Taj izlaz prvenstveno je uočen i kao jedino moguć utvrđen kulturnim i ekonomskim podizanjem m uslim anskih slojeva. Da bi se omogućilo to kultu^no-ekonomsko podizanje muslimanskih slojeva, potrebno je i društvo koje će biti na čelu te akcije i davati inicijativu, kojim pravcem i na kako što uspješniji način treba da se odredi i ubtza;' pravac tog buđenja. Kako nam je svima poznato, tu ulogu, kao naša najjača i najpozvanija kulturna institucija, preuzelo je na sebe društvo Gajret. Žrtve i napori, koje je u ovom pravcu učinio G ajret, svima su nam poznati. Statistički, to su ogromne cifre, a moralno i duhovno to je početak jednog velikog našeg preporoda koji će nas, bez sumnje, dovesti do naše bolje budućnosti i koji će među nam a izvršiti onaj preokret, bez kog nema napretka u današnjim vremenima. Eto u čemu, zapravo, leži glavni značaj našeg G ajreta; eto u čemu leži njegova ne­ ophodna uloga u redovima nas muslimana. Otud je i njegova snaga snaga sviju nas, otud je i njegov napredak napredak sviju nas. Zato, ako želimo sebi napredak, prvenstveno moramo da ga želimo G ajretu. Ako želimo sebi snagu, opet na prvom m jestu treba da je želimo Gajretu. A G ajret treba da, u dvim sudbonosnim vremenima, što jače učvrsti svoje temelje, mora što jače da osigura svoju m aterijalnu a s njom, razum ije se, i svoju moralnu moć. Svijesni ove činjenice, Gajretovi radnici već dugo vrem ena sm išljaju i iznalaze načine kako da ojačaju Gajretove m aterijalne mogućnosti, kako da stvore najpogodniji način za njegovu što blagotvorniju ulogu u našim muslimanskim slojevima. Jedna od ovih ideja, koja je pronađena kao stožer i glavni oslonac svih mogućnosti što jačeg G ajretova razvijanja, jest ideja o izgradnji G ajretovog doma u Sarajevu. 0 zamašnosti ove ideje, po sve nas muslimane, treba prvo razm isliti, pa da se uvidi njen ogromni značaj po našu egzistenciju, njen ogromni uticaj na . naš razvoj i naš prosperitet u najbližoj budućnosti. Svaka akcija, kao i voda, m ora da ima svoj izvor, pa tek, poslije izvora, dolazi tok, a zatim pritoke. Da se figurativno izrazimo, G ajretov dom bio bi izvor svih materijalnih i moralnih akcija u podizanju naših muslimanskih slojeva, taj izvor stvorio bi jedan kulturni tok kroz sve naše redove, a pomoć nas m uslimana G ajretu to bi bile pritoke u bujicu nje­ gova napretka. I što su jače pritoke jedne rijeke, ja ča je i njezina bujica. Isto tako, što budu jače materijalne pomoći iz naroda, jača će biti i G ajretova bujica i imaće jaču mogućnost da ponese sve naše redove naoretku i duhovnom i ekonomskom, koji su uvijek nerazdruživi i vezani jedan za drugog. Zato, stvarajm o izvor našeg napretka, stvarajm o Gajretov dom! Osim ovog, čisto m aterijalnog, značaja Gajretovcg doma po nas muslimane, i osim njegova i čisto moralnog značaja po nas, G ajretov dom pretstavljaće i naš obraz i našu snagu i pred našom braćom unutar otadžbine i pred stranim svijetom, koji sve češće posjećuje našu zemlju. G ajretov dom učiniće to da će i naš nemuslimanski dio našeg naroda, a isto tako i 235 �strani svijet, u toj našoj velebnoj građevini gledati našu snagu i našu svijest, gledati našu sposobnost za život i, što je najglavnije, sposobnost za savrem eni napredak. Jer, cio Gajretov rad bez doma, to je rijeka bez izvora, to je djelovanje bez lica, bez obraza, na koje svak baca pogled, i što je taj obraz svjetliji i reprezentativniji, to su i pogledi zadivljeniji i pošto­ vanjem ispunjeniji. Naši pretci davali su živote za svoj obraz, za poštenje i junaštvo, a na nam a je danas, u ovim vremenima, red da pridonosim o m aterijalne i m oralne žrtve za naš obraz. A taj obraz, u današnje doba, nije više pusat ni odijelo, nije više ni m egdan ju nački, nije više ni konj od megdana, taj obraz danas je ogledalo kulturne i m aterijalne snage jedne zajednice, a taj svijetli obraz naše zajednice jedino može da bude G ajretov dom. E to u čemu leži drugi značaj podizanja G ajretovog doma. Zato, osvjetlajmo naš obraz, podižimo naš Gajretov dom! Na kraju, G ajretov dom biće naš živi spomenik, najsvjetliji spomenik pokoljenju koje g a podiže, spomenik rada, kojeg će naše pokoljenje, nove generacije m uslim ana spom injati dovom i rahm etom , radi kojeg će mu odati priznanje na pridonešenim žrtvam a za podizanje tog našeg svjetionika u svjetlijoj budućnosti. Gajretov dom treba da bude reprezentativno, umjetničko, arhitektonsko djelo da će mu se i pokoljenja diviti. Neki veliki čovjek rek ao je da je arh itek tu ra zaleđena poezija. Naš Dom tre b a da bude i naša poezija i naša duša, u kojoj ćemo mi utkati naše mukom stečene i od usta otkinute priloge, sve za napredak naše zajed­ nice. Naš Dom treba da bude naša duša i zato; je r ćemo u nj zidati i naše najbolje nade i naše najvrelije ubjeđenje da smo sposobni za život i napredak kao i ostala naša braća, kao i cio kulturni svijet. Na kraju, naš Dom treba da bude i naša poezija, naša nova pjesm a, koju ćemo zapjevati na njegovim tem eljim a. A ta će pjesm a zvučiti radošću, radošću što na posljetku dođosmo do svijesti, dođosmo do sebe i oprasm o oči na izvoru našeg nap retk a. Ta pjesm a ozvanjaće dugo -u našim ušim a, grijaće naša srca i biće najdragocjeniji am anet našim pokoljenjima, biće im najdragocjenm ^zSvjet^cja i oni idu našim stopam a i da čuvaju musli­ manske tekovine na ovom вусцп prastarom ognjištu. Zato, ispjevajm o našu novu pjesm u, podižimo Gajretov dom! Mi tnuslim ani u našoj velikoj K raljevini propustili smo za tuđinske vladavine najpo­ voljnije prilike^ da se kulturno podignemo, d a se afirm išem o u ovim krajevim a kao sposoban elem enat u našem narodu. Ali, mi tada nismo uviđali značaj prosvjete, mi ta d a nismo uviđali značaj kulturne borbe u životu i u održanju životnih dobara i životnog p reim ućstva. T reb ala su 'da nastanu ova te.ška vrem ena, pa da nas probude iz sna, da pren u naše snage koje mo­ raju da prionu na kulturni posao i da nas opet iznesu na površinu, kao što smo i nekad bili. Zato, ne žalimo za prošlošćn, koja je nepovratna. S tvarajm o uslove za budućnost koja će biti mnogo svjetlija od prošloeti.. Uperim o sve naše snage u jednom prav cu i radim o na našem progresu. Prožmimo se svi sviješću o potrebi kulturnog podizanja naše zajednice i pobjeda je u našim rukam a. Dok su d ru g a naša braća pod tuđinom pokazali ogrom ne napore u kulturnoj borbi za svoju egzistenciju i svoj napredak, mi smo se uljuljkivali u prazne snove i trošili i jeli ono, što su nam djedovi zaradili. D anas je na nam a red da pokažem o cijelom svijetu da smo i mi u stanju i da stičemo i da zidamo. D anas je na nam a red, da pokažem o naše pri­ krivene snage i da ih razvijem o punom parom . Nećemo da se postidim o ni pred našim mrtvim pretcim a. Pokažimo se dostojni njihovih d jela i njihove vitalnosti. Zato, zidajmo Gajretov d o m ! Zidanje G ajretovog doma najveći je doživljaj u našoj novijoj istoriji. Njegovim zida­ njem mi postavljam o nove tem elje našoj budućnosti. Njegovim zidanjem tre b a da pokrenem o sve muslimane u akciju, ne sam o da daju svoj obol, nego i da su svjesni da su davanjem tog obola pokrenuli i sebe u akciju, da su jedan kotač u toj m ašini koja radi, čija p ro d u k ­ tivnost postaje sve veća i čija produktivnost nosi i našu produktivnost u stv aran ju novih uslova za život, u stvaranju novih puteva našim prikupljenim snagam a. Na svoje m aterijalno i moralno sudjelovanje u zidanju G ajretovog dom a treba da je svaki m uslim an ponosan. Taj ponos treba da bude prožet dubokom sviješću da je svaki darovatelj jedna snaga, jedna činje­ nica bez koje nikakva zajednica ne m oše da napreduje. Svaki pojedinac treb a da bude svje­ stan svoje zarade i svog doprinosa. Ko radi i žrtvuje svojoj zajdenici taj je dostojan i poštovanja, dostojan i prava i prednosti koje tre b a da mu po zasluzi pruži njegova zajednica. Zato, sagrađen od doprinosa sviju nas, Gajretov dom tre b a da bude i naš oslonac, na koji ćemo se s pra- �vom osloniti u stvaranju naših pojedinačnih egzistencija, a tim i u stvaranju zajedničke egzi­ stencije našoj zajednici. Zato, dižimo naš najmoćniji oslonac, dižimo G ajretov dom! Svaki doprinos neka je d at sa radošću p a bio on m akar koliki. Što više doprinosa iz više ruku to berićetniji d ar svima rukam a koje darovaše, a taj zajednički dar svima biće dom sviju nas, G ajretov dom. Što više im ena u Zlatnoj Knjizi, koja će se ustanoviti za upiske ulagača iznad din. 100, to više zlatnih priloga našoj istoriji i našim pokoljenjim a, što više svjetlih imena, to više bodrenja na rad i na procvat napretka nas muslimana. Što više zlatnih imena na mermernim pločama, koje će se uzidati u hol dom a vakifam a i prilagacim a od deset i iznad 10.000 dinara, to više ponosa u dušam a svih posjetilaca dom a na sinove ovjekovječene viso­ kom sviješću i dobrotom svog srca. Ta imena svijetliće kroz vijekove, obasuta dovama i rahm etima, obasuta zahvalnošću i svijetlim spomenom. Zato, radi našeg dobra, radi našeg napretka i radi našeg rahm eta, dižimo G ajretov dom! Zato, radi dobra naše djece, radi m ira naših duša, dižimo G ajretov dom! U to ime: Neka nam je veliki Bog na pomoći! UREDNIŠTVO PRAVILNIK ZA IZGRADNJU GAJRETOVOG DOMA U SARAJEVU U smislu zaključka Glavnog odbora Gajreta i po odobrenju Gajretove redovne glavne skupštine od 15 jula 1934, Glavni odbor Gajreta propisuje ovaj Pravilnik za podizanje Gajretovog doma. 2.) da prikuplja mat.rijalna srelstva za podizanje Gajretova doma u Sarajevu, 3.) da propagira pismeno i živom riječju potpomaganje sabirno akcije za Gajretov dom, 4.) da bude pri ruci Glavnom odboru Gajreta pri izradi I Organizacija sakupljanja materijalnih sretstava plana Gajretova doma, za podizanje Gajretova doma б.) da se stara i nadzire cjelokupnu organizaciju i rad Glavni odbor Gajreta kao vrhovni upravni i odgovorni za 0ajretov dom na cijelom teritorijo Gajretovog djelovanja, organ društva Gajret, ustanovljuje u svrhu što uspješnijeg , P u t e n o g odbora su punovažni kada % odorada na prikupljanju za podizanje doma potrebnih sretstava ^г> Glavni odbor Gajreta. slijedeće odbore; b) Dužnosti Miesnih muških i ženskih odbora i povjefeni1.) Prošireni odbor м Sarajevu za izgradnju Gajretova doma, Stava za izgradnju Gajretovog doma: koji se sastoji iz sekcije Glavnog o‘dbora Gajreta za izgradnju 1. ) Đa izvrše propagandu za izgradnju Gajretovog doma Gajretova doma i najmanje 30 građana izvan Glavnog odbora među cjelokupnim stanovništvom svoga mjesta odnosno sreza, Gajreta. 2. ) da vrše upis svih vrsta članstva za Gajretov dom i Sekcija Glavnog odbora Gajreta za izgradnju Gajretova da naplaćuju članarine u smislu propisa ovog Pravilnika, doma kao sastavni dio Proširenog odbora ujedno je njegov 3. ) da tokom 1934/35 god. prirede u svojim mjestima po Kadni odbor. jednu zabavu i jedan teferič u korist fonda Gajretovog doma, Prošireni odbor bira iz 6voje sredine pretsjednika, 2 pot4. ) da unovčnvaju .cigle Gajretovog doma“ i Gajretova pretsjednika, djelovođu i 2 referenta za propagandu. izdanja, štampana u korist fonda Gajretovog doma, Radni odbor se konstituiše kao i ostale sekcije Glavnog 5. ) da dostavljaju Glavnom odbora spiskove lica, preduodbora Gajreta. zeća itd , kojima bi se trebao obratiti Glavni odbor radi pri­ 2. ) Mjesni odbori za izgradnju Gajretova doma,loga kojiza Gajretov dom, u koliko smatraju da bi to bilo sa se obrazuju u mjestima Gajretovih muških i ženskih mje­ većirn uspjehom, snih odbora. Ovi se odbori biraju na širim Gajretovim konfe­ 6. ) da održavaju stalno pismene veze sa Glavnim odbo­ rencijama i to: iz Mjesnog odbora Gajreta 6 članova i 5 čla­ rom u poslovima Gajretovog doma, nova izvan Mjesnog odbora. 7. ) da održavaju svoje redovne sjednice svakih 14 dana, Mjesni odbor za izgradnju Gajretova doma bira iz svoje sredine pretsjednika, potpretsjednika, djelovođu i blagajnika. a po potrebi i češće, ) da sav ukupljeni novac sa detaljnim spiskom predaju 3. ) Povjereništva za izgradnju Gajretova doma, koja se 8. obrazuju u mjestima povjerenika Gajreta, a sastoje se iz 5 odmah Mjesnom odboru Gajreta radi doznake Glavnom odboru lica, i to: povjerenika Gajreta i još 4 člana, koji se biraju na Gajreta u Sarajevu. Povjereništva za izgradnju Gajretovog doma doznačuju širim Gajretovim konferencijama. sav prikupljeni novac sa detaljisanim spiskom Glavnom od­ boru Gajreta. II Dužnosti organizacije za Izgradnju Gajretova doma 9. ) Da ispostavljaju pismene potvrde o svakoj sumi pri­ a) Dužnosti Proširenog odbora su: mljenog novca, potpisane po pretsjedniku i blagajniku Mjesnog 1.) Da daje mišljenja i savjete po pitanjima organizacije, odbora za izgradnju Gajretovog doma, odnosno povjerenika sabirne akcije i propagande na čitavom teritoriju Gajretovog Gajreta i jednog člana povjereništva za izgradnju Gajretovog djelovanja, doma, 'ilJUlllA 237 �biće urezana zlatnim slovima na mramornim pločama u vesti10. ) da vode Iskaz članova svih vrsta i evidenciju o bilu sagrađenog Gajretovog doma. uplati njihove članarine, 11 . ; da vode knjigu zapisnika o svima sjednicama i daSvima članovima učiće se svake godine, nakon njihove smrti, hatme — dove u svima Gajretovim internatima. te zapisnike potpisuju svi prisutni članovi. lž.j da referišu na svojim sjednicama svakih 14 dana o Stupajući u članstvo Gajretovog doma, svaki član pot­ prikupljenom novcu i da taj referat zapisnički konstatuju, pisuje pristupnicu, čiji formular dostavlja Glavni odbor Gaj rt ta 13.) da vode uredno i pregledno knjigu blagajne, masti- svima mjesnim odborima i povjereništvima za izgradnju Gajre­ lom paginiranu, koja se ima zaključivati svakog mjeseca i na tovog odbora. prvoj sjednici potpisati po svima prisutnim članovima. b) Ostala materijalna sratstva za izgradnju Gajretovog doma Ostala materijalna sretstva za izgradnju Gajretovog III Materijalna sretstva za Izgradnju Gajretovog doma doma jesu: a) Članstva Gajretovog doma 1. ) Doprinos Glavnog odbora Gajreta iz Gajretove goto­ Članstva Gajretovog doma jesu: vine, u smislu zaključka Gajretove glavne skupštine, Dinara 1.1 Vasijet — legatori jesu ona lica, koja prilože za Gaj- 700000.—, retov dom najmanje Dio. 10.000,— odjedamput ili najdalje u 2. „Cigle Gajretova doma*, koje će se rasturati u obliku 10 mjesečnih obroka od dana upisa u članstvo. blokova po cijeni od 1.— dinara po cigli (listiću), 2. ) Veliki dobrotvori jesu ona lica, koja prilože za Gajre- 3. ) Zekjat, sadaka i kurbani u novcu i u naravi, tov dom najmanje Din. 5.000.— odjedamput ili najdalje u 10 4. ) Gajretova ramazanska tombola, mjesečnih obroka od dana upisa u članstvo. 5. ) Razglednico projektovanog Gajretovog doma, 3. ) Dobrotvori jesu ona lica, koja prilože za Gajretov doin b.) Vanredne priredbe u korist Gajretovog doma: menajmanje Din. 2.500 odjedamput ili najdalje u 10 mjesečnih vludi sa predavanjima, zabave, teferiči, sijela, sergije, razne obroka od dana upisa u članstvo. utakm;<y: itd., 4. ) Utemeljači jesu ona lica, koja prilože najmanje Djn. 7. ) Prilozi raznih državnih i privatnih preduzeća u novcu 1.000.— odjedamput ili najdalje u 10 mjesečnih obroka od i naravi, dana upisa u članstvo. 8. ) Prilozi državnih i samoupravnih vlasti u novcu i 5. ) Pomagači jesu ona lica, koja prilože najmanjetiasavi^ Din. 500.— odjedamput ili najdalje u 10 mjesečnih obroka od dana upisa u članstvo. Radi tačne evidencije rada oko podizanja Gajretovog 6. ) Prinosnid jeku ona lica, koja prilože najmanjedoma Din. i sabirne akcije ustanovljuju se pri Glavnom odboru 100.— odjedamput ili najdalje u KTmjesečnih obroka ojiji&na Gajreta posebne administrativne i računske knjige za izgradnju upisa u članstvo. Gajretovog doma. Glavni odbor Gajreta ustanbviće „Zlatnu knjigu Gajreto­ Današnjim danom proglašuju se nevažećim dosadanji vog domaи, u koju će biti upisana imena članova ikovi zvani »Cigle Gajretovog doma« kao i dos.danje ncunovvrsta. Ta će se knjiga čuvati vječito pri Glavnom oi ie diplome članova Gajretova doma, te ih niko ne smije reta kao svijetao primjer požrtvovanja i rodoljublja lijim rasturati i unovčavati. Svaki eventualni slučaj zloupotrebe dopokoljenjima. sadanj h štampanih potvrda, kojima su se prikupljali prilozi za Imena vakifa rahmetli Hašeme i Zulejhc hanumi Gajretov dom, progoniće se po zakonu. na čijem se zemljištu izgrađuje Gajretov dom, kao (Ovaj Pravilnik usvojen je na sjednici Glavnog odbora reta od 22/1Х 1934). članova Vasijet-legatora, koji prilože najmanje Din. I * ' Фуад СлипичевиЛ Алекса Ш антић Поводом lO-годиш њ ице смрти вели ког пЈесни ка и н а ц . р а д н и к а 1 9 2 4 - 1 9 3 4 Рођен 27 маја 1868 г. — умро 2 фебруара 1924 г, Алекса Ш антић родио се у једном веома несрећ* ном времену, када су међусобни односи у нашнм крајевпма били сувшпе напети и затровани нетрпељнвостима и задјевицама. Неколико деценија прпје његовог рођења почео je д а с е снажно ншри револуцнонарнн покрет међу српско православним становништвом. К атоличко становништво очекивало je акцију са запада, из Далмације и Хрватске. У саборима ових покрајина већ с е увелико говорило о присаједињавању Босне и Херцеговине. Муслимани, као политички господари у Б . и X., осјећали су да обадвије акције угрожавају њихове виталне интересе. Д ок рају захваћа бунтовни д ух, турске власти њима забрањују сваку јачу акцију да му се одупру. П реида je такав став власти био оправдан, јер je свака репресалија на раји изазивала интервенције великих сила у Ц ариграду, ипак иусли* 238 мани. којн су тај рад осјећали на својој кожи, забрану власти нијесу могли разумјети, na je расло нерасполож ењ е према Турцима. Муслимани су живили у пуној неизвјесности и неоријентисаности, али су врло добро осјећали д а сједе на вулкану, који тек што није прорадио. Све ово незадовољство избило je елементарном снагом на површину у часу окупације, када je разбјешњела мкса искаљивала свој гњев на претставницима турсдсе власти. И ако су влаети забрзњивале ма какву акцију ипак нездрави д у х такве атмосфере испољавао се у свакодневним сптним шиканацијама Овакви односи снаж но су у т јт а л и и на д ечије душ е и некоји, тада огорчени u револтирани, добили еу црту мржње п нетрпе.вивости- Многи су њу задржали u под новим условииа a она je ометала коначно рашчишћивање односа и спречавала јачу заједничку акцију. У таквим приликаиа провео je дјетињство и �Алекса Ш антић. Kao дјечака ватекла га je окупација, која je омела рад на остварењу народних идеала, a борба за њих морала се наставити и још боље организовати. У новим приликама млађи духови еволуишу. Многи муслимани и православнв налазе се на истој линији. К од једних се буди и развија права национална свијест, a други одјељују д о тада идентификована, вјерска и национална осјекчња. Нажалосх то не уввђају сви, не уввђа ни већина, увиђчју јакв поједвнци. Т ада се ствара заједнвчка преодница бољим временима. У том погледу Мостар игра првокласну улогу i a у њему води Алекса Ш антић. Са осјетљивом душом и племенитошћу једног истинског пјесника, a са бистрином расног динарца, он међу првпма разумијева ранвје односе и прашта. Алекса досљедно, од почетка свог књижевног и јавног рада. na све до дана своје смрти, проповиједа међусобнв опрост и покајање. У часу ослобођења и уједињења он вјерује, да je остварена његова завјетна мвсао и сјева: „У покајању прошле су ране и вред, Ш то смо их борбама дугим Када се кобно. смејао сатара блед Задали једни другвми1: (Ново поколење). За Алексу пјеома je живот и нагон, коме може одупријети. Kao пјеснвк он je дубоко и! отворен и досљедчн. Њ егов живот. њ еговрдди- ------пјесие чине хармоничДу цјелину и у свеиу je један исти. Због своје искрености, досљедности и отворености Алекса наје имао предуслова да постане политичар, a то није ни желво- б еи и тога што je он својим радом и пјесмам& изграђивао националну идеологију, он je у исто вријеме био дубоко социјалзн, пјееник свих пакеника живота, који у тегаком и напорном раду зарађују свој насушни хљеб За њега се може реки, да je апологет тежака. У многобројним пјесмама уздиже значај и одличну вриједност сељччког сталежа. Његова дубока соцајалност огледа се и у пјесмама о угљарима, радионицша, хамалима и т. д. Сви су они мотив његовог пјесничког стварања. У њиховом тегобном животу он тражи и налази поезију. Алекса je плодан пјесник. Проматрајуки живот и околину пјесничким погледом он у њима налази обиље тема: .................................. no путу Има хрпа тема и у еваком куту И крају Мостара no која се нађе. (Теие). Неизијерна је( управо синовска љу.бав Алексипа према свом родном мјесту. Ta љубав обухвака наш заједнички Мостар са свима његовим контрастима. Он je његова најомиљенија тема на коју се непрестано вракао, налазеки нове садржаје и нове облике. Алекса му je славу разнио широи цијеле отаџбине. За илу'рацију цитиракемо само једну строфу из низа „Лепоте! У з реку, као лабуд бео, Л еж и Мостар и пун сунца адиђара, Сав трепти и стреми с копљима мунара, LI LКдо да би иебу полетити хтео“. (Поглед с врха). * У свом пјесничкои стварању често je узвиао мо* твве вз наше муслвианске ередвне. Ha прва поглед „Никчда се нисаи пузајуки пео из сввх такввх пјесама взбв.а искрепа наклоност и У з прагове горде што. ночводе скуту љубав коју je гојво према наиа. Не треба ика даље Високих и мокнвх. (Мсји путеви). од популарне, алв још уввјек узбудљвве: „Остајте Премда je он еиинентно био културно-просвјгтни овде“, којом je внспврисао бол за онвм многобројнвм радник, ипак се ниједан политички састанак или акмуслимансквм породвцчма, што су напуштале своја ција није без њега повела. огњвшта и прадједовску домоввну, na селвле у туђа Алекса je својим пјесмама препородио патриотеку сввјет. T a бол за муслвианвма нвје била ништа мања поезију. Њ егове снажне и непосредне пјесме пуне од болв. коју je пјеснвк осјетво због сеобе српсковстинског патриотизма и данас снажно узбуђују, a у правоелавног становнвштва вз околвне Невесвња. доба робовањч окупатору оне су плијениле душу људ- Ж авекв- в дружеки се са муслиманвма Алекса je ску. Споменимо само: Боку, Ми знамо судбу, Горо добро познавао н шу душ у и њезине најмаркантније особине: поноо и осјетљввост. Обрађујукв наше мотвве моја, Музи и т. Д. Алекса je био богодани тумач најдубљих народних ocjekaja и расположења. Оном нечем умво je да запјева сасввм внтвмно, a да прв томе не неасказаном он je налазио ријечи и давао форму Он поврпједи ту осјетљивост, na чак и у љубавнвм с правом пјева: ж . № . пјесмама. Пјесма „Плач Алхамбре“ свједочи, колико се сажввво са осјекајама в расположењвма нас мусли* „Не плачем само с болом срца свога мана, да тугованка ,Алхамбре“ не би боља испала ни Р ад земље ове убоге и голе из пера каквог муслвманског пјеснвка. Н>егову плеМене све ране мога рода боле менвтост и ввтештво показује пјесма ,Е са д Паша“ у И моја душа с њим пати и грца*". ' " којој он славв јунаштво побајеђееог непријатеља. Има још доета iijecaua у којвма он додирује или обрађује (Moja отаџбина).' нагпе мотвве, екоро увијек са једнаком пажњом. Тако 239 �J Ha rip. у пјесми „Сарајевскв теф ер в^ почвН>е оввм рвјечима: „С балкона на дурбин гледам, a затвм описује вдилвчну и интимву забаву сарајевских муслпманкп. Očnu njecaua са нашвм сижсјпма Алекса je драматизовао и красну народну пјесиу „Хаеанагинцу". У његовој драматизацији можда „Хасанагвнвца неиа сввх особнва класичне драме, али ова je ивого више задржала лиризам и емоцију пародве пјесме вего њезипа др&матвзацвја од других књвжевпвка. Д а бн стпорпо заплет Алекси ввје потребво да прикаже мајку и сестру Хасавагиву као нвтригавткнње. Заплет je дав компликованом и преосјетљввои душои самог севдалије Х асаваге. У њеиу се дпже пустошећа бура саиа од себе. Мајка и сестра су у његовој обради лввје симпатпчне личвости, које вастоје да стпшају његову срџбу и уклове весрећу. Драмска слвка „Под маглом“ почвње са једвом севдалвнком за коју главвн јувак вели: « 0 , пјесмо отаца. Пјесмо вемље ове> Како r b сввјетла и како си блага К ада чујеи тебе врати ми се свага. Алексив говор je као кристал чист и праввлап народви језик, обогаћен и украшен оријевтализиима, које je узео од вас пртпуно исправно, без икакве нревваке како се то у дневнои сасбраћају обвчава. Све ово чиви д а нам je Алекса Ш авт ић и као пјесвпк и као човјек (угвжн п милији од д ругих књвжевника. Ов ваи je небројепо пута пружио доказ да je пстински и велПки пријатељ вас муслимана. За А л ек су-је бпо најгрећнпји час у животу када je видио да се његове пјесвичке впзпје и вјековвп сав натпега варода остварују. Толико жарко прижељкивави в дуго припреиави дан вародвог ослобођења в уједињења дошао je. Мостар u његови јавви радвици били су врло повосви, што су и ови у стварању тога дјела ииалв завидвих и веоспорних заслуга. П од АустроУгарском за 40 годвна био je ж иж а вационалног рада и у њему су започињалн велики културни н политички покрети. У Мостару je живјело и дјеловало мвого љ уди великог књижеввог и политичког вмева. Т у своју свијетлу п заслуж ву прошлосх Мостар je унио у националну државу. Даљим развојем догађаја он постепено губи раввји звачај и вриједвост. Многи заслужвн људи један no једав одлазе вз Мостара. Они вду за главвои струјом и добраи двјелои успвјевају дА се одрзНе ва повјЈшвнв н f цевтЈру догађаја. Међу рвјеткви остаје једав од вајзаслужввјвх. Алекса ввје могао да остави свој љубл>евв Мостар. За Мостар су га чврсто везале све мвле успомеве в велвка прошлост Нвкакви взгледв ни успјеси ввсу га могли од њега откввутв. Како je Мостар остајао no страни од главввх догађаја тако je и Алекса постајао све ввше усамл>еп и повучев. Још као младвћ| када je бво веуморви јавви радввк, звао je Алекса да се ва кратко врвјеме взгуби вз друттв а и повуче у самоћу, алв би се ускоро појављввао са какввм новвм дјелом У поол>едввм годвваиа жввота бао јесталво усамљев и повучев. Због даљег развоја догађаја ов je бао дубоко резвгвврав и његову осјетл>иву душ у болвла je везахвалност и вепажња према онима којв су подвоспли вајвеће жртве за народве вдеале. Тако ва пр. у пјесмв И ввалвда очвтује се дубока бол због незахвалвости сввјета за све жртве које су подввјелв хероји народве мвсли a касввје су вапуштенв и првсиљеви д а просјаче. Пјесввка боли и сазвање, д а нове геверацвје вемају ове старе, њвма тако својствене, пожртвоввости в љубави према јаввом раду. У пјесми „Стари еејач“ ов пјева: „ 0 , децо, где су ваше руке? Г д е je Ваш полет? Г д е je ова ватра стара Ш то светла дела и чудеса ствара, И једро зрно no браздаиа р вје“. Међутвм ж ввот се разввјао својвм t o k o m , a бол пјесввка ввје га иогао обрвути- Алекса je остајао jooi ввше усамљен, скоро заборављен. Једвог ријетко лијепог и сунчаног фебруарског дана, какввх зва бвтн саио у пјесввковом Мостару, вагло се прошврвла ввјест да je Алекса умро. Мало в х je било, којв у истинском болу за њии нису требали ниш та самв себа д а предбацују. Помвшл>ало се ва незахвалност, веп аж њ у, в емарвост и неразуивјевање. Ваљ да да се олакша пробуђеној савјести мртвом пјесввку првређев je велвчавствен и дврљ вв погреб, какав у М остару нвко није имао. Алекса je покопав са судбвнои и стввски х великава. З а ж ввота je био заслуж ав и заборављев, a тек послије смрти постао je велвк. К «ко се удал.ујемо од њега, успоиена на њега постаје нам иилвја, и нноге његове мвсли данае звуче као откровења. Нове генерацвје, које долазе, све се ввше враћају Алексв, читају њ егове пјесме, сажввл>авају се са његоввм вдејама в настављају онвм трвоввтвм стазама, којвиа je и ов ишао. Алекса je за њ вх велвкв првнјер и велакв вођа Sjeffle se sv a k o m p rilik om „Gajrefa" 240 �Касим ГуиА: Најљепши турски мостови у Босни и Херцеговини Коњ ичка ћуприЈа У 16 ввјеку у К оњ ицу je постојала ћуприја. Њ у je градио херцеговачки управитељ Мехмедбег Карађоз у 6 ила 7 деценију 15 вијека, ш то потврђује њ егова вакуфнама (eaкладввца) as 1570 г. у којој стоји да je тр е** ћ у ћ у п р и ју подигао у касаби К оњ ицу (весалисешу фи касабати Коњиџ). Али у тој вакуфнами није нигдје назначено je лв та ћуприја бпла дрвена вли каменита. T a Карађозбегова ћ у п р и ја у К оњ вцу — no свој прилици дрвена — увдрж авала се до године 1660, када je сругпена. Д а je те године сруш ена Карађо8бегова ћуприја у Коњ ицу то тврди турски натпис на чиновничкој џамији (Сулејманпашпној) покрај данаш њ е ћуприје у Кољ вцу: „Сене бин јетмиш бпр .'тарихунде махи ребиул евелум уласунде џиср мунхедин, олуи, гафлет олунмаја, што у преводу вначи: Тодипе 1071 [1660) иочесаком мјесеџа ребиулевела (новсмбра), ^борепа je Луарија, нека се ne заборави. T a разруш ена Карађозбегова ћуп ри ја морала се одмах поправити јер je крајем мјесеца ју н а 1665 године (т. ј. око 15 зилхиџет а 1075 г.) турски путописац Е в л в ја Челебија пропутовао кроз Коњиц u преш ао преко велике дрвене ћуприје, ш то je потврдио и у свом путопису Сејахатнами: „ Преко воде (ш. ј. у Коњицу) ирелази се иреко големе дрвепе fiyupuje“ ‘) И ова дрвена ћ у п р и ја у К оњ ицу — no свој првлици поправл>ена Карађовбегова, a не нова — увдрж ала се до 1682 године, јер je те године направљ ена данаш њ а каменита ћу пр ија у Коњ ицу. Д а je те године 1682 направљ ена данаш њ а камеввта ћуп рп ја у К оњ ицу т. ј. у 17 вијеку — a не у 18 в ијску2) како то нетачпо стоји у наш ој народној енциклопедији, тврди натпвс (турски) на коњичвој ћупрвји. H a средвни моста je табла на којој стоји: cene 1093 т. ј. 1682 г. Овај патпис односи се на градњ у данагање ћупрвје, јер каменита ћуп рп ја не може ни‘) Гласник Зем. музеја 1908 стр. 333. *) Народ. енциклопедија С. X. С. кн>. II стр. 375. када бити поправка дрвене ћупрвје. Дакле дапагиња каменитпа Луирија у Коњпцу caipa/jeua je 1682 године. Lio провјереној народној предајв ра8лпкујемо о п ћен вту (провјерену) нар. предају и поједивачну (непровјерену) нар. предају — коњ пчку ћупрвју je градво везпр Ахмед n a­ m a Соколовић. T o je назначено још увавад 50 година у њемачким путописима само усљед буквалнпх вбрајањ а предхвџретскпх п хвџретских годива, (622 + 1098 = 1 7 .5 ) добивева 'је п о г р е т н а и нетачка 1715 годива, која овпачује годипу градњ е моста у тим путописнма.8) И Сулејман еф. Соколоввћ наmao .je у Ј у н у з (Мехмед) Ч ауш евој џамијп бил.еш ку,^у којој je назначено да je коњ вчки мост градво некв везир (nam a). Али та je бвљ еш ка И8губл>ена. О гредитељ у (мајстору) кољичке ћуприје нв ш та нам не зп ају да каж у позната хвсторијска врела. Једни кавују да je градитељ бно родом из Виш еграда, други к а зу ју да га je градпо неки А лага Х асечија, чији гроб на Б у в и или Б л ага ју je напрасљ еп од встог камева као мост. П остојв поједвначна (непровјерена) предаја no којој би А лага Х асечвја био закладник моста. Управо je немогуће повјеровати да je тај Х асечија вакладпик ћупрпје, јер СЕе лпјепе турске ћуприје градили су већипом цареви (султани) влп вг8ври. A u К оњичка Ауирија je до данас пајљеаши u па}сачу*анији гурсии мост u Боспи u Херцеговиnu Због тога таку Иуирију могао je саградити само везир. Некако 15-20 м ниже од данаш њ ег каменитог моста у К оњ вц у до 1682 године постојала je она дрвена Карађозбегова ћупрвја. К ад вода спане ea великих суш а љ етв видо се и дрвене греде. С обје стране Неретве, гдје je био Карађозбегов мост, нађени су темел»и кула. Велика коњичка ћ у п р и ја пиаде т е с т каменитих окака ра8лвчито величине. Н 1ирвне окна коњ ичког моста кр е ћ у се ивмеђу 6 75 м и 13 52 м. Впсине окна кр е ћ у се nsмеђу 4 30 м в 8 70 м. B ucim a од површ вне воде до врха моста je неш то в ећ а од 9 м. H a саставу окаиа су бран вц в тр оугласти од >) Relserouten in В. u Н. str. 52; Ренер-Великановић: Херсег-Босном стр. 279. 241 �лијепог исклесаног к у д а вода иде, a с касти браници. Са цима су псклесане или копља. камена с оне стране одпротивне стране су ваљсваке стране над браниф игуре налик на сјокире Доњи дио кољичког моста отприлике до оне висине докле може вода допирати sa највећвх поплава, сазидан je од бијелог финог тесаног камена, дочим горњ и дио моста je изграђен од лијепе и тврде врсте седре. Дул>ина оног дијела моста (гл. дио) под окнима je 18 м. Мост je са обадвије стране у твр ђ ен оградом, која се састоји ив финих каменитих плоча високих готово 1 м a широких 20-30 цм. К ри л а моста на десној странп с у д у га 15'70 м, a кри ла на лијевој стра- ни дугачка су 6 м. П рема томе чи тава дул>ина коњ ичког моста je са крилима 102 м. ГП ирина п у т а (моста) je отприлике 5 м. Ha среднни моста je камена табла н а којој стоји година 1093, кад je ћ у п р и ја направљ ена. Ћ у п р и ја je ивгра^ена од сигастих и каменити х плоча у водоравном полож ају. A ko су мостарска и виш еградска ћуприја ремек дјела ту р ске ар х итекту р е 16 вијека, али вато je коњ ичка ћ у п р и ја ремек дјело ту р с к е грађевинске техви ке 17 вијека. И ако je воњ и чка ћ у п р и ја најм ла^а гр ађ еви н а ипак je вато најтв рђ а и н ајсач у ванија. С правом се може рећи д а je коњ ичка ћ у п р и ја најљ еп пш и најсач у ван и ји ту р ски мост у Б о с н а и Х ерцеговпни. И коњ ичка ћ у п р и ја je достојан споменик наш ег спна. Alija М. Čorda, učitelj .Jedna uspom ena (S Je ćan fi n a r a h m e ll l S a le m n U g lje n a, o m l a d in c a p o v o d o m s k o r e d esetg o d lS n Jice) *• (\ 7 . Bili smo učenici drugog razreda učiteljske škole, Mladost, sreća i zdravlje odisali _au_ na nama, gledali smo u budućnost vedra čela, ni oblačak tame nije nam bio prepreka. Mi smo bili sretni, pa nam je i cijeli svijet izgledao sretan. Sjedili smo za jednim stolom u raži i ja bili smo nerazdvojivi drugovi. Marljivo smo radili svoje zadatke, a poslije predavanja uvijek, ako je bilo lijepo vrijeme, odlazili smo џ šetnju na Mali Kuk ili na Hum, gdje smo svoje zadatke spremali. Dolazio je često k meni u internat, a tako isto i ja sam bio često njegov gost. Živili smo, ne misleći ni na kakvu neda­ ću koja bi nas mogla u tom dobu zadesiti. Ali jednoga jutra Salema nije bilo u školi. Po­ slije predavanja navratio sam se do njegove kuće i našao sam ga u postelji, vrlo tužna. — Šta je Saleme? — upitao sam. Umjesto njega odgovorila je njegova majka. — Ništa Alija. Eto od sinoć osjeća jake bolove u stomaku, a i lupanje srca mu je povećano. Ljekar je rekao, da nekoliko dana mora ostati kod kuće ali ne treba ništa da se bojimo. Salem je ćutio, suze brisao i teško uzdisao. Bio 8dm i s&m tužan, predosjećao sam da se to sve neće dobro svršiti, ostao sam vrlo kratko vrijeme, jer ta atmosfera nije mi nikako godila. Navraćali smo svaki dan kod Salema. Njemu je bivalo sve gore. Jedno jutro našli smo ga u ago­ niji u kojoj je ostao nekoliko dana, ali se iz nje nije ni budio. Bio je lijep proljetni dan. Sunce je grijalo kako ono može u Mostaru grijati sredinom marta. Lagani 242 . . . Ч južujak je duvao. Plavi nebeski pokrovac bio je bez imalo oblaka. Šareno poljsko cvijeće je mirisalo i o* pijalo gledaoce svojim mirisom, a zanosilo duše mladih ljudi svojim šarenilom. Insekti su veselo oblijetali oko šarenih cvjetova, da se naslade prvog proljetnog meda. Sve je bilo veselo, ali mi drugovi našega Salema tužni. — Salem je umro — šaputalo se u cijeloj školi. Dženaza je određena za 11 sati. To je bilo 15 marta. Taj mi se datum duboko urezao u srce. Nikad ga neću zaboraviti. Zatišje koje je tada vladalo u školi, ozbiljna lica Salemovih drugova i drugarica i najposlije ona užurbanost oko spreme potreba, davalo je sliku nekog krupnog događaja, koji se u školi desio. — Nestalo je jednog omladinca, ugasio se jedan mladi život. — U 11 sati krenula je"dženaza od kuće rahmetli Salema. Njegova majka je plakala i kukala, tako bolno da mi i danas onaj bolni vapaj u sjećanju stoji. Njegova dva starija brata snuždena i ucviljena smrću svoga najmlađeg brata išli su za pogrebom skrušeno i tužni sa očima punih suza. Salem je oca za rana izgubio. Nosili smo ga mi njegovi školski drugovi, mije­ njajući se po našem običaju. Idući razmišljao sam o životu našega Salema i o njegovoj skromnosti. Nje­ gova pojava Jodavala je rijetku mirnoću, skromnost i sve one vrline, koje mogu da krase jednoga čestitoga mladića. Pa i sam G. Tamindžić Dušan, direktor učit. škole, kada je čuo za smrt Salema rekao je: „Sada mora da je svakome jasna ona stara poslovica: „Neće grom u koprive." Naš starješina razreda G. Alikalfić �Mustafa, profesor toga dana pustio je nekolike suze, koje su bile iskrene iz dna duše, jer Salem je bio uzor čestitosti i jedan od njegovih najboljih đaka. Približavali smo se Šarića džamiji, gdje se na­ lazilo i groblje. Već su se razabirale pojedine humke na groblju, gdje je i naš Salem trebao da zauzme jednu i da u miru počiva. Tačno u 1 sat po podne pogreb je stigao pred džamiju, gdje smo se pomolili Bogu za rahmet duši našega Salema. Poslije molitve posljednje ostatke našega Salema prenijeli smo do već spremljene rake i spustili ga u hladnu zemlju. Kroz par čas»ka pred nama se vidio samo jedan novi humak okružen sa svih strana dru­ gim humcima, obraslim šafranima i drugim poljskim cvijećem. Ko bi rekao prije par dana da će tu sada počivati naš Salem koji se prije par dana sa nama ša­ lio i veselio? Nad zakopanim tijelom Salema održao je kratak ali dirljiv govor kolega g. Mehmed Golubić sada učitelj negdje oko Stoca, a zatim je govorio i g. Nikola Gašić nast. sada upravitelj građanske škole u Mostaru. Duboko dirnuti govorima, tužna srca razišli smo se sa groblja i od vječne kuće našega Salema. Još smo bacali posljednje poglede na groblje i na jedan novi humak. Cvijeće je mirisalo, pčele i iusekti su zujali i sve je bilo veselo, kao da niko nije osjećao da se ugasio jedan život, da je umro jedan omladi­ nac, naš Salem Ugljen. Ироф. Шевкија БубиА c / r ^ ft Д ан аш њ е могућности у ч е с т в о в а њ а зем љ о р адн и ка у извозноЈ трговини Н ајвећи дио наш их земљораднвка повнаје само свој труд, р у н зноја, окр производњс својих проиввода и не брине се виш е око тога како ће ш то боље да их уновчи. П ри продаји или се преп уш та у руке равних сеоских претрга, који им у б&сцћјење куп ују произ воде и односе их у град својим комитетима, или се одају слвјепој судбини маловарошке пијаце, боље ули^е. H a улици не само д а се сељак уцјењ ује, него много п у т а извргава Ш р у гл у маловарошког обијесног свиЈета. риједак случај да се та мука сврш ава повратком продуката у село. М аловарошки трговцв п лаћају само толике цијеве, које им омогућ у ју велвке вараде и када им у мјесто сам дођа трговац извозник na откупи робу. Међутим , како и наш а иввозна трговина нвје самостална, ови и8возници подрж авају веве са ваступницима страних фирма. Т у има зараде и sa сву тројицу. Разлика у привредној образованости, нарочито трговачкој, И8ме^у сељака и данаш њ их трговаца довела je до овакве трговачке несамосталности наш вх 8емљорадника . . Теш ко je и8гл8дити равлвку у обравовањ у м ећу људима“, вели А рм ан д. . . И у вадругарству као и у другим областима д руш твеног живота, необравован човјек осјећа се, и нехотице, немоћан пред обравованим. Д а, али и у saдругарству се и необравован човјек увјери да и он може да стекне образовање. Ако прионе на вадружни рад, тај рад ће га натјерати неминовно да се учи. Т рговина се још и данас сматра радинош ћу, која je искљ учиво монопол градских сталеж а. О на je донекле постала само радв тога да се на неком другом зарадп. И сто тако као ш то мпоги погрешно мисле да привреда оде sa обогаћењ ем народа, тако в е би требало да се трговина једино уп ути н а обогаћењ е појединаца. У вемљорадничким вадругама сељак се најбоље увјерава да и он може бити добар тргов ац својих властитих провзвода. Д а се може трговати, a да се не варађује на другом. ! П оред стручне образованости у вођењу спољне трговине трговци су се међу се помагали организовањ ем својих интереса у 8емљама с којима су трговали. Експортна удруж ењ а трговаца п оствзавају своје задатке заузимањем код надлеж них установа; давањем стручних предлога; давањем обавјештења својим члановима; подржавањем своје штампе; држањем предавањ а и дискусија које се односе на унап риђењ е експорта; разним мјерама које су иш ле за тим да упознају широке слојеве народа о потребама извозне трговпне (изложбе, складиш та мустара); помагањем домаћих љ уди којо су вољни да се одају ваступству паш е трговине н а страни. Нарочито уп ад а у очи заједничко одашиљање путника, склапањ е картела и плански утицај на погодне трговачке одвосе са вемљама, у којима су дотични експортери 8аинтересовани. У друж ењ а су подијељена no браншама. H a концу циљ еви се постизавају одржавањем повремених скупш тина експортера, на којима се настоји ути ц ати на 8аконодавство, трговачке уговоре, саобраћајне и царинске тариг фе, n a се онда резолуцојама стављ ају кон-г кретни предло8и надлежввм властима. 243 �П оремећаји, који ове виш е онем огућују Фрговцима органи 8 0 вану акцију у спољној тргови ни, в аузвм ају толико маха да се и од трговаца траж е пова спалажења, ако хоће да одрже везу са страним пијацама. З а вемљораднике ово мора бити погодан моменат да, обвиром на ново стањ е, учврсте своје положаје у експорту. Д анас им се маље супростављ ају извјеснп картели, споразум а и отпор трговаца-експортера. П оготову када су у стањ у путем вадруж нвх савева и других вемљорадппчкпх устапова ваузети одговарају ћ и дпо увоза у поједиве држ аве. Не треба ваборавоти да ова повољна прнлика за ступањ е вемљораднпка на тло спол>не трговине н еће вјечито трајаги п треба пож урити. H a нашем вадругарству je да планском орган ивацнјом то спроведе у дјело. П ридрж авајући се при томо у цајелости савремене трговачке праксе, коja je у свим теш коћам а зн ал а да на^е взлаза. Способни трговачки органи, cuo8наја конкуренције и свјетске пол»опривредне пропзводње, повољан саобраћај, наш ој вемљораднпчкој прои8вода»и одговарајући трговачки уговори, стручно повнаваљ е потреба в аш и х муш терија н а страни, повољне п равне при- Пијмо млијеко С вјеж е, слатко млијеко, у сл и јед своје велике храњ ивости и своје особине д а умирује, престављ а незамјенљ иву ж ивотну нам и рницу веопходно потребну ea оне који б о л у ју од п л ућн и х, срчаних и нервнпх болести, или за оне које боли врат. Ђ ац и, који брво р ас ту и подносе велика умна нап ревањ а, треба д а п и ју до ста млијека. Т в р д и ч л у к неких мајки и д о м аћ ац а у варош п и н а селу свети им се много, кад у к у к и , нарочито гд је има виш е дјеце, трош е мало млпјека. Ко сваког дан а пије млијеко, избјећи ће многе болестп и биће задовољ ан ш то je сач у в ао вдравље чак и ea ду б о ку старост. V N arodno z d r a v lje Dr. Hajrudin Džananović лике и д р у га сретства ea раввитак тр го ви ае н а т п х 8емл»орадничких производа имају да У^У У програм свих у стан о ва и оргапизацпја којима леж и на срцу добро наш их земљорадника. И да вемљорадник ж р тву је времена, т р у д а и срестава ако ж ели д а иде упоредо са брзим развојем са којим иде свјетска вемљорадша. р т ц )- / • hUUlLl » О prirodnoj : ni dojen četa Prije stavljanja djeteta na prsa, dojilja treba da opere ruke i očisti bradavicu sa vatom, koja je prethodno nakvašena u čistoj vodi. Prvih par kapljica mlijeka treba prstima istiskati, da bi dijete odmah poslije toga imalo čisto mlijeko bez ikakvih štetnih klica, koje su redovno sadržane u prvim kapljicama, a mogle bi prouzrokovati povraćanje i proliv, kada bi dospjele u dječiji želudac. Pranje prsa i poslije dojenja također se preporučuje i sa malo dobre volje može se na to naviknuti. Nije rijedak slučaj, da su dječije nosnice začepljepe sa sasušenom sluzi (krastama), koje treba prije dojenja odstraniti, pošto je dijete upućeno, da za vrijeme dojenja isključivo diše na nos, što bi bilo onemogućeno, kada bi nosnice ostale neprolazne za vazduh. Djetetu treba izmjenično stavljati u svrhu dojenja na raspolaganje samo po jednu stranu prsiju. Na taj način se grudi temeljito ispražnjuju, pošto je dijete prisiljeno, da iz jedne polovice grudi podmiri potrebu hrane za dotični obrok i energično, tako reći do zadnje kapi, isiše mlijeko. To je od naročite važnosti za samu 244 proizvodnju mlijeka, pošto u koliko dijete energičnije izvlači mlijeko, u toliko se u prsima više mlijeka pro­ izvodi, a uz to se izbjegavaju zastoji mlijeka u prsima, koje se tada raspada i kvari usljed djelovanja zaraznih klica. Već u prvim danima života oeophodoo je potrebno u pravom smislu riječi dijete odgajati i disciplinovati na vremenski najtačnije uzimanje hrane, na pravo održavanje obroka, izvan kojih se djetetu ne bi sm j.la nuditi prsa na dojenje. U svrhu uzimanja hrane treba dijete uvijek u isto određeno vrijeme buditi. Po mo­ gućnosti nastojati, da se hrana djetetu ne daje niti par minuta prije, niti par minuta poslije, nego apsolutno t čno u određeno vrijeme. Dopustili se, da dijete prespava jedan obrok, od­ nosno ako ga uzme sa zakašnjenjem, onda je probava cijeloga dotičnoga dana poremećena, a ako se ta ne­ urednost u davanju hrane bude ponavljala, nastaćn teško popravive probavne smetnje sa svima neželjenim posljedicama. Dijete na prsima smije majka kod svakoga obroka �clržati najduže 15 do 20 minuta. Dijete već u prvim minutama zadovolji svoju potrebu za hranom, a kasnije bezuspješno siše. Usljed toga postoji opasnost, da se koža na bradavici razmekša dugotrajnim djelovanjem tople dječije pljuvačke. Na bradavici nastaju ranice, koje se kod svakoga slijedećeg dojenja produbljavaju i prouzrokuju pri tome nesnošljive bolove, a još tome se inficiraju i upale sa svima poznatim neugodnostima, koje prate gnojne upale bilo na kojemu mjestu ljud­ skoga tijela. D ijete treba stavljati na prsa 6 puta dnevno i to svako 3 časa, sa 8 časovnom noćnom pauzom. Stavljati dijete na prsa svaki puta kada ono zaplače, polazeći od pogrešne pretpostavke, da je glad jedini uzrok dječije uznem irenosti, također je znak čiste, ali po život djeteta pogibeljne zablude. T im e se preopterećuju probavni ustroji dječiji sa suvišnim količinama mlijeka i klonu, odnosno prestanu ispravno funkcionisati. Uzrok hrane i tekućine. Majka za vrijem e dok doji dijete, treba konzum irati za 50 procenata više hrane nego što je inače Davikla uzimati. Desi li se, da se proiz­ vodnja majčinoga m lijeka ne da povećati, tada se mo­ raju dječiji obroci nadopunjavati sa umjetnom hranom, t. j. sa kravljim m lijekom , razrijeđenim s vodom. U slučaju da se djetetu za jedan obrok dadnu i prsa i flašica, onda se dijete u vijek najprije stavlja na prsa. Ono je u početku uzimanja svoga obroka gladno i instiktivno ć e se truditi da što više m lijeka iscijedi iz prsiju, a kako sm o gore naglasili, energično ispražnjavanje prsiju dojenjem služi kao najbolji podstrekač z i što izdašniju proizvodnju mlijeka. Katkada se na taj način proiz­ vodnja m lijeka toliko poveća, odnosno normalizira, da flašica ubrzo postane nepotrebna. Neka svaka majka nastoji, da svoje m lijeko osi­ gura svom e djetetu do navršetka prve godine života, i ako s e đrjenče sam o u prva četiri do šest m jeseci života isključivo hrani na prsima. Dijete treba poste- za dječiju uznemirenost mora se na drugoj strani... tražiti: kontrolisati d , li «, nije dijela unedietilo, da pe“° ° db'ia‘‘ °d prs,Ju 1 . poSam °d f tako da n%vt|etkom prve godine prsa potpuno presuše. li mu je hladno, ili zbog pretrpanosti suvišnim odije­ Prem a tom e odbijanje djeteta treba provoditi polagano lom previše toplo, da lj mu možda sm etaju povoji, u toku od par m jeseci, a nipošto naglo, što bi bilo koji ga tište i koji т ц ne dozvoljavaju kao živom štetno i za dijete i za majku. Odbijanje djeteta u ljeti biću potrebno kretanje (nogama i rukama), da li m u ne preporučuje se, a ako se je iz bilo kojega razloga manjka svjež vazduh i sunce ili ga ubija vlaga iz na to prisiljeno, odbijanje se mora obaviti sa naročitom poda i zidova. Postoji dakle jedan velik broj razloga opreznošću-i pod ljekarskom kontrolom, pošto su djeca i osim gladi za dječiji plač, koje treba na odgovara­ u ljeti neobično osjetljiva na promjenu hrane, ili pro­ jući način otkloniti, a nikako šablonskim stavljanjem mjeni mjenu nikako ne podnose. djeteta na prsa. Problem dječijeg napretka u prvoj godini leži Događa se pokatkada, da i kod uajispravni; skoro isključ vo u ishrani i njega je priroda savršeno davanja hrane dijete ne napreduje. Ako se takovo riješila u neograničenoj materinskoj ljubav', koja u jete inače propisno i pažljivo njeguje, onda uzrok svom e mlijeku djetetu pruža najbolje svoje hranjive i 1 žive dijete ne doji dovoljno snažno, ili majka ne proizvodi osposobi za primanje druge hrane- Da bi dojenčad u dostatno mlijeka. U prvom slučaju treba djetetu po­ uživanju m ajčinoga mlijeka crpila za sebe najveću m agati pri sam om e dojenju, da bi se dječija usta pot­ m ogu ću korist, potrebno je, da se majke pridržavaju puno priljubila uz majčina prsa, a u drugom slučaju najosnovnijih higijenskih propisa i m jera opreznosti, podvrći ljekarskoj kontroli zdravstveno stanje i način koje su ovdje — i ako u najkraćim potezima — izlo­ ženo i u najboljoj namjeri majkama stavljene na srce. života majke, ustanoviti da li uzima dovoljnu količinu Мерхуми Дхмедбег Церић и Мухнба ханума Јахић Ha 24. августа 1934. године умрла je ненадано у у цвијету иладости пакон кратке болести у Бос. Д,убицн Мухиба хавума Јахић, рођена Церић, супруга Гајретова пријатеља и радника, судскога савјетника госп. Хашии еф. Јахића. Рахметли Мухиба ханума била je једна од најодушевљенијих Гајретових раднида и од оснутка женског мјесног одбора Гајрета у Бос. Дубици једна од највриједнијих одборница ГајретаКод сваке Гајретове акције била je ова племенита ха- нума вазда прва. Н>ена рана смрт ожалостила je цјелокупно грађанство, a нарочито гајретовце, који са њом губе једну од најоданијих и најплеменитијих Гајретоввх радница. Д ва дана послије, т. ј. 26. августа задесила je Дубицу још једна велик! жалост. П отреш ен смрћу рахи. Мухибе хапуме завршио je живот плеиенити старина п добротвор сиротиње, на далеко познатиАхмедбег Церић. 245 �Рахметли Ахмедбег био je типичан преставник старога босанскога плеиства, какова сигурно нвје било у задње вријеме у границама Босне и Херцеговине. Дожпвио je ријетко лпјепу старост од 80 година и ужнвао углед и ван граница наше отаџбине. Рахметлија je учествовао у свим вјерским народнии и хуманпм акцпјама и покретпма. За вријеме Џабићева и Фирдусова покрета био je један од истакнутвх бораца. Рахметли Ахиедбегова дарежљивост, блага нарав, скромност и сабраност бвла je на далеко позната и цијењена- ЈБегова кућа бијаше вазда отворена сироти- 13jm aja о. g. ispustio je svoju plem en itu dušu i preselio u vječnu kuću na ahiret, u najboljoj i naj­ ljepšoj snazi S ulejm an beg Aganović, referent za agrar pri Sreskom načelstvu u Ljubuškom . Jedan vedar i svijetao život, raskošno plem en it i iskren, nesebično skroman i pošten, u gasio s e je u najljepšim nadama, pun vjere' i životn e energije za svaku plem enitu akciju svoje u že i šire zajednice. Rahm. Sulejmanbeg Aganović Sm rću njegovom izgu bila je cjeg o v a fam ilija uzorna m uža i roditelja, država revna i savjesna s lu ­ žbenika, činovnička hijerarhija odlična druga, a grad­ sko društvo jednoga člana svijetla značaja i čvrsta ka­ raktera. Bio je p lem ič u pravom sm islu riječi n esam o po krvi već i po duši kako to, potpuno zaslu žn o, ista­ knu jedan od govornika u oproštajnoj riječi. Od naravi p ovučeo i miran, u op hođ en ju neob i­ čno fin, pristupačan i prirodan, svojim lijepim m an i­ ram a svakoga je brzo osvajao. U saobraćaju sa stran­ kama, u službi i van službe, bio je nadasve susretljiv i u granicam a m ogućnosti sv e bi uč n io pa b:o to seljak ili građanin, siromah ili b ogataš. Jako razvijene 246 н>и и невољнима. За то je његова популарност била велвка. Осви наведених лвјепих својстава и узорног жи* вста био je овај племенпти старац и узоран отац фамилвје. И за себе je оставио осим ријетко лијепе успомене лијепо одгојене и честите свнове, који су достојни насљедници свога племенитога оца. Нека мерхумвма Бог подијели мјесто у фирдевси ала џенету, a ожалошћеним породицама испред Гајрета најискреније саучешће. Ш. socijaln e svijesti, neobično darežljiv i gostolju b iv, bio je prava sirotinjska majka, te je bio m eđu narodom vrlo cijenjen, voljen i poštovan. U slijed tih, danas ri­ jetkih, vrlina im ao je velik k rug svojih odanih prijaIja i poštovalaca. Zato n ije ni čudo da je n jeg o v a nenadna i p re­ rana sm rt p otresno na svakoga djelovala. S teškim bolom u d uši, osjećajući te šk i i nenadoknadivi gubitak m oga s e je prijateljska su za orosila, a bilo ih je do;oji su na v ijest o n jegovoj sm rti kao djeca zaplakali. M erhum je pokopan na Carini u Mostaru. K oli­ ko je b io cijenjen i voljen najbolji je svjedok n jegova im pozantna dženaza, koja se je kretala iz O blasne b oln i­ ce, gd je je rahm etlija kratko vrijem e b olovao i um ro. N e sam o da ga do h lad n og grob a isprati m o s ­ tarska olita, m eđu kojom je bio poznat, već i svi os­ tali slojevi građ an stva koji ga lično nisu poznavali, a koji su na ovaj način htjeli da odadu posljednju p o­ ča st i poštu jed n om u zornom član u lju dsk e zajed nice. N a sp rovd u je u čestvovalo preko stotinu ljubušaka i dosta etočana, a b ilo bi ih još m n ogo v iše da n isu manjkala p revozna sredstva. S m rću rah m etli S u lejm an b ega i naš G ajret gubi jedn oga vrijedn a svoga člana, neseb ičn o agiln og radni­ ka. On je G ajret svak om prilikom pom agao, u tom s v o m radu bio je neu m oran , je r n ije znao za p ote­ šk o će kada je sam o bio u pitanju napredak Gajreta. Pri svakoj G ajretovoj priredbi preu zim ao bi 8 radošću n ajteže fu n kcije, a v e ć je b ilo p ostalo p oslovičn o nje­ g o v o p utovanje, pa često puta i pešačenje, u srezu po G ajretovim poslovim a. I za sv e to on nije tražio nikak ove h vale ni nagrade, je r je sm atrao d i s e oda­ nim radom na jačanju i širenju G ajretove ideje odu­ žu je svojoj užoj zajed nici. Za to je od s v o g dolaska u L ju bu ški staln o biran za podpretsjednika m jesnog odbora G ajreta u L jubu škom . R ah m etlija je rođen 21. oktobra 1891 godine. On p otiče iz u g le d n e b egovsk e porod ice A gan ovića �iz Jezera kod Jajca. Mekteb i osnovnu školu svršio je u svom e rodnom mjestu Jezeru, gim naziju u Sarajevu, a pravue nauke diplomirao je na pravnom fakultetu univerziteta u Zagrebu. Nakon svršenih pravnih studija stupa u političkoupravnu struku. Služio je u Derventi, zatim kao starešina Sreske ispostavo u Bos. Bi odu i Posušju, te u svojstvu sreskog načelnika u Stocu i prije četiri god i­ ne postavljen je za agrarnog delegata pri Sreskom n ačelstvu u Ljubuškom , u kojem ga je svojstvu eto i prerana sm rt zatekla. Rahm etlija ostavlja iza sebe suprugu Izu H. rođ. Filipović. malodobnu djecu Vasvu, Mahmuda, Neđida, Mirzu i Angijada, oca i majku, braću i sestre. Toj opštoj žalosti pridružuje se i društvo Gajret u punoj želji da ga Svevišnji za njegova dobra djela nagradi sa rajskim naseljem , a njegovoj familiji, pri­ jateljim a i poštovaocim a sabri džem il. Mjesni Odbor Gajreta Г а ј р е т о в г л а с н и к ГаЈреТОВе п р и р е д б е Гајретов мевлуд у Локвама Мјесни одбор Гајрета у Локвама одржао je 27./VIII. о. г. мевлуд у просторијама мектеба. МевЛуд je бно добро посјећен. Прије учења мевлуда говорио je о животу и раду Мухаиед a. с. Јсекретар мјесног одбора г. С. Ш атор, те о раду Гајрета и његову дјеловању. Мевлуд je учио имам Мехиед еф^Аличић навзмјенично са питомцима Гази Хусревбегове ме, Мухамедом Кебом и Свлшгом Аличићеи. Тои приликом сакуцљзно je добровољних прилога Дин. 185.— ва ГајретА- Гајретов дан и женскн мевлуд у Жепчу Гајретова идеја све више узима маха међу нашим женскињем. Наравно, рад на ширењу 1'ајрехове идеје међу нашии женекињем je отежан, с обзиром на то да je наше женскиње везано за своју куку, a с тиие u за сав кукни посао. Али то ипак не може смести вриједне домакице, да допринесу свој удио за напредак нашег Гајрета. Оне се ако не могу предано д а раде у одбору, одазивају разним поклонима Гајрету и noсјекују Га;р и о в е приредбе, те на тај начин изража* вају своје дубоке симпатвје врема Гајрету. To су доказале ввдним учешкем прнликом одржавања Гајретовог дана, распродавши све значке, које су вм достављене. Нарочвто су се истакле прилвкои продавања значака гђа I lliu c a Мулалвк, повјеренвца Гајретова и гђица Азвза Ш акврагик. Мевлуд који je требао да се одржи встога дана одгођен je вбог других приредаба, те je одржан 24. септембра. Мевлуд je взненадво својвм успјехом. Џ аиија у којој je иевлуд одржан je доста велвка, a бвла je дуаке пуна нашег женсквња Врвједно je напоменути да je овај мевлуд врема прошлогодишњем знатно бол>е успио, што je видан доказ какЈ Гајретова идеја узнма све вшпе маха међу нашии женскињем. Мевлуд je учно Ибрахим еф. Маглик uuau. Д а je овај мевдуд овако завидно успао, највшпе je допринијела овдашња агилна повјеренвца гђа Ш емса Мулалик, те вриједне чланице утемељачице гђе Субхија Кајмаковић и Сидика Фетахагић. За одржавање мевлуда припомогле су својим дар ввма слиједеће дароватељке: П о 1 кг. бонбона гђе: Фетахагић Сидика; Кајмаковић Субхија; Мулалић Ш емса; Бабињац Џевахира; Муфтић Риђанка и госп. Ајановић Ибрахим. По 57 ,кг. гђа Ш аћирагић Алија. П о V* кг.: госп. Хасагић [ехмед те гђе: Мулалик Улфета; Дервишик Селима; Мујезиновић Хатвра и Хаџвћ Ш вда. П о 45 дкг. гђа Диздаревић Арзчгана. П о 10 двнара гђе: Ишшовик Атиф a; Ајановик Цевахира; гђе: Ш аховик; Карамехмедовик Паша; гђица: Меликбеговик Хедпја и госп. Налвк Осман. П о 5 динзра Екмешчак Хасиба. lio 4 динара: гђица Бабињац Цемка и гђа Омероввк. Послије проученог мевлуда дароваше слвједеке прилоге: По 5 двнара гђе: Пашалик Разија и Мемија Сенаџа. П о 4 двнара. гђа Мулабдвк Рабија; гђа Чла* њчк Васва и гђвца Бабињчд Ђулба. П о 3 дивара: гђа Налвк. П о 2 динара: гђа Екмешчик Хасиба u гђица Јусуфоввк. И о 1 динар: гђа Бегвк. Госпођаиа u гоепођицша које помогоше у раду нашу повјереницу као и сввма који допрвнесоше мо~ рално или матернјално да ове приредбе лијепо уепјеше, Главни одбор најљепше захваљује. Гајретов мевлуд у Брчком Врвједни женски мјесни одбор Гајрета у Брчком одржао ja 6 севтембра Гајретов мевлуд у мектебу. Мевлуду je био присутан велику број чланица и пријатељица Гајрета. Добровољних прилога било je 146 Дин. Ш екер за мевлуд даровала je претс;едница гђа Букввца. Такођер на 6 септембра ујутро са мушкии одбором чланвце су продавале откупне значке Гајретова дана. 247 �Велнка Гајретова забава у Локвама V Мјесни одбор Гајрета у Локваиа одржао je 8. септеибра о. г. своју велпку забаву у просторцјама Народнв основне школе, која je у сваком погледу добро успјела. Како иорални тако и материјални успјех je врло добар. Забава je била веома добро посјећена нарочито од муслиманског женсквња. Прпмјећепо je мно го грађана нз Стоца, Чапљине и Мостара. Све тачке програма изведено су на свеопште задовољство публике. Ha забави je даван позоришни комад „Декрет од Д . Имаиоввћа, кога су дилетанти врло добро вз* вели, a нарочвто се je истакао са врло дсбром глумом Гајретов питомац Мустафа Ш атор у улози ФадплаИзвео je такођер врло добро монолог „Мића као војник“, кога je публика наградила бурнам аплаузом. И иначе o b o u младом Гајретовом питомцу припада највише заслуга за овако добар успјех забаве, пошто je он био режисер комада a и стога што je организовао томболу, од које je било чистог прихода преко 300*— динара. Били су таиођер доста актовни око припрема за забаву одборница Алија Свињар и Јашар Заклан. Забаву je о т в о ј Јв о поздравним говором секретар мјесног одбора г. Салко Ш јто^, који ее захвалио при. сутнвн на посјети, a затим je говорио о р аду Гајрета, о потреби оснивања Гајретових организација на селу и првређивању Гајретових забава. Излагање предавача о раду Гајрета и његову дјеловзњу оставило je на присутне врло лијеп утиеак. Прилоге у нов^у дароваше слиједећа г. г.: Д р. Никола Принцип Д ин. 50'— , Д р. Вес. Санарџик Дпн. 3 0 — , no Д инара 20 — : Јусуф еф. Иемик, Салнхага Премиловац, И еж . Ћемал Рпзванбего] ■говик, Мустафабег Ризванбеговик, М. Бехмем u Ш име Мрч 1 Мрчик. П о Д пнара 10'— : Мехиед Гребвђела. Ћ . Хаџак, Сафет Зекик, A. Ђпкик, Смајил еф. Сердаревик, Ахмет Сефо, Ранко Ковачеввк, И нж Царик, Ћ амил Хумач* кик, Ћ орђо Окука, Шефкија Мурадбашик, Сафет Ефендик, Мемишага Фазлагик, Бранко Саахик, Халил Голош и Осиан Балавац. По Д инара 5'— : Мехмед П ајо, Марко Југовик, Мустафа Баџак, Мехиед Зубовик, Карло Кошута, М. Муминагик, Ибрахим Казазик и Ђ орђо Антељ. П о Д инара 4 — : Осман Разик, Ахмет К апетановик, Перо Јуквк и Јоееф Розиан. Динара 15' — Мухаиед Љубоввк, Дин. 6 .— Авдо Мехиедбашик и Динара 10'— гђа Ајиша Хумачкик. Прилоге за томболу дароваше слиједеке госпође в госпођице: Ханифа Ш атор 1 рубац, Фатииа Поповац 1 нилие, Муниба Поповац 1 јастук и 1 рубац, Разија Свињар 1 чарапе, Зејн а хан. Ш уњ е 1 рубац, Кимета ТТТуње 1 рубац, Наза Хасанагик 1 мараму, Хабиба хан. Ш уњ е 1 једногран, Нефа Заклан 1 рубац, Гемза Халилагвк 1 рубац, Фатима Ш атор 1 таблет, Хамида Ш атор 1 једногран, Дшса Бараковик 1 милие, Наза 248 Турајлик 1 рубац, Зекија Хајдароввк 2 марамице, Ш емса Голубик 1 маљицу, Хафиаа Капик 1 јастук, Ђ улса Бурик 1 једногран, Ш еи са К охнрк 1 рубац, Васвија Сердаревик 1 јастук, Разија Опијач 1 јаетучнвцу и 1 рубац, Ш ефика Опијач 1 једногран, Ђенка Солдин 1 столњак, Н евзета Солдин 1 рубад, Хиба Алвбашик 1 једногран, Хатвџа Мехедбашик 1 једногран, Фатима Ћ ибер 1 рубац, Хатиџа Ћ и бер 1 рубац, Ђ улса Мрган 1 рубац, Рамиза Малохоџик 1 рубац, Фатииа Т уце 1 рубац и Д у д а Мехик 1 јастук. Нарочито je потребно истакеути фабрику сапуна Браке Мпхајловика из Мостара, која се код еваке Гајретове забаве сјети Гајрета са добрии прклогои било у новпу или наравн. Тако je и овај пут за Гајретову забаву у Локвама даровала 2 кутвје мирисавих сапуна. Свима дароватељима овим путем одбор се на прилозима најтоплијо захваљује. . Забава je у најбољем расположењу потрајала све до зорв. О д б о р Прослава Гајретова дана и теферич у Иркоњнћ Граду Мјесни одбор Гајрета у Мркоњик Граду приред ио je 2. септ. 1934. велики теферич са коњским и пјешачким тркама и другим приредбама. Теферич je одрж анЈЗдм и званвар ош и у сел у Бјелајцу. Успркос кишног времена, које je владало цијели дан, теферич je успио и у моралном и у материјалном погледу изнад сваког очекиваља. Н епрегледна маса народа од преко 3000 љ уди слегла се на бјелајачком пољу, коју с у приредбе задрж але на мјесту све до 8авршетка програма успркос пљусковима кише. Д угачки низови кола и велики аутобуе превозили су све д о подне на* род и з Мркоњвк Града и околних села, a било je доста посјете и из д ругвх срезова. У самој вароши готово нико није остао, него je све пошло на тсферич, јер je то прва приредба ове врсте у o b o u срезу у дугои низу годива. Б руто приход теферича изнио je око 3300'— Д ин. Учеснвцииа je једино квша помутила одлично расположеше на теферичу, a из даљ их крајева нноге епријечила да дођу. Ha 6 . септ. на Гајретов дан продаване су Гајретове значке, a у вече у ваједницн са овдашњии Соколскаи друш твои одржано je свјело са предавањен о значају 6. септ. за Гајрет и Соко. Бруто првход са сијела изнио je око 400*— Д ин Н остигнути успјеси теферича и прославе Гајретова дана даке још јачег потстрека у раду вриједнои новои одбору, na и у у тои раду желиио сваки успјех- Гајретов теферич у Кладњу H a рођендан Њ . Вис. П рестолонасљедника П етра 6 септеибра 1934 г. приређен je у Кладњ у Гајретов теферич са бирании програиои. Ha теферич су позвани гости и пријатељи Гајрета из мјеста, из Олова и окол- �нвх села. Иако je вријеме било јако неповољно и киша падала све до дана теферича, нпак je на овај тефервч дошао лијеп број грађана из Олова на челу са г. Јамаковикем, на чему им велика хвала. Многи сељацч из околних села како смо чули, спремали су се да дођу, али их je вријеие разбило. К ад смо то констатовали, хокемо да се в овдје захвалимо првређввачвма тгферича на труду, дарввачима јањадв, бнфеа, добровољ. прилога, те врвједнви таибурашвиа в коначно свви посјетвоцвиа теферича, којв све учинише да се овај теферич одржв. Са повјереникои поред осталих вајввше су се заузималв в у раду истаклв Есадага Машвћ в Мехага Kapak вз Кладња, те Фехимага Јамаковвк вз Олова, те твме в овај пута доказаше да вм je на срцу встваскв напредак Гајрета. Хвала um в жвввлв. Гајретов теферич у Врбањцима одржало je 8 јула 1934 вовјереништво Гајрета у enoразуму са мјесним одбором у Котор Варошу. Теф рич je отворен лијепим поздравнвм говором г. Х ф .'Х . Табаковвка, a предавање о Гајрету одржао je г. Суљага Салмхагвк из Бањалуке. Велвка заслуга око теферпча вде повјеренвку г. Хф. Мухарему ЈБеваковвћу, то гг. Ћамвлу Хасику, М уст 1 фи Ункику, Ш акир еф. Пликанвку в Хасибегу Спахику, хојв су купили' би*фе. Нарочито je у опоме био врцједан г. Хаоибег Спахвк, којв je сакупио 500 Динара, на чему му и оввм путем хвала. Ч вст првхсд тефервча взноси Д вн. 1.200’ј— Прослава Гајретова даиа у Сребреницн Дана 6 септембра т. г. прослављен je Гајретов дан у Сребренвцн на најсвечанвји начвн, у чему je учествовало в мјесно соколско друштво са цвјелвм грађанством. Ha вечер je првређено Гајретово свјело, коje je бвло тако посјекено да се одавно не памтв. Сијело су посјетвле најотменвје породвце, a п посјета вновјераца бвла je одлвчна. Моралнв в матервјалнв успјех, према данашњвм првлвкама, je одличан. Одбор се в оввм путем сввма посјетвоцвма као Гајретоввм првјатељвма најсрдачнвје захваљује. Proslava Gajretova dana u Graianici Ovaj Mjesni odbor priredio je proslavu Gajretova dana u nedjelju na 9. ov. шј. na slijed eći način: U 15 sali krenula je povorka građana u kojoj su u čestvo­ vala sva m jesna društva na čelu sa Sokolom i Vatro­ gasnom glazbom . Povorka je krenula ispred gradske vijećnice, Ke­ jom Vojvode Stepe, Kralja Petra u licom do u park pred Sreskim načele' vom . Za vrijem e povorke svirala je vatrogasna glazba i klicalo se N jegovu Veličanstvu Kralju i Nj. V is. Prestolonasljedniku Petru kao Starješini Sokola i Protektoru Gajreta. U parku prisutne je pozdravio potpredsjednik Mjesnog odbora g. Bešlagić Šefik učitelj i ukratko iz­ ložio značaj današnjeg Gajretovcg dana, uputivši po­ zdrav i čestitku Protektoru Gajreta, uz gromko klica­ nje svih prisutnih: Živio! Vatrogasna glazba intornirala je državnu Himnu. Poslije ovoga g. Bešlagić održao je predavanje o „Gajretu" koje su prisutni pomno sa­ slušali i predavača aplauzom nagradili. Poslije preda­ vanja nastala je vrtna zabava uz sviranje Vatrogasne glazb e sve do u noć. Za vrijem e Gajretova dana pro­ davane su po građu otkupne značke. Прослава Гајретова дана у Бос, Кобашу бвла je у слаједећем: 1) Дова у џамвјв; 2) Академија у основној школи, на којој je гиворио о Гајрету госп. Радован Максвмоввћ, управвтел, школе в члан одбора Гајретова; 3) Ha вече je бво спонтанв састанак првјатвљч в чланова Гајрета у чвтаонвцв, ва којој су сакупљени доброволлш првлози и распродаване значке Гајретова дава. Првлоге дароваше: Д вн. 120: Д р. Хамдија Браво, no Д вн. 100: Мустајбег Капетановић, Петар 'Беквћ, Рвзабег Алвбеговвћ и Р. Т урчаћ в свновв, no Дин. 50: Мвле Модић, Дамјан 'Вурвца, Радован Максвмоввћ, Бмвл Пешек в Мврко Васвљеввћ; no Д ин. 40: Вељко Васвљеввћ, no Двн. 30: Вељко Модвћ, Богдан Ђорђвћ Летфус, n. нар., no Д вн. 20: Х усејн Хуремоввћ, Фуад Одобашвћ, РТлвја СвипН, нареднвк и Илвја Смвљанвћ, Д вн. 10: Мехага Двздаревић. Гђа Л азара Марковића в г. Богдан Ђорђвћ далв су боље дарове за ову првредбу. Захвала Гајрету Салвх Танчвца, двпломврани мајстор кожарства у Ввсоком, доставво je Главном одбору слиједећу захвалу: „Оввх дана завршво сзм Д рж . кожарску школу са одлнчаим успјехом в сматрам за најсветвју дужвост, да се на прагу уласка у вовв жпвот в борбу за опста нак, на првом мјесту вајвскренвје захвалвм моме добротвору, којв мв je једвни омогућво похађање в завршавање школе. Д а нвје бвло Гајрета в његове племенитости, ja данас не бих завршво ову корвсну школу, помоћу које ћ у обезбједитв ееби првстојан в частан жввот, те да корвстви себи, народу п племенвтим вдејама мога велвкодушног добротвора. Нвкад нећу забораввти да je хљеб којп будем jeo, којп бучем својмм знојем в трудним радом вскупво, добрвм дијелом Гајретов дар. И зато се зчвјештавам, да ћ у уввјек в на сваком мјесту радвти на гаирењу Гајретове мнсли в Гајретоввх племенптвх иде a. Захваљујем управв u сввм дароваоцвма, квјв су мв до краја учења пружвлв бЈгату помоћ. Обећајем да ћу бвтв частан грађанвн, корвстан члан велвке 249 �народне заједнице и да ћ у се трудити свим сплама д а оправдам наде к >je ce полазку у мене као питомца „Гајрета". Poklon knjiga „Kratka uputa Islamske nauke** Cijeneći veliku važnost knjige »Kratka uputa islam ske nauke« od g . prof. Hafiz ef. Pandže, za vjer­ ski odgoj om ladine, članovi Mjesnog odbi ra Gajreta i Uprave G ajretove radionice nabavili su 40 komada istih i predali ih Vakufskom povjerenstvu u Trebinju, da ono podijeli knjige kao Gajretov poklon najsiroma­ šnijoj m uslim anskoj djeci u školama. Ovaj g e s t jako se dojmio trebinjskih muslim ana, jer se i o v o g puta vidjelo da Gajret u veliko vodi računa o vjerskom odgoju omladine. много пожвви ва добро Краља и Отаџбвне, a на понос и дику свих нуслнмана — Медар. Лукавац: Чланови и првјатељв Гајрета у Л ук<вцу окупљепи на годвшњој екушптшш мјесног одбора високо цајенећи Ваш рад за Гајрет поздрављају Вас — ГГретсједнпк ПашиИ, секретар Суљкановиб. К отор В а р о ш : С данашње оснивачке скушптине мјесног одбора хитамо да Вас поздраввмо као нагаег великог поборника — Претсједник ЉсваковиЛ. Б р ч к о : Са годншње скупштине ж енског мјесног одбора у Брчком поздрављамо претсједника Главног одбора в клпчеио живво — П ретсједница Буквица. К л а д а њ ! Са Гајретовог теферича у Кладњу радо Вас c e сјећају и поздрављају пријатељи и чланови Гајрета — Повјереник Jaxufi. У тем ељ ачи и добр. Г аЈр ета Najnoviji Gajretov utemeljaž Д а ce у в а ж н ! Gajretov oprobani prijatelj g. Hamid ef. Kajmaković, š e f Poreske uprave u Ž“pču, upisao je za Gaj^ retova utem eljitelja svoga sina Ismeta, uč. II. razr. Qsn. škole u Žepčii, poslavši Gajrc-tu 1 akciju P rivilegovan e agr. banke u vrijednosti 500'— Din. N e m ožem o a da ne istaknem o, da je i ^ . Hamid ef a isto tako i njegova supruga Subhije harnima Utem eljitelji G ajretovi, MjtCHH одбор из Дервенте моли да ce изнесе у двсту „Гајвет" сл а јед ећ е: У извјеттају са скупштине Главног одбора, и с с у т т е н л су делегатв овог мјесног мушког одбора: Сулејман Хоџић, трговац, те делегаткиња женског одбора гђа Елезоввћ, која je дошла у Сарајево, али pa, eto, upisaše i svoga jedinca! Ističem o ov o rado drugim a za primjer, a najmovi i^em n ašem u tem eljitelju kao i njegovim roditeljim tt^kličem o: Ž ivilil i® ^ 01?и^ ^ио на скупштини. Разни добровољни прило~ х Орман лдозначио ___ Из Љубушког: г. А л_џ еф. je сиоту од Д а н ' 100 - даровану' no гг. Всл.ка Мпхпћу и Вукомановићу, аутобусно предузеће из Стоца Из Стоца: г. Мустафа Ш арац. управник поште сагсуnuo за женскв мјеени одбор у Стоцу своту од Д . 150. И з Лукавца : Југ. Солвај творница д. д. одобрила je Гајрету своту од Д ин . 7.000'— И з Ђуковског: г. Перо Глишић вз Д . Вуковског дао je Гајрету прилог Д ин. 2 0 —; Т урбе: Фирма »Угар« поклонила je дрва Гајрету, K'ija су уновчена за 888 Д ин. И з БјелемиИа: Госп М Драче сакупио je Д . 146 50 И з Фоче: Муха;емага (Муша) Гранов из Фоче дао je прилог од Д ин. 100'— Из Какња: Г. Хасан Бакшић сакупио je на пиру г. Назифа Хусагвћч у Ваблвшту Д ин . 5 0 2 5 . Свнма диреватељима и сакупљачииа наша топла хвала. Б рзојави Поздравии брзојави претсједнику Главиог одбора Гајрета Јабланица: Окупљени данас на главпој скупштини поздрављамо свога дичног вођу са жељои да 250 Ради оболен>а нпјемогла приступитн скупштинв, дочим Исправи! У прошлом нашем броју a у чланку вО прпродној исхрави дојенчета" грешкои слагара изостала je једна ријеч без које.се квари прави смисао цијеле реченвце. У другом отсјеку, стр. 227, 13. редак одоздо, аопРад Р"1е’ и 'ш «'ш ie P 4 m ™ ка;чв«*е, D a молимо да ce ово уважи. Нове књ п ге Просветни буквар за аналфабете Ових дана взашло je вз штампе ocuo вздање П росветиног буквара за одрасле неписмене. Ове врло корисне и практичне књиге штампано je до сада 340 хиљ ада примјерака. Т у висину накладе није ни при блвжно достигла ни једна књига код нас. Просветин буквар и својои садржаном и својом цијеном заузима □рво ијесто међу свви слвчнви публвкацвјаиа. Он одлвчно успијева д а на врло много мјеста в у врло много случајева задовол,и потребу доброг, првкладног в јефтвног буквара. Многе културно-иросвјетне установе, војне једанице, основне школе, разни течајеви в приватне особе користе ce овои одличном књигом. Сваке године прода П росвјета више десетина хиљада овога свога буквара no свим крајеввма наше Краље* ввне. Буквар je најтоплвје препоручен од Минвстарства просвјете в Мвнастарства војске и морнарвце. Ц ијена буквару je 2 динара, a може ce добитв код Главног одбора П росвјете у Сарајеву у cbj- ko доба в у свим количинама. ��NACIONALNA I UNIVERZITETSKA BIBLIOTEKA BIH A sb 55/1934 008 4 0 3 9 4 5 2 ,1 .3 -6 ,1 1 ' � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama 1934 Description An account of the resource Br. 1; 3-6; 11 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1934 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 27065862 IIIF Item Metadata UUID 773ebbe5-6906-4ec3-8f46-03a81f5b89b7 https://kolekcije.nub.ba/files/original/4410be41f7d30f1afda5c4800e4a504a.pdf 75d665a524faff330996e996b47d17ad PDF Text Text г ' - i ГЛАСНИК КУЛТУРНО ПРОСВЕТНОГ ДРУШТВА ГАЈРЕТД ХаФиз Мухамед Папџа- Ha велике дане Курбаи-бајрама X . М. П Тешко стан>а бивших мзлих земљопосједннка Дапл. arp. SI. Фазлагпћ, Горажде; Прсхтичан воћар Ј. Прица: Кућна индустрија код муслимана Вехбпја Ипамовић — В1остар: Задругарство у Данској ПроФ Хамдија Капиџић: Искоришћавање шума у доба Алипаше Ризванбеговића у Херцеговнн Примјер за углед Г Д ЈР Е Т О В Г Л А С Н И К : Акција за подизање Гајретова цома — Чланови Гајрегове Лиге хиљаде — Гајретови мевлуди1* шерифи — Гајретова популарна предавања — Из Гајретове организације — Рад за Гајрет у Љ убуш ком — Разни добровољни прилози — Бајрамски прилози Гајрету — Прилози из Јањ е — Племенита геста једног интелектуалца — Добровољни прилози из Брчког М АРТ С А Р А ЈЕВ О 1935 БРОЈ 3 Нздаје Главни одбор Гајрета у Сарајеву Главни и одговорни уредник: ХАМИД КУКИЋ ј М ш �У / Гајрет, лист другатва Г а јр ета И8ла8и св ако г 1. у мјесецу, a цијен а м у je ea н аш у О таџбину 60 д и н а р ан аг о д и н у , a ea све остал е 8вмл>е преко гр ан и ц е 120 д инар а. Ђ ац и Г а јр етови питомци добивају лист у пол а цијене код Г л а в н о г О дбора или код у п р а в а Г ајр ет о в и х кон впкта. В ласник другатво „Г а јр е т “ — О дговорни у редн и к: Х амид К у к и ћ . — З а ничку ш там парију одговара директор А бдурахм ан М еш ић. И слам ску дио- �ГОД. XVI ГАЈРЕТ БРОЈ 3 С арајево, 1 М арта 1035 Хафиз Мухамед Панџа Ha велике д а н е К урбан -бајр ам а Пред непуних тринаест и no вјекова, десетв године no Х иџрету, Велпки Бож ији П осланик обавио je ys ове велике дане свој задњи опрош тајни хаџ у Мека — хвџ-џетулв еда’. T aj хаџ био je велико дјело Великог У читељ а човјечанства и н ајвећег човјека, окруњ ено дотада нечувеним иневиђеним успјехом, Д вадесет и -три године су прош ле до то г велпког дан а откада^је-Т)^ почео у Меки, огревлој у опачини, незнањ у и идолотрији да проповиједа и учи истине великог Божјегч правца, кога Свемогући Господар васионе назва Ислам. Од хзвог п о сл а н стваје Ресулуллах у свом родном граду провео тринаест година, неуморно радећи и подносећи највеће ж ртве sa срећу и спас читавог човјечанства. Мекански муш рићи су бјеснили и хуш кали разуларену дјечурлију и олош са улице дазл остављ ају Б ож јег П осланика и Њ е го в у другове, подузимали су све м огуће мјере д а осујете ово велико дјело, Али Ов се није дао смести. И ако je за читаво вријеме нечувених прегарањ а и ж ртава у Меки број ЕБегових присташ а изнагаао једва неколико десетина, ипак Он није клонуо. Он je вјеровао да ћ е жртве, поднесенб s a срећу човјечанетва уроднти обилним плодом, јер je то неумитни вакон Господара васионе, да побјефује онај, који неустраш иво ступа стазам а истине и напретка. И кад су злостављ ањ а обе8умљоних меканских м уш ри ћа преврш ила сваку мјеру, Он са својим друговима н ап у ш та Меку, то легло покварености, злобе и 8аосталости, д а се након осам година у њ у поврати као славом овјенчани побједник, који je ж ртвама Својим побиједио охоле и у 8лу огре8ле меканске мушриће, тв безумне пионире невал.алства, eaoстнлости и покварености. Доласком у Медину, сјеме којв je Б ож ији Посланик прије три н ает година почео сијати у Меки, почело je давати обилног рода. Али и у Медини je до коначне побједе требало издрж ати теш ку и м учву борбу са много ж ртава, али са виш е сигурности у успјех. Свјетло И стине je продирало и у нај8абитније кутеве 'А рапског полуотока, и десете године no Х иџрету чптав овај крај свијета био je обасјан свјетлом И стине, Ислам се дубоко увријеж ио у срца свих становника полуотока. И вврш ило се велико чудо асторије и „Сироче ш е к а н с к о ^ ^ в а ' двадесет и три године Ceoje неустраш иве борбе и јуначких ж ртава постало je побједншсом. Али ту му побједу није прибавила нпкаква царска власт нити велике добро оборужане и опремљене армије. Он се борио сигурнијим и јачим оружјем, које копачно мора трајн у побједу и8војевати. Борио се снагом Свога Великог духа, да побиједи разум слијепо опонашање, да н ау ка и писменост потисну незнањ е и сиромарштво духа, да милоср^е завлада срцима људским и да се љ убав у њих улије, д а братство вавлада међу људима, a обитељ постане извор друш твене сређености и благостањ а 8аједнице. Д есете године no Х иџрету Алејхиселам се уп ути о из Медине у Меку да ивврши свој вадњи и опросни хаџ. Овом великом ходочаш ћу присуствовало je преко стотин у двадесет хиљ ада муслимана, ирекал>евих поборника sa побједу добра над злим, свјетла н ад тмином. И Ресулул-лах, који je прије двадесет и тр и године на т л у меканском почео љ удим а т у мачити вјечне И сти не вел и ко г Б о ж јег п р ав ц а И слам а и наилавио на највећи отпор, могао je у двадесет трећој години сво га по сланства видјети велике успјехе С вога р ад а и Својих надчовјечанских ж р т а в а . H a Арефатском брду се прелило читаво непрегледно море љ удства, које се т у са свих стран а А рабије искупило, доведено т у не салом, него И 8 љубави да 41 �мавифестује велику идеју: служ ити равумом, могло довести до гриједа и срамоте. Ако вам науком и радом, умно и тјелесно Г осподару се ивневјере в не буду вш виле крепосним свјетова и цијелом човјечавству, д а доЈје до животом, ка8вите их, a ако се пр о ђу вевасвоје потпуве ововемне и прекогробне среће љалетва, хравите их и одијевајте и бривите се sa потребе њихове. Са ж евам а лијепо пои спасења. Пред ово велико мнош тво храбрвх по- сту п ајте, јер су ове ваш е помоћвице и ви борвика И стине и Свјетла, које му je дјетињ - их увимате као дар Б ож ји. Љ у д и , схватите ски одано и послуш но, и ступ а са благим ове моје ријечи и будите равумви. J a сам смвјешком Велики Учитељ, д а их no вадњ и вам све објасвио и оотавио сам взм ово чега п у т на овако велвком ск у п у поучи и ивложи се вм ате строго држ ати. О ставио сам вам им темел»не истине вјере, коју ћ е они касви је ово ш то вам je вајјасвије, a то с у Б о ж ја ш аром свијета пронојети. У овом Свом вна- књ ига и дјела Њ его в а П ославика, Љ у д и , чу јте чајном говору на опросном х а џ у А лејхиселам ове моје ријечи и схватите их. З в а јт е да je сваки муслимав брат муслим аву и да су сви je ракао: „ 0 л>уди, п ослуш ајте ријечи моје, јер не муслимави браћа. Ч о вјек у je до п у ш тев о д а 8нам, можда се виш е никада вакон ове године од свог брата увме само ово ш то му бу д е од нећемо срести на овом м јесту! Љ у д и , вабра- срца и драге воље давао. Не ч и ви те себи њено вам je да међусобво крв прољ евате и васиљ а. 0 Б ож е, јесам ли саопш тио и објавио д а ту|>и иметак и готови ну једете. И сто тако С воју ду ж в о ст? Б ож е, буди ми свједов да вам je вабрањ ево да н ар у ш ав ат е св ети њ у о- сам взврш и о повјереву Ми 8адаћ у “ ! Ово je био вадњ и говор и п ослави ца са вог дан а и овог м јесеца мира и спокојства. З аи ста ћете се сусрести са ваш им Г осп ода- опросвог хаџа, у п у ћ е в а сљ едбевицима И сл арем и Он ће вас п и тати ea ваш а дјела, a ja ма свих б уд ући х покољења и б у д у ћ и х вјесам вам, ето, сдо објаснио. К о има код себе кова. И т а посл ави ц а je у п у ћ е в а в а велике какав ам анет н а чув ањ у, нека г а преда и по- д а в е К урбан -бајрам а, када бајрамске ж р тв еврати његовом в л асн и ку, a све л ихварске к у р б а в и треба да вам претставе ввачај в а ш е г кам ате су изгубљ ене и опрош тен е. П ри п ад а ислам ског ж ртвовањ а. К ако ови к у р б а в и тревам само гл ав н и ц а ваш ег иметка. Н е чи ните бају д а у велике бајрамске даве довесу м еђу насиљ а и не д оп усти те да вам се насил»е све ч л ав о в е ваједвице, n a и вајсиром апш ије учини! вадовољ ство и весел«е, гдје ke тјел есв о окријепљ еви и душ евво се окријепити, тако исто 0 љ уди, сотона je у очајаљ у и ивгубио je н ад у да k e икад виш е на овом т л у бити тр е б а д а и в аш е ж ртве кроз го д и в у бу д у обож аван, али се може десити д а му се б у д у толи ке д а довесу опкем добру ваједвиц е п у покоравали гдје на другом м јесту, n a он се в е користи, n a да се у овим давим а ваједзадовол>ава са неваљ алим дјелпма ваш им. Ч у - в о ц а, a с њом и сваки поједпвац — осјете вајте г а се, је р н асрће н а в је р у в а ш у ! Љ у д и , сретвим и вадовољниш, да осјете радост ових одгађањ е светих мјесеци, д а би тако могли велики х д ав а. беспрекидно д а п рол ијевате в а ш у бр ат ск у Размотримо чем у в а с учи в а ш Великв крв, je теш ко невјерство. С а овим сп у т а исти- У чи тел, и повуцим о п оуку ив то га. М услине ск реку невјернпци, воји у неко доба го- ман мора ш ти ти ти ж ивот и им етак ближ њ ег дине неке ствари чине допуш тен им , д ок их св о га као и свој вл асти ти . М ора у ваједвиц и у др уго доба в абрањ ују, д а би тако ивјед- створи ти п у н о повјерењ е и кл о ви ти се искон ач ил и ово доба х аџ а у којем Б о г вабрањ ујо ш р и к ав ањ а љ уди. З а т о се кајиш арске кам ате н ека дјела, n a тако себи д о п у ш тају оно ш то и добит см атрају као в ајв ек и злоч ив, јер у Б о г вабрањ ује, a вабрањ ују оно ш то им Б о г б и јају привредви разви так . H a једвој страви до п у ш та, a вријеме се окреке и те ч е исто се ст в а р а сиротињ а и про л етар и јат, a н а друонако како je текло кад je Б о г стварао небо гој теш ко богатство . Н а с т а ју те ш ке др у ш твеи земл>у. не тр8ави це и в ест аје бр атске љ убави м еђу 0 л.уди, ви према ваш им ж енам а имадете љ удима. М услиман je ду ж ан д а ивдрж и те ш в у дуж ности, које морате најсавјесније исп уњ а- бор б у са сотовом , да не подлегне и ск у ш ењ у вати , a и оне исто тако им ају прем а вама њ его в у , д а обувда ст р аст и по х о ту своју. ду ж н ости , које морају вајсавјесн и је и сп у њ а - T a j сотон а се много п у т а јављ а у р аввии вати . Ж ен е су д уж в е д а ч у в ају ч и сто ћ у ва- облицнма, n a no који п у т и у облику какБОг ш е брачве постеље и да je вичим не поври- п р и в и д в о г п ријатељ а. М услиман у р аду мора једе, ш то би код вас могло иваввати вегодо- бити в еу м о р ав , јер котачи в ап р ет к а не см ију вањ е, a дуж н е оу да ниш та не чине ш то би н и sa један час вастати . Све неуспјехо у жи- 42 �воту. и раду има приписати само себи, a И слама ивградили су на овој груди, коју су правни ивговор да je њ егову неусијеху крив и8над свега л>убили, једву лијепу културу и неко други, или s a своје неуспјехе окривља- цивилизацију, с којом се можемо поносити и вати вријеме, то je највећа лудост. Алејхи- уж ивати плодове свога рада. Али ми потомци селам нас учи да je ж ена темељ породице и смо ваостали ива њих. Заборавили смо на друш тва и да њ у као мајку и одгојитељ ицу одредбе и прописе Ислама и пустили смо да требамо нарочито пабити и њ ена права ш ти- нас котач времева прегази и да заостанемо, тити и чувати, али и ж ена се мора спремити ива других. Н ропуш тено треба надокнадити., за тај свој високи повив; морају je ресити У овим данима ж ртава треба да се надахнемо, крјепосне врлине и као мајку и као помоћ- оним великим идејама напретка и да доприниц у свога д руга. Ж ен а je велики аманет несемо сви скупа оне ж ртве, које je доприБож ји, који треба помно па8ити. Д руш тво носио и чинио и Велики Учитељ наш. Треje ослонац и потпора сваког појединца, вато бамо бити неуморни, требамо ваборавити на. нам Алејхиселам овако ј&ко наглаш ава потре- личне трзавице, требамо ру ку под р уку братбу братства и сарадњи, која ће сва бити упу- ски поћи у сусрет љепшој и сретнијој будућ,ности. To од нас траж и наш а вјера, то од ћена у правпу ме^усобног помагања. нас траж и и нац ија и наш а лијепа домовина, У овим великим данима К урбан-бајрама равмислимо ш то нам je дуж ност као мусли- то траж и славна успомена наш их великих манима чинитити. Повратимо се у историју отаца. Стиснимо брат брату десницу, цадни? и погледајмо хада je муслиманска 8аједница мо један другом у братски вагрљај и срдачно вапредовала и под којим увјетима, a када je ускли кним о: И ди-адха мубарек олсун —• нека пропадала и 8ашто. Видјећемо да се je н а- су сретни велики дани ж ртава, нека нам попредовало само онда када су. се строго И 8 - служе као путокав у боље дане и sa изградњ у врш авале одредбе в 'прописи великог Б ож јег сретнијег и јачег потомства. правца. Дједови наш и као дббри сљедбеници Н. М. Р. ; ;Г V- - I. / I Tf ško stanje b ivših m eiih zem ljop osjed n ik a Bivši mali zemljoposjednici se danas nalaze u davalo se posuđe, namještaj i .drugi predmeti koji su vrlo teškom i bijednom stanju- To je elemenat koji čuvani kao naročiti amanet starih. Trebalo je zatomiti se proletarizovao i iz dana u dan regrutuje se od njega glad, a obraz i stari ponos nije dopustio da se po­ sve veći broj prosjaka. Nakon riješenja kmetovskog pita­ kuca makar na čija vrata. Trpilo se i trpilo.- ‘ nja u Bosni i Hercegovini ovim bivšim malim zemljopo­ Ali ova teška privredna kriza je do kraja po­ sjednicima je isplaćena zakonom određena otšteta, koja goršala položaj bivših malih, a mnogih i većih ze­ mljoposjednika. Zaraditi se više nije moglo, po kući je inače bila malena, pa je kod 90% ovih zemljoposjed­ nika jedva mogla podmiriti dugove, jer se četiri-pet go­ se obralo što je bilo i nije se više imalo šta prodati. dina živilo bez prihoda sa zemlje i zaduživalo, i ako Djeca su i gladna i gola, hoće hljeba. Teška srca, je isplaćivana neka renta na račun haka. Pa i oni utučen i ubijen, sa pogaženim ponosom ljudskog dos­ zemljoposjednici koji su imali i veća kmetska imanja tojanstva, koga je ovaj valjani čovjek nadasve cije­ su u vrlo teškom stanju, jer im je renta isplaćena u nio, pred užasnom aveti glada pružio je ruku da agrarnim obveznicama, koje su u nevolji morali u traži milostinju, jer djeca hoće hljeba. A kad se dbbescijenje prodati, da od danas do sutra sa svojom đe u ovakav položaj, onda padaju moralne vrednote u prah i pepeo, ponosa nestaje i gubi se. Treba zać! porodicom prožive. U doba privredne konjukture ovaj se svijet ipak o našim kasabama pa vidjeti svu bijedu tog dobrog proturao. Radio je i tražio kakvog bilo posla da ne­ svijeta i diviti se njegovom strpljenju, njegovoj vjeri što zaradi i tako prehrani svoju porodicu. Od prirode u bolje. Treba gledati kako uznemireni pruži ruku na štedljiv on je nastojao da se štednjom i radom održi milostinju. 1 ovo je postao problem i tp velik i te­ svodeći svoje potrebe na nevjerojatni minimum. Po žak, jer nije više desetine i stotine ovakih, koji su neki je uspio da podigne kakvu malu trgovinu ili nekad bili najbolji i najsolidniji građani, snaga nacije', dobije kakvo zasposlenje, ali većina ih je bez kapi­ njihov se broj penje na hiljade. Pogledajte samo bi­ tala slabo prolazilo i kraj s krajem se nije mogao jednu sliku pratilaca dženaze malo bogatijeg- musli­ sastavljati. Počelo se dirati i u ono što se kroz ge­ mana u Sarajevu ili u kojoj kasabi. Prepoznajete me­ neracije u starim i štedljivim kućama sabiralo, pro­ đu ovima koji su pošli, ispraćuiući dženazu do gro­ 43 �blja da dobiju koji dinar, ljude koji su do jučer bili privredno aktivan elemenat. Zure preda se, stide se tvoga pogleda, ali nužda zakon mijenja. Ovaj dio našeg elementa, koji je naj'conslruktivniji dio nacije u svakom pravcu, treba spašavati. To je državna i nacionalna potreba da se ovaj zdra­ vi elemenat spasi i da se privredno osposobi, jer je u sebi zadržao sve stvaralačke sposobnosti, koje mo­ gu poslužiti u najboljoj mjeri interesima države i na­ cije. Treba mu dati mogućnosti za njegovu ekonom­ sku obnovu. Zakon o beglućkim zemljama u Bosni i Hercegovini od 3 ХИ 1928 predvidio je da se onim bivšim zemljoposjednicima, koji su ostali bez sredstava za život, ima dodijeliti erarno zemljište. Član 20, ovog zakona glasi: Onim bivšim zemljoposjednicima koji su usljed agrarne reforme izgubili svoju zemlju, a nemaju druge samostalne egzistencije niti zemljišne površine, predviđene u čl. 28 zakona o bivšim kmetovskim selištima i stečenim beglucima, dužna je dr­ žava u skladu sa naredbom u unutarnjoj kolonizaciji u Bosni I Hercegovini od raspoloživog erarnog ze­ mljišta dati površinu koja ne dostaje do minimuma predviđenog u čl. 28 pomenutog zakona. Ovo pravo pripada samo onim bivšim zemljavlasnicima, koji se obvezao da će primljenu zemjj'u. u vlastitoj režiji t. j. sami obrađivati i t. d. U čl. 21 se kaže: Za/ptistupa^ nje po ovom zakonu nadležni su лцзгуој molbi sreski poglavari Jcao agrarni delegati, a u drugoj i zad­ njoj mclbi Agrarna direkcija u Sarajevu, čija su riješenja izvršna. Ako koja od 'parbenih stranaka misli da je s riješenjem Agrarne direkcije u Sarajevu povrijeđen koji pozitivni zakonski propis, pristoji joj u tom pogledu pravo tužbe na upravni sud u Sarajevu. Ova tužba ne sistira izvršenje napadnutog riješenja. Dokle, ovim zakonskim poropisima pruža se mogućnost da se ovoj velikoj socijalnoj potrebi izađe u susret i da se obezbijedi egzistencija bivših zemljopo­ sjednika, koji su pali na prosjački štap. Do sada se u ovom pravcu nije ništa učinilo i ako je zakonodavac predvidio način obezbijeđenja ove sirotinje. U držav­ nom i narodnom interesu bi se moralo hitno pristupiti rješavanju ovog teškog socijalnog pifanja, koje teško pritišće naše društvo. Morala bi se provesti planska organizaja obezbjeđivanja ove zemljoposjedničke siro­ tinje potrebnom erarskom zemljom i omogućiti joj kakvu takvu egzistenciju. Ove sirotinje imamo na području čitave Bosne i Hercegovine, pa bi trebala jedna jaka organizacija koja će ovo privredno soci­ jalno pitanje uzeti najozbiljnije u pretres i ispitati sve mogućnosti i načine kako bi se ono moglo naj­ povoljnije riješiti za opšte državne i narodne interese. Gajret ima svoju veliku i razgranjenu oiganizaciju, a u svom programu je sebi stavio zadatak, da radi na ekonomskom podizanju muslimanskog dijela našeg naroda. Gajretove jedinice bi u ovom slučaju mogle lako pristupiti ispitivanju svih pojedinih slučajeva kao i stavljanju raznih sugestija, koje bi mogle poslužiti što povoljnijem riješenju ovog pitanja. Ovom prilikom je ukratko^nabačena potreba što hitnijeg rješavanja ovog pitanja, a drugi put ćemo se opširnije na ovo pitanje osvrnuti. Bilo bi poželjno da svi naši javni radnici, koji su u stalnom dodiru sa narodom, o ovom povedu ozbiljno računa i sa svoje strane doprinesu da se ovo pitanje što prije pokrene sa mrtve tačke. Dipl. agr. M. Fazlagić, Goražde P ra k tiča n v o ć a r O k a lc m le n ju Voćke gajimo u glavnom radi njihovog roda, koji u ljudskoj prehrani zauzima važno mjesto. Prva i stara matična stabla našega domaćeg plemenitog voća u svim krajevima bila su mahom divlja, Sitnog neuglednog i za jelo manje vrijednog ploda. Nalazimo ih i danas posvuda. Tu i tamo izbiju sama, iz sje­ mena, pojedina stabla, koja daju i ako neokalemljena ipak plod dovoljno krupan i ponešto sočan, pa ih za razliku od divljih i pitomih (plemenitih) zovemo samoniklicama. Primjećujemo da neke strane lokalne i udoma­ ćene sorte nestaju, pregazi ih vrijeme, ukus i potražnja potrošača. Svojstva im se sama vjerno ne mogahu da prenose slučajem i sjemenom, a kalemljenje je bio jedini način, da do danas očuvamo i ove stare sorte, a ono nam omogućuje da uvedemo i nove. 44 Davno je od kada je izumljena ta vještina, ništa manje od 2500 godina i tako mijenjamo i preobrazujemo divlju prirodu, skrećemo je na staze napretka i savršenstva. To je pobjeda znanosti, uspjeh umjet­ nosti. Ova se operacija sastoji u prenosu jednoga ži­ voga dijela biljke (kalemljenje grančice ili kalema) na drugi živi dio (podlogu), da se sa njim sraste, da ga nosi i hrani. Podloga je većinom potpunoma razvijena jedno ili višegodišnja ožiljena mladica, grm ili stablo, te može da samostalno vuče iz zemlje hranu i dodaje je kalemu. Može biti i dio mladice grane ili korijena t. zv. ključić (reznica) sa svojstvom samostalnog raz­ vijanja svojih žila: kod loze, dunje, ribizla i dr. Kalem-grančica prosto rečeno kalem, mora sobom no­ siti makar jedan razvijen pup u dobrom stanju. Isti �nosi sobom sva tipična svojstva svoje sorte, što se tom operacijom nimalo ne preinačuje. Bez kalemljenja naši voćnjaci ne bi imali tako bogat izbor voća u svakoj sezoni, a vinogradi bi bili uništeni i pusti od filoksere, ne bi se mogli ni obnoviti. Na svaki način podloga treba da bude dovoljno debela, da se na nju može da kalemi. Slaba podloga daje i kržljavo stablo. Kalemgrančica treba da je odrezana sa matičnih stabala, garantirano identičnih sorata, rodnih, razvije nih i zdravih, pa i sama nasljeđuje zdravlje, čvrstinu Uslovi p r i m a n j a p r i k a le m lj e n j u i otpornost prema bolestima i štetočinama. Svaki kalemar mora da ima laku, izvježbanu i Vrijeme kad se kalemi. U principu kalemljenje je ii spretnu ruku. To je osobito važno, ali ima još i dru­ proljeće, čim počne strujanje mezge, a u jesen kad gih uslova, koja ukupno sačinjavaju pravila: srodnost ovo strujanje bude umjerenije. Ljeti kad je strujanje između vrsta bujnog kalema i podloge, jačina struja­ prebujno, ne kalemi se. 1 podloga i kalemgrančica nja mezge (sokova), sljubljivanje-srašćivanje, vrijeme i treba da su podjednako mezgrovite. Rana, koja je temperatura. — kalemljenjem nastala, prije će zacijeliti i srašćenje je Srodnost između vrsta. Prirodni zakoni i odnošaj čvršće. Kalemimo od mjeseca marta do septembra. srodnosti nisu nam mnogo poznati. Stvarnost je tu, Zrak treba da je miran bez suhih i vrućih vjetrova, ali teoriju u tome pogledu nemamo. Prihvatili smo više umjereno toplo, nego kišovito ili hladno. Zimi, to: da zakoni srodnosti imadu neku uzajamnost sa za snijegova i mrazova, u mjesecu januaru do marta prirodnim familijama. Kalem i podloga, dakle, moraju kalemljenje' je moguće u zagrijanim prostorijama ili pripadati istoj botaničkoj familiji. Breskva, kajsija, staklenicima. trešnja, šljiva, jabuka, kruška, dunja, oskoruša, muš­ K a l e m a r a v a l a t 1 p r ib o r mula, te malina su iste familije: rozasea. Ne 'treba razumjeti opet, da se sve vrste iste familije dadu među Svaki voćar treba da ima: voćarske makaze, sobom kalemiti. Isto tako nemamo načina da protu­ kresaći i kaiemarski nož, te pilu (testericu). Ovo sve mačimo onu naklonost i protfvnbst pri međusobnoga -može da nabavi za 100-120’— din. kalemljenju raznih vrsta voća iz iste familije. Neke Makaze treba da su u dobrom stanju i uvjek vrste se mogu kalemiti na izvjesnu podlogu, dok o- uljem podmazanje, oštre i da se uredno zatvaraju. bratno, kalemljenje iste podloge na matično drvo nje­ Makaze kao i ostali voćarski alat najbolje su od nog kalema biva nesigurno ili nemoguće. Kruška irme S Kunde i Sin, Dresden. uspijeva na dunji, mušmula, oskoruša i dunja na bi­ Voćarskih kresaćih noževa ima različitih, a isti jelom glogu, trešnja na magrivi (srerjsli), dok! тр ka­ moraju uvijek biti oštri, da rez bude gladak. lemljenje u obratnoj ulozi biće nesigurno. Kaiemarski nož mora se osobito držati čist, te Bujnost. Važno je pri kalemljenju da su kalemi ga upotrebljavati jedino za kalemljenje. Mora biti i podloge približne bujnosti, te da im vegetacija počne oštar kao nož za brijanje. u isto vrijeme: ako je to nemoguće, to je svakako Pila (testerica) mora biti oštra, čista, ne smije bolje da je kalem-grančica nešto kasnije tjerajuća od se trpiti da zarđa. Zubovi na listu moraju biti raz­ podloge. maknuti. Rana iza pile je gruba, pa se mora zagladiti Radi brže i veće rodnosti bolje je'opet da je kresačem ili drugim kojim nožem, te zamazati. kalem bujnijeg rasta od podloge, umjerenim dodava­ Povez. Pri kalemljenju služimo se vezom, kao: njem mezgre iz njene podloge, okalemljeni (opleme­ rafijom (likom), te uzicom od pamuka i vune. Vosak. Da rane ne budu izložene vjetru, kiši, te njeni) dio na račun suvišeg razvića u drvo nasadi što više plodnih grančica i prije dospije na rod. Pri­ suncu i dr. nepogodama i da iste što prije zarastu, mjer: kruške na dunju, jabuke na dusenu. Vrste ili treba ih zamazati kalemarskim voskom. Ovaj vosak sorte osrednjeg rasta Iako se prime na podloge umje­ može se kupiti, ali je skup, pa ga može i bez veli­ kog troška da napravi Iako svaki voćar. Za pravljenje rene bujnosti. Na slaboj podlozi kalemljena neka delikatna žitkog kalemarskog voska potrebno je: omoričke ili vrsta ili sorta daje kržljavo stablo. Obratno tako jelove smole, nešto pčelijeg voska, loja ili zejtina, te će se dogoditi, kad se uzkalemi na jako bujnu pod­ malo prosijanog pepela, a kad je sve gotovo i vosak logu. Kalem nema snage da primi sav sok, koji mu skuhan, procijeđen i ohlađen, primiješa se alkohol prilazi. Nastaje poremećaj u ravnoteži cirkulacije mezgre, (špiritus). Praveći sam vosak, voćar će se u tome divlja podloga prevlađuje, a okalemljeni dio slabi, dobro ispraksirati. kržlja i najposlije propadne. N a jv až n iji n a č i n i k a l e m l j e n j a Bujnost se dade uravnotežiti dvostrukim kalem­ I Kalemljenje na spavajući pup (okuliranje ili oljenjem, odnosno međukalemljenjem. Najprije se kalemi podloga sa sortom umjerene čenje). To je najjednostavniji i najsigurniji način ka­ bujnosti, a onda kasnije na istu, onu sortu koju že­ lemljenja, podloga pri tome biva najmanje ozlijeđena. Upotrebljuje se kao glavno kalemljenje u rasadnicima. limo da imamo. 45 �Treba dakle gledati podlogu i prema stečenom iskustvu na nju kalemiti. Kalemgrančice imaju da budu jednogodišnje drvo, zdravo, osrednje debljine i svijetle boje, okca razvijena. Najbolja su ona iz sre­ dine grančice. Pupovi moraju biti posve zatvoreni, pa se onda beru sa matičnih stabala i prije nego počnu kretati sokovi i zatrape se u hladan i suh podrum ili zasjenito mjesto, prema zidu. Kalemiti treba kada u podlozi počnu kretati sokovi. Kalem treba da bude postavljen na podlogu kao jedno, potrebno je da bude potpunoma sljubljena kora u koru. Kalemgrančica ne treba da bude dugačka, do­ voljno je 2-3 pupa. Rane treba dobro zamazati voskom 1 osigurati ih od loših učinaka zraka i kiše. Kalemi se obično za visoko stablašce 180 cm.2 m. visine. Rana koja je napravljena pilom, zagladi se nožem. Procjep se čini oštrim domaćim nožem, koji mora biti čist. Paziti i ne previše procijepiti. 0 vaj procijep drži se komadićem zašiljenog drveta i u nj umetne pripremljeni kalem. Vezanje po kalemljenju u procijep nije obligatno. Slika 5. prikazuje ovaj način P rip re m a p o d lo g e kalemljenja. Do 10 cm. iznad vrata podloge moraju se sve III Kalemljenje pod koru. To je najlakši način, mladice glatko izrezati, da^nav ne bi pri kalemljenju a prakticira se u kruni i na debljim granama visokih smetale. U jakoj zemlji je i previše bujan rastTTttla^ stablašica. Kora podloge razreže se uzduž i u otvor diče su duge, vitke i povijetie, po zernlji pale i sme­ stavi zarezah kalem. Zamota se rafijom i zamaže taju, zato ih treba izdignuti i zajedno svezati vezom voskom. Slika б. ražene slame ili čim drugim. Jedino ova vrsta ima manu da ovako primljen Kako se odreže pup. To je vrlo lak posao, ali kalem bez čvrste potpore lako biva vjetrom ili ptica­ imade više načina, slika 1, 2 i 3 uputiće svakoga, ma očehnut, pa tada moramo osigurati kalem prive­ koji nije imao prilike da pohađa voćarsko-kalemarski zanom grančicom. Slika 7. Ovo je korisno i kod tečaj ili inače da vidi gdje taj način kalemljenja. U ostalih načina kalemljenja. glavnom kalem-grančica mora da bude vitka, dok IV Kalemljenje na kozju nogu. Ovaj način ka­ ispod pupa smije da bude nešto malo drvenasta. lemljenja vrlo je praktičan, bolji je od kalemljenja u Okuliranje. Na podlozi se napravi nježan zarez procijep, jer se njime ne mrcvari podloga. Samo je u formi slova T i u isti se, otvorivši predhodno koru, potrebna spretna ruka i vježba. U podlozi se jedno­ uturi izrezani pup i zaveže rafijom. 7-8. dana iza ka­ stavno napravi nožem rez u formi žljebića. Kalem lemljenja možemo se uvjeriti da Ii se je primilo, ako valja isto da je tako dug i debeo, da odgovara du­ dodirom prsta spane peteljka lista, koja je služila kao bini žljebića i da se potpuno sklopi, a pri tome da Tučica pri metanju pupa. Ako ne opane, znači da ka­ kora tijesno dođe uz koru. Iza toga se okalemljeno lemljenje nije uspjelo i treba ga ponoviti. Poslije, ako mjesto zaveže i zamaže voskom. Slika 8. se ureže rafija, mi joj gornji i donji kraj prerežemo, V Prosto spajanje. Upotrebljuje se na tanjim dok dio ispod samoga pupa ostavljamo. U zimi iznad podlogama. Oba reza kalema i podloge moraju biti okalemljenog pupoljka (oplemenjenog mjesta) 10-12 jednako dugi; što je podloga deblja, to je i rez dulji. cm. odrežemo podlogu. Ovaj dio podloge služi nam Obično je 2-5 cm. Kora kalema mora da pristaje uz kao patrljčić u 1. god. i za nj se priveže mladi po­ koru podloge. Tako okalemljeno mjesto spoji se i tjerali ljetorast. Poslije se pod jesen ili za ranog pro­ rafijom zaveže. Nepraktično je radi vezanja, omiče ljeća i on izreže. Slika 4. se. II Kalemljenje u procijep. To je najstariji način Slika 9. VI Engleska spajanje (na jezičac). Postupak je kalemljenja. Kalemimo ovim načinom jače i deblje podloge, visoka stabla. Dobar je za jabuke, šljive i isti s tom razlikom, što se u kalem i podlogu ureže trešnje. Podloga ne smije biti previše debela i stara, mali jezičac, isto tako pri spajanju uklope jedan u drugi, a treba paziti da je ravna i zdrava. Želimo li da pri- te se lakše svežu i bolje se srastu. Slika 10. kalemimo neko bolje stablo ili oplemenimo stariju VII Popravljeno sedlasto spajanje. Ako je kalem divljaku, to je najbolje da joj orežemo krošnju, po­ tanji od podloge, tada kalemar načini usjek, koji zo­ mladimo i tek onda za 1-2 god. da joj prikalemimo vemo sedlasto spajanje, a iz slike slike 11. može tanje ogranke. svaki voćar da vidi i taj način. Treba birati mladu podlogu dobro ukorijenjenu, bujnog rasta; najbolje su one od dvije godine starosti, na ove ćemo dati kaleme sa sorata isto tako bujnih. Nježne sorte kalemimo na podloge (divljačice) od godinu dana. Počinjemo kalemiti sa vrstama voća koje brzo gube svoj sok: trešnju, šljivu, kajsiju, a završujemo sa vrstama koje do kasno drže sok: ja­ buka, breskva i badem — sve do konca septembra. Prerano kalemljenje na nezrelo drvo, a kad je tok mezgre jak, slabo uspije. Pup biva tako rekuć udavIjen. Najbolji je čas kad počne mezgra da ublaženije struji, a drvo je sasvim skoro zrelo, sočno. Kiša ili ako je pri ruci zalijevanje pospješuje ponovo strujanje mezgre i omogućuje kalemljenje. Izbor kalemgranćice: Iste treba da su osrednje debljine, zrele, za ostave se srednja dobro razvijena okca. Gornji i donji pu­ povi se odmah odstrane, a lišće se pokrati do petlje. Čuvaju se u hladu, u mokroj krpi, ovlaženoj maho­ vini, zabadaju se oba kraja grančice u krumpir jtd. Plivati u vodi ne smiju, trunu. 46 ��J. Ирица, директаор ban. ткаонице беза u везива К ућна и н дусгр и ја Оа муслиманскои женом радим век 30 годинаЊ ене радове припремала саи за изложбе у иностранству.Ииаласамприликеда се оевједочии о дивљењутии радовима крувисавих лица, преставника науке, умјетности н трговине. Похвале из пера стручњака биле су у многии листовима, и цијела штампа у престовицама, гдје сам прпређивала пзложбе, једволушво je одала признање југославенској везилачкој умјетности. Истинско одушевљењв показала je отмена публика Хага и Копенхагева за наш харемски вез; данска Краљица Алечсандрина, позивајући у свој Краљевски двор југославеску делегацију на изложби, учинила je тиме признање и пашој просјечној жени, ткаљи и везиљи, која je својом рукотворином показала културу срца и стрпљиву нарав југославенске муслнианске жене. к о д и у сл и м а н а нице na и мале везиље муслимавке, која без претензија ва признање, те к за скромну ваграду за уложеви труд, везе нациовалви вез, који осваја ивостраве вароде. 0 естетској страви ваше кукве индустрпје доволјНо je нагласити, да радови ааш вх муслаиавсквх везиља украшавају краљевске одаје код вас и у иностравству, као и мвоге отмене домове. Пошто je ручни рад жене муслимавке цијењев, мора се вастојати да се њев рад његује и усавршава и да се чувају њени оригивалви мотиви и вародве боје Муслиманка везиља за ђерђефом Муслиманке при ткању на равбоју Вез и ткање жене муслиманке заслужује сваку пажњу, a напосе Гајретових радннка и чвталаца. Постоје за то два разлога: нацвонално-културни и естетски. Национално-културви разлог за подвзање наше домаке кукне индустрије јасан je. Ми као народ тежиио да стигнемо у култури велике народе или да идемо упоредо са овима, који су били у сличним историскпм прплпкама Алн ми хокемо да се као цјелина издвојимо својом националном културои, својим стваралачким духои, једвом ријечи индивидуалвим обиљежјеи југославевске вације. Д а то постигвемо вужно je да његујемо ово што код вас просвијекеви вароди цијеве и чему одају призвање, да љубоморво чуваио ваше тековвве и да ствараии всве. Поред свих који су позвапи и чиве користа и доприносе удио ва израђивању ваше вационалне културе, ево в кућне рад- Кукна индустрија, што се тиче ж еве муслиманке јесте ткање развог платна (безз), везиво и керање. Ткање je значајво стога што je векада било једиво домаке платво у употреби, кад о фабрикатииа вије било ни говора, Усавршавањем технике и развијањем трговиве долази се све до фивијвх воста памука за ткање и жеве ткају разне безове у 2 и 4 вита, као: kepeke, узвод, кафез, шареви пирлит; свилево ткав>е: бурувџук и харвр. Све те врсте беза ткају се в давас у муслимавским домовима, само е том разликои што давас веке муслимавке ткају на разбоју са брзим чунком и ва тај вачвв добввају рззве врсте беза у швриви од 8 0 — 150 ци, a израђују га двострукои брзивом. У ткање в а разбоју са брзнм чувкои упутила je иуслвмавске ткаље Бавовивска ткаоввца беза и везионица у Сарајеву. 48 �Муслиманска жена бави ce са харемским вевом, везенвх и кераних предмета не само у нашој земљи који у много случајева задивљава гледвоце na и самв него и у иностранству, само je потешкоћа код взвоза стручњзке, ако излази нз руку старе рутиниране ве- ради стицања јакогјамства (на пр банковне гаравцвје) зпље, јер су обадввје стране једнако везене и тешко за покрвке взвежене робе, те би требало порадитв на ce крива страна рдспознаје. Beh дјевојчица од 5 — 6 успјешнвјем извозу, како бн ce запослењеи радница година почиње од своје мајке да учи вести, a први многа биједа ублажила. Данас, кчда су женв отворене школе, зваља, запоклон женеком дјетету од мајке je ђерђеф. Харемски вез има разне бодове. крупни и ситни ната, трговине в модернл вндустрвја, када je напремушеб-к, сбвсзен са стране гајтаном, попуњен бејб^- дов^њем технике усавртена производња тк»нина — реком, ситним бисерџиком, вијугавом веревијом, танким бвло бв готово илузорно говзритв о провзводњв дои дебелии гајтаном, a везе ce бројем жица и no писму. маћег платна код нас, да и данас не постојв безброј Несамо да je техника разнслика, него има много жена, које ce труде да поред домаћих послова прадонесу свој економскв удво породвчвој заједнвцв. више в орнамената са разнпм, каткада чудним назвИма много жена в дјевојака муслиманских које вима. Везиља, која je неки орнаменат замишљала, она немају другог занпмања, нити зараде, него поред кукнвх га je назвала именом према својој идејној слици. Тако псслова баве ce ткањем безз, везом в керањем. има назива код харемског веза: „Бор“, „У сату мед“, И ако je ткање доста спор рад, a везвво и ке„Безистанска врата“, „Берберско огледало“, „Чардак", рање још спорије, оне впак зараде толвко, да не падају „Турбе*, »Босвок", „Бвбер“, „Јапрвгв, „У к&фезу ду* посве на терет својима И данас муелвманска жена да“, „Чевзли кола“ и т. д. Из овога ce ввди даровв«ji3 сиромашнвјих слојева треба зараде, алв такве која тост за вез муслим^нске жене. je неће одвојвти од' њезиног кућњег огњишта, a то je Од харемског веза израђују ce разни кућнп деко- ткање. вездво и керање. ративни предиети, кчо: Сторв, завјесе, бошче (покривачи Kao што ce ввдп, сви увјетв за подвзањеженске за кревете), столњацв, јастуци, милијеи, кукне пндустрије код муслпманске жене постоје век пешкврв, мантли и јакнвде, хаљвпе, блузе и капице од старвна. Треба joj дата још просвјете у прнвредном 3i дјецу в одрасле, огрлице, торбице( лвснвце в т^д; прбвцу. Трговачке и стручне школе као u више коКерање, које ce радв танкои шпваћом вглом, нај- мерцијалне школе путевв су којвиа бв просвјећена тежв je в вајспорвјв жене^и рад, алв својом фино- муслиманка могла дата својим сестрама взобиље поћом може да ce усцоредв са венецианском чипком. мокв( да вскористе своје традиционалне способноств. Керана чвпка највише ce взрађује на марамицама. Просвјетом — привреди, нека буде „Гајретово* Ве^шка je потражаа сввх горе наведенвх тканих, гесло a надаљг. Вехбија Имамови£ — Мостар Задру:1r aа Dр ств о у Д анској Н а Ј у р е ђ е н и је м љ е к а р с к е з а д р у г е н а сви Је ту Данска je земља на крајњем сјеверу Еврипе, опкољена морем, велика око 45.000 км* са око 3 5 милвона становника. Ова мала земља вако спадч међу најмање у Бвропв, впак данас може да својим благо стањем a културнни приликама свога народа, послужп као примјер многам no десет a двадесет пута већпи a пространИ|ИМ државама. Данас нема на једне државе у Европв у којој je сељачкв свијет на тако високом ступњу културе, нема земље гдје сељак живи такаи жавотом a нема државе гдје je народно благостање тако као у Дчнској. Ииа земаља богатијих своjau првродниа провзводима, алв onhe стање народа у свакои погледу нигдје нвје повољнвје. Рајетке су сељачке вуће у којииа ce свакодневно не чује клавир, a обачна je појава да мало бољв сељак вма у куки телефон. У данашњим тешким првликама када у цијелом сввјету влада правредна пометеност, хара криза, a број беспосленвх вз дана у дан све ввше расте, у Данској може ce peka и данас стварно тече мед u млијеко, јер она не зна’ за све те недаке. Међутвм наје то тако увијек бвло. Ta иста Данска je још ковцем осамнаестога стољека била једна од најсиромашнијпх земаљз. Без школа, сиромашнаод природе, са више од половице сељачког.становншптва (са 90% неписмених) коме je главно занимање бпло сточарство, Данска je прежнвљавала тешке дане Главни приходи које je сељзк пмао од сточарства сводвла су ce на манималну продају млвјека, које je давано мјесним трговцима n препродавцпма, у замјену занајнужније животне намирввце To стање ни;е ce много взмајенпло вв каснвје, све до прве половпне деветнаестог стољека. Школована људи њихова осјекалв су то тешко стање народа a тражилв су начина да га придигну a да му створе боље услове за живот. Уввђала су да ce данског сељака иоже првдики само школом a про- 49 �свјетом. Поред тсга увидјели су да je у сточарст ш пр-Јви извор народног благостања, само га треба организовати, осставити на модернију базу и престатн са дотадањпм примвтивним начином сточчрења. Тргбало je али одмах прећи на стваран рад, јер се увидјело да je потребна хитна помок. Први који се даде на пооао бијаше сеоски жупник Ханс Криствјан Соне. За врпјемо једне недељне молитве, обрати му се неки впђишји и бистрији тежак и рече: „Оче, све je то лпје no што наи прпчаш о онои свијету, али нас поучи и учини нешто да на земл-и боље живвмо “ Ове ријечи мудрог сељака дадоше му потетрека и он етпоче са радом на придизању мљекарства. Најприје добави из сусједног Холштајна — гд:е иљекарство у то врцјеме бпјаше лијепо развијено — стручњаке да упућују народ рационалном мљекарству. Овп стручњаци путовали су кроз народ, одржавали с с та н к е и скупове у сваком селу. Такав један састзнак у селу Вестјеру закључи, да се пз цијеле околице сакупља нлпјеко ва једно мјесто и ту прерађује у бутер и сир. Ha састанку којп je одржан вза тога, би ударен теиељ првом дртштву за сакупљање млијека (1882 год.) и уједно-кон" статовано да he се у ову мљекару доносити млијеко од 300 крава. Један ■•стручњак и два сељака израде одмах и правпла (ст4туте) те прве мљекарске задруге, која су послужнла и касније осниванвм задругама> као првмјер. Ова задружна мљ^карс* као и друге које су касније иза ње нпкнуле, снаодјевена je најпотребнијпи апаратпма п стројевпма н;бавл>еним из зајма који je задруга закључила ye солидарно јамство свих задругара. Развој и успјех овјЈ-^прве задруге изненадио je и оне који су у почетку цијелу ствар сумњиво глвдали и сви од реда пристуиали су задрузи. Цијене за бутер постигнуте су као никада прнје, a поред тога сељаци су добив:'ли млпјеко из кога je већ извађен маслац (млаканица). Исте годи н е'н и % још двије задруге, a даље сваке годиве све их je ввше. Тако je у саиој год. 1888 основано новвх 230 задруга, a концем 1932 год. било je у цнјелој земљи 1400 мљекарсквх задруга. Ово je врло велвк број, ако се узме у обзир да je Данска мчња од наше Дринске в Врбаске бановине. Органвзација саме задруге je ова: Веки број сељака вз неколико облвжњвх села (што je задруга века, тии je њен просперитет бољи, a корнст коју од ње имају задругари, века), који се обвчно међу собои познају. оснују задругу. По правилпма свакн члан je обвезан обично 5 —10 годвна предавати задрузв све своје млвјеко, наравно осви кукнс потребе. Прерадом млијека и продајом продуката, рукује управни одбор. Финансијска средства састоје се и набављају путем зајма за који јамче сви задругари. Дчкле задругари са своје стране не улаж у у задругу ништа, него само јамче за склопљени зајаи. Сасввм разумљиво, њвма je врло лако доки до зајиа, 50 КОД њихових многобројнвх Кредитнвх задруга, ко е еу окупнле све угатеђевине данског тежака. Стручне послове обављч плакено стручно лице, које je гедовно намјештеник задруге. Ови стручњаци no дансквм мљекарекии задругаиа су у народу врло угледне личности, јер цпо успјех и напредак задруге лежи у њвховвм рукама. Чиста добит се употребљава на отплату зајма, a након исплате цвјелог зајма, добит се ди:ели међу задругаре. Највеки форум задруге je годишња скупштина, која бвра управу, првма рачуне п доноси остале важнвје зак.д>учке који се односе на рад задруге. Ha скупштвни сваки члан има счмо један глас. Све данеке иљекарске вадруге плакају илијеко својвм задругарвма редовно мјесечно. Исплата се вриш n цајена одређује према квалвтети млвјека, a не према количини предатогј млвјека- Млијеко се разврстава на четири класе. За другоразредно млвјеко плака се вормчлна цијена млијека, за млијеко прве клаее даје се нарочитп надоплатак, док се од цијене млвјека треке п четврте класе одбвја од 0'28 до 0'48 круне, no лнтру.-v / У почетку свога рада и задруги су своје провзводе кродавале мјееним трговцвма, a ови су онда њихову робу дал>е препродавали и взвозили. Алв када су г. 1890 на међународном тржишту бутера настале потешкоке, задруге су увидјеле да морају и овај посао узети у своје руке. Тако би 1895 год. установљена и прва задруга која je имала задаку да се стара само за растурзње задружннх млвјечнвх производа н&јваше у иноземство. У оввм задругама за извоз, учлањене су све мл>екарске задруге, те су дужне све своје производе предавати овим задругама. Тако више од 40n/o цјелокупног извоза млијечних произвсда иде преко ових задруга. Д а би се поспјешила производња млијечнвх производа п да би се добивање млијека што више повекало и то илијека квалитативно што бољег, данске мљекарске зздруге раде много на rajt-њу најплеменптијпх врста стоке, a нарочато крава, na у ове сврхе улажу и велика новчаиа средства. Исто тако много се ради и на псбвјању туберкулозе код крава. У ту сврху основапе су и поеебне задруге. Д а бисмо имали бар приближу слику ових задруга и њихова рада изнијекемо неколико статистичких података. У г- 1933 свака je данска мљекарека задруга прерађивала млијеко од 1.156 крава, a свакч je крава дила попречно 2-982 кг млијека годишње (око 8.5 л дневао). Укупна производњх данског млијека 1933 г. износила je 5.390 иилиона кг, a свака задруга je просјечно прерадила 3,490.000 кг. Од у ку ш кт прерађеног млнјека иде на бутер 93.4%, a на сир 2.6% . У купна вриједност промета у свакој задрузн у овој години износила je 344.000 круна (3,440.000 Дин.) Задруге врше огромну пропаганду за потрошњу млијека и бутера у саиој земљи. У ову сврху задруге су основале нарочиту зздружну централу за пропа- �ганду потрошње млијечних производа. Обична je појава да у кућама за вријеме ручка на столу стоји бокал са илијеком које се пије мјесто воде. У школама за вријеме одмора пије се млијвко и продаје у хиги јенским бодама. Из свега изложеног видјели смо чему има да захвали дански тежак што спада у оне који најбоље живе и који може да буде примјер другима. Видјели смо да je задругарство и задружна организација пст слова од мале и врло сиромашне Данске направила земљу у коју се угледају и највећи народи са стољећима старои културом и духовном и матервјалном. Т ад а кемо т е к моћи право да7разумијемо и ријечи једног угледног данског пољопривредног стручњака, који каж е: „Треба свак да зна да ће човјечанство и У будукнности као в до сада, трошити и требати ж и*** вотних намврница. A када je тако, зар није оправдано, д а се данска пољопривреда тјеши увјерењеи, д а ke њен опстанак бити и у будуке оеигуран . Истовремено би ово све требало да и нама буде најјаснији путоказ, којим путем нам треба кренути, ако хокемо да наше село буде боље и да има права да очекује љепшу будућност. Prof. Hamdija Kapidžić Iskorišćavanje šuma u doba All-'paše Rizvanbegovlća u Hercego-vlnl Do sada se malo znalo o iskorišćavanju šuma u Hercegovini u vrijeme vladavine poznatog „cara" hercegovačkog, Ali-paše Rizvanbegpvića-Stočevića. Vrijedan i energičan, prediizimljiv i od akcije, vezir je tražio izvore svom bogatstvu i u prirodnom blagu povjerene mu oblasti. Uspio je da zainteresuje strane kapitaliste za hercegovačke šume. To iskoriš­ ćavanje počinje pod kraj njegove vladavine, 1845 g. U narodnoj tradiciji živi još dosta uspomena ua ovu vrstu vezirove djelatnosti. Niže Bune, u Zatonu, gdje je korito Neretve'vrlo usko, nalaze se još i da­ nas ostaci pilane, koja je~ imala dva gatera. Dr. C. Patsch kazuje da mu je 13 juna 1910 god-, prilikom posjete ovom kraju, stara Stana Crnogorac, čija se kuća nalazi u blizini ruševina pilane, pričala 0 pilani i njenom djelovanju1). 0 iskorišćavanju šuma u Hercegovini ima malo podataka kod naših pisaca, savremenika Ali-pašinih, ili onih koji su kasnije nešto o tome napisali. Prokopije Čakorilo,8) u svom dnevniku, piše o izvozu i seči drveta. On priča: „Na 1845 goda, zna­ te, braćo Ercegovci i ostali okolnici, u Dubravama u selu Domanovićima, što e Kluko Leon zakupio u ve­ zira Ali-paše Rizvanbegovića da sieče dube: svaki dub mađariju, tako e učinio šnime ne promišljavajući Ali-paša da može Latinim potle ograničiti u istorii da e latinsko bilo; ama deržite tverdo ovako e. Šenefer 1 Andrea lutorii u Zatonu niže Bune što e makinu načinio, da radi što e paša dopušto da mu davaju deseto drvo za godina dvadeset, pa da mu onda osta­ vi makinu; ti su isti u Župi konjičkoj i na Borcima, to e sve Šenefer i Andrea na tri mjesta. Kada se zametnula buna i otišo lbrahim Kafazbaša na voisku pred nizan na Borke sve su Šeneferu porobili i kuću *) Dr. Carl Patsch, Historische Wanderungen in Karst und an der Adria - Hercegovina einst und jetzt - Wien 1922, sir. 38 *) Glasnik Zemaljskog Muzeja 1913, str. 104. mu zapalili. Ama tiem ako bi lutor što graničio pa reko: „mogaše bilo, što nie u stanju sva Ercegovina kadra platiti", sve mu nie valjalo jedne njive na Bor­ cima". Iz Čvkorilova se pričanja vidi da su postojala dva strana preduzeća: Kluko je sjekao šume na Do­ manovićima, a šenefer i Andrea na Borcima i u Župi Konjičkoj, a ta je firma imala i svoju pilanu u Za­ konu. Karakteristično je da je za Čokorila Kluko „1аftijiin?, Svakako katolik, a posljednja dvojica „lutorii protestanti. Na taj način ih je okarakterisao, upoređujući njihovu vjeru i porijeklo. Fra Grga Martić spominje firmu Gliick i Sonnenfeld iz Saksonije, koja je eksploatisala šume na Bor­ cima. Firma je investirala veliki kapital u kuće, ogra­ de i puteve. To je sve uništeno u sukobima između Kavazbašinih ustanika i Omerpašina nizama, kome je komandovao iSkenderbeg (islamizovani Poljak, grof Ilinski). Šteta je bila velika i turska je vlada isplatila stranim preduzećima ] na ime otštete 200000 for. iz sekvestriranih Ali-pašinih dobara.5*) I? Martićeva pri­ čanja nije jasno, da li je to isplaćeno samo za štete, učinjene na Borcima ili u sva tri područja za sječu šume. J. L. Neugebauer navodi da je Ali-paša upra­ vljao hercegovačkim šumama kao vlastitim. Jedno drvarsko preduzeće iz Trsta (Triestiner HolzhSndler) dalo je veziru nebrojeno blago za sječu šume. Siro­ mašni seljaci morali su besplatno sjeći stabla i do­ voziti ih na određeno mjesto.4) Dr. Oton Knezović je upotrebio jedino Neugebauera pri obradi Ali-pašine djelatnosti u ovom po­ dručju.8) *) Fra Grga Martić, Zapamćenja (1829-1878), Zagreb 1906, str. 20. 4) J. L. Neugebauer:^ Die Slidslaven und deren Lander, Leipzig 1851, str. 128. *) Glasnik Zemaljskog Muzeja 1928, str. 38.] 51 �Ali-pašin biograf i savremenik, Hercegovac (Fra koji se odnose na hercegovačke šume: u stvari to su žalbe pojedinih stranih drvarskih preduzeća na po­ Bakula), koji očito nije imao nikakvih simpatija za stupak turskih vlasti i ustanika za revolucije u Her­ Ali-pašu i njegovu upravu, u desetercu opisuje cegovini. 1850-51 god. U to su vrijeme, naime, stra­ iskorišćavanje šuma: dala preduzeća na Borcima i u Župi. Teško je utvr­ „U nas šumah i dubravah biše, diti da li su preduzeća stradala od Kavaz-bašinih Ceri, hrasti dugi do oblaka; ustanika ili od Omer-pašina nizama. Pretstavnik stra­ Tuđa miesta nam poslaše ljude nih trgovaca na Borcima i u Župi Schđnfeld (njega Vezir njima sve prodaje dublje pogrešno Čokorilo zove Š.enefer, a vjerovatno i MarNa probiru, što je njima drago, tić Sonnenfeld) u prvoj pretstavci optužuje nizam, a Na dub dajuć zlatan dukat samo. docnije tu optužbu povlači i krivi Kavazbašine ljude. Nu pogodbe, a nu ljute rane! Jedno je fakat da poslije ove burne godine prestaje Jednog duba više vriede grane; svaki rad; stranci odlaze i prestaje interesovanje stra­ АГ to paša haje i ne haje, nog kapitala za hercegovačke šume. Mnogo dublja mnogo dukat nosi Po pitanju uništene imovine, koja se na Borcima Njem je dobro; otlen cara miti. cijenila na 70.000 for.8), obustavljanju rada u pilani Zakupnici, (jer za malu cienu), na Buni i obustavljanju sječe drveta u svim pomenuSjeku stabla redom bez prestanka, tim područjima, povela se diplomatska prepiska iz­ I štogodir prosta gaja biše, među austrijske vlade u Beču i turske u Carigradu. Izsiekoše sve do zemlje crne. Pretstavnici žainteresovanih firmi žalili su se Ministar­ Sve siekućl, nikad ne sadeći stvu trgovine u Beču i tražili od vlade da ih, kao Hali-paša na to nas dotiera“e) austriske podanike, zaštiti. Ministarstvo trgovine je Kao što vidimo i pokorilo kao i Fra Bakula go­ preko austriske internuncijature (poslanstva) u Cari­ vore o radu stranih dtvarskih preduzeća u našim šu­ gradu) intervenisalo na Porti. Veliki je vezir posebnim mama; prvi, kao neposredan .posmatrač, lokalizuje -jfezirskim pismom, bujruldijom, naredio bosanskom radnje i ukazuje na lica, a drugi desetercem izražava valiji. Hajrudin-paši da stvar ispita i da veliko uprav­ bol za nestalim šumama. I jđdnom i-dcugorn, je žao, 5 no vijeće (dare medžlis) donese riješenje. Naravno da što hercegovački vezir dajV šume u bescjenje, a Ba­ ад. ovome vidnu ulogu igra i austriski gen. konzul u kula naročito podvlači da stranci samo uništavaju Sarajevu. U jesen 1850 god. došlo je do krvavih bor­ šumu, sjekući je, a П£ vode računa o mladoj šumi: bi oko Konjica, na Upetima i Borcima između turske ,Sve siekući nikad ne sadeć^“. redovne vojske, nizama i pobunjenih Hercegovaca. * i ‘ ш Д О Ц Ј U početku nizam nije imao naročitih uspjeha, a KaU glavnom su ovoliko naši i strani pisci naveli vžz-baša, Ibrahimaga Pijulija je snažno držao svoje 0 sječi šume i njenu izvozu za Ali-pašine uprave. Još povoljnije pozicije. Istom u januaru 1851 god. su se po koji manji podatak, koji mnogo ne kazuje, mo­ potpuno razbijeni, kad je Omer-paša uputio svježu vojsku u pomoć Skender-begu. že naći kod nekih stranih pisaca. U tim borbama stradala je, i već uveliko razvi­ Međutim, mi smo danas u mogućnosti da o toj važnoj grani Ali-pašine djelatnosti, kažemo nešto više jena sječa drveta i sva postrojenja. Sigurno su radovi 1 sigurnije. Još u srednjem vijeku drvo se izvozilo iz prestali u novembru 1850 god. i radnici, strani i do­ Hercegovine u Boku Kotorsku, Dubrovnik i Neretvom maći, morali su da bježe. Pretstavnik stranih predu­ preko Metkovića7)- Mlečići su imali sigurno i interesa zeća, Ernest Schonfeld, koji je lično upravljao poslo­ i računa za naše šume; one su im trebale za gradnju vima, morao je sa talijanskim radnicima, koji su svakako brodova i gorivo. To je interesovanje nastavljeno i bili stručnjaci u njegovim preduzećima, pobjeći na teritorij bosanskog vilajeta. On se lično sklonio u u doba austriske uprave u susjednoj Dalmaciji. Za vrijeme turske uprave izvoza drveta je sva­ franjevački manastir u Kreševu, odakle upućuje molbu kako bilo, ali smo mi u mogućnosti da govorimo austrijskom gener. konzulu u Sarajevu, Dr. Atanaskosamo o izvozu drveta u doba Ali-paše Rizvanbego- viću u Sarajevo. Njegova je predstavka datirana 14 vića. novembra 1850 god. u Kreševu.9) U svojoj molbi Interes Dunavske Monarhije za turske oblasti na izlaže ukratko prilike koje su ga dovele u težak po­ Balkanu bio je, bez sumnje, velik i ranije, a u XIX ložaj. Kaže, da je ofanziva nizamskih trupa izazvala v. naročito. Da bi osigurala svoje trgovačke inte­ veliko uzbuđenje kod hercegovačkih muslimana. Re­ rese, a tim širila i svoj politički uticaj, ona je osno­ forme niko pravilno ne shvata; svi se boje njihova vala generalni konzulat u Sarajevu 1850 god. U ar­ uvođenja i radi toga se brzo spremaju na otpor. hivi generalnog konzulata ima nekoliko dokumenata, Broj se ustanika naglo povećava i jedino ih na nekim*) «) Citirano po C. Patschu, pom. djelo, str. 39. 7) [iriček, Die Handelstrassen und Bergwerke, str. 79. 52 *) Arhiva Austr. gen. Konzulata, br. 155-185. ») Arhiva austr. gen. Konzulata, br 165-1850, �položajima mogu razbiti jaki odredi nizama. Herce­ kod Konjica ostalo je kao plijen ustanicima. Ovo'će sva*govački muslimani smatraju tursku vojsku — Kaurima, kako oštetiti preduzeće i, ako se prilike ne poboljšaju, kako se Schđnfeld izražava. teško ćfe iko od stranaca poduzimati slične korake. Položaj za preduzeće postao je vrlo težak i Na kraju moli ponovo gen.'Konzula za pomoć, Schnčfeld, kao austrijski podanik moli g. Konzula za a ujedno stavlja na raspoloženje svoje usluge Konzulu. zaštitu. Veli da je prije 5 godina (1845) osnovao pre­ Molba-pretstavka je potpisana ovako: duzeće za izvoz drveta iz Hercegovine i da je na­ Ernst Arnold Schčnfeld, rođen u Teschenu u pravio ugovor s Ali-pašom Rizvanbegovićem na 20 Sleziji, a sa domicilom na Borcima i u Buni, u Her­ godina. U preduzeću učestvuje više trgovačkih kuća cegovini. iz Trsta, Offenbarta i Frankfurta. Čisti izdaci za re­ Gen. Konzul Atanasković je o ovom obavijestio zanje drveta, uređenje puteva i miniranje stena u ministra trgovine, barona Brucka 19 novembra 1850. Neretvi, kojom su balvani nošeni, iznosili su 70.000 Gen. Konzul ukratko referiše ministru o Schđnfeldovoj forinti. Ugrožen od ustanika morao je sa svojim radni­ molbi i preporučuje ga vladi. cima da bježi u Bosnu, a čitavo preduzeće (Etablisment) (Nastaviće se) Примјер з а у г л е д Неоспорно je да je Гајрет у посљедних 30 го ничке плате за велике циљеве Гајрета- Он није богат дина учинио много за наш свијет- БВегове заслуге c j човјек, сва зарада му je његова почетничка плата, али у том правцу огромне и нико их не може оспорити. je његоћа Тлијест толико јака, да га то ништа не смета Неоспорно je, међутим, -и то, да су се многи наши да од те мале плате одвоји један дио за Гајрет. Он људи, које je Гајрет подигао на њихове сопствене ноге he се, како je сам изјавио, радије п препатити a неће и дао пм хљеб н сигурну егзистевДију у руке, пот* дозволити да показују на н»ега као немарног и незапуно оглушили о Гајрет и данас, кад су постали за- хвалног човјека. Њему je Гајрет само једампут помогао, слугом Гајрета своји људи, оии се никако не труде једампут у једној тешкој сптуацији у којој се налазио, да се одуже своме добро^ору. Сједе онн лијепо на али je то довол>но било да се у његовој свијести положаЈима који су заузели у друшф^рмира и створи једна висока вритвеном и јавном животу^у животу своје једност Гајрета и захвалности према средине, у мањим и већим мјестима њему. Гесту младог љекара г. Др. Кунгдје су се трефили са службом, и нидуровића треба истакнути другима за када им не падне на памет да се попримјер. Треба да се у њега угледају труде и учине нешто за наш евијет, многп бившп Гкјретовн питомци, a за наш Гајрет a преко Гајрета за навелики je број њих. Великн број je шу омладину која у огромном броју оннх који су се Гајретовом џомоћи хоће да се школује и да, као и они, осовилп на сопствене ноге и прогледалп постане свој господар, да постане чосвојим очима. Кад би сваки од њих вјек, слободан грађанин. To je, уистииу, учинио и најмање од онога вдто. факти^ тежак и неопростив гријех који би се чно може и колико му његове силе домогао оквалификовати и као злочин пуштају, Гајрету би било доста- Гајпрема Гајрету, нашем Гајрету, који рет би био потпомогнут у толикој мјери се често жртвовао и прегарао у тешко да не би морао рачунати на ничију ћама на које je наилазио меЈ>у нашим помоћ са стране. заосталим свијетои. Гајретовв радници, Гајретови приОвих дана појавио се један млад Др. Мухамед Кундуровић, лекар јатељи^ бивши питомди, ето вам најчовјек, поштен и искрен пријатељ Гајдивнијег прпмјера захвалности и рета и своје заједнице. To je наш млади љекар г. Др. Мухамед Кундуроввк. Он je пожртвовања! Ето вам примјера да се угледате у њега и да га слиједите! Покажите се сада на дјелу, сада сам, из своје властите иницијативе, уписао 5.000 дин. за изградњу Гајретввог дома. Овај гест г. Кундуро- кад je Гајрету најпотребније да подигне свој велики вића треба похвалити, истакнути га као примјер дру- Дом, дом културе и просвјете, из кога ће свјетлити гима, истакнути га нарочито због тога, што je овај читавој нашој заједнвци и новим генерацијам које домлади љекар истом ступио у службу и нашао се, што лазе. Помозите племениту акцију нашега Гајрета и помоћи ћете свој народ, саиГи ссбе. се каже, на прагу живота. Упрегните силе и сретно вам било !. Он je тек прошле године добио државну службу i и пожурно се одмах да пружи нешто од своје почет- 53 �гласн и к Akcija za podizanje Gairetova doma Akcija za Gajretov dom napreduje iz dana u dan, u čemu se ogleda ljubav našeg svijeta za Gajret i ovu Gajretovu zamisao Na teritoriju Gajrefova djelovanja dosada su osuo vana 53 odbora za izgradnju Gajretova doma. Za Gaj­ retov dom upisano je dosad oko 480.000 dinara, a dosad je ukupljeno u gotovu oko 170.000 dinara. Ove cifre pokazuju lijep uspjeh u ovom hairli poslu. Da bismo započeto djelo mogli dokončati, potrebno je još m no­ go rada i požrtvovanja po odborima. Naročito treba da blagajnici budu uetašni, da obroke redovno ubiraju i da novac dostavljaju Glavnom odboru zajedno sa spiskom lica, koja obroke položiše. Odbori treba da tra­ že u svojoj sredini nova vrela odakle će moći crpsti prihode za Gajretov dom. Svaki i najmanji prilog je dobro došao, je r narod veli: „Zfno do zrna pogača, kamen do kamena palača". Priloge fca Gajretov dom treba kupiti svakom zgodnom prilikom : na sijelu, na prelu, na m evludu, na svadbi, na trkam a, teferičim a, zabavama, sunetima, na raznim sastancim a i prilikam a kada se narod veseli, jer je tada raspoložen da daje. Bratunac. Prinosnici po Din. 200: Ferhatbegović Ibrahim , Buljubašić Ibrahim , Nalić Idriz, Salkić Šećan, po Din. 150: Verlašević Jusuf, Nalić Salko, Bos. Gradiška. Pom agač sa Din. 500: Buzaljko Avđo. Prinosnici sa Din. 100: Gubić Stipo, Fišek Ibro, Ćejvan Behzad. Бихаб: По Дин. 1000: Реџић Осиан. Софтић Есад; no Дин. 500: Бишћевић Омербег, Бсроња Дука, Четић Бећо, Франк Др. Мвхавло, Градашчеввк Др. Смајилбег, Хајроввћ Реџеп, Ибрахимпашић Мустафа, Илшпевић Д р. Симо, Кечаловвк Меша, Леви Јозеф, Реџик Цафер; no Дин. 200: Комњенац Адам, Петровић Јулијана, Ступар Перо; no Д вв. 120: Аввчвк Марко; no Дпн. 100: Агвћ Мвралем, Абдвћ Мвралем, Анушвћ Јозо, Атвјас Алберт, Бунвћ Иван, Нишченвћ Мустафа, Беш лагвћ Назвф, Брезелнвк Алојз, Бецвћ Идрвз, Барух Јакоб, Бегатоввћ Хусо, Билбија Илија, Бајрамоввћ Назвф, Ћ ех вћ Ахмет, Ћ ехајвћ Садвк, Ћ ехајвћ Јусуф, Ћ ехајвћ Енвер, Ћ.ехајвћ Касвм, Ч улвћ Ж ивко, Д елвћ Адеи, ДелвН Расвм, Д елвћ Фатвма, Дрљача Dosad su upisana gospoda za članove G ajretova Бранко, Габарац Јово, Хоџаћ Шабан, Хоџвћ Омер, ХоЈ?вћ Мурат, Хоџвћ Осман, Хаџиабдвћ Мустафа, Х ајdoma: Bos. Krupa. Prinosnioi po Dinara 100: Alagidt®H рулаховвк Мурат, Ибрахвмпашвк Хамдија, И лвк Т>орђе, Јунузоввк Мехмед, Конорницки Михавло, К атвк sim, Redžo Arnautović, Burzić Osman, Bišević Sm ajl Berberović Smajl, Bađnjević ' Rašid, Badnjević Alm as, Срекко, Куленоввк Јусуф, К здвк Ћамил, Кавезон Badnjević Muharem, čeliković Sulejm an, Ezić Ibrahim , Браћа, Калаузоввк Јусуф, Кавезон Рвка, Касумоввк Емвн, Леви Др. Еивл, Л асвк X. Абдулах, Л онвк ФеHarbaš Mujo, Ibrahimpašić Kočo, Karaibrahim ović Aхвм, Л азвк Лазар, Мпџвк Мунир, Мвлеуснвк Раде, rif, Ljubijankić Bešir, Memagić M uharem ef., Mesić М вџвк Рашид, Мустафвк Ибрахвм, Нвколик Душан, Hasan, Nesić Hasao, Šertović Arif, Terzić, Ale, TopčaОдобашвк Ахмет, П вралвк Пашо, Поповвк Нвкола, gić Husein, Zanačić Husejn, Topčagić Ibrahim, Harbaš Реџик Мехмед, Руж овик Панто, Рабата Владо, Реквк Derviš, Arnautović Hasao, Berberović Mujo, Tirić EРасвм, Рвб вк Садвк, Руж дијвк Омер, Рехнвцер Руди, min. Breko. Utemeljač sa Din. 1000: M ehmedagić Hf. Стародупцев Александар, Стефановвк Миодраг, Сарачеввк Хасан, Селвмбеговвк Др. Хусевнбег, Секаввна Mustafa. Pom agači sa Din. 500: Vuković Đorđo, Bubić Ing. Šerif, Bukvica Avnija h. Prinosnici sa Din. 100: Драго, Ш ех вк Ахиет, Влајсављеввк Јово, Зарвк СпаDžaferbegović Zum ruta, Glinac Ifeta, Bubić Ifeta, Ibra- соје, Зу л вк Оиер, Зјаквк Хусо, Качавевда Ж арко, himović H. Rašidaga, Sm ajlović Husejn, Hadžić Jovo, М авдвк Вељко, Вуковвк Мато, Џемаг „Клокот", ДујH. M ehmedović Salih, Gruhonjić Abdulah, Melkić Re- моввк Мвлка, Вујеввк Луца, Јавдрвк Др. Драго, Д вздареввк Мујо, Васвк Јовав, Ердељвв Милош, Мујаквк džep ef., Agić Sakib ef., H. Alijagić Sulejm an, Buljina Хусејв еф., Д вздареввк Али еф, Д едвк Мустафа еф. dr. Seid, Stanisavljević Jovan, Božićković Jovo, LebenBoe. Кобаш: По Д ив. 200: Браво Др. Хамдија, hardt Kamilo, Begović Jusuf, Pandurović Dr. Vladislav, Гђа Др. Браве Хамдије; no Див. 100: Браво Реуф, H. Selimovi Bakija, Enci Josip, Bečirović Hasan. Bos. Dubica. Utemeljači sa Din. 1000: Šerić Ha- Ђ екв к ЕГетар, Алвбеговвк Рвзабег. san. Prinosnici sa Din. 100: Pezić M ustafa, Tabakov»ć H., Šerić Hasan, Seferović Uzejr, Hasaničević Hasan, M edenhodžić H., Šerić 'M uharem, Skopljak Ibrahim , Lelić Rifat, Jahić Hašim, Delić Edhem, Bećirević Mehmedalija, Tutić-Seferović Ibrahim. 54 Бањалука: Добротвори са Д вв. 3000: Маглајлвк X. X. Ибрахим еф.; са Д ив. 2500: Др. К ујувџак Богољуб, Инж С алвхагвк Суљага. Утемељачв са Д вв. 1000: Ђ умрукчвк Хусвија, Ивж . Кајтаз Омер, Кајтаз Атвфа, Тафро Дервшп. Помагачи са Див. 500: Џ в в в к Савда, �Ливњаковик Марко, Ковачевик Хаф. Ш акир, Капвџвк Али еф., Бијелић Славко. Прввосввцв no Д в в 200: Ћурчија Младен, Гермовић Алија, Турчинхоџвк Адеи, Алкалај Садик, Гајик Милкан, Костик Мида, Галијашевић Бекир; no Двв- 100: Бучо Ћелебија, Двмвтријевић Стака, Филиповик Ћамка, Павловвк Фрањо, Радочај Милан, Јанковик Милан, Херцог Мориц, Др. Кале Хинко, Станишик Његован, Мушкатироввк Вера, Херцог Гвзела, Пољокан Брва, Џумхур Бмина, Ђу* квк Десанка, Белвмарковик Kaj a, Цисарж Рудолф, Ш нвцлер и Кон, Поповвк Војислав, Др. Миџик Мухарем, Јелача Бешвр, Хаф. Софтвк Мухареи, Гранов Јусуф, Ковачевик Hanu, Беговвк Рамвзбег, Смаилагик Дудија, Маглајлвк Султанија, Јоввк Луцвја, Петровик Савка, Богдановик Зора, Казаз Мустафа, Ћ ејван Наии, Обрадоввк Драган, Симик Душан, Инж. Јанковвк Љубомар, Хаџвјусуфоввк Осман, Осмавчеввк Наим Кучуковик X. Атиф, Софхик X. Хамид, Раивк СалихЈ Хаџиомерспахвк Кемал, Инж. Хаџномерспахвк Рвза, Инж. Ћ вш вк Осиан, Бабахметоввк Авдо, Алвхоџвк Мухамед, Хаџаефевдвк Хасан, Софтвк Неџиб, Ш ехвк Дутфо, Косоввк Дервиш, Томвк Ристо, Хаџимешвноввк Авдо, Копрвввца Мвленко, Хусеинбеговвк и Друг, Џуихур Садвк, Бусулаџак Алвја, Дедвк Ш аквр, Оиерагик Февзвја, Хазнадар Ибрахвм, Кадик Сулејман, Тетарвк Абдурезак. Џумрукчвк Фатвма, Омербашвк Ашвда, Хаџвхалиловвк Енвса, Ђумрукчвк Фатвма, Крајишнвк Тахвра, Маглајлвк Џелвла, Ферагет Ибрахим, Галвјашеввк Ајвша, Алвхоџик Нура, Узуноввк Ружа, Свмеуноввк Славка, Ђурковвк Јелена, Саввк Ангелина, Баковвк Јованка, Скахик Драга, Поповик Анка, Ивезвк Паула, Фрвдман Гвза, Дебељак Грета, Банбуловић Дарвнка, Ашпаввк Богосава, Вујавоввк Невевка, Чарџвк Хаџера, Кулевоввк Рашвда, Екак Фавза, Еквк Зехра, Томшек Mapa, Ђумрукчвк Аиша, Бахтвјаревик Зумра. (Наставике се). Članovi Gajretove Lige hiljade Фатвиа х. Кусурав, Есиа х. Прусац, Ханифе. х. Кахвеџвк, Дерввша Капетавовик, Чамила Ђовлагвк, Аиша Арваутоввк и Вахвда X. Осмавагвк. О сврхи саставка, те о Гајрету уопште и његовви врлввама говорила je тајнвца Дерввша Капетавовик, учвтељица. Својвм говором утвцала je ва присутве, да су се многе уписале за члава Гајрета ЕГрвје учења мевлуда говорилв су инамп, чији су предавања са дубокии осјекајвма и сузним очима попракена и еаслушава. По завршетку мевлуда прешло се ва сакупљање прилога, na je сакупљен 61 дивар, a ваков тога вастало je onke друштвево свјело. U vremenu od mjeseca maja 1934 do konca fe bruara 1935 godine položiše na Gajretovoj blagajni svotu od Din. 100 kao otkup za blok »Lige hiljade« slijede­ ća gospoda: Ali ef. Kapidžić, Mustafa ef. Mujezinović i Ing. Suljaga Salihagić iz Banjaluke, Mustafa ef. Redžić i Esad Softić iz Bihaća, Mehmed ef. Ibišević i Muham edbeg Cerić-Kalendafac, iz Bos. Novog, O m er Begović iz Goražde, Nedžibeg Prašo iz ČajniĆa, Omersoftić-Kemura iz Foče, Ism et Bašagić iz Nevesinja, Dr. Ibro Brkić iz Jajca, Sulejm an Badić iz Ključa, Sadiković Abdurahman iz Konjica, Avdija Glavović, Mehmed ef. Jahić iz Mostara. Derviš ču k le iz Bjelemića, Mustafa čam džić iz Dorfulije, Ćamil ef. Karić iz Glasinca, Muhamed Ajanović 60, Mustafa Dobrača 30, Galib Ćapljić i Ali Riza Pašić iz Rogatice, Murad* beg Zaimović iz Tuzle, Mehmedaga Zubćević i Dr. Salih Omerhodžić iz Trebinja, Mustafa ef. Halilović iz Dervente, Hazim Čohadžić iz Fojnice, Hilmo Selimović Petrovac 20, Mr Alija Draće Novo Sarajevo, Ing. Ragib Kolaković iz Kuršum lije 200, iz Sarajeva: Halim Selimović, О зта п Sokolović, Šem sibeg Salihbegović, Ing. Salih Cico (treći blok), Ahmed Čengić, Sulejman Šerbić, pitomci m uš konvikta 207 Din. i pitomice ženskog konvikta 40S Din. Neka je plem enitim darovateljim a naša iskrena hvala! Гајретови мевлудн-шернфн Коварац: 20 дец. пр. год. женскн мјеснв одбор у Козарцу одржао je мевлуди-шервф у својим просторвјама. Мевлуд су училв Хафвзи Мехиед еф. Дедвк, Але еф. Сеферовик и Осман еф. Махмуљин. Мевлуду je присуствовало o k o 50 сестара муслиманки. Ш екер за мевдуд дароваше: Ешеф х. Мвџвк, Аземвн х. Шерик, 1рачаница\ 15-вече Раиазава, вза теравије, приредио je жевски мјесни одбор Мевлуд, који je веома добро успво. Мевлуд je одржав у приватвим просторијаиа претсједввце гђе Фатке х. Алвкалфак, на којеи je служено шербетом, кафом в цигаретама, што je све даровала Фатка х. Алвкалфвк. Мевлуд je био одлачво посјекев, a дотле су в муслвмавке, првјатељице Гајрета. Мевлуд je лајепо проучио ва вашем језвку Салвх еф. Беговик, имам и вјероучитељ. Послије иевлуда вастало je сијело. O bou прилвкои сакупљево je за Гајрет 675 двв. прилога, a дароваше no 50 Див.: Уми х. Муфтик, Сафета Прохвк; no 30 Двв.: Зехра Кадвк; no 20 Див.: Хаџв х. Бербак, Севлета Рашвдбеговвк, хавуме Зуквк, Хифзиефевдик, Фавка Хаџвка, Ибр. Халилбеговвка; no 15 Див.: х. Галиба Рашидбеговика; 13 Д вв.: х. Ибт. Уставдвка; 12 Див.: х- Салвха Осмавбеговвка; no 10 Двв.: Нур х. Чекик, Паша Вехабоввк, Мувевера Бешлагвк, Сафвја Решвдбеговвк, X. Махмутагивца Решидбеговик, Хаџввца Ш ечвк, х. Решвдбеговвк, И. Решидбеговпка X , Червмагик 3., Нухавоввк С., Ковачеввк х. М ехввагвк Ибр. Хаџввца Касумагвк, х. Оиераге Хифзефевдвка; no 8 Двв.: Нафа 55 �ФетахагиН, и х. Омераге Харчине; 6 Дин.; Аза Вејзагик; no 5 Дин.: гђе Бартоловвк, Колиан и Шваб, те х. Едхема Џемаловића, Хаџинца Суман и др. испод 5 динара. Овај je одбор одио на Бајрам 24 најсироиашввје мусл. женске дјеце, к"ја похађају мектеб. Д а je ова акција одбора могла успјети, тр^ба захвалити неколицини имукнијвх ханума, које дадоше добре прилоге у новцу. Одбор je такођер организовао и проширени одбор за градњу Гајретова дома и псмаже мушком одбору у прикупљању члавова за дом. свих вЈероисповијести, a којои приликом je истакао заслуге друштва Гајрет. Након предавања je апеловао на присутне, да колико ко може, приложи добровољ ног прилога за Гајрет, да би га што више потпомогли. Присутни дароваше: no Дин. 10:Омер Ш ехагик, Осман Грухоњик, Никола Краљеввћ, Јусуфага Авдиспахик, Салих Пашик и Јово Јевтик; no Дин. 5: Мустафа У зејровак, Д едага Зејнилагик, Хамдија Хамбирзловик, Мехо Мехинагик, Мустабег Алибеговик, Селим X. Ахметбеговик, Д раго Делик, Асим Кртичик и Салко X. Омеровик; Дин. 6: Влатко Марковик; no Дин. 3: Садија Идризовик, Ибрахии Ибрахимовик и Хакија Мешановик; no Дин 2: Мехо Ћ атик, Џеиил Накичевик, Шефко Мујезиновик. Свима дароватељима топла хвала ! Врбањци (Кот. Варош). Мјесни одбор у Врбањцима споразумно са повјереником из Гарнћа г. Мустафа еф. Ункикем, приредио Мевлуди-шериф (за градњу дома) 22 фебруара т. г., који je преиа мјесвнм У Орашју н /С : 13 фебр. т. г. посјетио je Орашје приликама уепио одлично. Џаиија je била дупке пуна. г. Абдулах еф. Грухоњик и том приликом одржао je Мевлуд je учио г. Ункик Мустафа е ф , Курбеговић у Грађ читаонидн врло лијепо и поучно предавање о Шериф еф и Прља Каеим, који су својим учењем социјалном полозкају муслимана некад и данас- Сви задивилп свијет тако да je многвма истјерана суза присутни су пажљиво слушали његова аргументирана из ока. Дјеца су учила илахије и пратила учење. Чист излагдња. У свом говору je г. Грухоњик навео: да приход мевлуда био je 225 Дин. П ред џамијом je би- кад ^су се муелимани придржавали вјерских прола поставл>ена сергија, на коју je при свршетку no- писа да су стајали на највишем степену културе и в:ереник опоменуо приеутве^да^ће и најмањи дар за просвјете — дочим у проживљујуким данима су у неГајрет добро доки. Гостп су почашкени шербетрмг "■к^лшсо отступили од принципа вјере и сада заостају И оввм путем взричемо хвалу како повјеренику све више и више иза својих суграђана, што дакако тако и помагачвма и свим,џематлијама. не даје најбољу слику нашој будукности. Предавању je присуствовао лијеп број мјештана, Гајретова популарна предав-- >а те су се и овом приликом cjf тили нашег Гајрета, скупнвтпи међу собом 133 Дин. прилога. Ж и в и л и ! У Гламочу: МјАсни одбор одржао ј е З Г а ј г __ ср^давања у првој седмнци^Рам^ана у Гајретовој У Каменграду (Сан. Мост): Повјереник Гајрета таоници, и то: 13/ХИ »Значај друштвеног ж ивота“, г. Риза Капетановик одржао je 5 Гајретових предапредавач г. М. Тирик, присутно 27; 14/ХИ „Дижимо вања, и то »Пет исламских вјер. обвезатних дужвоГајр-тов дом“ у присуству 25 члансва и пријатељ ; сти , „Значај друштвеног живота no Исламу“, „Из 15/Х11 „Орг низација кукног обрта“, предавач г. U. хвгијеве , „Дижиио Гајретов дои“ и „Мухамед РесуЗељковик, 30 слушача; 31/ХИ „Хусејн Капетан Гра- лулах*. Предавања еу држана у џамији уз присуство дашчевик — Змај од Босне“, предавач х\ Тирик пред огрммног броја слушатеља. Успјех je повољан. 26 присутних. Iz Gajretove organizacije У Дервенти: З а вриј*ме прошлог Рамазана одр жао је у главвој градској џамији вмам матичар г. Смаил еф. Хаџик неколика Гајретова предавања у присуству no 150 људи и то: 30/ХН „Зваччј друштвеног живота no Исламу ; 2/1 „Звачај подвзања Гајретова дома“ ; 4/1 „Куда кемо с нашом омладивом**; 6/1 „Иеламски филозофи“. Ha прошли Рамазански бајраи сакупљали су Г ајретову „сергију" пред мјесвии џамијама гг. МуратбегНоробвк, Осман Цакик, Алија Хусеџиновик, Махмутага X. Ефевдик, Абдага X Дервишагик, Махмут Мулабеговвк, те je сакупљена свота од Дин. 220.— У Зворнику: 12/1 о. г. одржао je предавање у Нар. читаонвдв „Слоги“ г. Абдулах Грухоњик, прист. срес. начелства из Брчког о теми: „Зашто муслимани у културвом п просвјетном погледу назадују a остали напредују , којем je бао присутан велики број грађана 56 Skupština Gajretove čitaonice u Puračiću. Izibrani odbor na redovitoj glavnoj skupštini, zakazao je po­ novo izvanrednu sk u p štin u na 14/7 a dru g u 30/9 1934. na kojoj je konačno izabran odbor, koji se je konstituisao ovako: pretsjednik M ehmed čam žić, potpretsjednik P etar Božić, se k re tar M unir Jahić, blagajnik Džem al Azabagić, odbornici: M ehm ed Fatušić, Mujo Fatušić, Hašim Alidžić, revizioni odbor: Ađem F atu šić i O m er Im am ović. Plevlje. 17 febr. održao je m jesni odbor vanreduu skupštinu, kojoj je bila svrha razvijanje akcije za g rad ­ nju doma i izbor odbora. Ovoj skupštini prisustvovalo je 95 članova, te nakon sv estran e diskusije po svim pitanjim a rada, izabrana je nova uprava, koja se konstituisala ovako; pretsjednik H. Ajni ef. B ajraktarević, m uftija, ppretsjeđnik H ilm ibeg D rnda i T eufikbeg Ta- �hirbegović, sekretar Ibrahim Biogradlija, blagajnici: Mustafa Hođžić poreznik i Mujo Karakaš, odbornici bez funkcije: Safetbeg Mušović, Husein Maglajlija, Sabit Bajrović, Mujo^Rustemagić, Sabrija Korjenić, Meho Šabanić, Abdulah Skadrak, Ha.ro Abdićević, Šefko Selmanović, Zijah Hodžić, Šućro Muzurović. Zamjeni­ ci: Ibrahim Prlja ča, Muhamed Drnda, Meho Bajraktarević i Šefket Drnda. Nadzorni odbor: Omerbeg Sel­ manović, Muhamed Hadžismajlović i Ferid Hađžiatlagić. Ovom prilikom se je upisalo priloga za izgradnju Gajretova doma u iznosu od 3400 Din. Naknadno će se donijeti spisak prilagača Nazečić Mustafa ef.; po 250 dinara: Dizdarević Mustafa, Mah'ć Derviš i Jakić Ibraga; po 200 dinara: Sadiković Abdulah e f, Bilić Mehmed, Kadragić Osmanaga, Sadi­ ković Kasim ef., Dizdarević Džemil, Karabeg Avđija; po 150 dinara: Dalipagić Muhamed i Mahić Arif; no 100 dinara! Jakić Mustafa, Lalić Mahmutaga, Arapčić Nurudin, Osmić Hasan, Konjhcdžić Sabit,Lalić Mujaga, Fazlić Agan, Muminagić Atif, Dehlić Mujaga, Mušić Aeim, Konjhodžić ćam il, Konjhodžić Ibrahim, Mah ć Mujaga, trgovac, ćerimović Ahmed, Šućraga Zuhrić, Konjhodžić Osman, Dizdarević Salihaga, Milić Nikola, Ćeško ćam il i dr. Prolić Sabitaga; po 50 dinara: ć e ­ rimović ćerim , Hafizović Hasan, Konjhodžić Safet, Ma­ hić Hasan, Kadragić Ahmetaga, Lalić Đulaga, ćerić Rad za Gajret u LjubuJkom Abduselam, Dalalić Smajo; zatim su uložili: Nevesinjac 17. decembra 1934. g. boravio je u našem m je­ Dervo' 40 dinara, Osmić Abdulah 30 dinara, Maksumić stu član Glavnog odbora Gajreta, H. Muhamed ef. Pandža. Mahmutaga 25 dinara, Zagić Omer, Mahić Mujaga zvan. Toga dana na večer odmah poslije teravije namaza i Krehić Mehmed po 20 dinara i Elezović Salko 10 d. Dosad je upisano ukupno 8.515 Din. održao je vrlo poučno i vrlo uspjelo predavanje, vazu-nasihat u džamiji „Gožulj", a kasnije oko 9 sati Razni dobrovljni prilozi iste večeri konferenciju sa Gajretovim članovima i Nevesinje. G. Salih ef. Handžo, imam matičar sa­ prijateljima u prostorijama Sokolane. 1 na jednom i na drugom mjestu, posjeta je bila brojna,- pa se može ra­ kupio je prilikom prošlog ramazanskog bajrama na -Sgrgiji pred džamijom u Kljunima Din. 50. Hvala! čunati da je bilo prisutnih okb 250 lica. Gosp. H. Muhamed ef. Pandža, ostavio je dubok Rizvanoviči. Povjerenik Gajreta g. Hasan Muš.ć, utisak među Cajretuvim prijateljima, pa su u očekivanju učitelj organizovao je sakupljanje priloga u Daravi u da će Glavni odbor ponovo u skorom vrem enu počastiti svom seltf te je uspio sakupiti 384 kg. kukuruza u naše mjesto posjetom i izaslanjem svojih vrijednih ljudi zrnu. Kukuruz je predao Mjesnom odboru u Prijedoru kao što je gosp. H. Muhamed ef. Pandža. ‘koji će ga po najboljoj tržnoj cijeni unovčiti. Na konferenciji g. Pandža govorio je o gradnji Kukuruz darovaše slijedeći: Po kg. 15: Kadirić Ibro; Gajretovog Doma u Sarajevu, ističući potrebu i važnost po kg. 11: Halilović Hasan, Kadirić Fejzo, Rizvanović njegovu za nas muslimane, koji u većini uživaiTo bla­ Ibrahim; po kg. 10: Alagić Islam, Bašić, Duralović godati društva .G ajret", pa je zamolio prisutne prija­ Mumin, Karagić Mustafa, Karagić Redžo, Rizvanović telje i članove Gajretove, da upišu svoje priloge i da Derviš, Švraka Mehmed; po kg. 8: Karagić Salko; po među ostalom braćom, koja nisu bila prisutna konfe­ kg. 7 50: Halilović Agan; po kg. 7: Karagić Husein; renciji, porade da i oni dadnu obol za gradnju ovog po kg. 550: Hanžić Meho; po kg. 5: Duratović Hasan, veličanstvenog i reprezentativnog doma, koji neće re- Karagić Omer; po kg. 4: Rizvanović Okan; po kg. 3: prezentovati samo grad Sarajevo, nego sve njegove Bilojać Muho. Pelak Latif, Rizvanović Hasiba. Svega 169 klg. članove širom Kraljevine. Odmah se pristupilo upisivanju priloga, kojom prilikom je upisano oko 6.000 dinara. Pošto je bilo predloženo biranje specijalnog od­ bora za sakupljanje priloga u gradu Ljubuškom, pri­ sutni su odredili da i tu dužnost vrši mjesni odbor s tom nadopunom, da se dužnost blagajnika i tajnika povjeri g. Abduselamu Ćeriću, zvaničniku sreskkg načelstva, što je jednoglasno prihvaćeno. Odbor je i dalje nastavio sa prikupljanjem ulagača, pa je posljednji rezultat bio slijedeći: Sumu od 1000 dinara položio je g. Orman Alija, pretsjedoik i to: *500 Din. u novcu i jednu akciju od 500 Din. Priv. Agr. Banke. Po 500 dinara uložili su: Sadiković Sadik, Braća Ćerimović i Gujić Sulejm an; po 300 dinara: Mušić Mu­ hamed ef., Buturović Hamid ef.; ćerić Mustafa ef. i Rakotičani (Prijedor). Po kg. 20: Hodž’ć Husein; po kg. 12: Hodžić Omer; po kg. 10: Avdić Bego, Avdić Osman, Crljenković Salih; po kg. 9: Avdić Ibro; po kg. 7 50: Avdić Dedo, Avdić Haso; po kg. 7: Avdić J. Mustafa; po kg. 6: Avdić A. Bego, Avdić Bećo, Crljenković Hasan, Džamastagić Šaban; po kg. 5: Aličković Ibro, Aličković Omer, Avdić B. Mustafa, Avdić Muho, Avdić Šaban, Crljenković Meho, Jujić Derviš, Jujić Ha­ mid, Jujić Idriz, Mujadžić Meho, Mujadžić Osman, Mujadžić Redžo, Ramulić Sm ail, Džam astagić Haso, Džamastagić Osman, Džamastagić Redžo, Džamastagić Šaban; po kg. 4: Jujić Smail; po kg. 3: Crljenković Husnija, Crljenković Rasim, Ram ulić Husein. Ramulić Mehmed; po kg. 2: Mujadžić Dedo. Sarajevo. Gospodin „X" dno je 1.000 din. uprav­ niku sarajevskog konvikta g. Aliji Hromiću, da ih razdi­ 57 �jeli među siromašne pitomce. Navedena suma je već podijeljena pitomcima na slijedeći način: po Din. 50 dobili su šestorica, po Din. 40 jedan, po Din. 30 dva­ deset i dva pitomca. — Darovatelju i ovim putem naša hvala! Bugojno. Da bi se bar donekle pokrio manjak, koji je nastao usljed neigranja ramazanske tombole, mjesni odbor je zaključio organizovanje sabirne akcije prikupljanjem dobrovoljnih priloga, te je tom zgodom sakupio među članovima i prijateljima Gajreta iznos od 660 Din. Imena darovatelja su slijdeća: po 100 Din: Ahmed Sadiković i Mehmed Mutevelić; Din. 70: Sađulah ef. Nikšić; Din. 50: Hakija Numankadić, Mehmed ef. Mlaćo i Abid ef. Učanbarlić; Din. 30: Naim ef. Kurić; Din. 25: Behmeu Hilmija, Ibrahim ef. H. Ahmetović; Din. 20: Mehmed ef. Ždralović i N. N. Din. 10: Muetafa Hrnjica, M ahmut Džapo, H. Hajđarbeg Rustanpašić, Salih ef. Huskić, Gojko Praljak, N. N., Ante Perkuvić, N. N-, Prodavaona »Tivar« odijela, nasljed­ nici Bokota Atiasa. Ruj šta, Meho Šabanović, R agib Selimović, iz Šipara Huso Karčić, iz Drokana, Bego Pjevo, iz Kameni­ ce, Meho i Avdo Mameledžija, Halid Popo, iz Crnog Vrha, Suljo Bosno, iz Prelova, Meho Ohranović, iz Klašnika, Ibro Alispahić, iz Hranjevca, Abdulah Muhić, iz Dobruna, Mula Nurko K aram an, Hamza Smajić, iz Resnika, Medo Zuban, iz Mušića, Muharem Hodžić, iz Brštanice, Ibrišim Karčić, iz Crnče, Šećo Pečo, iz Miloševića, Smajo Karaman, iz Žagri, Mula Meho Hadži Halilović, iz Crnče, Đulbo Lašić. iz Rupm anovića, Hakija Čakar, iz Crnog Vrha, Osman Džino, iz Sm riječa, Huso Šuško, iz Žilića, Mustafa Dekić, iz Jelačića, Šećo Džafo, iz Brštanice, Medo Medić, iz Kabernika, Stroilović Salih, ef. iz Dobruna, Salko Hadžihalilovića iz Žlijeba, Hasib Cero, Om er Kurilović, Sabit Ajanović, iz Orahovaca, Zajko Ali­ spahić, iz Crnog Vrha, M ehmedbeg Kapetanović, R edžo Kurspahić, Mula Medo Ahm etagić, Adem Covrk, Mujo Husomanović,vRasim Husović i ostali darovatelji* Bajram ski p rilo z i Gajretu Svima darovateljima naša topla blagođarpost! iMaglaj: Gg.* Ibrahim Ćejvan i Fadil Muradbašić Ljubuški. U zadnjem broju G ajreta greškom su sakupili su pred džamijom na Bajram 145 Din., Rasim izostavljena imena darovatelja, i ,to: Hamdi ef. B utu- Krzić i Aziz Om ersoftić sakupili su pred džamijom rović, Mustafa ef. Nazečić, Dfervfš ef. Mahić, Šerif Sa-_ 90*25 Din, a Mehmedalija Lokm ić i Šefik Krajinić 49.75 diković, Atif ef. M uminagić i Mustafa Delalić, koji su Din. darovali Gajretu svi po 100 Djn. — Nadalje je dosada Gosp. Vaso Milkanović, željeznički službenik u upisano preko 8.500 Din. za gradnju Gajretova doma. Bradičima, sakupio je za G ajret priloga 279 kg. kuku­ ruza, 6 kg. graha, 2 kokoši i u gotovu 9 Din. Kukuruz, Avtovac■ G. Malić Zvizdić, Gajretov radnik, uči­ g rah i kokoši unovčeni su za 160.25 Din. telj u Avtovcu prikupio je na svadbi kod Salih ef. Ha" I ovom prilikom toplo se zahvaljujem o sakuplja­ sanbegovića prilikom udaje gđce Alije Hasanbegović čima priloga kao i darovateljima, a naročito g. Milkaza Ishaka Bračkovića, posjednika iz Trebinja, svotu od noviću na njegovom požrtvovnom radu za Gajret. Din. 344, koju darovaše: po 100 Din: Salih ef. Hasan­ M ostar: A hm ed Đikić, učitelj i upravnik Gajretova begović, po 50 Din: Zejnil Begović, Alija H asanbego­ vić; po Din. 25. Ishak Bračković; po Din. 10: Ham iđ dom a dao je G ajretu 30 Din. um jesto čestitki za prošli Bajram. Hvala mu! Zvizdić, Abdulah ef. Kurspahić, Mustafa A. Hasanbe­ gović, Ram adan Ćapin, Alm asa Hasanbegović, Hatidže h. Hasanbegović i Pašana Hasanbegović; po Din. 5: Halid Pašić, Vehbija Pašić, Om eraga Pašić, M ujo A. Hasanbegović, Jusuf H. Tanović, Em a A. Hasanbego­ vić, Hasna Derviškadić, Em a M. Hasanbegović; po Din. 4: Mejra O. Pašić; po Din. 3: Džemil Hasanbegović; po Din. 2: N. N. Svima darovateljima iskrena hvala, a m ladencim a želimo sretan i dug život! Višegrad. Mjesni odbor u Višegradu poveo je ak­ ciju za sakupljanje priloga u naravi. Akcija je uspjela pa nam je ovih dana doznačena svota od Din. 2.352*50 Din. koja je dobivena unovčenjem sakupljene hrane. Radi preobilja gradiva iznijećemo ovdje samo imena darovatelja i sakupljača: Mula Mušan Topalija iz Žlijeba; Adem Dervišević, iz Žlijeba, Smail Zuban, iz Mušića, Mujo Kurspa­ hić, Salko Hodžić, M ehmedbeg Sućeeka iz Odžaka, Zejnil Avdibegović, iz Vlahovića, Ibrišim Subašić, iz 58 Nevesinje: Mjesni odbor Gajreta u Nevesinju sa­ kupio je pred gradskom džam ijom 'na Bajram svotu od 185 Din. P re d džamijom u Bijenji jsrezlNevesinje) sakupili su na Bajram na sergije M urat ef. Muftić, pomoć, džem atskog im am a i M uharem Šehović, učitelj svotu od 123.75 Din. U m jesto bajram skihliposjeta, članovi i prijatelji G ajreta priložiše za G ajre t'sv o tu od’ 567.50 Din., a da­ rovaše slijedeća gg: 100 Din: D erviš’ Korkut, po 50 Din: Šefkija Muf­ tić i Hakija Om erović; po 30 Din:'A dem'Begović, Mesud Sadiković i Ism etbeg Bašagić; po Din. 10: M ustajbeg Čelebić, H andžar \Mulo, ;Šehović M uharem , Džino vić Dervo, Kosović Halil,*Muslibegović Ragib, Voloder Em in, Tanović Hajdar, Pekušić Šućro, Ram ović Ibro i Pečo O m er; Din. 6:2LjubovićlO m erbegovica; po Din. 5: Dugalić Nurija, Kolaković Edhem , Gruda Huso, Ko­ sović Jusuf, Muftić M uhamed, Handžar Bećo, D erviš- �1-ađić Hamid, Fočić Avdo, Derviškadić Dervo, Dugalić SulejmaD, Kolaković Žiro, čelebić Hajdar, Ibrulj Озшао, Kazazid Ibro, Kazazid Hamza, Pašid Zaim, Hajrovid Avdija i Rakid Danilo; po Din. 4: Pehilj Mehmed, K u­ kolj Avdija i Kazazid Husein; po Din. 3: Karadža Meho i čizm id Mujo; po Din. 2: Handžar Aziz, Ćelebić Osmanbeg, Ljubovid Hifzo, Oručevid Avdija, Valid Hasan, Trebovid Salko, Hajrovid Sulje A., Hajrovid Sulje N., Hrbid Omer, Tanovid Sulje, Čizmid Duran, Kazazid Sabit, Ramovid Zulfo, Mahmutdehajić Salko, Derviškadid Aga, Trebovid Juso, Pilavdžid Huso, čizm id Mušan, Trčalo Mehmed, Dugonid Huso i Gamovid Hasan. Sakupljačima i darovateljima srdačna hvala ! Iravnik: Za bajramske čestitke dala su slijededa gg. prilog Gajretu: Din. 100 Dr. S. Hafizad.d; Din 50: Hamdija Bašagid; po Din. 30: Mustafa Vehabović i Šerif Hafizadid; Din. 25: Abdulah Arnautovič; po Din. 20: Varenikovid Abdulah, Kusturica Husein i Hercegovac Ibrahim; po Din. 10: Brajid Šemso, Nevid Salih, Harmandid Ibrahim, Sujoldžid Mustafa i Abdurahman Abdurahmanović; po Din. 5: Derviš Arifovid, Fevzija Tahirovid, Brada Mašinovid, Rasim Sujoldžid i Šukrija Kolasevid; Din. 3: Tahir šaran. Ukupno 373 Din.t Svima darovateljima topla h v a la ! Fojnica: Za vrijeme „Ramazanske nodi dali su članovi Gajreta dobrovoljne-^priloge Gajretu i to kako slijedi: Din. 100: Dr. Husein Raljevid; Din 50: Hazim čohadžid; Din. 40: Sulejman Salihagić; po Din. 20 Brada Konjicija, Safet Sudžuka, Varešlija Enes; po Din. 10: Buljina Munib, Sabit Čizmid, Muhamed Salihagid i Edhem Sikirid. Ukupno 290 Din. Svima naša topla blagodarnost ! je tom prilikom sakupljeno 3572 Din., priloga, koje de prilagači uplatiti u mjesečnim otplatama za vrijeme od 6 mjeseci. Priloge upisaše slijededa gg: Din. 300: Galib ef. Hafizovid; po 180 Din: Sinanbeg Branković, Jusuf Gorušanin. Dr. Alija Tomid; po Din. 150: Ahmed Riza Pašid, Galib Čapljić, Sulejman Koro; po Din. 120: Edhem Brankovid i Muhamed H. Ahmetovid; po Din. 100: Ismetbeg i Omerbeg Sijerčid i Mehmed ef. Šiljkovid; po Din. 90: Avdo Daidžid, Idrisbeg Šahinpašid, Smail Osmanagid, Muratbeg Pašid; po Din. 60: Hasanbeg Šahinpašid, Mustafa H. Ahmedovid, Hf. M uhamed Ajanovid, Zaim Ajanovid, Ahmed Ferhatbegovid, Sejfudin ef. Muftid, Ibrahimbeg Teškeredžid, Rasim ef. Muftid, Ibrišim beg Agid, Nezir Fer­ hatbegovid, Hamza Bejtid; Din. 50: Lutfaga Daidžid; po Din. 30: Edhem Akšamija, Ramiz Dobrača, Ćamil Baraković, Ragib ef. Kazaferović, Ahmed ef. Jesenkovid, Alibeg Hadžibegovid, Alija Karid, Uzeiraga Jesenkovid, Mehmed Koro, Husein Hamšid, Almasa Hamšid, Vehbija Jesenković, Abdulah Škaljid, Hifzaga H. Osmanovid, Rešid Hafizovid, Hakibeg Teskeredžid, Mustafa Dobrača, Pašid Sul. Ahmed, Em in Hasečid i Ahmed Teskeredžid, cipelar; po Din. 20: M uhamed Džananovid, Sulejman Lihid, Ibraga Bahto, Edhem Šehovid, Muha-m ed Daidžid, Ahm edaga Daidžid; Din. 12: Ibrahim Pašid; po Din. 10: Edhem ef. Hafizovid, Abdulah Fejzid i Zora Jovanovid. Svima plemenitim prilagačima Glavni odbor Gaj­ reta najtoplije zahvaljuje. Sjenica’. NaTskupštini članova i prijatelja Gajreta u Sjenici, koja je održana 21 decembra 1934 u veče, pokrenuta je akcija za prikupljanje priloga, prem a apelu pretsjednika Glavnog odbora. Na skupštini je pri­ kupljeno 1048 Din.' priloga, a ova de se akcija produžiti Ozren'. Na dan 31 decem bra sakupljeno je u Oz- i dalje. Priloge darovaše slijededa gg: reno 498 Din. priloga, koju svotu darovaše gg: po 100 Po Din 100: Milosav Vujisid i Mulaz Dervovid; Din: Milan Pupid; Din. 50: Bego čelik; Din. 30: Bajo po Din. 50: Mehmed ćesovid, Sulejman Abdagid, Hasan Kazimir; po Din. 20: Meho Dević, Avdo Fazlid, Ibro Zvizdid, Hamza Mašovid, Slobodan Pavidevid; Din. 40: Spahid, Suno Fazlid, Atif Gljiva i Ibro Rapa; po Din. Emin Čerkez; po Din. 30: Jusuf Guzonjid, Aziz Vrcid, 10: Alija Fazlid, Slavko Sando, Ibro Grbo, Atif Fazlid, Dr. Srbislav Krstić: po Din. 20: Pop Drago Dumid, Ramo Devid, Avdija Karavdič, Ibro čakal, Vejsil Balta Branko Rakočevid, Rešo Jahid, Ramo Honjid, Ibrahim i Vaso Balta; po Din. 5: Murat Selimovid, Marijan Pi- Abdagid, Šadir Hadžifejzović, Šudro Guzonjid, Husein lipič, Lazar Tr fkovid, Ibro Bajagilovid, Dušan Mićevid, Mujagid, Mehmed Abdagid, Abdulah Bajrovid, Arif Vr­ Avdija Grbo, Vejsil Spahid, Franjo Malčevid, Danilo cid, Bahtijar Bajrovid; Din. 15:» Bajro Jakupović; po Šparavalo,1Osman Balta, Simo Trifkovid i Vejsil Hali- Din. 10: Vehbo Hubanjid, Zedir Rašljanin, Kadrija N ulovid; po Din. 4: Smajo Salkovid, Ram o Fazlid, Hamza hovid, Bajram Vrcid, Fehim Kadevac, Đavo Altarac, Fazlid; po Din. 3: Ljubo Pejid; po Din. 2: Hasan Šabić, Ćemal Ljumid, Adem Zekid, Hf. Mehmed Ćatovid, Mujo Ramiz Šabid, Osman Šabid, Osman Carina, Omer Sa- Agovid, Ferenko Vsevolod, Bahto Guzonjid, ćazim Vrcid. bid, Halil Mušanovid, Mujo Mušanovid, Salko Bibid, Šadir Vrcid; po Din. 5:1 Mehmed Metović, Hakija Gu Dušan čančar, Marijan Janjid, Avdija Zukid, Redžo Še- zonjid, Redžo Lakota, Om er Mujagić, Džemo Hrkalo hid, Safer Neretljak, Derviš Mušanovid, OmerProvalid \ić , Abdulah,Mahutovid, Duljko Pejčinović, Šefko Ka i Rasim Herid; Din. 1: Ćamil Herid. čevac, Ejub Fekovid, Dedo Zimonjid, Šukrija Cingid Svima darovateljim a iskreno zahvaljujemo. Nikolaj Ilinski; Din. 4: Ram iz Zekid; Din. 3: Iso MahRogatica: Mjesni odbor održao je za vijeme Ra­ mutović; po Din. 2: Rafo Mlađenovid, Dim itrije Krstić mazana konferenciju Gajretovih članova i prijatelja, te i Mehmed Papid. 59 �Glavni odbor izriče i ovim putem svima daro­ vateljim a svoju blagođarnost. P r ilo z i iz Janje Iskoristivši bajram ske praznike g. Abdulah Gruhonjič, pol. pisar iz Brčkog, posjetio je: Brčko, OorTuzlu, D. Tuzlu, Srebrenicu, Zvornik i Janju. U svim tim m jestima, a naročito u Janji održao je po jedno poučno predavanje. Tom prilikom u Janji je progovo­ rio nešto o Gajretu, o njegovoj važnosti i potrebi što jačeg rada u tome društvu. U jednom zgodnom mo­ mentu, a na inicijativu g. Gruhonjiča, povjerenica Gajreta u Janji gđica Aeija Kavazovič, učiteljica pokupila je od prisutnih nešto dobrovoljnih priloga koje darovaše: po Din. 10: M uharembeg Ćem erlić, E m in T u­ zlak, Suljaga Skokić, Asija Kavazovič; Din. 8: A hm et beg Alibegovič; po Din. 5: Halil ef. Đezić, Ibro Gruhonjič, Ifet Bubid; po Din, 4: Mustafa Gruhoniić; po DiD. 3: Bego Zakomac; po Din. 2: Salih Tuzlak, Husein Filipovid, Sadija Užičanin, Mustafa Hadžid, Ism et Hurembegovič, Halil Huremovid, A hm et Hadžid, Mahm ut Alibegovid, Ibrahim H. lmamovid i Haso- Osmanagić. Svega Din 98. Svima plemenitim darovateljim a iz Brčkog, Gac­ ka i Janje naša iskrena i bratska zahvalnost! Plem enita gesta jednog intelektualca član propagandističke sekcije Proširenog odbora za izgradnju Gajretova dom a u Sarajevu g. Edhem ef. Bulbulovid poklonio je preostalu nakladu i odre­ kao se je svih potraživanja od svoje brošure »Nacio­ nalizam i Muslimani" i r a o r i s t fonda za podizanje Gajretovog doma. Gospoda koja su tu b ro šu ru dobili na raspačavanje um oljavaju se da svoje obračune pošalju Gajretu i da se pobrinu za rasprodaju pre­ ostalih primjeraka. D obrovoljni p rilo zi iz B riko g Povodom apela Pretsjeđnika Glavnog odbora Gajreta g. Dra Hasanbegovića, da se u ovim teškim pri­ likama pom ogne Gajretu, pošto de usljed opšte narodne žalosti izostati uobičajene priredbe, Mjesni odbor u Brčkom sakupio je m eđu građanstvom svotu od Din. 3.615.—, koju bi inače pridonijeli i potrošili prilikom priredaba. Priloge su dali slijededi: Din. 500: H. M ehmedaga Kantardžid; Din. 250: Filijala Zem aljske banke; po Din. 100: Abdaga Kučukalid, Dr. Abdulah Bukvica, Ing, Šerif Bubid, Samuel Klimpl, Buki Konfino, Bakija H. Selimovid, Hfz. Mu­ stafa Mehmeđagid, Stevo Cvetkovid, Husein Behm en Sulejm an H. Alijagid, Hrvatska Posavska banka i Pero Pavlović; po Din. 50: A hm et Hasanovid, Dr. Seid Bu­ ljina, Rado Savid, Sadik Ibrahimovid, Srp. Trg. Banka* Dušan Buđen, Stevo Jakčin, Lezo M. Papo, Milivoj Henich, Josip Kosor, Salih Šakid, Santo Alkalaj, Marko Jakovljevid, Savo Uzunović, Apoteka Šem per i Huseinaga Zejčirević, po Din. 30: Savo Ćelovič, Rado Div­ ljak, P ero Nedić, Jovan Stanisavljevid, M. B. Marijan, Husein Smajlovid, Dušan M. Vasid i Božo Mihajlovid; po Din. 20: Hfz. M. Hamidovid, M. Edhemovid, Ilija Malinovid, Jovo Božičkovič, Enver Kučukalić, Ibrahim Derviševid. A vdija Redžid, H. Rašid Ibrahimovid, Salih Serdarevid, Gostiona Šyem, Moritz Zeitler, Vojislav Ristić, Josef Perera, Mika Jančikid, Ibrahim Mukić, Ka­ milo L ebenhardt, Gojko Lukid, Ibrahim Edhemović H asan'B ečirević, Mika Markovid, Đorđo Jančikid, Đorđo J. Vuković, Katan »Jugoslavija Hotel", Rado Trifkovid, Mošo J. Levi, Mihajlo Tomid i Drago Papo; po Din. 10: Hfz. Salih Suljić, Mujo Ajanovid, M. Novalija, Hfz. Sulejm an Tabakovid, Abdulah Bajram, Osman Saidović, Milan Dragičevid, Ilija R eba i Din. 5: Jovan Neškovid. Ujedno je Mjesni odbor poslao Pretsjedniku Gl. odbora dopis slijedećeg saržaja: »Gospodine pretsjedniče, prim ili sm o Vaše cij. pismo, u kojem nam skrećete pažnju na poteškoće koje de nastati za Gajret usljed toga što de ove godine otpasti znatni prihodi od za­ bava i tombole. Shvaćam o apel koji ste nam uputili te smo, kao i uvijek, pripravni da našem G ajretu pom ognem o ko­ liko m ožem o. Zasada smo odlučili, da mi lično u tu sv rh u pošaljem o Glavnom odboru svoje priloge, na­ m jesto onoga što bism o inače pridonijeli i potrošili prilikom priredaba. Ove svoje priloge poslali smo u Sarajevo, te Vas m ol'm o da vjerujete da ćem o i u bu d u će za G ajret svim svojim silam a raditi, i ako su i kod nas prilike jako teške." Sjetite s e s v a k o m p r ilik o m 60 „ G a jr e fa " ��1 NACIONALNA I UNIVERZITETSKA BIBLIOTEKA BIH A sb 55/1935 cobiss e � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama 1935 Description An account of the resource Br. 3 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1934 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 27065862 IIIF Item Metadata UUID f7fe4335-c752-443c-b25b-cb318151be55 https://kolekcije.nub.ba/files/original/359e98d7ccda54d781e15867a30f00f2.pdf 4419d881c6d8af9b0361899e916009e0 PDF Text Text i Т ак са у го т о в у п л а ћ е н а ГЛАСИИК КУЛТУРНО ИРОСВЕТН0Г & Р У Ш В Д Ј ГАЈРЕПД Ииж. ШериФ Кубић: Од прнмитивног тежзка до напредиог воћара Велика гајретова забава у Сарајеву Наша штампа о Гајретовој забави Сцјеие н приказн: Бесин Коркут; „Братак иреглед повнјести Ислама“ — Хаидпја Мулић; „Из жовота Мухапеда a. с.“ ГАЈРЕ7ФВ ГЛАСНИК: Новп васијјет легатор Гајретова дома — Премјештај г- ЈусуФа Граиова из Бања Луке у Котор Bapoin — Хуиапп рад Гајрета у Дервептп — испјола Гајретова забава у Јајцу — уснјела Гајретова забава у Семизовцу — Успјола Гнјретова забава у Требпњу Гајретова годпшња 3a6aLa у Баљалуцп — Гајретов иевлуди-шериФ у Приједору — Гајретова иреда ваља у Дервенти — Рад Мјесног одбора Гајрета у П у рачпћу — Оснивнње Ијеспог одбора Гајрета у Гњилаиима — Гајретова популариа предаваља — Рапазаискн прилог за Гајрет — Црилозп за Гајрег — Нови утомељач Гајрета ЈАНУАР , CAPAJIEBO 1936 Нздаје Главни одбор Гајрета у Сарајеву Главни и одговорпи уредцик: ХАШ1Д IfJ'KlI'll i БР О Ј 1 �Гајрет, лист друштва Гајрета и8ла8и мјесечно, a цијена му je ea нашу Отаџбину 60 динара на годину, a sa све остале 8емље преко границе 120 динара. ЂациГајретови питомци добивају лист у пола цијене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. Власншс друштво „Гајрет“ — Одговорни уредник: Хамид Кукић. — За Исламску дионичку штампарију одговара директор Абдурахман Мешић. �Сарајево, Јануар 1936 Џ,. Проф. Мустафа АликолфиК О т к р и в а њ е с п о м е н и к а О см ану Ђ и к и ћ у У времену у коме жвввмо заборав брзо покрива све. Свакидашњица пуна бриге и борбе за опстанак брише често н најмвлвје успомене. Ми живвмо у добу које je огрезло у матерајалвзму, утонуло у сурову борбу за опстанак, у добу које raja кулг једино према новцу и власти, у атмосфери полтронства и опортунизма, у средини која има мало смвсла за потребе једног вишег душевног жввота. У таквом времену блиједе сл^ке и оних за које се мислило да никада неће моћи бити заборављени. Па ипак заборав не односи све . ...г-Двадесет четири године се навршује како je престало да куца поштено срце, Османа Ђвквћа, пјесника и нашег идеолога, a успомена на њега живо je сачувана код свих Гајретоваца, a и оних који су га ма и најмање знали. И с правом Гајрет и Гајретовци носећи уздигнуту заставу идеализма, подижу овај споменик Осману да најрјечитије демантују предрасуде да су нове генерације неспособне и неактивне a да немају разумијевања за људе којв су читав живот посветилв напретку исламског елемеата и наше заједнице. To ће бити уједно доказ да се живот човјека може подвћи изнад просјечности у ввше сфере гдје тек »шсао a осјећање допиру. У плејадв сјајнвх вмена која су годинама жаром и енергвјом апостолскв радилв и разбудили успавану нацаоналну свијест код нашег муслиманског елемента, нааазв се a вме Османа Ђвквћа вто међу прввм a најзаслужнвјвм. Само трвдесет a трв годвне жввога, само онолвко годана рада, колвко je у Европв потребно да се взрадв лачност радног човјека којв ће почети тек да ствара, a овдје у овој нашој средвнв у којој многе народне послове радв само један врло мален број поједвнаца, док страховвто велвк број не рада нвшта алв радв хрђаве стварв. У оваквој нашој средвнв Осман Ђвквћ бво je један од онвх која су a најввше a најбоље урадвлв. Несумњвво даров'Вт пјеснвк a новвнар, изузетан човјек с ввсоквм способностама, a уз то радљвв, његова радввост je феноменална, јер треба само погледата шта je све урадво од годане 1903 до L912; кад je оборен у најбољој сназв, он je бао упућен својвм сввма квалвтетама, a не суд-бином, да буде једца конструктввна нацвонална снага првога реда. Да ба се осјетила a схватила елатна вриједност овога човјека, коме нвје бвло дато да ту вриједност у јавном жввоту пуном мјером взразв, треба се пренвјета у ону нашу средвну која je тада бвла. Тло трноввто a необрађено. Несхватање a незнање огромно. Имао je првлвке да вадв a на својој -сопственој кожв осјета све оне негативности нашег полухултураог a полувнтелвгентног друштва, које нас a данас дава својом поратном још погоршаном мором, као што нас je тада даввла предратном. A он je бво кројен толвко разлвчвто од те своје средвне. Његов дах тражао je шврвне, a околвца ra страховвто сапвњала. Осман je био прав човјек са чврствм костама у органвзму, што значв са здравом квчмом, с поузданвм основама у моралу a духу a као такав нвје могао успјети у средвнв која je боловала од свстематског отстрањввања ираввх врвједноста. Од првроде осјетљвв он се претворао у један орган бвла. Замислвмо човјека која je no свом удесу тако створен да све болове, сав срам свога времена мора лачно, дубоко a истанскв да осјета као да je то баш све његово, a ето ту вмамо цвјелога Османа. По неком компромасу, вјероватно взмеђунеба a земљенарод награђује своје велвкане трноввм вијенцвма. Рад Османа нвје бво једностран, него je бво рашврен, разгранат у неколвко праваца. Kao пјеснвк јавља се у „Зорв“ годвне 1896. Од тада се редовно сусретамо с њвме готово у свама књвжевнвм часописима: у »Босанској ввла« »Бранковом копу« >3везда«, »Колу« a »Новој вскрв«. Са Омербегом Сулејманпашвћем a Авдом Карабеговићем нздао je чвтаву књвгу »Побратвмсгво*. Годвне 1903 аздао je књигу пјесама »Ашвклвје«, a каснвје пјесме посвећене м-услвманској младежв. Из св'вх његов^вх пјесама взбаја један несумњвво пјеснвчкв таленат, јер све одвше непосред- 3 �ношћу, топлином и њежношћу искреношћу и у св-им пјесмама даје' одушка својим личним радостима и боловима. Кад je настала борба муслиманског елемента за вјерско-просвјетну аутономију, Осман напушта пјевање и његове љубавне пјесме замијенише оштри чланци уперени против тадашње власти АустроУгарске. Био je главни уредник »Мусавата« заједно са Смаилагом Ћемаловићем и Хусагом Ћишићем и главни сарадник »Босанско-херцегов. гласника«. И тек након довршене борбе за вјерско-просвјетну аутономију, он ступа у Гајрет којеЈиу даје један изразити национални правац. Око листа »Гајрет« успијева да окуни тадашњу интелигенцију, нарочито омладину коју упућује на похађање школа, на оснирање земљорадничких задруга, ђачких књижница, тамбурашких друштава — све у циљу да би муслиманску омладину одучио од беспосличења, скитања и бекријања. Наша омладина мало je имала онако искрених пријатеља какав joj je био Осмам. Осим свега овога Осман се бавио и белетристичком прозом. Издао je драм у: »Мухаџири« и »Златију«. И ето томе и такву човјеку ми подижемо у Мостару скромни биљег, да би се trna хумка земље која покрива Османа, a коју ми поштујемо као парче свете земље, одупрла немилосрдном и брзом време! да би служила нама и будућим генерацијама на сјећање на најзаслужнијег између нас. Напрт споменика израдио je професор београдског универзитета за оријенталну умјетност г. Александар Дероко. Споменик je израђен у перзијском стилу, комбинован елементима народне умјетвости. Споменик je јединствен на Балкану. Свечаност открића спомен турбета he се обавити у Мостару, 6 марта, у петак трећи дан Курбан бајрама, у 10 сати прије подне. Програм прославе већ je фиксиран, само ни]е фиксиран ред којим ће се поједине тачке програма изводити, што ћемо учинити ових дана. Међу тачкама програма налазе се ове: 1) Пренос костију Османових из царинског харема у Карађозбегов. 1) Вјерски обред. 3) Откривање споменика. 4) Говори претставника Главног одбора Гајрета, Београдског Гајрета, градске мостарске општине, другова, омладине и претставника мјесног одбора Гајрета. Послије подне разгледање града, a на вече свечана академија са забавом, коју изводе питомци Београдског Гајрета »Осмам Ћикић«. Све тачке програма на забави биhe испуњене поезијом и прозом Османовом. Жеља je нас свију да ова прослава буде Ha­ ma највећа манифестација Гајрета, достојна наше снаге н свијести. Нека тако буде! r e i*) (1 9 0 3 > ' -1936) Imamo čast da večeras, kroz našu па*УУ atmosferu, pošaljemo program večeri Srpskog musli­ manskog kulturno prosvjetnog društva Gajret, da bi našoj i stranoj javnosti ukazali na rad, uspjehe i nade koje se Gajretu u budućnosti pridaju. Ali prije samo­ ga izvođenja programa ove velike Gajretove večeri, koja bi se mogla nazvati i bosanskom, potrebno je da kažemo nekoliko riječi i o samome društvu Gajret, koje daje večerašnji radio program. Govoriti, međutim, o Gajretu, znači govoriti o događajima posljednjih ne­ koliko decenija, o događajima koji su stvarali jedan velik dio istorije bosansko-hercegovačkih muslimana. Mi ćemo to sve, da se ne bi dugo zadržavali, iznijeti u najkraćim potezima, da se, ipak, bar do­ nekle, objasni uzrok i pozadina osnivanja i uspjeha Gajreta, ovog velikog društva koje danas broji oko 25.000 organizovanih članova, rasutih u bezbroj mjes­ nih jedinica širom cijele naše zemlje. Počnimo, dakle, i prenesimo se za časak u do­ ba turske vladavine u našim krajevima. Još tada, Bosna je imala svoj dobro za ono vrijeme razvijeni život, život sa bogatim kulturnim i prosvjetnim insti­ tucijama, literaturom pisanom na našem i orijentalnim jezicima, sopstvenim pismom — bosančicom — t. j. *) Predavanje održano putem Radia na dan 8 februara 1936. 4 ćirilicom i arhitekturom čije su monumen­ talne građevine, džamije, hanovi, trgovi, česme, mos­ tovi, banje i medrese (škole), mnoga književna i nau­ čna djela, biblioteke i topla sevdalinka koja najjače razotkriva bogati i nijansirani unutrašnji život, porodicu, sevdah i sva intimna raspoloženja našega čovjeka, — i danas su živi svjedoci jedne neobične kulturne ak­ tivnosti, jednog neobično intenzivnog prosvjetnog i socijalnog djelovanja. Muslimansko stanovništvo Bosne bilo je u visokom procentu pismeno, i još u ono do­ ba mutnih događaja u Evropi i na Balkanu kod nas su postojale štamparije, čitaonice (kiraethane) i visoki kult narodne pjesme, gusala i narodnih junaka. Baš taj visoki kulturni i društveni život bosan­ sko-hercegovačkih muslimana, baš one iznimne slobo­ de koje su uživali u Bosni, koja je, stvarno, pretstavljala državu u državi u turskoj carevini, sa svojom administrativnom samostalnošću, imalo je presudne, skoro tragične posljedice po docniji život musliman­ skog dijela našega naroda u ovim krajevima. U mutnim vremenima, kada su Turci bili izmo­ reni dugim ratovima i teškim unutrašnjim neprilikama i neredima, dolazi do okupacije Bosne. Organizovana sila upala je sa svojim jakim okupatornim četama i modernim tehničkim sretstvima u Bosnu. Na svojim prvim koracima Austrija je okrvavila ruke. Stanovni- �štvo Bosne i Hercegovine diže se listom protiv okupatornih četa. Vaskrsava junaštvo i čast oružja u he­ rojskom liku plevaljskog muftije, Hadži Loje i mnogih drugih znanih i neznanih junaka, koji sakupiše na brzu ruku ljude po Bosni i dočekaše neprijatelja. Bili su se krvavi bojevi i ljuti okršaji za čast, za ponos, za otadžbinu. Nenaoružan narod, posve prirodno, pod­ legao je nakon mučnih borbi i herojskih podviga ogromnoj snazi neprijatelja. Ali svijetli lik našeg na­ rodnog heroja, koji je digao neustrašivo mač okrenut jednom oštricom Beču a drugom sultanovoj Porti, ušao je u red nacionalnih bosanskih veličina i junaka, tamo gdje su već stajali Gazi Husrevbeg, Mehmedpaša Sokolović, Husein-kapetan Gradaščević, Alipaša Rizvanbegović i mnogi drugi. Poslije zarobljavanja Bosne i Hercegovine i pri­ pajanja Austriji, nastao je u životu muslimana jedan dubok prolom, jedan veliki ponor. Novi život koji je neprijatelj donio na krvavu maču i prevari, život koji je unio nemir u sve duše, izvšio je jedan nevjerovatan preokret i poremećaj. Muslimani koji su dotle uživali sve blagodati jedne samostalne i slobodne pokrajine, koju su s pravom smatrali svojom zemljom i svojom državom, sada su izgubili sve što su imali. Proganja­ nja, vješanja i ubijanja najčestitijih i najboljih između njih, u masama, učinili su ih još nepristupačnijim. ne­ prijatelju Osjetila se, najednom, jedna čudna otsječenost od novoga života, otuplelost i opšta apstinencija od svakog učešća u javnom životu i dnevnoj utakmi­ ci. Ljudi su se posve uyukli u svoje domove i u šut­ nji nešto očekivali. A šta? To ni oni sami nisu znali. Tek je bilo očevidno i jasno jedno: osjećali su tešku tegobu i bojazan pred onim što im je neprijatelj do­ nosio. Ljubomorno su čuvali sve svoje najčistije rasne slovenske osebine, društvene i kulturne tekovine koje su već imali i osjećali su čudan strah pred stranim uticajima od kojih su očekivali samo najgore. Zapadna kultura i civilizacija, sa svim blagodatima, bila im je tuđa i opasna. Ona je identifikivana u onoj mučnoj atmosferi sa osvajačkim ciljevima tuđina koji je upao u naše dubrave i livade, uz bojne poklike i odjek ratnih marševa. Ovako stanje totalne povučenosti i izostajanja iza novoga vremena koje je dolazilo zahuktano i do­ nosilo nove potrebe, stanje koje je prijetilo uništenjem, počelo je polako buditi zamrzle narodne duhove. Si­ novima zemlje koja je kroz petstotina godina očuvala svoju individualnost, svoju rasnu čistoću, slovensku, svoj jezik i običaje, zemlju koja je i pod turskim i pod austrijskim jarmom znala da borbom, krvlju i ri­ jetkom otpornošću, očuva svoju svijest, građansku kuraž i smisao za samoodržanje teško je padalo ovo stanje i položaj jedne čitave zajednice. Javlja se že­ lja da se, zahvaljujući preduzimljivosti nekolicine omladinaca, počne ondje gdje se stalo: t. j. radom i ak­ cijom na kulturnom i prosvjetnom polju. Znalo se da baš tu leži spas i sloboda svakoga naroda. I zasja i tame i potištenosti novi plam narodnog pokreta koji bi se mogao nazvati i preporodom bosansko-hercegovačkih muslimana. Ti novi narodni putevi odražavaju se u školi i prosvjeti koju je nametala zapadna civi­ lizacija, a koju su već obilno iskorišćavali drugi dije­ lovi naroda u Bosni. Rasadnik te nove ideje, novog pokreta za kulturno-prosvjetno i ekonomsko podizanje muslimana postao je Gajret. Zauzimanjem najvećeg i najzasluž­ nijeg našeg kulturnog pregaoca onoga vremena, rahmetli Dra Safvetbega Bašagića, pjesnika i istoričara i kulturnog radenika, udareni su temelji društvu Gajret. Rahmetli Rizabeg Kapetanović, također književnik, na jednom skupu omladinaca gdje se rodila i misao o osnivanju društva, zavikao je: „Е, sada, kad je odluka pala, gajret braćo, pomozite ovu ideju!* Tako su i društvu dali ime Gajret i ne znajući, možda, da će to društvo, kasnije izvršiti jednu stvarnu kulturnu i dru­ štvenu renesansu među jugoslovenskim muslimanima. Nastaje tako odlučan preokret u životu jednoga dijela našega naroda- Uviđajući veličinu društva po sav elemenat, narod objeručke prihvata njegovo bla­ gotvorno djelovanje. Pokazuju se prvi uspjesi. Školuju se prvi naraštaji i vraćaju u narod, osvježeni, svjesni i požrtvovni. Gajret se tako prenosi iz generacije u generaciju, iz godine u godinu. Dolaskom rahmetli Osmana Đikića za glevnog sekretara, društvo dobiva nove snage i svoj djelokrug rada prenosi u ondašnje ogorčene najprije vjerske autonomne, a poslije nacio­ nalne i oslobodilačke borbe sa tuđinom, koji je još od prvih početaka rada društva Gajret osjetio žalac i trn u zdravu nogu. Zbog toga se redaju šikane i pod­ metanja Gajretu od strane neprijateljske vlasti, dok se 1914 odmah poslije atentata, na Gajretov rad nije sručio sav bijes državne vlasti, koja je zapečatila pro­ storije Gajreta i zabranila mu svaki rad. Poslije rata poslovanje Gajreta doživljuje najveće uspjehe. Omladinci koji su bili po ljutim borbama i ratištima, a veći dio i u srbijanskim dobrovaljačkim odredima po Dobrudži i Solunu, prihvata odlučno rad, da se nadoknadi izgubljeno vrijeme i muslimanima dade ono što im treba. Početci Gajretova djelovanja u narodu bilježe u glavnom svestrano nastojanje da se u narodu, naročito među omladinom, probudi svijest i volja za prosvjećivanjem, za školovanjem, sticanjem znanja i savremenog obrazovanja ; da se stvori kadar muslimanske inteligencije putem srednjih i visokih škola; da se stručno obrazuje što više ljudi putem stručnih škola i zanata i, najzad, da se muslimanski dio našeg naroda privredno osnaži i podigne. Na svim ovim poljima Gajret je imao odlične rezultate. Prema tačnoj statistici, Gajret je kroz ove 33 godine opstojanja školovao i pomogao 3643 lica. Kad se pribroji još i 500 pitomaca i šegrta koji se ove godine školuju u 8 Gajretovih konvikata u Sarajevu, Tuzli, Mostaru, 5 �Banja Luci, Bihaću, Trebinju i Plevlju, onda se broj đaka koje je Gajret izveo na put, školovao i dao im sigurne egzistencije penje na 4.000 ljudi! Ogromna je to vojska svjesnih građana i intelektualaca i ona da­ nas pretstavlja srž i glavnu snagu muslimanske in­ teligencije. Pored ovog glavnog zadatka, Gajret je posvetio mnogo pažnje i drugim akcijama, pa već petnaest godina izdaje svoj mjesečni list, štampa svoje edicije u kojima se naša kulturna, vjerska, ekonomska i nacionalna pitanja tretiraju na sasvim popularan i pristupačan način. Gajretovi ljudi su održali na stotine analfabetskih tečajeva i na hiljade korisnih predavanja. Posljednih godina, međutim, vođen ekonomskim poremećenjima u svijetu i na domu, Gajret je uvidio po­ trebu privrednog djelovanja u masama i potrebu struč­ nog vaspitanja širokih narodnih slojeva. Tu počinje nova epoha Gajretova rada koja bi se mogla nazvati privrednim preporodom. Osnivaju se stručne škole za ćilimarstvo i ručne radove u Novom Pazaru i Trebi­ nju, zajednička radionica ručnih radova Kola Srpskih Sestara i Gajretova ženskog odbora u Sarajevu, u kojima je zaposlen velik broj muslimanskih žena. Daje se inicijativa za osnivanje domaćinskih škola i teča­ jeva, raznih privrednih zadruga i drugih ustanova. Otvara se šegrtski dom h pitomci se daju na izučava­ nje modernih zanata, zanatskih škola, stručnih i teh­ ničkih tečajeva, odakle se u kratko vrijeme pokazuju praktične koristi. Održan 'je i jedan veliki zadrugarski tečaj, koji je osposobio mnoge naše zadrugare i pri­ vrednike. Glavni činilac ovog privrednog djelovanja je osnivanje Gajretove privredne i kreditne zadruge u Sarajevu, koja je za kratko vrijeme polučila lijepe uspjehe. Na kraju treba još spomenuti, da baš ove godine Gajret na najljepšem mjestu šeher Sarajeva, podiže svoj veliki dom u koji će se skoncentrisati sav Gajretov rad. Taj dom treba da postane novi rasadnik i svjetionik kulture i prosvjete za ove krajeve. Uloga Gajreta u javnom i društvenom životu jugoslovenskih muslimana je ogromna. Gajretovi ljudi su danas, stvarno glavni pokretači društvenog razvoja, a oni su rekrutovani iz svih slojeva, počevši od intelektualaca do zanatlija i težaka. Gajret je, zapravo, prevazišao dje­ lokrug jednog običnog kulturno-prosvjetnog društva i danas je snažan narodni pokret, pokret naroda za na­ rod. Zato je razumljiv povik jednog intelektualca kad je rekao: „Sta bi bilo od nas. da nam nije bilo Gaj­ re ta !“ U toj jednoj jedinoj rečenici sadržana je sva istina i sva vrijednost Gajreta. Danas društvo Gajret slavi svoje najveće uspjehe. Za to ima mnogo zasluga agilni Glavni odbor Gajreta, a naročito njegov pretsjednik g. Dr. Avdo Hasanbegović, pod čijim pretsjednikovanjem je Gajret došao do najvećih plodova i rezultata. Njegovom inicijativom a uz pomoć Beograđana, naročito vrijednih radnika i prijatelja Gajreta i muslimana pok. Popovića, gđe Mare Trifković, rahm. Hafiza Džumhura, penzionisanog generala g. Đure Josifovića, Hasana Repca i drugih, osnovan je i Beogradski Gajret »Osman Đikić«. U Be­ ogradskom Gajretu našli su zaštite mnogi naši omla­ dinci koji su prispjeli za pohađanje univerzitetskih studija. Od vrlo velike je važnosti studentski dom Beogradskog Gajreta Osman Đikić sa 150 studenata, koji je podignut velikim naporima i žrtvama Gajretovih radnika u Beogradu i Beograđana. Blaženopočivši Kralj Aleksandar Prvi Ujedinitelj odavno je ocijenio važnost i značaj Gajreta, pa je blagoizvolio odobriti da pokroviteljstvo nad radom društva primi Njegov Sin Prvijenac, današnji naš vladar, Nje­ govo Veličanstvo Kralj Petar Drugi, koji je poslije, kod preuzimanja vladavine, od Svoga Neumrloga Oca, ponovno potvrdio ovu visoku pažnju i čast Gajretu i njegovim radnicima. Tim je dato priznanje društvu sa najvišeg mjesta, a Gajret i Gajretovi ljudi, kako do­ sad, tako i uvijek, znaće to da cijene i da se ponose ljubavi i odanosti koja im je ukazana. Dragi slušatelji, mi završujemo ovo nekoliko ri­ ječi o Gajretu. Molimo Vas sve, da se sjetite i po­ mognete ovo zaslužno društvo gdje vam se god ukaže prilika za to. Ing. Šerif Bubić: Od primitivnog te ž a k a do naprednog voćara Južno od posavske ravnice, u sjevero-istočuom kutu Bosne, pružaju se neprekidni obronci koji još južnije prelaze u bos. brdsko gorje. Ovi obronci po­ znati su kao naši najbolji šljivarski predjeli. To su naročito srezovi Brčko, Bijelima, Gračanica, Gradačac i Tuzla. Na tim obroncima ima mnogo sela koja su nastanjena samim muslimanima, koji većinom žive od voćarstva, uglavnom od šljivarstva. Nemam namjeru da ovdje pišem o privredi tih sela. Želja mi je samo da čitaocima Gajreta prikažem jednu seosku porodicu 6 koja je zadnjih deset godina svojim naprednim radom jako otskočila od svoje sredine. Ovo što ću iznijeti biće za mnoge naše težake jedna dobra pouka. U srezu brčanskom, u udaljenosti oko 14 km od Brčkog, na jednom obronku leži selo Šatorovići, nasta­ njeno samim muslimanima težacima. Do toga sela vodi iz Brčkog jedan hrđav, za kišnog vremena jedva pro­ hodan seoski put. Kuće, kao obično u našim musli­ manskim selima, na okupu, a cijelo selo gusto zasa­ đeno šljivama i trešnjama. Blagi brdski nagibi zaklo­ �njeni su od vjetrova i jako izloženi prema suncui radi čega i trešnja i šljiva ranije sazriju nego i u jednom drugom selu u okolici Brčkog. Mi koji idemo u sela radi upoznavanja prilika i upućivanja naroda obično tražimo najprije osnovnu školu i učitelja, da nam bude pri ruci u tome našem poslu kojim se, sigurno, i on bavi. Nažalost, u Šatorovićima ni u okolnim muslimanskim selima nema škole, premda danas nema ni jednog muslimanskog sela koje ne bi školu željelo. Ali mi smo u tome nekako hude sreće. Zato će vas, kad dođete u Šatoroviće mjesto učitelja dočekati Alija čanđić kojeg svak nadaleko po­ znaje po njegovim uzornim šljivicima. Odmah vas prođe zlovolja, pa će Šatorovići postati selo u koje ćete rado svraćati. Ovaj Alija, koji se je sam naučio i čitanju i pisanju, postaće vam najbolja škola, pomoć­ nik i savjetnik u vašem teškom poslu na prosvjećiva­ nju sela, jer je njegov rad živi primjer za naše selo. Nije donio u selo ništa tuđe: ni novac ni znanje Sve je, od početka, stvorio sam, tu u svome selu gdje je nikao i odrastao, gdje je svojim radom od malog za­ puštenog seljačkog imanja stvorio voćarsko gospodar­ stvo kakva su rijetka danas kod nas u Jugoslaviji. Na prvi pogled zadivljuje ."Vas što se je Alija вд_ 1 km. izdvojio od seljačke zemljišne mješavine i stvo­ rio sebi jedan grupisan posjed. On je uvidio svu ne­ volju naših gustih seoskih naselja, s izmješanim bašćicama i njivama koje su od kuće na kilometre uda­ ljene. ćim se je odlučio da zasadi jedan uzoran voćnjaki Alija je prodao svoje razbacane parcelice po selu i izvan sela i u blizini u jednom komadu kupio zane­ marenu oranicu i ledinu, pa ovdje sagradio sebi ma­ lo seoske kućice i počeo postepeno da zasađuje šljivik. I tu kod sadnje Alija je išao novim putem. Kod nas, u našim selima, običaj je da se šljive sade na neurađenu zemlju, a često puta mnogi sade i po ledini. Alija nije tako radio, nego je najprije mršavu oranicu pod jesen dobro pođubrio i preorao. U proljeće je po­ sijao tu kukuruz i istom u drugu jesen počeo sa sa­ dnjom šljiva, ali opet na svoj način, na veliko zapre­ paštenje seljana. Kada je jame za šljive počeo da ko­ pa, oni su mu se iz potaje smijali. Evo što su te ja­ me šire i dublje nego njihove, ali zašto će mu toliki razmak? Oni sade šljivu od šljive po 4 metra, a njemu nije dosta ni 6 metara, već jamu od jame kopa po 7 metara na obje strane (u kvadrat). Oni za presadu ko­ paju izdanke gdje koji stignu, a Alija ide na sve strane, po po dana hoda i više, traži i raspituje se gdje ima zdravih rodnih starih stabala a koja daju krupnu šljivu pa ispod ovih stabala uzima izdanke i nosi kući, Te je izdanke on zasadio u propisne redove po 7 metara u kvadrat. U proljeće je završio sa sadnjom, cijeli šlji­ vik lijepo plitko ponovo preorao i posijao kukuruz, jer, veli, kukuruz je najbolji usjev za šljivik, pošto se preko cijelog ljeta kopa i čisti od trave. Nakon 4—5 godina već su se Alijini šljivici po ljepoti i uzrastu nazirali i otskakivali od svih drugih. Već je dobio i prvi rod. Kako koja godina sve je bo­ lje kod njega. Kada je došla štitasta uš i na njegova šljivska stabla, pozajmio je novaca i počeo opet prvi i jedi ii u selu da pršće sa karbokrimpom. Opet su mu se smijali. Ali već osme godine njegovi prvi šljivici počeše da pune Alijine džepove. I to svake godine, dok kod drugih nekad prođe i po tri godine da ne rode nika­ ko. Sad počeše svi da otvaraju oči. Preklanjska godina za Aliju je bila najveća zadovoljština. Te godine niko u selu Vražićima nije imao ni za okusiti šljive, a u Alije preko 2 vagona. Prošle godine 3 vagona je pro­ dao za sedamdesetdvije hiljade dinara. To nije mali novec. Seljani svi sada vide to i dolaze Aliji ne da mu se smiju nego da se uče od njega. Ali opet Alija ne zaostaje. On kupuje sada zemlju, traži bolje odlike šljiva i trešanja i sadi. I najstariji kao i najmlađi nje­ govi šljivici stalno su preorani i okopani tako da u svako doba godine u njih može sezasađivati kupus. U mlađe šljivike sije jedne godine kukuruz a druge grah. Pod jesen plitko ore, pošto šljive imaju plitke šljive pa se ne smije pod njima duboko orati. U proljeće sije mlađe -šljivike, a starije pređe kultivatorom. Svake godine đubri po jednu parcelu i to svuda. To radi s jeseni pred jesenje oranje. Napredak je zaista božanska pojava. Ako nije lažan, ako je stvaran, ne zaustavlja se samo na jednom dijelu čovječijeg života, nego obuhvata C'jelog čovjeka. Ako je neko prožet duhom naprbtka, tada je­ dnim neobjašnjivim unutarnjim nagonom teži da se sav preporodi. Ni naš Alija nije se zaustavio na tome da se samo ekonomski izgradi. Ja promatram kako se iz dana u dan u njegovom životu vrši cijeli niz pro­ mjena. Jedan sin već mu svršio sredniu poljoprivrednu školu, pošto je završio prije 4 godine kod mene u Butmiru nižu. On će se po želji Alijinoj vratiti kući da zamijeni oca. Bez ikakva nagovora, čim sam mu spomenuo, poslao je kćerku i snahu u 6-mjesečnu Domaćinsku školu koja je postojala u Butmiru. Snahu je poslao, jer, veli, kćerka će se udati. Njegova snaha prva je naša žena sa sela koja je radi školovanja oti­ šla od svoje kuće. Prije kratkog vremena bio sam u gostima kod Alije. Kakvo opet iznenađenje!? U spavaćim sobama kreveti. Na ovoj staroj seljačkoj kući upravo majstori meću velike prozore. U kuhinji mjesto ognjišta ozida­ na peć. Već, dragi moji čitaoci, ne smijem da vas više iznenađujem. Bojim se nećete mi vjerovati, ali ovo vam je živa istina: u kući Alije Čandrića, težaka mu­ slimana iz Šatoroviča, gdje „evropska civilizacija" nije za 58 godina u stanju bila da izgradi ni osnovne ško­ le, ima već — Radio. 7 �t Velika Gafrelova zabava u Sarajevu N e z a p a m ć e n a p o s je la - U spjeh p r o n o s a c ije lo g p r o g r a m a p u te m B e o g r a d s k o g r a d i j a - T riu m f G a jr e lo v e I d e o lo g ije - P o t p u n u m je tn ič k i, m o r a l n i 1 m a te rija ln i u s p je h Opšii značaj zabave Prije nego Sto se upustimo u pojedinosti izvješ­ taja sa velike Gajretove zabave u Sarajevu, održane u subotu, 8 februara o. g., u svima prostorijama Na­ rodnog pozorišta Kralja Petra II- — potrebno je od­ mah, i na prvom mjestu, istaknuti ono što je značajno, a to je: da je ova Gajretova zabava i cio njezin pro­ gram pripadala ne samo publici u dupkom prepunoj dvorani, nego su u njoj učestvovali, kao slušaoci, i svi građani, i to ne samo u Sarajevu, nego i u cijeloj Kra­ ljevini, ne samo u našoj zemlji, nego i u ostalim pri­ jateljskim državama i zemljama, gdjegod ima i gdje god žive naši ljudi i naši prijatelji. Jer fakt: da je cio program ove zabave prenošen putem Beogradskog ra dija — na čemu neka je Upravi Radija od svih Gajretovih radnika i prijatelja velika hvala! — ukazuje na okolnost da ovoj zabavi nije prisustvovala samo ona hiljada posjetilaca (maksimalni i nezapamćeni broj koji je ikad dosad primilo gledalište Narodnog pozo­ rišta), nego je u toj zabavi učestvovalo, slušanjem pro­ grama, desetine hiljada Gajretovih radnika i prijatelja, pored onih po kafanama i dorpovima~u'Sarajevu, tako i u unutrašnjosti, ne računajući tu slušaoce izvan na­ še Kraljevine, čiji je broj nemoguće kontrolisati i ustanoviti. Tako je ova zabava, u svome pravom zna­ čaju, u stvari bila manifestacija Gajretovog uspjeha, u njegovom kulturnom i prosvjetnom radu. Na taj momenat, nacionalni i kulturni, ukazao je i pretsjednik Glavnog odbora Gajreta g. Dr. Avdo Hasanbegović, kada je, po završetku prenosa programa, na mikrofonu uputio slušaocima slijedeću zahvalu: »Poštovani slušaoci I Kao pretsjednik Glavnog odbora Gajreta, ja še srdačno i iskreno zahvaljujem svima vama, slušaocima prenosa programa večerašnje zabave, uvje­ ren da je među vama slušaocima bio ogroman broj Gajretovih ideologa, neimara i prijatelja. Uspjeh ve­ čerašnje zabave, kao i frenetični aplauz poslije svake tačke programa, koga ste slušali u toku prenosa, — taj uspjeh je stvarno uspjeh Gajreta i njegovog kulturnoprosvjetnog djelovanja. BosDa i njezin muzički folklor, naročito u redovima muslimana, došli su večeras, kroz ovaj program, do svog jedinstvenog i ubjedljivog iz­ raza. Pozdravljam ovim putem sve radnike društva Gajret, i sa svima Vama dijelim radost i sreću, što je večerašnja Gajretova zabava, pored svoje umjetničke a fir­ macije. istovremeno i sjajna manifestacija pobjede Gajre­ tove ideologije u najširim slojevima muslimana, u svima krajevima naše drage Otadžbine. Preko ovih i ovakvih manifestacija Gajretovog prosvjetnog rada i kulturnog pregalaštva, mi muslimani najbolje izvršujemo svoj 8 kulturni zadatak. Ovom prilikom ja iskazujem svoje čvrsto i duboko uvjerenje: da če ova zabava, njezin umjetnički. moralni i materijalni trijumf biti najbolji potstrek za nova djela Gajretovih radnika, za nova kulturna stremljena i prosvjetna pregnuća, a sve za nacionalno kulturni napredak muslimana Kraljevine Jugoslavije, za dobro i sreću Kralja i Otadžbine! Izgled dvorane 1publike Zaista je teško naći cijeli niz potrebnih i unjedljivih riječi i izraza, da se opiše ona silna navala i onaj odziv publike, koja je počela da, poput talasa, pridolazi mnogo prije 8 sati. Treba imati u vidu, da su na desetak dana pred zabavu bile rasprodane sve ulaznice, te je Glavni odbor imao razumljivu muku, kako da izađe u susret onima koji su se javljali za ulaznice na nekoliko dana pred zabavu ili dan prije zabave. Naročito je bilo teško zadovoljiti želje prija­ telja iz unutrašnjosti, koji su se javljali telefonom, pismima ili lično dolazili, da pošto — poto dođu do ulaznice. Stoga je Glavni odbor učinio što mu je bilo u mogućnosti, da se iziđe u susret barem onima koji su se na vrijeme javljali. Uostalom, računalo se i sa tim srećnim eticajem okolnosti, da je prenos programa putem Beogradskog radija omogućio velikom broju onih koji nisu mogli dobiti karte, da slušaju program. Aparatura Beogradskog radija radila je besprekorno, a nju je savjesno i znalački instalirao g. Mozer, dok je kao spiker odlično i jasno funkciomsao g. Matekalo, saradnik sarajevske »JugoslovenSke pošte«. Neposredno pred početak programa vidjelo se da je posjeta na zabavi premašila sva očekivanja, jer je već u tome času dvorana bila upravo prepuna pu­ blike iz Sarajeva, pored velikog broja gostiju i publike iz provincije, iz mjesta i varoši iz bliže i dalje okoline Sarajeva. Ovakvu posjetu i ovoliki broj publike odavna nije zapamtila dvorana Narodnog Pozorišta. Dvorana je, inače, zaslugom vrijednih aranžera iz priređivačkog odbora, pružala veoma svečan izgled, jer je bila dekorisana najljepšim ćilimima, po naslonima loža i balkona. Raspoloženje u publici i interesovanje za program bilo je veoma veliko. Publika u dvorani bila je veoma raz­ norodna, kako po svojoj fizionomiji, tako i po razno­ likosti toaleta i nošnji. Pored najelegantnijih i najmo­ dernijih balskih toaleta najuglednijih gospođa, musli­ manki i drugih, dvorana je pružala vrlo živopisnu sliku i narodne nošnje, tako da su u dvorani bile za­ stupljene razne odjeće, od najskupocjenijih modernih, do skromnih i narodnih. Jasno je, da su u publici bili zastupljeni svi redovi sarajevskog društva, kao i nekoji pododbori iz unutrašnjosti. �U ložema je sjedila najelitnija publika Sarajevaj veliki broj visokih ličnosti i njihovih gospođi. Među tom publikom bili su gg: Komandant armije div. đen. Radisav Krstić sa gospođom, načelnik Kralj. Banske Uprave g. Rašić, kao zastupnik oboljelog Bana g. Lukiča, komandant Bos. div. obi. đeneral Stojan Miloradović sa gospođom, načelnik Štaba druge armije đeneral Antić sa gospođom, potpretsjednik sarajevske opštine Dr. Miloš Ljeskovac, Njeg. Preosveštenstvo Mitropolit Petar, član Ulema-medžlisa Muhamed ef. Semiz, nadrabin jevrejske sefardske opštine dr. Levi, nadrabin aškenaske opštine dr. Urbah\ zatim gg. konzuli: Kra­ ljevine Italije, čehoslovačke Republike i Njemačke. države, te pretsjednik „Prosvjete" g. dr. Vojislav Besarović sa gospođom, pretstavnik „Napretka" g. dr. Mijo Andrić, „Nar. Uzdanice" direktor g. Atif Husedzinović( pretstavnici Merhameta, Hurijeta, Jedilera i svih ostalih kulturnih nacionalnih, viteških i humanih društava kao i ženskih društava u Sarajevu; bili su i načelnici Kr. Ban. Uprave gg.: Bijelić i Stanisavljević. Od muslimanskih porodica i njihovih članova, bile su najuglednije sarajevske porodice u ložama kao: Fadilpašića, Hasanbegovića, Dra Mehmedbašića,' Bašagiča, Dra Mašića, Gengića, Kapetanovića, Muftića, Semiza, Muhibića, Bičakčiča, Zuffikarpašića, Dra Hajdarovića, Foče, Pašića, Serdarevića, Dra Tanovića, Ta. tare vida, Defterdarevića, Vranića, Jalovičiča, Kršlaka, Dra Brkića, Muhameda Hadžića i dr. Također u sali i na balkonu bile su zastupljene mnoge ugledae sarajevske porodice, pa radi malog prostora lista ne donosimo njihova imena. Izv o đ e n je p rogram a 1 prenos p r e k o R adija Tačno u 8.40 časova završen je prenos predavanja Dr. Mehmeda Begovića, koji je iz Beogradskog Studija Čitao, oko pola sata, svoje predavanje o Gajretu, kao uvod za prenos programa svečane zabave. Odmah za­ tim počela je zabava intoniranjem državne himne, što je izveo veliki orkestar, pod palicom dirigenta g. ТЈпgera. Za ovo vrijeme spiker iz Sarajeva obavijestio je slušaoce prenosa o posjeti, o publici i o uglednim ličnostima koje su posjetile zabavu, pa je odmah za­ tim najavio prve tačke programa, nakon čega je počeo program i njegov prenos sviranjem uvertire iz opere „Libuša" od Smetane. Impozantan i oun orkestar vojne muzike otsvirao je ovu tačku besprekorno, te su slušaoci Radija mogli da čuju buran i dugotrajan aplauz iz dvorane. Burno pozdravljena od cjelokupne publike nastu­ pila je, odmah zatim, primadona Beogradske opere gca Bahrija Nuri Hadžić koja je, uz diskretnu i umjet­ ničku pratnju profesora g. Menšika, otpjevala veliku ariju Salome iz istoimene opere od Riharda Straussa. Premda zamorena putovanjem, gca Hadžić je i ovaj put dokumentovala sjajne umjetničke i muzičke kva* litete svoga vanredno školovanog eoprana. I publika i slušaoci, međutim, iskreno su zažalili, što je iznenadni sticaj okolnosti onemogućio ovoj odličnoj pjevačici, da otpjeva i druge dvije tačke iz najavljenog programa: usljed iznenadne indispozicije glasa, prouzrokovane zamorenim putovanjem i prehladom, arije iz „Fausta" i „Могапе", morale su izostati. Nakon otpjevane arije iz Salome g. Dr. Hajdarović predao je ispred odbora gđici Nuri Hadžić buket cvijeća. Potom je slijedio fragmenat iz istorijske tragedije od Dr. Safvetbega Bašagiča „Abdullah-Paša", koji su izveli članovi Narodnog pozorišta, u režiji g. Jeremića. Olanovi Nar. Pozorišta, a naročito g. Orlović, izveli su ovaj fragmenat upravo majstorski. Radi obavješte­ nja slušalaca, putem Radija, spiker je, za vrijeme po­ stavljanja scene, slušaoce informisao o ovom komadu i fragmentu, pa je rekao: „Dr. Safvetbeg Bašagić, pisac dramskog spjeva iz istorije Bošne u 18 vijeku, najpopularnija je ličnost među bos -hercegovačkim muslimanima. Oc je svojim topliml ljubavnim i rodoljubivim pjesmama unatrag četrdeset godina natjerivao ljude da uče pisati i čitati, a obrađivanjem najljepših strana naše istorije i junaka pera i mača iz naših krajeva uticao je mnogo da mu­ slimanski svijet iskreno zavoli i upozna našu istoriju. našu zemlju i da još više raširi u narodu naše poznato rodoljublje. Baš to rodoljublje naših muslimana du­ boki osjećaji koji su ih vezivali za rodnu grudu, za svoj slovenski jezik i svoju istoriju, odavalo im je mno­ go snage u manifeetovonju svojih najčišćih nacionalnih osjećaja, koji su se pojavljivali u raznim formama. Jedan isječak iz ovog stvaranja, isječak uaše na­ rodne istorije dao nam je rahm. Dr. Bašagić u svojem „Abdullah-Paši", koji je, u stvari, samo jedan iz gale­ rije ličnosti koje su davale veličinu Bosni i Bosancima. Bosna je imala mnogo junaka i čuvala je kroz stolje­ ća svojom snagom svoje granice od evropskih nasrtaja. Bosanski vezir Abdullah paša, koji je tada vezirovao u Travniku, dobio je carsku zapovijest, da od­ mah preda Klis i Krku sa okolnim dalmatinskim kra­ jem Veneciji, koja je tada vladala dalmatinskim pri­ morjem. Ovaj kraj su osvojili Bosanci i pripojili Bosni sa mnogo krvi i muke. Abdullah paša, kao sin Bosne ponosne, uviđajući nepravdu i očito potkopavanje te­ melja Bosni i carevini, nije htio da se pokori ovoj zapovijesti. Zbog toga mu dolazi specijalni izaslanik iz Stambola, Sabit-čauš, predaje mu ponovni nalog, a ako neće da se pokori, dar od sultana — pehar otrova. Bosanski vezir, i ne znajući da je sve ovo skuhao njegov neprijatelj, sultanov glavni saradnik, veliki vezir Halil paša, koji je za ovaj poklon dobio znatne nagra­ de od Venecije, — zadojen patriotizmom i ljubavi prema svojoj domovini Bosni, popio je pehar i žrtvo­ vao svoj život za slobodu i veličinu svoje Bosne. Sultan je poslije ustanovio izdaju svoga velikog vezira i naredio da se smakne. Tako je osvećena smrt čestitog i ju­ načkog Abdullah paše. Ovaj fragmenat prikazuje nam smrt starca, koji „sa ramena glavu dade, al kamena jednog ne da“; Posle odigranog ovoga fragmenta, koji je publika nagradila burnim i srdačnim aplauzom, na pozornicu �je istupio g. dr. Ibrahim Brkić, ljekar u Jajcu, koji je otpjevao Krstićevu „Nimfu* i Konjovićev „Sevdah*, a zatim sevdalinku „Еј, bona draga- , dok ga je na kla­ viru pratio g. Unger. Sve tri pjesme g. Brkić je otpjevao muzikalno, te je njegov lirski bariton došao do punog izraza, naročito u trećoj pjesmi, bosanskoj sevdalinci. Publika, željna melodije i naše pjesme, burno i dugo je odobravala g. dru Brkiću. Naredna tačka bio je fragmenat iz prvog čina komada „Zulumćar*, od Svetozara Ćorovića, u režiji g. Jeremića. Prije nego što se zavjesa digla spiker je slušaoce o ovome fragmentu obavijestio ovim riječima: »Kao 5 tačku programa sada će članovi Narodnog pozorišta „Kralja Petra 11“ izvesti, u režiji g. Jeremića, fragmenat iz prvog čina komada „Zulumćar od Sve­ tozara ćorovića. To je scena ašikovanja, koja počinje ondje gdje „zulumćar* Selimbeg dolazi na vrata svojoj djevojci Emini, pošto je čaršiju silom zatvorio, da može nesmetano ašikovati. Kao uvod u ovu scenu otpjevaće Sarajka gđica Sefika Karajica sevdalinku: „Gdje si, dragi, živa željo moja?" Ulogu Selimbega ima g. Sima Ilić, a ulogu Emine gospođica Jolanda Đačić, članovi pozorišta. Među pratnjom Selimbegovom ulogu jednog ciganina-pjevača ima g. Vejsil Hadžibegić, sudija u Mo­ staru. On će, na završetku fragmenta, otpjevati sevda­ linku: „Gledaj me, draga, nagledaj me se“, jednu od najljepših i najpopularnijih bosanskih sevdalinki. Tako će ova scena iz „Zulumćara“ biti uokvirena u dvije tipične bosanske sevdalinke, dvije od najljepših, uzetih sa nepresušnog izvora bosanske narodne ljubavne mclodike. Za pjesmu g.^Dr. Brkića: „Еј, bona draga" klavirsku pratnju je harmonizovao g. Unger«. Kako za slušaoce na Radiju, tako i za cijelu pub­ liku izvođenje ovoga fragmenta pričinilo je naročitu prijatnoet, jer su glumci, a naročito gca Đaćić (kao Emina) i g. Ilić (kao Zulumćar), ovaj fragmenat odi­ grali sa puno elana, sa iskrenim akcentima i očevidnim nastojanjom, da dadu svoju punu mjeru. Uspjehu ove scene iz prvog čina „Zulumćara" znatno je doprinio i okvir u kome se scena odigrala, jer su i na početku i na kraju scene ubačene naročite sevdalinke, koje su pojačale efekat scene ašikovanja, i izvođenju fragmenta dali naročiti utisak tipičnog na?eg sevdaha. Tome su doprinijele, svakako vrlo mnogo, sevdalinke koje su pjevali: gca Šefika Karajica (na početku scene) i g. Vejsil Hadžibegić, sudija u Mostaru (za vrijeme scene i na njezinom kraju). Ovo pjevanje, doneseno s puno topline i iskrenog osjećanja, sa svom vedrinom i pu­ noćom soprana gce Šefike i tenora g. Vejsila, snažno je impresioniralo publiku i slušaoce, pa je sasvim ra­ zumljiv urnebesan aplauz koji je dočekao izvođače na završetku fragmenta. I pjevačica i pjevač su umjeli da dadu potrebnu notu iskrenog nadahnuća, jer su nastojali da iz svog odličnog glasovnog materijala publici dadu svoje najbolje. U 10 sati bio je završen prvi dio programa, pa je nastala duža pauza, za vrijeme koje je Beogradski Radio davao redovne novinarske izvještaje. Međutim, tu pauzu je u dvorani ispunio orkestar Vojne muzike, otsviravši vrlo dobro karišik naših pjesama: „Cvijeće sa bosansko-hercegovačkih livada", od Kačerovskog. Poslije pauze prešlo se je na drugi dio programa koji je publika, oduševljena izvođenjem prvog dijela, dočekala sa velikim interesovanjem. Dok su se činile pripreme za izvođenje fragmenta iz dramata „HadžiLoja", od Branislava Nušića, dotle je spiker slušaoce 0 tome djelu obavijestio ovim riječima: „Poslije prenosa novinarskih izvještaja nastavlja se prenos daljeg programa Gajretove zabave, pa će sada, kao 7. tačku programa, članovi Sarajevskog po­ zorišta izvesti fragmenat iz istoriske aktovke „Hadži Loja , od Branislava Nušića. Prije rata ova poznata akti vka bila je stalno izvođena na pozornici, prilikom velikih zabava raznih društava u Bosni i Hercegovini, jer ona obrađuje zajednički otpor Bosanaca protiv oku­ pacije Sarajeva i Bosne od strane austriskih trupa đenerala Filipovića. Fragmenat ide u režiji g. Jeremića. Ufogu Hadži Loje ima g. Ilić. Fragmenat je uzet iz najdramatskijeg dijela aktovke, ondje gdje u Begovoj džamiji u Sarajevu sve tri vjere, pod vodstvom Hadži Loje, daju junački i krvavi otpor austriskim trupama 1 zajednički ginu pred silom jačega, braneći tlo otadž­ bine Bosne od nasilničkog upada tuđina i neprijatelja. Za ovaj komad članovi Gajreta našli su po Sarajevu nekoliko originalnih kostima iz Hadži Lojina vremena, ueljed čega je interesovanje u publici vrlo veliko«. Fragmenat iz „Hadži-Loje" izveli su članovi Na­ rodnog Pozorišta u režiji g. Jeremića, sa svima dram­ skim akcentima i u punom elanu, da dadu svoje naj­ bolje. Pošto su aranžeri zabave našli i nekoliko origi­ nalnih kostima iz vremena Hadži Loje, to je scena bila tim živopisnija i impresivnija/Glumci su potpuno uspjeli da dadu ubjedljivu igru, a naročito g. Ilić u ulozi Hadži Loje. Poslije izvedenog ovog programa, što je bilo nagrađeno burom aplauza, na sceni se ponovo pojavio g. dr. Brkić, koji je, uz gitarsku pratnju g. Muhame­ da Hadžića, svojim sonornim i lirski obojenim bari­ tonom otpjevao dvije tipične bosanske sevdalinke. Da bi slušaoci Radija imali orijentaciju o značaju i mu­ zičkom karakteru tih sevdalinki, spiker je prethodno njih o tome obavijestio, rekavši im slijedeće: »Na redu su dvije posljednje tačke programa, 9 i 10, koje su posvećene isključivo bosanskoj sevdalinci. Kao 9. tačka nastupiće pomenuti g. Dr. Brkić, koji će, uz pratnju gitare, otpjevati dvije najimpresivnije i naj­ poznatije bosanske sevdalinke, i to, kao prvu: »Pošetala Ana Pehlivana«, i, kao drugu: »Ej, Ima 1, jeda ko kad akšam pada«. Ove dvije sevdalinke mogu da po­ služe kao naročiti primjeri .tipične'.bosanske sevdalinke Istovremeno, po svojoj melodici i po sovm duhu, ove dvije pjesme spadaju u red najrađe i najviše pjevanih i najomiljenijih u Bosni. Prilikom prenosa bosanskih sevdalinki putem Beogradskog Radio u novembru prošle godine, svi slušaooi bili su naročito zainteresovani za muzički fol­ klor Sarajeva i Bosne. Večeras od bosanskih sevda­ linki izabrane su dvije od najljepših. Ovo naročito va- �Ži za pjesmu: »Pošetala Ana Pehlivana, ispred dvora Firdus kapetana®. Ova pjesma obrađuje ljubavni mo­ tiv, ali kroz nju proviruje zanimljiva doza prkosa, što ga izvodi lijepa Ana Pehlivana prema gordom i po­ nosnom Firdus-kapetanu. U pjesmi dolazi, na diskretan i duhovit način, do izraza i onaj tipični djevojački flert, jedna naročita vrsta koketerije sa kojom su dje­ vojke negdašnje Bosne pokazivale svoje ljepote, deta­ lje svoje haljine, da bi na sebe privukle pažnju be­ gova i gordih kapetana. Stoga je ova pjesma tipična i vrlo karakteristična između velikog broja ostalih bo­ sanskih sevdalinki«. Iskreno uživljen u ljepotu melodike bosanske sevdalinke, i osjećajući melodijsku liniju pjesama koje je pjevao, g. dr. Brkić je uspio da, kako slušaocima tako i publici, priredi jedno prijatno iznenađenje, jer se iskazao kao osjećajan tumač naše sevdalinke i svih njenih ljepota. Stoga je bio razumljiv spontan i srda­ čan aplauz nakon otpjevane dvije sevdalinke, od ko­ jih je naročito dobra bila ona: »Pošetala Ana Pehli­ vana®. Posljednja tačka programa bila je u isto vrijeme i najviše u etilu tipično našem bosanskom, jer su se na sceni pojavila četvorica poznatih sarajevskih sazlija 0 njima, kao i o njihovim instrumentima, spiker je slušaoce obavijestio nizom ječenica u kojima je uka­ zao na karakteristike »Saza®, i to na slijedeći пабтГ Kao posljednja tačka programa večerašnje zaba­ ve nastupa pomenuti g. Vejsil Hadžibegić, koji će, uz pratnju sazlija go.-pode: Edhemage Sulejmanovića, Asimage Jasike, Hamdije Hadžihalilovića i Amira Haskića otpjevati dvije tri sevdalinke. »Saz« je tipično bosanski muslimanski instrumenat, poput tambure, koji je već prilično izumro, te su rjeđi slučajevi da se danas u Bosni nađe još po neki dobar „sazlija". Možda ih u Sarajevu i Bosni ima tek nekoliko. Sviranje uz »saz« je jedan bosansko-istočnjački specifikum, jer pratnja uz »saz« izgleda vrlo karakteristična po melodiku Bosne uopšte. Oni sviraju u žanru žive ritmike, ali to sviranje nije bez svojih finesa i naročito vještih pre­ biranja po žicama „sazova". Stoga dobar „sazlija" nije tako čest slučaj u Bosni, radi čega će i prenos za slu­ šaoce Radija biti tim interesantniju. Uz to treba imati u vidu da sviranje uz ovaj instrumenat ima svoju naročitost a, ta se stastoji u tzv. introdukciji, koja se sva u duhu orijentalne ritmike, sastoji od jednostavnih trzaja po svima žicama instrumenta. Sva četvorica sazlija, koji će sad da nastupe, kao posljedne tačka programa, u Sarajevu su veoma poznati i rado viđeni u otmenim društvima i teferičima. Bez i najmanje treme i obzira na slušaoce, oni će se potpuno predati zvuku svojih žica i iskreno uživiti u ritam sviranja,. koji dočarava istočnjačko nadahnuće, trenutke derta, sevdaha i ljubavnog meraka. Po završenoj njihovoj introdukciji, oni će pratiti g. Hadžibegića, koji će, kroz dvije-tri sevdalinke, pjesmom dočarati raspoloženje sevdaha. Bila je veoma lijepa slika pogledati ovu četvoricu uglednih sarajevskih građana, koji su sa svom ozbilj­ nošću i iskrenom uživljenošću, bez imalo treme, pri­ stupili sviranju, da odmah poslije toga udese pratnju na pjevanje g. Hadžibegića. Kulminacija oduševljenja izazvana je kada je g. Hadžibegić, uz pratnju sazlija, otpjevao, tanko-glasovito, jednu od najdivnijih naših sevdalinki: „Mošćanice, vodo plemenita". Ova pjesma, otpjevana, sa svom neposrednošću i u vanrednom niansiranju, stvorila je odlično raspoloženje u publici, te se je u tom vedrom i raspjevanom raspoloženju prešlo i na zabavljanje i igranku u dvorani i u svima prostorijama Pozorišta, tako da se je zabava produžila sve do svitanja. U sporednim prostorijama nastalo je, po završetku programa, široko i animirano zabavljanje, uz pjesmu ciganske kapele: razumije se, da nisu izo­ stale ponovne pjesme gg. dra. Brkića i Hadžibegića. Po završetku programa spiker je objavio da je prenos završen, a potom je mikrofonu pristupio g. dr. Hasanbegović, pa se je slušaocima zahvalio riječima koje smo citirali u početku ovoga izvještaja. S u d a ara to m b o lu i b ifei Zahvaljujući osvjedočenoj ljubavi građanstva, pri­ jatelja i .članova Gajreta za ovu zabavu, buda za tom­ bolu, kao i slatki slani bife, bili su upravo bogati, jer su darovi, kako za tombolu, tako i za bife, pristigli sa svih strana. Veliki broj zgoditaka na tomboli imao "je, divnih predmeta, čak i skupocjenih; a najviše je tu bilo ženskih ručnih radova: jastučića, čevrma i si. pored raznih drugih predmeta: serviza, pojedinih ko­ mada za kućne potrebe i t. d. Jagma oko kupovanja tombole nije bila mala, pošto je publika imala prilike da pažljivo razgleda bogatsvo izloženih predmeta u budi za tombolu. A o slatkom i slanom bifeu teško je govoriti pojedinačno, jer su prilozi Gajretu privukli i oduševili sve gurmane, male i velike, muške i ženske, imućnije i siromašnije. Zahvaljujući umjerenim cijenama, publi­ ka se jagmila oko bezbroj tepsija u kojima su vrije­ dne i ugledne muslimanske domaćice iz Sarajeva slale remek-djela svojih kuharskih vještina: baklave, urmašice, bureke, sirnice, zeljanice, tukce, janjce i t d. Uz ovako bogat, ukusan i jeftin bife, kao i po­ red raspoloženja za igranku i pjesmu, nije čudo što je ova zabava potrajala, u najljepšem i najsrdačnijem raspoloženju, sve do svanuća. Prvo kolo otvorio je g. dr. Avdo Hasanbegović sa gospođom đenerala g. Krstića, a do njih su se hva­ tali drugi parovi, među kojima su bili: Komandant Armije g. đeneral Krstić sa gđom Dr Hasanbegović, Komandant Divizije g. đeneral Miloradović sa gđom đenerala Antića, Načelnik Banske uprave g. Rašić sa gđom Jeličić, g. đeneral Antić sa gđom Miloradovića i t. d. Roditelj plesa bio je g. Abduselam Balagija, suđija. 11 �Z a d o v o ljs tv o s lu š a la c a n a ra d iju Još za vrijeme samoga prenosa programa studio beogradskog radija obavještavao je g. Mozera da je prenos svake tačke odlično uspio. Sutradan se je več po Sarajevu govorilo da je prenos bio vanredan, i da je interesovanje, u domovima i u kafanama, bilo vrlo veliko, te su svi slušaoci jedan drugome potvrđivali veliko zadovoljstvo sa pronosom ovoga pi ograma. A treba istaknuti da je ovo prvi sluša! da Beogradski Badio prenosi program jedne zabave. Uporedo sa ovim glasovima zadovoljstva kod Radio-publike u Sarajevu, javljali su se i glasovi iz unu­ trašnjosti — telegrafski ili pismeno — koji su isti­ cali potpuni uspjeh prenosa i svih pojedinosti u tačkama programa. Naročito je istaknuta čistoča prenosa i razgovjetnost scena i fragmenata koji su izvođeni na pozornici. Kad se uzme u obzir sve ovo: zadovoljstvo pub' like u dvorani, umjetnički kvalitet programa, kao i zadovoljstvo slušalaca na Radiju, onda je jasno, da je uspjeh ove zabave, umjetnički, moralno i materijalno, nadmašio sva očekivanja Gajreta i njegovih mnogo­ brojnih radnika, pa se ova zabava može ubrojiti među najuspjelije u posljednjih desetak godina u Sarajevu. * Iz unutrašnjosti, kao delegati Gajretovih jedinica prisustvovali su: Iz Visokog: Hamdi ef. Azapagič, Abid Frtuna, Ibrahimbeg Zečevič i N. čabaravdid; iz Konjica: Dr. Ismet Popovac i Muhamed Hadžič; iz Ostrošca: Jabu­ čar; iz čapljine: Hasan Prohič; iz Rogatice: Avdaga Dajdžič, Edhem Brankovid i N. Karahmet; iz Foče: Muhamed Av^agič, M. Trhulj i Omer Hajrid; iz Višegrada: Hilmo čengid; iz Maglaja: Muharem ef. Krainid, sa još dva delegata; iz Zavidovida: Numanaga Osmanefendid, Dr. Hamid Simitović, Pekmić i Kesid; iz Dervente: Esadbeg Alibegovid; iz Tuzle: Muradbeg Zaimović; iz Travnika: Dr. Sulejmanbeg Hafizadid, Hamdibeg Bašagid, Hidajet Arnautovid, Namikbeg Ibrahimpašić; iz Jajca: Dr. Ibro Brkid; iz Mostara: Vejsil Hadžibegid; iz Kaknja: Izet Zvizdid sa još tri delegata. Kaša štampa o GafrelovoJ zabavi Sarajevski i nekoji beogradski listovi donijeli su opširne izvještaje o Gajretovoj zabavi, održanoj 8 feb­ ruara o. g. u Nar. Pozoristu. , . . . . >Jugoslavenska Pošta• me u os a im je omje a. Preksinodna Gajretova zabava znači spjeha Gajreta i Gajretovih radnika, uspjeha i materijalnog, kakav se nije mogao ni očekivi vala na zabavu bila je tolika, da se je moralo vratiti nekoliko stotina ljudi jer nisu imali mjesta. Ovo ji svakako najuspjelija Gajretova zabava do sada iako su u isto vrijeme priređene u Sarajevb jdš nekolike ve­ like zabave. *Jugoslavenski List« je među ostalim konetatovao: Ovogodišnja zabava uspjela je preko svih opti­ mističkih očekivanja i nadmašila je sve dosadanje Gajretove priredbe. čitav ovaj birani program prenošen je putem radia, tako da je čitava država imala priliku da uče­ stvuje na Gajretovoj zabavi. Naročito je to bilo potrebno radi mnogobrojnih Gajretovih pristalica koii su, bilo na koji način, bili spriječeni da posjete zabavu. I ostala društva trebaju da slijede primjer Gajreta. Poslije izvedenog programa, uz bogatu tombolu, otpočela je ugodna zabava u svim prostorijama Na­ rodnog pozorišta. I po dekoracijama, i po štimungu 12 koji je vladao među posjetiocima, zabava je imala pravi orijentalni ton, prisan, iskren i otmen, svojstven samo našoj bosanskoj sredini. I publika, i odbor, mogu biti zadovoljni, prvi једпе Ug0dno provedene noći drugi materijalnog uspjeha. Bolji se uspjeh ne može ni poželjeti. Beogradski list » Vreme« piše: Sinoćna velika zabava Srpskog muslimanskog kulturno-prosvetnog društva „Gajreta“ uspela je preko svakog očekivanja. Sve ulaznice bile su rasprodate još pre nekoliko dana. Glavni odbor „Gajreta" organizovao je slušanje „Gajretove" zabave preko radia u svima mestima gde postoje Gajretovi članovi. Gajretova zabava imala je karakter velike umetničke priredbe, pa je kao takva privukla čitavu sara­ jevsku elitu. U programu je učestvovala prvakinja Beogradske opere gca Bahrija Nuri-Hadžić. U koncertnom delu učestvovali su još poznati pevači i interpre­ tatori eevdalinki g. dr. Ibro Brkić, Vejsil Hadžibegić, kao i gca Šefika Karajica. Za radio slušaoce bila je najsenzacionalnija tačka sviranje starih bosanskih eazlija, koji su uz originalne starineke bosanske instru­ mente prikazali sevdalinku i njenu melodiju onakvu kakva je postojala i kako je interpretirana pre sto godina. �Ocfene t prikazi Besim Korkut: „Kratak pregled povijesti Islama” Hamdija Mulić: ..Iz života Muhameda a. $.” Istorija Islama, širenje islamske države i stvara­ nje islamske kulture, tijesno je vezano jedno s drugim i to u tolikoj mjeri, da je teško odvajati jedno od drugog i posebno ga proučavati. Taj razlog sigurno je rukovodio i našeg teologa i orijentalistu g. B. Korkuta kod pisauja svoga najno­ vijeg rada: „Kratak pregled Islama", u izdanju Gajre tove biblioteke. Moramo priznati da je ova knjižica učinila na nas prijatno iznenađenje i svojem obradom i izraža­ vanjem i načinom izlaganja misli. Kod naših teologa ovo nije bio uvijek običaj, pa je i čitanje njihovih ra­ dova bilo rjeđe bar od onih čitalaca, koji i u samom smislu nalaze neko zadovoljstvo. Stil g. Korkuta je jasan, izlaganje misli popularno, a izražavanje pristu­ pačno i interesantno. Knjižica je kratak i sažet pregled širenja Islama i islamskih država od početka do najnovijih vremena, pa je pisac potpuno uspio da u ovako ograničenom prostoru iznese sve što je nužno i od bitnosti za po­ znavanje samog predmeta. Ova knjižica je namijenjena svima slojevima i profesijama muslimanskim, kdje će u njoj nadi korisnih pouka, tragičnih i uzbudljivih istorijskih podataka iz vremena sjajne islamske civilizacije. Hamdija Mulid je jedan od rijetkih muslimanskih javnih radnika, koji je kroz dugi niz godina pisao i radio za omladinu, upudivao je na dobro i potstrekavao na rad. Svoje dugogodišnje iskustvo u školi sa djecom on je marljivo sakupljao i povremeno objav­ ljivao. Na ovome poslu on je, nesumnjivo, najviše uči­ nio među muslimanskim pedagozima. Što je naročito pohvalno, g Mulid je najvedi dio svoga rada posvetio muslimanskoj omladini, za koju je kroz više godina pisao mnogobrojne članke u raznim listovima, časopisima i knjjgama. Ta ljubav istaknuta je posebno u najnovijoj knji­ žici uzgojnih crtica „Iz života Muhamed a. s." u kojoj muslimansku mladež upuduje i upoznaje sa plemeni­ tim moralnim osobinama koje propisuje islamska vjera. U kniizi su u formi pričica iznijete pouke i primjeri iz islamskog morala i to primjeri iz života Muhamed a. 8., prikazujući Njegov život i rad na vrlo popularan način. Knjižica je potrebna prvenstveno muslimanskim učenicima osnovnih škola, da se još u početku u nji­ hova srčani pamćenja usijeku osnovna načela Islama i da upoznaju ćudoredni život Muhamed a. s. Ovakvih i na ovaj način pisanih poučnih knjiga za musi. omladinu nije bilo kod nas prijašnjih godina J_mi smo dužni izraziti zahvalnost g. Muliću na ovom korisnom poslu. — ab — 4 Г а јр е т о в г л њ с т т Ђ б "M Novi vasijjet-legator Gajretova doma Т " • они који су га познавали. оавршено педантан у вршењу својих дужности сав се je предавао раду у Gosp. Dr. Mustafa Hajđarović, specijalista zubni конвикту и мј. одбору- Његова марљивост и окретljekar, položio je za fond Gajretova doma svotu od ност најбол>е се видјела на посљедњој годвшњој за10.000'— (deset hiljada) dinara. бави мј. одбора у хотелу „Палае. Много je допринио својим тактом у управљању Ovim svojim doprinosom g. Dr. Hajdarovid je postao vasijjet-legator Gajretova doma, te će njegovo и старан>ем око ђака бољим резултатима бањалучког ime biti vječito sačuvano u analima Gajreta i urezano конвикта. 0 обљубљености г. Гранова међу питомцима свједоче најбоље оне сузе малишана, који су взашли zlatnim slovima na mramornoj ploči u vestibilu Gaj­ са својвм новвм управнвком г. Мустафом Цинвћем до retova doma. аутобуса да се опросте са својвм добрви управнвком. Ova plemenita gesta ranijeg dobrotvora društva Которварошанима се може честитати на овакном кулGajret g. Dra Hajdarovida, čije su dvoje djece: Omer .турном раднику, коме желвио срећу и успјех на ноМ. Џ. i Fatima također od ranije utemeljači Gajreta, radosno вом псслу. de se primiti među svima radnicima i prijateljima Хумани рад Гајрета у Дервентн Gajreta, pa stoga neka mu je iskrena i topla hvala i neka ga Svevišnji poživi dugo godina na diku i ponos Прилвком прошлог Рамазанв-шервфа подузео je мушкв мјесни одбор у друштву женског мјесног svih nas. одбора »Гајрета« у Дервенти акцвју за одвјевање и Премјештај г. Јусуфа Гранова нз Бања Луке у обување сиромашне муслвманске дјеце no мјеснвм школама — мектебвиа. Одборв су створвли овај заКотор Варош кључак на заједнвчкој сједнвдв, на којој je констаКрајем прошлог мјесеца премјештен je из служ- тована хвтна потреба за овај рад, јер je биједа међу бених разлога управник Гајретова конвикта и секретар муслвмансквм свиЈетом ове годвне појачана, те су мјесног Одбора Гајрета у Бања Луца г. Јусуф Гранов сматрали, да je Гајрет на првои мјесту позван, да на редовну дужност учитеља у Котор Варош. Њего- ‘поведе ову хаврли ствар, и твме уједно испуни своју вим одласком je тешко погођен и мјесни одбор и сви дужност помагања школске омладвне. 13 �Акција je с успјехом проведена, a сакупљало се саио иеђу муслиманииа, јер су суграђанн других вјера имали сличне потхвате sa њпхову дјецу. Направљена je изнимка једнво код оних, којн су сами дали помоћ, или су у пословнии везаиа са нагаии свијетом. Прикупљена свота у вовцу, одијелу и ципелаиа итд.| пзнпјела je око Дин. 7.000.—, те су уочи Бајрама дароване дјеци вајпотребваје ствари (водило се рачуна о најсвроиашнпјима (a првевствено о школ. и мектеб. дјецв). O ko 160 дјеце добило je дијелом одијела, a дијелом цапеле. Дарове су добила дјеца-ђаци из слиједећих школа у Дервенти: из грађанске школе, мек* теби-ибтидаије, жевског мектеба, стручне школе Кола срп. сестара, те основне школе. Мјесни одбори Гајрета, вахваљују и овии путеи свииа гђама н господи сакупљачима, иначе члановима ових одборз, на труду око сакупљања, као што изричу благодарноот и свима онима који ма какав прилог дадоше- Знатније прилоге даровали су гг.: Асимбег и Есадбег Алибеговик Дин. 500, Браћа Мулабеговићи око 100 мет. платна басие п цајга, Ивдустр.Јпредузеке »Укрпва« велнки дар у цајгу и др, Исламага Вранић н Синовн из Сарајева веку количину фесова, Нуманага и Ибрахимага X. Абдвк векудколнчину панталона, Сулејман Хоџвк впше комада панталона, Ћатовик Сулејман Дин 200 у роби, Жарко Коствк Двн 100, Др. Мухамедбег Куленоввк Двн 100, Народ. посланвк Л- Црљвк Днв 100, Зеи.‘ банка Двн 100, Бошко и Лена Тасовац Двн 100, Градска ои* штвна Двн 500, Градска чвтаоавца Двн 500, »Бата® Вуковар Двн 100, Буки Песах 3 napa ципела втд гг. Свглхубер, Душан Косовљанин, Алојз Мандалц ■ Смаилага Хаџиосмановвк; г. Др. Штерн 16 Двн ; По 10 Дин.: гг Лазар Иван, Јејвчвк Јанко, Велвивр Делвк, Др. Војноввк, судвја, Милан Илвк, Душан Маријанац; По 5 Двн. дадоше: гђвца Свда Алтарац в г. Чурквбашвк. Свпма дароватељвиа као в учеснвцвиа у програиу в на забавв нека je топла хвала. Успјела Гајретова забава у Семизовцу Мјеснв одбор Гајрета у Семввовцу одржао je своју забаву у Сокол. дому 28 децембра 1935 која je у сваком погледу одлвчно успјела. Забава je отворена врло лвјепвп поздравнвм говором претсједнвка г. Абдуселамај‘Јелечковвка, учвтеља; затим су слвједвле деклаиацвје које су взвелв Мевлвда Јелечковпк и Мухамед Фетахагвк, a потом je приказан повор. ro­ mba од Суле »Опростите муа, којега су дилеханти врло добро извели. Иза тога je настала забава са игравком, a свврао je тамбурашки вбор Сеоске соколске чете из Семизовца. Г а јр ет о в е п р и р е д б е Успјела Гајретова забава у Јајцу Другв дан Бајрама, 28 децембра 1935 године одржава je у Јајцу годишња Гајретова забава, која je веома успјела, како у иоралном тако и матервјалном погледу. Мјеснв одбор у Јајцу je в ове годвне као в досада уложво сав свој труд око првпреиања забаве, да бв што боље успјела в да буде правв взраз расположења према Гајрету у овоме крају. Велвка дворана Соколског дома бвла je препуна одабране публике, a од тога највекв број муелимана првјатеља Гајрета. Ha програму су билв позорвшнв коиадв „Хасанагиница“ од Алексе Шантвка в „Два лопова* од Бранвелава Нушика- — Програи je бво взведен на свеопште 8адовол>ство публвке еа нного уијетнвчког разумвјевања учеснвка у програму, те вх je публвка ввше пута наградвла одушевљенвн аплаузои. Нарочвто су се встаклв гђа Ћамвла Брквк, гђица Олга Чапељ. г. Лутво Арнаутоввк, Назвф Џепар, Нвкола Ступар, a в осталв су бвлв на ввсвнвИ ове je годвве гђа Ћаивла Бркик првпреивла укусно израђену томболу разввх радова, која je на забавв бвла просто разграбљена. И поред лошпх мјеснвх еконоисквх првлвка код овдашњег муслвманског становнвштва, благодареки великој љубавв према Гајрету, првход забаве je бво велвк те ввносв чвст прнход 4140 двнара. Добровољне првлоге дароваше слвједека госиода: Е1лектро-Босна 500 Дин., г. Феодор Шлајмер 100 Двн.* г* Др. Мвлер 70 Двн., г. Др. Muka Бранвсављеввћ 45 Двн., г. Ђорђо Радввојвша 30 Дан; Цо 20 дввара: 14 Дилетанти на Гајретовој вабави у Семизовцу пв комада Дра Алечковића. Напрнјед сједе (с лијева на десно): гђица Зиба Сарајлић, гђица Кагица Фидлер, гђица Фатима Сарајлић; У средњем реду сједе (с лвјева): г. Абдуселам Јелечковић, претсј. Гајрета, Мевлида ћерка и Фехра, гђа Абд. |елечковића; Стоје: г. Мустафа Асим Сарајлвћ, предратни Гајретов повјер. у Стоцу, г. Сејфулах Екић и г. Мухамед Сарајлић. Забаву су посјетвли поред муслимава и суграђавв православви и католици, na je тако ова друштвева приредба, поред осталог, нмала карактер истивске слоге в братства. Забаву je увеличао и аутор позоркомада »Опростите му« г. Др. Сулејмав Алечковић, адвокат из Траввика, ва чему му одбор топло захваљује. У извођењу овог позор. комада судјеловао je са своје трв ккерке и предратви Гајретов ветерав из Стоца г. Мустафа Сарајлик. Мјееви одбор сиатра за дужвост да изравп топлу захвалност Сеоск ij соколској чети из Семизовца ва бесплатво уступљевим просторијама за забаву, a иото тако захваљује свој браћа тежацима и остадвм посјетиецима који увеличаше ову Га,'ретову аабаву. �Успјела Гајретова вабава у Требињу Мјесни одбор Гајрета у Требињу приредво je и ове године своју забаву на други дан рамаззнск'»г Бајраиа. Поред осталих тачака програма. приказан je позоришни коиад »Орден«, који су друштвени дилетанти извелв нч свеопште задовољство. Међу дилетантима бвло je a старвх, предратнвх Гајретоввх ветерана, чвје je вступање на позорнвцу побудвло толвко внтер°совање иеђу грзђанством, да су сва мјеста била попуњена, а взвјестан број особа се в вратво, јер ввше нвје бвло мјеста. Играње богате тоиболе, свирка оркестра Војне музвке, те пјесиа в вгранка младежи, створвло je такав штнмунг, да je ц;елокупна публвка остала у прајатној забавв још дуго вва пола нскв. Забаву су увелвч&лн својом пмсјетом гг ђенерал Стошеввћ. кои. мјеста, пуковнвцв Ханел в Станвшнк, Ћетко Дедвћ, срескв начелнвк, Ђорђе Тупањанвн, општ. начелнвк, као в многв претставницв надлештава, установа в удружења. Ова првредба je како морално тако в матервјално потпуно успјела, а успјех у раду највеке je задовољство сввма, па в Г&јретоввм раднвцвма. Мјеснв одбор Гајрета у Требињу в овим путем взрвче своју топлу з^хвалност сввма оввиа, којв су својом сарадњом, макар и најмање, допрпнвјелв усајеху ове забзве. Ћ. X- Прилоге ea бифе в тоиболу далв су ивогв Гајретовв првјатељв, na им ее одбор в овим путеи најтоплије вахваљује. Гајретов мевлуди-шериф у Приједору Осии томболе мјеенв одбор у Приједору je аа врвјеие Раиазана првредио мевлуди- шервф 27 ноћ рамазана. Мевлуду je присуствовало 300-350 људи. Првје учења одржао je вратко предавање проф г. Каравдић означајумевлуда, дотакнувшв се тешких првлика у којпма живимо в потребе заједничког рада. Првход са овог мевлуда у взносу од 295 динара дат je као прилог Гајретов Џематском меџлвсу у Првједору, којв je за врнјеме Рамазана повео акцвју да на Бајраи обуче неколвко сироиашне школске дјеце, a на сарадн>у за ову акцвју позвана су и сва остала ијесна иуслвманска друштва. ' R azn o Gajretova predavanja u Derventi Mjesni muški odbor u Derventi zajedno sa ienekim odborom Gajreta obratio se prilikom proš. Ramazana molbom ua nekoje inteligente da bi održali tokom Ramazana po koje predavanje. Ovome pozivu odazvala su se samo f?g. Dr. Salih Omerhodžić, sres. ljekar i Šefik Sef'ć, pisar Sres. naSelstva u Derventi. održavši slijedeća predavanja: Гајретова годишња забав у Бањалуци 9./12. u Gradskoj čitaonici: Šefik Sefić, tema „О 4 јануара 1936 одржао je Мјесни одбор у Бања odgoju naše omladine" (autor predavač); predavanje održano pred 70 slušaoca. Nakon predavanja razvila Луца своју годвшњу забаву. Koja je успјела матерпјално в морално. Ha програму су бвле слвЈедеке тачке: зе diskusija, u kojoj je naročito učestvovao g. Fahrud'nbeg D *mirović, viši ban. Činovnik iz B. Luke i dr. 1) Јвранек: вЈугосл. мелодвје бр. 8", евпра Вој15. /12. u Mektebi-iptidaiji, Dr. Salih Omerhodžić, на музвка. tema: „Zarazne bolesti", prisutno oko 100 elušateljica. 2) Шуберт: „Серенада", ооло пјева г. ХакијаКаOvo je ujedno prvo predavanje ove vrste u Der­ рабеговвћ уз пратњу клаввра. 3) Мвлојеввк: „Српска вгра", сввра на вволвну venti, jer do sada oije niko održao naročito predavanje za muslimanske žene. □роф. г. Д. Шајновић уз пратњу клаввра. 16. /12. u Gradskoj čitaonici: »Šta nam je najpreče 4) Лужичар: „Бачкв нап|еви“, пјева југосл. пјев u sadašnjici" od Dra Hazima Muftića, predavač g. друштво „Слога". Sefić. Prisutno 40 slušatelja. 5) * * * Народне пјесме (севдалвнке), пјева г. Šefik 19 /12. u Mektebi- iptidaiji Dr. Salih Omerhodžić, С- Плвканвћ. уз пратњу харм. 6) Кошкан: „Харемске с;лике“, свира Војна tema: .Zarazne bolesti crijeva", prisustvovalo 80 žena i djevojaka. музвка. 7) * * * Народне пјесме (севдалвнке), пјева г. Рад Мјесног одбора Гајрета у^Пурачнћу Мустафа Карабеговвк уз пратњу на хармонвкама. 8) Гуно: „Хор војника" вз опере вФауст“, пје28 децембра'1935 одржана je Гајретова бајрамска ва Југосл. пјев. друштво „Слога" уз пратњу Војне забава у Пурачићу са слиједеким програмом' иузвке. 1) Поздравна рјеч г. Хасана^Фатушвка. Брана: вИз љубавв у смрт“, шала у 1 чвну. 2) „9 октобар" деклемовао Ибрахвм Чвзмвћ, Изводе члановв Нар. позорвшта Посјета je бвла регимназијалац. кирдна a програм je изведен на опште вадовољство. 3) Мика на ванату, декламовао Ибрахим Чвзмић, Цвјело вече протекло je у одлвчном расположењу. Првлоге су далв: Бан врбаске бановине г. Ку- гимназајалац. 4) „После женидбе", монолог взводво М. Осмајунџвк Дин. 300, вБосна-боа" д. д. Двн 200; no Двн. 100: Хасанбег Џвнвк, Халилбег Џвнпк, Др. Тошо иоввк. б) .Јутарњв разговор пов.Д.комад од Ђоге X. Зуруввћ, Мвтрополвт Василвје, Др. Тоде ЛазареШаљива пошта, томбола, бнфе в вгранка до зоре. ввк, Инж. Суљага Салихагвк. Др. Ђорђе Буквнац, Заслуга за уепјех ове 8абаве првпада како учвгђа Зора Богдановвк, и Н- Н. no Двн. 50: Дпв. ген. тељвма осн. школе гг. Азабагвку в Јахику тако в Плесничар, брвг. арт. ген. г. Михајловик, Павлвда, Рашковвк, подбан Сарафвк, Мусл. читаонвца в Дру одборнвцвма гг. Петру Божвћу, Хасану Фатушику, Мехмеду Фатушвку, Хашвму Фатушику, Омеру Имаштво Братство. Поред наведених далв су првлоге у мањем пз- моввку в др. Забаву je увеличао својом посјетом двректор нооу в многи другв Гајретовв првјатељи, на чему Солваја г. Милер са ввшвм чвновнвцима и гђама. им одбор најљепше захваљује. 15 �Ramazanski prilog za Gajret Творница je послала свој прилог Дин. 500.— И овои приликом одбор нсказује највећу захвалност двректоPoznati Gajretov radnik i bivši pretsjednik sresру г. Милеру на указаној пажњи према нашем Гај* кобг i mjesnog odbora Gajreta u Foči sudija g. Omerрету, a затии и гг. чиновнпцпма творнпде на њпхо- softić Alija ukupio je preko Ramazana priloge za Gaj­ вој посјети нашв забаве. ret u iznosu od 500. Din. (petstotina dinara), a daroУспјех забаве у свакои погледу je задовољава- vaše ova gospoda po: 50 Din.: Starović Rade advokat, јуки. Guerioa Nikola trgovac; 40 Din.: Omersoftić Alija Уочи рамазана одбор je подиЈелио нешто око sudija; 30 Din.: Bralid Stjepan advokat; Din. 20: Lojo 200 кг. брашна сиромасима мјеста, како би што боље Mehaga trgovac, Zjajo Rasim apotekar, Selimovid Srnaи радосније дочекали мубарек мјесец Рамазан. jil-Suljov trgovac, Vreto Šadir mesar, Ekmečid Vejsil 15 дан рамааана на вечер одржао je одбор свој мевлудв*гарвф у мектебској згради, на којеи еу узела trgovac; Din, 10: Hatibovid-Sabitov-Srnail trg., Hrnjevid Mustafa cipelar, Grujičid Đorđo gostioničar, Šiljak учешћа скоро сва облвжња села- Прије учења мевлуда одржао je претеједннк Гајрета г. Хасан Фатушић Edhem mesar, Trhulj Sulejman krojač, Hatibović Mu­ hamed trgovac, Selimovid Mehmeđ trg., Granov Mušan лијеп поздравни говор, a затим je одржао предавање о Мухаиед a. с. апсолвент шер. школе г. Мехмед trgovac, Tataragid Uzeir trg , Grujičid Stefo gostioni­ čar, Fejzo Jusuf trg., Milinković Drago trg., Selimovid Османоввћ. — Мевлуд еу одржале ученице мектебвJusuf, Selimovid Salihaga, Džanko Salih, Omerhođžid ибтиданје на нашеи језику. Nurija, H. Alid Šerif i Hatibovid Edhem trgovci, MorОснивање Мјесног одбора Гајрета у Гњиланнма mil Vasilije pekar Brada Selimovid Rašid i Osman, Sirbubalo Hasan trg. Din. 5.— H. Alič Alija trg. Ma­ 26 Јануара т. г. сазвао je недавно ииеновани čak Derviš Din 4.— Hanjalič Aziz trg. i Behlilovid повјереник Гајрета г. Хусеин Мехмедовић скупштпну Omer, Din. 2.— čorid Derviš trgovac. друштва Гајрет ради взбора мееног одбора. СкуцштиSakupljaču i prilagačima blagodari Glavni odbor ну je отворио повјереник г. Мехмедовић, док je г. Др. Gajreta. Зпсић, управник Бановинске болнице водио С((упштину. Ha његов предлог взабран je одбор у који су унишли Прнлози за Гајрет члановп: Хусејпн Мехуедоввк, Божвдар Петроввћ. Из Сарајева: Управа Гајретова женског конввкта Халии Ибришеввћ, Фавк ЈЗехлуловвћ, Нурвја Шевквјеввћ, Абдулах Оклаповвћ и Ибрахии X. Шеховвћ у Сарајеву сакупила je добр. првлоге од слвједеће За чланове надзорног одбора взабранв су: Дра- гг-: Јосеф Кампос 100 Дин., Јахјаефендвк & Хасвбогоиир Пантелић, Мвлан Арсвћ, Тахвр Хасановв,! ввк Дин. 30, Асвмага Арсланагвк Двн. 50, Мустафа За замјенпке: Еивн Оем&новвћ в Рада Ma [еховик Двн. 50, Мустафа Ково, Дин. 50. Укупно Дин. 2 8 0 Гајретова популарна предавања И овом прилвком сввма прилагачвма вскрена У МркоњиК Граду: Мјесни одбор Гајрета у захвалност. Мркоњвћ Граду одржао je 13 децембра 1935 увече Гајретов женскв мјесни одбор прилвком сакуп* у просторвјама иектеба предавање за жене о темв: .Одгој дјеце a кукна хвгвјена са вјерског гледвшта*. љања томболе ea Гајретову забаву сакупво je и првПредавач je бво г. Адем еф. Салкпчеввћ, имам. Пре- лога у новцу, и то: давање je посјетвло око 100 жена. Ha предавнњу je Двн. 100: гђа. Бана Луквка, Двн. 50: гђа Гепрвкупљрно око 60.— Дин. добровољнвх првлога за нерала Крствка, Двн. 30: Расема х. Мутевелвк; no Гајрет. У Чапљини: 12 децембра 1935 у градској џампји Двп. 20: гђа Тановвк, Васвн х. X. Сулејмановвк и у Чапљвни одржао je предавање претсједнпк Гајрета Самвја х. Арнаутоввк; no Двн. 10: Шаквра х. Ђуг. Хасан ЕГрохић: „Шта nau je у данашњвци најпо- мвшвк, Шемса Кулаш, Паша х. Дугалвк; no Двн. 2: требнвје“ од г. Др. Хазвма Муфтића. ЕГредавању je гђа Салик и гђа Заде х. Туња. Укупио Дин. 274. — првсуствовало око 90 иушквх u 50 женсквх. Преда* Нека je хвала племенвтвм rocnol;aua u жвввле. вање je са велвком пажњом саслушано, na je оставило на слушатеље најдубљи утвсак. Коментари слушаНовн утемељач Гајрета теља о садржвни овога предавања заиста се могусамо препоручитв. Код мјесног одбора Гајрета у Маглају упвсала У Бос. Броду: Мјесни одбор Гајрета у Бос. се за члана утемељача Гајрета гђа Нура Омерссфгвк Броду одржао je преко Рамазана ввше предавања, в то: г. X. Сабит еф. Агановвћ( вмам матвчар одржао je учитељвца у Добоју, уплатввши у готовом Дин. 200 неколвко предавања о вјерсквм пвтањвма, a г. Касвм и првложившв 3 удјела Гајретове задругу у ном. Хрнчвк, учвтел>: «0 штедњв“, „О раду„, , 0 одгоју врвједности од Двн. 300.— дјеце и ,Ш та нам je у данашњицв најпотребнвје". И оввм путем нека joj je топла хвала. 16 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/48c1796a751c2da2df467e80d5af26e8.pdf 1c0af066627ae9f1376b80493e8776fe PDF Text Text рс V D 'У 'Ч'а ч' Т а к с а у го т о в у п л а ћ ен а ШРЕТ ГЛДСНИК К У Л Т У Р Н О ПРОСВЕТНПГ ДРУШТВД ГАЈРЕТА С A Д Р Ж A Ј: \ Свечана прослава откривања том ен-турбета рахм . Осмаиу Ђикнћу на дан 6 марта 1936, год. у Мостару Ф ЕБРУАР САРАЈЕВО 1936 Нздаје Гливпп одбор Гајрета у Сарајеву Главни в одговорни уреднив: ХАМИД КУКИЋ БРОЈ 2 �U prošlum broju našega lista, pod rubrikom „0 cjene i 4prikazi“ , potkrala se je štamparska greška u prikazu knjige „Kratak pregled povijesti Islama1* od g. Besima Korkuta. U trećem otsjeku odozdo, u б i 6 retku, m jesto dijela rečenice: „koji i u samom smislu nalaze neko zadovoljstvo** treba da stoji: „koji i u sa­ m om stilu nalaze neko zadovoljstvo**. M olim o da se gornje uvaži. Г а ј р е Т , лист друштва Гајрета ивлави мјесечно, a цијена му je sa нашу Отаџбину 60 динара на годину, a ва све остале вемље преко границе 120 динара. ЂациГајретови питомци добивају лист у пола цијене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. Власнвв друштво иГајрети — Одговорни уредник: Хамид Кукик. — За Исламску дио* ничку штампарију одговара директор Абдурахман Мешић. �ГОД. XVII ГАЈРЕТ БРОЈ 2 Сарајево, Фебруар 1936 Величанстпсна прослава свечаног откривања спомен-турбста рахметли Осману Ђикићу Beh неколико година се расправљало и у друштву в на јуввим скупштпнама иуслиианским да би требало приступити подизању скромног споменика на. шем заслужном националном борцу в пјеснику Осиану 'Бикићу. — Т у вдеју je оживио мостарскп Мјесни одбор Гајрета на годишњој скупштинв Главног одбо- Осман Ђикић I , pa у Сарајеву. Скупштвна je предлог једногласно усвојвла в вотирала Дин. 25.000 као прилог Гајрета у ову сврху. Непосредно вза тога у Мостару се образовао одбор аа подвзање турбета на челу са Смаилагом 'Е.емаловнћем. Овове одбору je дато овлаштење да организује прикупљање првлога в взведе све радове око подивања турбета. Овај одбор увиђајућв тешке матервјалне првлике у којвна се налазв наш свијет, ограничио je прикупљање само на оне ријетке боље стојеће првјатеље в поштоваоце нашег заслужног Османа и на националне установе. Ha првои мјесту в иеђу првима којв пружише своју поиоћ био je Блаженопочивши Витешки Краљ Алекеанда^, којв никада нвје пропустио прилику, a да не докаже колвко му лежв на срцу свака народна и патрвотска акција. За споиен^турбе даде свој првлог од Дин. 10.000’— Нека je слава и хвала Великом Крзл>у Мученику. Одбор je био нарочито сретан што je взраду планова за турбе повјерио нашем познатои в признатом архитекти за орвјенталну архитектуру, г. Александру Дероку, професору београдског унввезитета н лвчном пријатељу рахиетли Османа. Г . Дероко je са необичном сусретљввости примио се овога посла в потпуно бесплатно израдио планове в све детаље за турбе. Пропустили би једну велвку дужност, ако не би в на овои мјесту изразили своју нарочиту благодарност г. професору Дероку. Исто тако дужност наи je да се вскрено захвалимо и Вакуфском повјеренству у Мостару, које je врло спреино уступило једно од најљепших ијеста у Мостару, за подизање турбета. * * # Сиатралв сио потребнии да са неколико рвјечв направвмо предњи увод прије него пређемо на опис самих свечаноств. Мостар скоро не памтв да се на једној свечаности слегла оволвка маса сввјета са стране. Још на трв дана првје свечаноств свв возовв којв су дола* зилв у Мостар, били су препуни свијета. Мостар je на трв дана првје оживио, a улице се почеле пунвти непознатим лицима. До четвртка 5 марта било je одбору најављено из 123 мјеста наше државе 5373 учесника. — Тако je најавл>ено (набројаћемо само веће групе) из Сарајева 1500 лица, Београда 200 лица, Чапљине 250, Требиња 300, Коњица 200, Зенице 210, Травника 100, Новог Пазара 60, Бис. Брода 70, Дервенте 80, Прије* пољабО, Билеће 50, Маглаја40, Ввсоког 100, Горажда 19 �30, Брчког 50, Грачанвце 20, Какња 35, Бугојна 30, Бања Луке 14, Рогатице 35, Вишеграда 16, Жепча 40, Рудог 35 и т. д. Од личностн које су посјетвле прославу, поред изасланика и разних преставника, нека наи буде дозвољено да споменемо, и т о : Бања Лука: Инж. Сулаага Салвхагвк. Дервиш Тафро начелник ГГросвјетног одјељења Банске управе и Кемал Хаџиомерспахик професор. БилеЛа: Ћаиил еф. Арнаутовик вмам, Ибрага Сели* мовић трговац и Лука Стијачвк, управитељ шк. Цазин: Дерввш еф Пљевљак, управ. чинов. Дврвента: Есадбег Алибеговик, велепосједник, Мустафа еф. Халиловик шер. судија са ханумама. Бијељина: Мухамедбег Прељубоввк, народни посланик. Дубровник: Дервига еф. Коркут, имам дубровачки и Хусеин Толик, чинов. орее. нач. Фоча: Ахмед Трхуљ, трговац. Јрачаниуа: Асим Аликалфик, директор банке и Рифат Мехинагик, трговац и посједник. Јелеч: Ејуб еф Перввз трговац, Енвер Днздар учитељ и Салихага Ш љ иво, пензвонер. Коњиц: Сабит Чампара, срес. нач., Сиаилбег Л>убовик, претсједнвк општине. Невесиње: Дррвиш еф- Коркут, inep. судија и г. Бошко Шиљеговик преставник култ. и витешк. друшт. Нови Пазар: Хафиз Ибрахии еф. Рвђановвк, шер. ej са 48 најугледнијих грађана. Ј а јц е: Др. Ибро Бркик, срес. љекар са госпчјјом Еутина: Др. Реш идЖ уртагвк, адвокат Горажде: Осман еф. Рашидкадик, посједншс Цетиње: Хифзо Салихбеговик. Бос. ШамаЦ: Хакија Раљевик, учитељ. Столац: Махмуд еф. Мехмедбашик, трговац, Сиаил еф. Сердаревик шер. судија, Мустајбег Ризванбвговик, шеф прип. закладе, Махмуд Хаџиомеровик управник поште, Ћамил Хаџик, шеф Порес. управе Травник: г. Мустафа Мауник велетрговац, г. М. Робоввк, пенз. и Арнаутовик Хидајет, трговац Љубушки: Али еф. Орман, претсједник општине Требиње: Мехиедага Зубчевик тргов., г. Ш каљик mep. судија, Арвфага Беговик трговац. Жеаче: Незвр еф Хаџи Налик, претсједник општине. Поред гг. Еоадбега Алвбеговвка в Мустафа еф. Х а лиловика вз Дервенте били су присутни међу најугледни* јвм посјетиоцима г г .: Сејфулахбег Беговвк са гђом, Нијазбег Беговвк са гђом, Шефик Сефжк, чињ срес- нач., Руждвја Џемалудин еф., еуд. чин., Ахиед Сефвк, шеф жељ. станвце са супругом, Хамди еф. Дрљеввк, трг. Сулејман Ћатоввк, трг., Јунуз X. Ахметоввк, надзор. жељ. пруге, Абдулах Алијагик, новинар, Ризабег А либеговвк, банк. чин., Г^а Ш акира Алвбеговвк и т. д. У четвртак 5 марта нарочитии плакатима поввано je грађанство Мостара да приреди свечани дочек на- 20 шеи Београдском Гајрету „Осман Х в к в к “ који нас првв пут посјекује са преко 80 отудената в студентвца те комплетнвм одборои, на челу са познатим нагаим пријатељем и пријатељем наше оиладвне г. Ђуром Јосвфоввкем, генералои у п. Иако je воз имао да ствгне нешто прслије трв сата, впак век у два сата непрегледне масе сввјета прекрвлвле су цио простор пред жељезн. станвцои и све околне улвце. Ништа нвје ометала квша, која je непрестано падала- Иствм b o ­ som путовале су и музика мусл- друштва „Заједница вз Зенвце в музака Ватрогаснв чете вз Коњвца. Воз коначно ствже, али се встовремено опушта в јак пљусак fcBme. Међутии то нвшта не помета ону срдачност којом се сусреку гости и домаки. Пред станвцои се сврстава поворка на челу са дввје музвке. Госте поздравља топлом добродошлвцом секретар одбора г. Вехбија Имамоввк, који у свом говору вствче све оно што je Београдски Гајрет учинио ва нашу академску омладвну. Ha поздрав г. Имамоввка одговорио je претсједнвк Београдског Гајрета г. Ђура Јосифоввк. генерал у п. Он подвлачи да je Београдски Гајрет први подвгао живи споменвк рахметли Ђиквку у форми велебног дома који носи његово вме. Поворка студената и грађанства на челу оа музикама пролази кроз цвјели град до Учитељске школе, гд]е je бвло коначвште за студенте и иузвке. Исти дан в цијелу нок пристижу стално воаови евих крајева и град ое непрестано пуни све нои новвм стотинама. Ha сам дан прославе, у петак 6 марта ујутро, ствж у са неколвно специјалних возова посјетиоци вз Сарајева на челу са Главним одбором Гајрета. Према утврђеном распореду свечаности, у 9 сати требало je да се скупи грађанство и учеснвди са стране код харема Царина, одакле ke се понијети кости рахметли Османа. Првје 8 сати на овом мјесту почело се скупљати. Међу првниа ствгли су отуденти Београдског Гајрета, a онда грађани и посјетиоци вз разних мјеста у групаиа- До 9 сати искупило се на овом мјесту око 5 хиљада душа. Тачно у 9 сати ствгли су : взасланвк г. Претсједнвка Мвнистарског савјета г. Др. Јосип Јаблановик, бан Приморске бановине, цјело* купно Градско вијеке на челу са претсједником општвне г. Хусагом 'Б.вшикем, изасланвци Народне скупштине: потпретсједник г. Фрањо Маркик, секретар г. Мулалвк и М. Божик, изасланици Сената, сенатора гг.: Светозар Томвк в Васо Глушац, изасланик Главног одбора Просвјете г. Ђ . Пејановвк, взасланвци Соколске жупе, Соколско друштво у свечаним одорама, цје* локупно члавство Српс. пјевач. друштва „Г усл е“ са друштвеном заставом, ђаци Ш ериатске гвмназије вз Сарајева на челу са г. директором Х усои Брквкем и својви професорвма гг- Капвчикем, Дрљевикем и Ножвкем, музике мусл. друштва „Заједница“ ив Зенвце и ватрогасне чете вз Коњнца, унифориисана ватрогасна чета вз Мостара на челу са својвм старјешаном г- �Инас. Маркои Ковачином, одасланства разних ијеста □о реду. Поворка се сврстала и у импозантнои реду крвн>ла Краља Тоиислава улицом према Карађовбеговој џаивјв, гдје се налазн турбе. У спут од харема Царвна na до турбета, и с једве и с друге стране улице, шпалир су праввле све мјесне школе са школскои дјецон, a позадн њвх натискале су се небројене хиљаде грађанства и страних посјетиоца. Иа хареиа, гдје су ископане кости већ биле положене у табут, табут су изнијели гг: Ахиет Ђвквћ, брат рахметли Оемана, Смаилага Ћемаловић претсједнвк одбора за подизање турбета, Др. Авдо Хасавбеговвћ претсједник Главвог одбора Гајрета и Мустафа Аликалфић, прет* сједвик мјесног одбора Гајрета. Они су донијели табут вз харема на цесту и предали га четворици студевата Београдског Гајрета, који су га носили до турбета. л.а, у особи коиавдавта Јадранске двввзвје ђенералштаб. брвг. геверала г. Марка Мвхајловвћа- Долавак взасланвка Њ. Вел. музпка поздравл>а подравнвм иаршеи, a вз хвл>аде грла проламају се узввца „Жввио Краљ*. Одмах no доласку свечавост почвње учењеи велвке фатвхе од стране иостарског виаиа г. Алв еф. Сефвћа: У вие Bora општег доброчинитиља молостввог! Хвала.Богу Господару сајетова Општем доброчанвтељу, Владару Судњвг дана; Само Твбв обожавамо н само од Твбв помоћв тражвмо • Упути нас правим путем — путем онпх којв си обасуо својвм благодатима, a ue путем оних који су вавуклв на ce срџбу Божју, нвти онвх који су аалуталв. Споиен-турбе рахм. Османа Ђикића (прије откривања) У савршевои реду, са побожном тишинон, поворка од неколико хиљада л>уди, дуга преко 1 и no килоиетар, кретала се кроз живе зидове народа са обје стране. Све околве куће, прозори и кровови били су начичкани свијетои, a свака кућа и трговина бвле су исквћеве државнвм ваставама. Тачво у 9 и no сатв поворка, односно предњи њен дио са табутои и претстав* нвцима и взасланвцвна, стиже пред турбе. Три улвде које се укрштавају пред турбетом не могу да првме оав свијет, na се један велвки број мора зауставпти у спореднви улвцама. Изасланвци и претставнвцв разввх установа и корпорација улаве у хареи пред сано турбе, пред којии je подвгнута говорввца. — Фото репортерв, оператери ГГросвјетног фвлма вз Београда, те преставнвци Централног преобвроа вз Београда снимају поједвне моменте. Тачно у 10 сати редари тешвон муком крче пут н најавлују додазак ваасланика Њ. Велнчанства Кра- Хвала драгом Богу којв nocr'o није И којега нвкад нвставутв веће. Хвала Свеввшњему који Свемир створв И у њему бевброј свакакввх чудеса, И мјесец што сјаји в сувце што горв И 8в'јевде што трепте, сред плаввх вебеса. Хвала мвлом Богу којж на свакоме створењу жввот в Којн сурог орла у смјелом в веобувданв људв сважво сввјвту смрт дајв; полвту, обувдаје. Хвала вел'кои Богу којн вас осважв, вел квм дароввма, умом н памети Да расвоввајемо вствву од лажв, в оју нам вамеКу бевбожввци клетв. Хвала СвемогуКем који вам воручв преко Мухамеда, вадњег Пославвка, хвала Њему, јер вас Двви - Ислам учи да пам je Он прва и посљедн.а вјера. 21 �Хвала Теби вјечвп Боже, којв посла Мухамвдж да вам вјвру он објави, Koja нжша срца спаја исламском љубави. Хвала Теби моћвн Поже, који својом вољом чвввш којв Својом моћу можеш да раставиш в сједвниш. Слава Теби у Вјечвости Вјечни, хвала Твби творчв обж свпјета — Твој роб Оемам, свтни прашак вемље, Очекује Твојега рахмета. У бевброју свих створења Твојвх што Тв вјечно своју славу поју Увдајућ ce у свемвлост Твоју шаљемо Тв скромну дову ову: Драгв Боже, цвјели скуп Te молв, Твом првјестол.у молитва нам лети, ивлп рахмет на иашег Османа, И вас сввју очувај н штвти. Твоја браКа, о Осмаве драгв, Твоју душу, твоје срце иладо, — двјевећв скуввше ce ево, дарују ти ово турбе хладно. Нек опрости моћпи Алах учпњене гријехе таоје, Овај кабур иек претвори У Џев-нетске перивоје. Бог je добар и мплостив попггпво си љегов дар, Твоја дјела наградпКе t Свеиогућп Госоодар. Ахиретскпм љепотама век’ те драги Ббг дарује Оца, мајку п сву браћу век’ рахметом обрадује. Окр’јеии uac, Боже, свагом, век’ вам авжом среће гори. Задњпи давом век пам душа Са аавосом светив вборп: „Аллаху екбер, Аллаху екбер, Ла влахе вллаллах!" И пос.ђсдњпм дахом клпкнем: » „Мухамед хак Ресуллуллах!* Гријешва je душа Твог сићушвог роба, алп милост Твоја, велика je Боже, na гријешној души која ce noicaje Опрост и мвлост j e ’jeic датв може. Ми у Твоју, Боже, мвлост ввгубпли нијесмо наде, јер ва Судњем даву, анамо, ваговорник да имаде. Пувп ваде, пуни вјере, увдамо ce у Te, Боже, јер без Тебо нпко нама душв спаса дат ве може. Твоја вол>В) свеиогуКвост Твоја, правом стааом век нас ув’јек води. Слови, срећв, просвјети в правди И вапретку у алатној слободи. A М И Н! Док je г. Сефић учио дову, са мунаре Карађозбегове џамнје учио je саллу својим лијепим тенорои г Вејснл Хаџибегић. 22 Свршетак дове — која ce свииа присутнима необично допала — попратила je маса иарода са амин. Ива тога на говорницу иалази претсједник Одбора за подизање .турбета г. Смајлага Ћемаловић, који je одржао овај говор: G o v o r g . Sm ajlage ćom alovM a, pretsjed n lk a o d ­ b o r a z a 'p o d lz a n je ip o m e n -tu r b e ta : Mostar je kroz našu istoriju rađao sinove koji su uvijek, u pravo'vrijem e, umjeli da proniknu svaku potrebu našeg naroda. On je davao inicijatore i budio talente i ljude od duha i pod tuđim gospodarima. Danas, otkrivanjem ov og turbeta^ mi odajemo poštu jednom od tih velikana koji je među ovim kr­ ševitim brdinama ugledao svjetlost i’ gdje se formirao u mladića od pjesničkog nadahnuća i vatrenog rodolju­ blja. ' • jr> Mi, bosansko-hercegovački muslimani, imali smo u našoj istoriji mnogo velikih ljudi, ali je rijetko kome bila dodijeljena tako značajna istorijska uloga kao rahmetli Osmanu. Rođen prvih m jeseci poslije oku­ pacije, u najtežim danima po naš narod, on kao da se rodio osvetnikom, kao da se rodio da zapjeva crnu pjesmu onom koji je došao da silom oskvrni naš otadžbenički prag. Rahmetli Osman tu crnu pjesmu proricao je okupatoru kroz cio svoj život i ta pjesma ila je stvarnost našim narodnim Oslobođenjem i injenjem. Trebalo se snaći u onim prilikama i izabrati pra­ vac i srestva u borbi sa tuđinom. Naši muslimanski slojevi, austrijskom pobjedom desorijentisani, bili su na putu da nesvjesno podlegnu njegovoj navali, bilo selenjem u Tursku, bilo ap­ stinencijom od tekovina zapadnjačke kulture, koje su ih jedino m ogle da osp osob e za borbu u novim pri­ likama. Eto, ovdje su bosansko-hercegovački musli­ mani došli na raskrsnicu, na raskrsnicu na kojoj se morao pojaviti duhovni vođ ili propast. I pojavio se taj vođ, inicijator nove istorijske orijentacije bosanskohercegovačkih muslimana, a taj vođ je rahm. Osman Đikić. Tu leži značaj njegove ličnosti, jer je on taj, koji je prvi nas muslimane sa zastarjele borbe mačem, priveo borbi perom, priklonio nas nacionalnoj i kul­ turnoj orijentaciji, koja nas je osposobila za borbu u životu i za čuvanje naših tekovina stvorenih kroz is­ toriju. On, rahm. Osman, inicijator borbe kroz kulturno a naročito nacionalno djelovanje, bio je nesalomljiv bora c kroz cio svoj život. Pero je bilo njegov oštri mač, kojim je nesebično krčio put u nove vidike, čije. rezultate mi ovdje vidim o i doživljujem o danas, ok u ­ pljeni zahvalnošću i poštovanjem oko njegovih zem ­ nih ostataka. Njegova nacionalna borba koja ga je o- �стан да крв није вода — хрлио je напријед. Из дана у дан његове су присталице навирале са свих страна као бујица, a његове идеје шириле се, широм Босне и Херцеговине, као да су на крилима. Часопис *3oра« у Мостару прикупља у своју редакцију читаву плејаду пјесника и књижевника, све Мостараца, међу којима видимо и младога Османа, пуна вјере и наде у бољу будућност цјулокупног нашега народа. Хвала Вам понова na братском заузимању и примите израз особитог здраве. поштовања и српске поЗа редакцију Осман A. Ђикић. Eto, како je писао и како je осјећао у оним тешким данима Осман Ђикић, омладинац и нацио* налиста. Да му се дигнути и да нас погледа овако братски сакупљене око његовога гроба, захвалио би се Алаху на милости гато су његове мисли в жеље испуњене и задовољан би се повратио у своју вје* чну кућу да мирно продужи вјечиги саи, Омладино, угледај се на рад Османа Ђикића ■ слиједи његовим стопама. Османе Ђикићу, Твоја дјела погинути неће a Твоје име заборавити се неће. За све што си урадио за свој.народ нека ти je хвала и вјечита слава! Политичко-културни правацрада ОсманаЂикића био je скроз националан Он je у своме раду тежио да сви муслимани дођу до сазнања да су они и православни једно, да им je крв једна, и да једни у другима гледају браћу no крви и пријатеље. Тежио je да браћу све три вјере тако приближи једне другима да сви осјете: да je брат мио ма које вјере био. Тежио je ка јединству цјелокупног народа у Босни и Херцеговини, како би уједињени могли дати јачи отпор туђинској и ненародној управи. Govor g. Franje Markića, potpretsjednika Narodno Ha глас о анексији Босне и Херцеговине Срskupštine u ime N aro d ne Skupštine бија je јаукнула a цио наш народ јекнуо je од бола ^ a ^ a m u ovom e momentu neobično sretan i и неправде. Најтеже je било националистима уднектираним покрајинама. Свако се питао тада: na до- uzbuđen, a ovo ne kažem iz obične kurtoazije, nego кле ће да нас комацају и распињу ? Јесмо ли ми što sam istinski potresen ovom impozantnom pažnjom Божји народ да имамо сунц^ и слободе као што и koju Mostar i Hercegovina, i moja uža domovina, oдруги имају; нас моћни и обијесни још и данас ра- 'ctaje sinu ovog krša, velikom nacionalnom i kulturnom скидају као вуци јагањце . . . Устанимо и пођимо, у borcu rahmetli Osmanu Đikiću. Kada se govori o Osmanu Đikiću mi se sjećamo име Божје, у сл ободу или-смрт, чујаше се поклич, onih najdivnijih momenata iz borbi za našu kulturnu у то доба, на све стране. Листови у Србији иЦрној Гори цвиле a пиште, afirmaciju i za našu narodnu slobodu. To su vremena a национални у Боснв- и Херцеговиеи један no је- samopožrtvovanja, uzvišenih odricanja i težnji, koje дан се угушује и нестаје га. »М усават« у Мостару, su bile ustremljenje protiv tadašnjih tuđih gospodara koji su mislili da ovdje ne živi narod jednog duha i орган муслимавских националиста и прогресиста. под уредништвом Османа ‘Ђикића, још излази и jedne krvi, jedne misli, da osvajaču među nama nema пркоси све већим a већим ударииа. Глобљавају га mjesta. Ja se u ime Narodne Skupštine Kraljevine Ju­ свакодневно a ми у Београду да би се »М усават« goslavije duboko klanjam sjeni Osmana Đikića, koja одржао чинимо све. Kao секретар Народне Одбране прикупљао сам претплату од повјереника и под ту- je simbolisana ovim spomen-turbetom i kličem iz du­ ђим именом слао редакцији у Мостар. Осман ми je bine duše: Neka je vječna slava neumrlom Osmanu Đikiću ! no пријему одговарао и ево једног његовог писма, које се случајно у хартијама сачувало: Г о в о р сенатора r. Д р . Bace Глуш ца у име на ц и Мостар, 21 јула 1909 год. он али и х радника Поштовани и драги пријатељу. Она иста мисао која je за живота одушевљаПотврђујемо Ваи примитак послатих нам Круна вала и загријавала душу и срце нашега меумрлог 143, — коју нам сум у посласте као претплату за 13 пјесника и родољуба Османа Ђикића, — та иста претплатника. мисао и нас je данас довела овамо да се окупимо Захваљујући Вам се братски и срдачно на заоко његова гроба и споменика, да м-у одамо своје узимању за наш лист, молимо Вас, да нас ни у признање и захвалност на његовом искреном и небудуће не заборавите. себичном патриотском раду. Заузимање a потпора родољуба нам je потребTaj његов рад треба нарочито поштовати и цина нарочито у данашњим тешким временима, када смо изложени свакидашњим глобама и прогонима, јенити, јер je падао у она тешка времена, када je овом лијепом земљом, Босном и Херцеговином, влаи када je »М усават« остао једини прави опозициони дао непријатељ који je свим силама радио на томе, лист према ненародној, апсолутистичкој управи — једини прави израз нашега потиштеног народа. Но да нашу браћу Србе муслиманске вјере одроди и »М усават« he и иадаље такав остати и пркосиће одвоји од Срба православних, хтијући створити неку нарочиту босанску народпост. Али захваљујући свима ударима док нас једнога траје. 27 �будној националној свијести, то нашим непријатебуду поносни што су вмали Османа Ћикића в Са љима није пошло за руком. Нијесу нас могли одропоносом могу да свуда в на сваком мјесту истичу дити ни одвојити ни силае Османлије, који су вла- да су в они стваралв ову државу, као и Срби прадали нашим земљама 500 година, јер je међу нама вославни. Нзихова српска сввјест била je будна кроз стално живјела традиција да смо синови једнога вијекове, na he такова остати и у далека будућа народа. Шта више, наша браћа муслвмани који су времена, када Ке се све слвти у једну велвку јуу турској царевини долазили до највиших државних гословенску мисао. и војничких положаја, имали су толико утицаја на Нека je слава великом народном борцу в нецариградском двору, да су Османлијама натурили умрлом пјеснику Осману Ђ в к и ћ у ! свој српски језик и своје ћврилско писмо, тако да G o vo r Đ o rđ a P e JanovK a. p ro fe so ra , u Ime G lavn og je тај језик и то писмо, био дипломатски језик на O d b o ra „ P ro s vje te ” iz Sarajeva I svih njenih блистателној Порти кроз читав XVI. и XVII. вијек, orga n izacija . као што je данас француски језпк. Тако свјесним Čast mi je u ime glavnog odbora „Prosvjete* i спновима наше муслиманске браће има да захвалимо cijele Prosvjetine organizacije pozdraviti ovaj svečani за многи нап.-едак наше материјалне и духовне čin, ovu nacionalnu manifestaciju zahvalnosti i pijeteta културе. Данас изгледа невјероватно — али овом ириликом треба нарочито истаћи — да je један наш svom e vođi, odličnom borcu za slobodu i narodna Србин м-услиманске вјере, родом вз источне Херце- prava, pjesniku i prosvjetitelju Osmanu Đikiću. Svojim mislima i osjećanjima, svojim neumornim говине, велвки везир Мехмед-паша Соколовић, нмао radom i cijelim svojim životom stekao je neumrli нарочитих заслуга за духовно јединство православOsman velike i neprocjenjive zasluge za političko, них Срба. Он je половином XVI. »ијека, обнозио nacionalno, socijalno, kulturno i prosvjetno podizanje пећску патријаршију и за патријарха поставио свога cijeloga našega naroda, a osobito njegovog musliman­ рођеног брата Макарија. Под ту патрвјаршију спадали су сви православни Срби од Солуна до Будима skog dijela u bivšoj Bosni i Hercegovini. — Njegovo и од Тимока до Јадранског мора. И так<кје^ето^ veliko pjesničko i patriotsko srce obuhvatilo je s v o ­ jim osjećanjima i svojim težnjama sve dijelove našega нашем духовном јединству темеље обновио послије naroda i neodoljivo i sugestivno uticalo i na svoje св. Саве наш брат хусли.чан Мехмед паша Соколовић. Ta жива традиција да крв није вода и да je savremenike i na buduća pokoljenja, učeći ih i pok a­ брат мио које вјере био, издржала je нашу браћу zujući m svojim primjerom kako treba osjećati, raditi i živjeti za cio naš narod bez razlike vjere. муслимане к роз вијекове, да с у до данас очували Prošli su dani kada je neumrli Osman radio, будну националЈгу св и јест и сва народна обиљежја djelovao i kretao se među nama. Njegovo trošno i као и Срби православни. Ta традиција и била je napaćeno tijelo pretvorilo se odavno u prah i pepeo A li главни покретач младој душп Османа Ђикнћа в његових другова, да с у св јесн о и одлучно почели в- plodovi njegovog rada i njegove borbe rastu sve više, a njegove ideje svjetle sve jačim i intenzivnijim svjetlom. стицати своју српску националност као протест п роOno blagosloveno sjeme, koje je on predao i fanatički тив вепријатељског однарођавања. sijao, niklo je i urodilo divnim i trajnim plodovima. • Сав пјеснички, културни и нациопални рад наOsmanov požrvovani rad na širenju prosvijećenosti i шега неумрлог Османа кретао се у том правцу. kulture, njegova bratska i očinska briga za vaspitanje Борба je била тешка, алв коначно и успјешна. Кад novih pokoljenja, njegovo patriotsko neumrlo djelovanje су се започели ратовл за ослобођењ е и уједињење нашега народа, у редовима српске војске видимо и na nacionalnom osvještavanju svojih saplemenika, nje­ gova borba za demokratiju i politička prava cijelog нашу браћу муслвмане како се св јесн о и јуначки našeg naroda, a osobito njegovih širih i najširih slo­ боре. Многи су пали на бојним пољима славе, a jeva, onih nezaštićenih malih zanatlija, radnika i raмноги мучени од непријатеља помрли су no разним botnika, čine nesumnjivo vidne i svijetle stranice u логорима внтернираца. Осман Ђвкић није доживио ратова за осл обо- istoriji i životu muslimanskog dijela našega naroda. G eneracije i generacije, ne desetine i stotine, ђење, a да их je доживио, теш ко да би их лреживио. nego i stotine hiljada zadahnute njegovim ideja­ Илв би сам погвнуо у бор би, или би ra непријатељи ma i idealima,- rade danas nacionalno svijesne убили. Али његовв су идеачи ипак коначно остваkulturno-napredne i politički osviještene na onome v e­ ренв. Њ егов je народ ослобођен в уједињен. И ми likom narodnom poslu na kom e je Osman neumorno данас скупвсм о се ов дје око његова гроба да му radio, živio i podnosio nebrojene žrtve. Njegovi poli­ захвалвмо за све што je за живота учинио и да се tički ideali oslobođenja i ujedinjenja ispunili su se, a надахнемо његовим духом и идејама, na да пођемо njegovi sljedbenici i poštovaoci su danas svjesni bra­ заједнички напријед, да очувамо и унаприједимо ово nioci tih najvećih nacionalnih tekovina. Ne samo iz што je стечено толиким жргвама свега нашег народа без разлике вјере. Наша браћа муслимани тр еба да njegovog Mostara, nego i iz svih krajeva i mjesta 28 �dokle su doprli plodovi njegovog rada došli su danas, da se kao njegovi poštovaoci i svjesni sljedbenici poklone njegovoj sjeni i da mu iskažu svoje poštova­ nje i svoju duboku zahvalnost za sve ono dobro, koje je učinio njima i cijelom našem narodu, a onim sla­ bim, nejakim, zaštite i pom oći potrebnim slojevima. Kulturno-prosvjetnim radom u „Gajretu" i svojim nacionalnim akcijama i stremljenjima našao se Osman na istom terenu na kome je „Prosvjeta" neumorno, predano i sa nebrojeno žrtava v eć uspješno djelovala. Zaslugom Osmanovom i njegovih iskrenih prijatelja, saradnika, poštovalaca i nasljednika, postiglo se je, da su „Gajret" i njegova posestrima „Prosvjeta", našavši se na istom terenu, sa identičnim zadatcima i sa istim najvišim nacionalnim idealima, bili stalno, a i danas su, ne samo u korektnim, nego i u najprisnijim odnosima, vezani čistim bratskim osjećajima i istim ciljevima. T o daje „Prosvjeti “ pravo da današnju na­ cionalnu svečanost i današnju manifestaciju „Gajretovih" radnika i Osmanovih saradnika i sljedbenika pozdravi najsrdačnije, pozdravom vjerne posestrime i sa najiskrenijom željom, da pobijede i triumfuju naši zajednički ideali, ideali radi kojih i postoje „Prosvjeta" i „Gajret", a za koje je neumrli Osman dao sve svoje, pa naj poslije i svoj život. Neka je slava i hvala narodnom borcu, vođi i prosvjetitelju Osmanu Đ ik iću ! ■ in iv n u ч « ступило у живот неколико генерација спремних муслимана-интелектуалаца. Ова установа данас издржаје више од половине цјелокупног броја студената н-услимана у Југославији. Преко 150 студената и студенткиња из свих крајева Југославије, живи у удобном дом>у Београдског Гајрета Осман Ђикић. Сваки пигоиац који je прошао кроз овај дом, или ма ко, који je имао прилику да упозна рад ове значајне установе, добро му je познато са колико ce љубави, истииске толеранције u либерализма води ова установа. Сваки студепт развија ce и изграђује своју личност потпуно слободно, формира своје погледе на живот у апсолутној независности. Једино што управа од својих питомаца тражи: да на вријеие полажу своје стручне испите и да буду исправни и честити људи. Увјерени да установа као што je Београдски Гајрет Осман Ђикић може у овоме см и сл у ' да послужи у данашњем чудном времену, к а м ce готово на свииа странаиа држе оне »дајем — да ми вратиш«, као частан примјер. И ми ову чињеницу с поносом истичемо у овој ријеткој прилици. Ово чинимо нарочито ради тога, што сматрамо да je овај факат од интереса за све оне, које интересује рад муслиманске академске омладине и којима напредак муслимана лежи на срцу. Студенти, питомци и питомице Београдског »та Осман Ђикића свом душом учествл ју у овој IOCTH. Са дубоким поштовањем сјећамо ce 0 ~ман je давала највеће жртве за опште добро; борца “ zза слободу овај значајни споменик и правду; пјесника, који je осјетио ду- конвикта Б е оградског Гајр ета Осман У тренутку када ce предаје генерацијама као трајан симбол прегалаштва и жртве за добро народа, као вјечит спомен на човјека, који je за напредак своје средине дао своју снагу, знање и срце, у нама ce буди мисао о сили која je условила рад и животно дјело 0 смана Ђикића. Каогод што je цијели наш народ увијек водио бор бу за правду и слободу и у тој тежњи и у тој борби поднио безброј жртава, исто тако je аосебно и м-услимански дио нашега народа увијек истицао своју безувјетну припадност. приврженост родној груди, давши у впше махова читаве легије жртава у борби против туђина. Величина и значај Османа Ђикића лежи баш у томе што ce у њему тако снажно одразила она особина нашег елемента да ce за свој народ ради, бори и жртвује, и што je с друге стране тако правилно уочио историјску прекретницу a развио снажан културнопросвјетни рад међу муслиманима. Зато му ce и дижу споменици. Цијенећи његово дјело подигнут му je још прије дванаест година величанствен сп оменик у нашој дивној престоници: основано je друштво Београдски Гајрет, који носи његово име, Зар ce могло нешто боље и корисније учинити, него што je у Београду основана једна тако значајна устан ова? Јер, захваљујући само њој, в е ћ је д о с а д а шу своје средине; њене потребе, бол и радости неумрлог културног радника без позе и рекламе и без тежње за стицањем личне каријере. Сјећамо ce организатора и вође омладине у коју je полагао он највише своје наде, a која у њему гледа свој узор. Сјећамо ce и дивимо ce човјеку који je од себе дао све, a да никаквих проту-усауга није тражио, него je тежио за бољим данима свога народа, за културним и социјалним препородом муслиманских маса. Иако није доживио остварење својих снова, Осман Ђикић je својим многоструким радом исписао једну значајну страницу у историји културног и националног развитка муслиманског дијела нашег народа. Особине које су красиле ОсманаЂикића и као човјека и као културно-просвјетног р*здника' могу да служе као најљепши примјер како онима који раде данас, тако и онима што долазе сјутра, омладини, која ће за напредак народа дати сву своју снагу и сво своје знање. Питомци Београдског Гајрета Осман Ђикић свјесни су нарочито да муслиманска средина треба и с правом очекује спремну, карактерну и радпу омладину. Свијетао примјер несебичног рада дао je рахм. Осман Ђикић. Пред 29 �његовом сјеном у овом свечаном тренутку мора да стоји уједињена сва омладина, која je свјесна тешких задатака који joj претсгоје. Слобода, несебичан и поштен рад, нека буду тежње и идеали те омладине! Студенти и студенткиње, питомци и питомице Београдског Гајрета Осчан Ђикић, са дубоким пиететом сјећају се Османа Ђикића, на његовом примјеру Ке увијек црпсти поуку за свој рад у народу, a данашња импозантна свечаност остаће им симболично урезана у срцима и у трајном сјећању. Нека je хвала и слава нашем Осману Ђикићу ! G o vo r g o sp . Jovan Radulovlća, p ro fe so ra , Isp red pjevačkog d ruštva „ G u s le " Iz M o stara : Krvava je i nesretna bila ova naša zemlja Herceg-Bsna. Preko nje se stalno utirao put sa Istoka na Zapad i sa Zapada na Istok. T o je prekretnica naše nacionalne istorije. Kraljevi su se otimali o nju i car­ stva propadala zb og nje. Najbolji njeni sinovi bili su propovjednici borbe i prosvjetitelji masa. Pjesma ove zem lje je najkrvavijai najpečalnija. O vdje su narodni borci bili u isto vri­ jeme i pjesnici i narqdni trudbenici 'v učitelji. Petar K očić sa ogromnim Jenjiževnim darom , m orao je da bude, po neumitnom udesu našem, i borac za narodna prava i seljački tribun isto toliko i pjesnik bosanskih planina. Aleksa Šantić bio jt nacionalni revolucionar i publicista i istinsti budilnik nacionalizma, kao i sevdalinski pjesnik. Zb og teških i mutnih unutrašnjih prilika, naši ljudi morali su biti sve, i svuda uvijek na borbenoj liniji, uvijek na poprištu događaja Mostarski nacionalni pokret krajem prošlog i p o ­ četkom ov og vijeka, dao je jednu književnost koja je jednim dijelom nacionalna propaganda i rodoljubiva misija. Tad su pjesnici bili propagatori nacionalizma, a narodni vođi obuzeti plamenom pjesništva. Takav je bio Osman Đikić. K rv naše krvi, srce našega srca, on je još kao gimnazijalac, tek obasjan rujem mladosti, uskočio u borbene redove. Glavne snage naših muslimana drijemale su u nacionalnoj neprosvijećenosti i bile u svakom pogledu neorijentisane iza okupacije. Osmanova nacionalna i politička shvatanja išla su uporedo sa buntovnom i oslobodilačkom misli narodnog jezgra i iskakala iz okvira raznih k om ­ promisnih stišavanja u austro ugarskom okviru. U ovoj prilici to treba naglasiti, Đ ikić je bio među prvim na­ cionalnim muslimanima, ako ne i prvi, koji su se p o ­ čeli zalagati za nacionalni dem okratizam . On je to posvjedočio svakim svojim korakom i političkim i književnim. U svakom njegovom članku nazire se lju­ bav za ovu kršnu grudu, a njegovi rodoljubivi stihovi sanjaju o »luči svjetlog plama« i boljim vremenima za naš cjelokupni narod. I kad se je borio za vjersku i prosvjetnu samostalnost muslimana, on je, isto tako, kao kad je kliktao Zmaju uoči pedesetgodišnjice nje­ govog književnog rada, dosljedan sebi i uvijek ostajao 30 »Sin krševa I gudura mračnih gora, H ercegove zemlje sjetne, Zem lje bola i vihora«. U književnom pogledu, sav pod uticajem naše narodne književnosti našeg omladinskog preporoda — Zmaja, Jakšića, Radičevića i, ponešto Vpjislava — on je i tu dao svjedočanstvo koliko je bio ponesen ne­ obuzdanim valom narodne misli i buđenja. Njegovo učešće u mostarskom književnom uzletu oko »Zore« bilo je i lijepo i puno zanosa. Ali, presječen u svom blagorodnom zamahu, on, još mladost sama, mogao je da rekne sebi : Mlado žito, navija i klasove Pređe roka došla ti je žetva. Osmanova žetva usprkos tome je obilna. Ova današnja impozantna svečanost rječito govori šta je taj veliki nacionalni borac učinio za svoj narod. Ona pokazuje, u o v o nejunačko vrijeme, da ovo pokolenje ima savjesti, i da zna cijeniti pregaoce na uzvišenom narodnom poslu. U ime srpskog pjevačkog društva »Gusle«, usta­ nove koja je po svojim ciljevima bila Osmanu veoma bliska, ja se pridružujem ovoj svečanosti sa osjeća­ njem iskrenog pijeteta i poštovanja prema jednom plemenitom našem sinu i neobičnom borcu. Neka je čast i slava Osmanu Đikiću! Г о в о р студ е и та Б р а ни сла в а К ораћа у име студ е нвта Х е р ц е го в а ц а и уд р у ж е њ а Х ер ц его ва ц а „ Н е р е т в а ” у Б е о гр а д у : Грађани и гости Мостара, радостан сам да могу овом приликом проговорити неколико ријечи у име Удружења херцеговачких студената „Неретва* о пјеснику и бор ц у предратне генерације Осману Ђикићу. Страни, империјалистички режим двојне моиархије одузео je широким народним масама Босне и Херцеговине политичке и културне слободе, онемогуНио их да се бор е како против властитих угњетача који с у слијепо служили интересима освајачке политике, тако исто и против саме Аустрије која их je сматрала предметом свог безобзирног искоритћавањ а. Такав прпвредни, политички и друштвени положај народа ств ори о je једно револуционарно расположење код предратне омладине, које се одражавало у свим њеним културно-политичким акцијама. A како je та омладина потекла из народа, била органски везана за њега, дубоко саосјећала њ егове т егоб е и тежње, није ни чуцо што се створио један широки покрет за политичке и социјалне сл обод е народа. Taj најсјајнији период наше иоторије за национално-политичко ослобођењ е могао je дати такове личности као што су Осман Ђикић, Кочић, Принцип и Гаћиновић. Осман Ђикић ијесник и борац није само иде- �олошки био везан за ову генерацију, него je такођер његов рад био саставни дио њене опште акције, да сруши страног империјалистичког освајача и да народним масама створи човјечанске услове живота у слободној држави. Активност те омладине којој je Осман припадао и онда, кад се она изражавала на пољу умјетничког стварања, носила je печат општих омладинских стремљења. Слиједећи Османови стиховл то јасно кажу: - Овамо доли, са шилтета! Доли У пук и народ гдје пуцају ребра Суха и муком изм-учена себра Ш то с црним хљебом само смочи со л и . . . О вам о! Чујте невоље и боли, Оног што нигда cpehe ружу не бра, Д ок ви за оке свог злата и сребра Градите лонџе . . . Д ол и! Д ол и! Д ол и! Све je то скупа придонијело да и ова прослава има и за данашњу омладину особит значај. Он се о гледа у томе што се оживљавају успомене на свијетле народне борце, који требају и морају да буду примјер нама омладини како тр еба служити народу и како треба остваривати његове тежн>е, Ми см о свјесни да ћемо битћ тек тададостојни да се назовемо њиховим насљедницима у борби за велике идеале, ако и ми у Љих унесемо оно самопожртвовање и одлучност, које су биле главно обиљежје Османове генерације, И овдје, пред гробом Османа ja у име омладине обећавам да ћеио радити у томе правцу исто онако несебично, исто онако пожртвовано, као што je предратна омладина радила за народне идеале. Само још тражимо од вас једно, да нам пружите исто оиаку јаку потпору у нашем раду, као што je Османовој генерацији била пружена. Нека je слава Осману Ђикићу! Govor g o sp od in a Ta jib a Oklća, profesora Velike M edrese Iz S k o p lja : U času kada cio jedan zahvalni rod odaje zas* lužno priznanje velikom sinu bijeloga Mostara, besmrt­ nom pjesniku, neustrašivom nacionalnom borcu i neu­ mrlom kulturnom trudbeniku merhum Osmanu Đikiću; u času kada u ovom e velikom nacionalnom slavlju uzimaju učešća hiljade poštovalaca uspomene velikog rahmetlije iz svih krajeva naše prostrane otadžbine; o ovom e času želi da se, preko mene, pokloni njego­ vim sjenima patriotsko, nacionalno, viteško, kulturnoučeno carsko Dušanovo Skoplje, bilo našeg klasičnog Juga. Onog lijeP0Ž našeg Juga koje je u Osmanovom srcu imalo najzavidnije mjesto, za čije je boli i stra­ danja on toliko osjećao i čije je oslobođenje bilo nje­ gov najveći ideal. U ime Velike Medrese Kralja Aleksandra I , toga najljepšeg amaneta koga je Blaženopočivši Vi- teški Kralj ostavio svome dragom južno-srbijanskom muslimanstvu; u ime Društva za srpki jezik i knji­ ževnost na univerzitetu u Skoplju koje Osmanu — pjesniku odaje najveće i naročito priznanje; u ime Prosvjetnog odbora Skopske Sokolske Župe, u ime oblasnog odbora Narodne Odbrane, ja na ovo velepno spomen-turbe nosim tople pozdrave iz naše stare prestonice, tog vjekovnog nosioca naše zavjetne naci­ onalne misli. A uz pozdrave nosim i visoko priznanje za vječno Osmanovo djelo. Nema sumnje da će ova dična grobnica postati mjesto hodočašća i svih budu­ ćih pokoljenja koja budu željela da iz idealizma umrlih zidara naše nacionalne slobode crpu poleta za izgra­ đivanje jugoslovenske kulture. Taku jednu pažnju naš neumrli Osman s punim pravom zaslužuje, ili da se izrazim riječima velikog francuskog pjesnika Viktora Iga: Ceux qui, pieusement, sont morts pour la Patrie Ont droit qu'a leur cereneil la foule vienne et prie. Neka je Božji rahmet i slava neumrlom našem Osmanu! ___________ За цијело врпјеме свечаности, као и за вријеме говора, скуп од близу 15.000 душа у савршенои реду присуствује свечаности као један човјек. Нпко да гласно изговори једну ријеч, да се комеша или на било који начин направи ма и најмањи неред. Како за вријене свечаности, тако исто у савршеном реду тишини, почиње огроина ријека од народа да се ражљева no граду. Странци у групама no стотину и више л>уди непрестано посјећују турбе, обилазе, s гледају и диве се заиста јединствено лијепој грађевпнн. — To траје цио дан. Послнје подне у три сата у Карађозбеговој џаиији ђаци Шериатске гимназије из Сарајева и мостарски хафизи учили су хатме-дову. Пошто овој дови није могао да присуствује сав онај свијет који je то зкелио, инсталирани су свуда около џамије звучници који су преносили дову из џамије. a хиљаде народа je побожно слушало складно и лијепо учење. Истога дана у 8 V* сати навече приређена je велика забава у свим просторијама Хрвоја. — За цајело вријеме свечаности и поред толиког свијета, одбор није чуо ни од кога ни једне притужбе на ua коју грану организације прославе. Једино мјесто гдје ће наи се еигурно приговарати и гдје je одбор имао пуно приговора, то je наша забава. Зграда у којој се забава приређивала, могла je прнмити највише 1000 особа, a тражено je три хиљаде карата- Дакле, у о вакој ситуацији и највреднији одбор не би иогао задовољити свакога из проетог разлога, што je то једна немогућност. Гајретове забаве су иначе најпосјећеније и рекордне у сваком погледу, a поготово овогодишња. Ово неколико редака ријешиће нас дужности да описујемо посјету вабаве. Али ипак морамо да надодамо да je и око поноћи стотине особа стајало и чекало 81 �пред домом „Х р в о ја / Програм су у цијелости ввводвлв. отуденти београдског Гајрета, a забаву je отворио уводнои рнјечи г. Хасан Рибац, који je говорио о асивоту и раду рахиетлв Осиана и хисторијату оснивав>а н рада Београдског Гајрета »Осиан Ђикак . Забаву су посјетили поред свих одличаика ив кјеста и претставника власти и друштава, a сви члановн Главног одбора, народнн посланици, претсједницн Мјесних одбора Гајрета из разних ијеста и т. д Забава je потрајала до раног јутра, све у најл>епшем нвсвљу и расположењу. — Двије музике анииирале су публику и правиле одличан штимунг. У спјех saбаве у материјалнои, a нарочито у иоралнок поглвду je ван сваког очекивања. Ријетке су вабаве са оволвком посјетои, a ипак са оволвко реда. У суботу 7 иарта заказана су и објављена предавања, која су одржана у Српскои доиу- У 10 сати прије подне држао je предавање г. Др. Мехиед Бе* говвћ, доцент универзитета. Тема предавања je бвла: »Еманципација муслиианске жене«. Предавање je било одлвчно посјекено, a предавач je ово питање, за нас толвко важно, нзложио са ријетком умјешношку и у* казао наи на важност његову и његова рвјешења. Подвукао je нарочито опрез који je потребно увијек пмати на уиу при третирању овог проблема. Послије подне у 4 сата одржао je на иотои мјесту г. Каиарик предавање са темом' .Соцвјална улога омладште*. Предавање je било врло добро обрађено, a дискусија која се каоније развила потрајала je екоро до 10 сати у вече. ^ Са овии je свечаност завршена и већ исти дан почело je спреиање за одлазак. Свака група и сваки Boe — без обзвра да лв je долазио у дану или у ноћи -1— испракен je поред одбора још и од великог броја грађана. — За цијело врвјеме прославе као и за врвјеие дочекввања и испраћаја, лијепо прољетно врвјеме са онии иоотарскии плаветнилом неба, као да je пренвјело и на све учеснике ведрину и лијепо расположење. И ако су се на свим мјестима тискале стотине, нигдје ни на улицн ни у локалу ни нигдје ни најиањег иоцидента илв вспада. Свуда узоран ред’ Одбор и овви путем взриче своју срдачну захвалност сввиа који на бвло којв начвн допрвнесоше велвчини ове завста рвјетко вмпозантне свечаностиПосебно захваљује иусл. друштву „Заједнт.ца“ вз Зенвце в Ватрогасној четв вз Коњвца, којв са својви иуввкаиа бесплатно узеше учешка у програму свечаноств. Добровољне првлоге на забави дароваше: no 5000 Д вв: Прииорска бановвва; no 1000 Д вн : П о иоћник бана Моравске бановине, госп. Паштроввк, д. д. .Ш впа д“ Сарајево, no 250 Д вн : Хафвз Оиер еф. Џабвк, муфтвја; no 190 Двн: Есадбег Алвбеговвк; no 150 Двн: Хотел „Неретва1*; no 100 Д вн: друштво „И твхад", Свновв P acte Ш авна. Лазар Мвлошвк, Ђура Јосвповвк, претседнвк Београдског Гајрета, 82 Мвхо Пешко, Хаидвја Батлак, Петар Ш отрвк, Светозар Тоиик, сенатор, Васо Глушац, сенатор, Мустајбег Арпаџвк, Хусага Ћвшвк, претсједнвк мостарске оошгвне, Сафет Ефендвк, Мвлан Ђурвк, Српско njeвачко друштво .Г у сл е ", Мустафа Мулалвк, нар. посланвк, ,Проснјета“ , Др. Мехиед Беговик, Д р Хусо Капетановвк, Др. Асви Опвјач, Соколска жупа, Ж ељезнвчко друштво, Мухамед Муслвбеговвк, „Напредак- , Инж. Суљага Салвхагвк, „Народна Узданвца", Ахмет Авдвк, Трвфко Дудвк, Ахиетага Ефвца, Трвпа Букввк, Ш . Коњхоџвк, Др. Куртзгвк| Ш укрвја Куртоввк, Мустајбег Разванбеговвк, Мвлан Ханвмик; no 80 Двн: Тахар Јашарбеговвк; no 50 Д вн: Салвх Балвк, Др. Сулејман Љ утоввк, Тошо Њ уњвк, Томановвк-Бубвк, Р всто Сјеран, Брака Ћерековвк, Х усо Брквк. Фејзо Мвлаввк, Даввд Кохен, Салко Шемик, Ељуб Перввз, Епвскоп, Махмут Мехиедбашик, Младен Милутиноввк д. д. „Бата*, Инж. Рагвб Колаковвк, Авдија Главоввк, Алага Куртоввћ, Али еф. Ориан, Мухаиед Прелубоввк, Ш ем се х. Ченгвк, Ј. Стефановвк, Хаивд Куквк, Оалко Омерагвк, Михик, Др. Мадираца, Раде Голубоввк; no 40 Д вн: Мехиед еф. Јахак, Н. Н.; no 30 Дин: Влајко Кнежвк, Н. Пекушик, Оиер еф. Калајџвк, Владо Гвозденовак, Задик Данон, Чоловвк, Свиа Мрав, Смаил еф. Џуџа, Ђ.ервмагвк Адеи, Ш ахиноввк, Оиер Хасанагик, Ахмет Хаџвосмановик; no 20 Д вн: Авдија Бајгорик, Зејна Мехик, Салвхага Ш љ вво, Едхеи Б вккало, КарашпК| Алекса Салатик, Мвлошевик, С. Кои* форд. За бвфе дароваше: Овна: Мустафа Алвкалфик и В. Ииамоввк, бурек: гђа Зејна Ћеиаловик, Дув1ан Тамвнџвк, Мухаиед Ћвшвк, Мустафа Ћвшик, Славко Хаџвк, Хусага Дероња, Toino Њуњик, Ристо Ш аин, Салко Слвпвчеввк, Јанко Поповак, Ахиет Ново, Ouep еф. Калајџвк, ДушанКовачевак, Брака Хаџвосиановвк, Беко Бвједвк; баклаву: Ахмед еф. 'Бвквк, Љ убо Ш авн; торту: Алага Куртовак, „Централ" ввно, Ouep Сефик, ХасанАрпаџик, Урош Авдаловик, Ш кепо Ш авн Ouep еф. Алајбеговик, г*ђа Маркеш, Хасан Вргора, Благоје Лоза, Салко Arak, Брака Лајхнер,’ Јово Гредвк, Др. Вељко Јелачвк, Хотел „Неретва- Хајро Требоввк, г-ђа Селиивк Хвлие, гђа Авраиоввк, г-ђа Пешко, Махиут Идрв80ввк. г-ђаХалвлхоџвк. Iz u r e d n iš tv a Ovaj broj naše^ lista zakasnio je jer sm o željeli da ga posvetim o proslavi otkrivanja spomen-turbeta rahm. Osmana Đikića, održanoj 6 marta o« g. u Mostaru. Slijedeći broj našeg lista izaći će 1 aprila o. g., u kom e će se pored ostalog gradiva donijeti prikazi mnogih Gajretovih zabava, održanih o prošlom Bajramu, kao i ostale vijesti iz društvene organizacije. Molimo Gajretove jedinice i ćitaoce lista ,G ajret“ da ov o uvaže. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/ad5be4a7ea65d5fabe381010ec6b80f7.pdf 99e4ea348a2108c63427e0d30d952ce0 PDF Text Text C A Д P Ж A J: A. Лубурпћ: Прилози за биографију Нбрахнм еф. Шећер кадића, тасличког муФтиј Касил Гујић; Новн турски докумеитн о Алнпаши Ризванбеговићу НазиФ Ресуловпћ: Један старн Буквар Пзглед иа чстсриЈскк и доктрннални развој исламске теологије Расим Филнповић: „Приказа" Г А Ј Р Е Т О В ГЛ А С Н И К : Повп Легахор Гајрета рахп. Ибрахиј! вФ. ЗаФранпја — Р а х л . Алибег Тескерецшћ — М ерхул Х алза Фејић, учихељ — Успјешан рад задруге Б о л а Српскпх сесхара и Гајрехова жепског иодедбора у Сарајеву — Даљни уппси ухемел.ача u доброхвора Г ајрета —I Добровољни лрвлози — Гајрехова бајрамска забава у Фојннцн — Гајрехов левлуд у Гарпћпла — Црплозп у курбапскпл кожицала за Гајрех — Скупшхипа Мјеспог одбора Гајреха у Б акањ Добоју — Поздравне депеше прилшсол охкрпвања сполепнка Ослапу Ђнкићу — Позив na I I I редовну скупшхнну Гајрехове привредпе е кредихпе звдруге с. о. ј . у Сарајеву. АПРИЛ САРАЈЕВО 1936 Издаје Главни одбор Гајрета у Сарајеву Главни и одговорни уредник: ХАМИД КУКИЋ БРОЈ 4 �Г а ј р е Т , лист друш тва Гајрета и8ла8и мјесечно, a цијена му je ea наш у Отаџбину 60 динара на годину, a ва све остале вемље преко границе 120 динара. Ђ ациГајретови питомци добивају лист у пола цијене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. Вдаснив друштво „Гајрет“ — Одговорни уредник: Хамид К укић. — З а Исламску дцОџичку штампарију одговара директор Абдурахман МешиН- �ГОД. XVII ГАЈРЕТ С арајено, април 1936 Андрија Лубуриб: Прнлози з а би о гр аф и ју Ибрахим еф . Ш ећ ер к ад и ћ а, тасл и ч ко г муфтиЈе Међу људвма који су се борвлв против аустрвјске окупације Босне и Херцеговнне вајглавввје ијесто заузима Ибрахнм еф. Шећеркадић, плеваљекп муфтија. Он je добио више обравовање у Цариграду. За вријене устанка 1875—18.78 год. храбро се борио □ротив усташа. Његов одред није чинво никаквих насвља. Чвм се почело вуцкати да ће Аустрвја добвтв мандат, да окупвра Босну в Херцеговпву, муфтвја je одмах почео органвзоватв народ на отпор. Ha заЈбднвчкв рад и борбу протвв Аустрије позвао ' i* ■ вославне вз Новопазарског Санџака. За истии цил> цв.~ покушао je првдобвтв в Арбанасе вз Косова, Метохвје, Првзрена в Гусвња. Свуда je вмао успјеха. У всто врвјеме вође херцеговачквх усташа. чвјв су батаљонв бројилв око 6.500 добро взвјежбаввх ратнвка в чвнвлв привреиено саставни дво црногор ске војске, ступвлв су у везу с првацвма херцеговачквх иуслвиана (Сиавлагои Шарвћем, Адемои Зуковвћеи, Шеховвћеи, Хамзвбегои Рвзванбеговићем в др.), a много њпх в са осталим муслпманским првацима у Боснв и Херцеговвнв и склопвли савез за ваједввчку борбу протвв Аустроугарске. Православнв Херцеговдв обвезалв су се својој иуслвианској браћв, да he онв самв са својом сопственом снагои запосјеств хердеговачко аустовску гранвцу и преко ње спрвјечити свако надврање Аустрвјанаца. A херцеговачкв муслвианв су вмали прећв у Босну и појачатв одбрану на Сави и у Крајвнв. ГГлевал.скв муфтвја са 200 бвранвх људи, међу којвиа je- бвло шеснаест православнвх, пође вз Плеваља 20 јула 1878 год. за Сарајево. Таио je ствгао 23 встог и одушевљено дочекан од становнвштва све трв вјере. У Сарајеву се нвје вадржао, него je одмах продужво за Доњу Тузлу. Тамо je подигао в органвзовао муслвманеко становпиштво- Водво je крваве борбе с аустрвјсквм генералои Сапарвјеи и потукао га до ноге. ЕБегова храброст и органвзаторска способвост задвввла je протввнвке. Док je храбри муфтвја тукао в сузбвјао Аустријавде на своиеие фронту, онв су продвралв ва сввва осталви странама и то захваљујућв помоћи црвогорског књаза Нвколе. Он je спрвјечво православне Херцеговце да узму учешћа у борбв протвву Аустрвје в твме оставво Херцеговину без одбране. Поред тога он je обавјештајном елужбом помагао аустрвјску војо.ку, na чак и војввчкв ирилвком аустрвјсквх пораза код Требвња. Таквнм радом црногорског књаза А у стрвјанци су с мало отпора окупвралв цвјелу Херцеговвву и продвралв граввцаиа Новопазарског Савџака, чвие су прввудилв муфтвју, да се повуче у правцу Ввшеграда и пређе у Новопазарскв Савџак. По преласку у Савџак муфтвја ввје мировао вего je развво велвку акцвју код муслвмава в православввх, a тако и код Арваута. Спремао се да упадве у Босву и Херцеговвву в вавово поведе борбу протвву Аустрвје у цвљу ослобођења Босве и Хердеговвве. За овај цвљ радво je да првдобвје Србвју и Црву Гору. Тада je послас взаславвке в писма Књазу Николв в његову тасту војводи ГГетру Стефавоввћу Вукотвћу, главвои комавдавту црвогорске војске- Муфтвја им je предложво заједввчкв рад и тражво помоћ| помало вх корећв за њвхову ввдвферевтвост према њиховим сувародњацвма у Босвв и Херцеговввв. Једво од твх пвсама, које се валазв у вашој збврдв, довосвмо овдјо у цјелввв, ради његове велвке всторвјске важвос.тв в ввтересавтвоста. To пвсио гласн: „У Цетвњу Староме јуваку в првјатељу Петру Стефавову . Здравствујте. Одавво те чујемо( да сте ва јувачству в ва свакој рјечв добро и вавда за варод свакв да добро говорвте, na нам je то много бвло мвло. И нв како 51 �ће год бити такије к’о вас људи и јунака за народно добро што ради, мило нам je. Али от прије здругијех ствари несмо иогли вама се никако зафалпти. Ево се сад фалимо и вшкемо да будеио велики пријатељи ко што сио и били и више. И казујемо ко што и ви више знате, босански Турци и Хришћани шта тегле од онвјех поганог милета. Није ли наиа срамота и грехота, да ми толики народ гледамо шта се од њих ради? E to сно бегу Књазу књвгом и људвма се јаввлиИ чујемо и знамо, к'о што je он јунак, да дсбро за босански народ и за ме говори. Јунак ће вазда добро говорити и ко јунаштво на сввјету боље ствари не ииа; зато се њему и теби пофаљујемо и теби се јављамо ко што хокеш да нам поможоте и ослен д аб у демо у великоме првјатељству, na да наи не море нико ништа и поздрављајемо Ваш пријатељ и доброзкелат. Мухтвја Тасличанвн 17 октобра 1878 у Пећи.“ Идуке зиме јавио се у Невесвњу покрет цротвву Аустрвје. Неколико народних првака емигрирало je у Црну Гору. Црногорска влада интернирала их je на захтјев Аустрије у манастир 1\Јорачу. Ha челу овог покрета стајали су Кико Стеваиовић и Бошко Гузина, командири бивших невесињскпх усташких батаљона из 1875 год. Муфтија им je у мају 1S79 год. послао бајрактара и писмо, преко којих их je обавијестио( да je он прикупио знатан број добровољхца и велвку количину оружја и мунвције и позвао их себи ради договора о заједничкој акцији. Ни овог пута није било нарочитог успјеха због аустрофилског држања званичне Црне Горе, јер су поменуте вође биле спријечене да оду Муфтији на договор. Они су нешто доцније ипак ускочили у Невесиње и изазвали побуну, која није донијела нарочите користи. Рад Пљеваљског иуфтије и других народних првака на заједничком раду противу Аустрије у Босни, Херцеговини и Новопазарскои Савџаку уродио je великии плодом тек 1881 год. Тада се дигао велики уетанак противу Аустрије у Боки, Херцеговини и некии дијеловима Босне. Старе зађеввце између му* слимана и православних лрестале су и бачене у потпуни заборав. Слога једнокрвне браће манифестовала се тада на свима пољима, a нарочито бојнои. Баш кад je устанак требао да заузме најшире размјере и дадне величанствене резултате прискочио je у помок Аустрији Књаз Никола и усташамапомрсио све планове, a Аустрији дао могукност да овај величанствени покрет угуши у Крви и огњу.1) ‘) 0 томе ће бити опширно у моме раду о овом у- 52 У фебруару 1882 године усташки главари спреме Салвхагу Лолвка, мостареког бајрактара, в Обрена Рњеза на Цетвње да ту потраже помоки у оружју в мунвцији, na да продуже у Стамбол и таио затраже поиоки од саиог султана. Ha Цетињу се јаве турском посланвку Рвза бегу, П . A. Робинском, руеком агенту в црногорској владв. Ha внсвстврање црногорске владе Рњез се вратв међу усташе с препорукои, да се усташи храбро боре. Лолвк оде у Царвград, гдје га дочекају Муфтвја и Реуф-паша, отац Рвзабегов. Бајрактар Л олвк бво je првмљен од велвког везвра. Од самог султана добио je обекање за помок, с препоруком да се усташи држе још за три мјесепа. И з Царвграда се вратво преко Скопља и Новог Пазара у Плевл>е. Ha путу за Херцеговину наиђе на црногорског агента, Л уку Таушана, којв му се понудв за калауза и преваром га наведе на прногорско вемљвште. Т у га ухвати црногорека стража, разоружа в под стражом спроведе у Нвкшвк. П о наредбв црногорске владе ту га затворе и саслушају. Бајрактар Л олвк у своме саслушању, учињеном у Никшикком Окружном суду 15 маја 1882 годвне, каже взмеђу осталог в ово: „Научво ме Раут паша в Муфтија“ : „Ако можете докв два Турчвна и два Србвна и донесвте махзаре т. ј. тужбу. A ko н е можете докв a ви притиснвте мухуре и пошљвте преко Ризабега na keuo ми овамо начињет’ писмо; е кемо лјевше но Али болје да дођу свакојако два Турчана и два да се жале, ама кемо исто направвт’ писио. Ово су ме научили ка’ саи кренуо из Стамбола ова“*) Са другог мјеста сазнала смо, да je тада Муфтнја савјетовао Л олика да вде у Русију и тамо тра” ж в поиоки и жали се на аустријска насиља у Босни и Херцеговини. Иако ни у овом устанку рад Плеваљског Муфтвје и осталвх народних првака обје вјере у Херцеговини, Босни и Новопазарском Санџаку није донво народу ослобођење, он je манифестујуки народно јединство једнокрвне браке, дао доказа далековвдноств в националне сввјести ове генерацвје постављајуки темеље борби српеког народа против Аустроугарске и показао пут, којвм треба да иду једнокрвна браћа. Hama етничка историја пуна je дивнвх примјера заједничког рада једнокрвне браке, православнвх и муслвмана, у Херцеговвни, Босни, Зети (Црној Горв), Новопазарском Санџаку и другим покрајвнама наше државе. У мојој 8бирци разних докумената, исторвјској грађв в великој још необјављеној збирци народнвх пјесама има безброј оваквих првијера. И ми"се надамо* да ke нам се дати убрзо прилвка, да све те дивне првијере објелоданимо. ’) Ово саслушање бајрактара Лолића налази се у Mo­ joj збирци. A тако исто и слично саслушање Омераге Риђановића, који je с Николом сином војводе Петра РадовиНа и Јоксвмом Говедарицом ишао Дервиш паши у Скопље. �Тада ке се видјети да je православни дио српског народа у својој петвјековној борби с моћном Турском царевином имао обилате помоћи од својемусли- манске браће, коју су поједини Срби муслииани у разна времена в на разне начине пруасали својој православној браки. Kasim Guji6: Novi turski dokum enti o Allpaši Rizvanbegoviću 1 ostalim znamenitim Rlzvanbegovlćlm a Na radnji „Alipaša Rizvanbegović" doktorirao je na zagrebačkom sveučilištu prof. Dr. Fra Oton Knezović. Ta historijska radnja napisana je 1920 god., a štampana 1928. god. u „Glasniku zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini" (str. 11—53) i u posebnom separatu. Kako radnja Dr. Knezoviča potpunoma osku­ dijeva u turskim dokumentima — a dva sarajevska profesora (Hamdija Kapidžić i Hajrudin ćurič) pripre­ maju opširne radnje o Alipaši Rizvanbegoviću — to ću zbog toga u ovom članku objaviti do sada nepo­ znate dokumente, jer se odnose na Alipašu Rizvanbegovića i na ostale znamenite Rizvanbegoviće, koji su imali utjecaja na razvoj historije Hercegovine. Turski dokumenti biće objavljeni (većinom) u izvornom jezi­ ku i u našem prevodu. Oni će rasvijetliti mnoge do sada nepoznate događaje iz Alipašina života. Radi toga ti dokumenti biće od eminentne važnosti za pri ocjenu Alipaše Rizvanbegovića kao historijske ličnosti. 1.) Mustafa kapela,. Rizvanbegović Mustafa kapetan Rizvanbegović je djed Alipašin. Historiografi Alipašini nisu poznavali Mustafu kapetana, j , . . . . . . . . . .. .. jer po do sada poznatoj historijskoj građi nije se mogao naći ovaj najstariji član porodice Rizvanbegovića. Međutim u najnovije vrijeme pronađena su dva nova dokumenta, kojima se pominje ime Mustafe ka" petana. U zvaničnom sudskom protokolu (siđilu) od 28. juna 1782. god. (17. redžepa 1196). sarajevske mehkjeme stoji: „Zulfikarbeg ibni Mustafabeg, kapudani kalai Istolce," što znači u našem prevodu: Zulfikarbeg, sin Mustafe bega, kapetan tvrđave Stolac. Isto tako na bašlucima mezara Zulfikarkapetanova u m ezarluku Careve džamije (Selimove) iz 1805. god. u Stocu stoji: „Zulfikar kapudan ibni Mustafa kapudan Rizvanbeg zađe," što u našem prevodu znači: „Zul­ fikar kapetan, sin Mustafa kapetana Rizvanbegovića." Ovim historijskim turskim i arapskim dokumen­ tim a nedvojbeno je utvrđena historijska ličnost Mustafe kapetana, djeda Alipašina. Iz ovih dokumenata tako­ đer se vidi da je Alipašin djed bio kapetan i to po svoj prilici grada Stoca. Živio je u prvoj polovini 18. vijeka. 2. Zulfikar kapetan Rizvanbegović U siđilima sarajevske mekjeme protokolisano je vjenčanje Zulfikar kapetana sa Melikhanumom Babić. U arapskom izgovoru sudski protokol glasi: „Ez-zevdžun-nakih: Zulfikar beg ibni Mustafa beg, kapudani kalai Istolce. Vekihu: Ismail-alendar ibni Hasan an kasabei Istolce. Vez-zevdžetu: el-bikrul baligatu Melikhane binti Omerefendi Babi-zađe an mehallei-Mufti Sulejman efendi. .Vekiluha: Hadži-Ahmedbeg ibni Hasanbeg an mehallei Bagdadi. Sebetet. vekjaletuha bišehadeti ehiha Ibrahim Zeim ibni Omerefendi el-mezbur an mehallei Mufti Sulejman efendi ve Mula Mustafa ibni Ahm edbeg an mehallei Bagdadi. Vel-m ahrul-mudželu mietun ve sittine alaf dirhemen: jani kamil juz altmiš bin čuruk akče. Kad veka’al-akdu; Hurrire fil-jevmis-sabri ašere in šehri redžebalferdi li seneti sittin ve tišine ve ve elfin. Šuhudul-međžlis: Er 8<f d ? a£ “ “eđ E„mta f ndi el batib' 2.) Ahmed tabi Ibrahim Z eim .) _ .; , . , . 0V?^ 3U 3 31 1а „Zaručnik vjenčavajući: Zulfikar beg, sin Mustafe , . , . . . ’ . т b,« a' kaPetan tvrđa,e Stolao' Zamjen.k m u ]6 lamali Aelndar, sin Hasanov iz varoši Stolac. Zaručnica je odrasla (punoljetna) djevojka Malikhanuma, kćer Omereff. Babića iz mahale Mufti Sulejmanefendijine. Zastupnik joj je Hadži Ahmedbeg sin Hasanbegov iz Bagđadijine mahale. Dokazano je njezino opunomoćenje svjedočans­ tvom njezinog brata Ibrahim-Zeima, sina rečenog 0mereff. iz mahale Mufti Sulejmaneff. i Mula Mustafe sina Ahmetbegova iz mahale Bagdadijine. Mehri m uedžel (za kasnije odgođene ugovorne nagrade) je 160.000 dirhema, znači potpuno 160.000 čuruk akčeta. Zaista dogodi se ugovor (čin vjenčanja). Zabilježeno u danu 17. mjeseca redžebulferđa 1196. (28. juna 1782. g. Prisutni svjedoci sudskoga zbora: 1. 2. ) Muhameđ-Emin eff., zapisničar ) Ahmed tabi Ibrahim Zeim. Prem a ovome dokumentu Alipašin otac Zulfi­ kar kapetan vjenčao se po drugi put (sa prvom že­ nom imao je dva sina: Mustajbega i Hadžibega) 28. juna 1782. godine. Ova godina vjenčanja važna je ') Sidžil br. 21 za 1198. g. str. 176. 53 �radi tuga da se ustanovi tačna godina rođenja Alipašina. Sa ovom ženom Zulfikar kapetan je imao četiri sina: Omerbega, Alipašu, Halilagu i Dervišbega. Obi­ čno se uzim a da je iz toga braka drugi sin po redu Alipaša. Ako se uzme da je prvi sin Zulfikarkapetanov (Omerbeg) rođen iduće godine po vjenčanju (1783.), onda znači da je Alipaša rođen najranije 1784. godine. Po ovome pogrešno se do sada mislilo i pisalo kod nas da je Alipaša rođen 1771. god.**) U m ezarluku sultan Selimove džamije u Stocu otkriven je grob Zulfikarkapetanov. Glavni natpis na bašluoima glasi:! .B ukabrum sahibi daim seid olsun girup đenet sarajina đehenemden bejit olsun. E1 m erhum vel magfur Zulfikar kapudan ibni Mustafa kapudan Rizvanbegzade ruhičun elfatiha sene 1220,“ što u prijevodu znači: Posjednik ovoga groba uvijek blažen bio, unišao u saraje dženeta (raja), od džehenem a (pakla) bio uda* Ijen i neka bude pomilovan i oprošten od grijeha. Za dušu Zulfikarkapetana sina Mustafe kapetana Rizvanbegovića prouči fatihu. Godina 1220.“ (1805). Ovaj natpis (novopronađeni) pruža nam dosada nepoznati podatak: godinu srartk Zulfikarkapetana, oca Alipašina (1805.) Prem a ovome pogrešno se dosada pisalo da je Zulfikarkapetan zakopan nedaleko Operša. trebao je da bude m utevelija najstariji muški potomak Smailbegov, ali je sin Zulfikarkapetanov Mustajbeg nekom lukavšt nom prisvojio sebi berat, uzevši za ženu Mejremu, kćer pretprošlog m utevelije Husein kapetana (Šarić), kojeg je na nju uvakufio i na taj način m ute­ veliluk je prešao na žensko potomstvo. Radi toga Ah m ed, sin četvrtog m utevelije Smailbega daje arzuhal da se M ejrema svrgne a postavi on kao nasljednik m uteveliluka nakon sm rti očeve, je r je Mejremin muž kapetan Mustaibeg kao nametnik i silnik topom i kumbarom porušio han tako da musafiri u njemu mjesta za konaiišta nemaju. Tako je Mejrema postala nesposobna da čuva i štiti vakuf. Na predlog stolačkog kadije Salih efendije svrgaje se M ejrema sa m uteveliluka, a ovim beratom postavlja se za m uteveliju Ahm ed (Šarić) sin četvrtog m utevelije Sm ailbega.Iz ovog berata doznaje se da su kapetani (valjda u Stocu) bili krajem 17. i počotkom 18. stoljeća Osman, Smail i Husein iz porodice Šarića. A poznata je stvar da je Zulfikarkapetan kapetanstvo za Rizvanbegoviće definitivno prisvojio od porodice Šarića u drugoj po­ lovini 18. stoljeća. Isto tako iz ovog berata saznaje se da je u Stocu bio kapetan (1802.—1812.) M ustajbeg Rizvanbegović, najstariji sin Zulfikarkapetanov, koji se oženio Mejremom, kćerkom Husein kapetana (Šarića). Po ovome »ratu ■ ^ 'a l t b je bilo poznato i iz drugih izvora — ustajbeg je bio silnik i nametnik, koji je topovima 3.) Mustafa kapetan Rizvanbegović | i kum baram a porušio han uz sultan Selimovu džam iju U vakufskoj centrali u Sarajevu čuva se ovjereni u Stocu. Koliko je M ustajbeg živio i kad je um ro, to prepis berata sultana M ahm uda II. od 14. m arta 1811* po dosada poznatim izvorima ne može se ustanoviti. godine (18. safera 1226. g-). B erat nije nigdje objelo­ danjen, a govori u glavnom o svađi izm eđu Šarića i 4.) Alipaša Rizvanbegović Rizvanbegovića zbog m uteveliluka Silahdar Husein paAlipaša Rizvanbegović rodio se u svom djedov­ šina hana u Stocuskom starom grad u Stocu, što se potvrđuje i jednom Sadržaj berata (glavni) u našem prijevodu je: Alipašinom vakufnam om , u kojoj doslovno stoji: „Moje „Silahdar Husein paša napravio je i uvakufio u rođenje u Stocu pod gradom i džamijom nalazeća se Stocu han za besplatno konačište putnika i okolo toga tri d u ć a n a . . . “ Radi toga su Alipašu Rizvanbegovića hana Dapravio je dućane, iz čije kirije se im a poprav­ nazvali Stočevićem. Ali u zvaničnim dokum entim a i ljati taj han i po 40 groša godišnje davati hodžam a u svojim bujruldijam a on se je potpisivao sa Aliaga ili mektebu, koji je sagrađen uz sultan S elim ovu džamiju. Alipaša Rizvanbegović.4) Po odredbi vakifovoj sa određenim varifom vršio Do sada su naši historici upravo nagađali u kojoj je m utevelijsku dužnost Osman kapetan (Šarić), nakon godini je Alipaša Rizvanbegović imenovan upravnikom sm rti ovoga sin m u Sm ail kapetan, a iza ovoga njegov (mutesarifom ) H ercegovine (1832. ili 1833.). Pregleda­ sin Husein kapetan. Kad je ovaj treći um ro m im o od­ jući ogrom nu rukopisnu građu za povijest Bosne i redbu vakifovu, na neki način dom ogao se berata na Hercegovine, koju je u 28 svezaka sabrao r. Muha­ m uteveliluk Zulfikarkapetan (Rizvanbegović), koji nije m ed ef. Kadić, pronašao se novi do sada nepoznati od roda vakifova. Tada je bratić trećeg pravog m ute- dokum enat — berat sultana M ahmuda II. od 14. - I. velije Sm ailbeg po pravu i odredbam a glede evladijeta 1833. godine, kojim je Alipaša imenovan upravnikom oduzeo berat od Zulfikar kapetana i dobio berat za se Hercegovine. i tako do svoje sm rti bio m utevelija toga vakufa i Doslovni prijevod glavnog dijela b erata (preveo upravljao njim e. M uham ed ef. Dizdar) je: „Pošto se dokazalo da ste vrijedan, da ste jedan od Nakon sm rti ovog četvrtog pravog m utevelije mojih vrijednih vezira, sposoban za upravu i time zaslu*) Dr. O. Knezović: Alipaša Rizvanbegović str. 9. *) N. Buconjić: Povijest ustanka u Hercegovini str. 154. 64 *) G. Z. M. za B. i H. god. 1913. str. 47. �selio na onaj svijet, te je potrebno da se na njegovo mjesto postavi sposoban i ispravan čovjek, koji će vršiti šeriatske propise, izdavati carske naredbe i vr­ šiti upravne poslove. Stoga se ovom bujruldijom po­ stavlja za muselima u spomenitom gradu sin umrlog Sulejmanbega-Alibeg. On je čovjek od posla, vjeran i u svakom pogledu dostojan te časti: Njegove lijepe osebine i trake zrelosti, iskrenosti i vjernosti odsijevaju na njegovom čelu. Stoga vi gorespom enuti od „Sultan Mahmud II. odvojio je hercegovački san­ sada priznajte Alibega muselimom, pokoravajte mu džak od bosanskog ajaleta i predao ga pod samostalnu se u svim zapovijedima i zabranama, koje su u skla­ upravu Stočaninu Aliagi, davši mu čast vezira godine du sa šeriatom i zakonom, pomažite i podupirite ga 1248. (1833.), te se od tada prozva Ali Galib paša. Tim svestrano u vršenju šeriatskih propisa i u provođenju sandžakom vladao je neprekidno do godine 1267. po visokih naredaba. A ti naš muselime — kao što ti u tvojoj prirodi Hidžri (1851.) t. j. do dolaska Latas Omer paše. Ovo veliko odlikovanje Stočanina Alipaše i imenovanje sa­ stoji — u svakom pogledu postupaj u skladu sa Bož­ mostalnim valijom hercegovačkog sandžaka uslijedilo jim zapovijedima i carskom zadovoljstvu te tako uje za to što je prilikom vojne sultana Mahmuda II. sa pravljaj povjerenim ti krajem, štiti i Čuvaj od zuluma, misirskim valijom Mehmed Alipašom kod Konje Ali- nasilja i spletaka silnika — fukaru, nemoćnike i raju, aga Stočanin lično se odazvao toj vojni sa drugim koja je amanet uzvišenog Boga. U svim carskim posloprvacima koji su također bili odlikovani, kao što je vima pokaži znakove vjernosti i požrtvovnosti, a sa odlikovan i čengić Smailaga čašću carskog kapidžibaše stanovnicima lijepo postupaj. Carska je želja da svi (činom carske svite), a drugo i radi toga što je Sto* činovnici i službenici sredstvima pribave slobodu i čanin Aliaga još prije pomogao bivšem bosanskom blagostanje i u tome nastojte što više možete. U to valiji Ali Namik paši i njegovom nasljedniku Hamdi ime u spomenutom kotaru poslove m uselim a povjeMahmud paši pri ustanku bosanskog naroda protiv ovih ravam gorespomenutom časnom Alibegu. v a lija .. ."*). U gradu hercegovačkog okruga Mostaru ovu naBerat, kojim je imenovao Alipaša samostalnim bujnuidiju isdajem i šaljem i s Božjom pomoupravnikom Hercegovine (14./I. 1833.) atigao je u Moksd ova bujruldij. stigne, trebate po njoj postupati avati se da joj ne protuslovite. star 27. ramazana 1248/17. februara 1833.) i tada 27. m uharem a 1265. (23. decem bra 1848.). zaveden u mostarski sidžil.7) Si Ovom do sada nigdje neobjavljenom — bujrul­ U vrijeme imenovanja Alipaša Rizvanbegović je dijom Alipaša Rizvanbegović kao samostalni upravnik bio u Anadoliji. Zbog toga Alipaša je bujruldijom po­ Hercegovine imenuje novim muselimom Ijubuškoga stavio svojim zamjenikom trebinjskog muselima Hakotara Alibega, djeda današnjih vilinskih begova Kasanbega Resulbegovića, naredio mu je da upravlja petanovića. Iz ove bujruldije se ujedno vidi kako je Hercegovinom do njegovog dolaska i da stoluje u Alipaša štitio hercegovačku raju (kršćane). Mostaru.8) U jednoj vakufnami Alipašinoj stoji ovo: Bez sum nje historika kao i filologa zanimaće „Sve moje žene: Nuri hanumu, Mula hanumu i Alipašine bujruldije. Jedna takva originalna Alipašina Mislidžihan zastupali su moji sinovi pred kadijom . . . bujruldija čuva se u ostavštini iza Rizabega Kapeta- To vakuf činim i uvjetujem dok su one žive (žene) novića. neka one to uživaju . . . “ Prijevod te bujruldije (preveo Munib ef. Cerić) je: Iz ove novopronađene vakufname vidi se da je nObraćalištu šeriata Ijubuškom kadiji ljubaznom Alipaša imao samo tri žeue a ne četiri ili šest žena, efendiji — da mu se poveća njegovo znanje — i po­ kako se to kod nas dosada pogrešno pisalo.9) nosu svojib akrama i drugova Alibegu, koji je sad Najmlađa Alipašina žena Čerkeekinja Mislidžihan s naše strane postavljen muselimom u spomenutom gradu — Bog m u povećao njegov ugled — i svima rodila je Mehmed Alipašu Rizvanbegovića, znala je potpuno govoriti našim jezikom. prvacima ehalije neka je na znanje: U mezarluku Ferhadpašine džamije u Banjoj Luci U spomenutom kotaru bio je muselim Sulejman* zakopan je Alipaša Rizvanbegović. Na bašlucima nje­ beg, on je ovog tekućeg mjeseca 22. dan (18. decem­ govog mezara se čita turski natpis: bra) u ponedeljak dovršio propisani životni rok i pre­ Huvel hajul baki Ali pašaji Ali šan Rizvanbeg ‘) Kadića Muhamed ef. građa sv. 21. str. 233. zađe ber muktezaji fermani hazreti Jezdan išbu hakji •) Muvekit: Tarihi Dijari Bosna str. 266. pakji itr naktje gunudei setri menaan bulm ištur rahi* žili moju carsku naklonost, dajem vam hercegovački san­ džak u bosanskom ajaletu, da s njim upravljate počevši od 2'i. šabana 1248. (14 januara 1838), da kao mute sarif toga kraja držite red i mir, da zaštitite svakoga od nasilja i da u to utrošite svu svoju snagu, a čuvajte se da kome od podanika ne bi učinili što nezakonitoga Salih ef. Muvekit u svom rukopisnom djelu „Таrihi Dijari Bosna" (Kronika Bosne) izlaže radi kojih zasluga je Alipaša imenovan upravnikom Hercegovine: ’) Kadić: f. đ. sv. 21. str. 234. •) Kadić: pf. dj. sv. 21. str. 234. •) Dr. 0 . Knezović: Alipaša Rizvanbegović str. 32. бб �mellahu meo zarehu ve kare-e lehul fatihate ve kane tarihu vefatihi senete 1267.“ A to u prevodu znači: „On je živući i vječiti. Alipaša uzvišenog čina (karaktera) Rizvanbegović po zahtjevu i zapovijedi presvetog Boga u ovoj zemlji čistoj i m irisnoj usnuće u pokroviteljstvu onoga koji ljude obdariva svojim blagodatima (Bog) našao je. Pomilovao Alah onoga ko ga posjeti i ko prouči njem u fatihu, a tarih je njegove smrti godina 1267. (1851.).“ Već nekoliko godina bavim se proučavanjem povijesti Hercegovine (19. vijek). Naročito m e je za­ nim ala ličnost Alipaše Rizvanbegovića. Skupio sam u tom vrem enu nekoliko turskih dokumenata, koja do sada nisu nigdje objavljena, a odnose se na ličnost Alipašinu. Prikupio sam i prevode sačinio svih vakufnama Alipašinih, iz kojih se vidi koliki je dobrotvor bio Alipaša. I te vakufnam e ću brzo objaviti. Nazif liesulovič: Jedan stari Bukvar Godine 1867 otštam pan je u vilajetskoj štam pa­ riji u Sarajevu „Bukvar za osnovne škole u vilajetu bosanskom." To je knjižica form ata m ale osmine, a štampana je na 82 stranice ćirilicom i, naravno, nam i­ jenjena srpsko-pravoslavnoj djeci. Da se Bukvar slo­ bodno može rasturati m eđu đake, na drugoj strani, poslije naslova, navedena je zvanična dozvola vilajetskog nam jesnika koja glasi: „Ро nalogu njegove preuzvišenosti č. Šerif-O sm an-paše, valije vilajeta bosan­ skoga, im a se ovaj Bukvar na poklon davati učenicima U ovom vilajetu." P rem a navedenoj napomeni Bukvar se je, kao državno izdanje, besplatno dijelio svim a učenicima osnovnih škola pravoslavne vjere, bez raz­ like, bili im ućnih Ш sirom ašnih roditelja. Iz prednjeg se ne vidi je li u to doba u srpsko-pravoslavnim ško­ lama bilo i ženske djece, ali bi se, ipak, moglo za­ ključiti da su i djevojčice pohađale osnovnu školu, jer, iako ne stoji da se Bukvar m ože davati na poklon i učenicama, turski jezik, nem ajući im eničkog a ni roda za ostale riječi, obuhvatio je riječju „učenicim a- i učenice. Nigdje ne stoji ko je napisao ovaj Bukvar. Ovaj Bukvar, koji je o trošku tadanje Turske štampan ravno prije 69 godina ima, uglavnom , tri di­ jela: bukvarski sa vjerskim štivom i brojenje. Bukvar je bez ilustracija što je za ono doba, kad se zna gdje i kad je štampan, sasvim razum ljivo. Mada u B ukvaru nema pisanih slova, to nije znak da đaci nijesu učili pisati. Svakako su ih učitelji učili i pisanu azbuku radi praktične prim jene u životu. Azbučni dio počinje malim štam panim sam oglas­ nicim a: a, e, i, o, u. D ocnije se uza svaki suglasnik redom vežu samoglasnici i kom binovanjem dobijaju slogovi i riječi. U maloj azbuci n em a rečenica a slo­ govi više složenih riječi, s m alim izuzetkom , odvajaju se crticam a. Ovo je stoga da bi učenici lakše mogli ščitavati slogove u riječi: zu bi, pe-dalj c i'je v , bo-čica, žde-re, m r-tav, ko-pri-va. U ovom dijelu Bukvara gotovo konzekventno i razum no je provedeno načelo postupnosti, a to, razum ije se odgovara didaktično- 56 pedagoškim principim a i moći dječjeg shvatanja. Prvo s e ' uzim aju, izuzev nekolika slučaja, kraće i lakše ri­ ječi pa onda duže i teže. Zasebno su, na jednom m je­ stu, navedeni slučajevi gdje se „г“ upotrebljava kao samoglasnik, naročito u riječima od jednog sloga. Ve­ likoj'" azbuci data je prim jena kod učenja geografkih imena. Imena nekih m jesta navedena su onako kako su ih u to vrijem e nazivali, kao: „Akisar," pravije Akhisar ili Prusac, „Dobuj, Jajac, Ljubuška, Šanac, Đ ulisar," tačnije Đulhisar, i dr. Pridjevi i poneka zbir­ na im enica vezani su uz opšte imenice: „Dobra mati. Kiselo mlijeko. Rodna voćka. Zlatan prsten. Stado ovaca." Ovdje su se učenici upoznavali s tačkom pa je stoga poslije svakog slučaja i stavljana, dok je za­ petom , opet, rastavljeno svako geografko ime. Stavlja­ nje tačaka kod pridjeva uz imenice, a nije izražena potpuna rečenična misao, ne odgovara pravilu o inter­ punkciji. Međutim kod štiva stv ar izgleda sasvim druk­ čije. Tu su rečenice pravilne, a interpunkcija na svom m jestu. Štivo ima tri dijela i to: poslovice, Bog i škola. Na pr- „Boj se Boga, čini pravo, pa se neboj nikoga. Ko zlo čini, nek se dobru ne nada. Zavist sam a sebe jede. Što si uzajmio, v rati; što si obećao, ispuni; što si na d a r dobio, na tom budi blagodaran. Nije za di­ jete sram ota, ako ništa nezna, ali je sram ota, ako ni­ šta ne uči . . ." „Jedan je Bog, koji je sav ovaj svijet stvorio. On je i m ene stvorio. Štogod im am , od njega im am . Bog je silan. On daje suncu svjetlost i toplolu. N a njegovu riječ led se topi, drvo procvjeta, žito i voće sazrijeva. Od Boga se ništa ne m ože sakriti. Hljeb, kojim se hranim , Bog daje. On m i šalje i san, koji m e krijepi. 0 kako je Bog dobar i m ilostiv prem a m e n il. . .“ Sam ovaj Bukvar odlikuje se tim e što je napi­ san dosta dobrim narodnim jezikom. Počešće se veže negacija s glagolom , kao: „neboj," „nezna," „nelaži", „nevjeruje," „nevrijeđaj," „nevraćaj," ali ima negacija koje se pišu sasvim pravilno. Navešćem o nekoliko �slučaja: „ne nada," "ne čini," „ne prepiri," „ne go­ vori," „ne odlazi," „ne uči," „ne dolazi," „ne trči." „Neće piše se zajedno što odgovara današnjem na­ činu pisanja. Možda su gornje greške u vezivanju negacije „пе“ ostale pri štam panju i korekturi piscu neopažene, dok su one u rukopisu bile odvojene. Ovo izvodimo otuda što u Bukvaru ima i odvojenih nega­ cija, a to još više opravdava naše mišljenje, da je pi* fl C negaciju bio pravo napisao. „Sladko", „srbski" pisa­ no je onako kako se je prije sedam decenija i pisalo. „Bukvar za osnovne škole u vilajetu bosanskom", koji je kao državno izdanje besplatno dijeljen pravo­ slavnim đacima, bio je prava blagodat u promicanju pismenosti među pravoslavnim Srbima Bosne i Her­ cegovine. Ovo je još jedan dokaz više u potvrdu da Turci kao nosioci Islama, nijesu priječili prosvjećiva­ nje hrišćanskog življa u našim krajevima. Pogled n a Islorlfskl i doklrin aln l razvoj islam ske teologije Prošlog Ramazana poslije teravih-namaza, održao je na poziv Mjesnog odbora Gajreta u Visokom, u dupke punoj sali Muslimanske čitaonice, jedno preda­ vanje g. M. Tajib Okić, profesor Velike m edrese Kralja Aleksandra I u Skoplju. Tem a ovog ramazanskog pre­ davanja bila je „Pogled na istorijski i doktrinalni razvoj islamske teologije". U početku predavanja g. Okić je ukazao np po­ četke islamske teologije i prilike koje su već početkom II vijeka po Hidžretu uslovile njezino gajenje i njezinu daljnju evoluciju. Potreba da se odgovori na napade protivnika na koje je Islam pri svojim velikim osva­ janjima naišao, naročito na napade hrišćana u Siriji kod kojih je dijalektika bila u običaju i koja ih je pasionirala naročito u osvitku Tslama; potreba da ortodok­ sni Islam uz to odgovori argum entim a i onim sektama koje su se pojavile u krilu samoga Islama — stvorila je dogm atsku teologiju. Spekulativna teologija uopšte nazvana je „ilm-ulkalam" a teolozi „Mutakallimun", nazivi koji su kasnije zadržani samo za ortodoksnu teologiju i teologe. Prva škola spekulativne teologije bila je jeretička a poznata u istoriji islamske vjere pod imenom mutazilita; m utaziliti su se u pitanjima sporedne važnosti raspadali na 20 manjih sekta, od kojih predavač uzim a u raz­ m atranje samo tri: Vksilitsku, Abu Huzajlovu i An-Nazzamovu. Mutazilitski pravac je zaveo Vasil ibn Ata uče­ nik Hasana Al-Basri, od koga se je odvojio („i’tazala", od kuda i sam naziv mutazila) po pitanju sudbine velikih griješnika. Predavač se ovdje detaljnije bavj prilikama pod kojima je nas'ao ovaj pravac i osvrće se na pet dogmi u kojima se slažu sve škole mutazila: 1) Božje jedinstvo, tavhid, 2) slobodna volja, 3) Božja obećanja i prijetnje (va'd i vaid), 4) među položaj ve­ likih griješnika (manzilatun bajnal-manzilatajn) i 5) du­ žnost zapovijedanja dobrih, a zabranjivanja rđavih djela (al-amru bil m a’ruf i an-nahju ’anil-munkar). On de. taljno izlaže naučavanje mutazilita koji su sebe nazivali r,ahlul-adli uat-tauhid" (ispovijednicima Božje pravič­ nosti i jedinstva). U daljnjem izlaganju on govori o ulozi halifa u ovim teološkim rasprama naročito u ono doba kada je m utazilitski pravac postao oficijelan i kada se pod prijetnjom svirepih kazni pa čak i smrti prisiljavalo naučnike i drugi svijet da priznaju dogmu 0 stvorenju K urana, Ta proganjanja, koja liče na neku vrstu inkvizicije nazivana su „mihna". Pominje čuve­ nog doktora i osnivača jednog od četiriju pravničkih škola Imam Ahmad ibn Hanbala, koji uprkos zatvaranja 1 batinjanja nije htio da prizna tu dogmu. Konačno i sam halifa Mu’tasim, nasljednik Ma’muna koji je god. 827 oficijelno prigrlio Mutazilitski pravac, odustade od daljnjeg proganjanja Ibn Hanbala kome je m asa pred dvorom priredila oduševljene manifestacije simpatija. Hanbalitska škola koja zabacuje personalno mišljenje (ar-ra’j) slabo je raširena. Mihna je potrajala još za vlade Mutasimova na­ sljednika Vasika koji je išao tako daleko da nije htjeo otkupiti između 4600 zarobljenika od Grka osim one koji priznaju doktrinu stvorenja Kur’ana. Jer ortodoksija uzima kada je Bog vječan, a nije postao, da je isti slučaj i sa njegovim govorom, Kuranom. Predavač ističe da je nasljednik Vasika Al-Mutavakil želeći iz političkih razloga privući sebi ortodoksni elemenat god. 815 objavio da Kur’an nije stvoren i učinio kraj „mihni". Smrtni udarac mutazilitima, u stvari, zadao je Abdul-Hasan ’Ali Al-Aš’ari, rođ. g. 873 u Basri, koj je obnovio jedinstvo teologije i vaspostavio ortodoksiju. Tu govori detaljnije kako je Aš’ari iako iz ortodoksne familije postao mutazilom i kako se nenadano god. 912 vratio opet ortodoksiji napu­ stivši svog učitelja Al-Džubk’iju, s kojim nije bio složan po pitanju sudbine djece koja um ru u ranome djetinj­ stvu. Aš’ari ipak nije napustio dijaletičku diskusiju (Kalam) nego ju je saobrazio tradicionalnom vjerovanjuU isto doba jedan drugi naučnik, Abu Mansur Muha­ m ed Al-Maturidi preduzeo je reform u ortodoksne dog­ matike. U stvari neznatne su divergencije između Aš’arija i Maturidija čiji je pravac zagospođovao u Indiji, Transokeijaniji, Turskoj i na Balkanu. Naročitu pažnju predavač posvećuje Al-Gazaliji, toj dominantskoj figuri islamske teologije u koju je on unio više moralnih i osjećajnih nota. Analizira njegovo epohalno djelo Ihjki ’ulum-id-diu (renesansa vjerskih nauka) i njegovu opoziciju ilmul-kalamu i skolasticiGazali je počasno nazvan „Argumentom Islama" (Hudž- 57 �džat-ul-lslam) i on je definitivno fiksirao islamsku orto­ doksnu teologiju. Između drugih poznatih teologa predavač se za­ držao najduže na Abu Hafe Omar An-Nasafiji (umro 537 po Hidžretu), na Aduddin Al-Idži i Sajjad Šarif Al-džurdžani i govorio o njihovim djelim a BAkaid“, „Mavakif" i kom entaru ovog posljednjeg te o M uhamed Zjijauaainu i njegovu „Ključu srećo tMiltanus-sa aaajKonačno se dotakao detaljnog ekspozea vjerskih sekta i filozofskih mnijenja od Šahrastanija (Kitab-ul-milali van nihal) i didaktičku poemu o principim a vjerovanja »Al- am&li“ od Siradžuddina A1 Uši. Pri koncu predavanja g. Okić je nagrađen odu­ ševljenim aplauzom. Н аш и д р а м ск и п и сц и Расим Ф ил и п о ви ћ Kao рамазанска претстава у Народнои позоришту i je први пут у Сарајеву актовка .П риказа" од г- Расима Филпповића. Како je ова ствар награђена на заједнвчком натјечају Матиде Хрв. Каз. добровољаца и загребачке Радио станице у Загребу, с правом сио очекивали да ће то бити не само .интересанта" актовка из босанског народног живота, како се у оцјенп жнрнја каже, него и један плус за нашу књпжевност међу млађвм муслиманским писцииа, који изузев г. Мурадбеговића нису показали виднијих резултата у овои књвжевном жанру. • Првказа*, иеђутим, није испунала наша очеквван>а нпти показује да je пвс^ц у свом развоју напредовао. Ми вјерујемо да г. Филиповвћ ииа својих бољвх и већвх радова у којима са сигурношћу прилази рјешавању актуелних проблема н то на савремен на* чин, напуштајућу стереотипно и роиантичарско изношење муслмиманског живота у Босни. [вдраОнај век вулгарни иотив давања кћери ва недрагог од стране оца као кукног господара, који je до крајњвх гранаца вскорвштен од сввх предратнвх na донекле в посљератнвх драмсквх писада вз Босне. постао je не саио досадан него и несавремен- ГГрошло je оно феудално сањарење иза мушебака и чекањ е на суђеног момка. Муслвманка ннје ввше објекат мужев илв очев, него често пута замјењује в х у дрввређавању у данашњим мучним временима. Колвко год je за данашње схватање анахронизам патетвчно до понажавања взлввањ е страсти и чежње за мушкои снагои у Ћороввкевој „Ајиши", исто толвко je несавреиена првказа, којом се варају лаковјерни и наввнв сватови. „Првказа" бв иогла бвти внтересантна на касабским дрвгоднви забавана, али нвкако у Сарајеву и то од писца са умјетнвчкам амбвцвјама, који хоће да се афврмвра преко позорнвце са знатнои уијетнвчком в културном традвцвјои. П р и каза” Д«кле, и застарјелп мотвви и наивно рјешавање заплета не одговарчју захтјевииа модерне сцене.' У појединостима ставвћемо још неке првмједбе. Ашвк Хајрвјвн, Оиер Смајвћ, као главнв јунак, нвје израђена лвчност нв првблвжно онако, како взвскује његова улога. Ha сценв он највећвм двјелом статвра. Освн неколикЈ топлвх рвјечв вздеклеиованвх под прозорои своје драге Хајрвје и увјеравања о трајном пријатељству са Салкои братом Хајрвјвнвм, нвсио могли видјети његов сталан утвцај на распплет радњеМјесто њега говоре в раде његови јарани, нарочвто Салко. Прва сцена са дјевојкама на чесив, најљепша je и најуспјелвја у актовцв. Д а није онвх шаблонвзвранвх фраза код ашиковања. бвла бв још боља. Старвнско ашвковање повукло се давно вз касаба у забаченвја села. Стога оно и као фолклор нема свога оправдања јер није у складу са временом и Mie, мјвСтом одвгравања. Г. Ф илвповвћ вма в смвсла в талевта за сцену. Њ егов л ак, жвв в внтересантан начвнв злагања радње јесте предуслов за сваки рад у овом смвслу. Напетост и пажња код слушалаца за врвјеме преставе в са мав>е интересантнвм иотввом, доказује да пвсац уивје повезати радње и дати вм потребну жввост. Удрава дозорвшта требала бв изнвјети на сцену једну већу ствар г. Филвдоввћа, како би добвли јасн вју слику о његовои књвжевнои стварању. И гра глумаца бвла je слаба, нарочвто дри крају. Удрава дозоришта могла бв бити пажљввија према многобројној публици на рамазанскнм претставама. Избор коиада који су o b o u дрвлвкои давани нвсу срећно одабирани. Глуици не бв смјели са ненаучении рола* ua иступати на дозорницу. A. И. Балагвја Sjefife s e s v e k o m p r ilik o m „G a jre fa " 68 �Г а ј р е т о в гл асн и к Иови Легатор Гајрета М е рх ум И б р а х и м е ф . З а ф р а и и ја У низу сввх онвх велвквх наших добротвора и људи који су нада све волили и љубили свој народ и установе које служе народу и његоввм внтересвма, стојп в рахиетли Ибрахвм еф. Зафранија. Рахметлн Ибрахим еф. Зафранаја уиро je првје двије године п његову сирт ожалвлв су многи грађавв, нарочито свротвња, којој се он налазио уввјек на помоћи. Колико су му на срцу лежале добре стране нашега живота и наше средине, види се најбоље в из његове посљедње жеље коју je изразио у својој васвјетнами. Између многих наших установа п соцвјалнохуманих инствтуцвја, сјетво се он и нашега Гајрета. У својој васијетнами одредио je да се из његове оставнне уручв благајни Гдавног одбора Гајрета свота од 8.000.— двнара, коју сио ми ових дана a првмвли од взвршвтеља рахметлијине васвјетнаме. Плеиенити циљеви Гајрета нагнали иу овог нашег угледног грађанпна и алпма да се и на самртнОм часу сјети друштва. Стотине и хиљаде Гајретовпх штићеника, ситне дјечице no нногобројнвм интернатима, a н друге племенвте Гајретове особане и пословања којима крчи ставу културе, просвјете и свјетла у нашој средини, били су пред очима великом рахметлији. Својим васијетои он je постао новв легатор Гајрета. # Зафранија Ибрахим еф., син х. Мустафин, рођен je у Сарајеву у фебруару, 1869 године. Тада су му родител>и становали у властитој кукв која се налазила ондје гдје je сада „Прва Хрв. штедионвца1*. Отац “ У je до доласка Аустрије у Бор.ну продавао барут у Опркању. Још док je Ибрахии еф. био дијете уирије му отац и мајка му се преудала. Тиме се je в задња кука Зафранвја раскућвла и Ибрахвм се првбво уз ујака Каравдвју код кога je неко врвјеме служво као трговачки поиоћнвк. Послвје га дајџа даде на терзвјскв занат тада у Сарајеву гласоввтом мајстору Ибрахиу _Дефтедаријв. Како јеЗафранвја показввао ванредне способности у свом занату, мајстор га je задржао код себе и након „тествра“, na су се каснвје мајстор и шегрт тако спрвјатељвли да се кроз цвјелв жввот ввше не раставе. Учећн занат Зафранвја je почео сввратв на вволпну в тешко бв било наћв саиоука којв je у тој грави умјетности тако далеко дотјерао. До своје сиртв с&чувао je љубав преиа нузвци в гдје je он бво на теферичу, ту се je и сввралоКад je дошло врвјеие да га затраже у војску Зафранвја се заједно са својпм мајстором пребацво преко гранвпе в смјести се у Нови Пазар, a након једне годвне одоше у Царвград. Ту су оба наставила свој терзијски пооао, али Зафранвја нвје иогао пре- бољетв што не зна чигати новвна. ЈБегова je душа тражвла шврег хорвзонта. Пошао je у руждвју, eaтви у средњу школу в најкаснвје свршв учатељску школу с одлвчнви успјехом. Уз то je похађао иедре су да науча арапскв. Издржавао се je вспрва од свога заната, a касније од доходака свога скромног вметка, који се je налазво у Босни. По свршетву учвтељске школе чекао je да га царвградска влада поставв, алв взненада одлучв да наставв теолошке науке и упутв се у Егвпат. Таио je студврао у Азхеру дввје годвне a слушао поред осталвх наставника в славног Мухамед Абдуху, кога се je кроз цвјелв жввот угодно сјећао и много га цвјенво. Ненадно га позваше у Босну, јер му je мајка смртно •обољела. Колебао je. Ha встоку je прожавво 16 година да нвје нвкада доиоввне ввдво. У њеиу je бво замро ocjekaj према заввчају у који се нвје нвкада нислво вратптп. Коначпо љубав преиа мајци га при* свлв и он се вратн у Босну. Кратко вза тога умрвје му мајка, a и онако му je властвта кука бвла као туђа, јер je све своје био заборавво, a његовв се пријатељв развшлв в взумрлв. Стога je мвслво да се одмах врати у Сарајево, гдје су га очекввалв многобројни првјатељв. Тадањи двректор Шер. суд. школе рахм. X. Хасан еф. Спахо га впак склонв да се црвми прввремено наставнвчке дужноств на Ш ер. школв. Од фебруара 1906 na све до фебруара 1929 г. служао je као профвсор, a задње годвне као управнвк споиенутог завода. Годвне 1916 оженво се je ккерком X. Салвха Бвчакчвка — Ашвдом. И међу патрвјархалнвм иуслвианкама рвјетко je накв онако честиту жену, с којои je жввво Зафранвја најсретнвјвм породвчнвм жввотом. Њ вхову je среку мутвло само то што нвсу вмалв дјеце. Ашвда je умрла у мају 1932 годвне, na je Зафранвја аза њезвне смртв осјетво свлну осамљеност. Поред тога још га je од год. 1920 г. почела подгрвзаватв шекерна болест, којој je дне 30 септембра 1934 годвне и подлегао. Рахметли Зафранвја je вдеал карактера. Поштен, отмен, веледушан, савјестан и тачан до германске педантности. Тешко се je бвло с н>вм спрвјатељвтв, јер je бво ванредан познавалац људи, али кад бв некога узео за првјатеља, нвкада га ввше не би напуство. Он je спадао међу људе који нв у невољв не лажу, a главу би дао, a повјерене тајне, ма она бвла в незнатна, не би одао. Чвстока и ред у његовој кућв спадају у рвјеткости в нвмало нвје претјерано peha да га у томе погледу у сарајевској долвни неиа ко наслиједвти. Када je првје сирти на једну годвну са својим васвиухтаром изабирао мјесто на Грлика Брду 59 �гдје ће се укопатп, не само да je тражио најљепши положај него још и мјесто са кога се отвара лијеп поглед на Сарајево. У политику се није мијешао. Име новог легатора Гајрета рахи. Ибрахим еф. Зафраније биће вјечито сачувано у аналима Гајрета. Нека je рахмет његовој племенитој души и нека га Свевишњи награди џенетским љепотама! Рахм. Длибег Тескереџић Mrčid, načelnik opštine čapljinske govorio je ispred građana svoje opštme i sela Trebižeta, a ispred So* kolskog društva iz čapljine g. Dimitrije šotra. Svi su istakli m oralne osobine rahm etli Hamze i njegov po­ žrtvovni rad u pom enutim ustanovama. Ham za je um ro prerano u 36 godini života. Nje­ govom sm rću nastala je praznina i u našim Gajretovim redovim a, a napose u učiteljskom zboru, čiji je bio član i gdje je u posleđnje vrijeme vršio funkciju blagajnika. Nije živio uzalud! Učenici njegovi su ga voljeli, njihovi roditelji štovali, a drugovi i prijatelji sG ga cijenili kao savjesna radnika, ikrena druga i požrtvov­ na čovjeka. Neka je laka zemlja našem Hamzi i trajan spo­ m en m eđu nama. A. S. Почетком јануара о. г. преселио je на ахирет угледни старина Алибег Тескерџић из Вишеграда. Рахм. Алибег потјече и з угледне породице Тескерџића из Рогатице, одакле je преселио у Вишеград прије 50 година, гдје се бавио трговином. Судјеловао je у свпма предратним културно-просвјетним покретима и у њима играо видну улогу. Словио je ■ као један од најугледнијих људи у цијелом више- Uspješan rad zadruge Kola srpskih Sestara i Gajretova ženskog pododbora u Sarajevu градском срезу. Б и о je претсједник Српске прометне банке у Вишеграду преко 25 година; затим je R edovna godišnja skupština ove Zadruge održana био дугогодишњи члан Вакуфског сабора, замјеник je u dom u Kola Srpskih sestara 2 februara 1936 godine. U otsustvu oboljele pretsjednice gđe Fate Košaсенатора, бански вијећник и т. д. Одликоран je три rić skupštinu je otvorila gospođa Leposava Leskovac, пута. dok je zapisnik vodila gđa Teodora Sušljić. Српска прометна банка у Виш еграду, чији je U svom izvještaju tajnica gđa Hasna Hadžić iz­ био и оснивач, уписала^ je. рахм. Алибега у знак nijela je da je poslovanje zadruge u prošloj godini bilo пиетета за члана утемељ ача Гајрета са сумОм“~©д-. m nogo teže nego u ranijoj usljed toga što se ekonom­ ske, privredne i socijalne prilike iz godine u godinu 500'— Динара, sve više pogoršavaju i um anju svaku privrednu dje­ Нека je рахмет племенитој души /рах беговој, a управи Сриске банке у Виш еграду пека latnost i napredak u svim a pravcim a ljudske djelatnosti, pa su tako znatno utjecale i kočile rad i ove zadruge, je топла хвала. Ali ipak je polučen zadovoljavajući uspjeh uz razum ­ с. ч no ekonomisanje i veliku opreznost vrijednog odbora. Merhum Hamza FejU, učitel Da je Zadruga u napretku vidi se iz toga što se imo­ Duboko nas je dirnula vijest, da je 27. februara vina iz godine u godinu povećava, što je najbolji dokaz da Zadruga počiva na solidnim tem eljim a. Od­ 1936. god. prem inuo u M ostaru naš d ru g i radnik Gajreta Hamza Fejić, učitelj iz Trebižata kraj Čapljine. bor je održao 10 sjednica, na kojim a su se rješavala pitanja odnoseća se na Zadrugu i donosili zaključci i Rahm . Hamza rođen je u M ostaru 19. m arta predloži po poslovima Zadruge. Revezija poslovanja 1900. god. Osnovnu školu i četiri razreda trgovačke izvršena je u ovoj godini tri puta, a inspicirao je i škole završio je u Mostaru. U čiteljsku školu završio delegat Kraljevske banske uprave g. Dr. Hadžikadić, in­ je godine 1922. u D erventi. D efiuitivu položio je u spektor trgovine i industrije. Banjalučkoj učiteljskoj školi. P rv i pu t postavljen je za U svom e radu Zaduga je imala poslovnih veza učitelja u Planoj srez Bileća, a zatim je p rem ješten sa nekim radnjam a u m jestu, kojim a je davala robu u Trebižat, gdje je služio sve do svoje smrti. u kom isiju, a roba se je prodavala u Beogradu, Za­ Sin čestitih roditelja, požrtvovan i do skrajnosti g reb u , D ubrovniku i Novom Sadu. Bez su poručivale m arljiv kao m rav — pravi tip idealnog učitelja bio etručne škole iz Konjica. Mostara, Banjaluke, Bijeljine, je Hamza Fojić. Bio je Neobično iskren. Svakom e je G račanice i dr. m jesta. Naša roba tražena je i u ino­ volio otvoreno kazati što m isli, i uvjek je bio spre­ zem stvu. Tako se i iz Am erike interesuju preko T rgo­ man da brani objektivno m išljenje i osvjedočenje. vačke kom ore za ovu ustanovu. Roba se daje i na Aktivno je sarađivao u G ajretu i ostalim kulturnim i otplatu i tim e se izlazi u su sret članovim a i prijate­ nacionalnim ustanovam a. Održavao je razna predavanja ljim a Zadruge i to uz rev ers u 12 m jesečnih obroka. i okupljao om ladinu, želeči da om ladina pravilno radi, U Zadruzi je zaposleno 120 radnica, većinom je r je sm atrao da je om ladina glavni faktor i da će m uslim anki, koje su u radioni našle lijepu zaradu, pa ona biti kom pas u budućem društvenom i javnom poštenim radom privređuju sebi i svojima. U ovoj životu. Neobično je voljen u svom m jestu službovanja godini je izrađeno: 3 velike haljine, 107 m alih haljinica i bluza, 76 jastuka, 109 bošči, 2 zavjese, 22 kom ada u Trebižatu i čapljini, što se je to m oglo vidjeti i na njegovoj veličanstvenoj dženazi. Bili su prisutni svi kragni i m andžeta, 17 m aramica, a beza se otkalo 840 m etara. Prilikom održavanja godišnjih zabava čapljinci, kom pletni učiteljski zbor iz Stoca i ča p lji­ ne, veliki broj građana iz Mostara, profesore, učitelji G ajreta i Kola, uru čen o je svakom društvu po 1.000 i drugi. Ispred učiteljskog udruženja sreza Stolačkog, Din. kao prilog Zadruge. Odbor Zadruge sarađuje sa m nogim društvim a oprostio se s rahm etlijom g. Golubić M ehmeđ, a is­ pred G ajreta iz Čapljine g. Prohić Hasan. G. Šime u m jestu , kao: sa Kolom S. S., Ruskim Sestram a. Jugl. iiuuiLi 60 �Žen. Savezom, Z i drugom Jugoslovenki, Gajretom, Knjeginjom Zorkom, Trezvenosti, Hurijetom i dr. Zadruga je sudjelovala i kod izložbe ručnih radova Kola S. S., na kojoj je bila zapažena i roba Zadruge sa ukusno izrađenim radovima, a naročito su se isticale lutke, obučene u nar. nošnje. Tom prilikom prodano je Zadrugine robe za 3.500 Din. Zadruga je uzimala vidna učešća u svim priredbama kult. nacionalnim i slala svoje delegate gdje je bila pozvata. Delegati Zadruge išle su i na Oplenac, gdje su se poklonile sjenama Blagopoč. Viteškog Kralja. Tokom ove godine osno­ vana je podružnica Zadruge Kola i Gajreta u Gračanici. Blagajnica gđa Milica Pejanović iznijela je u ci­ frama cijelo poslovanje Zadruge, prem a kojem aktiva u ovoj godini iznosi 226.751, a pasiva 218 664'84, tako da je ove godine polučen višak od 8 016 Din. Nakon izvještaja nadzornog odbora o pregledbi knjiga i cijelog imetka, izabran je novi odbor, u kojeg su unišle gđe-gđice: Pretsjednica Lela Leskovac, potpretejednica Fata Košarić, odbornice: Radmila Kralje­ vić, Draginja Cvetić, Milica Pejanović, Darinka Vukolić, Jelka Stefković, Darinka Despić, Zekija Omersoftić, Mubera Saridžić, Šehzada Bašagić, Lebiba Mehmedbašić, Hajrija Arifović, Ešrefa Sarić i Habiba Bušatlić. U nadzorni odbor: Senija K aramehmedović, Vpra Krsmanović, Teodora Šušljić i Hafa Šahinagić. Po iscrpljenju dnevnog reda pretsjednica je za­ ključila skupštinu ove naše vrijedne ustanove. С о л а к о в а К у л а: Први дан Бајрама, 4 иарта 1936 год. у селу Крутчици дадоше повјеренику Гајрету г. Ннјазу Аликадићу, учитељу добровољне прилоге за Гајрет, и то: Нијаз Аликадић Двн. 20, no Дин. 10: Абдулах еф. Хабибија, Мујо Мехагић и Фејзо Мустафвћ; no 6 Дин.' Авдо Хабибија, Латиф Хабабија, Исмет Мустафаћ; no Дин. 5: Мујан Терзић, Суљо Хабабија, Мухарем Хабабија, Салко Мустафаћ, Мехо Мустафвћ. Хусо Мустафвћ и Ибро Хрустпћ; no Двн. 4: Мехо Хабвбвја, Јусуф Хабабаја, Ибрахим еф. Терзвћ, Ахмо Херо, Оиер Шољвћ. Авдо Мутапчија, Шеho Ш ехвћ, Шехо Хабабвја, Хуснија Херо, Фехии Мустафвћ, Мухамед Мустафвћ, Акиф Хабабвја, Ш абан Терзвћ, Џулејман Терзаћ, Оиер Хабибаја, Ахмо Хабвбија, Сафет Хабабаја, Мушан Мустафић. Мујо Мустафвћ, Фадил Мустафаћ, Рецо Залуп, Дерввш Мустафвћ; no 1 Дпн.: Ахмед Хабибвја, Ибро Хабибија, и Адем Мустафвћ. Свега je укупљено 171 Дин., који je износ дозиачен Главном одбору. Повјеренику и дароватељима наша благодарност В и ш е г р а д : Српска Проиетна банка a. д. у Вишеграду уписала je свога вишегодигањег претсједника и члана рахм. Алибега Тескериџвћа за члана утемељача друштва Гајрет, дозначивши Главнои одбору своту од Дин. 500.— Гајретова бајрамска забава у Фојници Т у з л а : За Гајретову годвгпњу забаву у Тузли накнадно дадоте своје првлоге још гг: no Дин 50: Јогако Визлер, Хариан Домањи и Славко Дретар; no Дан. 25: Сиајлага Мехмедагаћ; no Дин. 20: Браћа Песах, Бињо Алтарап. Анто Камењашеввћ, Крижан Феликс и Давид С. Хајон; no Двн. 15: Виктор Мајер; no Дин. 10: Јово С. Јовановвћ, Мврослав Мвхалић, Иван Божвћ, Н- Меселџвћ, Пехар Дониник, Даљњн упнси утемељача и добротвора Гајрета Јован Недић, Стјепан Лазић, Стјепан Башкарад, Изидор Фвнди, Драгутин Врховец, Алфред Дрехслер, Б и је љ и н а ; Код Мјесног одбора Гајрета у БиКузмо Станојеваћ, Н. Хених, и Леон Ј. Финци; no јељини уписао се за члана утемељача г. Јусуфага X- Дин. 5: Крсто Крецо, Мехмед Капетановвћ, Н. БосаСалиховвћ, првложавши једну обвезнпцу Првв. аграр- нац, Марас Стјепан, Н. Шајноввћ, Драго Перван и не банке од 500 Дин. Хвала му и живио. iiilllii Игнац Коњевић. Свима дароватељима нека je наша хвала. Б е о г р а д : Београдски Гајрет „Осман Таиквћ" уписао се за члана утемел>ача Друштва Гајрет у Т р а в н и к ; Оиашкои je пропуштено у прошлои Сарајеву свог бившег потпретсједника почнв. Мирка броју „Гајрета" у взвјештају о одржавању Гајретове Поповића, Директора гииназије у пензији, с обзирои забаве у Травнику, да je дао свој прилог од Дан. на његове особите заслуге за успјех и напредак Београдског Гајрета, дозначивши своту од Дин. 500.—, 70 и Госп. Боро Алексић, среска начелнак, што молиио да се уважи. на чему топло захвзљујемо братскои друштву. Добровољни прилози М а гл ај: Ha Курбан Бајраи, сакупљали су пред џамијаиа прилоге 8а Гајрет слиједећа гг: Пбрахаи Крзпћ и Азпз Оиерсофтић Дин. 65; Ибрахом Ћејван и Фадил Мурадбашић Дин. 73.50 и Мехмедалија Локмић Дин 16, укупно Дин. 154.50. И овим путеи свима дароватељима топла хвала. В р б а њ ц и ; Чданови в пријатељи Гајрета у Врбањцииа сакупљали су прилоге у наравп за Гајрет, које су уновчили ea Дин. 200. Сакупл>ан>у су много допринијели како чланови одбора тако u гг. повјереници Бећо Дугоњић, Ариф Дулић као и члан Суљо Планичпћ, a најбоље се пстакао у сабпрвој акцији претсједник Хасиб Спахић и Ибрахим АлагиН, na им и овнн путем најтоплије аахваљујеио. 7 марта приредио je Мјесни одбор Гајрета у Фојнвцв своју вимску забаву у просторвјама Хрв. прссвјетног друштва „Родољуб , која je како у моралнои тако a у материјалном погледу одлично успјела. Забаву je отворпо поздравнои рвјечи претсједнпк одбора г. Др. Хусејн Раљеввћ, приказавши топлви ријечима рад в заслуге Гајрета и встакнувши потребу што јачег културног рада у овом крају. — Затии су слвједиле дввје декламацвје које су извелв Мунвб п Сејид Салихагић, ученнца основне тколе. Иза тога су двојица матураната отсвирали на вполини уз пратњу гптаре „Хуморску“ од Дворжака и „Словенску љул>ачку“ од Данкла, те соло пјевање в три пјесие уз пратњу гвтаре. Послаје овога првказан je „Кривац“ дијалог од Удицког, кога су одиграли Диздаревић Рајиф 0 Нусрет Салвхагвћ* Kao другв дио програиа првказан je позоришнн коиад од Суле „Опростпте му“, кога су часто умјеТН0 ЧК0 n на свеопће допадање извелв друштвени далетентв. �Све тачке програма изведене су савршено добро и награђене су дуготрајнии аалауаои Приредба je била на внсини, добро организована и оставила je врло добар и прпјатан утиеак на посјетиоце. Овсм прилнкои дужност наи je да се захвалимо онима, који иорално или материјално допринесоше успјеху ове Гајретове најелптније и најуспјелпје забаве. Гајретов мевлуд у Гарнћима срез котор- варошки, одржао je својпи џематли* јама иза џуиа-намаза повјереник Гајрета. Прије мевлуди-шерифа г. Мустафа Ункић имам и повјереник Гајрета одржао je вазу насихат о рођењу Мухамеда a. с., о значају Гајрета и о његовои дјеловању, те о потреби помагања истога у свпма приликама Мевлуд су учили гг.: Мустафа еф Ункић, Рифат еф Мевић и Касим Прља. Илахије су учила мектебск* дјеца ко;а су својим гласом задовољила присутне. Присутни су били почашкени шербетои. И овим путем повјереништво се захваљује свима посјетиоцима мевлуда како онвма вз Гарвћа тако и из Котор Вароши, Врбањаца и других Љјеста, као и онпма који дароваше прилоге у новцу и шећеру. Прилови у курбанскин ножицама за Гајрет И з Б у го јн а . Мјесни одбор Гајрета у Бугојну приликом Курбан бајрача покупио je вурбанске кожипо које су даровзла слиједећа гг.: Ахиед Садиковвћ (3), Равфбег Сулејианпашик (2); no једну: Х аквја Нуманкаднк, Хаидвја Мутевелик, Реџеп еф. Хегик, Захидага Супа, Рустанбег Хаџабеговик, Мехмед Мутевелвћ, Ремсо Ајановик, Сабира хавума Бушатлија, Мехмед Ж драловик и Еио Баш вк — свега 15 комада, a у мјесто кожвце приложио je Навм еф. К урвк 35 Дин. у готову. — Кожице су продате најбољеи платцу за своту од Дин. 520.— Iz Rogatice. Gosp. Ahm ed Riza Pašić, povjerenik Gajreta u Rogatici poslao je Glavnom odboru Din. 475'— kao prihod od poklonjenih kurbaoskih kožica koje darovaše slijedeća gg. prijatelji i radnici G ajreta: Ed* hem Branković, opšt. djelo vođa, goveđu kožu; po dvije ovnoveke kože: Dr. Alija Tomić, upravnik bolnice i Ahmed Riza Pašić direktor banke; pojeđnu ovnovsku kožu: Galib ef. Hafizović, šer. sudija, O m erbeg Sijerćić, trg., Ibrišim beg Agić, pošt. čin., Hifzaga H. Osma* nović, posjed.i Hasanbeg Šahinpašić, posjednik, ldriz* beg Šahinpašić, penz. poreznik, Sinanbeg Branković, sudija, Ju su f ef. G orušanin. viši katastr. inspektor, M ehmedbeg Borovac trg., Lutfaga Dajdžić trg., Almasa h. Dajdžić, Sejdaga Karahm et, trg., Dervo čo h o đ ar, fijakerdžija. M ustafa Akšamija, kafedžija, V ehbija Jesen­ ko vić, krojačIz Foče. I ove je godine m jesni odbor G ajreta u Foči prilikom B ajram a sakupljao kurbanske kožice, koje darovaše slijedeća gospoda: 62 Dr. Ekrem Idrizbegović 2 kom., Nalbantić Nazif, Avdagić M uhamed, Fejzo Jusuf, Kašmo Smail, Trhulj Sulejman, Šiljak Edhem , Hatibović Edhem, čengić Omer, Hatibović Uzeir, H. Halilović Šaćir, Pilav Dika, Muftić Hilmo, Lomigora Hasan, Hatibović Muhamed, svi po jednu kožicu. Osim ovih m jesto koža u novcu dadoše svoj prilog gg.: Lojo Rašid, Isanović Edhem, Tafro Salih, Trhulj Ismet, čen g ić Smail. — Svotu od 500 din. ukupljenu od kožica poslao je ovaj odbor Gl. odboru. Svima darovateljim a najljepša hvala. И з М а гл а ја : Курбанске кожице дароваше гг.: Едхем Омерсофтвћ и Азиз Омерсофтић, које je Мјеени одбор Гајрета уновчио за 106 Дин. И з Ј а ј u.a: ЕГоклоњене курбанске кожице no гг. Мехиедалији Капетановићу и Смаилу Кељалвћу уновчене су свака no 50 Дин. И з В р б а њ а и а : Курбанске кожвце дароваше гг. Хасвб Спахић, Ибрахии Алагић, Хашии Алагик, Алвбег Дедвћ, Сиаиловвћ ханума, Евлића Дервишаге ханума н Ћамила Хасића, које су уновчене за 174 Двн. И з Т у з л е : Сваке године поклоне Гајретоввм питомцима no једног овна г. Абдурахманага X. ЕГрцвћ и Абдулах Куносић. Госп. Абдурахманага Прцић поклања свога курбана Гајретовој омладини за рахмет душа његове рано премвнуле кћери р. Ђ ане Прцић, ученице гимназпје, a г. Абдулах Куносвћ поклања курбана за рахмет душе своје мајке, коју je необично много волпо. Госп.Хафиз Дамаџићу присуству питомаца ваклао je курбане и проучио дову. Овај чин био je лијеп и дврљвв. Курбанске кожице даровила су поменута господа и друштву „Добротвор- . Осим горљвх курбана, курбанско месо даровала су слиједећа гг. чланови u прнјатељи Гајрета: Мустафа еф. Бербић, Еиина х. Сердареввћ, Алија х. Кон>хоџвћ, Мујага Мухаремагић и Џемалага Телзлбашић. Управа конвикта са свнма својпм пнтомцима и овои приликои сввма дароватељвма изриче најљепшу захвалност на сјећању и пажњи коју поменута ročnoда вазда указују Гајрету и његовој омладини. Скупштина Мјесног одбора Гајрета у Какањ Добоју Одржана je 26 јануара т. г., којој je присуствовао 61 члан Г ајрета При отворењу скупштине no претсједнику одбора г. Мустафи Догдибеговвћу клицало се je Покровитељу Гајрета Њ . Вел. К раљ у П етру I I , након чега je послана поздравна депеша Кабинетској кавцеларији Н>. В. Краљ а и претсједнику Гајрета г. Д р. Авди Хасанбеговићу. Након топлих повдравнвх рвјечи претсједнвка Мјесног одбора, о раду друштва кроз 33 године прешло се на читање иввјештаја осталих функционера Мјесног одбора. Из �извјешта]а секретара опазило се je да je рад прошле године био много обилнији од рада досадањих година. Овај je одбор одржао давања и то: tokom ове године 6 пре- 1) Др. Салко Куловић „ 0 потреби Гајретова дома“ 2) Мустафа Догдибеговвк „ 0 Мухамед a. с.“ 8) Салих Муминагић „Рад и усијех Гајрета у мвнуле 3 деценије" 4) Мустафа Догдибеговик „Муслвманв у Југославији и Гајрет* 5) Хасиб Ковло „ 0 хигијени на селу“ 6) Мустафа Догдибеговик „Ш та нан je у данашњв ци најпотребније". Успјех предавааа као и посјеТе били су вадовољавајући. Одбор je сакупљао сретства за доградњу Гајретова дома, те je уписао 16 приносника и једног пот магача. Добар дио уписаних чланарина век je упдакен u дозначен Главнои одбору. T okom минуле године одбор j e приредио једну забаву о Курбан бајраму, једно сијело прошле виме и једно сијело о рамазанском Бајра'му( 4 теферича, затим je проучен Мевлуд у џамији и одржан »Гајретов дан* са свечанвм сијелом и предаваљем о значењу тога даш Првликои Рођендава Гајретовог Upoiei бор je купио уз прппомок лрвјатеља једну брашна, коју je подијелио међу мјесну сиротињу. _ iy Одбор je распродавао кљвге „Гајретове бпблвотеке , које су врло добро дошле многима, јер су веома лијепо обрађене и свакоме су приступачне. Након извјештаја Надзорног одбора и подјеле апсолуторија старом одбору, првмљена je лвста Ешрефа Дурмвка да у мјесни одбор уђу гг. Мустафа Догдвбеговвк, Ешреф Дурмвк, Авдо Хаџвк, Мехо Хаџвк, Сеид Имамоввк, Шемео Торлаковик, Селвм еф. Мердан, Незвр еф. Дурмвк, Хусевнбег Јашарспахвк, Незвр Невиарлвја и Aro Имамовик, којв ke се на noсебној сједнвци конствтувсати. У евентуалвјама предлагалп су члановв да се отвори Гајретова чвтаонвца само за чланове друштва, што се je в усвојвло. ноств према велвком нацвоналном раднвку в пјеснвку Осману Ђвквку. Секретар Оаасојеввк. Београд: Са најдубљом поштом према успоменв пјеснвка в борца за народна права клањам се сјеввма Османа Ђиквћа, његово име жввјеке док ie сунца в мјесеца. — Павле Стевавоввк, проф. унвверз. Београд: Клањајукв се о.јенвма Османа Ђвквка придружујемо се помену велвкога борца за слободу нашега народа о прославв његове успомене, века je вјечна слава његовом вмену. — Српска књвжевна Задруга. Београд' Захваљујукв бввшвм пвтомдвма Осиановог Гајрета в првређввачкон одбору за подвзање споменвка Осману на сјекању в пажњв мени, жалвм да због болести не иогу првсуствоватв данашњем болнон в поиосном сјекању неумрломе сину Херцег*Босне в неустрашввом борцу за слободу и народна права в желвм да не само бввшв пвтомцв Осман Ђвквкевог Гајрета век и сва омладина муслвманска у своме жввотвом путу вде дввним првмјером рада и борбе Османа Ђвкића, на пснос напакене нам в славом увјенчане отаџбвне. — Mapa Марка Трвфковвк. Спрвјеченв Гајретовом вабавом в другвм околноствма да првсуствујемо велвкој манвфестацвјв ■Гајретове вдеологвје учествујемо духовно поздрављајукв ове учеснвке. Ж вввлв. Абдулах Гаврановвк, претсједнвк мјесног Гај рета, Адеи Шаковвк, Хамвд Зввздвк, Хуснвја Двздареввк, Ахмед Чампара, Назиф Куртоввк, Хасан Фазлагвк вмам, Хамвд Куртоввк, Вехбвја Пашвк, Абдулах Курспахвк, Хамдвја Куртоввк. Мустафа Хасанбеговвк, трговац. Гацко: Духом учествујемо у проелавв открввања споменвка будвтељу в чувару нацвоналве сввјеств Осману Товквку. — Соколв среза гатачког, старјешвна Јефтановвк. Ниш: Одбору честитам a велвком свну отаџбвне 0* оману желвм да мврно почвва- — Инспектор Максвмоввк. ХаџиИи: Учествујем у прославв в клвчем вјечна слава велвком родољубу Осмвну Ђвквку- — Велвмвр Ж ерајвк. Поздравие депеше приликом откривања споменнка Осману ћнкићу, добво je одбор у Мостару од слиједеке госп. в установа: Београд: Поводои данашље свечаноств Краљевскп наиеснвцв гг. Др. Радевко Станковпк в Др. Иво Цероввк првдружују се акту пветета в вахвал- Београд: Херцеговцв у Београду преко свога удружења „Неретва* шаљу своје топле поздраве првре^вв&чвма в учесввцвма прославе открвван>а споменвка велвкои надвоналнои борцу в пјеснвку невмару братске слоге Осману Тзикаку. — Претсједнвк Лазар МвлвчеввћМркоњип град: Са започетом хатмом рахметлв Османа 63 �ca лшслпма судјелујем свечаностима подизању маузолеја рзхметлвјн. Тебн a свима првређивачима н осталим манифестантима муслиманииа Бајраи мубарек олсун. — Хакија Темим. (Сиаалагн Ћемаловвћу). Београд: Соријечен да лично учествујеи данашњој прослави у духу сам с Ваиа. Нека je слава рахметли Осиану Ђ вквћу првоборцу a учитељу муслиианске омладвне- — Др. Кујунџвћ, члан Управе Београдског Гајрета. Београд: Спријечена болешћу да лвчно присуствујем дивној свечаности откривања споиенпка нашем великои нацвоналном раднвку a пјеснвку Осиану Ђнквћу овви путеи из свега срца поздрављам овај лвјепв 8еак признања a сјекања којви се босанско херцеговачка омладина одужује своме народнои великану. — Милка удова Петра Кочвћа. Соиот: ГГратпи открвке спомен-турбета Осиана Ђиквћа ca дужевнвм осјекајем пвјетета a призиања клањајућв се његоввм врлвнама. — Л азар Антвћ. Сарајево: Спрвјечен болешку морам да на овај начвн одаи заслужено поштовање 'нашем дввном Осдеалнвјвх претставника ману, једнои од најиде оне блвставне оиладвпске генерацпје □рерано сагорјела на свом огњу сам< неустрашввој служба завјетној мисли ства] Југославвју. Слана му! Хвала и вечан спомен међу нама. Атанасвје Ш ола, сенатор. DNEVNIM REDOM: • 1) Otvaranje skupštine i izbor dvojice ovjerovitelja zapisnika; 2) Izvještaj upravnog odbora sa zaključnim računi­ ma za 1935; 3) Izvještaj nadzornog odbora; 4) Davanje razrješnice upravnom i nadzornom od­ boru za rad u 1935 godini; 5) Rješavanje o raspodjeli postignutog viška iz 1935; 6) Popunjavanje upravnog odbora; 7) 'zbor članova Nadzornog odbora; 8) Eventualije. Pozivam o sve punopravne zadrugare da prisusstvuju ovoj skupštini. Upravni odbor Napomena: Čl. 45 glasi: »Ako na glavnoj skup­ štini nije zastupana viša polovica udjela, ista se od­ gađa 1 sat kasnije. O va će pravovaljano rješavati one predm ete koji budu na dnevnom redu bez obzira na broj zastupljenih udjela.« Bilansa na 31 d ecem bra 1935 godine: Aktiva: Gotovina 41.15689 Din., Dužnici 247 608.07 Din., V rijednost in v en tara sa 10°/o otpisa 5 470.20 Din., Zaliha zaračunljivih tisk an ica 1 500 Din. ;iva: Udjeli zadrugara 155.505.— Din., Rezervni fond 14.181.82 Din., Ulozi n a štednju 15.700.— Din , Ulozi na knjižice 96.999.92 Din., Prenosne stav k a 3 000 Din., Višak iz 1935 god. 10.357.42 Din. Raiun gubitka i dobitka Gubitci: Troškovi: plata inkasantu, poštarina, k an ce­ P o z i v na III redovnu glavnu skupštinu Gajretove privredne i kreditne zadruge s. o j. u Sarajevu, koja će se održati u petak 22 maja 1936 u 6 (18) sati poslije podne u prostorijama Glavnog odbora G ajreta Despića ul. 8/1 sa ovim 64 larijski i ostali troškovi 12.186 85 Din , K am ate od uloga i p ren ete u 1936 god. 4.558.48 Din. 10% otpisa in v en ta ra 607.80 Din., V išak za 1935 10.357 42 Din. Dobitci: Račun k am ata 24.768 55 Din., U pisnine 1.440 Din , Za naplaćene tisk an ice 1 502.— Din. Upravni i nadzorni odbor. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/2ae2f3419769a5a92ec595d1689b71b3.pdf 2b7077146d486d56d83187db5b9bfae8 PDF Text Text Такса у готову плаћена ГЛДСНИК К У Л Т У Р Н О ПРОСВЕТНОГ ДРУШТВД ГАЈРЕТА С A Д Р Ж A Ј: Пред усељење у Гајретов дом Узвншеност н дејство исламског норала (С Француског: Су. лејлан Бучан) Фуад Слипичевић: Потреба штедње Harnoj омладнгг . пред одлазак на ферије Вејсил Ћурчић Kha Књижевни преглед: Књига Џевада Сулејманпашића Рахи. Инж. Лсмет Соколовић Г А Ј Р Е Т О П Г Л А С Н И К : Позив свила лјеснпл одборпма и повјерепицила Гајрета. — Свруиснпца свииа унравала Гајрегових иитернаха. — Скупштиеа Гајретове задруге. — Хатле-дова рахл. Ибрахпл вф. ЗаФрапији у Гајретовол женскол копвикту, — Трагична слрт Нулап вф. Јаребнце. — Прнлозн курб козкица за Гајрет из Дервенте. — Добровољни прилози за градњу Гајретова дола из Врбан.ца, — Прилози Гајрету улјесхо забаве у Дервенхи. MAJ САРАЈЕВ01936 Издаје Главни одбор Гајрета у Сарлјеву Главни н одговорни уредник: ХАМИД КУКИЋ БРОЈ 5 �Гајрет, л и с т д р у ш т в а Г а јр е т а И8ла8и м је с е ч н о , a ц и је н а м у je sa н а ш у О т а џ б и н у 6 0 д и н а р а н а г о д и н у , a s a с в е о с т а л е в ем љ е п р е к о г р а н и ц е 1 2 0 д и н а р а . Ђ а ц и Г а ј р е т о в и п и т о м ц и д о б и в а ју л и с т у п о л а ц и је н е к о д Г л а в н о г О д б о р а или к о д у п р а в а Г а јр е т о в и х к он в и к а т а . В л а сн и к д р у г а т в о „ Г а ј р е т “ — О д г о в о р н и у р е д н и к : Х а м и д К у к и ћ . — З а н и ч к у ш т а м п а р и ју о д г о в а р а д и р е к т о р А б д у р а х м а н М еш и ћ . И с л а м с к у д и о- �ГО Д .X V II ГДЈРЕТ Сарајево, мај 1936 Прсд усељешс у Гајретов дом Н а к он 3 3 -го д и ш н .е г п р е д а н о г и п ож р т в о в н о г рада ea нага н ар од , н а јв е ћ е н аш е мусл им ан ско к у л т у р н о -п р о с в је т н о и н а ц и он а л н о д р у ш т в о Г а јр е т у сељ а в а 1 ју л а о. г ., х ва л а н ека je д р а гом Б о г у , у с в о ј в л а ет и ти дом. К а д je д о са д , кро8 ч и т а в низ п ер и п ет и ја и н е п о г о д а , м огао д а даде ов ак о сја јн е р ев у л т а т е, Г а јр е т ћ е с и г у р н о и од са д , п о г о т о в о г о в а п р егал а ш тв а, покавали с у и о в ога п у т а кол и к о в ол е и колико им лежи н а ср ц у њ е г о в напредак и величина. П ом огл и с у и з г р а д њ у дом а к оји ћ е ст а ја т и као бијели г о л у б у ц е н т р у ш ех ер С а ра јева и п р ичати ст р а н цим а о св и је ст и и снави ју г осл ов ен ск и х м усл им ан а. Р а д о с т Г а јр е т о в и х љ уди, пријатељ а и сара дн и к а, с т о г а je н еописива. Н и је би л о Ж ■■ТГ 17 it m шшТшшшшг Дворишна фасада Гајретова дома (према Обали Војводе Степе) к ад се ск л он и п о д с в о ј к р ов , м ок и да даде јо ш в н а ч а јн и ја дјел а и п о т х в а т е бев к о ји х би , као и д о са д , н а ш а к у л т у р н а и надионалн.ч и ст о р и ја би л а ш т у р а и једн ол и ч н а. Г а јр е т je с в о ј велики дом п о ч е о да п о диж е у н а јт еж е в ри јем е, у в р и јем е ек он ом ски х крива и к р а х о в а , у в ријем е кад je св а вом е д о с т а б р и г е о с е б и и о с в о јо ј п ор од и ц и . П а ипак, и ст и ч ем о т о с п он осом и пох в а л ом , н а р о д , пр и ја тељ и и п о ш т и в а о ц и Г а јр е т а и н»е- н и лако за г у ш и в а т и н аш е љ убош орне о сјећа је гл е д а ју ћ и к ак о кров дец ен вја св а сродн а д р у ш т в а к од д р у г и х н аш и х су гра ^ ан а пвгра^ у ју с в о је дом ове и пал ате, a ми, ми к оји см о вијековим а били ек оном ски н ајн еовп сн ији и н ајја ч и , ми н исм о били у ст а њ у , с в е досад, да се на овај начин афирмишемо. О во j e са д а је д о н и м услимански дом ов е в р с т е у Ј у г о с л а в и ји . Њ егов а в а ж н ост je н епр оц јењ и в а и врл о вначајна и ш т а би см о г о д 67 �у т о м п о г л е д у реклп и н ап исали, би л о би мало. Ј е р се н>егова вел и ч и н а не д а и ск абати ри јеч и м а. В а ж н о ст о в о г а д ом а н ? д и је л и с а м о Г а јр е т н е г о ц и јел а н аш а ваједн и ц а. У њ ем у т р е б а д а се ск о н ц е н т р и ш у св и н аш и н ап ори и све н аш е сн а ге. Са в згр а д њ ом о в о г д ом а д о в р ш а в а се је д на велика и м учн а е п ох а Г а јр е т о в а рада. Сада см о на п о ч е т к у л о в е е п о х е к оја т р е б а т а к ођ ер д а б у д е оби љ еж ен а в р р л о ш ћ у п с т в а р а л аш тв ом , к о ја т р е б а д а б у д е в а д а х н у т а л»убавл>у прем а свим а к ор и сн и м а кцијам а к о је fee п о н и к н у т и И8 темељ а о в е за је д н и ч к е нам к у ћ е . Сви Г а јр е т о в и р а дн и ц и , ч л а н ов и и пр ијатељ и , о д а ју ћ и п рн вн ањ е с в о м в л а с т и т о м д је л у , т р е б а у б у д у ћ н о с т и , јо ш живл>е, ј о ш п р е д а н и је д а н а с та в е рад 8а д о б р о Г а јр е т а и ц и је л е нам заједн и ц е. С в еч ан о о т в о р е њ е Г а јр е т о в а дом а и8врш и ћ е се 6 с е п т е м б р а 1 9 3 6 г о д и н е , a Г л а в н и о д б о р и с в е Г а јр е т о в е м је с н е је д и н и ц о ns С а р а јев а у с е л и ћ е се у н о в е п р о с т о р и је н а 1 ју л а ов е г о д и н е . * К ак о н а п р и је д р е к о с м о , sa м је с е ц д а н а б и ћ е Г а јр е т о в дом п о т п у н о в а в р ш е н . Р а д о в и с у т а к о д а л ек о н а п р е д о в а л п , д а се в е ћ са д а м ож е д о б и т и ја с н а сл и к а о оп о љ а ш њ е м и у н у т р а ш њ ем и в гл ед у д ом а . Г л а в н а ф асад а дом а б и ћ е за к о ји д а н Д ов р ш ен а . Г о т о в о ч и т а в о приземл>е т е ф а са д е j e у к а м е н у и с т а в л у . П о д н о ж је ф асаде и ш и р о к и п о р т а л n o ч и т а в о ј в п си н и о б л о ж е н и с у с а с ја јн о п ол и р ан и м д а л м а ти н ск и м к ам ен ом т а м н е , ск о р о м а с л и н а с т е б о је , ч и ја п о в р ш и н а j e о ж и в љ е н а с а ш а рам а с в је тл и је б о је . П о д и о р т а л а j e о д б и је л и х кам ен их п л оч а . Г о р њ и д и о ф а са д е je у ж у к к а с т о ј т е р а н о в и , a с т у п о в и ивмеЈју п р о з о р а с у об л о ж е н и са и ст и м * с ја јн о п ол и р а н и м кам еном к ао и п о р т а л . Т и м е с у п р о в о р и св а к е е т а ж е п ов еза н и у је д н у ц је л и н у , и в р а з и т о х о р и з о н т а л в у , к о ја ћ е б љ е ш т а т и у к а м е н у и ст а к л у . Д в о р и ш н а ф а са д а je в е ћ о д а в н о г о т о в а . Г а јр е т о в дом je је д н а од р и је т к и х з г р а д а , к од к о ји х j e о б р а д и д в о р и ш н е ф а са д е п о с в е ћ е н а и с т о т а к в а п а ж њ а к а о и у л и ч н о ј ф а са д и . T a ф асада са св о ји м д у б о к и м л ођ и ја м а , и 8 р а ^ ен а у с в и је т л о -ж у т о ј т е р а н о в и , д је л у је в р л о л и је п о и ск л а д н о. Г л а в н и у л а з у д ом н агл аш ен je ш и роки м н дубок и м портиком . У п р о д у ж е њ у п ор ти к а 68 je у л а в у п р и зем н и л ока л (к а сн и је ћ е т о би т и гл а в н и у л а з у са л у ), a с л и јев е ст р а н е j e ул а в у с т а н о в е и Г а јр е т о в е п р о ст о р и је . Ш и р о к и м ст еп ен и ц а м а о д б и је л о г б р а ч к о г кам ена дол ави с е н а п р в и кат, г д је с у см јеш тен е п р о с т о р и је Г л а в н о г о д б о р а , ж е н с к о г м је с н о г о д б о р а и Г а јр е т о в в з а д р у ге . Са д есн е ст р а н е се ула ви у п р о с т р а н о п р е т со б љ е , ок о к ог а с у г р у п и с а н е п р о с т о р и је Г л а в н о г од б ор а . Ha сје в е р н о ј ст р а н и, п р ем а у л и ц и К р а љ а П е т р а , j e в елик а сал а sa сје д н и ц е , с а излазом у л о ђ и ју , к о ја гл ед а н а у л и ц у . H a ју ж н о ј стр а н и с у о с т а л е п р ос т о р и је , и т о : с о б а се к р е та р а , с о б а п р е д сје д н и ка , с о б а s a д а к т и л огр а ф к и њ у , је д н а в ећ а с о б а ва ч и н о в н и к е и с о б а sa а р х и в у . С а л и је в е с т р а н е п о д е с т а у л а в и с е у п р е т с о б љ е п р о с т о р и ја sa ж ен ск и м јесн и о д б о р и Г а јр е т о в у в а д р у г у . Ж е н с к и о д б о р и м а в а са д а д в и је а Г а јр е т о в а в а д р у г а је д н у с о б у . Ј ед н и м к ра тким х од н и к ом с у о в е п р о с т о р и је и н т е р н о в ез а н е са п р о е т о р и ја м а Г л а в н о г од б ор а . H a л и је в о ј с т р а н и II. к а т а с у п р о с т о р и је м у ш к о г м је с н о г о д б о р а и Г а јр е т о в а п је в а ч к о г д р у ш т в а , и т о : д в и је со б е , је д н а са л а ва м ањ е п р и ред бе и п р остр а н о п р етсобљ е са сп оред ним п р о с т о р и ја м а . H a д е сн о ј ст р а н и II. к а т а j e је д а н с т а н о д т р и с о б е , с а х ол ом , к у х и њ ом , о о б о м з а с л у ж а в к у , ба њ ом и ост а л и м с п о р е д н и м п р о ст о р и ја м а . H a и ст о м к а т у ~ с у о с и м т о г а и д в а г а р с о н с к а ст а н а , о д к о ји х с в а к и им а п р е т с о б љ е , б а њ у с а вах одом и је д н у с о б у са п осебн ом н иш ом за к ревет. H a III. к а т у с у д в а е т а н а n o т р и с о б е и дв а г а р с о н с к а ст а н а с а сп о р е д н и м п р о ст о р и ја м а . О в и с т а н о в и с у п о т п у н о и с т и к а о и он и н а др угом кату. У п р и з ем љ у с у д в а л ока л а sa ивдавањ е. H a л и је в о ј с т р а н и je је д а н д о к а л ва т р г о в и н у , a н а д е с н о ј с т р а н и с у п р о с т о р и је ва р е с т а у р а ц и ју и к а ф а н у . У в о в е п р о с т о р и је j e н а с т р а н и д в о р и ш т а је д н а у в д и г н у т а т е р а с а , a о о и м т о г а в ел и к а б а ш т а . К а д а се с а г р а д и п р о је к т о в а н а в елик а к о н ц е р т н а о д н о с н о к и н о — сал а, о н д а ћ е се п р о с т о р и је р е с т а у р а ц и је п р е у д е с и т и т а к о , д а ћ о п р ем а у л и ц и о с т а т и је д а н л ок а л sa т р г о в и н у , a о с т а л о fee се а д а п т и р а т и ва в е с т и б и л и г а р д е р о б у оале и је д а н ивлаз с а ст р а н е је в р е јс к о г х р а м а . В е ћ п р и л и к о м ивра де п р о ј е к т а в о д и л о с е р а ч у н а о о в и м п р еи н а к а м а , n a ћ е се т е а д а п т а ц и је м о ћ и д а и в в е д у са в р л о м алим т р о ш к о в и м а . �Узвишеност и д с јс т о исланског морала (Из дЈела: „АпологиЈа Исламилма")1) Неки западни писци су напали исламскп морал да je штетан no човјечју душу у томе што je прожима духом покорности и пасивне потчињености Божанству, које открива само име Ислама. Човјек, кажу они, који се ocjeka 8ависним према Свемогућем, предаје се свему одрпчуки се драговољно своје сопствене воље, не може се оејетити потстакнутим на извршавање добрих дјела као онај који ее пред Богом осјећа апсолутнвм господаром своје савјеети. И прије него покажемо која висока узвишења етичких схватања оживљују душу Мухаиедових (a- с.) вјерника, одговорићеио на ову оптужбу ријечима једног Европејца Golđziera: „Kao да савјест, тако јака код муслимана да буде потчињен непромјенљивом божанском закону, и као вјера у надчулност божјег бића, су препреке које сметају да се човјек приближи Богу вјером, врлином, добрим дјелима и да буде примљен у његово милосрђе! Kao да филозофски шематвзам религија може измијенити у њеним особинаиа унутрагању побожност онога који се побожно моли и који понизно, свјестан своје слабости и своје немоћи, уздиже своју душу према свемоћном врелу све снаге и свега савршенства." ~ Али Ислам несаио да не спрјечава иорално уса** вршавање, него je он no себи активна сила управл>ена према добру исто као и друге једнобожачке вјере) чије je он пророке признао као евоје. Штавише, у извјесном погледу он je то више него лн друге монотеистичке вјере, јер имајућп у виду људску слабост и потстичуки вјерне npena остварљивом идеалу! он лакше постиже циљ него оне, a то je да васпита људе и да их уздигне ка Богу. Исте врлине које су јеврејска и кршканска вје* pa сматрале као крајњи циљ иоралног живота једног човјека, такође су прописане и Исламом: тако осјећање милосрђа према сваком створењу, доброчинство, праштање, благост, честитост у свим друштвении односима, резигнација у несрећи и т. д. Могло би се из Кур'ана навести много мудрих нзрека, које потстичу на добро, али пошто не можемо да се сувише опшнрно упуштамо, потсјетићемо само на неке које смо без одабирања узели ту и тамо: „К о ће ти казати што значи уздићи се ? (To значи) откупити роба, нахранити ближњег сиромаха у данииа глади и биједника којн лежн у прашини.“ (сура ХС, a. 12-17)») ’ ) Држим да ће за читатеље Гајрета бити од интереса да овде изнесем једно поглавље из „Апологије Ислама“ од учене Талијанке-муслиманке Лауре Већћа Валери. (Прим. преводиоца.) *) Сви ајети у овоме чланку преведени су директно с арапског оригинала, јер се превод којим се ауторица послужила често пута знатно удаљује од текста. (Прим. превод.) „Ја сам вам запријетио ватрои која пламти и у којој ће горети саио онај несрећник који каже: Тоје лаж, (утјерује у лаж пејгамбере) и окрене леђа од вјере. Побожан човјек ће се од тога клонити, т. ј. онај који свој иметак дијели, a ником не нуди милоет да би за то добио награду, него само из жеље да види лице свога преузвишенога Господа. И тај ће најзад у истипу бити задовољан“ . (сура ХСН. a 14-20). „Побожни су они који нахране неиоћног сироиаха, сироту, заробљеника онолико колико би за себе желили говорећи: Ми вас хранимо само за Божју љубав и не тражимо од вас ни награде ни захвалности.“ (Сура LXXVI. a 8-9). „Надм^ћите се да добијете опрост од Бога, рај велик као небеса и земља, припремљен за оне који се боје Бога, који дају милостињу како у благостању тако и у муц0( и за оне који савлађују свој гњев и праштају другима, A Бог воли доброчинитеље. (Сура Ш. a 127 28). „Оданост Богу се не састоји у томе да окренете ва-ша лица према истоку или вападу, него je одан Богу onaj који вјерује у Бога, у судњи дан, авђеле (мелекје), божје књиге и посланике, и који из љубави према Богу дијели свој иметак ближњииа, сиромаепма, биједницима, путнику, проејацима и заробљенику. Побожан je онај који се иоли и који дијели зекјат, те они који вјерно извршују уговоре када га склопе, као a они који еу трпељиви у неприлици, недаћи и у чаеу насиља: такви су искрени и они се боје Бога.“ (Сура II. a 172). Kao што je Иелам објелоданио божанеко милосрђе, тако je он узвисио добра дјела која еу плод милосрђа једног човјека према своме ближњему. On je са најњежнијом бригом заштитио сирочад, сиромаха и понизнога; он je од братства и милосрђа направио два камена темељца исламског друштва. Између многобројнвх ајета који наређују да се придржавамо милоерђа, навегакемо само два: „Суди међу људииа праведно и не поводи се за страшку, јер би те она одвратила од Божјег пута.„ (Сура XXXVIII. a 25) „Бог вам наређује да вратите власницнма оно што вам je предато на чување, a када будете судили људима, да судите праведно. (Сура IV. a 61). Свак може просудити о дубоком осјекаљу човјекољубља што га улива овај кур’ански став. „Б ог твој je пропвсаодане обожаваш никог осим н>ега и наредио je лијепо владање према својин родитељима, било да je једно од н>вх или обоје снашла старост поред тебе. Не реци им чак ни „уф и не побијај их него с в>има говори лијепо; спусти крило своје скрушеноети од њежности-милости и рецн: „Боже, 69 �буди милостив према н>има, јер су ме онв одгојвлв сасвим малог.„ (Сура XVII. a 24-25'. * * * Моглн би наставити ове цитате тако увввшенвх кур'анских прописа кад не бисмо хтјели истаћи учење. у Кур’ану више пута утврђено, много мокнвјвх побуда, него ли само потстрекавања која наводе човјека на испуњавање врлина. Т. ј. учење да je овај асивот као сјеме будукег жввота, да ће се учвњенвм добрим дјелом на овои свијету постићи највека срећа на другои, и да je потребна чистоћа срца и поштена дјела да се приближи Свевишњем и да ке сваки од Бога добити плод свога рада. „Онај којв учини макар атом добра ввдјеке га, a снај који учини атом зла, такође ke га видјети (на судњем дану).“ (Сура ХС1. a 7-8). ,Б о г неке учинити крвво ни за један атом; ако тај атом буде добро дјело, Он ke га иноструко платити и даке обилну награду за њега-“ (Сура IV. a 44). Насупрот овоме, у Кур ану се пријети безбожнвцама и зликовцама страшним и болнам казнама. Судњи дан je описан ватренвм бојама; Бог, судија цијеле васионе, позваке добре из рушеввна овог уништеног свијета у окриље Свога милосрђа, док ke оне која не буду слушали савјета и ријечи свог Посланика, бацвти у ужарени паклени понор Овдје je згодно да побијеио једну другу невјерничку оптужбу против Ислама, a то je да je он обе* kao својим сљедбеницииа рај за тјелесна ужавања са хуријама, са очима као у газеле, са ријекама од млвјека a меда, са дввнвм вокем и бујнои вегетацвјом, најзад чвтаву скалу најсладостраснвјвх ужввања. Онв нису схватвлв да се свноввма пустиње не могу обекаватв духовна ужввања него да треба дати у неколвко рвјечв реалвствчкв, готово опапљвв, опвс раја, в тек доцнвје када бв се душе ввше разввле, онда ба бвло могуће говорвтв о обожавању Бога у скрушеноетв н љубавв. Клевета je peka да су Мухамед (a. с.) a његовв сљедбенвцв дала овам опвсвма буквалан сивсао, јер су и они открвлв под там дубље значење. Радост над радостама ke се састајатв, према Ел-Газалијв, у блаженом ввђењу душе са Свемогућам, када ke најзад бата поцајепан вео која раздваја човјека од Бога и када ke се слава небеска појаввта у свои потпуном сјају. K ao потврда таквог схватања рајског ужввања наводв се једно предање које каже: „ У највекој малоста код Бога бвће она која ke a дан и нок вадјета Божју славу a којв ће ужавата среку много вашу од свах тјелеснах ужввања, као што je океав века од капв зноја." Ала са какввм ke мјерама Свемогућв судвтв дјела својвх слуга? Можда према њвховом вањском карактеру a према њвховвм посл>едвцама? Не. К ур ан јасно каже да Бог гледа намјеру (нвјјет) са којом 70 су дјела учвАена a да je Он узвма као мјервло н>вхове релвгиозне вредноста; a да отрого посматран.е вјерских пропаса, ако оно нвје пропракено дјелвма мвлосрђа a сажаљења, мало значв за њега, јер себачна и лвцемјерна побуда одузвма врвједност сваком добром дјелу. Ma смо водвлв всту мвсао поводом формалвзма у вјереквм сбредвма. Ma je овде опет вадвио потврђену за дјела једнога вјернвка. В;ера иора батв вчаста, вскрена" (сура XCVIII a 4). »Срце мора бвти здраво (сура X X V I a 89) a иора знати шта je права побожност." (Сура XXII. a 23). Лвцемјерство a охолост ke бвтв толвко сузбајеев овом вјером да ke вх људв встом сиатрата као ублаженв облвк многобоштва, јер према некии пвсцима, човјек која je њииа прожет, веже масао на Бога са жељом да стекне поштовање својвх блажњвх. ■Заслуга Ислама je у томе што je он, као a друге релагвје, дао објашњење проблсма, која je од уввјек бао правв бол sa л>удску мвсао: зашто ввдвио на о* вом сввјету л»уде a народе којв рђаво раде a којв су безбожнв a ужавају у cpeka, док еу добрв чеето погођенв тешким недакама? Б ог чека, Ислам нас учв, a каткада даје дугв рок бунтовнама, твранама a неправеднвма, којв може no некад да траје до смрта, ала врвјеме долаза када он награђује вла кажњава. Оввм несрекама он често вскушава своје слуге, да ба затви обвлнвје наградво њихово ослањање на Божју вољу, ако се скрушено потчвне Његовој вољв говорећв: „Ма смо Божјв a Богу се вракамо.' Ала најбоље дефпнвцвје мвлоств a мвлосрђа, најфанвјв взраза моралнах схватања, налазе се у Хадасу. Познато je да су рајечв К ур ана, — нашле своју допуну a наставак у велвком броју мудрвх хадвсках взрека, које се преносе од Мухамеда (a. с.). Чаталац може оцијенвтв љепоту оввх мудрвх хадвсквх узрека: „Онај која се стара о удоввци a сирочету! раван je no заслузв оноие којв посвета свој жввот светом рату за Б ож ју ствар a ономе којв проводи дане у посту, a нокв у молвтвв.“ „Онај која помвлује главу сврочета, првмвке за сваку влас коју његова рука буде дотакнула( no један зрак свјетлоета на дан свеопштег прожввљаван>а“ .Свака ствар вма кл.уч. Кључ раја je љубав према незнатнвма a баједнвиа. Нвко од вас neke бита добар вјернвк све дотле док не узжелв свом бра* ту оно што жела сам себв“ . Алв je највзразвтија азрека неког бавшег развратника, којв je npenlao на Ислам: „Б ож ја посланвк ми je послао седам 8аповиједв: 1) Волв свромахе a буда поред њвх. 2) Гледај оне коja су нвжа од тебе, a не оне који су ввшв3) Ha од кога нвшта не молв. 4) Буда вјеран према својви родвтел.вма, чак a кад бв те кањвли. 5) У ввјек реца встану na макар бвла a горка. 6) Не допуштај да та увредама убвјају вољу на Бо- �жјем путу. 7) Често реци: Сила и моћ je саио у Бога( гдје je то саставни дио блага које je екрввено под Божјвм престољем. У Хадису се такођер раввија ова доктрина (једна од особитах љепота Ислама) да Бог не ограничава своју иилост једвно на људе, него "да он гледа и жввотвњч са истои симпатијом и љубави, будућа да je њвхов жавот за њега всто као и људски. И ако човјек не жели да навлачи на себе Божју срџбу, он мора ииати обзнра преиа својим нижим сарадницима, не оставити их без јела и nuka нити без потребног одмора. * * * Али док Ислаи, помоку Кур’ана и Суннета, показује човјеку пут врлине, он не ааборавља ни потребе људске природе као што није заборавио ни његову слабост када су иу наиетнути вјерски обреди. Назначивши човјеку морално савршенство, преме којему да окрене своје тежње, он не излази из области ствар* ности нпти гледа неки идеал врлине који je остварљив само за неколико одабраних, него он успоставља здраве животне првнцвпе живота који ее показују у прпмјени јако практичнв. Истичуки узор честитости и праввчноств не удаљава се од жввотнвх закона, него се саглашава са људскон лрвродом, чије оправ дане тежње према дозвољенви ужввањвма поштује и не уништава. Далеко од тога да одваја вјерски жавот једнога човјека од осталога свијета. он те за остварењем једне заједнице гдје би човјек у и вријеие био члан друштва в Божјв слуга. лвтвама, нвтв пак целвбат, вего чествт в праввчан живот у ком се човјек држа средвне у правој равнотежв, сјекајућв се с једне стране Господара, a с друге поштујућв права свога твјела, породвце в друштва. Б јжји посланвк каже: „Није најбољв од вас онај којв занемарује онај сввјет радв овога, нвтв пак онај којв чинв обратно; најбољв je између вас онај којв мвслв в на једво в на друго." A једном врло побожном младвку je рекао: „Твоје твјело има над тобон право, в твоја жена полаже право на тебе, a такође в твој гост вма право над тобом.“ Ономе којв га je пвтао за савјет о двјелењу мвлостиње je наредво: „Подај трећвну, јер je једна трећвна век довољна. Боље je да оставвш своје насљеднвке богате, него да вх присвлвш да пружају руку другвма. Целибат je нарочвто предмет оштре крвтике од стране Ислама у колвко се косв са Мухам*довви (a. с.) обичајвма. Овој jef традвција каже, оштро првговорво неком Арапину, којв je водио овакав начин жввота: „Ти св дакле рвјешио да првпаднеш свновима сатане ? Ти хоћеш да будеш хришћанскв калуђер ? Бар се отворено њвма прадружи. Ако св наш првпаднвк, онда мораш слвједвтв наш суннет, a он тражв брачнв жввот. z Ш 11 Употрвјебвтв свле које je Творац дао човјеку. no всламском схватању je најбољв начин да му ее ода захвалност. Искорвствтв добре стварв које je Бог ставио сваком на расположење, ввје cauo допуштено него чак в наређено, мада у њвма нема нвшта што бв могло шкодвтв самом човјеку плв његовом блвжњеи. Кур’ан каже: „За оне којв вјерују в којв чвне добра дјела, нема нвкаква грвјеха у ономе што су појелв в попвлв (од забрањенвх стварв првје него су забрањене) када се боје Бога в вјерују, чвне добра дјела, a затви се чувају (твх забрањенвх ствари) и вјерују да су забрањене в опет се чувају (онога што j© у будуке забрањено) в чвне добро. Бог волв оне којв чвне добра дјела." (Сура V. a 94). »У Исламу неиа ионаштва" — каже један чувен хадвс. Исламу се довста ве свпђа нв аскетвзам са бескорвснвм мучењем твјела, са узалуднви невоал>иа, сталнвм постоввма в ноћвма проведеннм у ио- Огранвчења — рвјетка в за све једнака, воја je Ислам наметнуо својвм сљедбенвцима у погледу ужввања овога живота, показују најввшу мудрост. Данас када се у многвм западнвм земљама повела ош* тра борба протвв алкохолвзма в када се тражи да се забранама огранвче хазардне вгре, вма лв кога којв би могао напасти Ислам што je давно закључао „ова двоја врата зла“ — узрока духовног и матервјалног пропадања? Штедња je no Кур’ану врлина, алв шта ввше ми у Њему налазвмо поред забраве хазарних вгара в забрану вметка, непоштено зеленаштвом стеченог- Зар не взбаја мудруст вз овог сузбвјања недозвољене вараде? ' ЈБуди жуде за вјером, алв у всто врвјеме захтвјевају да она буде у складу са њвховвм потребама, a не само у складу са њиховим осјекањвма. A хо* ће да она пружв безбједност в спокојство, не само за онај сввјет него тако в за овај жввот. Ha такве вахтјеве Ислаи дввно одговара: .Н в је довољно слвјепо вјероратв него je потребно в жввјетв: он учв да људв лвјепо мисле, да лвјепо раде, да лвјепо говоре в баш вбог тога он лако навлазв на њихово разумвјевањеС француског: Сулејман Бучан 71 �Фуад СлипичевиИ: Потреба штедње К о се ш т е д е ћ и о д р и ч е с и т н и х з а д о в о љ с т а в а , т а ј се б и о м о г у ћ у је в е л и к о з а д о в о љ с т в о . Позната je ствар да je муслимански елеменат прије окупације Босне и Херцеговине од стране Аустро-угарске монархије био врло богат и моћан. Отада, за ових пет деценија протеклих година, то велико богатство отишло je у неповрат. Наши стари живили су у доба када je штедљивост и скромност у свем.у била оашта карактеристика муслиманског свијета. Они су се у томе погледу придржавали узвишеног ајети-керима који гл а си : Кулу вешреби ве ла тусриф у инналлахе ла јухиббул мусрифин. (Једите и пијте, али не претјерујте, јер Аллах не воли претјеривање). Муслимани су знали, да није богат ко je натекао него ко je наштедио. Ш вабо, да би испунио свој културни мандат, који м у je Европа повјерила, донио нам je небројене могућности лагодна и раскалашна живота, и оно што су очеви, дједови и прадједови штедећи и устежуки се скупљали, синови су захваћени бучним оргијањима брзо расипали. Ш вабо je са планом поткопавао темеље нашег економског благостања, јер je био сигурап да сиромаш тво доводи до ропства. Уз то<- су наступили и други друштвени поремећаји тако да можемо сл ободн о тврдити, како je данас наша муслиманска заједница потпуно осиромашила. Код других пема ни близу у оволикој мјера биједе и сиромагатва као код нас, a трагедија je још већа што см о ми нагло из богатства запали у потпуно сиромаш тво. Ипак међу нама, поред оних који са тешком муком успијевају да одрже свој голи живот, има људи, који су успјели да се снађу и о сп особ е за какав користан рад и привређивање. Међутим то je већином наш млађи свпјет, који je усвојио потпуно европсти начин живота са свим његовим добрим и злим странама. Многи тежи да живи на високој нози, госпоски, a то доводи до издатака, који често премашују приходе, na су такови присиљени да се задужују или, што je још горе, да посегну и за туђом имовином. A ko се у з то догоде какви ванредни издаци, онда се са сто м-ука и одрицања једва успијева да очува образ и поштење. Једини излаз из овако тешког положаја може омогућити једна темељита u досљедна штедња. Омладина м ора усвојити принцип штедње, који je стотинама година провођен постао ск ор о традиционалан за бо с , херц. муслимане. Велика je грегака што се не зна права вриједност динара. Два*три динара свакако не претстав- 72 љају неку, своту, али снај који би успио да одваја дневно no пар динара na страну, послије двадесетак годииа располагао би са неколико десетина хиљада динара. Данас миоги млади очеви живе безбрижно и немају пред собом јасну озбиљност живота и узвишеност свога родитељског позива. Дани брзо пролазе и дјеца се развијају. Отац ненадаио je постављен пред дужност да сина пошаље na универзитет или коју другу школу, a кћер да уда. Разумије се да му положај није ни лак ни пријатан. Међутим да се •он на вријеме одрицао једне кахве и једне цигарете, сада би много лакше и веселије стајао пред својом дужношћу. Занатлија, млад и запослен, једног дана неће више бити способан за посао, na ако није на време почео остављати на страну, наћиће се у незавидном положају. Трговац треба да увећава свој капитал, калфа да се спрема за самостааан посао, дјевојка да мисли на оснивање свог дома, дијете да испуни своје снове, чиновник да се може боље одупријети свим недаћама живота, једном ријечју: сви који желе да створе бољ е услове живота и љепшу будућност, морају да штеде. Није довољно пружити се на милиметар колики je јорган, него се морамо још мало скупити и стално нешто, бар и мало, одвајати на страну. Наше љутске потребе могу се подијелити на физичке, културне и луксузне. Оно што je неопходно потребн о за наше живљење, к ао: храна, стан, одијело и слично. претставља наше физичке потребе. Свакако je за осуђивање, ако неко због шкртости њима не удовољава, али исто тако je за осуђивање ако неко без стварне потребе расипа за те ствари. Гријех je и п р еи а себи и према својој средини показивати се расипан и на тај начин присилити још многога да прави издатке које неће моћи поднијети. Наше културне потребе су погпуно оправдане, јер оне, уздижу човјека на један виши степен, који je Бог њему одредио, али нажалост оне су највише запостављене. Многи образованни људи воле да подмећу као културну потребу модерног човјека његову тежњу за луксузирашем. Сваки дан у кафану, сваки пут у биоскоп, пушити 10*15 дин. цигарета и још много сличних ствари, сматра се за културну потребу, Баш ове лажне културне потре* бе гутају најбољи дио оних новаца, које би требало остављати за црне дане. Појединцу je, разумије се, врло тешко борити се против општег расположења и мишљења, зато и јест врло потребно да се организује борба против таких друштвених зала и да се пропагира штедња као једини спасоносни излаз из данашњег положаја. Свима нам треба да буде девиза у животу: �Скромносш u умјереност у свима физичким ш требама, развијање смисла sa ираве културне потребе u немилосрдна борба против луксузних потреба. Чланови и пријатељи Гајрета треба први да пођу овим путем и да приступе томе послу, јер ће на тај начин испунити једну узвишену вјерску дужност и повести муслимански свијет бољој будућиости. Нашој омладини пред одлазак на ферије Н алазим о се при к р а ју ш к о л ск е год и н е. В ел и к е годигањ е ф ерије, од р еђ ен о sa одмор св и х ђака к оји с у п р ек о ш к о л ск е г о дин е радили и у ч и л и , д е се т а к дана с у само пр ед нама. Т и м п ов од ом у п у ћ у је м о св о ј Г а јр е т о в о ј ш к ол ској ом ладини апел у ком е je молимо да н акон 1 0 -м је се ч н о г п р е д а н о г рада у ш к ол и о д е св оји м к ућ ам а са св оји м ведрим ра сп ол ож ењ ем и љ у б а в љ у прем а св оји м бл и ж њима. П оч ет в ом ју н а , када д о ђ е т е св о ји м к у ћама, т р е б а да се у к р у г у с в о ји х род и тељ а, св о ји х м и л и х и д р а ги х , од м ори те и о св је ж и т е , како би н а јесен м огли н а ста в и ти с у сп је х о м св о је ш к ол ов а њ е. О дм ор одр еђ ен sa тпк олск у ом л а ди н у т р е б а и ск о р и ст и ти п а м етно и л ијеп о, у ш е тњ ам а n o ч и ст ом в а в д у х у и багачама, у п рик у п љ а њ у с н а ге sa н ов е ш к ол ске н ап оре и п р ега л а ш т в а . Али ипак преко ш к ол ск ог о д м ора т р е б а ју св и Г а јр е т о в и омладинци да н е ш т о раде и да се о д у ж у ју он ом е ко стали о м исди н а њ их и ко о њима в оди бр и гу. T o je н аш Г а јр е т . К ада д о^ ете к ућам а, м еђ у с в о је др аге п р и ја тељ е и су гр а ђ а н е, нека вам je прва и н ајв ећ а б р и г а да ce сје т и т е ж р тав а к оје Г а јр ет п од н оси sa в а с у о в о т е ш к о д о б а е к он ом ск и х крива и н евољ а. И м а дн и те на у м у да Г а јр е т чини sa м у сл и м а н ск у ср е д и н у о гром н е н ап оре у п р и ди в ањ у к у л т у р н и ји х и п р о св је ћ е н и ји х н а р а ш т а ја , д р ж ећ и у св оји м ин терн атим а в р л о велик бр ој ђака и ш егр та. Д а н ије Г а јр е т а , к о би т о св е п р е у в е о на с е б е ? К о би ce б р и н у о за св е в а с ? К о би би о у ст а њ у д а одр ж а ва тол и к и бр ој и н тер н а т а са бл и ву 5 0 0 п и том а ц а, ђака и ш е г р т а ? К а д т о св е внате, он д а одм ах ра зм исл ите како би м у ce м огли ба р мало о д у ж и т и и пом оћи му у и в вр ш ењ у њ е г о в е велике м исије. T o ћ е т е п о с т и ћ и н ајл ак ш е т а к о ако, чим дођ ет е кућ ам а, н а ја ви т е св о ј долавак м јесним Г а јр е т о в и м јединицам а у ваш ем м је с т у и ст а в и т е им ce н а ра сп ол ож ењ е. Р ец и те им д а с т е спрем ни п од н и јети св а ки рад и т р у д к оји би Г а јр е т у дон ио неке к ор и с т и . A т ога ра д а има, има г а д о ст а у сваком м је с т у . М јесн и о д б о р и с у он и к оји с у в ас п р еп ор у чи л и Г а јр е т о в о м Г л авн ом о д б о р у и они који ce б р и н у sa све в ас, ж р т в у ју ћ в ce преданим и аскрен им радом и са к уп љ а јућ и о д љ уди д и н ар n o д и н а р sa ваш е д о б р о . Taj рад, прив н а ћ ет е, н и је ни лаган н и мален. О н вахтијева м н ого п р егал а ш та ва и м н ого у м јеш н ости , м н ого н е се б и ч н о г рада и со п ст в е н и х ж р тава. П р и с т у п и т е , да кл е, онима к оји ce брину sa в ас, са м н ого д у ж н о г пош товањ а и ваблагода р и те им ce на паж њ и. В л адаљ ем св оји м пок а ж и те да с т е д о с т о јн и Г а јр е т о в е пом оћ и и т р у д а који ce улаж е у ва ш е ш к ол ов а њ е. П о ш т и в а јт е ст а р и је без разлик е, a св оји м држ ањ ем , ов би љ н ош ћ у и л »у ба в љ у прем а свим а, н а с т о јт е да вас сви в авол е, да о вама л и јеп о г о в о р е . H a овакав н ачин и Г а јр е т у ћ е т е прибавл»ати п ош т ов а њ е a м еђ у н аш им ста рп ји м св и је то м ст в о р и ћ е т е ра сп ол ож ењ е и љ у б а в прем а п р о св је т и и ш к ол и у о п ш т е . Ч у в а јт е лијеп е н а р о д н е оби ч а је и тра ди ц и је. С тар и ји т р е б а да од р ж е n o к оје к о р и с н о п р едавањ е и за б и р а ју ћ и з г о д н е теме, онаке какве т р е б а ју том е к р а ју и љ удим а који с у ж ељ в и д а ш т о ч у ју . С војим радом , т р е б а да д ок а ж ет е д а ст е и sa и д у ћ у г о д и н у ваври једи л и Г а јр е т о в у п ом оћ . Г а јр е т о в и м р а д ницим а у св оји м м јести м а б у д и т е о д к ор и сти и пом оћ и п р и год ом н а ш и х п р и реда ба , вабава, м евлуда, теф ер ича и д р у г и х к о р и с н и х акција. У в и јек нека вам je , д р а г а н а ш а омладио, је д н о пр ед оч и м а: у г л е д и и н тер ес Г а јр е т а , у гл ед и и н т е р е с ц и јел е н аш е исламске sajeднице! У т о име, ж елим о вам ср ета н п у т од н а ш и х „ кон в и к та д о в а ш о х д р аги х к ућ а у к ојим а в ас о б јер у ч к е и с осм јехом ч ек ају ваш и р од и тељ и и ста р а тељ и ! Н ека Бам je ср ета н п у т и у с п је х к о г а ћ е т е п ости ћ и преко в а ш ег г о д и ш њ е г одм ора sa н аш и ваш Г а јр е т , sa н аш е и ва ш е д об р о. 73 �Vejsil ĆurH6, kustos museja u p. Kna U cijelom Orijentu među muslimanima poznat je običaj bojenja ruku i nogu a često i kose knom. Riječ kna potječe od arapske riječi „kem a“ , vrst gr­ ma (Lavsania inermis), koji raste u sjevernoj Africi, Perziji i Indiji. Od keninog bijelog cvata prave se razne mirisave esencije i ulja. Osušeno zeleno lišće stuče se u prah, koji se zakuha mlakom vodom i time se kniju od starina svuda na Orijentu nokti, dlanovi, noge i tabani narančasto žuto, u Perziji ta­ kođer kosa i brada. Tamne kose dobiju crvenkastu (cochenil) niansu, plave naprotiv poput vatre crvenu boju. U Bosni i Hercegovini kniju se sam o musli­ manke i to mlado i staro. Naročito je uobičajeno iza prstenovanja knijenje mlade, koje se vrši na naročito svečan način u Sarajevu, i to uoči četvrtka. Ta noć zove se u nas u Sarajevu „K rnadžidže" po turskom krna-gidže (gidže-noć). Knijanje se obavlja gotovo redovito u đuvegijinoj (m ladoženjinoj) kući, a može i kod roditeljske kuće. Đ vfje a gdjegdje i м . četiri djevojke ili mlađe žene odaberu se, koje će kniti mladu. Najprije se kniju ruke do^članaka, zatim noge također do članaka, sam o ne po tabanima. Prije nego što se kna nalijepi na ruku, metnu dukat mla­ doj na desni dlan, koji djever daruje, onda zalijepe knom, umotaju kučinama i povežu vezenim jaglucima Dok traje knijenje dvoje djece drži po svijeću više mlade, koje ona za nagradu sutradan dariva jaglukom. Knijući mladu djevojke pjevaju: .N a šoj Fati knu postaviše Naša Fato, je Г ti žao m ajke? — A što će mi biti žao majke, U mom dvoru bolju majku kažu! Naša Fato, je Г ti žao b a b a ? — A šta će mi biti žao baba, U mom dvoru b oljeg baba kažul Naša Fato, je Г ti žao sek e? — A što će mi biti žao seke, U mom dvoru bolju seku kažu! Naša Fato je Г ti žao brata ? — A šta će mi biti žao brata, U mom dvoru b oljeg brata kažul Ovom pjesm om mladu nagnaju na plač i ona gorko plače. Sutradan rano ujutro ulaze u sobu iste one ženske, koje su mladu knile da joj skinu knu i operu joj ruke i noge. Mlada i ovaj put ižljubi žene u ruke i iznese svadbarušama doručak, ob ičn o rastopljena meda i kaj­ maka s hljebom . P oslije doručka svadbaruše se razi­ laze svaka sv ojoj kući. Ako se hoće da ima sasvim tamnu (crnu) boju 74 onda se još naknadno oboji sa pastom od renga, jedna vrst indigo biljke. U nas to rade običn o tako, da se kna zakuha s vodom od skuvanog orahovog lišća. Da se onaj čudnovati sjaj kne dugo održi, on­ da ob oje kosu poslije bojenja rengom još jedamput knom, ali samo kratko vrijeme, 1/4 sata. Kna se upotrebljava i kao lijek. Kad neko ima vrućinu, zakuha se kna u sirćetu i privije ria dlane U obje ruke i na nožne tabane. Knom su bojeni u prijašnja vremena repovit perčini i grive junačkih konja, te bi na taj način pre­ tvarali naročito đogate u alate. Svrha bojenja konja jasno se razabire iz ovih stihova: Vodi konja na dno u čaršiju, D o dućana Trifka bojadžije, Nek ob oji grivu đogatovu,' Jer će Vlasi poznat đogina, Skoro im je đogat dolazio. Нбгтвпп II, 5M ili: Da načiniš crnogriva doga, Jer đogatu putovati valjade. U pjesm i „Duratagić Ibro“ veli se, da su se jedamput Udbinjani obukli u kaurske haljine i došli u Karlovac, a da ih niko nije prepoznao. Među njima nalazio se i M ujo Kladuški, koji je također bio pre­ obučen a osim toga je od sv og doga napravio šarca: Još na veće čud o udario: Na jandalu ugledao Muja, O d doga je šarca napravio. U pjesm i „Hrnjica Mujo u Janoku zarobljen" veli se: Opet viče goješan Halile, A on viče svoju sestru Ajku: „H ajde spani u podrum đoginu, A ti jami boju svakojaku, N aboj meni debela đogina, O d đogata načini šarina: Valja ići do Janoka grada, Da ja vidu, šta j’ od brata bilo, . Kakvom će ga smrti umoriti". Hbrmtnn na srn. mj. 189 Da se ovdje radi zaista o knijenju konja, vidi se jasno iz Vukove narodne pjesm e „B oj na Stalaću", gdje se veli, da je u konja griva oknivena: I poleće do konja đogata, D o đogata grive oknivene. Poznati sarajevski džambas Českin pripovijedao mi je, da su i u Sarajevu knili konjima perčine, gri­ ve i repove, i tvrdi da je i on sam to radio. Reče mi da su obojeni konji m nogo izgledniji. �fcn llž ev n l p re g le d K n jig a D ž e v a d a S u lejm a n p a šlća „Žurnollznn, razarač čovečansiva", Zagreb 1030 Među vrlo sipatičnim brojem mlađih muslimana intelektualaca, publicista i javnih radnika, od kojih ve­ ći broj sarađujeu Gajretu, jedno od najvidnijih mjesta za­ uzima nesumnjivo, g. Dževad SulejmanpaŠić. Premda već nekoliko godina izvan Sarajeva — živi u Zagrebu, — taj daroviti inteligenat i nacionalista vezao je, ranije, svoje trudoljubivo ime, svoju široku kulturu i elan za publicistiku uz onaj agilni krug među muslimanima i uz one kulturne rezultate koji su obilježeni kao naj­ efikasniji. U tome radu, neumornom i beskompromis­ nom, g. SulejmanpaŠić je stekao ugled snažnog kul­ turnog neimara i javnog radnika. I sam novinar, obrazovan i vješt, vrlo dobar po­ znavalac psihologije publike i dejstva javne riječi nanju, naročito na našu, balkansku, publiku, — Sulejman­ paŠić je godinama radio na jednom, koliko zamašitomtoliko i originalnom djelu, koje je tu skoro stiglo na knjižarsku pijacu. Štampano u ^Zagrebu, djelo je od­ mah našlo radoznale čitaoce, na prvom mjestu u kru­ govim a publicista, novinara i ostalih javnih radnika, jer djelo obrađuje komplikovanu temu: Žurmliza/m — razarali ćovječanstva i novinstvo sa najmanjom mjerom žumalizma. tvom štampe. Djelo obuhvata oko 15 tabaka, formata osmine, u tehničkoj opremi koja može da čini uslugu našem knjižarstvu. Djelo ima nekih 18 glava, a zasno­ vano je na dva dijela. Pošto je u prve dvije glave prvi’g dijela („Žurnalizam — razarač čovečanstva“ ) dao opšte korakteristike kvantiteta i kvaliteta žurnalizma naših dana, u svijetu i kod nas; u ovom dijelu rečenica, da je „žurnalizam od prvih dana svoje po­ jave do danas parazitirao na tisućljetnom ugledu štam­ pane riječi", — odmah objavljuje oštar stav pisca pre­ ma t. zv.. .„žutoj štampi", onoj „revolverskoj" i „bulvarskoj". Odnjegovanog ukusa za štivo, pisac pokazuje direktnu averziju prema tom žurnslizmu; ova odvratnost je, me'đutim, i suviše naglašena, a, uz to, preopširna i namjerno detaljisana, tako da se ne može izbjeći ne­ prijatnom utisku izvjesnog ponavljanja ili „tapkanja u mjestu". A zaključci su, često puta, koliko smjeli to­ liko i proizvoljni, jer ne diferenciraju slučajeve i po­ jave, nego ih, uglavnom, uopštavaju. Atak žurnalizma na duh i na skromnost pisac ilustruje velikim brojem primjera prepotencije u našoj dnevnoj štampi, među kojom se najviše citiraju razni članci u štampi na5e prestonice. Djelo Dževada Sulejmanpašića spada, van svake U drugom dijelu knjige pisac tretira „novinstvo" sumnje, u jedno od najzanimljivijih, kako po original­ sa najmanjom mjerom žumalizma, pa objavljuje čak i nosti teme, tako i po svojoj opsežuoj razrađenosti, a jedan „predlog zakona za moralno i duhovno ure­ naročito po svome originalnom i vrlo smjelom, poš­ đenje novinstva". tenom i čestitom, slobodnom i otvorenom stavu prema Pisano predano i marljivo, ali oštrije obilježenim vrlo delikatnoj i neosporno zamašnoj funkciji javne ri­ stavom protiv žurnalistike, djelo g. Sulejmanpašića za­ ječi, novinstva, u našem narodO. Pisac je tome poslu služuje punu pažnju svakog kulturnog i javnog radni­ pristupio germanskom marljivošću i živom, inteligen­ ka, i pored toga što će komentari o djelu biti mnogo tnom radoznalošću za sve pojave u našem javnom ži­ raznovrsniji no što bi se to u prvi mah očekivalo. votu, koje su u najtješnoj vezi sa funkcijom i dejsJ. P. Ra Km. Ing. K m et S o k o lo v ić 15 maja o, g, ispustio je nakon duljeg bolovanja svoju plemenitu dušu Ing. Ismet Sokolović, savjetnik tehničkog odjeljenja Banske uprave u Sarajevu, čija je smrt ožalostila nesamo njegovu bližu i daljnju rod­ binu nego i sve njegove prijatelje i poznanike. Rahm. #Ismet je rođen u Sarajevu 1892 godine, iz poznate i ugledne porodice Sokolovića, a sin je rahm. Muhamed ef. uglednog posjednika sarajevskog. Osnovnu školu, Ruždiju i realku je svršio u Sarajevu. Učestvovao je u svjetskom ratu, po kome je otišao u Prag i nastavio studije na Visokoj tehnici. Po svr­ šetku studija stupa u državnu službu. Ubrzo se u službi istakao i važio je kao vrlo spreman i savjestan stručnjak. Bio je član raznih stručnih anketa i član građevinskog odbora Gradske opštine. Rahmetli Ismet je bio član i prijatelj Gajreta, te je prije dvije godine biran i u Glavni odbor, gdje je — kada mu je zdravlje dopuštalo — radio najsavjesnije. Stoga ga pored njegovog brata Osman ef. i ostale rodbine oplakuje i Gajret. — Koliko je rahm. Ismet bio voljen i cijenjen među građanstvom bez razlike na vjeru, vidjelo se i po mnogobrojnoj njegovoj dženazi. Neka je rahmet plemenitoj mu duši, a njegovoj porodici naše iskreno saučešće. 75 �Г ајр ето в гласник Позив свима мЈесним одборим а и повЈереницима ГаЈрета Главни одбор Гајрета упутио je 23 маја о. г. бр. 1182 окружницу свима Гајретовим јединицама слиједећег садржаја: Ha основу чл. 88 друштвених правила, повивају се Гајретове јединице да одрже своје редовне годвшње скушптине с твм да о датуиу скупштина претходно изввјесте овај Главни одбор, a no одржању истих да му доетаве, у 'року од 8 дана, преписе скупштинских записника, као и конституцију одбораН з в је ш т а ј о р а д у у 1 9 3 3 /3 6 го д н н н ГГриближује се Гајретова годишња редовна главна скудштвна, којој се иора поднијети извјештај о ијелокупном раду, како Главног одбора тако и свих друштвених јединица. Taj извјештај мора бити и ове године оштамдан и бар 8 дана прије скушптине разаслан друштвеним јединидзма, како би га могле проучвти и како би њихови делегати могли узети учешка у дискусији no извјештају. Да би тај наш извјештај био потпун и да би био што вјернија слика рада и наетојања свих нас — безуеловно je потребно да све јединиде доставе Главном одбору податке о своме раду и то Д О 20 ју н а т . г. У колико се ти извјештаји не доставе до овог рока, неке се моћи накнадно узетв у обзир, na ke се у штампаном взвјештају Главног одбора констатовата које јединице нису удовољиле својој дужности. Главни одбор Гајрета позива све друштвене je* динице да му до 20 јуна о. г. доставе: 1) С ав д р у ш т в е н и н ова л . од сакупљених чланарина, забава, теферича, мевлуда, сијела, сергија, добровољних прилога у новцу и нарави, курб. кожица, значака Гајретова дана, календара, те Гајретових вз* дања. — Такођер се позивају све јединице да доставе до горњег рока и све приходе Гајретова дома и то: чланарине, добровољне прилоге као и утржак „цигала" Гајретова дома. — Нарочито скрекемо пажњу да друштвене јединице прикупе све заостале чланарине, како не би изостао ни један члан који не би своју чланску дужност уредно взврпшо према Гајрегу. — Ha че_ ковној положници или у досебнои писменом извјештају треба означити од чега je поелати новац, како би се могао раскњижити у књвгама Главног одбора no појединим ставкаиа. 2) А б е и е д н и с п и с а к сввх врста чланова, 6значавша презвме и вие члана, датум упвса у чланство, ввсвну чланарвне в уплату чланарине за сваки поједвнв мјесец у овој годвни (1935/36). 3) С п и с а к д р у ш т в е н о г и н в е н т а р а . Јединвце које располажу са друштвенви просторвјама в внвен- 76 таром. доставвке спвсак тога внвентара, означввшв врвједност сваког предмета. 4) О п ш т и и з в је ш т а ј о р а д у у п р о ш л о ј г о д и н и са овви подацвма: а) број чланова б) број одржанвх сједнвца ц) број рвјешенвх спвса д) број одржзнвх првредзба (забава, тефервча, мевлуда, свјела) е) број одржанвх предавања ф) број одјевеие свромашне дјеце г) взнос сакупљене в дозначене чланарвне х) чвст првход одржанвх првредаба в) чвет првход сакудљенвх в уновчених жввежннх наиврнвца ј) првход расдроданвх Гајретоввх вздања в лвста „Гајрет к) укупан првход дозначен Главном одбору од 20 јуна 1935 до 20 јуна 1936 године. 5) И з в је ш т а ј о с а б и р н о ј а к ц и ји з а Г а јр е т о в д о м са оввм подацвма: а) датум оснввања одбора (повјеренвштва) за - взградњу Гајретова дома у Сзрајеву б) врста в број уписанвхчлановаГајретова дома ц) виеина удвсане чланарвне сввх врста чланова д) ввсина дозначене чланарвне Главном одбору е) еакупљенв в дозначенв првлози за Гајре. тов дом ф) број првмљенвх блокова „цигала“ Гајретова дома г) взнос првкупљен од распроданвх „цвгала Гајретова дома, којв je дозначен Главном . одбору в када. 6) И з в је ш т а ј о о д р ж а н и м Г а јр е т о в и м п ред а в а њ и м а са оввм подацама: а) датуи одржања предавања б) презиме в вме предавача в његово звање ц) тема предавања д) локал у коме je одржано предавање е) број слушалаца предавања ф) да лв су предавања била са влв без двскусвје г) првмједба. 7) О с т а л е а к ц и је мјеснвх одбора и повјеренвштава tokom ове годвне. 8) С п и са к д ј е ц е к о ја се ш к о л у ју у Гајретоввм внтернатвма односно која оу добвла ствпендвју влв потпору од Гајрета у овој годвнв. 9) П р о р а ч у н и м је с н и х о д б о р а (п о в је р е н и к а ) з а 193 ^ / 37 , који вмају батв усвојенв на редовнвм мјесним скупштвнама, на основу којвх ke Главнв одбор саставвтн годишњи друштвенв прорачун. �obreda. Pitomci se imaju da vide sa ostalim građanimau džamijama, pri raznim vjerskim manifestacijama: dovama, hatmama i si. Treba svak "da vidi i zna da РАСХОДИ Двн. ПРИХОДИ Дин. Gajret istinski teži za tim da njegovi pitomci budu ne samo dobri građani i patriote, nego i pravi muslimani, • које иислвте моkojima leži na srcu svako muslimansko dobro, koji 2 Чл апаршг ft утеаељ. лвти бесплатно 3 џ добротв. vole svoju uzvišenu vjeru Islam i koji se ravnaju prema мјесто у вптврИрилоав у парави нату . islamskim propisima. 5 „ у новцу 2 Број питомаца ув Smatramo da je potrebno da uprave internata u 6 Приредбе (вабаве, плаћање опскрбв ovome smislu, prije odlaska pitomaca njihovim kuća­ теферичп, сијела, (навначвти впсимевлуди в ол.) ну опскрбе) ma, održavaju im predavanja, a i pojedinačno da ih 7 Равни прпходв 3 Број стипевдвСта upućuju kako će da rade i da se vladaju na ferijama. п висину стипонд. 4 Потпоре Neka uprave ne dozvole da dođe i najmanji prigovor ni s koje strane, da Gajretovi pitomci nisu lijepo od­ gojeni i kao građani i kao muslimani. Okružnica svima upravama Gajrelovlh lnlernata Bilo bi vrlo uputno da uprave internata dadu uputstva starijim, boljim pitomcima da preko ferija Glavni odbor Gajreta uputio je 28 maja o. g. br održe po koje popularno predavanje, na pr. iz higijene, 1216 svima upravama društvenih internata okružnicu privrede, Islama 'iz naše prošlosti itd, Teme i obrada ovog sadržaja: „Kako je svršetak školske godine na pragu, usko­ predavanja treba da budu pristupačne i da ih razu­ ro će Gajretovi pitomci početi da napuštaju društvene miju oni koji ih slušaju, kako bi imali neke koristi internate i da odlaze svojim kućama na ferije. Tihi od tih predavanja- 0 održanim predavanjima podnijeće povodom smatramo za dužnost da pozovemo sve pitomci izvještaje svojim upravama kada ponovo stupe uprave Gajretovih internata da svojim pitomcima, prije u konvikt, početkom septembra o. g., a uprave inter­ odlaska kućama, dadu uputstva u pogledu njihovog nata podnijeće o ovome početkom iduće šk. god. pi­ vladanja za vrijeme ferija, kao i u pogledu rada za^ smene izvještaje Glavnom odboru. Pitomci koji ne budu postupali u duhu ovih uputstava, neće moći reflektiGajret. Među ostalim uputstvima potrebno je pitomcidaljnju Gajretovu pom oć." ma staviti u dužnost da, kad dođu u svoja mjesl jave se mjesnim odborima odnosno povjerenicima Gaj­ S k u p š t in a G a jr e t o v e z a d r u g e reta i da im se stave na raspoloženje u pogledu rada Gajretova za vrijeme ferija. U koliko Gajretove jedi­ 22 maja o. g. održana je skupština Gajretove nice budu od njih tražile da učestvuju s njima u radu zadruge u Sarajevu, na kojoj je podnešen donji iz­ za Gajret, naročito oko društvenih priredaba, sakup­ vještaj: Postepenost i opreznost, stroga štednja i isklju­ ljanja dobrovoljnih priloga, članarina itđ-, tome traže­ nju imadu ee Gajretovi pitomci-ice bezuslovno odazvati. čivanje svakog eksploatisanja zadrugara — dužnika bili su principi kojih se je zadruga u svom radu strogo Naročito je potrebno skrenuti pažnju društvenim pridržavala. Postepenost i oprez su zadružni principi pitomcima da se na ferijama imadu uzorno ponašati, ka ko im se ne bi moglo ui s koje strane prigovoriti i koji čuvaju od spekulanskih opasnosti. U svom po­ predbaciti da ne zaslužuju pažnju Gajreta i požrtvova- slovanju naša zadruga nikad nije zaboravila zadružni nje Gajretovih radnika. Poznato će biti upravama in­ princip: da zadruzi nije cilj kapital, no živ čovjek za­ ternata da se je ponekada prigovaralo iz nekojih mjesta drugar, zato se možemo pohvaliti s tim da našu za­ pitomcima Gajreta da ne poštuju starije niti Gajreto­ drugu najviše hvale zadrugari, koji šu se kao dužnici ve radnike, da ih ne pozdravljaju, da prolaze mimo u zadruzi pojavljivali, što je obrnut slučaj kod drugih njih kao kao da ih ne poznaju, da se neozbiljno po­ sličnih ustanova. Nije se jedamput reklo da je naša našaju, a ponekada da se kreću i u nedoličnim društ­ zadruga najjeftinija u Sarajevu. Kao što se prva poslovna godina naše zadruge vima. Takvi slučajevi bez sumnje nanose štetu Gajretu može nazvati godinom upisivanja i prikupljanja udjela, i odvraćaju od rada za Gajret i one istinske i požr­ tvovne Gajretove radnike, koji se muče i trude baš tako se ova treća godina može nazvati godinom zaj­ mova, jer se je u njoj najživlje odvajala kreditna po­ za sreću i budućnost ovih pitomaca. Za ovakovo pona­ slovna grana. šanje može po neko da baci krivicu i na slab odgoj Slijedeći princip postepenosti Upravni odbor pitomaca u Gajretovim konviktima, pa prema tome ovdje se radi i o ugledu uprava internata, kojima je zadruge čitavu ovu godinu posvetio je i proučavanju povjeren odgoj pitomaca-ica. poslovne grane osiguranja, pa je uzimajući u obzir Pitomci imadu na ferijama poštivati lijepe na­ sve potrebne momente zaključio, da pristupi organirodne običaje, imadu se kretati u čestitom društvu, zovanju i ove grane poslovanja. Sa već svršenim potre­ a uz to ne smiju zaboraviti ni na vršenje vjerskih bnim predradnjama, zadruga će moći u vrlo kratko Формулар за прорачуне Гајретових мјесних одбор'а и повјереника има да изгледа овако: 77 �vrijeme da otpočne sa osiguranjima, te da i na taj način pomogne zadrugarima i sama vidi lijepe koristi od toga. Kompletirajući ove poslovne grane, zadruga će biti u m nogo povoljnijem položaju za življi rad koji će, nadamo se, i skeptike razvedriti. U djeli zadrugara: D o konca 1935 bilo je svega upisano 2081 udjel, koji su većim dijelom posve ot­ plaćeni a nijedan u ovaj broj nije uzet u obzir za koji nije bar upisnina plaćena. Taj broj udjela upisalo je 942 zadrugara. Ako se od ov og broja udjela odbiju 4 isplaćena udjela, što su ih otkazala 3 zadrugara, onda je stanje bilo na 31 decembra 1935,2077 udjela i 939 zadrugara. Broj udjela i zadrugara po pojedinim godinama kretao se je ovako: U 1933 upisalo se je 732 zadrugara sa 1669 udjela U 1934 . . „ 122 , , 268 „ U 1935 „ . „ 88 „ , 144 „ U U 1934 1935 ispisao ispisala se je 1zadrugar sa su se 2 zadrugara Ovo opadanje upisa udjela nastupilo je iz više razloga, a glavni je taj: što se je u prvoj godini sva pažnja i velika propaganda posvetila sam o upisu udjela, a druge dvije godine donijele su nova p o s lo -^ vanja, koja su m nogo umanjila i spriječila svaku pro­ pagandu za novi upis udjela, paile^upis sveden na to, da se neko sam povod om zajma javi za zadrugara i upiše udjel. Osim toga u prvoj godini uspjelo se je da se upišu svi oni, koje nije trebalo m nogo obra­ đivati i moliti, a ostali su neupisani oni o k o kojih je trebalo više truda uložiti, više propagande, pa i ličnog kontakta, a za sve to zadruga nije mogla da nađe načina pokraj odvijanja drugih grana poslovanja. Od 144 nova udjela naplaćeno je u 1935 godini 1440 Din. upisnine, dok je za udjele naplaćeno 24.325.— dinara, što znači da je u ov oj godini naplaćena lijepa svota za stare prije upisane, a ne uplaćene udjele. Ukupna svota koja je do 31 decem bra 1935 uplaćena za udjele iznosi 155.505 Dinara. Z a jm o v i : D o kraja 1935 godine zadruga je iz­ dala u svemu 214 zajm ova sa ukupnom svotom od 463 844.50 Din. Od toga na poslovnu godinu 1935 otpada 144 zajma sa 323.687.50 Dinara. T okom 1935 otplaćeno je na račun zajm ova Din. 188.671.93, pa je na koncu 1935 bilo ukupno zaduženje 247.608.07 Din. na računu zajmova. Svi ovi zajm ovi su u glavnom obročni zajm ovi, koji se otplaćuju u mjesečnim ratama. Najduži rok otplate je 30 m jeseci, koji se je vrlo rijetko primijenio. Najveći broj zajm ova podijeljen je na rokove do 15 m jeseci. Da "bi se za dovoljio što veći broj zadrugara sa malim kapitalom, s kojim ra­ spolaže zadruga, izdavani su manji zajm ovi čija se v isina u najvišem dijelu kretala oko 2.000 Din. Naj­ 78 veća svota koju smo davali na zajmove iznosila je 5000 Din. Među dužnicima su: 139 državnih službenika, 53 privrednika (sitni obrtnici, zanatlije), 10 privatnih namještenika, 3 svršena đaka, 3 penzionera, 6 radnika. I ako je naša tendencija bila da se sa našom zadrugom pom ognu privrednici, ipak na njih ne ot­ pada najveći dio zajmova, jer su se manje pojavljivali kao zajmotražioci, ili su bili sa nesolventnim jamstvima, a i u otplaćivanju nisu u m nogo slučajeva zadovolja­ vali. Da bi zadruga ipak neku svotu zaradila i mogla kasnije bolje pomagati naše privrednike, mi sm o zaj­ m ove davali državnim i privatnim namještenicima, koji su dobri platci, a daju i vrlo dobra *jamstva za podignute zajmove. a lih a za ra ču n ljiv ih tis k a n ic a : Koncem prošle 1 Zudjelom 1934 zaračunljivih tiskanica iznosila je sa godine zaliha 3 udjela. 3000 Dinara, a ove godine je ova svota u polovicu umanjena, pa koncem 1935 iznosi 1500 Dinara. T o umanjenje uslijedilo je na podlozi naplaćenih tiskanica, koja je u bilansi izražena sa 1502 Dinara. K a m a te : Ukupna svota na računu kamata kon­ cem 1935 godine iznosila je 24.603.75 Dinara. U toj svoti sadržana je i svota od 2800 Dinara, kao prenosne kamate iz 1934 godine. Iz te svote prenosi se 3000 Din. za 1936 godinu kao kamate koje su zara­ čunavate na zajmove, čija će se otplata protegnuti i u 1936 godinu. 20 dinara isplaćenih na račun kamata odnosi se na ulog Rahmetov koji je iznosio 4000 di­ nara, koji je-,tokom godine podignut. 1538 48 Dinara bilo je storno kamata na zajm ove, koji su prije isteklog roka otplaćeni. T r o š k o v i: Najviša svota, veća polovica troškova otpada na platu inkasanta 6386.50 Din., i to čista plata 6000 Din., a Din. 386.50 Okružnom uredu za osiguranje radnika. T roškovi Poštanske štedione 63.05, poštarina 247.30, kancelarijski materijal, pisaći pribor, popravci i čišćenje pisaće mašine 1208 Din, izrada skice i klišeja \za udjel 560 Din., štampanice 1770 Din., oglasi u novinama 137 Din., lustrumi 105 Din., honorar za prepisivanje 200 Din. i razno 10 Din. Radi razduženja računa zaračunljivih tiskanica mora se je opteretiti račun troškova jo š za 1500 Din., pa je čitava svota nabračunu troškova iznosila 12.17685. Š t e d n ja : Na računu štednje u bilansi izražena je svota od Dinara 112.690-92 i to na računu vezane štednje 15.700 Din., a na knjižice 96.990 92 Din. Na račun vezane štednje ulagalo je 213 zadrugara dužnika, jer su sve štednje vezane za zajmove. U toku 1935 poslovne godine isplaćene su dvije �štednje I to jedna u iznosu od 120 Dinara nakon isteka roka, a druga od 100 D L . radi premještaja štediše na njegovu molbu. sanbegović, Soko Bećir, Akif Sahanić, Salih SolakovićJ Z a m j e n i c i : Ing. Salih Cico, Jusufbeg Pašić, Danijal Samokovlija. Rezervni fo n d : Koncem ove poslovne godine rezervni je fond iznosio 14.181.82 Din. i to 570 Din. iz 1933 godine i Din. 13.611.82 iz 1934 godine, u ko­ joj je svoti sadržan sav višak obiju prošlih godina odbivši od njeg 10% Gajretu, po zaključku prošle skupštine. Hatme-dova rahm. Ibrahim ef. Zafranijl u Gajretovom ženskom konviktu Inventar: Na račun inventara prenešeno je iz lanjske poslovne godine godine 3078 Dinara, dok je u ovoj godini nabavljena jedna pisaća mašina za svotu od 3000 Din., pa prema tome na računu in­ ventara na koncu 1935 bila je svota od 6078 Dinara. Od te svote otpisuje se 10% , što iznosi 607.80 Din., pa ostaje na računu inventara svota od 5470.20 Din. kako slijedi: Upravni odbor predlaže: 1) Da se od čistoga viška postignutog u god: 1935 dadne 10% Gajretu, kako to predviđaju pravila Gajretove zadruge. Ta dotacije iznosi 1035 Dinara. 2) Sav preostatak viška koji iznosi 9222.42 da se prenese u rezervni fond zadruge. (Molimo skupštinu da se izjasni da li se slaže sa ovim našim predlogom). Tokom ove naše radne godine umrla su nam dvojica naših zadrugara i to Fehim Škaljić i Jovo Milinković. Neka im bude trajna uspomena među nama. Molimo skupštinu da usvoji ovaj izvještaj kao i zaključne račune, te da nam da razrešnicu za rad u prošloj 1935 godini. • Poslije izvještaja nadzornog odbora primljena su oba izvještaja i data razrješnica upravnom i nadzor­ nom odboru za rad u 1935 godini. Zatim je primljen predlog Upravnog odbora o raspodjeli poslovnog vi­ ška, postignutog za 1935 godinu. Po tom se je prešlo na biranje Upravnog i Nadzornog odbora, pri čemu se je naročito vodilo računa da se izaberu u upravni i nadzorni odbor oni zadrugari koji će u zadrugu unijeti više života, posvećujući joj više vremena i volje. Primljena je lista Upravnog i Nadzornog odbora UPRAVNI ODBOR: Dr. A v do Hasanbegović, Dr. Mahmut Mehmedbašić, Osman Selesković, Dr. Behaija Salihagić, A simaga Arslanagić, Muhamed Zlatar, Ahmed T abaković Sadik Bučuk, Bustaf Drljević, Mehmed Ćolić, Hasan Ljubunčić. Članovi sa strane: Esadbeg Alibegović, Vehbija Imamović i Mehmed Salihspahić. Z a m j e n i c i : Ibrahim Jahjaefendić, Mašo Filipović, Alija Pirkić, Zajko Doupović, Ibrahim Krzić. NADZORNI ODBOR: Hardaga Mujaga, pretsjednik; članovi: Salko Ha­ U subotu veče, 23 maja o. g. prije jacije nama­ za, proučila su pitomice Gajretova ženskog konvikta u Sarajevu hatme-dovu rahm. Ibrahim ef. Zafraniji, velikom dobrotvoru Gajreta i bivšem direktoru Šerijatske sudačke škole u Sarajevu. Ova lijepa vjerska svečanost priređena je u prostorijama internata i na njoj su uzele učešća sve pitomice, koje su ranije pro­ učile đuzove za rahmet duši velikog rahmetlije. Na ovoj vjerskoj svečanosti održao je lijepo pradavanje o životu i radu merhumovu vjerski internatski vaspitač g. Avdibeg Zečević, profesor. Njegovo predavanje saslušano je sa najvećom pažnjom, Poslije toga je recitovala lijepu religioznu pjesmu »Muhamed a. s,< od Muse Ćazima Ćatića pitomica Ifeta Filipo­ vić, učenica II. r. Stručne ženske škole. Ilahije su vrlo lijepo i skladno izvele pitomice ovoga internata, uče­ nice Ženske islamske medrese, Građanske škole i viših razreda gimnazije, a nakon toga je pitomica Sehla Dizdarević, učenica III. r. gimnazije, lijepo izdeklamovala pjesmu »Islam«, također od M. Č. Ćati­ ća- Nakon učenja pojedinih sura iz Kur'ana, koje su proučile pitomice Ženske islamske medrese: Fatima Nuhefendić, Fatima Pašić, Hajrija Akšamija, Fikreta Drače i Hatidža Muštović, hatme-dovu je proučila pi­ tomica Mukelefa Bajrić, učenica D om aćičke škole. I ov o vjersko v eče posvjedočilo je sa koliko lju­ bavi i predanosti se u ovom internatu obavlja vjersko vaspitanje pitomica. Na sve prisutne ova lijepa sve­ čanost ostavila je dubok utisak. Hatme-dovi prisus­ tvovali su pored vjerskog vaspitača g. Avdibega Zečevića još izvršitelj vasijetname velikog Gajretovog do­ brotvora rah. Ibrahim ef Zafranije gosp. Muhamed ef. Pašić, profesor Serijatske gimnazije, nadalje g. Akif ef. Hadžihuseinović, knjižničar Gazi Husrevbegove knjiž­ nice, te članovi Glavnog odbora Gajreta i g. Hasan Hušidić, otac jedne pitomice iz Kozarca, koji se slu­ čajno zadesio u Sarajevu i prisustvovao hatmi na po­ ziv uprave internata. Svi su oni bili ugodno iznena­ đeni ovim što su ovom prilikom vidjeli u Gajretovom ženskom internatu. Tragična smrt Numan ef. Jarebice Pišu nam iz Maglaja: Dana 14 maja o. g. vršeći kao i uvijek najsavjesnije svoju dužnost, završio je svoj plemeniti život dugogodišnji Gajretov radnik, član našeg odbora Numan ef. Jarebica, nadzornik željezniččke »pruge u Maglaju. On je sav svoj život posvetio radu za dobro svoje zajednice, a u radu za Gajret nije žalio ni truda ni materijalnih žrtava. K oliko bijaše 79 �vaj je odbor samo od Gajretovih prijatelja sakupljao dobrovoljne priloge, pa je prema sakupljenim Din. 1899 i uspio. Ovim je materijalno mnogo više pom o­ gnuto Gajretu, a i Gajretovi prijatelji sačuvani su od nepotrebnih i suvišnih troškova, kojima bi i nehotimično na priredbi bili izloženi. Priloge su darovali, i tor po Din. 100.— Alibe-gović braća, Crljić Lazar iiar. poslanik, Vlahović Du­ šan sr. načelnik i Omerhodžić dr. Salih sr. ljekar. Po Din. 50.— Đusti Viktor Milan apotekar, G vozdarević života učini svojoj zajednici. Neka je rahmet njegovoj plemenitoj duši, a nje­ Aleksandar indusrijalac, Juzbašić dr. Branko ljekaf, Porobić Avdaga trgovac, Bošković Pero posjednik, govoj ucviljenoj familiji iskreno saučešće Mjesni odbor Kostić Žarko posjednik, Hil Sandor hotelijer, Đ žepiGajreta u Maglaju. na Marko pen zioner; po Din. 40.— Pavičić Jovo ban­ Prilozi kurb. kožica za Gajret iz Dervente ski vijećnik, p o Din. 3 0.— Bursać Pero trgovac, TaKako svake tako i ove godine mjesni odbor u sovac Boško direktor banke, Ćućuković Mitar trgo­ Derventi od svojih članova i prijatelja kupio je pro­ vac, Đ ozić Hafiz Salih ef. šer. sudija, Baštević Stanko šlog Bajrama kurbanske kožice, od kojih"je dobio u trgovac, Hadžiavdić braća, Susman Aleksandar apotegotovu Din. 812.50. K ožice su darovali i to po jednu tekar, Ormoš Julius trgovac i Anđelković Branislav goveđu: Braća Alibegović, po 5 ov čijih : Braća Aličin. sr. načelstva. P o Din. 20.— Marić Matko sudija, begović. po 2 o v čije : Đ ozić Hafiz Salih ef., Ćatović Halilović Mustafa ef. šer. sudija, Šerić Halid gruntovSulejman i Ahm ić Ahm ed; po 1 ov čiju : Mustafa eft_ ničar, Bećirović Husein geometar, Štrauh Hubert Halilović, Ahmed Osmanagić, Derviš Alijagić, Husein advokat, Đulibrk Milan penz, kapetan I. kl., Zurovac Bećirović, Mahmudbeg Mulabegović, Hamdi ef. DrljeStrahinja šk. upravnica, K arabegović Ferhatbeg priv. vić, Junuz H. Ahm edovićrSm ail Hakija Uđvarlić, Nečinov, Lalić Nezir željezničar, Rajković Nikola trgovac, džib Čarđić, Abdullahaga M. PoroTrić, H. Hamidaginica Stančević Luka trgovac, Kabiljo M oric trgovac, Kajon H. Omeragić, Zahid Halepović i Mehmedalibeg JusufJozef trgovac, Inž. Levi Mojsije šef želj. sekcije, Abegović. rar Pero, Braća M ićić, Ćatović Sulejman trgovac i Svima darovateljima naša'topla hvala. M ićić Stjepan knjižar. Po Din. 15'— Đurić Risto bank. Dobrovoljni prilozi za gradnju Gajretova doma iz činovnik i Inž. Slamina Franjo šef šumske uprave. P o Din. 10.— Dražić Petar geometar, Drakulić Stevo Vrbanjaca trgovac, Huseinčehaić Avdaga posjednik, H. Efendić Mjesni odbor Gajreta u Vrbanjcima (Kotor V a­ Mahmutaga posjednik, Dr. Kulenović Muhamedbeg aroš) sazvao je širu konferenciju svojih članova i pri­ dvokat, K arabegović Zaim brijač, Mulaosmanović Jujatelja Gajreta, na kojoj je izložio teško stanje Gajreta suf trgovac, M ićetanović Ljubo načelnik, Jovičić Rade u pogledu dogradnje doma i zamolio prisutne da upisu opšt. blagajnik, Marjanović J ovo direktor grad. škole, dobrovoljne priloge za gradnju doma, što prisutni sa K ostić Bogdana nast. grad. škole, Perić Miloš učitelj, oduševljenjem učiniše. Priloge upisaše: Kostić Mara učiteljica, Anđelić Koviljka učiteljica, Po 50 Din.: Misirlić Tahir ef., učitelj, Alibeg Šustei1 Rikard gruntovničar, Đ orđević Zvezdan čin. Dedić posjednik, Husein Tatar pekar, Ibrahim Alagić sr. nač , Inž. Vuković Vaskrsije polj. refer., Inž. Marposjednik, Hasib Spahić trgovac i Hafiz Muharem ef. k ović Vladimir čin. šum. uprave, Inž. Korenić Vladi­ Ljevaković imam; 40 Din.: Dervišaga Evlić trgovac; mir čin. šumske uprave, Samašsanski Georgije, Hajn 30 Din. s Mustafa A ganbegović; po 25 D in .: Damjan Jovan, Dr. Savić Tihomir veterinar, Predragović Ste­ Durić i Mehmedalija Dizdar posjednik; te 10 Din. : v o škol. nadzornik, Kapetanović Mustajbeg sudija, Bećo Dugonjić težak. Ukupno 430 Din. Matulić Iginije penzioner, Vukosavović Dragiša por. Svima darovateljima najljepša hvala i živili! čin., Bijader Dragutin, Drljević Hamdi ef., Pesah Izi­ dor, Mitrović Zoran, Pinjuh Nikola, Begić Ivan, JaPrilozi Gajretu umjesto zabave u Derventi nuška Vojto, Kulukćija Vejsil i Hadžić Sulejman. Po Nemajući svojih prostorija a ni dobre mjesne Din. 5 ,— Hadžiavdić Arif, Šušić Miloš, Kondžić Smamuzike, ovaj je odbor'poučen iskustvom iz ranijih g o­ jo, K učić Rikard, Radić Sava, Škvarica Rajko, Prodina, iako nerado, odustao od ovogodišnje bajramske zorac Kadrija, Ćorčukić Stjepan i O paćak Jozo. P o zabave iz razloga što bi veći dio prihoda — sigurno Din. 4.— Osmanagić Huso, — Priloge su sakupljali: 2/3 — izdao na 'razne troškove. Od ovakovih prire­ Alibegović Esadbeg, Halilović Mustafa ef., H odžć Smail daba Gajret osim moralne nema naročite materijalne ef., H. A hm etović Junuz, Osman Cakić, Šerić Halid, koristi koja mu je u današnjem teškom vremenu p o ­ Sefić Šefik, P orobić Smajo i Mulabegović Mahmut. trebna. Da bi ipak došli do nekih prihoda i pom ogli O dbor se najljepše zahvaljuje kako darovateljima Glavnom odboru oko izdržavanja tolikih pitomaca, o ­ tako i sakupljačima priloga. obljubljen među nama najbolje se vidjelo na njegovoj dženazi, na kojoj kao nikada u Maglaju, veliki broj prisutnih za njim suze pustiše znajući da u njemu gube nešto nenaknadivo. A imalo se za kim i plaka­ ti, jer rijetko se rađaju ljudi kvalitete našeg rahmetli Numan efendije. Gubitkom njegovim mi smo pretrpili nenaknadivi gubitak, a uspomena na njega ostaće među nama trajna. Neka mu dragi Allah naknadi na onom svijetu sve ono, što. on za svog kratkog ali plodnog 80 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/b56eea2eb1f34e4da1951e907c31332a.pdf 96356b081e7fbe38ba05ac15a9123a4d PDF Text Text Такса у готову плаћена ГЛАСНИК К У Л Т У Р Н О ПРОСВЕТНОГ Д Р У Ш Т В Д ГАЈРЕТА ИЗВЈЕШТАЈ ГЛАВНОГ ОДБОРА " ГАЈРЕТА за год. 1935-36 ЈУНИ САРАЈЕВО 1936 Издаје Главнп одвор Гајрета у Сарајеву Главни и одговорни уредник: ХАМИД КУКИЋ БРОЈ 6-8 �f> y ГајреТ, лист д р у ш т в а Г а јр ет а ивлави мјесечно, a цијена му je ва н а ш у О таџбину 60 д и н а р ан аг о д и н у , a s a све остал е вемље преко гран и ц е 120 динара. Ђ ац и Г а јр е тови питомци добивају л и с т у п о л ац и јен ек о д Г л а в н о г О дбораили код у п р а в а Г а јр ет о ви х конвиката. В ласник другатво „ Г а јр е т “ — О дговорни уредн и к: Х амид К у к и ћ . — З а ничку ш там парију одговара директор А бдурахман Мегаић. t И слам ску дио- �Њ с г о в о В е л и ч а н с т в о К р а љ П е т а р II. П окровитељ Г аЈрета 81 �И З Б Ј Е Ш Т А Ј Главног одбора Гајрета за 1035-30 годину. Извјештај секретара Уводна ријеч Прије него пређемо на овогодишњи извјештај о раду и успјесима друштва Гајрет, потребно je да летимичио пређемо цјелокупан биланс Гајрегова 33годвшњег неуморног дјеловања. Баш у овој грдини навршило се 33 годиие откако je планула лрва јача луча просвјете међу лгуслиманима, jcojy je понио и високо уздигао наш Гајрет. Отада до данас, кроз три деценија десебичног рада a жртава, ствара се једна сјајна епоха.кудтурне историје југословенских муслимана. Главни фактор те епохе,њезин садржај и срж, њезин дах и коријен био je Гајрет. Кроз ово вријеме ндаора и жртава наше друштво je испунило предвиђене л«у задатке и своју препородитељску, просвјетну и националну мисију. За читаво то вријеме Гајрет и његови радници имали су разумљивих тешкоћа и борби на своме спасоносноме путу, али су својом унутрашњом динамиком, свијешћу и прегалаштвом, усијешно савлађивалв све те препреке, које су им се на пут истављале. Ова годииа дошла je Гајрету и његовим радницима као тешко искушење, јер je била тежа од свих досадашњих. Привредна криза и материјалне невоље у нашем народу зацарили су се више него икада раније, a поред ових чисто привредних невоља, биле су на путу Гајретовог рада и друге. Но благодарећи дубоком корјену Гајрета у народу, a нарочито чврстини, свијести и непоколебивости испробаних Гајретових радника, и ова најтежа година сретно je преброђена. Баш у овој години тешких препрека и искушења најјасније je дошла до изражаја снага и отпорност Гајретове организације и његових редова. Највећи je успјех Гајрета у овој години довршење гова великог и репрезентативног домау Сарајеву, што je свакако a највеКи догађај у животу Гајрета. У овој години Гајрет je путем своје организације водио двије паралелне акције : једну за сакупљање редовних сретстава a подмирење редовних потреба за остварење својих циљева и другу, no 82 пашем иишљењу још јачу, за прибирање прилога потребиих за изградњу Гајретовог лијепог дома, под којим се даиас осјећамо сретиији, слободнији и јачи. И да нисмо ништа друго постиглв у овој години, пего што смо успјелв да подигнемо овај цач^храм просвјете, изишли би ведра чела и свијетла образа пред наше раднике и пред цијелу нашу јавност. Овај Гајретов дом значи за Гајрет као и за све муслимаме врло много. Под његовим кровом треба да се сконцентришу сви наши културнопросвјетии напори. Ha прагу нове епохе Гајретова дјеловања у нашем народу треба да се завјетујемо да ћемо порадити још живље и пожртвовније и за нове културне потхвате, јер наш труд a наше дјело отсада ће почети да добивају још конструктивније и замашније облике. Ова година донијела нам je a у школовашу омладине, као најјачој грани друштвеног пословања, боље резултате него у прошлој години. Иако je ове године било управо поразно иропадање ђака на разним средшим школама, Гајретови питомци су у васпитно-школском погледу показали врло добре резултате. Ово je важно да се констатује због To­ ra што Гајрет, још увијек, највиши дио свога труда поклања школовашу Омладине и комплетирању кадра муслиманске интелигенције. У правцу социјалнопривредног рада Гајретова резултати су такођер задовољавајући. Овај рад се je одвијао путем Гајретове привредне задруге, Гајретове ћилимарске школе у Новом Пазару, Гајретове радионице у Требињу, Задруге Кола С. С. и Гајрета у Сарајеву, смјештањем шегрта на занате и т. д. Овакво складно функционисање цјелокупног Гајретовог организма носи данас велики кадер свјесних Гајретових трудбеника, формиран и навикнут на рад кроз 33 године Гајретова дјеловаша. У колу Гајретових радника и пријатеља нашле су се старије и млађе генерације, и у tOMe колу сарађУЈУ сви слојеви народа, чиновници, трговци, запатлије( тежаци, илмија a свјетовна иителигенција. Они чвр* �сто држе наш Гајрет и његују га, свјесни да je то најкориспији народни покрет посљедших деценија, покрет који стално жпви и букти, стварајући генерације способне за савремени живот и борбу. Они чувају наш Гајрет и бране од сваког зла, a у бу- дуће he ra, увјерени смо, пригрлити и чувати још јаче, свјесни да he муслимански дио нашега народа и шегове млађе генерације Гајрет најбоље и најсавременије образовати и оспособити за живот* Гајретов Дом Ono за чим су сви Гајретови радници и пријатељи деценијама тежили — концем јуна о. г. je остварено. Подигнута je и коначно изграђека у центру Сарајева палата Гајретовог дома и она се данас блиста и cjaja на радост и понос свих Гајретових радника и народних пријатеља. У палату »Гајретовог дома« узидани су плодови дугогодишњег напорног и благотворног Гајретова дјеловања Taj наш дом je уједно и огледало наше свијести и снаге, наше способности и одлучности да живимо и да се развијамо, како бисмо и ми што више допринијели изградњи културе нашега народа. Hara доЖ je живи споменик онима који су га подизали и жртвовали за њ свој обол. Остварење друштвеног дома након толико деценија Гајретовбг дјеловања je уједно и највећи успјех Гајретов и највећи догађај у његовој историји У I кату дома смјештене су канцеларије Главног одбора Гајрета, Гајретове кредитне и привредче задруге и проеторије ^енског мјесног одбора. Половица II ката устунљена je мјесном мушком одбо* ру и Гајретовом Пјевачком друштву, које je п двије године ради недостатка потребних поросторија обуставило своје дјеловање. У овим просторима пружа нам се могућност да покрећемо и нове акције: да оснујемо читаоницу и кљижиицу, те разне умјетничке секдије, У прошлогодишњем нашем извјештају дата су детаљнија обавештења о распореду просторија и локала у Гајретовом дому, na сматрамо да није потребно то износити и овога пута. Издавање локала и станова повјерено je одбору у који су бирани чланови Главног одбора: М. Хардага, С. Сариџић, Мухамед Браво, Сеид Мемишевић и X. Кукић Од 1 јуна 1935 године, на основу склопљеног уговора, Гајрет плаћа Вакуфу Имширић Хашеме и Зулејхе закупнину за уступљено му земљиште Дин. 11.376 80 годишње, гато претставља нето суму прихода овога вакуфа, која je сума израчуната на бази прихода и расхода овог земљишта у 1935 години. Ta сума, у смислу вакуфнаме, троши се за извргаење мешрутата. Уговором с Вакуфом Гајрет се обвезао да he на издатом му земљишту сносити све јавне даће, које he према данашњем стању ствари износити апроксимативио 30.000'— годишње, што значи да he Гајрет имати издатака за земл>иште и дом око Дин. 42 000 — годишње. Ако ову суму издатака одбијемо од укупиих прихода, за које мислимо да he износити око Дин. 100.000, то произлази да he Гајрет имати, када изда и локале, чистог прихода од доиа око Дип. 60.000 годишње, поред бесплатних просторија за Гајретове јединице и друштвене потребе. T okom ове године јавило нам се једно филмско предузеће са предлогом да саградимо уз дом пројектовану кино салу и да му je изнајмимо. Како друштво није било у материјалној могућности да приступи и5градњи ове сале, која би no мишљењу стручњика стајала преко 1 милијон динара, понудили смо томе нредузећу да преговарамо na тој -бази. да ono сагради салу о своме трошку, да je искоришћује извјестан низ година, a да се заго вријеме друштво Гајрет може користити том салом, те да je накоп предвиђеног рока предузеће нанусти и преда у посјед Гајрету. У смислу нашег предлога били су настављени разговори, али су мобити прекинуги, јер je од њих поменуто преie доцније одустало. 1) 2) 3) 4) 5) Iom je саграђен из слиједећих сретстава: Фонд дома из ранијих година . Дин. 390.027 84 Дотација из Гајретов. уштеђевина „ 300 000'— Помоћ Град- опћине у Сарајеву „ 150.000 — rioMoh Банске управе у Сарајеву » 80 000'— Сакупљено сабпрном акцијом од октобра 1934 до 20 јуна 1936 . 488.956 66 УкупноДип. 1,408.98450 1) 2) 3) 4) Издаци за подизање дома изгледају овако ; Припремни радови . . . . Дин. 43.16495 Грађ. дозвола Град. општине . , 32.906' — Хонорар архитекту за израду планова и иадзирање изградње . . 48.000' — Предузимачу Фрањи Моравецу . , 1,600 000' — Укупно Дин. 1,724.070 95 Из изложеног се види да je за подмирење свих трошкова за подизање дома било потребно још око Дин. 3000 000'- Да друштво не би дирало у своју готовииу, која потјече као уштеђевииа (суфицит) из ранијих година, сматрали смо за потребно да се користимо зајмом у ову сврху у суми од Дин. 300.000. —, како бисмо могли подмирити наведену разлику. Taj зајам смо добили у облику кон- 83 �токорентног кредита од Град. штедионлце у Сарајеву уз 8% камата, на бази мјембеног покрића и интабулације на дом, у колико као покриће за овај зајам не бисмо везали отпадајући дио Гајретове готовине, одн. потраживања, које има Гајрет код овога завода. Раније смо рекли да je сабирном акцијом са* купљено од разних врста чланова Гајретова дома Дин. 488.95666 Према нашим књигаиа, у разним мјестима има још уписане чланарине за дом a не наплаћене у суми око Дин. 200.000'— Наша je дужност да настанемо како бисмо бар у оброцима наплатили и o b v сум>у, како би се добивени зајам за доградњу дома могао што прије повратити и како не бисмо имали никаквих терета на нашем дол-у. Међугим многи наши људи, иако воле и симпатишу Гајрет и његов рад, још до данас не дадоше свог обола за Гајретов дом, иремда су у материјалној могућности да то учине. Они сами не доЈјоше на то, a вјероватно би дали своје прилоге за ову сврху, да су им се обратиле-друштвене јединице. Има извјестан број наших јединица, које и не покушаше у својим мјестима да уберу коју пару за Гајретов дом. Hama главна скупштина треба да им то стави у дужнбст и да позове свр^онефе^. динице, које су нешто j f овоме правцу започеле, na су насред пуга ста^е.-прекинувши наплакивање оброчне наплате уписаиих чланарина Гајретова дома, да сврше започети посао. Највећи добротвори Гајретова дома су двије сарајке, рахм. Зилејха.u Хашема ИмшириА- Својом вакуфнамом из 1903 године оне су још у оно доба, цијенећи рад Гајрета, предвидјеле у корист Гајрега 1,5 прихода свога вакуфа на чијим се некретнинама данас блиста Гајретов дом. Њихово име биће урезано на првом мјесту злагним словима на мраморној плочи Гајретова дома. Когод ступи у Гајретов дом, упашКе м-у у очи имена ових великих вакифа и скрушеном довом зажелиће им од Свевпшњег рај- ско насеље. Гајретова омладина у свииа интернатима cjehahe се великих добротворки сваке муслиманске Нове године хатмама и хатме-довама. Ha мраморним плочама у Гајретовом дому биКе уоезана и имена „васијет-легатора Гајретова дома, и то : 1 Рахм. УзеирбеШ АлибегоВиАа, 2 Рахм. Султаније х. АлибеговиА, из Дервенте, које уписаше њихови захвални синови Асимбег и Есадбег Алибеговић, велетрговци из Дервенте. 3 Ахмедага ДајџиА, трговац из Рогатице, 4 Др• Мустафа ХајдаровиА, зубни љекар из Сарајева. 5 Фочо u другови, велетрговина из Сарајева, 6 Југословепска Солвај тВорница, Лукавац 7 Мурадбсг ЧснША, претсједник општине из Вишеграда и 8 Синови М. Фигилп, Тузла. З а све наведене васијет-легаторе уплаћено je no. 10.000.— Дин. у фонд Гајретова дома. Поред васијет-легатора уписаће се у „Златну књигу Гајретова дома* и вмена свих осталих врста чланова Гајретова дома: великих добротвора, добротвора, утемељача, помагача и приносника. Њихова имена у аналима Гајрета служиће доцнијим покољењима као свијетао примјер пожртвовања и љубави преиа својој заједници. Свима члановима Гајретова дома, који су у цијелости исплатили уписану чланарину за дом, без обзира на врсту чланства, израдиће се и пре дати нарочите признанице-захвалнице на суме које су они жртвовали за Гајретов дом. Наша срца испуњава задовољство, што нам je успјело да подигнемо Гајретов дом у најтежим вре* менима no Гајрет, тежим него икада од његова оснутка до цанас. Показало се јасно и овдје колика je свијесг и снага Гајретових радника и колика je њихова приврженост Гајретовој идеји. Свечано отворење Гајретова дома ивршиће се на рођендан Покровитеља Гајрета Његовог Величанства Краља Петра II. на дан 6 септембра о. г. R ad G ajreia n a o stv a re n ju d ru štv e n ih c ilje v a Š k o lo v a n j e o m l a d in e G a jr e t o v i s r e d n j o š k o l s k i k o n v ik t i Gajret je uzdržavao ove godine 8 konvikata, i to: u Sarajevu (dva) muški i ženski, u Mostaru, Tuzli, Ba­ njaluci, Bihaću, Plevlju i zajednički kovikt sa Pros­ vjetom u Trebinju. Cilj je ovih internata da se pomoću njih omogućava školovanje našoj omladini i da joj se putem internata daje društveno, vjersko i moralno vaspitanje, kako bi ti omladinci, po svršenim školama, bili ispravni građani i čestiti muslimani. Da bi se postigao taj cilj, staraju se upravnici i prefekti inter­ nata, koji se postavljaju iz redova nastavničkih odnosno 84 pedagoških lica kao i vjerski vaspitači, koje postav­ ljaju Ulema medžlisi. Upravnici i prefekti rukovode cjelokupnim vaspitnim, disciplinskim i ekonomskim poslovanjem internata, a s njima sarađuju u svima po­ slovima „mjesne internatske sekcije", koje biraju mjeodbori iz svoje sredine u sjedištima internata. Nastoji se da i te sekcije budu sastavljene iz nastavničkih lica, kako bi vaspitni rad u internatima bio što us­ pješniji. Vrhovni nadzor nad cjelokupnim poslovanjem internata vrši Glavni odbor Gajreta sa svojom kan­ celarijom. �frtomci dobivaju u internatima stan, hranu (do­ ručak, ručak, i večeru), te Ijekarsku njegu. Odjeću i obuću pribavljaju pitmcima njihovi roditelji odnosno staratelji. Pitomci nabavljaju iz svojih sretstava potrebne im knjige i šk. pribor i plaćaju školske takse. Ovdje mo* ramo konstatovati da se ćesto dešavaju neprilike siroma­ šnim pitomcima koji dolaze u internate bez najnužnije odjeće i obuće i bez sretstava za nabavku školskog pri­ bora i uplatu upisnine. Dešava se, usljed toga, da nekoji siromšni pitomci zakasne sa upisom u škole, pa čak i da budu i otstranjeni iz škole jer ne raspolažu naj­ potrebnijim priborom za školu, Sa ovakovim pitomcima imadu neprilika i uprave internata i škole, a najviše neprilika imadu siromašni pitomci. Smatramo da o ovoj činjenici treba svi da povedemo ozbiljna računa a naročito društveni odbori i povjerenici. Danas su vremena takova da se ne može sve u ovom pravcu iščekivati od Gajreta. Smatramo da je u današnjici dovoljno i to da Gajret u materijalnom pogledu pre­ uzima brigu oko prehrane pitomaca, a poznato je da Gajret nije opskrbljivao pitomce internata odjećom, škol. priborom i taksama'ni u vremenima kada su bile kudikamo povoljnije materijalne prilike Gajreta i našega svijeta. Danas su nažalost takova vremena da je takorekuć onemogućeno školovanje potpuno siro­ mašne djece, ako se pored Gajreta neće^još neko starati o toj djeci. Pred početak minule šk. godine Glavni odbor je na ovo upozoravao društvene jedinice, skrećući im pažnju da siromašnoj djeci koja budu primljena u Gajretove internate, omoguće nastup u internate, opskrbivši ih potrebnom obućom i odjećom. Tu nisu pozvani samo Gajretovi odbori i povjerenici da u ovakovim slučajevima intervenišu, nego su po­ zvana sva mjesna društva odakle su takovi pitomci. Smatramo da bi bilo potpuno umjesno da se za vri­ jeme ferija obrazuju u svima mjestima posebni odbori iz pretstavnika svih mjesnih društava s tim da prikupe preko ferija priloge za obskrbu simašnih đaka nave­ denim priborom za dotičnu šk. godinu, kao što je to u jednom mjestu već učinjeno. Ako se u ovome pravcu nešto ne učini, nije isključeno da će doći u pita­ nje zadržavanje potpuno siromašnih đaka u internatima Da bi pitomci u Gajretovim internatima stekli što solidnije društveno i opšte obrazovanje postoje razne pitomačke družine, koje djeluju pod nadzorom upravnika i mjesnih internatskih sekcija. Početkom svake šk. godine u svima internatima se biraju pitomački Gajretovi odbori, koji funkcionišu po propisima koji važe za mjesne Gajretove odbore. Tu se pitomci već zarana privikavaju i pripremaju za budući Gajretov rad, koji ih čeka u narodu. U okviru pitomačkih mjesnih odbora ili posebno, u internatima se osni­ vaju literarne, diletantske, sokolske i druge sekcije. U svakom internatu postoje za privatnu lektiru pitomca knjižnice, pa se uprave staraju da se njihovi pitomci naviknu na čitanje, kao na neophodnu svakodnevnu svoju potrebu. Inicijativom upravnika u nekojim internatima su osnovani pitomački potporni fondovi, s kojima pitomci sami upravljaju, a iz kojih se daju pozajmnice i pomoći siromašnim pitomcima. U literarnim sekcijama stariji pitomci održavaju ne­ djeljom i praznicima predavanja, vode diskusije 'po referatima o pročitanim knjigama, čitaju odlomke iz boljih djela i recituju pjesme. Prazničnim danima, kada je lijepo vrijeme, pitomci prave zajedničke šetnje i izlete u okolicu. Uprave internata se staraju da se među pitomci­ ma razvija što jače druželjublje i međusobna solidar­ nost. U tom pravcu među ostalim je zavedena kao obligatna dužnost starijih boljih pitomaca дл podu­ čavaju svoje mlađe kolege, koji slabije uspijevaju u nauci i to pod ličnom kontrolom upravnika. Da bi pitomci postigli što bolji uspjeh u nauci, pored zavedenih časova korepeticije u internatima, upravnici su dužni da održavaju što češći kontakt sa školama, i nastavnicima, kod kojih se imaju skoro svakodnevno da obavještavaju o odgovorima pitomaca iz pojedinih predmeta, kako bi na osnovu tih obavje­ štenja mogli preduzimati potrebne mjere prema po­ jedinim pitomcima radi što boljeg uspjeha. Vjerski odgoj pitomaca u Gajretovim internatima može nas potpuno zadovoljiti. Vjerski vaspitači u in­ ternatima, koje postavljaju Ulema Medžlisi u Sarajevu i Skoplju iz redova naših najuglednijih alima — na­ stavnika vjere u srednjim školama, staraju se uz saradnju upravnika da se pitomci upoznaju što bolje sa istorijom Islama i islamskim propisima, te da pitomci uredno i sa ljubavlju izvršavaju vjerske propise: mje­ sec posta Ramazan i klanjanje namaza. U svima in­ ternatima je proučen Mevludi-šerif i hatme velikim Gajretovim dobrotvorkama sestrama rahm. Zulejhi i Hašemu Imširić i svima Gajretovim legatorima. Posljednih godina, naročito otkako je stupio na snagu zakon o obaveznoj nastavi muške i ženske djece, broj muslimanske djece u svima školama znatno se povećao, pa je usljed toga, iz godine u godinu sve to veća navala na Gajret. Društvena sretstva ne do­ puštaju povećanje broja pitomaca i otvaranje novih internata, pa na taj način velikom broju molilaca društvo ne može da ukaže traženu pomoć. Mnoge Gajretove jedinice često puta, nemajući ovu činjenicu u vidu i ne vodeći računa o zaključcima naših skup­ ština da se društvene pomoći imadu podjeljivati pre­ ma materijalnim rezultatima rada pojedinih mjesta, preporučuju veći broj molbi, nego ih se može po­ voljno riješiti. Mi naše jedinice razumijemo, jer teže za tim da im se omogući školovanje što većem broju đaka, ali se ipak mora voditi računa o stvarnom sta­ nju stvari, pa je potrebno da se molbe dostavljaju Glavnom odboru u omjeru sa stvarnim rezultatima njihovog rada, jer može i nehotice da se stvara zabuna 85 �i neraspoloženje prema Gajretu kod rodbine onih, čije molbe nisu povoljne riješene. Posljednih šest godina Gajret teži da svoju omladinu u internatima upućuje u što većem broju u stručne škole, kako bi tu omladinu osposobio za što praktičnija zvanja u životu. Uopšte je naša težnja posljednih godina, naročito otkako je nastala velika navala na Gajretove internate, da se sa što manje dru­ štvenih sretstava, a za što kraće vrijeme osposobi Gajretova omladina za život. U današnjem ekonomskom i socijalnom previ­ ranju školovanje i vaspitanje omladine je veoma važno pitanje, kome moramo svi da posvetimo našu najveću pažnju. Zadatak je Gajreta u ovom pogledu da stvori kader čestitih i odanih narodnih trudbenika, iskrenih rodoljuba i pravih muslimana, kojima će biti lozinka u životu: da je dobro njihove zajednice i njihovo lično dobro. Gajret i njegovi radnici mogu biti ponosni što u ovome pogledu ne zaostaju za drugima i što su za 33 godine Gajietovog djelovanja stvorili, kader preko četiri hiljade ljudi, koji su danas u životu našega naroda važan faktor i korisni njegovi članovi. G a jr e t o v e s t ip e n d ij e U ovoj godini pajret je odobrio đacima raznih srednjih i stručnilTškola, te šegrtima 123 mjesečnih stipendija u ukupnom iznosu od Din. 97.918*— Za gimnazije je odobreno 50 stipendija, za šer. gimn. 2 stipendije, za građanske škole 27 stipendija, za uči­ teljske škole 5 stipendija, za geodeziju (geometarsku školu) 10 stipendija, za muške medrese 6 stipendija, za ženšku isl. medresu 8 stipendija, za pom. akade­ miju 2 stipendije, za muz. akademiju 1 stipendiju, za trg. akademiju 1 stipendiju, za zanate 8 stipendija i za ostale 5 stipendija. Г а ј р е т о в м у ш к и к о н в и и т у С а р а је в у Управник ковикта Алија Хромић, економ Асви Захвроввк, вјерски васпвтач Касви еф. Добрача, внтернатски лекари г.г. Др. Омер Бахтијареввћ и Др. Мухамед Иблвзоввћ. Од почетка школске године до ијесеца маја 1936 г. вршилв су префектску дужност Исиет КапиџвН н Хасан Алагвћ, који су моралн напустити интернат и отики на своју дужност, пошто су всти именовани за учитеље. Мјесто њвх преузео je дужност економа Асим Захвроввћ. Токои прошле године протло je кроз интернат 138 питоиаца, a на крају годвне остало je 70 пвтомаца ђака и 38 пвтомицашегрта. Згрзда у којој je смјештен конвшст, власнвштво je Вакуф», те се плаћа кирија за исту дин. 6000'— ^одишње. Зграда вма 32 одјелења, али својом старпнеком грађом не одговара хигијенскам условима и потребама. 15. септембра одржана je скупипина питоиачког одбора Гајрета чији се рад дјели у 3 секцвје: лвтерарну, музичку и дилетантску. Литерарна секција водила je рачуна о развијању укуса о лијепој књизи преко интернатске библиотеке, која броји 2500 комада књпга. Музвчка се секција старала о разввјању лвјепвх осекања код питоиаца те о обуци питоиаца који иису знали свирати, затии о набавци в оправцн инструиената. Да би се попунила ова секција као и све остале, набавила je управа интерната у почетку годвне велвкв радно аарат, за чије су отплаћивање допрвнијели п питомцп. Дилетантска секцвја старзла се о припремаиа п извађању приредби tokom годвне. Чланови пвтомачког друштва Гајрет били су сви патомци, са взабраним члановима одбора под предсједништвом пвтомда Мехмеда Идрвзоввка. Пвтомци су редовно сваке недеље одржавали састанке на којима се т^етирало о раду и потребама G a jre t o v e J e d n o k ra tn e p o tp o re друштва. Ha тим састанцима старији пвтомци одржаOve godine su odobrene 63 jednokratne pripo­ лн су предавања вз разних области науке и умјеmoći đacima svih vrsta škola i šegrtima u ukupnom тности. Пошто у внтернату вма питомада из нвжвх iznosu od Din. 14 312—. Potpore su podijeljene ovako: разреда, то су им одржавана као и за научнике пре22 za visoke škole, 4 za medrese. 14 za gimnazije, давања, a највише с циљем взвођења моралне поуке 7 za građanske škole, 4 za zanate i 11 za ostale вз предавања. Поред предавања, питомци су декламоškole. вали пјесмо, које je одабирала нарочита секција одбора, Rekapitulacija Gajretovih pomoći đacima i še­ a затим уз свако предавање прочитан je један реферат из књижевности. grtima u 1935/36 godini: Рад другатва отпочео je са предавањем о Гајрету 1) U Gajretovim internatima bila su 434 pitomca које je одржао пвтомац Мехмед Идризоввк. Ha поме2) Odobrene su i isplaćene stipendije 125-ici đaka вутвм састанцама одржата су следека предавања : О 3) . „n „ potpore 63-ici турвзму, као привредној грани Џуџа Хаидија; „ТрUkupno je Gajret pomogao ove godine 622 đaka говина и њена улога у свјетској привреди" Куленоввк Решад. „Узроци и посљедвце открика Амервке Kakav su uspjeh u školi postigli Gajretovi pi- Мухидин Башагик, О савременој архвтектури Сер* tomci koncem ove godine vidi se iz posebnih tabela дареввк Меноур, Соколство на селу и његово напреu ovom izvještaju. довање Мустафак Оиер, О начину споразумјевања 86 �у старом вјеку. Херцег Ибрахии, „0 радво телегра- рајева, те посЈетили јавне установе: Државнв музеј, фијн. Фазлиноввк Ејуб, „Домаке газдинство“ Мехмед Творнвцу квлииа, Фабрвку дувана као в Пввару. Рајковвк, „Колонвјално питање“ Шатор Ибрахвм, Поред школског рада нарочвто се водило рачу„0 задругарству" Муамео Цвијетик, „Сликарство у на о вјерском васпвтању пвтомаца. Вјерски васпитач старом ввјеку Кадвк Абдулах, „Форме у којвма се долазио je три пута недјељно и држао часове. Клапојављује људско друштво “Ћатоввк Маџија. За млађе њало се свих 5 ваката намаза — поједвначно, a ак* ђаке и научнвке одржата су слвједека предавања: ш’ и н јација заједнички — џеиатвле. „О важноств читања књвга в начину учења предмета“ Успјех пвтомаца у науцв в владању концем гоСердареввк Менсур, „0 штетности дувана“ Реџвк двне бво je одлпчан --бољи него вкада досада, гото Есад, „Како се учи и које су олакшвцв код учења“ се ввди вз поссбнвх взвјештаја о успјеху патомаца Рајковвк Мехмед, „0 рату и посљедвцама рата“ Ха- у науци. Заслуга за овакав усајех првпада дугогосанбеговвк Рашид, »Пут к циљу« Салемоввк Решад, двшњем управнвку овог конвикта Алији Хромпку. »Алкохол и његове посљедвце® Шул>ак Хасан. Г а јр е т о в ж е н с к и к е н в и к т у С а р а је в у Поред овоГ| иногв питомди су билн чланови Управница Адила Диздар, префекта Хатиџа Звиздић овдашњвх соколсквх друштава, тз су похађалв токси године редовно вјежбв и учествовали у такивчењу нн вјерски васпитач Авдибег Зечевпћ, профосор. Дужност ннјавнам часоввма. Њихов рзд на овом пољу био je тернатског љекара обављао je Др. Мухамед Иблизовић. У току ове школске године кроз Гајретов жензначајан в потребно га je подвукв. Поред предавања одржата je ввгае приредаба и ски интерпат у Сарајеву прошло je 70 патомица. Ha . крају годвне било их je 62. прослава tokom годвне. Гајрртов женски внтернат смјештен je у велвкој 6. септембра 1935 прославл>ен je рођендан Њ. В. Крзља Петра II., a ује-чт в дан Гајрета. О значају старој згради, у Џвнвној улвци 12, власнвттво Вакуфа. T okom година многе прооторије зграде су пре* тог дана говорво je питомац Сердареввк Менсур. Ha вечер пвтомцв су првсуствовалв поворцв и бакљади. пРављене и ДОТ]ерапе, тако да данас зграда впзк взгледа 9. октобра пптомцп су одржали комеиоративву сјед- д< бро. Башча зграде je врло лијепа и пространа, na удвостручује вриједност. Нека одјељења не нвцу. као на дан годвшњвце смрти Блаженопочввшег одговарају сасвии хвгијенеким условима. Зграда вма Крал>а Алекеандра I. Уједвнвтел>а о.а предавање! : одјељења. Кнрија на зграду плака се и взноси 9 октобру в заслугама Б. П. Краља Александра I. ----;ње 18 000 динара. 24-Х-1935, прослављена je света нок »ЛбјлспУправа внтерната je настојала да tokom ове мвраџ«. Изасланвца Главног Одбора Гајрета дошли годвне даде питомицама ввш е слбоде унутар интррнатсу навечер, те послвје јацвје намаза рецвтоваве су сквх просторвја. Успјех je бво добар и он се одразао пјесие тој ноки од Мусе Ћазвма Ћатика. Ово je вече нарочато посвекено бвло добротворкама Гајрета — на многвм заједнвчким културнвм и вјерскв манЕфеИншвриккама, које су поклонвле земљиште за Гајретов стацијаша које су с успјехом прпредиле питомпцеДом, те су том првликом одржата предавања о сес- Управа je настојала да питомицама пружа сав унутрашњв конфор за чатан>е, учење, спирање в забавтрама Имгаирвккама и Газн Хусрефбегу. 22. новембра одржан je мевлуд у внтернату. — л>ање у одређенвм часоввма. Лвтерарно питомачко друштво В0евпт“, које поМевлуд je учно Хафвз Мустзфа еф. Варешановвк, a питомцв су училв влахвје. — Послвје проученог стојв више година, в ове године je било врло актввно. мевлуда проучена je хатма рахметли Дерввшбегу Заслуга друштва je гато се je међу пвтомвцама разваја Миралему в Сафетбегу Башагвку ; затвм je питомац снасао за читање. Из внтернатске бвблпотеке која Сердареввк Менсур одржао предавање о Мухамед a, 6pojk> око 1100 комада најодабранвјих дјела лз дос. Мевлуд су посјетвлв члановв Главног Одбора Гај- маке и свјетске књвжевное.ти, патомвце су ове годвне рета, те лвјеп број ввђенвјих грађана. Проучене су'хатме прочвтале близу 300 комада књвга, научнвх в белеГајретоввм легаторвма рахм.Дру Хаџи Хамвду Сврзв трвствчквх. За музвчко образоваше питомица служво je клаввр, a неколвко пвтомица je наступало на вн* в р. Мехмед еф. Карамехнедовику. 1-ХП- одржана je прослава дана Уједвњења, a тернатсквм првредбзма у соло п:еван>у са велвквм о значењу тога дана говорво je пвтомац Сердаревик успјехом. Нарочити смиеао показале о.у многе за интерМенсур. Пвтомци су прославвли Курбан бајрам нај- претарзње наше народне севдалвнке. Нвжв разреди су свечанвје. Послвје клањања Бајрам намаза, почело се вмалв двлетантску групвцу ni су далв двије успјеле са дарованнм клањем курбана са довом. Цруги дан првредбе на којима су првказввали дјечје позорашне Бајрама око 20 питомаца посјетвло je прославу рахм. комаде са ввше декламтвја патриотског и хуморпОсмана Ђикика у Мостару, приликом открввања спо- стичког садржаја. менвка. Ha пвтомачквм саетанцима дискутовало се о paT okom годвне пвтомцв су под вотством Управе зним ђачквм темама и потребама, a встовремено су ваправвлв неколвко взлета заједнвчки у околвну Са- одржавана разна предавања. Предавања су одржале пв- 87 �томице: Дубвноввк Сенија, ТихвкХаша, Зупчеввк Муневера, Алагвк Муневера и друге. Теме су биле разне, ив просвјетног и националног жввота. Нагодишњвцу смртв Блаженопочввшег Ватешког Краља Александра н на дан Ослобођења и Уједињења управнвца je одр жала пригодна предавања, a о друштву Гајрет, њеt o ­ bo m раду и значају no наш народ одржала je предавање у внтернату гђа Зекија Омерсофтвк, учитељвца, чланвца Мјесног нсенског одбора из Сарајева. Вјерске првредбе овога внтерната побудиле су нарочит интерес код сввх онвх који су били позвави a и на чланове Главног одбора. Овогодишњи наш Мевлуди- шервф, одрзкан 16. новембра најуспјелија je првредба ове врсте у цијелом Сарајеву. Првређен je за све сарајевске госпође, na je посјет био ванредан. Учење мевлуда са хорским взвађањем салавата и влахвја взвађале су питомвце. Увјежбао вх je вјереки васпитач г. Авдибег Зечеввк, професор, који je и иначе кроз цвјелу годвну показивао много воље в брпге око вјерског васпитања пвтомида. Уједно су питомице проучиле хатме-дову првом претсједниву Гајрета мерхум Сафетбегу Башагвку, Хашеме и Зулејхе хануми Имшврвк и велвквм Гајретовим добротворвма рахметли Дервишбегу Мвралему, професору Мухамед еф. Зафранији, Дру Хаџи Хамиду Сврзи и Мехмед еф. Карамехмедоввку. Послнје једне вјерске свечаности, члан Главног одбора г. Асимага Ареланагпћ, био je толико днрнут и одушевњен да je даравао веку колвчвну вока за цвјели ннтернат. Посебно поглавље у раду интерната заузима Ђачки потпорни фонд, кога je основала упранница Адила Диздар. Циљ овога Фонда je да се са сретстввма која се сакупе од приноса самвх питомица и добровољнвх прилога другвх 'лица помогне сиромашнвм ученицама иптерната. Успјех Фонда je многостран. Уз његово дјеловање не може ее више догодити да поједине свромашне ученвце остану без потребнвх школских књига. Из сретстава Фонда давани су мањи зајмови питомидама, кад вм je то бнло од потребе и нужде. Фонд je уједно имао и своју чисто хуману и социјалну фувкцију у помагању ученвца. Главни цвл> Фонда je набављање књвга, na су купљене 73 најпотребније школске књиге. Књиге су на крају године узете од пвтомвца и похрањене за идуку годвну. Освм ш к о л с к в х уџбеника, Фонд je негато жртвовао и за белетрвстичка дјела, na су набављена нека дјела Лазе Лазареввка, Аугуста Шеное, Јанка Веселиноввка, Крањчевика, Радичеввка, Јакшика, Лесковара и других, која су неопходно потребна као гаколска лектира a мањкала су у интернатској бвблиотеци. Ученице су ишле t o k o m цијеле године у своје школе и из љвх под пратњом префекти. Заједничке излете питомица у друга мјеста управа нвје уприличила, јер су поједини разредв ишли на многе научне взлете и екскурзије са својин шко- 88 лаМа, под надаором професора и Паставница. &наче су правл>ене ваједнвчке шетње no околвци. Здраствено стање пвтомвца преко цвјеле годвне било je врло повол,но. За прво полугодиште није било нвједног обољења- Узрок овоме треба тражити у Чи_ стоки внтерната a првенствено у доброј храни. Кукнп љеиар г. Др. Мухамед Иблизоввк бво je увнјек спреман да се одазове за сваку внтернатску потребу, па Му дугујемо нарочвту захвалностУ интернату преко годвне je било ввше посјета и комисвја. Сви посјетнвци, родвтељи н профосорв, исто као и чланови внтернатске секције Главног од ора Гајрета, увијек су нашли највеки ред и чистоћу у интернату, na су то и у свакој прилвци истицали. G a jr a t o v k o n v ik t u B a n ja L u d Upravnik do 20 januara 1936 god. g. Granov Jusuf učitelj, a dalje Džinić Mustafa, dipl. fil. Zamje. nika upravnika ovaj internat nije imao. Vjerski vaspitač kao i prošle godina bio je g. profesor Alihodžić Muhamed. Internatskog ljekara ovaj konvikt nije imao, nego su se pitomci u slučaju potrebe obraćali škol­ skoj poliklinici. Tokom godine prošlo je kroz internat 46 pitomaca, a na kraju godine bilo ih je 32. Inter­ nat se nalazi u najzdravijem kraju Banja Luke na obali Vrbasa, sa prostranim i lijepim dvorištem. Samo zgrada je veoma stara i zato su joj potrebni češći popravci. Inače dugo godina služi za internat. Vlas­ ništvo je Vakufa i za nju plaća Gajret 500 dinara kirije mjesečno. Pitomci imaju svoje literarno udruženje „Osman Đikić“ sa bibliotekom, kojom su se služili tokom ci­ jele godine. Samo družina je ove godine, usljed ma­ log broja starijih đaka i njihove preopterećenosti kao i promjena u konviktu, pokazala slabiju aktivnost. Dosadanjih godina vodili su je većinom preparandisti, kojih ove godine nije bilo u internatu, jer su primlje­ ni u državni internat. Knjižnica raspolaže sa 760 djela iz domaće i strane literature kao i sa nekoliko kompleta važnijih književnih časopisa. Tokom godine održana su slijedeća predavanja: 24 oktobra a u vezi proslave Gazi Husrefbegove održao je predavanje o Gazi Husrefbegu i banajalučklm vakufima pitomac Sahbegović Halil, maturant gimnazije, a istog dana o Leilei-miradžu vjerski vaspitač prof. Alihodžić Muhamed. 1 decembra u vezi proslave dana Ujedinjenja održao je predavanje o značaju toga dana pitomac Jakić Mehmed, maturant Trg. akademije, posilje koga je priređeno sijelo sa biranim programom. Konačno 2 juna ove godine u vezi proslave Mevluda održao je predavanje o Mevludu Mašić Ramo, đak VII razr. gimnazije. Tokom godine redovno su posjećali konvikt gg. članovi mjesne konviktske sekcije, a s vremena na vrijeme i ostali članovi Mj. odbora Gajreta. Za vrije­ me priredbi konvikt je primao najuglednije goste i �prijatelje Gajreta iz Banja Luke. Svoju punu pažnju posvećivao je pitomcima g. pretsjednik Derviš Tafro, načelnik Prosvj. odjeljenja banske uprave. Na 6 maja priređen je izlet u selo Vrbanju 6 km od Banja Luke. Većih izleta nije bilo, jer su pitomci prisustvovali školskim ekskurzijama. G a j r e l o v k o n v ik t u B ih a ću Upravnik Redžić Sulejman, učitelj, pomoćnik Redžić Ahmet ef., mualim, a vjerski vaspitač Hodžić Šaban, profesor. — Internat se je služio sa gg. ljekarima Doma narodnog zdravlja, gdje su pitomci imali besplatno Ijekarski pregled i njegu. U toku godine prošlo je kroz internat 36 pitoma­ ca od kojih je krajem godine bilo 32.— Zgrada u ko­ joj se nalazi internat odgovara svim potrebama, vlas­ ništvo je vakufa i za nju se ne plaća kirija. Upravno osoblje vršilo je redovno nadzor nad povjerenim im pitomcima i starale se za njihov na­ predak u nauci i zdravlju, a napose za njihov vjerski i društveni odgoj. Vjerski vaspitač održavao je pitomcima sedmično 3 predavanja iz vjersko-vaspitnog područja i za vrije­ me Ramazana klanjao u internatškop džamiji džematile teravih namaz, kojem su namazu pored pitomaca pri­ sustvovali i mnogi Gajretov; prijatelji i radenici. — Za vrijeme ramazana pitomci su proučili hatme za duše Gajretovih legatora rahm. Hašeme i Zulžjhe hImširić, Derviš-bega Miralema i dr. Safvet-bega Bišagića, a dove ovih hatmi učinjenje su u'či Lejlei-ka dera u gradskoj džamiji Fetlrji. — Redovne vjerske dužnosti kroz godinu vršili su pitomci u internatskoj džamiji. Da bi pitomci dobili što jače društveno i opšte obrazovanje prema propisima §§ 50-63 Pravilnika Gaj­ retovih srednjoškolskih internata, uprava konvikta je tu vaspitnu stranu sprovodila preko raznih organizacija koje je početkom šk. god. s njima osnovala, a te su: Mjesni pitomački Gajretov odbor, koji je svoju zadaću vršio po propieima društvenih pravila. — Imao je 35 članova, a materijalni mu je uspjeh bio 800 Din, koja je svota doznačena centrali Gajreta. Prosvjetni odbor rukovodio je internatskom knji­ žnicom »Osman Đikić" koja ima 656 kom. razn'h djela. — Iz nje su pitomci pročitali 120 kom. naučnog i 230 zabavnog sadržaja. — U ovaj odbor ušli su intelektualno najjači pitomci. koji su svakih 7 dana izdavali članovima knjige za čitanje, a svakih 14 dana održavali svoje sastanke, na kojima su držani referati o pročitanim knjigama i recitovane pjesme umjetnič­ kog i patriotskog sadržaja. — Knjižnica je u toku godine imala 375 Din. materijalnog uspjeha, za koju je svotu nabavila odabrana djela F. M. Dostojevskog. — Osim izloženog ovaj je odbor vodio nadzor nad re­ dovnim spiemanjem mlađih i slabijih pitomaca za nastavu i podučavao ih besplatno. Odboru za glazbu i priredbe bila je zadaća da vođi nadzor nad internatskim instrumentima, podučava mlađe u sviranju i organizuje kućne priredbe. — Ta­ ko je ovaj odbor sudjelovao u proslavi Rođen-dana Njeg. Vel. Kralja Petra II. sa predavanjem i priredio u internatu proslavu Lejlei-mirađa, Dana ujedinjenja i i žensko bajramsko sijelo, na kojima su priredbama stariji pitomci održali prigodna predavanja a mlađi deklamacije. Odbor za upravu pitomačkim Fondom vršio je svoju dužnost prema svojim pravilima. — Imao je 36 članova od kojih je u toku godine primio na dalju i kraću štednju 842 Din, a za isto vrijeme izdao im 68 pozajmica u iznosu od 1.930 Din. — Danas ovaj Fond raspolaže svojom gotovinom od 1.300 Din. Odbor za Sokolstvo vodio je nadzor nad pitom­ cima koji su članovi Sokola, podučavao ih sokolskim vježbama i organizovao i predvodio zajedničke pitomačke izlete (Šetnje). — Pored toga ovaj je odbor pazio na red i čistoću kako pitomaca tako i u inter­ natu pu svima ođjelenjima. Svi ovi odbori bili su kroz cijelu godinu pod nadzorom upravnika i prema izloženome postigli od­ lične uspjehe. Zdravstveno stanje pitomaca bilo je zadovoljava­ juće. — U toku proljeća mnogi su pitomci prema propisima ljekara morali po više dana ležati u interna­ tu zbog gripe i grlobolje, koja je ovdje među djecom bila teže naravi, a osim toga bio je i jedan slučaj smrti od upale pluća. U toku godine nije internat imao drugih posjeta izuzev gg. članova konviktske sekcije i nastavnika gimnazije. G a jre to v k o n v ik t u T u zli Upravnik konvikta Salihspahić Mehmed, zamje­ nik Husejn Lokmić. Konviktski vjer. vaspitač Adil ef. Čokić, a ljekar Dr. Mustafa Mujbegović. Tokom godine prošlo je kroz konvikt 55 pito­ maca, a na kraju godine bilo ih je 51. Internatska je zgrada vlasništvo Vakufa, a za ..ju se ne plaća kirija. Zgrada nije građena za internat niti je pogodna za isti. Prije 4 godine osnovana je među pitomcima literarna družina »Osman Đikić«, koja ima svoju li­ terarnu, muzičku, šahovsku i sokolsko sportsku sekciju. Od članarina družine, koje su iznosile u ovoj godini 1643 — dinara, otplaćivan je Radio aparat, koji su pitomci nabavili u svoje vaspitne svrhe. U konviktu je najsvečanije proslavljen Dan Uje­ dinjenja u prisustvu pretstavnika grada Tuzle i mje­ snog odbora Gajreta. Rad pitomačkog udruženja u ovoj godini nije pokazao kakve vidljivije rezultate, iz razloga što su u ovoj godini bili u domu većinom đaci nižih razreda, koji još nijesu sposobni za samostalniji rad. Ipak je 89 �i pored toga u toku godine održala družina i i sasta­ naka sa jedanaest predavanja i raznih deklamacija kako slijede: 1) Sta nam je u današnjici najpotrebnije od Dr. Hazima Muftića, pročitao i protumačio pitomac Redžić Mehmed. 2) Odgovornost maloljetnika i mjere bezbijednosti po krivičnom zakonu, održao predavanje g. Lokmić Husejn. 3) Dužnosti omladine prema svojim roditeljima i starateljima održao je Salihspahić Mehmed. 4) 0 majci održao je predavanje pitomac Žujo Mustafa. 5) Rad kao uslov za svaki napredak održao je pitomac Hadži Beganović Avdo. 6) Narodna privreda i turističke ljepote naše domovineodržao je pitomac Hadži Beganović Avdo. 7) Napori i borbe za naše Oslobođenje i Ujedinje­ nje, održao je Suljić Fuad, pitomac IV razreda gimnazije. 8) Moralno zdravlje učenika, održao J e pitomac Bajraktarević Fuad. 9) 0 trezvenosti, održao je predavanje Smajlović Ismet. 10) Istorija, razvoj i uspjeh Gajreta — Suljić Fuad. 11) Rođenje Muhamed a. s. održao je g. Adil ef. Čokić na prvi dan Mevluda. 12) O dužnosti pitomaca prema Gajretu i njegovim radnicima održao je pitomcima upravnik g. M. Salihspahić^ Za privatno obrazovanje i nacionalno vaspitanje pitomaca konvikt raspolaže sa prilično kompletiranom bibliotekom domaće i strane literature, te sa nekoliko godišta savremenih i starih književnih časopisa. Pitomci su pročitali preko 500 knjiga iz kućne biblio­ teke, a uzimali su knjige i iz Školske knjižnice. Pitomci su u toku godine napravili nekoliko izleta u okolinu Tuzle i jednodnevni izlet u Kiseljak, pod vodstvom uprave doma. Većina pitomaca su članovi sokolskog naraštaja, a u dvorištu konvikta gimnasticiraju na vratilu i igraju »odbojke« sa loptom. Vjerske dužnosti pod nadzorom vjerskog vaspitača i uprave konvikta, pitomci su obavljali najsavjesnije. Konvikt je priredio Mevlud kojeg su pitomci izveli na sveopšte zadovoljstvo prisutnih. Vjerski je vaspitač na dan 24 X 1935 g. objasnio pitomcima važnost »Lejlei-miradža«, poslije čega je proučena hatma Gazi Husrevbegu. Isto tako proučili su pitomci hatme rahm. Safvetbegu Bašagiću, Dervišbegu Miralemu i prof. Džiniću Mehmedaliji. Pojedinačnih oboljenja među pitomcima bilo je, ali bez ikakvih posljedica. Internatski Ijekar je svoju dužnost obavljao besplatno i veoma savjesno. Tokom godine konvikt su posjetili g. Đorđe Vasković di­ rektor gimnazije, g. Vasilije Marinković direktor Gra­ 90 đanske škole, a pretsjednik mjesnog odbora Gajreta i član GI. odbora Gajreta g.Muradbeg Zaimović često se je navraćao u dom interesujući se za uspjeh i rad pitomaca. Inače u konviktu je život i rad pitomaca tekao posve normalno, pa su pitomci mogli polučiti skoro vrlo dobar uspjeh. G e jr e t o v k o n v ik t u M o s ta r u Upravu Gajretova konvikta u škol. god. 1935/36 vodio je kao i prošlih godina Ahmeđ Đikić učitelj. Pomoćnik mu je bio do 31 januara 1936 god. Mustafa Hadžimulić, vjeroučitelj, te je isti zahvalio se na 31/1. Za vjerskog vaspitača u ovoj šk. god. postavljen je ovdašnji vjeroučitelj g. Mustafa Hadžimulić, koji je svoju dužnost kao vjerski vaspitač obavljao do konca godine. Dužnost kućnog Ijekara u 1935/36 obavljao je kao i prošlih godina g. Dr. Muhamed R ;đanuvić. U ovoj 1935/36 kroz ovaj internat prošlo je ц svemu 42 pitomca. Prema tome ostalo je u internatu svega 37 pitomaca do kraja godine. Zgrade u kojima je smješten internat vlasništvo su g. g. Salke Kajtaza i Salih ef Udovičića. Ove zgrade su staroga tipa i trošne, koje bi trebalo jednom temeljito opraviti, bar da budu doneklen odgovarale za pristojan stan. Za sada su potpuno nepodesne. U internatu postoji đačka bibioteka sa dosta lijepih knjiga, koje služe đacima za čitanje. Knjige se dijele pitomcima svake subote. U konviktu postoji i literarno društvo „Озтап Đikić,“ koje je osnovano prije nekoliko godina, a postoji i Gajretov pododbor. Literarna družina 0. Đ. priredila je u ovoj god. više sastanaka i održala nekoliko predavanja. Na ovim sastancima vodila se slobodna diskusija o pročitanim kojigama, a često puta đaci su čitali svoje originalne sastavke (pjesme i pripovijetke) uz slobodnu kritiku. Ovim sastancima literarne družine prisustvala su više puta i neka g. g. iz mjesnog odbora Gajreta i baš njihovo prisustvo dalo je više poleta i volje za što intenzivniji rad omladini. Tokom godine održala je literarna omladina predavanja sa ovim tem am a: 0 „Gajretu", 0 „Islamu" i Opšta kultura i formalno obrazovanje, 0 „ratu i miru'1, 0 „zadrugarstvu", 0 „Osmanu Đikiću'1, 0 „Vuku Karadžiću'1 i dr. Zdravstveno stauje pitomaca u ovoj godini bilo je povoljno. Samo jedan pitomac morao je otići kući na duže bolovanje. Sa pitomcima su preko gođiue učinjene tri šetnje u prirodu. Presjednik Glavnog Odbora „Gajreta" Dr. Avdo Hasanbegović posjetio je ovaj internat 5 juna o. g. i zadržao se duže vrcmen umeđu omladinom, iuteresujući se za njihov uspjeh, vladanje i druge okolnosti pitomaca. �G a jr e t o v k o n v ik t u P le v lju Upravnik i vaspitač u ovome internatu bio je u 1935/36 šk. god. gosp. Biogradlija Ibrahim, učitelj. U internatu je radio upravnik sam, te nije imao po­ moćnika. Dužnost vjerskog vaspitača vršio je u ovoj šk. god. do 9 februara ov. god. gosp. Mulović Bećir, a poslije njega gosp. Coković Mehmed, imam matičar. Naročitog kućnog liječnika nije imao internat. U mjestu postoji đačka poliklinika, te su pitomci stajali' pod stalnim liječničkim nadzorom upravnika Doma narodnog zdravlja g. Dr. Purića Slobodana, te liječnika poliklinike g. Dr. Davidova Vađima. U specijalnim slučajevima je prizivan oboljelim pitomcima g. Dr. Kazimirov Ljubomir i g. Dr. Deprata Ante, kojima je plaćan honorar, dok su liječnici đačke poliklinike vr­ šili posao besplatno. Zdravstveno stanje pitomsca u ovoj godini bilo je povoljno. U 1935/36 šk. god. kr.z internat je prošlo 35 pitomaca, a 5 ih je otpalo u toku godine. Od tih. su dvojica promijenila zavod školovanja, dvojica su pre­ kinula školovanje, a jedan se nije mogao upisati u gimnaziju, pa je zbog toga napustio internat. Zgrada internata solidno je građena i dosta po­ godna za internat, a vlasništvo je Vakufa. Prostorije internata dozvoljavaju, da se u iste smjesti maksimum 32 pitomca. Internat ima 11 pro­ storija, a one svojom kubaturom odgovaraju smještaju u njih gore navedenog tiroja pitomaca. Rad pitomačke „Literarne družine Gajretov podmladak" bio je plodan. Družina je osnovana 1932/33 šk. god., a njezin se rad pojačava svake godine. U družini su održavani redovno sastenci sa predavanjima uz diskusiju, a često su održavane i razne recitacije. Predavači su bili pitomci članovi družine. Članarina je trošena za nabavku knjiga za knjižnicu. Pitomci su pokazivali u toku godine lijep smisao za red i rad u internatu. Većina ih je pokazivala znatan osjećaj dužnosti za samoobrazovanje. Oni su u toku godine pročitali 515 djela iz naše i prevedene strane literature. Internat je često obilazio gosp. Tahirbegović Tevfik, član Glavnog odbora Gajreta. Đ a č k i d o m „ P r o s v je t e 11 I „ G a jr e t a 11 u T r e b ln ju Upravnik Doma bio je g. Živanić Đorđe, učitelj, a vjerski vaspitač g. Čoloman Mehmed, vjeroučitelj, koji je savjesno, predano i s ljubavlju vršio svoju dužnost, na zadovoljstvo i uprave i pitomaca. Lekar je bio g. Dr. Rudolf Levi, opšt. sanitetski referent, koji je besplatno i u svako doba pregledao i liječio pitomce. U domu je bilo u početku školske 1935/36 go­ dine 12 „Gajretovih1* i 27 „Prosvjetinih" pitomaca, a koncem godine 11 „Gajretovih" i 21 „Prosvjednih". Dom je smješten besplatno u zgradi b'vše Ženske osnovne škole, vlasništvo opštine trebinjske, koja je prostrana, svijetla, suha i ima veliko ograđeno dvorište zasađeno orasima. Pitomci su radili s voljom i predano, te im je i uspjeh zadovoljavajući. Dom imađe Prosvjedna knjižnicu sa 263 knjige, koje su pitomci čitali u toku godine, pored časopisa „Gajreta" i „Prosvjete". Osim toga pitomci su se slu­ žili školskom knjižnicom. Svake subote pitomci su držali (po 6 pitomaca) razna predavanja i recitacije, što je mnogo doprinijelo uspjehu u nauci, jačanju volje za čitanjem i samostalnom radu pitomaca. Pitomci su išli češće puta u okolna mjesta u šetnje i izlete u pratnji upravnika. Zdravlje pitomaca bilo je vrlo d )bro. Dom su posjetili u toku godine gg. Jovan Dučić, pjesnik i opunomoćeni ministar Kraljevine Jugoslavije u Rimu sa Dragišom Vasićem, književnikom i advo­ katom iz Beograda u pratnji pretsjesnika opštine trebinjske Đorđa Tupanjanioa i više uglednih građana. Tom prilikom gg. Dučić i Vasić pohvalili su uređaj Doma, a naročito su istakli svoje zadovoljstvo, što je ovoj Dom zajednički. Naročito su preporučili Upravi, da održi ovu zajednicu, koja je jedina ove vrste i obe­ ćaše, da će ovaj Dom u njima naći uvijek podrške. Osim ovih Dom su posjetili, g. Četko Dedić, sreski načelnik sa gospođom, g. Dimitrije Kurilić, direktor gimnazije sa gospođom, više uglednih građana, te članovi odbora „Gajreta" i „Prosvjete". Svi su se naj­ ljepše izražavali o Domu. Pitomci su vršili svoje vjerske obrede svakodnevno u prostorijama Doma, a petkom u džamiji. Ramazan su postili i svaku veče na teraviju odlazili u džamiju. Vjerska trpeljivost sa pitomcima druge vjeroispovjesti bila je odlična. Grtjrclov privredno socijalni rad G ajre lo v a p r iv r e d n a 1 K red itn a z a d ru g a U ovoj godini zadruga je nastupila u četvrtu godinu svoga djelovanja. Ona je osnovana, kako je poznato, u najtežim vremenima privredne depresije, pa stoga i razvija svoje poslovanje pod teškim uslovima, jer privredna kriza ne popušta, nego se može reći sve više se ustaljuje i sve jače steže privrednu djelatnost. Opreznost i postepenost principi su za­ druge, koji je čuvaju od spekulativnih poteza. Kao što se prva poslovna godina Gajretove zadruge može nazvati godinom upisivanja udjela, tako se ova po­ sljednja, t j. treća godina može nazvati godinom po­ djeljivanja zajmova, jer se u njoj najviše razvijala kreditna poslovna grana. Skoro cijelu prošlu godinu upravni odbor zadruge posvetio je proučavanju po- 91 �nese unapređenju ženske kućne radinosti, te važne grane narodne privrede i da od nje stvorimo lučonošu, koja će kod širokih narodnih masa ulijevati ljubav za kućni obrt, za narodni vez, čipke i naše ćilimarstvo. Ovo je cilj Gajretove ženske zadruge i u izvršenju toga programa postigla je zadovoljavajuće rezultate. Ovu zadrugu već je završila jedna generacija učenica — prvih pionira na širenju domaćeg ženskog zanatstva. Ove učenice već zarađuju i osiguravaju bolji život sebi i svojim članovima porodice, a to čini ugodno zadovoljstvo Gajretovim radnicima videći da je njihovom inicijativom jedna grupa seoskih i varoških djevojaka spremljena za samostalan rad i da će te učenice strogo u granicama morala zarađivati samo­ stalno svagdašnji kruh. Radionicu sada pohađaju 32 učenice, koje pored podučavanja u praktičnoj i teorijskoj izradi raznih ^Žepskih ručnih radova, podučavaju se još iz mate­ matike, nastavnog jezika, vjeronauke, zemljopisa i dr., a učenicama se povremeno održavaju i druga preda­ vanja — savremene stvari. Naročito su održavana posebna predavanja o ćudorednosti, upućujući ih na red, čistoću, poštivanje starijih. Tokom Ramazana u radionici je bila udešena i jedna soba kao džamija, gdje su učenice klanjale podne i ikindiju. Prigodom mubarek večeri Lejlei-Berat, Lejlei Regaib, Lejlei Miradž i Lejlei Kadar, nisu učenice tih dana poslije podne radile, već su im održavana pre­ davanja o značenju tih večeri. Muslimanska nova go­ dina svečano je proslavljena u zadruzi. Poslije aka­ demije načinjen je izlet u okolinu grada. Također je zadruga priredila tokom Ramazana Mevlud za muslimansko ženskinje. Mevlud su učile same učenice. Posjeta Mevluda je bila tolika, da su prostorije Osman paŠine džamije bile dupke pune. Prigodom učenja Mevluda održano je predavanje o Muhamed a. s. Ovaj je Mevlud bio i jedna manife­ stacija muslimanskih ženagradaTrebinja prema Gajretu. Na dan Lejlei Miradža učenice su korporativno sa upravom prisustvovale u mjesnoj džamiji preda­ vanju, održanom u spomen muslimanskog velikana Gazi Husrevbega. G n jr e lo v n ž e n s k a z a d r u g a z a u n a p r e đ e n j e d o ­ Prigodom obljetnice dvogodišnjice smrti najve­ m a ć e g z a n a t s t v a 1 r a d i n o s t i u T re b ln ju ćeg musi. bos. herc. pjesnika i osnivača Gajreta Dra U današnje teško doba krize i nezaposlenosti’ Safvetbega Bašagića učenice su proučile hatme-dovu u doba hiperprodukcije školovane mladeži, osjeća se pred dušu ovom velikanu. Hatma je proučena u za­ potreba za osnivanjem stručnih škola, ali ne takovih, druzi u prisustvu svih učenica, članova uprave i broj­ koje će opet da odgajaju mladež za sticanje raznih nog građanstva. Tom je prilikom održano i predavanje činovničkih zvanja, već takovih, koje će osposobiti o neumrlom pjesniku. svršene učenice za samostalan rad i privredu. Osjeća Za vrijeme Ramazana od sakupljenog platna se potreba, da muslimansku ženu učinimo dobrom izradile su učenice 20 malih odijela, koja su podi­ domaćicom, da je uputimo na pravilno vršenje dužnosti jeljena siromašnoj mektebskoj djeci. u kući i u svima pravcima domaćeg života, da se Kao jedna od najvažnijih akcija zadruge tokom oslobodi od svega mračnoga što pritiskuje njen duh, godine jest podizanje Zadrugina doma. U svrhu po­ kao što su razni štetni običaji, navike i dr. da musliman­ dizanja ovog doma, koji će biti „Kulturni dom mu­ ski naraštaj podučimo, da svojim vlastitim silama dopri­ slimana grada Trebinja" formirana je pri zadruzi sekslovne grane osiguravanja, pa je konačno zaključio, uzevši u obzir sve potrebne momente, da pristupi organizovanju i ove grane poslovanja. Tome poslu zadruga bi imala da pristupi u najkraćem vremenu, te će i na taj način pomoći zadrugarima, a i sama će imati lijepe koristi od te grane poslovanja. Broj upisanih udjela zadruge do konca 1935 godine iznosi 2081, a broj zadrugara iznosi 942. Ukupna svota koja je uplaćena do konca decembra 1935 Iznosi Din. 155.505. Do kraja 1935 godine zadruga je izdala 214 zaj­ mova sa ukupnom svotom od 463.844,50 Din. Od toga na poslovnu godinu 1935 otpadaju 144 zajma Din. 323.687.50. Tokom 1935 otplaćeno je na račun zaj­ mova Din. 188671.63, pa je na koncu 1935 god. bilo ukupno zaduženje na računu zajmova Din. 247.t,08 07. Svi ovi zajmovi u glavnom su obročni i otplaćuju se u mjesečnim obrocima. Najduži rok otplate je 30 mje­ seci koji se vrlo rijetko primjenjuje, a najveći broj zajmova podijeljen je na rokove do 15 mjeseci. Po­ prečno zajmovi iznose po 2000 Din. a qajveća svota koja je izdana na zajmove jest 5000 Din. Zajmovi su izdavani: 139 drz službenicima, 53 sitnim obrtnicima i zanatlijama, 10 рг% namještenicima, 3 svršenim đacima, 3 penzionerima i 6 radnicima. U prošlogodišnjoj bilansi izražena je na računu štednje svota od Din, 142 690.92 i to na računu ve­ zane štednje Din. 15.700, a na knjižice Din. 96.990.92Koncem 1935 god. rezervni fond zadruge iznosi Din. 14181.82 i 4o: 570 iz 1933 god. i Din. 13.611.82 iz godine 1934, u kojoj je svoti sadržan višak obiju godina, odbivši od istog 10% G ajetu po zaključku skupštine zadruge. Gajret, koji je i osnovao Zadrugu, sa svoje strane sve čini da joj omogući što uspješnije poslovanje. Glavni odbor davao je Zadruzi besplatno prostorije, svje­ tlo, ogrijev i poslovođu. Kako je poznato Zadruzi je odobrio Glavni odbor ulog na 100.000.— Din., kako bi ista mogla da se razvija nešto življim tempom. (Opširan izvještaj o radu zadruge za 1935 godinu, objavljen je u listu „Gajret" broj 5 od ove godine) 92 �čija, koja radi permanentno na prikupljanju materi­ jalnih sretstava za dom. Planovi i proračun doma su već gotovi i nalaze se na odobrenju kod nadležnih vlasti. Kamen i kreč već se dovozi. Zemljište je dao trebinjski vakuf, koje će se knjižiti kao vlasništvo Vakufa, a zadruga će imati pravo uživanja dok po­ stoji sa ovim ciljem. Pribavljanje materijalnih sredstava za zadrugu bilo je i o. g. najteža briga, pošto su izdaci ogrom­ ni, preko 2000 Din. mjesečno. Od Kralj, banske uprave Cetinje dobila je zadruga pomoć od 4000 Din. od Minist. trg. i ind. 3000 Din., od Minist. prosvjete 2000 Din., od Narodne banke 500 Din. Zadruga je bila uložila sve raspoložive sile da bi nastavno osoblje plaćala Banska uprava, ali usljed budžetske nemogućnosti u tom se nije uspjelo. U novoj šk. godini ova će radionica biti Zanatska ško­ la po uzoru državne i banske ženske zanat, škole sa 5 god. nastavom i svim predmetima. Nova pravila za ovu školu nalaze se kod nadležnih vlasti, a odob­ renjem ovih pravila dobiće škola pravojavnost'! rang srednje škole, sa solidnim temeljem za budućnost. U radionici se radi od 8 12 prije .podne i od 2-5 poslije podne. Upraviteljica je zadruge gđica Še­ rifa Koluder, svršena stručna učiteljica. Tokom druš­ tvene godine uprava je održala 47 sjednica-^ roditelj, sastanaka. Tokom godine bili Sir prihodi Din 26.94103, a rashodi Din. 27.884*55, dok je gotovina zadruge koncem juna 1936 god. bila 20.162.80. Izgledi za uspjeh u idućoj godini su dobri na­ ročito ako se uspije pretvoriti zadrugu u školujl dobije se pravojavnost, u kom bi slučaju velik broj učenica, djece državnih službenika, koje posjećuju slične škole, prešao u ovu školu, pošto bi u tom slučaju imali pravo dodatka na djecu, a takovih je učenica prilično velik broj. Ove godine u odboru su bila slijedeća gg. pretsjednik Abdulah Škaljić šer. sudija, potpretsjednik Salko Sadović, posjednik, sekretar Mustafa 0 . Sado* vić, drž. činovnik, blagajnik Mehmedalija Čustović, drž. činovnik, članovi: Arif Begović, trgovac, Jusuf Salahović, trgovac, Ahmed Cvijetić, trgovac, Mehmed Čoloman, vjeroučitelj, Ramadan Hamzić, trgovac, Hivzija Bakšić, trgovac, Huso Salahović, trgovac, Lutfija Šahović, trgovac. U ovoj godini učenice su izradile slijedeće pred­ mete: 133 velike haljine, 9 kostima, 17 velikih mantla, 7 sukanja, 7 dječijih muških odijela, 20 velikih bluza, 7 dječijih bluza, 21 dječija haljina, 3 dječija mantlića, 1 mornarsko odijelo, 5 dječijih pantalona, 4 crne kecelje. Pored ovih predmeta izrađenih po narudžbi, učenice za svoju potrebu izradile su još za ovoliko i više. G a jr e t o v a t lllm s k a Š k o la u N o v o m P a z a r u Ova Gajretova privredno-socijalna ustanova na­ vršila je o. g 13 godina svoga djelovanja i dosada je polučila vrlo lijepe rezultate. Ova škola ima dvije nastavnice: Ajdinović Mazlumu i Šehović Džavidu, kojima daje prinadležnosti Kr. Banska uprava Zetske banovine. Ove godine kroz školu su prošle 53 uče­ nice, od kojih 31 u prvom razredu, 10 u drugom razredu, 8 u trećem razredu i 4 u četvrtom razredu, kako se to vidi iz posebnog spiska učenica ove škole. Dosada su ovu školu završile slijedeće učenice: i) Dražanin Džavida, 2) Ajdinović Mazluma (učiteljice u Novom Pazaru), 3) Žalčević Ramiza (učiteljica u Đakovim), 4) Agušević Memnuna (učiteljica u Skoplju), a izrađuju ćilimske stvari kod svojih kuća i na taj način zbrinjavaju sebe i svoju porodicu: Škrijelj Sanija, Škrijelj Atifa, Škrijelj Kimeta, Ejubović Faketa, Pluncević Lutva, Čolaković Abida, Čolaković Ulfeta, Čolaković Ajiša, Kačapor Mahija, Bačićanin Mahija, Tutinac Vezira, Šarenkapić Žurna, Ljaić Nazifa, Marković Spaska, Koškovac Zubejda, Koškovac Žurna, Koničanin Esma, Muhedinagić Sajda, Mumdžić Smilja, Rahić Abida, -Rasovac Nusreta, H. Ahmetović Hajrija, Rahić Zejneba, Zejnelović Ramiza, Gusinac Zarifa, Fuljaikić Sadija, Dražann Zarifa, Ćilerđić Emira, Crnišanin Džemka, Halidović Naka, Halidović Emina, Kostić Veroslava, Harvaćanin Muhra, Šarinjac Ufa, Šarukić Ufa, Hudović Nedžiba, Hajdaragić Fatima, Godović Hadija, Hujduragić Sadika, Husić Nurija, Bajraktarević Sadika, Kurtagić Zumra, a umrle su: Košćanin Zubejda i Buhić Safija — ukupno 48. Škola je izradila o. g. u vlastitoj režiji 1 perzij­ ski tepih i 3 pirotska, 6 šustiklica i 1 astalski čaršaf, a po porudžbini raznih lica izradila je: 5 tepiha, 4 čilima, 2 draperije, 1 astalski čaršaf i nekoje druge sitne stvari. Gotovina škole na dan 20 juna o. g. iznosi 22.382*38 Din. Upravu škole sačinjavali su o. g. pretsjednica Vranić Milica, upravitelj Džanefendić Osman, članovi: Halidović Omer, Bošnjović Džemail, Sukić Ismail i sekretar Čekrlić Ahmet. Usljed privredne krize i većeg broja svršenih učenica ove škole, koje kod svoje kuće po mnogo jeftinijoj cijeni izrađuju ćilime nego ova škola, ove godine nije se mogao polučiti uspjeh kao prošle godine. Z a d r u g a K o la S r p s k ih S e sta ra I G a jr e t a Poslovanje ove zadruge u prošloj godini bilo je teže nego ranije usljed toga što se ekonomske i so­ cijalne prilike sve to više pogoršavaju i umanjuju privrednu djelatnost. Ali ipak ova naša ustanova, koja djeluje već 12 godina, polučila je zadovoljavajući uspjeh uz veliku opreznost njene uprave i razumnog ekonomisanja. Da je zadruga u stalnom napretku vi­ di se iz toga što se njena imovina svake godine po­ 93 �većava, a to je najbolji dokaz da zadruga počiva na solidnim temeljima. U svom radu zadruga je imala poslovnih veza sa nekim radnjama u Sarajevu, kojima je davala iz­ rađene predmete na rasprodaju u komisiju, a roba se je prodavala i u Beogradu, Dubrovniku i Novom Sadu. Bez su poručivale od zadruge stručne Škole iz Konjica, Mostara, Banjaluke, Bijeljine, Gračanice i dr. mjesta. Roba se daje i na otplatu u 12 mjesečnih obroka i time se izlazi u susret članovima i prijate­ ljima zadruge. U zadruzi je zaposleno 120 radnica, većinom muslimanski, koje su u njenoj radionici našli lijepu zaradu, pa poštenim radom privređuju hljeb sebi i svojima. U ovoj godini u radionici zadruge izrađeno je: 3vel. haljine, 107 malih haljinica i bluza, 76 jastu­ ka, 109 bošči, 2 zavjese, 22 kom. kragni i mandžeta, 17 maramica, a beza se je otkalo 840 metara. Prili­ kom održavanja zabava Gajreta i Kola S. S., zadruga je dala prilog svakom po 1000 Din. Zadruga sarađuje sa svima ženskim društvima u Sarajevu, a sudjelovala je i kod izložbe ručnih radova Kola S S., na kojoj je bila zapažena L roba zadruge sa ukusno izrađenim radovima. Tokom ove godine osnovana je podružnica zadruge u Gračanici. U^ovdj godini polučen je jd šak od 8016 Din. Odbor zadruge о^е godine sačinjavaju gđe i gđice: Pretsjednica 11:1a Leskovac, potpretjednica Fata Košarić, odbornice: Radmila Kraljević, Draginja Cvetić, šehzada ђ. Bašagić, Milica Pejanuvić, Lebiba h. Mehmedbašić, Darinka Vukolić, Jelka Stefković, Zekija Omersoftić, Darinka Despić, Mubera Saridžić, Hajrija h. Arifhodžić, Ešref h. Sarić, Habiba Bušatlić. Nadzorni odbor: Senija h. Karamehmedović, Vera Krsmanović, Teodora Šušljić i Hafe h. Šahinagić. S m je S ta J m u s lim a n s k e d je c e n a z a n a te i tr g . p u te m „ P r i v r e d n i k a 1' Ugledno privredno društvo „Privrednik” u Beo­ gradu po sporazumu sa Glavnim odborom Gajreta, utanačenom prije šest godina, prima i smješta musli­ mansku omladinu na zanate i trgovine. Od nazad 3 godine Privrednik smješta na zanate muslimansku djecu sa svršena 4 razreda osnovne škole po prepo­ rukama odbora i povjerenika Gajreta. Za prošl'h 6 godina Privredn k je smjestio 142 muslimanske djece na zanate i trgovine, a u ovoj godini smjestio ih je 14-его i to : 1) Kukolj Osmana iz Neveeinja za krojački zanat 94 2) 3) 4) 5) 6) 7) Dugalić Kemala iz Nevesinja za knjižarsku trgovinu Mešanović Saliha iz Gor. Tuzle za užarski zanat Hađžić Ismeta iz Vlasenice za stolarski zanat Mujić Smajila iz Ripća za knjižarsku trgovinu Muftič Muhameda iz Kotorskog za obućarski zanat Šukalo Safeta iz Čelebića (Foča) za trgovinu meš. robe 8) Salihović Abida iz Sedlara za trgovinu kol. robe 9) Bekić Mehmedaliju iz Lastve za stolarski zanat 10) Grahić Pašagu iz Zvornika za trgovinu meš. robe 11) Mustedanagića Mustafu iz Bos. Krupe za trgovinu meš. robe 12) Kosterovića Nurku iz Kupreea za obućarski zanat 13) Ramadanovića Fazliju iz Končulja za pekarski zanat (vraćen kući, nije htio učiti zanat) 14) Smailović Mustafu iz Kotor Varoši za trgovinu meš. robe U prošloj 1935/36 godini proizvedeni su za po­ moćnike šegrti muslimani, pitomci ,,Privrednika i to: 1) Huskić Vejsil iz Bronz. Majdana (Banjaluka) obu­ ćarski zanat 2) ^Dautbegović Ilijas iz Prozora livačko-kazandžijski zanat 3) Havić Nezir iz Bos. Kobaša obućarski zanat 4) Dedić Sabrija ,. trgovinu galanterije 5) Hozdić Džemil „ poslastičarski zanat 6) Mizić Hamiđ iz Cazina limarsko-bravarski zanat 7) Balalić Mustafa iz Blagaja (Mostar) kovački zanat 8) Pašić Nurija iz Odžaka (Nevesinje) kovački zanat 9) Salić Šaban iz Karatmanova (Obre polje) kovačko-potkovački 10) Prozorac Mujo iz Bos. Kobaša poslastičarski zanat 11) Beribak Ahmet iz Jablanice (Konjic) berberski zanat 12) Alajbegović Alija iz Bihaća trgovinu gvožđa 13) Begić Huso iz Doboja (Visoko) ćurčijski zanat 14) Tičić Fehim iz Trebinja kuharski zanat 15) Tičić Smajo iz Trebinja poslastičarski zanat 16) Huskić Asim iz Gor. Vakufa (Bugojno) limarski zanat 17) Odobašić Asim iz Ćosića (Travnik) dimnjačarski zanat. Naša je dužnost da i ovog puta izrazimo Pri­ vredniku bratsku zahvalnost na trudu i žrtvama koje ukazuje muslimanskoj omladini. Također smo dužni izraziti zahvalnost ovom zaslužnom i plemenitom društvu što se stara da se njegovi pitomci muslimani smještaju na zanate i trgovine u mjestima gdje postoje vojni imami, koji nadziru te pitomce — u mjestima gdje nema muslimana. �Остале Гајретове акције Л и ст „ Г а јр е т " У смислу закључка прошле главне скупштине лист ,Гајр(т“ je ове године сведен на обим Гајретова гласника, како би био што јефтинији и приступачнији Гајретову чланству. У том циљу прошла наша главна скушптина je закључила да се из листа елиминишу белетчиотичке ствари. a да и надаље доноси поучне ствари, програмске Гајретове и извјештаје о раду Гајретпвих јединица, тако далистбуде у главном гласник друштва Гајрет. Ha оенову донееених закл>учака прошле главне скупштине лист Гајет je у овоме правцу и издаван те од јануара о. г штампа се на простијем папиру и шаље бесплатао свима члановима Гајрета који плаћају бар 5 Дин. мјесечно редовне Гајретове чланарине. Како je познато, на прошлој скупштини вођена je дебата ради дефицита који ее указује сваке године на вздавзњу листа »Гајрет*. Тражећи томе лијека скупштина je донијела закл.учак да се лист шаље бесплатно свима члановима Гајрета који плаћају 5 Данмјесечно чланарине, чему je и удовољено од јануара о. г. Међутвм и поред тога закључка показао се je дефицит на листу, у данашње доба доста велик. Да би се овај дефицит покрио ишчекивало се Да~''ће се он покрити приходои од чланарина чланова, који плаћају 5 Двњ чланарвне, ели то ннје био случај, како види no резултату сакупљене чланарине у овој години. Јединице које су доставиле Гл. одбору спискове• oi ових чланова, у већини случајева нису уредно сакупљале чланарину, јер да су то чиниле, показао би се вишак на чланарини. Листдобввабесплатно округло 1000 чланова, међу којима има и такових који плаћају од раније и no 10 Дин. мјесечно чланарине. Бесплатнии слањеи листа „Гајрет" од нове године, морала се je чланарвна знатно повиситн посљеднвх шест мјесеци. Изгледа нам да некоје јединвце не само да редовно не убирају чланарину од ових чланова, него о овима не воде ни тачну евеиденцију код себе. Главни одбор je у више махова указивао на ову чињенвцу свима јединвцама, тражећи од њих редовно сакупљте чланарина — претплата као и редовно сбавјештавање Главног одбора, чим који члан престане плаћати своју чланарину, али одзив није био задовољавајућиГлавни одбор je покушавао да взведе реформе у погледу сарадње и уређивања листа, na je међу осталии покушавано да тај посао преузие на себе пропагандистичка секција Главног одбора Гајрета, али пошто су чланови секције заузети другим својим пословвма, нису се могли примити те дужности, na je ово питање остављено идућем Главном одбору. P r ip r e m e z a Iz d a v a n je G a jr e t o v a k a le n d a r a Već odavna se osjećala kod nas potreba da se nastavi sa tradicjom iz predratnih godina, u pogledu izdavanja Gajretova almanah kalendara. Ali sve do ove godine to se nije ostvarilo. U Smislu zaključka prošle glavne skupštine Glavnio dbor je tokom ove društvene godine preduzeo pripreme da se za god. 1937 izda Gajretov kalendar, u kome će biti zastu­ pljene skoro sve grane nauke i ljudskog zanimanja, koje su u današnjici za našeg čovjeka aktuelne, po­ red nešto beletristike. Prema dosadanjim predradnja­ ma kalendar bi sadržavao, pored kalendarskog dijela, i ovaj sadržaj: 1) . . . Veliki Kralj 2) Tajib Okić: Sunnet (studija) 3) Besim Korkut: Naši vjerski udžbenici i vje­ roučitelji 4' Jedan đak iz Skoplja: Šta su našem narodu dali *Turci 5) X Y. Jedna priča 6) . . • Gajret (sažet članak o Gajretu, Gajrefovo'm domu i Gajretovoj zadruzi) 7) Ing. Uzejr Biser; Poljoprivreda u Bosni i Hercegovini 8) X. Y. Jedna pjesma 9) Šefkija Bubić: Kuda ćemo s našom djecom Dr. Simeofi Griner: Nešto o mikroorganiz­ mima (bakterije, fermenti, s naročitim obzirom na higijenu i poljoprivredu) 11) Husein Hodžić: Praktične upute za radnike i poslodavce (s obzirom na postojeće radničko zakonodavstvo) 12) Abduselam Balagija: Agrarni odnosi u Bosni i Hercegovini za turske vladavine 13) Ing. Šerif Bubić: Važnost voćarstva (propa­ gandistički članak) 14) Safet Burina: Veze naših ljudi sa Dubrovča­ nima i Mlečićima 15) Kasim Gujić: Duhan 16) Hasan Ljubunčić: Slogom rastu male stvari, a nesloga sve pokvari 17) Dr. Safet Kučukalić: Naša trgovina i zanatstvo 18) Ing. Tihomir Jakšić: Rudno blago u B. i H. 19) Rudolf Zaplata: Strani konzuli u Bosni i Hercegovini za turske vladavine. Uz fotografije Nj. Vel. Kralja Petra II i Blaženopočivšeg Kralja Aleksandra, kalendar ima da donese i nekoliko fotografija naših velikih ljudi: Ali Fehmi ef. Džabića, Dra Safvetbega Bašagića, Huseinbega Zulfikarpašića (kao ustaškog vođe iz 1882 godine), fotografiju bivšeg odbora Musi. nar. organizacije, foto­ grafije Osmana Đikića i Avde Sumbula sa njihovim turbetima, zatim fotografije Aladža džamije u Foči, Ferhadije džamije u Banjaluci sa turbetom Alipaše Rizvanbegovića i t. d. U kalendaru će se donijeti i koja umjetnička slika od kojeg muslimana akadem- 95 �skog slikara. Pored ovog gradiva i fotografija ući će u kalendar i nešto narodnih umotvorina. Kalendar treba da izađe iz štampe najkasnije 15 oktobra, pa su pozvani svi pisci da rukopise dostave Glavnom odboru do 1 septembra. Redakcija kalendara se po­ vjerava kao i druga Gajretova izdanja propagandi­ stičkoj sekciji Glavnog odbora Gajreta. Г а јр е т о в а н з д а њ а Kao и досадашњвх година Гајрет je и у овој . години дао свој прилог просвјећивању ширих народних слојева, путеи Гајретових популарнпх предавања. Како je познато, заведена je пракса у Гајрету да се Гајретова популарна предавања штампају прије рамазана и разашиљу друштвенвм једвицама, како би та предавања могли одржати токои рамазавских вечери. Ове годвне штампали сио предавање ,Кратак преглед повијести Ислама од Бесим еф Коркута, професора шер. суд. школе. У тоие предавању сажето je извешена повијест Ислама, na вз њега je иогао слушалац иуслвмав видјети шта je и колико добра Ислам дао човјечанству. Ова друштвена едиција садржи и 2 земљописне карте, из којих се види стварање и ширење исламсквх држава. Друга едиција Гајретоввх предавања у лвој години je била „Шта нам je у данашњици најпотребније“ од Дра Хазима Муфтвћа. Ппсац je у кратпии потезвма у овоме предавању указао шта и како треба да ради данашњи човјек да ссвгура бољу будућност себн и својој заједниди. Kao трека едвција ове године взд-»т je позоршпни комад од Дра Сулејмана Алечковића „Опростите му“, који je био потребан друштвении јединвцама за одржавање Гајретових забава. Овај комад je са успјехом приказиван ове године на више друштвених првредаба. Поред ових едиција Главни одбор je штаиаао no тражењу друштвених једнвца 18.000 комада Гајретоввх разгледвица Влевхви в: 1000 комада Гајретоввх зидвих калевдара. У овој годиви насгављено je распачавање вјерског приручвика „Кратка ваука исламске вјере за дјецу и одрасле од Хфз. М. Павџе, који je приручвик ттампав у 20.000 примјерака лањске годиве. Моле се једивиде да наставе рад на растурању ове корисве књвге. G a j r e t o v e m a n if e s t a c ije Naš ovogodišnji izvještaj ne bi bio potpun, ako se ne bismo bar s nekoliko riječi osvrnuli i na dva momenta u ovogodišnjem Gajretovom radu i to u prvom redu na proslavu otkrivanja spomen-turbeta rahm. Osmanu Đikiću 6 marta o. g. u Mostaru. Toga dana našlo se u Mostaru više hiljada našega svijeta iz svih krajeva naše domovine da prisustvuje aktu pieteta prema uspomeni rahm. Osmana — otkrivanju njegovog spomen * turbeta, kojeg mu podigoše Gajretovi radnici 96 uz pomoć njegovog Gajreta i svih onih koji cijene i vole djelo Osmanovo. Sve te hiljade naroda okupila je toga dana u Mostaru Osmanova misao, a njegova je misao — misao našeg Gajreta. Odajući priznanje Osmanovoj misli i njegovom djelu, odale su hiljade naroda priznanje i Gajretovom djelu, na kome je rahm. Osman radio, za koje se žrtvovao i na kome je ц cvijetu svoje mladosti i preminuo. Mostarske svečanosti o otkrivanju spomen - tur­ beta rahm. Osmanova su bile najveće manifestacije Gajreta posljednih godina i one će dugo ostati u ži­ vom sjećanju sih onih, koji su im prisustvovali. Također naš izvještaj bio bi nepotpun ako se ne bismo osvrnuli i na ovogodišnje Gajretove priredbe. Mimo svako očekivanje Gajretove zabave u svima mjestima gdje su ove godine priređivane, bile su is­ todobno vrlo lijepe društvene manifestacije, koje su pored moralnih uspjeha polučile za današnjicu i vrlo lijepe materijalne rezultate. Kruna ovogodišnjih naših zabava bila je Gajretova zabava u Sarajevu 8 februara o- g. u Nar. pozorištu, koja je po svome programu i njegbvom izvođenju, te po svojoj posjeti nadmašila sve dosadašnje Gajretove zabave. Njen moralni uspjeh bio je tim veći, što se je cijeli program prenosio putem Radio - Beograd, pa su ga slušali ne samo Sarajlije i građani naše države, nego i mnogi van naših granica, o čemu su i nekoje novine pisale. U moralnom pogledu ovogodišnje Gajretove pri­ redbe znače vrlo mnogo, jer svaki polučeni uspjeh daje novih snaga u preduzetim poslovima, te će tako i Gajretovci, osokoljeni svojim uspjesima, kročiti i dalje novim snagama i većim oduševljenjem na svom pobjedonosnom putu. R e z u lta t s a b ir n e a k c i je za G a jr e t o v d o m u g o d in i 1935/36 Pored prikupljenih sretstava za fond Gajretova doma u prošloj godini, ove godine društvene jedini­ ce u ovom pravcu su dale slijedeće rezultate: Banjaluka m. Din. 8.125, ž. 1.915, Agino Selo Din. 5, Bihać m. Din. 2 050, Bos. Gradiška Din. 355, Bjelaj Din. 50 Brčko m. Din. 2.323, ž. 340, Orašje Din. 300, Brezovo Polje Din. 5, Bugojno Din. 1.500, Kupres Din. 100, Cazin Din. 1.970, Pećigrad Din. 398, Todorovo Din. 200, Čajniče Din. 100, Goražde Din. 2.470, Derventa m. Din. 5.584, ž. 131, Bos. Brod Din. 100, Doboj Din. 1.006, Foča Din, 1.440, Zakmur Din. 150, Jeleč Din. 220, Busovača Din. l00, Glamoč Din. 140, Gračanica m. Din. 2.003, Lukavica Din. 60, Gradačac Din. 223, Modrič Din. 16, Jajce Din 1.900, Olovo Din. 70, Konjic Din. 827, Bjelenić Din. 712, Jablanica Din. 280, Seonica Din. 42, Solak. Kula Din. 50. Vrbanjci Din. 430, Livno m. Din. 550, ž. 370, Ljubuški Din. 1.700, Maglaj Din. 2.895, Mostar Din. 2.500, Blagaj Din. 485, Potoci Din. 30, Mrkonjić Grad Din. 770, Nevesinje Din. 1.230, Plevlje Din. 1.180, �Prijedor Din. 254 50, Kozarac m. Din. 50, Prijepolje Din. 166, Prilep Din. 43, Prozor Din. 20, Rogatica Din. 11.300, Sarajevo Din. 325.373.25, Semizovac Din. 525, Skoplje Din. 1.800, Crnići Din. 140, Čapljina Din. 1.662.50, Domanovići Din. 280, Stolac ш. Din. 4 52050, Tešanj Din. 132, Travnik Din. 2.000, Karaula Din. 100, Trebinje Din. 635, Lastva 100, Tuzla m. Din. 6.435 25. i. 360, Lukavac Tur. 500, Uroševac Din. 150, Kakanj Doboj Din. 1.345, Vareš Din. 50, Višegrad m. Din. 1.270. Žlijeb Din. 66, Viasenica Din. 5643. Zenica Din. 50, Žepče m. Din. 1.290 ž. 45, Zavidovići 1.000, Razna mjesta Din. 840. Spisak održanih Gajrelovih popularnih predavanja u lQ3S/35 godini Bijeljina: Dr. Hazim Muftić održao 2 predavanja u džamiji i iptidaiji. Bos. Brod: Gg. Sabit ef. Aganović imam matičar i Kasim Hrnčić učitelj, održali su tokom ramazana 6 predavanja i to: O štednji, O radu, O odgoju djece, O alkoholu i pročitano predavanje „Šta nam je u današnjici najpotrebnije. Predavanja su držana u džamiji pred 50-100 slušalaca. Bihać: Za vrijeme ramazana priredio je mjesni odbor po mahalskim džamijama, Gajretovu konviktu, Medresi i u Domu nar. zdravlja nekoliko preda­ vanja iz oblasti religije* Islama, privrede, higijene, istorije itd. Predavači su BlliO Šaban Hodžić, Ing. Petar RadoŠević, Osman Redžić, Dr. Stanko Sielski, Dr. Dušan Matavulj, veter. Popović, Sadik ef. Ribić, Mustafa lbrahimpašić. Ukupnog 28 predavanja. Kruna svih predavanja bila je 27 večer Ramazani-Š^rifa uz predavane g. Hodžića: O Muhamed a. s. Čapljina: Hasan Prohić održao je predavanje „Šta nam je u današnjici najpotrebnije" u džamiji, kojem je prisustvovalo 90 muškaraca i 50 žena. Derventa: (muški odbor) zajedno sa ženskim održao je nekoliko predavanja u Grad. čitaonici, i u mektebi- iptidaiji. Predavači su bili gg. Dr. Salih Omerhodžić i Šefik Sefić, a teme: O odgoju naše omladine, (70 slušalaca) Zarazne bolesti (100 slušalaca), „Šta nam je najpreče u današnjici (40 slušatelja) i Zarazne bolesti crijeva (80 žena i djevojaka). Foča: Šaćir H. Halilović, Omer Hajrić, Dr. Ekrem Idrizbegović i Ing. Mehmedalija Fazlagić održali su predavanja u Gajretovoj čitaonici i to: Šta nam je u današnjici najpotrebnije. Kongres mu­ slimana u Ženevi, O raznim bolestima i „О voćarstvu". Slušalaca je bilo poprečno 40 50 bez diskusije. Jajce: Sadija Saftić u mektebu: „Šta nam je u današ­ njici najpreče" (200 slušatelja). Kakanj Doboj: Mustafa Dogdibegović u kafani Ešrefa Durmića i na zabavi održao predavanja: Šta nam je u današnjici najpotrebnije, O potrebi organizovanja muslimana u Gajretu i Islam i prosvjeta. Broj slušalaca je bio 68, 215 i 40. Konjic: Muhmedalija Hadžić „Islam" i „О voćarstvu', u Jug Klubu (50 60 slušalaca) i Alija Čolić „О Gajretu" u Hajvazu (230 slušalaca). Lastva: Ali Riza Muštović održao predavanja .M u­ hamed a. s.“ i „О Gajretu" u džamiji i u školi. Prisutno je bilo na prvom 138, a drugom 85 slušatelja.' Mrkonjič Grad: U mektebu održano predavanje za žene „Odgoj djece i kućna higijena sa vjerskog gledi§ta*^Predavač bio g. Adem ef. Salkičević, imam pred 100 žena. Puračić: Prilikom mevluda održao je predavanje Mehmed Osmanović „О Muhamed a. s.“. Prijedor: Održana su 3 predavanja o Gajretu i nje­ govom značaju pred 400 slušalaca. Sjenica: lbrahim Sarečević „Muhamed a. s." u mek­ tebu i Muharem Bećiragić „Kuran" u Velikoj džamiji. Slušalaca bilo 50-60. Stolac: 3 predavanja po Aliji Sarajliču, Čamilu Hadžiću i Smail ef. Serdareviću i to: „Gajret i njegov značaj", „Školovanje omladine putem Gajreta" i „Vjera i Islam". Slušalaca bilo 100-150. Sarajevo: Održalo je 17 predavača 27 predavanja iz svih oblasti života, naročito poljoprivrede i medecine. Predavanja su držana po raznim sa­ rajevskim kvartovima i društvenim prostorijama a slušana su sa selikim interesovanjem i pažnjom. Predavanja su slijedeća: Besim Korkut: povijest Islama; Ing. Jalovčić: Poljoprivreda; Dr. Sinan Mušanović: Sifilis; Hamid D izdar: Gajret; Muhamed ef. Tufo: O Islamu; Dr. Muhamed Kondurović: Tuberkuloza i zarazne bolesti; Hasan Ljubunčić: Zadruga; Bekir Omersoftić: Glavni uslovi za privredni razvitak; Dr. Tatarević: Uloga Islama u istoriji zubarstva; Ing. Obradović: Zadrugarstvo; Dr Mustafa Hajdarović: Bolesti zuba i higijena usta; Ing. Ljubobratović: Ratarstvo; Salih Solaković: Šta nam je u današnjici najpotrebnije (Od Hazima Muftića); Dr. Grin: Zarazne bolesti i Dr. Muhamed lblizović: Zarazne bolesti prelaznih god. doba. Trebinje: U Gajretovoj zadruzi Abdulah ef. Škalić „Značaj Gajretova dana" (150 slušalaca), u dža­ miji Derviš ef. Korkut „Islam i civilizacija (300 97 �slušalaca), u radioni Abdulah ef. Skalić „Uloga vjere u razvoju ljudske zajednice (50 slušalaca) i u hotelu Ćamil Hujdur „ 0 Gajretu“ (450 slu­ šalaca). Tur. janjari: ,,Šta nam je u današnjici najpotrebnije" Sadija Šerifović u prostorijama nar. osn. škole (200 slušalaca) i Istorija Islama g. Salih ef. Muminović. Vrbanjci: , Značaj Gajreta" g. Hf. Muharem Ljuvaković. „Značaj б septembra za Gajret" i „Dovršenje Gajretova doma". Predavanja su održana u druš­ tvenim prostorijama. Гајретова организациЈа Друштво Гајрет воде и руководе његовим радом у оквиру компетенција одређених друштвенпм правилима: Главни одбор, мјесни одбори и повјереништва. Главни одбор Почетком ове године попуњени Главни одбор конституисао се je овако: претсједник Др. Авдо ХасанбеговиИ, потпретсједници: Др. Махм-уг Мехмедбашић, Др. Ибрахим Хаџиомеровић, Ејуб АдемовиН, секретар : Хамид Кукић, благајник: Осман Селесковић, чланови без нарочите функције: Фехим Мусакадић, Салих Муфтић, Др. Мустафа Хајдаровић, Др. Асаф Шарац, проф. Авдибег ЗечевиН, Бекир ОмерсофтиН, Мех&га Чомара, Мујага Хардага, Инж. Исмет Соколовић, Насих Реповац, Абдулах Ужичанин и Су^ејман Сариџић који je кооптиран у Главни изврпши одбор на м Јесто Др. Сулејманбега Хафизадића, који je вањскв члан Главног одбора. с 1 .И 1 .Н .Ц . чла но ва Г .а и . г о .б .р а фунгирали су: Аспмага АрсланагиН, Салко Узејрагић, Јусуфбег Пашпћ, Исмет Зилџић, Мухамед Браво, Др. Мухамед Иблизовић, Инж. Мустафа Слипичевић и Хамдија Никшић. Гла ви и Н адзо рки о дбо р Претсједник Мухамед Хамди Увејс, чланови: Др. Бехаија Салихагић, Салхо ХасанбеговиИ, Незир Зилџић и Исмет Чомара. Замјеници чланова Главног Надзорног одбора: Ибрахим Ариаут, Хајрудивбег Капетановић, Ибрахимага Хуковић, Салко Софић и Сеид Мемишевић. T okom године иступио je из Главног одбора Салих Муфтић, na je на његово мјесто дошао у Главни одбор први замјеник Асимага Арсланагић. Пошто je члан Главног одбора Фехим Мусакадић премјештен из Сарајева, на његово мјесто je позван на вршење дужности члана Главног одбора други замјеник no реду Салко Узејрагић. Ha мјесто Ејуба Адемовића који се повукао из Главног одбора, дошао je трећи замјеник no реду Јусуфбег Пашић, a на мјесто рахметли Инж, Исмета Соколовића дошао je у Главии одбор четврти замјеник Исмет Зилџић. 98 Били су ове године: Смајлага Ћемаловић (Мостар), Есадбег Алибеговић (Дервента), Дервиш Тафро (Бањалука), X- Ибрахимага СлипичевиН (Мостар), Мехмедага Зубчевић (Требиње), Осман Реџић (Баxah), Мурадбег ЗаимовиН (Тузла), Али еф. Орман (Љубушки), Теуфикбег Тахирбеговић (Плевље), Ибрахим уф, Мујичић (Добој), Др. Сулејманбег Хафизадић (Травник), Мехмед еф. Лалић (Тешањ), Мухамедбег Прељубовић (Бијељина), Ахмед Садвковић (^угојно), Елмас Сарајлић (Требиње). Мустафа Зухрић (Приједор), Др. Мехмед Беговић (Београд), Хасаи Ребад (Скопље), Мехмедалија Тарабар (Зеница), који се повука0 из Главног одбора. П о д је л а р а д а у Г л а в н о м о д б о р у Према прописима друштвених правила ,рад Главног одбора и ове године био je подијељен у секције, чпји je дјелокруг прописан посебним правилником. Ha конститунрајућој сједници Главногодбора изабране су слиједеће секције: 1) Фипансијска секција- Прочелник: Др. М. Мех* медбашић, члаиови: С. Муфтић, 0 . Селесковпћ, A. Арсланагић, С. УзејрагиК, М. Хардага, Е. Адемовић и A. Ужичанин, 2) Цропсипндистичка секција: Прочелник: Др. М. Хајдаровић, чланови: Ф. Мусакадић, Б. Омерсофтић, Др. Б. Салихагић, М. Браво, С. Мемишевић, Инж. Слипичевић, С. Хасанбеговић. 3) Интернатска секција. Прочелник: Проф. A. Зечевић, чланови: Др. A. Шарац, Н. Реповац, М. Хардага, Др. М. Иблизовић, Др. М. Хајдаровић, С. Сариџић н A. ХромиН. 4) СекЦија sa из1радњу Гајретова дома. Прочелник: С. Муфтић, чланови: Инж. И. Соколовић, С. Сариџић, М. Хардага, Инж. Слипичевић, С. Узејparnh, Др. A. Шарац, Др. М. Хајдаровић, A. Арсланагић и М. Браво. 5) Техничка секција за изградњу Гајрешова до■ ма. Прочелник: Др. М. Мехмедбашић, Инж. Сејфо Муфтић (изван Главног одбора), Инж. М. Слипичевић, С. Сариџић, Инж. И. Соколовпћ и М. Браво. Kao чланови свих набројаних секција фунгв* рали су и сви чланови претсједништва заједно са �секретаром. — Др. М. Мехмедбашн)! био je вршилац дужности претсједника Главног одбора, кога je заступао у свима правима и дужностима за вријеме његова осуства из Сарајева. Друштвена канцеларија ријешила je у овој години 3.890 списа, a од тога je отпослато 23 окружнице одборииа и повјереницииа и 17 окружница друштвеним интернатима. Наша прошла главна скупштина донијела je закључак да се свима члановпма Гајрета, који плаhajy 5 и више Дин. мјесечно чланарине, шаље лист ^Гајрет* бесплатно. Тенденција тога закључка je била да се повеКа број друштвених чланова, да се путем листа шири друштвена свијест н пропаганда и коначно да се што више смањи дефицит кога имамо на листу „Гајрет.“ Ha основу тога закључка прошле главне скупштине Главни одбор je у неколико наврата тражито од јединица спискове члаиова, који уредно плаКају чланарину од 5 и можда више динара мјесечно, na када смо те спискове добили из 66 мјеста, од нове године почели смо бесплатно слати лист само тим члановима. Тада смо тражили од тих јединица да свакога мјесеца наплаћују уредно чланарину од тих чланова, како друштво не би имало губитка \ сљед бесплатног давања листа. Тражили смо такођер неколико пута да нас јединице рецовно обавјешћују чим који oi кав члан престане плаћати чланарину, да бис.чо му могли обуставити лист. ^Међугим ефекат завођеша ове новине у друштву несамо да се није могао запазити у повећању броја чланства, него се није Mo­ ra o одразити ни на чланаринв u њеном повисивању. Сматрали смо за потребно да,^у интересу што успјешнијег нашег будућег рада, измесемо и ове неколике наше мане, како бисмо из тога повукли конзеквенце и како бисмо у будуће удесили наш рад, да ни у којем правцу не храмл>е. Но опКенито узевши, Гајретови радници ни no њиховом елану, ни no пожртвовању за остварење Гајретових циљева нису ни у овој no Гајрет тешкој години попустили у раду. Многи наши радници су у овим тешким временима још здушније прихватили Гајретов бајрак, јер je Гајрет наше заједничко мезимче, јер Гајрет има да изврши препород м-услиманског дијела нашег народа. М јесн и о д б о р и и п о в је р е н и ш т в а Концем о. г. Гајрет има 104 мјесна м-ушка и жевска одбора н 80 повјереништава, a број редовних Гајретових чланова не можемо тачно изнијети, јер нам некоје друштвене јединице нису доставиле до одређеног рока затражене спискове њихових чланова, иако смо то од њих тражили у последње 3 окружнице. Број уписаних редовних Гајретоввх чланова из ранијих година прелази 20.000, али ве- ћина чланова не удовољавају својој члапској дужности и ne плаКају уредно чланарпну. To се види и no укупној суми чланарина, која je получена ове године у суми од Дин. 156.204.45 У овој години, поред окружница које смо no потреби слали свима јединицама, више пута смо и посебним писмима потстрекивали на рад све неак тивне једннице. Оне јединице које нису реагирале на наше позиве, нити су давале прпхода, морали смо разрјешавати дужности. У пекојим случајевима обраћали смо се активпим јединицама у среским мјестима да оживе рад неактивних околних једипица, од којих се томе позиву мали број одазвао. У овој години разријешена су 24 мјесна одбора и 41 повјереник, a основана су 2 нова мјесна одбораи постављено 25 повјереника. Чланарина je ове године подбацила према при* ходу чланарина из прошле године. Тражећи томе лнјека, прпговарали .смо у нашим расписима свпма друштвеним јединицама, тражећп и апелујуКи на љих да своју дужност на сакупљању чланарина не заиемарују и да je врше уредно. Питању члаиства и убирању члаиарине поклањали смо о r. вепику пажљу путем расписа и појединачних писама. Ми смо тражпли да се чланасакупља свакога мјесеца, и да се настоји како би се прошприло чланство, na смо у ту сврху препоручи вали јединицама да одржавају конференције својих чланова, на којима би се ово питаше претресало свестрано и доиосили закључци с тим да се ти закључци и извршују. Ми смо то тражили свјесни да je чланство главна снага и темељ сваког друштва, na и Гајрега. С друге пак страие ми смо молили наше раднике из унутрашшости, кадгод су долазили у Сарајево и свраћали у друштвену канцеларију, a и писмено смо молили све одборе и повјеренике, да сваку корисну замисао и добру сугестију no друштво Гајрет, достављају писмено Главном одбору, јер би Главни одбор веома радо шихове умјесне и no друштво корисне савјете усвојио и no могућности остварио. Изузев из два-три мјеста у овом смислу нисмо добили tokom године никаквих предлога нити савјета. Обзиром на важност контакта друштвених јединица у унутрашњости са члановима Главиог одбора, узимано je то питање у претрес у в-ише наврата како у секцијама тако и у пленуму Главног одбора. Taj контакт био je потребан иарочито у овој години, али се нажалост то није могло остварити ни приближно нашим жељама и потребама друштреним. ЧешКе се приговарало родитељима и старатељима друштвених питомаца да нису ни чланови Гајрета и да се не одазивају друштвепвм једивицама. Једним расписом ове године тражили смо 99 �од друштвених јединица да поведу парочито рачуна Bos. Samac (srez Brčko): Sulejman T.hić о томе да сви родитељн односно старатељи Bralunac (srez Srebrenica): Ibrahim Ferhatbegović Гајретових питомаца и стипендиста буду члано- Brezovo Polje (srez Brčko): Safot Rašidović ви Гајрета, макар и са најмањим чланскии прино- Busovaća (srez Fojnica): Smail Vareniković сом, јер није ни право да Гајрет издржава њихову Bušim (srez B. Krupa): Ibrahim Šahinović дјецу, a да они не доприносе ни најмање жртве за Ceiinje: Osman Jahić Гајрет и да не судјелују у његовом раду. Главни Crna Rijeka: (p. Ivančići): Atif Gljiva одбор ie затражио извјештаје у 'овом правцу од Čelić (srez Brčko): Ahmed Sulejmanović јединица, али ни из једног мјеста нисмо добили од- Čelinac: (srez Banjaluka): Ibrahim Đuvić говора, што би имало да значи да су сви родитељи Domanovići (srez Stolac): Alija Krpo и старатељи наших питомаца чланови и радници Donji Vakuf (srez Jajce): Hf. Mustafa Basara Гајретови — наравно у колико јединице нису зане- Dorfulija (srez sv. Nikola): Mustafa Čamdžić Đakovica: Sadik НаШ Bedra мариле ово тражење Главног одбора. Foča: Dika Pilav G a jre lo v l M jesn i o d b o r i u g o d . 1935/36 Gaievi- Ozren (p. Semizovac): Meho Dević Avtovac (srez Gacko), Banjaluka (muški), Banjalu­ Garići (srez Kot. Varoš): Mustafa ef. Unkić ka (ženski), Bihać, Bijeljina, Bijelo Polje (srez Mostar), Glasinac (srez Rogatica): čamil ef. Karić Bileća, Blagaj (srez Mostar), Bos. Brod (srez Derventa'. Gleđevci (srez Ljubnje): Muhamed Potogija Bos. Dubica, (muški), Bos. Dubica (žćnski), Bos. Gra­ Gor. Koprivna (srez Cazin): Omer Pitić diška (muški), Bos. Gradiška (ženski), Bos. Kobaš (srez Gor. Rahić (srez Brčko): Hasan Hasanbegović Prnjavor), Bos. Krupa, Bos. Petrovac, Brčko (muški), . Gop. luzla {srez Tuzla): Neziraga Њ Mehmedović Brčko (ženski), Breza (srez Visoko), Bugojno, Cazin, Gor. Vakuf (srez Bugojno): Mustafa Ljuta Čajniče, čapljina (srez Stolac), Derventa (muški) Der- Gračanica: Asim Alikalfić i Salih Tihić venta (ženski), Doboj, Drežftica (srez Mostar), Dubovo Hercegnovi: Ahmet Muslibegović (srez Peć), Dživar (srez Trebinje), Foča, Fojnica, Gacko, lzačić (srez Bihać): Ubejid Mujaga Glamoč, Gnjilani, Goražde (srez Čajniče), Gračanica Janja (srez B.jeljina): Asija Kavazović (ženski) Gradačac, Jablanica (srez Konjic), Jajce, Kakanj Jeleč (srez Foča): Mustafa Mulabdić Doboj (srez Visoko), Kakanj Zgožća (srez Visoko), Kale- Knmengrad (srez Sanski Most): Rizo Kapetanović sija (srez Zvornik), Knežina (srez Vlasenica), Konic, Karaula (srez Travnik): Faik Bahtić Kotor Varoš, Kreka (srez Tuzla), Kula Fazlagića (srez Kladanj: Esad Mašić Gacko), Kupres (srez Bugojno), Lastva (srez Trebinje), Ključ: Hilmija Selimović Livno (ženski), Lokve (srez Stolac), Lukavac Tur. Knin: Ibrahim Ibrahimbašić (srez Tuzla), Ljubinje, Ljubuški, Maglaj, Mioče-Uvsc Koraj (srez Bijeljina): Faik Begić (srez Višegrad), Mostar. Mrkonjić Grad, Nevesinje, Niš, Kozarac (srez Prijedor): Mehmed Haračić Novi Pazar, Nova Varoš, Obre (srez Visoko), Olovo Kozarac (ženski): čamila Đonlagić (srez Kladanj), Orašje n/S (srez Brčko), Plana (srez Kulen Vakuf (srez B. Petrovac): Ibrahim Kulenović Bileća), Plevlje, Podgorica, Prijedor, Prijepolje, Prnja­ Lukavica (srez Gračanica): Ibrahim Lika vor, Prozor, Puračić (srez Tuzla), Rudo (srez Više­ Ljupljanica (srez Derventa): Muharem ćimić grad), Saneki Most, Sarajevo, (muški), Sarajevo (žen- Maslovare (srez Kot. Varoš): Hamid Dizdar ski), Semizovac (srez Sarajevo), Sjenica, Srebreni Modrič (srez Gradačac): Hf. Muhamed ef. Spužić ca, Stolac (muški), Stolac (ženski), Tešanj, Travnik Orahova (srez B. Gradiška): Ibrahim Dizđarević (muški), Travnik (ženski), Trebinje, Tur. Dubrave Orahovica (z. p. Bos. Petrovoselo): Osman Terzimehić (srez B. Gradiška), Tur. Janjari (srez Bijeljina), Tuzla Ostrozac (srez Konjic): Ahmed ef. Jabučar (mužki), Tuzla (ženski), Ulcinj, Uroševac, Vareš (srez Peć: Idriz Dančević Vis jko), Višegrad (muški), Višegrad (ženski), Vlasenica, Pećigrad (sres Cazin): Hasan Mujezinović Vrbanjci (srez Kot. Varoš), Vrelo (srez Istok), Zagreb. Poljica (srez Tuzla): Mustafa ef. Okanović Zavidovići (srez Žepče), Zenica, Župča (srez Visoko)’ Popov Most (srez Foča): Avdija Kazazić Potoci (srez B. Petrovac): Džemal Zečević G a jr e lo v l p o v j e r e n i c i u g o d . 1935 1936. Pridjel (srez Gračanica) Mustafa Mujić Aladinići (srez Stolac); Zejna Mehić Prilep: Sulhija H. Mejlić Bihać: Seiđa h. Redžić Prizren: ReCad Nuridinović Bjelaj (i. p. B. Petrovac): Jusuf Hađžić Ripač (srez Bihać): Rasema Zjakić Bjelemić (srez Konjic): Ferhatbeg Kurtović Rogatica: Ahmed Riza Pašić Bos. Dubolac (srez Derventa): Muhamed Sinanović Seonica (srez Konjic); Bajro Iladžović Bos. Novi: Mehmed ef. Ibišević Solakova Kula (p. Ostrožac): Nijaz Alikadić Boe. Otoka (srez B. Krupa): Osman M. Topić Skcnder Vakuf (srez Kot. Varoš/: Rasim Imamović 100 �Slatina (srez Foča): Esma Muftič Ševarliie (srez Maglaj): Rasim Krzić i Hilmo Hodžić Teslić: Ishak Smajlbegovič Todorovo (srez Cazin): Salejman M. Mušić Tomislav Grad: Alija Mesihović Trnovo (srez Sarajevo): Hasanbeg Buturović Umoljani (srez Koojie): Mehmed ef. Bandić Vihovići (srez Foča): Mehmed Lojo Vikoč (srez Foča): Husein MuratbegovitS Vitina (srez Ljubuški): Ali ef. Dervišbegovič Vrbanje (srez Banjaluka): Jusuf Ajdinović Zemunik (Prim. ban.): Ahmed Pašić Zvornik: Hamđija Hambiralovič i Hamdija Kitovnica Žepče (muški): Mustafa Fetahagič Žepče (ženski): Šemsa Mulalić 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 Ime i prezime Škola Redni broj Spisak pitomaca Gajretova konvikta u Bihaću Dizdar Munib H. Selimovič Muhidin Ibrić Hazim Kulenović Ismet Omanović Izet Selimović Pašaga Šabić Muhamed Begić Hasan Ćemalović Hazim Ibrahimpašić Bećir Terzić Salko Alibegović Safet Berberović Esad Ćatić Ahmet Makić Bedrudin Pipić Jakub Podić Bekir Sarajlija Kasim Šaćirbegović Ragib Šehalić Ekrem Sinanović Hamdija Budalica Kasim Kurtović Šukrija Ćatić Edhem Filipović Ćamil Kovačević Adem Mujadžić Omer Nuhbegović Husein Hajrović Muhamed Bibanović Ibrahim Hercegovac Šefik Kulenović Hajrudin Pašić Fadil •O Ime skrbnika I i N » II — S III bti IV c <TS VI ac VII VIII Mjesto boravišta Maslovare Brčko Derventa K. Vakuf Cazin Cazin Vrsta (Bihać) Pe čigra d Bužim Cazin Ripač (Bihać) Bos. Krupa Ključ Cazin Alija, otac Mehmed, otac Odžak (Gradac.) Jajce Ejub, oiac Sarajevo Sadija, mati Muhamed, otac Otoka V. Kladuša Salih, otac Orahovo (K. Var.) Derviš, djed Zenica Ahmet, otac Jajce Ahmet, otac Dživar Zaim, otac Ćamil, otac Gacko B. Gradiška Ahmet, otac Mahmut, rođak Glamoč Bihovi (Trebinje) Fazlija, brat D. Dubrave Šefka, mati Ajiša, mati B. Graidška Dervo, brat Repovci Fadil, brat Škofija Loka B. Gradiška Adem, otac Mehmed, otac Kulen Vakuf Alija, otac Teslić B. Petrovac Rašid, brat Kotezi (Ljubinje) Muslija, brat Hamid, otac Selim, brat Nail, otac Ibrahim, otac Husein, otac Meho, otac Mujaga, otac Bećij^ otac Huso, otac Ahmet, otac Derviš, otac mjes. Primjedba D in. 200 — Istupio rvojevoljno 23 X11 1935 200 250 "00 150 300 250 100 200 ЗСО — 300 — 250 300 — — — — 100 —' 150 150 — 150 150 50 200 300 150 ICO 150 Istupio svojevoljno 1-111 1936 Isključen 25-11 1936 Umro 23-111 1936 101 �Описак пптомица Гајретова жепског вонвикта j Сарајеву И *5* < vo о® Оч 1 Хаџвалик Лејла 2 Куленовић Фикрета 3 Дефтедаревић Зекија 4 Таловић Нусрета 5 Чемерлпк Фадила 6 Хаџиомеровић Емпна 7 8 Кустурица Салвха 9 Ћурић Јагода 10 Свити Татјана 11 Тахмвшчија Шефика 12 Херић Вахдета 13 Махић Муневера 14 Херцеговац Шахзија Ђонлагвк Драга 16 Смавлбеговвк Мукелефа 17 Диздаревик Сехла 18 19 Хускић Велида 20 Карабдић Мувехида 21 Мујезвноввк Ћамила 22 Корвћ Ифета 23 Кабвл Фатима 24 25 Садиковвћ АвШа Бутуррввћ Фадила 27 Ађуловвћ Бвсера 28 Крвавац Авша 29 Шеховић Хвба 30 Вољеввца Азвза 31 Koćo Бадема 32 Куртагвк Хајрија 33 X. Смајловик Мујесврз 34 35 Твхвк Хаша 36 Зупчеввк Муневера 37 X. Алвјагвк Мурвета 38 Дубвноввк Сенвја 39 Мрган Назвка 40 Јазввн Сафвја 41 Алагвк Муневера 42 43 Кустурвца Насвба 44 Дедвк Изета 45 46 Коњхоџвк Бвеера 47 48 Фвлвповвк Ифета 49 Херенда НафиЈа 50 Чустоввк Девла 51 Исвк Наџија 52 Мулалвк Шефика 53 Хушидвк Шефвка 54 Нухефендвк Фатвиа 55 Мврдановвк Бвсера 56 57 X. Смајловвк Развја 58 Пашалвк Азра 59 Скршо Фата 60 Пашвк Фатвма 102 i Презвме в име p. s Рч I * BS to II X * a Сч III IV VI VII 1 aj Ш & Л II III U (9 Hl s >5 iJ dl I II III Si 5* OЧ I £« Женска струч. II школа — ч * s si * w 3Р S3 5| S s * 11 Иие родвтеља (скрбнвка) И. Џафербеговић Бекир Мухиба Сулејман др. Асви Махиуд Едхем Хусевн Мустафа Павле Хамдвја Шаквр, стрвц Халид АлвЈа Сулејман Тахир Салвх Марвца Мехмедалија Алмаса Ахмед Арвф, брат Салко, брат Осман Абдулах Авдвја, брат Ћамил Оиер Мухамед Зави ПТемса Сиавл Салко Ф. Куртагвк Еввер, брат Сулејман Теофик. брат Беквр Хатвџа Мухамед Васввја Хусеин Хусеин Јелена Мухамед Хасан Фахрвбег Хамвд „Мерхамет Мурат Мујо Хасан Мурат Селви Абаз Смавл Развја Сејда, сестра Салко, брат Мјесто становања Бос. Нови Плаћа мјес. Првмједба Дин. - Ради болести иступта Травнвк Мостар Бугојно Високо Травнвк ЈБубушки Теслик 250 350 250 300 150 Тешаш ЈБубушки Љубушкв Впсоко Фоча Дубровнвк Прњавор Требвње Мостар Бугојно Мостар Бос. Брод Јабланвца Чапљвна Јабланвца Чапљина Грачанвца Тешањ Сарајево Власеница Требвње Брчко Модрвч Столац Брчко Сан. Мост Јајце Травнвк Бијељина Бугојно Мостар Ввшеград Језеро Ввсоко Сарајево Мостар Јајце Козарац ЕГрозор Какањ Купрес Тегаањ Зеиица Трново Рогатвца 150 150 Ради неуспјеха искл-учена 300 100 150 — 300 150 — 350 — 200 — 50 i, i Пступила својевољно 150 50 200 — — 350 200 250 150 — Иступипа својевољно Првсеаила — — — 150 — 150 150 — — Због болести иступила Иступила сво|евољно �a ga a - 43 Презиие и име 61 62 63 64 65 Акшамија Хајрија Шертоввћ Ћамка Биједик Хасиба Муштовик Хатиџа Драчв Фикрета 67 68 Бајрвћ Мукелефа Тановик Хајрија Курјаковик Ћамила Мичик Загорка 70 ч u 0 a■3 n £ “ 3* г-5 2*5 sЗх 11 III 1 III 1 Видии. IV Дои.шк Занат Иие скрбника Мустлфа, брат Реџо Салковик ФАиша Салко Рашид Џеиал, брат ФадиЛ| брат Изета Јованка Мјесто становања Рогатица Бос. Крупа Требиње Мостар Коњиц Витина Мостар Какањ Брчко Власеница □лаћа мјес. Примједба Дин. 100 150 150 Завршила занат ■_ 250 1 2 3 4 6 7 8 9 10 11 12 Ime i prezime Salihagić Mulo Delalić Šalim Dizdarević Nusret Imamović Pašo Kadribegović Hivzija Mušanović Rošid Ćerić Hasan f7 _п > 14 15 16 Krpo Mehmed 18 19 Brbović Mujo Dorić Šefik J m E 20 Jejna Zejnel Hasanbegović Gazo Čelik Ibrahim Bajrović Murat Veletovac Hasan Nožić Salko Popović Murat Džindo Rasim Zaimović Ibrahim Zejnelovlć Hakija Nožić Ahmed л •H £ л a л мЗ (me oca, majke ili skrbnika Mjesto boravišta Plaća mjeetć. Primjedba Dinara Alija Mustafa Began Ešref Hilmo Mustafa Šefkija Kana Ahmed Ibrahim S a d ik o v ić Zulfo Hajrija Hatidža V Fila ' Almas Ahmed Omer Emina Kana Mahmud Fatima * Đula Sejfo Smajil Mustafa Mejra Ahmed Rahima Ahmed Ćamil Amir VII Halim Aljo VIII Emina i lj 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 o •CG Razred Redni broj Spisak pitomaca Gajretovog muškog konvikta u Plevlju S. Vareš Foča Bijelo Polje Fojnica Ćajniče Ljubuški F°jnica Cajniče Stolac Ćajniče Ljubuški Zgošča Višegrad Mostar Prijepolje Višegrad Zenica Sarajevo Sarajevo Ćajniče Sjenica Plevlje Prijepolje Ćajniče Foča Priboj na L. Višegrad Mostar Ćajniče Sarajevo Rogatica Nova Varoš Novi Pazar Gusinje Mostar 23 septem bia 1935 g napustio internat, ier se nije mogao upisati u školu 150 300 200 150 150 — 150 250 — — 150 — — 150 — — 200 50 150 200 — 250 — — — — — — 450 103 �Сппсак питомаца Гајретова мушког конвикта у Сарајеву В 'о Ч о. ® vo Рч 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 12 13 14 15 16 17 18 Презиме и вме Прохвћ Исмет л Османагвћ Фадпл Алвбеговвћ Решад Нашагвћ Мухидпн Диздар Рагвб Вранвћ Шефкет Османефендић Осман Џгферагвћ Сабрија Кврлик Исмет Тановвк Сабвт 53 54 55 56 57 58 59 60 Бејтоввк Алвја Џиндо Едхем Емвнагвк Мехмед Хасанбеговвк Нашцд Хасанбеговвк Шг.фсвја’ Кадпк Абдулах 19 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 17 48 49 50 51 52 104 К a Алибалвћ Абдулах Дреца Сулејман Шехвк Асим Боровац Шукрија Грцвк Ахмед Дани Сулејман Бешлагпк Салвх Скендерагвк Хајрудвн Војниковвк Јусуф Хаџовпк Назвф Хајдароввк Махмут Волвк Смаил Кадик Асвм Топчик Завм Рашвдкадвк Сулејнан Рачвк Азем Цвијетић Му&мер Двздареввк Зпјах Алвбеговвк Ахмед Чпчвк Хилмија Ћатвк Рамвз Ћемаловвк Енвер Дедвк Кемал Феридоввк Менсур X. Фејзоввк Бекир Хорвк Рвзах Јарановвк Хусепн Ј^нузоввк Мухарем Куленоввк Дерввга Медвк Енес Мухвк Исмет Мујик Ахмед Пашановвк АбдурахмуиСелвмоввк Хајро Спужвк Шефкпја Шехик Есад Шиљак Хасан Талић Шефвк Тескереџик Бекир 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 — — i a * * — S-2. ng S ™X š - - SSS Тргов. Л Учит. Оч 1 IV a И a и V л £ < n Мјесто становања Чспљива Чапљвна Подпрвца Сарајево Подгорвца Варега Дервента Невесвње Столац Подгорвца Бихак Добој Гор. Вчкуф Гагко Сјенида Дрна Ријека Столац Горажде Коњвц Сарајево Бреза Сарајево Ввсоко Требиње Столац Требите Бос. Дубида Гламоч Горажде Ввшеград ХаџпхасановпК X. Сарајево Шефкпја, отац Фојнвца Абаз, отгц Бос. Кобаш Пријепол>е Ахмед, отац Травнвк Ћурвк О ,стар. Мостар Мухамед, отац Мркоњвк град Ферид, отац Скопље Адеи, брат Пријепоље Ибрахим, отац Бијељвна Фатвма, мајка Завидоввки Сиавл, отац Гламоч Бос. Петровац Хаџо, отац Шемса, мајка Мркоњвк град Синан, отац Заввдоввкв Ибрахвм, отац Мостар Мехмед, отац Првјепол>е Назвф, отац Билека Мехмед, отац Мостар Осман, отац Бос. Петровгц Едхем, отац Фоча Мустгфа, отац Маглај Алмаса, мајка Травпвк Мухарем, отац Јаце Ахмед, отац Бос. Дубица Карвк Ti. стар Рогатвца Шукро, отац Мостар Мехиед, отвц Плевл>е Фехвм, отац Власенвда Садик. отац Оpanije Хаеан, отад Омер. отад Хвнвфа, мајка 11 Хампд, отац III Мурат, отг.ц V Мухамед, отац VI Есадбег, отац VII Хатвџа, мајка II XycPf отац III Ибрахвм, отац IV Фехви, отац Алвја, отац Ибрахии, стрвц Зулфо, отад Хасан, отац ГП&кир, отад II Мухамед, отац Хајро, отац Незвр, отад Бушати М.,дјед II lllfMca, мајка III Кадвк X- стар IV _ Есма ма]ка Завм, стгц Дервиш, отгц Џевахира мајка Муетафа, отад Шакир, отац Осиан, отац III Рагвб, отац I V Ч Име скрбника Илаћа мјес. Првмједба дин. 200 300 500 500 5-И 1936 пступио ••XII 1936 прешао у Подггрицу 3 X 1935 лрешао у Бпхаћ 15-111 1936 ради врло доброг Ј успјеха у науии добили интернат LUepnaiCKe гимназије 200 150 250 31-1 1936 лрешао родбнкп 500 — 200 100 350 30-1 1936 прсшао у Бан>а луку -• 300 — — 30-Х1 1935 пр«шао у Беогрзд — 300 400 100 250 300 200 9 111 1936 истуг.ио na школе 20-11 1936 иступио na школе 30-1 1936 прсшао у Скопл>е 5 II 1936 пступпо — 100 150 1 00 — 300 200 200 — 250 250 200 200 500 — 100 — — - 5-111 1936 иступио na коивикта lo-IV 1936 истулио лз школе �л и “ о ® »О Презвме в имс 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 КишевиК Алија Налић Екрем Пролвћ Абдуселаи РеџпК Есад Рвзвапбеговик Ибрахим СелимовиН Најро Агик Асим Алијеввћ Ћанвја Бркик Исмех Ћатоввћ Мехмед Ћаховвк Наџпја Фазлиноввћ Ејуб X. ОиероввИ Мехиед Херцег Ибрахви Капвџвћ Мехмед Крзвћ Фуад Мујчвноввк Аеим Мулић Мехиед Рајковић Мехмед Реџепагић Малвк Шатор Ибрахпи Џуџа Хамдија X. ОсиановвН Мухвмед Идрвзоввк Мехиед Имшврпашвћ Мехмед Куленоввћ Решад Љубунчик Махмут Мујичпћ Јусуф Мустафић Омер Муштоввћ Већир Овчвна Звћрија Овчина Шефквја СердареввН Менсур P-I Ч § 3 © a. te Рч л о a 3 и V © III л i a о л a g a. fet rv Ние скрбннка Мјесхо становаља Плаћа мјес. Првмједба Дин Велагвки(Кљч' Зеиица ЈБубушки Бвхак Схолад Билска Рогахица Кичево Лввно Сјенпца Cjemma Мосхвр Мосхар МаглаЈ Скопл>е МгЛаај Сјеппда Травник Мосхар Илнв Локве (Схолрд ) Мссхар Рогахица Буго:но Шемсудин, отац Д. Вакуф Бос. Пехровад Паша, мајка Ливно Билал, ore д Ахмед, схац Гор, Вакуф Ибрзхнм, охаи Бвхак Бнлека Рабија, иајка Бплека Зулфо, отац Билгка ВДРО. ОТ8Ц Ешрсфа, мајка Зенлда Твфа, мајка Алмаса, мајка Сабит, отац Оеман, отад Мухамед, отац Назкф, отац Ибрахви, охгц Бенде, иајка Махмут, отац Ћама, иајка Расвм, сх<ц Длвја, отац Авдо, 0 X8 Ц Сулејман, охзц Муркт, брат Ибрахим. отац Амвр. стгц Мустафа, отац Шервфа, мајка Хусепн, охзц Мухарем, брат Мухамед, брат Хввзија, охз ц Салих, 0 X8 д — 100 200 100 100 300 200 1-Х1 1935 п; сшао родитељпма — 150 — 150 200 250 250 200 200 — *— 200 200 100 200 — — — 50 250 150 150 — 1-lV 1936 иступио иа школе 30-1 1936 лрсшао родитељпди 1-11 1936 исту.то 11-Ul 1936 пступио 1-Х 1935 лступио 150 — i Списак Гајретових питомаца у ђачком дому „Просвјете" и „Гајрета" у Требињу В 'а 5 о. Рч 43 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 Презиме в пме Бекнк Шефкпја Зввздвћ Ахмех Пашвк Изет Солдвн Наил Шехка Исиех Џеко Јусуф Мушановић Кеизл Тепарик Hycptx Исламоввк Ђулага Халебвк Хасан Омановвк Нунан Терзпк Салко u a a. rt rt "и* n rt a rt * r©t Иие скрбнпка Рч III Зејнил, охац Ћ»мил, охац Сафира, мајка Нура, иајка Ахмех( охац Мушан, охац Захид, охац Мујага, охац Рамо, охац Оиер, охац Пашо, охац Еиина, мајка Мјесхо становања Ласхва Гадко Автовац Л>убин.е Аладвнвки Вучвја Бара Лаохва Л>убиње Прозор С. Луг - Јабланпца Прозор Л>убутки Плаћа мјес. ГГрпмједба Дпн 250 350 — 100 50 200 200 150 250 Иступио СВО|(ВОЉНО14-1V 1036 Отшидо ма болсваље 2-V 1936 300 103 �П итомци Г ајретова мушгсог конвикта у Оарајеву 106 Превиме и име Име скрбника А гић И брахим А вдић Хамдо Б аса р а Реуф Б у љ у б аш и ћ Ф ерид Ћ у р и ћ Б у р х ан Г аф и ћ Х аџо Г л авин ић Х уснија М ујкић Вејсил Х асагић Х асан Х асанеф ендић Расим Х аџ ал и ћ Салко Л а т и ћ З и х н и ја Б и л и ћ Касим Џ ебо Д ервиш Софтић Ћ ам ил Соко Зијад Тервимехић М устафа С илајџић Авдо К асум аги ћ Е н вер С ади ковић Спдкија Хасанбеговић Шућрија Д рн да Хасан Х убијер Рами8 М анововић Мехмед С кокић Месуд Р ивванови ћ Омер К у б у р Салих К ал аувовић Мухарем К оро Хамдо К овачеви ћ Осман С и тн и ц а Смаил Соко Х акија Х о џ и ћ А лија Х аџ и м уси ћ Р еш ад М ахић М ухарем Х амзић Е мин С иручић Мухамед Ч у с т о в и ћ Адем К рн и ћ Адем Х усејнови ћ Џ емал О мерсоф тић Н ијав Ф илиповић А лија С маилагић З и ја х Коро Не8ир Б и је д и ћ Ш у к р и ја Халилбаш иН М ухамед Х усеин, брат Осман, отац Мустафа, отац Ибрахим, отац С аф ет, брат Вевира, мајка Везирка, мајка Ахмед, отац Хабиба, иајка Ћ авим , брат А лија, брат Х асан, отац Мехмед, отац 'Б у л с а, мајка Ш е ћ а , мајка М ахмуд,отац Џевахира,мпјка Селим, стриц Х у сеи н ,о тац Тапет. Телегр. Мјесто становања научнпцп (iiierpT n) Плаћа мјес. Примједба Т равн в к Острожац Д . Вакуф Б р ат у н ац Мостар(Б.И. Зен и ц а Мостар О строж ац Власеница Л>убушки Ч апљ ина ЈБ убуш ки Мостар П левљ е Б . Градиш ка Ж еп че Т еш ањ Грачан и ц а 1М0Д, б р . Љ у б у ш ки А втовац )тац јрвиш, стриц Илевље Гораж де дем, брат М ахмуд, отац Плевл»е А јиш а, мајка Ја њ а Мухамед, от. С тол ац Ханвфа, мајка Сарајево Б и х аћ Ш ер о , отац Р огатица Ахмед, отац Гламоч К адрија, от. Султанија, мај. Б . Л у к а Осман, отац Б .Г р а д и ш к а И мш ир, отац Гораж де И брахим, бр. Ф оча Л>убушки Халид, отац Бијрљ ина Салко, отац Х асан, отац Сребреница Сарајево „М ерхамет" А двија, мајка Б . Л у к а Сафет, отац Коњ иц Б егвада, мај. Маглај Смаил, отац Б у го јв о Ц емал, отац М аглај Мехмед, отац Р огатица Ћ ам и л , брат Гацко Сакиб, брат Б рчко 150 22-Х1 1935 иступио 60 100 Завршио занат Заврш ао ванат 200 150 Завршио ванат 30-1Х 1935 иступио Завршно ванат 150 �Spisak pitomaca Gajretova konvikta u Tuzli Prezime i ime Agić Dževad Bešlagić Nurija Hrustić Ismet Imamović Abdulah Mujbegović Ibrahim Terzimehić Džemal Vignjević Mićo Ahmić Safer H. Omerović Hasan Junuzović Jusuf Korkut Hazim Mulalić Nurudin Muradbegović Ferid Mutapčić Midhat Omerkić Adem Porobić Omer Vehabović Rešo Bajić Rifat H. Selimović Salih Karamehmedović Sejfulah Korkut Asim ^ Nalbant Abdurahman Sinanagić Mustafa Smajlović Ismet Tihić Smail Ahmetagić Avdo Berberović Elhamija Devedžić Mustafa Duraković lbrahiirtImamović Šefik Rašidbegović Ismet Suljić Fuad H. Beganović Abdulah Islambegović Faik Korajkić Bešlaga Mulabećirović Izudin Sarajlić Asif Šehović Musta Ceribašić Hasan Ćizmić Ešref Redžić Mehmed Spužić Muzafer Fazlić Edhem Abdurahmanović Safet Bakamović Muhamed Dizdarević Midhat Mehinagić Rizah Bajraktarević Rizah Sahbegović Muharem Džafić Hasan Bešlagić Refik Karamehić Safet Žujo Mustafa H. Hasanović Suljo Fatušić Fehim Primjedba Ime skrbnika Mehmed Koraj - Bijeljina Dobcj Kamenica Knežina Tarevci Maglaj Olovo Srebrnik Vlasenica Turija Zvornik Doboj Bijeljina Zenica Poljice Komarica Lukavac Kladanj Zenica Lukavac Zvornik Vlasenica Brčko Zvornik Vlasenica isenica „ер£е G. Moranjci Bijeljina Turija Gračanica Modriča Vlasenica Zenica T. Janjari Doboj Kruševci Gor. Tuzla Bos. Samac Bos. Samac Koraj Modrič Srebrnica Srebrnica Mostar Sarajevo Gračanica Sarajevo Vlasenica Orašje Doboj Maglaj Vlasenica Zvornik Puračić Istupio 15 marta 1936 250 250 200 200 150 150 400 150 150 200 150 350 200 250 100 400 350 Isključen 30-Х1 1935 107 �Списатс питомаца Гајретовог копвикта у Мостару о Рн vo « ® 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 108 Ч Нрезиме и име Алибеговик Ћнмил Бегвк Кемал Kocu Идрпз Крпо Илјас Наврик Јусуф Новвк Зијах Тановик Мухареи Догдибеговвк Фадил Хасагвк Фаднл Реџвк Авдо Лугик Наил Шешкик Мухамед Голубик Омер Кадрагвк Мехиед Махик Алвја Пецо Есад Харачвк Халид Куртовик Шукрија Патик Шефквја Хгџоввк Тахвр Колаковвк Осиан Спаховвк АхмеД Латпк Мустафа Мехмедбашвк ХаЈрудвн Зубчевик Муотафа Ввђен Кадрвја Мирица Мустафа Ченгвк Веиз Мујчиновић Ибрахвм Шатор Муетафа Биједвк Шервф Чвшвја Узепр Фазлагвк Алија Аговвк Ћампл Ћуђо Ћамил Хрустановик Шефик Бугаатлвк Ахиед Шарпк Сафвет Ћвквк Осман Кадвк Хифзија u < a. •л D- rt м В III IV « _ В 4 rt CM VII 4 IV >5 v rt se о МС' X CL II III Имв родитеља (скрбника) Мјесто становаља Суљо, отац Исмет, отац Адеи, отац Мустафа, отац Хасан, отац Салвх, отац Халид, отац Мустгфа, отац Мујага, отвц Хасан, отац Хамид, отац Пбрахвм, отац Ахиед, отац Оеиан, отћц Мустафа. отац Јусуф, отац Мехмед, отац Ћзмил, отац Нура, мајка Фззлија, брат Шервфа, мајка Мухарем, отац Хасан, отац Мухамед, отац Махмуд, отац Суљо, отац Фатима, иајка Омер. стгц Хасвба, мајка Мехмед, отац Осман, отац Пбрахии, стрии Ханвфа, мајка Ибрахви, отац Буразеровић Б Хапумвца,мајк* Хамдвја, отац Хасан, отац Ходо, отац Ђамилага, отац ИбрахиМ| брат Алвја, стриц Улциљ Коњиц Домановики Чапљвна Улциљ ЈБубушки Бјелемвћи Какањ Вареш Столац Коњвц Прозор Чапљина Љубушки ЈБубушкп Ортијеш (Мстр) Какан. Гацко Невеспњо Бихово (Треб.) Благај Ластва Чвпљвна Столац Требвње Требиње Мостар Потпећн (ГГлев Гаре (Завидов. Локвв Јасен Вртлиште (Виг. Чапл>ина Л>убушки Подгорица Високо Гацко Гацко Улцнњ Витпићи Остроим ц Коњпц Плаћ; мјес. Прнмјодба Иступио својевољно 59-11 1936 П пеијештен у бихаћки конвмкт �Prezime i ime 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 38 34 35 36 37 39 40 41 42 43 44 46 46 B alagija Abdulah B alagija Sulejman Bašić Šefkija Imamović Abdurahm an Numankadić Akif Sarajlić Džemaludin Fejzić Safet Žerić Halid P itić Esad Čardžič Izudin Tihić Jasim Abdulhamidović M. Alija Dervišević Muhamed Prljača Džemail Subašić Faik Muftić lsam Jakupović Rešo Latifić Ibrahim Hadžialić Ibrahim Hadžimujagić lsmet Huskić riukrija Jakić Mehmed Kulenović Muhamed Seferović M ustafa Hadžiselimović Sakib čokić A bdurezak Filipović Fuad Korić Vahid Mutevelić Safet Spahić Mehmed Pajazetović Zlatko Kušmić Mustafa Subašić Teufik Softić Nijaz Trepić M ustafa Gačanica M ustafa Midžić Esad Mašić Ramo Cimirović Sulejman Ramović Iso Šahbegović Halim Dedović Muharem Šabulić Ibrahim Džehverović Rušid Smailagić Nail Malkić Oman Razred škola Redni Spisak pitomaca Gajrctovog konvikta u Banjaluci 1 -o <л II a м III u Ime oca, majke ili skrbnika Abduselam Rasim Vejeil Omer H akija Šemeudin bez roditelja Šerif Halil Nedžib Edhem Dolić Rifat Mustafa Osman Hilrrfija Dr. Hazim Zeko Ću ma Haean Fatim a Haean Sulejman . л —: II - 111 IV o ska G r.danska Zanata Plaća mjes. P rim jedba Din. j I Mjesto st4novanja и Jusuf Ibrahim Kasim Mehmed llasib Nura Hilmija V Muharem Nail VI Hatidža Muharem VII Fatima Šemsa, VIII Selman Asim IV Alija Memić V Muhamed IV Džehva Dautović Ejub „ Donji V akuf P rn jav o r P uračić Bugojno Trebinje Banja L uka Mrkonjić Gr. D erventa Bos. Dubica G radačac M rkonjić Gr. Plevlje P rije d o r Bijeljina Potpeći Livno Bugojno Doboj Livno Bos. Dubica Bjelajce Bos. Dubica Kotor-V aroš Ključ K otor-V aroš Bugojno V rbanjci Bihać Banja Luka Prijedor V M ostar Prijedor Nova Topola Podgorica D erventa Stari Majdan Bihać Banja Luka Agino Selo Banja Luka _ fPilnuc fonda za zdr. zaSt. najprije »amo na 240 ^učenika, 250 — 200 200 — — _ 300 200 _ — _ 150 300 300 Svojevoljno istupio 6-11-1936 Umro 13-111-1936 150 _ _ _ Iskljuicn 4-VI-1936 360 350 ___ 350 200 150 200 150 250 240 200 200 200 100 100 240 _ _ Stupio u internat 26-Х1-1935 Stupio u konv. 11-1 1016 a po §51. Z .o sr. šk. 6-11.80iskljuć. Stupio u konvikt 10-1-1936 samo na hrani, p aćjo lond za Istupio 7-Х-1935 , 5-Х 1933 . 8 Х-1935 Plaćao fond za zdr zašt. đaka istupio 10-Х1 1935 istupio 16-1Х 1935 100 240 240 240 istupio 16-1Х 1935 Plaća^Fond za zdr. zaitilu 109 �Sumarni pregled Gajretovih pitomara-ica koncem 1935/36 a) Po uspjehu u nauci u pojedinim konviktima Red. broj 1 2 3 4 5 6 7 K o n v i k t Muški Ženski Muški Muški Muški Muški Muški Sarajevo Sarajevo Banjaluka Bihać Mostar Plevlje Trebinje Ukupno . . . Popra­ Totalno pali vak Odlično Vrlo dobro Dobro Dovoljno 17 3 2 2 2 4 1 6 29 23 5 10 10 7 3 14 34 16 13 16 16 10 6 27 21 4 4 _ 4 37 101 138 29 53 1 12 Neocj. ' — 114 32 32 37 30 4 1 — Ukupno 2 51 3 9 370 b) Po uspjehu u nauci u školama Red. broj 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 Š k o l e Odlično Realne gimnazijo Šeriatska gim nazija Ž nska gimnazija Učiteljske Građanske Trg. akademijo Srednja tehnička Musi. ženska m edresa Str. zanatlijske Ženske stručne Ban. zan. žen. Domaćička Vidovića tečaj Zanati -Vrlo dobro 14 — 1 L— 5 39 — 8 6 9 чк. I i 2 tlilftll Ukupno Dovoljno Dobro 71 v 2 ч 7 — — — 14 4 u —21 M 3 — 7 — 1 Popra­ vak Totalno pali 24 — 5 2 4 4 10 4 '— — 3 — 3 Ukupno 3 154 _ 52 13 — — — _ — — 2 1 1 — — — — i = TS i 20 — U — 3 — — .0 . 138 29 53 61 1 1 1 Neocj. 47 370 V \s j> c) Po školama i razredima Red. broj Š k o l e 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 Realne gimnazije Šeriatska gimnazija Ženska gimnazija Učiteljske Građanske Trg. akademije Srednja tehnička Musi. žen. medresa Str. zanatlijske Ženske stručne Ban. žen. zanatska Domaćička Vidovića tečaj Zanati Ukupno 110 . . . Ra z redi - g o d i š t a IV V VI ni 1 11 33 1 5 2 8 11 16 6 4 — 1 1 — 17 29 1 8 — 10 4 13 6 3 2 — — — 11 26 — 4 — 6 4 13 1 1 — — — — 8 15 — 1 4 9 4 10 105 87 63 55 — — — — — 1 11 15 — 2 3 — — — _ — — — — _ — 20 19 — 3 — — VII _ 10 — 1 — — — _ _ _ _ _ — — — — _ _ _ — _ 22 11 Vili 7 — — — __ _ _ _ _ Ukupno 154 2 24 9 33 23 52 13 8 _ 47 7 370 �Redni broj 1 2 3 4 5 б 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 Prezime i ime Arslanagić Hasan Karavdič Zahid Šaćiragić Advija Tanović Sabit Bektaš Rizo Česrija Ismet Duranović Ismeta Đemidžić Mesud Kapetanović Taiba Karabegović Muharem Salihagić Mustafa Dujsić Atika Avdić Fahrudin Beglerović Fahrudin Blažujević Štaka Ćerimagić Alija Ćehajić Sukrija Denišlić Halid H. Ibrahimović Nasir Kobić Fikret Mehmedbegović Rifat Prcić Muhamed Sarač Hava Striković Šefika Trogrančić Branko Berberović Selveta Češo Zahida Frtuna Suljo Hodžić Mevlida Kapetanović Kemal Kulenović Džemal Kušmić Mustafa Muhurdarević Berija Šarić Husref Sudžuka Aiša Tataragić Refija Zubčević Husnija Zuiić Ibrahim H. Halilović Ahmed Sarač Ibrahim Džanić Ferid Konjhodžić Sulejman Šećibović Refik Zekić Reuf Azabagić Nevresa Azabagić Teufik Kuraja Zvonimir Mešković Mehmed Selesković Harun Šarić Ismet Abdić Hasan Alićehajić Kemal Husejnćehajić Osman Mutevelić Asim Porobić Omer Resić Munib Karahasanović Sulejman čorbić Hasib Filipović Subhija Imširović Mustafa Mjesto rođenja Trebinje Visoko Sarajevo Gacko Visoko Sarajevo Sarajevo Sarajevo Čapljina Banjaluka Fojnica Banjaluka Bileća Sarajevo Teslić Lastva B. Gradiška Sarajevo Visoko Sarajevo Bijeljina Sarajevo Banjaluka Sarajevo Fojnica Bijeljina Foča Visoko B. Brod I ,illl Sarajevo Sarajevo T “% Banjaluka Banjaluka Sarajevo Sarajevo Sarajevo Dživar Bihać Banjaluka Banjaluka Bihać Tuzla Seonica Sarajevo Tuzla Tuzla llijaš Tuzla Tuzla Sarajevo Bihać Tesanj Derventa Bugojno Derventa Sarajevo Zenica Tuzla Bugojno Kreka Mjesto škole Trebinje Visoko Sarajevo Sarajevo Visoko Sarajevo Sarajevo Sarajevo Mostar Banjaluka Sarajevo Banjaluka Sarajevo Sarajevo Sarajevo Trebinje B.Gradška Sarajevo Visoko Sarajevo Bijeljina Sarajevo Banjaluka Sarajevo Bijeljina Foča Visoko SI. Brod Sarajevo Sarajevo Banjaluka Banjaluka Sarajevo Sarajevo Sarajevo Trebinje Bihać Banjaluka Banjaluka Bihać Tuzla Sarajevo Sarajevo Tuzla Tuzla Visoko Tuzla Sarajevo Bihać Sarajevo Derventa Bugojno Derventa Sarajevo Bugojno Tuzla Škola Razred || II Gajretovi stipendisti u 1935-36 godini Gimnazija I Šer. gimnaz. •J5. m Šer. gimnaz. III ПЈ — ___ ■- <0 c o VII Vili Gradan. II Isplaćena stipendija Dinara 475 675 180 350 350 475 180 285 475 475 950 350 500 71250 1425 475 475 450 475 475 675 475 475 475 500 900 675 675 600 750 500 7Г2 950 475 675 375 270 475 675 475 71250 475 950 950 610 700 675 950 950 950 1000 475 450 475 475 285 712 900 712 675 n i �Reeni broj 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 112 Prezime i ime Maslić Ismet Mulahasanović Šalim Pekmić Hasan Sečić Osman Taso Mukdim Arnautović Kadrija Avdić Safet Bekrić Zihnija Čizmić Hajrudin Fazlinović Aziz H. Smajlović Selveta Manov Vahida Karabegović Mubera Ćumurija Ahmed Dželilović Sakib Karačić Selvera Karahasanović Hilmija Mulić Muhamed Dedović Muharem Bakšić Abida Dizdarević Zija Jusufović Smail Šabulić lbrahim Buć Adem Čelebić Fuad Dragnić Džemal Fočić Niiaz Krajinić Šefik Alagić Seid Kudić 'Sulejman Muminagić Abdulah H. Begahović Muhamed Kurtović Slobodan Ćosić Muhamed Glavinić Muharem Đozić Ahmed Pačariz Osman Avdić Mustafa Sadiković Ahmed Fehimović Almasa Kudiovnić Aiša Morić Šefika Borić Fatima Bravo Zehra Čolo Esma Kečedžić Šefika Pašić Subha Sarajlić Enver Babović Džafer Jašaragić Osman Nalić Zahid Medić Enes Đukić Bahrija Karabegović Emira Livnjak Adil Hasić Muhamed Barakovac Huso Vladović Omer Zukić Midhat Sarajlić Ziba Sarajlić Fatima Arnautović Selver Mulabdić Sulejman Žunić Najfa Mjesto rođenja Sarajevo Žepče Zavidovići Bugojno Sarajevo Tuzla Sarajevo Tuzla Sarajevo Mostar Sarajevo Sarajevo Banjaluka Sarajevo Bugojno Sarajevo Sarajevo Sarajevo St. Majdan Sarajevo Fojnica Prijedor Bihać Mostar Nevesinje Mostar Olovo Maglaj Konji' Lji Vlasenica Gacko Poljice Trebinje Bratunac Zgošća Plana Janja Sarajevo Visoko Sarajevo Sarajevo Sarajevo Sarajevo Sarajevo Banjaluka Banjaluka Bileća Tuzla Tuzla Mrk. Grad Mostar Derventa Sarajevo Olovo Sarajevo Sarajevo Sarajevo Semizovac Semizovac Semizovac Žepče Tuzla Mjesto škole Škola Dinara 475 " 950 587 712 71250 450 400 450 , 1187.50450 250 350 250 285 475 Sarajevo Doboj Doboj Bugojno Sarajevo Tuzla Sarajevo Tuzla Sarajevo Mostar Sarajevo Banjaluka Sarajevo Bugojno Sarajevo Banjaluka Sarajevo 200 Učiteljska Banjaluka Beograd 250 240 850 1500 1500 750 950 2700 1250 2000 Geodezija i 150 2000 2000 2000 Tuzla » Sarajevo Tuzla Sarajevo Gaz. medresa Žen. medresa Banjaluka Dubrovnik Bakar Zagreb Sarajevo Sarajevo Beograd Sarajevo Trg. akadem 475 1425 950 950 950 950 950 675 713 475 285 600 235 450 950 600 2000 n . str- ućnelj Viša. osn. Zanat krojač, zana Visoko Sarajevo 1500 1500 2000 Kroj. 5000 800 250 3000 500 400 270 500 500 675 900 240 1100 900 i ‘ �Redni Gajretove jednokratne potpore u 1935-36 godini Prezime i ime Duraković Hasan Kapetanović Salko Rezaković ReŠad Plevljak Murat Hodžić Asim Đurbuzović Sadik Tahirbegović Džafer Salčić Ahmed M. Kurtović Vahid Avdić Mustafa Hromić Avdo Memišević Nusret Karović Vejsil Ibrulj Enver Ramadanović Derviš Vukotić Hasan Ljubović Miralem Dubičanac Munib Čengić Hamdija Mehić Mustafa Kurtalić Izet Nikšić Mule Avdić Muslija Prašo Safet Huremović Sefik Mustafić Omer Hadžić Sejdulah Avdić Mustafa Žujo Ahmed <Đurbuzović Rabija Mandić Halid Salihagić Omer Okić Jusuf Ferizović Rešid Čengić Hazim Zorlak Ćamil Saračević H. Ohran Ramić Hasan Hasanbegović Sadik Kovačević Abid Karabrgović Dudija Ćejvan Dželila Islamović Irfan Imamović Esma Gušić Fatima Šešivarević Idriz Đževlanić Salih Imamović Alija Šaran Nusret Smajlagić Safet Prljača Džemail Arifović Smail Karabegović Mubera Džehverović Rušid Nuhbegović Razija Mulić Rasltn Turkić Osman Repovac Muhamed Kadragić Hasan Mesihović Selveta Mulalić Vasva Džambić Mehmedalija H. H sejnović Džemo Mjesto rođenja Sarajevo Foča Bos. Brod Podgorica Plevlje Stolac Sarajevo Bileća Ljubinje Goražde Trnovo Nevesinje Podgorica Gacko Prnjavor Bos Gradiška Kalinovik Mioče Višegr. Priboj Prijepolje Bileća ćajniče „Bos. Kdbaš Bihać Sarajevo Bileća Stolac Podgorica Mjesto škole Beograd Odobreni iznos Din Škola stud. prava 400 400 200 400 300 550 350 200 500 stud. tehnike stud. filozof. 200 400 300 300 200 300 150 300 stud. medicine Zagreb Beograd Sarajevo Mostar Beograd Sarajevo stud. veterine stud. šumar. 200 300 200 " Ч abit. učit. šk. 100 150 300 učiteljska abit. tehnič. šk. 150 200 w.:oplje Sarajevo Tehnička Vel. medresa Gaz. medresa Zagreb ženska medresa Viša kornere. Sarajevo abit. šer. gim. šer. gim. Jajce Brčko Sarajevo Odžak fGržd) Bijeljina Sarajevo Sarajevo Banjaluka Bijeljina Sarajevo Sarajevo Banjaluka Sarajevo Sarajevo Trebinje Banjaluka Plevlje Doboj Banjaluka Trebinje Banjaluka Travnik Sarajevo Doboj Sarajevo Travnik Sarajevo Doboj Sarajevo Z'greb Sarajevo Doboj Tuzla Sarajevo IV V IV III I II I VIII IV II VI V IV IV 250 200 100 150 200 300 300 300 100 100 50 150 100 312 200 200 200 200 200 200 200 Doboj Kreka Sarajevo Doboj Banjaluka Trg. akademija građanska u I I I III iV IV 111 II II 100 100 100 200 150 200 200 113 �S p i s a k učenica Gajretove Ćiiimarske škole u Novom Pazaru u 1935/36 god. Redni broj 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 114 Koji razr. Prezime i ime Žalčević Sadija Rašljanin Sadija Mahmutović Nađija Jovanović Radmila Naumović Ljubica Podgoričanin Fadila G cić Meka Đerlek Remzija Brunčević Emina Smakić Saliha Muratović Šema Kalender Eška Kruševljanin Emira Hadžić Meirema Šehović Vaka Sajković Žurna Bugarić Naka Đakovac^ Nafija Simonović 'Desanka Mekić Sadija Dervišnurović Hadija BećiroVić* šemsida \ Gružljanin Ramka Kamešničanin Eška Hasanbegović Naka Kalać Vahida Crnišanin Sadija Birđozlić Hatidža Godovac Đulsuma uma Dupljak Nafijai. Gusinac Remziji ija Tutinac Dževrija Berberištanin Halima Torbić Džuka Subašić Iza Kolašinac Emira Alentijević Nadežda Rožajac Naka Krklišević Ifeta Radetinac Ramka Nišić Nadžija Dolovac Fatima Ćatović Fatima Hamzić Ramiza Pulić Hajrija Čvorić Najra Binjoš Šahza Ubavić Milica Trifunović Jovanka Karakaš Džemka Dangalaković Zubejda Kijevčanin Naka Delić Dika Muhedin Ramo Redžep Čedomir Todor Redžep Ahmet Aćif Mehmet . Redžep Tahir Mehmed Abdurahman H. Huso "Hasan lasan Bilan Silan >emso Šem iejnil Zej Mihailo Nazif Rasim / Đulo Adem Džemo Sajto (lilllU fii I Beka i Avdo Hajro Daut Halid Muharem Mehmed Aćif Jusuf Sulejman Ibrahim Milan Hamid Feho Galjo Nazif Murat Halid Šefko Hajro Hamdo Mujo Vladimir Jovan Šaban lljaz Šerif Murat Primjedba pohađa Istupila Istupila Istupila Istupila Istupila т аш Istupila Istupila Istupila Istupila Četvrti �1 Списак Ученица Г ајрвтове женске задругв у Т ребињ у у годинп 1935/36 Редпи број 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 А рсланагић Б ахри ја Б рачковић Н афија Брачковић Рабија Б удалиц а Хамида Б у р ек Б ехија Д издаревпћ М уневера Ћ ато ви ћ Ф атима Х аџ и ћ Ф атима Хамзић Хајрија Х абул Б исера С алаховић Х атиџа Робовпћ Емина К абил Х аснија; Љ убови ћ Емина Волић Ф атима Зубч еви ћ Сафета Зу бч еви ћ Мева А рнаутовић Рахима А лечковић Ф атима Б иједић Сана Џ у гум ови ћ Х иба П иводић Х ајра Ш еховић Х идајета Брачковић Мева Х ујдур Ф ахира Р и џ еш и ћ К ади ра Садовић Улфета 29 30 Виђен Б ехија Виђен Зип ета Годиш те Очево вме Преввме и име I I I I I I I I I I I I I I I Хусо Ибро Ју еу ф ТПућрија Хусо Мустафа Ибро Омер Рамадан Н аил Х акија Л утф ија Омер Ахмет Смајо Ибрахим Хусо Салко Осман / Заим Бајро \ Салко \\, Лутфи1‘а t А лија • Ћ ам ил Алија • Салко ■■ц л Л утф ија Ћ ан и л % > I II II ' II II II II III III III III III III III Успјех у науци добар врло добар добар добар врло добар добар врло добар врло добар врло добар добар врло добар добар врло добар добар добар добар добар одличан врло добар одличан одличан врло добар одличан врло добар врло добар добар одличан одличан добар добар 115 �B la g a jn ič k i iz v je š ta j zanemarile redovno sakupljanje članarina bar od onih članova, kojima se šalje list besplatno. Neke nam jedinice usprkos naših tražena nijesu još dostavile ni obračune o tim ubranim članarinama, da se vidi, kome zapravo treba slati list besplatno. Sa ovim pitanjem ozbiljno se je nekoliko puta zabavila glavna društvena uprava i uvela je u tom pogledu naročitu gnjigovodstvenu evidenciju, koja će istina moći da putpuno funkcioniše tek onda, kad društvena kan­ celarija dobije od svih jedinica tražene izvještaje 0 naplaćenim članarinama. Ujedno je zaključeno, da se besplatno slanje lista obustavi svakom članu, koji zakasni dva mjeseca sa plaćanjem članarine od 5 Din. pa naviše. Skrećemo pažnju na gornje nemile pojave kod nekih društvenih jedinica i molimo ih ponovno, da posvete osobitu brigu naplati redovitih članarina. 2) Članarine dobrotvora i utemeljača iznose Din. 25.105,— te su prema tome nešto premašile budžetom predviđenu svotu. 3) Zabave, teferiči i ostale priredbe donijele su u ovoj godini prihod od Din. 190724 59, a budžetom je bilo predviđeno Din. 200.000, — dok je prema lanjskoj godini u ovoj poziciji postignut višak od Din. 24.000. — I ovdje moramo primijetiti mnogim našim j nicama, da nam ne doznačuju pravovremeno novac kako od zabava tako i od teferiča i drugih priredaba, iako se je to od njih u više navrata tražilo. 4) Prihod od Gajretova dana iznosi Din. 43.92480 ili za cca. Din. 4000,— više od budžetom predviđene svote ili za Din. 7.000, — više od prihoda, kojeg je lani ova pozicija donijela. 5) Prihod od darova i dobrovoljnih priloga u iznosu od Din. 60.608.75 prema predviđenom budžetu od Din. 120.000,— podbacio je za okruglo Din. 60.000.— PRIHODI: 6) Prihodi u naravi iznašaju Din. 1.164.50 prema Ovogodišnji cjelokupni prihodi iznašaju Din. 1,124.574.83 pa su prema društvenom proračunu za predviđenom budžetu od Din. 10.000. — Prema tome je ova stavka podbacila za Din. 9.000— Mi smo i 1935/36 god. manji za okruglo Din. 96.000.— ove kao i ranijih godina stavljali na srce našim je­ 1) Redovnih članarina prikupljeno je ove godine Din. 156204.45, a bilo je predviđeno budžetom Din. dinicama, da posvete pažnju i ovoj grani prihoda, ali je ipak uspjeh i ovaj puta mnogo podbacio. 200.000.— Manjak od Din. 44000.— tim je upadniji, kad se zna, da smo mi na osnovu zaključka naše 7) Od opskrbnina pitomaca ubrano je Din. lanjske glavne skupštine slali počam od 1. januara 453.024,—a budžetom je bilo predviđeno Din. 550.000.— o. g. besplatno naš list svima onim članovima, koji Ova svota nije se mogla ostvariti u cijelosti s razloga, su plaćali mjesečnu članarinu od 5 Din. pa naviše što smo morali primiti u internate veći broj besplat­ Mi smo stoga kod ove pozicije prihoda očekivali, da nih pitomaca i što smo pitomcima uz plaćanje ćemo je bar ostvariti prema predviđenom proračunu, opskrbnine morali ovu nekojim pitomcima sniziti ali se nažalost ta naša nada nije ispunila. Razlog je bilo odmah ili tokom društvene godine, jer nijesu najviše u tome, što su — ponavljamo — mnoge bili u stanju da plaćaju odmjerenu im opskrbninu. društvene jedinice, i ako su na to često upozoravane, 8) Kamate i unovčeni kuponi iznašaju Din. Prošlu godinu, i ako je bila za nas jedna od najtežih, završujemo u omjeru između ostvarenih pri­ hoda i učinjenih rashoda sa neznatnim manjkom ođ Din. 29.000 — Ovaj deficit ima se u glavnom pripisati podba­ čenom prihodu od redovnih članarina, ali ako se uzmu u obzir poteškoće, s kojima smo se u našem radu morali boriti baš s početka prošle društvene godine, pa onda opšte opadanje platežne mogućnosti kod srednjeg i nižeg staleža, zatim nastavljena sabirna akcija za izgradnju društvenog doma, mi možemo da budemo zadovoljni sa postignutim materijalnim re­ zultatom, pogotovu kad ga usporedimo sa deficitom, što ga u mnogo većem iznosu pokazuju slična društva, čije djelovanje nije ograničeno, kao što je naše, samo na jednu pokrajinu, nego se rasprostire na čitavu državu. Pri svemu tome, mi se ne smijemo tješiti i zavaravati ovom usporedbom, kad se ima na umu, Šta sve društvo ,,Gajret“ doprinosi za kulturnoj pro­ svjetno pridizanje našeg fiementa, nego treba naročito sada, u vrijeme ove teške borbe i utakmice za opsta­ nak svakog pojedinca da dademo maksimum naših i moralnih i materijalnih napora, kako bismo naš jednako zaostali svijet što više osposobili za život. I ovom prilikom kao i u lanjskom izvještaju moramo naglasiti činjenicu, da mnoge naše društvene jedinice ne samo da ne pokazuju u svom radu za „Gajret" one uspjehe, koje su ranijih godina polučivali i koje bi prema prilikama u njihovom kraju mogli znatno bolje postići, nego štaviše nazadaju u tom pogledu Stoga i sada molimo prisutne delegate, da iz uporedne tabele o materijalnim uspjesima društvenih jedinica uvide opravdanost ove naše primjedbe, te da u budućem svom radu za „Gajret" nastoje sa saradnicima da poprave, što se je do sada propustilo. 116 �bi po prilici etekat uštede na izdacima za list izrtosio za Din. 20.000.— više, nego što je gore pokazan. Kako se iz ovog objašnjenja vidi, kod ove stavke rashoda vođena je najveća štednja. List se je i ove godine štampao mjesečno u 1500 primjeraka. Od toga je slato besplatno što članovima sa većom mje­ sečnom članarinom, što društvenim jedinicama i redakcijama drugih časopisa 1200 primeraka, dok se ostatak šalje pretplatnicima. I kod pretplate moramo primijetiti kao i kod članarina, da se ona od strane mnogih jedinica slabo ubire. 5) Administrativni troškovi iznose 61.854.92, RASHODI: dok je budžetom bilo predviđeno Din. 90000.— Iz Ukupni rashodi u ovoj godini iznose Din. uštede od Din. 28.000.— vidi se najbolje, kolika je 1.153.78647, dok su budžetom predvidženi sa Din. stroga štednja vođena u ovim izdacima, te se oni za 1. 220.000,— pa su prema tome manji za okruglo sada ne mogu dalje reducirati. 6) Na plate i osiguranja namještenika izdato je Din. 66.000,— Kao i ranijih tako i ove godine vo­ đena je u svim društvenim rashodima najstrožija Din. i 43.962.35, a budžetom je bilo predviđeno Din. štednja, pa je tako Glavni odbor i uspio, da skoro 142000.— Višak od cca. Din. 2.000,— nastao je usljed povišice plaće našem knjigovođi. uravnoteži društveni budžet. Kod ove pozicije nije se mogla postići nikakva 1) Na sve društvene internate potrošeno je $to za nabavu inventara za popravke i adaptacije internat- ušteda s razTbga, što se izdaci sa ove pozicije zasni­ vaju na unaprijed određenim platama naših službe­ skih zgrada, što za izdržavanje samih internata Din. 778.341.95, dok je budžetom bilo predviđeno za iz­ nika. Čitava naša administracija u glavnoj kanceladržavanje svih 8 internata Din. 788.000,— i za nabavu 'rijrstoji na direktoru, knjigovođi, činovnici, arhivaru inventara za konvikte Din. 35.000;— Ušteda od Din. i jednoj pisarici. Njihove plate prema njihovim škol­ 45.000, — i pored većeg broja primljenih pitomaca skim kvalifikacijama i provedenoj službenoj praksi u internate postignuta, je samo strogom štednjom. odgovaraju po prilici današnjim platama državnih či­ Uspoređujući izdatke na internate sa naplaćenim novnika. Uzme li se u obzir, da naši činovnici mo­ raju da ulažu mnogo više napora u vršenju svoje opskrbninama od Din. 453.024.—, vidi se, das mo izda­ dužnosti, nego državni činovnici, a da osim plate ne­ li na internate više Din. 325.317.95 od ubranih opskrbmaju nikakvih benifičija, koje uživaju državni činov­ nina. Kod drugih sličnih društava, gdje je zavedena nici, to smo mišljenja, da plate naših činovnika tre­ takozvana komercija lizacija internata, ovakav nesraz­ baju ostati iste kao i do sada. Od posluge držimo mjer između prihoda i rashoda internata ne postoji, jednog podvornika i jednu podvorkinju, koje plaćamo nego se to kod njih jedno s drugim pokriva, što Din. 1400.— mjesečno. znači, da takova društva osim nadzora nad pitomci7) Na razne izdatke potrošeno je Din. 14.286.50, ma ne doprinose nikakvu materijalnu žrtvu za njih, dok je budžetom bilo predviđeno samo Din. 5.000.— dok to nije slučaj kod naših pitomaca. Ti se izdaci sastoje: iz štampanja pozor, koma­ 2) Na stipendije izdato je Din. 97.118.—, dok je da „Oprosti te mu“ od Sule, u iznosu od Din. 745.— budžetom bilo predviđeno Din. 80.000.— I ove go­ „Kratka povijest Islama* od B. Korkuta Din. 4001.50, dine morala se je ova stavka prekoračiti radi toga, predavanje „Šta nam je u današnjici najpotrebnije" što je bilo mnogo više molitelja, nego što se je oče­ od Dr. Hazima Muftića, Abid ef. Đoziću za razne kivalo, pa je trebalo udovoljiti bar onim najpotrebnijim- predratne muslimanske novine Din. 3 200.— Za štam­ 3) Na potpore đacima izdato je Din. 14.312.—’ panje zidnog kalendara Din, 1600. — za razglednice a bilo je budžetom predviđeno Din. 20.000.— (Ievhe) 18.000 Din. 4200.—, što ukupno iznaša Din. 4) Na izdavanje lista „Gajret" utrošena je Din. 14.286.50 43.920.75, dok je budžetom bilo predviđeno Din. Prema gornjem ukupni stvarni izdaci iznose 60.000. — Ako se od uštede od Din. 16.000.— odbije Din. 1,1153.786.47. Ovoj sumi treba dodati Din. 24.390.75 gubitka budžetski manjak prihoda od društvenog lista, onda znači, da smo na izdacima za list ove godine uštedili na vrednosnim papirima, koji su vođeni u knjigama samo Din. 12.000.— Međutim ova je ušteda stvarno po nominali, a prodati su po berzanskom tečaju; nada­ veća, jer bi naplaćene članarine od Din. 5.— pa na­ lje Din. 61.453.25 20% otpisa od inventara, tako da više, koje dobrim dijelom pretstavljaju pretplatu na ukupni izdaci iznose Din. 1,239.630.47. list, trebalo upisati bar djelomično u prihod od lista, AKTIVA I PASIVA : dok se one u cjelosti broje u prihod od članarina. Iz čega se stastoji društvena aktiva i pasiva i Ne znamo tačno koliki je ubrani iznos tih članarina gdje je društveni novac uložen, vidi se iz „Računa dok ne bi dobili tačne podatke od naših jedinica, ali imovine na 30. juna 1936. godine". 62.699.97 prema predviđenom budžetu od Din. 60000, dakle više za Din. 2.700.— 9) Pretplata na list „Gajret" donijela je prihod od Din. 5.792 65 ili manje za Din. 4.000,— prema predviđenom budžetu. Pobliže o listu ,,Gajret“ biće govora u obrazloženju pozicije 11) „ R a s h o d a " . 10) Od tombole, koja nije u ovogodišnjem bu­ džetu bila predviđena, imali smo prihod od Din. 115.259.50 — 11) Razni primici (prihodi) iznose Din. 10066.62 ili za Din. 5.000,— više prema predviđenom budžetu. 117 �Рачун Гајретове имовине на 30 јуна 1936 Укупно Роједпнце Редпи број П Р Е Д М Е Т Динара п 28.496 21.089 4.826 449.940 89.773 118.082 21.000 130.000 60.871 101.933 615.650 60.000 5.450 13 69 26 — 50 — — — 35 42 — Динара 1 П A к т и в a : 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 Г отови на у б л агајнп и код конвпката „ у ЕГоштанској ш тедионпци, C apa „ у Б ан ц и Г а јр е т , Сарајево „ Г р а д ск а ш тедионица, Сарајево . „ Зем аљ ска б ав ка, CapajfBo „ Х и п текар в а банка, Сарајево „ П р ва Х рватска ш тедпон а, Сарајево „ С ал и хага Ф очо и др., Сарајево и „В арда“ д. д., С арајево , , „ Г а јр ет о ва п ривредп а вадруга Вродноснп паппри . „ r сепарато ^ , n • Г а јр ето ва дома 14 Зајмовв 15 16 17 18 19 20 21 — 92 50 У купно 1,992.303 35 П очетн а и м о в и м а ................................... Г а јр ето в д о м .................................. Н ародне п ј е с м е ......................................... 2,102.211 436 4.711 90 09 — У купно Маљак 2,107.358 115.055 1,992.303 99 64 35 — ................................... П р е д у ј м о в и ................................................ И н в е н т а р . ,r . . /. . . • \ З ал и ха х р ан е код кон виката р авни дуж н и ц и . . • • • Н екретниве у К ољ п цу . . . . . Ћ илим арска ш кола Новп П авар . К њ и ге „ К р а тк а н аука исламске вјере П a 22 10 03 24 — — с 1 118 34 581 .1 0 0 36.072 12.630 245.813 3.514 8.754 15.000 51.429 11.977 t. 'f - 1 2 3 1,026.012 �Прпходи и расходи у годипи 1935-36 Редни број II Р Е Д М Е Т Појединце Укупи Динара Динара П р и х о д и; 1 2 8 4 5 6 7 8 9 10 11 Ч ланарине р е д о в и т е ........................ Ч ланарине добротвора и утемељ ача Забаве и остале приредбе Г ајр етов д а н ............................. Даровц и добровољни прнлови Прнлози у нарави . . . . Опскрбнине питомаца Камати и уновчени купони П ретплате ва лист „Г ајрет" Томбола ........................................ Разни примпци . . t. . . . Укупни примици Мање примљ« о 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 156.204 25.105 \ 45 181.309 190.724 43.924 60.608 1.164 453.024 62.699 5.792 115.259 10.066 1,124.574 115.055 1,239.630 97 65 50 62 83 64 47 778.341 95 45 59 80 75 50 P a Мушкп конвикт Сарајево Ж енски конвикт К онвикт Б ањ алука „ Б ихаћ . „ Мостар „ ГГлевље „ Т увла „ Требињ е v/типендије Једнократне потпоре И8даван.е л и ста „Г ајр е т1* Админнстративни трошкови П лате и осигурањ а намјеш теника Разии в8даци Укупни и8даци Г у б и так на вредносним папирима 20% отпис од инвентара 230.288 138.683 73.756 65.869 82.421 72.925 82.266 32.130 97.118 14312 24.390 61.453 111.430 43 920 61.854 143.952 14.286 1,153.786 85.844 1,239.630 119 �Издаци Гајретових конвиката у друштвеноЈ години 1935-36 Прање Храна М ј е с т о чишћење Д «н. | „ Д вв. | П О п ш ти к а н ц ел а р . тр о ш ко в в и ш к. прибор Д чн. П Уздржавање зграде и башче Д ич- п Огрнјев и расвјета Д пп . п Д он. 6.000 Мушки конвикт, Сарајево . 140.121 2 6 19.549 75 1.258 75 11.857 95 16 242 50 Женскн коввикт, Сарајево 72 382 33 5.163 75 1.980 35 8.456 50 12.529 50 18.000 Мушкп конвикт, Бањалука 40.790 4.197 1212 4.205 Мушки конвикт, Бвхаћ 44 - - . 39836 72 3 783 75 838 Мушки конвикт, Мостар . 45.003 63 4585 04 376 50 44 266 82 2.683 50 1: 4645 50 Мушки конвикт, Плевље . Мушки конвикт, Тузла . Гајретов и ЕГросвјетин дом, Т ребињ е................... Укупно 56.095 1.272 - 6 000 5869 50 200 5 528 20 13.325 - - - 8250 - Д ип . . Д пн. 2 558 - 2.338 85 12.106 25 - 8 635 50 2 050 10.321 50 - 4 563 еГј— jf v gr ■ a t l: s a \у V ** ■S..-3 i 20 35 053 20 55.349 26 51775 — 86 203 - 3.444 11.254 71 л L е* - - 3.550 53 18 050 421 - 532 Д ин. п 53 75 5 790 60 Д пн. 14 282 — 1693 25 | u У купно Разно 20250 25 12 450 75 769 10 6.997 4124 50 4.825 25 | н Плате управе конвикта и др. 9352 562 50 w V/ . , . 438496 62 44 308 29 - - Плате наијештеника Кирија П 230 288 4 6 138 683 81 - 73 756 94 65 869 97 35 82 421 22 625 90 72 925 32 2.009 1.493 75 82 266 23 26 480 — 26.480 — 36.458 85 — 772 691 95 Ј r. Rs * - V Г .r . Ј . о �Приходи no мјестима 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 Гајретове једвнице Мјесни одбор Повјереништво о. О Бањалука ni , ж .| Агино сезо Челинац Врбања Беране m Рихаћ ж а в Бихаћ Бихаћ пит. Бијељина Бијељпна ж i Тур. Јањарв Билећа ГГлана Бос.Дубицам 17 Б. Градишка м. 18 „ ж. 19 Тур. Дубраве 20 Бос. Крупа 21 22 23 Б. Петровац 24 25 26 Брчко м. 27 » ж< 28 29 ЗС 31 32 Бугојно 32 34 Цазин 35 36 3i 38 39 Чајниче 40 Горажде 41 Дервента м„ ж. 42 43 Бос. Брод <- и Бужим Бос. Нови ■š Бјелај Кулен Вакус] Б . Шамац Брезово п. Челвћ Гор. Рахвк П p м X о A \ * i i a | f 0.2 g v Чланар. Дибров. Приредбс Гајретово 1 издан.а , r : ; . мрилозп ig ш a Дин | n Дчн ■ Дин ! п Дин. | u дин. | u — — 41566 1 215 28 241 2 9155 50 23761 50 1199 7450 i — — 878 73 50 12 — 3 _ 805 — — — — _ _ — — 74 74 - — — — — — 188 395 32 130 45 — — — - — — 62 1 — 62 - — — — - — — 101 50 101 50 97 14 80 3 28 — 2598 I555J 75 3354 75 9451 155 } - _ — 1 _ — 396 — 1259 513 350 _ 1800 680 1000 120 8652 25 \ 102 11 16 3 2 31 2260 75 500 5851 50 40 I - — — 1 _ — — — — 261 261 — _ _ 1 2 800 800 — — — 2 _ 537 _ _ 3500 4037 30 30 - — _ 1 — _ _ 1310 1100 210 } - - _ 2 _ 1763 _ 16119 50 13976 50 380 - —_ 2 _ __ 744 402 342 — 1 _ _ 156 — 931 25 750 — — - — _ - 580 — 822 142 100 — _ _ — _ _ _ 6С 6С — — _ -_ _ _ 210 210 - _ — = = _ 1240 _ 3103 1400 463 — — — — _ _ 176 — 220 10 34 V— 21 — 1 - ... 467 921 400 54 -[ — 2 _ 3824 75 2531 77 121b 75 i J — 39 7 — 2 _ _ 1091 50 _ 1591 50 500 -L — — — — _ _ —1 ii. 45 45 ii. 50 — 1 _ _ 26C 43С 82 88 1L — — — — _ — — 113 113 4 — — — _ _ — — 1 30 30 — -г 3 — 10748 25 2602 50 608 7283 75 254 56 4 36 — 154C 5С 666 5C _ 705 169 38 7 32 — _ _ ik _ 4850 733 3707 410 — — 6 — 8 —— _ 150 72 7č — — — — — _ 469 50 — 31 50 531 зс — — r~ — - _ — — 73 : 43 ; зс — —— — _ — 334 177 I 102 55 — — — — — _ 597 1033 12C 196 ! 12C — - — — — _ 150C — — 2500 1000 86 15 159 3 4 160 7857 5C 1088 3873 9С 445 1326 40 49 13 7 5 3 150 2080 25 — 4945 40 2865 15 — 36 11 54 2 7 16 1450 — 7855 50 6215 50 190 — — — — — — 180 — — 197 17 335 — — — — — — 150 — 125 6С - — — — 30 _ — ЗС — 2627 76 20 106 1 6501 50 3679 50 195 119 22 65 7 4 70 2924 10773 6575 274 1000 __ _ 6 —— —_ — 479 _ _ 4 5476 50 4293 5?S — - 3 - - 1057 _ 10437 9380 — - — 2 — — 234 100 1250 10 1594 _ Пећиград Тодорово Врнограч Цетиње 3 __ i ЈБупљаница Оџак 4< 45 = * = s U3 I eeoHet'h da vo X cl £ s s. rt 46 47 48 Фоча 51 Гацко 52 Автовац | 2 Глаиоч Грачаница 55 56 Грачаница ж Лукавица 57 58 Градачац Модрич 59 * a _ 2 _ 1 - - 1 - - 808 — — — 2 — — 694 — — —— — — — — — — — — — 30 74l 144 — — 1000 ~ | §^š rt с u u Динара -*9 — — 12225 — 1 4 I j9 3000 11750 1100 7600 — 5500 650 3500 9000 — 1950 — — — — 16250 350o 8325 1100 — — — 14550 11900 4550 — 3500 _ 9500 8775 1000 9500 19350 7450 1550 3650 150 7800 1942 75 360 50 3255 25 f 8925 1243 — 549 126 — 126 4000 13о,75 75 1235 75 324 3850 140 Uo 121 �Гајретове јединице Ч /анар. Мјесни одбор Иовјереништво 60 61 62 63 64 65 66 67 Зелоња Гор 86 S7 88 Дин I п 45 Херцегнови _ Hctoi Јајце Доњи Вакуф Кладањ Јајачки Олово Кључ Книн Бјелемић Јабланица 1416 127 396 1152 235 9457 2891 7149 660 3245 1820 1448 94 1340 868 366 Острожац Сеонвца Солак. Кула Умол>ани 2000 30 102 1498 126 Котор Варош Гарићи Масловаре Скенд Вакуф 101 Врбањци Ливно м. 1099 88 *• (i <i Глеђевци ЈБубушки 272 85 5039 8008 12 Витина Маглај Прпдјел Шеварлије Мостар Благај Дрежница Потоци Мрк Град Невесиње Ниш Нови ГГазар Нова Варош Дубово Плав 100 ЕГлевље 101 Подгорица 102 Ириједор Козарац u. 103 104 105 ЕГријепоље 106 Прилеп 107 Призрен 108 Прњавор 109 Boe. Кобаш 110 Прозор 111 Рогатица 112 Гласинац 113 Риј.Црнојев114 Сански Мост 115 Чапље Каменград 116 117 Сарајево м. 118 119 Озрен 120 Сеиизовац __ 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 122 прилозн Приредб* Градач. Врело 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 |JДобров. 1904 3955 00 300 21 261 4 ~ - ; 5000 24 4 2465 495 72 4100 10 UJ 70 55 433 1849 6020 580 7070 3312 152 21 1881 445 1426 6349 5775 12580 200 121 10630 46 65 436 1194 40 906 370 850 1521 478 374 77 55 110 28500 1С063 3791 325 3824 700 Д»Н " 18 Динара 111 135 11041 317 2100 2894 609 ЗОо 10511 841 4618 3028 396 372 320 |3909 7 126 131 50 1949 5 60 357 90 10750 825 1246 1900 5000 16550 2000 7700' 2450 1000 6400 600 2000 11400 14189 7 12 29050 6690 5 300 100 10500 143405 46550 3000 80 100 30 4877 6614 50 7950 3312 776 360 14899 Ј 7034 bi) 7371'50 260Ј75 278 50 3850 12050 10550 3500 350 1500 24900 2025 9950 3500 9375 352 291 18477 25 2 2800 1775 2125 880 4000 50783 60 6 19850 150 374 70 2000 5 102 36 146 2143 £ ) 140.6"22 220 , 47455 7940 700 1500 841150 č 5825 10840 �Гајретове јединице Мјесни одбор Повјереништвс 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 157 158 159 160 161 162 163 164 165 166 167 168 169 170 Сјеница Трново о Cajaj. Сребреница Столац м. Чапљина Локве Тешањ м. Травник м. Требиње Џавар Ластва Тузла м. Крека Лукавац Т. Пурачић Урошевац Високо Бреза Братунац - _ i 59 5 39 2 2 —— 1 — _ Аладинићи — — - Домановићи о Дорфулвја Теслић С. Ник. 54 15 90 1 1 —— - — — 2 ~ Геслић Томис. Град Караула — _ - _ п Дин. | п Дин Дин. . X 25 Вишеград м. a Власеница Кнежина Загреб Зеница — 72 13 — — — — — - — - — .1 — — — 67 15 Власен — — — - — — — 11 — ni 14 — Звориик Жепче м. — 110 — — — — — — — — — 37 12 1— 5 3 2— _ _ _ 10 — — — — 3651 75 978 — 1438 — 3011 3 — — 5 — — 2 — — - — — — — 16 — _ _ 1_ — — __ 9361 178 1540 75 — ■ ^ Г '1 — 3212 V — 514 а> 1146 5 250 146 - 1584 650 i -f| 20 50 166 — 2156 12 — — 135 — 1418 164 1 — — 1 1 — — 2 1 1— — _ _ 2 ■ _ • 5о; & П 166 — 3569 ~ — 70С 107 195 50 36 ~ 3<09 50 350 8508 75 — 1079 50 41 75 1174 — 326 84 _ ~ 1720 9260 — 229 282 -1 __ 1235 - — — — 20 — — 2947 — 210 50 — 27 110 4 4 i 3072 - — 1 Г~ — 171 61 7 25 4 2 497 Гор. Тузла о Приредбе 305 228 — _ _ _ - — — — - _ 148 9 148 3 - - - - 1— - .— — — — — :iq 1С 150 3 38 4 45 3 37 - 16 167 6 11 _ X Добров. лрилози — Тузи И Р Чланар. 16< » ж. Миоче Рудо Разна мј. X џ Iс ° 89 14 73 3 3 —— — 1 - Обре Вареш Жупча Завидовићн g i — — — — Какањ Добој КакањЗгош. Калесија S i* 3 2 - 2317 50 217 40250 — — 20С 217 — 763 — 3500 - 9122 - 699,50 — 36 - 1188 — 643 _ 1549 1020 — 6443 200 -fc. — — 9 140 1000 Укупни приходи Дин. Дин. _ 142 — 75 125 _ __ 423 300 _ — 225 69 80 216 __ — 5349 25 250 348 120 1747 75 301 __ N 60 11884 1320 1138' — 2500 771 825 1500 5459 25 530 1001 50 1177 600 2075 144 1250 514 1182 25 65750 n j l š t n 481 3939 700 413 50 12393 25 2295 25 } 41C 1140.3 5( 811 1235 20 3172 279 50 80 11288 75 ) 1638 50 11682 25 639 2545 75 60 Цинара 3800 9000 3925 1550 22055 3150 13600 1000 7000 — 10700 6700 — 16300 — 17750 5800 6900 — 2678 75 1925 1050 7000 4900 __ — 108 557 160 285 14 178 25 15 402 — 210 — — 30 » 22743 5712 1393 2528 1910 7474 25 1194| 1365 50 3370 7:0 4059 144 3994 50 916 50 1382 25 904 50 300 7609175 300 150 15C 3925 509 50 19871 50 223 6922 25 __ — 36 — 136 1324 — 812 160 9533 30 250 11472 30 2350 6042 10412 104 25 6442 50 150 275 1 913 25 9326 75 676 75 5323 - д ГаЈретова — 7650 — 5900 13300 — 5050 . — 3700 3500 19550 7000 — 15950 8000 500 7125 16500 123 �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/a95fc977714bb10cf3e23d89cd483a21.pdf c97a1f2c9e6fd3d04837c73be7306a46 PDF Text Text C A Д P Ж A J: Претконференцнја за Гајретову главну скупштину Запнсннк XXX редовке главке скупштине друштва Гајрет, одржане први пут у новосаграђеном Гајретовом дону 12 јула 1936 год. у Сарајеву ГАЈРЕТС8 Г Л А С Н И К : Нови васпјет-легатор доми. — Великп усп јех теФврича у Гајретова Дервентп. — Скун- штпна Гајретове женске задруге у Требињу. — Сакунљање курбавских кожица за Гајрет у Љубушком. — Гајретов мевлуд у К озарцу. — Прилозв из Велпке. — Конституисање одбора (мушког о женског) у Дервенти. — Прилог пз Грачаиице и Бос. Цетровца. — Поздрав- не депеше главној скупштинп, АВГУСТ САРАЈЕВО 1936 Издаје Главни одбор Гајрета у Сарајеву Главни и одговорни уредник: ХАМИД КУКИЋ t * БРОЈ 9 �га јр ет, л и с т д р у ш т в а Г а јр е т а ивла 8и м је с е ч н о , a ц и јен а м у je ea н а ш у О т а џ б и н у 6 0 д и н а р а н а г о д и н у , a ea с в е о с т а л е в ем љ е п р е к о г р а н и ц е 120 д и н ар а. Ђ а ц и Г а јр е т о в и п и т о м ц и д о б и в а ју л и с т у п о л а ц и је н е к о д Г л а в н о г О д б о р а и л и к о д у п р а в а Г а јр е т о в и х к он в и к а т а . В л асн и к д р у ш т в о „ Г а јр е т “ — О д говор н и у редн и к : Х ам ид К ук и ћ . — За н и ч к у ш т а м п а р и ју о д г о в а р а д и р е к т о р А б д у р а х м а н М еш и ћ . ' И с л а м ск у д и о- Г �ГОД. XVII ГАЈРЕТ БРОЈ 9 Сарајево, август 1936 PretRonferencifa za Gajrelovu glavnu skupšlinu Ovogodišnja Gajretova glavna skupština, kao i uobičajena pretkonferencija za skupštinu, održana je u novosagrađenom Gajretovom domu. Po običaju pretkonferencija je održana dan ranije prije glavne skupštine, u subotu 11 jula 193о, a otvorena je u 3 sata poslije podne., do kada je bio prispio u Sara­ jevo veliki broj delegata Gajretovih mjesnih odbora i povjereništava. G . Dr. Avdo Hasanbeeovič, pretsjednik Glavnog odbora Gajreta olvara pretkonferenciju slijedećim govorom • л , . , _ . „Otvaram pretkonferenciju delegata za Gajretovu skupštinu kao predradnju za našu skupštinu. Sa velikim zadovoljstvom i gajretovskom radošću po­ zdravljam vas sve po prvi put u Gajretovom domu, na našem zajedničkom ognjištu. (Poklici: Živio!) Neka bi Svemogući dao da bi početak našega rada u na­ šem novom domu bio srećan po čitav muslimanski dio našega naroda, kome Gajret svesrdno služi. Prije nego pređemo na rad dužnost nam je da odam o punu poštu i pietet onima koji nam om ogućiše da dođem o do ovoga našega lijepoga doma, a to su sestre rahm. Zulejha i Hašema h. lmširić, na čijem vakufu podigosm o dom. Neka je rahmet duši pleme­ nitih dobrotvorki! (Alah. rahmet ejlel) Braćo i prijatelji, Otkako Gajret postoji i dje­ luje u našemu narodu, njegovi pioniri su se zanosili željama da vide svoj krov nad glavom. I vi svi ne samo da ste to željeli nego ste i tražili da se pristupi ostvarenju davnašnjih želja Gajretovih radnika, da se nađemo ovako bratski u zajedničkom nam domu. Sto ječi na stanovištu da je kudikamo preče podizati i izvoditi na pravi put našu sirotinju, stvarati brojne egzistencije, školovanjem i osposobljavanjem naše inteligencije kao i privredničkog podmlatka, mi smo ovaj posao pretpostavljali svakom drugom, tim više što je sudbina htjela da smo mi muslimani kulturno prosvjetno zaostajali za braćom drugih vjeroispovijesti. Vjerujem da je mnogima nama bilo teško, ljubom orno gledajući kako podižu svoje do­ m ove slična društva, ali potreba stvaranja kadra školovanih muslimana, potreba pridizanja prosvjetnog nivoa naroda i njegovog socijalnog zbrinjavanja, bila je preča očT svega drugog. Riješeni da doprinesemo i najveće žrtve za dobro naše zajednice, mi smo se odlučili u najtežim vremenima i po Gajret i po naš elemenat, da pristupimo izgradnji Gajretova doma, obećavši vam prošle godine da ćemo ovogodišnju паби « lav" u skupštinu održali na svom og .jišlu i pod svojim krovom. Trebalo je velikih napora i žrtava, trebalo je ustrajnog rada i staranja da pristupimo ovom e poslu. B og nas je pomogao, pa smo evo kako vidite, mogli da ostvarimo želje svih naših pretšasnika i sviju nas aktivnih Gajretovih radnika. Na ovom našem prijateljskom sastanku kojega održavamo prvi put u vlastitom domu, mi hoćemo da temeljito pretresemo šta smo dosada radili i uradili u pravcu ostvarenja Gajretovih ciljeva i da damo smjernice našem budućem radu. Stupajući u naš za­ jednički dom, mi moramo biti svjesni da se nalazimo pred novim periodom Gajretovog stvaranja. Danas ja smjelo tvrdim da Gajret nije nikada bolje materijalno stajao, nego što danas stoji. Isto tako tvrdim da ni moralna snaga Gajretova nikada nije bila jača nego danas. (Odobravanje) I kao što danas svi zajednički slavimo ov o naše zajedničko djelo i postignute us­ pjehe u prošloj godini, tako i naš današnji posao treba da proteče u kulminaciji naše snage, sloge i ljubavi prema Gajretu i jednoga prema drugom. Jer bez toga nema ni steče u radu. Naš zajedniški rad trebamo .vezati najčvršćim cementom, — međusobnim povjerenjem — pa ćem o moći da žanjemo još veće uspjehe nego su bili dosadanji. Svi ste vi svjesni da se ovo nije m oglo stvoriti bez teških žrtava i napora, a onaj koji dobrovoljno daje žrtve za opštu stvar, u njega se mora imati i povjerenje. (Poklici: Tako je!) Našim trudom i žrtvama mi smo postigli ono što prošle naše gene­ racije pod daleko povoljnijim uslovima nisu mogle 127 �da stvore. Naši pretci su uvakufljavali za dob ro mu­ slimana svoju imovinu pod povoljnim okolnostima za­ to jer su imali iz čega da uvakufljavavaju, a i zato jer ih je Bog upućivao da pomažu svoje bližnje. A mi smo pod najtežim okolnostima, sakupljajući dinar po dinar, stvorili ovaj naš hajirli vakuf, ovaj naš za­ jednički dom, da posluži dobru narodnom, (Tako je!) Mi svi Gajretovi radnici i prijatelji, razasuti po gra­ dovima i selima, m ožem o da se ponosim o ovim što sm o stvorili i što će nam svima služiti na ponos i diku. I kao što je ovaj kamen vezan jakom vezom cementa, tako treba i mi braćo, vezani jednim osje­ ćanjem i jednom mišlju, da cementiramo našu slogu, kako bism o još jače i još dublje zaorali brazdu na izgrađivanju bolje budućnosti narodne. (Živiol) Ljudi koji rade mogu i da griješe, pa je tako mogla da griješi i da čini propuste i prošla naša uprava. Ali sm o se mi ovdje sastali da gajretovski, hladnokrvno i objektivno revidiramo naš rad u prošloj godini, da ga kritički pretresemo, da mu damo pra­ vednu ocjenu i da kažem o što treba u buduće da radimo, pa vjerujem da će u Jdm znaku proteći naš današnji i sutrašnji rad. Završujući pozdravnu riječ, pretsjednik g. Đr. Hasanbegović stavlja na diskusiju sva društvena pi­ tanja i to onim redom* koiim će se ona iznositi prema dnevnom redu sutraštffe glavne skupštine. Moli sve prisutne delegate da uđu u ovaj rad i diskusiju, kako bism o ov o vrijeme najracionalnije iskoristili i sva pitanja pretresli, tako da sutrašnja naša skupština bude manifestacija našeg rada i naše snage u našem domu (Živio !) G. Osman Rašidkadić, kao delegat iz Podrinja zahvaljuje Glavnom odboru Gajreta i pretsjedniku Dru Hasanbegoviću na radu u prošloj godini, a naro­ čito na radu za podizanje Gajretova doma, izražava­ jući puno povjerenje Dru Hasanbegoviću. Pretsjednik D r. Hasanbegović stavlja na dnevni red izvještaj sekretara, pa moli delegate da se javljaju za riječ i da se ti delegati pažljivo saslušaju, kako bi se m ogle donositi korisne odluke. G. Hamid D izda r: uzima riječ ispred najjače jedinice Gajretove, M jesnog odbora Gajreta u Sara­ jevu, kako po broju Gajretovih članova tako i broju delegata za skupštinu. Prije nego je prešao na ocjenu rada društvenog u prošloj godini, počinje da podvrgava kritici držanje mostarskih delegata, ali ga pretsjednik g. Dr. H asanbegović prekida moleći ga kao i ostale delegate da ne unose u di­ skusiju nikakvih ličnih nota, nego da hladno i gajre­ tovski diskutuju o društvenom radu, što prisutni delegati sa odobravanjem prihvaćaju. G. Dr. Safet Mujić: Osvrnuvši se na govor g. Dizdara, ističe da zaključci skupštine M jesnog o d ­ 128 bora Gajreta u Mostaru nisu izneseni u javnosti vo­ ljom Gajretovih članova, a pošto je skupština bila javna, nisu bili isključeni novinari, pa su tako zaključke skupštine iz Mostara dali svojim listovima. U štam­ panom izvještaju Glavnog odbora naglašava se kao pozitiv Izgradnja Gajretovog doma. Onima koji su uspjeli da ovaj dom dovrše, treba odati priznanje, ali ne treba zaboraviti da su ovo pomogli oni koji su davali iz provincije, često puta otkidajući od svojih usta. Na prvom mjestu je njihova zasluga da je došlo do ovoga doma. Ali ako je nešto trebalo praviti, smatra da je trebalo u prvom redu praviti internat za školsku djecu, jer je naš glavni cilj da podižem o omladinu intelektualno i moralno. U trošnim starim zgradama mora biti omladima bolesna. U iz­ vještaju se govori o reprezentativnosti Gajretova doma, pa pita da li je danas potrebna nama reprezentacija, kada -mi propadamo. Smatra da nije trebalo praviti reprezentativni dom, kad muslimanska omladina grca u 'starim zgradama. Prvenstveno je trebalo podizati zgrade za Gajretove konvikte, pa tek onda ovaj dom. Preporučuje novoj upravi da se pobrine za stanove pitomaca i da prve prihode koji će doći upotrebi za izgradnju higijenskih internatskih zgrada. Tvrdi da se Gajretov rad na terenu nalazi u opadanju i da Gajret gubi, što se vidi po broju mjesnih odbora i i povjerenika koji je u ovoj godini, otpao. U Mostaru je lanjske godine bilo 500 Gajretovih članova a ove godine spao je taj broj na 350, pa pita da li je rad Glavnog odbora bio na pravom putu. Po njegovom mišljenju G ajretov rad zadnjih godina išao je p o­ grešnim putem. Ima izjesnih pitanja za koje muslimani ne pokazuju nikakav smisao, naročito ih se ne tiče da li sm o Srbi ili Hrvati. Seljak se osjeća Bošnjom ili Turčinom , ali se osjeća i da je svoj na svom e. Kroz Gajret je prošla jedna ideja, koja je, po mišljenu govornika, nametnuta odozgo, pa bi trebalo vidjeti koliko je to štete donijelo Gajretu. Mnogi danas kaže da neće u Gajret. Ako nešto smeta da svijet pristupa Gajretu i ako koja ličnost tome smeta, taj treba da se ukloni. Tvrdi da kad se kupe prilozi u Mostaru za Gajret, da to svijet odbija, a kad se kupe prilozi za Gajretovu biblioteku, koja je samostalna ustanova, i kad mi tome svijetu kažemo da ta ustanova nema veze s Gajretom, svijet je pomaže. — Smatra da nema koristi od predavanja, koja se štampaju i šalju jedi­ nicama da ih održavaju. Gajret treba da bude vodić u svima pothvatima. Čisto prosvjetni rad u narodu je zanemaren, a taj rad treba da bude što više zastupljen. Pretsjednik g. D r. Hasanbegović osvrće se na izlaganja predgovornika, pa kaže da bi se sa g ovor­ nikom potpuno složio u pogledu izgradnje Gajretovih objekata. Ne smije se izgubiti pri tome iz vida da Glavni odb or nije sam odlučivao o tome da se sa­ gradi ovaj dom. 15 godina svi Gajretovi članovi, pri­ jatelji i radnici tražili su od nas da podižem o G aj- �retov dom , a ja primam na sebe da sam bio najveća smetnja da se taj dom nije podigao sve do sada i to zbog toga što je prvenstveno trebalo stvarati eg­ zistencije, školovane ljude i zanačaje, koji imaju da budu lučonoše narodne i korisni članovi narodne za­ jednice. I kada je Glavni odbor Gajreta pretprošle i prošle godine izlazio sa predlogom da se podiže u Sarajevu jedan Gajretov objekat, jednoglasno i jedno­ dušno je riješeno na tim skupštinama da se podiže Gajretov dom, a ne internat. Ta odlučna riječ i za­ ključak glavnih skupština morali su se izvršiti i po njima je Glavni odbor morao postupati. Mi najbolje znamo i svjesni smo u kakvim se zgradama najaze naši Internati i to iznosimo skoro redovno u izvje­ štajima Glavnog odbora Gajreta, ali ipak su naše skupštine riješile da se ovo podiže što danas imamo. Što se tiče reprezentacije doma mi najbolje u Sara­ jevu osjećam o i znamo šta znači nedostatak prosto­ rija za rad sarajevskih jedinica i za razvijanje druš­ tvenog života, pa izgradnjom ovoga doma nismo išli ni za kakvom reprezentacijom, nego smo išli samo za tim da regulišemo pitanje prostorija za potrebe društvenog rada i društvenih jedinica u Sarajevu. Mi smo u ovom e domu morali^ predvidjeti prostorije za kancelarije Glavnog odbora, za muški i ženskimjesni odbor, Gajretovu zadrugu, jer smo se u tome pravcu dosada mučili. Ne. budu li potrebne svg* ove prostorije za Gajretov rad, Glavna uprava će znati da ih iskoristi i drukčije u korist Gajreta. Bilo je zlonamjernih ljudi, koji su pronosili da ovaj dom Glavni odbor pravi za stanoy& članova Glavnog bora i njegovih funkcionera. Međutim to su bila pod­ metanja od strane onih, koji žele da unose zabunu u naše redove, jer nijedan Gajretov funkcioner nije se uselio u Gajretov dom. Pun mjesec dana radio je Glavni odb or na tome da izda stanove i lokale drugima, koji će što bolje da plate kiriju društvu nastojeći da društvo dođe, pored poslovnih prostorija, i do što boljeg prihoda od ovoga našeg doma. — Pretsjednik se ne slaže sa predgovornikom da Gaj­ retov rad opada na terenu. Izgleda da j e predgovornik htio da kaže i to kao da j e nacionalna ideologija doprinijela da rad za G ajret opada. G ajretovi radnici nisu se nikada lupali u p rsa , i treba da se zna da Gajretova ideologija nije jučerašnja, nego je onakva kakvu on ima od svoga postanka. Gajretova ideologija nije nametnuta odozgo, kako poneko hoće da kaže, nego j e ona nikla iz istih srca i istih pobuda, koja su podigla G ajret, osno­ vala i dovela ga na ovu visinu. N osioci te ideolo­ gije nisu samo Članovi glavnih uprava, nego su no­ sioci njeni svi Gajretovi radnici na terenu. P red govornik se izrazio kao da su nosioci te ideologije krivi opadanju Gajretova rada, p a ako j e pred govornik mislio na današnjeg pretsjednika Glavnog odbora Gajreta. ja s ponosom ističem — kaže pret­ sjednik — da sam tu ideologiju prihvatio ođ n a ­ ših najjačih pobornika iz M ostara. Tu je ideologiju — kaže p retsjed n ik — prihvatio od onoga kome smo se mi svi u rano proljeće ove godine poklonili u M ostaru, odajući mu poštu i priznanje za njegov nacionalni rad i zasluge. Ideologija Gajretova ni­ kome ne smeta da radi za Gajret i za muslimane, j e r mi hoćemo da našom ideologijom podignemo naš narod kulturno, prosvjetno i socijalno i da ga u ovim pravcima izjednačimo sa braćom drugih vje­ ra. K a d bi v i osjetili kao i oni koji su vas poslali da radite s nama na ovom Gajretovom poslu, da je G ajretova p otreb a da se ja otstranim sa polo­ žaja kojega zauzimam u Gajretu, ja bih to onoga momenta učinio i uklonio se, ali ni tada ne bih okrenuo glavu od Gajreta, je r me od njega ne može ništa udaljiti osim fizičke smrti. (A pla u z!) Ideolo­ gija G ajretova n e može nikome da smeta ko je is ­ kreno riješen da poradi za boljitak narodni. A za -potvrdu pretsjednik navodi da se je u godini 1 9 2 9 , kada. j e G ajretova ideologija i na njegovoj zastavi napisana, 'дгој G ajretovih članova gotovo udvostru­ čio. Sva slična društva pa i Gajret u današnjim teškim ekonomskim prilikama preživljuju krizu, jer danas nije lako dobrovoljno raditi i žrtvovati se. Da­ nas se mnogi bore za održanje golog života, pa nije lako doći do sretstava koja su društvima potrebna za izvođenje njihovih zadataka u narodu. Neka se pogleda u našem godišnjem izvještaju, pa će se vi­ djeti da ima lijep broj mjesta koja su ove godine dala m nogo povoljnije materijalne rezultate, nego su ih imali u ranijoj godini. Mali broj društvenih jedi­ nica, koje već godinama ne rade, brisali smo iz naše evidencije, jer nećemo da se zavaravamo ciframa nego hoćem o da nam bude situacija potpuno jasna i čista. Zato, ko je riješen da svarno radi, ne smije se obezhrabljivati, iako su današnje prilike zaista teške. Mi moramo biti svi blagodarni Gajretu što je on tako uspješno vršio svoju misiju u narodu pune 33 go­ dine i što je doprinio znatan udio u izgrađivanju ljepše budućnosti narodne. (Odobravanje) G. Vehbija Imamovič: U početku svoga govora zahvaljuje pretsjedniku g. Dru Hasanbegoviću što je prekinuo g. Dizdara, ali ne može da pređe preko ri­ ječi g. Dizdara, koji je govorio o „nestalnosti sitnog malograđanskog svijeta". Te riječi smatra uvredom za to, što je po njegovom mišljenju Dizdar nov č o v ­ jek u Gajretovom radu i nema legitimacije u Gajre­ tovom poslu. Mi želimo, kaže g. Imamović, da ova skupština proteče u bratskom tonu, ali sam osjetio već u početku rada ove pretkonferencije da su uperene oštrice protiv nas delegata iz Mostara. A to nije trebalo, jer mi to ne zaslužujemo i jer se nala­ zimo pod novim Gajretovim krovom. 129 �1 Što se tiče naših zaključaka na skupštini u Mostaru, mi ih nijesmo davali za štampu, a ako smo nešto pisali našem Glavnom odboru, bili sm o prisi­ ljeni i ovlašteni od naših članova. Mi se ovdje, veli g. Imamović, nismo sastali da pjevamo pjesme, nego da kritikujemo ako nešto ima za kritiku, a i da p oh ­ valimo, ako ima šta da hvalimo. Mi želimo da se sa Glavnim odborom Gajreta u Gajretovim poslovim a prijateljski sporazumijevamo. Stoga odbija tendence. koje se pripisuju delegatima iz Mostara. Sva pitanja* koja dolaze iz Mostara, ne dolaze i ne idu za tim da nekom e štete, jer nam je cilj da koristimo Gajretu Ovogodišnji izvještaj Glavnog odbora o radu u prošloj godini je detaljan, opširan, pregledan i lijep. Iz njega se vidi svestran rad i mi ne možem o a da ne pohvalimo rad Glavnog odbora. Da ništa drugo nije postignuto u ovoj godini nego što je podignut dvom ilionski dom. već sam o to zaslužuje da kažemo: hvala ! — Žatim kritikuje rad Gajretove kreditne zadruge, u kojoj je g. Imamović od osnutka član uprave. Od osnutka Zadruge kaže da nije pozivan ni na sjedhice, niti skupštine. On je predlagao da se skupštine Zadruge drže istovremeno kada i Gajretove Glavne skupštine, da bi se na taj način dalo m o­ gućnosti svima članovima upravnog odbora Zadruge da pretresaju i kontrolišu njen rad. — Prigovara administraciji i ekspeditivnpsti Zadruge. Rad na smještanju muslimanske djece na zanate putem „Privrednika" je dobar i pohvalan, pa prepo­ ručuje Glavnom odboru da vodi evidenciju arffcjt djeci. T o je potrebno i radi toga da ta djeca ne dođu u nesavjesne ruke, pa stoga predlaže da Glavni odbor nađe načina, kako će stajati u vezi sa ovim mladićima i s njihovim roditeljima. —t U izvještaju se govori da je članarina članova, koji plaćaju po 5 Din. m jesečno č^inarine i dobivaju list „G ajret" besplatno, podbacila i da ta mjera koju smo zavelf prošle godine, nije povećala broj članova niti povećala članarinu. Smatra da tom e nije krivica sam o do članova nego i do lista, pa bi trebalo da se pozabavim o kako bism o kvalitet lista podignuli. — G ovoreći o društvenim internatima tvrdi g. Imamović da mi najmanje pokla­ njamo pažnje radu na koji se troši 7 0 % društvenih sretstava. Konstatuje da je uspjeh pitom aca u školama zadovoljavajući i bolji nego prošle godine, što niko ne može poreći. Zaista su Gajretovi pitom ci polučili zavidne uspjehe u školi, a za to pripada zahvalnost upravnicima internata, naročito upravniku m uškog sarajevskog internata g. Aliji Hrom iću, koji ima 114 pitomaca u 10-12 raznih škola. Takav rad zaslužuje svaku pohvalu. Pitanje ishrane društvenih pitomaca treba da nam dade p ovod a da o tome diskutujem o, jer ona nije onakva kakva-bi trebala da bude. Iznosi kalkulaciju dnevnog potroška na jed n og pitomca, pa smatra da sadanji potrošak na jedn og pitom ca za ishranu ne može biti dovoljan. Ne želi da za ISO ovo predbacuje Glavnom odboru, ali misli da ov o­ me pitanju treba pokloniti punu pažnju. Istina, zah­ tjevi koji se postavljaju na Gajret su preveliki i mora se voditi računa kako o zahtjevima tako i o sretstvima s kojima društvo raspolaže. Ako se to ne bi moglo drukčije postići, g. Imamović je za to da se reducira broj pitomaca u konviktima, pa da za toliko bude hrana u konviktima bolja. Moli Glavni odbor da u idućoj godini ovo pitanje reguliše. Osvrće se na društveni bilans i smatra da nije trebalo društvene vrijednosne hartije kod nihovog inventarisanja voditi u nominalnoj, nego u kursovnoj vrijednosti. Moli da se u buduće ove hartije vode u njihovoj stvarnoj vrijednosti. Bilo bi potrebno da nam se objasni da li su naša potraživanja stvarna i p o­ krivena. U aktivi se vode knjige „Kratka nauka isl vjere, pa smatrajući da one ne pretsavljaju iskazanu vrijednost, trebalo bi ih otpisati. G. Ahmed Sadiković: Osvrće se na govor g. Dra Mujića i kaže da mu nema šta odgovoriti, jer mu je već g. pretsjednik odgovorio. Samo, kaže, da je znao da će^g. Dr. Mujić govoriti o ideologiji Gajreta, ne bi mu dali uopšte da govori, jer nije potrebno da ponavljamo kakva je Gajretova ideologija. Što se tiče izgradnje Gajretova doma, o čemu je govorio g. Dr. Mujić, smatra da su dom radili svi Gajretovi radnici zajedno sa pretsjednikom g. Drom Hasanbegovićem i svi prijatelji društva Gajret. Ovakav kakav je, on je naše zajedničko djelo, i mi se s njime ponosim o. Preporučuje da se osnuje tečaj, kroz koji bi prolazili ljudi, koji će biti upravnici Gajretovih konvikata. U tome tečaju trebali bi ovi da se osposobe da odgajaju Gajretovu omladinu. Gajretovoj omladini odaje puno priznanje, osobito kad znamo kakva o mladina u današnjici izlazi iz škola. Osnivanje ov og tečaja bilo bi potrebno i radi jednoobraznog rada u svima Gajretovim internatima. G. D r. Mujić: Replicirajući g. Sadikoviću tvrdi da nije napadao ideologiju Gajretovu, niti je govorio 0 id eologiji njegovoj, nego je govorio o zavedenom kursu u Gajretu. G. Kem al H. Omerspahić: U početku svoga g o­ vora žali što mora na prvoj skupštini u novom Gajretovom domu da dade nepovoljnu kritiku, jer da on nije optimista. Istina, Gajretov dom je podignut 1 time je ostvaren naš ideal, ali pored toga smatra da je redovan rad podbacio. Upoređuje prošlogodišnje i ovogod išnje Gajretove prihode sa prihodima iz ra­ nijih godina, koji su bili m nogo veći. Prihode od pitomačkih opskrbnina ne m ožem o ubrajati u redovne društvene prihode. U izvještaju se govori da se broj društvenih članova kreće oko 20.000, a stvarno ih m ože biti na osnovu naplaćenih članarina u ovoj godini, 6.500, koji ne duguju članarinu. U izvještaju se govori i predbacuje za slab rad na �provinciju. Međutim treba govoriti i o slabom radu Gajretova doma tvrdi da za to djelo pripada najviša u Glavnom odboru. Osvrće se na svoja izlaganja na zasluga pretsjedniku g. Dr. Hasanbegoviću. Zahvaljuje prošloj prošloj glavnoj skupštini o uspjehu pitomaca i Gajretovom činovništvu koje ispravno radi i vrši u godini 1934/35, u kojoj godini je pao velik broj svoje dužnosti. Palata Gajretova doma, kaže g. Ropitomaca, na osnovu čega je •tvrdio da je porazan bović, treba da bude ponos svakog nacionaliste, jer rezultat naših internata. Međutim docnije u listu kad neki stranac dođe u Sarajevo nema mu se šta ,,Gajret“ pobijano je njegovo tvrđenje, pa su iznešene drugo pokazati nego Gazi Husrevbegova džamija i cifre, na osnovu prikupljenih podataka od internata» Gajretov dom. Gajretovi radnici treba da čvrsto pri­ iz kojih bi slijedilo da je u prošloj godini propalo hvate Gajrctov bajrak, a ako ima neko da se p rib o­ java, taj treba da se ukloni. m nogo manje đaka, nego je on iznosio. Smatra da te cifre redakcije ne mogu biti tačne, što u ciframa G. Bekir Omersoftić: Govori o tome kako izme­ dokazuje. — Na prošloj skupštini je konstatovao da đu mlađih i starijih postoji neko nerazumijevanje. je inventar banjalučkog konvikta dosta loš, pa je bio Stariji griješe kad misle da je omladina protivnik njihovog rada. Međutim omladina ne može biti protiv za to da se taj inventar popravi i da se .promijene starijih koji rade, pa takove omladina mora poštivati vojnički kreveti. Za nabavku namještaja i adaptacije odobreno je prošle godine u budžetu 35.000 Din. i i voliti. Među starijima kao i među mlađima ima'gre­ šaka i nerazumijevanja. Kao bivši državni pitomac naknadnim predlogom Glavnog odbora 50.000 Din. Međutim u blagajničkom izvještaju govori se samo o smatra da bi bila sramota kada bi bio protiv čega, što ide na dobro države. Međutim zahvaljujući izvjes­ utrošku sume od 35.000 Din. Zatim detaljno iznosi nom broju starijih Gajretovih radnika, koji su htjeli kako se je zaplela stvar sa krevetima za banjalučki konvikt, zav koji je Glavni odbor poslao stare krenete da nađu dodirnih tačaka sa mlađima, počinje da ne­ iz Sarajeva. Za podvoz tih kreveta plaćeno je preko staje m eđusobnog nerazumijevanja i stvari se poprav­ 3.000., a ti se kreveti, iako su nešto popravljani u ljahu, a to se vidi i po ovoj diskusiji. Mi danas ovdje Sarajevu, nisu mogli upotrebiti^Takvi kreveti mogli vidimo da mlađi slobodno i dobronamjerno kritikuju bi se. nabaviti po jeftinijoj cijeni u Banjaluci nego je" Tad Glavnog odbora Gajreta. Samo je potrebno vodi­ stajao njihov podvoz na željeznici. Kako vidite, ima ti računa da se u toj kritici ne ide daleko, jer treba grešaka veli g. H. Omerspahi£, a-za materijalne greške mlađi da se stave u položaj onih koji rade, pa će ko ih učini, treba da snosi odgovornost. — Zatim vidjeti da je teško raditi. Ali ne treba misliti da Glav­ govori o administrativnim i ličnim izdacima u Gajretu ni odbor može raditi sam; njemu je potrebna saradkoji godišnje iznose preko 200.000 Din. t. j. isto Ofi3- nja svih vas. Govori o tome kako je on govorio na liko kao kada su bili prihodi 2 milijpna Dinara jednoj skupštini i kritikovao rad Gajreta. Tada je bio godišnje. Smatra da bi se racionaliziranjem rada u krivo shvaćen, pa vjeruje da će on svojim radom u Gajretovoj kancelariji mogao postići bolji efekat, a Gajretu opovrgnuti sumnje i doprinijeti svojim mladim dešava se da u kancelariji zapinju stvari, što pod snagama i poletom bratskoj saradnji mlađi i starijih krepljuje sa pošiljkom prošle zime Gajretovih kalendara za dobro našeg naroda. Osvrće se na držanje mlađih, i blokova za tombulu. Kalendara nije bilo onoliko koji su došli na svijet u najteže vrijeme, pa se mo­ koliko je javljeno od Glavnog odbora a blokovi za raju boriti za egzistencije, iako su sjedili u školskim tombulu su Mjesnom odboru u Banjojluci kasno klupama po 20 godina. Stariji naravno dobivaju bolje stigli. — Osvrće se na prihod G ajretovog dana u položaje od mlađih, pa izgleda da bi mi mlađi htjeli Sarajevu, koji je donio 8.000 Din. prihoda od otkup da idemo i suviše naprijed i da mnogo paradiramo. nih značaka. Smatra da je to za Sarajevo malo. — Prije nekoliko godina mi smo bili u Gajretu krivo Osvrće se na rad Gajretove Zadruge, za koju kaže shvaćeni, pa smo bili počeli da hladimo i udaljujemo se da ima skroman kapital a da ipak misli da zavede od rada Gajretova. Ali i danas vidimo nažalost velik i novu granu poslovanja t. j. osiguranje. Sretstva su broj mlađe inteligencije koja je po 12 godina jela zadruge, po njegovom mišljenju, suviše malena da Gajretov hljeb, pa neće da bude ni član Gajreta. 1 se u ovaj posao može upuštati. — U izvještaju se tu se vidi koliko mi mlađi griješimo. Nas mlađe tre­ govori vrijednosnim papirima, koji su unovčeni, a ba da gledaju naši stariji radnici kao svoju mlađu nisu navedeni razlozi zašto je to učinjeno. — Konačno braću, koji su vaspitani u Beogradu, gdje su još na se ne slaže s praksom u pogledu kooptiranja u član­ univerzitetu smjeli da kažu slobodnu riječ i gdje su stvo Glavnog odbora. vaspitani u slobodnom duhu. Mi mlađi treba da ide­ mo na teren među težake i privrednike, da proučimo Pretsjednik g. D r. Hasanbegovič smatra da je prilike u našoj sredini, da vidimo što joj fali i da predgovornik dobronamjerno iznio svoje primjedbe i stvaramo odluke, da poboljšavamo prilike. Mlađe in­ da je dobro što je to učinio, pa se one upućuju teligencije danas ima mnogo, ali ona slabo mari za Glavnom odboru. svoj narod. Mi koji smo izašli iz sela, ne volimo selo. G. Mahmut Robović: Osvrnuvši se na izgradnju Zađimo u selo i pomognimo našega maloga čovjeka 131 �našom riječi i djelom I Gajret je m nogo radio i ura­ dio, ali je mogao i više uraditi. Ako bi sva naša omla­ dina stupila u Gajret dobronamjerno, a specijalno ona koja je jela Gajretov hljeb, mi bi uspjeli da taj naš zapušteni svijet podignem o i da nas taj svijet voli. Od Glavnog odbora Gajreta traži se mnogo. 0 svrće se na vaspitanje omladine u internatma, pa ka­ že da roditelji treba da vide da im se lijepo vaspita omladina u internatima. Kako reče i naš pretsjednik, mi treba najviše da se zadržimo na ideologiji Gajre­ ta, koja teži za tim da muslimane kulturno i socijalno podigne. Iznosi jedan žalostan slučaj kojega je imao sa jednim malim trgovčićem u Sarajevu, koji nema kredita i ne m ože da radi. Kad ga je zapitao da li zna za Gajretovu zadrugu, odgovorio je da nije ni član Gajreta. G. Mesud Sadiković: G ovori o tome kako su mnogi na terenu krivo obaviješteni o Gajretovoj ide­ ologiji a to dolazi otuda što je ta ideologija malo popularizovana. On je to vidio i u Nevesinju. Ideolo­ gija nije samo nacionalizam, kaže g. Sadiković, nego je ideologija zajednička forma za bolje stanje jedne zajednice. Pošto sm o se poslije Svjetskog rata našli u vrlo lošem ekonom skom položaju, mi sm o morali iznalaziti nove puteve i načine rada, koji će odg ov a ­ rati savremenom dobu. Riješenjem agrara muslimani su se riješili ekonomskih srestava, stoga se m oramo prilagoditi novim vremenima i usvojiti savremene ornizatorske forme zajedničke borbe. D osadanji rad Gajreta nije bio potpuno zadovoljavajući, pa je potrebno da proventiliramo budući rad Gajreta* Nije dovoljno liferovati intelektualce, jer oni veći­ nom nisu pravi intelektualci. Oni su pasivni, jedu narodni hljeb, i može se reći udišu evropski vazduh, a jedu naš jugoslavenski hljeb. (Odobravanje.) Nije dovoljno za nas da liferujemo intelektualce, pa rad Gajreta i potrebe m uslimanskog elementa nalažu nam da uputimo naša stremljenja pravim Gajretovim prav­ cem, da poboljšam o ekonom ski položaj našega svijeta^ a kad to postignem o lahko ćem o izdržavati i naše internate. Naš rad treba uputiti u selo. popularišući ideologiju Gajreta, jer je minimalan broj Gajretovih članova koji poznaju ideologiju Gajretovu. Z b o g toga uputimo naš rad ekonom skom podizanju naroda, po dizanju osirom ašjelog i pauperizovanog našeg čov je­ ka (Odobravanje). G. lng. Šerif Bubić: Kaže da ranije nije m ogao iz raznih razloga dok je pretsjednik Gajreta bio na vlasti da ga hvali, ali danas mora javno da kaže, da među našim intelektualcima nema čovjeka koji je vi­ še i energičnije radio za Gajret od g. Dr. Hasanbegovića. Njegova energija i umješnost i veliko iskus­ tvo nama su bezuslovno potrebni. Međutim sa neko­ jim našim saradnicima ne m ožem o biti zadovoljni. U jučerašnjem razgovoru sa pretsjednikom rekao sam 132 mu da je u današnjici za Gajret potrebna smjena kursa i smjena generacija, jer bez toga nema buduć­ nosti za Gajret. Pretsjednik mi je odgovorio da i on traži mlađe ljude, pa mu ja kažem, poslije govora predgovornika: evo ih g. pretsjedniče. Mi možemo donositi i praviti razne programe, ali ne vrijede ni najbolji programi bez ljudi. Ako se angažuju mladi ljudi u posao i ako ti ljudi budu svaki dan dolazili i radili, moći će se reducirati kancelarijski izdaci. Iz razgovora s pretsjednikom sam vidio, da on gleda na današnju situaciju Gajretovu sasvim tačno i dobro, i vjerujem da će nova uprava biti jedna od najboljih, koje smo dosada imali. Ljudi koji ulaze u upravu Gajreta trebaju da budu požrtvovni i nesebični. U Gajret treba da ulazi omladina, jer ne može jedna starija generacija preživljavati nekoliko gener9Cija. pa stoga neka se prepusti i mlađima neka i oni sarađuju sa starijim. G osp. Ćamil Hujdur: Osvrće se na izlaganja jednog od predgovornika na ovoj pretkonferenciji koji je^tvrrdio da naša organizacija slabi, pa su nabaci­ vani i razlozi tome i rečeno je da su oni izvan nas i da to dolazi sa promjenom prilika. Ali ja mogu da tvrdim, kaže g. Hujdur, da Gajretov rad ne opada ako ima radnika, koji se hoće da žrtvuju. Najbolji primjer za to je Trebinje, gdje je baš u ovoj godini Gajretov rad uznapredovao. U trebinju je 2000 mu­ slimana pa ipak sm o mi poslali Glavnom odboru Gajreta 12.000 Din. prihoda. Mi u Trebinju održava­ mo Gajretovu radionicu, na koju sm o utrošili ove g o ­ dine 30000 Din. U ovoj godini pokrenuli sm o i ak­ ciju za podizanje našega doma, koji će biti drugi Gajretov dom u našoj državi, pa u tu sm o svrhu saku­ pili oko 40.000 Din., što znači da sm o ove godine sakupili 80.000 Din. O vi rezultati najbolje svakome dokazuju, da G ajret ne slabi te rad za Gajret uopšte ne zavisi od prilika izvana, nego zavisi od nas Gaj­ retovih radnika, koji radimo na terenu. O vo iznosim radi toga što smatram, kaže g. Hujdur, da je nezgod­ no da odlazim o sa ovoga našega lijepog sastanka pod impresijom da naša organizacija slabi. Mi ćemo našu organizaciju održati i očuvati, samo utrostručimo naše snage i naše napore, pa uspjesi neće izostati. G. Mustafa Alikalfić se osvrće na govor g. Diz­ dara u početku rada pretkonferencije, pa obzirom na to da je g. Dizdar citirao njegov govor sa pret­ prošle glavne skupštine, daje objašnjenje zašto je prije dvije godine onako govorio. Kako je poznato, prije dvije godine bila je povedena kampanja ne sa ­ mo u novinama nego i u Narodnom pretstavništvu, da se naš Gajret osramoti i uvuče u afere, s kojima on nije imao nikakve veze. Tim povodom smatrao je za potrebno da tada kaže, da ono naše zborovanje bude nesamo manifestacija nego i demonstracija i da doviknem o onima koji su htjeli da naškode Gajretu: �da je Gajret tvrd orah — voćka čudnovata.. Radi to­ ga je tada i glorifikovao rad Glavnog odbora Gajreta. Nadalje g. Alikalfić iznosi rad svoj i svojih pri­ jatelja u Mostaru za Gajret od 1920 godine, a taj rSti može da im posluži na ponos. Kao pretsjednik M jesnog odbora Gajreta u Mostaru odbija klevete koje se njima u Mostaru pripisuju. Da smo donosili one naše zaključke na skupštini u Mostaru nismo ničim drugim rukovođeni nego osjećajem kako ćemo ponovo osvježiti i ojačati naš Gajret. Zatim g. Ali­ kalfić nabraja zaključke skupštine Mjesnog odbora Gajreta u Mostaru, pa kaže da je pretsjednik Glav­ nog odbora, kada je g. Alikalfić razgovarao s njime prije pretkonferencije, bio zadovoljan s tim zaključci­ ma. Ukazuje na potrebu što racionalnije ekonomije u internatima, a pretsjednik Glavnog odbora je izja­ vio mostarskim delegatima zahvalnost što su spremni da preuzmu brigu i staranje oko uzdržavanja mostar­ skog internata. шири тузлански интернат, како би могао примити исто толико питомаца колико их има у сарајевском интернату. - - Предлог Инж. Бубића у погледу укидања плеваљског интерната одбија се. Г. Вехбија Илановпћ; цредлаже да се установи један фонд, из којега би се врпшле поправке друштвених интерната, као и набавке новог инвентара. — Предлог се прима. Г. Х у cunja Ш еховвћ: предлаже да добивају бесплатно лист само оии чланови који плаћају најмање 7 Дин. мјесечно чланарине. — Предлог се не прима те остаје на снази закључак прошле главне скупшне т. ј. да лист »Гајрет« добивају бесплатно сви друштвени чланови који плаћају најмање 5 Дин. мјесечно чланарине. Ибрахнл еФ. К рзпћ: Жали се на мали број учихеља муслимана, na предлаже да Главни одбор у будуће поклони већу пажњу стварању учитељ' ckora кадра, без којег не може бити говора о просG. Hamid Dizdar žali što nije ranije bio obavi­ вјећивању^ширих народних слојева. — Претсједник ješten da su regulisana pitanja, koja interesuju mos­ Др. Хасанбеговић испред Главног одбора Гајрета tarske delegate, sa Glavnim odborom Gajreta, jer da прима ову сугестију г, Крзића, na се ставла у дужje to ranije znao, ne bi se ni osvrtao' na mostarske ност ГлаВном одбору да упуЛује Befiie број сВојих mizaključke. Pošto mu je p r e d o č e n o da je on „поуатомаца у учитељске школе. zvijezda" u Gajretu, tvrdi da on od 1926 godine radi Госп. С а д и к Ђ у р б у р з о в и ћ ; говори о очајu Gajretu. U Stocu je bio sekretar Mjesnog odbora ним културно просвјетним приликама у Црној Гори Gajreta, a danas je funkcibner u sarajevskom Gajreмеђу муслиманима и моли браћу из Б. и X. да их tovom mjesnom odboru, pa je za čitavo to vrijeme ostao vjeran Gajretov saradnik. T o se može viditi iz помогну и да шаљу учитеље муслимане у Црну Gajretovih knjiga. Гору. И за Гајретов рад потребни су тамо просвјетни радници, na се апелује na Главни одбор да утиPretsjednik g. Dr. Hasanbegović kaže da smo svi dužni da jedni prema drugima budemo iskreni, че на оближње друштвене јединице, нарочито Треlojalni i tolerantni saradnici. Tačni su navodi g. биње, да посјете муслимане у Подгорици и да им даду полета и директиве за рад. Dizdara da on aktivno sarađuje u Gajretu otkako je došao u Sarajevo i da je jedan od najboljih Gajretovih mlađih ljudi u Gajretovom sarajevskom mjesnom odboru. « Г. Бекир ОмерсоФТић; предлаже да сви чланови Главног одбора и њихови замјеници, као и чланови Главног надзорног одбора са својим замјеницима плаћају чланарину rio 10 Дин. мјесечно, a сви чланови мјесних одбора и њихови замјеници као и друштвени повјереници да плаћају no 5 Дин. мјесечно. Свој предлог образлаже Омерсофтић материјалним потребама друштва. — У дискусији no овом предлогу судјелује неколико делегата, na се закључује да се нрепоручи чланошша Главиог одбора као и Главног падзорпог одбора, те њиховнм залјешнцима да плаћају члаиарнну од 10 Дин. мјесечио, a члановпиа лјесних одбора, њнховпи замјенпцнна хе друтхвеш ш повјереппцшш да плаћају чланарипу од 5 Дни. мјесечпо. Г.Инж. ШериФ Бубић; Предлаже да се претресе дитање укидаша интерната у Плевљу, те да се про- Госи. Др Мујнћ: заговара оснивање заједничког м-услиманског интелектуалског листа, преко Ko­ ra би дошла до изражаја духовна веза a солидарност муслимана и муслиманских друштава. П р е т с је д н и к г. Др. Хасанбегов^ић говори о распачавању Гајретових едиција путем друштвених јединица као и едиција других, које препоручује Главни одбор на распродају друштвеним једпницама. Међутим дешава се да некоје друштвене јединице приговарају тоие, образлажући то тиме што су оптерећене редовним Гајретовим пословима, na пита присутне делегате да ли су споразумни с тиме да се и у будуће шаљу на распачавање разне едиције путем друштвених јединица. Г, Вехбнја Имамовић: сматра да пије на одмет ако се пошаљу на распродају корисне књиге. Но потребно je, вели, да Главни одбор сваки пуг у окружници каже какве су то књиге, која им je цијена, na оне јединице, које наруче те књиге, нека им Главни одбор пошал>е. — Цредлог г. Имамовнћа се прима. 183 �П р е т с је д н и к г. Др. Хасанбеговић говори о рјешавању молби за м јеста у ивтернатима, стипендије и потпоре, na каже да се упућује Главном одбору већи број молби него je буџетски могуће их ријешити. Мслбе препоручују јединице из сиромашних мјеста, које не могуда даду Гајрету онолико колико оназахтијевају од Гајрета, али има мјеста која шаљу већи број молби, a та су мјеста у стању да дају Гајрету кудикамо веће приходе. Сматра да при рјешавању молби, главно мјерило м ора да б у д е : резултат рада појединих мјеста за Гајрет. Претсједник указује на случај Ливиа, коме je Гајрет прошле године указивао велику помоН, a тамошњи мушки мјесни одбор Гајрета није привриједио за читаву годину ни једне nape за Гајрет. Претсједник моли делегате да се no овом питању изјасне, штвене интернате прима се око 400 питомаца, затим се подијели извјестан број стипендија и потпора, a остале се молбе одбијају. Међутим када Главни одбор отпошаље ријешења молби, долазе од мјесних одбора ургенције ради оних молитеља који су одбијени, na се често пута и пријети Главном одбору са одустајањем од рада Гајретова, ако се те молбе поновно не узму у претрес и не ријеше повољно. Ту праксу треба да избјегавају друштвене једини це. — Дешава се и то, када нам дођу молбе, да не ко са стране иредлаже да се на пр. одмјери опс крбнина молитељу, a тај je препоручен бесплатно Стога се моле одбори и повјереници да при препорукама молби узму у обзир фактичне околности молилаца и да их препоруче оиако како они заслужују одн. ако су за бесплатно мјесто и ако стварно не могу плаћати, да се то наведе у препоруци и обратн о. Наравно, те молбе треба упућивати у границама друш твеног буџета и у омјеру са материјалним радом појединих јединица. Г. Ибрахил вФ, Крзић; je за то да се помажу мјеста која раде за Гајрет. Изнимка м огу да буду сасвим сиромашна или погранична мјеста и без индустрије. 0 браћи у Санџаку и у Црној Гори треба такођер водити рачуна. Примијетио je и из Нретсједник г. Др. Хасапбеговић каже да ће извјештаја Главног одбора да се у пнтернате присе извршпти свечано отворено Гајретова дома 6 мају дјеца из мјеста гдје постоје ср#едње школе. To септембра о. r. Међутим истога дана приређује се треба избјегавати. ^ а м о у изнимним случајевима и Гајретов дан на цијелој Гајретовој територији. то се може чинити. Има случајева да у м јесту-м о^. Стога би било потребно да се води рачуна о томе литеља постоји гимназија, na мисли да то не би да долазак на ову свечаност у Сарајево не би ослатребало чипити. био усп јех Гајретова дана у појединим мјестима. . Госп. Кемал X , О дерспахпћ: 3aroWp& pa подјелу подЈелу стипендпја у већим мјестима гдје п остоје школе и гдје има много сиЈуо.чашне дјеце. Изним 44(1Ј1т у се чинити и примати у конвикте дјеца која немаЈу оца или мајке. У опште он je за то да се у интернате примају дјеца која немају школе у родном мјесту. Предлаже да Главни одбор овласти мјесне од бор е гдје има потпуно сиромашне дједе, да им ови могу почетком шк. године подјељивати мале потпоре за уписниие и школске таксе. Нретсједппк г. Др. Хасанбеговић објаш[ћава да je било и раније сличних предлога од друш твених јединица, na су били тар:ови предлози увијек одбијани. Б. Пиаловнћ: Каже да принцип Главног одбора при рјешаваљу молби тр еба да б у д е : ко je дао за Гајрет, — да му се даде. Изнимке могу да буду само у оним случајевима, гдје Главни од б о р познаје прилике да се Гајрету не може даги. Г. МурадиФ Џннић ; говори о томе да je заведена пракса да се помоћи подјељују no предлозима другатвених јединица. Te праксе треба се и у будуће придржавати и не дозвољавати никакове интервенције са стране у овом е погледу. Др. МустаФа Хајдаровпћ; говори о рјешвању молби, na каже да се обично упућује много више молби него их се може повољно ријешити. У дру- 134 С т о г а -се моле сви Гајретови радници да о овоме поведу рачуна, како доласко.ч Гајретових пријатеља на свечано отворење гГајретова дома не А би се ове ro“г дине умањио усп јех Гајретова дана, a то тим више ш то ове године тр еба да се сви постарамо да Гајретов дан код свих јединица успије боље него досада. G. Muhamed Sudžuka: se osvrće na rad Gajreta u prošlosti. Tvrdi da je rad Gajreta vrlo dobar, a kada se uzme sve što je pozitivno, može se kazati da je i rad Glavnog odbora i saldo njegovog rada bio veoma aktivan. Pa čak kada se gledaju i cifre u društvenoj aktivi i pasivi, i po njima se može tvrditi da je rad uspješan, jer je danas vrjednije 200 nego prije nekoliko godina 300 Dinara. Zatim izražava .svoje veliko zadovoljstvo da se današnja skupština Gajretova održava u ovako lijepom ras­ položenju i u međusobnom razumijevanju. Ovakove širokogrudnosti ranije nije bilo. A to je dolazilo otuda što su nekoji nepozvani ljudi udarali na one, koji su sa najboljim željama ulazili u Gajretov rad. O svrće se na uspješan rad svoj i svojih drugova u sarajevskom mjesnom odboru, u kome je on bio prije 2 godine potpretsjednik, kada je bilo u Sarajevu 900 Gajretovih članova. — G ovoreći o ideologiji G aj­ reta između ostalog naglašava da se njen ekonom sko -socijalni sadržaj ispunjava na terenu. Za primjer uzima Trebinje, za koje se može kazati da je jedna �od pozitivnih Gajretovih ćelija i u punoj mjeri izvršava Gajretovu ideologiju. Osvrće se na izjave govornika, koji su učinili aluzije na kurs u Gajretu, koji je ranije vladao, pa u vezi s tim tvrdi da za muslimansku zajednicu, njen napredak i budućnost je mnogo važniji rad i rezultat rada u Gajretu, nego U i pet ministara u pojedinoj vladi. S te strane treba posmatrati Gajret i njegovo djelovanje, a nije problem nadglasati Avdu Hasanbegovića. G. Dra Avdu Hasanbegovića nećemo lahko zamijeniti, jer nemamo nego jednoga Avdu. Nikada niko od mojih drugova nije išao protiv njega. (Ž iv io !) Dešavalo se nažalost, da su se izvjesni ljudi približavali g. Avdi Hasanbegoviću i Gajretu, ali su radi novog vjetra okretali im leđa. Danas možemo da kažemo da u Sarajevu ima dovoljan broj omladinaca i starijih radnika i takvi ljudi treba da se okupe oko pretsjednika i oko onih koji stvarno rade. Završujući svoj govor naglašava da se Gajret nalazi na dobrom putu, a pošto nemamo ni od koga ništa očekivati nego sami od sebe, pristupimo, -kaže g. Sudžuka, bratski i iskreno jedan drugome i stvaraj­ mo bolje uslove za dobro našeg elementa. Nakon svega ovoga, kaže g. Lalić, pomoći ćemo na­ šega pretsjednika u akciji za Gajret više nego smo ga do sada pomagali. Pretsjednik Dr. Hasanbegović, zaključujući konfe­ renciju, toplo zahvaljuje svima govornicima kao i svima delegatima koji su ih saslušali iskreno i bratski, pa pošto se nije više niko javio za riječ, konstatuje da je pretkonferencija usvojila izvještaj o radu Gajreta u prošloj godini. Prema dosadanjoj praksi u Gajretu pretsjednik g. Dr. Hasanbegović predlaže da se izabere odbor za sutrašnju rezoluciju na glavnoj skupštini, nakon čijeg će se pročitanja usvojiti izvještaj Glavnog od­ bora. Taj odbor za rezoluciju izabraće iz svoje sre­ dine nekolika govornika, koji će na osnovu podne­ senog izveštaja, kao i diskusije, vođene na ovoj pretkonferencijl, govoriti po izvještaju Glavnog odbora ispred svih delegata. U odbor za rezoluciju predlaže gg: Dra Sulejmanbega Hafizadića, Mesuda Sadikovića. Vehbiju Imamovića, Dra Osmana Halilbašića, Bekira Omersoftića, Ahmeta Sadikovića i Hamida Kukica. Prisutni delegati jednoglasno su prihvatili predlog G. Mehmed Lalić zahvaljuje ^retsjedniku g. Drii__ pretsjednika uz burne poklike. Hasanbegoviću za današnju iscrpnu diskusiju i raspo­ Pretkonferercija je završila s radom u 9 sati loženje, koje je stvoreno među prisutnim delegatim a.. navečer. «. Записник XXX редовне главне скупштине друштва Гајрет, оджане no први пут у новосаграђеном Гајретовом дому 12 Јула 1Q3C> год. у Сарајеву Скупштини присуствују поред чланова Главног одбора Гајрета из Сарајева и унутрашњости, делегати Гајретових мјеснвх одбора и повјерениттава, и то: Автовац: Вехбија Пашвћ, Салко Џубур; Бањал у к а Кемал Хаџи Омерспахић, Мустафа Џинвћ и проф. Наим Ђ.ејван; Бос. Брод: Асим Хаџић; Бугојно: Ахмед Садвковвк, Абдурахман Садиковић; БихаЛ: Реџеп Хајровић; Брчко: Инж. Шериф Бубпк; Чагаљина: Авдија Шарац и Хуснија Шеховић; Добој: Синанбег Капетановвк, Хасан Мемвшеввћ, Ибрахвм еф. Мујвчвк; Фојница: Мухаиед Суџука; ФоЧа: Хајрудин Авдагвк и Омер Бехлиловвк; Гацко: Хуснија Двздаревик, Мухарем еф. Крајаивк; Јабланица: Осман Медар; Какањ Згошба: Изет Звиздвк; Какањ Добој Мустафа Догдвбеговик, Romop Варош: Јусуф Гранов Кула Фазлагића: Сулејман еф. Реџвк, Џемвл Тановик: Кладањ: Есад М атвк; Коњиц: Др. Исмет Поповац, Смајо Косовац, Мехмедалија Хаџвк; Ластва: Али Раза Муштовик, Назиф Ћервмагвк; Љубушки: Али etj). Орман, Шервф Садвковик, Ариф Арсланагвк, Сулејман Бешвровик; Мостар: Мустафа Аликалфик, Вехбија Имамоввк, Мухаиед еф. Рибвца, Хасан Ћишвк. X . Ибрахвмага Слипвчеввк, Др. Сафет Мујвк, Ибрахвм ед Бвједик; Мркоњиб Град: Мурадвф Џиник; Миоче: Зухдија Бахтовпк в Хамед Лзгумџија; Маглај: Ибрахвм еф Крзак и Азаз Омерссфтвк; Ииш: Мехиед Ћишик; Невесиње: Мееуд Садиковик, Озрен: Еминбег Шахвнпашик, Шакир еф. Дреца; Олово: Рефик Дегирменџвк, Фехвм Јамаковвк, Ахмет Фочвк и Изидор Леви; Обре: Мехмедалвја Спахвк; Ilefi: Карејман Алпџиковвк, Риза Ибвшагик; Подгорица: Садик Ђурбузоввк, Дервиш Јахак; ТАлевље'- Ибрахим Биоградлпја, Мухамед X . Смајловик в Ферид X. Атлагвк; Рогатица: Ахмед Риза Пашвк; Рудо: Беглер Ресвћ, Ахио Брапковвк; Capajeeo: Хакибег Гавран Капетановпк, Бего Челвк, Хамид Фазлагик, Дервитзга Дервпшевик, Др. Оеман Халилбашвк, Бекир Соко, Алија Хромвк, Хамид Двздар, Инж. Салко Двцо, Мехмедбег Капетановик, Ахмедага Новалвја, X. Садвк Шакпк, Исфендијарбег Ченгик, Хасан Пилав, Ћамилбег Османагпк, Вејсил Хаџалвк, Фехии Ииаиоввћ (повј. Жељ. радвоне); Семизовац: Абдуселам Јелечковак; Требиње (са претставницвма Гајретове радионвце): Мустафа Садоввк, Ћамил Хујдур, Арвф Беговвк, Мурат Кабил, Хасан Рамик, Мустафа Капетановвк, Јусуф Салаховик и Снлко Садоввк; Тузла: (град Тузла, Гор. Тузла, Крека, Тур. 135 �Лукавац и Пурачвк): Муратбег Завмоввк, Абдулах Куносић, Алвја Арнаут, Мехмед Салихспахик, Алибег Моранкик, Пашо Куносвк, Сафет Ћ ехајвк, Џемал Ж унвк, Мехмедалвја .Чомвк, Сулејман Мухаремагвк, Шефкет Арнаутовик, Aro ГГрдик, Мухамед Хаџпефендик, Абдурахман Ж уник, Ахмед Цамбик, Ахиед Фатушик; Травник: Др. Сулејманбег Хафизадик, Махмут Р обоввк.Смаил Арнаутоввк, Хидајет Арнаутоввк; Вишеград: Муратбег Ченгик, Ибрахии Хоџвк, Авдибег Ресвк, Ибрахвм Хоџвк, Хилмо Ченгвк, Азвз Кадрвбеговвк; Високо: Абвд Фртуна, Хамдвја Азабагвк, Алвја Х а санбеговвк и Ибрахвмбег Зечеввк; Вареш: Мујага Хасагвк; Завидовиб: Нуман Османефендвк, Свнан Мухвк, Захир Уљвк, Салко Певмвк и Алвја Салчвк; Зеница: Ахмед Ш крго, Незвр Екиноввк и Зухдија Мујагвк; Горажде: Осман Рашвдкадвк, Омер Беговвк, Мехо Хусквк п Нурвја Харлач. Отварање скупштине — Поздравна риЈеч претсЈедника ГГретседник г. Д р . А в д о Х а с а н б е г о в и ћ отвара скупштвну: Господвне Изасланвче Н»ег. Беличанства Краља! Господо Изасланвцв! Драги првјател.И| брако делегати! Пошто je ова скурштина благовремена и у духу нашвх правпла сазвана, вервфикацијом утврђено да je довољан број присутних делегата да би могли да радвио и да стварамо правоваљане закључке, ja овај данашњв наш годвшњи конгрес Гајрета отварам. И у овом моменту кад славвмо Гајретово славл>е, у моменту кад су се иепуниле жеље сввх нашвх прогалвх генерацвја, у моиенту кад можемо бвти потпуно задовољни са својвм прошлогодишњии радом. у овоме моменту нашег весеља морамо да се поклонвмо пред сјенвма Онога којв би се данас од свнх нас највише радовао и веселво нагаеи успјеху, да се поклонимо пред сјенвма нашег Неумрлог Мученвка Краља У једвнвтеља Блаженопочввшег Александра I. (Слава Му!) Бол наш je велик, јер Гајрет je изгубио у Њему највекег пријатеља, али ту велвку бол, ту жалост моки кемо да лијечимо једвно мелемом неогранвчене и нензијерне љубави према Езеговом прввјенцу, нашем мокнои Покровитељу Његовом Велвчанетву Краљу Петру II. (Ж ввио!) Господо, ja ky са овог нашег збора да упутим поздрав Његовом Величанству Краљу слиједекег садржаја: (бурне овацвје Краљу) Кабипетској канцеларији Њег. Вел. Краља Београд. ОвоЈодипти рад Гпјрета под узвишеним покровитељством Вашег Величапства крунисап je властитим домом. Главна скупштипа у безгрантном одушевлењу уауИује свом узвишеном 136 Нротектору најњежнија осјеАања љубави, неШ- ' колебиве оданости u вјерности свих Тајретових сљедбеника. Скрушено упуЛује молитву Богу да чува u брани наду Тајретову a понос u узданицу ју1ословенско1 парода. Да живи Ваше Величанство! Претсједнж Гајрета Др. Авдо ХасанбеЊвиб. Депеша коју ky упутити узвишеној Мајци Њ еговог Велвчанства Краља, Њезвном Велвчанству Краљвци Марвјв (дуготрајни поклвцн Крал>вци) : Кабинетској канцеларији Њ. В. Kp. Марије Београд. УживајуЛи материнску љубав u наклоност Вашег Величанства друштво Г ајрет je усијело да овогодишњу скупштину одржи у властитом дому. Скупттина у безграничном одушевљењу у име свих neиоколебиво вјерних u оданих Yajpemoeux сљедбеиика уиуКује Вашем Величанству изjaee безграничне љубави u благодарности тсличуИи: Да живи најилемепишија мајка узвишеног Тајретовог Покровитеља / Претсједнт Тајрета Др. Авдо ХасанбеговиЛ. Депеша коју кемо упутити Његовои Крзљевском Виеочанству Кнезу Намјеснвку Павлу гласв: (дуготрајно клвцање Кнезу Намјеснвку). Његовом Kp. Вис. Кнезу Вамјеснику Павлу Блед. У безграничној вјерности u оданости Тајретових сљедбеника узвишеном дому КарађорђевиКа, уиуЛујемо са даиашње Тајpemoee манифестациопе скуиштине коју одржајемо npeu иуш у властитом дому одутевљене иоклике: да живи Ваше Kp. Височанство Претсједнпк Тајрета Др. Авдо ХасанбеговиЛ. Господвне Изасланиче Њег. Величанства Крал.а! Ми Вас молимо да будете тумач на Најввшеи М јестужеља свих Гајретоввх раднвка и њвхове ријешеноети да се у свом раду неке поколебати, јер су свјесни да je мвсвја овог друштва намвјењена подизању наше заједнвце, јер су свјесни тога да се оввм путеМ| на овом послу, најљепше одужују Краљу и Отаџбини. Његово Величанотво Краљ и цијели Узвишени Крал>евски Дом наки ке у сввм моментима' и у миру a aico устреба и у одбрани домовине, највјерније ��борце и поборншсе заштите славног Дома Карађор- еу га носили они који су стваралп ову Отаџбпну. ђеввћа у Гајретовим раднвцвиа. (Бурне овације Краљу Нека би вам такав пут био срећан. Господо, за вервфикаторе записника овога еан Краљ. Дому). Нашу скупштипу посјетио je изасланпк г. Ми- станка предлажем г г. Авдибега Зечеввћа и Др. нистра Просвјете и г. Бана дринске бановине, начелнвк Османа Халилбашића. (Прима се). Господо, наше коло просвјетног оделења Краљ. банске управв г. Богољуб радника у главној управи взгубило je у рано проБпјелвћ 'поклик: живио). Молимо га да взручи нашу љеће, у цвијету младости, једног нашер оииљеног и благодарност како г. Министву просвјете, тако и одличног радника Инжињера Исмета Соксловвћа г. Бану на овој пажњи. (Слава му, Алах рахметејле). Фаиилија je изгубила Командант II Армијеке области, армијеки ђенерал хранитеља и бранитеља, заједнвца je пзгубила одг. Радпсав Крствћ, који je н раније пратио рад наш, ' личног евог члана a Гајрет je у Соколоввћу изгубио палази се на одиору и боловању, алп није заборавио на преданог и прекаљеног радника, па"зато нека му je ову данашњу нашу манвфестацвју, na je изаслао и вјечна хвала и нека му je рахиет његовој племенитој евога взасланвка на ову скупштину. Ja му се у име души. Ha позив г. претсједника секретар Главног одскупштине и Гајретоввх раднвка најљепше захваљујеи. (Живила војска). бора г. Кукић чита попвс преминулвх чланова у Нарочито ми je задовољство да поздраввм у прошлој години којвма скупштина одаје почаст. нбшој средини нашу посестрпму Просвјету, коју претставља њен уважени претсједник г. Др, Вотслав Бесаровпћ и господа одборнпци (Ж ивила Просвјета) у увјерењу да ћемо и у будуће на зај.едничким пословвма р^дити раие уз раме, како би помогли овои нзшен заосталои елементу. Част ми je поздравити нашу штампу и уиолити je да наш рад прати онако какав јеет. Молим je да буде према нама, и пре.ча нашем раду објектш ће на тај начпн најбоље послужити и нам! онвма који раде за Гајрет. Изасланик поЛицијске власти je г. Ракетић Светозар, na ми га je част прететавити скупштвни. Вас господо и браћо делегати, поздрављам са нарочитим задовољствои што ову дапашњу скупттину одржавамо под нашии кровом, у нашеи дому. Ж ељ е сввх нашвх прошлих генерација од оснутка na до данас биле су да једанпут нађемо и ми скровиште за свој рад, под својим кровом. Било je може бити и много подеснијвх прилика кад су се могли овакови доиови подизати, али ето би суђено овој генерацији несамо да поднесе тешке жртве у раду за опште добро народно, него ево да подигне и овај вакуф који he оетати млађим генерацијаиа, да из овога дома свју љубав и братску слогу, да сију културу и просвјету у нагаеи народу. Нека би нам овај почетак био срећан. Нека би од овог момента настао нови период Гајретовог рада. (Амин) Ha вама je млађима да оно што сио ми старији подвгли, сложнии радом даље унапређујете и да радите на бољитку и напретку нашега елеиента, јер света je дужност да помогнемо нашем елементу који je заостао. Награда за тај и за такав рад бвће вам најљепша и најиилија онда кад осјетите да сте томе елементу поиогли и да сте га увели у ред културно и просвјетно боље стојеће браће других вјера. Зато наша омладина треба да прихвати и високо днгне нага бајрак, бајрак нас старих и да га понесе онако како П р е т с је д н и к : Господо Делегати! Јучерашњи наш рад на конференцији провели смо у pa справп no свима питањвма која су била на дневном реду, у рашчишћавању свега оног гато би нам омогућвло да наш рад у будућности упутимо још бољшт, још сложнијим и још правилиијии путем. Ми сио, како рекох, јучерашњи дан посветили свом унутарњеи раду и ja се надам да смо га са успјехом Јавршили. (Тако je). Ja могу да констатујем, благоliapehn вашем правилном гледању на сва питања која интересују нашу средину и нага Гајрет, да смо јучер збвља провели једну манвфестацију рада Гајретових трудбеника. Ja вам браћо, од срца као претсједавајући на овој конференцији благодарим. ja вам од срца честитам на једнодушној слози и ријешености да збиља пређемо у још јачи, још љепши# још интензивнији рад за наш Гајрет. Са овии бвх хтио да завршви овај наш манифестациони дио данашње наше скупштине, како бисмо иало доцније прешли на радни дио скупштине. Зато браћо, дајем кратку паузу од 5 минута. (Ж ивио претсједник). (Послије паузе) настављаио сједницу и прелазиио на 2. тачку дневног реда: П ретрес извјеш таја Главног одбора о раду у npoш лој годипп — Извјештај секретара и извјештај благајника: Према нашем јучерашњем споразуму, како емо сва питања ових извјештаја у детал.е претресли, то позпвам секретара да у краткии потезвма взнесе извјештај секретарски и благајнички. Секретар г. Х а м и д К ук и ћ подноси свога гатампаног извјештаја. резиме П р е т с је д н и к : Поднесен вамјерезиме извјештаја секретара и благајника. Према јучерашњеи споразуму ми смо изабрали једну секцију, која je вмала да претресе сва питања, која смо ми јучер овдје изнијели 138 П / �да их она супсумира у једној резолуцији, и да из своје средине взабере једног или два говорника, који he ту резолуцију попратити својим коментарииа. За говорнике je та секција изабрала г. г. Др. Сулејианбега Хафвзадвћа и Месуда Садиковића. Г. Д р . С у л ејм ан Х аФ изадић; Господо изасланици, господине претсједниче и драга браћо! Гоеподин претсједник у свом говору рече да je јучерашња конференција била једна манифестација Гајретове мисли. T o je тачно. Али браћо, тачно je и то да je владало једно ванредно одушевљење међу делегатима које je резултирало након једне стварне и једне добронамјерне критике. Пале су и разне сугестије. Вн ћете мн дозволити да неколико ријечи проговории о тој критици и о тим сугестијама. Прво je бвло говора о листу „Гајрет , да он има евојих недостатака, али кривица за то не лежи само на редакцији „Гајрета", него лежи такођер и на нашим друговииа који су били у стању да,даду од себе оно што могу дати и да се тај недостатак уклони. Ради тога будимо објективни и немојио да ту кривицу сваљујемо на редакцију, јер би то било неправедно, него узмимо да има кривице и на другима. Ja молим са овога мјеста оау гссподу, која могу уклонити тај недостатак. да f o учине тако да лист „Гајрет“ у будуће буде на висини на којој треба да буде. ^ Пале су такођер ли]епе риЈвчи о нашем свијету у Санџаку. Говорило се о тешком економскои стању тога краја, речено je како су тамо нагаи људи културно заостали. Колвко je то било жзлосно слушати, с друге стране била je радосна појава да се видјела једнодушност сввх делегата да се што прије и обилнвје изађе у сусрет таиошњем нашем свијету. Главни одбор Гајрета узео je у задаћу да се сввм силама помогне нашим пријател»има у Савџаку и у Црној Гори, али уједно очекује од нашег свијета из тих крајева да ће и он помоћи својим радои Главни одбор, те да тако заједничквм силама поправвмо лоше стање у коме се тамошњи свијет данас налази. Даље je, господо моја, било говора и о Гајретову дому. Нема сумње да за ово велвко дјело иде велика хвала нашем уваженом претсједнику и његовим сараднвцвма, али заслуга je за ово велико дјело и онвх генерација које су годинама и годинама радиле и настојале да до њега дођу. Заслуга и хвала иде онима који су чак шта више од свог залогаја откидали и дали да се оствари ово дјело. Ja држви да нема ни једног Гајретовог радника, кад прође покрај овога дима, да не осјети нешто вавредно топло н угодно у својим прсвма, да не осјети радоет, да не осјети понос, јер ово je један живи споменик, ово je један споменвк и за будуће генерацвје, ово je наша двка и понос. Међутим чули смо од неквх делег&та да je требало изградити још и интернате. T o je тачно. јер стварно еу садзњи интернатц у лошеи стаљу, али господин претсједнвк je такођер образложио и ту потребу и захтјев разнвх крајева да се дође до једног онако лијепог дома. За оетварење оввх захтјева и оввх потреба које смо чули на овој конференцији потребна je, разумије се, добра чврета воља и енергија и устрајан рчд, алп je то све скупа недовољно ако буде недостајао за реалвзацију твх потреба — новац. Истина, прилике су врло тешке, али поред свега тога ми смо јучер имали прилике да чујемо од делегата гдје су те прилике тешке — шта се све иоже истрајним радои да учини, Напокон није никаква умјешност у добрии приликама покззивати резултате. Мајсторлук je показати резултате у тешквм приликама и баш у оваквии приликама као што су данашње. Резултати који he се поствћи у оваквии приликама, они he се још боље цијенити него кад су те прилике за Гајрет повољније. За реалвззцију овпх потреба, како рекох, најпотребнвји je новац. Акција за подизање овог дома не смије да престане, треба да се настави и то са таквим једним интензитетом како би могли да пружвмо прилвку да се у најскорије доба приступи подизању и осталвх објеката који су Гајрету потребни. Ja се надам да he делегати у својим крајевима материјалну страну са својим друговвма добро расправити и бацити се на посао, како бисмо могли оввм захтјеввма и потребаиа у најскоријем времену изаћи у сусрет. I Г. М е с у д С а д и к о в и ћ : Поштована скупштино! Запала ме je пријатна дужност да говорим укратк Ј о сугестијама a закључцима који су донешени на јучерашњој нашој претконферевцији. Резимирајући наш јучерашњи рад и састављајући резолуцвју у коју смо сажели предлоге који су пали јучер овдје, сваком he пасти у очи једна тачка резолуције, a то je она која говори о Гајретовој идеологији, као што je то јучер наш уважени г. претсједник нагласио. Потребно je много објашњавати што све треба да подразумвјевамо под Гајретовом идеологијом. Јучер омо сви једнодушно констатовали овде, да то треба да буде један организаторски рад на подпзању економском наше муслвманске заједнице, и економеком и социјалном. јер je то питање данае нашој заједници од првмарног реда. Један врло важан моменат уочио се јучер( a то je што je дошла до изражаја омладина која je увијек била носилац свих напреднвх идеја код сввх народа. Показало се je једно разумнјевање од стране старих трудбеника и нашвх млађих који би хтјелн да своју енергију пласврају на добро своје заједнвце. Јучерешња скушптвна и њен број доказали 139 �Су да се нашао један сретан, компромвсан пут који указујв правац којпм треба да идемо, Реализација овог закључка да се помогне економски прогрес нашег муслиманског елемента, оввси о иногим негацијама које треба отклонити. Најважнија ствар у томе je та дз се нађу сретства и начвн како и на који начан да извршимо тај велики свој задатак. Кад га будемо постигли, онда ke наша заједница располагати са таковим условима за живот, да ke бити на дику и понос Гајрета и свих нас. Тешка задака и тежак рад нас чека, јер тај закључак указује нову етоху, нов период рада, који ставља себи у задатак наше друштво Гајрет. Значи треба да окупимо све наше спаге које могу од себе дати нешта у раду за опки народпи прогрес. Још једну ствар требам нарочито подвуки и констатоватв, a та je што je овдје јучер толерантно саслушан предлог омладинаца који су тражили да се колаборацијои снага не паралише снага наше внтелвгенције, него да сви интелегенти који желе добро нашој заједнвцв ступе у једно заједничко коло и да поведу наш народ бољеи путу и прогресу. T o треба нарочито подвуки И' нагласити, да та инцијатива полази од нас Гајретових раднвкаСкупштана je усвојила да се посвети века пажња образовању муслимана учитеља. Запрепаштени смо била годвшњвм взвјештајем из ког се види да су ове године свршили учител>"школу свега 3 муслимана. Heke бити неумјесно да нагласимо да учитељи су no свом позиву најближи народу и да имају са народом најјачи контакт, што je и разумљвво јер живе с народом и свакодневно прате његове патње. (Тако je). Велнки француски писац Ги Д е Мопасан, рекао je једном приликом: учитељство je једина органпзација које се никада човечанство ни у чем није застидило и не може се застидити. Ако то осмотримо, ввдвмо да je посве тачно и да je било потребно кад смо затражили да се одгоји што јачи кадар учитеља муслимана. Треба ики у село и видити под каквим се приликама тамо живи и ради. Ж алосно je, али се мора констатовати да неиа контакта између грађана и сељака. ГГутеи образовања што ввше муслиманског учвтељства до тога ke доки. Поетигнуке се најефикаснији успјех. T o je све ушло у резолудвју. Унишао je у резолуцију и овај предлог да се и нашим внтернатима посвети века пажња. ГГала je сугеетвја да префекти и Главни одбор ииаду што више контакта са омладинцима, које чека данас*сутра наш рад. T o ke се постики ако Главни одбор и чланови Гајрета покажу родитељску љубав према омладини и потребеу лектиру, да их кроз 8 година оспособе за истинске и праве идеологе Гајретове, који ke бити и прави Гајретови раденици на терену. Ж алосно je, што je јучер овде и констатовано, да je код векине муслиманске интелигендије, специјално онвх којв су одгојени у нашвм внтернатвма, првмје- 140 кена апствнендија в нерад. Зато je'fn пао предлог да се обавежу онв Гајретовв пвтомцв којв су уживали ма какву бенефицију Гајрета, да je врате. Ако би Главни одбор и раднвци на васпвтању омладвне пое.ветвлв више пажње a вастојалв да вмају јача контакт са омладвном у внтернатвма, вјерујеи да би се кроз пар годвна у том показао позитиван резултат. Рад којв je пао у*8адатак свима нама Гајретоввм радницима, садржан je у тачкама резолуцвје, да се настојв постикв економскв прогрес — бвке тежак и навкв кеио на велвке сотешкоке, али обзврои да за нашу заједнвцу врвјеме од једне—дввје годвне na в деценвје не значв нвшта, главно je да се почне радвтв. Потребан je свстематскв рад којв ke трајатв дуље времена. Данае у какввм се првликама налазвио, немогуке je очеквватв од ове акцвје у прво врвјеме фрапантне в брзе резултате- Довољно ke бвта ако до вдуке скупштвне првкупвмо статвстичке податке, na резвмврацо стање наше муслвманске заједнице у појединим крајеввиа, в на темељу твх статвствчквх података утврдвмо што a како треба радита. Ha нама внтелвгентвма je да сву своју енергвју пласврамо на наш рад, да je сагориио до иаксвмума a онда ke вз ње букнута један такав пламен од кога ke засввјетлптв свој’ муслвианској заједниди. (Бурнв поклаца: Ж авво, тако je). П р е т с је д н и к : Послвје рвјеча азасланака секције коју смо взабралв за взраду резолуцвје, взволвте чути резолуцвју. Секретар г. Хамвд Куквк предлаже слвједеку резолуцају: X X X Г л а в н а г о д и ш њ а Г а јр е т о в а ск у п ш т и н а у С а р а је в у , о д р ж а н а 12 ју л а 1936 Саслушавшв взвјештаје о раду друштва Гајрет у прошлој годвна a всдрпну двскусвју делегата no таи взвјештајвма, доносв слвједеку РЕЗОЛУЦИ ЈУ l ) Констатује се задовољство са поствгну* твм резултатима Гајретова рада у манулој годвнв. Ово задовољство тим je веке што je у овој годвни остварена давнашња жеља цјелокупног Гајретова чланства подвзањем Гајретова доиа, те je взражена општа жеља да се наставв са перманентном акдијом sa првбврање сретстава за подизање ђачких домова. У оцјена досадашњег рада као a у погледвма на смјернвце будукег Гајретова рада констатована je са нарочвтим задовољством једнодуш еост сввх Гајретоввх раднвка, a нарочато je констатована твјесна сарадња a актввноет илађе генерацвје са старајви a опробаним Гајретоввм раднацвиа; �2) Констатована je потреба да Гајрет у нзвођењу свога идејног програма из дана у дан проширује дјелокруг свога рада, a нарочито на економскои и социјалном подизању муслимана, те je изрзжена жеља скупштине да се у будуће овим питањима као и проучавању сввх друштвених проблема поклони пуна пажња. У оввм настојањима Гајрет позива на сарадњу све прнјатеље нашег прогреса3) Са нарочитим задовољетвои констатован Je успјех Гајретове омладине у пнтерпатима, те je закључено да се и у будуће омладпни, њеном успјеху, a нарочито њезиној исхрани н здравственим приликама посвети пажв»а; 4) Скупштина констатујв да je у данашњици задругарство најподеснији облик привређивања којвм се најефикасније помажв свтнв, мали човјек села и града. Ради тога сиатра да задругарству треба поклонити особиту пажњу и дјелатност Гајретову у овои правцу појачати u прошприти. ГГрв obou нарочпто виати у впду нагау кућну радикост и занатство; 5) Лист „Гајрет“ hoi *ro би имати бољи проспервтет, али то није з .впсно саио од редакције његове, него и од сарадње свих оних који су у стању да својбм књвжевпвм и д пвсменим приловима допранесу његовом шању. Апелује се на интелвгенцвју да и у правцу извриш своју дужност према Гајрету; 6) При указивању помоћв спромашнии и запуштении крзјевима скупштнна взражава жељу да се нарочита пажња посвети Санџаку и Црној Гори; 7) У стварању кадра Гајретових радника и у взвођењу Гајретова програма у шпрпм слојеввма нашег парода, највећих услуга и Гајрету и народу могу да учине нашн учвтељв- Због тога скупштина взражава жељу да Гајрет настојв да се што ввше наше омладвне упућује у учвтељске школе; П р е т с је д н и к : првма лв скупштвна резолуцвју? (Једногласно прима). Ha овај начин cuo апсолввралв прва два двјела нзшег извештаја a то су взвештај секретара a благајнвка. Првмају лв се взветтаји секретара в благајника (Првмају се). Прелазимо на трећу тачку дневног реда : Извјештај главног надзорног одбора. ЈГосподвн М у х ам ед Х а м д и У в е јс : Част мв je у вме Главног вадзорног одбора взвјестити главву скупштвну да смо према друштвенвм Ертвплима прегледалв више пута главне в помоћне књиг?, сравнилв вх са прплозпма и докуиентима, да смо прегледлли в остало пословање друштва, те нашлв да je цијело пословање као в вођење књига било у реду. Предложену билансу пронашлв сио такођер всправну в у потпуном реду. Молвм главну скупштвну да ово прпмн на зпање и даде разреганвцу управном в надзорнои одбору. Претсједник: Прина лв скупштина извештај Главног надзорног одбора (Првма). Даје лв се апоолуторвј? (Даје). У тај час напуштају дворану претставнпцп Про* свјете, вспраћеип бурним поклпцима в аплаузом. Благајник г. Осман Селеековвћ подноси Прорачуп за 193G/1937 г. 1вдлог буџета друштва Гајрет за годнну 1936/37 ПРИХОДИ: Дин. 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) 9) 10) Редовите ч л ан ар и н е.................... 160.000 Чланарине добр. в утеиељача. . . . 25.000 Забаве и друге п р и р е д б е .......... 200.000 Гајретов д а н .......................................... 40.000 Даровв в пр пл озв......................... 70.000 Првлозв у наравв . . .............................. 10.000 Опскрбнине пвтомаца . . . . . . . 500.000* Каматв в к у п о н в ......................... 20.000 Првход Гајретовог д о м а .......... 60.000 Разнв иепредвиђенв прихода . . . . 70.000 Укупан буџет прихода 1,155.000 8) Констатује се да се велвкв број бввшвх Гајретоввх питомаца не показује према Гајрету захваливм. Осуђујућв тај нелојалнв поступак прена Гајрету, апелује се в овви путем на савјест тих људв да у оввм тешквн в озбвљнви временвма не грвјеше према Гајрету в народу. 9) Обзиром на прошпрење Гајретова дјеловања в на све веће захтјеве којв се постављају на Гајрет, констатује се потреба што внтензвв* нвјег рада на првкупљању иатервјалнвх сретстава, која су првв услов за успјегаан рад. Због тога се апелује на све Гајретове раднвке да удвострученим снагама разввју дјелатност у том вравцу. РАСХО Д И : 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) Издацв на 8 ввтерната ......................... С т в п е н д п ј е ............................................. Једнократпе потпоре .............................. Админпстратввнв трошковв . . . Плате в осигурање намјештенвка . Издавање листа „ Г а ј р е т " .................... Р а зн и нздацв . .................................... Укупан буџет расхода 814.675 90 000 10.000 50.000 145.000 40.000 5 325 1,155.000 О Б Р А З Л О Ж Е Њ Е : Прв састављању буџета за 1936/37 годвну нвjecuo се иоглв, као што je то вначе обвчај, руково- 141 �10) У разне непредвиђене првходе, од којв£ очекујемо своту од најмање Дин. 70.000.—, бројикемо у првои реду евентуални првход томболе и друге непредввђене примитке. Како je познато, приход од томболе нијесмо били лани уопће предвидили, јер нијесмо били сигурни да ће нам се дозволити играње томболе, али нам je та дозвола ипак дата и томбола нам je донијела првход од Дин. 115000'— , коју своту засебно исказујемо у завршном рачуну за прошлу годину. Није искључено, да ke нам се и ове године дати дозвола за играње томболе, na ke у том случају првход од ове позидије преки горњу евоту. Надаље ииамо код друштва „Варде“ индустрије дрвета д. д. 1) Од редовних чланарина предввђамо о. г. у Сарајеву спорну тражбвну од сса. Дин. 120.000 — првход од Динара 160.000'— , колвк> наи je та по- која се исказује у нашој имовини само са Дин. 60.000— , na успије ли за нас ова парнида, као што су за сада зицпја и лањске године no прилидн донијела. 2) Приход од чланарина д>_бротвора и утеме- сви .изгледи, то кемо цијелу тражбину моки брзо и лахко наплатвти од дужника, у ком би случају ове љача износио je пр. год. око Дин. 25.000"— , na предгодине имали из тога наслова ванредан првход од виђамо и ове године толику своту. сса. Двн. 60.000'— Коначно тражимо од Дчжавног 3) Забаве и остале приредбе донијеле су наи ерара повракај таксе од Двн. 9.000-—, које смо уналани првход од Дин- 190,000'— Ове године пргдвипријед платили за томболу у мјестима, гдје се она ђамо Дпн. 200.000'— .*•с обзиром на то, што рачуваио није уопке вграла. Ствар се налази на рјешавању са већим приходом од друштвенвх теферича, који су код Државног савјета, na ако његова пресуда падне прошлог љета у многим мјестпма изостали. " х нашу корист, примикемо и одатле своту од Дин. 4) ГГриход од Гајретовог дана предввђамо са 9.000'— као ванредан првход. са Дин. 40.000'— , дакле. за неквх Дин. 4 000'— од лањског првхода. Р A С X О Д И: 5) Од дарова и добровољних прплога. који f t l I l ) За с. веукупне издатке на нагаих 8 интерната лани донИЈели приход од Дин. 60.608,75, предввђамо предввђамо кредит од Дин. 814.675'— , док су лањеки ове годпне првход од Дин. 70.000, јер верујемо, да ke издацн код ове позиције износили свега Дин. 778.34Г95 се та свота са мало више рада од стране наших или мање за сса. Дин. 36.000.— По предлозима индруштвенвх јединвца мски ‘лахко постићи. тернатских управа укупни кредит за ову позицију 6) Од прилога у нарави предвиђамо своту од Дин. 10.000'— Обзиром на добар взглед овогодвшње расхода износио би Двн. 873.675'— , дакле са скоро жетве тај би приход могао бити и већи, ако му наше Дин. 100.000'— више од лањеког утрошка, али ми сматрамо, да код истог броја од 370 питомаца, колико друштвене једвпиде обрате већу пажљу, него што су их je лани било у нашим интернатвма, није потребан то до сада чпниле. веки кредит од предвиђеног. Лањске године потро7 ) Од опскрбнина питомаца очекујеио ове го* mem je за редовне издатке на интернате (опскрба пидине нешто већи првход, na га предвиђамо са Дин. томаца, административни и општи трошкови) Дин. 500.000. према лањском од Дин. 453.000.— 8) Првход од камата и купона предвиђамо са 743.000.— Ta свота бике свакако и ове године доДин. 20.000.— Према лани постигнутом приходу од вољна обзиром на то. што ke цијене животнви наДин. 62.699.97 разлика сса Дин. 43 000.— покрива мирницама, према добром взгледу жетве, бвти no прплици исте, ако не и јефтиније, a исто тако и васе приходом од слиједеће ставке. 9) Од Гајретовог дома очекујемо чисти првход шак предввђеног кредита од Дин. 71.675'— бике доод Дин. 60.000'— Да би взравнали мањак у ранијем вољан за покрике ванредних вздатака 8а интернате, као на пр. издржавање интернатских зграда, набава приходу од камата и уравнотежили буџет, обзирои потребног инвентара итд. Како ke се укупан кредит на наше потребе према буџету расхода, ми приход од другатвеног дома стављамо за сада у буџетски првход ове позиције распоредити на поједине интернате, о и не мислимо га употребити у амортизацију дуга за томе ke донијети одлуку главна друштвена управа, након што поближе проучи предлоге буџета поједиизградњу дома, који износи око Дин. 300.000.— , јер се надамо да ћемо тај дуг иоки за кратко вријеме них интернатских управа и сравни их са њпховим покрвти наетављеном сабирном акцијом у ту сврху и лањским утрошком, о чему ke интернатске управе наплатом заосталвх чланарвна . за дом, које взносе бвти на вријеме обанијештене. дити принципом, да нам за базу служи прссјечни ефекат буџета кроз минуле три године, с разлога што једнако живимо у несталнии привредним и друштвении приликама и што остварење нашег буџета прихода не подлежп некој сили, него зависи од добровољног давања наших чланова и пријатеља. Ми смо зато, опреза радп, узели као приблвжно мјерило остварени буџет прихода у 1935/36 години, која je била једна од најмучнијих у нашеи досадашњеи раду. Наш постигнути приход у прошлој годвни износи Дин. 1,124.574-83, na ове г^дине предвиђамо укупан буџет прихода од Дин. 1,155.000'— са исто толикпм буџетом расхода. око Дин. 200.000.— 142 2) За стипендвје предввђамо кредит од Дињ 90.000. �Лани je био предвиђен кредит од Дин. 80.000 , a издато je на стипендије Дин. 97.000, na мислимо да je за ову годину довољан кредит од Дин. 90000 . 3) За једнократне потпоре предвиђамо своту од Дин. 10.000 np?Mi лањским вздацима на ову ставку од Дин. 14.000'— . 4) За административне трошкове предвиђамо своту од Дин. 50.000.— Лани je био предвиђен кредит од Дин. 90.000.— док je строгом штедњом утрошено само Дин. 61.854.92. Обијеио ли од ове своте лањску кирију за друштвене просторнје у износу од Дин. 16.800.— , коју о. г. не морамо плаћати, то би редовна потреба за административне издатке била Дин. 45 000.— Међутим пресељењем канцеларије у друштвени дом указала се потреба за некиц набавкама инвевтара, na зато предвиђамо код ове ставке горњи кредит. Мислим да су лични издаци за канцеларију доста велики, ja сам век говорио о томе, миелим да не би било згорега тај рад проконтролисати, можда једна анкета да се изаберз, која би прегледала рад. Нема толико посла за 5* 6 људи. У сваком случају мсгло би се редуцирати особље или бар њихове плате, и државним чиновнацима су плате снижене. Ако je посао збил>а толико велик да га чиновништво не може савладати, онда би се могло напримјер секретару одузети уредништво листа. В ех би ја И м а м о в и ћ : Ja бих желио само једну кратку напомену у вези са јучерашњим разговорима. Ja бих молио да се Главном одбору стави у дужност да ревидира храну no интернатима, то je најважније питање којему треба да поклонпмо пуну пажњу ТТТто се тичб напомене друга X. Омерспахика о платама врло je тешко довести то у склад са нашии тражењима. Ми смо јучер трвжнли интензиван рад, да 6) За плате и осигурање намјештеника предвиђамо своту од Дин. 145.000. према лањским изда- канц1*ларија буде екепедитивна и да свршава послове цииа на иету позидију од Дин. 144.000. Наше лшш- на вријеме. Нови прогрзм нашег рада предвиђа велико љење о платама наших службеника изразнли смо у проширење у свим правцнма a с друге стране се благајпичком извјештају под тач. 6) расхода за пр. тражн смањење персонала и плаћа. Ми не можемо тражитн ово обоје. (ГГоклвци: тако je). год., a овдје наводимо детал>но те плате: Ми тражнмо рад a у исто вријеме стојимо на Годишње директор канц. и секретар Мјесвчно становишту да тај рад требамо и платити. (Аплаус). Гл. О. Гајрета . . . 3.500 Дин» 42.000 Дин важно толико да ли један човек mia 1800 пли ; 2 250 „ 27.000 :олико je важно да ли тај човјек збиља своје 22 К -Ј je врши како треба. Ja мислим да Гајрет не 15 600 „ 1ажити од особља да ради пуном паром a да хонорар чинов., додијељебуде за тај рад награђено. Ми који дуго година 400 „ ном од Мин. просвјетеa 4 800 „ ! радимо у Гајрету имали сио прилику да стечемо писарица .......................... . 400 » 4.800-^ s - Л извјесно мпшл>ен>е о раду канцеларије Главног одбора. 2 послужитаља Дин. 80( Ja морам да констатујем, иако сам из Мостара и и Дин. 600 . . . . 1.400 „ 16.800 . спадаи у опозвцају, да та канцеларија ради и функ9^?2 и болесничко осигурање . гшонише одлично, функционише много боље него код других друштава. (Живио Кукик). Ми смо имали е 2.303 . прилику врло често да се освједочимо да ее многи » Свега, 145.000 Дин. чланови наши п одбори буне што их секретар затр6) За издавање лиета „Гајрет* предвиђамо своту пава многобројним окружницама. Te окружнвде су од Дин. 40.000, док смо прошле године утрошили многобројне, оне су врло актуелне и важне, ja мислии да оне у свакои случају дају потстрека на рад Многе на ову ставку око Дин. 44.000-— 7) За разне издатке предвиђамо кредит од јединице на терену има да захвале свој успјех баш Дин. 5.325.—, док je лани утрошено на ову пози- потстреку добивеном од тих окружница, које шаље Гајретова канделарија. Нек се говори о плакама, нек цију Дин. 14 286.50. се види колико су плакени чиновници да не бн П р етсјед н и к : Господо, чули сте предлог буџета изгледало као да то иде у јаму, али молим да будемо са образложењем. Отварам дискусију no предлогу у тои погледу праведни. новог буџета. (Бурни поклици: прима се без дискусије), Г. А х м е д М еш и н ов и ћ ; Мене je пзненадило рП Ш И Г . К емал Х а џ и ом ер сп а х и ћ ; Ради покрића мањка за дом тамо благајник каже да би се то могло покрити пз сума које су уписане за дом a нису уплаћене. Ja сам делегат из Бање Луке, п внам да се велик дио уписапнх сума неће моћи наплатити, да je добар дио дубпозан и неће се моћи с тиме рачуната. као и све вас да неки људи који су обекали прилог за дом, не удовољавају томе обекању. Ja вае молим да нађемо неки пут п начвн, na бво он и присилан, да се то обекање извршиГ. А х м е д С а д и к о в и ћ ; Има много људи који су се обавезали али нису уплатили. Ш та више има незгодних случајева да државнп службеница на ви- 143 �шим положајима нису удовољили своме обекању. У конкретном случају један чпновнпк који je премјештен бао je опомињан- Незгодно je писати човјеку на вишем положају. ГГредлажем да ее нагласи у нашем извјештају, a то молим и господу новннаре да забиљеже, да je закључено да ke се писмено сВи молити они који су записали доброВољно сВоје прилоге, na да своје заостатке уплате, a ако неке — да их путем јавности објелоданимо. (Не може, не може). Г. Х а са н Ћ и ш и к ; Учинику пзвјесне напомене у погледу буџета за наредну годину. Дотакнућу се питања принадлежности за чиновеике главне управе и ка* заћу своје мишљење да би било потребно у интересу моралног престпжа Гајрета, да се чиновништво Гајрета хонорпше преиа чиновницвма државним и самоуправнвм. Друго, било je споменуто питање прилога које треба Гајрет да добије од томболе. Ми који смо на терену радили, констатовали смо све позитивне и негативне стране томболе. У Мостару je било случајева да су људи в посљедне сретство за прехрану дали за томболу, оштећујући чланове своје обитељи и остављајући их гладним. ja би предложпо главној управи да бнра друга средства за своје приходе и да je јако неум јесан. начин сабнрања прихода путем томболе. Будите увјерени да Гајрет треба да бира 'Средства да шпроки народни слојевп буду и морално здрав елеменат, a не да остају no локалима играјући томболе ватгкуће, не водећп рачуна о жени и дјеци. Морамо водпти рачуна о нашем подмлатку. Он ће бити добар ако родитељи буду на њега посвећивали већу пажњу и водили више рачуна о њему у педагошком погледу. Тбмбола се давала код нас пред први семестар кад je најкритичније вријеме за контролу ђзка у школи. ja говсрим добронамјерно, ja сам васпитач, ja сам професор и знам како то дјелујб на широке народне слојеве. Стога предлажем неки други начин прнбирања сретстава, јер томбола катастрофално дјелује на породицу и васпитање омладине. Код нас наши чланови рударп, запослени преко цијелог дана у руоницима, на вечер су ваузети потпуно играњем томболе no кафанама. Када he онда посветити пажњу својој дјецп. Ja бих мјесто тога предложио неки ерзац. Г. Ћамил Х у јд у р : Питање je да ли би онда новац који се даде за томболу, отишао на неку другу страну, и од њега не би нико имао користи него би отишао у јаму. Г. Д р. Осман Халилбаш ић: Слажем се са господином Ћишићем, јер томбола има својих незгодних страна. Али ja се питам, ако ми не будемо играли ту томбулу, да ли неће неко другп. Гледе младих људи који no г. професору не би требали да играју, могу да кажем да то није наша ствар, то je ствар полицијских власти. П ретсједн ик: д а објасни једну ствар. Можемо да примимо све ове лијепе и добронамјерне сугестије. Али нмамо код нас једно начелно становиште, да морамо да изналазпмо пута u пачина како ћемо да остваримо све захтјеве који су постављени на главну управу и њене јединице. У првом реду за остварење свих тих њених захтјева потрсбна су материјална сретства. Вјерујте и ja принајем да je томбола често пута одијозан начин прикупљања 144 сретстава. Прошла je једна година кад иисмо играли том болу. Може бити да смо у моралном погледу били покривени, али вјерујте да се тај недостатак у буџету и те како осјетио. Треба знати да смо некада имали неколико позицаја осигураних, и да су те повиције отпале саме од себе. Ми смо ииали установа које су нам давале 1 0% од свога прихода. Један артикл je давао лијепе суме. Обје ставке изостале су из Гајретових прихода, и оно су и те како ослабиле наше приходе. Тачно je да треба изнаћи пута и начина како ћемо да нађемо сретства за покриће расхода. Ако би могли наћи други извор прихода мјеето ове одиозне томболе, нико не би био сретнији од главне управе Гајрета. Ha ваиа je да нађете које друго сретство мјесто те томболе. H I to се тиче напоиене у погледу сабирања дуговања за овај дом и у погледу обавеза које су учињене од пријатеља Гајрета, да ke плакати чланарину за дом, ми очекујемо, имамо разлога и донекле и права да очекујемо да ke ти људи удовољити својој моралној обавези. Ми смо створили закључак да се акција за прикупљање добровољпих прилога за фонд за изградн>у Гајретових објеката има перманентно водити, и на вама je да ако се ко одрече обавезе, да га замјените другии лицем, које ke обекати да ke плакати и уистину ke то учинити. A сада дозволите да ее осврнем на наше службенике. У нашем се Извјештају каже да имамо шест службеника који раде чисто Гајретов посао. Међутии ви знате може бити, да један од тих службеника који се плака из буџета Гајретовог, посвекује читаво своје вријеме раду Гајретове привредне задруге. Кад смо хтјели да оснујено задругу, ми смо истакли начело да желиио у првом реду да повратимо вјеру нашем пароду у задругаретво. Казали смо, кад смо оснивали ову задругу, да кемо ики полагано и пос" тепено, бјежакемо од .режијских трошкова, да не поједемо уписнину. Настојакеио да режије пребациио на Гајретову канцеларију, како бисмо с тим радом постепено вракали вјеру у задругарство. A ko се и превигае полагано ради у задрузи, можда има кривице и до нас, али вјерујте да je та опрезност нај* више нама диктирала што нисмо загазили у канцеларијске трошкове, директорске плате и друге режијске трошкове. Осим тога једног чиновника који се плака из овог буџета, ja вас могу увјерити да je наш књиговођа такођер много радио у задрузи. Ми са овим особљеи које плакамо из Гајретовог буџета, још увијек док није задруга у ■могукности да свој буџет створи и да из њега плака режије, радикеио и noмагати и даље посао у задрузи. Мени кете дозволити да највише и најбоље знам колико оссбљ е Гајрета ради и колико оно заслужује. Господо, руву на срце ставите, то нису Гајретови радници него еу то чиновници. Неко je овдје ( �рекао да треба свести њвхове плате на плате држ. и самоуправних чвновнвка. A нико нв пвта шта ће бити са тим људииа кад буду на улици. Државни и самоуправни чиновници имају осигуране пензије a Гајретови чиновници нити су осигурани нити имају пензнје. Треба о томе водити рачуна. Ja бих хаио да видим сенретара Главног одбора Гајрета на коме би биле велике дужвоств и великв послови, који би најбоље своје године посветио томе раду a да би се тог посла примио са Дин. 1300 мјесечне плате a да при том не буде осигуран за старост. (Тако je, тако je). Метните руку на срце, кад се гледа цифра 2 —3 хиљаде изгледа велика, али кад се nbмисли шта he бити са тим човјеком кад му буде 60 година. Поставите се само у тај положај. Нека главна скупштвна омогући пензиони фонд тим чиновницвма. na ja вјерујем да he ови сами бити први који he тражити снизивање плаћа. Ja вас молим да при оцјени ове ставке мало размислите и да метнете руку на срце. Кад се упореди њихов рад и њихове плаће, доћи he се до другог закључка. Сви државни и самоуправни чиновници на овој Божјој шези оду макар 20 дана на, одмор, a ови људи који су читаву годину радали, остају и на овој жези и раде даље без одмора. Исто као што чине жртве за Гајрет и за опћу ствар наши одбори, исто тако и наши чпиовниди чине жртве дано радећи и разрађујућв све оно што ми св кључимо и што им ви пошаљете. закључује се да се u пакон изградње l'ajретова дома у Сарајеву настави бесирекидна сабирна акција у корисш фонда за изизградњу Тајрету иотребпих објеката у Сарајеву u другим веАим центрима. Када се иодмире u исплате ceu трошкови око иодизања Гајретова дома у Сарајеву u око уселења у њега, 1 лавни одбор fie предлагаши сваке године главној скуиштиии да се чист приход lajpemoea дома у Сарајеву уноси у фонд за изградњу далњих Гајретаових објеката. (Предлог се прима једногласно). 2) установа сресквх Гајретових одбора, која je предвиђена у садашњим друштвенвм правилвма, потпуно je подбацвла, те je на тај начин постала суввшна. Стога гјредлажемо главној скупштини да донесе закључак како слвједи: . Установа 1ајретових среских одбора иредeufiena u друштвеним иравилима, a о који• ма cćT говори у члановима: 10, 4 5 -6 8 , 0 2, 70, 7 2, 74, 72, 8 2 - 8 8 , 91, 93, 90 u 59 укида се u има се брисати из друшшвених правила, у свима члановима гдје има noмена о среским одборита. Предлог се прима једногласно) з чл. 20 досадашњих Гајретових правила, мјесто 18 чланова из Сарајева треба да стоја 24 члана вз Сарајева. (Прима се) Члан 22 досадашњих правила мијења се в има да гласв: 24 члана Главног одбора вз Сарајева, које изабире главна скупштина, остају заједао само годину дана. Послије годину дана отступа 8 члаиова коцком, a скупштвна бвра на њихова мјеста других 8 чланова. Послвје друге годиие, отступа другвх 8 чланова, којв су вршила дужност 2 године, Послвје rpehe године вступа 8 чланова, који су вршилв дужност 3 године. T o се тако пепрестапо понавља. Скупштина може сваки пут бирати и Оне којв су отступилв. 18 чланова Главног одбора извап Сарајева, које изабере главна скупштина, остаје заједно само годвну цана. Послвје годвну дана отступа 8 чланова коцком, a скупштина бира на њихова мјеста друмисао гвх 8 чланова. Послвје друге годвне отступа других 10 чланова, који су вршилв дужност 2 године. Послвје Tpehe године вступа 8 чланова, који су вршилв дужност двије године, a на њпхово мјесто бпра се других 8 чланова. To се тако непрестано понавља тако, да сваки члан врши дужност двије године* Скупштина може свакв пут бирати и оне, који су отступвлв. (Прима се) У чл. 23 друштвенвх правила предвиђа се 12 мјесто 8 замјенвка чланова Главног одбора из Сарајева. (Првма се) ој Ш Г. Ћ и ш и ћ : Хтио сам да питам да ли вам je познато каква je ситуација код П росвете и Напретка у погледу чиновништва. П р е тс је д н и к : Колвко je мени познато, код Просвете било je много више чиновника у канцеларвји и боље су плаћенв, a организација посла није ништа eeha него што je у Гајрету. Да ли након ових објашњења скупштина прима прорачун за вдућу 1936/37 годину? (Прима се). Прсдлозн з а главну скупш тину a) Предлози Главног одбора Секретар Главног одбора Гајрета г. Хамид Куки& износи предлоге Главног одбора, и т о : 1) у овој години остварена je давнашња и жеља свих Гајретових радника — подвзањем Гајретова дома. Изградњом овога дома завршена je прва етапа у изградњи Гајретових објеката у Сарајеву в другим Гајретовим центрима. Ha овоме што смо заједнвчквм снагама в жртвама поствглв ми не смвјемо стати, него треба да вдемо напријед в да послвје взградње Гајретова дома у Сарајеву наставимо перманентно сабврну акцију за взградњу Гајретоввх објеката, којв су му потребнв за његов рад. Стога предлажемо главној скупштини да донесе закључак: 145 �У чл. 26, гдје се говори када су одборски закључци пуноважни, треба да стоји: О дборски закључци вриједе само онда ако je у сједници присутно најмање 12 члапова Главног извршног одбор а односно замјеника и међу њима претсједник или један потпретсједник. (Предлог се прима) 4) Поводом предлога мјесног одбора из К отор Варошп, поднесеног прогалој главној скупш тини: да се Гајретове помоћи подјељују у форми зајмова, тако да сваки Гајретов пигомац односно његов родитељ или старатељ, даде обавезу да ће на дотичног питомца утрошени новац повраћати Гајрету, прошла наша скупштина je уступила овај предлог Главном одбору да га tokom ове године проучи и да стави свој предлог данашњој скупштини. Главни одбор je у неколико наврата претресао овај предлог, na je закључио да предложи главној скупштини : Родитељи односно старатељи Гајретових пигомаца-ица-ђака средњих и отручних школа f e шегрта имаду се до сврш етка малематуре одно сно заната морално обвезивати да ће се њихова дјеца (штићеници) no сврш етку школе- одуживати Гајрету. Гајретови питомци-ђаци впших разреда ср едњих, стручних и високих школа, те слушаоци разпих течајева, имаду се писмено обвезивати заједно са њиховим розЈитељима (старатељима) да ће no свршет& у тколовањ а, чим дођу до самосталне зараде, повраћати Гајрету на љих утрошени вовац. У дискусиЈи no предњем предлогу судјелују, noред претсједника, г г .: Вехбија Имамовић, Др. М. Хајдаровић, Ибрахим еф. Крзић, Др. Салихагић,. мпд Диздар, Мухамед Суџуда, Мурадиф Џ внив, Хасаи Ћишић, Др. Кундуровић, Др. Хафизадић, Б. Омерсофтић, Изет Звиздић и Др. А с а ф Ш арац. У дискусији су изнесена разна мишљења no питању повраћања Гајретових помоћи и одуживања Гајрету бпвших питомаца, na je закључено да ријешење иовра&ања Тајретових помоЛи доЏ до изражаја -у једпој тачци резолуције са данашње главие скуиштине. Предлози м јесних о д б о р а Секрегар г. Кукић поднио je слиједеКе предлога мјеснвх од бор а : 1) Дервента: a) да се поведе акција за подизање зграде мушког и ж енског интерната у Сарајеву на земљишту поред Гајретовог дома. Овај предлог oma везе с предлогом Главног одбора у погледу наставка сабирне акције за изградњу Гајретових објеката, na je тај предлог већ примљен, a ствар je главне скупштине да ona одреди гдје и који ће се Гајретов објекат правпти послије Гајретовог дома. б) да се одмах, док су na окупу многобројии Гајретови радници на главној скупштини из разних 146 мјеста, приступи установљавању броја претплатнпка Гајретова календара, с тим да свака јединица фиксно одреди колики број календара може распачати, да се иа тај начин зна колико ће примјерака Главни одбор штампати. Мјесни одбор у Дервенти преузима на се б е да прода 50 примјерака календара. Присутни делегати узимају овај предлог у претрес, али не прихваћају предлог о фиксној распродаји календара. П р е т с је д н и к пита: да ли се усваја закључак Главног од бор а о штампању Гајретова алманах календара за 1937 годину, с тим да се распродаје no ко* штајној цијени, — ш то присутни делегати једногласно прихваћају са примједбом претсједника да су једи пице дужне да календар распачају no коштајној цијени, како друњтВо не би имало никакВих издатака око његоВоl издаВања. лп) да се у овој години поклони пажња школовању омладине на стручним пољопривредним школама давањем неколвко стипендија као и заузимашем путем Гајрета да дјеца наших пољопривредника и посједИпка буду примана у држ. стручне пољопривредне школе, гдје би сиромашни имали бесплатну опскрбу. Главни од бор препоручује да се прихвати овај предлог. Ииж. Ш ер и Ф Б у б и ћ није за то да се подјељују стијендије за ниже него за средње пољопривредне школе, na се закључује да се молиоцима подијели неколико стијендија, који желе иНи у ову ] в р сту школа. д) да се отвори Гајретов средњошколски интернат у Београду. — Овај предлог се не прима, j ^ noCToje Гајретовв интернати за средњ е шкоде на териториЈи Б. и X., a Гајретови стипендисти, који похађају геометарску школу у Београду, примају се у Дом ђака геометарске ш коле; е) да се проводи и надаље штедња на к а н ц е-' ларијским и личним издацима. — Овај предлог се прима. ф) да се већ сада приступи организовању сакупљаша хране у корисг Гајрета; да се у ту сврху приступи оснивању „харманских одбор а", у које би требали да уђу поред функционера мјесних одбора и повјереника Гајрета и хоџе, пријатељи Гајрета, те махалске старјешине, — да израде спискове и пристуне брзом раду- — Предлог се прима и ставља се у дуж ност свима јединицада да одмах ириступе оргапизоваљу сабирне акдијо за сакупљањо зкивежних паиирннца у корист Гајрета. 2) Приједор моли Главни одбор. да води рачуна о предлозима мјесног одбора у погледу рјешеша молби за друш твене помоћи и да те молбе правовремено рјешава, те да се имадне у виду и то да je Приједор још у предратно доба доприна- �шао лијепе помоКи Гајрету, a то чини и данас. — Секретар даје обавјештења о рјешавању молби, na каже да 'се некоје јединице и телефонски интересују о начину рјешавања молби ђака из њихових мјеста, na у колико им та рјешеша не конвенирају. то траже да се њихове молбе поновно узимају у претрес. Међутим Главни одбор не може одмах да узима у претрес такове ургенције јединица, док не види какав je одзив ђака у конвикте, чије се молбе рјешавају у августу мјесецу. Усљед тога се дешава да накнадно приспјеле молбе и ургенције буду ријешене истом половицом септембра, до када све управе интерната имаду да поднесу Главном одбору извје* штаје о наступу питомаца у интернате. — Ш то се тиче подјеле Гајретових помоКи Приједору, те he се помоћи давати сразмјерно свима јединицама, на основу њиховог прошлогодишњег рада, na he тако бити и за Приједор. пз Главног извршног одбора слиједећи чланови: l) Др. Ибрахим Хаџиомеровпћ, 2) Др. Махмут Мехмедбапшћ, 3) Асимага Арсланагић, 4) Др. Асаф Шарац, 5) Мехага Чомара, 6) Мујага Хардага, 7) Исмет Зилџић, 8) Насих Реповац, 9) Абдулах Ужичании и 10) Хамид Кукић. За годину 1936/37 оствју у Главном одбору чланони Глнвног одбора пзвап Сарајева; 1) Есадбег Алибеговић, 2) Алија Орман, 3) Хаџи Ибрахимага Слипичевић, 4) Ибрахим еф. Мујичић, 5) Хасап Ребац, 6) Др. Мехмед Беговић, 7) Мехмед Лалић и 8) Др. Сулејмаи Хафизадић. Kao замјепици чланова Главпог одбора изваи Сарајева остају: 1) Мурадбег.Ченгић, 2) Др. Хамдија Браво, 3) Др. Хусеин Раљевић, 4) Ахиед ПашиК, 5) Бакија Селимовић, 6) Ибрахии еф. Крзић, 7) Хашим Шерић, 8) Назим Шаћирагић. Зд идућу 1936 37 годину пспадају члановн 3) Врбањцв (срез Котор Варош ): a) ПрикљуГлавног одбора изван Сарајвва; 1) Смаилага Ћемачује се прошлогодишњем предлогу одбора из Ко- ловић, 2) Мехмедага Зубчевић, 3) Осман Реџић, 4) тор Вароши у погледу повраћања Гајретових помо- Муратбег Заииовић, 5) Теуфикбег Тахирбеговић, Ки. б) да се шегрски дом нрогаири и да се сваке ro- 6) Дервиш Тафро, 7) Мустафа Зухрић, 8) Мухамед дине узме no неколико пајсиромашније дјеце из ПрељубовиК, 9) А хиед Садиковић и 10) Елмас Сасреза которварошког sa изучаваље заната. — Мо- рајлић. ментано нема никакве могућности да се сарајевски Ми смо данас донијели закључак да се у интернат, у који се примају и, шегрти, прошири, a погледу броја чланова Главног извршног одбора примање шегрта у овај ин.териат овиси о располо- изврше извјесне имјене. Ми смо јучер изнијели заживом простору, друштвеним финансијским могућшто je то потребно. Нама je потребан eehn и јачи ностима и материјалним резултатима друштвених број раднпка у главној управи, чији je рад подијејединица. ц) да се пуиа опскрба снизп na 250.— a љен на секције, како he се појединци моћи боље и пола опскрбнине на 150 Дан. мјесечно, пошто усљед јаче ангажовати у раду појединих секција. Ми смо велике опскрбнине избјегавају се интернати, усљед повисили број чланова извршног одбора од 18 na чега ђаци слабо пролазе у иауци. — Предлог се 24. По правилима ми смо тај број могли да бирамо одбија. истом онда, кад нам власт одобри измијењена праПопуна Главног одбора Гајрета Претсједник: Задња тачка дневног реда je попуњавање чланова Главног одбора. По нашим правилима лањске године коцком je испало из Главног извршног одбора 8 чланова, и 8 из проширеног одбора. Они чланови који су прошле године коцком испали, na наново бирани они за ову годину остају још као чланови Главне управе. У Главни и звршни одбор треба бирати ове године 10 чланова и 4 замјеника. У проширени одбор треба бирати 10 чланова главне управе. У иду hoj 1936/37 години, no правима, оста.ју у Главпоа нзвршиоа одбору члановн који су бпраки прошле годипе, и т о : 1) Др. А вдо ХасанбеговиК, 2) Осман Селесковић, 3) Сулејман СариџиК, 3) Фехим Мусакадић, 5) Др. М устафа Хајдаровић, 6) Јусуф бег Пашић, 7) Проф. Авдибег Зечевић, 8) Бекир Омерсофтић. Kao замјеници чланова Главног взвршног одбора остају: 1) Мухамед Браво, 2) Др. Мухамед Иблизовић, 3) Инж. Мустафа Слипичевић, 4) Хамдија Никшић. Према правилима испадају за годнпу 1930/37 вила. Међутим власт he нам сигурно у кратком року измјену правила одобрити. Да не би морали специјалну скупштину сазивати ради тих избора, можемо данас изабрати цио број, т. ј. 14 члана у 8 замјеника, a да при томе|новоизабрани број ступи правно у функцију онда кад надлежна власт о добри иравила. Избор главне управе врши се на два начина: тајним гласањем и акламацијом, како то скупштина жели. Има ли ко у том погледу предлог, (Повлци: Акламацијом, акламацијом). Г. Осман Рашидкаднћ: Пошто смо дали пуно повјерење претсједнику Главног одбора г. Др. Авди Хасанбеговићу, ja бих молио да м-у дадемо повјерење да он предложи односно изабере кандидациони одбор који he нам предложити кандидате. (Прима се) Претсјсдник: Није ово први пут да се на мене ставља дужност доста тешка и деликатна. Може бити да he ми се десити и у будуће да будем no* UOBHO претсједник. У том случају жел>а би моја била да у одбор дође што више радника који he бити 147 �спремни да жртвују од свог приватног или званичног времена и да се што више посвете Гајретовом раду. Вјерујте, само радом и непрестаним радом може дати резултат не само мјесна јединица него и Главна управа. Тешко je, господо све моменте уочити и наићи на најбоље. Ради тога je дужност врло тешка предложити вам једну листу људи, значи са увјерењем да ће ти људи одговарати оним интенцијама о којима je јучер било говора на пр етконференцији Зато ja са овога мјеста молим све нове и досадашње чланове управе да лојално, пријатељски, јавно и огворено се изјасне да ли су вољни да жртвују максимум свога вреиена в да ли с у у могућности да допринесу ту жртву. А ко нису, нека отворено кажу: немојте нас дирати, јер не можемо удовољити тим захтјевима. Од главне управе се тражи максимум труда и жртава. Онај који се јавно и отворено прими, послије мојих ријечи, дужности у главној управи, то зпачи да се прима дужности да he савјесно радити в жртвовати се. за Гајрет. Господин Рашидкадић je предложио да ja предложим једну кандидациону листу. Ja предлажем г. г. Б. Омерсофтвћа, Др. Халилбагаића В. ИмамовиНа, Др. С. Хафизадића, М. Аликапфпћа X. К укића в Авдибега Зечевићф (Прима се) Молвм господу да саставе лвсту в да je предложе, a за то вријеме дајем паузу. (Послвје паузе) ПреиЈедник: Госп одо, да наставимо рад. Одбор кандидациони завршио je рад в сад he нам прочитати листу. Ja не знам шта ће нам предложити кандидациони од бор , али не замјерите ми што hy поновити он о што сам мало прије рекао. Кад се чују имена лвца која се предлажу, у колико су ов дје сви присутни, ja в х молим кад чују своја имена да се д об р о размисле да ли могу да се приме те тешке дужности. Нека овдје братски, отворено в лојално кажу да лв могу вршити дужности коje им се намећу. Секретар Кукић: кандидациони од б о р предлаже вам слвједећу лвсту за попуњење Главног о д б о р а : Чланови Главног одбор а вз С а ра јева : Г. Г. Др. Махмут Мехмедбашић, Др. Ибрахим Хаџиомеровић, А си м Арсланагић, Мујага Хардага, Насих Реповац, Др А са ф Ш арац, Хамид Кукић, А б д у лах еф. Ужичанин, Инж, Салих Ц вцо, Др. Осман Халвлбашић ; По новим правилнма треба да бирамо још 6 пових чланова, na предлажемо слиједећу гг.: М ехмедбег Капетановић, пр оф . М устаф а Дрљевић, проф . Екрем Мурсел, Бећир Соко, Ахм етага Новалија и Завм КапетановиК. Kao замјенике чланова Главног взврш ног одбора предлажемо : Салко Узејрагић, Др. Синан Мушановић, Дапијал Самоковлић, Др. М ухамед Кундуровић, Исмет Звлџић, Насих Axnh, А хметага Ченгић в Мехага Врето, 148 Из провиације предДажбмо 10 чланова Гл. одбор а и то гг. Смаилага Ћемаловић, Мехага Зубчевић, Осман Реџић, Муратбег ЗавмовиН, Мухамед Хаџисмајловић, Дервиш Тафро, Нуман Османефендић, Ахмед Садиковић, Незир Екиновић и Хаcau Ћишић. Предлажући вам ову лвсту, ми молимо сву ону господу чија су вмена прочитана, да се изјасне да ли могу савјесно вршити своје дужиости. T o je неопходна потреба обзиром на наш претстојеКи ве* лики рад у Гајрету, Асимага Арслапагић; Обзиром на то да сам ja превише заузет својим послом, молио бих да ме не предвиђате у одбор. Нретсједипк: Господин Арсланагић апелира на нас да га не предвиђамо у одбор јер да je превиme заокупљен другим пословима. Од њега je то лијепо, од њега je то гајретовски. Ja могу да кажем да je г. Арсланагић наш стари и опробани радник и ja бих га молио ако никако друкчије, a оно бар да уђе као замјеник. Ja бих на његово мјесто предложиб као члана главне управе једног нашег стаpor радника, a то je г, Др. Заим Шарац. (Прима се). Ш ер и Ф Б у б и ћ : Ми смо ов дје разговарали да треба да се удари нов правац у раду Гајрета и да се у том раду ангажују нови људи. Ja не.. видим да je у том правцу ишта урађено. Штавише видим све старе људе и стаде личности (поклици: пије истииа). Управа je надопуњена људима који се не баве каквим јавним радом. Част Др. Шарцу као радпику, али ми не видјесмо да je Др. Шарац истакнути јавпи радник, na предлажем да се ова листа алимине одбије и да се изабере нови кандидациони одбор који he саставити нову листу. (He прима се). П р етсјсдпик : Мени je жао да je г, Бубић са овима ријечима унио ноту која би може бити и за моменат могла да ослаби велики ефекат нашег јучерашњег рада. Питање које сте ви встакли, то je пигање повјерења. Ви ст е 6 paho, ако се ne варам, прије састава листе дали једногласно повјерење претсјецнику ове скупштипе да вам предложи листу кандидационог од бор а и претсједник се je томе вашем захтјеву одазвао. Кандидациони одбор предложио вам je листу коју сте ви примили. To значи да сте били вољни са давањем повјерења и мени и том од бор у и оној листи коју je кандидациони одбор предложио. (Тако je). Ja сам хтио само ову измјену да учиним обзиром na изјаву г: Арсланarnha. Ja вас стога господо молим да примите ову предложену листу. (Бурни поклици : прима се). Г. Б уб и ћ : Са једним гласом против, П ретсједпик: Ми см о иа основу јучерашњег и данашп>ег рада ставили на себ е велике и тешке �дужности, и кад смо све констатовали, онда смо били свјесни које Кемо чланове Главног одбора бирати. Свјесни смо да ћемо морати, ма какав био резултат, доћи кроз годину дана пред ваша часна лица и дати вам потребна објашњења и резултате. 1Тако je). Зато см о и иодвукли да сва она господа, прије него што смо и знали која he бити на листи, кажу да ли се примају или не. Ja мислим да се не може примити примједба да нису ушле нове лич ности. (Тако je). Има овдје веома лијеп број нових млађих снага и нових личности, и у колико оне буду радиле онолико колико су некад старији радили, вјерујте да he будућа управа изаћи.пред вас са бољим, успјешнијим и повољнијим резултатом него ова. Завршујући ову нашу скупштину, ja вам од срца благодарим на свему оном што сте радили јучер и данас. Благодарим вам на искрености, на вашој објективности и на вашој пажњи. Исто како вам благодарим од срца на критици којом сте онако објективно и истински подвргли рад јединПца на терсну, Главног одбора и његове кацеларије. Позивам чиновнике главне управе да добро уоче све ности, да унесу у свој рад што више знања, што више рада и што више пожртвовности. Једиио heмо тако моћи да унапредимо наш организаторски рад на терену и да изађемо пред вас до године са бољим успјесима. Молим вас да послије овако лијепог и братског рада, кад се вратите на терен, настанете ако je могуће да саберете скупштине, у колико их нисте сви одржали, a они који су оджалв да сазо* ву конференције и да обавијестите наше члаиове и пријатеље о овоме што смо овдје радили. Потрсбно je да се многе заблуде разбију. Потребно je уочити многе моменте, потребно je уразумити многе наше раднике и пријатеље да у Гајрету влада једнодушност и слога, да влада једна ријешеност, да се преко Гајрета и помоћу Гајрета помогне нашем муслиманском елементу, којем треба jipeKo Гајрета сви ропски да служимо. У овим тешким часовима ми торамо да се збиљски дамо на посао. Међу Гајретовим радницима има мјеста за све оне који раде за добро нашег муслиманског елемента. Нећемо мјерити људе ни цијенити no тооне примједбе које су се toauhc и јучер овдје чуг__^ е коме припадају него no томе колико добра желе ле, те да и у будуће воде рачуна ца Гајрет мора муслиманској заједниди и колико се жртвују за њу. својом организацијом и својим духом< својом тач- у том правцу развијајте Гајретово дјеловање, na иошћу и својом експедитивношћу предњачип м покољења бити захвална. Нека нам je будући друштвима у нашој најближој околици. рад у том правцу сретан и хајирли ! Ja тражим овдје у име скупштипе тако! А м ин! од чланова главне управе, ко)и су се примили Секретар: X. К ук н ћ, с. р. Претсједник: Д р . A. Х а с а н б е г о в н . , с. р. Д р . О см I Верификатори: н Х а л и л б а ш и ћ , с р., П р о ф . А .З е ч е в и ћ , с.р Гајретов гласник Novi vasijjet • legator Gajretova doma Gospodin Dr. Safvetbeg Zečević, advokat iz Sarajeva, nakon svog povratka iz Turske, gdje je proboravio nekoliko nedjelja, posjetio je ovih nana novosagrađeni Gajretov dom i kancelarije društva Gajret u pratnji direktora Vakufa i člana Glavnog odbora društva Gajreta gosp. Nasihbega Repovca. Gospodin Dr. Zečević bio je očaran ljepotom i stilom doma izraživši tom prilikom svoje divljenje što je ovo kulturno društvo uspjelo u ovim teškim ekonom­ skim prilikama, pored rada na ostvarenjn svojih ciljeva da podigne u centru varoši ovako lijepu palaču koja će služiti na diku i ponos našem narodu. Prilikom te posjete, cijeneći rad i napore društva Gajreta na kulturno-prosvjetnom podizanju muslimana, gosp. Dr. Zečević darovao je u fond Gajretova doma u gotovu novcu Din. 10000.— (deset hiljada dinara). Ovim svojim prilogom Gosp. Dr. Safvetbeg Zečević je postao vasijet-legator Gajretova doma, te će njegovo ime biti urezano zlatnim slovima na mramornoj ploči. Isto tako njegovo ime biće upisano u „Zlatnu knjigu Gajretova doma". Glavni odbor Gajreta smatra za prijatnu dužnost da i ovim putem izrazi Gosp. Dr. Zečeviću najsrdačniju zahvalnost. Veliki upjeh Gajretova teferiia u Derventi 12 jula t. g. priredili su ženski i muški mjes. odbori svoju veliku godišnju vrtnu zabavu - teferič, u bašči g. Arifa H Abdića, koju je imao u zakupu g. Krsto Golić, izdavši istu najpripravnije i bez oštete za Gajretovu priredbu. 149 �Pripreme za teferič počele su prije na l 1/* mje­ sec, a pojedine sekcije za zabavu izvršile su tačno određene im funkcije. D o podne dan je bio kišovit i nezapamćena oluja lomila je drveće, ali od podne je zasjalo sunce i teferič je održan po krasnome danu, bez vrućine uz veliko učešće posjetioca. Kako sama priredba tako i sve drugo proteklo je u uzornom redu, što se ima da zahvali neumornom radu mno­ gobrojnih Gajretovih radnica i radnika u Derventi, koji su uložili m nogo truda, da ova priredba bude bez zamjerke ma u kome pogledu. Ovaj rad tekao je sestrinski i bratski, a niko se nije od dužnosti uklonjao, pa je i ova priredba bila jedan dokaz više da izvršen je sa velikim interesom i proglašena je za ljepoticu gđica Šida Smajić. Velika posjeta zabave - teferiča kao i veliki ma­ terijalni uspjeh dokazuju, da je ovo najjača priredba Gajreta. koja se održala zadnjih nekoliko godina. Sva mjesta za stolovima i klupama kojih je bila masa u krasno dekorisanoj bašči, sa dekorisanim budama za muziku, tombolu, bife, kafanu — bila su zapo­ sjednuta. Gajretov ovogodišnji teferič u Derventi, jedan je dokaz više, kako je velika popularnost njegova u Derventi za čiju je omladinu Gajret m nogo u čin io a i danas čini. I ovom prilikom se dokumentovalo, da Чланови наи бск ог ви јећ а ив Скопља са неколико чланова Главног одбора „Г ајрета" приликом пос је т е Г ајр етова дома 24/V1I. 1936. Gajret ima prokušane radnike, koji ga v ole i za koga se rado žrtvuju. Radi ove priredbe nijesu m ogli oti­ ći Gajret. radnici na skupšt. Glav. odbora, koja je isti dana držana u Sarajevu. naš svijet shvaća važnost Gajreta po kulturni, pro­ svjetni i ekonom, život nas muslimana, te da naš svijet ne zaboravlja: ko je najviše učinio za njegov progres u svim pravcima. Uz razne druge tačke igrana je Gajretova tom ­ bola ženskih ručnih radova, koje su i ove godine izradile marljive i vješte ruke članica i prijateljica Gajreta. Ovi radovi su pokazali kako naš ženski svijet i u pogledu ovoga umijeća ne treba da se stidi, jer Gajretova tom bola po općem priznanju posjetioca dala je zato dokaza. T om bola je bila prije priredbe izložena u izlozima ovd. knjižare S. MićLć i izlogu civ, geometra g. P. Dražića, a sastojala se iz preko 100 kom ada raz. radova, počam od starih do najmodernijih. Izbor „ljepotice Gajreta za g. 1936“ Svima posjetiocima Gajretova teferiča, kao 1 svima onima koji su svojim trudom om ogućili onako lijep uspjeh, mjesni odbori Gajreta u Derventi naj­ ljepše zahvaljuju. Naročitu blagodarnost dugujemo onima prijateljima, koji nas pom ogoše prilozima, a u čemu se istakla na prvom mjestu ovdašnja tekstilna industrija „Ukrina" d. d., kako obilnim novč. prilogom tako i darom u robi i kod koje industrije Gajret je i d o sada nailazio na najveću susretljivost, naročito kod njenog direktora g. Pfeiferta, 150 �Među mnogobrojnim odličnim gostima iz Dervente, posjetili su priredbu sa strane gg.: advokat Dr. 0 . Muftić iz Gračanice, upravnik pošte u Modriči Čišić, Smail ef Bojić imam matičar iz Bos. Broda, Namikbeg Ibrahimpašić iz Travnika, kao i drugi mnogi gosti sa strane i obližnjih mjesta. Svi oni doprinesoše, da je ova priredba imala onako velik uspjeh i u moralnom i u materijalnom pogledu. Tako isto zaslužuju zahvalnost Gajreta svi oni, koji poklonima za tombolu i bife pom ogoše uspjehu priredbe. Skupština Gajretove žensku » d ru g e u Trebinju Gajretova ženska zadruga u Trebinju osnovana je prije 4 godine, sa ciljem da muslimansku žensku omladinu stručno osposobljava u krojenju i šivanju odijela, rublja i dr. ženskih ručnih te održavanjem anafalbetskih tečajeva i drugih poučnih predavanja muslimansku ženu kulturno i prosvjetno podigne i osposobi za savremen život i rad. Ova zadruga je u nedelju 21. juna t. g. u svojim prostorijama održala redovnu godišnju skupštinu. Skupština je bila odlično posjećena, jer trebinjski muslimani prema ovoj svojoj flairli ustanovi gaje velike simpatije. Skupštinu je otvorio i -istoj predsjedavao g. Abdulah Škaljić, koji u svom uvodnom govoru p o z­ dravlja brojno članstvo i iznosi uspjehe zadruge i nastojanja uprave, da učenicama da što jaču stručnu spremu, radeći uporedo i na njihovom prosvjećivanju i na dobrom odgoju. Kao krunu rada zadruge u prošloj godini pominje akciju za podizanje doma. Ova akcija je odlično uspjela j u davanju priloga trebinjski su građani manifestovali svoju jaku svijest za zajednicu. Uprava je tokom godine intenzivno radila da se radionica zadruge pretvori u Žensku zanatsku školu sa pravom javnosti i određenim ran­ gom. Ovaj predmet nalazi se na rešavanju kod Banske uprave Cetinje i izgledi za uspjeh šu dobri. Iz izvještaja ' sekretara g. Sadovića Mustafe i blagajnika Čustovića Mehmedalije vidi se, da je upra­ va održala tokom godine 48 sjednica i roditeljski sastanak, da je održato predavanje o Gazi Husrefbegu, proslava muslimanske nove godine, da je u zadruzi svečano izvršena. Učenice su prigodom dvogodišnjice smrti Dr. Safetbega bašagića proučile Hatme-dovu pred dušu ovom velikom književniku. Hatma je predata u zadruzi u prisustvu učenica, njihovih roditelja, uprave i brojnog članstva. Nakon proučenja Hatme-dove učenicama je održano prigodno predavanje o Bašagiću kao književniku i musliman­ skom javnom radniku. Prigodom Ramazana zadruga je priredila jedan Mevlud za muslimansko ženskinje, koji je vrlo dobro uspio. — Od dobivenog platna učenice su sašile 21 odijelo, koje je uprava podijelila siromašnoj muslimanskoj djeci ovdašnjeg mekteba i škole. Tokom godine zadrugu je završila prva gene­ racija učenica, 1 to sn prvi pioniri ponikli iz ove mlade Gajretove ustanove na širenju domaćeg zanat­ stva i radinosti. Sve ove učenice dobile su uredna svjedočanstva i danas već zarađuju koru hljeba, tako da njihove porodice imaju već od njih i vidne koristi. Prihodi zadruge tokom godine 1935/36 bili su dinara 27000, rashodi 24000 dinar, saldo gotova novca dinara 21000. Sekcija za dom raspolaže sa gotovinom od 40000 dinara. — Članska svijest članova bila je dostojna, osobito kada se uzme u obzir teško materijalno stanje u kome se nalazi naš svijet i da članovi Gajreta u Trebinju plaćaju dvije članarine, jednu Mjesnom od­ boru a drugu zadruzi. Nakon svestrane diskusije o radu zadruge pri­ stupilo se izboru nove uprave u koju su izabrana sledeća g. g.: Škaljić Abdulah ef, Sadović Salihaga, H. Husaga Šahović, Mustafa Sadović, Mehmedalija Ćustović, Muhamed Bakšić, O ije tić Alaga, Hasan Karađa, Čoloman Mehmed ef, Salahović Jusufaga, Jaukopović Mujaga i Čerimagić Ademaga. — Sakupljanje kurbanskih kožica za Gajret u Ljubuškom Prigodom prošlog Kurban bajrama sakupljene su kurbanske kožice od slijedeće gospode iz Ljubuškog: Braća Mušić 2 kožice, Alija Ornan 2 kožice, Fahre h. Konjhodžić 1 kožicu, koje su prodate za 130 din. Braća Ćerimovići dali su jednu goveđu ko­ žicu i to polovicu za Gajret, a polovicu za sirotište. Od utrška dobio je Gajret polovicu t. j. Din. 55.— U ime kurbanske kožice dali su u novcu i to: Sadik ef Sadiković Din. 3 3 — i Arif ef Arslanagić Din. 3 5 — Ukupno Din. 273.— koja je svota dozna­ čena Glavnom odboru. Svima plemenitim darovateljima topla hvala. Gajretov mevlud u Kozarcu 12 juna t. g. održalo je žensko povjereništvo Gajreta u Kozarcu mevlud, koga su lijepo proučila 3 imama, a na koncu je g. Hf Mehmed Dedić održao govor u kome je savjetovao prisutnima da se na svakom koraku sjete i potpomažu Gajret. Povjerenica gđica Đonlagić se na koncu zahva­ lila prisutnima na posjeti i sakupljenim prilozima od od Din. 45.— Prilozi iz Velike. Preko Mjesnog odbora Gajreta u Derventi do­ značio je Gajretu bivši povjerenik iz Velike g. Ibrahim Porobić svotu od Din. 34.— za rasprodane li­ stiće »Lige hiljade«. 151 �Pozdravne depeše Konstituisanje odbora (muškog i ženskog) u Derventi upućene glavnoj Na redovnoj skupštini ženskog odbora od 19 juna izabran je slijedeći o d b o r : pretsjednica Tajiba Bećirević, potpietsjednica Šaćira A libegović, tajnica Zada Hadžiahmetović, blagajnica Ferida Šerić, od b ornice: Nefa Ćimić, Sena Porobić, Hasiba Muftić, Z ineta Tirić, Hasnija Halepović, Hasnija Sokolović* Munira Kudić i Devla Porobić. Nadzorni odb or: Ljubica Kostić, Mehridžana Kulenović i Munira Omerhodžić. Na redovnoj skupštini m uškog odbora od 14 juna izabran je slijedeći odbor: prelsjednik Esadbeg Alibegović, potpretsjednik Hf. Salih ef. D ozić, sekretar Osman Cakić, blagajnik Nedžib Ćardžić odbornici: Alija Huseđžinović, Halid Šerić, Mustafa ef. Halilović, Smail ef. Hadžić, Smajo Porobić, Mujaga Karabegović, Muharem Ćimić, Dr. Salih O m erhodžić, Junus H. Ahmetović, Sulejman Hodžić. N a d zorn i o d b o r : Boško Tasovac, Ahmed Sefić i Buki Pesah. Prilog iz Gražanice G osp. Ibrahim Lika, učitelj iz Lukavice dao je povjereniku Gajreta' u Gračanici prilog za Gajret u iznosu od 50 din. Hvala! Bos. Petrovac io Mjesni odbor Gajreta u Bos. Petrovcu doznačio je svotu od Din. 80.— od kurbanskih kožica, koje su poklonili gg. Hazim ef Hadžić šer. sud. i Jakupović Sulejman sr. školski nadzornik. Roditelji Gajretovih pitom aca i to Osm e Šehić sakupio je za Gajret Din. 81.— , i Kulenović Bajbutović Hadžibeg Din. 5 0.— , koja je svota također već doznačena Glavnom odboru. Darovateljima kurbanskih kožica naša srdačna hvala! M. Verentevit Ženski m o d n i salo n K k rzn a rija S a r a K ralja Petra ulica 152 j e — v o Te le fo n 38*25 skupštini društva Gajreta, održanoj* 12/VI1 1936. B eograd : Beogradski Gajret „Osman Đ ikić" to­ plo pozdravlja učesnike godišnje glavne skupštine i želi uspjeh. Pretsjednik: Đurađ Josifovič B eograd : Srdačno pozdravlja skupštinu, čestita Gajretu na dosadašnjem radu i želi uspjeha za bu­ dućnost. D ragoslav Jovanović, rektor univerziteta Derventa: Zapriječeni današnjom godišnjom pri­ redbom da prisustvuju skupštini Gajretovi derventskl radnici i radnice pozdravljaju bratsku skupštinu Glav­ nog odbora želeći srećan rad i hairli rezultate po naš Gajret. ’ Z a ženski odbor: pretsjednica Taiba Bećirović, muški odbor: pretsjednik Esadbeg Alibegović Gradačac: U ime mjesnog odbora i prijatelja Gajrgta u srezu gradačačkom pridružujem se sa is­ krenom radošću svečane prve skupštine u prostori­ jama Gajretova doma sa željom da rad skupštine u Gajretovom domu dade još v ećeg potstreka G ajretovim radnicima i prijateljima na dobit našeg naroda. Živjeli! Pretsjednik: Abdulah Šakić G ora žd e: Želim o što bolji i uspješniji rad skup­ štine. Pozdravljam o Vas gospodine pretsjedniče sa željom da i nadalje ostanete na čelu našeg Gajreta, što će nam biti najbolja garancija za siguran uspjeh u radu. Za odb or: Rašidkadić Plevlje: Plevaljski gajretovci učestvuju u mislima glavnoj skupštini uvjereni u još plodniji rad društva pod daljnjim vodstvom pretsjednika Hasanbegovića* Zdravo! — Selmanović. P rv o ra zre d n i ženski m od ni salon, konfekcija i k r­ zn a rija , specijalista u izra di m antlova, kostim a, ha ljin a i t. d . Bo g at izb o r ra zn ovrsn og krzna i k r­ zn e nih m antlova, izra đ u je krznene m antle i svo ostalo k rzn o u vlastitoj ra d io n i, p risp je li n ajn o v iji m od eli zim skih Stofanih m antlova. Cijen e s o lid n e a izra d a p rv o k la s n a . � https://kolekcije.nub.ba/files/original/e1e9133e7ea9ee92d4ae753bf1065fba.pdf b5b6676d4b86f6c80a12a90d0fd81ed3 PDF Text Text T an ca у го то в у п л аћ ен а ГЛАСНИК КУЛТУРНО ПРОСВЕТНОГ Д Р У ШТ В А ГАЈРЕТА С A Д Р Ж A Ј: Свечано отварање Гајретова дома Поздравне депеше Гајрету и претсједннку r. Дру Хасанбеговићу прнликом свечаности отварања Гајретова дома Шта другс мисле о нама rAJPETUB ГЛАСНИК: Прослава Рођепдапа Њ. В. Краља ^у Бања Луци. — Гајретов хеФврич у Д обоју, Мркољић Граду, тур., Маглају, Фојници Врбањцима (К отор Варош), Лукавду п Бос. Броду. Локваиа. — Прослава рођондапа Њег. Вел. — Гајрехог.а забава у Приредба Гајрехова дана у Прњавору. — Краља у Гајретовол конвивту у Плевљу. — Гајретов мевлуд у Џивару код Требиња. — Захвала бугарскеделегације.— Премјештај г. 'Базшла Хаџпћа из Схоца у Ирњавор. - Ковсхпхуи- сање Главпог одбора Гајрета. — Нови утемељачп Гај- реха. — вурб. козкпца Гајреху. — Величансхвена Дар Гајрехова маниФвсхација у Завидоввћу. — Захвала Гајреху. — Брзојавпа захвала Гајреху из СоФије. СЕПТЕМБАР CAPAJEBO 1936 Издаје Главни одвор Гајрета у Сарајеву Главни и одговорни уредник: ХАМИД КУКИЂ БРОЈ 10 �Гајрет, лиот друштва Гајрета и8лави мјесечно, a цијена му je ва нашу Отаџбину 60 динаранагодину, a ea све остале вемље преко границе 120 динара. ЂациГајрвтови питомци добивају лист у пола цијене код Главног Одбора или код управа Гајретових конвиката. Власнир друштво „Гајретц — Одговорни уредник: Хамид Кукић. — За Исламску диоџичку штампарију одговара директор Абдура?м»н МешиН- �ГОД. XVII ГАЈРЕТ БРОЈ 10 Сарајево, септембар 193© Svečano otvaranje Gajrelova ©oma Velike Gajretove svečanosti održane prigodom otvorenja novosagrađene reprezentativne zgrade Gajretova Doma u Sarajevu, prošle su u znaku odušev­ ljenih Gajretovih manifestacija. Ova svečanost najbolje nam je potvrdila da je ideja Gajreta i ona uzvišena misao koju Gajret pronosi v eć tri decenija na kulturno-prosvjetnom podizanju jugoslovenskih muslimana baš sada jača i spontanija više nego ikada. Onoliko oduševljenja i onoliko svijesti,. snažnog zamaha i brat­ ske intimnosti i požrtvovnosti nema danas kod dru? mahom najiskreniji Gajretovi radnici i prijatelji, cvijet naše gradske i seoske inteligencije iz svih staleža. O vo je odmah dalo čitavoj priredbi viši značaj, sve­ čaniji ton i više raspoloženje. Cijeli Gajretov dom bio je iskićen skupocjenim šarenim ćilimima i serdžadama, cvijećem i zelenilom sa ulične i dvorišne fasade. Zastave, izvješene po bal­ konima, pojačavale su štimung i davale svečanosti ozbiljniji izgled. Prije podne, kao i u svim mjestima gdje postoje Gajretove jedinice, članovi Mjesnog od- UČenje Mevludi-šerlfa na svečanosti otvaranja Gajretova doma. U sredini gg. Haflz Mustafa Fattln et. Kulenović i Slnan ef. Sokolović, koji su učili Mevlud. gih društava ni kod drugih akcija, Gajret može štoga biti ponosan na svoj uspjeh i svoju misiju, koja do­ vršenjem ovog lijepog doma prelazi u novu etapu, etapu prikupljanja snaga i privrednog podizanja na­ šeg svijeta. Na dva dana prije same svečanosti počeli su stizati gosti sa svih strana. Iako je Glavni odbor pi­ smeno upozorio mjesne odbore da velike grupe čla­ nova ne dolaze u Sarajevo, da ne bi oštetili i okrnjili priredbe Gajretova dana u svojim mjestima, ipak se broj ljudi sa strane popeo na skoro 3 000. Sve su to bora Gajreta iz Sarajeva prodavali su otkupne značke po ulicama i ćoškovima. Nijedna godina, u ovih po­ sljednjih desetak, nije donijela toliko prihoda od ot­ kupnih značaka. Rijetki su oni koji nisu davali. S draga srca i sa pregrštima lijepih riječi. Mjesni odbor je ovoga puta rasprodaju značaka organizovao bolje ne­ go ranijih godina, pa se i uspjeh bolji pokazao. Program ovog svečanog Gajretovog dana nastav­ ljen je .molitvom u bogomoljama za zdravlje i dug život Gajretova Pokrovitelja Njeg. Vel. Kralja Petra II. U knjigu čestitki kod Banske uprave upisali su se 156 �članovi Glavnog odbora sa pretsjednikom g, Dr. A vdom iškolovao i iz veo na pravi put. Nadam se da će se i Hasanbegovićem i potpretsjednikom g. Ing. Salihom meni pružiti mogućnost da i ja učinim jedan vakuf na­ Cicom na čelu, čestitavši istovremeno rođendan uzviše­ šem Gajretu, kao što su to učinile i moje tetke rahm. nog Gajretova Pokrovitelja Banu g Predragu Lukiću. Zulejhe h. i Hašeme h. Imširić. Odmah oko 12 sati započelo je prikupljanje gra­ Živio Gajret! * đana i gostiju sa strane u bašči Gajretova doma. Či­ O ko 3 sata popodne nagrnulo je građanstvo, tava bašča bila je lijepo dekorisana i iskićena. Udemuško i žensko, četimice. Došli su najugledniji pretšene su za pretstavnike raznih korporacija i udruženja stavnici vojnih i građanskih vlasti, kulturno prosvjetnih, posebne lože, načičkane zalenilom i zastavicama. U humanih i nacionalnih društava, konzuli i drugi od­ bašči su koncertrirale dvije m uzike: muslimanskog ličnici. Najprije su se zadržali u velikoj sali na prvom društva »Hurijjet« i Željezničarska glazba. Vrijedni katu, a nakon toga su, u 4 sata, u pratnji pretsjedniGajretovi radnici pobrinuli su se da čitav izgled bašče štva Gajreta sišli zajednički u dvorište i bašču Gajre­ i svečanosti bude što ljepši i dostojniji. Stoga su se tova doma. Članovi Glavnog odbora su im pokazali razmilili kao pčele, u radu i trci. Nije bilo odmora. njihova mjesta, a onda je na terasi doma otpočeo Sve vrste jela i pića, slatka i slana, bila su sortirana svečani dio otvaranja novog doma. Začas se stišala kao na najvećim zijafetima. Okretali su se janjci na buka. Ogromne mase ljudi su se slegle na prostor iza ražnju, p^kli ćevapčići, pila kafa i druga pića. Sve doma i napeto, bez predaha, slušale svaku riječ. je vrvilo od ljudi i šarenila, tako da je čitav Gajretov Prvi je uzeo riječ pretsjednik proširenog odbora kompleks, sa baščom i zgradom, ličio na ogroman za izgradnju Gajretova doma g. Dr. Jusuf 7 anović, mravinjak. advokat iz Sarajeva, koji je među ostalim rekao: U lijepoj dvorani Gajretova doma priređen je »Pred nešto više od godinu dana sastali sm o se Mcvludi-šerif sa uobičajenim svečanostima. Istodobno na ovom e istom mjestu, na golom i praznom zemljištu, proučena je i hatme-dova legatorkama Gajreta umrlim pored iskopanog temelja ove naše zajedničke velebne sestrama Imsirićkama i svima umrlim Gajretovim čla­ palače. Tom zgodom dali sm o riječ da ćem o se na novima. Sala je bila dekorisana ćilimima i urešena ovom e istom mjestu nakon godinu dana sastati u iz­ lijepim levhama na kojima su napisi u zlatnim arap­ građenoj palači Gajretova doma. San svih Gajretovih skim slovima. Usred sale, za stolom prekrivenim ze­ radnika i prijatelja, o kom su počeli sanjati još od lenom čohom, sjedili su gg. Hafiz Mustafa ef. Kuleosnutka Gajreta, ev o je danas priveden u djelo. Mno­ nović i Sinan ef. Sokolović, koji su proučili mevlud gobrojni Gajretovi radnici i prijatelji širom naše do­ i prigodne ilahije. Članovi Glavnog odbora su dočeki­ m ovine učestvovali su u ovoj akciji. Ogriješio bi se vali i smještali goste, dijelili m evludsko šerbe i šećer o svoju savjest ako ne bi u prvom redu istakao na­ u kesicam a na kojima je stajao natpis: »Gajretov mev­ ročito veliki broj bivših Gajretovih štićenika i onih koje je Gajret na bilo koji način pomogao, koji su lud na dan otvorenja Gajretova dom a 6/1Х 1936*. Jedini muški potom ak legatorki rahmetli Imši- prema svojim silama i mogućnostima pom ogli ovu Gajretovu akciju i na taj način pripom ogli da dođe rićki, Salko Imširić, đak V razr. gimnazije održao je poslije proučenog Mevluda slijedeći govor: do ov e svečanosti. Neka im je svima hvala i od Boga »Kao najstariji muški potom ak stare sarajevske plata. porodice Imširija, dirnut ovom lijepom vjerskom sve­ Svi oni treba da budu svjesni da Gajret svoju čanošću, učenjem Mevludi-šerifa kao i hatme-dove za današnju svečanost imade u prvome redu da zahvali dušu mojih bližih rođakinja — tetaka, sestara rahmetli njihovoj darežljivosti. K ako je god velik broj onih koji Hašeme h, i Zulejhe h. Imširić, k oje su prije 33 go­ su ovu akciju pom ogli, još je v eći broj onih koji su dine uvakufile ov o zemljište, na kom e se danas blista se o ovu akciju oglušili, a koji bi bili u položaju da ovaj divni i veličanstveni G ajretov dom, osjećam za ovu akciju potpomognu. Svi oni treba da znaju, da je potrebu da se na ovom aktu pieteta, na ov om aktu ova akcija najvećega stila kako se je Islam ‘pojavio u zahvalnosti od strane Gajreta prema mojim rahmetli ovim krajevima, povedena planski u cilju kulturnog i rođakama, najiskrenije zahvalim. O sjećam za potrebu, prosvjetnog pridizanja jugoslovenskih muslimana. kao najstariji muški potom ak Imširija da se zahvalim O va dovršena palača samo je početak Gajretove našem dragom Gajretu i njegovom Glavnom odboru, djelatnosti kako je ona zamišljena sa svrhom, da se koji znaju da cijene žrtve koje se čine i k oje su se najprije u Sarajevu a potom i u ostalim centrima činile Gajretu i nastoje da se oduže dovom i hatmom Gajretove djelatnosti zabijele Gajretovi domovi. Prva svakome onome koji je doprinio i najmanju žrtvu za briga je da se izgradi ov o još neizgrađeno gradilište Gajret. Svevišnji koji prati ovakav rad, On će ga i uz ovu podignutu palatu i da se podignu sve one pro­ pomoći. storije koje su Gajretu potrebne za njegove ciljeve i Ja sa svoje strane obećajem da ću, čim mognera društvene potrebe jugoslovenskih muslimana, a sp eci­ i dođem do punoljetstva, svom snagom i ljubavlju za­ jalno nas Sarajlija. Zb og toga je potrebno da se akcija lagati se za naš ovakav Gajret, koji je na hiljade ljudi o k o ovoga posla nastavi. Izgradnjom ov e Gajretove 156 �palače dovršena je samo prva elapa našeg posla. Duž­ nost je svih nas da započeto djelo nastavimo. A sada. dragi pretsjedniče, obraćam se Tebi i Glavnom odboru Gajreta, koji je uložio najveći napor sa svoje strane da dođe do ostvarenja ove palate, i ispred Proširenog odbora predajem -Vam ovu lijepu palatu na amanet i molim Vas da je primite i čuvate, sa onom istom ljubavlju sa kojom ste rad na ostvare­ nju ove palače pomagali. Završujući svoj govor Dr. Tanović predaje klju­ čeve doma pretsjedniku Glavnog odbora Gajreta g. Prvi govornik na svečanosti Pretsjednik Proširenog odbora za izgradnju Gajretova doma g. Dr. Jusuf Tanović Dru Avdi Hasanbegoviću, našto se oba, vidljivo ganuti, grle i ljube. Zatim uzima riječ g Dr Avdo Hasanbe' gović, pretsjednik Gl. odbora Gajreta, koji k a ž e : .O va svečanost, koju danas priredismo, a koja je po svojoj formi i izvođenju skromna, a po sadržini za Gajret značajna, jeste jedna od najvećih u Gajretovom djelovanju. Trebale su nešto više nego pune tri decenije, pa da se sa­ stanemo pod svojim krovom. Trebalo je rasne i rodoljubive svijesti za svoj rod. trebalo je požrtvovanja, samoprijegora i izgaranja na poslu, pa odoljeti svim nevoljama i svima nedaćama. Trebalo je pune 33 godine davati od sebe žrtava pa ga očuvati za dobro našega roda. Brojne generacije i smjene primaše dobrovoljno sa puno pregalaštva i volje na sebe sudbinu ovog našeg dragog Gaj­ reta, kome usud namijeni stalnu borbu za opstanak. Trebalo je širom naše otadžbine podizati hiljade i hiljade krovova, stvarati brojna ognjišta, obezbjeđivati hiljadama naše siromašne omladine budućnost, pa da se tek poslije toga mogne pomišljati na to, da Gajret i sebi podigne krov nad glavom. Da bi nas neumoljiva sudbina postavila u što teže, u što bolnije iskušenje, dosudi nam da temelje ovom našem skrovištu udarimo u dane kada je čitava nacija grcala u tuzi za našim velikim Kraljem i Ocem Otadžbine, U prošloj godini zalismo temelje suzama bola i plača, miješajući ih sa suzama radosti i riješenosti da ča mo Ga najjače oplakivati, ako nastavimo ići neustrašivo i neumorno putem koji nam On — Veliki Mučenik — ukaza svima, putem kojim se naj­ bolje služi Narodu, Kralju i Otadžbini. I evo danas slavimo slavlje svojih napora i žrtava. Okupismo se sa svih strana mali i veliki, samo Njega nema. Nema među nama živima Velikog Narodnog Genija i Vođe. Ali zato čvrsto vjerujemo da nad nama u ovome mo­ mentu lebdi Njegov Veliki duh, koji prati ovaj naš rad, radostan da smo istrajali, da nijesmo pokleknuli i da smo konačno san svih naših predšasni ka pretvo­ rili u djelo. Neka je vječna hvala i slava najvećem Gajretovom prijatelju, Velikom Kralju Mučeniku. I isto onako kao što smo i do sada naš teški bol za Velikim Kraljem liječili melemom neizmjerne ljubavi i odanosti prema Njegovom Prvijencu, našem mladom Kralju i Pokrovitelju, Njegovom Veličanstvu Petru II, u toj ljubavi i odanosti skoncetrisaćemo sve svoje snage z'a dobro Njegovog i našeg Gajreta. (Burni poklici Njegovom Veličanstvu Kralju, Nje­ nom Veličanstvu Kraljici Mariji i Njegovom Veličan­ stvu Knezu Namjesniku Pavlu kao i čitavom slavnom domu Karađorđevića). U tom znaku, gospodo i braćo, evo danas slavimo krunu Gajretovih napora i rezultata. Današnje naše slavlje nije svečanost u običnom smislu te riječi. Ovo je zapravo jedna velika narodna svetkovina, rijetka, Pretsjednik Glavnog odbora Gajreta g. Dr. Avdo Hasanbegović otvara Gajretov dom iskrena i vječna, koju priređuje skoro čitav naš narod. Na današnji dan čitav naš narod moli se Svevišnjem za zdravlje i sreću našega mladoga Kralja i Njegovog uzvišenog doma. Na današnji dan sve Gajretove jedi­ nice na čitavoj teritoriji našeg djelovanja priređuju svečanosti u zdravlje i slavu moćnog nam Pokrovitelja i Njegovog uzvišenog Doma, pa evo i mi na današnji dan slavimo svoje veliko slavlje, otvaramo Gajretov dom . I zato je ovo naše današnje veselje mnogo zna­ čajnije i mnogo veće. Gajret Vas, gospodo i braćo, pozdravlja, u znaku ljepše i bolje budućnosti. Davna misao svih Gajretovih trudbenika od njegovog postanka pa do danas, ova- 157 �plođena je najljepšom stvarnošću. Ne prođe ev o ni puna godina dana, a zabijeliše se zidovi našeg ognjišta, koje će ako Bog da, postati rasadnik kulture, blago­ stanja, ljubavi i sreće čitave naše zajednice, sofra oko koje će se okupljati sve što je zdravo, lijepo i pleme­ nito u našoj sredini. Svi ste Vi, gospodo, živi svjedoci i očevidci ovog našeg, da ga tako nazovem, velikog djela koga je dao rad, ali pod vrlo teškim uslovima. Započesm o ga i dovršismo dajući maksimum napora od sebe i podnoseći baš u ovoj godini nezaslužene Pretsjednik B eogradskog Gajreta general g. Gjura Joslfović, g o v o ri na svečanosti žrtve. P odvlačeći o v o smatramo za potrebno da na­ glasimo da je grijeh stayljati u suvišno iskušenje one, koji dobrovoljno, nesebično i požrtvovno služe dobru i sreći čitave naše zajednice u dane i vremena kad je svijetom zavladao grubi materijalizam i nezapam­ ćena sebičnost. Gajret ropski služi svom e rodu i kao takav tre­ bao bi da ima puno pravo na nesmetano djelovanje omladine, njegovih pregaoca, njegovih radenika, njego­ vih ideologa i najboljih sinova ov e zemlje. Riješen da elementu kom e služi pom ogne na svima poljima na­ rodnog života, stvorio je i podigao zb og toga i ovaj dom, koga Glavna uprava danas kao sveti i svijetli amanet prima od Proširenog odbora za gradnju doma, na čelu sa našim uvaženim i odličnim radenikom g. Drom Jusufom Tanovićem , advokatom iz Sarajeva. Da se je ov o m oglo postići, treba u prvom redu da i ovom prilikom zablagodarimo Gajretovim dobro­ tvorkama rahm. Hašemi i Zulejhi hanumi Im širić. koje ostaviše Gajretu zem ljište, na kom e se ovaj dom podiže; neka je rahmet njihovim plemenitim dušama! Neka je hvala i blagodarnost Vakufsko mearifskom vijeću u Sarajevu i svima njegovim ustanovama i organima, koji sa puno razumijevanja izađoše G aj­ retu u susret. Naročita naša blagodarnost za obilne novčane priloge pripada Sarajevskoj opštini i Banskoj Upravi Drinske banovine. Neka je vječna hvala našim doprinosnicim a „vasijet-legatorima* koji u ovu svrhu uplatiše po Din. 10.000 i to: rahm. Uzeirbegu Alibegoviću, rahm. Sul- 168 taniji h. Alibegović iz Dervente, koje upisaše njihovi zahvalni sinovi, a naši odlični trudbenici Asim beg i Esadbeg Alibegović, veletrgovci iz Dervente, Avdagi Daidžiću trgovcu iz Rogatice, Dru Mustafi Hajdaroviću, zubnom Ijekaru iz Sarajeva, Foči i drugovima iz Sa­ rajeva, Jugoslovenskoj Solvaj tvornici iz Lukavca, Muratbegu Čengiću, pretsjedniku opštine iz Višegrada, Sinovima M. Fišla iz Tuzle i Dru Safetbegu Zečeviću, advokatu iz Sarajeva. Sa zadovoljstvom ističemo da sm o za gradnju doma naišli na puno razumijevanja brojnog sarajevskog građanstva, koje nam bez razlike vjere izađe u susret sa svojim obilnim prilozima. Hvala brojnim prinosnicima sa čitave teritorije našega djelovanja, Gajretovim jedinicama, Gajretovim redenicima i radenicama širom naše otadžbine, koji dadoše za ov o djelo maksimum napora i žrtava, sa­ kupljajući u svojim sredinama paru po paru, dok se ova palata ne dovrši; njima treba mjesto hvale i blagodarnosti, da bude puno srce, što su svojim trudom po­ koljenjima podigli i ostavili ovaj veliki vakuf. Istovre­ meno treba da fm o v o djelo bude jasan dokaz da se sa radom, pa makar to i pod ovim uslovima koje preživljujemo, m ože nešto pozitivno stvoriti. Čestitajući u prvom redu svima njima ovaj naš zajednički hajr, vjerujem da će im ov o dati još više moralne snage i potstreka za budući rad pa makar G. Mehmed Fikri ef. Ispred d elegacije bugarskih muslimana p ozdravlja Gajret i uz žrtve, jer će sve to biti za sreću i dobro naše zajednice. Smatram za svoju dužnost da sa ovoga mjesta zablagodarim i našem prijatelju Ing. g. Dušanu Smiljaniću, kao nadzornom stručnjaku u izgradnji ovoga doma. Sa zadovoljstvom konstatujem da je u ovaj rad uložio ne samo svu svoju stručnu spremu nego ako hoćete dušu i srce, kako bi se i mi a i svi naši prijatelji ovim djelom ponosili. Neka je iskrena bla­ godarnost i preduzimaču ovoga dom a g. Franji Morav ecu i njegovim svima saradnicima, jer svojim radom dadoše zbilja jedno lijepo djelo. Pored najviših pretstavnika naše građanske vlasti, naše dične vojske, grada Sarajeva predstavnika kul- �W n ih , humanih, nacionalnih ustanova, pretstavnika našeg dragog Beogradskog Gajreta »Osman Đ ik ić', brojnih pretstavnika naših jedinica sa čitave teritorije našeg djelovanja, naše su današnje veselje uveličali svojom posjetom naša braća i prijatelji bratske nam Bugarske — pretstavnici bugarskih muslimana. — Isti­ čući ovo sa naročitim zadovoljstvom i pozdravljajući ih svesrdno, smatramo da njihova posjeta jeste posjeta ne samo Gajretu, nego posjeta svima jugoslovenskim muslimanima, čitavoj našoj nacionalnoj zajednici. Vruća Delegacija bugarskih muslimana, predvođena vrh. šer. sudija g. Muhamed ef. M ujsgičem, dolazi na svečanost Gajretov doma je naša želja da i ovaj njihov dolazak u našu sredinu iskreno posluži cimentiranju prijateljskih i bratskih odnosa između bratske nam Bugarske i Jugoslavije. Završujući ovim svoju riječ, u ime Svevišnjeg Boga, a za sreću našeg moćnog Pokrovitelja Njegovog Veličanstva Kralja Petra II i čitavog Kraljevskog D o­ ma, čitavog našeg naroda, a na radost svih Gajretovih radenika — proglašavam ovaj dom otvorenim*. Govor pretsjednika g. Dra Hasanbegovića bio je često prekidan poklicima, a završetak njegova govora propraćen je burnim poklicima svih prisutnih pretstav­ nika i mnogobrojnog naroda Njegovom Veličanstvu Kralju i cijelom Kralj. Domu. Zatim je pretsjednik g. Dr. Hasanbegović proči­ tao slijedeću depešu: Kabinetskoj kancelariji Njegova Veličanstva Kralja Petra Drugog B eo g r a d U slavu svog uzvišenog Pokrovitelja, na čast i sreću rodoljubivog islamskog dijela našega naroda, Gajret je danas na najsvečaniji način otvorio svoj m o­ numentalni dom kulture, dom najzdravijih nacionalnih stremljenja, dom bratske sloge i ljubavi. Svečani akt otvaranja doma bolna je i neprežaljena uspomena na velikog Vođu jugoslovenskog naroda, velikog oca i do­ brotvora naših muslimana Blaženopočivšeg Viteškog Kralja Aleksandra Prvog Ujedinitelja. Svečani akt otvaranja Gajretova doma je izliv najsvetije ljubavi pfeiha Vašem Veličanstvu a Svom uzvišenom Pokro­ vitelju u kom se stiču sve naše nade. Ova svečanost je zavjet Gajretovih pobornika da će čuvati amanet Velikog O ca Vašeg Veličanstva. U ovom domu bdjeti će srca svih naših muslimana nad zdravljem i srećom Vašeg Veličanstva i mi ga u ime Svemogućeg Boga otvorismo sa oduševljenim poklikom : Da živi Vaše Veličanstvo! Da živi Uzvišena Majka Njeno Veličanstvo Marija! Da živi slavni Karađorđevića Dom! Pretsjednik Gajreta, Dr. A vdo Hasanbegović. I čitanje pozdravne depeše popraćeno je iz hi­ ljade grla burnim poklicima Njeg. Veličanstvu Kralju, Pokrovitelju Gajreta, nakon čega je otsvirana državna himna, koju su svi pretstavnici sa sakupljenim naro­ dom saslušali stojeći. Затим je узео ријеч претсједник братског лруштва Београдског Гајрета »Осман Ђикић« ђенерал у п. госп. Ђура Јусифовић, који je рекао: Браћо в сестр е! Данас имам част и задовољство да присуствујем као изасланик Београдског Гајрета „Осман Ђикић* при свечаном отварању Гајретова дома. У истом св ојству ja вам драга браћо срдачно честитам данашњу свечаност и желим да из овог дивног дома на све стране ка н атој драгој браћи исламске вјере зрачи свјетлост која ће уз помоћ осталих Jedan dio učesnika slušaju govornike na svečanosti хуманих, просвјетних и социјалних установа радити на културном и економском подизању нама тако драге браће no крви нсламске вјере. И ако je Гајрет много урадио, он има још да ствара. Трајно имаће у народу да развија моралну, знанствену >и материјалну снагу. Све ово биће олакшано ако се у шире слојеве успије да развије свијест, тај тако важан фактор за данашњи демократски живот, инцивидуалну културу, na наравно и демократску владавину. Свијест учиниће да сваки појединац умије својом главом да мисли, расуђује, оцјењује и доносв 169 �бдлуке зреле, корисне и правилне за себ е и своје суграђане, те да би им живот био изложен мање случају и судбини. Скуп овако свјесних грађана свога права и дужности у драгој нам Југославији биће заиста успособљени за савремен живот, те да стално и сигурно иду у корак са духом времена и да их вријеме не прегази. ( Овако радећи Гајрет he са осталом браћом развити код Југословена морал, рад и радљивост, који he развити процват на културноме пољу. Духовне везе које постоје између Гајрета и Б. Г. 0 . Ђ. братске су и непоколебиве, трајне и за вјечвта времена. Наше заједничко старање о школовању српске омладине исламске вјере, ствара цјелину њиховог школског образовања. Јер тамо гдје престаје Гајрет, прима свесрдно на више и завршно школовање Б. Г. О. Ђ . тако да no свршетку школовања могу бити уистини духовне вође * 1 muslimani među sobom za opŠte svoje dobro. Iz ovoga što je vidio, u školskim, prosvjetnim, vjerskim i pri­ vrednim prilikama, saznao je da su jugoslovenski mu­ slimani otišli daleko i da će, ako Bog da, idući ovim putem, postići još jače i zavidnije uspjehe. Nada se, na kraju, da će bratska ljubav i prijateljstvo bugarskih i jugoslovenskih muslimana od ovoga časa biti jača i srdačnija, tako da i oni, koji su daleko izostali iza nas, vide od toga neke koristi i da nam svima bude bolje. Njegov ševljenjem. govor pozdravljen je pljeskom i odu­ Ćim je bugarski delegat završio svoj govor, mu­ zika je zasvirala jedno veselo kolo, objavljujući tako da počinje veliko narodno Gajretovo veselje. U najve­ ćem raspoloženju, pjesmi, svirci i priči, a isto tako i u ozbiljnim razgovorima i izmjenjivanju misli između 3 Izgled Gajretova dom a sa dvorišta fasade, za vrijeme svečanosti 'св ога народа, a на понос нашем омиљелом младом •Краљу Њ , В. Краљу Петру U.! Ж ивио Краљ ! Ж ивпла Краљица М ајка! Ж ивио Краљевски Д ом ! (ГТоновни бурни поклици Њ ег. Вел. Краљу и Краљ. Дому). Na kraju je završio ovaj svečani dio otvaranja član delegacije bugarskih muslimana g. Mehmed Fikri, koji je u temperamentnom i lijepom govoru iznio ne­ koliko zapaženih konstatacija i poruka. On je između ostaloga rekao, da ga iznenađuje napredak i kulturna svijest jugoslovenskih muslimana. V i ovdje živite, re­ kao je, u svojoj slobodnoj dom ovini i vaspitavate se onako kako sami sebi skrojite i odredite sudbinu. A ta .sudbina je v eć sada izvjesna i pozitivna, ona je sjajna i sigurna. Oduševile su ga Gajretove svečanosti i velika ljubav kojom se sreću jugoslovenska braća 160 članova Gajretova glavnog odbora i gostiju iz provin­ cije, završena je ova lijepa i rijetka svečanost, koja je ostavila dubok dojam na sve posjetioce. Ovu Gajretovu svečanost počastio je visokom posjetom Izaslanik Njeg. Vel. Kralja Petra II san. ge­ neral g. Dr. Vojislav Popović, čija je pojava na terasi Gajretova doma izazvala burne ovacije Njeg. V el. Kralju. Svečanost su počastili svojom posjetom Kom an­ dant Bos. Div. oblasti general g. Velizar Antić, p o ­ m oćnik bana g. Rašić, izaslanik Narodne skupštine g. Franjo Markić, ppretsjednik sarajevske opštine g. M i­ loš L jeskovac, izaslanik g. ministra vojske i mornarice pukovnik gosp. Svetomir M irčić, izaslanik ministra Prosvjete načelnik Banske uprave g. Bogoljub Bijelić, izaslanik g. ministra linansija g. Ljubiša Vinter, iza­ slanik Komantanta Druge Arm. oblasti general g. Pekić, izaslanik Ulema medžlisa g. H j A l i ef. A gano- �vić, nađrabini gg.: Dr. Moric Levi i Dr. Hinko Urbah, delegati Prosvjete gg.: Stevo Prnjatović, Vaso Ristić, Đorđe Pejanović, Milutin Popović, Dr. Savo Salatić, Mirko Maksimović, Đorđe Mandrapa i Lju­ bo Hadži Stević, izaslanik Napretka g. D r... Milan Martinović, izaslanici Nar. Uzdanice g. prof. A lić i Omeragić, izaslanik Benevolencije g. Dr. Jakob Ra­ jon, izaslanik »Lire* Dr. Vita Rajon, izaslanici S o­ kolske župe gg.: Simo Stanivuković, Mehmed R. Delić i Uroš Ćović, ispred'Sreskog vakufskog povjerenstva g- Dr. Asim Musakadić, načelnici banske uprave gg.: Bogoljub Bijelić, Milan Popović i Dr. Mato Bonačić, pretsjednik upravnog suda g. Dr. Živko Nježić, šef sreskog suda g. Jovo Nikolinović, ispred Za­ natske komore g. Edhemaga Đulizarević, vrh. šer. sudija g. Muhamed ef, Mujagić, dir. Šer. gimn. g. Husein Brkić, dir. Sr. tehn. škole g. Oskar Grof, šef Agrar, otsjeka g. Fahrudinbeg Demirović, bivši muftija tuz­ lanske oblasti g. Ibrahim ef. Cokić, zatim pretstavnici društava: Merhameta, Hurijeta, Đerzeleza, Sloge, Za­ druge Srpkinja, Rola S. S., Zadruge Rola S. S. i Gajretova žen. pododbora, Zadruge Jugoslavenki, La Humanidada, Jedilera, Saveza Dobrovoljaca itd. — Sve­ čanosti su također prisustvovali pretstavnici Engleskog, Čehoslovačkog, Njemačkog i ftalijanskog konzulata. Delegaciju bugarskih muslimana na ovoj sveča­ nosti pretstavljali su gg.: A kjf Osman ef., zastupnijc vrh. muftije, Mustafa Ašim ef. i Hf. Jusuf ef., članovi vrh. šer. suda u Sofiji (posljednji i urednik lista .Medenijet'), zatim Emrulah ef., direktor Nuvaba, Šeih Jusuf Zijaudin, prof. Nuvaba, Mehmed Fikri, član redakcionog odbora Medenijeta i vaiz u Filibi, Jusuf Zijaudin, plevnanski muftija, Mehmed Muhjudin, dir. Vel. medrese u Šumenu. H. Hasan Hašim ef., muftija u Pazardžiku, Hf. Islam ef., sekretar šer. suda u Ruščuku, Hf. Mehmed e f, imam iz Jambola i član pro­ svjetnog savjela, Lutfi ef., pretsjednik isl. vjer. opštine u Haskjoju i Hf. Omer ef., sekretar šer. suda u Jem Pazaru. Svečanosti su prisustvovali radnici i prijatelj Gajreta iz Tuzle, Foče, Vareša, Dervente, Zavidovića Čapljine, Rogatice, Gor. Vakufa, Priboja, Bos. Broda Teslića, Bijeljine, Bileće, Zenice, Jablanice, Prijepolja Ljubuškog, Rudog, Mostara, Bos. Robaša, Doboja Prnjavora, Maglaja, Jajca, Čajniča, Jezera, Nove Va roši, Travnika, Novog Pazara, Prozora, Plevlja, Tešnja Ljubinja, Mrkonjić grada, Višegrada, Gradačca, Ro njica, Odžaka, Stoca, Trebinja, Bos. Šamca, Ostrošca Ros. Mitrovice, Cazina, Zagreba, Žepča, Ustiprače Gračanice, Vitine, Nevesinja, Bugojna, Skoplja, Raknja Bos. Gradiške, Goražde, Beograda, Bos. Duhice, Puračića, Brčkog, Peći, Prizrena, Đakovice, Sjenice i Donjeg Vakufa. Поздравне депеше Гајрету и претсједнику г. Др. Хасанбеговићу врилнком свечаностн отварарања Гајретова дома Скопле: Поводои свечаног отварања Гајретовог дома у Сарајеву хитам да Вам у име своје и чланова одбора изразим своје срдачне честитке уз топле жеље да благотворна Гајретова мисија на прос* ветном подизању муслииана уродн зкељении пло дои. Наиб за исламску вереку'заједницу: Февзија Хаџи Хамзић. Беспрад: Управа Савеза еокола искрено поздравља данашњу свечаност и жели да из новог дома сине нова светлост за културни напредак уједињеног нашег народа. Здраво — Савез. БеоГрад: Поздрављам отварање дома са најљепшии жељама за напредак многозаслужног Гајрета одајући највећу хвалу вредном Главном одбору и евииа Гајретовим поборницима. Никола Увуновик. Београд: Поздрављам данашњу свечаност и желим да нови Гајретов дом буде нови расадник љубави и патриотизма муслиманског дела нашег народа према Отаџбини и ново врело за просветно и културно усавршавање муслииана. Д р .. Лазар Марковић, мин. у, n. Тузла: Духовно учествујуки у данашњој свечаности отварања Гајретовог дома ордачно чеетитам зна- чајно то патриотски дјело и желим да оно послужи великом циљу просвекивања муслимана на задовољство узвишеног Гајретовог Покровитеља Воегова Величанства Краља Петра Другог a на дсбро народа и Отаџбине — Виловик, сенатор. Гацко• Пријатељи Гајрета окупљени на свечаној сједници прикључују се великој Гајретовој манифестацији и поздрављају све учеснике. — Претседник Гаврановик. ПурачиЛ: Поводои данашње свечаности отворења Гајретова дома испред друштва најсрдачнпје честитам данашњу свечаност. Претјседник Фатушик. Плевље: Желии да свечаност отварања новог Гајретовог дома буде зборно мјесто прибирања нових снага Гдје ке Гајретовди с вама и својим водством отворити нове виднке Гајретовој идеологији и заставу Гајрета побости и на оној позицији на којој се није лепршала. Ибрахии Биоградлија. Автовац: Придружујемо се великој свечаности и поздрављамо све учеенике. Одбор Гајрета. Мостар: Спријечен да лично учествујем, желии да дои који данас отварате буде извор и расадник заједничке наи слоге на добро Краља и Отаџбиве. Џафер Хебиб. 161 �Šla drugi misle o nama? Sarajevu. Sarajevo je kulturni i duhovni centar ju­ goslavenskih muslimana. Najveće kulturne i vjerske ustanove, najbogatije zadužbine Islama nalaze se u njemu. Muslimani Bosne i Hercegovine na svim po­ ljima života prednjače ostalim muslimanima Jugosla­ vije pa i cijelog Balkana. Svoju kulturnu supremaciju oni duguju svojoj od ranije postojećoj privrednoj i ekonomskoj snazi, te svojoj rasnoj i jezičnoj ^srodno­ mogli. sti sa srpskim elementom. Pored toga svi muslimani Mi sami sebe ne m ožem o ocijeniti objektivno onak, kako to m ogu oni koji nas promatraju sa strane. Jugoslavije prožeti su jedinstvenim islamskim duhom. Zbog toga za nas če biti od osobitog interesa m išlje­ Vjerska jereza m eđu njima nikada se nije ni pokazala. nje predstavnika bugarskih muslimana, koje su stekli Njihova islamska svijest toliko je jaka da m ože po­ o nama. Svoje utiske i opažanja, dobivena za svoga služiti kao primjer za ugled svima muslimanima svi­ boravka u Sarajevu, oni su počeli da iznose u svom e jeta. Među svima jugoslovenskim muslimanima koji listu „Medenijjetu" kojeg nam redovito šalju. Mi će­ pripadaju raznim narodnostima i govore različitim mo ovdje prenijeti samo nekoliko odlomaka iz serije jezicima, vlada izvjesna solidarnost. članaka objavljenih pod naslovom „Šta sm o zapazili u Tako sjedinjeni i solidarni muslimani postali su Sarajevu". vrlo važan politički faktor u Jugoslaviji. Kako u da­ * našnjem tako i u svim dosadanjim kabinetima jugo­ U Jugoslaviji, rođenoj iz Svjetskog rata, živi slavenskih vlada, muslimani su stalno bivali zastupani. oko 2 miliona muslimana. Skoro polovica toga broja Što aktivnih a što na raspoloženju ima oko desetak otpada na muslimane Herceg-Bosne. Blagodareći svo­ ministara muslimana. joj otpornoj rasnoj snazi i živo'tnoj sposobnosti, opro­ Naročito nam je upalo u oči da je vjerski život banoj i okaljenoj preko tolikih stoljeća svoje historije, kod muslimana vrlo snažan i na zavidnoj visini, što oni nisu suviše potreseni i slom ljeni svjetskim ratom Jas se je vrlo ugodno dojmilo. Brojne džamije, koje jer su izašli sa svojim sunarođnicima kao pobjednici. su po cijelom gradu rasijane, pune su vjernika. Sve je Uspjeli su da sačuvaju pa i prošire mnoga ra­ tu prožeto i protkano islamskim duhom. Laička inte­ nija prava svoja. ligencija i akademski obrazovani muslimani, kojih ima Sarajevo je po veličini četvrti grad u Jugoslaviji. iz svih struka, nisu m anje pobožni od prostije тав е. Zapad i Istok tu se slivaju u jednoj harmoničnoj cje­ Svi se dobro paze i slažu, svi skupa sarađuju na na­ lini. Prvi hitac koji je izazvao Svjetski rat, pao je u pretku muslimana i dobru Islama. (Nastaviće se) Na svečanoj proslavi otvaranja Gajretovog doma poznato je da su bili zastupani i muslimani Bugarske preko svojih najuglednijih predstavnika, kojih je bilo 13 na broju. Društvo Gajret je bilo počašćeno do­ laskom ovo reprezentacije bugarskih muslimana, radi čega su članovi njegovog Glavnog odbora preuzeli na se brigu i staranje da ih ugoste kako su najbolje I A Л у Гајретов гласник Прослава Рођендана Њ. В. Краља у Бања Луци Мјесни одбор Гајрета у Бања Луци дошао je на сретну мисао да веже свој уобичајени годишњи теферич уз проелаву рођендана Гајретовог Високог П ротектора ЕБег. Вел- Краља Петра II. Како je саи дан 6. септембра био богато иепуњен разним приредбама других бројних националних друштава и институција, то je наш год. теферич одршан уочи Рођендана РБ. Вел. Краља, у суботу 5 септеибра у 6 сати на вече. У укусно декорисану башчу Ш ипса већ у 6 сати почео je долазити евијет у свечаном претпразничкрм расположену. До 7 сати башта je била дупком пуна, већином муслиманске публике. Ha теферичу су била заступљена готово сва мјесна друштва и корпорације. Господина Баназаступао je и донио његов прилог 162 г. Милановић, начелник Општег одељења банске управе, који je дошао са госпођом и неколико чиновника из банске Управе. Нарочито je запажено и сиипатично примљено присуство скоро цијелог Мј. одбора ,Нар. Узданице" на челу са претсједником г. Инж. Хилмијои Бешлагићем. Поред муслиианске интелектуалне и привредне елнте теферич су посјетили и средњи наши слојеви, јер су ии дијене биле приступачнеКад се je башча сасвим испунила, појавио се пред публику на подијуму претсједник Мјесног одбора г. Дервиш Тафро, начелник просвј. одјељења Банске управе. Бирании ријечима захвалио се на великом одзиву, истакао значај Гајретова дана, евоцирао успомену на Бесмртног Краља Мученшса Александра I Ујединитеља (Публика на ногама кличе »Слава Myl), који je дозволво да наи садањи Млади Крал, Петар II �gramu. Iza pola dana zasjalo je sunce i već u jedan sat posjeta je bila tolika, da je priređivački odbor mo­ rao na brzu ruku tražiti po kafanama u gradu stolove i stolice, te i pored ovoga mnogi posjetioci našli su mjesta na ledini pod gustim topolama, koje opkolja­ vaju cijelu plažu, gdje su imali dobru i ugodnu razo­ nodu pokraj dviju rijeka — Bosne i Spreče. Posjeta je bila neočekivana, te je cijela priredba, kao i sve ostalo, protekla u najboljem .redu i raspolo­ ženju, što se imade da zahvali priređivačkom odboru a naročito gosp. Ibrahimagi Didiću blagajniku mjesnog odbora i članu trgovačke radnje „Konzorcija", koji nije žalio truda ni vremena a i dosta materijalnih žrtava, da teferič u svakom pogledu uspije. Cijeli odbor kao i ostali članovi priređivači ovoga teferiča radili su svesrdno i bratski, što daje jasan dokaz, da Gajret imade svoje privržene i odane trudbenike, koji ni pred kakvim zaprekama neće klonuti duhom i snagom, da svote mezimče Gajret što više osnaže i učvrste u temeljima, kako bi mogao odoljeti svakoj nezgodi i zapreki, pa ma sa koje strane došla. Ovogodišnja posjeta Gajretova teferiča dala je pun dokaz, koliko je Gajret obljubljen u narodu i da narod shvaća potpuno njegovu zadaću na prosvjetnom, kul­ turnom i ekonomskom podizanju muslimana. Mjesni odbor Gajreta u Doboju zahvaljuje se svima posjetiocima kao i svima onima koji su svoj trud uložili za dobar uspjeh. Neka je naročita hvala bratskom Sokolskom društvu u Doboju, a osobito nje­ govom starješini gosp. Dojčinu Petroviću, koji kao starješina Sokola i kao oprobani prijatelj Gajreta uvijek spremno sa mjesnim odborom ruku o ruku sarađuje. Ne možemo a da ne istaknemo požrtvovni rad načel­ nika Sokola g. Bogdana Ivanovića, koji nije žalio truda da što bolje izvede igranje Odbojke i vježbe sokolskog pođmlatka sa puškama. Ove tačke su začinile, može se mirne duše reći, cio program teferiča, te je gosp. Ivanović pobrao zasluženi aplauz i priznanje publike. Neka prime našu najljepšu hvalu i blagodarnost svi oni prijatelji i prijateljice Gajretova napretka, koji nam pomogoše svojim prilozima u robi i bifeu. Naro­ čitu blagodarnost dugujemo našem narodnom poslaniku gospodinu Jovanu Bruiću na onako velikoj pažnji, da nas je sa svojom cjelokupnom cij. porodicom posjetio i obilnoj pomoći, kod kojega je naš mjesni odbor uvijek nailazio na najveću predusretljivost. Pored našeg najodabranijeg i najuglednijeg gra­ đanstva naš su teferič posjetili stari Gajretovi radnici [Gajretov teferiž u Doboju iz Gračanice gg. Rifataga Mehinagić i Asim ef. Ali9 avgusta o. g. mjesni odbor u Doboju priredio kalfić u društvu sa članom Glavnog odbora Gajreta je svoj uobičajeni teferič na plaži, koja se nalazi upravo g. Ismet ef. Zildžićem kao i mnogi drugi gosti iz bliže i dalje naše okolice. na ušću rijeke Spreće u Bosnu. Neka je svima posjetiocima najljepša hvala, što lako je do podne bilo oblačno, počeli su pristi­ zati posjetioci već u 10 sati u većim skupinama, što svojim prisustvom doprinesoše, da je ova naša priredba je dalo potstreka priređivačkom odboru, da što prije u svakom pogledu uspjela. posvršava sve potrebno da teferič otpočne prema pro­ буде Покровитељ Гајрета. При завршетку кличе: »да живи Краљ, да асиви Краљвца, Кнез Намјесник и цио Краљевски дом!« Цвјела батча се тада проломила од клицања публике Краљу, a војна музика 33 пјешад. пука интонира хвмну. У таковои свечанои расположењу настављен je програи теферича са концертом војне музике. У програму су даље учествовали добровољно: Пјевачки хор мусл. потпорног друштва »Братства«, из Гор. Шехера, који je и ако тек оенован, али са одличним гласовним материјалом отпјевао на опште задовољство неколвко хорских композиција. Г. Ирфан Карабеговић омиљени бањалучки баритон, отпјевао je уз пратњу гитаре неколико севдалинки, a послије њега je г. Мухарем Имамовић, тенор отпјевао неколико пјесама уз пратњу на хармоници г. Бесима Карарића, које je публвка топло поздравила. Нарочито je од публике био добро примљен наступ мале Ифете Катане, ученвце основне школе, кћеркице г. Ферида Катане, која je уз пратњу г. Карарића на харионици отпјевада пар пјесама изазвавши буру аплауза. У таквом расположењу отворио je игранку Краљеввм колом начелнвк Тафро са госпођои г. начелника Милановића. Теферич je потрајао са игранком и још неколико концертних ванпрограмских тачака, из* борои мис Гајрета у одличном штимунгу, иако je била хладна ноћ, све до 1 сат попоноћи. За мис Гајрета je бнла изабрана гђвца Тахира Џинвћ, ккерка г. Алвбега. Ha 6 септембра у недјељу продаване су Гајретове откупне значке, при чему су заједно еа члановвма оба одбора улозкиле много труда наше муслвманске госпођице и бивше питомвце Гајрета, те зато ни успјех није взостао. Одбори и чланство еу учествовали на благодарењвма и свечаној дови, као и у сввма манвфестацијама тога дана. Послвје одбитка трошкова чист првход теферича je изноеио 1698 дин. a откупнвх значака je продано за 3621 двн, тако да je укупан првход Гајретовог дана взносио 5319 двн. Од веквх прилога на теферичу дали су г. Бан Др. Богољуб Кујунџвк 300 двн, г. Инис. Хвлиија Бешлагвк 100 дин-, Нар. Узданвца 50 двн., и гг. шер. судије Бегановвк и Маглајлвк no 50 дин. Свима који су ма чвме допрвнијели успјеху теферача, нарочито поменутвм учеснвцвиа у концертнои дијелу! као и хору „Братства“ Мјес. одбср Гајрета у Бањој Луци и оввм путеи топло захваљује. 16S �Gajretov teferiž u Mrkonjii Gradu 16 augusta o. g. održao je ovaj odbor veliki go­ dišnji teferič na mjestu zv. „P onor*, 14 km daleko od Mrk. Grada. Na taferiču su priređene konjske i pješačke trke, kao i sve druge šaljive i zabavne pri­ redbe, te je izvođenje programa sve posjetioce zado­ voljilo. Na teferič se sleglo oko 4.000 posjetioca iz Mrk. Grada, Ključa, B. Luke i okolnih sela. Naročito je bila obilna posjeta iz Ključa, pa i ovom prilikom zahvaljujemo prijateljima iz Ključa, koji ne žališe truda i troška, da posjete ovu našu Gajretovu svečanost i svojom posjetom je uveličaju. Materijalni i moralni uspjeh teferiča premašio je sva očekivanja, tako da je i pored, na ovakvim priredbama, neophodne velike re' žije, ostao i lijep prihod za Gajret, koji iz našega m je­ sta školuje lijep broj omladine. Valja istaći, da su ovakve priredbe postale već kao neki narodni godišnji zbor, koji se svake godine redovno očekuje, a seljaci ga zovu kratko „Gajret4*. t ) radu za priređivanje teferiča sudjelovali sđ većinom svi odbornici, a naročito su se istakli u radu gg. Spahić Hasib, Misirlić Tahir, Ljevaković Muharem hafiz, Ibrahim Alagić kao i Derviš Evlić, Hamdija Omerkadić, Milan M om ić i ostali mještani. Od viđenijih gostiju sa strane zapažena su gg. Mustafa ef. Zuhrić, šer. suđija iz Prijedora, Kajmaković, šef Poreske Uprave iz Žepča, kao još i drugi gosti iz Banja-Luke i Kotor-Varoši, kojima se odbor najljepše zahvaljuje, što dođoše da svojom posjetom uveličaju teferič. čist prihod ovoga teferiča iznosi oko 1.000'— Din. Великн Гајретов тефернч у Лукавцу тур. Мјесни одбор Гајрета у Лукавцу тур. приредио je 16 аугуста о. г. Гајретов теферич са коњским, пјешачким, бициклистичким тркама и нишаном, који je како у моралном тако и у материјалном погледу успио изнад сваког очекивања, што je доказ да Гајрет сигурно и несметано крчи пут ка бољој буGajretov teferii u Maglaju дућности. Довољно je напоменути, да je ово досада најуспелија приредба овог мјесног одбора. održan je 9 augusta L g. Od ranoga jutra sav Чланови одбора, располажуки искуством из pa" Maglaj dobio je svečan izgled. K olone stranaca, a na­ нијих година, уложили су сав свој труд око припрема ročito organizovani prolaz kroz, grad gostiju iz Zaviовог теферича, да би што боље успио и био право dovića — uz pjesmu i pucnjavu iz pušaka, - ^ к м Г vodstvom uvaženoga pretsjednika gosp. Numana Osman- мјерило расподожења и привржености Гајрету како efendića, predstavljao je pravu manifestaciju „Gajreta“ 2 овдашњег тако и околног становншптва. Поред чланова одбора успјеху овог теферича Teferič sa svojim odabranim programom i orga. својим пожртвовним радом допринијеше још и слиједећа nizacijom postigao je preko očekivanja, i pore« г. г.: Ш укрија Бербик, Шефик Бербић, гђа Тајиба siromaštine koja guši ^Maglaj i okolinu, Ћехајнћ, Јусо Нухић, Сејло Карамехмедовић, Мехмед ralni i materijalni uspjeh. liti pore* pored Нухић и Аган Вехабовић. Ovako lijepom uspjehu ima ве zahvaliti Теферич су посјетили претставници мјесних одostalih darovaocima odabranih ručnih radjva za tom ­ бора Гајрета из Пурачића и Тузле. bolu i ukusnih priloga za bife. Добровољне прилоге као награде sa трке дароGajretov teferii u Vrbanjcima (Kotor VaroS) ваше слиједећа г. г.: Мухарем Пашић и Химзо Хоџвк, овна; Сафет Ћехајић, чоху; Галиб Имамовић чоху; Ovdašnji mjesni odbor Gajreta priredio je 23 au­ Мухамед Тановић, кошуљу; Назиф Суљкановић, коgusta t. g. svoj uobičajeni ljetni teferič, koji je radi шул>у, Михајло Божић, сат; Ибрахии Салкић, кошуљу; svoga obilnog programa, iako je cijelo popodne padala Мујо МуЈчиновић, кошуљу; Аган Вехабовић пешкир, kiša, bio izvan svakog očekivanja dobro posjećen. V eć и Омер Бегић, пешкир. u rano jutro počeli su pristizati gosti iz Banja-Luke, Добровољне прилоге у новцу дароваше слијеKotor-Varoši i drugih okolnih sela, kao harmonikaši деки: тит. Jugoslavenska Solw ay tvornica Дин. 300.— , iz Banja-Luke, koji su prevalili toga dana 80 kilom e­ г. Zweinturn Karlo, провуриста Jugoslavenske Solway tara, potrudili se i došli da bi i oni sudjelovali u pro­ tvornice Дин. 5 0,— no Дин. 20.— г. г. Абдулах gramu. Radi lošeg vremena program se nije m ogao da Бербик, Ахиетага X . Ковачевик, Мехиед Салихспахик, izvede u cijelosti, tako da su se konjske i pješačke Јосип Диебало; no Дин. 10.— г. г. Алија Арнаут, Месинг Фердинанд, Рашид Брулик, Кршек Карло, trke morale ispustiti, dok su opšte tačke programa Хоровик Мухарем, Исмет X . Ефендик, Збињовски, izvedene na opšte zadovoljstvo posjetioca. Mjesto bifea u novcu su darovali po 50 dinara Туфекчик Осиан. Крижан Светислав, Хофиан, Нерик Вуле, Густав Рижовски, Мехага Чамџик, Мехмед gg, Maksim Tešić, nar. poslanik, Alibeg Dedić i Derviš Омерчик, Зеко Беко, Бела Бенде, Салко Ногик, Evlić, a u naturi po hurmašice g g. Mustafa Spaho Mustafa Pličanić, Spahić Hasib i Muharem haf. L je­ Ш укрија Рамик, Мурат Карамехиедовик, Биковик vaković. Po janje darovali su gg. Alagić Ibrahim, Su- Ибрахии, Ешреф Нухвк, Ахиет Осмик и др. И овои приликом захваљујеио Jugoslavenskoj lejmanaga Bilić, trg. iz Šipraga, Đurić Damjan iHašitn Alagić. Solway tvornici, која je поред прилога даровала no- 164 �требну количину леда и соде за гостиону, коју су тај дан у режији Мјесног одбора водили г. г. Мехмед Нухић и Аган Вехабовић на опште задовољство одбора и присутних гостију. Свима дароватељима прилога, као и ohhm bi к о ' и су са својом ма и вајмањом сарадњом допринијели успјеху овог теферича, мјесни одбор изриче своју топлу захвалност* Gajretov teferil u Fojnici Mjesni odbor Gajreta u Fojnici priredio je 9 au­ gusta svoj godišnji teferič kod Memine banje, koji je moralno i meterijalno vrlo dobro uspio. Posjeta je bila puno jača nego prošlih godina i to sve elitnog svijeta. Teferič je protekao u potpunom redu i miru i nije bilo nikakvih upadica. — Ovom teferiču prisustvovali su i izaslanici Glavnog odbora Gajreta iz Sarajeva. Gajretov teferič u Bos. Brodu 2. augusta 1936 g. priredio je mjesni odbor Gaj­ reta u Bos. Brodu svoj veliki godišnji teferič pod historijskom „topolom - na obali rijeke Save. Pripreme za teferič počele вц prije na dva mjeseca, a pojedine dužnosti oko priprema koje su bile pojedinim odbornicima odrćđene, izvršene su na vrijeme. Oko priprema ovog teferiča naročito se istakao naš pretsjednik g. Arslanbeg Kurbegović, koji je sa svojim radom i vezama kod svojih prijatelja pridonio mnogo ovoj priredbi i uštedio kod izdataka na režijskim troškovima. Pogram teferiča bio je ispunjen: l ) govorom pretsjednika g. Arslanbega Kurbegovića, koji se u prvom redu zahvalio posjetiocima i ukratko istakao svrhu i važnost ove priredbe, na što su mu posjetioci dugo aplaudirali, 2) rasprodajom bogate tombole ručnih ra­ dova muslimanki, 3) rasprodajom karata za šaljivu poštu, šaljivim zatvorom i natječajnim pjevanjem, 4) rasprodajom karata za biranje ljepotice za 1936. g., te je tom prilikom izabrana simpatična gđica Mujesera Hodžić, koja je kao nagradu dobila krasan »milje«. Na teferiču je svirao džez-orkestar iz SI. BrodaIgranka je trajala od 3 sata poslije podne pa sve do Za uspjeh ove priredbe odbor duguje naročitu zahvalnost bos. brodskom umjetniku gosp. Franji Vučniku, koji je svojim umjetničkim radom kao karika* turista i dekorater besplatno ovu našu priredbu uve­ ličao i zainteresovao prisutne tako, da se je svaki posjetioc ove priredbe oduševio i divio njegovim umjet­ ničkim stvarima. Također se ovaj odbor zahvaljuje g. Dr. Mili Kuboviću advokatu, koji je besplatno ustupio mjesto za održanje priredbe, načelniku gradske opštine g. Novici Mirkoviću, koji je odboru u svemu u susret izlazio. Pri koncu se zahvaljujemo gospođama Branki Bajić i H. Blažujević, koje su takođe svojim svesrdnim radom, sakupljanjem tombole, dosta pri­ donijele ovoj priredbi. Velika posjeta teferiča kao i veliki materijalni i moralni uspjeh dokazuju da je ovo najjača priredba Gajreta' koja se je održala zadnjih nekoliko godina. Sva mjesta u ložama, za stolovima i klupama, ko­ jih je bilo mnogo, bila su zauzeta. Gajretov ovogodišnji teferič u Bos. Brodu bio je dokaz kolika je Gajretova popularnost, te se je ovom prilikom dokazalo, da mještani a naročito muslimani shvaćaju važnost i svrhu Gajreta. Pored velikog broja gostiju iz Bos. Broda, ovaj teferič posjetili su iz SI. Broda gg. oficiri brodskog garnizona, svi šefovi državnih nadleštava i ustanova i mnogi ugledniji građani. Ovaj teferič posjetilo je ta­ kođer mnogo gostiju iz Dervente, sa narodnim posla­ nikom g . Lazarom Crljićem, gg. Esadbegom Alibegovićem , pretsj. mjesnog odbora Gajreta u Derventi, te odbornicima Salih ef. Đozićem, Ali ef. Husedžinovičem, Osmanom Cakićem, Nedžibom čardžićem i još dru­ gim odbornicima i članovima, te im se na posjeti ovaj odbor najljepše zahvaljuje. Isto tako ovaj odbor se zahvaljuje svima posje­ tiocima ove priredbe i svima onima, koji pokloniše za tombolu i bife, te pomogoše njenom uspjehu. čist prihod ove priredbe iznosio je din. 3000'koja je svota doznačena glavnom odboru Gajreta u Sarajevu. Гајретова забава у Локваиа У суботу 12. IX o г. приређена je Гајретова забапа у Локвама, чији je уепјех потпуно зад<’вол>авајући. Забаву je отвочио говором Мустафа Шатор, дипл. учвтељ, који je поздравио посјетиоце. захвалио им се на труду и симпатијама према Гајрету. Послије поздравног говора одржане су двије декламације и награђене аплаузом. Позоришни комад „Опростите му“ je ивведен на задовољство публике. Днлетанти: Хамида Шнтор, Фата Шатор, Мухарем Поповац, Хам8о Ш втор, Шемса Поповад, Хасан и Ахмет Шчтор те Шериф Ш атор показали су смисла за глуму, a нарочито се истакао Шериф Шатор, те uy je публи ка бурно пљескала. Режисер комада био je Мустафа Шатор, {соме je било много стало до тога да се ko ­ ji хд т т о боље задовољи. Монолог „Мића на западу извео je Мустафа Шатор. Послије програиа почело je сијело. које je тевло на вадовољство посјетноца. Забаву посјетише многи угледни грађани из Стоца, a међу н>има гг. Махиут еф* Мехиедбашић, Ћзмил Хаџаћ, Јунуз Мехиедбашвћ, Мехмед Гребиђела, Хусеин Шехић, Авдо Мехиедбашић, Алија Сарчјлић, Шевко Премиловац, гђе 3- Хаџић, С. Премиловца, гђице Џенка Сарајлић и Хидајета Риванбеговић. Организатор вабаве био je Мустафа Шатор, a помагали су му и из других села, нарочито госп. Осман Валавац нз Аладинића. 165 �Priredba Gajretova dana u Prnjavoru Na rođendan N jegovog Veličanstva Kralja Petra II rasprodavao je mjesni odbor Gajreta u Prnjavoru među građanstvom Gajretove otkupne značke. Ova akcija je odlično uspjela, za što treba naročito zahvaliti gđi Hatidži Kapić, koja jje sa sekretarom m jesnog odbora spomenute "značke rasprodavala i sakupljala priloge. Zato neka je i ovim putem vrijednoj radenici naša topla hvala. je odbor prethodno sakupio od imućnijih ljudi u m je­ stu, a poslije ovoga kupljepi su dobrovoljni prilozi, koji su s obzirom na tešku današnjicu zadovoljavajući. O vom prilikom Odbor izražava srdačnu hvalu svima koji su m evludu prisutvovali kao i pomenutoj gospodi predavačima i hafizima. Odbor. ЕкскурзнЈа студената пнтомаца Београдског Гајрета Задружни клуб студената настањених у студентском дому друштва Београдски Гајрет „Осман Ђикић“ , удрузкење за међусобно помагање и упознавање са задружним покретом, организовао je у јулу Pitom ci plevaljskog internata najsvečanije su pro­ мјесецу о. г. екскурзују кроз Бугарску до Цариграда. slavili rođendan Njeg. Vel. Kralja Petra II — Gajre­ Екскурзија je имала научни карактер: упознати стуtova Protektora. денте (којих je било 25. са др. Беговићем, доцентом Na 6 sept. u 10 sati prisustvovali su pitomci универс.) с Бугарском и Цариградом, посебно е бугарhair-dovi u velikoj džamiji zajedno sa upravnikom in­ еким задругарством. Екскурзија je изведена захваљуternata. Iza dove su svi pitomci sa upravnikom krenuli јући, углавном, новчаној помоћи Њ В. Краља, г. Миs povorkom u sokolanu, gdje je održana svečana нистра пољопривреде, Савеза набављачких задруга sjednica. државних службеника, Савеза српских земљорадничPoslije podne je bila Gajretova akademija, čiji su ких задруга, Савеза здравствених задруга, Београдprogram ispunili i izveli pitomci ovog internata. Na ског Гајрета, г. Салиха Башића, првог наиба Исламpomenutoj akademiji upravnik ovog internata održao ске вјерске заједнице, г. Хусеина КадиЦр, бив. нар. je predavanje „Gajret i Gajretovci prema svom e V e­ посланнка, фирми „Б ата“ и „Солвај" a. д., и још likom Pokrovitelju". неких личности и уетанова, пријатеља Београдског Poslije akademije svi .posjetioci iste korporativno Гајрета и академске омладине, и нарочито захвал>уsu pošli na Gajretov teferič. јући препорукама Савеза наб. задр. држ службеника и његовог претсједника г. М. Штиблера, које je он Gajretov mevlud u Dživaru kod Irebinja за студенте учинио, преко својих веза, код појединих Mjesni odbor Gajreta u Dživaru održao je u ne. задружних савеза у Бугарској. delju 26 jula t. g. svoj uobičajeni m evlud u prostori, Кроз сву Бугарску, у којој су се задржали jama dvorišta pretsjednika i osvjedočenog prijatelja 10 дана, посјетивши Софију, Пловдив, Велико Трново, Gajreta g. Salihage Berhamovića. Mevlud je posjetio Ш умен и Варну, студенти су углавном били гости lijep broj muslimanskog svijeta iz mjesta i okolnih бугарских задругара, које je нарочито занимало и sela. Svečanost mevluda otpočela je klanjanjem ikin радовало то, да међу студентском омладином у Југоdije namaza, poslije koje je gosp. Fazlinović Hamdija, славији постоји активно интересовате за задругарство. mjesni učitelj i stalni saradnik Gajreta, u nekoliko Бугаски задругари су, уопште, према нашим студенsadržajnih rečenica, upućenih prisutnima, osvrnuo se тима задругарима били врло пажљиви и предусретna značaj Gajreta i njegove priredbe, apelujući na iste л>иви и захвал>ујући њима они су могли да се приda svakom prilikom, velikodušno i nesebično pomažu лично упознају са необично развијеним бугарским Gajret. Poslije je održao gosp. Busuladžić Mustafa, задругарством (no којем Бугарска заузима прво мјесго svršeni slušaoc Gazi Husrevbegove medrese u Sarajevu, међу балканским државама и спада међу прве државе koncizno i ubjedljivo predavanje u kome se dotakao у Европи). Ив Бугарске студенти су отпутовали за Цариniza važnih pitanja koja nam nameće današnjica, te na njih dao svoje sugestije protkane odnosnim citatima град„ у коме су ии турске просвјетне власти (захваiz Kurani a. š. i hadisa. Nakon održanog predavanja љујуки посебно заузимању г. A. Хајдара, турског опуномоћеног министра код нас) указале, такође, веotpočelo je učenje mevluda od strane g g . Zubčević Husejn ef. vrijednog mjesnog imama matičara, te Er- лико гостопримство. У Цариграду су се задржали kočević Muetafe, Kabila Murata i hafiza Imamovića пет дана, ea које су вријеме могли да разгледају све Mehmeda iz Tuzle, koji je na otsluženju vojnog roka знаменитости Цариграда, нарочито његове необично u Trebinju. Učenje mevluda, kao i ostali dio programa богате музеје и многе раскошне џамије. ove svečanosti, učinilo je na prisutne lijep dojam i Одушевљени Бугарском п развојем задругаретва raspoloženje za buduće posjećivanje Gajretovih pri­ у њој и исто толико љепотама и знаменитостииа Цариredaba. града, a посебно рефориама Нове Турске, сауденти Na mevludu je dijeljen šećer u paketićima* koji су се, преко Једрена, 20 јула вратили у Београд. Proslava rođendana Njeg. Vel. Kralja u Gajretovom konviktu u Plevlju 166 �Zahvala bugarske delegacije U ime pretstavnika bugarskih muslimana, koji su učestvovali na proslavi otvorenja Gajretovog doma, primili smo pismo slijedećeg sadržaja sa m olbom da ga objavimo: „Nakon ugodno provedenih dana u Sarajevu, sada kada smo se povratili u svoju domovinu, smatramo za prijatnu dužnost da se sjetimo sviju koji su nas zadužili i da im zablagođarimo. Najvišu zahvalnost dugujemo Glavnom odboru društva Gajret, koji nas je pozvao i čiji smo bili stalni gosti, kao i gospodi koja su nam dodijeljena u pratnju i koji nisu žalili ni vremena ni truda da nam u sva­ koj prilici budu pri ruci. Naročito nas je zadužio naib g. Fehim Spaho koji nas je ugostio na Kiseljaku i omogućio nam da vidimo i druga mjesta u okolici Sarajeva. Mnogo smo zahvalni gospodi direktorima Šeriatske sudačke škole i Gazine medrese kao i nji­ hovim saradnicima. Osobito priznanje zaslužuje g. upravitelj vakuiskog sirotišta koji je ovaj zavod podi­ gao na visinu koja nas je zadivila, Neka je hvala biv? šem Reis-ul-ulemi i drugim visokim odličnicima koji su nas udostojili sa svojom posjetom. Prijatno nas je dirnula susretljivost gg. kustosa zemaljskog muzeja, direktora divne banje Ilidže, upravitelja zoološkog vrta kao i starješina drugih ustanova, koje smo dospjeli da posjetimo. Na kraju sa zahvalnošću sjećamo se sarajevske lokalne štampe, gradskog poglavarstva i cijelog građanstva na pažnji koju su nam ukazali. Sofija 20/1Х 1926. Mustafa Asim, član Ulema medžlisa Premještaj g. Ćamila Hadžita iz Stoca u Prnjavor Mjeseca oktobra o. g. premješten je po potrebi službe šef Poreske uprave i pretsjednik mjesnog od­ bora Gajreta u Stocu g. ćam il Hadžić na novu dužnost u Prnjavor. Odlaskom g. Hadžića pogođeu je i Gajret u Stocu. Svojim konstruktivnim radom stekao je naro­ čite simpatije svih onih. koji su ga poznavali. Okret­ nost i marljivost bile su odlike njegova rada, što se je to moglo uvijek viditi prilikom priredaba Gajreta u Stocu. Ovim svojim taktom i staranjem mnogo je doprinio i rezultatima akcije za gradnju našega doma u Sarajevu. Da je bio cijenjen i poštivan i od ovdašnjeg građanstva, dokaz je taj, što mu je priređen i banket baš od samih građana, gdje mu je i bivši načelnik g. Milan Kovačević, održao govor, istaknuvši moralne vrline g. Hadžića. Mjesni odbor Gajreta povodom odlaska njegovog pretsjednika sazvao je širu sjednicu, na kojoj se je ispred upravnog odbora i njegova članstva oprostio sa g. Ha. džićem lijepim govorom g. Mehmed Grebiđela. Na­ ročito je podvukao njegov rad i izdržljivost baš sada, U teškim prilikama. Konstatovana je činjenica, da je on baš u ovim momentima bio predaniji radu no ikada, i da ga nikakvi razlozi neće udaljiti od rada Gajretova. Nadalje je g. Grebiđela kvalifikovao g. ćamila savršeno pedantnim i fanatičnim radnikom Gajreta. Dok je ovako radio on za Gajret, također je i njegova gđa Aiša aktivno djelovala u Gajretovom radu. Za njegov predani prosvetno-kulturni rad u našem mjestu neka mu je iskrena i velika hvala. Njemu i njegovoj obitelji odbor Gajreta u Stocu želi sreću i uspjeh u novom mjestu službovanja. A. S, Конституисак.е Главног одбора Гајрета Ha својој сједеици од 13 јула о. г. Главни одбор конституисао се je како слиједи: Претсједник Др. Авдо Хасанбеговић, потпретсједници: Др. Махм>т Мехмедбашић, Инж. Салих Цвцо и Др. Заии Шарац; секретар Хамид Кукић; благајник: Мехиедбег Капнтановнћ; чланови без функције: Осман Селесковић, Сулејман Сариџић, Фехим Мусакадић, Др. Мустафа Хајдаровић, Јусуфбег ГГашић, Проф. Авдибег Зечевић, Бекир Омерсофтић, Др. Ибрахим Хаџиомеровић, Мујага Хардага, Насих Реповац, Др. Аеаф Шарац, Абдулах еф. Уасичанин, Др. Осман Халилбашић, проф. Мустафа Дрљевић, проф. Екрем Мурсел, Бећир Соко, Ахметага Новалија и Заии Капетановић. • Рад Главног одбора Гајрета подијељен je засада у четири секције и то: l ) Финансијска, чији je прочелник Др. Махмут Мехмедбашић, секретар Данијал Самоковлић, a чланови: М. Хардага, М. Капетановић, 0 . Селесковић и Иннс- С. Цицо; 2) Интернатска секција, чији je прочелник проф. Авдибег Зечевић, секретар Б. Омерсофтић, a члановн: Др. Хајдароввћ, С. Хасанбеговик, проф. Дрљевић, проф. Мурсел, Др. A. Шарац и М. Хардага; 3) Пропагандистичка секција, чији je прсчелник Др. Заим Шарац, секретар Насих Ахић, a чланови: Др. Халилбашић, Б. Соко, Др. Б. Салихагић; 4) Секција за дом, чији je прочелник Др. Ибрахим Хзџиомеровић, секретари: Исмет Чомара и Екрем Мурсел, a чланови: С- Мемшпевић, Др. Хајдаровић, A. Новалија, С. Сариџић, 3. Капетановић, Н. Реповац, 0. Узејрагић, Др. С. Мушановић, A. Ужичанин, Инас. М. Слипичевић и И. Арнаут. У свакој секцији су чланови претсједништва са секретарои Главног одбора вирилни чланиви секција. Novi utemeljaii Gajreta Prosvjetno društvo „Karadžić* u Loznici upisalo se ovih dana za utemeljača Gajreta sa sumom od Din. 500'— Gosp. Dr. Mehmed Begović, docent Univerziteta, bivši pitomac Gajreta, također se upisao za utemeljača sa sumom od Din. 500'— 167 �Glavni odbor Gajreta toplo zahvaljuje kako brat­ skom društvu „Karađžić" u Loznici tako i g. Dr. M. Begoviču. Dar kurb. kožica Gajretu Još prilikom Kurban-bajrama Mjesni odbor u Brezi pokupio je kurb. kožice za Gajret; i iste unovčio za 133 Din., koju je svotu doznačio Glavnom odboru. Kožice su darovali: po jednu braviju: Nazif ef. Dizdarevič, Mehaga Silajdžič, Ćamilaga Herco, Husaga Tatar i Mehaga Velič, a mjesto kožice darovao je Din. 40 u gotovom g. Dr. Alija Alikalfić. Makar i naknadno — neka je svima darovateljima naša zahvalnost. zahvalnost i upravi Drž. šumske željeznice, koja je dala povlasticu na željeznici. Zahvala Gajretu Udruženje džematskih imama (matičara) uputilo je Glavnom odboru Gajreta slijedeće pism o: „O vom udruženju čast je najtoplije zahvaliti p, п. naslovu na ustupljenim prostorijama i krevetima u svom e ženskom konviktu za prenoćište naših čla­ nova prigodom naše glavne godišnje skupštine. Imami matičari uvijek će znati cijeniti sve one usluge, koje čini naše humano društvo prema njima, a naročito onu plemenitu misiju koju naš Gajret vrši u narodu. — Uz m, selarn". Veliianstvena Gajretova manifestacija u Zavidoviiu Brzojavna zahvala Gajretu iz Sofije Prošlog ljeta, koncem augusta, održana je naj­ veća Gajretova manifestacija u unutrašnjosti u Zavidoviću, koju je organizovao vrijedni Gajretov odbor na čelu sa pretsjednikom g. Numanom Osmanefendićem. Toga dana sleglo se oko 4000 posjetilaca ove Gajretove priredbe. Šumskom željeznicom iz sam og Olova posjetilo je ovu priredbu preko 1000 posjeti­ laca. Vozom „N ašićke" došlo je preko 500 posjetilaca-težaka na čelu sa Sokolskom četom iz Čardaka. Narod je dolazio vozovim a sa cijele brodske pruge kao i kolima iz Maglaja i Žepča. [Ovfcj^priredbi (pri­ sustvovalo je i 8 članova Glavnog odbora Gajreta iz Sarajeva. Pred sve vozove izlazile su muzike sokolske Glavni odbor Gajreta primio je iz Sofije, po povratku delegacije bugarskih muslimana sa sveča­ nosti otvaranja Gajretova dom a u Sarajevu, slijedeći brzojav: čete iz Begova Hana i vatrogasne čete „N ašićke“ : Nakon dove, koju je obavio Taib ef. Balta i na­ kon što je isti prikazao značaj proslave i nastojanja Gajreta na pridizanju našeg naroda, prešlo se na izvođenje programa. Najprije su obavljene konjske trke iz Mustajbašića, a zatim se formirala kilometar duga povorka, kojoj su bili na čelu konjanici. Narod se zatim slegao na igralištu Š. K. Krivaje. Tu je po­ zdravio goste Hf. Hasan ef. Odžačkić, pretsjednik Udruženja imama matičara, pretstavivši izaslanike Glavnog odbora ispred koga su govorili Dr. M. Hajdarović i Bekir Omersoftić. Za vrijeme povorke kao i na igralištu klicalo se visokom pokrovitelju Gajreta Nj. V. Kralju Petru II i Gajretu. Posljednji se zahva­ lio posjetiocima pretsjednik g. Osmanefendić, koji nije žalio truda ni žrtava da ova manifestacija Gaj­ reta uspije što bolje. Uspjehu su m nogo doprinijeli i gg. Fehim Jamaković, industrijalac iz Olova i Burhanudin Fočić, te'lbrahim ef. Krzić iz Maglaja. Iza toga je nastalo narodno veselje, koje je tra­ jalo do iza pola noći. Pored ostalog obilnog bifea, na ovoj priredbi zaklano je preko 40 brava. Cjelokupno građanstvo Zavidovića bez razlike na vjeru dostojno se odazvalo ovoj priredbi, kako posjetom tako i darovima za tombolu, bife itd. Odbor izjavljuje „Našičkoj" i cjelokupnom nje­ nom osoblju naročitu zahvalnost, a isto tako duguje 168 „P on ovn o zahvaljujem od srca za topli prijem. Povratili sm o se sretno. Pretsjednik delegacije — Akif.“ Novi dobrotvor Gajreta Bos. dioničko društvo za iskorišćavanje drveta i ppgcna parnih pilana u Banjaluci, dariva od nazad nekoliko godina svakog mjeseca Gajretovom interna­ tu u Banjaluci po 2 kola bukovih otpadaka jesenas je na molbu M jesnog odbora Gajreta u Banjaluci, pomenuto preduzeće darovalo Gajretovom internatu kompletnu drvenu građu za ogradu oko internata. Da se je to plaćalo gotovim novcem i da su se kupova­ li otpadci, iznosilo bi to pozamašnu svotu. P o predlogu M jesnog odbora Gajreta u Banja­ luci Glavni odbor je upisao Bos. D ioničko društvo za iskorišćavanje drveta u Banjaluci za dobrotvora društva Gajret, otposlavši mu putem M jesnog odbora člansku diplomu. Glavni odb or smatra za naročitu dužnost da pomenutom preduzeću izrazi i ovim putem svoju najtopliju zahvalnost. Pažnja Pljevaljske opštine prema Gajretu G osp. Bogdan Nenadić, pretsjednik opštine u Plevlju i vlasnik pljevaljskog ugljenokopa, darovao je Gajretovom konviktu u Plevlju pola vagona ugljena, obećavši tom prilikom da će u buduće, cijeneći rad Gajreta na dobru naroda, davati ugljen pomenutom internatu po minimalnoj cijeni. Neka je g. Nenadiću iskrena hvala na ovoj ple­ menitoj pažnji prema Gajretu. И з уредништва: Многи чланци као и из‘вјештаји наших организација мирали су изостати у овом броју. Пошто слиједећи број излази за неколико дана, биће уврштени, те молимо да се то уваиси. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/5014e5c162bd86e9b921057cc1b65a6b.pdf 5d20d053260bdfe1910553771b76d61b PDF Text Text Т акса у готову п л аћ ен а ГЛДСНИК КУЛТУРНО ПРОСВЕТНОГ ДРУШТВ А ГАЈРЕТД С A Д Р Ж A Ј: Рамавани-шериф М. Тајпб Оипћ; Др. Мирза A. Малић Каснл Гујић: Муслимански гхенндбени обичаји у западној Херцеговини Шта други мисле о нама (Наставак) Гласови о Гајретовом календару Г А Ј Р Е Т О В Г Л А С Н И К : Двије усијеле прнредбе у Гајретовол женскол пнтерпату — Гајрехова годпшња забава у Сарајеву — Обнова рада Гајретова пјевачког друштва — Велики уепјех овогодишњег Мевлуди-шериФа — Огвараи>е просторија Мјесног одбора Гајрета и Гајретова пјевачког друштва — Скупштпна жепског одбора у Сарајеву — Прослава Лејлеп-лираџа у тузланскол коовикту — Одржање ванредне свупштннс женсвог одбора у Тузли *— Гајретов левлуд у Аладппнћина црннћииа — Мерхул Алија Рнзваибеговпћ. ОКТОБАР CAPAIEBO 1936 Издаје Главни одбор Гајрета у Саријеву 1'лавни и одговорни уредник: ХАЈ1ИД КУКНЋ БРОЈ 11 �M . Verentevit Ž e n s k i m o d n i s a lo n i krzn arija S a r a j e v o K r a lj a P e t r a u lic a -n f e l e f o n 3 8 -2 5 P r v o r a z r e d n i ž e n s k i m o d n i s a lo n , k o n f e k c ija I k r ­ z n a r ija , s p e c ij a lis t a u Iz r a d i m a n t lo v a , k o s t im a , h a lj in a I t. d . B o g a t iz b o r r a z n o v r s h o g k r z n a i k r ­ z n e n ih m a n t lo v a , iz r a đ u j e k r z n e n e m a n t le i s v o o s t a l o k r z n o u v la s t it o j r a d io n i, p r i s p j e li n a jn o v iji m o d e l i z im s k ih ž to fa n ih m a n t lo v a . Cijene s o lid n e a izra d a p rv o k la s n a . Г а ј р е Т , лист друш тва Гајрета ивлави мјесечно, a цијена му je ea нашу Отаџбину 60 динаранагодину, a sa све остале 8емл»е преко границе 120 динара. Ђ ациГајретови питомци добивају л и сту полацијенекодГлавногО дбораили код управа Гајретових конвиката. Власнив друштво „Г ајрет“ — Одговорни уредник: Хамид Кукић. — За Исламску дионичку штампарију одговара директор Абдурахман Мешић. �ГОД. XVII ГАЈРЕТ БРОЈ 11 Сарајево, октобар 1936 Ram azan i - šerif Ovih dana nastupili su svijetli dani Ramazanišerifa. Došli su nam dani koje je odabrao i Allah džš. poslavši u njima Muhammed alejhisselamu svoje zapovijedi, uzvišeni Kurani — azimuššan. Ramazanski dani su bili oduvijek među muslimanima dani molitve, posta i pokajanja, dani kada se zaboravljaju sve ze­ maljske slasti a duša predaje Bogu. Ramazanski dani u kojima nam je, nekad, dok su Ashabi po zemlji hodali, pokazan putokaz u svjetliji i ljepši život, u čišći život na ovom, prolaznom, Ц sretniji, na onom drugom, vječnom, neka nam i ove godine budu hairli i korisni. 1 ovoga puta treba da se sjetimo svojih bližih, sirotinje i nemoćnih, da ih nagradimo i po­ mognemo, svojih živih, da ih savjetujemo i poučimo i svojih mrtvih, da se pomolimo za njihove duše i rahmet. Ima, međutim, još jedna svar koja ni ovoga Ramazani-šerifa ne treba da nam ispadne iz vida. To je predani rad za naš Gajret. Baš u ove svijetle mubareć dane ramazanske, rad za Gajret bio je uvijek najintenzivniji, najkorisniji, najživlji. Gajretovi prija­ telji i saradnici kroz ovaj mjesec su se uvijek po­ žrtvovno i predano zauzimali za uspjehe i ciljeve Gajreta, pa apelujemo na sve njih da to učine 1 ovoga puta. Gajretov ramazanski rad treba da sadržava snažnu kulturno-prosvjetnu akciju sa raznim preda­ vanjima, zabavama i drugim priredbama. Važna su prvenstveno Gajretova popularna predavanja. Neka se zainteresuju intelektualci u svim mjestima i održe po jedno ili više korisnih i popularnih predavanja za narod. Potrebno je da sami izaberu najzgodnije teme, korisne 1 razumljive, onake kakve su potrebne sre­ dini i mjestu u kome se predavanje održava. Preda­ vanja treba održavati u čitaonicama, mektebima i dža­ mijama, kako se to već negdje i praktikuje. Ovo­ godišnja predavanja treba da budu još brojnija, izvedena planski i dobro organizovana, tako da na njih dođe što više posjetilaca. 0 svim preda­ vanjima treba voditi tačnu statistiku, koju će po­ slije svaki mjesni odbor dostaviti Glavnom odboru zbog štampanja u listu i zbrajanja, kako bi se znao tačno cjelokupan uspjeh predavanja. Ako u pojedinim mjestima nema dovoljan broj predavača, neka se mjesni odbori posluže već štampanim Gajretovim predavanjima koje je Gajret izdao u posljednjih šest godina. Ukoliko nemaju na raspolaganju ova preda­ vanja, neka ih hitno zatraže od Glavnog odbora. Ramazan treba, kao i uvijek, da bude mjesec Gajretove kampanje, Gajretove akcije na jačanju or­ ganizacije. Svi mjesni odbori treba da posvete punu pažnju sakupljanju članarine, upisivanju novih člano­ va, osnivanju novih odbora i povjerenika, u mjestima gdje oni dosad nisu postojali. Šireći Gajretovu ideju, mi širimo našu socijalnu svijest, naš kulturni napre­ dak. Odbori koji su iz ma kojih razloga okrnjeni, treba da se popune onim ljudima koji hoće da rade i koji istinski vole Gajret, muslimanski progres i muslimansku zajednicu. Svaki prijatelj i dobar rad­ nik treba da se oduži Gajretu svojim radom. Stoga iznalazite ljude koji manje pričaju a više rade. Gajret nema mnogo koristi od onih koji lijepo pričaju, stvaraju kule u vazduhu, a bježe od ra­ da. Najljepši programi kad su zamišljeni ili naba­ čeni na papir, ostaju uvijek mrtvo slovo, ako nema pregalaca koji će ih privesti u djelo. Bez sretstava i žrtava nema ni velikih djela. Zbog toga, da bi se ostvarile sve lijepe i velike zamisli našega Gajreta, potrebno je posvetiti najveću pažnju prikupljanju ma­ terijalnih srestava. Sva usta neka su preko lijepih ramazanskih noći puna riječi o Gajretu. To je najbo­ lja propaganda. Što češće sastajanje članova, pripreme zabava, sijela, čajanki — sve je to sretstvo za ostva­ renje naših ciljeva, našega programa. Gajret se je ove godine, kako je svima poznato, opteretio više nego ikad dosada. Uzeo je veliki broj pitomaca u konvikte, na izdržavanje, ali na traženje Gajretovih jedinica u unutrašnjosti. To ste vi svi tražili zbog umanjenja bi­ jede i siromaštva, a Gajret je svoje učinio. Sada Gajret traži da i vi svi učinite za njega što više možete, kako bi pred iduću skupštinu mogao izaći sa pozitivnom bilansom. 171 �Još jednom da ponovimo: Šta više budemo ura­ dili, biće nam svima bolje, našoj djeci, našoj buduć­ nosti, našem Gajretu. Ovaj mjesec treba da položimo ispite, da se odužimo savjesti. A naša savjest će biti čista, ako učinimo što više za širenje Gajretove ideje i njegove misli. U vršenju naših vjerskih dužnosti, iba dete, treba da se sjetimo i najpreče brige, brige za naš Gajret. On neka nam bude jedna od glavnih misli u svijetlim ramazanskim danima. čestitajući vam svima mubarek Ramazan, želimo da ga provedete u najboljem raspoloženju i da ne smetnete s uma naš Gajret, M. Тајиб ОкиЛ: Др. Мирза A. Малић (Уз год иш њ ицу њ е го в е смрти) 1 2 октобра ове године навршава се година дчна од смрти нашег рано преиинулог оријенталисте Мирзе Абдуррахиана (Миливоја) Малића. Н>°гова смрт значи велик губитак и за оријенталистику у Југославији, која je још увек у повојима и за ионако малобројне оријенталисте, који су тим ударцем за навек лишени једног вредног сарадника, који je много обекавао a који би, без сумње, много и дао. Пун енергнје и воље за асивот и рад, пун одушевљења за науку, алп живећи под тешким животнии условвма на стрАни, он je впак клонуо и, пре него je то ико могао и помислити, подлегао брзој и тешкој болеста. A то се десило управо онда када je он теК закочео своја научна делања и када нам се — као оријенталиста — претставио no први пут једном вредном студијом о Фавзији из Благаја (ХУШ век), студијом, разито наговештавала његове будуће уепехе до којих, нажалост, ето неће никада доки. Израђен карактер са свии условима потребним за једиог озбиљног научног встраж ввача и трудбеника, мерхум Малик одушевљавао се много, још из детињетва Истокои, исламском цивилизацијом као и самои исламском вером, коју je године 1922 и сфицијелно примио. Он je. изгледа, веровао да je његова породица пореклом мублиманска и да je покатоличена када су муолимани изгнани из Ииотског (далмат. загорје) Непоколебив у својим убеђењима, која je увек најјачим аргументима бранио, он je био исто толико ооведочени муслиман као што je био в осведочени националиста и добар родољуб. Био je изванредно талентован в трезан човек. Познавао je многе језике (француски италијански, шпањолски, немачки, енглески, руски персијски, a у довољној мери арапски, турски, пољски чешки и бугарски поред латвнеког и санокрита) a уз то дубоко ушао у философију, мистицизаи, у доктрине јеврејске, хришканске и исламске вере, будизма и тдЊ егово познавање ових разноразних дисциплпна управо je задивљавало свакога ко га je познавао. Ч ак није био ни без песничке инспирације. Великодушан, племенит, дубоко осекајан, он je у својој екромности ишао до граница иистичког одрвцања материјалних добара; није био каријериста. Им»о je велику жел»у да предузме нека дужа, научиа путовања no Истоку, 172 но то му није пошло за руком. Био je једино у Тунису за време летњег семеетра шк. год. 1928/1929. Т у je полазио предавања на високој школи за арапеки језик и књижевност и на старом исламском богословском училишту „ЏАмаУз-Зајтуна*. Иначе je пропутовао скоро целу западну Европу, нарочито Ш панију и Франдуску. Мирза се родио 6 јула 1897 године (те je на дан смртп бно у 39 години живота) у Ииотском, где je оетао до свршетка основне школе. Нзегов отац, општински чиновник, који je тада био пензионисан одлази на Сушагс ради школовања своје деце (од њих пет >ро Мпливој je најстарији). Т у Миливој свр шава четири разреда класичне гимназије и Трговачку академију (1915). Од тада je чпновник Прве хрватске Задружне банке на Ријеци. Год. 1919, пре доласка Италијана, он je као добровољад чувао народну заставу на ријечкоме торњу, у свему 15 дана; затим je у Међумурју, као легионар, чувао границу од побуњених Мзђара. Од 1920 до 1921 год. служио je у Загребу код разних предузека, најпосле код банке француско- српске. Марта 1922 одлази са једним школскии другом у Барцелону, где je у почетку радио чак и неке иануелне поелове. Касније je постављен за секретара тамошњег нашег конзулата (за које je време, ноку, радио у редакцији великог листа „V anguardie“). Нуђено му je добро место и на посланству, али он одбија и иде у Париз на студије источних језика. Т у je на високој школи живих источних језика дипломирао персвјскв језик са књижевношку. Т у je кроз две године студирао (и положио вспите предввђене за то време) још арапскв в турскв. Паралелно je студирао в пслагао вспите в на философском факултету (гапањолскн в немачки), где je в докторврао год. 1935, неколвко месеци пре повратка у домоввну након 13годишњег отсуствовања. Алв, повратво се тек онда када je век била взгубљена свака нада у његово оздра* вљење; и крзтко време вза тога он je преминуо в сахрањен на Сушаку, где je нвкада проводво своју младоет. Толико, овои првлвком, о његовом жнвоту. Пређимо сада на његов рад. Иако богат no знању в утвсцима он због тешкпх прилика у којвма се - није оставво много пвсанвх трагова вза �себе. Неколико чланака с пута no Шпанији (у загребачкој вРеча“); неколико других чланака у вези с Истоком и исламом (у сарајевском „Гајрету и другим листовииа); једна или две књиге превода (које су остале веобјављене) и подоста бележака, које су му требале послужнти за доцније радове — то je сва његова писана оставштина. Али он je свакојако лепо запажен својом докторском тезом, Булбулистан (стециште, врт славујб) Ш ејх Февзије Мостарца у фран. цуском преводу са студијом о томе ученоме Херцеговцу, који je писао персијским језиком.1) Ми ћемо покушати да резииирамо ту његову студију и да изнесеио летимичан садржај Булбулистана. У предговору (стр. 7-8) своје студије аутор истиче да je — дајући први француски превод „Булбулиетана“ од Ш ајх Февзије Мостарцз — првотно имао намеру да изврши четвероструку задаћу: 1 ) да разјасни историјске и књижевне прилике у којима се то дело појавало: вреие, место, расну и интелектуалну средину; 2) да покаже да Февзијево дело — иако заузима своје природно место у књвжевном диклусу својега времена и своје историјске средине — остаје дубоко орпгинално како са гледишта свог моралног и филозофског садржаја, тако и са гледишта инспирације и стила; 3) да анализира његов филозофски садржај са гледишта психолошког, моралног, социјалног, политичког и мистичног и 4) да бројним историјским белешкама, индексом властитих имена цитираних у „Булбулистану“, олакша читаоцу разумевање књиге и да му пружи ногућност контроле ове кн>ижевно*историјске студије, до тада непознате, али која заслужује да се једном отме забораву. У току рада — вели он — морао je под притискои тешкоћа на које je наилазио да унеколико одустане од ове строго обележене поделе. У уводу (стр. 9-47) он взлаже како су у доба Февзије Благајда политичке прилике Османске империје биле врло мутне и тешке a тада су, природно и сва књижевна настојања слаба. Февзи je књижевно делао управо онда „када су — no речима Д-ра Башагића — дедови данашњвх босанско-херцеговачких муслимана приводили крају своју мисију у источним муслиманским књижевнс стима“ . Зеиља јепалаубеду« a то није оетало без утицаја на песника и његово дело. Февзи, о коме се сачувало врло мало података« родио се у Благају код Мостара. Завршивши студије у Цариграду он се наставио у Мостару, где je предавао »Маснави“ од Џелалуддина Руми-ја. Узимао je учешћа у битци код Бањалуке год. 1737, којои je приликом спевао три кронограма о победи муслвманског оружја над војском ђрнерала Хилдбургхаузееа') Milivoj Malić, docteur de 1’ Universitć de Pariš, diplomć de 1’ Ecole Nationale des Langues Orientales vivantes a Pariš, Bulbulistan du Shaikh Fewzi de Mostar, počte herzćgovinien de langue pcrsane, Pariš 1935 (Librairie L. Rodstein, 17 rue Cujas, Pariš Ve) in 8°, pp. 188. Умро je око 1160/1747 г. ,Булбулистан“ je посветио босанском гувернеру Хекимолу Али-паши. Аутор даље говори о Благају и Мостару, нарочито о овои последњем где je Февзи провео највећи део својега живота. У погледу порекла суфизиа, М. Малић усваја од четири Браунове теорије ону, која суфизам сматра као реакцију аријског духа против семитске освајачке вере. Са Садијем вели он — персијска еротска поезија постаје орган и израз те доктрине, a од VI века књижевност Иетока, нарочито поезија, носи обе* лежје суфизма. Саио Садијево дело — no њему — требало би да се сматра као продукт аријског и семитског укрштавања, a његов геније да je само изменио стару индоиранску традицију према принципима ислама. Он допушта могућност да je Сади много дрпао из старе индијске литературе, у којој се нала8и више дела која много потсећају на његов „Гулистан". Са „Гулистаном" народна традицпја прешла je из Хиндустана у Иран и наставила да се развија у народу и међу песнвцвма у том савршеном облоку. која joj je дао Сади. Он на тај начвн тумачо чнњеноцу што се створио читав ноз имитатора, 0 лп правоје речено онвх, којп су наставоло дело Садијево (јер се њихово ви 0 Т0 ран>е састојало ввше у спољашњој формв, a не увек 0 у мисл0 ма и осећајвма). Аутор ставља Февзију међу оне којв настављају Садоја. Февзи, који je донокао 0 жввео далеко од сваке персијске традвд 0 је, за чудо, взванредно се сажввео са персвјCK0M језоком са вукуеом“ персијског народа 0 фонесама дерс 0јске литературе. Али, како недостају бвографскв подзц 0 о Февзвји, 03 којох 60 се упознао песн0 ков дух, М. Малвћ лаћа се једоног сретства: да везује његову психологију са псохологојом његоввх сународњака. Јер како „Гулистан“ црта менталотет Персојанаца, тако — вели он — „Булбуластан" црта ментал0тет босанско-херцеговачотх мусломана. 0 менталвтету њвхову он пушта 0 друге да говоре, нароЧ0то стране всторвчаре, који су у тоие погледу често врло лаекавв. Том првлвком, у једној дугој белешцв, аутор се осврће на велвкане наше земљв| којв су у османској царев0 Н0 0гралв велаке полвточке улоге: везоре и велоке везире. Код Февзијеве ф0лозофвје (суфојскв сдоротуалвзам), он све вдеје, којома обвлује „Булбул0 стан“ резпampa у овом високом пр0нц0 пу: духовно жовот je једвна реалност, која je достојна пнтереса. Февзв, дакле, кроз једну масу података, којо нам оцртавају карактер в обочаје двају народа, међу којема „Булбул0 Стан“ озгледа као мост (народа орансксга в југоелавенско-0 сламскога) развија споритуалвсточку фвлософвју. У теорвјв одроцања леж0 сва снага Февзијева морала. Крајња мудрост саетојо се у мосточној контамплацвјо, за коју je потребно да се престане делатв, желетв в патота: треба побећв од жовота у равне облоке, коje иоже да попр0М0 одроцање. Како Февзи гледа на жовот в свет? Ha пвтање: треба ли уживатв? 173 �он одговара негативно. Не, чувајте се живота. Избегавајте љубав, богатство, моћ, борбу sa живот na чак у извесној мери и науку и повуците се у самоку; ватворите очи (одговор, сличан ономе, који je Буда дао једнои свом ученику — „не гледај Г — када га je питао: шта треба да се ради када се види лепа ®ена)- Аутор истиче да je Февзи био стидљвв и болекив. Он се није могао натецати са јачии и смелијим од себе у њвховом трку к љубави. моки и богатству. Он je дакле морао. ако je желео да себи створи взвесни супериоритет над обичним смртницима, да се одрекне свега за чим теже јачи и одважнији од њега, да прибегне одрицању, склањајуки се од дивљаштва страсти и тираније јачих. При тоие се аутор не може да отие секању на једну скорашњу психолошку теорију бечког философа Адлера no којој нервозни људи, у њпховој нервози, траже себи склоништа у инфериорности, стварној или имагвнарној, која им проузрокује вечне патње. Али, за чудо, упркос својој теорији одридања, Февзи не осуђује оне, који век уживају богатство и мок. Уосталом „Булбулистан “ ни иначе није без понеких противуречности. Д аљ е се, уз помок цитата из „Булбулистана износп на која начин Февзи образлаже ту своју доктрину Јдрицања. Овај свет je тамница за правоверног; свет je труо, неправедан; мудри треба да се одрекну борбе за живот, када ее век одричу свега што je материјално. Ф евзи верује само у ону науку која уз морално савршенство може довести до истинске cpeke. Наука треба да буде сматрана само као сретство помоку кога k e се научити „алхемија еавршенства . Ту Февзи развија и веровање у невзбежност од судбине, веровање, чије се порекло често приписује исламу иако je оно у великој мери ваступљено код преисламских вера, нарочито хрвшканства. Тим поводом М. Малик цитира речи Л утера и Јудијана Апостате, које то потврђују. У II глави (стр. 49-62) говори се о персвјској кн.ижевности у Југославији, која се са великии смислои гајила прошлвх векова у Боени и Херцеговвнн и где су радо читана дела Муслихуддин Садија (Ши* разв) на пр. „Гулистан*, Абдуррахмана Цамија („Бехаристан“), Ш уџа'уддина Гуранија („Сунбулвстан**), Keмaл-пaшaвaдe(»Hиг&pиcтaн<,) и Целалуддина Румија („Маснави"); ово последње све до наш вх дана (ту се помвњу предавања Маснавије, која je држао бввши Реис-ул-улема X. М- Ц. Чауш еввк). За турске управе у Босни и Херцеговини персијски језвк je био предаван и у нижии и у средњим школама у Сарајеву и унутрашњости (данас je тај студиј сведен само на философски факултет београдског универзитета). Пред крај турске владавине, у нвжој војној школи и Атиејдан медреси у Сарајеву, персијски језик je предавао неки Ш ајх Арвф Сидки Ерзеруми, који je у то доба основао неку врсту „персијског клуба“ чвји су чланови иорали међусобно говорити само персијски. Ко би проговорио коју реч некии другии језикон, иорао 174 je платити казну у корист заједничке благајне (тии новцеи су онда приређиване екскурзије). Даље се М. Малик дотиче и наше оскудне преводне књижевности са персијског језвка (Башагикев превод Хајјамова „Руб&’ијат“*а; Бајрактареввка превод једне епвзоде вз ,Ш ахнаме“, „Рустем и Сухр&б Сулејманпашвка »Препјеви вз Хафизова дивана и 3. Чокика превод „Одломака вз Маснавије ), a онда говори поједвначно о Југословенииа, који еу писали и певалв на персијском језвку (Дервиш-паша Бајезидагвк, Сабухи Ахмад, Рушди, Хусрев паша Соколоввк, Мухаммад Неркеси, Мустафа Ладунни, Махмуд-паша Абоговик, Табаккули-деде, Суди, Нуруллах Мунири и Мирза Сафвет). У III глави (отр. 63-83) аутор говори n взворвма форме и мисли na помиње Февзијеве узоре (Сади( Цами Кемалпашазаде и Гуранв) којима он дугује велвк део своје песничке в доктриналне инспирације. Он у овој глави взноси взворе из којвх je Февзи, васвој »Бул* буластан** црпао један део богатства својега изражаја и мисли; један део — вели — сматрајуки да не би било разборито (no првмеру неких модерних научнвка у Европи) иетраживата тачку no тачку порекло осекања, иисли и стила Февзијева, јер „ко хоке сувише да доказује, не доказује ништа . Такввм методом, вели он, дошло би се дотле да би се на пр. у Л а Фонтену видело само једног плагијатора вндвјских, грчких и латинсквх фабулиста. Он држи да Февзи много више дугује својој расној, верској в књвжевној средини него поменутим персијским узорвма, чији je менталвтет потпуно опречан његовом. Менталитет, који je оцртан . у „Булбулистану“ нвје менталвтет ни неверничквх ни Садвјеввх Персвјанаца, него баш Југословена — муслвмана. Ово дело je богато југословенсквм ocekaњима и мишљу вз чега се поже закључити да je Февзи прототип словена-муслвмана. У овој глави аутор je указао, дакле, одакле je Февзи узвмао идеје или свж еје sa причвце и сл. у „Булбулистану** који и он саи, Февзи, сматра наставком, односно допуном пет познатвх персијских дела (Гулистан, Бустан, Бехаристан, Нигаристан, Сунбулвстан), Ствл Февзвјев je помпозан, јер je то у оно доба било на великој части на Истоку. Због тога Февзи често запада у нејасност и хиперболу. Њ егове метафозре су често случајне и неразуиљиве; ту и тамо нађе се и no нека граматвчка погрешка. Све ове показано je на примервмаТ у се окончава први део ове књиге, савесно и брижно написана студвја о Февзији и његовои делу a одавде почвње други део, превод „Булбулистана** (стр. 97*158). При превођењу М. Малвк се служио са три рукописа од којвх су два својвна универзвтетске књижнице у Братислави, која иу вх je у ту сврху ставила на расположење. Преписивачи су правили иноге и велике погрешке тако да су њвхове погрешке готово бројније него ауторове, Ту je М. Малић додао 1 �фотографске репродукције 8 страница текста као и 4 Превод je попраћен a засебави белвшкаиа (стр. странице својега преписа. 159-162) a ye то je додан азбучнв вндекс властвтвх Свм „Булбулвстан1* подел>ен je на предговор, аиена цитвраних у „Булбулвстану“ (стр. 163 176). шест „хулдова“ (рај) и поговор. Текст je мешавина По томе следује „errata“ (стр. 177-182) a баблвограпрозе и стиха. Овде ћемо взнети саио кратак преглед фаја (стр. 183-187), којои се М. Малвћ служво. Ha последњој странвца налазв се садржај no главаиа. садржаја. Први рај: Џелалуддвн Румн и музиканти, ЏуШ тета je што иерхум Малић нвје виао могућнајд и хрвшћанвн, Абу 'Иир&н и бродолоици, Ш ајх носта да с бјавв a текст вБулбуластана“, којв je бво Абул-’Абб&с и јевреј, Ахиад Сарахси и дијамант, Ју* већ cnpeuao. To бв нам бвло омогућвло лакшу консуф Ширвани и болесник, Ибрахии Хаббас и сиромаси тролу преводч, a у всто доба ба се ввдело са какввм се све тешкоћама аутор борво при овоме раду. Но то Зун-нун Мпери в свроиах вз Балха, Салиан Фарвси и чаша, Махмуд Искандарв в Асма’и, Ш ајх в каиен, се, у велакој мерв, може ввдета и вначе читајући Садруддвн Коњавв и златар, Харврв в крзљ-твранвн, његову студвју a превод. Упркос савесној коректурв дело je остало скроз Ш ајх Абу’л-Хусајн и јабуке. Другв хул д: Крал. н астроловв, Лукиан и губа- взмасакрарано твпографсквм погрешкама што оставља вац, Лукианова мудрост. љубав иеђу рођчцаиа, невз- врло иучан утвсак на чвтаоца. Аутор je вбиг тога, каснвје, иорао да дода посебну a обвлву Berrat“-y, бежност судбвне, жева рђавог владања в аскета, napa бола о халвв. мудрост Ш аблвја, скромност Ш абаја, no којој je потребно поступвтв пре него се почне дрво које васкрсава иртве, израелвћанскв научнпк в књвга да чата. Ma се овде не осврћемо опшврввје на садржај његове књвге. Трећв хулд: Осман Нас”фи в Абу ’Aap, Шаквж .Булбулвстана , јер смо взвештевв да je цела ова докторска теза мерхуи Малића век у току србазирања. вбн Ибрахви и вскреност, мудрост Хвмвда Ал-ЛаффАфа, Џунајд u меканскв берберин, две традвцвје Овај рад аначе прететавља врло кораетан првлог за предане од Ибн 'Аббаеа, иоћ искреноств, Шајбан Р4и взуччвање улоге, коју су у своје време одагралв Југословенв у књвжевној всторвјв блвскога Истока. После и лав, ефекат вскрене молитвс. Четврти хулд: Џаладуддвн Румв, Бајазвд ибн студвје Dr. Јана Рипке, професора прашког уваверсаСулајман хан, Хвлалв, Базв еффенди, Дерввш-паша, тета о Сабату Ужвчанвну (XVII век) ово je до сада Дерввш-пашазаде, Хусрев-паша, Хајалиеффенди, Фу- једвно научно дело те врсте. Ta чвњенвца још ввше тухв, Рушди, Азерв (кратке биографпје „румсквх“ повећава његову вредност a важност. Са o bbu редоввма ми желнмо да се одужимо песника). Петв хулд: Пејгамбер в старвца, Ахиад вбн светлој успомени вредног мерхума пред годвшњвцу његоне преране сирта. Асии в дерввш, изгубљена крава, изгладнелв дерввш Слава му a р ахи ет! и његов иагарац, Хајалв и Pasa, лажова. Ш ести хулд: дарежљивост Бармекчда. Kasim Gujić Muslimanski ženldbent običaji u zapadnoj Hercegovini (U n arodnim pjesmam a) 1) A š i k o v a n j e Kako u svakom narodu imade običaja, koji su nikli I održavaju se samo u širokim slojevima, tako Ašikovanje je najljepše doba djevojačke, to je i ovaj kraj ima svoje običaje. Pošto tih naših starih zapravo kruna djevojačkog života. Ašikovanje (mo­ običaja malo po malo nestaje (jer se i selo moderni- mački i djevojački razgovor) se većinom vršilo pod zuje), to je baš radi toga vrijedno zabilježiti kako su prozorima djevojke. Bio je običaj, da se skupi i po se ti lijepi narodni običaji održavali i poštivali u onim nekoliko mladića, te odu pod pendžer neke musli­ dobrim starim vremenima za kojima naš svijet i sada manske kuće gdje se također skupilo i nekoliko dje­ žali i uzdiše. vojaka. Momci bi čekali, a za to vrijeme djevojke bi se Ženidbeni i svadbeni običaji naših muslimana spa­ na ogledalu namjestile. Tako uređene i dotjerane daju u najljepše naše narodne običaje (ašikovanje — pojavile bi se na prozorima. Tu su se nastavili raz zagledanje — prošnja i svatovi). Ti običaji su se govori mladića i djevojaka, ćaskanja su počela i tako održavali do svjetskog rata, a poslije toga ih sve više bi se na tom skupnom ašikovanju u većini slučajeva nestaje. 175 �zagledala djevojka, jer tu bi svaki momak vidio onu djevojku s kojom bi želio razgovarati i ašikovati. Na takvim skupnim ašikovanjima zagledala bi se i odabrala djevojka, zapravo na takvim ašikova­ njima zagledalo bi se dvoje dragih,- kako to pjeva narodna pjesma : Dvoje mi se drago zagledalo, Od godine u najljepše doba: Kada cvate šeboj i ljubica, I miješa katmer i ljubica, Muslimanske djevojke su se obično zagledale u junaka ili ugledne i bogate momke. Ako se zagleda djevojka iz daljine, onda bi momak slao djevojci po­ vjerljivu ženu ili čovjeka. Žena bi vidjela djevojku i uočila njezino stanje. Bilo je slučajeva, da su od strane djevojčine išle žene kući momkovoj i informisale se o imovnom njegovom stanju. To se radilo samo među najuglednijim muslimanskim familijama. Poslije toga momak bi počeo dolaziti djevojci pod prozor. U tim momentima djevojka bi virila iza žara (prozorski zastor), počela bi razgovarati s momkom, pa se je tako čuvala, da joj momak ne bi ni glasa dobro čuo. Tad bi došlo do dopisivanja, većinom starim bosanskim pismom „bosančicom" (naročito kod begovskih familija). Kad bi se na takvim skupnim ašikovanjii] odabrala i zagledala djčvojka, onda bi od mena nastala intimnija ašikovanja. Momak dolazio pod pendžere i tu bi čitave sate рг zabavi. Te noći ašikovanja naročiti draž . ramazanske noći. U tom dobu zaljubljene pjevale bi pjesmu: — Sinoć mi dragi dolazi, Kroz đul mi bašču prolazi, zl, Na pendžer mi glavu nasloni. , U starim vremenima bio je običaj (i danas se održaje), da djevojke svoje odabranike kite sa cvi­ jećem, jer cvijeće pretstavlja simbolički mladost, zdra­ vlje i ljepotu. Takve momente ilustrira narodna pjesma: — Ja sam tebi tri cvijeta dala, # Miloduha, da se milujemo, Karamfila, da se ne karamo, Rumenružu, da mi često dođeš. Kod muslimana su erotički osjećaji u jačoj mjeri razvijeni. Ta jača erotičnost jasno se opaža i u sev­ dalinkama, našim najljepšim ljubavnim pjesmana, koje su nikle u muslimanskim krajevima Bosne i Hercegovine. Otuda je i taj sevdah najviše izražen kod muslimanskog elememeta. Karakterističan primjer — i u narodnoj pjesmi i predaji sačuvan — velike i neizmjerne ljubavi bez nade, zapravo primjer velikog sevdaha je ljubav (sevdah) Ali — paše Rizvanbegovića spram lijepe Mare iz Bišća nedaleko od Mosta­ ra. Koliko je ponosita Mara na svoju ljubav, ona bi 176 odbila?! samog Ali-pašu, da^je zaprosi, ali isto tako bi se objesila ili otrovala, da se Ali-paša oženi s drugom: — Ali*paša, koliko te hvale, Da me prosiš, ne bih pošla za te, Da s’ oženiš, bi se otrovala. Zbog toga kod muslimana ljepota djevojčina se mnogo cijenila kao što se i danas cijeni. Kad bi se udala kakva ljepotica, onda bi njezinu ljepotu dje­ vojke ovako opjevale: — Ja kakva je Fatima djevojka Ta ljepša je od bijele vile: Oči su joj dva kamena draga, Dva obraza — dva đula rumena, Obrvice — s mora pijavice, Trepavice — krila lastavice, B’jeli zubi — dva niza bisera, A tanka je ko stabljika Visoka je ko omorika, Kada igra, ko da paun šeće, Kad govori, ko da golub guče, Kad se smije, ko da sunce grije. Nakitu i odijevanju muslimanske djevojke prida­ vala se velika važnost. Nosile su na grudima lijepe fermene — zlatom i srebrom izvezene, na glavi ma­ ne fesiće, ukrašene dukatima i biserom. Po tom :siću bi se poznavale djevojke. Kad bi se djevojka udala, onda bi skinula fesić, a na glavi bi nosili mjesto fesića jemeniju, što ilustrira i narodna pjesma: — Djevojka sam briga materina, Brigu imam, da se udat’ neću, Udat’ ću se i pokajat’ ću se. Svezat’, tuku, a u srce tugu, Na glavu ćatiju, a u srce sanđiju Jemeniju — do smrti galiju. Kod muslimana u starije vrijeme bio je običaj, da momak prosi djevojku u njezinih roditelja, jer su u to vrijeme roditelji ženili i udavali momke i dje­ vojke. Zato bi djevojka molila svoju majku, da je ne daje za nedragog: — Ne daj mene majko za nedragog Volim s dragim po gori hoditi, Glog zobati s lista vodu piti, Studen kamen pod glavu metati Neg' s nedragim po dvoru šetati Šećer jesti, u svili spavati. Ali u ono staro doba i među muslimankama bilo je energičnih djevojaka, koje su smatrale ašikovanje i udavanje čisto svojom internom stvari. Takve djevojke bi prisilile svoje roditelje, da ih udavaju za one momke, koje su one odabrale: — Drag me gleda a majka me ne da Podaj majko, ukrašću se sama, �— Nemoj sama, moja kćeri draga, Nemoj sama ne gubi mi nama (ugleda) Već smo istakli, da se kod muslimana u staro doba mnogo gledalo na ugled i bogatstvo. Kad bi majka doznala, da joj sin ašikuje s njemu nedoličnom djevojkom, odmah bi ga nagovarala, da tu djevojku ostavi, jer će ga ona oženiti sa ljepšom i bogatijom. I ako su doba nije običavalo želji i odluci majčinoj usprotiviti, jer je to bio moralni imperativ onoga vremena, ipak je Omer kazao svojoj majci: — Projdi me se moja mila majko! Nije blago ni srebro ni zlato. Već je blago, što je srcu drago. Takvi stihovi, koji daju najljepšu definiciju lju­ bavi, uvršteni su u našoj najljepšoj ljubavnoj pjesmi „Smrt Omera i Mejre“, a ta pjesma žalibože, nije unišla gotovo ni u jednu antologiju naših narodnih pjesama. Mnogo puta se dešavalo, da bi roditelji davali svoje kćeri za čovjeka, kojeg djevojka uopće nije ni vidjela. Kad bi roditelji dali djevojku bez njezina znanja, pitanja i volje nekom drugom momku, onda bi djevojka svom dragom, kad bi joj došao pod pendžer, bolno zapjevala: — Znaš li dragi dfr sam isprošena, Isprošena i prsten uzela, Jer sam mlada preko volje data ' Za drugoga za'nedragoga moga. spuŠtalala momku, koji bi je dveo kući. Ostavljeni mladić, oženio bi se drugom djevoj kom, te bi prvoj svojoj kćeri dao ime svoje nesuđene. To bi bila uspo­ mena na nesretnu i nesuđenu prvu ljubav. Tako isto bilo je slučajeva, da momak voli djevojku svim mladenačkim žarom, ali djevojka za to nije ništa marila. Zato se momak morao poslužiti posljednjim sredstvima samo da predobije naklonost ljubljenog bića, jer od sevdaha goreg jada nema: — Ne ašikuj ne veži sevdaha, Od sevdaha goreg jada nema. Često puta u takvim slučajevima momak bi se kradomice došuljao do djevojke i iznenada je polju­ bio. Po običaju ondašnjeg vremena, niko nije htio uzeti za ženu jedamput poljubljenu djevojku. Ostavlje­ nu djevojku bi to natjeralo, da ipak pođe za momka kojeg nije voljela. 2. Prošnja Kad bi neki momak ašikovao s djevojkom i tu djevojku zagledao i begenisao, onda bi momak upi­ tao djevojku, da li bi pošla za njega. Ako bi dobio povoljan odgovor, onda bi momak iz svoje kuće poslao pouzdana čovjeka ili ženu sa bogatim darovi­ ma (dukatima i prstenjem) djevojačkoj kući. Ta zlat­ nina prestavljala je amanet (dar). I djevojka bi za uzdarje poslala momku bošćaluke (vezene košulje, gaće i čevrme). To darivanje djevojke u svrhu prošnje, opjeva­ va i narodna pjesma: sfiS Mnogo puta se dešavalo, da je djevojka morala prekinuti svaki odnos sa svojim dragim samo radi toga, što im se taj njihov odnos nije sviđao rodite­ ljima. Ako bi se desilo, da se ta djevojka uda za drugoga, za čovjeka kojeg su joj nametnuli roditelji, onda bi ona svom prvom sinu dala ime svog nesu­ đenog dragog: — Draga moja jesi Г se udala? — Jesam dragi i sina rodila, Od žalosti tvoje ime dala. Kod muslimana se pazilo i na to, da se momak ženi djevojkom od roda dobra. Ako bi se koji momak, naročito čovjek od položaja, oženio sa siromašnom djevojkom, onda bi svijet oženio tu ženidbu, prekoj ravajući momka, Što je uzeo djevojku, koja njemu nije slika i prilika. Štaviše takav čovjek bi izgubio i onaj ugled, kojeg je prije toga imao. U takvim slu­ čajevima pjevala bi.se pjesma: — Komu ćemo pristupiti ruci Muji gari ispucanih peta. Više puta bi se desilo, da djevojka neće da se uda za nekog momka i ako to njezini roditelji žele. Tada bi se djevojka potajno udala (ukrala) bez zna­ nja roditelja za driigog momka kojeg ona voli. De­ šavalo se mnogo puta, da bi se djevojka po konopcu — Curu prosi aga Salihaga iz Nikšića Pivodića Nuru Curi šalje stotinu dukata, Ona njemu zlatne boščaluke I još k tome kitu bejturana. Kad bi djevojka primila amanet, to bi značilo, da je odlučila poći za tog momka. Ipak desilo bi se više puta, da djevojka amanet povrati, te bi to bio znak, da ta djevojka ne želi vezati svoju sudbinu uz tog momka. Isto tako, dešava se vrlo često, da mo­ mak ostavi djevojku, iako joj je dao amanet. U tom slučaju, obično amanet ostaje djevojci kao njezina svojina. Taj običaj i danas se održava među musli­ manima zapadne Hercegovine. 3. Svadba Od toga vremena, kad djevojka primi amanet, djevojka se smatra isprošenom. Djevojka je isprošena, pa se još samo ugovara dan odvođenja djevojke. Svatovi se skupe i krenu bez momka kući isprošene djevojke. Kad se je ženio Ibrahimbeg Kapetanović, neg­ dašnji načelnik grada Mostara od begova Firdusa iz Livna, u svatovima mu je bilo oko hiljadu konjanika. Svatovi su išli po dostojansvu. Svaki uglednik je 177 �imao pred sobom i svog bajraktara. Pazilo se mnogo na to, da bajraktar manjeg uglednika ne bi išao ispred svatova ili bajraktara većeg uglednika. Svatovi su bili obučeni u najsjajnijim bosanskim haljinama, na lijepim i vatrenim atovima i potpuno naoružani. Kad se svatovi približe kući djevojke, u avliji bi se poredalo nekoliko djevojaka u dvije skupine, one bi se naklanjale idući napred i vraćajući se na­ zad i pjevale bi ovu pjesmu: — Dobro došli kićeni svatovi Jeste li se mladi umorili Došli ste nam zlato odvoditi Mi ne damo zlata bez otkupa. Svatovi bi se lijepo dočekali, obično sa limu­ nadom. Kad bi ispijali čaše limunade, onda bi svaki S'-at darovao čašu s novcem. U svatovima su i jendžije, tj. ženske koje vode djevojku. To čašćenje svatova traje po nekoliko dana. Kad bi vijeme bilo da se djevojka vodi i da svatovi krenu, onda bi se zapjevalo: — Hazurala kićeni svatovi, Kratki danci, a dugi konaci Daleko nam valja putovati. Na samom polasku djevojku bi izveli njezini najbliži rođaci i predali je djeveru ili jendžijama. Jendžije uzmu djevojku, a djevojački roditelji dadu svo­ joj kćeri roditeljski blagoslov (hair-dovu). Kad bi svatovi poveli djevojku iz njezine kuće, onda bi se pjevala ova pjesma:c — Žarko sunce na zahodu hoće da zađe Lipa Fata na pohodu hoće da pođe, Sestre joj se s plačem mole da još ne ide Bogme hoću mile sestre, biti ne može. Prije polaska, djevojka bi se posipala šećeriamama i raznim srebrnim novcem. Svatovi bi pošli. Djevojka bi se uvela u „tahtarevan* (vrsta nosiljke). Tahtarevan bi nosila četiri konja, koje bi vodili če­ tiri snažna momka. Na opasnim i vrletnim mjestima tahtarevan bi držalo po deset do dvadeset ljudi. Ovako su izgledali svatovi, ako bi vodili djevoj­ ku iz daljih krajeva. A ako bi se momak ženio iz bližeg kraja, onda bi djevojka jašila na konju. Mnogo puta bi se dešavalo, da je više momaka volilo jednu te istu djevojku. Ako bi tu djevojku volio i drugi momak, onda bi on skupio nekoliko svojih drugova i dočekali bi svatove ц kakvoj pla­ nini. Tu bi dijelili mejdan za djevojku. Ko odnese mejdan, po običaju ondašnjeg vremena, toga je do­ pala i djevojka. U tome bi se svatovi približavali kući mladoženjinoj. Prije nego što djevojka uniđe u kuću, iznese se pogača i so i metne pod lijevu ruku djevojke, a Kuran pod desnu ruku. Na vratima djevojku do­ čeka momak, ispod čije ruke mora da prođe. Tom 178 prilikom momak je dirne malo šakom i rekne: „Neka nam bude sretno i čestito". Čim se prevede djevojka kući odmah se dovede kadija (šerijatski sudija), koji u prisustvu dvaju svje doka vjenča mladence. Bez svirke nema ovog veselja. Svirači bi redovito prisustvovali ovim veseljima, kako to pjeva i narodna pjesma: — Santur kuca u Rapića dvoru Santur kuca Zibi srce puca, Od dragosti za Rapića Osmanom. I danas ženidbu kod muslimana oglašuje pjesma. U Hercegovini postoje posebne pjesme, koje se pje vaju samo za vrijeme svadbe. Čim se čuje takva pjesma odmah se znade, da se u toj kući. priređuje veliko vesele — ženidba. U tim momentima pjeva se ona popularna pjesma, koja se i danas čuje u za­ padnoj Hercegovini (Ljubuški): — Trepetika trepetala puna bisera, Ovi naši bijeli dvori puni veselja, Ovo majka Hamu ženi, pa se veseli, Vesela mu majka bila danas i vazda; Svak se tome veseljaše — Harno najviše. Onoga dana, kad bi djevojka došla u novi dom, nju bi naknili (namazali nokte ćabenskom zemljom). Djevojku bi postavili na stolicu, a one djevojke ili žene, koje kniju mladoj ruke i noge, isto sjede na skemliji (stolici) (obično dvije žene). Tu žene ili dje­ vojke, koje kniju, metnu vrijednosni novac — obično zlatni — u knu, i taj se novac sa bojom met ne mladoj na ruke. Djevojka nakon izvjesnog vre­ mena opere knu i uzme zlatnik. Ruke i noge mlade ostaju poslije gotovo kao krv crvene. Dok se kna meće na djevojku, u isto to vrije­ me četiri djevojke drže svileno platno (duvak) nad djevojkom. Duvak (nevjestička koprena) spominje i narodna pjesma: — Kad su Mejri duvak udarili, Odmah Mejra duvak poznavala Ovo duvak ko u moje majke. U tom momentu soba je puna žena i djevojaka. Tada djevojke, koje drže duvak, pjevaju pjesmu sva­ koj ženi redom i u pjevanju mole, da daruju duvak nad djevojkom. Da je stotinu žena u toj sobi, sva­ koj se pjeva ta pjesma. Nakon toga svaka žena pre­ ma svojim imućstvenim prilikama dariva duvak u novcu. Djevojke, koje nose duvak pjevaju: — Oj gospođo Hasanaginice Ti nam daruj duvak nad djevojkom. I svaka žena bi ustala sa svoga mjesta, pošla bi duvaku i u novcu darovala duvak nad djevojkom. Kad bi se taj novac skupio, onda bi one djevojke, koje su duvak držale, taj novac među sobom podi­ jelile. �kad je svršeno sa knom i duvakom, onda na­ staju čašćenja, dijele se prisutnima smokve, orasi i drugo voće daje se bez razlike svakome, bio stra* nac ili domaći. Toga dana naveče, kad se klanja jacija (noćna molitva), onda se svatovi raziđu, odu na počinak i s velikom pucnjavom otprate mladence u njihove odaje. To se obično vrši u oči petka, to jest u če­ tvrtak naveče. Sutra-dan dolaze djevojke i žene i obilaze mladu i s njom se pitaju. Toga dana djevojke poigraju i to sve po dvije i pjevaju: — Pregazi zemlju nogama, Dilber — nogama, Svadbeno veselje je najveće veselje u životu jednog muslimana. Zato muslimani daju izraza i oduška tom veselju. Dovedu se tamburaši, bubnjari i žurne. Za vrijeme svadbenog veselja održavaju se š ramena i skače na mijeh. Svadbeno veselje traje obično tri dana, a kod imućnijih ljudi i po pet­ naest dana. Nakon toga kroz neko vrijeme, koje nije odre­ đeno i utvrđeno, rodbina djevojke dođe u posjete mladoj — tj. dođu joj u pohode. Obično najprije do­ laze sestre i' majka, a onda poslije otac. Rodbina mlade donese mladoj bogate darove (boščaluke) tj. čevrme i svilene presvlake. Iza toga mlada, njezin muž i njegova rodbina uzvrate te darove i posjet. Kad se kod mlade rodi dijete roditelji njezini i rod­ bina nose joj babine. Nestaje starih naših, a s njima nestaje starih i dobrih vremena i starih i dobrih običaja (adeta). Je­ dina još lijepa naša narodna pjesma — kao posljed­ nji spbm(en — pjeva nam i priča o tim našim starim narodnim običajima i o svemu onom što je nekad bilo. .> v / . Šla ctrugi m isle o nama? (N a s ta v a k lz proSIog b r o ja , p r e n e s e n o Iz „M edenlJJeta”) Društveni život društva koordinirala su svoja djelovanja sa vremenom Prve godine iza okupacije Austrija je upotrebila * nacionalnim stremljenjem svoje zemlje što je najviše za pacifikaciju Bosne i Hercegovine. Iza toga nastupa doprinijelo njihovom uspjehu. Vjera je bila centar period civilizacije i industrijalizacije, što preobražava koji je oko sebe privlačio sa raznim imenima i ciljefizionomiju ovih krajeva. Prvi put muslimani Bosne vima osnovana društva. Vjerska i društvena solidarnost i Hercegovine susreću se lice u lice sa zapadnom upućivala je pojedince da se u isto doba začlane u kulturom. Taj susret bio je fatalan za one koji su u više srodnih društava. Ako se ta solidarnost i srodnost toj kulturi tražili samo zabavu i potom uživanje, a sačuva, te ne bude pomračena partizanstvom, musli­ blagotvoran za one koji su u njoj nalazili puteve stva­ m ane Jugoslavije čeka sjajna bu d u ćn o st. . . ranja i privređivanja. Nastaje lom i psihološko previ­ G ajret je najstarije muslimansko društvo u Ju­ ranje u duši muslimana. Oni dolaze do spoznaje da goslaviji. Pokrovitelj Gajreta je Njegovo Veličanstvo se moraju rastaviti od istočnjačkog m entaliteta koji mladi jugoslavenski Kralj Petar II. Sa raznim pritoci­ sve očekuje od države i sami se pobrinuti za svoju ma sa strana Gajret je pretvoren u jednu snažnu na­ sudbinu. Rađa se smisao za privatnu inicijativu, orga- bujalu rijeku koja navodnjava cijelu domovinu svoju. nizovan i disciplinovan rad, razvija se društvena svi­ Skoro cijelu savremenu generaciju muslimanske inte­ jest koja služi kao mjerilo kulturnog nivoa svake ligencije u Bosni odgojio je Gajret, koji se brine i zajednice. Kao prvi plod tog psihološkog previranja i za budući podmladak tako da i danas pomoću svojih samospoznaje javlja se Društvo Gajret, osnovano 1903 brojnih internata, stipendija i potpora školuje što na godine, sa zadatkom da djeluje na prosvjetnom una­ srednjim što na visokim školama, p*r stotina omladipređenju i kulturnom preporodu muslimana. Pod svo­ naca m uškog i ženskog pola. Da bi mogli ocijeniti jim prvim pretsjednikom rahm etli Droin Safvetbegom obim i veličinu Gajretovog djelovanja, dovoljno je Bašagićem, slavnim pjesnikom i književnikom, Gajret spomenuti da je njegov lanjski godišnji proračun iz­ je ujedinio i okupio sve pozitivne i konstruktivne sna­ nosio 1,260.000 dinara osim impozantnog doma u čiju ge koje su mogle da posluže napretku muslimana. je gradnju utrošeno blizu dva milijona dinara. Zadnjih Prem a tome društveni život muslimana u Sara­ godina Gajret je proširio svoje djelovanje i na ekonom­ jevu počeo se je razvijati tek početkom 20 stoljeća, sko područje, pa je osnovao svoju kreditnu zadrugu ali je on rastao i osvježavao se svakim prolazom na sa uplaćenim udjelima od pola milijona dinara. Pored mlađa pokoljenja dok nije dostigao današnju zavidnu trg a Gajret je počeo osnivati i svoje lokalne štedovne visinu. Nije se unosila zabuna izm eđu sadašnjice i fondove kojima se koriste sitni privrednici i štediše. prošlosti; djeca nisu rušila ono što su im sazdali ro­ Osim toga Gajret radi i na literarnom polju, te je do ditelji, nego su današnji usavršavali i nadopunjavali sada izdao dosta publikacija naučnog i književnog prošle, pa tako uspijevali i napredovali. Osnovana sadržaja. 179 �iza Gajreta na prvom m jestu dolazi društvo „Narodna Uzdanica", osnovano prije 12 godina sa slič­ nim zadatkom kao i Gajret ali sa drugim ideološkim smjerom. Ovo društvo ima godišnji budžet od pola milijona dinara. Hurijet je muslimansko esnafsko društvo koje šti­ ti zanatku omladinu i zbrinjava 200;šegrta iz sirom aš­ kog staleža. Muslimani Sarajeva pobrinuli su se i za svoje mrtve i osnovali dva pokopna društva: „Jediler* i „Rahmet*. koja već sada raspolr-žu sa zamašnim fon­ dovima. „M erhamet" je najpopularnije humano društvo m uslim ansko koje se stara za muslimansku sirotinju u Sarajevu. Ono im a preko 2000 svojih članova i troši oko 250 000 dinara godišnje na potpore sirotinji. P ri­ kuplja zekjat i odijeva na stotine siromašne školovane djece. „M erhamet" je bogat sa svojim zadužbinama a im a i svoj vlastiti dom. „Elhiflaje" je novoosnovano staleško društvo IIm ije koje vrlo m nogo 'obećava. Mi od srca želimo da ovo nadobudno društvo uspije u svojim nastojanjima. B. B Гласови o Гa jpoionoM календару »ЈУГ. ЛИСТ« у броју од 29 октобра о. г. доноси слиједећу одјену Гајретова календара за 1937 годину: »Попут главних наших културних друштава и муслиманско култ. друштво »Гајрет« издаје већ од неколико година свој календар. Пред нама je нови »Гајретов календар« за г. 1937 (1355—1356 no Хиџри) са обилатии и разноврсним садржајеи. Великом су већином писци сами муслиманп, na и њвхови књиi приноси обрађују муслиманске ствари из Босне. Ишли бисмо на дуго изнашањем свих чланака и саставака у календару, алп на неке сматрамо се дужнии свратити позорност, јер су то доиста праве студије. Г. М. Тајвб Окић написао je опширну расправу под насловом »Исламека традиција«. И з самих их навода из источне и западне литературе, на које ее писац позива у биљешкама, иоже се судити колвком je спремом она написана. »Исламска традвција« претставља вишеструки интерес за науку. Она je, послије К ур’ана, главно врело исламскога вјерског учења уопће a исламскога права напосе. У извјесним случајевима она разјашњава тежа и нејаснија мјеста у К ур’ану, понекада и допуњава кур’анске прописе, и оне случајеве гдје je традвцвја главно и једино врело исламскога учења«. Тим je рвјечвма учени писац почео своју студију, која je прва ове врсти у нашој књвжевности- Додуше међу нашим муслиианима није ни могло бити те традиције као код Перзијанаца, Арапа и Турака, али ипак се нашло неколвко синова наше груде, који су на арапском или турскои језику оставвли no које писано дјело о хадису. Тако су и у Балканском институту сарајевског музеја и код неких приватника нађени неки досад непознати рукопиеи који ово питање обрађују. Интересантна je тако^ер »Расправа Али-Чауша из Софије о спахијској и твмарској организацвји^ у турској цареввни, коју je превео и објелоданио г. Риза Мудервзоввћ. Он се je на ово непознато дјело намјерио у архиву Зеиаљског музеја, те je добро учинио да га je превео и шврој јавности пружио. Али-Чауш у овом дјелу даје потпуни попис појединвх покрајина 180 турске царевипе и попис свих санџака, који припадаЈу појединим ајалетима са хасовима, те описује све врсти твмарсквх посједа, заима и спахија Из ове се расправе види како je слабо и непотпуно било наше досадање познавање тимарске институције, која je кроз вијекове била темељем турске војне администрапије. За познавање новије повијести Босне згодна je радња г. Рудолфа Заплате »Страни конзули у Б. X. sa турске«. Неуморни г. Заплата овдје прегледније износи материјал многобројних лијепих својих расправа раштрканвх no нашвм дневнвцвма и ревијама. Не сиије се прећи ни преко расправе проф. Сафета Бурине »Трговачки односи Б. X. са Дубровником и Венецвјом у осамнаестом вијеву®. Дубровнвк je од старине био консумент или посредник трговине взмеђу Босне и Хердеговине и осталог свијета Истока и Запада. Te трговачке везе Босне с Дубровником биле су нзвором богаћења многвх босансквх трговаца. Г. Касвм Гујић написао je чланак »Култура духана као главни извор народних прихода у Херцеговини«, a то je питање за Херцеговину увијек актуелно. »Гајретов« календар ће добро доћи сввм елојеввма, којв уз поуку и забаву траже и 08биљнвје штиво, na га топло препоручујемо.« — М. П. Београдска „П О ЛИ ТИКА" у броју од 15 новембра о. г. из пера г. Григорвја Божовића доноси: ,О д ослобођења босанско удружење Гајрет редовно je издавало свој лист „Гајрет и сваке године no коју публикацију вз разнвх грана народнога живота. И Гајретово гласило и ове невелике a чешће књиге доносиле су ваљане и озбиљне ствари. Међутим! сад je Гајрет вздао и свој календар, који je no својој садржини ввше један озбиљан вборник, него што то може бити какав календар са пригоднвм тежњама и задацима. Поред потребних календарсквх ствари, поуке и нешто забаве „Гајретов Календар“ доноси неколико врло озбиљнвх и већнх чланака, потребнвх внтелектуалцу и муслвманину, и немуслиманину, међа којвма су неки и новвна sa меоге читаоце и праву посластрца. �Такав je, на прииер чланак „ 0 спахијској и тимарској органнзацији“ у Османском Царству, од некога Алв-Чауша из Оофије из 1654 године. Ваља нагласити да je г. Риза Мудеризовић учвнво велику услугу сваком ко се бави нашом историјом за Турака, што je пронашао овај рукопис и превео га на ерпски, a Гајрет објавио у својем календару. За нас je често било тешко да тачно знамо шта je хас, шта зијамест a шта тимар, како je веиља у турској била законски распоређена и како je турско царство било административн >подељено. Али-Чаушева расправа „Опшнрни приказ земаља што их обухвата свлна в победонссна Османлијска Држава в колвко je у њој ајалета (покрајина), управних-санџака (округа), зајииа, тимарника, Сабаља и врста војскк, — све то слика и ређа на врло прегдедан начин, те je тим путем олакшан посао сваком кс се буде бавио нашом прошлотћу.. Такођер je од необичне важноств врло внтересантно и научно написан чланак „Ислзмска традпција . Г. Тајиб Окик овим je написом задужио не амо своје неетручне сувернвке, него и свакога су нашој земљв коме je стало да позна основе вере своје браке, јер je и такво лојално внтересовање данас несумњиво, нарочито код православних. Писацјецело патање исламскога светога предања правилно псставио взнео, критички пропратио и показао и литературом в својии взлагањем шта je у тој традицијв канонско, a шта за одбацввање в апокрифно. За људе који немају могукноств да се овим пвтањем кабинетска позабаве, овај преглед je г. Окића правв наетонв требнвк. Озбиљнв су в снажнв чланци профееора 3 <плате „Странв консулв у Восни в Херцеговвнв за турске владе , Чеде Мвтрвновића „Југословеески муслвманв у борбв за слободу в незчввеноет", Хамзе Хума „Муслвманв Босне в Херцеговвне посматранв кроз севдалинку в Сафета Бурвне .Трговачка односа Боене в Херцеговвне са Дубровнвком в Венецијом у осамнаестои веку“. Књига од 248 страна календарскога облвка в оваке препоручљвве садржвне стаје свега 10 двнара. Гр. Б.“ \ Г аЈ ре т ов гласник Dvije uspjele priredbe U Gajretovom ženskom i>Hvm internatu erj Dan velrkih vakifa uoči mubare'' :eri Ovogodišnji dan velikih vakifa proslavljen je inubareć večeri Lejletul-Miradža u Gajretovom ženskom internatu sa naročitim svečanostima. Ova svečanost, kako je poznato, posvećena je dragoj uspomeni na ve­ likog dobrotvora Gazi Huzrevbega. Ovoj lijepoj vjerskoj priredbi prisustvovao je pretsjednik Glavnog odbora Gajreta g, Dr. Avdo Hasanbegović, izaslanik Vakufske direkcije g. Ibrahim ef. Hadžiomerović, te članovi glav­ nog odbora gg. Avdibeg Zečević, Ahmedaga Novalija, Dr. Muhamed lblizović, Dr. Behaija Salihagić, Naših Repovac, Bekir Omersoftić, Muhamed ef. Bravo, Mehm edbeg Kapetanović, prof. Drljević i vjerski vaspitač Muškog Gajretovog konvikta g. Mustafa ef. Kulenović. Svi gosti su prisustvovali lijepom programu, koji je započeo predavanjem o velikom rahmetliji koga je održala pitomica Munevera Alagić. G. Avdibeg Zečević je prije toga otvorio ovu svečanost sa nekoliko uvodnih riječi u kojima je zahvalio svima gostima a naročito pretsjeđniku g. dr. Hasanbegoviću, da su se potrudili i došli na ovu lijepu priredbu. Nakon toga je pi'omica Hatidža Muštović, učenica Islamske vjerske škole (medrese) proučila ašere. Sureta i salavate učile su također učenice medrese. Prvi i drugi dio ilahija izvele su pitomice internata sa vrlo lijepim gla­ sovima i razumjevanjem. Dvije snažne vjerske recita- ci]< čije pjesama rahm. Mase Ćazima ć itić a „Nat „Muhammed Alejhisselam“ izvele su pitomice Sehla Dizdarević i Zahida Češo, prva pitomica učenica gimnazije a druga Trgovačke akademije. Hatmu i hatme dovu za dušu Gajretovih dobrotvora proučile su skladno p:tomiee medrese. Nakon ovog lijepog programa, koga je završio g. Av iibeg Zečević, zahvalivši se upravi internata i pitomicama na ovako sjajnom uspjehu i izvedbi, svi gosti sa g. dr. Hasanbegovićem na čelu razgledavali prostorije internata i interesovali se za rad i stanje u njemu. Svi su bili vrlo zadovoljni, pa je pretsjednik g. dr. Hasanbegović čestitao gđi Adili Dizdar i obećao svaku pomoć. Odmah je darovao 100. Din. da se za siromašne pitomice nabavi nešto topla veša, a pomogli su i drugi koji su iskupili još 3321,50 dinara. Uprava im se svim a najtoplije zahvaljuje. Gajretova godišnja zabava u Sarajevu održaće se u subotu 6 februara 1937 godine u Nar. pozorištu. Program će biti vrlo biran, pa već sada za zabavu vlada dosta veliko intercsovanje. Već su izabrane nekoje sekcije koje su pristupile radu oko piiprem a za zabavu. Obnova rada Gajretova pjevačkog društva U 1930 godini osnovano je u Sarajevu Gajretovo pjevačko društvo, čiji je mješoviti hor istupao neko­ liko godina sa uspjehom na godišnjim Gajretovim za- 181 �bavama u Nar. pozorištu. Ualjed pomanjkanja prosto­ rija ovo društvo je u 1934 godini prestalo funkoionisati Pošto su u novom Gajretovom domu rezervisaue pro­ storije i za Gajretovo pjevačko društvo, to su članovi ovoga društva i prijatelji Gajreta pokrenuli prošle je­ seni akciju za oživljenje njegova rada, pa je u tu svrhu sa_ zvana i održana skupština članova ovoga društva 19/Х na kojoj je izabrana slijedeća uprava: Pretsjednik M ehmedbeg Kapetanović, potpretsjednik Bekir Omersoftić, sekretar Mustafa Hajdarović, blagajnik Omer Bračković, članovi bez naročite funk­ cije: Dizdar Hamid, Karahasanović Ibrahim, Šerbić Muniba h., Midžid Dževahira, Hadžić Hasna, Omeragić Zihnija, te domaćin Sokolović Salko. Nadzorni o d b o r: Hromić Alija, Vranić Osman i B ajraktarević Mahmut. Zamjenici: 4janović Mustafa, Vanjo Ibrahim , Branković Zahid, Košarić Fata h. i Kadrić Dževahira. Na skupštini je zaključeno da se odm ah pristupi osnivanju mješovitog hora, te da se obrazuje u okviruovoga društva tam buraška sekcija. Početkom novembra o. g. izvršen je upis izvršujućih članova (pjevača), te se je do 10 o. m j. upi­ salo 85 m uških i ženskih članova (pjevača), tako da će ovo biti najjači hor u Sarajevu. Danom ice se jav­ ljaju novi pjevači, koji žele da učestvuju u radu hora, koji će istupiti na pretstojećoj' Gajretovoj zabavi u Sarajevu. Interesovanje za ovo društvo je vrlo veliko, naročito m eđu m uslim anskom om ladinom, pa sm o uvjereni da će njegov h o r pod đirigovanjem horovođe g. Rihtm ana ubrzo pokazati odlične rezultate. . . . . . . . „ . .. _ Veliki uspjeh ovogodišnjeg Mevludl-Serifa u Gajretovom ženskom konviktu Lanjski M evluđi-šerif održan u G ajretovom žen­ skom internatu bio je najuspjelija i najveća p rired b a ove vrste u cijelom Sarajevu. Ovogodišnji M evluđišerif, m eđutim, koji .je održan 6. novem bra ove godine po broju prisutnih hanum a i gospođica nadm ašio je i lanjsku priredbu. Mevlud je posjetilo sigurno 500 naj­ uglednijih gospođa i gospođica iz svih slojeva građan­ stva, tako da ih jedan veliki broj nije m ogao uopšte stati u prostorije gdje se učio Mevlud, pa su ostale na hodnicima zgrade internata. I ove godine je prilikom ove lijepe svečanosti vladao savršen red i disciplina, pa je vrijednost i m arljivost pitom aca sim patično prim ljena kod svih gostiju. Mevlud su na našem jeziku, skupa sa hatm edovom, proučile naše pitom ice. koje su učile i ilahije i dijelile šerbe. Sa ovom priredbom svak je bio n e­ obično zadovoljan, pa su to prisutne h anum e i glasno zražavale. Ukupan prihod M evluda bio je oko 1400.— Din. Bife su poklonili: baklavu gđa Hatidža h an u m a č a u šević, jabuke Hajrija h. Landžo, b u rek g đ a Abida Hajdarović, tortu gosp. braća Arifović, to rtu gđa Hanifa h. Osmanagić, slatku pitu gđa Šerifa h. Jahić, jednu korpu grožđa gosp. Asim aga Arslanagić i korpu jabuka gosp. braća Jahjaefendić. 182 Dobrovoljne priloge darovaše slijedeće gđe: Po 50 Din. Šerifa h. Kapetanović i Fatim a h. Regović; po 20 Din. Dudi h. Arslanagić, Hajrija h. Landžo, Fazlija h. Zlatar, Adila Zečević, Hadžimehmedagić (iz Visokog), Halida h. Repovac, Esm a h. Њ M ehmeđagić, Zulejha Kopčić; po 10 Din. M ahmutaginica Arslanagić, še rifa h. Jahić, Habiba h. Prolić, Hasn* h. Jakić, Sabira h. Krehić, Hasni h. Kusturica (iz Trav­ nika', gđica Hasanbegović, gđica Haša Huseinčehajić, Zekija h. Omersoftić, Emina h. Mursel, Zuhre h. Mrkonjić i gđica Hajrija Lom igora (iz Foče). Ostale gđe i gđice darovaše po 6, 5, 4, 3 i 2 Din. Neka im je ispred Gajreta fbpla hvala. Otvaranje prostorija Mjesnog odbora Gajreta i Gajretova pjevaikog društva U novom Gajretovom domu rezervisane su pro­ storije za rad Gajretova mjesnog odbora, kao i Gajretova pjevačkog društva, na 11 katu. Pošto ovim je­ dinicama pretstoji intenzivan rad, naročito sada za vrijeme Ramazana, kao i preko i preko cijele zime, izvršeno je otvaranje ovih njihovih prostorija u su­ botu 7 novembra o. g. Pored članova Glavnog odbora, ovoj intimnoj društvenoj priredbi prisustvovali su i članovi-ce muš­ kog i ženskog mjesnog odbora te Gajretova pjevačkog društva. U otsutnosti pretsjednika Mjesnog odbora g. Ing. Saliha Cice, koji je toga dana bio bolestan, prostorije je otvorio prigodnim govorom član Glavnog odbora Gajreta i pretsjednak Gajretova pjevačkog društva g Mehmedbeg Kape#novlć, koji je u svom govoru rekao: Veseli me što mi je u dio zapala čast da Vas pozdravim ispred Mjesnog odbora Gajreta i Gajretovog pjevačkog društva. Večeras imamo to zadovoljstvo, da smo se sas­ tali u našim prostorijama, u našem domu, kojeg smo mi svi, ne žaleći truda ni žrtava, skupljajući paru po paru, dinar po dinar, podigli za dobro naše zajednice. Prošla su ona mučna vremena, kad su se naši nadripametnjakovići ne birajući sretstva, borili protiv škole i školovanja pa i protiv Gajreta. Ali hvala Bogu nisu uspjeli, jer su naši borci uzdignuta čela skršli sve te lažne narodne dobroželitelje, tako da je Gajret do danas iškolovao, izveo na selamet, osposobio za životnu borbu ništa manje nego 4.500 omladinaca. Nažalost, i danas tu i tamo čujemo nekoje prigovore Gajretu i Gajretovom radu, ali mi se na te prigovore ne osvrćemo, jer smo svjesni da se borimo za dobro i napredak našeg islamskog elementa; ne osvrćemo se jer znamo da naša snaga ne leži u pojedincu, nego u masi, jer te stotine i stotine hiljada dinara, koje Gajret svake godine utroši, ne dolaze od pojedinaca, to je novac darovan od hiljada i hiljada Gajretovlh radnika i prijatelja. U ovome je najbolji dokaz da se �je u svim našim slojevima probudila svijest 1 osjećaj za Gajret i njegov rad. Nama je svima dobro poznato da kod nas kao i u drugom svijetu nema sloja ni struke koji nisu osjetili opću svjetsku ekonomsku krizu i baš pod tim teškim ekonomskim okolnostima Gajret ne samo da nije podbacio, nego je nastavio sa još intenzivnijim radom, tako da je u ovoj godini pod svoje okrilje primio 400 pitomaca 1 pitomica i potrebnima podijelio 200 stipendija i potpora. Ove smo' godine pod tim istim okolnostima dovršili ne malo djelo, za kojim su naši prethodnici tri decenije žudili — naš dom i to ovakav dom, s kojim se mo­ že svaki Gajretov radnik i prijatelj da ponosi. Ove prostorije koje mi večeras otvaramo, date su u amanet sarajevskom Gajretovom mjesnom od­ boru i Gajretovom pjevačkom društvu s tim da u njima razviju još veću djelatnost sa još većim uspje­ hom i napretkom. A sada, braćo i sestre, stoji na nama da dokažemo da smo dostojni ovoga amaneta i da ćemo s pomoću Božjom raditi sa još većom voljom i ustrajnošću za Gajret, za dobro i napredak naše muslimanske omladine. Ove prostorije moramo iskoristiti onako kako i dolikuje Gajretu. Ne smijemo se zaustaviti na ovome nego iporamo svim našim silama naprijed i samo naprijed. Hoćemo i moramo čitavom svijetu pokazati da smo sposobni i da smo kadri i mi nešto stvoriti. Ugovorne našem radu treba odbaciti sve lično i sve političko radeći iskreno i bratsti, pa ćemo čuda učiniti. U ovim našim prostorijama, pored naših redov­ nih Gajretovih dužnosti, moramo razviti i druželjublje, razviti društvenost, jer dolazeći što više međusobno u dodir, izmjenjujući što češće misli moći ćemo još složnije da radimo za napredak naše braće i naših pokoljenja. Otvarajući ove prostorije išćem od dragog Alaha da nas potpomogne u našem budućem radu. Zato Vas pozivam da nam ove prostorije u slobodnim časovima posluže za odmor i za rad, umjesto da ide mo po nekim drugim i tuđim. Gje se čovjek može bolje osjetiti nego u svojoj kući, u svome domu? Ne mogu a da se u ovim našim radosnim časovima ne sjetim i našeg zaštitnika i Pokrovitelja našega Kralja. Da živi Njegova Veličanstvo naš Kralj Petar II. (Burno klicanje: Živio). Ovom prilikom dužnost nam je da izrazimo hvalu i priznanje našem pretsjedniku g. Dru Avdi Hasanbegoviću i njegovim dugogodišnjim saradnicima koji Gajret vode od uspjeha ka uspjehu. Govor g. Kapetanovića popraćen je burnim aplauzom i odobravanjem. Nakon toga uhvatilo se kolo, koje je poveo najstariji prisutni član i radnik Gajreta g. Ahmedaga Novalija, ugledni sarajevski trgovac i posjednik. Orkestar Gajreta pjevačkog društva sas­ tavljen od violinista i tamburaša nastavio je sa izvo­ đenjem kako narodnih kola tako 1 umjetničkih ko­ mada. Omladina u najljepšem raspoloženju zadržala se u svojim prostorijama do Iza pola noći, odnljevši sa ove priredbe najljepše uspomene. Скупштниа женског одбора у СараЈеву Годишња скушптина Мјесног акенског одбора Гајрета у Сарајеву одраеана je 7 новембра 1936 у Гајретовом дому. У 4 сата отворвла je скупштиву претсједница Авемин х. Ченгић и поздравила присутне чланице, a потом упутила топле жеље Њ . В. Краљу Петру II за дуг исивот као и цијелом Краљевском Дому (Све присутне устајући клачу: „Живио Краљ Петар II, Покроввтељ Гајрета, Живио Краљевски Дом“). П о избору овјеровитељица записника као и перовође, тајница rlja Зекија Омерссфтић прочитала je тајнички извјештај, којв je са одобравањем примљен. Потои je благајница гђа Хасна Хаџић прочитала благајвички И8вјештај, a гђа Фата Кошарић испред надзорног одбора саопштила да je прегледала благајничке књаге a у реду в х пронашла. Испред Ж енског Савеза, секције за Дринску бановвну поздравља присутне гђа Вида ЧубриловикКоприввда в казке да je прочитанв взвјештај задовољавајућв в да се no н>еиу вида да je в рад бво задовољавајућв. Ha предлог Аземвн х. Ченгвк скупштвна даје разрјешнвцу старои одбору в прелазв се на бирање новог одбора в то како слвједв: претсједнвца Фата Кошарвк, I потпретсједнвца Зеквје х. Кобић, II потпретсједница Абвде х. Хајдароввк. I тајнвца Хасна х. Хаџвк, II тајнвца Сена х. Карахасановвк, I благајнвца Мубера Сарвџић, II благајнвца Разија х. Мухвк. Одборнвце без нарочвте функцвје: Аземин х, Ченгик, Лебвбе х. Мехмедбашвк, Халиме х. Гавранкапетановвк, Атвфе х. Ватрењак, Заде х. Мухвк, Шервфе х. Капетановвк, Хабабе х. Хафазбеговвк, Мунибе х. Ш ербвк, Бегајета Гребо, Зеквја Омерсофтвк, Фатвме х. Ноасик, Адвла Двздар. Замјенице: Арифе х. Дукатар, Хајрвје х. Карахасановвк, Хасвје х. Мујагик, Захвде х. Мутевелвк, Хајрвје х. Јаиаковвк, Дудв х. Арслаганвк, Зумрут х. Дефтердареввк. Надзорнв одбор: Др. Ш евала Звлџвк-Иблвзоввк, Вида ЧубриловвкКопрвввца, Џемвле х. Кучукалик a Џевахвра Миџвк. Прослава ЛеЈлен-мираџа у тузланском конвнкту 12 октобра о. г. прослављена je као a у осталим Гајретовии конвиктима свечаност Лејлев мираџа у Гајретовом конввкту у Тузлв. Предавање о значају ове свете вечера одрасао je вјерскп васпитач г. Адвл еф. Чоквк, професор и вјер. васпит. у овоме дому, a предавање о Газв Хусрефбегу a његоввм вакуфииа као a о вакуфима уопште, одрзкао je пвтоиац Церибашић Хасан, ученвк VII разр. гижнавије. Овој свечаноств присуствовала je управа конввкта, свв патоица a неколико одборвика Просторвје су иале, na су узванвце биле огравнчене. Исту вечер бвла су пвтомди у мјесној џаиији на ахшаиу. — Све* чаност je успјела у свакои погледу. 183 �Одржање ванредне скупштине женског одбора у Тузлн •Како je тајноцч овог одбора и дугогодшпња раднвца Гајретова гђч Раифа х. Ножвк још у мјесецу јуну отселила у Мостар, то je у одбору био eaпео рчд. Радп оживљења рада одбора сазвана je ввнредна скупгатина на 28/9-1936 на којој je извршена попуна одб>ра. Затајницу je изабрана Хазера х. Авдвћ( a за благадшцу Анша х Чустоввћ. Одбор се je дао одмах на посао, те je 3 октобра одржао сијело у просторијама „Сенаата". Бруто првход овог сијела взносио je 427 Дин., a чист приход Дин. 310'—i коja je сума дозначена Главнои одбору. Гајретов мевлуд у Аладннићнма-Црннћнма Повјереница Гајрета у Аладинићима гђица Зејна Мехић, учитељица приредила je на 18/9-1936 у џампјн, која се налази у Црнићима „Гајретов мевлуд". Мевлуд je учио Салко Ковачић, a салаватала je његова сестра Афа Ковачић, удова Ахмета Вилогорцч у Мостару. Мевлуд je успио морално a и материјадно. Сакупљено je добровољнвх прилога Дин. 237, која je свота дозначена Главном одбору. Повјеренвцу су пимагали у приредби мевлуда Осман Балавац из Аладинвка и Ш етка Хакша из Црнића, те Авдо Крпо из Р л и ц а. Добровољне прилоге дчроваше: no 10 , сман Разић, Хасан Зухрић и Амвра Ђ иквћ; no _ __ Ариф Месиховвћ и Хусо Пејак; Дин. 5 Але Рудвћ; Дин. 4 75 Омер Мехмедбашвћ; no 4 Двн.: Ћ амил Хумачквћ, Пашо Бурвћ и Мујо Табаковић Остали су дали 3 Дин., 2 Д в н , a већинои 1 Динар. Свима дчроватељима топла хвала, a нарочита хвала повјеренвцв за њен пожртвован рад око ове првредбе. Merhum Alija Rizv?nbeaovtf veličanstvenoj i rijetkoj dženazi, kakve se u Sarajevu vide vrlo, vrlo rijetko. Dženaza je krenula od Državne bolnice u 10 sati prije podne pred Begovu džamiju, a odatle, nakon klanjanja podao namaza i dženaze, na Ham binu Carinu. M erhum Alija Rizvanbegovič je položen i sahra­ njen na m jestu gdje su čitavi nizovi generacija i po­ koljenja zakopani: na ovom m jestu su pokopani oni koji su svojom krvlju stvarali našu istoriju i oni koji su čitali i divili se toj istoriji i njenim junacim a Na ovom istom m jestu, kraj malog Alije, našli su .se oni koji su stvarali ovo Sarajevo, oni koji su se borili pod Hadži Lojinim bajrakom i oni kasniji koji su stvarali našu noviju istoriju. Eto, baš tu, kraj svježe hum ke malog Alije, leži i njegov rođak rahm etli Dervišbeg Merhum Alija Rizvanbegovič Miralem, veliki dobrotvor i prijatelj narodni. Kraj njega Još jedna svježa hum ka, tek uskopana, okvašena je jedan cvijetak pao, m lad, m irisan i nježan, cvijetak suzama i jesenjim kišama, nikla je ovih dana na ši­ rum eni. A na ovom tužnom pohodu u jesenje poslijepodne, rokim m ezaretim a, rasutim ko rajske bašče po Hamna ovom tihom pohodu na kome su se stegla srca binoj Carini. Još jedan svjež k abur, tek uskopan, zacrnio se je u sjenkam a granatih stabala što su se, roditeljska, jedna velika grupa dječaka, učenika VI široko raskrilivši svoje svenulo lišće, naduijeli nad razreda gimnazije, školskih kolega rahm etli Alije, s tu ­ nizine gradske. Jedan m lad život, tek što je pila je pognutih glava iza posmrtnih ostataka svoga bio poletio i razvio krila, svenuo je tiho i nenađno druga. A njega više nem a m eđu njim a. Njega koji je kao što vene ovo jesenje lišće na stablim a Hambine bio tako dobar, ozbiljan, druželjubiv; njega koji je, iako tako mlad, znao da stekne sim patije i poštovanje svih, Carine i visokih Bakija. Umro je 12 oktobra ove godine, u zoru, m ladi m lađih i starijih; njega koji je imao u sebi sve vrline Alija, sin g. Dr. Ahm edbega Rizvanbegovića, poznatog i m oralne vrijednosti. sarajevskog ljekara, i Rašide hanum e Rizvanbegovič, Kad je i posljednji g ru m en crne zemlje pao na plemenite m ajke koja je u svome s:nu gledala sokola njega i sakrio im ga na vječna vrem ena ispred očiju, koji je već poletio i čiji će zam ah dohvatiti visine osjetili su, rastuženi i sa bisernim kapljama na Irepasunčane. vicama, da im se njegov dragi lik uvlači u srce, u Rodio se 28 juna 1920 godine u Tuzli. Njegova dušu- Zato je jedan od njih šapnuo: mnogi brojna dženaza, na kojoj su uzeli učešća naši — N em a te više m eđu n a m a . . . Nema te, ali najugledniji građani, političari i javni radnici, obavljena će nam uvijek tvoj lik biti u dušam a, duboko, duboko. Neka je m erhum Aliji lahka z e m lja ... je na 13 oktobra, Koliku ljubav gaje građani prem a Rahm etullahi alejhi rahm eteu vasiah. ucviljenim roditeljim a m aloga Alije, vidilo se i po ovoj 184 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/1466b7cf9b265897ace12f50952d643b.pdf 0ad71b9e01b542b71fab41e32de84874 PDF Text Text C A Д P Ж A J: .^ *■ Бајрам мубарек олсун! , -нн-ч: Босна и муслимани Босне М. Р. Делнћ: Зашто je Шејхул-Ислам смијенно сарајевског муфтнју Муидовића Хасан Јћубупчпћ; Гајретова задруга завела je и осигурања Саднк Б у ч у к Нова привреда и наша чаршнја М Ч.: Велике духовне оркјентације у хнсторнјн човјечанства НАШЕ РАХМЕТЛК Е : ПроФ. Хасаи Хоџпћ — Хидајетбег Кулнновнћ — Мехиедалнја Јаловчнћ ГДЈРЕТОВ ГЛАСНИК Важно упозорење Гајретовви одборина и повјереницнма — Отвореље просторија Гајретовог женгког одбора — Скупштина задружног клуба питолаца београдског Г а јрета „Ослан Т>икић“ НОВЕ КЊИГЕ ДЕЦЕМБАР САРАЈЕВО 1936 БРОЈ12 Издаје Главии одвор Гајрета у Сарпјеву Главни и одговорни уредник: ХАМИД КУКИЋ a .' �M. tferenčeait Ženski m odni s a lcn i krznarija S a r a j K ra lja P e tra u lic a - e v o T e le f o n 3 8 - 2 5 . rv i . P r v o r a z r e d n i ž e n s k i m o d n i sa lo n , k o n fe k c ija I k r ­ z n a rija , sp e c ija lis ta u Izra di m a n tlo v a , k o stim a , h a ljin a I t. d . B o g a t I zb o r ra z n o v rs n o g k rz n a I k r ­ z n e n ih m a n tlo v a , iz r a đ u je k rz n e n e m a n tle i svo o s ta lo k rz n o u v la s tito j ra d io n i, p r is p je li n a jn o v iji m o d e li zim skih S to fa n ih m a n tlova . Cijene so lid n e a Izrada prvoklasna. ; ™ " ц- ‘ • 9 л / / , " i ' V Гајрет, лист друштва Гајрета и8лави мјесечно, a цијена му je ea нашу Отаџбину 60 динара на годину, a ea све остале вемл»е преко границе 120 динара. ЂациГајретови питомци добивају листу полацијенекодГлавногОдбораили код управа Гајретових конвиката. Едаснив друштво „Гајрети — Одговорни уредник: Хамид Кукић. — За Исламску дноричку штампарију одговара директор Абдурахман Мешић. �ГОД. XVII ГАЈРЕТ БРОЈ 12 Сарајепо, децембар 1936 Bajram mubarek olsun! K roz nekolik o dana presta će lijepe ram a­ zanske noći k o je sm o svi, k roz m je se c dana posta i ibadeta, p osvećiv a li u p rv om red u m o­ litvi i Svevišn jem . Ram azan je od u v ijek , pored sv o je v jersk e važnosti i posta, zn ačio i nešto više u kulturnim i društvenim strem ljenjim a. R am azanske noći služile su jo š o d prvih p o č e ­ taka u zvišenog Islam a za cilje v e k u ltu rn og rada i p reporoda . Od najstarijih у г е т е п * se u tim ča sov im a najviše slo b o d u o g vrem ena p o s je ć iv a lo širenju p rosv jete, znanja i kulta tradicije. Uz p ob ožn e m olitve i eam osavladavanja, uz tihe religiozne ča sov e, ram azanske noći su u v ijek služile za dru štven e, kulturne i socija ln e a k cije k o je su red ov ito p ok aziv ale n a jsja jn ije rezu lta te! I o v e g od in e velik i b roj G a jretov ih radn ika i p reg alaca čin io je p ored o v o g s v e to g ra m a ­ zanskog ibadeta jo š jedan isto tako zn a ča ja n f v elik p osao: oni su prek o c ije lo g R am azanišerifa neum orno i b ez predaha v odili G ajretov ram azanski rad u narod u. T aj rad j e m n og o­ stran, obim an i iziskuje i m n og o vrem en a i m n og o strpljen ja. Ram azan je , za p rav o, g la vni m jesec za isk u p ljan je m aterijalnih srestava iz n arod a za G ajret i n je g o v e pothvate. T aj rad o k o org a n iza cije G ajretov ih prired a ba , sijela, zabava, pop ularn ih p reda v an ja i dru g ih korisnih priredaba d o n io j e sv a ke g od in e ob iln e p rih od e G ajretu, p a taj u sp jeh nije izostao ni ov e g o ­ dine. T o treba zahvaliti p ožrtv ovn im G ajretovim radnicim a i prijateljim a. Oni su, na taj način, p ored v jersk ih ram azanskih du žnosti izvršili jo š jeda n ibadet. Ibadet u radu za ostv a ren je G aj­ retov ih ciljev a. P om a g a n je sirotin je je je d n a od n a jp rečih ram azanskih dužnosti sv a k o g a m usli­ mana, a baš u radu za G ajret, k oji im a na sv o jo j brizi 6 0 0 siroča d i, ta ram azanska dužnost se n a jb olje isp u n ju je. S tog a će ona A llahu dž. š. biti draža od svih ostalih. I eto, b ožjom p o m o ć i, kroz n ek olik o dana će prestati lijepe ram azanske noći. O svanu će svi­ jetli dani Bajram a, kada se rastvaraju naša srca i kada velika radost obasjava naše duše. Svaki čo v je k 'u p r v o bajram sko ju tro izlazi pred Boga dž. š. i p red sv oju savjest sa svojim djelim a. I što su ta djela veća i zamašnija, to će radost v aša biti v eća i iskrenija. G ajretovi radnici i prija telji će i o v o g a Bajram a izaći sa svojim d jelim a svijetla čela pred B oga i pred ljude. Naša ra dost ć e z b o g toga biti neizm jerna, a naše nade u ljepšu b u du ćn ost i napredak sigurnije i bliže ostv a ren ju . G ajret tem elji ta nadanja na onim uzvišenim osjeća jim a svih m uslim ana koji niču u dušam a na bajram ske dane, a čiji je korijen u izm irenju, u opraštanju, u du bokom sa osjeća n ju napram a svojim bližnjim a. Taj ple­ m eniti osjeća j sv a k og čov jek a je i u saznanju o važnosti m eđusobne pom oći kao najplem eni­ tijem d je lu što g a čov jek uopšte m ože da učini. G ajret j e svjestan ov ih uzvišenih zasada koje je K u r’ani a. š. udahnuo u naša srca. A naš P ejg a m b er M uham ed a. s. j e p o r u čio : „N isu m oji on i k oji g om ila ju bla go neizm jerno a za­ b o ra v lja ju s v oje bližnje i ne daju ništa u d o b ro ­ tv orn e s v r h e " . Z a h v a lju ju ći svojim neum ornim trudbeni­ cim a, G ajret i o v o g a Bajram a s pon osom m ože da p og led a na m inulu godinu. M ubareć večeri Ram azana G ajret je iskoristio u spasonosnom radu za naš m uslim anski svijet i napredak naše za jed n ice. Z b o g toga su nam o v i svečani b ajram ski dani jo š svečaniji. U zdajući se u naš G ajret a G ajret u sv o je agilne radnike, prosla v ićem o, a k ob ogd a , jo š m nogo ovakih svijetlih svetkovina, u jo š b oljem hajrii i rahatluku. Z a to, draga b ra ćo i prijatelji, upućujući naše b ajra m ske m olitve Svevišnjem i m oleći ga da naš G ajret, danas jedini kulturni i ek on om ­ ski oslon a c ju goslov en sk ih m uslim ana, jo š više p od ig n e i osp osob i za najveća pregnuća, kličem o vam sv im a : BAJRAM M U BAR EK O LSU N ! 187 �Bosna XMuslimani Bosne Kratak pregled postanka 1 ra zv o ja Turske Carevine t P osle naše narodne istorije, ni jedna druga ne može za nas Srbe imati one zanim ljivosti i pouČljivosti kakvu može da ima istorija Turske Carevine. P o t­ puno poznavanje naše prošlosti od sredine četrnaestoga veka na ovamo, ne da se zam isliti bez poznavanja istorije Turske Ca- R a sp a d a n je b a g d a d s k o g halifata na više d r ža v ica n ije u isla m sk om svetu iz a zv a lo nika­ k a v p o t r e s ; radi v ere nije se' v iše n ik o b u n io sa m o a k o je n ov a d rža va don osila ličnu slo b o d u i im ov in sk u zaštitu. O vo i ov a k o sta n je tra ja lo je nešto više o d d v estotin e god in a d o k nisu sa Istok a p r o v a lile d iv lje h ord e D žin g is-h a n a , k o je Su sn a g om v ulk ana p o r u šile i d ev a stira le tolik e zem lje i g ra d ov e. I k a o što je na N ihavendu g od in e 6 4 2 pod snažnim u d arcem m a ča h alife O m ara p r o p a lo h ilja d u g od išn je ca rstv o o b o ž a v a o c a v ečn e vatre, I ta ko se je šest v e k o v a p o s le tog a , g o d in e 1 2 5 8 O d O sm ana d o M ehm eda II na ob alam a JT igrisa p o d sv ir e p o m silom M on g o1. lina H elag u a su r v a o b a g d a d sk i ha lifsk i p r e sto T u rc i su ušli u istoriju sv eta p r e k o ru š e ­ A b asid a. D o k su m o n g b lsk o-ta ta rsk i č o p o r i h a ­ vina b a g d a d s k o g h alifata i na oštrici sv o g a rali O p l ja č k a l i lep u i cvetnu p r e sto n icu M uham a ča izgradili s v o ju d rža v u . A ra b lja n i k o ji su m ed ov ih n a sled nik a, d o tle j e p os led n ji a p o se „ n a b la gu r e č n a jp lem en itijeg K u r e jš ija 4* d igli red u tridesetosm i ha lifa A b a s o v a ro d a ispu stio iz on e n em e pu stin je i tpopb(i b u re k o ja kida i s v o ju du šu p o d k op ita m a m o n g o lsk ih k on ja : ruši sv e što jo j na p u t staje, p r e le t ili//p r e k o " h a lifu i n je g o v a d v a sina v a rv a ri su strpali u tri kontinenta — stali su na p o la pu ta. Z a m o jed n u v re ću i pu stili da p r e k o njih p r e đ e ce o ren i, sk oro p a ra lizov a n i, p o k le k li su p ri p r v o m p u k /k o n jic e . A r a p sk a v la st u E gip tu sa d ev et su d aru sa nov im i zd ra v im , jo š p olu d iv ljim na­ i O m eja d sk a u Španiji sa d v a d eset dinastija ro d o m . p o s le tolikih u n utarnjih nem ira, d v o r sk ih razm i­ V e ć p o č e tk o m d e v e t o g a s to le ća , b a g d a d sk i rica i k rv a v ih gra đa n skih ra tov a , p r o p a le su h alifat p o č in je da se iz tem elja lju lja . U raznim dv estotin e i nešto v iše g o d in a p o s le b a g d a d sk e k r a jev im a p r o stra n o g ha lifa ta ja v lja ju se razni k a tastrofe, a sa n jih ov im izdisajem izda h n u la je em irati sa d om a ćim d in a stija m a na čelu . Izm eđu i a ra p sk a sv etov n a vlast. A r a p i su d or e k li sv o ju svih p ersijsk ih i tu rs k o -ta ta r sk ih d rža v ica n a j­ u is toriji sv eta . — E t n a tion es h a b en t su a v iše su s e osilili B u idi k o ji su j o š g o d in e 8 4 6 fa ta . . . zauzeli B a g d a d . O sv a ja č B a g d a d a n a zv ao je seb e D iv lja v ik a v a rv a ra i to p o t n jih ov ih k on ja Sultanom, sv etov n im v la d a rem , a A b a s id im a oo d je k iv a li su od o k rv a v ljen ih o b a la d o u d u ­ sta v io n a slov E a life, d u h o v n o g g la v a r a M u sli­ b o k e k la n ce p lod n e A n a tolije. Slavni b ag d a d sk i m ana. T a k o je p o tr a ja lo ć e lo je d n o sto le će . h a lifa t, ra sa d n ik a ra p sk e k u ltu re, znanosti i lep e G o d in e 1 0 5 5 tu rsk o p le m e Seldžuka s r u ­ um etnoeti, ču v a r Islam a i zaštitnik n je g o v ih šilo je din a stiju B u id a i za k r a tk o v rem e o s v o ­ sv etin ja , — ..pretvoren je u k r v a v o ra zb o jište jilo s k o ro sv e zem lje isla m sk e u A ziji. T a k o se d iv lja č k ih ra zra ču n av a n ja m o n g olsk o-ta ta rsk ih p očetk om je d a n a e s to g s to le ća p o r e d im ena hav a rv a ra , k o ji su se otim ali o arapsk u b aštinu. life sp om inje i im e sultan, čija se sv e to v n a vlast p rostira la na ce lo j teritoriji g d e j e prizn a v an a 2. d u h ov n a vlast a ba sidsk ih ha lifa . M a n ji em iri i U o v o m v e lik o m ra zra ču n a v a n ju i h a o tičkneževi zvali su se šah ili melik, a svi su p ri­ nom p o m e r a n ju raznih n arod a sred n je A z ije u znavali v rh ov n u vlast S e ld ž u č k o g su ltan a k o ji p o č e tk u trin aestog v ek a , i osm a n sk i su T u rci im a naslov Sahani-šah. K ad su S eld žu ci o s v o jili napustili s v o ju staru p ostojb in u u H o ro sa n u , i neke k r a je v e V izan tije i osn o v a li Čuveni su l­ g d e su se u p r v o j p olov in i je d a n a e s to g v ek a tanat u K on ji, n jih ov i su se v la d a ri p rozv a li M eliki-Rum i K a jsa r. H alifa lišen sv a k e sv e to v n e p od v o d stv o m sv o g a starešine K aji-h an a bili na­ stanili. P o sle d u g o g lutanja i p om era n ja s p la n vlasti, za držao je prazan na slov „ b o ž je g zam edišta na pla n dište, o v o plem e o d četiri stotine n ik a “ . K ak o je vrem en om ra -t a o prestiž i m o ć Seldžuka, tako j e b iv a o neznatniji i slab iji utiku ćn ih starešina k on a čn o se sm irilo u E r ze n džanu u M aloj Aziji. caj b ag da dsk ih halifa. ГШПе’ 188 Č. Mijatović �U nuk K aji-han a E rtu gril-b aj, ob ilazeći kra­ je v e s v o je n ov e postojb in e, naišao je je d n o g a dana na k r v a v o razb ojište g d e su se b orile d v e nep rija teljske v o js k e , jedn a slabija, d ru g a p re­ težno ja c a . „S a sim patijom ju n ak a za elabiju s t r a n u ', E rtugril-baj sa sv ojih šest stotina k o ­ njanika prid ru žio se sla b ijoj v o js ci i o d lu čio b itkom u njenu korist. Jača i pob eđ en a v ojs k a b ila je m on g olsk a a slabija i p o b e d ila čk a su l­ tana od Ikonije A laudina Seld žiu kov ića . V o đ a konjanika, k oji je u ta ko sretan čaš p r is k o čio u p o m o ć sla b ijoj strani, nije m og a o ni sanjati d a je tim viteškim delom u činio prv i k ora k osnivanju jed n e ca rev in e, čije je p o b e d o n osn o o ru ž je pu na tri v ek a od z va n ja lo od ara psk e pu stin je d o u zam agljene v rh o v e sn ežnih K arpata i ca rsk e V in d ob on e. Iz b la god arn osti za vitešk e u sluge, Sultan je sv ojim iznenadnim sa v ezn icim a u stu p io jed n u ob la st u d olini rek e S a k arije, g d e se E rtugrilo v o plem e nastanilo: leti su s v o ja sta da napasali p o južnim ob ron cim a E rm eni planine, a zimu zim ovali u g ra d u S ugudii. U jed n oj dru g oj prilici, Ejrtugril-baj, kom and u ju ći sultanovom g ardom , p o b e d io j e u blizini B ru se kom b inova nu v o js k u E r k a i T atara. Za h ra b rost i v ojn ičk u veštinu k ojom j e p r ed v od io sultanovu gardu, A laudin je E rtu gril-b aju dao u v ečitu baštinu sv e ob la sti izm eđu T em n osa i rek e S a karije. P o ' želji su ltan ov oj, ov a j e o b ­ last p rozv an a Sultan-Inoni. E rtu gril je um ro g o d in e 1 28 8 u g ra du S u g u du, g d e m u se ra v n o p re trideset godin a ro d io nje­ g o v sin i naslednik O sm an. S led eće g od in e (1 2 8 9 ) Alaudin je uvrstio Osm ana u red svojih vazalnih kneževa i dao mu u len o oblasti Karadžahiear i E skišeher. Jedna naročita d eleg a ­ c ija predala je u im e Sultanovo in signija knežev sk e vlasti: zastavu sa konjskim repOm ukra­ šenu zlatnim polum esecom i zvezdom , b u ba n j, m ač i konja, svečano odelo i kneževsku d ip lo­ m u. P osle tog a Osman je preneo s v oje sedište iz S u g u d a u K aradžahisar, odakle je p o č e o ši­ riti s v o ju političku vlast i veru M uham edovu. S porazum no sa Sultanom , O sm an j e u o s v o je ­ nim k rajevim a zaveo šerijatske zakone i islam ­ sk e o b iča je . G odine 1299 Alaudin je Osmanu p o d e lio naslov Bejler-beja. K ada su T atari godine 1307 zbacili s prestola posled n jeg seldžu čkog sultana A laudina III a n jeg ov u državu razbucali na deset nezavisnih em irata, i Osman se prog la sio nezavisnim emi­ rom i sv o ju prestonicu preneo u Jenišeher. Osman je proširio južne i severne granice sv og a em irata i od Vizanta oduzeo nekoliko etrategiski v a žn ih ] tačaka. G odine 1826, dva dana p re O sm anove sm rti, pala je u turske ruke B ru sa . K ad je osv a ja č B ru se Urhan to saopštio sv om e o cu , on m u je sa sam rtničke p o ­ stelje p r e p o r u č io : „D r ž i se propisa Islama i v ladaj p o Šerijatu; sa podanicim a postupaj b la g o , a m oje telo sahrani u B rusi“ . Osman je osnivač osm anske carske dina­ stije i turske im perije, kojom j e više od pola m ilenija up ra vlja lo tridesetisedam sultana u ne­ p rek id n oj m uškoj liniji. (Nastaviće se). M. P. Делип: Зашто je Шејхул-Ислам смијенио сарајевског муфтиЈу Муидовића Једна интересантна цртица из наш е недавне историје У сиџилима б о с а н ск и х кадија у С а р а је в у , к оји се ч у в а ј у у Г а в и Х у с р е в б е г о в о ј б и б л и о т е ц и , г о т о в о н а сва кој стр а н и ц и ваил ави се н а и н тер еса н тн е ц р т и ц е na и 8абиљ еш ке к р у п в и х и с т о р и ск и х д ога ђ а ја , к оје се в ећин ом одн о се н а С а р а јев о, a в и ш е п у т а и на т а к о в е к оје с у од оп га т е и с т о р и ск е в р и је д н о ст и . И вм еђ у т и х к а р а к т ер и сти ч н а je и ова ц р ти ц а к о ју о в д је П8НОСИМО. У ов е сиџиле (п р от ок оле) у н о ш е н е су д о сл о в н о равне к ади јск е прес у д е , ц а р ск и ф ерм ави, б е р а т и , веви р ск е буј* р у л т и је , вак у ф в а м е п о с т о је ћ и х и иш ч езли х вакуф а, р а сп р а в е о в ва ч а јв и ји м наслеђим а, к овф и ск а ц и је им овива и сл . М еђу овим а у си џ и л у бр . 68. в а с т р . 92 налаве се д в а п и см а ; ј е д в о je у п у ћ е в о б оса в ск ом кадији од стра ве Ш е јх у л -И сл а м а , a д р у г о je у п у ћ е в о истом о д с т р а в е б о с а в с к о г валије, Али Намик паш е. О ба ова писм а о д в о с е се ва исти предм ет, a и в т е р е са в т в а с у no т ом е, ш т о каракт е р и и ш у м ев та л и т ет в а ш и х предака у предв е ч е р ју њ и х ов ог п о в в а то г револ та против в о в о т а р и ја С у л т а в а М ахм ута II и пред устав а к п од в о д ст в о м Х у с е и в кап етава Г радаш чевића. И в ова два писма, к оје ов дје преводимо, вид в ћ е се д а вегод ова њ е и о т п о р в и је би о само п р о т и в феса, в е г о чак и п р оти в ахмедије. У лем а, ов д а г о т о в о једина ив тел и гев ц и ја , у ст а ја л а je ја в в о и показивала о д в р а т в ост п р оти в свега гато je в о в о , na чак и п р от и в 189 �он ом е ш т о се са м о ом атр ал о к ао н о в о т а р и ја и а в о т о у ст в а р и н и је би л а н о в о т а р и ја . О ба ова писм а, к ао ш т о р е к о с м о , о д н о с е се на јед ан п р ед м ет — на у п о р н о о д б и ја њ е о н д а ш њ е г б о с а н с к о г м у ф т и је М у в д о в в ћ а М ех мед Ш а ћ и р еф. и њ е г о в и х д р у г о в а д а вамвјен е к а у к е (к л о б у к е ) с а р у ц и м а „а х м е д и ја м а “ , к оје у л ем а д а н а с с в ел и к и м у в а ж а в а њ ем , к а о 8нак в јер ск и о б р а в ов а н е и н т е л и г е н ц и је , вамот ав а и н оси. П р в о п п см о у п р е в о д у г л а си : ш е д а б у д е м у ф т и ја н и ти се и сти м ож е уПО тр ебл »а в а тв н и у к ак в е п о с л о в е и д а ћ е б а т и п р о г н а н у в је ч и т о п р о г о н с т в о а ко с е макар у к а к в е би л о афере б у д е м и јеш а о. Н а р о ч и т о ради о б а в је ш т е њ а о ср е д њ е м , в а п и са н о j e и у п у ћ е в о вам о в о п и см о. К а д в ам и с т о , Б о ж јо м п о м о ћ и , ст и г н е , п о ж е љ в о j e да о п р е д њ ем о б а в и је с т и т е п о м е н у т о г в а т о ч е н о г м у ф т и ју и д р у г е . М је с т о п еч а т а Ш е и х у л И сл а м а, А б д у л - В е х а б а “ . „В р л о п о ш т о в а н и и в е л е у ч е н и г о с п о д и н е б о с а н с к и к а д и јо и г о с п о д о б о с а н с к а у л е м о ! П о с л п је д о с т а в е д о с т о јн о г п ов д р а в а д о с тавл»а вам се с л и је д е ћ е : Б л а г о н а к л о н о je и зв ољ ел а у с л и је д и т и в и со к а ц а р с к а и р а да (з а п о в и је с т ), к ојом je н а р еђ ен о д а с в а в в а в и ч в а у л ем а , к о ја се н алави у с л а в н о ј ц а р с к о ј п р е с т о н и ц и , о д н о с н о с в е и с т а к н у т е в е л и к е в о јн е к а д и је, св е в и с о к о -б л а г о р о д н е м у л л е, м удери ви , с т у д е н т и , ш е јх о в и , х а т и б и и с в и о н п к о ји н о с е у л е м с к у н о ш њ у , д а с в и он и м о р а ју eaм о т а т и с а р у к е . И , п о ш т о с у св н он и с а г л а с н о т ом е и о с т у п и л и , п о к о р и л а с е т о м е и о ст а л а у л е м а ш в р о м и сл а м ск е д р ж а в е . П а в а к о j e и са р а је в с к а у л ем а , п о к о р а в а ју ћ и се о в о ј ц а р с к о ј з а п о в и је с т и , в а м от а л а с а р у к е , б о с а н с к и м у ф т и ја , н ек и М ехм ед Ш а ћ и р в в г о в а р а ју ћ и с е : „в е м а нам а в и с о к е ц а р с к е л а п о в ц је с т в , н и т и пи см а Ш е јх у л -И с л а м о в а , к о јо м н ам се н а л а ж е д а в ам отам о с а р у к е “ — о н и н ек ол и ц и н а у л ем е, к о је j e у е п и о д а в ав ед е, н о с е ј о ш и д а н - д а н а с к а у к е , о ч е м у н а с j e ов а ј п у т и в в и је с т и о в и с о к о д о с т о јн и в е з и р њ е г . ек с. б о с . в ал и ја. К ако су н ц е ви сок е бл а го н а к л о н о сти п отп у н о и с а в р ш е н о о б а с ја в а о н е к о ји с у п о к о р н и н а јв и ш и м ст а р је ш и н а м а св о јв м , a к ак о с е г л а в н а вад а ћ а B esap a, м у л л а и о с т а л и х с у д и јз и у п р а в н и к а с а с т о ји у т о м е д а ивврш а в а ју п р о п и с е с в и је т л о г а ш е р и ја т а и д а у д је л о п р и в о д е в и с о к е ц а р с к е в а п о в в је с т в , т о je п р е т х о д н о о в о м е a с а г л а с в о т р а ж е њ у п ом е н у т о г в еви р а и т а м о ш њ а у л е м а вам отал а са р у к е и т а к о с е п о к о р и л а в и с о к о ј 8 а п о в в је с т и , ш т о je и8а8 вал о р а д о с т и в а д о в о љ с т в о г о сп о д а р а с в и је т а и, к ак о т а к о и с т о , п р о т и ван и с т у п п р о т и в н а р е ђ е њ у и м и ш љ е њ у г о р е р е ч е н о г вначи п р о т и в љ е њ е н а јв и ш и м п р е т п ост а в љ ен и м , га т о j e са св и м л о г и ч н о д а ти п р еступ н и ц и п с к у с е св у теж и н у оп а сн ости , н а о с н о в у ч е г а je с п о м е н у т и м у ф ти ја p a sp a је ш е н м у ф т и јс к е д у ж в о с т и , n a je и њ е г о в о име и в б р и с а н о ив сп и с к а к ади ја С а о п ш т и т е и о б а в и је с т и т е о т о м е и с т о г а и д р у г е к о је т р е б а , д а о н у б у д у ћ е н е м ож е ви- Д р уго пропратво п и см о je б о е а н с к о г в ал и је, к о је у п р е в о д у г л а с и : „В е л е у ч е в и , б л а го р о д в и , в е л в к о д у ш н и , доброн аравн и в п ош тован и гоеп одвн е! П о ш т о j e п р е т х о д н о о в ом е в в в в је ш т е н в в с о в в ц а р с к в п р в је с т о о т о м е да je са р а је в с к а у л е м а с а г л а с в о ц а р с к о ј в р а д в , вамот а л а с а р у к е , т а п о т р е б в а п о к о р н о с т в ода н о с т р е ч е н е у л ем е изазвала je вадовол >ство њ е г . ц а р . в е л в ч а н с т в а . И с т о т а к о , a у цил>у д а с е п ок ор н а у л ем а увм е у в а ш т в т у , п од н есе н j e И 8вјеш тај и о т о м е д а са р а је в с к в м уф т в ја Ш а к в р еф. јо ш н о с и к а у к и в г о в а р а ју ћ и с е д а „н а м а н ем а ц а р ск е ираде, н в т и Г П ејх у л -И с л а м о в а п в с м а " в д а je т а к о в ав ео јо ш н е к о л и к о л>удв, na je а л у д и р а н о и н а т о да с е у B e s a с т в м е , а ко т о б у д е о д г о в а р а л о в и со к о м м и ш љ е њ у , нвда в е к а в р с т а ц а р ск е и ра де. О в а чпњ ен и ц а в8а8вала j e в в с о в у с р џ б у , n a je о д с т р а н е Ш е јх у л -И с л а м а в в с о к и х в р л в н а , у с л в је д в л о је д в о п и см о, у п у febHO вам а в са р а је в с к о ј ул ем и , ив к ог а се в и ди д а je име с п о м е н у т о г еф ен ди је б р в с а н о в 8 сп и с к а к а д в ја , д а je в с т в р а в р в је ш е в од м у ф т в јс к о г ввањ а, д а у б у д у ћ е в е м ож е в в ш е да б у д е м у ф ти ја , д а се в с т и н и у д р у г и м п о с л о в и м а н е м ож е у п о т р е б љ а в а т в в д а ће б и т и п р о г н а т у в је ч и т о п р о г о н с т в о , а к о се б у д е м акар у к а к в е б и л о аф ере м и јеш а о. П р в с п је л о je и је д н о д р у г о у в в в ш е н о Ш е јх у л И с л а м о в о п и см о, к о је о д и ш е сја јем , a к о је се в м а п р е д а т и о в о м е м у ф ти ји , к оји ћ е с е п о с т а в в т в н а м је с т о с п о м е н у т о г Ш а ћ в р е ф ., a у к ом е je о с т а в љ е н о н е п о п у њ е н о м је с т о и м ев а в к о је je п о с л а н о у д о д а т к у вама у п у ћ е н е в в с о к е в а п о в в је ст в . К а д вам и с т а , п о м о ћ у Б ож јом , о т в г н е , са в в а ћ е т е к с е б в с в у у в а ж е н у у л е м у a к ад п р ед св и м а о т в о р а т е , п р о ч в т а т е и р а в ја с в и т е од н осн о п и см о, п о с т а р а ћ е т е се д а п о т р е б н о в в в р ш и т е в д а н а јс к р у п у л о в в в је у д је л о п р о в е д е т е п р о п и с е с п о м е в у т е н а р ед бе. К о ивм е^у р е ч е н е г о с п о д е у л ем е б у д е о д г о в а р а о м у ф т в јск ом е в в а њ у в sa к о г а у л ем а и г р а ђ а н с т в о н а^ е д а т о м е п о з в в у о д г о в а р а , п о т р е б н о je 190 �д а oe њ егови н им еном п о п у н и п р а вн о м је с то р еч ен ог в п с о к о г писм а и д а м у се и с т о у р у ч и . О в о п и см о н а п и са н о je и у п у ћ е н о В а ш о ј вис о к о ј ст р а н и , н а р о ч и т о у т у с в р х у д а о т ом е, к ог а он и б у д у ивм еђу с е б е ивабрали и ea к ога се <5уде м јв сн о г р а ђ а н с т в о п р и в ол и л о и п р и ст а л о, х и тн о ов ам о и в в и је ст и т е . А к о Б о г да, кад вам и с т о ст и г н е и кад с т в а р в аш ој в ел еу ч в н ости бу д е ја с н а , п ож ељ н о je д а на оп и сан и н ачин и в вол и т е п о с т у п и т и . 1 М ухарем а 1 2 4 6 (1 0 /V I 1 83 0 n o ст а р о м ). П е ч а т а н о малим п еч а т ом А л и Н ам ик па ш е, б о с . в ал и је. 'П о свој п рил ици са р а је в с к а у л ем а , об* виром н а м у тн е прилике к о је с у о н и х д а н в ладале, н и је наш л а ва о п о р т у н о д а ивабера н ек ога ив св о ји х р ед ова н а м је с т о п оп у л а р е н о г М у и дов и ћ а и д а га предл ож и . С т о г а налавимо на п ол ож а ју с а р а је в с к о г м у ф т и је нек о г н ом и н и р ан ог Ц а р и г р а д л и ју М у ста ф а еф., к о ји се , н а в од н о в б о г с т а р о с т и и с л а б о ст и , н и је у с у д и о ни да д о^ е у ц ен та р б у н т о в н в Б о сн е . П о ш т о се М уидовић. б и о п о т п у н о п о в у к а о и н и је у ч е с т в о в а о у Г р а д а ш ч е в и ћ а п ох р е т у и п о ш т о je, равумл>иво, вам отао њ ем у м р с к у н о в о т а р и ју „а х м е д и ју “ п о в о в о je п о с тав љ ен ea с а р а је в с к о г м у ф т и ју 17 џемавил а хи р а 1 2ч 8 (3 0 -Х 1 83 2 године). Хасан Љубунчип: Гајретова задруга завела je и осигурањ а Нема сумње да je наш муслвманскв свијет у изнимно тешкој матервјалвој биједи и невољи. Том чињеницом треба се вскрево позабавити, встини треба отворено погледати у очв н при томе држати на уму. да привредно- стање сваке заједнвпе врши пресудав утјецај в на н>езвн културвв, просвјетнв и свакв други напредак. Чвњеиице су тешке в поражавајуће, оне вапе за вовим и велвквм ствараљем, за веуморввм. несебвчнвм, упорним, слободнвм, стваралачквм, живвм радом ; за људвма јаке мисли и велвког рада којв ће свјесн о в пожртвовно првонуги на рад и увести наш муслвманскв сввјет у љепшв в д о с т о јн в јв жввот. Ocjehaјућв велвку в неизбјежну дужност, за таковим неодложввим радом, Гајрет, којв je уввјек посвзао у жввот за народнвм потребама, освовао je прије трв годвне своју задругу, која има цвљ да од наших поједвних, раштрканих малвх и ситнвх удјела створв једну велвку прввредну снагу, помоћу које he л оћв створвтв в успоставвтв бољу живост ваше заједвлце. Првхваћајућв се тога посла, Гајрет je вјеровао, да he у -том послу ^втв маого јаче помогвут, како од својвх једвввца, тако в од појединаца. Међутвм в ако су те ваде Гајретове подбацвле, стати се ве смвје и ве може, јер жввотве потребе ваше заједнвце траже хвтну в веодгодиву помоћ. У жељи да бв qe Гајретова задруга, што првје в што боље ослободила за извођење свога велвког цнл>а, ова je успоставвла све врсте штедње, a у вајво* ввје доба завела je и све врсте осигурања, ослањајућв се у том послу ва једну вашу домаћу, вај- већу в врло солвдну установу, Београдску задругу a. д. у Београду. Приступајућв овој пословној rpaвв Гајретова je задруга, покрај лвјеие материјалне користи, што he joj носитв ова пословва драна, вмала у ввду, у првом реду в то, да освгураша играју врло важну .улогу у .ирввреднрм жв^оту сввх културнвх народа, na да в .навдој ^аједници могу да буду од знатпе користа в помоћв. Код Г^јReToee задруге могу се сада извршдти све врсте жввотввх в едементарних освгурав>а, и то врло повољио, na je дужвост сваког члана наше заједнпце, да сва сврја освгурања прави код Гајретове ладруге, јер he освм тога што he дрбити јефтино в сигурво освгурање, на тај вачвн поиоћв једну cgoју уставову, која вма амбицију да прввредно препороди нашу заједнвцу. Покрај мвогобројннх и свих врста животвих освгурања, нарочито истичемо да се код Гајретове задруге могу правцти разва.осдгураш а: мираза женској дјеци и ствпендије мушкој дјецв, као и легата за Гајрет в друга друштва. Затим се код Гајретове задруге могу правити и .све врсте пожарнвх в елементарних осигурања: прртир разнвх везгода, против цровалве крађе, затар! ауто освгуран>а и сва друга освгуран>а. Извјештавајућв о томе вашу јаввост, Гајретора задруга апелује на.све члавове наше заједнвце, да јој у бу ду ћ е повјеравају све своје послове .осицурања, јер he на тај начвв добвти повољво, лвјепо .в свгурао освгурање, a у .всго доба no M arahe једву своју уставову, која je се б и ставвла у задаћу да што боље в сважввје послужи привредвом в ековомском преџороду и развитку наше заједнице. 19,1 �Sadik BuČuk: Nova privreda i naša čaršifa Kadu je u 1928 godini i do nas došao val ek o­ nomske krize, kao posljedica srozavanja svjetskog tržišta, zatekao je našu čaršiju potpuno nespremnu. Naš mali muslimanski trgovac i zanatlija u' čaršiji osjetio je najednom udarac ravno u lice ali, nezreo za savremenu ekonomsku utakmicu, nije znao da se odupre avetima kompleksa svjetskih krahova i priv­ rednih vrtoglavica koje su doprle i do nas, sa manje •ili više štete. Naš mali privrednik u čaršiji, zanatlija ili trgo­ vac, nalazio se u čudnom položaju. On je od svojih djedova i očeva naslijedio solidne trgovačke radnjice i primitivne esnafske radionice. Te radionice donosile su mu uvijek skromne ali sigurne zarade. U najviše slučajeva, moglo bi se reći u 95 postotaka, nije u svojoj struci tražio većeg usavršavanja od onoga koji je naslijedio od oca. U gradu i u okolnim selima imali su oni male i dobre posjede koji su im .omogu­ ćivali lijep život. Nijesu se nikada nadali da će jed­ nom doći vrijeme koje će pregaziti sve One koji nisu imali ono što se danas zov e stručna sprema i poko­ pati sve privilegisane i „bogbdane trgovce. Takav iznenadan preokret u ekonomskoj strukturi svijeta, preokret koji j e nagrizao temelje mnogih ima­ nja i porodica, zatekao je našu čaršiju u takom stanju nespremnosti i iznenađenja. Posljedice su bile katasrofalne i evidentne.: prvi nalet ov og bjesom učnog vdla krize upropastio je 50 od sto našeg sitnog privrednog i zanatlijskog svijeta i dotjerao ga, može se slobodno reći, do prosjačkog štapa. Vrijeme lihvarenja i spe­ kulacija koje se potenciralo kvarenjem svijeta u ratu i poslije rata, ubrzalo je to propadanje našeg sitnog privrednika koji se nije nikad bavio spekulisanjem ni nepoštenim poslovima koji bi mu mogli dovesti u pitanje rz i obraz. Da se sada malo osvrnem o na današnje prilike u kojima se je, zahvaljujući stečenim iskustvima, došlo do izvjesnih saznanja. Interesuje nas, naravno, još ono malo privrednog života koji je i pored rečenih oluja i perturbacija ostao u rukama muslimanskog privrednika. Još i danas, kad su se privredne prilike ako ne sanirale ni staložile, a ono, donekle, ujednačile i zas­ tale na jednom određenom mjestu, muslimanski priv­ rednik zastajkuje, m uči se, ne snalazi se dobro. Bori se on na svoj način, ali ne savremenim sredstvima i spremom koju poznaje moderna ekonomska utakmica. Treba izuzeti vrlo mali broj iznimaka, koji se pojav­ ljuju u posljednje vrijeme. Međutim, gro našeg priv­ rednog svijeta, i onoga koji materijalno stoji bolje zbog drugih prihoda izvan radnje, malo posvećuje pažnje savremenoj izobrazbi u trgovini i zanatu. Dok naš privrednik ne nalazi za potrebno da svrši nešto sred­ nje škole i da tako dobije bar osnovne pojm ove o znanju i saobraćaju s ljudima, dotle vidimo naše su­ građane drugih vjera kako pohađaju visoke škole kod nas i u inostranstvu, da bi se kasnije posvetili m o­ dernoj trgovini i modernom zanatstvu. Baš u tome i leži njihova veća vještina i sposobnost za konkuren­ ciju i borbu, za vođenje poslova i zgodno plasiranje robe i kapitala. Kod nas je vrlo neznatan broj trgo­ vaca a naročito zanatlija i sa malom maturom, koja danas, stvarno, znači vrlo malo. Nije dobro što naš čovjek, čim svrši nekoliko razreda srednje škole, maturu ili koji univerzitetski semestar, na vrat na nos traži uhljebije u'državnora poslu. Glavno je, misle svi, da je čovjek pod ajlukom i da je zaštićen penzijom. Svi se, međutim, ljuto va­ raju, jer je prosperitet sposobnog privrednika mnogo bolji i sigurniji, naročito danas. Naš svijet je v eć po svom mentalitetu sklon lakšem poslu, zato i traži busije po kancelarijama. Poslije svih ovih kancerarija, samo se nameće pitanje daljeg davanja naše omladine u privredni podmladak i njegovo osposobljavanje za veće pothvate. Danas - sutra će biti i onako popunjena sva činovnička mjesta, ona bolja i ona gora, pa će svakako trebati tražiti nove puteve. Gdje ćem o ih naći ? K ojom ćem o stazom krenuti najsigirnije ? Odgovor je jasan, ne treba ga tražiti. Dajte našu omledinu u škole! A iz škola, manjih i većih, potražite joj sklonište u našoj privredi, na modernim zanatima i trgovini. Školovanjem, izučavanjem modernih zanata, pohađanjem kurseva, predavanja, čitanjem korisnih knjiga i časopisa, naro­ čito stručnih, poći ćem o rame uz rame sa drugima, sa svima koji nose privredni život sela i grada. Na taj način ćem o biti spremni za sve ekonom ske po­ remećaje, upućeni, snažni, jaki i ekonomski neovisni. A što je čovjek ekonomski neovisniji, on je i slo­ bodniji. Od ekonomskog blagostanja zavisi i napredak duhovne kulture. SJefife s e s v a k o m p r ilik o m „ G e jr e fa " 192 �M. ti Velike duhovne orijentacije u historiji čovjenčansiva Evolucija oblika i sadržine duhovne strane čovje­ kova života veoma je interesantna, a njezin početak zadire daleko u prahistoriju, kada je čovjek pozna­ vao samo strah ili radost, koji su ga obuzimali usljed djelovanja nekih nevidljivih i nadnaravnih sila. .Te sile u pradavnom čovjekovu životu bile su apsolutno nedokučive njegovu umu, a u prirodnim pojavama: suncu, zvjezdanom kretanju, oblacima, grmljavini, gromu, kiši, poplavama, zemljotresu u smjeni dana i noći, u mijesečevim mijenama, pa u rađanju ljudi, u bolesti i smrti, pa u hiljadama drugih pojava i stvari tadanji čovjek gledao je samo manifestaciju dobra ili zla, koje je potjecalo iz nekih tamnih krajeva naše planete ili od nekih svemoćnih sila iz vasione. Između toga dobra i zla čovjek se utjecao, razumljivo, dobru, a nastojao je da se zaštiti od zla. Jasno je čovjek počeo baviti se tim moćnim i nadna­ ravnim silama, pokušao je u predodžbi, da im bliže pristupi, da ih udobrovolji na način kako je on to najbolje znao i u m io/ pa da mu od tih sila dolazi samo dobro. Tu je početak mdfitve, žrtava i oboža­ vanja vanljudskih sila. Sa razvijanjem prirodne jntelegencije čovjeka, sa jačanjem negova uma ovo vjerovanje od svoga po­ četka pa dalje stalno je u razvijanju, a vjera je činila sadržinu čovječjeg uma. Upadna je okolnost, da je Azija izvor svih velikih, historiskih duhovnih pokreta i vjera, a jamačno za to, što se u prvim početcima čovjek u toplim krajevima toga kontinenta najprije počeo duhovno razvijati i najbrže usavršavati. Od svojih početaka do danas, ono što u duhovnom p og ­ ledu imamo najbolje, to se formiralo u Aziji, a zna­ čenje toga fakta još će se jasnije ispoljiti, ako stavimo jednu paralelu tih velikih historijskih vjera. Kada je čovjek bio posve primitivan,' neobično je bilo primitivno i njegovo vjerovanje. Najnižu i naj­ primitivniju formu vjerovanja nalazimo u animističkom naziranju čovjeka, kada je on počeo shvatati, da pored našeg realnog, materijalnog života postoji i jedan drugi duhovni život. Animističke vjere obožavaju duh. Tim duhovima daju i tjelesne forme. Tu je početak vjerovanja u duhove, vile i prikaze. Pa nijesu samo ta apstraktna bića bila predmet obožavanja, nego li i mnoge životinje, predmeti ili čak i pojave za koje se vjerovalo, da u njima stanuje duh. Duh umrlih ljudi, naročito otaca, djedova, kasnije i kraljeva, te velikih svećenika je naročito poštovan. Iz ovoga vjerovanja formirali su se: Fetišizam, bezuvjetno je najprimitivnija vjera u prošlosti čovječanstva. Fetiši su sitni predmeti u ko­ jima živi duh, kojem se treba moliti. Dok u jednim predmetima žive dobri, u drugom žive zli duhovi. Fe­ tišizam je afrička vjera. Fetiš potječe od latinske ri­ ječi fachtius. Totemizam je nešto savršeniji i kompliciraniji. Općenito božanstvo je mjesec. Svemir je stalno b o­ jište duhova. Najveći demon je voda. Opći potop je jedanput porušio cio svijet. Drvo, stablo je praotac Čovjeka. Iz drveta je nastala neka čudna životinja, koja j . rodila čovjeka. Čovjek je živio u pećini dok mu duhovi nijesu pomogli. Zato svako pleme ima svoje sveto stablo, to je plemensko božanstvo. Zec je sveta životinja. Postoji selenje duše (metempsyhoza). Čovjek kao i duh pretvaraju se u razna bića. Postoji i drugi svijet, kamo se ide obično preko ve­ likih rijeka. Vraćanje i magija vrlo su razvijeni kod Sljedbenika ove vjere. Molitva je igra sa svira­ njem i pjesmom, zatim žrtve životinjske i ljudske. U za[edničkim molitvama vrač stavlja na lice čudnu masku. Ova je vjera danas raširena među divljacima Amerike, Afrike i Australije. Obzirom na razne pred­ jele u kojima žive Sljedbenici ove vjere, nastale su i različitosti, a naročito u obožavanju zvijezda na ko­ jima stoluju duhovi i vatre, koja rasvjetljuje tminu i od koje bježe zvjeri sa kojima se divljaci stalno na­ laze u borbi. Danas živi oko 480 milijuna Sljedbenika ove vjere na zemlji. Totemizam potječe od ojibuvayskog idioma američkih indijanaca, a znači totemporijeklom, pleme, stablo. Od animističkih vjera čovjek je učinio prelaz k idolopoklonstvu, koje je također kao i animizam politeističko. U starom vijeku je naročito cvalo idolopoklonstvo. Egipćani, Kaldejci, Asirci, Feničani, Perzijci, Grci, Rimljani, Arapi, Germanj, Sloveni, Mon­ goli staroga vijeka nijesu se mnogo razlikovali u bitnom dijelu svoga vjerovanja. Tek jedni su bili manji drugi više pobožni. Kod njih se javlja jedno glavno božanstvo sa cijelim legijama božanstava drugog i trećeg stepena. Pored toga svako pleme, pa čak i svaka kuća ima svoje posebno božanstvo. Sviju su oni obožavali, molili, žrtve im doprinosili i hra­ move podizali. Postojala je cijela hijerarhija božan­ stava. Kad je to prenešeno i na ljudsko društvo, stvorene su države i uspostavljene vojske. Mitologija je dala božanstvima pored moći još svaku razonodu i uživanja. T o opet primijenjeno na ljudstvo, stvorilo je umjetnost, arhitekturu, muziku, slikarstvo i kipar­ stvo, pa umovanjem je ljudstvo pošlo do zametaka filozofije. Božanstva su bila višestruka. Tu je bog, zli i dobri duh. Osjećaju se i tragovi trojstva, naro­ čito kod Egipćana. Kod Kaldejaca i Asiraca bogovi su po rangu najviši duhovi. Vjeruju i u drugi svijet, jer zli duhovi dolaze na zemlju iz pakla. Poznaju i opći potop, koji se dogodio za kralja Hisuthara. Kod 193 �Feničana je svaki grad imao svoje božanstvo. Grci Su imali svoj Olimp sa Zevsom, kojega Rimljani na­ zivlju Jupiterom. Pored njih su još cijele čete muških i žeskih božanstava. Germani su na Rajni dizali ol­ tare svojim idolima oko Ćabe. Perzijci su bili poklo­ nici vatre i obožavatelji zvijezda kao i Asirci. Vračevi i svećenici imali su silan utjecaj na narod. Dok animističke vjere obožavaju primitivne predmete, idolopoklonstvo kleše u kamenu, reže u drvetu i kuje u metalu svoje idole. U slavu njihovu pjevaju, sviraju, igraju, ziđu i slikaju. Najstarija od svih svetih pisama je „R igveda" zbirka himni, koju su oko 5000 god. pr. I. pjevali u Indiji. T e su pjesme hvalile božanstva, personificirane prirodne elemente i pojave u koje je narod vjerovao. Vedizam je najstarija forma vjere indijskih arijaea. Tokom vremena je proživljavala promjene, izgubila je primitivnost i svježinu, postala je kompli­ cirana, puna ceremonija i svećeničkog despotizma. Četiri knjige BVeda“ su pjesme, a njihovi komentari „Brahm ani" su u prozi. T o su teozofske i metafizičke rasprave. Brahmanizam je nešto reformisani Vedeizam. Bram znači molitvu, a također i ime jedn og božan­ stva, kojih nVeda“ spom inje 3339. Brahmanizam je taj broj sveo na 3: Brahma, Višnu i Siva. T o je zapravo jedno božanstvo, koje se javlja u 4rLstanja. O vo se trojstvo prikazuje u obliku trokuta sa kružnicom u sredini. Cio narod je podijeljen na kaste: 1. Brahme. T o su svećenici, oni su stvoreni od glave Brahmine. — 2. Šatri. T o su ratnici stvoreni od Brahminih ru­ ku. — 3. Vajši. T o su opet težaci iz Brabmina tr­ buha. — 4. Sudre. T o su Cigani i sluge stvoreni od Brahminih nogu. — 5. Pariji. Tu kastu sačinjavaju griješnici, prognanici iz prvih kasta. Oni su bezpravni. Duša je besmrtna i oni vjeruju u njezinu rein­ karnaciju. Postoji i drugi svijet na kojemu ima m nogo krava. Brahmanizam ima m nogo hramova i nebrojeno m nogo svećenika. T okom vremena u njemu se razvilo sektarstvo kao ni u jednoj drugoj vjeri. Najbrojnija je sekta Čajnia, a najortodoksnija Bania, kojoj pripada danas i Mahatma Gandhi. Brahmanizam broji danas preko 200 miliona duša. Hinduizam je danas sam o opći naziv jedne cje­ line sastavljene od svih protuslovlja vedeizma i brah­ manizma, jedne za čud o jedinstvene i harmonične zajednice sekta, kultova, praznovjerja, asketizma i pobožnosti. Z oroastrova nauka: U vrijeme, kada je u Indiji brahmanizam zauzeo najvećega maha iz te zemlje odlazi Zarvaster (Zaratustra, Zerdušt) i u Perziji p očima propovijedati novu vjeru. T o se zbilo prije kojih 5-6000 godina. Perzijci su ostavili staru vjeru o b o ­ žavanja zvijezda i prihvatiti Zaratustrino naučavanje. On je propovijedao jedinstvo božje. U njegovom sve­ tom pismu BZeud-avesti“ spom inje se b og Hflrmflz (Ormflza). Po njegovom naučavanju vječito se bore tmina Ahriman i svjetlo Ormuzd, ali će konačno ipak pobijediti svjetlo. D o danas su sačuvani samo neki dijelovi njegove knjige. Poslije smrti čovjeka, tijelo treba izložiti na neku uzvisinu, da ga ptice pojedu. Duša ostavlja tijelo nakon smrti treći dan. Bezgriješne duše idu mostom, koji vodi preko pakla u raj. Griješne duše padaju s mosta u pakao. Pojava Islama u Perziji potpuno je ovu vjeru potisla. Danas ona ima oko 800.000 svojih Sljedbenika u Indiji, gdje se nazivaju Parsima. Budhizam je osnovao Budha, sin Sododana in­ dijskog vladara iz dinastije Gotama (622 542. pr. I.). Kada je u Indiji tokom vremena vedaizam odnosno brahmanizam postao jednom taranskom i koruptivnom m oći Budha je htio da tomu učini kraj. On je pro­ povijedao izbavljenje iz zemaljskih boli 1 jada, put u nirvanu 1 duševno smirenje. Svak može, da bude izbavljen i to: pravim djelom , pravim djelovanjem, pravom odlukom, pravom riječi, pravim životom, pra­ vim nastojanjem i pravim odricanjem. Buaha je postavio pet zapovijedi: ne ubi, ne kradi, živi m oralno, govori istinu, ne opijaj se opojnim pićima. Zlo treba pobijati dobrim. Osnova je njegove vjere mir, dobra volja, strpljivost i blagost. Budhizam je postao u In­ diji vladajuća vjera, ali je kasnije potisnut. Hinduizam je poprim io m noge pozitivne elemente budhizma, a sam og Budhu proglasio reinkarnacijom božanstva Nišnu. Hinduizam se time ojačao i buahizam potisnuo u Japan, Kinu, M ongoliju. T ibet, Cejlon, Birmu i Si­ jani. Sudnji dan u Budhizmu ne postoji, u Nirvani se ljudi usavršuju d o božanstva. Poslije Budhine smrti, koji je spaljen, nije ostalo nikakvo sveto pism o, nego su svećenici kasnije cijelu nauku sabrali u tri knjige: BVinaja“ 5 svezaka, „Sotra“ 15 i „Abhidam a" 7 svezaka. I u budhizmu su se već od početka počele razvijati sekte, pa ih danas postoji ogroman broj. Lamaizam i Š&manizam dvije su najbrojnije i najglavnije One mogu čak da se smatraju posebnim vjerama. Lamaizam propovijeda da je čovjek po svomu rođenju griješan, jer je došao kao posljedica spolnog akta, te da pliva u grijesima. Čovjeka treba rastaviti od žene. Kada se ne m ože cijelo ljudstvo, onda treba bar neke ljude, da se oni očiste i mole za ostalo ljudstvo- Hamba Lama je najveći svećenik ove sljedbe i živi u mjestu Dasan na kineskoj granici naprama Dalaj Lami, koji živi u mjestu Lasa u Tibetu i sma­ tra se vrhovnim vjerskim glavarom ortodoksnoga buahizma. Šamanizam se pridržaje temeljnih načela bud­ hizma, vjeruje božanstvo Sunce, a poznaje anđele i đavole. Bubnjevima se odg on e đavoli. Magija je jako raširena. Raskoši i užitak zabranjeni su. Slike i ki­ povi ljudi i životinja su zabranjeni. Danas je budhizam opća kineska vjera i broji kojih 400 milijona pristaša. Uz b oga , anđele .veoma �je jak kult djedovskih duhova. O pćenito se danas duhovni život u Kini orientiše u tri smjera i to: Judaizam je vjera, koju je Musa (M ojsije) obja­ vio hebrejskom narodu. U njegovom naučavanju iskristalizovana je jaka ideja zajednice hebrejskog naroda a. ) Jon-ki-a-o, nauku koju je osnovao filozof Kong-fu- Ce (Konfucije, 551 - 476 рг. I.). T o je vjera ili nacionalizam. Ova nauka likvidirala je stara poliinteligencije. Vjeruje u boga i neobično je privržen teistička naziranja svih semitskih plemena. M ojsije je podigao moral neciviliziranih hebrejskih plemena, na tradiciji. Bio je jak filozof naturalista. Napisao je viši stepen, pročistio njihova vjerska naziranja i uputio cijelu biblioteku. Temelji su vjere: Bog, Svijet i čo ­ vjek. Stvorenju svijeta ne posvećuje velike pažnje. ih na vjeru jednog jedinog Boga. Dugo je vremena Ima 10 svetih knjiga među kojima prvo mjesto zau­ trebalo dok je narod shvatio tu nauku. Proroci su zima J i • King\ Kong-fu-Ce bio je najveći filozof najviše doprinijeli učvršćavanju ove vjere. Prvi početci žute rase“ . Općenito prevladava mišljenje, da vjera, onoga što je kasnije postalo svetim pismom bili su „Deset zapovjedi". Kasnije je cio stari zavjet postao koju je on propovijedao, i nije vjera u pravom smislu riječi, nego nauka o moralu, koja sadržaje cio jedan jevrejsko sveto pismo u 39 knjiga, koje se dijele u tri razreda: veliki sistem praktičnih savjeta. Konfucionizam je 1 „Zakon". T o je pet knjiga: Postanak, Izlazak, jedna vrst moralnog, socijalnog i političkog zakono­ davstva za pojedinca, za familiju, za općinu i za Leviti, Brojevi i Ponovljeni zakon. Ovo se nazivlje i „petoknjižjem" (Petateuh) i Tora (Tevrat). državu. Na početku su mu Kinezi pristupali sa ne­ U -„Proroci". T o su stariji i noviji proroci. povjerenjem. Međutim je gotovo neprimjetno njegov III „Hagioagrafi*, to su psalmi Davidovi (Daviupliv sve više rastao, dok ta nauka nije napokon dov „Zebur"), priče Salomunove, knjiga Jobova i t.d. postala društvenim zakonom cijele nacije. Već 2000 Jevreji smatraju „Zakon* najsvetijim, jer je tih godina konfucionizam pretstavlja autoritet na kojemu pet knjiga sam Jehova saopćio Mojsiju. počiva kineska država, kineska vjera, kineski moral Jevreji vjeruju u jednog Boga, kojega označuju i kineska kultura. Ljubav prema bližnjemu, a naročito ljubav djece naprama roditeljima temeljne su zasade sa tri imena : Elohim, El i Jehova. Treće je najsvetije. Uredba zajednice i države je teokratska. Molitva je Kong Fu Ciove nauke. obična ili zborno čitanje Starog zavjeta. Doprinose i b. ) Ta o Ki-a-o je nauka filozofa La-o-ce, koji žrtve. je živio po prilici kada i Kon-fu ce. Njegovi sljedbe­ Kršćanstvo također priznaje Stari Zavjet, ali n je nici vjeruju da on i danas živi u oblacima ljudi £ g ova je glavno Sv. Pismo Novi Zavjet, koji se sastoji javlja se. Propovijeda potpuno odricanje od ovoga iz 27 knjiga: 4 evanđelja, Matejevo, Markovo, Lukino svijeta i predavanje bogu. Ne smije se čovjek brinuti i Ivanovo, djela apostola, pisma evanđeliste Luke. 14 za ovaj svijet. Mora biti miran i svakomu podložan-. poslanica apostola Pavla, 2 poslanice apostola Petra, Vjeruje u jedinstvo boga, a propovijeda: nerad, ne­ 3 apost. Ivana, 1 Jakova, 1 Jude i otkrivenja apostola znanje i poniznost. T o je vjerski pravac najortodokIvana. U Evanđeljima se pripovijeda život Isusov snijih kineza. (Isa a. s.) Šintoizam je vjera staroga Japana. Pred kojih Nauka koju je on objavio zasniva se na jedinstu 800 godina japanski filozof Oho Moja Lu-Mara sab­ božjem, ali godine 318 zaključkom Nikejskog sabora rao je u tri knjige cijelu mitologiju i naučavanja te ono se pretvorilo u T rojstvo: Otac. sin i duh sveti. vjere. Ta je vjera poznavala veliki broj božanstava Ova tri lica u isti čas su i jedno lice. Pored deset raznih kategorija. Ta božanstva kada su počela stva­ zapovjedi Mojsijevih ima još i pet crkvenih: svetko­ rati zemlju, prvo su stvorili japanska ostrva. Prvi os­ vanje blagdana, slušanje mise, post u određene dane, ispovjed i pričest. Osim toga ima 7 sakramenata: nivač japanske države bio je čovjek, koji je kasnije krst, potvrda, oltarski sakramenat, pokora, zadnja po­ postao božanstvo Zim-Mu. U Japanu se i danas radi mast, sveti red i ženidba. Sakramenat je vidljiv znak, toga vjeruje da je Mikado božanskog porijekla. Sunce e najveće božanstvo. Sveto pismo je „Koziki*. Pre­ koiim crkva daje milost i posvećenje. Postoje dvije liturgije : rimska i jerusalemska, a iz ovih su nastale dodžba o drugom svijetu je vrlo nejasna. U podzem­ nom mračnom svijetu „Ju-mu“ žive duše poslije smrti. sve druge. Crkva uvodi i ukida pojedine ustanove, a Molitva se sastoji iz kupanja, propovjedi i pjevanja na to je ovlaštena od Boga. Cijela kršćanska vjera uređena je poslije Isusa, molitvi. Šintoizam kao i budhizam ne poznaju nagrade a detaljnija ispitivanja crkvenih ustanova ne dozvoljava ili kazne za djela ljudi. Međutim japanci hramove .sveta tajna*. Svi obredi i cio vjerski život usko su neobično poštuju. Tokom vremena pak šintoizam se vezani za osobu svećenika, za to u hrišćanstvu ovi reformisao. Danas je to jednostavna vjera zasnovana na božjem jedinstvu. Reformirani šintoizam je vjera zauzimaju vidan i jak položaj. U hrišćanstvu su se javile tokom vremena ta­ jinteligencije, dok se mase i danas pridržavaju stare vjere, pale mrtvace. Veliki takmac šintoizmu je bud- kođer brojne sekte. Pored zapadne i istočne crkve u evropskim krajevima jaki su Lutherovi i Kalvinovl bizam. ;196 �pristaše. Šest Istočnih crkava: koptska, sirska, maronitska, melhitska, kaldejska i armenska pripadaju rimskom, ali ne i latinskom obredu. D o sada nijedan patriarh ovih šest crkava nije bio kardinal, ali sadanji papa namjerava da neke od njih postavi za kardinale i time u usku vezu dovede ove istočne crkve sa latinskom. Islam je najnovija i najsavršenija monoteistička vjera, koju je Svemogući i jedini Bog objavio čov je­ čanstvu preko Muhamed a. s. Izvori su islamskog vjerovanja Kur’an i Sunnet. Danas raspolažemo i ,Fikhom*, naukom, koja se potpuno temelji na gornja dva izvora. Islam je jasan i nema tajni. Društvo i država su strogo demokratski. Svi Sljedbenici su samo braća bez obzira na rasu i na klasu. Islam je potpuno prirodan i stvaran, jer u njemu »odlučuju samo božja zapovijed i čovječji zdrav razum. Islam propo­ vijeda jednog jedinog, potpuno savršenog i svem o­ g ućeg Boga, Čiju opstojnost potvrđuje zdrav razum Obredi su zdravstveni, socijalni i moralni. Bog je svagdje i na svakom se mjestu i svakim poštenim radom on slavi. Islam je u svojoj nauci uključio sve zdrave ele­ mente Starog i N ovog zavjeta. On je usavršio du­ hovni život čovjekov. Jevrejstvo, hrišćanstvo i Islam u dogmatici imadu m nogo dodirnih tačaka, dok su u moralnim i socijalnim uredbama različni. Kao mo­ noteističke vjere sve tri se slažu u božjem jedinstvu, ali se razilaze u tumačenju toga jedinstva. Danas se smatra, da je čovjek postigao duhovno savršenstvo svoje, koje je do kulminacije doveo Is­ lam i u svojoj nauci uputio čovjeka, da njegov du­ hovni život poveže sa nastojanjima u kulturnom i privrednom smjeru za potpunu izgradnju društvene zajednice savremenoga čovječanstva. / Н а ш е л - I р а х м е т л и је Ова ненадна вијест дубоко je потресла и ражаCW лостида све оне који еу познавали рахметлију a његово дугогодшпње дјеловање у нашем јавном жввоту. Проф. Хасаи Хоинћ Свн који су то знали били су вачвсто са тнм да Ha 29 прошлога мјесеца етигла je у просторије смо из наше средвве изгубили једне од вајпозвтввГлавнога Одбора Гајрета ту^ква вијест: тога дана ввјвх в вајконструктввввјвх лачвоств вз редова напреселпо je на ахврет професор Хасан Хоџић. Сутра* швх предратних поборнвка напретка в културно-про|јетног рада. Он je, у оној генерацвјв наше борбене старе омладвне, која je пробвјала лед културно-соци* јалввм стремљењвма након доласка Аустрвје, заузвмао једно оД највиднвјвх мјеста. Његов еластвчан дух, увајек спреман на необвчне потхвате в несаломљвве одлуке, встнцао се взнад сввх његоввх другова реалввм ■ стварввм потребаиа в чвњеввцама. Због тога су свв његовв послова урађалв плодои в дјелпма од стварве важноств. У томе в јесте његова предвост над мвогвма који су жвввлв од влузвја в 8авосвли се љепотом в првчама a виалв иало влв ввмало смвсла в сввјеств за право стваралаштво, за ковкрепотребе жввота. •J&v _ ___________;__ Мерхум Хасан Хоџић, професор дав je, ва 30/Х1 1936 сахрањев ва Бакпјама, крај иезара 'велвког Гајретовог добротвора Ибрахви еф. Зафраваје. > 196 Рахметлв Х асав Хоџвћ се родво у Првједору. Послвје основне школе п ввж их разреда средње школе, ступво je у учвтељску школу у Сарајеву. Након вавртетка учвтељске школе, вучев жељом за вауком, упвсао се ва ввсоку педагошку школу у Бечу. Одатле je дошао sa професора учвтељске школе у Сарајеву. Д уго годвва бво je префект в в тервата учвтељеке школе. За то вријеме je веколвко геверацвја младвх ввтелектуалаца, учвтеља, којв су у ово врвјеме балв вајвећв восвоцв просвјетве мвслв, прошло кроз његов ввтерват. Ов je водво о њвиа очввску брвгу в васввтво дјеловао. Нарочвто геверацвје муслвмав* учвтеља виају да захвале баш њеиу и његовои зауввиању да су дошлв до хљеба в егзистенције. Рахметли Хасав je бво иеђу првви му- �слиманима који су свршили „Швабане школе1* и, као такав, један од првих пионира просвјећивања муслимана. У оно тешко вријеме изгубљености и пометње био je међу онима којв су наввјествли ново прољеће, нову вору, коју су били прекрили тешки туђвнскв облаци борбе против окупације и анексије Босне поноене a након тога, богме, рађањем сввјеств код нашег свијета, и борбе sa нашу вјерску аутономију. * Оснввање Гајрета пада баш у вријеие јављања првих наших омладинаца и европски одгојенв внтелигенције, у вријеме буђења наше културне a npotr вјетне свијеств. Родила се врућа жеља: да нас врв' јеме не прегази. Да нас цивилизација не прогута и сатаре. И мисао о самоодржању, мисао која je оживила сву ону славну прошлост нашу, нашвх јуначквх дједова на перу и иачу, није дала да се пустиио и утонемо у освајачким раљама једне империјалистичке свле. Никле су сјајне идеје које je носила омладина да спасе славу и традиције. Никао je снажан омладински покрет. Нвкао je a Гајрет. A наш Гајрет са његовии препородилачкии културним и нацвоналним идејама в програиом био je печат, мисао. душа све школоване омладине и оиладинског покрета. Он je то и доказао кроз 33 године свога дјеловања. Сваки покрет у всторнји ииао je евоје противнике, реакцију. Па a Гајрет. Мисао о оснввању Гајрета раздвојила je тадашље муслвманске прваке школоване и такозвани ешраф. Створила су јВе два табора: 8а и против оснивања Гајрета. У то доба водила се и иначе очајна борба против туђинских школа и свих новотарија које су долаввле с те стране. Рахи, Хасан Хоџвћ био je један од најзагријанвјих поборника оснивања Гајрета. Ha оснивачкој скупштини Гајрета, 20 фебруара 1903, у квраетхани на Бендбаша ломвла су се копља међу еакупљенвм иуслиманским првацвма из Сарајева и провнндаје. Било je бурно. Редали су се говорнвци који су поздрављали a највише осуђввали ову акцију. Тада се двгао рахм. Хасан и рекао: „Ја, господо моја, нијесам мјеродаван, да говорим о том, ал мислвм : ако je ствар добра и племенита, сви смо дужни да sa њу радимо, и за њу je увијек вгодно вријеме (Есад еф. Куловић упада иу у ријеч: Je л сад врнјеме, да сијемо бостан? Говорник му одвраћа: Нвје „Гајрет" њвва 1) У млада срца кадгод се накалемв, вазда се прими. До сад вма већ голем број чланова, a доста je. ако једног младвћа взведемо *на правв пут Ово нвје всто што a милоствња, мвлоетвњу даш na буде в прође, a оввм се изведе човјек на правв пут. Наша je стара тактвка: одгађатв. Помвслвмо само: колвко je наше младежв, што се клатарв беспослена, a нема средстава, да учв. Ja апелврам у вме те сиротвње, која не може чекатв, док се нама свима прохтвје, да се друштво конс.твтувра" (бурно одобравање). Још се взредало неколвко говорнвка. A онда се првступвло гласању: да ла ћв се друштво конетвтувсатв вла неће. Огромном већином гласова пала je одлука: у народ се вма унајета кућа просвјете a напретка. вма се основатв Гајрет. Изабран je одмах a олбор на челу са рахм Др. Сафветбегом Башагвкем. У одбор je вЗабран a рахм. Хасан Хоџвк којв je, у вме цвјелог одбора, скупштинв захвалво оввм рвје* чвма: »Мене врло веселв, што мв се ево пружала првлвка a што ме запала велака част, да у вие прввременог одбора кажем вз срца неколвко рвјечв : Данашњв je дан врло замашан, тај ke се дан уписата у хвсторвју нашу. Ja узвмам ту част, да взразим у вме прввременог одбора најтоплвју захвалност оввм нашвм овдје часним лвцвма (аоказује на Ревсул-улену втд., гласна поклвди Вживилв“). Ова су часна лвца, господо моја, подупрла друштв^ морално a матервјално- У првом реду ja захваљујем нашем Ревс-ул улема (жввао). Треба, господо, да се сјетвмо: кад настаде одлучан час о нашем друштву, хоке л’ оно постат вла неке, колвко je он тада учанао за ово наше хајврлв предузеке. По његову првмјеру поведоше се Хаџи Незир еф. Скалвк, Хаџв Нурудан еф. Хафвзоввк, Хаџа Хасан еф Спахо (бурно клвцање a одобравање). Предлажем, гоеподо, да вм вскажемо захвалност и почаст: уставшв на ноге" (бура пљескања, устајање, жвввлв). * Рахметлв Хасан je свесрдно a предано првступво раду за Гајрет a за добро заједнвце. Увео je одмах секретарскв посао a обављао га до краја 1905/6 годвне. У 1906/7 a 1907/8 годанв je заузео мјесто дотпретсједнвка. У 1909 год. вступао je вз управе рада спора са неквм одборнвцима, a век идуке 1909/10 школске годвне бво je бвран ва претсједника Главног одбора Гајрета. Са тога мјеста се каснвје повукао a замјенво га je тадашња тајник рахм. Мустајбег Халвлбашвк. По ослобођењу се обнавља у Гајрету борба взмеђу старвх a младвх. У 1914, кад je букнуо крвавв свјетскв рат, аустро-угарске власта еу растурвле Гајрет, вапечатвле просторвје a завеле у њему комесарвјат. Народна влада у Сарајеву 1918 годвне je дредала Гајрет старом одбору вз 1914 годвне. Ha 19 септембра 1919 годвне одржана je бурна скупштина друштва у зграда Народног позорвшта на којој су, након оштре a огорчене борбе, Гајрет поново добвла у своје руке млакв. За претсједнвка je азабран поново рахм. Хоџвк. Ову дужност обавл>ао je до 23 маја 1920, каца се je аз Гајрета дефвнатавно повукао због здравственах разлога. 197 �Тада са шаховске джзке јавног жввота нестаЈв једве свијетле и карактерне фигуре- Нестаје ч вјека који je живот схватао као борбу и непрестано еволуврање, без компромиса и 6es страха . . . Ha шаховск^ј дасцн појавио се једаа нови лвк:,саио сјена једног великог бљеска који je, као метеор, сјао a обасјавао док није пао. Болест га je све ввше мучвла и циједила. ГГостао je чудан старац, сијед, са цввкером на носу и посребрении штапом у руци. Свакв дан сте га могли срести како иде од куке до своје усамљене ложе у Хотел Централу или обратно. Исцрпљен в преморен за асввота, пако паралазован у посљедњим годинама, увијек je овај стари гооподвн улијевао симпатије и поштовање. Једнога дана je његова ложа у Хотел Централу остала празна. Болест га приковала сасввм sa постељу. Престао je ввецкати штап са сребренои главои no сарајевској калдрми. A једног новембарског јутра, иа гловита и твурна, стигла je вијеет да je уиро. Преселио се у бол»и свијет За његовом џеназом, н»жадоет, било je свега неколико л>уди. Тако се код нас плаћају заслуге. Ha Бакијаиа je остала једна свјежа хуика в међу Гајретовви људииа еввјетла успомена на његова дјела. Алах рахмет ејлеје 1 .г- X . Д. ХндаЈетбег К гиновнћ Почехким нсвембра 1936 преивнуо je нако) he болеств Хвдајетбег Кулвноввћ, вршвлац дужноств вакуфског двректора и члан Навбског одбора. Рахи. Хвдајетбег родво се у Травнвку 1889, гдје je свршво мектеб н српску народ. основну школу. У Царвграду je свршво гвмназвју 1911 годвне, a потои je наставво студвје на теолотк ом факултету у Царв. граду, које je преквнуо у току Балгсансквх ратова 1912/13 када je прешао на правнв факултет у Београд. За врвјеие Свјетског рата преквда студвје, да вх завршв встои 1922 годвне на Унвверзвтету у Београду. Иза тога je постављен у Велвкој Ж упанвји у Травнвку гдје остаје годвну дана, a затви прелазв у судвјску струку, коју je вршво у Травнвву код Окружног суда до јануара 1933, када je премјештен у Окружнв суд у Тузлу. У апрвлу ове годвне постављен je чланои Навбског одбора у Сарајеву, те je у својству судвје у аугусту ове годвне постављен вршвоцеи дужноств вакуфског двректора. Рахиетлв Хадајетбег све до свог премјештаја у Тузлу уввмао je ввдног учешћа у Гајретом раду у Травнвку, гдје je бво члан мјесног одбора. Иствцао се в на Гајретовви главнви скупштвнама у Сарајеву својви ватрении говорвиа. Б во je сараднвв и листа 198 „Гајрет" у неколвко годвшта, у којима je заговарао што биља вјерски в нацвоналвв одгој иуслвканске оиладвне. Након народног ослобођења уввнао je ввдна учетка у раду млађвх нацвоналвста — внтелектуалаца којв су се купвлв око покрета вРадена“ . И наче у свавој првлвцв, прв сввиа скуповвиа, скупштинама в конгресвиа, на којима je првсуствовао, рахм. Хвдајетбег се вствцао темпераментним говорвиа. Нека je рахиет његовој душв! M ehm adalija JalovžU Krajem novembra o. g. preselio je na ahiret na­ kon duže bolesti Mehmedalija Jalovćič, viši poljopri­ vredni savjetnik Banske uprave u Sarajevu. Rahm. Mehmedalija svršio je učiteljsku školu u Sarajevu, a potom je otišao na poljoprivrednu akade­ m iju u Njemačku, koju je svršio sa odličnim uspje­ hom upravo pred Svjetski rat, te je odmah bio ime­ novan kao poljoprivredni pristav. Rahm. Mehmedalija je služio kao poljoprivredni referent u raznim krajevi­ ma Bosne i Hercegovine, a najviše je vremena pro­ veo kod bivše Pokrajinske - uprave i sadanje Banske uprave, gdje je fungirao kao šef ratarskog otsjeka i zamjenik načelnika Poljoprivrednog odjelenja. Rahm. Mehmedalija je svuda vršio svoju dužnost •učno, savjesno i marljivo, te je u povjereni mu poulagao svu svoju dušu i srce; jer je službu shva^ао u prvom redu da se oduži narodu, da pom ogne našeg poljoprivrednika savjetom i zornim primjerom, te da od njega stvori dobrog i racionalnog domačma i gospodara. ' U privatnom životu svagd e je bio rado priman i veom a obljubljen, jer je merhum bio jako druže­ ljubiv, usrdan, pun takta i čovjek velike koncilijantnosti, a uz to neobično duhovit, nadaren lijepim go­ vorničkim darom, odličan kozer, pa je zato u našim društvima bio veom a rado viđen i uvažavan. U Glavnom odboru Gajreta je bio duže vremena gdje je bio svojim radom vrlo zapažen. Kod osnivanja Gajretove privredne i kreditne zadruge Mehmedalija je poslužio svojim znanjem i iskustvom. Njegova ljubav prema poljoprivrednoj struci i narodu najbolje se odražavala u tome što je on kroz cijeli svoj život održavao stručne tečajeve i predavanja bez obzira gdje je to bilo, ili u varoši: ili u najzabitnijem« selu. Slušaoci su ga vrlo rado slušali i primali u svoju sredinu, jer je merhum svojim govorničkim darom i zgodnim nastupom znao pridobiti i oduševiti slušaoce i za najsuhoparnije stručne teme. Rahmetullahi alejhi! �Гајретов гласник Važno upozorenje Gajreiovim odborima i povjerenicima Ovih dana Glavni odbor Gajreta j e izvršio pregled rada svih Gajrctovih jedinica od početka ove društvene godine do danas kao i pregled učinjenih trvškova od strane Gajreta na đake (pitom ce i stipendiste) k oje su te jedin ice preporučivale za G ajretove pom oći. Prilikom toga pregleda konstatovano je da su neki odbori i povjerenici G ajretovl podbacili u svome m aterijalnom radu i doprinijeli za minnlo vrijem e m nogo manje prihoda nego što je Gajret utrošio na pitomce i stipendiste sa njihove teritorije. U vezi ranijih zaključaka i okružnica Glavni odb or Gajreta je ovih dana uputio pismene pozive svima tim odborim a 1 povjerenicim a s tim , da najdalje do 1. januara 1937. podmire nastalu razliku između Gajretova utroška na đake sa njihove teritorije i njihovih dosadanjih prihoda, koje su doznačili Glavnom odboru. U protivnom slučaju, t. j. ako se ne odazovu ovom pozivu, Glavni odbor m oraće, iako nerado, da reducira pom oći nekojim đacima sa njihova teritorija , a onima koji su se potpuno og lušili o G ajret za prošlih 6 m jeseci, m oraće se otkazati sve pom oći. Mole se i upozoravaju sve takove jedinice, da ovo pitanje shvate najozbiljnije i da ne d o ­ zvole da Glavni odb or postupi m jerom na koju će b iti prisiljen propustom G ajretovib jedinica Otvorenje prostorija Gajreto«a ženskog odbora U novosagrađenom Gajretovoin domu, pored osta­ lih prostorija koje su rezervisane za Gajretove jedinice, posebno su predviđene storije za Gajretov ženski mjesni odbor. Novoizab ženski mjesni odbor« kome je na čelu pretsjednica Gđa Fata Košarić, nastavnica Građanske škole, zakazao je otvorenje svojih prostorija na dan 22 novembra o. g. Ovoj intimnoj svečanosti Gajretovih članica, radnica i prijateljica prisustvovao je velik broj i ostalih sarajev­ skih gospođa i pretstavnica ženskih društava. Svečanost je otvorila Gđa Koiarić ovim govorom: Drage sestre 1 Imam osobitu čast da Vas ispred ženskog mje­ snog odbora Gajreta pozdravim pri otvorenju naših prostorija u našoj kući i u našem domu. Svi znamo, koliko se je muke i truda uložilo dok se je ipak ostvarila želja sviju nas, da evo danas učehjem Mevludi šerifa slatim o ovu svečanost i mo­ limo se dragom Bogu za što bolji uspjeh i napredak Gajreta i svih muslimana. S*i mi znamo, šta je sve Gajret učinio za naš islamski element t. Na stotine i hiljade omladinaca prođe kroz Gajretove internate; na stotine i stotine đaka primiše Gajretovu pom oć bilo u obliku potpore ili Stipendije bilo u obliku mjesta u Gajretovim inter­ natima. čitave generacije, koje danas zauzimaju vidne položaje u našem društvu, u privatnim i javnim služ­ bama, imaju samo Gajrelu da zahvale bilo na njego­ voj materijalnoj ili moralnoj pomoći. Gajretova luča prosvjete prodrla je u mnoge do­ move i osposobila naše majke i naše sestre, učinivši od njih vrijedne domaćice i korisne članice islamske niče. Gajret je mnogo učinio, ali ga čekaju još velike zadaće. Pogledajmo okolo sebe, zavirimo na našu pe­ riferiju, bacimo pogled na našu zabitnu provinciju, pa ćem o tek onda viditi šta sve Gajret ima da učini. Ma koliko se nastojalo da se naš elemenat po­ digne moralno i materijalno, još uvijek vidimo da ni­ smo sve učinili. Teško nam je svima pri duši kada čitamo o raznim prekršajima i zločinima, koje čine muslimani. Isto tako nam je teško kada čujemo, kako m noge muslimanke, naše sestre, žive nedozvoljenim načinom života i propadaju. Teška je i ta činjenica kada vidimo našu napuštenu djecu, koja se klatare po ulicama, bave se krađom ili prošnjom i služe se naj­ pogrdnijim psovkama. Sve te nedaće su rezultat ve­ likog nedostatka odgoja i kulture. Videći sve te činjenice oko nas, tek onda možemo da shvatimo šta je sve Gajret učinio na prosvjetnom i kulturnom polju, jer stotine đaka koji prođu kroz Gajretove internate, pošteđeni su od pomenutih zala i korisni su članovi naše vjerske i nacionalne zajed­ nice. Ja se obraćam na Vas, drage sestre, s molbom da nas pomognete u radu, bilo to materijalno ili mo­ ralno, i da zajednički i složno poradimo na podizanju naše porodice i naše islamske zajednice, jer ćemo samo tako moći nešto da učinimo i da se odužimo uzvišenom pozivu žene muslimanke. 199 �Samo našim radom možemo da pokažemo i na­ šim sestrama sugrađankama da smo se u stanju s njima takmičiti u kulturnom podizanju islamskog di­ jela našeg naroda. Ne dopustimo da nas vrijeme pre­ gazi. Idimo putevima, koji nam propisuje naš uzvišeni Islam. Držimo se one izreke Muhamed alejhiselama: „Tražite nauke* pa makar u Kini“ . Dakle, sam nas Devletlija upućuje da tražimo nauku, da se koristimo njome, pa makar ona potjecala i od neprijatelja. je одржао око 30 предавања из области задругарства, a предавачи су наши најбол,и задруружни идеолози и радници. Задржном васпитању служе и мвогобројни излети које студенти задругари чине у многе задруге ради упознавања 8адругарства у примени. У ту сврху приређена je у јулу ове године и екскурзија кроз Бугарску до Цариграда о којој je „Гајрет" недавно писао. Пост. ји и нарочити фонд за задружно васпитање чланова. Učen čovjek neće nikada skrenuti s pravog puta, jer pravo veli naš narod: „Bijeda i neznanje otvaraju ГГреко 200 студената свих факултета прошло je досада кроз Задружни клуб. Клубу у његову раду указују пажњу и дају му подршку водеће задружне установе наше, нарочнто Савез набављачквх задруга државних службеника у Београду. vrata svima porocim a ".. A sad, drage sestre, ja Vam se najljepše zahva­ ljujem na ovako lijepoj posjeti. Moja je želja da se češće nađemo u ovim našim prostorijama, do kojih smo (došli nakon 33 godine Gajretova mukotrpnog i uspješnog rada, i da preporučite i drugima, kako b> zajedničkim silama poradili na razvijanju društvenog života kod nas i podizanju kulturnog nivoa naše za­ jednice. Imamo namjeru ovog Ramazana da održim o ne­ koliko vazova i predavanja, pa Vas molim, da ih po­ sjećujete, kao i teraviju koju klanjamo svake večeri u 7 sati. *■ Л Potom je proučen Mevludi-šerif, a zatim je na­ stalo sijelo, koje je potrajalo do kasno u noć. Sve pri­ sutne gospođe-ice ponijele ки sa ove svečani ljepše dojmove. Скупштнна задружног хлуба пнтомаца београдског Гајрета „Осман Ђнкнћ" Прије четири године студенти питомци Београдског Гајрета „Осман Ђикпћ" основали су свој Задруасии клуб у диљу међусобног потпомагања и упознавања 'са задружним покретом. Задружни клуб питоиаца Београдског Гајрета je једина установа ове врсте међу нашом студентском омладином и има карактер кредитне и потрошачко набавл>ачке задруге. Клуб je за ове четири године рада показао успјешну дјелатност међу студентима: издаје краткорочне зајиове својим члановииа уз минималну кнмату и прима улоге сталну и обичну штедњу. Тако je досада, -upftia последњем ивјештају, подијелио око 90.000'— динара зајиова. Преко свог робног одељења Задружни клуб снабдјева своје чланове са најнужнијим потребама за њихов свакидашњл рад. Сеи тога, Клуб има и своју књижницу са великвм часописима нашим. џ Задружном васпитању чланова посвећена je велика пашња. Томе служе поред библиотеке многа предавања које Кдуб сваке године организује- Досада 200 Ha 12 новеибра о. г. одржана je пета редовна годишња скупштина. Скупштину je отворио г. Едиб Хаснагић ст. прва, са неколико пригодних ријечи о задругарству као друштвеном покрету, истакнувши њсгов значај у савременом економском животу народа. Послије нарочитих извјештаја о пословању у прошлој години и послије живе дискусије која се потом развила, изабрана je нова, управе на чело које je дошао г. Шефкија Хаџиомеровик, ст. прва. Тако ова једина наша студентска задруга корисно дјелује, васпитајући оиладину за тако потребан у народу, што са задовољством истичемо. Ахмед МулахалиловиЛ етуд. филОзофије ° в е књиге Изашло je из штампе коло Српске књижевне вадруге са овом садржином: (бр. 251) Песме М. М. Ракића; (бр. 262) Приповијетке Ивана Андрића II; (бр. 2 6 3 —264) Патница, роман 'Ј. Игњатовића са предговорои Вељка Петровића; (бр. 265) Старе cpnске биографије, III (живот С т ) Дечанског од Цамблака Ж ивот Деспота Стевана од Конетантина филозофа, живот цара Урош а од Пајсија) у преводу др. Л* Марковића, с опширнои студијом Павла Поповића и с пет слика. (Издање фонда Слободана Ј. Јовановика, пређ. конзула); (бр. 266) Есеји Марка Цара; (бр. 267), ЧехослоВаЧка. Чланци о чехословачкој држави и народу од првих чешких писаца и стручњака, са предгововором др. Е. Бенеша и 18 слика; (бр. 268) Руј Блаз, драма Винтора Ига, у пријеводу A. Милићевића и с предговором С. Петровика. Ових 8 свезака у фаном платненои повезу (хиљаду шест стотина страна) стају само 100 динара. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama 1936 Description An account of the resource Br. 1-2; 4-12 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1936 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 27065862 IIIF Item Metadata UUID 9d2ffac4-0b3d-475e-9ac4-64e1c6f36b1a https://kolekcije.nub.ba/files/original/102154f7887f7a81207c49c005542363.pdf b26c37e3896e4b3a3aabef3a158f4a62 PDF Text Text г л а с н и к К у л т у р н о п р о с в је т н о г д р уш т п а Г а ј р е т а U R E D N IŠ T V O : Propovjedaonica kulture i List »Gajiret« na ulasku u 18 godinu izlaženja / M . T A J IB O K IČ : Džamil Sidki A z-Zahavi, veliki pjesnik sa obala Tigrisa / F U Z U L I, veliki tur­ ski pjesnik X V II I stoljeća: O da vodi, pjesma / J O R D A N JO V K O V : Pjesma toekova, pripovjetka / Ing. L A D IS L A V K O N Č A R : Važnost mljekarskih zadruga / N N -C : Bosna i muslimani Bosne / Revi kulturnog i umjetničkog života jugosloven- skih muslimana / N A R O D N O Z D R A V L J E : D r: Ž .: Borba protiv tuberkuloze / Kamilica kao ljekovito bilje / Kad treba jesti / W .: Merhum Hadži Ibrahim h. ef. Maglajlić / M A L E K U L ­ T U R N E V IJE STI: Cjelokupna djela Hamze Hume / Osnivanje muzeja u Šibeniku / Rasim Filipović na radiu / uspjeh Sime Ilića u Z a greb u ! Proslava Cankara u Sarajevu / Prva nagrada za spo­ menik Pilsudskom / Štampa o našem kalendaru / Dr. F. Bajraktarević o našem kalendaru / Predavanje g. D r. Hasanbegovića' / Najvažniji književni diogođaji u 1936 / O Č E M U SE G O V O R I: 50-godišnjica Srp. Kralj, akademije / Dramska nagrada Sarajev­ skog pozorišta / Knjiga koja je izazvala talas polemike / G A JR E T O V G L A S N IK . Ја н уар Capajc.no 1937 Б рој 1 ИЗДАЈE ГЛАВНИ ОДБОР ГАЈРЕТА У САРАЈЕВУ • ГЛАВНИ И ОДГОВОРНИ УРЕДНИК ХАМИД КУКИћ A �Д р ж а вн а ЈСм м & т ека р н а б а м к а К р а љ е в и н е Ј у г о с л а п и је (п р е Ђ ^ У п р а п а ф о и д о Ђ а ) О снована 1862 г . БЛНКОМ УПРАВЉ А НЕЗАВИСАН УПРАВНИ ОДБОР ГЛАВНИ ФИЛИЈАЛИ: r ЗАГРЕБ, Љ УБЉ АНА, СПЛИТ, САРАЈЕВО, ЦЕТИЊЕ, НОВИ САД, НИШ и СКОПЉЕ АГЕНЦИЈЕ: КРАГУЈЕВАЦ, ВАЉ ЕВО, ЧАЧАК, ЗЕМУН, ПЕТРОВГРАД, БИТОЉ, ПРИЈЕПОЉЕ и БАЊ А ЛУКА ГЛАВНИ ПОСЛОВИ БАНЧИНИ. Рукује свим државним и јавним ф ондовима; пупилним, депозитним и црквеним капиталима, манастирским, општинским и задужбинским новцеи и т д. Емитује обвезнице и заложнице Прима улоге на штедњу О добрава зајм ове на непокретности, a опшгинама и сам оуправним телима на прирез и приход Есконтује менице новчаних завода Л ом бардује хартије од вредности, акције Народне банке и Привилеговане аграрне банке и благајничке записе Министарства финансија Е сконтује наредне купоне са св оји х заложница доларске емисије (Селигман) к оје су нострификоване у Краљевини. З а све б а н ч н н е о б а в е з е ја м ч и д р ж а п а За сва обавеш тењ а обратити се на адресу: Д р ж а в н а ЈСипот екарна Ganuta, R c o r p a /r , или њеним филијалама. ГАЈРЕТ, Ј1ИСТ ДРУШТВА ГАЈРЕТА ИЗЛАЗИ MJECF.4HO, A ЦИЈЕНА МУ JE ЗА НАШУ ОТАЏБИНУ 60 ДИНАРА HA ГОДИНУ. A ЗА СВЕ 'ЈСТАЛЕ ЗЕМЉЕ ПРЕКО ГРАНИЦЕ 120 ДИНАРА. Т<АЦИ ГЛЈРЕТОВИ ПИТОМЦИ ДОБИВА1У ЛИС1 У ПОЛА ЦИЈЕНЕ КОД ГЛАВНОГ ОДБОРА ИЛИ КОД УПРАВЕ ГАЈРЕТОВИХ КОНВИКАТА. Власник друштво »Га1рет« — Одговорни уредник: Хамид Кукић Штампарија Босаиска Пошта Јосип Б реп ер — одговара Јосип Гргић. �го д . x i m i Број 1 C a p a f e -во, ја н у а р 1937 Ж роиовједаоница кулшуре ^ Л исш „ Г а јр е ш “ н а у л а с к у у 18 го д и н у и з л а ж ењ а . Данашњим бројем наш лисг »Гајрет« улази у 18-ту годину свога излажења. Поводом овог значајног датума у културној историји ових крајева, a нарочито у историји југословенских муслимана, потребно je регистровати, бар у неколико ријечи, све оне напоре кроз које се je пролазило док се je дош ло до успјеха и признања. Ти напори и жртве нису ни мали, ни безначајни, a да се не би признала њихова корист и њ ихови огромни успјеси за просвјећивање једног ди;ела нашег народа, муслиманског, који je највиш? и гребао, јер je био најзаосталији. Лист »Гајрег« je, својим програмом и градивом, био увијек са јасним намјерама и у идеологији друштва Гајрет, na je и њ егово културно-просвјетно и књижевно дјеловање било увијек у уској вези и подударности са paioM и успјесима друштва Гајрет. Осамнаест дугих година, пуних перипетија и борбе, сада je за нама. Кроз то вријеме лист je имао јасан циљ: национално освјештавати и културно-просвјетно подизати најшире слојеве народне. Сви проблеми и важнија питања, просвјетна, социјална. књижсвна и привредна, третирана су у нашим ступцима. Ha хиљаде тона хартије исписали смо биљежећи наше муке и невол>е, наше радости и побједе, наше жеље и потоебе; милиони људи читали су ова црна слова и били нам захвални, јер су из њнх нешто маучили. Може ли се код муслимана, осим листа »Гајрет«, показати на још овакав један случај? Да ли смо имали још који лист да je излржао оволико и оста о — на врху. Нажалост, не можемо Часопис »Гајргг« je једини успио да остане кроз толико година лучоноша у мгачу, свјетиопик, прсповјелаоница културе и прогреса. Он he то, ако Бог да, и остати, јер je чврста воља свих Гајсетових радника да не стану на половици пута, да се не дају заваоати досадашњим сјајним успјесима, него да иду даље до коначног циља, до среће и благостања. У резолуцији изданој са прошле годишње скупштине замољени су сви иптелектуалци и јавни радници, сви писмени људи, да помогну лист »Гајрет« својом сарадњом. М ного их има међу нама који cv писмени и који би нашем свијету имали шта казати. Али се они одмичу, бране, нећкају. Заш то? He знају ни они сами. Неки од њих, који би могли и који би, уосталом. требали да пишу у »Гајрету«, то не чине a њихова сарадња се среће чак и тамо гдје, можда, не би требало или би, свакако, требало да дође након одужења »Гајрету«. Ни на лањску резолуцију се нису одазвали. Само неколико људи о д пера сјетило се, ипак, своје дужности према Гајрету и народу na je noслало неколико чланака. Хвала им! Сада напомињемо пон ово: Гајрет жели да ш то више унаприједи св ој лист. Стога ће улржити све силе да лист буде добар, да буде бољ н него je досад био. Настојаће да садржајно и технички одговара приликама и времену, интереспма друштва и захгјевима наше породице. Породица изнад свега! Стога je наш цил>: пружити чланству савршен преглед рада Гајретове централе и свих јединица a уз то, колико год простор буде допуш тао, дати сваком члану породице, мушку и женску, стару и младу, да понеш то нађе у листу, неш то ш то ће га забавити И заинтересовати a из чега he. богм е, ш тогод корисно сазнати и научити. Апелујемо стога на све чланове и пријагеље Гајрета, да лист помогну, да се преплаћују и да га читају. Молимо уједно, сада, напочетку осамнаесте године излажења листа »Гајрет«, све наше људе од пера да се сјете нашег часописа којим чланком, цртицом, саставком. Лист »Гајрет« je кроз 18 година излажења, крчећи коров и зла, осгавио иза себе јасну и чисту бразду. Напоран и тежак пут je преброђен. Лист »Гајрет« ће и одсад, још јаче, још интензивније, крчити нашу неузорану народну њиву, сијати плодно сјеме просвјете и рада — за срећу и љепшу будућност југословенских муслимана. з �Џ aм иJI С и д к и Л з-З а х с гн и , велики песник са обала Тигриса Мин ба’ди мавти би хинин, саја’ламу’л-кавму кадри; фа кад вакафту хајати лахуад, ва афнајту ’ умри. (Убрзо после моје смрти мој народ he спознати моју вредност. Ta ja сам њему завештаа csoj живот и [служећи њему] утратио [цео] свој век.) Џ. С. Аз-Захави. Џамил Сидки Аз-Захави, почасно назван »Амкру’ш -ш у’ара’« (Киез песника) у Ираку, р од и о се у Багдаду 18 јуна 1863 године. Њ егов учени отац Мухаммад Фајди, багдатски муфтија, пореклом je из курдске кнежевске породице Бабан. Он му je да о и осн овн о образовањ е. С в оју каријеру Џамил почиње као наставник на »А с-С улајм анијји« школи већ у 22 години живота. Дв егодине доцније он je члан П росветног савета у Багдаду, затим директор покрајинске државне ш тампарије и уредник арапског дела »Службених новина«, a у 29 години он je већ би о постапљен касационим судијом . П одозр иво гледан од стране турских власти као ватрени арапски националиста, on je год. 1896 позван у Цариград, одакле je послан у Јемен као члан ком исије за реформе. ‘Након једногодиш њ ег боравка у Јемену вратио се пон ово у Цариград и б и о одликован М еџидијјеорденом III реда. У пркос тога он je би о стављен у затвор зб о г једн е песмице уперене против апсолутистичког режима Абдул-Хамида: Зар »Божја сенка на "земљи« наређује оно што забрањују Аллах и његов узвишени посланик? Он имућне тера у сиромаштво, невине интернира, шаље на робију потлачене, затвара и убија. Стани мало, не срди се, јер када срџба у земљи се покрене, ни ти нећеш моћи наћи мира. A ko су тваје руке лм>ћне, не.мој се гордити љима, јер руке времена још су моћније од ших. С њим у затвору били су јо ш познати арапски мученик Аз-ЗахрЗви и туроки песник Сафа. Иза тога Џамил j e протеран у отаџбину, где je био предмет немилосрдних интрига и делунцијација као »противник владаоца«, na чак и као >атеиста«. П осле младотурске револуције Аз-Захави je постављен пр оф есором муслиманске философи]е на в и сок ој школи »М ил кијје«, a кратко време након тога пр оф есором арапске књиже-вности на фил ософ ск ом факултету университета у Цариграду З бог бол есги м орао je напустити Цариград и вратити се у Багдад, где j e к а ш и је на Правној академији предавао грађанско право. У т о доба, једам његов чланак у »Ал-М у’а јјад «-у у обрану женских права (Ал-мар’ату ва^-диф З^ ’ анха) произвео je толико негодоварве консервативних маса, к оје су приредиле демонстрације пред двором гувернера Назим-паше да je Аз-ЗахЗви морао бити смењен са свог полож аја на који je враће« тек у доба гувернера иемал-паше. Два пута je биран за народног посланика својега краја у цариградски парламенат, где се бор ио за арапску националну ствар.. За време британске окупације Багдада био je члан Про светног савета a после претседник ком исије за превођење османлијских закона. Аз-Захави, иначе врло скроман у свом е жшвоту, имао je и извесних »слабости«. Волео je да пуши »наргилу«, да пије каву и да игра »дам у«. Поред арапског и персијског (на којим а j e јо ш о д де> гињства певао) он je знао јо ш и турски и курдски Стране литературе познавао je само из превода. О д природе надарен, он je би о упућен у м ноге модерне науке.1) Аз-Захави je сарађ.ивао у »Ал-М уктатаф у«, »Ал-М у’а јјад у « и другим арапским листовима. О ставио je неколико своји х »дивана« (з б «р к е песама), објављ ених и необјављених. Први диван садржи њ егове песме д о проглашења усгава у Т ур ск ој. T e песме no с в о јо ј уметничкој вредности нису обећавале њ егову песничку славу. М н ого j e вреднија друга збирка њ егових песама (о д туреке конституције д о британске окупације). Њ егова песничка снага долази д о пуног изражаја тек у тр ећ ој (од британске окупације д о половице 1921 годи н е) и четвртој збирци (о д половице 1921 д о 1922 год и ' не). Постој|и и један »И збор « њ егових најлепших песама. Kao А бу’л’-Ала Ал-М’арри и Омар Хајјам , АзЗахави такође има св о ј »Р уба ’ и јја т« (Четворци), к о ји садржи 1100 четвораца. У њима наилазимо na разноразне мотиве, л.убавне, ф илософ ске, социјалне, патриотске и друге. Интересантна je њ егова иосвета »Р уба ’и јја та «: »Поклањам и х будућим поколењ'има, која ће једном — када ja већ будем нема земља — живети у Багдаду, посве друкчијем него ш го je ов ај.« Он je приредио једн у ан тол оги ју арапске лирске поезије разних времена ( » ’У ју н у ’ ш -ш н ’р « ) :а ’ ) 0 животу и раду Аз-ЗахЗвија в : Рафб’ ил Бугти, Ал-адабу’л-’асријј фи’л-’ Ираки'л-’арабијј (кисму’л-манзум), Каиро 1923, I, 5— 17; Са’д Миха’ил, Адабу’л-’аср фи шу’ ар&’иш — Шами ва'л — Ираки ва Миср, Каиро (без дат.)> стр. 113— 115; »Ар-РисЗла«, недељни часопис, Каиро, св. 139 од 2 марта 1936, стр. 358—359. �/ ок о две хиљаде двостиха. Написао je и неколико дела из области философије, књижевне критике. космографије, a као члан комисије за превођење османлијок1ИХ закона, превео их je ок о седамнаест са т у р ск ог на арапски језик. . Пун трзаја, буран и чудан je био живот oboi пескика са опеваних обала Тигриса, који je пре девег месеци занавеке заклопио св оје трудне очи. Радости и патње, успеси и боли, уживања и уздаси, наде и разочарења — све je то оставило дубоких трагова и у њ еговом стваралачком бићу и у формацији његових философсмих концепција. Живот je наизменце cpeha и несрећа, смсх и плач. (Живот и смрт). Стога: Ma шта да те снађе немој бити тужан ни весео, no захану природноме ноћ јс мрка, a дан бео. (Руб£'ија). Песма je највернији тумач и весник песникових мисли и осећаја, његових радости и.патња, с тога она мора бити искрена, лепа, чиста и оригинална. песмо, ти си небо no коме ja мислима својим бродим час се дижући, као opao, у висине, a час се спуштајући ниже. Песмо моја, ако ти q_eptm не сликаш осеhaje моје онда ниси моја песма. Песма je лепа када узбуђује ocehaje и када je чиста као noj птица. (Руб&’ија). У .моме животу, песмо, ти си ми драгоцена вера. (Песма и крнтика). И голубово гукање je песма коју он мелодично изводи. Ja гукање преносим свету од љега, a он од мене. (Руб&’ија). Није песпик онај што лолавља оно што je већ речено било. Истински je песник само онај који нову даје нам идеју. (Руба’ија). Песма није слик ни метрум него узбудљиво значење које су урезале речи. (Песма и критика). Kao и песници свих народа, нарочито заробљ гних, који се тек буде, тако je и Аз-Захави међу Арабљанима Ирака имао културну и просветну, националну и политичку мисију, к оју je он вршио и речју, кроз св оју песму, и делом. Он je у исто доба био и народни претставник и народни просветитељ. Ako je ширење просвете кажњив грех, онда — нека ми je Аллах сведок! — ja сам грешан. Арапски народ већ вековима живи под туђнном. Аз- Хахавија т о боли, он кипти од беса npcма тлачитељима својега рода, који су понекада свирепи. Сваког дана небо тражи мученика. Земља опет гледабцу нов гроб разоткрива. Нема дана да не оплачемо изгубљеног пријатеља свога и да мајци не умре јединац, a јсдкнца оплакује мајка. (Јецаји). Џамил je, за своје време, пресмело проповедао принцип равноправносги жена с мушкарцима; тражио je да се жене ш колују и да за отаџбину допринесу онолико колико она о д н»их тражк. Beh смо поменули да je он због једног таквог чланка био смењен са свог положаја. Чак се морао затворити у кућу да избегне и творне нападе од стране разјарене масе, к оја je у његовом ставу видела и протуверски испад. Јунакиња његових феминисггичких песама била je Лајла. Он je тражио да жена буде изједначена с мушкарцем у правима, када су »обадв оје већ равни и у опособностима«: Два крила дижу л>удско друштво: Мушкарци и жене. A може ли се летити друкчије него са обадва крила? * (Руба’ија). Озбиљни и борбени Џамил у љубавним оитуацијама знаде да буде врло нежан. Он уме да љуби топло, страсно. Загрлих j e . . . у исто заплакасмо од љубави и у том се загрљају сузе њене са сузама време вреле слише мојим. (РубД’ија). Али ретки су ти слатки чаеови к оје му je провидност у животу додедила. Он зна више за грубу збиљу живота, за ја д и чемер, који га из дана у дан прати и који му нагриза њ егово оронулб здравље. И попут старог мухадрамског песника Лабид ибн Рабис Ал-'Амирија, он осећа и тешко подноси једноличност и досаду живота. У мојој отаџбини моја се душа наситила живота. Сутра ће ми бити као што je данас, a данас ми je као и јучер. (Руба’ија). a у таквим приликама: Смрт je најбоља баштина коју су очеви оставили својим синовима (У самоћи гробл>а). 5 �Једно време, оронуо, он већ осећа близину своје смрти. Збогом, људи, опраштам се с вама. Ja сам данас [као] зид који се мало помало руши. (РубгУија). ©da vodi Prestanite, о prestanite, oči m oje isplakane da lijete suze na vatru moga srca: voda je nemoćna prema ovom silnom požaru! И он се т о ј мисли предаје сп окојн о, јер у животу није никада обасипан никаквим признањимз нити одликовањима na чак ни од свог сопственог народа, за чију je срећу сзе жртвовао. Али Џамил се с правом надао да бар no смрти с в о јо ј неће бити заборављен. Убрзо после .моје смрти мој народ ће спознати моју вредност. Ta ja сам њему завештао свој живот н [служећи њему] утратио [цео] свој век. И одиста није се преварио. T o се видело одмах no њ еговој смрти. Н ародно признање није изостало. Ha вест о њ еговој смрти завладала je општа жалост не само у Ираку него и у Епипту (коме je посвећена Аз-Захавцјева последња песма) и другим арапским земљама. Топла су била опрош тајна слова к оја су на њ еговом г р о б у одржали Д -р ’Абд у ’л-Ваххаб 'Аззам, н.егов наследник на песничком трону Ирака М а’руф Ар-Русафи и многи други. A штампа je д у го после глорифицирала успомену на сед ог »кнеза« ирачких песника. Не узимајући у критичко расматрање песника и њ егово дело ми пуш тамо читаоца да из предњих напомена и цитата сам створи су д о Аз- ЗахЗвију, њ еговој ж ивотн ој ф илософ ији и њ еговој уметничк о ј вредности, укол ико je toi уоп ш те м огућно учинити из овако случајних и м алобројннх превода из њ егове богате песничке оставштине. М. Т ајиб Окић П р е д а в а њ е п р ет сједн и к а г . др. Хосаноегопи/.а преко р а д и а Претсједник Главног одбора Гајрета г. Др. Авдо X aс а н б е г о в и ћ , министар на расположењу, замољен je од Радио станица Београд да преко радиа одржи једпо прсдавање о муслиманима. Г. Др. Хасанбеговић се je радо одазвао овом позиву радио станице и пристао да, у оквиру хнационалног часа-<, који je облигатан код свих емисија Радио станице Београд, одржи једно предавање. Радио станица je одредила да се то предавање нашег претсједника одржи онај исти дан кад и пренос велике Гајретове забаве, на 6 фебруара о. г. Почетак ORor предавања ће бити у 19.30 a свршетак у 19.50 часова. Претсједник г. Др. Хасанбеговић изабрао je врло згодну тему за своје предавање и оно ће roгорити о свим културно-просвјетним акцијама међу муслиманима прије и послије Ослобођења. Предавач ће се посебно осврнути на велико културно дјело Гајрета. Предавање г. претсједника очекује се с великим и разумљивим интересовањем. Baščovan m ože muku mučiti i natapati ružičnjak, ali će uzalud polijevati hiljade vrtova neće uzgojiti ružu kao što si ti. N ije m nogo važno što se m oje trepavice kvase u sjećanju na tvoje drago lice. T o nije više od m uke izgubljene da se polije trn, da se dobije ruža. N e otkaži pom oć mača mom bolnom srcu, šćućurenom srcu bez pom oći i m oći; pohvalno je i dobro djelo naipojiti bolesnika u mračnoj noći. Snivaj, i umiri Žedan u o v oj o m oje srce, daleke prijateljice nježni lik njime moju nostalgiju. sam: traži za mene jednu jedinu kapljicu dalekoj pustinji. K ao kad sveti zažedne v od e iz Kevsera, žedan sam tvojih usana. V ino utaži duboku žeđ pijanca a voda je melem na skup ljutih rana. A k o umrem od želje za poljupcem njene ruke, 0 moji prijatelji mlađani, napravite vrč od prašine m oje 1 u njemu podajte v od e m ojoj dragani. Ti si, vod o, spasila svijet svojom čist otom i, prečista, neokaljana, zaogrnuta ljepotom pošla, za Božijim Poslanikom , putevim a otajstva, stazama k o je osvajaju prostranstva. Ti si more čuda koja su u sv e to j noći Puta u N ebesa jednom jedinom kapljicom v od e napitala, napojila biljke, zvijezd e i svode. A k o arhitektu, koji vječn o obnavlja tv o j izvor, bude p otrebno v od e, Sunca će fontana napuniti, nepresušno, sv e tv oje rezervoare. A u m om e ucviljenom srcu strah džehenema je zapalio vatru tu g e: kiša će blagotvorna, nadam se, politi ovu vatru i srce će opet procvjetati šarenim bojama duge. K o kapljice tople aprilske k iše p o travi riječi Fuzulija su se m etam orfozirale u igračke i rasule, razbjegle, kao ptice i mravi. Jedina je moja želja da na Sudnjem D anu ne ostanem sam : da bistri izvor tvoje prisutnosti dop usti da se napijem, da se opijem , ja k oji sam ostao v ječno žedan tvoga lica. (P re v eo D .) F U Z U L I, veliki turski p jesn ik X V I I stoljeća. �{ЈСесма ЗТСочкова Слава Сали Јашара, 'чувенога колара из Али Анифа, допирала je већ врло далеко. Таквог мајстора нити je било раније у Али Анифу, нитн ће га пак доцније бити. О окол ним селима није могло бити ни говора, тамо га није било, но таквог мајстора није било чак ни у граду који je лежао у средини бескрајне равнице, из кога су излазили путеви на све стране као звездани зраци, и у коме су још о д памтивека први мајстори били колари. Али т о се понекад дешава. Сали Јашар беше се уздигао над све no бож јем дару, појавио се беше случајно, као ш то се случајно појављ ују no селима они чуевни врачн који лече најтеже болести и често пута неком биљчицом, врхом усијаног гвожђа или само с неколико речн враћају живот многима који су већ на издисају. Сали Јашар je заиста имао нешто ш то je потсећало на те људе. Kao и сваки ковач, он je био здрав и јак човек, али иначе беше благ, тих, повучен у себе. Говорно je мало, али и т о мало што би рекао, било je јасно, паметно, одмереио, a онима који би га слушали, чинило се увек као да у очи.ма Сали Јарашевим остаје још много шта недоречено, задржано и скривено. Kao да je унуЈгра, у Сали Јашаревој души, постојао други ковач који je 'такође радио, који je исто ковао нешто, али се није видсјо, qa су само варнице и одблесци са тога унутрашњег огњишта светлели у замишљеним очпма Сали Јашара. Тако je Сали Јашар имао замазане руке, ковао гвожђе и правио кола, али je имао изглед мудраца и нехотице уливао поштовање чак и оннма који га нису познавали и к оји нису ни слутили уметност његове руке. Он je имао и другу једну навику која je исто тако била добр о позната људимД-из њ еговог села: сваке вечери, мало пре него што ће заћи сунце, али у доба к оје би свима било врло рано, Сали Јашар би одједном осггављао сваки посао и затварао ковачнкцу. Шегрти и калфе бр зо еу прали своје угљем запрљане руке и разилазили се. Никаква преклињања. никакве молбе нису могле да натерају Сали Јашара да остане и даље и да доврш и неки nociao, ма колико био хитан. — Урадићемо га — говорио би, — и сутра има времена, и сутра j e бож ји дан. — И он je то говорио благо, али отсечно, — и као да je био већ далеко, отргнут од свега, заборавио на све, утонуо у ону чудну замишљеност која je испуњавала њ егове очи, сакривене под густим веђама. И огрнувши нечим своја леђа, полазио би кући, погрбљен мало, спокојан и загледан у земл>у, a људи који су га сретали, пошто би га са уважењем поздравили, гледали би га зачуђено и помислили да мора неки ја д да нагриза срце Сали Јашарево, a што он жури да оде, да rro није да би се одморио, него да остане сам са собом и са својим мислима. A у ствари нико није осећао сласт одмора тако као Сали Јашар. Када би отишао кући, ceo би напољу на клупу, остајао ту сам и гледао у поље. Доносили су му кафу, он je пушио цигару за цигаром и одмарао се. Умор je као пријатна јези силазио са његова тела, и Сали Јашар се, не мислећи. ни на шта, радовао само ономе што су виделе његовс очи. По зеленим пољанама, пола у сенци, a пола преливене сунцем, пасле су овце, беле линије гусака ишле су према селу, између два чопора коња одвајали су се млади ждрепци, трчали једни према другима развејаних грива и њискали. Светлост к оју je залазак бацао у небо, као да je опијала ластавице, те би, лепршајући ниско уз земљу, одједном као стреле полетеле у вис. Мирне и важне, враћале су се роде на c*rpexe. Сали Јашар их je гледао како хране своје мале, Ka­ no се затим мало удаљују, како се као договарају, и како, Važnost mljekarskih zadruga Privredna kriza, koja je najteže p og o­ dila našu poljoprivredu, imala je nepo­ voljan uticaj na naše zadrugarstvo s je­ dne strane a s druge dala je jači i snaž­ niji postrek za razvitak našeg cjelokup­ nog zadrugarstva a naročito nekojih oblika. U zadnje vrijeme mogli smo opaziti nagli razvitak proizvodnih (pro­ duktivnih) zadruga. G odine 1934 bilo je 193 (mljekarske i sirarske zadruge ili 2.26% sviju zadruga (prema izvještaju Glavnog Zadružnog Saveza o poslova­ nju za godinu 1934). Prikazaću kakve su prilike, što se tiče unovčavanja mlijeka i mliječnih proizvo­ da, u selima koja se nalaze blizu grada i u onima koja se nalaze vrlo daleko od grada. Danas se većina naših gradova snabdjeva mlijekom na taj način što po­ jedini proizvođač — seljak donosi neko­ liko litara mlijeka u kuću potrošača. Najveći dio tih proizvođača — seljaka živi u okolici dotičnih gradova, a neki još i u udaljenijim selima. U pojedine gradove dolaze stotine i stotine žena raz­ nosača mlijeka stalnim potrošačima ili ga prodaju. One polaze o d kuće vrlo rano u jutro, a dolaze kući kasno. Računajmo samo koliko gube njihove kuće i njihova gospodarstva. Mljekarske zadruge koje bi, sakupljajući svježe mlijeko iz jednoga ili udruženih sela, skupno ga otpremala na prodaju u gradove, uštedile bi gubit­ ke onih radnih sila, koje danas u ludo propadaju. U selima koja su daleko od grada, proizvađač — seljak prodaje mli­ jeko trgovcu ili velikim mljekarama po 50 para a vrlo često i ispod 50 para. 1 rgovci često ne plaćaju proizvođaču — seljaku u novCu nego u robi, koju prili­ kom toga dobro zaračunaju. T o su seo­ ski »zelenaši« koji hoće da na seljakovim leđima žive. Treba naglasiti još jednu vrlo važnu činjenicu što se tiče higijene mlijeka. Ona je ispod svake kritike. U mlijeku se nalazi svašta, a pored toga još kao najbolji dodatak voda. Imao sam prilike da se osvjedočim šta sve potrošač ne ku­ puje pod mlijekom. U križevačkom srezu išao sam ove godine u sela na kon­ trolu mlijeka. Jedna žena donijela nam je u jednom loncu oko 2 litre mlijeka, l o nije bilo mlijeko nego neka tekućina čiji bi sastav bilo teško ustanoviti. Pored toga to je mlijeko imalo samo 1.9% ma­ sti. Potrošač će platiti i više za mlijeko, samo ako zna da je mlijeko čisto, zdravo i dobro. T o se najbolje vidi iz toga što fakultetsko dobro »Maksim ir« u Zagre­ bu prodaje litar mlijeka do 2.50 dinara i to sam svoju produkciju, a seljaci iz okoline Zagreba po 2 dinara. 7 �Iz ovih činjenica možemo izvesti za­ ključak, da hi bilo potrebno bar za sada u ovakvim prilikama osnivati mljekarske zadruge, ali ne odozgora nego na vlasti­ tu inicijativu samih proizvođača — se­ ljaka. M ljekarske zadruge imaju za cilj: da seljak — proizvođač postigne pravednu cijenu, da potrošač za istu cijenu dobije čisto, zdravo i dobro mlijeko i da isklju­ čuju posrednike izm eđu proizvađača i potrošača. Inž. Ladislav Končar. H A L E K U LT U R N E VIJESTI CJELOKUPNA DJELA HAMZE HUME U izdanju Udruženja Hercegovaca »Nere­ tva«, u Beogradu izaći će u najskorije vrijeme cjelokupna djela našeg poznatog književnika i saradnika lista »Gajret« g. ITamze Hume. Djela g. Hume biće štampana u četiri velike, tvrdo uvezane i tehnički lijepo opremljene knjige. Ci­ jena za sve četiri kn jige'je 100 Din. U ovim knjigama biće štampane, pored dosad izašlih stvari, i neki novi radovi, pripovijetke i jedan roman iz sarajevskog života. OSNIVANJE M UZEJA U ŠIBENIKU Građanstvo Šibenika povelo je akciju da se u njihovom gradu osnuje i otvori gradski mu­ zej. Ovaj grad ima vtliki broj važnih istorijskih znamenitosti za čije postojanje su vezani mnogi veliki događaji iz^prošlosti Dalmacije. RASIM FILIPOVIC N A RADIU Matica hrvatskih kazališnih dobrovoljaca na­ gradila je na svom natječaju aktovku »N a si­ jelu«. Ovu aktovku napisao je sarajevski knji­ ževnik g. Rasim Filipović. U ovom jednočinu opisan je život bosanskih muslimana, prošaran sevdalinkama. Članovi M H K D u Zagrebu pri­ kazivače ovu aktovku na Radio stanici Zagreb. USPJEH SIME ILICA U ZAGREBU Simpatični član sarajevskog Narodnog pozorišta g. Sima llić gostuje već desetak dana na sceni zagrebačkog kazališta. Nastupio je dosad u Ogrizevićevoj »Hasanaginici« (kao Hasanaga) i u Pecijinoj drami prikazanoj prigodom njego­ va 35-godišnjeg jubileja (kao Kadeta). Obje ove glavne uloge odigrao je sa mnogo talenta i umjetnosti, pa je njegove nastupe zagrebačka kritika jednodušno pohvalila. PROSLAVA C A N K A R A U SARAJEVU 60-godišnjicu od rođenja najvećeg slovenačkog književnika pokojnog Ivana Cankara pro­ slavilo je u Sarajevu na dostojan način Udru­ ženje slovenačkih radnika »Cankar«. U Rad­ ničkom domu diletanti spomenutog društva s uspjehom su prikazali Cankarevu snažnu dramu »Kralj na Bctajnovi«. Tim povodom je mladi pisac g. Marijan Telatko štampao i posebnu malu studiju o životu i radu Ivana Cankara. PRVA N A G R A D A Z A SPOMENIK PILSUDSKOM Zagrebački kipar Antun Augustinčić i arhi­ tekta Drago Galić dobili su prvu nagradu na međunarodnom natječaju za izradu velikog spomenika maršalu Pilsudskom, bivšem pretsjedniku vlade i generalisimusu u Poljskoj. забацив главу уназад, као да хоће да погледају у небо и Бога, гласно и свечано почињу да клепећу својим дугим кљуновима. У нстом тренутку одјекн уо би изнад потамнелих воћњака, над којим а су се преламали зраци вечерњаче, глас хоџе, и Сали Јашар би устао да и сам отклања молитву. Мало касније седео je Сали Јашар опет на клугои, изненађе-н променом к оја беше настала: поље je било поцрнело, тамо се ништа није видело. a над хоризонтом , услед раздртнх облака прашине, беш е се зауставио месец, велик и црвен као усијан о гвожђе. Приближавали су се часови, када je Сали Jaiuap престајао да гледа напоље и враћао св оје мисли самоме себи. И право су имали људи из Али-Анифа: било je неш то ш то je мучило Сали Јашара, и сваке вечери у ов о доба он je мислио на то. П осао му je ишао добр о. Сиромашан и прост ковач некада, он j e сада био чувен мајстор коме су долазили са поруџбмнама људи из најудаљенијих крајева. Посла je било више него ш то му je требало. Али Сали Јашар ннје никога волео да одби је, и што je више имао посла, и ш то j e више морао да жури, утолико je бољ е радио. Долазила му je нека снага, к о јо ј се и сам чудио, он се распаљивао, радио са страшћу, с одушевљењем, рука му je постајала сигурна, поглед тачан, и гвожђе je под његовим маљем доби ја л о неочекивано тако савршене облике, какве он не би м огао да направи ни при најлаганијем и најпажљивијем раду. A управо такав рад бејаш у no вол>и Сали Јашару, и испод њ егових руку излазила су кола која су била право чудо: лака, као да ће сама поћи, горда и гиздава као невеста, са шарама и боја м а к оје су светлеле no њима као расцветано цвеће. Али најчудније на тим колима били су звуци к о ји -су се чули из н»их, када би се кретала. Kao да je у њиховим гвозденим осовинама била сакривена нека музика. Како их je Сали Јашар правио, сам je Б ог знао, али његова кола нису дрндала, нису клапарала као друга кола, него певала no путевима. Кола су певала no путевима и као да су причала како човек мож е бити и врло богат, али и врло несрећан. Јер наш то све бога тств о Сали Јашару? Све je т о дош л о врл о касно. Ha брежулжу, десно од царскога друма, no коме кола која се враћаја из града, расипају св оје најмелодичније звуке, леже на гробљ у његова два сина, два сокола. Два висока, гр у бо отесана камена уздижу се над њнма, земља j e обрасла травом, као да никада није раскопавана, a јор гов ан који цвета тамо свакога пролећа, као да je сам Б ог посадио тамо о д памтивека. — Нећу им однети ниједан о д м оји х дуката, — мислио je Сали Јашар, — нити ћу за себе иш та понети, када будем пош ао к њима. — Мрак j e скривао очи Сали Јашара и н и је се м огло видети шта je у њима, он je гледао у земљу, сав у јези, и мислио да би бољ е било да je сиромах, али да су му жива обадва јунака к оји му се и сад осмехиваху својим плавим очима, румени и плећати. Стигавши дотле, Сали Јашар би п очео размишљати, како je он дужан да учини неко велико добр оч и н ство, истинско доброчинство без личне користи, к оје би осетило више људи и к оје би надживело многа покољења. О но ш то су мудри оседели старци к о је je он некада слуш ао како причају, називали севапом. И тада се cehao М ур ад-беја из Срнена који je иаправио чувену Каралеску чесму. Каква чесма, и na каквом месту! Деветнаест камених корита, спреда калдрма као ханско двориш те, три луле к оје бр боре u сипају стуДену и као суза бистру воду. A наоколо изгорел о пољ е, суха и испуцана земља, врућина u јара као у пустињи. И иду стада, иду људи, ближе се чесми, a очи им горе о д запаре и жеге. С једне и друге стране чесме бели се друм, и к о г о д прође њиме, ишао или се враћао, од би је се д о чесме и напије воде. И можда ће ретко к о заиста и рећи, али у свач ијој душ и je �благодарност Б огу и хвала ономе к оји je направио ову чесму, чије су име вечно шапутали млазеви трију лула. Eno, такво je доброчинство хтео да учини и Сали Jaшар. Али се чесма није могла свуда саградити, није било згодна месга. Падало му je на памет да направи негде кладенац, мост на каквом незгодном месту, хан у коме би омркли путници. Али све ов о му се чинило или недовољно или не нарочито угледно. И он се бор и о са својим мислима. немоћан, као пред каквим тешким задагком који није могао да реши. Напослетку би се сетио да je време да уђе у кућу и он би устао и пошао. Месец се био газдигао и побледео. У блкзини пролази човек, a заједно с н>им испречила се no земљи и иде његова сенка. Светло je, Сали Јашар види да човек н/оси пушку и препознаје у њему Џафера, ноћнога чувара. — Д об р о вече, Сали-уста, — каже Џафер, заустављајући се, a цигара му светли у устима. — Д об ро вече, Џафере. — Какво дивно време! — Дивно. Зато и ja још напол>у, — Каква месечина! — шали се Џафер, — таман беле коње д а к радеш .. . Џафер одлази дал»е. Сали Јашар пође у кућу, гледа месечеве пеге к оје као дукати трепере у сенкама багремова и мисли на оно ш то му сваке чевери пада на ум: зашто ли Џафер сваке вечери пролази туда и јавља му се. Џафер je сиромашан, али добар момак; upe неколико година био je запросио њ егову кћер, али га схна није хтела. О д тада je прош ло доста времена. Џафер je волео да разговара са Сали Јашаром, али j e егарац ocehao да се иза тога пријатељства крије други бол и да се друге мисли таје иза речи к оје je Џафер говормо. И те вечери, док га je гледао како замиче у таму и како му светли цигара, мислио je да j e к од њега ипак остало нешто из прошлости, да му у души још гори рана, као ш то му гори цигара у мраку. По своме обичају, Сали Јашар je продужио да седи сваке вечери напољу na клупи. Но варљнв je био хладни ветар који je дувао с мора. Сали Јашар се одједном прехлади и леже болестан. Ислрва je мислио да je то маленкост, веровао je да ће се у ск оро опоравити, калфе су продужиле да раде и чекићи су јо ш увек одјекпвали као и раније. Али, болест Сали Јашарева се погорша, калфе нису више могле саме да раде и чекићи одједном замукоше. To ћутање уплаши Сали Јашара, и тек сада он виде да je теш ко болестан и да може да умре. Он се није б о ја о смрти,. јер je мислио на све за живота, na се и за њу би о припремио. Но као свами човек, он je био слаб и мисл« су му се неодољивом силом враћале на све он о ш то му j e било најдраже и најмилије. И он ништа друго није очекивао, ништа друго није желео, него да час пре види јединицу кћерку. Он ју je волео, као ш то je волео сву св оју децу, али она je била лепа и њен се лик сливао са ликом њ егове прве жене на к оју j e она личила. A т о га je сећало времена када je био сиромах, када му je залогај био тврд, али када je био млад и када je би о срећан. Нарочит гласник беше отишао да јави његсквој кћерци и да j e доведе. Сали Јашар био je тачно израчунао време к оје j o j je требало да.д ође, али н>е није било. Требала je да дође још јуче, a није дошла ни данас, није je било ни д о сада, иако je већ била касна ноћ. Сали Јашар je био благ човек и теш ко je могао да укори ма кога било, али сада се н ије могао да уздржи, срдио се, викао, оптуживао кћерку за неблагодарност и непризнавање. (Свршетак у идућем бр оју ) Јордан Јовков Najvažniji književni događaji 1936 Književna produkcija u prošloj, 1936 godini, zabilježila je nekoliko lijepih uspjeha. Književnost, posmatrana sa je­ dnog višeg kritičkog gledišta, pokazuje, posljednjih godina, kod nas, izvjesno produbljivanje i snalaženje. Okreće se ona jednim ispravnim smijerom, realnim i životnim, smjerom koji je približuje čo­ vjeku i njegovim potrebama. Najuspje­ lije i najsočnij« književno djelo u prošloj godini bilo je, kod nas, može se s pra­ vom reći, velika »Srpska trilogija«. Ovu knjigu je izdao beogradski knjižar g. Geca Kon, a pisac je beogradski advo­ kat i književnik g. Stevan Jakovljević. Nas međutim, u ovaj čas, interesuje nešto drugo. Interesuju nas književne pojave među jugoslovenskim muslima­ nima. A njih je bilo. N ekoliko literarnih događaja vezano je za muslimanske pi­ sce koji su, na taj način, još jače vezali svoje ime za našu književnost. Najzna­ čajniji književni događaj među musli­ manima bio je roman g. Hasana Kikića »H o-ruk«. U njemu je majstorski opi­ san život pilanskih i šumskih radnika po bosanskim planinama. Roman je, kratko vrijeme nakon izlaska, preveden i na češki jezik. Poslije g. Kikića, važniji književni d o ­ gađaji vezani su za imena gg. Ahmeda Muradbegovića, Hamze Hume i Hamida Dizdara. Srpska književna zadruga u Beogradu izdala je Muradbegovićevu knjigu pripovijedaka »Svijet u opanci­ ma« a Zagrebačko kazalište prikazalo je dramu »N a božijem putu«. Grupa sara­ jevskih književnika štampala je u svojim izdanjima knjigu lirike g. Hamida D iz­ dara »Zapisi u kamenu«, koju je kritika pohvalila, a nedavno se pojavio i gosp. Hamza Humo sa svojom manjom knji­ gom »Ljubav na periferiji« u izdanju be­ ogradske Plave knjige. Prije par dana pojavio se u časopisu »A rs 1937« koji je počeo da izlazi u Za­ grebu, odličan članak mladog intelektu­ alca g. Safeta Krupica. Članak »Problem umjetničke kritike«, pisan sa mnogo teo­ rijskog i praktičnog znanja, nov i smion u izlaganju i zaključcima, pobudio je u svim umjetničkim krugovima veliko interesovanje. P r e t p la ć u f te s e i š ir ite lis t »G a jr e t « �(Nastavak) B osn a i m u s lim a n i B o s n o 3 Osmanov naslednik Urhan (1326— 1359) preneo je svoje sedište iz Jenišehera u Brusu do groba svoga oca i pošao njegovim stopama: spolja je širio državne granice a unutra zavodio red i zakonitost, sp rovodio reforme vojne i administrativne. Z a prvih petnaest godina vladanja, Urhan je osv ojio ćelu Bitiniju i važnije grčke pozicije i utvr­ đene gradove na istočnoj strani Bospora i M ram ornog .^rfiora i zalivima N ikom edije i M udanije. Posle pada Semendre, A jd os a , Hereke, N ikom edije (Izm id ) i Bafeuma (K ojunhisar), T urci su zauzeli i Nikeju, staru prestonicu Paleologa, gde je 325 godine po Hristu održan prvi Vaseljenski sabor i proglašena dogm a » S i m v o l v e r e « 1) . O svajači, ulazeći u N ikeju, dopustili su hrišćanskom stanovništvu da se iseli i da sa sob om ponese sva svoja pokretna dobra, crkvenu arhivu i verske svetinje. A li da bi zbrisao svaki pom en na Vizant i hrišćanske tradicije, Urhan je pretvorio sabornu crkvu u džam iju a kaluđerski manastir u imaret i medresu odakle su izišli prvi turski naučnici. P adom N ikeje Vizant je izgubio svoje zadnje uporište u M a loj A z iji i Imperator je sa zebnjom u duši gledao kako se turske čete gom ilaju na obalama Bospora, C rn og i M ram ornog mora. Sedam godina iza toga, T urci su oteli emiru od Kazasa Bergam i Balikesir i ćeli emirat pripojili sv ojoj državi. D rugih petnaest godina svoga vladanja, Urhan je posvetio svu svoju pažnju unutarnjem uređenju države. N jeg ov a je ideja bila da se, pre svega, utvrdi u osvojenim oblastim a i osigura protiv svakog pre­ pada b ilo s k oje strane i da iz osnova reorganizira v ojsk u i pom orska prevozna sretstva. K ad je to sve u život sproveo, tek je onda, 1356 g odine naredio svom najstarijem sinu Sulejman-paši da sa potrebnim brojem vojske pređe na zapadnu stranu Helesponta. Z a nepunu godin u dana Sulejman je o sv ojio G alipolje, Bulair, M alagru i R od ost. Pad G alipolja 1357 smatra se u turskoj istoriji kao najznačajniji datum pre osvojenja Carigrada, jer je tim ključem otvorena kapija turskom nadiranju na Zapad. Sulejman-paša, koga je Urhan postavio za guver­ nera G alip olja, preduzeo je sve mere da osvojene i . opustele krajeve naseli turskim stanovništvom iz A zije i da oživi devastirana i zamrla sela i gradove; — ali N a vest o iznenadnoj smrti svoga sina, Urhan je klonuo: u tuzi i molitvi, daleko o d sveta, proveo je nekoliko meseci i onda za navek zatvorio svoje zaplakane oči. , 4 Urhana je nasledio njegov m lađi sin M urat I (1359— 1389) koji se, izgleda, prvi od osmanskih vla­ dara nazvao sultanom. Pred Muratovim očima ležala je Vizantija u punom raspadanju a iza njegovih leđa male i slabe državice koje su ponikle na razvalinama seldžučkog sultanata i čiji su stanovnici bili mahom Turci. K od takog stanja stvari nije čudo što je turska bujica koja je s dana u dan rasla, svrnula svoj tok prema Evropi. Rivalitet i m eđusobne razmirice balkanskih država s jedne strane, a s druge dinastičke borbe u Vizantu što su više o d pola veka nagrizale temelje carstva, uveliko su olakšali tursku invaziju na hrišćanski zapad. Na prvu navalu M uratovu padoše 1361 Filipop olj i Jedrene, Trakija i M akedonija postaše turske provincije, a D ubrovnik hita da s M uratom sklopi trgovački u govor i da tako osigura sebi zaštitu. Priča se da je tada postala t u g r a, carski m onogram koji se stavlja na čelo svakog fermana. K ad su naime podneli Muratu ugovor na potpis, car k oji je bio nepismen, zam očio je u mastilo otvorenu šaku i pri­ tisnuo onda na ugovor. N a čistim mestima izm eđu otisaka njegovih prstiju, carev pisar — nišandžija, upisao je njegovo ime i ime njegova o ca i carsku titulu han i pridev »el muzafer Daim a — vazda pobednik. M urat je doskora premestio svoju prestonicu iz Bosne u Jedrene. Prvi jači sudar sa našim plem enom b io je 1371 na M arici, gde su poginuli kralj Vukašin i njegova dva brata (2 6-1Х .). O va pobeda osigurala je Turcim a gosp od stv o na Balkanu za nekolik o stotina godina i prokrčila im put d o Pešte i Beča. Sve srpske pokra­ jine na jug o d Sare priznale su sultanov suverenitet, a sve dinastije koje su vladale u južnim krajevima nekadanje D ušanove carevine, postale su vazali sul­ tana i obavezali n a plaćanje harača i ratnu pom oć sa) izvesnim brojem vojnika. Osamnaest godina posle bitke na M arici sledovala je K osov sk a katastrofa gde su poginula dva cara i g d e je turska vojska izvikala za sultana M uratova sina Bajazit I (1389— 1402). — Jildirim Bajazit, »B ajazit m unja«, kako su ga još na K osov u prozvali, jer je kao razjaren lav letio kroz redove neprijatelja vit­ lajući svojim gvozdenim buzdovanom i obarajući sve što mu se na put stavlja.« ne za d u go. S jeseni godine 1359, u lovu k od Bulaira, Sulejm an je pao s konja i na mestu ostao mrtav. Bajazit se odm ah posle bitke povukao u Jedrene da osigura sebi presto protiv eventualnih pretendenata ») O vo krupno pitanje hrišćanske crkve definitivno je rešeno 56 godina docnije na V. saboru u Carigradu. i tu je u miru proveo jesen i zimu. N a proljeće sledeće godine rasporedio je kosovsku armiju u tri dela i �odredio im pravce kuda će se krenuti. Timurtaš, stari i iskusni vojskovođa sa svojim trupama pregazio je bez otpora skoro ćelu Srbiju; drugi Bajazitov đeneral Jigit-bej, prodro je duboko u Bosnu, opljačkao sve krajeve kuda je prošao i na povratku poveo sa sobom m nogobrojno roblje, dok je treći vojskovođa, Evrenosbej iz Serisa operisao sa svojim četama, p o južnoj M a ­ kedoniji. Knjeginja M ilica, koja je, u im e maloletnih sinova Stevana i Vuka,, uzela državnu upravu u svoje ruke, našla se u vrlo teškoj situaciji. Pritešnjena sa svih strana i lišena svake pom oći, Milica je, sporazumom sa srpskim velikašima koji su imali uticaja na državne poslove, — priznala sultanov suverenitet. Bajazit: je proglasio Stevana svojim vazalom, a zato su se knje­ ginja M ilica i despot Stevan obvezali da će sultanu plaćati godišnji harač i za slučaj rata slati izvestan broj vojske sultanu u pom oć. Kao garamtiju za mir i trajno prijateljstvo, Bajazit je zaprosio ruku Stevairove sestre Oliveru na što siv M ilica i Stevan teška srca pristali. Tako je prva Srpkinja došla u carski harem i postala sultanija. Knjeginja MUica se tešila da će time bat donekle sačuvati unutarnju nezavisnost Lazareve države, pa makar i po cenu tako krupnih žrtava. Četiri godine posle pobede na Kosovu, Bajazit je osvojio bugarsku prestonicu T rnovo, a padom jTrnave nestalo je i Bugarske države. Sledeće (1394) g o­ dine, Turci su prešli Dunav i pregazili Vlašku i, njena gospodara M irću živa zarobili i u zatočenje u Brusu otpremili. M alo docnije, Bajazit je Mirču pustio, na slobodu p od uslovom da prizna sultanov suverenitet na Vlašku, da plaća harač i da za slučaj rata sultanu šalje (u pom oć određen broj vojnika. Mirća je na to pristao i da o reč i svečano očitovanje. 5. D ok. su T urci osvajali zemlje sa stanovništvom hrišćanske pravoslavne crkve, dotle je latinski zapad ćutao. Tada se na zapadu verovalo da je veća zasluga spaljivati hrišćane koji neveruju u papu, nego boriti s£ protiv Turaka. A li kad su T urci prešli Dunav i došli u sukob sa katoličkom Ugarskom, diže se gla­ vom papa iz Rima i pozva ceo hrišćanski zapad na Krstaški rat »da unište Turke i očiste hrišćanske zem­ lje o d nekrsta«. Krstaše je predvodio ugarski kralj Sigismund. Krstaši koji su pošli da u ime Hristovo oslobađaju hrišćanske zemlje devastirali su i opljačkali sve srpske krajeve kuda su prošli a samo zato što Stevan nije htio da pregazi zadanu reč. D ve neprijateljske vojske sudarile su se godine 1396 k od N ikopolja gde su Krstaši do nogu potučeni. Nešto pre bitke k od N ikopolja, nešto posle Ba­ jazit je dokusurio osvajanje u M aloj A ziji: seldžućke emire od Ajdina, Saruhana, Menteša Kastamanije i Karamanu proterao a njihove kneževine carstvu pri­ pojio. Sad se Bajazit osećao dovoljno jakim u Aziji i Evropi i odlučio je da povede vojsku na Carigrad i da Vizantu učini kraj. A li baš u to vreme kad je mislio da je i dovoljno jak i siguran sa svake strane, zadesila je i njega lično i Tursku carevinu teška nesreća. Sevemo o d Ankare na velikoj poljani čibukabad Timurlenko je potukao tursku vojsku i Bajazita živa zarobio. Turska se v oj­ ska razbežala glavom bez obzira. Timurlenko je Bajazita zatočio u tvrđavnu tam­ nicu u Akšeheru gde je Bajazit 8 marta 1402 zatvorio oči. Timurlenko je za nepunu godinu dana pogazio svu tursku carevinu a sve maloazijske emire i kneževe koje su Turci rasturili i njihove emirate svome car­ stvu prisajedinili, Timurlenko je povratio na njihova mesta. — 1 tako se mlada Turska država razdrobila na sitne komade skoro na istom mestu gde su joj pre sto i pedeset godina postavljeni temelji. nn-ć /Kaša š ta m p a o G a jr e io v o m K a le n d a r u s a 1937 g o d in u »Franjevački Vijesnik«, čije je uredništvo i uprava u Vi­ sokom, donosi u broju za januar 1937 prikaz kalendara dru­ štava Napretka, Nar. Uzdanice i Gajreta, pa za ovogodišnji Gajretov kalendar kaže ovako: »Gajretov kalendar za 1937 godinu bogatiji je sadržajem i opremom. To je i razumljivo kad se ima na umu duži vjijck Gajreta (1903 godine.) Broji 248 stranica. Od značajnijih radova treba spomenuti prilog Ali-Cauša iz Sofije »O spahijskoj i timarskoj organizaciji« koju objavljuje činovnik šaraj, muzeja R. Muderizović. Spis potječe iz g. 1654, a čuva se u sarajev. muzeju. Veći je prilog Gajretova kalendara članak g. R. Zaplate »Strani konzuli u Bosni i Hercegovini« (str. 116— 14S). Oče­ kivali bi smo iz naslova da je dan prikaz svih konzula stranih država. Pisac se ustavio uglavnom samo na austrijs. konzulu dr. D. Atanackoviću, njemačkom dr. Blau-u, te djelomično na austrjs. konzulu dr. Sv. Teodoroviću. G. Zaplata u ovaj rad unosi već razređene podatke o pojedinim granama_života .u Bosni kroz to vrijeme. Zanimljivo je, da se kod govora o tra­ pistima ne osvrće na najnovije poznate podatke iz arhiva bi­ skupa Vujičića. Teologe će zanimati rad T. Okića: »Islamska tradicija« (str. 34—73). Auktor poznate knjige o muslimanima C. Mitrinović piše članak o nacionalnom radu naših muslimana. Prof. Burina piše o trgovačkim vezama Bosne i Hercegovine s Dubrovnikom i Venecijom u 18 vijeku. H. Ншпо piše esej o muslimanima Bosne i Hercegovine kroz sevdalinku. Dr. Dženanović H. kao liječnik daje potrebite upute o zaraznim bolestima i njihovom liječenju. Za muslimane a i druge naše narodne slojeve vrijedni su pažnje prijedlozi S. Bubića o stručnim školama. Literarne priloge u Gajretu za 1937 dali su priznati musli­ manski književnici A. Muratbegović, Rasim Filipović, H. Diz­ dar, S. Burina. Oba kalendara naših muslimana iz godine u godinu jasno govore o porastu kulturnih zahtjeva musliman­ skog življa kod nas. Edicije i Gajreta i Uzdanice svjedoče kako oba kult.-prosvjetna društva utiru put prosvjeti i napretku u granicama mogućih raspoloživih sretstava.« �N A R O D N O Z D R A V L JE B O R B A P R O T IV T U B E R K U L O Z E Prvi ustav za iad i napredak svakog čovjeka jeste da je zdrav. Bez zdravlja nema ni rada, otuda ni napretka, ni ve­ selosti u jednoj porodici. T o isto važi i za čitav jedan narod. K ao g o d što pro­ padaju i izumiru porodice k od kojih se uvuke razne opasne boleštine, isto to bi­ va i sa cijelim jednim narodom. D a jectah narod pokaže djelatnost i napredak* u svakom pravcu, treba da su na prvom mjestu njegovi članovi zdravi. Zdravlja naroda je, dakle, od ogrom ­ ne važnosti i prvi preduslov za opstanak i napredak svake države. A li čuvanje narodnog zdravlja nije i nikada ne m ože da bude samo u rukama saniteta i sani­ tetske struke. Zdravlje neposredno zavi­ si o d klimatskih, privrednih i prosvjetnih prilika i okolnosti pod kojim a se živi. Čuvanje narodnog zdravlja na prvom mjestu zahtjeva snažno jačanje _i uzdiza­ nje opšte narodne kulture — privrede i prosvjete. Samo kulturno uzdignuti a privredno i prosvjetno napredni narodi m ogu imati narodno zdravlje na zavidnoj visini. Bitni interesi zdravlja našega naroda nalažu nam, dakle, da na prvom mjestu tražimo i sprovedem o usavršavanje i p o­ dizanje opšteg privrednog rada i pro­ svjete k o d svih slojeva našega naroda. A to znači prvenstveno k o d zem ljorad­ nika, jer je on najm nogobrojniji. U pravo u privrednom i prosvjetnom pogledu naš je zem ljoradnik dosta zao­ stao, i p o d ovakvim stanjem nem a izgle­ d a da se m ože oporaviti. O tuda je i zdravstveno stanje našega naroda dosta napušteno. 'K a o što se vid i čuvanje narodnog zdravlja jeste vrlo kom plikovan problem. U rediti prilike u jednoj državi tako da i ne d ođ e do oboljenja, to je ideal kom e treba da teži svako društveno uređenje. K o lik o je teško postignuće toga — kao i savršenog društva. Statistika nam pokazuje, da k o d na­ šega naroda ima m nogo poboljevanja. N ajveći broj ljudi k o d nas bolu je o d tu­ berkuloze (jek tik e). S koro 8 0% o d svih oboljelih. Z b o g toga ćem o m i u našem listu posvetiti naročitu rubriku: Borba protiv tuberkuloze, da b i na taj način u tom p og led u što bolje obavjestili i p ou ­ čili naše čitaoce. D r. 2 . K A M IL IC A K A O L JE K O V IT O SREDSTVO . Još iz davnina je kamilica dragocjen sastavni d io narodne medicine. A i u na- 12 M ERHUM H A D Z l H A F IZ IBRAH IM ef. M A G LA JLIĆ (REIS-UL-ULEMA) Sve novine su objavile u utorak veče, 15 septembra 1936 godine, da je za navijek sklo­ pio svoje staračke dobre oči penzionisani reis-ul-ulema Kra­ ljevine Jugoslavije Hadži hafiz lbrahim ef. Maglajlić. Zasuzilo je mnogo oko, steglo se mnogo srce i cjelokupno muslimansko stanovništvo je, duboko ganu­ to, skrušeno prošaptalo: Rahmetulahi alejhi. Л sutradan, u srijedu, čitava Banja Luka je ispratila umorno merhumovo tijelo do njegove vječne kuće. Na njegovom sprovodu uzeli su učešća svi građani, bez ob ­ zira na vjeru, pretstavnici svih vojnih i civilnih vlasti, društa­ va i institucija. Samo je zapa­ ženo otsustvo prijatelja iz Beo­ grada, onih koje je rahmetlija mnogo volio i u svakoj prilici računao na njih. • Merhum Hadži hafiz lbrahim ef. Maglajlić rodio se je u ug­ lednoj krajiškoj porodici koja je od davnina davale vrle i plemenite muževe. Nakon prvih i početnih nauka, nastavio je više vjerske studije u Banja Luci, na medresi, a nakon okupacije Bosne i Hercegovine otišao je u Carigrad. Tu je nastavio visoke šerijatskopravne nauke, a 1887 g. postavljen je za upravitelja banjalučke medrese. U nauke, a 1887 godine postavljen je za upravitelja banjalučke medrese. U 1914 godini zauzeo je položaj muftije. D o Oslobođenja ostao je na ovom položaju. U 1923 godini on je muftija u Tuzli, 1925 ponovo u Banja Luci, gdje ostaje do svoje penzije u 1929 godini. Međutim, njegova karijera u našoj vjerskoj službi nije bila još završena. Godine 1930 izabran je za vrhovnog vjerskog poglavicu, reis-ul-ulemu, svih muslimana Kraljevine Ju­ goslavije. Na 12 septembra te godine izvršeno je svečano ustoličenje novog reis-ul-uleme u Bajrakli džamiji u Beogradu, uz velike narodne svečanosti. Taj dan treba da ostane zapisan duboko u srcima svih jugoslovenskih mu­ slimana. Taj dan je, kako je poznato, Blaženopočivši Kralj Ujedinitelj, Vitez Aleksandar I, u istoriskoj Bajrakli džamiji, čvrsto stegao ruku merhum lbrahim efendiji rekavši mu važne i velike riječi: — Gospodine, reis-ul-ulema, kažite muslimanima, da sam im ja najveći prijatelji U godini 1935 reis-ul-ulema je penzionisan, a na upravu vjerske mu­ slimanske zajednice došlo je današnje naibsko vijeće. Djelovanje merhum Hadži hafiz lbrahim ef. Maglajlića ostavilo je medu nama vidnog i dubokog traga. Njegov rad nije ostajao samo u nje­ govoj vjerskoj domeni, nego je, čas jače, čas slabije, poprimao široki kulturno-društveni ili, u izvjesnim periodama, nacionalni i politički zamah. Još od najranije mladosti on je pokazivao sigurnost i odlučnu riješenost u pogledu svog nacionalnog opredjeljenja. Beskompromisno je ukazivao na stazu kojom treba da idu političke i nacionalne misli jugoslovenskih mu­ slimana. Ta staza je pokazivala uvijek čist i prav put prema prestonici. Beograd 1 Još 1878, za okupacije, tuđinska austro-ugarska vlast bacila ga je u internaciju. Ležao je neko vrijeme u Olomucu (u Češkoj) kao taoc. Otada, sve do 1918, d o veselih oslobodilačkih dana, njegovo srce je neprestano strepilo i pratilo svaki pokret, svaku misao koja je dolazila iz Beograda i preko Drine. Nalazeći da je najbolje da se u oslobođenoj Otadžbini naš svijet, još uvijek razdijeljen od drugih vjerskim pregradama, organizuje u jednu jedinstvenu političku organizaciju, on prvi osniva takav pokret u nekim bosanskim krajevima. Odmah mu se pridružuje i druga grupa prvaka i inteligenata iz Sarajeva i tako se osniva Jugoslovenska muslimanska orga­ nizacija (JM O). Već tada, shvaćajući visoko zajednički značaj države i narodnog jedinstva, on je dao ovoj organizaciji jugoslovensko ime. U go­ dini 1920. usprkos njegova nastojanja da muslimani istupe jedinstveno jer �/ U Samo tako bitisnažni i priznati, dolazi u organizaciji do rascjepa. Merhiun Hadzi Ibrahim ef. Maglajlic poveo je manju političku grupu, koja je tražila realno političko i narodno tlo, uvjeren da će i oni koji su ga tada ostavdi doci, kat-tad, na istu liniju, jedino moguću u ovoj i ovakoj narodnoj i drzvnoj konstelaciji. U to vrijeme izdavao je, skupa sa rahmetli Sakib er. Korkutom, list »Iršad«. Malo poslije se sasvim povukao iz političkog života, posvetivši se društvenim i vjerskim poslovima i potrebama svoga naroda. učnoj medicini je već odavno veoma omi­ ljena zbog svojih dobrih osobina. Kami-; lica se upotrebljava, za liječenje čireva, prišteva, rana itd. u obliku lišca^siažink4obloga i obloga od kaše. U slučajevima oboljenja nosa, zapaljenja vilica i nosne šupljine dobro je udisanje kamiličine pare. Zubni ljekari preporučuju ispiranje usta kamil-tejom u slučaju kakvog zapaljenja u ustima. Ima m nogo oboljenja load kojih kamilica dokazuje svoju ljeko­ vitost. O vo znanje, stečeno iskustvom, dokazan'o je i naučnim ispitivanjima. Izazvana ■sti vještačka zapaljenja na koži i onda liječena dijelom oblozima od kamilice, a dijelom običnim vlažnim oblozima. I po­ kazalo se da su m nogo brže nestajale pojave zapaljenja na mjestima izloženim dejstvu obloga kamilice, no onima pod dejstvom običnih vlažnih obloga. K A D T R E B A JESTI Prema mišljenju ljekara, najpodesnije vrijeme' za ručavanje i večeravanje sa hi' gijenskog gledišta je vrijeme između 12 — 13 časova, odnosno 19—20 časova. T o važi za ljude koji žive u krajevima umje­ renog pojasa. A k o čovjek malo kasnije odlazi na počinak, može se večera i od lo­ žiti za docnije, svakako treba uvijek ve­ čerati dva sata prije spavanja. Važno je sa gledišta zdravlja organa za varenje da se ručak i večera uvijek u išto vrijeme, najtačnije, •uzimaju. Rahmetlija je uživao glas visoka vjerskog učenjaka i kurraha. Bio je, za svoj nesebični rad, odlikovan ordenima Sv. Save I i III reda, Bijelog Orla V stepena i Jugoslavenske Krune III reda. U svakoj prilici pokazivao je velike naklonosti i simpatije prema Gajretu i njegovim plemenitim cilje­ vima, pa je to, kad god se ukazala prilika, i javno isticao, riječju i djelom. Stoga je i Gajret njegovom smrću izgubio jednog dobrog prijatelja i zaštitnika. Rahmetullahi alejhi rahmeten vasiah! W. Iz uredništva O ч е м у c e г о в о р и ... P očevši od ovoga broja, ušao je kao stalni član redakcije lista »Gajret«- 'g. Ham id D i z d a r , poznati naš književ­ nik i novinar i osvjedočeni prijatelj Gaj- 50-ГОДИШЊИЦА СРПСКЕ КРАЉЕВСКЕ АКАДЕМИЈЕ У Београду je на врло свечан начин прослављена 50-годишњица Српске краљевске академије. Тим поводом приређене су нарочите свечане сједнице a сва штампа поклонила je раду ове велике научне установе опширне чланке и расправе. Академија je досад.издала 517 разних научних дјела, a њеиа библиотека у Београду, са архивом и збирком руколиеа, цијени ce на огромне суме. reta. ' ДРАМСКА НАГРАДА САРАЈЕВСКОГ ПОЗОРИШТА Прије двије године основаи je при Сарајевском позоришту »Фонд Витешког Краља Александра I Ујединитеља«. Из овога Фонда ће ce, сваке године давати награда најбољим драмским писцима, редитељима и глумцима. Овогодишњу драмску награду за‘ одличии драмски триптихон »Обећана земља« добио je сарајевски књижевник г. Боривоје Јевтић, члан Групе сарајевских књижевник^ Г 1<-втИч i>. r vr- > - ■ >. tam o н? сцену револуционарни лик Гаврила Принципа и плејаду борбених ликова наше националне Голготе. КЊИГА KOJA JE ПОВУКЛА ТАЛАС ПОЛЕМИКЕ Прије неколико мјесеци изашла je из штампе кшига »Оријент на Западу«. У књизи, писац г. Мустафа Мулалић .третира на особен начин живот муслимлна. Књига je одмах no и^зласку заритлала читав талас полемика. Формирао ce у нашој средини двострани круг: оних који књигу оштро нападају и оних који je браке. Кљига je већ no томе интересаитна и она je била повод да ових дана изађе још једна мања кљига, која je, у ствари, критички осврт на излагања r. Мулалића. * Pošto je Gajret od nedavno došao u dodir sa pretstavnicima muslimana iz Bugatske, odlučili smo da iznesemo nešto gradiva iz koga ćem o upoznati naše čitaoce sa životom naše braće u Bugarskoj. Za ovaj put donosimo prevod odlične pripovijetke poznatog bu­ garskog književnika Jordana Jovkova »Pjesma točkova«. U mnogim svojim pripovijetkama Jovkov je opisao život bugarskih muslimana. O vu pripovijetku preveo je na naš jezik g. D r. Nikola M irković (»Savrem ene bugarske pripo­ vijetk e«). | 13 �• П Р ЕД ГАЈРЕТО ВУ ЗА БА В У r.Tssttn одбор Гајрета приређује своју ве- лику годишњу забаву на 6 фебруара ове roдине. Главни одбор je уложио све своје силе да и ова забава буде достојна ревија цјелокупнуг нашег културног и умјетничког живота. -To му je, захваљујући пожртвовном раду чланова и пријател>а, и успјело јер je, no општем признању и овогодишњи програм састакљен са много брижљивости, труда и умјетничког смисла. Кад je видила да програм Гајретове забаве прелази уски оквир друштвене приредбе и да се може убројити у ред највећих музичких приредаба у земљи, Београдска радио станица je и ове године одушевљено прихватила пренос цијелог програма кроз свој ваздушни радио талас. Ha тај начин ће бити омогућено читавом свијету да чује ово репрезентативно умјетничко вече југословенских муслимана. Гајретове јединице и пријатељи у многим мје^ стима наше државе организоваће јавна мјеста за слушање преноса, тако да ће ово бити, може се слободно рећи, једина друштвена забава у земљи коју ће слушати хил>аде и хиљаде људи широм свијета. О програму забаве требало би говоовти много- . Али ми т о нећемо. Ипа» не мбжемо да не споменемо неколико стварчица, неколико имена која ће дати тон и љепоту овој великој приредби. У лрвом реду треба споменути учешће првакиње београдске драме гђе Жанке Стокић, no­ ja зна до суза насмијати цијели Веоград, и симпатичВог младог тенора загребачког конзерваторија, иначе Гајретовсг питсмиа г. Захида Налића. И ове године ће одушевити хиљаде слушалаца ејајан интерпретатор народне севдалинке г. Вејсил Хаџибегић. за чију би сваку пјесму, како то кажу мераклије, дали no жут дукат. Он ће и ове године наступити уз пратњу сазова и хармонике. Уз н*ега ћемо ове године видјети и чути n одличног пјевача романси и љубавнпх строфа г. Мухарема Заимовића. Обиовљен Гајретов пјевачки хор налази се у сдличној кондицији, и он ће, под вјештим дириговањем г. Ц. Рихтмана, дати неколико лијепих пјесама. Војна музика ће извести, под водством г. М. Унгера, увертиру »Цјелов« од Сметане. Највеће изненађење, међутим, претстављаће сцеиске илустрације муслиманских народних обичаја, прошарана севдалинкама и хорским наступима споменутих пјевача и групе Гајретових питомица и пријатељица. Ова забава ће бити, без сумње, манифестација Гајретове снаге и умјетничког доживљлвања. Стога je разумљив оволики интерес грађанства. Ha 15 дана прије забаве скоро crc улазнице биле су већ распродаге. A то je најбољи знак, иајвећа награда за уложени 1руд. _♦;«_ O s n o v a n /е P o s m r tn i fo n d s a s v e G a jr e t o v e č l a n o v e i x K o je g ć e s e p l a ć a l i u K o p G a j r e t o v im č l a n o v im a K a d u m r u T eške brige i kruta borba za svakidašnju koru hljeba potisle su a u m n og o slučajeva iskorijenile m noge naše lijepe običaje. M eđ u tim običajima p od bičem teške svakidašnjice nestaje i o n o g običaja da se uštedi i ostavi ukop, koji se je skoro uvijek iza smrti članova naše zajednice nalazio u nekom zavež-, ljaju, pa su tako ukućani bez teških materijalnih potresa m ogli dostojn o oprem iti i sahraniti mrtvaca. ' Sada m eđutim m ožem o svakodnevno da vidim o bijedne slike našeg društva, naročito kada umre koji siromašni član naše zajednice. Prose se i sakupljaju milostinje za njegovu opremu i pok op. U kućani mu prodaju najpotrebnije stvari iz kuće, otk i­ daju o d usta a da mrtvaca opreme.' Nem a ga k o da n osi i jedva se neko nađe da ga spusti u hladnu zemlju. Sve o v o daje bijednu i ružnu sliku našega društva. Z ato se je G ajret našao pobuđen da traži puta i načina da se m ože osigurati u k op za svakog G ajretovog člana, ka k o bi se tako izbjegle one bijedne slike i p o ­ teškoće prigodom smrti k ojeg G ajretovog člana. Eto tako je d o ­ šlo do osnivanja Posm rtnog fon d a iz k ojeg će se plaćati ukop Gajretovim članovima ka d umru. Z a to ako se još niste upisali u ovaj posm rtni fo n d za G aj­ retove članove, pohitajte d o ljudi k oji v ode G ajret u Vašem mjestu, oni će Vam dati sva potrebna obavještenja za upisivanje u ovaj fond . U Sarajevu se m ože prijaviti u kancelariji Gajretove zadruge za članstvo, a može se uputiti prijava i na dopisnoj karti na adresu G ajretove zadruge. O vim G ajret naročito apeluj,e i na V a s ako ste im ućniji pa niste potreban, da i V i postanete član ov oga posm rtnog fon d a jer ako nećete i neželite da V a m se poslije smrti isplaćuje u k op iz fonda, V i m ožete uvasijetiti da se ta suma upotrebi za p ok op onih G ajretovih članova k oji nisu bili u m ogućnosti da plaćaju ni ovaj mali dop rinos za fo n d ; ili za pom aganje djece Gajretovih radnika i članova k oji ostanu u siromaštvu pa b udu nužni pom oći. K oji G ajretov član želi da uštedi za ukop 500 D i­ nara, taj treba da redovito m jesečno uz dosadašnju čla­ narinu G ajretovu polaže jo š samo jedan D inar za p o ­ smrtni fon d . A k o želi da ima za u k op 1000 Dinara onda mora redovito m jesečno da plaća fond u p o 2 Dinara. A k o želi 1500 Dinara onda mora redovito m jesečno p o ­ lagati po 3 Dinara. N ajveća svota k oja se m ože osig u ­ rati za u k op jeste) 2000.— Dinara u kojem slučaju treba red ovito m jesečno p o 4 D inara plaćati u Posm rtni fond uz redovitu G ajretovu članarinu. O bavještavajući V a s o ovom e, m i vjerujem o, da će i k od V a s izazvati radost ov ak o vo sretno riješen je o v o g našeg b oln og pitanja, pa se nadam o da ćete i V i pristupiti u o v o naše bratsko k olo u koje V a s želim o i očekujem o jer samo zajedničkim i slož­ nim radom m ožem o da liječim o teške rak-rane našega današnjeg društva. , . , �ГАЈРЕТОВ ГАЈРЕТОВА ЗАБАВА У ЈАЈЦУ Како сваке, тако je и ове годнне Мјесни одбор Гајрета У Јајцу са великим успјехом приредио своју годишњу забаву на други дан Бајрама, 16 XII 1936 год. у Соколском дому. Гпе простошбе Соколског дома биле су препуне публике. Програм je био одабран и изведен врло добро, као и увијек, те због тога су у Јајцу Глјретове забаве најпосјећеније и најуспјелије. Ha програму су били одабрани позоришни комади из живота наших муслимана: »Змај од Босне« од Екпема, преудешен за приказивање од редител>а г. дпа Ибре Бркића v два чина. постигао ie јак ефекат код публике, те je дошло до спонтаног аплауза за вријеме приказивата. Нарочито се истакао г. Лутво Арнаутовић, као »Змај-капетан«. Прије приказивања комада, да би био разумљивији и да би се комаду »Змај од Босне« дао онај значај, којега ои у ствари има, г. С. Софтић, учитељ, изнио je кратак хисторијски приказ -»Бооча у дпба Змаја-хапетана«. Други комад, х>3улуадћар« (I чин) од TiopoBHha, препуи дивних пјесама и севдаха изазвао je код публике велико одушевљење. Иступио je први пут нарочито приправл>ен мушки. пјевачки збор, еаставл.еи под управом редитеља. од муслиманских омладчиаиа, који cv својом складном пјесмом одушевили публику. Уз хор иступио je мјешовити оркестар са cbaavTOM соло (г. Џабић). Соло je пјевао и г. др. Ибро Бркић и тиме дао читавом кпмаду нарочито лијеп севдалински штимунг. Злумћар, г. A. Адсмовић, окићен у златом везено одијело од црвене чохе, занешем пјесмсЛч, изливао je свој херојски севдах Емини, која му пркоси ђаволасто, али коју он ипак побјеђује. Сви дилетанти у обадва комада су својс улоге извели са пуно умјетничког схватања. Режија комада, који je спремко г. др. Бркић, била je на висиии и без замјерке. И ове године je спремљена обилна и vnvciia томбола руч11их радова и резова под надзором гНе Тламиле Бркић. те joj овим путем најљепше захваљујемо. Чист приход забаве, и поред доста ииских улазних цијена, био je Дин 4.022.— . Добровољне прилоге подијелише слиједећа господа: Босанско д. д. за електпину v Јајцу Дин 500.—. Др. Милер 80.— , Инг. Шлајмер 80.— . Др. Ислам Филиповић 50.—, Бркановић Светозар 50.— , Смаил Хаџиосмановић 50.— , Соколско друштво v Јајцу 300.— , »Напретков« одбор v Јајцу 100.— , Јосип Аугуст 150.— , Др. Агановић 30.—л Женско друштво no гђи Катић 30.— , Инг. Косовљанин 30.—, Др. Бранисавл>евић 30.— , Џанан Ахмет 30.— , Карло Челник 20.— , Војко Делић 15.— a no Дин 10.— слиједећи: Ханс Цихлер, Салих Хрњић, Иво Љубез, Сида Алтарац, Велимир Делић, Чедомир Васиљевић, Иван Лазар и Милан Илић. Свима наведеним дароватељима нека je топла хвала! СА ГАЈРЕТОВЕ ЗАБАВЕ У БАЊОЈ ЛУЦИ Овогодишња велика зимска забава Гајрета одржана je у Бањој Луии у суботу, 2 јануара о. г., у свим просторијама Хотел Палас-а.п И Мушки и Женски одбор уложио je много труда и »ољс да би забава што боље успјела. Поред бираних музичких тачака, које ie дјеломично извађала Bojna музика 33 пјеш. пука, пјсвачка дружина »Слога« и популарни севдалија г. Мујо Карабеговић, извели су дилетанти Гајрета актовку с пјеваљем од A. Муратбеговћл »Противницп«. Kao дилетанти судјеловали су: Аиша и Мубера Карабеговић, Беба Мешиновић Шемса и Атифа Силахић те Ферида Поробић. Мушке улогс извађали су: Ирфан Карабеговић, Смајил Јусуфовић. Њихов иаступ и успјело извађање улога били су прави зачкн забаве тако да je одмах у почетку забава добила прави тон веселости и расположења. Уз овај дио програма нарочито je упала у очи богата томбола. Вриједиост те томболе je велика, али кад се уочи да су то скоро све добровол>ни дарови нашег муслиман- гллсник ског свијета, чланова и симпатизера Гајрета, онда joj je вриједност још много већа. Исти je случај. и са обилним бифеом. Ha расположење на самој забави много дјелује увијек и посјета, која je овај пут, можемо мирно рећи, надмашила свако очекиваже, јер уз најугледније и прве бањалучке личности видјело се на тој забави Mjioro и муслиманског и немуслиманског свијета из свих редова. Забаву je својом посјетом почаотило и неколико угледних гости из околних мјеста. 0 изведби самога програма пише један објективан посматрач овако: »Српско муслиманско културно и хумзно друштво Гајрет приредило je 2 овог мјесеца своју ууобичајену зимску забаву. Програм те забаве био je разнол^к и добар, a томбола'лијепа, богата и обилна. Војна музика под вјештим водством свога капелника г. Јиранека, извела je врло складно увертиру из впере »Семирамиса* од Роспииа и један потпури пјесама у хармонизаинји г. капелника. Прва така дјеловала je озбил»но, музи-, чки, а.чи je зато потпури био ведри>и, лакши и пристфиач-'нији. Пјевачка дружина »Слога«, под спретном руком диригента г. Плеиитиа. отпјевала je врло ефектно другу Мокрањчеву пуковет и Новакову композицију »Би мирна ноћ«. Г. Мујо Карабеговић,, уз пратњу хармонике, одушевио je препуну дворану са двјема севдалинкама. Публика je желила још, и требало joj ie удоволлти. Дилетанти Гајрета одизграли су на концу актовку с п;евашем »Протисници«, од познатога и даровитога лашег књижевниха г. A. Муратбеговића. Дилетанти су ra — сви одреда — извађали ća много елана и зато су' на крају noбрали буру пљеска и признач.а. Судећи no гласовчом ма^теријалу и no способностима за уживљавање, могли би rvmr чешће наступити са којом згодном и подесном ствари. И ова Гајретова приредба, која осим потпунога мор&Лног успјеха има и свој финансијски ефекат — једлн je Чд многобројних начина за корачање напред. ГоађАиство nnjv ни и уважава напоре агилне и пожртвовне Гајрстове управе и пружило joj je и овај пут издашну потпору и потстред за дал.љи рад«. Обзиром на простор није нам могуће овом приликом изнијети имена прилагача који су било у новцу. било v карави подарили за томболу и бифе, али се мора подвући да се mi­ je скоро нико оглушио о нашу молбу што je доказ да се симпатије за Гајрет шире и јачају. Испред Гајрета и на овом мјесту јавно им се изриче хвалу. Одбор се овом згодом захваљује како посјетиоцима тако и свима- другим трудбеницима који су придонијели успјеху ове забаве. Нарочита хвала и на овом мјесту нека je госпођи Атифи Кајтаз, супрузм г. инж. Омера Кајтаза, сада дирсктора шума у Тузли, која je несебично за читавог свог боравка у Бањој Луци предано радила за Гајрет. Дао Бог. na она била у могућности да ову љубав према Гајрету задржк и у свом новом мјесту боравка. — X. Им. О РАДУ МЈЕСНОГ ОДБОРА ГАЈРЕТА У ПРИЈЕПОЉУ Ha дан 14 децембра прошле године, двздесет и седму иоћ Рамазана, Управа мјесног одбора Гајрета у Пријепољу приредила je у Великој цамији свој Мевуд, који je грађанство посјетило у досада незапамћеном броју. Мев.пуд су веома лијепо и на опште задовол>ство проучили имами Мустафа еф. Хоџић, Смаил еф. Ферајзић и Јусуф еф. Уштовмћ. Приређивање и учење Мевлуда изазвало je у грађанству велико задовољство, јер се из тога види да друштво Гајрет у своме раду поклања велику пажњу не само културнопросвјетном већ и вјерском подизању и просвјећивању .муслиманског елемента. Поред предњег, Мјесни одбор Гајрета у Пријепол.у, од прикупљених добровол>них прилога, одио je и обуо тринае- �■ X ™ е р о најсиромашније муслиманске дјечкце на први дан Бајрама. a за Божићие празИике одјенуо je и обуо три најсирочашнија ђака православне вјероисповести. , Ha опау-иачии Управа мјесног одбора Гајрета у ПријепоЉу*стара се да, у границама својих могућности, помогне нашем сиромашном свијету поред осталог и у материјалном погледу, што je у цијелом грађачству попраћено са najљепшим коментарима и пуним задовол>ство.м, јер се Гајретова идеја на бољи начин није могла манифестовати, нарочито данас кад су опште животне прилике нашега свијета постале веома тешке. . . СИЈЕЛО ГАЈРЕТОВОГ ЖЕНСКОГ ОДБОРА У ТУЗЛИ Ha 20 нокембра одржао. je женски мјесни одбор Гајрета у Тузли Гајретово смјело у просторијама Ватрогасног * до.ма. Чист приход сијела износио je Дип 300-.-—. Бифе су поклониле слиједеће госпође: Садет х. КудоBith кифлице, Зумбула Прцић торту, Реуфбеговица Заимопић колаче, Васви х. Тјенановић слатку питу, гђа дра Идризбеговићз торту, Аиша х. 'ћустовић дивит баклаву, Хазера X. Авдић хурмашАце, Хабиба х. Азапагић хур.машице, Зехра х. Берберовић хурмашице, Зарифа х. Мулаосмановми патишпањ, Алије х. Коњхоџић колаче, Мунире х. Кесић киф.лпце, Џевахир х. Виловић ружице, Садет х. Салихспахнћ севдиђан, Ханумица Моранкић локуме, Мехмедбеговица Заимовић хурмашице. Лобровољне прилоге дароваше слиједеће: no Дин 20.— : Садет х. Кудовић; no Дин 10.--: Решида х. Смаилбеговић, гћа дра Идризбегодић, Мупире х. Мујановић, Ибрахимапшia Пепић, Џемиле х. Жунић, Тензиле х. Телалбашић, Хајрије х. Мухаремагић, НеЗир х. Софтић, Зарифа х. Мулаосмановић, Есма х. Мехмедагић, Садет х. Салихспахић, Мехмедбеговица Заимовић: no Днн 8.-^: Зпнет х. Глухић, Бегзада Авапагић. Остале rije и гђице,’по Дн 5, 4, 3, 2 и 1. Свпма .дароватељима наша топла хвала! » „ОТВОРЕЊ Е ГАЈРЕТОВЕ ЖЕНСКЕ ШКОЛЕ У СТОЦУ - -i У смислу одобрења надлежне Банске управе дозвољено Је-узтварање ГајреТове женске школе у Стоцу. При одбору у Стоцу образована је^Секција, која се брине око матери'јал^ог издржавања ове школе, a у овај одбор су ушли заин-е^есовани грађани — Гајрегови чланови и чланови мје.таг одбора. , / Секција на својој сједници конституисана je овако: • р^тсједник г. Мустчфа Премиловац, тргозац, потпретсједirml r- Ахмет Реџић, трговац, благајник r. Мехмед Турковић, секретар г. Марко Југовић, грунтовничар; чланови одбора: П‘. Махмуд еф. Мехмедбашић, Џенка Сарајлић и Алија СарајлиЛ. f Редовна кастава. у ORoj. школи.почела je 8 новембра пр. 10д. Ученица има 22, од којих je 16 муслиманки, 5 православних л 1 римокат. Свака од ових ученица плаћа на име школарине Дн 50.— мјееечно. Једино од овога ослобођене су двије сиромашне ученице, јер су оне примљене бесплатно, kao Гајретове питомице. Стручна учитењица у овој школи. је гђица Влсилија Хамовић са платом од Дин 1.000.— мјесечно.' . Напомињемо да je отварање ове школе у Стоцу симпатично приммљен.о, -јер се je .већ #одавна осјећала потреба оскидања овакве врсте школа за рбразовање наше женске младежи у 'oboai правцу. О даљњем раду и успЈесима ове школе 'доносиће.мо накнадно чзвјештаје. своје мисли упутио je нашем љубљеном Његовом Величанству Крал>у Петру II, Покровитељу Гајрета, и Краљевском Дому, након чега je соколска глазба отсвирала Државпу хнмну. Програм забазе садравао je 9 тачака осим позоришног комада »Фрдектери« од Др. Екрема Шахиновића. Цчо програм изведен je ррло добро и наишао je на буран аплауз од свих лосјетиоца. Декламацију »Краљу Петру II« извелз ie одличнр Златка Бешлагић, уч. IV разр. грађ. школе. кћерка Исмет еф. Нарочит аплауз побрала je мала Суада Хрњип, ученица I разр. осн. школе са декламацијом »Куца«, те су je гости изазвали са ^ројим бурним и непрекидном.пљсском и no други пут. Диалог »Два лажова« извели су г. r. Ј. ГБОзденац и Љ. Кнежевић врло успјело. Нарочита je атракција била када je изводио мушки подмладак Сокола »Вјежбе са коњићима«, те чланови виежбачи вјежбу »У бој«. Да би ове двије гачке што боље успјеле уложио je много времена и труда Гајретов пријател> и радник г. Богдан Иваповић на чему му Мјесни одбор и овим путем изражава своју дубоку хвалу. како њему тако и свим члановима вјежбачима на онаквој вољи и пожртвовности. Соколска глазба својим бираним тачкама a нарочито севдалинкама најбоље je расположила публику и потпуно успјела и побрала заслужене аплаузе. Позоришни комад одигран je одлично, што имадемо захвалити нашем одабраном режисеру r. Исмет еф Бешлагићу, који je преко цијелога Рамазана мало не сваку вечер пралмо пробе са дплетаитима. Нарочито je своју улоry Реџепа Арнаута одиграо као ирави глумац г. Фехим Му•лалић и то тако, да су миоги посјетиоци мислили, да смо ^зели за дилетанга рођеног Арнаута. Томболу je уредио наш вриједни и агилни благајник г. Ибрахимага Дидић тако 'вјешто, да je иста разјагмл>ена за 20 минута. Ова наша приредба je у сваком погледу одлично успјела a посјета je била неочекивана — као ника ддо сада. Мјесни одбор Гајрета и овим путем најљепше се захваљује свима посјетиоцима што ne жалише труда да ову нашу приредбу увеличају. >ГЛs МИРСАТ ДЕЛАЛИЋ из Љубушког, најмлађи Гдјретов утемељач « ' ч ГАЈРЕТОВА БАЈРАМСКА ЗАБАВА У ДОБОЈУ 16 децембра 1936 год., други дан рамазанског Бајрама,, мјесни одбор друштва Гајрет у Д обоју одржао je своју osoгодишњу елитну забаву у просторијама новосаграђеног Соколског дома са врло бираним програмом. Забава je успјела као никад досад у Добоју. • Поетак забаве био ie заказап у 8 и ио сати на вечер, али већ од 6 сати почсли су гости долазиги у већим и маibHM групама без разлике на вјеру, сталеж и спол, те je у 7 и jio сати велика саа Соколског дома била дупком пуна, na je прзређивачки одбор био присиљен да отвори и споредне просторцје дома n да позајмљује no кафапама столице. Зпбаву ie ‘бтворрио поздравним и врло језгровитнм roво|К)м претсједпик Мјесног одбора r. Хусага Авдић. Прве 16 _____________ ____________ Г, АР Ф - BAJPAKTAPEBMTi О ГАЈРЕТОВОМ КАЈ1ЕНДАРУ ПоЈнити наш јавчи радник и научник г. Др. Фехим Б а ј р а к т а р е в и ћ , професор универзитета у Београду, нослао ie Гајрету слиједеће писмо: »Част ми je потврдити са захналношћу пријем Гајретова календара за 1397. Могу са задовољством рећи да н.егова садржина далеко надмашује садржину наших других календара. С одличним поштовањем Др. Ф. Бајрактаревић, проф. универ.« � https://kolekcije.nub.ba/files/original/50d3cdf496f65b13dacd9d42faeeb3fb.pdf 0c7c96c47d95e7ceca37b5bf506e4578 PDF Text Text гл а с н и к К улт урно п р о с Ђ је г и о г друш т ва Г а ј р е т а САДРЖАЈ: Lebbejkje, Allahumme lebbejkje / Kurban bajram / KASIM G UJIC: Šta je Alipaš^Rizvanbegović uvakufio u prosvjetne i dobrotvorne svrhe, iz dosad neobjavljenih vakufnama / Dr. A V D O HASANBEGOVIC: Gajretovo djelo prije i poslije Oslobođenja / 2DRAL, ruska narodna bajka / SAIT ORAOV AC: Tražim te, živote (pjesma) / MAK D IZD AR: Patke u Katmergradu, pjesma / H AM DIJA K A PID 2IC: Turski gradovi s ove strane Une I JORDAN JOVKOV: Pjesma točkova, pripo­ vijetka / H AM ID D IZD AR: Dezerteri ' HAM ZA HUM O: Ljepotica iz Benama I ING. S.: O d umjetnog uha do automatskog telefona / M. M. H.: Kako ćemo uništiti voćne štetočine / NN-C: Bosna i muslimani Bosne / ING. J. M.: Pčelarstvo i njegovo una, predenje / Dr. B. M.: Tuberkuloza kod djece / O ČEMU SE GOV O RI: Puškin, opštesloveniski genij / »Zembilj« se povam­ pirio / 150-godišnjica smrti Ruđera Boškovića I MALE KUL­ TU RN E VIJESTI: Veliki uspjeh Salke Repka / Drama Ahmeda Muradbegovića u Brnu / Dva lista za roditelje i đake / Jedna dobra knjiga o Bosni / Gostovanje Raše Plaovića / »Među br- Ф евруар C a p a f e n o 1937 ИЗДАЈЕ ГЛАВНИ ОДБОР ГАЈРЕТА У CAPAJEBV • Epof 2 ГЛАВНИ И ОДГОВОРНИ УРЕДНИК ХАМИД КУКИЋ �M V G r e n č e v ić ŽENSKI MODNI SALON I K R Z N A R IJA SARAJEVO Prvorazredni ženski modni salon, konfekcija i krznarija, spe­ cijalista u izradi m antlova, kostim a, haljina i t. d. Bogat izbor raznovrsnog krzna i krznenih mantlova, izrađuje krznene mantle i svo ostalo krzno u vlastitoj radioni, prispjeli najno­ viji m odeli zimskih štofanih mantlova CIJENE SOLIDNE A I ZRADA KRALJA PETRA ULICA TELEFON BROJ 38—25 PRVOKLASNA ГАЈРЕТ, Ј1ИСТ ДРУШ ТВА ГАЈРЕТА ИЗЛАЗИ МЈЕСЕЧНО, ЦИЈЕНА МУ JE ЗА НАШУ ОТАЏВИНУ 60 ДИНАРА HA ГОДИНУ, A ЗА СВЕ ОСТАЛЕ ЗЕМЉЕ ПРЕКО ГРАНИЦЕ 120 ДИНАРА. ЂАЦИ ГАЈРЕТОВИ ПИТОМЦИ ДОБИВАЈУ ЛИСТ У ПОЛА ЦИЈЕНЕ КОД ГЛАВНОГ ОДБОРА ИЛИ КОД УПРАВЕ ГАЈРЕТОВИХ КОНВИКАТА. Власник друиггво »Гајрет« — Одговорни уредник: Хамид Кукић — Штампарија Босанска Пошта Јосип Бретлер — одговара Јосип Гргић. �«• V Број 2 Г о д . X V III C a p a feB O , ф е б р у а р 1937 Л еб б ејкје, Л лла хум м е леббејкје! Леббејкје! Са овим узвишеним покликом хитамо да све Гајретове пријатеље, раднике и читаоце Гајретова листа поздравимо и да им, уочи ових мубарећ дана, кликнемо: Бајрам мубарекј олсун! Курбан Бајрам има за сваког муслимана нарочито значење и нарочите дужности. У својој основи, ово je, стварно, најсоцијалнији и Богу иајугоднији дан. Ha овај празник, поред наших светих вјерских дужности и дубоког приклањања Богу џ. ш., сваки човјек, прави муслиман, треба да изврши и овоземаљске дужности према човјеку, брату, сиромаху. Свевишњи Аллах нам je, дакле, оставио двије свете дужности које морамо, ако можемо, извршити. Једна дужност je извршење хаџа, a друга курбана. Курбан се коље no вјерским прописима дасе и сиротињи помогне. Богу се приближујемо давањем чиста и лијепа меса сиромасима и немоћнима, који нису у могућности да се омрсе и да се окријепе за своје новце. Друга дужност, већа и тежа, je велики хаџ. Стотине хиљада богоугодника ходочасти сваке године у света мјеста Меку и Медину да удовољи темељним принципима Ислама који гласе: »Спас и срећа на оба свијета«. Баш на дане Хаџи Бајрама састану се хаџије из цијелога свијета и, боси и гологлави, омотани ихрамом.у дубокој тишини и молитви пану на сеџду пред великим Аллахом, кличући из свега гласа: — Леббејкје, Аллахумме леббејкје!. . . Осим ове двије свете вјерске дужности којима мора да се одужи сваки муслиман има, међутим, још једна дужност на коју треба да се одазове сваки пријатељ нашег напретка и наше заједнице. Ta трећа бајрамска дужност, исто тако света и Богу угодна, јест наша дужност према Гајрету. Сјетите се Пејгамберова хадиса: »Најбољи je онај који даје и од кога има користи«. Сјетите се и размислите. Гајрет je једина наша културна и хумана софра око које треба сви да се окупимо. У Гајрету ћете сви наћи оно нашто нас упућује наша вјера и наша човјечност. Сјетите се генерација које je Гајрет извео на пут. Сакупљајте курбанске кожице и стерите Гајретове сергије за сакупљање прилога пред џамијама. Сјетите се три дужности: Хаџ, Курбан и Гајрет! Неко се може одужити на све три стране, више их на двије a можемо сви на једну — Гајрету. Мали дар je довољан. По оној: зрно до зрна погача. И најсиромашнији човјек може искупити своју бајрамску дужност према Гајрету. Кад пођемо на Бајрам-намаз, на мезарлуке милим и драгим, на честитања. Бајрамлук Гајрету je најсевабнији. Стављајући вам ово на срце, кличемо свима Гајретовим радницима, пријатељима и читаоцима: — Бајрам мубарекј олсун! 19 �S ia / е A lip a š a R i s v a n b e g o v i ć u v a K u fio u p r o s v je t n e i d o b r o t v o r n e s v r ije (Iz do sada neobjavljenih Alipašinih vakuf nama) oni upravljaju i da daju (pod kiriju kuće i mlinice. Od U »Gajretu« br. 4. od aprila 1936. g. u članku kirije se moraju popravci vršiti. A od ostatka od svake »Novi turski dokumenti o Alipaši Rizvarabegoviću« kuće za sagrađenu tekiju, kod hadžinske sofe u M o­ najavljeno je objavljivanje do sada neobjavljenih Ali­ staru, da se dade onima koji budu derviši i šehovi u pašinih vakuf nama, iz kojih će se vidjeti koliki je bio toj tekiji (na Luki). A od mlinica na Lištici o d sva­ dobrotvor Alipaša Rizvanbegović. Uz to vakufname kog mlina da se dade vakufu ili dervišima u tekiji -sadrže važne povjesne podatke, pa ih je potrebno i 100 oka brašna godišnje. Što bude od vinograda pri­ radi toga priopćiti u prijevodu. hoda da se dade šejhu i dervišima. A zato derviši i U kasi vakufskog povjerenstva u M ostaru čuvaju šejhovi treba da prouče svaki po jedan jasin i kod se sudski ovjereni prepisa vakufnama Alipaše Rizvansvakog namaza tri puta kulhuvallahu, a uoči petka i begovića. Osanu vakufnama objavljujemo u prijevodu: ponedeljka da prouče u tekiji tehvid (skupno učenje) 1. Alipaša je izjavio pred kadijocm i sinovima:za dušu Alipaše, njegova oca i matere. Još uvjet stav­ ljam da u kućama stanujuji stanovnici popravljaju sve mlinke, i sve dućane u kasabi Stocu i izvan njega u svakome mjestu gdje su sada vinogradi i vinogradi kuće i da daju svake godine po jedan talir godišnje koji će se podignuti na njegovu zemljištu, sve je to šejhovima i dervišima tekije. Ako koji mutevelija sta­ uvakufio, i uza to gotovog novca 3000 groša, koji nuje u svojoj kući neka i on po jedan talir daje šejho­ novac će se dati na kamate po 10% na svoje sinove vima i dervišima tekije. kao mutevelije vakufa. Uvjet je stavljen da se valjaMoji sinovi mutevelije da se drže vakufname i lice i stupe, daju pod krnju, da se od kinje .100 uvjeta u njoj. Ako bi protivno činili, imadu se kuće groša svake godine za popravku utroši i da se od drugome davati pod kiriju. Njegovi potomci trebaju kirije ikafane sa dućanima pod gradskom džamijom da iizvršuju uvjete. Dok je on (Alipaša) živ rezervira imamu dade 500 groša godišnje, ali zato svaki dan sebi pravo da može promijeniti uvjete vakufname. imade učiti jasin a za vrijeme ramazana hatmu. Pod 3. Sve moje (Alipašine) žene: Nura-hanuma, M ugradom Stocom i pod džamijom što imade dućana la-hanuma i Mislidžihan zastupali su moji sinovi pred da se dade pod kiriju, da se ustavi po 20 groša za kadijom. U M ostaru u Cevanbegovoj mahali ,u pozna­ popravak džamije a 20 groša za popravak drugih ob­ tim granicama ek’menčincu,(pekaru), tri dućana i više jekata, 100 groša da se dade za dvije debele svijeće, njih odaje i u gornjoj čaršiji u poznatim granicama koje će goriti kraj mihraba u džamiji; 8 oka loja da se han Čerkegija i u priječkoj strani vinograde i pod potroši i da se za kandilje 10 oka zejtina potroši. Za hrišćanskom crkvom vinograd osim saraja (sadašnji mujezina 100 groša godišnje. 240 groša od mulka konak) i bašće. To sve vakuf činim i uvjetujem dok pod gradom da se u ove stvari potroši. O d mlinica su one žive (žene) neka one to ,uživaju. A li najprije (stolačkih i izvan Stoca) na svaki kamen (mlin) da' će se odvojiti iz prihoda 400 groša za šejhe i derviše, se uzme 100 oka srednjeg žita i od vinograda deset a ostatak da hamunama razdijele podjednako i da oka grožđa sve to da se proda i da se pola dade budu moji sinovi nadglednici. Kad žene umru, onda sprve i na kraju ramazana i uoči hadžinskog bajrama moji sinovi trebaju mutevelije biti. podijeli siromasima. A od lijepa brašna da se ispeku 4. ,što posjedujem maslina, vinograda i gdje su i daju hljebovi za sirotinju svaki dan uz ramazan. Iza murve posađene, bašče i mlinice sa materijalom (ala­ toga što ostane neka prime mutevelije. tom) i stupe, sve to na Buni, osim bašče uz saraje i D ok je Alipaša živ pridržava sebi pravo d a može saraja, vakuf činim i vežem za džamiju na Buni, koju nešto promijeniti, nadodati i umanjiti u uvjetima va­ sam načinio i predao je mutevelijama. D ok sam ja kufname. živ da mogu promijeniti uvjete, a poslije imadu moji 1252. početkom ševala (u januaru 1837.) sinovi biti mutevelije, pa se moraju po vakufnami ,p otvrđena od mostarskog kadije. 2. U M ostaru što sam vlasnik u Kotlevinoj ma­vladati. hali u poznatim granicama jednu kuću, u KamberaO dređujem od ovoga vakufa 25 groša imamu na gićevoj mahali jednu kuću, u Čejvanbegovoj mahali dan za 5 namaza a mujezinu 40 para. O d prihoda se 6 kuća, u Curči Hadži Ahmetovoj 19 kuća, u Hadži izvodi gornji trošak, što ostane pripada muteveliji. Abdijinoj mahali 5 kuća, ukupno 32 kuće, u kotaru Zato imam treba da prouči svaki dan po jedan jasin mostarskom mlinke na Listići sa svim alatom i mate­ a za svakim namazom po 3 puta kulhuvallahu i sva­ rijalom i kod tekije u M ostaru vinograd, to sve vakuf kog petka i na bajrame po jedan jasin za dušu moga činim i predajem mute veli jama, mojim sinovima, da oca, matere i moju. �Sto se tiče muteveliluka pisarluka (troškova oko Uvjet takav stavljam, da se ovaj novac dade na in­ toga) to trebaju nadgledati moji sinovi. teres godišnje 10%. Sto bude prihoda od toga da se 1263. u redžepu mjesecu t. j. 1847. godine između dade za potrebe po 35 groša svim džamijama: Sehi15. januara i 15 jula). bejdinoj, sultan Fatihovoj, Džaferbegovoj i Hamza5. Od moga mala vakuf činim 3000 groša, tajbegovoj; 45 groša da se dade: Hadži Mehmed pašinoj džamiji; 40 groša Kadri Osmanovoj džamiji, 35 groša novac da'se dade na murabeku (kamate). Od toga da Hadži Seferovoj džamiji, 40 groša za Mustafa pašinu 9e dade imamu u Hadži-Alijinoj mahali imamu dža­ džamiju, a za tekiju Nakšiefendijinu 125 groša, a za mije u Uzunovićima po ,75 groša godišnje a 300 groša imamu Careve džamije. -A mujezinima u te tri spo- , kandilje u carsku džamiju (na munaru) 50 groša, a menute džamije da se dade po 25 groša. Zato tri i za staru džamiju 90 groša. (Pisaru sudskom 20 groša za vođenje računa). Efendije i imami spomenutih dža­ mija imadu mojoj materi i ocu proučiti triput kulhu­ vallahu i po jednu fatihu. 8. Moje rođenje u Stocu, pod gradom i džamijom nalazeće se tri dućana, jednu magazu i prema stolačkom gradu kod gl. puta jedna pekara i uza nju du­ ćan i još tri dućana i moje sve stupe i valjalice i u Carskoj mahali londža i kod nje mehćemu i u istoj mahali kod Salihbega Jašarbegovića berbernicu, kafanu i nad njom odaju i 3000 groša u gotovu novcu, sve to vakuf činim. Uvjetujem da se sve nekretnine svake godine dadu pod kiriju a novci na interes uz 10% sa jamčevinom, da se čuva da novac ne bi pro­ pao, mutevelije neka budu moji sinovi. Imami u džamiji ispod grada imadu svake godine po tri hatme a svaki dan imadu da prouče jasin za dušu moju i mojih roditelja. Od prihoda pod dža­ mijom magaze i dućana 150 groša ima se dati imamu, od drugih 5 dućana 250 groša od ibeke 300 groša: imama imadu učiti ,za moj spas svaki dan jasin a mu­ ukupno groša 1001 da se svake godine dade imamu, jezini uz svaki vakat po jedamput kulhuvallahu (vakoji iuči hatmu i jasin. A od kirije mehćeme 150 groša da se izvadi i da sć dade mujezinu, a 110 groša da se kufnama se odnosi na Stolac). dade za zejtin za kandilje, koji će goriti na munari i 6. U Hercegovini a u Nikšću je Hadži Hasanova pred džamijom. džamija i džamija u Podgorici; pošto su te džamije obataljene (zanemarene), neka se poprave. Da se 1000 * groša potroši u popravak ovih džamija, a taj sam Ovo nekoliko Alipašinih vakufnama — a njih novac poslao na ljude na koje se mogu osloniti. Isto imade još — u prvom redu nam svjedoče da je i Alitako 2000 groša vakuf sam učinio i imamima u spo­ paša bio veliki dobrotvor, što se do sada nije htjelo menutim džamijama da se dade: Hadži Musa Zađe da zna ili se nije znalo. Uza to te vakufname nam kao Osman eff., Hadži Ajvas Zađe Mula Jusuf i Đuloautentični turski dokumenti tvrde da je Alipaša ro­ vić M ula Salih eff. Njih mećem (postavljam) za muđen u gradu (starom) Stocu i samo radi toga narod tevelije na ovih 2000 groša. Tako uvjetujem da se sa je pridodavao Alipašinom prezimenu (Rizvanbegović) ovih 2000 groša uzme kuća, da se kuća u vakuf i i da pridjevak Stočevića. Ali Alipaša se nije nikada pot­ se dade pod kiriju. Ako ne bude ovo moguće, onda pisivao sa Stočević već samo sa Rizvanbegović. Đo neka se pare dadu pod murabeku (interes) uz 10% sada se kod nas tvrdilo da je Alipaša imao četiri pa i od ovog prihoda svake godine od jedne polovine tri i šest žena (Knezović i Čokorilo). Iako Kuran tačno četvrtine da se , dade imamima Hadži Sulejmanove utvrđuje da musliman nesmije imati više od četiri džamije a jedna četvrtina mujezinu. A od druge po­ žene ipak su ti pisci, ne poznavajući islamskih pro­ lovine tri četvrtine neka se dade podjednako ima­ pisa, tvrdili da je Alipaša imao čitav harem od 6 žena. mima u Podgorici a jedna preostala četvrtina neka se Alipašinim vakufnamama nedvojbeno se utvrđuje da dade mujezinima. je Alipaša imao samo tri žene i to: Nura hanuma, 7. U Foči u tekiji Nakši efendijinoj za imama i Mula hanuma i Mislidži hanuma. mujezina vakuf činim 7500 groša. Imade jedna vaK. Gujić kufnama što sam je prije načinio i koju sam predao. __ 21 �Гајретопо дјело npnfe и послије Ослобођења Западе ме ево не знам no који пут, поштовани слушаоци, драги и мили Гај|ретови радници и побормици, пријатна дужност, да говорећи о културно-п р освј етн ом рa ду и настојањима југо-словенских муслимана, говорим о нашем Гајрету, н>еговој мисији и ње~ говим успјесима, коje постиже у сразмјерно кратком периоду од три деценије свога дјеловања. Говорити о просвјетном раду међу нашим муслиманима немогуће je, a да се ие говори о Гајрету и кроз Гајр^т, јер он je стожер око кога се je сав тај рад кретао, центар из кога je у главном ницала свака акција рКултурног, просвјетног, националнбг, социјалног, na ако хоћете и привредног значаја у нашем елемснту. Располажемо са тачним и детаљним податцима о његовом оснивању, али ипак у тим датима није довољно речено, наглашено и прецизирано, зашто je Гајрет основан и каквим су се интенцијама руководили његови оснивачи. Шта више из тих података, узимајући их буквално и површно, могло би се закл»учити да je аснован само зато, да се памоћу њега материјално помогне ондашња малобројна наша омладина на средњим, a нарочито вишим школама. Тачно je међутим да je у то »ријеме сразмјерно веома мали број наше омладине, и то махом ситуираније, похађао средњу a нарочито вишу школу. Многи нам криво чине што то пршхисују нашем конзервативнол! гледању на савремену науку и избјегавање културне акције у нашим срединама. Главни оснивач Гајрета, наш велики рахмеглија Сафветбег Башагић са групом својих сарадника и у Гајретовој акцији, познат je био и у оно вријеме као еминентни културни и просвјетни трудбеник. Осматрајући и будно пратећи све оно, што се je око њега код других елемената оазвијало на културном пољу, нити je могао a нити je хтио стајати скрштених руку, a да нешто не отпочне радити и у сво.ме елементу, кога je волио и коме je цио свој >Кивот псвећивао. Насушна потреба да се и међу нашим .муслиманима отпочне са акцијом слттном као и код других суграђана, могла je да се осјети и роди само и једино у кругу људи, који су ишли у корак са оавременошћу.*) * ) Предаван.е које je одрж ао на Р адиу, на дан Гајретове забаве, у оквиру »Националног часа« претсједник Главног одбора Гајрета г. Д р. Авдо Хасанбеговић. 2 2 ___________________________________ Ta je мисао ето и основала Гајоет, a тек je била фО(рма да се, што je такођер важно, помоћу њега и преко њега помаже наша омладина. СлучаЈна лозинка једног од вриједних саоенивача Гајрета (рахметли Ризабега Кап^тановића) »Гајрет браће, ако Бога знате«, даде му име, што у нашем преводу значи »помоћ«. Да би оснивачи формирали што јаче расположење за ово друштво у ширим слојевима, морали су да приђу масама са нечим јасним, одређеним, коикоетнкм. a то ie да се доуштво оснива ради помоћи учећој младежи у школама a и медресама. Оснивачка скулштина Гајретова у Кираегхани (читаоници) na Бендбаши у Сарајеву no своме скупу a и дискусији врло je 1интересантна. Став тадањих експонената туђинског режима према осниван>у овог друштва јасно потврђује наше наводе, које малочас истакосмо. Сарајевска мусала (бос. влада) je врло добро и правилно; осјетила и уочила право значење оснивања једног оваког друштва међу муслиманима. Покушај гарисутних владиноваца да се о.во осиивање бар одгоди, значио je јасно и отворено покушај босанске владе да муслимане задржи бар још које вријеме у мраку и далеко од сваке културне акције, која, разумије се само no себи, крчи пут напретку на свима пољима народног живота и новој ор!ијентацији, оријентацији борбе за самосталност, оријентацији бо:рбе за индивидуалност и чистоту своје традиције, борбе за еманципацију од туђина. Значајно je no Гајрет и читаво његово доцније дјеловање, да je овај и овакав покушај и став управљача БоCHOM управо no некоме фатуму претказао све доцније акције Гајрегове. Сваки je почетак скопчан са извјесним потешкоћама и перипетијама, a Гајрету je изгледа одмах с почетка усуд обиљежио борбу са свим оним, што je назадно и ненародно. Формирање народног водства међу нашим муслимаиима у бо.рби за вјерско поосвјетну аутономију носи у себи, у самом почетку, чисто вјерски карактер, да се доцније претвори у полигички или боље речено национално-политички покрет, нарочито од оног дана, када настаје уска политичка сарадња Срба правосла1ВН|ИХ и муслимана V борби против туђина, уноси нешго више живота у Гајрет, његово ширење и његово дјеловање. Ha чело Гајрета долазе народни прваци и тиме га афирмишу још јаче и изразитије као пародно друштво, предозначено да поведе културну борбу против тујуинског насртаја. Аустријска управа преко својих поузданика покушава све могуће да омете ову Гајретову афирмацију, настоји да му даде чисто политичко обиљежје. Око Гајрета се окупља право народно водство и све оно, што јез драво и свјесно да на овима фоонтов,имч тпе^а повести безкомпролшсну борбу протшв Аустрије. Рахметли Осман Ђикић са својим д о у ш т в о м даје му чисто и јасно национално обиљежје, a Аустрија са својим мамелуцима и својим службеним аларатом појачава отво-рену борбу против �Гајрета, која се 1914 године завршава копфисковањем његове имовине и заточењем његових раденика у арадске казамате у којима некоји и кости посијаше. E t o , to би био у главном предратни историјат нашег Гајрета односно културно просвјетног рада наших муслимана у Босни и Херцеговини. Кад се узме у обзир моћ туђинске управе у Босни и Херцеговини « сви могући њени покушаји да муслимански елеменат осами и одвоји од остале opahe других вјера, — мирне душе можемо рећи да je Гајрет и под оваковим околностима, за оно кратко вријеме, учинио доста. Успио je да у добро доба гаробуди и продуби свијеет за савременим наоружањем омладине и упуги je правим националним путем. Зато имамо бројннх докаеа горије a no готову за вријеме рата. Она je — спремна на жртве за своје огњиште — часно извршила своју дужност, да у својој народној држави спремна и легитимисана настави препорођеним Гајретом прекинуто њего!Во дјеловање. Тако je Гајрет у ослобођеној отаџбини одмах пошао правим путем: путем културно- I просвјетног рада међу. муслиманима у духу његових предратних т-радиција и тежња да елеменат коме служи оспособи « уееде час прије у нацвонално коло браће осталих вјера. Повлачи се и трасира бразда његовог будућег рада, 01купља oko себе све што je напредно, национално, конструктивно и несебично, да би се то коло доцније из године у годину ширило, јачало и подмлађивало. A сада пустимо Гајрет нека иастави са радом и нека његова дјела сама кроз ово 15 година roворе. Прве године нашег живота на ослсхбођеном огњишту, морале су се и у Гајрету провести у реоргамизацији друштва и његових јединица, у прикупљању што бројнијих и јачих сарадника, у примјењивању нових друштвених правила, да би се одмах доцније прешло на преузимање средњошколских интерната од Вакуфске дирекције и отварање нових, гдје их до тада није било. Гајрет je заправо под силу у томе погледу био вакуфска прихватница. Напуштањем интерната од стране вакуфске дирекције, намеће се Гајрету у оно вријеме тешка матер«јална дужност. да их прихвати, да их узме под своје, и да на брзу руку намиче оредства за њихово издржавање. Дужност тешка, кад се има у виду да je Гајрет сва своја средства прикупљао у народу путем својих организација. Требало je изгарања на послу, око обнове рада, прикупљања оредстааа и завођења система у дјеловању читаве организације, na опет одолијеваh»*> поепоек°.м,а на k o ip cv палнипи друпгтол наи- ј лазили, да би се читав рад упутио нормалном и успјешном функционисању. Посао, макар се развијао и у нашем новом животу, нимало лаган и једноставан. захтијевао je пуне људе, пожртвовне и несебичне, људе који су ријешени да у елементу коме служе, развију и мобилишу све његове позитивне снаге. И v таком замаху Гајрет je почео да наилази на разумијевање код свих слојева нашег елемента. To му je и омогућвло да са успјехом преброди прве потешкоће. Преу- зимајући оредњошколску омладину под своје окриље, кроз сразмјерно кратко вријеме усвијева да у свима већим цеитрима Босне и Херцеговине отвори своје интернате. Само се no себи разумије да je у то вријеме у главном сву своју пажњу посветио искључиво интернатској омладини, да joj с материјалне и васпитне стране омогући несметано школовање. Ta настојања Гајрета и успјеси .Бегови да ггод овој кров сабере велики број омладине, запажена су код најширих слојева нашег елемента. Са јачањем у народу. јача се и његово фмнанси јско стање, које управама омогућује да прошнрују њсгоео дјеловање. Гајрет то и чини и његова функција почиње већ да изилази из оквира једине бриге за интернате. Постепено прелази на шире пол>е рада у народу — одржавањеи аналфабетских течајева, отварањем домаћинских школа на селу за нашу муслиманку, одржавањем предавања из разних области народног живота, издавањем разних едиција, одржавањем приредаба културног значаја и тако даље. Овај и овакав пун, обиман и шигрок рад друштва у народу завршава се у 1924 годими признањем и нарочитим одликпчањем са Највишег мјесга. Наш Велики Краљ, Koju будним o k o m прати читав народни w државни живот, Koju изгара на великом послу, да би земљу усрећио, да би мобилисао све њене снаге за добро свих нас, уочава и благотворно дјелавање Гајрета у муслиманском елементу и тај « такав рад одликује Својом превишњом пажњом. Ставља му на чело за Покровитеља Свог Првијенца Насљедника Пријестоља, данашњег нашег младог Крал>а. Ово и оваково високо признање и одликовање било je јасан доказ свима правим и искреним пријатењима наше заједнице, да je Гајрет успио својим радом, да се културно, просвјетно и нац.ионално дјеловање јутословенских муслимана може укопчати v коло читаве наше националње заједнице. За Гајрет и његове бројне раденике један јак морални потстрек да на путу устрају и свој рад појачају. И заиста од тог знача}ног датума. д р у ш т п о пое^ази постепччп кч нантгире поље рада у народу. Излази из обичног оквира јелног дпуштва и no евоме оаду и одзиву v наоод у плппима каочктео култуоног покрета у м у с л и манеком елрменту. Дегћинитико се ломе сви покуmaiu њргпччх ппотикника да ослабе његов елан и vcniex. Ни огдливање д о у г о г културно-поосвјетног aiDvniTBa v напгем елементу ни за длаку не слаби дејстип Гајоета. Ha појдву овог д п у г о г друштва, Гаидетови радениии оеагиоају онако. како би то реагипао сваки култуони и уошпте јавни оаденик. прпжет поавом и искпеном љу5лвл>у за c b o I пашол. Жале. како тада т^ко и данлс. ла CBofe коне гпуктивне снаге v елементу. коме служи и јелно и д р у г о друштво. бар на овим ппљима UiuienaMO и полвајамо. желећи v исто воијеме да VTBKMiuna обв iv доуштава v 6rraroTBoi)Hf>vi дјелоpaiBv лов€ле до ^иуове дегНинитивне сапа.лње и з»|'рл|В!ипе. 3avBHM3ivhu такав став према ночи rhanMU/n.PMOM nnviuTRV. Гдшрт настач7г,а гд гвп!им радом и проширује га на читаву територију наше државне заједнице на којој живи муслимански елеменат. �Ha овоме мјесту треба подвући ј'е д н у важну чињеницу, да баш у то вријеме пада и оснивање Беолрадског Гајрета »Осман Ђикић«. Омладинл на рисокмм школама била je свакидања брига наших културних и уопште јаввих раденика. Благодзрећи културном и националном Београду, који свесрдно показује пуно разумијевање за Ka­ me недаће, оснива се ово друштво, у коме ће доцнотје налазити пуно скровиште наша академска омладина. Појавом овог друштва у велике се олакшава Гајрету, да би своје снаге могао дефшдативво да упути на територију на којој дјелује. Поред свог чисто културно-просвјетног дјеловања у најширем смислу, привредне и социјалне.невоље у народу упућују друштво да и томе питању посвети пажњу у границама својих мо? гућности. Поред ћилимароке школе у Новом Пазару, која ради са пуно успјеха, оснива Задругу за ручне радове у Сарајеву у заједници са вриједним чланицама Кола, С.рпских Сестара. Ова задруга даје упослење лијепом броју наших сиромашних дјевојака. Благодарећи иницијативи вр.чједних Гајретов;их раденика у Требињу, оснива се и тамо школа за ручне радове,, кројење и шивање. Она узима на зана г бројну женску с^ротињу и већ je до сада извела пуг лијепе десетине оспособљених ученица кбЈе својим стручним знањем зарађују и користе себи и обојкма. Приводе^хе_ крају предрадње и no другим мјестима за ову и сличну врсту привредног, а' у исто-вријеме и социјалпог рада. Разумије се, да у оквир овога улази П|реенствено Гајредов шегртски дом којИ je већ до сада успио да оспособи на стотине наших шегрта у најмодернијим занатима. Предуоретљизост »Привредника« слмогућуј^ Гајрету да и ови,м путем оспоообљава лијеп број нашег подмлатка. Круна овог привредног рада je оснивање »Гајретове привредне и кредитне задруге у Сарајгву«. Недовољну досадању њену активност треба тумачити само и једино апрезношћу управе да постепено улази у пословање: да повра™ поколебану вјеру. у задругарство, да се сама осови уз издашну финансијску помоћ Гајрета «а своје ноге, да режију сведе на најмању мјеру, како би у овој години, ако Бог даде, прешла «а шире поље пословања, ослањајући се на издашну и пријател>ску подршку уваженог и 'peHOiMHDfiHor београдског завода »Београдске Задруге«. Привредни рад Гајретов креће се за сада у овом оквиру и на путу je да у нашој националној привреди постане важан чинилац. Гајрет у свима овим акцијама наилази на пуно разумијеван.е и код наших вриједних раденица и сарадница. Наше мајке, наше домаћице, иаше сестре и кће.ри у велике иас у нашем раду испомажу. Оне су нарочито у Босви и Херцеговини наши одлични сзрадници, првенствено на социјалном збрмњавању наше сиротиње. Дјелујући на овај начи.н у свима правцима наших свакидањих потреба и смажући максимум онага да нашем и<ивом човјеку помогне, Гајрет не забаравља ни своје велике рахметлије — своје умрле великаие. Уз његову -издашну помоИ, захвални оинови наше заједнице преносе кости Гајретових мученика из Ара.да у Сарајево рахметли Авде Сумбула и Бехџета Мутевелића и сахрањују их у подигнуто турбе у Сарајеву. Колика je љубав захвалног народа према Гзјрету и његовим заслужним раденицима, најјаснији нам je доказ откривање споменика и турбета рахметли Осману Ђикићу у Мостару прије годину дана. Десетине хил>ада његових и Гајретових сљедбеника ,и поштовалаца из свих .крајевв наше отаџбине одаје му пошту уз лскрену благодарност за жртве, које поднесе за нашу национа.лну заједницу. Прошла и претпрошла година значе за Гајрет у склопу његов-их акција важан датум. У тим годинама Гајрет подиже свој репрезентативни културии дом у шехер Сарајеву, дом који треба — настављајућ'и Гајретово дјело — да буде рассадник културе, благостања, л>убав.и, 6ратс 1 ва в cpehe читаве иаше заједнице, софра око које he се — то je Hiaiiia најискренија и најинтммнија жел>а — окупљати све што ради за добро нашег иаро'да, кров под којим he се наћи «а заједничком поелу све, још за сада подвојене, наше културне и просвјетне снаге. To je моја молба, a и моја дова и садањи.м a и будућим управама, a |И Стовремено и топли апел на све раденике нашег културног напреша. Ово велико Гајретово дјело, на коме су генерације радиле, дјело пуно cpehe, успјеха и радости, залисмо на нашу велику жалост сузама бола и туге за Великим наш.им Краљем и поновно Му се завјетовасмо, да ћемо Гa најљепше и најјаче 0|плаи<1ивати, ако 'неустрашиво наставим |0 путем, који нам Он — Велики наш Геније и Мученик указа свима — путем којим се најбоље служи народу и 0 таџб|ини, a иаш бол лијечићемо мелемом Н|еиз.мјерне љубатаи и оданости пре.ма (Његовом Дрвијенцу, нашем Младом Краљу и Покровитељу, Н>еговом Величанству Петру II и читавом Узвишеном Дому Карађорђевића. У тој ,и таковој Љубави сконцентрисаћемо све своје снаге за добро ^Беговог и нашег Гајрета. Овим и оваквим нашим завјетом, Гајрет he се и у бдуће руководити у своме раду и ићи — ja у то тврдо вјерујем — овим путем. E to, поштовани слушаоци, ja г^хушах да вам за ово ограничено вријеме прикажем културHO и просвјетн10 дјеловање муслимана кроз Гајрет и помоћу Гајрета. Немогуће je за овако кратко рријеме, које нам сто-ји на пасположењу УЕазати на сав обиман његов рад за 33 године његовог дјеловања. За такав исцрпан приказ требало би много више времена. Па .и ако je у своме раду доста учрнио, и ако je кроз његове домове прошло до сада преко 5.000 школског и шегртског подмлатка, и ако je за своје разне акције утрошио до сада око 26 милијона динара, ипак je свјестан да треба још много рада, прегалаштва и несебичног пожртвовања. Елеменат коме искрено служи то од њега тражи. Учиниће Гајрег, ja у то чјерујем, све што може. Њ егови радници нсће чоклекнути, неће сустати, иако им се свакодневно истављају препоне, које још ув'ијек покушавају да омету његов рад. Гајретовм раденици за добро свога народа не жале «и у будуће жргава, ако их треба, iep су се навикли давати их у протплости, кад год je то Нација од њих захгијевала. Ha овоме путу �истрајаћемо, свјесни да искрено служимо заједничком добру. Да се je могло оволико учинити и постићи, треоа Олагодартн ирсгалашгиу н>еГОвих ,раденика од оснутка до данае и елементу који га je разумијевао, чувао и помагао. Гајрет са noHOćOM може да констатује и подвуче да су њсгсои стуОсаи, његови чувари и трудОници људи без разлике на њихоза партијско-политичка гледања. Гајрет je изван и изнад свих партијских na ако хоћете и политичких формацвја, inro поновно ваглашавам. 0« je друшгво које no својој М1ИСИЈИ служи добру свкх муслимаиа каше отаџбине, na следствено и добру читаве наше југословенске заједнице. Ja тврдо вјерујем да ће такав и остати, јер једино тако радећи и тнм путем идућм, очуваће своје часно нме, име културнопросвјетног бајрактара и препородигеља у нашег.1 елементу. A на вама je, мали и велики, стари и млади, да га у томе раду и надаље помажете. Тебе, Пијемонте наш, дична престошца Ha­ ma, специјално молимо да нас чујеш, да нас схватиш, да нам омогућиш да без сувишних жртава несебично, искјрено и предано служимо на овоме ■путу и даље своме роду. Др„ Авдо Хасанбеговић. Ж драл Tražim te živote! Tražim te, živote1 Gde si, kud li pođe, Ko suludi vetar urviama mraka, Ili poput dima, uzdaha ii vlaka Sto /u r n u u ponor, greškom vozovođe? Kad sam bio dete, gresniče, ti dođe I cinički šanu: tvoja želja svaka Ostvarena biće i najčišća zraka Svetliće ti putem kud ti noga pođe. N o svečano šlaga. Jer ja danas imam Samo tvoju senku s maskom tvoga lica, A nipošto tebe. Postoji li krpka I smije li biti, da se pred svačim klimam Kad bi smeh mi slao sa tvoga zrenika? Sait Orahovac. ш [Patke u Jiatmergradu Р у с к а н а р о д н а б а јк а Живио тако један ждрал. Имао je своје гнијездо. Имао je што јести, пити, a ипак je био тужан, јер je био сам. Једном je у сусједној бари опазио једну дивљу гуску и помислио: »Зашто ja ту гуску не бих узео за жеиу?« Очистовши и огладивши своје перје, одлети ждрал до гуске и рече joj: — Гушчице, гушчице, волио бих да будеш моја! Гуска га погледа и одврати: — Не трпи.ч те. Имаш тако велик нос, дугачке ноге, a и лоше летиш. Како ћеш ме прехрањивати? Ждрал, увријеђен, одлети у своје гнијездо. Гуска се сада покаје што га je одбила. Помисли да би с њиме удобније живјела, одлети до њега и рече: — Драги ждрале, узми ме. Ждрал се још увијех љу гио. Ha концу joj рече: — Ти, гуско, имаш дуг врат, a кратку памет. Одлази, не волим те више. Гуска, увријеђена, одлети. Ждрал, оставши опет сам, завапи: — Ох, штета што je ипак нисам узео! Сада не бих био тако тужан. Хватао бих жабе да храним жену и дјецу. Зашто сам je одбио? Идем к њој и узет ћу je. Кад je долетио до гуске,, рече joj: — Гушчиае, гушчице, хајде, буди моја! Али гуска му окрене леђа. — Не волим те. Иди! Предомислила сам се. Ждрал се наљути и одлети. Оставши сама, гуска се ражалости и почне јадиковати: — Ох, зашто сам га одбила. Тако сам усамљена, напуштена . . . И она се пожури ждралу, но сада он није за њу хтио да зна. Тако они лете једно другому можда још и данас, и још увијек нису постали своји . . . Čovjek što sjedi je prosjak i moli. Ruka kretnje šara. Gdje ljude boli? Prolaze drumom ljudi i psi. Miris. Smrad. Sjena. Limunzina. Prašinu dariva dara. Seljak. Za sobom vuče kljuse. U ruci komad koji ne dojede hljeba. Glupan. Smilova se, a njemu treba . . . Prosjakov vid je drhtava ruka. Hljeb je s krila pao. Došle su patke iz dvorišta gosp. Peba, i boj i znoj i muka. Mršava duga u vazduhu ruka ko bol vez fantastični šara. Mak Dizdar. 25 �Т у р ск и тра/џупи с ове ст ране У н е (Beschreibung der tiirkischen Schlossec diesseits U nna*) У Ратном архиву у Бечу, под горњим насловом, нашао сам и преписао један докуменат који говори о турским утврђсним градовима и тврђанама с ове стране Уне. Докуменат je писан у новембру 1834 год. У документу je описано, укратко, за војпичке потребе и сналажење аустрискнх кордонских команданата, 19 тврђава и градова (Festung — Schloss). Градови и тврђаве спадају у Крајину између Уке и аустриске границе. С тога у наслову документа и стоји »с ове стране Уне«, гледано с аустриске границе. Садржај овог описа турских пограничних градова у Крајини пружа биједну слику стања пограничних утврђења у области која je била за неколико стољећа бедем Османске Империје према аустриској граници, a гдје je био живот мучан и тежак, како народна лесма вели: »С крви ручак, a с крви вечера«. Изгледа no свему да je овај топографски спис имао да служи аустриским кордонсим командаптима као подлога за сигурно сналажење на граници. Ван сваке je сумње д а су подаци за овај спис добивени од поверљивих људи (конфидената). Поред, чисто војничког описа утврђених места, акт нам пружа број крајишких домова, махом муслиманских, и, што je за аустриске кордонске командате најважније, број и снагу крајишких бораца. Ha ових 19 градова отпада 3508 домова са 9330 бораца. Ha сваки, дакле, дом долази готоео 3 борца. Доиста, ови су борци, с којима се морало рачунати на аустриској страни, били жив бедем према Аустрији. ВАКУФ (В ак уп )1) Вакуф je мала тврђава на једном малом острву на Уни; лежи међу стрмим обалски.м странама; има 3 утврђења (drei B astionen), a свако од њих je снабдевено са 3 или 4 топа. Тврђави припада 150, већим делом, дрвених кућа. У н>има станују само Турци. Вакуф м ож е да да 250 бораца, a с е д и ш т е j e к а п е т а н и ј е . ОСТРОВИЦА. — Овај град лежи на једном усамљеном брежуљку поред леве обале реке Уне; има облик подуж ег четвероугла; опасан je солидним зидовима, високи.м 6 хвата a има 4 куле. Ha јужној страни града je улазна капија. Островнца има 8 топова. У граду има увек 20 војнина на стражи.2) БИХАТј.2) — Бихаћ je најзнаменитија тврђава у Турској Хрватској. Тврђава лежи на левој обали реке Уне; опкољена je вештачким каналом (хендеком ). Канал je широк 4 хвата, a дубок од 1^Д<> 2 хвата; за ниског водостаја Уне једва je дубок 2 стопе. Градска платна су на више места оштећепа. Ова, уосталом, прилично занемарена тврђава, к ој а j e с е д и ш т е к а п е т а н а , има облик четвероугла, опасаног двоструким зидовима. Северни зид тврђаве знатно je оштећен. Спољни зид je висок 2 хвата (° ), a широк 3 уг хвата (°); унутрашњи зид je висок 4 хвата (° ), a широк 1— 4 хвата (°). Тврђава има троја храстова врата, гвожђем окована. Комуникација преко Уне обавља се дрвеним мостом на свод, *) Kriegsarchiv — Feldacta, 1834-Х1 — ad '(за —Беч. *) У тексту стоји Вакуп. Свакако je то Кулен Вакуф. 2) Островицом и Вакуфом управл>ао je 1911 г. капетан бег Кулиновић. Д рж . архив у Бечу, N . A. Bosnien 1807— 1841, № 4. О Кулен Вакуфу je написао лепу Јуонографију г. Хамдија Крешевљаковић. 2) Год. 1811 у Бихаћу je би о вице-капетан Рустан-бсг. 26 I који je довољно широк за пролаз кола. Тврђава нема предњег зида. Каменом су озидане само џамије, капетанов дом и беговски домови, мунициони магазин и једна четвероугаона кула на више катова, звана »citadela«. Све остале куће, н.их 94 на броју, су дрвене. Ha кули »citadela« налазе се: један трофунтовни и један шестофунтовни аустриски топ за одбрану. Ове су топове Турци заробили и довукли 1809 год., приликом напада na кордон ход Заваља и Абдић-Брда; осим тога на кули се палази још 26 гвоздених топова са 12-18 и 24 фуптовна топа који су без лафета и положени су на бедеме. Даљс у граду има још 4 мерзера без лафета и подлоге и 34 гвоздена топа разног калибра, највећим делом неупотребл>ива. Ови топови леже разбацани no земл>и, делом на кули, a делом код мунициоиог магазина (џебхане) и капетанове куће. У муниционом магазиму налази се 18 товара барута, годинама слабо чуваног и, вероватно, изветреног; затим, 2000 топовских метака различитог калибра, неколико стотина картеча без капсле и око 1000 фунти олова у плочама. Даље у магазину се налази око 500 мање употребл>ивих, старих сабаља и толико исто старих пушака; нешто боље очуваних има 500 пушака. Тврђава има 1000 становника, a од тих je 350 бораца. Овом броју може се додати још 5 предграђа са око 4000 стаповника, a, ако се уброје и места у близини Бихаћа, онда Бихаћ даје 2000 бораца. ИЗАЧИЋ je град који лежи на једном узвишењу, a Французи су ra под маршалом Марманом год. 1810 делом разорили. Град има облик четвероугла. Са западне стране je распукнуо; има 2 топа и 250 врло раштрканих кућа које припадају граду. Т у живи 1000 становника од којих je 450 способно за борбу. ТРЖ АЦ je прилпчно рушеван град; лежи на стрмој стени, у непосредној блчзини ушћа Мутничког потока у Корану. Град има облик четвероугла; јужна и источна страна су готово потпуно разорене. Куће, које се налазе у граду, разорене су готово потпуно. Ван града налази се 250 ралбацаних кућа. Тржац има 3 топа и даје 360 бораца. Црквиие доминирају градом. МУТНИК je, такође, рушеван град са 2 топа и 50 кућа. Д аје 150 бораца. СТУРЛИЋ je град који лежи na иадини Високог Врха; има облик четвероугла, a северна и западна страна града су разорене; има 2 топа a њему припада 150 разбацаних чуha. Д аје 150 бораца. ПЕЂИ je добро очуван град; има облик четвероугла са кулама на ћошковима. Градски зидови су високи 16 стоna. Град има 3 улазне капије; има опсег од 600 корака на стенама према сеперу. Тамо, такође, има једну капију којој je приступ изузетно тежак. Према југу и истоку пружа се равница. Град je снабдевен са 5 топова и у близини има 300 раштрканих кућа. Пећи даје 800 бораца. Пред источном капијом налази се 20 хамбара где Турци, у времеку опасности, доносе храну. Град je увек довољно снабдевен муницијом. Узвишење Опухало, удаљено 800 корака, доминира градом. ВЕЈ1ИКА КЛАДУША лежи на једном брежуљку, званом. Маљевац, a у непосредној je близиии границе. Град има 4 топа a припада му 300 врло раштрканих домова. Д аје 400 бораца. МАЛА КЛАДУША je рушеван град, положен на једном узвишењу; има 3 топа и припада му 140 раштрканих кућа. Д аје 250 бораца. �л ПОДУВИЦА лежи на једном узвишењу и лрилично je очуван град; има 4 топа. Овоме граду припада 100 раштрканих кућа које могу дати 200 ратника. ВРНОГРАЧ je град, не баш најбоље очуван, са 3 топа и 100 домова који му приладају. Град може да д& 400 ратника. БУЖИМ je добро очуван град, снабдевен са 10 топова; припада му 374 дома са 1500 турских становннка, од којих je 800 способно за борбу. У овом граду има нешто залихе у храни и муницији. ТОДОРОВО je рушеван град са 2 топа и 150 домова ван градских зидина. Даје 300 ратника. OTOKA je град, израђен од дрвета (baufalliges Schloss); лежи на једном острву на Уни. Граду припада 00 домова који су, већим делом, смештени на десној обали Уне; има 4 топа и 300 становника од којих je 100 способно за борбу. Веза с левом обалом Уне одржава се сплавом у који може стати 15 до 20 људи. ОСТРОЖАЦ1) je велики, четвероугаони град који лежи на левој обали реке Уне, a снабдевен je са 10 топова; граду припада 100 домова са 1000 турских становника, од којих je 300 способно за борбу. О с т р о ж а ц je с е д и ш т е капетана. ЦАЗИН je слаб град; лежи на једној коси a снабдевен je са 8 топова. Граду припада 600 домова који дају 1400 бораца. У граду се, такође, налази нешто хране и муницијс. БИЈЕЈ1А СТИЈЕНА je рушеван град са 5 топова; припада му 200 домова који дају 500 бораца. ЈЕЗЕРСКО je оштећен град; лежи на једној коси; има 4 топа и припада му 100 раштрканих кућа. Град даје 150 борада. Читава описана област има 154 топа, 3568 домова и 9330 бораца. ХАМДИЈА КАПИЏИЂ*) *) Год. 1811 у Острошцу je био капетан Мухамед Имшир-оглу Беширевић. Држ архив у Бечу — Bosnaen, 1807— 1841, № 4. О ч е л у се г о в о р и ... ПУШКИН, ОПШТЕСЛОВЕНСКИ ГЕНИЈЕ Овмх дана цио културни свијет прославља стогодишњицу смрти великог руског пјесника Александра Сергејевића Пушкина. У цијелом свијету, широм пет континената, специјални одбори за прославу потрудили су се да на дан стогодишњице Пушкинове смрти, овоме диву ријечи и стиха одаду достојно признање и захвалност. Такви одбори у словенским земљама пак трудили су се тим више и уложили су још веће напоре за ову прославу. Јер словенски народи ne само да ће у току ове године — Пушкинове године — одати признаље Пушкину као пјеснику, већ ће му тим прославама, у првом реду, одати признаље као општесловенском генију, као визионару и као широкогрудом филантропу словенсмш. Прослава 100-годишљице смрти Александра Сергејевића Пушкина je највећи културни догађај ове године. Пушкин je претставник руског духа, темељ културне традиције, мајстор стиха, виртуоз, стваралац рускога језика. Човјека, огорчена и несретна кога je гонио режим и људске пакости и кога je у 37 години живота убио, у двобоју, заводник љегове жене официр Даитес, прославиће читав свијет: и у Русији и у иностранству. »ЗЕМБИЈБ« СЕ ПОВАМПИРИО Ha 13 ов. мј. дало je сар.ајевско Позориште премиеру нове драме г. Милана Г. Ћурчића, претсједника Групе сарајевских књижевника. Г. 'Бурчић нам je изнио на сцену иовампиреног »Зембиља«. И — с успјехом. Ова гротеска у 3 чина дочарала нам je рељефно једа.н вакат пустих туђииских зулума али и оштрог сатиричког надахнућа, које провијава кроз смијех и сузе једног сарајевског објешењака и шаљивчине кога je створио покојни Саво Скарић. Дрдма г. Ћурчића, као и »Насрудин хоџина чудеса«, примљеда je од публике са слатким задовол>етвом и рахатлуком. 150-ГОДИШЊИЦА СМРТИ РУЂЕРА БОШКОВИТА Ових данд пада 150-годишњица од смрти једног од највећих наших .научељака — Јосипа Руђера Бошковића. Овај велики свјетски учењак родио се године 1711 у Дубровнику. Међу многим свјетским умовима који су у XVIII вијеку допринијели великом ироцвагу науке и људског духа, ударивши чврсте темеље егзатиој знаности у данашљем модерном смислу, наш земљак заузима једно од првих мјеста. У 15 години ступно je у исусовачки ред и послан у римски Колегиум Романум. Професорску катедру добио je прије завршених студија. Кроз кратко вријеме постао je чувен у свим државама, нарочито у круговима научника. Постао je професор универзитета у Павији и Милану. Изградко je звјездарницу из које су, доцније, учињена велика научна открића. Радио je, мотрио кретања небеских тијела, израчунавао, иисао расираве и конструисао разне инструменте, који су до недавно били главно оруђе практичне астрономије. Ha љеговим научним принципима конструисани су и данашњи најмодернији телескопи. У геодезији, математици и просторној тригонометрији поставља нове тезе и идеје, a једнако га занима и физика и филозофија. Савременици су га у најважнијим питањима звали на савјетовањд. Био je прикташа »природне филозофије« a његове су теорије спој Сајбницове и Њ утонове теорије. Најважнија су му дјела: »De solis et lunae defectibois«, »Th&orija philosophiae naturalis« и »Disortationes diue de viribus vivis«. Измучеи великом борбом и превеликим напрезањем на крају je полудио и 1787 умро. Ова значајна годишњица биће прослављена на страни и у цијелој нашој земљи. 27 �H A L E K U L T U R N E V IJEST I VELIKI USPJEH SALKE REPKA Još 1919 godine stupio je g. Salko Rcpak, rodom iz Stoca, u redove pozorišnih umjetni­ ka. Slučajno, kad je Sarajevsko N arodno pozorište bilo na gostovanju u Stocu, on se upoz­ nao i sprijateljio sa nekim glumcima. Sa njima je i otišao. Tada počinje njegova glumačka ka­ rijera. D jelovao je u pozorištim a u N ovom Sadu, Splitu, N išu , Subotici, Skoplju i u beograd­ skoj opereti, sa više ili manje uspjeha. N jegov talenat, međutim, zapažen je prvih dana i on je, postepeno, dotjerao 'do zavidnog umjetnič­ kog iživljavanja i uspjeha. Već dugo godina nosi glavne uloge u klasičnom i nacionalnom repertoaru. Sada je skupa sa svojom gospo­ đom , angajovan na državnom pozorištu u N o ­ vom Sadu gdje, prema pisanju tamošnjih listo­ va, doživljuje sjajne uspjehe. D R A M A A H M E D A M U R A TBEG O V IĆA U BR N U Prije nekoliko mjeseci Zagrebačko Kazalište prikazalo je novu dramu iz života jugoslovenskih muslimana »N a božjem putu«. Pisac dra­ me je naš poznati književnik g. Ahm ed Muradbegović. Sada je ova drama, kako je javila naša i strana štampa, prešla granicu. Stavilo ju je na repertoar čehoslovačko pozorište u Brnu koje je. poznato po svojiift solidnim umjetnič­ kim izvedbam a. Pozorište- u Brnu pokazuje ve­ liko interesovanje za jugoslovensku. dramsku književnost. D V A LISTA Z A RODITELJE I ĐAK E U Sarajevu su prije kratkog vremena počela izlaziti dva mala lista namijenjena Jacima sred­ njih škola i njihovim roditeljima. Jedan (»Ro­ diteljske N o v in e« ) izdaje Školska prosvjetna zadruga »Gymnasium«, a drugi (»Budućnost«) školska zadruga »Korepetitorij«. Prvi uređuje penzionirani profesor g. D avid Levi, a drugi novinar g. Otokar Sikora. JE D N A D O B R A K N JIG A O B O SN I G . N ovak Sim ić je jedan od najboljih mla­ dih pisaca u našoj književnosti. N jegove dobre i sočne radove sretali smo po našim najboljim časopisima. Sada je on skupio jedan dio ovih radova i izd ao ih, u Zagrebu, u knjizi » N ep o ­ znata B osna«. U z nekolike odlične pripovijet­ ke koje nam najjasnije predočuju krvavu b o­ sansku stvarnost i patnje m alog našeg čovjeka, ušle su i neke stvari, mladenačke, koje kvare opšti utisak. Knjiga je, i pored toga, jedan od najpotpunijih i najubjedljivijih dokumenata savrem enog života u ovoj crnoj — B osni nepo­ znatoj. U ov o j knjizi, uzgred rečeno, ima d o­ brih pripovijedaka i dobrih tipova iz m usli­ manskog života naše kasabe i palanke. G O ST O V A N JE R A SE PL A O V IC A N a m jesečno gostovan je u N arodnom p o zo ­ rištu u Sarajevu stići će g. Raša P laović, reditelj i dramski prvak Beogradskog pozorišta. G. Plaović će spremiti za našu scenu drame »U lo ­ goru« od M iroslava K rleže i »Sreću a. d.« od Velmara Jankovića. N astupiće, sem ovoga, u »H am lctu«, »M letačkom trgovcu« i »K oštani«. O vo gostovanje se očekuje sa velikim interesovanjcin, jer su umjetničke vrijednosti g. Plaovića poznate sarajevskoj publici. »M EĐ U B R Đ A N IM A « Sarajevski profesor, Crnogorac, g. Dušan Đ urović štampao je, u izdanju beogradske »N aše knjige«, odličnu knjigu pripovijedaka o životu crnogorskih seljaka, brdana. Jezik, stil i tema­ tika g. Đ urovića su jedinstveni i on je, svaka­ ko, ovom knjigom dao jednu lijepu prinovu našoj savremenoj pripovjedačkoj književnosti. ^езершери У свпјету влада хаос. Многе болести подгризају нашс друштво. Читави народи и заједнпце разбијају главе тражећи излаз из опште економске и социјалне кризе. Свуда и на сваком кораку чује се само један узвик, питање, пуно запрепашгења: Куда? И — докле? Над читавим простором стоји један упитник, кобан и уплашен, упитник који тражи одговор и ријешење на многа питања. Наш народ je, првенствено муслимански, у горем положају од других. Ha сваком кораку се опажа нехат и малодушност. Ha свим линијама опште дезертерство од идеја и начела, од рада и народа. У овоме, нажалост, предњачи наша интелигенција. Колико je жртава поднијела наша заједница, устежући често и од сопствених уста, сакупљајући динар no динар, док je школовала један сразмјерно велик бpoj интелигеиције. Колико ли je име:ака и чардака срушено док су наши>синови, на дому или у пностранству, пресавили ceoje дипломе и ставили их у џепове. Нико није очекивао да he ова »златна школска омладина « тако изневјерити свој рођсни народ и оне umore наде које су у њу полагане. A догодило се ono најгоре. Интелигенција није испунила своју дужност. Интелигенција je изневјерила нарид. Осим часних изнимака које су дале свој културни обол у културно-просвјетним акцијама прије три деценија и впше (оснивање »Гајрета«) n оних који су, неустрашиво, ступили у редове наше предратне национално-револуционарне омладине, други су потпуно затајили. Прошле су тако мимо нас јалове генерације наших интелектуалаца a да се није ни осјетио њихов ход. Умјесто да су ушлн у народ, међу нас, мјесто да су постали вајари и грађевинари живота, они су, повучени н укочени, сувише важни и сувише паметни, постали неакi i/ ш и ii лијени. постали су гробари свог властитог народа. A јадни народ чека. Грца у блату и биједи. Крчме пуне. Хапсане препуие. Село се гуши у прљавштини и очајним хигијенским приликама. Једнп другима копамо јаме. Неморал и интриге цвјегају као никад, A народ чека, стење. Чека људе несебичне. Чека да ове жалосне прилике прену оне којих се то тиче, да их пробуди пред ужасном визијом страха од најцрње будуИности. Наша народна интелигенција треба да се бар у посљедњи час тргне ч да се приближи народу. Да га уразуми, поведе и да му помогне. Народ и интелигенциja требa да чине снажан и конструктиван елеменат, коме се nehe моћи ништа супротставнти и који ће обарати све кочнице прогреса, економског и културног. Потребни су нашем свијету добри и поштени људи, вође: љекари, професори, судије, учитељи, вјероучитељи, свештеници и друга народна интелигенција, који ће му истински служити и давати примјер својом моралном величином. Само на тај начин доћи he noновно, као некада, до пуног изражаја све оне моралне вриједности нашег народа које су пријашњих времена избациле на површину читав низ влеиких синова наше Отаџбине. Ha тај начин he n иуслимански дио .нашега народа, још јаче и више, придонијети и дати југословенској народној заједници. Кад, дакле, престане дезертирање наше интелигенције од народа и од народног посла, кад се сви здушно здруже и подупру народна кола, наш напредак и успјех биће јачи и стварнији. Иителигенција he се тако одужити на најбољи начин народу и изнад нашег хладног простора Hecrahe заувијек кобног упитника. A дотле: Куда? 1 > И докле? ’ ХАМИД ДИЗДАР �^Лесма ШСочкова Опет се беху вратиле топле ноћи. Прозори су били отворени, a напољу су се црнили багремови no чијем je лишћу текла бела светлост месечева. У селу беше тихо, нису се чули чак ни пси да лају. С времена на време само пролазила би сова, и плачни писак те птице злокобно je napao ноћ, као да je то зов саме смрти. После се опет стишавало све, црниле су се само гране брагремова, висећи у сребреној мрежи месечине, и Сали Јашар, ма колико да je напрезао слух, није ништа друго чуо сем некаквих мутних шумова које je он ускоро распозао да су од крви 'која je била у његовим ушима. Одједном он задрхта: негде су ишла кола. Шкрипела су тешко, глухо, вероватно су се пела уз неки брежуљак. Али ено, — грме надоле, низбрдицом, замукну мало и најпосле, изишавши на равно, дођоше брзо и запеваше. Срце Сали Јашарево залупа. Он се усправи у постељи и ослухне: — To je Шакира! —• мисли он, — она je! — И он у то не сумња, јер исто то говоре челични звуци што звоне у ноћи, прште испод точкова, лете као беле птице, пробијају се кроз лишће багремова, сливају се са месечевим зрацима, заустављају се на прозору, носе блесак познатих очију, носе познати осмејак и кажу: — Иде! Нешто. топло и слатко cg подпже у грудима Сали Јашаревим, он се упиње да устане и кревет зашкрипи. Стара се пробуди. — Шта je? — пита га она и тледа уплашеко. — Устај. Иде Шакира. — Шахира? Зар она? Где je? — Ч уј! Кола... — Ах, кола . . . Колико кола je дошло . . . . Но очи Сали Јашара горе, и заповедајуКи знак који он даје руком, натера je да ућути. — Чуј! — понавља он и показује према прозору. Трепери лишће багремова, преплићу се у њему као паучина месечеви зраци и кроз прозоре, капљнце топле кише, запљускују звонки звуци точкова. Кола су већ сасвим близу, јасно се разабире како се управљају према њиховом дворишту и стају. Фрчу уморни коњи, жагоре мушки гласови, међу којима се чује и Џаферов глас, и ето кораци напољу, кораци испод самих багремова, и Шакирин глас. Стари истрчи напол>е. Две се сузе одроњавају са очију Сали Јашаревих, цртају топле црте no његовим образима и падају на земљу... Прође месец и више. Одавно je Сали-Јашар оздравио и радио опет у својој ковачници. Није умро, јер, како би сам говорио, смрт не долази када je- очекујемо, него када joj се најмање надамо. Но «а све то он више није ни мислио. Страдања и болести лако се забораве, чим се здравље повратц. • ^ Пре неколико дана кћи му беше отпутовала и рада je Сали-Јашар, седећи као и раније на клупи, мислио више на њу. Колико ли je радости донела она у његов дом! Дотле je простраиа и велика кућа коју je Сали Јашар направио рачунајући да ће у њој сгановати много људи, и коју je, да би за времена отклонио љубопитљиве погледе, био оградио високим трновим плотом, личила на гробницу. Само се једна слабачка и болешљива стара жена вукла тамо-амо као привиђење, и он сам — гост с времена на време у кући. A сада je млада и лепа жена ходала no собама, стрчавала низа степенице, пролазила испод врба и обасјана сунцем, те зато још N AR O D N O ZDRAVLJE Tuberkuloza kod djece Tuberkuloza je bolest, koja je kod nas najviše rasprostranjena. Najveći broj bolesnika, koji pitaju ljekara za savjet, čine tuberkulozni bolesnici. Smrt­ nost od tuberkuloze, također je vrlo velika. Za nekoliko godina poslije rata umrlo je više ljudi od tuberkuloze nego što je u toku velikog svjetskog rata po­ ginulo od neprijateljskog oružja. Iz svega ovoga vidi se da tuberkuloza predstavlja za čovječanstvo veoma ve­ liku opasnost, čak mnogo veću nego što je bio veliki svjetski rat. Tuberkuloza je bolest, koja zahvata i staro i mlado, i muško i žensko; to je bolest, koju srećemo u bogatim pala­ čama i u bijednim sirotnim kolibama. Šta čini da je tuberkuloza tako raspro­ stranjena bolest? Tuberkuloza je za­ razna bolest, t. j. bolest koja se prenosi sa bolesnog na zdravog. To prenašanje bolesti biva pomoću zaraznih klica, koje se zovu bacili tuberkuloze, a koje tuber­ kulozni bolesnik u svojim ispljuvcima sije svuda oko sebe. Tuberkuloza može da zahvati svaki dio našeg tijela. Tuberkuloza može da bude: u zglavkovima, naročito u zglavku koljena, ruke i t. d., u kostima, na koži. Veoma često se javlja tuberkuloza u žlijezdama, a naročito u žlijezdama vrata, koje oteknu, a često mogu i da zagnoje. To oboljenje žlijezda zove se skrofuloza, koje nije ništa drugo do jedna vrsta dječije tuberkuloze. Tuber­ kuloza se može javiti i kao bolest poje­ dinih unutarnjih organa, naročito cri­ jeva, trbušne maramice, moždane opne i t. d. Najčešće tuberkuloza napada pluća, gdje tuberkulozne klice nalaze veoma pogodno zemljište za svoje raz­ vijanje. Zbog toga je tuberkuloza pluća najrasprostranjeniji i najopasniji oblik tuberkuloze. U plućima tuberkulozne klice stvaraju veoma male sitne kvržice, koje se vremenom spajaju u veće kvrge, koje su ispunjene sirastom masom, koja docnije zagnoji. Kad se taj gnoj isprazni ostaju u plućima veće i manje šupljine — kaverne. Tuberkuloza pluća ne samo da je opasna za bolesnika, koji je ima; ona je još više opasna za njegovu okolinu, za ostale zdrave ljude. Svaki bolesnik, koji boluje od plućne tuberkuloze, iskašljuje u svojim ispljuvcima svakodnevno ogromne količine tuberkuloznih bacila, koji su u stanju da bolest prenesu na druge zdrave ljude. N a taj način, svaki tuberkulozni bolesnik pretstavlja neis- �crpni izvor tuberkulozne zaraze za druge ljude. Kako se vrši prenašanje tuberkuloze? Mi smo vidjeli, da ispljuvci tuberku­ loznih bolesnika sadrže u sebi ogromne količine tuberkuloznih bacila. Kad ti ispljuvci padnu na pod — pomiješaju se sa prašinom i pid kretanju i čišćenju i t. d. dođu u vazduh. Udišući nečist i pun prašine vazduh mi udišemo sa njim i bacile tuberkuloze, koji na taj, način dospijevaju u naša pluća. Osim toga, svaki tuberkulozni bolesnik svojim kašljanjem, kihanjem, pa čak i glasnim go­ vorom prska iz usta mnogobrojne sitne kapljice, koje su pune bacila tuberku­ loze. Te kapljice se nalaze u vazduhu na odstojanju 1 do 1 'А metar od bolesnika. I te kapljice u stanju su da prenesu tu­ berkulozu. Tako isto i oni predmeti, kojima se je služio tuberkulozni bole­ snik, mogu da prenesu tuberkulozu. Ovo naročito važi za pribor za jelo: čašu, kašiku, viljušku itd. Knjige koje je čitao tuberkulozni bolesnik također mogu prenijeti tuberkulozu. Tuberkuloze ima i kod životinja, na­ ročito kod krave, te stoga mlijeko tu­ berkuloznih krava, kad se uzima nekuvano, u stanju je da stvori tuberkulozu. (Svršetak u idućem broju.) D r. B. M. L is t G a fr e t će nastojati da u idućim brojevim a donese radove najboljih naših pisaca i javnih radnika, među njima i ovih: gg. Dr. Fehima Bajraktarevića, H ifzije Bjelevca, Ahm eda Muradbegovića, Mehmcd Remzi ef D elića, Kasima Gujića, Mustafe Alikalfića, Hasana Kikića, Hamida Dizdara, Husnije Cengića, Muhameda Konjičanina, Huseina M uradbegovića, Ahm eda Kemure, Hasana Ljubunčića, Mustafe Mulalića, Rize Ramića, Saita Orahovca, Rasima Filipovića, Sukrije Pandže, Safeta Bu­ rine, Hamdije Kapidžića, Hajrudina Curica, Dr. A v d e Hasanbegovića, Su­ knje Kurtovića, D ževada Sulejmanpašića, Ham dije M ulića, Šerifa Bubića, Sefkije Bubića, Ilijasa Dobardžića, D erviša Imamovića, Hasana Rebca, Hamze Hum e, Osmana N uri Hadžića, Osman ef. S okolovića, Riza ef. Muderizovića, Vehbije Imamovića, Besima Korkuta, M . Tajiba Okića, Vejsila Curčića, Abdurahman ef. Cokića, A dil ef. C okića, H afiz A jni ef. Bušatlića, Huseina Brkića, Dr. Mehmeda Begovića i drugih. з о лепша, улазила у башту и шетала између ружа. Чула се ne­ ona, чуо се смех, кућа je оживела. Не, са миого шта може Бог некога да обдари, али нема већег дара него што je лепота. Ma шта рекла Шакира, било би лепо, штогод урадила, било би добро. Он je сам, може се рећи, оздравио, загго што je то хтела Шакира. A штогод би она захтевала, било je могуће и створило се. Шакира je била као дете, њој je требало игре, разо-ноде. Када je цела кућа била ишчишћена и уређена, она je почела да отвара и претура старе сандуке, где je лежало одело његове- прве жене, све тешко и скупоцено старинско рухо. И сваког дана она би почињала да се гизда и облачи, час у једну, час у другу хаљину, детињасто и несташно, и док je све то за њу била само шала, гледао ју je Сали Јашар стегнута срца, јер су се пред његовим очима будиле успомене и визије некадашњег доба и некадашњих дана. Једанпут она, тако нагиздана, са шареном пређом и снопчићем златне жице у рукама, уђе код њега и седе крај прозора да везе јаглук. У крупним широким наборима блештао je црвени. атлаз њених шалвара, a no срми плавога je­ bena који je стезао груди, гореле су и расипале се аитне искре. И као да никада није била толико лепа, — обрве танко извијене као пијавице, лице округло и бело, очи окружеие дрним трепавидама, као осиљ код црнокласог жита. Радила je свој јаглук, ћутала, али се видело да нешто мисли, јер се сама смешкала. И тако се она за часак загледа кроз прозор, откиде устима једну жицу, затим се наже поново над свој рад, осмехну се још јаче, na, и не гледајући Сали Јашара, рече: — A шта би са Џафером, шта ради? . . . Сали Јашар се трже. Учини му се као да види Џаферову цигару како светли с вечери око његове куће. — Шта би радио Џафер, — рече после краткг ћутања. — Добро je, ту je . . . Није више било осмеха на лепом Шкирином лицу, њени каносани прсти почеше хитрије да везу, она полугласно запева и, да ли je сада песма била таква или се тако учинило Сали Јашару, тек он као да угледа пред собом зелено поље, нова кола која иду, иду и певају, одлазе далеко, далеко нек у д а. . . Многмх се још ствари сећао Сали Јашар, a све су биле у вези са Шакиром. Разнежавао би се, обузимала би га нека милина, и он се je нехотице сећао онога тренутка када je мислио да ће умретл, и када je чуо где долазе кола и еде Шакира. Она кола која су певала no месечини и која он н.икада није могао да заборави! И Сали Јашар би тако силно преживљавао и муку и радост тога тренутка, да би исто као о-нда ocehao како му се очи влаже и замагљују од суза. Једног јесењег дана, једног од оних дана када сунце греје меко, када je небо врло плаво н у ваздуху, као србрне нити, лебди паучина. Сали Јашар седећи на клупи, опази где му се приближује Џафер, с пушком пребаченом преко рамена. Ha њему je била некаква промена, и Сали Јашар то одмах примети. Џафер беше обријан, његови танки плавн оркови беху засукани и истањени на крају, фес му беше бећарски накривљен. Снажан и плећат, какав je био, корачао je гордо, високо раскопчаних ногавица. Сали Јашар није волео кицошење, намршти обрве, и када Џафер стиже до њега и када ra поздрави, он отпоздрави, али га и не погледа. Чини ми се мислио je за то време Сали Јашар, — као да сам једне вечери видео цигару овога рсуза како светли врба до плота, a видео сам и Шакиру где се враћа оданде преко дворишта. Да он није кришом разговарао са мојом кћерком? �— Шта je, Џафере? — запита мало доцније Сали Јашар, на сжо MupaiH. — Шта je ново? — Ново je то — рече Џафер, прислањајући пушку уза зид и спремајући се да седне, — ново je то да се си,ноћ вратио Чауш Ибрахим. — Хајде болан! — зачуди се Сали Јашар, — na рекоше да су га напали на путу, да су га убили? Тако се причало, али дошао човек. Сам сам га видео. Јасно je било да се Џафер спрема да исприча цео случај, али најпре направи цигару, запали je, n тек онда поче да прича полако и с оним подробностима којима људи са села воле да иските свој говор. — Отишао ja синоћ — започе Џафер, до Касап-Османова гумна. Лајали пси тамо, na рекох да видим шта je. Кад тамо ништа, те ти ja седнем на камен под зову да се одморим. Мора да je било касно, — караванка већ се била помолила. Тек у неко доба чујем: џан, иан, џан . . . иду кола. Наћулим ухо, слушам, — далеко су, с оне стране гробља, ал’ тако лепо се чују, na певају, певају . . . Џафер ућута и замишљено се загледа преда се. — Шта да ти кажем, Сали-уста, то ми je за>нат, треба да седим целу ноћ, a ноћ опет дуга, na не пролази лако. Гледам, занимам се, колико времс да ми прође. Понекад седим и слушам кола када се враћају. A знаш ли, Сали.уста, твоја кола, онаква каква их ти правиш, — тога не-ма нигде: свака имају свој глас, свака певају на свој иачи,н. Седим ти ja, слушам их, na кажем: ето то су Муратова, то Холиолу Ешрефова, то Каранових. . . Него да ти причам што сам почео, — синоћ, кад сам чуо она кола, слушам, слушам, na тек одједном кажем: »To су Чаушева,. друга не могу биги!« И збиља, не би за дуго, a оно затупташе босе ноге, гледам — црни се фережа, иде жена, a око ње пијучу деца као јањци, плачу. Познадох je — Чаушева жена. »Бабо вам иде, децо«, вели им. A кола звече. '■звече, иду... Право да ти кажем, Сал,и-уста, — рече Џафер и уздахну, — нешто ми дође жао, na заплаках. Ех, велике ли радости, велике ли цике синоћ у Чаушевој кући! Сав устрептао, гледао je Сали Јашар у земљу, ћутао n размишљао. Није ни речи више прозборио, и Џафер, пошто постаја још мало, узе пушку и пође. — Сали-уста, — рече, — кола што их ти правиш, севап су. Како je то лепо кад се враћаш, a код куће те познају, na изиђу у сусрет! Да ли. je чуо те речи или не, то се није примећивало, тек Сали Јашар н,и сада не прозбори, и осгаде замишљен. обвијен густим димом своје цигаре. Идућег дана Сали Јашар беше у својој ковачнициј и деси се нешто што му се ретко дешавало на послу, — три пута узастопце он спусти маљ на наковањ и прекрстивши руке и наслонивши се на њега, дуго времена остаде замишлЈен, док су мехови радили. Први пут он се сети онога што му je причао Џафер о Чаушевом повратку. Други пут он се сети како je сам чуо кола, када je долазила Шакира, и, као увек том приликом, навреше му сузе. Трећи пут када се подупре маљем и замисли, Сали Јашар као у сну угледа хиљаде и хиљаде кола која се враћају. која певају no путевима, a из ниских кућерака, изиад кој.их се вију вечерњи дим и прашина, излазе жене с децом у наручју, друга, већа, деца трче около, a сви иду у сусрет колима да их дочекају. . . Никада. Сали Јашар није осетио такво узбуђење, такву радост. — Алах! — шапну и ухвати се за чело. — Ja сам био слеп, ja сам био глуп! Какву чесму, какве мостове ja то хоћу да правим! Севап! Има ли већег севапа од овога што радим? Кола треба ja да правим, кола! — Момци,! — викну — хајде, живл>е! Pčelarstvo i njegovo unapređenje Mnogi ekonomski pisci pčelarstvo nazivaju poezijom u poljoprivredi. Ve­ lika važnost ove privredne grane uočena je kod svih evropskih država. Tako je pčelarstvo u Svajcarskoj triput više ra­ šireno nego kod nas, a u Štajerskoj i Gornjoj Austriji četiri puta. Kod nas dolazi prosečno 2 i po košnice na 100 hektara zemlje. Prirodni uslovi naše zemlje povoljniji su više nego igdje, a to se najbolje vidi iz prosječnog doprinosa od pojedine košnice. Veoma je zanimljiva bila raz­ lika između referata čehoslovačkog i na­ šeg delegata na nedavno održanom sveslovenskom pčelarskom kongresu. Dok je čehoslovački delegat podvlačio da njihov godišnji doprinos dostiže i na 8 kilograma meda po košnici, naš de­ legat je u svome referatu podvukao da prosečan godišnji doprinos meda kod nas počinje sa 40 kgr. i da ide i do 60 kgr. od jedne košnice. Pored klimatskih i terenskih pred­ nosti mi imamo i najbolju rasu pčela — medarica, a dokaz je već u tome što naše pčele, pored svih evropskih zemalja, uvozi Amerika, pa čak i Japan. Nažalost kod nas još nije u dovolj­ noj mjeri jasan pojam o rentabilitetu ove privredne grane. U našoj zemlji ima oko 3,800.000 domaćinstava, a pčelarstvom se bavi samo 127.000 ljudi, ili 3 od sto. Naročitu važnost unapređenju pčelar­ stva trebalo bi pokloniti u našim pa­ sivnim krajevima. U Zetskoj banovini na 8 kvadratnih kilometara dolazi pro­ sječno po jedna košnica. Kada bi svako domaćinstvo imalo samo po jednu ko­ šnicu, prinos od samoga meda, u 145 hiljada domaćinstava ove banovine, bio bi veći od sume, koja se svake godine daje za ishranu ovih krajeva. Vrijedno je napomenuti da je u krat­ kom vremenu veoma lijepe rezultate po­ kazao naš mladi Savez pčelarskih za­ druga, koji je osnovan tek početkom 1934 godine i koji se brine za plasiranje cjelokupne produkcije zadružnog meda iz cijele države. Sa svojih šezdeset čisto pčelarskih zadruga Savez je otvorio i modernu prodavaonicu u samom Beo­ gradu. Rezultati korisnog rada ovoga Saveza jasno se vide već i iz toga, što je naš pčelar, ranije neorganizovan, bio prinuđen da svoj med prodaje po 3—5 dinara kilogram, dok mu sada njegov Savez otkupljuje med po 10—12 dinara i tu cijenu održava već od svoga po­ stanka, kao cijenu na veliko. Ing. ]. M. �Sarajevska štampa o Gafrelovof zabavi »Jugoslovenska Pošta« napisala je, iz­ među ostalog i ovo: Preksinoć, u subotu veće, muslimansko kul­ turno prosvjetno društvo »Gajret« održalo je svoju godišnju zabavu u svim prostorijama N arodnog pozorišta. Gajretova zabava je sva­ ke godine jedna rijetka manifestacija, ali prek­ sinoć G ajretova manifestacija bila je vrhunac snage, napora i smisla za kulturno i umjetnič­ ko djelovanje. Prema iskazu svih koji su ovoj zabavi prisustvovali, m ože se slobodno reći da je o v o najuspjelija zabava koju je Gajret uopšte d o danas održao u Sarajevu. O vo je, za­ pravo. jedan sjajan revi cjelokupnog umjetnič­ kog života jugoslovenskih muslimana. Organi­ zacija priredbe funkcionisala je kao stroj, tako da je red bio savršen. Raspoloženje i odličan ton zabave zavladao je odmah uz prikazivanje programa a potrajao je sve do jutra. Zabava ' je bila elitna i narodna, jer j e , pored najelitnije publike i najskupocjenijih toaleta, zapažen ve­ lik broj sitnog čaršijskog svijeta, dobrim dije­ lom u živopisnim narodnim nošnjama. »Jugoslovenski list« je također donio opširan izvještaj u kome je rečemo i sli­ jedeće: »Preksinoćnja velika Gajretova zabava u svim prostorijama N arodnog pozorišta, pa čak i u prostorijama negdašnjeg pozorišnog podruma, koje je aranžirao g . Guteša, bile su sklonište one publike, koja nije mogla da podnese onaj ogromni talas koji se kretao, tamo-amo, po svima foajeima, u dvorani i u vestibilu, a na­ ročito kraj buda o d tom bola, gdje je vladala užasna tiska i formalna jagma za kupovanje tom bola, tako da djevojkama i momcima nije trebalo — jedinstven slučaj na našim zabava­ ma — da nude prodaju svojih tom bola, jer su ih kupci form alno opsjedali, pa se je u svaku kutiju sa kovertićim a u jedan mah zavlačilo ne­ k oliko ruku, a to je i sasvim razum ljivo, jer je aranžman ovih zgoditaka već u početku zaba­ ve privukao na sebe pažnju svih prisutnih, jer to nije više b ila buda za tom bolu, nego kao radnja »Ta-Ta« u minijaturi. A zgoditaka je zaista b ilo sjajnih, svih vrsta, i skupocjenih.« V r e t p l a ć u jt e s e i š ir it e lis t » G a jr e t « И чекићи зазвонише no наковњу, искре полетеше из црвеног гвожђа и ма да су калфе и шегрти Сали Јашареви били навикли да виде његову такву грозничаву распаљеносч, они се ипак зачуђени и насмешени згледаху. Истога дана после ручка Сали Јашар изађе из куће и упути се крупним корацима и ка земљи уперена погледа, као што je то био његов обичај, ка кућици на крају села у којој je становао Џафер. Он затече Џафера где засуканих рукава машћу измазаним рукама расклапа и чисти пушку. Овај се не мало зачуди када виде Сали Јашара где му долази у кућу, но још се више збуни и ушепртљи његова мајка, стара већ и оронула жена. Пили су кафу, говорили о овом, о оном. Најпосле, ка да остадоше сами, Сали Јашар неодлучан и с муком, као да бира и тражи речи, каза: — Цафере, много пута сам мислио о теби, синко. Трудиш се и ти, имаш, ниси остао на путу. . . Истина je. Али између заната и заната има разлике, ипак je боље да и ти имаш парче земље « да je обрађујеш као и сви људи . . . Ето, ja имам . . . хоћу да ти помогнем . . . Мени није тешко. Узми! — рече он одлучно, и пружи Џаферу једну кесу. Но Џафер не посеже и не узе je. Већ дуже времена он je само гледао Сали Јашара, — ћутао je, али нешто се смејало у његовим плавим очима. — Узми — понови Сали Јашар. — Вратићеш ми их, када узмогнеш. Купићеш себи парче њиве, радићеш. — Хајде, na када се ожениш —рече Сали Јашар, као да му je лакнуло, — направићу ти кола. Само се ти окући. — Ja се нећу женити — мрачно рече Џађер. — A nape ћу узетш кад тако хоћеш. Хм . . . чудновато . . . Ама, не хтеде ли ти, Сали-уста, да градиш чесму . . . — Остави! — прекиде га Сали Јашар, пошто устаде и пође. — Никакву чесму нећу да правим. Кола ћу градити, то je доста. Сали Јашар продужи да ради своја кола. Она су певала сада много лепше него раније, и Сали Јашар их je правио таква не само зато да би задовољио своје муштерије, него и загго што je већ био убеђен да тиме уједно чи.ни и оно добро дело о коме je толико времеча размишљао. И када га месец-два доцније снађе нова једна несрећа, она га се не косну много дубоко. Премину његов зет и Шакира остаде удовица. Ona се врати њему, и нико се не зачуди, и нико не замери брзину, када се она ускоро после мужевљеве смрти удаде за Џафера. Сали Јашар радио je сада кола која je био обећао новоме зету. Све je било говото, дође ред да се испитају звуци којим ће звсхнити та кола, песма коју ће певати њихови точкови. Тајна распеваних кола што их je градио Салн Јашар, састојала се у томе што je он изнутра, измећу осине осноне и точка, стављао no један челичан диск, и пошто би точак остав1ио нешто лабавијим, тај би диск ударао час у њега, час у осовину и тако стварао звуке који су, испреплетени са звуцима других точкова, давали целу мелодију. Све je то било врло просто, и ако je било ту неке тајне, то беше у смеси, размери и облику дискова, — a то je знао тек саи Сали Јашар. Te се дискове спремао да испита сада Сали Јашар иа колима која je правио. за Џафера. Са чекићем у руци он се заустави пред њима и замисли. Мудрац je заиста био Сали Јашар, много шта био je видео, много шта преживео, али једно му je било јасно: јада и несрећа пун je овај свет, али ипак има нешто што je лепо, што стоји изнад свега другог, — љубав међу људима. Ha овнм колима враћаће се Џафер, a Шакира ће чекати. Она треба да певају! Јордан Јовков �B O S n a i (Nastavak) m u s lim a n i B o s n e 6. Bajazita je naslijedio njegov sin Mehmed I »car bez zemlje«. (1402—1421). Sve krajeve osmanlijskog carstva gdje su došli i kuda su prošli, Tatari su divljački opljačkali. Nisu poštedili ni čast porodice ni svetinje vjere. U džami­ jama su konje vezali i stoku klali, turske žene i dje­ vojke silovali i po logorima povlačili. Bajazit, fizički iznuren a duhovno satrven, ispustio je svoju napa­ ćenu dušu u naručju svoga sina Muse koji je s njim zajedno pao u tatarsko ropstvo. Njegova druga tri sina koji su se, poslije poraza, razbježali kud je koji znao i mogao, nalazili su se u tom momentu na su­ protnim stranama carstva bez veze i dodira jedan s drugim. N a vijest da je Bajazit umro i da se Timar povlači prema Perziji, tri rođena brata povela su oru­ žanu borbu za carski prijesto. Sulejman se proglasio sultanom u Jedrenu a Isa u Brusi, dok su oblasti Amošije i Tokata priznali za sultana Mahmuda koji se u tom času nalazio u Bolu, progoneći zaostale ta­ tarske horde. U.zemlji je zavladao najveći haos i pometenost. Osmanski svijet izgubio je vjeru i nadu u povratak carstva. Emiri i sitni knezovi koje je Timur uspostavio, ustali su da se što bolje učvrste u svojim položajima, progoneći sve prijatelje i pristalice os­ manske dinastije. Mehmed koji je i po svojim moral­ nim kvalitetama i po svojoj ličnoj hrabrosti bio naj­ pozvaniji da sjedne na presto svojih predaka, bio je u najtežem položaju. Bilo mu je jasno da je neizbježna propast i carstva i dinastije ako braća pocjepaju car­ stvo na tri dijela. Da se to izbjegne, trebalo je ili mir­ nim putem riješiti spor ili zagaziti u rat s rođenom braćom i carski prijesto natopiti bratskom krvi. Po­ kušao j e da to sa I som izravna na miran način i da time spasi bar azijski dio carstva ali Isa nije htio o tom ni da čuje. Ostalo je da to riješi svijest naroda i snaga oružja. Gvozdenom voljom i ustrajnošću, svoj­ stvenom njegovu plemenu, Mehmed je savladao sve ove zapreke i teškoće koje su se tako iznenadno i svi­ repo isprsile pred osmanski prijesto. Punih osam godina trebalo je Mehmedu da u azijskom dijelu carstva uspostavi mir i red. Već kod prvog sudara s Isom, Mehmed je pobijedio i triumfalno ušao u Brusu, gdje ga je narod oduševljeno do­ čekao. Isa se još dva puta nagonio na Mehmeda i oba puta bio pobijeđen dok nije konačno i sam zaglavio. Treći brat Mehmedov Musa, pošto je prenio očevo tijelo iz Kutahije u Brusu počeo se i sam nadmetati za carsku krunu. S početka je prividno pistajao uz Mehmeda a onda pobjegao u Jedrenu i otuda se spre­ mao da udari na Mehmeda. Međutim kako je Sulej­ man bio opak i svirep čovjek, umlatiše ga godinr 1410 njegovi vlastiti vojnici. Musa iskoristi tu priliku i proglasivši se carem u Jedrenu a da bi što bolje učvrstio svoj položaj u raspojasanoj vojsci, Musa je pošao na Carigrad, pljačkajući i harajući usput sve krajeve kuda je prošao kao niko ni prije ni poslije njega. Car Manojlo pritješnjen sa evropske strane, pozva u pomoć Mehmeda koji je međutim u Aziji već bio savladao svoje protivnike i uspostavio mir i red. Mehmed se odazvao Manojlovu pozivu i zajedno sa vojskom Despota Stevana potukao svoga brata pod zidinama Carigrada gdje je i Musa svoje kosti osta­ vio (1413). Preostalo vrijeme od osam godina, Mehmed je posvetio na popravak i utvrđivanje rasklimane držav­ ne zgrade. Povjerenje i odanost prijestolju i dinastiji Mehmed je svojim dobrom i poštenom administraci­ jom brzo povratio. Emire koje je Timur postavio, Mehmed nije dirao, nego ih samo proglasio svojim vazalima. Sa carem Manojlom sklopio je savez i vra­ tio mu neke gradove u Tesaliji i na Crnome moru a gospodarima Srbije, Vlaške i Albanije dao pomirlji­ ve izjave. Mehmed je preneo carsku stolicu iz Bruse u Jedrene, gdje je s proljeća godine 1421 i preminuo. Mehmedov nasljednik Murat II (1421—1451) uda­ rio je skoro na iste poteškoće kao i njegov otac. Nije se, što no riječ, ni trava zazelenila na grobu Čelebi Mehmeda, a car Manojlo krenu vjerom. Neki avan­ turista Mustafa koji se još za vlade Čelebi Mehmeda izdavao za Bajazitova sina i pretendenta na prijesto, bio se sklonio u Carigrad i tu po sporazumu između cara Manojla i sultan Mehmeda interniran. Sad po nagovoru Imperatora, Mustafa je pošao u Evropsku tursku i počeo dizati narod na ustanak. Murat je brzo savladao ustanike, narod primirio i pretendenta javno objesio. Da Manojla kazni za njegovu nevjeru, Murat je sa velikom vojskom krenuo na Carigrad i da nisu nastale nove pobune u azijskoj Turskoj, po svoj prilici još bi tada Carigrad pao u turske ruke. M urat je savladao i ovu pobunu a da i za budućnost osigura mir i red, on je sve emire koje je Čelebi Mehmed ostavio na njihovim mjestima, zbacio i pro­ tjerao, a njihove emirate carstvu prisajedinio. Međutim hrišćanski zapad, videći tolike neprilike mlade Turske carevine spremio se da ponovno okuša sreću svoga oružja. U Srbiji nije više bilo Stevana Lazarevića koji je vjerno držao zadanu riječ. On je umro godine 1427 a novi gospodar Srbije Đurađ Branković dade ideju za novi krstaški rat u kojem će učestvovati Srbija, Bosna, Poljska, Vlaška i Albanija a ni rimski papa neće izostati da pošalje krstaše iz __________________________________ 33 �Italije. Na čelo krstaša postavljen je legendarni junak Janko Hunjadi. Posle nekoliko poraza turske vojske, Murat zatraži primirje i u Segedinu godine 1444 pot­ piše ugovor o miru na deset godina. N a ovaj ugovor obvezali su se i zakleli hrišćanski vitezovi polaganjem ruke na Evanđelje a turski delegati na Kuran. Sultan M urat zasićen i slastima i gorčinama koje prate carski prijesto, a usto ožalošćen smrću svog naj­ mlađeg sina, prenio je krunu na najstarijeg sina Mehmeda a onda se povukao u Magneziju da u tišini provede posljednje dane svoga života. Čim se na Zapadu čulo da je M urat carstvo pre­ pustio mladom i neiskusnom sinu, saveznici se po­ kolebaše. Papa rimski i car grčki upotrijebili su sav svoj uticaj da sklone Hunjadi ja da pogazi svečanu zakletvu i zadanu riječ. Janko se u početku kolebao dok ga papin delegat kardinil Julijani s Evanđeljem u ruci nije uvjerio »da prema nevjernicima ne treba držati ni položenu zakletvu ni zadanu riječ«. Način na koji se izvršilo gaženje ugovora i sve­ čane zakletve nanijeli su pravu ljagu viteštvu hrišćanske Evrope i imenu jednog velikog vojskovođe i junaka. Saveznici su sačekali da Turci ispune svoje oba­ veze i povuku svoju vojsku da onda iznenada navale. Međutim dok su krstaši š desne strane Dunava palili turska utvrđenja i kasapili njihove čuvare, dotle je i Murat čuo za nevjeru, i izdaju. Ne gubeći ni časak vremena, M urat se vratio na prijesto, sakupio vojsku i pošao u susret neprijatelju. Deseti novembra 1444 stajale su kod Varne dvije neprijateljske vojske jedna prema drugoj sučelice. »Muratov stjegonoša nosio je na svome koplju kopiju pogaženog ugovora kao vidan znak hrišćamskog vje­ rolomstva«. Ratna je sreća kolebala dok se konačno nije nasmiješila turskoj vojsci: u jednoj gužvi koja se splela oko cara Murata, poginuo je ugarski kralj Vladislav. Jedan stari Janičar nataknuo- je na šiljak svoga koplja otsječenu kraljevu glavu sa srebrenim šljemom i naprijed stupao uz sultanova stjegonošu. Bješe to strahovita prilika prema onom drugom koplju o kom je visio zakletvom utvrđeni pa ipak pogaženi ,ugovor. Ugarski velikaši, videći otsječenu glavu svoga kralja, razbježali su se sa bojnoga polja a za njima isti dan pod večer i Janko s ostatcima pobijeđene vojske. U ovoj je bitci zaglavio i kardinal Julijani, na svu pri­ liku ubijen od krstaša kao vinovnik za ovu sramotu i nesreću. Četiri godine poslije poraza kod Varne, Janko se opet sudario s Turcima na Kosovu i opet pobijeđen. Početkom februara 1451 umro je sultan M urat II a naslijedio ga je njegov sin Mehmed II — docnije prozvan El-Fatih. Pod teškim buzdovanom ovoga silnika Srbija je razdijeljena na turske pašaluke a dvije stare države, jedna carevina, druga kraljevina propale su jednom za uvijek: V-izantija i Bosna. I tako od pada Bruse u turske ruke do osvojenja Konstantinova grada i propasti bosanskog kraljevstva nije prošlo ni stopedeset godina a malo Ertuglovo pleme od četiri stotine konjanika postalo je veliki kolos, pravo strašilo pred kojim je uzdrhtao sav hriš­ ćanski zapad. Svi političari i državnici tadanje Evrope bili su složni u tome da je padom Carigrada evrop­ skom čovječanstvu zadata teška rana. Papa Pio II, zastrašen alarmantnim vijestima o naglom napredo­ vanju Turaka, pokušao je da otkloni tu nesreću koja prijeti čovječanstvu Evrope. Godine 1464 Papa Pio II uputio je Mehmedu II dugu poslanicu (Pius episeopus servus servorum Dei illustri Mahumeti prin­ cipi Turcorum) u kojoj ga poziva da za »spas duše svoje i slavu svoga imena primi katoličku vjeru, jer samo oni koji su kršteni u katoličkoj vjeri biće spa­ šeni«. Na koncu svoje duge poslanice Papa prijeti Mehmedu da će njegova slava brzo iščeznuti kao dim, ako ne posluša papine savjete i ne primi katoličku vjeru. . . Stotinu godina poslije toga tursko je kopito do­ prlo do Beča! nn—ć Љеиотица аз Ђенама Пређоше облаци преко оазе и оставише нам кишу као песму испевану. И хафиз запсва на минарегу и она дође. Д ође из Бенама, града лепотица, као залутала тица из башта хамилских у оазу нашу. И са н>ом дођоше јата голубова белих и чињаху се као Шемас, град залутали у висинама. И глас joj беше песма гугу гке у комшијској башти у рано пролеће, a смех цвркуг ластавице под високим куполама Алаџа џамије. И гледасмо je задивљени и ни оскврнућа сена не затрепта на дну очију наших. Само Сахиб, син Маликов, узе уди и ^апева гласом мужјака: — Ни пајлепша мошеја у нашем граду није равна твојој лепоти. — О да сам виги чемпрес на улазу у волшебне joj просторије! — Ко ти дотакне тало задаће ми бол и крв ми навући иа очи. — Ко пређе лејама твојим, пољубиће га смрт. A сутра дан оплакиваху Сахиба другови и роднтељиИ Господ подиже Самум и песак ко брда страха диже се у даљинама. И замреше нам срца пред силом његовом, јер он дспоту створи као такмаца себи. ХАМЗА ХУМО �S ja ja n u s p je t) v e lik e G a jr e t o v e szabave Koliko god je lanjska Gajretova zabava imala uspjeha kod gle­ dalaca i radio-slušalača, ovogodišnja velika Gajretova zabava, odr­ žana б februara, u svim prostorijama Narodnog pozorišta, prevazišla je lanjsku i pružila gledaocima jedan rijedak umjetnički užitak, koji se u Sarajevu, inače, ne može viditL Značaj ove sjajne Gajretove manifestacije je ogroman i neprocjenjiv ne samo po Gajret i njegovo kulturno djelo nego, može sa slobodno reći, po vaskolik muslimanski elemenat u ovoj državi. Ova priredba, kako smo to još u prošlom broju lista naslutili, bila je odličan revi cjelokupnog kulturnog i umjetničkog djelovanja jugoslovenskih muslimana. Ovaj umjetnički program sastavljen, uglavnom od naše pjesme i muzike, prenosila je i ove godine Beogradska radio stanica čime je pružena mogućnost hiljadama Gajretovih prijatelja i radnika a i drugih ljubitelja muzike da čuju program. Tako je ovo Gajretovo veće imalo jedan širok zamah i kulturnu misiju koja je uspjela iznad svakog očekivanja. O tome svjedoči stotine pisama, pozdrava, pohvala i telegrama iz svih krajeva naše zemlje, pa čak i iz inostranstva. Svi koji su slušali našu zabavu upravo su oduševljeni i mole Gajret da upriliči i aranžira češće ovake večeri preko radia. IZG LED D V O R A N E I PUBLIKE Odaziv publike bio je toliki-, da je svaki kutak velikih pozorišnih prostorija bio zauzet, pun. Sve ulaznice bile su već na 15 dana prije zabave formalno razgrabljene. Da je bilo još dvaput ovoliko mjesta, rasprodalo bi se sa lakoćom. .Priređivački odbor je morao iznajmiti i prostorije pozorišnog podruma, gdje je putem posebnih megafona, bio udešen prenos programa iz glavne dvorane. Glavni odbor je imao mnogo muke sa publikom koja je tražila ulaznice tumačeći i ispričava­ jući se da više nema ulaznica. Naročito je bilo teško zadovoljiti navalu Gajretovih prijatelja i saradnika iz unutrašnjosti. Srećom aparatura i instalacija Radio stanice funkcionisala je besprekorno, pa su se mnogi zadovoljili slušanjem. Dvorana i pobočne prostorije Narodnog Pozorišta nisu nikad primile toliko publike i tako odabranih lica, iz Sarajeva i drugih mje­ sta. Dvorana je pružala veličanstven izgled: ćilimske dekoracije bile su savršene. Pored najelegantnijih balskih toaleta, u publici, bile su zastupljene i razne druge nošnje, naročito narodne, muslimanske. U publici su bili zastupljeni svi rodovi društva iz Sarajeva. U ložama sje­ dila je najelitnija publika Sarajeva. Od muslimanskih porodica bile su u ložama najuglednije sarajevske familije kao: Gavran-Kapetanovića, Kapetanovića, Fadilpašića, h'idahića, dra Kučukalića, Čomare, Borića, Kurtovića, Hasanbegovića, Hadžihalilovića, Rašidagića, Hadžidedića, Repovca, dra Zečevića, Bičakčića, dra Mašića, Zildžića, dra Hajdarovića, Zlatara, Muftića, Serdarevića, Pašića, Semiza, Arifovića i druge ugledne sarajevske porodice, koje zbog prostora u listu ne možemo sve iznijeti. Njeg. Vel. Kralj Petar II, Pokrovitelj Gajreta, i ovoga puta je pokazao naklonost i pažnju prema nama, pa je odredio Svog pose­ bnog izaslanika u osobi armiskog generala g. Bogoljuba llića da Ga zastupa na zabavi. Izaslanika je na ulaznim vratima dočekao pretsjednik g. dr. Hasanbegcvić i uveo u počasnu ložu. Muzika je u taj čas intonirala državnu himnu. Cijela dvorana je oduševljenim aplau­ zom i poheima pozdravila Njeg. Vel. Kralja i Kraljevski Dom, koji uvijek pokazuju pažnju prema muslimanima i Gajretu. Među publikom je bio i izaslanik gospodina ministra vojske i mornarice general g. Dordević, izaslanik bana Drinske banovine načelnik g. Milan Popović, prvi naib Islamske vjerske zajednice prof. g. Salili Safet Bašić, mitropolit dabrobosanski g. Petar Zimonjić, gradonačel­ nik g. Edhcmaga Bićakčić, komandant divizije general g. Antic, podnačelnik gosp. dr. Miloš Ljeskovac, engleski i talijanski konzul ВОЋАРСТВО Како ћемо уништити воћне штеточине Највећа биљна штеточина je такозвана санжозеска ваш, која се први пут појавила у Сједиљеним Америчким Државама. Одатле je, преко Хамбурга, донешена и у Европу. Она напада све воћке, a нарочито крушку и јабуку. Санжозеска ваш не носи jaja као остале, него одмах излегу око 500 ваши, a ових 500 У току неколико недјеља стварају нову ваш. У току једне године ове ваши стзоре се око 5 милијарди. Тако orpoMHCiM броју биљке не могу да одоле и послије годину-двије дана се осуше. По своме облику санжозеска ваш je врло слична осталим обичним штитасгич в-> има, које нису у толикој мјери опасне. Штит аве ваши код женки je округао са пречником до једног мили.метра. Сама боја je тамно-сива са свјетлом тачком !на средини, a остали дио тијела je затворено жут. Штитаста и санжозгска ваш до прије извјесног времена уништавана je такозваном вискозном течношћу (Карболинеум!, али се она показала непрактична, јер r.ao течност кије у стању да цијелу кору биљке обавије. У нашој земљи утрошено je много на овај лијек, na ипак je угинуло око 10 милиона воћака a ваш још није уништена. Неуспјех рада на сузбијању вагпи иатјерао je многе хемичаре и ентомологе да траже сигурније средство, јер су дошли до реалног прпктичног закључка, да хемикалије у вкду течиости нису у стаљу да »родру у све дијелове воћке и да, према томе, хемијско средство мора да буде у гасном сгању. Послије дугогодишњег исгтитнвања на чисто практично-научној оСновгГ, утврђено je да циановодик најрадикалније убија све врсти ваши. До скора на свима модерним плантажама у Калифоршгји, Канади, Шпанији, Сицилији, Египту, Алжиру, Сирлји, Јужној Африци и у осталим суптропским земл>ама вршена je дезинфекција воћака цијаводоником. Како пак и цијаводоник приликом невјеште употребе може да упропасти и ћелије биљке, проблем je и даље рјешаван у лабораторијуму и, најзад, ie научно-привпелно друштво »Дојче фир Шедлингсбекемпфунг* од цијаводоика створило препарат калцит. Калцит се састоји: 90 од сто калцијум цианида, a 10 о д сто креча. Калцит се држи у затвореним лименим кутијама. Дезинфекција воћњако обавља се са калцидом у pano прољеће у ма које доба дана или поћи. Стално зелене воћке (лимунп, поморанџе) дезинфекују се само у сутон um no мјесечктни. Дезинфекција зараженог дрвета врши се на слиједећи начин: Заражено дрво се прекрије церадом (шатором). Ha основу утврђеких димензија a no нарочитој табели одреди се број таблета (свака таблета има 20 грама) калцидл и убаце се у нарочити апарат који својим кљуном улази у цераду, затим помоћу ручиие на точку, брзо се окреће и апарат меље таблете, претварајући их у прах који одлази у цераду. Послије 30 до 50 минута дезиисекција je свршена. Вријеме трајања дезинсекције зависи од времеиа, т. ј. ако je тихо �Jedan dio članova hora Gajrelova pjevačkog društva u Sarajevu, sa svojim pretsjednikom g. Mehmedbegom Kapetanovićem (*) онда мање a ако je вријеме вЈетровито онда дуже. Овај рад je скопчан са реликом опасношhy. Приликом скидања цераде мора се имати гас-маска или специјална маска која fce састоји од пјеска и филтера, a £тоји свега 40—50 динара. Ко нема ова заштитна соедciBa треба да се удаљи. 15— 20 метара и остане на том мјесту најмање 5 данута' Овај начин уништава»>а ваши уведен je и код нас, али поред државних органа требала би и приватна лица да га усвоје, јер ће се са.мо тако, на јефтин vHa4HH, ослободити ових опасних штеточина. Д руго питање je, како ћемо младе саднице ослободити свих врста вашију. Н з у ници су и за ово нашли рационалло и рддикално средство. Прије годииу дана у среском nafta "hhkv на Палићу код Суботице, вршени Су практични покуси са цијанкалцијумовим препаратом тахозваним »Циклон Б«. У расаднику je направљена специјалн:: ћелија о д бетона (у тр о тен о ie око 15.000 динара) коју je конструирао инж. r. Јелић. Кућица (ћелија) има 20 кубних метара a може да прими око 600 садница, што одговара нормалном товару вагона. Затим се пусти Циклон Б помоћу наоочитог апапчта. Ћелија се загријава до 12 степена помоћЈ димних цијеви ова температура се одржава нешто више од 45 минута. По завп'"рнп 1 дезинфекцији отварају се врата на ћелији (са маскама) и износе саднице. Дезинсекција садница се врши у јесен и у зиму. М. М. X. ШТО ЛИСТ »ГАЈРЕТ« БУДЕ ИМАО ВИШЕ ПРЕТПЛАТНИКА БИ Ћ Е СВЕ БОЉ И И У РЕЂ ЕН И ЈИ . ПРЕТПЛАТИТЕ СЕ И ОМ ОГУЋИТЕ ЛИСТУ НАПРЕДОВАЊ Е! 36 , kasacioni sudjja ^ o sp . Dorde Krstić, okružni sudija gosp. Llmićević, direktor gcsp. Oskar Grof i dr. Kulturna društva zastu­ pali su: »Prosvjetu« g Đorđe Pejanović, »La Benevolenciju« g. dr. Vita Kajon, »Slogu« g Jovo Popadić, Profesorsko udruženje g. Husein Brkić, direk'tor Šerijatske gimnazije, Udruženje sudija g. Fehirri Kurbegović. Još su bila zastupljena društva »Đerzelez«, »Merhamet«, Zadruga Kola srpskih sestara i Gajreta, »Cvijeta Zuzorić«, »jugoslavenski klub«, Savez dobrovoljaca, »El-Kamer«, »La Humanidad«, Kolo srpskih sestara, Materinsko udruženje, Sokolsko društvo i mnogi drugi. Iz provincije su zabavi prisustvovali g. Numan Osmanelendić sa sestrom iz Zavidovića, g. Esadbeg Alibegović iz Derveme, desetak članova porodice g. Namikbega Ibrahimpašića iz Travnika, g. Muradbeg Zaimović iz Tuzle, g. Mahmud ef. Robović sa suprugom iz Travnika, g. M. Salihspahić iz Tuzle, g. Ahmed Riza Pašić sa gos­ pođom iz Rogatice, porodica g. Hidajetbega Arnautovića iz Travnika i više delegata iz Zenice. IZVOĐENJE PROGRAMA Nakon uspjelog predavanja pretsjednika Glavnog odbora g. dra Avde Hasanbegovića koje je održano u okviru »nacionalnog časa« Radio stanice (a koje donosimo na drugom mjestu), započeo je pro­ gram zabave. Program zabave bio je sastavljen od pjesme i muzike, kao i od dvije vrlo zanimljive inscenacije iz svadbenih i ljubavnih običaja mu­ slimana u Bosni, bio je izveden na opće zadovoljstvo, kako kod gle­ dalaca u dvorani, tako i cd slušalaca u cijeloj Jugoslaviji, jer je pre nos putem beogradskog rai'a vrlo uspio, a prema uvjeravanju iz upra­ ve beogradskog radija, za taj prenos je vladalo veiiko interesovanje. Pored orkestra vojne muzike, koji je otsvirao »Cjelov« od Smetane i Jenkovo »Kosovo« pod palicom g. Ungera, veliko interesovanje je vladalo naročito za nastup obnovljenog mješovitog i muškog zbora Gajretovog pjevačkog društva. Pod odličnim dirigovanjem g. Rihtmaiia, zbor od oko 60 pjevača-ica upravo odlično je otpjevao Gajdovićevo »Slušaj, slušaj«. Zanimljivo je konstatovati, da je horovodi uspjelo, da hor potpuno disciplinuje i prilogadi težim zahtjevima dina­ mike. Poslije programa mogli su se čuti komentari zadovoljstva. U obnovljeni Gajretov hcr polažu se velike nade, jer mladi pjevači po­ kazuju mnogo smisla i ambicije. Uprava društva, sa agilnim pretsjediiikom g. Mehmedbegom Kapetanovićem na čelu, radi neumorno i predano na unapređenju hora. Ovaj koncertni program dopunili su gg. Zahid Nalić, apsolvent Zagrebačkog konzervatorija, zatim Ibrahim Zaimović, pjevač-ama- �ter i isto tako g. Vejsil Hadžibegić, vojno-sudski poručnik iz Mostara. Uz pratnju g. Rihtmana na klaviru, g. Nalić je otpjevao ariju iz opere »Morana« od Gotovca kao i ariju iz opere »Adel i mara« od Hacea, i pjesmu Tijardovića »Milovao sam«. Utisak od pjevanja bio je vrlo jak, pa je g. Nalić po želji publike dodao još jednu tačku. Isto je to bilo i sa vrlo mladim g. Zaimovićem, koji je, prateći sam sebe na gitaru, otpjevao nekolike pjesme. Publiku je osvojio na juriš, naročito g. Hadžibegić, sa svojim vanrednim sevdalinskim tenorom. Neumorno i bez predaha, on je uz pratnju trojice najpoznatijih sarajevskih sazlija, otpjevao tri naše sevdalinke, pored toga što je u obje spomenute scene stalno ispunjavao svojim učešćem i svojim pjevačkim partijama. Osim ovih pjevača naročito su se istakle solo nastupima u scen­ skim ilustracijama članice Gajretova pjevačkog hora gđa Amalija Zla­ tar i gđica Đula Imamović. One su, naizmjenično, odgovarale na pje­ vanje g. Hadžibegića i svojim lijepim i čistim glasovima unijeli toliko topline i sevdaliskog raspoloženja da su, nehotice, cijeloj priredbi dale jedan vanredan ton i oduševljenje. Naša narodna melodika došla je do izraza u dvije scene i to u ašikovanju i svadbenim običajima. Pitomice i članice Gajreta svojim horskim učešćem i divnim narodnim nošnjama, potpuno su zadovoljile svojim horskim naizmjeničnim pjevanjem, dok je režija gde Mansvjetove i g. Mulalića uspjela da uvježba diletante-ice, te su se oni prirodno snalazili na pozornici. Publika je cijeli tok zabave pratila bez predaha i sa velikim interesovanjem. Nakon svake tačke izvađači su bili burno pozdra­ vljeni aplauzom i odobravanjem tako, da su gg. Hadžibegić, Nalić i Zaimović morali pjevati neke stvari i izvan programa. Na mjesto tačke gde Žanke Stokić, prvakinje Beogradskog pozorišta, koja se razbolila i nije smjela napustiti Beograd, unešena je nova tačka sa sazlijama. G. Edhemaga Sulejmanović, Asimaga Jasika i Hamdija Hadžihalilović izveli su uz ovaj karakterističan tipično bosanski instrumenat čitav niz naših starih melodija, prebirući vješto po žicama. Uz njihovu pratnju g. Hadžibegić je, u jednom dertovskom istočnjačkom nadahnuću, iskitio ovu tačku divnim našim sevdalinkama. R A SPO L O Ž E N JE D O ZORE Nakon dovršenog programa nastala je animirana zabava i igranka, do bijele zore. Svirale su razne muzike. Raspoloženje je raslo i dostiglo vrhunac kakav još nikad i ni na jednoj zabavi u Sarajevu nije zapamćen. Prijateljsko raspoloženje, korijandoli, bogata tombola (najbolja do danas u Sarajevu), sve je to uticalo na publiku da se potpuno preda bujici raspoloženja i rahatluka Neobično bogat bife, slatki i slani, darovale su vrijedne gospode i Gajretovi prijatelji, pa je i tu bilo vrlo ugodnih iznenađenja. Za svakog gurmana bilo je tu to­ liko poslastica i đakonija, da se je mogao naprobirati do mile volje. НАШИ МЕРХУМИ I ИБРАГА МЕХМЕДБАШИТг I У Сарајеву je, у Државној болници, преселио на ахирет Ибрага Мехмедбашић, члан угледне породице Мехмедбашића из Стоца и брат потпретсједника Главног одбора Гајрета г. Др. Махмуда Мехмедбашића. Рахметли Ибрага je испустио душ у у 58 години живота. Син je Хаџи Суљаге Мехмедбашића, који je био у најближој породичној лози са познатом породицом столачких капетана Шарића. Мехмедбашића породица вуче лозу већ неколико стотина година. Рахметли Ибрага био je човјек посебне врсте. Поштен и миран до крајњих граница, врло бистар и интелигентан иако je свршио само руждију. Његова гтојава одавала je сав понос и раоност једне наше старе породице. Видио je савремени живот онакав какав јесте, стално je читао и с необмчним интересовањем пратио све свјетске догађаје. Увијек у средишту пажње, он je, стварно, био вјечито у редовима народа. Још за вријеме Џабићева гтокрета обављао je функцију секретара у акцији, учио њемачки, турски и арапски, тако да je био за оно вријеме прави лексикон знања. Стога се била увријежмла у Стоцу једна O d umjetnog uha do automatskog telefona Dne 26 oktobra prošle godine bilo je upravo 75 godina, što je pred većim krugom slušatelja prvi puta prenošen govor pomoću električne struje. Toga dana godine 1861 držao je Philip Reis pred Fizikalnim društvom u Frankfurtu na Majni svoje predavanje o telefonu s galvanskom strujom, te je tom zgodom i pokazao svoj primitivni telefon. Reis je bio učitelj fizike i prirodnih zna­ nosti na privatnoj školi u Fri'edrichsdorfu u Taunusu, pa je imao osobitu volju za proučavanje uha. Izrezao je od hrastovog drveta uho, a mjesto bub­ njića pričvrstio je komadić crijeva. Slušne koštice nadomjestio je dijelovima od mjedi. To drveno uho nalazi se još i danas u državnom poštanskom mu­ zeju u Berlinu. Pomoću struje iz jedne baterije proizvađao je titranje, koje je odgovaralo titrajima govora. Struja je prolazila kroz svitak, u kojem je bila igla za pletenje. Govor je bio dosta jasan, jer je iigla bila pričvršćena na bazi s dobrom rezonancom. Aparat za pri­ manje bio je više tehničke naravi, čunjasti otvor u komadu drveta. Otvor je zatvoren membranom, a na njoj je bio listić od platine, na koji je bilo nadovezano pero. Reis je svoj aparat neprestano mijenjao i usavršavao. Po Reisovim upu­ tama napravio je neki frankfurtski me­ haničar modele, koji su u više egzemplara rasprostranjeni po cijelom svijetu. Premda je Reis nastojao predavanjima i prikazivanjem upoznati javnosts tele­ fonom, ipak mu nije uspjelo osvjedočiti ljude, da je taj aparat zaista od prak­ tične vrijednosti. Kada je g. 1874 umro, već je skoro bio sasvim zaboravljen njegov izum. Tek g. 1877 sjetila se opet javnost Reisa, i to kad su dolazili iz Amerike aparati, što ih je gradio Američanin Bell, ali na temelju drugog principa. S tehničkog stanovišta bio je Reisov telefon sličan mikrofonu s kontaktima, jer struja nije bila prekidana, nego su titraji govora nastali uslijed otpora u kontaktima. Iz dugotrajnih američkih patentnih procesa proizlazilo ^ je miš­ ljenje, da je Reisov aparat doduše mogao prenositi muzičke tonove, ali ne govor. Ali mnogobrojni pokusi s njegovim iz­ vornim aparatom dokazuju sasvim ja­ sno, da ie Reisu ipak uspjelo prenositi govor električnim putem. Ispravnost Reisovih misli potvrđivao je g. 1878 i sam Werner Siemens u svojem preda­ vanju u berlinskoj akademiji znanosti. �Objasnio je, da je s Bellovim aparatom bez baterije, gdje titraji govora sami mo­ raju davati snagu za prenos, nemoguće prenositi govor na veće udaljenosti, pa da u tom pogledu jedino Reisov princip može dovesti do uspjeha. I zaista je daljnji razvitak pošao tim pravcem. Novi je mikrofon spojen sa strujom ba­ terije, samo što ugljeni prah stvara bez­ brojne kontakte. Bellov telefon ostao je ipak cijeli niz godina kao uzor za daljnji razvitak tele­ fona, a to samo zato, što je bio jedno­ stavan i što nije bilo tih kompliciranih kontakta, s kojima je bilo teško uprav­ ljati. Ovi su se aparati upotrebljavali ispočetka u malim poštanskim uredima za prenošenje telegrama. Slijedećih go­ dina bilo je dosta tehničkih poboljšanja, dok napokon Stephan nije ostvario svoje misli i uveo telefon kao nepo­ sredno prometno sredstvo. Početak je bio dosta skroman. God. 1881 stavljen je prvi telefonski ured u Berlinu u pro­ met sa samo 8 priključaka. Nakon go­ dinu dana bilo je već 750 telefonskih priključaka. Brzo su uvodili i drugi gradovi tele­ fonske centrale, a priključnu službu vr­ šili su poštanski činovnici. Služba baš nije bila laka, jer zje tehnički uređaj bio dosta primitivan. Poteškoća je bilo kod prenašanja govora na veće udaljenosti. Ljeti pri dobrom vremenu bilo je razu­ mijevanje sasvim dobro, ali je zato bilo zimi velikih poteškoća, a sniježne me- * ćave oborile su mnoge telefonske stu­ pove i vodove. Dešavalo se, da su veći gradovi ostali više dana bez telefonske veze. Kratko vrijeme prije rata uspjelo je tako usavršiti telefonske kabele, da je bilo moguće uspostaviti nesmetanu pod­ zemnu kabelsku vezu • između najvaž­ nijih mjesta. Tek nakon rata počeo je onda brzi razvoj telefona. Ugrađivanjem cijevi za pojačanje uspjelo je prebroditi i veće udaljenosti, a automatski p ri­ ključni uređaj omogućio je mnogo brže odvijanje telefonskog prometa u grado­ vima. Danas ne možemo zamisliti život bez telefona, koji je skoro isto tako po­ treban kao i naša dnevna hrana. Ing. S. 38 навика. Кад je год требало нешто сазнати и утврдити рекло се је :» П и тај Ибрагу, он he знати«. Џеназа рахметли Ибраге Мехмедбашића била je бројна и лијепд. Ha н>ој je узело учешћа многобројно грађанство свих вјера, a међу њима и више најугледнијих људи као r. Др. Авдо Хасанбеговић, г. Др. Хамдија Карамехмедовић, врховни шеријатски судија г. Хилми еф. Хатибовић, г. инг. Хајдар Чекро, г. Др. Ахмед Ризванбеговмћ, г. Др. Заим ИЈарац, r. Др. Мустафа ХајдаревиН, r. Др. Авдо Салихбеговић, сва талеба Мерхемића медресе и друго грађанство. Рахметли Ибрага je пбкопан на Хумки. Породици наше искрено саучешће, a рахметли Ибраги инна лиллахи ве инна илејхи раџиун. " ХАЏИ НУРАГА ХАСАГИ ћ ] У недељу 24 јануара ове године умро je у Сарајеву рахметли Хаџи Нурага Хасагић, баш уочи онога дана када je са »Путникомчг требао да отпутује у Меку, на хау. Немила смрт га омете у овој светој дужности и он занавијек склопи своје добре очи. Рахметлија je био родом из Жепча, у Травнику je похађао медресу, a син je рахметли Хаџи Хусеинаге Хасагића. Родио се 1866 године a преселио се на ахирет у 71 години живота. Рахметли Нурага je један од оних ријетких народних пријател>а, који су у првим почетцима прихватили са великим одушевљењем идеју Гајрета и носили je кроз све перипетије д о своје смрти. Он je здушно и несебично увијек радио за Гајрет, ширио њ егове идеје, потпомагао га и био му утемел>ач. Њ еговом смрћу одлази између нас један од посљедњих живих учесника Џабићева пакрета и његових оснивача. Исламску омладину, нарочито сиротињу, помагао je добрим савјетима и материјално колико су му год силе допуштале. У томе je био неуморан. Због тога je његова успомена код свих остала свијетла и незамјењива. Био je и отац и брат и родитељ. Своје je слао на школе, јер je у школи видио спас. Тако његов полубрат, r. М устафа Вехабовић, заузима данас положај претсједника Окружног суда у Травнику, a његов сестрић г. Назим Шаћирагић положај шефа Пореске управе у Бијељини. Сви су они били увијек добри Гајретови радници и пријатељи. Породици рахметли Хаџи Нураге Хасагића нека je наше тихо саучешће, a рахметлији — фивдуси ала уеннет! I Др. ХАМИД ШАХИНОВИЂ - ЕКРЕМ | Један од најактивнијих наших предратних књижевника и културних радника, рахметли Др. Хамид Шахиновић — Екрем, ум ро je у Сарајеву на 29 децембра 1936 године Рахметлија je рођен године 1870 у селу Х уму код Фоче. Гимназију je завршио у Сарајеву a правни факултет у Бечу и Загребу. Kao судија служио je дуги низ година на Окружном суду у Сарајеву и у неким другим мјестима, a након рата као адвокат у Сарајеву и у Јужној Србији. Рахметли Д р. Екрем био je изразита личност муслиманеког друштвеног живота у Босни и Херцеговини, гдје je дјеловао као јавни радник, књижевник и политичар. Написао je читав низ одличних дра.ма и шаљивих позоришних комада о д којих су многи прицазивани на Гајретовим забавама широм цијеле Босне и Херцеговине. Најважнија су му дјела: »Орден«, »Ђаво под чергом«, »Два начелника«, -"Змај од Б осне«, »Пуница«, »Анђелија« и друге. Рахметуллахи алејхи рахметен васиах! �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК НЕНАДНА СМРТ ГАЈРЕТОВА ПИТОМЦА Ha 8 новембра 1936 год. у Сталној војној болници у Lapajeey испустио je своју племениту душу у цвијету младости Гајретов питомац, абитуријент Учитељске школе у БаљоЈ Луци, Сафет Сулејмановић, рођен 7-VII-1914 године У Велином селу код Брчког. Тек пошто je завршио Учител>ску школу и положио дипломски испит с врло добрим успјехом, рахметлија je затражио од надлежног војног округа одобрење, да се одужи 'светој дужпости према Краљу и Отаџбини, да отслужи свој војни рок. Позван je на отслужење у првој половини мјесеца октобра 1936 год., али кроз иепу-н мјесец даиа разболио се je и одмах упућен у болницу гдје je и умро. Kao ђак Учитељске школе био je јако обљубљен, како код својих колега тако и код фрофесора, те и у цијелој својој околини. Kao добар соко рахметлија би у свом звању много користио соколству, јер се je на њему опажало, да према соколству гаји нарочите симпатије. Поред остале браће и сестара рахметли Сафета нарочито жали брат му Ахмед еф. Сулејмановић, вриједни учитељ — управитељ Народне основне школе у Челићу, који je највише жртвовао да свога брата школује.. О.н сада мирно почива у земљи, не живи више. Али лијепе успомене и његов добар глас живе још и дуго ће живити међу његовим пријатељима и познаницима. Нека je мерхум Сафету лака земл>а! Рахметулахи алејхи рахметен васиах! НОВИ ЖЕНСКИ ОДБОР ГАЈРЕТА У СТОЦУ Женски одбор Гајрета у-Стоцу одржао je своју скупштину 9 децембра пр. i m , на којој je изабран слиједећн одбор: Претсједница Абида Косовић, потпретсједница Фаткма Љубовић, секретарица Џенка Сарајлић, замјеница секретарице Фахира Гребиђела, благајница Наза Салчић, замјеница благајнице Мухиба Бркић. Одборнице без нарочите функције: Хајра Премиловац, Зулка Бићкало, Назика Меховић, Фата Пашалић, Фахира Косовић, и Хатиџа Шехић. Надзорни одбор: Зага Ивановић, Аиша Алишић, Хабиба Карабег. Нови одбор je одржао Гајретов мевлуд 13 децембра пр. год., у просторијама Гајрегове жемске стручне школе. Прије рчења мевлуда гђица Џенка Сарајлпћ захвалила се je испред одбора присутнима на многобројној посјети истакнувши значење мевлуда. При концу се je сјетила нашег великог рахметлије Сафветбега Башагића, коме су присутне проучиле фатиху. По том je проучен Сафветбегов мевлуд, којег су училе гђице Ф. Сарајлић и Џевахира Сарајлић. Салавате су училе гђице X. Шехић, Ф. Гребиђела и 3. Сарајлић. Послије мевлуда подијељен je шећер. T e ноћи сакупљено je за Гајрет 5 4 9 — Дин. добровол»них прилога. Дароваоци су: Дин. 66.— Хајра Премиловац; Дин. 30.— Хабиба Ибричевић; no Дин. 26.— : Абида Косовић, Н. Шеховић, Ф. Пашалић, X. Карабег, Џ. Сарајлић и 3. Гребиђела; no Дин. 16.— : 3. Бичкало, Б. Ризванбеговић, Ф. Љубовић, 3. Ивановић, Аиша Алишић; no Дин. 12.— : Садета Мехмедбашић; no Дин. 10.— : Шехић, Ф. Мехмедбашић, Љ. Бузаљко, В. Волић, Тула Хаџиомеровић, Ш. Мурарбашић; Дин. 8.— Милада Ризванбсговић; no Дин. 5.— : Хира Ризванбеговић, Адила Хаџић, Р. Реџић, Ениса Шаковић, Н. Салчић, Остали су прилози били од 1—5 динара. И овом приликом одбор се захвал.ује свима даровател>има, a нарочито г. Премиловцу, претсједнику Гајретове стручне школа, који je уступио одбору школске просторије и омогућио да би овај мевлуд успио што боље. БАЈРАМСКА ГАЈРЕТОВА ЗАБАВА У САНСКОМ МОСТУ у аралжману мјесног одбора Гајрета из Приједора одржана je на 16 децембра np. г., други дан Рамазанског бајрама, Гајретова забава у Санском Мосту. Прнједорски мјесни одбор дао je идеју и припремио програм, a приређивачки одбор из Санског Моста остало. Забаву су посјетили НЈјодличнији граађни из Санског Моста. Примјећен je и велики број сељака. ' ............ Забаву je отворио и поздравио госте кратким говором претсједник мјссног одбора Гајрета у Приједору г проф Н. Каравдић, дотакавши се при том Гајретовог onher' kS сног дјеловања. По томе je говорио г. Мустафа еф. Зухрић шер судијд из ПриЈедора и члан Главног одбопа Гатета’ који je ранијих година служио у Санском Мосту и својим несебичним радом за оно вријеме стекао велике симпатије Сав његов говор je био паралела некадашње активности муслимана Санског Моста и садашње учмалости тих истих људл. Свој говор завршио je апелом на присутне, да се прену из учмалости Његове су ријечи присутнм примили к срцу и no свршетку наградили га дуготрајним аплаузом. После овога су се редале остале тачке одличног програма: изведба шаљивих монолога, приказивање позоришног комада и пјевање босанских севдалинки, које су пјевали г. Мухамед Трепић и гђица Бесима Буразоровић. Особит утисак на публику произвела je својим гласом гђица Бесима сјеђењем уз ђерђеф и пјеваљем наших севдалинки. После програма било je невезано весел>е у коме су се focTH уз шаљиву пошту, кориандоле и конфете одлично забавл>али. џ. Бур. ОСНИВАЊЕ ЖЕНСКОГ ОДБОРА ГАЈРЕТА У БОС. БРОДУ 4 децембра пр. год., иницијативом претсједника мушког мјесног одбора Гајрета г. Арсланбега Курбеговића, c'aзвана je скупштина Гајретових чланица у циљу осниваља Женског мјесног одбора Гајрета. Скупштину je отворио г. Курбеговић, који je присутнима изложио важност n циљеве друштва Гајрет. Апелује на присутне да пораде на дал>н.ем уписивању чланица, како би Бос. Брод, иако сиромашно мјесто, заједничким радом мушког и женског одбора дао што повољније резултате за Гајрет. По том je г. Асим Хоџић, секретар мушког одбора прочитао друштвена правила. Затим су изабране за верификаторе записника гђице Мујесера и Хасиба Хоџић. Потом je изабран кандидациони одбор, у који су ушле гђе и гђице: Фахра Грачић и Муиира Ђутић, Хава Хавић, Фатима Мујкановић, Мина Авдагић и Емира Хаџић. Кандидациони одбор подлио je скупштини листу женског одбора, која je једногласно примљена. По избору одбора г. Курбеговић поздравља изабрани одбор и честита му на једногласном повјерењу, изражава наду да he женски одбор убрзо показати плодовс свога корисног рада. Послије тога констлтуисао се женски одбор и то: претсједница Садика X. Агић, потпретсједница Сабрија Курбеговић, секретарица Мујесера Хоџић, благајница Хасиба Хоуић; одборнице: Фата Хоџић, Мунира 'Бутић и Алел»а Арнаутовић. Замјенице: Шаха Скелеџић, Марица X. Зулфић, Азија X. Зулфић, Арифа X. Зулфић и Мина Авдагић. Надзорни одбор: Ханумица X. Зулфић, Хабиба Мујбеговић и Едшра Хауић. Новом одбору желимо много успјеха у раду. ПРИЛОЗИ ЗА ГАЈРЕТ ПРЕД ЏАМИЈОМ У ОБРАМА Прошлог Рамазанског Бајрама вриједни имам Мустафа еф. Беговац одржао je врло лијеп и топао говор о Гајрету и његовим досадањим успјесима. Он je присутиима у џа.мији у детал>има приказао рад Гајретов и његове жртве.. које допј>иноси за подизање и оспособл.ење муслиманске омладине путем разних школа и заната. Позвао je присутне џематлије да се сви, до једнога, окупе око Гајрета као нашег културног стожера. Г1ри концу говора кликнуо je Гајретовом узвишеном Покровитељу: »Да Живи Њ. В. Крал> Петар II!«, што су присутне уематлије са одушевљењем прихватиле , кличући три пута Њ. В. Краљу и Краљевском Дому. По томе je сакупљено 100.— Дин, прилога за Гајрет. СИЈЕЛО ЖЕНСКОГ ОДБОРА ГАЈРЕТА У ТУЗЛИ 22 јануара о. г. Женски мјесни одбор Гајрета у Тузли одржао je Гајретово сијело, у просторијама Муелиманског занатлијског удружеља »Сенаат«, на коме je убрано Дин. 371.50 добровољних прилога за Гајрет. 39 �Л i ГАЈРЕТОВА ЗАБАВА У ПУРАЧИЋУ НОВИ ОДБОР ГАЈРЕТА У ВЛАСЕНИЦИ 19 дсцембра 1936 одржана je Гајретова забава у Пурачићу у згради нар. o a i. школе. На забави je говорио о значењу Гајрета г. Мехмед Фатушић, претсједник Гајрета и општ. биљежник. Декламације »Наш Велики Крал.« и »Мати и син« декламовали су Пашага Чамџић ученик осн. школе и Ибрахим Чамџић ученик тузлаиске гилшазије. Два монолога »Самоубица« и »Мића у војсци« декламовао je Ибрахим Чамџић, гимназијалац. Позоришни комад »Декрет« извели су друштвени дилетанти. На забави je свирао друштвени тамбурашки збор. Томбола и бифе дали су лијепе приходе друштву. Забава je успјела у сваком погледу, јер овд. свијет посјетио ју je бројније него икада, што значи да се Гајретова идеологија све више продубљује у нашем народу. За овакав успјех забаве хвала прилада наставницима оон. школе и цијелом одбору. Мјесни одбор изјављује овим путем своју велику захвалност г. Милеру, директору Солвај творнице у Лукавцу, који je својим обилним прилогом допринио повећању прихода забаве, а затим одбор захваљује и свима мјештднима који знају да цијене Гајрет, па су својом посјетом увеличали ову његову приредбу. На глдвној годишњој скупштини, одржаној 31 јануара о. г.( изабран je у Власеници нови мјеши одбор, којег су ушишла г. г.: претсједник Рагибага Кадић, потпретсједник Реџеп Таљић, тајник Јусуф Ж ујо, благајник Омер Хасанбеговић; одборници: Сејфага Шахбеговић, Сејфудин Тдљић и Ђазим Хасанефелдић; замјеници: Хасан Куртагић, Хасан Кртичић и М устафа Авдагић. Надзорни одбор: Зулфага Бушатлић, Ш емсибег Тихић и Раоим Беговић. НОВИ ОДБОР ГАЈРЕТА У КУПРЕСУ На ванредној годишњој скулштини Мјесног одбора Гајрета у Купресу изабран je нови одбор и то: претсједник Хафиз Хасал Оџечкић, потпретсједник Никола Милић, секретар Ахмед ИдризбеговиИ, благајник Џевдет Идризбеговић; одборници без функције: Сакиб Манџука, "Борђо Спремо, Фуад Мднџука, Л\униб Манџука и С улл Хусеинбеговић. Надзорни одбор: Ахмедбег Хусеинбеговић, Салих Хусеинбегоћић и ХасаТн-" Алајбеговић. Замјеници: Ризабег Хусеинбеговић, Мидан ČnpeMo и Але Манџука Зејнилов. УСПЈЕШАН РАД ЗАДРУГЕ КОЛА С. С. И ГАЈРЕТА ОСНИВАЊЕ ГАЈРЕТОВА ОДБОРА У ЗВОРНИКУ Недавно je одржана XII редовна скупштина Задруге Кола Српскнх Сестара и Гајретова женског одбора у Сарајеву. Скупштину je отворила претсједница гђа Љесковац, поздравивши присутне госпође. Позвала je гђу Фату Кошарић да прочита извјештај о раду ове установе у прошлој 1936 години. Из извештаја гђе Кошарић види се да je ова установа и поред свих тешкоћа и у прошлој години налредовдла, помагала je незапослене раднице, а своје радове je продавала осим Сарајева и у Дубровнику, Сплиту и другим мјестима. Гђица Еста Коен прочитала je благајнички извјештај, из којег се види вишак у прошлој години од 5688.20 дин. Након посвршавања осталих послова, у нови одбор су изабране гђе: претсједница Лепа Љесковац, подпретсједница Фата Кошарић, I тајница Радмила Краљевић, I благајница Мица Пејановић, II благајниид М убера Сариџић, одборнице: Шехзада Башагић, Лебиба Мехмедбашић, Хајрија Арифхоџић, Даринка Деспић, Јелка Стефковић, Ешрефа Сарић, Хабиба Бушатлић, Даринка Вуколић, Драгин.а Цвијетић. У надзорни одбор: Вера Крсмановић, Зумрутд Капетановић, Теодора Шушљић и Фата Тановић. Beh нешлико година у Зворнику постоји само повје* реништво Гајрета. Пошто je у посљедње вријеме настало веће интересовање за Гајрет, то je повјереништво азказало скупштину Гајретових чланова, која je одржана 10 јануара о. r. На скупштини je повјереник реферисао о своме досадањем раду, па пошто број Гајретових чланова прелази преко 50, то се према друштвеним правилима може прећи на избор мјесног одбора. Повјеранику je дата разрјешница и скупштина je закључена. Изабрали одбор на скупштини конституисао се je овако: Претсједник Илијас X. Мејлић, шеф Пореске управе; потпретсједник Авдо Мујезиновић, прив. чин.; тајник Хамдија Хамбираловић; благајлик Абдудах Чакловица, пошт. чиновник; чланови одбора без функције: Осман Грухоњић, учитељ; Хасан Камишалић, трговац и Шемсудин Љубовић, прив. чиновник, Надзорни одбор: Дрдгољуб Делић, банковни чиновник; Хусеин Камишалић, трговац ПАЖЊА ПРЕТСЈЕДНИКА ПЛЕВАЉСКЕ ОПШТИНЕ ПРЕМА ГАЈРЕТУ ^ ДАР ГАЈРЕТОВОМ МУШКОМ КОНВИКТУ У САРАЈЕВУ Претсједник плеваљске општине г. Ненадић даровао je испред општине Гајретовом иитернату у Плевљу 15 q угљена, истовремеио обећавши и новчану помоћ овом интернату од 500—1000 Дин. Г. Ненадић већ раније je поклонио овом Гајретовом интернату 50 q угл>ена, па сматрамо за дуж ност да му овим путем изразимо братску захвалност на пажњи, коју указује према Гајрету и његовој омладини. Г. Исмет Никшић, угледни сарајевски трговац, даровао je Гајретовом мушком конвикту 2 м» букових дрва, мјесто бифеа за Гајретову забаву. Исто тако и г. Петар Јуришић, велетрговац, даровао je поменутом Гајретовом интернату 5 q угљена, мјесто прилога за бифе Гајретовој забави. Нека je племенитим даровател>има топла хвала. ‘Хг< 40 ^ р зг’ � https://kolekcije.nub.ba/files/original/693a5b46f7d146692f199dd2c3ebacaf.pdf c7c112f8db1e96463f97175d7f6cfe2e PDF Text Text С А Д Р /К А Ј : URED NIŠTV O : N a prekretnici epoha / ŠERIF BUBIĆ: Tre­ tiranje društvenih pitanja u predratnom listu »Gajret« / F. SLIPICEVIC: Porijeklo muslimanskog plemstva u Bosni i Her­ cegovini / R. K ADIO: Behari su mirisali, pripovijetka / SAFET BU RIN A : Baun, pjesma / H A M ID D IZD A R: Jesen, pjesma/ N N -C: Bosna i muslimani Bosne / MUSTAFA ALIKALFIĆ: Alipaša Rizvanbegović - Stočević, hercegovački vezir / V. CESLJAR: Porodica kao vaspitač / A. B.: Ekonomska i pro­ svjetna važnost zadrugarstva / MALE KULTURNE VIJESTI: Novi pretsjednik Matice Srpske / Dramski natječaj / Smrt Evgenija Zamjatina / Protiv l'ttfgoša i Kraljevića Marka / Englesko djelo o bogumilima / Najbolji članak o Starom mostu u M ostaru / GAJRETOV GLASNIK: Sjajan uspjeh Gajretovih zabava u Derventi, Zenici, Tuzli, Mostaru, Stocu, Bos. Gradiški, Prnjavoru, Konjicu, Mrkonjić Gradu, Bos. Krupi, Vrbanjcima, Avtovcu, Kozarcu, Foči, Fojnici; Kotor-Varoši, Olovu, Sevarlijama, Visokom, Zvorniku, Bijeljini, Vlasenici i Semizovcu. Март С а р а је в о 1 9 3 7 ИЗДАЈЕ ГЛАВНИ О ДБО Р ГАЈРЕТА У САРАЈЕВУ • Бро/ 3 ГЛАВНИ И ОДГОВОРНИ УРЕДНИК ХАМИД КУКИЋ �I M V e r e n č e v ić Prvorazredni ženski modni salon, konfekcija i krznarija, spe­ cijalista u izradi mantlova, kostima, haljina i t. d. Bogat izbor raznovrsnog krzna i krznenih mantlova, izrađuje krznene mantle i svo ostalo krzno u vlastitoj radioni, prispjeli najno­ viji modeli zimskih štofanih mantlova CIJENE SOLIDNE A ŽENSKI MODNI SALON I K R Z N A R IJA SARAJEVO K R A LJA P ET R A ULICA TELEFO N 38-2Б • IZRADA P R V O K L A S N A ГАЈРЕТ, ЛИСТ ДРУШТВА ГАЈРЕТА ИЗЛАЗИ МЈЕСЕЧНО, ЦИЈЕНА МУ JE ЗА НАШУ ОТАЏБИНУ 60 ДИНАРА HA ГОДИНУ, A ЗД СВЕ ОСТАЛЕ ЗЕМЉЕ ПРЕКО ГРАНИЦЕ 120 ДИНАРА. ЂАЦИ ГАЈРЕТОВИ ПИТОМЦИ ДОБИВАЈУ ЛИСТ У ПОЛА ЦИЈЕНЕ КОД ГЛАВНОГ ОДБОРА ИЛИ КОД УПРАВЕ ГАЈРЕТОВИХ КОНВИКАТА. Власник друштво »ГаЈрет« — Одговорни уредиик: Хамид Кукиђ — Штампарија Босанска Пошта Јосип Бретлер одговара Јосип Гргић. �Г о д . X V 111 Bpof 3 С а р а је в о , м арт 1 9 3 7 Ж а ирекрешнаца еиоха Налазимо се на важној прекретници двију ехопа које треба да јасно обиљеже Гајретов рад. Тешка социјална помјерања у свијету остављају видљиве трагове и на нашем животу. Потресен и узбуђен многим догађајима, наш свијет, сиромашан и препуштен самоме себи, ос.јећа извјесна олакшања у приближавању и прикупљању. Taj ocjehaj, нагонски јасан и разумљив, стзара саи од себе један јасан пут, пут који преко мапора и жртава води у сретнију и љепшу будућност. T o j e п у т Га јр е т а ! Осјећа се данас, више него икада раније, да je пут кога je још давно маркиоао и обиљежио Гајрет и његови социјални и национални идеолози једино исправан, једино јасан и да тим путем треба окренути све точкове културног и привредног прогреса. Taj пут je утро Гајрет и већ данас, након толико патњи и жртава, преко њега генерације могу безбрижно корацати и приближавати се циљу. Све оне невоље и трње уклониле су доеадашње Гајретове радне генерације које нису презале ни од оружја, ни од борби на туђинским фронтовима a, богме, ни од чамљења у непријатељским казаматима. Данас смо, хвала Богу, свједоци тихог преоријеатисавања цјелокупног нашег политичког, културног и националног живота у једном исправном и позитивним, могло би се рећл r a ј р е т о вс к о м правцу. И то нас радује. To нам даје снаге и полета да наставимо наш корисни рад за добробит и напредак нашег муслиманског елемента, који ће се, једнога дана, убрзо, наћи потпуно ослобођен свих стега и колана који су га још мучили и стискали. A тада ће, вјерујемо, заблистаги наш пут обасјан срећом и зааовољством, наш пут који ће значити пуну афирмацију свих снага и идеја Гајретових. Ha добром смо путу. Баш ова година требала je да донесе Гајрету и његовим људима тешка искушења. И донијела их je, опоро и сухо, са злурадим осмјехом многих који су очекивали извјесна поремећења у нашем раду. Зачудили су се, међутим, кад су кроз ове двије године видили да није све онако како неки желе, него, напротии, онако како je условљено приликама и психолошким моментима који су повезани за народ и за догађаје. A баш посљедњи догаЈјаји су најјасније показали да je н a р о д уз Гајрет. У најтежим ириликама, на г.рекретници епоха које су обиљежиле Гајретове досадашње напоре и успјехе, народ je одлучно стао уз Гајрет. Ето, сада, у овим најтежнм временима економских и других невоља, Гајрет je завршио први период свога васпитно-просвјетног дјеловања и прелази, чврсто ријешен на борбу и успјех, у нову епоху широке социјалне и привредне дјелатности. Пријатељи Гајрета, његови радници и прегаоци, расути широм цијеле Отаџбине, одлучно су прихватили н о в у Г а ј р е т о в у з а с т а в у и носе je високо. To нам најбоље свједоче сјајни успјеси Гајретових забава и приредаба у великом броју наших мјеста. Може се слободно рећи да никад досад, ни Гајрет ни које друго друштво, нису постигли овако огромне резулгате. Читав кадар културних и просвјетних радника био je запослен око ових забава које, појединачно и заједнички, претстављају видан докуменат акцпје коју може пружити само овакав н а р о д н и п о к р е т као што je Гајрет. Одржани програми свих забава су ризница најдрагоцјенијег просвјегног блага које се не може ничим откупити. Морални и материјални успјеси ових приредаба су такви да може бити са њима задовољан и Гајрет и сваки његов пријагељ. Никад досад једно коло оваквих бајрамских забава није донијело толико прихода ни толико истинског одушевљења. Већ сада, након осам мјесеци рада, овогодишњи биланс je активан. У спјесиновог Г а ј р е т о в о г р а д а дају нам вјеру у сјајну нашу будућност. A док je искрених Гајрегових пгрегаоца, та вјера нас неће издати. 43 �T r e t ir a n j e d r u š t v e n if j p i t a n j a u p r e d r a t n o m č a s o p is u » G a jre t« Socijološko obrazovanje muslimanske inteligen­ cije, kao i naše inteligencije uopšte, bilo je prije Svjet­ skog rata vrlo slabo, šta više gotovo nikakvo. I ag­ rarno pitanje .jedino o kojem se je živo raspravljalo, tretirano je nestručno — bz dubljeg poznavanja nje­ gove socijološke osnove. Ali je zato bilo javnih rad­ nika koji su se bavili t. zv. sitnim radom u narodu i pisali na popularan način o raznim najvažnijim kul­ turnim i prosvjetnim prilikama. To se opaža i kroz predratni časopis Gajret. Uredništvo (O. Đikić) piše vrlo često uvodne članke o n a š i m p r o s v j e t n i m i v j e r s k o p r o s v j e t n i m p r i li k a m a i iznosi njihovo bi­ jedno stanje. U članku »Naši mektebi i medrese« (god. 1910, br. 1) veli se ovako: »Nije potrebno go­ voriti o našem prosvjetnom stanju. O bijednom i ne­ voljnom halu našeg milleta u tome pogledu svak zna­ de, jer i danas, na žalost, nas muslimana ima u našoj zemlji na 80% nepismenih, koji živimo u tami nezna­ nja i džehaleta. Osnovna nastava je u našoj zemlji uopće u tako mizernim prilikama, da gore primjere treba tražiti u naizapuštenijim zemljama Azije i Afri­ ke ...« . U jednom drugom uvodnom članku pod natpisom »Pravi put« piše uredništvo (eod. 1910. br. 12): »Nije potrebno dokazivati o kulturnoj nazađnosti našega islamskog dijela naroda ovih zemalja, jer je svakome na prvi pogled potpuno jasno, da smo mi u svakom pravcu kulturnog života daleko zaostali za ostalim vjeroispovjestima našega naroda ...« . Pisac ovih članaka krivio je s pravom i tuđinske vlasti za ovakvo stanje i nije mogao ni pomisliti da mi i u oslobođenoj zemlji ni nakon više od 2 i p o decenija nećemo u narodnoj prosvjeti mnogo poodmaći. Sve veći porast a l k o h o l i z m a među muslimanima skrenuo je na sebe već davno prije Svjetskog rata pažnju Gajretovih radnika, i oni su o tome pita­ nju u G ajretu često pisali i pozivali na osnivanje antialkoholnih društava: »Najveći uzrok našoj zaosta­ losti, veli se u jednom članku, jesto to što se ne umjedosmo snaći u nadošlim novim prilikama, ne znađosmo se okoristiti dobrim tekovinama Zapada, kao što se okoristiše naši sugrađani drugih vjera, već se bacismo baš na najlošije i najodurnije strane zapadnjač­ kog životarenja, kao na prekomjerno uživanje alko­ holnih pića i na slične prikrpine zapadne kulture. Da je alkohol zaista najveći, a u mnogo slučajeva i jedi­ ni uzrok ovog našeg zaostajanja, možemo se lahko uvjeriti, ako samo malo pripazimo na mnogobrojne mehane što su po našoj otadžbini razasute, i ako pa­ žnju obratimo onim bljutavim »pjesmama« što se iz njih danju i noću ore, pa ako makar i letimično pro­ motrimo silne žrtve alkohola u oronulom našem na­ rodu«. P oložaj naše mu s li ma ns k e žene odavno je počeo da zabrinjava Gajretove radnike, premda tu ne nalazimo jačih i interesantnijih opaža­ nja. Šta više ima i čudnih, gotovo neinteligentnih p o ­ gleda na to naše važno društveno pitanje. Tako, na primjer, Hazim Muftić — inače jedan od redovnih saradnika Gajreta — imao je ovakve pojmove: »Na primjer, kakvu mislimo naobrazbu u islamskom smi­ slu, rečeno je, da svaka muslimanka mora poznavati Imami-Azama i Gazaliju i njihova djela, a ne mjesto njih kakve evropske velikane, kako se je to na nekim mjestima i nehotice uobičajilo ...« . (»Šta ometa naš rad«, god. 1910, br. 9) Uredništvo sigurno nije bilo takvog mišljenja, pa je donijelo i jedno protivno mi­ šljenje. (Jedan polemičar pod pseudonimom Ahmeđ odgovara Hazimu Muftiću ovako: »Jer poznavati Imami Azama i Gazaliju znači poznavati tačno tada­ nje prilike islamskog svijeta, kada su oni živjeli. Zatim sva njihova djela i ideje koje su oni zastu­ pali kao najveći islamski naučen jaci. Dozvolićete, to je za naše ženskinje s obzirom na nrilike preteško. D ok je to sasma drukčije kod naših nisaca, jedno stoga što je jedan jezik i gotovo isti običaji, a svijet koji se obrađuje kud i kamo bliži našoj naravi od onoga što ga obrađuje Gazalija. — Ovako dakle poznavati Gazaliju prosto je nemoguće, a poznavati ga samo po imenu, to nije nikakvo poznavanje. — Naivno je što mi predbacujete o evropskoj prosvjeti. Rekao sam da smo pod uplivom evropske prosvjete i da se u tom smjeru treba odgajati. Ter kada bi se odali posve orijentalnoj prosvjeti, značilo bi navije­ stiti rat zapadnoj, u kome bi mi bez sumnje podle­ gli, pošto se ni veći ni svijesniji nisu mogli odupri­ jeti«. (Gajret, god. 1910, br. 10). U jednom drugom članku pod pseudonimom, navodno od jedne musli­ manke, Gajret poziva muslimanke da se organizuju: »Dajte, drage prijateljice, da se i mi za se pobri­ nemo, kad se nije već niko imao za nas dosad pobri­ nuti! Dajte, d a s e o r g a n i z u j e m o i da osnujemo čitaonicu, gdje bi se mogle svakog petka sastajati, držati predavanja, čitati lijepe knjige i listove; osim toga naći jednu naobraženu žensku, koja bi nas poučila u onome što ne znamo, a usavršila u onome što znamo. P r e n i t e se! N e budite malodušne! • Ne bojte se pada, jer će nas poduprijeti naši prija­ telji i istomišljenici, a nemojte se ni obmanjivati sa nekakvim znanjem ili uobraženjem, da je ženskoj • dosta, ako zna ono što treba oko namaza, malo �kuhati i čistiti kuću, malo ručnoga rada i ništa više...« (Gajret, god. 1910, br. 7 i 8). Svi ovakvi članci pisani su pod pseudonimom. To je razumljivo, pošto je tada uticaj nazadnjaka i neprosvjećenih sveštenika na muslimanske mase bio mnogo veći nego danas. Danas već svi uviđaju da su oni napredni mladi ljudi imali potpuno pravo. Da su se ti iskreni Gajretovi radnici slijedili, polo­ žaj jugoslavenskih muslimana bio bi sada daleko bolji. Ne mogu da ne istaknem i jednu naročitu odliku časopisa Gajret kod tretiranja naših društvenih pita­ nja. To je njegov neusiljen d e m o k r a t i z a m , koji je, uostalom, posljedica cjelokupnog Gajretovog naziranja i djelovanja među muslimanima, društva zasnovanog i održavanog uglavnom na požrtvovanju našeg srednjeg — zanatlijskog i trgo­ vačkog staleža. Odličan prosvjetni radnik i poznati saradnik Gajreta, Hamdija Mulić, širi ideju demokratije na njemu svojstven, ovako lijep i popularan način: »Među djecom nema razlike. Malo »beg’e« druži se s onim »niskog soja«, a s njima obojicom mali »aga«. Divimo se kako i djeca bez razlike vjere zajedno druže i eglenišu. Tu je eto d e m o k r a t s t v o na svome mjestu. Svrha je uzgoja narodnih škola: ljubav i b r a t s t v o . . . Naš narodni duh traži da nam je uzgoj narodan, onda uzgajamo svoju omladinu sve od malih nogu do svršetka škola ili zanata u bratskoj l j u b a v i i s n o š l j i v o s t i...« (Gajret, god. 1910, br. 4). Tako je Gajret još prije Rata gledao na naša društvena pitanja. Ako dodamo još da kroz jeđandva sjajno napisana članka rah. Hamida Svrze napiremo i najnovija, gotovo socijalistička, shvatanja u svijetu — tada će se imati potpun prikaz tretiranja društvenih pitanja u predratnom časopisu Gajret. Ing. šerif Bubić P o v o d o m s t u d if e o p o r e k l u m u s l i m a n s k o g p le m s t v a u B o s n i i H e r c e g o v in i U 3 i 4 svesci Jugoslovenskog istorijskog časo­ pisa za god. 1935 izaašla je studija g. Vaše Cubrilovića: Poreklo muslimanskog plemstva u Bosni i Hercegovini. U sadašnje vreme naš narod raspolaže sa više naučnih snaga nego ranije, pa je prirodno da su novija izučavanja pojedinih delova naše narodne istorije dublja, naučnija i objektivnija. Ta prouča­ vanja su do sada ispravila mnoga pogrešna mišljenja ranijih istoričara. Savremeni naučnici imaju bolje mogućnosti rada. Mnoge ranije greške bile su posledica nacionalnog romantizma koji se kod nas oscćao u nauci XIX stoleća. Naročito mnogo takvih zabluda bilo je po pitanjima iz vremena turske vlasti nad našim narodom. Promatrana sa tog gledišta studija g. Čubrilovića je ozbiljan prilog objektivnom postavljanju stvari na njihovo pravo mesto. Postavljenu temu autor obrađuje na širokoj osnovi, generalno, zato mora da se upušta u studi­ ranje razvoja verskih promena, socijalnog, admini­ strativnog, sudskog uređenja i agrarnih odnosa od početka turske vlasti u Bosni i Hercegovini pa do njenog pada. Sve je to obrađeno na prostoru od 36 stranica, zato je i ispalo vrlo sažeto i ustvari je samo preliminarna studija na osnovu koje bi trebalo poći dalje u proučavanju postavljenog problema. Izgleda da autor računa jedino sa stručnom publikom, prem­ da studija izaziva širi interes bar u redovima inte­ lektualaca, pa upotrebljava nedovoljno poznate poj­ move (derbendžiie — filuridžije i dr.) bez potrebnog objašnjenja. Za bolje razumevanje ćele studije vrlo je koristan rad g. Riza Muderizovića: »Rasprava Ali Čauša o spahijskoj i timarskoj organizaciji«, koji je izašao u Gajretovom kalendaru za 1937 god. Ovaj rad potvrđuje ispravno stanovište g. Čubrilovića o prvom agrarnom uređenju Bosne i Hercego­ vine za vreme turske vlasti i daje neke sitnije korek­ cije njegovih zaključaka, ka na pr. u pogledu nasTedstva timara, veličine prihoda sa istih, načina postanka vakufa i slično. Tim je veća zasluga g. Čubrilovića koji je na osnovu dosta oskudnih vijesti i neupotreblj avaj ući taj prvoklasni izvor uspio da ustanovi istorijsku istinu. Osobito je vredan pokušaj rasčlanjavanja staleža bosanskog plemstva koji je složen i po svom sastavu i po vremenu i načinu kako se izgrađivao. Mišljenje S. Bašaeića ili Tukića mora u tom pogledu da pretrpi mnoge ispravke i dopune. Tako za bosanske kapetane autor tvrdi da nisu po­ tomci stare bosanske vlastele, uprkos nekih tradicija koje su se kod njih očuvale ali da su najvećim đelom našeg porekla. O načinu prelaza na islam pisac tvrdi da je »danas nemoguće utvrditi kad i kako prima ovaj svet muhamedansku veru. Jedno je sigurno napuštanje stare vere nije vršeno u početku odjed­ nom nego postupno tokom XV i XVI veka. Neki su u istočnoj Bosni prelazili na islam i pre 1463 g.« (t. j. pre pada pod Turke — str. 373). O uzrocima prelaza vlastele iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Novopazarskog Sandžaka na islam iznosi autor ovo mišljenje: » .. .netačno je da su stara vlastela iz ovih nredela morala prelaziti na islam posle turskog osva­ janja da bi sačuvali svoje posede. Mogli su ih oču­ vati i bez napuštanja stare vere.« (str. 375). Nadalje 45 �pisac obrazlaže kako je kasnije Bosna i Hercego­ vina dobila svoju posebnu karakteristiku u sklopu Turske carevine i veli da »jedna od glavnih pojava u Bosni u X VIII i XIX veku jeste jačanje lokalnog patriotizma među ;njenim muslimanima. Bosanski muslimani su najvećim delom potomci starih Bosa­ naca ...« (str. 402). Iznoseći gornje tačne konstatacije g. Čubrilovića, tim nas više čudi da on ispravljajući jednu raniju istorijsku zabludu o poreklu muslimaanskog plemstva ostaje pri drugoj o bogumilstvu u uvodu svoje studije. Mislim da nije tačno mišljenje autora kad zaključuje da »nije uspeo pokušaj da se iz bogomilske sekte, slično svetosavskoj crkvi u Raškoj, stvori narodna »bosanska« crkva a preko nje bosan­ ski narod«. Bosna po piscu nije imala čvrstu etničku osnovu pred svoj pad pod Turke. Ja sam suprotnog mišljenja i uveren sam da se preko državne i crkvene organizacije uspeo stvoriti bosanski narod što potvr­ đuju mnogi nazivi sačuvani u ooveljaama i listinama toga doba, a što se tiče etničke osnove da je bila bar isto toliko jaka kao u savremenoj Despotovini ili u Hrvatskoj. Inače rasprava kao ozbiljna naučna studija osla­ nja se na bogatu literaturu i izvorni materijal i zaslu­ žuje pažnju specijalno naše inteligencije. Fuad I. Slipičević ш Bosna i muslimani Bosne <N‘ ,a v s t ) II. Organizacija carstva. U Turskoj carevini pored propisa šerijata vreme­ nom se razvilo i posebno tursko pravo. Turci, šireći svoju političku vlast i veru M uhamedovu van gra­ nica arapskog halifata, doskora su uvidili da za mno­ ge i važne grane državne uprave nedostaju propisi šerijata. Sultan kao »vladar pravovernih« mogao je po utvrđenom principu donositi nove zakone, koji odgovaraju duhu vremena i potrebama države i na­ roda, ali samo i uvek u skladu sa šerijatskim propi­ sima. Ovi zakoni koje su donosili pojedini sultani u formi f e r m a n a ili h a t i - š e r i f a , bilo na pređlog velikog vezira, bilo po zaključku Divana ili motu proprio, zovu se k a n o n i. Reč grčka od Vizanta p o ­ zajmljena. N a osnovu ovih kanona uređena je celokupna uprava carstva: vrhovna i lokalna, administrativna i sudska, vojnička i versko-prosvetna. 4 6 ________ ___ _______________ i. S u i t a n i V i s o k a p o r t a . Sultan je nepriko­ snoveni vladar pravovjernih, sjen božiji na zemlji, va­ zda pobednik, vrhovni glavar vere i države. Njego­ vo se ime spominje u molitvi u petak u džamiji, verni mole za njegovo zdravlje i pobedu njegova oružja, za trajnost i prosperitet države. Sultan je vrhovni ko­ mandant celokupne suhozemne i pomorske vojne sile, zaštitnik znanosti i umetnosti. O d upravlja car­ stvom preko svoja dva poverenika, preko velikog vezira i Sejh-ul-Islama. V e l i k i v e z i r . N a čelu celokupne državne u p ­ rave, građanske i vojničke, stoji veliki vezir, v e z i ­ ri - m u a z a m, preko koga sultan vrši svetovnu vlast. Osim najhitnijih prerogativa krune, sve drugo spada u nadležnost velikog vezira. On je čuvar sultanova pečata — s a h i b i m u h u r , i njegov neograničeni zamenik — v e l i k i m u t l a k . Sva naređenja i rešenja velikog vezira sa carskim pečatom, imaju snagu kao da ih je sam sultan svojeručno potpisao. Veli­ kom veziru uz koleno sedela su tri vezira: kethuda, reis-efendi i čauš-baši. Svaki vezir je imao po dva državna podsekretara. K e t h o d a, ministar unutrašnjih poslova, prvi po rangu do velikog vezira, on je njegov zamenik — k a i m i m e k a m . Svi poslovi građanske i političke uprave spadali su u njegov resor. Svi carski fermani i buiruldije velikog vezira, svi zakonski predloži i proiekti financijske, političke i vojničke prirode, pro­ lazili su kroz njegove ruke. On je bio starešina svih komandanata pojedinih odreda voiske koji su bili na službi pri Visokoj porti, on je bio odgovoran za bezbednost carskog dvora i Visoke porte. R e i s - e f e n d i , ministar inostranih dela i šef carske kancelarije, zamenik je velikog vezira u poslo­ vima spoljne politike. Pod njegovom se rukom čuva- , ju sve državne tajne, vanjske i unutrašnje politike. Kao šef carske kancelarije, on je izrađivao sve refe­ rate i predloge koje je veliki vezir dnevno podnosio sultanu. Reis efendin prvi pomoćnik, d i v a n i h u m a j u n t e r d ž u m a n i , carski dvorski tumač, zauzi­ mao je u ministarstvu spoljnih poslova vrlo važan položaj i bio od velikog uticaja. O n je prisustvovao svim konferencijama i razgovorima sa stranim posla­ nicima. Sve note i memoari stranih država Porti i od Porte stranim državama prolazila su kroz niegove ruke. U carskim audijencijama stranih poslanika, on je bio tumač. C a u š - b a š i, državni maršal i ministar polici­ je. bio je najviša izvršna vlast. Svi građanski sporovi i krivični procesi spadali su u sferu niegova rada. On je bio »ruka pravde i oko zakona«. Njegovom rukom država kazni prestupnike zakona i rušioce javnog po- * I �retka. On preko podređenih organa dejstvuje da pravosnažno osuđeni u građanskim sporovima ispune svoje obaveže a u krivičnim da kaznu izdrže. Stran­ ke koje dolaze na divan velikog vezira da se nešto žale, najpre se njemu obraćaju da im on signira nji­ hove pretstavke i da ih uputi na nadležno mesto. To je sastav Visoke porte — B a b u - al i , gđe su usredsređeni svi unutrašnji i spoljni poslovi car­ stva. 2. C a r s k i D i v a n i D i v a n v e l i k o g ve­ z i r a . Divan znači skupštinu uopšte, a u prenesenom smislu skup najviših državnih funkcioneia. Sultan Mehmed II postavio je dva divana: carski divan i di­ van velikog vzira. Carski je divan zasedao u carskom dvoru u sati do njegova kabineta. Prvi sultani presedavali su đivanu i sudelovali u konferencijama. Docnije su sedeli na galeriji skriveni iza m u š e b k a — rešetke. Čla­ novi carskog divana bili su veliki vezir, kothođa, reis-efendi i čauš-baši a ve'ćali su stojeći na nogama. To su k u b e v e z i r i , tako prozvani po sali u ko­ joj su većali a koja je na kube građena. Sultan je za^ svaki referat lakim kucanjem ruke u rešetku dao znak da ga odobrava, a ako se naglo povukao u svoj ka­ binet .značilo je da predlog ne odobrava i većanje je s mesta prekinuto. Divan velikog vezira imao je karakter kasacije i zasedao je pet puta nedeljno. Na divanu velikog ve­ zira nije se nikad raspravljalo o državnim poslovima, nego u naročitom savetu — m u š a v e r a , u kome su sudelovali najviši državni, verski, građanski i voj­ nički velikodostojnici pod pretsjedanjem velikog ve­ zira. Na zidu više stolice na kojoj je sedeo veliki ve­ zir, bilo je zlatnim slovima ispisano ime vladajućeg sultana, uokruženo Muhamedovom izrekom: »V i š e v r e d i j e d a n čas pr avde, n e go s e d a m ­ d e s e t g o d i n a m o l i t v e « . Na vratima kroz koia ulazi veliki vezir, pisalo je: »Č o v e k k o g a B o g š t i t i , n e ć e se n i k a d i n i k o g a b o j a t i da u javnim poslovima donosi svoje od ­ luke samo po z a k o n u i s v o j o j savcs t i«. V r h o v n a r a č u n s k a k o m o r a gde su bili bili spleteni svi konci financijske i privredne po­ litike carstva, zvala se d e f t e r d a r a t . Tu se vodio glavni registar svih državnih prihoda i rashoda, regi­ star svih poreza i državnih nameta, popis harača i ha­ račlija, popis lenskih dobara, imenik spahija i timariata, glavni spisak plata i penzija svih državnih či­ novnika i službenika, kontrolni biro celokupnog rat­ nog materijala; otsek za pobožne i dobrotvorne zadužbine i legate; otsek državnog pravobranioštva i popis krunskih dobara, registar celokupne obranbe- ne sile, odelenja za utvrđena mesta i njihove posade i t. d. Na čelu komore bio je d e f t e r d a r , ministar financija. V e r s k e i s u d s k e v l a s t i bile su u ruka­ ma uleme, verski obrazovanih ljudi. Ulema su bili za­ konodavci i nastavnici, komentatori Kurana i tradi­ cije, pisci naučnih dela i šerijatske sudije, džamiski imami i propovednici. Na čelu celokupnog ulemanskog kora stajao je prvi sveštenik, sultanov zamenik u oblasti vere i za­ kona: š e j h u l - i s l a m , »najučeniji među najučenijim«, »najmoralniji među najmoralnijim, sudac ra­ znih znanosti«. Nadleštvo šejhul-islama — m e š i h a t , najviša je instancija za tumačenje i pravilno shvatanje propisa šerijata. Njegove su f e t v e ob­ vezatne i služe za izvore turskog zakonodavstva. On daje autoritativna ovlaštenja — m e n š u r u , da ver­ ski funkcioneri i šerijatske sudije mogu vršiti javne verske dužnosti i donositi pravovaljana rešenja. Bez fetve š e j h u 1-islama sultan nije mogao rat objaviti, niti mir zaključiti. U sudskoj hierarhiji najviši su položaj zauzimali dva k a d i - a s k e r a , vrhovni sudija, jedan za Rumeliju, drugi za Anatoliju. Š e j h o v i i d e r v i š i ne spadaju ni u ređ ule­ me ni u sudsku struku ,ali ipak su uživali veliki ugled i kod sultana i kod naroda sve do Gazinih reforama. Mustafa Kemal učinio je kraj i ovom zlu Turske dr­ žave i turske nacije. Red derviša postao je u prvim da­ nima Islama pod uticajem islamskih mistika. Tokom vremena uvuklo se u derviške redove mnogo što-šta od perzijski maga, indijskih fakira i hrišćanskih isposnika. U Turskoj je bilo oko trideset derviških re­ dova, a u našim su krajevima najpoznatiji: Nakšibendije, Bektašije, Mevleviie, Halvatije i Rufaije. Starešina reda zove se š e j h. Derviši imaju svoje te­ kije, manastire, u kojima stanuju samo redovni čla­ novi reda. nn—č. O MOCTAPCKOM МОСТУ НА1Б0ЉИ JE ЧЛАНАК НАПИСАО Г. ГУЈИЋ У »ГАЈРЕТУ« 1934 Г. № 3. Југословенски историски часолис, који излази у Београду, у год. II, св. 1—4 на стр. 174, донио je из нера Др. Владимкра Ђоровића ове ријечи о К. Гујићу: »По нашем мишљен>у најствзрнији je до сад о том питан>у (т. ј. о мостарском мосту) чланак К. Гујића у »Гајрету« 1934, бр. 3. Гујић одбија енергично 1557 год. као годину тобожњег зидања моста, nero брани I56G годи., коју дају два савремена кронограма и коју потврђују други моменти. Прва година потиче из доцнијих и маше поузданих извора. Сад знамо и градитеља моста. To ннје онај Хоџа Синан, син Абдулмехагин, кога спомиље Евлија Челебија, него мајстор Хајрудин, за кога царски ферман каже да je »у градитељству способан«. 47 �MALE K U L T U R N E VIJESTI NOVI PRETSJEDNIK SRPSKE AKADEMIJE Za pretsjednika Srpske kraljevske akademije postavljen je univerzitetski profesor dr. Alek­ sandar Belić. Izabran je za akademika već 1906, od 1923 do sad je zauzimao položaj glavnoga tajnika akademije, a neko vrijeme je i vršio pretsjedničke dužnosti mjesto Jovana Cvijića za vrijeme njegove bolesti, i onda je uspio da sredi finansijsko stanje Akademije. DRAMSKI NATJEČAJ »Narodna uzdanica« u Sarajevu raspisuje natječaj za najbolju dramu iz života bosanskohercegovačkih muslimana, sa tri nagrade (po 1000, 700 i 500 dinara), a rok natječaja je konac juna ove godine. SMRT EVGENIJA ZAMJATINA U Parizu je umro odlični ruski književnik Evgenije Zamjatin. Njegovom smrću izgubila je Rusija jednog od najagilnijih i najsnažnijih svojih literarnih pretstavnika. U svojim slika­ njima Rusije, prije i poslije revolucije, Zamjatin je uspješno izmirio fina psihološka nijansiranja sa skoro epskom širinom. Atmosfera slobode, stvaralačke i lične, bila mu je uvijek draga. Iz­ nosio je živiot sitnih sudbina iz svijeta uskih i zamagljenih vidika. Iz Sovjetske Rusije otpu­ tovao je prije nekoliko godina i nije se više ni vratio. PROTIV NJEGOŠA I KRALJEVICA MARKA Zagrebački klerikalni dnevnik »Hrvatska Straža« poveo je oštru kampanju protiv škol­ skih udžbenika u kojima še nalaze neke stvari velikog Njegoša i najljepše narodne pjesme o Kraljeviću Marku. List kaže da su neka Njegoševa djela i neke pjesme o Kraljeviću Marku pune pogrda, nemorala, divljaštva i da su bez ikakvih etičkih elemenata koji su potrebni za duševnu hranu školskoj omladini. E, jadni Marko eto i ti prispje na — indeks! »TESA OD D ’URBERVILA«, slavni roman Tomasa Hardija, izišao je u izdanju Srpske književne zadruge, u prevodu s engleskog g. Mihaila Đorđevića, kao posebni Zabavnik. Ovo odlično delo koje prikazuje ljubav između en­ gleskoga džentlmena i farmerske radnice, čitaće se s onim istim zadovoljstvom s kojim i raniji engleski romani »David Koperfild« i »Vodenica na Flosi« u izdanju Književne Zadruge. Cena je knjizi (500 str. u finom povezu) samo 40 din. ENGLESKO DJELO O BOGUMILIMA Engleski novinar dr. Everett Gill, koji živi u Bukareštu, obratio se na ministarstvo trgo­ vine i industrije u Beogradu s molbom, da bi mu trebale slike bogumilskih sredovječnih nad­ grobnih spomenika iz Bosne i Hercegovine. Dr. Gill je napisao opširno djelo na egleskom jeziku o bogumilskom pokretu na Balkanu, pa kako je u svom djelu obradio i bogumilstvo u Bosni, on želi imati i navedene slike, jer će djelo biti ilustrirano. Ministarstvo je želju en­ gleskog novinara dostavilo sarajevskoj podruž­ nici »Putnika« sa preporukom, da se nastoji udovoljiti svoj želji, pošto ministarstvo misli, da će ova knjiga, koja će biti proširena u Ame­ rici i u britanskom carstvu, poslužiti ne samo poznavanju historije Bosne i Hercegovine, nego također i turističkoj propagandi. 48 SBehari su mirisali... Strah, strah ше je bilo te mrke bosanske kuće u našoj ulici. I mene i svu mahalsku dj,ecu. Ogromna, sa starim drvenim mušepcima, obavljena crnom debelom lozom, koja se je kao koštunjava mrka šaka, s mnogo dugih žilavih prstiju ovila oko nje, sablasno dizala u velikoj, visokim ćerpićli zidom ograđenoj avliji. Čudne su priče kružile o toj tajanstvenoj i pustoj mahal­ skoj kući. Naše su majke o tome govorile po kućnim halvatima, s nekom čudnom ozbiljnošću i povjerljivošću u glasu, a mi, djeca, sa strahom i jezom, za svijetlih, džamijskim kandiljima okupanih ramazanskih noći. Šaputali smo o Diobrom, koji obu­ čen u zelenu čohu stanuje u kući, i luta s upaljenim fenjerom kroz nju, da pred jutro iziđe u crvenim mekim firalama, i nestane u groblju mahalske džamije, sa starim, u kadifastu mahovinu obra­ slim nišanima. Znam, kada . nam je jedne ramazanske noći mahalski mujezin dozvolio da se poponemo na staru džamijsku munaru, da smo, dok su nam srca od neke čudne jeze i razdra­ ganosti drhtala, opazili, kako kroz kuću luta svijetlo, kroz sobe, i s beskrajnim strahom u duši spuštali smo se za Mehmed efen­ dijom niz kamenite stepenice, da, sutradan, pronesemo jezivu nriču, kako smo vidili Dobrog, gdje s fenjerom šeće kroz kuću, i kako je poslije izišao, izgubio se u džamijskom haremu, i legao u, uz džamiju složene, tabute. ču d n a je bila sudbina te kuće, sudbina njenih stanovnika. Kao kad oštar jesenski vjetar nesmiljeno puhne kroz gole krošnje crnih stabala, i omlati posljednje žute listove, u sivoj jesenskoj noći, smrt je isto tako pokosila njene stanovnike. Porodica Os­ manage Alibegovića zatrla je za tihi čas, za nepune dvije godine, i naše su majke, kad god bi to spomenule, uvijek dodavale: »Gluho i daleko bilo«. Prva je umrla Fatima, djevojka i najstarija Osmanagina kćerka, onda, ni pun mjesec za njom i druga kćerka Emina, pa onda sin Mustafa, i najposlije stari Osmanaga. Njegova smrt, na nas, mahalsku djecu, djelovala je najčudnije. N ikada nismo mogli ni zamisliti, da može umrijeti stari, ugledni Osmanaga, onaj ponosni visoki starac, što nam je s večera, kada bi se vra­ ćao iz čaršije, dijelio šarene duge šećerlame, blago nas milujući po čupavoj. djetinjoj kosi. Sve četiri dženaze prošle su kroz našu mahalu praćene dugom, šutljivom pratnjom čitave čaršije, i na­ šim začuđenim i ustrašenim pogledima, koji svega toga nismo mogli da shvatimo. Jedino su nam se u uši i duše urezale riječi majki, da su Osmanaga i njegovi, pomrli od »suhe«, jezive i čudne bolesti, koja je harala u njihovoj kući. Stare, rahmetli Osmanaginice nismo zapamtili, jer je umrla mnogo, mnogo ranije. Niko, niko od Osmanaginih nije više ostao, osim jednog, za nas, mahalsku djecu, čudnog i u crno »tijesno švapsko odi­ jelo« obučenog čovjeka. Za njega smo čuli da je bio negdje »u svijetu«, da je učio, da je najstariji sin rahmetli Osmanage, i kada su svi pomrli, vratio se je u očevinu. Ali, u kući, našoj mahalskoj kući, nije stanovao. Ubirao je kirije od mnogih, iza oca ostalih kuća i dućana i živio, ali stare kuće nije izdavao. Ne­ kada, rijetko, vrlo rijetko, viđali smo ga kako prođe mahalom, s čudnim, blago tužnim pogledom uperenim u zemlju, pa zastane pred vratima, otključa ih i nestane u avliji. I čekali smo ga tada po sat, dva, dok iziđe, sa istim, još tužnijim pogledom, i napusti mahalu. Majke su nam kazivale da je to Ismet, najstariji šila rahmetli Osmanage, koji je učio u švapskim zemljama, i vratio se kad mu je sve pomrlo. I za nas je on bio čudan, tajanstven čovjek, s crnim tijesnim odijelom i tužnim pogledom, koga smo se i nehotično pribojavali. A nikada nismo znali, niti nam je bilo jasno, što traži u staroj mahalskoj kući. A on je dolazio i od­ lazio, rijetko, tiho i nečujno, bez riječi. . . �. . . Bila je blaga proljetna noć, noć uoči Kurban-Bajrama. Bijeli behar šljiva tiho je mirisao u baščama iza naših kuća. Ovnovi u aharima blejali su s vremena na vrijeme, i ne kušajući položene mekinje i vodu u čašama. Kao da su predosjećali su­ trašnji dan, kada će toplom krvlju natopiti bijela runa, dok rikne prvi top sa 2ute tabije; da će sutra ugledati, po pričanju majki, zlatan nož, oštar kao guja, koji će preći preko njihovih vratova. I mirovali su u tamnim aharima, s časa na čas blejući i doziva­ jući se"... . Čovjek u crnom tijesnom odijelu polako se je uspeo uz mahalu. Bilo je već kasno. Mi mahalska djeca, spavali smo već davno, omamljeni čudnim mirisom novih, više glave složenih odijela sa crvenim nakalufljenim fesovima, sanjajući o slatkim, spremljenim gurabijama, i nježnoj ljepoti bajramskog jutra, koje se je sa zorom nečujno rađalo . . . Zastao je pred kućnim vratima, polako ih otključao, zapadnuvši odmah u do koljena visoko izraslu travu između ne­ kada, kao sir bijele i čiste kaldrme. Šta li je tražio te tihe bajramske noći u to gluho doba? Polako je prošao avlijom, skinuo više kućnih vrata dugi obješeni fenjer, upalio ga, i počeo da luta kroz puste kućne odaje . . . Pogled mu je milovao čohom pre­ krivene sećije koje su trunule, šarene prostrte ćilime koji su se raspadali, stare ispucale sehare, drvene dolafe i dušekluke u kojima su se miši za čas prićutali, po rafama nanizane, nekad svijetle, a sad pocrnjele sahane, na svačem dugo, dugo zadrža­ vajući pogled. . . Šta li se je zbivalo u duši tog osamljenog čovjeka? Šta li je tražio? Nije li došao da obnovi djetinjski san, da se u mislima prenese dvadeset i više godina unazad; i da proživi blagu bajramsku noć? Eno, vidi sam sebe, kako još s akšama okupar slaže nove šalvare više dušekskog uzglavlja, vidi sebe kako prigleda i ljubi kurbane s ‘djetinjim bolom u duši što će se sutra rastati; gricka slatke gurabije; udiše miris čistoće kao rušpa žutih izribanih podova, novih prostrtih ponjava, isprašenih ša­ renih čilima, kalajsanog suda i đuguma; govori s bratom i sestra­ ma kako će podijeliti bubrege zaklatih kurbana; drhti pri po­ misli na babin svijetli nož, koji nečujno klizi preko kurbanskog vrata nadnešenog nad iskopanu jamu pod starom baščemskom šljivom; s čudnom djetinjom razdraganošću polazi na Bajramnamaz; čuje prvi bajramski top; ljubi majčinu i očevu ruku; uči hatmu na dedinom i naninom kaburu; vidi babine ahbabe, kako dolaze u novim haljinama opasanim vatrenim stambulskim trambolozima; ljubi ih u ruku i trpa u šalvarski džep bijele srebrne petake; izlazi pred ponovljenu mahalsku d je o u ... Vidi, vidi, sve vidi. Brzo, bez veze, nervozno. Oči mu se šire, misao trepti, poprima oblik, stišava se, vizija iščezava, mrak halvata obasjan blijedim svijetlom fenjera guši ga, i izlazi u bašču. A zora, mli­ ječna bajramska zora polako puca, trepte svjetla u mahalskim kućama, ovnovi često i tužno bleje, djeca se bude, srca drhte i čekaju . . . Prvi komšija je u čudu zavrtio glavom, kada je s čardaka ugledao čovjeka, kako u svijetlom bajramskom jutru stoji s upa­ ljenim fenjerom, i tiho je prostenjao: »Da nije, gluho bilo, privrno ...« A behari su m irisali. . . R. Kadić. ISPRAVAK U Gajretovom kalendaru za god. 1937, u raspravi Ali-Cauša »O spahijskoj organizaciji«, na strani 75, 14 redak, omaškom prepisivača koncepta, napisan je na mjesto sultana Ahmcta I. sultan Mahmut I. pa molim da se ovo ispravi i uvaži. Riza Muderizović Porodica kao vaspitač U porodici dijete dobiva svoje prve utiske; ona je, dakle, polazno mjesto čovjekovog vaspitanja. U porodici dijete nauči govoriti, pje­ vati, služiti se raznim stvarima, ono prima obi­ čaje, navike i moral porodice, postaje njena kopija. Jasno je, dakle, da će dijete biti onakvo kakva je i porodica. Bude li ona takva da se u njoj živi dobrim, poštenim životom i dijete će primiti način njenog življenja. Naprotiv, i dijete će biti rđavo, ako u porodici ne vlada primjeran život. Dijete po svojoj prirodi po­ dražava starije. Zato je potrebno da porodica bude primjer dobrog, složnog i moralnog ži­ vota, kako bi dijete moglo podražavati takvom životu. Roditelji se ponekad žale na svoju djecu da su rđava, lažljiva, nepristojna i ne pomišlja­ jući, da tu ima i njihove krivice. Cesto je i naj­ manja nesmotrenost roditelja dovoljna da dijete potstrekne na rđava djela. Jedna, na izgled naivna laž, izrečena preko djeteta: »Reci tom i tom da nisam kod kuće«, stvara od djeteta lažljivca. Psovka roditelja, piiančenja o slavi i drugim velikim praznicima, pri kojima se i di­ jete navodi na to, zatim uzajamne svađe rodi­ telja pri kojima se često toliko zaboravljaju, da se i pred djetetom služe najružnijim rije­ čima, porazno utiču na dijete. Ako roditelji svojim životom ne pružaju primjer o pošto­ vanju drugoga, ni dijete neće biti drukčije. Na­ protiv, dijete koje vidi oko sebe u porodici primjeran i čestiti život, lišen laži, psovke, gru­ bosti i neuljudnosti postaje i ono tžkvo Ono postaje ivjeran izraz porodičnog života. Kakva porodica takvo i vaspitanje. Djeca su ogledalo svojih roditelja. U porodici, pod uticajeni ro­ ditelja, dijete prima običaje porodice, koji sva­ kodnevnim ponavljanjem prelaze u dječiju na­ viku. A navike, stečene u porodici, glavni su temelj docnijem vaspitanju. Porodica svojim životom mora u djetetu stvoriti dobre navike: navike na rad i red, poslušnost, istinitost, po­ štovanje drugih, iskrenost, vjernost, čuvanje svoje i tuđe časti, što će učiniti, da dijete takvo bude i docnije kada iziđe iz porodične zajed­ nice i postane punopravan član narodne zajed­ nice. Roditelji stvaraju budućnost svoje djece, jer navike koje steknu u porodici prate djecu kroz cio život. Samo porodica koja je u stanju da u djetetu razvije dobre navike, dragocjene za njegov budući život i vaspitanje može da ispuni svoj zadatak. Porodica je ognjište lju­ bavi, nježnosti i dobrote. U njoj svi članovi osjećaju da pripadaju jedan drugima, dijele jedne radosti i žalosti, i s povjerenjem traže utjehe u njoj. U njoj vlada urođena i prirodna ljubav, spremna na sva požrtvovanja. Ta ljubav hoće voljeno biće cijelo onakvo kakvo je, bilo dobro ili zlo. Ona krijepi, uzdiže i želi vo­ ljenom biću sve što je najbolje i najuzvišenije. U porodici je postala ona sveta riječ majka, najslađa i najsvetija za svakog čovjeka. U maj­ činoj neograničenoj ijubavi je neiscrpan izvor iz-koga se crpu neograničene mogućnosti za vaspitanje djeteta. U toj ljubavi, koja treba da vlada u porodici, roditelji moraju naći snage i volje da izbjegnu sve ono, što bi moglo na­ škoditi vaspitanju njihove djece. Porodica svo­ jim primjernim životom mora svoju djecu zapojiti ljubavlju prema dobrom, lijepom i isti­ nitom. Ljubav prema djeci pokazaće roditeljima najbolji put za stvaranje toga zadatka. To je dužnost roditelja prema djeci i prema državi. A postignu li to, biće to i njihova roditeljska radost i sreća. V. C e š 1j a r milili 49 �Ekonom ska i p ro s v je tn a v a ž n o s t s a đ ru g a rs tv a Zadrugarstvo po svojoj strukturi kao i u izgradnji odno­ sno realiziranju svoga programa rada prikazuje jedno riješenje čovjekovog životnog pitanja, njegova lična uticaja i interesa u društvenom ekonomskom podizanju, značaju i smislu dok politički poredak državne zajednice prepušta demokraciji sa kojom je i sudbonosno povezan. Jedna osnovna definicija za­ družnog pokreta je sloboda organiziranja koja samo dolazi odozdo iz naroda a tu slobodu daje zadrugarstvu isključivo samo demokracija odnosno politička uprava koja pretstavlja stvarnu volju naroda. Jedino u takovom upravnom sistemu države zađrugarski pokret koji je u glavnom gospodarske na­ ravi može postojati i razviti svoj dobrobitni djelokrug rada u korist naroda i države kao zajednice. Kao udruženje sitnih ljudi utemeljeno po slobodnoj volji samih članova zadrugarstvo osniva zajednicu na bratstvu i vjer­ nosti svih zadrugara načelu samopomoći i uzajamnosti. Pojam zadružne ideje nije došao sa strane nikakove političke ni samovladalačke diktatorske uprave, zadrugarstvo se je pojavilo odozdo iz naroda kao prirodna pomoć životnom samoodržanju čovjeka, sredstvo koje se vješto i dobro pokazuje u borbi sa metodama liberalizma. U čisto ekonomskom smislu zadrugarstvo ide za ciljem da postigne pravu vrijednost privrednih proizvoda i ličnog rada organiziranoj klasi ljudi a i da plati stvarnu vrijednost kon­ zumentima proizvodnje. Zato baš zadrugarstvo imade za raz­ mjeru svoje rezervne dobitne fondove koji se redovno nak­ nadno razdijele među članove prema prometu individualne pro­ izvodnje i potrošnje. Kao udruženje ekonomsko slabijih zadrugarstvu je p o ­ treban kapital za njegovu privrednu djelatnost. Ali to ni iz daleka ne može se nazvati praksom kapitalističkog liberalnog sistema. Zadružni kapital osniva se slobodnom voljom članova u razmjernim doprinosima i postepenim ukidanjem nadoplatka iz zajedničkog viška. Stvara se na taj način zadružni kapital samo za socijalnu svrhu a isti je svojina zajednice da služi nje­ nim interesima, on je sredstvo a ne cilj. Kako ne bi zadružni kapital došao do izražaja kao kapital akcionarskih društava u postojećem liberalnom privredom smi­ slu zadrugarstvo je reguliralo to pitanje sa sintezom da svaki član ima pravo glasa podjednako bez obzira na pojedinačnu vrijednost uloga, neograničenost članova svake zadružne je­ dinice, članstvo je promjenjljivo, a članom može postati svaki pošteni čovjek sa minimalnim udjelom sa svim pravima. Samo načelo Reiffeissenove kreditne zadruge s neograničenim jam­ stvom da član polaže za jamstvo čitavu svoju ličnu imovinu redovno različito vrijedniju od drugoga a koja u glavnome po principu neograničenosti ne umanjuje kao ni povisuje prema drugome njegove stvarne koncesije kod zadruge, najtipičnije prikazuje privrednu ravnopravnost koju daje zadružni pokret prema potrebama i pravima pojedincu za opstanak i život u zajednici. Ekonomski značaj zadrugarstva ne može se ni zamisliti bez istodobne prosvjetne djelatnosti zadružne propagande. Imamo primjera danomice gdje zadružni pokret bere strašne neuspjehe ne radi privredne nemoći u općoj svjetskoj krizi radi koje ne može u stvari stradati niti može odlučno utjecati na ovaj pokret, već radi vrlo slabog i nedostatnog duhovnog shvaćanja i priznanja zadrugarstva kao samostalne pojave u socijalnom smislu stvarnih vrijednota za društvo odnosno og­ romnu većinu ekonomsko slabijih ljudi. N i u kom slučaju ne bi bilo nespojivo sa zadružnom ide­ jom, da zadružni pokret koji se temelji na slobodnom razvi­ janju odozdo barem u prosvjetnom pravcu dobije ruku pomoći u jačoj mjeri odozgo, od općih prosvjetnih vlasti, kako bi se putem intenzivnijeg zadružnog prosvjetnog rada u narodu, a na selu napose, postigla aktivnija bilanca u ljudskom napredku. To bi opet značilo samo pripremanje terena na putu ubrzava­ nja narodnog napretka i preporoda. Kao m eđunarodni pokret u gospodarskom i socijalnom smislu zadrugarstvu se ne može poricati samostalnost pojave u društvu, pa je za oznaku svoje individualnosti izabrao barjak sa sedam različitih boja — u duginim bojama pod koji se da­ nas kupe milioni zadrugara čitavog svijeta . 50 _______ ____________________ A kada zadružni pokret bude imao mnogo više pravih pristalica među ljudima svih naroda koji ne znaju za nikakove druge razlike ni oznake kod ljudi, tada će se uz zadružni barjak slobode triumfirati pravo života i etična ideja nad materijom. Zadrugarstvo stvarno i neposredno postavlja čovjeka na pravo mjesto privrednog i kulturnoga položaja u društvu, tako da njegovo blagostanje uvjetuje neoštećenost i opstanak zajednice. A. B. Jesen Mjesec, bijeli pauk, istrčao na vidik siv i glas gramofona, poslije jedne tople sevdalinke, zamro negdje u daljinama posljednji put. Putuju noći prezrele težinom boja ko pijane žene iz provincije s juga. A mi čekamo. Čekamo jedan djetinjski osmjeh da nam se javi ko radostan znamen. Nekada je, kažu, naše domove opustošila kuga, krvlju zalila svaki ovaj kamen. Naši vinogradi rađaju najboljim vinom, a loze se penju po duvavovima, penju grleći kamenje i stabla i pripijajući se strasno ko o vrat djevojačke ruke u mjesečinastim noćima. Smrt će najrađe doći u povečerje jednog jesenjeg ponedeljka u suton tih i siv. K o nije vidio puste kamenjare hercegovačke i olinjale kasabe u kasnu jesen — taj i ne zna šta je glad1 A kroz ovo maglovito jutro gledam, eto, kroz prozor: padaju ko suze nebeske kaplje sa oblaka, i trulo lišće, požutjelo, i vjetar i krv. Hamid Dizdar. I а;ретов тамбурашки збор у Невесињу, са претсједником Мјесног одбора r. Месудом Садиковићем (*) �H O B E К Њ И ГЕ SBairn ХАЈРУДИН ЋУРИЋ АЈ1ИПАША РИЗВАНБЕГОВИЋ СТОЧЕВИЋ ХЕРЦЕГОВАЧКИ ВЕЗИР Moj baun trepti od srme i zlata, kovao ga dedo u Stambulu carskom, napunjen je ruhom devojaštva čedna i snevanja vedra. U njemu se kriju prohujali dani, zamrzli na svili izvezenoj zlatom. # U njemu se krije sreća mog detinjstva i sećanja bolna. M oj baun srmen blešti na čardaku i miriše tugom lepote prošlosti. ]a kraj njega ćutim, ronim vrele suze za nestao život, za iščezle snove. Ja sedim i pevam tugu mladih dana, što me sebi zove; pevam o prošlosti što mi mladost uze bez tiha ezana. Safet Burina. £isi G afrei će nastojati da u idućim brojevima donese radove najboljih naših pisaca i javnih radnika, među njima i ovih: gg. Dr. Fehinia Bajraktarevića, Hifzije Bjelevca, Ahmeda Muradbegovića, Mehmcd Reinzi ef Delića, Kasima Gujića, Mustafe Alikalfića, Hasana Kikića, Hamida Dizdara, Husnije Cengića, Muhameda Konjičanina, Huseina Muradbegovića, Ahmeda Kemure, Hasana Ljubunčića, Mustafe Mulalića, Rize Ramića, Saita Orahovca, Rasima Filipovića, šukrije Pandže, Safeta Bu­ rine, Hamdije Kapidžića, Hajrudina Čurića, Dr. Avde Hasanbegovića, Šu­ krije Kurtovića, Dževada Sulejmanpašića, Hamdije Mulića, Šerifa Bubića, Sefkije Bubića, Ilijasa Dobardžića, Derviša Imamovića, Hasana Rebca, Hamze Hume, Osmana Nuri Hadžića, Osman ef. Sokolovića, Riza ef. Muderizovića, Vehbije Imamovića, Besima Korkuta, M. Tajiba Okića, Vejsila Curčića, Abdurahman Adil ef. Cokića, Hafiz Ajni ef. Bušatlića, Huseina Brkića, Dr. Mehmeda Bcgovića i drugih. Чудна и необјашњива je nama Босна и Херцеговина. Ове земље натапане крвљу и знојем кроз читаву своју истори|у примале су ударце, биле убпјане, падале и клецале. увијек носећи неку Bjepy, неки велики топли ocjehaj. Послије мука и падања оне су освјежавапе својим срцем опет почнњале жив|ети. ћутљиве, cnope и захопчане. ЗОог тога Босна и Херцеговина није ни Еврона ни Оријенг. Ona je сва своја. И за многе остала недокучива. Жедне правде као поље кише, дају осветнике, пркоснг као што су суморне ове наше планиие. Ту неиспитаиу Босну и Херцеговину која je пуна просипања крви, ватре и дима, о коју су се ломила царства и краљевства, пакушао je да изнссе само један отсјек млади културни и noлитички историк r. Хајрудин Ђурић у својој студији о Алиплши Ризванбеговићу, Сточевићу. Нема сумње, да ће ова студија бити драгоцјен прилог нашој народној историографији, ксја je и се како сиромашна, a нарочито ona, хоја обрађује нашу босапскохерцеговачку истсрију. Ова студија зребала би да иогстакne млађе наше истсрике, да обрађују босанско-херцеговачку историју 19 вијека. Вријеме je и било, да се папокон нашао човјек, који je уложио много труда и љубани да нам пружи једну студију о човјеку, ксји je дуги низ гпдина био на челу политике једне покрајине, као што je била Херцеговина, који je као њен политички претставмик у пајеудбоноснијим временским периодама гурске царевинс бно централна личносг, која je својом снажпом појавом, оварима и догађајима, давала историс.:а обиљежја. И баш огуда се iberoRO име провлачи и данас кроз наш народ, али у недово.Ђно освијетљеном значају, na ће зато ова студија г. 'Бурића расвијетлити многе појмове и разбити многе ногрешне судове, који су се кроз деценије формиоа.ж у Алипаши Ризванбеговићу. Г. Хајрудип Ћурић у својој студији улази у анализу личности Алипаше, дубохо прониче у срж историских догађаја и тако проналази догађаје и промјене, које су утицале на лик човјека, који je својим животом и радом радао пову босанско-херцеговачку историју. Г. Ћурић не само што je знао да проникне у догађаје већ je обухватио све ono што je имало било посредног или непосредног утицаја на разпитак Алипашин. Млади иам историк износи н нове момемте о раздавајању босанских и херцеговачких прететавпика na састанку у Тузли 1831. Ту нам износи да no сријсди нису били само лична нетрпељивост између Алигташе и З.маја од Босне, него су то били дубљи разлози социајлло-економски. Г. Ћурић нам je свестрано показао Алппашу и као полнтичара, човјека, економа и социјално-културног радиика. Добра страна ове студије je, да нам млади историк изпоси сву литературу, чланке, изворе и pacnpaee, којима се служио, a који су били мпогима неприступлчнв. Штета je cavto да нам није изнесена кореспонденција ил.ме1ју црногорског владике и Алипаше, из чега би се јасно видјело не само лукавство Алипашино већ и надмудрива<вс Њзгошевс. Сама студија писана je лијепим језиком, течним сгилом, na je иајбо.ве препоручујемо нашпм читаоцима. Мустафа Аликалфић ХАБИБА САРАЈЛИЋ-ИБРИЧЕВИЋ У Скопљу je на 9 ов. мјесеца, након кратке болести, испустила своју племениту душу рахметли Хабиба-ханума Ибричевић, супруга r. Селмана Ибричевића, секретара скопљанског Улема-меџлиса n бившег питомца Београдског Гајрета. Рахметлн Хабиба je родом из Стоца, из угледне породице Сарајлића,. сестра Мунире и Џенке, учитељица. Све три сестре су биле питомице Гајрета и у Гајретовом интернату у Сарајеву су похађале Учитељску школу и завршиле je. Kao учител>ице три сестре су отишле на три разне стране. Најстарија се удала за г. Др. Омерхоуића, који je сада љекар у Требињу. И послије овога све три сестре су биле вриједне и агилне Гајретове раднице и пријатељнце, na je ова нагла смрт младе Хабибе још тежи губитак за Гајрет. Аллах рахметиле! 51 �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК С ја ја н у с п ј е х н а ш и х б а јр а м с к и х з а б а п а ГАЈРЕТОВА ЗАБАВА У ЗЕНИЦИ Први дан Курбан-бајрама мјесни одбор Гајрета у Зеници приредио je у просторијама Соколског дома своју тодишњу забаву, к о ј а j e с в о ј и м у с п ј е х о м н а д м а ш ила ч и т а в низ п р и р е д а б а п о с љ е д љ и х година. О в а ј у с п ј е х Г а ј р е т а у З е н и ц и j e у ј е д н о д о к а з с и м п а т и ј а к о ј е Г а ј р е т у ж и в а у про- Забава у Зеници: група дилетаната-ица из комада »Златија« од 0 . TsHKuha в и нц и ј и a и з н а к пра'вч!лиог с х в а т а њ а љегов е м и с и ј е м е ђ у н а м а . Узорна организација рада, добра воља свих чланова приређизача a пуно разумијеван»е грађанства — учинили су да je забава протекла у саиршеном реду, на задовољство и домаћих и гостију. Посјета je била изнад очекивања и сала Сокоског дома, иако једна од највећих у мјесту — није могла примиги ни приближио толико колкко се од ље тражило. Добар дио публике морло се задовољити и стајањем испод ложа. Што се тиче програма можемо рећи, да je Више него задозољио. Поред домаћих учесника судјеловала je и г-ца Ђула Имамовић, која je уз пратњу г. Енвера Хаџића кзазвала буру аплауза и на јуриш освојила симпатије публике. Сматрамо својом дужношћу, да на овом мјесту напоменемо, да би симпатичној интерпретаторки наших најљепших пјесама требало посветити више пажње од стране надлежних a обезбиедити joj такав положај, који би joj омогућавао да без тешкоћд може вршити своју умјетничку дужност. Поред г-це Имамовић иступио je и г. М,- Заимовић — стари знанац овдашње публике. Пратећи се уз гитару отпјевао je — на onhe задовол>ство — иеколико пјесама. Паузе између поједнних тдчака испуњавалч je музика муслиманског друштва »Заједнице«, кроз читаву приредбу, са каришиком наших народних пјесама. У другом дијелу чланови-це извели су комад у 3 чина »Златија од О. Ђикића. Међу осталим истдкла се нарочито r-ца Сабеа Тафро, која je својом појавом и глумом одушевила публику. Трећи дио програма отворен je продајом томболе, која je нарочито обилдта ina ручним радовима наших дјевојака. Игранка праћена добрим расположењем потрајала je до зоре. Пободом успјелог извођења ириређивачки одбор примио je много честитки. М. С. ВЕЛИКИ у с п је х г а јр е т о в е за ба ве у олову Мјесни одбор Гајрета у Олову ириредио je први дан Курбан-бајрама, 21 фебруара о. г., своју велику годишњу забаву, која je успјела како у моралном тако и у материј.алном погледу изиад сваког очекиваља. 52, Извођеље програма je отпочело у 8 сати навечер, a забаву je отворио претсједник друштва г. Фехимага Јамаковић бираним говором. Послије љега je одржао предавање друштвени секретдр г. Бурханудин Фочић са темом: »Гајрет под туђином и у слободи«, које су присутни саслушали са највећим кнтересовањем. Затим je декламовала пјесму» »Бијели кркн«, мала ученица Рашида Глухић. Иза ње je декламовао пјесму: »Прослов за академију«, ученик Рифат Љуца, a послије п.ега пјесму »Оемчну 'Бикићу«, ученик Назиф Јамаковић. Иза лијепо изведених декламација лриказан je иозопозоришни комад »Сусједи« од Ахмеда Мурддбенови^а, који су одиграли слиједећи дилетанги-це: Изет Салихагић, Рефик Дегирменџић, Рамиз Кањмћ, Решид Бијоградлија и г-ца Девлета Локмић. Комад je изведен са нарочитим разумијеваљем, пд су дилетанти побрали лијеп аплауз. Монолог: »Звекан Мићун« je извео веома лијепо ученик Душан Вигњевић, те je исти изазвао буру смијеха код присутних. По зазршетку програма настазљено je игранком ко* ja je потрајала до сванућа, распродајом коријандола, шаљиве поште и томболе. Нарочито je био обилан бифе, којег су подариле оловске госпође и хануме. Забава je приређена у просторија.ма Соколског дома. Да je ова забава уопјела онако лијепо! има се захвалити приређивачком одбору, као и свима онима, који иоле допринијеше своје жртве. ГАЈРЕТОВА ЗАБАВА У ВИСОКОМ Мјесни одбор Гајрета у Висохом приредио ja своју годишњу забаву други дан К&урбан-бајрама, 22 фебруара о. г., у овдашњем Соколскс(м дому. Све тачке програма изведене су на onhe задовољство присутне публике. Забава je у рекордном броју посјећена, тако да ни једно мјесто велике сале Соколског дома није остало непопуњено, na се je пред почетак забаве због поманжања места много свијета вратило. Публику je сзчињавао најозби;ишји свжјет, те се с пуним правом може рећи, да je о в а з а б а в а б и л а н а ј е л и т н и ј а о д с в и х о в о г о д и ш њ и х з а б а в а у мј ес т у. Забаву су посјетили пријатељн и из Какња и Згошће. Забава je трајала до. 6 чаоава изјутра у најбољем реду и расположењу. Публику je највише одушевила топла пјесма г-ђе Амалије Златар и г-це Ђуле Имамовић. Нарочита атракција била je кћерка градског начелника г. Е. Оруча, Салиха Оруч, учен. I разр. овдаш.ће женске основие школел која je своју иако за њену добу предугу декламацију о Краљу Петру II декламовала без погрешке. Материјални приход био je близу 9.000.— динара. Ha коицу захваљујемо свима пријатељмма, који су нам у припремама и извођгшу з?баве помогли доприносом у бнфеу, томболи и рддом. ГAЈРЕТОВА ЗАБАВА У СЕЛУ ШЕВАРЛИЈАМА Други даи Курбан-бајрама у Шеварлијама je приређена Гајретова забава, која je иначе прва Гајретова забава •у овом селу. Послије поздравне ријечи Расима Крзића, учигеља и повјереника Гајретова у овоме селу, г. Др. Салих Уџварлић одржао je опширно предавање »О потребама нашега села«, пред дупке пуном шкодском салом радозналих сељана. Остале програмске тачке са великим успјехом и na onhe задовол.ство изводила су школска дјеца и одрасли младићи из села. Важно je подвући нарочито морални успјех оваквих приредби, ксје својим широким програмом представљају згодам начин за ширење Гајретове мисли, као и сваке друге напредне мисли, које су нашем много заосталом селу од особите вриједности. �ГАЈРЕТОВА ЗАБАВА У ЗВОРНИКУ Други дан Курбан-барама, 22 фебруара о. r., приредио je повоизабрани одбор Гајрета у Зворнику своју годишњу забаву, која je, к.ако у материалном погледу тако и у моралном, одлично успјела. Beh на неколико дана прије владало je велико иитересовање за ову Гајретову забаву, како међу грађанима Зворника тако и у околини, na су и сва мјеста била раније распродана. Програм забаве био je врло добар, јер осим позоринишх комада, које су изводили најбоље зворнички дилетанти и пријател>и Гајрета, дате су неколике врло омиљене тачке, као лицитација печених тука, томбола и гиаљива пошта. Весеље je трајало све до зоре у највећем реду и расположењу. Овога пута важно je напоменути, да су Гајретову забаву посјетиле и зворничке дјевојке у већем броју, што до сада није био случај, na je зато и број омладинаца био. много већи на здбави. Ha заб.ави je свирао »џез« Народне читаонице »Слога« у Зворнику. Осим муслиманск«! публике запазио се je већи број браће других вјера: православних, јеврејских и других угледних фамилија са госпођдма и кћеркама, тако да су остали у заједничком и великом весељу све до свршетка забаве. За овогодишњи велики успјех Гајретове забаве треба \ захвалити агилном новоизабраном одбору, a нарочито претсједнику одбора г. Илијасу Х а џ и м е ј л и ћ у , шефу Пореске управе у Зворнику, који je не жалећи труда, прије на неколико дана пред забаву, организовдо све пријатеље Гајрета у Зворнику и околици, без обзира на вјероисповијест, да забаву посјете у што већем броју. Г. Хауимејлић je у краћем говору изиио рад и жеље Гајрета као одавно постојећег му^лимансаг друштва, које je једино дало прилике И могућности да će толике хил>аде омладине сиромашног стања школује и доће до већег положаја, утичући да данас имамо много и лшого муслиманске интелигенције на већим положајима, a који су само г.утем плементиог Гајрета дошли до тих положаја. Коначно je апеловао на ове присутне пријатеље Гајрета, да у будуће још више потпомопну Гајрет на ширењу његовог просвјетиог и културног рада. Говор претсједника бурно je г.оздрављен од стране посјетиоца забаве. A. Ч. ГАЈРЕТОВА ЗАБАВА У СЕМИЗОВЦУ 6 марта о. г. одржана je Гајретова забава у Семизовцу, срез сарајевски. Забава je врло лијепо успјела, морално и материјално. У свом поздравном говору прегсједних Мјеног одбора г. Абдуселан Јелечковић je заблагодарио прнсутнима на посјети, која je иајбољи доказ продубљивања Гајретове мисли у шире народне слојеве. Ha забави су свирали питомци Гајретова конвикга из Сарајева и својим свирањем задовол>или публику. Мјесни одбор захваљује свима мјештанима кој« дадоше зоје прилоге за бифе. ГАЈРЕТОВА ЗАБАВА У БИЈЕЉИНИ Једна од најуспјелијих Гајретових приредаба прошлог Курбан-бајрама без сумње била je Гајретова велика забава у Бијел>ини, одржана први дан Бајрама, 21 фебруара о. г. у вел<иком и репрезентагивном Соколском до,чу. По своме програму и уопште no цјелокупном аранжмапу ова Гајретова приредба je била no општем признању посјетилаца најуспјелија ове године у Бијељиаи. Уједно je ова Гајретова приредба била лијепд манифетација Гајретове мисли и центру Семберије. Ha тој забави су виђени грађани без разлике на вјеру и политичка опредјел>е1Ба, na je на тој приредби дошло до изражаја истовјетности погледа на паша културна и социјална питања. Сва елита бијељинска посјетила je ову l'ajpeтаву забаву и тиме je одала призпање Гајретовом плодном дјелу. Забаву je отворио врло лијепим и језгровитим говоpoiM претсједник Мјесног одбора Гајрета r. Назим Ш a li ир a г и h, шеф Пореске управе. Његова кзлагања о досадањим резултатима као и о смјерница.мз будућег Гајретовог рада саслушали су при1сутни грађани пажл»иво и са одобравањем. Затим су сазлије изводиле севдалинке на сазовима, a пјевао je уз сазове г. Б. ОсманбеговиН, који je био више пута изазиван на позорницу да понови некоје пјесме. Затим су диле.таити извели други чин »Абдулах Паиге« од Мирза Сафвета. Улоге су имали г. г. и г-ђице: !,1. Чеко, И. Прељубовић, С. Алиефендић, О. Сарачевић, Мунира Пашић, Зумрута Аја- новић и Латифд Лигшичевић. У програму су гребале да иступе и питомице »Београдсдог Гајрета» r-ђице Бахрија Шамић и м УниРа Карахасановић, студептице, али су из непознатих разлога у посл>едњи момепат одустале од учесгвоваља на oao-j забави, што се наразно није ии примјетило. Након npoграма развила се анимирана забава све до ^ванућа Гђе- LUecl) кет х. Пашић и Субије х. Лиггничевић, уз припомећ осталих I ајретових радница и чланица распродавале су врло укусан и богат бифе слатких и сланих јела. Игром ie равнао г. Хамдија Ресић, одборник. Томбола je била тдкоћер врло богата, која се састојала из врло лијепих ручних радова које су поклшиле чланице и пријатељице Гајрета, затим из р^зних других предмета које су даривали мјесни трговци пријатељи Гајретд, те из неколико живих овнова. како у припремама тако и на самој забави показали су врло велико пожртвавање сви одборници, нарочито прегсједпик г. Шдћирагић, затим г. Изетбег Салихбегович, Мујага X. Бегановић, лроф. Р. Бурина, г. X. Хујдуровић и оетали. Ha заоави je било преко 500 посјетилаца, a из Сарајева je присуствовао секретар Главног одбора Гајретд r. Хампд Кукић. Материјални успјех забаве je одличан. ГАЈРЕТОВО СИЈЕЛО У ВЛАСЕНИЦИ Трећи дан Курбан-бајрама Мјесни одбор Гајрета у Власеници, чији je лретсједник г. Рагибага Кадии, одјжао je у општанској згради врло успјело сијело. Просторије у којима je одржавано сијело биле еу дупком цуне публике, a нарочито муслимаЈНСког женскиња. Н,а сијелу je изведен један лијеп позоришки комад, a школска дјеца су ванредно лnjeno деклам-овала иеколике пјесме од Мирзе Сафвета и Базима Тзатића. Ha сијелу je приређена и томбола. У у10 дном pacnoложењу сиЈело je потрајало до зоре. ВРЛО УСПЈЕЛА ЗАБАВА У МОСТАРУ Ha други дан Курбан-бајра.ма одржана je забава Мјесног одбора у Мостару. Beh дуги низ година .мостарске Гајретове забаве значе атракцију за Мостар и 1'ајретове пријател.е у Мостару. Сваке године ту се окупи елита муслиманск«х фамилија. Много прије забазе агилни женски одбор повео je врло успјешну акцију за прикупљање дарова за томболу. Ова иастојањд наших агилних чланица женског одбора донијела су одличне резултате. Изложена то.мбола да^гима je окупљала грађанство, a нарочито женски свијет, к.оји се пун одушевљења дивио богатству и љепоти томболе. Са пуно права можемо рећи, да je она н ове годинс била најљепша томбола ове сезоне. Све улазнице за забазу биле су распродане у главном још дан прије забаве. И ако je ara забазу био дозвољен приступ само уз нарочпге позиве, ицак кућа »Хрвоја« није могла да прими све посјетиоце. Сала наново декорисана пружала je посјетиоцима једну ријетдо виђепу слику, a сваком посјетиоцу je одмах, при улазу у салу, nao у очи богдти бифе, који je својом обилноовћу падмашио све наше досадан>е бпфе-е. Прогрг.м, у коме су учествовале наше чланице пјевачког хора из Сарајева, ндишао je на опће допадаше. Све тачке пјеваља под водством нашег севдалије r. ХаџкбегиЛа, биле су награђене бурИим аплдузом. Иза програма развила се врло анимирапа забапг, која je готрајала до ујутро. Успјех забаве je одличдк. Нарочито моралии успјех. Материјалии успјех мора нас такођер задовољнти, ако се уважи оио тешко економско стање наших најширих слојева грађанства. Пропустили би једну угодку дужпост ако и на овом мјесту не бисмо здхвалили управи и чланицама пјевачког хора из Сарајева, који су се одазвали нашој молби и узели учбшћа у извођењу програма. Посебно смо благодарни претсједнику хора г. Капетаповићу и г. r.: инж. Цици и С. Хасанбеговићу, који пису жалили труда да са својим госпођама посјете забаву. Нарочито смо захвални гђи Кошарић која, са толико пожртвова!Ба и љубави, прати сваки корак својих чланица хора и с њима лодноси и све неудобности које су на путу неминовие. И овом приликом упућујемо своју топлу захвалност приател>има и искреним доброжелитељима Гајрета у Мостару, мостарским грађанима, који редозио сваком згодом, са толико спремности, помажу наш Гајрет и морално и материјално. И ако у екочо.мском погледу Мостар из дана у дан иде очито све нанпже, ипак спремно се даје и ломаже, јер je то традиција нашсг мостарског грађанства. Још једном хвала свима који омогућише овај и овакав успјех и ову заиста лијепу мапифестацију нашег Гајрета. --------------------------------------------------------- 53 �ВЕЛИКА ГАЈРЕТОВА БАЈРАМСКА ЗАБАВА У ДЕРВЕНТИ Други дан Курбан бајрама (22 фебруара о. г.) одржана je у просторија.ма Тон-кина и споредним просторајама Дома Кола С. С., Гајрегова забава, за коју су чињене припреме пун мјесец дана. Гајретови пријаге.ЂИ и радници у Дервенти уложили су до максимума груд за ову приредбу, која je имала огроман, нарочито моралии, успјех, какав није имала никада ничија приредба у Дервенги! Ова тврдња није набачена онако олахко, љу потврђују сви хоји су присуствовали овој импозаитној манифестацији Гајретовој у Дсрвенти. Иако je забава држана у највећим просторијама у граду, навала посјетиоца je била невјероватна, a једаи ве- Мјесни одбор Гајрета у Дервенти са дилетаптима-ицама, нз комада »Златија« од 0 . ПБихића. Са звијездицом je означена гђица Дика Руждија -лЗл^/ија«, која je изабрана за најл>епшу дјевојку забаве лики дио мјеста резервисан je прије забаве на неколико дана, свако je хтио да се осигура за мјесто на забави, о којој je no Дервенги у свима круговима владао силан иитерес. Далеко прије г.очетка прогрдма сала као и остале npoсторије биле су крцатр посјетиоцима, од којих се нажалост велики број морао вратиги, јер није било мјеста и поред великог броја столица, које су као резерва донешене у зграду. Међу публиком запаЈкен je велики број угледних грађана свих сталежа, без разлике на вјерско и племе.чско обиљежје, делегација мушког и ново оснозаног женског одбора Гајрета са претсједницом гђом X. Агић и пргтсједником r. Хасанбегом Курбеговићем са члановима одбора И. и Ф. X. Агић, делегати Грачанице, Прљавора, Оуака (кадија Халилозић са породицом), кадија Дервиш еф. Коркут са породицом из Котор-Вароши, крал>. јавни бил>ежник нз Кутине г. Др. Решид Куртагић (са сестричном гђицом Зухром Тихић), нар. посланик среза требињског г. Садик 'Неримагић, сенатор г. Асимбег Алибеговић, нар. посланик среза дервентског г. Лазар Црљић, г. Хасан Ирохић из Добоја, повјереници Гајрета гг. Узеир Мехичић из. Бос. Дубочца И. Поробић из Велике са више чланова Гајрета из тих мјеста, делегација хрватских гђа (више п>их) у прекрасним народним ношњама (сељачка народна ношња из околиие Брода позната je као једна од најљепших женских пошњи). Осим rope наведених на забаву je дошло више лосјетиоца из још неких околних мјеста, a из самог мјеста запажена je посјета готово цијелога одбора »Хрв. Жеие« на челу са претсједницом гђом Оршанић, претсједник »Нар. Узданице« г. Др. М. Куленовић адвокат, многе угледне гђе из Кола Срп. Сестара, срес. начелник г. Д. Влаховић, шеријат. судија у п. r . X. Салих Ђозић, шефови свих надлештаза у Дервенти, Др. Б. јузбашић са гђом, апотекари гг. Милан Ђустн и Фриц Сусман са гђамд, породица г. Сејфибега Бсговића са више чланова, рентијер г. Жарко Костић са иородицом, дпректор инд. npeдузећа »Укрине« г. К. Јентер са гђом, архијер. намјесник г. Симо Поповић, бански вијећник г. Јово Павичић, претсједник дервентске општине г. М. ГрадашчевиП, шеф поште г. М. Чишић, имам матичар г. С. еф. Хаџић, шеф жељ. стднице г. М. "Бимић итд. итд. Забава je отаорена Гајретовом химном, коју je отсвирала соколска музика из Дервенте, коју je наш Соко предусретљиво уступно Гајрету за забаву. Након тога je наступио са извађањем својих тачака иаш млади и талентовани пјевач г. Мухарем Занмовић из Тузле, који je имао лијеп успјех на прошлој главној Гајретовој забави у Сарајеву. Пјевање г. Заимовића изазвало je салве аплауза, те je морао готово све тачке поновити. Такођер je симпатично примљен г. Мујо Зеничанин као ијевач, кога je на хармоници пратио г. Исмаил еф Екић пензионер и позиати пријател> Гајрета из Бања Луке, који je касније хармоником забавл>ао у споредним просторијама младеж, која je играла иародне игре. Позоришни комад »Златија«, од рахм. Османа Ђикића, био je права атракција ове забаве, и према onheнитом суду комад je изведен глумачком вјештином, и уистину човјек не зна кога дилетанта или дилетантицу би више похвалио, јер сви су они освјетлдли образ и себи и Гајрету, сви почам од »Златије« — Дике Руждије na до »Хабибе« »хизмећарице« (Дика X. Агић), и Ф. Ћимић (»Дике«), које онако врагољасто одиграше примљене улоге, A шта да се рече за »Ахмета«—Иехдју (г. Адембег Капеталовић), нашег старог познаника из Гогол>ева »Ревизора^, Нушићева »Нар. посланика« и свих главних улога у комадима који су извађани на Гајретовим забавама у Дервенти?! Рођени глумац, то je прави одговор иа постављемо питање. Ово исто вриједи и за Нури-хануму (гђица Ениса Капетановић) чија игра би могла да дође могуће на даске београдског позорпшта, специјално у овом позориашом комаду писаном no муслиману, о муслимани.ма, кратко у комаду, чију суштину до најмањих финеса може да интерпретира само човјек из те средине. Има у »Златији« још једна ријетка појава, међу дилетантима су играли отац и кћи (A. и Е. Капетановић), што je ријетка ствар на нашим забавама. Улогу пашинице лијепо je извела Џ. X. Дераишагић, као и улогу паше г. Ш. Сефић. »Алија« — X. Кучукалић, показао се у тој улози сјајно, као и »Бећирбег« дајџа му (См. Конџић) зачинивши пјесмом и својим баритс1ном, као и други дилетанти-це лијепи позоришни комад, у коме су сви дилетанти-це били муслимани и муслиманке, што je такођер новост у Дервенти. Красни костими, све наше народне ношње и велики број старинског оружја, допуњавали су слику љепотом и давали одличан штимунг цијелој изведби. Кулисе нарочито припремл»ене за »Златију« извео je мајсторски »стари чико« (г. Абдулах Ф. Поробић) не пожалив труда и радећи и на сами Бајрам, како би сценарије — кулисе намаљао. Комад je режирао г. Ахмед Садиковић познати Гајретов радник, a улогу шаптала као и vpeljaj позорнице имао je г. Алија Хусеџиновић, увијек неумораи када се ради о Гајрету. Укуоно декорисање дворане извршила je гђа Љубица Карабеговић, као и режију око мијењаља електричног свјетла у бојамд на позорници. Управо чаробну слику давао je транспаренат са сликом Узвишеног Покровитеља Гајрета, богато освијетл.ен ждруљама. Ha каси су били гг. Лазар Црљић, нар. посланик среза дервентског, Др. Салих ОмерхоџиИ, љекар, Ахмед Садиковић, ветеринар н гђа 3. Хаџиахметовип. Након свршеног програма проведен je избор Мис Гајрет, те je већнном глдсова изабрана »Златија« гђица Дика Руждија. Уз риједак анимо забава je трајала до 7 сати ујутро a услијед огромне посјете игранка je могла почети тек у 3 сата, дочим су посјетиоци мањим дијелом отишли у Група дилетанатл-ица из 'Бикићеве »Златијех са дамама које су посјетиле забаву споредне просторије, да би макар мало мјеста направили за игранку, у којој су судјеловали многобројни наши младићи и дјевојке у нашим лијепим народиим ношњама. Свимд снима, који помогоше да овако сјајио успије наша приредба, било посјетом било другим радом, нека je искрена хвала, a нарочиту благодарност Гајрет дугује на- �шим гостима са стране, a посебно захваљујемо нашем талентованом пјевачу г. Мухарему Заимовићу, који je много гопринио успјеху забаве, као и г. Смаил еф. Екићу из Бање Луке. Такођер захваљујемо пријатељима Гзјрета, који су даровали велику количину јела за бифе. Сви они имају удјела на сјајном успјеху Гајретове забаве. ГАЈРЕТОВА ЗАБАВА У БОС. ГРАДИШКИ Гајретова забава у Бос. Градишки одржана je први дан прошлог Бајрама, која je у сваком погледу успјела. Позоришни комад тако je изведен, да су се присутнз дивили глумачкој способности дилетаната. Била je и »лука среће« за коју су најљепше дарове придонијеле гђе и гђице у ручним радовима. Међу женскињем сабрали су дарове госпође Ханумица Соко и Ајиша АлагиН. По изведеном комаду било je т,ако весеље и игранка, да се одавно то ие памти, a трајало je све до 5 сати ујутро. ГАЈРЕТОВА ЗАБАВА У КОЊИЦУ Kao и прошлих година тако je и ове године о Курбанбајраму мјесни одбор Гајрета приредио своју годишњу бајрамску забаву, која je успјела у сваком погледу, како материјалном тако и моралном. Посјећеиа je била како грађанством тако и сељаштвом. Гајретова идеја окупила je све пријатеље нашег напретка, na je забава била једна велика манифестација Гајрета. Пријател»и Гајрега нису жалили уруда ни жртава, na су, дошли на забаву из свих крајева коњичког среза. Било их je: из Јабланице, ОстрожЦа, Подхума, Сеонице, Лисичића, Невизрака, Орахозице, Челебића и још других села. Ha свеопће задозољство публикб дилетанти су одиграли! »Зулумћар« na je са великим интересовањем праћен развој драме. Са великом марљизошћу и са великом вол>ом, дилетанти су одиграли своје улоге, na им je на концу публика аплаудираа и одала иризнање, јер су своје улоге разумјели и сјајно одиграли. Сви радници Гајретови трудили су се, да би што боље забава испала и нико није жалио труда, само да забава uito боље успије. Ha забави je био узоран ред и мир и свако je отишао задовољан. Срески начелник г. Чампара и срески љекар г. др. Поповац радили су здушно и предано и својим радом допринијели да je забава онако успјела. Вриједни школски управитељ г. Атиф еф. Диздаревић узео je у забавн видна учешћа са своје двије кћерке које Су изванредно одиграле своје уso­ ve. Ни режисер г. Мухамедага Хрвић није жалио труда, него je марљибо радио., на чему му се мјесни одбор и овом приЛиком најљепше захвал>ује. ИСто тако дилетантимд и свима радницима, који су радили око забаве, овим се мјесни одбор најљепше захваљује. Мјесни одбор Гајрета у Кољнцу. ГАЈРЕТОВА ЗАБАВА У МРКОЊИЂ ГРАДУ Овај мјесни одбор Гајрета одржао je своју забаву на Курбан-бајрам, 21 фебруара 1937, у просторијама сале Гашића. Ha забави je пјевао севдалинке, као и арију из опере »Вертер« и Шубертову серемаду г. Ирфан Карабеговић из Бање Луке, уз прагњу на хармоииуму г. Bace Смиљанића, учитеља из Мркоњић-Града. Иза тога je одигран комад »Вукодлаци« и »Лукави опанчар«, које су извели дилетанти на задовољство По томе je била томбола, коју су сакупљале ОЕдашње гђице Захида Бешлић и Зилха Дервишевић, којима се одбор најтоплије захваљује, a уједно се захваљује и дароватељима томболе. Забава je протекла у најљепшем реду и задовољству, a н.арочито' се je осјећало задовољство пригодом пјевања г. Ирфана Карабеговића, којему овај одбор и овом приликом најтоплије захваљује на указаној сусретљивости према друштзу Гајрет. Посјета je била врло задовол>авајућа a и материјални успјех je био добар. Такођер се захвал>ује и г. Васи Смиљанићу, који није жалио труда да својим свирањем на хармонију задовољи посјетиоце забаве. Послие завршеног програма настала je игранка и пјевање разних севдалинка no г. Карабеговпћу, све до касно у ноћ. Приликом забаве овај одбор добио je лоброволлш прилог од 30.— динара од г. Мурадифа Цинића, геометра из Грачанице, и 40,— динара од г. Сулејмана и Смаје Турчинхоџића из Бање Луке, којима се на прилогу најтоплије захвал>ује. ГАЈРЕТОВА БАЈРАМСКА ЗАБАВА У БОС. КРУПИ ir MieCHIl ?дб°р ■ајрета у Бос. Крупи приредио je други Дан Курбан-баЈрама своЈУ забаву., која je v моралном и материЈалном погледу одлично успјела. пЈограм забазе je изведен изнад сваког очекиваша, бурно поздравл>ен од присутинх гостију. Програм je имао 3 дијела: па^риотски, ко^цертни и драмски. Прзи дко сачињавало je предавање претсједниха r Хаеаиа Ариаутовића о Гајрету и слика: »Пред ликом Њ, В. Краља Петра II, заштитника Гајрета«. У своме предавању г. Арнаутовић je изнио плодоносан рад Гајрета кроз цијело вријеме, од његовог оснутка до данас Истакао ie најзаслужније мусли.чане за ширење Гајретове мисли прије Ослобођења и велике кљедбеника, искреие раденике послије Ослобођења. Нарочитз je вагласио да Гајрет није режимско него муслиманско друштво, са чисто просвјетно-културним задатком, у коме су окупљани сви искрени и ваљани родољуби, који желе добро о.младини, без обзира иа своје политичко и партијско опредје,ћење. Ha крају свога предавања позвао ie присутне да зпжеле здравље и дуг живот Гајретовом Највишем ЗаоЈтитиику Њ. В. Краљу Петру II. Ирисутни су одговорили са трократним и громким »Живио!«. Послије тога Гајретов тамбурашки збоо отсвирао je државну химну. »Пред ликом Њ. В. Краља Петра II, заштитника Гајрет^« извела су школска дјеца изнад сваког очекивања. Троје мушке и троје женске дјеце у лијепим народним ношњадш положили су завјет вјерности и оданосги младом Краљу и Династији Карађорђевића. Поздрављени су дуготрајним аплаузом. Други дио програма испунио je познати севдалија из Бање Луке г. Сулејмач Пли’ланин, пјеааљем свдалинки уз пратљу хармонике г. Сафета Карабеговића. Послије сваке отпјевдие пјесме био je бурио поздравл.ен тако, да je морао поновити неколико пута, Трећи дио програма испунио je позоришни комад, кога су извели дилетанти одбора. Изведба ко.мада je била кул.минација успјеха цијелог програма. Забава je била посјећена од мјештана као и од сељана. Сала Дома Витешког Краља Александра 1 Ујединитеља била je препуна. Расположеље je било изванредно, a весеље je трајало до зоре. Чист приход забаве био je 3.400.— динара. ГАЈРЕТОВА ЗАБАВА У ФОЧИ Мјесни одбор Гајрета у Фочи одржао je трећи дан 6aioa,\ia врло успјелу забаву. Морал.чи и материјални успјех забаве био je зрло добар. и преко '>чекиван>а, с обзиром на успјехе ранијих забава. Дилетанти Гајрегове читаоице одиграли се улоге у позоришним комадима на потпуно задовољство посјетилаца забаве. Нарочито уживаље причиниле су посјетиоцима неколике музичке тачке Гајретове музике и оркестра. Kao прва тачка програма одвсирана je Гајрегова химна. Одбор. ГАЈРЕТОВА ЗАБАВА У КОЗАРЦУ Први дан Курбан-бајрама повјергчик Гајрета г. Мехмед Харачић са пријатељи.ма m мјеста, a у споразуму са члановима соколске чете старешином Аде.мо.м Балићем, приредили су заједничку забаву. За obv забаву владао je велики интерес, na je и била одлично посјећена. НЈколска дворана чије могла ни прпмити све посјетиоце, na већи Spoj гостију и пријатеља није могао ни присуствовати забави. Забаву je отворио повјереник Гајрета r. Харачпћ Мехмед, учитељ, једним врло лијепим предавањем о значају Гајрета, његовом дјеловању од постанка до данас. Није изоставио да присутне упозна с.а оснивачима и првим великим радницима за Гајрет, који су страдавали од бивше аустроугарске стеге, јер су радчли на националном просвјећивању нашег муслиманског еле.мента и стварању међусобне слоге са осталим житељима садашње Еелике Југославије. Осим тога упознао je присутне са значаје.м Велике Соколске организације, те je на крају позвао све присутне да и они од своје стране у свакој прилици шире значај и Гајрета и Сокола на селу, истакнувош да су ова обадза др;уштва под Највишом Заштитом нашег љубљеног младог Краља Њ. В. Петра II. Послије тога, повлије бурних овација Краљу, Соколу и Гајрету, прешло се на мзвођен-.е осталог дијела програма, hora су чланови Соколске чете врло успјешно извели. Мехмед A. Харачић, учитељ 55 �ОБНОВА ГАЈРЕТОВОГ РАДА У ПРЊАВОРУ Доласком у Прњазор г. Ћамила Хаџића, старог и истакиутог Гајретовог радника, за шефа пореске управе, настало je живље интересозање за најзаслужније муслиманско културно друштво Гајрет, које neh одавно дјелује у Прњавору и које je и раније с времена на чријеме развијало живл>у акцију како у прикупл>аљу материјалних средстава за друштвени рад, тако и у испуњаваљу основног друштвеног циља — збрин.авања и помагања наше омладине. Одбор Гајрета, који су сачтндвали г. г. Агановић Сабит еф имам, као претсједчик, те Софтић Мухамед, Бакалбашић Ђамил, Бакалбашић Адем, Школник Јанко, Имамо- Приређивачкн одбор Гајретове забавс у Прњавору вић Ахмед и друга господа, пдошцпен je у акциони одбор у који су ушли г. r. Емин Омеркић кадија, Алија Одобашић претсједник општине, гђа Хатиђа Капић удова рахм. Хусе Капића судије, који je и сам био вриједан Гајретов радник, Ћамил Хаџић шеф пореске управе, Хакија Бакалбашић трговац, Бруно Финкелштајн апотекар, Сгево Врабзц општински чиновник, Аиша Ј(аучћ супруга шефа пореске управе, Тахир Мујичић трговац и претсједник Вакуфа, Мехо X. Шабић чиновник, Aro Софтић чипелар и Нпзиф Бајрамовић столар. Taj пролиргни пкциони одбор поставио je себи два конкретна задатка: 1) да скупи што вгћн број чланова и 2) да приреди забаву са којом би се друштво што јаче афирмирало. И један и другп задатак прош^рени одбор je у цијелости извршио. Од тридесет чланова за врло кратко зријеме број чланова je повећан на мреко стотилу и то како мушких тако и женских и већ je у иројекту оснивање посебног женског мјесног одбора. У раду на сакупл>ан>у женеких чланова нарочито се je истакла гђа Хатиџа Капић. Одзив грађана приликом сакупљан.а чланова н то Ka­ no муслимана тако и осталих, био je одличан. Има случајева да су поједини чланови иаједном плаћали чланарину и за ову и за прошлу годину. Тако je на примјер г. Марош Хајро, трговац, не само приликом забаве дао са братом прилог од 100 динара, него je сам у име двогодишн.е чланарине одмах положио динара 240.—. Уједно je поведена акција и у сусједној варошици Лишња да се и тамо организује мјесни одбор. на чему поред осталих раде тамошњи учитељ г. Алија Крајишник те г. г. Авдо Халилић и Мухо Јашаровић. Г. Тпамил Хаџић ишао je no томе послу иарочито у Лишњу. Забава je приређена у недељу 21 фебруара о. г. први дан Бајрама са слиједећим програмом: 1) Поздравни говор г. Ђамил Хауић; 2) »Гајретлије Краљу« декламација — декламовао Ранко Капић учеиик III разр. осн. чшоле, ои.ч рахм. Хусе Kannha судије; 3) Др. С. Башагић: »Гајретова химна« декламовала Улфега Агановћ, кћерка имама Агановића, ученииа IV разр. осн. школе; 4) Севдали.нске пјесме — пјевао r. Хамза Сарачевић из Добоја; 5) Васко Хаммовић: »Bvкодлаци«. позоришна игра v једном чину — изводили дилетанти: Дервиш Имамовић. Ђамил акалбашић, Дедо Гламочак, Осман ОдобашМ, Мехмед Дрљевнћ, Богдан Бат!овић, Хатиџа Kamih и орка Сарајлић под водством режисера r. Стеве Врабиа. Ha забави je још биЛа припремљена шал»ива пошта, томбола. копчјзндоли, конфети и ибилан бифе. У сакупл.ању томболе и бифеа — a и једно и друго било je стварно воло богато — учествовалч су гђе Аиша Хауић и Хатиџа Капић те претсједник општине r. АлиЈа 56 Одобашић. Сви грађани иа које су се они обратили, били су врло дарежљиви, те им и овим пугем треба изразити срдачну захвалност. . , Још прије заказанога времена соколана у kojoj je забавд приређена, била je дупком пуна. Уназад 10 година не памти се у Прн1авору овакав одзив публике. Поред мноштва муслимана и православних, били су присутни и претставници Хрвата. У своме поздравном говору г. ХаџиИ изнио je »кторију Гајрета и његове успјехе, споменуо осниваче Гајрета Др. Сафветбега Башагића и Османа Ђикића, главног Гајретовог идеолога, те je подвукао и иетакнуо да je у ослобођеној и уједињеној отаџбини рад Гајрета чаишао на признање и на Највишем Мјесту, што je поред осталога манифестовано и тиме што je Гајрет стављен под заштиту Његовог Величанства Краља Петра Другог још кад je ов,ај био Насљедник Престола. Приказао je откривпи.е споменика великом Гајретовом идеологу рахметли Осману Ђикићу у Мостару од његових захвалиих земл>ака, a које се je откривање било претворило у велику шционалну манифестацију. Гсвор r. Хаџића, пун родољубивог заноса и г.регледног кзлагања наишао je na иуно разумијеван-е публике и био je срдачно поздрављен. И декламације Гајретове дјеце са пуно симпатије пажљиво су саслушане. Г. Сарачевић са великом вјештином и топлином отпјевао je пар севдалинки и начкнио одличан увод у необично пријатпп расположење које ie владало цијеле те ноћи. Омладина Гајретова врло добро je увјежбала и извела занимљиви комад »Вукодлаци«, иначе прожет здравим Гајретовим генденцијама. Публика je са забаве понијела чајљепше успомене, a материјални приход био je потпуно задовољавајући и пзнио je преко 4000 динара, >что je значајна сума у нашем малом мјесту. Очекивати je да he овако срегпо започета лкција вриједних Гајретових радника бити неасгављена на добро и корист овога иначе заосталог коаја, али у коме живи наш честити свијет. На.поми!ае се да би било по;чел>но да се сва наша интелигенција, специјално ona која je имала директну кооист од Гајрета, угледа на плодоносан рад r. Т1амила Хаџића. ГАЈРВТОВА ЗАБАВА У ТУЗЛИ 6 марта о г. Мушки и женски одбор Гајрета у Тузли приредили су у просторнјама Сокодског дома Краља Александра I велику годишњу забаву. По свему ономе што je испунило прогр.ам ове забаве, н no располо.кењу које ie владало tokom цијелог вечера, ова приредба je иајуспјслија од свих лоеадашњих Гајретових приредиба од ослобођења до данас. У програму нарочито је.успио концертни дио саст.ављен из многич хорских н соло пјесама. Југословенско музичко друштво »Младост« наступило je са својим хором који je под дириговаљем г. В. "ћесаровићт отпјевао двије пјесме пуне правих музичких ефеката. Обновљени хор Гајретова певачког друштза под одлнчним дириговањем г. Др. Стеве Милчића складно ie отпјевао двије дчбро увје:кбчне пјесме. Искрене оимпагије слушалаца освојила je својим врло пријатним лирским гласом гђица Емина Заимовић, отпјевавши неколико босанских севдалинки. Пратњу на клавиру беспријеко'рно je извео г. Исмет Прцић. Кроз цнјело вече, како за време ирограма тако nocanie, умио je својим ванредно лијепим гласом и бираном пјесмом истински расположити публику г. Мухарем Заимовић, познати концеотни пјевач. Пријатељи и пријатељице Гајретл као дилетанти извели су на опште задовољство актовку с пјевањем из муслиманског живота »Ha сијелу« од Г. Филиповића. Својом глумом нарочито cv се истакле гђице Невреса Азабагић, Најфа Жунић и г. Хашим Мутевелић. Врло добрим рецитовањем допала се публици ученица Несиха Гелалбашић. Захваљујући великој дктивпости Женског одбора, нарочито претсједници и секретарици, сакпуљена je и организован.а врло богата и Ј>азноврснл томбола и веома обилан бифе. Забава je била врло добро посјећена. Од истакнутих личности на забави су били запажени: r. Душан Ђерић, сенатор, породица г Виловића, сенатора: r . Р Чађевић. соески начелник; инж. 0 . Кајтаз, директор Шумске дирекције; r. Ђ. Васковић директоп Гимназије, те г. II. [овановић, архијерејски намјеоник. Многобројна друштва и установе ппетстављали су на забави њихоаи делегати. Са стране забаву су посјетили као гости r. Мехмедалија Едхемовић из Брчког, Хифзага Хивзиефе'ндић и Асим Лликллфић из Грачанице. Била je такође бројна посјета из Горље Тузле, Ilyjiaчића, Калесије и Лукавца. �ГАЈРЕТОВА ЗАБАВА У ФОЈНИЦИ Мјесни одбор у Фојници приредио je зимску Гајретову забаву 28 фебруара о. г. у гтросторија.ма »Родољуб« у Фојници. Ha забави су се давали шаљиви комади, које су извели чланови Гајрета у режији г. Торданолића, шефа пореске управе и члана мјесног одбора Гајрета. Дилетанти су извели комаде на опште задовољство. Поздравни говор одржао je претсједник одбора г. Мухамед Суџуча, који je истакао сврху Гајрета и његозе досадашње успјехе. Школска дјеца су декламовала »Нашој узданици Краљу Нетру II« и изчела сцену »Сједница«. Морални и материјални успјех je био приличан, обзиром да у овом Mi'ecTv живе католици, који hhcv могли забави присуствовати, јер су били коризмени дани. Чиновници рудиика у Баковићима даровали су 610 динара прилога за ову забаву, a скупила их je гђа Мила Јурак и г. Милан Попозић. Хрв. кат. друштво »Родољуб« уступило ie своју с^лу за 300.— динара, a дало je свој прилог од 150.— дииара. Чист приход забаве био je 1.374,— динлра. Свима дароватељпма прилога, као u дилетантима и приређивачком одбору н лвим путем топла хвала. ГАЈРЕТОВА ЗАБАВА У АВТОВЦУ Иницијативом Гајретових радника гг. Фехима В. Паi'jiiha u. Касима ГТашића овај м!есни одбор приредио je Raiрамску забаву 15 деиембра 1036 v Со.чолском дому v Автовцу. Забдву je отворио и присутне госге поздравио r. Абдулах еф. Курспахић. имам матичар. истакнувши повенствено велики културно-просвјетни пад Гајрета. У свом говору аиелу|> на посјетиоцр забаве да ftOM&KV пад и идеје дпчштва Гајрет, јер да ie то залог за наш б«цући нагшедак. Након овога школгча л>'еца cv отпјевала Дпжавну химну под водством г. Дубљевића учитеља. што cv ирисутни сослушали стојећи ГajtVTORv химну - рецитовло ie Изет Курспахић воло до.бро. »Полети сиви соколе« огтев»ла cv школска; дјеца на свеоп<чте ^ачовољство •»Крал.у Петру 11» Deцитовао je Стево Жугпвчћ врло добро. »Xai ко ти купи«, отггевала су школска дјеца под водством г. Дубљевићз. попраћени са дугим аплаузом тако да cv се опет мооали повпатити на позооницу. Kao доуга тачка ппиказан ie ко.чад »Вукодлаци« v једиоч чину ол г. Хамовића. Комад cv изволили слиједећа лица: гћ«це Вукича Дубл>евнћ. Делва Патић. гг. Боро Ко'"утмћ. Велимир "Буковић. Фехим Пашић, Азиз Курспахић. Хусаи!а Пашић и Рамшд Пдшић. Св" дилетанти cv извелч своје vnore на гвеотчти vcniex. Режиcen ове забаве био ie г. Лука Дубљезић, ччител. из села Добрел>а, те се има наЈвшче захвалити г. Дубљевићу који се вазда истиче као добап Га!ретов радиик не жалећи труда и долазећи из села да cvaieavie v извлђењу ппограча. на vcniexv забаве. Ово ie мјесто мало. те се може no ппиходу установити да ie забава како мооално тако и чатеотално добро успјела. Чист приход на забави био je Н536.25 динара. ГАЈРЕТОВА ЗАБАВА У ВРБАЊЦИМА MiecHH одбор Гaioera v Врбањиича срез Котоп-Варош, одржао je ceoiv забаву други лан Курбан BaipaMa, која ie како v моралноч тако и чатеоч!алноч погледу vcnieла изван очекивања. У поограму забаве био je позаравии говор ппетс|'едника г Мисиолића учите1ка. након чега cv ђаци Осн. школе декламовали »Младом Кражу«. Затим •»Димн>ичао«. соло сцена коју je изводио једаи ђак, као и рецитовање Гајретове химне. Послже тога изведена je шала v једном чину, коју су изводили дилетанти r. г. Мисиолић. Љеваковић. Кантић. Дедић и лпуги, те ie дилетант из Бање Луке извео два монолога »Шетња v Беогоад« и »Надриљекао« која ie на присутне д 1е- ловала толнко да се je дворана Основие школе орила од смијеха. Нарочито cv се грађани Котор-Rapoma, чуслимани, у великом бпојv одазвали овој приредби ко)а je као прва v кооист Пнрета одожана v овом Koalv. И сељшитво ie vseло учешћа у овој забави v великом 6poiy, што нас нарочито весели, као и то т т о cv na o«oi забави чч»ли учешћа v завидном 6Doiv браћа католиии без пазлике сталежа, на чему се свима посјетиоцича a нароћито браћи католицима захваљујемо. Ha забави je нгпала и томбола. ko!v ie доуштзо од разних фирми и трговича ирикупило, a међу овим нарочито п а ж ^ Утпрема ем аа“ гГаЈрету Ј ™ “' иФ"РМг " “ прдвој '» » « « идеји «»i“ указују пажњу .herosoj водиљи св»1у a то су: ДииитриЈвић b™ „o, трг„ Јо,еф Наши.с, трг ЉубТ>° братић, трг Сарафић, трг, То»ић и сии, трг„ Ш тамауф трг., М. Јахић, трг Имамоаић X. еф. трг!, Латаф Т е т З трг сви из Бање Луке, те Хипка фраика Синови a. a. Загреб аао и Исаамага Враивћ и сиа Capajtao, те трговто т Котор-Вароша Kao Браћа Хозић, м. Д «з„„, Карасеанаоваћ Смаилагић, Корић, Нозковић, Плићанић Мустафа из Врбан>аца, Алагић Хашим и Диздар Хамид из Масловара na чему се свима најљепше одбор захваљује. За бифе дарозаше: Хасиб Спахич. ЈМисирлић, Татар Хусо. Ибрахим Алагип, Хашим Алагић, Дедић Алибег Плићанић Мустафа и Дервиш Евлић. Четврти дан Бајрлма одржана je забава и за жене муслиманке, које су у доста приличном броју посјетиле забаву, те je овај о(дбор и у гоме погледу задовољан. Ha забави je свирао тамбурашки збор »Бобас« из Котор-Вароши, коме je друштву старјешина судац Др. Перо Сучић и Тврз из Котор-Вароши, те им се и овим путем захваљујемо. Вриједно je напомепути да до прије три гсдине овдје није ни пок:тојало друшгзо Гајрет, те je заслугом г. Л>еваковића основано, кош je сада добио помагача у особи г. Тахира еф. Мисирлића. који je претсједиик Гајрета и сав свој тпуд улаже у рад Гајретов. Иза Бајрам намаза друштво je пред џамијом имало сергију на што je нарочито скренуо пажи.у г. Плићанић НЈакир еф. упозоривши да ће за нпјмањи дар Пог драги свакога својим обиљен наградити, a у!едно зачоликши присутне да дадну и своје кожице од курбана за Гајрет. НаЈзад се опет захваљујемо свича који увеличаше ову нашу забаву било nccieroM или CBoin.4 чрилогом, na пека им драги Халик буде увијек на помоћи. ГАЈРЕТОВА ЗАБАВА У CTOU.V 22 фебруара о. г. (други дан Курбап-бајрамз) мјесни одбор Гајрета v Стоцу приредио je своју годишњу забаву у свим поосторијама Српског дома. О во го д иш и. a Г а ј р е т о в а з а б а в а у Стоцу у с в а к о м п о г л е д у с п а д а у п р в и р е д с в и х одрж a н и х з a б a в a о д н a з a д 10 г о д и н a у н a ш е м м ј е с т у. Одзив публике био je тако велнк, да су и све нузгредне просторие Српског дома биле npenvne. Десет даиа пред забаву све су улазнице биле распоодане. те je MiecHH одбор био v неприли1Ш. како н im koiii иачнн ће кзаћи v сусрет свима оним који cv улазнчце tpiah .iii. rToocT.imiie v којима ja забава даванл биле cv v многоме преурсђепс н удешене зл ову приредбу. Сала je са скојич декопом давала свечан изглед. Забаву ie пос!етила готово сва елитпа столачка nvfinuка. те cv v првим редовима запажепи спески начелник г. Лпзић, биити гпадски начспик г. Ковачевчћ. школски надзопник г Jhv6oenh са госппђо.ч. бчвши прстс!елник мјесног <>дбора Г атета г. Ризванбенговић и многн дпуги. Забаву cv посјетили и многи странци, те je нарочито запажено присчство мајора г. 'Бе.миџнћа сл госпоћ” «. мчогих углелних Чапл.инаца на челу са г. г. Салемом Метчл.евићем и Авди!ол1 Шарце.м Било ie присутпо много попетилаиа са села a нарочито из Дубпава, ко!е ie ппедволио бнвши претсједник општине из Аладинићл г. О. Балавзч. Запажени cv поетстлвници многих чјесних доуштава и установа као Просвјете, Народне Уздапице, Четаонице Св. Саве, Сокола и осталих. Забава je почела у 8 и no часова, мавечеп, поздозвним говором претсједника Мјесног одбора Гајрета г. М. Гребиђеле. , . У свом поздразном говору ппетсједник г. Гребићела поздравља публику и захваљује на огромном одзиву. Осјећа се задовољним што cv присутни овом својом посјетом одалк пуно и заслужено признање aieay Гајрета, Koiera он са толико много vcnjexa врши Mehv нзшим елементо.м Наводи да he поред Гајрету одатог зризнања са Нлјвпшег Мјеста за његов успјешан рад, и овакав одзив пубпике на вечерашњој његовој забави, свим Гајретовим паднчцима v v.jecrv дати нарочитог импулса и потстрека v будућем раду за I aiрет, a с тим и за препород лелокупног пашег живлза. У лал»см свом излагању износи идеју, ocHHaaise н пад Га!оета од почетка до данас, те иодвлачи да ie Гашет тој својој идеји и програму остао непоколебиво вјеран. Ha концу се захваљује свима оним који су у припремама око Гајретове згбаве .57 �узела учешћа настојећи, да иста што боље успије. Нарочито се захваљује госпођици Сафији Филиповић, учитељици, која je у извођешу самога програма узела учешћа, учипивши тиме велкку услугу и жртау. Конац поздрава и излагања г. претсједника публика je дочекала са великим одобраваи>ем. Даље су се редале двије декламације, које су извеле ученице овдашње Оснозне школе, Фахира Ризванбрговић и Весна Хаџио.меровић. У програму je у неколико тачака, са много успјеха, наступила са пјевањем пјесама гђица Сафија Филипозић и била награђена са великим аплаузом публике и букетом цвијећа од стране Мјесиог одбора. Потом je г. Митар Богдановић, учитељ, вриједни Гајретов радник и пријатељ, развеселио публику са једним својим монологом. Иза малог одмора публици je приказана једна слика из муслиманског живота, за ову сврху иарочито припрем.-Бела. У овој слици je, на драстичан начин, приказан живот и поимање наше средине, у најближој нашој гтрошлости, a које je поимање нова генерација успјела да побије и савлада, упућујући наш свиieT на пут прогреса и рада. Овај мали приказ изведон je ca Гајретовим дилетамтима v режији г. Алије Ризванбеговипа, са много успјеха. У програму као и каснијем забављажу публике учествовала je музика Соколског друштва из Стоца, Koia je такођер задовољила.. Ha забави као и у дане пред забаву, запажена je богата лутрија. Koiv су сакупиле вриједне члднице Женског jttlecHor одбора. Забава je потраЈала до дубоко.у ноћ, уз пријатно забављап>е и пјесму публике. По свему сулећи овогодишња Гајпетова забава у Стоцу падмашила je и све прирелбе овакве врсте, изведене у нашем мЈесту у посљсдљих 10 година, како смо то и у почетку истакли. ГАЈРЕТОВА ЗАБАВА У КОТОР-ВАРОШИ Мјесни одбор Гајрета v Котор-Вароши приредио je приликом Курбан-ба!рама забаву у просторијама Муслиманске читаонице. Ова г.абава je у задње доба једна од најчспјелижх забава. Треба имати ira vmv, да je наш Гајрет у Котор-Варошу јако популаран и обљубљен и нико се не може ни на што потужити, јер у границама своје материјалне стране он je излазио увијек 'сиромашном и невољном скромаху, да га подигне било школом, било заиатом или иначе. Ha забави je иоиказиван комад »Исмет и Алмаса« у режији г. Ха.мдије Омеркадића. Сви дилеганти су били на свом мјесту, na cv овај иначе тешки комад изваиоедноизвели. a h4do4hto гђица BvnHh, те г. г. Селман Адем, Абдупахман Фазлић. Или!ас Имамовић. Селман Есад, XvcewH Хон-ић. Ахмед X. Селимовић. Галиб Фазлић, Селман Расич. Гћииа Курбеговић Наила v улози СафиЈе уз пратњу Бехијје Селмана v пјесми задивила je публику. Надаље je лијепо отпјевана пјесма уз прапву саза Османа Раиића пјевач Хусеин Хпњић. Глазбено и 'пјевнчко друштво »Бобас« извело je пјевање комада и свиоа^е, a такођер je лијепо извела соло пЈевање гћа Мапжена Перовић, супруга мјесног геометра уз np am v MiemoBHTor хора. Свима радекицима и пријатељима нека je благодарност. Забава ie усп1ела како мопдлно тако и материјално. Чист приход забаве био ie Дич. 2.133.—. Злбапу cv полјеткли сресии начелник г. Иаглић, До. Сучић, старешина cvna са госпоћама. правослапни <.ве>чт*чик г. Млађеновић. г. Коркут, uien. сули*л, инж. Пегп-)ичје Зарић, шум. упоавитељ, a запазио r* je и гост нз Бање Луке ннж. г. Салихагић. Han. посланик, иначе утемељач ГаЈпета г. Тешић Макгич, кп*и ie 6уо отпггач. послао ie сво прилог, као и бан Врбагие б->човине г. Др. Еогољуб Кујунџић, на чему nm такођер одбор благодари. ГАЈРЕТОВА ЗАБАВА У БУГОЈНУ Умјето уобичајепог сијела, које даје Мјесни одбор Гајрета о Курбан бајрлму, ове годш1е приредио je забаву v заједнкии са Мусли.чанском читаоницом. Ha програму забаве су биле слиједоће тачке: »Бајрамске жртве« од Сафветбега Башагића. декламовао Бакир МешиП; »Перачице« од Јелене Допуђе и »Разнолмкости« нзвела су :кенска дјеца Соколског друштва у Бугојпу, »Сирота дијете«, трагедија у 3 чина, извели су дилетанти на свеопће задовол>ство. Послије свршеног програча »астала je анимирана забава, која je потрајала до јутра. Посјета je била одлична, na према томе je и приход био одличан. 5 8 ___ _ ДАР КУРБАНСКИХ КОЖИЦА У Ч1ЕВАРЛИЈАМА У селу Шеварлијама даровлше курбанске .кожице: rr. Ибрахим Чајић, Салко Ахметозић, Салко Д^/рмић, Хусеин Бегић, Бећир Чамић, Ибриши.ч Шаџић, Ал>о Мехиновић, Н. Хаџић, Садик Јупић и Хасан Мешић. Нека послуже за добар примјер другима и некл им je и овом приликом особита хвала. АКЦИЈА ЗА САКУПЉАЊЕ КУРБАНСКИХ КОЖА ЗА ГАЈРЕТ У ДЕРВЕНТИ Мјесни одбор Гајрета у Дерве 1нти, путем свога претсједника г. Есадбега Алибеговића, сакупљао je курбанске кожице за Гајрет, те je исте уновчио за своту од Дин. 2.230-50, која je дозначена Глдвном одбору. Имена племенитих дароватеља су ова: Алибеговић Асимбег и Есадбег 1 говеђу и 4 овновске коже, X. Салих еф. Ђознћ 2 овновске, "Батовић Сулејман еф. 2 овновске, Поробић М. Абдага 1 овн., Бећировић Хусеин еф. 1 овн., др. Салих Омерхоџић 2 овн., Карабеговић Мујага 1 овн., Уџварлић Смаил Хакија 1 овн., Хаџић Алијага ) овн., Капетановић Мустафабег 2 овн., Јусуфбеговић Мехмедалија 1 овн., Мулабеговић Махмудбег 1 овн., др. Ахмед Садиковмћ 3 овн., Халеповић Ахмедага 1 овн., Муфтић Ахмед еф. 1 овн., Поробић Фехимага и браћа из Велике 2 овн., Филиповић Алибег 2 овн., Синановић Асим, Бос. Дубочац, 1 говеђа, Кабил Салих 1 овн., X. Ахметовић Јунуз еф. 1 овн., Лалић Незир 1 овн., Лемешевић М-хмуд 1 ови., X. Дервишагић Абдага 1 овн., Османагић Myio 1 Овн., Османагић Ахмедага 1 овн„ Поробић Алијага из Велике 1 овн., Уђваплић X. Халилагиница I овн., Узеирага Мехичић из Бос. Дубочца 2 овновсне. Племенитим даровагељима Гајрет најљепше захваљује и клчче им: живили! ДОБРОВОЉНИ ПРИЛОЗИ У КУРБ. КОЖИЦАМА Коњиц: Пригодом Курбан бајрама сакупио je Мјегни одбор у Коњицу 5 курбанских кожица, које je продао за 215 динара, a које дарозаше гг. Сабит Члмпаоа, срески начелник, Др. Исмет Поповац, љекар, Авдага Беговић. Фатма х. Цумхур и Мехмед-Алија Хаџић, претсједник Гајрета. — Свима дароватељима топла хвала. Бугојно: Како сваке године тако и ове, подузега je у Бугошу акција за сабирање курб. кожица, na je сакупл>ено 13 комада, Koie су продате за 650 динара, a које су даоовала гг.: Раифбег Сулејманпашић (2), MvcTaj6eroBHua Абдала1беговић, X. Хајдапбег Рустанпашић, Мевла Мемић, Рустаибег Хаџибегозић, Хамдија Л^утевелић, Хакија Нуманкадић, Махмут Гагић и Мехмед Мутеве чић. Свима наведеним дароватељима Главни и мјесни одбор и овом ппиликом начсрдачниче захваљује. Јелеч: Пригодом Курбан блЈоама сакупио je повјеоеник Гајрета у Јелечу г. Мустафа Муллбдић кожице за Гајрет, Koie дароваше: 1 говеђу: Ејуб Пепвиз; no једну бравијv: Xycein Первиз, Хасан Первиз и Мустафа Мулабдић. Абдулах еф. Тузлак дао je v готозу Д ин. 15.—. Ha лицитацич'и кожице cv продате за Дин. 160.—, na je свота од Дин. 175.— лозначена Главном одбору. Свима дароваоцима искреиа благодаоност. Бања Л \ка: И ове године Мјесни одбор Гајрета у Бања Луци организовао je сакупљање курб. кбжица, na cv дароване слиједеће коже: г. Дервиш ТаФро ‘даровао je Гајретовом конвикту једног курбана, 1 говеђу и 2 овновске коже даровао je инж. г. Суљага Салихагић, 1 говеђу кожу даровао je Али еф. Кагаиџић и Мехмед Захнровић, no 1 овновску кожу дароваше: инж. Узенп Бисер, Фуад Дервић, Хуснија Т)умуркчић. Ем.чпа 'Бумишић, Бећир Галијашевић, Алија Гермовић, Ибрахим Филиповић, Мехага Хаџиавдић, Мухамед Маглајлић, Др. Мухарем Миџић и насљ. Авдаге Вехабовића.. Кожице су уновчене за 1 21050 дипара. У ihobuv су приложили гг.: 100 Дин. насљ. Маглајлића X. X. Ибрахим еф.; 40 Дин. Нупија Тзумуркчић; no 30 Дин. Мухамед Алихоџић и Мујага Чејваи; no 20 Дин. инж. Мехмед Балић. Осман Бегановић, Ахмет Беглербеговић, Наим TieiBaH.. Кемал X. Омерспахић, Хусеин Капетановић, МустаФа Мујкић, Ил’јаз Омербеговић, Ибрахим Суљић, Адем Турчинхоџић; no 15 Дин. Идриз Хф. Каденић; no 10 Дин. М устафа Букић, Фатима 'Бумишић, М устафа Халимић, Садик Џумхур, Ибрахим Караселимовић, Ибрлхим Маглајлић, М устафа Омербашић, Вечсил Шашиваревић, Лутфо Шехић, X. Шаћир Тахироиић и још мањих прилога Дин. 14 — укупно Дин. 549.—. Укупно je сакупљено од курб. кожица и прилога Дине. 1759.50. �Племенитим дароватељима наша искрена захвалност. Какан. Згошћа: Г. Дервиш Пачариз даровао je за Г'ајрет умјесто курб. кожице у готовом Дин. 20.—. Хвала и живио. Бос. Дубица: Браћа Пезић из Бос. Дубице даровашс Гајрету Дин. 175 од проданих курбанских кожица. Хвала и живили. Вареш: Мјесни одбор Гајргта дозначно je Гајрету своту од Дин. 188, која потјече од курбанских кожица, које су даровали: ио 2 ножице Мухамедага С.алетовић и Мујага Хасагић. И овим путем нека им je наша топла хвала. Сарајево: Прилихом овогодишњег Курбан бајрама поклонише Гајретовом мушком коивикту слиједећа гг. своје курбане: Др. Авдо Хасанбеговић (2), Мујага Хардага, Ахметага Новалија, Асимага Арсланагић и гђа Абида х. Др. Хајдаровића. По 1 курб. кожицу поклонише fr.: Шукри еф. Арсланагић, Салиха х. Смајлбеговић и жецском конвикту гђица Хатиџа Звиздаћ. Нека иМ je наша искрена благодарност. Фојница: Мјеспи одбор Гајрета, преко свогд члана г. Ешрефа Салихагића, пакупио je од пријатеља Гајрета курбанске кожице и продао их јавном лицитацијом, na je получен приход од 989.— Дин. Свима дароватељима кожица велика хвала. Травник: Мјесни одбор Гајрета покупио je и ове године од пријатеља и чланоза Гајрета курбанске кожице, које дароваше г. г.: Др. Сулејман Алечковић, Салихага Лолић, Рагиб Хаџалић, Асим фе. Брајић, Мустафа Пехабовић, Салем Башагић, Салимбег Варениковић, Хамдија Коркут и Намикбег Ибрахимпашић. Нека им je nauia искрена благодарност. ПРИЛОЗИ ИЗ КОЊИЦА Мјесни одбор Гајрега из Коњица послао je Гл. одбору своту од Дин. 660.- -, коју дароваше: Дин. 200.— Шћепо Пран>ић; пб Дин. 100.—: Др. Исмет Поповац и Мехмед-Алија Хаџић; no Дин. 50.—: Смаилбег Косовац, Авдага Прохо; no Дин. 30.— : Др. Макс Козинц, Авди еф. Софо и Атиф еф. Аликадић; no Дин. 20.—: Хасан еф. Шошо, Адем еф. Соколовић, Растко Бјелнћ и Атиф Диздаревић. Ha забави je одбор такођер добио прилога, које дароваше: Дин, 100.— Душан Михајловић; no Дин. 50.—: Фра Трпимир Муса и Шерифбег Шећерћехајић из Загреба; Дин. 40.— Решад еф. Дефгердарија. Свима дарозагељима топла хвала. КЛАЊЕ »КУРБАНА« У ГАЈРЕТОВОМ КОНВИКТУ У ТУЗЛИ Kao и прошлих година и ове године поклонили су Гајретовим питомцима no једног великог овна г. Абдурахманага Прцић за рахмет душе своје рано преминуле кћерке Џане и г. Абдулах Куносић за рахмет душе своје рахм. мајке. Поред тога no иола курбана (овна) даровала су г. г. и;нж. Сулејман Кудовић, Џемалдга Телалбашић, трговац и Мустафа еф. Бербић, шеријатски судија. У присуству нихомаца обављепо je клање курбана и цио вјерски обред, што je на питомце оставило лијеп морално-вјерски утисак. Управа конвикта испред питомаца и овим путем изјавл>ује племенити.м дароватељима најтоплију, захвалмост. ГАЈРЕТОВ МЕВЛУД У ГРАЧАНИЦИ Женски одбор у Грачаници приредио je свој мевлуд 15-ту вечер Рамазапи-шерифа у кући гђе Хаџи Махмугагинице Решидбеговић, која je радо уступила просторије одбору. Мевлуд je приређен на трошак гђе претсједнице Фатке Аликалфић. Мевлуд je проучио чувени имам Салих еф. Беговић. Посјета je била одлична, те je на мевлуду сакупљено за Гајрет 207-75 Дин. прилога. Приликом одржаља Гајретове забаве у Сарајеву, 6 фебруара о. г., сакупиле су се чланице одбора у кући потпретсједнице гђе Сафст-хануме Прохић, и ако je била у жалости, на сијело, да преко њезина радиа слушају пренос Гајретове забаве. Сијело je било одушевл>ено слушаЈупи наше старе пјесме, и како иаше старе обичаје обнавља наита млада генерација, наша драга омладина. ОСНИВАЊЕ МЈЕСНОГ ОДБОРА ГАЈРЕГА У ЛИШЊИ МУСЛИМАНСКОЈ 12 марта о. г. одржана je оснивачка скупштина Мјесног одбора Гајрета у Дишњој муелимапској, срез прњаворски коју je отворио учитељ Алија Крајишник говором о значају rajpera. Позвао je све присутне да прмступе у чланство и ДА оснују Мјесни одбор, што су присутни са одушевљељем прихватили. У одбор су ушли г. г.: Претсједник Авдо Халилић, потпретсједник Реро Билановић. секретар и благашик Алија Крајишник; одборници: Хусо Дедукић, Мухарем Јашаровић, Смајо Брћанин, Салхо Пекић, Мехмед Аршиновић, Латиф Ахмић и МустаФа Гвожђар. Надзорни одбор: Халил Хафиз еф. Сарајлић, Муратага и Едхемага Табаковић. Новом одбору желимо чного успјеха у раду за онште добро. ВИЈЕСТИ ИЗ ФОЧЕ — Мјесни одбор Гајрета у Фочи овим путем најтоплијс захваљује свима, који дадоше прилог за томболу, онима у мјесту и са стоане, јер je томбола била парочито скупоцјена, a г-ђе и г-ђице из Фоче нису жалиле ни труда ни материјалних жртава, да томболу увеличају својим ручним радовима. —- Секпетао MiecHor одбора Гајрета у Фочи, г. Хасан Мулабдић. кат. чиновник, вјенчао се на г-ђицом Наилом Шувалијом 27 фебруара о. г. Одбор. СКУПШТИНА М1ЕСНОГ ОДБОРА ГАЈРЕТА У ГАЦКУ Ha годишњој скупштини. одржаној 7 фебруара о. г. изабран je нови мјесни одбор Гајрета, који се je на сједници KOHCTMTVMcao како слиједи: Поетсједник Мухарем еф. Крајипић, потпретсједник Адем Шаковић. секгм*тао Хаслч HvcTO^nh. благашик Х«снмја Дизларечић. олбоониии: "Ћамил Хасанбеговић, Салих Слипичевмћ. НазиФ Куртовић. Феохат Звиздип. Хафмз Аган Хоџић и МиЈат Ковачевмћ: Надзопни одбоп: Ахмед Чампара, Хамдија Хрустановић, Бећир Реџић и Василије Бијелић. ГАЈРЕТОВА ПРЕДАВАЊА У СКОПЉУ Мјесни олбоо v Скопљу, који je иедавно изабоан, до сала ie припелио 5 са^т.дндка за cBoie чланове, на којима су одржана предавања. Четипи ппрдавања одржао je г. Фулд С№пич т<ћ. a no јелчо г. Т^Јиб ОкиН и Н и т Ресуловић Састанчи cv имали лијеп ycniex. Д оупи дан Батама ппиоедио je Мјегни олбпп за све своје чланове и пријатеље. без разлмке вјере, Бајоамско сијело у духу једног фамилијапног саста.нка са пјесмом и шалом. Пиљ je оиог сијела био да се М јррни одбоо претстави на повом мјесту сзима Босаниима м Хеопеговцима као и њиховим пријатељима, настан.еним у Скопљу, СКУПШТИНА МЈЕСНОГ ОПКОРД ГАЈРЕТА У НОВОМ ПАЗАРУ 14 фебруара о. г. одржао je мјесни одбор Гајрета у Новом Пазару годишњу скупштину, на којој je изабран нови одбор, који се je »a посебној сједници конституисао овако: Претсједник иа.чећендић Осман, o6vhap, потпретсједкмн Др. Михаило /кковић, ср. љекар. секретар Ахмет Чејрлић, општ. писао, благајник Иелам Сукић, арх припр., чланови: Зечтловић Халим, X. Фејзагић Тјазим и Селмо Бишевац. Надзории одбор: Лазар Бојовић, просвј. референт, Алибег Расовац, ренгијер и Азем Аџовип, пензионер. ГАЈРЕТОВО ИРЕДАВАЊЕ У СЕЛУ БЕЗУЈНУ 25 децембра 1936 г. питомац Гајретова интерната у Плевљима, Мурат Поповић, одржао je пред мјесном џамијо.м у селу Безујну, срез чајнички, предавање »Гајрет, н,егов значај и заслуге«. Пред истом џамијом био je пажљиво саслушан од 50—60 људи, хоје je говор лубоко дириуо и сви су се враћали кућа.ма са боло.ч у души, осјећајући да су згријешли што су били голико времена заборавили на Гајрет. Такођер je поменути питомац одржао предавање и пред џамијом у селу Оглечезо. Слушалаца je било око 45. Предаван.е су са задовољством саслушали и обећали помоћи Гајрет. 59 �CMPT ДВОЈИЦЕ ГАЈРЕТОВИХ РАДЕНИКА У ОЛОВУ Неумитна судбнна je истргла из Гајретових редова два одлична радвзика и поборника, и т о рахметли Асима Кадриспахића и лохојног Леона Леви-а. Први je био дугогодишњи благајник нашег друштва, a други потпретсједник. Рахметли Асим се je родио 1908 године у Рудом, a у наше мјесто дошао je годане 1930 у својству уговорног поштара. Одмах je ступио у Гајретове редове, те je сваке године биран у одбор, и узимао видног учешћа у раду. Почетком мјесеца децембра прошле године отишао je у Сарајево, где му je била обећана нова дужност у Дирекцији noшта, али на исту није наступио. Ту je остао у кругу даљне породице око мјесец дана, те je изненадно добио уиалу поребрице, na je одмах превежен у Државни болницу, гдје je над њим извршена. хитна операциј.а, која није успјела, na je наш Аснм мукама подлегао трећи дан након операције. Исти je био овдје много цијењен и вољен због своје племенитости. Његова ран смрт изазвала je овдје највеће жаљеље. Алахрахметејле, a његовој породици наше Гајретонско саучешће! - Још једна вијест из Сарајева потресла je овдашње Гајретове раднике, a та je, да je погођен срчаном капљу преминуо у Сарајеву у кругу своје породице наш потпретсједник Леон Леви. Он je у задње вријеме осјећао све више ману на срцу, na je због тога и био отишао у Сарајево, да потражи савјета код љекара. И таман када се je био спремио за одлазак у Олаво иаотуп^ла je катастрофа. Покојниц je већ дуже времена сарађивао у нашем одбору, a задње три године био je стално биран за потпретсједника. Иза себе оставља супругу Рикицу и два малодобна сина, те још многобројну породицу. Зихроно ливраха, a љеговој породици наше искрено саучешће! NOVI DOBROTVOR GAJRETA G. Dr. Mahmud Mehmedbašić, potpretsjednik Glavnog odbora Gajreta, upisao je svoga rahmetli brata Ibrahimagu Mehmedbašića, sina rahmetli Hadži Suljagina iz Stoca za do­ brotvora društva Gajreta uplativši odmah svotu od 1000 Din. Rahmetli Ibrahimagi neka Bog da dženetsko naselje, a Dru Mahmudu bratska hvala. ПОЗДРАВНИ БРЗОЈАВ ПРЕТСЈЕДНИКУ ГЛАВНОГ ОДБОРА ГАЈРЕТА Г. ДРУ A. ХАСАНБЕГОВИЋУ Бијељина: Чланови Гајрета са своје редовне главне скупштине поздравл.ају свога претсједника са жељом да устраје у своме раду за добро и напредак Гајрета. Живио! Претсједник Н. Шаћирагкћ. НОВИ УТЕМЕЉАЧ ГАЈРЕТА Повјереник Гајрета у Згошћи, обилазећн члапове Гајрета и обавјештазајући чх о Поколном фонду при Гајретовој задрузи, посјетио je и дугогодишњег члана г. Саду Данона, трговца у Какњу. Г. Данон се je уписао за члана утемељача са свотом од Дин. 500.—. Г. Данон je дугогодишњи члан Гајрета и један од оснивања његових у Згошћи. Вршио je и оборничку дужност и тако активно учествовао у Гајретовом раду. Није било ни једне приредбе Гајретове, коју on није посјетио и обилно помогао како морално тако и материјално. Нека му je и >вим путем велика хвала за његове услуге, које чини овом друштиу I s u r e d n iš t v a Zbog preobilja vijesti u Gajretovom glasniku o našim uspjelim zabavama o Bajramu, izostalo nam je više stvari iz ovoga broja. Za idući broj su nam ostali interesantni članci »Propadanje feudalizma u Bosni i Hercegovini i narodna pje­ sma« od književnika g. Stevana Hakmana, Rodoslovna tablica Rizvanbegovića od g. H. Curica i drugi. Isto tako ćemo u idućem broju donijeti izvještaj sa skupštine Beogradskog Gaj­ reta »Osman Đikić« i sa zabave pitomaca Beogradskog Gaj­ reta. Idući broj našega lista izdaćemo već polovicom mjeseca aprila. * U prikazu naše velike Gajretove zabave u Sarajevu u prošlom broju, greškom je izostavljeno da su na zabavi uzeli učešća i izaslanici naših kulturno-prosvjetnih društava »Na­ rodne Uzdanice« i »Napretka«. Molimo čitaoce da isprave i uvaže ovu pogrešku. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/212cbc5b017ad9db9601afd912b09135.pdf 155b8faf27d7c575d08f870c34892fd0 PDF Text Text TAKCA У ГОТОВУ ПЛАЋЕНА г л а с н и к К у л т у р н о п р о с п је т н о г д р уш т п а Г а ј р е т а САДРЖАЈ: ХАМДИЈА МУЛИЋ: Удружена акција за просвјећивање се- ј л О С М А Н АСАФ СОКОЛОВИЋ: Двије-три севдалинке пиI / сане аребицом / СТЕФАН ХАКМАН: Пропадање феудализма у Босни и Херцеговини и народна пјесма / В. Н.: Соколовићи, славна породица Босне поносне / ВЕХБИЈА ИМАМОВИЋ: Под старнм крововима, приповијетка / Др. Б. МИЛОВАНОВИЋ: Родитељи и васпитање дјеце / ХАМИД ДИЗДАР: Ај, у Травнику на Далтабанику, путопис уз турнеју Гајретова пјевачког друштва у Травник / ХАЈРУДИН ЋУРИЋ: Родослов породице Ризванбеговића / НАРОДНО ЗДРАВЉЕ: Прва помоћ онесвијештеном лицу / Велике богиње / МАЛЕ НАУЧНЕ ЗАНИМЉИВОСТИ / Смрт Мехмеда Дервоза, великог Гајретовог добротвора / ИЗ БЕОГРАДСКОГ ГАЈРЕТА / ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК. Дпрпл C a p a fe n o 1937 ИЗДАЈЕ ГЛАВНИ ОДБОР ГАЈРЕТА У САРАЈЕВУ • Број 4 ГЛАВНИ И ОДГОВОРНИ УРЕДНИК ХАМИД КУКИЋ �12 U R E D N I Š T V A : Za idući broj »Gajreta« ostali su nam odlični članci g. dr. Ibre Brkića »O vjeri« i g. Kasima Gujića »Kako je došlo do pogibije Smailage Cengića 1840 godine?« Isto tako nam je, iz tehničkih razloga, izostao u ovom broju na­ stavak lijepe istoriske studije »Bosna i musli­ mani Bosne« od g. Nn-ć, koja je pobudila među čitateljima veliku pažnju. N astavak ove studije donijećemo u idućem broju našega lista. M olimo prijatelje i saradnike da nas pomognu pretplatom i sakupljanjem oglasa. List »Gajret« je, u ovom novom obliku, naišao na dobar pri­ jem, a ako nas prijatelji pomognu pretplatom i oglasima, nastojaćemo da list bude još mnogo bolji i obimniji. Uрјџ\ i p i i U u ' 1, .{ :m n il i i i M . V e r e n č e v ić ŽENSKI MODNI SALON I K R Z N A R IJ A Prvorazredni ženski m odni salon, konfekcija i krznarija, spe­ cijalista u izradi m antlova, kostima, haljina i t. d. Bogat izbor raznovrsnog krzna i krznenih mantlova, izrađuje krznene mantle i sv o ostalo krzno u vlastitoj radioni, prispjeli najno­ viji m odeli zim skih štofanih mantlova C IJE N E S O L ID N E A IZ R A D A SARAJEVO KRALJA PETRA ULICA TELEFON 38-26 . PRVO K LASNA ГАЈРЕТ, ЛИСТ ДРУШ ТВА ГАЈРЕТА ИЗЛАЗИ МЈЕСЕЧНО, ЦИЈЕНА МУ JE ЗА НАШУ ОТАЏБИНУ 60 ДИНАРА HA ГОДИНУ, A ЗА СВЕ ОСТАЛЕ ЗЕМЉЕ ПРЕКО ГРАНИЦЕ 120 ДИНАРА. ЂАЦИ ГАЈРЕТОВИ ПИТОМЦИ ДОБИВАЈУ ЛИСТ У ПОЈ1А ЦИЈЕНЕ КОД ГЛАВНОГ ОДБОРА ИЛИ КОД УПРАВЕ ГАЈРЕТОВИХ КОНВИКАТА. Власник друштво »Гнјрет« — Одговорни уредник: Хамид Кукић — Штампарија Босанска Пошта Јосип Бретлер — одговара Јосап Гргић. �Г о д . XVIII 74i3?S1R Вро/ 4 Сара/ево, и п р и л 1937 Удружена акција за иросвјећсела Дванаести je час. Да посве не заборавимо најпрече и најсудбоносније наше питање из нашега општега живота — просвјећивање сељака. У свим смо редовима нашега општега живота до сада почели бар no нешто да радимо, неке послове јаче, неке слабије, само за питање просвјећивања нашега сељака готово смо се оглушили. Наше je село готов заборављено, остављено само себи. Свукуд се у Југославији са разним акцијама народног унапређења улази у села, приватном или државном иницијативом, a ту село наше муслиманско у највише случајева остаје пасивно. Гдје му се и нуди да прими понуду подизања и унапређења свога живота, он то хладно одбија, неразумно, неубједљиво. И школу, народну основну школу, прву расадницу просвјете, гдје му се нуди, тешко прима или чак одбија. Није да je глуп, да je дивљи, не, он je само необавјештен, препуштен самом себи, н е у б ј е д л> и в. Вијекови пролазише преко њега, a он то несвјесно све преметну преко главе, једино на свој начин како замишља, — ч у в а д у ш у . Има у његовој души дара, у срцу снаге и лијепих особина, али залуд кад му je у м н е п р о с в и ј е ћ е н. Зато je до крајности к о н з е р в а т и в а н . A то ми све знамо, тобоже осјећамо, a не мичемо се. Буде и културних апсурда, као што je onaj, гдје наше сељаке на одбијању школе или које хигијенске акције, предводи неписмен »хоџа« који се још трпи да у селу узгаја душу сељакову. Ha то су револтирани наша свјеснија и улема и интелигенција, зовући овакве немиле случајеве с к а н д а л о м , али која фајда, кад и даље ћутимо и, пролази у бездани заборав. Нећемо да сва зла набрајамо. Ако су заблуде, оне су о п ш т е н а ш е , ако je кривице, она je о п ш т a н a ш a, свију нас свјесних и позваних. Дванаести je час. Села наша тиште тежак живот и тешке прилике, зову нас, вапију помоћ. Има у нас, хвала Богу, к о да то чује, да се одазове, да помогне, да просвјећује. Пођимо удружени сви на овај најпречи посао. Ту су, ето, наша муслиманска културна друштва која у својим програмима имају и овај цил>: Гајрет, Народна Узданица, Хуријет, Ел-Хидаје, Удружење имама матичара, Удружење муалима и т. д. Ту je, у првом реду, на челу ове акције Старјешинство Исламске вјерске заједнице, од које прве и најпозваније треба да пође иницијатива да сви, али сви, сгупимо у акцију: удруженим силама просвјећивати наше село. Овдје треба изоставити наше разлике у политичким принципима и у различитом назирању на живот. Све ћемо оставити на страну што нас дијели a овдје сабрати све што нас спаја. Овај je пут најприроднији и најсигурнији. Једино ћемо овим путем моћи се срести на путу подизања општег културног живота нашега народа са другим прегаоцима, без разлике имена и краја наше домовине, када ћемо сви дочекати да заједнички идемо и највећем циљу свију нас, —* о п ш т о ј с р е ћ и Ј у г о с л а в и ј е и с в е у к у п н о г н а ш е г а н a р о д a. Сарајево, у априлу 1937. ХАМДИЈА МУЛИЋ 63 �‘D vije-tri sevdalinke pisane arebicom U kalendaru »Narodne Uzdanice« za god. 1936 (1354—1355 po Hidžri) priopćio sam dvije naše pje­ sme pisane arebicom. Da takovih pjesama ima još među nama po kitabima ili pisane na raznim knji­ gama i pismima, vidimo iz dvije pjesme, jedna nađe­ na u kitabu a druga u privatnom pismu. Obje su pisa­ ne arapskim slovima. Slučaj je htio da sam prije 2—3 godine kupio u Rogatici pored ostalog: nekoliko pisama i slu­ žbenih turskih dokumenata. U dva pisma, koja je pisao neki Ahmed svome bratu Jakubu, pored tur­ skog teksta nalaze se poneki tekstovi prošarani na­ šim jezikom, a među njima i dvije-tri kitice — sevda­ linke. Pisma su ranijeg datuma, potiču čak iz god. 1287 i 1288 po Hidžri (1870—1871), pa bi se moglo naslutiti da je to baš d vremenu kad se je stvarala naša današnja sevdalinka. Pi$ac -jh je potpisao kao: Ahmed Kedai. Izgleda, da je pisac bio momak na studijama u Carigradu i da je bio pjesnički nastro­ jen, jer je uz potpis dodao: »muhri olnuš zaji«, što će reći: Ahmed Kedai — čiji je pečat zagubljen. O d teksta prvog pisma donosim neke dijelove. Oni glase: » . . . I još da ti kažem, što ću te moliti što se udalo po redu u ovo doba, napiši mi u knjigi i kad ko umre napiši mi i još brate što si pisao za Abid efendiju da ga neće cura, brate, pa on kaže: ja ću bradu obričiti. I još da ti kažem što ću T e moliti: Kad odeš u mahalu, slomi za me onoj mojoj štogod, ako pitaš kad ću tamo doći, počela su se vatrena k o ­ la (željeznica) graditi iz Stambola u Bosnu. Inšallah za jedno dvan’es’ godina mogu tamo doći,, pa dok se načinu ja ću uzjahati pa ću tamo doći. I još brate što Te molim u knjigi: Kako je Rogatica sada, je li k’o što je bila, teče li rijeka doli al’ se gori okrenula: »Ah brate memleket hazretinden jardim1) i još brate što Te molim, pa štogod daš za poštu para, sve na me piši, nek Ti nije s mene zijana, ako je kabil ajde iki kerre1) pošalji, ne znaš brate kako je u gurbetu’) biti . : . Ah brate, selam ćeš mi moj dragoj Nuri, nek se nada drvlju i kamenju, A h brate, Jesi — li se oženio, što se ne ženiš, Nasta ljeto, pramaljeće, dođe Jurjcv-dan, Svi se momci iženiše a ja osta sam Imam Pašu u mahali, ja je dobro znam A k o se ne bude udala, brate, ako se udala, eto ja sa četiri strane, i još brate, molim Te piši, ako ima kakav haber za moju kuru (vojni pregled kockom) .. I još brate da Ti kažem: selam ćeš mi svojoj dragoj Timi*). Neka mi pošalje jednu čevru ako zna­ de za božji hator. Brate! Kazivo mi je muftija đe su Te šćeli da ožene iz Vlasenice pa T i nijesi stijo da osta­ viš Timu. A h brate! N e može se nje ostaviti, bolje brate i u asker5) ići nego nako zlato ostaviti! . . . « Jakubaga se je u međuvremenu oženio, jer A h ­ med slijedeće godine, 1288, piše u jednom pismu ovo;. »Ah moj brate! Što si mi p osl’o onu knjigu po H . Mustafa ef. i Brate što ću se ljutiti kad Ti to b o ­ lje neg’ ja znadeš, fekat") brate sutra kad Ti stane dijete vikati: »Babo povedi i mene u čaršiju« onda ćeš viđeti što je ježeva muka a ja sada kažem: Nasta ljepše pramaljeće dođe Jurjev-dan, Svi se momci iženiše a ja o$tah sam. I brate! Ima jedna stara lakrdija »Oženih se, uze brigu na se«. Ostali je tekst poslovan i obiteljski, pozdravi za rodbinu i prijatelje, pa ga izostavih. Druga pjesma je, izgleda, mnogo starija već prema tekstu koji je ne samo pun turcizama, nego su neke kitice cijele na turskom jeziku. Odakle je, ko je i kada pisao, ne zna se, pa da se ne zagubi, evo je puštam u javnost: Đanum dildum, sevmiš oldum7) A1 Ti za me i ne haješ, dilbere, A1 T e vidim al ne vidim K udgod hodim sve ja tužna Moj sevdah za Tobom Giđe gimduz hasretinden0) N it ja mogu sanki spavat, Bišmi kim kećerdi (sav je čekerdi)11) Bana bir šeftalu . . ,12*) Bud se ne daš poljubiti Tebe dragi dilbere, Ja za te dušu dadoh dilbere Senden . . . , dilbere8) Za tobom dilbere D ušo dilbere Sabr u takat k a l. . .10) Suze roneć dilbere, Sto ja teglim od Tebe, Sto bi bilo od Tebe Barem kačma18) dilbere T ekstove u svemu ostavio sam tako kako Je pročitano, jedino sam umetnuo potrebnu interpunk­ ciju da se smisao ne pokvari. Osman Asaf Sokolović. Svome dragom nikad do vijeka, Ah, Ah, Ah, jarko sunce na visoku Ti si, moja draga na daleku Ti si, ]arko sunce još ponize siđi. moja draga još pobliže priđi. J) Gorim od čežnje za domovinom 2) A k o je moguće u mjesecu dvaputa г ) Tuđi svijet, 4) Skraćeno od Fatima, 64 8*) vojska, °) ali 7) dušo, zavolit, postat zaljubljen, 8) Moje srce kod Tebe je dilbere. °) Dan-noć od čežnje za tobom, ln) Nestade strpljenja i snage. u ) Tko bi o vo trpio, 12 Da mi dadeš jednu breskvu (poljubac) ls) N e bježi. �П р о п а д а њ е ф еуда л и зм а у Б осни и Х е р ц е г о п и н и и н а р о д н а п е см а Социјално и привредно стање у Босни и Херцеговиии остало je мрајем осамнаестога века исто onaiKBo каисво je заведено од Турака приликом заузимања ових крајева. Како су ови одетоси настали, да ли се могу узети као наслеђе средњевековног уређења тих крајева, или je Турска tokom времена уносила изеена обележја свога државног схватања, овде je споредио, али се не сме прећи преко чињенице да су ове земље, одмах пошто су пале у турске руке, претстављале за иове своје господаре крајње северозападне покрајине, да су чпниле, скоро кроз неколико векова, -неку врсту турске западне крајине, увек под оружјем и сгално на стражи. Нема сумње да се известна део соедњевековне босанско-херцеговачке госпоштине, за л>убав свога личгтог добра и привилеги ja, приволео новој вери и новом господару, али се мора узети у обзир и то да су ове покрајиие остале најдуже под непосредиом туреком влашћу и угтравом и да je, no самој поироди ствари, било омогућено притицање и стварање новог кадоа господара, с ослоном на дотадашње феудално стање у Босни П Херцеговиии. Ha тај начин Босна и Херцеговииа постале су нека врста туроког војмо-етапног земљишта, погодног за пријем свега онога urno je тражило склоништа. поводом сеобе иЗкрајева које je Турска губила. Овм нови елементи, претапајући се у новој средиви, стварали су уједно' нове друштвене и привоедае тиоаве. Ha једотој страни, као староседеоци, био je велик бро<ј феудалаца који су иетицали своје порекло из средњевековне Босне и Хврцеговине. али je на другој стоани био такоће зиатан бпој туроких племића, бегова и ara, који nncv ималч непооредне везе са ов'им, крајевима, a чије je порекло било доста вепознато. Удаљене од престонице једне велике државе која je, у своме оопственом интересу, морала да толешире извесне регионалне прохтеве, уживајући no своме карактеру војнг крајине зели!ку самосталносг, ове две покрајине развиле су стање које je знатно одударало од политичко-доуштвеног живота осталих турских провинција. У извесним временским тренуцима, кад je олабавила и попустича власт и снага централне владе у Цариграду, нзгледало je да Босна и Херцеговина живе одвојеним политичшм животом и да су са Поотом везане јел.иио помоћу вере и личиости сувеоенз. Било je момената када су «еки велшкаши v овим крајепима толико ојачали. да се потпуно изгубила и д -i се скоро уоттште није осећала власт Цариграда. Великопоседнички и верски моменат два су претежпа фактора која су утицала на образовање овог феудализма. Наслеђен делом од нашег средњевековног државног уређења у Босни и Херцеговини, делом појачан ратничким карактером који му je наметнула централна влает, да би обезбедила што бољу и успеш«ију одбрану државних граница, овај (|)еудал'изам je извукао из државне вере неку врсту санкције за свој непом'ирљив став чрема свима онима које je потчинио у политичком, при* вредном и правном погледу. Тако се створило стање повлашћених и обезвлашћених. ParoiBH које je водила Турска Империја у току седамнаестог и осамнаестог века, у зватној мери су пореметили политичко-друштвене односе и прилике у Боони и Херцеговини. Рат je изискивао и физичке и материалне жртве од тамошњих феудалаца. Иако су они ове друге жртве поеваљивали редовно на своје кметове, ипак иису могли да спрече да се у њмховој средини, можда и против њихове воље, образује нов друштвенч тип, нарочито no прадовима, где се, поред тргозачког, занатског и чиновничког сталежа, појавио, у пајгорим издањима, тил ратника беспосличара и бескућника, који, осим свога ратпичког глзса и луде решености да уђе' у сваку кавгу. нпшта друго није уносио v своју нову средину. За време ратова omi су |*вентуално могли да буду од неке кооисти, али v мирно време, они су постали несноснч, живели rv од пљачке. нападали су Муслимаче као и Хршпћанр, једном речју били су носиоии нереда и безвлашћа. НаЈвише nx je било v Гевеоозапалној Боспи. затчм V троуглу H3Mehv Шамиа. Брода и Млгла1'а. 0 « и cv опевани у муслимаиској народној песми овлх коајева као неустоашивп борци спремни на еве л^убавне и п^|пгичке подвпге, као нека ^рста локалних хероја. Мрајем осамнаестог века догодиле cv се две историјске ствари ,које су биле ол’ величог утицаја на развој врилика у TvpcKoi. To су францу ска револуција и српски устатгак. Француска револуција, уносећи с појавом Наполгона поремећлј равнотеже политичких снагз v Европн, v ве.тчкој меои je скренула пажњу Турске на нове догађаје. /Tvx ко ји je унела француска револ\ш-ија v Есропу, нарочио no питању извесних оеформи v дпжавпом уреНењу и законолавству, изазвапа je и v TvncKoj тежњу за некчм пеЛоомам^. У повом реду за реформом војске, јер се доказало да досал.ашњи војнп систем. с ослоном на вотике-милициочаое, не одговагоа првликама и да Туоску чини немоћчом поемч њ р и ч м великим суседчма. Сопски устачак био je :најбољи доказ о немоћи Империје v унугоашње-политичком погледу, о незадовољству Хришћана, о актуалности решавзња привредн1их питања. Борба Срба у Београдскрм Пашалуку била je утолико опасни ја no стање у Боснч и Херцеговини што je вођена у непосредној близини one две покрајине, у којима je живео велнки број Хришћана, незаловол>них политички и привредно. Некако у ово време, везе између Цариграда и Босне и Херцеговине биле су, изгледа, само номиналне. Државни приходи су подбацили, иако je на другој страни раја грцала под геретом пореза и разких кулука. Претставници Порте, паше и везири у Травиику, a доцније у Сарајеву, били су немоћни посматрачи хаоса који .je завладао у овим крајевима. Чим се почела да руши војна моћ Турске, стала je да опада и снага њеног феудалиама. Босна и Херцеговима, географско-политички најудаљеније и најпериферније у правцу хришћапског _________________________________ 65 �Запада, привидно су претстављале изузетак у томе погледу. Држање босанских феудалаца no питању војне реформе изазвало je централну власт да иступи енергично и отворено. Најпре je искористила њихову разједоњеност и антагонизам, подржавајући вешто и прикриврено њихове бо-рбе које су некад добијале истински вид раубритерских ратова. Негде су претставници Порте мступали као посредници за измирење, стављајући се на страиу јачег, да би доцније и њега оборили, чим се за то укаже згодна прилика. Кад je била извршена реформа турске војске и када je образована редовна, на европски начин униформисана, a војничми јединствено обучена војска, ГТорта je слала неколико експедиција у циЛ'У сузбијања свих покрета у Босни и Херцеговини који су били уперени против државне власти. 1 Ова борба, која je почела у последњим децеHnjaiM,a осамнаестог века, завршена je тек експедицијом Омер-паше, 1851, и то коначном победом Цариграда. Н>ена последица je била, што je свакако морало да руководи Порту у тој целој акцијп, пропаст политичке моћи босаиско-херцеговачких феудалаца. Народна песма, a мора се узети ,у обзир првенствено она која je испевана у муслиманском делу нашег народа, даје доста података о тој борбп. Зул^ши разних везира и паша -Турхуша, свиреао- . •eri.* Сераскер^, опевлтш' кародној песми. Али нпак сш' ти нримери пемају у довољ ној мери оних елемената који су ћотребни за постојање и стварање извесне херојске епике. Баладако-епски тон je она оригиналиа црта која одликује народну песму a која je мспевана у мусл1иманоком делу нашега народа. Довољ но je да се потсети на »Хасаиагиницу« и « а пеому »Омзр и Мерима«. To ће нам показати и ова песма коју смо изабрани због њене блискости са до!гађа|јима које смо изложили и због њене уметничке вредности. Реч je о песми »Погибија Морића«. Један догађај последњих децеиија османаестога века одјекнуо je отажно у босанском главном граду, a потом се прочуо у целој Босни н Херцеговини. У Сарајеву je постојала. породица Морића, угледна више no своме богатству но no пореклу. Може бити да je пзбила на површину у оним временима када се у Босни ,и Херцеговнпи осећао све више утицај нових елемената услед прилива становништва са стране, може бити да je она имала свога дубљег корена у самој Б осјти, све го није голико важно, колико сама борба коју je развила ова породица, односно њена два претставника, пропив свих оних за које су мислили да им стоје на путу. Ова два млада Морића избила су убрзо на глас no своме злу. Нападали су све од реда, вршили разне испаде и зулуме, не штедећи притом ни највиђеније сарајевске муслимаиске породице. Највећи противпици били су им Халилбашићи, који су такође окупили o ik o себе своје људе, те се између ова два завађеета табора раавила борба д о истраге. Није прошао дан a да се у Сарајеву или iberonoj иајближој околини није десила нека битка измвћу једне и друге стране или његових присталица. Најпосле, на бројне жалбе упућене непосредно у Цариград, самом султану, дошло je строго наређење месним властима да побију главне виновнике ових испада. Убрзо су ухваћена оба Морића, те су no кратком поступку убијени. Народна песма ошева овај догађај, али ке залази у материјалну страпу његову, оетављајући притом на страну све оно што би, можда, било неповољно no Мориће, што би их приказало у правом и исгикском светлу. Народни певач ретко да преправља чињенице. To je одавно запажено и на страпи. Браћа Грим су подвукли да иигде у народној песми нису наишли на неку лаж, док je Виктор Хиго са задовољство 1М изјавио да нигде код Хомера није могао да утврди ни иајмање измишљеву претставу. И овде народна песма н.ије дирала у чињеиице. Од људи кој« су због обичних зулума стављени ван закона и убијени, пије било могуће стварати посмртне јунаке у добром смислу. Зато се народни певач задржао само на болу њпхове мајке. Да су и најгори злочинци мвјци су они увек деца и оно што joj je најдраже. Ha том човечанском елементу задржала се иародне песма. Она почиље овако: »Кад Мориће пофаташе И у град их поведоше, A мајка ии питу кува, У руци joj оклагија, A у другој з^атан ибрик.« Песма опиеује мајку предану обичном кућном п о с л у , која не слути шта се десило њешим еиновима. Кад joj je јављена црна вест, стара мајка »Оклагију преломила, златан ибрик улупила, Русу косу рашчупала.« Ухваћене Мориће водили су кроз главне улице да их свако види. Песма то лепо набраја и истиче како je. један о д Морића замолио Диздар-агу, који их je спроводио, да му попусти ланце na ovкама. Сад долази призор жоји овојом непооредношћу има извесне сличности са сценаријем уголинске слике. Диздар-ага води1их на губилиште, a овамо тобож е све чини да им угоди. Штавише, пеомом дочарава њихове последње часојве, описујући им њихово Сарајево, његове лепоте, лепоте овога света кога ће они убрзо да оставе. Једна врста посмртне песме: »Ну да видиш Диздар-лге, Попушћа и,м б ’јеле руке, Па узима тамбурицу, ситно куца, јасно пјева: »»О Башчаршија, дуга ти ои. Ћемалушо, родна та ои, Ат-мејдаету широк ти си, A Бистриче, стрмен ти cm, Овај св’јету лијеп ти си, Лијеп ти си, чудан ти си, Сад постони, сад нестани.«« Стеван Хакман �S o k o lo v ić i , s la v n a p o ro d ica B o s n e pon osn e Jednom članu ove porodice ima Banja Luka da zahvali što je od kasabe (»kasaba Banja Luka, san­ džak Kamengrad i kadiluk Kobaš«) postala šeher i sjedište bosanskog beglerbegluka. Tom e istom Sokuloviću ima Banja Luka da zahvali i za najljepšu svoju građevinu, Ferhatpašinu džamiju. Zbog toga će za čitaoce biti od interesa šta istorija zna o Soko­ lovićima. I f џ • I Sokolovića ima nekoliko grana, a ona Mehmed paše Sokolovića V isokog, velikog vezira za sultana Sulejmana II, Selima II i Murata III, postoji danas, ako se nije zatrla za vrijeme prošlog rata ili nakon rata. Bašagić kaže da je Mehmed iz Sokolovića kod Rudog i da mu je docnije patrijarh srpski Makarije bio stric a da mu je hrišćansko ime bilo Bajo, dok drugi tvrde da mu je Makarije rođeni brat. O vo je drugo vjerovatnije, jer je Makarije obnovio pećsku patrijaršiju 1557 a da je u vrijeme odvođenja Mehmedova bio iguman u M ileševu bilo bi mu tada pre­ ko 80 godina. Mehmed Sokolović je 1543 godine p o ­ stao veliki kapidžibaša i prema tome morao je Imati najmanje 30 godina. Mehmeda je ubio jedan derviš 11 X 1579 godine. Zna se da je imao tri sina i to: Hasan-pašu (Gazi) koji je 1595 godine ubijen mučki u Tokatu, Kurd-bega, koji je umro 1566 godine i Ibrahima hana od kćeri Selima II Ismihane. O d ove grane zna se za ove Sokoloviće: Ibrahim han umro je 1622 godine, Mehmed beg, sin Ibrahima hana, defterdar-emin, umro od kuge 1666 god., Alibeg umro 1715 god., Bakir Smajilbeg, mutevelija vakufa Mehmedpašina, umro 1750 god., Ahmed beg umro 1781 god., Halil beg umro 1807, Mehmed beg umro 1809 god., Ahmed Rifat beg umro 1860 god., Hikmet beg. činovnik V isoke Porte. Mehmed-paša Sokolović nije bio prvi Sokolo­ vić u turskoj službi, nego njegov stariji rođak Deli Husref paša. Još 1516 godine imenovan pašom u Ko­ nji (Ikoniji), bio je u Dijar Bekiru, Samu (Siriji), Alepu, Rumeliji i Egiptu a 1534 postao je vezir na Porti, sultan ga je zbacio 1544 i izvršio je samoubijstvo glađu. Husref paša je imao sina Kurd bega, koji je umro oko 1572 godine. Od ove grane više se niko ne spo­ minje. Mahmud paša Sokolović, brat Husref paše 1578 postao je beglerbeg rumelijski a umro je oko 1582 godine, od potomstva mu se niko ne spominje. Mehmed paša Sokolović, brat gornje dvojice, pod Sigetom 1566 imenovan je bosanskim beglerbegom, a 1574 pozvan je u Stambol za vaspitača nekom carskom princu i po tome nosi nadimak Lala. Meh­ med je 1600 postao treći vezir i serdar u Ugarskoj i okrunio je Bočkaja za kralja ugarskoga 1604, tada je već dobio titulu velikog vezira, a umro je 1606 od otrova u Stambulu. Iza njega je ostalo šestero djece, ali je njegov imetak konfiskovala država i njima nije ostalo ništa. Mustafa Lala paša Sokolović, četvrti brat, osvojitelj Cipra,, Širvana i Georgije, umro je u Stambulu 1580 god., krive ga za saučesništvo u ubistvu Meh­ meda Visokog. Mustafa sa kćerkom posljednjeg egi­ patskog sultana Kansu Tavri-a imao je sina Mehme­ da, koji je umro prije oca 1574 kao paša u Alepu. Šta je ovim Sokolovićima Rusten beg nisam mo­ gao naći, po godinama im je mogao biti brat ili stri­ čević. Rusten beg je imao 3 sina: Kara Alibega (po­ ginuo 1595 pri osvojenju Ostrogona), Derviš pašu, valiju u Dijar Bekiru (poginuo u Georgiji) i Ferhad pašu (Gazi), koji je bio od 1559—1574 sandžakbeg kliški. Sagradio je Ferhadiju od otkupa Vuka Engelberta Auersperga (30.000 dukata) i ostavio vakuf. Bio je prvi beglerbeg bosanski i sjedio u Banjoj Lu­ ci, jer je u to doba Turska nadirala na sjevero-zapađ. God. 1588 premješten je za beglerbega u Budim, gdje je uskoro ubijen mučki. Od Ferhatovih potomaka zna se samo za Mustafu pašu Ferhadpašića, koji je umro iza 1708 godine. Alibeg Sokolović, sandžak­ beg kliški bio je također brat Ferhatpašin i umro u Lijevnu 1581 god. Još se spominje jedan iz prve generacije Sokolo­ vića Mustafa paša sa nadimkom Kara Šahin, koji je 1544 postao paša u Erzerumu, bio je vaspitač (Lala) carevića Bajazida a od 1562 bio je u Egiptu. Ovog Mustafe sin, Rizvanpaša, umro je 1585 god. kao ru­ melijski beglerbeg, a sinu mu je bilo ime Ahmed. Ahmedov sin je bio Hasan paša Rizvanbegović, da­ lje se gubi trag. Drugi sin Mustafin bio je Bahrem paša, bio je paša u Jemenu, učestvovao u ratu na Per­ ziju 1578 i od tada se ne spominje. Ima begovaska porodica Sokolovići u Sarajevu, koja se spominje 1807 i 1808, ali nije vjerojatno da su starim Sokolovićima rod. Po ovoj masi Sokolovića na visokim položajima, izgleda da je već za vlade Sulejmana II protekcija u Turskoj igrala presudnu ulogu i da je pored toga ka­ rijera bila preča od rodbinske veze, što se vidi iz ubistva Mehmeda Visokog. »V r b a s k e n o v i n e « . 67 �N A R O D N O ZDRAVLJE ВЕЛИКЕ БОГИЊЕ Велике богиње су данас ријетка болест, благодарећи обавезном калемљењу против богиња. Некада je то била честа и опасна болест, раширена no цијелој Европи. Болест псчиње дрхтавицом, вртњом, главобољом, боловима у гркљану и после неколико дана јављају се оспе прво на лицу и челу, a касније и no осталим дијеловима тијела.. Доцније се те očne гноје. Očne се јављају и на слузокожи уста и ждријела. Ha мјесту гдје су биле оспе, о^тају доцније рупице, рапавоет. ГТРВА ПОМОЋ ОНЕСВИЈЕШЋЕНОМ ЛИЦУ Не може се сваком онесвијешћеном човјеку подједнако пружити помоћ при несвјестици. Несвјестица може да има два потпуно супротна узрока. Њу изазива или малокрвност, која настаје у мозгу, или je, баш напротив, зло у томе што се у мозгу сакупл>а и сувише велика количина крви. И лаик може да утврди о којему од ових двају случајева je реч. Онесвијешћени човјек. усљед оскудице крви у мозгу je блијед у лицу, док онај, који je добио несвјестицу од претјеране количине крви, има црвено, надувено лице, кој ечесто и памодри. Онесвијешћеног човјека са блиједим лицем треба за врије.ме прве помоћи тако лоложити на лежиште, да му глава не падне нешто ниже од трупа. Ha тај начин ћемо олакшати да крв струји јаче у мозак Исти тај циљ постићи ћемо и онда, ако онесвијешћеног човјека ослободимо сваке везе, притиска на тијелу, откопчамо сва дугмета (на његовом одијелу и р убљ \\ скинемо « у оковратник и све што би могло ометати живл>и крвток. Освјешћавање човјека се врши на тај начин што му се прво ставља код нос да мирише неку јаку течност, цалример амонијакову есенцију, колоњску воду, етер и т. сл. Околину срца треба трл>ати меком крпом, замоченом у хладну воду. Болесника, који се онесвијестио усљед претјеране количине крви у мозгу морамо положити на лежиште тако, да му глава лежи више него труп. З а то вријеме ноге му треба спустити у лавор топле воде, јер топлота повлачи за собом крв и тако се мозак растерећује. Лпм ни riRp Miene не би помогле, мора се прибјећи вјештачком дисању. Важно je з<нати да онсвијешћеном човјеку не треба силом давати никакво пиће у уст.а. Од тога пића се онесвијешћени болесних неће сигурно освијестити, само му се стање мож е погоршати. Онесвијешћени човјек није господар својих мишића, не може да гута ништа, a течност мож е само да му цури кроз гуш у и западле у аушник. што може довести до врло компликованих посљедица. Велика je погрјешка околине болесника, кад га положе с главом упоредо с трупом. Додуш е обично се око(лина збуни, и пошто се човјек може спасити, то je најважнија баш та чињеница да глава лежи високо на јастуку. T o важи за случај јаке навале крви у мозгу. Иначе, ако околина зиа да je болесник малокрван, у том случају треба лоложити главу мало ниже о д 'гијела. МАЛЕ НАУЧНЕ ЗАНИМЉИВОСТИ Кашиком, ножем и виљушком једе само једна трећина цјелокупног становништва земљине кугле. Јапанци и Кинези једу с танким палицама, а сви остали народи још једу прстима. Ботаничари су утврдили да иглице јелки и бора у пролетним мјесецима садрже веома много витамина групе Ц. Чај о д тих иглица може да заштити човјека потпуно од шкорбута (свраба). J b d starim krovovima Nedelja je. Jesenja, tmurna i kišna nedelja, po podne. Jedna od onih kad pesimisti najčvršće vjeruju u besmislenost života i kad su najviše skloni samoubistvu. U gostioni kod »V eselog lovca« radi toga je već odmah popodne oživilo, prem­ da je to poznati noćni lokal. Gazda Papo, uvijek ljubazan, sa ufitiljenim unteroficirskim brkovima i bijelom pregačom, već oko četiri sata je počeo da dovikuje u šank: — D vije ljute, jednu malu, dva puta meze. To su akšamlučari kasabe, natjerani kišom i dosadom jesenjeg svečanog dana, ranije došli da popiju svoju gidu. Za­ uzeli su nekoliko stolova u prostranoj sali, ali ih to nije nimalo smetalo da svi učestvuju u razgovoru i pretresu posljednje događaje u čaršiji. Gazda Pero je poluglasno pričao kako je čuo od jedne ugledne ličnosti, da će uskoro sigurno doći njihovi na vladu, ali je m olio da to uzmu kao vrlo povjerljivo, jer on ne bi želio da se to baš od njega čuje. — N e brini se, brate Pero, upada Avdaga, ta ja sam to čuo ima i deset dana; nego znaš, nisam ti ja od onih što vole da habere prenose. Naši, jakako, bolan. T a i vrijeme je da dođu jednom. D osta je više bilo i njihova. N eće meni svaka šuša soliti pamet. Riječ je onda uzeo drugi, pa treći i tako redom. N ajviše se govorilo o politici, o posljednjim izborima, ko je za koga glasao i zašto je glasao. Majstor V ilić ispričao je iza toga svoj doživljaj iz Đera sa obrstom Fuksom. N ajposlije došao je raz­ govor i na žene, kako je koji prošao kod kuće kad su se poslje­ dnje subote vratili iz Bijelog Polja od Ćetka. D o k su oni iscrpili cio dnevni red, počeli su se iskupljati svirači ciganske kapele koja je svirala kod »Veselog lovca«. Gazda Papo obilazio je od stola do stola, posluživao, razgova­ rao, dobacivao viceve, i. od vremena do vremena, potezao p o ­ malo ljute iz čokaljčeta, kojega je nosio u donjem desnom dže­ pu prsluka. Primaš Milanče uštimovao je violinu i davao znak ostalim članovima kapele da je već vrijeme da se počne. Pjeva­ čica Rada sjedila je za stolom kod kapele i dovršavala šminkanje, ogledajući se u malom ogledalu u svojoj tašni. Kapela je počela, a svi prisutni već pomalo zagrijani raki­ jom, umukoše i sa napregnutom pažnjom slušahu muziku. N a ­ jednom se vrata sale otvore širom, a na vratima se ukaza kru­ pna figura Salihbega Agalića, koji odmah s vrata povika: — Ej .gazda! Kakav je to adet ovdje, da gosti sami vrata otvaraju. N ik o ni da dočeka, da sretne, da vrata otvori. Zaradile se pare, a? Sada ti nije više do mušterije, je Г? Društvo akšamlučara se zgleda, a poštar Ilija dobaci po­ luglasno: — O pet je pijan. Salihbeg se uputi praznom stolu do prozora, a gazda Papo ga presrete, raspremi i počisti sto, uslužno se klanjajući i ne čekajući narudžbu doviknu u šank: — D vije dece ljute za bega, sa njegovom mezom! Znalo se već šta beg pije i šta mezi. On je pio samo dvodecom, a meze je pravila kuharica Julka po naročitom receptu, koga je begu kazao neki Jermenin iz Adapazara. Čim rakija dođe, beg poteže dva gutljaja pohlepno i kad odmače grlić od usta, namršti lice i strese se kao da mu je prva danas. — Rado, ciganko, šta je danas? Kakva je ov o tužna ne­ djelja? Kao da ti je sve pomrlo. Gdje ti je grlo, kamo pjesma R ado? — doviknu beg. Rada mu koketno pritrča i umiljavajući se kao mačka, prinese mu se u lice ne bi li mu iz očiju pročitala želju. Dru­ �štvo poče da plaća učinjeni trošak, a gazda Pero i Avdaga prvi krenuše na vrata. Za njima se polako dizahu i drugi. Pri izlas­ ku na ulici dopre do njih glas koji se prosu iz bijelog grla Ci­ ganke Rade, čuše sjetnu i tužnu pjesmu: Ima Г jada ko kad akšam pada Kad mahale fenjere upale — — Njih dvojica — Asim Kekić i Salihbeg Agalić — bili su vršnjaci. Jedne godine se rodili, zajedno u mejtef išli i zajedno, u jednoj klupi, osnovnu školu svršili. Stanovali su kuću uz ku­ ću. Salihbegov otac, stari Dervišbeg, pomagao je Ali-majstora Kekića, Asim ova oca, svakom prilikom. Sto god je trebalo od stolarije raditi u ma kojoj od mnogobrojnih Dervišbegovih kuća, radio je Ali-majstor. Tako je krpio svoju sirotinju. N je­ gova žena Zejna više je bila u Dervišbegovoj kući, nego u svo­ joj. Nikakav zijafet, nikakva gozba nije u njegovoj kući bila, a da Zejna nije bila glavna kuharica, koja je na daleko bila poznata zbog svojih baklava, đuzleme i ostalih specijaliteta. Nije ona džaba provela mladost u kući Sulejmanbegovića, čije je bogatstvo i kuhinja bilo čuveno u cijeloj Bosni. Nakon svršene osnovne škole, Dervišbeg odvede svoga Salihbega u Sarajevo u gimnaziju i namjesti ga kod udovice sudskog savjetnika Polivke. U kući se govori njemački, pa D er­ višbeg ne žali nešto i više platiti, ne bi li dijete i njemački nau­ čilo. — N a deset dana prije odlaska u kući se radilo punom parom. Majka sa još dvije žene dan i noć je šila košulje, spre­ mala čaršafe, rubce, čarape i sve ostalo što će u velikom gradu trebati njezin jedinac, Salihbeg. Krojači su već poslali dva odi­ jela i zimski kaput, a tri para novih cipela sjajila su se u pro­ stranoj divanhani. Ali-majstor je predao molbu društvu »Gajret«, da mu primi Asima u svoj-internat u Sarajevo, kako bi on mogao da nastavi školovanje. Teška srca se Asim rastavljao od svoga ne­ razdvojnoga druga Salihbega kad je ovaj polazio u Sarajevo. Zajedno ne m ogoše poći jer je Asim još čekao riješenje svoje molbe, a Salihbeg htio ranije da dođe u Sarajevo, da bi se do početka škole malo obikao u velikom gradu i u tuđoj, stranoj kući. Sa suzama u očima Asim isprati svoga druga i jedva ga utješiše Ali-majstor i majka mu Zejna, uvjeravajući ga da će skoro i on u Sarajevo. — I zaista nakon nekoliko dana stiže na Ali-majstorovu adresu jedno veliko pismo u žutoj koverti, sa krupnim crnim slovima u vrhu koverte. Ali-majstor kao bez duše potrči kući da mu Asim vidi od koga je pismo i šta u nje­ mu stoji. Asim je sav izvan sebe od radosti uzeo pismo i kad je pročitao ona crna krupna slova na koverti i vidio da je pismo od »Gajreta«, poče mu srce toliko udarati da je mislio da će iskočiti iz tanke pohabane anteriie. U pismu je stajalo da j'e društvo »Gajret« primilo Asima Kekića, svršenog učenika os­ novne škole, besplatno, za svog pitomca u internatu u Sarajevu i da ima da se javi prvog septembra. Nikad radosnijeg dana u kući Ali-majstora Kekića. Asim je sa suzama u očima ljubio čas oca čas majku, a Zejna je jecajući od radosti privijala sebi A si­ ma i ljubila ga gdje je prije stigla. Pošto nije bilo do odlaska nego svega nekoliko dana, to je i Asim za to vrijeme prikupio ono što je imao, a Ali-majstor ode do Dervišbega da ga zamoli da mu pozajmi sto dinara za putnog troška. Beg mu pozajmi traženi novac, jer je znao da Ali-majstor neće ostati dužan. Tako je i Asim u određeni dan bio spreman za put u grad, u kome do sada nikada nije bio. VEHBIJA IM AM O V IC ' (Svršetak u idućem broju.) Родитељи и васпитање дјеце Горући проблем васпитања и подизаша дјеце у данашње доба непремостивих супротности између старе и нове генерације, прет. ставља истовремено и питање формирања новог, будућег чсхвјека, коме живот намеће све сложеније и теже обавезе. Али je, несумшиво, овај проблем најинтимније везан за васпитање и подизање оних, који треба да буду васпитачи, за васпитање родитеља, пошто се без њиховог разумног става не може ни замислити успјешан и нармалан одгој подмлатка. Омашке учињење под именом доброг васпитања су изванредно честе и, што je још много горе, кобније но што се мисли. Васпитање коje родитељи пружају дјеци и атмосфеоа породице у чијем се оквиру одигравају судбо. носни моменти развића дјетање душе, croje најчешће далеко од основних начела модерне педагогије и то утолико више, што родитељи, у већини случајева, уопште немају појма о принципима данашњег васпитања, јер, иака постоје школе, курсеви и савјетовалишта у којима би се научило васпитаље дјетета, a утисци из младости одређују будући животни тек личности. Родитељи, алкохоличари, растављени, незадовољни, неуки, родитељи који болују.од присилне .неурозе; родитељи који стално чине омашке под видом доброг васпитања; породице у којима дисхдрмонија гуши, трује и као тешка и непрозирна магла обавија и прожима несретна дјетињства; нервозне породице са нервозном дјецом, са масљедним и стеченим оптерећењем, стварају генерације са изгубљеном способношћу за социјално оријентисање и животну радост. В. Ш т е к л у својој така значајној и актуелној књизи »Васпитање родитеља«, наглашава утицај насљедних особила и утицај средине, сматрајући да први фактор остаје циа живот, али да се може савладати и поправити, тако да уствари постоји, поред насљедног оптерећења, и стечено растерећење. Ово исто важи и за коидииионалне моменте (утицаје средине који могу дјеловати кроз цио живот и створити потпуно несоцијалног, немоћног и несрећног човјека, али се, к.ао и ripeir, могу поправити или готово потпуно отстранити педагошким и психотерапеутским утицајима. »Васпитање родитеља значи нов појам у иашем досадашњем ставу према васпитању. Може бити да ће са извесне стране чак сам појам оваквог васпитања бити осуђен. Зар су родитељи неваспитани? Раније се нико ниЈе усудио ни да помисли на то, a камо ли да то напише! Међутим, данас je све л\огућно! Прилике и суштина свакидашњег живота сједоче нам да je проблем васпитања родител>а толико важал и актуелан да без разумног става родитеља према животу дјетета .не можемо замислити његово душевно здравље и срећу. Дужности родител>а као и њихове обавезспрема дјеци и друштву, постају све више централни проблем сваког човјека који се ма и најмање бави душевним проблемима данашњих генерација.« »Васпитање родитеља«, од В, Штекла, чије ie издаже на нашем језику изашло ових дан<\ (Геца Кон, A. Д .), претставл>а један неопходни требник за сваку породицу. Ова књига треба да послужи као упут за избегавање рсдитељских васпитиних грешака и да укаже рсдитељима и васпитачима правац којим треба ићи при подизаљу данашљег подмлатка и ства. рашу човјека будућности. Др. Б. Миловановић _______________________ 69 �S4j, u pravniku na 3)altabaniku. . . Voz je zasoptao, zastenjao, zvižduknuo nekoliko puta i krenuo. Stanica puna svijeta, a dan vedar i sunčan, pro­ ljetni. Nije to običan stanični dan, niti je to običan stanični izgled. Vidi se odmah po užurbanosti, po trci, po rado­ snim osmjesima na mnogim licima. Vidi se to i po pjesmi koja se razliježe iz vagona. Vidi se to i po krupnim nat­ pisima obješenim o vagone. Na njima krupnim slovima piše: G a j r e t . A jeste, Gajret je. Gajretovo pjevačko društvo sa čla­ novima Glavnog odbora i lijepom kitom Gajretovih čla­ nova i prijatelja uputilo se u posjetu slavnom vezirskom gradu Travniku. U sporazumu sa travničkim mjesnim od­ borom Gajreta, odbor Gajretova pjevačkog društva organizovao je ovu lijepu i spontanu turneju, koja je još je­ dnom potvrdila snagu Gajreta u narodu. Voz je zasoptao, zastenjao i pojurio kroz obeharale krajeve pune proljeća i mirisa. Ljudi su gledali na ovaj veseli voz koji nosi Gajretovu omladinu, punu snage i samopouzdanja, gledali i, najprije začuđeni, iznenađeni, a onda obradovani, i sami dizali ruku na pozdrav i vikali: — Zdravo, braćo! — Sretno! — Merhaba vam! — Sreett-o-noooo! U vozu tamburaši udaraju u sav glas. Iz jednog ku­ pea se razliježe glas harmonike. Jecaju tonovi neke sjetne sevdalinke. A mladost se razigrala. I u vozu se ufatilo kolo. Na svakoj stanici, ako voz imalo stoji, odmah izađu pjevači i pjevačice, u lijepim narodnim nošnjama i sa fe­ sovima na glavi, i uhvate 1?olo. Vragoljasto, veselo, ali vrlo lijepo i kićeno. Čitav se voz oduševio. Putnici obilaze naše pjevače i gledaju ih radoznalo. A u Kaknju, na stanici, nekoliko starih ihtijara, seljaka, sa prosijedim bradama i sarucima oko glave, glade se po bradi i mole: — Haj, dina vam, još jedno kolo. Haj, dina vam.. A drugi nadodaje: — E, ačkosum, vidiš, brate, što je Gajret! A voz juri kroz behare i šljivike, ko pomaman. * Na svim stanicama smo se fotografisali. Bilo je i ne­ koliko sofra. Svak ponio nešto da pojede u putu. Bureci i slatkiši su se jeli ko na vatru. Pjesme su nicale jedna za drugom. Vrijedni pretsjednik pjevačkog društva g. Mehmedbeg Kapetanović obilazi stalno vagone i prijeti: — Nemojte, braćo, promuknućete, pa ćemo ostati sra­ motni u Travniku. Nemojte . . . A mlađarija ko mlađarija. Čim se on odmakne iz jed­ nog kupee, u drugom zaori iz punih grla: Šeničice, sitno sjeme, ah, moj dragi, slatko ime . .. Šaćir i Skejović jednako razvlače harmonike. A Đulin glas izvija ko santur. U jednom kupeu pretsjednik Glavnog odbora g. Dr. Avdo Hasanbegović sjedi sa nekoliko čla­ nova Glavnog odbora i raspravlja o važnim kulturno-prosvjetnim problemima Gajreta i muslimana. Muhamed ef. Bravo priča na drugom mjestu o šejhovima i istoriskim lič­ nostima Sarajeva, a g. Rihtman, horovoda, stavio svoje čelo na staklo prozora i razmišlja. Njegov pulover se žuti na prozoru ko šeboj. Gospoda Šerbić stalno na nogama. Ona, kao i uvijek, nadgleda ženskinje i podučava kako će se ko ponašati, kako će ko sjediti, šta će ko govoriti. .. Fotomontaža koja pretstavlja nekoliko slika sa puta u Travnik. U sre­ dini g. Hamdija Bešaglć pozdravlja O a j r e to v e odbornike I pjevače na stanici u Travniku. — Fotomontažu napravio g. Hamid Dizdar. �Na Docu izišla pred nas delegacija iz Travnika. Ušli su u kupe i sjeli kod pretsjednika g. Dr. Hasanbegovića, ostavši u ugodnom razgovoru sve do Travnika. Simpatič­ no je bilo što je jedan od travničkih delegata bio u li­ jepoj bijeloj ahmediji. * A onda je neko zavikao s prozora: — Travnik! Evo nas. . . Ukazale su se prve kuće, medresa, džamije, minareti, kuće. Čaršija i ljudi na ulicama. Žene su stajale po prozo­ rima. Opazili smo mnoge ruke dignute na pozdrav. To nas je obradovalo. Naše ogromno iznenađenje bilo je tek kad se je naš voz tiho kao zmija uvukao u travničku sta­ nicu. Nismo vjerovali: ugledali smo ogromnu stanicu svu crnu od svijeta. Građani su, u ogromnom broju, izišli na stanicu da nas dočekaju i tako nam iskažu svoje simpatije. Čast im! Travnik je dokazao da zna cijeniti napore Gajreta i njegovih pregaoca. Oko 3.000 ljudi, muška i ženska, malog i velikog, stajalo je na prostranom peronu stanice. Kad smo stali izlaziti iz voza, sa svih strana je odjeki­ valo: — Živio , Gajret! — Živila Gajretova omladina! — Živio pretsjednik‘g. Dr. Hasahbegović! Oduševljenju nije bilo kraja, Stpline žena i djevojaka u zarima i prekrivačima došlo je da pozdravi naš dolazak. Vojna muzika je svirala pozdravljanje. A onda je pretsjednik Mjesnog odbora u Travniku, g. Hamdija Bašagić, sudija, održao jedan lijep pozdravni govor. Zaželio je dobro­ došlicu Gajretovim radnicima i rekao da su otvorene ulice i srca Travhičana i da su radosni što mogu ovako lijepu kitu omladine i kulturhih pregaoca pozdraviti u svome mjestu. Nakon njega, na pozdrav je odgovorio pretsjednik g. Dr. Avdo Hasanbegović. Kroz stanicu su odjekivale nje­ gove riječi. A on je govorio, govorio mnogo i snažno ocr­ tavajući ogromnu kulturno-prosvjetnu fizionomiju Gajreta i njegova djela. Rekao je, na kraju, da Gajret dolazi u stari vezirski Travnik kao prijatelj svih i svakoga, jer je na svojoj zastavi ispisao platnenim slovima narodnu mu­ dru izreku: »Brat je mio koje vjere bio.« Jedna mala dje­ vojčica je vrlo pametno ii skladno recitovala jednu pri­ godnu pjesmicu u počast pretsjedniku g. Dr. Hasanbegoviću. Sva stanica se tresla od poklika Njeg. Vel. Kralju Petru II, Velikom Pokrovitelju Gajreta, Gajretu i njegovoj omladini i pretsjedniku g. Dr. Hasanbegoviću. Ovakog dočeka i oduševljenja, kažu, Travnik nije odavno za­ pamtio. Uz muziku, članovi Glavnog odbora i ostalih jedi­ nica, pjevači i njihovi funkcioneri i svo građanstvo, pošli su u povorci' u Opštinski dom gdje je naveče održana ve­ lika manifestaciona zabava. Malo nakon našeg dolaska u Travnik, počela se spuštati topla i lijepa proljetna noć. Mjesečina se razlijevala po kapidžicima i beharima. A negdje daleko, pri brdu, u mahalama, neko je lijepo pjevao: — Aj, u Travniku na Daltabaniku. .. * Uveče je čitav Travnik došao na zabavu. Sva su mje­ sta razgrabljena. Vratilo se, bez karte, preko dvjesta oso­ ba. Nakon male uvodne riječi koju je dao pisac ovih re­ dova, otpočeo' je program zabave. Pjevačko Gajretovo društva, pod sigurnom rukom horovode g. Rihtmana, po­ kazalo se i ovoga puta na pravoj umjetničkoj visini. Sve četiri tačke dalo je u jednom dahu, sa mnogo vještine i umjetničkog daha. G Zaimović iz Tuzle otpjevao je neko­ liko vrlo dobrih pjesama i požnjeo mnogo uspjeha. Mladi naš talentovani violinista g. Sijerčić izveo je nekoliko teš­ kih stvari na violini, medu kojima i- jednu vlastitu kompopoziciju. Sve stvari date su sa mnogo smisla i talenta koji je ove večeri izbio u punom opsegu. Muradbegovićev komad »Protivnici« izvela je diletantska sekcija Pjevačkog Gajretovog društva na zadovoljstvo čitave publike. Naro­ čito su se istakli diletanti gdice Prolić, Midžić Omanović i druge te gg. Dizdar i Karić. A u scenskoj ilustraciji na­ rodnih običaja sve djevojke dale su punu mjeru. Naročito se istakla svojom pjesmom gđica Đula Imamović i dr. Sa zabave se krenulo na uranak, na Bašbunar. Pano­ rama Travnika je vanredna u ranom proljetnom jutru. Nakon ove uspjele priredbe, koja će ostati u dubokom sjećanju svima Travničanima, lakše se sjedi pod hrasto­ vima i omorikama. A vode protiču na sve strane, bistre i brbljave. Djevojke pjevaju i kahvenišu po džbunovima. A čuveni travnički ćevapčići cvrče na ugljenu. . . Eehej, brajko !To je veselje. .. Svi smo bili zadovoljni ovim sjajnim uspjehom Gaj­ reta i njegove ideje u vezirskom gradu. Ova lijepa maniefstacija ima dubokog značaja za dalji Gajretov napredak i rad. Nekad je Gajret ovdje gobro stajao, ali se poslije, usljed izvjesnih promjena i događaja, malo zastalo. Sada je nanovo granulo sunce i Gajret se probudio! Ovaj uspjeh je najbolja garancija za njegov procvat u Travniku i u ci­ jelom ovom području! Sada smo vidili da Gajret nije teK jedna misao, jedan ushit koji dođe i prođe. Gajret je širok narodni pokret, usađen duboko u dušu naroda, i on živi među našim svijetom, živi i klija novim sjemenom, novim plodovima. Gajret se nalazi pred svojim pomladenjem, pred svojom sigurnom obnovom koja će mu donijeti sjajne za­ mahe i rezultate. * S tim uvjerenjem napustili smo, sutradan, u nedelju, vezirski grad i njegova vita minareta. Stanica je ponovo oživila. Ovoga puta još više: simpatični naši mladići i djevojke s pjesmom, veseljem i rijetkom čednošću osvojili su Čitav grad. Sve je žalilo što odlazimo. — Da nam je ovakih 50 dana u godini, rekao je je­ dan Travničanin, ne bi ovako tegobno osjećali provinciju i njenu monotoniju. A voz je ponovno zastenjao, zasoptao. Zvižduknuo nekoliko puta. I Travnik nam je ostao za leđima. Travnik ša beharima i nasmijanim licima, sa stotinama rupčića koji su mahali, stotinama ruka koje su nas pozdravljale. Ostao je Travnik sa ćevapčićima i proljetnim vodama. I sa jednom jedinom željom: da ga opet posjetimo. Dok su promicale posljednje kuće, pretsjednik Pjevačkog društva g. Melunedbeg Kapetanović je obilazio vagone i vikao: — Hajde, braćo, ako niste promukli. Pjevajte.. Iz vagona su se čuli glasovi pjesme: »Ah, što mi se Travnik zamaglio.. «, a na peronu stanice još su odje­ kivali povici: — Živio naš Gajret! Hamid Dizdar 71 �Овај родослов Ризванбеговића није досада нигде објављен. Г. др. Ахмед-бег Ризванбеговић, власник оригинала сасхављеног на туроком, саопшгио ми je да je Ризван-бег Ризванбеговић (у родослову подвучен) саставио овај родослов седамдесетих година прошлога века. Г. др. Ризванбеговић дозволио ми je да га препишем и објавим. Недостатак овога родослова je што нису унесени женски чланови ове"1к>родице. Сем тога, местимично je непоуздан и нетачан. По њему je, на ј МЕРХУМ Л1ЕХМЕД ДЕРБО З [ Прије кратког времена умро je у Чапљини, код свога зета г. Авдије Шарца, трговца, један од највећих Гајретових пријатеља и помагача мерхум М ехмед Дервоз. Њ егова смрт дубоко je дирнула сву херцеговачку сиротињу, којој je он био и отац и мајка. 72 пр., Зулфикар-капетан, отац Али-пашин, син Хасанбегов. Он je, међутим, како се то види из 21 сиџила Гази Хусрев-бегове библиотеке у Сарајеву, стр. 176, син Мустафа-бегов. Имена поред којих стоји звездица (*) додала "je друга рука олавкам, ћирилицом, a имена поред којих стоји знак □ додала je такођер друга рука оловком, на турском. Код имена Ју (?) ошгећен je оригинал. ХАЈРУДИН ЋУРИЋ Рахметли Мехмед Дервоз je г одш е 1911 иселио из свог родног мјеста Стоца у Америку. Био je д обар столарски мајстор, na je још у Стоцу учествовао у многим налредним акцијама, нарочито код оснивања занатлијског удруж ења, које je у ано вријеме учинило много за стварање великог броја столачке интелигенције. У Америци тек долази његова виталност и способност до изражаја. У почетку се бавио својим мајсторским послом,, a касније, кад je стекао нешто капитала, разграњује nocao и постаје један од највећих предузимача у Америци. Kao лредузимач радио je у Милвауке од 1916 до 1924. У Америци je стекао огроман углед и поштовање нашег и стравог св1ијета. Око њега куш се све ш то je здраво и налредно. Он у својим предузећима даје хљеба и зараде хиљадама наших исељеник.а, a југословенску генералии конзул у Америци био je често гост дома рахметли Мехмеда Дервоза. Рахметли Д ервоз je био човјек шираке руке. Давао je гдје je год требало. З ато су његове заслуге за развој наших многих културних и социјалних установа управо ненадокнадиве. Д обре душе и широка срца, он je слао огромне своте новаца да помогне све овдашше хумане и културне акције, a није заборављао ни привредни процват ваш ег народа. М услиманском потпорнои друштву »Добротворх у Стоцу послао je 200.000 круна од чега je ово друштво створило фо«д за помагање сиротиње. И данас овај ф о«д врши важну добротворну, мисију међу столачком сиротињом. Сарајевском занатлијском друштву 1»Хуријет« у Сарајеву послао je 100 хил>ада динара. У 1920 години послао je Гајрету 70.000 круна. уписао се касније за добротвора Гајрета уплативши 10.000 динара, a исто тако у 1неколико наврата поклањао je Гајрету повеће своте. Код оснивања Гајретове кредитне банке уписао je највећи број акција, давши тако за јачање сарајевске привреде једну огромну своту готовог новца. Културннм друштвима Просвјети и Напретку дао je no 5.000 динара, a столачкој сиротињи послао je директно око 150.000 динара. Гајрет je његовом смрћу изгубио једног о д пајвећих својих пријатеља и добротвора. Поролици желимо наше саучешће у болу, a рахметли Мехмеду Д ервозу трајан cnoмен међу нама и фивдуси ала џенет! �И з В е о г р а д с к о г Гајрета ГОДИШЊА СКУПШТИНА БЕОГРАДСКОГ ГАЈРЕТА Друштво Београдски Гајрет »Осман Ђикић« одржало je 31 јануара т. г. у просторијама свога дома XII редовну годишњу скупштину. Топло поздрављен од присутних чланова и питомаца и питомица Дома, скупштину je отворио претсједник г. Ђурађ Јоеифовић, генерал у пензији, који, послије избора тројице овјерача записника и краћег уводног гоаора, чита депешу упућену Њ. В. Краљу, што je пропраћеро устајањем и узвицима »живио«. Претсједник, затам, даје ријеч секретару Друштва г. др. М. Беговићу, да прочита извјештај Управног одбора. Г. инж. 0 Хасанагић износи благајничко пословање у истеклој буџетској години. Секретар културно-социјалне секције Београдског Гајрета г. A. Кемура извјештава скупштину о прошлогодишњем раду Секције. Напосљетку, г. A. Хаџић подноси извјештај испред Надзорног одбора, у којем се констатује да je сав рад Друштва потпуно исправно вођен, те се стога моли скупштина, да Управном одбору подијели разрјешницу за досадањи рад. Пошто je скупштина једногласно примила све иоднесене извјештаје и дала разрјешницу Управи за њен прошлогодишњи рад, прелази се на избор надзорног одбора Д руштва и управног одора Секције. У Надзорнл одбор изабрани су г. г. др. Реља Поповић, Абдудах Хауић, Душан Поповић и Вељко Милићевић, a у Управни одбор Секције г. г. др. М. Беговић, A. Кемура, М. Камарић, др. A. Кдрахасанови!! и A. Каменица. Послије извјеоне дискусије у посл>едн>ој тачци дневног реда (питања и предлози) претсједник je закључио скупштину. *** Основано прије 13 година, друштво Београдски Гајрет постигло je досада у своме раду свакдко велике резултате: подигло свој дом, набавило потребан намјештај и омогућило школовање великом броју омладинаца на Универзитету и вишим стручним школама. Оно je кроз ово вријеме школовало. 189 питомаца и питомица, који успјешно дјелују у caojoj среднни и заузимају видне положаје као л>екари, судиЈе, управни чиновници, инжењери, професојри и наставници у стручним школама. У извјештајима поднесеним овогодишњој скупштики констатује се, да je у прошлој школској години Београдски Гајрет издржавао 145 питомаца и 12 питомица, који су родом готово из свих наших крајева. Од тога броја било je бесплатних 56, a остали су плаћали за своје издржавање од 200—500 динара мјесечно. Питомци и питомице похађали су све факултете Београдскдг умиверзитета, и то: правни 80, филозофски 30, пољопривредно-шумарски 23, кедицински и технички no 10; затим средњу техничку школу 2 и сликареку и вишу женску стручну школу no један. У току прошле године дипломирало je 15 питомаца, и то: на правном факултету 9, на филооофском 3, на пол*опривредно-шумарском 2 и на медицинском 1. Поред свога школског рада студенти-питомци живо учествују и у раду разних студентских удружења на Универзитету. У самом Дому они имају своја два удружења: Удружење студената питомаца и Задружни клуб. — Након дуж е паузе Удружење je отпочело свој рад при концу npoшле школске године, развивши врло живу активност. Оно сваке седмице одржава дебатне вечери, гдје се расправљају разна културна и друштвепа питања. Сав рад подијељен je на поједине секције Кдебатна, музичка, спортска и шахов- ска). — Задружни клуб ради на упознавању својих члпнопа са аддругарством. Из прошлогодишњег рада нарочито je важна и запажена екскурзија коју je Клуб приредио у мјесецу јулу у Бугарску и Турску. Оснивањем Културно-социјалне секције прије 3 roдине, Београдски Гајрет je тиме проширио саој дјелокруг paда. У циљу остварења својих задатдка, Секција посвећује нарочиту пажњу систематском раду на комплетирању своје библиотеке дјелима која обрађују културну и социјалну историју и данашње стање југословенских муслимана. Ипак, она за сада располаже само са 117 дјела из те области, иако се више пута обраћала појединцима и устдновама, које њима располажу, да joj их поклоне, пошто су њена новчана средства незнатна. Најзапаженији рад Секције у прошлој години била je организација шире конференције интелектуалних радника приликом прославе Османа Ђикића у Мостару. ГОДИШЊА ЗАБАВА УДРУЖЕЊА СТУДЕНАТА ПИТОМАЦА БЕОГРАДСКОГ ГАЈРЕТА Удружење студената пптомаца Београдског Гајрета одржало je 6 фебруара врло успјелу годишњу забаву. Забава je свакако била најпосјећенија од сзих досадашњих и, како no програму тако и расположењу присутних, једна међу првима ове сезоне у Београду. Концертни дио забаве отворио je мјешовити хир студ. питомаца пјесмама: »Мекам«е >(Ст. Мокрањац) и »Ноћ« (М. Милојевић). Хором je управљао г. С. Мирић, учитељ музике. Г-це Бахрија Шамић и Мунира Карахасановић, ст. фил., уз пратњу на гитари г. Хусеина Шаћирагића, ст. техн., отпјевале су успјешно двије народне пјесме. Њихова појава у народном костиму била je врло симпатично примљена. Г. Теодор Дињашки, ст. права, врло топло поздравл.ен и више пута изаиван, пјевао je »Серенаду« (Хаце). У другом дијелу програма учествовали су, поздрављени постије сваке тачке френетичним аплаузом, г-ђа Дара Милетић и г. Жарко Цвејић, чланови Београдске опере. Ha клавиру je пратио професор г. Руч. Концертни дио завршила je, уз врло изразито одушевљење присутних, наша позната пијанискиња г-ђа Зина Певзнер-Крековпћ, изводећи на клавиру »Ноктирна« (Ш опен) и »Леленда францискус — идући no тадасима« (Лист). Претсједник Удружеља г. Зија Руждић, ст. фил., предао je г-ђама Д. Милетић и 3. Певзнер-Крековић no један диван букет цвијећа. Послије конценртног дијела отпочела je игранка и npoдаја лутрије (која je, са народним ручним радовима прикупЈгеним у унутрашњости, привлачила нарочиту пажљу). Захваљујући прилозима појединих госпођа из Београда, посјетиоцима забаве био je спремљен врло богат бифе. Материјалном успјеху забаве нарочито je допринио прилог Краљевске Породице од 3.000.— динара. Приложили су још: претсједништво Сенатд и Народне скупштине no 300.— динара, г. г.: Др. X. Карамехмедовић, др. Ш. Бехмеп, Л. Милићевић, Ј. Бартол, М. Пеливан, као и дирекција Ресавских рудника и Савез набавл>ачких задруга државних службеникд no 200.— динара; г. др. Драгослав Јовановић 120.—, г. г. др. Р. Куртагић, Павле Поповић, Р. Твртковић, П. Живковић, др. М. Беговић, И. Мухамедагић, др. С. Уџварлић, Д. Поповић, Ж . Лазић, О. Виловић, др. М. Спахо, В. Tomih као и Средишњи одбор Народне одбране no 100.— динара; г. г. С. Џинић, М. Крајшумовић, В. Хаџибегић, С. Узуновић, М. Пузић, A. Орман, X. Хаџибегић, К. Добрача, X. Талић, В. Воргић, М. Вучковић, Е. Бузаљко и г-ђа М. ВлајковиН no 50.— динара. 73 �ГАЈРЕТОВГЛАСНИК I МЕРХУМ БЕКИР ЕФ. ЛАГУМЏИЈА | 16 марта о. г. преселио се на ахирет мерхум Бекир еф. Лагумџија, имам и дугогодишњи претсједник мјесног одбора 1'ајрета у Миочу. Његовом смрпу МЈесни одоор ГаЈрета губи агилног Гајретова радника и узорног поборца за јединство и братску љубав и слогу међу браћом без разлике вјере. T o доказује и рахметлијина џеназ,а, на којој je било око 250 муслимана и православ!Них. Са рахметлијом се олростио над кабуром пригодним говором г. Хасан еф. Хаџиабдић, имам-матичдр из Рудог, који je и уеназу-намаз обавио. Веома дирљиво над кабуром се опростио с рахметлијом овдашњи упрдвитељ ооновне школе г. Милан Савић, чији je говор изазвао сузе код присутних. (Г. Савић je за вриjeAie болести рахметлији доводио лијечника иа свој трклпак, na нек му je за то хвала и од bora плата). Рахметлија ос‘тавља иза себе 8 незбринутлх чланова. РахметлиЈи желимо фирдевси-ала уенет, a уцвиљеиој породици наше саучешће. МЕВЛУД И ХАТЛ1Е-Д0ВА У ГАЈРЕТОВОМ КОНВИКТУ У ТУЗЛИ У недел>у, 21 марта 6. г., приређен je врло успиа Мевлуди-шериф n хатма у Гајреговом 'конвикту у Тузли. Питомци овога конвикта одлично су увјежбали и поДГ водством г. Синан еф. Јахића, вјерског васпитача, проучили овај религиозни епос, који потсјећа na рођеље, живот и велика дјела М ухамед a. с. Прије>уч£ша Мевлуда најстарији питомац одржао je успјело предавање о значењу Мевлуда и о животу Мухал 1ед a. с. ' Учење Мевлуда било je праћено мелодичним и складним учењем »Касида« и »Илахија«. Ова свечаност одржана je у врло укусно декорисаној и освијетљеној сали Гајретова до.ма, a у присуству великог đpoja Гајретових чланова и пријатеља. Ове године нарочито je пала у очи врло бројш посјета о д стране тузланске више илмије, као; г. г.: члан Улема-меџлиса М ухамед еф. Курт, муфтија у пензији Ибрахим еф. Чокић, шер. судије Мехмедбашић и Бербић, азтим проф. A. Чокић, др. Идризбеговић и др. Сви посјетиоци послужени су, као што je обичај на оваквој свечаности, врло укусним шербетом. Нд завршетку свечаности проучена je хатменска дова за рахмет душа великих Гајретових легатора и добротвора с напоменом, да су питомци исти дан прије подне, под ш д зором вјерског васгштача, проучили у то име ци Кур’ан. Под врло јаким утиском вјерско-моралног значаја ове приредбе присутни су, на завршетку, честитали управнику дома на успјешном раду и старању око потпуног и свестраног одгоја питомаца, na су се до касно у вечер з,адржали у дому, коментаришући успјехе Гајретова рада у свим правцима. ГАЈРЕТОВ МЕВЛУД У ТУЗЛИ Женски мјесни одбор Гајрета у Тузли приредио je свој мевлуд 25 марта у кући гђе Мухарем еф. Шехановић, која je радо уступила просторије одбору. Мевлуд je учио г. Синан еф. Јахић и Гајретови питомци. Мевлуд je приређеи на трошак одбора. Мевлуду je присуствовао велики број нашег женскиња, тако да су велике просторије биле дулком пуне. Приход мевлуда био je 450.— Дин. ПРОСЛАВА МУСЛИМАНСКЕ НОВЕ ГОДИНЕ У БОС. БРОДУ Пододбор Гајрета у Бос. Броду приредио je уочи нове *одине 1356 друштвепо сијело за женске чланице. Како je ово no први пута да се je у нашем мјесту приредило сијело пред дочек нове године, то су сви пријател>и и чланови Гајрета овај догађај поздравили. Заслуга за ово иде ревноме претсједнику г. Арсланбегу Курбеговићу, који води велику 74 бригу о културном и националном те просвјетном подизању муслиманског живља у нашем мјесту. У овоме своме настој,ан>у свестрано успијева, те je у току прошле годиде овај пододбор приредио лијеп број разних приредаба, и провео неколико сабириих акција. Нажалост, у томе свом раду наилази и на разне потешкоће и смепће, које му се чине баш од стране оних »бољих« муслимана. Међутим, оваквих je мален број, a већина свјесних о/вај рад помаже и одобрава. Ha самом сијелу свирао je Гајретов тамбурашки з(зор, који je оонован иницијативом самог претсједника. Програм je изведен са још неколико шал>ивих тачака, које су изазвале велико расположење међу женскињем, тако, да je ioibo весеље потрајало до 2 сата у ноћи. У пола ноћи претсједник г. Курбеговић честитао je овима присутним Нову годину са жељом, да слога и љубав завлада међу муслиманским живљем у нашем мјесту. Иза тога настало je међусобно честитање и љубљење међу женскињем. Све су биле задовољне са оваквом приредбом, о којој д о сада они нису имали на појма. Сутрадан, ma 1 Мухарема искупила се je прије подне омладина, те je под водством и надзором г. Смаил еф. Бојића, a на челу са Мевлуд. секцијом. отишла у Сијековац, гдје су их тамошњи муслимани дочекали и одушевљено поздравили. Присутним je имам-матичар, г. Смаил еф. Бојић, одржао предавање о значају ове прославе и Нове Године.. Тиме се je завршила и ова до сада нашим муслима. нима непозната прослава и светковина. Нека je хвала приређивачима. Посматрач -мусл иман. ВЕЛИКА ГАЈРЕТОВА МАНИФЕСТАЦИЈА У ТРАВНИКУ Дана 3 и 4 априла ове године били су у Травнику дани великог Гајретова триумфа, јер je тих дана Гајрет славио своје славље у Травнику као никада д о сада. Већ око 4 сата тога дана видило се, како се свијет са свих страна старсг Травнипа слијеже на простор око станице. Гости су имали да стигну у Травник око 5 сати и 15 минута, али je већ око 5 сати читав пространи пером жељезничке станице био покривен радозналом публиком, која je дошла да поздрави Сарајлије. Ha станици су у то доба били одбори готово свих културних друштава, a нарочито велики број браће сокола. Д о доласка воза војна музика 15. пешад. пука забављала je публику, која се je била искупила. Када je воз ушао у станицу, из хаљада грла заорило се je: . »Живили и добро дошли!« Сарајевски гости, на челу с претсједником г. др. Авдом Хасанбеговићем, угодно изненађени овако великим дочеком, радосна лица су сишли са вагона. Након поздрава гостију, које je поздравио претсједник г. Башагић, истакнувши да je Гајрет у Травнику ухватио дубок корјен, те нагласивши потребу за што чешћим састанцима чланова Главног одбора и оних из провинције. Ha поздрав претсједника одговорио je Др. Хасанбеговић, који je у главном рекао колико корист доноси Гајрет нашем елементу, те да ће то и у будуће чинити. Након тога je Др. Хасанбеговића поздравила пригодном пјесмицом дјевојчица Ифета Арнаутовић, предавши му лијепу киту цвијећа. Иза поздрава сврстала се je огромна поворка, која je госте допратила до општинске сале, који су се ту мало одморили и погледали простсрије, a затим сваки отишао на своје одређено мјесто. Већ око 8 сати почела се je пунити дворана, која je убрзо постала претијесна, иако je још једна просторија била нарочито удешена тако да су одборници муку мучили, гдје ће се толики посјетиоци смјестити, na их се je добар број морао вратити, не могавши никако, нити из најбољу вољу, наћи мјеста. Забава je почела тачно у 9 сати, na су све тачке обилног програма биле изведене на опће задовољство публике, која je при свакој тачци одобравала. Након свршеног програма настало je забављање у групицама. Богат бифе и одличиа томбола привукли су посјетиоце, те су се мало поткријепили и забављали д о зоре. З а то вријеме у Турској соби свирало се и пјевало, a у великој �.сали госте су забављали, поред војне музике, гђица Ђула Имамовић из Сарајева и г. Зајимовић из Тузле. Осим готсију из Сарајева забаву су посјетиле све најугледније породице из Травника и то: Дра Хафизадића, браће Ибрахимпашића, Зилхануме Хасанпашић, Махмудбега Хасанпашића, Дра Алечковића, Дра М. Татлића, X. Башагића, Хидајета Арнаутовића, М. Хахвеџића, инж. Копчића, С. Идризбеговића, О. Тескереџића, М. Гагића, X. Јашаревић, пре,тсједник опћине Биле, Е. Арнаутовић, трговац из Високог и г. И. Зечевић из Високог. Ове године нарочито je била богата томбола тако, да су се и саме Сарајлије угодно изненадиле овако лијепом и богатом томболом. За оваки успјех томболе имаде се нарочито захвалити Женском одбору Гајрета и пожртвовним травничким дјевојкама, a нарочито гђици Наџији Рушчуклић, учитељици ручног рада. Осим гостију из Сарајева забаву су посјетили још гости из Зенице, Бугојна, Горажда, Високог и оближњих села. Приход ове забаве премашио je сва очекивања, јер je донио преко 15.000 динара, a морални je успјех кудикамо већи. Добровољне лрилоге дадоше: no Дин. 500.— : Градска општина, Шумска Индустрија д. д. »Угар« Турбе; no Дин. 200.— : др. Авдо Хасанбеговић и др. Сулејманбег Хафизадић; no Дин. 150.—: Жак Салом, директор творнице шибица; Салем Башагић; no Дин. 100.— : Аца Станојевић из Књажевца, Асимбег Алибеговић из Дервенте, Тетер директор »Угра« Турбе, Мустафа Маунић, трговац; no Дин. 80.— : A. Варениковић и др.; no Дин. 50.— : Рашидбег Филиповић, инж. Стеван Славић, директор фабрике духана, Јавор дирек. »Угра« Турбе, Мико Б. Салом, Ахмедага Новајлија, Н. Н. Турбе, Салко Гломачкић Турбе; no Дин. 30.— : МађеР Даутбеговић, Мустафа Вехабовић, пр. окр. суда; Халил Османовић; Дин. 40.— Браћа Картал, те много њих no Дин. 20.— . Сутрадан, у иедељу, читав Травник je брујио, баш као кошница од сарајевских гостију, те од њихових гостопримаца. Испраћај гостију био je још величанственији него дочек. Свима онима, који ма чиме допринесоше да овогодишња Гајретова забава успије, нека je најљепша хвала. ОДБОР. И з Гајрето-вшх о р г а н и з а ц и ја ОДРЖАВАЊЕ ОСНИВАЈУЋЕ СКУПШТИНЕ МЈЕСНОГ ОДБОРА У ТОМИСЈ1АВ-ГРАДУ 7 фебруара о. г. одржана je оснивачка скулштина Мјесног одбора Гајрета у Томислав граду у кафани г. Салиха Музафиревића. Састанак je отворио г. Едхем Даиџић, који je у кратким потезима изложио циљ и сврху Гајрета истаклувши, да Гајрет није ништа mobo у Томислав-граду, него je само обнова друштва, које je извјесно вријеме било замрло у послу. Захвдљује присутнима на лијепом одзиву, предлаже претсједника скупштине, водител>е записника и овјероваче, што скупштина једногласно усваја. Претсједник заузима мјесто и прелази на слиједећу тачку дневног реда: избор мјесног одбора. Ha предлог г. Мустафе Дероње издбран je кандидациони одбор, који je предложио листу чланова, која je једногласно примљена. У одбор су унишли: претсједник Нурија Диздар, грунтовничар; потлретсједник Милан Михајевић, трловац; секретар Мерзук Пехливановић, земл>орадник; благајник Мехмед Башић, рефер. ср. припом. закладе; одборници: Мехмед еф. Пехливановић, имам-матичар; Гојко Павловић, трговац, и М устафд Дероња, учитељ. падзорни одбор: Ибрахим Казазић, шеф поште; Едхем Нумић, трговац и Др. Хакија Башић, ветеринар. Замјеници: Салих Музафировић, Нурија Рамић, Никола Ћурковић, Хауе Козарић и Абид Кокановић. Претсједник одбора захваљује се на указаном му повјерењу, na позива све присутне да пораде свим силама да се за Гајрет прикупи што више чланова у мјесту, како би се рад за Гајрет што више ојачао. ОБНОВА ГАЈРЕТОВА РАДА У СКОПЉУ Иницијативом гг. Др. Бећира Нове, Вефика Топића, Фуада Слипичевића и Адема Јусуфовића позвано je око 60 личности муслимана из Босне и Херцеговине са циљем, да се покуша обновити мјесни одбор Гајрета у Скопл>у. Саста- нак je био заказан за 17 XI 1936 у лросторијама Соколског дома. Како је.одзив био врло добар, то je овај састанак претворен у оснивајућу скунштину Mjecnor одбора Гајрета Састанак je отворио, као први сазивач, г Др Бећир Ново и у краћем говору истакао развој Мјесног одбора Гајрета у Скопљу ,а затим je нагласио да je од велике потребе и за нас да се обнови Мјесни одбор. Послије г. Др Нове говорило je више присутних и развила се жива дискусија na се je Једпогласно закључило, да се оснује Мјесни одбор ГаЈрета. Затим се прешло на упис у члал!ство, na се je на Јицу мјеста уписало 44 члдна, a неколико спречених дало je свој пристанак већ раиије. Ha основу тога могло се одмах приступити мзбору Мјесног одбора. Кандидациони одбор предложио je своју листу, која je примљена са малим измЈенама. Изабрани одбор конституисао се je овако: претсједник Др. Бећир Hoeo, потпретсједник Авдо Џиновић секретар Фуад Слипичевић, благајник Адем Јусуфовић; ’чланови: Тајиб Окић, Пашага Халимић и Фахрудин Башчелија Надзорни одбор: Вевфик Топић, Хамид Хдџибеговић и Хифзо Хоркћ, Замјеници: Осман Арнаутовић, Алија Блентић Алија Карабаш. ПОВЈЕРЕНИШТВО ГАЈРЕТА У ЧАЈНИЧУ Beh неколико година рад за Гајрет у Чајничу je замро. Неколицина Гајретових пријатеља из Чајнича повела je акЦију за оживљеље Гајретова рдда, na je у том циљу недавно именован повјереником Гајрета г. Хамид Хауисмајловић, који je већ отпочео с радом на оснивању Mjecnor одбора. НОВИ УТЕМЕЉАЧ ГАЈРЕТА Г. Махмут Балић, званичиик Среског суда у Томиславграду, угшсао се за члана утемељача Гајрета. Хвала му и живио! ПРИЛОГ ГАЈРЕТУ У КУРБАНСКИМ КОЖАМА Како прошлих тако и ове године Мјесни одбор Гајрета у Бихаћу органиизовао je сабирање курбанских кожа за Гајрет и показао слиједећи успјех: 1 говеђу кожу даровали су Браћа Реџић, 2 овновске коже даровао je Салихоџић Назиф, no 1 овновску кожу даровали су: Хаџиабдић Ибрахим, Чавкић Ђула х., Хаџиабдић Мустафа, Лонић Мујага, РеуиИ Мехмед, Шарић Расим, Хускић Мехо, Сарачевић Ахио, Алагић Хасиба, Бецић Мујагиница, Зулић Хафиз еф., Хаџнћ Смаилага, Кадић Ћамил, Диздарић Велага, Ћехић Осман, Ћехић Реџо, Пајазетовић Нур-ханума, Татлић Бећир-ефендиница и Мулић Ериф еф. У новцу су даровали: no Дин. 25.— : Челебић Хасан из Винице; no Дин. 20.— : Касумовић Еминага и no Дин. 10.— : Миџић Ђамил еф. и Лонић Фехим. Утржак кожа са прилогом у готову изнашао je Дин. 1.011.—, која je свота дозначена централи Гајрета. Нека je од стране Гајрета дароватељима најљепша хвала! Власеница. — Мјесни одбор Гајрета у Власеници сакупио je 14 комада кожица, које су даровдли гг.: Суљага Куртагић„ Суљага Кадић, Расим Беговић, Азиз X. Бегановић, Н. Н. Химзо Куртагић, Сејфага Таљић, Салихага Куртагић-Тјулић, Омер Хасанбеговић, Ахмет Мујезиновић, Аган Мерић, Салих Дурмић, Реџеп Таљић, "Базим Хасанефендић. , Свима дароватељима топла хвала! Тузла. — Мјесни одбор Гајрета у Тузли сакупио je три курбанске кожице, које дароваше гг: Абдурахманагд X. Прцић, Инг. Сејфудин Муфтић и Џемал Телалбашић. Кожице су уновчене за 85.— Дин. Дароватељима нека je наша топла хвада. Рогатица. — Курбанске кожице, приликом Курбанбајрама, дароваше слиједећа гг: Пашић Ахмед Риза (повјереник Гајрета) 2 комада, Др. Алија Томић 2 комада, no 1 овчију кожицу: Бранковић Едхем, Сијерчић Омербег, Даиџић Лутвага, Чапљић Рдгибага, Хафизовић Галиб еф., Шахинпашић Хасанбег, Ибришимбег Агић, Решид еф. Хафизовић, Мустафа X. Ахметовић, Мустафа Акшамија, Дервага Чохадар, Хифзагд X. Османовић (1 говеђу кожу) и Ш аде х. Хафизовић ! ( говеђе коже). Мјесто кожице даровали су у готовом: Горушанин Јусуф еф. Дин. 7 0 —, Абдулах Даиџић Дин. 40.—, Решидага Пешто Дин. 15.— , Ибрахим ПашиН Дин. 10.—. 75 �Кожице су продате no Дин. 69.75, a говеђе no Дин. 5.50 no кг., na je получен чист приход од Дин. 1.267.25, који je већ дозначен Главном одбору. Сдкупљачу, повјеренику Гајрета г. Пашићу, као и племенитим дароватељима нека je наша искрена благодарност. Симин Хан. — Повјереник Гајрета г. Емин Муратагић дозначио je Главном одбору Гајрета своту од Дин. 154.75, коју je добио за дароване продате курбанске кожице, a које дароваше гг: Е.мин Муратагић за 1 курбанску кожицу Дин. 74.25, Заим Демировић за 1 курбанску кожицу Дин. 20.— и разни пријател>и Дин. 60.50. Свима дароватељима нека je наша бдагодарност. БАЈРАМСКИ ПРИЛОЗИ У ПРОЗОРУ Kao барјамске прилоге дароваше Мјесном одбору Гајрета у Прозору слиједећи чланови и пријатељи Гајрета: no Дин. 100.— : Ш еремет Ибрахим и "Натић Шериф; no Дин. 80.— : Дунђеровић Младен и Чампара Велија; no Дин. 60.— : Д р. Алија Бегић; no. Дин. 50.— : Мухмутбеговић Салихбег, Грцић Хашим и Кадрић М устајбег; no Дин. 30.— : Шешкић Ибрахим, Омановић Мухамед и Краус Рудолф; no Дин. 20.— : Ордагић Мејра, МемиН Ахмет еф, Сворцан Јово, Омдновић X. Мулага, Сабитовић Нумо, Субашић Хамид еф., Вејзовић Фехим и Хусеинбеговић М устајбег; no Дин. 15.— : Шабић Дишија и Пиролић Алија и Хујдур Мумин (пред уамијом); no Дин. 10.— : Паклар Лука, Хаџић Мухарем, Палинић Ирија, Нуспахић Хасан, Ђикић Ивица, Иветић Живко, Зајмовић Ибрахим, Мустајбеговић Бећир, Дервишбеговић Ибрахим, Зеба Јусуф, Сабитовић Д аут, Хасидић Салих еф., Шабић Мухамед еф., Омановић Ђулага, Пиролић Авдо и Самарџић Алија; no Дин. 5.— : Хаџић Ахмет и Пиролић Мухамед; no Дин. 3.— : Муминовић Алија; no Дин. 2 .-- : Елезовић Вехбија. Џамија Копчићи Дин. 46.— ; џа^иијј Прозор Дин. 57.— ; џамија Варвара Дин. 41.— . Курбанске кожице дароваше гг. Грцић Хашим, Бегановић Шемоибег, Хусеинбеговић М устајбег, Бегташ Авдо, Горалчић Мустафа, Маи.шук Дерво, Гафуровић Ибрахим и Горапчић Хасан. Свим дароватељима мјесни одбор Гајрета најсрдачније захваљује. СИЈЕЛО У ГАЈРЕТОВОМ ДОМУ. Питомци Мушког Гајретова интерната приредили су na 17 ов. мј. сијело у Гајретовом дому. Ha сијелу je одржао предавање о Гајрету матурант Е. Фдзлиновић. Иза тога je рецитовао М. Ћатовић једну декламацију. Два питомцд извели су неколико успјелих музичких тачака на глаоовир и чело. Друга двојица лјевали су севдалинке, a након тога су одиграли комад »Златан бардак« од A. Мурадбеговића. Питомци су својом игром пожњели ванредан успјех. Њихова игра je задивила све. Многобројна публика je одушевљено поздравила млади ГаЈретов лараштај, који се овако, још у ђачкиЈи клупама, привикав на рад и заједничке културне манифестиције. Све тачке програма су изведене прецизно и лијепо, na се види да су уложили много труда да програм испане што љепши. Након оеога успјеха, они су стекли симпатије публике, која очекује још који наступ. МЕВЛУД У ГАЈРЕТОВУ МУШКОМ ИНТЕРНАТУ. У Гајретовом мушком интернату у Сарајеву проучен je врло успјели мевлуд. Мевлуд je проучио г. Хафиз Мустафа еф. Куленовић, вјерски васпитач у иитернату. Ђаци интерната су проучили иллахије. Дворана интерната била je врло лијепо декорисана, a најугледнији грађани посјетили су ову лијепу вјерску приредбу и остали потпуно задовољни. I \ 4 POZIV ш N A IV R E D O V N U G L A V N U S K U P Š T IN U G AJRE TO VE P R IV R E D N E I K R E D IT N E Z A D R U G E S. O. J. U SA R A JE V U §Ц koja će se održati U P E T A K 30 A P R IL A 1937 U 7 (19) S A T I POSLIJE P O D N E u G ajretovom domu (Kralja Petra ulica) sa ovim g Ш цд Ш Ш 76 D N E V N IM R E D O M : 1) Otvaranje skupštine i izbor dvojice ovjerovitelja zapisnika; 2) Izvještaj Upravnog odbora sa zaključnim računima za 1936; 3) Izvještaj nadzornog odbora; 4) Davanje razrješnice Upravnom i Nadzor, odboru za rad u 1936; 5) Rješavanje o raspodjeli postignutog viška iz 1936; 6) Izbor Upravnog odbora; 7) Promjena pravila; 8) Eventualije. O vim m olimo i pozivamo sve zadrugare Gajretove zadruge da izvole prisustvovati ovoj skupštini. U koliko je neki zadrugar spriječen da dođe na skupštinu m olimo ga, da dadne punomoć Gajretu ili kojem drugom zadrugaru da ga zastupa na skupštini. Upravni odbor � https://kolekcije.nub.ba/files/original/638f0346e2016704922861b9affb2e04.pdf b2cad50987cf6bd5ce83e778905aa996 PDF Text Text TAKCA У ГОТОВУ ПЛАЋЕНА Maj С а р а је в о 1937 ИЗДАЈЕ ГЛАВНИ ОДБОР ГАЈРЕТА У CAPAJEBV • Број 5 ГЛАВНИ И ОДГОВОРНИ УРЕДНИК ХАМИД КУКИћ �САДРЖАЈ: ХАМИД ДИЗДАР: 25 година оД смрти Османа Ђикића / Д-р ИБРО БРКИЋ: О браку / КАСИМ ГУЈИЋ: Како je дошло до погибије Смаилаге Ченгића / ВЕХБИЈА ИМАМОВИЋ: Под старим крововима, приповијегка / ФУАД СЛИПИЧЕВИЋ: Једна велика тековина, поводом издања Кур’ана на нашем језику / ШИРИН АЈДИН: Зејнаб, Туго моја — приповијетка из савремене турске књижевности / Нн—ћ: Босна и муслимани Босне / АДИЛ ЏИМБОС: Умјетност у Турској / ХАЈРУДИН ЋУРИЋ: Једна 1Историска скупштина Савеза словенског соколства / МАЛЕ КУЛТУРНЕ ВИЈЕСТИ: Смрт турске књижевнице / Музеј Жил Верна / Успјех сликара Мујезиновића / Есеј о књижевнику Е. Мулабдићу / Књижевна сензација у Чехословачкој / Важно дјело' професора Шефкије Бубића / НАРОДНО ЗДРАВЉЕ д ДОМАЋИНСТВО / ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК. Slika na koricama je od A . B. Čepina i slikar joj je dao ime: »Slast nakon teškog rada«. М . V e r e n č e v ić ŽENSKI MODNI SALON I KRZNARIJA Prvorazredni ženski modni salon, konfekcija i krznarija, specijalista u izradi m antlova, kostim a, haljina i t. d. Bogat izbor raznovrsnog krzna i krznenih m antlova, izrađuje krznene mantle i sv o ostalo krzno u vlastitoj radioni, prispjeli najnoviji m odeli zimskih štofanih mantlova C IJE N E S O L ID N E A IZ R A D A |.? ii S A R A J E V O TELEFON 3 8 -2 5 • PR V O K LA SN A . ГАЈРЕТ, Ј1ИСТ ДРУШ ТВА ГАЈРЕТА ИЗЛАЗИ МЈЕСЕЧНО, ЦИјЕНА МУ JE ЗА НАШУ ОТАЏБИНУ 60 ДИНАРА HA ГОДИНУ, A ЗА СВЕ OCTAJ1E ЗЕМЉЕ ПРЕКО ГРАНИЦЕ 120 ДИНАРА. ТАЦИ ГАЈРЕТОВИ ПИТОМЦИ ДОБИВАЈУ ЛИСТ У ПОЛА ЦИЈЕНЕ КОД ГЛАВНОГ ОДБОРА ИЛИ КОД УПРАВЕ ГАЈРЕТОВИХ КОНВИКАТА. Власник друштво »Гајрет« — Одговорни уредник: Хамид Кукић — Штампарија Босанска Пошта Јосип Бретлер — одговзра Јосип Гргић, �Г о д . X V III Број 5 С а р а ј е п о , м а ј 1937 25 година od смрши (ЗсманаТоикића Ha 30 марта ове године навршило се 25 година од дана када je испустио душу рахметли Осман Ђикић. Његова смрт, у оно вријеме кад je средини у којој je живио највише требао, дошла je изненада и дубоко потресла све искрене родољубе и пријатеље нашгга напретка. Ta жалост je била и разумљива кад се зна да je баш он, наш добри и драги Осман, био најбоља залога за бољитак и најјаснији вијесник за љепшу и сјајнију будућност југословенских муслимана. Стога je његова смрт, нагла и ненадна као вјетар који обори најљепши цвијет у расцвалој башчи, и била тако потресна и болна. Иако je, међугим, умро млад, у најљепшем доба стварања, његов рад je оставио дубок траг. Ha нашој неузораној народној њиви остале су дубоко засјечене бразде прогреса. Иако пјесник, осјећајан и тих, он увиђа да се патриотским стиховима и уздасима не могу остварити народни идеали. Због тога, пун снаге и сока, ступа у прве редове бораца за наш иационални и културни идеал: mi­ rne горљиве протестне чланке, уређује листове »Мусават«, »Гајрет« и »Самоуправу«, сарађује у њима дајући од себе све, ради као секретар друштва Гајрет и, преко њега, oopaha се нашој омладини, која je код свих народа била главни носилац идеја и новотарија. Омладина одмах схвата дух и идеје националне демокрације и борбе за ослобођење испод туђина. Велика мисао одушевљавала je и загријавала душу и срце неумрлог Османа. Ta мисао која je, у исто вријеме, носила мржњу према туђину и једном менталитету који се био увријежио у овим крајевима, имала je, с друге стране, огромне наслаге љубави према истокрвној браћи и заједничком идеалу ослобођења и уједињења. Taj рад треба сада још више поштовати и цијенити, јер je падао у она тешка времена када je туђин бранио сваки рад, сваку заједничку мисао или акцију на ширењу националне свијести. Борба je била тешка и опасна. Али je та борба донијела коначне плодове. Донијела je слободу златну. Рахметли Осман je ударио темеље националном и културно-просвјетном раду међу муслиманима, ударио je темеље исправном ходу нашег Гајрега, и тај правац, једино исправан и снажан, остао je до данас. Био je главни пут генерацијама које су га слиједиле и оствариле. Taj пут нас je довео до националног и културног ослобођења и увео у заједничко народно коло са нашом једнокрвном браћом. Покољења дјела суде, рекао je велики пјеснин. Покољења су и правилно оцијенила велико дјело заслужног народног великана, пјесника и борца, рахметли Османа ЂикиНа. Покољења су му подигла у Мостару, лањске године, заслужан споменик. Покољења ће га још дуго, вјечито, носити у својим срцима. A ко једном уђе у срце народа, томе je вјечност осигурана. Имао се рашта и родити. Рахметли Осман није доживио ослободилачких ратова. Није доживио сјајне и сретне дане слободе. Али je, давно, неколико година прије страшног слома мрског туђина, осјетио, визуелно, у својим пјесничким настројењима рађање народног ослобођења, јер je пјевао овако: E ho свиће зора и ко златни санци простиру се зраке свјетлости и моћи, да и наши сури огрију се станци, пошље дуге таме, пошље дуге ноћи! Рахмет Ти и вјечна слава, Османе! ХАМИД ДИЗДАР 79 �K a n o /е д о ш л о и к о /е и з к р ш и о и о г и б и ју С м а и л а г е Ч е н ги Ћ а 1840 г. ? Управо прије 97 година Цршогорци (Морачани) у заједници са Херцеговшша (херцеговачким ускоцима — Дробњацима) навалили су no иоћи на превару иа Смаилагин лснгор « а Млетичак и у том покољу убили су плотуном лушаха Смаилагу Ченгића у рану зору 5 октобра 1840 године. Иницијативу за попибију Смаилаге Ченгића дао je црногорски владика Раде (Петар II Петровић Н>егош). И баш ради тога црногороки писци, a нарочито истраживачи цетињског архива, утврђују већ и прије позиаггу хистаријску члњеницу д a je п о г и б и ј а С| м а и л а г и н а в л а д и ч и н о д ј е л о и д а се т о м п о г и б и ј о м в л а д и к а о с в е т и о ' С м а и л а г и р а д и и з г и н у л и х дев е т П е т р о в и ћ а (међу њима и рођени владикин брат Јоко) у Г р а х о в с к о ј б и т ц л .1) Иза Граховске битке (1836 г.) црногорски владика Раде одлучио се осветити Смаилаги Ченгићу за погибију Петровића. И у тој намјери вјернб му послужише и херцеговачки ускоци (Дробњаци): Шујо Караџић, Новица Цероввћ и Мирко Алексић. Они су се заклели владики, кад су на Цетиљу били, да ће погубити Смаилагу чим дође у Дробњаке a владика им обећа луну црногорску помоћ. Да што прије дође до Смаилагине главе, владика мири закрвљене Дробњаке и Морачане (Херцегов• це и Црногорце) и настојм да њихове војводе, Новица Церовић и Миња Радовић, освете над Смаилагом Ченгићем попибију црногорску са братом владичиним на Грахову.2) Управо на мјесец дана пред погибију Смаилагину владика je у Дробњахе послао свог рођеног брата Петра Томова Петровића |,Н>егоша. Ту je одржао поузданичк 1И састанах на који су испред Дробњака дошли: Петар Кршикапа, Секула и Новица Церовић, Мирко Алексић, Филип Жугић и Милија Срдаждаић. Овај састанак ишао je за тим да се види хоће ли Дробљаци моћи погубити Смаилагу.®) Последњи завјеренички саотанак ради погибије Смаилагине одржали су херцеговачки ускоци (Дробњаци) у манастиру Подмолинаско. Ha овом важном састанку с в и Д | р о б н > а ч к « г л а в а р и к а о и о с т а л и у г л е д н и ц и б и л и су потпуно у в ј е р е н и , д а са ми н и ш т а не м о г у у ч и н и т и С м а и л а г и н о ј п р а т н л и . Са овог састанка дробњачхи главари упутили су владики на Цетиње Мишу Церовића с пиомом, у којем му траже помоћ, јер су одлучили ударити «а Смаилагу Ченпића. Чим je за ту радосиу вијест владика сазнао одмах je наредио доњоморачким (капетану Митру Радовићу, сердару Милети Рашовићу и Маши Вукеановићу) као и горњоморачким главарима (војводи MiHiHH Радовићу, сердару Илији Мијатовићу и Михаилу Мандићу) да Дробњацима притекну у помоћ са што више војоке. У ihcto вриЈ) Споменица о Херцеговачком устанку стр. 27; Вуксан: Записи, (цетињски) 1927 г. стр. 129; Др. Л. Томановић: П етар li Петровић Њ егош, стр. 105. 2) Вуксан: Споменица Његошева, стр. XXXV. ®) Хрватско коло кн>. IV, стр 175. 80 јеме владика Раде обавијестио je д р о б њ ач к^е г л а в а р е д а и х о с и г у р а в а с в о ј с к о м . 4) Црногорска (морачка) војска са херцеговачким ускоцима (Дробњади1ма) кренула je 5 сжтобра према Млетачку. Војске je могло бити 600—800 људи. Успут су се прелирали ко he вођа војсхе бити или Мина Радовић као Морачанин или Навица Церовић као Дробњак.0) Цриогорска војска требала Je доћи иа Млетичак oiko поноћи; али војске није било. To je забринуло Шују Караџића na je послао војски у еусрет извидницу, јер je био начисто с ти,м ако кроз који сат морачка (и дробњачка) војска не дођ.е на Млетичак, да ће пропасгш св,и напори о смакнућу Смаилагину. A црногороке војске било je најмање три четтвртине (500—600 људи). Према томе баш црногорска војска получила je успјех и лобједу у крвавом ноћном нападу 6 октобра 1840 г. A Дробњаци (ускоци херцеговачiKh) као Смаилагини подаиици били су много вјештији самом крају >гдје je Омаилага долазио (Дужи, Пошћевје, Млетичак). Један дио тих дробњачхих ускока (Шујо Караџић, Филип Жупић) доче« кали су и пратили Омаилагу и његову п,ратн>у a други дробњачки угледници (Петар Кршикапа, Мирко Алексић, Новица Церовић и др.) предводили су као провођачи црногорску војоку из Мораче на Др>обњаке u на Млетичак. Beh давно прошла je поноћ (5 октобра) a војска морачка не дш азв. Ради тога Шујо Караџић. пошаље Радула Пекића у сусрет војсхи. Пекић je сусрео црногорску војску изнад села Јасиковца. Војска похита и кроз шуму низ Пјешпвац привукла се до самога логора (пред саму зору).**7) Вијећали су у густој шуми више Млетичка (Ивици планини) када и како ће се навалити. Новица Церовић (као и остали Церовићи) je хтио извршити напад друге ноћи (дана), али Шујо Караџић и Филип Жугић нису хтјели на то пристати. Ha крају се сва тројица сложише да напад изврше одмах шсте ноћи.8) Шујо Караџић био je главни завјереник уроте против Смаилаге Ченгића. Али и поред свега тога Шујо je «мао слободан пр|иступ у Смаилагин шатор у овако доба ноћи. Крристећи се том ттвластицом Шујо je често, пута улазио у Смаилагин шатор у којем je био уз Смаилагу и плеваљсхи каДија Мурад ефендија. T okom ноћи Шујо Караџић са својим људшма завео je у шуму два Смаилаги1на коња и коње осталих угледних Смаилагииих пратиоца. Смаилага са својом 1пратњом (350 људи) заспао je тврдим оном, али Ахмед Баук кити се свлачио нити je спавао, већ онако обучвн, под оружјем био je будан и држао свога коња, јер je био 4) Годишњица Николе Чопића књ. 36, стр. 257— 258. °) и «) Ибадем стр. 267. 7) Ибидем стр. 267. *) Хрватско коло књ. IV, стр. 178— 179. М. Павићевић: Црногорци у причама и анегдотамд, књ. 16, стр. 32. �сигуран да ће те ноћи Црногорци навалити на Смаилагин логор. Од црногорске војсхе одвојио се један одјел (150 људи) на| челу са Мирком Алексићем и Милијом Срдановићем и горије самог напада уз Загуљски поток при.макао се Омаилагину шатору близу 150 корака. Они су заузели пут како би Смаилагиној пратњи пресјекли повлачење.0) Кад се све то извело, оида у сами освит зо,ре из шуме испали црнагорска војска плотун пушака на Смаилагин логор. Смаилагина пратња се збланула сватко je мислио како ће побјећи, na су и на повезане коње јахали. Тада навали и цриогорска војска. По нагавору м под притиском своје најближе околине Смаилага на неком кљусету побјеже уз једну косу главшцу. Кад je то видио плевал>ски кадија Мурад ефеидија, који je остао под Смаилагиним шатором, он из овега грла викну: »Смаилага, стид те и орам било што побјеже a остави нас«. Засрампле су те хоџине ријечи Омаилагу, он поврати коња и са исукаиом сабљом појури шраво према црногорокој војоци. Дочекао га je плотун пушчаних зрна. Погођен плотунам Смаилага je мртав с коња «а земљу паа.10) Мртвом Смаилаги прискочио je Мирко Алексић, одсјекао му главу и стрпао je у своје чакшире. Шујо Карацић посјекао je Кахримана Чустовића, најобјеснијег јунака уз Смаилагу, a Ноеица Церовић плеваљског кадију Мурад ефеидију.11 У том ноћном покол>у погинуло je сжо 70 Сма;илагиних другова, a умакло je том покољу сжо 280 XepueroiBapa (четири петине). Дакле, већи дио Смаилагине пратње умакао je крвавом поћном покољу. И херцеговачког везира Алишашу Ризванбеговића дирнула je погибија Смаилагина. 30 октобра 1840 гоД!и.не Алипаша je лослао писмо владики Ради у којем му нарочито ист.иче: да je започео непријатељски рагг и уиио забуну у туроку земљу у ова три пашалука, да су Брђани, Морачаии (удруживши се са дробњачким ускоцима) на Божјој вјери ттобили толдао Турака .и царског капиџибашу •и гатачког муселима (Омаилагу Ченгића) у царској земљи и то: no ноћи на пријевару.12) И народне пјесме (најраније као и касније), које пјевају о погибији Смаилатииој потврђују хисторијска факта о судјеловању црногорске војске у OBOiM ноћном по'КОЛ>у и о иницијативи (као наредбодавцу) владике Петра II Петровића 'Његоша: To замута кућа Петровића, A 0|Дме"пну кућа Караџића.13) Једна велика тековина Исламски свет убраја нас југословенске муслимане међу најнапредније и најкултурније муслимане света. Друга je ствар да ли ми тако лепо и ви1сок;0 _мишљење заслужујемо. Неоспорно je ипак да су југословенски муслимани, због свог географског положаја у југоисточној Европи и због историјских догађаја који су нас скоро пре шола века ставили под туторство једне европске државе, и поред свега отпора почели примати утицаје еврошже културе. Због тога су они, упоређени са извесннм удаљеним исламским народима, заиста знатно одмакли. Па и поред ових преимућстава југословенош муслимани тек трећи no реду добијају један аутентичан превод и тумач узвишеног Кур’ана. (Код нае већ шостоји један превод Кур’ана од г. Љубибратића али пошто то није превод са арапског језика не може се сматрата за потпуно аутентичан). Пре нас такве преводе добивали су Турци и Арбанаси. Требало je педесет година културног утицаја и мното узалудних покушаја да . коначно једног дана добијемо на свом материњвм језику свима приступачан и чист извор вере. Због тога се рад нашег великог алима Хаџи Џемалудина Чаушевића, реис-ул-улеме и његовог вредност и уваженог сарадника X. М. Панџе може сматрати заиста као ретнка и велика тековина. Ja се не желим упуштати у критичну оцену овога похвалног рада, јер се за то сматрам најмање поаван и ту страну препуштам нашим стручњацкма, него >ми je жеља да истакнем значај овога дела. Код нас се у новија времена осећа извесна индиферентност према верским осећајима и начелима као и напуштање 1извесних верских прописа. Ова појава свакако je последица нових животних услова. продирања западно-европске културе, a у вези с т.им пропздања старих ауторитета који су раније тумачили веру и учвршћивали муслимански свет у веровању и обредима. Сличну ситуацију, само још у појачаној мери, преживљавало je западно хришћанство у почетку новог века. Западна црква je кроз цео оредњи век забрањивала да се Еванђење преводи на језике * Из свих до сада .изнијетих докумената, како црногО|рок,их тако и херцеговачких, сугласно излази чињевица: да je владика Раде (Петар II Петровић ТБегош) као наредбодавац покретач (иницијатор) Омаилагине погибије. Овим документима утврђена je и друга чињеница, да je Смаилагина ®) и 1®) Годишњица Н. Чупића, књ. 36., стр. 268—269. n ) Босанска вила 1906 г., стр. 124. 12) Др. Лаза Тсимановић: Петар II Петровић Његош, стр. 107. 13) Српско—далматински Магацин за 1845 г., стр. 141; Гајрет 1925 г., стр. 354. погибија извршена једино помоћу црногорске војске (морачке) a малена дробњачка војска «ије mo ­ ta a ништа учинити Смаилагиној пратњи, што су јавно признавали дробњачки главари. Дробњаци као Смаилагиии поданици, били су само провађачи црногорске војске. Кратко речено: Црна Гора (владика) наредила je убијство Смаилагино, a црногорска војска, вршећи вјерно наредбе овога господара извршила je убијство «ад Смаилагом Ченгићем 5 октобра 1840 године. Касим Гујић 81 �којима су гсиворили хришћаноки народи. Због тога je хришћанству озбиљно запретила опасност да постане пуки формализам. Велмки преображај, ренесанса хришћанства, почиње од времена када се зашочело са превођењем Еванђеља на живе језике. Када су основна начела и извор хришћанске вере после петнаест столећа постали приступачни широким 1Слојевима народа на Западу, они поново оживљавају интерее за веру, загрејавају и одушевљавају духове и стварају нове мученике. Католичка цркве која се најдуже- опирала превођењу Еванђеља са латинског на друге језике увидела je да због тога трпи велику штету, na се и сама прихватила тога посла. Томе има највише да захвали што je учврстила пољуљану веру и свој положај у душама својих верника. Данас je врло честа појава, да католички интелектуалц!и сматрају Еванђеље за пвоју нзјбољу и на јмилију лектиру. Колико се далеко узнапредовало у популаризираљу Еванђеља најбоље сведочи појава многих библиских дру£птава. Њ има je циљ да издају што више и што' боље опремљених превода Еванђеља. Иде te тако далеко да се оно преводи на језитсе којима се служи још неколико стЈ>гина људи. O.fta друштва располажу велик.им оресгвима. створеним од завештања и прилога тако да су у могућности да тр^Лепе и скупоцене 'креводе шире »уз врло ниске цене и чак беоплатно. Није онда чудо што се верски осеhajin продубљују и што вера поново јача. Верујем да ће слнчан значај и улогу одиграти ч међу муслиманкча превод узвишеног Кур’ана. Он нам пружа непосредзн и чист извор вере. Од данашњег нараштаја не може се ни тражити ни очекивати да герује и мирли кроз доугога и no извесним већ застарелим каЛУпина. Помоћу npeвода овак ће моћи да прама својој духовној култури и изобоазби схвати и осе^и значај и величину вере. Њ егова вечна истина и лепота неће мочи неосетно пооћи ни поред једног човечјег духа. Он ће омогућити да се индивидуално и слободно схвате основне идеје и начела најширокогрудније вере на свету. Њ егова снага ће сигурно поивућч многе »на поави пут: на пут оних које си Ти обасуо својим благодаткма, a не оних који су навукли на себе гњеи Твој, ниви оних који ку заблудели« (Фатиха 5—7 ајет). Преузвишени Хаџи Џемалудин са својим сарадником није нас могао задужити ничим лепшим ни узвишенијим него што je овај превод, a то je заиста најбољи ибадет Богу. Због тога не би требало да буде ниједне муслиманске куће без овог дела. Муслиманска интелигенција позвана je да шрва осети и прихвати ово племенито настојање и правилно оцени и помогне овај огромни труд, учињен на добро вере и муслимана. Фуад И. Слипичевић. 82 б браку Човјек, коме je од природе наметнут нагон за одржање своје врсте веже се у своме животу са женом да д§ пород и продужи свој живот у новој генерацији. Taj полни нагон изражен у љубави према другом полу, присиљава жива бића, да живе у полној вези, коју називамо браком. Брак je полна веза између човјека и једне или више жена, која траје краће или дуж е вријеме, a најкраће бар до рођења дјетета. Брак постоји и код животиња (мајмуни, птице и др.). Taj полни нагон док je код животиња сведен на инстинкт за парењс, код човјека je потпомогнут акцијом разума. Захваљујући томе нагону којег je природа човјеку као пламен запалила у срцу, људи се вежу у брачну заједницу. Taj нагонски осјећај je често јачи од осјећаја према родитељима. Он je у стању у јеку своје запал.ености да млад човјечији живот уништи. Људи у љубавном заносу постају самоубице, убице и злочинци, те обратно зли људи, постају добри, a кукавице хероји. Често и врло разуман и разборит, постаје занешењак у пијанству л>убави. Taj нагон je основа сваке полне везе и брака. Брак je првенствено полна веза али за човјека, гдје поред нагонског осјећања игра улогу у брачној вези и разум, брак je и морална породична обавеза супружника једно према другом. Због тога човјек уноси у брск извјесни идеализам и са поносом подноси све тешкоће, на које наиђе у стварању породице. Жена као мајка са много њежности и пожртвовања, пријатно подноси све патње скопчане са рађањем и одгајањем дјеце. T o je најјача спона супружанске љубави, која помаже супружнике, да савладају и побиједе сукобе својих карактера и уздигну моралну висину својих узајамних осјећаја, јер та радост одговара остварењу природног циља полног сједињавања.. . »Најпрекраснији и најприроднији израз љубави, — вели Форел, — je радост, коју осјећају родитељи при рађању дјеце.« И код мајмуна постоји љубав према женки слично као код човјека, као што je и њихов брак сличан браку првобитног човјека. Форел наводи примјер, да je један мајмун када му je угинула женка одбио сваку храну, остао на дрвету болан, непомично сједећи са шапом на очима, док од глади није угинуо. И мајмун ж.иви у брачној заједници са једном женком. Док женка и младунци остају у гнијезду причвршћеном на дрвету, мужјак сједи на подножју дрвета и бдије над сигурношћу своје породице. Брак првобитног човјека се нимало није разликовао о д брака антроопоморфног мајмуна (орангутан, горила). Отац се бринуо за исхрану, градио колибу и штитио породицу. Осим мајмуна и код птица и још неких животиња постоји брак на д уж е вријеме иако je полни прохтјев код животиња везан за период naрења. И код човјека постоји нешто слично периоду парења, тј. кад je полни прохтјев појачан. T o je у прољеће, када je најватренији, најњежнији и најбујнији у својим осјећајима љубавним. У прољеће су најчешћа самоубиства из љубави. Ш то je тај нагон појачан у прољеће т о je ваљда, због тога, ш то су дјеца која с е рађају у јесен и зиму отпорнија о д оне која се рађају у љету. Првобитни je човјек живио у браку са једном женом (моногамија), a тек касније, кад се je појавио новац, земљорадња, разна добра и богатства, кад човјечији живот има неки виши степен, јавља се брачна веза са више жена тј. полигамија. Тако су стари Индуси најприје били моногами na су тек касније постали полигами. Али и у тој полигамији je увијек преимућство једне жене над осталим, што je доказ човјечје наклоности прама моногамији. Бројна надмоћност жена, честа њихова неплодност, �јак нагон ка рађању и ширењу племена, добивање јефтине радне снаге, помор дјеце, љубав ка слави и богатству, створили су полигамију. Један становник средишње Африке може имати и no стотину жена које га служе и хране као робиње. Кад се узме у обзир начин живота тих племена, која живе засебним животом препуштена сама себи као самостална друштвена организација и сила према другом племену, онда није чудо што се у циљу увећавања племена прибјегавало полигамији; јер одиста један човјек са стотину жена може дати стотину дјеце, док једна жена са сто мужева само једно дијете (Шопенхауер). Ипак данас не налазимо полигамију тако често. У Индији гдје je омиљена полигамија 95% људи je моногама, a у Перзији која je чувена због полигамије 98% je моногама. (Форел). Готово свуда je полигамија преимућство поглавица, племића и богаташа. Свуда, гдје постоји више алтруизма и поштовања према жени и породици, na то било код примитивних и необразованих или културних и цивилизованих народа, свуда налазимо моногамију. Полигамија je била и јесте допуштена код многих народа. Код Јевреја била je дозвол>ена све д о средњег вијека, a и сада je налазимо код Јевреја у исламским земљама. Хришћанство полигамију не признаје, али je Св. Аугустин не осуђује. Лутер je допустио Ланд-грофу Филипу Есенском да се ожени са двије жене. Послије вестфалског уговора у Њемачкој je полигамија била допуштена. Ислам полигамију допушта, али ona није обавезна, него je допуштена само онда, ако муж према више жена може бити ј е д н а к о п р а в е д а н . (Кур'ан суреи Ниса, ајет 3. — Др. М. Беговић). И поред вјерске дозволе код припадника Ислама свега 5% припада полигамији. Полиандрија, тј. брак једне жене са више мужева, je врло риједак облик полне везе и знак je малобројности жена и дегенерације. Такав брак je протуприродан и потсјећа нас na јавне куће. Док код мање културних народа још и данас налазимо полигамију, дотле савремен и културан човјек често избје. гава брак у опште не желећи се стално везати ни за једну жену, a ако се и ожени, избјегава рађање дјеце. Ш то je један народ некултурнији и примитивнији, то je код њега наклоност према браку и рађању већа. Док je код примитивног човјека сва брига посвећена жељи за рађањем дјеце, дотле цивилизован човјек прибјегава побачају да их се ослободи. Под таквих условима није повољан терен за процват брака. Брак скопљен једино у цил»у полног задовољења a без дјеце нема сврхе. Ono што брак чини битним, што оправдава његово постојање, што условљава његово трајање, je пород. To je у осталом и природаи разлог брака, стварање породице. Д а се муж и жена кроз цио свој живот задржају у брачној заједници су свакако разлог дјеца, чије je развијан>е cnopo и дуготрајно, те потребује родитељску заштиту. Д а тога пије можда брак, у оваквом облику какав je, неби ни постојао. Дјеца чине најсигурнију брану раскиду брака. Природни осјећај прама дјеци више веже супружннке за брак него ма какви законски прописи. Природа je поред нагона полног, човјеку усадила и нагон за одржање порода уз родитељску љубав. Љубав прама породу има толику jaчину, да превазилази нагон за самоодржање (Ш опенхауер). Нису ријетки примјери да су родитељи жртвовали свој живот за дијете. Узмимо само прмијер мајке која je, да би спасила дијете, сама скочила у ријеку иако није знала пливати, те се заједио са дјететом утопила. Taj природни инстинкт je код животиња још јачи и остао чист, док ra човјек разумом може појачати али и ослабити na чак и уништити. Изгледа, Да примитиван човјек више његује тај инстинкт прама породици него културан и цивилизован. To je разлог опадању морталитета и брака уопште код цивилизованих народа Европе и Америке. Нарочито no градовима. Да ли je зато крив само мушкарац или и жена то je споредно, али изгледа да има кривице и до жене. М о д е р н а ж е н а н е ћ е д ј е ц е , a м о д е р а н м у ш к а р а ц н е ћ е б р а к а . Последица je • тога утркивање између мушкарца и жене. Жена je дигла свој глас и тражи једнака права као и мушкарац. Улази у сва звања као и мушкарац. Елен Kej мисли да таква утакмица не иде у прилог ни самом браку a ни жени, na вели: »Жена већ има исту моћ као и мушкарац, исто онако као што je срце no живот важно као и мозак, али би цио opraнизам почео пропадати кад би срце хтјело силом да присвоји себи функцију мозга. Жена je орган осјећаја у дру. штвеном организму, али осјећања немогу никад имати водећу улогу у јавном животу. Материнско осјећање не можемо д а нађемо ни код свих оних жена које су мајке, a ми смо у чудном положају да читав низ жена неће да буде мајка.. . Кад je природа створила полни нагон, жена ra je преобратила у љубав. Када je потреба човјека натјерала да сагради колибу, жена je од ње направила дом. Ништа није нужније него да жена буде интлелектуално васпитана за свој друштвени задатак, али ако при томе изгуби (материнство) женско осјећање, приступиће томе задатку као земл>орадник са савршеним земљорадничким алатом али без сјемена.« Нешто слично каже и Роосевелт који између осталог примјећује: »У Америци je учињено све да се од жене учини лице које ће моћи самостално радити и мислити и када je све учињено да се изједначи са мушкарцем, она се према браку понаша као да и није жена. Неможемо рећи да код нас није тако, јер je код нас бак редовита појава, алн ипак се примећује, опадаље брака у варошима, na се намеће потреба пропагирања брака и рађања. З а срећан брак додуше љубав je један од главних услова као израз полног нагона, али Форел мисли, да за срећан брак није неопходно потребна жарка љубав. Узајамном наклоношћу развија се међусобно поштовање, a обрађивањем духа иде се ка једнакости третирања жене и мушкарца, тако, да човјек своју жену сматра за друга себи равног. Заједница у мишљењу и у осјећањима сачињава услов за узајамно слагање и наклоност, што доноси срећу у браку. Људи обично избјегавају да улазе у брак са женом друге pače и друге вјере, јер усљед различитих вјерских васпитних одлика такав брак je најчешће несретан и долази до сукоба нарочито na питању дјеце. Ta су неслагања тим већа што су супружници ман>е образовани. Мн морамо учинити све, да се nama муслиманска жена културно уздигне на потребну висину, да би могла као мајка да одговара васпитним задацима савременог одгоја, али она ne смије тиме одбацити материнско осјећање. Образована и културна жена мож е бити добра мајка и домаћица. Обра. зовање наше жене je тим потребније што се дешава често да се наши интелектуалци, усљед малобројности образованих муслиманки, жене немуслиманкама. Н а ш а д ј е . в о ј , ка и п ор ед св и х д о б р и х о со б и н а , у з а л у д о ч е к у ј е ш к о л о в а н о г м у с л и м а н а , к о ј и с е н а н> у и не обазире. T o je гријех. Тиме им се чини неправда. Др. ИБРО БРКИЂ 83 �Умјетност у данашњој Турској Један од најзначајнијих културних догађаја ове годинс у нашој престоници, свакако je отварање велике изложбе турске умјетности и турске штампе. Изложба je отворена и уређена у просторијама Музеја Кнеза Павла у Београду и побудила je општу пажњу цјелокупне наше јавности. 0 овој изложби сва Ha­ ma штампа дала je најљепша мишљења и пуно признање. Ha овој изложби изложене су: књиге, листови, и часогшси, старе рукопионе књиге и записи, и, треће, слике које су производ савре.меног уметничког стварања. Организатор ове изложбе, турски естета и критичар г. Џимбоз, написао je у каталогу изложбе слиједећи чланак о турском сликарству: У Турско je почело врло касно да се учн сликати на европски начин. Цртање je гпредавано у војним школама већ 1794, али то je било само линеарно цртање, са циљем да се војним питомцима олакша изучавање топографије и типографије. Истом 1848 су неки младићи послати у Европу да уче сликарство. Сви ови будући уметници бипи су питомци војне академије, јер се у то д оба само no војним школа.ма у Турској предавало цртање. Повратак ових претеча умјетности у Турску отворио je нову еру сликарства у европском смислу. Међу њи.ма je било и врло даровитих сликара, али они нису могли имати ученика, јер није било умјетничке академлје. Хамди, директор цариградских м узеја,гус-. пио je непрекидним напорима да створи једну умјетаичку школу, за коју je ангажовао учитеље из Европе. Велики број ученика који су нзишли из ове школе, до друге прокламације Устава 1908 године, бил^-су послани на страну, да се усаврше у улуетности. Међу овима било je и сликара о д правога талента. Али сликарство им није могло осигурати живот. Сви су они били приморани да се прихвате другога посла, да би осигурали своју егзистенцију, a умјетности су могли да посвете само онолико времена, колико им je преостајало од педагошкога рада. Турскн сликари су 1908 основали прво сво>је удружење, које je убрзо постало прави центар умјетничке културе, захваљујући солидарности млад.Јс сликара који су се враћали из иностранства no завршетку својих уметничких студија. Републикански режим je организовао Умјетничку академију no узору на сличне институте у Европи. Ова академија у коју je омладина пошла са одушевље 1Бем, дала je наде за л>епши развитак умјетности у Т у р ској. Турски сликари имају три организације: 1. Умјетничко удружењ е, које сачињавају професори Академије и већ формирани умјетници. 2. Група независних умјетиика, бији су чланови већином Јилади сликари, и 3. Група Д , која се угледа « а ултрамодерне европске умјеткике. Постојање ових трију организација омогуhyje турским сликарима, упркос н>мховог ограниченог броја, да развију пуну, умјетничку актинвост, у толико више што им републикански режим оставља луну слободу у њиховим естетичким схватањима. Београдска изложба турског сликарства показаће са коликом се брзином рамвило сликарство за време републиканског режима. Захвал.ујући потпори коју у Турској даје др- [Pod starim krovovima (Svršetak) P o d o la s k u u S a r a je v o , A li- m a j s t o r p r o p it a g d j e je » G a jre t« i k a d n a đ e in te r n a t i r a z g le d a o n u b ij e lu , lij e p u z g r a d u , u n jo j v id j e o n e p r o str a n e s o b e , b ij e le i č is te k r e v e te , a k a d a j o š v i d j e l a k o lik o o č in s k e d o b r o t e i t o p lin e u p r a v n ik in te r n a ta p r i­ m a n j e g o v a A s im a , s a v sr e ta n v r a ti s e n a v o z i u s v o j e m j e s t o , k a k o b i š t o p r ije m o g a o is p r ič a ti Z e jn i š ta je s v e v i d i o i g d j e je o s t a v io A s im a . I S a lih b e g i A s i m iš li s u z a j e d n o u is t i r a z r e d g im n a z ije . S v a k i o d m o r b i is k o r is t ili d a s e m a lo r a z g o v a r a ju . S a lih b e g je p r ič a o A s im u o b io s k o p im a , o v e č e r n jim še tn ja m a , o c ir k u s u , 0 m e d v je d im a i o s v im d r u g im č u d im a v e lik o g g r a d a k o j a s e z a n o v a c m o g u v id it i. A s i m s e m e đ u tim n ije t im e n im a lo o d u ­ š e v lj a v a o , jer t o s v e n je m u b ij a š e n e p o z n a t o . O n je z n a o z a i n ­ te r n a t, za š k o lu , z a k n j iž n ic u in te r n a ta i b e z b r o j lij e p ih k n j ig a u n jo j. V r ij e m e j e p r o la z ilo . G o d in e s u s e n iz a le . A s im je b i o o d ­ lič a n đ a k i o p r o š t e n m a le m a tu r e n a k o n c u č e t v r t o e r a z r e d a . S a lih b e g je m e đ u t im m o r a o d a p o n o v i č e tv r ti ra z r e d . T o g a ferija k a d a s u d o š l i k u ć i. n a đ o š e s t a r o g D e r v iš b e g a t e š k o b o l e ­ s n o g . L je k a r i s u s u m n j iv o v r tili g la v o m i s t a ln o g o v o r li: — J a k je č o v j e k , a li im a d o s t a i g o d in a . V id j e ć e m o . A l i b o l e s t n ij e n a p r e d o v a la . D e r v iš b e g a o tp r e m e u sa ra ie v s k u b o ln ic u . I z v r š ili s u i o p e r a c iju . A li s v e t o b i b a d a v a . N a ­ k o n p e t n a e s t d a n a u m r ije sta r i D e r v iš b e g A g a lić , p o r e d u p la k a ­ n e s u p r u g e i s v o g j e d in c a s in a S a lih b e g a . S a lih b e g i A s i m n a s t a v iš e š k o lo v a n j e . T ed an u č e tv r ti a d r u g i u p e t i r a z r e d . S lij e d e ć e g o d in e j e d n o g d a n a , d o k ie S a lih ­ b e g s j e d i o u p e t o m r a z r e d u na č a su g e o e r a f ij e . p r e d a d o š e m u b r z o j a v u k o m e m u j a v lj a h u d a h it n o d o la z i, d a ie m a ik a n a u m o r u . O v a v i j e s t n ij e g a m n o p o iz n e n a d ila , ier je m a jk a j o š o d D e r v i š b e g o v e sm r ti p o č e la d a p o b o lij e v a . H i t n o s e s p r e m i 1 p r v im v o z o m s t iž e k u ć i. A l i p r e k a s n o s t iž e , je r m a j k u z a te č e v e ć m r tv u . O s t a v š i p o t p u n o s a m i b e z n e k e b liž e r o d b in e . S a lih b e g o s t a v i š k o l u i a k o je b i o p r i k o n c u p e t o g r a z r e d a . V e l i k o im a ­ n j e je z a h t ij e v a lo d o b r u u p r a v u i n a d z o r . A k o m e ć e o n t o p o ­ v je r iti u d a n a š n j e d o b a ? Z b o g t o g a s e o d lu č i d a o s t a v i p o t ­ p u n o š k o l u i d a lič n o p r e u z m e u p r a v lja n je d o b r o m . P o s l o v i su g a č e s t o d o v o d i l i i u S a r a je v o . V r l o b r z o s t e k a o ie v e lik i b r o j p r ija te lja . S v e č e š ć e s e v i đ a o u p o v e ć e m d r u š t v u . Z n a o ie n e k i p u t o s t a t i i p o d e s e t d a n a i s v a k i d a n b i b i o o p k o lj e n m la d im , v e s e lim i b e z b r iž n im lj u d im a . S n iim a ie p o č e o d a o b ila z i p o ­ z n a t e lo k a le i p o č e o p o m a lo d a p ije . D o d u š e , u p o č e t k u p io je s a m o f in a , s la t k a p ić a i lik e r e . T a k o je p r o la z ilo v r ije m e . D a n i s u b r z o p r o m ic a li u iz o b i l j u , v e s e lj u i te fe r ič u . G o d i n e s u s e n i­ z a le . N i k o s r e t n ij i i z a d o v o lj n ij i o d S a lih b e g a . S a n a j v e ć o m g o ­ s p o d o m je b i o in t im a n . S v u d a s u g a j e d v a č e k a li, k la n j a li m u s e i la s k a li m u . I m e t a k s e z a n e m a r io . P r e p u s t io g a je p o t p u n o b iv š e m s u b a š i T u su fu i o v a j je r a d io š ta je h t io , g la v n o j e d a je z a t r o š k a i z a d r u š t v a u v ij e k b ilo . M e đ u t im u č a r š iji s e v e ć p o č e lo z u c k a ti k a k o k ir iju o d o n e v e lik e S a li b e g o v e k u ć e , š t o je u n jo j s u d , p o b ir e t r g o v a c M o r d o F in c i. U H u s i n o j k a h v i je j a v n o p r ič a o n o d v o r n i k iz b a n k e , d a s e S a lih b e g n e š t o n a d u g a č k o r a s p r a v lja o s a n j e g o v im d i ­ r e k t o r o m d a je d ir e k t o r n a in o s lij e u z v ik n u o d a ć e o n m je n ic e u t u ž it i. S a lih b e g n iie iz in a d a p r e m a to j b r b lj iv o j č a r š iji n i za d la k u m ij e n j a o s v o j ž i v o t n e g o je i d a lje l u m p o v a o i p io . A s im je v e ć m a tu r ir a o i p r e k o fe r ija ie p r o v o d i o v r ije m e sa s t u d e n t i­ m a . P r ir e đ iv a li s u z a b a v e u k o r is t » G a j r e t a « i k u p ili p r ilo g e p o �selima. Za vrijeme cijelog ferija skoro ni jednom se ne bi vidio sa Salihbegom. U koliko nije bio u Sarajevu, on je stalno po danu spavao, a po noći pio i bančio. Posljednje »Službene novine« donijele su ukaz, kojim se Asim Kekić postavlja za sudiju u Bugojno. Asim je prije od­ laska svratio i u svoje rodno mjesto da uzme sa sobom i majku, jer Ali-majstor bijaše umro pred dvije godine. Ostao je dva dana u spremanju i kroz to vrijeme je čuo da je Salihbeg ргоpio skoro sve, da od cijelog imetka ima još samo jednu njivu, ali i nju je založio kod vlasnika gostione »Veselom lovcu«, kod gazda Pape. I Salihbeg, oronuo, osijedio prije vremena, poderan, mo­ dar u licu, izašao bi čim se počne smrkavati i klateći se na no­ gama, uputio bi se u prvu gostionu. Stanovao je u Zajkinu ha­ nu. Naravno, nije plaćao ništa, jer ie Zajko nekada bio sluga u starog Dervišbega, pa nije mogao da zaboravi stari so i hljeb. Vrjeme je prolazilo, a Salihbeg padao sve niže i niže. Jed­ no jutro handžija Zajko ču neko potmulo iečanje i zavijanje, koje je dolazilo iz sobe u kojoj je spavao Salihbeg. Otvori vra­ ta i nađe Sahhbega zgrčena, ukočena pogleda, bez glasa. Poku­ ša da ga podigne, ali ne može-. Ubrzo potrča po ljekara i kad ovaj dođe konstatova da je šlagiran. Ležao je nekoliko mje­ seca. Zajko ga je pitao kao malo dijete. Počeo se pomalo opo­ ravljati. mogao je i hodati, ali je vukao liievu nogu i ruku i skoro ništa niie mogao govoriti. Tako se viđao po sokacima i jedno mogao da progovori i to nekim čudnim glasom koii kao da ie dolazio iz dubine: — Daj beba! ne mogavši izreći riieč hljeba. Tako se viđao dugi niz godina, a besposlena dječurlija kasabe derala bi se za njim. — Daj beba, daj beba . . . Tednoga dana kasaba se iznenadila. Sahhbega nije bilo Nije bio ni u Zajke. Nije ga bilo ni sjutra. Ni poslije mjesec. ) U okružnom sudu počinje rad poslije podne u četiri sata. Zimski dan. Snijeg pokrio sva okolna brda, samo vlažne sara­ jevske ulice još se bore da i njih nrekriie svojim bijelim ruhom. Pretsiednik suda Asim Kekić malo je kasnije nošao u kancela­ riju. U vestibila suda iza ulaznih vrata iznenadi ga jedan glas, koji u početku nije razumijevao. 1 — Daj beba! — vikala ie neka spodoba iz polumračna prostora. Asim se primače, zagleda se i nakon malo razmišlja­ nja, sav preneražen povika: ' — Jesi li ti to, Salihbeg, dragi brate?! ' U očima Salihbegovim nestade' onog tunog oogleda, že­ nice se raširiše i zasjaše se kao dvije zublje luča. Dugo je tako zurio u Asima i kad skide pogled, dvije velike suze skotrliaše mu se niz žuto i uvelo lice. Odgurnuvši rukom Asima, izleti 'na vrata i nestade ga iza ćoška sudske zgrade. Tri dana iza toga u Zajkovom hanu sluga nađe o jednom direku nekog čovjeka obješena. N a njegovu viku dotrčao je i Zajko i čim je ugledao obješenoga, zavika iz svega glasa: — Ah, valahi, Salibeg! VEHBIJA IMAMOVIC NARODNO ZDRAVLIE КОЈ1ИКО CE МОЖЕ ПУШИТИ? Ово питање занима сваког страсног пушача. Нлучници и лекари су већ у више махова покушавали да одговоре на ово питање, али нису питан>е сасвим расветлили. Количина дувана, која не шкоди човеку зависи у првом реду од индивидуалне конструкције пушача и његовог општег здравственог стања. Има људи који су претерано осетљиви преМа дуванском диму и њима шкоде и најмаље количине попушеног дувана. Лекари се слажу V мишљењу да човек здрав и са здравим плућима може мирне душе попушити дневно 3—5 томпуса или 10—20 цигарета. Сви л>уди, који пуше више о д тога, спадају у ред страсних, јаких пушача и сваком, ма и најздравији био, то претерано пушење може нашкодити. Треба пушити полагано и у већим размацима, a не једну цигарету за другом и нагло увлачити димове. ВЕЗА ИЗМЕЂУ ОЧИЈУ И БОЛЕСТИ Совјетски лекар Бухман утврдио je дуготрајним опитима вршеним иа болесницима да je запалење слепог црева увек у вези са знатним повећањем зенице десног ока. To Бухман објаилћава овако: си.мпатичне нервни систем, који изазива проширење зениие десног ока, пролази и кроз слепо црево својом мрсжом, и то врло често. Бухман je оперисао 3500 болесника који су имали запалење слепог црева u у 95 случаја je констатовао проширење зенице, још пре сигурне диагнозе болести. ВИШЕ ЈЕДЕМО НЕГО ШТО ТРЕБА Већ давно je од стране лекара утврђено да сви људи много више једу него што то изискује њихов организам. Под нормалним приликама човек би се могао задовољити и с трећином oiie хране коју обичио узима. Похлепност je рђава навика. Веровање да he човек бити тим здравији што више једе ствара супротно дејство: поремећаји у органима за варење, који се после npeiioce и на друге oprane тела <(јетру, бубрег, жуч и тако даље) и стзарају читав нкз најтежих, често неизлечивих болести. Боље je јести мање али све боља јела. Треба јести чешће преко дана али у малим оброцима. Најгоре пролазе са својим стомаком они л>уди, који свега двапут дневно једу и анда толико једу да се преједу. жава, као и благодарећи изложбама које се одржавају сваке годнне, a са којих држава купује радове од вредности, турски умјетници Ж1иве од свога рада, са надом на још боље резултате у блиској будућности. А дил Џ и м б о з. Београдски дневник »Самоуправа«, поводом овог кратког чланка г. Џимбоза, каже: Ми смаграмо да je г. Џимбоз много рекао, иако није све рекао. Треба прије свега додати да међу сликарским радовима који су донети у Београду има ствари које су заиста тако иитересантне, да могу задовољити и прстенциозније укусе. Нама се међутим чини, да су радови Арсала и Ешрефа баш зато занимљиви и зата тако пријатни за око (a у исто вријеме и тако пуни умјетничког израза), што ова два у^јетника наставл>ају географски локалну и расно нацжшалну традицију старих турских сликара,. наравно минијатуриста. У тону, у цртежу, na ако се xohe и /у мотиву, у духу и no нечем што je још дубље и врло тешко за анализирати... 85 �MALE KULTURNE VIJESTI Смрт турске књижевнице У Цариграду je у 84 години живота умрла турска књижевпица Лејда Ханум. Међу турским романописцима, Лејле Ханум je заузимала завидно мјесто. Написала je више књига из турске историје и л>убавних романа из царипрадског живот.а. Најпознатији њезин роман зове се »Клаунова кћерка«. Музеј Жил Верна Французи се на један лијеп начин одужују успомени сланвог писца фантастичиих и лу столовних романа Жила Верна. Његова многобројна дјела била су одувијек најмилија лектира омладине, a осим чисто забавне стране, сва овд дјела с у наговијестша и изградity свих данашњих чуда техпике и знаности. У Амијсну ће се ускорој отворити музеј Жил Верна, у коме he бити смјештени модели свих проналазака које je он у својим дјелима наговијестио. Књижевна сензација у Чехословачкој У Чехословачкој je изазвала огромну санзацију једна књига, чији je аутор и поред свих потрага остао потпуио непознат. Књига се зове »52 горке баладе вјечитог студентд Р оберта Давида«. Књигу je издало књижарско предузеће Фр Борови, али ни.омо ни публика никад нису дознали ко je анонимни бунтовни писац, који'je у, овој збирци дао 52 сјајне njeсме, какве одавно нису штампане у чехословачкој литератури. _ Важно дјело професора Шефкије Бубића Професор г. Шефкија Бубић, наш сарадник, истакао се посљедњих година као један од најзвећих задругарских писаца. Његово дјело »Ш тедња у задругарству« добило je на конкурсу прву награду. С^Вез набављачких задруга државних службеника у Б еограду и з-aie му сада једно ново важно дјело. Књига je у штампи и зваће се »Потрошачко задругарство«. Предмет који г. Бубић обрађује у нашој литератури досад није уопш те обрађиван, na дјело има пианирски значај. Исти накладник издаће му и једно обимно дјело о енглеском задп''гарству, које ie превео у за^лници са проф. г. Ником Милићевићем. Студија о књижевнику Едхему Мулабдићу У посљедњој свесци часописа »Гласник југословенског проФесорског друш тва«, кога у Београду издаје Удружењ е професора, изашла je опширна студија о р аду и дјелу нашег кљижевника г Елхема Мулабдића, писца зеленог бусењ а«, »Ha обали Босне«, »Нова времена« и др. О ву студију врло топлу и убЈедл>иву. написао je проф. г. Абдурахман Наметак. Успјех сликара И смета Мујезиновзћа Сарајевско удруж ењ е пријатеља умјетности »Цвијета Зузорић« приредила je у 'просторијама Градске вијећнице велику изложбу ликовних умјетника Дринске бановине. Излоокбу je отвориб београдски књижсвнијс г.Тодор Манојловић, у присуству изасланика Њег. Вис. Кпеза Намјесника Павла, бана Дринске бановине г. Лукића, претсједника општине, команданта армије и др. Ha изложби учествују сликари гг. Ро.чан Петровић, И смет М ујезиновћ, Ђоко Мазалић, Мица Т одоровић, Д аниел Озмо, Бранко Ш отра, Хинко Лас, Kap­ ao Мијић, Вили Хемпл, Bojo Димитријевић и др. Најусјелије радове на цијелој изложби, дате са истинским надахиућем и великом т ехничком вјештином, дао je наш млади талентовани сликар г. Исмет Мујезиновић. . Зејнаб, шуго моја Била je д је в о јк а ... Туркиња. С великим несташни,м очима, црним, чистим, урешеним, као сомот меким, дугачким трепавицама. Црнпураста, с косом сјајном као гавраново крило, које није дирнула хена, — поносом дјевојачким. A у очима титрави сјај туге. Стародревна туга целог турског народа. Народа Богобораца, чије хиљадугодишње књиге Мухамедове садрже толико мудрости, толико стрпљења, толико издржљивости, лепоте и бола. Девојка се je звала Зејнаб. Била je јединица. Била je родитељска радост, н а д а . . . и разочарање. Онн су je волили, волили су je чудно, лримитивно, мож да исто родитељски. Желили су joj срећу. Такву, наравно, какву су они замишљали. Кад je мујезин позивао правовјерне на молитву, стари Исан поткивач молио се je д уго са истинском вјером. У молитвама својим он je просто јасним ријечима молио Алаха, Бога Јединог да подари срећу оној, јединој, коју je љубио великом очинском љубављу. . . . Зејнаб je имала велико срце. И путеви његови били су предаиђени од рођења на странама књиге Ксмета. Који пут, Исан и стара Бахрија говораху joj о удаји. 0 њеној будућности. О томе колико ће откупа добити за н>у, na да проведу посљедibe дане у миру и безбрижности. И онда: како би било лијепо да je удају у вароши, у Трапезунту, у харему неког занатлије или трговца, na да живи у лијепој кући, у пространим и чистим одајама, a не у смраду ковачнице гдје дим нагриза очи и бора кожу. Ове мудре ријечи Исан је завршавао подижући црни кажипрст своје десне руке: — Зејнаб, вријеме je да се одлучиш. Зејнаб je сам о шутила. Стидљиво руменило њених седамнаест прољећа бојило je дјевојачко лице. Она није могла да мисли. Она je знала, предосјећала сам о једно: Одређен рок још није дошао. И није се журила. Мирно je саслушавала ријечи родител>а и . . . ченала. Понекад je бацала поглед равнодушно негдје у празнину: — Има времена, Бабо, неће ми п објећи . . . . . . Зејнаб je била лијепа. Имала je ону милу љепоту која се налази само у селима, која се ствара у слободи, у дивљем Кршу Мале Азије. Ону милу л>епоту, складну и хармоничну, која мами, зове и од које постаје тако свјетло при души. Гледаш je и осјећаш жељу да се захвалиш некоме за сву радост, оваплоћену и свијетлу. Тако je у мирном ишчекивању живила Зејнаб — дјевојка са очима у којима je дрхтала туга, са срцем великим неузнемиреним. И живила би тако веома дуго, да нису дошли дани Ксметом одређени, предвиђени у књизи њенога живота. Дошли су и покренули нешто големо, страсно и прелијепо. . . . Неочекивано, некако одмах, као из ведра неба, завијао je рат све крвавом вијавицом. Дошли су дани огњени, дани пожара. Распљескали су радост ове земље. Радост људску. Обесцјењеном крвљу, крвљу своје браће залили су, напојили земљу, да би бујним пелином — горчином људском зарасла она. . . . Ц рвеном зором и у ноћи сијао je хоризонт. Риком ђаволском су грмили топови. Несрећу су прорицали, биједу бљували из својих челичних ждријела. Несрећу која се не да преживити. A мрачна утроба рата пунила се са жртвама, часак прије тога још пуна живота. . . . Фронт се приближавао. Негдје, сасвим близу, стењао je руски митраљез, злобно акцентирајући своје — Так-так-так.. . . . . A у ноћи, негдје даље усамљено су рикала, урликом гладним, ждријела топ ов ска.. . И у село Зејнабино дошао je пук на одмор. Д ошао je и распоредио се no домовима: no кућама сељачким, no стајама, оборима, no градинама и пољанама, свугдје. Измијенио je ток живота, установљеног вјековима и донио своје ново живљење патничко, рововско, пуно шкргута, поломљених костију и крвавог зноја. Исан, ковар, добио младог поручника и неколико војпика. Поручник je имао дјетиње свијетло лице, пуно вјечитог осмјеха. Пјевао je пјесме, свирао на гитару, као да није рат, као да није дошао са мртве страже, као да никад није ни видио смрт и несрећу. Донио je са собом нешто ново, чудно, недокучиво. Унио je у мали свијет ковачеве куће и неку ведрину и неки страх. Све оно о чему je Зејнаб дотле само сањала. Све што год je учинио поручник, чинило се дјевојци мило, једноставно и разумљиво. Б ез позе. Без варошке намјештености. И чинило се Зејнаби да она познаје поручника, не дапима, већ годинама. Давпо, у вјековима, прије хиљаду година, сретала га je, била с њиме, живила једним животом, �Кад je лијегала у кревет, дуго није могла заспати. Мислила je, сада није могла да не мисли. . о њему. И шапутала тихо, тихо, да не чује мати, побожно молећи: — ...Д р а г и , ж ељ ен и ... Ујутро се будила са уплаканим очима. Облачила се журно да га види што прије, да буде с њиме. И кад га je сретала на стазици у воћњаку, сва блистава од радости., узвикивала би: — - - . Мархаба, Забите! Поливала му je студену воду из кладенца, на руке, изнад легена, додавала му шербе и каву, заслађену леблебију и смијала се тихо и уплашено, негде у дубини свог срца. Љетне ноћи, као зимски дани ... Кратке с у .. . Зора са зором се сусреће. И у нарамчастом заласку сањивог сунца, назире се ново буђење радосног праскозорја. Нарочито се осјећа у тим љетним лијепим ноћнма умирање звукова дневног живота. Лака, ћудљива тишина. И, у овој тишини, осјећајност, нека нарочита, своја, туга која се неда ријечима опнсати. Фронт се ломјерио напријед. Није се више чула пуцњава. A они су се сретали иза села на узаној путањи која je воднла ка »Грапезунту, ка мору, које се није видило, али чуло. Поручннк je долазио весело, озарен осмјехом, пјевајући лијепе пјесме. A одмах за њим као сјенка се прш радала Зејнаб. Трчала je журним, задиханим кораком уплашене срне. Испрекиданим гласом je питала: — ...З н а м . О д а в н о ... Одавно чекаш? Опрости зн аш . . . О т а ц ... Много путева има човјек, али пут срца je један: ка спајању, ка срећи. Кидају дугмета јелека крупне мушке руке. Ломе танак струк. Вреле уснице пију пјевајућу тугу из црних очију Зејнаб. A она се превија сва, д р хти .. . и шапће тихим шапатом: — Џемал, секерм, џанум.. . Севгидим.. . Џемал м о ј. . . A Исан не дријема. Исан опажа промјену на кћери. Уходи н>у и поручника, и, предосјећајући неко зло, диже загарављени кажипрст, пријети н>име злокобно и вели: — Зејнаб, јединицо моја, иази шта радиш. Ja нећу да ми упрљаш срамом моје сиједе косе. Остави се тога. Није он за т е б е .. . Чувај дјевојаштво, Зејнаб. A дјевојка, очи што пјевају тугом, срце огромно пуно љубави, није слушала, није мислила. Није ни хтјела мислити. Обарала je главу да се не сретне са очевим погледом, крвавим и сузним, изгриженим ковачки.м димом. И журила се да се искраде, да полети тамо, на крај села, да се стретне са поручником, да се исплаче у мукама срца, да у радости љубави своје запечати све пољупцем дугим до издисаја . ..П у к je о д л а зи о ... Зејнаб није плакала: она je знала да су дошли нови дани, судбом предвиђени, рокови одређени. Стајала je блиједа, без капи крви у лицу и пратила очима сиву колону људи који су одлазили на поља смрти, под вихор челика и пламена. ...П ор учн и к je посљедњи пут махнуо руком и ишчезао.. . да се више никад не врати . . . A Зејнаб je ушла под зачађени кров куће своје, знајући да под срцем носи нови живот, зачет у кратким љетним ноћима, осмјехом озарен, сузама оплакан.. . . . . Пук je отиш ао.. . . . . Кује И сан. . . к у је .. . . . . Лупа тешким чекићем усијано гвожђе. Kao да хоће овом лупо.м да заглуши тугу своју, коју никако не може да преживи. Древним проклетством, које не зна милост, проклео je он кћер своју, Зејнаб, радост своју и тугу своју. Проклео je и избацио из куће као блудницу, жигосану печатом срама који се не да опрати. И отишла je Зејнаб од куће са дјететом у рукама, истим путем којим je отишао п ук .. . Отишла je да тражи насмијаног поручника и не слутећи да он, судба њена, одавно већ спава вјечнтим сн ом .. . Отишла je Зејнаб — пјевајућа туга у очима, срце велико и пуно љубави, и ако тле никад за својих осамнаест прољећа није напуштала село очева својих. Отишла je да се никад више не врати. . . Тешко je на души старога Исана. Сагиба крута леђа, над мијеховима, кује, лупа no усијаном гвожђу. Тешко му je. A зашто? Он и не зн а . . . И не може да зна. Он je испунио закон стародревни, закон предака. Бацио се каменом на блудницу, ону једину, коју je волио. Није примио срамоту на своје сиједе косе. Али ето, лудо срце родител»ско. Не зна за мир.. . . Т угује и плаче. Тугује и кришом дозива Зејнаб — тугу своју. ШИРИН АЈДИН НОВЕ КЊИГЕ ŠLJIVA« O D PROF. IN 2. AGR. ŠERIFA BUBICA Ovih dana izišla je iz štampe pod gornjim naslovom praktična i poučna knjižica za naše voćare. Pisac je prikazao korist i način, te isplativost đubrcnja šljivika u svrhu kvantitativne i speci­ jalno kvalitativne proizvodnje. Od šljive za izvoz kako u sirovom tako i u sušenom stanju traži se krupnoća, prema kojoj se šljiva i plaća. G . Bubić kao poznati naš dobar socijalni agronom djeluje u našem najvećem šljivarskom rejonu, te lično vrši oglede đubrenja u raznim šliivicima. Iznosi nam dragocjene podatke o blagotvornom uplivu dub riva na rodnost voć­ nog stabla ističući i ostale odlučujuće faktore: način sadnje, svestrane njege i zaštite i t. d. Pošto strana pijaca potražuje i šljivu koja dozrijeva nekolike neđeljc pred domaćom šlji­ vom Požegačom to g. Bubić apelira da se u šljivicima blizu većih izvoznih centara goje sor­ te raznih šljiva cjepača, kao što je Bilska i Cimerova. Iste nam stručno opisuje. S obzirom na praktičnu vrijednost ove knji­ žice i na njenu popularnu cijenu od Din 3.— po komadu, ista je kao prilog našoj stručnoj voćarskoj literaturi za široke seoske slojeve upravo dobro došla. D ipl. agr. M. Fazlagić, upr. rasadnika. illlllllllllllP« Уредмиштво je добило слиједеће кнлге и листове: Душан Ђуровић: Међу брђанима, »Hama Књига«, Београд, свеска 30, уредник Жика Милићевић. Мак Диздар: Видовопољска ноћ, издање »HoRe библиотеке« НО-БИ, Сарајево,. 1937, књига прва, циј. 8 Дин. Ковачићев зборник, уредили Фрањо Бзш и Јанко Глазер, издање Згодовинског друштва у Марибору. Гласник југословенског професорског друштва, Београд, уредник Предраг Каралић, књига XVII- 7, за март 1937. Српски књижевни гласник, Београд, уредник Милан Предић, за април 1937. Ла натион Арабе, Геневе, уређују Емир Шекиб Арслан и Ихсан беј Ал-Ђабри, свеска за јануар-април. Ческословенско Јихослованска Ревуе, Праг, уредници Антонин Берингер и М. Милошевнћ, св. 8— 10. Гласник Исламске вјерске заједнице, урсђује Алија Наметак, свеска 4, год. V. Шериф Бубчћ: Ђубрење шљива, Сарајево, цијена 3 Дин., 1937. Просвета, лист за савремене проблеме и књижевиост, издајс друштво »Просвета« у Сарајеву, уредник Др. В. Рундо, б р .-4. 1937 год. �(Nastavak) Bosna i muslimani Bosne 3 Administrativna podjela carstva i l o k a l n a u p r a v a . Turci su odmah u početku stvaranja svoje države sve oblasti u Aziji podelili u srezove — k a z a i okruge — s a n d ž a k-1 i v a. Posle osvajanja Carigrada, carstvo je podeljeno u dve provincije — dva ejaleta, Anatoliju i Rumeliju, sa glavnim mestima za Aziju u Ankari, odnosno Kutahiji, a za Evropu u Sofiji, odnosno Bitolju. Vre­ menom kako se širila državna teritorija, tako su nastajale nove provincije. N a čelu provincije stajao je carski namesnik — b e j l e r b e j , obično vezir sa tri tuga, a na čelu sandžaka, s a n d ž a k b e j , m i r a 1 i v a, paša sa jednim, odnosno dva tuga. U srezovima neposrednu sudsku vlast a često i administrativnu, vršile su k a d i j e , odnosno njihovi mestozastupnici, n a i b i . Samo u glavnim mestima sedili su kadije — m u 11 e, a u creskim naibi. T o su bili m u s e l i m i i a j a n i . Muselime je postavljao sandžak-bej kao svoje komesare, dok su ajane birali najugledniji građani dotičnog sreza. Ajani su vršili i izvesne komunalne poslove.. Sela su imala svoje m u h t a r e — kneževe. »Više grupisanih sela jednog sreza sačinjavali su n a h i j u dotičnog sreza. N a čelu nahije stajao je k o d ž o b a š a. Zapovednici utvr­ đenih mesta zvali su se d i z d a r i , u Bosni k a p e ­ tani. U sedištima provincija i u okružnim mestima bile su m u f t i j e , interpretatori zakona. Muftije nisu imali sudsku vlast, nego su od slučaja do slu­ čaja po traženju vlasti ili privatnih lica izdavali f e tv e — juridičko-religiozna konsulta prema kojima su sudije u konkretnom slučaju donosile svoja rešenja. Muftijske fetve nemaju karakter opšte norme. P r i h o d i c a r s t v a koje je pobirala država odnosno spahije, osnivaju se delom na šeriiatskim propisima, delom na carskim kanonima, a uglavnom su ovi: harač na tributerne zemlje i desetina na desetinske idžizja. Harač i desetinu država, odnosno spahiie pobirali su u naturi. Harač nije mogao biti manji od jedne desetine ni viši od jedne polovine ploda. D ž i z i j u — glavarinu plaćali su nemuslimanski podanici carstva: nadalje uvozna, izvozna i provozna carina, zaostavština podanika koji umru bez zakon­ skih naslednika, tributi vazalnih država i kontribucije, razni porezi na stoku, na košnice, na luksuzne artikle, na udavače, gradski nameti i trošarine, te raz­ ne takse, novčane kazne i t. d. 4 V o j s k a . Sve do osvajanja Bruse, Turci nisu imali redovnu vojsku. Za slučaj rata, Osman je preko seoskih starešina pozivao narod pod svoju zastavu. Po svršetku rata, ratnici su se vraćali svojim domo­ vima sa ratnim plenom. Plate nisu imali. Posle osva­ janja Bruse, Urhan je po savetu svoga brata i prvog turskog vezira, Alaudina formirao jedan puk redovne pešadije — P i j a d e. Dobro plaćena i ratnim plenom zasićena momčad doskora je izgubila svaki smisao za red i vojničku disciplinu: počela je na državu stav­ ljati sve veće zahteve, a u narodu stvarati zabunu i nemire. Da tome stane na put Urhan je po savetu i uputstvima svog vrhovnog kadi-askera K a r a H al i l p a š e Č e n d e r l i j e , ove trupe rasturio i mesto njib, godine 1330, formirao jedan novi puk od hilja­ du momaka sastavljen isključivo od hrišćanskih mla­ dića. Ime i blagoslov ovoj novoj vojsci dao je na glasu pobožni šejh H a d ž i B e k t a š : » N e k a s e ovim ladićizovujeničeri, novavojska. N e k a bi A l a h d a o da n j i h o v o lice b u d e v e d r o i s v e t l o , n j i h o v a m i š i c a j a k a , sabla o š t r a a s t r e l a s m r t o n o s n a . N e k a im A l a h b u d e u p o m o ć i i o s i g u r a p o b e d u«. Tako je postao Jeničarski Odžak. O d Urhana do Mehmeda IV uzimano je svake godine po hiljadu dečaka u prinovu vojske - A d ž am i o g l a n e . Ovi dečaci otrgnuti iz majčina krila i isturčeni, brižljivo su vaspitavani i spremani da, kad bude trebalo, mačem i svojom krvlju služe samo dinu i sultanu. Ograničeni na vojničku kasarnu, bez rodi­ telja i domovine, bezuslovno podložni svome koman­ dantu, uvek spremni i na najveće žrtve, Janičari nisu znali za drugo nego za čast o d ž a k a i slavu carstva. Kad se potreban broj Janičara nije mogao popu­ niti robljem dovedenim iz hrišćanskih zemalja sa kojima su Turci ratovali, onda su uzimana deca poda­ nika carstva, hrišćanska i muslimanska. Kod uzima­ nja decc podanika carstva, retko je kad upotrebljena sila. Roditelji su smatrali za čast da se njihova deca vaspitaju u pustanzi na carskom dvoru i da docnije zauzmu najveće položaje u državnoj upravi, voj­ ničkoj i građanskoj. Ove je dece najviše dolazilo iz Bosne, Albanije i Bugarske, retko kad iz Srbije. 5 J e n i č a r s k i o d ž a k imao je četiri divizije; D ž e m a a t , B u j u k , A d ž a m i o g l a n i Segb a n. Svaka je divizija imala po nekoliko kohorti — o d a , o r t a . Jedna tretina janičarske vojske bila je smeštena u carigradskim garnizonima. Kako su se Turci kao i drugi nomadski narodi u početku svoje istorije bavili lovom, tako su svojim najodličnijim pukovima dali imena čuvara lovačkih pasa: Se g - �ban, S a m s u n d ž i , T u r n a d ž i i S a g a r d ž i . Lov je na Istoku simvol rata i ratne vještine pa se i ovi nazivi smatraju za imena puna časti. Starešina celokupnog Jeničarskog korpusa, zvao se A g a . Svaka je orta imala svoju zastavu i četiri viša oficira koji su imali također čudne nazive, uzete, da tako rečemo, iz kuhinje: Č o r b a d ž i - b a š a , A š č i baša, S ak a- ba š ai V e k i l h a r a č - b a š a . Č o r b a d ž i - b a š a j e u svečane dane delio voj­ nicima posebnom kašikom pilav iz K a z a n a. I janičarska zastava imala je oblik kašike, pola žuta, pola crna. Kazan i kašika, to su svetinje Janičara, to je paladium odžaka, isto tako svet kao i zastava. Kod kazana se zaklinju regruti, a ako neprijatelj zapleni kazan, to se smatra isto tako velikom sramotom kao da je zastava pala u ruke protivnika. Za vreme pobu­ ne i nemira u gradu, stranac koji bi se sklonio do Kazana, bio je siguran za svoj život. A š ć i - b a š a je imao pravo da kažnjava mom­ čad svoje orte kad se ogreše o disciplinu odžaka. Najblaža kazna sastojala se u tome da krivcu zavrnu noge u falake i da mu udare dvadeset do četrdeset štapova po golim tabanima. Ako je krivac u većoj meri sagrešio, i radi toga na smrt osuđen, onda su ga dželati u vreću strpali i' po zalasku sunca u more bacili. Jedan metak iz topa sa gradske tabije, potsetio bi mirne stanovnike prestolnice da je jedan Janičar manje. Večil-harač je nadzirao izvršenje kazne. Janičarski odžak smatran je kao ognjište jedne porodice. Članovi porodice dužni su pokoravati se starešini doma, ali samo dotle dok se on brine za njihovo dobro. Ako članovi odžaka, momci i oficiri nisu zadovoljni s Agom ili Velikim vezirom, sa Defterdarom ili Sejh-ul-Islamom, pa i samim sultanom, oni se odmah kupe oko Kazana n a E t m e j d a n u i tu drže protestne skupštine koje su ne jedan put sta­ jale Agu ili Velikog vezira glave a sultana krune s glave. Aga je ima rang vezira sa tri tuga, imao je pravo da prisustvuje carskom divanu i da govori o stva­ rima i potrebama Janičara. Sem toga Aga je imao i svoj divan, najveći vojnički sud kome je on pretsedavao. Članovi ovog najvećeg suda carstva bili su generali: Segbanbaša, agin zamenik i upravnik Cari­ grada u aginoj otsutnosti, samsundži-baša, turnadžibaša i sagrđi-baša, kul-kehaja i Baš-čauš. Divan je zasedao u aginoj palati i rešavao o poslovima odža­ ka.. Aga je u isto vreme bio i šef javne bezbednosti carske prestolnice i u tom svojstvu dva puta nedeljno obilazio grad da se lično uveri da li je sve u redu. K u l - k e h a j a imao je izuzetan položaj među gene­ ralima i u ćelom korpusu. On je bio načelnik štaba i najuticajnija ličnost u vojsci. Ni aga pa ni sam sultan nisu ga mogli smeniti ako na to ne pristane ćeli kor­ pus. Starešina alžirskih Jeničara zvao se D a h i; ko­ mandant divizije Adžami oglana, I s t a m b u l - a g a , tvrđavnih posada, S e r d a r - a g a . Sem regularnih Jeničara bila je sva sila počasnih članova odžaka koji su pripadali pojedinm ortama. Sultan, čim stupi na presto postaje začasni član prve orte. Mehmed II formirao je još tri divizije redovne vojske Jeničara; diviziju oklopnika i radnika arsenala, artileraca i artileriske komore, diviziju bombardera i sapera. Ove su divizije igrale važnu ulogu u reformama Selima III. Turska konjica bila je sastavljena iz dve klase: carske regularne kavalerije i zemaljske odbrane. U sastav redovne konjice — carske regularne kavale­ rije, spadaju s p a h i j e i s i l i h d a r i i njihova dva desna i dva leva krila — u l u f e d ž i j a n i j e s m i n i u l u f e d ž i j a n i jesar, g u r e b a i je sm in i g u r e b r a i j e s a r . Regulama konjica bila je najodličnija turska vojska, najbolje plaćena i u bitci naj­ bliža sultanova garda. Po pravilu oni su išli u rat samo onda kad je sultan lično predvodio vojsku. Janičari i spahije vodili su tursku vojsku puna tri stoleća od pobede u pobedu; na njihovaim je ramenima počivala Turska imperija od Murata prvog do Sulejmana Velikog, oni su bili pravi ponos i dika osman­ skih sultana, strah i trepet hrišćanske Evrope. — Spahije i silihdare ne treba mešati sa povlaštenim baštinicima lenskih dobara, sa zaimima i timaroitima, o kojima je govor na drugom mestu i koji su uvek bili više na smetnju nego na pomoć carstvu. Starešine carske konjice zvali su se g i p a h ia g a i s i 1i h d a r-a g a. И з ур ед н и ш гва У овом броју доносима топлу и лијепу приповијетку »Зејнаб, туго моја«, од младог и таленеваног турског писца Ширин Ајдина. Приповијетка обрађује један љубавни мотив из ослободилачких ратова за спас Турске испод туђина. Ha лијеп начин описана je љубав једног младог турског официра, који je логинуо у Кемаловим бојним одредима и лијепе Зејнаб, ковачеве кћерке. Ова je прича иреведена на више европских језика. У идућим бројевима настојаћемо да донесемо за читаоце »Гајрета« још коју причу из савремене турске литературе. 89 �ДОМАЋИНСТВО Шта треба да знамо о пепелу? Ако извадимо пепео из пећи na га саспемо на жердвицу, то се пепео поновно угрије, јер се у пепели налази много састојина које још посве нису лзгориле na тако држ е још дуго времеиа топлину. A ko на примјер помијешамо пепео од брикета са нешто кухишске соли и сирћета, добијамо добро средство за чишћење бакрених предмета. A ko имате скупљена пепела од цигара или цигарета, онда га можете врло добро употребити за чкшћење стакла, огледала, златних и среброних накита, лфља на покућству и т. д. Пепелом од папира, кад га мало овлажите можете очистити коситрене предмете. И пепео од ка.меног угља мож е се улотребити за чишћење рђе на жељезу. T o ћете ндјбоље учинити ако претходно те предмете намажете петролејол!, na крпом умоченом у ситни neneo каменог угљд орибате предмете. Истим пепелом могу се орибати јествсни прибори, ако задрже какав мирис од јела. У дрвеном пелелу могу се добро ушчувати jaja, про.мппр, na и некоје воће, д а се не поквари. Дрвени je neneo одлично гнојиво за цвиjehe. Je ли лук љековит? Ко трпи на жул»евима и брадавицама нека се помогне соком црвенога лука. Главицу црвепог лука метните у— право cnphe на једно 3—4 сата^ ^Онда je извадите, преполовите, na пошто je огулите привежпте je за курје oito, или брадавицу. To ћете понавл>ати дотле док жуљ не омекша. Изд тога ћете ra лако иавадити и самим прстима. Многи употребљавају лук и против опадања косе. Пошто главу неколико пута луком добро натару, отврдну власи и порасту. i Против пчелињег убода, ако се убодено мјесто одмах натаре луком, д обро je средство, да убод не боли и прође. Испирање грла код вратобоље, луковом воД0 Л1, одлично дјелује да вратобоља прође. A ko ћете да при.тлјепите папир на ковину, онда оно мјесто, на које желите прилијепити папир, д обро оперите содом, натдрите га за тим соком лука црљенца, те одмах на lb прилијепите папир и притисните га. Кад се о с у ши, не да се папир лако стргнутц с дотичнога мјеста. ШТО ЛИСТ »ГАЈРЕТ« БУДЕ ИМАО ВИШЕ ПРЕТПЛАТНИКА БИЋЕ СВЕ БОЉИ И УРЕЂЕНИЈИ. ПРЕТПЛАТИТЕ СЕ И ОМОГУЋИТЕ ЛИСТУ НАПРЕДОВАЊЕ! II 90 J e d n a Is lo r ls k a s k u p š tin a S a v e z a s lo v e n s k o g s o k o ls t v a U predvečerje krvavog svetskog rata, 12 aprila 1914 g., održana je u Beču u hotelu »Pošta« redovna skupština najvećeg sokolskog foruma — Saveza slo/enskog sokolstva. Između ostalog, na dnevnom redu ove skupštine bilo je i sledeće: prijava Saveza ruskog sokolstva za člana Saveza, sokolski sletovi u 1914, 1915 i 1916 g., određivanje vremena i mesta za budući slet Saveza i razgovor o daljem razvitku sokolske ideje u slovenstvu. Na ovoj skupštini bili su prisutni, pored braće Čeha koji su sa­ činjavali uži odbor Saveza, i delegati hrvatskog, slovenačkog, srpskog i poljskog sokolstva. Iza češkog sokolstva najbolje je bilo zastupljeno srpsko, jer su sve srpske sokolske organizacije poslale svoje delegate. Na skupštini su najpre rešavane redovne stvari Saveza i usvojeni su izveštaji funkcionera. Zatim se pretresalo o primanju ruskog so kolstva u Savez. Zastupnik poljskog sokolstva, dr. Fišer, protivio se da se rusko sokolstvo primi u ovaj Savez sveslovenske sokolske za­ jednice zato »što se poljskom sokolstvu u carstvu ruskom ne dozvo­ ljava da se razvija«. Međutim, kako su propisi ruskog sokolstva od­ govarali potpuno temeljima sokolstva, svi su delegati, osim dra Fisera, bili za primanje ruskog sokolstva u Savez slovenskog sokolstva. Pretsednik Saveza, dr. Josip Šajner, izjavio je u početku svoga govora da su bugarski junaci javili »da neće doći na sastanak sve ciotle, dok sc na njihovom specijalnom kongresu ne reši koje stano­ vište treba da zauzmu«. U ovom pitanju saradnje bugarskih junaka s ostalim Slovenima u Savezu očekivalo se mišljenje pretstavnika srp­ skog sokolstva, jer drugi balkanski rat prekinuo je savezničke veze Bugara i Srba. Koliko je bilo sokolske svijesti medu pretstavnicima srpskog sokolstva na ovoj skupštini koja se držala u carskom Beču, vidi se po tome što je brat Voja Živanović, u ime srpskog sokolstva zamolio pretsedništvo Saveza da pozove ponovo braću Bugare da stupe u zajedničku sokolsku organizaciju, »jer trazvice koje su na­ stale u političkom životu ne smeju odjeknuti u sokolstvu, kome mora biti svrha da se Slovene zbliži«. Ovaj predlog brata Zivanovića prim­ ljen je sa potpunim odobravanjem, a u ime Češke opštine sokolske na­ pose je blagodareno bratu Zivanoviću na ovom lepom stanovištu srp­ skog sokolstva. Posle ovoga prešlo se na ostali deo dnevnoga reda. Zaključeno je da se u što većem broju učestvuje na III slovenskom svesokolskom sletu u Ljubljani, koji će se održati 15, 16 i 17 avgusta 1914 g. Go­ dina 1915 namenjena je proslavi Jana Husa, koja će se održati u Ieto u Pragu. Godina 1916 određena je za sokolski slet u Beogradu, a 1917 za sveslovenski sokolski slet. Budući da u ovoj godini pada Prerađovićeva proslava u Zagrebu, određen je Zagreb kao mesto sveslovenskog sokolskog sleta. Konačno, na ovoj skupštini pretresana su sitnija pitanja koja se tiču opšte organizacije. U isto vreme održana je i sednica Tehničkog odbora Saveza pod pretsedavanjem brata vode Saveza, dra Vaničeka, na kojoj su utanačene sve pojedinosti o sletu u Ljubljani i rešcna mnoga važna pitanja tehničke prirode. Iz izloženog vidi se jasno kakav je duh vladao u najvećem so­ kolskom forumu neposredno pred rat i kakav je program trebalo iz­ vesti. Međutim, do izvođenja programa nije došlo zbog objave rata, 1914 g. Ljubljanski slet je zabranjen, a Savez slovenskog sokolstva ukinula je vlast 5 maja 1915 g. i Hajrudin ćurić. �ГАJ PETOB ГЛACH HR liti ji u ući м а и и ф е с т а ц и ја Г а јр е т о в е м и с л и у П р и јеп ол м у први дан Бајрама, 21 фебру,ара 1937 године, Месни одбор друштва Гајрет у Пријепољу, одржао je своју велику годишњу забаву, у просторијама хотела »Kopao« у Пријепољу, која je успела у сваком погледу и зш д сваког очекивдња. Још много пре почетка извођења програма сала хотела »Корзо« испунила се гостима, тако да се око 8 часова није могло наћи ни једно слободно место. Ову приредбу нарочито je посетила муслиманска омладина у д о сада иезапамћеном броју. I Тачно у 8 часова на вече претседник Месног одбора г. Башовић Махмут, отворио je забаву са вратким, али лепим поздравним говором захвдливши се гостима на посети и пожелевши им да забаву проведу у најбољем расположењу. За .овим je секретар.М есног одбора i\ Хашимбеговић Саит, судски чиновник из Пријепол>а, одр>као врло лепо предаваље о значају друшгва Гајрета no национални и културно-просветни препород нашега народа, које су присутни саслушали са напрегнутом пажњом и попратили са бурним аплаузом. После предавања дилетанти Месног одбора Гајрета извели су ла опште задовол>ство позоришни •комад »Противници« о д г. Муратбеговића Ахмета, драматурга Народног позоришта у Загребу. Улђге су имале гђице Поја Томашевић, учитељица радничке школе, кдо Атифа, гђица Хасна Хашимбеговић, ученица гимназије, као Султанија, затим гђице Науија Чавић, Дана Деспотовић и Нада Несторовић, као девојке, a Пашановић Хилмија, као Алијага и Хашимбеговић CaiHT као Фуад. Овај комад и самим својим предметом и начином како je лепо изведен, изазвао je буру одушевљења код свих присутних, који су пошто je завеса пала, неколико пута јаким и бурним аплаузам повраћала дилетанле на позоршицу и поздрављали их са огромним задовољством. После програма настала je игранка и весеље које. није прекинуто све до зоре. Месни одбор друштва Гајрета у Пријепољу, који he у будуће и муслиманском женскињу поклонити пуну пажњу и што je могуће више учинити за његов пултурни развитак и напредак, приредио je на дан 21 марта 1937 roдине, у просторијама Дома иародног здравља, Гајретову женску забаву, која je исто тако од стране нашега женскиња била Јпосећена у неочекивапом броју. Поред мусли- манхи, ова je забава била јако посећена и од њихових сестара православних, које су пожуриле, да ову прву аабаву, која je била приређена специјално за наше муслиманке, што већма увеличају својо.м посетом. Све приустне биле су необич1НО радосне и одушевл^н>е, што се и шима пружила могућност, да бар у неколико учествују у културно просветном подизању и разијању наше средине. Ha овој забави, на којој су мзведене сЕе тачке програма које су извођеие и на мушкој забави, одржала je врло лепо предавање гђа Ајиша Драчо, учитељица из Пријепоља. МЕРХУМ АЛИЈАГА ПОТУРОВИЋ У, иетак, 19 фебруара 1937 године, преселио je на ахирет познати ваш суграђанин, хотелијер хотела »Гази«, Алијага Потуровић у својој дубокој старости у 83. години живота. Мерхум Алијага био je познат широм цијеле Босне и Херцеговине, јер се je бавио угоститељским обртом око 55 година. Најприје je био у Морића хану око 30 година, a зати.м je узео у закуп Хотел Гази, чијц je био закупник од његове изградње т. ј. од 1909 године na све до данас. Рахметлија je учествовао у борби против окупаторске војске, за вријеме окупације Босне под водством бпнбаше Акиф еф. Соче, н,а Жепчу и Клокотима. Све важније конференције бивших народиих посланика и посједника одржаване су у Хотел Гази. Разметлија оставља иза себе жену и шестеро дјеце. Рахметуллахи алејхи, рахметен васиа. 91 �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/6be192bc726be5e0bbaff8d07cc77686.pdf b76f65249835224ff8656dd9946bb1b9 PDF Text Text TAKCA у готову ПЛАЋЕМА г п а с п и к К у л т у р н о п р о с -в је т н о г друштва Г а / р е т а F. WELC: NA PUTU U CAR5IJU Сара/ево 1 9 3 7 ИЗДАЈЕ ГЛАВНИ ОДБОР ГАЈРЕТА V САРАЈЕВУ • Број 6 ГЛАВНИ И ОДГОВОРНИ УРЕДНИК ХАМИД КУКИЋ �САДРЖАЈ: URED NIŠTV O : Na završetku jedne godine / Prof. HASAN ĆIŠIC: Privatna inicijativa i narodno prosvjećivanje (Uz pro­ svjetni rad Gajretove narodne biblioteke u M ostaru) / AHM ED KEM URA: Kuda ćemo sa našom omladinom kad završi srednju školu? / A LIJA M. CO RDA : Jesu li postojali Bogumili u Bosni i Hercegovini / A DILA D IZD A R : Kult majke i dječija zaštita / RASIM K RZIC: Za kulturni i ekonomski preporod sela / SAFET BU RINA : Silazak niz brijeg, pjesma / H AM ID D IZD A R : N a obalama Vrbasa i Plive, putopis / Nn-ć: Bosna i muslimani Bosne / JEREM IJA D. M ITR O V IC : Dva shvatanja o alkoholu / Dr. M.: Pješačenje i izleti u planine / MALE KULTU RNE V IJESTI: Sin Hercegovca jedan od najboljih glumaca Amerike / Da li je Alipaša Rizvanbegović htio Herce­ govinu pripojiti Crnoj Gori / Uspjelo gostovanje Strahinje Petrovića / Podizanje džamije u Pragu / O porijeklu begova Ljubunčića / N OV E K NJIGE I LISTOVI / SLIKE / GAJRETOV GLASNIK Шумско-индустриско првдузвћв Добрљин Дрвар a. д. Централна управа у Сарајеву К рал.а Александра 5 6 Адреса за писма: С арајево 4 Телеграми: Ш И П А Д Телеф . 2 8 -0 1 , 2 8 - 0 2 , 2 8 - 0 3 Стругаре у Добрљину, Дрвару и Устипрачи Дирекције шумских радова у Оштрељу и Плевљу Дирекција жељезница у Дрвару Фабрика целулозе у Дрвару Експортна стоваришта у Шибенику и Дубровнику Стоваришта у Приједору и Книну Експлоатише шуме у Врбаској бановини, у басену Таре (Зетска бановина) и у подручју Ковач Штакорина (Дринска бановина) Производи све врсте јелове, смрчеве, храстове и букове резане грађе, бурад, дрвену вуну, грађевни материјал, целулозу итд. ГАЈРЕТ, ЛИСТ ДРУШТВА ГАЈРЕТА ИЗЛАЗИ МЈЕСЕЧНО, ЦИЈЕНА МУ JE ЗА НАШУ ОТАЏБИНУ 60 ДИНАРА HA ГОДИНУ, A ЗА СВЕ ОСТАЛЕ ЗЕМЉЕ ПРЕКО ГРАНИЦЕ 120 ДИНАРА. ТАЦИ ГАЈРЕТОВИ ПИТОМЦИ ДОБИВАЈУ ЛИСТ У ПОЛА ЦИЈЕНЕ КОД ГЛАВНОГ ОДБОРА ИЛИ КОД УПРАВЕ ГАЈРЕТОВИХ КОНВИКАТА. Власник друштво »Гајрет« — Одговорни уредник: Хамид Кукић — Штампарвја Босанска Пошта Јосип Бретлер и др. одговара Јосип Гргић. �Г о д . XVIII j 39S jii Број 6 C a p a fe n o , ј у н и 1 9 3 7 Жа завршешку једне године Опет смо на завршетку једне године. Опет смо, поуздавајући се у Бога и у своје снаге, оставили иза себе једну узорану њиву. Класје нашег овогодишњег напора и сјајног успјеха лежи пред нама. To класје су одлични плодови нашега заједничког рада и прегалаштва, које ћемо видити у овогодишњем билансу. Друштвена и школска година je на измаку.Све што су Гајрет и његови вриједни радници и пријатеља учинили у овој години биће изнешено у нашем годишњем извјештају. Taj извјештај добиће све јединице и сви претплатници листа на вријеме. Ми већ данас можемо мирне душе рећи, да je наш овогодишњи рад био плодан и добар. Ако се узму у обзир и тешке прилике, материјалне и моралне, у којима се ове године наш свијет налази, онда можемо тврдити да je наш овогодишњи успјех одличан. Захваљујући дубокој свијести ^Кодлучности наших чланова, Гајрет je и ову годину пребродио са лакоћом, без икаквих потреса и тешкоћа. Ова година je, чак, једна од најпродуктивнијих и најкориснијих и no Гајрет и no наш свијет који од Гајрета тражи све, често више од онога што му он стварно може дати. Beh данас зиамо да je успјех питомаца у нашим интернатима добар. Свакако неће подбацити према лањском, иако су, како je познато, лањске године питомци Гајретових интерната показали најбоље успјехе и били најбољи у свим школама. За просвјећивање широких народних слојева учинили смо, такођер, и ове године много. У томе смо нарочито успјели издавањем Гајретова календара, који je, кроз кратко вријеме, био разграбљен. Наша акција са популарним предавањима имала je и овога пута много користи. Лист »Гајрет« смо, како сте опазили, реорганизовали и он данас, овакав какав je, осјетно испуњава празнину која се раније много осјећала. Ми ћемо наш лист још боље унаприједити, тако да ће задовољити свакога, интелектуалца, ђака, занатлију, трговца, радника и сељака. Наше овогодишње приредбе, забаве, сијела и теферичи, нису никад имали већег успјеха. Значај свих приредби за културно и социјално подизање народа je огроман. Ha овај начин Гајрет најлакше извршава своју чисто просвјетну мисију у народу, која, уз Гајретов привредни програм, чини срж данашњег Гајретовог цјелокупног дјеловања. Ове године смо увели још и једну новост у раду Главног одбора и пододбора у унутрашњости. Чланови Главног одбора су, наиме, посветили више пажње раду и приредбама у провинцији, ua су појединачно или у групама посје!)ивали приредбе у унутрашњости. Стварањем оваког међусобног контакта између Главног одбора и јединица, долази се до ефикаснијег успјеха, измјењивања мисли и до формирања јединствених гледишта na сва савремена социјално-културна и просвјетна питања. За све ове сјајне подвиге воље и труда, несаломљивости и одлучне борбе »времену упркос«, припада главна заслуга Гајретовим радницима и пријатељима. Док je њих, Гајрет ће увијек корачати напријед, у боље дане, за сретнију и љепшу будућност муслиманског елемента и цијелог југословенског народа. Свршавајући, дакле, један сјајан период нашега рада, на завршетку ове друштвене и школске године, кличемо вам свима: — Хвала вам и са срећом у нове дане! 95 �P r iv a tn a in ic ija tiv a i n a r o d n o p r o s v je ć iv a n je P r o s v je t n i r a d G a jre to v e n a r o d n e b ib lio t e k e u M o s ta ru ljudi i učenika, sada u jakoj mjeri preovladuju radnici, zanat-' »Ne može se carstvo zadobiti na du­ šeku sve duhan pušeći...« lije i naše ženskinje. Kulturni nivo naše žene, moramo biti iskreni, vrlo je (Narodna) nizak. Zašto je to tako ima mnogo razloga koji su nama svima Pred ravno godinu dana na jednoj od odborskih sjednica dobro poznati pa nije potrebno da ih ističemo. Glavno je da ustanove živo se pretresalo o tome šta bi se trebalo preduse slažemo da je stanje zaista vrlo teško pa se onda moramo zeti pa da se dosadašnja njena akcija postavi na još širu pod­ i da složimo u tome da ga treba što brže i efikasnije liječiti. logu i radu da što širi značaj. U diskusiji koja je satima trajala, Liječićemo ga ako upotrijebimo one metode rada i onaj tempo istaknuta je činjenica da dosadašnji rad ustanove na ostvarenju kakav iziskuju prilike našega vremena i ozbiljnost stanja u njenog programa ne zadovoljava, jer ne pokazuje rezultate svijetu. kakvi bi trebali da budu obzirom na teško stanje naših prilika Najprije je potrebna prosvjeta. Treba našoj ženi dati one u svakom pogledu, a naročito obzirom. na teško stanje prilika elemente kulture, bez kojih se ne može da zamisli ni jedan u svijetu, prema kojima mi vrlo rđavo stojimo. Poslije sve­ član zajednice, koji bi sa izvjesnom sigurnošću mogao da gleda strane diskusije pao je jednodušan zaključak da se sa dosana sutrašnjicu. danjim metodama rada prestane i da se što hitnije izradi plan Kultura je potrebna našoj ženi, pa bilo da je ona majka za organizovanu akciju na prosvjećivanju širih narodnih slo­ ili djevojka, bilo da je domaćica, radnica, činovnica ili ma ka­ jeva. Sva buduća pažnja trebala bi da bude koncentrisana na kav privrednik, građanka ili seljanka. Svakoj na svoj način pridizanju naših masa, jer su članovi uprave svjesni DA KUL­ treba dati uputstva za organizaciju posla, ZA UTICAJ NJEN TURU JEDNOG NARODA NE SAČINJAVA JEDNA GRU­ NA DRUGE, na okolinu, zato da postane, NE PASIVAN, PA ŠKOLOVANIH LJUDI pa ma koliko oni bili umni NEGO NEGO AKTIVAN NJEN ČLAN DRUŠTVA. Poučiti ih šta KULTURNI NIVO ŠIRIH NARODNIH SLOJEVA. Na poje zdravo a šta nezdravo u društvu, šta se smije a šta ne smije menutoj sjednici s ovim u vezi između ostalog doneseni su sli­ da radi, šta je korisno, a šta štetno po sebe lično i po zajed­ jedeći zaključci: nicu i društvo i t. si. Neaktivne, nerazborite i nenarodne naše 1) potrebno je što hitnije društvenu biblioteku organizo- žene, pa ma koliko škole svršile nisu nam potrebne. vati na mo­ Da bi se dernoj bazi napred izlo­ stvaranjem ženi program kartoteke i ustanove os­ sistema re­ tvario, od­ versa mah se pre­ 2) potreb­ šlo na posao. no je razvi­ Početkom no­ ti plansku ak­ vembra zai­ ciju za čita­ sta je organje korisnih nizovan prvi knjiga kod dio tečaja za širih slojeva naše žene ko­ građanstva: je iz bilo trgovaca, za­ kojih razloga natlija, rad­ ne imadoše nika, uopšte mogućnosti malog čo­ da nastave vjeka, a naj­ svoje zapo­ više kod na­ četo osnovno Slušateljice tečaja (prvog dijela) sa svojim nastavnicima i upravom ustanove prilikom ših žena obrazovanje i njegovog završetka u maju o. g. (U sredini pretsjednik prof. g. Hasan Cišić) 3) potreb­ time izgubi­ no je stvori­ le mogućnost ti u najkra­ da u pozitiv­ ćem vremenu 12-mjesečni tečaj za naše žene i to jedan od po­ nom pravcu utiču na druge bilo na svome domu ili u svojoj četka novembra 1936 do početka maja 1937 g. a drugi od po­ zajednici. Prema zamisli tečaj je organizovan na šest mjeseci četka novembra 1937 do početka maja 1938 god. i to prvi dio tečaja, a drugi u istom razmaku naredne radne 4) potrebno je pokrenuti akciju za proučavanje prilika godine. Za tečaj su odmah angažovane nastavne sile iz redova našega sela, kako bi se na osnovu stečenog iskustva što hitnije srednjoškolskih profesora, ljekara, inžinjera i učitelja narodnih prišlo njegovom pridizanju u svakom pogledu. škola. Svaki od njih izradio je nacrt cjelokupnog gradiva koje Mora se priznati da su zaključci lijepi i pohvalni, ali i to bi se po jedinkama imalo da pređe za vrijeme tečaja. To je da je u današnjim prilikama mogućnost njihovog ostvarenja bilo potrebno da se ne bi isti pojmovi na više mjesta obrađi­ vrlo teška. Samo jedna velika ljubav prema narodnim potre­ vali i da bi se izvršila koncentracija nastave. Predavanja su se bama, smisao za požrtvovanje i odanost poslu u stanju su da održavala u prostranoj sali osn. škole »Kraljica Marija«, a po se na tome polju poluči dobar rezultat. Članovi uprave svi do neki put u fizikalnom i hemijskom kabinetu mostarske gim­ jednoga i brojni prijatelji izvan nje pregli su odmah, poslije nazije, te u kino-sali Zajednice doma i škole pri ovd. gimna­ jedne uspješne konferencije, od srca na posao. Sada je cijela ziji gdje su se davali razni poučni filmovi u vezi sa nastavnim stvar na vrlo zavidnom putu i jedan veći dio programa već je planom tečaja. Filmove je ustupalo Prosvjetno odjeljenje Ban­ osfvaren. ske uprave u Splitu preko ovd. Doma narodnog zdravlja. Pre­ Biblioteka se uredila na najmoderniji način. Stvorena je davalo se tri puta nedeljno po 2 efektivna časa. Pri tome su kartoteka i sistem reversa, pomoću kojih će biti moguće u naj­ se upotrebljavala sva potrebna pomagala i upotrebljavane najkraćem vremenu dobiti sve potrebne statističke podatke, bez savremenije nastavne metode. Svaki čas bio je uzoran, a takav kojih se moderna biblioteka ne može ni da zamisli. Sve štetne je uostalom^ morao i da bude, jer su svakom času prisustvoi nepotrebne knjige iz nje su uklonjene, a jedan ogroman broj vali dežurni članovi uprave, koji su u neku ruku kontrolisali novih, aktuelnih knjiga i knjiga za narod nabavljen. Za po­ rad dotičnog nastavnika. Sve je to išlo po jednodušnoj saglasljednje dvije radne godine nabavljeno je knjiga u iznosu od snosti svih predavača. Broj slušateljica kretao se tokom tečaja 12.000 dinara. Po kvalitetu knjiga i po svojoj organizaciji usta­ između 75 i 110. Prosječna posjeta iznosila je 81 slušateljicu. nova spada među najbolje u mjestu. Obzirom na broj stvarnih AKO SE UZME DA JE TOKOM SEST MJESECI ODRŽA­ čitača ona je najaktivnija. Knjige se dijele članovima od strane NO 144 PREDAVANJA TO JE ZA TO VRIJEME PREDA­ oprobanih pedagoga i poznavaoca knjige prema stvarnoj po­ VANJE SLUSALO NIŠTA MANJE NEGO 144.81=11.664 SLUSATELJICE. Zaista jedan zavidan broj. trebi i kulturnom nivou čitača. Vaspitna strana ovoga rada vanredna je i rezultati su vrlo dobri. Dva puta nedeljno po neko­ Na časovima tečaja predavane su slijedeće nauke: 1) Srpliko sati u prostorijama ustanove velika je navala od čitača. skohrvatski jezik s književnošću, (prof. H. Cisić), 2) osnovi Dok su ranije bili čitači skoro isključivo iz redova školovanih praktične hernije (prof. H. Kurt), 3) osnovi praktične fizike 96. i �Pomagala pri pred. Broj pri­ sutnih Prezime, ime i zvanje predavača Sta je pre­ davao Datum (prof. S. Cisić), 4) osnovi biologije, zoologije i botanike (prof. S. Baljić), 5) osnovi higijene, posebno higijene žene, osnovi fiziologije i anatomije (Dr. S. Mujić), 6) osnovi matematičkog zemljopisa (prof. H. Cisić), 7) osnovi opšteg zemljopisa (učitS. Fehimović), 8) osnovi opšte istorije (prof. M. Alikalfić), 9) osnovi geologije (Ing. C. Ugljen), 10 osnovi mineralogije i paleontologije (Ing. F. Alikalfić). Za drugi dio tečaja u narednoj radnoj godini za iste slušateljice predviđeni su slijedeći predmeti: 1) književnost naša i strana (potreba i vještina čitanja s primjerima), 2) dalje o opštem zemljopisu i zemljopisu kraljevine Jugoslavije, 3) dalje o opštoj istoriji i istoriji Južnih Slavena — poseban osvrt na istoriju Bosne i Hercegovine, 4) dužnosti i prava žene u Isla­ mu, njen socijalan položaj, 5) najvažnije grane domaćinstva, 6) njega i odgoj djece; zaštita djece, 7) organizacija jedinica u radu za narod od strane slušateljica tečaja, čemu će se po­ svetiti naročita pažnja . Na prvom dijelu tečaja postigli su se naročiti rezultati. Predavanjima radi njihove jedinstvene organizacije prisustvo­ vali su po neki put i pretstavnici štampe. Utisci su iznošeni u mnogim listovima prestoničkim i pokrajinskim. Priznanja je bilo mnogo i sa raznih strana. Polugodišnji tečaj nije se završio, kao što to obično biva, jednim javnim ispitom i to iz više razloga. Između ostalih je­ dan je što tečaj nije sačinjavao jednu zaokruženu cjelinu, drugi je što bi za naše žene ,za koje je ovo jedna novost, podvrga­ vanje istipu uzrokovalo da bi mnoge odustale zbog straha da koji pojam i upit ne bi znale, a treći što upravi iz tehničkih razloga nije bilo moguće da na vrijeme za svaki predmet izradi neku vrstu popularno pisanog udžbenika, pomoću kojeg bi slušateljice mogle od vremena na vrijeme da revidiraju i utvrde svoja znanja. Ovaj nedostatak tokom tečaja nadoknađao se thn što se u pojedinom predmetu nije nikad prelazilo na ob­ radu druge jedinke dok se prethodni pojmovi nisu dobro utvrdili. Za drugi dio tečaja svi će se ovi nedostatci ukloniti. Tečaj će se kao cjelina završiti maja mjeseca iduće godine. Tada će se održati svečani javni ispit na kome će se podijeliti diplome slušateljicama tečaja. O predavanjima na tečaju vodila se naročita evidencija u jednoj posebnoj rubriciranoj knjizi. Jedna strana takve knjige za dva časa izgledala je ovako: Dežurni članovi Da bi se stečena znanja utvrdila kod slušateljica i da bi im se mnogi obrađeni pojmovi pokazali na licu mjesta, uprava je odlučila da početkom juna mjeseca organizuje jednu ekskur­ ziju u Dubrovnik za slušateljice tečaja pod vodstvom ozbilj­ nih i starijih žena i ljudi. Tom prilikom one će upoznati neke naše krajeve, a pogotovu prvi put mnoge vidjeti parobrod i more, vidjeti mnoge značajne stvari iz naše prošlosti (posjeta muzeju, bivšoj dogani i si.). Zbog suviše velike zauzetosti naprijed izloženim poslovi­ ma ustanove, a ograničenog broja radnih snaga, akcija na po­ dizanju sela malo je zadoenila. U zadnje vrijeme ustanovi je uspjelo da organizuje jednu ekspediciju u jedno od naših najzaostalijih sela u Kraljevini, u Podvelež. Dovoljno je naglasiti da se u svima selima Podveleža nalazi samo jedan pismen čo­ vjek pa da se vidi kulturni nivo njihov. Iako se već od 1918 god. mnogo radi na tome da se u tom selu podigne bar jedna škola sve do danas nije .se uspjelo istu podići. Tek u najno­ vije vrijeme stvar se, izgleda, pomakla sa mrtve tačke, pa se nadamo da će se konačno i privesti kraju. Inače narod je i obzirom na prosvjetu, i obzirom na privredu i higijenske uslove života na vrlo niskom stupnju i živi srednjevjekovnim životom. Prilike kod mnogih drugih naših sela u B. i H. nisu mnogo bolje. Uslova da se počne sa radom na spašavanju ima dosta, samo je potrebno svojski pregnuti na posao, više se žrtvovati i narod od srca voljeti. Silazak niz breg Ко snopovi klasja što ko zlato sjaju sunčane zrake toče se na polja . . . Vlažne od rose staze vijugaju s brega do obale kraj sitnog školja. Galebova jata kruže iznad krša, dok ćute daljine obzorja daleka; niz brdo iz sela ko radost leprša četa vedrih ljudi, snažnih kao teka. To seljaci mrki preplanula lica s radošću u svakom pokretu već slaze; spuštaju se srećni mrkih trepavica, niz obronak goli, niz kamene staze. 5 ramena im vise motike i krasne. Slaze da u kršu oru svoju muku, da u dane ove svetle, vrele, strasne svoju tanku zemlju plodnošću obuku. Slaze oni ozgo, sveži, odmoreni, a za njima tamo, ko devojka jedra, ostalo je selo u proletnjoj se n i . . . N ad njim trepti sunce ko molitva vedra. SAF ET B U R IN A Ustanova je već izradila plan za proučavanje sela kako bi se u najkraćem roku pristupilo ubrzanom radu na kulturnom prosvjetnom i privrednom podizanju seljaka. Akcija bi se docnije imala da razvije i na druga naša okolna sela, prven­ stveno na Blagaj, Bijelo Polje, Drežnicu itd. Pri kraju smatram za potrebno istaknuti to da ustanova u gradu i van njega uživa nepodijeljene simpatije i to stoga što je ona u svom radu eminentno kulturno prosvjetna ustanova, što je izvan svake politike i tako ustrojena da je nemoguće da ma i jedan njen član da joj kakvo političko obilježje, a naj­ manje da je iskoristi za svoje lične svrhe. Od toga je ona vrlo daleko, tim prije što joj je uprava sastavljena od vrlo aktivnih intelektualaca koji se politički ne eksponiraju niti su se ranije eksponirali. U akciji postoji vanredno jedinstvo, a u nazorima jedinstvena harmonija. U nacionalnom pogledu usta­ nova prepušta svojim članovima potpunu slobodu u orijen­ taciji i to smatra potpuno ličnom stvari svakog pojedinca. U SVOJIM IDEJNIM STREMLJENJIMA ONA JE PROGRE­ SIVNA, A PREMA SVOM ZADATKU DEMOKRATSKA. Ovo posljednje napomenuh zbog toga da oni naši prija­ telji, koji se za ustanovu interesuju, znaju pravac njenog rada i njene ciljeve. Za ilustraciju koliko je ta ustanova stekla povjerenja među građanstvom svojim pregalačkim i nesebičnim radom za narod, najbolji je dokaz njena zabava, prva zabava koju je priredila na izmaku sezone (polovinom aprila), a koja ipak obzirom na program, red i materijalni uspjeh spada u najuspjelije priredbe Ovom članku bila je ne toliko namjera da se pretstavimo pred čitačima lista »Gajret« nego želja da se izloženim poda­ cima o radu ustanove kogod pokrene na razmišljanje o gorućim pitanjima naše zajednice i da se kogod od srca baci na rad za narodno dobro. Na posao da nas naša buduća pokoljenja ne budu proklinjala! Prof. HASAN CI3IC M o s ta r. �J e s u li p o s t o ja li b o g o m ili u B o s n i i H e r c e g o ­ vin i u s r e d n je m v e lc u ? Istorija našega naroda u izvjesnim momentima vrlo je mračna. Pojedini njeni dijelovi nisu dovoljno jasni, već su zasnovani na hipotezama, koje se u nekim slučajevima ne mogu uzeti kao apsolutno tačne. Istina da je naša istorijska nauka vrlo mlada i da osim Rajića i nekih neznatnih pisaca, bibliografa, nemamo jačeg istorika do novog vremena. To su, valjda, jedini razlozi, koji pravdaju ove mračne poje­ dinosti u našoj istoriji. Uspjeće se, vjerovatno, u buduć­ nosti da se ove mistifikacije izvedu na čistinu, što bi u svakom slučaju vrlo mnogo doprinijelo tačnom poznavanju pojedinih perioda i izvelo nas iz zabluda u kojima smo do sada živili. Tako istorija Bosne u izvjesnim svojim pe­ riodima nije argumentovana, već se preko pojedinih perioda olako i prećutno prešlo iako su ti periodi vrlo interesantni i važni. Takvo je i pitanje bogumilstva u Bosni i Hercego­ vini u srednjem vijeku, koje se u posljednje vrijeme vrlo mnogo poteže. Prvi koji je bolje proučio istoriju Bosne i Hercegovine i na čijim su argumentima i dokazima zasnovane sve naše istorije, koje se kao tačne uzimaju, bio ie dr. Franjo Rački (1828—94), kanonik Sv. Jerđnimfe u Rimu. Kao istoričar i rimo-katolički sveštenik, on je imao slobodna pristupa u svima starim arhivama Rima i Mletaka, gdje je naročito proučavao crkvenu istoriju^ U Rimu je našao spis kardi­ nala Ivana Tarvemada od 1461 g., a u Mlecima dva izvje­ štaja nepoznatih inkvizitora, koji su u Bosnu dolazili u srednjem vijeku, radi Jirenia katoličanstva. — Osim topa Rački je prostudirao besjedu Kozme nrezvitera (umro 969), zatim spise Eutimiia Zitvina, biografiju Stevana Prvovjen­ čanog kao i neke druge spise, na temelju čega je napisao svoju raspravu »Bogumili i patareni«. Uvo su, uglavnom, izvori dr. Račkog. koji je iz nepo­ znatih razloga zanemario sve domaće dokumente, te ie konačno zaključio, da se bogumilstvo, gnostično-manihejska hrišćanska sekta pojavila u Bugarskoj u desetom vijeku, odakle ie prešla u Makedoniju i Srbiiu. odakle ju je. na­ vodno. Stevan Nemanja na jednom saboru u gradu Rasu (blizi! Novog Pazara) protjerao u Bosnu i Hum. gdje se usprkos borbe u 12 i 13 vijeku održala i postala državna vjera. Iako u Bugarskoj samo dualisti. koji vjeruju u Boga kao stvoritelja duše (nevidljivog svijeta) i sotona (đavola) kao i stvoritelja tijela (materije), ne priznavajući brak, krštenje, pričest, rat i odbacujući meso kao hranu, u Bo­ sni bogomili postaju umjereniji gdje se u njihovom vjero­ vanju osjeća reforma, jer — tvrdi Rački — vidimo da se žene i priznavaju krštenje. Ta njihova upornost, veli dalje Rački, trajala je sve do zauzeća Kraljevine Bosne nadom Ključa, 1463, kada je Mahmut paša zarobio posljednjeg bosanskog kralja Stje­ pana Tomaševića. Tada bogumili listom prelaze na Islam. To su fakta, prema Račkom, sa kojima su se složili, uglavnom, svi naši istoričari, koji zastupaju gledište da su bogumili kao vjera postojali. Međutim, 1922—23 godine pojavljuju se po ovom pi­ tanju dvije interesantne rasprave i to: profesora univer­ ziteta u Sofiji g. Blagojeva pod naslovom »Besedata na prezviter Kozma protiv bogomilite«, i rasprava g. dr. Vaše Glušca pod imenom »Sredovjekovna bosanska crkva bila je pravoslavna«. G. Blagojev u ovoj svojoj raspravi, dokumentovanoj grčkim izvorima i izvorima iz sredovjekovne vizantijske književnosti, tvrdi da je bugarska crkva u srednjem vijeku bila čisto pravoslavna. Nezavisno od ove rasprave g. Glušac u svojoj knjizi dokazuje da je sredovjekovna bosanska crkva bila pravoslavna i tu tvrdnju potkrepljuje domaćim argumentacijama. On tvrdi da je Besjeda prezvitera Kozme pisana iz čisto političkih razloga i da je ona kopija spisa Petra Sicilijskog koji je išao u Armeniju i upoznao se sa vjerovanjem Pavlićana i o tome podnio referat bugarskom arhiepiskopu Petru, dajući mu do znanja da bi ovo trebalo spriječiti. Kasnije u borbi oko prestolja između Simeunovih sinova: starijeg Mihajla, kojega je Simeun dao zatvo­ riti u manastir i mlađeg Petra, kojega je postavio na presto, pojavljuje se Bogumil kao voda opozicije (za Mihajla) i Kozma koji brani uspostavljenog na presto Petra. G. Glušac tvrdi da sfe Kozma u svojoj besjedi protiv Bogumila pbslužio podacima Petra Sicilijskog da bi ga što jače ocrnio. Dalje g. Glušac u svojoj raspravi podvrgava kritici i spis »Dogmatično naoružanje« od Eutimija Zigavina, koje je ovaj napisao po zahtjevu Aleksija Komnena, da bi pobio učenje svake jeresf od Arija do njegovog doba. U svojoj raspravi on konstatuje dalje da ni jedan srpski sredovjekovni pisac ne spominje Bogumila i bogomile u svojim djelima, pa ni sam Konstantin filozof. U biografiji Stevana Prvovjenčanog spominje se istina u jednoj glavi o nekim jereticima, koje je Stevan Nemanja protjerao iz svoje dr­ žave. Ali se u toj biografiji ne kaže ko su bili ti jeretici i gdje ih jje Nemanja protjerao. »A da je bilo bogumila u Bosni, zar bi bilo moguće, da ih barem neko nekad- ne spomene?« — završava g. Glušac. Istina, protiv ove teze ustali su gg. Skarić i VI. Ćorović kao i dr. Ivo Pilar, koji tvrdi da su bogumili ostaci hrvat­ skog narodnog klera, koji je protjeran iz Dalmacije, našao utočišta u Bosni. Interesantna je i hipoteza g. dr. Gregora Čremošnika, koji dovodi u vezu bosanske i hercegovačke bogumile sa ostacima starih Gota. On iznosi ovu konstataciju kao jednu od mnogih hipoteza, da su bogumili u Bosni postojali. Iz ovoga svega do sad nabrojanog opet nismo u sta­ nju stvoriti jedan jasan zaključak. Možemo mirno reći: gdje smo bili tu smo i sada. Dok g. Glušac ne može da pokloni dovoljnu vjeru pojedinim sredovjekovnim izvorima, dotle se drugi tih izvora slijepo drže i pridaju im veliku važnost. Promatrajući objektivno sve ove rasprave naših pri­ znatih kapaciteta, mi dolazimo do uvjerenja, da je u sred­ njem vijeku kako u Bugarskoj, tako i u Srbiji, Bosni i Humu (Hercegovini), zaista postojala neka jeres, koja se raširila u sjevernu Italiju i južnu Francusku o čemu imamo neospornih dokaza. Da li je ta jeres nazvana u našim kra­ jevima bogumilstvo, patarenstvo ili nekako drukčije, mi u to pitanje ne želimo ulaziti, već ostavljamo istoričarima budućnosti da oni to potpuno rasvijetle. Mi, pak, vjerujemo da su to zaista) bili bogumili — patareni o čemu nam još i danas svjedoče izvjesni pisani spomenici, koji se širom Bosne i Hercegovine nalaze. Da je uistinu sve ovo ovako, mora nam biti potpuno jasno i iz razloga što se Islam kao vjera utvrdio baš u onim krajevima u kojima se bogumilstvo — patarenstvo �Култ м а јк е и д/ечи/а заштита Ддндшњи дан, драге госпође и госпођице, посвећен je узвишеном Гћа АДИЛА ДИЗДАР, имену мајке. Данашњи дан прославучитељица, одржала ie ља се на свечан начин у цијелој Југославији. Кроз ових пар дана одрдана, v Гајретовом жеижаће се у нашој земљи на хиљаде bv. oiso предавање. Ilpoпредавања, хил>аде декламадија и хиљаде поклика упућених МАЈЦИ, али жана je у Гајретовим просторијама, na 10 то je све мало да уздигне МАЈКУ до "g, маја ове године. оне висине која joj припада и коју joj je, уосталом, већ дала наша народна пјесма и наша народна душа. Мајчин дан и његова прослава повезани су са лрославом ДАНА ЗАШТИТЕ ДЈЕЦЕ. To није било без размишљања, јер солидну дјечју заштиту и бригу око дјеце не може нико провести у толикој мјери и са толико пажње колико MAJKA. Заштита дјеце je један од најважнијих социјалних проблема данашњице. Taj проблем заокупио je цијели свијет и о њему се !размишл>а, расправл>а на све стране, пишу се кљиге, студије, предаванја, али он, нажалост, још није ријешен. У свијету je овај проблем ријешен како тако. Што су поједине земље културније и сређеније, проблем дјечје заштите je све мањи. Све културке земље су још прије деценија и деценија успјеле да такозвани дјечнји проблем, дјечије питање, ријеше на најзгоднији начин. У томе предњаче Швицарска, Енглеска, Аустрија и, ус поСљедње вријеме Русија. Чак и Кемалова Турска, која ie до прије рата била једна од најназаднијих земал>а, позната под именом »болесник на Боспору«, и она данас мајци и дјетету посвећује пуну бригу. Посебне институције воде бригу о дјеци и она се налазе под сигурном заштитом, у рукама погодних вдсиитача и наставника. У културнои свијету главну бригу око заштите дјеце преузела je држава и градске општине. Свако всће мјесто, ту наравно долазе и мали градићи који су и no неколико пута мањи од Сарајева, има своје дјечије ниституцкје, дјечија обданишта и друго што им треба. Градске општине плаћдју сваке године повеће своте новаца за рјешење овог важног питања, јер ако се дјеца не одгоје онако како треба, узалудан им je посао. Ha дјеци остаје потомство, на дјеци остаје живот.Какву дјецу одгојимо, онакве ће нам бити нове генерације, онаква he нам бити држава, онзкав ће нам бити наш цјелокупни јавни и породични живот. Све je ово у културном свијету исправно уочено, na ie стога и посвећена толика брига дјеци и њиховој заштити, Код нас, међутим, у Југославији, ствар стоји врло хрђаво, може се рећи никако. 0 дјеци и њиховим проблемима води се врло мало рачунд. У Сарајеву, нажалост, још je, изгледа ми, најгоре. Иако je Сарајево град од 80.000 становника, иако je сарајевска општина доста богата, дјечја заштита у Сарајеву je минималка. Општина иема једно велихо забавиште у које би била спремљена сва дјеца града да проведу слободно ријеме и да се забаве онако да могу осјећати дјечије радости у овим тешким временима и кризама. Ako у свијету владају кризе посла и рада, дјеца не смију осјетити кризу у хљебу и дјечијој радости. To им се једном опретном организацијом дјечје испомоћи може пружити у свако доба. Осим овога, Сарајево нема ни једног дјечијег вртића гдје би деца проводила слободно вријеме и гдје би у свако доба имала доста свјежег ваздуха. Коликогод се социјалне и просвјетне власти брину за наш подмладак, није досад ништа учињено. Колико год сто- spominje. Ako bi to Lilo drukčije, kako bi onda objasnili privrženost pravoslavlju odnosno katoličanstvu onih kra­ jeva koje su Turci prije Bosne i Hercegovine zauzeli, te je, i pored svega toga, narod tih krajeva ostao vjeran svo­ joj staroj vjeri? Alija M. Čorda тине хуманих и социјално-културних друштава која, често, постоје само на папиру и ради параде, настоје да нешто створе, до данас за нашу дјецу нису дала ништа. Једино неколико реномираних културних и просвјетних друштава, међу њима »Гајрет«, »Просвјета«, »Напредак« и »Народна Узданица«, дају од себе много да помогну читаве генерације школске омладине. Али то спада у други програм, јер ова друштва немају толико средставд нити имају циљ који спада у програм заштите дјеце. И на овоме што чине школској омладини, треба им признати и захвалити. Али највише што се дјеци може пружити, то им даје само њиховд рођена мајка. Никада нико није успио да надомјесги мајчину л»убав и мајчину бол, мајчину бригу и мајчину радост. Мајка je ono што се само једном у животу може имати. Нико дјетету не може дати толико истинске заштите колико Мајка. Нико нам ие може пружити толико среће, толико л>убави и искрености као MAJKA. Једино je MAJKA спремна да за своју дјецу поднесе све муке и патње. Материнска љубав je бескрајна и она je једнака и према злочинцима и према генијима. Од мајке није далеко до патенице и мученице. Она све разумије, све опрашта и све даје. Тајанствена je и недокучива мајчина љубав. To je непресушни извор сваког добра и чистоће. Осјећај мајке значи једну крваву рану у историји човјечанства. Болни крик мајке достигао je врхунац у великом Свјетском рату. У данима покоља.звјерстава, убијања, клања и пљачке, у данима буђења животињских инстиката у човјеку, пробудила се и засјала у иајвећем сјају, у највећој величини, мајчина љубав и мајчин крик. Taj крик je у основи против сваког рата, против убијања, зато носи у себи клицу узвишености. За милионе мајки je дом након рата остао пуст и празан и нико на свијету неће им ничим надомјестити њихов пород, празнину која им je ушла у срце. Тек након рата људи су дошли на мисао да се треба одужити мајци. Жена-мајка не смије остати оно ш т о je била, само симбол поштивања. Ona мора бити и нешто више. Њој се мора дати боље и здслужније мјесто. Онако како je и заслужила. Онако како joj je дато и у осталом цивилизованом свијету. Нама ће то бити лакше, јер je култ мајке у нашег народа добро развијен и светител>ски. У свему ипак и.ча једна утјешна нада. Једна од највећих МАЈКИ код нас, Њезино Величанство Краљица Марија Мајка, стала je нд чело Материнског удружеша и покрета за култ мајке и заштиту дјеце код нас. Она, која у себи носи толико доброте и срца, она која његује болесне и немоћне, дијели сиротињи гдје год треба и колико треба, ОНА je дала СИМБОЛ цијелом ПОКРЕТУ MAJKE МУЧЕНИЦЕ 'И MAJKE ЗАТИШТНИЦЕ СИТНИХ И НЕМОЋНИХ! Пођимо Њезиним стопама! Упутимо апел na градске општине и све надлежне да се побрину о здштити јадне и немоћне мајке. Завршујући ово предавање позивљем Вас да сви заједнички кликнемо: »Да живи НА|ВЕЋА MAJKA, НАЈБОЉА ПРИЈАТЕЉИЦА И ЗАШТИТНИЦА ДЈЕЦЕ И НЕМОЋНИХ, ЊЕЗИНО ВЕЛИЧАНСТВО КРАЉИЦА МАРИЈА!« Адила Диздар НОВЕ КЊИГЕ HAMDIJA MULIĆ: IZ ŽIVOTA MUHAMEDAALEJHISSELAM Poznati naš pedagoški pisac i javni radnik g. Hamdija Mulić, učitelj, napisao je novo djelo. To su »uzgojne crtice« pod nazivom »Iz života Muhameda-Alejhisselam«. Prvo izdanje ove lijepe knjižice (Islamska štamparija Sarajevo, cijena 5 Din) ubrzo je razgrabljeno, pa je nekoliko mjeseci iza prvog izdanja izišlo evo i ovo novo izdanje. Na vrlo lijep i pristupačan način za mlađe_i starije obradio je g. Mulić čitav život Božijeg Poslanika u kratkim poučnim pričama i sličicama. ^ Sve ove crtice osim svoje vjerske sadržine imaju i jednu rijetku mo­ ralnu i pedagošku sadržinu koja im daje dvostruku vrijednost. U ovim pričama je, ujedno, kao tanka nit neprimjetno pro­ vučena i čitava kulturna i politička istorija Islama. — H. 99 �Пјешачење и излети у планине > Данашње модерно доба je чудно доба: људи no већим варошима и огромним метрополама скоро су се сасвим одучили од ходања, прављења дужих шетњи и излета и ноге цм се тако почињу да дегенеришу. Узрок овој за човјечје здравље нимало повољној појави je у првом реду нехигијенски жнвот no већим варошима. Људи много сједе или стоје на једном мјесту, na, пошто се. замарају убр- Трескавица заним радом, послије рада одлазе кући и одмарају се или се бацају у вртлог забава, пијанчења и других разонода, које ниуколико не служе здрављу. Други важан узрок ове нездраве појаве су усавршена саобраћајна средства. Аутомобил, аутобус, бицикл, мотоцикл, и трамвај у велидој мјери су размазили модерног човјека. Он се стално вози и не пјешачн скоро никако. To није Добро. Човјек треба, у интересу свога здравља, стално и што више да пјешачи, да се шета и да, с времена на вријеме, приређује и дуже излете у планине, шуме и пол»ане. Нема ништа здравије за човјека од пјешачења. Млрширање je здраво, иикада не може шкодмти човјеку. При пјешачењу je цијели човјечји организам, сваки мали мишић у покрету, a то je нарочито варошанину неопходно, ако жели да му цијели организам беспријекорно функционише. Од пјешачења се највише освјежавају и снаже плућа и срце. Поред тога човјек од пјешачења и излета и има пријатна естетскл уживања. Један лијеп крај, романтичан предио, који обилује у природним љепотама, може се посматрати са задовољством само ако идемо пјешице. Приликом излета човјек се тјелесно и душевно освјежи, одмори, a не замара као што се то мисли кад je ријеч о малом напрезању ногу за вријеме марширања. Планинарство (туризам) je данас неверојатно развијена спортска грана код свих културних народа зацадних земаља. Оно je noстало неопходна потреба великоварошког грађанина, важан хигијенски чинилац. Ти људи би брзо увепули, клонули у раду и лакше добијали разне тешке болести, да се не одају систематски и стално планинарству. Даиашњи живот просто налаже сваком варошком становнику да се бави туризмом. Наравно ни у том погледу не треба претјеривати. Умјереиост je и код пјешачења и излета врло важна. Не треба приређивати 100 З а културнн и еконолскн r. РАСИМ КРЗИЋ. п р еп ор од села јсдап допис v комс јс Босанско село a нарочито наше муописао јсдиу Гајрстопу приредОу у сслу Illcслиманско, преживљује не само привредпар.тијама. Пошто сс у okom допнсу налалн н ну кризу више него села других крајеча лпјспих мнсли о саранаше државе, него и кризу кулгурноди»и ссла u ннтслнгснпросвјетну. Тешке посл>едице те кризе ломак допнса штампалн у облнку чланка. може и лаик видјети пролазећи и полуотворених очију кроз наше село. Taj култу.рни мрак и економска слабост, a уз то и конзерватинво чување онога што не ваља, довело je наше село на ступаљ када и високи морал под ударцима грубе сгварности почиње да пада. Патријархалних задруга, које су чувале морал и снагу нашега сељака из дана у дан све више нестаје. Тешко искуство и неповјерење сеља!ка према свему што захтијева свјесну жртву, отежава организовање вјештачких задруга, као и свега онога што би значило бар један корак напред у његовом животу. Гњусна убиства, кривоклетство, прељуба и криминал уопште, којима су сеоски сокаци до посљедњих година били врло тијесни — и они се тајанствено увлачс у нарушени организам нашега села. Неагилност или, пак, непросвијећеност оних који су први позвани да просвјећујз% застарјели и несавремени назорн оних који, у негативном смислу, са успјехом дејствују у нашем селу, васпитавајући за вјекове и времена која су давно у неповрат прохујала, заглупљују или дегенеришу дух нашега сељака. To je, укратко, биједно стање нашега села са узроцима, који су му претходили. To je укратко оно, што изискује планско и систематско организовање снага оних, којима на срцу лежи наше заостало село, a без чијега напретка неможемо бити напредни. Материјална снага нашега сељака не може се очекивати без културно-просвјетног препорода нашега села и без еманциповане душе нашега сељака. Имајући у виду да постоји јаз неповјерења између напредљака и онога који гмиже, између иителигенције меНусобно, између интелигенције и народа, na најзад између села и града, да постоји дубока провалија која дијели готово два свијета и то на једној страни свијет оних који касају за животом, a на другој царство оних који поузданом снагом окрећу осовину живота, онда свакако »Гајрет« или неки сличан покрет, који у перспективи јасно запажа та! два живота има да буде ћуприја, преко чије кичме ће прећи свечана поворка окићена ловорикама из данашњега нашега села у село оних, који су господари живота, a не слуге без награде. Имајући, дакле, у цил>у да та ћуприја мора бити отпорна и јака, да je у стању поуздано одупрети се, a да се и не пол>уља, свим јесењим м прољстним поплавама, као и свим осталим временским непогодама, и вијековима који долазе, да мора преко себе пренијети ту побједоносну, тешку, али часну дужност, онда свакако за градњу тога моста у првом реду треба подвући материјалну страну, na према томе и материјалну добит овакових и сличних приредби. Друга без сумње ништа ман>е важна je идеолошка страна, која у замашним покретима значи оно што за машину бензин. Toj идеолошкој страни претходи свијест, чије помањкање осјећамо у свим акцијама, које захтијевају пробуђену и у широким народним редовима развијену свијест. Ha оваковим приредбама у селу, ближим, искреним и чешћим доднром између села и града, na! макар то било и само неколико пута у годинп, уклања се антагонизам и неповјереље, које владау селу према граду. Тим начином у одушев- �PProljeće na obalama cVrbasa i PPlive Začudi se čovjek kad ga uskotračna bosanska pruga odnese do­ linom kroz koju se pjenušavo probija brza rijeka sa najčudnijom zele­ nom bojom i najljepšim vrtlozima. Cijela dolina je procvjetala jabukama i trešnjama, pa izgleda, kroz okna žustre male željeznice, kao da su dolinom rasute neke mirisne magle i šareni pcvjetali prekrivači. Nije to ni mirisna Panonija, ni trešnj'evi perivoji u predgrađima Jokahame. Nisu to mirisni sagovi na podnožjima rodnih brežuljaka u Zemlji izlazećeg sunca. To je dolinom hučnog Vrbasa prošlo proljeće i zasulo sva stabla vaskrsnim beharom. Prvi majski dani rasuli zelenjem, pupovima i cvijetovima, pa proljetna radost zahvatila ubavu dolinu više nego druge krajeve. Po dolasku u Jajce, starodrevni grad kraljeva bosanskih, pruža­ še putniku veličanstven izgled: drevni grad leži u dvostrukoj sjeni dima i magle. To je, u stvari, prošlost i starine, kule, kaplje i hiljade otkrivenih i neotkrivenih spomenika koji pretstavljaju stari grad i prošlost prekrivenu vječitim nikad neprekinutim dimom i kapljicama koje nastaju od rušenja miliona kubičnih litara vode niz naš najveći vodopad. Dugi dimovi što prekrivaju novi dio grada Jajca sukljaju iz najmodernije naše fabrike za izradu modernih kemičkih preparata. Od ove moderne fabrike živi starodrevni grad posljednjeg kralja Bosne Stjepana Tomaševića. U sjeni vječitih dimova vodopada i fabrike ferosiciliuma iz koje se hiljade vagona ove materije šalje za Hitlerovu tešku metalnu industriju, sreli su se prošlost i sadašnjost sa svim njezinim jezama i stravama. Fabrika u Tajcu je danas vrlo aktivno nacionalno privredno pređuzeće i proizvodi u velikim količinama: ferosicilium. klor i sve klorne derivate, kaustičku sodu. »tri«, tekući klor, »fer«, »tetru«. »heksoklorbarium«. sinklorid. kreč, karbid, plinove i »dekap«, jajački odlični patent za otstranjivanje mrlja na štofovima i platnu. Najliepša i najdivliija rijeka u zemlji ie Pliva. Ona u svojim nevierovatnim skokovima i čarima, ludoj trci i vodopadima ima toliko slatke romantike koliko smrtne opasnosti. Nazvali su je »riiekom sa 1000 mlinova«, iako ioj je čitav tok. od vrela do utoka u Vrbas, u samom Tajcu, praveći posliednii veličanstveni skok od preko stotinu metara, dugačak svefa trideset kilometara. To ioi nije smetalo da se nokaže u naifantastičnijim oblicima, pa ie. pored naičudnijih vrato­ lomija i šarolikosti, napravila i iedno od najljepših jezera kod nas. Sve ljepote Plive. kolike god one bile, ne bi inak bile ono što su da niie onih mnogobrojnih malih mlinova, primitivnih, sklepanih od običnih dasaka i nabacanih oo rijeci i njenim brzicama. Izgleda kao da ih je nečija ruka rasula iz visine i oni se zaustavljali onako gdie ie koji stigao. Svaki mlin je iedna pjesma za sebe. Brbljav, razigran i kočoperan, drma kolesima, trese hambarovima i rasipa hiliadc kap­ ljica. Prkosi tako bijesovima elemenata i sprema hlieb za liude. A ako vas nanese bosanski voz kroz ovu trešnjama i jabukama ocvjetalu dolinu, nemojte pomisiliti da je to mirisna Panonija ili ras­ cvjetali perivoji u predgrađima Jokahame. To je dolinom hučnog Vrbasa prošlo proljeće i zasulo sva stabla vaskrsnim beharom. Hamid Dizdar љењу осваја ce срце сељака, a затим разум. Срцу претходи Одушевљење, a разум убјеђење. По мом мишљењу то и јест стаза, која водои у прерођено село. Такве приредбе no унапред израђеном плану изводљиве, сиетематски стварају терен и кадар у селу омих, који ће дугачке туре, велике у даљини, којима наше ноге нијесу дорасле. Не треба ce за вријеме излета излагати разним опасностима, које пријете нашем здрављу. Треба ce чувати и , VV ' 1Ш Ш? I Ш šP Долина Врбаса од разних несрећних случајева, који у природи пријете човјеку. Мање искусни туристи нека увијек иду у друштву искуснијих, који знају како ce ужива у излетима и гдје ce налазе најбоље користи за здравл.е. Они познају крајеве у које ce излети приређују, na могу својим искуством много користити планинарима почетницима. Најбоље je постати члан туристичког друштва и научити сва правила туристике. Тако ће човјек моћи систематски да његује своје здравље, нарочито када то лијепо вријеме допушта, у прољеће, љето и јесен. Туризам продужује сваком човјеку живот! Сада у мају и љетним мјесецима je сезона када ce свима варошанима лружа прилика да освјеже и ојачају своје здравље, јер су здравствена преимућства пл.анинарства огромна. ; , . Др. м. бити довољно спремни да слиЈеде и да capabyjy добровољно уз самопрегор, a не лаж но на моменте, или пак no званичној дужности.. Taj кадар освијештених ће бити пионири и смјели носиоци здравих и напредних мисли и сигурни оствариоци иницијативе, која je добронамјерно у село послана. Тим начином напредно и свјесно организовано грађанство постаће водећи фактор, који ће уз искрену сарадњу интелигената, бораца и водича no звању, извести наше заиста заостало село бар на онај ступан* културе, када ће бити спремно узети само у своје руке кормило своје судбине. Расим Крзић. 101 �К у д а *ел«> с а н аш о лг о м л ч д и и о ј * кад заврши средњу и ж о л у ? В и с о к а е к о н о м с к о -к о м е р ц и ја л н а ш к о л а По завршетку средњошколског образовања омладине највећи проблем за родитеље и за саму омладину претставља правилан нзбор научне установе на којој треба да се продуже и употпуне започете науке. Гимназијска или која друга средњошколска спрема данас више није довољна да послужи као солидна основа ни за обезбеђење ексистенције, ни за самостално даљње научно усавршавање. Шта внше, често пута, и само високошколско образовање недовољно je за вршење појединих позива, na се траже специјалне студије. Људи са општом, енциклопедијском, научном факултетском или високошколском спремом данас све теже успевају да дођу до потпуног изражаја, ако немају и неке посебне спреме, усавршености, сгручности у једном одређеном, конкргтном правДУ- Правилан избор високош колских студи ја зависан je од много околности; од наклоности свршеног средњош колца ка 'извесној научној Дисциилини или науци, од материјалне могућности и доступности научног завода за студента, о д циља студија (обезбеђењ е ексистенццје, научни рад), од правилне обавеш теност^ о карактеру, устројстзу и цил>у научног завода итд. У многим земљама п<?стдје посебни научни заводи, који се баве искључиво испитивањем природне наклоности и обдарености ђака за поједине позиве. Ти заводи упућују ђаке на оне школе у којима he њихове интелектуалне особине доћи до најјачег изражаја. Ми. таквог завода, нажалост, још немамо. Ha конференцији учесника приликом 25-годишњ-ице смрти Османа Ђикића, прошле roдине у Мостару, изнесен je предлог да се фонд рахм. Хафиза Абдуселама Џ ум хур а намени искључиво помагању наше академски образоване омладине на специјализацији у иностранству. Ова идеја прихваћена je са одобравањем од свих учесника, na, када дсфе до њена остварења, тај фонд ће моћи да веома корисно послужи у овом правцу. У нашој јавности често пута се избацује једиа неозбиљна и неоснована крилатица о тзв. »хиперпродукцији интелигенције«, na се тражи ограничавање школовања омладине. Да таква крилатица претставља један за нас сраман културни анахронизам, сматрам, да није потребно посебно доказивати. Зар се у једној земљи, где je још увек натполовичан број стновништва не-писмен, где се ралицом оре a записом лечи, може говорити о хиперпродукцији интелигенције? A ако погледамо културно стање нашег муслиманског дела народа, онда то није више само једна бесмислена крилатица, него je неопростив грех. Школско образовање у свима правцима, културно подизање, просвећивање свакога појединца, и. у што већој мери, треба да буде ван сваке дискусије. Расправл>аги би требало једипо о пачину организовања просвећивања, о методама тога рада и о правцима школовања. Раније смо видели да ни еамо опште школо* вање није више довољно. Данашњн убрзани темпо живота, специјализација у свим привредним и техничким правцима тражи вишу спрему, окретност, стручност. Ради тога се све више истиче и све више расте значај и практична вредност стручних школа свих облика: нижих, средњих и високих. О важности и корисности таквог школовања, као и о практичнбм упутству за поједине врсте таквих школа писао je у лисгту и календару »Гајрет« проф. г. Шефкија Бубић. Таква корисна упутства требало би даље давати преко »Гајрета« родитељима школске омладине. Ово питање je од толике важности да би, no моме схватању, требало и посебна секција Гајретове управе да се посвети темељитом изучавању тога питања. •У једном сарајевском листу написао je недавно један угледни привредник г. Ахмед Мешиновић чланак под насловом »Тражим службу!«, у којем с правом устаје против укорењеног схватања да сваки онај, ко je свршио макар какву школу треба и мора некоме да служи, да слуша и када осигура »слуЖбицу и пензијицу« да закатанчи мозак и свеже руке, a да ради само толико, колико je потребно да очува платицу « стекне степен, према оној немачкој: D er Biirokrat tut seine Pflicht, vom 8 bis 2, mehr tut ет mischt. To штетно схватање међу нашим светом отишло je, нажалост, тако далеко да се у школе готово и.не шаљу деца, којима школа не треба да омогући опстанак. Пољопривредник, занатлија, трговац, рентијер редовно шаље дете у школу само толико колико тражи законска обавеза. He треба му, каже, Бог му je дао лепо имање, златне руке (занат), бабо ће му оставити дућан и муштерије или куће и имања, na шта he му школа, нека »плете котац ко отац«. Последица таквог наопаког гледања већ данас je видљива: земљорадник не може да удовољи захтевима модерне пијаце, његово газдинство je нерационално, застарело, нерентабилно, он се постепено пролетеризује и пропдаа. Занатлија ради no методама из минулих векова, неорганизован je, непросвећен, зависан од туђег капитала духовни и материјалнн роб и на.крају просјак. Трговац пословно неспреман, неоријентисан, учмао, животари и. »дрн<и фирму«, »чува дућан« више зато »да му се зна место«, него зато што му тај посао доноси користи. Школују се само они, који од школске дипломе очекују решење свога животног опстанка. За стручну обуку омладине у привредним прсдузећима у нашој земљи има неколико врста научних завода: Грађанске школе трговачког смера, Приватне ниже трговачке школе, Државне трговачке академије, Државне трговачко-поморске академије, Приватне трговачке школе са средњошколск,им рангом, Абитуријентски курсеви, Екопомски течај на Коларчевом народном универзитету и. доскора само једна, Висока економско-комерцијална школа, у рангу факултета, у Загребу. Овде треба да се упознамо поближе са највишим научним заводом у нашој земљи у области скономских наука. Висока економско-комерцијал- �на школа у Загребу основана je 1921 године, a 1925 године признат joj je ранг факултета. Школи je циљ да слушаоцима пружи могућност за највише економско образовање, како чисто научно (теоретско) тако и практично. Студије трају 4 године, a за редовне слушаоце примају се апсолве-нти гимназија и трговачких академија. У досадањем своме деловању ова школа дала je нашој привреди неколи.ко генерацмја дипломираних економиста, који данас у привредном животу наше земље, махом, већ заузимају водеће положаје. Велик део апсолвената ове школе посветио се разним звањима у слободној, приватној привреди и на делу показао завидне резултате, Многи свршени економисти посветшш су се државној и самоуправној служби, где такође имају прилике да својом стручном спремом кориете и установи у којој су запослени, и друштвеној целини.. Интересантно je напоменути да су дипломирани економисти можда једини. сталеж факултетски образованих људи, међу којима готово нема незапослених. Широка основа њиховог стручног образовања и могућност практичне примене њихове у разним установама и предузећима приватне и јавнб привреде као и могућност самосталног вође,ња -послова разлог су у сталној већој тражњи HiSro' понуди апсолвената Високе економске школе. Међутим на загребачкој школи je релативно врло мали 6poi апсолвенага — муслимана. Стога би требало у будуће, да се_на_економске_студије упућује ш то већи број наших матураната, jep им ова ш кола пружа могућност да своје знашг примене не само у служби другоме, него и у слободној, самосталној приватној привреди, као и у стварању и организовању самосталних предузећа. За оснивањем још једне Високе економскокомерцијалне школе v нашој земљи, која би била ближа и приступачнија за источне и централне делове државе, већ одавно се осећала потреба и. оадило се на њеном отворању. Стога je пре неколико месеци донета Уредба о оснивању Високе економско-комерцијалне школе у Београду. Ова нова школа биће отворсна у септембру ове године. Програм школе je уппгпуњенији и савршенији него ли оне у Загребу. Уведени су и посебни предмети за извесне струке као што je конзуларна служба, самоуправна и админисгративна служба, задругарство, организација приватно-привредног предузеha игд. Приликом уписа на високе школе ове године требало би прспоручити што већем броју наших матураната да се упишу на Високу економско-комерцијалну школу у Београду, из разлога што je ова школа органкзована no узору на најмодерније сличне школе у иностранству, шго се налази у престоници, где je седиште свих врховних државних установа и предузећа, затим шго je живот у Београду знатно јефтинији., него ли у Загребу и напокон зато што he се многи слушаоци школе моћи сместити у интернат Београдског Гајрета уз повољне услове. A. Кемура, Београд Д п а сх-ватања о алкохолу Прошле године био сам на једном предаваљу. Предавач je говорио о алкохолизму и антидлкохолизму са привредне и економске стране. Послије предавања развила се je дужа дискусија, a највише се говорило о алкохолу као друштвеном злу. У току распрдвљања предавач и ja тврдили смо да je алкохол и раније као |и сада, у данашњем друштвеном поретку, био опште зло, зло no цијело друштво, истина, не свуда у истој мјери. Алкохол није био толико опасан раније из више разлога: због неусавршености његове производње, због незнаша из чега и како све може да се добије алкохол, због слабих или никаквих саобраћајних средст,ава којима би се ширио и тамо гдје je непознат итд. — Други су тврдили да je алкохол данас друштвено зло, да алкохол служи јаки.ма и богатима да опијају слабе и сироте и да се тако користе њиховим радом, владајући над аима; a да алкохола неће бити када се буде промјенио данашњи друштвени поредак. Одмах се може видјети да ово друго мишљеље о алкохолу као друштвеном злу излази из једног, тако да се изразим, унапред одређеног »шаблона«, no коме he нестати све данашње несреће и патње, a настати општа срећа и »царство слободе« — чим се промијени данашаи поредак. Нас се не тиче цијела та нова наука о будућем друштву, jep je овдје ријеч само о алкохолизму. Са осталим нссрећама не знам како he бити послије очекиване промјене, али што се тиче алкохола, мислну. да je потребна дубока измјена човјекове душе, схватања и кидање с многим старим штетним навикама и заблудама na да га нестане, jep алкохол није везан само за друштвене поретке; он je у најјачој вези са иизом чинилаца, он je стални пратилац човјекове судбине из његове праисторије до данас. Треба знати да су, још прије неколико хиљада година, кинески цареви издавали наредбе против сувишне употребе алкохола; да су алкохол употребљавали и други ст,ари културни народи; да je пиће иектар грчка митологија дигла на божански Олимп; да je хришћанство увело алкохол у своје вјерске обреде; да су Римљани освајали Балкан док су Илири пили до лудила и њихови краљеви умирали у пијанству; да су и ти Римљани своје пороке залијевали алкохолом — све те и многе друге чии>енице треба знати, да се види колико je утјецаја имао алкохол на судбину човјечанства кроз цијелу његову историју, колико се алкохол дубоко уткао у душу, морал, вјеру, обичаје, свакодневни живот човјека, колико je алкохол имао утјецаја у цјелокупној култури човјечанства. Да je алкохол тако чврсто везан за људску мисао, за живот човјек.а, и да нису довол.не само привредно-економске npoмјене, na да и алкохода нестане, — свједочи управо сама Совјетска Русија. Иако су тамо извршене промјене дру-штвеног поретка, алкохол je и даље остао толико јак, да се против н>ега морала повести планска борба свим средствима. Из овога јасно се види да je алкохол много дубље зло него што се мисли, да није везан само за друштвени поредак и да против њега ваља водити нарочито смишљену борбу. Да нестане алкохола треба почети са искоретиваљем старих и наслијеђених навика, треба систематски васпитавати младеж за виши, духовни живот, треба схватити шта значи то »безалкохолна култура« и појам »трезвен« у najширем његовом значаву. Јеремија Д. Митровнћ 103 �(Nastavak) 'Bosna i muslimani Bosne Ze ma l js k a odbrana. — Spahijeispah i lu c i. Sve zemlje koje vladar pravovjernih dobija na sablji, dijelile su se po propisima šerijata u dvije glavne kategorije: u e r a z i m e m l u k e i e r a z i gajrimemluke. U erazi memluke spadaju sve zemlje koje imaju i svoga gospodara i svoga vlasnika — s a h i b a i m a 1i k a; drugim riječima zemlje na koje i pravo vr­ hovnog vlasništva, dominium i pravo svojine i po­ sjeda pripada jednom licu. To je puna svojina, r a u l k — dominium plenum — b a š t i n a kojom sopstvenik po svojoj volji slobodno raspolaže kao i sa svojom pokretnom imovinom. Bitno je obilježje baštine da je nasljedna i da sopstvenik u granicama propisa šerijata može s njom raspolagati inter vivos i mortis causa. Erazi gajri-memluke, to su zemlje, na koje pravo vrhovnog vlasništva, h a k i Ч e k a f e — dominium pripada državnom eraru — b e j t u l m a 1, a uživa­ nje i iskorišćavanje — h u k u k i t e s a r u f i j e ne­ kom drugom licu — m u t e s a r i f u . Mutesarif jc da­ kle faktični posjednik zemlje kojom po svojoj volji upravlja, bilo da je sam obrađuje ili drugom na obra­ du daje. Mutesarif pobire plodove svoga posjeda i državi daje zakonom propisanu dažbinu, ali u sušti­ nu i pravnu narav zemlje ne smije dirat bez dozvole s a h i b i e r z a — države; prodaja, uopšte svako otu­ đivanje ogrančeno je državnom hakirekabom. Prema tome, mutesarif je samo uzufruktnar, a gospodar ze­ mlje država, fiskus. Pravo haki rekabe država dovodi iz principa otkrivene doktrine po kojoj je »sva zemlja Allahova i Allah je daje kome on hoće«. U prvu kategoriju spadaju sve desetinske zemlje — erazi ušrije; t et imei s u k n a i erazi m e v a t. Desetinske su zemlje one koje je vladar pravo­ vjernih poslije osvojenja jednog kraja razdijelio me­ đu borce kao ratni plijen, odnosno ostavio u rukama i posjedu pređašnjh vlasnika koji su dragovoljno pri­ mili Islam. U tetimei sukna spadaju gradilišta — a гs e u površini od pola dunuma, koje je država, uz oprost od poreza, ustupila pojedincima za gradnju kuća u gradovima i selima. Erazi mevat, to su »mrtve zemlje« koje nemaju vlasnika i na kojima se ne vide tragovi kulture a koie su pravovjerni upitomili i od države u vlasnost dobili. Vlasnici desetinskih zemalja daju državi deseti­ nu — u š u r u naturi od svih agrikulturnih plodova sa svoga posjeda. U interesu kulture i unapređenja 104 . poljoprivrede, zakonodavac je glede erazi mevata sankcionisao jednu klauzulu koja se nikako ne pod­ udara sa pojmom čiste svojine. Naime zakonom je utvrđeno: ako vlasnik erazi mevata u roku od tri go­ dine ne upitomi svoj posjed, država će mu ga oduzeti i drugome na obrađivanje dati. U haračke zemlje prve kategorije broje se zemlje koje je pravovjerni pobjedilac ostavio u rukama n em u s l i m a n s k i h p o d a n i k a osvojenog kraja koji se bez borbe i otpora predao i čiji su se stanovnci obvezali da će državi mjesto desetine davati h ar a č. Za slučaj da ove haračke zemlje docnije, bilo na koji način, pređu u ruke muslimanskih posjednika, one time ne gube karakter haračke zemlje. Stoga će i novi vlasnik-musliman kao i njegov prednik-hrišćanin plaćati iste dažbine, makar da strogo po šerijatu, jedan musliman nemože biti podložen plaćanju hara­ ča. — U prvu kategoriju spada i e r a z i - m u k a t a , zemljišta koje neko od države kupi sa svima pravima mulkovnog punoga vlasništva — temliken ikta. I u drugoj kategoriji ima tri vrste zemlje. Prvp haračke zemlje — gajri memluke na koje bejtul-malu pripada hak rekabe a posjed i uživanje starosjedioci­ ma osvojenoga kraja. N a ovo zemljište oni daju dr­ žavi dvostruki harač: jedan u gotovom novcu, odmje­ ren po glavnici, drugi u naturi u visini od desetine do jedne polovine godišnjeg prihoda, odmjeren prema bonitetu i plodnosti zemlje — h a r a d ž i m u k a s e m e i h a r a d ž i m u v e z a f . Druga je vrsta mrtva zemlja — eraz mevat, koju je neko upitomio i od dr­ žave dobio samo pravo posjeda i uživanja a ne i pra­ vo vlasništva. Treća je vrsta zemlje koje stoje pod naročitom državnom zaštitom a služe isključivo za javne potrebe — e r a z i h i m a , odnosno e r a z i m e f r u k e. To su plandišta za ispaše, šume i šikare dizanje sela i varoši, javni putevi i t. d. Ima još jedna, treća vrsta erazi gajri-memluke koja nije ni desetinska ni haračka. N joj se kaže e r a ­ zi m e m l e k e t , erarsko zemljište. U ovu se vrstu broje sve zemlje u osvojenim krajevima koje nisu razdijeljene među borce nego su pripale bejtul melu; nadalje sve desetinske i haračke zemlje koje su ostale m a h 1 u 1 to jest čijii su vlasnici i posjednici izumrli bez zakonskih nasljednika i konačne sve druge ze­ mlje koje su na bilo koji način pripale državi. T o su glavni osnovi šerijatske agrarne politike. Turci, u početku stvaranja svoje države pridrža­ vali su se ovih načela. Docnije, kad je šerijatski okvir postao i suviše uzan za nove prilike, zemlje i naroda čiji su Turci postali gospodari, turski su za­ konodavci upotpunili šerijatske propise i nadomje­ stili carskim kanonima. Prije svega šerijat uopšte nepozna feudalni sistem. T o je institucija azijskih naroda, koja se u persijsko-turskim dinastijama zadržala i za vrijeme �arapskog halifata. Od dinastije Seldžuka direktno je prešla na osmanske Turke. Osman je dobio prvo leno od posljednjeg seldžučkog sultana, a već Osmanov sin Urhan dao je vojnička lena borcima koji su po­ mogli da pobijedi. Urhanov sin i nasljednik M urat I izdao je prvi lenski zakon — k a n u n i t i m a r . Od Murata kosovskog pomena do Sulejmana opsadnika Riza izdani su i kodifikovani glavni zemljišni zakoni Turskog carstva. Mehmed II naredio je da se izvrši katastralni popis zemlje, i da se popišu ne samo spahije i spahiluci, nego i poimenično sva sela i njive ko­ je spadaju jednom spahiluku. Svake treće godine vr­ šene su korekcije i revizija katastra koji je bio pohra­ njen u Carigradu u carskoj arhivi — d e f t e r i hek a n i pod upravom i nadzorom prvog defterdara. Sulejman veliki sankcionisao je godine 1530 opšti ze­ mljišni zakon — e r a z i k a n u n a m e koja i dan danas služi kao najbolji i najpouzdaniji izvor za po­ znavanje agrarnih propisa Turske imperije. Turski kanuni uglavnom poznaju dvije vrste ne­ pokretne imovine: mulkovne i mirijske zemlje — era­ zi memluke i erazi emirije, drugim riječima čistu pri­ vatnu svojnu baštinu; i posjed čija reketa pripada bejtul malu. Jedan dio erazije mirije država je u sh ^ " pila borcima kao ratni plijen, odnosno ostavila u po­ sjedu starosjediocima sa punim pravom svojine; dru­ gi dio je podijelila onima kojima je zemlja potrebna, odnosno neborcima koji su inače zaslužni, ali ne u puno vlasništvo. Uovom drugom slučaju država je za sebe zadržala pravo vrhovnog vlasništva a posjed­ nika zemlje obvezala da mjesto desetine daje državi harač i da plaća izvjesne poreze — v e r g i j u pod imenom č i f t a k č e s i . Posjednik je slobodno upra­ vljao svojim posjedom, bilo da ga je sam obrađivao ili drugom na obradu davao, ali u suštinu i pravnu narav zemlje nije smio ni mogao dirati bez dozvole gospodara zemlje — bejtul-mala. Prema tome posjed­ nik ovakve zemlje nije bio vlasnik nego uzufruktuar. Međutim, država je u osvojenim krajevima svoje pra­ vo vrhovnog vlasnika prenosila kao leno na zaslužne ljude i visoke funkcionere carstva. Ako prihod lena ne prelazi dvadeset hiljada akčeta, titular se zove spahija a njegovo leno t i m a r , ako se prihod lena kretao između dvadeset do sto hiljada akčeta, titular se zvao z a i m a njegovo leno z i a m e t. Lena koja nose stotinu i više akčeta zovu se h a s . Prema tome predmet lena nije bila supstan­ cija zemlje nego pravo pobirati izvjesne, zakonom određene dažbine. Sobzirom na prava i dužnosti lenskih gospodara, spahiluci se dijele u tri grupe: eškinđi, mustahfez i hademe timar. E š k i n đ i t i m a r dobijali su alajbezi koji su se pod svojim bajrakom borili na otvorenom polju i obavljali i neke druge dužnost koje im je država povjeravala, m u s t a h f e z-timar se davao činovnicima i braniocima pogra- MALE KULTURNE VIIESTI SIN HERCEGOVCA JE JEDAN OD NAJBOLJIH GLUMACA AMERIKE Američka štampa piše posljednjih dana o ogromnim us­ pjesima mladog dramskog umjetnika Mladena Sekulovića. Prema priznanju cjelokupne kritike, on je danas jedan od najboljih glumaca Amerike. Naročite uspjehe postigao je u ulozi Satina u komadu Maksima Gorkoga »Na dnu«, a isto tako dao je niz briljantnih kreacija u komadima »Porušena kuća«, »Ognjište«, »Rip« itd. On nastupa na Gudman-pozorištu gdje je dobio čitavu seriju nagrada. Rođen je u Gen, u američkoj državi Indijani, a otac mu je Petar Sekulović, ise­ ljenik iz Hercegovine. DA LI JE ALIPASA RIZVANBEGOVIĆ HTIO HERCEGOVINU PRIPOJITI CRNOJ GORI U zagrebačkom »Obzoru« piše mladi crnogorski publicista Savo Štedimlija jedan esej pod naslovom »Njegoš i Ali-paša Stočević«. Ovaj esej potkrepljuje pisac sa čitavim nizom novih dokumenata o prijateljskim vezama i odnosima Njcgoša i Alipaše, odnosno Crne Gore i hercegovačkih Turaka. Mnogi od ovih dokumenata pronađeni su u cetinjskom arhivu. Pisac iz svega izvodi jedan frapantan zaključak: da bi se moglo misliti da je Alipaša Rizvanbegović imao namjeru da Hercegovinu otcijepi iz granica turske imperije i da je pripoji Crnoj Gori, odnosno da sa Njegošem stvori jednu zajedničku državu. USPJELO GOSTOVANJE STRAHINJE PETROVICA Prvak zagrebačke drame g. Strahinja Petrović gostovao je u sarajevskom pozorištu. Ovo gostovanje, isto kao i ono ranije od marta mjeseca, imalo je puni uspjeh. G. Petrović nam se pretstavio kao sasvim zreo talenat, a uprava Narodnog pozorišta u Sarajevu je dobro učinila što je omogućila ovo go­ ___ _ stovanje. PODIZANJE DŽAMIJE U PRAGU Muslimanska vjerska zajednica u Pragu, u Cehoslovačkoj, prikupila je potrebna sretstva za podizanje jedne velike i mo­ deme džamije. Džamija sa visokim minaretom biće podignuta na najljepšem dijelu Praga, u blizini vile dr. Kramarža, mi­ nistra, na Letonoj. Džamija će biti u orijentalnom stilu sa ve­ likim i visokim kubetom, po ugledu na džamiju u Parizu. O PORIJEKLU BEGOVA LJUBUNCICA Pisac koji se sakrio iza šifre »K« piše u »Obzoru« o po­ rijeklu begovske porodice Ljubunčića, bivših kapetana u Lijevnu. Na temelju izvjesnih dokumenata pisac nastoji dokazati da su Ljubunčići postali od Hrvata. Isto tako, kaže pisac, druga ugledna livanjska porodica begova Firdusa također su porije­ klom Hrvati, a ne naseljene Osmanlije, kako se dosad mislilo. Pisac K. ove svoje tvrdnje o Ljubunčićima bazara samo na jednom pismu koje je nekad davno jedan beg Ljubunčić pisao nekom fratru. ničnh utvrđenja h a d e ш a-timar džamijskim i tekijskim slugama i pograničnim gradovima i palankama nekim agama na sultanovom dvoru. Pravo lenskih gospodara zove se inače njihov k i l i č - h a k , sabljarina. nn-ć �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК ЗАХВАЛА HA ЧЕСТИТКУ Њ. КРАЉ. ВИС. КНЕЗУ НАМЈЕСНИКУ Поводом промовисања за понасног доктора Оксфордског Универзитета Н>. Kp. Вис. Кнеза Намјесника, Главни одбор Гајрета je упутио Канцеларији Н>. Kp. Височанства слиједећу честитку: »Поводом високе почасти и признања указаног Вашем Височанству од стране Оксфордског Универзитета промоцијом за почасног доктора сматрамо да je тим актом указана и висока част како Вашој личности тако и цијелој нашој нацији. Главни одбор Гајрета усхићен личним успјехом Вашег Височанства, слободан je поднијети у име цјелокупног Гајретовог чланства најсрдачније честитке. Да живи Ваше Височанство!« Ha ову депешу Претсједник Гајрета г. Др. Авдо Хасанбеговић добио je из Лондона слиједећу захвалу: »По највишем налогу част ми je изјавити Вам топлу захвалност на честитци коју сте послали Њ. Kp. Височанству Кнезу Намјеснику поводом Његовог промовисања за почасног доктора Оксфордског Универзитета.« Министар Двора, Милан Антић, с. р. и утржак »цигала« Гајретова дома. — Нарочито скрећемо лажњу да друштвене јединице. прикупе све заостале чланарине, како не би заостао ни један члал који не би своју чланску дужност уредно извршио према Гајрету. — Ha чековној полсжници или у посебном лисменом извјештају треба означити од чега je послати новац, како би се могао раскњижити у књигама Главног одбора no појединим ставкама. 2. Абецедни списак свих врста чланова, означивши презиме и име члана, датум уписа у чланство, висину чланарине и уплате чланарине за сваки поједини мјесец v oboi години '(1936-1937). у Ј 3. Списак умрлих чланова, означивши да ли je редовни, утемељач или добротвор и љегово звање. 4. Списак друштвеног инвентара. Јединице које располажу са друштвеним просторијама и инвентаром доставиће списак тога инвентара, означивши вриједност сваког предмета. 5. Општи извјештај о раду у прошлој години са овим подацима: а) број чланова ОКРУЖНИЦЕ б) број одржаних сједница СВИМА МЈЕСНИМ ОДБОРИМА И ПОВЈЕРЕНИЦИМА ц) број ријешених списа ГАЈРЕТА д) број одржаних приредаба (забава, теферича, мевГАЈРЕТОВА ГЈ1АВНА Јављамо Вам да he се Гајретова луда, сијела) СКУПШТИНА редовна главна скупштина одре) број одржаних предаваша жати у недјељу 11 јула 1937 год. у Гајретовом дому у/Сараф) број одјевене сиромашпе дјеце јеву са дневним редом који рррпи£ују друштвена правила. г) износ сакупљене и дозначене чланарине Kao и досадањих година, д аа прије главне скупштине одржаће се предконференција за главну скупштину. х) чист приход одржаних приредаба Саопштавајући Вам предње, умољавамо Вас да у смии) чист приход сакупљелих и уновчених живежних слу прописа друштвених оравила одредите Ваше делегате, намирница који he Вас заступати на главној скупштини. Делегатима ј) приход распроданих Гајретових издања и листа испоставите легитимације за учестовање на скулштини. »Гајрет« Главни одбор упутиће молбу Миниистарству саобрак) укупан приход дозшчен Главном одбору од 20 јуна haja за повластицу н.а жељезници свима делегатима, a о ре1936 до 20 јунд 1937 године. зултату ове молбе друшгвене јединице биће посебно обавијештене. 6. Извјештај о одржаним Гајретовим предавањима са овим подацима: СКУПШТИНЕ МЈЕСНИХ У смислу прописа друштвених а) датум одржања предавања ОДБОРА И ПОВЈЕРЕправила позивају се све Гајретоб) лрезиме и име предавача и његово звање НИШТАВА ве јединице да здкажу и одрже ц) тема предавања своје редовне мјесне скулштине, те да no одржању истих д) локал у којем je одржано предавање доставе Главном одбору у року од 8 дана лреписе скуле) број слушача штинских записника, кзо и кочстигуцију одбора. ф ) да ли су предавања била са или без дискусије r) примједба. ИЗВЈЕШТАЈ О РАДУ З а претстојећу Гајретову главДРУШТВЕНИХ ЈЕДИну скупштину мора се лрипреми7. Остале акције мјесних одбора и повјереништава НИЦА ти и оштампати извјештај о раду tokom ове године. како Главног одбора, тако и свих друштвених јединица. Taj 8. Списак дјеце која се школују у Гајретовим интернаизвјештај мора се оштампати и доставити друштвеним јетима односно која су добила стмпендију или потпору од диницама 8 дана прије главне скупштине. Да би тај извјеГајрета у свој години. (Овај нам je списак потребан ради штај био потпун л што вјернија слика рада и настојања тога, што се морају износити у годишњем извјештају, посвих друштвених јединица, потребно je да све јединице доред прихода из појединих мјеста, и помоћи које та мјеста ставе Главном одбору податке о своме овогодишњем раду добивају од Гајрета, да би се на тај начин видило у којем н а ј д а љ е д о 20 ј у н а о. г. У колико се ти извјештаји je омјеру материјални резултат рада појединих јединица преne доставе до овога рока, nehe се моћи накнадно узети у ма датој им помоћи у овој години. Дешава се tokom годипе обзир, na ће се у штампаном извјештају констатовати које да родитељи некоје дјеце мијењају своја боравишта, na услијединице нисе удовољиле овом позиву и својој дужности. јед тога одбори неће да буду оптерећени са издацима на ту Главни одбор Гајрета умољава и позива све друштведјеиу, чији су родитељи промијенили боравишта.) не јединице да му доставе најдаљс до 20 јуна о. г.: 1. Сав друштвени новац од сакупљених чланарина, за9. Прорачуни мјесних одбора (повјереника) за 1937бава, теферича, мевлуда, сијела, сергија, добровољиих при1938, који морају бити усвојени na редовпимм мјееним скуплога у новцу и нарави, курбанских кожица, зндчака Гајретоштинама, на основу којих he Главни одбор еаставити годива дана, Гајретова алмапах-календара, томболе, те Гајретошњи друштвени прорачун. вих других издања. Такођер се позивају све јединице да доФормулар за прорачул! Гајретоаих мјесних одбора и стдве до горнјег рока и све приходе Гајретова дома, у колиповјереника има да изгледа овако: ко их још имају и то: чланарине, добровол>мс прилоге као �РA С XО Д И Редовна чланарина Чланарнна доброт. и утемељача . . Прилоли v hobiiv . Прилози v нарави Приредбе, (заПавс, тсфсрнћи, сијела, мевлуди и с л .. Очскрининс питом. Утрошак Гајрета и садашњс питомц' Утрошак Гајрста и. При израчунавању опскрбнине за једног питомца у конвикту треба имати у виду да то издржавање кошта годишње Дин 3.500.—. ПРЕД ОДЛАЗАК ГАЈГајретови питомци ускоро hc наРЕТОВИХ ПИТОМАпустити друштвене иктернате и ЦА HA ФЕРИЈЕ отићи својим кућама и својој родбини «а ферије. Овим поводом Главни одбор je као и досадаљих година ставио у дужност свима управама друштвених интерната да своји.м питомцима даду потребна упутства и савјете у погледу њиховог рада и владаља на феријама. Свима питомцима се ставл>а у дужност да се јаве Гајретовим јединицама чим дођу својим кућама и да им се ставе на расположење у погледу Гајретова рада. — Извјешћујући Вас о овоме, молимо Вас да надзиретс рад и влддаље Вашич питомаца на феријама, и у кодико их устребате за какав Гајретов посао, да их за то ангажујете. У колико некоји питомци не буду задовољавали својим држањем за вријеме феријд, нека се о томе извијести Главни одврр Гајрета. СКУПШТИНА ГАЈРЕТО- Овогодишља скупштина ГајретоВЕ ЗАДРУГЕ ве кредитне и привредне задруге у Сардјеву одржаће се 10 јула о. г. у Гајретовом дому, т. ј. на дан предконференције за Гајретову редовну главну скупштину. — Скупштина задруге одржава се истовремено када и Гајретова редовна гддвна скупштина no жељи и сугестијама делегата на прошлој главној скупштини, да би се na тај начин дало могућности и зддругарима из унутрашњости да узму учешћа у раду Задругине скупштиие. У колико некоји задругари не могу доћи на скупштину Задруге, то они могу опуномоћити делегате који долазе на главну скупштину, да их они заступају, na Вас молимо да о томе обавијестите задругаре, с тим да делегатима даду своје писмене пуномоћи. Многи разлози и искуства из ранијих година понукали су Главни одбор Гајрета да донесе закључак д а с е м о л б е о в о годишњих Гајретових uит омa цa з a ир иј ем у Г ајрет ове и н т е р н а т е у идућој школс кој години ријеше прије о вог од иш ње глав не с к у п ш т и н е . Молбе нових кандидата за интернате као и све молбе за стипендије и једнократие потпоре рјешаваће се као и досадањих година — послије главне скупштине. О ријешењу молби старих питомаца (конвикташа) поднијеће се предлог и извјештај претстојећој главној скупштини. Да би се могло удовол>ити поменутом закл>учку Главног одбора, позвали смо управе интерната да о овоме закључку обавијесте све своје овогодишње питомце, који рефлектирдју на интернатска мјеста у идућој годшни, и да nx позову д а п у т е м с в о ј и х м ј е с н и х о д б о р а ( п о в ј е р е н и ш т а в а ) упуте Главном одбору своје малбе најдаље до 5 јуна о. г. Тим молбама треба приложити увјерења о сиромаштву и о плаћању пореза. Све те молбе треба да претресу Гајретове јединице и да их са својим предлозима доставе Главном одбору најдаље до 20 јуна о. г. Извјештаје о успјеху у науци свих овогодишњих питомаца затражио je Главни одбор Гајрета да му их доставе управе интерната изравно. О овоме закл>учку молимо Вас да обавијестите родитсље - старател>е овогодишших Гајретовпх зптомаца и да их упозорите да прибаве благовремено yBjepeiba о сиромаштву «и о плаћању пореза,, како бисте та увјерења могли приклопити молбама н.ихове дјеце — шчићеника. РЈЕШАВАЊЕ МОЛБИ ОВОГОД. ГАЈРЕТОВИХ ПИТОМАЦА ЗА МЈЕСТА У ИНТЕРНАТИМА У ИДУЋОЈ 1937-1938 ГОД. НАТЈЕЧАЈ ЗА ПОДЈЕЛУ Ha основу прорачуна као и за1'АЈРЕТОВИХ ПОМОЋИ кључака које ће усвојити пргтУ ИДУЋОЈ ГОДИНИ стојећа Гајретова главна скупштина, Главни одбор Гајрета подјељиваће за 1937-1938 годину стипендије и једнократне потпоре, као и мјеста у интернатима, ђацима који ове 1936-1937 године нису били у Гајретовим конвиктима. Молбе се имаду доставити Главном одбору Гајрета, са предлозима Мјеоних одбора и повјереника, н а ј д а љ е до 15 ј у л а о. г. Молбе које се пошаљу послије овог датума, као и оне које нису препоручене од стране Гајретових јединица, неће се узимати у рјешавање, него he се повратити. Свакој молби треба приложити: 1) школско свједочанство из 1936-1937 школ. године; 2) увјерење о сиромаштву 3) увјерење о порезу. За Главни одбор Гајрета: Претсједник: Др. Хасанбеговић Секретар: X. Кукић. U s p je š a n r a d M e v lu d s lc e s e k c ije u B o s . B r o d u Ova fotografija prikazuje Sekciju koja je priredila Gajretov uspjeli Mevludi šerif u Bos. Brodu. Na slici su obdljcženi broje­ vima: 1. g. Arslanbeg Kurbcgović, vrijedni pretsjednik Mjesnog odbora; 2. g. Smail eff. Bojić, pročelnik mevludske sekcije; 3. g. Asim Hodžić, tajnik odbora; 4. g. Alija Nuković, blagajnik odbora i 5. gđica Mujcsira Hodžić, koja je izabrana za naj­ ljepšu djevojku na jednoj Gajretovoj pri­ redbi. Ova Sekcija pokazala je vrlo dobre rezultate. Ovim putem se Sekcija zahvaljuje g. Franji Vučniku, penzionisanom poruč­ niku, koji pomaže odboru u Bos. Brodu svojim tehničkim sposobnostima i znanjem, pa je crtao u bojama i ovaj Gajretov znak što ga drže djeca na slici. 107 �ЛУКАВАЦ ТУР. Рахметли Ахмо Бегић. 13 априла о. г. преселио je на ахирет рахметли Ахмо Бегић, дугогодишњи члан одбчора Гајрета у Лукавцу. Мјесни одбор Гајрета изгубио je у њему једног вриједног и агилног члана, који je гнесебично и предано радио за добро Гајрета. Рахметулахи алејхи. Постављанје госп. Тановића Мухамеда. Госп. Тановић Мухамед дјеловођа општине и благајник Мјесног одбора Гајрета у Лукавцу, одлуком госп. Мипистра саобраћаја, постављен je за чиновничког прнправника код Жељезиичке ложионице у Вршцу, иа коју je дужност отишао из Лукавца 20 априла о. г., испраћен од многобројних пријатеља и чланова мјесног одбора. Дужност благајника овог мјесног одбора вршио je госп. Тановић предано и савјесно од и>егова оснутка до даиас a прије доласка у Лукавац сарађивао je такођер у Гајретовом одбору у Грачаници. Господину Тановићу, нашем бившем вриједном и незаборављеаом благајнику, другу и пријатељу желимо много успјеха на његовој новој дужности. УСПИО ТЕФЕРИЧ У ШЕВАРЛИЈАМА Повјереник »Гајрета« у селу Шеварлијама приредио je 9 маја уз сарадњу честитих и вриједних сељана »Гајретов« теферич, који je иначе први »Гајретов« теферич у овомс селу. Лијеп прољетни дан, те популаран програм теферича, који се састојао у оживл>аван.у заборављених народних игара, привукао je масе свијета из околних срезова, a нарочито je запажен велик број Маглајлија, чија je добро развијена »Гајретова« свијест и овом приликом дошла до виднога изражаја. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/c4142b3646924c1c657f501918324c1a.pdf 65b9c82c207abda19bd323e8355c3ca6 PDF Text Text TAKCA У ГОТОВУ ПЛАЋЕНА гл а сн и и К уучурно u p o c n jo m o i д р у ш тв а Гајрета ИЗПЈЕШ ТЛЈ ГЛАВНОГ ОДБОРА ГАЈРЕТА ЗА ГО Д И Н У 1930-37 П о д н е с е н г л с т н о ј г о д и ш њ о ј ск у п ш т и аи 11 Јула 1 9 3 7 г о д и н е * . .... •■■■ Ј у л и ........ ........ .... C a p a jc n o 1937 ИЗДАЈЕ ГЛАВНИ ОДБОР ГАЈРЕТА Y САРАЈЕВУ • Б р о ј 7-9 ГЛАВНИ И ОДГОВОРНИ УРЕДНИК ХАМИД КУКИ ћ �ГАЈРЕТ, ЛИСТ ДРУШТВА ГАЈРЕТА ИЗЛАЗИ МЈЕСЕЧНО, ЦИЈЕНА МУ JE ЗА НАШУ ОТАЏБИНУ 60 ДИНАРА HA ГОДИНУ, A ЗА СВЕ ОСТАЛЕ ЗЕМЉЕ ПРЕКО ГРАНИЦЕ 120 ДИНАРА. ЂАЦИ ГАЈРЕТОВИ ПИТОМЦИ ДОБИВАЈУ ЛИСТ У ПОЛА ЦИЈЕНЕ КОД ГЛАВНОГ ОДБОРА ИЛИ КОД УГ1РАВЕ ГАЈРЕТОВИХ КОНВИКАТА. Власник друштво »Гајрет« — Одговорни уредник: Хамнд Кукић — Штампарија Босанска Пошта Јосип Бретлер и др одговара Јосип Гргић. �Год. X V III j *R 3? S jii Сараје-во, јули 1937 Њ . B. К Р А Љ П Е Т А Р ПОКРОВИТЕЉ ГА|PETA I I B p o f 7-9 �И з в је ш т а ј Г л а п н о г о д б о р а Г а јр е т а з а 1936-37 г о д и н у И з n jeiiiT af с е к р е т а р а У в о д н а р и је ч Подносећи главној скупштини извјештај о раду и напорима Гајрета у прошлој друштвеној години, треба да одмах у почетку констатујемо низ чињеница и напомена које ће нам омогућити лакши и успјешнији увид у Гајретово пословање минуле године. И ова година, као и низ протеклих, прошла je у знаку тешких економских прилика. Појединци и устанев^ осјећају бреме материјалних криза и њихов рад je 36of тога у извјесном застоју. Г ајрет, међутим, коликогод није M o ­ rao избјећи сусрет са тим економским недаћама, ипак није осјетио јачих реперкусија у своме раду, какви се обично догађају у овако тешким приликама. И несамо да Гајрет није осјетио јачих потреса, него je чак у своме дјеловању задњих година осјетио извјесно разведравање и прибирање снага, те извјесно побољшање у свима правцима свога рада. Ово ми морамо да констатујемо, јер то није свагдањи случај код свих сличних друштава. Ово ми морамо констатовати и због тога, што смо успркос многих потешкоћа, које су нам се истављале, успјешно завршили и овај једногодишњи период рада у остварењу Гајретових циљева. Ми морамо ово са поносом подвући, јер баш у томе и лежи највећи успјех Гајрета, што он и у овим судбоиосним и тешким временима савладава све препреке и сметње и побједоносно зида годину no годину у зграду својих успјеха за наш цијели народ. Рад Гајрета je велик и многостран. Он се не зауставља само на главиом задатку: школовању омладине на средњим и вмсоким школама. Познато je да je наш Гајрет у том правцу најјаче друштво приватне иницијативе у цијелој Краљевини. Гајрет, нарочито посљедњих година, проширује свој дјелокруг рада и у другим правцима. Он тражи нове путеве и сретно их изналази. Привредно јачање и социјалио збрињавање народа je важна грана Гајретова рада. Већ преко 10 годииа оснивају се разне Гајретове установе за економско ja- 112 чање ширих слојева, a покрећу се и друге акције за привредио и социјално придизање народа. Ту, нарочито, долази у обзир Гајретова привредна и кредитна задруга, осиивање разних Гајретових школа, радионица и течајева и одржавање популарних предавања. Осим ових послова, којима je заокупљен Гајрет и његови пожртвовни радници, улаже се мноro труда и на друге послове. Велика брига посвећује се јачању и продубљивању Гајретове организације и идеологије. Гајрет увијек стоји на бранику националних интереса Краља и Домовине, a вјерујући чврсто у своју мисију, он нетремице гледа у свог високог Покровитеља, Њ еговог Величанства Краља Петра II. Идући непоколебиво путем који су му утрли и означили његови вођи и идеолози, Гајрет he и даље пролазити крај малодушних, носећи високо своју давно подигнуту заставу прогреса и просвјете и стићи ће, на крају, онамо, гдје ће вјечно сјати срећа муслимаиа Југославије и цијелога нашега народа. Ова протекла година поново je потврдила оно, што многи не знају или не вјерују: да je Гајрет стекао чврстог ослонца у народу. Овог тренутка ми тврдимо још и више: on се срастао са душом нашег народа. Овогодишњи резултати Гајретова рада јесу нови доказ да je Гајрет мезимче и да наш човјек, бринући се у овој тешкој кризи о себи и о св-ом опстанку, у исто вријеме води бригу и о Гајрету. Знајући да би нашем свијету било тешко без Гајретова дјеловања, народ je, откидајући од уста, доприносио и давао да Гајрет не осјети невољу. У томе главну заслугу носи кадер Гајретових првобораца и трудбеника широм домовине. Они су, не жалећи труда ни жртава, успјешно савлађивали све тешкоће и допринијели да je Гајрет ухватио овако јаког корјена у народу. Вјерујући и надаље у прегалаштво Гајретових радника и у љубав и приврженост народа, Гајрет чврсто вјерује у своју будућност. A будућност Гајрета значи у исто вријеме и будућност нашег елемента. �Р а д na о с т в а р е њ у Гајрет ових ц и љ е в а Р а д н а ш коловањ у о м л а д и н е Г а/ретови с р е д њ о ш к о л с к и инт ернат и Још увијек je главни задатак Гајрета да школује и потпомаже школовање омладиие, да ствара кадер народне интелигенције и уопште да се стара за развитак нових народних геиерација. Другим ријечима, Гајрет тежи да будући грађани буду корисни чланови друштва и наше заједнице, који ће несамо чувати ове позитавне осебине народне и добре старе друштвене форме, него који he заводити и нове за које се tokom друштвеног развоја осјети потреба. Да се створе такови нараштаји, ми морамо поклањати нарочиту пажњу школовању и васпитању средњошколске омладине. Наша средња школа не може дати све оно што je потребно савременом и једном образованам човјеку, јер je живот нешто друго него што су нарме и теорије. Породица и друштво су врло важни фактори, који поред школе дјелују на васпитање омладине. Међутим често се дешава да и породица и друштво дјелују више штетно него корисно на омладину, na се због тога дошло на идеју и у Гајрету, још прије Свје^ског рата, оошвања средњошколских интерната, да би се на тај начин стало на пут лошем дјеловању околине на средн»ошколоку омладану. Важност средњошколских интерната била je одувијек врло велика у раду и настојању око васпитања нових генерација. Дужности су иитерната да дају могућности за хигијенски живот ђака и да навткавају ђаке на извјестан ред и дисциплину. Заједничким животом ђаци у интернатима се приучавају и на ca&ptмене друштвене форме у животу. Ђаци у интернатима показују у науци просјечно боље резултати од оних ђака који се не налазе у интернатима. To je и разумлЈИво када се зна да су ђаци у интернатима под сталним надзором свој-их префеката и васпитача, док су они ван интерната, по-готово они који иису из мјеста гдје се налази интернат, у главиом пр>епуште«ч сами себи. Уз то, важност интериата јест и у томе што се у н>има пружа могућност за вршење вјерских обреда, те уопште за вјерско васплтж>е, до>к je то ђацима ,са стране, који станују у! п,риватним кућама, скора потпуно немогуће. Познато je да je Вакуф све до 1919 године уздржавао средњошколске муслиманске нитернате о свом трошки и у својој режији. Ти интернати су се налазили у Сарајеву, Мостару, Тузли, Бањој Луци и Бихаћу. У години 1919 Гајрет je преузео од Вакуфа сарајевски интернат. У години 1920 из финансијских разлога Вакуф рјешава да потпуно напусти ту грану свога просвјетног дјеловаања. Да избјегне тешке посљедице, стварне и моралне, од тог свог корака, Вакуф се обраћа тада Гајрету, који je у том добу био истом у почетку свога рада, јер je за вријеме Свјетског рата остао и без оргаиизације и без икаквих материјалних сретстава — да он прихвати и преузме на себе даље издржавање тих до тада вакуфских интерната. Гајрет се томе позиву одазвао и без сумње тиме учинио огромне услуге нашој заједници, a у исто вријеме и велике услуте, моралне и материјалне, и самом Вакуфу. Исте године Гајрет осиива и женски интернат у Сарајеву, да би на тај начин дао могућности ,и нашем женскињу да се и оно шко« лује и да похађа средње a no томе и високе школе. У даљњим годииама, поред интерната у поменутим мјестима, Гајрет je основао интернате још у Фочи, Гацку и Пријепољу, који су доцније укииути. ; -„ Дапас се налазе Гајретови интернати у Сарајеву( мушки и женски), Мостару, Бањој Луци, Тузли, Бихаћу, Плевљу и заједнички интернат са Пр>освјетом у Требињу. Око 4/„ свеукупних својих прихода друштво Гајрет троши на уздржавање средњошколеких интерната и на стипендисте, тј. на школовање омладине, што се види и из годишње друштвене билансе. Пријем питомаца у интернате врши Главни одбор сваке годнне на основу одобреног прорачуна, закључака главне скупштине, расположивих мјеста у интернатима, те на основу постигнутих материјалних резултата рада друштвених јединица у ранијој друштвеној годиви. У смислу закључака главне скупштине, крајевима где је' помањкање школованих људа и просвјетног живота, a ту долазе у обзир Санџак и Црна Гора као и пасивна мјеста гдје нема трговине и индустрија, чине се.изнимке, na се при подјел^ивању друштвенчх помоћи овим мјестима не придржавамо створеног правило: »Колико даш, толико добијеш«. Тим мјестима даје се више помоћи на рачун евентуалних централних прихода као и на рачун актавних друштвених јединица, гдје су економске прилике нашега свијета повол>није. И поред одобреног буџега и закључака главних скупштина, скоро све друштвене јединице достављају .и лрепоручују Главном одбору за повољно ријешење много већи број молби него им се стварно може удовољити. При томе заборављају на закључке главних скупштина, да се друштвене помоћи подјељују на основу получених материјалних резултата, na се дешава да том приликом некоје једииице условљавају свој даљњи успјешаи рад, ако им се не укаже много виша помоћ, него их припада. Наравно, Главни одбор који руководи друштвеним радом, и који je за тај рад одговоран, мора да реално гледа на чињенице и да чини no својој најбољој увиђавности и својој савјести расподјелу, како мјеста у интернатима тако и стипендија и других помоћи. За подјелу мјеста у интернатима у овој години доставиле су друштвене јединице знатно већи број молби, него досадањих година. Скоро све су те молбе најтоплије препоручиване за повољно ријешење, али Главни одбор није могао свлма тим молбама изићи у сусрет. Но ипак je овог пута, и ако се иалазимо у тешким временима, повољно ријеигио рекордан број молби. Сви интернати су били у почетку школске године претрпа- 113 �ни. Нарочито je била велика навала на мушки сарајевски интернат ради похађања Средње техничке школе, као и других стручних школа. Пошто сви примљени питомци у овај интернат нису могли бити смјештени, то je један дио, око 20 њих, примљен само на храну. Доцније, када су иекоји питомци иступили из мнтерната, ови који су били само на храни, a добро су учили, примани су на цијелу опскрбу у интернату. Поред тога, приликам рјешавања молби за некоје je молиоце који су желили учити занат ријешено да се tokom г о дине позивају да наступе мјеста у интернату, према томе како се указују расположива мјеста. При достављању и препоручивању молби многе јединице нетачно калкулишу коштајну цијену око издржавања друштвених питомаца у интернатима. To долази отуда што некоје јединице претпоетављају и држе да се на друштвене интернате односе само они трошкови који су учињени у интернатима. Међутим та калкулација н,ије исггравна, како ће се то видјети и из посебног образложења Гл. одбора. Скоро сви наши напори, сав наш труд и пожртвовање управљеио je на то, да се помаже и школује омладина. Према томе и издаггци друштвене централе чине се, у главном, ради средн>ошколоке омладине. Стога се и тл централни издаци имаду при калкулисању прибројити издацима који се утроше на интернате. Ha тај начин долази се до суме од 350.— Дин. округло, која се мјесечно трогци на једнога питомца. Ha тој бази потребно je дћ се у будуће рјешавају и достављају молбе за друштвене помоћи. Јер, на кога ће пасти централни издаци, ако не на цјелокупну друштвеиу организацију. Истина, дешава се, од времена до времена, да и централа, непредвиђено у друштвеном прорачуну, дође до извјесних прихода. To je нарочито било у раиијим година. ма, na су се с тим приходима покривали несамо централни режијски издаци, него je покриван и мањак који се указивао између доприноса свих друштвених јединица и стварнога друштвеног утрошка у једној години. Али тих непредвиђених прихода не може и не мора да има друшгвена централа сваке године. Због тога се за сваки случај морала изнаћи и фикоирати сума, која важи као мјерило коштајне цијене за издржавање једног питомца у интернату. KONVIKTI 1) Muški konvikt i šegrtski dom Sarajevo...................... 2) Ženski Sarajevski i Mostar. 3) Muški B a n ja lu k a ............... 4) „ B ih a ć ....................... 5) „ M ostar................... 6) „ P l e v l j e ................... 7) „ T u z la ....................... 8) „ Novi Pazar............... Tokom prvih dviju godina f u tr o š e n o ...............................i Ukupno 114 У овогодишњем нашем извјештају сматрамо да je .потребно осврнути се нарочито на питање наших интернатских зграда. Hama je жеља да овоме ггитању и иаша .главна скупштина посвети ове године што већу пажњу, јер о успјешном ријешењу овога питања у многоме овисиће дал»њи уелјешаи Гајретов рад. Како je познато, зграде у којима су смјештени Гајретови интернати нису Гајретово власништво. Интернатске зграде у Сарајеву (двије), Тузли, Бања Ј1уци, Биха|ћу и Плевљу власништво су Вакуфа. Зграда у Мостару je приватно власништво, a у Требињу je власииштво тамошње општине. За некоје интернатоке зграде плаћа се кирија, a друге су уступљене Гајрету бесплатно. Бесплатно су уступљене зграде у Тузли, Бихаћу и Требињу. Кирија се .плаћа за 5 иитернатских зграда, и то: 1) Мушки конвикт Сарајев'0 Дин.6.000.— год. 2) Женски конвпкт Сарајево» 18.000.— год. 3) Мушки конвикт Бања Лука »6.000.— год. 4) Мушки конвикт Плевље » 6.000.— год. '5)) Мушки конвикт Мостар » 13.800.— год. Укупно Дин. 49.800.— год. Стање интернатоких зграда, осим оних у Бихаћу, Плевљу и Требињу je врло лоше и не смије нас задовол>ити. Интернатске зграде у Сарајеву, Мостару, Тузли, Бања Луци су старог типа босанских кућа, трошне, зидане од ћерпића, незгодног распореда и нехигијенске, na према томе не одговарају интернатокмм потребама. Од ових пет зграда само je тузланока саграђена из солидног материјала и могла би пооуж ити намијењеној сврси, ако би се темељитије адаптирала и no могућности проширила. Ради рушевности и неподобности ових зграда Гајрет мора да троши на њихово одржавање замашне суме новаца. Из године у годину предвиђају се у друштвевим прорачунима специјалне ставке за адаптације ов.их зграда. Да би се видјело колико Гајрет троши на поправке интернатских зграда и за њихове кирије, изнијећемо цифре које нам казују овако: Од 1920 године, тј. од преузимања вакуфских конвиката до конца јуна 1937 године, утрошене се слвједеће суме: Popravci Kirije Ukupno Dinara Dinara Dinara 268.424-— 227.131'— 56.154-— 106.468’— 55.992'— 32.183’— 91.601"— 200"— 74.511 — 10.680 — 170.632 — 225.950"— 47.000"— 150 — 287.653-^12.000-^1.400"— 4.500"- 439.056"— 453.081 — 103.618'106.618'343.653.— 44.183'— 93 .0 0 1 '4.700"74.511'— 10.680'- 923.344'— 749.293 — 1,672.637'— Primjedba od 1922/23 do konca 1936/37 šk. g. u 1920 21 šk. g. u 1921/22 šk. g. �Дода ли се горњој суми још око Дин. 20.000 утрошених на зпраду мушког интерната у Сарајеву, која je преузета од Вакуфа у 1919 години, види се, да je за прошлих 17 година утрошено на одржавање интернатских зграда и за кирије округло Дин. 1,700.000.—, одн. годишње no 100.000.— динара. ; Пред овом замашном сумом морамо да станемо и да о њој о з 6 и.јш о размислимо. По нашем мишљењу питање интернатских зграда може се ријешити на три начина: 1) да се садање интернатске зграде темеллто репарирају — што изискује огромну суму новаца — a да се ипак ово питање темељито не ријеши; 2) да се садање интернатске зграде замијене са другим солидкијим и хигијенокијим и 3) да се изграде потпуно нове зграде. Први начин могао би потпуно да отпадне, јер се н>име не би ријешило ово замашно друштвенО' питање, na нам за ријешење овог питања преостају друга два начина. Многе околности упућују Гајрет да неодложно приступи темељитијем ријешењу овог питања, ако желимо да очувамо досадашњи престиж нашега друштва и да успјешно наставимо његово дјеловање. Главни одбор претресао je ово питање у више наврата tokom минуле године, n a je закл>учио да се приступи у току ове године припремама за изградњу зграде мушког 1интерната у Сарајеву. Сматрамо да je за моменат највећа потреба да се најприје ивпради овај интернат, и то ради тога што се у овај интернат прима од 100 до 120 питомаца, тј. што се у овај тгтернат смјести годишње толико питомаца, колпко у 4 мања Гајретова интерната. Осим тога, у овај интернат примају се ђаци са цијелог Гајретова територија и то њих преко 90% за похађање Техничке школе и изучавање заната. Према томе, овај интернат служи потребама свих јединица, a не само сарајеске ближе околице. За иградњу о®ог интерната у првом реду je потребно обезбиједити градилиште. Код данашњих многобројних градилишта нашег Вакуфа у Сарајеву сматрамо да би било сувшпно да друштво Гајрет iKynyje градилиште. Ta сума, која би се евентуално утрошила за купњу градилишта, добро ће доћи друштву за набавку новог инвентара, јер je познагго да инвентар како у овоме тако и у другим друштвеним интернатима не задовољава. Због тога смо се обратили у првој половиUH маја мјесеца о. г. с молбом Одбору наиба за И. в. з. у Сарајеву да нам уступи погодно земл>иште. Од четири земл>ишта која би за ову оврху дошла у обзри и на која смо у нашој молби указали, Вакуф нам није могао ни једно уступити, na смо се због тога обратили поновном молбом за друго које земљиште. Међути/м, ни землзиште на које смо указали у новој молби, Вакуф нам није могао уступити, лрепоручниши нам да означимо које друго. У трећој молби означили смо даљња 3 земљишта, али нам ни једно од тих није могло бити уступљено. При закл>учку овог нашег извјештаја сазнајемо да би нам Вакуф уступио једно земљиште у близини периферије града, али обзиром на велику удаљеност тога земљишта од средњих школа, нарочито од Средње техничке школе, (коју похађа 70% питомада сарајевског мушког интерна- та), вјероватно се нећемо моћи користити тим земљиштем. ^ Од Вакуфа смо тражили једно од многобројних његовпх земљишта у Сарајеву под овим условима: 1) да земл»иште остаје власннштво! Вакуфа; 2) да Вакуф уступи Гајрету бар 1К*—2 дунума земљишта; 3) да се земљиште уступи Гајрету на неизвјесно вријеме; 4) да Гајрет плаћа све јавне даће на земљиште и на зграду коју би изградио; 5) да Гајрет даје доцрииос за евент. испуњавање шарти-вакифа; 6) да зграда на изграђеном земљишту пређе у посјед и власкиштво Вакуфа за случај промјене садање сврхе Гајрета или за случај његове ли1квидације. Главни ће одбор наставити с радом око при* према за подизање интернатоке зграде, вјерујући да ће и Вакуф, ксхначно, уступити за ову сврху погодно земљиште. За тузланску зграду већ смо истакли да je зидана из солидног материјала, али да би je требало темељитије поправити и, ради јефтиноће тузланске пијаце, проширити. Зграда овог интерната je на повољном мјесту и има лијепу башчу, a уз то je од стране Вакуфа уступљена Гајрету за интернатске еврхе беоплатно. Сматрамо да je једноставније и јефтиније адаптирати и проширити зграду интерната, него ли изграђивати потпуно нову. У том смислу Главни одбор je доиио и закључак, позвавши мјесни. одбор Гајрета у Тузли да приступи потребним предрадњама и да поведе сабирну акцију у овима оним срезовима којн гравитирају тузланском интерналу. Жеља je Главног одбора да се проширење овог нитерната изврши још у току ових школоких ферија, како би питомци почетком идуће школске године дошли у поновљеиу и проширену интернатску зграду. Већ више година Главни и Мјесии одбор Гајрета у Мостару теже за тим да замијене интернатску зграду. И у току ове године Мјесни одбор у Мосгару радио je на томе да дође до погодне зграде, али му то није пошло за руком. Доцније je овај мјесни одбор ступио у преговоре са кућевласником садање И1нтернатске зграде ради темељите адаптације ове зграде. У смислу започетих разговора кућевласник би у дворишту, уз зграду, саградио о свом трошку салу, у којој би питомци имали благоваонпцу и истовремено учионицу. Пошто je и зграда бањалучког интерната врло трошна и захтијева, неизбјежно, још у току оних ферија да се уложи већа сума за њене адаптације, a пошто се у Бањој Луци не може наћи погоднија зграда, то je препоручено бањалучком Мјесном одбору да ступи у преговоре са надлежним вакуфскшм властима no овом питању. Ако би вакуфске власта стале на становиште да Гајрет изарши адаптације, у томе случају да се тражи од Вакуфа да за извјесно вријеме уступи поправљену зграду за интернатске сврхе бесплатно. Закључке у погледу акције за изградњу нове интернатоке зпраде у Сарајеву као и проширења, односно адаптирања интернатских зграда у унутрашњости, доиио je Главни одбор почетком Ma­ ja. Међутим, Глвнв одбор je и раније расправљао no овоме питању, n a je у почетку прошле зиме апеловао на мјесне одборе, гдје постоје Гајретови интернати, да приступе акцији за изградњу пот- 115 �жњу, a не само да се ослањамо на управе интерпуно нових интернатских з.града. Том приликом ната. Ту су школске власти, културна друштва и Главни одбор им je указао на случај' са подизародитељи. Између школских власти и културних њем Муслиманског дома у Требињу, гдје су градруштава која се баве школовањем омладине, мођани успјели за годину дана да дођу до земљирао би да постоји непрекидан ковтакт и савјетошта, изврше сабирну акц,ију и да подигну зграду вања у погледу ваепитања данашње средњошколу Kojoj je смјештена Гајретова радионица, Гајре- . ске омладине. Ако сви ти фактори не буду најозтов мјесни одбор и све друге муслиманске устабил>није схватили ово питање и ако се не буду нове у Требињу. Главни одбор je замишљао да односви мјесни одбори у првом реду изнађу земисто тако старали да омладину упућују ефикаснвјим методама и мјерама на њене дужности и на љиште било од Вакуфа, општине или од привахњен будући позив у народу, од те омладине нећених лица која би постала великим добротворима Гајрета и муслимана. По том су имали да проведу мо имати много користи. сабирну акцију у свима оним срезовима, који граУ овој години, на основу Закона о средњим витирају према тим мјестима гдје су интернати. школама, поједиве Банске управе одредиле су на У томе случају све интернатске зграде биле би изсвојој територији школска подручја. Ha тај награђене no једном типу. Међутим, овај апел Главчин одређене су територије средњих школа, те ће ног одбора, нажалост, није наишао на повољан се упис ђака у школе за 1937/38 годину вршити одзив. на основу те расподјеле. Међутим, Министарство Успјешан рад у интернатима, како у материпросвјете у 1934 годинв ријешило je да за кулјално-.м тако и у васпитно-школском погледу, овиси турна друштва, која уздржавају средњошколску понајвише о избору личности префеката и васпиомладину у својим интернагима, не важе никаква тача. Сасвим je природно да на ова мјеста треба ограничења у oboim погледу. Ha основу тога, кулда долазе школски људи, који се баве са омладитурно-просвјетна друштва су могла упућ|Ивати и ном и којима je то струка. Међугим, иако ми иманадаље своје питомце у поједине школе, без обмо велики број тих људи, нажалост мало их налазира одакле су ти питомци, из које Бановине и зимо који би потпуно одговарали за ова мјеста. са којег школоког територија. Доносећи овакову Старији и искуснпји наставвици обично су фамиодлуку Министарство je, без сумње, имало у вилијарни и они се не^могу да примају ових мјеста. ду чињен1ицу да ова друштва, поред осталог свог Други, нешто мла1>и, такођер су фамилијарни, са рада на културно-просвјетном подизању народа, дјецом, na није лахко ни н>их ангажовати за овај издашно помажу школовање омладине пугем посао, јер за васпитаче у интернатима требају да својих интерната и да уопште помажу школу и долазе пуни људи, који неће имаги друге бриге њена настојања. осим интерната и омладине у њима и који he васКолико нам je познато, Министарство пропитачки посао с љубављу обављати. Осим тога, за свјете није повукло своје ријешење, a пошто су фамилијарне људе у данашњим нашим интернатиБанске управе извршиле у овој години поменуту ма ми немамо ни просгорија. Млађи, у колико би расподјелу, то je Главни одбор затражио no овом били погодни за ову дужност, ако немају пунмх 10 питању писмена обавјештења од Банских управа. година државне службе, no закону не могу бити Ha то су Банске управе у Бањој Луци и на Цетидодијељени на рад друштвима. Због тога смо ми њу одговориле да за ђаке-питомце културних друове године, нарочито у сарајевским интернатима, штава неће чинити никаквих ограничења у поглеимали потешкоћа. Ако je нешто ове године успјех ду уписа у школе. у школама Гајретових питомаца слабији него прошле године, разло<г треба у овоме тражити. Међутим ова расподјела највише би тангирала Гајрет у Дринској бановини, у колико би се Ми морамо бита свјесни да je данас много теже васпитати омладину него je то било некада. та расподјела односила на наше питомце. ДруДанашња омладвна има друге идеале, него их je штво Гајрет има своју организацију на свима школским територијама Сарајева, Тузле, Бања имала она када смо се ми школовали. Осим тога, морамо истини погледати у очи и отворено рећи, Луке, Бихаћа, iMocTapa, Плевља и Требиња, na према томе помаже и школује ђаке са ових тих да je данашња омладина извргнута и разним негативни.м струјањима модерног живота и новог територија и њима припадајућих срезова. Некоји друштва, што je прилично удаљује од њеног пођаци похађају гимназиједруги (из иствх мјеста) зива и од данашње школе. Појаве тих струјања учитељске школе, средњу техничку школу итд. су видне, na их морамо стално имати у виду, стаПошто средња техничка школа постоји само у рајући се да наша омладина не крене опасном Сарајеву, то се ђаци са свих школских територија, и из свих Бановина, који желе похађати ову стрампутицом. Обзиром на деликатност овога питања, биће школу, примају у сарајевске интернате. И тргодужност и делегата на главној скупштини да се вачке академије на територију Гајретова дјеловања постоје само у Сарајеву и Бањој Луци, na се позабаве њи-ме и да донесу потребне закључке и даду своје сугестије Главном одбору. Гајретова према томе ђаци, који желе похађати ову школу, омладина у интернатима не живи одвојено од упућују само у интернате у овим мјестима. Учиосталих ђака средњих школа, него je она у свакотел>ске школе постоје само у Сарајеву, Мостару дневном контакту и саставу остале средњошколи Бања Луци, na се сто-га ђаци са свих школских ске омладине, na се и та чињеница мора имати у територија и из свих Бановина примају у интервиду, када се раоправља no овом питању. Сва нате у ова три мјеста. Из свега тога произлази да средњошколска омладина у главном je једнако наje потпуно природно да je највећа навала за принастројена и стреми истим путем. Због тога, тој јем у Гајретове интернате у поменута три мјеста. омладини морамо сви да посвећујемо највећу naЂаке гимназија и грађанских школа у главном 116 �Гајрет упућује у друге своје интернате, без обзира из које су Бан(>В!ине и са које ижолске територије. Једино овако радећи при пријему својих питомаца, друштво Гајрет може да задовољава народним потребама и захтјевима Гајретових јединица. !, ј Пошго je идућа школска година на прагу и пошто he Гајрет ове године раније рјешавати ђачке молбе, Главни одбор je ургирао Kp. банске управе у Сарајеву и Сплиту ради доношења њихових одлука no питању 'ограничења школских територија за. културна друштва. Свакако бисмо дошли у врло тежак положај, ако би поменуте Kp. банске управе стале на становиште да донесене одлуке о расподјели школских територија важе и за културна друштва. (При закл»учку овог извјештаја обавијештени смо да je и Банска управа у Сарајеву стала на становиште да за ђаке културних друштава неће бити никаквих ограничен»а у погледу уписа њихових питомаца у средње школе). Кроз свих 8 интерната прошло je ове године 429 питомаца-ица, a на крају школске године било их je у интернатима 369. Га/ретов л у п г к и к о н в и к т у C a p a fe в у Управник конвикта je Алија Хромић, префекти Ибрахим Биоградлија и Мустафа Џинић, вјерски васпитач Хафчз Мустафа еф. Куленовић, интернатски љекари Др. Омер Бахтијаревић и Др. Мухамед Иблизовић. T okom прошле године прошло je кроз интернат 114 пнтомаца интерниста, a било ie осим тога 14 екстерниста. Ha крају године остала су 103 питомца и то 67 ђака и 36 шегрта. Средња техничка школа, коју je похађала већина наших цакапитомаца, отпочела je радом 5 септембра 1936 год., a истог дана и Грађанска школа. 7 септембра 1936 отпочела je редовна настава на Трговачкој академији, 10 септембра на Шеријатској гимназији, a 14 септембра na I и II мушкој гимназији. Како се из горњег види наши су ђаци посјећивали све овдашње средње и стручне школе a 36 питомаца-шегрта je изучавало разне занате. Под оваквим лриликама, a нарочито ако се узму у обзир разна непожељна струјања на овдашњим средњим школама, била je права вјештина спасити наше питомце од свију ових школских и ваншколских утицаја. A то се ипак успјело, иако Ie овај конвикт мучио муку кроз цијелу годину, усљед помањкања префеката и њихових честих промјена. Извјесно вријеме вршио je дужност префекта Мустафа Абдукић, вјероучитељ, a послије његова одласка вршио je два мјесеца дужност префекта г. Хускић Мехмед, учитељ. Управа интерната имала je потешкоћа и ради саме зграде конвикта. Јер, иако зграда са своја 32 одјељења, ве претставља ни у којем случају погодан објекат за смјештај оволиког броја питомаца разнсродних школа и заната. Својом старом грађом и поред честих адаптација зграда нема скоро ни најосновнијих хигијенских услова за један овакав интернат. Интернат су често пута tokom године походили r. r. чланови Главног одбора Гајрета, a цјелокупно материјално стање конвикта прегледао je главни књиговођа Гајрета г. Омер Дрнда у присуству чланова интернатске секције Главног одбора Гајрета, два пута tokom године, и то 9 новембра 1936 године и 22 априла 1937 године. Оба пута je нађеко све •у рсду. И ове године сви су питомци били организовани у питомачком одбору Гајрета, чија je управа подијељена у музичку, литерарну и дилетантску секцију, показала велику активност и у свему испунила постављени задатак. Ha челу одбора налазио се Ејуб Фазлиновић, матурант Средње техн. школе. Музичка секција се старала о развијању музичког смисла код питомаца и о подучавању у свирању и тако исто успјешно наступила на свима питомачким приредбама и манифестацијама. Литерарна секција се старала за развијање смисла за лијепу књижевност преко интернатске библиотеке, која броји око 2.500 комада књига. Књиге су редовно читане, и то нижи разреди су читали забавна дјела поучне садржине од наших гшсаца, a старији питомци су поред забавних читали и научна дјела наше и свјетске литературе. Осим тога ова секција je редовно држала предавања сваке недеље и литерарне састанке, на којима се реферисало и дискутовавало или о оригиналним радовима питомаца или о разним прочитаним дјелима писаца и литерарним појавама, Серија таквих састанака отворена je 25 септембра 1936 год. предавањем о Гајрету, које je одржао Ејуб Фазлиновић. Даље су слиједила предавања: Ибрахима Херцега, матуранта С. Т. Ш. »Туберкулоза и алкохол«, Фуада Крзића, матураша С. Т. Ш. »О задругарству«, Алијевића Ћаније, матуранта С. Т. Ш. »Алкохол у нашој књижевности«, Фазлиновића Ејуба »О миру« итд. итд. Дилетантска секција je спремила и увјежбала комад Ахмеда Мурадбеговића »Златан бардак« са којим су ггигомци као и са разним музичким тачкама наступили на веома успјелој својој академији 17 априла 1937 год. у декоративним просторијама новог Гајретовог дома. Како бројиа пасјета виђенијих пријатеља Гајрета, тако и материјални и моралнн успјех ове вечери дали су подстрека питомцима за дал,и успјешан рад. Осим овога питомци интерната истицали су се у раду разних школских друштава и наступали на школским приредбама. Поред побројаног одржане су tokom године још слиједеће приредбе: 6 септембра 1936 год. приређена je свечана академија у славу рођендана К». В. Краља Петра II — Покровитеља Гајрета. Академији су присуствовали ски питомци, a на и.ој je одржано предаван.е о значају тога дача. Навече истог дана питомци су учестовали у поворци и бакљади no граду. 13 октобра 1936 год. просла.чљена je свечано мубарећ ноћ Лејлеи-Мираџ. Том пркликом одржано je предаваље о Лејлеи- Мирауу и Гази Хусрсф бегу. Академији су присуствовали и г. г. члапови Главног одбора Гајрета. 1 децембра 1936 год. к овај пут je најсвечаније npoслављен као даа Уједиње^а и Ослобођења. Уз пригодне рецитације, декламације и музичке тачке одржано je предавање о напорима нашег иарода за Ослобођење и о значају тога дана. 15 децембра 1936 год. наступио je Рамазапски Бајрам, којн су питомци као и Курбан Бајрам 21-III-1937 прославилн и провели већином у интернату. 18 марта 1937 год. провели су питомци у декоративним просторијама интерната и проучили хатме за душе рахм. Сафетбега Башагића, Дервишбега Миралема, сестрама Имширићкама и осталим оснивачима, добротворима и утемељачима Гајрета. Мевлуд je учио Хафиз Мустафа еф. Куле> новић, a касиде увјежбани хор питомаца. Мевлуд je био добро посјећен како од чланова Главног одбора Гајрета тако и од неких виђенијих грађана. Питомци нису правили веће заједничке излете јер су учествовали повремено у школским екокурзијама a и ради напред поменутих ванредних прилика. Ипак су питомци под водством управе направили један поподневни излет преко 117 �Дариве и посјетили Творницу духана као и друге важније установе. Здравље питомаца je осим мањих грипозних обољења, било одлично. Водило се довољно рачуна и о вјерском васпитању питомаца, те je вјерски васпитач долазио редовно три пута нед^љно да држи часове и вјерска поучна предавања. Акшам и јацију, као и све теравије клањале су се заједнички — џематиле. Иако je у овој години било разних потешкоћа, како je напријед наведено, успјех питомаца je крајем шк. гидине био одличан. Г а јр е т о в ж е н с к и к о н в в к т у С а р а / ев у Управница овог интерната била je ове године до априла мјесеца гђа Адила Диздар, a послије тога гђица Везира Пилав, свршени филозоф. Префекте су биле до марта гђице Хатиџа Звиздић и Злата Салчић, a послије тога гђица Абида Бакшић и гђа Мубера Сариуић. Од 15 марта до 15 маја вршила je гђа Ш тефа Хромић, no закључку Главног одбора, дужност надзорнице овог интерната. Мијењали су се често и вјерски васпитачи, a од децембра мјесеца ту дужност врши г. Шабан еф. Хоџић, професор. Интернатски љекар био je и ове године бесплатно г. Др. Мухамед Иблизовић. Кроз интернат je прошло tokom године 71 питомица, a на крају године било их je 58. Интернат се налази у старој босанској згради, која je власништво Вакуфа и за коју се плаћа кирија. У згради noстоје 2 собе за учионице, затим 4 спаваоне, те уз то болница, кухиња, благоваоница, 2 гардеробе, соба за матурантице, соба за прање рубља, соба за префекту и соба за управницу. Све су прск.торије простране, само су некоје влажне, a нарочито једна учиона и једна спаваона. Учионе су прилично мрачне, што омета рад питомицама, нарочито зими. Концем марта основано je међу питомицама друштво »Освит«, a рад друштва надзирале су префекте и управница. Радове за литерарне састанке обрађивале су саме питомице и то: Каравдић Мувехида »Новела«, »Користи од читања књига«, »Литература и друштво« и »И о прехисторијском човјеку«; Фатима Кабил »0 књижевности«; Фатима Нухефендић: »Жена у Његошевој поезији«; Захида Чешо: »О модерном банкарству«; Муневера Алагић: » 0 важности сунца«; Назика Мрган: »О Николи Тесли«; Фадила Бићкало: »Писма из Италије«, »Последњи дани Помпеје«; Хајрија Куртагић: »Паралела између Мажуранића и Његоша«, »Догађај из мог живота«; Сока Семиз: »Реферат из књиге »Златарево злато«; Хашмета Кљако: »Реферат из књиге »Просјак Лука«; Михра Манџука: » 0 важности позоришта«; Азиза Вољевица: »ОДоситеју Обрадовићу«; Фадила Месиховић: »О Хаџу«; Ћамка Шертовић: » 0 Курану«. Рад литерарног друштва био je повољан. Ту су питомице расправљале о разним питањима, a млађе су их с пажњом слушале. Интернат има библиотеку са 1009 књига. Надзор над библиотеком и читањем књига водила je управница. Сваке недел>е приређивани су заједнички излети у околицу Сарајева, a сриједом су питомице ишле бесплатно у позориште, под водством префеката и управница. Здравствено стање питомица било je у главном повољно. У новембру мјесецу питомице су приредиле Мевлуд, за који их je увјежбао проф. г. A. Зечевић. 118 Г а јр е т о -в Г к о н Ћ И К Т у Т у з л и Управник конвикта био je r. Салихспахић Мехмед, a његов замјеник Мухамед Гагић. Дужност вјерског васпитача вршио je Синан еф. Јахић. Интернатски љекар био je r. Др. Мустафа Мујбеговић. Кроз конвикт je tokom године прошло 52 ђака-питомца, a на крају их je било 48. Послуге je било троје: кухар, подвсрник и служавка. Сва послуга становала je ван конвикта. Интернатска зграда власништво je Вакуфа, a за њу се не плаћа кирија. Зграда није погодна за интернат, јер за то није ни грађена ни намијењена. Зграда се састоји из двије учионице које су уједно и благоваонице. Њихова кубатура je no 78 метара. У сваку може стати no 20 ђака. Спаваоница има 4, a у ове не може стати више од 40 кревета. Спаваонце бр. 1 и бр. 2 заузмају no 93 м-1, a спаваонце бр. 3 и 4 имаду no 48 м3 просторне величине. Кухиња се налази изван интернатске зграде, a кубатура joj износи 36 метара. У овом конвикту питомци су прије 5 гсдина основали литерарну дружину »Осман Ђикић«, која има своју литерарну, музичку, шаховску и соколско-спортску секцију. Од чланарина дружине, које су износиле у овој години 543— динара, отплаћиван je радиоапарат који су питомци набавили у васпитне сврхе. Ова литерарна дружина показала je ове године активнији рад од оног у прошлој гсдини. Настојало се да се ученици упуте и оспособе на што самосталнији рад у свом духовном и индивидуалном развоју и усавршавању. Дружина je одржала 17 састанака, на којима су држана предавања, читане оригиналне приче и рецитоване пјесме, и то према реду како слиједи: Гази Хусреф-бег, предавање читао питомац Церибашић Хасан; Историја и важност Гајрета, предавање одржао г. М. Салихспахић; Значај и важност 1 децембра no наш народ, предавање држао питомац Реџић Мехмед; Муслимани у борби за ослобођење и уједињење, предавање одржао питомац Чизмић Ешреф; Важност Гајрета за наш народ и његова улога у прошлости и будућности, предавање читао питомац Ж ујо Мустафа; Избор лектире, предавсње говорио М. Гагић; Важност удруживања, предавање читао питомац Реџић Мехмед; један језив догађај, читао оригиналну причу питомац Хаџибегановић Авдо; О развоју jeзикЗ, предавање одржао М. Гагић; 0 развоју нашег језика, предавање држао М. Гагић; Значај Дубровника за нашу књижевност, предавање читао питомац A. Сарајлић; Вук Караџић, предавање одржао М. Гагић; Сјећања са села, оригиналну причу читао Ахмић Сафер; Значај и историја Народног уједињења и ослобођења, предавање држао питомац Смаиловић Исмет; Карактер југословенске мајке (према народној пјесми) — предавање одржао Имамовић Шефик; Ha сијелу, оригиналну причу читао питомац Смаиловић Исмет; Муслимани књижевници, држао предавање питомац Хаџибегановић Авдо. Приликом готово сваког предавања питомци су декламовали пјесме наших и страних (у преводу) књижевника. За приватно образовање и национално васпитање питомаца конвикт располаже са прилично комплетираном библиотеком домаће и стране литературе, те са неколико годишта старих књижевних часописа. Питомци су прочитали 500 књига из кућне библиотеке, a узимали су књиге и из школске књижнице. У конвикту je на свечан начин у присуству органа и претставника власти и чланова Мјесног одбора Гајрета прослављен Дан Уједињења. Од вјерских свечаности интернат je прославио Леј-леи Мираџ, Мевлуди-шериф и проучеиа je хатме-доЕа умрлим заслужним Гајретовим легаторима и добротворима. �T okom године питомци су направили неколико излета у околину Тузле. Једнодневни излети прављени су на Кисељак, у Живинице, на Сватовац и у Грачаницу. Сваком приликом ђаци су показали примјерно владање и дисциплинованост. У конвикту je било појединачних обољења, али je све прошло без икаквих посљедица. Г а јр е т о в конвикт у Бнхаћу Управу кснвикта водио je као и прошлих 12 година г. Сулејман Реџић, учитељ. Помоћник и вјерски васпитач у овој години био je Ахмед еф. Реџић, муалим. Интернат није имао посебног љекара, na су питомци стајали под надзором г. г. љекара Дома народног здравља Др. Сјелског и Др. Матавуља, који су у свим случајевима изилазили у сусрет друштвеним питомицама. У току године прошао je кроз интернат 41 питомац, од којих je отпало 6, и то: 1 пурифициран на I семестру, 3-јица дисциплински искључена из гимназије и 2-јица својевољно иступили. Према томе до краја године остало je у интернату 35 питомаца. Зграда у којој je интернат одговара свим потребама, власништво je Вакуфа и за исту се не плаћа кирија. Просторије интерната које својом кубатуром одговарају счјештају 40 до 45 питомаца јесу све здраве, зрачне и свијетле, и снабдјевене потребиим намјештајем. Расподијељене су овако: учионица, читаоница, месџид, трпезарија, кухиња и магазин налази се у приземљу, a 3 спаваонице, управникова канцеларија, спаваоница управникова помоћника и служитељска соба налазе се иа спрату. Управно особље било je стално у контакту са повјереним им питомцима, водило над љима надзор и бринуло се за њихов напредак у сваком правцу. Вјерски васпитач држао je питомцима no 3 предавања седмично и с њима клањао у конвиктском месџиду акшам и јацију намаз, a за вријеме рамазана и теравих намаз, којем су намазу, поред питомаца, присуствовали и виђенији друштвени чланови, a нарочито одборници. T okom године ирослављене су у интернату ове вјерске свечаности: Лејлеимираџ, Мевлуд са хатменим довама за душе Гајретових легатора рахм. Дервиш-бега Миралема, Др. Сафвет-бега Башагића и Хашеме и Зулејхе Имширић, те рамазански и курбански бајрам. Свима овим свечаностима присуствовали су виђенији чланови и чланице Гајрета. У циљу што јачег друштвеног и општег образовања питомаца, како то прописују §§ 50—63 Правилника Гајретових интерната основане су међу питомцима већ од 1932/33 разне организације, које су како у прошлим тако и у овој години постигле резултате како слиједи: 1) Питомачки Гајретов одбор имао je 37 чланова и дозначио je централи на име чланарине и других прихода 780.— динара. 2) Просвјетна секција руководила je интернатском књижницом оОсман Ђикић«, која има 694 комада разних кн>ига, a из које су питомци прочитали 355 комада што научног што забавног садржаја. Ова секција имала je своје мјесечне састанке на којима су старији питомци читали разне реферате и властите радове уз слободну критику. Књижничар je сваке суботе издавао питомцима књиге за читање. 3) Секција за глазбу и приредбе организовала je у овој години уз судјеловање Мјесног одбора Гајрета: Прославу Рођендана Њег. Вел. Крал>а Петра II и Дан Уједињења; a уз судјеловање Женског повјереништва: Сијело са позоришним комадом »Он« и предавањем о Привредној страни муслиманке, Женски Мевлуд са предавањем о Мухамед a. с., сијело са позоришним комадом »Бербер Kapa Мујо« и предавањем о Гајрету; сијело за слушање Гајретове забаве у Сарајеву преко радија и прославу Муслиманске нове године са предавањем о Муџизама Мухамед a. с. 4) Одбор за управу питомачким фондом вршио je своју дужност према својим Правилима. Имао je 38 чланова од којих je у току године примио на дужу и краћу штедњу 580.— динара, a за исто вријеме издао им 28 позајмица у износу од 717.— Дин. Данас овај Фонд располаже готовином од 1.909-20 Дин, која je свота уложена у Поштанској штедионици. 5) Соколска секција имала je надзор над пнтомцима који су чланови Сокола те приређивала и предводила заједничке излете друштвених питомаца у ближњој околици. Здравствено стање питомаца било je кроз цијелу годину повољно, a исхрана добра, што се je показало и годишњкм вагањем питомаца, јер почетком године била je npoсјечна тежина питомца 48-17 кг, док je та тежина крајем roдине била 52-51 кг; дакле, сваки je питомац добио на вази за ову годину просјечно 4-34 кг. У току године интернат није имао других посјета изузев г. г. чланова интернатске секције и наставника гимназије. G a jr e i o v k o n v i k t u B a n j o f Ć u c i Upravu internata vodio je Džinić Mustafa, dipl. Ш. do 10 oktobra 1936. kad je bio postavljen suplentom i morao nastupiti dužnost, a upravu internata je preuzeo Begić Midhat profesor; radi bolesti on se povukao 15 januara 1937., otkada vrši dužnost upravnika Hadžiomerspahić Kemal, profesor. — Zamjenik upravnika je Cimirotić Sulejman. — Vjerski vaspitač je Kapidžić Alija, lntematski ljekar je Dr. Paunković Milivoj. Tokom godine kroz internat su prošla 53 pitomca, a na koncu školske godine ostalo ih je u internatu 43. Pored pito­ maca bilo je kraće ili duže vrijeme samo na hrani 6 učenika, od kojih su na koncu godine ostala 4. Od osoblja bili su u internatu zaposleni: kuhar, pomoć­ nica kuhara i služitelj. Zgrada u kojoj je internat, vlasništvo je Vakufa a godi­ šnja kirija je 6.000.— dinara. To je stara zgrada bosanskog tipa koja ima mnogo svjetla. Na spratu ima 5 spavaonica, zračnih i prostranih, ali zimi radi mnogih prozora vrlo hladnih. Dimenzije spavaonica su: 5.30 X 5-10 X 3; 7.60 X 4.60 X 3; 5.60 X 4.70X 3; 9.40 x5.50 X 3; 5 X 4 .7 5 x 3 . U prizemlju su 2 velike učionice, samo su malo vlažne; dimenzije su im: 10.70X 4.30X3.50; 9 .1 0 x 4 .4 0 X 3 i trpezarija 12.50 X X 3.80 X 4.50 m. U prizemlju se još nalazi povelika kuhinja sa magazinom a na spratu manje sobe za kancelariju, upravnikovu sobu, bolnicu i jedna veća soba koja sa ne može zimi iskorišćavati jer je prostor ispod nje otvoren a slabo je popodena. Služi u oskudici podesnijih prostorija za džamiju. U spavaonicama moglo bi se za nuždu smjestiti 45 kreveta a u učionicama moglo bi raditi 50 učenika. U internatu postoji literarno udruženje pitomaca »Osman Đikić«, koje je održalo svega 6 sastanaka, a glavni referati su bili: »O knjizi« — Jusufović Smail, V razr. učiteljske škole; »Velikani naše prošlosti« — Mandžuka Smail, uč. I ra ­ zreda Trg. akademije; »Razvoj školstva u našim krajevima« — Jusufović Smail, V razr. Učiteljske škole; »O zadrugarstvu« — Pitić Esad III razr. Trg. akademije; »Alkohol i njegovo štetno djelovanje« — Tihić Jasim, III razr. Trg. akademije; »Ekonomske i kulturne prilike Muslimana u B. H.« — Imamović Abdurahman, II razr. Trg. akademije. Predavanja su bila sa diskusijom. 119 �Internat ima knjižnicu sa 650 knjiga. Pročitano je oko 500 knjiga, što je malo za broj pitomaca koji je prošao u ovoj godini kroz internat. Vladanje i rad pitomaca nisu zadovoljavali. Radi nedisciplinovanosti bilo je udaljeno iz internata nekoliko pitomaca. Zdravlje pitomaca donekle zadovoljava. Težih slučajeva oboljenja nije bilo, ali 5—6 učenika su slabi na plućima. Pri epidemijama gripe više je pitomaca ležalo ali težih slučajeva nije bilo. Kad se ukazala potreba pozivan je odmah Ijekar. U internatu je proslavljen dan Ujedinjenja kojom je pri­ likom održano i sijelo, čiji su program izveli pitomci. Pored članova odbora sijelo su posjetili i mnogi prijatelji društva. Prihod sa sijela utrošen je za nabavku novih i koričenje starih knjiga internatske knjižnice. Proučen je Mevlud, koji je bio dobro posjećen od prija­ telja društva. Mevlud i salavate učili su pitomci što je na pri­ sutne ostavilo naročito lijep utisak. Proučena je hatma legatorima Gajreta kao i prošlogo­ dišnjem pitomcu rahm. Jakupoviću Rešadu. Proljetni izleti radi kišnog proljeća nisu ni vršeni. Vrije­ me se uljepšalo tek u maju, a tad su slabi pitomci imali i suviše mnogo učenja. Nekih naročitih posjeta internatu nije bilo. Internat su posjećivali članovi odbora i đački roditelji. Г а јр е т о в к о н в и к т у М ост а р у Управу Гајретова конвикта у школској години 193637 водио je Ахмед Ђикић. Васпитач и помоћник управника био je Касим еф. Добрача, професор гимназије. Дужност кућног љекара у 1936-37 обављао je као и прошле године госп. Др. М. Риђановић.. Економију и благајну интерната водила je у овој школској години секција интерната, основана из чланова мјесног одбора. У овој години кроз овај интернат прошло je у свему 43 питомаца. Ha концу године било je у интернату 36 питомаца, јер су неки иступили из интерната, a неки су премјештени у друге интернате. Зграда интерната je власништво госп. Салих еф. Удовичића. Зграда je старог типа и нема свих услова за једап одличан интернат. Због тога умрава Гајрета у Мостару, покренула je акцију за подизање властитог дома, na се надати, да he и овај посао с успјехом докончати. У интернату псстоји литерарна дружина »Осмак Ђикић«, као и властита библиотека. Библиотека броји 1123 књиге. Литерарна дружина приредила je више састанака са предавањима и оригиналним радовима, приповијеткама и пјесмама питомаца. Ha састанцима je такође држао предавања васпитач Касим еф. Добрача из разних областн науке и литературе. Дружина je приредила и једаи Мевлуд на коме ie питомац VIII раз. М устафа Зубчевић одржао предавање о Мухамед a. с. Овом учењу Мевлуда присуствовали су и чланови мјесног одбора. Здравствено стање питомаца je повољно. Питомци су неколико пута ишли у околину Мостара са својим васпитачем. Г а јр е т о в к о н в и к т у П љ е в љ у У школ. год. 1936-37 био je у интернату управник и васпитач г. Абдулаховић Абдуселам, учитељ, кога je додијелило Министарство просвјете на рад Гајрету с тим да ради у овом иптернату, ослободивши ra рада у разреду. Абдулаховић je преузео дужност управника 15 августа 1936 год. од r. Бисградлије Ибрахима, који je премјештен у Сарајево. Управников помоћник био je r. Трхуљ Алија, хонорарни вјерсучитељ, до 1 априла, када je no наређењу Гл. одбора Гајрета бр. 577 од 18-111 о. r. разријешен те дужности. Дуж- 120 ност вјерског васпатача од јануара мјесеца о. г. вршио je r. Мехмед Цоковић, имам матичар, и то прекидно и неуредно a до јануара je вршио ту дужност сам управник. Интернат нема свог нарочитог лијечника. У мјесту постоји Ђачка поликлиника, гдје су питомци добивали бесплатну љекарску помоћ. У тежим случајевима обољења призивани су љекарн r. r. Казимирзв Др. Љубомир и Депрат Др. Анте, којима je плаћан хонорар. Здравствено стање питомаца у овој години било je дсста добро. У години 1936/37 кроз интернат су прошла 33 питомца. T okom године отпао je један питомац ради искључења из школе. Ha крају године била су у интернату 32 питомца. Интернатска зграда рађена je солидно, те врло добро може да послужи за интернат. Власник je зграде там. Вакуф. У просторије се могу смјестити максимум 32 питомца. Интернат има 11 одјел»ен>а, која својом кубатуром прилично одговарају поменутом броју питомаца. Управа je ове године увела електрично свјетло. Интернатске су просторије: 2 учионице, 1 спаваоница (сала), благоваоница, кухиња, смочница, болесничка соба, молитвена соба, канцеларија, стан управника и остала нузодјељења. У спаваоницу могу стати 32 кревета. У свакој учионици има мјеста за 16 питомаца. У благоваоници има мјеста тачно за 32 питомца. Кухиња je пространа и удобна, док je смочница доста тијесна. За дрварницу je преграђен један дио ходника из кухиње. Рад »Литерарне дружине Гајретов подмладак« био je веома плодоносан у овој години. Подмладак jeоснован 1932/33 школ. год. Сви су питомци чланови те према томе броји 32 члана. У овој години укупљено je 569 дин. чланарине. Од тих je новаца набављен лијеп број књига, као и потребне књиге зг* вођење Подмлатка. Подмладак je одржао 10 литерарних састанака, којима je присуствовао управнин интерната, a на којмма су одржавана предавања и то: 1) Заимовић Ибрахим: »Друштво као оруђе за noдизање маса у скономском и културном погледу«. 2) Џиндо Расим: »Да ли бих волио да живим сада или у неком другом времену«. • 3) Ђурђевић Џавид: »Књига као друг«. 4) Ратковић Алкесан.: »Одгој и рад омладине«. 5 Мујић Сул>о: »Залазак сунца на мору«, оригиналан рад. 6) Дорић Шефик: »Облаци«, оригинална пјесма. 7) Зејниловић Хакија: »О народној поезији«. 8) Ђурђевић Џавид: »Како се развијао људски род«. 9) Мешић Хајро: »Човјек у слободи«. 10) Ратковић Алексан. »Пјесме Алексе Шантића«, анализа. 11) Челик Ибрахим: »О народној поезији«. 12) Велетовац Хасан: »Књижевни рад Бранка Радичсвића«. 13) Делалић Салим: »Како сам провео један љетни дан«, сригинална приповијетка. 14) Зејниловић Хакија: Критика на предаваље »Човјек у слободи«. Исцрпно предавање о животу, раду и дјелима Гази Хусревбеговим, одржао je питомцима управник интерната r. Абдулаховић Абдуселам. Подмладак je ове године обогатио књижницу са 35 комада одабраних књига, које су набављене за новац од чланарине, те сада библиотека броји 300 свезака. Питомци се библиотеком служе веома много. Управник интерната прегледао je све књиге, те je том приликом избацио неке књижице, које се не могу препоручити Гајретовој омладини. Питомци су прочитали преко 600 комада књига дијелом из �књижнице Подмлатка. a дијелом из школске библиотеке. Управник интерната стално контролише лектиру коју питсмци читају. Код питомаца je развијена велика љубав и смисао за читање, те с те стране није било потребно ништа подузимати. Управа интерната основала je пјевачки хор питомаца, који je наступио са ванредиим успјехом на забави, коју je прирезила управа ннтерната са својим питомцима 3 априла о. г. 0 хору су се најласкавије изрази.ти људи, који разу.чију MV3HKV. Хором управља управних интерната г. Абдулаховић Абдуселам. Ha рођендан Њ. В. Краља 6-1Х-1936 г. Мјесни одбор Гајрета одржао je свечану академију, чији су програм испунили питомци интерната. 27 вече Рамазана овај интернат приредио ie мевлуд, који je био незапамћен како рекордном посјетом, тако и дивним извођењем. Мевлуд су учили сами питомци, хорно, a уз пратњу најљепших илахија. Мевлуду je присуствовало внше од 300 л>уди из редова најелитније муслиманске публике, na до посљедње сиротиње. Ha мевлуду je управник интерната одржао поедавање n Газч Xvcpee6ery, које je помно саслушано и награђено бурним аплаузом. Управа интерната са својим литомцима приредила je, лрема одобрењу Гл. одбора и Министарства просвјете, забаву, која je no свом дивном програму свакако једна од најуспјелијих овогодишњих приоедаба у Пљевљу. Kao круна цјелокупног заједничког рада управе и питомаца јест екскурзија, коју je овај интернат уприличио 29 и 30 априла те 1, 2 и 3 маја у Сарајсво. Овом екскурзијом питомии су видјели и упознали много за што су само знали да постоји. Највећи дио питомаца није видио жељезницу, трамвај, разна машинска постројења, музеј, разне творнице, затим највећи дио питомаца није имао прилике да гледа тонкино поетставу, позоришну претставу. na чак ни већи град од Плевља. Кооз три дана боравка у Сарајеву то су све упо> зчали и видјели. Овај интернат пос1етише у 1936/37 шк. години слиједећа господа: Февзија Хацихамзић, наиб скопски, Никшић Др. Салих, наибски секретар из Скоп.Ђа, затим угледни плеnaibCKH прваци: Сафетбег Мушовић, "Намилбег Селмановић, Мухамедбег Дрнда, Ферид eib. Хаџиатлагић. Хапи А1ни еф. Бајрактаревић, Рамидбег и Мухамедбег Бајровић, Сејфи еф. Шећеркадић, Хамза Хаџихамзић, Алибег и Ханефибег Акбеговић, Хајрудин еф. Хаџиатлагић, Зејнил еф. Мршић, Рамиз еф. Шабанић, Халил еф. Шабанић, Риза еф. Ризамулић, Бекир еф. Муловић. Мехмед еф. Цоковић, Тевфикбег Тахирбеговић, Фаикбег Селмановић, Мухамед еф. Хаџисмајловић и многи други, као и господа учитељи Павле Павловић, Ристан Павловић и Душан Мандић, те претсједник општине Богдан Ненадић, судија Вукашнн Поповић и пол. пристав Хусеш Маглајлић. За вријеме оба Бајрама управа интерната примала je честитке, те je тим приликама интернат посјетио већи број грађана муслимана и немуслимана. Такођер je управник мнтерната са питомцима из VII и VIII разр. ишао на честитање неким овдашњим грађанима, те им узвратио посјету. Управник интерната уприличио je са питомцима 12 заједничких излета, као и излет на Ђурђев-дан. Приликом одржавања Гајретове забаве v Сарајеву управа интерната у споразуму са Мјесним одбором Гајрета, инсталирала je радио у интернату, те су тако муслиманке саслушале цио лрограм Гајретове забаве. Програм су слушали такођер и питомци. Питомли cv заједно са управником, a за вријеме Рамазана, зијарет учинили свих 9 плеваљских џамија н у њима саклањавши бар no једну теравију. Иначе je теравија редовно клањата у Хусејн-пашиној џамији. Ђ а ч к и д о м П р осв је т е и Гајрет а у Тревињ у Управник дома je г. Живанмћ Ђорђе, учитељ, a васпитач г. Степановић Владимир, суплент. Вјерски васпитач je г. Чоломан Мехмед, вјероучитељ, љекар je био г. Др. Леви Рудолф, општинскн санитетски референт, који je бесплатно и у свако доба прегледао и лијечио питомце. У Дому je било у почетку a и на свршетку школске године 16 Гајретових питомаца. Од послуге било je: кухарица, праља и подворник. Дом je смјештен бесплатно у три зграде, које су власништво Општине требињске. Зграде су простране, сухе, свијетле и имају велико двориште, ограђене и засађене орасима. Свега просторија има 11, и то: 4 спаваонице (двије су велике no 192 м’, a двије no 64 м*) са 46 кревета, учионица величине 192 м1 са 46 сједишта, благоваоница величине 126 м1 те собе за управника (80 м'), васпитача (65 м:|) и шпаиз (32 м’). Затим имају мање просторије у којима je смјештена: бања са умиваоницом и остале нузпросторије. У дворишту je дрварница и праоница за рубље. Питомци су радили с вољом и предано изузев два-три који су се морали тјерати да уче. Дом имаде Народну књижницу са 600 књига и Просвјетину са 264 књиге које су питомци у току године читали, поред часописа »Гајрета« и »Просвјете«. Осим тога питомци су се служили школском књижницом. Сваке суботе питомци су држали (no 5 питомаца) разна предавања и рецитације. Питомци су ишли чешће пута у околна мјеста у шетњу и излете у пратњи управника или васпитача. Здравље питомаца било je врло добро и није било ни једног тежег обољења. Дом су посјетили у току године г. r.; Пр/La, инспсктор банске управе у Цетињу; Слапстичар, начелник пол>опривредног одјељења исте бановине; Пејановић Ђорђе, главнн секретар Просвјете; Вулетић, претсједник и Ресулбеговић, потпретсједнпк општине требињске; затнм сви професори овдашње гимназије; велики број грађака ђачких рсдитеља, те чланови одбора Гајрета и Просвјете у мјесту. Сви су се најљепше изражавали о дому. Вјерске обреде питомии су вршили свакодневно у просторијама дома a петком у уамији. Рамазан су постили и сваку вече ишли су на молитву у џамију. Вјерска трпељивост са пнтомцима друге вјеросповијести била je похвална и без иједног испада. G a fre io v e s tip e n d ije I u ovoj godini podijeljeno je ukupno 137 sti­ pendija đacima srednjih i stručnih škola kao i še­ grtima. Od pomenutog broja stipendista otpada na gimnazijalce 58, na đake građanskih škola 26, na preparandiste 4, na žensku medresu 8, na muške medrese 8, na geodeziju 11, na trg. akademiju 6, na Tehničku školu 3, na ženski zanat 4, i na druge škole 9 stipendista. J e d n o R ra tn e p o tp o re Ove godine Glavni odbor je podijelio 67 pot­ pora, đacima visokih, srednjih i stručnih škola. — Potpore su podjeljivane, kao i ostale pomoći, po preporukama društvenih jedinica, izuzev nekoliko hitnih slučajeva, gdje je Glavni odbor ukazao te pripomoći i bez preporuka. Kojim su đacima podi­ jeljene potpore vidi se iz spiska podijeljenih potpora. 121 �Списак питомица Га/ретова женског интерната у Сарајеву ci. =i о ПРЕЗИМЕ И ИМЕ Диздаревић Емира i 2 Хаџалић Лејла 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 10 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 X. Мехмедагић Хасна Махмудбеговић Бисера Мујичић Улфета Куленовић Фикрета Таловић Нусрега Бичкало Фадила Херић Вахдета Куетурица Салиха Махић Муневера Свитиј Татјана Диздаревић Сехла Хускић Велида Ченгић Адила Семиз Сока Смаилбеговић Мукел. Карабдић Мувехида Кабил Фатима Бутуровић Фадила Кљако Хашмета Садикоаић Ајиша Ађуловић Бисера Башић Бахрија Далагија Кадрија Јашаревић Бахрија Хаџић Садета Сердаревић Кимета Вољевица Азиза Koćo Бадема Куртагић Хајрија Чешо Захида Хусика Нафија Косовић Зиба 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 Манџука Михра Нухефендић Фатима* Поповац Рабија Прохић Девлета Томашевић Зорка Кустурица Насиба Радовић Милојка Томашевић Јованка Шиишловић Јакута Кожбег iMejpa Сујолџић Хасема X. Ахметов1ић Сенија X. Смаиловић Разија Хушидић Шефика Исић Наџија Мердановић Бисера Мулалић Шефика Скршо Фатима Биједић Хасиба Драче Фикрета Муштовић Хатиџа Пашић Фатима 122 gо a n a. § Име старатељ а Он Ујак Др. Муминагић Ујак И. ЂаферI беговић Отац Сулејман Отац Мухарем Отац Ибрахим сб Отац Бекир Отац Сулејман Отац Едхем Стриц Шаћир Отац Хусеин III cfi Отац Халид Отац Павле S Отац Салих Отац Мехмедалија Отац Омер IV U, Мајка Марија Отац Тахир V Мајка Алмаса Брат Салко VI Отац Ахмет V II Отац Осман Отац Абдурахман VTIT Брат Авдија Др. Шарац Асаф Отац Мухамед I Мајка Хајрија № Отац Ћамил Отац Смаил III Отац Мухамед U Отац Заим Отац Дервиш Стричевић Осман Отац Сулејман Стриц Косовић св S Дервиш Отац Абаз I Отац Мурат Отац Салих Отац Салих Отац Вукосав o Отац Хусеин a. Ујак Васиљевић Т. II Отац Вукосав Мајка Хатиџа III Отац Мухамед Отац Ахмед o Отац Ибрахим B Отац Смаил Отац Хасан Отац Мурат a. Отац Селим 'FT Отац Мустафа g III Сесира Сејда 5 Ујак Салковић Ф. Отац Салих Мајка Аиша 5 Брат Салко = rt rt rt rt Мјесто боравка стар. Je ли бесплатно или плаћа и колико Дин Примједба Љубушки 100 Бос. Нови 200 Високо Шамац Добој Б. Петровац Гацко Столац Травник Травник Љубушки Бугојно Љубушки Високо Фоча Љубушки Тешањ Фоча Дервента Мостар Мостар Бугојно Бос. Брод Сарајево Завидовић Сарајево Прњавор Невесиње Јабланица Чапљина Грачаница Фоча Зеиица Бања Лука 200 200 150 беспл. беспл. 150 200 250 беспл. 250 100 беспл. 200 200 150 350 беспл. 300 беспл. 130 беспл. беспл. 100 беспл. 150 200 беспл. беспл. беспл беспл. 300 150 Купрес Витина Мостар Сарајево Пријепоље Травник Сарајево Пријепоље Мостар Јајце Плевље Бугојно Тешањ Козарац Мостар Какањ Јајце Бугмир Ластва Коњиц Мостар Рогагица беспл. 150 150 беспл. 200 Иступила 12-IV-1937 200 100 200 Иступила 15-Х-1936 200 беспл. Иступила 17-111-1937 125 беспл. 150 50 беспл. 150 беспл беспл. беспл. i. 150 беспл. Искључена Ш-ХИ-1936 Искључена 1-1-1937 Иступила 13-111-1937 Иступила 22-1V-l 937 Иступила 31-V-1937 Иступила 23-ХН-1936 Иступила 29-V-1937 �d IO ч Он 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 08 69 70 71 72 ПРЕЗИМЕ И ИМЕ счв и н Шертовић Ћамка *В Месиховић Фадила S Е1 X. Смаиловић Мујесира Алагић Муневера Es Јазвин Сафија X Мрган Назика Е-1 Хоџић Ениса Шеховић Васвија н Тихић Хаша >> Зубчевић Муневера Сердаревић Суада Šo. X. Халиловић Ениса Чустовић Делва Делић Алмаса Мерџо Зехра Курјаковић Ћамка Списак Гајретов ах d IO £š i 5 A s CL. ПРЕЗИМЕ И ИМЕ III IV I III II~ IV 1_ V II еа Ч оX Тановић Ариф 5 o. £ I аз Диздар Рагиб Ћеримагић Ајдин 10 Кадрибеговић Хивзија 11 Тепарић Хусреф 12 Исламовић Ђулага 13 Казазић Алија 14 Омановић Нуман 15 Терзић Салко 16 Кадрагић Мехмед Отац Џемо Отац Зејнил Мајка Сафија II Солдин Наил Шетка Исмет Џеко Јусуф 8 Име старатеља Отац Назиф Пашић Изет 6 Отац Реџо Отац Рашид Отац Смаил Отац Мухамед Мајка Хатиџа Отац Бећир Мајка Васвија Брат Махмут Куртагић Ф. Брат Енвер Отац Смаил Отац Хасан »Мерхамет« Отац Џемал Брат Сејфо Мајка Изета Мајка Нура Отац Ахмет < = u Отац Мушан Отац Хусеин Отац Назиф ei X Мјесто боравка стар. Бос. Крупа Витина Тешањ С. Мост Брчко Столац Јајце Бар Власеница Требиње Невесиње Вишеград Сарајево К-ладањ Чапљина Брчко бесплатно или плаћа и колико Дин 150 беспл. беспл. 150 беспл 100 50 300 250 беспл. 200 200 беспл. 200 беспл. беспл. пнломаца у ђ а ч к о л дс «Г(i/ р е т а " у Тр е б и њ у a 3 Ћеримагић Хајрудин Име старатеља III IV V Отац Ахмед Отац Мујага Отац Рамо Мајка Алијја Отац Пашо Скрбник Осман Коњхоџић Отац Осман Иступила 12-1V-1937 Иступила 28-1V-l937 Иступила У болници од 1-1II-1937 Иступила 3I-V-1937 Иступила 3-Х1-1936 П росвете" и Мјесто боравка стар. бесплатно Гацко Ластва, срез требињски Ластва, срез требињски Автовац, срез гатачки Љубиње Аладигшћи ср. столачки Вучија Бара, ср. гатачки Столац Ластва, срез требињски Столац Љубиње Прозор Невесиње Прозор Љубушки беспл. 250 Љубушки Примједба н холико Дин Примједба 250 беспл. 150 150 200 150 250 150 150 300 бесп. 100 123 �Д) Списак т чом аца Г а / р е т о в а л у и ш о г ношшкта у Сараје.ну у ШКОЛСКО/ I'ОДИНН 1936-37 а © «0) Oi ПРЕЗИМЕ И ИМЕ 1 Шахмнпашић Мухамед 2 3 4 5 Орман Хазим Кукић Исмет Мугапчић Мидхат Аликалфић Фуад cd § Н 5а. s Име старатељ а Примједба Дин 1ц Отац Еминбег н aS Нб Шц Шц IVu Отац Отац Дјед Отац 2 са бесплатно Мјесто боравка стар. и колико Али-еф. Хамид Изетага Асим-еф. Озрен, срез сарајевски Љубушки Сарајево Зеница Грачаница 250 150 150 300 250 Својевољно иступио 7-II-1937 Иступио из школе 23-111 1937 Иступио из школе 15-III-1937 6 Бошњовић Илјаз V6 Отац Џемаил Нови Пазар 400 7 Шабановић Абдурахм. V6 Отац Мустафа 500 8 9 Салетовић Решад Башагић Мухидин Via Vili Отац Мухамедага Мајка Хатиџа Удово, срез струмички Вареш Невесиње 10 11 12 13 14 15 16 17 13 Хаџић Мухамед Первиз Махмут Звиздић Ибрахим Шехић Асим Мил^вић Мухамед Рачић Азем Ченгић Хајда|р Грцић Ахмед Дани Сулејман 19 20 21 Бешлагић Салих Хаџић Рагиб Хаџић Салих II м. г. 1д I II III VI Учит. II школа аЗ 1ц i 2 Иб 3 о lila I 3 IV6 16 Ia OJ св 16 Мајка Сафа М ајка Есма Отац Шаћир Отац Сулејман Отац Хифзага Отац Ћамил 500 беспл. 15-11-1937 добио стипендију од Гл. О. Г. Прњавор 150 Јелеч, ср. Фоча 200 400 Сјеница 200 Столац Иступио 31-V-1937 100 Мостар Вишеград беспл. Калиновик 400 Коњиц беспл. Скадар, Краљ. 500 Албанија Бреза-Високо беспл. Бос. Петровац беспл. Пурифициран Бос. Петровац 250 2-II-1937 Подлугови, ср. 300 Иступио l-V-1937 Високо Гора-Зеница 100 Столац 150 Високо беспл. Гламоч 100 Брчко 250 Рогатица 200 Автовац-Гац100 Отац Халид Отац Махмуд Љубушки Пријепоље 100 200 22 Имамовић Муиир 23 24 25 26 27 28 29 Какњо Хусеин Салчић Авдо Војшжовић Јусуф Хаџиалијагић Талат Хаџиосмановић Џемал Курговић Шукрија 30 31 Махић Мухарем Ровчанин Хамдија 32 33 34 Салихоџић Нијаз Скикић Наои6 Туце Авдија со 35 Алибеговић Ахмед х- 36 37 38 39 40 Дедић Кемал Јарановић Хусеин Јунузовић Мухарем Медић Енес ■Мухић Исмет 41 42 43 44 Мујић Ахмет ЈБубовић Ахмет Селимовић Хајро Спужић Шефкија 124 Ia Е->« 16 16 Пб 1ц 1ц 1ц cd Ч 1ц Ia Отац Ћамил Отац Ејуб Отац Хасан Отац Мухамед Мајка Зејна Отац Рагиб Отац Алија Отац Незир Дјед Бушати Малобег Мајка Шемса Отац Мехмед Отац Мухо Отац Фехим et Иц Бихаћ Отац Назиф Мостар Отац Авдо Ујак Хаџиомеровић Мостар Сулејман Бос. Кобаш — Отац А5аз Прњавор Отац Мухамед Мркоњић Град Завидовићи Мајка Фат.има Отац Смаил Гламоч Мркоњић Град Отац Ахмет Отац Синан Махоје-Жеп- C. Ha Пц Ila Пб Отац Отац Отац Отац X tr m (cd £ U Iu 1ц 1ц Ila Ha Нц 11ц lili Ибрахим Алија Назиф Мехмед Мостар Невесиње Билећа Мостар 150 300 400 100 100 беспл. 100 100 беспл. 300 200 200 50 Пурифициран 2-II-1937 �оd ч р — 45 46 47 4В 49 50 51 52 53 54 •i.« •lb 58 59 bi 69 70 71 72 73 74 75 ПРЕЗИМЕ И ИМЕ Шехић Есад Шиљак Хаган Талотћ Шефик Ђурић Азиз Џиндо Едхем Еминагић Мехмед Хасанбеговић Шефкија Кадић Абдулах Налић Екрем Реџић Есад Селимовић Бајро Агић Асим Алијевић Ђанија Ћатовић Мехмед Ћатовић Наџ1И1Ја Фазлиновић Ејуб Херцег Ибрахим Крзић Фуад Мујчиновић Асим Мулић Мехмед-Махфуз Paj’KOiBiHh Мехмед Реџепагић Малић Шатор Ибрахим Кашић Реџо Цвијетић Музафер Алихоџић Јусуф Ћурчић Мустафа Мехмедбашић Јусуф Хаџовић Назиф Хајдаревић Махмуд Волић Смаил oj Ч a i ев Он ВЈ Н и X ® cS £ ® V Нижа Име старатеља 1ц Отац Осман Нц Отац Едхем Па Отац Мустафа Шб Мајка Пемба Ша Ујак Карић Ћамил Шб Отац Шућјрија Нц Отац Фехим Ша Отац Садш Шц Мајка Алема Ша Отац Осман Ша Отац Назиф IVa Отац Ибрахим IVu Мајка Беиде IVu Мајка Ћамила IVa Отац Расим IV6 Отац Алија IV6 Отац Сулејман IVa Отац Ибрахим IV6 Отац Ammd IVa Стриц Мустафа IVa Мајка 1Цеф|Ика IV6 Отаџ Хусеин IV6 з. тпк. I Н. о. VI шк. “a I I I £ 5 II £ g II II Бос. Петровац Фоча Маглај Мостар Рогатица Мостар Власеница Орашје н/С Зеница Бихаћ Билећа Рогатица Кичево Сјеница Сјеница Мостар Маглај Маглај Сјеница Травнак Мостар Плав, срез Tvсиње Брат Мухарем Локве-Столац Мајка Ајна Пријепоље Мајка Хасиба Требиње Отац Хасан Зеница Др. Кадић Мустафа Сарајево мајкин стриц Столац Отац Хусеин Отац Заим Требиње Столац Отац Дервиш Мајка Џевахира Требиње Б) Списак п и т о м а ц а -ш егр т а оd в £ ПРЕЗИМЕ И ИМЕ н и РЗ Мјесто боравка стар. 200 250 200 150 беспл. 100 50 150 100 50 200 250 беспл. беспл. беспл. 200 250 150 беспл. 50 беспл. Име старатеља č> Мјссто борапка стар Дервишкадић Фехим Хасагић Хасан Отац Ибрахим Мајка Хабиба Хасанефендић Расим Авдић Хамдија Брат Ћазим Отац Осман Басара Реуф Буљубашић Ферид Отац Мустафа Отац Ибрахим Ћурић Бурхан Билић Касим Хаџалић Салих Латић Зихнија Омерсофтић Нијаз Мајка Фатима Отац Мехмед Отац Алија Отац Хилмо Мајка Селимовић Бејзада Мајка Шећа Плевље : Отац Махмуд Бос. Градишка Ујак Шаћирагић Са- Жепче лихага Софтић Ћамил Соко Зијах Терзимехић Мустафа Примједба 200 беспл. беспл. беспл. 200 150 200 200 100 200 у Г а јр ет оп ом м у ш к о м к о н в н к т у s3 и ч есплатно ли плаћа и колико динара Невесиње Острожац, ср. Коњиц Власеница Острожац, ср. Коњиц Доњи Вакуф Братунац, срез Сребреница Мостар Љубушки Љубушки Чапљина Маглај бесплатн и колнк Дин Примједба 150 беспл. 150 беспл. 200 250 беспл. 250 Свршио занат беспл. беспл. 150 Искључен 4-1V-1937 беспл. 50 Свршио занат беспл. Искључен 4-IV-1937 125 �Име старатеља ПРЕЗИМЕ И ИМЕ 15 16 17 18 19 20 .Манавовић Мехмед Ризвановић Омep Хаџимусић Заим 21 Хасанбеговић Хуснија Калаузовић Мухарем Kapo Хамдо Хоџић Алија Кавачевић Осман Сако Хакија Сипница Смаил Кубур Салих Таноаић Шефкија Халилбашић Мухамед Гафић Хаџо Kapo Незир Сиручић Мухамед Хусеиновић Џемал Дрнда Омер Филиповић Алија Хрусто Узеир 22 23 24 25 26 27 38 39 Отац Хусеин Брат Мухамед Отац Омер Касумагић Бнвер Садиковић Сидкија Хасанбеговић Шукрија Хамзић Емин ГлавиииН Хуснија Гоачаница Jbv6vuiKH Автовац, срез Гаико noMot,- Отац Махмут Отац Мухамед Ујак Вилогорац Ахмед (Мајка Дервиша Отац Шехо Отац Ахмед Отац Им1шир Отац Кадрија Отац Осман Мајка Султанија Тетка Шемеа Отац Авдо Брат Сакиб Бабахметовић Ахм. Отац Мехмед Мајка' Фатима* Отац Сафет Мајка Муниба Отац Смаил Отац Латиф Отац Салко Мајка Незира -JU 126 Мјесто боравка стар. Плевље Столаи Je ли бесплатно или плаћа н колико Примједба беспл. беспл. 100 беспл. 200 MocTaD беспл. Нови Пазар Бихаћ Рогатица Горажде Гламоч Бос. Градишка Бања Лука Сарајево Гацко Брчко Зеница Рогатица Сребоеница Коњиц Плевл>е Бугошо Кујавче. срез Високо Бијељина Мостар беспл. беспл. 50 беопл. Свршио занат беопл. беспл. беспл. Искључан беопл. 31-ХН-1936 беспл. 150 100 50 беспл. беспл. 200 100 беспл. беспл. беспл. �Razred PREZIME I IME « | Škola 1 Spisak pitomaca Gajretova konvikta u Bitjaću 5 •a Ime staraielja 1 Delilbašić Izet 2 Čaušević Sefik Otac Ibro Otac Hilmija 3 Hadžiahmetović Hamdija Otac AhmetI 4 Halilčević Cašif 5 6 7 8 Ibrahmpašić Ekrem Kudić Suljo Kulenović Rifat Sulejmanović Mustafa 9 Kulenović Ismet 10 Sedić Hazim Otac Mustafa Otac Abdulah Otac Ibro Majka Zlata .« II 11 Šabić Muhamed Otac Huse 13 Ibrahimpašić Bećir U Terzić Salko пЗ 15 Alibegović Safet 16 Catić Ahmed c 17 18 19 20 s III IV - 23 24 25 26 27 28 Šehalić Ekrem Škrgo Sead Bašagić Mehmed Sinanović Hamdija Teljigović Ibrahim Budalica Kasim tr " 32 Hadžović l’ahir V VI 29 Pašić Šefkija 30 Catić Edhem 31 tilipović Camil a Otac Derviš Otac Mustafa Otac Tahir Otac Ahmed 21 Podić Bekir 22 Šaćirbegović Ragib Otac Ibro Otac Meho Otac Bećir ef. 12 Begić Hasan Gluhić Mustafa Makić Bedrudin Odobašić Adem Pipić Jakub Otac Mehmed Majka Zineta Otac Ejub Otac Ahmed Majka Sadija Otac H. Mehmed ef. Kodak Salihagić Suljaga Otac Ahmed Otac Ahmed Otac Muharem Otac Ahmed Brat Huso Otac Zaim Majka Nura Otac Ahmed Zet Pašić Ahmed Brat Fazlija 33 Karamehmedović Šukrija OJ 34 Kolaković Osman M ajka Nurija M ajka Šerifa 35 36 37 38 39 Midžić Esad Mujadžić Omer Nuhbegović Husein Saračević Ohran Spahović Ahmed Otac Muharem Majka Ajiša Brat Muhamed M ajka Emira Otac Muharem 40 lopić Atif 41 Viđen Radnja 05 Mjesto boravka staratelja Bos. Otoka, srez bos. krupski St. Majdan, srez Lijevče, srez žepački Je li besplatno ili plaća i koliko Din Primjedba 150 300 bespl. 200 Zavidovići, srez žepački Cazin M. Kladuša, srez. cazinski Bužim, srez bos. krupski Ripač, srez bihaćki Zavidovići, srez žepački Odžak, srez gradačački Sarajevo Bos. Otoka, srez bos. krupski Banja Luka 150 bespl. 200 bespl. 300 100 bespl. 200 100 300 250 150 bespl. 12/3 1937 disciplin. is­ ključen iz gimnazije 250 bespl. Zenica Zenica Bijeljina Tajce Bos. Gradiška Dživar, srez trebinjski Nevesinje Bos. Gradiška Glamoč bespl. 100 150 bespl. • 50 bespl. Bihovi, srez trebinjski Trebinje Blagaj, srez mostarski Prijedor Bos. Gradiška 150 Bijeljina Lastva, srez 24/3 1937 svojevoljno istupio. 150 bespl. bespl. bespl. 12/3 1937 disciplin. is- Purificiran na I sem. 13/4 1937 svojevoljno istupio 150 50 bespl. 150 150 bespl. 250 Otac Adem Bos. Gradiška 50 Otac Sulejman Tomiljani, srez trebinjski \ 50 12/3 1937 disciplin. is- 127 �С п и са к пит омаца Г а јр ет о п о г к о и в н к т а У Мост ару о ч £ ПРЕЗИМЕ И ИМЕ 1 2 3 4 Арсланагић Мидхат Бичкало Ђемал Имамовић Хасан Пецо Ђемал 5 6 7 8 Ресуловић Зулфикар Шеховић Исмет Бегић Кемал Кирлић Мунсиф 9 Koćo Идриз I a) 13 Реџић Абдулах 14 Догибеговић Фадил 15 Хоџић Енвер S 19 20 21 Салаховић Јусуф Латић Мустафа Виђен Кадрија 22 23 24 Зубчевић Мустафа Голубић Омер Пецо Есад 25 26 Мирица Мустафа Ченгић Веиз 27 28 Бегановић Ахмед Ћемаловић Алија ts s Отац Отац Отац Отац Ариф Едхем Aro Јусуф Отац Адем со aJ Име старатељ а Отац Омер Отац Омер Отац Исмет Отац Мустафа — 10 Крпо Илијас 11 Новић Зијах 12 Омеровић Шаћир 16 Лугић Наил 17 Шешкић Мухамед 18 Кадрагић Мехмед et V a (2 о u a Отац Мустафа Отац Салих Отац Хакија __ : Отац III IV u rv V ll I I 0) a Хасан Отац Мустафа Огац Дервиш Отац Хамид Отац Ибрахим Отац Осман Отац Јусуф Отац Хасан Отац Суљо Отац Махмуд Отац Ахмед Отац Јусуф Мајка Фатима Отац Омер >> _ Брат Хамдија Отац Омер I 29 30 31 Орман Ферид Субашић Салих Биједић Шериф 32 Ћишија Узеир 33 34 35 36 Фазлагић Јбдулкасим Фазлагић Алија Коњхоџић Хусеин Аговић Ћамил 37 Ђуђо Ћамил 38 39 Хрустановић Шефик Тановић Исмет 40 41 Бушатлић Ахмед Шарић Сафвет 42 Шкрбо Енвер 43 Вајзовић Расим 128 Отац Хамид Отац Осман n Амиџа Ибрахим Отац Хамид Отац Ибрахим даиџа Буразеровић Б. М ајка Ханумица aJ III Отац Хамдија Отац Хасан o. Отац Ходобег Отац Ћамил (-> IV Отац Смајил Отац Касим i: Мјесто боравка стар. Љубушки Столац Какањ Ортијеш, срез Мостар Почитељ Чапљина Коњиц Горњи Вакуф ор. бугојан. ДомановиКи срез Столац Чапљина Љубушки Невесиње бесплатно или плаЦа и колико Дин 200 200 250 беспл. 300 200 200 250 250 250 300 300 200 200 Требиње1 Чапљина Гомиљани ср. Требиње Требиње Чапљина Ортијеш срез Мостар Мостар Потпећи, Плевље Травник Буна, срез Мостар Љубушки Прозор Јасен, ср. Требиње Вриилиште, срез Високо Чапљина Чапљина 400 беспл. 50 Згошћа, срез Високо Гацко Међулићи, срез Гацко Улцињ, Бар Вишићи, срез Столац Тасовчићи, срез Столац Коњиц Иступио 25 I 1937 беспл. Столац Какањ Хумилишани срез Мостар Коњиц Прозор Љубушки Подгорица Примједба 250 300 100 Искључен ради неуспјеха Иступио 1 XII 1936 Искључен ради неусп Премзештвн у интернат у Требиње Премзештен у интернат у Бихаћ 350 200 беспл. беспл. беспл. беспл. беспл. 250 150 беспл. беспл. беспл. 250 300 350 беспл. 100 50 50 400 250 250 Искључен ради неуспјеха �Списак питомаца Гајрет опог конникта у Д л е в љ у ПРЕЗИМЕ И ИМЕ 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 Име старатеља Ферхатбеговић Мухам, Лагумџија Хамдија Отац Незир Отац Хамед Мулабдић Мурис Налбантић Ихсан Ресулбеговић Џеудет Сијерчић Нурија Кемура Сејфудин Султановић Екрем Черић Хаса.н Делалић Салим Имамовић Пашо Огац Мустафа Отац Назиф Отац Џано Отац Исмет Отац Алија Отац Хилмо Дјед Садиковић С. Отац Мустафа Мајка Кана 13 14 15 16 Мушановић Рашид Ђурђевић Џавид Пролић Мехмед Звиздић Алија Фазлић Смајл 17 Мешић Хајро Мајка Фила 18 Мујић Суљо Отац Мухо 19 Журић Душан Отац Спасоје 20 Брбовић Мујо Челик Ибрахим Отац Омер Отац Оејфо Ченгић Енес Дорић Шефик Отац Смајл Мајка Емина 12 21 22 23 VI Амиџа Ибрахим Отац Омер Отац Зулфа Отац Авдо Отац Алмас Имамовић Нуман Мајка Кана Ратковић Александар Садагић Авдо Отац Глигарије Мајка Фатима Џиндо Расим Отац Ћамил Ножић Салко Даиџа Љутовић A. Поповић Мурат 31 32 33 IV VII Мајка Рахима Велетовац Хасан Мајка Мејра Радончић Салих Заимовић Ибрахим Зејниловић Хакија Отац Аљо Отац Амвр Отац Халим Мјесто боравишта Ро'гатица Миоче (Вишеград) Јелеч (Фоча) Фоча Улцињ Гаражде Вареш Чајниче Љубушки Љубушки Миљено (Чајниче) Високо Подгорица Какањ-Згошћа Гацко Миоче (Вишеград) Застун (Пријепол>е) Сусташ (Ст. Бар) Жупа (Пријепоље) Сарајево Требешево (Чајниче) Фоча Сарајево Миљено (Чајниче) Пријепоље Тврдаш (Плев' ље) Шаторовићи (Рогатица) Мостар бесплатно н плаћа колико Примједба беспл. Напустио интернат 3-11 150 јер je искључен из шк. 250 200 беспл. беспл. 150 200 беспл. 300 250 200 беспл. 50 150 беспл. беспл. беспл. беспл. 100 150 50 Од 1-И плаћао јс no 50 динара Од 1-Н повишена опскр бнина за 50 динара беспл. беспл. беспл. 300 Поповићи 50 (Чајниче) Велетово (Ba­ ni еград) Гусиње беспл. Нова Варош беспл. Нови Пазар беспл. Од 1-Н снижена опскрбнина за 50 д:шара 129 �Списак пнтомици Г а / р е т о в а к о н в и н т а У Тузли © cS ПРЕЗИМЕ И ИМЕ 1 cu i 4 će Оч 1 Гојачић Хариз Карахмет Назиф 3 Локмић Емин 4 Сендијаревић Расим I 5 Суман Ферид 6 Агић Џевад 7 Бешлапић Нурија 8 Хрустић Исмет 9 Имамовић Абдулах II 10 Мујбеговић Ибрахим 11 12 13 14 15 Прохић Исмет Салихагић Муло Салихагић Мустафа Терзимехић Џемал Ахмић Сафер 16 17 18 Диздаревић Нусрет Хаџиомеровић Хасан Јунузовић Јусуф •r-S 19 20 21 Коркут Хазим Куртагић Мујо Мутапчић Мвдхат — III м сб 22 Омеркић Адем 23 Вехабовић Решо 24 Бајић Рифат 25 Хаџиселимовић Салих 26 Коркут Асим 27 Карамехмедовић Сејф. UJ Хаџибегановић Авдо Рн Отац Отац Отац Отац Реџић Мехмед # 41 Спужић Музафер 42 Фатушић Латиф . 130 V Мехмед Омер Шефик Мурат Мајка Алмаса Мајка Хасија Отац Хасан еф. Отац Шемсибег Отац Хасиб еф. Отац Сулејман Отац Мехмед еф VI Сарајлић Асиф 38 39 40 50 250 беспл. 200 Отац Аган 33 Џафербеговић Мукдим 35 36 37 Мехмед Кладањ Фојиица Хамдија Мехмедалија Маглај X. Бекир Таревци, срез Градачац Грачаница Отац Сулејман Kopaj, срез Отац Махмуд бијељински Добој Отац Ћамил Калесија, ср. Отац Авдага зворнички Кнежина, ср. Отац Хасан власенички Таревци, Отац Абазбег Градачац Отац Хасан Добој Отац Ешреф Фојница Мајка Субхија Фојница Отац Сулејман Маглај Сребреник, ср. Отац Мехмед Градачац Фојница Отац Шефкија Власеница Отац Абдулах Турија, срез Отац Омер тузлански Зворник Мајка Емина Власеница Отац Сулејман Зеница Дјед Изет Отац Отац Отац Отац s IV Имамовић Шефик бесплатно или плаћа и колико Дин Отац Шакир 28 Налбант Абдурахман 29 Синанапић Мустафа 30 Смајловић Исмет 31 Тихић Смајл 32 Девеџић Мустафа 34 Мјесто боравка стар. Име старатељ а V II Отац Азиз еф. Отац Мехмед Отац Незир Брат Јусуф Хусеииага Отац Мухамед Отац Мухамед '■palj. I Брат Адем Пол>ице, срез тузлански Лукавац, ср. тузлански Кладањ Зеница Зворник Лукавац, срез тузлански Влесеница Брчко Зворник Власеница Г. Морањци ср. тузлаиски Брчко Турија, срез тузлаиски Власеница Крушевци, власенички Бос. Шамац Бос. Шамац Јањари, срез бијељински Модрича, ср. градачачки Пурачић, ср. тузлански Примједба беспл. 200 300 300 100 250 200 Пурифициран 5-II-1937 50 50 беспл. 100 50 100 200 250 250 300 Искључен из конвикта 18-111-1937 беспл. беспл. 250 150 250 50 200 200 150 100 200 150 150 250 100 100 400 450 беспл. 150 беспл. Прешао у Бијељину 22-111-1937 �d © вч оa ПРЕЗИМЕ И ИМЕ £ 0 44 45 46 47 48 Алићехајић Кемал Бакамовић Мухамед Диздаревић Мидхат Мехинагић Ризах Џафић Хасан 49 50 51 52 Бешлагић Рефик Карамехић Сафет Жујо Мустафа Хаџихасановић Суљо (£ a 0 I Л О II 43 Омерчић Исмет ili ев св n i U IV ii 0 в » d О Мјесто боравка стар. Име старатеља ш ih ih IV Брат Мехмед Отац Абдулах Салих Отац Мухамед Отац Рифатага Отац Салих Отац Отац Брат Брат Аган еф. Ибрахим Јусуф Алија Гемић Добошница, ср. тузлан. Тешањ Мостар Нови Пазар Грачаница Орашје, срез брчански Добој Маглај Власеница Зворник Je ли бесплатно или плаћа и колико Дин Примједба 300 200 100 беспл. 350 350 Искључен l-IH-1937 20 0 200 беспл. беспл. Преглед Г а /р е т о в и х питомаца-ица концем 1936-37 П о ш к о л а м а и р а зр е д и м а Ред. број 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 Ш К О Л Е i i Реалне гимназије . . . . Шеријатска гимназија . . Женска гимназија . . . . Учитељске школе . . . . Трговачке академије . . . Грађанске школе . . . . Средња техничка школа . Мусл. женска медреса . . Стручне занатлијске школе Р Ч1 Жељезничарска школа . . Виша нар. осн. школа . . Ш егрти.................................. 3 Укупно . . . 5 3 26 11 8 1 1 u 27 1 2 1 10 7 14 7 — Јa з р е ди IV ш 25 1 4 1 4 8 9 5 3 д — Г 0 v 4 1 2 8 9 -f 1 1 -f -r — 1 4 25 У?4—/ 1 и шт a VI 13 — 1 — — — — — VII 19 — 1 — -i— — vili 6 — 1 — — — — — — — — — — — — — — — — — 10 — 5 — 14 3 3 — 8 — — — 104 83 70 59 u 15 20 ./— 7 УКУПНО 155 3 19 7 42 34 43 14 6 1 37 369 131 �Red. br. ll Spisak pitomaca Gajrctova konvikta u Banfof Ćuci 2 3 4 5 PREZIME I IME л o M •o Ј s С вo pS 2. Ime staratelja ili plaća i k o lik o dinara Prim jedba otac Camil majka Hata otac Ibrahim* Mrkonjićgrad Bos. Dubica Komarica bespl. Od 1 H plaća po 50 din. bespl. 350 Od 1 II plaća po 400 din. Ćatić Ramiz Dervišagić Dževdet otac Hamid otac Avdo Derventa bespl. 250 21 X svojevoljno napu- 6 Hadžibegović Ibrahim otac Rustan Kapetanović Ismet otac Sinan 8 9 Kurspahić Faik M andžuka Smail otac Džafer otac Alija aS otac Ramo otac M ustafa Kopčići Bugojno Stanić Rijeka Doboj Foča Kupres Bugojno Zavidović Žepče Turski Janjari Bijeljina Zagreb Bugojno otac otac otac brat Vlasenica Zvornik Zvornik Beograd 10 M uhić Omer 11 Muminović Idriz 12 13 Ramić Hasan Rustempašić Mustafa 14 15 16 17 šahbegović Muharem Šehić Dedo Zejnilagić Fahrudm Balagija Abdulah 18 Balagija Sulejman X Ki 19 20 21 Bašić Šefkija Fejzić Safet Imamović Abdurahman UJ 22 Mujić Fevzija otac Fehim 23 24 Numankadić Akif Sarajlić Džemaludin otac Hakija brat Semsudin 25 26 27 28 29 Čardžić Izudin Pitić Esad Tihić Jasim Žerić Halid Abdulhamidović Mehm. 30 31 32 Dervišević Muhamed Prljača Džemail Subašić Faik 33 34 35 86 37 Bakalbašić Dževad Bešlagić Ferid Hadžiselimović Asim Hadžiselimović Zijad Kušmić Adem 9tac Sinan •i-. otac Salih a a> ■a II III IV Salih Salih Dedo Abduselam I Mutevelić Zahid Cokić Abdurezak Hadžiselimović Sakib Kulenović Muhamed а o II Od 1 II po 300 din. 200 Od 1 II po 250 din. 300 150 Od 1 II po 350 din. 250 200 bespl. чЈа I semestru isključen 150 radi slabog usp. u nauci bespl. 300 bespl. Isključen iz internata 11 100 XI 1936 ‘ 240 Plaća fond za zdravstvenu zaštitu učenika. Od 1 11 po 290 din. 250 bespl. Od 1 II po 50 din. bespl. D onji Vakuf Jajce otac Vejsil nema nikog brat Omer Prnjavor Banja Luka Puračić Tuzla Stari Majdan 400 Sanski M ost Bugojno 200 Hum 200 Od 1 II po 250 din. 1rebinje Derventa 250 Stolac 50 Od 1 II po 100 din. Bos. Dubica 200 M rkonjić Grad bespl. Gradačac bespl. Isključen iz internata 18 I 1937. Na hrani od 25 III. Hranarinu od 240 din. plaća direkcija trg. akad. M rkonjić Grad bespl. Plevlje bespl. Od 1 II po 50 din. Banja Luka 150 Po preselenju roditelja u Banja Luku, napustio intcrnat Prnjavor 100 Doboj 150 K otor Varoš 150 Od 1 II po 200 din. K otor Varoš 200 Banja Luka 240 Eksterni. Plaća fond za zdravstvenu zaštitu učenika. 9 II prestao se hra­ niti jer je radi neuspcha izgubio pomoć Bugojno 200 Ključ 350 Kotor Varoš 100 Bjelajce 350 Od 1 II po 400 din. M rkonjić Grad otac Nedžib otac Halil očuh Dolić Edhem otac Šerif otac Rifat otac Mustafa brat Osman otac Hilmija __ N 250 otac Rasim otac otac otac otac otac Ćamil Ismet Salih Vejsil M ujo a 132 Je li besp latn o Arnautović Hifzo Bećirević Džemal Beganović Ismet 7 38 39 40 41 Mjesto boravišta otac Hamdija otac Jusuf m ajka Zilha otac Sulejman �43 44 45 46 Korić Vahid Mutevelić Safet Piralić Muhamed Porobić Omer T* 47 Galić Sulejman N 48 Kušmić Mehmed Kovačević Adem 50 Midžić Esad 51 i>3 54 otac otac otac otac Kasim Mehmed Pašo Alija otac Mujo IV a o Ime staratelja VI Tetarić Muhamed Džehverović Rušid Travničanin Ferid 57 Malkić Osman 58 Piragić Dževad I 150 350 240 350 240 majka Šefka Turske Dubrave bespl. Bos. Gradiška Prijedor bespl. IV baba Džehva 1V _ otac Rasim ca III majka Emina 1 I 150 Bihać otac Latif otac Muhamed Primjedba 200 Banja Luka £ - Kotor Varoš Bugojno Bihać Komarica Derventa Jeli besplatno ili plaća i koliko dinara majka Habiba •6 cв ŠJ Mjesto boravišta otac Ahmet VII otac Muharem Gačanica Mustafa VII majka Hatidža Jusufović Smail otac Smajo пл V Hadžiselimović Hidajet I _ otac Mustafa hb 55 (Godište) | III Kušmić Mustafa 49 Razred 1 42 PREZIME 1 IME | Škola •d M III svojevoljno napuiksterni. Plaća fond za zdravstvenu zašt. učenika Na I semestru isključen radi slabog uspj. u nauci Eksterni. Plaća fond za zdravstv. zaštitu učenika. II prestao sc hraniti jer c radi neuspeha izgubio pomoć sključen iz internata 23 XII 1936 ’rešao u bihaćki internat XI 1936 100 Č elinac Banja Luka Čelinac Banja Luka bespl. bespl. 250 bespl. Srebrenica 250 Banja Luka 240 Vrbanja Banja Luka 240 30 IX 1936 napustio svo­ jevoljno internat Eksterni. Plaća direkcija Eksterni. Plaća direkcija zanatske škole 133 �Red. br. Ga/relove jednokratne potpore u 1936-1937 godini 1 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 1(3 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 PREZIME I IME Duraković Hasan Kapetanović Salko Memišević Nusret Plevljak M urat Đurbuzović Sadik Hodžić Asim Kurtović Vahid Rezaković Rešad Zildžić Nura Mujagić Salih Hajdarović Mustafa Glibić Selma Karović Vejsil Ramadanović Derviš Muratović Safet Tančica Nijaz Vukotić Hasan Muftić Mugdim Hromić Avdo Avdić Mustafa Kurtović Dževad Ajkić Muhamed Osmanović Mehmedalija Selmanović Enver Mujčinovic Asim Šator Ibrahim Redžepagić Malić Fazlinović Ejub Herceg Ibrahim Catović Mehmed Bešlić Kaplan Huskić Šukrija Prljača Džemail Ćemalović Zahid Salihagić Omer Šabanadžović Šefket Hodžić Sejđulah Aljković Salko Elezović Sulejman Bajrić Mehmed Šabić Hamida Čolo Esma Džanić M uhiba Huseinagić Nezira Mulalić Vasva Uzunović Esad Čengić Hazim H . Ibrahimović Nazir Eminović Šinaz Grčić Hasan Deronić Fatima Poparić M ehmed a *djece Džambić Mehmedalija M andžuka Mihra Đurbuzović Rabija Mjesto rođenja Sarajevo Sarajevo Goražde Foča Podgorica Bos. Brod Sarajevo Sarajevo Sarajevo Kozarac Sarajevo Sarajevo Trnovo Podgorica Bos. Brod Ljubuški Gacko Sarajevo Ljubinje Bileća Sarajevo M ostar Puračić Sarajevo Sjenica Lokve Plav M ostar Maglaj Sjenica Podgorica Livno Plevlje Skoplje Podgorica Podgorica Sarajevo Plevlje Konjic Poljica Sarajevo Sarajevo Banjaluka Pravnik Doboj Sarajevo Sarajevo Banjaluka Visoko Banjaluka M ostar B. G radiška Avtovac Travnik T ravnik Gacko Vareš Vareš Sarajevo Sarajevo Krčka Sarajevo Travnik Travnik Kupres Brčko Podgorica Mjesto škole Beograd Beograd Beograd Beograd Beograd Zagreb Beograd Beograd Beograd Beograd Beograd Beograd Beograd Beograd Beograd Beograd Beograd Zagreb Zagreb Beograd Beograd Prag M ostar Sarajevo Sarajevo Sarajevo Sarajevo Sarajevo Sarajevo Sarajevo Zagreb Zagreb Banjaluka Skoplje Zagreb Zagreb Skoplje Skoplje Konjic Sarajevo Sarajevo Sarajevo Banjaluka Travnik Doboj Sarajevo Sarajevo Banjaluka Visoko Banjaluka M ostar B. Gradiška Sarajevo 1 ravnik I ravnik Gacko Vareš Vareš Sarajevo Sarajevo Tuzla Sarajevo Travnik Travnik Sarajevo Sarajevo Sarajevo Škola Razred Odobreni (Godište) iznos Din stud. prava stud. prava stud. prava stud. prava stud. prava stud. prava stud. prava stud. prava stud. prava stud. prava stud. prava stud. filoz. stud. filoz. stud. med. stud. med. stud. med. stud. med. stud. vet. stud. vet. stud. ing. stud. tehn. stud. agron. abit. učit. abit. tehn. tehnika tehnika tehnika tehnika tehnika tehnika abit. trg. akad. abit. trg. akad. trg. akad. trg. akad. tk o n . kom. vis. Ekon. kom. vis. Vel. medr. Vel. medr. Medresa Gaz. medresa Žen. medresa Zen. medresa Žen. zanatska Žen. zanatska Žen. zanatska abit. šer. gimn. šer. gimn. Gimnazija Gimnaziia Gimnazija Gimnazija Gimnazija Gimnazija Gimnazija Građanska Građanska Građanska Građanska Viša osnov. kroj. naučn. brijač, zanat brijač, zanat V V trg. akad. kroj. zanat žen. medr. I II III 600 IV IV III II IV I I I IV IV 300 III II IV III III I 200 IV IV IV IV IV IV IV IV V VI I II III III II II V IV IV III III I I III III II I VI • 250 250 50 350 75 50 50 50 50 50 50 250 300 100 250 250 250 200 200 150 150 250 100 200 200 100 200 100 100 300 200 100 200 200 300 200 150 200 200 100 200 300 150 150 100 100 100 100 �Redni broj Spisak Gajretovit) stipendista u 1936-1937 godini 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 Isplaćena PREZIME 1 IME Mjesto rođenja Mjesto škole Škola Razred stipendija Godište) Dinara Džanić Osman Kušmić Adem Mešić Kemal Zečević Esad Bajagilović Fikrija Cehajić Šukrija Huskić Mujaga Karavdić Zahid Ljubović Esad Fašagić ibrahim Šaran Nusret Volić Mustafa Cesrija Ismet Cejvan Idžilala Čelić Hasan Debelac Džemal Džemidžić Mesud Hošić Munir Karabegović Muharem Kapetanović Taiba Selimbegović Sulejman Avdić Fahrudin Blažujević Štaka Beglerović Fahrudin Cerimagić Alija H. Ibrahimović Nazir Jasika Salem Kosović Fikreta Kobić Fikret Prcić Muhamed Sudžuka Aiša Stnković Sehka Dupanović Hašo Grabonić Reuf Kapetanović Kemal Kulenović Džemal Kušmić Mehmed Lipničević Atifa Muhurdarević Berija Šarić Husref Frtuna Suljo H. Halilović Ahmed Haverić Džemal Sarač Ibrahim Bakšić, Ahmed Džanić Ferid Hasanbašić Muhamed Konjhodžić Sulejman Saračević Ohran Šećibović Refik Zekić Keui Azapagić Teufik Azapagić Nevresa Kuraja Zvonimir Mešković Mehmed Selesković Harun šarić Ismet Bašagić Muhidin Avdagić Aziz Cico Nadžija Bihać Banjaluka Sarajevo Bijeljina Banjaluka B. Gradiška Bihać Visoko Zagreb Bihać Trebinje Trebinje Sarajevo Banjaluka Sarajevo Visoko Sarajevo Bihać Banjaluka Čapljina Banjaluka Bileća Bos. Brod Sarajevo Lastva Visoko Sarajevo Sarajevo Sarajevo Sarajevo Sarajevo Sarajevo Bihać Prijedor Bihać Banjaluka Sarajevo Bijeljina Banjaluka B. Gradiška Bihać Visoko Zagreb Sarajevo Banjaluka Bijeljina Banjaluka Sarajevo Visoko Banjaluka Trebinje Banjaluka Sarajevo Bihać Banjaluka Tuzla Bijeljina Sarajevo Sarajevo Tuzla Tuzla Ilijaš Sarajevo Banjaluka Bijeljina Banjaluka Sarajevo Visoko Banjaluka Podgorica Banjaluka Sarajevo Bihać Banjaluka Tuzla Bijeljina Sarajevo Sarajevo Tuzla Tuzla Visoko Tuzla Tuzla Sarajevo Sarajevo Sarajevo Sarajevo Sarajevo Nevesinje Sarajevo Sarajevo I II Trebinje Trebinje Šaraj evo Banjaluka Sarajevo Visoko Sarajevo Bihać Banjaluka Mostar Gimnazija Sarajevo Sarajevo Sarajevo irebinje Visoko Sarajevo Sarajevo Sarajevo Sarajevo Sarajevo Sarajevo Bihać Prijedor Šer. gimnazija 475 475 475 200 475 750 475 675 100 200 III IV 900 475 475 475 900 450 120 475 475 450 375 475 1140 250 450 500 475 475 475 150 500 500 475 V Gimnazija VI VII VIII Građanska I I 475 950 250 450 475 950 475 450 950 475 950 500 950 475 475 300 712 712 1000 800 750 1000 950 1000 900 180 500 135 �!g 6i 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 73 74 75 76 77 78 79 81 82 83 84 85 86 87 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 136 PREZIME I IME Talović Ibrahim Denišlija Adil Huseinćehajić Osman Jakirević Hasan Karahasanović Sulejman Karabegović Dudija Mutevelić Asim Nuhić Eadil Porobić Omer Repovac Muhamed Resić Munib Čorbić Hasib Čolić Hasan Glavinić Muharem Imširović Mustafa Maslić Ismet Pekmić Hasan Šečić Osman la so Mugdim Arnautović Kadrija Bekrić Zihmja Fazlinović Aziz Dervišefendić Hanumica Redžić Halid Avdić M uslija Kapetanović Zagorka 1 abaković Semso Gojković lo d o r Sefić Mehmed Praljak Jovan Buć Adem Dragnić Džemal bočić Nijaz Alagić Seid Muminagić Abdulah H. Beganović Muhamed Kurtović Slobodan l_)edić id n z Kurspahić lzet Ljevaković Mustafa Ljuhar Kemal Durmić Mustafa Kovač Fehim Đozić Ahmed Pačariz Osman Arnautović Emina Karahasanović Hikmeta Morić Sefika Balešić Halima Fehimović Almasa Kudinović Aiša Borić Fatima Serbić Mejra H. Osmanović Džemal H ondo Hamdija Kapidžić Mehmed Cerimagić Nijaz Kovačević Abid Muftić Sefika Pašić Subha Sarajlić Enver Mjesto rođenja Banjaluka Sarajevo Derventa M ostar Zenica Banjaluka Bugojno Sarajevo Derventa Sarajevo Sarajevo Mjesto škole Škola I Banjaluka - Banjaluka Bugojno Sarajevo Sarajevo Doboj Trebinje Doboj Trebinje Šaraj evo Zavidovići Bugojno Sarajevo Tuzla Tuzla M ostar Sarajevo Bihać Sarajevo" Čapljina Plevlje Olovo M ostar Bugojno M ostar M ostar Olovo Sarajevo Doboj Bugojno Sarajevo Tuzla Tuzla Mostar Sarajevo Banjaluka Sarajevo M ostar Banjaluka Beograd Beograd Beograd Beograd Beograd Beograd Konjic Ljubuški Vlasenica Gacko Vrbanjci Avtovac Vrbanjci Sarajevo Kak. Doboj Zenica Bratunac Kak. Zgošća Bileća Sarajevo Sarajevo Sarajevo Sarajevo V isoko Sarajevo Sarajevo Rogatica Sarajevo Bileća Banjaluka Banjaluka Sarajevo Banjaluka Banjaluka Beograd Beograd Beograd Beograd Tuzla Sarajevo Tuzla Sarajevo Tuzla Zenica Tuzla Tuzla Sarajevo Sarajevo Sarajevo Sarajevo Sarajevo Sarajevo Sarajevo Sarajevo Sarajevo Sarajevo Sarajevo Banjaluka Banjaluka Sarajevo Banjaluka Banjaluka Razred Građanska Učiteljska I IV V V Isplaćena stipendija Dinara 450 475 450 500 675 450 475 285 450 500 285 500 500 1425 675 300 950 375 375 450 450 200 75 950 1000 500 I 2000 1500 Geodezija III III IV IV 2000 ,, , III III IV IV I k II' II mpflrpsa en. me resa III III III IV IV I Sred. tehn. šk. I III Trg. akad. II 475 300 300 950 475 475 713 600 285 75 475 475 285 475 375 . �Redni broj 123 124 125 126 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 PREZIME I IME Silahić Atifa Jašaragić Osman Nalić Zahid Karabegović Emira Sarajlić Fatima Šaraj lić Ziba Taso Lemana Mesihović Selveta Irogrančić Zora Livnjak Adil Vladović Omer Zukić Midhat Zunić Najfa Mulabdić Sulejman Karabegović Mubera Mjesto rođenja Banjaluka Tuzla Tuzla Derventa Semizovac Semizovac Sarajevo Sarajevo Fojnica Šaraj evo Sarajevo Sarajevo Tuzla Zepče Banjaluka Mjesto škole Banjaluka Bakar Zagreb Beograd Sarajevo Sarajevo Sarajevo Sarajevo Šaraj evo Šaraj evo Sarajevo Sarajevo Sarajevo Visoko Banjaluka Škola Trg. akad. Pom. akad. Muz. akad. Žen. str. učit. Žen. stručna Viša osn. trg. naučn. kroj. naučn. Građanska Isplaćena Razred stipendija (Gedište) Dinara II IV V II I I I II II VI II 11 III IV IV 375 2000 5000 3000 1000 750 600 1000 950 500 500 500 800 600 900 Свршени матуранти техничари, питомци мушког Гајретовог конвикта у Сарајеву са својим управником г. A. Хромићем, концем 1936/37 137 �G a jr e to v p riv re d n o so cija ln i ra d Kako su god velike narodne potrebe za školo­ vanjem omladine izazvale osnivanje Gajreta i stalno upravljale njegovim plodnim radom u tom pravcu, tako je i teški ekonomski položaj muslimanskog dijela našega naroda nametnuo Gajretu ozbiljnu brigu za privrednim podizanjem našega svijeta. Počelo se sa pisanjem poučnih članaka i predavanja u kojima se je našem svijetu ukazivao put privrednog podi­ zanja i jačanja. Pisalo se o zadrugarstvu, domaćoj radinosti, trgovini, zanatima i raznim granama poljo­ privrede. Sva predavanja i članci bili su protkani duhom štednje i racionalnosti. Na tome se nije zau­ stavljalo, nego se išlo i dalje i prelazilo i na neposredniji rad. Održao se je G ajretov veliki zadružni tečaj u kojem su se spremali i izgrađivali zadružni pioniri. Održao se lijep broj Gajretovih domačičkih tečajeva u kojima su se naše sestre poučavale u racionalnom domaćinstvu. Gajret je dobro shvatio i ocijenio od kolike je privredne važnosti uspostav­ ljanje modernih zanata na mjesto onih izumrlih i onih koji su izumirali, pa je u Sarajevu otvorio šegrtski dom, koji je dulji niz godina omogućavao našoj djeci iz svih krajeva da izuče moderan zanat i da ga u svoje mjesto prenesu. U posljednje vrijeme, radi velikog interesa za zanate i nemogućnosti da se svešegrtskim domom obuhvati, Gajret je upućivao djecu i preko »Privrednika« na razne zanate. O d kakovog su blagotvornog utjecaja u mjestima Gajr. ćilimarska škola u Novom Pazaru, Gajret. radionica u Trebinju i od kakvog će biti ona radionica u Stocu koja je već osnovana i sve one koje će se osnovati po pojedinim mjestima, to je teško i ocijeniti. Zadruga Kola Srp­ skih sestara i Gajretov ženski odbor u Sarajevu već dulje vremena sarađuju u izrađivanju ženskih ručnih radova od čega mnoga muslimanka u Sarajevu ima lijepu zaradu. Zatim, nema sumnje da i oni mnogo­ brojni Gajretovi pitomci, osim svoje zbrinute egzi­ stencije na razne načine utječu na privredno podi­ zanje i jačanje našega svijeta. U taj privredni rad Gajreta ulazi se sa sve više ozbiljnosti, sa sve više poklanjanja pažnje i sa sve više sistema. Neminovno je da će Gajret u buduć­ nosti, po diktatu naših narodnih potreba, ne zapo­ stavljajući svoj dosadanji rad, morati još mnogo više pažnje da posveti, pa možda i težište svoga rada da posveti privrednom radu u narodu. Gajret je svjestan da taj rad traži jaku organizaciju, smišljen plan i sistem u radu, pa polagano i postepeno i ulazi u taj rad, unoseći te potrebne elemente u njega. G a jr e to v a K r e d itn a i p r iv r e d n a z a d ru g a Kruna dosadašnjeg Gajretovog privrednog rada može se smatrati osnivanje Gajretove zadruge s tim ciljem da na samopomoći i međusobnoj pomoći iz­ gradi jedan privredni centar, koji bi onda snažno i zamašno obuhvatio i organizovao našu domaću ra­ dinost i tako započeo jače i opsežnije privredno po­ dizanje i jačanje našeg zapuštenog svijeta. Gajretova je zadruga već izbrojila 4 godine svoga života i rada, ali mora se priznati da se ni izdaleka nije približila svome postavljenom cilju i da nije postigla ni ono­ 138 liko koliko je trebala da postigne po svima posto­ jećim objektivnim uslovima. lom e је^ bilo raznih smetnja, ali svakako su najveće u tome što naš svijet još ne može da uvidi da može svoj privredni pre­ porod i svoje ekonomsko podizanje zasnivati jedino i najzdravije na samopomoći. Svi mi osjećamo i sa sviju strana čujemo da je vrlo težak naš ekonomski položaj. Svi osjećamo i potrebu što bržeg liječenja toga stanja, ali samom liječenju ne pristupamo, niti akcije .u tom pravcu pomažemo, pa makar to bilo i u najsitnijem mogućem obliku. Takove akcije kod nas budu obično ometane sa slabim zauzimanjem, sa pri­ vremenim oduševljenjem, sa isticanjem nepovjerenja i malodušnosti. A baš ovaj rad traži: zauzimljivosti, ustrpljivosti, oduševljenja i požrtvovnosti. Uz^ te smetnje bilo je i mnogo drugih od kojih je važno napomenuti akciju Gajretovu za gradnju doma, koja je pala upravo u drugoj godini opstojanja zadruge, pa je bilo teško voditi dvije akcije uporedo i na jedne te iste ljude apelovati. U takovim teškim prilikama Gajretova zadruga otpočela je svoj rad i razvijala ga, pa je sasvim ra­ zumljivo da je ostala daleko od toga da bi mogla i izbliza našim velikim i vapijućim potrebama zadovo­ ljavati. Te naše velike potrebe upućuju Gajretovoj zadruzi neprimjerene zahtjeve iz čega su nicala iz­ vjesna nezadovoljstva, primjedbe i kritike. Međutim treba pregledati šta su pojedinci i pojedina mjesta upisali udjela u zadrugu, pa ćemo odmah biti načisto šta je zadruga mogla da uradi. Radi informacije mi donosimo pregled upisa udjela po pojedinim mje­ stima i na ovom mjestu molimo sve naše dobrona­ mjerne prijatelje da po tome ocijene situaciju u svom mjestu i da prema tome nastoje da nas pomognu sa upisom udjela. Okupimo se svi i okupimo sve one, koji mogu da učestvuju u našoj zadruzi bar sa jednim udjelom, pa će naša zadruga brzo i snažno da korakne svome postavljenom cilju. U djeli zadrugara su u svakoj pa i u našoj za­ druzi najzdraviji i najeftiniji kapital, jer ih uplaćuju zadrugari, prema svojim materijalnim mogućnostima i zadružnoj svijesti, da tako na samopomoći sazidaju potrebna sredstva za svoje privredno podizanje. Broj udjela koji je u našoj zadruzi dosada upisan dostigao je 2.303 koji otpada na 932 zadrugara. Najveći broj upisan je u prvoj godini, a u drugim godinama bio je u glavnom sveden na upis putem zajmova. U ovoj prošloj radnoj godini najživlje se u Zadruzi odvijalo kreditno poslovanje. Štednja koja se u zadružnom pokretu naročito cijeni u našoj Zadruzi još je uvijek u malom obimu, jer se kao štediše pojavljuju, u glavnom, zadrugari dužnici, dok bi trebao svaki zadrugar da štedi. Naša zadruga, želeći da privredno djeluje u svima pravcima, pristupila je u mjesecu decembru prošle godine i poslovno grani osiguranja. Kako je za našu mladu Zadrugu sa nedovoljnim početnim sredstvima, bilo teško pristupiti samostalnom bav­ ljenju sa osiguranjima, to se je u zadruzi dugo vre­ mena proučavalo ovo pitanje, nastojeći da mu se pristupi na onaj način koji će i za Zadrugu a i zadru­ gare biti najpovoljniji. Kod naše Zadruge se mogu praviti sve vrste osi­ guranja. Naročito napominjemo da imamo vrlo �2godna i svakome prihvatljiva osiguranja miraza ženskoj djeci i štipendije muškoj djeci. Radi primjera ovdje ćemo istaći tabelu, po kojoj može svaki član pa i onaj osrednje stojeći ostaviti Gajretu legat. Član koji je star 30 godina, ako želi da osigura legat Gajretu u iznosu od 10.000 dinara, tako da se taj legat isplati Gajretu odmah poslije njegove smrti ili najkasnije do navršetka 85-te godine života člana, treba da plaća samo 19 dinara mjesečno ili 228 dinara godišnje za taj legat. Plaćanje traje do 85-te godine života ili do slučaja ranije smrti. U vezi sa poslovnom granom osiguranja u Gajretovoj se zadruzi došlo do ideje osnivanja po­ smrtnog fonda za sve Gajretove članove ma gdje se oni nalazili. Tako bi bilo omogućeno svima Gajretovim članovima da uz neznatno povišenje članarine osiguraju u ovom fondu ukop. Osnivanje ovoga po­ smrtnog fonda pozdravljeno je sa svih strana ali on još nije mogao da stupi na snagu, jer je najprije potrebno da se prikupi jedan lijep broj članova koji će omogućiti fondu život i rad. Da bi se postiglo što prije ostvarenje ove korisne ustanove potrebno je da sve Gajretove jedinice, svi Gajretovi radnici i članovi nastoje da u svojim mjestima upišu što više članova u ovaj fond. ’ ćoražđe Sarajevo Ukupno. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 Upisanih udjela Mjesto Doboj . . . . Mostar . . . . Tuzla . . Kalesija . . . . B. Samac . . . Foča . . . . Bos. Brod . . Bos. Kobaš . . Višegrad . . . . Bos. Petrovac Lukavac . . . . Kladanj . . . Dživar . . . . Trebinje . . . Konjic . . . . Bijeljina . . . . Bihać . . . . C a z i n ................... B i l a ................... Travnik . . . . Bužim . . . . Brčko . . . . Maglaj . . . . Zvornik . . . . Gračanica . . . Zepče ................... Jablanica . ■ . Teslić . . . . Ljubuški . . . Derventa . . . . Visoko . . . . Ulcinj . . . . Plevlje . . . . Prozor . . . . Fojnica . . . . Gradiška . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122 . . 59 . . 50 . . 9 . . 2 . . 12 . . 16 . . 13 . . 47 . . 15 . . . . . . . . 4 12 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51 24 29 7 4 99 6 50 49 8 . . . . . . . . . . . . . . . 23 69 70 84 74 . . . . 20 . . . . . . . . 33 15 . . . . . red. otpi. 95 15 21 9 2 3 13 13 47 14 7 — 9 4 19 — 18 •— 1 78 3 1 39 — 3 7 13 9 20 73 16 5 20 4 5 10 , 1 ■) — — -C’ 1 — — r— 1 1 — — 6 — — _ — _ _ 2 _ — — _ - 1 — — — - 1 810 1435 je G a jr e io v a ž e n s R a z a d ru g a z a u n a p re đ e n je d o m a ć e g z a n a ts tv a i r a d in o s ti u T r e b in ju Otplaćeno putem Ukupzajm a no' — 95 26 11 50 9 — — — — — . 2303 (Prednji izvještajo Zadruzi ustupio nam poslovođa Gajretove zadruge.) Spisak upisanih i uplaćenih udjela: Br. ............................ 1 ........................... 1220 9 2 3 13 13 47 ------15“ 7 9 5 19 — 18 — 2 79 3 1 45 — 3 7 13 9 20 73 18 5 20 4 5 10 Cilj Gajretove zadruge je da uz opštu i stručnu spremu osposobi učenice za samostalan rad u njihovom zanatu i time im stvori mogućnost rada i zarade. U zadruzi se odgajaju napredniji, praktičniji i spremniji muslimanski ženski naraštaji, koji će znati i biti sposobni, da svojim vlastitim silama do­ prinesu unapređenju ženske kućne radinosti, te važne grane narodne privrede. Važnost ovakovih zadružnih škola leži u tome što upravo one pri unapređenju kućne industrije i ženskog ručnog rada igraju glavnu ulogu, te su stoga vrlo potrebne, jer u prvom redu preko dobro odgojenog ženskog podmlatka širi se medu široke narodne mase ljubav za kućni obrt, za narodni vez, čipke i drugo. Ova Gajretova ustanova svojim blago­ tvornim radom stvoriće od svojih učenica nove javne radnice, koje će svojim radom unijeti u svako selo, u svaku seljačku 1 građansku kuću, ljubav i interes za lijepi rad ženskih ruku, koji se naročito danas mnogo cijeni. Održavanjem poučnih predavanja učenice se prosvjećuju, upućuju na red, čistoću i poštivanje starijih. Nakon veoma mnogo uloženog truda od strane Gajrctovih radnika uspjelo se tek ove godine, da je riješenjem Kraljevske banske uprave Cetinje VIII. Br. 12706 od 30 XI 1936 radionica zadruge pretvorena u »Žensku Gajretovu za­ natsku školu«, dobivši time rang ženske zanatske škole, koja odgovara rangu svršene nepotpune srednje škole sa nižim te­ čajnim ispitom. Nastava u Gajretovoj ženskoj zanatskoj školi traje 5 godina i razredi se dijele: 2 pripravna, 2 stručna i jednu godinu u radionici-ateljeu. U školi se predaje: srpsko-hrvatski jezik 2 sata, račun, kalkulacija 2 sata, istorija-zemljopis 2 sata, dekorativno crtanje 2 sata, vjeronauka 2 sata, gimnastika 1 sat, stručni i praktični radovi 30 sati sedmično. Pojedine predmete predaju g. g. Sefkija Raljević, pro­ fesor ovdašnje gimnazije i Camil Hujdur učitelj. Ova dva mlada muslimanska javna radnika i intelektualca vrše predavanja potpuno besplatno, imajući pred očima jedino da doprinesu što veću korist svojoj zajednici, a specijalno napretku i pro­ svjeti muslimanske žene. Na njihovom nesebičnom trudu neka im je ovim putem topla hvala. — Riješenjem Kraljevske banske uprave Cetinje VII. Br. 2086 od 23 II t. g. određen je za pre­ davača vjeronauke g. Buturović Hafiz Mustafa ef., koji svakog petka drži po dva časa vjeronauke i ujedno učenicama održava predavanja o vladanju i čuvanju morala. Školu sa puno takta i umješnosti vodi gđica Koluder Šerifa, svršena učiteljica Ženske stručne učiteljske škole. Pla­ ćanje nastavnica vrši redovno evo 5 godina zadruga iz svojih vlastitih sredstava. — Kod Kraljevske banske uprave na Cetinju pokušalo se nekoliko puta, i slate su dvije deputacije na Cetinje, angažovani pojedini muslimanski javni radnici, da bi plaćanje nastavnice preuzela Banska uprava na sebe. Tek nakon velikog truda prije mjesec dana uspjelo se, da se gđica Koluder postavi za honorarnu nastavnicu. Upravu zadruge sačinjavaju: pretsjednik Salihaga Sadović, pođpretsjednici Abdulah ef. Škaljić, H. Husaga Šahović, 139 �sekretar Musiafa O. Sadović, blagajnik Mehmedalija Čustović, odbornici: Jusufaga Salahović, Ademaga Cerimagić, Muhamed Bakšić, Alaga Cvijetić, Hasan Karadža, Bajro Đugumović. Uprava je ove godine pokazala vidnog uspjeha u svom radu, jer je uspjela nakon velikog truda, da riješi pravo javnosti, postavljanje učiteljice na banovinski budžet i da votira sekciji za podizanje Muslimanskog kulturnog doma dinara 10.000.—. Muslimanski vjerski praznici u školi su svečano pro­ slavljeni. Prigodom mubarek večeri Lejlei-berat, Lejlei-regaib, Lejlei-miradž, Lejlei-kadar, učenice nisu tih dana poslije podne radile, već su im održavana predavanja o značenju tih večeri. Škola je tokom godine priredila jedan Mevlud za muslimansko ženskinje. Mevlud su učile same učenice. Za vrijeme Ramazana u školi je bila udešena jedna soba za džamiju, gdje su učenice svakodnevno klanjale podne i ikindiju. Kruna uspjeha rada u ovoj godini jeste dovršenje M u­ slimanskog kulturnog doma u Trebinju. Svečano otvorenje doma bilo je na Hadži-bajram, nakon čega se škola odmah u vlastite prostorije uselila. Dom je lijepa zgrada i može do­ stojno da reprezentuje trebinjske muslimane. U domu ima do­ voljno prostorija za učione, atelje, kancelariju i drugo. Sobe su svijetle i vrlo zračne. Izrada doma koštala je oko 150.000 dinara i njega su trebinjski muslimani podigli iz svojih vlastitih sredstava. Neka je velikim dobrotvorima i pregalcima srdačna hvala i od Boga nagrada, što podigoše ovaj dom u kome će naći zaštite mu­ slimanske djevojke. Da Bog da, da iz ovog rasadnika kulture i napretka ponikne još puno većih ideja na korist musliman­ skoj zajednici. Učenice koje su već ranije završile ovu školu, sada za­ rađuju sebi hljeb i osiguravaju bolji život svojim porodicama. Gajretovi radnici osjećaju veliko zadovoljstvo videći ove mu­ slimanke kako sebi dostojno zarađuju koru hljeba, strogo u granicama morala. c Pribavljanje materijalnih sredstava za školu je bila naj­ veća briga, osobito kada se uzme u obzir, da su vođene dvije paralelne akcije: jedna za sakupljanje redovnih sredstava i podmirivanje redovnih potreba i druga za pribavljanje sred­ stava za izgradnju društvenog doma. Izdaci škole su veliki, oko 2.000.— dinara mjesečno. I ove godine su nas obilno po­ mogli prilogom Ministarstvo trgovine i industrije i Narodna Banka Kraljevine Jugoslavije, na čemu neka im je svaka hvala. U zadruzi su izrađeni ove godine slijedeći predmeti: kaputa velikih 6 komada, malih kaputa 20 komada, ve­ likih haljina 30 komada, kućnih haljina 25 komada, kostima 2 komada, sukanja 12 komada, kecelja za rad 15 komada, bluza 15 komada, dječjih pantalona 10 komada, mariner odijela 4 komada, spavaćih košulja 10 komada, malih haljinica 35 komada. Ovoliki, ako ne i veći broj haljina i odijela, izradile su učenice za svoje potrebe i potrebe svojih porodica. Izgledi za uspjeh u idućoj godini su vrlo dobri, pošto se uspjelo školi osigurati pravo javnosti, prenijeti plaćanje učiteljice na Bansku upravu i smjestiti školu u vlastiti dom, da se kirija ne plaća. Dakle, materijalna strana škole je potpuno osigurana, a kod roditelja i trebinjskih muslimana vlada ljubav za ovu ustanovu. Prihodi tokom društvene godine 1936/37 su bili dinara 20.693.30, rashodi dinara 32.705.35, saldo dinara 8.543.30. U rashodima je uračunata i suma od 10.000 dinara kao prilog za podizanje doma. Bilo bi vrlo poželjno, da se i druga mjesta ugledaju 1 pristupe osnivanju ovakovih škola, a uprava Gajretove škole u Trebinju stoji na raspoloženju vrlo rado svima muslimanskim društvima u pogledu davanja podataka za rad i organizaciju ovakovih ustanova, korisnih našoj zajednici. 140 SPISAK UCEN1CA »GAJRETOVE 2ENSKE ZANATSKE ŠKOLE« U TREBINJU za godinu 1936/37 Uspjeh u n a­ Godište Ked. P R E Z I M E I IM E uci i radu vrlo dobar I 1 Arnautović Bisera dobar I 2 Duraković Kadira dobar I 3 Dizdarević Ziba vrlo dobar I 4 Bešević Bisera odličan I Geljo Hidajeta 5 odličan I Džugumović Vehbija 6 vrlo dobar I Zubčević Nusreta 7 vrlo dobar I Karadža Fatima 8 vrlo dobar I 9 Vilogorac Razija dobar I 10 Popovac Fahira vrlo dobar I Karamehmcdović Murta 11 odličan I 12 Catović Fatima vrlo dobar I Kabil Hasnija 13 vrlo dobar I Ljubović Emina 14 vrlo dobar I 15 Burek Behija vrlo dobar I 16 Habul Bisera vrlo dobar I Dizdarević Munevera 17 dobar II Arslanagić Bahrija 18 vrlo dobar II Bračković Nafija J9 vrlo dobar II Bračković Rabija 20 dobar II Budalica Hamida 21 vrlo dobar II Zubčević Meva 22 dobar II Robović Emina 23 vrlo dobar II Hadžić Fatima 24 vrlo dobar II Hamzić Hajrija 25 vrlo dobar II Salahović Tanija 26 odličan III 27 Bijedić Sanija III vrlo dobar Bračković Meva 28 vrlo dobar III Vidžen Behija 29 "rio dobar III Vidžen Zineta 30 odličan III Džugumović Hiba 31 III vrlo dobar 33 Dižešić Kadira III vrlo dobar 34 Sadović Ulfeta III vrlo dobar 35 Šehović Hidajeta III vrlo dobar Alečković Fatima 36 odličan III Arnautović Rahima 37 III vrlo dobar 38 Pivodić Hajra Г а јр е т о в а Ћ и л и м с к а ш k o j i a у Н о ђ о м П азару Ова Гајретова установа навршила je у овој години 14годишњицу свога рада. Гајретову ћилимарску школу у Новом Пазару завршило ie за ово вријеме 51 ученица, од којих су данас 3 стручне учитељице ткања ћилима у домаћој и перзијској изради, a остале се бавс израдом ћилима код својих кућа и на тај начин уздржавају себе и своје породице. Управу школе сачињавали су у овој години: Претсједница гђа Милица Вранић, управитељ г. Хф. Абдулах Качапор, имам матичар; благајник r. Сукић Исмаил, архив. приправппк; чланови rr. Зејнеловић Халим, члан општинске управе; чланови rr. Зејнеловић Халим, члан општинске управе; Хаџи Фејзагић Ћазим, обућар и Вишевац Селмо, обућар и секретар Чекрлић Ахмет, општински архивар. Учитељице су гђе Ајдинагић Мазлума, дневничар и Шаховић Џавида, хонорарна. У овој школској години израђени су слиједећи вунени предмети: 9 ћилима, 6 парчади, 5 осталских чар.иафа, 11 тепиха, 1 драперија, 7 јастука. Укупна вредност израђених ствари у школи износи Дин. 11.509.—. Сви су предмети израђени no наруџби. �Г а јр е т о п а ж е н с к а с т р у ч н о з а а а т с к а ш к о л а у С т оцу Ha иницијативу и потстрек агилних и свјесних Гајретових чланова и пријатеља у Стоцу, у септембру мјесецу прошле године покренуто je питање оснутка женског занатског течаја, под надзором друштва Гајрет. Ова племенита и сваке хвале вриједна акција Гајретових радника и пријател>а остварена je тако, да je овај течај (школа) отпочео са радом почетком новембра прошле године. За овај потхват формирана je посебна секција при мјесном одбору, који овај течај издржава из својих властитих средстава. Течај (школу) похађају 22 учеиице, од којих су 2, као Гајретове питомице, које течај похађају бесплатно, док осталих 20 ученица плаћају обавезну чланарину од 50 динара мјесечно. Како у школи стручни ручни рад предаје дипломирана учитељица ручног рада, то се рад обавља no утврђеном плану и програму, те из тога разлога течај похађају и ученице са no неколико разреда средње школе. Свршетком школске године школа je приредила и своју велику изложбу ручних радова, за коју се унапријед могло рећи да ће бити вјеран и успио приказ њеног плодног једногодишњег рада. Ученице ове школе показале су много добре воље, смисла и разумијевања за што бољи успјех Гајрета и његова рада, те су исте израдиле много вриједних и скупоцјених предмета за томболу овогодишње Гајретове забаве у Стоцу, који су нарочито били запажени. И ако школа донекле ради мимо мјесног одбора Гајрета у Стоцу, ипак je у уској вези и сарадн.и с њим, ради чега сматрамо, да je сваки успјех ове школе успјех и самог Гајрета у Стоцу. Управу школе сачињавају гг: предсједник Мустафа Премиловац, тдговац, подпредсједник Ахмед Реџић, трговац, благајник Мехмед Турковић, лимар, секретар Марко Југовић, водитељ зем. књига и чланови Махмут Мехмедбашић, трговац, Алија Сарајлић, учитељ и Ђенка Сарајлић, учитељица. Наставница школе je госпођица Василија Хамовић из Стоца, свршена стручна учитељица. Распоред часова био je недељно 22 часа ручних радова и 8 часова теоретског предавања. Ученице су tokom године израдиле слиједеће предмете: 45 женских кошуља (кобне-а), 51 гаће, 6 мушких кошуља, 15 женских спавачица, 1 мушку спавачицу, 3 женске пиџаме, 15 сукања, 23 блузе, 31 кућне хаљине, 11 разних врста дневних хаљина, 49 дјечјих мушких и женских хаљиница, 2 костима, 1 мантл, 2 дјечја мантлића, 7 јорганских чаршафа и 8 јастучница. Ове године школу су похађале слиједеће ученице: Зенка Бузаљко, Нада Вулетић, Захида Диздар, Љиљана Хамовић, Фадила Хромић, Емина Хрле, Сташа Југовиђ, Тијана Југовић, Садета Мехмедбашић, Десанка Орловић, Ђулса Премиловац,, Емина Премиловац, Хизрета Реџић, Рабија Реџић, Хидајета Ризвановић, Сафа Сарајлић, Фахира Шарић, Ума Турковић, Дика Турковић, Ђулса Турковић и Аиша Зекић. З а д р у г а K o j i a С р п с к н х С ест ара и Г а јр е т о п а ж е н с к о г о д б о р а Међу нашим женским свијетом у Сарајеву осјетила се потреба за сарадњу чланица Гајрета са чланицама Кола Српских Сестара, како би удруженим силама порадиле на материјалном подизању нашег свијета. Тако су прије 12 roдина основале у своју задругу. Задруга je отпочела одмах у почетку са израдом ручних радова, na je успјела толико да се њена роба потражује данас не само код нас него и у иностранству. Задруга настоји да упосли што већи број радница. Усљед опће економске кризе даномице се повећава број незапослених, a нарочито женскиња. Задруга им пружа могућност да на поштен начин привређују себи хљеб. Њима се дају на израду поједини предмети код њихових кућа, гдје истовремено обављају своје кућне зослове. Задруга je у прошлој години упослила око 100 радница, већином из Сарајева. Задруга има данас своје сталне муштерије. Задругари добивају израђену робу на отплату 10% јефтиније него се продаје незадругарима. Роба je no квалитети врло добра, боје сталне, a и јефтинија je него у осталим мјестима. Задруга je успјела да путем стручних женских школа протури свој без, који се много тражи. Њена роба се тражи и продаје у Београду, Дубровнику, Загребу, Сплиту и Новом Саду, a у најновије доба и Сушаку. При отворењу Гајретова дома Задруга je приложила суму од 3.000— Дин. за Фонд дома. Приликом прошле Гајретове забаве Задруга је даровала Гајрету прилог од Дин. 1.000— . У прошлој години рад Задруге био je позитиван, и ако криза у свјетској привреди није попустила. Из године у roдину запажа се постепено напредовање ове установе, што je доказ великог труда и уложене енергије од стране »ене управе. У прошлој години получен je вишак од 5.688-20 Дин. S m j e š t a j m u s li m a n s k e d je c e n a z a n a t e i t r g o v in e p u t e m P r iv r e d n ik a Srpsko privredno društvo »Privrednik« u Beo­ gradu već 7 godina čini vrlo lijepe usluge našoj omladini smještajem na zanate i trgovine. Tu omla­ dinu upućuje »Privrednik« na izučavanje zanata i trgovina po raznim krajevima naše države, a najviše po Srbiji i Vojvodini. Za prošlih 8 godina »Pri­ vrednik« je primio i smjestio na zanate 163 musli­ manske djece. Od toga je njih 59 završilo svoje na­ ukovanje, a u toku naukovanja napustili su zanat 53. Danas se nalazi na zanatu 51. • Tokom ove godine Glavni odbor je pribavio putem »Privrednika« adrese »Privrednikovih« pito­ maca muslimana, kako onih koji sada izučavaju zanate, tako i onih koji su te zanate završili i sada su pomoćnici (kalfe). Od 59 pomoćnika pribavili smo adrese za 47, dok su adrese 12-orice nepoznate. Glavni odbor stupio je u pismenu vezu sa »Privrednikovim« pitomcima — šegrtima i pomoćnicima — čije srno adrese dobavili. Svima je njima Glavni odbor dao uputstva i savjete, kako se imaju vladati i raditi, a da pri tome ne zaboravljaju ni svoju vjeru i vjersku zajednicu. Svima smo njima poslali po jedan primjerak Gajretova vjerskog priručnika »Kratka nauka isl. vjere za odrasle i djecu«. Nekoji od tih su nam odmah odgovorili, zahvaljivali na očinskoj pažnji i tražili drugih poučnih knjiga, a nekoji su se upisali za članove Gajreta, pa dobivaju i list »Gajret«. Održavanje veza sa ovom omladinom potrebno je i u buduće činiti i jačati. Naravno, tu su pozvani i drugi faktori, naročito naše vjerske vlasti, da vode računa o toj omladini i da se staraju da je očuvaju u vjerskomoralnom pogledu. Pozvane su također i Gajretove 141 �jedinice, koje upućuju tu djecu »Privredniku«, da i one s njima održavaju pismene veze. Da bi se vidjelo koliko su oduševljeni »Privrednikovi« pitomci muslimani ovom našom akcijom, ovdje Ćemo iznijeti odlomke iz nekolicine njihovih pisama: »Izvještavam Vas da sam dobio one knjige, koje ste Vi meni poslali, na čemu Vam najtoplije zahvaljujem. Mene je mnogo iznenadilo kada sam ja dobio od Vas onu knjigu »Kratka nauka isl. vjere«« i ja sam se našao mnogo srećan kada sam vidio da se društvo Gajret za mene interesuje i o meni brine, i ako nisam Vaš pitomac. Ove knjige koje ste Vi meni poslali, čine meni u slobodnom vremenu najveće zado­ voljstvo, jer iz ovih knjiga ja se mogu naučiti lijepom pona­ šanju i što je najglavnije, mogu da naučim dosta o našoj lijepoj isl. vjeri. Vi možda i sami znate da u ovom kraju, gdje se ja nalazim, nema muslimana, nema mekteba gdje bi ja mogao nešto da naučim o vjeri, pa sam dosta zaboravio što sam o vjeri kod kuće naučio. Mnogo puta sam ja htio da pišem kući da mi pošalju jednu knjigu, iz koje bi mogao nešto da naučim o vjeri, ali kome da pišem kad nemam roditelja, ni oca ni majke, imam jedino strica, a on nije Bog zna kako bogat čovjek, pa ne bi možda mogao da mi to pošalje.« . . . Cahut Edhem, Vel. Kikinda. »Primio sam »Kratku nauku isl. vjere« i Vaše mnogo cij. pismo, koje me je jako obradovalo i obveselilo, jer sam vidio da imam još staratelja. Inače nemam nikoga osim »Pri­ vrednika« a pošto sam siroče i nigdje nikoga nemam od roda, pa nema niko za mene da se brine, tražio sam takve knjige, ali nisam mogao nigdje da ih dobijem u ovome kraju. A to ste Vi sad jedan veliki sevab učinili, što ste mi poslali. Sada Vam se mnogo zahvaljujem ^na ovome daru. A sada bi Vas molio, ako je moguće, da mi pošaljete jednu hamajliju ili neku drugu vjersku knjigu, koja sadrži u sebi- Jasin, da bi mogao da učim uoči svakog petka materi i ocu Jasin.« . . . Sulejman Daver, Vršac. »Primio sam Vaše cij. pismo i knjigu, na koje sam se jako obradovao, što mogu da proučim malo, jer sam već dosta za­ boravio. Za istu Vam hvala. Moja plata nije tako velika, a u koliko budem u mogućnosti, ja ću Vam slati svakoga mjeseca, te Vas molim da i Vi meni šaljete knjige. Ja sam sada mlad pomoćnik, te ne mogu- da uspijem sve što bi želio. Ja ću Vam ovih dana poslati članarinu koliko budem mogao. U nadi da ćete mi slati Gajretov list, unaprijed Vam zahvaljujem .«. . . Mustafa Obralić, foto-pomoćnik, Vršac. 142 Djeca koja se ovim putem šalju na izučavanje zanata i trgovina su često iz zabačenih krajeva, iz pa­ trijarhalnih naših kuća, a uz to skoro i bez ikakvog vjerskog odgoja. Cesto se dešava da se ta djeca, kada odu iz svoje sredine, ne mogu da obiknu, pa napuštaju zanate. Dolazeći u sredine gdje ne žive muslimani, ta djeca nemaju nadzora m u vjerskom pogledu. Stoga nije isključeno da dijete koje ostane na zanatu, pa i docnije kada ga završi, gubi vjersko osjećanje i svoju vjersku pripadnost. U tome smislu obratio se Glavni odbor »Privredniku« s molbom da u buduće smješta muslimansku djecu na zanate u mjestima i u blizini mjesta gdje postoje vojni imami, kako bi ovi mogli obilaziti tu djecu i davati im naj­ potrebniju obuku iz vjere. Društvo »Privrednik« koje i sa svoje strane želi da njegovi pitomci budu u životu dobri građani, a istovremeno i dobri pripad­ nici svoje vjerske zajednice, svesrdno se odazvalo našoj molbi, pa nas je izvijestilo, znajući blagotvorni uticaj religije na odgoj mladeži, da će u buduće imati želje naše u vidu i da će nastojati da namješta mu­ slimansku djecu onamo gdje postoje vojni garnizoni i vojni imami. Dužnost nam je da i na ovoj pažnji bratskom društvu »Privredniku« iskažemo našu toplu blagodarnost. Glavni odbor obratio se pismeno i vojnim ima­ mima, dostavljajući im spiskove »Privrednikovih« pi­ tomaca na njihovoj teritoriji i moleći ih da prilikom obilaska tih njihovih teritorija, nađu i sakupe tu djecu, da im dadu uputstva za rad i da ih u vjeri poduče. Glavni odbor izvijestio je o svemu ovome i Ulema Medžlis u Sarajevu, moleći ga da i on, kao najpozvaniji, povede računa kako o djeci koju na­ mješta »Privrednik« tako i o djeci koju namješta »Hrv. Radiša« na teritoriju Hrvatske i Slavonije. �S p is a k P r iv r e d n i k o v if ) p li o m a c a -m u s li m a n a Redni broj 1) P o m o ć n ic i (K a lf e ) s a p o z n a t im PREZIME I IME Vrsta zanata ili trgovine 1 Imamović Ahmed obućar, pom. 2 Bećirspahić Husnija krojački pom. 3 4 5 Murselović Asim Mehikić Salih Begić Nusret Ibrahimpašić Mahmut Mahmić Ibrišim trgovački pom. karucar i lakirer obućar, pom. trgov. pom. trgov. pom. 6 Mahmić Sefko obućar, pom. 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 Dupanović Mehmed Šehić Ramiz Imamović Ale Mehmedbašić Esad Omerćehajić Alija Burzić Ibrahim Kavara Abdurahman H. Dedić Fehim Kapetanović Sidik obućar, pom. obućar, pom. štamp. pom. zub. te h n . pom. kolarski pom. stolarski pom. kovački pom. berber. pom. limar. pom. tapet. pom. a d re s a m a Odakle je Gdje se nalazi Savo Predić, Pančevo, Karađorđeva ul. 54 Joco Nikolić, Vršac, Zmaj Jovina ul. Koraj Korai Koraj ' Ripač Kod kuće Kod kuće Kod kuće Kod kuće Savo A. Jovanović i Ko., trg., Požarevac, Dubrovačka ul. Velimir Vojnov, Pančevo, Višnjićeva Mostar, Demirovića ul. 11 Đuro Bošnjakov, Melenci, Banat Milivoj Stojkanović, Vel. Gradište, Kot. Varoš Mostar Bos. Otoka Čapljina Modriča 19 Pašalić Ismet 20 Mahmutović Mujo trgov. pom. 21 22 23 Huskić Vejsil Dautbegović llijas Havić Nezir obućar, pom. livničar. pom. obućar, pom. 24 25 26 27 Hozdić Džemil Mizić Hamid Balalić Mustafa Pašić Nurija poslast. pom. lim. i bravar, p. kovački pom. kovački pom. 28 Salić Saban kovački pom. 29 30 31 Prozorac Mujo Beribak Ahmet Beribak Hasan poslast. pom. berber. pom. kelner 32 33 Alajbegović Alija Begić Huso ćurčij. pom. ćurčij. pom. 34 35 Tičić Fehim Tičić Smajo kuvar kuvar 36 37 Moštro Mustafa Dizdarević Osman trgov. pom. kolar. pom. 38 Kulenović Mesud trgov. pom. 39 Sadiković Meho trgov. pom. 40 41 42 Huskić Asim Terzimehić Mahmut Mahmić Idriz limar. pom. trgov. pom. kovački pom. Gor. Vakuf Maglaj Zavidovići 43 Delibegović Izet stolar, pom. Gor. Tuzla Sarajevo Odžak p. Nevesinje Karatmanovo p. Sv. Nik. Bos. Kobaš Bihać Doboj p. Kakanj K. Doboj Kod kuće Kod kuće Kod kuće Branko Ristić, Crepaja, Banat Kod kuće K. br. 58. Kod kuće Đorđe P. Đorđević, Beograd, Kralja Petra ul. 76 U Privrednikovu domu, Beograd — Krunska ul. 5 Zivojin Vukojičić, Beograd, Knez Mihailova ul. 47 Stevan Dožić, Curug, Bačka Brdo Džamija 40 Milojko Zujković, Kruševac, Cara Lažara 50 Borisav Nikolić, Cačak, Кг. Mil. 33/27 Kod oca, Sisak, Sav. banov. Dragoljub V. Pavlović, Obrenovac Kod kuće Kod kuće (Vardar, banov.) Kod kuće k. br. 55 Pavle M. Gajić, Bogatić, Drinska ban. Aranđeo Zlatković, gostion., Smederevo, Kr. Aleksandra 25 Kod kuće Kod kuće Borisav Gajger, bife-delik., Beograd, Knež. Spomenik 3 Rest. »Topola«, Beograd, ugao Dečanske i Кг. Aleksandra Kod kuće Samuel Gašpar, Novi Sad, Toplice Milana 24 Filip Višnjić, Srem. Mitrovica, Alekse Bačvan. 9 Milorad Jovanović, kafedžija, Beo­ grad — Dedinje Kod kuće Kod kuće br. 260 Kod oca Mehmeda, nova pilana, odel. željez. Kod kuće 143 �Redni broj 1 PREZIME I IME Vrsta zanata ili trgovine Gdje se nalazi Odakle je 44 Hasanbegović Šukrija bravar, pom. Radisav 2ikić. Požarevac, Sinđelićeva 45 Obralić Mustafa fotograf, pom. Jovan Piperika, Vršac, Vojvode Put- 46 iravljanin Safet trgov. pom. Nikola Jelisavetov, trg., Bogatić — 47 Smajlagić Ilijas trgov. pom. Ilija Skundrić, Topusko, Savska ban. 2) Pomoćnici (Kalfe) sc nepoznatimacIresama 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 Sehić Hamdija Pašić Rašid Ključanin Omer Mujić Muharem Mustrić Mehmed Hozdić Mehmed Dizdarević Hasib Junuzović Abdulah Dedić Sabrija Odobašić Asim Hasandžiković Hajrudin Hadžović Alija tkački pom. obućar, pom. trgov. pom. trgov. pom. kovački pom. kovački pom. kazandž. pom. krojački pom. trgov. pom. dimnič. pom. trgov. pom. štriker. pom. (Ili 144 Otpušten — adresa nepoznata U vojsci, adresa nepoznata Ne javlja se Ne javlja se Nije položio ispita, sada je kod kuće �S p is a k P r i v r e d n i k o v i l) p lt o m a c a -m u s lim a n a Redni | broj n a x a n a iu k o n c e m 1936-1937 g o d in e 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 PREZIME I IME Terzić Hilmija Sultanović Ragib Soldin Nazif lbrahimpašić Sulejman Kurić Salih Kurić Husejn Ćerimović Muharem Elezović Bego Agić Ardešir Leho Sulejman Daver Sulejman Sarajlija Mustafa Babić Bego Hasanić Nurija Babić Ibrahim Kusturica Zaiko Kusturica Adem Avdić Hasan Avdić Ćamil Avdić Arif Saračević Abdurahman Kusturović Ibrahim Fazlagić Suljo Kulenović Ismet Bajramović Muharem Hindić Meho Vesnić Ćamil Ćerimagić Huso Rešić Hasan Nanić Ibrahim Muratagić Mustafa Čahut Edhem Smailović Mustafa Kosterović Nurko Mustedanagić Mustafa H. Grahić Pašaga Bekić M. Alija Sukalo Safet Muftić Muhamed Mujić Smail Hadžić Ismet Mešanović Salih Dugalić Kemal Kukolj Osman Brčić Zajim Sabić Redžep Osmančević Fadil Delić Asim Hadžiabdić Jusuf Teskeredžić Hilmo Begić Mehmed Koju vrstu zanata uči Kod koga je na zanatu Miroslav Holub, Zagreb, Palmotićeva 82 elektro-tehn. bravarski zan. Garaža drž. pošte, Beograd štamparski zan. Aleksandar Seđakov, Senta, Vojv. Mišića 1 trgovinu Stevo D. Narančić, Kutina, Sav. banovina frizer Nikola Prodanović, Kraljevo, Moravska banovina kolar Milan Stanić, Srp. Elemir, Banat limar Petar Malić, Sabac, Pop Lukina 27 trgovina Vojislav Tasić, Paraćin, Kr. Petra 14 krojač Radivoj Galetić, Irig, Svetosavska 8 moler Milivoj Stefanović, Požarevac, Dunavska 24 kolar Vaso Pavkov, Vršac, Zmaj Jovina 54 trgovina Mirko Marković, Kumane, Banat kolar Ljubomir Popov, Jarkovac, Banat stolar Miloš Pušina, Beodra, Banat trgovina Nada Iv. Radenkovića, Vel. Gradište trgovina Ргоко Milkić, Knjaževac, Kr. Petra trg trgovina • Slavko Sabljić, Aleksandrovo, Banat kolar Petar Ilijin, Petrovgrad, Beogradska 37 papudžija Dušan Bakić, Ban. Karlovac, Banat kolar Ljubomir Cvetković, Vršac, Karađorđeva 1673 krojač Petar Tminić, Beograd, Knez. Mih. 8/1 trgovina 2ivota Anđelković, Smeđ. Palanka, Kr. Aleksandra 77 kovač i potkiv. Slavko Damjanović, Irig krojač Mihajlo Bekeš, Beograd, Deligradska 40 pekar Ilija Sibalić, Subotica, Petrovgradska 12 poslastičar Dušan Kecman, Vel. Kikinda, Kr. Aleksandra 31 pekar Jovan Ristić, Vranje, Nemanjina 12 užar Mihailo Radosavljević, Vel. Gradište, Marv. trg. 8 trgovina trgovina stolar Jozef Virta, Beograd, Bosanska ul. 5 kolar 2ivo Sabovljev, Vel. Kikinda, Dositijeva 126 trgovina Braća Nikolić, Soko Banja obućar Zijah Turkušić, Bijeljina, Čamojcvića 8 trgovina Branko Maksimović, Vel. Gaj, Banat trgovina Aleksa Jakovljević, Kruševac, Pcćska 15 stolar Stolar, preduz. »Sumadija«, Smeđ. Palanka, Dr. Rajsa 5 trgovina Todor Jevremov, Bavanište, Banat obućar Božo Stojanović, Subotica, Zmaj Jovina 8 knjižar Jovan Mitić, Zaječar, Pašićcva 59 stolar Svetozar S. Rajčcvić, Zemun, Prilaz 56 užar Savo T. Radić, šabac, Karađorđeva 29 knjižar Franc. Srp. knjižara, Beograd, Kolarčeva 10 krojač Novak Putnik, Beograd, Cika tjubina 10 pekar Pavle Vulko, Indija, Vojv. Putnika 4 trgovina Selimir B. Sukić, Kruševac krojač M. Karp-Puškarjeva, Kragujcvac, Kr. Petra 71 trgovina Uroš Marković, Vranje, Kr. Aleksandra 145 limar Dragiša Mitrović, Kraljevo trgovina Sadik M. Elanović, Sabac, Avde Karabovića 34 pekar Hašim Valjevac, Bos. Kostajnica 145 �Списак у ч е н н ц а Г а јр е т о в е ћ н л н ч а р с к е ш к о л е у Н о к о .ч Пазару у ш колској 1936-37 години К •!—* в о « a ® VO Рч 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 146 ПРЕЗИМЕ И ИМЕ Лукић Махија Гуђевић Рамиза Тутић Мејруша Љаић Маџија Худовић Нурија Мурић Садија Бишевац Аземина Худовић Најча Јусуфбеговић Санија Шхријељ Зума Хрваћанин Хајруша Смаилбеговић Мејрема Гуеинац Салиха Црнишанин Садија Мекић Садија Рашљанин Садија Жалчевић Садија Пружљанин. Рамка Годовац Ђулсума Махмутовић Наџија Крушевљанин Емка Камешничанин Ешка Муратазић Шема Ђерлек Ремзија Наумовић Љубица Јовановић Радмила Симоновић Десанка Подгоричанин Фадила Ђаковац Нафија Хаџић Мејрема Бирђозлић Хатиџа Тутинац Џеврија ТорбиК Ђука Радетинац Рамиза Колашинац Емира Дуревић Наџија Куртанчаушевић Шевћета Брничанин Нака Доловац Фатима Ћатовић Фатима Делић Дика Пулић Хајрија Бињош Шахза Кријевчанин Нека Трифуновић Јованка Име очево Шабан Зизо Хусо Аћиф Фехо Најчо Омер Фехо Ешреф Хајро Ибрахим Бајрам Мурат Авдо Назиф Рамо Мухедин Адем Даут----Хазир Абдурахма« Џемо Тахи,р Аћиф Тодоо Чедомир Михајло Реџеп Зејнел Хусо Халит Мехмед Јусуф Гаљан Ибрахим Сулејман Мурат Мурат Халит Мурат Хајро Мујо Шериф Јован Година рођења 1925. 1927. 1922. 1925. 1925. 1925. 1925. 1923. 1924. 1921. 1921. 1925. 1925. 1924. 1923. 1924. 1925. 1924. 1.924. 1924. 1924. 1925. 1925. 1923. 1923. 1922. 1923. 1924. 1925. 1920. Који разред похађа Примједба напустила напустила напустила напустила 1922. 1921. 1921. 1921. 1923. 1921. 1921. 1919. 1920. 1920. 1921. 1919. напустила �O sta le G a fretove ak cije G a fre to v a iz d a n fa GAJRETOV KALENDAR Na osnovu zaključaka prošle i pretprošle glavne skupštine u ovoj društvenoj godini štampali smo Gajretov almanah kalendar. To je četvrti kalendar ove vrste, što ga izdaje Gajret. Prvi je izdan za 1905, drugi za 1906 godinu, a treći skoro deset godina docnije, u 1915 godini, za vrijeme Svjetskog rata, kada se je Gajret nalazio pod komesarijatom tadašnje Va­ kufske uprave. — Ovogodišnji Gajretov kalendar štampan je u 2000 primjeraka, te je u glavnom bio vrlo brzo rasprodan, iz čega proizlazi da je bio vrlo dobro primljen. Sarajevska i beogradska štampa vrlo lijepo ga je popratila. Prikaze Gajretova kalendara donosili smo i u listu »Gajret«. Općenito se smatra da sadržina kalendara nadmašuje sadržinu drugih kalendara u ovoj godini. Ohrabreni ovogodišnjim kalendarom i njegovim uspjesima, Glavni odbor je zaključio da se izda ka­ lendar i za 1938 godinu. U tom pravcu blagovremeno smo otpočeli pripreme, pa je već dosada angažovan duplo veći broj saradnika nego smo ih imali u pro­ šlom kalendaru. Težnja je Glavnog odbora da se u idućem kalendaru tretiraju što više naši aktuelni, gorući problemi iz socijalnog, ekonomskog, pro­ svjetnog i društvenog života. Po opštoj želji sarad­ nika kalendara i društvenih prijatelja ovoga puta nast^jače se da pojedini članci ne zauzimaju tako veliki prostor kao što je to bilo u ovogodišnjem ka­ lendaru sa nekoliko članaka, koji su obuhvatili blizu polovice kalendara. D o početka juna o. g. najavljeni su nam slijedeći radovi za idući kalendar: 1) Prof. Besim Korkut: »Povodom 50-godišnjice i likvidiranja Seriatske sudačke škole«, 2) Prof. Hasan Cišić: »Organizacija rada na plan­ skom prosvjećivanju širih slojeva«, 3) Hamdija Mulić: »Prosvjećivanje knjigom«, 4) Prof. Safet Burina: »O upotrebi našeg jezika na turskom dvoru«, 5) Prof. Fehim Efendić: »O važnosti turskih doku­ menata u dubrovačkom arhivu«, 6) D r. J. Kršić: »Muslimani u jugoslovenskoj knji­ ževnosti«, 7) Abduselam Balagija: »Divlji brakovi (konku­ binati) kod muslimana«, 8) Ing. Jovo Popović: »Naš poljoprivrednik«, 9) Mustafa Spaho: »Sreske pripomoćne zaklade u B. i H.«, 10) Ing. Salih Omanović: »Naš goli krš i život na njemu« — »Prirodne ljepote B. i H.«, 11) Dr. Ahmed Polić: »Rudni bazen u okolici Sa­ rajeva«, 12) Dževad Sulejmanpašić: »Naša porodica«, 13) Osman Asaf Sokolović: »Nekadašnje vakufske gotovine kao sretstva kredita u Bosni i Herce­ govini«, 14) Ing. Hajrudin Bujukalić: »Problem nedostatka obradivog zemljišta kod našeg seljaštva, naro­ čito muslimanskog«, 15) Salih Muftić: »Potrošačko zađrugarstvo«, 16) Mustafa Busuladžić: »Islamski socijalizam«, 17) Prof. Hamdija Kapidžić: »Otpor muslimana pri­ likom okupacije B. i H.«, 18) Ahmed Kemura: »Akademska omladina i zadrugarstvo«, 19) Kasim Gujić: »Turski sultani i bos.-herc. fra­ njevci«, 20) Kasim Dobrača: »Porijeklo i prvi oblik vjere u Boga«, 21) Đ. Perin: »Iz poljoprivrede«, 22) Prof. Hajrudin Curić: »Iz istorije sokolstva u B. i H.«, 23) Riza Muderizović: »Proglas ustaša 1877 godine«, 24) Prcf. Vehbija Imamović: »Zađrugarstvo«, 25) Prof. Mustafa Alikalfić: »Džabićev pokret«, 26) Rudolf Zaplata: »Bosanska vlada i muslimani književnici«, 27) Avdić Camil: »Ibn Haldun o državi«, 28) Cazim I. Bibić: »Higijena stoke«. Uz navedene obezbijeđeni su i članci prof. univ. Dra Mehmeda Begovića, Gligorija Božovića, prof. D. Tafre, Husage Cišića, prof. Okića i t. d. — pored beletrističkih radova naših književnika i umjetničkih priloga Hakije Kulenovića i Sabahudina Hodžića te nekolicine drugih naših slikara. Ovoga puta donijeće se i kraće biografije naših zna­ menitih ljudi od okupacije na ovamo. Poduzete su blagovremeno pripreme i za oglasni dio koji će pokriti lijep dio izdataka oko štampanja kalendara. Dužnost će biti svih nas da se postaramo da i budući kalendar rasturimo što prije, čim se oštampa i razašalje društvenim jedinicama. Ovoga puta tre­ bamo nastojati da pored moralnog polučimo i iz­ vjestan materijalni uspjeh društvenog kalendara. Dužnost će biti i Gajretovih jedinica u unutrašnjosti da n LSu prikupljanju oglasa u svojim mjestima pot­ pomognu. Rok za predaju rukopisa je do 20 jula o. g. LIST »GAJRET« U smislu zaključka prošle glavne skupštine u nekoliko smo ove godine reformisali list »Gajret«. Nažalost i pored apela glavne skupštine, izraženog u prošlogodišnjoj skupštinskoj rezoluciji, odziv sa­ radnika ne može nas zadovoljiti. Mnogi koji su u stanju da dadu svoje priloge, i pored naših apela i poziva, ne odazivaju se za saradnju. No obzirom na raspoloživa sretstva ipak nas donekle može zado­ voljiti i ovakav list kakav je danas. Dužnost nam je da apelujemo na sve ljude od pera da nas u ovome pravcu rada potpomognu, kako bi naš list ušao što dublje u šire narodne slojeve, i kako bi im on bio kućna lektira. G a fre to v a p o p u la rn a p re d a v a n ja U 1936/37 godini Gajretove jedinice održale su predavanja u sli­ jedećim mjestima: Bos. Dubica: 6 sept. 1936 g. Mustafa Pezić »O ideji i radu Gajreta«, a u vezi s time o »Gajretovom Visokom Pokroviteljstvu«; 6 juna 1937 na Gajre­ tovom teferiču održao je predavanje g. Pezić, do- 147 �takavši se pri tome Gajretovog opšte korisnog djelovanja od njegova osnutka do danas. Prvo predavanje je održano u hotelu »Prizren«, sa 250 slušalaca, a drugo u opštinskoj bašti pred 400 slušalaca. Bugojno: Naim Kurić održao je predavanje »O na­ rodnom prosvjećivanju i islamskoj nauci« u selu Glavice pred 200 slušalaca, a Mehmed Mutevelić »O porijeklu bos. herc. muslimana i zadrugarstvu« u selu Ljubine pred 200 slušalaca. Bratunac: Povjerenik Gajreta Ibrahim Ferhatbegović, učitelj, održao je uz Ramazan u Gajretovoj či­ taonici predavanja »Uzgoj omladine u moral­ nom, vaspitnom i nacionalnom pogledu« i »Naši domaći zanati«. Čapljina: 4 juna 1937 održao je H usnija šehović, penz. bank. činovnik, predavanje »Mevlud« i rad Gajreta na kulturnom i prosvjetnom podizanju muslimana — u džamiji pred 120 muških i 93 ženska slušaoca. D oboj: 8 decembra 1936 održao je g. Hasan ef. Saračević, nastavnik građanske škole, predavanje »Utjecaj alkohola na duševni i tjelesni razvitak čovjeka«. Broj slušalaca je bio 150. Predavanje je uspjelo i naišlo na veliko odobravanje kod prisutnih. Foča: Dr. Ekrem Idrizbegović, sreski ljekar, M irko Vojvodić, uprav. grad. škole, Mehmed Bahtić, vjeroučitelj, Omer Hajrić, učitelj, Hanefija Avdagić, stud. prava i M. Alija Fazlagić, uprav. voć. rasadnika, održali su predavanja u Gajretovoj čitaonici, i to ^»A lkoholizam u narodu« (124 sluš.), »Kako i najveći neprijatelj može postati prijatelj« (110 si.), »O praznovericama u Islamu« (140 si.), »Predavanje sa sveislam. kongresa u Kairu« (90 si.), »Poljoprivreda i naše selo« (80 si.), »Uređivanje i gojenje voćnjaka« (150 si.). Sva su predavanja bila sa diskusijom, osim g. Hajrića. Fojnica: Dr. Raljević, ljekar, Muhamed Sudžuka, sudija i Ibrahim Borić, imam, održali su u Jugo­ slavenskoj čitaonici predavanja sa temama: »En­ demični sifilis«, »Državni zakoni« i »Istorija islama« — bez diskusije. Slušača je bilo 36—43. Lukavac Tur.: Prilikom održavanja M evluda pročitao je Nazif Suljkanović predavanje »Značaj dru­ štvenog života« u osnovnoj školi pred 100 slu­ šalaca — bez diskusije. N ova Varoš: U društvenom lokalu održali su preda­ vanja gg.: Hadžibrahimbegović H ajrudin, čin. načelstva »Sta nam je u današnjici najpotrebnije«, Bogdan M udrić »Islam i alkohol«, Ristić M ilutin »Privredna delatnost s obzirom na lokalne pri­ like ovog kraja« i Dr. Vladimir Janjić, ljekar »Tuberkuloza kao socijalno zlo«. Prnjavor: H . Sabit ef. Aganović, imam, održao je u prostorijama mektebi-ibtidaije predavanja »Vjerski uzgoj mladeži« i »Kulturno prosvjetni rad G ajreta među muslimanima«. Slušalaca je bilo 50—60. Prvo predavanje je bilo bez disku­ sije, a drugo sa diskusijom. 148 Sarajevo: 6 predavača održalo je 10 predavanja jz svih oblasti života po raznim sarajevskim kvartovima i društvenim prostorijama i to: Ing. Mustafa Slipičević (na 3 mjesta) »Radiofonija u elektrotehnici«, Bekir Omersoftic »Sta je dužnost . svima da radimo«, Abdulah Muhe (na 2 mjesta) »Pitanje našeg šegrtskog podmlatka«, D r. Sinan Mušanović »Narodno zdravlje«, Dr. Mustafa Hajdarović »Higijena usta i zuba«, Hasan Ljubunčić »Zadrugarstvo« i M. Dzudza »O ljekovi­ tosti trava«. Sarajevo (ženski odbor): 6 decembra održala je Fata Košarić, nastavnica grad. škole, predavanje »Mu­ slimanka kao majka i vaspitačica« u društvenim prostorijama bez diskusije, 13 decembra Hf. Kulenović »O islamu« i 10 maja Adila Dizdar, uči­ teljica, »O majci« u društvenim prostorijama. Skoplje: U Skoplju je održan niz predavanja u Katan-Hanu i Mektebu u Bos. mahali, i to po gg.: Fuadu Slipičeviću »Na pretstraži Islama«, »Islam i napredak čovječanstva«, »Istorija Skoplja pod Turcima i građevine u Skoplju« i »Istočno pitanje«; Nijaz Resulović »Književnost Bosne«, te prof. Tajib M. Okić »Razvoj isl. teo­ logije«. Slušalaca je bilo 25—50. Stolac: Mehmed Grebiđela održao je predavanje, 23 februara, pred više stotina slušalaca, »Osnutak i ideje Gajreta od početka do danas«, bez dis­ kusije. Tuzla: »O značaju svečanosti »Lejlei-Miradža« održao je predavanje u tuzlanskom konviktu vjerski vaspitač g. Adil ef. Cokić, a »O Gazi Husrevbegu i njegovim vakufima, kao i o vakufima uopšte« održao je predavanje pitomac Hasan Ceribašić. Trebinje: U Gajretovoj zadruzi, Almas Sarajlić »Zna­ čaj Gajretova dana« (200 slušalaca), pod vedrim nebom, na teferiču, Dr. Mehmed Begović »Pro­ svjetne prilike muslimana« (700 slušalaca) i Camil Hujdur u Hotel Magliću na godišnjoj za­ bavi »Gajretovo djelo« (450 slušalaca). Prvo je predavanje održano u prisustvu vojnih i civilnih vlasti i pretstavnika mjesnih društava, prilikom svečane sjednice odbora. Vlasenica: 13 marta održao je g. Šefkija Kadić, ad ­ vokat u kafani Alije Mujanovića pred 200 slu­ šalaca predavanje »O značaju muslimanske nove godine« — bez diskusije. Vrbanjci: 1 oktobra održao je predavanje u džamiji: Ljevaković »O Gajretu«, 1 januara u zgradi škole Tahir Misirlić »O značaju i ideji Gajreta« i 31 juna 1936 na polju »O zajedničkom poma­ ganju« g. Misirlić. Slušača je bilo 54—230. Bezujno: 25 decembra pitomac Gajretova internata u Plevljima M urat Popović održao je pred mje­ snom džamijom u selu Bezujnu, srez čajnički, predavanje »Gajret, njegov značaj i zasluge«. Slušača je bilo 50—60. Pomenuti pitomac održao je i predavanje pred džamijom u selu Oglečevo, pred 45 slušača. Prema dobivenim izvještajima održano je 55 preda­ vanja, a nije isključeno da ih je održano još toliko, ako ne i više, samo o njima nismo dobili podatke do zaključka našeg izvještaja. �Г а јр е т о Ђ о п је - в а ч к о друштво у С а р а је Ђ у Beh одавно се осјећала код нас потреба за оснивањем пјевачких хорова и друштава. Опште je поанато да код нас има врло лијепог гласовног материјала, можда и више него код других дијелова нашег народа. Било je потребно прикупити тај материјал и организовати га, како би он M o ­ rao доћи до изражаја. Друштво Гајрет, које се сматра данас матицом свих наших културнопроевјетних стремљења, није могло у свом почетку да приступ.и и раду на организовању пјевачких друштава међу муслиманима, јер je требало софтић, секретари Хајрудин Карић и Бранковић, благајник Хасан Брачковић, чланови без нарочите функције: гђе Муниба Шербић, Фата Кошарић, Хасна Хаџић, гђице Џевахира Миџић и Џевахира Кадић, те г. г. Зехнија Омерагић, Ибрахим Вањо, Салко Солаковић, Ибрахим Карахасановић и Хамид Диздар. Надзорни одбор: претсједник Алија Хромић, чланови: Мухамед Бајрактаревић и Осман Вранић. Прва задаћа нове управе била je да попише и прошгори «звршујуће чланове. Управа je брзо успјела да изврши тај посао, na je уписано око 70 извршујућих члапова (пјевача), међу којима су била 24 женска члана. Тако се je могао образовати У п р а в а и ч л а н о в и п је в а ч и Г а јр е т о в а п Ј е в а ч к о г д р у ш т в а у стварати првенствено кадер муслиманске интелигенције, која ће водити доцније све остале акције у народу. Истом када je Гајрет у том правцу рада получио видне резултате и донекле задовољио народне потребе и у другим правцима народног просвјећивања, тек тада се могло помишљати на оргаиизовање пјевачких друштава. Циљ тих друштава не би био само његовање вокалне и инструменталне музике, него и развијање друштвености и друштвеног живота, a у нашем случају још и пропагирање и популарисање идеја Гајрета. С том циљем оетован je први Гајретов хор у Сарајеву 1929 године. Годину дана доцније израђен je правилник за организовање и рад Гајретових пјевачких друштава, на основу кога се одмах формирало Гајретово пјевачко друштво у Сарајеву, a убрзо затим формирана су и пјевачка друштоа у Мостару, Тузли, Бања Луци, Бос. Градишки,, Ливну и Бијел>ини. Ова друштаа су дјеловала .неколтко година и са успјехом иступада на Гајретовим приредбама, али усљед поманжања материјалних оредстава, морала су обуставити своје дјеловање. И Гајретово пјевачко друштво у Сарајеву, из истих разлога, било je обуставило своје дјелова1ње пуне 2 године, док се у октобру мјесецу прошле године, заузимањем Гајретових радника и члапова, није оживило. 21 октобра прошле године одржана je скупштина сарајевског пјевачког друштва, на којој je изабрана слиједећа управа: претсједник Мехмедбег Капетаповић, потпретсједник Бекир Омер- С с р а је в у и мјешовити хор. Укупан број чланова даиас износи око 260. Успјех уписа у чланство дао je подстрека управи за даљњи рад, na се одмах ириступило образовању разнкх секција, a кајзажније секције су биле: тамбурашка и дилгтантска. Првбј je био прочелник Захид Телалагић, a другој Хамид Диздар. Одбор je имао cpehv и у избору хоровође г. Цвјетка Рихтмана, једног сд поизнатнх наших млађих умјетачка. Хор je требао да нст-упи на Гајретовој годишњој забави у Народаом позоришту са неколико пјесама, a ието та;.о и дллетантска сехција имала je за крапсо вријеме да обради за забаву 2 еценске слике из муслимакског живота. Какав су успјех они получили на Гајретовој забави 6 фебруара о. г., најбоље се видјело из оцјене сарајевске цјелокупне штампе. О наступу хора на забави донпо je један сарајевски лист слиједеће: »Велико интересовап.е je владало, нарочтио за наступ обновљеног мјешовитог и мушког збора Гајретова пјевачког друштва. Под одличним дириговањем г. Рихтмана збор од око 70 пјевача-ица одлично je отпјевао Гајдовића »Слушај — слушај«. Занимљиво je констатовати да je хоровођи успјело да хар потпуно дисциплинује ih прилагоди тежим захтјевима динамике. Посјвије програма могли су се чути коменгари великог задовол>ства. У обновљени Гајретов хор полажу се велике наде, јер млади пјевачи показују много смисла и амбиције. Управа друштва са агилним претсједником на челу, радц неуморно и npeдано за унапређење хора,« 149 �Послије забаве управа друштва je помишљала да направи турцеју са хором у неколико мјестд на жељезкичкој прузи, али joj то није успјело ради тога што су у тим адјестима биле заказане р.едовите Гајретове забаве. Међутим комплетан хор са свима дилетантима и са још око 50 чланова и радника из Сарајева отишао je 2 априла у Трвник, гдје су дали цијели програм тамошње Гајретове забаве. *Н>ихов долазак и учествовање на овој забави била je најљепша Гајретова манифестација у прошлој години. Нзих je дочекао и испратио цијели Травник. Својим једнодневним боравком у Травнику ова je омладина допринијела врло много популарисању и самога Гајрета у овом мјесту. Дилетантска секција изводила je и на Гајретовој забав1И у Мостару једну од сценских слика, које су приказиване «а Гајретовој забави у Сарајеву. Од управе друштва тражило се велико пожртвовање како у погледу изналажења материјалних средстава, без којих друштво не може егзисти« рати, тако и у погледу дисциплине и хармоније у друштву, нарочито у хору. У данашњици није једноставно овако гломазал хор дисциплиновати, na je било потребно пружити члановима за њихов труд и жртве које улажу у рад друштва и хоpa, разоиоду путем друштвених приредаба: забава, сијела и чајанки, које су истовремено требале да буду главно врело друштвених прихода. Редовито сваке суботе одрж аванасу за чланове сијела, a недјељом чајавке. Просторије пјевачког друштва на II кату Гајретова дома убрзо су noстале претијесне. Ту je био, нарочито за вријеме прошлог Рамазана, центар друштвеиог живота муслиманске омладине. Умјетнички успјеси хора у главном су поститнути заслугом хоровође г. Цвјетка Рихтмана. Својим 8-мјесеч«им радом друштво je успјело — на задовољство свих нас — да получи стварне и идејне успјехе, na смо увјерени да ће оно и у будуће бити најјача подршка Гајретовом раду и друштвеном животу наше омладине у Сарајеву. Сматрали смо за потоебно да региструјемо рад овог данас јединог Гајретова пјевачког друштва.са жељом да се и у другим мјестима, гдје за то постоје потребни предуслови, организују оваква друтатва. G a f r e to v e z a b a v e U toku ove godine održan ie vrlo lijep broj G ajretovih zabava, a njihov moralni uspjeh — može se ooćenito reći — orevazilazi uspiehe svih posijeratnih kako Gajretovih tako i drugih zabava. T o su bile divne manifestacije Gajretove snage u narodu i one najbolie ilustruju požrtvovanje Gajretovih rad­ nika i oduševljenje naroda za Gajret. Programi tih zabava, pored muzičkog dijela, u većini slučajeva sadržavali su i prikazivanje raznih poučnih i zabavnih pozorišnih komada, koje danas posvuda izvode muslimani i muslimanke, što doskora nije bio slučaj. Za jačanje svijesti Gajretovih radnika, te za produbljivanje Gajretovih ideja u narodu, te priredbe u moralnom pogledu čine vrlo mnogo. Jer, svaki uspjeh daje im novih snaga u preduzetim po­ 150 slovima, te će tako osokoljeni svojim uspjesima kro­ čiti i dalje novim snagama i većim oduševljenjem na svom narodnom poslu. I materijalni uspjeh ovih pri­ redaba bio je za današnjicu vrlo dobar, što se vidi i po ostvarenoj sumi iz blagajničkog izvještaja. Godišnje Gajretove zabave u Sarajevu oduvijek su prednjačile ostalim zabavama, ali ovogodišnja Gajretova zabava, održana početkom februara u N a­ rodnom pozorištu, bila je vrhunac snage, napora i smisla za kulturno i umjetničko djelovanje. Prema opštem mišljenju svih onih koji su ovoj zabavi pri­ sustvovali, ovo je bila najuspjelija Gajretova pri­ redba, koja je do danas održana u Sarajevu. I ovo­ godišnja Gajretova zabava u Sarajevu prenošena je putem Radio-Beograd, pa su imali mogućnosti da slušaju njen program Gajretovi radnici i članovi na cijelom teritoriju Gajretova djelovanja. Nesamo od društvenih radnika, nego i od ljudi i pojedinih grupa s kojima Gajret nije imao nikakvih veza, dobivao je Glavni odbor pohvale i priznanja, što služi društvu Gajret samo na čast. Ove godine Gajretove zabave uspjele su u unu­ trašnjosti i to: u Derventi, Zenici, Tuzli, Mostaru, Stocu, Bos. Gradišci, Prnjavoru, Konjicu, Mrkonjić Gradu, Bos. Krupi, Vrbanjcima, Avtovcu, Kozarcu, Foči, Fojnici, Kotor Varoši, Olovu, Ševarlijama, Vi­ sokom, Zvorniku, Bijeljini, Vlasenici, Semizovcu, Sanskom Mostu, Puračiću, Jajcu, Banjoj Luci, Doboju, Travniku, Prijepolju, Lokvama, Tesliću, Bos. Dubici, Bileći, Bugojnu, Gacku, Ljubuškom, Prije­ doru, Čapljini, Trebinju, Višegradu, Zavidovićima i Žepču. Nabrajajući uspjele Gajretove manifestacije u narodu, ne možemo a da ne istaknemo priredbe G aj­ retova dana, koje priređuje već nekoliko godina Gajretov odbor u Zavidovićima. I ovogodišnja Gajre­ tova priredba Gajretova dana bila je najuspjelija Gajretova manifestacija u narodu među našim te­ žačkim svijetom, kojoj je prisustvovalo nekoliko hiljada duša iz Zavidovića i iz okolnih srezova. G a jr e to v sa p u n Vodeći stalnu brigu o iznalaženju društvenih prihoda, Glavni odbor je krajem ove društvene go­ dine sklopio ugovor sa fabrikom sapuna i kristalne sode Petar Evangelides u Alipašinom Mostu radi produciranja i puštanja u promet sapuna pod markom »G a j r e t«. Pomenuta fabrika se obvezala isplaćivati Gajretu 3% provizije od učinjena prometa Gajretova sapuna. T a provizija isplaćivaće se Gajretu svako 3 mjeseca, a po naplati računa. Provizija se obraču­ nava od bruto iznosa fakture. Fabrika se obvezala nadalje da će puštati u promet samo prvoklasni sapun, koji neće zaostajati u kvaliteti za ostalim po­ znatim prvoklasnim markama, kao što je na pr. Schicht sapun. Nadalje fabrika se obvezala da će davati Glavnom odboru i svima mjesnim odborima kada se zato ponude, sva ona prava i popuste koja uživaju trgovci grosisti, ako preuzmu Gajretov sapun u komisionu prodaju, naravno uz garanciju društva Gajret. Popusti koje uživaju trgovci grosisti, važe i za sve Gajretove internate. Društvo Gajret se obvezalo da će nastojati da nabavlja potrebne koli­ čine Gajret-sapuna od pomenute fabrike za svoje in­ ternate te da će putem Mjesnih odbora pribaviti spisak mušterija (trgovaca), kod kojih bi mogao �G a jretova orga n iza cija Društvo Gajret vođe i rukovode njegovim radom u okviru kompetencija određenih društvenim pravilima: Glavni odbor, mjesni odbori i povjereništva. GLAVNI ODBOR Početkom ove godine popunijenii Glavni odbor konstituisao se je ovako: pretsjednik Dr. Avdo Hasanbegović, potpretsjednici: Dr. Malimut Mehmedbašić, Ing. Salih Cico i Dr. Zaim Šarac, sekretar: Hamiđ Kukić, blagajnik: Mehmedbeg Kapetanović; članovi bez naročite funkcije: Osman Selesković, Fehim Musakadić, Sulejman Saridžić, Dr. Mustafa Hajdarović, prof. Avdibcg Zečević, Dr. Ibrahim Hadžiomerović, Dr. Asaf Šarac, Dr. Osman Halilbašić, Jusufbeg Pašić, Bekir Omersoftić, Mujaga Hardaga, Naših Repovac, Abdulah ef. Užičanin, prof. Mustafa Drljević, prof. Ekrem Mursel, Bećir Soko, Ahmetaga Novalija i Zaim Ka­ petanović ZAMJENICI ČLANOVA GLAVNOG ODBORA fungirali su: Muhamed Bravo. Dr. Muhamed Iblizović, Ing. Mustafa Slipičević, Hamdija Nikšić, Salko Uzejragić, Dr. Sinan Mušanović, Danijal Samokovlić, Ismet Zildžić, Naših Ahić, Ahmetaga Čengić i Mehaga Vreto. GLAVNI NADZORNI ODBOR Pretsjednik Muhamed Hamdi Uvejs, članovi: Dr. Behaija Salihagić, Salko Hasanbegović, Nezir Zildžić i Ismet Čoniara. Zamjenici članova Glavnog nadzornog odbora: Ibrahim Amaut, Hajrudinbeg Kapetanović, Ibrahimaga Huković, Salko Sofić i Seid Memišević. Tokom godine otselili su iz Sarajeva članovi Glavnog odbora: Fehim Musakadić i Sulejman Saridžić. pa.su duž­ nost članova Glavnog odbora vršili zamjenici: Muhamed Bravo i Dr. Muhamed Iblizović. ČLANOVI Gf-AVNOG ODBORA IZVAN SARAJEVA bili su ove godine: Smailaga Čemalović (Mostar). Mehaga Zubčević (Trebinje), Osman Redžie (Bihać). Muradbeg Zaimović (Tuzla), Muhamed Hadžismajlović (Plevlje), Derviš Tafro (Banjaluka), Numan Osmanefendić (Zavidovići). Ahmed Sadiković (Derventa), Nezir Ekinović (Zenica), Hasan čišić (Mostar). Esadbeg Alibegović (Derventa), Ali ef. Orman (Ljubuški), H. Ibrahimaga Slipičević (Mostar), Ibrahim ef. Mujičić (Doboj), Hasan Rebac (Skoplje), Dr. Mehmed Begović (Beograd). Mehmed Lalić (Tešanj) i Dr. Suleimanbeg Hafizadić (Travnik).Zamjenici članova Glavnog odbora izvan Sarajeva bili su: Muradbeg Čengić (Višegrad), Dr. doći U obzir Gajretov sapun. Taj spisak trgovaca, prijatelja Gajretovih, potreban je radi toga da bi fabrika putem svojih zastupnika ili pismenim putem nudila i upoznavala trgovce sa Gajretovim sapunom. Dužnost je svih Gajretovih prijatelja i radnika da se staraju za što veću potrošnju Gajretova sapuna, kako bi Gajret imao što veći prihod. Gajret ima u svome članstvu veliki broj trgovaca, pa naročito na njih apeiujemo, da u buduće nabavljaju i prodaju isključivo Gajretov sapun. Ugovor važi od 1 jula o. g., od kada će se moći narudžbe Gajretova sapuna vršiti. Hamdija Bravo (Gradaeac), Dr. Husein Raljević (Fojnica), Ahmed Pašić (Zemunik), Bakija Selimović (Brčko), Ibrahim ei. Krzić (Maglaj), Hašim Šerić (Bos. Dubica) i Nazim Šaćiragić (Bijeljina). PODJELA RADA U GLAVNOM ODBORU Prema propisima društvenih pravila, rad Glavnog od­ bora i ove godine bio je podijeljen u sekcije, čiji je djelo­ krug propisan posebnim pravilnikom. Na konstituirajućoj sjednici Glavnog odbora izabrane su slijedeće sekcije: 1) Finansijska: Pročelnik Dr. M. Mehmedbašić. se­ kretar Danijal Samokovlić; članovi: Mujaga Hardaga, Mehmedbeg Kapetanović, Osman Selesković, Ing. Salih Cico 2) lntematska: Pročelnik Avdibeg Zečević, sekretar Bekir Omersoftić, članovi: Dr. Mustafa Hajdarović, Salko Hasanbegović, prof. Mustafa Drljević. prof. Ekrem Mursel, Dr. Asaf Šarac, Mujaga Hardaga i Naših Repovac. 3) Propagandistička: Pročelnik Dr. Zaim Šarac, se­ kretar Naših Ahić, članovi: Dr. Osman Halilbašić, Bećir Soko i Dr. Behaija Salihagić. 4) Sekcija za dom: Pročelnik Dr. Ihrahim Hadžiomerović, sekretari Ismet Čomara i Ekrem Mursel, članovi: Dr. Mustafa Hajdarović, Ahmedaga Novalija, Sulejman Sari­ džić. Seid Memišević. Zaim Kanetanović. Naših Renovae, Salko Uzejragić, Dr. Sinan Mušanović, Abdulah Užičanin, Ing. Mustala Slipičević i Ibrahim Amaut. Članovi pretsjedništva sa sekretarom Glavnog odbora su bili virilni članovi svih sekcija. Društvena kancelarija riješila je u ovoj godini 4.278 spisa, a od toga otposlato 36 okružnice odborima i povje­ renicima i okružnica društvenim internatima. GAJRETOVI MJESNI ODBORI U GODINI 1036-1937 Avtovac (srez Gacko), Banjaluka (muški), Banjaluka (ženski). Bihać ВпеШпа. Biielo Polje (srez Mostar). ВЧеса. Blagaj (srez Mostar). Bcs Brod (muški). Bos. Brod (žen­ ski, sr. Derventa), Bos. Dubica (ženski). Bos. Gradiška (muški), Воз Gradiška (ženski), Bos. Kobaš (srez Prnja­ vor), Bos. Krupa. Bos. Petrovac, Brčko (ženski). Bugojno Cazin, čapljina (srez Stolac), Derventa (muški). Derventa (ženski), Doboj. Drežnica (srez Mostar), Dubove (srez Peć). Đakovica, Dživar (srez Trebinje). Foča. Fojnica k. K.. Gacko. Gnjilani. Goraždc (srez čajniče), Gračanica •(žen­ ski), Gradačac, Jablanica (srez Konjic). Jajce, Kakanj Doboj (srez Visoko), Ključ, Kncžina (srez Vlasenica), Konjic, Ko­ tor Varoš, Kreka (srez Tuzla). Kula Fazlagića (srez Gac­ ko), Kupres (srez Bugojno), Lastva (srez Trebinje), Lišnja Muslimanska (srez Prnjavor), Livno (ženski), Lokve (srez Stolac). Lukavac Turski (srez Tuzla), I.iubinje, Liubuški. Maglaj, Mioče-Uvac (srez Višegrad). Mostar. Mrkonjić Grad, Nevesinje, Niš, Novi Pazar. Nova Varoš, Obre (srez Visoko, p. Kakanj), Olovo (srez Kladanj), Peć. Plana (srez Bileća), Plevlje. Podgorica, Prijedor, Prijepolje, Prnjavor, Prozor, Puračić (srez Tuzla), Rudo (srez Višegrad), Sara­ jevo (muški). Saraievo (ženski). Semizovac (srez Sarajevo), Sjenica, Skoplje, Srebrenica, Stolac (muški), Stolac (žen­ ski), TeŠanj, Tomislav Grad, Travnik (muški). Travnik (ženski), Trebinje, Turske Dubrave (srez Bos. Gradiška), Turski Janjari (srez Bijeljina), Tuzla (muški). Tuzla (žen­ ski), Ulcinj, Uroševac, Vareš (srez Visoko), Visoko, Više- 151 �grad (muški), Višegrad (ženski), Vlasenica Vrbanjci (srez Kotor Varoš), Vrelo (srez Istok), Zagreb, Zavidovići (srez Zcpče), Zenica, Zvornik, Župča (srez Visoko). GAJRETOVI POVJERENICI U GODINI 1936-1937 Aladinići (srez Stolac): Zejna Mehić Batovo (srez Ćajniče, p. Ustiprača): Nurko Čelik Begovhan (srez Zepče): Salih Muminagić Bihać: Seida h. Redžić Bjelemić (srez Konjic): Ferhatbeg Kurtović Bokavić-Kiseljak (srez Tuzla): Sulejman Kasumović Bos. Dubica: Mustafa Pezić Bos. Dubočac (srez Derventa): Uzeir Mehičić Bos. Novi: Muharem Abdihodžić Bos. Samac (srez Brčko): Ibrahim Subašić Bratunac (srez Srebrenica): Ibrahim Ferhatbegović Brčko: Ataulah Hadžialijagić Breza (srez Visoko): Hasan Bakšić Bužim (srez Bos. Krupa): Ibrahim Šahinović Cetinje: Osman Jahić Crna rijeka (p. Ivančići): Atif Gljiva čajniče: Hamid H. Smajlović Čelić (srez Brčko): Mehdin Hasanović Domanovići (srez Stolac): Mehmed Golubić Donji Vakuf (srez Jajce): Hf. Mustafa Basara Foča: Dika Pilav Gajevi-Ozren (p. Semizjovac): Meho Dević Garići (srez Kotor Varoš): Mustafa ef. Unkić Glamoč: Sulejman Gasal Glasinac (srez Rogatica): Ćamil ^ Karić Gledevci (srez Ljubinje):-Muhamed Potogija Gor. Koprivna (srez Cazin): Omer Pitić Gor. Rahić (srez Brčko): Mensur Imamović Gor. Vakuf (srez. Bugojno): Mustafa Ljuta Gračanica: Husein Lokmić i Salih Tihić Han-Kompanija Vitez (srez Travnik): Edhetn Arnautović Hercegnovi: Ahmet Muslibegović Hrvaćani (srez Kotor Varoš): Bećo Dugonjić Izačić (srez Bihać): Idrfz Delić (z. p. čučke, Petrovo selo) -p * Janja (srez Bijeljina): 'Asrja Kavazović s ;' Jeleč (srez Foča): 'Mustafa Mulabdić Kakanj-Zgošća (srez Visoko): Zulfo Prolić Kamengrad (srez Sanski Most): Rizo Kapetanović Karaula (srez Travnik): Faik Bahtić Kladanj: Esad Mašić Knin: Ibrahim Ibrahimpašić Koraj (srez Bijeljina); Sakib Agić Kosovska Mitrovica: Mule Nikšić Kostajnica (Crna-Rijeka,. z. p. Doboj),: Sinan Kapeta­ nović . ; Kotezi (srez Ljubinje): Hf. Omer ef. Muftić . Kozarac (srez Prijedor): Mehmed Haračić Kozarac (ženski): Čamila Đonlagić Kulen Vakuf (srez Bos. Petrovac): Ibrahim Kulenović Lukavica (srez Gračanica): Ibrahim Lika Maslovare (srez Kotor Varoš): Hamid Dizdar Modrič (srez Gradačac): Hf. Muhamed ef. Spužić Orahova (sreo Bos. Gradiška): Ibrahim Dizdarević Orahova (srez Kotor Varoš):.Arif Dulie Orahovica (srez Gračanica), z. p. Bas. Pet.rovoselo): Osman Terzimehić • Odžak (srez Bugojno): Mesud Hotić Odžak (srez Derventa): Mustafa ef. Halilović Ostrožac (srez Konjic): Ahmed ef. Jabučar Pećigrad (srez Cazin): Hasan Mujezmovic Podlugovi (srez Visoko): Abdija Bajramović Popov Most (srez Foča): Avdija Kazazie Potoci (srez Bos. Petrovac): Džemal Zecevic Povelić (z. p. Srbac, srez Prnjavor): Osman Topć Pridjel (srez Gračanica, p. Doboj): Mustafa Mujić Prizren: Rešad Nuridinović Rainci (op. Kalesija, srez Zvornik): Hasan Hadzic Ripač (srez Bihać): Sulejman Delić Rogatica: Ahmed Riza Pašić Seonica (srez Konjic): Bajro Hadžović Simmhan (srez Tuzla): Enrn Muratagic Skender Vakuf (srez Kotor Varoš): Rasim Imamović Slatina (srez Foča): Esma Muftić Solakova kula (p. Ostrožac, srez Konjic): Nijaz Alikadić Stari Bar: Jašar Krčiković Stari Majdan (srez Sanski Most): Ahmed Šarić . Tarevci (p. Modriča): Ibrahim Miljković Teslić: Zijad Galijašević Todorovo (srez Cazin): Sulejman M. Mušić Trnovo (srez Sarajevo): Hasanbeg Buturović Turija k. Puračića: Mehmed ef. Imamovć Vihovići (srez Foča): Mehmed Lojo Vrbanja (srez Banjaluka): Jusuf Ajdinović Zemunik (Primorska banovina): Ahmed Pašić Žepče (muški): Selim Babinjac 2epče (ženski): Šemsa Mulalić Главни одбор Гајрета настојао je и ове године да се Гајретова организација ојача и прошири, те да друштвене организације у духу друштвених правила учествују што активније у раду на остварењу Гајретових циљева. Нарочито je Главни одбор водио брмгу да се друштвени приходи повећавају, како би Гајрет дошао до потребних средстава за остварење друштвених циљева. У главном сва преписка Главног одбора са друштвеним јединицама и са појединцима ишла je за тим да се ојача и прошири' друштвена организација, да се уредно сакупљају друштвене чланарине и да се ради што |интензивније на сакупљању материјалних средстава,, без којих се не могу осгваривати никакви планови. Једна од основних дужности Гајретове организације јест у томе, да се задржи и очува стари број чланства, a затим да се придобије што већи број НОВ1ИХ чланова. Гајретова организација проширена je на 6 бановина и то: дринску, врбаску, приморску, мораеску, зетску и вардарску. Гајретова организација броји концем ове друштвене године 102 мјесна одбора’ од којих 13 женских и 85 повјереништава, међу којима женских 7. Активност друштвених јединица je врло различита. Има их које су no своме елану и no својим резултаггима одличне, како у већим и боље стојеКим мјестима, тако и у малим и сиромашнијим. Прнајбоље мјерило за оцјену рада друштвених јединица јесу њихови материјални резултати, na препоручујемо делегатима, који ће присуствовати овогодишњој главној скупштини, да проуче резултате рада свих јединица. Том приликом вн- �дјеће да има већих мјеста, са већим бројем муслиманског становништва и са лијепнм бројем муслиманоке интелигенције, која потпуно подбацују у раду. Има « таквих случајева гдје he се видјети да женски одбори получују у истом мјесту боље резултате од мушких одбора. Но опћенито можемо казати да je према активности друштвених јединица интересовање за Гајрет у овој години појачано. To je и разумљиво, јер Гајрет дјелује пуне 34 године у нашему народу. Он je ухватио већ давно корјена у народу, na je и његова традиција велика, a значај његовог дјеловања све je већи. Са админ/истративтт пословањем многих наших јединица не можемо бити задовољни. Главни одбор као друштвена централа мора да има у свако доба детаљан преглед рада свих дру штвених једииица, a првенствеио мора да има преглед чланства Гајретова у свима мјестима. Међутиим многе друштвене јединице, na и оне које су актавне и врло добре у раду, већ годинама не достављају Главном одбору спискове својих чланова, нити ивјештавају о промјенама у своме чланству. Ha тај начин ми не можемо извијестити ни главну скупштину о тачном броју Гајретова чланства. Некоје друге јединице показују извјесне резултате у раду, a чланарина уопШте не убиру, или у колико их убиру, «е ДознаЧују их Главном одобру. Наша je жеља да се овим питањем позабави и наша главна скупштина, јер за успјешан рад потребна нам je солидна и чврста opra« низација, која ће се придржавати прописа друштвених правила, закључака главних скупштина као и закључака Главног одбора. Административн.и рад код друштвен!их једикица нити je тежак нити компликовам, na стога и овом приликом апелујемо на све јединице, које у овом погледу храмљу, да то стање поправе, како би наша организација no могућноети што уредније и што тачније функционисала. Наша жеља и настојање да Главни одбор подржава и лични контакт са друштвеним једини« цама. ни у овој години није остварена у потребној мјери. Разлот томе лако je наћи. Друштво Гајрет пама могућности да подмирује путне трошкове члановима Главног одбора, који би имали вољу и жељу да обилазе друштвене јединице, & они сами немају материјалних могућности да сваки пут, гдје се укаже потреба, одлазе на терен ради оживљавања и подизања духа у мјестима гдје je рад запео. Но ипак ове године у неколико се je изашло овој потреби у сусрет, обилажењем друштвевих једимица приликом одржавања њихових забава. У некоја мјеста одлазиле су читаве групе чланова Главног одбора са њиховим породицама, na су том приликом из1мјењивали мисли са Гајретовим радницима на терену, давали им обавјештења о свнма стварима које их интересу« ју, a Koje су у вези с Гајретовим радом. Тим обиласком очињено je у некојим мјестима врло мно* ro за дал>њи успјешан рад. У нашем раду ми смо и ове године настојали да привучемо Гајрету, и у његове редове, све оне који су •искрено ријешени да пораде и да се жртвују за нашу заједницу, без обзира како су они оријент.исани, Настојали смо сваком приликом да отупљујемо све оштрице и личне размири- це, у колико су оне Долазиле До изражаја, какб би се у нашем колу нашле све позитивне јединице. У неколико мјеста појединци су направили извјесне вспаде, na смо том приликом одмах интервенисали ,и настојали да уразумимо сваког To­ ra појединца да Гајрет није мјесто личних и партијско-политичких обрачунавања, него да je Гајрет наша ошшта установа, да стој.и изнад свих партија и да у Гајрету има мјеста сваком доброжелитељу нашег елемента. Ко друкчије мисли и ради, томе нема мјеста у Гајрету. Приликом овогодишње Гајретове забаве у Сарајеву, чији je програм преношен путем Радиа, претсједник Главног одбора Гајрета то становиште Главног одбора формулисао je овим ријечима: »Гајрет може да с поно>сом констатује и подвуче да су његови стубови, његови чувари и трудбеници људи без разлике na њихова партијскополитичка гледишта. Гајрет je изван и изнад napтијских, na амо хоћете и политичких формација, што понавно наглашавам. Он je друштво које no својој мисији служш добру свих мусли-мана наше отаџбине, na сљедствено томе и добру чнтаве H a ­ rne југословенске заједнице. Ja тврдо вјерујем да he Гајрет такав и остати, јер једино тако радећи и тим путем мдући, очуваћемо овоје часно име, име културно-просвјетног бајрактара и препородитеља у нашем елементу.« Ми смо одувијек настојали и данас настојима, колико je год до нас, да одржавамо коректак, no могућности и пријатељски однос према свима осталим друштвима и установама, нарочито муслиманиским. Наш претсједник, у свомс говору путем' Радиа говорећи о односу Гајрета пу-ема другим уставовама и о појави друго-г муслимаиског друштва у нашем елементу, изнио je становиште Главног одбора no овом питању. Он je дословце рекао: »Ha појаву овог другог друштва Гајретови радници реагирају онако како би то реагирао сваки културни и уо-пште јавни рад.ник, прожет правом и искреном љубављу за свој народ. Жале како тада тако и данас да своје хонструктивне снаге у елементу, коме служи и једно и друго друштво, бар na овим пол»ииа цијепами и подвајамо, желећи у исто вријеме да утакмица обају друштава у благотворном дјеловању доведе до њихове дефинитивне сарадње и заједвице. Заузимајући такав став лрама новоформираном друштву, Гајрет наставља са својим радом и npoширује ra на читаву територију наше државне заједнице, на којој живи муслимански елеменат,« Наведене мисли, изречене у говору нашег претсједника, ми желимо да буду мисли водиље свима Гајретовим радницима и друштвеним јединицама. D o b r o tv o r i i u te m e lja č i G a fre ia upisani u društvenoj godini 1936/37 A ) Dobrotvori: 1) Bos. d. d. za iskorišćavanje drveta i pogon parnih pilana u Banjaluci, 2) Pok. N i­ kola Jovanović, Niš, i 3) Rahm. Ibrahimaga Mehmedbašić, Stolac. B ) Utemeljači: 1) Sabit ef. Aganović, Prnjavor, 2) Advija Ađulović, Bos. Brod, 3) Zekija i Derviš Mahić, Ljubuški, 4) Mirsad Delalić, Ljubuški, 5) Mumin O. Hondo, Jablanica, 1) Prosvjetno 153 �društvo »Karadžić« Loznica, 7) Dr. Mehmed Begović, docent univerziteta, Beograd, 8) SuЦејтап IfCosovac, Konjic, 9) Jahiel M . Kabiljo, prokurista t. t. »Sretno« d. d., Sarajevo, 10) Dr. Milan Babić, apel. sudija, Sarajevo, 11) Andrija Banca, hotelijer, Prijepolje, 12) Sado Danon, trgovac, Kakanj Zgošća, 13) N. N.. Sarajevo, 14) N urka Pašić, Rogatica, 15) M ahmut Balić, zvan. sres. suda, Tomislav Grad, 16) Robert Laporte, Bihać—Knin, 17) rahm. Muhamed Dizdarević, car. čin., Skoplje i 18) Husein Hajrujahović, Kos. Mitrovica. R e z u l t a t s a b ir n e a lc c ije z a G a fr e to v R o m u g o d in i 1936/37 Pored prikupljenih sretstava za fond Gajretova doma u minulim godinama, ove društvene godine 154 jedinice u ovom pravcu su dale slijedeće rezultate: Banjaluka 5.546.— Din, Bugojno 250.—, Bihać 225.—, Bhs. Krupa 250—, Bjelaj 5 0 —, Beograd 300,—, Bos. Brod 740.—, Doboj 1.950.—, Domanpvić 1Q.—, Foča 190—, Glamoč IlO.—, Gor. Tuzla 500.—, Han Kumpanija Vitez 50.—, Jajce 380.—, Kula Fazlagića60.—, Konjic 150.—, Kotor Varoš 67.—, Lastva 280.—, Lukavac Tur. 250.—, Ljubinje 55.—, Ljubuški 250—, Prilep 54.—, Prnjavor 50.—^ Rogatica 14.—, Sarajevo 44.140.50, Stolac 320.—, Siprage 10Q,—, T r­ novo 25.—, Travnik 2.41Q,—, Uroševac 100.—, Vlasenica 150.—, Zavidovići 670.— i razna mjesta Din 10.000.—. Kako se vidi, nastavak sabirne akcije za dom nije dao on? rezultate koje smp očekivali. Jedino Sarajevo i Banja Luka prilično su se odazvali, dok iflnoga druga mjesta u ovom pravcu potpuno se oglušiše. �Блага/нички изв/епгга/ Подносећи главној скупштини извјештај о матвријалном пословању друштва Гајрет, о његовим приходима и расходима, као и о стању имовине крајем 1936-37 године, не можемо a да не истакнемо многе потешкоће с којима се морају данас да боре сва друштва приватне иницијативе у прикупљању потребних им материјалних средстава. Наш Гајрет има да савлађује у томе и више потешкоћа од других сличних друштава.. Али и поред тих потешкоћа с поносом истичемо да Гајрет са својим опробаним радницима савлађује успјешно све те тешкоће и получује у своме- раду резултате моралне и материјалне, можда и више него друга слична друштва. Гајрет се -je, захваљујући пожртвовности и свијести његових радника, потпуно ооовио на своје ноге и живи »о своме руху и круху«. У његовом спасаносном раду и замаху данас га не може више нико омести, a да je то тако, најбоље нам говоре чињенице. Овогодишњи Гајретови приходи износе Дин 2,843.480.60. Одбијемо ли од ове суме приходе задњих трију 4година, које смо прикупили за Гајретов дом у износу од Дин 1,478.663.09, показују се стварни приходи у овој години од Дин 1,364.817 и 51 п. Hama прошла главна скупштина предвидила je прорачуном за ову 1936-37 годину приходе у суми од Дин 1,155-000.—, из чега произлази да су остварени приходи у овој години већи од предвиђених у прорачуну за Дин 209.817.51. Hehe бити на одмет да напоменемо да су цјелокупни друштвени приходи у лањској 1935-36 години износили Дин 1,124.574.83, na су према томе овогодишњи Гајретови приходи већи од прошлогодишњих за Дин 240.242.68. Ha основу ових резултата сматрамо да пред главну скушитину можемо изаћи с поносом и ведра чела. Међутим морамо се осврнути на некоје ставке наших прихода, које «ас не могу и не смију задовољити. Ту долазе у обзир, у првом реду, чланарине, које износе Дин 165.036.12. Ta сума нам показује да у овој грани пословања не вршимо сви своје дужности како би требало и са пожртвовањем. Изнимку чини извјестан број друштвених јединица, које уредно сакупљају и редовно дозначују Главном одбору чланарине свнх својих чланова. Главни одбор узалудно упозорава јединице, које у овом правцу храмљу. Скоро у свима окружницама Главног одбора као и у посебним писмима, упозоравали смо и позивали те јединице на уредност и њихове дужности у овоме погледу, али нас одзив није могао задовољити. Познато je да се у 'смислу закључка преклањске наше главне скупштине, шаље лист »Гајрет« бесплатно свима члановима који уредно плаћају најмање Дин 5.— мјесечно чланарине. Томе закључку Главни одбор и удовољава. Међутим многе јединице не иззјешћују нас уредно о промјенама у своме чланству, a нарочито нас не извјешћују када некоји њмхови чланови престану плаћатн чланарииу. Ha тај начин пријављени нам чланови са и 5 више динара мјесечне чланарине у многим мјестима добивају лист, a да за цијелу годину нису платили дужне чланарине. Јединице које чние пропусте у овом правцу, т. ј. које редовно не сакупљају чланаркне к не дозначују je Главном одбору и које нас свако два мјесеца не извјешћују о наплати чланарине, како je то Главни одбор још прошле годЈше пропксао, гријеше према Гајрету a какосе му и материјллпу штету. Стога сматрамо да и овогодишља главна скупштина треба да узме у претрес ово питање и да донесе потребне закључке. У овогодишњим приходнма, како то кстакосмо у почетку овог извјештаја, изражена je свота од Дин 1,478:663.09 за Гајретоз дом, која потјече из прикупљених чланарина к разних других прилога за дом. Ову суму унијели смо у овогодшиње приходе ради тога, што се je Гајретова имовина стварно увећала за ту суму, a то се одразује и у Гајретовој имовини (активи). Издаци друштва Гајрет у овој години износе Дин 1,246.127.32, na су према томе већи за Дин 92.340.85 од издатака лањске 1935-36 године. Друштвеким шрорачуном за ову годину издаци су били предвиђеии са Дин 1,155.000.—, na су према томе већи од издатака предвиђених у прорачуну за Дин 91.127.32. Овај вишак издатака настао je усљед пријема већег броја питомаца у интернате и подјеле већег броја стипендија и потпора. У овогодишњим издацима извршили смо 20% отписи инвентара у износу од Дин 57.267.70. У 155 �смислу предлога изражених на прошлогодишњој главној скупштими такођер смо отписали од друштвених вриједносних папира суму од Динара 430.088.—. Од којих je вриједносних папира извршен тај отпис и у којем износу види се из посебног пописа у овом извјештају. Исто тако смо отписали суму од Дин 8.272.—, која се односи на књиге »Кратка наука исламске вјере«, која je сума била ишазана у друштвеној имовини прошле године. Ове отписе извршили смо и ради тога да наша биланса буде потпуно реална. Све ставке друштвених прихода и расх a у овој години виде се из табеле »Приходи и расходи у 1936-37 години«. Из чега се састоји друштвена имовина и гДје je уложен друштвени новац, види се из т аеле »Рачун Гајретове имовине на 30 јуна годи не«. Износ од Дин 258.798.14. који се налази у Гајретовој активи утрошен je из Гајретових гото ви«а за доградњу Гајретова дома. Ta сума е се смањивати како буду пристизали даљњи прилози за Гајретов дом. Popis vrijednosniб papira na dan 30 juna 1937 god. Ig 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 V R S T A Prva Hrvatska štediona 7«, 2/io . . . . 7 %drž. invest. zajam, 567 ......................... Priv. agrarna banka, B eograd .................... Udjeli Kola SS i G a jr e t a ......................... Ratna š t e t a ................................................. Gajretova z a d r u g a ................................... 2 udjela Kred. zadruge drž. službenika Nabavljačka zadruga, T u z l a .................... 4% agrarne o b v e z n ic e .............................. 6% beglučke obveznice.............................. Musi. proin. banka, Bos. Krupa . . . . Kreditna banka, L i v n o .............................. Dionice Banke Gajret 3.525 .................... Musi. trg. i polj. banka, Tešanj . . . . Musi. kred. banka, F o č a .............................. Nominalna vrijednost Din 2 2 5 .56.700.81.000.— 25.500.2.000.2.800.— 750.— 100.— 2 .5 0 0 .61.500.625 — 5 0 0 .352.500,— 2 5 0 .3 5 0 .587.300.— 156 Kurs Otpisi Din Burzovna vrijednost Din 88 195 6.804 49.410 408 1.184 50 72 1.250 17.220 624 499 352.499 249 349 225 49.896 31.590 25.500 816 2.800 750 100 1.250 44.280 1 1 1 1 1 430.088 157.212 �Isdaci Gajretovitj lconvilcaia u društvenoj godini 1936-37 MJESTO H rana P ranje i čišćenje Opšti kan­ celarijski troškovi i školski pribor Uzdržav. zgrade i bašče Ogrijev i rasvjeta K irija Plate nam je­ štenika D inara D inara D inara Dinara D inara Dinara D inara Plate konvikta i dr. D inara Razno Ukupno Dinara Dinara 1) M uški konvikt, Sarajevo 147.884.20 18.722.20 1.977.65 16.025.70 20.986.50 6.000.— 19.011.75 8.350.— 1.949.60 240.907.60 2) Ženski konvikt, Sarajevo 84.782.59 4.379.— 2.585.- 4.395.50 15.713.75 18.000.— 15.682.— 6.450.— 2.214.— 154.201.84 ’ 3) M uški konvikt, Banjaluka 66.201.68 7.254.50 1.557.50 3.404.50 8.095.70 6.000.- 11.655.75 2.900.— 1.790.50 108.860.13 47.680.46 2.942.25 991 — 4.837.80 5.935.60 200.— 7.710.25 4.400.— 1.180.— 75.877.36 13.225.- 10.261.50 1.900.— 938.75 87.748.99 8.031.50 9.320.75 3.700.— 1.835.- 82.894.49 11.467.25 1.900.— 1.918.70 88.504.10 40.300.- 40.300.- 4) M uški konvikt, Bihać 5) Muški konvikt, M ostar 50.088.69 4.521.45 635.70 436.50 5.741.40 6) Muški konvikt, Plevlje 46.276.74 1.855.— 1.198.30 3.861.— 6.816.20 7) M uški konvikt, Tuzla 55.992.25 4.586,- 712.25 5.483.55 6.444.10 - — — T - - - 498.906.61 44.260.40 69.733.25 51.456.50 85.109.25 29.600.- 8) Gajretov i Prosvjetin đački dom, Trebinje U kupno: * 9.657.40 38.444.55 2Г 52.126.55 879.294.51 157 �Prigodi i rashodi u godini 1936 37 Redni broj P R E D M E Pojedince UKUPNO Dinara Dinara T I r i h o d i= 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 Članarine redovite Članarine dobrotvora i utem eljača.............................. Zabave i ostale priredbe . . . ......................... G ajretov dan . . Darovi i dobrovoljni p r ilo z i........................................ Prilozi u naravi O pskrbnine pitomaca .................................................. Kamati i unovčeni k u p o n i............................................. Tombola . . . . G ajretov Kalendar O d raznih prihoda Kirije doma . . . 147.778.12 1 7 .2 5 8 - ..................... 165.036.12 243.617.56 45.274.90 65.919.— 2 .7 6 0 .474.662 — 37.674.38 116.672.75 26.511.25 129.746.90 56.942.65 1,478.663.09 2,843.480.60 U kupni prihodi Б a s h o d i: 1 2 3 4 5 6 7 8 M uški konvikt S a r a j e v o ................................. Ženski konvikt S a ra je v o ............................................. Konvikt Banjaluka Konvikt Bihać . . Konvikt M ostar K onvikt Plevlje Konvikt Tuzla . . Konvikt Trebinje . 240.907.60 154.201.84 108.860.13 75.877.36 87.748.99 82.894.49 88.504.10 40.300.- 9 10 11 12 13 14 Stipendije . . . Jednokratne p o t p o r e ....................................... Izdavanje lista » G a j r e t « ............................................ Administrativni t r o š k o v i ............................................. Plate i osiguranja nam ještenika.................................. Štampanje k a le n d a ra ....................................................... 97.845.— 13.575.- U kupni izdaci 15 16 17 20% otpis od in v e n tara................................................. Otpis od vrednosnih papira . ................................... Otpis »Kratka nauka isl. v je re « .................................. Višak u godini 1936/1937 . . 879.294.51 111.420.— 41.079.75 49.378.46 137.869.85 27.084.75 1,246.127.32 57267.70 430.088.8.272.— 495.627.70 1,101.725.58 2,843.480.60 158 �Račun Gajretove imovine na 30 juna 1937 Redni broj Pojedince UKUPNO P R E D M E T Aktiva.: 1 2 3 4 7 3 9 11 12 13 14 13 10 . 17 Gotovina u blagajni i kod konvikata . . . Gotovipa kod Poštanske šedionice . . Gotovipa kod Banke G a jre t........................ Gotovina u Gradskoj štedionici . . . Gotovina u Zemaljskoj b a n c i ................... Gotovina u Hipotekarnoj b a n c i................... Gotovina u Prvoj Hrvatskoj štedionici . . Gotovina u Gajretovoj z a d ru z i.................... Gotovina u »Vardi« d. d. Sarajevo . . . Gotovina kpd Gajretovog. pjevačkog društva Vrednosni p a p i r i............................................ Otpis od vred. p a p i r a .................................. Najmovi .......................................................... Inventar . . .................................. .... 20% otpis inventara Zaliha hrane kod konvikata Razni dužnici . . Nekretnine u K o n jic u .......................... Gajretov dom od prikupljenih priloga Gajretov dom — dug Gajretu . . . Cilimarska škola, Novi Pazar . . . 35.345.86 13.153.98 4.826.25 431.280.23.099.50 13.419.— 21.320,— 107.742.50 173.249.50 12.411.50 587.300.— 430.088.286.338.53 57.267.70 1,478.663.09 258.798.14 835.848.09 157.212.51.102.32 229.070.83 3.003.45 8.754.— 15.000.— 1,737.461.23 51.429.92 3,088.881.84 P asiva: Početna imovina. . . . Višak u, godini 1936/1937 1,987.156.26 1,101.725.58 3,088.881.84 159 �160 Vri dođi p o mjestima 3 r 0 Ja 'а <Z o C Srez Mjesni odbor Povjereništvo 1 Banjaluka 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 m. Banjaluka ž. Bihać m. 178 23 189 48 13 4 1 - Celinac Vrbanja Bihać Bihać pit. ž. 94 Bihaćki 23 10 120 7 4 7 5 4 2 7 .6 3 8 .1.710.50 46.— 60.-* 3.932,-т 484.— Rijeljinski Bilećki 109 — 23 B. Gradiški 50 Bos. Novi 6 29 4 -1 2 2 1 2 1 1 _ Bos. Petrovac Bugojno Kupres Cazin Goražde Derventa ш. Derventa ž. Bos. Brod ш. j Bos. Brod ž. ! Bjelaj Kulen Vakuf Brčko m. Bos. Petrovački Bos. Samac Celić Orašje Brčanski Gor. Vakuf Bugojanski Gor. Koprivna Pećigrad Todorovo Cetinje Cajniče Batovo 21 98 Cazinski 2 11 86 51 7 20 11 10 3 2 1 1 1 - 20 Cajnički Derventski 19 114 15 16 2 4 2 - 28.219.50 435.— 3.403.— 624.— 100.— 526.— 664.— 986.— 241.— 2.974.— 288’.— 30.— 212 — 3.119.— 1.449.— 300.— 500.— D obivena pom oć od G ajretoGl. odbora vih 1UKUPNO G ajreta izdanja | 1.499.-Г- б!— 200.— 641.’— 112 47 priredbi 1 7 5 .137.— 74.— 137.— 2.121.— 30.— 913.— 1.003— 2 990.— 5.193.— 1.946.2.053.50 206.— 1.090 — 1.458.50 •2 _ dobro­ voljnih priloga 25.’— 7.125.— 1.654.— 100.— 1.500.— 8.226.— 900.25 3.800.— 1.950.— 1.341.75 10.435.75 Ripač Bijeljina Tur. Janjari Bileća Plana Bos. Dubica m B. Gradiška m B. G radiška ž. Bos. Krupa Brčko ž. 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 Banjalučki rt '3 '2 'S cu'c s o> a >N■o '3 rts. >«N=>0rt3 članarine “5 3- •Отз •S’-C o/ o 1.011.— ____ 3 5 0 .- 3 5 5 .200.— 35.— 742.75 - i- __ 579.— 7.— 231.— 3.683.50 405'.— 749 — 90.— 35.— /0.— 3 5 .7.720.50 193.— 554 — 4.105.— 100.— 122.50 55.— 335.— 145.'— 237.— 95 — 240.— 250.— ____ 100.— 25.— 62.— 50.— 150.— 162.50 80.— 12.— 100.— 57.— 195.— 30.— 100.— —•— 5.033.75 5.494.— 6.271.— 195.— 1.234.— 330.’— 43.539.50 2.145.50 | 21.575 — 4 .5 0 0 .54 — 85.— 12.403 — 2.138 — f 15.100 — 780 — 2.500.— 1.645.— 7.750.10.271.50 1.500.— 995.25 4.275 — 3 .8 0 0 .1 .9 5 0 .5.000.— 3.702.75 12.876.25 206.— | 21.385,— 5.400.— 4.693.— 1.500.— 100.— 6.800 — 3.864 — 1 6 2 .5.000.— 1 425.— 1.259.— | 11.475.1 .0 2 1 .750.— 432.50 224.— . 2.000.— 149.— 20.550.— 10.684.25 1.500.— 223.— 5.400.— 1.524.— 2.450.— 5.303.— 130.— 2.000.— 410.50 85.— 312.— 8.250.— 5 7 9 .2.500.— 6 4 8 .7.975.— 4 2 6 .13.0702. 6.943.- J 12.025.7.306.5 0 0 .- } 7 .2 4 0 .- __ �‘r? 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 Doboj Povjereništvo O džak Derventski Kostajnica Doboj ski Foča ž. Jeleč V ihovići. Fočanski Foča m. Fojnica Gacko Avtovac Kula Fazlagića 217 17 96 17 133 22 119 1 1 14 7 2 1 45 9 36 3 3 3 Gatački 30 — Glamoč Gračanica m. Gračanica ž. Gradačac Tarevci Đakovica Hercegnovi Gradački Donji Vakuf Kladanj Jajački Jajce Olovo Ključ Kladanjski P rih o d i u din arim a od djece Mjesni odbor | članova Srez održanih | sjednici I rješenih 1 spisa I održanih | prireda održ. рг< | davanjs odjevene ’a O) СгЗ B г o G ajreto ve jed inice — članarine 190,— 6.201.— 2 2 8 .3.146.— -- Je—'r 1 7 3 .- 1 6 1.270 — 7 5 0 .181.50 60.— 953.50 821.50 600.— ‘ 76.— 130.— 3 1 — 1 1 65 10 62 2 \ __ 1.579.65 242.— 19 27 1 1 1 394.— 362.— Knin Konjic 80 11 90 2 2.057 — 24.— 1.930.— 2 Bjelemić 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 Jablanica Kotor Varoš Vrbanjci Livno ž. Ljubinje Ljubuški Maglaj M ostar Mrkonjić Grad Nevesinje 81 N iš 1 Konjički Ostrožac Umoljani Šiprage ; Kotor Varoški 58 Ševarlije Maglaj ski 27 186 76 9 99 — 6 6 88 5 37 265 18 54 3 840.— 3 3 186.50 4 — 1 3 1 i i — 2 3 i 210.— 4.157.— 2.069.— 7.400.— 508.— 1 .3 4 7 1.000.— dobro­ voljnih priloga priredbi 520.75 —.— 584.— —.— 2 1 4 .- 7.486.25 498.50 8.209.50 90.— 193.— 989!— —.— — —.— 250.— 206.— 207.75 40.— —.— _ _ — ,— . __— , _ 105200.— 1.266.— 123.— 302.— 400.— _,— 219.— 100.— 228.— 331.— 190.— 1.757.50 1.546.25 556.75 4.282.50 270.— 1.127.— 55.— —•— 4.174.— 5.900.— 1.871.25 180.— 9 3 1 .3.629.— 229.— 1.094.— 470.— .—.— —.— 4.676.51 3 4 .1.000.— 1.100.5 5 0 .—.— 5.282.—.— 4.497.— —.— 50.— 2.737.—.— 1.057,—.— 1.501.50 12.087.75 2.259.— 671.50 18.456.50 4.305.75 __ __ _ 4.467.— 1.600.— Gajretovih izdanja . UKUPNO 50 — 816 — —.— 140 — —.— 110 — 240.— 15.024.— 726.50 12.079.50 90 — 690.— 155.’— 100 — 230.— —.— 2 1 0 .197.— —.— 100.— 160.— 100.— 130.— 100.— —.— 50.— 106.— 130.— —.— 200.— —.— 100.— —.— —.— 1 3 0 .—.— 62. —.— 180.— 445.— 250.— —.— 403.— 8 0 .362.— 6.588.— 6.750.— 2.282.75 240 — 2.344.50 4.853.50 1.036.75 1.310.— 760.— 100.— 130.— 6.356.16 2 7 6 .1.050.— 1.600.— 1.147.— 200.— 8.805.— 147.— 6.829.— 400.— 50.— 3.926.— 100.— 1.533.50 331 — 2.081.50 18.447.25 6.124.25 1.228.25 30.542 — 5.163.75 7.358.— 2.600.— — Dobivena pomoć od Gl. odbora Gajreta 2.500. 9.225 12.475 2.500 9.450 14.600 8.125 8.150 11.025 14.325 1.346 2.000 11.625 4.050 5.500 2.000 1.500 23.150 2.250 8.400 6.750 770 4.550 39.250 16.950 62.675 15.300 15,535 �Srez Mjesni odbor Povjereništvo Novi Pazar Nova Varoš Dubovo Plevlje Podgorica Prijedor 41 Peć Kozarac m. Kozarac ž. § ев 18 g. održanih prirede održ. рг< davanje odjevene djece 82 83 84 83 86 87 88 89 90 91 92 93 94 93 96 97 98 B r o G a i r e t o v e j e d in ic e članarine 18 68 20 1.000.— članova održanil 1 sjednici ’g .0 c •o o> 05 300 17 78 7 _ 100 15 50 3 1 2 1 2 10 Prijedorski _• 3 .5 0 3 .—.— 7 4 1 .—.— —— 8 0 0 .—— —.— — 8 5 .- . priredbi Gajretovih izdanja 4.4S0.— 5.067.— Prizren Prnjavor Bos. Kobaš Lišnja M usi. Prozor 82 13 54 Prnjavorski 1 1 1 1 Rogatica Sanski M ost Stari Majdan Sanski M ost —.— 2 .1 6 4 .99.— 175 — 659 — 3.081 — —.— 1.182.— 1.467.25 —.— 900.— 3.215.50 8 9 0 .- 12 — 2 0 0 .154.50 2 8 0 .5 6 7 .508 — 1 6 3 ,32).— 50.— 1.206.— 104.557.25 1.112.— 23.867.50 3 0 0 .905.75 5 0 .2 .5 1 2 ,—.— 47.— 8008.624.50 406.25 200.— 11.402.50 4 0 .857.75 3.955.25 4 —.— —.— 13.368.25 -- .--7 4 6 ., 8i528.— 1.290.75 1 3 .S 7 0 - 5б!— . 7 .9 0 8 .- S.arajevo ž. Sarajevo m. Ilijaš Sarajevski 150 20 1ZG3 22 30 Srebrenica 75 11 30 23 2 42 Semizovac 3 10 _ 1 3 Trnovo Sjenica Skoplje Bratunac Stari Bar Stolac m. Stolac ž. 130 17 100 50 Aladinići Čapljina Stolački 58 Domanovići 15 98 Lokve Teslić Tešanj Tomislav Grad I ravnik m. Travnik ž. 64 3 1 1 1 2 1 1 2 1 1 2 7 — 2 — 1 1 _ 10 — — — 2 Travnički Karaula Trebinje Dživar — 1 2 0 .- Trebinjski 129 19 160 1 6 3 3 2 5.093.50 26.122.-- .---- .--52.— —.— 350.— 58.— 89.— 1.658.— 820.50 —.— 1.700.2 1 4 .—.— —.— —.— 300, 3.430. — 1.665,— —.— 2.981,— 360.— —.— • —.— 2 5 .—-— —.— 57.— 1.55o!7 .;—.— —.— 2 7 1 .—.— —.— 138.50 —.— 27.— —.— —.— 5 0 .1 2 .—.— 322.50 71.— 1 7 0 .200.— 4 7 .—.— 540.— 24.— 360.— —•— 130.— 690.— —.— 3 0 5 !- Dobivena pomoć od Gl. odbora UKUPNO Gajreta 4.480.— 7.600.— 6.067.— 3.500.110.— 13.634.22.600 — 5.475.— 5.150.5.031.7.975.— 385.— 85.— \ 3.200.— 6.828.— 18.525.— 912.— 5.699.50 7.500.1.143.50 _____ 1 7 5 .2.289.— 8.250.— 5.435.25 17.500.538.— 2.000.58.— 5 0 0 .1.206.126.335.25 6.232.50 • 50.853.49.989.50 3 0 0 .7 5 0 .955.75 1.750.1393.800.— . 2.512.9.250.— 672.50 250.— 2 3 3 .1,059— 12.032.50 } 18.475.1.280.75 2.000 — 2 0 0 .23.150.13.642.50 1.000.— 549.— 3.550.— 857.75 5.050.4.315.25 3 .3 0 0 -- •--930.— —•— 18.762.25 ' 10:750.1.803.50 1 7 4 6 .22.400*— 11.814.5.500.— 1.650.75 11 8 8»o IO 9 .2 2 2 .5.365 — 4.090.— 3 0 5 .—.— 110.'1 0 9 .1 1 0 .2 0 0 .8 0 .____ Prijepolje 99 Sarajevo Gl. O 100 101 103 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 dobro­ voljnih priloga �* д "O 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 13S 139 140 141 142 143 144 ------ . . ... B r 0 Srez Mjesni odbor Povjereništvo Trebinjski Lastva Tuzla ш. Tuzla ž. 63 9 45 69 12 — Gor. Tuzla Kreka Lukavac Tur. Puračić Tuzlanski cS | članova održanih sjednici rješenih spisa održanih prireda održ. pri davanјг odjeven« djece — s 167 37 3 1 2 6 — — 7 42 _ 7 34 2 2 £- _ 1 _ 3 Breza Kakanj Doboj Kak. Zgošća Višegrad m. Višegrad ž. 149 150 Zavidovići 151 Razna mjesta 56 _ __ 3 2 _ 3 69 5 — Višegradski 1 1 Rudo Vlasenica Zagreb 145 Zenica 146 Zvornik 147 148 3 Visočki 16 61 765.— 4.354.22 1.829.50 3.148.770.25 1.247.— 6 4 .^ 1.085.— Turi ja V isoko članarine _ 220.— 4 1 4 .1 9 3 .u800.— 3 8 3 .84.— 300.— 5 0 ,1.497.— Zemunik 5 1 Zenički Zepče ž. Žepački 141 u Kraljevini 14 2 dobro­ voljnih priloga 5.165.— —.— 2 0 .—.— 256.50 ■ —.— 154.75 — .— 6 0 .133.— 124.50 2 0 .200.— . 318.— 7 5 0 ._ 861.50 — 7—.— 6 0 .3.292.— 281.— 10.080.— 1.061.- 232702 — 660.— 10.357.50 119-— priredbi Gajretovih izdanja 2.802.50 14.336.— 1.730.50 100.— 605.— —.— 2.600.— 1.799 — 990.— —.— 1 3 0 .5.609.75 ___ —. 5 5 6 .- 52 — 1 1 8 .1 3 0 .—.— 50 — 100 — 50.— 5 0 .- 3 0 1 .2 9 7 .2.449.— 5 8 .100.— 281.— 2.000.— 550.— 3.968.— —■— 95.— 2.702.25 2 .710.50 204.— 12.712.— 800.— —•— 408.— 150.— 89.— 169 — 130.— 200.’— 3.547.25 Dobivena pomoć od Gl. odbora UKUPNO G ajreta 3.667.50 7.950.— 24.460.22 3.560.— \ 19.075,— 2 0 .5.800.— 9 7 5 .2.943.75 6.500.— 2.367.— 7.000.— 154.75 —.— 244 — 3.500.— 6.854.75 9.450.— 3.500.380.— 950.50 7 .6 5 0 10.500.— 4 3 4 .3.500.— 752.— 2.400.— 1.515.3.863.— 84 — !> 7.150.4.500.2.300.— 600.— 6.734.50 22.450.— 3.600.— 150.— 244.— 26.451.25 20.800.— 4.044.25 1 1 .2 5 0 500.— 171.— 1.544.50 > 4.050.436.— 18.450.-j 13.733.- 163 N a p o m e n a : Niže navedenim mjestima smanjuje se od ukupnog prihoda uplaćena taksa za tombolu i to: Kladan] 500 Dm Vlasenica 200, Zavidovići 1500, Tuzla 1500, Kakanj Doboj 250. Zvornik 1500, Kreka 1500, Travnik 400, Sarajevo 5250, Bos. Gradiška 1500, Mrkonjić Grad 500, Bos. Brod 1500, Teslić 1500 Nova Varoš 1500, Podgorica 1500, Gračanica 1000, Cazin 750, Banjaluka 4500, Prijedor 1500, Bihać 1500, Novi Pazar 1500, Prijepo'je 1500 Trebinje 400, Ripač 500, Bos. Petrovac 1500, Doboj 1500, Čapljina 250, Bugojno 400, Stolac 1500, Jablanica 1000, Konjic 750, Ljubaški 250 .Mostar 1500, Plevlje 1500, Poča 500, Stari Bar 750, Sjenica 750, Nevesinje 1500, Gacko 750, Prizren 1250. �'P o z d r a v n e d e p e š e upućene sa posljednjih mjesnih godišnjih skupština, predsjedniku »Gajreta«, g. Dru Avdi Hasanbegoviću TREBINJE: Brojno Gajretovo članstvo okupljeno na svojoj godišnjoj skupštini pozdravlja Vas i moli da ustrajete u radu za napredak muslimanskog elementa i cijelog jugoslovenskog naroda. Pretsjednik skupštine A r i f B e­ g o v i ć. DERVENTA: Sjećajući se Tvoga uspješnog i neumornog petnaestgodišnjeg djelovanja na čelu našeg Gajreta redo­ vita skupština mesnog odbora srdačno Te pozdravlja. Pretsjednik E s a d b e g A l i b e g o v i ć . ZAVIDOVICI: Gajretovi radnici sa svoje godišnje skupštine pozdravljaju Vas kao svoga dičnoga pretsednika i kliču »Živjeli 1« Pretsjednik O s m a n e f e n d i ć . FOČA: Sa skupštine Mjesnog odbora Gajreta u Foči pozdrav­ ljamo Vas i molimo da još dugo ustrajete na radu za dobro Gajreta. Predsednik A v d a g i ć . PLEVLJE: Članovi Gajreta sa redovne godišnje skupštine po­ zdravljaju Vas kao nosioca Gajretove ideje sa željom da mnogo godina poživite i da i od sada srećno poslu­ žite Gajretu i njegovoj spasonosnoj ideologiji. Predsednik S e l m a n o v i ć C a m i l . LJUBUSKI: Članovi Gajreta sa svoje glavne skupštine po­ zdravljaju svog pretsednika kličući mu »Živiol« Pretsednik O r m a n. TUZLA: Ženski odbor i članice Gajreta iz Tuzle sa svoje go­ dišnje skupštine pozdravljaju svoga predsednika i cijeli centralni odbor. Predsednica J o l a I d r i z b e g o v i ć . KOS. MITROVICA: Osnivačka skupština Gajretovog podod­ bora u Kosovskoj Mitrovici šalje najtoplije pozdrave. Pododbor. DOBOJ: Članovi Gajreta u Doboju sa godišnje skupštine po­ zdravljaju svog dragog predsjednika i kliču »Ziviol« Predsednik M j e s n o g o o d b o r a . TREBINJE: Sakupljeno članstvo na skupštini Gajretove za­ druge u Trebinju pozdravlja Vas. Z a d r u g a . � https://kolekcije.nub.ba/files/original/f87f381acbdea9d805a43f4d257cbc59.pdf 5e4ee660b69e2331d3060d678db099df PDF Text Text TAKCA У ГОТОВУ ПЛАЋЕНА г л а с л н к Културно прослјетног друштпа Г а јр е т а о д р ж а л а 11 јула 1937 г о д н н е у Сарајепу Л -в г у с т C a p a fe n o 1 9 3 7 ИЗДАЈЕ ГЛАВНИ ОДБОР ГАЈРЕТА У САРАЈЕВУ • Б р о ј IO ГЛАВНИ И ОДГОВОРНИ УРЕДНИК ХАМИД КУКИћ �ГАЈРЕТ, ЛИСТ ДРУШТВА ГАЈРЕТА ИЗЛАЗИ МЈЕСЕЧНО, ЦИЈЕНА МУ JE ЗА НАШУ ОТАЏБИНУ 60 ДИНАРА HA ГОДИНУ, A ЗА СВЕ ОСТАЛЕ ЗЕМЉЕ ПРЕКО ГРАНИЦЕ 120 ДИНАРА. ЂАЦИ ГАЈРЕТОВИ ПИТОМЦИ ДОБИВАЈУ ЛИСТ У ПОЛА ЦИЈЕНЕ КОД ГЛАВНОГ ОДБОРА ИЛИ КОД УПРАВЕ ГАЈРЕТОВИХ КОНВИКАТА. Власник друштво »Гајрет« — Одговорни уредник: Хамид Кукић — Штампарнја Босанска Пошта Јосип Бретлер и др. одговара Јосип Гргић. �Го д . XVIII B p o f 10 Сарајево, аигуст 1937 П р е т к о н ф е р е н ц и ја з а Г а јр е т о - в у г л а - в н у с к у п ш т и н у Гајретова главна скупштина састоји се из претконференције, као радног дијела, и саме скупштине као њеног манифестахивног дијела. Претконференцији, која ее одржава уочи главне скупштине, присуствују делегати који до тог дана дођу у Сарајево, a глаивној скупштини присуствује пун б рој делегата, које' одређују Гајретове јединице, у смислу пролиса друш твених правила. Ове године, у суботу 10 јула 1937, присуствовао je претконференцији већц број делегата него je ito био случај досадањ их година. Д елегати су-'"' тиме доказали д а им je много стало д а у овим тешмим временима узму ш то виднијег учеш ћа у радном дијелу скупштине као ,и у дискусији, којом се подвргава оцјени цјелокупно друш твено пословаше. Истина, овог пута je и Главни одбор посебном окружницом зам олио све Гајретове јединице, прије главне скупштине, да проуче послате им извјештаје о раду Гајрета у прош лој години, a нарочито да то учине њ ихови делегати, како би магли узеги што исцрпнијег и успјеш нијег учеш ћа у дискусији no свима друш гвеним питањима. Том приликом je Главни одбор изразио жељу да no могућности у дискусији учествују делегати из свих мјеста, како се та дискусија не би оводила само на делегате из неколико мјеста. Својим бројним учеш ћем на претконференцији делегати су доказали своју гајретовску свијест и љубав према Гајрету. У дискусији no свима питањима, која je била озбиљна, поучпа, исцрпна и лишена свега оног ш то не спада пред овако озбиљан аудиториј, делегати су уносили велику д о зу пож ртвовањ а, љубави и елана, настојећи да својим излагањ има обухвате сва друш твена питања и да за Нуих нађу што кориснија ријеш ења. Исто тако и делегати који нису узимали ријеч, с великим интересовањ ем и озбиљ нош ћу лратили су излагаља појединих говорника .насто-јећи д а чују сваку њихову ријеч. П ретконференција je одрж ана у великој призем ној сали Гајретова дома.. К ада je сала била дупком пуна, претсједник Главног одбора Гајрета г. Др. Авдо Хасанбеговић одрж ао je слиједећи говор: Д рага браћо, пријатељи делегати, Ma д а сам у току јучераш њ ег дан а и данаш њ ег пријеподнева имао прилику да се видим и поздравим с многима Вама, дозволите ми д а и лриликом отворењ а ове наше претколференције, као радног дијела наше главне.скупш тине, поздравим све Вас са братском и искреном добродош лицом. Поздрављајући Вас, желим Вам д а у овоме нашем заједничком раду данас и сутра будемо сви скупа шго сложнији, што објективнији и што исцрпнији. Главни одбор Гајрета, вјерујте браћо, ни једне досадањ е године није ocjehao толику потребу за одржавањем 01ваЈ<ових претконференција, као што je то случај ове roдиие. Данас су времена и сувише теш ка, na људи који раде на једном послу, на једној заједничкој идеји, треба д а се што чешће састају, да што чешће измјењ ују мисли и да изналазе најбоље начине за ријеш ење свих проблема својих установа. Стога je и нама ово располож иво вријеме за данаш њи рад релативно крагко, na смо дужни1д а се постарамо д а га ш то боље и цјелисходније искористим-о. Ми се не мож емо у нашем раду заносити никаквим ап* стракгним идејама. Ми морамо данае бити стварни и пожртвовни; морамо што више стварати, a ман>е теоретисати. Ви сте видјели и чули, a то je л наша јавност забиљ ежила, д а je Гајрет у овој години постигао збиљ а лијепе резултате, — обзиром на све недаће и неприлике с којима се боримо и које прате наш рад. Ми Гајретови радници можемо бити поносни, д а смо нашим самопријегором и нашим великим напорима успјели несамо д а очувамо Гајрет и досадањ е његове позиције, него д а их и ојачамо. Ми смо то успјели само радом и само тактом. Ми никога нисмо изазивали, нити изазивамо, него вршим о наше дужности, увјерени да се тиме одуж ујемо наш ој уж ој и ш ирој заједници. Наши овогодиш њи успјеси дају нам полета, д ају нам снаге и потстрека, да још живље наставимо наш рад на јачањ у Гајрета, a јачајући Гајрег, јачамо и нашу заједницу. Нажалост, стицајем околности ми смо муслимани заостали у многим правцима иза осталих наш их суграђана, na се због тога намеће дужност свима Гајретовим радницима, свој наш ој интелигенцији и сваком просвијећеном човјеку, да допринесе свој удио, како бисмо се ми муслимани у свима правци.ма народне дјелатности изједначили са браћом суграђанима других вјероисповијести и како бисмо на тај начин били конструктиВ'ан фактор у изграђивањ у наше л,епше будућности. 167 �Претсједник Главног одбора, у свбм увбДнбм говору, осврнуо се затим на извјесне појаве у редовима ГајРетових радника и пријатељ а, na je у једном конкретном случају рекао и ово: Ви ћете се сјетити, браћо, да je у Н ародној скулштини прије 3 године искрсло једно питање, које je узвитлало прашину у читавој наш ој јавности. Говорило се о начину рјеш авањ а аграрног питања у Б. и X. Тада je са и звјесне стране у Народној скупштини форм ирана група људи, заклетих противника Гајретових, међу којим а je било, нажалост, и муслимана. Ta група je хтјела д а насрне на Гајрет и њ егово часно име. J a сам тад а и no своме осјећају, a и n o својој дуж ности — јер сам и тада случајно био претсједнич Г ајрета — устао у њ егову обрану. Н адовезујући претсједник на ово и случај Г ајретовог пријатељ а и раденика, Гајретова великог добротво!ра и бивш ег потпретсједнка Главног одбора Г ајрета г. Хусеина Каднћа, настављ а: Процес, к о ји je у оно вријеме теретио и г. Кадића, заврш ен je. Он je заврш ен у свима стадијима и инстанцијама наш ег судства. Г. Кадић и заш ао je из тога процеса ,чист. Ми к а о Гајретови радници могли смо само са радош ћу то да констатујем о и д а заблагодари м о правилној оцјени тога процеса, те д а je на тај начин ,и у том питању наш Г ајретов радениК и п ри јатељ остао .чист. Па иако je ова ствар за читаву наш у јавн ост ликвидирана, ипак се наш ао п ооу^еним један такођер Г ајретов одличан пријатељ и раденик, да у зимуш њ ој дебати у Н ародн ој скупшт.ини ап оспроф ира у своме говору г. Кадића. T aj народни посланик говорећи у Н ародној скупш тини о једном болном питању које влада у наш ој зем љ и — о корупцији — и траж ећи санкције за оне који се као такови могу обиљежити, у зе о je за примјер г. Хусеина Кадића. Ja гослодо, ж алим да се je то десило, јер je тај г. народни посланик м огао, ако му je баш требало примјера, д а их нађе на д р у го ј страни. Ja, госп одо ркалим да се je ово десило и ми морам о од овакових п оступака д а се огради м о са пуно жеље д а Гајретови радницм у будуће у међусобном односу, очувају једни према другим а пуну д о зу искрености, братства и м еђусобног л о ш товањ а, рекао je претсједник. * Г. Др. Х асанбеговић зати м настављ а: Ми смо, господо и браћо, својим коректним ставом и држ ањем према свима и сваком е сматрали д а смо свакога увјерили да рад Г ајрета има д а се постави л да je постављен и зн ад и и зван свих политичких ф орм ац ија и да je Г ајрет олш та установа, ко ја припада сзим а југословенским муслиманима. М еђутим прош ле двије године наш ега рад а свједоче нам нажалост да их јо ш уви јек има, који не ж еле тако да нас трети рају. З б о г то га смо до ста препатили и тек ми знам о коли ко смо у задњ е ври јем е патили. И благодарећи сам о TOiMe, ш то смо у тим мучним данима сачували ж ивце, ш то смо били према свакоме лојални и коректи и као Г ајретови paденици, Олагодарећи том е ш то смо чврсто вјеровали у успјех Г ајрета и њ егов дубоки ко р јен у наро-ду, јер je он највиш е позван д а ло м о гне наш ој заједници, ми смо, поново кажем , њ егове позиције очували и ево пред вас и пред читаву наш у јавност изаш ли са стварним моралним и м атеријал- 168 ним успјесима. Ми ћемо, ja сам у то увјерен, и наставити д а идемо овим путем, ми ћемо свакоме да д окаж ем о д а Гајрет није ничија прћија, него д а je Г ајрет позван д а служи свима југословенскпм муслиманима, a тај je пут најсигурнији и за Гајрет a и за заједницу ко јо ј он служи. У жељи д а ме лскрено и братски схватите, у жел>и д а Ваш а дискусија и закљ учци к о је ћете данас и сутра стварати, уроди што ЛЈепшим резултима л о наш Гајрет, ja Вас поново топло поздрављам. (Бурнл поклици: Ж ивио претсједник!) Претсједник позива секретара Кукића да уиме Главног одбора поднесе р еф ерат о најактуелнијим друштвеним питањима. S e k r e t a r g. H a m i d K u k i ć : G lavni o d b o r G a jre ta želi d a se relativno k ratk o vrijem e za rad o v ogodišnje skupštine kao i njene pretkonferencije isk o risti što racionalnije, i da se na njim a pretresu za o v u g o d in u najvažnija d ru štv en a pitanja. P itan je in tem atsk ih zgrada U ovogodišnjem izvještaju, podnesenom glav­ noj sk u p štin i, je detaljnije izneseno stanje zgrada u kojim a su sm ješteni G ajreto v i internati. Iz toga izvještaja se vidi d a zgrade G ajreto v ih in tern ata u Sarajevu (2 ), p o š ta r u , B anjojluci i T u zli ne zad o ­ voljavaju ni higijenski ni tehnički. N a n jih o v o o d r­ žavanje izd aju se zamašne sum e novaca, d a bi b ar donekle m ogle zadovoljiti p o trebam a internata. U sljed tro šn o sti te zgrade zahtijevaju iz g odine u g o d in u sve veće izdatke. Z b o g to g a se nameće p o ­ tre b a d a se o d m ah p ristu p i rješavanju p itan ja izm je­ ne internatskih zgrada u pom enutim m jestima. M jesn i o d b o r G ajre ta u M o sta ru predlaže g la v ­ noj sk u p štin i d a se nađe načina — p a bilo i hipotekarnim zajm om — d a se što prije p ristu p i izgradnji internata u M o staru , a n ajk asn ije n a proljeće 1938 godine. M jesni o d b o r G ajreta u T u zli predlaže glavnoj sk u p štin i d a prvi G a jreto v o b jek a t k o ji će se p o d i­ zati b u d e G ajreto v dom u Tuzli. Z a slučaj d a se u do g led n o vrijem e ne m ogne podići sam ostalno G a j­ retov d o m u T uzli, d a se o v o g o d išn ji suficit u G ajretovoj bilansi_im a u tro šiti n a pro širen je tu zlanskog k o n v ik ta, obzirom d a G a jre t u T u zli i K reki već 10 g o d in a d a ju G a jretu više nego što prim aju đaci iz ovih m jesta. M jesn i o d b o r G ajreta u B anjaluci predlaže glavnoj skupštini d a se p o red pro d u žen ja sabirne akcije za izgradnju dom ova, n ađ e načina d a se ti d o ­ m ovi što prije p odignu, bilo zajm om , bilo ta k o da se izvjestan p ro cen at redovnih d ru štv en ih p rih o d a (b a r 10% ) u nosi u F o n d za g rad n ju dom ova. G lavni o d b o r, pretresajući ove p redloge, k onstatovao je d a se putem h ip o tek am o g zajm a ne m ogu po d izati internati, je r d a neko m ože d o b iti ov ak av zajam , m ora preth o d n o d a im a vlastiti o b jek at, na k o ji :s e m ože do b iti zajam u visini V-i n jegove v rije d ­ nosti. P o što G ajret nema tih ob jek ata, to o tp a d a i m ogućnost do b iv an ja h ip o te k a m o g zajm a. O v o g o ­ d išn ji suficit u drušvenoj bilansi je m inim alan i kao tak a v ne m ože se upotrijebiti za po d izan je in te rn at­ skih zgrada. Pri ovakovim predlozim a tre b a im ati u v id u i to da G ajret m ora im ati u sv ak o d o b a veću sum u novaca kao rezervu i k ao svoj o b rtn i k apital. �Prema tome, po m išljenju G lavog odbora, jedini način za podizanje G ajretovih internata u pojedinim m jestima bio bi taj, da M jesni odbori gdje postoje gornji internati, iznađu zemljišta od V akufa, opština ili privatnih lica, a potom da provedu sabirnu akciju u svima onim srezovima koji u školskom pogledu gravitiraju prema tim internatima. O vogodišnji uspjesi pitom aca u nauci Pošto je izvještaj G lavnog odbo ra štam pan prije nego su uprave internata mogle dostaviti G lav­ nom odboru izvještaje o uspjehu pitom aca, to izno­ simo ovdje konačni uspjeh G ajretovih pitom aca k ra­ jem 1936-1937 godine, po konvktim a i školam a: 1 1 1 2 з 4 5 6 7 8 Muški Sarajevo Ženski „ Muški Banjaluka „ Bihać „ Mostar „ Plevlje „ Trebinje „ Tuzla Ukupno V rlo d o b ro ŠKOLA o 12 1 1 1 2 3 12 15 3 7 7 10 1 3 3 17 24 | Dobro | a) P o uspjehu u nauci u pojedinim konviktim a: ° o 51 21 15 22 17 9 5 22 74 162 16 Ukupno i- 9 3 1 8 5 12 10 7 1 1 4 — — — 22 4 9 6 7 4 59 — 103 56 43 35 36 32 16 2 48 28 369 b ) P o uspjehu u iauc po škc lam a: |f o 1 2 3 4 5 6 8 9 10 11 12 13 R ealne gim nazije Šeriat. gim nazija Ženska gim nazija Učiteljske Trg. akadem ije G rađanske Musi. žen. m edresa Ban. žen. stručna Stručno-zanatlijske Željezničarska Viša nar. osnovna Zanati Ukupno Q Q £ _ 33 8 40 1 7 3 3 5 65 3 8 2 8 17 — 4 1 1 2 7 2 4 4 9 5 22 1 24 74 162 22 — — — 1 4 — — - -7 Ukupno £ 9 - — 2 1 11 5 1 1 12 3 2 1 — — — — — — — — — — 59 155 3 19 7 42 34 14 3 5 6 37 28 369 K ako se vidi, ovogodišnji uspjesi G ajretovih pitom aca u školam a nisu zadovoljavajući, jer je 2S pitom aca-ica to talno palo, a popravak im ađe 59 od 369 pitomaca-ica, koliko ih je bilo krajem godine. O vaki uspjesi nisu bili ni jedne dosadašnje godine. Iznim ku čine m uški konvikt u Sarajevu, zatim kon­ vikti u Bihaću, M ostaru i Tuzli. Broj propalih đaka je najveći u ženskom internatu (10), u banjalučkom (7) i u plevaljskom (4). O vom neuspjehu pitom aca mnogi su razlozi, a najvažniji su: m ijenjanje upravnika i prefekata to ­ kom godine, a zatim psihoza ko ja je ove godine za­ hvatila sve škole i svu srednjoškolsku omladinu. T o kom godine primjećeno je od strane nekojh upra­ va internata da pitomci postaju sve više neposlušniji i nedisciplinovaniji. K od nekojih je primjećeno da im je svejedno d a li će proći ili ne, d a li će dobiti kakvu kaznu ili će biti pohvaljeni. Savjete starijih ne slušaju i drže se tako, naročito stariji đaci, kao da nisu u konviktu radi toga d a uče i d a se priprem aju za budući život, nego tak o kao d a im ko n v ik t služi za prehranu i konačište i d a to m ora tak o d a bude. Propise internata i savjete upravnika i prefekata bagatelišu. O ovim činjenicama treba d a bratski rasprave delegati na G ajretovoj glavnoj skupštini, odnosno na pretkonferenciji. Poznati su istupi đaka piošle godine u srednjoj tehničkoj školi i u Gazi Husrevbegovoj medresi. Č itavu godinu strujale su m eđu sred­ njoškolskom om ladinom vijesti d a će đaci štrajkovati sad u jednoj sad u drugoj školi. N ije isključeno d a tih strujanja neće biti i u idućoj školskoj godini. Z bog toga treba donijeti zaključke i dati direktive i sugestije G lavnom odboru, kako će postupati pre­ m a G ajretovim pitom cma u koliko bi bili umiješani u nepoželjne istupe đaka raznih škola u mjestima internata. Pitanje povraćanja G ajretovih pomoći Prošlogodišnja pretkonferencija za Gajretovu glavnu skupštinu pozabavila se poduže pitanjem neblagodarnosti m nogih Gajretovih pitomaca prema G ajretu i narodu. D iskusija po ovom pitanju došla je do izražaja u jednoj tačci rezolucije sa prošlogo­ dišnje skupštine u k o jo je rečeno: »Konstatuje se da veliki broj bivših G ajretovih pitom aca ne pokazuje se prem a G ajretu zahvalnim. O suđujući taj nelojalni po stu p ak prema G ajretu, apeluje se i ovim putem na savjest tih ljudi, da u ovim teškim i ozbiljnim vreme­ nima ne griješe prem a G ajretu i narodu«. Efekat ovoga apela prošle glavne skupštine je nikakav, pa zbog toga ovo pitanje treba uzeti i ove godine u pretres i donijeti nove zaključke po njemu. M nogi G ajretovi pitom ci za cijelo vrijeme svoga školova­ nja jeli su G ajretov hljeb i na njih je trošen trudom i znojem G ajretovih radnika sakupljeni narodni no­ vac, a ti pitomci, kada d o đ u do službe i položaja pom oću G ajreta, zaboravljaju svoga dobročinitelja, okreću mu glavu i ne rade ne samo za Gajret, nego ni za kakvu našu ustanovu. G ajret je čitave legije njih dosada iškolovao, a samo mali broj njih se ž rt­ vuje za narod i radi za G ajret. Činjenica d a se mnogi Gajretovi bivši pitomci ne odazivaju Gajretu, ima se u prvom redu pripisati odg o ju i nesavjesti tih ljudi, a u izvjesnoj mjeri — mi to otvoreno kažemo — i vaspitnom sistemu u na­ šim internatima. N aši pitomci kada napuste internat, dešava se da nisu dovoljno ni obaviješteni o G aj­ retu, o njegovom pozivu u narodu i o narodnim po­ trebama. Iz ovoga slijedi d a za vaspitače Gajretovih internata treba d a dolaze ljudi koji će s ljubavlju i požrtvovanjem obavljati povjereni im posao, koji neće žaliti sebe i k o ji neće shvatati vaspitački posao površno i d a je internat radi njih, a ne oni radi in ter­ nata. A ovakvih slučajeva je nažalost bivalo u našim internatima! O vogodišnja glavna skupština treba da pretrese kako pitanje vaspitanja u društvenim internatima, tak o i pitanje povraćanja pomoći G ajretu od strane onih lica, k o ja tu pomoć b u d u dobivala. U buduće treba m aterijalno obvezivati roditelje i staratelje djece koji b u d u dobivali za svoju djecu G ajretovu 169 �pomoć, da tu pomoć imadu povraćati G ajretu k a d a završe školovanje i d o đ u do službi. T o treb a činiti u buduće tako da nijedan pojedinac, koji je uživao ma kakovu beneficiju o d G ajreta to k o m sv o g šk o lo ­ vanja, ne može izbjeći obavezi p o v ratk a u novcu te beneficije G ajretu. M oralno obvezivanje pitom aca dok su oni još m alodobni, sm atram o d a treb a p o t­ puno da otpadne. U ostalom sve ove m jere prim je­ njuju u zadnje doba i druga slična društva. Pitanje urednog naplaćivanja članarine N ajbolnije naše pitanje jest sak u p ljan je člana­ rine. O tome svi mi govorim o i pišem o, donosim o zaključke na sjednicam a i skupštinam a, ali nažalost u tome pravcu se ne ide naprijed. U ovom pogledu mi hram ljem o zato: 1) što nekoje jedinice u opšte ne sakupljaju članarine, 2) što nekoje jedinice troše društvene članarine za potrebe m jesnih čitaonica i si., što je očito protupravilno, 3) što nekoje jedinice sa­ kupljaju članarine neuredno, tj. m jesto svakog m je­ seca kako je propisano društvenim pravilim a — sva­ ka tri mjeseca, polugodišnje, pa čak i godišnje, u k o ­ jim se slučajevim a, naravno, ne m ože naplatiti zaos­ tala članarina, 4) što nekoje jedinice već godinam a ne dostavljaju G lavnom od b o ru spiskove svojih članova i ne izvješćuju G lavni o d b o r o svim a p ro ­ m jenama u njihovom članstvu (k ad k o ji član p re­ stane plaćati, k ad se preseli, um re ili si.) tak o da G lavni o d b o r nema tač n o g 'p reg le d a G ajreto v a član­ stva u svim a m jestima. Pogledam o li štam pani ovo godišnji izvještaj, vidjećem o da su u prošloj godini bile aktivne, m anje ili više. 151 G ajretova jedinica. O d toga b ro ja v id je ­ ćemo da je u svem u 47 jedinica pri zaključku ove go­ dine, a na poziv G lavnog od b o ra, dostavile spiskove svojih članova, a 104 jedinice su se oglušile. A k o se osm otri p rihod od članarina iz pojedinih m jesta, vidjeće se da 40 jedinica, ko je su navedene u ovom iskazu, tokom cijele prošle godine nisu u o p šte sa­ kupljale članarine. U smislu zaključaka ranijih glavnih sk upština, list »G ajret« šalje se b esplatno svim a članovim a koji plaćaju 5 i više dinara m jesečno članarine. T a k o v ih članova prijavljeno je G lavnom o d b o ru 1360. Uzm e li se da ovi članovi plaćaju svi sam o po 5 dinara m jesečno, to bi njihova go d išn ja članarina iznosila 81.600 dinara, d o k cjelokupna ostv aren a članarina u ovoj godini svih članova, bez obzira na visinu mj. članarine, iznosi u svem u D in 147.778.12. O ve činjenice jasno nam pok azu ju d a u ovome pravcu rad a ne vršim o naše dužno sti prem a G ajretu. P itanje organizovanja kućne rad in o sti U m nogim m jestim a naše vrijedne sestre i m ajke izrađuju vrlo lijepe ručne predm ete i na taj način mnoge izdržavaju danas sebe i svoje porodice. Skoio u svim a slučajevim a one izrađuju te predm ete po nevjerovatno niskoj cijeni, pa ih na taj način iskorišćuju razni spekulanti. N jih o v e dnevnice u najviše slučajeva ne prem ašuju više o d 5 Din. Riješenjem agrarnog pitanja mnoge naše bivše posjedničke kuće su došle na prosjački štap . Č la ­ novi m nogih tih osirom ašenih porodica održavaju goli život rukam a ženskih članova, k oje bezdušno 170 iskorišćuju razni pojedinci, zarađujući n a njihovim radovim a lijepe novce. D a bi se uposlilo što vise našeg sirom ašnog ženskog svijeta i d a bi naše ženskinje d o šlo d o p o ­ štene zarade, nameće se p o treb a i d u žn o st našoj in­ teligenciji, naročito G ajretovim radnicim a, d a p o ra de sistem atski n a organizovanju kucne rad in o sti. Z a prim jer m ogu d a posluže G a jreto v a C ilim arska š k o ­ la u N ovom Pazaru, G ajretove radionice u T rc b m ju i Stocu i Radionica Zadruge G ajreta i K ola Srpskin Sestara u Sarajevu. G ajretove radionice u T re b m ju i Stocu izrađuju, buk v aln o rečeno, za svo g rađ a n ­ stvo u njihovim m jestim a rublje, posteljne stv ari p a i odijela. T e ustanove dobile su u svojim m jestim a i okolici vrlo lijep ugled i one nam d o k azu ju d a se takve ustanove m ogu p okretati u svim a m jestim a gdje po sto je G ajretove jedinice. T re b a sam o malo više volje i p o žrtvovanja o d strane pozvanih, p a će u brzo niknuti takve ustanove po svim a našim m je ­ stim a. M i zamišljamo d a će docnije treb ati p ristu ­ pati ovom radu na zadružnoj bazi, u vezi sa G ajretovom kreditnom i privrednom zadrugom u Sara­ jevu. A li do k naša zadruga ne ojača i ne p ristu p i sa­ ma organizaciji ovog rada, potreb n o je d a G ajretovi o d b o ri i povjerenici učine svoju dužnost, ugledajući se pri tom e u pregalaštvo G ajreto v ih rad n ik a u pom enutim mjestima. Tim e će u trti m nogu suzu i izvr­ šiti sv o ju gajretovsku d u žnost prem a narodu. Претсједник г. Др. Хасанбеговић позива делегате да се редом јављ ају за ријеч no овима и свима осталим друштвеним питањима. Г. проф. Хасан Ћ иш ић: Гајрет je овојим културно-просвјетним радом у прош лости и садашњости показао видне резултате. Многе установе v наш ој Краљевини могу Гајрету завидити. Али пошто се муслимански елеменат налази п од изузетно тешким околнсстима, Гајретова je задаћа д а се њ егов рад још више потенцира, да окупи у своје редове сву нашу интелигенцију, која треба да буде прож ета идеологијом Гајрета, која ће у свима приликама бити ослонац Гајрета. Гајрет je досада доста урадио за нашу заједницу, али то не значи да треба д а западнемо у летаргију, него тај рад и његови успјеси треба да буду још јачи подстицај да пођемо још бржим путем него смо досада ишли. Наш рад требамо подеш авати у сагласности с потребама времена. Појединци и групе које не иду у корак с временом, раде наопако. Стога ми морамо још бржим темпом д а порадимо н аостварењ у нашег културно-просвјетног програма. Потребно je д а се пређе с ријечи на дјело. Треба приступати и савременијим методама рада. Затим износи резултат рада Гајретове библиотеке у М сстару. Указује на потребу рада у ширим слојевима. Сви културни претставници треба да д ођу д о оних мјеста ко ја су потребна помоћи, да испитају прилике у тим мјестима, na да послије Tora створе програм рада, чијем изврш ењу треба одмах пристулити. О томе требамо водити статистику, на основу које бнсмо знали гдје шта треба радити. Г ајрет je помагао досада појединце, од којих су многи према њему неблагодарни. У прош лости су се занемаривали наши шири слојеви како у граду тако и на селу. Историјска je традиција Г ајретова да ш колује у главном градску дјецу, док их je са села ш коло- �вано врло мали број. Ja сам градско дијете, na допропало je 28 питомаца, a 59 имаду поправак. Ако скора ни једам пут нисам отиш ао на село. У овој се узме да ће од ових задњ их пасти на поправку години ми смо ишли из М остара у Подвележје, гдје 10, то значи д а ће у овој години пропасти укупно смо нашли на 2000 мјештана само једног писменог. 38 питомаца. Тих 38 питомаца кош тали су Гајрет Ту се живи животом као прије 500 година. Ове гоу прош лој години 133.000 Дин. Овај неуспјех придине смо ми покушали да радимо међу ширим слописује се психози у коју je запала средњошколска јевима и у граду и на селу. Подизање ширих слоомладина. Ta психоза није бос. херц. специјалитет, јева je данас једно од горућих наших питања. јер она влада no свима крајевима. Затим г. Ћишић говори о односу префеката и питомаца. Уппавниии Г. Ћ иш ић наставио je приказивањем тешког и префекти треба да зађу међу питомце бар једамстањ а нашега села. Пита се гдје су многе културне пут недјељно и да им не доцирају — јер то ђаци не установе, гдје су политички претставници који наволе, — него да иду међу н>их као њихови пријароду у селу нису ништа дали. Ти политички преттељи, na да им убризгавају идеологију Гајрета, да ставници нису још подигли ни један добар друм, a им указују на примјере из Гајретова рада; на људе прилазе народу кад он треба д а их помогне д а дођу који су се за Гајрет жртвовали и на резултате које до мандата. Стање нашега села je жалосно. М орамо су они показали. Од Гајретових питомаца треба да сложно, сви као к а о један, да напрегнемо све снаге, се створе пожртвовни и борбени људи, који ће на да појачамо рад и васпитно подигнемо ниво нашег Г ајретовој идеологији много моћи учинити. Питасела, да се не црвенимо пред културним свијетом. ње стварања културних радника, који ће бити акТреба ово питање села и просвјећивања најш ирих тивни у раду и који ће се за Гајрет и народ жртвонародних слојева једном скинути са мртве тачке вати, je за нас питање првсга реда. на ко јо ј je запела. Потребно je организовање, Питање Гајретове чланарпне je такођер горуће. самопријегор, вољ а и љубав према заједници, na Ako бисмо озбиљно схватили Гајрет и за њ се he успјеси бити сигурни и велики. жртвовалн, наша чланарина би морала бити најјача Истина je, каже даље г. проф. Ћ иш ић, ширим ставка у на’иим приходима. Стога ми могпмо томе слојевим а треба приступати веома опрезно. Није питању посвећивати највећу пажњу. Повећањем свак способан да се приближи нашем малом чочланарине лахко би сс ријешило и питање изградње вјеку, ситном сељаку илп маловарош анину. Зато нових интернатских згоада. — Затим говори о изнам требају прави људи из царрда. Треба да они дацима других друш тава за народно поосвјећивиде село н уђу у н»ега, без предрасуда и тенденвање. Л ијепа je ствар васпитати омладину и омоција, искрено и с љубављу. М атеријално стање у гућикати jo j д а дође до егзистенције. Али шта ће селу je теш ко, као ш то je ту, уосталом, на свим нам и омладина, кад она неће моћи из народа нимјестима. Ипак, успркос свих теш коћа, наши интешта црпитм и ко ће ту омлалину излпжавати. — лектуалци треба д а пођу у село, у ш ироке слојеве Осврће се на Гајретов досадаш њи привредно-соцннарода н наставе рад no закључцима лањске наше јални рад и похваљује Гајретове радионице у Тререзолуције са главне ћ<упштине. бињу, Стоцу, Новом Пазару и Сарајеву. Taj правац Ми у М остару, наставно je даље г. Ћ иш ић, прирада треба д а се пренесе првенствено на село. Када ступамо-са великим успјехом просвјећивању муслисам отиш ао на село, ja са.м осјетио сву нашу биманског женскиња. Уредили .смо течајеве за жене, једу. (Аплаус.) који су наишли на опш те симпатије и одличан пријем. Велики број наш их жена и Пјевојак^ похаћали Проф. г. Кемал Хаџиомерспахић: Оеврће се на су наш просвјетни течај о д 1 новембра 1936 до 1 Ma­ Гајретова питања, која нас не CMniv задовол>ити. ja 1937 годне, стално, сваки час. Сво женскиње je Једно од тих питања јесу Гајретовп иитернати. Kao с љубављу, ин континуо, п охађало ове просвјетне вишегодишњи Гајретов радник стално je био у инчасове гдје су научили много. Кад je најљепш е ми тернатској секцији у Бањалуци, a у овој години смо престали, да у и дућој години наставимо други био je неколико мјесеци и управник интерпата. ди о наш ег течаја. Интелигенција у свима мјестима Зграде наших интерната не вал>ају. To питање биће треба да јаком вољом приђе послу, овако као што теш ко ријешити хипотекарним зајмом, како еу несмо ми у М остару пришли, na ће се много постићи. које Га јретсве јединице предлагале. A за изградњу једног интериата треба милион динара. Сматра да Говорећи о питању интернатских зграда, он се ово питање ие може ријешити ни сабирном акцикаже, да довол>но не позна све Гајретове интерјом. To се доказало и приликом сабирне акције за натске зграде и да, према томе, не може о њима ни говорити. М еђугим, колико je разазнао из раз-*>' ‘ Гајретов дом у.С арајеву, за што су доприносиле них разговора, изгледа му да су п росторије интер-.,, ^ све Гајретове јединицс. Из редовних Гајретових ната у врло хрђавом стаљу. Ш то се тиче мостар- * прихода такођер je немогуће то остварити. Пнтање je да ли можемо повећати приходе од чланарина, ског интерната, кога добро зна, каже, д а тај апсо- . забдва итл. Преостаје нам још једини начин за то, лутно не задовољ ава. О овоме треба повести нароa тај je повишење опскрбнина питомаца. Из штамчито рачуна, јер оваква зграда интерната шкоди паног извјеш таја, који je поднесен главној скупздрављ у питомаца и убија у њ има вољ у за рад. штини, види се, да смо имали 400 ђака у нпшим У свима мјестима морамо отпочети с раинтернатмма. Глазни одбор обрачунава опскрбнине дом на просвјећивањ у и придизањ у народних маса. тако, да пуна опскрбнина за једног питомца стоји Велика je штета што нисмо још прије 10 година 350 Дин. Међутим, у интернатима других друш тава данаш њ е наше тежњ е остварили. Али ни данас ниje и установа опскрбнина се рачуна са 400, 500, na и касно, ако смо ријеш ени да озбиљно порадимо. 600 Днн. мјесечно. Има доста родитељ а који за У спјех питомаца у прош лој години био je заовоју дјецу V интернатима ништа не плаћају, a недовол>авајући, док je ове године слаб. Ове године 171 �ш то би могли платити. Има их који неш то плаћају, a могли би и више. З ато je кривица до мјесних одбора, који из разних обзира, препоручују ђаке за пријем у Гајретове интернате бесплатно, или у з минималне опскрбнине. Од 400 ђака у Гајретовим интернатима у прош лој години плаћала су само тројица no 500 Дин., a no свој прилици било их je много више који су могли да п лаћају толико. Не знам заш то je Главни одбор ф иксирао 350 Дин., као кош тајну цијену за једног питомца мјесечно, јер ino imом мишљењу, вели г. X. Омерспахић, та кош тајна цијена износи виш е. У п рош лој години имали смо у Гајретовим интернатима 123 бесплатна питомца, a то je исувпше велик несразмјер према онима који плаћају опскрбнину. По њ еовом мишљењу највећи ди о ових који су бесплатно у интернатима, могли би плаћати бар no 50 Дин. мјесечно, a када би се повисила опскрбнина и свима осталим питомцима, који плаћају опскрбнине, бар no 50 Д инара мјесечно, могли бисмо основати ф онд за изградњ у интерната. Кад би били сви мјесни одбори при препоручивањ у молби обазривији према Гајрету, бнли би и Г ајретови приходи већи, na би се у догледно вријеме м огло приступити изградњ и нових интерната. М ноге јединице при препоручивањ у молби не воде рачуна о усп јеху ђака у ш колама. И згледа да се при томе одбори руководе понекада и личним и сентименталнил! разлозим в. A има дјец е к о ја нису за ш колу ни no своме раду ни no својим способностима. М орало би се у будуће при пријему питомаца, водити виш е рачуна о њ иховим успјесима у ш коли. Има случајгва i a су ђаци из јед н ога м јеста искључени из ш кола, ^а их Г ајретове јединице препоручују за Гајретове интернате у другим мјестима. A ko je ђак направио греш ку у ш коли, нека изгуби годину дана, na ако за ту годину буде вриједан, онда м у се тек слиједеће године м ож е подијелити интернатско м јесто. Г. X. О м ерспахић н адаљ е заго вара да се не примау дјец а у конвикте, к о ја имају ш коле у својим м јесгима. Н ека се таковим подјељ ују стипендије, a не м јеста у интернатима. Ако већ м ора д а се прими такав један ђак, нека се прими у њ еговом м јесту т. ј. гд је му je ш кола. Затим се осврће на уп ући вањ е ђака у поједине ш коле, na констатује, д а се у учитељ се ш коле одређује врло мали број ђака, иако ми сви говорим о да су нам учитељ и потребни д а раде на селу. Гајрет je ове годи н е у својим интернатим а имао свега 9 питомаца у учитељ ским ш колам а, a 4 су би ла стипендиста. ш то значи свега 13 од 400 п итом аца. У Б а њ о ј Л уци у ц и је л о ј учи тељ ској ш коли свега су 4 ђака муслимана, a о д та четири, три су Г ајр ето ва питомца. Г ајрет би тр е б а о д а прима конкурсом ђаке у интернате ради п о х ађањ а учитељ ских ш кола Требало би расписати н атје ч а ј за пријем 10 питомаца који ће п охађати учитељ ске ш коле, a ко ји ће добити мјеста у и н тернатим а бесплатно, б ез обзи ра одакле су та дјец а. У спјех п итом аца у и нтернатим а не зад о во љ ава, a т о no миш љењ у г. X. О м ерсп ахи ћа, д о л ази отуда ш то се гријеш и у начину прим ањ а питомаца. Главни одбор треба да узм е и н ицијативу н а себе и да прима један д и о питом ац а у интернате a да 172 при томе гледа само на успјех, без обзира на препоруке јединица. Затим детал>но излаж е своја опаж ањ а о раду питомаца Гајретова интерната у Б ањ ој Луци. С њиховим радом он није задовољ ан. Питомци су невјероватно ал>кави и неће да раде. Књ игу прихвате тек при крају ш колске године. Питомци су и неуредни и мора им се све сугерисати. П о свој прилмци тај су од гој донијели од својих кућа. У ингернат треба д а дијете дође васпитано. Д анаш њ а омладина мора бити стално п од надзором . Ако се буду изграђивали интернати, у њ има м ора бити бар no 100 мјеста са no 2—3 васпитача. Често се пута ми заузимам о за дјецу ко ја то не заслуж ују. Данас je велика навала на школе, n a се стога могу бирати за питомце интелигентнији ћаци. Ми требамо стварати интелектуалну елиту. При препорукама дјеце за интернате треба водити рачуна и о томе да та дјеца имаду вољу за ш колу. Затим говори о наплати десете односно јунске опскрбнине коју питомци и збјегавају д а плаћају. У интернатима других установа гд је се плаћа опскрбнина no 600 Дин. мјесечно, питомци тих интеоната м ооају да плаћају опскрбу за цијели јуни^ мјесец, na макар остали у интернату само до 3 или 5 јуна. Стога треба донијети закључак, да Гајретови питомци у свима интернатима морају плаћати опскрбнину за свих 10 ш колских мјесеци, поготову када питомци плаћају овако мале опскрбнине, као ш то je случај ко д нас. Г. X. Омерспахић je м иш љ ењ а д а ће о д ове омладине, ко ја пролази кр о з интернате, бити* врло мали број радника у народу. П роф. г. Ф уад Слипичевић: Ha овоме састанку, гд је видим д а се je искупио знатан бпој еминентних Г ајретових радника, стављено ми je у дуж ност д а проговорим о Г ајретовој орган и зац и ј^ на нашем Југу. Н акон О слобођењ а идеја Г ајрета je нагло преш ла границе Б осне и Херцеговине. n a cv 'се убрзо почеле оргаиизовати Гајретове јединице на Jvrv. Носиоци те и д еје у тим крајевим а били су већииом људи из наш их крајева. Југ je био тад а нов терен за Г ајретов рад, који није тако једноставан као v Б. и X., него je у етничком и националном погледу врло компликован. З б о г то га je нагло ш ирењ е Гајрета, након извјесног времена, имало за с т о ј и м орало се да п рође к р о з извјесну кризу. Али и послије ове кризе остали су трагоз.и Г ајретова рада. Н аилазило се на много неразум ијевањ а баш ко д оних. којим а je д ош ао Г ајрет да их помогне и оспособи за ж ивот. T o je м огло у Б. и X. д а и зазо в е и револт. Г. Слипичевић сматра, ако бисмо остали п од утицајем то га револта и ако бисмо били нерасполож енч према Југу, д а бисмо погријеш или. Затим говори о тоаговим а Гајретова рада у Санџаку и другим јуж ним крајевима. Осврће се на Гајретову ћилимарску ш колу у Н овом П азару, ко ја je у економском п огледу много допринијела п одизањ у то га краја, оспособљ авајући наш женски свијет за самостално привређивањ е. Затим говори о подизањ у Г ајр ето ва дом а v Р ож ају. У години 1931 Г ајретов М јесни одбор v Р о ж а ју успио je да д о ђе до зем љ иш та, да сагради Г ајретов дом и да га доведе до п од кров. Т ада je ствар запела, na већ 5 година тако стоји згр ад а �недовршена. Међутим, тамо има и других група, које сада настоје да тај дом присвоје себи. За тај дом je ефективно утрош ено око 40.000 Дин., без радне снаге и материјала, које су мјеш тани бесплатно дали. Потребно би било још 15 д о 20.000 Динара да се тај дом заврш и. Ha тај начин Гајрет би добио један објекат, који би вриједио 60.000 Динара. Стога моли скупштину да вотира за ову сврху 15.000 Дин. Затим г. Слипичевић говори о Гајретовој штампи. У Гајретовим редовима, каже, налази се елита наше интелигенције, na би стога Гајретова штампа морала да буде репрезентативна штампа муслимана. У том настојањ у било je разних сметња прош лих година, али у овој години се осјећа извјесно побољшање, n a жели да се то побољшање насгави бржим темпом. Овогодишњи Гајретов календар je доказао најбол>е да се у овоме правцу не мора пролазити са дефицитом. М орални успјех, који je календар постигао je врло велик. М еђу омладином у М остару je констатовао да се врши извјесна разорна пропаганда. Напорима просвјетних радника теш ко ће се моћи поправити разорно дејство те пропаганде. У Гајретовим интернатима треба посветити пажњу префекти.ма. Не треба се задрж авати на истим личностима, него треба no 'могућностима префекте шго чешће мијењати. При рјеш авању молби не треба гледати само на предлоге М јесних одбора, него г н а мишљеље префеката, ако je ђак стари питомац. У погледу подизањ а Гајретових интерната најбоље би било да се изради један правилник и створи Фонд за подизањ е интернатских зграда, и то прилозима који су специјално намијењени за ту сврху. У мјсстима гдје постоје садањ и интерш ти треба да се поведе сабирна акција у њ иховој околици, која гразитира у школском погледу према тим интернатима. Taj Фонд би требао да се налази код Гајретове задруге, na чим се прикупи у њ довољна сума, нека се одмах приступи изградњ и интерната, « то у ономе мјесту које je са својом околицом приликом сабирне акције дало највише прихода .Ta територија морала би и надаље да ради на сабирној акцији за друте интернате. Г. Ибрахим еф. Крзић: Говори о томе да се на Гајретовим скупштинама ниеу постављале све ствари на своје мјесто. Р ад Главног одбора Гајрета и извјеш тај кога нам подноси сваке године о томе раду, јест одраз нашег рала и нашег успјеха нч терену. Главни одбор може се жртвовати до максимума, али ако ми Гајретови радници « а терену не радимо, онда не може бити успјеха. У име Мјесног одбора Гајрета у М аглају и Гајретова повјереништва у Ш еварлијама г. Крзић израж ава Главном одбору повјерење и хвалу на овогодиш њем раду. — У материјалном пословањ у наш ег друш тва видимо ове године напредак. Али стварно, каже г. Крзић, ннје се напредовало. Фундаменат Гајрета je њ егово чланство и њ егова сигурност лежи у чланству. Из поднесеног нам извјеш таја видимо да су некоја мјеста дала лијепе приходе, али чланарина HiM je мала. И у мјестима гдје се валазе вањски чланови Гл. одбора, деш ава се да се чланарина не куп*и, што значи д а у таковом мјесту Гајретов рад није постављен на солидну базу. Р а д за Гајрет у М аглају je врло тежак, ради тога ш то je народ врло сиромашан, a ове смо године претрпили још и некоје неугодности, јер нам je избачено из строја, из наших редова, неколико Гајретових радника, али смо м« и по-ред тога у М аглају одржали Гајретово чланство и Гајретов бајрак. Извјестан б рој чланова који je отпао, нису ни били прави гајрето рц и . Ja сам знао, каже г. Крзић, д а je њих вјетар донио у Гајрет и у наше редове и да he их вјетар и однијети. У М аглају Гајрет има своје свјесне чланове. Указује на један случај гдје један сиромашни млинар у М аглају већ 10 година сам доиоеи и уплаћује своју чланарину. Пледира за то д а Гајретови радници посвете пажњу да се Гајретово чланство ствара таково које ће бити у души Гајретово, и то не само за годину или двије и за једну ситуацију, него за цијелога свога живота. Затим говорн о потешкоћама које имаду Гајретови радници око друштвених приредаба. Р ад једно^ мјесног одбора треба да се цијени no томе, д а ли je тај рад сталан и да ли je на висини. Гајрет je посљедних година иш коловао велик број техничара, геометара и трг. академичара, a учитеља врло мало. Без учитеља, који раде у народу, нема ни правог успјеха за Гајрет. Гајрет ће бити покрет у правом смислу ријечи тек онда, када формира довољан кадер учитеља, који ће радити у народу. Апелује на Главни одбор да у будуће посвети пажњу стварањ у учитељског кадра. У нашему раду фали нам илмија. Она нажалост, несамо да не ради за Гајрет, него не ради ни за друге култунро просвјетне и«ституције. He слаже се са тврдњом г. Слипичевића у погледу Гајретова календара; сматра да je календар за 1937 год. подбацио, јер није популаран. Гајретова издањ а морају бити популарна, a не репрезента* тивна. Осврће се на бесплатно слање листа чланоBH'MB са 5 Дин. чланарине. Тражи да јединице сакупљају ту чланарину уреднО', јер овако како се сада ради, ми прилично губимо на листу »Гајрет«. Предлаже да Главни одбор искористи зајам коje r je добио прошле године за доврш ењ е Гајретоза дома, a није ra искористио у висини о д Дин. 300.000.—, за подизањ е Гајретова интерната у Сарајеву. Ta сума нека буде темељни Фонд за изградњу сарајевског пнтерната. Зам јерава мостарском одбору ш то није vcnno да узме вакуфгку зграду за ингернат на Башчинама у Мостару. Тузланскп интернат уступљен je Гајрету бесплатно, na би Гајрет имао рачуна да нешто утрош и за његово проширење. При закључку свог говора предлаже да се сваке 2—3 године одржи мали конгрес учитеља и муалима, како би се на томе конгресу што’ боље организовао рад у широким народним слојевима. Г. Ћамил Хујдур: У почетку свога говора каже да се ne слаже са тврдњо.м г. проф. X. Омеропахића да наша омладина неће да иде у учитељске школе, јер омладина иде онамо куда je ми упутимо. He слаже се ии са тврдњом да je ваш а омладина непоелушна, јер какви смо ми, таква je и наша омладина. Ми смо се оглушили о омладину, каже г. Хујдур, пустили смо je да иде саиа. Према 173 �томе одговорност за одгој наше омладине п ада на сваког родитеља, учитеља, п роф есора и уопш те интелигентна човјека. Ми сви морам о д а водимо рачуна о наш ој омладиии. Нарочито мјесни одбори Гајрета, гдје постоје Гајретови интернати, морали би да се више старају о одго ју својих пи* томаца. У колико то не чине, n e врш е своју дужност. ДГго се тиче чланства речено je д а je у опадан>у, али то није тачно. Чланство je уписано и неуписано. Није кривица н а љ удима ш то нису плаћали чланарину, него je кривица н а нам а који уредно не сакупљамо од њ их ту чланарину. Тврди д а Гајрет има бројније чланство него и једно д руго друш тво. Наш а je прва дуж ност да у новој години зађем о међу свијет, да попиш емо чланство и оно које није уписано, да уредно сакупљ амо чланарину, a и Главни одбор да поједине одборе ургира ради неуредног наплаћивањ а чланарине. Г. проф . Ћ ишић je констатовао да треба заћи о д времена д о времена у наш е село. М еђутим, од тога ће бити само момептаног успјеха, ако се иде о д времена до времена у села, јер правог н ародн ог рада нема без оних људи, који ће стално ж ивити у н ароду и с народом, који ће упознати душ у народну ft који ће знати с које стране^треба почети с радом . Учител>ство je једвни ф актор који м ож е ефикасно утицати н а преп ород наш ег елемерта. Кривица je до мјесних одбора ш то не упућују своје ђаке у у ч и -~ тељске школе. При п репоручивањ у молби за Гајретове интернате, Г ајретове једш гице треба д а саме упућују њ их з а учи гељске школе. Г. Муниб Османагић: У ш ло je већ у традицију да се « а Гајретовим окупш тииама дискутује о разним нашим про-блемима 'и д а се « а тим скупштинама одржи мала смотра наш ег д уховн ог и културног стремљења међу муслиманима. Неколико изречених говора на овом нашем скупу јесу још један доказ ви.ше за то. Затим се осврће на овогодиш њ и извјеш тај Главног одбора, n a каж е, да ако се тај извјеш тај гледа из једне виш е перспективе, осјетићем о велико и истинско задовољ ство. О сјетићем о задовољ ство, јер видимо д а je једна година наш ег рада л и јеп о заврш ена, a још зиш е за то ш то видимо да наш Г ајрет напредује и сигурним кораком иде н ап р и јед и ако су теш ке прилике међу наш им свијетом . Снага Гајр ето в а успјеха лежи у континуитету њ егова р а д а о д почетка до данас, у континуитету n o идеји, no љ удима који воде Гајрет и ко ји за њ ега раде. T aj континуитет треба и у будуће задрж ати , п рем да Г ајретов рад м ора да пролази к р о з теш ка искуш ења. К ад то кажем, то ne значи да се наш рад треба д а конзервнра. Taj рад треба да се продубљ ује н арочито у једној грани п ословањ а, a то je одгој наше омладине. Омладини треба да дајем о темел>ит морални и национални одгој. Ми ж ивимо у једном теш ком времену, када je насгала кр и за многих освјеш таних духовних и моралних вриједности у овијету. Цијели свијет д ош ао je дан ас у кобно беспуће, које прати 'Мрак. М ноги страпи утицаји разарају све око себе, a н арочито душ у наш е омладине. Баш зато, моралнпм и националним васпитањ ем омладине сачуваћемо je о д тих кобних утицаја. To je једнни пут и начин да очувам о нашу омладину. По 174 MOM мишљењу, каж е r. Османагић, наш а ш колска омладина треба да се што више упућује у соколске редове. Соко je наша најбол>а национална организација. Соколство ће сачувати нашу омладину и од ње ће створити борце за све ш то je велико и лијепо. Напредовање Гајрета није онолико колико би требало да буде, обзиром на велики кадер оних које je Г ајрет досада иш коловао. Г ајрет je створио цнјелу армију интелектуалаца. Они би могли бржим темпом д а упуте точак муслиманског прогреса. Али ми видимо д а то није случај. Је д ан д о бар дио те омладине не одуж ује се ни према Гајрету ни према својој заједници. У вријеж ило се међу нама мпшљење д а се та омладина м ора да ш колује и из неке социјалне правде. М еђутим, кад наш н арод д аје за Гајрет, он х оће д а 'му се њ егов обол поврати многоструко у разним видовима. О н хоће лучонош е и праве заточнике Г ајретове идеологије. Васпитање омладине требамо окренути новим правцем, да у будуће не излазе из Гајретових интерната људи који неће радити за Гајрет, него д а излазе фанатичари Гајретове идеје. П репоручује д а се у Гајретовим интернатима заведу »Гајретове дебатне вечери«, к а о што je т о к о д Сокола. Осврће се на р ад на селу. J a живим у директном доти ц ају са нашим селом, каж е г. Османагић, и м огу д а кажсм да наше село спава дубљ е него икада. Д анаш ње критично етањ е у нашем селу разруш ило je наш у некадаш њ у патријархалну селекцију и на чело села д олазе они којима je у интересу д а село спава. О општем нашем прогресу не може бити ни говора, д о к се у том правцу неш то не учпни и не створе прави народни трудбеници, који ће село водити путем просвјете и напретка. Ha к р ају жели да нам сутраш њ а наш а главна скупштпна даде новог елана за нова прегнућа на племемитој њиви Г ајретовој. Г. Ћ амил Селмановић: говори о свом 15-годиш њем р ад у за Гајрет у разним мјесгима Санџа1к а. Сада je претсједник Гајрета у Плевљу, гдје им а 350 чланова. Он жели д а се и остали делегати могну похвалити са оволиким бројем чланова. У Санџаку има разум ијевањ а за Гајрет. Говори о начину уписшвања и сакупљања чланарина. Сваки Гајретов функционер треба д а упиш е најм ањ е n o 10 чланова с тим да сваки води рачуна о својој десетини, Ако будемо тако радили, каж е г. Селмановић, чланарина ће бити кудикамо већа. Гајрет у Плевљу има своју читаонпцу, у ко јо ј се сваку вечер нађ,е no 200 Г ајретових чланова. Ми чланариву сакупљамо у читаоници. Предлаж е д а се из Санџака не прими ни један питомац у Гајретов интернат, ако неће да похађа учитељ ску ш колу, a ако зато има потребне предуелове, т. ј. д а je свршио четири разр ед а гимназије. Ha главним скупштинама доносе се закљ учци о помоћи Санџаку, али ми тих закљ учака не осјећам о, нити се они проводе у дјело. Г. Селмановић je за то д а се помоћи Г ајретове д а ју према раду друш твених .јединица. Ту треба прелазити лреко свих обзира. Старије ђаке треба и надаљ е оставити у интернатима, али у будуће не треба примати из неактивних мјеста ни једног новог питомца, �Г. Есадбег Алибеговић: У пбчетку бвбга гбвора осврће се на излагања предговорника о лошим квалитетама наше омладине, na каж е да се с тим |излагањима у цијелости не м ож е сложити, јер није сва кривица до омладине, него je велика кривица и д о школе. З а неуспјех у школама сносе велику кривицу сами цаставници. Код школеких уџбеника je велики хаос. Ни у једној те истој бановини све школе немају исте уџбенике. У једном мјесту важи један уџбеник, док у другом не важи. Усљед тога се родитељи излажу великим трош ковима. Школски уџбеници су поетали предмет трговине и обогаћивања. Ради уџбеника je онемогућено сиромаш ној дјеци да се школују. Није кривица ни н а префектима ни на Главном одбору за слаб успјех питомаца, каже г. Алибеговић, јер стање у том правцу код нас слично je стањ у к од осталих наших установа које школују омладину. Сматра д а ни једно наше мјесто није радило у довољ ној мјери у погледу чланства. Делегат из Плевља рекао je данас овдје, да у Плевљу има 350 чланова, a Плевље je дало свега Дин. 3000 чланарине, ш то значи да нису сви чланови плаћали чланарину, него их je плаћало свега 150. — Сматра да Г ајретовам овогодиш њем календару нема приговора, јер су га похвалили и некоји научењаци. У Дервенти je календар иаиш ао на најбољи пријем. Говори о предлозима из н екојих мјеста за под изањ е нових интернатских зграда, na каж е да мјеста из којих су потекли ти предлози греба д а се најприје жртвују. T o пигање треба рјеш азати у етапама. Једне године треба изгра^иваги ннгернат у једном мјесту и за то мобилисати све Гајретове снаге. Кад смо то учинили, можемо водити акцију за изградњ у и осталих интерната. Сматра д а није ушутно да се туђе зграде црош ирују — поготово у данаш њ ици, када се с великом муком долази д о м атеријалвих сретстава. И нтернаш који he се зидати треба да буду власништво Гајрета. Друш твене јединице се нс одазивају у довољној мјери приликом сакупљаља курбанеких кожица. К ад би сами одборници у појединим мјестима, који «ољ у курбане, по1К лонили своје курбанске кожице Гајрету, у биланси би нам ге показала лијеп а сума с ове стране. У овој години треба све јединице да организују сакупљање курбанских кож ица у својим мјестима и околици. — У ирошлом календару имали смо мали број огласа, na у мјестима гдје п остоје И1н дустрије и трговине, друштвене јединице треба да затраж е огласе за будући календар. Просвјетно стање у народу, мисли г. Алибеговић, д а није онаково каково je изнио проф. Ћишић за мосгарски срез. У дервентском срезу нема н,и једног ;села, гдје нема школе. И аналф абета je у дервентском срезу мали број. — Питањ е рјеш ења молби треба да ријеш и главна скупштина и д а делегати заједно са Главним одбором сносе одговорност за то ријеш ење. Г. Бекир Омерсофтић, испред Главног одбора рефериш е о ријеш ењу старих молби. Ове године рјеш аване су молбе досадањ их питомаца у Гајретовим интернатима прије главне скупшгине. To je учињено из чисто практичних (јазлога, a у вези закЉучака пбсљеДњих гбдиш њих скупштина, да се Гајретове пбмоћи (мјеста у конвиктима, стипендије и потпоре) пбдјељ ују појединим мјестима према материјалним резултатима њиховог рада у ранијој друштвеној гбдини. Иако je главма скупштина донијела закључак д а се пбмоћи дијеле на овакав начин, већина друш твених јединица при дбстављању молби Главном бдббру за подјелу помоћи, не осврћу се на те закључке и достављају Главном одбору м«огб већи број молб.и, него им се у смислу ових скупштинских закључака може и смије удоволјИги. Тиме друштвене јединице стављају Главни одббр, који рјешава молбе за друштвене помрћи, у велику неприлику, на једној страни тражећи више помоћи него их припада, a на другој, залаж ућш се за доношење закључака у гбре изложено>м смислу. Зато je Главни бдбор Гајрета донио закључак д а старе молбе ријеш и прије главне скупштине и да о томе поднесе рефераг скупштини. У смислу расписаног натјечаја достављено je Главном одббру 28G старих молби из 88 мјеста. Од тога б роја ријеш ено je повољно 146 мјеста у 'Интернатима, a од тога 25 мјеста бесплатно, a остало уз мјесечну опскрбнину од 50 до 400 динара мјесечно. У поједине интернате примљен je досада слиједећи број старих питомаца, и то: У мушки сарајевски интернат 45, у женски сарајевски 27, у бањалучки 23, у мостарски 13, у требињски 3, у '^бихаћки 18, у тузлански 16 и у плеваљски 7, док се у све интернате, према лањском стању може примити 414 питомаца. При рјеш авању бвих молби узета je за базу сума од 350 Дин., као цијена кош тањ а за издржаван.е једног пигомца мјесечно. Ha тој бази као и на бази остварених доприноса појединих мјеста, ријешене су молбе. Рјеш авајући старе молбе мисмо се у свима случајевима мбгли придржавати предлога друш твених јединица у погледу бдмјерења опскрбнина питомаца з а идућу годину, него смо скоро у свима сдучајевима предвидили прош логодиш њ е опскрбнине. Приспјеле мблбе за конвикге као и приспјеле, старе и нове молбе за стипендије и потворе нисмо ријешили, већ смо оставили д а их ријеш имо послије закључка главне скупштине. При рјеш авању старих молби, у напријед излбженом смислу, м орало се вбдкти рачуна о приговбрима извјесних агилпијих и активнијих једи1н ица, које упућују Главном одббру, д а се на штету њихбве дјеце пбдјељ ују Гајретове помоћи неактивним јединицама и да се та неактивна мјеста на тај начин награђују, a да се њима, активним јединицама, на тај начин убија воља за р а д и д а се тиме оштећују. Посљедњих гбднна полаже ее велика важнбст на помагање и школовање дјеце и з пасивних крајева, карбчито из Санџака и Црне Горе, n a je и главна скупштина дбнбсила закључке да се тим крајевима, обзирбм на њихбву пасивност « заосталбст у прбсвјетном и културном пб-гледу указује помоћ без ббзира на н>ихбв материјални рад за Гајрет. Овај закључак главне .скупштине биће у будуће пбтпунб неостварив ,ако се друштвене јединице буду придржавале свога минималног захтјева 175 �према Гајрету »Колико ти Дам, тблико ми Даш«. Стога настаје питање и з којих срестава, ко је јединице, из којих прихода и у којем изпосу имаду д а допринесу свој обол з а помагањ е пасивних мјеста. Томе питању главна скупш тина треба д а посвети озбпљну пажњу. Надаље морамо истакнути д а су скоро с в а мјеста задовољ ена у горњ ем смислу са старим молбама и њихови су кредити на т а ј начин исцрпљени. Осим тога 88 мјеста у п рош лој години допринијела су з а Гајрет своту од Дин. 490.519. Ta мјеста, према лањском стању п лаћањ а опскрбнина, нуде у облику опскрбнина своту од Дин. 331.000, ш то значи ако би се молбе ријеш иле лрем а лањским опскрбнинама, д а та мјеста фактично у свему са с в о је стране нуде суму од Дин. 821.519. Рачунајући да један питомац кош та м јесечно 350 Дин., односно з а 10 мјесеци Дин. 3500, a ш егрт за 12 мјесеци 4200 Дин. (јер су ш егрти цијелу годину у интернату), изаш ло би д а би ту требало примити према предлозима друш твених јединица 236 старих питомаца и 28 ш егрта, укупно д акле 264 питомаца. Ако се помножи б р о ј п итом аца са свотом о д 3500 Дин. односно са свотом о д 4200 Динара, колико кош та један ш егрт за 12 мјесеци, рачунски би и заш ло д а he се на њ их 264 мораги утрош ити свота о д Дин. 943.600 за годину дана односно за 10 мјесеци; Од горњ нх 88 мјеста и м ају неколика мјеста неискориш ћену своту у и зн осу о д Дин. 130.000, ко ја би се требала подијелити на њ ихове нове молбе и стипендије, јер су виш е дала него су \у / старим молбама примила. Ако се та неискориш ћеиа свота од Дин. 130.000 приброји цијени кош тањ а 264 питомца т. ј. горе и зрачунатој своти од о д Динара 943.600 — значи да би требало издати своту од Дин. 1,073.600 на старе молбе и само један д и о на нове молбе мјеста, к оја нису исцрпила своје доп ри носе старим молбама. A ko се сада од те своте, ко ју би требало издати одузм е свота од Дин. 821.519, коју су д ала мјеста у доприносим а и к о ју према лањским нуде у опскрбнинама, указао би се деф ицит у суми од 252.081 Дин. Ako се том е деф ициту д о д а још дефицит који ће се указати при рјеш аваљ у нових молби за интернате, те старих и нових молби за стипендије и потпоре, указао би се толики дефицит, преко којег се ни у којем случају не може прећи, ако мјесне јединице нису вол»не да ставе поновне предлоге гледе висине понуђених опскрбнина. Коначно према садањ ој ситуацији н астаје питањ е ш та ће бити: 1) са неријеш еним новим молбама за конвикте, 2) са неријеш еним старим молбама за конвикте и 3) са неријеш еним старим и новим молбама за стипендије и потпоре. Ta питањ а мериторно треба да ријеш и главна скупштина. Главни одбор апелује на све делегате, да ово питање најозбиљ није простудирају и д а настоје да нађу најбољи и злаз и начин за ријеш ењ е овога питања. Свјесни смо потпуно какве све посљ едице могу да наступе за овакав или онакав начин ријешења молби и сматрамо да закњ учци, које ће донијети главна скупштина no овом питању могу 176 битп судбоносни no Гајрет И Даљње њ егово ДЈвлбвање. Главном одбору се зам јера највиш е ради учитеља, јер д а je код нас мали број учитељ а који раде за народ и у народу. М еђутим ге зам јерке нису потпуно тачне, јер све што ми имамо м лађих учитеља, то су Гајретови питомци. Ако бисмо изнаш ли списак свих тпх учитељ а, видЈели оисмо д а њ ихов број није тако мален, како се мисли. Н адаљ е je констатоваио, да се мали број бивших питомаца одуж ује Гајрету. За то je првенствена кривица до одбора, који из године у годину препоручују ђаке из својих мјеста за Гајрегове помоћи. 1 лавни одбор je закљ учио на једној од лрош ли х своји х сједница да даде у овој години 5 бесплатних мјеста ђацима, који ће похађати учитељске ш коле, без обзира одакле су та дјеца. М еђутим, родитељ и наваљ ују са молбама да им се дјец а п ри м ају за геодези ју, и трг. академије, na и збјегавају учитељске школе. Осим тога у учитељски.м ш колама врш и се селекција ђака и примају се само одлични и врло доори ђаци, a и њ нхов орој je за 1 годиш те сваке године ограничен. — Један предговО|рпик je рекао да п оред предлога мјесних одбора за пријем питом аца у интернате, треба д а п остоје предлози и упраеа интерната за старе питомце. To се и практикује, n a сваке године управе интерната м орају да достављ ају Главном одбору карактерне осебине својих пигомаца, као и предлоге гледе пријема за идућу годину. Код других друш тава захти јева се д а родитељ и ђака који реф лектирају на њ ихове помоћи, м орају бити зачлањ ени у та друш тоа најмањ е 3 године раније, него се обрате за помоћ. М еђутим наше једкнице прелазе преко тога, те из неке сентименталности препоручују свакога без обзира какав je његов однос према Гајрету. To не би у будуће смјело бити. При препорукама молби у будуће треба увијек навести д а ли je родител, односно старатељ м олиоца члан Гајретов и о д када. Осврће се на излагањ а плеваљског делегата, na тврди и циф рам а д о казу је д а д елегат нема право ш то je говори о д а се Санџаку не д аје ни онолико, колико он д аје Гајрету. У прош лој години Санџак и Црна Гора добили су о д Гајрета 85.000 Дин., a све јединице са територија Санџака и Црне Горе дале су Гајрету у прош лој години 44.000.— Дин. Према томе Гајрет je њима више д ао преко 40.000 Дин., него еу оне д але Гајрету. Г. М ухамед Суџука: Чули омо лијепе дискусије професора, учитеља, трговаца, практичних радннка, али се нико није дотакао рачунске стране наш ега буџета, премда нам je Главни одбор тако убједљ иво поднио цифре. Ми видимо из »Прегледа прихода no мјестима« да су у прош лој години стотине Гајретових јединица мање допринијеле Гајрету, него je њима Гајрет подијелио. 3,а интернате и стипендије у прош лој години je утрош ено округло 1 милијон 'динара, a опскрбнине питомаца су износиле 475.000 Дин., што значи д а je Г ајрет утрош ио на ђаке више од пола милијона динара. Ми смо имали у прош лој години само неколико мјеста која су Гајрету д ала више него je њима I ајрет дао, a сва остала мјеста добила су о д Гајрета вмше. Значи, када узмемо у обзир приходе �Појединнх мјеста, да се из Гајретове имовине noвукло око 300.000 Динара. Ми констатујемо да идемо напријед, a међутим ми трош имо Гајрегову готовину. Главни одбор има потпуно право што неће да прпми на себе одговорност за оно што вм а да слиједи у мдућој години — ако би расходи били већи од прихода. Ово je питање доста деликатно. Постоји закључак прошле главне скупштине, према коме се Гајретове помоћи подјељују појединим м јесш м а према њиховим доприносима. Ако би се 1'лавни одбор стриктно придржавао тога закључка, велики број досадањ их питомаца из неактивних мјеста не би могао бити примљен у Гајретове интернате у идућој години. Сад настаје питање: шта да се чини и д а ли he се ђак, кога je Гајрет издржавао 7 и 8 година, бацити на улицу м д а ли ће се дозволити да Гајрету, на тај начин, пропадне 20 до 30.000 Дин. колико je досада утрош ио и а школовање једног ђака. Није право да се некојим мјестима даје помоћ три пута већа, него су то она заслужила својим радом, na макар се радило и о старим питомцима. Стога није лахко наћи одређену границу за указивањ е помоћи појеДиним мјестима. Ипак треба настоЈати д а постоји извјестан сразмјер измећу при м аљ аи давања. Ако je неко мјесто дало 6.000 Дин., a тражи 8.000, не би га требало одоити. .У овом погледу ту данас овдје пале лијепе сугестије, али се главна брига оставља Главном одбору. У будућности треба^ на£тојати д а се даје онолико, колико се прима. м и можемо само да aneлујемо на Главни одбор, да*по своме нахођењу прегледа сваки поједини • случај, n a д а ријеши молбе. Апсолутно je немогуће прекинути ломоћ ош ш а који су ту помоћ почели раније добивати. Гајретови одбори и повјереници требају да буду обазривији при стављању захтјева на Главни одбор и препорукама 1>ачких молби. Свој говор г. Суџука закључује тиме, ш то предлаже да се препусти Главном одбору, који има сав материјал пред собом, да он no своме најбољем нахођењу ријеши овогодиш њ е молбе. (Заврш етак говора r. Суџуке, пропраћен je аплаузом.) Претсједник г. др. Хасанбеговић: Ha основу излагањ а г. Суџуке, аплаузом се прими начин ријеш ењ а молби. Само ja као претсједник Главног одбора — у колико бих то и надаље био — не би смио да примим оваково овлаштење и повјерење, без напомене: да кад Главни одбор у границама друштвених могућности донесе коначно ријешење свих молби, да то ријеш ење примите Ви делегати онако како je ријеш ено, a не да ургирате и протествујете ради таквог ријеш ења и да, можда, кажете да одустајете од Гајретова рада. Гајрет није својина Главног одбора него свих нас. He може се због једног случаја казати да се даље не може и неће радитп за Гајрет. Ријешење Главног одбора треба да се прими у свима мјестима, a Ви то треба да објасните Вашим члановима и пријател>има. Одлуку Главног одбора о |ријешењу молби треба сматрати као Вашу одлуку и то требате и Вашим мјестима објаснити. (Г1рима се). Г. Мехмедбег Капетановић, благајник Главног одбора Гајпета: И ако je Главни одбор, на основу ове дискусије, добио ш ироко овлаштење и повје- рење за ријешење молби, ипак je теш ко наћи границу до које he се указати помоћи појединим мјестпма у вези њ ихових прош логодиш њ их доприноса Гајрету. Када би се радило о томе д а се морадну одбити неки стари питомци из пасивних односно мање активних мјеста, Главни одбор не може знати без предлога друш твених јединица којима ће њиховим питомцима указати помоћи, a којима ускратити. Стога, треба захтијевати од друштвених јединица да у првоме реду изврше ревизију својих предлога и да иастоје д а повисе опскрбнине старим питомцима, како би се мање активким мјестима могло удовољити бар за старе питомце. (Прима се). Г. X. ОмерспахиН: Тако1>ер заговара повишење опскрбнина старим питомцима. Г. Проф. Вехбија Имамовић: Питање које третирамо je врло важно, na стога Главни одбор и тражи наше сугестије. Предлаже да Главни одбор сгане на гледиште да бесплатних мјеста у интернатима нема. И најсиромашнији треба да плаћа бар 50 Дин. мјессчно. Молбе из свих мјеста треба повратнти јединицама ради стављања нових предлога за њ ихово ријешење. Ha тај начин повисиће се опскрбнина. Г. Месуд Садиковић: He дијели мишљење г. Имамовића, јер тврди да има ђака који не могу плаћати ни неколико динара за своје школовање. Сиромашној мајци, која шаље дијете у школу, немогуће je створити 50 Дин., када нема ни довољно хљеба д а се наједе. По овоме питању говоре још гг.: Какњо Хилмија, Ахмед Р и за Нашић и проф. Ф. Слипкчевић. Г. Ћамил Бакалбашић, делегат из Прњавора, говори о Гајретовом раду у Прњавору. Гамо je рад био лрилично запео, али доласком вриједног Ћамил еф. Хаџића у Прњавор, Гајретов рад je поново оживио како у мјесгу тако и у околици. Износећи пожртвован р ад г. Хаџића, каже: кад бисмо имали стотину Хаџића у Б. X., било би свагдје успјеха. (Бурни поклици r. Хаџићу.) Проф. Хасан Ћиш ић: Предлаже да се систира закључак прошле главне скупштине, да се друштвене nOiMOhn подјељују no правилу: »Колико допринесеш, голико добијеш «. Осим тога предлалсе да се сви питомци, који су прошли крајем школ. године у науци, a којима нема ни друтих приговора, да се приме у интернате и за слиједећу годину, шго се и усваја. Апелује на јединице да пораде на уредном сакупљању чланарина. Коначно се даје пуно повјерење Главном одбору, уз аплауз свих присутннх делегата, да он no свом најбољем нахођењу, у смислу изнесених предлога и сугестија, ријеши молбе за подјелу мјеста у интернатима, стипеидија и потпора за идућу год. Претсједник r. Др. Хасанбеговић, захваљујући на овом повјерењу, изражава своју бојазан да одлуке Главног одбора no поднесеним молбама не буду имале лоших реперкусија. Коначно Претсједник предлаже да се између присугних делегага изабере један одбор, који he у смислу ове дискусије, предлога и сугестија као 177 �и извјеш таја Главног одбора израдити резолуцију за сутрашњу главну скупштину. У тој резолуцији биће супсумирана сва питања о којима се je данас овако братски дискутовало. У одбор за резолуцију предлаже слиједеће делегате: М ухамеда Суџуку, проф. Кемала Хаџиомерспахића, Бекира Омерсофтића, проф. Хасана Ћ иш ића, Ћ ам ила Хујдура, Муниба Османагића, М есуда Садиковића, Хамида Ку- кића и М ехмедбега Капетановића, што се једноглаоно прима. Претсједник захваљ ује свима говорницима на њ иховом пожртвовању, на њ иховој дискусији и љубави, коју су уносили при претресу свих питања, na затим закљ учује претконференцију, уз буран аплауз делегата. С к у п ш т и н а Г а јр е т о - в е з а д р у г е 10 јула 1937 у 7 сати навечер, послије претконф еренције Гајретове одрж ана je IV редовна главна скупштина Гајретове задруге у Гајретовом дому, ко јо ј je претсједао r. Др. Хасанбег овић. Ha скупштини je било заступано 830 удјела и то дијелом преко власника зад ругара a дијелрм преко опуномоћених задругара. Ha скупштини je §ио присутан и дел егат пријатељ ског завода Београдске задруге- г. Душ ан Радивојевић, генерални ди ректор -ЈЗеоградске задруге у казао на путеве којим треба да иде наша задруФа из Београда, који je у врло исцрпном реф ерату и пријатељ ске односе ндше са Београдском задруго.м, наглаш ујући да Haiila задруга више није- сама и да има свој јак и ОСлонац у Београдској задрузи. Ова je скупш тина^требала бити о д р ж ан а у мјесецу априлу али je одлож ена д о Г ајретове скупштнне са дозволо.м надзорних власти, д а би се указала м огућносг задругари м а са стране који д олазе на Г ајретову скупш тину д а успут посјете и1задругину скупш тнну. И уистину ова je скупш тина била н ајпосјећенија о д свих д осад аш њ и х скупш тина a и no сво.м раду и корисним закљ учц и м а з а напредак задруге н ајп лодп и ја досада. И звеш тај У правног одбора паж љ иво je саслушан и једн огласн о примљен са п редлозим а: 1) Д а се отвори н ово кол о удјел а; 2) Д а се о д чистог виш ка Дадне 10% Г ајрету a сав п реостатак д а се пренесе у Резервни фонд. Послије и зв је ш та ја У правног о д б о р а зад руге скупш тина je примила оваку билансу с а рачунима губитка и доби тка: Б И Л A НСA на дан 31 дец ем бра 1936 године Актива: Г оговина 33.834.23 Д ин., Д уж ници 299.186.07 Дин., И нвентар са 10% о тп и са 4923.— Д., Залиха тисканица 1500.— Дин., Пасива: У дјели за д р у га р а 173.100.— Д ин., Резервни ф о н д 23.504.24 Дин., У лози на ш тедњ у 27.105.— Дип., У лози на књ иж ице 105.949.92 Дин., Виш ак из 1936 год. 9784.14 Дин. 178 РАЧУН ГУБИТКА И ДОБИТКА на дан 31 децембра 1936 године Губитци: Трошкови: хонорари, свијетло, тисканице и друго 14.134.16 Дин., 10% отписа о д инвентара 547.20 Дин., Пословни виш ак у години 1936 9 7 § 4 .^ Дин., Д обитци: Рачун камата 21.000.50 Дин., Уписнина 2070.— Дин., од наплаћених ш тампаница 1395.— Дин. П ош то je скупштина саслуш ала « прим ила извјеш тај Н адзорног одбора дал а je разрјеш ницу Управном и Надзорном одбору за р ад у години 1936. И за тога преш ло се je на избор новог Управног и Н адзорног одбора, јер je Управа била дала колективну оставку. По предлогу кандидационог о д б ора скупштина je једногласно усвојила ову листу нове Управе: Управни одбор: Др. Тановић Јусуф, Хардага 'М ујага, Селесковић Осман, Капетановић М ехмедбег, Бучук Садик, Арсланагић Асимага, Хасанбеговић Салко, Ч ом ара Исмет, Хфз. Панџа М ухамед, Ф еризбеговић Емин, Салихбеговић Д р. Бехаудин, Ф очо Салнхага, Радивојевић Душ ан, С танојловић М илутин, Чолић М ехмед, Табаковић Ахмет, Имам овић Вехбија, Алибеговић Есад-бег, Хасанбеговић Хасан, М ујичић И брахимага. Н адзорни о дбор: Саханић Акиф, С ам оковлија Д анијал, Дрљевић М устафа, Ченгић И сф ендијар, П аш ић Јусуф-бег. Зам јеници: Инж. Цицо Салко, Б раво М ухамед, М емиш евић Сеид. Зам јеници: Јахјаеф ендић И брахим , Д ауповић З а јк о , Пиркић Алија, Крзић И брахим , А рнаутовић Смаил, Т аф ро Хилмија. У правни одбор на првој св о јо ј сједници конституисао се je овако: П ретсједник: г. Др. Јусуф Т ановић; I подпретсједник: г. Осман Селесковић. II подпретсједник: г. М ујага Х ардага. Пословни одбор зад р у ге састоји се о д ове господе: Д р. Јусуф T anoenh, Панџа X. М ухам ед еф., М ехмед-бег Капетановић, Исмет Ч ом ара, Емин �ФеризбеговиИ, Салко Хасанбеговић, Салихага Фочо, Асимага Арсланагић. И за избора нове Управе прешло се на VIII-му тачку дневног реда, промјене у правилима. Beh дуље времена осјећала се je потреба промјене извјесних чланова у правилима, што се je на овој скупштини измијенило. Овог пута дош ло je д о измјене у чл. 48 који говори о праву гласа. Досада je сваки удјел носио један гас a сада je усвојено да право гласа имају: Задругари до 3 удјела 1 глас преко 3 до 6 удјела 2 глас 6 до 10 „ 3 10 до 20 „ 4 20 до 30 5 30 до 40 „ 6 40 до 50 7 50 до 65 „ 8 65 до 70 „ 9 80 до 100 „ 10 За сваку даљњу стотину no 1 глас. Досада je скупштину no правилима требало одржавати најкасније до конца априла a сада je усвојено да се одрж авају у јулу заједно са Гајретовом ■скупштином. „„ „„ и „ н„н н n „ ГЈо старим правилима Предсједник Главног 6Дбора Гајрета био je истодобно и претсједник задруге док je сада усвојено д а се претсједник бира између свих задругара. To су најважније измјене у правилима a било их je још мање важних. У евентуалијама узели су учеш ћа г. г. Имамовић Вехбија, Крзић Ибрахим и Панџа М ухамед еф. и многи други задругари no разним важним питањима задруге. Највише се je говорило о Посмртном фонду за све Гајретове чланове, који се још налази у оснутку, али који ће за кратко вријеме моћи д а отпочне са својим корисним дјеловањем, јер ће овај фонд моћи да пружи врло повољно и јефтино осигурање укопа свима Гајретовим члановима гдје се они налазили на територији Гајретовог дјеловањ а. По свима изгледима, n o саставу нове Управе, no интересу задругара за задругу, no реорганизацији ко јо ј се je приступило у нашој задрузи као и .no свича другим објективним условима иста ће задруга кренути јаче и снажније напријед своме постављеном циљу — економском препороду нашег запуштеног свијета. П о з д р а -в н е д е п е ш е Поводом одржавања Гајретове главне скупштине, упућене су Главном одбору слиједеће депеше: Чапљина: Поздрављамо скупштину желећи добар и плодоносан успјех, дајући повјерење Главном одбору. Гајрет — Чапљина Београд: Београдски Гајрет »Осман Ђикић« поздравља скупштину братског друштва са најтоплијим жељама за срећан рад. Претседник Ђурађ Јосифовић Градачац: Ж алећи моју запреченост кличем скупштини: Живили и само напред! Др. Браво Бихаћ: Овај одбор у нарочито сазваној сједници жали да не присуствује овогодиш њој мани- фестацији Гајретових радни^а у раду на Гaјретовој предконференцији, Гајретовој задруж ној скупштини и скупштини Главног одбора Гајрета, na у име своје и чланова свесрдно поздравл.а учеснике и учеснице честитајући господину дру Авди Хасанбеговићу петнаестгодишње водство Гајрета и кличући свима живјели! — Претсједник Осман Реџић Зеница: Сретан успјех скупштине жели Др. Синан Мушановић Грачаница: Много жалим што сам спречен да, као делегат одбора, присуствујем главној скупштини Гајрета. Вруће желим да рад скупштине буде окруњен успехом и у тој жељи срдачно поздравл.ам Вас и све скупштинаре. Ж ивео Гајрет! М. Тајиб Окић 179 �Записник XXXI редовне глсгвне с к у о ш т и н е друштпа ГајреТ одржане 11 јула 1937 године у Сарајеву Скупштини присуствују, п оред 40 чланова Главног одбора Гајрета из Сарајева и унуграш њости, делегати Гајретових мјесних одбора и повјереништава, и то: Бањ алука: ГЈроф. Кемал Хаџиомерспахић; Бугојно: Абдурахман Садиковић; Батово: Нурко Челик; Чајниче: Муниб Османагић; Чапљина: Назиф Оручевић; Д о бој: Ибрахим М ујичић, Хасан Мемишевић, Еминбег Сулејманпашић, Инж. Ћ амил Чокић и Исмет еф. Беш лагић; Дервента: Есадбег Алибеговић и Ахмед Садиковић; Ф оча: Едхем Исановић; Ф ојница: М ухамед Суџука; Гацко: Салих Слипичевић; Гораж де: Н урија Раш идкадић, Осман Раш идкадић и Салих Беговић; Грачаница: Р и ф а т Мехинагић и Асим А ликалфић; Јабланица: Алија Хиндић и Хилмија Какњ о; Крека: Ахмед Џамбић и Сулејман Бојаџи ћ; Косовска М итровица: Муле Никш ић; Калесија: Хасан Хаџић, А лија Турић, Османбег Газибеговић, Авдага Хрустић и М устафа Халиловић; Коњиц: Атиф Д и здареви ћ, МехмедДлија Хаџић и Д р. Исмет П оповац; Купрес: Х аф из Хасан еф. Оџачкић; К ладањ : Ерад еф . М аш ић; Калиновик: Хамид Тановић; Л укавац Т ур.ц М ухарем П аш ић; Љ убуш ки: Алија Орман, М устафа Д издаревић, Шериф Садиковић и Хасан Ги-је; М аглај: Ибрахим еф. Крзић, Алија Брадарић, Сулеј.чан еф. П аш агић, Беган Карахусић; М иоче: Сухбија Бахтови ћ; М осгар: П роф. М усгаф а Алнкалфић, Ш еф кија М уфтић, проф. Вехбија И м амовић, Сулејман Ф ехимозић, М ухамед-Ћ иш ић, проф; Хасан Ћ иш ић, X. Ибрахим Слипичевић; Невесиње: М есуд С адиковић; Озрен: Еминбег Ш ахинпаш ић; Плевље: М ухамед Хаџисмајловић, Ћ амил Селмановић, Абдуселам Абдулахози ћ, Смајо Љ ухар, М ухам ед Д рнда, Ф ерид Хаџиатлагић, М ехмед Бајрактареви ћ, Ш ућро П ајевић, Бећир Ћ атови ћ; П урачић: Џ емал А забагић и Хасан Ф атуш ић; П рњ авор: Ћ ам и л Бакалбаш и ћ; П розор: Ш ериф Ћ ати ћ; Рогати ц а: А хм ед Р и за П аш ић, Едхем Бран кови ћ; С арајрво: И сф ендијарбег Ченгић, Ћ ам илбег О см анагић, Ем инбег Ф еризбеговић, Мустаф а Ш арац, Ш укри ја Хаџић, Салихага Ф очо, Абдурахман Прцић, Ћ ам и л Ри зван бегови ћ, Хамид Ф азлагић, И брахим Вањ о, Ф адил Касумагић, Абдуселам Б ал аги ја, Џ евад С улејманпаш ић, Л утф о М уфтић, Хајрудин Д ардаган ; С толац: А хм ед Сефо, Авдо М ехмедбаш ић, М ехмед Гребиђела и Ахмед Реџић; Скопље: проф . Ф уад Слипичевић; Ш еварли је: Ш абан О м еровић и Салко А хм етовић; Требиње: Зејнил Б егови ћ, Адем Капетановић, Ћ ам ил Хујдур, Заим Волић и О м ер Брачко ви ћ ; Т узла: Алија Арнаут, М урагбег Заи м ови ћ, М ејран Ж игић, М ехмедалија Џанић, А за Џ анић, З ех р а Берберовић, Ајиш а Чустовић, Сулејман Б ојаџ и ћ , A ra Прцић и М ахмут А рнаутовић; Трав-ник: Смајл Арнаутовић, Ха.мдија Баш агић, Х идајет Арнаутовић; Вареш : М ујага Х асагић; Високо: Хилмо Т а ф р о ; Виш еград: Глибо Ф адил, Ибрахим Т в ртковић, М алић Тоскић, М уратбег Ченгић, Халил К урталић и Али еф . Kaipaмустаф ић; Зеница: Н езир Е киновић, М ехмедалија 180 Тарабар и Зухдија М ујагић; Завидовићи: Нуман Османефендић, М ујо М ујић, Раш ид Шогол>, Ш ериф Старчевић, Омер Парић и Захир Уљић. Тачно у 9 сати прије подне ступа у салу Гајретова дом а, гдје се одрж ава скупштина, И заслачик Њ ег. Величакства Краља бригад. ђанерал г. Јован Павловић, у пратљи претсједника Гајрета, кога скупш тина дочекује стојећи, уз бурне аваци је Њ ег. Величанству Краљу. Када су се овације стишале, Изасланик Њ его ва Величанства Краља, бриг. ђен. r. Јован Павловић je рекао: У име ‘Њ его ва Величанства Краља П етра II имам част д а будем изаслан на свечаност Гајретове годиш њ е скупштине и д а испоручим Вама свима п оздраве Ј-Бегова Величанства Краља Петра II, Чији сам изасланик. (Бурни поклици: Ж ивио Краљ!) Претсједник Главног одбора Г ајрета г. Др. Авдо Хасанбеговић: Господине Изасланиче Њ егова Величанства Краља! Пош товани изасланици, сестре и браћо делегати Гајрета, У овоме моменту, када отварамо наш у XXXI главну годиш њ у скупштину, у моменту када подносимо и звеш таје о нашем прош логодиш њ ем раду и када с тим радом можемо бити потпуно задовољ ни, у овоме моменту нашега весеља и радости, морам о д а се поклонимо пред сјенима О нога, који би се дан ас н ајв в ш е веселио нашем раду и успјеху, да се поклоним о пред сјевим а наш ег неумрлог Блаж енопочивш ег Витешког Краља Александра Првог Уједииитељ а (Поклици све скупш ттне стојећи: »Слава Му!«). Наш бол je велик и теж ак, јер je Гајрет у Ј-Бему изгубио свога наЈвећег лријатељ а. О тварајући ову скупштину у Њ его ву славу, a у зд р ављ е и ничим непомућеви ж ивот наш ег млад о г Краљ а, наш ег узвиш еног П акровитељ а, Њ е го в а Величатства Краља Петра II и цијелог Краљ евског Д ом а (бурни поклици: Ж ивио!) ja ћу у име Вас, у име скупш тине као и у име свих Г ајретови х радника који овамо не дођош е, да упутим слиједећу депеш у Кабинетској канцеларији Њ . В. Краља: Кабинетској Канцеларији ЊЕГОВА ВЕЛИЧАНСТВА КРАЉ А БЕО ГРА Д М ногобројни делегати окупљени на Г ајр ето во ј главној скупшгини упућују своје прве мисли узвишеном Престољу Карађорђевића, Н ајвиш ем Г ајреtobom Заш титнику и 11окровитељу, Њ е го в о м Величанству Краљу Петру II са искреним и непоколебивим осјећајим а вјерности и оданости у з одуш евљ ене поклике: Д а живи Њ е го в о Величанство Краљ П етар II! Д а живи узвиш ени Краљевски дом! Д р. Авдо Х асанбеговић Претседник Гајрета �(Завршетак читања ДеОеше, попракен je од цијеле скупштиме устајањем и са бурним поклицима Њ . В. Краљу). Исто тако упутићемо поздравну делешу Њ еном Величанству Краљици М арији, узвишеној Мајци наш ег дичног, драгог и узвишеног Покровитеља, rb. В. Краља Петра II: Кабинетско ј* Канцелари ји 1ЊЕНОГ ВЕЛИЧАНСТВА КРАЉИЦЕ МАРИЈЕ БЕОГРАД У безграничној вјернасти и оданости Гајретових радника узвишеном дом у Карађорђевића слободни смо упутити са данаш њ е Гајретове главне годишње скупштине узвиш еној М ајци Гајретова Пакровитеља одушевљене поклике: Д а живи Њ ен о Величанство Краљица М ајка Претседник Гајрета Др. Авдо Хасанбеговић (Читање и ове депеш е попраћено je бурним поклицима Њ еном Величанству Краљици Марији са. Ж ивила). Такођер hy, драга браћо и пријатељи, упутити поздравму депеш у Њ еговом Краљевском Височанетву Кнезу Намјеснику Павлу: Канцеларији Њ ЕГОВОГ КРАЉЕВСКОЕ ВИСОЧАНСВА КНЕЗА НАМЈЕСНИКА БЕОГРАД М ногобројни делегати окупљени шГсвих мјеста «а FajpeioB oj главној скупштини одушевљено поздрављ ају Ваше Краљевско Височанство и узвишени Краљевски дом. Д р. Авдо Хасанбеговић Претседник Гајрета (Бурни поклици: Ж ивио). Господине Изасланиче Њ ег. Вел. Краља! Ja Вас молим да будете тумач на Највишем М јесту ових и зр а за непоколебиве љубави, вјерности и оданости према Њ ег. Вел. Краљу и цијелом Краљевском дому. Молимо Вас да будете тумач Ha­ rne ријеш ености да се у нашему раду нећемо покодебати, јер смо свјесни да се нашим радом најљ гпш е одуж ујем о Краљу и Отаџбини. Њ ег. Величанство Краљ и цио Краљевски узвишени дом наћи ће у 'Свима жзментима н ајвјерније поборнике и борце за Краља и Отаџбину. (Поновне бурне овац ије Њ . В. Краљу и Краљевском дому). Našu skupštinu posjetio je izaslanik g. Ministra pro­ svjete, načeiniK prosvjetnog odjeljenja Kr. Banske uprave, g. Bogoljub Bijelić (poklik Živio), kojega pozdravljani i molim da izruči blagodarnost g. Ministru na njegovoj paž­ nji prema Gajretu. Našu skupštinu je počastio izaslanik g. Bana drinske banovine podban g. Rašković, koga također toplo pozdrav­ ljam. (Poklici: Živio). Skupštini prisustvuje izaslanik Komandanta II armiske oblasti, san. pukovnik g. Dr. Andrić (poklici: Živio). Meni je osobito zadovoljstvo što u našoj sredini mogu pozdraviti pretstavnike naše dične vojske (Živila vojska). Našu skupštinu počastili su svojom posjetom i pretstavnici naše posestrime Prosvjete, na čelu sa njenim uva­ ženim pretsjednikom g. Dr. Besarovićem (Živila Prosvjeta, živio Dr. Besarović). Vas, braćo delegati, pozdravljam sa iskrenom dobro­ došlicom, a istovremeno i sa blagodarnošću, što ste se žrtvovali i pohitali i iz najudaljenijih krajeva naše otadžbine, da saradujete na ovom našem zajedničkom poslu. Pretstavljam Vam izaslanika vlasti g. Svetozara Raketića. Za ovjerače zapisnika naše skupštine predlažem Mehmedbega Kapetanovića i Bekira Omersoftića. (Prima se). Našoj skupštini prisustvuju, kao i redovno, pretstavnici naše štampe. Pozdravljajući ih, ja ih i ovoga puta mo­ lim da naš rad prate i prikazuju objektivno. Prelazeći na rad ove naše skupštine, dozvolite mi da kažem još nekoliko riječi. U toku rada naše jučerašnje pretkonferencije, mi smo konstatovali uspjehe Gajreta u ovoj godini, usprkos mnogostrukim teškoćama, koje su nam se istavljale na putu, a uz to smo konstatovali jednodušno našu želju da Gajret još više ojačamo, da ga proširimo i učvrstihjo, kako ne bi bilo ni jednog kraja, ni jednog mjesta gdje žive muslimani u našoj otadžbini, gdje Gajret ne bi bio poznat, gdje Gajret ne bi bio prihvaćen s ljubavlju od cjelokupnog našeg elementa i gdje ne bi bilo Gajretove solidne i pozitivne jedinice. Na jučerašnjoj našoj pretkonferenciji konstatovali smo punu dozu ozbiljnosti u našem zajedničkom radu i riješenost nas svih da se još više žr­ tvujemo i da još više radimo, nego smo dosada radili. Na jučerašnjem našem zajedničkom radu, na lijepim predlozima i sugestijama, na objektivnosti Vaše kritike, ja Vam od srca blagodarim. Pozdravljajući Vas, braćo delegati, ja pozdravljam preko Vas i sve one naše mnogobrojne radnike na terenu,, koji s Vama zajednički, ruku pod ruku, saraduju na narod­ nom poslu, a ne mogoše prisustvovati ovoj skupštini. A sada kada smo se sjetili naših vrijednih živih radnika i prijatelja, naša je dužnost da se sjetimo i naših rahmetlija, naših članova i radnika, koji u prošloj godini preseliše na bolji svijet. Sekretar g. Hainid Kukić: U prošloj godini preminuše slijedeći Gajretovi radnici i članovi: Iz Banjaluke: H. Ibrahim ef. Maglajlić, Hat. Idriz Kadenić i Edhem Bahtijarević, Bihaća: Nikola Popović, Bos. Broda: H. Hakija Hodžić, Cazina: Muhamed ef. Burzić, Doboja: Rifat Memišević, Dervente: Smail-Hakija Udžvarlić, Kreke: Alija Bakić, Kladnja: Adolf Slavik, Kakanj-Doboja: Vejsil Haračić, Lukavca: Ahmo Begić i Musa Ramić, Ljubuškog: Kadrija Gujić i Dževal Dizđarević, Mioća: Bekr ef. Lagumdžija. Olovo: Asini Kadrispahić i Leon Levi, Prijedora: Stjepan Fibetin, Prnjavora: šuhreta Sarajlić, Sarajeva: Prof. Hasan Hodžić, Mehmed Alija Jalovčić, Ibraga Mehmedbašić, Hidajetbeg Kulinović, Nuraga Hasagić, Dr. Hamiđ šahinović-Ekrem, pitomac Safet Sulejmanović, Alijaga Poturović i Alija Rizvanbegović. Skuplja: Muhamed ef. Dizđarević i bivša pitomica Habiba h. Sarajlić-lbričević, Stoca: Mehmed Dervoz, legator i H. Mašim ef. Mahić, utemeljač, Vlasenice: Esadaga Kurtagić, Visokog: Asini H. Mehmedagić, Trebinja: Rade Stijačić, Zavidovića: Sinan Muhić, Žepča: Salih Bilal. (Skupština stojeći odaje počast preminulim Gajretovim članovima i radnicima sa: Alah rahmet-ejle i slava im!) Pretsjednik: Prije nego pređemo na diskusiju po svima društvenim pitanjima, pozivam sekretara, da podnese skupštini ekscerpt izvještaja o radu Gajreta u prošloj godini. 181 �Sekretar g. Hamid Kukić: Opširan i detaljan izvještaj o radu, Gajreta ii prošloj godini štampali smo u prošlom broju lista »Gajret«, kojega smo blagovremeno otposiali društvenim jedinicama, pa su ga sigurno g. g. delegati mogli pročitati i proučiti. Iz toga izvje­ štaja može se uočiti poletan zamah Gajretove organizacije i njen uspjeh, koji prevazilazi uspjehe prošlih godina. Dajući Vam kratak ekscerpt iz cijelog našeg izvještaja, naglašavamo ponovno da je prošla godina za sva društva u zemlji, pa i za nas, bila teška. Teške ekonomske prilike osje­ ćale su se na svakom koraku i u svakoj .akciji. Međutim, istovremeno, dok se osjeća pritisak krize i ekonomskog malaksavanja, opaža ,se na drugoj strani, jedan pozitivan momenat u formiranju našeg društvenog života. Osječa se naime jačanje svijesti kod naših širih slojeva. I baš ta činjenica daje mnogo moralne snage da povjerujemo u bolje dane i sretniju budućnost Gajreta i našeg muslimanskog elementa. Razvijanjem svijesti i osjećanja dužnosti kod našeg svijeta, rađa se i jedan dublji smisao za zajednicu i njen na­ predak. Otuda je i ovogodišnji uspjeh Gajreta ne . malo izne­ nadio sve one koji nisu vjerovali u svijest Gajretovih radnika i pregalaca, u svijest narodnih slojeva. Uspjeh Gajreta je evidentan. On je prešao i očekivanja mnogih nas, jer je bilans prošlogodišnjeg našeg materijalnog rada prebacio predviđenu budžetsku svotu. Cjelokupna bu­ džetska svota određena je na prošloj glavnoj skupštini sa Dm 1,155.000.—. Međutim, zahvaljujući radu i požrtvovnosti Gajretovih trudbenika, taj je iznos ostvaren u cijelosti, a osim toga je prikupljen još i viša)c prihoda u iznosu od Din 210.000. Svoju kulturno-prosvjetnu j privredno-socijalnu misiju Gajret je i ove godine izvršavao na već poznati način. Prven­ stveno je posvećivao brigu školovanju srednjoškolske omla­ dine, kao i omladine na stručnim školama i zanatima i to putem svojih internata i stipendija. Kroz S internata u Sarajevu, Mostaru, Banjaluci, Tuzli, Bihaću, Plevlju i Trebinju prošlo je ove godine) 429 pitomacaica, a od toga ih je bilo na kraju školske godine 369. Izdrža­ vanje srednjoškolskih internata stajalo je prošle godine Din 880.000.—. Osim toga Gajret je izdao 173-orici đaka i šegrta stipendije u iznosu od Din 98.000.— i 67 jednok lih potpora iu od Din đacima kako srednjih tako i visokih škola u u 13.500.—. Kulturno prosvjetni rad u narodu vršio je (Gajret još i drugim korisnim akcijama, a najvažnije su: izdavanje društve­ nog časopisa »Gajret«, koji je ,u nekoliko ove godine preure­ đen, nadalje štampanje Gajretova almanah-kalendara, koji je naišao na odličan prijem i bio kroz kratko vrijeme razgrabljen. Isto tako održavanjem popularnih i korisnih predavanja, koja su održavali Gajretovi radnici u mnogim mjestima tokom go­ dine, naročito za vrijeme Ramazana. Gajretovo prosvjetno djelovanje bilježi lijepe uspjehe na vrlo velikom broju Gajre­ tovih priredaba, koje za širenje prosvijećenosti i društvenog života imaju naročito velik i koristan značaj. Gajretov socijalni i privredni rad zauzima posljednjih godina naročito mjesto. Uloga Gajretovih jedinica u socijal­ nom i privrednom preporodu muslimanskog dijela našeg naroda, nosi pečat jednog velikog i značajnog pregalaštva. Težak ekonomski položaj muslimanskog dijela i našeg naroda, nametnuo je Gajretu ozbiljnu brigu za njegovo poboljšanje i ozdravljenje. Gajret je stoga ušao sa mnogo volje i ozbilj­ nosti da naše ekonomsko stanje popravi. U tome pravcu vrše pravilnu funkciju Gajretova kreditna zadruga u Sarajevu, Gajretova ženska zadruga za unapređenje domaćeg zanat­ stva i radinosti u Trebinju, Gajretova ćilimarska škola u Novom Pazaru, Gajretova ženska stručna škola u Stocu i Za­ druga Gajreta i Kola Srpskih Sestara u Sarajevu, a ovaj je rad nadopunjen brigom i staranjem oko sm ještaja šegrta na razne zanate putem društva »Privrednik« u Beogradu. 182 Na kraju moramo ukazati na nekoliko važnih momenata, 0 kojima naša glavna skupština treba detaljno da prodiskutuje i da donese konkretne zaključke. Prije svega za nas Je vrlo važno pitanje internatskih zgrada u kojima se , školuje Gajretova omladina. Zgrade u kojima su smješteni naši inter­ nati ne odgovaraju potrebama. Osim Sarajeva traže inlernatske zgrade još,i Mostar, Tuzla i Banjaluka. Uspjeh naših pitomaca u školama ne smije nas zado­ voljiti, jer je ove godine dosta Veliki broj pitomaca-ica ssa ne­ uspjehom završio godinu. Povodom ovoga uspjeha i strujanja među srednjoškolskom omladinom, potrebno je da o ovoj stvari razmislimo i donesemo cjelishodne zaključke, kojih ce se,G lavni odbor pridržavati u radu oko izdržavanja internata 1 vaspitanja pitomaca. Prošlogodišnja pretkonferencija za Gajretovu glavnu skupštinu pozabavila se poduže pitanjem neblagodarnosti mnogih Gajretovih pitomaca prema Gajretu i narodu. Diskusija po ovom pitanju došla je do izražaja u jednoj tačci rezolucije sa prošlogodišnje skupštine u kojoj je rečeno: Konstatuje se da veliki broj bivših Gajretovih pitomaca ne pokazuje se prema Gajretu zahvalnim. Osuđujući taj nelojalni postupak prema Gajretu, apeluje se i ovim putem ,na savjest tih ljudi, da u ovim teškim i ozbiljnim vremenima ne griješe prema Gajretu i narodu«. Efekat ovoga apela prošle skupštine je nikakav, pa zbog toga ovo pitanje tre b a ,uzeti i ove godine u pretres i donijeti nove zaključke po njemu. Mnogi Gajretovi pitomci za cijelo vrijeme svoga školovanja jeli su Gajretov hljeb i na njih je trošen trudom i znojem Gajretovih radnika sakupljeni narodni novac, a ti pitomci ,kada dođu do službe i položaja pomoću Gajreta, zaboravljaju svoga dobročinitelja, okreću mu glavu i ne rade ne samo za Gajret, ,nego ni, za kakvu našu ustanovu. Trebalo bi da iznađemo sredstva da Gajretu ipak omogućimo da dođe do onoga što je dao. Podnoseći ovaj ekscerpt našeg izvještaja o radu u pro­ šloj godini, molimo Vas da ocijenite taj rad objektivno i to kako rad Glavnog odbora, tako i rad svih društvenih jedinica, te da donesete zaključke, kako bi se taj rad u interesu naše zajednice još više, proširio i ojačao. (Pretsjednik potom daje kratku pauzu, za koje vrijeme pretstavnici vlasti i društava napuštaju skupštinu uz po­ klike delegata.) Pretsjednik: Čuli ste ekscerpt izvještaja Glavnog od­ bora, a sigurno ste proučili i otposlate Vam štampane izvje­ štaje. Mi smo jučer, nakon pretresa svih naših pitanja, iza­ brali odbor za izradu rezolucije, koji pored rada na rezo­ luciji, treba da izabere iz svoje sredine govornika, koji če nam danas sažeto iznijeti u svome govoru sva pitanja, koja smo jučer pretresali, a koja će biti sadržana i u rezoluciji. Moh izaslanika odbora za rezoluciju da uzme riječ. G. Muhamed Sudžuka: Nakon svestrane, opsežne i iskrene diskusije, zasnovane na temelju iscrpnih referata Glavnog odbora, mi smo jučer na konferenciji naišli na mnoge stvari i činjenice o kojima smo poveli računa objek­ tivno i iskreno, ne zadržavajući se na ličnim pitanjima koja su ponekada kočila uspješan rad. Gajret po svome osvještanom principu ide utrtim putem već 33 godine samo na­ prijed, ne gledajući ni desno ni lijevo. Posmatrajući Gajretove radnike sa jednog višeg pijedestala i posmatrajući masu kojoj pripadamo i za koju radimo, — onako kako smo često govorili o onima koji su nam donijeli slobodu, onako će se jednoga dana, kad se bude govorilo o onima koji su dali sadržaj toj slobodi, moći s punim pravom go­ voriti i pisati o Gajretu i njegovim zaslugama za naš na­ rod. Jer, ni jedno društvo, ni jedna institucija, ni jedan pokret — a Gajret smijemo nazvati pokretom — ne bori se s toliko poteškoća, koliko Gajret i Gajretovi radnici. Od �najneznatnijeg radnika pa sve do našeg pretsjednika g. Dra Hasanbegovića, svi mi sa rijetkim samoprijegorom i požrtvovanjem upiremo sve snage da se dignemo i da se odr­ ž a o - Pitamo se: hoćemo li uspjeti i hoćemo li još više po­ dići naš Gajret. Ja smjelo tvrdim, pored ovakovog kon­ struktivnog rada, da ćemo se dići. Jučer je g. pretsjednik zgodno rekao: da je Gajret nešto što je iznad svega, a to je apsolutno tačno. Pretsjednik je naglasio da mi radimo s najvećom obazrivošću i da pazimo na svaki potez, kako Gajret ne bi usljed naših postupaka trpio i otišao stran­ puticom. Mi gledamo otvorenih očiju i pazimo šta radimo, ne dajući jedan drugome da maknemo bilo kuda s našega puta. Mene je zapala dužnost, a ujedno i zadovoljstvo, da referišem o svemu onome što smo jučer tako svestrano radili. Na temelju onoga što smo jučer čuli i pročitali, mo­ ram lojalno da kažem i izrazim punu zahvalnost Glavnom odboru Gajreta da je učinio maksimum napora i žrtava, a da u isti mah te žrtve nisu bile uzaludne, već da su dale pune rezultate. Ono što je bilo prošle godine predviđeno, mahom je i ostvareno. Ono što smo namjeravali, već je započeto. Za jednu godinu ne možemo sve ostvariti. Mi idemo korak po korak, ali idemo konstantno naprijed. Izražavajući zahvalnost Glavnom odboru, moram iskazati zahvalnost i svakom bratu i sestri iz svih naših krajeva, ma gdje se oni nalazili, koji su pomogli i pomažu rad Gaj­ reta. Svi oni zaslužuju da im se kaže hvala. Ali na tome ne smijemo stati. Ovi postignuti yspjesi treba da budu te­ melji, na kojima ćemo izgrađivati naše daljnje nove uspjehe. Mi ne smijemo biti potpuno zadovoljni s našim rezultatima, jer bi to značilo napustiti daljni rad. To bi značilo prepu­ stiti se talasu vremna, koji gazi sve pred sobom što je nesposobno za život. Prilikom posmatranja našega rada mi smo se najviše zaustavili na pitanjima, gdje smo i otpočeli s Gajretovim radom. Gajret je započeo svoj. rad sa omladinom i njenim školovanjem. Omladinu treba podizati, treba podizati one koji dolaze, osposobiti ih za životnu borbu i izvesti na pravi put. Već su nekolike naše generacije prošle kroz Gaj­ ret. Danas nema više od 10% intelektualaca muslimana u B. i H., koji se nisu direktno ili indirektno koristili Gajretom. Sve ono što smo dali i što danas imamo, imamo da zahvalimo sa 90% našem Gajretu. Našoj omladini juče­ rašnji naš skup je posvetio naročitu pažnju. Izraženo je i nezadovoljstvo sa mnogima koje Gajret pomaže i rečeno je da ne možemo biti potpuno zadovoljni sa stanjem kakvo je u ovom pravcu! Ipak, za utjehu, treba da podvučem sli­ jedeće: Duh naše omladine, duh je vremena. Val koji za­ pljuskuje cijeli svijet, nije ni nas mogao mimoići. Taj val zahvatio je srednjoškolsku omladinu, pa nije mogao mimo­ ići ni Gajretove pitomce. Mi smo svi skupa dužni da sno­ simo punu odgovornost za našu omladinu i njen odgoj. Ekonomske, socijalne i društvene prilike, odgoj, štampa i literatura — sve to skupa ima svoga utjecaja na omladinu. Taj utjeca, ako se ne vodi pravim putem, u mogućnosti je da skrene više na zlo, nego na dobro. O tome uticaju treba voditi računa. Našu omladinu mi ćemo okupirati radom i samo radom. Mi ćemo otkidati od svojih usta da joj pru­ žimo mogućnosti za školovanje, ali ćemo tražiti od uje s punim pravom, da i ona ovako nastavi, i da zna s kakvim se žrtvama uspjelo da se postavi na noge. S pojačanom pažnjom posvetićemo brigu omladini, i to pažljivim izborom prefekata i vaspitača, kao i svih drugih lica koja tu dolaze u obzir. Ti su dužni da s mnogo obazrivosti i takta pristupaju omladini, vodeći računa o njenoj osjetljivosti i reakciji. S mnogo pouzdanja očekujemo da će se rad na vaspitanju omladine u idućoj godini završiti s boljim uspjehom nego dosada. U vezi sa našom omladinom, jučer smo dotakli i pita­ nja internatskih zgrada. Mi smo svi jednodušno izjavili da intematske zgrade, onakve kakve su, ne odgovaraju po­ trebama naše omladine, ne odgovaraju savremenim potre­ bama života. Bilo je mnogo sugestija i iznalazili su se na­ čini, kako da se u buduće radi u ovom pogledu. Ovo pitanje Gajret ne smije da rješava jednostavno i bez obazrivosti, naprečac. Gajret će po običaju, kakav je vladao dosada, prići rješavanju toga pitanja s mnogo opreznosti. Naći će se najpogodnija sretstva za podizanje novih internatskih zgrada i to prvenstveno od Gajretovih jedinica, gdje su do­ sada postojali Gajretovi internati. Te jedinice treba da stave svoje predloge, da organizuju sabirnu akciju za osni­ vanje zajedničkoga fonda i da iznalaze sretstva za taj fond. Kao svoju ličnu misao dodajem ovo: Sjetimo se da su oni koji su prije nas prošli kroz škole, živili pod težim okolno­ stima, nego živi današnja omladina. Sjetimo se da je veliki broj intelektualaca prošao kroz škole obavljajući poslužiteljske poslove. U vezi s našom omladinom pojavljuje se bolno pitanje, a to je da su danas oči svih svršenih osnovaca uprte u Gaj­ ret, a pored njih su ostali Gajretu na brizi već zatečeni đaci, koji još nisu završili svoje školovanje. I dok molbe svake godine pristižu Glavnom odboru u sve većem broju, za isto vrijeme ne pristižu Gajretu tolika materijalna sretstva. Takav je slučaj i ove godine. Glavni odbor Gajreta nije htio da preuzme odgovornost na sebe, pa da u polovici školske godine kaže da ne može svu primljenu omladinu dalje izdržavati, pa je to pitanje ostavio nama da ga rješa­ vamo. Pretresajući to pitanje, konstatovali smo da bi bio grijeh da napuštamo one, koje smo doveli do viših razreda i da ih ostavljamo na ulici radi toga, što njihova mjesta nisu udovoljavala svojoj dužnosti prema Gajretu onako kako treba. Glavnom odboru je stavljeno u dužnost da pri­ likom rješavanja molbi za pomoći u novoj društvenoj go­ dini, uzima u obzir sve okolnosti, te da pozove sve dru­ štvene jedinice da stave naknadne predloge radi povišenja opskrbnina njihovim moliteljima, a u isto vrijeme da primi sve stare pitomce u internate uz izdašniju materijalnu po­ moć i rad društvenih jedinica u idućoj društvenoj godini. U svakome društvu, a to ne bi smjelo da bude u Gaj­ retu, bolno je pitanje članarina, koja je osnovni prihod društva. To je ono na četnu je zasnovano društvo i na čemu ima da počiva njegova budućnost. Svi drugi prihodi vezani su uz razne okolnosti, te se na njih ne može uvijek sa si­ gurnošću računati. Članarina Gajreta je podbacila, ali ne u apsolutnom smislu, nego it relativnom. Mi upisujemo stalno na stotine i hiljade članova, a kad dolazi do naplate članarine, vidi se da je uplatilo svega 10%. Krivica je zato do jedinica, koje svoje dužnosti u tom pravcu ne vrše sa­ vjesno. Lakše je ubirati svaki mjesec po 2 dinara, nego zapuštati ubiranje po nekoliko mjeseci, pa sve to tražiti od jedanput. Kad se povratimo našim kućama sa ovog našeg lijepog sastanka, mi smo svi dužni da se postaramo da iznađemo najpogodnije načine za ubiranje članarine, kako bi se naša članarina u idućoj godini bar podvostručila. Nije pravo da list »Gajret« dobivaju članovi besplatno, a da članarinu uopšte ne plaćaju, jer naš list košta velikih materijalnih žrtava i napora naših saradnika. U vezi sa razgranatim Gajretovim radom, pokrenuto je pitanje i osnivanja Gajretovih zadružnih ustanova. Čim 183 �je Gajret stao na svoje noge i izveo lijep broj školovanih ljudi, morao se okrenuti i na druge strane, da vidi kojim bi putem mogao najbolje da poradi na podizanju svih nas. U tom cilju je osnovana Gajretova kreditna i privredna za­ druga u Sarajevu, a po tom primjeru osnovane su i za­ družne radionice Gajreta u Trebinju, Stocu, Novom Pazaru i Sarajevu. Te ustanove pokazale su već u početku dobar uspjeh, jer su bile na zdravim temeljima. Gajret je izvan i iznad politike, kako je to naglasio i naš pretsjednik. Gajret ima pred sobom, da tako kažem, bezobličnu masu, neobilježenu nikakvim pripadništvom, pa zbog toga u Gajretu ima mjesta svakome članu naše zajed­ nice, svakom dobronamjernom čovjeku, kome leži na srcu dobro muslimana. Gajretu se iz dana u dan nameću nove dužnosti. Stra­ šan je primjer naveo jučer g. Ćišić, da se u jednoj sredini od 2000 duša nalazi svega jedan pismen čovjek. Iako smo mi na Balkanu, mi se smatramo dijelom Evrope. Nacio­ nalni je grijeh svih pozvanih od Oslobođenja do danas, da se tako mala pažnja ukazuje muslimanima B. i H. Mi smo njen sastavili dio i mi treba da budemo nosioci svega kon­ struktivnoga. A kako ćemo to biti, ako ostanemo na stepenu poluprimitivnih ljudi .To kažem kao svoje lično mišljenje.. Napominjem da je Gajret svjestan tih činjenica, pa da se stoga riješio da pristupi radu u najširim slojevima., Ja vas molim da ne shvatite ovu našu odluku u po­ gledu rada u širim slojevima da se mi zanosimo lijepim i kićenim frazama, jer smo -svjesni da rad u narodu nije tako jednostavan. Svaki kulturni radnik, koji je imao posla sa selima, često se puta i razočarao. Svaki čovjek, makar on bio kako inteligentan, ne može se pohvaliti da je u stanju saobraćati s masom. Jer, radeći if selu treba imati mnogo takta, umješnosti i samoprijegora. Mi ne smijemo dolaziti u selo s bahatošću, jer bi se već kod prvog krivog koraka razočarali i stvorili bi jgz, koji bi se teško mogao pre­ mostiti. Nije neumjesna primjedba, tako često čuvena, da kod nas nema pravog kontakta između mase i inteligencije. Ako Gajret hoće da priđe radu u širim slojevima naroda, treba najprije da ispita sve okolnosti u onom kraju, gdje će raditi. Radi toga smo mi, stvarajući rezoluciju, riješili da bi prvi konkretan korak u tome bio taj, da svaka Gaj­ retova jedinica pribavi što prije podatke o našem opštem kulturnom stanju u selu i varošici. Govoreći o opštem kul­ turnom stanju mislimo na sve prilike u prosvjetnom, soci­ jalnom, ekonomskom, higijenskom i moralnom pogledu. Mi treba grafički da prikažemo stanje u pojedinim kraje­ vima i da prikupljene podatke dostavimo Glavnom odboru, koji će ne odmah, nego postepeno, uz saradnju svih nas, preći na planski, sistematski rad, koji je dosada u ovome pravcu nedostajao. Samo sistematski radeći možemo nešto uspjeti. Ako pređemo odmah na djelo, bez izrađenog pro­ grama, teško da će od toga biti koristi. Ovim mojim izlaganjem bio bi u glavnom ponovljen red jučerašnje pretkonferencije. Sve naše želje i sugestije izražene na pretkonferenciji, mi smo unijeli u rezoluciju. Smatram za potrebno da ponovo podvučem, da mi mo­ žemo biti zadovoljni s prošlim uspjehom u Gajretovoj rad­ noj godini; možemo biti zadovoljni zato, što radimo pod izuzetnim okolnostima, često puta neshvaćani i ometani. Ali taj rad makar je zadovoljavajući, ne smije biti za r.as i potpuno zadovoljavajući. Obzirom na ono što se od nas očekuje, mi moramo udvostručenim energijama i sistemat­ ski da pristupamo radu, da mognemo budući naš izvještaj sačekati sa mnogo većim suficitom, nego je to bilo dosada. 184 Kad već govorimo o radu u narodu, ne smijemo gubiti iz vida da mi moramo prethodno pojačati Gajretove pri­ hode. Jer s raspoloživim sretstvima prvenstveno motamo školovati omladinu, a tek sa suvišcima možemo djelovati u širim slojevima. Stoga ne žalimo sebe, zbijmo Gajretove redove, pristupimo bezodvlačno poslu i vršimo sve naše dužnosti, koje Gajret od nas traži, pa ćemo moći vedrijeg čela gledati u budućnost Gajreta i našega naroda. (Burno odobravanje). Г. Хамид КукиН, секретар Главног одбора Гајрета чита садрж ај резолуције: XXXI Главна годиш њ а скупш тина друш тва Гајрет, одрж ан а 11 ју ла 1937 год. у Сарајеву, саслушавш и и звјеш таје појединих функциОнера, те исцрпну дискусију и сугестије делегата свих крајева наше отаџбине, доноси слиједећу Р Е З О Л У Ц И Ј У 1) Главном одбору као и свима осталим Гајре- % товим једпницама скупштина одаје нарочито признање за успјешан рад у минулој радној години, tum прије што су услови за рад у минулој години бпли отежани; 2) Главна годишњ a скупштина нарочито се позабавила питањем васпитног придизања Гајретове омладчне no интернатима. Свјесна великих тешкоha м других фактора, који формирају карактер и способносги наше омладине у данашњици, одлучила je да се cmnia расположивим сретствима настоји од Гајретове омладине створити кадер правих Гајретових идсолога, бораца и искрених прнјатеља; 3) ИспитујуНи свестрано узроке слабом овогодишњем успјеху ђака no школама, скупштина закључује да се овом питању, у коликс се односи на Гајретову омладину, у будуће посвети нарочита пажња, како би се постигли жељени успјесн; 4) Констатујући да зграде пекојих Гајретових интерната не задовољавају савременим потребама, апелује се на Гајретове јединице тих мјеста, да у својој школској области отпочну акцију за изградњу нових интернатских зграда. Главни одбор he са своје стране израдити посебан правилник и створити заједнички Фонд за ту сврху; 5) Како je већ досада Главном одбору стигао сразмјерно велики бpoj молби за помоћи з a идуНу годину од стране Гајретових јединица, a материјалне могућности за подмирење истих су недовољне, то се закључује, да се повјери Главном одбору да on, према своме најбољем нахођењу, изврши расподјелу тих помоћи, водећи no могућности при томе особито рачупа о активности и пожртвовности појединих јединица у раду за Гајрет, као n о томе, да се при подјели нма првенствено водити рачупа о досадањим Гајретовим питомцима; 6) КоистатујуНи да je друштвена чланарина сваке установе na и Гајрета, један од главних прихода, na како иста није донијела очекивани износ у прошлој години, закључује се да се свима Гајретовим јединицама стави у дужност и на срце да у идућој години овоме питању посвете нарочиту бригу; 7) Скупштина je са великим задовољством и симпатпјама попрагпла извјештаје о раду Гајрего- �вих задружних установа у Требињу, Стоцу и Но- вом Пазару, које су са знатним успјехом срганизовале и узнаприједиле кућну радиност ксд нашег женскиња у тим крајевима и тиме ублажиле биједно стање многмх наших породица. Скупштина нарочито препоручује свима Гајретовим јединицама на терену покретање сличних установа и истиче као узор у том погледу поменуте установе; 8) Сматрајући најважнијом граном свога будуher културног дјеловања придизање ш и р и х наподних слојева у вароши и на селу, скупштина доиоси закључак да cee Гајретове јединице у што краћем року прикупе и израде статистичке псдатке о културним, просвјетним, привредним, соци јалним, хигијенским и моралним приликама свога Koaia и да нх поднесу заједно са својим предлозима Главном одбору због израде општег плаиа за просвјећивање и придизање ширих народних слојева; 9) Констатујући да je Гајрет установа у којој има мјеста сваком честитом и добронам јерном гоаћаиину и коме на срцу лежи добро наше уже и шире народне заједнице, скупштина je истакла жељу да -се снаге које раде на истом послу v наролу. оеганизију и KoonnnHHnaiv. како би успјех у том правцу био што бржи и ефикаснији. (Pretsjedničko mjesto privremeno zauzima potpretsjednik g. Dr. Zaim Šarac.) Pretsjedavajući g. Dr. Zaim šarac pita: da li skupština prima predloženu rezoluciju? (Skupština jed'noglasno prima). Dr. Mustafa Hajdarović: Ono što je govor io s. Sudžuka sve je to lijepo i pada nam na srce. Ovih nekoliko tačaka u rezoluciji su lijepe i tačne, samo ja sam očekivao da će se u rezoluciji preciznije riješiti pitanja, fc:oia su u njoj sadržana. Ovo što je u rezoluciji iznešeno, nlije ni polovično riješenje, nego je tu samo doticanje pojedinih po­ treba. S ovom rezolucijom Glavni odbor će zapasti u nepri­ liku. Ja sam očekivao da ćemo na današnjoj skupštini ne donijeti zaključke, nego postaviti zakone za rad u Gajretu. Očekivao sam npr. da će predlagači rezolucije predložiti određenije, da Gajretove jedinice ne mogu preporučivati molbe za stipendije nekome ko nije član Gajreta, i prva tačka rezolucije trebala bi da glasi: Gajret može da pomaže samo svoje članove, odnosno njihovu djecu. Ako izvjesno dijete ima talenta, a nema nikoga svoga od rodbine, treba! i njemu ukazati pomoć. To je potrebno zbog toga što ima slučajeva da smo mi omogućivali nekome da završi svoje studije, a njegovi najbliži rođaci odvraćali su druge od Gajreta i ra­ dili protiv Gajreta. Pretsjedavajući Dr. Šarac: Po ovom pitanju bilo je go­ vora i na jučerašnjoj pretkonferenciji. Ova stvar ne spada u ovu rezoluciju, nego u društvene statute. Smatram da je rezulucija obuhvatila sve što je bilo najpotrebnije da se u ovoj godini predvidi i preduzme. Mi ne možemo na ovako glomaznom skupu definitivno riješiti sve detalje našeg po­ slovanja. Dr. Hajdarović: Priznajem da je rezolucija idealna, ali ona nije postavila precizne zaključke, kako treba da se radi Dr. Šarac: Konstatujući da je primljena rezolucija, isto­ vremeno konstatujem da je time primljen i podneseni izvje­ štaj Glavnog odbora o radu u prošloj godini. (Prima se. Tako je!) Pretsjedavajući Dr. šarac: Prelazimo na izvještaj Glav­ nog nadzornog odbora. Pretsjednik Glavnog Nadzornog odbora Gajreta g. Mu­ hamed Hamdi Uvejs podnosi slijedeći izvještaj: IZVJEŠTAJ GLAVNOG NADZORNOG ODBORA Čast mi je u ime Glavnog nadzornog odbora Gajreta izvijestiti glavnu skupštinu, da smo prema propisima dru­ štvenih pravila pregledali u toku prošle godine više puta društvene knjige i blagajnu, sravnili ih sa pomoćnim knji­ gama, i našli u redu te da smo i predloženu društvenu bilansu koncem juna 1937 godine našli u potpunom redu. Molimo da se ovaj izvještaj uzme do znanja i da se dade razrješnica Glavnom upravnom i nadzornom odboru. (Prima se jednoglasno). Pretsjedavajući Dr. šarac: Prelazimo na pretres pro­ računa za iduću godinu: B U D Ž E T Z A ID U Ć U 1937/38 G O D IN U G . M ehmedbeg Kapetanović, uime Glavnog o d ­ bora »Gajreta« podnosi slijedeći predlog proračuna za 1937/38 godinu, upoređujući pojedine njegove stav­ ke sa stvarenim stavkama u 1936/37 godini. Ostvareno Predlog u 1936/37 proračuna Naziv računa Dinara za 1937/38 A ) Prihodi: 1) Članarina redovita . 2) Članarina utemeljača dobrotvora ............. ostale pri 3) Zabave rprlbp 4) G ajretov dan . . . . 5) D arovi i prilozi . . 6) Prilozi u naravi . . 7) O pskrbnine pitomaca 8) Kamati i tuponi . . 9) Kirija d o m a ............. 10) G ajretov kalendar . 11) Tom bola 12) Razni prihodi . . . . U kupno. 200.000.- 147.778.12 5 0 .0 0 0 .- 17.258.— 22 0 .0 0 0 .4 0 .0 0 0 .7 0 .0 0 0 .1 0 .000.450.000.— 20.000 — 60.000 — 4 0 .0 0 0 .1 0 .000.- 343.617.56 45.274.90 65.919.— 2 .7 6 0 .4 74.662,37.674.38 56.942.65 26.511.25 116.672.75 129.746.90 1,170.000.- 1,364.817.51 800.000.100.000.- 879.294.51 111.420.- B) Rashodi 1) Internati 2) Stipendije i potpore . 5) A dm inistrativni troškovi . . 4) Plate namještenika i o s ig u r a n ja ................... 5) List » G a j r e t « ............. kalendar 6) Gajretov ( š ta m p a n je ) ................ 5 0 .0 0 0 .- 49.378.46 145.000.4 0 .0 0 0 .- 137.869.85 41.079.75 3 5 .000.- 27.084.75 U k u p n o . . 1,170.000.- 1,246.127.32 Obrazlažući pojedine stavke proračuna, g. Kapetanović ukazuje na stavku »Dobrotvora i utemeljača« u sumi cd 185 �50.000 dinara. Kako se vidi, ta stavka je mnogo veća, nego je na njoj ostvareno u prošloj godini. Međutim, Glavni od­ bor ove godine u budžetu je povisio ovu stavku, zaključivši da predloži glavnoj skupštini, da svaki Gajretov mjesni od­ bor i povjerenik ima u idućoj godini upisati najmanje po jednog utemeljača. Na taj način ne samo da će se ostvariti predviđena svota od 50.000 Din., nego će ona biti još i po­ višena. (Prima se.) Prof. F. Slipičević: Predlaže da se predvidi u budžetu 15.000 Din. za dovršenje Gajretova doma u Rožaju, o kome je govorio na jučerašnjoj pretkonferenciji. Tako će Gajret dobiti jedan objekat u vrijednosti od 60.000 Din. i time će učiniti uslugu Rožaju. Time će se dati potstreka ljudima u Rožaju da ožive Gajretov rad i da mnogo doprinesu Gajretu. U zgradi su predviđene prostorije za Gajret i za mekteb. Moli da se donese zaključak da se tih 15.000 Din. v o tira iz Gajretovog obrtnog kapitala, a uvjeren je da će to Rožaj svojim radom uskoro povratiti Gajretu. Predsjednik g. Dr. Hasanbegović: Mislim da smo mi svi dobro shvatili jučerašnju debatu. Kamo sreće da mi možemo udovoljavati svima potrebama na podizanju naj­ potrebnijih nam objekata. Mi možemo da cijenimo nasto­ janja ljudi u Rožaju i vjerujemo da bi taj dom bio rasadnik prosvjete i kulture u tamošnjim krajevima. Ali smo ml svi vidjeli, da Gajret nema mogućnosti da podmiruje ni mnogo veće potrebe, nemamo mogućnosti da našoj omladini pru­ žimo bar higijenskije zgrade. Moja bi želja, bila, kaže pret­ sjednik, da se u južnim krajevima Jonpiraju odbori, koji će pr ikupljati, pored redovitih sretstava, i sretstva za dovr­ šenje doma u Rožaju, iz kojih bi se mogla ta zgrada za­ vršiti. Ja sam učestvovao u sastavljanju našega budžeta, pa znam koliko smo se mučili oko pojedinih stavaka, da budžet uravnotežimo i udovoljimo najnužnijim potrebama. Ja ne bi mogao više ni jedne pare preporučiti za pojačanje rashoda u idućoj godini. G. Bekir Omersoftić: Osvrće se na predlog g. Slipičevića, pa ukazuje na slučaj sa uređenjem bašte uz Gajretov dom. U upravu Pjevačkog društva došla je nas jedna manja grupa i mi smo htjeli da u ovim prostorijama i u ovoj bašti okupimo našeg malog čovjeka i našu omladinu. I mi smo tražili od Glavnog odbora Gajreta novac za ure­ đenje bašte, pa nam je odgovoreno da za tu svrhu nema novaca, jer da se moraju djeca izdržavati na školama. Tada smo mi iz uprave zajednički potpisali mjenicu na 15.000 Dinara i dobili zajam za uređenje bašte. Kad smo mi mogli tako da učinimo, tako se može učiniti i u Rožaju. Prof. Mustafa Alikalfić: kaže da se ne može identifikovati Sarajevo sa Rožajem, pa zagovara da se primi pred­ log g- Slipičevića. Prof. V. Imamović: Predlaže da skupština donese sli­ jedeći zaključak: ako se i u ovoj godini bude dobila do­ zvola za igranje tombole, u tome slučaju da se iz prihoda tombole dade za dovršenje doma u Rožaju Din. 15.000. Po ovom pitanju učestvuju u diskusiji još g g .: Dr. Hajdarović, Ćamil Selmanović, Mulo Nikšić, Muhamed Sudžuka, Mehaga Vreto i Dr. Rešiđ Kurtagić. Konačno pretsjednik kaže: Koliko vidim želja je skup­ štine da se odobri 15.000 Din. za dovršenje Gajretova doma u Rožaju iz, prihoda iduće ramazanske tombole. Želju skupštine moram i ja kao pretsjednik da slijedim sa napomenom: da Gajretove jedinice u Sandžaku i ostalim južnim krajevima nastanu da i one igraju tombolu. (Prima se. Tako je). 186 Pretsjednik: Prima li skupština predloženi budžet za iduću godinu? (Prima se!) G. Ibrahim ef. Mujičić predlaže da se zamoli Autor centrala da snizi Gajretovim jedinicama honorare, na ime autorske takse. Pretsjednik: ispred Glavnog odbora prima ovaj predlog. PREDLOŽI ZA GLAVNU SKUPŠTINU Pretsjednik: Na dnevnom redu su predloži glavnoj skupštini. Sekretar Kukić čita predloge Mjesnih odbora i u ime Gl. odbora daje mišljenje po tim predlozima. Mostar: 1) Iako je današnja članarina Gajreta vrlo niska i podesna i za siromašnije članove, to ipak ima dosta ljudi koji sa prihodima koje imaju, ni iz daleka ne mogu da podmire svoje najnužnije potrebe. To su većinom radnici rudari, Fabrike duhana i ostalih preduzeća, gdje su nadnice minimalne, a radni dani u mjesecu svedeni na nekoliko da­ na. Takvim ljudima i dva dinara velika je suma, pa se pred­ laže, da se pored sadanje članarine, za ovakove ljude zave­ de i članarina od 1.— Din. mjesečno te s tim u vezi i da se stavi na dnevni red i izmjena pravila. (Glavni odbor ne bi mogao preporučiti, da se ovaj predlog primi, jer ne treba gubiti iz vida, da postoji izvjesna režija i oko sakupljanja člana­ rina. Treba štampati blokove za ubiranje članarina, na te blokove plaća se poštarina pri odašiljanju društvenim jedinicama, a osim toga u nekojim mjestima plaća se i inkasantima izvjestan procenat od sakupljene članarine. Stoga smatramo, da se ne može smanjivati članarina ispod 2.— dinara. — Isto tako nije jednostavna stvar svake godine mijenjanje pravila, jer je i to vezano uz izvjesne troškove i administrativne poteškoće). (Ne prima se predlog za sma­ njenje članarine). 2) Mjesni odbor na svojoj skupštini diskutovao je de­ taljno pitanje internata u Mostaru. Tom prilikom je konstatovano, da je stanje zgrade upravo očajno, pa je ona ovakva kakva je, apsolutno nemoguća za smještaj internata. Istovremeno je konstatovano da je ta zgrada srazmjerno vrlo skupa. A drugu podesniju nije moguće naći. Zbog toga se predlaže, da se mimo utvrđeni plan o podizanju Gajretovih objekata, nade načina — pa bilo i hipotekarnim zaj­ mom — da se što prije pristupi izgradnji internata u Mo­ staru, a najkasnije na proljeće 1938 godine. (Gajret ne može podizati internatske zgrade hipotekar­ nim zajmom, jer da neko dobije hipotekarni zajam, mora prethodno da ima vlastiti objekat i da je gruntovni vlasnik toga objekta, a uz to da je taj objekat i bez tereta. Pošto Gajret nema vlastitih objekata u Mostaru, a ni u drugim mjestima, prema tome ne može se ni koristiti takovim zajmom. Naše je mišljenje, da je jedini put i način da se dođe do internatske zgrade onaj na koji smo ukazali svima Mjes­ nim odborima gdje postoje društveni internati još prije 8 mjeseci t. j. da ti Mjesni odbori sami iznađu zemljište, da provedu sabirnu akciju u svima okolnim srezovima, pa oni kojima to pode za rukom, da ih se potpomogne iz central­ nih društvenih prihoda na osnovu zaključaka Glavnih skupština. Glavni odbor je preporučio Mjesnom odboru u Mo­ staru, da finalizira pregovore sa kućevlasnikom sadanje internatske zgrade, kako bi se ta zgrada bar donekle ospo- �sobila za život pitomaca u njemu i kako bi pitomci u idućoj godini mogli doći u adaptiranu zgradu). — (Prima se obrazloženje Glavnog odbora). Bihać: Obzirom da ovdašnji Gajretov internat ima slab namještaj, naročito krevete i posteljinu, Mjesni odbor Gajreta u Bihaću predlaže Glavnoj skupštini Gajreta u Sa­ rajevu, da se općenito za sve internate, a najmanje za bi­ haćki internat usvoji, da svaki piiomac u ime odštete namje­ štaja pri nastupu u inlernat uplati godišnje 50.— Din. iz koga bi se prihoda stvorio fond za sukcesivnu nabavku namještaja za internate dok potreba traje. (Glavni odbor svesrdno prihvaća ovaj predlog i pred-, laže Glavnoj skupštini da ga usvoji i da u buduće važi za sve Gajretove internate) — Prima se. Banja Luka: 1) Da bi se izbjegao slab uspjeh pitomaca u internatima, zbog čega propadaju Gajretu teškom mu­ kom prikupljena materijalna sredstva, predlaže se, da se u buduće, pri primanju novih pitomaca u internate, vodi jedino računa o njihovom uspjehu, pa da se primaju samo odlični i vrlo dobri učenici. (Glavni odbor mogao bi se složiti s ovim predlogom, ako ga prime sve društvene jedinice. Međutim, u praksi je nemoguće tako postupati. Jedno mjesto koje je svojim radom zavrijedilo Gajretovu pomoć, dostaviće nam, može' biti, molbe đaka koji su prošli samo s dobrim, odnosno dovoljnim uspjehom. Glavni odbor te molbe ne bi mogao odbiti u ovome slučaju, osim ako bi Glavna skupština usvo­ jila predlog banjalučkog odbora). ^(Ne prima se predlog banjalučkog odbora). 2) Oskudica udžbenika kod učenika doprinosi mnogo ovom slabom uspjehu, pa se predlaže da se svima Mjesnim odborima stavi u dužnost da se pobrinu, da djeca, prim­ ljena u internat, budu snabdjevena svim potrebnhn udžbe­ nicima. (Glavni odbor se slaže s ovim predlogom i predlaže da se on usvoji. Mi smo i prošle godine u izvještaju Glav­ nog odbora apelovali na sve jedinice da opskrbljuju djecu koja dolaze u internate ne samo udžbeircima i drugim školskim priborom, nego i odjećom i obućom. Međutim i ove godine došao je u društvene internate veliki broj djece sa mizernom i nedovoljnom odjećom i bez udžbenika i ostalog školskog pribora. Uprave internata moraju da muku muče sa ovako siromašnim đacima, koji tokom cijele godine ne dobijaju ni jedne pare ni od koga, pa nemaju po­ trebnih im sredstava za školovanje. O tim stvarima po­ trebno je u buduće da se više vodi računa i da se ne upu­ ćuju djeca u internate gola i bosa, i bez sredstava da sc mogu upisati u škole i nabaviti potrebne im školske stvari). — (Prima se). Prof. H. ćišić predlaže da se djeluje na bogatije đake, da kada prelaze u viši razred, ustupaju svojim mladim ko­ legama besplatno knjige iz završenog razreda. Na taj način stvorile bi se u svakom internatu biblioteke sa udžbenicima. — (Prima se). Po predlogu prof. Slipičcvića skupština usvaja, da pi­ tomci Gajretcvih internata plaćaju po 2 Din. mjesečne čla­ narine za fond internatskih družina, iz kojega će se siro­ mašnim đacima nabavljati školske knjige. 3) Kako zgrade u kojima su smješteni Gajretovi inter­ nati, iz više razloga ne udovoljavaju svojoj svrsi, to se predlaže da se, pored produženja sabirne akcije za izgrad­ nju domova, nade način da se ti domovi što prije podignu — bilo zajmom, bilo tako da se izvjestan procenat redovnih društvenih prihoda (bar 10%) unosi u fond. (Ovo pitanje je riješeno kako je to u rezoluciji pred­ viđeno). Maglaj: 1) Sigurna je stvar da muslimanima nema na­ pretka niti ga može imati dok ne bude imao dovoljan broj učitelja muslimana. Gajret ne može razviti svoju ideju u širokim narodnim slojevima bez učitelja. Opaža se veliko pomanjkanje učitelja muslimana, pa iako je naš delegat na prošlim skupštinama Gajreta, po našem nalogu, tražio od Glavnog odbora da posveti veću pažnju odgajanju uči­ telja muslimana, nije Glavni odbor tome posvetio onoliko pažnje koliko je trebao posvetiti. Stoga Mjesni odbor Gaj­ reta apeluje na glavnu skupštinu da naredi Glavnom od­ boru da u buduće posveti tome najveću pažnju, te da kroz slijedećih 5 godina odgaja u svojim internatima najmanje 50 pitomaca na učiteljskim školama. Zatim se konstatuje da u drž. preparandijskim internatima nema nikako ili po­ sve malo pitomaca muslimana. Glavna skupština treba da digne glas protiv tome, jer i muslimani imadu pravo na mjesto u drž. internatima. (Predlog Mjesnog odbora Gajreta u Maglaju je umjestan, ali je tvrđenje odbora da Glavni odbor ne nastoji da upućuje (lake u učiteljske škole, neumjesno, jer je Glavni odbor posljednjih godina mnogo na tome radio. Ranijih godina svršio je veliki broj Gajretovih pitomaca učiteljske škole, a da danas imamo ovoliki broj učitelja muslirflana,. ima se u glavnom zablagodariti Gajretu Kako je poznato, posljednjih godina, zaveden je u učiteljskim školama tzv. numerus klauzus, pa se vrši i izbor đaka pri upisu prema njihovm uspjehu u školi. Primaju se samo odlični i vrlo dobri daći i to unapred fiksiran broj za prvi razred. Pa i ovi kada se jave za upis, mnogi ne mogu da budu primljeni radi slabog sluha, vida i si. Načelno ovaj predlog treba da se primi s napomenom da Gajretove jedinice u buduće pri dostavljanju molbi Glav­ nom odboru, same predlažu đake iz svojih mjesta za učiteljske škole Jer zadnjih godina skoro ni jedan đak, koji se obraća Gajretu, ne želi da ide u učiteljsku školu). — Pri­ ma se. Povodom ovog predloga govorio je g. Krzić, prigo­ varajući što nadležni ne primaju u internat banjalučke uči­ teljske škole i đake muslimane. G. prof. Hadžiomerspahić je referisao da za to nema krivice do nadležnih koji primaju đake u ovaj internat. Po ovom pitanju govorio je i prof. g. ćišić. 2) Gajret se moli da odredi nekoliko stipendija ili mje­ sta u ženskom internatu za pitomice ženske medrese u Sa­ rajevu. (Na ovaj predlog Glavni odbor može da odgovori da on ovoj školi posvećuje mnogo pažnje i da je u prošloj go­ dini bilo u Gajretovom ženskom internatu 16 pitomica, koje su pohađale ovu školu, a osim toga 8 učenica dobivale su i stipendije od Gajreta. Prema tome, u prošloj godini Gaj­ ret je pomagao 24 učenice ove škole, a ne samo »njih ne­ koliko«, kako to predlaže mjesni odbor iz Maglaja.) — Prima se. 3) Potrebno bi bilo da Glavni odbor Gajreta barem svake tri godine održi jedan sastanak učitelja i mualima mektebi-ibtidaija u Sarajevu, gdje bi se pretresle prilike u pogledu prosvjete medu muslimanima i rada na narodnom prosvjećivanju i gdje bi se učiteljima i mualimima u tom pogledu dale instrukcije a naročito u pogledu širenja pro­ pagande za Gajret u širokim narodnim slojevima. (I ako je ovaj predlog simpatičan i umjestan, on se ne može primiti iz prostog razloga, što društvo Gajret nema 187 �finansijskih sretstava da bi ovim licima plaćao troškove oko 5) Na predlog g. Junuza H. Ahmetovića zaključuje se dolaska na ovakav sastanak. da se Glavni odbor u sporazumu sa Gajretom »Osman Đikić« pobrine da učenice stručnih škola u Beogradu budu Međutim smatramo da bi bilo umjesno da Gajretove smještene u posebne internate. jedinice prilikom održavanja Gajretove glavne skupštine u (Ovaj predlog treba da nam objasne prethodno delegati Sarajevu biraju kao delegate za skupštine učitelje i mualime. iz Dervente.) Tom prilikom mogla bi se pretresati zajednički s njima sva naša prosvjetno-kultuma pitanja.) — Prima se. G. Esadbeg Alibegović obrazlaže ovaj predlog zago­ 4) Skupština Glavnog odbora Gajreta apeluje na stu­varajući da se otvori poseban internat za učenice koje pchadaju u Beogradu stručne škole. dente muslimane i one u Beogradu i one u Zagrebu da za­ jednički u grupama preko ferija podu medu muslimanski Pretsjednik: Ovaj predlog možemo uputiti Beograd­ svijet u selo, da se na licu mjesta osvjedoče, kako naš skom Gajretu kao apel glavne skupštine. čovjek živi na selu, šta mu fali, šta bi bilo potrebno preduTuzla: 1) Delegatima se stavlja u dužnost da ishode od zeti da mu se pomogne, te da tu na licu mjesta održe koje skupštine da ovogodišnja skupština Glavnog odbora u Sa­ predavanje seljacima o onom što bi trebali da rade da do­ rajevu ostvari jedan svoj raniji zaključak, koji je pao kao stignu svoju braću drugih vjera, jer se bar oko nas primje­ izjava pretsjednika g. Dr. Hasanbegovića: »Da će prvi dom ćuje, da musliman seljak sve više propada, kako ekonomski koji će Gajret u provinciji podizati, biti Gajretov dom u tako i u drugom pogledu, a niko do sada nije ništa stvarno . Tuzli«. preduzeo, da mu u tom pogledu pomogne. 2) Da ako se bar u dogledno vrijeme neće moći podići (Ovaj predlog treba svakako primiti.) — Prima se. Gajretov dom u Tuzli, da se ovogodišnji suficit u Gajretovoj Derventa: 1) Konstatuje se da Glavni odbor ne daje bilansi koji se bude ukazao, ima utrošiti na proširenje Gaj­ stipendije, potpore i konviktska mjesta pojedinim mjestima retova'sadanjeg konvikta u Tuzli, obzirom da Mjesni odbprema njihovom radu. Zato se stavlja delegatima iz Derbori Gajreta iz Tuzle i Kreke već punih 10 godina daju više vente u dužnost da o tome govore na glavnoj skupštini. Gajretu, nego što to primaju daći ovog kraja. <Ovo pitanje je skupština već riješila). (Na ovaj predlog odgovorio je pretsjednik g. Dr. Ha2) Na predlog g. E. Alibegovića predlaže se da se po­ sanbegović u smislu diskusije vodene na pretkonferenciji.) zovu sve jedinice da sakupe što više oglasa za kalendar, Konjic: Svima nam je poznato da je nekoliko artikala koji kako bi troškovi za isti bili-smanjeni, odnosno prihodi od su nosili ime Gajretovo i koji su se pod firmom Gajretovom oglasa povećani, pošto u kalendaru za 1937 godinu nije bilo oglasa u dovoljnoj mjeri. Ovo narđčitć? treba da obrade od-^— raspačavali, donosilo lijepe svote novaca društvu, kao cigar papir Gajretov i šibice. Od kako je Uprava Monopola pre­ bori koji u svome mjestu imaju industrije. uzela izradu cigar papira i šibica u svoje ruke, to vrelo pri­ (Ovaj predlog treba pohvaliti. Glavni odbor je i pro­ hoda presahlo je, i danas nema nikakva artikla koji se pro­ šle godine apelovao na neke odbore, gdje postoje industrije, daje i raspačava pod firmom Gajreta, pa prema tome nema da prikupe oglase, ali je odziv bio vrlo slab. Ne radi se samo ni prihoda nikakva naš Gajret. ovdje o industrijama, nego i o trgovinama i zanatskim rad­ Kako Glavni odbor, tako isto i jedinice Gajretove dužne njama, koje također mogu. dati oglas, kako to vidimo iz su da iznalaze nova vrela i da se povećaju prihodi, kako dnevnih listova. Kada bi se na ovome ozbiljno poradilo,.iz­ bi i Gajret mogao što bolje i što uspješnije izvršiti svoj kul­ daci oko kalendara bili bi minimalni, odnosno prihod od turno prosvjetni zadatak; u tom cilju mjesni odbor Gajreta kalendara mogao bi biti vrlo lijep.) — Prima se. predlaže glavnoj skupštini slijedeće: 3) Neka Glavni odbor na zgodan način pozove sve one Da se stavi u dužnost novoj upravi Gajreta, da poradi koji su se obvezali dati za dom, a to ne izvršiše, da makar kod direkcija naše industrije, koja se hvala Bogu u zadnje u ratama ispune obećanje, za koje su prcduzele moralnu doba povećava i umnožava, da bi nekoliko artikala koje naš odgovornost. narod u velikim količinama troši kao: šifon, botana, platna (Glavni odbor Gajreta to čini i činio je i ove godine. razna, safun i t. d. izrađivali i raspačavali pod firmom Gaj­ U ostalom svakako je predviđeno Pravilnikom za gradnju reta, od kojih bi artikala društvo imalo izvjesni postotak; Gajretova doma, da se upisane članarine i doprinosi mogu time bi se povećali prihodi Gajretovi, bez ikakvih naših žrtava. * uplaćivati u mjesečnim obrocima. Taj upis vršile su dru­ štvene jedinice, pa je u glavnom do njih da li će se te upi­ Naši trgovci muslimani imali bi dužnost da Gajretove sane sume naplatiti. Glavni odbor će i u buduće pozivati artikle prvenstveno kupuju i raspačavaju, jer je muslimana pojedince da uplate obećane sume.) — Prima se. trgovaca u provinciji dosta, pa bi mogli na taj način Gaj­ retu mnogo pomoći i olakšati mu, da može uspješnije svoju 4) Da bi mjesni odbor i delegati za glavnu skupštinu misiju u našem narodnu vršiti. mogli na vrijeme donijeti predloge za glavnu skupštinu, da se izvještaji Glavnog odbora pošalju mjesnim odborima naj­ (Predlog Mjesnog odbora Gajreta u Konjicu treba pri­ miti i zahvaliti odboru na inicijativi i staranju oko iznala­ kasnije do 1 juna. ženja prihoda za Gajret. Međutim, od svih tih ugovora, koje (Ovaj predlog smatramo da se ne može prihvatiti iz bismo sklopili sa pojedinim firmama, neće biti koristi, ako praktičnih razloga, jer kad bi se prihvatio, morala bi se ne bude odziva od Gajretovih jedinica u pogledu potrošnje naša poslovna godina završavati u mjesecu maju. Osim toga artikala koji bi u ovom slučaju mogli doći u obzir. Nedavno ne bi se mogli podnositi ni izvještaji o uspjehu u nauci na­ smo sklopili ugovor za izdavanje Gajretova sapuna, pa i ših pitomaca za onu godinu, za koju se podnosi izvještaj. ovom prilikom apelujemo na Gajretove jedinice da porade Zadnjih godina Izvještaj Glavnog Odbora razašiljan je u svojim mjestima na što većoj potrošnji, kako bismo od društvenim jedinicama nedjelju dana ranije, dok je ovo­ ovoga artikla imali što veću korist.) — Prima se predlog. godišnji izvještaj odaslan 10 dana ranije. Smatramo da se Izvještaj za ovo vrijeme može detaljno proučiti.)) — Ne prima se predlog iz Dervente. 188 Ljubuški: 1) Obzirom na prilike a i samo mjesto u kome djeluje ovaj odbor, moli se skupština da stavi u dužnost �Glavnom odboru da po mogućnosti podijeli što veći broj mjesta u internatima. (Ovo pitanje skupština je rezolucijom riješila). 2) Pitanje zgrade za smještaj muškog konvikta u Mo­ staru povlači se već više godina. Roditelji djece stalno se podržavaju u strahu da će njihova djeca oboliti u nehigi­ jenski uređenoj zgradi, što je potpuno opravdano. Da bi . se ovo pitanje već jedanput privelo kraju, predlaže se skup­ štini da još za škol. 1937/38 godinu nade nove prostorije za smještaj konvikta u Mostaru. (I po ovom pitanju već je doneseno riješenje). 3) Svi drugi internati naplaćuju oskrbninu za 'А mje­ seca, ako je dijete došlo u internat na 15 ili kasnije u mje­ secu. Isto tako ne naplaćuju za zadnji mjesec u školskoj go­ dini, već samo za onoliko dana, koliko je dijete bilo u inter­ natu. Isti je slučaj i sa vjerskim praznicima. Međutim kod Gajreta to nije slučaj, pa se predlaže u interesu Gajreta, a to je i pravo, da skupština zaključi da se i u Gajretovim internatima opskrbnina plaća samo za one mjesece i dane, u kojima je pitomac bio u internatu. (Na ovaj predlog odgovaramo da postoje propisi od­ nosno pravilnik za Gajretove internate, u kome je pred- ' viđen način naplaćivanja opskrbnina. O tome smo mi referisali i u našim ranijim izvještajima. Pravilo je ovako: Ako dak stupi u konvikt u prvoj polovini mjeseca, plaća opskrbninu za cijeli mjesec. Ako. dak stupi u drugoj polovici, plaća opskrbninu za pola mjeseca. Isto tako ako dak istupi iz kon­ vikta u prvoj polovici mjeseca, plaća opskrbninu za pola mjeseca, bez obzira koliko je dana boravio u internatu u tom mjesecu, a ako istupi u drugoj polovici, plaća opskrb­ ninu za cijeli mjesec. Smatramo da ovaj propis treba i u buduće da ostane na snazi.) — Ne prima se predlog odbora u Ljubuškom. 4) Molimo da se na idućoj glavnoj skupštini izrazi hvala i priznanje Sadik ef. Sadikoviću, koji je od osnutka Gajreta do danas doprinio Gajretu nekoliko desetaka hilja­ da dinara. Ovo iznosimo ne samo da se dadne priznanje g. Sadikoviću, već da ovo posluži kao primjer i ostalim Gajretovim ljudima, kako se radi za Gajret, tim prije što je isti bolestan i ležeći u postelji sjeća se svakom zgodom Gajreta. Pretsjednik: G. Sadik ef. Sadiković je već odavno po­ znat kao neumorni i iskreni Gajretov saradnik i prijatelj i on je svojim dosadanjim radom doprinio Gajretu više nego mnogi legatori. Želeći upotpuniti predlog Mjesnog odbora u Ljubuškom, kao i njegova pretsjednika g. Ali ef. Ormana, predlažem da ova skupština, pored primanja ovog predloga, zaključi da se izrazi i pismena zahvalnost g. Sadikoviću za sve ono što. je tokom tolikih godina učinio za Gajret i da se g. Sadiković proglasi legatorom Gajreta s time da mu se ispostavi društvena diploma, sa željom da ga Svevišnji poživi još.dugo vremena na dobro našeg Gajreta. (Prima se jednoglasno, uz poklike: Živio.) Bugojno: Mjesnj odbor dostavio nam je svoje predloge neblagovremeno, ali ipak ih podnosimo glavnoj skupštini. Oni glase: 1) Da Gajret osnuje svoju štampariju. — (Ne prima se.) 2) Da se Gajretovim pitomcima zabrani igranje nogo­ meta. — (Ne prima se.) 3) Da se Gajretovim pitomcima-ieama preporuči da budu pripadnici sokola i da sokolsku dužnost vrše u mje­ snim jedinicama pod nadzorom upravnika internata. — (Prima se.) 4) Da se zavede obligatno obavještavanje roditelja o vla­ danju i uspjehu Gajretovih pitomaca kako u internatu tako i u školi. (Ovo se i dosada praktikovalo, pa će i u buduće.) Zenica: Predlaže da se pri Glavnom odboru osnuje i izvrši nabavka starog oružja i svakovrsnih odijela, za po­ trebe društvenih jedinica prilikom održavanja njihovih za­ bava. Te predmete Glavni odbor bi pozajmljivao jedinicama uz minimalnu oštetu. — (Prima se.) Trebinje: Predlaže da Glavni odbor u zajednici sa osta­ lim kulturno prosvjetnim društvima poradi da se sve nji­ hove priredbe oslobode od državnih i drugih taksa. — (Prima se.) Pretsjednik, u ime Glavnog odbora predlaže: da svi delegati, čim se povrate sa ove skupštine u svoja mjesta, zatraže od pretsjednika svojih mjesnih udbora da sazovu sjednice, a po mogućnosti i konferencije svih Gajretovih radnika u svojim mjestima. Na tim konferencijama imaju delegati izložiti sve stvari, o kojima se jučer i danas ras­ pravljalo na glavnoj skupštini, kao i o donošenim zaključ­ cima, kako bi na taj način bili obavješteni svi naši prija­ telji i radnici o našim zaključcima i intencijama. — Isto­ vremeno se stavlja u dužnost mjesnim jedinicama putem delegata da izvijeste Glavni odbor da su postupili po ovom zaključku. (Prima se.) IZBOR GLAVNOG ODBORA Pretsjednik Dr .Hasanbegović: Na dnevnom redu ima­ mo izbor Glavnog odbora, odnosno njegovu popunu. Sadanji odbor je na okupu već 3 godine. Po društvenim pra­ vilima ove godine trebala bi da otpadne jedna trećina čla­ nova, koji nisu ispadali kockom za prošle dvije godine* Međutim Glavni odbor je zajedno sa Glavnim nadzornim odborom zaključio da podnese glavnoj skupštini kolektiv nu ostavku i to zato, što je bio na okupu 3 godine, što su ove godine stupila na snagu nova društvena pravila i što su nekoji članovi Glavnog odbora otpali, a i za to što smo svjesni teškoća, koje pretstoje budućoj upravi. Primanjem naše ostavke, ja želim da ova skupština imadne slobodne ruke i da ona po svome i ahodenju ocijeni kome treba u buduće da dade svoje povjerenje. Stoga vas molim da primite ovu ostavku i da po ;iašim pravilima bi­ rate novi Glavni odbor. (Glasovi neka se izabere kandidacioni odbor). Kad želite da se Glavni odbora bira puiem kandidacionog odbora, ja Vas molim da vodite računa i o tome koga ćete uputiti u kandidacioni odbor. Osim toga molim svakoga onoga, koji želi, da ude u kandidacioni od­ bor, neka se sam javi. Pri tome treba strogo voditi računa o tome kakve dužnosti čekaju buduću centralnu upravu. — Istovremeno Vas molim da oni koji uđete u kandidacioni odbor, ne zanemarite stare Gajretove radnike, pa makar oni svi i ne mogli iz godine u godinu potpuno vršiti dužnosti. Oni su u teku velikog broja godina stekli odlično iskustvo u Gajretovom radu, pa bi bila moja lična napomena da se ni jedan od starih Gajretovih radnika ne izostavi iz nove uprave, ne zato što sam ja lično vezan za te ljude, nego zato što u tim stvarima imam i ja prilično iskustvo. Lične momente i ovom prilikom treba potpuno eliminisati. G. Bekir Omersoftić: predlaže u kandidacioni odbor slijedeću gospodu: Esadbega Alibegovića, Ali ef. Ormana, Nezira Ekinovića, Vehbiju Imamovića, Ibrahimbega Zečeviać, Muratbega Zaimovićn, Isnieta Čomaru, Mehmedbega Kapetanovića, Dra Ismeta Popovca, Čamila Sclmanovića, Dra Osinana Halilbašića i Hamida Kukića. (Prima se). 189 �(Za vrijeme rada kandidacionog odbora, pretsjednik daje pauzu od 10 minuta). Poslije pauze, pretsjednik poziva kandidacioni odbor da predloži listu Glavnog odbora. Sekretar Kukić, ispred kandidacionog odbora, čita li­ stu novog Glavnog Upravnog i Nadzornog odbora: Č L A N O V I G L A V N O G O D B O R A G A JR E T A I Z S A R A JE V A G lavni izvršni od b o r G ajreta: D r. A v d o Hasanbegović, D r. M ah m u t M ehm edbašić, Ing. Salih Cico, D r. Zaim Šarac, H am id K u­ kić, M ehm edbeg Kapetanović, O sm an Selesković, D r. M ustafa H ajdarević, Prof. A b d u la h Zečević, D r. Ibrahim Hadžiom erovjć, D r. A saf Šarac, D r. O sm an H alilbašić, Bekir O m ersoftić, M u ja g a H ard ag a, N a ­ ših Repovac, Prof. M ustafa D rljević, Bećir Soko, Ahm etaga N ovalija, L utvo M uftić, M eh ag a Com ara, Saiihaga Fočo, Besim K o rk u t, M uham ed B ravo, D r. M uham ed Iblizović. Zam jenici članova G lavnog izvršnog o d b o ra Jusufbeg Pašić, Fadil K asum agić, Salko Uzejragić, N ezir Skaljić, Ing. M u stafa Slipičević, D anijal Samokovlić, Ism et ZUdžić, M ehaga V reto, A hm edaga Cengić, H am d ija Zulfikarpašić, N aših A hić, Seid M emišević. G lavni n a d zorni od b o r: M uham ed H am di U v ejs, Ism et C om ara, Salko H asanbegović, D r. B ehaudin Salihagić, Em inbeg Ferizbegović. Z am jenici G lavnog n a d z o rn o g o d b o ra: Ibrahim A rn a u t, H a jru d in b e g K apetanović, M a h m u t Filipović, M u sta fa Šarac, A b d u la h H adžialić. Č L A N O V I G L A V N O G O D B O R A G A JR E T A I Z V A N S A R A JE V A M o s ta r: Sm ajlaga Cem alović, H . Ib rah im Siipičević, H a sa n C išić; T re b in je : M ehaga Zubčević; B i­ hać: O sm an R edžić; T u zla: M u ra d b e g Zajm ović; Plevlje: M uham ed H . Sm ajlović; B an ja lu k a : D erviš T a fro , N aim C e jv a n ; Z avidovići: N u m a n O sm anefendić; D e rv e n ta : E sadbeg A libegović, A h m ed Sa­ d ik ović; Z enica: N ezir E kinović; L ju b u šk i: Šerif Sadiković; D o b o j: Ibrahim M ujičić; B eo g rad : D r. M ehm ed Begović; T ra v n ik : D r. Sulejm an H afizadić; F o jn ic a : M u h a m e d Sudžuka; C etin je: Fehim M usak adić. Z am jenici: V išeg rad : M u ra d b e g Cengić; S koplje: M . T a jib O k ić ; M a g la j: Ibrahim ef. Krzić; B ijeljina: N azim Šaćiragić; Stolac: M ehm ed G rebiđela; K o n jic: M eh ­ med A lija H adžić; V iso k o : Ibrahim beg Zečević; B u ­ g o jn o : Ing. Sadulah N ikšić. Sekretar Kukić dodaje, nakon pročitanja liste, da ovog puta nije biran u Glavni odbor g. Ali ef. Orman, Gajretov odličan radnik i to po njegovoj ličnoj želji. Pretsjednik ga nadopunjuje da g. Orman nije izašao iz Glavnog odbora zato što je on to lično želio, nego zato što je to riješio mjesni odbor u Ljubuškom, sporazumno sa g. Ormanom, tako da mjesto njega ude u Glavni odbor g. Šerif Sadiković. (Prima s'e jednoglasno predložena lista). Pretsjednik: Gospodo delegati, sestre i braćo! Konstatujući da je glavna skupština jednoglasno izabrala novi Glavni odbor, ja u ime izabranih članova izražavam Vam hvalu na datom nam povjerenju. U jučerašnjem našem radu kao i u današnjim rasprav­ ljanjima i zaključcima, date su mnoge sugestije, upućeni su mnogi zahtjevi i stvoreni vrlo lijepi zaključci, koje ima da izvrši nova Centralna uprava uz Vašu saradnju. Ja Vas mogu da uvjerim da će nova uprava učiniti i ove godine sve napore da ostvari sve naše želje i zaključke, naravno uz Vašu pomoć i saradnju. Mi imamo velik broj naših je­ dinica koje čine maksimum napora za ostvarenje zadataka, koji stoje pred nama, ali isto tako imamo veći broj jedinica, koje ne ispunjavaju naše zaključke i ne vrše uredno svoje dužnosti. Mi se trebamo postarati da svaka naša jedinica vrši savjesno svoje dužnosti prema Gajretu i narodu, kako bismo osnažili naš Gajret i kako bismo ga što više proširili u narodu. Ja Vas bratski molim da svi složno upremo sve naše snage, kako bismo oživotvorili sve naše zaključke. Ako budemo tako radili i ako budemo ispunili sve obaveze, koje smo svi skupa danas i jučer na sebe preuzeli, onda ćemo do godine izaći s mnogo ljepšim i povoljnijim rezultatima. I ovoga puta ne mogu da propustim priliku, a da na Vas ne apelujem da pored ostalog Vašeg rada sakupljate uredno članarine. Mi ne smijemo kazati da imamo pasivnih mjesta i da se ne može raditi za Gajret. Mi možemo kazati da imamo pasivnih jedinica, koje se ne žrtvuju u onolikoj mjeri koliko bi mogle. I najsiromašnije mjesto može da po­ kaže vidne rezultate, samo ako imamo ljudi, ako imamo bar jednoga čovjeka u tom mjestu, koji ozbiljno shvata svoju dužnost prema Gajretu. Najbolji nam je primjer za to siro­ mašno mjesto Ljubuški, koje je u prošloj godini dalo 18.000 Dinara Gajretu. Pogledajmo druga nekoja mjesta kudikamo veća i ekonomski jača, koja su podbacila. To je znak da u tim mjestima nemamo ljudi, koji iskreno žele da se žrtvuju za našu zajednicu. Vjerujući da smo mi svi svjesni teškoća, s kojima se u našem radu moramo da borimo, vjerujući da sipo svjesni Gajretovih potreba i potreba elemenata kome služimo, ja vjerujem da ćemo u nastupajućoj godini svi zajedno u punoj mjeri izvršiti naše dužnosti. U toj želji ja Vam, draga braćo, toplo zahvaljujem na Vašem 2-dnevnom radu i molim Vas da poselamite sve naše trudbenike, koji ne mogoše prisu­ stvovati našoj glavnoj skupštini. Hvala Vam braćo i živili! Ovim zaključujem današnju glavnu skupštinu. (Burni poklici: Živio!) Pretsjednik, Sekretar, DR. A. HASANBEGOVIĆ, s. r. HAMID KUKIĆ, s. r. Verifikatori, MEHMED KAPETANOVIĆ, s. r. BEKIR OMERSOFTIĆ, s. r. �Ј е д а н д и о д е л е г а т а н а Г а јр е т о в о ј г л а в н о ј а с у п ш т и н и , 11 ју л а 1937 го д и н е Конкурс за пријем питомаца-ица у Дом друштпа Београдски Гајрет „Осман Ђ и к и ћ " У ш колској години 1937/38 Друштво Београдски Г ајрет »Осман Ђикић« примиће у свој Дом 140 питомаца-ица. Према Правилнику Дома, у Дом могу бити примљени редовни ученици-це Београдског Универзитета. Првенство имају они који су показали одличан успех у наукама, беспрекорног су владања и сиромашног су стања. Од пријављених кандидата примаће се у првом реду Југославени исламске вере. У з молбу, у којој унапред потврђује да ће поштовати Правилник Дома, одлуке Управног одбора, наредбе управника, кандидат који жели да буде примл>ен у Дом треба да поднесе: a) уписницу (индекс), a после првог семестра још и сведоџбу о писменим радовима, вежбама у семинарима колоквијама, a затим и сведоџбу о испитима на време положеним. Кандидати који тек ступају на Универзитет морају поднети сведоџбу о положеном испиту зрелости; б) уверење о имовном стању и плаћању порезе; в) уверење оброју чланова у породици и н»иховом занимању; г) уверење о здрављу. Ученици-це потпуно сиромашног стања имају у Дому бесплатно издржавање (стан, огрев, осветлење, прање, храму и лечење). Остали учепици-це плаћају за своје издржавање према своме имовном стању до 600 динара месечно. Сви ученици-це како они који плаћају за своје издржавање у Дому тако и бесплатни плаћаће месечно 50 динара за инвентарске трошкове. Молбе за конкурс доставити на адресу Управног одбора Друштва Београдски Гајрет >Осман Ђикић«, Далматинска ул. 37, најкасније д о 25 августа 1937 године. 191 • �Н а ш и м е р х ул ж и SMAIL-HAKIJA UDŽVARLIĆ МУХАМЕД ДИЗДАРЕВИЋ Na 17 juna t. g. preminuo je naglom smrću Smail Ma­ kija Udžvarlić, željeznički činovnik u Derventi. Njegovom tra­ gičnom smrću Gajret je izgubio jednog istinskog prijatelja i dugogodišnjeg odbornika u mjesnom odboru u Derventi. — Rahm. Hakija bio je jedna rijetkost kako po čestitosti i karak­ teru, tako i popularnosti koju je uživao među cijelim građan- У четвртак, 3 ов. мјес. у 12 сати у подне, након кратке, али тешке болести лреселио je на онај свијет Мухамед Диздаревић, рачуноиспитач Мјесне контроле при царинарници у Скопљу. Рахметлија je рођен у старој и угледној босанској фамилији Диздара у Дервенти 1895 године. Почетне je школе sivom Dervente, koje je njegova rana i tragična smrt duboko kosnula. Bio je dugogodišnji odbornik mjesnog odbora Gaj­ reta, u kome je obnašao važne funkcije i ispunjavao rijetkom fačnošću dužnost blagajnikk i savjesnog čovjeka, koji je rad Gajreta mjerio po onome što je on učinio za naš elemenat. Sa ovakovim pogledima na rad našeg najvažnijeg kulturnoprosvjetnog društva, merhum Smail-Hakija je ostao do smrti vjeran prijatelj Gajreta, uvijek i svakom prilikom spremno pomažući njegovu svaku akciju. Rahm. Hakija potiče od ugledne aginske porodice Udžvarlića; on je sin našeg poznatog alima i nekadanjeg člana Ulema-medžlisa merhum Hafiz Mahmuta Udžvarlića. Hakija je završio u rodnom mjestu nekoliko razreda gimnazije, pre­ šavši kasnije u službu u evidenc. za katastar, a od prošle godine namješten je kao željeznički činovnik na derventskoj stanici. U svome rodnome mjestu savio je gnijezdo i osnovao porodicu, sa porodičnim idealima čovjeka kakovi se u današ­ njici rijetko vide. Svi oni koji Su ga poznavali po svima ple­ menitim i dobrim osebinama i njegovom životu, ostali su zapanjeni pred nenadanom i tragičnom mu smrću. Niko nije mogao očekivati da će ovaj simpatični, uvijek nasmijani čov­ jek, u najljepšim godinama života, u 28 godini, doživjeti ovako tešku sudbinu! I ako se nije tačno znalo kada će biti sahra­ njen, zadnjoj mu ispratnji prisustvovao je veliki broj građana i najuglednijih ličnosti u gradu, koji dođoše da mu odaju zadnju poštu. Rahmetlija ostavlja suprugu, 4-godišnju kćerkicu i tri sestre, koje u njemu izgubiše jedinog brata. Neka mu Svemogući podijeli afu-magfiret, a mi koji smo s njime sarađivali, sačuvaćemo trajnu uspomenu na Ma­ kiju Udžvarlića, kao korisnog člana naše zajednice. Esadbeg Alibegović. 192 свршио у Дервенти, реалку започео у Бања Луци, a завршио у Сарајеву. За вријеме рата био je уписан на ветерини у Бечу, али je после рата ступио у Царинарницу и служио у Сарајеву и Дубровпику и најпослије у Скопљу, гдје je остао све до своје смрти: Рахметли Мухамед био je у свакоме погледу узор; добар муж и отац, искрен пријатељ и савјетник, од свакога цнјењен и вољен, увијек благ и миран, вазда ведар и насмијан. Био je стари и опробани пријатељ друштва Гајрет, чију je идеју на свакоме кораку помагао. За вријеме његове кратке болести, његови многобројни другови и пријатељи непрекидно су се налазили крај његове постеље и са највећом надом очекивали његово оздрављење, али нажалост, неумитна смрт ra je брзо отела, упркос свих настојања многобројних љекара. Рахметлија je сахрањен уз многобројно учешће најугледнијих скопских грађана, a на гробу се дирљивим говором опростио одборник Мјеснога одбора Гајрета, професор Велике Медресе г. Т. Окић. Његовом смрћу губи његова фамилија свога хранитеља, његови другови свога пријатеља, a друштво Гајрет свог искреног пријатеља и сарадника. Ha годишњој скупштини одбора Гајрета у Скопл>у другови и пријатељи рахметли Мухамеда једногласно закључили су, да га упишу за утемељитеља друтва Гајрет са улогом од 500 дииара. . Рахметли Мухамед оставио je иза себе супругу, два сина и једину сестру г-ђу супругу г. Мустафе Халиловића, шеријатскога судије у пензији из Оџака. Свима њима Гајрет изриче искрено саучешће за непрежаљеним губитком, a рахметлији жели рајско насел.е. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/59cd51e6411981a0840caf499921fd0d.pdf d8db302ba65d8e137b143a32292521f4 PDF Text Text TAKCA У ГОТОВУ ПЛАЋЕНА г л а с н и к К у л т у р н о п р о с п је т н о г друштва ЈГа/рета САДРЖ АЈ: U R E D N IŠT V O : 6 septembar / IN G . M U ST A F A M EHIC N aše selo ii Gajret / Dr. JO V A N M IJUŠK OVIC: Stara medi­ cina kod Arapa / M U ST A F A ŠEIT: Slap, pjesma (prevod s tur­ skog) / PRIČE O N A ŠIM LJU DIM A: Propast svijeta / M o­ litva Mije Bondže / R: Stopedeset-godišnjica Vuka Karadiića / E. A L IBEG O V IC: Santur, priča / Koliko ima zadruga na svi­ jetu / P. C U LA FIĆ: Školovanje omladine na selu / ZIY A G 0 KALP: Vrijednost morala, prevod s turskog jezika / ZN A M E ­ N IT I LJU DI U A N E G D O T A M A : Kralj Oskar, Tawt, grofica Dibary, Đuro II i Napoleon / GAJRETO V G LASNIK: Sve­ čana predaja diplome g. Sadik ef. Sadikoviću / Spisak primljenih pitomaca-ica u internate / Stipendije / Potpore i t. d. С еп т ем б а р С а р а је в о 1937 ИЗДАЈЕ ГЛАВНИ О ДБО Р ГАЈРЕТА V САРАЈЕВУ • В р о ј 11 ГЛАВНИ И ОДГОВОРНИ УРЕДНИК ХАМИД КУКИћ �ГАЈРЕТ, ЛИСТ ДРУШТВА ГАЈРЕТА ИЗЛАЗИ МЈЕСЕЧНО, ЦИЈЕНА МУ JE ЗА НАШУ ОТАЏБИНУ 60 ДИНАРА HA ГОДИНУ, A ЗА СВЕ ОСТАЛЕ ЗЕМЉЕ ПРЕКО ГРАНИЦЕ 120 ДИНАРА. ЂАЦИ ГАЈРЕТОВИ ПИТОМЦИ ДОБИВАЈУ ЛИСТ У ПОЛА ЦИЈЕНЕ КОД ГЛАВНОГ ОДБОРА ИЛИ КОД УПРАВЕ ГАЈРЕТОВИХ КОНВИКАТА. Власник друштво »Га1рет« — Одговорни уредник: Хамид Кукић — Штампарија Босанска Пошта Јосип Бретлер и др. одговара Јосип Гргић. �B p o f 11 Г о д . TCVlll Сара/ево, с е п т е м б а р 1937 ll>. 1!. К Р Д Љ П Е Т А Р I I ПОКРОВИТЕЉ ГАЈ PETA 195 �6 сеишембар Гајрет je имао и до сада свечаних и свијетлих дана; имао je датума који су за њега и за наш народ имали великог значаја и великих културних потхвата. Међутим највећи празник, иајсвечанији благдан у историји Гајретових културно просвјетних прегнућа je — Шести септембар, рођендан Његова Величанства Краља Петра II. Taj дан, када je угледао свјетлост бож ју Велики Покровитељ Гајрета, има за Гајрет два велика значења. Прво значење овог Дана je у томе што je Гајрет, захваљујући љубави и високој пажњи свог Највећег Пријатеља, Блаженопочившег Краља Александра I Ујединитеља, везао своје име у з Име нашег данашњег љубљеног Краља и славни Дом Карађорђевића. Овај за нас историски догађај напунио нам je радошћу и одушевљењем наша срца. A та невиђена радост и љубав према Узданици нашег народа, донијела je сама од себе и другу значајну одлуку везану уз овај Дан. Муслимани у Гајрету и око њега, у настојању да сваке године што љепше и достојанственије прославе овај Рођендан, везали су за 6 септембар највећу своју светковину — Гајретов дан. Рођендан Њег. Вел. Краља Петра Д ругог има, због тога, за Гајрет и његове раднике, двоструку величину, двоструку важност. У првом реду je тај Дан манифестација патриотског осјећања и националне мисли сваког грађанина и сељака, a (онда, на другом мјесту, манифестација коју, посебно, гаји и носи сваки Гајретов члан и радник према свијетлом Имену Гајретовог узвишеног Покровитеља. Гајретов Дан, и ове године, треба да буде једна величајна манифестација нашег осјећаја; треба да буде афирмација наше снаге и огледало стварања. Треба у низу приредаба, као и досад, да докажемо шта можемо и колико можемо. Гајретов Дан, у оквиру наше националне идеологије, осјећаја и достојанства, треба да донесе највећи успјех, највећи плод. Овај Дан je био и остаће Симбол нашем вјеровања у Гајретову мисију и њен сигуран успех, максимум годишњих напора у јавном животу муслимана цијеле Југославије. Сви Гајретови радници и пријатељи треба да осјете величину ове народне светковине и да тога дана, одушевљено и истински, послуже Гајретовим идејама. Поред моралног уздигнућа, Гајретов дан треба да донесе и материјални допринос за велике циљеве Гајрета. У стотине мјеста, гдје год постоје Гајретови л>уди, a они су ко пшенично зрње расијани no цијелој нашој Отаџбини, 6 септембра ће се продавати Гајретове значке, приредити концерти, академије, забаве, сијела и теферичи на којима ће доћи до изражаја национална и културно-просвјетна мисао Гајрета. Са увјерењем да ће најшири муслимански народни слојеви схватити овај Високи Празник као општу народну радост и светковину, увјерени да ће се сви пријатељи напретка и прогреса сјетити Гајрета и свога дуга према њему, кличемо: Сви на окуп за прославу Гајретова Дана! Живио узвишени Покровитељ Гајрета, Њег. Вел. Краљ Петар Други! 196 �H arn e с е л о и Г а јр е т Наше село, запуштено и биједно, тражи да му се помогне, да би изашло из тепиког стања у које je запало. Оно вапије за помоћи, јер тешке су биједа и невоља које у њему владају. Непросвјећеност и материјалне недаће дотјерале су нашег сељака до руба пропасти. И село, тако лијепо и привлачно, из дана у дан ове више пропада. Сељак не зна да <иде укО(рак са новим временом и у своме конзерватином духу са неповјерењем одбија од себе све оно што je ново и савремено, na макар то било за њега не знам како корисно и спасоносно. Нарочито наш муслимански сељак je најбиједније стао готово у сваком логледу. Он није ни коракнуо напред, већ напротв пада све више у стање које мора да забрињава свакога оног који му добро жели. Мало je оних који .приступају нашем сељаку искрено ni са добром намјером да му помогну, a много je пак оних који ,му njpMCYynajy из личних интереса, не презајући од тага да га преваре и обману, само ако то служи њмховим рачунима и амбицијама, да се тако истакну и да се на тај начин користе у даном моменту. Али, сељак инстнктивно осјети све те егоистичне и непожељне операције с њим. Он je имао прилике да се о том увјери и да искуси на ваститој кожи. A као посљедица тога његовог увјерења и иокуства јесте неповјерење према интелигенцији, коју имамо пред ичима, кад говоримо о овоме болном питању. Гајрет, наше муслиманско репрезентативно културно-просвјетно друштво, до сада je ишколовало прлличан број млађих људи, који су већ ступ.или или ступају у слободан живот. По неминовном закону природе no коме се врши смјена генерација, ови млађи људи — интелектуалци заузеће данас-сутра видне положаје у државној управи и приватној дјелатнасти. И баш од њих треба очекивати да свесрдно по)могну заосталог муслиманског сељака као и сељанку, те да се на тај начин одуже Гајрепу, коме je највише стало до културнопросвјетног напретка нашег мусллмансжог елеменла који у великој већини сачињавају сељаци.___ Млади људи излазећи из школе ступају у живот одиста лод тешким околностима. Удовољивши својим обавезама и давши све од себе no изласку из школе, онм с шравом траже да им се даде могућност да живе и раде. Па кад те могућности не буде — што данас није риједак случај — онда настане разочарање и апатпја према свему na и према Гајрету, шако Гајрет за то није крив. Ta разочарања и револт потенциран и са друге стране, могу да се дубоко урежу у душу « да убију вољу за радам и амбицију и за доцније, кад то вријеме незапослености и очајања прође. Тако може Да се формира пасиван дух, који не само да не учествује у «екој корисној акцмји за добро народно, већ je чак и онемогућава. И многи бивши Гајретови питомци прођу кроз ту тешку фазу живота. Овај моменат je важан и преко њега се не може олако прећи. Зато би Гајрет добро учинио када би нашао начина да своје бивше питомце који су изашли из школе веже за себе, да буде с њима у контакту и да HiM даде бар моралну потпору, како би се одржали и да не би клоиули у тим часовима тешког 'искушења. Taj гест Гајретаби 'појачао преданост и љубав њихову према Гајрету, које су можда биле поколебане и утицајем околности умаљене. У том случају рад на селу дао би згодну прилику тим младим школованим људима, које би Гајрет ломагао,, да у њему започну са конструктивним радом 'И да развију своје способности употребивши их хорисно за добро нашег сеоског свијета. Наш муслимански сељак треба да осјети корист и задовол>ство о д млађег кадра Гајретоваца. Он то с правом очекује, јер помаже Гајрет и даје за њег тешко и с муком стечену пару. Бивши Гајретови питомци нарочито треба да се приближе сељаку, да му приступе искрено са пуно љубави и разумијеваља према њему. Јер, према h>hxobolm личном примјеру, ирема њиховом олхођењу и постулању, сељак доноси свој суд о Гајрету. Широко je поље рада на селу. Рад je истина тежак и тражи добру вољу, истрајност и самопрегорење, Али зато доноси лично задовољство и доприноси напретку нашег сељака који од школованих људи много очекује. Нема ништа позитино у празном причању и надмудривању. Дјела се траже и на основу н>их доноси се добар или лош суд. Говорило се je « писало о К0 'ристи Гајретових читаоцница на селу. Ta корист поред осталог испољавала би се нарочито у томе, што би отргла сељака од алкохола који све више узима маха, поготову у оним селима која се налазе у близ!ики вароши. По сеоским кафанама и биртијама беспог сличи се и пије алкохол. И то није риједак случај. У алкохолним пићима сељак тражи утјехе за свој тежак живот и тако пропада још више матервјално и губи свој морал који се високо диже изнад бног у варошима. Баш у осш 1 вању и одржавању Гајретових читаоница на селу није се постигао пожељан успјех, a то највише због тога, што није било људи који би свесрдно приступили томе раду. Велиш je гријех пустити сељака нашег Да и даље пропада. Треба га помаћи што прије то боље, јер помажући њега помажемо сами себе. Ing. Мустафа Мехић. -------------------------------------------------------------------------------------------- 197 �Стара Јчсдецииа к о д Арапа Развитак медицине у ApaincKOM царству иде паралелно са стварањем моћне државе Калифа, и почива на ренесанси старе грчке медицине. Арапска медициш управо je мјешавипа грчких и источњачких елемената. Она није дјело националних Арапа, и ако су истој дали своје име и свој језик, и ако она no д уху претставља једну цјелину, на њеном стварању претежног удјела имали су људи остадих народности великог Исламског царства. Медицински центри, налазили су се баш у земљама Ислама, гдје су живјели измјешана племена и народи. Даровити али примитини Арапи, кад су се освајањем дограбили најбогатијих културних земал>а, код н>их се жеља за духовним образовањем особито уочавала. Из духовних туђинских творевина, узимали су само оно што им je било потребно за даље практично ратовање, Поред националне поезије, Арапи су једиио изучавали граматику и свету књигу Куран, те ради његовог што вјернијег тумачења новим вјерском припадницима, Кураагту смјели да читају једино у рригиналу, и на тај начин Арапи су лриморали све народе Исламског царства, да науче арапски, што je имало као посљедицу велику и пресудну историјску чињеницу, да je арапски језик постао универзални књижевни језик свих народа арапског царства. У главноме, за вријеме владавине династије Омајида, медицина je била препуштена невјерницима, и за извор служила им je поглавито александријска школа. Већ 707 године, у Дамаску подигнута je прва боливца, у којој су љекари лијечили болеснике бесплатно. Ово рано продирање медицине у земљи Ислама, na ма и о д туђина, невјерника, поред практичног интереса, о коме су Арапи увијек водили рачуна, притшсује се и историјској чињениц«, д а je Мухамед a. с. имао личн о г . љекара, личног пријатеља Хришћан1ина, Харич Бенкаладу. За вријеме династије Омајида Басра и Куфа били су чувени 1медицински центри, гдје су ишли Муслимани, Хришћавл и Јевреји да своје знање обогате. Ипак прави полет арапске медицине почиње доласком на власт динаетије Абасида.. Основу арапске медицине чини у суштини богата преводна литература. Калифе су овај посао помагали издашним материјалним средствима, чак су и дипломатским путем набавл>али позната оригинална медицинска дјела страних књижевности. Превод ових списа повјеравали су комисијама најугледнијих научн.ика и познавалаца страних језика. Историја je за сва времена сачувала имена слав- 198 них Калифа из династије Абасида, који су омогућили арапску медицину. Да споменем калифу Ал Манзура, Харун Ал Рашида и Калифу Ал Мамуна. Од медицинских аутора грчке књижевности важнији су преведени Хипократ, Гален, Диоскурит, Ареибазио Павле из Егиве, Арон из Александрије и т. д. Калиф Ал Мамун за скупе nape добавио je са византинсмих дворова масу научних медицииских дјела, a многе je добијао, путем мировних уговора. Харун Ал Рашид велики je број грчких медицинских стгиса покупио у ратним1 походима, из побјеђених градова. Kao преводиоце срећемо Сирце, Персијанце, Грке и Јевреје, и они су дали огроман број коректн.их превода. Ова систематска преводна књижевност, обрађивана бесприиијерпом енергијом, и у јаch'Om циљу, донијела je Арапима у току деветог стољећа, толико медицинског знања, да у Арапском царству бива ваокрс старе грчке медицине. Арапск,и љекари у Багдаду прилазили су болеоничкој постељи у зваку Хипократа и Галена. Медицина код Арапа одувијек je била цијењена, и играла je врло важну културну улогу. Колико су Арапи високо цијенили медицииску науку, видимо и no литератури, гдје се многа медицинска питања третирају, не само у љекарским списима, већ и у другим иаучним гранама. Па ,и сами арапски пјесници, у својим умјетнички1м пјесмама узимају медицину као предмет инспирације. Kao кољевка арапске медицине, узима се славна медицинска академија Несторијанаца у Џондисабури. Несторијанци бијаху један хришћански свештенички ред у Сирији, који се поред теологије бавио и медицином. Превели су многа грчка медицинска дјела. Несторијанац Сергије из Разене, чувени свештеник и љекар прве половине шестог стољећа, на сиријски превео je све списе Хипократа и Галена. Гоњени вјерским фанатизмом и нетрпељивошћу, Нестаријанци у петом стољећу бјеже у Персију и у Џондисабуру оснивају медицнску академију, Koja стољећима важи као највиша медицинска школа истока. Кад су Арапи загосподарили Персијом, ипак ова медицинска школа остаје и даље у рукама Несторијанаца, и то,ме факту има арапска медицина да захвали за свој брзи развитак. Из те школе изишли су они арапски љекари, који су медицину у Арапском царству подигли до највећег угледа. И томе факту приписујемо и чињеницу, да су арабизирани Персијанци имали у арапској медицини о д увијек домииантан положај. Др. Јован Мијушковић. �Слаи Ca поносне стене, ca огромног внса Крунисаног круном од прозирне магле, Озго, у бездан, ca јеком се баца Големог слапа блистава влага. Kao плава свила урешена пеном Напојена амбром горскога цвећа, Доле пада вода, дугиним бојама сија И одише снагом вечитог пролећа. . . . Слушам јек у слапа, плавог горостаса, И разбирем песму беле чипке-пене. Причају ми приче, шапућу легенде Кроз столећа што су прошле кроз те стене. Оне нижу речи у божанску оду, У којима прошлост снја као звезда: О генију поета, о бесмртној музн, О крвавој слави војничких најезда. P r ič e 0 n a š im lju d im a PROPAST SVIJETA Na Narodnom univerzitetu u Sarajevu dizao je neki profesor univerziteta iz Zagreba predavanje. Na jednom mjestu je izrekao i ovu rečenicu: »Zbog svega gore izlo­ ženoga, ja sam dubokog uvjerenja da naša Zemlja, ovakva kakva je, neće moći izdržati više od 90.000 godina. A onda je propast svijeta...» u tom trenutku došlo je do jednog incidenta. Jedan sara­ jevski trgovac, postariji čovjek, skočio je iz klupe i, priletivši govorniku, zavapio sav očajan: — Koliko, koliko ste rekli? — Devedeset hiljada godina. — Hvala dragom Bogu, otpuhnuo je zadovoljno trgovac. Ja mišljah samo 9.000 godina, pa se bijah baš prepao. Nije lahko tako brzo umrijeti. Кроз столећа дуга, хрлили су љ уди Овамо ка престољу анђела-лепоте. У о во ј ведринн Тесалијског неба Тражили су извор за вечнте животе. Клањају се њему и славни хероји И тај који ствара и онај што руши. Под шум истог слапа своју Илиаду Хомер je геннјални зачео у души. У прасгаро доба, дивна Афродита, Свако јутро, кришом, с пехаром од жада Трчаше овамо да освежи тело, У валовима сјајним плавог водопада. Бацала без стида прелепе одоре, Пружајући сунцу поносно и ведро, Своје наге ноге, своја обла бедра, Седефасто нежна, уздрхтала недра. Али љубоморан као дивљи курјак, Бацао се на њу непрозпрнпм велом Слап. Ко плашт од сафира, с пеном - хермелина. Афродити вода покриваше тело, Грлио je страсно, љ убио ватрено, Шапутао речи тајанствене, сонорне, И пуштао вилу из свог загрљаја Пуну снаге нове, чудне, чудотворне. Легије су Меда, Грка н Монгола, Мнсирских војннка, пролазили овде. И Турске армаде и Римске кохорте Поднжаху шатре код воде што шуми. Натапала га крвљ у војска Митрадита. Своју жеђ je гасио лепи Антоније, И после бнтке, свирепи Атнла, Појио je овде своје дивље коње. Кроз ове клисуре, поред водопада, Пројурила je на бику лепа Еуропа, И на сурој стени, као у је д звера, Још увек се внди Хекторова стопа. Реци, шапни, зашто те твоје лепоте Нису нас доскора привлачиле амо? Алн веруј сада, ја и моја браћа Kao наши преци тебе ценит знамо. MOLITVA MIJE BONDŽE Katolički raspop, suludasti Mijo Bondža, bio je do pred nekoliko godina poznat cijeloj Hercegovini i sred­ njoj Dalmaciji. Skitao se od mjesta do mjesta, nođvao po grobljima i služio djeci i odraslima za uveselenije. Uvijek se molio Bogu, a govorio malo. Kad je što i govorio, bilo je to smišljeno i lukavo. Uz rat, kad je vladao car Karlo, zamoli ga sada rahmetli Mustajbeg Rizvanbegović, da se malo pomoli Bogu za cara. Mijo se prekrsti, pogleda oko sebe a onda, ša­ patom, kao i uvijek, reče: — A molija sam se za Sultana, pa ga je dava diga, molija sam se onda za Vranu (Franju Josipa), pa je i njega dava diga. A kako bi, gospe ti blažene, bilo da se baš 1 za Karla malo pomolim. Рецн ми одакле, дивни водопаде, Откуд ти то дивно, то ватрено благо, Да надахнеш љ уде, те у песмн звонкој Кроз векове славе твоју плаву снагу, . . . Kao преци наши дивимо се тебп, Твоме смелом паду ca високе стене, Твоме миомиру пролећа и цвећа, Дивна бистра водо, ca крнлима пене. (Превод с турскога) МУСТАФА ШЕИТ 199 �Стопедесето-годишњица ВУКА К А Р А Џ И Ћ А Све знатније кулгурне и просвјетне установе у престоници и у земљи — на челу са С. К. Академијом — одлучиле су да ове године на Митров дан, 8 новембра, свечано прославе стопедесетгодишњицу од рођења Вука Караиића. Оне желе там гшославом не само да одаду признање .једном великом сину нашег народа и да псжажу, и том приликом (Његовим примјером — како се служи народу и отаџбини, него и да изнесу свеколики значај Њ егова великог дела. Вук Караџић, поред значајних заслуга за реформу правописа и књижевног језика има још једну крупну заслугу, којом je украсио и цео жји вот свој и крунисао цео плодни рад свој. To je: стављање наше националне културе у основицу целокупног нашег духовног и културног развитка, и у књижевности, и у уметности, и у материјалној култури. Зато je прослава Вукоза имена — прослава његова завета, остављеног народу нашем — подизања наше властите националне културе, у вези са успесима и напретком културе целог света. Схватајући тако омисао ове прославе, националне установе позивају претставнике свих културних слојева нашег друштва: да учествују у овој проелави и допринесу да она лостане и значајан дан у историји H a ­ rnoj. Поред прослављања имена Караџићева, овом he се светковином тежити да се подиге вечити споменик творцу савремене културе наше — оснивањем Вукове задуж бне, из које he се о Вукову дану сваке године награђивати најуопелија дела и з обласги наше националне културе и уметности. Да би се т о посш гло, одбор за Вуко!ву прославу обраћа се свима културннм друштвима нашим и 1претставницима свих наших културних и просветних усганова, са молбом: да организују у својим ф единам а одборе за Вукову прославу, који he заједно и у договру са одбором у Б еограду радити на остварењу тог циља. О свакој таквој организацији или свакој доброј имицијативи која се ма где са овим Ц1иљем у нашој земљи јави, треба одмах известити Главни одбор за Вукову прославу (у Београду, Караџићева ул. 5) од којег he добити сва потребна обавештења Р* 200 Santur Događaj, о kome ću vam pričati, stvarno se odigrao u Derventi, u godini 1924. U toj godini je radiofonija počela zauzimati velike razmjere po cijelome svijetu. M eđutim kod nas, u Jugosla­ viji, bilo je malo sretnika, pogotovu u Bosni, koji su sebi mogli da nabave radio aparat. Bila je to čudna stvar, najveća tehnička tekovina našega vijeka. Sam aparat je stajao mnogo novaca, a osim toga izdržavanje aparata iziskivalo je prilične izdatke (anodna baterija, jer tada ne bijaše radio-aparata na električnu struju, punjenje akumulatora, mijenjanje lampi i t. d.). D a bih se upoznao sa ovim čudom tehnike, otputovao sam u Zagreb gdje su bila svega dva radio aparata, čini mi se vla­ sništvo »Zagrebačkog radio kluba«, ikoji imađaše prostorije u današnjoj Zagrebačkoj radio stanici. Tom prilikom se upoznah sa jednim od osnivača Zagrebačke radio stanice, g. Ivom Šternom. O n mi pokaza jedan radio aparat marke »Radiola« (pa riški fabrikat) i drugi »Audionet«, ako se ne varam belgijski fabrikat. Slušali smo cijelu noć razne evropske stanice. Tada ih je bilo mali broj. U aparatu je kvrčalo, škripalo i pucketalo, ali za početak je i to bilo dobro! Povratih se iz Zagreba i povedoh akciju za osnivanje »ra dio kluba« u Derventi, koji se i osnova na taj način, da svaki član, u ime nabavke aparata, položi po 1500 dinara, a osim toga odredism o posebno mjesečnu članarinu od D in 50, radi izdrža­ vanja radio prijemnika, raznih troškova i kirije za salu u bivšem hotelu »Rajčević«. Prema propisima poštanske direkcije, aparat smo morali prijaviti zbog dozvole, koja je glasila na moje ime, a aparat je bio registrovan pod brojem 35, jer je svega toliko aparata do tada bilo prijavljeno u državi. Postavljanje krovne antene na zgradi izazvalo je senzaciju u gradu, a montiranje antene izvršili su dva konstruktora-inži njera iz SI. Broda. Velika većina svijeta u gradu nije uopšte vjerovala u cijelu stvar. Najinteresantnija epizoda u vezi sa ovim »čudom«, odigrala se u »kahvi« Širbega Bešlagića. Posjedali ihtijari po sećijama. Podavili noge podaše. Kafana puna duhanskog dima. Prisutni se jedva raspoznaju. U kafani tišina, samo kolutovi dima lete, i čuje se srkanje kafe iz finđana. Tišinu najednom prekida stari Abdulahaga. On duboko otpuhnu i reče: — M a čuste li vi za »one«, što razapeše nekakve žice po krovu Rajčevića zgrade? Sada slušaju kobajagi muziku, koja im dolazi brez žice čak iz Beča, Pariza i Londuna . . . U kafani tajac, samo se javlja rahm. Huseinbeg: — Am a, čuli smo, jašta. A šta im moreš, kad ljudi imaju para . . . Žuljaju hin . . . Švabe hin varaju ko malenu djecu, još za njihove pare . . . N a to će Abdulahaga: — A li, ljudi božiji, ipak mi ne ide u glavu, kako mogu ozbiljni insani dozvoliti da se neko sa njima na ovakav način šegači. Pa medu njih upo i Esadbeg! Ma zar ne znaju i ne vide, �budale jedne, da je to njima Švabo kurisao santur u onoj kutiji! A oni, jadnici, u svojoj plitkoći misle, da to, biva, avaz dolazi iz Beča, Pešte i Londuna?ll Đ e im je pamet, po Bogu braćo? Kako se može vjero­ vati, da se, efendum, govor, pjesma i čalgija može slušati bez ž ic a . . . i j i Eto, to se uistinu odigralo u Derventi, na početku širenja Radiofonije u našoj Bosni. Kad danas pogledam sadanje »superheterodin« radio aparate, koji su konstruisani na elektr. struju, bez akumulatora i baterija, kao i bez onih žica po krovu, sa zvuč­ nikom ugrađenim u samome aparatu, i bez svih onih čuda, koje je radio imao na početcima stvaranja, kada slušam vjernu repro­ dukcijo! muzike i pjesme iz Abdulahagina »Londuna«, i još i? veće udaljenosti, n. pr. M oskve i Tokija, tada se uvijek sjetim Širbegove kahve i njegova »santura«. U moderno shvaćenom smislu, ovaj naš prvi radio aparat u Derventi, pohranjen danas kod g. Boška Tasovca, i jest neki santur. M ogao bi ga danas mirne duše ponuditi nekom muzeju. Д neće proći mnogo pa će se i na ovim »santurima«, na bazi televizije, moći vidjeti i ljudi odavden čak u London. E. Alibegović Колико има задруга на свијету Према најновијим подацима на цијеломе свијету има сада велик број задруга, о чему смо ми прикупили занимљиве податке. Потрошачких задруга било je 63.600 са 90 милијона 45.000 чланова. Ha пимјер 1934 године те су задруге продале робе за 941 милијарду динара. Све те задруге располажу имовином од преко 558 милијона динара. Сељачких задруга разних врста има на свијету веома много. Тако има, као подврста кредитних задруга, 151.234 са 15,312.357 задругара, мљекарских задруга 22.034 са 2 лијона 736.447 задругара, na набављачко продајних 26.064 са 3,054.597 чланова и за дружних електрана 7.101 са 478.424 задруга pa. Разних задруга, сељачких, изузев осигура вајућих, бито je на свијету ч8/.»00 са ч-t ми лијоиа 30.300 чланова, осим Pycnje, Koja тамо иије урачунана. Али мора се сиоменути, да je задругарство у Русији јако развијено, и да, нанримјер, од овдје наведенога ороја свих сељачких задруга на свијету, на Русију огпада 24.456 са i6,474.000 задругара. Сељачких задруга за осигураље од елементарних 1тета, за осигурање стоке и за Mjeшовита оеигураља Оило je на свијету, иез Русије, 46.760 са 1,782./6<. задругара. <jcmyрани капитал ових задруга ијвосиј je укуино око 935 милиЈарди динара. Професионалних задруга, r. ј. радничких произвођачких задруга, грађанских кредигних задруга и риоарских задруга има иа свијету око 32.000 са преко 5,/vo.ooO задругара. Задружно организирани потрошачк имали су 48 главних набављачких задруга, чијн je промет износио 1934 године — као приијер наводимо — 585 милијарди динара, од чега отпада на њихову самонроизводњу 13 милијарди динара. Надал>е су погрошачи имали својих 10 задружних банака, које су имале те исте године на располагаже 23 милијарде динара, a к томе je било још 13 сељачких задруга и 10 осталих задружних банака. Централних задруга за осигураже било je прошле године, о чему су сада прикупљени подаци, 71. Ha концу ирипомињемо, да и то нажалост нису најпотпунији подаци и то jeдино с разлога, јер све задружне организацнје свијета нису послале податке централном статистичком задружном уреду. P r e lp la ć u f ie se i š ir it e lis t ROMANIJA Put za Novakovu pećinu »Gcijrct« 201 �Š k o lo v a n je o m la d in e n a s e lu Naša seoska omladina ima rđave uslove za život. Pod rđavim uslovima se obavlja i njeno vaspitanje i pripremanje za budući život. N a š skoro jedini vaspitno-prosvjetni zavod u selu i za selo — narodna škola bila je sve do najskorijeg vremena siroče bijede i oskudice. I ako prenatrpana velikim brojem vaspitanika, vrlo često nije imala ni najpotrebnija sredstva za rad. Neće biti pretjerana konstatacija da veliki broj naših seoskih škola po čitave mjesece nije imao ni trunka krede, a o drugim vaspitno-pom oćnim sred­ stvima, namještaju i učilima i da ne govorim o. A li sad, blagodareći najvećim prosvjetnftn vlastima koje prevedoše izdržavanje narodnih škola na kredit ba­ novinskog budžeta, vjerujemo da će ova prepona biti sasvim otklonjena iz polja vaspitanja. Sem toga naša sela nemaju ni dovoljan broj škol­ skih zgrada, te se škole otvaraju i po privatnim, pe­ dagoški i higijenski neodgovarajućim kućama. Ima dosta mjesta, gdje i danas djeca iz po nekoliko sela, koja broje i do stotinu dom ova ili nigdje ne pohode školu, ili pod vrlo teškim uslovim a petoro do dese­ toro djece posjećuju škole koje su vrlo često .udalje­ ne od njihovih dom ova 10 do 16 km. Pa da li taj mali procenat djece, kojuisvjesni roditelji žele osloboditi mraka, pod takvim uslovima može se pravilno vaspitati i da li se od te djece, koja žrtvujući svoje živote, naročito za vrijeme zimskih mećava i vijavica, može zahtijevati i očekivati apsolutni uspjeh u nastaviV Ne, jer ta djeca, zamorena dugim putem, šibana kišom i snijegom a štipana hladnim zimskim mrazovima, sla­ bo odjevena i obučena, a nahranjena suhim kukuruz­ nim ili sijerčenim hljebom, iznure se i zamore, te su u nemogućnosti skoncntrisati m isli za shvatanje novih pojmova i njihovo razumjevanje. U novije vrijeme naša državna uprava i pro­ svjetne vlasti ulažu m nogo truda da po m ogućstvu u u svakom selu podignu udobne školske zgrade pa je mnogo učinjeno na polju podizanja školskih zgrada. A li ima još m nogo da se učini, pa tek da se prenatrnost djece po našim narodnim školama normalizuje. Bijeda i sirom aštvo, čiji je talas zahvatio naša sela, duboko su žarili svoju kob i u polje uzgojnog podizanja omladine naše. I naša školska djeca u sve­ mu oskudjevaju. V elik i broj od njih nema obuće, te su im crne ispucane noge izgrebene kupinom, šibljem i dračom. N iz golenjače i oko člankova izukrštale se ogrebotine žalite osušenom krvlju. I odijelo mnogima od njih je vrlo mizerno; obučena su ili u stare, dronjave pocijepane rutine ili u tanke, od beza — botane — sve iskaišane dronjke, kroz koje vire goli laktovi, ko­ 202 ljena i ostali dijelovi tijela. Te rutine se ne skidaju ni danju ni noću, sem kada se peru, ali i to vrlo rijetko. U njima se i spava na tvrdom zidu — uz ognjište od kamena ozidanom krevetu — ne vodeći računa da li su mokre ili ne. One su leglo razne gamadi kojom naša školska djeca obiluju. Ovako pocjepana i dronjava djeca puna nečistoće dolaze stidljivo u školu, ona mjesto da prate tok i razvoj nastave paze kako će od učitelja i svojih drugova skriti uš ili buhu koja se vrlo često pojavljuju po njihovu tijelu i odijelu. Ovako slabo obuvena i odjevena djeca često boluju od nazebe, te neuredno posjećuju školu, što u mnogome ometa uspjeh nastave. Kašalj i kijavica, ozeble školske djece naročito kada su vlažna vremena, jesu najčešće slušani učiteljski radio. Hrana je više nego mizerna. Polugodišnja hrana jeste suh kukuruzni ili sijerčeni hljeb a vrlo često i pareno zelje. Po pola godine moguće da imaju po kašiku mlijeka da s njim nakvase svu bajatu kukuruzu da im grlo ne para. Uzrok ovako mizernoj ishrani djece jeste bijeda našega seljaka. A kako stojimo sa školskim knjigama i pisaćim priborom za djecu? T o su još veće poteškoće na koje nailazimo. Bijeda i oskudica, koje vladaju u našim se­ lima, su i tu uvlačile svoju kobnu razornu moć. Bila bi nužna potreba, za uspjeh u vaspitanju po­ zabaviti se pitanjem opskrbljivanja učenika narodnih škola potrebnim knjigama i priborom, jer dok god se to pitanje na neki bolji i podesniji način ne uredi ne­ uspjeha u nastavi imaćemo. Znamo da je to pitanje vrlo teško urediti, ali vjerujemo da oni koji su, nošeni idejom da je prosvjeta sreća jedinke, društva i države, uspjeli da urede izdržavanje narodnih škola, naći će put i način da riješe i problem opskrbljivanja učenika pisaćim priborom i školskim knjigama, jer to od njih zahtjeva budućnost države i naroda. P. Ćulafić �V r ije d n o s t m o r a l a Ziya Gokalp, bijaše osjećajan turski pjesnik i strastven teoretičar nacionalizma, a bijaše takcđe sociolog velike kulture. Dokaz su ove velikodušne stranice, koje su izašle 1912: Kao što znanost naučava čovjeka onome što je »moralno« i kao što genijalnost stvara ono što je »ori­ ginalno«, isto tako moral potiče čovjeka na ideal. Ove tri moralne blagajne podvrgnute su u pogledu nji­ hove vrijednosti vrlo striktnom poretku. U ovom pogledu genijalnost ima izvjesnu prednost prema znanosti. Geniji 'su uvijek bili smatrani preciznijim od učenjaka. Jer ako znanost može biti izvršena sredstvom metode i -što svako može postati učenjak i kad malo što uradi, genijalnost je naprotiv dar prirode što se ne bi moglo postići radom. A ako se genijalnost koristi meto­ dom, inspiracija ipak ostaje glavni faktor stvaranja. Estetske emocije što geniji pribavljaju duši veće su od koristi koje postizavaju učenjaci. Jedan velik pjesnik, jedan velik muzičar mogu inspirisati izliveno veselje jed­ nom čitavom narodu, udahnuti mu novi život. S druge strane, ako je znanost internacionalna, genijalnost je na­ cionalna. Duhovna veza koja ujedinjuje članove jednog naroda sastoji se manje u zajednici naučnih ideja nego u zajednici estetskih emocija. Ko što je genijalnost veća od znanosti, isto tako mo­ ral se stavlja iznad genijalnosti. Vrijednost morala ne bi se mogla usporediti sa drugim socijalnim vrijednostima. Radi toga praznine jedne osobe u moralnom redu ne mogu se zamjeniti vještinama i naročitim zaslugama u oblasti znanosti ili genijalnosti. Moral je dakle iznad svih drugih vrijednosti. Zajed­ nica estetskih emocija, rekli smo, je duhovna veza koja ujedinjuje članove jednog naroda. Međutim, ma kako moćna bila, ova veza nebi mogla biti nerazrješiva. Samo moral može stvoriti vezu i solidnu i otpornu. Tako socijalna disciplina zavisi od moralne snage. Tamo gdje je ona slaba, pravo i zakoni su bez dovoljne eifkasnosti. Jer ako je zakon svet i djeluje, to nije zato što on inspiriše strah, nego zato što je došao iz zajedni­ čke savjeti i što on odgovara narodnom moralu. Zato što je on i izvor naše volje, moral je takode osnova i odgoja. On je uostalom jedini činila:, čovječanske sreće. Rekli smo, da je metoda vodič znanosti, inspiracija genijalnosti. Isto tako moral ima za vodiča savjest. Nor­ malne osobe koje su dostigle zrelost čuvaju u svojoj duši moralna pravila zapisana u vječne formule, i to da ne znaju kako su se ova pravila formirala, jer oni ih nisu mogli graditi pomoću znanosti ili metodom ni sredstvom razmišljanja. Ova su pravila u neku ruku prirođena, spontana. To je ono što čini, da mi ne možemo ostati ravnodušni pred jednim moralnim ili nemoralnim činom, i dajemo im prema slučaju našu pohvalu ili našu osudu. U toku ove reakcije, mi imamo osjećaj poslušnosti jed­ nom formalnom redu, koji je došao iz oblasti koja se može staviti još više od inteligencije. Upravo iz ovoga razloga mi zamišljamo našu moralnu savjest u obliku jednog glasa, čija nam je priroda nepoznata i čiji mi izvor ne znamo. Ovaj »glas savjesti« dostiže kod izvjesnih bića izvan­ rednu moć. Ova bića nazivamo »Moralni Heroji«. Me- J ia d sarhoši kraj JVeretve piju G osp. H . Humi Iscedićemo i mladost ovako ko čašu ovu mučenice pijemo, pijemo i tonemo u zaborav što peče bivamo veliki, sretni, posle padamo niče samo za jedan čas utehe u ovo bolno veče. M i pijanice u srcima nosimo naslage stoleća gromadne ko brda ova ćelava oko grada i drobimo ih čekićima, srca, da nam budu bolcća u ovo veče, veče puno tuge i jada. I pevamo pesme, rakijom krvavimo srca, lomimo živote, stvaramo trenutnu radost dok Balkan ц nama ko stara pesma grca pijemo, pijemo i raskošno traćimo našu mladost. Haj! U ovu noć procvileće u nama vekovi predaka, bezmernih, raskošnih traćara srca. Pijmo7 Za nas su čaše lekovi i maljevi, što lome u prah naša gromadna srca. llijas Dobardžić dutim, to su heroji, koji se slijepo podvrgavaju glasu svoje savjesti bez brige za ma koji interes ili ma koju opasnost. Istina je da se svaki tome podvrgava u izvjesnoj mjeri. Ali mnogobrojni su među nama oni, koji ne slušaju sa revnosti, kad im zapovijeda odricanje ili žrtvu radi jednog ideala. Da je to drukčije, mi ne bi pomagali svim neprav­ dama koje vladaju medu ljudima. I to je tako, kao što ima u umjetnosti genija koji se razlikuju od drugih, moral ima heroje, koji se izdižu iznad srednjih tipova. To su ovi nadčovječanski heroji, koji često spašavaju narode iz najvećih opasnosti. Jedan primjer, u ovom po­ gledu, je gest Alp Aslama u Malazgirtskoj bitci. Kada se glas savjesti izdigne neobično moćan, on potsjeća na inspiraciju u umjetnosti. To je što čini da se mogu nazvati ovi heroji »Geniji Morala«. Ostaje takode da se podvuče, da ovi heroji koji ostvaruju velike revolu­ cije, spašavaju narode i vode ih prema visokim sudbina­ ma, su u pogledu vrijednosti viši od genija umjetnosti. Jer heroji morala osiguravaju narodima slobodnu egzi­ stenciju, nezavisnu i visoku. Dok geniji umjetnosti uljep­ šavaju ovu egzistenciju, ali nakon što je osigurana. (Preveo Ahmed Prohić) Ziya Gokalp 203 �KRALJ I NOVINAR Za vrijeme vladanja kralja Đ u r e II. jedan činovnik en­ gleskoga ureda stenografirao je kraljev prijestolni govor držan pred skupštinom. Poslije dva dana kralj je doznao da je novinar iz presbiroa uhićen, i upita zašto to. — Jer je sasvim drugačije dao novinama govor vašeg ve­ ličanstva. — Donesite mi novine 1 Kralj je pročitao prijestolni govor i pozvao ministra unu­ trašnjih poslova i obratio mu se: — Odmah pustite iz zatvora onog novinara. Ja sam us­ poredio moj i njegov govor i našao sam, da je njegov mno­ go bolji 1 Z nam eniti ljudi u a n eg d o ta m a SAMO NJEMU NE Švedski kralj O s k a r primio je u svoje vrijeme jednu se­ ljačku deputaciju, koja ga je došla nešto zamoliti. Kralj seljacima obeća, da će njihove pravedne želje ispu­ niti i upusti se s njima u razgovor. Tako ih medu ostalim zapita: — Je li istina, da vi svakome kažete ti? — Istina je — odgovoriše oni. — Mi svakome kažemo ti, — samo t e b i ne smijemo 1 GLAVA Prigodom izborne kampanje za izbor predsjednika, bivši predsjednik T a w t imao je na jednom zboru protiv sebe jaku opoziciju. U jednom času, dok je govorio, njegovi protivnici nisu se zadovoljili time što su stalno galamili nego je neko bacio na nj glavicu kupusa, koja mu je pala baš pred noge. On je na to sasvim hladnokrvno primjetio: — Vidim da je jedan od mojih protivnika izgubio glavu! ZA D N JI CIN Mladi jedan pisac želio je da ga protežira grofica D u b a r ry, nadajući se, da će na taj način brzo postati slavan. Tako joj je jednoga dana čitao neku svoju tragediju. Grofica, koja nije imala baš mnogo umjetničkog smisla, nekako je pristala, no još nije bio završen ni prvi čin kad je pjesnika prekinula i naivno izustila: — Dragi gospodine, to što vi čitate posve je zgodno, ali bojim se, da vas odviše napreže. Ne biste li odmah prešli na zadnji čin? I JUNAK Za vrijeme N a p o l e o n o v o g pohoda u Rusiju nje­ gove straže uhvate jednog ruskog vojnika i izvedu ga pred za­ povjednika i počnu ispitivati o predjelima i putevima, kretanju ruske vojske i raznim vojskovođama. Vojnik je međutim na sva ta pitanja davao tek jedan odgovor: -•чг Ne znam! — Ništa ne znaml Tad jedan časnik iz Napoleonovog štaba odluči da se s čovjekom našali i uzevši ga za ruku, dovede ga do stola, gdje umoči držalo u tintarnicu i na dlanu mu napravi slovo »N«. — Dosada si — obrati se vojniku jedan od časnika, koji je znao ruski — bio rob ruskog cara, a sada si postao rob Napoleona. Ne govoreći ni riječi, vojnik dohvati sablju što je ležala u blizini na stolu i stavivši ruku na rub stola, snažnim zama­ hom desnice odsiječe šaku na kojoj je bilo slovo »N« i klikne: — Nikada] Kad je za to Čuo Napoleon, divio mu se i naložio da mu se rana zavije, odlikovao ga zlatnom medaljom za hrabrost r odredio da ga puste kući. Careve Vode pod Romanijom — tzv. Tursko selo 204 ' �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК S v e č a n a p r e d a j a G a j r e io v e d ip lo m e član Glavnog odbora Gajreta profesor g. Hasan čišić iz Mostara, umoljen je od Glavnog odbora da bi lično predao diplomu legatoru Gajreta g. Sadile eff. Sadikoviću, proglašenom na glavnoj skupštini Gajreta na dan 11. VII. o. god. Na 16. VIII. o. g. došao je g. čišić u Ljubuški i stavio se u kontakt sa mjesnim odborom Gajreta. Kako je članovima mjesnog odbora poznato, da je g. Sadik eff. Sadiković bole­ stan, to se je od strane članova mjesnog odbora umolio profe­ sor g. čišić, da bi u društvu sa cjelim odborom posjetio g. Sadikovića u njegovoj kući. Prethodno obaviješten o misiji profesora g. ćišića g. Sadi­ ković je priredio večeru (banket) u svojoj kući gdje su pored člana glavnog odbora Gajreta profesora g. ćišića bili prisutni i svi članovi mjesnog odbora osim sekretara g. Mustafe Dizdarevića, čija je odsutnost radi bolesti sa žaljenjem konstatovana. Pored ovih bio je prisutan i g. Dr. Petar Nuić, advokat iz Ljubuškog i g. Nazif Oručeviš, učitelj iz Klepaca. Iza priređene večere profesor g. ćišić' je pristupio razvi­ janju diplome svečaru g. Sadik eff. Sadikoviću sa popratnim govorom, da je ovaka pažnja prema pridonešenim žrtvama od strane g. Sadik eff. Sadikovića prema Gajretu vidna zahvala J dužna pažnja. G. prof. Čišić je rekao da je osobito radostan da je njega zapala čast da se na ovaj način voduži slavljeniku, kao velikom Gajretovom radeniku, ispred svih Gajretovih radnika. Uručenje diplome g. Sadikoviću, član Glavnog odbora Gajreta je popratio sa željom, da ga moćni Bog još dugo godina poživi na diku, ponos i dobro kulturnog i prosvjetnog društva Gajret i cijelog naroda. Svečar g. Sadiković, po prijemu diplome, replicirao je na riječi profesora g. ćišića sa slijedećim riječima: »Dragi Gospo­ dine izaslaniče i draga gospodo. Nijesam kakav govornik. Ali moju 'radost mogao bih’ Vam iskazati samo mojim srcem. Milo ОКРУЖНИЦА СВИМА МЈЕСНИМ ОДБОРИМА И ПОВЈЕРЕНИЦИМА ГАЈРЕТА РИЈЕШЕЊА ЂАЧКИХ Ове године улућено je главном МОЛБИ одбор/ путем друштвених јединица 880 молби1 за мјеста у интернатима, стипендије и потпоре. Од тога броја повољно je ријешено 595 молби, a одбијено je 285. У друштвене интернате примљено je 412 питомаца-ица, 134-орици молитеља подијељене су стипендије, a 49-орици једнократне потпоре. При рјешавању молби Главни одбор се je придржавао закључкд главне скупштине: да се приме сви стари питомци, у колико задовољавају својим владањем и успјехом у науци, a нови питомци су примани у интернате и подјељиване су им друге помоћи у колико су то њихове јединице завриједиле својим прошлогодишњим радом или у колико су нудили опскрбнине за конвикте. Овим ријешењима молби, ако би друштвени приходи остали онолики колики су били прошле године, и ne би се повећали, имали бисмо дефицит око 280.000 динар,а. Главни одбор при рјешавању молби имао je у виду обећаља многих друштвених јединица да ће у овој години допринијети више прихода него пршле године, na ако би то било, у што се ми и надамо, онда би прошли на крају ове друштвене године' вјероватно и без дефицита. Истина, у овој години биће животне намирнице скупље него прошле године, na he се према томе на интернате утрошити више него прошле године. a . S a d i k u e ff . S a d i k o v i ć u mi je da sam u svojoj starosti doživio ovako veliko priznanje od Glavnog odbora Gajreta. Gajret, koji mi je svakom zgo­ dom na srcu i na duši, tako mi je prirastao i puno ga cijenim i volim. Ali sam dužan ovdje se zahvaliti najprije predsjedniku g. Dru Avdi Hasanbegoviću, svim delegatima Gajretovih jedi­ nica na glavnoj skupštini, Glavnom odboru, predsjedniku mje­ snog odbora g. Ali eff. Ormanu kao i članovima, a naročito hvala Vama, g. profesore, na ovako velikoj pažnji, da ste lično došli meni ovako bolesnom ovaj akt glavne skupštine uručiti i posjetiti me u mojoj nemoći i bolesti. Molim Vas, g. profesore, budite tumač mojih riječi kod Glavnog odbora Gajreta, a ja ću веД u buduće kao i dosada znati žrtvovati za dobro i rad Gajreta kgji korisno djeluje na kulturnom i prosvjetnom polju za naš muslimanski elemenat. Velika Vam hvala, živjeli«. Poslije ovih riječi, predsjednik mjesnog odbora g. Alija Orman, odgovarajući na riječi slavljenika g. Sadikovića kaže, da je pogođen riječima g. Sadikovića ali kao predsjednik mje­ snog odbora Gajreta u Ljubuškom može da bude ponosan slavljenikom kao Ljubušak i da mu je milo da se je ovaka pažnja glavne skupštine Gajreta poklonila prema g. Sadikoviću. G. Dr. Petar Nuić je rekao da se mogu žrtve g. Sadikovića smatrati prema Gajretu i ostalim kulturnim i humanim dru­ štvima kao unikum. A pažnja glavne Gajretove skupštine prema g. Sadikoviću treba da služi za ponos ne samo Gajretovim radnicima nego i cijelom Ljubuškom. Žrtve slavljenika Sadikovića su velike. Njegovo geslo je: gladne najedati, gole i bose odijevati, sirotinju potpomagati. * G. Sadik eff. Sadiković iz Ljubuškog, legator Gajreta, u znak velike pažnje glavne skupštine i glavnog odbora Gajreta prema njemu, darovao je 2.000.- dinara mjesnom odboru Gajreta u Ljubuškom prigodom svečane predaje diplome kojom je imenovan za legatora. Hvala mu i od Boga plaća. Главни одбор рјешавајући молбе у овако великом бро|у, имао je и у виду обећаља Гајретових радника — делегата на прошлој главној скупштими, који су сви из реда обећавали Behe приходе у овој години и тражили истовремено од осталиш јединица да се и оне постарају да у овој годиии појачају све своје приходе, уписујићу нове чланове, уредно сакупљајући чланариие, дајући чешће приредбе, приређујући томболе, улисујући чланове утемељаче и добротБоре. итд. Сада je на друштвеним јединицама да се за овако издашне помоћи одуже Гајрету односно да изврше своје дужности према њему и да нађу пута и начина за повећање својих прихода, како не бисмо ову годину завршили са дефицитом, него како бисмо je завршили и са неким вшјјком. Ha идућој главној скупштини видјећемо како je која јединица искупила своје обећаље и како се одужила својим радом Гајрету и својој заједници. У прилогу достављамо Вам ријешења послатих нам молби из Вашега мјеста и околице с молбом да их одмах уручите молиоцима заједно са документима, како не би закаснили са пријавама за поједине школе, јер се ове годипе ђаци за упис у ј годишта некојих школа морају писмено обраћати с молбом да буду примљени у те школе до 25 о. мј. (трг. лкад., Средње техн. школе, учгтељске школе). Рјешавајући молбе, Главни одбор je закључио: 1) Сви питомци при ступању у интернат имају безусловно донијети са собом: солидно одијело и ципеле, 3 napa веша, 2 пешкира, 4 рубца, 3 napa чарапа, фес, четке за ципеле и одијело и куфер ‘(корпу или сандук) са уредном бравом и кључем. Ђаци који немају ових ствари, нека се не 205 �упућују у интернате,- јер их управа без њих неће примити. A ko у неком мјесту има сиромашних ђака, који су примљеии у интернате, a немају свих потребних им ствари, нека се друштвене јединице постарају да им код добрих људи покупе прилоге и набаве те ствари. 2) Сваки питомац мора донијети са собом потребни новац за упис и школарину; исто тако и за набавку, књига и писаћег прибора, јер ђаци који тога немају, не могу hw у науци успијевати, na се узалудно троши на њих тешком муком сакупљени народни ловац. 3) Сваки питолшц мора предати управи интерната, при ступању у интернат, no 10 Дин. на име чланарине за »Питомачку дружину«, како je то закључила и прошла главна скупштина. 4) Сваки питомац, бесплатни или плдтиви, при ступању у интернат има предати управи 50 Дин. за инвентар, такођер у слшслу закључка прошле главне скупштине. Поједине јединице су дужне да се постарају да ђаци из љихових мјеста без ових 60 Дин. не одлазе у интернат. 5) Сви пнтомци, којима je одређено плаћање опскрбнине, имдду при ступању у интернат платити опскрбнину за 2 мјесеца и то за септембар 1937 и јуни 1938 године. Ова јунска олскрбнина важи као кауција за уредно плаћање опскрбнине у идућим мјесецима. Опскрбнине за остале мјесеце плаћају се унапријед сваког првог у мјесецу и го директнс управи конвикта у оном мјесту, у који je примљен питомац. Опскрбнина се има уредно уплаћивати, јер у противном случају питомци ће имати иежељених потешкоћч. 6) Сваки питомац, био бесплатни или плативи, при наступу у интернат има предати управи интбрната Увјерење свога мјесног одбора (повјереништва) да je његов родигељ (старатељ) члан Гајрета и да уредно" плаћа своју чланарину^ 7) Сваки плативи питомац има са собом донијети^и— предати управи интерната »Реверс«, којим се његови родитељи (старатељи) обвезују да ће !уредно плаћати опскрбнину. Ти реверси морају бити потписани и no двојици свједока. 8) A ko који питомац иступи својевољно из интерната или буде искључен у мјесецу мају, уплаћена олскрбнина за мјесец јуни неће му ceL повраћати. 9) Ako ђак ступи у конвикт послије септембра у првој половици мјесеца, има ллатити опскрбнину за цијели мјесец, a ако ступи у другој половици, ллатиће опскрбнину за пола мјесеца. У сваком случају опскрбнина за мјесец јуни плаћа се при ступању у интернат. Осим тога Главни одбор je закључио да се tv будуће и.маду обвезивати специјалном обвезницом сви Гајретови питомци виших разреда, да ће кад заврше науке и почну самостално привређивати, повраћдти Гајрету на н>их утрошени новац. Te њихове обвезнице, којим се обвезују својом часном ријечју да he повраћати Гајрету утрошени новац, супотписиваће њихови мјесни одбори као свједоци. О сији тога Главни одбор je закључио да и ђаци високих школа, који добију потпоре, имаду се обвезивати бианко мјеницом да ће повраћати добивене помоћи, када дођу до служби, a истовремено ће потписивати и специјалну обвезницу. Формуларе за те обвезнице прописаће Главни одбор. Тјаци који су добили Гајретове стипендије, имаду доставити Главном одбору у року мјесеца септембра увјере1вд, да су шихови родитељи (старатењи) чланови Гајрета и да уредно плаћају Гајретову чланарину. У будуће све друштвене јединице при доставл>ању Главном одбору ма какових молби, имаду означити на њиховим молбама, да ли су им родитељи (старатељи) чланови Гдјрета. ТВаци који су ове године добили потпоре, неће моћи идуће године рефлектирати на исте, ако њихови родител>и «е буду уредно плаћали чланарину. Ha крају нам je напоменути да даљње молбе не можемо примати, јер нити има мјеста у интернатима, нити има могућности за подјел>ивање даљњих потпора и стипендија. ГАЈРЕТ JE ЗА ШКОЛСКУ ГОДИНУ 1937/38 ПРИМИО ОВЕ ПИТОМЦЕ: У Мушки копвикт у Сарајеву Ситница Смаил, Соко Хакија, Алибеговић Ахмет, Хаџић Мухамед, Латић Зихнија, Шкрбо Енвер, Еминагић 206 _____________________________________________________________ Мехмед, Главинић Хусеин, Спужић Шефкија, Чурић Азиз, Хаџимусић Заим, Мујић Ахмед, Дервишкадић Фехим, Љубовић Ахмед, Грцић Ахмед, Тановић Шефкија, Звиздић Алија, Волић Смаил, Хаџовић Назиф, Мехмедбашић Јусуф, Хајдаровић Махмут, Шехић Асим, Салчић Авдо, Мухић Исмет, Јарановић Хусеин, Јунузовпћ Мухарем, Топчић Заим, Филиповић Алија, Какњо Хусеин, Гафић Хаџо, Алохоџић Јуcyh, Медић Енез, Калаузовић Мухарем, Реџић Есад, Салихоџић Нијаз, Сафет Алибеговић, Шехић Есад, Касумагић Енвер, Звиздић Ибрахим, Дрнда Омер, Хасанбеговић Хуснија, Халибашић Мухамед, Курспдхић Фаик, Тиљак Хасан, Ахметовић Зејнил, Бутуровић Хајрудин, Коро Хамдо, Коро Незир, X. Османовић Џемалудин, Горушанин Русмир, Сијерчић Абдулах, Јамаковић Ахмед, Корић Хамдија, Султановић Екрем, Хрусто Узеир, Хасавбеговић Шефкија, Хасаиефендић Расим, Џиндо Едхем, Талић Шефик, Бекрић Зихнија^ Цвијетић Музафер, Авдић Хамдо, Пољаковић Хамид, Хасагић Хасан, Чурић Бехаудин, Селимовић Хајрудин, Селимовић Бајро, Овчина Хилмија, Ибруљ Салко,' Куртовић Шукрија, Мехмедбашић Халил, Мехмедбашић Зоран, Орман Хазим, Садиковић Сидкија, Махић Мухарем, Таемаловић Енвер, Туце Авдија, Скикић Насиб, Милавић Мухамед, Басара Реуф, Дедић Кемал, Ковачевић Осман, Караџа Кемал, Налић Екрем, Мујкановић Идриз, Шехић Мухарем, Кашић Реџеп, Горан Шабан, Туркмановић Шаћир, Крвавац Рамадан, Куртешовић Садик, Загањор Шабан, Нишић Шућро, Бећировић Џамаил, Ахмед Мухарем, Арифовић Ариф, Кулеовић Зијо, Бешлагић Салко, Бул>абашић Ферид, Хаџалић Салих, Софтић Ћамил, Хасанбеговић Шукрија, Ризваповић Омер, Сиручић Мухамед, Хусеиновић Џемал, Сирбубало Азиз, Tiainh Ибрахим, Чајлак Фаик^ Пашић Мустафа, Шахинпашић Касим, Вејсилагић Вахид, Ђикић Абдулах, Салетовић Решад, Хуремовић Шефкија, Тжшић Сафет, Кадрић Мустафа, Рачић Азем, Хасанбеговић Нашид, Пашић Намик, Чолаковић Муслија, Шахиипашић Ахмед, Сеид Ферушић и Данило Стомар. У пљеваљски конвикт: Ножић Салко, Садагић Авдо, Кемура Сејфудпн, Ченгић Енез, Налбантић Ихсан, Мулабдић Мурис, Фазлић Смаил, Џиндо Расим, Беговић Ариф, Сијерчић Нурија, Карахасановић Исмет, Велетовац Хасан,, Поповић Мурат, Имамовић Пашо, Мушановић Рашид, Прохић Мехмед, Челик Ибрахпм, Ферхатбеговић Мухамед, Делалић Салим, Черић Хасан, Ратковић Александар, Мешић Хајро, Журић Душан, Чаркиловић Радован, Мујић Сул>о, Маглајлија Риза, .Чилић Сулејман, Туфек Исмет, Алимановић Алија, Османагић Ариф и Гегић Рамо. У конвикт у Требињу: Тановић Ариф, Пашић Изет, Тепарић Хусреф, Омаповић Нума«, Солдин Наил, Џеко Јусуф, Тановић Ариф, Т1ерил\агић Ајдин, Бекић Шефкија, Шетка Исмет, Кадрибеговић Хивзија, Диздар Рагиб, Кадрагић Мехмед, Садиковић Асим, Ђулић Сдлко, И сла^ви ћ Тулага, Јакић Џемил, Куртовић Сафет, Куртовић Атиф и Ж ујо Нусрет. У тузланск.и конвикт: Прохић Исмет, Бешлагић Нурија, Бешлагић Рефик, Исламбеговић Фаик, Хаџиселимовић Селим, Омерчић Мсмет, Чизмић Ешреф, Церибашић Хасан, Хрустић Исмет, Вахабовић Решад, Суман Ферид, Синанагић Мустафа, Карамехмед Назиф, Диздаревић Нусрет, Салихагић Мустафа, Алићехајић Кемал, Прохић Нусрет, Чокић Тахир, Маглајлић Атиф, Маџаревић Кемал, Шахинпашић Мухамед, Жујо Мустафа, Хаџио.меровић Хасан, Куртагић Мујо, Налбант Абдурахмдн, Хаџибегановић Абдулах, Шахбеговић Фадил, Таљић Хусеин, Мујагић Мухамед, Чизмић Хамид, Клад 1ћак Мухамед, Субашић Aro, Мујбеговић Ибрахим, Сендијаревић Расим, Фатушић Латиф, Т1амџић Пашага, Гојачић Хариз, Омеркић Адем, Сдрајлић Асим, Имамовић Абдулах, Агић Џавад, Спужић Музафер, Карамехмедовић Сејфулах, Имамовић Шефик, Јунузовић Јусуф, Ахмић Сафер, Терзимехић Џемал, Карамехић Сафет, Локмић Емин, Смајић Џевад, Башагић Џавад, Шехић Осман, Дегирменџић Теуфик, Незић Фадил, Шехић Мехмед и Тихић Есад. �У Бањалучки конвикт: Бећировић Џемал, Џехверовић Рушид, Фејзић Сафет, Тихић Јасим, Чарџић Изудин, Бешлагић Ферид, Капетано<вић Исмет, Бакалбашић Џевад, Башић Шефкија, Питић Есад, Мухић Омер, Мутевелић Сафет, Мутевелић Захид, Нуманкадић Ак,аф, Чатић Раммз, Манџука Смаил, Церић Халид, Пиралић Мухамед, Чокић Абдурезак, Шехић Дедо, Муминагић Идриз, Тетарић Мухамед, X. Селимовић Хидајет, X. Селимовић Адил, X. Селимовић Зијах, Ћатић Ахмет, Корић Вахид, Јеленч Хамдија, Ибрахимпашић Мухамед, Караџић Јунуз, Тихић Смаил, Шахбеговић Мухарем, Имамовић Абдурахман, Зејнилагић Фахрудин, Дураковић Ибрахим, Кадрић Мустафа, Балагија Сулејман, Мехмедбашић Вефкија, Оадагић Изет, Шеханић Екрем, Ризв.анбеговцћ Енвер, Хулусић Ахмед, Ковачевић Адем, Хауић Рагиб, Војниковић Јусуф, Ћејван Идрис, Шабансшић Алиризах, Тшшић Алија, Шехић Месуд, Златкл Смаилбеговић, Наџида Дугалић, Маглајлић Атиф, Н. Камарић, Рашидагић Ирфан и Хасан Рамић. У Женски конвикт у Сарајеву: Кабил Фатима, X. Смаиловић Мујесира, X. Селимовић Разија, Хаџалић Лејла* Алагић Муневера, Мујичић Улфета, Хаџић Садета, Мерџо Зехра, Муштовић Хатиџа, Косовић Зиба, Биједић Хасиба, Бичкало Фадила, Мрган Назика, Далагија Кадрија, Свити Татјана, Радовић Милојка,, МулалиН Шефика, Херић Вахдета, Манџука Михра, Шертовић Ћамка, Махмутбеговић Бисера, Делић Алмаса, Сујалџић Хасена, Хауимехмедагић Хасна, Ченгић Адила, Шерић Мевлида, Смаилбегсхвић Мукелефа, Бешлагић Здатка, Мујичић Есма, Хушидић Шефика, Хаџић Мујесира, Чустовић Девла, Пашић Фадида, Башић Бахрија, Зељић Милида, Драчо Емина, Хајровић Сехија, Ченгић Емира, Бачвић Џемила, Тоскић Мејра, Прашо Рабија, Трогранчић Зора, Селшкбеговић Атифа, Реџић Хатиџа, Топић Су,ада, Куленовић Фикрета, Куртагић Фадила, Ганибеговић Наџија, Бутуровић Сабрија, Таловиф Нусрета, Диздаревић Емина, Семиз Сока, Диздаревић Сехла, Махић Муневера, Садиковић Amua, Садиковић Бисера, Месиховић Фадила, Хусика Нафија, Томашевић Зорка, Томашевић Јованка, Каваја Милосава, Тзурић Смиљка, Османагић Cannfa, Османагић Нада, Салчић Бисера, Салчић Нада, Кочовић Ружа, Шеховић Васвија и Кањхоџић Фатимд, Кекић Десанка, Кул. Аликапетановић Муневера, BeroBivih Адила, Тахир Мешић и Н. Глумац. У Бихаћки конвикт: Поздерац Хамдија, Кабиљагић Сулејман, Шабић Мухамед, Оџаковић Хусеин, Ресић Хакија, Пашић Дервиш, Будалица Касим, Куленовић Мухамед, Бећирбашић Сеад, Арнаутовић Асим, Пашић Намик, Маглић Абдул-Меџид, Хауиселимовић Мухамед, Коњхоџић Алија, Кудић Суљо, Миџић Есад, Мујаџић Омер, "Батић Едхем, Колаковић Осман, Пашић Шефкија, Нухбеговић Хусеин, Спаховић Ахмед, Карамехмедовић Шукрија, Хауовић Тахир, Сулејмановић Мустафа, Макић Бедрудин, СинаЈшвић Хамдија, Куленовић Исмет, Ибрахимпашић Бећир, Терзић Салко, Бегић Хасан, Коркут Хазим, Хаџизулфић Мухарем, Нехбеговић Хусеин, Мартиновић Милорад, Хајровић Сеид, Делибашић Изет, Ибрахимпашић Екрем, Куленовић Рифат, Седић Хазим,, Халилчевић Ћашиф, Мехинавић Aro, Сеад Шркго и Мидхат Мутапчић. У Мостарски конвикт: Голубић Омер, Фазлагић Алија, Крпо Илијас, Ресуловић Зулфикар, Мирица Мустафа, Хоџић Енвер, Пецо Авдија, Хрустановић Шефик, Биједић Шериф, Koćo Идриз, Шешкић Мухамед, Бегановић Ахмад, Гачаница Мустафа, Фазлагић Абдулкасим, Рачић Азам, Ђудо Ђамил, Чишија Узеир, Догдибеговић Фадил, Сардаревић Мехмед, Жујо Нусрет, Омановић Шефик, Карамехмедовић Џавид, Крвавац Јашар, Зебић Рамо, Тановић Исмет, Мурадбашић Мурис, Реџић Асим, Арсланагић Мидхат, Кои.хоџић Хусеин, Терзић Салко, Орман Ферид, "Беримовић Шаћир, Пецо Џемал, Гребавић Мехмед, "Боровић Абдурахман, Махић Мухамед, Авдагић Азиз, Крајиновић Бехаудин, Ћеримагић Алија, "Бемаловић Алија, Бичкало Џемал, Ћосић Омер, Новић Зијах, Сухошић Салих, Аговић "Бамил, Мехмедбашић Вефкија, Пудар Радивоје, Турић Осман и Крајинић Џемалудин. STIPENDIJE SU DOBILI SLIJEDEĆI ZA ŠKOLSKU GODINU 1937—1938. Avdić Fahrudin, Alagić Seid, Azabapić Zumruta, Aždahić Ibrahim, Amidžić Muhamed, Blažujević Štaka, Bajagilović Fikrija, Borić Fatima, Balešić Halima, Bravo Zehra, Brkić Fadil, Bećirbašić Ibrahim, Buć Adem, čoiić Hasan, ćejvan Idžilala, čejvan Naila, čorčaušević Kasim. čardžić Rifat, česrija Ismet, čekić ćamka, Cako Mustafa, čelić Hasan, Dervišefendić Hanujnica, Debelac Džemal, Duranović Haso, Dervišefendić Muharem, Dorić šefik, Dragnić Džemal, Džanić Osman, Džanić Ferid, Džindo Hanumica, Džindo Alija, Đulbegović Midhat, Fehimović Almasa, Feto Muhamed, Frtuna Suljo, Fočić Nijaz, Grabonić Reuf. Gušić Zijad. Glavinić Muharpm. Feizić Asim, Huseinćehajić Osman, Hodžić Mevlida, Halilović Ahmed, Hondo Hamdija, H. Hasanović Edhem, Hodžić Nedžmija, Hošić Munir, Horozović Aliosman, Hrastić Fatima, Hadžić Hajro, Haverić Džemal, Hadžiibrahimović Nasir, Handžić Zahida, Huskić Mujaga, Ibrić Hazim, Ibrahimbegović Fikreta, Imamović Rasim, Imširović Mustafa, Islambegović Salih, Juruk Ešref, Jasika Salem, Karabegović Emira, Karabegović Dudija, Karabegović Muharem, Karamehmedović Sejfulah, Kovačević Abid, Kušmić Mustafa, Kušmić Mehmed, Karabegović Bekir, Karahasanović Hikmeta, Kulenović Džemal, Kosović Fikreta, Kapetanović Kemal, Kobić Fikret, Karačić Selvera, Kapetanović Mersija. Kudinović Aiša, Karavdić Zahid, Kasumović Asim, Konjhodžić Sulejman, Kalesić Muharem, Kurspahić Izet, Krajinić Šefik, Kovač Fehim, Kadić Daut, Ljavaković Mustafa, Ljuhar Kemal, Muhurdarević Berija, Muhedinović Zekija, Maglajlić Sejfudin, Muhurdarević Hilmija, Mesihović Selveta. Midžić Razija, Mulabdić Salih, Mehmedbegović Rifat, Mandžić Jusuf, Muminagić Abdulah, Mujezinović Šefik, Mahadžić Arif, Mešić Kemal, Nuhić Fadil, Nuhefendić Ejub, Osmančević Taib, Omeragić Fah­ rudin, Porobić Omer, Pekmić Hasan, Pašić Subha, Pirić Fazlija, Prolić Mehmed, Praljak Jovan, Redžić Halid, Repovac Muhamed, Šarac Ibrahim, Striković šefika, Selimbegović Sulejman, Sudžuku Sedika, Sarajlić Ziba, Sarajlić Fatima, Silahić Adem, Saračević Ohran, Skorup Enisa, Selesković Refik, Suljić Abdulah, Sefić Mehmed, šerbić Mejra, šarić Husref, šećibović Refik, šaran Nusret, šunjo Sulejman, škrgo Sead, Tabaković Šemso, Tanović Osman, Tanović Muhlija, Taso Lemana, Vladović Omer, Zekić Reuf, Zukić Faik, Žunić Naifa, Mutevelić Asim. POTPORE U ŠKOLSKOJ GODINI 1937-1938 DOBILI SU SLIJEDEĆI: Čengić Hazim, šabić Hamida šarić Ismet, Zubčević Munevera, Zildžić Nura, Zildžić Almasa, Prolić Abduselam, Kurtović Midhat, Hasić Hamdo, Hadžiselimović Fuad, čeralo Amira, Brbović Hasan, Ajanović Dževad, Avdić Esma, Feto Benija, Baković Delva, Hodžić Behija, Pinjo Faik Pinio Saliha, Muiezinović Ismet, čengić Avdo, Jerlagić Nafija, Zeinilhodžić Su­ lejman, Jaganjac Derviš, Čehajić Čelebija, Džambić Alija, Se­ lesković Harun, Mešković .Mehmed, Azabagić Teufik, Azabagić Neveresa, Pašić Rifat, Huseinagić Ne<ir, Kemez Mustafa. šehić Hajrulah. Hadžiomerović Abđurahman, Rizvanović Rešad, Bosnić Ešref, Voljevica Ismet, Avdić Mustafa, Kurtović Vahid, Kurtović Džavid, Duraković Hasan, Kapetanović Salko, Hadžić Asim, čalma Bekir, Deronić Fatima, Brežić Safija. Osim ovih naknadno je odobreno još potpora u iznosu od nekoliko hiljada dinara. ГАЈРЕТОВ ТЕФЕРИЧ У ЛУКАВЦУ ТУР. 15 аугуста о. г. мјесни одбор Гајрета у Лукавцу тур. приредио je велики Гајретов теферич са коњским, пјешачким и бициклистичким тркама и нишаном, који je дао задовол>авајући материјални приход. Теферич су посјетили делегати мјесних одбора Гајрета из Пурачића и Тузле, a нарочито je била велика посјета намјештеника и радника Лукавац-фабрике. Добровол>не прилоге дароваше слиједећа rr. тит. Управа Југославенске Солвај Творнице Дин. 300.—, no јДин, 50.— Др. Људевит Јуринац и Јозеф Хирше, no Дин. 30.— Сафет Ћехајић, Назиф Суљкановић и Галиб Имамовић, no Дин. 2 0 .- Бербић Абдулах, Туфекчић Осман, Диебало Јосеф, Месинг Фердинанд, Поцински Клеменс, Маршалек Леополд, Салихспахић Мехмед, С. Фишер, шеф станице Чолић, Хасан Фатушић и Бела Бенде, no Дин. 15.— Осмић ____________________ ______________________________________ 207 �Ахмет, Карић Бего и Салкић Ибрахим; no Дин. 10.— Карамехмедовић Мурат, Рамић Шукрија, Обрадовић Љубо, Авдибеговић Хазим, гђа Ана Тујекчић, Мухарем Хорозић, Браћа Божић, Омерчић Мехмед, Хаџи Имшир Малкић и Дин. 2.75 Шабтн Хоџић професор гимназије у Бихаћу и др. Добровољне прилоге као награде за трке дароваше слиједећа гг. Химзо Хоџић и Мухарем Пашић, овна; Џемал Омердић, 1 м штофа, Ахметага X. Ковачевић, 2 м глота; Мика Божић, сат; Мујо Мујчиновић, кошуљу; Браћа-Д Папо 2 м глота; Ил>аз Мујчиновић, кошуљу; Назиф Реуић, кошуљу; Мехмед Бешић, кошуљу; Иљаз Нухић, кошуљу; Бнковић Ибрахим, кутију Вардара; Мехмед Нухић, 3 пешкира; Биковић Ибро, пешкир; X. Абаџић, пешкир и Аган Вехабовић, пешкир. Свима дароватељима мјесни одбор изриче своју топлу захвалност. Ha теферићу су још наступила са двије тачке мушка и женска дјеца Соколског друштва Лукавац. Успјеху овог теферића допринијеше својим радом гг. Осман Туфекчић, Браћа Осман, Шукрија и Шефик Бербићи, Димитрије Мичић и гђа Тајиба Ћехајнћ и др. И ово.м приликом мјесни одбор се најтоплије захваљује управи Југославенске Солвај творнице, која je поред прилога од Дин. 300.— даровала још лед и сода-воду за гостиону, коју je тога дана одбор водио у властитој режији. ГАЈРЕТОВ ТЕФЕРИЧ У МАГЛАЈУ Свој редовни годишњи теферич приредио je Мјесни одбор Гајрета из Маглаја у недељу 9 аугуста 1937 г. Морални као и материјални успех теферича прешао je границе очекивања. Да je теферич овако успио мора се захвалити и овом приликом дароваоцима лијепих ручних радова за томболу и великој посјети из Завидовића под водством г. Нумана Османефендића, несебичног прегаоца на пољу Гајретову. ГАЈРЕТОВ ТЕФЕРИЧ У БАЊОЈ ЛУЦИ Мјесни одбори Гајрета у Бањјој Луци приредили су на 8 августа о. г. свој уобичајени годишњи теферич, који je морално и материјално успео. Башта г. Шипса, у којој je приређен теферич, била je испуњена Гајретовим пријатељима. Леп летњи дан, програм, a нарочито л>убав према Гајрету привукли су посетиоце. Теферич je посетио готово искључиво муслимански свет. Са задовољством констатујемо, да je на теферичу био присутан готово цео Месни одбор Народне узданице. 208 Програм теферича, у коме су учествоеали г. М. Имамовић, Б. Корорић и гђица Е. Кушмић, познате севдалије, изведен je лепо и на опште задовољство. Исто тако и остали део забавног програм лепо je изведен. Иако су улазне цене биле доста популарне, получен je и знатан материјални приход у износу од око 3000 динара. Бифе за овај теферич даровали су: гђе Смајиш, Сариђић, Хасић и гђа Ћејван no хурмашице, гђа Халидбега Џинића торту, гђе: Омербашић Шида и Ђумрукчић Фатима no колаче, гђе: Диздаревић Сени>ја, Казаз Бахтијаревић и гТ)ица Шехић Хафиза no бурек и гђа Хаџиомерспахић сендвиће. Место бифеа дадоше: 50 дин. гђа дра Али Кјамилбега Џинића, 30 дин. г. др. Асим Џинић, no 20 дин. гђе: Миуић, Салихагић, Бешлагић, Хорозовић Фатима и гђице Маглајлић Халида и Пашалић, no 10 дин. гђе Мухурдаревић, Вехабовић, Бахтијаревић Шефика, Куленовић Нафа, Хусеуиновић и Капиџић. Тако je и овом приликом било велико интересовање за ову Гајретову приредбу, као и за све корисне Гајретове акције у нашем месту. СИЈЕЛО ЖЕНСКОГ ОДБОРА ГАЈРЕТА У ГРАЧАНИЦИ Ha 15 маја ов. год. одржао je Женски месни одбор »Гајрета« у Грачаници, своје сијела у кући гђе Фатке X. Аликалфић, претседнице Женског месног одбора Гајрета у Грачздици. Све угледније хануме и девојке посетиле су ово сијело, на коме се je свако ocehao пријатно, веселећи се уз песму и хармонику. Пожртвовна и агилна претседница Фатка X. Аликалфић почастила je госте са чајем, сносивши сама трошкове, као што je то и раније чинила, да би приходи само били што већи. Одласком Фатке X. у Сарајево, Гајрет he осетити истом у раду. Чист приход сијела износио je 251 динар. Свима дароватељима топла хвала! КУРБАНСКЕ КОЖИЦЕ ИЗ ЉУБУШКОГ Овдашњи мјесни одбор Гајрета сакупио je пригодом Курбан Бајрама курбанске кожице од следеће господе: 1. Садик ефф. Садиковић 2 кожице, 2. Алије ефф. Ормана 2 кожице, 3. Хамди ефф. Бутуровић 1 кожица, 4. Ариф ефф. Арсланагић 1 кожица, 5. Чамил ефф. Коњхоџић 1 кожица, 6. Емина хамуна Орман 1 кожида, 7. Сабит ефф. Муминагић 1 кожица, које су к.о1жице продале путем лицитације за 320 динара. 8. Браћа Черимовићи даровали су једну говеђу кожицу Гајрету и Џамији Жабл>ак, која je продата за 121 динар, од тога je дато џамији Жабљак 60 дин., a Гајрету 61 дин. 9. Ћазим Диздаревић je дао у име курбанске кожице 35 дин. и 50 napa. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/40d5ef37d556afbc49239ff9ad688c6e.pdf f17e4f24aed8cb5d854eef69f535cf80 PDF Text Text tAKCA У ГОТОВУ ПЛАЋЕНЛ К ултурн о п р о с п ј е т и о г друштва Га/ рета гдјргт GAJR£T УРЕДНИШТВО: Пређимб ca рмјечи на дјело / Проф. ХАСАН ЋИШИЋ: Како смо ми радили / СИНАНУДДИН: Хуб-бул ватани минел имани — Љубав према Домовиии / ЕСАДБЕГ АЛИБЕГОВИЋ: Кемалистичка Турска и њ езинвођа Гази Му£таф а Кемал Ататурк / МУСТАФА БУСУЈ1АЏИЋ: Т. Г. Масарик / М. МИХИЋ: Аутопортрет, пјеома / САЛЕМ ХАЏИХАСАНОВИЋ: Повратак Авдице Хуснића, прилавјетка / Т.: Jeдан велики задатак / ХАЛИД ЧАУШЕВИЋ: Салихага о д онога свијета, приповјетка / ДАНИЛО ЧУТУРИЛО: Приликом 23-годишљице амрт.и Јована Скерлића / Инж. X. БУЈУКАЛИЋ: Успјех Др. Хамдије Ћемерлића / X.: Како живе муслиман,и у Чехословачкој / МАЛЕ КУЛТУРНЕ ВИЈЕСТИ: Нземачки научник студира севдалинке / Енгеска књи.га о анексији Босне и Херцвговине / Драма Ахмеда Мурадбеговића на Чешкој 'позорниц.и / Један Пољак написао историју Сарајева / ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК О к то б ар С а р а ј е в о 1937 ИЗДАЈЕ ГЈ1АВНИ ОДБОР ГАЈРЕТА V САРАЈЕВУ • S p o j 12 ГЈ1АВНИ И ОДГОВОРНИ УРЕДНИК ХАМИД КУКИЋ �ГАЈРЕТ, ЛИСТ ДРУШТВА ГАЈРЕТА ИЗЛАЗИ МЈЕСЕЧНО, ЦИЈЕНА МУ JE ЗА НАШУ ОТАЏБИНУ 60 ДИНАРА HA ГОДИНУ, A ЗА СВЕ ОСТАЛЕ ЗЕМЉЕ ПРЕКО ГРАНИЦЕ 120 ДИНАРА. *БАЦИ ГАЈРЕТОВИ ПИТОМЦИ ДОБИВАЈУ > ЛИСТ У ПОЛА ЦИЈЕНЕ КОД ГЛАВНОГ ОДБОРА ИЛИ КОД УПРАВЕ ГАЈРЕТОВИХ КОНВИКАТА. Власник друштво »Га|рет« — Одговорни уредник: Хамид Кукић — Штампарија Босанска Пошта Јосип Бргтлер и др. одговара Јосип Гргић. �Г о д . JCV111 Ј ^ Д ? £ ЈЦ D p o f 12 С а р а је в о , октобар 1 9 3 7 Жређимо са ријечи на дјело Главна годишња скупштина Гајрета претресла je неколико врло лијепих и корисних проблема. Набачено je много одличних мисли и сугестија за унапређење и развитак нашег кулгурног, задружног и, првенствено, привредног живота. Ове мисли и идеје, уопштене, пружају један драгоцјен материјал за даљњи ход и дјеловање Гајрета. Главни циљ ових идеја je — помоћ селу и сељаку, помоћ нашим најширим народним слојевима који су, запостављени од оних који би у првом реду требали да се брину о њима, остали и без најпотребнијих услова за живот и просвјећивање. Ha бази ових идеја Гајрет ће, колико му буду могућности допуштале, порадити да помогне нашем ситном свијету коме je помоћ и најпотребнија. Послије свега овога што je констатовано, послије ових лијепих мисли и идеја, Гајретови радници и пријатељи треба да се макну na да с ријечи пређу и на дјело. Потребно je, данас више него икад раније, да прикупимо све снаге и да, заједнички и сложно, раме уз раме, упремо у кола прогреса. Гајрет je за нас највећа застава. Гајрет je за нас перјаница. Гајрет je носилац прогреса и напредних идеја. Он je с успјехом рушио многе препреке мрака и конзерватизма, култивисао и одгајао многе генерације којима je дао хљеб у руке. Он je, дакле, главни котач на колима прогреса код нас, међу нашим свијетом. Зато треба да му помогнемо и да не допустимо да тај котач запне и стане на половици свог успјешног пуга. Мора се признати да je код нас сваки дан све мање идеализма. Сваки дан je све мање искреног прегаралаштва и постојаности. Помањкање идеализма осјећа се код појединаца и читавих народа. Осјећа се то у свакој акцији, у сваком догађају. Потреба идеализма je већа код нас, који смо културно далеко иза многих европских народа, него код других. Многи могу да живе од традиција и наслага духовне културе које су им остале од срећнијих времена, али код нас, који смо још млада и неистрошена зајединца, код нас ствар стоји друкчије. Потреба идеализма се стога код нас осјећа јаче и интензивпнје него на другим мјестима. Због тога и понавл.амо: пређимо с ријечи на дјела. Гајрет, хвала Богу, и.ма свој кадар одличних радника и прегаралаца који ra и у најтежим његовим часима нису остављали. Али то још није довољно да се јаче закорачи у борбу против зла и мрака, против неписмености и заосталости. To још није довољно да Гајрет може без бриге испунити све наде које се полажу у њега и да може, без жртава и потреса, довршити мисију културног и економског препорода међу југословенским муслиманима. Сада je вријеме кад сваки пријатељ заједнице и прогреса може да се одужи и да допринесе свој обол. Налазимо се пред свијетлим данима Рамазани шерифа. To су, како знамо, дани најживл>е Гајретове акције. У те дане треба да поклонимо највише пажње нашем Гајрету и његовим узвишеним идејама. Није довољно бити интелектуалац. Од јалових интелектуалаца заједница има најмање користи. To треба, првенствено, да запамге наши интелектуалци. Они су, у првом реду, позвани да помогну народу и заједници. Преко Рамазана им се пружа прилика да организују Гајретова поиуларна предавања и да тако духовно освјеже средину у којој живе. Гајретове јединице код којих нема погодних интелектуалаца, нека приреде предавања са читањем корисних чланака из листа »Гајрет« или из нашег лањског, a нарочито овогодишњег календара, који ће бити врло добар, a могу прочитати и предавања која je Гајрет ранијих годинз штампао. Осим тога треба што боље организовати играње томболе, сакупљати што више људе на корисне разговоре и дискусије, приређивати забаве, сијела и мевлуде. Све то буди свијест код нашег свијета, пружа му могућност да нешто научи и, што je најважније, доноси Гајрету сигурне приходе за испуњење његових обавеза и идеја. Crora још једном понављамо: Пређимо са лијепих ријечи на дјела! 211 �K a k o s m o m i ra d ili Prilikom skorašnjeg mog boravka u Saraje­ vu za vrijeme održava­ nja Pretkonferencije i Glavne godišnje skup­ štine »Gajreta« mnogi prijatelji i poznanici iz provincije, a i iz Sara­ jeva, susrećali su me ot­ prilike s ovakvim pita­ njima: »Profesore, slu­ šali smo i. čitali dosta o vašim mostarskim teča­ jevima na prosvjećiva­ nju naših muslimanki. Kažu da ste imali znat­ ne rezultate. Stvar je vrlo korisna i pohvalna, jer pitanje obrazovanja naših sestara prema današnjim scoijalnim potrebama, je jedno od naših naj­ važnijih pitanja. Izgleda da su u našem mjestu prilike drukčije pa bi se teško moglo što slično, preduzeti. Uosta­ lom nas interesuje način kako ^te .to .vi sve organizovali, ne bismo li i mi, koristeći se vašim iskustvom, mogli što slično zasnovati i tako se otisnuti s mrtve tačke u pogledu dosadašnjeg našeg rada na prosvjećivanju''širih naših na­ rodnih slojeva«. Jednoj skupini njih stvar sam objasnio ovako: Za organizaciju ovakvog i sličnog posla potrebna je bar jedna manja grupa ljudi koji su istinski prožeti lju­ bavlju prema potrebama naroda. Drugim riječima potrebni su oni koji će s puno ljubavi i požrtvovanja svojim od­ lučnim stavom uložiti svu snagu i sav autoritet moralni i društveni da se i onim drugim neaktivnim nametne duž­ nost rada za narod. Ta grupa ljudi treba najprije da ispita detaljno teren i pogodbe rada, a zatim da organizuje jednu širu konfe­ renciju svih onih koji bi mogli u započetom poslu nešto da doprinesu. Prvim koracima treba posvetiti što jaču pažnju, unijeti što više ozbiljnosti, jer od elana koji bude vladao na prvom sastanku, zavisi možda i uspjeh cijele stvari. Stoga nije potrebno mnogo žuriti. No ako i pored toga odaziv ne bude najbolji ili onakav kakav se očekivao, to neka nimalo ne pometa pripremni odbor, jer vjera u uspjeh i izdržljivost u poslu vodi pobjedi. Dnevni red pomenutog sastanka treba da se dobro spremi, a jedan iz pripremnog odbora da podnese iscrpan referat. Ovaj bi trebao da bude potpuno prožet realnošću, t. j. zasnovan na stanju i potrebama sadašnjice, odlično potkrepljen argumentima, uporedenjima stanja i prilika kod nas i na strani, sa što više statističkih podataka, tako da što ubjedljivije djeluje na prisutne, da ih uzdigne i odu­ ševi za preduzeti posao. Uspjeh toga posla zavisiće u prvom redu od ličnosti kojoj ova dužnost bude povjerena. Na širi sastanak potrebno je pozvati sve one struč­ njake čiji će se predmeti u početku ili docnije predavati na tečajevima. Tu obično dolaze u obzir nastavnici srednjih i srednjih stručnih škola, sposobniji nastavnici građanskih i osnovnih škola, učiteljice domaćičkih i ženskih stručnih škola, ljekari, higijeničari, inžinjeri i dr. Na sastanku se ima da predloži, nakon referata i diskusije, i pravilnik o radu tečajeva koji će izraditi, kao nacrt, pripremni odbor. Ona stručna lica koja se budu ponudila za rad u tečajevima treba da se pismeno obavežu da će se savjesno i časno u svemu pridržavati pojedinih odredaba u pravilniku koji bude donesen. Bolje da ih bude i manje, ali da budu re­ dovni i savjesni. Oni koji nisu takvi, bili bi samo od štete po samu stvar, pa ih ne treba ni uzimati u obzir. Svaki predavač za predmet koji mu bude određen od­ nosno za koji se prijavi izradiće plan i raspored metodskih jedinica kroz cijeli tečaj. Na drugom sastanku pročitaće se svi programi i podrobno prodiskutovati. Cilj ovakvog planskog rada leži u tome da se izvrši koncentracija na­ stavne grade, da se s jedne strane ne bi isto gradivo pre­ lazilo kod više predavača slične struke, a s druge strane da bi se s objašnjavanjem prethodnih pojmova iz jedne struke moglo da poveže gradivo druge slične discipline. Kad se je sve evo spremilo, treba pristupiti tehničkoj strani posla. Prvo je i najglavnije pronaći prostorije gdje će se održavati tečajevi. Od položaja zavisi mnogo uspjeh posla. Stoga birati za prostorije mjesto koje će slušateljicama biti onako Što se kaže »pod nogu«. Najpodesnije su prostorije, ako se nema vlastitih, kakav iazred srednje ili koje uredenije osnovne škole, koje raspolažu potrebnim nastavnim sretstvima. Za ustupak prostorija, loženje, osvjetljenje i upotrebu nastavnih pomagala obratiti se nadleštvu koje izdržava tu školu (opština, banovina). Da cijela stvar ne bi bila samo račun bez krčmara, potrebno je sada punom energijom i s mnogo ozbiljnosti baciti se na sakupljanje slušateljica kojima je tečaj nami­ jenjen. Mi smo kao bazu uzeli sve one koje znaju čitati i pisati, a ne posjećuju školu, koje su započele, a nisu za­ vršile svoje započeto osnovno obrazovanje, koje imaju os­ novnu školu, a nisu je nastavile, ili su je nastavile na ne­ kim nižim stručnim školama. Polazeći od te baze mi smo napravili iz raznih grana nauke i njenć primjene zgodne programe čija nastavna grada počinje s elementarnijim pojmovima, ali na interesantan i lako shvatljiv način, pre­ dočenim, pa dalje obuhvata na praktičnoj bazi gradivo srednje škole i ono što je u neposrednoj vezi s pozivom i zadatkom žene u porodici i društvu. Razumljivo je po sebi da ovo glomazno gradivo neće biti izloženo u okviru jednog tečaja, nego u više njih, po jednom planu, u eta­ pama. Da pojedini pojmovi koji se budu na tečajevima obrađivali, dodu u posjed slušateljica tečaja, potrebno je sve izlagati na što interesantniji način (ali ne suviše vul­ garno, jer se mnoge nadu uvrijeđene zbog »potejenjivanja«). Pa kada im se objašnjavaju i najelementarnije stvari, treba počinjati sa: »Kako vam je poznato« ili »Vi to znate«, »Vi ste to čuli, vidjeli« ili si.« . . . Kako su mnoge već ranije izgubile kontakt, ili ga uopće nisu ni imale, sa pojmovima i gradivom koji im se izlažu, potrebno je mnor go više predspreme i zornog predočavanja putem eksperi­ menta, modela, projekcija, kina, slika i ostalih pomagala, nego kod redovnih đaka. Nikada ne gubiti iz vida da izla­ gani pojmovi budu interesantni. Za sve ovo treba mnogo vještine, ali s njom i mnogo ljubavi i požrtvovanja. Kod organizovanja upisa slušateljica treba postupiti ovako: na jednom sastanku ispisati imena i adrese svih onih koje mogu da dodu u obzir. U zgodno sastavljenom �pozivu, koji će se svakoj pojedinačno uputiti zbog dolaska na širi sastanak, objasniće se razlog saziva, značaj nauke i pravog obrazovanja za čovjeka, to šta će svaka od njih postići lično za sebe, ako svrši ove besplatne tečajeve i si. Prilikom upisivanja mi smo tražili pismeno odobrenje sta­ ratelja za svaku slušateljicu, za šta smo izradili posebne reverse. Kada smo se sporazumjeli za vrijeme u koje će se časovi održavati, napravili smo raspored tako da smo nedeljno održavali 3 puta po dva časa (školska po 45 mi­ nuta) i to ponedeljkom, srijedom i; petkom od 17 do 19 časova (zimski) i od 18 do 20 (ljteni). Osim prvog dana posjeta tečaja bila je uvijek vanredna. Međutim u početku se već moglo da konstatuje da tečaj ne posjećuju uvijek iste, nego mnoge izostaju, a na njihovo mjesto pridolaze novoprimljene. To su činile stoga jer su mislile da njihovo izostajanje neće biti zapaženo. Stoga smo ubrzo zaključili daljnje upisivanje i uredili knjigu za izostanke. Prije početka drugog časa od sada se prozivalo i svaki izostanak u knjigu upisivao. Rezultat je bio taj da je izostanaka bilo sve manje. Osim ove knjige radi statističkog pregleda i kontrole rada ustanovljena je i knjiga za predavanja. Ona je sa­ državala ove rubrike: redni broj, datum, ime predavača i njegovo zvanje, tema predavanja, broj prisutnih, po­ magala pri predavanju, dežurni članovi. U posljednjoj ru­ brici zapisivala še imena onih dežurnih članova uprave (obično nepredavača), koji su cijelo Vrijeme ostajali u pre­ davaonici, stajali na usluzi predavaču, vršili prozivanje, i na kraju po općem sporazumu i prethodnoj općoj privoli svih predavača, u neku ruku kontrolisali rad na času. Ovaj momenat igrao je važnu ulogu i tečaju dao potrebnu ozbiljnost. Naš tečaj u Mostaru ^očeo je početkom novembra prošle a završen početkom maja ove godine. Trajao je dakle punih 6 mjeseci. Ali to je samo prvi dio tečaja. U jednom od prošlih brojeva »Gajreta« ja sam iznio disci­ pline koje su predavane, kao i one koje če se predavati u drugom dijelu tečaja, koji će se održati u istom razdoblju iduće radne godine. Razlika je samo u tome što ćemo po svoj prilici za ovaj drugi dio nastojati izraditi popularne udžbenike za slušateljice kako bi iste izlagane pojmove mogle preko udžbenika da utvrde i ponove. Sve prednje izložih stoga da bi mnogi naši dobro­ namjerni prijatelji i kulturni radenici uočili prilike kroz koje smo se morali da proguravamo u do sada izvršenom poslu na planskom prosvjećivanju naših širih narodnih slojeva. Nama će biti mnogo drago ako ovo kome bilo posluži kao putokaz i sugestija za rad na ovakvom ili sličnom poslu. prof. Hasan Čišić ЗАХВАЛА ДВОРСКЕ КАНЦЕЛАРИЈЕ ПРЕТСЕДНИКУ r. Др. АВДИ ХАСАНБЕГОВИЋУ Ha поздравне телеграме упућене са Главне скупштине друштва Гајрет у Сарајеву, Дворска канцеларија Њег. Вел. Краља Петра II послала je ово писмо: Б е о г р а д , 8 септембра 1937 године. Господине Претседниче, По Највишем налогу част ми je изјавити захвалност на топлим жељама и изразима оданојсти, поднесеним Његовом Величанству Краљу у име Главног одбора Гајрета у Сарајеву о Његовом дану рођења. Министар Двора, Милан Антић. » H u b -b u l vatanl m in e l im a n i« (OSJEĆATI ZA DOMOVINU, DIO JE VJERE) Osjećanje za domovinom je mnogostruko. Ja ću ovdje govoriti o osjećaju prema domovini sa islamskog gledišta. Na prvom mjestu uzeću osjećaj našeg Resulul-laha Muhameda a. s. prema svojoj domovini Mekki, koju je on iznad svega volio i ljubio. On je sam sebe odgajao u miroljubivom duhu, i u svome radu najveću brigu posvetio dobru svoga naroda i svoje domo­ vine. Preuzeo je dužnost da je štiti od svih napadaja, dolazili oni ma sa koje bilo strane, kako bi u miru i ljubavi mogla cvasti i napredovati. Muhamed a. s. u svakom pravcu svoga djelovanja rukovodio se samo istinom, pravdom i poštenjem, te je od naroda bio prozvan »El-emin« (vjerni). Ovaj je naziv dobio još prije svoga poslanstva, koji mu je kašnje u objavljenju Istine »Islama« mnogo pomogao. ( Koliko je povjerenje i ugled Muhamed a. s. uživao kod svoga naroda, najbolji je dokaz to, što mu je najbogatija i najugled­ nija žena toga doba u Mekki Hadidža — i ako je On bio veo­ ma siromašan, jer od roditelja nije naslijedio nikakva imetka — povjerila upravu nad cijelom svojom trgovinom, koju je ona vodila. Uvjerivši se o Muhamed a. s. poštenju, Hadidža se kasnije i vjenčala sa Muhamed a. s., pa su tada zajednički radili na razvitku i sigurnosti svoje domovine Mekke, i u tu svrhu utrošili skoro čitav ogromni imetak hazreti Hadidžin. Kada je Muhamed a. s. u svojoj 40 godini života bio udostojen od Svevišnjeg Alaha dž. š. vahjom (objavom) i kada njegov prirodni talenat bi ujedinjen sa Božijom pravom i jedi­ nom vjerom Islam, nije ni časa kolebao, nego je odmah počeo vršiti svoju svetu dužnost. Zbog svojih osobina, koje su ga resile i zbog svojih pravednih postupaka prema svakom, bez obzira, tvrdo je vjerovao u potpun uspjeh svoje misije, te je počeo pozivati u jedinu i pravu vjeru Islam i to najprije svoju rodbinu, poznanike i prijatelje. Poslije trogodišnjeg poslanstva istupa javno i otvoreno, te poziva cijeli svijet u jedinu i pravu Božansku vjeru. Geslo mu je bilo: »Istina pobjeđuje«, pa je odmah počeo da čisti i uklanja sve ono, što je vrijeđalo Božan­ stvo i Njegove atribute. U ovom poslu najvrijedniji njegovi pomagači bili su: Ebu Bekiri-Siddik, žena Mu Hadidža i amidžić h. Alija, koji su prvi primili Islam. Tadanji vlastodržci, kao i nevjernici, bili su ovom poja­ vom zaprepašćeni. U Mekki se tada nalazilo oko 360 kipova, kojima su se nevjernici kao Bogovima klanjali, i po njihovom uvjerenju bili im zaštitnici. Kako je Muhamed a. s. istupio javno i dokazivao Božije jedinstvo, to su se nevjernici (idolopoklo­ nici) vjerujući u njegov uspjeh bojali, da im sa Islamom ne izčezne njihova vlast i pradjedovska vjera, pa su počeli na svemoguće načine smetati Muhamed a. s. Kako ga nisu mogli nazvati lašcem, jer je On bio kao iskren i istinoljubiv svakom dobro poznat, to su ga nazivali ludom, čarobnjakom i slično, naredili bojkot protiv svih onih koji su Islam primili, pa čak i tvorno ih počeli napadati. Ovo je dovelo tako daleko, da je Muhamed a. s. bio potpuno uvjeren, da će muslimani svi od­ reda nastradati, ako se ne nađe neki izlaz. Naredio je da se svi muslimani isele u Medinu, a On sa još nekoliko vjernih drugova ostao je u Mekki sve dotle, dok nije dobio od Boga dž. š. naređenje da 1 On Iseli. Napokon, kada ni Njega mekkanska rulja nehtjede pu­ stiti na miru, a kada dobi od Boga dž. š. odobrenje, da se i On iseli u Jesrib — Medinu to On i učini sa svojim puncem, prvim musimanom i vjernim drugom Ebi-Bekiri Siddikom. Kada je Muhamed a. s. izašao iz svetog mjesta Mekke, okre­ nuo se prema istoj, te sa suznim očima i sa velikim uzdahom - 213 �К ем а л и ст и к а Т у р ск а и њ е з и н вођа Г а з и М уст аф а Кемал-Ат атурк. Дожизивши слом у 'Прошлом свјетском рату, Турока царевина je дошла у тежу ситуацију него ијецна друга чланица савеза централних власти. Ове осгале вемље или постададоше републихе (Њемачка и Аустрија) или доживјеш е само промјену на пријестолу (Бугарска), али самосталност сачуваше, макар и yi смањеним државним границама. Турско царство, са изгубљеним ратом, у који државу угураше без потребе симпатизери flHbieмачке и њене војне снаге — младотурци — њени некадањи ученици, почело je да се распада. Од прије para капитулације, а.након рата улазак трупа Велике антанте у турску престоницу Цариград, били су јасни симптоми, да je живот старог »босфорског болесника« при концу. Последњи и ваљда један од највећих слабића међу турским владарима, султан Вахидудин, доживио je страшну судбину, да види како се некада моћно царетво руши, и умјесто да оде( у малу Азију и окупи народ око себе и поведе га у борбу против оних који су дошли у Цариград да. загосподаре њиме као и цијелом државом турском, бн Лје остао у удобној Долма-багчи, очекујући да се догоди чудо и, надајући се ваљда у милост велесила европских. био je спреман да жртвује и- самосталност Отаџбине, да би евентуално постао вазал једне европске велесиле. Задњи турски султан није хгио да себи узме примјер у лику н^умрлог Велшшг Краља Пегра Ослободиоца, који je пред јачом снагом двије велесиле морао да са својом храбром војском уз■макне, након дшзовских борби a са далеко' јачим непријатељем, али ипак несаломљив иде са својим народом кроз страшну Албанију и проживљује заједно са својим храбрим народом Голготу, али и Васкрс народа и своје Отаџбине. Оно што Султан Вахидудин није знао и што није био у стању д а уч,ини, извршио je један на почетку мали човјек, (у свјетском рату обични пуковник), али каснији препородитељ Турске, Гази Мустафа Кемал, који je осјетио снагу Турске у њеној прастарој колијевци — Азији, одакле развија бајрак револуције и ослобођењ а храброг и витешког турског народа. Турски; народ je свога uzviknuo: »0 Mekko! Da me tvoji stanovnici nisu iz tebe izagnali nikada te nebi napustio«. Ove riječi izgovorio je Muhamed a. s. iz čistih osjećaja i ljubavi prema svojoj domo­ vini. 0 tome se ne da u par redaka sve reći, dovoljno je samo to istaknuti, što je Muhamed a. s. rekao, da je ljubav prema domovini dio vjere. Svakome je muslimanu dobro poznato, da je prva sveta dužnost svakom pravovjernika, da*sve žrtvuje pa i samog sebe za vjeru i njene ciljeve. Prema tome, kako god smo dužni učiniti prama vjeri sve, tako smo isto dužni — jer nas vjera duži — da za Domovinu i njen procvat žrtvujemo sve što možemo, pa ako ustreba da i život stavimo za nju na kocku. Imajmo uvijek na umu riječi zadnjeg Božijeg Poslanika Muhameda a. s.: » H u b - b u l v a t a n i m i n e l i m a n i « , — što znači: osjećati za domovinom dio je vjere. , Sinannuddin 214 истинског вођ,у (и опаситеља будућности слиједио и са њиме побиједио многобројну. и no једној велесили добро оиремљену грчку војску, a затим покавао врата и војскама велесила, које дођош е да загосподаре .прво Цариградом, a затим и цијелом државом. Управо невјероватне резултате Кемалове Boj­ ne и касније велике успјехе вође и препородитеља Турака, треба тражити углавном у овим појавама: прво у чињениши, да je турски народ у својој прошлости показао у много прилика да je велика и здрава нација, и| да у њој постоји једна дивна војничка храброст, покрај које постоји још једна друга врлина која реси Турке: патриотизам и безгранична љубав према родној груди. Код Турака je овај развијени осјећај био разлогом, да се je овај и ако исцрпљен у једном дугогодишњем крвавом рату, онако! дивно борио и побиједио проуив Г,рчке војске, која, вако рекућ, није уопште нити ттомирисала барут у свјетском рату, него je остала скоро нетакнута и свјежа, за окупаторску војну у малој Азији. Грчка војока, зашавши 700 км дубожо у Анадоло, и освојивши међу осталим градовима и Омирну, најјачу туроку луку, имала je да се бори сз једним исцрпл>еним непријатељем, који у з то не имађаше ни оруж ја ни остале ратне спреме, коју je утро-шио у .истом мшнулом свјетском рату. Приje њега je исто! тако претрпио тешки балкански par. Међутим легендарна храброст турског војника и његова вође и препородитеља Газије, дала je Г|рцима силни, и ненадани отпор, 1који се касније претворио у сјајну побједу над грчком војском, чијег главнокомандујућег генерала Трикописа Турц.и заробише заједно са цијелим му штабом! Први п ораз грчке војске je б и о у битци на Инени (ово име претсједник турске владе г. Исмет Инени je у зео као своје презиме иза битке која се одиграла на 31 марта 1921 год. л од његовим заповједништвом). Грчка војска која je била у јакости од 300 хил>ада људи, какон пораза код Инени 1извргла je прогонима турско становништво у запоеједнути 1м крајевима Турске, али е у ови прогони постигли обратне резулпате. Покољи icy још внше ујединили Турке, који су осјетили да се ради о бити или не бити њиховом народу. У битци код Инени, Грчка je војска имала 96.000 пјешака, 1300 коњаника, 5600* машинских пушака и 345 т.опова, дочим су Турци имали на цијелој западној фронти 51.265 војника, 440 машинских пушака, 4227 коњаника те i 62 топа. Један о д турских команданата био je сада рахметли пуковник Кемалудин Сами беј, који je касније именован турским амбасадором у Берлину, и кога сам имао част лично познавати (упознах се с њиме год. 1923 у Адапазару, гдје бијаше заповједник 3 Кол. ордије као паша-генерал, иначе познат као један од најславнијих турских војсковођа у ослободилачком рату против Грка). (Наставиће се). Есадбег Алибеговић. �T. G. M asarylc Tomaš G. Masaryk nije više među živima. Na 14 sep­ tembra o. g. napustio je ništavilo zemaljskog života i pre­ selio u vječnost. Njegovu smrt osim čehoslovačke oplakuje cijelo kulturno čovječanstvo. 1 stvarno T. Masarjrk je velik. Po dubini svojih filozofskih koncepcija i po svom životnom djelu Masaryk spada u one velikane svjetske historije koji su davali žig vremenu u kome su djelovali. Interesantan je životni put Masarvkov. Sin vlastelin­ skog kočijaša rođen (7-III-1850) u Hodoninu na granici Moravske i Slovačke, Tomaš Masaryk je kao dječak učio bravarski zanat i bio obični fizički radnik koji je zahvalju­ jući žuljevitim rukama sebe prehranjivao. Ali sudbina je htjela da on ne ostane za uvijek bravarski radnik. Njemu je bila; dodijeljena jedna teška ali časna uloga; jer on će od običnog kovača da postane kovač slobode jedne čitave nacije koja je vijekovima bila zarobljena. Nakon školovanja i studija Masaryk stupa u borbu. Prevaljujući trnovite staze života ispunjenog aktivnošću, borbenošću i stvara­ laštvom on krči nove puteve pobjedi ideala ljudstva: istine i pravde', slobode i napretka. On trasira cestu budućnosti kojom će čehoslovački narod ići svome cilju; ka slobodi i samostalnosti. I konačni ishod njegove borbe bila je p> bjeda gornjih ideala. Masaryk je oslobodio čehoslovački narod i stvorio Čehoslovačku republiku čijom je sudbinom upravljao dugi niz godina. Masarykov život bio je borba protiv nasilja i nepravde, laži i despotizma, borba protiv socijalne nejednakosti za pobjedu istine, pravde i slobode. Čitava životna djelatnost Masaryka kao mislioca, so­ ciologa, reformatora i političara bazirala je na moralnoj i etičkoj filozofiji. Masarvk nije samo bio suhi teoretičar nego je u praktičnoj primjeni izvodio ideale za koje se je kroz čitav svoj život riječju i perom borio. U tome i leži veličina Masarykova genija. Njegov životni nazor je sin­ teza: razuma i srca, nauke i religije, realizma i idealizma. Masaryk kao političar i državnik bio je demokrata. On nije nikada bio nacionalni šoven. Osnov njegove po­ litičke djelatnosti je bratstvo i čovječnost. Svojim nazorima o životu, čovjeku i religiji, demokraciji i etici Masaryk se je dosta približio Islamu. Govoreći o demokraciji on kaže: »Najdublji je argumenat za demokraciju — vjera u čovjeka u njegovu vrijednost, u njegovu duhovnost i besmrtnu dušu; to je prava metafizička jednakost. Etički je demo­ kracija obrazložena kao političko ostvarivanje ljubavi pre­ ma bližnjemu. Demokraciju osnivam' na ljubavi — na lju­ bavi pravednosti, koja je matematika ljubavi, i na uvje­ renju, da moramo na svijetu pomagati ostvarenje poretka Božjega, suradnju s voljom Božjom«. Siriti međusobnu ljubav, jednakost i bratstvo, dati svakom čovjeku slobodu da razvija svoje duševne i tjelesne sposobnosti zatim sa­ vladati socijalnu bijedu koja ponizuje, da čovjek čovjeku u međusobnom saobraćaju ne smije biti sredstvo, u svemu tomu leži smisao Masarykove demokracije. U pogledu filozofske orijentacije Masaryk ne pada u krajnost. Njegova filozofija je sredina između idealizma i realizma. Мазагук nije materijalist. Kao filozof vjeruje u Boga i besmrtnu dušu čovjekovu. Bez religije i morala nema napretka. Religija daje čovjeku njegovu pravu vrh jednost. »Religija — naročito mislim na monoteističke re­ ligije — daju čovjeku vjeru u Boga i u besmrtnost, u svim prilikama životnu utjehu, u svim neprilikama nadu i jača njegovu ljubav prema čovječanstvu«. Moralnost čovjekova, Лушоиоршреш — 1936 — Убога херцеговачка долина, пуна крша, оивичена сивим стијењем — и једини храст у камену голом. Сред долине два мршава вочића, Ујармљени уз дрвено рало, у бразди, знојави од умора дахте. У страни, повијен у леђима, тешком мотиком копам недоорани кра'}. Озго упекло сунце, оздо врио камен пржи, па чу'дна слутња се јавља и сумња ваздухом кружи. Циједи се крвав зној и суху натапа земљу... Земља вапије: кише! Волови мучу: сијена! A ја шапћем: хљеба! М. Михић njegov čitav rad i: nastojanje dobija u religiji ono naročito posvećenje koje čovjeku utiskuje znak božanstva, kaže Masaryk. Masaryk tvrdi da se epidemija samoubojstva svodi na bezboštvo našeg vremena kao i na moralno i intelektualno polutanstvo modernog čovjeka. Masaryk kao sociolog uspješno kritikuje historijski materijalizam Karla Магха. Po Masaryku socijalno pitanje nije samo ekonomsko, nego isto toliko etičko i religioznomoralno pitanje čovječanstva. Upotrebljujući svoj naučni aparat na ustanovi diagnozu bolesnog društva on stoji na stanovištu da se u prvom redu ima pristupiti etičkomoralnim pa onda tek ekonomskim reformama. Svaki čo­ vjek treba da izgradi svoj život na etičkim i moralnim principima. Masaryk priznaje slobodu čovjekove ličnosti i savjesti te slobodu rada pa za to odlučno i zabacuje ko­ munizam. On kaže: »Komunizam zabacujem. Bez individua­ lizma, bez nadarenih i poduzetnih pojedinaca, bez sposob­ nih voda, bez genija rada ne može se društvo razumno i pravedno organizovati. Masarvk svojim shvatanjem soci­ jalnog problema potpuno se je približio Islamu. Masaryk spada u neimare savremene Evrope. Kroz čitav svoj život stajao je na braniku humanizma i demo­ kracije boreći se protiv destruktivnih i podzemnih sila. Svojim životnim djelom ostavio je trajnu uspomenu u hi­ storiji čovječanstva. Mustafa Busuladžić 215 �M A L E K U L T U R N E VIJESTI ЊЕМАЧКИ НАУЧНИК СТУДИРА СЕВДАЛИНКЕ Ових дана борави у Сарајеву музиколог професор универзитета у Прагу др. Герхардт Гесеман, који овдје студира наше севдалинке. Он најбоље изабране пјесме ове врсте снима на фонограф. У згради Ђачке мензе у Сарајеву, уређен je цијели атеље, у којем je смјештена апаратура за фсхнографско снимање. Овај посао повјерила je проф. Гесеману музичка академија у Минхену. До сада je снимљен већи број севдалинки праћених музиком са старих наших инструмената саза, тамбурице и харманике. ЕНГЛЕСКА КЊИГА О АНЕКСИЈИ БОСНЕ И ХЕРЦЕГОВИНЕ Професор модерне повијести на универзитету у Чикагу др. Бернадоте Шмит написао je дјело под насловом »Te анексион оф Боснна 1908—1909« које обухвата 264 странице и које je издала универзитетска наклада у Кембриџу. Главна тема те расправе je анексија Босне и Херцеговине год. 1908, a к томе je онда додата посебна мања студија »Ослобођење Бугара испод турскОг јарма«, Ове двије студије израђене су особито помно и документовано. Нарочито су ту занимљиви документи које су послије свјетског рата објавиле аустријска,- њемачка и британ~ ска влада, a које je писац вјешто искристио. Писац je осим тога особиту пажњу приклонио разним изворима и сгтисима из руске и срп> ске дипломацие. Ha крају књиге се налази по~ пис свих извора и докумената из којих je аутор црпао грађу з.а своје дјело. ДРАМА АХМЕДА МУРАДБЕГОВИЋА HA ЧЕШКОЈ ПОЗОРНИЦИ Дра.ма Народног позоришта у Б рн у/на Вевержи, приказиваће 7 новембра о. г. успјелу драму босанског аутора Ахмеда Мурадбеговића »Ha Божјем путу«. Драма се претпрошле године с успјехом приказивала у Загребу. И у Брну ће се та драма изводити у изврсној режији дра Бранка Гавеле и инсценацији професора Љубе Бабића, тако да Je уз прве глумачке силе напреднога града Брна драми нашег аутора осигуран потпун успјех. ЈЕДАН ПОЉАК НАПИСАО ИСТОРИЈУ САРАЈЕВА У Варшави, накладом »Пшеглад Всполчесни«, изашла je најновија књига познатог културног радника, бившег Сарајлије г. Владислава Глика »Шехер Сарајево« са многобројним врло лијепим илустрацијама. Аутор у својој књизи je на врло популаран начии описао прошлост и садашњост Сарајева за пољске читаоце, што he бити од несумњиве велике користи не само за Пољаке, који се интересују за наш народ, земљу и град, него и за onhe упознавање. Поједина поглавља писана су правим пјесничким стилом, што кн.изи даје нарочиту драж. 216 _________________ __ — Domovina? Eh, ljudi, baš ti ima čudna svita! Ama, bolan, domovina je meni svugdi u svačijem svitu samo ako mi je sit džep, — govorio tako Avdica Husnić pred Dedinom kahvicom na rampi i branio se od onih što su mu zamjerali što ostavlja svoje ognjište. — Eto, šta imate i od tog što ćete čitavog vika prisiditi u ovoin bakraču i neviditi ništa više. Gledati, od kako ste se pomolili na svit te crne, šumom obrasle planine što su vas pritisnule pa ne možete čestito ni dihati. A svit, daleki bili svit, to vam je ništo! Nema tamo ovakih uskislih kasaba što liče na rakijsku burad. Svud se prostrli veliki šeheri ko, rečemo, naše Sarajevo, i još veći. Eto čuo sam da u Parizu, negdi u Francuskoj, ima kuća visoka trista metara. Eh, ljudi, skontajte to vi samo: trista metara, to vam je ko odavde do vašarišća. I sad zamislite: koliko ima u toj kući katova i pendera. I ostati ovdikarce, umriti i neviditi ništa. Ne može to ljudi. Da je meni samo kakve mušterije za ovo moje kuće, pa bi ja vama svima okrenuo leda. . . Govorio on tako često i svađao se s ljudima. I valjda, kao za inat, niko mu ne htjede kupiti kuće. Već je mnogima nudio čak daleko ispod cijene, ali svijet se izvlačio raznim izgovorima. — Vala, eto, ne triba mi, a, znaš. slabo ti i јт ništo stojim. I tako svi redom. A nije da ne bi oni kupili. Husnića kuća bila je na najljepšem mjestu u čaršiji, a velike oranice na čućinu kamenu, koje nije mogla zahvatiti ni agrarna reforma, bile su najplodnije u onom kraju. Ali kasablije odvraćali jedan drugog. Šteta bi bilo da propadne tako dobra porodica, a Avdica je posljednji izdanak. Kad vidi, da mu niko neće kupiti, govorili komšije, valjda će mu izići te bube iz glave pa će se smiriti i oženiti. I tako dani prolazili, a Avdica se dosađivao u kasabi i svađao sa svakim onim ko bi i pokušao od­ vratiti ga od njegovog »dalekog bilog svita«. — Ma, bolan, otići ću ja da se vi svi izvrnete na glavu. I bijesan na sviju bježao je od njih i zavlačio se u samoću. Pro­ vodio dane u sanjam^ i radi njih, nemoguć da se prihvati bilo kakvog posla, po čitave bi dane prevrtao listove nekakve stare švapske knjižurine sa slikama, što mu je otac za vrijeme rata odnekle donio. Ostajao bi nagnut nad njom. a slike na izblijedjelim listovima kao da su oživ­ ljavale i primale i njega u svoj okvir. »Bože, kako je lip taj svit!« I bio bi kao u bunilu. Spapadao ga je bijes, što se ne može otrgnuti od ove male sitne kasabe i tada bi do kasno u noć sjedio u bašći Dedine kahvice sam i ispijao rakiju. Ali jednog dana, nekako s proljeća, prođe glas kasabom: prodao Avdica kuću. Svijet se uzbunio, primao s nevjericama, raspitivali se, ljutili i onda odmahnuli nemoćno rukama. — Ponilo ga zlo. A on prolazio čaršijom veseo i nasmijan i svakom u lice govorio: — Prodao, bezbeli, ja šta ti misliš. I znajući da ih time draži, nastavljao bi dalje: — Prodao i još kako prodao! Gotove pare. Još samo takrir svidim, pa ej — dovale, ja odoh, a vi se kiselite. Svijet poslije doznao više: kupio je novi sreski sudija. Nekoliko dana se govorilo o tome, komentarisalo, a onda slegli svi ramenima. Jedno je samo ostalo: svi su kao po pravilu mrzili sudiju. A Avdica, nekako oko prvih treša’nja otišao. Oprostio se sa svima pa i s onima s kojima je bio radi tog istoga odlaska u ljutnji. Vratitće se, povućće ga zemlja — govorio1 stariji svijet i onda sc doznalo da je Avdica, ako umre, ostavio oranice na Čućinu kamenu Vakufu čaršijske džamije. Godine prolazile, zaboravilo se na Avdicu. Kasaba se promijenila otvaranjem jedne pilane na domaku Orlovika i skoro izmijenila čitav način života. Postala življa, kao nekako probuđena, zbacila sa sebe svu onu vjekovnu dremljivost i žilavo se prihvatila rada. Ostala samo Dedina kahvica na rampi po starom. Oživjela bi s večeri i dočekala �nekoliko starih čaršilija na akšamluk, pjesmu i razgovor. Dedo sav bijel, nekako bi se u to doba kao pomladio, trčao bi cd stola do stola i posluživao goste onim familijarnim načinom, osobenim samo tim malim kasabliskim kafanarima. I prošlost, skoro zbrisana sa čitave kasabe, tu bi opet oživljavala u pjesmi i razgovoru. Zaboravljali bi ljudi brige, rasprostirali bi sje­ ćanja na staro dobro vrijeme i zanosili bi se njime. A stare sevdalijske pjesme redale bi se pred njima pune bola i derta i svaka bi na svoj način izvlačila uzdahei z tih dobrih kasablijskih duša. Tiho bi plakalo ćemane Sejfe Ciganina ili bi vrisnulo u dertu kakve: Sarhoš Aljo drume zatvaraše. . . \ A tu veće, kada se Avdica Husnić vratio, Sejfo ne dode. Odveo ga Avdica — rekao stari Dedo i slegao ramenima. A oni naučili na njega pa im neobično. — Baš je morao danaske doći, — ljutili se, a opet im drago da se je vratio. — Neće kruška ispod kruške — govorio Ibraga bakal i ispijao svoju »gidu«. Tek nekako kasno, s jacije, izbi Sejfo zajedno s Avdicom. Sjedoše u ćošak, a Sejfo nekako razdragan odmah violinu pod grlo. Avdica sjedi i šuti. ćleda zamišljeno i skoro nesvijesno ispija rakiju. I tek kad Sejfo zašuti, on samo odmahne rukom: — Pivaj, Sejfo, samo pivaj! Gledaju ga kasablije i misle: propio se. Čude se što se je vratio. Valjda da proda i Čućin kamen. A on šuti. Gleda preda se, u Sejfu izvije ponekad pogled negdje daleko kao da bi htio njime da dokuči prošlost, a onda kao da osjeća njihove poglede i misli, zaigra mu neprimjetno vrh usana. Ne razumiju, nisu nikad bez ovoga bili. U isti mah se Avdica sjeti momenta, kada se je pretvorio sav u želju za rodnim krajem. Sjeća se: mala zapuštena krčma negdje na sjeveru Francuske, stjecište sum­ njivih mornara i još sumnjivijih djevojaka. Dim, vriska, isparen alkohol i tri škiljave žarulje na stropu, čitava krčma derala se je u nekom neskladu hrapavih mornarskih grla i kreštavih djevojaka. Na jednom, iznad sve te vriske, čuo je jedan jak čist glas. Učini mu se nešto tako poznato u tom momentu, ne zna ni sam, da li je pjesma ili glas onog koji je pjevao. Krčma se za časak utiša kao ućutkana čvrstinom glasa i on osjeti radost: pjesma rodnog kraja. Pjevao je u ćošku jedan mor­ nar, a drugi ga pratio na harmonici. Nesvijesno se digne, priđe njiho­ vom stolu, isprazni čašu na dušak i u nastupu radosti, koja je u njemu sve jače navirala, čaša odleti prema zidu i nestane.je u hiljadu koma­ dića. Šta je bilo tu veče, on se ne sjeća. Samo kroz potsvijest, tek ne­ jasno kao san, isprekidano se nižu sjećanja na grljenje, razbijanje, .vrisak harmonike i stare nostalgične pjesme rodnih krajeva. A sutra, mjesto na rudnik, gdje je bio uposlen, on se je izgrlio sa zemljacima i pošao k starom ognjištu . . . Trgnuo se je iz misli i napravio kretnju očnim kapcima kao da će ih otvoriti. Oči su mu bile otvorene, ali otsutne — otsutne daleko u onu noć, kada je osjetio, koliko je drag i neophodan taj komadić zemlje, na kome je nikao i koliko je draga ta pjesma, koja ga je vezala za čitav život s tim dragim rodnim krajem. Oči mu se privikoše na mrak i tek tada vidje, da je sam. Pomisli da je pijan i da mu se samo čini to, alt se samo nasmija na tu pret­ postavku. Dedina kahvica bila je prazna. Nema nikog: ni Dede, ni Sejfe Ciganina, ni kasablija. Ostavili su ga, misleći da je pijan. Ponovo se gorko nasmije. On i tako nema kuće u kasabi, ko bi ga i primio. Na momenat osjeti prezrenje nad njima, ali mu to ne umanji ra­ dost povratka. Ljudi se mijenjaju, ali dobra majka zemlja ostaje ista. A on ima tu svoju stopu zemlje. Ustane i lagano okrene, sav sretan tim saznanjem preko rampe, put Luka — k starom napuštenom čardaku na Čućinu kamenu. Salem Hadžihasanović Један велики задатак Алкохол није поштедео ни један народ, ни једну друштену класу. Зато се у борби np'oтив алкохола морају ујединити сви који су свесни страхота његовог деловања. — Он стиже свуда: не позмаје језике, не пита за расу и веру, увукао се једнако интензивно и разара у чатрл>и сиромаха и палачи богатог, код скромног занатлије, код уморног сељака. Он уништава рад, опособност и срећу свакога, кога дотакне. Тамо где нема благостања, материјалне могућности за срећни живот, алкохол he немииовно донети несреће и туге, a где je сиромаштина, алкохол he уништити сваки услов за срећнији живот. Човек he бити нечовек без обзира шта ra учи религија, a свест о својим социјалним дужнстима сасвим изгубити, само ако постане роб алкохола. Ту je наш задатак: спасти човека без обзирд на расу, народност и религију, без обзира на положај и богатство. Јер — не обзирући се на грешке лривредних и моралних принципа садашњице, ми видимо једно: алкохол у ствари свуда убија човека; мишта Ma­ lte него туберкулоза, ништа мање него ратови, ништа мдње него беда, алкохол сакати и уништава физички, a у моралном уништавању човека, надмашио je све несреће света. Борба против алкохола je велика и света. Јер — то je борба за физичко и друштвено здравље људи, за спас снага и способност, за велико морално и социјално уздизање. Видећете породице које имају све услове за срећу, али их je алкохол унесрећио. Насупрот, видећете како се весело дели црни комад хлеба у кући коју je мимоишао алкохол. Залуд ванредне способности једнога занатлије када крчма поједе зараду, a алкохол уништава снагу и вољу за радом. Залуд способности једнога учител>а или професора, када он долази пијан у школу и најнеслособнији ако je трезвен кудикамо he више допринети од најспособтијег ако je пијанац. Лекар алкохоличар одговоран je за животе. Нико неhe бити у стању испунити сшако како треба задатке и дужности које му намеће оквир живота, ако не избегава и избепне пријатељство са алкохолом. Новине сваки дан доносе сведочанства о убитачном дејству алкохола. A ретко који међу нама да није свакодневно сведоком каквог тешког драматичног догађаја, којему je узрок алкохол. И чудновато — ма колико да су те истине очигледне, множина их и признаје, схвата, али их je опет мало оних који их прихватају. Кад су људи свесни да je алкохол несрећа, да je он морално и телесно убитачан, a ипак га узимају, није ли то блиско тежњи за с.амоуништењем? Ha страну заблуде пијења: да алкохол разбија бригу — та <хн доноси још више брига, — или да алкохол развесељава — та он загорчава живот. — Погледаћемо друго. 217 �He може ,hukq, a -да не призна да сиромаштина и тешкоће материјалног живота‘ !доприносе слабљењу воље да се настави животна борба. Нити се може nopehn то да je непродуктиван, јалов живот у изобиљу материјалног богатства услов за један морални пад. Сами услови материјалног живота данас, предуслови су . и моралног пада л>уди. A улога алкохола: да уништи и последње снаге, и последње могућности, да се изиђе из материјално и морално тешког положаја у који се запало. Отклонити алкохол да би се сачувао остатак снаге, поштеђен од разорних сила садашњице. To je наша дужност. Зашто? Ta снага he допринети животу данас, биће он далеко бол>и кроз ту трезвену снагу. A, јер данашњица кипти од грешака и заблуда, та отрежњена снага моћи he припремити једно далеко боље — сутра. Спасти човека — у свим друштвеним слојеви.ма, у свим народима, и религија.ча. Спасти човека да би био способан гтворити једну разумнију и сретнију садашњост, и омогућити велелепну будућност. To нам je дужност света и на њу смо дали своју завет. — Т. Salihaga od onoga svijeta Nekako odmah pri ulazu u naše selo, ne znam hoću li vam pravo reći, treća ili četvrta- kuća je našeg Salihage. Znate, Salihaga je jedan od najodiičnijih seljana. Eto, muhtar Dervo, imam Hadži Hašim. efendija, pa odmah iza njega dolazi Salihaga. Na trećem mjestu. Ova trojica imaju glavnu riječ u našem sćlu. Ovaj triumvirat vlada potpuno na demokratskoj osnovi. Salihaga se doduše nije riječima isticao kao demokrata, ali, nema duše gubiti, jest djelom. On i pored svoje starosti od pedeset , i sedam godina i časti, koju zauzima, uvijek, na svim svadbama, sjeda u dnu sofre. »Ja sam najrahatniji medu svojima« govorio bi on uvijek kada bi mu ponudili mjesto u pročelju. Međutim, zli. jezici su šaputali da je Salihagi plaho drag janječiji »kujruk«, te radi toga da on sjeda u dnu sofre, jer se po našem običaju uvijek donja strana janjeta tamo okreće dok glava ide glavama. Jednoga krasnog ljetnog jutra sjedio je treći član triumvirata Salihaga sa svojom vjernom stopanicom na čardaku i ispijao mrku. Oboje su šutili. Salihaga je izvijao guste dimove, dok je Salihaginica sjedila kod pendžera i gledala negdje u daljinu preko *zelenih livada i pašnjaka. Najedanput do njihovih ušiju doprije tužno ikreštanje vrana iz obližnjega voćnjaka. — Sigurno su negdje opazili lješinu, progovori Salihaginica, jer joj ovo dobro dođe da otpočne razgovor. Salihaga je šutio. Čelo mu se jače nabra, i on samo odmahnu rukom. Salihaginicu nešto žignu i ona se odmače malo dalje od njega, jer ju je bogato iskustvo učilo da nije pohvaljeno sjediti u blizini Salihage kad je neraspoložen. Prede gotove pola sata duge i mučne šutnje. Salihagin:ca je sje­ dila kao na tmcima. Naposlijetku otpoče Salihaga. —I To kreštanje vrana ne sluti dobru . . . Kao da je rekao ne znam kakovu mudru besjedu, on pogleda značajno svoju stopanieu, koja ga gledaše začuđeno i sa otvoren:m Како ж иве муслимани у Ч ехо сл св ачк о ј Ha територију дангЛЈње Чехословачке републике има 1.200 муслимана^од којих их има 250 у самој Братислави, једна стотина у Прагу и т. д. Чехосл. муслиманима припада ннз угледних личности, међу њи.ма и публицист Мухамед Абдулах Брикциус, чешке народности, родом из Босковица. Он je носилац бројних'источних одликовања, међу' којима има и вјерских. Сваке године у мјесецу фебруару, одржавају муслимани у Чехословачкој своју вјерску годишњу' скупштину (Ел Итихад ел Ислами). Посљедњих година врше вјерске обреде Салих Хаџиосмановић и мујезин Садиков. Муслимани у Чехословачкој држе се строго Кур’ана и вјерских прописа, те су вео.ча религиозни и одани демократској републици. Неки су вјерници учили на културном огњишту свих муслимана, на свеучилишту Ел Азхар у Каиру. Ове године шаље муслиманска опћина у ЧехословачкоЈ у Каиро Пшемисла Алију Шилхавог, родом из Тшебића. Чешки и слова ки муслимани издавају у Прагу свој часопис »Глас муслиманске 'вјерске опћине« и имају у Прагу своју читаоницу и кљижницу са неколико хиљада кљига вјерскога и свјетовног садржаја у источним језицима. Kao што je познато Кур’ан je преведен неколико пута на чешки језик. Прошле године превео ie Кур'ан учени полиглот, оријеиталист др. A. Никл, који позна културне и социјалне прилике и наших муслимана. 218 — O kakvim li sada vranama govori, da nije poludio? Takva misao mučila je Salihaginicu, koja je bila zaboravila da je ona sama prije pola sata otpočela taj razgovor. A Salihaga je nastavljao: — Ovo kreštanje meni s t nikako ne dopada, jer ti znaš da vrane tim najavljuju nečiju smrt. Boga mi, nije mi drago. Sinoć sam usnio jedan ,vrlo ružan san . . . — Neka ga Bog na hajr okrene, upade Salihaginica, koja je tek sad došla sebi. — Sinoć kada smo legli, mene nekako odmah san prevari i ja . zaspah. Nisam, čini mi se, ni čestito očiju sklopio, kad preda me bahnu čovjek u zelenim haljinama. Poznadoh ga odmah.. To je hazreti Azrail. Spopade me nekakav strah. U to ini doprije do ušiju glas iz njegovih mubareć usta: »Spremi se, u ovoj godini valja ti seliti na bolji svijet«. To mi reče, pa ga nestade, a ja se probuditi sav u znoju. Više ne zaspah. Razmišljao sam cijelu noć i nekako pred sabah dode mi na pamet, da je najbolje da se ja počnem polako spremati za ahireta. Salihaga zastade u tome svečanom trenutku i pogleda ženu, čije su oči bile pune suza. — E nemoj, odmah da plačeš, ja neću još ići, poče .je tješiti Salihaga. Valja se dobro spremiti, pa tek onda pred Boga. Rekavši to on se diže i pode u dućan, a Salihaginica odmah poslije njegovog odlaska u komšiluk. I Još istoga dan cijelo selo je znalo da se Salihaga sprema za onaj svijet. Za to najviše zasluga naravno pripada marljivoj Salihaginici, koja nije žalila truda ni žrtava, kako bi to rekli naši novinari, da tu vijest proširi što dalje. Pošto je ispričala cio svoj jutarnji razgovor prvoj koni, upotrebivši na kraju ono obligatno: »Neka ovo �ostane medu nama, nemoj Boga ti da se dalje čuje«, i pošto joj je kona malo uvrijeđeno odgovorila: »Uh, neće draga, ne do Bog«, Salihaginiea se mogla mirno povratiti kući. Misija širenja te važne vijesti prešla je sada na prvu konu, koja, svjesna povjerenog joj zadatka, odmah navlači zar i za kratko vrijeme obigra cijelo selo. Sa svih strana hrlili su seljaci, predvođeni imamom, muhtarom i najozbiljnijim pretendentom na Salihagino mjesto Mušanom Cin­ carom u Salihagin dućan, gdje im je on, htjeo ne htjeo, morao pričati svoj čudesni san i još čudesniju nakanu. Mnogi zaplakaše. Nekoliko dana iza toga događaja selom se pronese vijest, da je Salihaga naručio nišane, naslone i tabut, i da je sve to unaprijed platio. To podiže još više njegov ugled, naročito kod žena, koje ga počeše smatrati evlijorm Ali ni seljaci ne ostadoše prema tome ravno­ dušni. Prijedlog Mušana Cincara da Salihagu već sada prozovu »rahmetb Salihaga« ne bi usvojen, nego aklamacijom odlučiše da mu dadnu časni nadimak »od onoga svijeta«. Istoga dana Salihaga u prisustvu uglednijih seljana zakla naj­ boljeg i najdebljeg ovna iz svoga tora, kojeg namijeni kao kurban šejh Zulfi, čiji se grob nalazi u džamijskom haremu, a za koga se zasi­ gurno zna da je bio evlija, koji je svakog jutra uzimao abdest u svojoj' banjici, a klanjao sabah u mekkanskom Haremi šerifu, pa opet prispjevao na dovu u seoskoj džamiji. Ovaj keramet šejh Zulfin ostao je u živoj uspomeni medu seljacima, koji su se uvijek sjećali starog šejha fatihom, moleći ga za šefaat, jer su oni dobro znali, da se pored Resulullaha kod Boga mogu zauzimati za griješnike još i šehidi, ulema i evlije. — Evo u čast tvoju, ja šejh Zulfi-dede, ugledni naš domaćin Salihaga kolje ovaj kurban, — g’o votia' je pobožno i svečano imam Hadži Hašim efendija, dok je Salihaga prinosio nož životinjskom vratu, — nadajući se da ćeš mu ti uz pomoć Allahovu olakšati patnje sudnjega dana, kada će sunce; iz daljine od pet aršina pržiti glave griješnika; da ćeš mu ti pomoći da prede na ovome ovnu tanku Siratćupriju i da ćeš ga ti uvesti u čador najljepše džennetske hurije Ovdje svečani govor Hadži Hašim efendije prekide prisilno kašljanje ljubomorne Salihaginice, koja je cijelo vrijeme virila iza kuć­ nih vrata, dok se Salihaga blaženo smješkao nad zaklanom životinjom, valjda dočaravajući sebi džennetske ljepote. Prolazili su dani, nedelje i mjeseci, a Salihaga ni da pomisli o ahiretu. Seljaci su se u čudu pitali šta je uzrok tome, gledajući kako Salihaga mirno i zadovoljno sjedi za tezgom svoga dućana. Jedanput se nekoliko odvažnijih seljana, izgleda po nagovoru Mušana Cincara, odlučiše da upitaju Salihagu kad misli na onaj svijet, ali on im ne odgovori ni jedne riječi, nego ih samo katilski prostrijeli očima tako, da im' više nikad nije palo na um da govore o ahiretu. Život je tekao dalje. Seljaci su sve manje i manje govorili o Salihaginom ahiretu, naravno potajno, dok napokon taj događaj pade go­ tovo sasvim u zaborav. Čak je i imam Hadži Hašim efendija prestao sanjati o čohi sa Salihaginog tabuta. Ali jednoga jutra puče iznenada selom glas da je Salihaginiea umrla. — Kako, zar onako zdrava žena da tako rano umre? Pa još prije Salihage? Ovako se pitahu začuđeni seljaci, komentarišući njenu smrt. Svak se čudio, ali samo Salihaga ne. Dok su mu vjernu stopanicu opremali, on je razmišljao: »To je sigurno Azrail posefio, pa mjesto mene potrefio nju, ili sam ja krivo protumačio svoj san. Šta ćeš, ovo je zaista hikmet božiji...« Ne znam šta se dalje dogodilo. Ali mogu vam kazati samo to, da se, pet mjeseci nakon smrti svoje žene, Salihaga ponovno oženio mladom udovicom Pembom. Kažu da mu od tada više nikad nije Azrail na san došao. . Halid Čaušević Успјех Д р Хамдије Ћ емерлића Пре неколико месеци промовисан je на Сорбони у.Паризу на част доктора политичких и финансиских наука r. Темерлић Хамдија, родом из Јан>е. Темерлић je 1927 год. завршио Шериатску гимназију и ступио на правни факултет v Београду, којег je завршио 1931 год. По завшпеним студијама, ступио je у службу као чиновник финансиске дирекције у Сарајеву, у којем je својству остао 2 године. Али жељан науке, напустио je службу и уписао се на Сорбону у Паризу, као слушаоц полит. и сћинан. наука. Ha Сорбони je провео 2 '/. roдине, где je ванредном марљивошћу, успео да успешно положи испите’ из обадве поменуте гране правних наука. Половином децембра одлично je -одбранио докторску дизертацију: »Избстни системи у Југославији«. Ову интераснтну тему обрадио je ствестрано, критички и научно, тако да ie задивио своје професоре. 0 његовој дизертацији похвално cv се изразили лрофесори Београдског универзитета и то г. Др. TS. Тасић — који je присуствовао одбрани тезе у Паризу — у Правном архиву, и г. Бор. Петровић у Правосуђу. Сем тога, г. Темерлић je за ово кпатко време написао и два интересантна стручна чланка у »Правосуђу« и то Верификација мандата и Обавеза гласања, a на ред за штампање чека и трећи чланак: Енглески изборни закон. Поред тога што се истакао као научнк радник, "ћемерлић се показао и као веома активан културно-просветни и социјални радник. Својим радом, како у гимназији тако и н.а студијама и у служби стекао ie признање. Сарађивао ie у многим студентским друштвима, био je главни секретар »Побратимства«, оснивач студентске секција Јадранске страже, од које ie изабран за лочасног председника итд. Свој рад наставио je и у Сарајеву, где се својим радо.м истакао као секретар Хуријета, који га ie за услуге изабрао за свог почасног члана Нас, његове другове и пријатеље . радује ов.ај cjajarf успех Темерлића, a то нарочито данас, кад je основана Висока шериатска академија, којој су овакви људи тако потребни. Зато његов избор за доцента споменуте академије на коју он свакако с правом рефлектира, поздравићемо сви ми који добрт познамо "Немерлића и н>егове ванредне способности. Инж. Бујукалић P r e tp la ć u jte se i š i r i i e li s t »G a fr a t« 219 �П р и л и к о Ј * 2 3 -г о д и ш њ и ц е смрти Ј о в а н а Скерлића Скерлић није грешио у тач«ости. Његове се погрешке 04 ih Најбоља дела дао je Скерлић при крају свога живота. У тим се делима очитује цела јачина његовог рада и разматрања. Од њих су најзнатнија: »Светозар Марковић« (ииз расправа о животу, и идејама Светозара Марковића). У roj je књизи Марковић описан као преставник књижевне критике свога доба. Марковић je имао знатни руски утицај, na je и код Срба ширио нову науку донесену уз Русије. Историја нове српске књижевности први пут излази 1912 године као скраћено издање. To je био само извадак из једне веће и опширније кн>иге, која je изашла пред саму Скерлићеву смрт 1914 год. Ова je књига опширнији преглед развитка српске књижевности од свршетка седамнаестог века na све до светског рата. У њој je лепо истакнуто доба српског романтизма (доба маште, осећања) и доба реализма1 ‘(доба стварности и позитивних погледа на живот и књижевни рад). Ова историја захвата раздобље од неких 210 година и истиче претставнике духоиног живота у том периоду. У Реци je изашла Скерлићева књига: »0 српско-хрватском на~ ционализму«, a после ослобођења изашли су у Загребу »Есеји о српско-хрватском питању« с предговором дра Владимира "Ћоровића. Још je дао дела: »Историјски преглед српске штампе«, »Нови нараштај -i- Анте Старчевић« и друга. Његов напис о Старчевићу je врло успело дело. Скерлић се je поглавито посветио критици и на њој радио за сво време свога сарађивања у пњижевности. Он je човек коме je успело, да у верним и тачним потезим.а скицира ток и развој нове књижевности код Срба и да реши замашнија критичка питања. И, што највише пада у очи je његов правилан суд који одаје човека особите вештине и зрелости. Скерлић Je био човек ванредне спреме. Познавао je и разумевао целу основну књижевну грађу у овој њеној висини и опсежности. Ocehao je страст и хумор, песимизам и оптимизам. Био Je човек поуздан у суђењу. Kao што сваки књижевник, a особито критичар, тако и Скерлић има извесних погрешака. Највећа je та, што je из историје српске књижевности изоставио Драгутина Илића, песника, приповедача и драмског писца. To се уједно да протумачити поремећајем личних односа између њега и Скерлића. При хвали и покуди има некад и претераности, a кадкад се показивао и личним. Такових места има више у историји српске књижевности. По Скерлићу je неки писац према своме гласу добио врло мало простора, док je неки други више похваљен него и треба. Дешавало се да Скерлић није поменуо неку добру осооину којег лисца, али ни код слабих писаца није помињао све pijaве особине и преступе. Ако je био нерасположен према неком писцу имао je већ унапред неовесну жел>у да његово дело прикаже неповољно. Случај да Скерлић HHje изнео нску добру особину пишчеву био je са г. Јованом Дучићем. Он je, истина, ушао у историју књижевности, али Скерлић није одао право Дучићевим нежним и чистим осећањима, јер он за такове ствари није много марио. Најкрупнији узрок Скерлићеву грешењу био je чисто политичког порекла. Скерлић je имао готово све особине правог политичара. Имао je силну спрему и политичка знања. Разумевао je основе друштвених наука, a уз то културну и политичку историју свију европских држава. Његов политички суд био je уопште добар. Многи су више пута рекли, да ie Скерлић имао више погрешака, вего што их je у ствари било. To се, готово увек, нарочито после његове смрти решавало на његову штету. Скерлић није ни при погрешкама био несмотрен. Кад би се н>егове погрешке сабрале и упоредиле са жеговим добрим поступцима, видело би се да оне заузимају врло мали простор. тују више у непотлуности. Он није држао за потребно да се о сваком писцу пише каква већа критика. Из овега поменутог види се, да Скерлић има много више добрих особина него рђавих и да његове, већинО'М ситне погрешке исчезавају у великој опсежности његова подручја. Он je у свом кратком животу дао врло лшого, дао je што није ни један књижевник у периоду нове српске књижевности. Знатно je утицао на нову генерацију и придонео, да се код нас развио леп број књижевно образованих младих радника. Скерлић je неуморно предавао међу нашом омладином и његове су речи увек уродиле плодом. Био je највећи поборник на^ ших југословенских питања и у исто време поборник л.атинице у српској књижевности. Он je овој велики утицај на развој југословенског живота вршио преко књижевних радова. Он je фактор о коме je зависило ширење југословенских идеја ван Србије и њених гранида. Његова највећа важност лежи у критичким радовима и у стварању критичких праваца, na je његово место у српској књижевности остало празно, и тешко ће се и касно попумитл, јер je то био човек необичне јачине и високо се издизао ианад обичних књижевних критичара. Радио je на свим пољима духовног живота. Био je један од највећих препородитеља у целом нашем, a и у словенском народу, чија he дела светлити кроз векове. Умро je рано, нестало га пред светски рат, да не види ослобођеше и уједињење, које je од увијек прорицао и за чим je тежио. Данило Чутурило. НОВЕ КЊ И ГЕ ЈЕДАН ОДЛИЧАН УЏБЕНИК ЗА ШИРЕЊЕ ПИСМЕНОСТИ У Сарајеву je штампао свој практичан и одлично уређен уџбеник за ширење писмвности учитељ г. Недељко Лазаревић. Овај вриједни и искусни педагог назвао je свој уџбеник »Извор писмености за одраслије неписмењаке Краљевине Југославије«. Минист,арство просвјете je, под својим П. бр. 1341 од 15 јануара о. г., одобрило овај уџбеник каа подесан метод за све аналфабетске течајеве, самоуке и народно просвјећивање. Уџбеник je пун цртежа и објашњења који објашњавају 1неписменим људима многе ствари и одмах им предочавају ствари о којима уче. У томе je двострука вриједност ове књиге, којој je цијена врло популарна и стоји свега 10 динара. Уубеник г. Лазаревића штампан je у ћирилици и датиници, тако да може послужити у свим нашим крајевима. Цијело градиво je обрађено са много пажње и педагошке спреме што се види из свих поглавл>а која су у књизи. Оригиналан начин приказивања ових ствари даје књизи засебан тон у нашој педагошкој литератури и вриједност изнад многих сличних дјела. Ha ванредно лијеп начин у исто вријеме се рјешавају два проблема: проблем учења писменосги и проблем) научаваља наше народне историје. Књига je прожета дубоким националним и социјалним осјећањима, a садржи и свету поруку Блаженопочившег Краља Ујединител>а »Чувајте Југославију«. Књига ће послужити најбоље онима који се баве народним просвјећивањем и онима који желе да брзо науче писменост. — X. �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК П р о с л и п а Краљева р о Ђ е н д а н а у Г а јр е т о п и м је д и н и ц а м а ПРОСЛАВА У САРАЈЕВУ Мјеони одбор Гајрета у Сарајеву уз судјеловање чланова Гајретовог пјевачког друштва те Гајретових пријатеља, на дан 6 септембра ове године одржао je уобичајени Гајретов дан поводом Рођења Његовог Величанства Краља Пе~ тра II као покровитеља Гајрета, кога дана je вршена сабирна акција откупом Гајретових значака. Истога дана послије подне одржан je и теферич у башчи друштвеног дома. Сабирна акција као и теферич успјели су изван сваког очекивања захваљујући пожртвованом раду чланова мјеоног одбора, пјевачког друштва те појединих Гајре^ тових пријатеља. У МУШКОМ ИНТЕРНАТУ У САРАЈЕВУ Петнаести рођендан Његовог Величанства Краља Петра II и иашег Високог Покровитеља прослављен je у Гајретовом мушком конвикту у присуству свих приспјелих питомаца. Услијед кратког рока за лрипремеЈ и отсуства већег броја питомаца-ђака, лије се могла приредити свечана академија са богатијим програмом. Свечаност je отворио васпитач г. Фалк Хауимехановић пригодним говором. Подвукао je значај 6 септембра и говорио о потреби националног васпитања данашње омладине, о привржености и љубави према славом овјенчаној народно] династији Карађорђевића. Послије je одржао врло успјело предавање о младом Крал>у питомац Едхем Џиндо, ученик IV разр. средње техничке школе. Нагласио je нашу радост што се рад Гајрета одвија под највишом заштитом и окриљем Краља Петра li. Свечаност je завршена клицањем Краљу, Династији и отаџбмни. ПРОСЛАВА 6 СЕПТЕМБРА У БАЊА ЛУЦИ Мјесни одбор Гајрета у Бања Луци je врло свечано прослаеио рођендан Његова Величанства Краља Петра II. Ha 5 септембра о. г. одржана je свечана сједница заједно са Женским и Надзорним одбором, којом je приликом претсједник одржао пригодно слово о значењу рођендана Његова Величанства Краља за наш народ, a нарочито за Гајрет и његове раднике. Сутрадан лослата je депеша Кабинетској канцеларији Његова Величанства Крал>а у којој су изражена најтоплија осјећања љубави, вјерности и оданости. У 11 сати присуствоаао je одбор са питомцима на свечаној дови у Ферхат-пашиној џамији. У 3 сата послије подне приређена je овечана академија у интернату са предавањем, декламацијама и пјевањем држав 1не химне. До лодне су распродаване Гајретове откупне значке. Распродано je у свему значака у вриЈедности од Дин 3.801.—. ПРОСЛАВА 6 СЕПТЕМБРА У СТОЦУ Мјесни одбор Гајрета у Стоцу са Соколским друштвом у заједници приредили су врло успјелу прославу рођендана Узвишеног Покровитеља Гајрета, Њег. Вел. Краља Петра II. Ha 5 септембра je одржана добро посјећена академија, a на 6 септембра су продаване откупне Гајретове значке. Сви чланови су присуствовали приредбама и молитвама тога дана. Од ове приредбе Гајрет je имао чист приход од Дин 1.149.50. ПРОСЛАВА РОЂЕНДАНА ЊЕГ. ВЕЛ. КРАЉА У ИНТЕРНАТУ У ПЛЕВЉУ Част ми je извјестити Главни одбор да су питомци овог интерната свечано прославили рођендан Њег. Вел. Краља Петра II т. ј. Гајретов дан. Сви питомци у пратњи управника интерната присуствовали су хаир дови, која je одржана у главној џамији. Затим су питомци заједно са управником присуствовали соколскоЈ свечаној сједници и академији. Послије ручка, који je био знатно обилнији, одржао je »Гајретов лодмладак« сједницу у част и у здравље узвишеног Гајретова Протектора. Ha сједници je Џиндо Расим, ученик VIII разр. одржао арло лијепо и топло предаван.е о Њег. Вел. Краљу као Гајретовом покровитељу — нади југославенског народа. Сједница je закључена узорно и достојанствено са поклицима Краљу, Гајрету и Југославији. ВЕЛИКЕ ГАЈРЕТОВЕ МАНИФЕСТАЦИЈЕ У ЗАВИДОВИЋУ Kao и ранијих година, мјесни одбор Гајрета у Завидовићу je и ове године приредио врло успјеле манифестације. Ha овим манифестацијама узело je учешћа неколико хиљада људи из околних мјеста са заставама и коњима. И материјални успјех ове Гајретове приредбе, за чији успјех носи највише заслуга г. Нуман Османефендић и вриједни одборници, је.добар и износи преко Дин 4.000.—. ПРОСЛАВА РОЂЕНДАНА ПОКРОВИТЕЉА ГАЈРЕТА ЊЕГ. ВЕЛ. КРАЉА ПЕТРА II У ЛУКАВЦУ Мјесни одбор Гајрета у Лукавцу прославио je на достојан начин Рођендан Њег. Вел. Краља Петра II. У 11 сати прије подне у просторијама Гајретове читаонице одржана je свечана сједница мјесног одбсфа, на којој je потпретсједник г. Абдулах Бербић у кратком и лијепом говору изнио значај прославе 6 септембра. У 12 сати послије клањања подне намаза у овдашњој дупке пуној џамији одржана je дова. Муаллим овдашње ибтидаије го. Салим хафиз Алић одржао je лијеп говор, који je на све присутне оставио дубок утисак. Послије обављеног свечаног дијела прославе, у 2 сата послије подне, приређело je народно весеље, на коме су одржане коњске, лјешачке и бициклистичке трке. Ту су продаване значке Гајретова дана са ликом Њег. Вел. Краља Петра II. Лијеп дан као и значај саме приредбе привукли су огромну масу посјетилаца, тако да je ова прослава у моралном погледу успјела изнад сваког очекивања. Испред Солвај творннце присуствовао Je лично директор г. Милер са цијелом фамилијом. Свима посјетиоцима, који својим присуством увеличаше ову прославу, мјесни одбор најтоплије захваљује. Fa/peTOBe скупштине, м а н и ф е с т а ц и је и забаве ИЗБОР НОВОГ МУШКОГ МЈЕСНОГ ОДБОРА У САРАЈЕВУ Ha скупштини одржаној 17 јуна о. г., изабран je нови мушки мјесни одбор Гајрета у Сарајеву, који се je конституисао овако: лретсједник ннж. Салих Цицо, потпретсједници: Исмет Чомара, Емин Феризбеговић, секретари: Мустафа Шарац и Хајрудин Дардаган, балагајници: Ћамил Ризванбеговић и Даниал Самаковлић, чланови одбора: Исфендијар Ченгић, др. Осман Халилбашић, A. Прцић, Ибрахлм Вањо, др. Муниб Муидовић, Фадил Касумагић, Махмут Филиповић и Хамид Фазлагић; надзорни одбор: Хакибег Гавран-Капетановић, Алија Хромић, Тпамил Авдић и Вејсил Хауалић. ИЗБОР НОВОГ ОДБОРА ГАЈРЕТОВА ПЈЕВ. ДРУШТВА У САРАЈЕВУ Ha заднјој годишњој скупштини изабран je нови одбор Гајретова пјевачког друштва, који се je конституисао овако: претсједник Мехмедбег Капетановић, потпретсједник Бекир Омерсофтић, I. секретар Хајрудин Карић, II. секретар Захид Бранковић, I. благајник Хасан Брачковић, II. благајник Ејуб Калајџисалиховић, архивар Мустафа Кадрибашић, домаћин Ибрахим Вањо, прочелник тамбурашке секције Захид Телалагић, прочелник дилетантске секције Хамид Диздар и Хајрудин Карић; чланови: Фата Кошарић, Муниба Шербић, Џевахира Миџић, Емина Омановић, Мустафа Шарац, Рагиб Халилбашић, Салко Солаковић, Ибрахим Карахасановић, Мухамед Нанић, Касим Јусић, Азиз Ченгић, Мустафа Новалија, __________________________ 221 �Халид Кречо, Халид Новалија, Хамдија Сијерчић, Халид Спахо. Надзорни одбор: Мустафа Дрљевић, Салко Хаеанбеговић и Осман Вранић. ГАЈРЕТОВА СКУПШТИНА У ПРЊАВОРУ 20 јуна т. г. одржлна je у Прњавору редовна мјесна скупштнна друштва Гајрет, коју je отворио и поздравио претсједник г. Ћамил еф. Хаџић. Након поднесених извјештаја изабран je одбор, у којн су ушла гг.: Ћамил еф. Хаџић, Алијага Одобашић, Е.чин еф. Омеркић, Мехмед X. Шабић, Мухамед Софтић, "Ba.Mna Бакалбашић, Мехо Дрљевић, Тахир Мујичић, Адем Бакалбашић, Мехмед еф. Козарчанин, Ахмед еф. Имамовић, Салих Плаћо; надзорни одбор: гг. Сабит еф. Агановић, Мехмед Пиркић и Јанко Школник. ИЗБОР И КОНСТИТУИСАЊЕ МЈЕСНОГ ОДБОРА У КОС. МИТРОВИЦИ Изабрани чланови Гајрета на годишњој скупштини од 13 јуна конституисали су се овако: претсједнк бриг. ђенерал г. Јован Аћимовић, потпретсједник г. Ибрахмм Черкез, бан. вијећник, секретар г. Муле Никшић, дипл. учитељ, благајник г. Шефкија Татариновић, надзорник; одборници: гг. Петар Ранковић, срески начелник, Асим Салихачиџић, учитељ, Мустафа Чучак, шер. судија, Камченко Попадић, директор И. С. Б., Шериф Чолаковић, трговац, Тзорђе Божовић, школски надзорник, Осман Ибрахимовић, трговац, Суљо Чулуп, трговац, Мухамед Осман Кусар, трговац, Сава Клинић, управник осн. школе у п., Хамдија Касумовић, рудар. Надзорни одбор: гг. Бордан Бојовић, претсједник окр. суда, Шериф Бећировић, нар. посланик, Тодор Михаиловић, нар. посланик. ГАЈРЕТОВ ТЕФЕРИЧ У ВЛАСЕНИЦИ Мјесни одбор Гајрета у Власеници приредио je теферич 6 јуна о. г., који je врло добро морално и материјално успио. Програм je био одличан, тако да je публика била необично расположена. ГОДИШЊИ ТЕФЕРИЧ ГАЈРЕТА У БОС. БРОДУ 11 јула о. г .одржаоЈе мјесни одбор у Бос. Броду велики годишњи теферич под хисторијском »Тополом« са бираним распоредом. Овај je теферич успио како морално тако и материјално изнад сваког очекивања. Ha овом тефе’ричу запажени су поред осталих грађана и пријатеља друштва и гг. Милојко Божић, рентијер из Београда, нар. посланик г. Лазар Црљић, старјешина испоставе Душан Гаковић, шеф станице Ристо Ристић, индустријалац Маријан Мадунић, срп.-прав. свештеник Илија Берић и др. И овом приликом Мјесни одбор захваљује ђенералу г. Јовановићу за уступљеие клупе и столове из гарнизона, претсједнику општине г. Новици Мрковићу ради инсталирања свјетла и за све остало што ie од општине затражено, пјевачком друштву »Лири«, гђи.Фаники Редлих за уступљену дрвену грађу, гђи Мунири TiyTHh за распродају томболе и евима осталим, који су друштву придонијели и помогли га да ова приредба што боље успије. , Нарочита хвала припада приређивачком одбору на челу са претсједником r. Курбеговићем, који су уложили сав cboj труд да што боље приредба успије. Чист приход теферича био je Дин 2.500.—. ГАЈРЕТОВ ТЕФЕРИЧ У БОС. ДУБИЦИ Повјереник Гајрета г. Мустафа Пезић одржао je заказани теферич у Бос. Дубици 6 јуна о. г. у општинској башчи крај Амбуланте у Бос. Дубици. Ову приредбу je повјереник Гајрета отворио и поздравио госте, дотакнувши се при томе Гајретовог општег корисног дјеловаа од н.егова оснутка до данас. Нарочито je нагласио видан позитиван биланс рада од ослобођења на овамо. Тачке програма биле су слиједеће: »Гајретлије Крал.у« и Гајретова химна, које су декламовале ученице и сестре Сенија и Сафија Реџеповић на опште задовољство присутних. Трећу тачку програма »Фрагменте из Абдулах паше« извели су чланови Гајрета са највећим успјехом. Насловну улогу je играо г. Халид Хаџић са пуно глумачке вјештине и био акламиран од публике. Расгшложење публике je достигло врхунац, када су чланови Гајрета извели задњу тачку програма »Радио репортажу« са највећим успјехом, јер публика je дилетанте више пута још за вријеме игре поздравила. 2 2 2 ___________________________ ј Од мретставника i patjana ову ириредбу су посјетили ;11ретсједник општине Светозар Закић-Косовић, бански вијећнрк, Авдибег Церић, др. Мустафа Кадић, општински љекар, за*гим гг. Бижић Душан и Косовић Владимир, трговци из Бос. Дубице и још многе угледне личности из мјеста. Ha овој приредби као и на једној другој до сада запажен je нарочито велики број муслиманског женскиња. У припремама око ове приредбе се истакао повјереник са режисером и агилним и вриједним чланом Гајрета Хасаном Бећиревићем, који су и поред своје дужности као грунтовничар односно кафеџија са вољом, предано и не жалећи труда настојали и радили да ова приредба буде на висини и иепуни сва очекивања многобројиих Гајретових. пријатеља ј овдје, у чему су потпуно успјели. Морални успјех ове приредбе je био изнад сваког очеI кивања, a исто je ова приредба и у материјалном погледу I врло добро успјела када се узме у обзир да je ово наше ! мјесто врло сиромашно, a ндрочито да наш муслимански свиј јет једва животари. ; ! ј ј ! | : ' I I САЈЕДНЕ РИЈЕТКЕ СВЕЧАНОСТИ Ha дан 4 септембра ове године, навршио je тридесет-годишњицу свога непрекиднога културног и вјерског рада, наш омил>ени суграђанин и ватрени Гајретов радник г. Абдулах ефф. Курспахић. Ми, бивши његови ђаци, који смо се налазили ових дана у Автовцу, прославили смо свечано овај јубилеј. Овом приликом угледни старима удао je своју кћер Емину за угледног мјештана, такође Гајретова радника г. Сејда Пашића, и ових дана отпремио своје синове у свијет, na школе и службу. Његове заслуге за наше мјесто су велике. Својим неуморним радом постао je јако популаран не само у своме џемату, него и у сусједним. Његовом иницијативом подигле су се двије школе у нашем срезу, отворили су се двогодииш»и мектебски курсеви, a уз то успио je да пробуди свијест широких народних маса, свијест за Гајрет, који под својим окриљем сваке године држи преко пет стотина сиромашне дјеце. Нека je вјечна хвала овоме народном добротвору, и нека га Бог уздржи још дуго у нашој средини. Автовац, 18 септембра 1937. Пашић Фадил, студ. агрон. ГАЈРЕТОВА ГОДИШЊА ВРТНА ЗАБАВА У ДЕРВЕНТИ ИМАЛА JE ВЕЛИК УСПЈЕХ Ha 4 јула т. г. одржао je Гајретов мушки и женски одбор своју годишњу вртну забаву (теферич), која je имала изванредне моралне и материјалне резултате. И досадање приредбе Гајрета у Дервенти биле су познате, али овогодишња je надмашила досадање како аранжманом тако и резултатима који су видни. Напори Гајретових радника и рад ' нашег Гајрета у Дервенти запажени су, и наш свијет ту чи! њеницу сваком приликом уважује, дајући обилну и моралну ■ и материјалну помоћ нашем најважиијем и најјачем културнопросвјетном друштву, које има непролазних заслуга за свој I народ, у сви.ма правцима његова живота. Дјеловање Гајрета баш у Дервенти и њеној околици имало je велихих резултата, то мора да призна сваки објективан човјек. Овогодишњи теферич почео je у 3 сата no подне у красно декорисаној башчи, која je на вечер била богато освјетл.ена електричним жаруљама (за тај дан je уведено свјетло у башчи), a посебне буде: за музику Соколског друштва из Дервенте на којој je стајала цвијећем украшена слика Узвишеног Заштитника Гајретова Њег. Вел. Краља Петра II, буда за томболу, бифе, пиће, славолук са умјетнички рађеним грбом Гајрета и т. д., пружале су лијепу слику и показивали труд и укус многобројних Гајретових радника-ца. Све je у главном урађено личним радом појединих одборника, те и они најугледнији нису бјежали од физичког рада, да би режија била што мања. Руковођени овом тежњом, примили еу се појединци и точења пића у властитој режији. Уз друге разне тачке програма, на вечер je изведен лијеп ватромет, једна атракција која се до данас није видила ми на чијој приредби у Дервенти. У 3 и no сата стигли су на приредбу високи гости у 2 посебна аутомобила: гг. изасланик Њег. Вел. Краља на свечаности развијања соколске заставе у Броду, са изаслаником г. претсједника Краљ. владе бански начелник Надбантић из Бања Луке те виши официри,, који дођоше да увеличају Гајретову манифестацију. Забава je након доласка спомемуте господе отворена Краљевим колом, у које се они ухватише са другом одличном публиком.. У 5 сати отпутоваше уважеми гости за Брод на соколску приредбу, испраћени од цијелог Гајретова одбора. Њихов �дилазак на напу приредбу оставио je дубок утиеак na присутну многобројну публику, која je била одушевл>ена оволиком пажњом према Гајрету. Међу посјетиоцима забаве опажени су сенатор г. Асимбег Алибеговић, народни посланик среза дервентског г. JI. Црљић, бански вијећник г. Ј. Павичевић, срески начелник г. Д. Влаховић, претсједник градске олштине М. Градашчевић, претсједник »Народне Узданице« др. М. Куленовић и многи други i-рађани и претставници' друштава. Са стране су дошли шеријатски судија- у пенз..г. М. Халиловић из Оџака са кћерком, г. Милојко Божић, посједник из Београда, г. Дервишбег Алибеговић, велепосједник са неколико пријатеља из Бос. Кобаша, делегати мјесног одбора Гајрета из Бос. Брода гг. Ф. X. Агић и См. еф. Хаџић, имам матичар, A. Сарајлић са породицом из Маглаја, старјешина Сокола из Слав. Брода г. Јелавић, старјешина среског суда, као и гости из Зенице и неких других мјеста. Ha приредби je играна богата томбола женских ручних радова, поклоњених од чланица и пријатељица Гајрета, које су израдиле лреко 100 предмета љепши од љепшега, чиме су Гајретову забаву много помогли као и сви они који су даровали бифе, те нека je свима њима срдачна хвала и нека нас извину што поименце не износимо њихова имена. АКЦИЈА ГАЈРЕТОВИХ РАДНИКА У ПРОЗОРУ Према закључку одборске сједнице од 21 јула 1937 a у вези излагања Омерсофтића Бекира и обзиром на садржаЈ резолуције која je донесена на овогодишњој главној годишiboj Гајретовој скупштини, овај одбор подузео je потребне кораке да Гајретову акцију рашири и на околна села и да на тај начин учини максимум напора за што бољи успјех у том правцу. Овом je одбору наиме с^рда, да Гајретова идеја што боље продре у широке народне масе и ^а и онај наш човјек са села увиди да je једино Гајрет у стању да га тргне из успаваности, у коју постепено пада, те ла се у Гајретовим редовима окупе све позитивне снаге нашег елемента. Да би смо одмах прешли на извацање своје одлуке, јучер су у име овог одбора отишлдјт. претсједник овог одбора Ибрахим ЦЦеремет, шеф пореске управе, члан Главног одбора Гајрета Бекир ОмерСофтић, судија и члан Гајрета из Прозора Алија Омерсофтић, старјешина суда, у Копчиће. Ту у Копчићима послије*-џуме-намаза Омерсофтић Бекир поздравио je присутне у име Главног одбора Гајрета и одржао je предавање о потребама нашега села и о Гајретовом раду, гдје je било око 50 мјештана, на чему му се je у име мјештана захвалио Салих еф. Хасанбеговић, имам матичар из Копчића. Послије тога делегати овог одбора у невезаном разговору змјенили су мисли са присутнима, те пошто су пред џамијом г. Шеремет и г. Шемсибег Бегановић скупили Дин 100.— у готову, изабрани су као повјереници Гајрета, који he прикупљати прилоге у нарави и то: из Копчића гг. Шемсибег Бегановић, Хаџиалибег Хусеинбеговић, Мустајбег Кадрић и Салихбег Муратбеговић; из села Варваре: Хаџисалих Махмутбеговић, Бећир Поквић; из села Ковачево Пол>е: Горамчић Мустафа и Мујкић Јусо. По.ченута господа увијек су се одазивала на апел Гајрета, те им ie због тога и повЈерена дужност сакупл»ања прилога у натури за Гајрет. Према закључку сједнице отићи he у село Дуге гг. Дугић Халмо еф., шеријатски судија и Чампара Велија, геоме~ тар и секретар мјесног одбора; у село Дољане: гг. Мухамед еф. Шабић, имам у Прозору и Шешкић Ибрахим, управник поште; у село Шћипе: гг. Нуспахић, благајник мјесног одбора и Мехмед Јусуфбеговић, учитељ; у село Лизоперце: гг. Хамид еф. Субашић, имам из Дуга и Шериф Тлатић, потпретсједник мјесног одбора те Алија Омерсофтић, старјешина суда; у село Варвару: гг. Фехим Вејзовић, управитељ школе у Прозору и Халил Кулоглић, члан мјесног одбора. НОВИ УТЕМЕЉАЧ ГАЈРЕТА Претсједник мјесног одбора Гајрета у Прњавору г. Tiaмил Хаџић уписао je за Гајретова утемељача г. Тасу Чичаиовића, трговца из Српца, који je одмах уплатио Дин 500.— те му je већ уручена припадајућа диплома. И овим путем иека му je искрена захвалност. ДОБРОВОЉНИ ПРИЛОЗИ ИЗ ГЛАСИНЦА Вриједни Гајретов радник г. Тзамил еф. Карић из Гласинца сакупио je Дин 100.— добровољпих прилога које приложише гг.Хасан Карић Дин 10.—, Авдија Конаковић 10.—, Атиф Захирагић 5.—, Мехмед Карић 15.— и Ћамил еф. Карић 50.—. Племенитим дароватељима најтоплија хвала. РИЈЕТКО ПРИЗНАЊЕ ГАЈРЕТОВОМ РАДНИКУ Прије мјеСец дана' je, ријешен>ем иадлсжних власти, именован за управника Државне болнице у Сарајеву вриједни Гајретов радник и члан Тлавног' бдбОра г. Др. Асћф Шарац. Ово ријетко признање г. Др". Шарцу,. кохи je јоцј вео.ча млад, има нарочити значај. Г. Др. Асаф Шарац je искрен и постојан Гајретов радник и идеолог од најраније своје младоети. Никад, ни у најтежим ситуацијама, није поклекнуо нити се оглушио о Гајрет и његову идеологију. Његова каријера je уско везана за његов пожртвовни и несебични рад. Прошао je све административне фазе своје љекарске службе, a исто тако je у практичном раду показао одличне резултате. Његове властите способности довеле су га до о*ог високог положаја. Г. Др. Шарац je син првог изабраног реис-ул-.улеме босанско-херцеговачких муслимана, рахметли Хафиз Сулејман ,еф. Шарца. Гајрет je поносан због овог високог признања његовом раднику na му и са своје стране срдачно честита. ЗАХВАЛНОСТ САДИК ЕФ. САДИКОВИЋУ ј Како сваке годне од о.снутка Гајрета, тако je и у години 1936 и 1937 угледни члан и прлјатељ Гајрета, те један од највећих Гајретових раденика на пол>у прикупљања прилога, I ' ! ј ; ; С адикеф. Садиков h, сакупио од euo их пријатеља добровољних прилога у износу од Дин 3.081.—. У име Мјесног одбора Гајрета овим путем изричемо најљепшу хвалу нашем стариии и нека овај случај послужи за примјер свима Гајретовим раденицима, тим прије што се као човјек везан за постељу стално брине о добру и напретку нашег драгог Гајрета. ИСПРАВКА У једном прошлом броју »Гајрета< о сакупљању курбанских кожица у Бугојну, омашком су испуштена и.чена дароватеља, и то: Идризбега Идризбеговића, Хаџи-Ремсибеговице Абдалајбеговића, те Омербеговице Бушатлија. Такођер _су омашком изостављена имена Зилхануме Хасанпашић и Зухринауме Дјумишић из Травника, које су даровале Гајрету своје курбанске кожице. — Нека им je од Гајрета топла 223 I �Н аш и мерхуми ХАСАН ХАЏИХАЛИЛОВИЋ, ШЕР. СУДИЈА У ПЕНЗИЈИ Недавно ie нестало из наше средине рахметли Хасан еф. Хаџихалиловића. To ie човјек који je скоро три пуне деценије високо издизао ‘Гајретов бајрак у Вишеграду. Увијек чврст и усправан, поштен и вриједан, ведра чела и са заносом проповиједаше Гајрет и његове лијепе идеЈе. Одличан иационалиста, добро развијене социјалне свијести, ништа га није могло оместк у раду. Каткад je било и куражно испр- И као човјек у годинама, ом je разумио и младо и старо. За сваког je имао лијепу ријеч. Зато га je свак волио и поштовао. Ненадна смрт преквнула je нит његова племенитог живота 15 септембра 1937 год. Смрћу рахм. Хасана нестало je једне осовине око које се кретао културно-просвјетни, хумани и социјални рад у Вишеграду. I ХУСНИЈА КОСОВИЋ Прије кратког времена испустио je душу Хуснија Косовић, манипулативни чиновник Гајретове канцеларије. Рођен je у Невесињу, у угледној кадпнској породици Косовића. Био je пошао у гимназију, али je прешао у Дрвенију медрееу у Сарајеву, коју je изавршио. У своме родном мјесТу je био у државној служби, a од 1920 стално намјештеник Гајрета. Био je јако побожан и миран човјек. Прије неколико година почео je побољевати тако да je био неспособан за тежи рад, a лањске године je остао удовац. Од тада je сасвим ослабио и на крају подлегао, у 65 години живота. Породици наше саучешће и сабур, a рахметли Хуснији фивдуси ала џеннет. ИМШИР КОЊХОЏИЋ Нагло и ненадано испустио je своју добру душу вјеран Гајретов члан и. пријатељ рахметли Имшир Коњхоџић, власник бифеа у Сарајеву. Његав локал био je одувијек омиљено састајалиште муслиманске интелигенције у Сарајеву, na се тако ту често састајао и један скуп Гајретових радника и пријатеља. Рахметли Имшир je био широке руке и пријатељ народног напретка, na je та племенита својства често показивао и према Гајрету, кога je помагао у овим његовим акцијама. Рахметуллахи алејхи рахметен васиах! сити се и не поклекнути, али je он увијек ишао без страха и лије никад сагео главу. У томе лежи његова вриједност и чврстина карактера. Гајрет у њему губи одличног радника и пријатеља na му кличемо: Рахмет му лијепој и племенитој Рођен je 1882 г. у Вишепраду. Основну школу свршио je у Вишеграду. Наставио школовање у Сар.ајеву, гдје je завршио шер. судачку школу 1908 г. Исте године ступио je у службу као практикант у Вишеграду. Још тада се рах. Хасан Хаџихалиловић истицао као национални радник, те заједно са рахм. Рагибом Боровцем, Али-бегом Тескереуићем и Хасан еф. Османагићем, учител>в!М, дизао глас против аустријског режима, радећи интемзив«о на националном васпитању вишеградске омладине. Поред националног рада истицао се и на просвјетном пољу, те се с потпуним правом може рећи, да се сва вишеградска муслиманска интелигенција школовала његовом иницијативом. Год. 1914 времјештен je као шер. судија у Бос. Петровац, гдје je остао до ослобођења. У Бос. Петроовцу се такођер истакао у националном и просвјетном раду с протом Никодијем Новаковићем.. Због таквог рада остао je у трајној успомени становништву Бос. Петровца. Одмах послије ослобођења дошао je као шер. судија у Вишеград, гдје je остао до краја свога живота. У Вишеграду je развио пуну своју активност. Радио je неуморно на културном, економском и социјалном подизању роднога краја. Био je члан свих хуманих и културних друштава. A нарочито се његов рад осјетио у Гајрету, чији je рад уско везан за његово име. Био je дугогодишњи претсједник Гајрета у Вишегрдду, те у најтежим моментима није попуштао у раду. • Ради тога je био излагаи незгодама, na напослетку и пензиовисан. Цио његов рад ишао je затим да се у народ унесе братска л>убав без обзира на вјеру, те je у Вишеграду, његовом иницијативом, основана заједничка Гајретова и »Просветина« читаоиица. Истакао се и као претсједник Вакуфа; његовом иницијативом направљени су дућани који доносе лијепу корист Вакуфу. Његовом иницијативом отвара се и женска занатска школа у Вишеграду. Био j e неуморни радник као потпретсједник за градњу Дома Блаж. Краљу Петру I Великом Ослободиоцу. Дам je већ под кровом. Истакао се и као члан Соколског друштва у Вишеграду. Он je потпуно разумио дух времена. Он je први муслиман из Вишеграда који je послао своју кћер у Београд да сврши школу. 224 ПРИЛОЗИ ИЗ ЉУБИЊА Приликом једног дернека у Завали сакупљено je Динара 334.50 прилога, које дароваше: Милић Мирко Дин 10.—, Душан Крул> 10.—, Ћук Јово 10.—, Козић Bojo 10.—, Богдан Хамовић 5.'—, Бороје Мато 5.—, Пендо Данило 5.—, Пендо Никола 5.—, Зулфо Синановић 5.—, Васо Обрадовић 5.—, Ћук Лазо 5.—, Ратковић Славко 5.—, Коменовић Милан 5.—, Шљока Шаћир 5.—, Коста Круљ 5.— ; Вулић Данило 5.— , поп Божо Шаренац 5.—, Перушина Никола, учитељ 5.—, Савовић Ђорђо 5.—,Лакић Мијо 5.—, Боро Јово 5.—, Виде Љевак 5.—, Данило Милић 5.—, Салих Хаџисмајловић 5.—, Филиповић Марко 5.—, Шарић Милан 5.—, Лакић Јово 2.—, Вељко Милошевић 2.—, Обрадовић Раде 2.—, Влајко Милетић 2.—, Вулић Сава 2.—, Крсто Ножица 2.—, Јово Ђордан 2.—, Спасо Боро 2.—, Марић Гојко 2.—, Марић Данило 2.—, Дангубић Душан 2. — , Тубић Урош 2.—, Станковић 11. 2.—, Којић Хусо 2.—, Ристо Ковач 2.—, Данило Чиовић 2.—, Рикало Гојко 2.—, Шишић Рајко 2.—, Милић Мирко 2.—, Чалак Милан 2.—, Јакуповић Хасан 2.—, Милорад Обрадовић 2.—, Хамрвић Михо 2.—, Цимирот Михо 2.—, Стојан Боро 2.—, 'Стеван Оро 2.—, Косјерпна Ђуро 2.—, Косто Радош 2.—, Шешељ Милан 2.—, Чокљат Бошко 2.—, Никоћа Дубељ 2.—, Ацовић Тодор 2.—, Вулић Перо 2.—, Арсен Јањић 2.—, Виде Брборић 2 — , Башица Перо 2.—, Сарајлић Шериф 2.—, Ристо Шише 2.—, Јово Рикало 2.—, Шише Радослав 2.—, Никола Андрић 2.—, Главан Спасоје 2,— Бећир Вук 2.—, Крстић Мато 2.—, Косјерина Анђелко 2.—, Митар Шише 2.—, Симо Божић 2.—, Вујевић Мирко 5.—, Ковач Лазо 4.—, Мишевић Љубо 3.—, Ћук Стана 1.—, Милић Јово —.50; Ђока Тилимбат 2.—, "ћапин Лазо 2.— те још Дин 24.— од раз<них лица који се нису потписали. Надаље je сакупио Сердаревић Хамдија, претсједник, неколико добровољних прилога од слиједећих лица: Салата Милан Дин 10.—, Стево Ликић 5.—, Душан Перотив 5.—, Вуле Сулавер 2.—, Сулавер Ристо 2.—, Адем Фестић 2.—, Мирко Гордић 2.—, Остоје Вишњић 2.—, те још од разних лица Дин 17.—. ПРИЛОЗИ ИЗ ГРАЧАНИЦЕ Повјереник Гајрета у Грачаници покупио je Дин 200.— прилога за Гајрет и то од г. Љубомира Химића, трговца из Грачанице Дин 100.—, од г. Сулејмана Сумана Дин 50.— те од Гоје Мамића, трговца из Свитовца Дн-н 50.—, «а чему им иопред Главног одбора топла хвала. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/22c56597fea8946fb2a946e541df697d.pdf bab23c25261cf3e2eb04b96ade577be4 PDF Text Text 5 7 TAKCA У ГОТОВУ ПЛАЋЕНА гласинк Културно ирос.пјстпог друшт-ва Г а ј р е т а С А Д 13Ж А Ј Г : ј Д Г д ј' ^ 2* Ц .{ftjHJjSt. / v ф- УРЕДНИШТВО: Рамазан / САФЕТ БУРИНА: Алекса Шантић, пјесник гтородичне љубави и — Мостара / ХАМИД ДИЗДАР: Једна стара пјесма / МУСТАФА БУСУЛАЏИЋ: Славни француски сликар Динет о Исламу ./ АБДУСЕЛАМ АБДУЛАХОВИЋ: Једна грјешка у тексту народне пјесме »Заилакала - стара мајка Џафербегова« / Др. ВЛАДИМИР МАРГАН: Културна врнједност човјекова / АСИМ ШАБАНОВИЋ: Муслимани у Кини Ј A. СМИЛИНГ: Арапска прича о мужевима v. женама / Др. МАХМУД МЕХМЕДБАШИЋ: Хамами (јавна купатила) у Босни и Херцеговини — Хамдија Крешевљаковић / Сарајевски град Вратник — Сеид Мустафа Траљић / Драма Расима Филиповића у Народном позоришту у Сарајеву / Наша индустрија вјештачких гнојива / Др. БЕЋИР НОВО: Смрт Јусуф Зије Смаилагића / ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК. ->•- ; :* Cuđvik Kuba: Slikar na sarajevskoj čaršiji �4 ГАЈРЕТ, ЛИСТ ДРУШТВА ГАЈРЕТА ИЗЛАЗИ МЈЕСЕЧНО, ЦИЈЕНА МУ JE ЗА НАШУ ОТАЏБИНУ 60 ДИНАРА HA ГОДИНУ, A ЗА СВЕ ОСТАЛЕ ЗЕМЉЕ ПРЕКО ГРАНИЦЕ 120 ДИНАРА. ЂАЦИ ГАЈРЕТОВИ ПИТОМЦИ ДОБИВАЈУ ЛИСТ У ПОЛА ЦИЈЕНЕ КОД ГЛАВНОГ ОДБОРА ИЛИ КОД УПРАВЕ ГАЈРЕТОВИХ КОНВИКАТА. Власник друштво »Гајрет« — Одговорни уредник: Хамид Кукић — Штампарија Босанска Пошта Јосип Бретлер и др. одговара Јосип Гргић. �Год. XVIII Ш Р Ш Број 13 С а р а / е в о , новембар 1 9 3 7 т ш /ш т Nastali su svijetli lijepi dani Ramazani-šerifa. Ovi dani su, od uvijek, posvećeni Svevišnjem Bogu i molitvi. Dani Ramazana su, poslije toga, određeni za dobra djela i moralne postupke. U ove svete dane dužan je svaki pravi musliman da se preda pobožnim zanosima i postu, pomaganju sirotinje i raznim dobročinstvima. Ramazanske večeri su poznate još iz najstarijih vremena širenja i jačanja uzvišenog Islama, zbog mnogih koristi koje su izvršene baš u to vrijeme. Još Muhamed a. s. je okupljao svoje privrženike i najbliže saradnike u blage ramazanske večeri oko sebe i tumačio im šta je dobro a šta je zlo, šta treba raditi a šta izbjegavati. Božji ashabi su naslijedili ovaj običaj, pa su preko Rama­ zani-šerifa počinjali sve sudbonosne i glavne socijalne i kulturne pothvate i akcije. Ramazanske večeri su, isto tako, poslije dnevnog posta i molitve, poslije ibadeta i misli okre­ nutih Bogu dž. š. i vjerskim osjećajima, pružale sve mogućnosti za razonodu i veslje, za razne igre i korisne čisto vaspitne ciljeve. Gajretovi radnici su ozbiljno shvatili ove običaje koji su ostali još iz islamske istorije, pa su preko Ramazani-šerifa svršavali mnoge Gajretove i narodne poslove. Gajret je naš stvarni rasadnik kulture, prosvjetno žarište oko koga se okreće sav naš kulturno - prosvjetni i nacionalno - ekonomski život. Gajret je već svojim pregalačkim radom unio mnogo blagostanja i svijetla u naše domove i osi­ gurao hiljade egzistencija. Njegov put, jasno obilježen nacionalno kulturnom ideologijom kojom su ga vodile generacije, treba još mnogo truda i rada da izbrazda i uravni našu narodnu njivu. Ali je Gajret čvrsto zaorao i dobro napreduje. Ramazanska akcija Gajretova je svake godine njegova najsigurnija žetva. Preko Ramazanskih dana Gajretovi radnici su uvijek pridonosili, svojim trudom i žrtvama ogromne plodove i koristi. Ne treba, zbog toga, ni ovoga Ramazana klonuti ni očekivati inicijativu sa strane. Sve Gajretove jedinice treba da iz vlastite inicijative pređu na ozbiljan rad: treba da prirede što veći broj korisnih predavanja vjerskog, nacionalnog, moralnog, kulturnog i istori jskog značaja, za najšire slojeve; treba da prirede što više sijela, zabava, teferiča i mevluda na kojima će se manifestovati Gajretova ideja i duh, Gajretova misija koju treba da izvrši u redovima jugoslavenskih muslimana. M i vjerujemo u ozbiljnost i požrtvovanje naših agilnih saradnika i prijatelja, naših jedinica i odbornika, pa znamo da će oni zaći u narod i tamo, djelom i lijepom riječi, koristiti mnogo Gajretu i njegovim ciljevima. Mi ih u tome uvjerenju sve pozdravljamo sa poklikom: Ramazani-šerif mubarekj olsun! 227 �А л е к с а ШачтиТл, п е с н и к п о р о д и ч н е у1*у*ЈС1ии и — Мостара Поезија Алексе Шантића je многострана. Кроз њу провејавају разна осећања ноја нијансирају од интимних љубавних до опшгечовечанских расположења. И сва та поезија , прелева се ванредном нијансираношћу боја једног богатог унутрашњег живота који искрено осећа и проживљује све оно што изражава, све оно о чему пева. Он воли истинском љубави све оно што види око себе, радује се свему што се око њега -креће, пружа своју племениту душу свима који пате. Он има и једно широко осећање детиње и братске љубави. Његова породична љубав je врло снажна, и из н»е се рађају многе врло нежне песме, a из те дубоко проосећане љубави породичне проживљености ничу као срмени цветови најлепши стихови што их je, можда, уопште створио. Можда je то баш с разлога што она изражава сву тугу једне резигниране душе која je тако силно патила, пречишћавајући се у безбројним и неједнако снажним акордиш те човечанске туге и бола, вечних прагилаиа људског живота. Шантић je био несрећан у породичном животу. Био je он нежна и сувише осетљива душа, са префињеним истанчаним осећањима према својој рођеној крви. И кад та и таква душа pano остане готово сама на свету, онда се тек у тихој резигнираној тузи, која у себи носи клицу оријаштва, ако je спонтано искрена, може створиги тако моћна поезија. A песник je рано изгубио мајку, брата и све сестре, na најзад и оца, да би на свету остао сам са једном једином сестром. И т а болна осећања самоће и туге за умрлим, изразио je он у тоновима узвишене искености и братско-синовске љубави. Изразио их je у безброју песама које су настале у једној тешкој душевној депресији. Одјек те потиштености јавл>а се у песми живој сестри која му je још једина нада и утеха животна. Она му je »цигли извор« којим »јаде вида«. Његова душа моли Бога да сестру вечно штити и чува »од суморних дана«, да joj срце никад не осети бола, него да живи срећно и задовољно у миру и трајном задовољству. Ta песникова велика породична љубав евоцира осећања реминисценција на давно прошло доба, на детињство, кад je он био најсрећнији у безбрижности и »рахатлуку«, окружен милим и драгим у кругу породичном. Ta сећања на срећно, минуло и далеко одбегло доба инепирисало ra je за најнежније песме што их je он уопште дао. Овај моменат, болан и немиран, створио je најлепше песме своје врсте у целој нашој поезији, снажне no садржају, ненадмашне no осећању и сјајне no стилу. Оне су бисер песникових надахнућа, лепа слика његових душевних сагледања и дочараваља давно нестале прошлости. И нигде није Шантић тако непосредан, нигде његово осећање не узима толико јаког замаха, као овде, у овим песмама бола и тихе туге који се провлаче кроз ишчезлу срећу минулог детињства. Непосредност његова овде досиже свој врхунац, и уздиже ову поезију до највише, најснажније и најчистије лирике. Песник стално живи у тој ишчезлој прошлости, у вечитим сећањима на та минула времена, и чезне за њима. Носталгија за тим светлим данима јака je и снажна. У тихој меланхолији која понекад прелази у вапај, он сања о њима, и сву давнину свога живљења уздиже до апотеозе. Нема ваљда код нас песника који би са голиком инвенцијом евоцирао толико осећања која га вежу са оним што се неће више никад повратити, као што je овде случај са Шантићем. Он je ту највећи и најснажнији, човеку тако присан и близак. 22 8 У једној песми ранијег датума, »Ha гробљу«, песник осећа хладноћу од усамл>ености. Тешко му je, душа му жели пролећа и светла. Али му ни сунце не може »дана дати«. И нико ra не може утешити, јер je свега нестало, » .......... Све je свело Што сам својо.м срећом звао«; он je закопао у гроб своје врело срце, своју љубав: брата, две сестре, »мајку милу — милост Бога«. Да, све je он закопао, — na чак и »божју милост«. To није више обична туга, обична жалост, то je снажније од крика, јаче од очаја једног који je занавек напуштен од свих милих и драгих. Он се ceha свих њих кад описује кућу свога сца у којој сам бдије док његово срце тумара и блуди, бедно и невољно над судбином која ra je спашла: »Соба ми je топла, ал’ кроз срце моје Хладии боли стижу и очај се крсће. (Под нашим кровом) Тек драге успомене, »што се роје душом«, за моменаг »слатким санком заваравају тугу«, и тад он опет гледа светлост прошлссти, »ведро небо, и трепет сунашца, и шарену дугу«, na »Из сваког ми кута радовање клнче, По стазама мојим само цвјеће ниче, A душа ми пјева ко славуј у лугу.« И сад се ceha он свега што je некад било; док je »под нашијем KpoBOM'c бдела срећа и задовол>ство, док je све цветало и певало, они су јурили »трком« свуда. Свуда je звонила шала и смех. Али песник то све види само за тренутак. Јава се враћа, a срце му »ко разорен олтар погружсио стоји«. »Под нашијем кровом сад je глухо доба Moje мило, драго, све je жртва гроба Цриа смрт се кези, Бога се не боји«. A стари дом оронуо ћути. Његове капије нико не отвара, док »црв бола« нагриза песмиково напаћено срце. »Ево ми собе! О дувару јоште Икона виси, праш.виза и сама. И у ме гледа и шапће из рама О добу cpehe, детињства, милоште.« (Наш стари доме) Песнику je тешко и неспосно кад се ceha свог доброг оца који би увек, кад би пошао на пут, био »под оружјем«. И зором, кад би одлазио, оии, деца његова, стали би »крај мајчина скута« док би отац сваком дао »no маријаш«. »Ми му руку целуј, a он као јела, Висок, изгрли нас, na коњца бсла Закрочи.--------------------(Moj отац) Слика пластична и јасна, осенчена сетом једне неумитне туге и великог бола: што je све морало да оде у неповрат, за вечност. Зашто се све то не би могло повратити, na да песник ужива и све искористи боље него je то некад знао, кад иије схватао великих тешкоћа човекова бивствовања. Али све око њега ћути, не одговара му. Коло времена и даље окоеће вечношћу; дани и даље измичу, и не осврћу се на јадног песиика који се са толико туге — a и притајеног задовољства — враћа у своје најсрећније време. Његов бол и чежња за давном срећом no- �Песник пита »свету вечер« да ли ће je и он славити песмом среће и радости. Али одмах има једну дивну пластичну антитезу среће и радости: »У моме оку ево суза сија, И моје ране постају све веће.« тенцира се у сјајном нежном сонету »Бадње вече«, где нежност његова према умрлим расте до вапаја, a мистика једне свете ноћи до узвишене емоције религиозног осећања. И док ове »свете вечери« »златни поход и убогу годи«, јер je он бар у овим светим часовима миран и срећан, што их у скрушености и молитви може да проживи, над песником броди ледени мрак, и немиром својим убија његову ојађену душу. Песник ie несрећан. Седи сам у празној соби и слуша глас звона који су некад односили собом у небо душе његових милих и драгих. И он ипак дозива ту светлу ноћ да се тихо пришуља и не повреди ред свете тишине, јер сем њега » ............овде нико не чека те више Сви моји мили заспали су давно.« Сви они су заспали, и песник се боји да их не пробуди нечујна ноћ. Њихове душе ту мирују над мртвим старим стварима, над којима су бделе док су биле на овом свету. И он тихо шапће ноћи, као да душа његова моли Бога: »Сви мили моји заспали су давно«. Поента снажна, и отмено изражава један велики бол, цео један роман једног живљења, тихог и бесциљног, у усамљености и одвојености од света. У том истом душевном ставу, у истом скоро тону и расположењу, Шантић je створио и своје ремек-дело, сјајну своју песму »Претпразничко вече«, свакако једну од најдирљивијих и најосећајнијих песама у целој нашој поезији. Ту се једно пречишћено нссниково осећање уздиже до последже тачке висине дрхтаја човекове душе. A могао га je изразити само један стварни, искрени, богодани песник. Ту je дата једна широка слика, један цео роман, један цео живот прошлости. Песних се налази сам у својој соби уочи празника. Кандило, симбол религиске мистике, тиња у једном углу и меко осветљава собу својим руменкастим светлом. Из једног угла избиЈа стари сат, и у својим откуцајима односи брзе часове. У соби пећ »пуцка и грије«, док напољу реже оштра мостарска зима, исто онако како je то и некад бивало уочи празника. И после овог прелудија песник се детаљно сећа свега што би се обичавало радити тих светлих и светих часова. У неколико рељефних слика дочарава он себи те драге часове, и преноси се у давнину, проживљавајући све исто онако као да се то догађа у моменту инспирације. И прича ту о безброј детаља те прошлости: о оцу, који седи »на шиљтету«, пружио чибук »и дим се колута«, о мајци која шије деци за скори Божић кошуље, о суседу Петру који долази, крупан и снажан, и прича им разне приче, и . . . још о многочему. Све je то изражено једним ванредно сликовитим стилом и непосредношћу каква се ретко може наћи у нашој поезији, na 'нежношћу и сетом, што je битна ознака песникове осећајности, и најзад жалом за свим тим што се никад више неће повратити. И он уздише, болан ie, и тешко му je кад je свестан свега гога; дозива те давно нестале часове: » 0 мили часи, како сте далеко! Ви, драга лица, ишчезла сте давно!. . Пуста je соба. . . моје срце тавно, И без вас више ja среће не стеко’.« Враћа се опет стварности с којом као да не може да се помири. A његове песме га теше, јер су оне »његова света породица«, и он није сам, није остављен ипак од свих. Можда je крај ове тако сјајне песме мало ван целог тока, у извесној дисонанси са њим, јер уз све ово болно расположење песник не може плакати од срсће; то може бити пре од несреће, бола и туге. Свакако овде, на овом месту и у овој песми нема места срећи, јер je она сва poђена у немиру, сети и тужном сећању на оно што му je однело неповратно време. A ако би ову реч »од среће« правдали психолошким моментаним ударом, онда би рекли да би она могла ту стајати ради тешења његових песама, али ни у ком случају то не сме бити поента, јер песми одмах пада онај основни тон, ишчезава основни дах инспирације на коме je она сва и саткана. . . . Под старе дане песмикова сета прелази у лак песимизам. Песник осећа измицање времена, осипање главе белином »снежне косе«. И тужно дозива свог »коњица« (живот младости): »Ej коњицу вјерни! Ej ти моје крило! Гдје je доба оно, гдје су дани они, Кад je срце пуно рахатлука било? 0 , како je онда пуно сунца било!. . . A сад ?. . . Свуда мутни облаци и там е...« (Ej коњицу) Песник осећа да нема више »плавих јоргована«, ни ружа да зову »славује на састанак«. Tora свега више никад неће бити, и »Ко рањен галеб тако падам и ja И вал ме валу даје и разбија — Ja тонем, е во . . . Moje тице, збогом! (Moje тице збогом) To je последњи поздрав једнога који je толико жалио за прошлим несталим данима, и који je те давно минуле часове дочаравао снагом јединствене моћи. To je задњи уздах песника који je сав био прирастао уз породицу, очинску кућу, и невероватно снажно привлачне целе породице прошлости. Међутим, има нешто што песника често теши, умирује и замамљује, што му за моменат одвраћа поглед од те далеке прошлости и враћа ra срећној стварности: то je н>егов драги, в е ч и т о о б е х а р а л и М о с т а р . Шантић воли свој родни град и ужу домовину, као мало ко. И нико није као он са толико светла, полета и одушевљења наслцкао овај романтични град кроз који се провлачи змијасто модра Неретва, хучна и брза река Мостара. Шантић воли свој град моћном и силном љубави, воли ra љубављу наивног детета које не зна да презире и мрзи, које не зна ни за што тамно у животу, него само види свугде светло, вечито пролетње сунце и — радост. И он je свој Мостар осветлио бојама јасним и белим, вечито цветним и дозрелим. Па ипак je он у песмама о Мостару сликар-реалист, који воли пејсаж, импресиван и зрео. Јер ко добро позна Мостар, тај ће из Шантићевих песама потпуно да чита живот и стварну романгику овог херцеговачког града који je са својим шареним животом и чудно привлачном природом одиста један занимљив град, једно живо бојадисано врело песничких инспирација. Шантић воли у том месту и људе, и птице, »и танке мунаре сред равна Мостара«, и његове баште са плавим зумбулима и белим ђулима, воли гранате и смокве његове »покрај шедрвана«, na вите севлије — и — цео тај бели град »што се сав бели од росна бехара«. 229 �»Док Неретва плава о крш се разбија«, он стоји у башти над н>ом, и слуша н>ен вечити хук. Стоји наслоњсм на зид прекрштених руку и »Гледам како доли о хридину шупљу Неретва се ломи, a с високих кука Hara дјеца скачу и с виком се купљу.« (Неретва) Дотле уз дечију »галаму«. неколико праља млати своје рубље и перу га, a ријека даље путује, и у својим дубинама крије сенке кућа. Уз популарну брзу Неретву он воли и мирну другу реку Мостара, — Радобољу, и све што je на њој. Воли и једну трошну воденицу, остављену »ко бол један што се у дну душе крије.« Сећа се ту песник једне лепе младе млинарке која му je често у ведру давала хладне воде да пије, и он уздише: »Бог зна гдје je сада? . . . Радобоља мрмља Пуна грмјелица, сребра, адиђара . . . И док златно вече пада поврх грмља Накривљена ћути воденица стара.« (Воденица) A кад »бумбул пјева около Мостара«, он псзива драгу да дође, јер je бехар окитио сву природу. И његов светли Мостар се осипа »драгим камењем«, јер му je у н>ему све светло, драго и свето. Ha град вечито прска седеф бела месечина и купа га својим сребром: Jedna stara pjesma U širini neba proljetnjeg zaboraviti sebe, zamisliti, uzrelim opijen poljem, da je svemu kraj, i ne znati više: ni osmjeh žene, ni miris ruže, ni neba sjaj. . . . Poljupcem dotaknuti rodnu zemlju, sočnost uzrela pšeničnog klasja žvakati zubima cijeli dan, dok dole niz njive rodne, niz tihe luge, odleže motika, kosa ii’ srp. Ležati tako. Sklopiti oči. Misliti: san. Pa onda tihim poći puteljkom, tihim puteljkom kraj žita, vrba i rijeke: poći u susret skrivenoj cesti. Pjevušiti refren vesele arije neke. Jo š jednom poljem pogledati za se i, djetinjski zanesen, rascvjetale vrtove sresti. Hamid Dizdar »Уз Неретву, доле, бехар се разгроздо Пун фењера стари Мостар трепти оздо Спава. Месечине покрило га платно, (Срце) a песниково срце се расипа no граду родноме од радости што ra види тако светла и лепа. И у плави акшам, кад се јави мујезин с мунаре, он воли живот свога града, кад »хрпа знојних измећара испушта красну из жул>аве руке«, a из »ниских дућана« излазе »правовјерни« и одлазе на молитву. И опет »Неретва шуми као бајка стара: Млад мјесец ено сврх Орлачких Пара Ко преломљен златни обруч блиста.« (Акшам) Али Шантић зна да да и ванредну слику зимског пејсажа Мостара, кад студен реже, a људи »цвокоћу од зиме«. Јутро je. Поледица. Отварају се радње. Чује се како »шкрипе браве и ћепенци стари«. И тако даље даје једну ванредно успелу реалистичку живу слику живота, шарена и брза, у ово зимско време. Ту се даље са добродушном духовитошћу излажу детаљи из живота »мостарске чаршије«, што се и данас потпуно исто скоро понавља. Ту се are скупљају у бербернице, пуше и срчу кафу«, »понека цура с »ибрико.ч« лролази на чесму no воду, док joj »нануле клепћу«; пролазе краве на пашу, a хлебар виче: »сомуни, сомуни«, и »Све живљи бива сокак и раскршће, Под теретима друмом шкрипе кола, Бич п у ц а ... Тегле, стењу кљусад гола И хладно јутро над Мостаром дршће.« (Зимско јутро) Одиста, једна духовито изнесена реална слика живота једног зимског јутра у овом шареном романтичном граду. Осећа се ту жив дах једног реалисте који je имао ока да запази, na да то запажено лепо пренесе у стих. И цео ритам 230 — тог немирног живота, ca ритмом изванредне пластичности стапа се у хармонични ток једног истинског сагледања. Шантић воли Мостар у свим приликама и у свако доба: воли га и у пролеће кад се његовим баштама očne мирисии бехар, и у жарко лето кад се хучна Неретва стиша и »нага деца скачу у н>у и с виком се купљу«, и у живу јесен кад се свуда баштама место бехара проспе дозрело воће, и најзад у хладну зиму ca оштрим ветром и безлисном голом гором. Све то Шантић воли, у свим нијансама и ca свим безбрижним или мучним трудбеничким животом. Свој Мостар je он описао у сготинама шарених боја и ca много искрене детиње љубави једног верног сина који за свој родни град има толико топлине и нежности, много осећања никад непатворених. И све нам je то толико пријатно и д раго. . . И кроз све те акорде бола и радости Шантић je расуо своју душу и створио једну изванредну мајсторску еполеју свсг родног места Мостара, града који je некад био седишге херцеговачких nama, економски, политички и културни центар земље Херцега Стјепана. . . Дубровник САФЕТ БУРИНА �S la v n i fr a n c u s k i s lik a r D in et o Isla m u UVOD: NAPAD I N A ISLAM U SREDNJEM VIJEKU. K ATAIZAM NA ZAPADU. — POVRATAK RELIGIJI. »Težnja istini jeste težnja svjetlosti: sve lažno, nevaljalo traži m rak.. . « veli Božidar Knežević. Čo­ vjek koji čezne i teži za spoznanjem istine približava se svjetlosti koja mu pokazuje staze pravog života. Težnja za istinom je težnja za duševnim mirom, du­ ševnim blaženstvom. Samo ljudi koji žive u duševnoj tami lutaju po bezvjerju, predrasudama i lažima. I du­ hovni život srednjovjekovnog čovjeka počivao je na predrasudama, na ispraznim formalnostima, ne­ istinama. Srednji vijek je propovijedao mrak. I za to je Islam kao najveća istina kroz hiljadugodišnju noć srednjeg i dobar dio novog vijeka bio blaćen, na­ padan. Srednjovjekovni protivnici Islama koji su svoja učenja temeljila na predrasudama bojali su se islamskih istina koje su vulkanskom snagom rušile laži i neistine kao i sve ono što je priječilo duhovni i intelektualni razvitak čovjekov. Razvoj moderne fi­ lozofije koja je dala primat- razumu i gigantski na­ predak ljudskog duha učinili su kraj srednjovje­ kovnim predrasudama. Temelji zapadnih religija su poljuljani. Od tada na Zapadu religija gubi svoje po­ zicije. Iščezavanjem religije nastala je praznina u du­ šama zapadnjaka. Kršćansko naziranje na svijet, te njegovo prima­ nje centralnih problema religije otjerali su mnoge mi­ slioce u skepticizam i bezvjerstvo. Ljudski duh je tra­ žio sebi hrane. Nijesu ga mogli zadovoljiti sama nauka i filozofija. Bezvjerstvo i materijalizam, koji su kao dinamit rušili sve pozitivne vrline čovjekove, doveli su svijet, a specijalno Evropu, pred očitu ka­ tastrofu. U svijetu je nastao strah pred sutrašnjicom. Nametnulo se je pitanje: a kuda dalje? Mislioci i pisci da bi izbjegli brodolom vraćaju se opet religiji. Ziviti bez religije je isto što i živiti u duhovnom mraku. Kao što je za tjelesni život potrebna hrana, zrak i svjetlost isto tako je za duhovni život potrebna vjera. Najveći svjetski mislioci i pisci bili su religi­ ozni I vjerovali su u Boga (ali ne onako kako su ga predstavljale zapadne religije). Jer zaista ljudi širokih koncepcija, višega uma i dublje duše spoznaju Boga, njemu se dive, njegovoj mudrosti i savršenosti. Fran­ cuski mislioc Pascal veli: »Dvije vrste ljudi znaju za Boga: ljudi sa smi­ renim srcem, svejedno da li su pametni ili glupi i ljudi doista razumni. Samo1ljudi gordi i osrednje pa­ meti ne znaju za Boga«. Ta poznat je životni put Lava Tolstoja koji je u mladim danima kolebao između teizma i ateizma. On je kroz cijeli svoj život tražio istinu. I na koncu je našao. U vjeru, u spoznanju Boga. Poznat je duševni obrt i savremenog talijanskog filozofa Giovani Pipinija koji je nakon dugog lutanja po bezvjerju pri­ šao u krilo religije. Mnogi evropski mislioci u tra­ ženju puteva istine koji bi čovječanstvo poveli višem i sretnijem životu ukazuju na Islam kao prirodnu i iskonsku vjeru čovjekovu. Ideja Islama nakon vje­ kovnih predrasuda koje su u Evropi uvažavane kao historijske činjenice osvaja um i srce mnogih ozbilj­ nih mislioca i pisaca na Zapadu. U plejadu Zapad­ njaka koji nakon proučavanja prigrliše Islam spada i Etiene Dinet, slavni francuski slikar, koji je 1927 u Alžiru primio Islam. Sa svojim slikarskim rado­ vima poznat je u cijelom svijetu. A osim toga svojim djelima: »Mohamet«, »Eššerku kema jerahu el-garbu« (Islam u očima Zapada) i »Rayons De Lumiere Islamique« (prevedeno na arapski) postao je popularan i u savremenom islamskom svijetu. Etiene Dinet je dugo studirao Islam i nakon svestranog proučavanja prilazi u njegovo krilo i uzima ime Nasiruddin. 0 svom posljednjem djelu, koje je 1929 sa like islamske nauke. Po Dinetu postoji samo jedna prava iskonska religija. To je neosporiva istina. Svi su poslanici od Adema do Muhameda as, propovijedali Islam. Ovo je učenje Kur’ ana To prihvaćaju i mnogi zapadni mislioci. Vrhovni zadatak svih Boćjih po­ slanika bio je moralni preporod čovječanstva s vje­ rom u jednog Boga Svemoćnog i Neograničenog. Svi poslanici utirali su teren za dolazak Muhamedov as. koji je svojom najvećom mudzizom, Kur’anom, pro­ izveo duhovnu revoluciju u svijetu. Centralna jezgra islamskog vjerovanja je čisti monoteizam. Kur’an je donio nova učenja o svijetu i životu. Islamska tolerancija ,u teoriji i praksi zadivila je Nasiruddinina pa o istoj s ushićenjem govori. Kur’an preporučuje snošljivost, dobročinstvo i lijepo postupanje sa svim ljudima uopće. Kada je Husajn od plemena Šalim ibni Auf došao Muhamedu i rekao mu: »Božji poslaniče! Moji su sinovi kršćani i neće da prime Božje vjere, a ja ih na to silim« Mu­ hamed mu je na to odgovorio kur’anskim riječima: »U vjeri nema sile«. Islam propovjeda bezuslovnu toleranciju koja se zrcali u slijedećim kur’anskim riječima: »Vama vaša, a meni moja vjera« i »Raspravljajte sa sljedbenicima prijašnjih Božjih objava kako može biti najbolje«. Historija je sačuvala krasne primjere islamske snošljivosti. Dovoljno je istaknuti činjenicu, da je Muhamed kršćanskim stanovnicima Nedzzrana ustu­ pio pola džamije da unjoj vrše svoje molitve. Osim toga muslimani su i kao osvajači nastupali kao no­ sioci velikih ideja. Muslimani su u osvojenim zem­ ljama bili donosioci istinske demokracije i bratstva. Conte de Castries govoreći o Islamu prenosi sli­ jedeće riječi jednog svećenika koji je u djelu »Vjer­ sko putovanje na Istok« napisao i ove retke: »Ja sam tužan kada vidim, da su kršćani od muslimana pri­ mili duh snošljivosti, koja služi kao osnovica milosti i dobročinstva među narodima i plemenim«. Istaknemo li još i to — veli Dinet —- da musli­ mani poštivaju Isa-a (Isusa) kao poslanika, a nje­ gove pristaše sručuju kišu pogrda na Muhameda as., onda nam tolerancija Islama ijoš više imponira. To čine pristaše onog Isa-a koji je propovijedao ljubav i dobročinstvo. (Nastaviće se) Mustafa Busuladžić ________________________________ 231 �Једна грешка у тексту народне пјесме »Заплакала стара лга/ка Џафсроегопа« Муслиманске народне женске пјесме, иеђу које спадају и босанске севдалинке, јесу најдрагоцјенији бисер у.нашој нас>одној поезији. Босаноке севдалинке опјевале су безброј дивних мотива. Ти су мотиви обично вјерна љубав — кара севдах, сархошевање и бекријање, које je у вези са севдахом, a често лута у севдалинки има љубавног пркоса и ината. Севдалинке су некада, раскошне и сувише, a некад опет, одиигу виссжим моралом и поносом. Није риједак случај да je њихов завршетак и трагичан. Једна мала, можда најкраћа, трагедија у Ha­ rnoj народној лирици, јест популарна народна пјесма, са исто тако популарном мелодијом »Заплакала стара мајка Џафербегова«. Ова лијепа и жалосна пјесма позната je готово у сваком, како муслиманском, тако и немуслиманском, дому Босне.. Ова пјесма, као и сви наши лијепи народни напјеви. није задржала локални босаноки карактер, већ je популаона и чувена кроз све орпске земље и градове. УЊен либрето, као м саму 'мелодију, познају и пјевају у цијелој Србији. Иако je поменута пјесма веома популарна, кд*— ко текстом, тако и мелодијом, то ипак, окоро, свако гријеиги у њеном тексту. Ta грешка je веома значајна, a састоји се из'јед]Је ријечи. П о м е н у т а п ј е с м а п је в а се д ан а с о в а к о \ I '1 »Заплакала стара мајка Џафербегова Џафербеже, лудо дијете, што ми доведе? Твоја љуба, моја снаха, неће да ради. Ражљути се, Џафербеже, оде на чардак Ha чардаку вијерна љуба подне клањаше. Брже, љубо, брже, душо, селам предаји. Послуша га вијерна л>уба селам предаде. Сабља звекну, љуба јекну, чед& заплака. Узе чедо, Џафербеже, на бјеле руке, Па га носи Мелећ-хани, својој матери, Видиш мајко мога гријеха, мога и т в о га !___ « Из овог садржаја видимо' да ј« Џафербег погубио љубу на клевету своје мајке — овекрве. Посјекао ју je зато1шго није хтјела да ради. Дакле, она није хтјела да обавља кућне послове. Није хтјела да ттере рубље, да мијеси хљеб, да риба под, да музе краве, и т. д. По овом нам се намеће питање: na зар су беговице биле робиње? Зар су оне шрале. трале, музле и чистиле? Не никада. Ко познаје босанске бегове и живот у беговим оџацима, тај зна, да беговице нијесу не само прале. музле и чистиле, него чак и кувале су врло ријетко. Њих cv двориле слуге и робиње, a у беговим замцима биле су нарочите жене — ашчикадуне — које су спремале храну. Далеко je и свака помнсао да je Џафербегова м-ајка на такав начин могла денунцирати снаху код сина. 1Јафербег je племић ка.о и остали племићи понос Босне. Он не би могао ни помислити, да смакне лијепу љубу због нерада. Све до године 1928 и ja сам ову пјесму пјевао no напред цитираном тексту, и то чисто механички, без икаква размиш.Ђања. Te сам године учитељевао у Фојници код Кисељака. Једнога дана пошао сам 232 ________________ _______________ у шетњу према т. зв. Мајдану. Успут сам пјевушио поменуту пјесму. Ишао сам полагано. За мном je ишла у стопу једна стара жена— муслиманка. Кад сам престао да пјева.м, старица ме поче да благосиља. Затим ми рече, да ja поменуту пјесму не пјевам право. Помислио сам, гдје би та бака знала боље од мене ту мелодију. Но ипак ja je упитах: Па, како ти, бако, пјеваш ову пјесму? » Ja сам, синко, ту пјесму давно пјевала. До,к сам je пјевала, пјевах истом кајдом као и ти, само je садањи свијет у тој лјесми изврно једну ријеч«. И бака као с неким повјерењем, више срамежљиво, поче да рецитује: »Заплакала стара мајка Џафербегова Џафербеже, лудо дијете, што ми доведе? Твоја љуба, моја нева, «еће да роди Ражљути се, Џафербеже, оде >на чардак Ha чардаку вијерна љуба подне клањаше. Брже, љубо, брже, душо, селам предаји. Послуша, га вијерна љуба селам предаде. Сабља звекну, љуба јекну, чедо заплака. Узе чедо, Џафербеже, на бјеле руке, Па га носи Мелећ-хани^ својој матери, Види мајко мога гријеха, мога и твога .. И заиста ja сам послије старичина рецитовања уочио ову љепоту и значај ове, колнко лијепе, толико тужне, пјесме.- Сам еам дотле мислио, што сам мислио брзо и површно, да je Џафербеговица била нека размажена беговица, која je била непослушна, a опет да je Џафербег био бег, који je захтијевао рад у свом дому. Али кад промнјенимо посљедну ријеч, у трећем сгиху ове :пјесме т. ј. ријеч »ради« у правилно »роди«, дакле онако како Mih бака рече, онда нам je ц:ијела пјесма потпуно јасна. Када би у трећем стиху посљедна ријеч глаоила »ради«, a не »роди«, онда бише била готово неважна цијела четири посљедна стиха ове пјесме. »Твоја љуба, моја снаха, иеће да ради. Сабља звекну, љуба јекну, чедо заплака Узе медо, Џефербеже, на бјеле руке, Па га носи, Мелећ-хани, својој матери: Види мајко мога гријеха, мога и твога ...« Џафербег није могао бити ув,ријеђен приговором мајке своје да му љуба не ради, јер беговице, ниги су радиле, нити су требале да раде. Па ни мајка Џафербегова не би сте стране могла денунцирати снаху код сина. Али када, мајка поносног бега кори сина овако »Џафербеже,, лудо дијете, шта ми доведе Твоја л>уба, моја 1нева, «еће да »роди« Сабл>а звекну, љуба јекну, чедо заплака Узе чедо, Џефербеже, на бјеле руке, Па га носи, Мелећ-хани, својој матери: Види мајко мога гријеха, мога и твога . . .« Старица, no овом тексту, кори сина, да je довео (оженио) љубу, која нема од срца порода, која неће да му роди сина — сивога сокола — нити кћер — бијелу вилу —. Поносни бег увријеђен тим �M uslim an i u K in i Donosimo ovaj članak o muslimanima u Kini da se vidi u kakvim su ih teškim prilikama za­ tekla današnja sudbonosna zbivanja na Dale­ kom Istoku. Posebno stoga što se sve te teške prilike bezmalo mogu primijeniti na čitav savremeni islamski svijet pa i na muslimane Ju­ goslavije. POJAVA I ŠIREN JE ISLAM A U KIN I Još danas kineski muslimani pričaju čitave priče o pojavi islama u Kini. Prema tim pričama islam se tamo pojavio još za Muhamedovih vremena. Među­ tim kineski historičari ne pridaju im nikakve važ­ nosti. Gosp. Chen Jiian profesor univerziteta u Pe­ kingu i pisac Kineske historije kaže da je prva dele­ gacija islamske države Kini postala 651 godine za III. halife Osmana. To je ujedno i prva, posjeta mu­ slimana Kini, misli spomenuti profesor. Budući da u Kini nije bilo islamske propagande to se širenje islama tamo svodi na sljedeće uzroke: приговором, пење ce чардак, сав узрујан и срдит, да расчисти с љубом, коју je волио, јер дошавши на чардак вели: »Брже, љубо, брже, душо, селам предаји.« Џафербеговица на заповјед свога мужа :-авршава молитву (селам предаје). Она би neto тако послу/шала мужа да-јој je заповједио да ради и не би дошло до трагедије. Џафербег, који je био увријеђен у свом поносу убија љубу, коју назива својом зато, што je нероткиња. Али млада и лијепа беговица била je у ствари бременита. Но то ce на њој није примјећмвало. И у моменту када ју je бег посјекао она je породила живо чедо. Џафербег носи.дијеге својој мајци — Мелећхани — и указује joj на свој и њен i ријех. Како и зашто ли: je могло доћи, да ce у трећем стиху ове пјесме ријеч »роди« промијеаи у »ради«? Moje je мишљење да je то дошло од релике сличности ријечи. Ооим тога, познато je да je у нашег свијета у Босни чин рођења некако срамотно спомињати. Па чак и данас у двадесетом вијеку чућеш од проетијег свијета: »Да простиш породила ce« или »Простићеш родила дијете«. Дакле тај најважнији моменат у људском живогу изговара ce с ријечи »да простиш« и уопште ce нерадо о њему говори. Зато ce je нашла згодна и слична ријеч, да ce у правом тексту налрави накарадан исгравак. Па и бака, која ми je рецитовала ову пјесму срамежл>иво je изговарала ријеч »роди«. E to овај сам текст чуо од старнце баке, која je свакако много ближа оном добу, када je ова пјесма никла, него ли ja. Жалим што joj не знам имена да га овдје поменем. Али умјеето тога, ак.о je жива да joj Бог да здравље, a ако' je мртва рахмет joj души. Молим свакога оног, који прочига ofhx неколико ријеч/и нека чува оригиналносг наших народних пјесама. Абдуселам Абдулаховић Prije svega islamska trgovina. Ona je glavni uz­ rok da je islam ušao u Centralnu Kinu za dinastije Tung (618—905). Prema ispitivanjima spomenutog profesora islamske su delegacije i trgovci često puta boravili u Kini. Njihova kolonija u samoj kineskoj prestonici bila je za 4000 osoba brojnija od današnje kolonije Evropejaca u Pekingu. Islamska trgovina bila je glavni povod za procvat islama u Kini za dinastija Sung (960—1276) i Ming (1368—1641). U svom prodiranju u Kinu islam je išao u dva pravca: morem preko Indije, o čem nam jasno govore mnogi islamski spomenici i tradicije u Cantonu Tsuan Chao-u i Hang Chao-u, i kopnom Transoksanije čemu je najbolji dokaz veliki broj muslimana u sjevero-zapadnoj Kini. Za širenje islama u Kineskom Turkestanu naj­ više su doprinijele islamske vojne i ratni pohodi. Treći razlog naglom procvatu islama u Kini jest brzo umnožavanje muslimana. To je njihova specijalna karakteristika. Muslimani su se ženili samo sa muslimankama i time sačuvali čistoću svoje vjere i običaja koji su prelazili sa koljena na koljeno. Mno­ go je tomu doprinijela poligamija, zatim miješanje inovjeraca sa muslimanima koji su bili kulturno jači i stoga imali na njih presudan uticaj jer poznato je da manje kulturna sredina lako podliježe kulturno jačem uticaju. To naročito važi za širenje islama među Tatarima u Kineskom Turkestanu i Rusiji. Mongoli su primili islam poslije svojih strašnih navala na mu­ slimane. Ni Turci nisu prelazili na Islam onda kada su bivali poraženi nego onda kada su osvajali i po­ bjeđivali. Ovo su klasični primjeri kulturno jače sredine i nepobitni dokazi da se islam nije širio mačem nego svojim svemonćim uticaj em na zdrav razum ljudski. Pored ovih glavnih razloga širenju islama u Kini može se dodati i to što muslimani nisu nikada vodili naročite propagande. Stoga se njima nije nikada de­ silo ono što se dešavalo pristašama taoizma i budizma. Islam nije nikada proganjan kao druge kineske reli­ gije. Nemuslimani se nisu nikada borili protiv islama kao što su se borili protiv drugih kineskih religija jer muslimani nisu nikada vodili vjersku propagandu kao što su to radili idolopoklonici i time izazvali konfučiste da se dignu protiv idolopoklonika (go­ dine 841—847) i poruše sve kipove u Kini i spriječe idolopokloničku propagandu. Osim toga muslimani nisu nikada napadali niti kritikovali konfučizam koji se smatrao napola službe­ nom vjerom. Budući da konfučizam zagovara posto­ janje vrhovnog gospodara i naučava ljude visokom moralu, stoga muslimani nisu nikada napadali n a­ č e l a o v e r e l i g i j e . Muslimanski prvak i vođa Hsien Jang Wang podigao je u pokrajini Jonnanu nekoliko spomenika Konfučiju za konfučiste isto onako kao što je dizao džamije za muslimane. Muslimani žive sa Konfučijevim pristašama u najvećoj slozi i ljubavi. Ne može se nikada čuti da koji konfučista vrijeđa ili grdi islam i muslimane kao što se obaraju na budizam i kršćanstvo. VJERE KIN E Da razumijemo i upoznamo položaj islama u Kini moramo prije svega bar u najkraćim crtama osvrnuti �se na ostale kineske religije: konfučizam, taoizam i budizam i njihov odnos prama islamu. K o n f u č i z a m potječe od najvećeg kineskog filozofa Konfučija (Confucius), obnovitelja i reforma­ tora religioznih učenja starih Kineza. Predmet obo­ žavanja ove vjere jesu nebo, duhovi i duše predaka. Čitav poredak na svijetu je po volji neba — »gos­ podara« ili »uzvišenog gospodara«. Konfučiste vje­ ruju da je taj »uzvišeni gospodar« — nebo živ, da sve zna, sve može, da upravlja zemljom, nebesima i svim ostalim. Zato čovjek treba da služi zapovjedima neba, čija volja upravlja ljudskim dušama i svim prirodnim pojavama. Ako nastanu kakve nesreće ili elementarne nepogode znači da vrhovni gospodar — nebo tim upozorava vladare da lijepo postupaju sa podanicima i da im pruže njihova prava. Da izgladi taj poremećaj vladar treba prinositi žrtve nebu. Obo­ žavanje neba i prinošenje žrtava nebu mogao je vršiti samo vladar koji je po volji neba gospodar zemlje, pa se on stoga često naziva sinom neba. Tako je žrtvovanje usko vezano za politiku. Konfučiste vje­ ruju u sudbinu koja se pozna tek onda kada se ispuni. Klanjanje duhovima jest drugi princip konfučizma i najvažnija vjerska obaveza. Tih duhova kod Kineza ima vrlo mnogo. Sve prirodne pojave imaju svoje duhove kojima se ljudi klanjaju i mole. Kla­ njanje duhovima zemlje, brda i rijeka jest specijalno velikim dostojanstvenicima kao što je klanjanje nebu specijalno imperatoru. Klanjanje dušama predaka naročito slavnih mu­ draca i imperatora vrše svi Kinezi. Oni vjeruju u besmrtnost duša i željno iščekuju njihov povratak u porodicu. Oni ne vjeruju u raj niti u pakao nego kažu da ljudi iskuse na ovom svijetu i dobro i zlo i da poslije smrti ne će biti odgovornosti. Ne vjeruju u povratak duša u tijelo nego da duše žive u duhovnoj vezi sa članovima svoje porodice. Oni misle da će žrtvama sastaviti mrtve sa živima. Stoga ih često prinose i nastoje da svirkom i igrom obraduju duše mrtvih. N a to troše ogroman novac. T o je rezime konfučizma. Filozof Konfučije rodio se 551 prije Isusa. Studirao je stare kineske knjige i zanosio se vjerom, moralom i običajima starih Kineza. Postao je visok1državni činovnik, stekao simpatije u narodu i počeo provoditi reforme i izdavati stare' kineske knjige udešavajući ih prema duhu svoga vre­ mena i s v o j i h n a z o r a . Kinezi ga poštuju kao sveca, posvećuju mu hramove, prinose žrtve, obraćaju se molitvom i smatraju ga idealom savršenstva. Moral je visok. »Dobročinstvo i poslušnost prama roditeljima i starijima jest temelj morala« kažu svete knjige Konfučijeve. Savršenstvo je u umjere­ nosti, zato treba biti spokojan i obuzdan, bez srdžbe i strasti. To se postiže razmišljanjem i izučavanjem. Ne smije se narušavati harmonija kod drugih. Treba biti vjeran, iskren, plemenit, čedan, stidan i odvažan. Tako je govorio Konfučije. Osnivač t a o i z m a jest felozof Lao Tsu (Lao Ce) koji se rodio pola stoljeća prije Konfučija. Svoje učenje izložio je u djelu Tao King. »T ao« je osnovni princip svega. Postojao je prije svega i od njega je sve proizašlo. On je nevidljiv ali je svuda prisutan i čuvar je svakog dobra i poretka. Taoizam ima visok 234 ________________ _________________ etički moral, bez religioznog osnova. Moralni principi Lao Cea su u oprečnosti sa moralnim učenjem Kon­ fučija. Prvi uči da se zlo vraća zlim a drugi dobrim. Konfučije kaže: »Snaga i junaštvo jest u savlađivanju samoga sebe i svoje strasti«. » Bogastvo je u štednji«. Učenje Lao Cea jest čista filozofija bez reli­ gioznog osnova. Taoizam kao religiju prestavljaju razne predrasude, vradžbine i opširan panteon. Začetnik b u d i z m a treće velike religije Kineza jest Siddaota Sautama zvani Sakibjanumi koji se rodio 560 godine prije Isusa u Indiji. Bio je carskoga roda, odrekao se prijestolja i otpočeo asketski život vje­ rujući da se samo asketskim životom i mudrošću može riješiti bijede na ovom svijetu. Razmišljajući tako spoznao je da je povod sva-' kom zlu ljudska želja. Tada Sautama postaje Buda t. j. ozareni i poče propivijedati da ljudi trebaju ugušivati svoje želje. Buda ima danas oko 400 miliona sljedbenika. Budizam uči: život je zlo i stradanje, povod tomu jest želja za životom; stradanje se prikraćuje uništavanjem životnih želja a to se vrši samo ako se pođe pravednim životom koji se sastoji u ispunja­ vanju pet zapovijedi: ne ubi nikakvo živo biće, ne kradi, ne čini blud, ne laži i ne pij opojnih pića. Ova­ kav život, pun razmišljanja posvećuje duh. odricanje i uništenje strasti dovodi do nirvane tj. ubijanje volje za životom. Moderni budizam zamišlja nirvanu kao blaženstvo tj. odsutnost bijede i brige, vječni pokoj. Sautama je bio materijalista. Nije vjerovao boga niti sudnjeg dana. Njegove se pristaše dijele na dvoje: Jedni smatraju Sautamu običnim čovjekom a njegovo učenje moralnim. Ovi se ne klanjaju kipo­ vima. Druga, veća grupa budista vjeruje u božanstvo Sautame i klanja se idolima. U Kini su rasprostra­ njeni ovi posljednji. K ad u s p o r e d i m o učenje ovih reli­ g i j a s a i s l a m o m postaje nam jasno, da je is­ lam sinteza svih odlika ovih religija a da je čist od svih njihovih pretjeranosti, nedotjeranosti i manjka­ vosti, upravo onako kao što je on sinteza svih sta­ rijih religija i svetih knjiga. Islam, prije svega uči da postoji jedan jedini Bog. On je u molitvi izjednačio vladara sa robom. U njem nema pretjeranosti i nedo­ stataka spomenutih vjera od kojih neke priznaju lju­ dima božanstvo a druge negiraju postojanje Boga uopće. Jedna dopušta samo vladaru da prinosi žrtve bogu i da mu se klanja, dok klanjanje duhovima i dušama predaka dopušta i drugima. Islam se visoko uzdigao svojim učenjem o pravednom postupanju i dobročinstvu prama roditeljima pa makar i ne bili muslimani, prama bližnjim i nemoćnim. Islam nam nalaže da radimo i druge upućujemo svemu što je korisno i dobro i uklanjamo sve što sprečava našu duševnu i tjelesnu čistoću i koči opći napredak. Islam dopušta umjereno uživanje svih blagodati na ovom svijetu i sprečava nam da ubijamo, samog sebe i dru­ gog bez razloga; zabranjuje prostituciju, laž, kamate, opojna pića bez pretjeranosti konfučista i taoista u uvažavanju ovoga života i bez pretjeranog budistič­ kog odbacivanja ovoga života, bez one borbe protiv ljudskih želja; bez skrajnje apstinencije od prirodnih potreba ljudskih. (Nastaviće se) .. �К у л г у р п а лредп ост ч о л с к о п а Од 17 п,а све до половине 18 столећа владао je у националној економији систем меркантилизма. Оснивач овог оиетема je чувени француски министар Колбер. По учењу ове теорлје највеће je благо новац тј. метал (злато, сребро). Највиши постулат и врхунац државне мудрасти састојали су се у томе, да се набав« и да се нагомила што више новца и да се тесаурирају што веће резерве метала. Тиме je 1М1ислио Колбер да створи повол>ан трговински биланс за своју државу .и да санира болесне финанеије Француске. Али се набрзо псиказало да су- то само варљиве претпосгавке, na су услед тога настувиле неочекиване и штетне последице. Постигло се баш противно ономе што се желело. Овај je снстем оборио и заузео je његово место други систем: физиократизам, који попиче од Кенеј-а, Му-Пон-а, Де-Намур-а, Мирабо-а, a његов најпрегнантнијилретставник био je: Турго. По учењу ове .теорије нису највеће благо метал, нити новац, већ земља. Зато .се он назива и агрикултурни систем. Једино земља производи нове економске вредности, ново привреднскблаго. Земљорадња je, I дакле, једино продуктивно занимање, јер једино она ствара праве вредности, јОстала занимања мање више су непродуктивна. Тако je учио физиократизам. Али се испоставило, да je и овај систем ] погрешан, јер су његове претпоставке биле погрешне и то још погрешније од оних меркантилизма. Највећа и вечита je заслуга Адама Смита који je показао да je једини и прави извор, јединч и прави произвођач сваког блага, сваког богатства једино и искл>учиво: човек и његов рад. Поред човека, свему осталом, монети и земљи, припада само вредност другог и трећег реда. Сви остали извори претстављају само помоћна средства у производњи националног блага. Национална економија, као наука, данас je у целости усвојила ово учење. И заиста нема никаквог продуктивног рада, нит,и га може бити без човека и без његовог рада. Мколико je човек сам no себи савршенији, умнији, јачи, бољн, вештији, у толико су његови производи бољи, савршенији, продуктивнији. Следствено, колико je у једној земљи више умних, више вреднијих, више вешгијих, више племенитијих радника на сваком пољу, у толико je та земља јача, моћнија, силнија, продуктивнија и богатија. Данас je, дакле, врхунац државне мудросги, и>оста.ће то и за сва идућа покољен>а, очувати човека и човечји рад. Мн морамо, дакле, да добро пазимо на то H a­ rne највеће благо и да кскористимо сваки атом њсгове вредности. iMh морамо да организујемо цео чавечији рад и да на целој линији. Ha жалост данас су тако јединствено тешке животне прилике, прилике у земл>и и у свету, да су потребни највећм напори, да би се очувао и усавршио човек и осигурао максимум његове продуктивности. Данас у целоме свету видимо како се најбоље снаге лотискују, избацују из парламента, из друштва, из школе, из цркве, из управе, из самоуправе, из правосуђа, и то најбоље, најјаче, најумније снаге из свакојаких, али увек из скроз ништавних разлога и побуда. Па се уз то ове добре снаге, често и снаге првога реда, избацују и замењују са олошем, са слабијим снагама, са снагама' обично врло сумњиве вредности. При томе скроз штетну, управо разорну улогу играју: политика, партије, котерије, сродства, пријател»ства, кумства, везе итд. Не смемо заборавити да je светски рат и послератно стање у целоме свету, као и светска привредна криза до дна разорила, уништила не само мат^ријална блага, већ и велике културне тековине и велике етичке, културне, привредне, a што je фатално и многе биотичне вредности. У том страховитом вратоломном метежу, у том свеопштем врењу, ми морамо као мали и слаб народ да добро пазимо на сваки атом нашег и тако врло истрошеног и нејаког блага. У овој вратоломној, очајној великој борби, у којој се боре милиони са милионима, легиони са легионима, снажни са снажнијима, победу he однети, без сумње, најбољи, они најодличнији, они са највећом бвотичном вредношћу. Нама се намећу тешке и веллке дужности, јер нам прети велика, огромна ошасност. Д р. Владим и р М арган DRAMA G. RASIMA FILIPOVIGA U SARAJEVSKOM POZORISTU Preksutra, u nedelju, 14 o. mj., prikazaće se prvi put u Narodnom pozorištu socijalna drama » R a s p a d a n j e « od mladog sarajevskog autora g. Rasima Filipovića. Ova potresna drama koja istinski i stvarno obrađuje jedan kod nas još nenačet problem (pozadina rata, zelenaštvo i pečalbarenje), besumnje, ostaviće na publiku neizbrisiv utisak. U odličnoj režiji g. Milana Orlovića, u komadu će nastupiti kao nosioci gladnih uloga dramski prvaci našega pozorišta, i to: g.g. Orlović (Abid Šurkić), Đurić (Medo) i Tanić (Agan Sejfić), te gđe Stefanović (Kana) i Jesić (Deva). U manjim, vrlo ka­ rakterističnim ulogama pokazaće se gg. Lekić, Kopač i Karmelić, kao i gđe Krog i Popović. Drama će se dati kao premijera u nedelju veče, a reprizovaće se kao treća ramazanska pretstava u utorak veče 16 o. mj., u S sati. , Đa s e u v a š i! U članku g. Hajrudina Ćurića, profesora, koji je izašao u Gajretovom kalendaru za 1938 g. pod naslovom »Jedan pri­ log istoriji sokolstva među muslimanima u Bosni i Hercego­ vini« potkrale su se ove važnije štamparske greške : Na strani 182: 12 i 13 red teksta ozgo: mesto samostal­ nosti — treba samosvesti; 13 red teksta ozgo: mesto slovenstvo — treba sokolstvo. Na strani 183: 3 i 4 red ozgo treba da stoji: jedinstvenu muslimansku sokolsku župu. Molimo da se ovo uvaže 1 235 �N O V E KNJIGE HAMDIJA KREŠE VLJ AKO VIC: HAMAMI (JAVN A K U ­ PATILA) U BOSNI I HERCEGOVINI 1462-1916 Ovih je dana izašla iz štampe gornja knjiga u nakladi Cen­ tralnog Higijenskog Zavoda u Beogradu od profesora g. Hamdije Kreševljakovića. U nizu svojih istorijskih studija iz prošlosti Bosne i Her­ cegovine opet je evo profesor Kreševljaković obogatio našu istoriografiju jednim dobrim djelom te vrste. Pisac je knjigu podijelio na četiri poglavlja: I Postanak i razvitak naših hamama II Hamami pojedinih mjesta III Prilozi IV Literatura. U prvom dijelu pisac nas upoznaje, kako su naši stari osnivali i gradili hamame i ostavljali ih na upotrebu čitavom narodu »za ljubav Božju i spas duše svoje«. Medu hajir sabiblijama bilo je dobrotvora — vakifa iz svih društvenih re­ dova: obrtnika, trgovaca, Ienske gospode, državnika i učenih ljudi. Potom se detaljno opisuje način gradnje i raspored ha­ mama, dovođenje vode u hamam, zagrijavanje hamama, unu­ trašnji uređaj u hamamu, inventar, kozmetička sredstva i način kako se prave i sve drugo što je u vezi sa hamamom i upo­ trebom hamama. Jednostruke hamame su upotrebljavali obično prije podne ženski svijet, dok su dvostruki hamami imali pot­ puno odijeljen ulaz za muškarce i za žene. Hamame su mogli upotrebljavati i pripadnici drugih vjera; tako su se n. pr. u Sarajevu redovito kupali u hamamu naši sugrađani druge vjere pred svoje vjenčanje. Određene takse za kupanje nije bilo, svako je davao onoliko koliko je htio. Pored nekoliko dobro izrađenih hamamskih tlocrta, što je za ovu radnju veoma važno i potrebno, u knjizi ima priličan broj vrlo markantnih fotografija pojedinih dijelova hamama, hamamskog pribora i inventara kao i kozmetičkih pomagala. Fotografije su tehnički dobro uspjele. Mora se istaknuti da je pisac s velikom marljivošću sabrao iz literature kao i iz ruko­ pisa svojih i svojih prijatelja i zgodno iznio mnoge naše na­ rodne pjesme i umotvorine, gdje se radi o hamamu i u kojima se spominje hamam. Naši su hamami i u građevnom pogledu bili znameniti objekti istočne arhitekture. Tako Dr. C. Truhelka navodi, da je Gazi Husrevbegov hamam u Sarajevu jedna od najznamenitijih građevina turskog doba u Bosni. Čitajući ovu knjigu čovjek se mora diviti i čuditi onom praktičnom i lijepom rasporedu i gospodskom ukusu u ha­ mamu, onom redu, skladnosti i otmenom konforu, gdje se svaki posjetioc i okupa i liječi i uredi i dotjera i uživa, a sve za vrlo malo novaca u punoj tišini i ugodnom istočnom miru. Vrijedno je spomenuti da je prvi hamam sagradio u Sa­ rajevu osnivač Sarajeva vojvoda Isabeg 1462. U pada u oči, da su mnogi hamami u našim krajevima podignuti odmah po dolasku Turaka u Bosnu i Hercegovinu i da su ih osnivali naši domaći sinovi kao svoje zadužbine. Isto je tako poznato, da su naši stari i mnoge druge znamenite vakufe osnovali baš u prvim počecima turske uprave u našim krajevima. To vam je opet dokaz, da je bogumilska vlastela sa svojim kmetovima u masama i odmah pri prvom dodiru s Turcima prelazila na Islam, a to nam je i objašnjenje, zašto Bosna nema svoga Kosova ni svoje Petrove Gore. Otporna i nesalomljiva bo- P r e tp la ć u jte se I šir ite lis t » » G a fre t« I sanska bogumilska vlastela s uspjehom se bori kroz nekoliko stoljeća sa svemoćnim rimskim papama i sa moćnim ugarskohrvatskim vladarima i čuva samostalnost svoje Bosne i slo­ bodu svoje bogumilske vjere. Bosanski su bogumili u dugoj i krvavoj borbi za ta dva ideala mnogo puta davali svoje imetke i neštedimice žrtvovali svoje živote, a kod prvog su­ sreta s Turcima dragovoljno i bez ikakve sile prelaze na Islam. Zašto? U glavnom zato, jer je islamsko i pravo bogumilsko vjerovanje u mnogim vjerskim zasadama slično. A i Turci su bili u vjerskom pogledu bez primjera u istoriji tolerantni, a u unutarnjoj upravi mudri i liberalni državnici, pa su osta­ vili mnoge političke povlastice bosanskom plemstvu a kmeta su odmah riješili ropske potčinjenosti svojoj feudalnoj gospodi, kmetovi su u ličnom pogledu postali potpuno slobodni ljudi, državni su zakoni zamijenili samovoljno sudovanje feudalnih gospodara svojim podanicima. Ovu malu ekskurziju učinismo, da malo objasnimo zašto su i kako »dobri Bošnjani« odmah u početku prelaza na Islam činili tolika dobra djela pa i ha­ mame gradili. Posljednji je hamam Gazi Husrevbegov zatvoren u Sara­ jevu koncem decembra 1916, pa danas nije više otvoren ni jedan stari hamam. Karakteristično je navesti mišljenje o hamamima jednog kulturnog Nijemca. Dr. von Henrich piše — kako pisac navodi — 1873 godine u jednom bečkom stručnom listu: »U političke krilatice, koje često i rado štampa upo­ trebljava, ubraja se i ova fraza: »Mi smo pozvani, da širimo kulturu na Istok 1« Ali kad je riječ o kulturi zdravlja kupanjem a naročito parnim kupanjem, onda se mora smisao ove uobi­ čajene fraze okrenuti — jer Zapad ima u tom pogledu još mnogo, vrlo mnogo, da uči od Istoka.« U drugom su poglavlju knjige navedeni i opisani hamami u pojedinim mjestima i to u 34 mjesta 48 hamama. Razumije se da je u Sarajevu najviše bilo hamama. Gotovo je sva ta mjesta pisac lično obašao i hamame na terenu proučavao. U trećem je poglavlju jedan originalan odlomak na nje­ mačkom jeziku iz Nikolajeva putopisa o načinu kupanja na Istoku, dok je u četvrtom poglavlju navedena literatura. Zaista je bio zadnji čas, da se stručno obrade naši hamami, još za malo, pa bi i nama u Bosni i Hercegovini ova veoma značajna higijensko-socijalna i kulturna ustanova otišla u za­ borav, jer već danas — kako pisac navodi — osim u Sarajevu, Mostaru, Počitelju, Stocu, Blagaju i Travniku nema ni traga najvećem broju naših hamama. Ali nije bio lak posao obra­ diti i kritički prikazati ovako jedan težak zadatak, dug po vremenu, u kome su se hamami gradili i širok po prostoru, gdje su se gradili. I upravo je dobro, da je ovo pitanje uzeo u svoje ruke g. Hamdija Kreševljaković, jer samo odličan poznavaoc turskoga doba naše prošlosti, marljiv i istrajan istra­ živač, savjestan, objektivan i kritičan naučnik kao što je g. Kreševljaković mogao je napisati ovako iscrpan i ozbiljan rad i tako opet dati našoj istorijskoj nauci jedan prilog neo­ sporno trajne naučne vrijednosti. Mi ne volimo upotrebljavati superlative, ali ovdje moramo reći, da je g. Kreševljaković bio među najpozvanijim, da ovo pitanje rasvijetli i naučno obradi. Pisac se je pored oskudnih i razbacanih bilježaka o hamamima u našoj književnosti poslužio Sejjahatnamom Evlije Če­ lebije i što je glavno i najvažnije iscrpio je obilato arhavsku građu kao sidžile, vakufname, kronike, natpise i drugo, što knjizi daje naročitu vrijednost. G. Kreševljaković je — kako on navodi — prevodio ove istočne izvore uz pomoć nekolicine sarajevskih alima kao odličnih orijentalista i poznavaoca is­ lamske teologije. Ovo je važno, jer su mnogi istočni izvori pi­ sani u islamskom duhu i po šeriatskim propisima, pa orijenta­ lista, ako ne poznaje i Islam, može do komičnosti kod pre­ vođenja zabasati i stranputicom poći, a sve na štetu naučne istine. Ova je knjiga i s te strane dobra i pouzdana. Djelo je pisano čistim narodnim jezikom, lijepim stilom, rijetko ugodnom dikcijom, pa se zaista bez zamora lako i slatko čita. Radnja će dobro doći i naučniku, a svaki će naš čitaoc iz nje mnogo naučiti i upoznati i na ovom području veličinu i kulturni zamah naših djedova. Knjigu toplo preporučujemo i molimo naš C. H. Zavod da i on omogući jeftinom cijenom i praktičnim rasturanjem u narod, da se ova dobra knjiga čita. Dr. Mahmud Mehmedbašić 23 6 �Sipaneка прича о мужевима u женама „Јунузага са башчаршиског Ћефенка" дрворез академског сликара професора г. Бранка Шотре SEID MUSTAFA TRALJIĆ: SARAJEVSKI GRAD VRATNIK SARAJEVO 1937 Seid Mustafa Traljić istakao se do sada sa nekoliko lijepih radova iz folklora i narodne prošlosti. Posljednjih dana obja­ vio je oveću raspravu o svom rodnom kraju sarajevskom gra­ du Vratniku i spasio od zaborava mnoge starine i znamenitosti toga interesantnog i znamenitog dijela šeher Sarajeva. Rasprava se odlikuje solidnošću obrade. Snabdjevena je svim nužnim naučnim aparatom (bilješkama i citatima) jednog znanstvenog rada ali ne formalno. Djelo ima naučne pretenzije i može se smatrati korisnom nadopunom dosadašnjim radovima iz pro­ šlosti Sarajeva. НАША ИНДУСТРИЈА ВЈЕШТАЧКИХ ГНОЈИВА Неопходна потреба примјењивањд вјештачких гнојива у пољопривреди давно je већ посвједочена, и што je једна држава пољипривредно напреднија, тим je и њена поггрошња трговачких гнојива већа. И у нашој држави производи се више врста вјештачких гнојива, о чијем састдву, сразмјерима и поступцнма производнње, и творницама нашим гдје се она производе, налазимо опширан напис у најновијем броју »Пољопрмвредног гласника«, свеоци за 15 септембар, из стручног пера инж. Ј. Тержана. Из чланка видимо да наша индустрија израђује скоро cee врсте гнојива која могу надокнадити скупа инострана гнојива, na ваља спречавати тро~ шење наших девиза за набдвку тих гнојива из туђине. Јусуф бијаше слављени и љубљени пјесниК на двору свемо1ћн.ог и великог владара Харун ал Рашида. Нико није умио тако раавеселити Калифову душу као њежн:и стихови и богата музика Јусуфова. И једног дана рече Харун ал Рашид: — Јусуфе, дијете драго, никада ми још нијеси тако лијепо пјевао као даиас. Реци ми само што твоје срце жели и свака he ти жеља бити испуњена! Дубоко се паклони Јусуф пред својим моћним и добрим господаром. И рече: — Највећи међу велшшма! Сунце багдадско! Најмудрији владару! Moja je жеља скромна, како и треба да буде жеља пјеоникова: не,ка ми сваки твој поданик, који се боји своје жене, дарује no једног магарца! Калиф присгане и Јусуф крене на пут, no магарце устрашених мужева. Послије некол,ико недеља угледа калиф велики облак прашине на цести: то je Јусуф гонио пред собом големо мноштво магараца. Кад je изишао пред Калифа дубоко се поклони и .рече: — Великодушии заштитииче свих смртника! Ти ниси вјеровао, да hy наћи иједног човјека, који се боји GBoje жене >и да ћу се вратити без магарца. A ja сам обишао далеке земље твог царства и нашао само мужеве, који *се боје својих жена. Т.и не вјерујеш? A ипак видиш колико сам магараца довео. Сваки магарац свједочи о страху мужа пред женом. Али Калиф као да није вјеровао. — Много сам тога, прејасни Калифе, на свом путу видио — настави Јусуф. Срео сам једну жену невиђене љепоте, веома мудру и образовану. Млада je као капља, она je цватућа ружа, пупол>ак бајословне љепоте. Одмах са'.\т, премудри кал,ифе, помислио: ово je створење створено за љубав Калифову! . . . —: Тихо, прекине Калиф пјесника Јусуфа и спусги свој прејасни глас: — He говори тако гласно, да те не чује моја љубљена жена Зубеида . . . Гдје живи то красно створење, Јусуфе? — To створење, рече Јусуф Калифу, живи само у твојој машти. Али ja сада знам, величанствени Калифе, да се и ти бојиш своје жене и да ми зато мораш поклонити једног магарца! Калиф се ордачно насмије Јусуфовој досјетљивосии и поклони му магарца. Од тада су оии били јрш већи пријатељи и Јусуф je пјевао Калифу своје дивне пјесме које су га жалостиле и вееелиле, a које су му увијек орцу годиле. A. Смилинг. __ ______________________________ 237 �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК BA JR A M SKI BR O J »G A JR E T A « Naš idući broj lista izaći će pred Bajram. Taj | bajramski broj će biti posljednji broj »Gajreta« u | ovoj godini. Bajramski broj će biti lijepo uređen, bo­ gat radovima i slikama, pa će u njemu biti radovi slijedećih naših saradnika: M. T . Okića, A. Šabanovića, Dr. Luje Thalera, Hamze Hume, Hamida Diz­ dara, Jakše Kušana, Saita Orahovca, Dr. Fehima Bajraktarevića, Mustafa ef. Mujagića, Jose Pavelića, Esadbega Alibegovića, Halida Baščauševića, Mustafe Busuladžića, ing. Saliha Omanovića, Ahmeda Muradbegovića i drugih naših najboljih književnika i javnih radnika. УСПЈЕШАН РАД ГАЈРЕОВА ОДБОРА У ЧАПЉИНИ Мјесни одбор Гајрета у Чапљини, који je изабран на лањској гдавној скупштини, конституисао се овако: претсједник г. Шарац Авдија, трговац, потпретсједни^ г. Шеховић Хуснија, банк. пензиоиер и трговац, секретар г. "Нибер Фазлија, општ. чиновник, благајник r. Л>утовић Мухамед, поштански чиновник; одборници: гг. Малохоџић Незир, Сефо Мурат и Зулић Мехмед. За вријеме Рамазана одбор je приредио' томболу у локалу Вуковића Марице, која je донијела неочекивани приход и покрај велике кризе и неимаштине ,становништва. Томболам су руковали искључиво чланови о д бора,а сваки/пут г. Љутовић Мухамед, благајник, онда претсједник г. Шарац Авдија и одборници гг. Малохоџић Незир и Сефо Мурат. Ha Рамазански бајрам 15 децембра 1937 године такођер je одбор приредио своју велику годишњу забаву, око коЈе су били ангажовани као дилетанти одборници и то гг.: Шеховић Хуснија, Зулић Мехмед и "Бибер Фазлија. Цијелу организацију око томболе као и забаве изводили су искључиво наведени одборниди уз помоћ неколико чланова и пријатеља Гајрета. Гајретова забава у Чапљини увијек je била једна од најотменијих и посјећенијих Забава, јер прегаоци Гајрета нису жалили труда, да што боље задовоље многобројне госте, a то се> најбоље види и no приходу који je износио Динара 5.760.—. Поред тога Гајрет je приредио свој Мевлуд дне 4 јуна 1937 године у петак у овдашњој џамији, који je био како од мушких тако и од женскиња добро посјећен, на којем се je такођер одржало једно предавање о Мевлуду и раду Гајрета на културном и просвјетном подизању муслимана. Предавање je одржао г. Хуснија Шеховић, члан одбора. Скоро сваке године исти л>уди долазе у одбор Гајрета премда су оптерећени својим приватним дужностима и раде у осталим друштвима, али пошто су ти људи познати и испробани културни радници, чланови Гајрета признавајући њихов рад на промицању Гајретове идеје и изналажењу материјалних средстава, не дају им да се ријеше одборничке дужности. ГАЈРЕТОВ ТЕФЕРИЧ У ТУР. ЈАЊАРИМА Ha 19 септембра о. г. одржан je годишњи Гајретов теферич у Тур. Јањарима, са коњским и пјешачким тркама и ниД1аном. Како no материјалном тако и no моралном успјеху, овај je теферич надмашио досадашње, те се може закључити да Гајрет, како која година, захваћа све дубљм корјен у најширим слојевима народним. У своме опширном говору учитељ г. Адемовић Хамид између осталог рекао je, да je Гајретова идеја побиједила, јер je Гајрет увјерио сваког и користи свога несебичног, општег и благотворног рада. Гости из Бијељине, Јање, Трнове као и осталих околних мјеста својим трудом и посјетом, дали су видна доказа своје привржености и л>убави према Гајрету. Уз врло пријатну забаву и игранку овај теферич оставио je најљепши утисак на посјетиоце. — Одбор. ЈУСУФ ЗИЈА СМАИЛАГИЋ Ha 18 јула т. г. умро je Ј. 3. Смаилагић, подлегавши ранама, које je три дана раније задобио на свом имању у Драчеву, код Ск>опл>а, приликом увођења у посед. Рахметли Јусуф je рођен 1886 год. у селу Агићима,, код Бања Луке, у старој угледној босанској1породици Смаилагића. Почетне школе je свршио у Баља Луци, средљу школу у Цариграду a правни факултет у Загребу. По свршеним студијама рахметлија je провео кратко вре.ме у државној служби, a после се одао адвокатури. Kao адвокат рахметлија је' 1924 год. дошао у Скопље, где je убрзо својом спремом и интелигенцијом стекао ведики број клијентеле и пријатеља. Поред своје јаче интелигенције рахметлија се одликовао и чврстоћом карактера и борбенопЈћу. Kao стари и опробани радник и пријатељ »Гајрета« рахметлија je одмах no своме доласку у Скопље 1924 год. основао месни одбор, коме je био ш челу до 1929 год. У овој години je био претседник оне импозантне манифестације »Гајретове« идеје у Скопл>у, која je премашила сва очекивања. Све до своје трагичне смрти рахметлија се жељно интересовао за рад и добро »Гајрета«, a још раније je био уписан за добротвора. Рахметли Јусуф оставља иза себе тешко уцвпљену супругу Г-ђу Ханчу, a од најближих рођака г. фахрију Куленовића, саветника Министарства саобраћаја. Г-ђи Ханчи и г. Куленовићу »Гајрет« изражава искрено саучешће за ненадокнадивим губитком, a рахметли Јусуфу жели рајско насел.е. Др. Бећир Ново �ГАЈРЕТОВА ЗАБАВА У ЛОКВАМА Мјесни одбор Гајрета у Локвама приредио je у суботу, II септембра, своју годишњу забаву' која je и поред невремена одлично успјела. Видјело се много угледнијих грађана из Стоца и Чапљине, којима се одбор најљепше захваљује на посјети. Програм забаве je био обилан. Забаву je отворио поздравним говором госп. Милосав Пудар, учитељ, који je, захваливши гостима на посјети, говорио о раду и значају Гајрета за лапредак нашег народа, a нарочито за напредак муслимана. Послије поздравног говора дошле су двије декламације a затим соло пјевање. Пјесмом: »Да зна зора« г-ђица Сафа Сефина из Стоца je разонодила цијелу публику, која joj je дуготрајно пљескала тако да je отпјевала још неколико njeсама ван програма, такође попраћених аплаузом. Госп. Азиз Кудра из Тасовчића уз пратњу тамбурашког збора je отпјевао пјесму: »Сарајево, дивно ли си«, те je награђен аплаузом. Главна тачка програма био je позоришни комад »Декрет« од Д. Имамовића, који je изведен на опште задовољство. Одбор се захваљује свима дилетднтима, a нарочито режисеру г. Ибрахиму атору на уордном старању да се комад добро изведе. Нарочито се показао. својом глумом г. Асим Шатор у улози "Булаге, те г-фица Шемса Поповац у улози Зехре. И за успјех ове забаве као и лрошлих забава највише су допринели бивши Гајретови питомци гг. Мустафа Шатор и Ибрахим Шатор, који су углавном били и организатори забаве. Нека je велика хвала и мјесном учител>у г. Милосаву Пудару, који je одмах послије доласка у Локве показао.стаpaibe за Гајрет, као и претсједнику мјесног одбора Мехмед еф. Алишићу, који показује рного вол>е и смисла за рад. Нека je велика хвала и свима посјетиоцима као и господи Ko­ ja дадоше добровољни прилог. — М, Ш. НОВИ ГАЈРЕТОВИ ДОБРОТВОРИ И УТЕМЕЉАЧИ Господин Сафег "Бехајић из Маглаја, чиновник код творнице Солвај у Лукавцу, уписао* je себе м своју хануму Таибу 'Нехајић за добротворе Гајрета, те своје синове Махмута и Ирфана Ћехајића као утемел>аче Гајрета. Истодобно je господин Сафет Ћехајић уписдо као утемел.аче Гајрета: 1) свога оца рахметли Махмут еф. Ћехајића из Маглаја; 2) своју мајку рахметли Хаву хан. ”Нехајић из Маглаја; 3) своју сестру рахметли Васвихануму Узеирбеговић из Маглаја; 4) свога пунца рахметли Мујагу Рамића из Језера; 5) своју пуницу рахм. Рахиму хануму Рамић из Језера уплативши за све отпадајућу чланарину. Господин Сафет Ћехајић није нови Гајретов пријатељ и радник. Он од како je ступио у живот активно учествује у раду за Гајрет у Лукавцу, na je и сада тамо међу првим Гајретовим радницима. Кодико имаде муслимана и врло имућних, који не само да не дају Гајрету ништа, већ уопште не судјелују у раду на промицању муслиманских интереса. A колики их je опет број који свјесно или несвјесно подмећу клипове нашем Гајрету у жеговом благотворном дјеловању. Колики je опет број наше интелигенције, коју je Гајрет дигао из праха, који своју врло добру и уносну егсистенцију имају да захвале само Гајрету na ти су или само члапови Гајрета или нису ни чланови. Зар ии неће ударити крв у лице када ово прочитају. Питају ли се они на какав начин мисле да. се одуже своме добротвору Гајрету и муслиманском елементу, који их je дигао? Нека би драги Бог дао да се у нашега Сафета угледају барем они сада добро обскрбжени, које je Гајрет дигао на ноге. Нека je и овај лута топла хвала нашему драгом Сафету. Нека би драгн Аллах дао дуг и срећан живот ташим новим добротворима и утемељачима, a рахмет племенитој души умрлих чланова утемел>ача. М а г л а ј , 15 октобра 1937, И. К. ДАРОВИ ГАЈРЕТУ Г а ц к о : Чланови гг. Адем Шаковић и Хуснија Дпздаревић сакупили су на свадби г. Ибрахима Хрустановића своту од 162.— динара за Гајрет. Г. Хрустановић се вјенчао ta гђицом Вахидом Бабовић из Билеће. Даровали су слиједећа гг.: Адем Шаковић 20.—, Крајимић Мухарем 10.—, Чампара Ахл\ет 10.—, Хафиз Аган еф. Хоџић 10.—, Пашић Халим 10.—, Хамдија Хрустановић 10.—, Бећир Ремић 14.—, Хуснвја Диздаревић 10.—, Хрустановић Ибрахим 10.—, Хасан Тановић 5.—, Пашић Фејзо 6.—, Чампара Омер 5.—, Биее Сабит 4.—, Хрустановић Халид 5.— и Џеко Мехмед 5.— динара, те још неки no 1 и 2 динара, у свему 162.— дин. Сакупљачима и дароватељима нека je хвала. П л е в л> е : Општина плеваљска даровала je Гајретовом интернату у Плевљу 3000 кг угљена. Дароватељици, која се као и лањске године, сјетила Гајрета, нека je велика хвала и благодарност. Pogled na Prozor 239 �. i ■ J}-. •i ■ 1. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/d110ee4df44ef09c1326b914c71edf55.pdf 6e0b7a72affa6cd16b5e37c738215824 PDF Text Text TAKTA У rO T O R V П.П 4Ћ РН Д гл а с н и к . К у л т у р н о п р о с п је т н о г друштва Га/рета САДРЖАЈ: УРЕДНИШТВО: Бајрам мубарекј олсун / ПРОФ. ШЕФКИЈА БУБИЋ: Муслиманска дјеца у сарајевским средњим школам а ./ A. ШАБАНОВИЋ: Муслимани у Кини / Др. САЛИХ ТАТАРЕВИЋ: Гајретова популарна предавања / КАРАБЕГОВИЋ АВДО ХАСАНБЕГОВ: Жртва слободе, пјесма / Др. ЛУЈО ТХАЛЕР: 900 грдина сд смр.ги Авицене, арапског научника и највећег медицинског писца / ХАМИД ЧАУШЕВИЋ: Имру-ул-Кајсова Муаллака, бисер арапске предисламске књижевности / СУЛЕЈМАН ШЕХАГИЋ: Ha ливади уз прве откосе, пјесме / ХАМДИЈА КАПИЏИЋ: Из живота Омер-паше Латаса / Инг. ХАЈРУДИН БУЈУКАЛИЋ: Село, његови људи и потребе / Инг. САЛИХ ОМАНОВИЋ: Зимски пејсажи / МУСТАФА БУСУЛАЏИЋ: Славни француски сликар Дине о Исламу / ВИШЕСАВА ЂУРИЧИЋ: Потреба штедње у домаћинству / ЏАМИЛА АЛ-ГАЈАТИ: Како сам замишљала Египат и каква сам га нашла / Др. ФЕХИМ БАЈРАКТАРЕВИЋ: Утисци с конгреса у Долмабахчи / ИЛИЈАС ДОБАРЏИЋ: Земљи Санџак, пјесма / ЕСАДБЕГ АЛИБЕГОВИЋ: Кемалистичка Турска и њезин вођа Мустафа Кемал-Ататурк / ОМЕР ГЛУХИЋ: Мирисом ме зовеш / ФОЧИЋ ШЕМСУДИН: Да пјевам, пјесма / МАЛЕ КУЛТУРНЕ ВИЈЕСТИ: Сјајан успјех једие муслиманске драме у Чехословачкој / Словеначки часопис о муслиманки и Гајрету / Кур’ан на Радио сганици Београд / Књига ловела из Босне у издању Матице Хрватске / Историја југословенске књижевности од Салка НазечиНа / ЛРИКАЗИ: Јакша Кушан — Јавна захвала / Др. Фехим Бајрактаревић — О нашим Мевлудима у Мевлудима уопште / Саит Ораховац — Лирска саопштења / Стефан Хакман — KQPaK свакодневни / ГAЈРЕТОВ ГЛАСНИК. ► Д ецем бар ШЈ C a p a fen o 1 9 3 7 ИЗДАЈЕ ГЛАВНИ ОДБОР ГАЈРЕТА У САРАЈЕВУ • ГЛАВНИ И ОДГОВОРНИ УРЕДЦШ ХАМИД КУКИЋ �•'A / ј t u }* . ' r // * г i 1* ' -■# . ></•» • 11 лЛ * (! ч ГАЈРЕТ, ЛН</Г ДР^ШТВА^ГАЈРЕТА ИЗЛАЗИ МЈЕСЕЧНО, ЦИЈЕНА МУ JE ЗА НАШУ ОТАЏБИНУ 60 ДИНАРА HA ГОДИНУ, A ЗА СВЕО СЈА ЛЕ ЗЕМЉЕ ГЈРЕКО ГРАНИЦЕ 120 ДИНАРА. ТАЦИ ГАЈРЕТОВИ ПИТОМЦИ ДОБИВАЈУ ЛИСТ/У ПОЛА tlHJEHE КОД ГЛАВНОГ ОДБОРА ИЛИ КОД УПРАВЕ ГАЈРЕТОВИХ КОНВИКАТА. ЦИ Власник друштво »ГаЈрет« Одговорни уредник: Хамид Кукић — Штампарија Босанска Пошта Јосип Бретлер и др. одговара Јосип Гргић. �Год. ХШП 1*1 PZ Број 14 C a p a je s o , д е ц е м б а р 1 9 3 7 (зајрам мубарекј олсун Прошли су лијепи. дани Рамазана, ноћи пуне мјесечине н ашикован>а no капиџицима. У одајама и чардацима учили су се јасини и џузови за мртве, вјерни су чинили добра дјела и размишљали о моралним узнесењима. Душе су предаване топлој молитви и намазу, a млађарија je, дјевојке и момци, у слободним часовима, пјевала севдалинке. Хармонике су јецале кроз махале и сокаке. Културна друштва су утростручила своју просвјетну акцију и одржавала вазове no џамијама и популарна народна предавања no разним читаоницама. Мјесец акције на културном и просвјетном пољу, мјесец одужења Богу џ. ш. и мјесец дана весел>а и забаве. To je био наш Рамазан. A сада je дош ао Бајрами-шериф. Осванули су лијепи бајрамски дани, који нам доносе радости и отварају срца. Ово су јутра очишћења и моралног уздигнућа, јутра кад на гробовима мртвих учимо јасине и сјећамо се милих и драгих, оних који су отишли да нас дочекају у перивојима џенета, тамо гдје ћемо сви отићи, неко прије, a неко касније. Бајрам je вријеме кад треба да се одужимо исламскнм еоцијалним и човјечанским дружностима. Сви који могу и имају дужни су да одвоје од свсга иметка и да подијеле сиротињи, биједним и невољним, сакатнм и жељним хљеба и благе пријатељске ријечи. A Бајрам je дан кад сви муслимани морају бити браћа и пријагељи, кад сви морају бити весели и задовољни. Тих дана не смије нико бити гладан и жељан хљеба и меса и топле благе ријечи. To су најузвишенији социјални мотиви које je могла донијети само велика и незамјењива вјера Ислам. Осим зекјата и садекаи-фитра треба да чинимо и друга лијепа и Богу угодна дјела: свјетло светог Бајрамског јутра треба да нам обасја срца и да их прекали, да их оспособи за велика морална и социјална прегнућа. У томе циљу потребно je да се сјетимо и Га јрета, који несебично и интензивно његује човјечанска бајрамска осјећања и помаже цијелу нашу муслиманску заједницу. Ono што сви муслимани учине једног бајрамског јутра код нас, није ни изблиза велико дјелу Гајрета који културно и економски подиже читаве генерације. Због тога je потребно да ломажемо сИротињу и немоћне али да, у исто вријеме, завјетујемо да ћемо удвостручити рад за наше миљенче, наш * Гајрет. ч Желећи да сви наши чланови, претплатници листа и пријатељи ocjere благотворну' снагу и радост бајрамских дана, ми им свима. од срца, кличемо: Бајрам мубарекј олсун! 243 �Muslimanska djeca u sarajevskim srednjim školama NAŠA JE K ULTURNA B U D U ĆN O ST U PITA NJU . Uputstva roditeljima koji šalju djecu u školu. (Ramazansko predavanje g. Šefkije Bubica, prof. drž. trgovačke akademije u Sarajevu, održano u Gajretovom domu 16 novembra 1937). Kada me je, draga braćo, zamolio Mjesni odbor Gajreta da održim koje Ramazansko predavanje, meni je teže bilo da izaberem temu o kojoj ću vam govoriti nego li da se za ovo predavanje spremim i da ga održim. Teže mi je bilo zato, jer znam da na ovim predavanjima gledate da vas predavač opipa ondje gdje vas najviše boli; teže i zato što sam svje­ stan velikih ciljeva našega Gajreta, pa znam da svako ovako predavanje pred vama ima da bude već jedan izrađen program koji će sa svoje strane moći koliko toliko da doprinese ostvarivanju velikih Gajretovih ciljeva. Primajući se sa tim mislima poziva M jesnog odbora Gajreta, ja sam -uvidio da je pitanje školovanja naše djece danas aktuelnije nego što je ikada dosada bilo; da je aktuelnije me.>:ato što naš svijet i danas neće da daje djecu u školu nego, naprotiv zato, što naš svijet daje djecu u masama po školama, što naš svijet otkida od usta za školovanje djece, ali ta djeca vrlo malo svršavaju započeto školovanje i tako pod svoje noge bacaju i materijalne žrtve svojih stara­ telja i ideale svojih roditelja da ih izvedu na pravi put. Tako sam se riješio da se večeras upoznamo sa brojem naše djece po sarajevskim školama i da vidi­ mo koliko u prvi razred srednje škole dolazi naše djece do male mature, a koliko onih iz petoga razreda dođe do velike mature. Evo, ja sam ovdje na zidu izvjesio grafikone, na kojima ćete jasno vidjeti da se u Sarajevu od 6.877 učenika školuje 1.994 muslimana; da se broj muslimanske djece po srednjim školama u Sarajevu stalno povećava, ali da su od 1931/32 godine upisanih muslimana za u žensku gimnaziju svršile 1934/35 godine samo 2 učenice malu maturu; da je od 66 učenika svih vjera u V razredu I muške gimnacije na maturu došao 51 učenik ili 76%, a od 19 muslimana došlo je samo 10 ili oko 52% (malo više od polovine; da su od 9 muslimana u državnoj trgo­ vačkoj akademiji u Sarajevu upisanih u I razred 1933/34 godine došli 1936/37 godine na maturu samo 2, slovom dvojica ili samo 22%. Istina, treba voditi računa i o tome da je i neki od učenika promijenio školu, ali svakako toga nema mnogo. Školovanje muslimana u duhu današnjeg evropskog školstva može se podijeliti u tri perioda: vrijeme kada nismo imali svjetovnih škola i kada nismo išli u školu. Drugo doba, kada su se počele u našoj sre­ dini otvarati osnovne škole, gimnazije i razne stručne škole. Tada se govorilo da je svaki onaj vlah koji ide u švabinu školu. Naš napredniji svijet je uvidio da to nije tako, nego su počeli narodu da govore da djecu daje u školu, jer djeca bez škola siročad gola. Tada se pred svijetom isprsuju narodni velikani, osnivaju Gajret i pozivaju narod da daje djecu u ; I | ! i 244 ________________________ ! j j škole. To nije davno bilo. Današnja inteligencija najvećim dijelom plod je rada i akcije tih ljudi. N e­ ćemo se tim dobima više zadržavati, ali samo treba da se upitamo s čime bismo mi muslimani Bosne i Hercegovine ušli u današnju svoju državu da nismo imali inteligencije koja je znala dostojno da nas pretstavlja i na političkim, i na kulturnim i na privrednim mjestima. Ko bi se onako zauzeo za riješenje agrar­ nog pitanja, da nije bilo inteligencije? Koga bismo dali za svoga ministra da nas dostojno reprezentuje? Ko bi sjedio u upravama zanatskih, industrijskih i trgovačkih komora? Kome bi se mi u školi obratili za savjet? Kako bi to po raznim mjestima sve išlo, da nije doktora Mehmeda, Alija, Muhameda, profe­ sora Fehima, Hasana, itd. Vikalo se ne znam koliko na inteligenciju, ali treba metnuti ruku na srce i vidjeti ima li baš narod od nje koristi ili nema. Dijete kada je u školi ne smije se prepustiti samome sebi. Šta više, ono se ne smije prepustiti ni samoj školi. Ono je u školi vrlo malo vremena, pa prema tome ne može se ni od škole ni od djeteta očekivati da oni sve daju što je potrebno za naše obrazovanje. Nažalost, to se tako nije dosada mislilo a niti se to danas misli, nego se dijete prepušta sa­ mome sebi i školi, pa kada svrši školu nije ni čudo što opet samo za se znade, što okreće leđa svojoj okolici. Dijete treba vaspitavati tako da mu najbolje sposobnosti budu u službi njegove sabraće. Tako veli jedna ženevska deklaracija. I nama fali upravo taj način vaspitanja. I mi hoćemo da imamo tako vaspitanu djecu koja će poslije svršene škole svoje najbolje sposobnosti dati nama samima. K ako? O d ­ govor je: samo tako ako počnemo više pažnje da posvećujemo ne samo tome da nam dijete ide u školu nego i tome da se mi od njega ne odvajamo sve dotle dokgod je ono u školi, dokgod se ono vaspitava. Jer samo ono što izmalena sraste, ni pod starost se ne rastavlja. Treba početi izmalena. D ok dijete dođe u školu, naučilo se i mnogim dobrim i lošim stvarima. Mi griješimo prema školi što nju mnogoputa okrivlju­ jemo za slabo ponašanje školske djece na ulici. Obično im dobacujemo: zar ste to naučili u školi, a ne pomišljamo da je dijete kod kuće i na ulici odraslo do sedme godine, a poslije osme godine jedva ako je u školi godišnje 165 dana ili nekih 45 od sto svoga vremena. Za vrijeme od desetak godina dijete ne ostane više u školi od 1600 dana, što jedva pre­ lazi pet godina, i to samo po 5 sati na dan. U školi se dijete može, dakle, za to vrijeme da nauči samo izvjesnom znanju, ali samo vaspitanje djeteta zavisi najvećim dijelom od sredine u kojoj ono svoj glavni dio vremena provodi. To su: roditeljska kuća, rod­ binska kuća, komšinska kuća, mahalska kuća, ulica, razna društva i kafana. O d svih tih mjesta jedino što vode brigu o vaspitanju djeteta roditeljska kuća i škola. N a ostalim mjestima ono je prepušteno samom sebi i najvećim dijelom slabim uticajima. Kad bi ma- �hala, naše društvo više brige vodilo o vaspitanju svoje mahalske djece, ta se djeca ne bi ni poslije svršene škole rastavljala od mahale, s njome bi se srasla. Dijete još izmalena prvu psovku i druge ružne riječi donosi iz mahale; u mahalskom društvu prvi put je okusilo pića; kod kuće je naučilo da ne sluša, jer ga maze; kod kuće je izmalena naučilo da bude kući na teret, jer ga majka tjera iz kuće na ulicu, a kući samo neka dođe na večeru i na spavanje; kod kuće je naučilo da ne sjedi zajedno sa ocem, da otac s njim ne razgovara, ne šeta, da otac ima svoje jarane koji su van kuće, s kojima pije i lumpuje. Pa kad je to sve tako, onda nije nikakvo čudo što i dijete od toga svijeta bježi čim dođe na svoje noge, što i ono traži novo društvo, svoje društvo s kojim se saživljuje. Počela je škola. I otac i majka jedva su dočekali da dijete upišu u školu. Obukli su ga. Kupili su mu knjige. Ali oni nisu probali da se raspitaju kod učitelja i profesora kako treba dijete da živi van škole. Da kod kuće ima sto na kome će pisati. Da pored školskih knjiga nađe i u kući koju knjigu koju će pročitati. Nije samo dovoljno reći, pa neka samo čita, ja ću mu knjige kupiti. Nego to treba dijete od nas samih da vidi. A ko mi imamo kakvu školu, taj će nam posao biti lak i koristan. Ako nemamo какуеškole, ali znamo čitati, dobro i nama dođe da uporedo sa djetetom,nešto čitamo i učimo. Treba, da se tako izrazim, kod kuće stvoriti jednu radnu sredinu u kojoj će dijete dobiti volju za rad i strast za čita­ njem. Šta više, i prije nego što dijete pođe u osnovnu školu, treba ga sjesti na krilo pa mu što više prepri­ čavati priče iz knjiga, pokazivati mu slike, učiti ga pjesmice i si. Tako kad ono počne da čita, biće već naviknuto na knjigu, pa će uvijek za njom težiti. Kad je dijete u školi, takorekuć, cijela kuća ima da se pretvori u školu, da svi u kući uče onu pjesmicu koju je dijete sa oduševljenjem donijelo iz škole. U tome će dijete vidjeti ozbiljnost stvari, a ne neku kaznu koju ono mora samo dok je u školi da izdržava. Učiti, dakle, učiti, i samo učiti sa djecom. Iza učenja opet treba djeci dati prilike da barem jedamput nedeljno budu što više s nama. Kada je došla nedelja, ne treba dati da svako čeljade ide na svoju stranu. Treba sa svima zajedno izaći ako je lijepo vrijeme, ili svoga bližnjega obići, otići na kakav izlet, ili nešto veselo pričati u zajednici kod kuće. Pa nečega se sa .djecom i poigrati. Treba da se mi otvo­ rimo djeci i djeca nama, a ne da ih od sebe na ulicu gonimo. Počela je srednja škola. Sada stvar treba mnogo ozbiljnije shvatiti. Ovdje treba da držimo dijete sve dotle u svojoj ruci odnosno pod svojim nadzorom dok ne vidimo da ono samo čvrsto drži školu u svo­ jim rukama. N eka je vazda neko blizu djeteta u po­ četku kada je ono pošlo u srednju školu. U tim školama dijete počinje sa velikim i teškim radom. Započinje da se upoznaje sa desetak raznih nauka koje su učenjaci stoljećima i stoljećima stvarali. I tu nije samo dovoljno da dijete ide u školu i kod; kuće sjedi i uči nego da ozbiljnost stvari u početku shvati, da vidi da tu i svaka sitnica ima svoje značenje. Prije svega, treba svojim ženama da skrenemo pažnju da budu prema djetetu u tim godinama malo 1 У бајрамском броју муслиманског листа „Наша Б удућност" написао je наш претсједник г. Др. А вдо Х а с а н еговиЋ na­ jeli чланак у ком е каже слиједеће. „Гајрет je друштво које no својој мисији служи добру свих југословенских муслимана наше отаџбине na сљедствено и добру читаве наше Југооловенске заједниие. J a тврдо вјерујем да he такав и остати, јер једиао тако радећи и тим nyieM идућр, очуваће своје часно име, име културно-просВјвтног бајрактара и препородиљ >у иашем елементу. A на нашем je елементу, на свима онима које желе до« бро Harnoj заједници да ra у томе раду и надаље помажу.“ fc® sa obazrivije. Kada dijete dođe iz škole kući, treba da nađe gotov ručak, a ne da mater po mahali traži ili da mahalu zatekne kod svoje kuće. Treba i s tom hodnjom žene po mahali raskrstiti sve dok su djeca u školi. Tada mati ima pune ruke posla, jer su naši ljudi samo na komadu kod kuće, pa oni stvarno i nemaju mogućnosti da nadziru rad djeteta. Mati, zato, neka se poštara da dijete ima gdje kod kuće da uči, da ga ne smetaju posjete, da mu pored škol­ skog rada da u ruke još kakav posao, uglavnom da mu ne da prilike da se mnogo klatari po ulici. Pa kad vidi da dijete treba da izađe iz kuće, po mogućnosti neka i ona pođe s njime u susret svome domaćinu. Pri svemu tome paziti da se u školi dijete suviše ne pogospodi. A da toga ne bude, ne treba ga štediti od posla kod kuće, da,pere suđe, da čisti obuću, da raznosi mlijeko, da nosi stvari iz čaršije itd. Treba ozbiljno raditi u srednjoj školi. Pored školskih predmeta za školu je potrebno i da dijete čita. Šta će čitati? o tome se sami roditelji postaraju, neka ne čekaju dok dijete samo na to dođe. Ako sami ne znaju šta će mu na čitanje dati i kako će čitati, neka se obrate kome za savjet. Mi imamo po svojim kulturnim društvima i biblioteka sa lijepim knjigama, pa može se knjiga i odatle pozajmiti. A kojiput treba nešto i kupiti. I kada naša mahalska društva vide da im se članovi interesuju za čitanje knjiga, ona će još bolje uređivati svoje biblioteke i čitaonice. 245 �246 _______________________ mi to tražili. Vratnik ima više stanovnika nego što ima jedan M ostar, a M ostar ima još od prije rata nekoliko srednjih škola. Kada vidi svijet gimnaziju pred vratima, više će u nju imati i povjerenja, više će i davati djecu u školu, a i više će inteligencije biti u mahalskoj sredini. N a krivom smo putu kada odva­ jamo po službi inteligenciju od naroda, umjesto da je po službi u narod šaljemo. Ovo je takođe važan problem naše prosvjetne politike. Treba li još inteligencije. Jedan pametan narod ne srne nikada da postavlja sebi ovako, da ga nazo­ vemo glupo pitanje. Kako jednom narodu može biti dosta učitelja, kad još 70% ljudi ne zna pisati; kako mu može biti dosta ljekara, kada najveći dio ljudi ne može još da dođe do ljekarske pomoći itd. Isto tako kao što jednom narodu uvijek treba radnika i zanatlija koji će mu praviti ono što mu treba za život, seljaka koji će mu davati hranu itd., treba mu uvijek i inteligencija koja će ga voditi lakšoj i socijalnijoj budućnosti. Mi muslimani, pogotovu kad smo zakas­ nili sa školovanjem svojih masa, ne smijemo ni da pomišljamo na to pitanje. Mi treba i da šaljemo djecu u školu, i da pazimo kakva će nam djeca izaći iz škole, i da pazimo da nam djeca ne propadaju po školama, a naročito da pazimo da nam djeca kada izađu iz škole daju ono što smo i mi njima dali. O d onoga, dakle, što im damo zavisi i ono što ćemo od njih’ primiti. T o su zadaci današnjega našega doba i njihovom rješavanju treba da posvetimo sve svoje napore. A ove grafi­ kone, slike propadanja naše djece po školama, ostav­ ljam ovdje na zidu u Gajretovu domu da ih svaki dan gledamo i da razmišljamo o hitnim zadacima koji nam se u ovom pogledu nameću. 2 g O) t~ 8 Vrst škole f > f 1 Svega ig katolika Kretanje učenika i učenica srednjih škola u Sarajevu po vjerama (Uz predavanje g. Sefkije Bubića). Muslima- Treba ići na roditeljske sastanke i vidjeti dječije nastavnike. U svakoj se školi drže sastanci nastav­ nika i roditelja. Roditelji treba na te sastanke neizo­ stavno da idu, jer im se tu daju obavještenja i upute za bolji rad njihova djeteta. Inače, neka se nikada ne ustežu od toga da odu kojiput nastavnicima u školu i vide šta oni misle o njihovom djetetu. Samo treba paziti da se ne ide onda kada je već kasno, kada je konac semestra i dijete ima već da propadne. Treba dati prilike našoj djeci da se u poslu a ne na ulici sastaju. Naša djeca još dok su malena treba da se uče na međusobno sastajanje, na solidarnost, na druželjublje. U nas se djeca ili sastaju u igri na ulici ili u mahali u ašikovanju. Njima treba naći mjesto gdje će oni zajedno raditi, čitati, jedan dru­ gom pomagati. Ovdje se našim kulturnim društvima i našim kulturnim radnicima nameće jedan veliki za­ datak, naime da nađu u mahali neku prostranu i sto­ lovima i stolicama snabdjevenu sobu gdje će moći redovno djeca da uče. Priznaćemo da se po našim kućama teško uči, jer na mnogo mjesta nema ni stola gdje bi se pisalo, a i da ne govorimo o siromašnim roditeljima koji svojoj djeci ne mogu da nalože sobu, da daju knjige na čitanje i da im uopšte u radu po­ mognu. Pa i naši imućniji ne znaju da se snađu. Ali kada bi djeca po mahalama zajedno učila, onda bi se našao i zajednički instruktor, a i mi bi nastavnici dobrovoljno pripazili na njihov rad. T u bismo se i mi nastavnici sa dječijim roditeljima viđali i savje­ tovali bi ih. A ovakve sobe nije teško naći. Imamo slobodnih prostorija u raznim društvima, pa i soba po mahalskim školama, čiji bi upravitelji drage volje izašli u susret. Treba češće cijela mahala da se sastaje sa djecom. U tu se svrhu mogu upriličiti zajednički izleti, trez­ vena sijela, predavanja po društvima gdje bi djeca primala koji zadatak na sebe i si. Ona treba u svim starijim u mahali da vide svoje prijatelje, da ih ulju­ dno pozdravljaju, da s njima razgovaraju i si., pa će ta veza i za kasnije ostati. Treba i mi stariji da se stalno obrazujemo. Ko hoće da vaspitava, treba sam da bude vaspitan. Radi toga treba redovito da posjećujemo ovakva preda­ vanja. Mi u Sarajevu imamo i mjesto gdje je stalno otvorena škola i za odrasle. To je N arodni univerzitet koji se nalazi u zgradi Učiteljske škole (kod I gim­ nazije) i na kome se za odrasle uz ulaznicu od par dinara svake nedelje dvaputa drže poučna predavanja iz svih grana života i nauke. T u ne treba nikakva upisa, niti kakve pretspreme. Treba samo tamo da odemo, da uđemo kao u kakvo pozorište. Moramo priznati da naša mahala, da naš svijet mnogo griješi kada misli da treba da sluša samo ona predavanja koja mu mi u mahalu na tanjuru donesemo. Treba i naši ljudi da malo siđu u grad do pozorišta, do jav­ nih predavanja i si. Tu ćemo se češće i viđati, upoz­ navati i savjetovati. Treba i srednja škola da bude bliža mahali. Kad pogledamo veće gradove, vidjećemo da su srednje škole raštrkane isto tako po kvartovima kao i osnovne. Što onda i naš V ratnik ne bi mogao imati gimnaziju, recimo treću gimnaziju, kad su one u gradu već prepune? N aravno da bi mogao, kad bismo srednje opšteg 1080 1866 1564 457 karaktera 280 255 312 74 srednje stručne 354 133 127 15 vjerske Svega 1714 2245 2003 546 36 5003 5 926 629 41 6558 srednje opšteg karaktera 1167 1953 1570 440 320 258 314 76 srednje stručne 424 146 128 11 vjerske Svega 1111 2357 2012 527 36 5166 9 977 709 45 6852 srednje opšteg karaktera 1184 2042 1539 430 43 5238 srednge stručne 565 262 282 55 1173 vjerske 245 152 57 12 466 Svega 1994 2456 1878 497 52 6877 ‘) Nisu uračunati u toj godini (1936/37) đaoi 1) Vrhbos. fil. teol. visoke škole i 2) Islamske ženske medrese jer nismo primili podataka. — U vjerskim školama su uračunati i đaci Seriat. sud. akademije, jcvrejskog teol. zavoda i u god. 1934/35 i 1935/36 i Vrhb. fil. teol. visoke škole. �900 g o d išn jica sm rti n a jv e ć e g lije č n ik a a ra p s k e m e d e c in s k e s fe r e AVICENA, ILI ZAPRAVO - ABU ALI AL HUSEIN IBN ABDULAH IBN SINA Prošle nedelje u Carigradu svečano je proslavljena devetstogodišnjica smrti ovoga najvećega liječnika arapske medicin­ ske sfere a jednoga od najvećih liječnika uopće. Evropa koja se stoljećima koristila i služila radom toga Perzijanca (a možda kako neki Turci danas hoće Turčina) još je uvijek impresioni­ rana divljom borbom liječnika šestnaestoga i sedamnaestoga vijeka protiv arabizma i Galenizma protiv medicine srednjega vijeka i još uvijek drži da je potrebno dobrome liječniku nepo­ znavanje stare medicine. Ogroman napredak nauke uopće a nauka, koje medicini trebaju napose uzrokom je, da liječnik jedva taj napredak prati a za staru medicinu jedva da imade vremena. Međutim se tu zbiva čudesna stvar. Svako je novo otkriće uzrokom da se jedno staro zaboravlja. Sto je broj novih otkrića veći to je i broj starih stvari što se zaboravlja veći. Onda se stare i prastare stvari i opet otkrivaju. I svi se obretnicima dive: dok historija ne dođe i stvar ne svede na pravu mjeru. Ogromno je znanje u tih starih liječnika bilo. Mnogo je štošta od njih zaboravljeno što zaista nije zastarjelo i ne može da zastari.. . . Avicena rođen je negdje 979 godine u Bukari. U 16 svojoj godini prizvali su ga kod neke bolesti jednog domaćega kneza, liječnici na konzilij, gdje se toliko odlikovao da mu je od onda kneževa biblioteka bila uvijek na raspolaganju. On je tu priliku upotrebio jednako, kao što je i kasnije svaku priliku u svojemu životu, da što više pročita, da što više nauči, da što više vidi, upotrebio. U svojemu je životu mnogo toga pro­ živio. Bio je ministar pretsjednik, da modemi izraz upotrebim a bio je i u tamnici čekajući čas da ga izvedu na stratište. Svoj je život radio neumorno upravo pretjerano. Kada bi ga sile počele izdavati upotrebljavao je i vino i druga medicinska sredstva da se održi budan da uzmogne raditi. Umro je 58 godina star navodno što se krivo u bolesti liječio. O njegovom smo dosta burnom životu i iz njegovih djela i iz arapskih živo­ topisa prilično informirani, no za nas važnija su njegova djela. Njegovih je djela poznato preko stotinu, no u Evropi su djelovala u medicini tek dva. Jedno mu je djelo Kanun a druga Cantica canticorum. Da djelovanje tih djela na Evropu uzmognemo razumjeti gotovo je dovoljno da ih danas pročitamo, no uzmemo li k tome u obzir vrijeme, kada ih je Evropa dobila moći ćemo izmjeriti ogromno njihovo značenje i apsolutan upliv koji je trajao sve do duboko u sedamnaesti vijek. Kul­ turna prevlast zapadne Evrope nije osobito stara datuma. Kada je koncem Staroga vijeka propalo Zapadno rimsko carstvo i kada su-se na njegovome teritoriju naselili razni germanski i slavenski narodi malo je šta od kulture toga carstva ostalo živoga. Cak i sjećanje na neku veliku medicinu klasične epohe je izgubljeno. Tek tu i tamo u gdjekojemu samostanu saču­ vala se kakova stara knjiga i kakovo staro znanje medicinske prirode. Ovdje ili ondje koji je fratar zabilježio štogod o moći kojega bilja i o uzroku koje bolesti. U to isto vrijeme još je u Bizantu tradicija grčke medicine živjela a u mladome arap­ skome carstvu počela je stara grčka medicina živjeti novim ži­ votom. Arapi su u veoma kratko vrijeme osvojili ogroman dio bliskoga Istoka i stvorili ondje ogromnu državu koja je veli­ kim dijelom bila sastavljena od zemalja, koje su prije toga bile sastavni dio Bizantske carevine. Tu je još živjela tradicija stare grčke medicine. Na tome su teritoriju našli medicinskih škola, koje su vjerno učile ono, što im je grčki narod namro i našli su biblioteke sa starim grčkim autorima. Veoma rano nalazimo tu cijele škole, koje se ne bave drugim nego prevo­ đenjem grčkih klasika na arapski jezik. Veoma rano, stotinjak godina iza Hidžre prevedena je klasična medicinska literatura Grka na taj semitski jezik. Ne mnogo godina kasnije nalazimo već arapskih liječnika, koji samostalno materiju koju su na taj način dobili obrađuju na svome jeziku. Najveći je od tih li­ ječnika sigurno bio Avicena ili kako se zapravo zvao Abu Ali A1 Husein ibn Abdulah ibn Sina. Sa novom arapskom literaturom evropski je zapad upoznao Konstantin Afrički godina tisuću i pedesetih. Taj je liječnik radio u samostanu Benediktinaca na Montecassinu i na mladome medicinskome fakultetu u Salernu. Njegov je rad bio prevo­ đenje sa arapskoga na latinski. Zaista u to vrijeme, gdje je sve znanje medicine u Evropi jedva bilo toliko koliko je znanje mnoge babe vračare danas to je bilo djelo neprocjenjive vri­ jednosti. Iza njega upravo je neizmjernim elanom nastalo pre­ vođenje od njega neprevedenih arapskih medicinskih djela na latinski i proučavanje tih djela. Da je arabistika preplavila ev­ ropsku medicinu nije nikakovo čudo. Ona je bila toliko supe­ riorna onome, što je Evropa do nje imala, da bi bilo čudnije da se to nije tako dogodilo. Još je pak manje čudo, da je spe­ cijalno Avicena fascinirao one, koji su se medicinom onda bavili. Avicenino je. djelo u historiji cijele medicine jedinstveno. I dan danas ono će svakoga fascinirati,tko se njemu približi sa nešto razumjevanja za vrijeme kada je pisano. Mi Kanunu njegovome ne možemo ništa uz bok staviti iz cijele ostale me­ dicinske literature. Kanun želi da bude zakonik cijele medicine i on je to postao. Cantica canticorum Pjesma nad pjesmama neke je ruke kratki sasvim kratki ekscerpat Kanuna. Kanun je ogromno djelo. Navodno je u njemu milijun riječi. U pet ogromnih knjiga logično je sabrano sve, što je potrebno da netko znade, da bude liječnikom. Mirno možemo reći da je Avicena sabrao i izvanredno jasno i pregledno rasporedio sve, što su do njega grčki i rimski liječnici proučili, sve što su znali arapski liječnici i apotekari i sve što je on sam otkrio. Jasnoća i preglednost kojom je on taj sav materijal sredio i prikazao nedosegnuta je i teško da će ikada biti dosegnuta. U prvoj knjizi prikazuje Avicena kemiju, anatomiju i fiziolo­ giju, te opću patologiju. To je sabran materijal što ga danas studenat treba za svoj prvi rigoroz. U drugoj knjizi prikazuje farmakologiju jednostavnih sredstava. U trećemu svesku prika­ zuje lokalne bolesti od glave do pete bolesnika. U četvrtoj knjizi prikazuje opće bolesti, a u petoj terapiju i liječenje mje­ šavinama lijekova. Knjige dijele se u fenove: otsječke ti opet u poglavlja a ta opet u rasprave. Svako je pitanje obrađeno kao zasebna cjelina a opet vezana savršeno u cijeli sistem. Avicena znao je odlično anatomiju i teško nam je znati odakle je on mogao znati više anatomije od posljednjega ve­ likoga grčkoga autora Galena.Već se za Galena nije više seci­ ralo. Koliko je on anatomije znao najbolje nam prikazuje egzemplar latinskoga prevoda Kanuna, što ga imade zagrebačka sveučilišna biblioteka. Taj je egzemplar uvezan zajedno sa ana­ tomijom Realda Kolomba, znamenitoga anatoma šestnaestoga vijeka. Taj nam sa osobitim ponosom ističe, da je on prvi otkrio peti očni mišić, a u Aviceninoj je anatomiji opisan ne samo taj peti već i šesti, kojega Kolombo pet stotina godina kasnije još uvijek nije otkrio . . . Avicena služio se starom Aristotelovom kemijom koja je poznavala samo četiri elementa: vatru i zrak, zemlju i vodu i možda mu je to najslabija tačka nauke, no zato je on vrlo dobro poznavao dušu ljudsku i dok sam Hipokrat duševne uzroke bolesti ignorira o srđbi i strahu o veselju i žalosti go­ vori veliki Perzijanac poznavanjem, koje zadivljuje i koje fali 247 �premnogima liječnicima i učenjacima i danas,. U generalnim pitanjima možda je jedna jedina tačka u kojoj smo zaista uz­ napredovali od njega nauku o infekciji. On ne poznaje infekcije i urzi, da se kod zaraznih bolesti radi o stanovitim promjena:..a u atmosferi koje onda djeluju na ljude. Ipak su njegovi opisi variole i morbila uzorniji i daleko nadmašuju ono što je ijedan Grk znao. U opisivanju djelovanja otrova, u opisivanju po­ sljedica ugriza raznih životinja Avicena je zaista velik i te partije vrijedi pročitati i danas. Cumston rekao je da vaijda nikada nije bilo čovjeka, koji je toliko bistrine duha imao i toliko marljivosti u isti mah za­ jedno. Nesumnjivo je pak da nikada medicina nije toliko jasno i toliko pogledno bila prikazana. O d sviju djelaš vjetske lite­ rature jedino se Summa Svetoga Tome može usporedi.i nje­ govome Kanunu. Paracelzo 15'i7 počeo je svoja predavanja medicine na univerzitetu u Bazelu paljenjem Aviceninih knjiga. Medicina je morala da pođe napred, no svoj je napredak na području poznavanja pojedinih novih činjenica skupo platila gubitkom stroge logike cijeloga svojega sistema i divne bistrine, koja je odlikovala ta paljena djela. I danas je čitanje Avicene u rđavome latinskome prevodu, koji nam nikada ne može dati ono, što je to djelo bilo u arapskome jeziku, i danas je velim čitanje toga djela užitak dok je čitanje djela Paracelzovih te­ ška muka. Avicena bio je i pjesnik i pjevao je perzijskim jezikom. Laszczynski nam je neke njegove pjesme preveo. U jednoj pjeva: »Premda sam mnogo studirao po knjigama starim i no­ vima nisam ni jedne dlake spoznao, a često sam bio cjepidlaka. U mojim prsima grije tisuću sunaca pa ipak nisam spoznao jednoga praška.« Tko da se ne sjeti divnih stihova Goetheovih na početku Fausta, koji je nekih osam stotina godina kasnije spjevan. . . Najstariji je rukopis jednoga Aviceninoga djela kod nas rukopis u metropolitanskoj biblioteci Cantica canticorum. Taj se rukopis nalazio u toj biblioteci već u četrnaestome vijeku, kako io iz starin kataloga te biblioteke saznajemo. Međutim kod nas je Avicena imao mnogo dublji dojam u onome di­ jelu našega naroda, koji je ostao pod uplivom istočne kulture kod naših muslimana u Bosni. D o nedavna liječnici su se te kulturne sfere odgajali djelima velikih klasika arapske medi­ cine i još je danas moguće u Bosni naći rukopisa Avicene, koji su tek nedavno prepisivani. Meni je uspjelo dobiti jedan veoma lijep rukopis 7. fena 4. knjige, koji govori o kozmetici. Uopće je arapska medicina kao i arapska nauka za nas daleko važnija negoli možda za druge narode Evrope, jer jedan veliki dio naroda još u njoj živi. Mimogred bih spomenuo da mi se čini upravo nevjerojatan nehaj naše šire javnosti i naše inteli­ gencije prema tome dijelu naših kulturnih nastojanja, koji je ostao u sferi Istoka. Proslava je Avicene zaista opravdana i mi imademo puno razloga da joj se pridružimo: jednom jer smo dionici koristi što ih je on donio zapadnoj medicini, a drugi puta, jer nam je velik dio naroda odgojen i odgajan u kulturi u kojoj Avi­ cena i danas živi. Tko poznaje današnja stremljenja Istočnih naroda shvatit će možda studirajući veličinu njihovih starih pisaca, ozbiljnost tih pokreta. On se neće čuditi ako ti narodi u razmjerno bliskoj budućnosti i opet u kulturnome životu čovječanstvo zadobiju jedno od najprvih mjesta. (»Novosti«) Dr. THALLER LUJO M u s lim a n i u K in i (Nastavak) Stoga Islam ima najviše izgleda da nadmaši sve ostale vjere istoka i zapada i da postane religijom cijeloga čovječanstva. T o će on zaista postati ali tek onda kada cijelo čovječanstvo bude s njim upoznato. Kada smo, dakle, vidjeli kako je islam dospio u Kinu i upoznali njegov odnos prama ostalim velikim religijama Kine, pokušat ćemo da u glavnim pote­ zima prikažemo vjerske kulturno-socijalne i privred­ ne prilike tamošnjih muslimana, da iznesemo uzroke njihova nazatka i ukažemo na način pri dizanja. VJERSKE PRILIKE Premda kineski muslimani žive potpuno odije­ ljeni od islamskog svijeta, tako da zbog ogromne udaljenosti izgleda kao da su na sasvim drugoj pla­ neti, ipak su oni uglavnom svoju vjeru sačuvali od raznih predrasuda, narodnog vjerovanja i tuđinskih uticaja kojih ima gotovo kod svih isl. naroda. U dogmatici slijede učenje ehli suneta tj. ogromne ve­ ćine, muslimana. N jih nije zahvatilo sektaštvo: šiija, ismailija, babija, vehabija niti kaderija. Jedino u po­ krajini Kanon živi jedna sekta džehvija koja ima više nastranih nadzora o islamu. Pristaše ove sekte poput nekih zanešenih derviša misle da je posjetiti grob njihova šejha mnogo bolje nego obaviti dužnost hadža (H ajvatovica!); da njihov šejh može izdati kartu za raj. Stoga ih ortodoksna ulema progoni, ne smatra muslimanima. God. 1918 došlo je do otvore­ nog okršaja, njih je počelo postepeno nestajati. N a grobovima muslimana u Kini nema kupula niti kakvih ukrasa. To je dovoljan dokaz da kod njih nema neislamskih uticaja. Sve vjerske obrede vrše po Imami Asamovu mezhebu. Namaz obavljaju zajednički u džamiji tako revno kao da namaz bez džemata nije uopće valjan. N i vremenske ih nepogode u tom ne sprečavaju. Sva­ kog dana u ranu zoru hrle s fenjerima u džamiju na sabah. Ezan i .hutbu obavljaju na arapskom jeziku koga apsolutno ne shvaćaju pa i razumljivo da džemat od toga nema nikakve koristi kao ni kod nas. Imami nešto vaze poslije džume kineskim jezikom od prilike onakim kao i naši imami. D ok bogati musli­ mani troše svoje imetke u zadovoljavanju svojih pro­ htjeva, dotle su siromašni upregnuli svu svoju snagu oko namicanja najnužnijih životnih potreba. Jedino se srednji stalež, koji pretstavlja većinu, revno pridržaje vjere i živi urednim islamskim životom- Tako je danas svuda po islamskom svijetu pa i u Kini. KULTU RNE PRILIKE Islamska prosvjeta u Kini jest na vrlo niskom nivou. Rijetki su ljudi koji bi te zadovoljili sa svo­ jim poznavanjem najnovijih načela Islama a kamoli zadivili. (Nastaviće se) A. Sabanović 248 �G a fr e to v a p o p u la r n a p r e d a v a n fa Nastojanje našeg društva Gajret, da na sve mo­ guće načine poradi na kulturnom podizanju našeg elementa, postiglo je sjajne rezultate. Mnogo je zapa­ ženo i nastojanje Gajreta, da popularnim predava­ njima uputi naš svijet .u svim granama nauke, koje ga mogu interesirati i od kojih može koristi vidjeti. Nekoje od ovih predavanja društvo je i štampalo u posebnim edicijama, i ta su se predavanja čitala po raznim mjestima na ramazanskim sastancima. Da su ta predavanja donijela očekivani plod i da su misli i korisne upute predavača stalno ostale duševna svojina slušaoca, prema kojima bi se mogli ravnati u životu, to se ne može tačno tvrditi, speci­ jalno za medicinska predavanja. Medicina je praktična znanost i predavanje iz njene oblasti pred laičkom publikom, koja nema ni pojma o predmetu, ni onog najelementarnijeg, vrlo je teško za predavača, ako se oslanja samo na to, da toj publici okupira samo sluh. Većinom je taj uspjeh, da što na jedno uho uljegne, na drugo izađe ili u najboljem slučaju ostane u mozgu laika neka zbrka raznih pojmova, što ih ponese.sa tog predavanja. Da bi se postigao željeni uspjeh od predavanja, trebalo bi slušaocima okupirati tokom predavanja ne samo sluh, nego i druga čula: vid, opip itd. Da bi 'laička publika razumjela predavanja i jednog geografa ili historičara, koji priča razne doga­ đaje iz prošlosti ili opisuje razne zemlje i običaje, treba toj publici na raznim geografskim kartama, sli­ kama, reljefima i projekcijama na platnu pokazati granice tih zemalja, ljude, nošnje i običaje, a kamo li tek iz medicine. U ovoj grani znanosti tajanstven je i nepoznat život i anatomska građa i svakog zuba u čeljusti, a da ne govorimo o srcu, mozgu i drugim organima našeg tijela. Ti sastavni organi našeg tijela dio su nas samih, a dalji su svijetu i nepoznatiji od same Kine i Japana. Kad geografi i historičari trebaju razna pomagala, da svojim slušaocima utuve u glavu ono što predavaju, to je medicinarima stoput potrebnije. Gajret bi trebao, ako želi da popularna preda­ vanja iz medicine padnu na plodno tlo, da nabavi potrebna pomoćna sredstva za predavanja, kao: slike, Iproiekcione aparate, mulaže, koje bi mogao davati svojim predavačima na upotrebu, a ako je ikako moguće i koji film iz medicine za borbu protiv tuber­ kuloze, alkoholizma i veneričnih bolesti. Gajret bi se trebao staviti u vezu sa higijenskim zavodom i mini­ starstvom zdravlja te zatražiti potrebna pomoćna sredstva, specijalno za borbu protiv tuberkuloze, alkoholizma i veneričnih bolesti, koje haraju među našim svijetom. Osim tih pozajmljenih pomagala Gajret bi trebao imati čitavu zbirku istih za sve grane znanosti. Slijedećeg Ramazana održavanje tih predavanja trebalo bi prenijeti na sela. Mjesni odbori bi trebali mjesece unaprijed angažovati predavače, odrediti im mjesta predavanja po selima, spremiti potrebna sred­ stva, da predavanja što bolje shvate, a i svijet una­ prijed obavijestiti, da što više auditorinaca koriste tu priliku. Жршва слободе Пријатељу Хашим-еф. Топчићу, у знак особите љубави и братског сјећања Сретан бијах. Али давно, (Аој, моја горка туго!) A сад спомен; само спомен, Та шта имам јоште друго? Ништа више. Већ се трне Жар и пламен моје душе, A већ болно срце моје Јади хоће да угуше. Терет сињи да угуши Вај, несретно срце моје! — Оно срце, које некад Пјева дивне славопоје. — Оно срце, коje нађе Срце једно, само једно; Срце, коje за род пламти, Ратоборно, непобједно! Срце братско. Али куд hy? Када Биће Свемогуће, Ох, још давно, врло давно Разтрга ми жеље вруће. Разтрга ми срце јадно Крута судба мога рода Кад изчезе виш мог дома Јарко сунце и слобода. И тад мп се разплинуше Душе моје идеали, Они, што се са сунашцем Врх небеса сусретали. — Али никад. Вјеруј никад, Ја не клонух слабом снагом; Вјек путују мисли моје Домовином мојом драгом! И тако he вјечно бити: Док ми младо срце бије И док пламен родољубља Moje трошне груди грије. — Док не сине жарко сунце: . Вјечна мисб мога рода Што погледа и што сања; Ох, преслатка рјеч: »Слобода!« И ја тад ћу сретан бити С једним кутом раке ледне, Кад слободе жар огрије Домак моје браће бједне! Модрић, 25. аугуста 1898. КАРАБЕГОВИЋ АВДО ХАСАНБЕГОВ Kada bi se ovako postupalo, mislim da bi svijet sa još višim interesom, a što je najglavnije sa izgle­ dom na željeni uspjeh, slušao ta predavanja. Ovo je jedna dobronamjerna sugestija s moje strane, a ako ih bude još i sa strane drugih zainteresovanih, biće još bolje, jer tako ćemo spremnije dočekati slijedeća ramazanska predavanja. Dr. Salih Tatarević �Im r u -u l-tC a js o v a m u a lla k a BISER ARAPSKE PREDISLAMSKE POEZIJE Prvi početci arapskog umjetnog pjesništva jav­ ljaju se gotovo čitavo stoljeće i po prije pojave isla­ ma. Zapravo u ovoj t. zv. predislamskoj periodi . (zamani-džahilijje) kadisa'), najomiljeniji oblik pje­ sme arapske umjetne poezije, i dobiva svoju klasičnu formu, od koje ni docniji pjesnici islamske periode (Đuaraul-islam) neće otstupati. Ovih kasida u arap­ skoj književnosti ima jedan znatan broj, ali među njima se naročito ističe sedam, koje nose časni nadi­ mak muzzahabat (koje su ispisane zlatnim slovima), ili još češći muallakat (koje su na Kjabi obješene). Nadimak »muallaka« (obješena), po arapskom predanju, davao je naročiti žiri onoj kasidi, koja bi na pjesničkom takmičenju na Suki-lJkazu, mjestu između Mekke i Taifa, bila proglašena za najljepšu. Takvu bi kasidu docnije, kao uzor pjesničke umjet­ nosti, izvješavali na Kjabu u Mekki. Ovih je kasida, kako smo spomenuli, bilo sedam od sedmorice razli­ čitih pjesnika, koje ćemo spomenuti onim redom, u koji ih stavlja poznati njemački orijentalista dr. Ludwig Abel (Die sieben M u’allakat, Berlin 1891.); Imru-ul-Kajs ibn Hadžer, Tafara'ibn-ul-abd, Zuhejr ibn ebi-Sulma, Labid ibni Rabia al-Amiri, A m r ibni Kjulsum Attaglebi, A ntara ibni M uavi ibni Šaddad al-Absi (koji je ujedno i arapski narodni junak) i napokon Haris ibn Hilliza al-Jaškjuri. Najveći pjesnik predislamske periode je ibez sumnje Imru-ul-Kajs ibni H adćr al-Kindi (rođen oko 500. god. po Is.) kako mu ime kaže on potječe iz plemena Kind, pomoću kojeg je djed mu Haris uspjeo da za kratko vrijeme ujedini južna i sjeverna arapska plemena. Međutim, poslije smrti Harisove ovaj savez arapskih plemena se raspade tako, da nje­ govom sinu Hadiru ostade samo čast poglavice ple­ mena Banu Asad. Odmah poslije smrti djedove otac Imru-ul-Kajsa, radi njegovog ružnog ponašanja, pro­ gna u pustaru mladog, avanturama naklonjenog sina. Poslije duljeg lutanja po pustinji »kralj-skitnica« Imru-ul-Kajs dolazi na dvor cara Justinijana (527— 565) u Carigradu s namjerom da dobije pomoć, da bi mogao kazniti buntovnike, koji su mu u to vri­ jeme ubili oca. Međutim na putu za Palestinu, izgleda otrovan, umrije Imru-ul-Kajs 53. god. prije Hidžreta. Najpoznatija mu je pjesma »Muallaka«, koja se ujedno smatra i za najljepši proizvod arapske pred­ islamske poezije. U njoj pjesnik opjeva, poslije tra­ dicionalnog uvoda, čudnovate, često fantastične, lju­ bavne zgode i nezgode sa svojom dragom Unejzom. Donosimo u mršavom prijevodu prvih dvadeset bejtova (distihona) ove kaside, koji zapravo sadrža­ vaju pomenuti uvod (nasib), kojim se naročito odli­ kuje ova vrsta arapske klasične poezije; M uallaka »O, stanite moji druzi, da plačemo, sjećajući se drage moje. »Gdje se nasip odronjava (međ’ Dehulom i Havmelom) evo, jošte trazi stoje. »Iako je vjetar bjesni sa sjevera duvo, s juga.« Stade društvo, govoreć mi: »Nemoj da te bije tuga.« A moj lijek je samo suza iz mog oka prolivena, Zar mi tuga pomoć može? Na’mpade mi ovog trena 250 ______________________ 1 Huvejrise ljubav davna, Ummi kabab druge njene. Kad izjutra u Ma-selu probude se te dvije žene, Svaka od njih na sve strane mirisni bi dah prolila, Kao vjetar koji nosi slatki miris karamfila. Otkide se bistra suza, pa poprska kajas, grudi; [ »O Fatimo"), nemoj tako, milostiva malo budi. j »Ako želiš ubiti me, učini to ljudski, lijepo, I »Što narediš, moje srce izvršiće ropski slijepo. »Iz tvog oka strijeljaju me dvije strijele usijane »I padaju na mog srca dijelove rasparčane.. . . « I * Ah, tanka je ona stasa; bijela lica, glatkih grudi. Kao jaje divljeg noja na kom žuta boja rudi Takova je njena koža, koju hrani voda čista I Sa izvora nemućenog. Iz crnog joj oka blista , Žarka ljubav gazelina, koja mlade svoje gleda1), j Ona skriva lice svoje, nikome ga vidjet ne da. I N a vratu joj gazelinom sjajni nakit skladno stoji, i A leđa joj rese kose, koje crni ugljen boji. I Njeni glatki prstići su, kojim ona kosu dijeli, Kao drvo misvakovo, ii’ ko nježni crvi bijeli. Osvjetljuje tamu obnoć, diže tminu sa vidika Ko svjetiljka u ćeliji pobožnoga svećenika. ; Kod ozbiljnih ljudi već je iščezao mrak ljubavi4), ■ Ali moje srce jošte tebe ljubi, tebe slavi. ! Zbog ljubavi poslao sam protivnike naše sreće, Koji su mi savjet slali, tamo otkud s' vratit neće. Halid Caušević. I i / ) Riječ — kasida — izvoda se iz glagola »Kasada«, koji znači »ići, težiti ka cilju«. Ovaj je naziv uzet radi toga, što pjesnik kaside, držeći se njenog tradicionalnog šablona, ne pre­ lazi odmah na stvar, nego prvo iznosi svoje refleksije i sjećanja, dolazeći na mjesto gdje je nekada sa ljubljenim osobama srećno živio, tu opjeva ljepotu svoje drage (ovo je t. zv. uvod kaside — nasib) zatim opisuje lov, nevrijeme i t. d., dok napokon ne stigne do pravog cilja, gdje pjesnik počinje da iznosi jedan I fragment života, ili da opjeva u pretjerano panegiričkom tonu i nečije vrline, ili napokon da napada i ismfjeva nečije mane i — Po arapskom predanju kasidu je usavršio svojim baladama j Muhalhtil ibni Rabia. 2) Ime pjesnikove drage. 3) Poznato je, da gazela ima najljepši pogled, kad pro­ matra svoju mladunčad. 4) Misli se: ljubavne zablude, od kojih se on ne može još da otrese. 5) U posljednja dva stiha pjesnik kaže da je mnogog ne­ prijatelja njegove ljubavi odbio od sebe, koji ga je savjetovao I i korio (radi te ljubavi). �Зимски иејсажи Мирно почива природа у бијелом руху. Дебеле и ледене наслаге сн,ијега оручиле су се у долине, на врховима планина , no превојима и на изложеним мјестима, гдје завејава снажна и ледена бура. Сва се природа одмара у монотоном зимском сну и, рекао би, да je вјечно заспала. Ha предвечерњем западу румени се небо, из њега избија студен мраз и лед; над тим се црвен-илом опружили црни и мрки облаци као да се хоће излити у снијег, мећаву и лед. Под тим истим небом стрше вохови наше Трескавице, Романије, Бјелашнице и Јахарине, и преко њихових ерхова стадно струји ледена бура и хладна магла. У пустој згради за метеореолошка опажања на Бјелашници сјеДи пазитељ и осматрач промјене временских прилика и ништа га не забрињује: мити неуогодна самоћа, нити брујање и циктање буре, na ни урликање крвожединх вукова' на подножју Бјелашнице у четињастој шуми. Нико од планинара и смјелих скијаша се не помаља, да посјети овог осамљеника на оваком В|ремену, чији живот наличи на аскетско преживљавање калуђера и неких доугих богоугодника. Испод високог онијега rta бијелој Јахорини стрши nOiHOOHO одолијевајући свакој непогоди планинарска кућа. Кроз димњак се лагано диже згуснути дим у правцу према небу, a наоколо лете веселм скијаши, губе се у снијежној магли и опет се воаћају у топле просторије ове осамљене куће. To je још једино, што прехида самоћу и једноликост овог зимског краја. Ha подножју поносне Јахорине пружају се дивљи и пусти шум01вити крајеви хајдучке Романије и1 питоме Равне планине. Ту мирно стрше вите јеле, скромне оморе о стољетне букве, зарасле у маховину, пуие дупљи, из којих су прољетос излетјеле веселе шеве. ерагољасте сјенице и дивље жуне и дјетлићи. Под дебелим плаштем леда и онијега савијају се гране вите оморе и јеле, ломе се и спријечавају сваки прилаз у овај крај, у којем ie замро сваки живот. Ово се дрвеће одмара, да би се на прољеће пробуд|ило са набујаном снагом и пуним животом. Не чује се више глас шумских птица пјевачица, « ити. мучсло и изненадно ударање жуне кљуном у трулу кору, тражећи личинки и jaja шумских штеточина — поткорњака. Не осјећате ни оког шумског воња, који личи на трулеж пањева, клада и изумирање корова и див'љег 'шибља. Ha високим алпинским пашњацима: Моринама, Купресу, Соминама, Вра« планини и поносном Маклену замро je живот, na како je сада угодно сјећање на бујни живот ових коајева у л>етно доба? . . . У раио прољеће шсцвјета ту на стотине разн,их билжи и пољоког цвијећа и ствара шаролики природни car, no којем се разлијеже весела пјесма чобаница уз танану преслицу и уз пратњу будмог овчарског пса. Taj ie живот замро и жељно очекује, да се опет пробуди. Ha овим 'пустим пашњадима под дебелим снијега мирује »Сватавско гребље« и »дјевојачко гробље«, гд,је je у мећави и вихру нашла смрт млада са оватовима или je ту залутала млада и SVa livadi uz prve otkose Pod oštrim sječivom kose U rukama kosaca vrijedna Pao je otkos prvi. I cijelo polje ispuni miris sijena Dobivenog s mukom i znojem 1 snagom tople težačke krvi. — Otac se veseli — priča mi drug — Jer ove godine sijena ima dosta, otplatiće dug Za porez, što mu još od lane osta, Za puru (jer gladna crijeva zimus mučahu po drobu) 1 za, kod trgovca, na kredit uzetu robu---A onda bludeći pogled mi stade Na dugim nizovima plastova sijena. I misao pade: ovi ljudi rade Pa ipak napretka nema. Njihove žuljave ruke svijet hrane, A oni sami gladuju bez hrane. SULEJMAN ŠEHAGIĆ здрава чобаница у касну јесен. Ту су Вам и гробови неискусних пролазника и путниха заборављени од сваког и без ичије његе. Ha том им je мјесту магла, мећава, бура и студен припремила вјечити починак. Низ дуге стијене дугодолине и увале ријеке Праче и Дрине висе дебеле и no 2 метра дуге леденице, створене наглом промјеном температуре и појачаном студени замагљене ријеке Праче и Дрине. Ове су леденице разног облика нанизане на стш'ење као зубци на дјевојачком чешљу. Прача и Дрина нехајно теку, пуше) у леденој магли na једва примјећујеш околицу и голо стијење, no којем стрши no који осамљени бор. При брежуљку на једној стрмини помаљају се мале сељачке куће са бијелим' крововима, окружене торовима пуним овцама и веселим јањцима. Наоколо cv понизани пластови сијена и сламе. По гдјекоји je стог начет, na no њима лепршају плашљиво гладни врапци тражећи покоје зрнце пшенице у отрушеној слами. У равници подну тих кућица здрава женскадија разбија дебели лед у потоку, удара палицом и пере своје дјевојачко рубље или граби воду из стубла (врела) на подножју бријега. Подне je и сунце ниско плсви небом и расипље благе зраке кроз густу маглу у овој долини. Далеко под небом измиче јато ждралова и дивљих гусака летећи према југу у топле крајеве и наговјештзвајући још дугу и TeujiKv зиму и студен. По гдјеко ја од ових. јадних путника пада на снИјежну равницу покрај потока изморена дугим путом и преморена глађу, да овдје потражи хране или нађе своју смрт. Такве и сличне слике ствара нам вјечна природа сваке године пружајући нам угодну забаву и тоттлу разоноду у монотоном зимском добу. Инг. Салих ОмановиК ______________________ 251 �И з лшвота О м е р -п а ш е ЈЈатаса Међу најистаккутије војничке и политичке личности у Турској царевиии, с којима je наш народ имао посла средином XIX вијека, спада чувени и енергични лички Срби-н, Омер-паша Латас. Успомена на овог истакнутог војника, у првом реду, позната je код нас као no злу помињани »Омерпашин вакат«. Његов двогодшињи боравак у Босни, од 1850—52, je судбоносан no наш народ, посебно no његовог политичког претставника босанско-херцеговачку феудалну аристокрацију. За неколико вијекова политички претставник Босне, племство je крваво завршило у његову времену своју улогу.' У завршној фази своје активности, то je племство уништено и, no тврђењу многих историчара Босне, тада се свршава Средњи вијек код нас. У крви и ланцима нестајали су претставници некад моћне и охоле босанске властеле, у дугим no- < воркама, везани у ланце, спровођени су из травничких и сарајевских казамата у далеке касабе Мале Азије a и на острво Родос. У овом чланку не мислим да изнесем Омер-пашину политичку и пацификаторску улогу у Босни, него ћу инзнијети неколико, до сад непознатих момената из његова живбта у Босви, на основу грађе из бечких архива. ПРВИ САСТАНАК ОМЕР-ПАШЕ ЛАТАСА И АУСТРИЈСКОГ ГЕНЕРАЛНОГ КОНЗУЛА Дра АТАНАСКОВИЋА По свршеном послу у Сарајеву, гдје je сакупљеним претставницима босанско-херцеговачке аристокрације очитао лекцију_\и онако театрално наступио приликом читања царског фермана на ca­ pa јевекој Мусали, Омер-паша je допутовао у везирску резиденцгију, Травник. Ту, у Травнику, боравио je аустријски генерални тсонзул Др. Д. Атанасковић, из чијих извјештаја и знамо о овом састанку. Омер-паша Латас je с војском и пратњом стигао у Травник 30 августа 1850 год. Др. Атанасковић je послао у сретањг Омер-паши свог провизорног канцелара Враниданина, да сераскера поздрави, зажели му добродошлицу и затражи пријем за свог шефа. Састанак je заказан за сутри дан, 31 август, у 9 чассва прије подне. Омер-паша je примио генера^ног конзула у дрпеном павиљону, пред којим су логорозале његове трупе у шаторима и изшао му у cvcneT до степрница. У салону mv ie понудио да сједе на канапу a он je сјео у фотељу према њему. Разговор и опхођење Омер-пашино према аустриском конзуларном претставни.ку у Босни било je- пријатељски и сусретљив. Разговор je вођен на њемачком језику, коме Омер-паша бијаше врло Р’°тпт. Tn-’i-’o ie nvna лва сата. Ta i се разг^воо, углавпом кретао око Омер-пашине мисије v Босни, 3P,4nlspH^v ор^поама. нд основу познатог Голхаргкпг уртчтцрпчгћт од 1839 год. no административном vpeheHiv земље. Омер-паша ie изјазчо лч ције лој Босни претстоји потпуно ново административно уређење. У споразуму с везиром Хафиз-пашом и Земал>ским управним савјетом, Омер-паша ie направио Порти предлог да Сарајево умјесто Травника буде средиште провинције. Одлука Порте ни- 2 5 2 ------------------ ----------------- je још стигла али je сераскер изјавио да ће валија у сваком случају провесвч зиму у Босни, гдје ће свакако боравити и генерални конзул na ће тада имати прилике да се боље упознају. Омер-паша je, даље, изјавио да ће Порта морати полако и опрезно поправљати из политичких разлога положај хришћана да не би онерасположила муслимане у чијим се рукама налази главна снага и заштита државе. Пошто се дотакао и своје мисије у Бугарској гдје je угушио устанак, помаган од Руса, Омер-паша ie ором ппиликом изнио неколико момената из своје младости. Омер-паша се родио у Јасениди код Плашког у Огулинској регименти. Школу je учио у Госпићу и са мајором Кнежићем радио на изградњи пута преко Велебита. Послије катастрофе свог оца, који je као управни официр био затворен, Омер-паша je пребјегао у Босну и покушао да нађе орећу у Турској. Др. Атанасковнћ примјећује да j e сераскер (маршал) Омер-паша том приликом говорио у великом повјерењу и тоном човјека који жели да се оправда за оно што je учинио. Ту je генерални конзул алудирао на ранији Омер-пашин живот у аустриској служби, сматрајући га ренегатом. Ha овом састанку Омер-паша je много говорио о југославенској пропаганди и о њеним настојањима да обрађује своје сунарднике у Босни. За доказ свој*1х тврђења. навео je тон писања југославенских новина које излазе у Загребу, које он стално чита кчо и »Аугсбуршке новине«, »Нземачки Лојд« и »Журнал де Фрадкфурт«. Напослетку, Омер-паша je додао да су му Руси нудили да пређе у њихову службу, алн je он одбио, не хотећи да буде незахвалан поема По'рти, чији je сталан досљедан непријатељ Русија. О овом састанку, описаном у главним потезима, Др. Атанасковић ie извијестио министра вањски.х послова, кнеза Шварценберга, 31 августа 1850 год.1) ОМЕР-ПАШИНА ПОРОДИЦА У својој дугој и славној војничкој каријери Омео-паша je 1844 год. лошао v Влашку, као командант турских трупа. У Букурешту \џ чешће боравио и ту се оженио једном Ердељком из породице Симонис. Поиликом састанка са Генералиим конзулом, од 17 октобра 1850 у Сарајеву, Омерпаша га ie обавијестио о својим породичним поиликама. Ha том састанку Омер-паша показа Дру Атанаскорићу портре своје осмогодишње кћерке која ie већ вјерена са сином Фуад-ефендијилич. Она се налази у Битољу под надзаром своје васпитачице, неке Баваркиње и већ говори добро љемачки и. VMHie лијепо да чита и пише. Омер-паша je изоазио жељу да CBoiv кћерку пошаље у Беч ла ге усавоши у вагп!итању. Нагласио ie да ће, ако m v прилике то дозволе, лично пратити кћерку на nvTV ло Беча. Очито ie да ie Омер-паша хтио да CBojoi кћерки да европско васпитање'. Овдје се налази, вели гемерални конзул, и Омеп-пдтпина супруга, позната Симонис из Ердеi) Државни архив у Бечу, General-Consulat in Travnik — Sarajevo, 1850 — № 51. �ља. Она je са својим братом извела концерте у Букурешту и једном приликом, за вријеме концерта упознала се са Омер-пашом. Из тог познанства je дошло до женидбе. Омер-пашин шура Симонис доиутовао je овдје недавно из Беча преко Брода у пратњи госпође Гол, мајке овдашњег војничког шефа-љекара, ренегата Вели-бега и.једне собарице. Симонис je дсннио Омер-паши један пар кочија (Ег brachte ein Рааг Kaleschen fiir Omer-pascha mit). Он je на путу имао много неприлика са полицијом у Пешти, која га je сматрала за компромитованог ренегата. Омеп-пашима супруга се ги^ччно вози у кочијама кроз град са госпођом Шредер, супругтом капелника Шредера, кога je Омер-паша ангажовао за своју музику још у Букурешту. Народност Шредерове супруге генералном конзулу није позната, jep се у конзулату није уопште јављала. Домаћи живот у Омео-пашиној пооодипи ie удешен no европеком узору, што овдашњи муслимани, a нарочито они из непосоедне Омер-пашине околине, врло нерадо глелају.2) Омер-пашин шура се ниие дуго задржао уСарајеву, него je отпутовао v Битољ. У Омер-пашиној армији, која, иначе, није била многобооша, бчлр- je много бјегунаца из Аустрије, напочито Мађара и Пољака, који cv пребјегли у Турску послије сЛом^ мађарске револуцш'е 1848 год. Тачан број ових бјегунаца у Омер-пашиној армиги. нше се.знао. Hainojije ее говорило да je њих било 4.000, a доцније 800 и да су сачињавали т. зв. »Mvrvron табол«. У те nncbpe иије вјеоовао ни сам генерални конзул, к<уи je, иначе, водио строго pa­ nirao п н-.ччл и ста^но обавј^штавао своју в*аду. О њима се повео разговор једном између Омерпаше и. генералног конзула и Омер-паша je тђрдио ла v његовој армији нема више од 90 аустријских бјегунаца. Један од такв-их емигоаната био ie и Омер-пашин сестоић ТеуЛик-бег. По свим знацима, велч генерални конзул као и no пашиној ичјави он ће прећи на ислам. Осим промјене свог имена у Курану га стално подучава један еЛендија. Церемон1И1 ал превођена v Ислам у новије вријеме није тако строг. Теуфик-бег очекује ускоро из Цариграда именовање за мајора. Његов отац бијаше, како je још раније јавио својој влади генерални. конзул, л>екар код Огулинске регименте и то код плашке компан-ије. гдје се још налази његова мајка и сестра. Омер-паша je отпутовао са својом гупругом и еестоићем v Херпеговини, 17 (ћеблуара 1881 год. Ha nvTv je Омер-паашина суплупа јахала на коњу, одјевена као муглиманка. Своју протестантску Bijepv она кије мијрњала.8) Омер-паша je био човјек ко ји ie често обнав. љао C'Roi хзшем. ie еа jrovror nvTa v Коа јчhv , у прољеће 1881 год.. послао v ceni хара'» v Тпдчник 18 -голи 1ттњу дјевожу из Кост« јнипе. Ona je била кНепка неког аугтоискотг оЛипипа. капета«а у шаЈкашком батаљочу. Она ie то°б^ла да буде дпужбенииа госпоће Симонис (Саиде)А По а) Државни архив у Бечу, General-Consulat in Travnik — Sarajevo, № 98, 1850. 3) Државни архив у Бечу, General-Consulat in Travnik — Sarajevo. 1851, № 79. ♦) Државни архив у Бечу, General-Consulat in Travnik — Sarajevo, 1851, № 200. једном доцвијем извјештају се види да се ова нова дама у Омер-пашином харему звала Аугустина Мирић из Костајнице. Изгледа да се у Травнику сконцентрисала цијела Омер-пашина породица. Почетком марта допутовале су из Ердеља преко Брода у Травник мајка и cecTipa Омер-пашине супруге.5) СЛИКАР КАРАС Генерални конзул je извијестио кнеза Шварценберга 7 марта 1851 год., између осталог, и о том да Карловчанин, сликар Карас борави у Травнику, иде у црвеном фесу и у илирском костиму.®) У свом извјештају од 5 јула 1851 Атанасковић о сликару Карасу пише слиједеће: »У Травнику се налази сликар Карае из Карловца да »славенског јунака« Омер-пашу портретира за загребачку Илирску Матицу. To je скоро било и објављено, ако се не варам, и у загребачким листовима. Познати Иван Кукуљевић, хрватски књижевник и утицајан члан Матице ја.ко се интересује за речечог »славенског јунака«, Омер-пашу и жели да добије његов животопис. Мени ie поодавно о том писао и ja сам његову жељу једном приликом саопштио Омер-паши. који му одговори да ће се он тиме бавити, чим буде за то имао времена a мораће да га ^sa то нађе.°) У свом извјештају од 16 маја 1852 год. о Каpacv Др. Атанасковић пише ово: »У прошлој години имао сам част да јавим да je сликар Карас лошао из! Загоеба у Травник no налогу Матице Илирске да портретира »словенског јунака«, Омерпашу и да впши археолошка испитивања. Kapao, у највећој мјери аљкав и лијен, млад човјек. борави већ читаву годину у Травнику, a касније у Сарајеву, у Омер-пашиној кући, гдје, поред беспланог стана и хране, прмма мјесечну плату од 1.500 пиастера. Он подучаје у цртању Омер-пашину кћерку и њене другарице. Једва je могао да у ором дугом времену доврши Омер-пашино поnocie ч прије два дана je отпутовао преко Загреба у Беч, да га да литографисати у више примјерака. Он ће се опет повратити Омер-паши у Цариград.8) Из ОВ.ИХ извјештаја о сликару Карасу сазнајемо да je интересовање за Омер-пашу, кога су звали »словенским јунаком«, било велико и да je он од на'истакнутије научне установе v З^гоебу. Матице Илирске«, био послан да портретира Омерna-niv. И оно nonocie. које «ам претставља нашрг новог Личанина са брадом v фесу, рад je Карасов. Даље, јасно се види да je Омер-паша имао развијен смисао за лијепо и хтио да, поред задовољења личне сујете, научи своју кћерку, a уз њу и њене другарице сликарској умјетности од једног признатог сликара. Хамдија Капиџић 5) Државни архив у Бечу, General-Consulat in Travnik — Sarajevo, 1851, N« 117. •>) Ibiđ. 7) Државни архив у Бечу, General-Consulat in Travnik — Sarajevo, 1851, N» 263-а-б. s) Државни архив у Бечу, Tiirkei VIII, Pracsid. N2 1852. 253 �S e lo , n j e g o v i l j u d i i p o t r e b e Savez zdravstvenih zadruga u Beogradu priredio je u vre­ menu od 10 do 31 oktobra izložbu sela, na kojoj su uzele učešća mnoge zdravstvene zadruge — njegove članice. Izložba je vanredno uspjela i može se s pravom reći, da je to bila jedna od najuspjelijih i najinteresantnijih izložbi, koje su u posljednjih nekoliko godina u Beogradu priređene. Samo, nažalost, moramo konstatovati, da je bila veoma malo posjećena. Beogradsko društvo i ovoga puta je dokazalo, koliko ga malo interesira selo i prilike koje vladaju u njemu. Seljaci su mi tvrdili da su njihovu izložbu posjetili najvećim dijelom seljaci, koji su zaposleni u Beogradu. Došli su da vide šta rade njihovi zemljaci i da im svojim interesovanjem dadu još više volje i potstrijeka da ustraju u takvom teškom ali veoma korisnom radu. Uređaj izložbe me je zadivio. Bez pretjerivanja mogu reći da je to jedna od najinteresantnijih izložbi koje sam do danas vidio. Dokaz tome je i velika spomen knjiga u kojoj su zabi­ lježena mišljenja o izložbi, posjetilaca, koji su je pomno raz­ gledali. Tako jedan od njih piše: »Izložba je vanredno uspjela. Zadivila me je i dala mi još više volje i potstrijeka za rad na selu. Šteta je i čudo, da je nisu posjetili beograđani, a naročito bogatiji. ;* « Drugi opet iznosi mišljenje o radu zdravstvenih zadruga pa zaključuje: »Rad zdravstvenih zadruga je ne samo potre­ ban i koristan nego i neophodan za ekonomski, kulturni i socijalni preporod našeg sela i seljaka. Bez ovog i ovakvog rada zdravstvenih zadruga, ne može se zamisliti napredak sela a time i same države. Agrarna država počiva na selu. Zato osnažimo selo da bi imali snažnu i imućnu državu«. Izložba je bila smještena u više odjeljenih prostorija u Miloša Velikog ulici do Ministarstva socijalne politike i narod­ nog zdravlja. U prvom odjeljenju izloženi su fotografski snimci domova zdravstvenih zadruga u Đakovu. Lazarevcu, Rgovu Lugu, Stublinama, Banjanima i mnogih drugih. Zatim raznih higijen­ skih objekata, koje su podigli i izgradili vrijedni omladinci, članovi zadružnih odjeljaka: česme, uređena đubrišta, higijen­ ski nužnici, staje itd. Tu je smještena i velika bista pok. Dr. Gavrila Kojića, osnivača zdravstvenog zadrugarstva, a na suprotnoj strani, improvizirana je jedna velika otvorena knjiga, u kojoi je zapisan historijat zadružno-zđravstvenog pokrete: prva zdravstvena zadruga osnovana je 25 novembra 1921 godine. Savez zdravstvenih zadruga osnovan je 8 jula 1922 godine, kao i ostali značajni datumi u radu zdravstvenih zadruga. Na velikim tabelama, statistički je prikazano brojno stanje članstva i njegov vremenski priraštaj. Prema toj statistici, jedna zdravstvena zadruga broji prosječno 513 članova, dok jedna zemljoradnička broji svega 58 članova, dakle skoro za deset puta manje. Prirast u brojnom stanju članova od 1923 do 1935 godine iznosio je, zdravstvenih zadruga 880%, a kod zem­ ljoradničkih zadruga 120%. Iz ovog pregleda jasno se vidi da razvitak zdravstvenog zadrugarstva, s obzirom na brojno stanie članstva, prevazilazi napredak, koji su učinili drugi oblici zemljoradničkog zadrugarstva. Jednom interesantnom skalom prikazano je učestvovanje u zdravstvenim zadrugama, s obzirom na profesiju članova. Pre­ ma toj skali, zemljoradnici i radnici zastupljeni su sa 88.54%, dok svi ostali sa 11.46%. Iz ovog se može zaključiti, da su zdravstvene zadruge pretežno zdravstvene ustanove zemljo­ radnika. Skalarno je prikazano učestvovanje u zdravstvenim zadru­ gama i s obzirom na imovno stanje članova. Po toj skali 67% zadrugara imaju posjed od 2 ha; 16.07% od 2 do 5 hektara; 12.18% od 5 do 10 hektara; 7.24% od 10 do 20 hektara, a svega 2.17% članova imaju posjed od preko 20 hektara. Iz ovog se vidi da su zdravstvene zadruge najvećim dije­ lom ustanove malog seljaka i poljoprivrednog radnika, kome je od najveće potrebe zdravstvena i ekonomska pomoć i zaštita zdravstvenog zadrugarstva. N a ovom mjestu prikazan je i brojni prirast zdravstvenih zadruga kao i prirast njihovog članstva i kapitala uplaćenog na ime udjela. U 1923 godini bilo je 15, u 1927 godini 27, a u 254 ----------------------------------- j I I | 1936 godini 116 zadruga. Broj zadrugara iznosio je u 1923 godini 5251 zadrugara, u 1927 godini 11.650 a u 1936 godini 51.337 zadrugara. Uplaćeni udjeli iznosili su u 1923 godini Din 6.075.—, u 1927 godini 479.059.— dinara, a u 1936 godini 1.574.038.— dinara. U drugom odjeljenju je slikovito, pomoću mnogih foto­ grafskih snimaka, .-crteža, grafikona i raznih tabela, prikazana ishrana seljaka, način spravljanja jela i sve što je u vezi s tim. Isto tako prikazan je i život na selu. Svim izloženim sredstvima jasno je istaknuto, da je ishrana seljaka jednolika, jela slaba i slabo spremljena, a u selima pasivnih krajeva i nedovoljna. Jelo se spravlja na otvorenim ognjištima, u nehigijenskim posu­ dama, a jede se iz istog suda. U mnogim selima, u izvjesno doba godine, nema ni toga, pa se gladuje. U vezi s tim i vode su često slabe. U ravnici je voda rđava, bunari su nehigijenski. Cesto puta su kopani blizu nužnika i đubrišta, tako da se voda miješa sa mokraćom i osokom. U selu se živi skroz nehigijenskim životom. Stanovanje je nezdravo. U mnogim kućama nema patosa ni kreveta. Kuće su male, mračne, vlažne i skroz nezdrave. Nužnika ili nema ili su nehigijenski. Dvorišta su tijesna i zapuštena. Porođaji se vrše u nevjerovatno nezdravim prilikama. Odojčad, a naročito mala djeca, slabo se hrane i njeguju. Zato je opšta smrtnost velika. U 1934 godini rađano je u Jugoslaviji dnevno 1237 djece a iz dana u dan umriješe 681. U posebnoj tabeli prikazana je smrtnost odojčadi, procen­ tualno po banovinama u 1934 g. Vrbaska ban. 8.5%, Drinska ban. 9%, Primorska ban. 14%, Zetska ban. 9.5%, Vardarska ban. 9%, Beograd 9%, Dunavska ban. 10%, Moravska ban. 7.5%, Savska ban. 14.5%, i Dravska ban. 8%. U mnogim selima Dunavske i Savske banovine umire svako treće, a u većem di­ jelu države, svako šesto dijete, već u prvoj godini života. Alkoholizam je suviše česta pojava u našim selima. Jednom velikom manom prikazana je rasprostranjenost najtežih bolesti, po banovinama. Prema toj tabeli rasprostra­ njene su: Trahom: u pojasu kroz sela niz Muru, Dravu, Dunav. Crevne bolesti: haraju po selima ravnice. Pjegavac: Dunavska, Vrbaska, Primorska i Zetska banovina; Tuberkuloza: u pojasu Dravska, Savska, Vrbaska, Dunav­ ska, Zetska i Vardarska banovina. Kolikog je maha uzela ova opasna bolest najbolje se vidi po tome, što svaki peti čovjek umire od tuberkuloze. Endemički sifilis: Vrbaska, Drinska, Primorska, Zetska i Moravska banovina. Malarija: Primorska, Zetska i Vardarska banovina. Godišnje 600 do 800.000 boluje od malarije. Ona sputava privredni ži­ vot u selima. Od 6.000 ljekara, koliko ih danas imamo, 5.200 rade u gradovima dok svega 800 rade na selima. Znači, jedan ljekar otpada na 4.000 građana, a na 15.000 seljaka. Prema tome, na liječenju i sujbijanju ovih bolesti na selima, usljed ovako malog broja ljekara, nije se moglo mnogo učiniti. U zasebnom odjeljenju, mnogobrojnim grafikonima, ta­ belama, fotografskim snimcima i raznim modelima prikazan je rad zdravstvenih zadruga na zdravstvenom, kulturno prosvjet­ nom i privrednom podizanju sela, i iznešeni su uspjesi, koji su u tom smislu postignuti. Raznim napisima na zidovima , istaknut je značaj i program zadružno-zdravstvenog pokreta: Zdravstveno zadrugarstvo je najbolja zaštita zdravlja; zdravstvena zaštita na selu je teška ali je moguća; liječenje ne smije biti jedina mjera za bolje zdravlje; podižimo zdravlje sela zz njegov bolji život. Jednim ukusno izrađenim i veoma interesantnim reljefom, prikazana je zdravstvena služba zdravstvenih zadruga. Bolesnik ne treba više ići 36 km do ljekara, jer se ambulanta i ljekar zdravstvene zadruge nalazi u samom selu ili u centru područja zdravstvene zadruge, da svima članovima zadruge budu jed­ nako pristupačni. �I kadar ljekara zdravstvenih zadruga danas je priličan. Zdravstvene zadruge su u 1936 g. imale 75 zadružno-zdravstvenih stanica, 85 zadružnih ljekara i 65 zadružnih apoteka. Mnogobrojnim fotografskim snimcima prikazan je zdrav­ stveni nadzor i liječenje u zdravstvenim zadrugama: ispitivanje krvi, redovan pregled školske djece, pelcovanje, rad na sana­ ciji sela itd. U 1922 g. izvršeno je 8.477, u 1927 god. 19.307 a u 1956 g. 74.869 ljekarskih pregleda. Vrijednost izdatih lijekova iznosila je u 1923 g. Din 119.949 u 1927 god. Din 739.882, a u 1936 g. Din 1,439353. U 1937 g. pregledano je 16.594 školske djece. Rad na suzbijanju akutnih zaraznih bolesti sastojao se iz cijepljenja protiv tih bolesti i obilaženje kuća od strane za­ družnih ljekara. Ove godine cijepljeno je 12.575 lica. Na jednoj velikoj tabeli ispisan je program zadružnozdravstvenog pokreta: Zdravstvene zadruge približuju ljekara selu i seljacima; ошо. gućava liječenje i ekonomski najslabijem; podiže zdravstvenu svijest i osposobljava seljaka za podizanje sela; izvodi celishodnu zdravstvenu .zaštitu: 1) stalnim ljekarskim nadzorom, 2) savjetom porodilja, 3) zaštitom male djece, 4) zaštitom škol­ ske djece, 5) suzbijanjem tuberkuloze, 6) suzbijanjem akutnih zaraza, 7) zdravstvenim prosvjećivanjem, 8) asanacijom kuće i okućnice, 9) poboljšanjem ishrane. U zasebnom odjeljenju izloženi su fotografski snimci, sta­ tistike, mape i razna druga sredstva, kojim je prikazano teško stanje našeg sela u pogledu njegove prosvjećenosti. U istom odjeljenju izloženi su i narodni lijekovi, koji ne liječe, ali ih narod zbog neprosvijećenosti i neznanja kao lijekove upo­ trebljava. Zidovi ovog odjeljenja također su ispisani velikim napisima u kojim se izražava vejika važnost prosvjećivanja sela: Zbog prosvjetne zaostalosti gubimo milijarde narodne imovine; pi­ smenost je uslov za bolju prosvjećenost; neprosvjećenost i neznanje susrećemo na svakom koraku. U ovom odjeljenju izložene su razne »ljekovite« trave i predmeti koje seljak pri svom primitivnom liječenju upotreb­ ljava. Tu su trave: zvečak, dobričevac i hajdučica — za stomak; divlja rotkvica — od crnog prišta; povratić — kad kod krave nestane mlijeka; čuvar kuća — od uha, turske kaloper — od bubrega itd. Zatim predmeti: voda sa ugljevljem — od uroka; potkovica — za dobar san; bijeli luk — da ne dolazi noću vještica djetetu; limun sa tucanom ljuskom — za gonoreju; kreketuša u rakiji — od malarije; plavi kamen — od kožnih bolesti; šfćer — za srce; crna kafa, strugotina od kajiša i paučina — za rane i dr. Za izazivanje pobačaja, upotrebljavaju se: vreteno, kukurjek, jorgovan, guščije pero itd. Pričali su mi seljaci, a to su zabilježili i neki beogradski listovi, da se jedna beogradska dama, pregledajući izložene trave i predmete, kojim se prosti narod liječi, interesovala, gdje se izložene »ljekovite trave« mogu nabaviti. Na to joj je seljanka — zadrugarka odgovorila, da izložene trave ne liječe i da ih narod zbog neznanja i neprosvjećenosti upotrebljava. Prigodnim kartama i grafikonima prikazana je neprosvje­ ćenost našeg seljaka. Mnoge škole su prenatrpane i nezdrave. Nepismenost u našim selima iznosi često 70%. Odnos pismenih i nepismenih procentualno, po banovinama, prikazan je jednom prigodnom tabelom: pismenih nepismenih Vrbaska banovina 27.40% 72.60% « Drinska 62.11% 37.89% « Primorska 42.54% 57.46% « Zetska 66.04% 33.96% « Vardarska 29.14% 70.86% « Moravska 61.95% 38.05% « Dunavska 89.13% 10.87% « Savska 27.67% 72.33% Dravska 94.46% 5.34% « Još jedno zasebno odjeljenje posvećeno je prosvjećivanju sela. Tu je izložen propagandistički materijal: razni letci, bro­ šure, listovi, izdanja Saveza i dr. Na zidovima su napisi slije­ deće sadržine: Prosvjeta traži dug i naporan rad; prosvjećivanje je temelj napretka; bez saradnje naroda, nema prosvjete; bolja prosvjećenost — bolji život — bolji čovjek. Na ovom mjestu prikazan je rad zdravstvenih zadruga na prosvjećivanju sela. Prosvjećivanje seljaka, zadruge izvode raznim sredstvima kao što su: zadružni film, tečajevi (analfabetski, poljoprivredni, higijenski, domačićki, za njegu djece i :D ra g a o m la d in o ! ■ Tebi se obraća pažnja sviju, jer na tebi svijet ostaje. Ti si naša uzdanica i nada. Od tebe očekujemo sve više, ljepše i bolje. Od tebe očekujemo tako i napredak u radu i štednji. Jer samo pomoću rada i štednje svijet na­ preduje. Samo radom i štednjom osiguraćeš sreću i napre­ dak sebi i svojoj domovini. Zato — radi i štedi! Ugledaj se u pčelice koje slogom i radom grade saće kao svoju uštednju za teške dane. Radi i Ti tako! Štedi već u svojem malenom gospodarstvu — u odijelu, obući, škol­ skom priboru i u mnogim drugim stvarima koje Ti daju Tvoji mili. Čuvaj to pažljivo, jer je to storeno trudom i jer se novo može stvoriti samo trudom. Trošeći nepaž­ ljivo trošiš nerazumno trud i" vrijeme svojih milih, i tako ne mogu ni drugi da štede. Zato štedi! Ne omalovažavaj i ne troši nerazumno niti jednu paru! Čuj što veli polj­ ska pjesnikinja Marja Konopnicka: Poštuj, dijete moje drago U malom zrnu buduće blago, Buduće rijeke u kaplji maloj I milione u pari svakoj.. Štedi dakle i ulaži korisno svaki dinar u štedionicu! Ne treba mnogo da ulažeš, ali ulaži postojano, malo pomalo. I to je dosta. »Zrno do zrna — pogača, kamen do kamena — palača«. Štedeći malo pomalo steći ćeš napokon lijep imetak koji će ti u starosti ili nevolji do­ bro doći. Uvijek se može štedjeti kad se hoće. Mnogi i mnogi ljudi, koji su čuveni sa svojega bogatstva, bili su u svojoj mladosti veliki siromasi. Radeći marljivo i šte­ deći oni su sve više napredovali, sve se više bogatili i najzad su postali slavni. Tako je veliki američki milijar­ der Carnegie u svojoj mladosti bio veliki siromah, živeći od svoje male radničke plaće, ali je radeći marljivo i štedeći s vremenom postao tako bogat da su mu pripa­ dali mnogi neiscrpljivi rudnici, velike željeznice, cijele flote brodova itd. Ali Carnegie ne bi bio nikada tako bogat, da nije štedio i pazio na svaku paru. On nije pušio, nije pio, nije se nerazumno zabavljao niti se gurao na prva mjesta koja se skupo plaćaju. On je ostao uvijek skro­ man, a kad je već stekao milijarde, onda ih je dijelio u dobrotvorne svrhe i tako je postao u cijelome svijetu sla­ van. Evo to se sve pomoću štednje i rada može postići! Imaj to pred očima, draga omladino! Živi i radi tako pa ćeš koristiti sebi i svojim, svojoj domovini i cijelome čovječanstvu! dr.) izložbe (domaćićke, poljoprivredne, higijenske), izdavanje knjiga, listova, brošura, časopisa i dr. U jednom prostranom odjeljenju prikazano je stanje po­ ljoprivrede, stočarstva, voćarstva i drugih grana narodne pri­ vrede. Ovdje su iznešeni rezultati rada zdravstvenih zadruga u pogledu unaprjeđenja narodne privrede. Ciframa i grafikonima ocrtan je težak problem našeg sela — problem nedostatka, ziratnog zemljišta na selu, koji je danas, sa svim svojim lošim posljedicama, naročito ističe. I ako smo pretežno agrarna zemlja, u kojoj se 80% cjelo­ kupnog stanovništva bavi zemljoradnjom i treba da od iste živi, ipak više od 50% zemljoradnika nije u stanju da na svom pod­ ručju proizvede ni toliko, koliko mu je za ishranu potrebno, nego mora da kupuje hranu, tj. upućen je na rad pod nadnicu. Posjedi su naši pretežno mali — atomizirani. Od ukupne površine ziratne zemlje, 80% seljaka imaju manje od 4 ha, dok 20% uopšte nemaju zemlje, nego obraduju tuđu. Prema sta­ tističkim podatcima 95% poljoprivrednih porodica posjeduju 49% od cjelokupne površine, dok ostalih 5% posjeduju ostalih 51% zemljišta. Od prve kategorije posjednika, čitavih 78% imaju svega do 2 ha obradivog zemljišta. Na svakom takvom malom gazdinstvu živi prosječno 5 duša, a prosječni prihod po jednoj glavi takvog posjeda u najboljem slučaju, ne iznosi više od 1000 dinara godišnje. Prema svemu tome, posjed našeg poljoprivrednika nije samo mali, nego je u najvećoj mjeri i nedovoljan. Naš zemljoradnik je oskudan sa ziratnim zemljištem. 255 �Cjelokupna površina zemljišta naše države podjeljena je ovako: oranice 30% ,šume 30%, pašnjaci 20% i neplodno tlo 20%. Od 15 miliona stanovnika naše države 12 miliona živi ne­ posredno a 3 miliona živi posredno od zemljoradnje. Naš seoski posjed je poslije Bugarske, Grčke, Italije, najopterećeniji seoskim stanovništvom, jer na 100 ha ziratne zemlje živi 120 duša. Uz to treba spomenuti i 200.000 poljoprivrednih radnika, koji nemaju svoje zemlje već obrađuju tuđu. I prosječan prinos zemlje je nedovoljan. Prinos našeg seo­ skog posjeda kreće se do 1.000 kg po 1 ha, dok se kod drugih evropskih zemalja prinos kreće između 1.700 i 2.400 kg na 1 ha zasijane površine žitaricama. Zbog nedostatka ziratnog zemljišta i tako malog prinosa, više od polovine poljoprivrednog stanovništva mora stalno, svake godine da kupuje hranu. U ovom odjeljenju prikazan je rad zadružnih omladinskih odjeljaka na unaprjeđenju poljoprivrede, stočarstva, voćarstva i ostalih grana narodne privrede. Naročita pažnja posvećuje se racionalnom podizanju voćarstva. Tu su omladinci iznijeli i svoj program rada u tom pravcu: 1) podižemo pravilno voć­ njake i razumno iskorišćujemo zemljište u njima; 2) borimo se protiv biljnih bolesti i štetočina svim sredstvima; 3) zavodimo plodored. U jednom dijelu prostorije, pomoću raznih fotografskih snimaka, prigodnih crteža, tabela i popularnih izreka, prikazan je primitivan način obrađivanja zemlje, a naročito primitivno uzgajanje voćnjaka. Tako je prikazano kako se još i danas »mot­ kom bere voće« pa se zaključuje — »ko sa motkom voće mlati, mora skupo da ga plati«. Zatim je prikazano na kakav način primitivan narod zaštićuje svoje voćnjake pa se pita: zar »flaša na grani«, vinograd da brani. Korov na njivi na tvoj račun živi; ne pripremljeno sjeme za sjetvu, donosi samo štetu; hljeb glavičave pšenice, štetan je po zdravlje; njiva bez plodoreda, gotova je bijeda; usred ljeta voćnjaci bez lista, na svakoj gran­ čici gusjenic trista. N a kraju se zaključuje da su neprosvjećenost i neznanje glavni uzročnici teškog ekonomskog stanja našeg seljaka. I za poljoprivredu je potrebno znanje. Zdravstvene zadruge, putem svojih omladinskih odjelaka, napravile su u smislu unaprjeđivanja privrede svojih članova, zaista jedan velik korak. To se moglo vidjeti i po onim mnogo­ brojnim zemljoradničkim proizvodima, pojedinih zadružnih omladinskih odjeljaka, koji su u ovom odjeljenju bili izloženi. Razgledanjem istih i uporedivanjem sa proizvodima seljaka iz krajeva gdje još ne postoje zdravstvene zadruge, može se odmah, na prvi pogled zaključiti, da je već do sada urađeno mnogo na unaprjeđenju seljačke privrede, a to samo zahvaljujući radom zdravstvenih zadruga. Zdravstvene zadruge učinile su, u po­ gledu unaprjeđenja privrede, samo za nekoliko godina mnogo više nego što je učinila država i druga privatna inicijativa, od oslobođenja do danas. N a izložbi su se mogli vidjeti mnogo­ brojni proizvodi jedne važne i unosne grane privrede — po­ vrtlarstva, od kojih se mnogi još ni danas ne gaje u našim selima. Iz svega ovog mogao sam zaključiti da je zadružna omladina pravilno shvatila svoju dužnost i svojski se prihvatila rada da bi nadoknadila ono, što se do danas propustilo. Zadružna omladina danas pravilno obrađuje svoju zemlju, pravilno gaji voćnjake i uzorno odgaja svoju stoku. Rad na zdravstvenim zadrugama i zadružnim omladinskim odjeljcima vrlo je aktivan. U zdravstvenim zadro sama održana je u vremenu od 1933 do 1937 g. 253 tečaja sa 8.105 predavanja i 1450 predavanja van tečaja. Samo u 1936 g. održana su 32 tečaja za zadružnu omladinu i to: 1 higijensko-poljoprivredni u Beogradu, 28 zimskih, 1 iz vinogradarstva, 1 pletarski i 1 pče­ larski tečaj. Zadružna omladina naročitu pažnju posvećuje unaprjeđenju svoga stočarstva. Ona izrađuje higijenske staje, odabire i gaji priplodnu stoku, ne »para paučinu«, već cijepljenjem štiti stoku od zaraze. U ovakvom radu drži se načela: hoćemo bolji život i zato se spremamo da stvaramo bolji život; u zadrugare'vu smo našli lijeka i najvećem zlu — neprosvjećenosti i neznanju. Rad zdravstvenih zadruga naročito se ogleda u unaprjeđenju higijenskog života na selu, na asanaciji sela. D d 1929 do 1936 g. ukupno je podignuto 3255 higijenskih objekata, betonskih i pletanih džubrišta, komp. jama, betonskih, običnih i školskih higijenskih nužnika, septičkih jama, bunara, česama vodovoda, betonskih pojila, pumpi, staja, živinamika, zadružnih domova, 256 _______________________ kupatila, seoskih kuća i dr. Naročita se pažnja poklanja po­ dizanju zadružnih domova zdravlja i u tom pogledu učinjeno je do danas vrlo mnogo. Od 1929 do 1936 g. podignuta su 23 velika zadružna doma, a preplavljena i dograđena 3 doma zdravlja. Zadružna omladina je u ovom pogledu pokazala osobitu aktivnost. Tako su sami omladinci od 1933 do 1937 g. izradili 583 džubrišta, 546 higijenskih nužnika, 7 česama, 783 kompozne jame, preradili 271 staju, uredili 213 bunara, izradili 9 novih i preradili 240 starih živinarnika. Pored izrade ovakvih objekata, omladinci su obavezni da higijenski vode kuću, dvorište, staje i dr. U ovom pogledu, omladina dobiva potrebna uputstva a kontrolu vrše poljopri­ vredni stručnjaci, Ijekari, nudilje i posebni kontrolni odbori. U ovakvom radu među omladinom se razvilo pravo natjecanje. U 1936 g. pregledano je 835 omladinskih kuća, od kojih je 315 higijenski potpuno zadovoljilo. Do danas je organizovano 40 omladinskih zadružnih od­ jeljaka sa 835 članova. Posljednjih godina, zdravstvene zadruge su počele sa organizovanjem specijalnih veterinarskih odjeljaka, kojima je za­ datak da vode organizovanu borbu protiv stočnih zaraza i bo­ lesti, da stvaraju bolie uslove za pravilno odgajanje i napre­ dovanje stoke. D o danas je osnovano 55 ovakvih zadružnih veterinarskih odjeljaka sa 3.045 članova. U ovim odjeljcima zaposleno je 18 honorarnih i stalnih veterinara, koji uspješno obavljaju povjereni im posao. U zasebnom odjeljku prikazan je rad ovih odjeljaka. Na zidovima su opet ispisane parole: Nema seljaku zdravlja i blagostanja, bez zdravlja njegove stoke; siromašni stočari udru­ ženi u zdravstvene i stočarske zadruge, sačuvaće zdravlje svoje stoke; gubimo svake godine milijardu. dinara, uslijed stočnih zaraza. Veterinarski odjeljak štiti i unaprjeđuje zdravlje stoke: pri­ mjenom veterinarske higijene, zaštitom stoke od zaraze, lije­ čenjem bolesne stoke i zbrinjavanjem lješeva. U god. 1936 imunizirano je od veterinara veterinarskih odjeljaka 16.196 svinja, čija vrijednost predstavlja oko 4,000.000 dinara. Uz to je cijepljeno 2979 komada goveda protiv crnog prišta. Isto tako vršena su cijepljenja stoke i protiv drugih bolesti. Dokazalo se da je obezbjeđenje i liječenje stoke u za­ drugama najmanje za 100% jeftinije nego van zadruge. Veterinarski odjeljci uspješno suzbijaju cijepljenjem i druge opasne stočne bolesti, koje u mnogim krajevima nemilosrdno haraju, kao što su: crni prišt, tuberkuloza, svinjska kuga, ko­ lera peradi i dr. Veterinarska propaganda i pouka vršene su na zimskim omladinskim tečajevima. U posljednje vrijeme Savez je počeo i sa proizvodnjom stočnih cjepiva, te je na taj način u privatnoj trgovini os:etno oborio cijene cjepivima i omogućio i siromašnim neorganizovanim stočarima da liječe svoju stoku. U posljednja dva odjeljenja prikazan je rad odjeljaka žena zadrugarki. N a prosvjećivanju žene zdravstveno zadrugarstvo obraća naročitu pažnju. Zadružno zdravstveni pokret je pravilno shva­ tio da osposobljavanje žene za higijenski život prosvjećivan'em. pretstavlja osnovni uslov za zdravstveni preobražaj sela. Otud zdravstveno zadugarstvo, već u početku svoga rada, počelo sa osnivanjem demačićkih škola. Osnivanjem posebnih odjeljaka žena zadrugarki »Zadrugarka«,zadrugarstvo je uveliko proširilo rad na prosvjećivanju žene i na njenom osposobljavanju za bolje higijensko shvatanje i bolji život u seoskoj kući. Do danas je osnovano 46 odjeljaka »Zadrugarka«, koji broje 1.642 članice. Domaćički tečajevi su važan faktor u prosvjećivanju žene. Zato je do danas održano ravno 40 ovakvih tečajeva. Domaćički tečajevi, koji se održavaju u zdravstvenim zadrugama, sa ve­ likim uspjehom sprovode u kućama učenica higijenski program odjeljaka žena zadrugarki. Prosvjećivanjem žene vrši se i drugim tečajevima. Tako je u poljednje 4 godine održano, pored domaćičkih i 50 higijenskoprivrednih, 17 za njegu odojčadi, 15 za tkanje i 3 za ukazivanje pcmoći porodiljama. O'resitijim zadrugarkama, koje svrše tečaj za ukazivanje pomoći porodiljama i tečaj za njegu odojčadi, dodjeljuje se određeni rejoni u selu, u kojim su dužne voditi nadzor nad svima zadrugarskim domovima, prijavljivati zadružnom Ijekaru svaku trudnu ženu. a svaku porodilju upućivati Ijekaru na pregled i savjetovanje. One su dužne da strogo vode računa, da �S la vn i fra n cu sk i s lik a r U in e i o Is la m u k »• (Nastavak) NAUKA Kur’an i Muhamed visoko su uzdigli nauku. Ona je najdragocjeniji kapital. Po islamskom učenju nauka je obavezna stvar svakog muslimana. Kada je čovječanstvo živilo u mraku neznanja i predrasuda u doba kada je današnja Evropa bila pri­ tisnuta gustom tminom barbarstva Muhamed upaljuje luču nauke da njome razgoni mrak i neznanje. Muhamed je rekao: »Tražiti nauku pa makar u Kini«. »Mudrost je izgubljena stvar muslimana pa neka je uzme gdje god je nađe«. »Vrlina nauke je veća od molitve«. »Na sudnjem danu mjeriće se tinta učenjaka sa krvlju boraca izginulih u borbi za Islam«. M. Casanova, profesor na College De france je rekao: »Mnogi od nas vjeruju da muslimani ne mogu shvatiti naše misli i nazore. Oni tako vjeruju, zabo­ ravljajući Muhamedove riječi: »Nauka je veća od molitve«. Pa koji je vjerski poglavica ili svećenik imao smjelosti da izreče ove značajne riječi? Ove su Muhamedove izreke simbol našeg savremenog umnog ži­ vota. Jest. To je naš današnji princip. Da li će doći u skoroj budućnosti dan, kada će svi naši pametni ljudi ovako rezonovati. Doći će vrijeme kada će se morati priznati, da je još u V II vijeku objavitelj is­ lamske vjere Muhamed svojim slobodoumnim misli­ ma bacio u zasjen Luthera i Kalvina«. Prvi muslimani pokretani Kur’anom i gornjim Pejgamberovim riječima pronesoše buktinju prosvje­ te u svim zemljama koje osvojiše. Oni za nekoliko stoljeća izvedoše duhovnu revoluciju u svijetu i ubr- se savjeti ljekara tačno izvršavaju. U ovim tečajevima su pri­ premljene tako, da mogu Ijekaru i porodilji biti od najveće koristi pri porođaju u seoskoj kući. Zaštita trudnih žeha odnosi se u 1936 god., na 630 slu­ čajeva. Ovakva zaštita obuhvata istovremeno i potrebnu spremu za porođaj kao i njegovanje majke i novorođenčeta poslije porođaja. Zaštita odojčadi obuhvatila je u 1936 g. besplatno savjeto­ vanje i Ijekarsku pomoć za 2.410 odojčadi, ne uzimajući u obzir rad u ovom pogledu, žena zadrugarki, spremljenih za ukazivanje ovakve pomoći. Na zidovima odjeljaka gdje je zastupljen rad žena zadru­ garki, ispisani su postulati i program odjeljaka »Zadrugarka«. Biti zadrugarka znači biti dobra mati i dobra domaćica; mnoge humke ponikle su zbog neznanja matera; samo prosvjećena žena podiže sa uspjehom zdrav naraštaj. Zato su seoske žene tako ponosne što su organizovane zadrugarke. U pomenutnm odjeljenjima izloženi su mnogobrojni um­ jetnički i ukusno izrađeni ručni radovi žena zadrugarki i to svakog odjeljka posebice. Uređaj ovih odjeljaka, kao i izloženi radovi, fotografski snimci i modeli higijensko uređenih kuća žena zadrugarki, na prvi pogled pružaju Vam dokaze, da se u popravljanju uslova života na selu radom zdravstvenih zadruga, osjeća veliki napredak. Naše zapušteno bosansko selo, tako željno očekuje ovakav rad. Da li će se naći neko, da mu u ovom pomogne... B e o g r a d, 10 XI 1937 g. Ing. BUJUKALIC HAJRUDIN zašc točak kulturno-historijskog razvitka čovječan­ stva. Muslimani izgradiše most koji spaja antičku kulturu sa današnjom evropskom. Alkoholni problem — alkoholizam i borba protiv njega stoji u središtu savremenih problema. Ovome problemu posvećivali su posebnu pažnju mnogi ev­ ropski i američki mislioci i pisci. Među poznate antialkoholne borce spada i Masaryk. Za njega je alko­ holizam ne samo socijalno-higijensko nego isto toliko i etičko pitanje. Zapadu je trebalo trinaest vijekova da nakon gigantskih uspona nauke povede borbu protiv opojnih pića. Kur’an i Muhamed u sedmom vijeku ustali su protiv alkoholizma i upozorili ljude na mnogostruku štetnost ovoga zla. Islam je zabranom opojnih pića i širenjem trezvenjačke ideje učinio ogromne usluge kulturi i napretku čovječanstva. Za­ branjujući opojna pića, hazardne igre i prostituciju Islam je kroz svoju dugu historiju izgrađivao tip višeg čovjeka. Ističući da je alkoholizam jedna od najopasnijih socijalnih bolesti koja razara savremeno čovječanstvo Nasiruddin kaže: »Tačno je da je jedini Muhamed ukazao na razarajuću djelatnost alkoholizma kao i na pustoš koju stvafa u ljudskim dušama. Muhamed je objavio rat alkoholu, potpuno ga zabranio i u borbi protiv ovog demona postigao ogromne uspjehe. Mu­ sliman koji se ne drži kur'anskih zapovijedi o neupotrebi opojnih pića krši vjerske propise«. Nasirud­ din je ubij eden da vjerski propisi o apstiniranju više djeluju na alkoholičara nego zemaljski zakoni. Zato su dokaz S. A. D. gdje su se rezultati prohibicije pokazali tek nakon više godina. Mnogi alkoholičari muslimani — kaže Dinet — samo pod snažnim utjecajem vjere koja strogo zabra­ njuje opojna pića napuštaju alkohol i postaju trezve­ njaci. Naučna medicinska otkrića koja neprestano do­ kazuju razarajuću djelatnost alkohola na fiziološku i psihičku strukturu čovjekovu kao i trezvenjački po­ kreti samo utiru teren za prodor islamskih doktrina na Zapadu. (Nastaviće se) - Mustafa Busuladžić 257 �Потреба штедње у домаћинству Прошло je вријеме великих и честих зарада, »лудих napa и још луђих шићара«, и једино још помоћу штедње у породицн, у домаћинствмма, проценат улога у нашим штедионицалт могао би се попети на завидну висину. A баш ту, у нашим домаћинствима не штеди се чак ни онда кад би се без великих тешкоћа, често без и најмањег одрицања могло штедити и на тај начин видно помоћи стварању наших националних капитала. За доказ да je апсолутно тачно, узмимо једаи од најнепобитнијих примера: Листу ратних богаташа. . . Сјетимо се њиховог благостања из 1919 и 1920 године, na га упоредимо са њиховим данашњим стањем . . . Брзо ћемо се увјерити да није узалуд речено: »Како дошло тако прошло!« . . . Мало их се одржало у некадашњем сјају: већина већ одавно грца у дуговима. Једна no једна драгоцјенсст тоне у незајажљиве сефове заложних банака, одакле се тешко враћа na бијели дан . . . Зар je чудо онда што се број сиромашних стално повећава, a сразмјерно с н>им и број самоубистава због биједе и неимаштине? . . . Прво правило из науке о штедњи данас, трбало би да буде: Одреци се луксуза! . . . Ово би као какво »Вјеруј« требало да виси у свакој' кући. И већ самим тим 'mhoVo би било учињено. Јер штедити се мора и може на свему: на одијелу, на пићу, na чак и na јелу. Не можемо сви имати пензију као у Радоја Домановића причи; ии насљеђа као у причама за дјецу . . . A осврнимо се часком баш и на оне који су нешто наслиједили. Шта je било с тим насљеђем? . . . Да ли су га у току живота сачували? . . . Обично — не . . . Прешло на туђе име — ако je кућа; окрњено — ако je готовина! . . . »Лакше je стећи него сачувати«, — поникло je из дубине мудрости народне. Што се нас, Југословена тиче, ми врло добро знамо како играју Индијакци, али још увијек не знамо како штеде Французи! . . . Нити показујемо какво интересовање за то, и ако ту има веома интересантних ствари, у читавом том проблему о штедњи. Код нас, разумије се, јер код њих тај проблем одавно више не постоји. Он je тамо ријешен некако сам од себе, на најсрећнији начин. Бити штедљив, то у Француској значи — бити човјек, a код нас? — штедљив човјек идентификован je са шкртицом. И још нешто, што иа први поглед изгледа немогуће: тамо штеди жена! . . . Ha првом мјесту жена. Тако je било и код нас до рата, na и за вријеме рата. Данас je већ друкчије . . . Живимо у једном хаотичном добу кад гост, љекар или ма какав послован човјек који први пут улази у кућу, ословљава служавку као госпођу, или госпођу, како je случајно каква скромна жена, као служавку. Да и не помиљем дактилографкиње и ниже чиновнице које су на послу луксузније одјевене од многе министарке на каквом обичнијем пријему. За ово су, разумије се, криви шефови који су допустили да се наредба о скромним црним кецељама за рад онако брзо изигра. A шта тек да кажемо за мужеве који својим женама не одобравају сарадњу у хуманим и просвјетним друштвима, a допуштају им, често без икаквог опиран>а, да задово baeajy безумне каприце моде! Да се облаче у најлуксузније тоалете, без обзира на друштвени положај и изглед домаћег бумета!. . . Ми још никако нисмо свесни да и најман>а резерва ствара велико задовол>ство, a би- 258 K a k o s a m z a m iš lja la E g ip a t a k a k v a s a m g a n a š la (Uspomene mlade Egipćanke, koja se rodila i odrasla u Švajcarskoj a onda posetila Egipat). Najposle ćete se nasmejati kad Vam reknem da je osećaj koji me je obuzeo kada je parobrod krenuo iz Đenove prema Egiptu, bio osećaj straha! Ćemu ovaj strah, kada je već došao onaj tako dugo iščekivani čas? I čemu ova brza žalost zbog rastanka s Evropom? Zašto mi je srce bilo tako bezgranično tužno? Pustite da vam reknem da ovo sve nije bilo ništa nerazumljivo niti besmisleno. Da! Osećaj straha koji me je bio obuzeo, bio je potpuno razumljev. Ja ću vam u nekoliko reči reći njegov ra z lo g ... Već ranije sam bila čula da je Egipat jedna od onih zemalja u kojima ni burna vremena još uvek nisu uspela da iskorene izvesne stare tradicije. A ti zastareli običaji zadavali su mi strah. U jesen 1933 godine dolazio je u Egipat poznati arapski pi­ sac i publicista g. Al-Gajati, vlasnik i direktor lista »La Tri­ bine d ’ Orient«, koji izlazi u Zenevi. S njim je bila i njegova mlađa kćerka, gđica Džamila Al-Gajati. Gospođica Džamila rodila se, odrasla i svršila nižu i srednju školu u. Zenevi. Ovo joj je bio prvi put da dolazi u Egipat. Arapski znade samo ne­ koliko reči. Pred odlazak iz Egipta u Zencvu gdje će da studira i oda­ kle će da se — po završetku studija — opet vrati u Egipat, gospođica Džamila bila je za­ moljena od redakcije ilustrovanog nedeljnog lista »Kullu šaj' va’d-dunja« da za čitaoce tog lista napiše jedan članak o tome, kako je zamišljala Egipat i ka­ kva ga je našla? Ona se oda­ zvala tome pozivu i napisala članak na francuskom jeziku koji je u arapskom prevodu do­ nesen u pomenutom listu i oda­ kle ga mi — zbog njegove kurioznosti — prevodimo na naš jezik za naše čitaoce. Ja ne govorim o »arusu’n-Nilu« niti o »haremu«, jer sam već zasigurno znala da je to sve propalo. Pod »tradicijama« ja mislim nešto drugo .. .Mislim na onaj duh koji je smatrao žene kao stvorenja ograničenog uma, sposobna da na sebi nose ko­ madić platna i da useknu detence . . . Mislim pod tim na onu povučenost u kojoj žena žive uvek osamljena, čak da ne može niti da dočeka prijatelje svojega muža ili da se sastane s kojim bilo muškarcem a da joj pri tome neskriva od pogleda crni i gusti pokrivač »od glave do pete«. Ovakvo stanje žene koje pobuđuje sažaljenje uzbuđivalo me je i zadavalo mi bol do krajnih granica. S toga sam bila u nadi da ću doći ui jednu zemlju gde ću naći muške zaostale, silno ljubomorne i egoiste. * Ovakve misli terale su me da se zapitam šta će sa mnom da bude u Egiptu? . . . Sa mnom, koja sam ceo svoj život pro­ vela u Zenevi. Zamislila sam se zatvorenom u kući, ne usuđu­ jući se da kročim ma i jedan korak na ulicu! Pri pomisli na to sve, osećala sam veliku bol. Moj otac na­ stojao je, koliko je mogao, da mi odagna strah, ali mu ja nisam verovala. On mi govoraše: »Sve se je izmenilo i postalo podo­ bno duhu vremena«. Ja sam na to kimala glavom odgovarajući mu: »Da, spoljašnpst, ulice, kuće. Ali ne i unutrašnjost, t. j. priroda, mišljenja, običaji.« Sta mene interesuje da vidim modernu kuću, kada su obi­ čaji ljudi, koji u njoj stanuju zastareli! I možemo li to smatrati progresom? Ne i hiljadu puta ne! �Konačno, nisam htela da uništavam nasladu, koju pruža putovanje, razmišljajući duže o ovim stvarima, pa sam rešila da budem filozof i da sačekam, pa da sama donesem sud. A i ko će da me razume? Okolnosti, dakle, već me teraju da odbacim ove tužne misli. * Već je prošlo mnogo dana odkada sam se ukrcala u Đenovi. Već sam videla' Egipat! i ... Čuda li velikoga! Sve moje crne misli rasplinule se u zemlji Faraona! Nemojte misliti, Egipćani, da sam ja ovo rekla da bi Vam polaskala, ili da bih ublažila utisak onoga što sam malopre rekla! Nipošto ne mislim na to i budite uvereni da su moje reči pune iskrenosti! Bilo je nemogućno da i dalje zadržim svoje pogrešno mi­ šljenje, kada sam videla ona zamašita preobraženja koja su u toku u Egiptu, pa sam se osvedočila da je Egipćanin »sin vre­ mena«, pun lepih ideala i da teži svim silama da uništi izvesne zastarele tradicije, koje ni po čemu ne mogu da se saobraze sa njegovim današnjim životom. Napetost između naprednih i konservativaca velika je. To i tumači ono postojanje pokrivene žene pored one koja se nosi na evropski način. To tumači postojanje stare kuće pored mo­ derne palate i deve pored automobila. Sve ovo očaralo me je "i što sam duže boravila u Egiptu, sve više me je zanosio i zavladao mojim osećajima. Tada sam uvidila da je ovo zemlja koja zaslužuje svaku pažnju i brigu i da je svaki Egipćanin dužan da ustraje na putu preobraženja svoje zemlje koje je počelo uz velike teškoće. Ali sada, kada je prokrčen put, posao je postao mnogo lakši nego ranije, iako je polje rada još uvek prostrano. Nema sumnje da je prosveta najbolje sretstvo za koje se može prihvatiti da bi se još više ubrzalo preobraženje kojemu Egipat i inače grede gigantskim koracima. To sam odlično razumela i moj prvašnji strah rasplinuo se, pa zato evo sada volim Egipat. Neosporno je da se pored već istaknute socijalne strane — a to je po mojemu mišljenju, jedna od najvažnijih strana — nalazi i mnogo drugih stvari koje su me očarale u Egiptu, kao lepota zemlje na pr., plemenitost naroda, njihova prirođena iskrenost i ljubav. . . Na koncu ima još nešto što mi se kod njih silno svidelo, a to je njihova nežna i uvek vesela duša. Zbog toga s velikim žalenjem napuštam svoju domovinu da bih dovršila svoje studije u Švajcarskoj. Ali, srećom, tri godine će brzo proći i ne treba dvojiti da ja sa velikom radošću čekam dan kada ću, po drugi put, da vidim svoju dorpovinu. (Preveo T. M. O.). • Džamila Al-Gajati ти задовољан собом, зар то није бар половина среће у животу? . . . Данашња жена, под околностима које сама ствара, нема услова за срећу . . . Ona није задовољна — у већини случајева — ако њена колекција хал>ина не достиже туце, a ja тврдо вјерујем да су Ha­ rne старамајке у кошуљама од ланеног платна које су саме ткале и годинама носиле, биле далеко срећније и достојанственије од нас . . . Многа данашња жена у кошуљици од »крепдешина«, хаљини од »крепсатена« и капуту од »крепромена« није ништа друго до играчка у економски снажнијим рукама. A баш данас, жена би требала да буде, не само етички чистија, већ и јача. Нарочито жена-мати требала би већ једном да увиди: да je луксуз глупи послијератни багаж, a штедња једини услов и основ сваког напретка у породици и друштву. ВИШЕСЛАВА ЂУРИЧИЋ MALE KULTURNE VIJESTI CJAJAH УСПЈЕХ МУСЛИМАНСКЕ ДРАМЕ У ЧЕХОСЛОВАЧКОЈ Народно позориште у Брну (Чехословачка) приказало je драму »Ha божијем путу« из муслиманског живота. Писац драме je наш књижевник г. Ахмед Мурадбеговић. Драма je имала необично велики успјех. Све новине и часописи донијели су најповољније критике и приказе стављајући г. Мурадбеговића у ред најбољих савремених драмских писаца и мајсторд сцене. СЛОВЕНАЧКИ ЧАСОПИС О МУСЛИМАНИМА И ГАЈРЕТУ Гђица Раста Плесковић, секретар Врховног суда у Сарајеву, написала je у словеначком часопису »Женски свет« врло исцрпан и интересантан чланак о раду сарајевских женских друштава. У томе чланку, кога je овај угледни женски часопис из Љубљане донио у свом новембарском броју, гђида Плесковић се са много лажње м симпатија задржала на животу муслиманске жене и Гајрета. Описала je рад Женског мјеснбг одбора Гајрета, елитне друштвене забаве и часопис »Гајрет« за кога каже да je одлично уређен и да стално доноси прилоге који интересују муслимане и друге. КУРАН HA РАДИО СТАНИЦИ У БЕОГРАДУ Београдска Радио станица je преко цијелог Рамазани-шерифа лреносила учење Курата из београдске Бајракли џамије. Учили су одлични хафизи г. Емин Исмајловић и r. Абдулах Реџеповић. Преко Радио станице Београд се тако пружила прилика свима и свакоме у нашој земљи да чује лијепо учење појединих дова и ђузова из Курана. КЊИГА НОВЕЛА ИЗ БОСНЕ У ИЗДАЊУ МАТИЦЕ ХРВАТСКЕ Матица Хрватска издала je у свом овогодишњем колу књигу новела, прича и цртица из Босне и Херцеговине од г. Алије Наметка професора у Сарајеву. ИСТОРИЈА ЈУГОСЛАВЕНСКЕ КЊИЖЕВНОСТИ ОД САЛКЕ НАЗЕЧИЋА Београдска издавачка књижара Геца Кон издала je Малу историју југославенске књижевности. Ово je један врло згодан потсјетник и приручник за ђаке и професоре средњих школа. Књигу je иаписао г. Салко Назечић, професор гимназије у Дубровнику. Књига| je раздијељена н.а ове одјељке: Књижевност, народна лирска поезија, народне приповијетке, умјетничка кљижевност — романтизам, реализам, лисци за читање. 259 �NOVE KNJIGE JAKŠA KUSAN: Javna zahvala, humoreska, (Sarajevo, 1937, Štamparija Bosanska Pošta. • vlastito izdanje. Cijena 10 dinara). U ovoj knjizi g. Kušana sadržano je 20 krat­ kih i sočnih pripovijedaka. Ovo su humoreske i satire na današnje ljude i događaje, date sa mnogo tačnih zapažanja. Naša dnevna stvarnost bosanska, gledana kroz naočale Nušića, Cehova ili Zoščenka, ali ipak osobena, individualna, našla je u g. Kušanu odlična majstora. Sve priče date su vrlo laganim stilom i jednim nenamještenim manirom, tako da se čitaju na du­ šak. Nekoliko priča obrađu'e i život bosanskih muslimana. D. Dr. FEHIM BAJRAKTERIVIC: O našim mevludima i mevluđu uopšte. (Beograd, Državna štamparija, 1937, poseban otisak iz »Priloga za književnost, jezik, istoriju i folklor«, cijena ?). G. Dr. Fehim Bajraktarević, profesor univer­ ziteta u Beogradu, već nekoliko godina daje stručne i naučne radove iz orijentalistike. Do­ bar poznavalac istočnih jezika i literatura, g. Dr. Bajraktarević se interesuje i za domaće stvari koje su u vezi sa istorijom i orijentalistikom. Ovaj stručni prikaz literature o‘ Mevludima kod nas nov je prilog našoj naučnoj literaturi i pretstavlja dokumentovan napor za poznavartje te­ me o kojoj je riječ. G. Dr. Bajraktarević se posebno osvrće na Mevlude Gaševića, Muhame­ da Ruždia Dizdarevića, Sapšalov, Sulejman Celebijin, Safvetbega Bašagića te na peraiska i turska izdanja Mevluda. Pisac je- sabrao mnoge podatke i djela o naučnom izučavanju Mevluda, stoga je ova knjižica dragocjen prilog našoj lite­ raturi o vjerskim pitanjima. 43. SAIT ORAHOVAC: Lirska saopštenja, pjesme. (Sarajevo, 1937, štam parija Omera Šehića, cijena 10 dinara). »Lirska saopštenja« su šesta zbirka pjesama g. Orahovca. Iz svega dosadašnjeg njegovog pjevanja, ne bi se mogao odrediti jedan pravac, jedan određen put. On je raznolik i mnogo­ stran. Njegova saopštavanja nisu jednake vrije­ dnosti. Među mnogobrojnim stihovima nalazi se dobrih i slabijih. Ipak se iz cjelokupnog nje­ govog stvaranja može nazrijeti jedan osnovn ton koji je najbliži čovjeku i životu. To su nje­ gova socijalna oduševljenja. Iz tih i takvih sti­ hova Izbija jedna snažna pečalna istina, jedno duboko saznanje o stvarnosti čovjeka i društva. To je njegov put d on je na njemu najsigurniji. Usprkos mnogih štamparskih grešaka, usprkos manjih jezičnih i stilskih grešaka, lirska saop­ štenja g. Saita Orahovca će ostati kao doku­ menti jer on kaže: Pjevam našem dobu, kruhu i slobodi. Vrtlogu života, ljudima u n jem u. . . D. STEVAN HAKM AN: Korak svakodnevni, — pjesme, (Beograd, 1937, Štamparija Zenit, crteži akad. slikara Koste Hakmana, vlastito izdanje, cijena 10 dinara). Pisac knjige lirike »U proleće« (1926, Tuzla) javlja se nakon punih deset godina ćutanja ovom zbirkom. Knjiga sadrži svega 14 pjesama. Vremena se mijenjaju. Danas već, u dane grube stvarnosti i nezaposlenosti, u vrijeme teških pro­ blema koji muče čovjeka, teško nas uzbuđuje poezija. Naročito kad ona dočarava blijeda ju­ tra, božična raspoloženja i korake u snijegu. Da je g. Stefan Hakman mogao da nam dade i 260 Ут исци c к о н г р е с а у Дотича Qcix ч и ШЕФ ДРЖАВЕ КЕМАЛ АТАТУРК ПРИСУСТВОВАО JE СВАКОГА ДАНА, И ПРИЈЕ И ПОСЛИЈЕ ПОДНЕ, СЈЕДНИЦАМА КОНГРЕСА Крајвм септембра одржан je у Цариграду други конгрес за турску историју који je сазван од Турског историјског друштва, a под врховним покровитељством самога претсједника Турске републике, Њ. Е. Кемала Ататурка, и у његовој љетној резиденцији, у познатој' Долмабахчи. У овој истој палати, прије шест година, засиједала je прва Балканска конференција, a прошлог л>ета и трећи конгрес за турски језик. Тако je ова некадашња палата султанске самовоље постала сада сједиште напретка, мира, науке и умјетности. Поред чланова Турског историјског друштва и других турских научника и професора, турска влада je позвала и преко тридесет страних професора универзитета и других истакнутих научника, тако je било заступљено с једним или више делегдта, дванаест европских држава и то Њемачка, Француска, Швајцарска, Аустрија, Енглеска, Маџарска, Шведска, Италија, Пољска, Грчка, Румунија и Југославија. Сви страни делегати били су срдачно дочекани и за вријеме цијелог њихова боравка указивана им je 'нарочита част и традиционално турско гостопримство. Усчи отварања конгреса, 19 септембра, приређен je учесницима чај на Ататурковој луксузној лађм »Ертугрул«, која их je мз Долмабахче возила морем све до плаже у Флорији, гдје им je показан ванредно укусни љетниковац претсједкика Републике. Вожња »Ертугрулом« до Флорије и натј>аг била je прва прилика да конгресисти дођу у ближи додир. Сутрадан, 20 селтембра, прије самог почетка конгреса, отворена je, прије подне археолошка изложба слика и статуа у другом крилу палате. Ове изложбе су приређше no налоту Ататурка и отворене су у његову присуству. Велики вођа нове Турске, са својом пратњом, ишао je од једпог до другог мјеста изложбе, слушао je пажљиво објашњења појединих стручњака и показивао je за све велико интересовање. Истодобно и без икаквог церемонијала разгледали су изложбу и други учесници конгреса. За археолошку изложбу влада ошште мишљење, да je зналачки и вјешто организована; она нарочито лијепо приказује садашње стање хетитских и друпих ископина у Малој Азији. Истог дана, у 3 сата no подне, извршено je свечано отвдрање конгреса у једнсј великој пршемној сали Долмабахче. Чим je Ататурк ушао у салу, претсједник Турског истормјског друштва г. Хасан Чамбел одржао je кратак говор у коме je поздравио учеснике и изложио циљ конгреса. Послије тога je министар гсросвјете, г. Сафет Арикан, изабран за претсједника конгреса, женевски профеоор Ежен Питар за почасног претсједника, a за потпретсједника госпођа Афета и г. г. Чамбел и познати турски научник Халил Едхем. Послије тих формалности говорила су два турска професора у име Турског лингвистичког друштва односно у име Историјског факултета, a професор Питар у име страних професора. Иза тога je сл>едовало саопштење гђе Афет о археолошкој дјелатности Турског историјског друштва na онда извјештај главног секретара о раду Друштва у осталим областима. Оба извјештаја су примљена с одобраваљем и садрже доиста важне чињенице и податке и за научнике ван Турске. Осталих пет радниих дана (21—25 септембар) конгрес je , у обе секције радио пуном паром, како прије тахо и послије подне. Преко седа.мдесет разних шредавача — што Турака што странаца у турској служби или бар за сад настањених у Турској, што страиих професора који су позвани као гости на конгрес — одржали су своја предавања, једни на турскО|М, други на њемачком, француском, енглеском или италијанckoim, неки с пројекцијама или географским и другим картама, неки без тога, али сви су саслушани пажл>иво, у колико je то уопште било могуће за већину слушалаца с обзиром на разне језике којима je говорено>. Овдје je, наравно, немогуће улазити у садржину појединих предавања, али толико се може рећи да готово сва предавања обрађују теме које, више или мање, стоје у вези с преисторијом, историјом или садашњим стањем земал^ савремене Турске, нарочито Мале Азије. У вези с тим разумљиво je да je више предавања било посвећено ископинама хетитских споменика у Анатолији, нарочито исколинама у Алаџахојуку и Богазкеју (у средишту Анатолије). Ha поељеднјњем мјесту je пронађен главни и i престони град хетитских краљева, с њихшом палатом, с храмовима, č. градским капијама, с тунелом и т. д. Из истог разлога je разумљиво да je било и предавања о грчким, римским и другим остацима у Малој Азији '(Троја, Беграма и. т. д.). Више предаваи>а односило се на Турке,- њихову расу, језик, историју, њихову културну улогу и њихов утицај iia друге народе и слично. Друга су предавања била о сумерској умјетности, о сеџучкој архтектури, о турској историографији, о важ|ности византијских извора за њу и т. д. Један мађарски делегат je говорио уопште о утиидју турске културе на Европу, a потписани je, у свом лредавању, покушао схицу културних односа између Турске и наших крајева to ko m вјекова. При крају, један њемачки оријен- �Земљи Санџак Земљо, што шкрто дијелиш дарове своје за синове твоје Заринућу ти оштро рало у срце т воје. Пусти крик у ову јесен низ њиве сиве нека се чује! Жељни смо те као жедни воде, жеља наша земљо тебе, вслимо те ко животе своје, жудњо наша, ал нас не наљути. Заринућу оштро рало да се старе ране јаве пјесме су нам ко приче језиве приче страшне и језиве. Земљо снаго наша опаши нас вјером твојом вијековима ће одољети снага ланца што нас земљо за те веза. ИЛИЈАС ДОБАРЏИЋ dokumcntovanije lirske fragmente, prilježnij^, vjerujemo po pjesmama »Dani aprila« i »Ne­ zaposleni pjevaju«. Šteta što se nije u jačoj mjeri koristio ovakvim motivima, jer on to, kako se vidi iz ove dvije pjesme, može i umije. D. UREDNIŠTVO DOBIVA SLIJEDEĆE ČASOPISE: Srpski književni glasnik, Beograd Sokolska Prosvjeta, Novi Sad. Knjiga Sokolske župe, Mostar. Pregled, Sarajevo. Letopis Matice Srpske, Novi Sad. Cehoslovačko-Jugoslavenska Revija, Prag. Novi Behar, Sarajevo. El-Hidaje, Sarajevo. Prosvjeta, Sarajevo. Savremenik, Zagreb. Rodopa, Sofija. Sestrinska Riječ, Zagreb. талиста je дао слику нове Турске, a гђа Афет je завршила низ предавања овојим излагањем карактеристичних тачака турско-османске историје. Према томе, према свом програму и no садржини предавања, ово je био чисто турски конгрес; и no претежном броју својих учесника и no својим организаторима, он задржавд свој турски карактер. Међутим, како су организатори коџгреса хтјели да чују и мишљења разних европских научника у питањима која се тичу преисторије и историје садашњег териториј.а Турске и како су ови европски стручњаци држали своја предавања на главним европским језицима, овај конгрес добива и извесно међународно обиљежје, и то тим више што одговори на поједина питања из прошлости Мале Азије имају каткада велику важност и за општу историју. Утисци које су европски конгресисти понијели са овог седмодневног рада с Турцима у Долмабакчи врло су јаки и дубоки. Пут којим je млада турска наука пошла води право циљу и улијева велико повјерење. Шеф државе који je своју љетну резиденцију ставио на расположење конгресу и свакога дана, и прије и послије подне, нашао времена да присуствује његовим сједницама, остао je у најљепшој успомени свима конгресистима. Велико интересоваље творца модерне Турске з а историју, језик, науку и уопште за напредак најбоља je гарантија да његова земља добије за хратко вријеме достојне науч!нике и стручњаке и да се што више приближи западној Европи. Ово je једно од главних настојања Ататуркових, a овогодишњи конгрес у Долмабакчи je најљепша манифестација тога племенитога настојања. Др. Фехим Бајрактаревић. P r e ip la ć u jie s e i š ir U e liš i » G a fre i« 261 �К ем а л и ст и ч н а Т ур ск а и њ е з и н вођа Г а з и М уст аф а Келгал-Лтатурк (Наставак) У каснијим бигкама код Ескишехера, Кјутахије и Афијона, грчка je војска била одсудно тучена, a бојеви су се водили великом огорченошћу са обје стране. О бојевима јужно од Кјутахије и код Ескишехера који су били можда најкрвавији, имао сам прилике да чујем ријечи мерхум Кемалудина Сами паше, који je у тим борбама половицу војске изгубио. Нарочито су били велики губитци међу официрима, јер су неустрашиво ишли пред војском, јуришајући на утврђене грчке положаје, који су за дан мијењали no три пута гооподара. To су били у главном турски резервни официри, већим дијелом врло млади али неустрашиви људи. Они тада освјетлаше образ својој нацији, као u њихов заповједник, тада 35 годишњи Кемалудин Сами беј. Грци су имали у позадини двије жељезетичке линије преостале од Турака, помоћу којих су доважавали на фронту огрбмну количину ратног материјала свих врста, као и санитетски материјал и захиру што им je Енглеска у великим количинама слала. Док су Грци помоћу ових пруга, у зг о р е наведено, слали и превозили транспорте своје војске, имајући уз то од Енглеза добивене лагане аутомобиле за превоз, дотле су Турци сав горњи материјал доважавали на фронт на девама и магарцима, a главни и претежни дио тога су превезле турске жене на својим нејаким леђима, и пружиле свим народима примјер вриједан дивљења, како се жртвује за Отаџбину. Ове моменте пожртвовности турске жене, овјековјечио je касније велики вођа турског народа давши у својој престолници Анкари подигнути монументални споменик посвећен хгројству турске жене, коју рељеф на споменику приказује, како преноси муницију за турску војску! Грци су имали све што су требали у овој одсудној битки, али им je једно мањкало: војничка женијалност и челична воља једнога Гази Кемала. Грчки генерал^ и команданти нису се могли упоредити са вјерним и храбрим сарадницима Мустафе Кемала: Кјазим, Шукри Наили, Кемалудин Сами, и др. пашама и заповједницима турске во‘јске, који су тога момента држали судбину своје нације у рукама. Енглеска je могла да дадне помоћ у злату и другим материјалним средствима, али није могла Грцима дати ону пожртвовност, издржл>ивост и невјероватни елан, којим су били испуњени не само турски војници у положајима, него старци и старице, жене и дјеца иза фронте окупљени у једној јединој идеји: да изгину сви до једнога, или да ослободе поробљену Отаџбину! Хисторијска и крвава битка на ријеци СаЈ<арији, у којој je судјеловао гро грчке војске, сјајно опремљене no пријатељској Енглеској, једна je од најсјајнијих листова војне хисторије ту|реког народа: Сакарија je понос храброг и несаломљивог турског војника. У овој неједнакој борби, грчка војска на фронту дутом 100 км, бројчано далеко јача, опремљенија, са свим погребним средстима, доживјела je прави дебакл. Након најстраховитијих бојева који трајаху пуна 22 дана и 22 ноћи, Турци су проломили грчки фронт и задали смртни ударац непријатељу, који се тврдо надао да ће након ове битке ући као побједник у срце Турске — Анкару, и на тај начин загосподарити цијелом Турсхом. Под врховном командом Краља Константина, грчка војска (3 армија и храљева коњичка бригада) добила je на 15 августа 1921 Краљеву заповијед: »Ha Анкару«, a сама велика битка je почела 23 августа и трајаше све до 13 септембра 1921 г. Тада je до ногу потучена грчка армија почела узмицати на цијелој фронти, гоњена >и уништавана од турске коњице. Слушајући заповијед овога врховног команданта Гази Мустафе Кемала, и његове историјске ријечи: »Гоните непријатеља у море«, турска армија je уистину гоетила непријатеља до мора, npoгонећ« га према Измиру. У овој луци су Грхе чекали транспортни бродови у које су се, ускачући и бјежући укрцавали, a многи у мору утопили . . . Сјајна побједа на Сакарији донијела je Гази Мустафи Кемалу оправдани назив Оца и Спасител>а Домовине, који >му je његов захвални народ дао. Велики! војсковођа након побједа над вањским непријатељима, отпочео je борбу против унутарњих душмана. Он,и су били малобројнији иако огорчени противници. Широке масе турског народа нису хтјеле да их слиједе, јер су оне имале пуну вЈеРУ У свога народног хероја и препородитеља, коме су дуговали слободу Отаџбине. Након крвавих ратова, окруњених пуном побједом, велики војсковођа постаје и велихим реформатором нове Турске, која се, захваљујући I ‘његовој женијалности, појављује као Феникс чиI ста и препорођена. Кемалистичка Турска како je задивила свијет својим војиичким побједама, тако исто задивљује својом потпуном обновом цијелог народног живота. Колосални напредак Турске у свима правцима даје пуни доказ животне снаге и способности турског народа. Огроман напредак Турске републике за прошлих 15 година у свима правцима и на свима пољима, потпуно je измијенио лице ове некада потпуно заостале државе. Једина од европских држава у којој су владале т. зв. капитулације све до прије непуна два деценија, и пред чију престолницу Цариград долажаху ратне морнарице европских велесила када им се то год прохтјело, да демонстрирају против »Боспорског болесиика« највише због инсценираних и напуханих нереда (редовито подстицаних од тих истих велесила), — стресла je са себе овај срамотни јарам. •ч • : {Наставиће се) Есадбег Алибеговић �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК СМРТ СТАРОГ И УГЛЕДНОГ ГАЈРЕТОВОГ РАДНИКА У МОСТАРУ РАХМ. АХМЕДА ЂИКИЋА 12 новембра увечер изненада je од срчане капи преминуо рахм. Ахмед Ђикић. Taj његов ненадани одлазак створио je празнину, коју je иза себе оставио, тежом и трагичнијом. Рахм. Ахмед je био увек љубазан, сусретљив и према сваком пријатељски расположен. Није било човека, лије у име Гајрета повереник г. Фуад И. Слипичевић, зажеливши његовом телу лаку црну земљу, a да његова племенита душа нађе место уз његовог великог брата Османа у Фирдевси ала. Нека je божји рахмет и слава Ахмеду Ђикићу! | Dr. M AHMUD BEHMEN | Ovih dana je naglo preselio na ahiret rahmetli Dr. Mahmud Behmen, advokat i urednik lista »Pravda«. Rahmetli Dr. Mah­ mud Behmen je rođen u Stocu, u Hercegovini, u uglednoj po­ rodici Behmena. Brat je današnjeg ministra g. Dr. Sevkije Behmena. Oba brata su u političkom životu bosansko-hercegovačkih muslimana igrali vidnu ulogu. Rahmetli Dr. Mahmud Behmen se oduvijek isticao kao karakteran i pošten čovjek i javni radnik. Poslije završenih studija, u godini 1919 i 1920, vršio je dužnost prefekta u Gajretovom konviktu u Mostaru gdje je učestvovao u radu Gajretovih organizacija. Porodici sabur i saučešće, a dobrom Mahmudu neka Allah dade dženetsko naselje. с којим je рахметлија дошао и у кратак сусрет, a да га племенитост и ширина његове душе, честитост и исправност његова карактера није освајала. Његово племени|о срце, које je тако непосредно осећало невољу и муку сваког ближн>ег, гонило га ie да сагорева у борби да се утару сиротињске сузе бола и бед*, да помогне свугде и свакога. Н>егово светло име, широке везе и неуморно настојање, омогућиле су му да учини многа добра дела. Многобројни су они којима je омогуЛио»да«постану људи осигуравајући им студије, места no интернатима, упућујући их у војне академије, смештајући их, преко Привредника, no занатима, налазећи им слуадјЗе и запослења, и жа тај начин стварајући од н>их позитивне и вредне чланове народне заједнице. Његова доброчинства била су широко људска, и прелазила су преко верских и племенских граница. Колико je пута рахметлија у непосредној невољи и беди прискочио у помоћ. Не могу се заборавити његове сабирне акције no граду, да се многој сиротињи, у час^ највећег очајања, обезбедц насушни хл^б. Изванредно je значајан његов јавни рад. Свака акција, било патриотска, социјална или хумана налазила je у њему свог искреног присташу и помагача. Неизбрисиве и незаборавне су његове заслуге за Гајрет. Скоро тридесет година био je носилац и првоборац Гајретове мисли у Мостару. И У најтежим временима аустријске окупације високо и усправно je носио Гајретов бајрак уз свог брата рахметли Османа. Знао je да се наш заостали свет може само школом, просветом и пробуђеном националном свешћу одупрети непријатељу, који га je са свих страна салетао. Имао je мушкости и храбрости да и у најтежим, критичним временима не поклекне, дубоко убеђен да ће доћи онај светли дан, када ће му се дати за право. Али тај дан увек долази касио. Taj дан био je дан кадв^га je Мостар испраћао до његове вечне куће. Ретко се виђа тако величанствена Јџеназа, каква je била рахметли Ахмедова. У «>еговој великој пратњи * били су заступљени сви Лруштвени слојеви и све вере. Џеназу je рахметлији клањао Хаџи Ахмед еф. Карабег, a мујезинио je бившћ херцеговачки муфтија Хфз. Омер еф. Џабић. Ha мезару се дирљивим речима опростио од рахмет- ПОЗДРАВНИ ГОВОРИ ПРЕТСЈЕДНИКУ ГАЈРЕТА Са посљедњих Гајретових скупштина улућени су брзојавни поздрави претсједнику Главног одбора Гајрета г. Дру Авди Хасабеговићу из слиједећих мјест.а: Сјеница: Упућујемо Вам срдачне поздраве са годшшве скупштине са топлим жељама за даљно успјешно вођење Гајрета. — П р е т с ј е д н и к М у р а т Ч е н г и ћ . Добој: Чланови Гајрета у Добоју са свечане академије поздрављају свога дугогодкшњег претсједника и трудбенпка нашег драгог Гајрета. — П р е т с ј е д н и к Х у с о Авд и h. Горажде: Са годишње скулштине поздрављамо заслужног претсједника са жељом да настави спасоносан рад на културно-просвјетном подизању муслимана. — П р е т с ј е д ник Н у р и ј а Р а ш и д к а д и ћ . СВЕЧАНОСТ У ГАЈРЕТОВОМ КОНВИКТУ У БАЊОЈ ЛУЦИ * ОПРОШТАЈ СА Г. АЛИ ЕФ. КАПИЏИЋЕМ Мјесни одбор Гајрета у Бањој Луци приредио je 18 новембра о. г. Мевлуд у мнтернату који je и no изведби и броју посјетилаца, потпуно успио. Послије клањања Теравије госте je поздравио и одржао лијепо предаван>е о Мухамеду и значењу Мевлуда питомац Прљача. ПоЛије дога два су питомца изрецитовали пјесме: Ислам и ^ухам ед од Мусе Ћазима Ћатића. Затим су Башагићев Мевлуд проучила поједин^но. 4 питомца, a Илахије и С^ра учили су такођер питомци. Ашере су учили гг. Хаџи Хамид хафиз Муфтић и Мухамед Захировић, вјероучитељ. Све jcy ове тачке изведене на опште задовољство присутних. Овом приликом проучена je и хдтма-дова пред душу умрлим легаторима и пријатељима Гајрета. Гости су добили шећер. Сала у којој je учен Мевлуд била je лијепо декорисана, a за вријеме уче>ва ширио се мирис удугача и ђулсије и потсјећао присутне на побожност. При завршетку свечаности одржао je лијеп говор питомцима oi лијепом, владању у исламском духу вјероучитељ г. Али еф. 'Капиџић, војни имам и том се приликом опростио са питомцима’ и осталим присутним, Ј е р je премјештен у Загреб. Претсједшк Мјесног одбора Гајрета г. Дервиш Тафро опростио се je у име Гајретд са ј г . Капиџићем топлим ријечима и захвалио му на његоволг очинском старању према питомцима и искреном пријатељству Ji. несебичном раду за - Гајрет—и* изразио велику жељу да с е ' опет врати у Бања Луку, што су и сви присутни једнодушно прихватили. Да je бвако, заиста, одлично изведена и успјела ова вјерска свевност свакако заслуга припада вјерском васпитачу нашемћрагом Али еф. Капиџићу. 263 �ПОСТАВЉАЊА Ријешењем г. Министра Шума и Рудника постављени су ових дана Гајретови бивши питомци, инжињери шумарства г.: Мехић Мустафа код Дирекције Шума у Сарајеву, Салих Хумо код Шумске Управе у Средњем и Фазлија Аликалфић код Дирекције Шума у Мостару. Срдачно честитамо! Г. Капиџић je напустио Бања Луку 20 у вечер и отишао на нову дужност у Загреб. Цио Мјесни одбор Гајрета са питомцима испратио je г. Капиџића као и његови остали многобројни пријатељи, јер je г. Капиџић уживао опште симпатије код свих оних који су га познавали. МЕВЛУД ГАЈРЕТОВА ЖЕНСКОГ ОДБОРА У ТУЗЛИ Вриједни женски одбор Гајрета у Тузли, ла челу са претсједницом госпођом Атифом Кајтаз, одржао je Мевлудишериф 21 новембра који je био одлично nocieheH. Ha томе Мевлуду поред моралног успјеха, пало je 493.50 динара добровољних прилога, које даровашс слиједеће госпође и госпођкце: д ин зо.— : Шемса х. Мехмедбашић и Фатима х. Тефтердаровић; Дкн 20.—: Џевахир х. Виловић, Мунире х. Мухаремагић, Муха.мед еф. Хусић, Јусуфбеговица X. Јашарагић; no Дин 10.— : Аише х. Мутевелић, Хасан еф. Бећировић, Јусуфагинца Хаџиефендић, Незир х. Бербић, Незир х. Софтић, Мула х. Ђонлагић, Есма х. Мехмедагић, Ханумица Арнаут, Мехмедбеговица Заимовић, "Назимагинца Зунић, Јусуфбеговица Џиндо, Н. Арпаџић, Аганагинца Прцић, Лутвибеговица Сијерчић, Мукелеф х. Хаџиефендић; no Дин 8.— : Хафизовић Ес.ча х.; no Дин 7.— : Јакубагкнца Даутовић; no Дин 6.—: Мулке х. М. Османовић и Јагањац; no Дин 5.— : Ешефбеговица Диндо, Емине х. Салихспахић, Фатиме х. Жилић, Џемал еф. Зунић, Асимагинца Жунић, гђица Пепић, Нури х. Чадцжћ; no Дин 4.—: Бећирбашић Сафија, Н. Хаџи.чехчедовић, Ханумца Зилић, Н. Мујезиновић, Н. Балвановић, Мехагинца Латифагић, Н. Арнаутовић, М. Ос.чановић Паша х., Н. Хрустић, Наич еф. Пашић, Салихбеговић; no Дин 3.— : Н. Арнаутовћ, Мујезир х. Хрустић, Фатима х. Тучић, Н. Зилић, Н. Жуцић, Хаџире х. Тепарић, Н. Пирић, Н. Пирић, Ахмет еф. Ахметовић, Харумица Ахметовић; no Дин 2.— : Дамаџић, 'Нили.чковић, Џиндо, Салихспахић, Салихоџић, Чебић, Хрустин, Кавазовић, Мухаремагић, Ганић, Кавазовић, седам незнана лица под Н. Н., ЗаиЈиовић, Н. Н., Демировић. Осим тога свака од госпођа одборница даривала je no пола кг шећера, a гђа Идризбеговић 1 кг бонбона. Нека je свима пле.ченитим дароватељицама испред Гајрета топла хвала. УСПЈЕЛИ ГАЈРЕТОВ ТЕФЕРИЧ У ПУРАЧИЋУ Концем септембра о. г. одржан je Гајретов теферич са коњским, бициклистичким и пјешачким тркама у Пурачиhy. Како je освануо лијеп дан, то се je могло видјети још од pana јутра како свијет јатомице придолази на теферич. Само je мјесто дивно искићено тробојкама, вијенцима и заставама. Чим je дошао тузлански воз no подне у 2.30 сата, одсу т |к е отпочеле. Прва трка била je пјешачка, друга иклист чка a треће двије коњске трке (једна под дјецом, ‘vra б з дјеце, сами коњи). Инте есантиа je била трка под дјецом. Код ове трке се јЉна кдтоличка дјевојчица из села Дубрава војој кобили, којој je име »Ласа«. Дјевојчиа 10 година. b ова je »Ласа« и са дјететом a и без дјетета дошла прва 1 тако добила обје награде (2 овна). Посјета Гајретовом теферичу била je веома добра, a морални успјех У-маЈ-еријални приход задсхвољава. f ОДЛАЗАК Г.. ЂОЗИЂА ИЗ ДЕРВЕНТЕ Ових дана je напуетио Дервенту, пензионисани шериатски судија r. Хафиз Салих Ђозић, стари Гајретов радник. Госп. ТВозић je дуго година био члан Мјесног одбора Гајрета, те приликом његова рдласка ‘(отселио je у Бос. Дубицу), одржана je опросна вечера, приређена у његову част, a истој су прксуствовали многобројни пријатељи и радници Гајрета. У отсуству претсједника Мјесног одбора Гајрета г. Есадбега Алибеговића, поздравко je г. Ђозића срдачним говором потпретсједник Мјесног одбора г. Ахмед Садиковић, опростивши се испред Гајрета са г. "Бозићем. Гајретови раденици п пријатељи Хафиз Салиха ТЗозиha жале његов одлазак из своје средине и желе да он и у новом мјесту свога боравка поради за наш Гајрет. НОВИ УТЕМЕЉАЧИ ГАЈРЕТА У ЗАВИДОВИЋИМА Госп. ТЗуро Молнар, трговац и члан Гајретова Мјесног одбора у Завидовићу уписао се за члана утемељача Гајрета са свотом од Дин 500.— у готовом новцу. Госп. Молнар сваком приликом залаже се и подупире рад Гајретов, a то се види и no томе што ie чдан управе Мјесног одбора. Са овим посљедњим доприносом г. Молнар je доказао колико му лежи на срцу добро Гајрета, na му стога овим путем топло захвал>ујемо. ПРИЛОЗИ ЗА ГАЈРЕТ У БЈЕЛЕМИЋИМА Повјереник Гајрета у Бјелемићима, срез коњички, г. Ферхатбег Куртовић, дозначио je Главном одбору своту од Дин 200.—, коју дароваше Гајрету слиједећа господа: Алија Салихкадић, нар. посланик Дин 40.—, Махмут Џапо и Новак Даковић no Дин 10.—, Ибро Трнка и Вејсил Пинтол Дин 100.—; Меша Пловчић Дин 20.— и Мујо Памук Дин 2.—. Нека je дароватељима топла хвала. ПФЗОРИШНИ Kl МАДИ ЗА ГАЈРЕТОВЕ ЗАБАВ1 НАш млади драмАи писац г. *асим ^илиповић, чи : досада шеколике драме вдлично усi (еле, досЧавио нам jen једећу Аисмену изјаву: I »ИЈјављујем да сва своја дјелА. и то: »Р< дање«, Љксекуција«, »иељаци«, «^.i:пас у невољи«, »П[ <каза«, »Haj сијелу«, »Сирочад« и »Cnaiндал у врзу«, као и с она дјела која у будуће\џапишем, одобравај на приказквање МусЈиманском друштву i a ip e T оез наплате аутор ких тантијег1’ ЗахваЈ>ујемо г. Филиповићу на овој пажњи према Га ту и утозоравамо свеГајретове јединицеда секористе овом његовут наклоношћу према Гајрету, узимајући његове позокомаде приликом одржавања Гајретових забава. A sb ■ 55/1937 4039458.1-14 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama 1937 Description An account of the resource Br. 1-14 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1937 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 27065862 IIIF Item Metadata UUID 4ce4add5-9493-4474-b297-7ac87739ca1f https://kolekcije.nub.ba/files/original/c2bd4d324a7cec97a8489fb77edf0cda.pdf 94cd5371bc222598a069923e018c9bf7 PDF Text Text ’ f Год. X IX 74JPS3R Bpof 1 С а р а је п о , ја н у а р 1938 Nacionalna i univcrirstska № | i o l w EViH SA'i/CiriVO /исш „Иајреш Л lći улазу у 19-ту годину >> Опет смо на почетку једне нове године. Лист »Гајрет« je оставио за собом пуних 18 година a вим бројем улази у ново годиште, деветнаесто no реду. Лист »Гајрет« je, у току овог големог раjjfcaa, учинио читав низ великих напора и жртава, читав низ невјероватно тешких потхвата, да одрЈжн један континуитет и један ред у извршивању своје културно - просвјетне мисије. Захваљујући 1 големим жртвама, успркос многих недаћа и препрека на које се je наилазило, Гајрет je одржао свој лист ?*а радост својих чланова, пријатеља, сарадника и цјелокупне муслиманске заједнце. \ ије потребно на овоме мјесту истицати важност штампе у нашем јавном животу. Њ езину преЈдител>ску, прогресивну улогу у социјалном и културном животу појединих народа није потребно ™ истицати, јер то зна сваки културан човјек. Међутим дужност нам je, ипак, да констатујемо да je у животу босанско-херцеговачких мусличана штампа све до сада била на врло ниском степену. ШтамнОпе, као снажног организационог и просвјетител>ског покрета,код нас, заправо није ни било. Мали СГ|број листова и часописа, разних праваца и циљева, имао je ,већим дијелом, периодичан карактер. РаПојавл»ивали су се да живе само кратко вријеме и да угину као водени цвјетови. Поносни смо што je сводст »Гајрет« у колу педесетак листова и часописа, који сачињавају цјелокупни штампарски живот лике зсловенских муслимана, одиграо најсјајнију улогу. Он je данас најстарији муслимански лисг. то ниЈбдан од свих данашњих листова и часописа мећу муслиманима нема за собом деветнаестгодиш9. TO ЛУНд. РаЗВИо Г е ‘Рет<<. како видимо> заузима посебио мјесто у муслиманској штампи. Његове традиције rt Н6 Настаје { ^ стално извРшавао на националном и културном подизању југословенских муслимана, VBieTvie волХ*>аНЦИ^е И 33 његов даљњи Рад- Ha читаоцима и претплатницима je да нас помогну у наУЈ r • ^ његове обнове и употпуњавања. Уредништво je у прошлој години доста учинило за унаВидЈели см а ЛИста, na je у томе и успјело. To најбоље свједоче многа признања наших читалаца и развиЈености им-о, свједоче и многа нова имена, млађа и старија, из редова наших књижевснаге. Ha нижим pa, педагога и писаца, која смо унијели у ред сталних и привржених сарадника листа сти развиЈена je jje уосталом констатовала и годишња скупштина друштва Гајрета у Сарајеву, на којој Ш ћемо прије су^легати из појединих мјеста први пут, након више година, изразили признање уредудружену са слаосзадовољство због побољшања градива које може задовољити много већи број чиудружену са неравврје_ јена^волТа^На^а^в све 0ве важне чин>енице, ми на овоме мјесту јавно апелујемо на све муслиманске сти воља познаје ср,е посвете пажњУ листу Гајрет и да га помогну својим писменим прилозима из разњима A високе uw,0Ta и науке’ Га'Рет* међутим, не може често да плати хонораре које неки писци интелигенција 1 ЈЛИМ0 да по могућности своје радове шаљу бесплатно. Има међу муслиманима већи Дакле воља 1 вРи <едНо^ти* па би са мало труда могли да употпуне наш садржај својим вриједним ције психологинеба ла имаЈУ на уму да наш лист ВРШИ улогу културног рефлкетора у нашај средини Ј Да ie вољаЈ | да га’ колико им силе д опуштају, помогну. Сваки муслимански интелектуалац и јавлоказа Ј жан '^е Да допРинесе к°лико може за своју заједницу и њезин процват. Ако то не може У првом р( еРи^алн0’ обвезан je на моралне жртве и прегалаштва чије ће испуњење најбоље наћи развијене, п|)г^И^ет' + туалне надаре» Даљи je д ступњу његс>в * него интелиге • _ у каквој тешсеже без мно _______________________ ■ i .* 1 /' W �f О д н о с и н т еу м ген ц и је и в о љ е ^ Велика интелигенција и снажна воља јесу двије снаге, на којима почпва сва човјечија величина и напредак. Кад се нађу »нтелигентан дух и јака издржљива воља удружени, тада имамо пред собом великог човјека, личност. Међутим, код личности нађемо развијен и емоционални живот, који je свакако важан за човјечији рад и дјеловање. Без извјесне ја“уине и дубине емоционалног живота, без извјесне финоће у осјећању, не може се ни замислити чнрлИко дјело. Оно нас оставља хладним, не утиче. Дли осјећање сачињава више сакривену, унутрашњу) еграну нашег душевног живота. Насупрот инташгенција и воља се испол>авају према вани и miajy велики значај за живот и животне задатке, \за научни и практични рад, док осјећање само у њиховој служби добива значење за живот. ЗамИслимо само људе са богатим осјећањима, али одвојеним од интелигенције и воље! To су оентименталне природе, које у унутрашњости својој преживљавају много, али што je, међутим, потпуно без значења за живот и вањски свијет. Прије него што истакнем практично значење интелигенције и воље, т. ј. њихово значење за личност и живот и одредим односе , у које оне могу у човјеку ступити, морам нешто рећи о суштини и бити интелигенције и воље. Прије свега потребно je нагласити да њихов развој овиси о д тјелесног развоја. Слабачко тијело и закашњели тјелесни развој повлаче увијек за собом у ма коме правцу и духовну слабост и закашњење духовног развоја или у најмању руку недостатак истрајности у духовном раду. Ja­ na воља и над просјеком развијена интелигенција претпостављају јако тијело или бар развијен мозак. Изнимке од овог правила само се чине да су изнимке. Тијело великог филозофа Канта било je слабо, организам je нагињао обољењима. Али његов мозак и цијелн живчани систем били су јако развијени. Тако je могуће разумјети бит и облике интелигенције и воље само ако се осврнемо и на њихову тјелесну подлогу. A сада дг пређем на кратко одређење појма интелигенције. Шта се разумијева под интелигенцијом у обичном говору? Прије свега означава се као интелигеитан човјек онај, који je споообан да мисли и расуђује. Дакле, no опћем мишљењу изгледа да je интелигенција сопособност мишљења и суђења. Ово се углавном подудара са научним одређешем појма интелигенције. Међутим се у обичном говору често гријеши, na се моћ памћења сматра интелигенцијом. A то двоје није исто. Има људи са развијеним памћењем, али неспособних да самостално мисле и добр о расуђују, д а се лако и б р зо сналазе у непредвиђеним приликама и слично. Памћење je способност репродукције наших доживљаја, a подлога му je чињеница да ни један спољашњи утисак, никакав чулни опажај или унутрашњи доживљај не може без трага ишчезавати из наше свијести, него оставља т. зв. диспозицију памћења, на основу које може касније д а опет и то олакшано ступи у свијест. Интелигенција je, Ј међутжм, једна виша форма душевне дјелатности, ! она je способност самосталног мишљења и суђе- ' нла. Ивтелигентан човјек се истиче самосталношћу суђења, орипииалношћу и продуктивношћу мишљења, оштроумношћу. Интелигенција je врста i надарености, али уз то и способност стцарања на : подручју знаности, умјетности и у практичшЈм ј' воту. Памћење je само претпоставка и д о б р о ^ магало интелигенције. Оно je нарочито од ifl једности за репродуктивну интелигенцију, која¥ опособност схваћања апстрактних мисли и зн.ив употребе и примјене туђих открића и искуста« Ова заостаје n o вриједности за продуктином n i телигенцијом, која такођер претпоставља памћенЈ Велнки претставник експерименталне психол<1 гије Меуман разликује још аналитичку и синти! тичку 1интел»генцију. Аналитички мислилац разгла! ба д о у танчине-, епособан je за критику, откривање1 пагрешаха досадашн»их истраживања, за истивање' проблема. Алп крај те предности аналитичке надарености има она и овојих лоших страна. Лако je могуће да аналитички мислилац изгуби с вида опће идеје и да се иагуби у тачном анализирању појединости, a честб да западне и у научну скепсу, те заузме стајалиште апсолутне двојбе поништавајући све. Синтетичка интелигенција насупрот у п р а в -^ увијек поглед на цјелину, на појаве у њихову ^ носу. Но при томе често пута не сеже такав м иЛ лац доста дубоко и не ради доста тачно. Сват je најбоље када се савршено развије и аналитТ и синтетичко мшшљење. Највиша и највриједнија форма интелигД je je у самосталности мишљења. ИнтелигеиЈЈ^ вјек, који самостално мисли, не задовол.а мвм понављањем и упознавањем туђих : го он сам даје властите мисли. ОтуљС ност мшпљења претпоставља извјес!^^ ност, али није исто што и продукЈр сталност мишљења сусрећемо no ntj неовисних личности, које су самЈ ком свом другом раду. Ова je 031^ вота и знаност много в р и јед н и ј^ дуктивност. Човјек који сам ост;! прилагоди сваком животном свакој ситуациј«, док продуктЖ свом подручју ствара највећа^ Највећу продуктввност и ! je продуктивна интелигенциј.И нова дјела. Многи истичу 6(1 душевну поремећеност генија^ лан се човјек потпуно и «нтен:1 дјело, na често и на рачун з д р а Л води и д о једностраног развојТ ности, a често и д о нервозног стј | поремећења. Али, међутим, у кру1 и на свом дјелу он je нормалан n i Ове највише форме интелиге.1 постићи без устрајне вјеж бе и ма|1 ког хтијења, које тјера интелиг1 стално напријед, дакле без воље. Л ди како се интелигенција и воЉа n i жу. A сада да пређем на вољу. �По обичном и популарном мишљењу воља je хотимично, свјесно дјеловање. Да се само хотимичне радње у обичном животу сматрају вољним радњама доказ je то, што човјек није одговоран, ако таковим нехотичним и несвјесним кретњама учини какво зло. Међугим, и несвјесне кретње, чак и оне најниже физиологијске кретње јесу вољне кретње, само што оне претстављају нижи ступањ у развоју воље. Кад мало дијете чисто инстинктивно граби за јаким утисцима, као н. пр. за свјетлошћу, и ту се ради о вољи као и код одраслог човјека, који je у свом раду свјестан циља, могућносги и оредстава за остварење тога циља. Ту смо опег на тачки узајамног помагања интелигенције и воље. Интелигенција je придошла на вишим ступњевима развоја вол>е. Дакле, интелигенцлја и воља су апсолутно упућене једна на другу. И у практичном животу видимо да нема велике интелектуалне надарености без имало воље, као ни јаке воље без интелигенције. To би била само јурњава без размишљања, са јаком вољом удружена бедасгоћа. Но ипак сусрећемо често једностране љу^е од воље, код којих воља преваже интелигенцију и једностране људе од иџтелекта, који образују свој дух. али су непрактични и не постижу ништа, јер им je вољни живот једнострано^и недовољно развијен. ГГитање je сада шта je вриједније: једносгран човјек од воље који je импулзиван и јури за неким нејасним циљем или интелигентан човјек без довољно развијене волЈе. Међутим обе ове једностраности су за живот релатино без вриједности. Такав једностран човјек не може у себи стварати опћи људски ид^ал, идеал личчности, која у својој интелектуалној развијености носи печат велике сређености, изграђености, јединствености. a то није од природе дато, нег.о се тек има постићи, a то дугим и истрајним радом око самог себе. Без развијене интелигенције и јаке воље тај се идеал не постизава. Настаје сада ново питање: да ли интелигенција увјетује вољу или воља интелигенцију. Видјели ,смо да на највишем ступњу човјечије развијености имамо удружене и развијене обе ове снаге. Ha нижим ступњевима човјечије развијености развијена je једна од њих на рачун друге. Али ми ћемо прије сусрести развијену интелигенцију, удружену са слабам вољом, него развијену вољу удружену са нераави јеном интел1игенци јом. Така воља са слабом интелигенцијо-м и није права развијена воља. Ha највкшем ступњу овоје развијености воља познаје своје циљеве и управља се према њима. A високе циљеве може joj постављати само интелигенција. Дакле, воља je без њој претходеће интелигенције психологијска мемогућност. Да je воља овисна од интелигенције има више доказа. У првом реду доказ лежи у томе, што нема развијене, праве вољне на1дарености без интелектуалне надарености. Даљи je доказ у томе, што човјеком на нижем ступњу његова развоја далеко више влала воља, него интелигенција. Он je импулзиван. Hahe ли се у каквој тешкој ситуацији, гдје мора да бира, он сеже без много размишљања за оним, што je ње- гово осјећање одабрало. Исти je случај код дјеце и примитивних народа. Да напоменем само за примјер масу и њене вође. Вођа je свакако на далеко вишем ступњу интелектуалне развијености, него свјетина. Он познаје све моменте који заносе масу, истиче их, доведе масу до одушевљења и води. je куда он хоће. Она слијепо слиједи и јури без размишљања. Из овога већ слиједи да се духовни напредак човјечанства може само у томе састојати да интелигенција стално проширује своју превласт над вољом, a не у томе да слијепа али снажна вол^а влада интелигенцијом. Па и у нашој личности можемо посматоати стално даље оазвијање овога односа интелигенције и воље. Идеал наше личности не лежи v вољи ко i a би владала интелигенци јом, него v томе, да ви.сока, далекосежна интелигенција, која има преглед свих наших циљева и посљедица наших радњи, стално води нашу вољу. Ha овај однос интелигенније и вол>е w a3vjp и ^илозоЛ Фихте када каже: »Реци ми каква ти je филозофија, na ћу ти рећи какав си карактер«. Но иако je томе тако, ипак се данас јавл>ају многе антиинтелектуалистичке тенденције. Говори се. да се интелигениија прецјењује. да човјек за свој успон нема захвалити њеној интервенцији. него више' инстинкту и неким прирођеним силама. Много се апелира на неке мрачне силе у човЈеку. Истиче се да човјек имд служити неки.м м.истичним својством осјећања, интуииијом, инстинктима. Има већ и цијелнх филозофијских система, којч се на томе базира ју. Свакако не с»Ш|јемо превидјети значење и осјећања и инстинката, који су често и мјеродавни. Али не смијемо превидјети ни то да ie баш интелигенција она снага која све то води и даје чов.јеку коначне смјернице, да ни осјећање ни воља не постоје за се и самостално, него тек уз интелект. Разија Шерифовић. �Два прилога историји Босне и ЈСерцегоЂИне Још немамо потпуно рељефно обрађене историје окупације Босне и Херцеговине о д стране Аустро-Угарске. Истина, у посљеднје вријеме су објављене студије Чубриловића, Крешевљаковића и Скарића које се баве тим, заиста епоханим периодом наше прошлости. Међутим, за дефинитивну историју окупације Босне и Херцеговине потребно je, no мом мишљењу, испитати архивску грађу Ko­ je, неоспорно, још много има у Бечу, покупити традицију од још живих учесника ових бурних догађаја и онда истом утврдити тачан и правилан ток историјског збивања и све што му je претходило да би се могло правилно оцијенити и дати одговарајуће мјесто босанско-херцеговачким муслиманима у нашој народној историји. Сматрам да je корисно да објавим два документа из Бечког ратног,. архива који cyf no мом мишљењу, важни за историју окупације. Списак пајважнијих личностн које су учествовале у борбама код Грачанице и Шамца Ha телеграфско наређеше команданта 13 армијског корпуса генерала Филиповића из заузетог Сарајева од 19 аугус'та 1878 год., војна команда из Маглаја (M ilitar-Stations-Com m ando)1) исти je дан телеграфски доставила генералисиму окупаторских трупа слиједећи списак иајкомпромитованијих лица у устанку код Грачанице и Шамца: 1) Муфти-ефендија из Таслиџе (Пљеваља), вођ устанка, 2) Осман-бег из Зворника, бимбаша, 3) Ибрахим-бег Пашић из Грачанице, 4) Кајмакам и кадија из Грачанице, одјевени као башибозлуци, 5) Мухарембеговић, бајрактар из Тузле, 6) Салих Сагиа из Д оњ е Тузле, 7) Хаџија Хусановић из Грачанице, 8) Мујага Ужичанин из Грачанице, 9) Јово Мухић из Градачца, предао je усташама једног заосталог аустријског војника и узео му пушку, 10) Решидбеговић Хусеин и з Грачанице и 11) Хаџи-Хусеин Малергић (?) К од Шамца су управљали устаничким трупама (у оригиналу стоји: haben ihre Banden gegen Samac dirigiert): 1) Мехмед-бег Ћемерлић, кајмакам из Брчког, 2) Мујага Терзић из Брчког, 3) Хаџија-Хафиз из Брчког, 4) Мујага Пазарац из Брчког и 5) Мехага Исламовић из Брчког. *) Ова je команда спадада под оточачки пјешадиски пук »Грофа Јелачића« N° 79. Овај je пук био саставни дио познате Сапаријеве XX дивизије која je страдала у долини Спрече. I Више je него сигурно да je овим људима који су се борили онако успјешно против XX Canapnjeee ! дивизије у Посавини, судио пријеки суд (Mandgericht) и генерал Филиповић je 24 аугуста 1878 год. телеграфски јавио команди XX пјешадиЈСке дивизије у Д обоју слиједеће: »Ha увид, с наређењем да поменута лица, чим буду ухваћена, одмах буду смакнута и да се ово наређење достави такође команданту 4 армиеког корпуса фелдмаршал - лајтнанту фон Бинерту«. (Zur Einsicht mit dem Auftrage, Ingenannte bei lhrer Habhaftwerdung sofort zu justifizieren .. .)z) Пад Вишеграда, 4 октобра 1878 г. О учешћу Вишеграђана у борбама против аус?гро-угарских трупа као и о паду самог Вишеграда, 4 октобра 1878, извијесгио je пуковник Давид из Вишеграда 2 јуна 1879 год. команду I пешадијске дивизије у Сарајеву, на основу наређења № 1201 о д 15 маја 1879 год. (о датима, снази, команI дном воћству « осталом): 1) Битка код Зенице (вјероватно да се под њим ј мисли на бигку код Какња, 15 аугуста). Снага устаника, 1.500 људи са 2 топа, највећим дијелом башибозуци a мањим дијелом редифа. Команданти: Хаџи-Јамаковић и Исмаил-бег Селмановић. 2) Битка код Високог, 17 аугуста 1878. У тој битки je учествовало, између осталих, 300 вишеградских башибозука под командом Абидефендије Османагића, вишеградског посједш ка, са 2 топа. У борби су демонтирали један топ. Послије борбе су ови башибозуци кренули право у Вишеград, a да се нису задржавали у Сарајеву. 3) Сукоб код Шенковића и Бандина Оџака 21 септембра 1878. У овом сукобу узело je уче-шћа око 500 башибозука из Вишеграда под воћством Хаџи - Изета Мунџића. 4) Заузимање Вишеграда, 4 октобра 1878 г. O ko 24 и 25 септембра дође у Вишеград око 600 Арнаута од Муфтијине војске, продужише послије краћег одмора у Нови Пазар, пошто претходно пљачкаху и паљаху. 30 септембра сгиже у Вишеград Муфтија3) са, отприлике, 500 људи. Пошто je прешао преко Дрине, недалеко о д Вишеграда код Штитарева и Хртара и тамо наредио да се униште скеле које су се налазиле на Дрини. Ово одјељ ење заузе утврђења Риковце, Боровац, и Стражиште. Ови су објетсти снабдјевени топовима. Редифа овог среза била je позвана од Муфтије, гдје дође највише 60 људи, о д којих je no 10 људи ставл>ено у утврђења Видову Гору, Будакову Сггијену и. Околиште. 3 октобра оде Муфтији још око 130 Вишеграђана, тако да су у станици бројили 6 д о 700 људи. Муфтијин славни стан налазио се у Бабину Потоку, источно о д Горњег Стражишта. Његов под-заповједник (Uhtercomimanidant) М ехмед-бег Ћемерлић задржаваше се на путу у Добриње, гдје се сада налази царинарница. *) Ратни архив у Бечу, Feld Acta, 1878, 13— 94 Justiz. ») Мехмед-Нурудин ефендија Шемсекадић, пл.еваљски муфтија, познати стратег, војсковођа и говорник. �В у к К араџиЋ и uauic н а р о д п о јединст по Још и ових дана у многнм крајевима наше отаџбине слави се стотину педесетогодишњица велижог књижевног реформатора Вука Караџића. Велико његово значење за културни развитак целога југословенскога народа неоспорно je, и сувишно би било о тому писати и то доказивати. Ко би могао порећи, да je Вук Караџић ударио основе нашем српско-хрватском књижевном језику, a правити разлику између српскога и хрватскога језика значило би бити или неписмен или још нешто горе. Можемо ли да поделимо наше- народно благо, na да кажемо, ово су српске, a ово су хрватске народне песме. Можемо им дати наслов какав хоћемо, можемо их назвати и српскима и хрватскима, али оне су благо целога нашега иарод, a та се душа не да ни делити ни поделити. Вук Караџић je открио то народно благо, он je скренуо пажњу целом тадањему културном свету на бескрајне уметничке, естетеке и моралне дубљине наше народне песме, у којој je најверније дошла до изражаја душа нашега народа. Он те песме «ије делио na српске и хрватске, он je познавао иаш народ као један народ и само једно народно благо. Поводом стотину педесетогодишњице о д рођења Вука Караџића изнесена je множина детаља из његова живота na чини ми се Хаџи-Јусуф, који je учествовао у сукобу код Шенковића, био je протјеран из Вишеграда на захтјев кајмекана и других угледних Вишеграђана. Он се задржао у Дринском пољу сат од Вишеграда. По подне, 3 октобра, кад су се аустроугарске трупе појавиле пред Вишеградом, завлада у мјесту општа пани!ка. Вишеградски башибозуци и редифа ишчезаху полако. Редифски поручник Салихага Табаковић оде навече у утврђења и рашири вијест о продирању аустроугарских трупа у Рудо. Усљед тих вијести настаде пометња међу Арнаутима, те неки одмах одоше. Кад су сазнали за продирање аустроугарских трупа, Муфтија и Мехмед-бег Ћемерлић кренуше с највећим дијелом Арнаута око 2 сахата, послије поноћи, 4 октобра у Нови Пазар. Тобџије, махом Вишеграђани, одоше својим кућама или се разбјежаше no селима. Посада напусти сама караулу на вишеградској ћуприји, кад се аустроугарске трупе појавише на висовима лијеве обале ријеке Дрине. Неки чувари Карауле кренуше кроз град и разбише неколико дућана. Вишеградски грађанин Мемишага отвори капију карауле на ћуприји аустроугарској претходници. Вишеград у том моменту бијаше напуштен од свих оружаних људи и највећег дијела становништва.4) Хамдија Капиџић 4) Рат,ни архив у Бечу, Feld Acta, Feind. 178, 13— 6 4 -6 6 . и један детаљ, који за нас може бити нарочито интересантан, a то je његов боравак у Топуском, где je потражио лека својој болести. To je било у месецу августу год. 1861. У Топуском лечили су се у прошлом веку многи наши знаменити људи, међу њима Трнски и песник Лукијан Мушицки. Готово сви су он>и убележили своја И1мена у лечилишној споменици, те било у прози или стиху изнели у њој своје утиске, које су ,из Топускога понелм . . . , разгледајући Топуско, правећи излете у околицу, сретајући се са народом тога краја. Сви су ти састави проткани родољубивим духом. Интересантно je, да се ту свуда говори о Србима и Хрватима као једном народу, говори се само о »нашем .народу«, те о крајевима у којима он живи, који данас сачињавају отприлике Југославпју. Па и приликом прославе Вукове стопедесетгодишњице, еминентне једне народне светковине, није могло проћи, да се у ту општу народну светковину не умеша и не уплете ефемерна дневна политика, настојећи, да значење Вука Караџића у нашој националној и културној историји сведе на уску и племенску базу. Таково приказивање историјског значења личности Вука Караџића може одговарати моменталној политичкој тактици неке политичке групе, али таково схваћање не одговара историјској истини, a и врло je далеко од тога, да би могло бити усвојено од нашега народа. Како je Вук Караџић гледао још год. 1861 на наше народно јединство видеће се из речи, које je он својом руком напнсао у лечилишну »Споменицу«, a то су ове речи: »да сам управо овде познао, што значи, наше горе лист и крв није вода«. У Топуском, 7 августа 1861. Вук Стеф. Караџић Из овога текста јасно се види, што je Вук нашао у тим нашим крајевима, што je нашао на Кордуну. Нашао je помешане Србе и Хрвате, које он није могао разликовати нити их je разликовао, него je он сретајући. се и са једнима и са друпима морао констатовати, да je управо овде познао, што значи: »наше горе лист« и »крв није вода«. Дошавши из својега Подриња нашао je исту крв и исти народ. Не заборавимо, да je то било год. 1861. Он je осетио и својим срцем и душом, да je то све један народ, исти народ, који je он оставио у својему Подрињу у Шумадији. To je осећање које несумњиво прожима и данас осећања нашега народа, најшире народне масе, то je чврсто осећање, да смо један народ, то je истина, која лежи у крви нашега народа, то je истина, коју не може оборити никакова ни политика ни политичка тактика, јер то je истина, која чини темел>ни камен Југославије. Др. Бранко Бараћ �JVevjesta u pidžam i Šala u jednom činu. L ic a : Hasanaga, otac, ostariji, bosanski odjeven; Omer, njegov sin, omlađi čovjek; Almasa, Omerova žena, mlađa, evropski odjevena; Milka, njihova šest-godišnja kćerka; Katica, njihova sluškinja, kajkavka i Šandor, brico. Događa se u Omerovoj sobi u višem gradu. Vrijeme: sadašnje. Soba: evropski uređena za dnevnu upotrebu. Tu je i stol; tu su stolice, pa kredenc, par fotelja i t. d. Po podu je čilim, a po zidovima slike. Jedna vrata su­ čelice publici, a druga s desna. 1. prizor. Hasanaga sam. Hasanaga: (Kada se zastor digne nema nikog na pozornici. S vana se čuje kašalj; Hasanaga se najav­ ljuje. M isli, dok nije unišao, da se ukloni, ako se ko krije. Zatim se pokaže glavom na srednja vrata. G le­ da preda se): Ima li ko na putu? (K ako se niko ne javlja podigne glavu i uniđe. Bosonog je. Pod pazu­ hom mu zavežanj, a u rukama postule. O gleda pozor­ nicu, namještaj i zidove): šta bi ste rekli jesam li ovarisao. Ama šubha me hvata, jer u avliji sam ovarisao na domuza, a ovdje u sobi na ove surete, lentre po duvarovima. (Ispod ruke promatra slike po zidu. U jednoj prepoznade O merov lik pa kliknu): A , ljudi jes Omer! Biva Omerova je odaja. (Zatim po­ žuri, do vrata i izbaci postule. Vrati se pa se spusti i sjede na čilim oslonivši leđa o fotelj. Zavežanj stavi do sebe, a onda ogleda oko sebe i turi ruku u muhliju od čakšira pa izvuče nešto u krpi). Ja mislim, da ovdje nema (Obazire se opet oko sebe) financi. (Razveže i stane pretresati duhan, eškiju. U to čuje s vana neku pjesmu, a onda korake. Brzo pokupi duhan i zaveže ga u istu krpu pa s njom u muhliju. U 'brzini mu osta jedan rogalj vireći iz m uhlije). Katica: (Pojavi se na srednja vrata u bijeloj pre­ gači s bijelim oko glave. Pjeva — primjerice onu kaj­ kavsku: Kaj nam pak moreju, kad smo složni . . . — N o si u rukama košaru s drvima. Kada opazi Hasanagu prepade se. Ispadne joj košara iz ruku): Jojl Ko su oni?! Kaj izvoliju? Hasanaga: (N evid io do tada Omerove žene, pa od Katice misli, da je ona. Sjedi dalje): Saula, saula kuzum benim! Katica: Šta oni kažeju? G osp on ne razume po hrvački?! Hasanaga: N e razumijem se pohrvati? A šta ti pada na um hrvanje ženska glavo? Cu li ti nje! Ona bi se sa svekrom hrvala! T a ni u boljem vaktu ni jesu se žene hrvale. A što se tiče mene e, e bogm e sam se u mlađim godinama razumio i hrvao te još kako, a i danas ne dao Bog nevolje ne bih se dao pod noge ne bih. (Pridigne se): N ego dijete moje, od tebe nije lijepo što puštaš avaz, da te čuje i vlah i turčin. G dje ti je nićah? Katica: (Kod ove zadnje riječi posta pitomija): N ića?! A , zar ga oni znaju? Samo, znaju gospon, njemu nije ime tak: Nića, nego znaju njemu je praf, za praf ime Mića. Je Г te da je feš dečko moj M ića. Hasanaga: (U koči se. Turi prste u pojas nad bokove. Izobličen, iskolačenih očiju primiče se u raskrok Katici, a ona prestrašena uzmiče): Šta reče nedorekla ga, da B og da! Zar je od Omera postao M ića? Je li? Katica: (U neprilici). Kaj oni misledu? Kaj im ni to praf? Njemu je znaju pravo ime Mićun, a znaju ja ga, jer je tak hercig, zovem Mića, M ićko. Znaju, gospon ja mu smajhlam. Hanasaga: (U srdžbi podigne ruke kao da će na Katicu nasrnuti, ali se suzdržaje. Glas mu drhti): Ori, M ićun?! M ić a ? !. . . M ićko? Ah mićuhnuo ga sine prije zalaza sunca još za bijela dana! A meni piše: Tvoj O-O-mer. — Neimao ga kao što ga eto i neimam. Katica: (U sve većoj neprilici): Joj, gospon, ja njih čisto ne razumem. Hasanaga: (D alje bjesni od srdžbe): B og tebe ne razumio. I nije te stid meni hvaliti M ićuna?! Jazuk ler olsum! I ti si mi iz turske kuće?! Je U?! Pa i jezik u vlahaluku prevrnula. A !? Katica: A li ja nis iz turske kuće. Hasanaga: (Izvan sebe): Zar još i to?! Stidiš se starine?! Stid te bilo Boga! E, e sad razumijem komu hrokće onaj u avliji. Katica: Oni misleju onaj pajcek? Znaju gospon onaj pajcek je od druge partaje. Hasanaga: O d druge p a r t i j е?! O d druge p a r t i j е?! Šta se mene tiču vaše partije? 2, Prizor: Prijašnji i Omer. Omer: (Probudila ga galama. Viče srdit s vana): K o se to svađa u kući? Šta se to zbiva? (N akon toga ulazi s desna u pidžami, razbarušene kose, u kućnim cipelama; opazi oca): Ah, babo, ti?! T i, dragi babo?! D obro nam došao! (Raskrili ruke i pođe prema ocu). Katica: (Snebiva se i u čudu gleda sad Omera a sad Hasanagu; kao da pita publiku): T o gospon tatek od našeg m ilostivog gospona?! Hasanaga: (Uzm akne natrag, a kako mu se Omer primiče, on se u uzmicanju popne na fotelj. Pokreti­ ma, ruke odbija Omera) : Miči od mene! Miči kad ti velim. N ijesam ja tebi došao, nijesam. Zar da ja Mićunu dođem ? — A ? Mićunu, Mićuki, mićuknuo ga sine, nesine, prije akšama! Omer: (N e može da se snađe. Zamucao je): A-a-li babo? Jesi li pri pameti? O kakvom M ićunu govoriš? Hasanaga: O kakvom Mićunu?, o takvom što 1 stoji predamnom. Eto o kakvom. N ego ne primiči mi se. Eno ti o n og u avliji što sam malo prije na njega ovarisao. Još mi ova (pokazuje prezirno na Katicu) veli: nije naše p a r t i j e , nego druge p a r t i j e . N ije?! — N ije?! Hrokćao ga sine, nesine s njom zajedno na oba svijeta do kijamet-dana! Omer: (Očajan): Ama babo šta ti je za Boga? Šta govoriš? Ko hrokće?, koja partija? Katica (Upada u riječ): Stari gospon misliju tam dole na o nog pajceka od druge partaje. (Prema Ha- �sai}agi): Znaju gospon ja sem im kazala, da onaj pajcek ni od nas. Omer: (Daje Katici rukom znak da šuti): Znaš b a b o ___ .. Hasanaga: (Prekide ga): Neznam! (Prema Katici); A tebe ne pitam čije ti je partije domuz. Mogla ^ °£ге^ ’ i e т о Је- Stidi se dina i imana. Omer: (U sve većoj neprilici): Babo dragi, priberi se. Priberi. N ije krme u nekoj drugoj partiji, nego je krme druge partaje, drugog stanara. Ja vidim, da je ovdje neka zabuna, neki nesporazum. (Prema Katici): Šta ste, Katice, s mojim gospodinom tatom razgovarali? Hasanaga: (Zaprepašten upada u riječ pojačano): Šta-a? Zar je sada njoj ime Katica? Zar više nije Almasa? Biva Kata i Mićun, Mićun i Kata. — Je li? I meni sijedoj glavi to kažete nesretna djeco?! Zar sam trebao i to da do-če-ka-a-m. (Zajeca pa zaplaka Hasanaga. Sade brzo s fotelja i spopade zavežanj pa pojuri na vrata.) Omer: (Predusrete ga na izlazu): Babo, dragi, babo! Babo, molim te i ruku ti .ljubim, čuj me! Hasanaga: (Začeplja uši): Neću, neću! Gjunah mi je tebe i slušati, i čuti. (Nasrće na vrata). Omer: (Nastavlja): Ali, samo čuj dvije riječi: OVo je naš hizmećar. O vo nije Almasa tvoja nevjesta. Hasanaga: (Popušta. Prestaje da nasrće navrata. ! Pribire se. Gleda u Katicu kao da je pogledima pita: Je li to istina?). Katica: Jest, ljubim ruke, ja sam »bedinerica«, a m ilostiva spava! Hasanaga: (Prema Omeru): Ko ti to spava? Ka­ kva »milava«? (jer on ima kravu imenom »Milava«). Omer: (Ispričavajući ženu): Ona, babo misli na Almasu, ali ona ne spava. Ona je ustala na — na sabah, na vakat. Hasanaga: A ko joj je Mićun? Katica: Znaju gospon, to je moj dečko. Omer: (Rukom Katici, da šuti): Mićun je Katičin momak, pa ti je sigurno nešto o njemu pričala. Hasanaga: (Pribrao se pa i razdragao. Pođe i zagrli Omera): Kad je tako, šućur Bogu. Onda af mi, af, dijete, moje. (U grlenju mu ispade zavežanj. Za tim K atici): I ti mi ženska glavo oprosti, oprosti. Katica: A li milostivi, stari gospon, znaju moga j Miču. Oni me za -njega pitaju. Hasanaga (Raspoloženo): Hajde, hajde ženska j glavo! Ja te pitam za n i ć a h , a ti ga pomiješala s Mićom. (Prema Omeru): A šta je s nevjestom? Gdje se to ona zabavila? Kod krava može biti? —. A ? Pa onda, gdje mi je unuka? U mejtefu — je li? Omer: (Prekida): N e, babo. Odmah će doći, j (Prema Katici): Katice, odnesite ovaj zavežanj u gostinjsku sobu. (Prema ocu): Ja ću, babo, odmah otići j po Almasu. (Hasanaga pođe da sjedne gdje i prije. Katica ponese drva i zavežanj, a Omer pođe desnim , vratima). 3. Prizor: Hasanaga, Omer i Almasa. Almasa: (Bila je pošla u sobu, da vidi ko to jutros galami. S vana ulazeći): Ali, Omere, molim te, što toliko vičeš? S kim se svađaš? (U niđe u pidžami ne počešljana i sukobi se s Omerom, a za tim ugleda Hasanagu): Juh, ko ti je to Omere?! Hasanaga: (Pridiže se, dok se ne bješe posve ni spustio, i ispod dlana gleda u nevjestu. Prema Ome­ ru) : A kakav ti je to m o mč i ć, Omere — A ? Omer (Vidi, da je opet upao u nesporazum): Znaš, znaš to mi je žena — tvoja nevjesta. Hasanaga: (Izobličio se. Opet uzmakne na fotelj. Izbuljio oči. Probada sad Omera, a sad Alm asu pa podbočivši se ruknu): Šta reče zamukao ga?! Šta sram te Boga i poštenog svijeta?! O n tvoja žena?! O n ? ! . . . О-о-оп?! — On, nevjesta?! Pp-u! jazuk ler olsum. Zar je to tebi škola donijela, da ti o - o n bude žena, da ti o - o n rađa djecu — А -а?! (G las mu podrhtaje): Ah, Bože moj dragi, ne džombosaj ovo, dok ja ne izmaknem. (I ponovno sad, skočivši s fo­ telja, s većom silom nasrnu na vrata i uspje da iz­ makne. Almasa: (U neprilici): Ko je taj stari budala? Omer: (N ešto pojačanim glasom): Pobudalio od tvoje pidžame, a ono je moj rođeni otac. N eg o po­ žuri pa se presvući. (Za tim Omer potrča na srednja vrata za ocem, a Almasa se izgubi na desno). O dm or. 4. Prizor: Omer i Hasanaga. Omer: (Čuje mu se glas sa izvana. M oli oca da se vrati. N ak on. kratkog vremena ulazi uvodeći oca gotovo silom): .. .A k o nebude ovako onda me prokuni; napusti moj dom i odreci me se, da ti nijesam sin. (Hasanaga teško, umorno diše. Omer ga sjeda na fotelj): Šta ćeš babo, kad je taki vakat. M oda, kako ’no se reče. A , sada ćeš vidjeti, da je ono bila moja Almasa, tvoja nevjesta. Ona je žensko, a nije muško. Ona ti je rodila unuku. Ona je ono bila u noćnoj haljini, u pidžami. Hasanaga: P i - p i - d ž a m l i nešto, što li reče. Veliš moda. Jah! Moda! Ja jedno znam, a to je, da ste pobudalili na račun te vaše mode. Žene se šišaju i navlače pantale. Žale što im nemogu brkovi da na­ rastu. Ljudi im briju brkove. Stide se što su muško i' još čekam, kada će pustiti pletenice i navući dimije ili kakav fistan pa sjutra na putu neće čovjek znati ko je muž a ko li žena i ko od njih dvoje rađa. A ko se čovjek na te naopakosti srdi onda mu kažu: ne­ moj to je moda. Ona je tomu kriva. — Moda, ne bilo je, da Bog da! Omer: (Sjeda do oca pa će pomirljivo): Ama, babo, i jest tako i nije tako. I vakat je kriv i moda je kriva pa eto i mi smo krivi. Znaš, moda ti je je­ dan val, dalga. Kada se ona u vaktu pojavi sve što je u vaktu ona sobom ponese. Džaba ti se otimati. Treba ti danas ili sjutra s njom zaplivati ili se u vaktu utopiti. Hasanaga: (Porugljivo): Dalga, dalga. ah, dalga! Bogme vas i utapa i ačkosum joj bilo, kad ste taki. Omer: Ama, babo, ti zaboravljaš, da je vazda bilo mode. Čuo si ti, da se ono Bošnjaci digoše prije blizu sto godina na »đaur-sultana«, a ono je bilo radi mode. Sultan obukao vojsku u pantale i ustakao im fesove, a mi ti pusat na se pa u boj na sultana. Danas nas je stid toga, zar ne? Hasanaga: Rahmet im lijepoj duši svima, koji ustadoše. I trebali su i ačkosum im bilo. A ti meni nemoj sada pametovati. Neću da te slušam. (I začepi uši): Neću pa neću. Mene ne povlaši. �5. Prizor: Isti i Almasa. Almasa: (Pojavi se s desna u haljini i pristupi Hasanagi i uzme ga za ruku pa mu je poljubi): Kako ste, babo? Jeste li zdravo putovali? Jeste li se umorili? Hasanaga: (Pusti ruku i klimajući glavom otpuhnu kroz nos. Pogleda ispod obrva Alm asu od glave do pete pa ponikne glavom ): Eto dobro sam, a daj Bože bolje i daj Bože pameti. Almasa: (Sjeda blizu): Daće Bog i dobro i bolje. Nadati se. Hasanaga: Nenadaj se, dok se ovako radi. Jok! (U to se začu dječiji glas). Glas Milkin: (D oziva): Mamice! Mamice! Hasanaga (Kao da se prenu; podiže glavu): Čiji je ono avaz, da nije unukin? Omer i Alamasa: (Kao da nađoše izlaz iz ove situacije): Jest, babo, jest njezin glas. Hasanaga: Pa, dovedite mi je, dovedite. Omer: (Almasi, koja je već ustajala): Hajde Almasa po nju. Almasa: Baš sam evo pošla. (Izađe na desno). 6. Prizor: Hasanaga i Omer. Hasanaga: A , je li mi unuka kolika narasla? Omer: N e budi uroka za godinu dosta, dosta! Hasanaga: A , koja joj ono bi godina — A ? Omer: Sad će joj se u zdravlju šesta navršiti. Hasanaga: E, e neka je hajirli pa živa i zdrava. (N akon male šutnje): A , kako joj ono bi ime? Omer: (Casovito malo sm eten): Ime joj je, znaš, babo, ime joj je Malka, Malka. Hasanaga: (Razdragan. Poklepća Omera po ra­ menu): Eh, eh baš ti aferim sine. M alka, M alka, to je bilo ime tvojoj rahmetli neni, materinoj materi. Po ćeifu mi je. Taman kao da si joj nadio ime rah­ metli Čelebije, tvoje dobre majke, B og joj dao džennetske ljepote. A , kako ti pade na pamet, da joj baš nenino ime nadiješ? Omer: (O pet u neprilici): Z n a š ,... znaš, babo, čuo sam od rahmetli matere, da je nena bila dobra žena. Hasanaga: (Uzdahnu): Bogm e si imao šta i čuti. Bila je turkinja kakve se više ne rađaju. N ije nikad propustila beš vakat namaz. Pa za to dao B og te i moja unuka bila u svemu nalik na nju. 7. Prizor: Isti i Almasa s M ilkom, a zatim Katica. Almasa: (U niđe vodeći malu M ilku za ruku. Privede je Hasanagi): Evo vam babo unuke (M ilki): D e poljubi dedi ruku. M ilka: Ljubim ruke! Alm asa: (Još bliže privodi M ilku): Treba uzeti dedu za ruku i poljubiti mu je. Hasanaga: (Privuče k sebi M ilku i poče je gla­ diti): Što će ti dijete: ljubim ruke. Poljubi jednu pa si poljubila. (Zatim pruži joj ruku i ona mu je poljubi. Sjedne je do sebe i nastavi je gladiti): Slušaš li babu i majku — A ? M ilka: Slušam. Alm asa: (Sjeda blizu): Sluša, sluša, jer ko ne sluša, toga niko ne voli. Hasanaga: (Neobazire se na Almasine riječi): A , kako tebi bi ime, znaš li? Milka: Milkica. Hasanaga: (Zinuo. Pogleda sad u Omera, a sad u Almasu. O ni su očito smeteni): šta, ovo dijete reče? (Zatim M ilk i): Kako to reče? . . . Omer: (U pada u riječ, pa da pomogne M ilki): Znaš, ona tepa pa krivo izgovara. Sad rekne Malka, sad Malkica, sad M ulkica i nikad pravo. Hasanaga: (Klima glavom i ne vjeruje u isprav­ ke Omerove. Uzdahne duboko i spuštene glave, a ukočenog pogleda, mehanički, dalje gladi M ilku): Jah, jah! Krivo izgovara-a-a-a. (U to se pojavi s desna Katica). Katica: Prosim ih lepo tiš sam afdekovala i kafu servirala. (N estade je). Hasanaga: (Podigne glavu): Koga vraga sad prosi? N it ima ko za ženidbu niti za udaju, a vala da rečeš, da je gladna pa da prosi ne bi ni to rekao. Almasa: Ona nas ono zove u drugu sobu na bijelu kavu. Hasanaga: (Z lovoljno): Hajdete vi, djeco, ihajdete. Ja sam vala sit dovle. (Pokazuje do grla). Omer: A li ne može to biti, babo. Alm asa i Omer: Nem ože. Treba kahvu s mlije­ kom popiti. (Om er ga prihvaća za ruku i gotovo sili, da ustane). Hasanaga: N eka vam bude i to i ako mi nije do toga. (U staje). Trom o koracajući ide vratima i izađoše svi na desno). O dm or. 8. Prizor: H asanaga i Alm asa a onda Milka. Hasanaga: (Sjedi i pred njim džezva kave. U ruci mu filđan, a u drugoj cigara. Almasa nešto plete): K akogod smislim valja ona naša starinska, valja: ko je hitio vrat je slom io. Eno Omeru.se nezna ni za hahvu. Ode. V eli: dužnost me zove. Zamukla ga ona pa ne zvala. Almasa: E, šta ćete, babo, dužnost je dužnost. Hasanaga: D e, nevjesto,tako ti Boga, bud se on s njom uhvatio nemoj još i ti. Pa, dijete, naši su hi­ ljade godina živili nehiteći i evo nas šućur Bogu i danas živih i zdravih . . . M ilka: (N ašla u Hasanaginom zavežnju dimije i anteriju. Katica joj ih obukla, a na glavu joj ustakla kapu od maškare. Utrči): Bravo, dragi dedo, bravo! (Poskakuje oko Hasanage): Baš si mi donio lijep kostim za mačkaru. Hvala, hvala! Hasanaga: (N em ože da dođe k sebi. Poizmiče glavu, da vidi, je li mu to unuka, jesu li haljine što ih je on donio. Nam rgodi se. Očito htio bi skočiti izružiti, prokleti i pobjeći. G leda ukočeno. V adi čevrmu i tare znoj. Glava mu klonu, a on zastenje. Kroz ono stenjanje kao da doziva očajnim glasom ): C elebija-a!. . . Almasa: V idi , da je nešto Hasanagi neugodno, a nezna šta. Ona nezna, da je on donio te haljine. M ilki): A m o dolazi! (I privuče je sebi): Čije si to krpe navukla? (Prema Hasanagi): Znate babo mala ide u »špilšui« pa danas imadu maskiranu zabavu. O vo joj je sigurnot donijela Katica od naše pralje iz mahale. Još će mi se dijete oprljati. �Hasanaga: (Gleda dalje preda se. Teško diše. N e diže glave. Kao da sebi samom govori): K rpe!. . . 0 pri ja ti!. . . E, rahmet ti duši i blago tebi, moja Čelebijo, kad umrije za vakta neoprljana! Tvoje naj­ ljepše bajramske haljine čuvao sam i donio ih nevjesti, da je obeselim. Obeselio sam evo unuku — mačkaru. Blago tebi, kad je negledaš! (Zašutje i dalje teško diše.) 9. Prizor Isti te Katica i Šandor brico. Katica: (U niđe sučelice): M ilostiva, prosiip ih lepo došel je frizer, gospon Šandor, radi njihove ondulacije. Isvoliju ovdje ili tam’ u drugu sobu? Šandor: (Pojavi se iza Katice. Skida šešir): Lju­ bim ruke, gospođo! Molim vas, oprostite mi, to sam danas iznimno zakasnio. (Prema Hasanagi): Dobro jutro, gospodine! Hasanaga: (Almasa smetena još sjedi bez odgo­ vora neznajući šta da učini. On skoči pred nju; raskorači se i okrenut Šandoru, raskriljenih ruke, kao da sakriva Alm asu): N e primiči se ćafire! Idi! Odlazi! Idi! (Katica izmakne, a Šandor se snebiva): Zar ne vidiš, da je ovdje žena pod nićahom?! Idi, velim ti! Almasa: (Pridignu, se iza leđa Hasanaginih, dok on još govori i daje Šandoru znak rukom, da se uklo­ ni. Šandora nestade, a ona d ok još Hasanaga izgovara zadnje riječi, reče): Pardon, babo, ja ću se u brzo vratiti. Idem da vidim šta je to (i izađe na desna vrata, vodeći M ilku za ruku.) Hasanaga: Nije čuo, da je šta Almasa rekla niti, da je izašla nego, kada nestade Šandora, čeka još u istom položaju, da se ne bi Šandor vratio, a s pretpo­ stavkom, da mu Almasa sjedi iza leđa): N e vide li ti dijete šta htjede biti. U malo, da ti ne ode nićah. Ču­ vaj ga, kćerko moja, ako misliš pred Boga. (Obazre se, da nastavi razgovor, ali vidje da mu nema ni ne­ vjeste ni unuke. Prema obojim vratima): N ev jesta !. . . U n u k a!. . . (Ponavlja. Klonuše mu ruke. Poge glavu 1 tako popostaja, a onda sa uzdahom upravi hod sred­ njim vratima i, prije nego će izaći, obazre se prema publici, pa zdvojno izgovara, kao da deklamira): Vak a t . . . Nićah . . . Šandor . . . Kondulacija . . . M oda .. Čelebija . . . Mačkara . . . Unuka . . . Va-a-kat! (Izlazi veoma tromo koracajući pognute glave, a dotle za­ stor polako se spušta.) NOVE KNJIGE АДЕМ БИСЕ: ДА ЛИ МОЖЕ МУСЛИМАН ЖИВЈЕТИ ЕВРОПСКИМ КУЛТУРНИМ ЖИВОТОМ И ОСТАТИ ДОБАР МУСЛИМАН, КУРАН У ТЕОРИЈИ И ПРАКСИ Тузла, 1937, издање и штамла Јована Петровића, цијена ? Студија г. Адема Бисе има похвалну мисију. Она данас употпуњава ,сличну литературу, која тежи за напретком муслиманског дијела нашег народа и реформисањем многих вјерских установа од којих немамо никакве користи. Писац се, изгледа, много трудио да сакупи што више података који ће му послужити за одбрану његове тезе. Књига, оваква каква je, свакако he корисно послужити за правилну оријентацију читаоца. Међутим има једна ствар која нас много буни читајући ову књигу. To je њен необично опор стил и слаб језик. Ова мањкавост смета много код читања, нарочито данас када сваки ч просјечан писац има језик бољи и чишћи од најбољих писаца прије неколико деценија. A језик ове књиге je управо онакав каквим се писало прије 30 и више година. — Д. »ОБЛАЦИ НАД КОЛИБАМА« алманах књижевника који орбрађују живот народа у Босни и Херцеговини, издање Нове Библиотеке »НО-БИ«, Сарајево, 1937, цијена 15 динара. У лијепој умјетничкој опреми, Нова Библиотека у Сарајеву издала je другу своју књигу: Зборник босанско-херцеговачких пјесника и приповиједача који у јасном и тачном биљежењу живота малог човјека у нашим крајевима изграђују заједички пут. У алманаху се налазе слиједећи радови: »Бог од жуте иловаче«, приповјетка од Хасана Кикића; »Клетва родитељке Еве«, пјесма Тина Ујевића; »Суша«, приповијетка Хамида Диздара; »Одјек у празном«, приповијетка Илије Грбића; »Модра свјетлост«, пјес.ма Хусније Ченгића; »To се нама догађа«, пјесма Мирка В. Михића; »Руке ваше и наше«, пјесма Мака Диздара; »Животом шибани«, приповијетка Мирка В. Михића; »Освета на Дрини« приповијетка Марка Марковића; »Љубав његова«, пјесма Хасана Кикића; »Moj отац обилази усјев«, пјесма Петра Бакуле; »Прича о Муји Саџаку« Хусе Салчића; »Ревизија«, хумореска Јакше Кушана; »Јутро сумљивога«, одломак романа Ивана Софте; »Сестра Ана«, приповијетка Новакa Симића. Алманах »Облаци над колибама« претставља један од^ најбољих покушаја заједничког наступања писаца из ових крајева. Радови су разноврсни, али углавном добри и пози-;. тивни. Напор Нове библиотеке стога треба поздравити. — Д. АНДРИ|А ЛУБУРИТ: »ВОЈВОДА ЈОВАН МРШИЋ КЛИМЕНТА КАРАЂОРЂЕВ ЂЕД И ПЛАВСКИ ТУРЦИ« Београд, издање Штампарије Андре Петровића. j Ово je једна муслиманска црногорска пјесма из нештампане збирке народних пјесама г. Андрије Лубурића. Писац je добро познат no својим научним и историјским радЕвама, na je и ова пјесма, са опширним коментаром и историским податцима, драгоцјен прилог нашој народној поезији. Г. Лубурић износи врло интересантне податке о постанку племена Климента који вуку лозу од доласка Срба у ове крајеве a од којих je био и Карађорђев дјед. — Д. ЧЕДО СТЕФАНОВИЋ: НАШЕ ЗДРАВСТВЕНО ЗАДРУГ АРСТВО Издање Задружне Библиотеке Савеза здравствених задруга, Београд 1937, цијена 6 динара Професор Трговачке академије у Сарајеву г. Чедо Стефановић иаписао je ову лијепу радњу са много података, цифара, сугестија и примјера из живота. Обрадио je постанак здравствених задруга код нас и у свијету, рад задруга на куративној медицини, заштита дојенчади и школске дјеце, социјално-медицински рад, асанација насеља, село и здравствено задругарство, ветеринарски одјел.ци, омладински одјељци, л>екарски сталеж и здравствено задругарство и здравствено задругарство према апотекарском сталежу. Овдје je из.несено све што je потребно да знају они који желе да оснивају здравствене задруге у граду и на селу, a исто тако предности и успјеси ове врсте задруга Ko­ je су учиниле у неким земл>ама за народно здравл>е више него и сама држава. Кшига је писана популарно, претставља новитет у задругарском покрету. — Д. �M u s lim a n i u K in i (Nastavak) K ULTURNE PRILIKE Kulturni život kineskih muslimana, njihova znanost i pro­ svjeta daleko zaostaje za kulturnim životom ostalih Kineza. Znanje i prosvjeta je upravo žalosna. N e poznaju se na osnovna načela vjere. T o je nastalo uslijed primitivnog načina obuke i pomanjkanja islamske knjige na kineskom jeziku. Ki­ neski muslimani pridaju mnogo više pažnje i važnosti arapskom jeziku nego svom rođenom a n e poznaju nijednog od ovih jezika. Pored ono malo memoriranja djeca u mektebu uče neke vjeronačne ćitabe na pogrešnom jeziku, koga također ne po­ znaju, isto onako ko što se kod nas doskora učilo na turskom! U medresama se uči prije svega arapska gramatika na arapskom jeziku bez ikakve predspreme iz svoga jezika. Pro­ fesor, istina, tumači gramatička pravila ali onim, speoijalnim medresanskim jezikom, kakav se podržaje svagdje gdje postoje medrese srednjovjekovnih sistema. Kakav je taj tumač lako je pretstaviti kad se ima na umu da ni sam taj profesor nema ni pojma o gramatičkoj terminologiji svoga jezika. U džbenici po kojima se radi su svojim sistemom bliži pretpotopnoj eri nego dvadesetom vijeku. Razumljivo je stoga da đaci apsolutno ne napreduju i da gube volju za studiranjem. M nogi pak nauče sve gramatike, njihove glase i komentare na izust a ipak ne raspolažu nikakvim znanjem iz krasnog jezika slavnog ImrulKajsa. Trajanje školovanja u medresama je neograničeno. V eći­ nom učenici napuštaju medresu b ez jkakve vjerske spreme. U višim medresama studiraju se veliki ćitžoi iz аг. jezika, D og­ matika, šer. prava dtd. V isoki studij traje na decenije, a da studenti ipak ne pređu ni p olovinu tih ćitaba. Kad profesor steče mišljenje da je student nešto naučio izdaje mu diplomu: bijelu, zlatom navezenu ahmediju i epitet »hodža«. O ve »hodže« nemaju nikakve snage za sam ostalno rasuđivanje niti spretnosti u izražavanju narodnim jezikom. Muslimanski prvaci i naprednjaci upoznavši sve nedostatke ovo g sistema osnovali su četiri vjerske škole na sasma moder­ noj osnovi u Junanfu, Pekingu, Sangaju i Sidžvanu. U njima se uče arapski, kineski i engleski jezik, svi vjeronaučni pred­ meti i sve moderne discipline. Đ aci u ovim školama pokazuju odličan uspjeh u kineskom i engleskom jeziku kao i svim svje­ tovnim predmetima dok su u totalnom nazatku u arapskom jeziku i vjerskim predmetima. Jedino zato što nemaju spremnih nastavnika za ove predmete. Stoga osnivači ovih zavoda razbijaju glavu razmišljajući kako da pospješe napredak učenika u arapskom jeziku i vjer­ skim predmetima. Budući je obrazovanje ilmije ograničeno, ona ne uvida u vjerskim principima i zasadama, materijala, kojim bi upu­ ćivali svijet na dobro i odvraćali ga od zla, pa se u vazovim a i propovijedima služi raznim pričama, bajkama ii legendama koje razum ne poima. Zbog toga se m oderno obrazovani svijet sva­ kog dana sve više udaljuje od te iluzije. Bilo je, istina, među kineskom ilmijom i naprednijih du­ hova koji su na kineskom jeziku napisali cijenjenih stvari sa kojima se podigao i procvao islam u Kini u posljednja tri sto­ ljeća i preko kojih su Kinezi doznali da je islam vjera filozo­ fije i morala. A li, nažalost, tada je apsolutizam bio na vrhuncu moći a konfučizam se smatrao poluslužbenom religijom. T o je om elo slobodan razvoj ove božije vjere. Osim toga oskudjevalo se autentičnim djelima na koja se m oglo obratiti. I nije čudo što je ono malo djela bilo izvrgnuto proizvoljnom naivnom tumačenju i predrasudama. Tek prije trideset godina počela se tamo širiti islamska knjiga iz Carigrada, Bombaja a najzad iz Egipta. Kineski muslimani potpuno zanemaruju moderno svjetovno obrazovanje. Ulema im zabranjuje izučavanje narodnog jezika. Tek u najnovije doba počeli su se osvješćivati i osnivati mektebe, po istom sistemu i programu kakav je u državnim školama. Skoro su osnovane u Pekingu i Hunanu dvije musi. gimnazije uz pripomoć ministarstva prosvjete. Muslimanski prosvjetni za­ vod i nisu ni iz daleka ravni prosvjetnim ustanovama kršćan­ skih misionara. U Kini imade na hiljade osnovnih, preko 200 srednjih i na desetke visokih škola kršćanskih misionera. Oni tam o imaju jak uticaj. Društveni život kineskih muslimana p očeo se razvijati tek poslije stvaranja republike u kojoj muslimani prestavljaju je­ dan od onih faktora koji sačinjavaju kineski narod. Tada su i muslimani počeli sa organiziranjem svojih masa kako bii što brže pošli općem napretku potkorak sa sugrađanima drugih' vjera i tako doprinijeli svoj udio općem razvoju mlade ki­ neske republike. Prvo muslimansko društvo osnovano je tek 1911 godine u Pekingu. Danas u Kini ima devet jakih mu­ slimanskih društava koja su provela svoje organizacije po svim mjestima Kine u kojima su muslimani. Iako mlada ta društva imaju na zemlji veliku snagu i ugled koje su im pribavile vodeće Ličnosti. T o su sve bivši generali, ministri profesori i pol. vođe kineskih muslimana. Program svih tih društava jest podizanje muslimana u kulturnom i ekonomskom pogledu, širenje islamske prosvjete i morala; jačanje sloge i bratstva. Sjedišta tih društava su Nanking, Peking Jonuam, Sangaj i t. d. Već danas se uveliko osjeća njihov rad. »Društvo za unapređenje kineskih musli­ mana« u Pekingu izdalo je krasan prevod Kurana i tim učinilo veliku uslugu islamu. O vo društvo izdaje i jedan dobar časo­ pis. Muslimansko društvo u Jonuanu izdržaje nekoliko stu­ denata na teološkim studijama u Kairu. A to je zaista velika usluga vjeri i narodu. O vo društvo vodi interesa o svim isl. stvarima u zemlji; štiti i zagovara njihove interese i brani njihova prava. Ono važi kao jedinstvena veza između musli­ mana i vlade. Preko njega musLimani dižu tužbe na sud i vladu. O no dostavlja i objavljuje muslimanima državne za­ kone i naredbe. Sadašnji njegov predsjednik jest g. Ma Tsung, bivši ministar rata. Blagotvorno je djelovanje »M uslimanskog znanstvenog društva« za obnovu islamske civilizacije i prosvjećivanje širo­ kih muslimanskih masa koga vode poznatiji profesori d knji­ ževnici muslimani. j:! Od 1928 god. postoji u N ankingu »M uslimansko društvo« koje su osnovali generali Ma Fu Siang i Pe Tsung H si i prof. Ma Che W u bivši načelnik ministarstva prosvjete i drugi ugled­ ni muslimani. Svrha mu je učvršćivanje musi. sloge; ima i izvjesnu političku boju. I muslimanska se omladina počela organizirati te je 1933 god. osnovala u Pekingu svoje društvo sa devizom : bratstvo i sloga, kultura i moral; jednakost i sloboda. O v o društvo izdaje svoj list sa izrazitom muslimanskom političkom bojom. D o danas u Kini nema nijednog muslimanskog dnevnika. U posljednje vrijeme pojavilo se nekoliko muslimanskih glasila ali usljed književne i materijalne bijede muslimana brzo padaju. Danas u Kini izlazi pet vjersko-naučnih i tri politička musli­ manska glasila. Interesantno je da sve pol. listove izdaje omla­ dina. N ajozbiljniji, najstariji i najčitaniji muslimanski list jest »Nedavetul-hilal (Sjajni polum jesec)« što ga izdaju profesori Islamske učiteljske škole u Pekingu. On m nogo zaostaje za gla­ sovitim kineskim revijama. POLITIČKE PRILIKE. Historija D alekog Istoka kaže da su za dinastije Sung (960— 1275) postojale u Kini muslimanske kolonije sa džami­ jama, konačdštima i čaršijom. Muslimani su imali svog vjer­ skog poglavicu koji je rukovodio njihovim političkim, trgo­ vačkim i vjerskim životom . U to staro doba muslimani u Kini imali su neke naročite privilegije. Vladari su ih poštivali, poma­ gali i štitili tako da su mogli potpuno zadovoljno i m im o živjeti i manifestovati svoju vjersku pripadnost. Od tada pa do danas muslimani su uživali taj svoj ugled i zauzimali vrlo visoke položaje u politici i upravi. Bivali su guverneri raznih pro­ vincija, ministri, admirali, generali i t. d. Zna se za dvojicu koji su bili u sviti vladara. U Jonuanu imade danas trojica generala muslimana medu kojima je i W ang Ting Chih, pretsjednik »Društva za unapređenje kin. muslimana«. U Kausu iimadu četiri gentrala-muslimana od kojih su neki bili generali provincija a jedan od njih Ma Fu Siang im enovan je pretsjednikom komiteta za M ongoliju i Tibet. U drugoj poli osamnaestog i devetnaestog stoljeća vladale su u Kini smutnje i neredi. Mandžurska vlada, ‘bojeći se da muslimani ne počnu snovati o restauraciji stare dinastije (Miug 1368—1642) kod koje su oni uživali izniman položaj u državi, poče voditi teror nad njima. Ta teroristička i apsolutistička politika mandžurske vlade koju muslmani nisu htjeli trpiti, izazva bune i tako dodc do krvavih revolucija (1758— 1873). Vođa muslimana Sulejman Sing osnuje samostalnu islamsku državu koja se održala dva decenija. U tim bunama prolivena �je mnoga krv i opustošene tri najveće provincije Shcnsu, Causu i Jonuan. O vi neredi urodili su mržnjom na muslimane. Danas ta mržnja trne jer i protivnici muslimana priznaju da je teror bio nesnosan. Muslimani se danas zajednički, rame uz rame, sa svojim sugrađanima bore na braniku svoje domovine i žrtvuju sve svoje, samo da je spase od japanske invazije. Ustavom kineske republike zajamčena je vjerska sloboda i jednakost svim narodima republike. Ta prava u potpunosti uživaju i muslimani i nemaju nikakve smetnje na putu obnove svog vjerskog i općeg života. Međutim nankinška vlada svojom centralističkom politikom ubacila je pocjcpanost u muslimanske redove. Ona je, naime, pretpostavila hausku naciju nad ostale nacije Kine sa obećanjem da neće zapostavljati ni ostale nacije. Tako su muslimani centralne Kine pripali pretpostavljenoj na­ ciji jer se samo po vjeri razlikuju od ostalih Hansa, dok se muslimanima Kineskog Turkcstana priznaje posebna musli­ manska nacija. T o je pocijepalo muslimane, jer jedni simpatizi­ raju ovakovo tumačenje dok ga drugi, koji prestavljaju musli­ mansku većinu, zabacuju i u tom naziru antiislamsku politiku. N a n k i n g š k a v l a d a ne pokazuje nikakva dnteresa za muslimane. Ona bi želila da se islamsko svjetlo u Kini samo od sebe utrne i trudi se oko asimiliranja muslimana u hanitsku naciju. A li to joj neće poći za rukom, jer su religiozni osjećaji kineskih muslimana iznad nacionalnih. Kad se ta dva osjećaja nesukobljavaju oni se svom svojom dušom predaju domovini i naciji ali ako se pokuša protežirati nacionalna ideja na račun vjere, oni se onda čvrsto prihvaćaju svoje religije. Evo, ovo je jedini razlog zbog koga kineska vlada lijepo postupa sa svojim podanicima muslimanima i zbog čega bi želila da nestane is­ lama u Kini. Te želje i nade kineske vlade mi najmanje ne štete tamošnjim muslimanima nego ih samo opominju i bude dz dubokog sna i bodre ih da sej osvješćuju i bore za prospe­ ritet svoje časne vjere u svojoj miloj, domovini. Muslimani Kineskog Turkestana govore turski a hesti> i kineski, a oni u centralnoj Kini samo kineski. Nošnja muslimana apsolutno se ne razlikuje od hošrtjc ostalih građana. Kinezi nerado imitiraju strance. Cak i oni koji se obrazuju u Evropi i Americi, kada se povrate u dom o­ vinu nose radije svoju narodnu nego evropsku nošnju. Pored svega toga muslimani se lako raspoznaju od ostalih Kineza či­ stoćom odijela, snagom i nekim naročitim držanjem. Kinezi imaju jak respekt prema bogomoljama. Džamije p o­ štuju kao i svoja svetišta. U Kini ima vrlo mnogo džamija. One osim namaza služe i za stanovanje đaka i putnika i na­ stavu. Da navedemo broj džamija u gradovima koji se svaki dan spominju. U Nankingu, glavnom gradu modeme Kine ima 36, u Sangaju 11, u Pekingu glavnom gradu stare Kine 36 i 70. Ukupan broj džamija po velikim gradovima jest 154. EKONOMSKE PRILIKE Privredne prilike kineskih muslimana su jadne i kukavne. U gotovo svim isl. naseljima vlada siromaštvo. Muslimani ne­ maju nikakvih korisnih institucija, skloništa, bolnica i t. d. na što ih potiče vjera i u čemu su ih drugi nadmašili. Skoro sva trgovina, zanati, udruženja, zadruge i t. d. su u rukama nemuslimana. U svim zcmjjama Istoka i Zapada, a naročito ma otocima istočnje Indije koju je osvojio veliki kineski musli­ manski admiral Cheng Ho, postoje kineske kolonije ali nema nijednog muslimana. U Egiptu napr. ima preko pedeset ki­ neskih trgovaca ali nijedan nije musliman. Glavni razlog toj ekonomskoj mizeriji kineskih muslimana jest indolencija prama radu. To je nastalo iz nepoznavanja duha islama kao što treba. Oni nisu nikada u praksi primi­ jenili ona kuranska ajeta koja imperativno traže od muslimana sudjelovanje u ekonomskoj utakmici i natjecanje u imetku; neće da tragaju za onim što će im Bog dati na budućem svijetu, a zaboravljaju i na svoj udio na ovom svijetu. Ovom nepozna­ vanju vjere kriva je ilmija koja svojim nazadnim d pasivističkim vazovima propovijeda asketizam i primitivan život. N jihovi najbogatiji ljudi ne posjeduju ništa više nego što im je potrebno za svakodnevne životne potrebe. Ekonomski je najgore stao ilmijanski stalež. Nagrade za vršenje vjerskih službi su mizerne tako da one vjerskim službenicima ne donose ni toliko da mogu pristojno živjeti nego su obično upućeni na milost i nemilost pojedinaca. SOCIJALNE PRILIKE Muslimanska porodica u Kini odlikuje se ćistotom, i ured­ nošću. U njoj nema ničega ncislamskoga. Dok se inovjerci ri­ jetko peru i kupaju dotle se u svakoj islamskoj kući nalazi kupatilo. Mulimani liježu odmah poslije jacije i ustaju rano pa su stoga jako zdravi i čalW 2 en a boravi stalno u kući i bavi se kućnim poslovim a. N a ulicu izlazi samo kad je potrebno. Djevojka nikada ne izlazi iz kuće. ŽENE SE KRIJU. Kod njih se ne ašikuje. Običaji kineskih muslimana o za­ jedničkom sarađivanju dvaju spolova daleko su manje libe­ ralni od islamskih propisa. Odrasla muslimanska djevojka ne jede sa svojom rođenom braćom za istom sofrom. Zenidbeni običaji kineskih muslimana vrlo malo sliče islamskim. Djevojka se prosi. Pregovore vode žene a ljudi pri­ sustvuju vjenčanju kao svjedoci. Treba samo pristanak rodi­ telja. Mladenci se ne pitaju. Imam prouči dovu i brak je sklo­ pljen. Roditelji mladoženje upravljaju mladencima kako oni hoće. Cesto se sklapa brak i medu malodobnima. Mladići se žene u 15-toj godini života. A ko koji prekorači petnaestu a ne oženi se izvinjavaju ga. Stoga je vlada donijela zakon da mla­ dić mora limati najmanje 20 a djevojka 18 godina pa da može »>iti u brak. Zakon traži i ličnu privolu mladenaca.. Muslimani inovjerke samo onda kada su voljne primiti islam. Za idbene svečanosti izdaju ogroman novac. Razumni musli. ani nastoje da uproste taj sa ogromnim izdacima skopčani običaj. Običaj arbni brak sa stričevićkom a dopušta tastu da posini zeta i da ga ovaj naslijedi. Razvodi braka su vrlo rijetki. Brakolomstvo je u očima Kineza vrlo ružna pojava. Bez razloga razvrgnuta žena gleda se sa prezirom. Prostitucija je u Kini, a naročito muslimanskoj vrlo rijetka. U nasljedstvu se ne primjenjuje Seriat nego opći građanski zakon. Kao nasljednici dolaze u obzir muška djeca, roditelja i braća. Kćeri dobivaju samo ono što im otac daruje prilikom udaje. Kćerka može naslijediti samo ako joj otac primi muža. God. 1929 vlada je promulgirala zakon o jednakosti u na­ sljedstvu između sina i kćeri. Koliko ima muslimana u Kini ne možemo sa sigurnošću tvrditi. Općenito se* smatra da njihov broj iznosi pedeset miliona. Glavna naselja muslimanska su Kineski Turkestan, Causu, Jounan, Haunan Sangtung i t. d. I i j j I I I ! j UZROCI ZAOSTALOSTI KINESKIH M USLIM ANA I N A Č IN I PODIZANJA Kada smo rezimirali život kineskih muslimana, njihov vjer­ ski, kulturni, ekonomski i socijalni položaj iz čega se jasno razabire nizak nivo njihova života koji sramoti sami islam, preostaje nam još da istaknemo uzroke njihove dekadense i da ukažemo na načine kako bi se njihov standard života m ogao' poboljšati i unaprijediti. Nazadak kineskih muslimana može se uglavnom svesti na neznanje, pomanjkanje prosvjete, nesloga i siromaštvo. Neznanje je dakako, najveća zapreka napretku i neprijatelj sreće. Kad muslimani ne poznaju svoje vjere, kada nemaju nikakvog vjer­ skog odgoja, o međusobnom pomaganju d socijalnom životu i uzajamnosti, prirodno je da moraju pasti. Iz totalnog nepoznavanja islamskog vjerskog učenja nastala je potpuna indolencija prama radu i privredi bez koje ne može biti napretka. Oni potpuno zanemaruju svoj narodni jezik. Ri­ jedak, je alim koji lijepo govori i piše kineski. Odakle će onda ta ulema moći svojim nazorima i propovijedima polučiti neki efekat i uspjeh kod svojih slušalaca Stavišc muslimanska masa vjeruje da joj je zabranjeno učenje narodnog jezika jer joj se tako prikazuje. Iz toga pogubnog d nazadnog vjerovanja na­ stalo je zaziranje muslimana od škole, miješanja i udruživanja muslimana sa drugim sugrađanima u trgovini, industriji, raznim poduzećima i zanatima. To je ubilo muslimansku privredu i uništilo muslimanski život. Neznanje je dovelo do nesporazuma i razdora među ulemom zbog nekih skroz neznatnih šer. pravnih pitanja u kojima se ta ulema gubi. Došlo je čak do svađe i proljevanja krvi. Nijedno to pitanje nije toliko komplicirano niti važno da bi moglo biti povod svađi i razdoru u islamskoj zajednici. Kao što je neznanje dovelo do razdora isto je tako b ilo povod i trećem uzroku nazatka — siromaštvu. Jedini način za podizanje ovog islamskog svijeta b ilo bi šdrenje prosvjete. Iz toga bi se dobila pravilnija shvatanja is­ lama, prihvatilo bi se za rad na koji islam bodri, zavladalo bi bratstvo koje on uči, sloga i opće blagostanje. A. Š a b a n o v i ć �J ed n a ralc-rana n a š e g n a rod a „ A LK O H O L PO C IM A U Z IM A T I M A H A U M U ­ SL IM A NSK IM SELIM A Jedna pojava koja je zapažena u muslimanskim selima derventskog sreza, dala mi je povoda da na­ pišem ovaj članak. Alkohol koji je najveći dušmanin našeg naroda, doskora upotrebljavan u manjoj mjeri kod muslimapa-seljaka, u posljednje vrijeme uzima opasne dimenzije, i ne nađe li.se lijeka ovome zlu, prijeti pauperizacija našem muslimanskom težaku. Za vrijeme prošlog ramazanskog bajrama u selu Bos. Dubočcu, koje broji oko 70 domova siromašnih u 90%, sa mnogobrojnim porodicama, opaženo je opijanje en mass, te je gotovo rijetko bilo tih inače mubareć dana vidjeti trijezna čovjeka među odra­ slima. A k o se .uvaži da u tome selu ima veliki broj porodica, koje nemaju više od 5— 10 dunuma zemlje, onda se tek može zaključiti kakovo istrijebljen je pri­ s je t i tome nesvjesnom svijetu. Kakova će biti bu­ dućnost toga, kao i drugih naših sela, zaraženih ovim teškim zlom? Šta može biti od djece u tom selu, koja gledaju ovakove pojave i privikavaju se na ovu zarazu? D ok nije bilo pića u ovonie selu narod je mno­ go bolje materijalno stajao, a danas ovaj svijet ide u svoju i svoje porodice propast. I u nekim drugim selima ovoga sreza nije stanje m nogo bolje. A lk o­ holom zaraženi pojedinci zlostavljaju porodice, na­ ročito žene koje bivaju zlostavljanje, a često tjerane iz zajednice, stradaju iuljeca ovakovih. Prema statistici trezvenjačkih organizacija, u Ju­ goslaviji se potroši godišnje 8—10 milijardi dinara na alkoholna pića. A k o je ova cifra tačna, a izgleda nažalost da jest, onda se može tvrditi da naš narod više izda za ovaj otrov-alkohol, nego za prehranu i odjeću. U Jugoslaviji 8 domaćih fabrika šećera proizvedu oko 7—8 milijona kilograma šećera ili 7000 do 8000 vagona, što iznosi po 1 stanovniku nešto preko 6 kg godišnje, a u novcu računajući 1 kg šećera 15 din., svota iznosi kod 7000 vagona šećera 1 milijardu i 50 milijona dinara. Dakle, za šećer koji se u kultur­ nim zemljama smatra neophodnom životnom namir­ nicom potrebnom za čovječiji-organizam izdaje naš narod nešto preko jedne milijarde dinara, a za alko­ hol 8 puta po jednu milijardu godišnje. U čehoslo-. vačkoj republici kilogram šećera stoji naših 4.50 di-' nara, dok kod nas iznosi drž. trošarina na 1 kg še­ ćera kocke 8.75 dinara. D o k je u Cehoslovačkoj ri­ jetkost vidjeti čovjeka poderane odjeće i obuće, dotle naš narod naročito u Bosni i Hercegovini, ve­ likim dijelom ide slabo obučen i obuven, čemu je uzrok najviše u pretjeranom uživanju alkohola, koji mu iscrpljuje i materijalnu i fizičku snagu a i ometa kulturno-prosvjetni i ekonomski progres naĐ eg na­ roda, koji je 70% nepismen (najnovija statistika za Vrbasku banovinu). Nem inovna je potreba, koja ne trpi odlaganja, da se muslimanska inteligencija pozabavi opasnom po­ javom širenja alkoholizma u muslimanskom selu, kojoj bi se možda ipak našlo lijeka smišljenim i or- ganizovanim radom. Treba zaći u sela i održavanjem predavanja protiv toga neprijatelja, otvarati Oči na­ šem neukom čovjeku.Ne bi trebalo propustiti niti jedan praznik:.petak, nedelju i t. d., a da se ne održi po koje predavanje po selima. Naročito bi bilo. od efekta-ova predavanja popra­ titi statističkim pSdacipia, projekcionim slikama (uvjeren sam da bi naše "higijenske institucije po­ zajmile za ova predavanja aparate i slike odnosno film ove). U z svjetovnu inteligenciju ovdje bi mnogo mogla pomoći i naša ilmija, obradivši ovu temu sa vjerskog gledišta. O vo napominjem kako za derventski tako i zadruge srezove i naša mjesta. A k o ništa dru­ go ne poluči, potrebna su ova predavanja zbog žen. svijeta i djece, neka se barem ona čuvaju od- ove strašne zaraze. Pitanjem alkoholizma bi se trebalo da pozabavi i naše narodno predstavništvo (narodni poslanici u skupštini), jer o svemu se je u Narodnoj skup­ štini više i duže govorilo i debatiralo nego o suzbi­ janju našeg najvećeg narodnog neprijatelja-alkohola. N eka se zatraže statistički podaci, pa će se doći do strašnih rezultata u svima pravcima. Dobiće se po­ daci n. pr. iz. sreza derventskog u kome je u 1936 g; bilo oko 80 ubistava, od kojih je devedeset po sto počinjeno u piću, na nekoliko stotina slučajeva ozlje­ da hladnim ili vatrenim oružjem. N e računavši dru­ ge gubatke, u tome srezu je unesrećenih 160 poro­ dica u toj godini (obično kućnih starješina), to zna­ či računavši 5 duša na jednu porodicu, ostalo je 800 duša u bijedi i nevolji,, u srezu koji broji oko70.000 stanovnika. Esadbeg Alibegović »ПРОСВЕТА«, ЛИСТ ЗА CABPEMMEHE ПРОБЛЕМЕ КЊИЖЕВНОСТ У САРАЈЕВУ И Изашао je 10, 11 и 12 број као Вукова свеска с овим садржајем: »Просвета« — Вуку, Б. Јевтић, Др. В. Рундо; Вукова буна, Д р. Мидан Будимир; Вук Караџић као демократ. Ja­ ma Продановић; Вукова књижница »Писма о српском језику«, Павле Поповић; Вук о Хауи Рувима, Др. Владимир Ћ оровић; Вуково гледиште о вредности народне епике наше, Драг. Костић; .Проучавање наше народне песме, Р. Меденица; Вук и балканска народна песма, Д р. A. Шмаус; Краљевић Марко из Вукова циклуса у светлу карактерологије и психоанализе, Др, Владимир Дворниковић; О босанским севдалинкама, Др. Грехард Геземан; Белешка уз једно необјављено писмо Вуково, Милан Г. Ћурчић; Како je Вук долазио до народних песама? Вишеслава Мл. 'БуричиН; Последњи Вуковци у Херцеговини, Јован Радуловић; О културном значају народне поезије, Др. Светистав Стефановић; Вук и наша драма, Б. Јевтић; Вук и Чехословаци, К. П. Стрижак; Вук и арбанаско народно песништво, X. Барић; Вук и Бугари, Др. Павле Јевтић; Вук и Хрвати, Д р. Милош Московљевић; Вук и Словенци, Урош Џонић; Вук и Европа, С. Станић; Вуков култ у Подрињу, Жив. Поповић. — ПрИкази, подаци, белешке о Вуку. — Глосе. — Слике у тексту: Вуков портрет; Сава Текелија; Ђорђе Магарашевић; Димитрије Давидовић; Петар II Петровић-Његош; Бранко Радичевић; Фотографска копија једног необјављеног писма Вукова; Јован Стерија Поповић; Димитрије Деметер; Људевит Гај; Иван Мажуранић; Игњат Врлић у друштву с Јулијем грофом Драшковићем и Јованом Живковићем; ТБуро Даничић; Вуков дом културе у Лозници; Обновљена Вукова кућа у Тршићу; Др. Љубомир Стојановић. — Редовни део свеске: Позоришни преглед: »Печалбари« Ант. Пановића, Ј. Палавестра; За обнову савременог позоришта, Б. Јевтић. — Социјални преглед: Тешкоће наше радне пијаце, Владета Билбија. — Политиччки преглед: Политичка ситуација у Европи, Др. В. Рундо. — Белешке. — Нове књиге. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/ce98f04f64a40cf4f6e9d769a778363b.pdf 1b5de92b635f36cba1fd8532050c67c5 PDF Text Text TAKCA У ГОТОВУ ПЛАЋЕНА Слика JI. Арндта: Улаз у сарајевски хан Г д а п ж л !' Проф. ХАМДИЈА КАПИЏИЋ: Др. М ехмед Беговић, ванредни професор Београдског универзитета / Инж. ХАЈРУДИН БУЈУКАЛИЋ: Плаи за испитивање села / БЕШИР БАБИЋ: Рамазан код куће за живота материна, — пјесма / О одговорности / Проф. МУСТАФА АЛИКАЛФИЋ: In memoriam Хасану Ћишићу / Ћ. A.: Крик Рудине — приповјетка Ш.: Умро je Бранислав Нушић / X.: Ново арапско позориште / Лијеп примјер свијести и разумијевања према школовању наше муслиманке / ШТАМПА О ГАЈРЕТОВУ КАЛЕНДАРУ: »Политика« и »Прагер Пресе« / НОВЕ КНдИГЕ: X. М. Ханџић: Увод у тефсирску науку / Хасан Кикић: Букве, сеоски роман из Босне / Хафиз М. Крпо: Пут на хаџ / УЗГРЕДНИ ЗАПИСИ: Конгрес пол>ских муслимана / Једно предавање о муслиманима / ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Сарајево 1938 _____________________________ ИЗДАЈЕ ГЛАВНИ ОДБОР ГАЈРЕТА У САРАЈЕВУ • ГЛАВНИ И ОДГОВОРНИ УРЕДНИК ХАМИД КУКИЋ �O a fr e io v a K r e d itn a p r iv r e d n a sza đ ru g a s . o , /. u S a r a j e v u Telefon br. 25 44 — i Račun kod Post. šted. 1977 P R IM A U L O G E N A Š T E D N JU sa i bez otkaznog roka PODJELJUJE Z A D R U G A R IM A ZA JM OV E uz povoljan kamatnjak P R IM A ve i rine D in U Č L A N ST V O vlastitog Posmrtnog fonda GajretoZadrugine članove. Za svaki 1 dinar mjesečne člana­ isplaćuje se u slučaju smrti D in 500.— ograničeno do 2.000.— P R IM A P O N U D E za sve vrste osiguranja: životno, stipen­ dije, mirazi, požar i t. d., i to kao Generalno zastupstvo osiguravajućeg društva LA NATIONALE Sjedište društva »La Nationale« je u Parizu, sa direkcijom za Kraljevinu Jugoslaviju u Beogradu. — Akcijski kapital ovog društva D in 50,000.000.— francuskih franaka, sa rezervnim fon­ dovima od preko 1.600,000.000.— francuskih franaka.__ V R SI SV E D R U G E T R A N SA K C IJE koje zasijecaju u kre­ dit i privredu Sva obavještenja interesentima daje uvijek besplatno G A JR E T O V A K R E D IT N A I P R IV R E D N A Z A D R U G A s o. j. Kralja Petra ulica 39 Gajretov dom , I kat ГАЈРЕТ, ЛИСТ ДРУШТВА ГАЈРЕТА ИЗЛАЗИ МЈЕСЕЧНО, ЦИЈЕНА МУ JE ЗА НАШУ ОТАЏБИНУ 60 ДИНАРА HA ГОДИНУ, A ЗА СВЕ ОСТАЛЕ ЗЕМЉЕ ПРЕКО ГРАНИЦЕ 120 ДИНАРА. ЂАЦИ ГАЈРЕТОВИ ПИТОМЦИ ДОБИВАЈУ ЛИСТ У ПОЛА ЦИЈЕНЕ КОД ГЛАВНОГ ОДБОРА ИЛИ КОД УГ1РАВЕ ГАЈРЕТОВИХ КОНВИКАТА Власник друштво »Га1рет« - Одговорни уредник: Хамид Кукић — Штампарија Босанска Пошта Јосип Бретлер и др. одговара Јосип Гргић. �Г о д . Х /Х Број 3 С а р а је в о , март 1938 §lp уЖехмед Ђетовић ванредни професор Ђеоградског универзишеша Факултетско вијеће Правног факултета, на својој сједници од децембра 1937 r., изабрало je једногласно за ванредног професора г. Др. Мехмеда Беговића, универзитетског доцента. Сенат Београдског универзитета, под претсједништвом ректора г. Др. Драгослава Јовановића, потврдио je тај избор, изабравши, 1 фебруара 1938 r., г. Др. Мехмеда Беговића за ванредног професора Шериатског и Грађанског права. Г. Др. Мехмед Беговић долази релативно врло млад на положај ванредног професора Универзитета, у својој 34-oj години. To je, доиста, риједак случај, јер се обично долази на тај положај у поодмаклијим годинама живота. Рођен у патриархалној породици ластванских Беговића, у једном питомом куту горње Херцеговине, г. Др. Мехмед Беговић je рано у својој родитељској кући добио лијепо исламско васпитање. To се исламско васпигање доцније усавршавало до потпуности тако, да он, доиста, пружа диван примјер честитог и поштеног муслиманског интелектуалца. Ластва, родно мјесто професора г. Беговића, претставл>а једну необично питому оазу у Корјенићима, у близи Требиња. Taj je крај до конца XVII вијека био ријетко н^сељен муслиманским живљем. Муслиманска насел>а су појачана у тој области у времену великих борби Св. Лиге с Турцима. Падом Херцег Новог и Рисна под Млечиће, муслиманско станоништво тих приморских вароши населило се у својој непосредној позадини, Корјенићима, Требињу na и Билећи. И, збиља, вјешто око може и данас да уочи у типу Корјенићког муслимана некадањег становника бокељских обала. Традиција и успомене о животу на блискоммору врло су живе у овом крају. У XVIII и XIX вијеку корјенићки муслимаки су у сталним борбама на том истакнутом крају Турске империје. Kao капетани познатог клобучког града истичу се баш Беговићи. У борби с аустроугарским трупама, приликом окупације Херцеговине, корјенићки муслимани показаше снажан и одлучан отпор ослањајући се у тој борби на сусједну Црну Гору. Није без разлога подвучено да су баш корјенићки муслимани били и најбјешњи и најупорнији у непомирљивој борби с Аустроугарском. Низ стрме и врлетне стијене Клобучког града спустили су се у бјегству посљедњи његови браниоци, септембра 1878 г., и пребјегли у Црну Гору да се доцније поврате на опустјела згаришта. Међу бјегунцима налазио се и отац професора г. Беговића, Џаферага, као дјечак од 8 година. У таквој средини, јунака и честитих динарских брђана, родио се професор г. Беговић 1904 год. По свршеној основној школи у Ластви, похађа гимназију у Сарајеву и Мостару. гдје матурира 1922 год. Правни факултет завршава 1926 год., особито запажен од својих професора. Тада се осјећала потреба да се на Правном факултету отвори катедра за Шериатско право. Kao најбољи ученик — муслиман — Правног факултета би изабран 1927 год. за државног питомца и послан у Алжир на изучавање Шериатског права. Послије истрајног трогодишњег рада, г. Беговић докторира из шериатско - правних наука 1930 г., са запаженом тезом: De I’ evolution đu droit Musulman en Jugoslavie1). За цијело вријеме студија у Алжиру г. Др. Мехмед Беговић je био ученик чувених научника, про- *) *) 0 еволуцији шериатског права у Југославији. �фесора Морана, Бускеа и Пелтјеа. Са солидном спремом враћа се у отаџбину, оправдавши у ције лости наде које су у њ полагане. Цијенећи његову стручну научну спрему, Правни факултет Б е о гр ад ск о г У ^ве|митета Шебра ra за доцента Шериатског права, 31-XII. 1931 год. Његово приступно преда • HaCTagHHK р риатског права, било je одмах с правом запажено. Доцније, као млад универзите fin_4lin Ппаип* Др. Беговић се научно формира и 1936 год. даје значајно научно дјело: Шериатско р р , о коме се и домаћа и страна научна критика повољно изразила. Већ од почетка своје научне каријере професор r. Беговић сарађује у ^Б еолин^1 страним часописима. Да поменем неке од њих: »Архив« у Београду, »Moslemische ‘ У Р У» »Annaiie du droit internationel- у Паризу. Његови су радови запажени na чак и превођени у ру, гдје je извјесно вријеме, 1935 год., провео на специализовању. Избором г. Др. Мехмеда Беговића за ванредног професора Београдског универзитета није само он лично добио у признању свога рада, него смо и ми, Југославенски Муслимани, то подвлачим, добили много. Добили смо једног снажног и поштеног научног радника који je до тог положаја дош ао само својом марљивошћу и преданим радом на науци. Посебно, наше двије културне установе, Београдски Гајрет »Осман Ђикић« и Гајрет, могу овим избором да буду поносне, јер je њихов бивши питомац, a данашњи члан главних управа, дошао на највишу љествицу наше научне установе, универзитет. Нека je r. Др. М ехмеду Беговићу срећан овај заслужени успјех! ХАМДИЈА КАПИЏИЋ ^Ramazan kod kuće za života materina Top s Karaule ili Kutnje svojim rikom slast nam je pružao, ko s punim ibrikom kad se kvasi grlo suho i žedno. Kandilji kao zlatni okovratnici bjelogrlih munara žmirkali su kao na ognjištima cice mace kad plamsaju vatre i dim kulja iz plehanih sulunara Kad se po džamijama teravije klanjat počnu i mi se navratimo da štapove: treće noge ibtijara — uzmemo; podmirimo se svi, preko ruke ih nosimo i kosimo sve što na put nam stane i zarijevamo u svakog, niko pošteđen ne ostane: »tetkama- mušemli fenjere trnemo kao mušice u svjetlo na bubnjare srncmo i u kahve gdje prsten u findžaniraa zveči svrnemo da se zbog srdžbe sijedih meraklija »prstenaša« vrnemo jer oni ne trpe da se »derlad« s njima druži. S rahatlukom ući kući rijetko prilika se pruži jer mati, razvijajuć pitu po brašnjavoj sofri, oklagije se lati i sve šav na šarvalama plati. Provirim ispod jorgana: lampa gori, na ognjištu ili furuni puckara istom naložena vatra. Otac bunovan i snen krmelje rastariva vodom, kotac se od kukurijekanja ori. I kao zvijezde u suton lampe se pale gori po mahalama drugim. Mati vari čorbu, podgrijava pitu, lice joj se zari razgorenom vatrom, zari na pendžerima pune se bjelinom prve zore. Mati me ruži, a i diugi nije da me ne kore što sam se nadigao i za sofru sjeo. — ćabe mi, postiću i ja kao što i otac posti. — Hoćeš, rugaju mi se, ko čuko do kosti. 52 Onda top jaukne (s Karaule ili Kutnje) kao znak skoroga posta, mati zapošćuje: pije vode dosta, huk se Jale čuje od čaršiskog mosta. Otac puši, puši, i od topovski debele cigare osta samo tanka prikraćena kupa cigarpapira u kamišu dugom od drveta prosta. Mati iz sve duše puš? dok ne utrne lampu, skora zora preinačujc tamu u polutamu, ševak svjetla sjaji od prozora, otac već hrče da mu pjena na nos izviruje, kotac pjesmom brče tišinu počinka; pod prozorom trešnja namiguje na me, rano jutro svijetli kroz rcre hamame i grli trešnje zrele što ga kao i mene iname. Otac hrče (znak dubokog sna), nema mame (na bunaru rublje pere), carstvo je moje: jedem ostatke ručka, ali krišom jer »postim«. Cocan se budi sa još toploga banka i moli da jede: liže ini ruke i prede, prede... — Coco, moj slatki — kliže mi ruka po njegovoj crnoj sjajnoj dlaci, jedi, jer ti ćeš i za me odgovarat majci. Onda tražimo (mi djeca) glatke masne ilovače po donjim obalskim rubovima koje plače hirovita jala i pucamo iz nje napravljenim »puškama«. Sjala i presjala zvijezda nebeska. Zapad gori: top za iftar tek da pukne. Kucamo klikom po tarabama: nek svijet misli iftar je nasto. Sja topžiska vatra s Kutnje; gledamo: eno kao zapad usijani šipku meće na »falju«, šutnje i neke nejasne slutnje u kraj nas šalju i vatra od baruta kao munja sine i grom zatrese brda i nizine da nam se čini: zemlja je brašno na majčinom situ. Kandilji pašu zlatom munare. Klepetaju dlani o dlane: to majke zovu želeć da nas nahrane i vide situ. (Odlomak iz poeme »Ramazani«) BEŠ1R BABIĆ �O ОДГОЂ ОРНОСТИ P la n isp itiva n ja s e la ' Што je једно друштво и што je један народ на даљем путу свога цивилизовања, потребно му je да што више развија смисао и свест за одговорност, како личну тако и колективну, како законску — кривичних и грађанских закона, — тако ону коју намећу неписани закони друштвеног морала. И кад би неко наш јавни и друштвени живот и његов степен посматрао, и хтео да му даде оцену са гледишта тога смисла и развигка свести за одговорност, он би неминовно дошао до једног неповољног закључка — да смо ми на првом почетку цивилизације и да смо за друиггвени живот цивилизована народа немало неспособни. Мн знамо да није баш тако, да би тај закључак био погрешан, јер иако смо у великом заостатку иза цивилизованих народа запада, иако je још далек пут који морамо прећи да их сгигнемо, за што опет имамо као оправдање толико пута истицано петвековно робовање под туђином, кад о цивилизацији није могло да буде ни говора, ипак ваља да мало станемо и да се пред том чињеницом — недостаггком и личне и колективне свести о одговорности — озбиљно упитамо за разлоге и да промислимо о начину како да се та свест развије, јер без ње нема друштвеног Ни j’BBHor живота и напретка. Многи су разлози и многи узроци томе. Једни ће рећи да je то гшследица ратова, који увек неповољно делују на јавни и друштвени морал, јер поремете све вредности, они најбољи и друштвено најсвеснији £е највише излажу и најгоре страдају, a они најгори чувају снаге, искоришћују туђу невољу, богате ce итд. и кад се ратови сврше, док они први, истрошени, изнемогли и проређени, одлажу оружје и траже само одмора, ови га други тек припасују, иступају на поприште и, као они мародери из Де Вињева дела, с покликом »победа je наша« прихваћају јавни живот, гледајући га, као и све ствари што гледају, с оне »позитивне« — материјалне стране. Други ће да кажу да je разлог партизанство, које je раздробило и поцепало и народ и његове снаге и у свакој партији избацило на површину оне који су за партију најзаслуженији, a то су обично они који, подлажући партијским интересима опште ингересе и опште добро, постају заслужни за партију, и које онда партија подиже на положаје, a они опет с положаја помажу партију. И с тога гледишта и они на положају виде само »позитивне« стране: уз материјалну страну, која обично долази на прво место, још и власт и част. Што je најгоре ни они први ни они други не виде и другу страну — дужности. Трећи ће могуће рећи да je разлог у демократији. Не можемо рећи да je и та тврдња без икаква основа ако партиски живот, без кога се демократија данас не да ни замислити, пређе у партизанство, a нарочито ако се демократији одузме н>ен најјачи регулатив у јавном животу, оно што je и чини демокрашјом, ако joj се одузме право јавне критике. Ни један од тих разлога није без основа, као и многи други, али je за нас и наше данашње при- (Svršetak) VIII — Kakvo je opšte prosvjetno stanje Vašeg seljaka i da li u tome pogledu stoje bolje seljaci drugih vjeroispovijesti. Koliki je procenat nepismenih u selu, a koliko u cijelom srezu. Ima li u selu škola, sa koliko odjeljenja i sa koliko učitelja. Je li učitelj musliman. Kad je škola sagrađena i od strane ko­ ga. Kako je snabdjevena namještajem i učjlima. Gdje se na­ lazi, u središtu sela ili na kraju. Kako živi učitelj, gdje sta­ nuje, gdje se hrani. Kakav je njegov odnos prema seljacima.. Kakva mu je aktivnost. Kakav ugled uživa medu seljacima. Imaju Ii u njega povjerenja i obraćaju li mu se za pomoć. Ako ne — zašto? Je lj poludnevna ili dnevna obuka. Ako u selu nema škola, koliko je udaljena najbliža. Koliko u cijelom srezu ima škola i u kojima selima poimence, jesu li takva sela naseljena muslimanskim življem. Koliko je škola podignuto u Vašem srezu od rata do danas. Koliko djece godjšnje pohađa školu, a Jcoliko ih uopšte ima za pohađanje. Pohađaju li re­ dovno. Ima li djece koja ne pohađaju ili izbjegavaju školu i zašto.. Pohađaju li ženska muslimanska djeca. Kako je poha­ đanje škole u poređenju sa drugim vjeroispovjestima. Da li djeca nakon završetka škola zaborave j, ono što su naučila ili i poslije nešto čitaju. Odlaze li dalje gdje na škole ili zanate. Kako je svijet raspoložen prema školi, odvraća li djecu od iste i je li u tom pogledu mnogo konzervativan. Je li do danas organizovan koji analfabetski tečaj ili neki drugi, domaćička škoda-i slično, od strane koga i sa kakvim uspjehom. Bi li danas ovakvi i slični tečajevj imali uspjeha, kad bi ih trebalo održava­ ti, gdje i na koji bi se način najbolje organizovali. Postoji li u selu zadruga ili ne, je lj kada postojala i ako jeste zašto je likvidirala. Postoje li uslovi za: rad jedne zadruge i koji bi tip, obzirom na Vaše prilike, bjo najpotrebniji. Sta bi u ovo­ me pravcu trebalo prethodno učiniti da se seljaci zainteresuju za zadrugarstvo. Kakve organizacije postoje u selu i u kolikom broju seljaci u njima učestvuju Je lj uopšte do danas u Va­ šem kraju poduzimana kakva akcija za poboljšanje života na selu, u kome pravcu i od strane koga. Sta bi po Vašem mišlje­ nju trebalo preduzeti da se stanje Vašeg seljaštva, kako u eko­ nomskom, tako i u higijenskom zdravstvenom, uopšte socijal­ nom i kultumo-prosvjetnom pogledu popravi? H. Bujukalić лике, поред узрока и разлога томе стању, врло важно ко ће и како ће да то стање поправи. Појединац ће рећи да je криво друштво, na оно ваља да и то исправља, a друштво опет, које није друго него скуп појединаца, не може ништа, ако се свако буде повлачио, ако свако буде гледао само свога посла, ако се свако буде ослањао на другог, ако се не нађе пожртвовних појединаца којих he ce-, верујемо, наћи. Само средина не сме да те појединце онда пусти саме и осамљене, она мора да их подржи и помогне. Да ce развије смисао и свест за одговорност вал>а развијати и грађанску кураж: да сваки грађанин, вршећи своје дужности, брани и своја права, почевши од оних најситнијкх, јер ce и све крупне ствари рађају и почињу као мале. И кад сваш буде штитио и чувао своја права, на другој Страни ће ce морати појавити тим правима одговарајуће дужности, a из права на једној и дужности на другој страни, мора да ce једном појави и одговорност, која he доћи ако не данас, a оно сутра. 53 �Novo arapsko pozorište U velikom francuskom časopisu »Les nouvelles litteraires« prikazao je u jednom zanimljivom i interesantnom članku pisac J. Sekaly novo arapsko pozorište. Pisac se u glavnom bavi ži­ votom i radom najvećeg savrcmcnog arapskog pjesnika Kalil-bega Mutrana, koji je inače glav­ ni sekretar egipatskog poljoprivrednog sindikata. On je savremeni obnovitelj arapske literature, pjesnik, sociolog, ekonomist, istoričar i filolog a mnogo se bavio i preporodom arapske omla­ dine. O tome je napisao i jedan priručnik. Sav njegov današnji rad usredotočen je na arapski teatar. Egipatska vlada je 1936 godine povjerila Kalil-begu M utranu vodstvo narodnog pozorišta i za tu svrhu odredila subvenciju od 15.000 lira sterlinga. Do toga vremena, zapravo, nije ni postojao pravi arapski teater, ako se u tome smislu ne misli na kafanske pjevačice, ple­ sače i narodne pripovjedače. Mutran je dobio zadatak da stvori arapsko pozorište. Pokušaji što su ih izvršili u posljednjih pede­ setak godina razne glumačke trupe (kao Nakaš, Kordahi, Hadah, Farah, Salama Hagazi, 2ovž Abiad, Jusuf Vahbi, Fatma Rušdi) nisu donijeli nikakvog naročitog uspjeha. Nakon prvih i po­ jedinačnih uspjeha, ove trupe su naglo propa­ dale zbog raznih razloga, a naročito zbog ne­ dovoljnog broja umjetničke publike i pomanj­ kanja državne pomoći. Interesantno je da su ove trupe davale uglavnom evropske klasike u arapskom prevodu. Domaći repertoar je manj­ kao ili je bio vrlo oskudan, tako da, se ,na njega skoro nije moglo ni računati. Tada dolazi Kalil-beg Mutran sa svojom organizatorskom spremom i širokim kulturnim horizontom. On je napravio ^uda: od evropskih pisaca Sekspira, Rasina, Miseta, Komelia i dru­ gih, napravio je takve uspjele stvari da su one imale najvećeg uspjeha gdje god se govori arap­ ski. Stavio je na pozqm icu adaptacije »Luja XI«, »Otela« i »Kralja Egipta« sa vanrednim uspjehom. Domaći repertoar je opet bio slab, jer osim djela Savkija nije bilo drugih. Naro­ čito se cijeni njegov komad »Mognun Leila«. Nije bilo ni državne škole ni državnog pozo­ rišta. Ovo nezgodno stanje jasno jc zapazila i egipatska intelektualna elita, kad je nestalo i posljednjih trupa i kad je zaprijetila opasnost d^ će, nestati pozorišta. Tada je ministar prosvjete Nagib-beg El-Hilali sastavio jedan odbor od književnika i obra­ dovanih ljudi. Pretsjednik toga odbora bio je sadašnji poslanik Egipta u Londonu, Hafiz Afifi paša. O dbor je zatražio da mu vlada omogući potrebnim subvencijama da sastavi jednu iza­ branu narodnu umjetničku trupu. N a čelu ovog narodnog pozorišta stao je kao upravnik i vođa književnih Kalil beg M utran. On je pokazao lijepu aktivnost, pronicljivost i shvatanje današ­ njeg vremena. Naročito mnogo se pažnje po­ klanja domaćim piscima kako bi pisali za pozo­ rište, tako da repertoar pozorišta nc bude sa­ stavljen od prevoda i prerađenih tuđinskih dje­ la. Poklanja se naročita pažnja da djela novih arapskih pozorišnih pisaca iznose narodnu arap­ sku dušu, narodne običaje, folklor, istoriju i društvene probleme. Prema izjavi upravnika ovog prvog državnog pozorišta u Egiptu, Kalil beg Mutrana, osoblje njegova pozorišta sačinja­ vaju najbolji i najiskusniji elementi bivših tru­ pa Aziza Eida, 2 o rja A biada i Fatme Rušdi. Umjetnički ansambl su, međutim, pojačali i na­ dopunili neki novi glumci, među njima i talcntovani g. Emilc Fabrc, koga je sama vlada angažovala da pomogne pozorišna nastojanja svo­ jim iskustvom i znanjem. Upravo sada se radi na izgradnji jedne velike pozorišne zgrade u Kairu, a otvoren je i N a­ rodni konzervatorij. — H. Jirik dRudine . . . N apokon dođoše strašne smježne vijavice S elo.se šćućurilo uz Kukun. Preko Brda zviždi vjetar . na telefonskim žicama izvodi neku bolnu i tugaljivu melodiju Oblak preko neba, gust, crn, kao svrdlovi zgusnutog dima iz.lokom otive, zuri i previja se kao čovjek, koga steže grc gladi. Zemlja umformisana. N iti vidiš brda ni dola pa ni kamena iako mu je ovo carevina — jer je nekakav strašan vjetar uznemirio t u nevrije­ me probudio ove bezbrojne sniježne kristale, koji ti oka ne daju otvoriti. Bridi po licu, voda iz nosa cun i kapa, vjetar ne da naprijed. Izgleda ti, da u mom selu caruje sućut, a inad njega se bore prirodne sile o prevlast. Valovi smjeznih pahuljica koje je vjetar sa divljim urlikom na mahove nanosio iznad kućeraka i koliba, izgledali su kao neka prirodna harmonika. Jer ovdje nema umjetnih harmonika, pošto nikome nije do pjesme. Sve je neposredno, sve ozbiljno i sve zbiljsko. Ogromni nameti snijega zatrli su kamenje, koje iz o v e ja d n e i napaćene zemlje viri kao derači zubi u pasa i sve ti se čini da rastu. Pošli smo u Hasana Priganice na sijelo. Verali smo se i pretucali po Pištetu, dok jedva izađosmo na Pločine. Lpravismo hod Hasanovoj kući i za nekoliko minuta već smo bili pred njom. Kućica slijepljena za zemlju, kamenom zidana, plo­ čom pokrivena, sa dvije rupice na južnoj strani, kroz koje je dopiralo crvenkasto-žuto svjetlo vatre, što na ognjištu pucketa, više je ličila na kakvo strašilo, utvar, nego na ljudski stan. Iznad nje su se bili vjetrovi, zasipali je snijegom i nastavljali svoju krvavu pjesmu. — O H asa . . . ne! . . . Zvao je Saćir. — Ko zove nebore?! — N aši smo, naši, a jesi li u »odžaku« nebore? — Jesam brate, hajde! I uvukosmo se u tu špilju, kao zmija u svoje zimsko prebivalište. Hasan i Sevda dočekaše nas sa nekim nijemim smiješkom na problijedjelim usnama. Meni poturiše nekakav panj, trupinu, baciše po njemu guber i sjedosmo. Nasred sobe ko u vatropkloničkom hramu, na ognjištu, izgarala je sirova kukrica, u kojoj je vodena para uz cilik i jauk izvodila nešto poput posm rtnog marša. U jednom kutu sobe, na izderanom guberom prostrtom tavanu, djeca su se u snu natpuhivala. D a nas vatra ne osvjet­ ljuje i ne kazuje da tu ima neko živ, rekao bih da je to prava grobnica ili katakomba. Svak oborio glavu nizaše pa nešto misli. — Kako se živi Hasane, brate? prekidoh šutnju. M a nemoj me, gospodine, pitati. M učenički, pa eto ti. Evo se spremam baš sjutra u Dubrovnik na radnju, dosta sam bio i kod kuće. D on io sam evo djeci vreću kukuruza. Sevda će mlje­ ti pa nek deveraju. — A kako u Dubrovniku? — Pa eto (saginjući se da stakne vatru vidjeh mu sadno na leđima) dobro je fala Bogu! Težak je, doduše i krvav naš dinar, ali šta ćemo kad nam je tako suđeno. T i znaš, brate moj dragi, da ja u polju nemam ni kolik taban zemlje. Sve što imam to su m oje ruke, ova kućica i ona moja uzdanica, eno vidiš što spava. Samo su mi vala djeca slaba. N ešto kašlju, slabo, brate, rastu, a i kako će kad hrane nemaju. C uo sam o d starih i mu­ drih ljudi da ni trava ni nikakva biljka ne m ože da se razvija, ako nema načina. Pogotovu se bez načina ne m ogu razvijati ljudi. A to vidiš pod ponjavom, to su ljudi. Najveća moja briga jest, kako ću njih izvesti na selamet. Ja sam, brate preživio svoje, *) Rudina jc onaj dio Hercegovine, što se sterc od Trebinja do Gacka. �još koja godina pa Allah rahmetile, ali oni, oni . . . Ah! . . . Uz duboki i dugi uzdah završi Hasan svoju tužnu priču. U tom razgovoru probudi se stariji Hasanov sin Murat, koji polazi četvrti razred osnovne škole. Bacio ponjavu sa se­ be, dođe do ognjišta, da se ogrije, jer je na gotovo golom tavanu studeno i djecu hvata drhat. — Kako učiš, Murate? pitao sam mališana, koji je zario nokte u glavu pa se drpa. — Dobro, gospodine, sve crvene dobivam. — Pa bi li imao volju nastaviti školu? — E, dobri moj gospodine, ja bih to volio nego išta, sa­ mo otac ne može da me školuje. Eto vidite, mi ništa svoga nema­ mo, osim ove baščice pod kućom, ove kućice i zekulje, koja nas hrani. Otac na svojih deset nokata sve nas izdržaje, pa kako će on za me plaćati petsto dinara mjesečno, kad mi svi u kući ne potrošimo ni pola od toga za mjesec. Otac je baš skoro pitao hodžu, da li postoji mogućnost da se primim besplatno u kakav internat, državni, vakufski ili kojeg društva pa mu je hodža od­ govorio da se sad dijeca teško primaju. Za nas je jadno i čemer­ no. Teško je došlo vrijeme, a kamo puste sreće da se ni rodio nijesam. Šta ću na svijetu, kad ću ostat’ kao tegleća marva?! Moram cijelog svog života raditi najteže poslove i svak na me gleda кб na živinče. Pa zar je to život?! T o je, gospodine, ja mislim, više produženje smrti nego život. Ah, ah, . . . šta li sam skrivio Bogu te me ovako kazni! . . . — Kako vam platiše duhan, Hasane? — Nikako, dragi brate. 'Muka je otišla uzalud. Eto, u toj svojoj baščici imao sam osamdeset kilograma vrlo lijepa du­ hana. Pušila bi ga, vjeruj mi, carska majka. M islio sam da će otići bar po tri banke. Dođosm o, brate moj, u Trebinje, a oni nam proračunaše dva dinara po kili. Odbiše poreza i dadoše mi na ruku dvadeset dinara. E, pa kako ćeš ti ovako izaći na kraj i kako ćeš se pomoći, moj gospodine?! Cijelo ljeto, dok sam ja bio u Dubrovniku, Sevda je radila oko duhana i gledala ga ko hamajliju, a eto dobila je za sve to dvadeset dinara. Pa koliko je muke vidjela dok ga je obrala, nanizala, osušila, upatkala, uđemetila i, dok sam ga ja otjerao na vagu u Trebinje, platio sam preko četrdeset dinara. N e može, brate, nigdje kraj kraju, ja ga više nikad neću saditi, ako ovako ostane, jer nema fajde. Razmišljao sam i promatrao startovanje buha po ovim prostrtim ponjavama. M noge su prelijetale na me i valjda iz go­ stoprimstva, naročito me častile sa svojim injekcijama. Iz »izbe« je kroz šipila na tavanu dopirao neugodan vonj kravlje izmetine, jer u prizemlju leži krava. Tele se čuva kao i dijete pa je ono privezano uzicom o u tavanu zakrhani ekser odmah pored djece. Braća su, pa nek zajedno i spavaju. U ovoj katakombi, pokrivenoj pločom, zajedno su na spavanju čovjek i žena, djeca, krava i tele sa svojim nametnicima buhama, ušima i krpeljima. I sve to vatra osvjetljuje, a nad svima se njima ceri i kesi glad, najljući neprijatelj ljudi i životinja. N a izvanu je vjetar vodio borbu sa golim kamenjem i neprestano zviždukao. Čini ti se, da su svi pakleni duhovi pod vodstvom Belzebuba, na ovom nijemom i gladnom otoku pri­ redili svoj noćni koncerat. Hasan je razgovarao sa Šaćirom, ka­ ko je Todor iz Pađena i još mnogo Todora otselilo u Banat i K osovo, jer su, veli dobili dobrovoljačku zemlju. Murat se neko vrijeme vrtio oko vatre pa se opet uvuče pod ponjavu. Razbili su se svi njegovi dječiji ideali hodžinim odgovorom i on je zanijemio. Bilo je blizu ponoći, kukrice na ognjištu dogorile i mi se oprostismo s Hasanom. On ostade muku mučeći do zore, kad će na put u Dubrovnik, da se za mje­ sec dana vrati sa vrećom kukuruza i pogetim hrbatom. Jer djed treba krvavog hljeba . . . C. A. NO VE KNJIGE Н. М. Handžić: UVOD U TEFSIRSKU I HADISKU NAUKU Handžić je veoma plodan pisac. Iako nema više od decenija kako je počeo pisati ipak on je auktor već desctcima knjjga odnosno brošu­ ra. Sve su to mahom stručne teološke rasprave (Isra’ i Mir’ adž, Vaz o alkoholnim pićima, IImulkclam tj. isl. dogmatika) ili književno-naučne (Književni rad b. h. muslimana u orijental­ noj književnosti, Nizamul-ulema od Kafije Prušćaka). Handžićev »Književni rad b. h. mu­ slimana«, koji je odlična nadopuna Bašagićevim »Bošnjacima i Hercegovcima u isl. književnosti«, dao je našoj nauci mnoštvo novih stvari; novi udžbenici te vrste ne smiju, ako žele biti ob­ jektivni, zaobići ovo Handžićcvo djelo odnos­ no neke krupnije književne ličnosti iz njega. Uvodom u tefsirsku i hadisku nauku Hadži Mehmcd ef. je dao dobar početak i solidan te­ melj ovoj struci nauke o kojoj do njeg kod nas nije ništa napisano. To je knjiga sa preko 130 stranica, 8° formata; pisana lijepim tečnim je­ zikom i veoma popularnim stilom. Možda joj ne jde u prilog što joj je gotovo četvrtina pro­ stora zauzeta biografijama velikih učenjaka je­ dne ili druge odnoseće nauke. Tefsir znači tumač Kuran (a. š.), a hadis pred­ stavlja govor odobravanja ili nijemo priznanje Pejgamberovo o vjeri i drugjm stvarima. Mno­ gi misle da se i govor Pejgamberovih drugova koji se odnosi na vjeru ili vjerske propise ima smatrati hadjsom. Ovo najnovije Handžićevo djelo (inače sepa­ rat iz »Novog Behara«) napisano je savjesno i s izvjesnom naučnom rutinom kao što se mo­ že viditi iz poglavlja u sadržaju koji se nalazi na kraju knjjge. Ipak osjeća se da Handžić mjestimično nije mogao savladati duh arapskog jezika te pod tim utjecajem daje nam izvjesne riječi u prevodu koji odudara od duha našega jezika. (N. pr.: on nevjerodostojan ili nepouzdan — hadjs — prevodi sa slabim; jedno poglavlje ima na­ slov: »Pamćenje hadisa napamet« (!) i si). Ogromni materijal tefsira i hadisa koji se je stoljećima smatrao najvažnijom vrsti nauke kod Arapa i drugih islamskih naroda i koji se na­ lazi u sijaset i hiljadustraničnih аг. knjiga pisa­ nih često gotovo hijcroglifskim slovima i stilom, Handžić je uspjo savladati i dati ga u jednoj dobroj i pedagoškoj formi u relativno posve maloj knjizi. Ova najnovija knjiga znači novum u ovoj grani literature. Obzirom na pedagošku i opću vrijednost njenu, nadležni bi zadužjli đake isl. srednjih pa i viših škola kad bi im je propisali za udžbenik. (siž)) 55 �Hasan Kikić: »BUKVE«, roman, izdanje Hrvat­ ske naklode u Zagrebu, cijena 11 dinara Hasan Kikić je relativno mlad pisac. Njegova literarna aktivnost je i pored toga velika, tako da je posljednjim svojim štampanim djelima uskočio među prve jugoslavenske pripovjedače. Do sada je napisao čitav niz uspjelih novela i tri romana »Provincija u pozadini«, »Ho-ruk« i »Bukve«. Posljednje djelo su mu »Bukve«, bosanski seoski roman, sa snažno zahvaćenim životom osiromašenog seljaka i njegovih potre­ ba i nevolja. Daleko od romantike i svake idiličnosti, Kikić reže direktno i iznosi socijalne sukobe sa njihovim teškim posljedicama. »Bu­ kve« su, u stvari, bosanska seljačka »Fontamara« i predočuju nam uvjerljivo i snažno svu golotinju i bijedu sela i seljaka. Nekoliko stra­ nica knjige, naročito cijeli prvi dio oko hapše­ nja Avdana Mchića Kokina i njegovih hapsanskih saznanja, te onaj dio saslušavanja i noćne ekskurzije kroz maglu i šume, ostaju nezabo­ ravne. Knjiga se preporučuje. — D. * C ije p p r i m j e r s v ije s t i i r a z u m i je v a n ja p r e m a š k o l o v a n ju n a š e m u s lim a n k e Kao Sto je poznato, naše starije generacije nerado su davale na ško lovanje svoju omladinu, jer nijesu imale razumijevanja ш svijes i prema školi i prosvjeti. Iako su naši stari sa dosta imanja bjli u povoljnim mate­ rijalnim okolnostima, ipak oni nijesu gotovo ništa doprinijeli u svoje vri-, jeme za školovanje omladine. Oni su čak bili odlučni i uporni u tome svo­ me negativnom stavu prema školi i prosvjetnom napretku, i ^ato nijesu po­ kretali niti pomagali nikakvu akciju, koja bi utirala put omladini da dođe do škole i da školu izuči. A što se tiče ženske omladine, nije se ni pomišljalo na to, da se ona školuje. Zbog svoga konzervativnog duha i uskog shvatanja, starije gene­ racije ispoljavale su bojazan da će muslimanka idući u školu moralno posmuti i da će kao takva biti izgubljena i otrgnuta iz naše sredine. Hafiz Muhamed Krpo: »PUT NA HADŽ«, putopis, izdanje pisca, Sarajevo 1938, cijena 20 dinara, naručuje se kod »Bosanske Pošte«. Među mnogim koji su bilježili i objavljivali svoja putovanja na hadž, Hafiz M. Krpo zau­ zima lijepo mjesto. Njegova bogato ilustrovana knjiga pruža čitaocu niz iscrpnih članaka sa pu­ tovanja. Ovi članci su opskrbljeni podatcima, i ciframa, dokumentima i opisima, takp d^ će do­ bro doći svima onima koji putuju u sveta mu­ slimanska mjesta. Knjiga je, osim toga, pisana tečnim jezikom i lijepim zapažanjima, tako da se čita na dušak, u slast. Pojedina mjesta knjige su pisana toplo i interesantno, -f>a kroz njih provijava dah arapske pustinje, sa bezbroj legendi i anegdota. Te stranice čitaju se kao lijep roman iz nepoznatih egzotičnih krajeva. Knjigu preporučujemo našim čitaocima. — D. G. Ali ef. Midžić sa svoje četiri kćerke i sinom. P r e t p l a ć u j t e se i š ir it e lis t » G a jr e t « 56 Ali vrijeme se mijenja, pa i mi s vremenom. Sticajem okolnosti mu­ slimani su izgubili veliki dio svojih imanja, položaj feudalnih gospodara, te su počeli sve više da siromaše. U koliko je više sirotinja prjjetila i obuzi­ mala muslimanski svijet, utoliko se je više osjećala potreba za školom, da se na taj način omladina osposobi za život i stvori svoju životnu egzisten­ ciju. Gajret je na prvom mjestu ukazao put kojim treba poći, da se osigura bolja budućnost našim generacijama, koji dolaze u život pod teškim okol­ nostima. Gajret je preuzeo na sebe dužnost da stvori kadar muslimanske školovane omladine, i muške i ženske. I baš kad jc Gajret krčio put na ško­ lovanju muslimanke, nailazio je na veliki otpor, prigovore i kritiku naše konzervativne sredine, koja nije mogla nikako da shvati da to neminovno zahtjevaju potrebe današnjice. U tome svome radu Gajret je uspio. Njegova djela su najbolji do­ kaz. Naročito što se tiče naše ženske omladine, Gajret je dao potstreka i moralnu potporu mnogim roditeljima muslimanima. Kao primjer navodimo Gajretovog prijatelja i uglednog starinu g. Ali ef. Midžića, umirov. šefa poreske uprave iz Gradačca, koji je sa rijetkim razumijevanjem prema školi i velikim materijalnim žrtvama školovao svoje četiri kćeri i to: jedna je završila Stručnu učiteljsku školu, druga Drž. Tr­ govačku akademiju, treća Geometarsku školu u Beogradu, a četvrta ove godine završava također geometarsku školu u Beogradu. Sve su one bile odlične učenice za vrijeme svoga školovanja. Pored toga Ali ef. je omogu­ ćio i svome sinu da završi visoku školu i tako izveo svu svoju djecu na pravi put. Ovaj zaista rijedak primjer požrtvovnosti i savremenog shvatanja, primjer emancipovanja muslimanske porodice, jc u toliko simpatičniji i u toliko ga više cijenimo, što je djelo našeg uvaženog starine. �In m e m o ria m Х а са н у Ћ иш иЋ у У м ро /е Б р а н а Н уш и Б У посљедње вријеме »Гајрет« je тешко погођен, јер je у размјерно краћем времену смрт покосила неколико одличних »Гајретових« радника и прегалаца нашег напретка и наше културе. Такав један одличан, вриједан и еминектно »Гајретов« човјек био je и рахметли Хасан Ћишић, професор овдашње гимназије. Хасан je био no природи благ, no срцу добар човјек, no карактеру честит и до сржи поштен, a no знању и спреми одличан стручњак, који je још к тому школу и рад у школи необично волио. Смрћу Хасана Ћишића изгубисмо једног радника на оним пољима, гдје je најмање преданих, још мање пожртвовних и гдје разум мора бити везан са срцем, да би се пребродио несигуран и трповит пут борбе живота. Баш тамо, гдје их je најмање, a гдје ie потреба највећа, остаје једна празнина, недовршен рад, који ипак овакав какав je показује јасна наслућења и контуре рада важног и обилног. Рођен ie у Мостару 1904 године у нашој угледној порсдици. Рахметли Хасан формирао ie себе у једном прелазном времену, гимназијско школовање отпочео je за вријеме рата, a завршио послије рата. Учење на универзитету довршио je у Београду као питомац интерната »Осман Ђикнћ«. И у гимназији и на универзитету био je најдаровитији. Послије довршених студија долази у Мостар као суплент Учитељске школе, a касније прелази на гимназнју гдје остаје све до своје смрти. Рахметли Хасан важио je међу нама свима професорима као професор одличне спреме и широке образованости. У свим дискусијама у професорском зоору, зачуђавао je чврстину одбране свога гледишта и осјетљивошћу своје савјести. По свим питањима имао je самосвојан став и мишљење. Његово знање било je огромно, разумијевање социјалних питања дубоко, оцјењивање друштвених појава тачно и поуздано. Писао je много о разним питањима и проблемнма. Нарочито je много писао у листу »Гајрет*. као и у »Гајретову« овогодишњем календару, гдје његови члаици показују зрелост мишљења, правилно схватање, искрено осјећање, умност и логичност. Kao професор давао je пуну мјеру знања и умијења. Био je велик пријател. наше омладине, ђака, нарочито оних сиромашнијих. Истински убијеђени пријатељ школске омладине старао се о њима и настојао свим силама да им помогне и ублажи њихову биједу и невољу. Рахметли Хасаи одмах no свом доласку у службу ступа активно у мјесни одбор »Гајрета«. Пун вјере и енергије, срца и душе, све најбољих особина без чега нема рада и напретка, он ту са својим друговнма остаје читаву деценију савјесно и устрајно одужујући се »Гајрету« и читавом нашем елементу. Нема функције у мјесном одбору, окју није вршио. Нема акције »Гајретове« у овој посл>едњој деценији у којој он није и те како активно учестовао. И док су многи посустали или се поколебали, те нагињу десно или лијево, рахметли Хасан остао je увијек чврст на мјесту уз бајрак »Гајретов«. Иако болестан још од раније, иако свјестан озбиљности своје болести њега смо видили и на прошлогодишњој скупштиии главног одбора »Гајрета« у Capaјеву, гдје онако болестан и изнемогао, износи идеје и планове за будући рад »Гајрета« у народу. Такав ie био и до задњег даха стално у покрету и раду и за њега можемо слободно рећи, да je у раду и умро. Судбина, ето, xohe често да и међу најмлађим изгубимо најбољега. Нашем »Гајрету«, нашој народној ствари, У среду 19 прошлог месеца умро je у својој 74 години Бранислав Нушић. Родио се 8 октобра 1864 год. у Београду. Детињство je провео у Смедереву. Гимназију и правни факултет свршио je у Београду. Године 1885 учествовао je у Српско-бугарском рату. Од 1889— 1905 био je државни чиновник. За време светског рата пошао je са војском у изгнанство. 1919 г. постаје начелник уметничког оделења Мин. просвете. Од 1923— 1927 г. био je управник Народног позоришта у Сарајеву. Од тога доба све до своје смрти, живео je стално у Београду. Поводом шездесетгодишњице рођења и четрдесетгодишњице књижевног рада Бранислава Нушића, г. Вељко Петравић објавио je тада 6 новембра 1924 године, један занимљив чланак о Нушићу и његовом делу, у коме je, између осталог, рекао и ово: НушићЈе цео свој век провео пишући. Он je писао и кад je био дипломата, и. управни чиновник и управитељ театра писао je селећи се с једног краја српства на други, радећи марљиво на свима од!*оворним положајима, агитујући уз то свуда духовитом 'и пламеном речју, оснивајући свуда патриотска и културна удружења, остављајући на свима местима трајан и светао траг једног изузетног човека, једне бескрајно симпатичне, сугестивне личности, којој je дато да се игра расположењима гомиле и да најзамршеније ситуације и конфликте решава олако, једном досетком, једним шаљивим мигом свога бистрог ока. Он je писао безброј политичких чланака, озбиљних мемоара о националним питањима, путописе из јужних крајева, приповетке, озбиљне и хумористичне, козерије, фарсе, лакрдије, комедије, драме, песничке драмолете, трагедије, романе — na чак, у почетку, и песме. Нјегова сабрана дела 1изнеће преко тридесет књига. И међу тим његовим списима нема ниједног, од најмасније шале до крвавих трагедија — из кога не би вејао благотворни потстицај једног антифилософског философа: да се живот мора подносити и да се може поднети, али само спречавајући сузе акцијом или осмехом. To je филозофија тога антифилозофа, који за своју филозофију јемчи својим властитим животом. Слава великом сјину српског народа Браниславу Нушићу! Хасан Ћишић био je много потребан. On je међу нама много вриједио својом морално.ч чврстином, својом истинском образованошћу, својим фанатизмом и својом младошћу, која највише значи и ствара. Његово свијетло име остаће н наше другарско сјећање. Његовој супрузи и осталој родбини наше тужно сажаљење за тако голем, неочекиван губитак. Мостар МУСТАФА АЛИКАЛФИЋ, професор �Ш т ам па о Г а јр е т о в о м к а л е в д а р у з а 1938 г о д в в у »ПОЛИТИКА« Београдска »Политика« у броју од 3 «овембра 1937 пише: Овај календар-алманах нека je врста летимичног пресека данашањице наших муслимана, њихових савремених тежњи и донекле, још обазирања на прошлост, само уколико да се она повеже и доведе у склад са нашим данима. У овом правцу овај календар-алманах није промашио свој циљ и желети je да његово деловање нађе одјека у свим нашим народним слојевима, a нарочито у муслиманским. Градиво овог календара разнолико je и, прелиставајући га, човек се не .чоже отети утиску да оно, no својој обради, углавном, стоји изнад просечностл. Сем овог, овај нам алманах у довољној мери доказује да сва интелигенција наших муслимана не стоји постранце од општих проблема данашibime и да се труди да стање својих слојева, чији je историски ток по.черио пад феудалних система, доведе у колосек који води прогресу и културном и економском. Пре светског рата, у Босни и Херцеговини, фактор у борби лротив Аустрије и њене политике, данас je главни културни пионир међу муслиманима у Југославији, и овим ал.чанахом Гајрет je показао да je дооедан и истрајан у својим настојањима. Овом приликом треба подвући чланке гг. Хасана "Бишића: »Данашње наше село« и Мустафе Бусулаџића: »Исламски социјализам«. Остало градиво засеца у област привреде, историје и кљижевности. Поред овог, алманах садржи и календарски део, више фотографија национално историског значаја, репродукција и цртежа. »ПРАГЕР ПРЕСЕ« Угледни њемачки дневник »Прагер Пресе«, који излази у Прагу '(Чехословачка), доноси у броју од 25 јануара о. r. слиједећи приказ календара: »Од стране мсулиманског културног друштва Гајрет у Сарајеву издани календар алманах за 1938 годину (календар Гајрет 1938, — ,1356 — 1357 no Хиџри, — уредио и издао Главни одбор друштва Гајрет, Сарајево, осмина, 250 страна, цијена 10 динара), садржи цио низ прилога за упознавање прошлости и садашњости босанских муслимана. Историске радове су дали између осталих: Хамдија Капиџић и Риза Мудеризовић »О отпору муслимана против Окупације 1878 године« са детаљима који потпуно употпуњавају скоро издате опсежне књиге г. Владислава Скарића и r. Ха.чдије Крешевљаковића; М устафа Аликалфић о борби за конфесионалну аутономију од 1900 под водством мостарског муфтије Али Вехби еф. Џабића; Хајрудин Ђурић о историји соколског покрета код босанских муслимана; Рудолф Заплата о односу некадашље босанско-херцеговачке земаљске владе пре.ма муслилшнским српско-хрватским књижевницима; М. X. Ханџић о значајној, турској породици у Босни Бејазићи у 16 и 17 вијеку. Од осталих прилога треба прије свега истаћи оне социолошке: Хасан "Бишић описује документарно и потресно биједу и невољу у муслиманским селима у најближој околини Мостара (Подвележ). Абдуселам Балагија извјештава о конкубинату код босанских муслимана. Салих О.чановић описује укратко херцеговачки крш и животне могућности тамошњих сељака и пастира. Есадбег Алибеговић извјештава о исељеницича муслиманима у Турској, чији број износи отприлике 150.000 (од отприлике 300.000 који су се иселили за вријеме 40 годишње владавине Хабсбурговаца), a који у привредном жквоту и чиновничкој хијерархији данашње Турске заузимају значајна мјеста. Ha крају још !неколико корисних биографија и истакнутих муслиманских политичких вођа и интелектуалаца из Босне и Херцеговине од 1878 године до данас, — (’* )«• УЗГРЕДНИ ЗАПИСИ КОНГРЕС ПОЉСКИХ МУСЛИМАНА Муфтија др. Шимкијевић, отворио je недавно конгрес муслимана настањених у Пол>ској. У своме говору муфтија je изјавио, да овај конгрес и.ча историску важност, јер се њиме завршава период рада на организоваљу мусли.чанске вероисповести у Пољској. Присуство претставпика пољске владе доказ je више о присним односима, који постоје између пол>ског народа и Татара у Пол>ској. Т и добри односи трају већ столећима, na je опште уверење, да ће се они наставити, јер су пол>ски муслимапи одани пољској држази. Војвода области Вилна такођс je одржао говор и у име пољске владе поздравио конгресисте, подвукавши н>ихово витешко држање и верност пољском народу. После тога отпевана je пољска национална химна. Једна делегација поклонила се срцу маршала Пилсудског, које, као што je познато, лежи у Вилну. ЈЕДНО ПРЕДАВАЊЕ О МУСЛИМАНИМА У Београду je, у Српском културном клубу, одржао предавање о мусличанима г. Tdoko Перин из Сарајева. Тим поводом »Самоуправа« пише: »Г. Ђ. Перин je у историји бно сасвим нетачан. Нас се не тиче да ли предавач познаје прошлост Муслимана или не, али на овом месту, у Српском културном Клубу, овоме непознавању ствари, или тенденциозном приказивању догађаја, није било места. Г. Перин каже, да je барон Калај успео да Муслимане удаљи од осталих суграђана, да их издвоји, и привилегише. T a je скроз нетачно: Познато je, да je Калај за Муслимане измислио неку босанску народност и заставу. Земаљска влада давала je себи много труда да подвоји Муслимане и православне Србе. У томе би се могли сложити са г. Ђ. Перином. Али г. Ђ. Перин отишао je и даље. Приказујући карактер и моралне особине Муслимана, г. Перин се много заборавио. Он тврди, да су Муслимани слаби када je у питању материјална корист. Другим речима, они се могу поткупити за чанак сочива, што je г. Перин и покушао да употреби као аргуменат тобожњег успеха Калајеве политике међу муслиманима. Ово вулгарно вређање Муслимана од стране г. Ђ. Перина, ми са индигнацијом одбијамо«. С а Г а јр е т о в а т е ф е р и ч а у В у г о Ј н у И čupanu! В и /е с т и и з М а г л а ја Г. Дервиш еф. Бутуровић, шернатски судија у Маглају распродао je од новембра 1937 до данас 250 Дин. блокова за градњу Гајретова дома, на чему му се Главни одбор срдано захваљује. Ово истичсмо као примјер, како радити за Гајрет треба, a нарочито наша интелигснција и многоброЈНИ свршени Гајретови питомци, којих има знатан број неактивних у раду за свога доброчинитеља. У прошлом броју »Гајрета« у нотици »Како сам провео Рамазан у Требињу«, наведено je да je одбор Муслиманског дома лриредио низ сијела са предавањима зд вријеме Рамазана, што не одговара стварности, јер поменути одбор није приређивао никаквих сијела, него je приредио 4 сијела са предавањима, која су било рекордно посјећена. — Одбор Гајретове женске задруге у Требињу. — Секретар Гајретове женске задруге: Шериф Кравић с. р. �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК НОВИ ДОБРОТВОРИ И УТЕМЕЉАЧИ ГАЈРЕТА ^®5п°ђа Рајка Давидовић, доставила je Главном одnnSro a*PoIa У^И0НИЦУ PaiPeT0Be привредне и кредитне задруге са 20 удЈела у номиналном износу од Дин. 2.500.—, rj" a име св°га пок. супруга Др. Душана Давидовића, бана дринске оановине, с тим да се сд том сумом пок. Душан Упише за члана добротвора Гајрета. Главни одбор Гајрета и овим путем топло захваљује гци давидовип, a пок. Душану, великом пријател>у Гајрета и националном раднику нека je вјечна слава. Г. Алија Мединић, директор Југосл. Шел д. д. у Загребу, да лочасти успомену својих родитеља рахм. Салио Рахм- Мелеће хануме, уписаа их je са свотом од Дин. 2.000.— за добротворе Гајрета. Г. Директору Медннићу, великом пријатељу Гајрета, који потпомаже сваку нашу корисну акцију, најсрдачније захваљујемо, a његовим рахм. родитељима нека je џенетско насеље. Г. Хауи Мулага Омановић, велепосједник из Прозора и један од најугледнијих привредника западне Босне, поводом женидбе свога сина Хамдије (Мухамеда) трговца из Прозора са гђицом Сафијом, кћерком Мустафаге и Фатиме хануме Делић из Бихаћа, уписао je младенце (сина и снаху) за чланове утемел>аче Гајрета, сваког са свотом од 500 Дин. Нека je племенитом Хаџи Мулаги искрена хвала на пажњи према Гајрету, a младенцима желимо сваку срећу и задовољство у животу. Г. Ибрахимбег Рустенбеговић, претсједник општине сребреничке и главни сарадник у пословима опште ствари, a нарочито за Гајрет, уписао je свога јединца сина Мухамедбега, старог двије године, за члана утемељача Гајрета и одмах уплатио 500 Дин. Главни одбор Гајрета и овим путем изриче г. Ибрахимбегу своју.топлу хвалу, који хоће као родитељ, да остави своме сину -(a можда најмлађем члану утемељачу) успомену на Гајрет и његово потпомагање. НАШ НАЈМЛАЂИ ЧЛАН УТЕМЕЉАЧ Г. Бекир Омерсофтић, судија у Вишеграду, уписао je свога сина Фарука Омерсофтића код мјесног одбора у Маглају као члана утемељача. . iШ к Г. Бекир Омерсофтић и његова ханума Зекија Омерсофтић стални су Гајретови радници, na и овај њихов акт свједочи колика je њихова л>убав за Гајрет. Ми желимо да наш најловији члан утемел»ач као и н>егови честити родитељи буду дуго година здрави и живи и да им се у животу испуни све оно што они желе. Одоор. МЕРХУМ ПРОФЕСОР МУХАМЕД АЛИХОЏИЋ ВЈЕРОУЧИТЕЉ 23 јануара о. г. наглом смрћу нестало je заувијек из наше средине рахметли Мухамед еф. Алихоџић. Ова изненадна тужна вијест растужида je многобројне његове пријатеље и поштоваоце, a највише, оне које je он највише волио — ђачку омладину. Рахметли Мухамед еф. био je један од оних који раде повучено у тишини, предано и са пуно добре воље и љубави, без тежње за таштом славом и угледом у друштву, који себе и свој живот посвећују дужности и неуморно раде на пословима за које их je живот позвао, посвећујући им сву снагу свога духа. Рођен je 1883 године у Бањој Луци, у једној честитој и националној породици. У Бањој Луци je свршио основну школу и медресу, a више теолошке науке у Цариграду. Послије свршених наука постављен je за вјероучитеља на гимназији у Дервенти 1914 године, a затим je служио у Тузли, Бихаћу и Бањој Луци гдје ra смрт и затече. Националан и вјерски толерантан рахметлија je уживао симпатије и углед како међу наставницима и ученицима, тако и код грађана. Био je добар, племенит и користан свима с којима je пријатељевао. Доброта срца, мекост и благост зрачили су из његова бића. Он je био од оног малог броја људи који не знају да мрзе. До неиздржљивости стрпљив, тих и благ он je годинама вршио тешку наставничку дужност лако и са осмјехом. Он je позив наставника, имајући љубави за сву дјецу, изједначио са родитељском дужношћу којом je био сав прожет. Вршио je тачно своју дужност, вршио ју je са љубављу и преданошћу. Његов наставнички живот најљепша je слика самопријегора у служби народном добру. Рахметлија je учестовао активно у многим националним и културним акцијама. Био je једно вријеме управник и васпитач у Гајретовом интернату у Бањој Луци, a више година вјерски васпитач Гајретов и врстан Гајретов радник. Осим тога ревносно je помагао све културне и хумане установе. Рахметлија je умро под теретом напорног просвјетног рада као добар син своје отаџбине, давши својој зе.мљи све што je имао. Онако величанствена џеназа, каква се одавно није видјела у Бањој Луци, најбоље посвједочује колики je углед и поштовање уживао рахметлија код цјелокупног грађанства, a сузе многобројних ученика-ца свједоче како су се тешко растајали са ошш који их je много волио и за њих се сваком згодом заузимао и радио. Рахметлију су отпратили до кабура ученици и ученице свих мјесних школа са наставницима, a са рахметлијом се опростио испред наставничкога збора професор г. Богосав Бијелић, a испред ученика Ахмет Хаџи-Халиловић, ученик VII разреда гимназије. Нека je рахмет племенитој души Мухамед ефендијиној, a породпци искрено саучешће. БАЈРАМСКИ ПРИЛОЗИ ГАЈРЕТУ У БАЊОЈ ЛУЦИ Приликом Курбан бајрама дароваше Мјесном одбору Гајрета што у курбанским кожицама што у прилозима слиједећа гг.: no једног цијелог курбана за Гајретов конвикт Дервиш Тафро и Др. Фехим Османефендић; no 1 воловску кожу инг. Суљага Салихагић, насл>едници X. X. Ибрахим еф. Маглајлића и Капиџић A. еф.; no 1 овновску кожу: Дервић Фуад, Суљић Ибрахим, Галијашевић Бећир, Гермовић Алија, X. Авдић Мехага, Захировић Хф. Мехмед и Џумрукчић Фатима. Кожице су уновчене за 893.— Дин. У готовом новцу приложише гг.: no 50 Дин. Нурија Ђумрукчић и Пашић Сабит; no 30 Дин. X. Омерспахић Кемал, Маглајлић Мухамед, Наим Ћејван и Мујага TiejBaH; no 20 Дин. Мујага Казаз, Др. Мухамед Миџић, Узеир Бисер, Бегановић Осман и Вејсил Шашиваревић и no 10 Дин. Хорозовић Фатима. Свега сакупљено од курбанских кожица и прилога Дин. 1.223.—. Свима даровател.има велика хвала. 59 �OSNIVAČKA SKUPŠTINA GAJRETA U TURANIMA 4 januara o. g. održana je osnivajuća skupština Mjesnog odbora Gajreta u Turanima, opština Brdska, srez trebinjski. Ovo jc ujedno četvrti mjesni odbor Gajreta koji se osniva u trebinjskome srezu. Pored velikog broja mještana na skupštini su učestvovali sreski načelnik iz Trebinja g. Pavičević, školski nadzornik g. Pejović i delegat Gajreta iz Trebinja g. Camil Hujdur, učitelj. Nakon otvorenja skupštine g. Hujdur saopštava prisutnima, da je Glavni odbor Gajreta u Sarajevu odobrio osnivanje mjesnog odbora u Brdima, pohvalivši inicijativu za osnivanje ovoga odbora i želeći uspješan rad. G. H ujdur je u svom podužem govoru iznio značaj Gajreta po sve jugoslavenske muslimane, kao i koristi koje jc učinio za 35 godina našoj za­ jednici. Nadalje je govorio, i g. Hafiz Husein ef. Zubčević, mjesni imam, te još nekolicina članova. Po tom se pristupilo izboru odbora u koji su izabrani: Zubčević Hafiz Husejin, Glavinić Murat, Hajdarović Selim, Begović M. Alija, Ramić Bećir, Ramić Salko, Breka Selim, Salman Džafer. Za zamje­ nike su izabrani: Begović Hamid, Hajdarović Ahmo, Ramić Mustafa, Ramić Huso i Nikautović Ramo. U nadzorni odbor birani su: Begović D. Alija, Cerimagić Salko i Hajdarović Alija. Pošto se g. Hafiz Husein ef. Zubčević ispred mještana za­ hvalio svima onima, koji se zauzimaju za napredak ovoga kraja, skupština je bila zaključena. 7 januara o. g. novoizabrani odbor se konstituisao, pa je biran za pretsjednika g. Hafiz Husein ef. Zubčević. Za potpretsjednikaa g. Selim Hajdarević, za sekretara g. Selim Breka i za blagajnika g. Alija M. Begović. Poslije konstituisanja, pretsjednik je zamolio odbor, da ozbiljno uzme srcu Gajret i nje­ govo dobro, te da bratski i složno porade za njegov napredak, pa je nakon toga proučio dovu za hajirli početak rada Gajretova. — Neka jc sa srećom Ii ПРИЛОЗИ КУРБАНСКИХ КОЖИЦА ЗА ГАЈРЕТ У РОГАТИЦИ Приликом прошлог Курбана-бајрама чланови и пријатељи Гајрета у Рогатици дароваше своје курбанске кожице и то слиједећа господа: По 1 говеђу кожу: Ибришимбег Агић, Јусуф Горушанин, Шиде ханума Хафизовић и Хифзага Хаџиосмановић — свака кожица у вриједности од 95 Дин. Затим no пола говеђе Чсоже дароваше гг.: Галиб Чалл>ић, претсједник општине, у вриједности од 55 Дин., те Идризбег Шахинпашић у вриједности од 58 Дин. Затим I бравију кожу даровао je г. Рагибага Чапљић, народни посланик, у вриједности 60 Дин., Омербег Сијерчић 2 кожице у вриједности од 120 Дин., те no 1 кожицу у вриједности од 60 Дин. гг.: Едхем Бранковић, Хамдија Јамаковић, Галиб еф. Хафизовић; no 2 бравије кожице г. Др. Алија Томић у вриједности од 120 Дин., Инг. Шемсудин Хасандедић 60 Дин., Мустафа Акшамија 60 Дин., Ахмедбег Соколовић 60 Дин., Дервага Чоходар 60 Дин., Решид еф. Хафизовић 60 Дин., Авдага Даиџић 36 Дин., Хасанбег Шахинпашић 60 Дин., Мустафа Хафизовић 60 Дин. Поред тога дадоше прилоге no 5 Дин. гг.: Расим еф. Д1уфти1'1 и Ферид Муфтић, a 20 Дин. r. Мухамед Даиџић. Укупна вриједност свих дарованих кожица, no одбитку режијских издатака, износи Дин. 1.514.—. Нека je даровател>има наша најискренија хвала! ПРИЛОЗИ КУРБАНСКИХ КОЖИЦА ГАЈРЕТОВИМ ИНТЕРНАТИМА Прошлог Курбан Бајрама дароваше Гајретовом мушко.м интернату у Сарајеву своје курбане слиједећа господа: Др. Авдо Хасанбеговић 2 курбана, a no 1 курбан Др. Махмуд Мех.чедбашић, Мујага Хардага, Азиз еф. Сарић, Хасам еф. Демировић, госпођа Абида Др. Мустафе Хајдаровићл и Салко Хасанбеговкћ. Гајретовом женском имтернату у Сарајеву дароваше no 1 курбана господа: Др. Махмуд Мехмедбашић, Ахмедага Новалија, (из васијета рахм. Хаџи Хашије Пиљо, рођ. Зилџић) и Хилми еф. Хатибовић, врховни шериатски судија у пензији. Г. Ахмедага Новалија даровао je и своту од 60 Дин. за уновчену курбанску кожицу. Гајретовом интернату у Плевљу даровао je свога курбана г. Абдуселам Абдулаховић, управник Гајретова илевал>ског интерната. Овај курбан ламијењен je оцу г. Абдулаховића рахм. Идриз еф. Такођер je даровао питомцима овога интерната >/. курбана r. Фаикбег Селмановић, трговац из Плевал.а. ПРИЛОЗИ ЗА ГАЈРЕТ ПРЕД ЏАМИЈАМА У Б. БРОДУ Г. Арсланбег Курбеговић, претсједник Гајрета у Б. Броду дозначио je Главном одбору 282.25 Дин. од сергија на које je прикупио пред џамијама, и то: у Б. Броду 97.— Дин. у Тур. Колибама 29.— Дин. у Сијековцу 26.25 Дин. Затим je г. Ферид Лемеш, учитељ, даровао Гајрету своју курбанску кожицу, која je уновчена за 30 Дин. У Б. Броду сакупл>ао je прилоге на сергије претсједник г. Курбеговић, у Тур. Колибама гг. Лемеш и Хавић, a у Сијековцу r r .: Ћајић и Рипић. Сакупљачима и дароватељима нека je топла хвала! ПРИЛОЗИ КУРБАНСКИХ КОЖИЦА Из Тареваца: Повјереник Гајрета из Тареваца r. Хф. Б. Сендијаревић сакупио je приликом Бајрама од курбанских кожица своту од Дин. 180, a дароваше их: Хасан еф. Хаилбашић, муалим (Дин. 40), Вејсилбег Мурадбеговић, посједник (Дин. 20), Суљо Ћарић, зидар (Дин. 20), Н. Н., тежак (Дин 50), Хф. Б. Сендијаревић, трговац (Дин. 50). Сакупљачу и дароватгл>има наша топла хвала. Из Брчког: Повјереник Гајрета из Брчког г. Атаулах Хаџиалијагић послао| je Гајрету своту од Дин. 336.— од проданАх курбанских кожица, које дароваше rr.: Селимага Кантарџић (2), Смаилага X. Мехмедагић (2); no једну: Алиjara Омербашић кафеџија, Мухамерага Т1умуровић посједник, Даутбег Аликадић, посједник, Назифага Шеховић посједник, Сулејман X. Алијагић учитељ и Асије х. Синанагић. Повјеренику и племенитим дароватељима нека je топла хвала! Из Олова: Мјесни одбор Гајрета из Олова дозначио je Гајрету своту од Дин. 70 од проданих курбанских кожица, које су даровали: Тифе ханума Куртагић, Алије ханума Куртагић и Шахсине ханума Фочић. Племенитим дароватељкама нека je наша искрена захвалонст! Из Маглаја: Мјесни одбор Гајрета дозначио je евоту од Дин. 135 за курбанске кожице, које дароваше rr. Дервиш еф. Бутуровић, шер. судија и Азиз Омерсофтић, кројач. Нека им ie топла хвала! Из Вареша: Г. Мујага Хасагић, благајник Mjecnor одбора Гајрета у Варешу сакупио je 5 комада курб. кожица и продао на лицитацији за 200 Дин. Кожице дароваше: Мујага Хасагић, Алија Парић (умр. Мује), Алија Парић (умр. Авдаге) и Мухамедага Салетовић (2 комада). Сакупљачу и племенитим дароватељима топла хвала! Осим горе наведених још смо добилм прилоге од курбанских кожица, и то: из Чајнича Дин. 370, Кошица 88 Дик., Добоја 177 Дин., Витине 140 Дин. и Рогатице 1392 Дин. USPJEH BAJRAMSKE ZABAVE U ZVORNIKU Kako svake tako i ove godine mjesni odbor Gajreta i po­ vjereništvo Narodne Uzdanice u Zvorniku, priredili su zajed­ nički zabavu na dan 12 februara o. g., treći dan Kurban Baj­ rama, u prostorijama Kasino »Doma Crvenog Krsta«, koja je kako u materijalnom tako i moralnom pogledu vrlo dobro uspjela. Program zabave je bio vrlo dobro sastavljen a također i izveden. Naročito su dobro izvedena dva pozorjšna komada od najboljih zvomičkih diletanata, medu kojima je bio poznati humorista i šaldžija g. Hasan Kamišalić, te je i ovoga puta neočekivano uspio sa svojim šalama, što je zadovoljilo publiku, te je bio nagrađen raznim poklonima od strane prijatelja Gaj­ reta i Uzdanice. Posjeta jc bila vrlo dobra, kako od zvorničkih građana, tako i viđenijih seljaka, raznih vjeroispovijesti. I ovoga puta učinjena jc lijepa posjeta i od ženskog muslimanskog svijeta. Za lijep uspjeh zabave ima naročitu zaslugu agilnj pretsjednik Gajreta g. Ilijas Hadžimejlić, šef ovdašnje Porcske uprave. On jc također u svom kratkom govoru iznio program i želje naših muslimanskih prosvjetnih i kulturnih društava, apelujući na sve posjetioce zabave za što veću pomoć i saradnju za daljnji napredak naših muslimanskih društava. I ostali članovi odbora Gajreta i Uzdanice su se mnogo trudili za što bolji uspjeh zabave, a naročito biv. pitomac Gaj­ reta g. Scmsudin Ljubović, opšt. činovnik i g. Avdo Muiezinović priv. činov. i Mehmcd ef. Mulabdić penzion. učitelj. Zabava je protekla u najvećem veselju i zadovoljstvu sve do zore. A. Caklovica. �J e d n a n e o b i č n o u s p je l a p r i r e d b a GAJRETOVA ZABAVA U ZENICI reta« ua7f>nfrineunirban’j *jr-ama Priredio Је mjesni odbor »GajS rom an ичо Л Јп godlsni u, zaba.vu u Sokolani koja je imala vulieti uu provincijskom nmPvfnhrV<2V0 Jmjestu. e b i a Priredba kakvu je bilo teško viajeti ostalih -prfd zabavu mjesni odbor je uz saradnju bran Л 2 ^MJre-ta ,U Zeni-Ci P.očeo sa Pripremama. IzaEkrema te «п Prik?ze dramski spjev »Zmaj od Bosne« od nnfeln • đen,komada. e glavne konture programa. Ubrzo se počelo sa vježbanjem žpnskinfp b, L l °v^m Prilikom Pokazalo šta i naše vrijedno reHhn T d ii" d • df bl se probudio što veći interes za priлН tnii!,đ]Uv,en0 da samo društvo nabavi izvjestan materijal п Se !zradl° ?to veći broj uzornih ručnih radova. ",r"..c iu sa 9db°rom je svesrdno sarađivalo desetak naših м1^Г.?г ??sP9dl9a 1 *9: Begić Hajrija, Kazazović Ifeta, Zadić Mensura, Ramic Đevahira, Uzunović Sidika, Imamović Fahrija, Upanovic Habiba, Imamović Dika, Bakšić Zineta . .. via . Poziv odbora sazvan je širi sastanak članova i prija­ telja uajreta kojem je prisustvovalo preko 120 najuglednijih J»Ja“ana- !.onl prilikom pretsjednik mjesnog odbor g. Tarabar Mehmedahja i još neki članovi odbora govorili su o Gajretu i našim prilikama, što je vrlo simpatično primljeno od strane prisutnih pa je na tom sastanku palo i dosta dobrovoljnih priloga za bife. Izabran je i prošireni prir. odbor koji je kroz cijelo vrijeme ukazao svoju punu saradnju Mjesnom odboru. Desetak dana pred zabavu počeli su stizati ručni radovi naših gospođa i gospođica određeni za tombolu. Oni su pri­ jatno iznenadili svojom ljepotom, preciznošću i skupocjenošću. Jasno je bilo da će ovo biti revija naših ručnih radova. Odbor je stoga odlučio da nagradi 3 najbolja rada a da od cjelokup­ nih radova priredi izložbu u prostorijama društva »Zajednice«. Tako je i učinjeno. U nedelju J5-I1 p. g. radovi su ukusno izloženi. Odbor je angažovao 4 ugledne i stručne dame (gđe: Kokljuškin, Selesković i Muminagić i gđicu Vaclav) koje šu obrazovale žiri za ocjenu najboljih radova Nagrađeni su r.adovi: g-ce Sidike UriunDvić (I nagra­ dom), gđe: Mejre Mujagić (II nagradom) i g-ce Habibe Opanović (III nagradom). Mjesni odbor u Zenici darovao je obje prve nagrade za glavnu 'godišnju zabavu Gajreta u Sarajevu (jedan zlatom vezeni jastuk i jedan stolnjak izvezen na svili), na čemu se Glavni odborczahvaljuje darovateljicama. Zatim je otvorena izložba. Ogromna masa posjetilaca prošla je kroz izložbu i divila se izloženim radovima. Sutradan su radovi prenešeni u izloge dviju radnji, gdje su ostali na ugled sve do dana zabave. Preko cijeloga dana i duboko u noć svijet je prosto grnuo pored tih izloga. Akciju oko izrade tombole i priređivanja izložbe radova vodili su gg. Imamović Fadil i Mujagić Zuhdija. Tombolu po čaršiji sakupljali su gg. škrgo Ahmed i Mujagić Zuhdija. Interesovanje za zabavu bilo je ogromno. Ulazince su bile naprosto razgrabljene, još nekoliko dana prije zabave. Početak zabave je bio zakazan za 20.30 časova. Međutim ogromna dvorana Sokolane bila je na čitav sat ranije gotovo puna. Pred početak dvorana je bila prepuna, čak prenatrpana. Za ovu priredbu bila je angažovana g-ca Đ. Imamović iz Sa­ rajeva i g. E. Hodžić iz Travnika. Veliko interesovanje pobudio je i g. Dervišaga Omeragić, čovjek od preko 50 godina, koji je prvi put istupio da pjeva naše sevdalinke. Program je tekao ovako: 1) Glazba »Zajednice« vrlo je skladno otsvirala »karišik narodnih melodija« pod dirigovanjem kapelnika g. A. Smajlovića. 2) Zatim je g-ca Imamović otpjevala više sevdalinki toplo i sa mnogo smisla za narodne melodije a pratio je na harmonici g. E. Hodžić. 3) Glazba je opet otsvirala »Sultanov ulazak u Harem« od A. Osmanlijevića. 4) Onda je g. D. Omeragić dočekan burnim aplauzom otpjevao sa mnogo uspjeha »Akšam geldi«. 5) G-ca Hadžić je deklamovala »Otadžbini« od N. Resulovića. 6) G. M. Serdarević je u jezgrovitom govoru ocrtao pri­ like u doba Gradaščevićeva pokreta za slobodu Bosne, koji je period uzeo za građu Ekrem u svom spjevu «Zmaj od Bosne«. _ 7) članovi Gajreta su zatim izveli »Zmaja od Bosne«, dramski spjev od Ekrema u 5 činova. Spremanje i izvođenje ovog komada iziskivalo je mnogo truda i napora. Djelo je pisano u stihovima, zamašno je, ima 4 slike, mnogo aktera, traži naročitu odjeću, staro oružje, a uz to scenski neobrađeno. .... . . Ali napori diletanata, odbora i režisera nisu išli uzalud. Jer izvođenje komada i cjelokupna obrada zadovoljila je sve gledaoce u punoj mjeri. Svi diletanti igrali su sa puno volje i imali su uspjeha. Poleta im je davala toplina i ljubav za rodnu grudu, s kojom je prožeto djelo rahmetli Ekrema. .... su bile u rukama gg.: Zmaj od Bosne Grahić Alija; Devlet hanuma — g-ca Karajković Ešrefa; Alipaša Fidahić — Harmandić Sirađ; Huseinbeg Novin — Jalina Abdulah; Zlatarević kapetan — Suljić Abdulah; Halilaga — Sehalić Ahmed; Malkoć — Omerspahić Faik; čengić Smailaga —• Arnaut Sulejman; Rizvanbegović Stočević — Salčinović Izet; Dervišbeg — Arnaut Asim; Ragib ef. — Karić Sulejman; Sirčić — Zejmć Mujo; Namik Paša — Serdarević Mithat; Karamahmut Paša — škrgo Ahmed; Burhan ef. — Panjević Ah­ med; Hasan ef. — Dajić Mehmed; Jašar — Đampo Hazim; Bošibozuk — Kulović Salih; Građanin — Đampo Mulo; I Voj­ nik Turski — Sredojević Milisav; II Vojnik Turski — Brdarević Rasim; III Vojnik Turski — Kaknjo Meho; I Vojnik Građaščevića — Tabaković Mehmedalija; II Vojnik Gradaščevića — Kratina Ahmed. Izvođači su i pojedinačno i kao grupa u cjelosti zado­ voljili. Nosioci glavnih uloga gg. Grahić, Avdić. G. Grahić je dostojanstveno tumačio Zmaja, a g. Avdić odlučnog Ali pašu Fidahića (Zmajeva vjernog druga i pomagača). Serdarević, Škrgo^Arnut i dr. imali su težak zadatak ali su ga vrlo dobro izvršili! Gledaoci su se prenijeli u doba ovog perioda naše plavne prošlosti. Režiser g. Imamović Fadil imao je vrlo težak zadatak, - jer je komad glomazan bez ikakvih opisa za ličnosti i scene. Pa ipak režja je po opštem priznanju, vrlo korektno i impre­ sivno izvedena. G. Mujagić Z. je iz suflernice vrlo umješno vodio diletante kroz njhove teške uloge. Veći dio garderobe posudilo je Narodno pozorište u Sarajevu zahvaljujući susret­ ljivosti upravnika g. Janjuševća. Između činova pjevali su g-ca Đ. Imamović, gg. Derviš­ aga Omeragić i šefko Vojvodić (koji je također veoma pri­ jatno iznenadio svojim lijepim glasom. (Publika ih je nagra- Diletanti Gajretove bajramske zabave u Zenici. đivala burnim aplauzom i klicanjem. Naročito g. Omeragića, on je izazvao pravo oduševljenje. Po završetku programa nastala je igranka uz prijatne zvuke glazbe »Zajednice«. Tombola je začas razgrabljena. Raspoloženje i zabava potrajalo je do pred zoru, kada se pu­ blika razišla sa najljepšim utiscima. Tako je završena ova zaista rijetka priredba. Cjelokupna organizacja ove priredbe bila je na visini. Materijalni uspjeh prevazišao je i najoptimističnija očekivanja. Ovakav prihod nije zabilježen zadnjih 7 do 8 godina. Bruto prihod 25.300 dinara, oko 7.800 dinara rashoda, čist prihod 17.500 dinara. Štampa je najpovoljnije pisala o ovoj značajnoj priredbi. Za ovu našu priredbu pored članova odbora založili su se još i gg.: Mutapčić Enizaga, Kundalić Muhamed ef., Limić Teufik, Halilović Bajraga, Zadić Hilmija, Mecan Rifat, Tafro Đemalag, Dr. Muminagić Hasan, Begiman Rasim, Ibrahimagić Hajrudin, Omeragić Ibrahim, Dajić Mehmed. Priloge za tom­ bolu dale su: Sultanović Emina, Zejnić, Fahrija, Ramić Đeva­ hira, Čehaja Nura, Ljohlja Emina, Imamović Dika, Ekinović Advija, Praskić Derva. Ekinović Rabija, Serdarević Razija, Đananović Razija, Mujkić Nezira, Mujkić Ferida, Salčinović Dišija, Karajković Ešrefa, Isaković Fatima, Imamović Fahrija, �Gajretova bajramska tom­ bola u Zenici. Sarajlić Ešrefa, Sarajlić Hiba, Opanović Zlatka, Hrelja Remzija Opanović Nura, Imamović Zarfa, Imamović Bisera, Sarajlić Esma, Salčinović Aiša, šainpašić Hasnija, Opanović Habiba, Begić Hajrija, Begić Ruvejda, Ekinović Hatidža, Ekinović Advijja, Hećimović Esma, Ramić Đevahira, Lijenović Ajiša, Mujkić Razija, Bakšić Zineta, Mehmedić Zineta, Tatarević Selima, Hadžiosmanović Čazima, Kazazović Ifeta, čehajić Esma, Uzunović Sidika, Baručija Habiba, čantdžić' Vasvija, Omerinović Fata, Kajsarlić Bisera, Kamrić Siha, gospođa Hrustić Nura, Mašić Haška, Dajić Nefisa, Mujagić gospođa Zlatka, Hodžic Dika, Bjeloušić Fatima, Poljskić Dika, Ekinović Derviša, Šestić Ajiša, Grahić Munevera, Begagić Besima, Karić Devleta, Нагmandić Rabija, Imamović Almasa, Kratina Zineta, Panjević Muje gđa, Serdarević Mensura, gospođa Begimanović Fahrija, Šestić Suhbija, gospođa Balagija, Harmandić Munira, Ekinović Nafija, Tarabar Habiba, Ekioović Tenzila, Ekinović Paša. Nađaković Zaha, Begičević Zineta, Ekinović Ajiša, šestić Zehra, gđa Bihorac Ibrahima, Durmić Zarfija, Mujkić Abiba gospođa, šestić gđa Hasiba, Islambegović Fadila, Mecan Hasnija. Zadić .Mensura, Mutapčić čam ka, Dajić Rabija, Bihorac Hajrija, Islambegović Zehra, Pašalić Vasvija, Ramadanović Bahra, Sa­ rajlić _Fatima, Dervoz Ismeta, Đampo Hafiza. Muminagić gđa Hatidža, Đampo Arhija, čolaković Sida, Zilić Pašija, Mujagić gđa Mejra, Škrgo Mubera, Serdarević Mujesira, Kratina Ferida, Turišlić Đemila, Uzunović Muniba, Uzunović Safeta, Tabaković gđa Safeta, Arnaut Ifeta, Uzunović Mulija, Tarabar Ha­ tidža, Uzunović Latifa, Uzunović Zahida, Vojvodić Zineta, Salčnović Bisera, Kuprešak Zarfija, Hercegovac Nura, Serdarević Aziza, Džinić Asrija, Čaršimanović Rabija, Begiman Mehmed, Pašalić Bisera, čolaković Omerbegovica, čolaković Derviša, Islambegović Nafija, Hercegovac Ahmetaginica, Arnaut Haša, Pojskić Hasnija, Pojskić Fitaba, Islambegović Hazima gđa. Za bife su dali: U naravi: Gg.: Imamović Fadil, Džampo Pašaga, čola­ ković Omerbeg, Dajić Mehmed, Kundalić Muhamed ef., Halilović Bajro, Zadić Hilmija, Begić Izet, šamdžić Huso, Islam­ begović Edhem ef., Mujagić Mustafa, Salčinović Abdulah, Bašić Jusuf, Vojvodić Dervišaga, Omeragić Ibrahim, šišić Meh­ med, Serdarević Sulejman, Nadžaković Šefko, Sarajlić Ibrahimaga, Islambegović Alija i dr. U novcu: Gg.: Ponjević Ferid 50 din., Islambegović Hazim 70.—, Serdarević Midhat 20.—, Babahmetović Mehmed 20.—, Kahvedžić Salihbeg 20.—, Tarabar Munir ef. 20.—, Ra­ madanović Edhem i Alija 50.—, H. Selimović Omer 20.—, Hamzić Salih ef 30.—, Mecan Rifet 20.—, Dizdarević Ragib 20—, Palalić Redžo 10.—, Babahmetović Ahmed 10.—, Mu­ tapčić Derviš 10.—, Omerspahić Saliheg 10. —, Tafro Džemal 20.—, Tarabar Mehmedalija 100.—, Ibrahimagić Hajrudin 10.—, Salčnović Izet 20.—, Brajić Rašid 15.—, Tahmiščija Mehaga 20.—, šestić Enizaga 50.—, Sarajlić Ismet 10.—, Begimam Rasim 20.—, Husremović Osman 30.—, Ekinović Eniz 20.—, Be­ gagić 5.—, Salčinović Ragib 10.—, Mutapčić Salih 10.—, Тађаković Abdulah 10.—, Tabaković Asim 10.—, Podojak Safet 20.— , Vojvodić Salih 10.—, Šestić Osmanaga 10.—. Salčinović Muharem 20.—, Dr. Sinan Mušanović 150.—, Mutapčić Eniz 25.—, Zadić Hasanaga 10.—, Begagić Mustafa 20.— i drugi. Gajret svima saradnicima i plemenitim darovaocima zah­ valjuje i ističe njihovu preduzimljivost i dobru volju drugima za ugled. Ca Гајретовог јесенског теферича у Горажду 62 �GAJRETOVA ZABAVA U STOCU 12 februara ov. g. mjesni odbor Gajreta dao je u zgradi Srpskog doma u Stocu svoju godišnju zabavu. " U prvom dijelu programa učestvovali su Sokolska muzika , °?а’ te Nalić, operni pjevač iz Beograda i gđica Đula Imamović iz Sarajeva. U pozdravnoj riječi pretsjednik g. M. Grebidela iznio je sa idejne strane rad Gajreta medu našim elementom, a napose djelovanje Gajreta u posljednje vrijeme na ekonomskom jača­ nju naroda putem1 Gajretovc zadruge. Deklamacija od A. Karabegovića »Žrtva slobode«, de­ klamirana po Sabiri Sehić je dobra. Pjevanje g. Nalića je umjetnički dobro dotjerano. Glavna pažnja g. Nalića bila je skonccntrisana na ostvarenje muzičkih elemenata interpretacije. Školski rezultati njegovih istrajnih stu­ dija isticali su se u pažljivo razvijanje tona, zaobljeno i muzi­ kalno fraziranjc, jasna dikcija i dinamika; on je ponovno uka­ zao na svoje kvalitete koncertnog pjevača ,koji se sav predaje tumačenju djela bez traženja efekata i želja za ličnim isticanjem. A to znači za jednog pjevača vrlo mnogo. Gđica Imamović, sa svojim sevdalijskim sopranom je odu­ ševila publiku. Njen volumen glasa je mali. Pjevanje gđice Imamović^ je jednostavno, prostosrdačno, bez naročitih teh­ ničkih traženja u izrazu, crtajući svoje tekstove na individualan način, koji se melodijski saživljavaju na elemente narodnog pjevanje. U drugom dijelu programa prikazana je scena iz musli­ manskog života »Gajret i žena« od A. J. Mehmedbašića. Ten­ dencija pisca bila je, da žena putem Gajreta i njegovih žensjeih stručnih škola dolazi do potpunog kulturnog i materijalnog sazrijevanja, time, što stečenom kulturom i stručno obogaćena znanjem čini ženu sposobnom ža današnje vrijeme. Izvodili su društveni diletanti. 1 Nadalje prikazana je »Nevjesta u^pidiami« od Sule. Crta­ jući pisac dva svijeta, dva pogleda na svijet, sukob generacija publika je sa interesovanjem pratila tok radnje, te je na svr­ šetku toplo aplaudirala. Izvedeno je sa društvenim diletantima. Važno je napomenuti da je lutrija za ovu zabavu bila odlična. Naročito se je isticalo žensko dekorativno vezivo. Interesovanje za ovu zabavu bilo je veliko, što dokazuje i obilna posjeta. Zabava je održala rang jedne elitne priredbe, gradskog shvatanja. Dakle, zabava je uspjela. A. R. PRVI GAJRETOV TEFERIC U BATOVU U nedelju 19 septembra 1937 priredilo je Povjereništvo Gaireta u Batovu prvi Gajretov tcferič, koji je uspio iznad svakog očekivanja. Kako je zauzimanjem nekolicine Gajretovih pobornika u ovim krajevima počeo Gajret naglo da napreduje, to je i za njegov teferič, koji je bio prvi ove vrste na našem selu, vla­ dao veliki interes ne samo kod obližnjih seljaka već i iz naj­ udaljenijih mjesta. Tako još rano u nedelju počela se prikupljati masa svijeta na Plandištima g. Omera Hastora. Zapaženi su gosti iz Goražda sa g. Rašidkadićem Osmom, iz Cajniča sa g. Velićem Edhemom, zatim iz Rogatice, Ustiprače, Miljena i Miletkovića. Kako je vrijeme bilo naklonjeno teferiču, to su odmah uz pjesmu povedena narodna kola seoskih djevojaka i momaka. Nešto oko dva sata poslije podne otvorio je ovdašnji upravitelj Narodne osnovne škole g. Sefkija Cišić pozdravnim govorom i kratkim predavanjem o istoriji osnivanja društva G a:reta i njegovom djelovanju kroz plodnih trideset i pet god. Govori o jačoj potrebi što tješnjije saradnje društva i sela Poziva prisutne da istraju u radu oko Gajretova napretka. Go­ vor g. Cišića bio je nagrađen dugim aplauzom. Zatim se je zahvalio na pozdravu ispred gostiju g. Rašidkadić i kratkim govorom iznio potrebu školovanja seoske mu­ slimanske djece ovih krajeva. Govornik je bio burno pozdrav­ ljen. Poslije toga su se redale ostale tačke programa. Veselje ie potrajalo dugo u noć, kada su se mase seljaka mirno razišli kućama, ponesavši sa teferiča prijatne utiske. Organizacija tcferiča, koju su vršili radnici pilane »Durmitor« je potpuno us­ pjela i zadivila svakog posjetioca teferiča. Odbor smatra svojom dužnošću, da se zahvali svima po­ sjetiocima teferiča, a naročito gostima iz Goražde, Cajniča i Rogatice, koji svojom posjetom uveličaše ovu manifestaciju Gajretove misli. Naročita pak hvala g. Rašidkadiću Osmi, koji nije žalio truda i materijalnih žrtava, da ovaj naš tcferič što bolje uspije. Hafizović Ata GJRETOVA ZABAVA U KONJICU Prvi dan ramazanskog Bajrama -1-ХН 1937 Mjesni odbor Gajreta u Konjicu priredio je u prostorijama Naprctkova doma svoju godišnju zabavu. Gajretova je zabava svake godine u Kcnjicu rijetka manifestacija Gajretova kulturnog djelovanja, a ovogodišnja je upravo vrhunac napora Gajreiovih trudbe­ nika. Odličan ton zabave i raspoloženje zavladalo je odmah od_ početka programa pa sve do jutra. Program je započeo poz­ dravnim govorom g. Dra Ismeta Popovca, sreskog ljekara i člana Gajretova odbora u Konjicu, koji je ukratko iznio za­ sluge Gajreta za prosvjetno-kulturno pridizanje muslimana na Slovenskom jugu, osvrnuvši se i na njegovo nacionalno i pri­ vredno djelovanje prije i poslije Oslobođenja. Govor je osta­ vio ugodan dojam na publiku. U izvođenju deklamacija osobito je pokazao umjetničkog smisla g. Kasim Alikadić, pravnik. Sevdalinke, što ih je pje­ vala gđica Zumrcta Cakić, naročito su zadovoljile publiku i izazvale dugotrajan aplauz. Na opće zadovoljstvo publike prikazan je komad »Žrtve tradicije« od Imamovića, za čiju je režiju uložio sav trud, g. M. Hrvić tako, da su diletanti potpuno prirodno i sa osjećajem izvodili i najteže momente u pojedinim scenama. Ulogu »Azre« odigrala je gđica Zehra Dizdarcvić sa dubokim sevdaliskim osjećajem nesretne ljubavnice. Istakli su se sa mnogo vještine u izvedbi komada i gg. Hidajet Drače, te Fehim Hadžizukić i Hamdija Repovac. Publika je bez predaha pratila tok pragrama sa velikim interesovanjem. Poslije programa uz bogatu tombulu otpočela ie zabava sa igrankom i veselim raspoloženjem sve do jutra. Na zabavi je sudjelovao tamburaški zbor Jugoslovenskog kluba. Odličan materijalni kao i moralni uspjeh najveće je zado­ voljstvo Gajretova odbora, koji se i ovom prilikom toplo za­ hvaljuje svima saradnicima. Sa istim programom priredio je ovaj odbor zabave u Ostrošcu 1-1. o. g. i u Jablanici 8-1. o. g. I u Ostrošcu i u Jablanici zabave su odlično uspjele i u moralnom i materijalnom VRLO USPJELA BAJRAMSKA ZABAVA GAJRETA U OLOVU 13-II o. g. u svim prostorijama tamošnjeg Sokolskog doma održana je vrlo uspjela bajramska zabava, koju je priredio Mjesni odbor Gajreta u zajednici sa odborom za gradnju dža­ mije u Olovu. Tačno u 8 sati navečer zabavu je otvorio vrlo biranim govorom ovdašnji imam-matičar g. Musiafa Ćesović, koji je mnogobrojnoj publici izložio cilj zabave, te sadržaj komada, koji će se odigrati. Njegov opširan govor je bio pozdravljen dugotrajnim aplauzom. Nakon toga je izveden sa puno razumijevanja pozorišni komad iz muslimanskog života: »Nevjesta u pidžami« od Sule. Naročito se je istakao svojom glumom g. Izet Salihagić, a nisu mnogo izostajali iza njega i g. Refik Degirmendžić i gđica R. Majerović i B. Izrael, Tošo Vignjević, te mala djevojčica Muniba Kurtagić. Dijalog: »Čestitam — Sažaljujem« su također lijepo izveli gg. Izet Salihagjć i Miloš Radulović. �Poslije toga se je razvila igranka i rasprodaja tombole, koja je naročito bila bogata, kao i još nekoliko veselih tačaka. pa je radi toga i sama zabava dobila naročiti svoj štimung i potrjala do samog Svanuća. Ova zabava se smatra najuspjelijom do sada u Olovu kako u moralnom tako i u materijalnom pogledu, a za to se una najviše zahvaliti agilnim priređivačima, koji nisu požalili ni truda m žrtava. N a ^ b a v i je primjećeno mnoštvo seljačkog svijeta kako 12 .najbliže tako i iz najudaljenije okolice Olova, a također je pnmjecen i velik broj muslimanskog žcnskinja, koje je po­ punilo do zadnjeg mjesta prostrani balkon Sokolskog doma i tako davalo naročitu sliku samoj zabavi. Pored muslimanskog svijeta primijećen je ј velik broj braće ostalih vjera, što je dokaz, da se svakim danom uklanja vjerski jaz u ovom kraju, što je zasluga ovdašnjeg Sokola i Gajreta. Burhanudin Fočić. ЗАБАВА ГАЈРЕТОВЕ ЖЕНСКЕ ЗАДРУГЕ ЗА УНАПРЕЂЕЊЕ ДОМАЋЕГ ЗАНАТСТВА И РАДИНОСТИ У ТРЕБИЊУ 11. II. о. г. (други дан Бајрама) одржао je у својим npoсториЈама одбор Гајретове женске задруге своју елитну забаву. Забава je како у материјалном тако и у моралном погледу ванредно успјела. Могло се запазити да je присуствовала сва муслиманска елита и омладина. Жалити je само што je усљед недовол>них просторија број мјеста био ограничен, те и поред олује са снијегом добар дио публике морао се je вратити. Ha овој забави се могло опазити шта вриједи омладина, која je ове године претекла у одбору Задруге. Ред je био тако савршен, организован и технички дотјеран да су то сви посјетиоци признали и похвалили рад омладине. Програм je био згодно »hađ^an уз судјеловање г. 0. X. Сефића из Мостара. Нарочиту пажњу je изазвала симпатична гђица Зичета Сачаховић са својим »Севдалинкама«, која je послије пјевања побрала буран аплауз. Позоришни комад je одигран на свеопће задовољство, те се одбор овом приликом захваљује дилетантима, гђицама: Фериди Омерагић, Зинети Салаховић, Шерифи Колудер, те гг.: Алији Пашићу, Мустафи Садовићу, Салку Шарану, Ћамилу Хујдуру, Хасану Акшамовићу и Авди БрачковиНу, који унесоше максимум труда да комад успије. Томбола je била једна од иајбољих које je Требиње до сад имало. Заслугом вриједних наставница и ученица Т ајретове женске занатске школ.е у Требињу, коју одржава Гајретова женска задруга израђено je мноштво ручних радова, хаљина, блуза, јастућића и т. д. Вссеље и расположење уз игранку трајало je до 3 сата изјутра. Забаву су посјетили многи гостн из Дубровника, Билеће, Ластве.. Санцака и других мјеста. Домаћин забаве био je I. потпретсједннк Задруге r. Др. Салих Омерхоџић. Цијело вријеме свирао je Гајретов тамбурашки збор из Требиња. Похвалити je цио одбор који «е пожали труда и времена да би доказао да и ми муслимани ни^најмање културно нисмо изостали иза осталих суграђана. Приход са забаве износио je 7.100.— Дин. Ш. Кравић БАЈРАМСКО СИЈЕЛО У ВЛАСЕНИЦИ Мјесни одбор Гајрета у Власеници мриредио je други дан Бајрама сијело у корист Гајрета, за које су већ од раније вршене прирпеме. Сијело je било многобројно посјећено од муслиманског свијета, те je обзиром на врло лијеп програм публика била необично расположена и захвална одбору, што je приредио ово сијело и пружио прилику да се мало провесели, a и да лешто придонесе за наш Гајрет, који у овом мјесту ужива велике симпатије. Сијело je успјело изнад сваког очекивања, na je и материјални приход задовољавајући. Поред тога je пред џамијом, пригодом Бајрама, сакупљена свота од 158 Дин., која je дозначена Гајрету са чистим приходом сијела од Дин. 1524.—. ПРВА ГАЈРЕТОВА ЗАБАВА У СЕЛУ ШЕВАРЛИЈАМА Недалеко од Маглаја, одржана je четврти дан КурбанБајрама и то дању, лред као шип пуном школском салом радозналих сељака и великим бројем гостију из Маглаја, Добоја и околине. Цио програм забаве извели су сел>аци из села и ђаци из Основне школе из Шеварлија и то са много успјеха и на опће задовол»ство присутних. Вјешто удешен програм, поред забавног имао je и пропагандистички карактер. Тон који je дат овој забави je такав, какав би се само могао препоручити свим приредбама, које се дају у нашем много заосталом муслиманском селу. У поздравној ријечи, коју je одржао повјереник Гајрета и учитељ у Шеварлија.ма r. Расим Крзић, нарочито je подвучен значај овакових приредби у нашем селу за пропаганду и промицате Гајретове идеологије у најширим слојевима народним. С тим у вези у поздравној ријечи Р. К. истакнуо je мисли хоје у посљедње доба наглашавају многи Гајретови радници: »A ko xohe Гајрет да иде са животОм упоредо, 'не смије да тапка на једном мјесту. Ако xohe да узме иницијативу и да буде водић на тешком путу културно-порсвјетног подизања и економског јачања нашега народа, онда Гајрет са свим својим искреним сљедбеницима мора да се баци свом снагом своје моћи на наше много заостале масе и непросвијећено муслиманско село. To je једини и најкраћи пут, који тражи жртве, али који даје и задовол>ства. To je начин којим he се Гајрет вјерно урезати у срцнма наших маса не као друштво, ни покрет, него Гајрет, као вјера и спашење, управо као мехлем, који лијечи и под којим све ране брзо замлађују«. ПРИЛОЗИ ИЗ РЕСТЕЛИЦЕ Г. Муле Никшић, учитељ у Рестелици, срез горски, бивши питомац Гајрета сакупио je од грађана бајрамски прилог у износу од Дин. 186, кога дароваше слиједећа roспода: Екрем Ћехаја Дин 50, Мухамед Хаџи Даут, Халил Алиш, Ферис Алија, Ахмет Омер no Дин. 10 и остали пријатељи 96 Дин. Сакупл>ачу и дароватељима нека je искрена � https://kolekcije.nub.ba/files/original/465091fa50304a4da533a56bb3eedd18.pdf 946a72aedb06caddf32027618281c075 PDF Text Text АПРИЛ ]) ГЛЛСНИК КУЛТУРН О П РОСПЈЕТНОГ Д РУ Ш ТВА ГЛЈРЕТА / САДРЖАЈ: УРЕДНИШ ТВО: М ерхум Хаџи М. Џемалудин Чауш евић / АХМЕД МАХИНИ Ћ: Лик и дјел о великог мерхума / ХАСАН М. ХАСАНЕФЕНДИЋ: Фи'■ нансијски уређај у ислам ској држ ави / •' \ ДРА ГО ЧОУПЕК: Ш та су Турци Ч . \ ијели сељаш тву Балкана / Д.: Cro^ ш њ и ц а смрти Д им итрија Д авидо / оснивача српске националне .Љмпе / ПРИВРЕДНИК: 0 малоду\ т н и м а / Др. РИСТО ЈЕРЕМ И Ћ : Кона чиш та и сиротињ ске кухињ е у про ш лости Б алкана / МУСТАФА БУСУЛ АЏИ Ћ: Славнк француски сликар Дине о Исламу / ИСМ ЕТ Ж УНИЋ О арапском пјеснику Сабит Б. Џабиру / У ЗГРЕДНИ ЗАПИСИ: Свеукупна ислам и зац и ја муслиманског свијета / »Енциклопедија Ислама« о Дубровиику / ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК С a р ct / е n о 1938 ИЗДА.1Е ГЛАВНИ О Д Б О Р ГАЈРЕТА У САРАЈЕВУ 0 ГЛАВНЛЈ1 ОДГОВОРНИ УРЕДНИК ХА1Уц1Д КУКЧЋ ’ \ v /ч Л ■ v -> .., [ i - ' ____ i__: < * . ^ Е ч . �G ajretova Kreditna i privredna zadruga s . © . / . u Sarajevu Telefon br. 25-44 Račun kod Post. šted. 1977 P R IM A U L O G E N A Š T E D N J U sa i bez o tk azn o g roka P O D JE L JU JE Z A D R U G A R IM A kam atnjak P R IM A ve i rine Din Z A JM O V E uz povoljan U Č L A N S T V O vlastito g P osm rtnog fo n d a G ajretoZ ad ru g in e članove. Z a svaki 1 d in ar m jesečne člana­ isplaćuje se u slučaju sm rti D in 500.— ograničeno do 2 .0 0 0 .- P R IM A P O N U D E za sve vrste o siguranja: životno, stip en ­ dije, mirazi, po žar i t. d., i to kao Generalno zastupstvo osiguravajućeg društva LA NATIONALE Sjedište d ru štv a »La N ationale« je u Parizu, sa direkcijom za K raljevinu Ju goslaviju u B eogradu. — A k cijsk i k ap ital ovog d ru štv a D in 50,000.000.— francuskih franaka, sa rezervnim fo n ­ dovim a o d p rek o 1.600,000.000.— francuskih franaka. V R S I S V E D R U G E T R A N S A K C IJ E k o je zasijecaju u k re ­ d it i privredu Sva o b av ješten ja interesentim a d aje uvijek besplatno G A J R E T O V A K R E D IT N A I P R IV R E D N A Z A D R U G A s o. j. K ralja P e tra ulica 39 G a jre to v dom , I k at ГАЈРЕТ, ЈИСТ ДРУШ ТВА ГАЈРЕТА ИЗЛАЗИ МЈЕСЕЧНО, ЦИЈЕНА МУ JE ЗА НАШУ ОТАЏВИНУ 60 ДИНАРА HA ГОДИНУ, A ЗА СВЕ ОСТАЛЕ ЗЕМЉЕ ПРЕКО ГРАНИЦЕ 120 ДИНАРА. ТАЦИ ГАЈРЕТОВИ ПИТОМЦИ ДОБИВАЈУ ЛИСТ У ПОЛА ЦИЈЕНЕ КОД ГЛАВНОГ ОДБОРА ИЛИ КОД УГ1РАВЕ ГАЈРЕТОВИХ КОНВИКАТА. Г. ku'hmi /Г v iiiTRo »Гајрет« — Одговорни уредник: Хамид Кукић — Штампарија Босанска Пошта Јосип Бретлер и др. ^ о д г о в а р а Јосип Гргић. �Год. X IX 7479S3B Вр. 4 и 5 С а р а /е в о , а п р и л 1938 ЈЖерхум ЗСаџи ЈЖ. 'Џемалудин Чаушевић Цијелим нашим градом и кроз све друштвене слојеве пронијела се брзном муње тужна вијест о смрти најбољега међу најбољима. Вијест je била кратка и у толико страшнија: нестало je између живих нашег високо уваженог, много вољеног Реис-ул-улеме Хаџи Мехмед Џемалудин еф. Чаушевића, мулле од Меке и Медине. Из Сарајева je ова тужна вијест пренесена кроз цијелу нашу домовину и изазвала свукуда исту тугу као и у нашем граду. Вијест je потресла читав наш народ, a на првом мјесту њ егов исламски дио, јер се у том тренутку осјетио страшан губитак, јер je у том тренутку свак осјетио и својим духовним okom видио велики човјечански, етички и реформаторски лик истинског, искреног и несебичног вође, који je кроз читав свој живот указивао најправилније путеве, којима сљедбеници исламске вјере треба да иду. Није наше да оцјењујемо величину тога карактера, проницавост и дубину таквог, на први поглед једноставног, али у ствари врло сложеног ума. У стварима вјере и у познавању свога народа, рахметлија није био само интелигенат у оном свакодневном смислу ријечи, него je био стварни интелектуалац своје врсте, који je предано, савјесно и крајњом упорношћу улазио у све проблеме нашег исламског свијета, a све у намјери да се наш исламски свијет у животним питањима руководи правилним тумачењем прописа Ислама. Данас можемо отворено и слободно да кажемо, да je личност рахметли Хаџи Реиса једна од оних коje су зарезале најдубљу бразду у напорима муслимана да се афирмишу као културан и напредан елеменат у свима правцима јавног живота. Рахметлија, као човјек, импоновао je својим високим карактером, својом неустрашивом борбеношћу, која се испољавала најјаче ондје, гд је се радило о напретку и културном подизањ у муслимана. Он je био примјер и несебичности, примјер одличног браниоца својих начела, најстрожије провјерених искуством и познавањем живота, na je сасвим разумљиво, да за њега нису посто- �јале никакве препреке, ко,је би он сматрао непремостивим. Мислећи увијек на економску и културну афирмацију муслимана у Краљевни Југославији, рахметлија je стално рушио све препреке и указивао на потребне реформе, путем којих се могла постићи таква афирмација муслимана. Расан тип нашег Крајишника, он je био и остао, што но се каже, наша коријеника, јер je његова такозвана упорност, у ствари била само плод њ еговог дугог и дубоког размишл>ан>а, na je у разговорима, који су често пута вођени no разним питањима и у разним приликама, импоновао својом одлучнош ћу и савјесношћу, да у ономе што излаже и образлаж е има потпуно право. Колико je рахметлија разум ијевао нашу данаш њ ицу и сва питања која су с њом у вези, нема љепшег и јаснијег д оказа од њ егова геста када су били у питању наши вјеронаучни уџбеници. Успркос јаке традиције, успркос свима препрекама, к о је je она диктовала, рахметлија се je први јавио као одлучан реф орм атор тих уџбеника, истакнувш и потребу ДА СЕ ВЈЕРА УЧИ И ШИРИ HA МАТЕРИЊ ЕМ ЈЕЗИКУ. Taj њ егов потхват je наиш ао, из разумљ ивх разлога, на препреке. Али je он, као наш најбољ и познавалац Ислама, био дубоко увјерен, д а се вриједности Ислама могу накалемити у душ у дјетета једино језиком којим му говори њега мајка. Одличан мислилац, увијек на терену м орала и етике, схваћене у смислу исламских прописа, рахметлија je био познат и признат као одличан ваиз. Познати су и чувени, и не само у Сарајеву, њ егови убједљиви и темпераментни вазови у ко ји м а je он тумачио не само прописе вјере, него и потребу сваке акције у правцу културно просвјетког и економског подизањ а муслимана. Kao такав, рахметлија помаж е сваку корисну акцију, a при томе не разликује људе ни no сталежу, ни no иметку, ни no вјерској ни племенској припадности. Сав човјек, потпуно предан вјери и вјерским прописима, он je — што je сасвим разум љ иво — био не само изван него и изнад партијско-политичке свакидаш њ ице; јер je хтио са свога високог полож аја да остане потпуно досљедан дужностима, који х je био необично свјестан. Такав њ егов лик јавл>а се из сваког њ еговог вазу-насихата, na je побожни наш свијет увијек имао утисак, да рахметлија личи на једног од оних првих асхаба, који су као први насљедници М ухамед a. с., без икаквих страних натруна ш ирили и проповједали Ислам у његовим најљепшим м анифестацијам а. Какав je рахм етлија био као ваи з и п роповједник увијек у својим начелима одлучан и отвореног чела, такав je био и као човјек. Био би велики гријех не иризнати му њ егову велику и сјајну несебичност, јер je и он ту врлину д о казао у приликама у којима би и врло јаки карактери подлегли. М ожда je било случајева кад je та њ егова геста несебичности иш ла дотле да се je у даном тренутку одрицао не сам о п олож аја, него и минималне м огућности ж ивотног опстанка. Сви смо ми живи свједоци тога п озн атог њ егова геста. Н ије нимало чудновато д а je човјек о вакви х умних и моралних вриједности и врлина помагао сваку корисну и напредну акцију, n a je била разум љ ива радост некадаш њ их Г ајретових радника из првих годи н а Г ајретова рада, када су у н>ему нашли сарадника и човјека који je правилно схватио смјернице културно-просвјетног Г ајретова рада. Разум ијевајући Гајретове смјернице, рахметлија je већ у дру го ј години њ егова опстанка уш ао у њ егову централну управу. Колико je наш драги рахм етлија у важ авао и цијенио р ад и настојањ а Гајрета, нема љ епш ег д оказа него ш то су њ егове чувене ријечи, изговорен е на свечаној академији у Народном п озориш ту приликом прославе Г ајретове 25-годишн>ице, када je рекао: »П О ЗДРА ВЉ А М НАШ ГАЈРЕТ, ЈЕ Р ОН И САМ ПОЗНАЈЕ MOJE ТЕЖ Њ Е ДА МУ ПОМ ОГНЕМ , A JA СА СВОЈЕ СТРАНЕ КЛИЧЕМ: ДА ЋУ СВАКОМЕ ПО Љ У БИТИ ЧЕЛО И РУКУ КОЈИ ПОМ ОГНЕ ГАЈРЕТ«. * Однос в ели ког рахм етл и је према Г ајрету био je увијек коректан, пријатељ ски, очински. Године 1904/5 изабран je з а члана Главног одбора. Одмах, дакле, од п очетка р а д а овог наш ег највећег муслиманског друш тва, показивао je према њему љубав и одан ост ко ју н ије запостављ ао све до своје смрти. Д о к je м огао на ногама чинио je сталне посјете Г ајретовим интернатима, нарочи то у з Б ајрам, a био je и сталан гост Г ајретови х годиш њ их скупш тина. У припрем ама за прославу 25-годиш њице Гајрета, 1928 године, и грао je једну од нај- већих улога. Ha првој конф еренцији од б о р а за прославу, на коју су били позвани и сви бивши одборници и чланови главног одбора, сиједи Хаџи Реис д ао je значајне изјаве о муслиманској жени и потреби њ еног уласка у економски и привредни ж ивот. Исто тако je дао низ других зн ачајних напредних и зјава што га умало није стало њ егова високог полож аја. Тада je изабран за прочелника секције за конгрес муслиманских интелектуалаца који je расправљ ао важна и актуелна питањ а муслиманске стварности. Сва три дана конгреса био �Gik i djelo velikog merhuma Tužni dan srijeda 28 m arta 1938 godine, ostaće dugo urezan u bolna srca bosansko-hercegovačkih muslimana, je r je toga dana spušten u kabur, pred G a­ zi H usrevbegovom džamijom , nezaboravni, i nenaknadivi alim i visoki islamski vjerski dostojanstvenik merhum H adži M ehm ed Džem aludin ef. Čaušević, Reis-ul-.ulema u p. Jugoslavenski narod a naročito mi bosansko-hercegovački m uslimani, izgubili smo odličnog alima, borca i heroja za Islam i muslimane u našoj državi, koga niko ni u nedogledno vrijeme ne može nad o ­ knaditi. O n nije spadao m eđu onu ulemu k oja svoje vazove, svoje propovijedi udešava prema shvatanju pu­ blike koja ih sluša; on nije identifikao Islam sa, u našem narodu, ukorijenjenim predrasudam a i bezvjericama, nego ga je tum ačio i izlagao.onako kakav je u istini. Slušati njegove varove, to je bilo pravo je рахметли Џемалуддин претсједник, давао je иницијативу и правац раду, a позната резолуција овог конгреса je, углавном, њ егово дјело. Иако му данас приписују извјесне племенске симпатије и обиљежја, зна свак, ко je долазио са њим у додир, да je он био само поштен и племенит муж, јунак и вођа народа кога je волио нада све остало. Добар муслиман и напредан дух, то je оно што га je окарактерисало за сва времена у историји нашега народа. A све остало, што се с племенске стране приписује њему, испада смијешно и ситно према оној величини и мјесту које je међу нама заузимао. За све заслуге које je учинио Гајрету и нашем народу, Гајрет и његови чланови дугују му вјечну захвалност. Ha дан смрти Гајрет je одрж ао комеморативну сједницу на којој су узели учешћа сви чланови Главног одбора, Мјесног одбора, Гајретове задруге и Гајретова пјевачког друштва, са великим бројем функционера и пријатеља из провинције и Сарајева. Претсједник г. Др. Авдо Хасанбеговић комеморисао je смрт рахметлије истакавши необично велике заслуге рахметлије за сав наш свијет. Послије проучене фатихе, учеснинци ове тужне сједнице су искупили између себе велику своту новаца и одмах уписали Мерхума за добротвора друштва Гајрет. Послије тога су учесници заједнички кренули на џеназу, пред мртвачницу Државне болнице. Ha џенази je узело учеш ћа од 12 до 15.000 људи и она je, како се памти, највећа у Сарајеву. Сво Гајретово чланство задржаће у сталној успомени свијетли лик Великог Мерхума и увијек му одавати пош товање и пажњу коју je заслужио, јер Гајрет губи у њему најбољег и најистакнутијег између својих сарадника и пријатеља. Рахметуллахи алејхи рахметен васиа! uživanje. O n je prvi sa ćursa Gazi Husrevbegove dža­ mije počeo zagovarati osnivanje Islamske štam parije, d o k su svi drugi, kao većinom i danas, čekali do k prosti svijet prihvati jednu novotariju, pa da se oni tek onda stave na kormilo, demantujući sami sebe i diskretirajući se do skrajnih granica. N a reformi vjersko-prosvjetne vjeronaučne na­ stave radio je neumorno. Sve dok on nije došao za člana Ulema-medžlisa naša su se djeca obučavala u vjeronauci iz udžbenika pisanih turskim jezikom. D o toga vremena nije bilo ni jednog vjerskog udžbenika, koji .bi bio štam pan na našem jeziku. O n je u naše škole i m ekjtebe uveo takozvanu »arebicu«, i ta nje­ gova reforma naišla je na žestok otpor tadanje re­ akcionarne uleme i u tolikoj mjeri da mu je ondašnji Eksekutivni odbor, kao politički pretstavnik b. h. muslimana, uputio posebno izaslanstvo, koje je od -p jeg a zahtijevalo da obustavi svoj rad na tom e p o ­ lju i da prekine sa prevađaniem vjerskih udžbenika n a naš jezik. A li to njega ni za jedan m omenat nije omelo u njegovom radu, nego je nastavio jo š punijom parom da radi u tom pravcu. I nije prošlo više od nekoliko godina a naša su se djeca počela da s v o ­ ljom i razumijevanjem podučavaju u vjeronauci. D o k su do tada naša djeca ostajala u m ekjtebima po šest i više godina, počele su se m ekjtebi-iptidaijje skraći­ vati na dvije godine, a m ekjtebska mladež počela se na vrijeme upisivati u narodne osnovne škole, a za tim i u srednje. Te svoje udžbenike izdavao je 25 godina, a tokom toga vremena štam pao ih je na, stotine hiljada, te se može reći d a nema islam skog d o ­ ma u Bosni i Hercegovini u koji nisu doprli njegovi udžbenici. Zahvaljujući tom e upornom i m u k o trp ­ nom radu, skopčanom sa m oralnim i m aterijalnim žrtvama, narod je postepeno došao do uvjerenja da nema nikakve smetnje prevadanju vjeronaučnih k n ji­ ga na naš jezik, i latinicom i ćirilicom, što je jed n a prosvjetna anketa pod njegovim predsjedanjem i o s­ tvarila. M ože se sigurno reći: da nije njega bilo, i sudeći po m etanisanju naše uleme prostoj masi, naša školska i m ekjtebska mladež i danas bi se zlopatila sa udžbenicima pisanim na turskom jeziku, a na hi­ ljade naše mladeži ostalo bi i bez osnovne škole, a da i ne govorim o o srednjoškolskoj naobrazbi tokom m inulih 25 godina. I, kad ne bi imao nikakovih d ru ­ gih zasluga za Islam osim ovih, bilo bi d o v o ljn o da ga ovo ovjekovječi u našem narodu. M erhum Džem aludin ef. bio je obdaren svim v r­ linama kojim a B og dž. š. obdaruje čovjeka. O n je bio uzornog držanja u svakom pogledu. N arav i je �bio vrlo lijepe. Svakom e je pokazivao veselo lice, d a­ vao dobar savjet, utješljivu riječ, m oralnu i m aterijal­ nu pomoć. Kroz 16 godina, koliko sam bio njegov tajnik, nikad ne znam da je kom e nešto na žao uči­ nio, da je kom e razbio srce, da nekome nije izišao u susret. Za vrijem e svjetskog rata ljudi otišli u vojsku, ostale familije i cijele porodice nezaštićene, bez h ra­ nitelja; nema narodnih poslanika, nem a sabora, nema niko da se pobrine za sirotinju, a ona kom e će d ru ­ gom nego svom e Reis-ul-ulemi. U njega su vrata bila uvijek i svakom e otvorena. Po cijele dane, mjesece i godine proveli smo u sm ještavanju m uslim anske si­ rotinje, bilo k o d vojnih bilo kod građanskih vlasti i nikada se to ne bi njem u dosadilo, niti bi se smirio dok ne bi uspio u svom pothvatu. K o d tih interven­ cija dolazilo bi se i do oštrih su k o b a sa tadanjim d r­ žavnim vlastim a, ali bi se sve skršilo pred njegovom čvrstom voljom i njegovom odlučnošću. Bivalo je d o s t a s l u č a j e v a k a d bi še i i n o v j e r k e o b r a ć a l e na n j e g a i m o l i l e za n j e g o v u i n te r ve n c i ju k o d d r ž a v n e vlasti, i on b i i m s a i s t o m J / j u b a v l j u д i s t o m sus r e t l j i v o š ć u izlazio^ifv s u s r e t k a o muslimanima i muslimankama. Nakon sarajevsvt/g a rt-e m ta ta na, Franju Ferdinanda,' poslao je s v o j e č l a n o v e na čet'iri s t r a n e S a r a j e v a da o d g o v a r a j u m u s l i m a n e da še ne m i j e ­ š a ju sa oni ma k o j i d e m o l i r a j u r a d n j e Srba pravoslanih. Kao Reis-ul-ulema i z d a v a o je o k r u ž n i c e u k o j i m a je za v r i j e m e r a t a p o z i v a o m u s l i m a n e da svojim kom šijam a inovjercima pomo­ gnu u poljskim poslovima. Jedanput, a to je bilo 1915 godine, pozvao me k sebi i kaže mi da m u je dolazio jed an viši oficir i m olio ga da pošalje jed n o g v jersk o g službenika u C arnisonsgericht, je r da tre b a zakleti jed n o g m ladog m uslim ana kao sv je d o k a d a je vid io k ak o je jedan seljak pravoslavne vjere p resjekao tetivo v o jn o g telefona na Palim a. — O tiđ i ti — kaže mi — pa vidi o čemu se tu radi. G l e d a j d a s p a s i š ž i ­ v o t t o m e č o v j e k u . V idi to g a m ladića i u sta ­ novi ko lik o m u je g odina, pa gledaj da o d b iješ to svjedočanstvo. I ja sam o tiša o tam o. Izveli su d je ­ čaka. M oglo mu je biti 12— 14 godina i ja sam rekao da po šerijatskim propisim a ne m ože b iti sv jed o k , te d a ja tu zakletvu neću o b aviti. T a k o je o d b ije n o sv je ­ dočanstvo, a č o v j e k j e p u š t e n n a s l o ­ bodu. K ad sam to kazao H a d ž i R eisu bio je sav sre­ tan, pa m eni kaže: vidiš, znao sam ja zašto sam baš tebe poslao. Ž iv io ti meni. Bio je vrlo širo k o g ru d an . N a ro č ito je bio prem a svojim neprijateljim a pažljiv i susretljiv d o sk rajn jih granica. N ik ad a s e r i je moglo u njegovom ponašanju opaziti ma i najmanje neraspoloženje ni prem a kom e. N ik ad a nisam čuo od njega gorke riječi p ro tiv nekoga, p a i ako je znao da mu je u glavu neprijatelj. N ik a d a nije trp io da' m u neko priča o nekom e nešto nepovoljno. V jerske službenike volio je kao svoju djecu. Bra­ nio ih i štitio, gdje je go d m ogao pom agao ih je. U v i j e k bi i m s a v j e t o v a o d a se n e m i ­ j e š a j u u p a r t i j s k e p o s l o v e svojih džematlija i govorio bi im: ti si svakom svom džem atliji vjerski službenik, pa ma ga on ne znam kakvoj p ar­ tiji pripadao. T i ako možeš to učiniti da sačuvaš jed in stv o m eđu muslimanima, to i učini, a a k o ne možeš, kloni se i ne miješaj u njihove razmirice. Jednom prilikom sam mu rekao: kažu, H adži Reis ef., da sada nazivaju imame matičare Cauševićevim analfebetim a ,a on mi je odgo v o rio : C u o sam i da sam dvojicu imenovao bez ikakvih pism enih d o ­ kum enata, i to Hafiz E jjub ef. Fehimpvića iz Livna (sad a već um rlog) i ne znam koga još reče. Ja znam svakog m atičara u glavu. Svi su oni d o b ri m uslim ani i svi oni savjesno vrše svoju dužnost. N e velim d a ne m ogu naći kojeg i sposobnijeg u svjetskoj naobrazbi, ali ih ja pitam : hoće li im taj vršiti sve svoje vjerske du žn o sti kao onaj što sam ga ja postavio. A k o koji nije imao pismenih dokum enata, to nije d okaz d a je on neznalica. Svojom praksom dokazao je d a je za­ služio taj položaj i ja sam ga imenovao. K ad b i m u pričali o kom e d a se plaho ud aljio o d vjere, on bi rekao: jedan istočni m udrac p risp o ­ d o b io je čovjeka, u odn o su prem a vjeri, ždrijebcu p ri­ vezanom za kolac n a livadi. Pase i odm iče se od k o l­ ca sve d o k ne zategne konopac, a kad zategne, on se o n d a povraća u protivnom pravcu i om otaj e ok o kolca d o k najposlije ne zabode nos u vrh kolca. P u ­ stite ga, on će se nasititi toga, dodijaće m u i on nije izgubljen za islam sku zajednicu. Jedan derviš je puto v ao sa svojim jednim d ru ­ gom i negdje na p u tu u nekom selu onaj se njegov d ru g zaljubi u jednu čobanicu in o v jerk u i ostan e u tom selu. D erviš nije h tio d a se u d a lju je o d toga sela i čekao je više mjeseci. K ad a su ga up itali šta čeka to lik o , on o d g o v o ri: čekam d ru g a, on će se najposlije povratiti. — T a k o je i bilo. Sa Z em aljskom vladom često je dolazio u su kob. Z a vrijem e sv jetsk o g rata bijahu zaredale d ove po džam ijam a i m olitve po crkvam a za po b jed u . N e k a ­ ko iza poraza P o tio rek o v a u Srbiji, o pet bijaše z ak a­ zana d o v a u džam iji, na k o ju je do šao i Sarkotić sa cijelim generalštabom . Reis se diže na ćurs u Gazi H usrev b eg o v o j džam iji, okrenu se prem a oficiram a, p a ih o n d a upita: �— »G ospodo oficiri! Koji je to Bog što ćemo mu se moliti za p objedu? Je li to onaj isti što ga vi, go­ spodo oficiri, psujete bosanskim vojnicim a? Iza toga do nekoliko dana pozvao me rahmetli Ibrahim beg Defterdarević, okružnik, pa mi kaže: »Bi li ti mogao uplivisati na onoga našega Reis-ul-ulemu da on ne bude onako bahat i da onako ne istupa pri­ M erhum H . M ehmed Džemaludin ef. Caušević, Reis ulema, radio je mnogo i na književnom polju. Izdao je m nogo djela, mahom vjersko-poučne sadržine, a svoj književni rad krunisao'-jj« sa izdanjem K ur’ana Časnog, čime je ispunio vjekovnu prazninu u našoj islamskoj literaturi. N a tom .velikom djelu radio je od penzionisanja 1930 do 1937 godine. g odom dove. T o nam a m nogo šteti, jedno tajno riješenje Zem aljske vlade d a ne pokla­ njam o povjerenje prem a njem u i prema njegovim pis­ m enim podnescim a«. U m rlog V ojv o d u Stepu jak o je poštivao. Izm je­ njivali su i posjete. Jednom ga je molio d a nekakva profesora, koji je bio došao sa četnicima u Sarajevo i koji je izazivao, protjera, pa mu je pok. V ojvoda rekao: da zasada nema dovoljno vojnika, ali kroz ne­ koliko dana, da će ga protjerati. Pošto je prošlo sedam-osam dana, Reis mene pošalje pokojnom V o j­ vodi da ga upitam šta je s time. Pok. V o jv o d a primio me vrlo lijepo, a kada sam mu rekao zašto me je po­ slao Reis-ul-ulema, on mi odgovori: pozdravite gos­ p odina Reis-ul-ulemu i kažite mu da će g. profesor sa svojom četom biti protjeran iz Sarajeva. T ak o je i bilo. M noge njegove osnove i namjere om eo je svjet­ ski rat a i poratne prilike, pa ih nije m ogao d a os­ tvari. Ipak je i za vrijeme rata njegovim nastojanjem otvorena Šerijatska gimnazija, koja nam i danas služi na ponos i diku, a i Šeriatska akadem ija otvorena je njegovom inicijativom. je bio svakako rijetka pojava. Fizički razvi­ jen, impozantan, junačkog pogleda, rječit, odvažan, bistra oka, visoka čela, pravi pravcati bosanski K ra ­ jišnik. Bio je jako talentiran, načitan, naučen tem e­ ljito i u tančine upućen u Islam i islamske propise, do skrajnosti odan svojoj uzvišenoj vjeri Islam u, iskre­ no i od srca pobožan. Jednom riječju, njemu nije ostalo prem ca ni daleko izvan granica naše države. N jegov gubitak za nas znači veoma m nogo i tim teže mi ćemo to osjećati što nemamo nikoga ko bi ga m akar i približno naslijedio. A ko je iko zaslužio onoliku počast k o ju su mu muslimani pokazali svojom pratnjom prilikom dženaze i koju nikad nije Sarajevo doživjelo, to je jed i­ ni on. A k o je iko zaslužio d a mu narod podigne s p o ­ menik, to je o pet merhum H adži M ehmed D žem alu­ din ef. Caušević, naš Reis-ul-ulema. Rahm etullahi aleihi rahmeten vasia! U S a r a j e v u , 8 aprila 1938. A hm ed M ahinić. 71 �Ф и н а н с и јс к и д р ж а њ у р е ђ а / у ислам скоЈ и У вријеме када се Исламу, ради нечијих неразумних и непромишљених поступака, покушавају предбацити многе ствари коje не само да нису исламске, него се што више противе његовим ооновним принципима, мислим, да неће бити сувишно ако у ових пар ријечи прикажемо право стање неких између тих ствари. О тому, да у Исламу нема нечовјечних и несоцијалних одредаба, може се увјерити свако ко се имало упути и упозна прописе Ислама какови су у ствари, a не каковим их се често пута жели приказати. Тако, примјерице, можемо чути да се Исламу и муслиманима предбацује нетрпељивост и интолеранција према припадницима других кснфесија, док Ислам, напротив, не ирави разлике међу поданицима и у њему je најјаче дошло до изражаја гесло слободе и једнакости. М оже ли се тражити нешто више о д још у освиту Ислама поставлЈеног принципа: »Лехум ма лена ве алејхим ма алејна« што значи: »Они (поданици не.мусли.маки) имају иста права и дужности као и муслимани< . Ш то тај основни принцип није увијек остваривац у свом пуном значењу, не пада одговорност на сами Ислам, јер извођење тога зависило »je често од. одговорних фактора каснијих држава. Тако ј е уи ово, Kao и многа друга начела, доживљавало многе перипетије. *■ , ' Циљ овога рада je, да бар у најкраћим цртама прикажем, да намети и даће које je ис^амека држава убирала од својих поданика нису ни издаЈЈека" онакви, какви су се tokom времена извитоперили и каквим их се хоће често тенденциозно приказати. Финансије исл. државе, односно љени приходи и расходи нормираци су шериатским прописима. Према тим прописи.ма приходи које држава убире од својих поданика су: једна петина ратног плијена (елганиме), земљарина (ел ушр, ел-хараџ), главарина (елџизја) зекат (есадекат) царина (10% ) те једна петина од рудокопа, драгуља и свега што се вади из мора. Установа зеката je нормирана Кураном и спада међу 'основне дуж ности муслимана (четврта темељна исл. дуж ност или 4 исл. ш арт), састоји се у давању извјесног дијела новца или робе у натури кад се нађу за то предвиђени услови, a циљ му je уклањање биједе и јачање братских веза у заједницп. У шериатско правним дјелима ово je питање разрађено у танчине na би нас набрајање одвело предалеко. Ипак ћемо напоменути оно што je најнужније. Према нарави самих ствари — a принцип ie да се зекат даје само на ствари које се умножавају и напредују — могл и .би и зекат подијелити на: зекат од трг. робе, новца и других ковина, зекат од марве — која je већи дио године на иаши — и зекат од плодова и усјева. З а лрву врст поред услова да je дотични муслиман, пунољетан и да нормално расуђује (акил балиг) тражи с е д а посједује 2 0 чискала злата '(91,1 грама) или 200 драма сребра (641,5 гр.) или вриједност тога износа те да овај износ прегонини, a поврх свега да дотични није презадужен na да би био дужан давати зекат у износу од 2 Чј%. З а другу врсту се поред првонаведених увјета тражи да достигне одређени број стоке (к о д оваца 40, говеда 30 и т. д .), a зекат треће врсте je у главном зависио о начину натапања земљишта. Тако je код природног натапања узимано 10% ( ’/„,), a код умјетног 5% (* / ) прихода. У освиту ислама зекат je убиран no државним органима те je у сваком мјесту био одређен човјек (вслију садекати, амилу садекати) који се бринуо за убирање овог доприноса. Касније je давање зеката препуштено приватној иницијативи. Овај чиновник за убирање зеката je у располагању са укупљеним новцем био слободан, уколико није имао какво случајно наређење владара и износ je трошио у Кур’аном одређене сврхе. Куран, наиме, у 10 џизу у поглављу Тевбе (9) у 61 ајету тачно одређује куда се тај износ има утрошити na каже: Инемесадекату лилфукараи вел ■чесакине вел амилине алејха вел муелуфети кулубухум ве фир-рикаби, вел гаримине, веефи себилилахи вебнис себили феридатсн минеллах. . . (Мклостиња (зекат) припада сиромашним и биједним, онима који се брину око убирања зеката, онима чија срца треба придобити за Ислам, робовима (омогућити им да се ослободе) дужницима, борцима на Божјем путу и неопскрбљеним путницима. Од овог Кураном одређеног утрошка није се ни најмање, отступало, осим што су no мишљењу правника ханефиске школе, како то износи Ђ есас у дјелу Ахкамул Кур’ан, јачањем Ислама от;пали наведени муелефетул кулуб т. ј. они које je требало за Ислам придобити. Исламски правници су стали на становиште да се зекат не може подијелити ни у коју другу сврху, na ма то било и за градњу џамије, јер би самим тим промашио свој циљ. Под ову врст прихода како смо споменули спада и једна десетина (ел ушр) коју муслимани плаћају држави, a ту би, изгледа, спадала и царина убрана од муслимана. ( Ратни плијен je кроз вјекове na и данас сматран као власништво побједиоца (освојитеља). Дакле та врста прихода je заједничка прастарим као и данашњим државама. Муслимани су пргма прописима Кур’ана једну петпну укупног ратног плијена давали држави односно у почетку Мухамед a. с. и даље наведеним у 41 ајету 8 поглавл>а (Ел енфал) гдје се каже: »Ве’алему енне ма ганимтум мин шејин фе инне лиллахи ни хумусеху ве лир-ресули ве лизил курба вел јатама вел месакине зебни осебили...« (Знајте, #да петина од оног што у рату заплијените припада Богу, Његову посланику и породици посланика, сирочадима, сиромашним и неопскрбљеним путницима). Преостале четири петине овог плијена су дијељене међу ратнике на бази: коњанику два, a пјешаку један дио. По смрти Мухамедовој (a. с.) отпао je на њ’ отпадајући дио оне једне петине те ie остало трошено на друге у ајету набројене. Феј je такођер једна врста плијена али не ратног него таковог д о кога би дошла држава без боја. Т у су још обично спадали земљарина (хараџ), главарина (џизја) те царина (уш ур). Руковаље тим je спадало у искључиво право државе, и из те ставке су подмириване државне потребе. (К ур’ан, Хашр (59) 7). Хараџ (харач), je установа о којој се тако много говори и која je обијешћу закупника у доба расула Отоманске империје, у нашим крајевима посгала као неко страшило, je у ствари једна сасвим недужпа установа. T o je установа која се у разним облицима провлачила кроз вјекове, те ју у префињеном облику и називу и данас срећемо. Kao такву ју срећемо и у исл. држави у виду земљарине (пореза на земљ у). Сви поданици су плаћали држави извјесни дио новца или плодова са земље, само je дио убран од муслимана назван ушр (десетина), a од немуслимана хараџ. Према томе се цијели териториј државе дијелио на: зе.чљу уш ри јуи зем л.у хараџију. Прва je подручје Арабије и земље no муслиманима обрађене или земље чији су становпици одмах при- �мили Ислам, a за које су плаћали десетџну. Друга врст ]е земља обрађивана no немуслиманима на коју су ови опет плаћали хараџ. Видјећемо касније да се већ једном утврђенеа правана нарав земљишта не мијења na била обрађивана no муслиманима или немуслиманима. Како je и земља сматрана као ратни плијен халифа ју je могао подијелити међу ратнике или оставити старосједиоцима, што je обично и чинио. Такова земља задржавана од пријашњих власника немуслимана, плаћала je држави земљарину (хараџ). При одмјеривању овог пореза који je најчешће одређиван уговором халифе, односно самог војско-' вође и становништва, — морало се строго водити рачуна да се не повриједе осјећаји и да народ не буде оптерећен више него ли може издржати. Мухамед (a. с.) каже: »Ко учини насиље сауговарачу, ja сам му иа судњем дану парничар«, чиме најављује тежину гријеха почињеног тим насиљем. Хараџ je — како *је споменуто — најчешће уговоран при предаји покрајине или града и био je двојак. Некада je наплаћивана извјесна свота новаца no сваком џерибу (уериб je отприлике 1200мг) и износ се разликовао према тому да ли je земљиште ливада, житарица, виноград м сл. Ову врст хараџа названу хараџу вазифетин, хараџу месахатин или хараџу мукатаатин, срећемо за халифе Омера Великог. Друга врст хараџа -je хараџ узиман у нарави, од плодова земље и назван хараџу мукасеметин. Хараџ ове врсти, у случају да година изда, Ачи временске непогоде униште усјеве, није никако или дјеломично убиран, док je насупрот у плодним предјелима, гдје би земља бацала два или више пута годишње приход и ова врст харауа убирана толико пута (долина Нила, Шател Араба и сл.). Овдје ћу навести мишљења неколицине правника која he нам јасно означити са колико je обазривости хараџ убиран и колико се пазило да се не повриједе осјећаји поданика. Тако у дјелу Ел мухит среКемо одредбу no којој се на земљу хараџију плаћа харау без обзира ко ју обрађује. Ha тај начин се избјегло фаворизирање ма кога na макар то био и муслиман. Писац дјела Елфетавел Хиндије мисли да владар може обвезнику поклонити износ хараџа док тога правва за десетину (ушр) нема, na ако би ово ипак учинио (десетину поклонио) морао je no исл. прописима то накнадити из властитих средстава. Да се у неким случајевима промјеном вјере не мијења и однос према држави у погледу даћа, наводи се у дјелу Ел хидаје, гдје се истиче да земл.а хараџија плаћа и онда хараџ када њен власник пређе на ислам или ју прода муслиману. Имтересантно je мишљење које заступају Ебу Јусуф и писац дјела Ез-зехире no којем се у случају немоћи обвезника хараџа да обрађује земљу иста не може no државним органима одузети и другом дати у власништво, него може владар да ју изда под закуп и од тога новца наплати хараџ a вишак врати право.м власнику. A ko овај не би имао финансијских срестава за обраду Ебу Јусуф сматра да му то држава треба омогућитн, давши му зајам (свакако бескаматни јер исл. забрањује узимање камата) које he овај вратити пошто сабере плодове a уједно и хараџ платити. Ако би обвезннк платио износ хараџа умапријед, na му временске непогоде униште усјев, уплаћени he му се износ поератити '(Ел мунтека). Главарина (ел уизја) je установа no којој поданици немуслимани плаћају државни уговорени или одређени износ, насупррт заштите коју им држава пружа и као накнаду за ослобођење од војне обавезе (ово потоње слично данашњој војници). Сличну установу налазимо код становника малоазијских обала у петом стољећу прије Исаова рођења, a и Римл>ани су нешто слично имали за становнике ондашње Галије (Француска). Плаћајући главарину немуслимани су се ослобађали војне обавезе и док муслимани гину на ратишту ови су се могли слободно и несметано развијати и напредовати. Главарину плаћају само одрасли за рад способни мушкарци, na су према томе овог пореза ослобођени жене, дјеца, старци, робови, калуђери, за рад и лривређивање неспособни (слијепци, кљасти и т. д.) те коначно сиромашни грађани. Од овога се начела отступало само онда ако би се другачије уговорило при предаји (случај у Египту гдје je освајач Амр б. Ас уговорио са становницима да сваки сем жена, дјеце и изнемоглих стараца, плаћа два динара годишње). Иначе су редовно горе наведеми из ове обавезе искл>учивани. Сами Мухамед (a. с.) a и халифе иза њег су наплаћивали џизју најчешће према уговору, и једиом уговорена џизја није се могла мијењати. У колико тај износ није предвиђен уговором, одређиван je према приликама. Тако je О.мер био за Ирак одредио 40 дир. у сребру (4 дии у злату). Ово je касније преудешено те je одређено да сиромашни плаћају 12, средњи 24 a богаташи 48 дирхема У 12 једнаких рата (no 1, 2 односно 4 мјесечно). Стопа no ^којој je ово одмјеравано je посјед у вриједности до 200 дирхема за сиромашни, 200— 10.000 за средњи и преко 10,000 за богати сталеж (Керхија). Неки правници мисле да за ту класификацију треба узети мишљење становништа о имовном стању поједииаца, али je, изгледа, горње мишл>ење више заступано. Примањем Ислама пада и овај терет, али памеће много тежи — ратовање. Поред муслимана овај намет нису плаћали у наведеној форми кршћани племена Таглпб, од којих je мјесто овог убиран двоструки износ зеката (ушр) и кршћани у Неџрану који су плаћали и за харау и за џизју двије хшваде хули (једна хула je према мошљешу Ебу Јусуфа разна укији, a неки ову опет рачунају са 40 арапских дирхема). Како на подручју Арабије није било мјеста за идолопоклонике ови нису ни могли плаћати џизју, пошто на овом предјелу нису никако могли обитавати. У другим крајевима (као Перзији и др.) Je и са поганима у сваком погледу поступано као и са другим становницима. Да се при убирању поступало врло обазриво свједочи нам пар наведених између многих примјера. Тако об.везник у случају болести од непуне године или више није дужан платити џизју за протекло вријеме, na ма и богат био. Када би обвезник настрадао н био онеспособљен за рад u привређивање, пада и џизја као и н>ен евентуални заостатак (Ел идах, Фетава Кадихан). Када je Ебу Бекров војсковођа Ебу Убејде освојио један предјел Сирије, покупио je од становништва једногодиш(ћи данак, обећавши му заштиту. Убрзо послије тога рачунајући да их неће моћи довољно заштитити пред наступајућим Византинцима, и тако одржати обећану ријеч, враћа им убрани износ са горњом мотивацијом. Исламска држава je поред наведеног узимала и таксу од 1Q% на бродове који су пловили обалама нсл. државе. Надаље једну петину (20% ) од рудокопа, драгул>а и свега што je вађено из мора, једну петину од ковнице новца, те царину (мукс) која je заведена за владе Омера Великог и узимана je при превозу или увозу робе, a износила je за муслимане једну четрдесетину или 2 и no %, немуслимане једну двадесетину (5 % ) a за стране поданике једну десетину (10%) од укупног износа робе. Земл>е чији власник падне у боју, напусти посјед емнгрира и слично (елкатаиу) прелазе у посјед државе и владар их je могао дати у власништво кому je хтио, да према споразуму и положају земље (односно њеној правној ---------------------------------------73 �нарави) плаћа десетину или хараџ. И ово као и многе друге ствари су касније изгубиле свој пр.ави значај те има случајева када су владари из доба монархиског система управе у исл. држави ове земљ е давали својим миљеницима, ослободивши их свих даћа, чинећи тим један протуисламски гест. У колико je у тр отак наведених прихода одређен Кураном (зекат гамине, феј) тога се и држало a то нарочито за републиканске периоде прве четворице халифа (Хулефаи рашидин). Како су међутим сваким даном расли приходи ратног плијена, зе,чљ,арине, главарине и т. д., Омер je не дирајући у прописе Курана о зекату, no перзиском узору установио нарочити уред (Диванул хараџ) извршив претходно попис становништва и премјерив земљу. Убирање ових прихода je д о установе овога уреда вршено под непосредним надзором владара. Установом дивана халифа врши надзор над тим тек преко сахибул-хараџа кому je подврпнут овај највећи уред (нешто слично министарству финансија). Мјесто дотадањ е подјеле ратног плијена на бојишту Омер одређује свима ратницима и другим годишње плате, a ратни плијен као и други приходи сем зеката су од сада долазили изравно у државну благајну. Kao подлогу при одмјеривању плата О.мер je узимао заслуге з.а Ислам, те je фаворизујући породицу Б ож. посланика почео од ратника « а Бедру (прва војна, др у ге године no Хиури) давши овима највеће плате, a онда редом тако д а je свак добио ма и малу годишњу плату. Ови су дивани вођени за сваку п‘окрајину засебно и језиком дотичне покрајине. У врије^е Абдул Мелика (6Б5»— . 705 no И .) ови су дивани превађани и даље вођени на арапском језику. Први вдадар из порддице Абасовића Ес сефах je, изгледа no наговору Халид- б. Бермека, устројио централни диван, у који с у мјесто дотадањих покрајинских дивана, долазили сви приходи. У тежњи да уништш корупцију Омер одмах у почетку владања уводи у. праксу кожрискацију (мусадера) иметка сваког безправно обогаћеног покрајинског намјесника. Бојећи се, опет, да намети не буду тешки свима je препоручивао да на то строго пазе. T o види.мо и из Њ егова писма упућеног освојитељу и намјеснику Египта Амр б. Асу, гдје га упозорује на лош у праксу и зле посљедице пријашњих господара долине Нила. Из д о сада изложеног видимо да даће које убире исл. ‘ држава no прописима шериата, нису ни издалека тако страшне, како се то често из непознавања истих мисли. Установа хараџа као и других намета су сасвим недуж не за живот државног организма неопходне мјере, без којих би био сваки држдвни живот немогућ. Видјели смо, такођер, да ти прописи и ду само за заштитом поданика не фаворизујући никог, јер док поданици немуслимани плаћају главарину и харау, од муслимана се такођер захтјева и врши присилна уплата (у прво вријеме) зеката и земљарине (у ш р), поред најтеже дуж ности која се од ових тражи — дуж ности ратовања и обране домовине. Зато, што каснији владари ндрочито из д оба монархије у исл. држави у својим апсолутистичким тежњ ама, не воде много рачуна о исл. прописима, не штедећи некада ни највеће светиње Ислама, сматрају државну благајну својом личном имовином којом могу руковати no својој вољи и на народ ударати нове намете, не мож е се Ислам за то сматрати кривим и одговорним. Зар се Исламу мож е предбацити установа хараџа какву je видимо у д оба расула турске државе, када су поједнини господари и против иел. прописа — радили шта су хтјели и народ без разлике вјере угњ етавали. Упоредимо ли право стање ствари са овим морамо то категорички одбити. 74 УЗГРЕДНИ ЗАПИСИ SVEUKUPNA ISLAMIZACIJA M U SLIM A N SK O G SVIJETA Novi večernji organ »Wafd el Misri« u Kairu žestoko je napao Engleze i nazvao njihovu politiku u Egiptu lice­ mjernom, zlobnom, makjavelističkom težnjom da posije neslogu i da izazove nerede u svrhu nove intervencije. Egipatska se štampa uopće na široko bavi pokretom islamske intrasigencije, koja se širi gorostasnim korakom. Pokret stoji na stanovištu da su vjera i politika u državnoj koncepciji islamskoj jedno te isto, protivno nego je to u kršćanskim zemljama. Stoga nezavisni Eeipat mora da se stavi na čelo muslimanskim državama da vrše sve jednu politiku skroz islamsku tako da se islamiziraju socijalni život, moral običaji i zakoni uz sudbenu reformu, po kojoj bi se. između ostaloga, kradljivcu otsjekla ruka. a preljubnik kamenovao. Upitan o stvari rektor Azhara rekao je da je potrebna integralna islamizacija. »ENCIK LO PEDIJA ISLAMA« O D U B R O V N IK U Geografski, etnografski i biografski rječnik islamskih naroda, jedno od najznačajnijih djela današnje islamistike »Enciklopedija Islama« (Enzvklopadie des Islam), koju izdaju ugledni orijentalisti M. Th. Houtsma, A. J. Wensinck, W. Heffening, H. A. R. Gibb i E. Levi-Proveneal, (Leiden-Leipzig) donosi i u najnovijem svesku obilje po­ dataka o prošlosti naših krajeva ui vezi s Islamom. U tom svesku (Bd. 3. Lieferung 50—55 završena su četiri glavna sveska ovog djela) nalazimo članke dra Fehima Bajraktarevića o geslu »Nasr al-Din« (Bajraktarević je autor velike komparativne monografije o Nesredin-hodži), isti autor piše o Pomacima (Pomaken), češki orijentalist, A. Hajek piše p Srbiji, o porodici Koprulii piše Babinger itd. Za nas je od osobite važnosti informativni članak o Dubrov­ niku (»Ragusa«), koji je napisao orijentalist bivši profesor berlinskog sveučilišta dr. Franz Babinger, koji saraduje i u francuskoj islamskoj enciklopediji. Данашњем схв.атању хараџа и осталих намета допринијела пракса, уведена за каснијих владара, a коју у прво вријеме нигдје не видимо у исл. држави, no којој je убирање даћа од поданика давано у закуп појединим намјесницима и богаташима. Ово je касније прешло и у тадању Отоманску државу, a преко ње доспјела и до наших крајева. Обијест појединих закупника и заслијепљеност у задовољавању личних прохтјева и интереса, дала je као посљедицу, да се данас на те прописе гледа са неким страхом и језом. Дакле, тај њихов протуисламски поступак je довео дотле да се на ове исламске уједно и на цијелом свијету у разним облицима сретане установе гледа попријеко и са неповјерењем. Хасан М. Хасанефендић �Sta su Turci d o n ije li s elja š tv u B a lk a n a G. Dr Drago Chloupek napisao je u »No­ voj Riječi«, koja izlazi kao glasilo bivše Sa­ mostalne stranke, odličan putopis po Kosovu. Članak nosi naslov: »Na Gazimestanu«. U njemu pisac iznosi zašto su Turci pobijedili na Kosovu. On kaže, između ostalog, i ovo: prava). I Dušanov zakonik tvrdi » ... otroke, čto imaju vla­ stele, da im su baščinu i nih deca u baščinu večnu da su«, (gl. 43). Takav stvor mogao se prodati, založiti, ustupiti ili osloboditi. Imao je jedno jedino pravo: da hrani svojim žu­ ljevima i crkvu i vlastelu i kralja. U tom sukobu nisu mogli pobijediti Srbi. Pa sve da je i intervenirala teška srpska konjica — ni ta pobjeda nebi bila dugotrajna. Poraz je visio Srbima nad glavom prije ili kasnije. Takav je bio seljački položaj više manje na čitavom Balkanu. U Bizantu »misthotoi« odgovaraju rimskim kolonima, a »enapografoj« znače što i »glebae adcriptus«. »Paroikoi« je kasniji naziv za seljačku bespravnu masu, koja je bila — kako kaže Roth — »gebunden an Scholle und Abgaben«. Baš u tom 14. vijeku jedva da bi se našao u Bizantu koji slobodan seljak. Zemlja se gomilala u rukama nekoliko familija — kao Brienios u Jedrenu, Danielis na Peloponezu, Fokasi.ui Maloj Aziji, pa zatim Skleros, Maniakes, Maleinos, Burces, Botaneitos, Komenos, Paleologos i kako su se već zvali svi ti zemljišni kapitalisti u Bizantu. Paroikoi bili su bespravni radnici na njihovim imanjima, koji bi piaćali osim desetine još svu silu drugih poreza i dažbina; tu je bila zemljarina (zeugarion). kućarina (kapnikcn), lični porez ili glavarina (kefalion). Posebne vrste poreza udarene su na Židove, prostitutke, lovce, ribare, pa čak i na mrtvace, koji porez moraju plaćati čak i žene paiin vojnika. No to nije sve: uz porez ide još i radna obaveza (agaria): tu se upo­ trebljava za sve poljoprivredne radove, za gradnju mostova, cesta, za gošćenje činovnika, poštara, glasonoša itd. Treba imati na umu: u tom 14 vijeku sukobljuju se na Balkanu dva razna državno-društvena sistema: turski i evropski. Srpska država je u ono vrijeme feudalna država — uglavnom po evropskom kalupu. Prve srpske društvene .formacije baziraju na krvnom srodstvu. To su bratstva a kojima vlada uglavnom jedna­ kost u imetku i u vlasti. Ratni sukbbift migracije stvaraju nove socijalne formacije i to po zauzetoj teritoriji, dakle teritorijalne zajednice. Ranije homogeno društvo sada se di­ ferencira u vođe i u potčinjeneS Vojskovođe formiraju plem­ stvo, a ovo grabi najvećf dio vlasti i imanja. Srbija uvodi time feudalni zapadnjački sjstem: bizantinski uticaj je bio u manjini izuzimajući grčku nomenklaturu. Tako je srpski k^alj samo »prvi plemić«, a ne apsolutni vladalac kao bizan­ tinski bazileus. U Bizantu mora savjet plemića šuteći slu­ šati careve poruke; jedino imadu pravo da u izvjesnim mo­ mentima smiju pet, deset ili dvadeset puta aklamacijom dati svoje priznanje. Kod srpskog plemstva nešto takvo ne može se ni zamisliti. Čim popušta kraljevska moć, već iskaču razni Balšići, Dejanovići i drugi kao samostalni vladari. Sveštenstvo je u Srbiji — kao i drugdje — povlašten stalež: no crkva pretvorila se od socijalno-etičke zajednice u političkoprivrednu organizaciju sa ogromnim posjedima i prihodima. A ostali narod — »mali ljudje« — kako ih zove u: jednoj kraljevskoj povelji Stevan Prvovenčani, — oni su snašali sav teret rada i poreza, bil ou novcu u prirodi ili u krvi. Ti »mali ljudje« imali su u takvoj državi istu situaciju kao male ribe prema velikima. Zakonodavnu, administra­ tivnu, sudsku, vojničku i konačno crkvenu vlast, sve su to držali u ruci kralj, plemstvo i sveštenstvo. Srpski seljak bio je zavisan čovjek ili u kratko rob u raznim gradacijama. Bio je vezan uz zemlju; ako bi je ostavio ». . . im da se osmudi i nos mu raspori...« Morao je davati rabotu pa zvao se meropah sokolnik, sobar ili otrok. U odnosu prema vlasteli . . . »Kapu skida, do zemlje se svija«. »U ostalom može se pouzdano i sa žalošću reći da je srpski kmet (težak) u ogromnoj većini bio pripisan zemlji (glebae adscriptus)« (Petrović). A otrok je po rimsko-bizantskom nazoru » ... res, qui personam non habet« (stvar, koja nema ličnih Položaj seljaka u ostaloj Evropi bio je još gori, još nepodnošljiviji. I zato se na zapadu u 1o vrijeme javljaju prvi požari plemićkih kula, pale se sudske i uredske arhive, bune se seljačke gomile, a voda francuske žakerije Guillaume Calle biva okrunjen usijanim tronoškom za seljačkog kralja. Bune se seljaci u Flandriji, Francuskoj i Engleskoj. Konačni rezultat tih pobuna sažet je u riječima kralja Rikarda II.: »Kmetovi ste bili i kmetovima ćete i dalje ostati, ali ne kao dosada, nego u mnogo jačoj mjeri!« U ovakvom razdoblju ulaze u Evropu Turci. Sišli su kao pastiri, konjari i kamilari sa turkmenskih visoravni u predjele Perzije i Male Azije. Organiziraju se kao vjersko-ratnička organizacija. Šeri — sveti islamski za­ kon — daje program turskog socijalnog rasporeda prema onoj: »Jedan stvoritelj, a proroci jednaki«. Vrhovna glava im je Sultan — »Hunher Otmalardan«, vladar Otomana. — Pred sultanom svi ostali su jednaki. Dakle kod Turaka nema suprotnih staleških klasa i antagonizma kao kod kršćana. Zajednica je izjednačena a časti postizavaju svi podjednako, bez obzira na porijetlo. Važno je ovo: u osvojenim zemljama' plemićka- imanja postaju državna. Njima upravljaju spahije — dakle državni činovnici — a njihova čast nije nasljedna. Na taj način su Turci homogena zajednica bez privilegiranih i porobljenih. Poštenje je toliko u ono vrijeme, da vojnici 75 �ne smiju otkinuti na putu ni jednu jabuku. To zvuči nevjerovatno, ali takve stvari potvrđuju i Turcima neskloni kršćanski pisci. Tako Bartolomej Oeorgijević, — »putnik jerusalimski« — spominje slučaj kako je kažnjen smrću ko­ njanik, konj i sluga, jer je konj zašao u neki tuđi pašnjak. Itd. itd. Dakako svemu ovome jedna rezerva: takvi su bili Turci u svojim prvim vijekovima. Sve se je to izmijenilo za 180 stepeni, kada je nastupila dekadensa turske imperije. Po­ sljednjih 250 godina vlada medu Turcima krvološtvo, ko­ rupcija, netolerancija i nasilje, što je i formiralo ono vul­ garno loše mišljenje o Turcima u našem narodu. No kolika je razlika u 14 ili 15 vijeku između Turaka i ostale Evrope. Pod Turcima plaća seljak \0% dažbina; pod kršćan­ skim vladarima 30, 40 pa sve do 60 ili 70'?;. Pod Turcima ne služi vojsku. Tolerantnim Turcima nije ni na kraj nameti da mu diraju vjeru, dok u isto vrijeme kršćanski kraljevi od Aragona i Kastilje istrebliuiu mačem i lomačom posljed­ njeg muslimana u Šnaniji. U tursko vrijeme na nr. instali­ rana je u srpskim zemljama prva Guterbergova štamoariia u Gračanici (g. 1539). Turci objiavliaiu nećku natriiaršiju (1557). Turci uzimaju srpski jezik kao diplomatski jezik sve do 17 vijeka. A što rade u isto vrijeme katolički kralievi s arapskom kulturom u Španiji. o tome bolje da se ne govori. Jedna je tajna: sejjački narod osjetio ie turski režim kao olakšanje prema onomu kako su ga tretirali njegova braća po Hristu — kršćanska vlastela i kršćanski vladari. Pa je li čudo. što na pr. bizantinski seliak u presudnoj bitci kod Mancikarta ostavlja pasivno »svoje« plemiće i »svoju« državu na cjedilu. To je više nego razumljivo kada Sultan Sulejman daie bizantiiskim seljacima zemlju u vlasništvo i ubire samo desetinu, dok bizantijski car iz »svojih« seljaka preša i novac i znoj i krv do granice nepodnošljivoga. Isto je. u drugim zemljama. Da kažemo ovako: isto se dešava u svim zemljama s kojima se sukobljuju Turci. Treba znati da u ono vrijeme bježe seljaci u čitavim gomilama iz Mađarske, iz Hrvatske i iz Austrije u Tursku. U Turskoj im je bolje Imamo zabilježene čak i komične žalbe mađar­ skih plemića, koji traže od pograničnih turskih paša, da im odbjegli mađarski kmetovi i dalje plaćaju sve dažbine. Je li čudo kraj takvog mentaliteta, ako u tim vjekovima redom stižu kršćanske vojske poraz za porazom. Zar je mogao da znači nešto znak krsta, kada je taj znak bio zaštitni znak jednog sistema, gdje je seljak roblje bez zemlje, bez prava, bez časti i vlasti. Nije nikakva novost kada M. Košić piše: » ...R a ja je lakše podnosila spahijski sistem nego srpski...« 1 dalje: » . . . Obaveze iz njega bile su mnogo manje teške, nego što je za Srbe značilo vlastelinski poredak u staroj srpskoj dr­ žavi«. I zato je više nego jasno, da se nikako ni u kom slu­ čaju nije mogla održati srpska feudalna država u sukobu s Turcima. Nije se mogla sačuvati država s tolikim klasnim razlikama i antagonizmima prema homogenom turskom za­ vojevaču, koji je bio onda nosilac jednog pravednijeg i po- 7 6 ___________________________ Stogodišnjica smrti D. Davidovića osnivača srpske nacionalne štampe U Smederevu je sastavljen posebni odbor za proslavu 100 godišnjice smrti Dimitrija Davidovića osnivača srpske nacionalne štampe. Taj odbor zaključio je na svojoj sjednici od 3 o. mj. da se na dan smrti Dimitrija Davidovića, t. j. na dan 7 aprila održi najprije kratak pomen na grobu, a poslije pomena da se u općinskoj sali održi svečana sjednica. Na toj sjednici govorio^ je upravnik državne štamparije g. Momčilo Milošević. Tom pri­ likom osnovan je fond Dimitrija Davidovića, za podi­ zanje javne biblioteke u Smederevu. Ova kratka i skromna svečanost koja je obavljena 7 ov. mj. prije podne u Smederevu zapravo je samo uvod u svečanosti, koje će se obaviti prigodom otkrivanja spomenika Davidoviću, što će se obaviti 12 i 13 jula o. g. pod pokroviteljstvom g. g. ministara: vanjskih poslova, unutarnjih poslova i prosvjete. Izradba spomenika povjerena je kiparu g. Dolinaru i arh. g. Milanu Zlokoviću docentima beogradskog uni­ verziteta. D :mitrije Davidović. osmvač srpske nacionalne štampe, rodio se u Zemunu 12 oktobra 1789 godine. Svršivši osnovnu ško’u u rodnom miestu. srednju školu nolazio ie u Sr. Karlovcima Filozofiju ie studirao u Pešti, a zatim 'p unisao na med'einu Poslup četiri pogine studija otišao ie ti Beč pdie se upoznao sa Dimitrijem Frušićem iz Sretna. koj; je također studirao medicinu. Niih dvojica započeli su 1 augusta 1813 izdavati u Beču »Novine srpske« koje su ujedno bile prvi srnski list u XIX vijeku ili prvi srpski i jugoslavenski dnevni list. U novembru godine 1821 Daviđović n mnustio Beč i prešao u Srbiju. Njegove novine, iz čije je redakcije već prije izašao drug mu Frušić, izlazile su još četiri mjeseca nakon odlaska Davidovića. i tada su prestale izlaziti Od 5 januara 1834 do 16 marta 1835 bio je Davidović urednik kragujevačkih »Novina srpskih«. U međuvremenu t. i. kad se vratio iz Beča pa dok ie postao urednikom kragujevačkih novina, bio ie Davidović sekretar za inostrane poslove kneza Miloša. Kao aktivni novinar godine 1834 i početkom 1835 bio je Davidović ministar unutarnjih poslova, inostranih poslova i prosvjete. Dimitrije Davidović bio je čovjek okretan koji je dugo vremena boravio u inostranstvu i pratio svjetsku politiku. Uslijed toga on je bio kao ministar vrlo okretan diplomata, koji je izveo mnoge važne političke akcije, i on je s toga bio smatran najumnijim diplomatom kneza Miloša. Davidovićeve »Novine srpske«, koje su izlazile u Beču kroz više od deset godina načinile su ogromne zasluge naciji. Nije s topa nikakvo čudo da se taj novinski rad Dir mitrija Davidovića i njegov kasniji rad kao diplomate često spominjao već tokom prošloga vijeka, a sada prigodom 100 godišnjice smrti nastoji se ovim svečanostima odati dolično priznanje osnivaču srpske nacionalne štampe. štenijeg društvenog uređenja. Turci nisu bili nadmoćni voj­ nički ili samo vojnički: ta naoružanje je bilo uglavnom pod­ jednako. No Turci su bili bezuvjetno superiorniji u moral­ nom pogledu. Da citiram Veljka Petrovića: ». . . Ni j e bila u prvim vijekovima samo vojnička nadmoć, već i moralna, organizatorska...« I baš zato jer su Turct donosili jedan bolji socijalni poredak, zato su pobjeđivali. Zato su i uspjeli da stvore onu impozantnu imperiju na tri dijela svijeta — od Indusa i Nila pa sve do Drave i Dunava. �0 m a lo d u s n im a Polazeći u boj vojnik sem oružja sobom u srcu nosi još ili sam opouzdanje, ili m alodušnost. Oružje se obično sm atra najvažnijim elementom u borbi. U bojna tehnika danas je naročito na cijeni. I to nije bez osnova. Ali će pored oružja uvijek biti potrebna još i m udrost i samopouzdanje. Idi m udro, ne pogini ludo, i teško pušci u straš­ ljivoj ruci, — ove dvije izreke nikad neće izgubiti svoju važnost. U svima prilikam a čovjek će ostati najodsudniji činilac svakog pothvata. N e kaže bada­ va naš narodni pjesnik: Boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije srce u junaka. V ojnik, koji polazi u boj pun samopouzdanja, ima više izgleda da će pobijediti, nego m alodušnik, koji se plaši i svoje rođene sjenke. V alja biti opre­ zan i m udar, ali se pri tome ne smije pretjerati i pasti u m alodušnost. M alodušnik je sam og sebe već una­ prijed osudio da izgubi bitku. Isto pravilo važi i ,u m irnodobskom poslovnom radu. M udro sam opouzdanje uvjjek je pretežnije od m alodušne neodlučnosti. Č ovjek pun m udrog sam opouzdanja umjeće se dobro snaći i u težim prilikam a. A m alodušnik ti je kao zec. T rza se od svakog šušnja. Preza i od sun­ čevog zraka i od sjenke. Č esto strada i na suvom putu. M alodušnik ti je gori čak i o d bezumnog i ne­ opreznog nebojše. Jer nebojšu još može i da posluži sreća, te da ima ispjeha u svome preduzeću. A li ma­ lodušnik vrlo rijetko i vrlo teško će uspjevati, jer on nosi u samom sebi svoj poraz baš uslijed te svoje m alodušnosti. U ekonom skoj krizi, koja je do skora u svijetu vladala, oni m alodušni uvijek su gore prolazili. Izgu­ bivši hrabrost, oni su izgubili i dovitljivost, ne umješe da se prilagode novonastupalim prilikama, u njim a je zamrzla lična inicijativa, pa se ne umjedoše snalaziti, te se zbog toga sasušiše i poispropadaše. 1 u najtežoj situaciji pronicljivo i m udro samo­ pouzdanje neće izgubiti glavu. O no će u svakoj pri­ lici tražiti i naći izlaza i raspleta kojim će svoj polo­ žaj olakšati. M udar čovjek u svom e sam oupouzdanju umije da sačuva svoje nerve. N e gubi glavu, p a h ladno­ krvno rasuđuje i tako um anji opasnost, izbjegne šte­ tu, nadjača i samu nevolju, koja u prvi mah izgleda kao da će ga pregaziti. M alodušniku se i tam o privida opasnost, gdje je drugi ljudi ni ne slute. O n time sputava svoju preduzim ljivost. U njemu se zbog toga slojani inicija­ tiva, hrabrost mu se sputa, on se zbuni i zbog toga gubi i tam o, gdje bi drugi uspjevao. M alodušni zagorčavaju život sami sebi, a sv o ­ jim prim jerom mogu d a šire strah i paniku u svojoj okolini. Oni su kao neka klica od zaraze, k o ja može d a se proširi i na širi krug. Šireći m alodušnost na taj način i u širem obimu, m alodušnik može d a postane i antisocijalam tip. V az­ da kukajući i videći svugdje neke opasnosti, oni u b i­ jaju duh i unose pom etnju u svoju okolinu. U pozorištu ili pri drugom nekom većem skupu ljudi, neka samo jedan vikne: vatra, lako može da uzbuni cijelu tu skupštinu, pa da pojure i d a gazeći jedni druge potraže spasa od neke uobražene opasnosti koja upravo ni ne postoji. I u privrednom životu malodušnici svojom k u k ­ njavom m ogu d a unesu zabunu u svoju okolinu. V i­ deći crno i tamo, gdje mu nema m jesta, oni m ogu d a ubiju sam opouzdanje i kod drugih. M alodušnost u takvom slučaju prem aĐuje granice lične štete, ona može da bude štetna i opasna i po šire privredne interese. Z a r nije prije nekoliko godina m alodušnost p ro ­ uzrokovala pravi slom u mnogim našim novčanim zavodima, kada je bez ikakvog opravdanog razloga velika masa ulagača u isti mah navalila n a šaltere, ištući da im se isplate njihovi ulozi. Tada je m alodušnost uzela široke razmjere i kao psihologija gomila d o ­ bila nezavidni značaj prave panike. M udri i hrabri samopouzdanici su nosioci u s­ pjeha, a plašljivdžije malodušne kukum avke su ele­ m ent pom etnje i neuspjeha. T ako je to i u bojnim okršajima. T ak o je i pri drugim socijalnim m anifes­ tacijama. Pa je tako i u privredi. Privrednik NA JTA Č N IJA MJERA Rekao neko Goji: — Pročitao si sve knjige i niko ti nije ravan znanjem i mudrošću. Možda ćeš mi umjeti kazati kolika je mjera velike, velike zemlje? U tom prođe onim putem pogreb. Goja uperi prst na mrtvački sanduk i odvrati: — Prijatelju, eno tamo, pružio se jedini čovjek koji bi ti mogao reći po štošta o toj stvari, jer joj je baš sad uzeo mjeru. 77 �К оначиш т а и си роти њ ск е к ухи њ е У прош лост и Б а л к а н а Када се и у нас објавила Берза рада, чуло се мишљење да jo j je порекло новијег датума”, a то није тачно, је р je на Балкану већ у Средњем веку било сличних установа. 1. Ha Византинце који у своме царству имађаху мноштво ксенодохија и пандохија, у којима се сиромасима дељаше храна, a путницима no неколико дана бесплатно даваш е стан и храна, угледаху се и Срби и Турци. Сава Немањић je у .Хилендарски и Студенички типик унео одредбу о »гостиници«, о оделењ у на вратима страним и немоћним, о одевањ у и обувању нагих и босих и о храњ ењ у гладних хлебом, вином и поврћем. Краљ М илутин je у Ц ариграду поред болнице подигао и »гостиницу« заповедивш и да се сваки дан на врата износи изобиљ а вина и хлеба и осталог јестива, na да се р а зд а је сиротињи, странцима и сваком потребитом. Чл. 28 Закон и ка Д уш ановог гласи: »И no свима црквама да се хран е убози како су оснивачи наредили, a ко их не усхрани о д митрополита, епископа или игумана д а се.ли ш и чина«. У Цетињ ском родослову пише д а je Стеван Високи у Б еограду с азд ао »страно-пријемницу« a Константин ф и л о зо ф каж е как о je он подигао и склониште за болне и п рилож ио села и многа достојањ а где храњ аш е болне и стране и даваш е им одмора. 2. Турцш су били носиоци византиске материјалне културе, na и у п огледу коначиш та и сиротињских ку хи њ а беху марљ иви наследници Византинаца, те п оди гош е м ногобројне кјарбансараје и имарете n o Б алкан у и Панонском базену, a т-е установе не б ејаху ниш та д руго него византијске пандохије и ксен одохи је. И у караван сараји м а су путници no неколико дана бесплатно добивали стан и храну. Европскл путници од 1535— 1675 помињ у на друму од Б е оград а д о Ц ари града велике, удобне и лепе караван сараје, богате задуж бине султанија, цара Б а јази та и в ези ра М ехм еда Соколовића, грађене од камена, a неке украш ене чесмама, купкама и вртовима. М лечић К атари н о Зен, 1550, хвали им арет у Соф ији, a особи то И лдирим ов у Једрену, у коме je била и ап отека, у ко ју je свако ју тр о д о л а зи о један велики турек.и љ екар и бесплатно делио лекове свакоме без разли ке вере. Дернш вам je у Гроцкој, 1553, н аш ао кјарбан сарај са 24 огњ иш та, у који je м огло стати двеста коњ а, a у Н иш у je тада грађено једно коначиш те о д камена довлаченог одасвуда са старих грађевина. Јако в Бецек у своме дневнику, 1564—73, бележ и караван сарај у Баточини, Јагоди ни , П араћину, Ниш у, a за ва- рош ицу М устафабристи каже да има купку, два каравансараја и болаицу. Приповеда се, вели он, д а je све то основала султана Сулејмана, најотмен ија и најмилија му жена која беше р одом Српкиња. Путописац Уигнадов, 1572, помињ е д ва лепа каравансараја у Београду, a у М устафабаш и вели д а je посланство, према завеш тањ у, добило меса, пиринча и хлеба. Герлах, 1573, каж е д а у Београду има неколико каравансараја од ко ји х су четири зидана од опека и камена, оловом покривена, a у оредини су имала поплочано двориш те. Зград е су, вели, биле на два спрата са оџаклијам а, једна уз другу. У Јагодинл je видео четири угледна' коначиш та, али je у Турској, каже, н алазио и празних сараја, без хране и постеља. М еђутим, Соранцов дневник, 1575 истиче како у скопоким коначиш тима путници добивају no три д ан а хран« и -друге потребе, a за кјарбансарај у Лилебургасу вели, да je гостиница онабдевена многим удобним одајам а у ко јо ј свахи путник добива бесплагно храну в свећу. Путогшсац млетачког посланика Павла Контарина, 1581, говори о каравансарајима на трговачKOM путу Дубровних—Ниш : у Требињу, Билећи, Трновици, Тјентиш тима, Трновој Луци, na у једhoim непознатом селу .између Ч ајвича « Пљеваља, затим у Пљевљима, Пријепољу, М илешеву на Раш к о ј и Новом Пазару. За билећки каравансарај каж е д а није онако леп к а о требињски, у Трновици су, вели, била два незнатна, саграђена на трош ак султанов, за коначиш те у Тјентиш тима пише д а je велико и угледно, a з а пријепољ ско д а je велико. Исусовац Бартолом еј Кашић на свом путу, 1612— 1618, к р о з Босиу и Хврцеговину, Србију и Срем помиње каравансараје у Гацку, Тјентиш гима, Поџепљу, на Јадру, у GpeM. М итровици и близу Вуковара. Џон Бурбури, 1664—5, олисује кјар б ансар ај у М устаф апаш иној Ћ уприји овим речима: »Пространо овално двориш те са bmcok.hm и прекрасним редом стубова наспрам врата о д улаза, згр ад а пространа и оловам покривена, у ходнику 24 велика мраморна стуба, a око ходника д ве велике двориице. Засебних одељ ака нема, све јавн о и очигледно, na jeo или леж ао путвик. Исто je место и з а камиле и за коњ е. Т у je хука вели-ка и смрад«, n a даљ е каж е как о су, јавне згр ад е турске, као каравансараји, ханови, купатила, мостови, насипи и чесме у врло добро!М реду, јер их сама њ ихова вера на то упућује, a б огаташ и и великаш п знајући да се неће знати ку д ћ е се после њ пхове смрти денути њ ихова богатства, радо остављ ају н а те ствари«. Џорџ Хвелер, 1675, описује коначиш та у Турокој, na вели д а ,их има две врсте: старија су била просте зграде б ез одељ ака « соба, п о зн и ја су била дом ови зидани обично о д тесаног кам ена у обли- �24 одређено д а се ово турско окровиште »из многих осетљивих обзира« макне оданде на које згодније место, те je саграђен Турски хан на Плочама, наспрам Л азарета. Године 1512 јануара 10 у једноме писму се вели како je из Сарајева у Дубровних приспео Дели Хамза Абдулаховић, трговац и настанивши се »у путничкој куће у Ковачкој улице у стани на услуте дубровачкога у Кристопана шавца дан га дође, о д cera свиета премину, a њ егово гиело на Нови понесоше (и) укопаше«. Из овога се писма види д а je у оно доба у Дубровнику било једно коначиште које се називље »путничком кућом«. Раци пак каже да у Дубровнику у њ егово доба, пред крај 16-ог века, не беше гостионица, a Дубровчани немађаху обичај примати у стан странца, na ни пријатеља. Зато су путници који би морем допутовали у Дубровник спавали на броду, духовници у самостанима, Турци нижега реда изван Града под ведрим небом, a кад je рђаво време у простим кућицама што их je Сенат био подигао. Виђени Турци су имали леп стан у Граду поред Кнежева двора, хришћански посланици су коначили у самостану Бијелих фратара у приземним просторија.ма, одељеним од редовника, где ~су и храну добивали. Гостионица, каже Реш етар, није било у Дубровнику ни 1745, када беше одређено да се прдватни путници који не нађу конака код којега пријатеља сместе у Лазарету. У Б ару je 1246 године постојала једна гостионица у коју су дубровачки изасламици тада били одсели. Међутим, у другим насел>има наших средњевековних држ ава било je свратишта у приватним кућама који су се звали »стан«, a власник се звао »стањанин« који je no Душановом законику био одговоран за поверени пртљаг и коње. По члану 125 Закош ж а путник je морао ићи стањанину и предати му коње и све што има, што je стањанин морао чувати и госту кад крене натраг предати све што je примио, ако би што недостало стањанин je морао да плати. ку четвероугла на два опрата са кубетима од олова и одељењима о д 10 кв. стопа и ходницшма унаоколо. Евлија Челебија .набраја каравансараје, ханове и имарете у Панчеву, Темишвару, Араду, Срем. Митровиди код Товарника, у подграђу Вуковара, Осеку, Дарди, Сарајеву, Горажду, ХерцегНовом, Београду, Баточш ш , Коларима, Крагујевцу и Ужицу, Мусапашиној тврђави 'између Ниша и Пирота, Новом Пазару, Звечану, Приштиии, Скопљу, Куршумлији, Крушевцу, Смедереву, Араду, Београду и Сарајеву. По Евлији, изнад капчје каравансараја Мехмедпаше Соколовића у Београду стајао je натпис: »У овај каравансарај може доћи на конак сваки путник«. У Сарајеву je Исабег Исхаковић подигао 1461 и 1462 кјарбансарај (Колубару), Скевдерпаша почетком 16-то.г столећа кјарбансарај с имаретом, a Гази Хусревбег М орића хан, Ђулагин и Ташлихан. Установа кјарбансараја са беоплатним коначењем и храном, и тмарети, постајали су и цвегали док je Турско царство било у напону снаге, од половине 15-ог, na од прилике до средиме 17-or века, у оно сјајно доба Османсивске држ аве кад право приватие својине земље не посгојаше, a баштине и наследности не бејаше, кад je земља да.вана ратницима на издржавање, a не у својину, и док je еељак давао само царско и спахинско нико га без нарочите кривице није могао кренути са земље. Чим су се пдк ти ратници натурили за баштинике, читлуксахибије, na завели предосмановоки, себични феудални ред, наступило je падањ е у свима гранама државног живота, те je, следствено, и установа коначишта доспела у декаденцију, na се сјајии каравансараји претворили у мрачне и прљаве ханове, a друмови опустели. 3. У Дубровнику д о половине 14-ог века не беше гостионица ^па ни хотела, те je Велико веће 1348 октобра 31 реш ило да се Кнез и Мало веће овласте нека изаберу двоји ц у која ће се побринути о месту за гостиониду, a 15 априла 1349 су у Малом већу ш абран а тројица да се старају о изградњи гостиониде. Касније, 1356 септембра 28 и октобра 17, у Великаме већу говорило се о изградњи једне гостионице, na су 1358 априла 26 у Маломе већу била изабарана тројида за надгледањ е градње до Михоља. Реш етар износи да се 1423 помиње како je у Дубравнику некоме дат лакал за крчму под уветом да држи две постеље за странде. Нешто касиије, 1466, уређена je гостионица са четири намештене собе, a држ ао ју je један «ижи санитетски чи* новник, коме je дужност била и да негује кужне болеовике, a no Јиречеку су Флорентинци око 1500 имали овоју гостиомицу у Дубровнику. Године 1501 јуна 5 Веће умољених je решило да се једна државна кућа преудеси у удобан стан Турцима, што je и учињено, али je 1502 новембра »Социјални архив« Др. Ристо Јеремић [ i 79 �V■1 + A i ’ i*- » v -л Jedan dio velike dvorane Narodnog.pozorišta sa desetak loža н vrijeme pjevanja Državne himne na Gajretovoj zabavi 5 III 1938 В е л и к а Га/ретова з а б а в о у С ара/еву У посљедњих неколико година свечане годишње Гајретове забаве, no својој огромној nbcјети и no програмима, нису више само забаве и разоноде у оном обичном, познатом смислу ријечи. Преклањска, лањска и овогодишња Гaјретова забава — све три у свима просторијама Народног позоришта Краља Петра II у Сарајеву — биле су више огромни скупови муслимана, Гајретових идеолога, присталица и пријатеља; то су више манифестацијони скупови као израз компактности заједнице у једном покрету. Нестрпљење са којим се те забаве очекују, пожртвовање са којим се све издашно и свесрдно јавља за организовање и аранжман забаве; затим оно одушевљење са којим муслимани Сарајева n унутрашњости Босне и Херцеговине посјећују Гајретове забаве, на првом мјесту ове у Сарајеву, — све су то знаци побједе Гајретове националнокултурне идеологије, све су то обиљежја и докази сјајних резултата, постмгнутих упорном енергијом и смишљеним планом и на стабилним темељима заснованом организацијом. Како у идеолошком смислу одушевљена посјета тумачи расположење муслиманских маса према Гајрету, тако су и програми ових забава, из године у годину са све јаче наглашеним умјетничким настојањима и облицима, — тако су ти програми манифестација јачих, обновљених културних и умјетничких стремљења за чије постизавање нарочито много доприноси омладински — чиновнички, трговачки и занатлијски — кадар међу Гајретовим члановима. Značaj ove velike Gajretove manifestacije, za koju su uistinu bile pretijesne prostorije velikog Narodnog pozorišta, velik je i neprocjenjiv za Gajret, kao najstarije i najveće musli­ mansko društvo, i za sav muslimanski dio našeg naroda. Cijeli program zabave prenosila je iz blagonaklonosti Beogradska Radio stanica. Tako je hiljade Gajretovih radnika i prijatelja moglo u isto vrijeme daleko od Sarajeva, pa daleko čak i od naše države, da uživa u ovoj velikoj kulturnoj manifestaciji slušajući našu lijepu narodnu pjesmu i muziku. Gajret je tim povodom dobio čitav niz pisama i zahvalnica iz zemlje i Inostranstva, među kojima se naročito ističu studenti koji su u Beču slušali radio prenos, pitomci Doma slijepih iz Zemuna i naši iseljenici u Carigradu. Oni su, sakupljeni u kući ugled­ nog Sarajlije g. Bičakčića, koji je već dugo nastanjen u Tur­ skoj, sa radošću i ponosom slušali majčinsku riječ i domaću pjesmu koju im je primala radio-antena iz vazduha. Možemo zamisliti njihovo ushićenje i radost tek onda k2 d čitamo pismo u kome se zahvaljuju Gajretu sa mnogo toplih riječi zahval­ nosti. PRIPREME ZA ZABAVU Pripreme za zabavu počele su prije na tri mjeseca od dana kada je zakazana zabava, tojest od 6 marta. Gajret je mobilisao čitave čete svojih vrijednih radnika i članova, među * Овогодишња Гајретова забава једостигла пуни домет умјетничке манифестације.. 80 Pretsjednik Glavnog odbora g. dr. Hasanbegović u foajeu poslije programa u društvu uglednih posjetilaca kojima su bili i mnogi odbornici Glavnog, mjesnog muškog i ženskog, odbora, i Gajretova pjevačkog društva. Radilo se predano,.dan i noć, kad god je zatrebalo. Skoro svakodnevno su održavane konferencije sekcije za izradu programa, za sa­ kupljanje tombole, za bife itd. Sve je bilo u pokretu i glavni cilj je stalno lebdio pred očima: uspjeh! I on je došao, velik i pun, kao nikad dosad. IZGLED DVORANE I PUBLIKE Na sam dan zabave posla je bilo najviše: u zgradi Po70rišta trebalo je sve smjestiti i srediti, napraviti odjeljenja za bife, za tombolu, za prodaju cvijeća, za muziku. A poseban odbor za dekorisanje i uljepšavanje dvorane ćilimima i rasvje­ tom radio je od jutra do mraka. A uveče je sve bljesnulo sjajnqm svjetlošću i izgledom kao iz priče. Posjeta publike bila je ogromna. Na petnaest dana prije zabave, bile su sve ulaznice, do posljednjeg mjesta, raspro­ dane. 1 pored toga što je to nekoliko puta objavljeno preko dnevnih listova, publika je stalno opsijedala Gajretove pro­ storije, navaljivala i moljakala da joj se dade kakvo bilo mje­ sto i pod koju god cijenu. Uveče je svaki kutak pozorišnih prostorija bio zauzet i pun. Koliko je teško bilo priređivačkom odboru ispričavati se pred onima koji nisu mogli ući, još Je teže bilo sa onima koji su napunili sve kuteve i prostorije, pa nisu, u metežu, znaili đa se snađu. Svakome je trebalo dati njegovo mjesto, svakoga zadovoljiti. Gajretovi prijatelji i rad­ nici iz unutrašnjosti i ovoga puta su navalili u velikom broju tako da je i njima trebalo naći lijepa i reprezentativna mje­ sta. Sve je, međutim, funkcionisalo besprekorno, pa je sav posao svršen sa pažnjom i zadovoljstvom. Dvorana i pobočne prostorije pružale su veličanstven izgled. Dekoracije od lijepih perzijskih čilima bile su savršene. Rasvjeta je pretvarala noć u najsunčaniji dan. Publika je pru­ žala zanimljiv spektar boja i pokreta: pored najelegantnijih balskih toaleta, miješale su se i prelijevale u bogatim i soč­ nim bojama narodne muslimanske nošnje. Muškarci i djevojke ovoga puta su naročito forsirali narodnu nošnju, pa je i to djelovalo vrlo intimno. BURNO JE POZDRAVLJEN DOLAZAK IZASLANIKA NJEGOVOG VELIČANSTVA KRALJA Već u 8 sati dvorana i sve nuzgredne prostorije Narod­ nog pozorišta bile su prepune. U 8 i četvrt pušteni su u salu posljednji posjetioci, a tada su vanjski ulazi u Pozorište za­ ključani. Niko se više nije pustio, jer je u 8 i po sati trebao da otpočne program i njegovo prenašanje putem Beogradske uspio. (Slušaoci su zadovoljni isto tako š publika koja je bila uspio. Slušaoci su zadovoljni isto tako i publika koja je bila sretna što je prisustvovala zabavi.) Dvorana je bila prepuna najodabranije publike. U loža­ ma su sjedili pretstavnici vlasti, ustanova i najelitnija publika. Tačno u 8 sati i 25 minuta stigao je u Narodno Pozorište Iza­ slanik Njegova Veličanstva Kralja Petra II, Njeg. Kralj. Visočanstva Kneza Namjesnika Pavla i Kraljevskog Doma — gen e­ ral g. Pandurović Dragiša, koga su sačekali i pozdravili na ulazu članovi Glavnog odbora Gajreta, na čelu sa pretsjednikom g. Dr. Avdom Hasanbegovićem i koga su dopratili do glavne Banske lože u mezaninu, čim se je Izaslanik Njeg. Veličanstva Kralja pojavio u loži, dvoranom je odjeknulo burno i spontano klicanje Njeg. Veličanstvu Kralju i Kraljevskom Domu, da se ono još jače ponovi nakon otsvirane Državne himne. POSJETIOCI ZABAVE Gajretovu zabavu počastiše svojom visokom posjetom slijedeća gospoda: Komandant II armijske oblasti armijski g e ­ neral g. Bogoljub Iiić sa gospođom, komandant Bos. divizijske oblasti divizijski general g. Velizar Antić sa gospođom , na­ čelnik štaba II Armijske oblasti brigadni general g . Ljubomir Stefanović, pretsjednik gradske opštine g. Edhemaga Bićakčic sa porodicom, Prvi Naib Islamske vjerske zajednice g. Salih Saivet Bašić, zastupnik Pomoćnika Bana g . Radomir ćađević, načelnik Upravnog odjeljenja Banske uprave, Mitropolit dabro- Jedna grupa djevojaka n.a zabavi 81 �bosanski g . Petar Zimonjić, upravnik Policije g. Rihard Vikert, ispred Glavnog odbora Prosvjete glavni sekretar g. Đorđe Ptjanović, Narodne uzdanice g. Dr. Hivzija Gavrankapelanović, Benevolencije g . Dr. Rafael Papo, Trgovačke i industrijske komore g. Asim aga Hadžišabanovič, ispred »Sloge« g. Jovo Dunđerovič, »Lire« g . Dr. Salamon Kunorti, Sokolske župe prof. g. Hajrudin ćurić, Jugoslavenskog kluba prof. g. Halil Loga, Zanatlijske komore g . Abaz Mahić, Udruženja rezerv­ nih oficira i ratnika nadsavjetnik g . Macenauer, El-Kamera g. Dr. Vejsil Bičakčić, Zadruge Kola srpskih sestara i Gajretova ženskog odbora gđa Hajrija Arifhodžić, »Knjeglnje Zorke« gđa Sabira Krehić, društva »Trezvenost« g . Dr. Asim Musakadić, IZVOĐENJE PROGRAMA Program je bio sastavljen od pjesme i muzike, u prvom dijelu, i od lijepog pozonS.log komada »Zlatija« od rahmetli Osmana Đikiea a drugom dijelu. Oba dijela, koncertni i dramski, bili su ispunjeni vrlo uspjelim scenama koje su zadivile cjelokupnu publiku. Orkestar vojne muzike pod dirigovanjem kapelnika g. Majera olsvirao je »Iz m og zaviCaja« od Bmičkog sa mnogo uspjeha. Gajretov pje vački hor, hod dirigovanjem g. Cvelka Rihtmana, otpjevao je Četiri stvari: »Svatovska« i »šaljivkaft od Slavenskog, »Lspavanka« od Hacea i »XII Rukovet« od Mokraitjca. Jako disciplinovan, prilično ujednačen, hor je ove teške stvari iz.veo na Gajretov m ješoviti pjevački hor sa horovođom g. Jugoslavenskog m uslim anskog ženskog udruženja gđa Đul hanuma Lutvo; zatim su bili zastupani pretstavnici još slije­ dećih ustanova: Hurijeta, Merhameta, M aterinskog udruženja, »Cvijeta Zuzorić«, Udruženja sudija, Udruženja zanatlija, ž e n ­ skog odbora Hurijeta, M uslim anskog kluba i »Preporoda«. Za­ bavi su prisustvovala i gospoda: Husein Brkić, direktor II gim ­ nazije, Dr. Nikola šep arović primarius Državne bolnice, artilerijski pukovnik g . N ovaković, sudski potpukovnik g. Grubor, te izaslanici redakcija sarajevskih listova »Jugoslavenske Pošte», »Jugoslavenskog lista« i »N aše Budućnosti«. Od ostalih uglednih građana zabavu posjetiše Muhidinbeg i Salahudinbeg Fadilpašić sa familijom, za­ tim familije senatora i ministra u p. g. Dr. Hrasnicc, bivšeg V elikog župana g . H akibega Gavrankapetanovića, bivšeg Velikog župana rahm. M ahm udbega Hrasnice, Dr. čemerlića, M ehm edbega K apetanovića, čen gića, Asimbega Mutevelića i Aziza Sarića, M ehage i Ism. čom are, Zildžića, Muftića, Semiza, Salke H asanbegovića, Dr. M. Hajclarovića, Vatrenjaka, ćam ilbega O sm anagića, Ismeta Nikšića, Abdulaha i Eadila Kasumagića, Dr. Zaim a i M ustafe šarca, Zlatara, Ing. Saliha Cice, Bećira Sokola, Defterdarovića, Dra Iblizovića, Dra Zil­ džića, Pašića, Serdarevića itd. Zabavu posjetiše i ugledni g o sti sa strane, i to: g. Dr. Ibro <i’ rkić sa g osp ođ om iz Jajca, g ; Dr. lsm et P opovac ;iz Konjica, Muratbeg č e n g ić pretsjednik opštine iz Višegrada sa gospođom , M uratbeg P ašić iz R ogatice sa gospođom , Ibrahim ef. Mujičić iz D oboja sa gospođom , Ibrahimbeg Zečević sa gospodom , te A sim aga ćabarabdić, Abid Ertuna, Dževdet Hodžić, Muhamed Oruč, Hamza Begović iz V isokog, Nurija Rašidkadić iz Goražda sa familijom, gda šaćira Alibegović, pretsiednica Ženskog odbora Gajreta iz Dervente, Dr. Šefkij.i Kadic advokat iz Vlasenice, šefk e t h. Pašić iz Bijeljine, Ahmeđ Trhulj i šaćir Hadžihalilović iz F oče, Izet Zvizdić iz Kaknja, Mujaga Hasagić sa kćerkom iz Vareša, Burhanudin Fočić sa gospodom iz. Olova, Zuhdija M ujagić iz Zenice, Sm ailbeg Ar^ nautović, Malimud Robavić sa gospođom i Mehmed Kahvedžić iz Travnika, Sabitaga Zuko iz čajn iča i Midžić iz Beograda. 82 opšte zadovoljstvo publike. Naročito su uspjele dvije posljed­ nje stvari, gdje je došao do izraza umjetnički nivo hora i nje­ gova dinamičnost. Od prošle godine do danas, hor je, uz ve­ like žrtve i pregalaštva, mnogo uznapredovao što se vidilo i po zadovoljstvu publike koja je ove dvije posljednje stvari primila sa velikim zadovoljstvom. U koncertnom dijelu na­ stupio je još operni pjevač g. Zahid Nalić sa tri stvari: Arija Lenskog i opere »Evgenije Onjegin« od čajkovskog, arija iz opere »Bosanska ljubav« od Pordesa i »Naišo Erbez« od Go­ tovca. Sve su dane sa mnogo tehničkih finesa i znanja, tako da su umjetničkom dijelu programa dale poseban ton. Odlični interpretatori sevdalinke gđa Amalija Zlatar, gđica Đula Imamović, Vejsil Hadžibegić i brat i sestra, Emina i Muliarem Zaimović iz Tuzle, pružili su publici mnogo neprikrivenog z a ­ dovoljstva. Čitav niz najprobranijih pjesama, uz pratnju g i­ tare, harmonike i sazlija, izveli su oni uz opšte odobravanje i oduševljenje publike. Oni su publiku upravo zanijeii i osvojili tako da je ona cijelu noć bila u jednom vedrom sevdaliskom raspoloženju. Publika je živo aplaudirala izazivajući pojedine pjevače više puta na scenu. Naročito je u ovom pogledu «upalila«, kako se to kaže, »Scena sevdaha« sa tipično narodnim nošnjama i inscenacijom stare muslimanske avlije i kuće sa mušepcima i pendžerima. Vješte sazlije su pobudile i ov e g o ­ dine naročit interes prebirući »tanko glasovito« po žicama ovog našeg starinskog instrumenta, pa su bili naročita atrak­ cija za one koji su slušali program preko Radia. Đikićev komad »Zlatija«, obojen orijentalnim koloritom pjesme i narodnih običaja, a pojačan dekorativnim efektima scene koja je prikazivala stare pašinske čardake u Mostaru, kraj starog mosta i Neretve, bio je također primljen sa v eli­ kom pažnjom. Režija g. Vejsila Hadžibegića odlična. Scena sa skupinama djevojaka i horova u narodnim živopisnim n o š­ njama djelovala je izvanredno, naročito ondje gdje sc pjevaju svadbene pjesme i m jesec zalazi iza brda, nad Starim mostom. Diletanti su dali od sebe sve: snašli su se na sceni vanredno lijepo i dali nekoliko izrađenih tipova glumačkom vještinom. �S la vn i fra n c u s k i s lik a r Dine/ o Is la m u (Svršetak) S L A V N I F R A N C U S K I SL IK A R D IN E T O ISL A M U Islam je neposredan. — T o je njegova odlika nad svim drugim religijama. N em a posrednika između ■°fa čovjeka. Islam zabacuje kaluđerstvo i sveće­ ničku hierarhiju u zapadnjačkom smislu. N asiruddin ima pravo kada kaže; da su posrednici između Boga i čovjeka tragika za druge religije. U Islam u ne p o ­ sto ji m dulgencija. Samo Bog oprašta grijehe. Zato u m uslim anskim zemljama nikada nije bila razvijena trgovina sa oprostim a kao u Evropi. Crkveni p o ­ srednici kaže N asiruddin — opraštaju grijehe »u ime Božije« palili su lomaču gdje su našli sm rt mnogi mislioci u čijim je srcima upaljena iskra slobodo­ um lja. U Islam u nema svetaca. M uham ed je samo čovjek i Božji poslanik. M usliman se klanja samo jedinom Bogu, a ne Božijem poslaniku. O n se moli B ogu za Pejgam bera. Tekije su novotarija u Islamu. M uslim an se ne smije klanjati ničijem grobu. Kla­ njanje grobovim a predstavlja pravo idolopoklonstvo koje caruje u m odernom Zapadu. Bog — Kršćansko poimanje Boga, sv. trojstvo, istočni grijeh, kao i druge ustanove rodile su atei­ zam u Evropi. Rekli smo u početku da je kršćansko poim anje centralnih problem a religije otjeralo mnoge mislioce u skepticizam i bezvjerstvo. Sjetimo se p o ­ sljednjeg čina životne dram e velikog francuskog filo­ zofa Voltairea. T a ruski sveti sinod isključio je Tolsto ja iz crkve. Ovaj veliki mislilac nikada se nije m ogao pom iriti s crkvenim učenjem o sv. Trojstvu. N asiruddin kritikuje crkveno učenje o Bogu. O n kaže: »Crkva po d riječju »Bog« uči d a je to ljudski lik koji prikazuje oronula i iznemogla starca, smežurena lica i bijele brade koji preživljava zadnje časove života«. T akođer zabacuje relikvije, svetu vodicu, slike, ikone, himne sreće i dr. smatrajući sve to nekim oblikom fetišizma. Zabacujući crkveno učenje o centralnom proble­ mu religije zapadni mislioc kao i N asiruddin traže najveći oblik religije, traže istinu o Bogu. Jer ljudski razum i duša traže Boga. Bez vjere u Boga nema m orala, nema karaktera, nema čovjeka. T ačno je rekao jedan naš mislilac: »Pojam Boga prokrčio je p u t svemu progresu uma ljudskog, on je posljednji osnov sve filozofije i nauke.« I zato naš N asiruddin kao i svi zapadni mislioci buni se protiv neprirodnog ritusa, isprosnih form al­ nosti, ceremonija i lažnih kultova. Potrebe i iskonska čeznuća njegove duše ne mogu zadovoljiti svetinje daske sa kakvim likom. O n kao i svi veliki filozofi i razumni ljudi traži da mu srce i dušu ispuni ideja jednoga Boga, koji živi, sve znade i sve može, Boga koji nije vremenski i prostorno ograničen. I na koncu N asiruddinova duša, srce i razum nalaze najsavršeniju definiciju Boga u 112 poglavlju K u ra n a koje glasi: Reci M uhamede! Bog je samo jedan. O n je neo­ graničen i sve m u se utiče. N e rađa niti je rođen. N jem u nije niko ravan. Zabava i veselje, puno prijateljske pažnje prema Gajretu i njegovim ciljevima, razgovori i prijateljski sastanci čla­ nova Glavnog odbora i Gajretovih radnika iz provincije, tra­ jali su dugo. Uz zvuke vojne muzike i ciganske kapele »kralja sevdalinke« g . Nikole Stojkovića ostalo se do jutra. Mla­ dež je igrala i plesala u velikoj dvorani, a stariji, u ostalim prostorijama, nalazili su razonode u drugim zijafetima i za­ bavi. B ogata tombola i bite bili su neisepni: cijelu noć su pružali gostim a ugodno zadovoljstvo. Svi su ponijeli najljepše uspomene i utiske, jer je za svakog posjetioca, malog i veli­ kog, mladog i starog, bilo u izobilju svega što su mogli poželiti. mić pečenicu, Dr. Mara Kurtović tortu, Osman ef. Omerhodžić pečenicu, šaćir Gogalija 30 naranči, Jusuf Muliić burek, Nafija h. Sarajlić hurmašice, Mustafa Novalija burek, Zumruta Kapetanović 2 torte, Nuraga Muzur burek, Dervišaga Dervišević flašu kiselih krastavica i flašu kiselih patlidžana, šem se h. čengić burek, Ing. Mustafa Slipičević tortu, Avdibeg Zečević tukca, Edhem ef. Abadžić burek, Salko Uzeiragić 2 pečene kokoši, Hamdija Tahmiščija 50 dinara u gotovu, Mujaga Hardaga burek, Mehaga Kučukalić burek, Muhamedbeg Pašić tukca, Aziz Sarić burek, Muhamed šaćirbegović burek, gđa Nožić burek, šefika Hadžismajlović tortu, Dr. Avdo Hasanbegović pečeno janje, Dr. Zaim šarac pečeno janje, Husein Kadić pečeno janje, Sadik Bučuk tortu, Hakibeg Gavrankapetanović hurmašice, Zumruta Defterdarević burek, Hasan Demi­ rović tortu, Ahmedaga čengić tortu, Dr. Asaf šarac tukca, Mehined čolić sudžuku. Hajrija h. Karahasanović burek, Zekija h. Kobić tortu, Danijal Samokovlić sendviče, Josip Sabo tortu, Vejsilaga Henda kruške, Ismet Zildžić burek, Dr. Mu­ stafa Hajdarović burek, Vejsil Karacić burek, Mane šušnjar 20 sendviča, Bećir Soko tortu, Ibrahim Vanjo tortu, Abdurahman Prcić tortu, Ferid Mutapčić tortu, Edhem Musakadić pečenicu, Fatima h. Hafizbegović burek, Hajrudin Hadži Karić tortu, Asimaga Arslanagić pola sanduka naranči, Fata Košarić tortu, ćamil Rizvanbegović tortu, Dženka Sarajlić tortu, Emina Muftić burek, Dževahira Midžić burek, Dr. B. Salihagić sendviče, Ahmed Tabaković tortu, Braća Arifović tortu, Vejsil Hadžalić tortu, Hajrudin Dardagan tortu, Dr. Salih Tatarević tortu, Fadil Kasumagić burek, Muhamed Bravo pe­ čenicu, Seid Memišević pečenicu, Mehmed Huskić pečenicu, Ahmed Hadžiomerović tortu, Dr. Ibrahim Hadžiomerović u g o ­ tovom din. 100.— , gđa Ifeta Tahmas tortu. Neka je i ovim putem srdačna hvala kako darovaocima priloga za zabavu: u novcu, bifeu, predmetima za tombolu, tako'i svima onima koji svojim trudom, požrtvovanjem i posje­ tom uveličaše ovu Gajetovu godišnju manifestaciju i doprinesoše njenim ogromnim uspjesima, moralnim i materijalnim. BIFE ZA ZABAVU kojeg darovaše radnici i prijatelji Gajreta iz Sarajeva, bio je ove godine veoma obilan i ukusan. Darovaoci bifea su sli­ jedeće gospođe i gospođa: Salko Hasanbegović, baklavu; Ibrahimaga Pašalić hurmašice, Hajrije h. Biserović, žandar-baklavu, Nezir Skaljić zeljanicu, Ahmed ef. Borić baklavu, Ahmeđaga Novalija kadaif, Mehmedbeg Kapetanović pečeno janje, Dr. Mahmud Mehmedbašić janje, Dr. Osman Halilbašić zelja­ nicu, Zulejha h. Svrzo hurmašice, Vejsilaga Fočo žandar-baklavu, Ing. Hilmija Dubravić jalandži-dolmu, Salihaga Serdarević burek, šehzada h. Bašagić jalandži-dolmu, Jusufbeg Pašić hurmašice, Mahmut Filipović burek, Smailaga Kurt pečenu gusku, ribu i kiselo mlijeko, Ing. Salih Cico zeljanicu, Rasim Kršlak ružice, Zaim Hadžidedić zeljanicu, Mustafa šarac burek, Jusuf ef. Imamović hurmašice, Kjanija h. Fadilpašić tukca, Sa­ lih ef. Fočo baklavu, Azemina h. čengić jalandži-dolmu, Halida h. Kadić tufahije, Mahmut Fazlagić burek, Ismet Čoniara baklavu, Fahrudinbeg Demirović baklavu, Muniba h. šerbić salatu, Ing. Omanović hurmašice, Hajrudinbeg Kapetanović pečeno janje, Nasihbeg Repovac baklavu, Džemilbeg Kapeta­ nović tufahije, ćam il Avdić ribu, Maida h. Kapetanović burek, Muhamed Nuhbegović burek, šerif Vranić baklavu, Alija Hro- �K ur’anska koncepcija o V rhovnom Biću je prava istina o Bogu. O na će osvojati srce i razum svih mimisaonih ljudi. O v u koncepciju o Bogu uvijek je priznavala i uvijek će priznavati i svaka pozitivna filozofija. O ovoreći o islam skoj dem okraciji kaže, d a je Islam kao svem irska religija proglasio princip dem o­ kracije jedanaest vijek o v a prije trancuske revolucije. Islam jednako gleda na sve ljude i zato njegova d e­ mokracija isključuje sve kalsne, plem enske i rasne ra ­ zlike. Li Islam u se p red n o st stiče sam o na osnovu vrlina srca i karaktera; m oralno-etičkih kvaliteta i spo­ sobnosti. U toj utakm ici m ogu se ljudi natjecati da postignu savršenstvo. Islam d u b o k o cijeni čovjekovu ličnost i d o stojanstvo. Z ato islam sko učenje ne može se pom iriti sa evanđeoskim riječim a: »Ko te udari po desnom obrazu, pruži mu i lijevi obraz.« N a siru d d in drži, da gornje riječi sam o narušavaju dostojanstvo čovjeka, u b ija ju klicu lju d sk o g ponosa. Z a m uslim ana ne m ože b iti ideal nirvana i životna pasivnost k o ju p ro p o v ije d aju B udisti. Budizam je kod svojih sljedbenika ubio a k tiv n o st i borbenost. T o je glavni razlog d a se B udisti nalaze u rop stv u britanske političke i ekonom ske d ik tatu re. Začudo je kaže N a siru d d in , d a su Englezi u svom praktičnom životu d alek o o d Isu so v ih zapovijedi d atih na G ori koje osu đ u ju m ržnju i neprijateljstv o . M n o g i zapadni pisci, koji se nijesu m ogli o slo b o d iti u skog k ruga p red rasu d a napali s u M u h am ed a (a. s.) i njegov p o ­ rodični život, naročito njegov o d n o s prem a ženama. N a siru d d in o d lu čn o u staje u o b ran u M u ham edovu, k oji je bio izn ad svega viso k o m oralan i jed a n od najvećih boraca za ženina prava. P o što v an je žene plod je Islama. K a d a se je Islam p o jav io u porodičnom životu vladala je a n arhija. Ž e n a je sm atran a k ao bes­ pravni rob. U d o b a k a d a se je n a crkvenim koncilim a ras­ pravljalo d a li žena im a d u š u ili ne jav lja se Islam koji p o rodični ž iv o t p o s ta v lja n a nove, stabilne te­ melje. Ž ena p resta je biti rob. Islam jo j daje prava koja joj p rip a d a ju . O n je p rije više sto tin a g o ­ dina regulisao o d n o s m uža i žene i ta k o om ogućio harm oniju u bračn o m ž ivotu. K ao d o k a z N a siru d d in citira riječi k ršćanina V asif p a ša B u tro s G o li-a koji u svom djelu »L a tra d itio n C hev alarsq u e des A rabes« piše: »M uham ed je cijenio žene i s njim a se slagao. O n je uložio m aksim um n a s to ja n ja d a ih o slo b o d i i p o ­ digne. O n je djelom p okazao d a cijeni žene p o s tu p a ­ jući po onim p rincipim a ko je je sam po stav io . M u ­ ham ed se m ože u b ro jiti m edu najveće p o b o rn ik e za ženina prava, a k o nije b io prvi m eđu njim a. Sa že­ nama je p o stu p a o m ilostivo i blago. Bio je prem a njim a otm en i lju b a z a n d u b o k o ih cijeneći. A li ne sam o da je ta k o p o s tu p a o sa svo jim ženam a neg i sa svim a ženam a uopće.« N a siru d d in je p r o d ro u srž filozofije Islam a k ad a ističe da Islam ide u p o red o sa dinam ikom živ o ta i da su njegovi zakoni i usta n o v e u p o tp u n o j h a rm o ­ niji sa prirodnim zakonim a. »N e sam o, kaže N a s iru d d in , d a Islam nije u s u ­ k o b u sa prirodom nego on ulazi u k ru g tih p riro d n ih zakona (tj. priro d n i zakoni — to su u jed n o islam ski) k oji uslovljavaju svaki p rogres, evoluciju i n ap red ak , tak o da je K u r a n nazvan E1 H u d a (p ra v i p u t). U istinu je K u ra n najbolji putokaz koji upućuje na najispravnije i najstabilnije životne puteve i vodi najuzvišenijim stremljenjim a«. Islam kao prirodan zabacuje kaludćerstvo, celi­ b at i pustin jaštv o kao neprirodne ustanove. Stvarno svaki su k o b s prirodom dovodi do poraza. N a siru d d in uzima u obranu ustanovu poligam ije u Islam u. O n kaže, d a je poligam ija jedan prirodan zakon k o ji će se zadržati do k je svijeta. Jo š prije N asiru d d in a mnogi pisci, sociolozi i fi­ lozofi, držali su poligam iju za jedan priro d an zakon. O n a je po treb n a u izvjesnim vrem enskim periodam a i sredinam a. N a siru d d in kaže: » Iako je poligam ija osuđena kao nem oralna od m nogih zapadnih pisaca, ona ip ak u E vropi caruje u nezakonitoj formi. Razlika je sam o u to m što su djeca rođena u b rak u zakonite poligam ije, zakonita za razliku od djece k o ja se ro d e u nezakonitoj poligam iji, što nije rije tk o st u evropskim zemljama. U ostalom Islam p o ­ ligam iju ne preporučuje. O n je sam o to lerira i ništa više. P okojni D rag u tin Ilić, u svojoj stu d iji: » P osljed­ nji p ro ro k « u sta o je u obranu poligam ije u Islam u. N jem ački filozof Šopenhauer govoreći o b rak u piše: »I u svojim bračnim ustanovam a A zija pok azu je veće p o štenje no m i; o n a kao norm alan i zakonit običaj priznaje poligam iju, k o ju mi, ma d a se o n a i ko d nas u velikoj m jeri p rak tik u je, pokrivam o sm okovim listo m jed n e fraze.« D o k je po kršćanskom učenju b rak nerazvediv i isključivo, spada u dom en crkve. Islam pazeći n a p riro d u lju d i dozvoljava razvedivost braka. O n a je p o tre b n a pa šta više i m oralna u slučajevim a kad a d o đ e d o disharm onije i razočaranja u bračnim o d ­ nosim a. Islam ski je b rak slo b o d an ugovor k o ji se može rask in u ti u izvjesnim slučajevim a. I a k o Islam d o ­ zvoljava bračnu razvedivost, M uham ed (as) kaže: »R astava b rak a je B ogu najm rži halal.« N erazv ed iv o st kršćan sk o g b rak a i isključivo u s­ vajanje m onogam ije povlači za, sobom ko b n e poslje­ dice. N a siru d d in navodi tri: 1) širenje nem orala i prostitucije, 2) p o rast usidjelica i 3) rađanje n ezako­ nite djece. O v e opasne socijalne bolesti k o je se kao epidem ija šire n a Z ap ad u zab rin ju ju um ove m isao­ nih ljudi u Evropi. Im a p rav o N a siru d d in k a d a k o n statu je, d a ovim opasnim socijalnim bolestim a nem a m jesta u zem lja­ m a g d je se strik tn o prim jen ju ju islam ski propisi. U idealnom islam skom d ru štv u pro stitu cija i nem oral su, isključeni. D alje iznosi, d a se je p ro stitu cija u is­ lam skim zem ljam a počela širiti tek o n d a k a d a su m u ­ slim ani došli u bliži d o d ir sa E vropljanim a. K ao d o ­ kaz za to navodi M izob m jesto u A lžiru gdje stanuje istoim eno plem e. K ad a je o vo plem e p rip alo Francu­ zima 1883 upo zn alo se prvi p u t sa prostitucijom . Veći dio alžirskih g rad o v a h ara prostitucija. D alje citira Schm itz du M u lin a k o ji u djelu L ’ Islam piše: » K ada je D r. K aradatu nap u stio C a ri­ g rad g. 1827 i otišao u Berlin radi m edicinskih stu ­ d ija, d a u tu rsk o j prijestolnici nije p o stajala ni jed n a jav n a kuća k a o što nije ni sifilis bio poznat. K ad a se je 1831 p o v ratio u C arigrad, stanje se je b ilo izm i­ jenilo. T a d a je veliki vezir R ešid paša tužan rekao: �... šaljemo našu om ladinu u Evropu, da se ci­ vilizira, a ona se vraća sifilizirana.« Za viteštvo kaže, da nije bilo poznato Grcima i Rimljanima. Kod A rapa je bilo razvijeno još u d o ­ b a barbarstva. Islam je dao viteštvu žig dostojanstva i plem enitosti. O d muslimana je prešlo u Evropu. Je­ dan HrŠĆanski P*sac ve^ ’ da se A rapim a jedino ima zahvaliti da se je Evropa upoznala sa viteštvom , koje ze imalo žig časti, hum anosti i dostojanstva. H isto­ rija je sačuvala divne primjere, islamskog viteštva, k oje se je na Zapadu počelo širiti nakon križarskih vojni. II N A M A Z , E Z A N , C IS T O C A I P R IR O D A ISLA M A . Nam az je najsigurniji put koji vodi duhovnom usavršavanju ličnosti. N asiruddin ističe duboki smisao namaza koji nosi odlike uzvišenosti, d o sto ­ janstva i m udrosti. Nam az se ne smije shvatiti kao m olitva drugih religija. Nikako! Namaz je daleko od ispraznih form alnosti i cere­ m onija koje su bitne oznake molitava ko d drugih religija. Stupajući u namaz čovjek se diže iznad ze­ m aljskog i misli sam o na Uzvišenog Tvorca. Pokreti k o d namaza čeliče i osvježavaju tijelo. Prave ga gip­ kim. Svakom namazu m ora prethoditi propisano oranje (abdest). Islam preporučuje čistoću. M u ­ ham ed (as) kaže: »Čistoća spada u vjerovanje«. P o ­ četak m olitve oglašuje 'se ezanom a ne zvonom. Ezan je prirodan glas koji dolazi sa srca k srcu. Za K ur’an kaže, da je najveća mudžiza (Muham edova as) s kojom se ne m ogu m jeriti ni najveličanstvenija znanstvena djela i enciklopedije. Tedino K u ra n u pripada zasluga da se je arapski klasični jezik do danas sačuvao i zadržao svoju visinu. Govoreći o prirodi i duhu Islama kaže, da je njegova pojava značila oslobođenje ljudskog razuma iz okova u kojim a je na stoljeća stojao. U svojoj suštini Islam je liberalna i napredna religija koji ni­ kada ne stoji kao zapreka napretku uma ljudskoga. K ao takav on će svim narodim a u svim vremenima zadovoljavati ootrebe. K ada se Islam ukleše u lju d ­ sku dušu neizbrisiv je. Kao dokaz za tu svoju tv rd ­ nju N asiruddin citira riječi vatrenog kršćanina C onte de Castries-a koji u svom djelu »L’ Islam« piše: »Islam je jedina vjera u kojoj nema otpadnika«. Tragedija španjolskih m uslimana koji su svire­ pim sredstvim a bili prisiljeni da napuste svoju vjeru ne može oboriti tvrdnju C onte de Castries-a. K onsta­ taciju ne m ogu um anjiti oni pojedini snobovi koji zaslijepljeni sjajem zlatnog teleta form alno napuste Islam. Isto tako nije čast kršćanima da se ponose sa djecom kupljenih robova ili pak s onom sirom ašnom (muslim anskom ) djecom, koju u sjem eništim a o dga­ jaju u kršćanskom duhu. U vremenu kada su brutalni napadi na reli­ giju učestali N asiruddin govori o prelazu elitnih duhova i mislioca u Islam. N jihovo priznanje Is­ lamu nije rukovođeno nekim m aterijalnim m otivi­ ma. N aprotiv! Prelazak u Islam misaonih ljudi u Evropi i Americi plod je dubokog saznanja i raz­ mišljanja. Po N asiruddinu sve zapadne religije nalaze se u krizi, agoniji. Z apravo, one su samo karikature, negacije iskonske religije koju su propovijedali svi poslanici od A dem a d o M uhameda. Religiozni o sje­ ćaji i duh iščezli su u Evropi pred navalom m ateri­ jalizma i skepticizm a koji je čedo zapadne religije. T vrdnja, da su skepticizam i bezvjerstvo čeda za p ad ­ ne religije, zvuči paradoksalno. Ali je ipak istina i neoboriva. U Evropi postoji samo jaka crkvena o r­ ganizacija podržavana od klera. Em pirijska crkva d a ­ leko je od izvornog učenja Isa-a-ova (Isusa H rista) koje je uvijeno plaštem misterioznosti i nejasnosti. Još prije N asiruddina mnogi zapadni mislioci i pisci bunili su se protiv empirijske crkve i kršćanskog uče­ nja, po kom e je Isus Bog, božji sin itd. već T olstoj i D ostojevski, tragali su za višim saznanjem i istinam a, tražili su p u t spasenja ne samo za se nego i za čovje­ čanstvo. Oni su zabacivali kršćansko učenje o Bogu. T o l­ stoj je bio izopačen iz crkve jer nije vjerovao u ne­ razumnu trojicu. N jihova korektura pogađala je ne samo evropsko hrišćanstvo nego i samu ličnost i nau­ ku H ristovu. N asiruddin kao i zemljak mu Ernest R enan, podvrgava oštroj kritici nauku hrišćanstva a naročito crkvenu koncepciju o Bogu, »božijem sinu« »božioj maici« i dr. Ističući izričite kontradikcije u pojedinim Evanđeljima i zabacujući hrišćansku d o g ­ mu o tajnam a i Isusu kao Bogu i božjem sinu N a ­ siruddin do skrajniih konsekvencija usvaja k u r’ansku koncepciju o Bogu kao najsavršeniiu i n a jp o t­ puniju i k u r’ansko učenje o misiji božjih poslanika. N asiruddin avrdi, da, su zapadne religije bez sadržine, mine apsurdnosti i neloigčnosti, nesposobne za život. N iihovo težište prenešeno je u form alnosti, cerem o­ nije. spoliašnosti. uniform isanost. kultove i form u. Z a katolicizam kaže. da ne može izdržati kritik u n a­ uke i razuma. O suđujući fanatizam klera, naročito katoličkog, obara se na neprijatelje Islam a: G lad■=tona. Pelgrafa. M argeliotea, Регуапа, kentaberroskog biskuoa i druge. Borba protiv Islama u Evropi se vodi iza kulisa i na razne načine. N asiruddin kaže, da na čelu te borbe stoii V atikan, svećenstvo i m noge evropske države koie vode moderni izakulisni krstaški rat p ro ­ tiv Islama. O vu N asurudinovu tvrd n ju ap solutno uvažavam o. Istu ne može niko razuman dem antovati kada se znade , da m no^e evropske države, k o je se sm atraju tvrđavom demokracije. izdašno potpom ažu kršćanske m isionare u Aziii i Africi Z ar nisu k ato lič­ ki i protestantski misionari preplavili islamske zem lje? Z ar m isionari ne razvijaju svoju aktivnost u srcu is­ lam skog svijeta: Egiptu, Siriji. Iraku i Palestini? K rš­ ćanska m isionarska propaganda razgranata je ne sa­ mo u pom enutim zemljama nego i u Indiji. In d o n e ­ ziji, Perziji. T u rsk o j. Abesiniji, Sudanu, T ripolisu, Tunisu, A lžiru, M aroku i Albaniji. Kada je prije godinu i više dana u M ilanu došlo do sastanka izm eđu m inistara vanjskih poslova T u r ­ ske i Italije, d ra Ruždi Arasa i grofa Ćana, vodili su se razgovori i o eventualnom talijanskom p riznanju konvencije o moreuzim a potpisane u M ontreu izm e­ đu T u rsk e i sila. Kako je štampa javila, grof C an o ie tražio o d Ruždi A rasa kao uvjet za priznanje k o n ­ vencije, da T u rsk a dozvoli katoličke misije u zemlji. Ovom e nije potreban kom entar. T u, nedavno, m usli­ mani M agriba (Tunis, Alžar i M aro k o ) uputili su proglas na islamski svijet u kome se iznosi trag ed ija --------------------------------------- 85 i �tamošnjih m uslim ana p o d pritiskom evropskih »pa­ cifista« i »civilizatora«. U proglasu se izm eđu o sta­ log veli, »da navala evropskih sila nije sam o borba naoružanih n aroda p rotiv g olorukih koje lišavaju pri­ rodnih čovječanskih prava, nego je to prije svega sukob^ religija, to je ju riš kršćanstva protiv Islam a i K urana, b orba p ro tiv ćudoređa i časti«. K ršćanski i pro testan tsk i m isionari rade ne samo u vjerskom nego i u političkom pravcu. M isionarska propaganda u azijskim i afričkim zemljama utire te­ ren za p o h o d e v ropskog im perijalizm a. M isionarstvo je jedan o d stu b o v a na kojim a počiva moć zapadnih sila u kolonijam a. U posebnom poglavlju svoje stu d ije N asiruddin se osvrće na reform e M ustafe Kem ala i p reporod T urske. K ao m nogi pisci i N a siru d in postavlja pita­ nje »da li je u p ravu M u sta fa K em al što je u velikom obim u izveo reform e i p rep o ro d T u rsk e i d a li će turski naro d i Islam k ao religija s tim reform am a i revolucijom biti ojačana ili oslabljena«. Priznavajući da će na ta p itan ja b u d u ć n o st dati najbolji odgovor, N a siruddin se ne susteže d a da svoj su d . O n je sv je­ stan h istorijske m isije M u stafe K em ala k o ji je sk rh a­ ni i u ratu p o b ijeđeni tu rsk i n a ro d poveo novim putevima, putevim a političke, socijalne i k ulturne sa­ m ostalnosti. Po N a siru d d in o v u m išljenju reform e k o ­ je je izveo M u sta fa K em al na kulturn o -p ro sv jetn o m , političko-socijalnom i v jerskom p o lju , bile su nužne posljedice h isto rijsk o g razvoja tu rsk e nacije. N a sir­ uddin misli, da reform e M u stafe K em ala ne sam o < neće oslabiti tu rsk i n a ro d i Islam , nego će im đ nove inspiracije i snage. T u rs k a je o d ređ e n a da osta­ le islam ske zemlje p o vede putem k o ji v o d i politič­ koj sam ostalnosti i p rep o ro d u . T u rsk a tre b a d a po sta n e privlačni po l o k o koga će gravitirati sve pozitivne i stvaralačke snage islam ­ skog O rijenta. Sa ostalim islam skim n arodim a T u r ­ sk a će sačinjavati jed in stv e n fro n t k o ji će stajati na braniku ko lek tiv n ih interesa Islam a i ododlijevati udarcim a k oji b u d u dolazili i s lije v a i s desna. K ritikujući k ršć a n stv o i kler N a siru d d in isk lju ­ čuje svaku z lo nam jernost i tendencio zn o st. »M i o tv o ­ reno izjavljujem o, kaže N a siru d d in , d a u sv o jo j k ri­ tici kršćanstva ni jesm o išli putem strasti i zlonam jernosti. N a p ro tiv 1 M i sm o sam o slijedili p u t up u te i istine, p u t nep ristra n e k ritik e i saznanja, daleko od tendencioznosti i fanatizm a. M i prem a Isatu (Is u ­ su) k ao i ostalim poslanicim a (Ib rah im u , M u satu (M ojsiji — M u h a m e d u ) gajim o najveće sim patije, poštovanje i osjećaje.« O braćam o se i kršćan im a i m uslim anim a traže­ ći od njih izvinjenje a ko sm o u sv o jo j kritici bili oštri. Isto ta k o naglašavam o da nam nije bila nam je­ ra stvarati ra z d o r i m ržnju. N a š je konačni cilj, d a m ržnja ustupi m jesto lju b a v i i p rijateljstv u , zavlada bratstvo i m ir. N a š o j k ršć a n sk o j braći p rep o ru č u je ­ mo i otvoreno izja v lju je m o , d a prestan u v o d iti k a m ­ panju p rotiv m uslim ana je r na taj način neće p o lu ­ čiti nikakav pozitivan uspjeh.« O suđujući sv ak u m rž n ju i zakulisn u b o rb u i o sje ­ ćajući idejnu deso rije n ta ciju Evrope, N a siru d d in d r ­ ži da je m oralno religiozni p u t, jedini p u t spasenja ne sam o individue nego i čovječanstva. Z a to sv o ju s tu ­ diju završava ovim riječim a: V e lik a G a fr e lo v a z a b a v a u m ie ć u N a prvi dan Kurban-bajrama, 10 II 1938 g., održana jc velika Gajretova zabava u Bileći, u svim prostorijama Sokolskog doma. Gajretove zabave u Bileći posljednjih godina postale su u pravom smislu narodne. One se odlikuju i posjetom i izvo­ đenjem, tako da je građanstvo upravo oduševljeno i sa nestr­ pljenjem očekuje Gajretovu godišnju zabavu. O vogodišnja Gajretova zabava u Bileći pretekla je ranije zabave u svakom pogledu. Zabavu je posjetilo, s pravom se može reći, cjelokupno građanstvo. Sa zadovoljstvom se može istaći da su građani pravoslavne vjere naročito i brojno posjetili ovu zabavu. Da je zabava ispala uspješno u svakom pogledu, naročita zasluga pripada g. Salki Drljeviću, referentu za osnovne škole. On je kao pretsjednik priređevičkog odbora i kao režiser učinio sve, da zabava ispane što bolja. Svojim agilnim radom i umješnošću učinio je da je sala Sokolskog doma, doista, pretstavljala jedinstvenu sliku ukusa. U z g. Drljevića osobito se angažovao u radu na izvođenju zabave, pripreme za nju kao i dekorisanju g. H ilm o Soko, geometar. Mora se naglasiti da je uspjeh zabave mnogo doprinio, kao i širenju Gajreta u Bileći uopšte, ugledni građanin i trgovac g. Saćiraga Isović. Uspjehu zabave mnogo su doprinijeli gg. Bećir M uštović, geometar, Zićrija Ovoćina, geometar i m nogi omladinci. Sa zadovoljstvom ističemo agilnost u radu oko zabave g. A ntona Punka. Zabavu je otvorio prigod­ nim govorom ugledni imam, g. Camil ef. Arnautović, pretsjed­ nik M jesnog odbora Gajreta. Komad »Prikaza« izveden je na veliko zadovoljstvo publike. Kao i ranijih godina, tako i ove godine naročito prikup­ ljena je obilna tom bola za koje je građanstvo davalo birane i ukusne predmete. Za što uspjeliju tom bolu zaslužne su gos­ pođe: Hibe-hanuma Selimović, Semse-hanuma Isović, Razijahanuma Kapidžić. Sefika H adžić, Rabija Čamo, Hadžić M., Mujačić Čerima, Bajramovič Meka i Džem ila Arnautović. Ovom prilikom treba naročito naglasiti da su gg. šefovi sekcija za gradnju željeznice pokazali osobiti interes za Gaj­ retovu zabavu i posjetili je: g. ing. Jovanović, i g. ing. N ikolić. Zabavu je posjetio naš ugledni zemljak g. Ratomir Đorđev Popara iz Beograda, g. Jefto Popara sa svojim zetom kapetanom dvorske žandarmerije g. Boljevićcm iz Beograda. Zabavu su posjetili Gajretovi radnici i prijatelji iz Plane, Trebinja i Korjenića. Jednom riječi zabava je bila rekordno posjećena, kako o d muslimana tako i od pravoslavnih. O sobito je na zabavi zapaženo prisustvo banskog vijećnika g. Pavla G logovca. Č ist prihod je b io 4.012 D in. H. K. »M i pozivam o m isaone lju d e o b iju religija da p o štu ju jedan d rugoga, m eđ u so b n o se p o tpom ažu na p u tu m orala, d a se u jedinjenim snagam a b o re protiv m aterijalizm a i bezvjestva, i na taj način služe izn u ­ renom čovječanstvu koje je danas n a jp o treb n ije m o­ ralu i svim vrednotam a. L ju d sk i ro d bio bi dalek o o d nep rijateljstv a i m ržnje d a evropske zajednice p o stu p a ju po riječim a časnog K u r a n a »V am a vaša, a meni m o ja vjera«. O v o je rezime N asiru d d in o v ih izlaganja. N a siru d d in o v životni p u t obilježen je nasto jan ji­ m a jed n o g d u b o k o g m islioca i čovjeka, k o ji traži is­ p rav n u živ o tn u orijentaciju, regulativ, najveće sazna­ nje koje će m u zad o v o ljiti srce i razum . Sve je to na k o n cu i našao. U isk o n sk o j vjeri, u Islam u! M u stafa Busuladžić. �O a ra p s k o m p je s n ik u S a b ii Ili je poznatiji Aleksej Pješkov, ili M aksim G o rr ki! G orki svakako iako Pješkov pretstavlja istu o so­ bu, iako je to pravo ime slavnog ruskog pisca. Slična je stvar i sa Sabitom. O n je kudikam o poznatiji pod imenom Te-ebbeta Šeren.1) Te-ebbeta Šerren je kao i drug mu Šanfara (aukto r slavne pjesme »Lamij-jetul-areb2) ili suplem enik mu A ntare (arapski Đerzelez ili Kraljević M arko), tak ođer polutan: od majke crnkinje i oca A rapa. On je predislam ski pjesnik iz m aloga arap. plemena Fahm koje se nastavalo sjeverno o d M edine. U to doba bajka i m it cerekali su se iza svake pješčane uvale: lahkovjerni narod bio je ubijeđen da pustinju nastavaju demoni i gulovi (prikaze)* Krvna osveta, m eđusobna plemenska čarkanja, pustolovni ži­ vot, drugovanje s hijenama i vucima, boj s guloviipa, ljubavne avanture itd., itd. ispunjavala su nutrine Sabitovih savremenika kao i‘"njega samoga. N jegov ujak bijaše vrstan junak. U jednoj bitci njegova plemena sa susjedima Huzejlovićima, ujak Sabitov pade kao žrtva na bojnom polju. Sabit kao osjetljiva pjesnička duša, bio je tom smrti veoma potresen. I on u jednoj tužaljci, lirski jakoj i nenategnutoj pjesmi, govori o tom e slučaju: Pjesnik Doista tamo do Sel-a3) u klancu jedan zboden neosvećene krvi leži; dužan sam ga ja okajati, ja usamljen’ junak аГ svugdje prvi. Kao da govori zbodeni: Moj vrli sestrić osvetit će mene. Mehlem ne trebuje kud’ on udari. Poget je, i otrov sipa k ’o guja ljuta. Teško onom s kim se sudari 1 Pjesnik: V ’jest ta što nas je grubo ošinula vel'ka je da bi i najjači pao od nje. Ote nam Sudba nepravedna njeg, čiji susjed nikad nije zaplakao. Pjesnik opisuje svoga poginulog ujaka On je k’o sunce u studeni, pa tek ko Sirius4) plane, sfere potavne. Kukovi su mu suhi, al’ iz b ’jede ne. N ije škrt. N jegovoj duši ravne nema. Odlučnost mu se crta s lica, neustrašivošću sja mišić svaki. On je oblak pun kiše što natapa. Kada se bori ni lav nije taki! Štiti pleme pod svojim moćnim skutom. Čušći je i od vuka kad boj bije; zna bit' blag k"o med, a otrov k’o jed; oba ta svojstva nikom skrio nije. N a strahotama sam bez ikog jaše, tek krnju sablju oko sebe paše. B. Thšabiru Pjesnik s družinom okajava ujaka Mi, četa mala, dan-noć smo jezdili; i tek u zoru sta’še noge naše . . . Svaki borac oko pasa mač nosi koji kad se trgne k’o munja s’jevne. Mi smo izvojštili krvnu osvetu, tek se manjina ispred čete gnjevne skrila. Hej, vino sad’ smijemo piti,5) a jedva smo to mogli postignuti. . T oči vino, Sevadu Amrov sine, skrhan sam: ne mogu se podignuti. * Hijena se kesi nad lješinama H uzeilovićS. Gledaj, vuk se smije! Orli lešinari goste se sjajno; gaze ih i dići im se ne htije . . . O v a Sabitova pjesma je vjerni urnek ondašnjice i snažna lirska slika prim itivne arapske sredine još prije hiljadu i dvije godina. O na je prevedena i na neke k u lturne evropske jezike. O vo je samo avionski osvrt na ovog istinskoga lirika iz d oba poganstva; ja ću uskoro o njemu napi­ sati nešto p odrobnije i pokušati ga dati što vjernije i što iskrenije. Ism et 2unić. ') Zašto je Sabit h Džabir dobio nadimak Tecbctta Scrrcn postoje razne verzije. Navcšću neke: Jedanput je Sabit uhvatio u pustinji jednoga zalutalog ovna. U zeo ga pod pazuho i ponio. Međutim ovan mu se či­ nio sve težim i težim, lako je Sabit bio zavidno jak. ipak niie т о г а о više trpiti i bacio je ovna. Kad on se pretvorio u gula (prikazu). Kao neustrašiv čovjek Sabit je metamorforizanog ovna (gula) ponovo stavio pod pazuho i donio medu pleme. Prestravljene žene su mu rekle: — Te-ebbeta šerren — što znači: stavio si zlo pod pazuho. Po drugoj verziji Sabita je korila majka: — Baš si landohan i lijenčina; sva tvoja braća rade i do­ nose mi, a ti samo zijevaš, izležavaš se i neke gluposti pro­ vodiš. Sabit uvrijeđen u svom Donosu obećao je materi da će joj i on donijeti lijepe stvari. Otišao ic u lov na kobre — naj­ opasnije pustinjske guie otrovnice. Kad ih je mnogo nalovio stavio ih je u korice sablje koje je smjestio pod pazuho i p o­ šao kući. 2cne, zaprepaštene pred tim jezivim nrizorom stra­ hom su progovrile: — te-ebbeta šerren — itd. itd. nižu se slič­ ne verzije o historiji postanka nadimka ovoga velikog pjesnika. 2) Lamijjetul-arcb je jedna od nailirskijih pjesama pogan­ ske arapske književnosti. Zadnji dio »lamijjctul-arcba« preveo sam u stihovima uz neke podatke o auktoru u jednom broju »Grireta« čini mi se iz 1934. g. Interesantno je. da je Miroslav Krleža u svoioj pjesmi »N oć u provinciji« s mottom »Psi laju. a karavana prolazi« — aranska poslovica .pod vidiivim utjecajem Sanfarinim! N ije čudno: Krleža zna njemački, a Sanfara je pre­ vođen na taj jezik. s) Brdo blizu H uzejl plemena. 4) Sirius, kako znamo, je zvijezda. Hoće da kaže da niegov ujak i u nestašici grijc svojom darežljivošću svoje suple­ menike. s) Kod Arapa je omiljen zavjet: odreći se onog što naj­ više voli sve dok ne ispuni izvjestan zadatak. Budući da su poganski Arapi najvolili vino, oni su se pri tom vina gotovo redovno odricali. I Imru-ulkajs se zavjetova da neće piti vino niti ljubiti žene, dok se ne osveti ubojicama svoga oca. Svi tadašnji pjesnici imali su slične zavjete, ledino Sanfara tu je učinio iznimku: (on se je zavjetovao ubiti stotinu svojih ne­ prijatelja .— Sclamanovića, koji mu ocrniše obraz iz gospodske napuhanosti i gordosti). �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК N O V I UTEM ELJAC GAJRETA U STOCU O vih dana upisao se je za člana utemeljača uvaženi stolački trgovac i privrednik g. Mustafa Premilovac, uplativši Mjesnom odboru u Stocu svotu od 500.— Din. G osp. Premilovac je poznat kao oprobani i iskreni pri­ jatelj i saradnik Gajreta, kojega je i dosele svakom zgodom o b iln o potpom agao kako moralno tako i materijalno. G . Ргеm ilovcu se ima zahvaliti za njegov ulooeni trud oko osniva­ nja i uspostave G ajretove ženske zanatske stručne škole u Stocu, u čijoj upravnoj sekciji g. Premilovac djeluje kao pretsjednik. N ek a je za sve to velika hvala g.Premilovcu. ДАЉНИ УПИС ДОБРОТВОРА И УТЕМЕЉАЧА ГАЈРЕТА Загреб: Бивши питомац и стипендиста Гајрета г. Хакија К а д р и ћ , сада царински чиновник у Загребу, дозначио je ових дана Главном одбору Гајрета из властите побуде своту од Дин 1000.—, као свој члански допринос. Овом свотом уписао га je Главни одбор за члана добротвора и отпослао му диплому. Нека му je и овим путем топла хвала. Сарајево: Г. Хасан Омановић, мјењач у Сарајеву, положио je Гајретовој благајни своту од Дин 500.—. којом ra je свотом Главни одбор Гајрета уписао за члана утемељача и уручио му припадајућу диплпму. Племенитом дароватељ у нека je и овим путем топла хвала. G A JR ETO V A R A M A Z A N S K A PREDA V A N JA Mjesni odbor Gajreta u B os. D ubici organizovao je i priredio u mjesnoj M ekteb-ibtidaiji Gajretova ramazanska po­ pularna predavanja, na kojima je b ilo prisutno 400 do 500 slušalaca, a koja su predavanja odroali slijedeća gospoda i članovi i to: 23-Х1 1937 Serić H ašim , veter. savjetnik »Borba između Austrije i Turske o k o D ubice godine 178S do 1791.« 7-ХН A bdulah ef Suljić, mualim mjesne mektebi-ibtidaije: »U zgoj djece«. ОСНИВАЈУЋА ГАЈРЕТОВА СКУПШТИНА У ОРАШЈУ Н/С. Ранији Мјесни одбор Гајрета у Орашју (срез Брчко), престао je да функционише већ неколико година. Сада су некоји стари сарадници Гајрета из Орашја приступили упису чланова и сазвали оснивајућу скупштину Мјесног одбора дана 27 марта 1938 године у просторијама хотела »Ребра« у Орашју. Скупштину je отворио сазивач г. Салко Капић, учитељ. По отворењ у скупштине г. Капић je говорио о Гајрету и о потреби оснутка новог одбора, те о потреби озбиљнијег рада за Гајрет. По томе je, на предлог г. Изета "Бехајића, изабран претсјединк скупштине r. Сулејман Твица, за секретара г. Салко Капић, a за овјероваче гг.: Симо Максимоваћ и Хакија Шехић. Пошто се пријавио довољан број чланова, no чл. 59 друштвених правила, и приступио скупштини, то се прешло на бирање Мјесног одбора. Бирало се акламацијом, л то: претсједник Изет Чехајић, потпретсједник Зијах Махмутспахић, секретар Салко Капић, благајник Пашага Реџеповић, одборници без функције: Садик Лишић, Сулејман Твица и Ахмед Пачуковић. Надзорни одбор: Хасан Кадић, Мехмед Исић и Хасиб Кадић. Замјеници: Хусејн Арнауталић, Химзо Дољанчић, Салих Џуловић, Садик Садиковић и Мустафа Џафић. Пошто je дневни ред био исцрпљен, то je претсједник скупштине г. Твица закључио скупштину и захвалио се присутнима na одзиву и зажелио успјешан рад новом одбору. И Главни одбор придружује се жељама r. Твице ж елећи плодоносан рад новом одбору. NOVO POVJERENIŠTVO GAJRETA U NOVOM SADU Prošlog mjeseca postavljen je za povjerenika u Novom Sadu g . Osman Jašaragić, činovnik agencije Riječne Plovidbe, kom e je već uspjelo da popiše veći broj Gajretovih članova, pa se je nadati vrlo lijepom uspjehu. ХАМДИЈА ХАМБИРАЛОВИЋ 23 марта о. r., након дуж е болести, преминуо je један од најбол>их културно-просвјетних радника у Зворнику, у најбољим годинама живота, Хамдија Хамбираловић, бив. општин. чиновник. Рахметлија je био примјеран младић, у 24 години живота, сарађивао je у свим хуманим друштвима са успјехом и најбољом вољом. Д о одласка на отслужење свога војног рока био je секретар Мјесног одбора Гајрета у Зворнику. По повратку из војске, као привремено неспособан, разболио се, те je успркос свих помоћи и његе љекара јучер испустио своју племениту младеначку душу. Његова сахрана je била величанствена, те je уз судјеловање свих грађана и хуманих друштава, нарочито велики број униформисаних Сокола, био испраћен до вјечите куће. Након клањања џеназе одржао je опроштајни говор i Шемсудин Љубовић, општ. чиновник. Такођер код саме вјечне куће одржано je неколико опроштајних говора, и то r. Илијас Хауимејлић, претсједник Мјесног одбора Гајрета, те г. Бошко Ковачевић, старјешина Соколског друштва у Зворнику и. најзад, r. Салих ПашиН, трговац, који je са својим дирљивим опроштајним говором расплакао све пратиоце рахметлије. Рахметлији желимо Фирдевси-ала-џенет, a уцвиљеној фамилији сабри-џемил. A. Ч. ОСНИВАЈУЋА ГА|РЕТОВА СКУПШТИНА У ТАРЕВЦИМА Пошто je повјереник Гајрета у Таревцима г. Хф. Б. Сендијаревић уписао довољан број чланова да се може no правилима Гајрета основати Мјесни одбор Гајрета, a no жељи већине чланова као и самога повјереника да се оснује одбор у нади да he рад з.а Гајрет бити много бољи и живљи, то je 13 марта 1938 сазвао све чланове Гајрета у Соколску читаоницу на оснивајућу скупштину. Том приликом им je изложио свој досадањи рад као повјереника Гајрета и своју жел.у да се у Таревцима оснује Мјесни одбор. Овај предлог повјереника био je од свих присутних члано-ва једногласно примљен. Потом je гђица Сенија Дубиновић, учитељица и бивша питомица Гајретова, одржала предаваље у којем je изнијела историјат Гајрета од његова оснутка до данас; даље je приказала велике заслуге које je Гајрет учинио свима муслиманима. Све чињенице биле су документовано изнесене, na су присутни чланови са великом пажњом саслушали ово предавање. Послије предавања прешло се на бирање Гајретовог Мјесног одбора, na je једногласно изабран овај одбор: претсједник Хф. Б. Сендијаревић, потпретсјединк Хасан Мурадбеговић, секретар Мато Срок, учитељ, замјеник секретара Ибрахим еф. Исић, благајник гђица Сенија Дубиновић, замј. благајника Алија Ширбеговић. Надзории одбор: Асим Ширбеговић, Омерага Хаџић и Хасан еф. Халилбашић. Након избора Мјесног одбора предложио je r. Есад Ширбеговић, да сваки no могућности даде нешто као добровољни прилог у корист Гајрета. Некоји чданови одазвали су се.ов ом апелу и сабрано je Дин 33.— . Новом одбору желимо много успјеха у раду за Гајрет! OSNIVANJE GAJRETA U STAROM BARU Inicijativom g. Junuza Divanovića, učitelja, a uz pomoć nekolicine odličnih Gajretovih prijatelja upisano je u Starom Baru preko 60 članova i zakazana skupština za 27 marta o. g. u cilju osnivanja M jesnog odbora Gajreta. Skupštini je prisu­ stvovalo preko 50 članova, a kao zvanično lice prisustvovao je sreski načelnik a ujedno i član Gajreta g. Zarija Prelević. Skupštinu je otvorio g. Junuz Divanović, pozdravivši pretstavnika vlasti i prisutne, a potom je održao predavanje o značaju Gajreta, istaknuvši njegov bilans rada u toku 35 godina. Govor je popraćen burnim odobravanjem i klicanjem Nj. V. Kralju, Kralj. Domu i Jugoslaviji. �Kandidacioni odbor predložio je listu novog odbora, koja je jednoglasno primljena. U odbor su unišli gg.: pretsjednik Junuz Divanović, učitelj, ppretsjednik Zaim Prelević šerijatski sudija, sekretar Riza Karađuzović, služb. sreskog načelstva, blagajnik Omer Peročević, poslovođa Sreskog v. m. povje­ renstva, knjižničar Jašar Krčiković i ekonom Mustafa šehović, članovi bez funkcije: Omer Mustafić, Nedžib Ibrišimović, Ilijas Prconjic, ćazim Haverić i Osman Nikočević. Nadzorni odbor: Zarija Prelević, Vlado Ratković i Halil Ćerimovič. Časni sud: Manmud Omerbašić, Hasan šlakovič i Demo Đolič. Poslije toga je g. Zaim Prelević, šer. sudija, opširno go­ vorio o svestranom Gajretovom radu i uspjehu, a g. Zarija Prelević o značaju Gajreta od osnivanja do danas, istaknuvši njegove^ zasluge na kulturnom, prosvjetnom i nacionalnom polju. Sa skupštine su otposlate pozdravne depeše Pokrovi­ telju Gajreta Nj. Vel. Kralju Petru II i Glavnom odboru Gaj­ reta u- Sarajevo. љен. Иза програма расмоложење je трајало дуго. Забаву je посјетило неколико одборника Главног одбора, јер их je већина била ван Сарајева на Гајретовим забавама у Високом и Горажди. Ипак, одборници, који нису присуствовали забави правилно су оцијенили рад питомаца и послали им добровољни прилог v износу око Дин 300.—, на чему су им питомци благодарни. GAJRETOVA GODIŠNJA ZABAVA U VISOKOM 12 marta ove godine održana je godišnja Gajretova za­ bava u Visokom, koja je u svakom pogledu iznad svakog oče­ kivanja uspjela. Zabava je održana u svim prostorijama So­ kolskog doma. Pozorišni komad »Zlatijav od Osmana Đikića izveli su članovi-ice Gajretova pjevačkog društva iz Sara­ jeva, čija je igra bila u svakom pogledu na zamjernoi visini, te su od publike nagrađeni frenetičnim aplauzom. Ovakom uspjehu odigranog komada najviše je doprinio vrijedni i agilni režiser g. Vejsil Hadžibegić, koji je uložio maksimum truda da komad što ljepše ispadne. Deklamaciju »Gajretlije Kraiju« GAJRETOV MEVLUD ŠERIF U VARESU 26 februara proučen je ženski Gajretov mevlud u kući g Mustafe Ma.sagića. blagajnika i ;cdnog od glavnih funkcionera mjesnog odbora Gajreta u Varešu. Mevlud je bio dobro posjećen i na njem je sakupljeno 250.— Din dobrovoljnih priloga. Neka je Hasagiću i njegovoj plemenitoj suprugi i ovim putem iskrena hvala na uloženom trudu oko priredbe mevludr i na polučenom uspjehu. ОДЛАЗАК Г. Др. ЧЕМЕРЛИЋА ИЗ СРЕБРЕНИЦЕ 1932 године постављен je за среског љекара у Сребреници Гајретов велики пријатељ Др. Чемерлић Асим. За вријеме свога службовања у овом мјесту стекао je велике симпатије цјелокупног грађанства овос na, чак и сусједих срезова: љубовијског, власеничког и 3BdpuH4Kor, којем су из свих тих срезов a долазили као л>екару на савјетовање и лијечење. Од свога доласка активно ie сарађквао у сзима мјесним културно - просвјетним установама, a нарочито у Соколу, Гајрету, Просвјети и Црвеном Крсту. 22. ов. мј. отпутовао ie no премјештају на нову дужност за среског љекара у Високо и био je испраћен од свих грађана овог мјеста и са свима се брат^ки опростио. Одласком г. Др. Чемерлића ово мјесто и околина губи одличног и ненадокнадивог љекара, a Гајрет и остала друштва вриједног члана и сарадника. Чланови и остали пријатељи Гајрета се r. Др. Чемерлићу овим путем најтоплије захваљују на његовом пожртвовном п неуморном раду за опште сп вари и желе mv свако добро, срећу и задовољство у ново.м мјесту службова 1ва. С р е б р е н и ц а , 26 марта 1938. Хакија Сиручић, повјереник Гајрета Г а /р е т о в е Dilentanti-ce i ostali izvađaći programa Gajretove zabave u Visokom (u sredini pretsjednik g. Ibrahimbeg Zečević) deklamovala je Saliha Oruč, učenica II razreda osnovne škole, kćerka opštinskog načelnika g. Esada Oruča, čija je ijubav prema Gajretu od ranije poznata. U programu je bila zastup­ ljena i narodna pjesma. 6-godišnja Pata, kćerka g. Ismeta Konjičanina, pokazala je svojom |>jesmom veliki smisao i dar п р и р е д б е УСПЈЕЛА ЗАБАВА ГАЈРЕТОВИХ ПИТОМАЦА У САРАЈЕВУ Питомци сарајевског Гајретовог мушког конвикта приредили су 12 марта о. r. у просторијама Гајретова дома одлично посјећену забаву, na им према томе рад око 2 мјесеца није био б~ез резултата. Њихов рад je запажен од многобројне публике и топло поздрављен. Забаву je пред nvuoM салом публике отворио претсједник питомачког удружења Џиндо Едхем, те je између осталог рекао: »Осјећам пријатну дужност да се у име пнто.чаца захвалим на обилној посјети, која je знак да са интересован.ем и симпатијама пратите рад нашег Гајрета и његове омладине. Ваша посјета he нас потакнути да са још већом вољом радимо, како сада тако и доцније у животу«. Затим je укратко изнио успјех Гајретовог 35-годишљег рада. Питомац Вешлагић С. рецитовао je врло лијепо »Гајрету« од М. Ti. 'Натића. Хавајски трио отсвирао je један комад уз огромни аплауз публике тако да га je морао поновити. Иза тога je Бошковић М. отпјевао »Ко потрга . . што je публика бурно поздравила тако да je услиједила и »Ево ср ц у. . . « Након кратке паузе питомци и питомице извели су одличио »Невјеста у пиуами« од Суле, те их je публика наградила дуготрајним аплаузом. Дилетаити Трогранчић 3., Мрган Н„ Алибеговић A., Реџић Е., Дедић К. те Смајлбеговић 3. уложили су много труда за што бол.у изведбу програма, те им je то и успјело на диљеље публике. Kao задњу тачку програма отпјевао je Б. Мацкијевић неколико севдалинки. Све тачке су пзведене одлично, тако да je највећи дио био понов- ! i ! Gđica Emina Omanović i g. Hajrudin H. Karić u komadu »Zlatija« za to. Gđica Đula Imamović i g. Salko Oruč također su sv o l­ jom toplom pjesmom publiku raspoložili i oduševili. / Na zabavi je svirao vojni orkestar 10 pješ. puka iz Sara­ jeva na potpuno zadovoljstvo publike. / Zabavu su jK»ejetili između ostalih gostiju sa strane i pretstavnici Glavnog odbora iz Sarajeva i to: gg. Mehmedbeg Kapetanović ppretsjednik i Salko Hasanbegović sa g o ­ spođama, te Hamid Kukić sekretar Gajreta i Hamid Dizdar • novinar. Iz samog mjesta posjeta je bila najodličnija, te še može reći da od boljeg svijeta niko nije izostao. Tombola kao i bife bili su odlični. �G A JR ETO V A Z A B A V A U G O R A 2D U Mjesni odbor Gajreta u Goraždu u zajednici sa mjesnim odborom Gajreta iz Cajniča priredili su 12 marta u Goraždu vr ° uspjelu G ajretovu zabavu. N a zabavi je sudjelovao orkestar i nor đaka 3. bataljona Škole za rez. pješ. oficire sa svo­ jim biranim vokalnim i instrumentalnim programom. N a za­ bavi je prikazan pozorišni kom ad od Alekse Šantića »Šefka Hasanagina«, koji su izveli sa m nogo vještine diletanti mjes­ nog odbora iz Cajniča. N aslovn u ulogu kreirala je mlada i simpatična gđica Hajrija Prašo, kćerka poznatog i starog Gajretovog radnika, g. N edžibbega Praše, koja je već pri pojavi na pozornicu osvojila simpatije publike. Uloga Hasanage bila je u rukama učitelja g. Hamida M azalovića, koji je ovaj ko­ mad i režirao i u tome dokazao da je vješt scenografiji, a svoju ulogu odigrao je ne propuštajući iz vida nijedan momenat da igra bude zanim ljiva, sa potrebnim dramaiičnim patosom, pa se istakao ravan profesionalnom glumcu. Staviše, u nijansama cisto muslim anskog milijea bio je i savremeniji i izrazitiji, što je dokaz intim nog poznavanja materije koju je obrađivao. U logu majke Hasanagine izvela je gđica Hasena Prašo sa m nogo nježnosti i utjehe prema svom e ranjenom i od ljubomore paćenom sinu. Bega Pintorovića dao je mladi Edhem Sm ailović pokazujući pri tome dosta odlučnosti, tražeći da sila nadvlada ljubav. Ostale uloge izvedene su skladno, povezano, bez zastoja i prim ijetilo se da diletanti potpuno sigurno vladaju svojim ulogama na sceni. U tisak ovakve igre na publiku b io je primjetan, jer je ostavila na g led aoce v idljivu uzbuđenost. Komad je protkan m otivim a iz narodnih pjesama koje je đački zbor, p otpom ognut nježnim ženskim glasovima, izveo iza kulisa savršeno precizno uz pratnju orkestra. Efekat pjevanja b io je vrlo jak, a kako i ne bi b iodcada' su pjevači sve m uzikalno školovani mladići, budući naši rez. oficiri. Đ ački zb or d ao je još nekoliko umjetničkih pjesama na­ šeg repertoara, pa je nagrađen burnim odobravanjem. Kostim i, naročito ženski, pristajali su mladim diletanticama, kretnja u njim a ležerna, pa se vidjelo da imaju mnogo ukusa, skladnosti i ljepote. D ekor je b io bosanski sa svim nijansama bogatog doma i patrijarhalne bosanske prošlosti. Igranka, bogat b ife, tom b ola i ostale atrakcije zadržale su publiku u intim nom raspoloženju d o kasno u noć. Zabava je uspjela preko očekivanja, a ni materijalni uspjeh nije izostao. Finale o v e zabave b io je i inače sretan, jer se sutradan vjenčala diletantica gosp ođ ica H ankija Smailović. VELIKI U SPJE H G A JR ETO V E Z A B A V E U PROZORU Mjesni od b o r Gajreta u Prozoru održao je petog marta ove godine sv o ju zabavu, koja je d o danas najuspjelija u ovom mjestu. Pošto je pretsjednik m jesnog odbora gospodin Ibrahim Šeremet b io spriječen da prisustvuje zabavi uslijed smrti svoga oca, to je voditelj zabave bio gospodin A lija Omersoftić, koji je u pozdravnoj riječi prikazao prisutnima rad Gajreta od os­ nutka do danas, k ao i uspjeh toga rada, što je na prisutne ostavilo dubok utisak. Za uspjeh o v e zabave ima se zahvaliti agilnosti i organiciji priređivačkog odbora, k oji su sačinjavali Gajretovi rad­ nici: gg. Ibrahim Šeremet, A lija Om ersoftić, Campara Velija, Alija H asanefendić, Šerif Catić, H asan Nuspahić, Hilmija Numić, Fehim V ejzović, Ibrahim Šcškić, Mehmed Jusufbegović, Hašim Grcić i A hm et H adžić. Zabava je o d ličn o uspjela u materijalnom i moralnom pogledu. N aročito je zapaženo prisustvo mnogih seljaka iz bliže i dalje okolice. O vom prilikom predate su diplom e Gajretovim utemeljačima g osp od i Safiji i g. Hamdiji O m anović Primivši diplom e gosp. H am dija O m anović je izjavio, da će on sa članovim a svoje p orodice uvijek raditi za dobro i na­ predak Gajreta, a o v e d iplom e će mu služiti kao najbolji ukras u kućnim prostorijama, te je i ovom prilikom dao Gajretu prilog od 100.— dinara. Deklamacija i gim nastičke vježbe školske djece su vrlo uspjele. Komad je izveden na sveop će zadovoljstvo, a za o vo se ima zahvaliti diletantima: gđama Ljubici Trkovnik, Atifi Hasanefendić, gosp ođ ici Fatim i N uhefcndić, gg.: A vd i Na- metku, Halilu Kulogliću, Nazifu Nuspahiću i Đulagi Islamoviću, kao i reditelju komada g. Rudolfu .Krausu, koji je skupa sa diletantima požrtovno radio, sa puno razumijevanja da se igra izvede što uspješnije. Tombola je bila od najboljih, koje je Prozor do sada imao, a za o vo se ima zahvaliti darovateljima tombole, i to: gđama Num ić Habiba, Šeremet Ajiša, Omersoftić Sehija, Ha­ sanefendić Atifa, Cišić Zana, Campara Zora, Jusufbegović Enisa, Vejzović Dika, Kraus Aneta, Gašljcvić Draginja, Oma­ nović Emina, Catić Hasna, Nuspahić Fatima, D oležal Marija, Mijatović Danica, Palinić Janja, Šabić-Drljević Dišija, Meštrović Kosa, Kossov Ljubička, Omanović Hašija, Osmanbegović Ajiša, M uninović Šaha, Drašković Marija, Sabitović Iza, i Grubeša Mara, te gđicama: Đcldum Safa, Gabrić Milena, Šabić Munira, šabić Fata, Fulanović Milka, Omanović Munira, Martinović Dragojka, Petrović Zora, Karahodžić Naza, Muminović Hafa, Faletar Nevenka, Nuspahić Sejda, D želilović Kada, Hadžić Fata, Hadžić Zineta, Alajbegović Džemila, Pe­ trović Pera, Nuhefendić Halima, Fejzić Nezira, Omanović Mulka, Omanović Kademlija, Grcić Sevda, Grcić Almasa, Pavić Milka, Lakišić Remza, Samardžić Nada, Bukvić Hida, Hamidović Pakiza, Subašić Behija, Sabitović Naima, Sabitović Vahida, Mustajbegović Đ ulsa, Sabitović Fatima, Dautbegović Zlata, Dervišbegović Nusreta, Dervišbcgović Emina, Dervišbegović Paša, Dautbegović Sutla, Dautbegović Cemka, Dautbe­ gović Dišija, Subašić Hajrija, Tomić Ana, D židić Ivka, Grubešić Ana, Tomić Mara, Mahmutbegović Halima, Kadrić Mulija, Huseinbegović Čelebija, Klico Hanka, Kadrić Šemsa, Zukić Ziba, Muratbegović Fadila, Kadrić Latifa, Muratbegović Emina, Kadrić Ismeta, Beganović Ajiša, Beganović Zlatka i A gić Subhijai Zatim gospodi: Pirolić Abdulahu, Pirolić A liji, Grcić Hašimu, Omanović Hamdiji, Omanović Mustafi, D želilović Esadu, Petrović Vinku, Hadžić Avdi, Krausu Moricu, Repovac Sulejmanu, Hadžić Ahmetu, Zani Šimunu, Mahmutbegović Hilmiji, Huseinbegović Mustajbegu, Mustajbegović Jusufu, Sa­ bitović Osmanu, Jusić Ibrahimu, Bešić Mehmedu, M ustajbego­ vić Muharemu, Hadžiabulić Salihu, Kadrić Mehmedu, Murat­ begović Jusufu, Mahmutbegović Fahri i Kadrić Mustajbegu. N ajviše interesovanje na ovoj zabavi bilo je za dar gdc Sehije Omersoftić. Tom bola je bila izložena pet dana prije zabave u radnji »Bata«, a za ovo se odbor zahvaljuje Vinku Petroviću, voditelju radnje. N a ovoj zabavi je bio obilan bife koga darovaše: gde Trkovnik Ljubica, Campara Zora, Grcić Nafa, Skvarica Foka, šakota Anđa, Šeremet Ajiša, Kraus Aneta, Omersoftić Sehija, Jusufbegović Enisa, Num ić Flabiba, H amidović Zahida, Burza Arzija, Drljević šabić Dišija, Gašljević Draginja, Meštrović Kosa, Vejzović Dika, i gg. Omanović Mustafa, Catić Šerif, Grcić Osman, H am idović Hasan. D obrovoljne priloge u novcu dadoše gg: po Din 100.— Hamdija Omanović, po Din 50.— Dr. Fra Kazimir Ivić, Dr. Boris K ossov i Pirolić A vdo, iz sela Duga sakupio Hamid ef. Subašić 70.— dinara, po 20.— dinara: Cišić Mehmed, Kraus Moric, Ehlizevak N ., Košćak Franjo, D on Petar Perić, Hero Lutvo, G rubeša. Frano, Ignjat Doležal, Pirolić Alija, Huidur Mumin, Hasanbegović Salih eff., Mahmutbegović Osmanbeg, Gašparević Bartul, H useinbegović Mustajbeg, po 15.— dinara: H adrović Alija, i Kadrić Uzeir, po din . 12.— : H ero Mustafa i H ero Čamo, po din. 10.— : Mahmutbegović Hilmija, Hodžić H uso, Gorančić Mustafa, Beganović Šemsibcg, Vicković N i­ kola, Ivetić Zivko, Selak Jure, Ištuk Anto, Omanović Pašo, Maroja Ivan, Muminović H aso, Banovec Matija, Lakišić Salko, Trkovnik Ivan, Terzić N., Papac Martin i Fulanović Milka; po D in 5.— : N uspahić Salih, Hadžić Muharem, Lambić Trifko, Nuspahić Mustafa, Palinić Ilija, po Din 4.— : Vugdalić Juso, po Din 2.— : Colić Ramo, Manjušak Selim, Manjušak Dervo, Bašinac Omer, Bašinac H uso, Vcrem Vcjsil, Isak A vd o, Mujanović Mujo, Bektaš M uho, po Din 1.— : Manjušak A vd o i Manjušak Sulejman. Po završetku prvoga dijela programa, nastala je igranka, a svirao je tamburaški zbor mjesnog bratskog društva »U huvet«. Cisti prihod ove Gajretove zabave do danas nije bio veći i ako su ranije bile mnogo povoljnije prilike za uspjehe Gajretovih zabava. Ovaj prihod dokazuje koliki je uspjeh ove zabave, jer treba imati u vjdu, da je Prozor jedno od siromašnih mjesta, bez ikakvih bilo privatnih bilo javnih radova, u ovim teškim da­ nima privredne krize. �ВЕЛИКА ГОДИШЊА ГАЈРЕТОВА ЗАБАВА У ТУЗЛИ Гајретове забаве у Тузли претстављају за Тузлу један догађај. Тако je и овогодишња Гајретова забава била за Тузлу један еминентан догађај о којем се доста дуго и лијепо коментарисало. 12 марта у свим просторијама Соколског дома Краља Александра I., одржана je велика годишња елитна забава Гајретова одбора у Тузли. Д о почетка програма најугледнији гости и претставници тузланских друштава, са одборницима, испунили су сва мјеста у великој дворани и осталим просторијама Соколског дома. Запажени су на забави гг.: сенатори Осман еф. Виловић и Душан Тзерић са госпођама, затим претсједник градске општине г. Хаџи Хасанага X. Пашић, шефови свих државних и самоуправних установа и предузећа из Тузле и Креке, те врло велик број муслиманске публике. Програм je отворен рецитацијом Гајретова питомца Чизмића Халида »Гајрета«. Мушки хор Jvr. музичког друштва »Младост« отпјевао je Готовчеву » 0 море дубоко« и Ф. Лоткину »Шта нам ради онај дидо стари«, док je мјешовити хор истог пјевачког друштва отпјевао двије пјесме: »Сву ноћ ми сок о. .. « и »Сарајевку«. Ове пјесме изведене су на опште задовољство раздрагане публике. Млада и врло талентована госпођица Емина Заимовић са својим меким сопраном отпјевала je двије пјесме: »Кад ja пођох ла Бендбашу« и »Ево срцу мом радости«. Са пуно лакоће и младеначког елана наступио je њезин брат Мухарем Заимовић — обоје из Тузле, који je отпјевао »Ајша« и »Свлког дана Бога молим за те«, на свеопште задовол»ство своје благодарне публике, која ra толико воли, и за то je награђен дугим и френетичним аплаузом. Након оваквог успјеха г. и гђица^Заимовић отпјевали су, изазвани дугим аплаузом, један класични дует уз пратњу-гитаре, што je публика такођер нагрддила аплаузом. Чланови и чланице Гајрета, са неколико питомаца, извели су Хамовићеву комедију. »Вукодлаци« са доста глумачког талента, у којем се нар^чито својим хумором и одличном игром допао публици г. Хасан X. Хасановић, истакнути члан соколског позоришног отсјека. Послије одиграног ксдоада г. Заимовић, љубимац тузланске публике отпјевао je двије пјесме, шлагер »Марију« и севдалинку »Мошћаницу« уз пратњу студентског оркестра »Рио« који je цијелу вече свирао на овој забави. Забава je одлично успједа како у моралном тако и у материјалном погледу, и трајала je до зоре. Бруто приход изнио je Дин 20.398.— , a чист приход Дин 14.722.50. Kao главни згодитак томболе ове године, одбор je купио комплетну кухињу који je добила, на томболи, једна сиромашна дјевојка, што je задовољило публику, a нарочито одбор. Женски одбор Гајрета и овом приликом успио je да сакупи и организује нарочито богату и укусну томболу са преко 400 згодитака. Падали су у очи велики број јастука, мил>еа, столњака, сервиза и осталих ручних радова, које су наше вриједне муслиманке нарочито везле за ову прилику, да покажу колико им лежи на срцу Гајрет. Бифе je такођер био врло богат и разноврстан, са нарочитим слатким и сланим специјалитетима, које je покупио наш вриједни женски одбор. Успјех забаве био je- мимо свако очекивање. Прошлогодишња забава забиљежена je као најуспјелија Гајретова забава послије Ослобођења, али се исто тако може рећи и за овјуодишњу. Народ даје и помаже свјесно свој Гајрет и комегод се дошло и замолило, свак je нешто дао, свјесно, и са задовољстром — што може да учини услугу Гајрету, a кроз то и своме народу. Рад за Гајрет, постало je то наша дужност, и ко не врши ту своју дужност, то je његова срамота. Више се не говори у народу треба дати за Гајрет, него се каже дужност je, ломоћи Гајрет. И, хвала Богу, захваљујући уз то још свијести народа који правилно схвата, да му je дужност и потрсба одуживати се Гајрету, ми сваким даном лагано, али сигурно напредујемо. Стога, нека je свима дароватељима и дароватељицама који се и ове године одазваше великодушно Гајрету, те за нашу забаву дадоше обилате дарове било у нарави, новцу, бифеу и другоме, нека je свима у име одбора и овим путем наше искрено хвала, јер се збиља одазвао свако на Ko­ ra се обратило. И овом приликом наш женски одбор посвједочио je своју велику агилност и способност наше жене, да и она може и треба да учествује јавно на културном, просвјетном и економском подизању свога народа. Највећи дио успјеха забаве као и наша захвалност припада женском одбору, na нека нам њихова чедност и скромност опрости што то јавно и на овом мјесту истичемо, на углед и потстицај другима. Списак добровољних прилога као и имена даровател>а за томболу и бифе изнијећемо у наредном броју листа. ГАЈРЕТОВА ЗАБАВА У КОЗАРЦУ Први дан рамазанског Бајрама сеоска Соколска чета са пријатељима и повјереницима Гајрета у Козарцу, имајући пред собом један циљ и једну мисао водиљу, духовно су се ујединили и овако уједињени и загрљени приредили су и ове као и прошле године своју заједничку бајрамску забаву,* Ko­ ja je и поред лошег мјесног економског стања ванредно успјела, како у моралном, којој je и био главни циљ, тако и у материјалном погеду. . Ha забави je успјешно одигран шаљиви комад »Оба глуха« у којем су чланови дилетантске секције Сокол. чете своје улоге савршено и на опште задовољство управо неочекивано и умјетнички извели. Ндрочиту су спрему псказали: Алија Дедић, у улози слуге Сикана, Џемал Хоџић у улози X. Шаћира, те Ха.мдија Кључанин у улози Нурије, који су своје улоге савршено одиграли и нарочиту пажњу на се свратили. Гђица Марица Штефанац у улози Есме, Осман Дед^ћ у улози Изета, Васиф Балић у улози Студента, Азиз Илијашевић као паша и Шукрија Сеферовић у улози босанског бега, a осим главних улога и други дилетанти су лотпуно задовољили. Не може се прећи a да се не захвали свима посјетиоцима, како онима који су присуствовали забави, тако и онима које није могла примити школска учиона, јер су и они показали вол>у и примјер како треба помагати себе и свога. Нарочито je много допринио успјеху забаве старјешина Сокол. чете и стари пријатељ и утемељач Гајрета г. Адем Балић, na му и овом приликом Гајрет као и свима другима истиче нарочито признање и хвалу. Пожелити je од наше козарачке свјесне омладине, да и даље устраје у своме напредном и корисном раду, a ми гарантирамо за успјех и постигпуће жељених циљева. Напред наша свијесна омладино, и крчи пред собом све што смета твоме напредно.'’ и правилно.м развоју, јер си ти темељ на којем свијет остаје и на коме се заснива наша нова будућност! РЕКОРДАН УСПЈЕХ ГАЈРЕТОВЕ ЗАБАВЕ У ФОЧИ Мјесни одбор Гајрета у Фочи одржао je своју годишн»у забаву на дан 12 фебруара 1938 године (трећи дан Курбан-бајрама). Морални као л>атеријални успјех je био преко сваког очекивања, за што се има захвалити одборницима, који нису жалили труда, да ова најелитнија забава у Mjeсту успије у сваком погледу. Програм забаве je изведен врло добро, те je публика са одушевљенм.м аплаузима наградила учеснике у програму. Одзив публике био je толики, да просторије хотела »Герстла« нису могле примити добар дио посјетилаца, na je на пријател.има Гајрета, да се њиховим заузИ|Мањем изграде просторије, које he моћи примати сталан прираст Гајретових пријатеља. . Програм je био слиједећи: 1) Говор о Гајрету; 2) »Риголето«, мала фантазија, свирао je Гајретов гудачки оркестар; 3) »Плави демон«, дра.ма у једном чину; 4 ) Пјевање севдалинки уз пратњу гудачког Гајретовог оркестра; 5 ) »Невјеста у пиџами«, драма у једно,ч чину. Послије програма се угодно забављало до зоре уз еудјеловање Гајретове блех музике и гудачког оркестра, који су и овај пут дали прилику публици да се угодно забави. За забаву ie спремљена и врло богата томбола, којој приложише вриједне ствари пријатељи са стране и из мјеста, a томбола из мјеста, нарочито ручни радови наших гђа и гђица били су прекрасни, тако да je томобола чисто разграбљена. Овим путем се најтоплије захваљујемо свима прилагачима и сакупљачима, који допринесоше својим поклоном и трудом Гајрету велику материјалну корист. Посјета je била бирана, a чарочито наших муслиманки, које су биле у сваком погледу врло елегантне, нарочито н>ихове тоалете биле су најмодерније, тако да je ова забава била и ревија љепоте. Приход са забаве je ј3.000.— динара, што je највише постигнути успјех од назад 10 година, a то je најбољи доказ да се идеје Гајрета стално јачају и шире у овом мјесту. �ОСТАЛЕ ГАЈРЕТОВЕ АКЦИјЕ У ФОЧИ ВЕЛИКА ГАЈРЕТОВА ЗАБАВА У БИХАЋУ Чисти приход сакупљених курбанских кожица био je 700.— динара, na се прилагачима као и сакупљачу истих захваљујемо. Овај Мјеони одбор Гајрета раздијелио je уочи Бајрама међу овдашњом сиротињом више помоћи у дрвима, брашну и у готову, као и сваке годкне, чиме се утрла бар на Бајрам миога невоља сиротиње. Нарочиту радост причинило je сиромашној дјеци у мектебу раздијељено платно, које им je добро дошло да се заштите од зиме. Поново се најтоплије захваљујемо свима, који морално и материјално допринесоше за овако лијеп успјех Гајрета у фочи. Друштва са високим идеалима, која имају прекаљено и кесебично чланство, могу да изведу онакву приредбу као што je извео Гајрет своју Велику Бајрамску забаву у Бихаћу, дана 12 фебруара 1938. Онако бројну елиту поштованог Гајретова чланства и грађанства могао je да окупи само програм Гајретове забаве, који je био пун патриотизма, љубави, поуке и разоноде, који je био садржином најодпичнији овдје уназад неколико година и који je само као такав скренуо на се пажњу цјелокупног грађанства. У програму ове Гајретове приредбе учествовали су чланови-це и пријатељи-це Гајрета, те гимназијски мјешовити хор и оркестар са хоровођом — диригентом — г. Оскаром Шенком, дипломираним филозофом и г. Иваном Бандићем, професором гимназије тако, да je у програму учествовало до 100 лица. Колики je био интерес грађанства за ову забаву н.ајбоље свједочи чињеница, да су на дан забаве биле све улазне карте распродане, a на вечер се je морало преко 100 лица повратити, јер у сали није више било мјеста. Ha дан забаве тачно у 9 сати, када je отворена позорница, показала се je у босанској соби слика Њег. Вел. Краља Петра II. са Круном, окићена државном заставом и многобројним жаруљама бисерне боје, пред којом je стајала ученица III разр. основне школе Суада Вехабовић, одјевена у раскошно босанско одијело, a у полукругу око слике стајао ј^ гимн. пјев. хор. Завршујући мала и симпатична Суада своју р.ецитацију стиховима: Завјетујмо се: »Вазда љубити Њ ега вјерно, Њега, што цио живот за нас жртвоват знаде, Витешког Александра Сина, и Господара, Унука Великог Петра, — будућег Петра Цара!« ГАЈРЕТОВА ЗАБАВА У БОС. КРУПИ Мјесни одбор Гајрета у Бос. Крупи одржао je своју годишњу забаву 5 марта о. г. у просторијама Дома Витешког Краља Александра I. Ујединитеља. Иако je раније 7 дана приређена у нашем мјесту забава од стране ученика Реалне гимназије из Бихаћа, иако су поједини грађани, нажалост, формални пршатељи Гајретови радили, закулисно, против забаве, ипак je забава одлично успјела како у моралном тако и у материјалном погледу. Велика посјета од стране цјелокупног грађанства, како муслимана, тако и од браће православних, који у мјесту увијек издашно помажу рад' Гајрета, показала je да Гајрет сваке године иде напретку и да у својој културно-просвјетној и националној дјелатности међу муслиманима стоји на завидној висини. Забаву je нарочито посјетило село Б ужим , далеко 30 км. од Б. Крупе. Програ.м забаве дијелро се на 3 дијела1. У првом дијелу претсједник одбора г. Хамдија Азабагић, iuep. судија, одржао je предавање о Гајрету, у кбмеЛе изнио оснивање Гај;_ рета, његов национални рад прије Ослобођења и љегово напредовање и успјешан рад у слоСјодној до.мовини. Истакао ie да Гајрет стоји под Највишим_ Покро§иТел»ством Њ. В. Краља Петра Н. Ha те ријечиЛрисутни су рпонтано и громко кликнули са .трократним »Ж ивио!«. Наступ г. Азабагића je спонтано поздрављен са' аплаузом. Послије одржаног предавања у лшепој народној ношњи декламовала je пјесму »Њ. В. Краљу Петру II.« Ш ефика Чаушевић, ученица IV разреда основне школе. Други дио програма, концертни, испунили су наши млади талентозани, опробани Гајретови раденици гг. Решад Бешлагић студент права v Београду и Абаз Бешлагић учитељ из Сухаче код Бое. Новог. Решад Бешлагић je отпјевао неколико севдалинки уз пратњу гитаре, док je г. Абаз Бешлагић отпјевао неколиио умјетничких пјесми, такрђе уз пратњу гитаре. И један и други са својим лијепим талентованим гласом и избором пјесама одлично су задовољили посјетиоце, тако да уплаузу није било краја, na су t e . чешће појављивали заједнички, на позорници и увијек лјевали нове и љепше пјесме. Њихово судјеловаље на забави оставило je најљепши утисак у грађанству и створило вјеровање, да je Гајретова забава у Бос. Крупи, у овој години no обилатости. љепоти програма и посјети најуспјелија. Мјесни одбор обојици господе на њиховом судјеловању много благодари. Трећи дио програм био je позоришни комад »Омербег Љубовић« од Вл. Т.муше. Драма из босанско-херцеговачког устанка, no својој садржини н изведби задовољила je посјетиоце. Послије тога одиграна je томбола, која je no броју згодитака и њиховом квалитету била одлична. Иза томболе настала je игранка и свеопште весеље. У игри и плесу учествовали су сви посјетиоци, весели и насмијани. Многи су осванули у дворани. За успјех забаве одбор благодари гг. Бешлагићима и свима посјетиоцима, који не само посјетише забаву, него и својим великим добровоЛним прилозима омогућише одличан материјални успјех. И овог пута као и увијек грађанство Крупе, показало je своју велику љубав и свијест према Гајрету и његовој идеологији. Хвала Богу, Гајрет се шири, учвршћује, јача. Његова je будућност. P o m a š lte i š ir iie s v o j »G AJU ET« 92 гимназијски je хор отпјевао. Државну химну, коју je тачку публика попратила Љренетичним аплаузом. Одмах иза ове тачке појавио се на позорници гимназијалац I разр. Бесим Ибрахимпашић, који je изван програма рецитовао пјесму »Гајрету« од рхм. Мусе Т1 азима Ђатића, a која je пјесма објављена у друштвеном гласнику један дан прије забаве. Мали рецитатор у знак признања био je такођер обасут великим аплаузом. I3eh no изведеним тачкама појачао се интерес публике за даље програмне тачке. Тако иза краће паузе кад je отворен застор, на позорници je стајао Гајретов питомац I разр. гимн. Бакир Мешић у ставу једног занешеног севдалије, који ie уз пратњу малог хармоникаша Мусића отпјевао »Мујо ђогу . . . « и »Крени, крени . . . « Ове пјесме малог севдалије публику су тако расположиле да га je иста наградила дуготрајним аплаузом и нестрпљиво очекивала изведбу даљег програма. Драма »Мираска« од Е. М. Селима коју су извели дилетанти: гг. Делић Сулејман, учителЈ, Омановић Рашид, бановински службеник. Татлић Сафет, приватни намјештеник те Хаџихајдаровић Халид и Делић Ахмед, званичници среског суда, држала je публику у напетости и знатижељном очекиван.у, кога ће запасти богата мираска: шкртицу Омерагу, или расипника Мурадбега, али на изненађење свију, a највише старог слуге Хасана, не западе она ни шкртици ни расипнику, већ странца Ферхад-бега, који je »хем млад, хем богат, хем што je најглавније, свршио школе«, a слуга Хасан у особи учитеља Делића, на коме je no његову мишљењу лежала цијела кућа »Мираске«, остао je и даље »без крова над главом«, иако je тај кров био једини циљ његова живста. . Иза мале паузе, пред задњу програмну тачку кад je гимназијски оркестар од 25 лица свирао увод у Мурадбеговићеве »Противнике«, разлијегали су се no сали милозвучни тонови најосјећајнијих и најњежнијих севдалинки, отворила се ie позорница, и док су се чули још задњи звуци виолине »Сав je ђердан . . . « гђица Горић Кадира у улози Атифе, одјевена у раскошно босанско одијело, сједила je na шиљтету, повијена no ђерђефу и везла јаглук за Гајретову забаву, пјевајући уз пратњу оркестра пјесме туге и ' жалости, јер joj отац не да поћи за младог доктора који ie »школник, ћафир«. Њезина старија сестра Султанија у особи гђице Реџић Зејпе, такођер раскошно одјевена, чији je драги умро, дошла je Атифи и разговарала je такођер пјесмом. �Пјевајући њих двије (иза мушебака) пјесме туге, жалости и утјехе, долазе им у посјету Гајретове питомице у особама: гђице Бешлагић Алмаза, Беоковић Нада, Миџић Рамзија, Вера и Ђурђица Витић, Хатиуа и Суада Реџџић и Мубера Салихоџић, све веселе и насмијане, na су их уз пратњу оркестра својим веселим пјесмама разговарале, a између пјесме питале, шта ће им даровати за Гајретову забаву. У том међувремену чула се je пјесма и Атифина љубавника, младог доктора Фуада, коју je улогу имао г. Тлехајић Садик, судија, и опазивши код Атифе у кући Гајретове питомице, униђе одмах у кућу и равно међу њих у собу, те пређе с њима у разговор и објашњење као напредан и културан човјек. Атифа и Султанија у страху да им то отац не опази, молиле су Фуада, да иде из куће, јер то није адет код муслимана, али овај то није хтио учинити, већ им je дозвао оца, старог Алнјагу, у особи г. Делића Сулејмана, учитеља. Кад je Алиага опазио Фуада у соби међу својом дјецом, био je као бијесан, затјерао je женску чељад из собе и с Фуадом ступио у обрачунавање, називајући га најпогрднијим именима потезао je револвер, да га убије као »безбожника«. Колико je год Алијага грдио и нападао Фу.ада за тај његов поступа«, толико се je Фуад као просвијећен и културан човјек бранио • и доказивао Алијаги, да се таким животом не да више живвити, јер да je то наша пропаст што остајемо за временом. И коначно кад je Фуад убиједио и побиједио Алијагу са ријечима: да стари оваким и сличним поступцима диж у руке против своје властите младости, Алијаги je испао из руке револвер и загрливши Фуада, дао му je своју кћер Атифу, a Гајрету који оваке школује у задужбину пола свог иметка. Најзад, кад су у собу допирали задњи стихови пјесме »Дјевојка јунаку. .. « Фуад je ускликнуо: »Неће Атифа, док je Фуад жив«, a Алијдга сав срећан што je добио оваког зета, дозива своју дјецу и њихове другарице. у собу и саопштава им, да je Атифу дао Фуаду, a затим од н>их тражи да запјевају и заиграју, ако знају. Све дјевојке изненађене тим ријешешем хватају се у Гајретово колО и пјевају: »Запјевајмо миле сестре . . . « Овај позоришни комад био je од публике награђен дуготрајним аплаузом, чиме je умјетнички дио програма био здвршен. Глумачка способност ^свих дилетаната у оба комада била je изнад сваког очекивања, a гардероба и маска најсавршенија. . Други дио забаве отпочео je Краљевим колом, a за / тим другим играма и плесовима no утврђеном реду. У вријеме пауза између игранке распродавана je томбола, картице за избор Гајретове љепотице, коријандоли, конфети итд. тако да je овај дио забдве трајао до 5 сати ујутро када се je један дио публике расуо, док су још многи остали и до 9 сати у најбољем расположењу. Благодарећи свима који допринијеше да je ова Гајретова приредба у моралном правцу однијела рекорд над свима приредбама у Бихаћу, нарочиту благодарност чини Гајрет свом уваженом пријател>у г. Јовану Васићу, директору гимназије, који je дозволио учешће гимн. пјев. хора и оркестра у овој приредби. Такођер je Гајрет благодаран поштованом грађанству које својом посјетом и разним прилозима увеличаше материјални успјех ове наше забаве тако, да joj ниједна овдашња овогодишња приредба није била равна. Добровољне прилоге овој Гајретовој забави даровали су слиједећа гг. no Дин 500: Инж. Дукић и Друштво Батињол; no Дин 100: Ибрахимпашић Абдулах-бег, Инж. Иван Дандре и гђа Јулијана Николић; no Дин 60: Инж. Шабање; no Дин 50: Др. Симо Илишевић, Инж. Алија Идризбеговић, Галић Мухарем, Фра Виктор Чулић Живко, Кршњави Јанко, Куленовић Ибро из Кулен Вакуфа и Смил>анић Стојан из Кулен Вакуфа; no Дин 30: Инж. Светозар Богичевић, Др. Рднер, Јово Вукобратовић и Мића Зорић из Кулен Вакуфа; no Дин 20: Инж. Андре Станић, Вељко Мандић, Рибић Садик еф., Опачић Јово и Марчетић Јово; no Дин 15: Др. Станко Сјелски, Качавенда Жарко и Стојан Босанчић; no Дин 10: Бандић Иван, Куленовић Зумрет х. и Инж. Граховдц Хинко. Поред ових прилога било je још близу Дин 500 мањих прилога од више особа, чија имена због велике навале на каси нијесу могла бити убиљежена, Прилози за томболу којих je било преко 200 ком. били су највриједнији: Гајретов као главни згодитак, гђа Ифет х. Ибрахимпашић, Кимет х. Вехабовић, Мине х. Лукачевић, Мунира х. Селимбеговић, Изе х. Ибрахимпашић, Девлет х. Капетановић, Расема х. Зјакић, гђица: Реџић Зејне, Реџић Шахе, Салихоџић Злате, Ибрахимпашић Дервише и Мулић Му- нире, гг. Лелија Јозефа, Чиновничке задруге, Сарачевића Шерифа, Bpahe Кавесона и Кршњавија Јанка итд. Бифе су даровали: г. Кадић "Намил, печено теле, г. Реџић Осман, печена пурана, no торту: г. Мехмедбашић Осман, гђица Салихоџић Нафијд, гђа Иза х. Ибрахимпашић, гђа Кимет х. Вехабовић, гђа Расема х. Зјакић и Браћа Јонузовић; no баклаву: гђа Мунира х. Селимбеговић; no хурмашице: гђа Ферида х. Реџић, гђа Зухра х. Реџић и г. Мехмед-Алија Куленовић; no бурек: г. Касумовић Емин, г. Бешлагић Назиф еф., Ковачевић Мујо и гђица Ђехајић Мухиба; no колаче: г. Балагић Бећир, гђа Татлић Срмица х., гђа Мина х. Лукачевић, гђица "Бехајић Дервиша и гђица Бишћевић Алмаза; no патишпању: r. Пиралић Пашо; no ликер: г. Сарачевић Шериф, г. Качавенда Жарко и гђа Ана Голубовић и најзад 40 комада круха даровао je г. Рабата Владо. Нека je од стране Гајрета хвала свима који допринијеше обол за успјех ове Гајретове приредбе! CjAJAH УСГТЕХ ГАЈРЕТОВЕ ЗАБАВЕ У ЉУБУШКОМ | Kao сваке године тако и ове одржана je велика годишња Гајретова забава у Љубушком. После летн.е прошло годишње забаве, која je no свом обилном програму који су извели Гајретови питомци и остали л>убушки омладинци, са великом сигурношћу и љубављу према повереним им улогама, велика Гајретова годишња забава, je значила обнову свих оних лепих успомена које овдашња публика ретко доживљује, али ако су угодне и пријатне, мучно се са њима растају. Ове грозничаве жеље да што пре дође час ретке али врло угодне забаве су биле условљене великнм и далекосежним припремама. Доћи у Љубушки и, посматрати како се припрема забава, како се из ништа стварају чуда, значи проћи кроз једну велику школу. Значи доћи до неопходног сазнан.а да све дотле док Гајрет буде имао овакве своје трудбенике, да ће непоколебиво моћи гледати у лепу будућност. Љубушки Гајретови радници Атиф Муминагић, Дервиш Махић, Ариф Арсланагић и остали на челу са г. Али еф. Орманом, су и овом као и сваком другом приликом још једном доказали да се морални и материјални биланс не ствара на рачун прихода, који непосредно падну на забави, a који се доцније називају расходи, него великим и неумориим радом који захтева велике личне жртве и прегарања, a која могу бити утеловљена само у срцима великих и искрених за Гајретову идеју раденика. Ha забави je узела учешћа позната интерпретаторка босанских севдалинки гђица Ђула Имамовић. Свака њена песма била je иаграђека бурним аплаузом, што je знак да je публику погпуно задевол>ила. Морални успех био je изванредан као и материјални. Бруто приход je 11.000.— динара, a чист 9.000.— динара. Ко познаје бројно стање муслиманског становнишгва у Љубушком као и његово економско стање, тај може знати какав je успех получила Гајретова забава у Љубушком. _ Један студент Гајретовац ОСНИВАЈУЋА СКУПШИТНА ГАЈРЕТА У БИЈЕЛОМ ПОЉУ (САНЏАК) Иницијативом и пожртвовним радом досадашњег повјереника Гајрета у Бијелом Пољу г. Едхема Хаџимусића, полмц. лисара, извршсн je упис чланова за друштво Гајрет у Б. Пол.у. Његов рад наишао je на правилно разумијевање како код чиновника, трговаца и занатлија, тако исто и код муслилшна и православних, те број уписаних чланова износи до сада 93. Послије извршеног уписа г. Хаџимусић je сазвао скупштину чланова 13 мартд 1938. Скупштину je отворио г. Хаџимусић и предложио да та скупштина изабере Мјесни одбор. Акламацијом je изабран слиједећи одбор: Претсједник Мифто Диздаревић, чин. Ср. суда, ппретсједник Владимир Ћетковић, учител> осн. школе, секретар Реџо Бучан, суд. приправник, бл.агајник Асим Музуровић, трговац. ланови без функције: Радомир Бабић, срески начелник, Едхем Хаџимусић, пол. писар, Вукић Кувелић, суд. припр., Живко Анђелић, адвокат, Ђока Кезуновић, лимар, Илјас Добарџић, трговац, Ибрахим Мушовић, вјероучитељ, Јусуф Ламежвеић, бербер, Љубомир Минић, судијд, Изет Кајабеговић, ппретсједннк општине, Јово Лазаревић, претсједник општине. Замјеници: Салих Нумановић, Реџо Гушмировић, Адем Бејтић, Сабрија Дрековић и Џемо Чикић. Надзорни одбор: Бахо мекић, члан општ. управе, Радмила 93 / �Тјилас, учнтсљица бсновне школе и Спасоје Рашовић, школски надзорник. За привођење овог рада у дјело има се захвалити нарочито г. "Иетковићу Владимиру, учитељу — управитељу основне школе у Б. Пол>у, јер je за све досадашње састанке око оснивања Мјесног одбора ставио на расположење просторије народне основне школе. Новооснованом одбору желимо много успјеха у раду за Гајрет.1 НОВООСНОВАНО ПОВЈЕРЕНИШТВО ГАЈРЕТА У ХАН ПИЈЕСКУ По жељи г. Џемала Сушића, чиновника шумске управе у Лан Пијеску и бившег Гајретовог питомца, Главни одбор Гајрета именовао га je ових дана за повјереника Гајрета за то мјесто и околицу с увјерењем да ће г. Сушић моћи врло добро порадити за ово друш тво и Гајретову идеју пропагирати и у овом мјесту. Г. Сушићу желимо успјешан рад на д обро народа и отаџбине. ГАЈРЕТОВ АНАЛФАБЕТСКИ ТЕЧАЈ У СЕЛУ ПОЉИЦУ, СРЕЗ ТУЗЛА Ha 18 децембра 1937 год. отворен je Гајретов аналфабетски течај за неписмене тежаке у селу Пољицу, срез Т узла. који je организовао и водио тежак Суљо КасумовИћ, повјереник Гајрета. Поред г. Суље Касумовића у течају су предавали још М устафа еф. Окановић и.мам, Ибрахим еф. Агановић муалим, Едхем еф. Ж абић.им ам. Течај je врло успио, a похађало га je 4б младића, 44 су свршили, a два су пали на испиту. Дне 20 марта 1938 г. завршио jfe течај свој рад у виду завршног испита којем je испред Мјесног одбора Гајрета из Тузле присуствовао М ехмед Салихспахић, учитељ и секретар Мјесног одбора Гајрета у Тузли. Поред писмености и рачуна у течају се предавало, нешто и из вјеронауке, na je ова комбинација врло д обр о успјела. Поред течајаца долазио je и остали народ — тежаци необлигатно и слушали предаваче. За три мјесеца савладано je много градива, a течајци су нарочито д обро успјели у рачуну и писмености као и читању. Послије испита дата су течајцима увјерења о завршеном течају, a од Гајрета добили су на поклон no једну свеску »Гајретових предавања*, за народ. Секретар Гајрета том приликом говорио им je о историји и важности Гајрета, У вези са његовим културним и просвјетним дјеловањем. Течај je дјело једног отреситог и напредног тежака, који je свршио Гајретов велики пол>опривредни течај 1932 год. у Сарајеву, чиме je Суљо Касумовић дјелом показао да није заборавио на Гајрет и да je истински пријатељ свога народа. Из околних села долазили су сељаци, слушали и мотрили шта се у течају ради и како се наука учи, na су зажељели да и њима- д ође Суљо и пркрене сличан течај. Д ао Бог да овај примјер нашег вриједнбг течајца г. Суље Касумовића и rope Иаведене гг. имама и муалима послужи добрим примјером, na да се за њим поведу и други, да наш народ једном прогледа својим очимаЈ јер слијеп je код очију ко читати не зна. ■ Испред Гдјрета нека je наведеној гг. имамима и муалимима као и Сул>и Касумовићу искрена хвала и признање и овим путем. Течајцима желимо, да стечено знање развију и у добро искористе. Одбор Гајрета у Тузли Klanje kurbana i cio vjerski čin obavio se je u prisus­ tvu pitomaca, što čini lijep religiozan uzgojni primjer na našu omladinu, da i oni danas-sutra kad uzmognu, pomažu siro­ tinju i doprinose materijalne i moralne žrtve za svoje bližnje i nevoljne i da poštuju svoje mrtve. Svima darovateljima neka je iskrena hvala, a plemenitim rahmetlijama želimo dženetsko naselje. ПРИЛОЗИ КУРБАНСКИХ КОЖИЦА ЗА ГАЈРЕТ Из Бихаћа Kao сваке тако и ове године о Курбан-бајраму обратио се je овај Одбор својим члановима и пријатељима за поклон курбанских кожица нашем Гајрету, на коју су се молбу одазвали: са једном говеђом кожом г. Мустафа еф. Реџић и браћа, са no једном овновском кожицом гг.: Салихоџић Назиф еф., Хаџиабдић Ибрахимагд, Хауиабдић Мустафа, Шарић Расим, Пиралић Пашо, Диздарић Велага, "ћехић Осман, Касумовић Еминага, Реџић Осман еф. и Шл>ивић Мехмед еф., те гђе: Нура х. Пајазетовић, "Була х. Чавкић, Срмица х. Татлић и Хасиба х. Алагић. У име кожица даровали су у новцу no Дин 30.— : гг. Браћа Бурзић ч Сулејман Зјакић, a no Дин 20.— г . Реџић • Мухарем. Све кожице продане су за Дин 570.— т.ако, да je ова сабирна акција са прилозима у име кожица дала Гајрету Дин 650.— . • . Наведеној господи и госпођама нека je од стране Гајрета иајљепша хвала. Из Травника Приликом прошлог Курбан-бајрамд сакупио je Мјесни одбор Гајрета из Травника извјестан број •курбанских кожица, које дароваше слиједећа гг.: једну говеђу Браћа Ибрахимпашић; no 2 бравије: Зухри ханума 'Бумишић, X. Салих Беговић и др. Мехмед Руждић; no једну бравију: Зил ханума Хасанпашић, Емине ханума Кулиновић, Мустафа Маунић, Др. Сулејман Алечковић, Рагиб еф. Хаџавдић, Мустафа еф. Вехабовић, X. Мехмед еф. Јакић, Салимбег Башагић и Салих Верениковић мјесто кожице у готову Дин 25.— . Сакупљачима и пдеменитим дароватељима нека je Ha­ ma благодарност! ‘ Из Оџака Приликом Курбан-бајрама сакупио je повјереник Гајрета у Оџаку г. Мустафа еф. Халиловић 10 курбанских кожица, које дароваше: Хамдија Шаћировић, трговац (2 ), Сејфудин Маглајлић (2); no једну: Мустафа Халиловић, шер. судија у пензији, Реџо Салкановић, тежак^ Хасан Ахметовић, трговац, Ахмет Кумбарић, трговац, Асиф Ћатић, трговац и Хасан X. Хасановић, учитељ. Кожице су уновчене за Дин 300.— , која je свота дозначена Главном одбору заједно са прилозима у\новцу, које дароваше r. Ибрахим Сејдић Дин 10.— гђа Хаџи Меде Хоџића Дин 15.— Сакупљачу и даровател>има нека je искрена хвала! KLANJE K U R B A N A U T U Z L A N SK O M K O N V IK T U Из Витине :: Приликом Курбан-бајрама повјереник Гајрета из Витине г. Хасан Ђикић, школски управитељ, сакупио je четири курбанске кожице, које су даровали гг: Мехмедбег Капетановић,;ф 2), Зијабег Капетановић и М ехмедбег Бушатлија. КожиД^ су продане за Дин 140.—. ;г Свима дароватељима топла хвала! ' Надаље je положио код повјереника своту од Дин 50.— као добровољни прилог поводом своје женидбе г. Мехмед Месиховић, трговац из Витине. Племенитом даровател>у искрена хвала и нека му je срећан и дуг живот у браку! Svake godine na svečan način se obavlja u tuzlanskom konviktu klanje kurbana uoči Kurban-bajrama. G ospodin Abdurahmanaga H . Pircić svake godine daruje pitomcima živog ovna, da se u konviktu zakoljc kao kurban, za duše njegove rano preminule kćeri Džanc. Isto tako g. A bdulah K unosić, direktor M uslimanske za­ druge daruje pitomcim a ovna kao kurban za dušu njegove rahmetli majke. Gosp. Dr. A . M chmcdbašić i o ve godine poklonio je kon ­ viktu pola ovna kao kurban. Gosp. Džcmalaga T clalbašić i g Ing. Scjfudin ef. Muftić poklonili su Gajrctu po jednu kurbansku kožicu. Из Зворника Сваке године пријатељи Гајрета и Узданице дару]у овим друштвима курбанске кожице и добровољне прилоге. У овом помагању сваке године много чини овдашњи срески љекар, који je и овог пута даровао добровољни прилог од Дин 100.— , те je и са својом госпођом посјетио забаву. Исто тако овдашм,и апотекар r. Звонимир Килер даровао je добровол>ни прилог од Дин 50. Остали дароватељи су слиједећи: Мехо Мехинагић, обућар, 1 курбанску кожицу, Мехмед Мулабдић, учитељ у пенз. 1, Мустафа Узеировић, обућар 1, Ахметага X. Мустафић, трговац 3, Јусуфага Авдиспахић, трговац I, Сабит еф. Конџић, грунтовничар 2t Авдо Мујезино- �вић, чиновмик 2, Салихага Пашић, трговац I, Хасан еф. Смај* ловић, мудерис 1, Инж. Фехимбег "Булбеговић, шеф шумске управе 2, Селим Хулусић, трговац 1, Салих М. Шехић, тргов,ац 1, Илијас еф. Хаџимејлић, шеф Пореске управе 1, Хасна ханума X. Сурбеговић, посједница 1, Мустафа X. Омеровић, трговац, добровољни прилог од Дин 20.—, Хусеин Камишалић, трговац, добровољни прилог/од Дин 50.—, и Хасан Камишалић, трговац, Дин 50.— . Ови стални пријат.ељи наших друштава, не само да су добровољно даровали прилоге, него су и са својим фамилијама посјетили бајрамску забаву, на чему им се много захваљујемо. — A. Чакловица. Из Дервенте Приликом прошлог Курбан-бајрама сакупљали су за Гајрет курбанске кожице гг. Ахмед Садковић и Есадбег Алибеговић, у име Мјесног одбора у Дервенти. Кожице дароваше слиједеha гг.: Алибеговић Асимбег и Есадбег 1 говеђу и 5 овновских, TiaTOBHh Сулејман еф. 1 овновску, гђа Емина Уџварлић рахм. Смаил Хакије 1, Бећировић Хусеин еф. 1, Садиковић Ахмед 3, Карабеговић Асим 1, X. Омерагић X. Хамидагиница 1, 7шмић Мухарем еф. 1, Хаџић Алијага 1, Капетановић Мустајбег 1 и у готову Дин 16.—, Јусуфбеговић Мехмедалибег 1, Мулабеговић Махмудбег 1, Османагић X. Мехагиница 1, Филиповић Алибег 2, Беговић Сејфулахбег1, X. Ахметовић Јунуз 1, Лалић Незир 1, Хусеџиновић Алија 1, X. Абдић Арифаг,а 1, гђа Мина Уџварлић I, Мулабеговић Ирфанбег 1,Х .Д ер гкшагић Абдага 1, Ахмић Хусо 1, Капић Абдулахага умјестс двије коже у готову Дин 70.—, сви из Дервенте. Надаље дароваше кожице: г. Мерџан Хилмо из Бос. Дубочца 1 овновску, Алијагић Дервишага из Велике Дин 20.— ; Диздаревић Фахирага из Божинаца Дин 20.— , Поробић Фехимага и браћа из Велике Дин 60.—, Поробић Алијага из Велике Дин 80.— , Шахбеговић Халидага и м.ајка из В елА е 2 коже, Агановић Заимага из Велике Дин 25.— , Диздаревић Атифага из Велике Дин 20.— . Неколицина дароватеља умјесто обећаних кожица, накнадно he дати прилог у новцу. У свему je сакупљено у кожама и новцу 55 кожа^а-циј&ли утржак (када се кожице продају) дозначиће се Главном одбору Гајрета. Свима дароватељимд Гајрет изразује топлу захвалност на пажњи, коју су и овога пута указали, као што су то чинили и приликом прошлих Курбан-бајрама. Живјели! HE МОЖЕ СЕ ДАЉЕ Г. Арсланбег Курбеговић из Бос. Брода послао нам je овај интересантан допис: Једног зимског дана сам био у лову и дођох на конак у село Дубочац, у срезу дервентском. Ово село лежи на обали Саве и има око 50 муслиманских кућа, општину, уамију и основну школу. Мјесто je прометно због продаје дрвета и воћа. У Дубочцу имају двије трговине и двије кафане. У једној од ових кафана сам и преноћио. Запрепастило ме je шта сам тамо видио. Опазио сам да муслиманска младеж од 15 и 16 година стално коцка, карте пљуште као киша. При удаску и одласку нико никога не поздравља, не назива селама ни мерхаба што je уобичајено код свих људи прожетих исламским духом и васпитањем. Једна једина учитељица je потпуно немоћна да шта учини, a најмање да младеж окрене на прави пут. Кад би био један добар учитељ, муслиман, спреман педагог, na да одрж,ава честа предавања и окупља омладину око себе, можда би се ствари измијениле. Taj учитељ би требао да оснује какву читаоницу или спортски клуб, да младеж извуче из кафане. Књиге и вјерске приредбе (к.ао мевлуди) били би небобично потребни. Само би се тако заборавио алкохол и коцкање. Можда би оснивање Гајретова пододбора могло спасити ово село о д лропасти, наравно ако би се нашло неколико трезвених и агилних људи да приону аа рад. Трговци који овдје раде и који су зарадили са овим свијетом, требали би да нешто учине и поведу пеку акцију за спасавање ове јадне младежи, која he сигурно пропасти no болницама и казненим заводима, ако joj се на вриЈеме не притекне у помоћ. BAJRAMSKI PRILOZI I ZPROZORA Prilikom Kurban bajrama, darovale Gajretu kurbanske kožice, i to gg.: Catić Šerif, Hamidović Sulejman, Grcić Hašim, Omanović Đulaga, Gorančić Mustafa, Zečić Idriz, Zečić Mustafa, eZčić Huso i Zečić Junuz. Naročitim požžrtvovanjem našeg povjerenika na selu g. Mustafe Gorančića prilikom Bajrama sakupljeno je u selu Ko­ vačevo Polje dobrovoljnih priloga, i to: po 10.— dinara Stipić Jure, po 5 — dinara Gorančić Mustafa, Zečić Mustafa, Duvnjak Mustafa, po 4,— dinara Tabak Omer, i Gorančić Haso, po 3.— dinara Gorančić Muho, Tabak Ramo, i Tabak Ibro po 2.— dinara Sušak Ibro, Tabak Redžo, Vugdalić Mustafa, Gorančić Bećir, Gorančić Omer, Duvnjak Meho, Duvnjak Ibro, Zukanović Omer, Zukanović Meho, Zukanović Mujo, Zečić Omer, Zečić A vd o i Zečić Idriz. PRILOZI IZ ZVORNIKA Mjesni odbor Gajreta doznačio je ovih dana Glavnom odboru svotu od Din 78.50 koju svotu darovale, i to: kao prilog zabavi Bogdan Popović, trgovac iz Drinjače 5 0 — Din, kao prilog zabavi Jovo Popović iz Kalesije 20,— Din i nak­ nadni prilog od Sergije sa Skočića 8.50 Din. Prilagačima neka je topla hvala! RAZNI DOBROVOLJNI PRILOZI Tokom posljednjih nekoliko mjeseci doznačeni su Glav­ nom odboru putem njegovih jedinica slijedeći dobrovoljni prilozi: Od Mjesnih odbora Gajreta iz: Avtovca Din 130.—, Bijeljine Din 672.— , Banjaluke Din.2251.50, Bihaća Din 650.— , Cazina Din 50.— , Dervente Din 155 i od sergija Din 149.—, Bos. Dubice Din 404.—, Fojnice Din 695.75, Foče Din 693.—, Goražda Din 880.— i Din 140.— , Kakanj Doboja Din 179.— , Konjica Din 250.— prilog gradske opštine, Ljubinja Din 920.— , Ljubuškog Din 519.— , Maglaja Din 477.—, Novog Pazara Din 1103.83, Prozora Din 326.—, Plevalja Din 674.— , Stoca Din 1030.— , Tomislav grada Din 300.—, Tešnja Din 675.—, Travnika Din 857.— , Tarevaca Din 180.— , Vlasenice Din 550.75, Visokog Din 889.—, Višegrada Din 714.25, Zenice Din 500.— , Zvornika 43.50. Od Povjereništva Gajreta iz: Gor. Vakufa Din 283.— , Vitine Din 105.— i Din 50.— od M. Mesihovića, Poljica Din 150.— , Šija Din 56.—, Obara Din 32.—, ševarlija Din 60.— , Bratunca Din 239.25, Bos. Samca Din 136.—, Sre­ brenice Din 50.— , Jeleča Din 50.— Mostara Din 1990.— (od opštine), Odžaka Din 305.— . Gajretov konvikt iz Plevalja Din 600.— (od opštine), Gajretov konvikt iz Banjaluke Din 380.75 od Nabavljačke za­ druge i Din 100.— od g. Pišteljića, Gajretov konvikt iz Tuzle Din 76.— od kurbanskih kožica, Gajretov konvikt iz Sarajeva (ženski) Din 70,— od kožica, Činovnici Rudarske direkcije u Sarajevu Din 50.— mjesto vijenca p. gđe Schmidt i činovnici Rudarske direkcije u Sarajevu Din 50.— umjesto vijenca pok. Rašiću, g. Džemal Sušić .iz Beograda 27.50 dinara, g. Avdo Karahmet iz Ustiprače 500.— dinara, Hasan Demirović, industrijalac iz Sarajeva Din 250.— , g. Ćazim Haverić iz Starog Bara Din 80.— , g. Ahmedaga Novalija Din 60,— za prodanu kurbansku kožicu, g. Ešref Rašidagić, trgovac iz Sarajeva Din 500.— Fondu za izgradnju Gajretova internata u Sarajevu, koji će iznos plaćati u mjeesčnim obrocima po Din 50.—. Svima sakupljačima i darovateljima neka je topla hvala! �ИНДУСТРИЈА ГВОЖЂА Д. Д. ЗЕНИЦА ПРОИЗВОДИ: СВЕ ВРСТЕ ВАЉАНОГ ГВОЖЂА, (KAO ОКРУГЛО. ПЛОСНАТО, ОБРУЧНО, УГАОНО, НОСАЧЕ И, У и Т. КОНСТРУКТИВНЕ ЧЕЛИКЕ УГЉ ЕНИЧНЕ И НИСКО ЛЕГИРАНЕ У ИСТИМ ПРОФИЛИМА KAO ВАЉАНО ГВОЖЂЕ. Ж ЕЉ ЕЗНИ ЧКЕ, ТРАМВАЈСКЕ И РУДОКОПНЕ ТРАЧНИЦЕ ОД 5—49.50 КГ/М И САВ ПРИБОР. ЦРНИ ЛИМ: ГРУБИ, СРЕДЊ И И ФИНИ ОД 0.7 М/М ДАЉ Е. ВАЉАНУ ЖИЦУ. СВЕ ВРСТЕ ВУЧЕНЕ ЖИЦЕ. СВЕ ВРСТЕ Ж ЕЉ ЕЗНИ Х ЕКСЕРА. ПРЕУЗИМА У МЕХАНИЧКОЈ РАДИОНИЦИ СВЕ ВРСТЕ РАДОВА. П р о д а ј у гвож ђа n p iiu r : KOME РЦИ ЈАЈ1НИ БИРО ЈУГОСЛАВЕНСКИХ ФАБРИКА ГВОЖЂА Б е о г р а д . К р а л , а n e i p a у .л и ц а 1 S -I З а г р е б , M a p i нчск« у у ш ц а 14 ЗАСТУПСТВО ЗА П РО ДАЈУ Ж ИЦЕ И ЕКСЕРА - БЕО ГРАД K p a j b a II(vi p a у л и ц а 18-1 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/d291a98075535550f6d591985992d02e.pdf 48bb2c76ae6506ffb036601d9aea767a PDF Text Text TAKCA У ГОТОВУ ПЛАЋЕНА САД РЖ АЈ: V Хафиз М ухамед Панџа: БА ЈРА М С К Е МИСЛИ — Х ам дија Мулић: ПО ХА Ђ А Њ Е СЕЉ АЧКЕ Ж ЕНСКЕ Д ЈЕ Ц Е У Ш КО ЛЕ — М ехмед Салихспахић: ПРОБ Л Е јМ Н ЕЗБРИ Н У ТЕ Д ЈЕ Ц Е И М ЛАДЕЖ И — М. Т аји б Окић: НАЗИФ РЕС У ЛО ВИ Ћ -ТРА ВУЊ А НИН — ИЗ Н Е О Б ЈА В Љ Е Н Е ПЕСНИЧКЕ ОСТАВШ ТИНЕ РА ХМ ЕТЛИ РЕС У Л О ВИ Ћ А : »КИТА ЦВИЈЕ Ћ А « — »ДО ПАДАЊ Е« (п јесм е) — Ју н у з Међедовић: РАМАЗАНСКА НОЋ (п јесм а) — Хамид Диздар: И ЗВО Р С ЕВДАЛИН КЕ — Рудолф Заплата: ЗО-ГОДИШЊИЦА ОДЛАСКА А УС ТРИ ЈСКИХ ЧЕТА ИЗ САНЏАКА — ШТАМПА О Г А ЈРЕТ О ВО М К АЛЕНДАРУ ЗА 1939 Г. — Салих Муфтић: С Е Л Е Њ Е ДУША — Ing. С. Омановић: ПРИ РО ДН Е Љ Е П О Т Е НАШИХ К РА ЈЕВА — Dr. М. Д .: H E ТУ Ц И Т Е И H E ГР Д И Т Е Д ЈЕ Ц У НАШИ М ЕРХУМ И : АСИМ БЕГ А ЛИ БЕГО ВИ Ћ — Н ЕЗИ Р НАЛИЋ ГАЛРЕТОВ Сарајево ГЛАСНИК 1938 ИЗДАЈЕ ГЛАВНИ ОДБОР ГАЈРЕТА У САРАЈЕВУ • ГДАВНИ И ОДГОВОРНИ УРЕДНИК ХАМИД КУКИЂ �G a f r e i o v a k re d itn a i p r iv r e d n a szadruga s. o , /. u S a r a je v u Telefon br. 25-44 — Račun kod Pošt. šted. 1977 P R I M A U L O G E N A Š T E D N J U sa i bez o tkaznog rok a P O D JE L JU JE Z A D R U G A R IM A k am atnjak Z A JM O V E uz p ovoljan P R I M A U Č L A N S T V O vlastito g Posm rtnog fo nd a G ajre to ve i Z adru gine članove. Z a svaki 1 dinar m jesečne člana­ rine isp laću je se u slu čaju sm rti D in 500.— ograničeno do D in 2 . 0 0 0 . - . P R I M A P O N U D E za sve vrste osig u ran ja: životno, stipenN. d ije, m irazi, požar i t. d., i to kao Generalno zastupstvo osiguravajućeg društva LA NATIONALE Sje d ište društva » L a N ation ale« je u Parizu, sa direkcijom za K raljevin u Ju g o slav iju u Beogradu. — A k c ijs k i kapital ovog društva D in 50,000.000.— francuskih franaka, sa rezervnim fo n ­ dovim a o d preko 1.600,000.000.— francuskih franaka. V R S I S V E D R U G E T R A N S A K C I J E k o je zasijecaju u k re­ dit i privredu Sv a o b av je šte n ja interesentim a d aje u v ijek besplatno G A JR E T O V A K R E D IT N A I P R IV R E D N A Z A D R U G A s o. j. K ra lja P etra ulica 39 G a jre to v dom , I kat Г А ЈР Е Т , ЛИ СТ Д Р У Ш Т В А Г А ЈР Е Т А ИЗЛАЗИ М ЈЕС ЕЧ Н О , ЦИЈЕНА МУ JE ЗА НАШУ ОТАЏ БИН У 6 0 ДИН АРА HA ГОДИНУ, A ЗА С В Е О С Т А Л Е З Е М Љ Е П Р ЕК О ГР А Н И Ц Е 120 ДИН АРА. ЂАЦ И ГА ЈР Е Т О В И ПИТОМЦИ ДО БИ ВА ЈУ ЛИ СТ У ПОЛА Ц И ЈЕН Е КО Д ГЛ А В Н О Г О Д Б О Р А ИЛИ КО Д У П Р А ВЕ Г А ЈР Е Т О В И Х КОНВИКАТА. Власник друш тво »Га|рет« — Одговорни уредник: Хам и д Кукић — Ш тампарија Б осан ска П ош та Јосип Бретлер и др. од говар а Јосип Гргић. / �Год. X I X s * R 3 ? £ л С а р а / е в о , д е ц е м б а р (дајрамске мисли i Б р о ј 14 1938 ЕСТЕИЗУБИЛЛАХИ! У д’у ила себили раббике билхикмети вел-мевизатилхасенети в е џадилхум бил-лети хије ахсену, пние р аббеке х у ве а'лему бимен дал л е ан себилихи, ве хуве а’лему билмухтедин. ' , * П озивај љ у д е Господару Твоме, мудром и истинском ријечи, и лијепом поуком. Р асправљ ај с њима на најљепш и начин. Заиста Г осп одар Т вој н а јб о љ е зна онога ко j e скренуо с Њ еговог пута. Он н а јб о љ е зна оне који правим путем иду*. ( »Кур’ан« погл ављ е »Нахл«.) Доминација разума je главна карактеристика Ислама и сва вјерска дјела, одредбе и заповиједи су манифестација умног дјело вањ а ч о вјек о ва. Р азви јањ е умних способности je императив вјер е ко ји неотступно зах ти јева1 њ еговањ е тих способности темељитим васпитавањем и образовањем човуека. Ако бацимо поглед на рад и д је л о вањ е Божуег Посланика Мухамеда с. a., видимо да тај читав њ егов рад иде за тим да у човјеку разви.је њ егове интелектуалне способности. У н>еговим надчовјечанским напорима осјећ ам о теж њ у еволутивног развитка умних способности чов!'екових. Ta еволуц ија je нарочито и зраж ајна кад проматрамо историјски слијед куранских о бјава, к о је су стизале у Меки. Куранска поглављ а, к о ја су објављ ена у Меки, упућују човјека на размишљање и траж е природну еволуцију њ егових умних способности. Са првим ријечима Куранске обуаве постављ ен je темељ умног развитка и ч о в је к je упућен да науку њ егује као сретство за развијањ е умних снага и способности. Сва Курачска поглављ а меканског периода зорно поучавају ч овјека да из сво г властитог ж ивота и св о је најближ е околине и читаве природе прпи поуку, коja ће служити унапређивању њ егово г интелекта. Умртвљени интелект средине у којо.ј je Бож|и Посланик проповиједао истине вје р е и упућивао љ уде да снагом свога разума те истиие сп ознају, бунио се протнв свјетл а и просвијећености, теж ио je д а и даљ е чами у тами и незнању. Али, снага вјер е коуа св о је учењ е заснива на природним принципима живота човјекова и свега онога што живн у природи, учинила je св о је . Там а незнања je пробијена. Свијетле зраке науке н умног прогреса су продрле и у иајтамнији кутак замрле душ е ч о вје к о ве и њ егових учиалих интелектуалних способности. Постепено се je залутали ч овјек три језн и о и придизао да спозна вјечне истине вјечне и савремне вјер е зрелог д оба ч о вје к о во г. Мекански период Б о ж је г Посланика био je теж ак и трновит пут. Требало je замрле душ е подизати и у н>их уносити д у х ж ивотне бујн ости и снаге, д ух умног развитка и природне сп озн аје сврхе љ уд ског ж ивота. Борила се je црна маф ија са замрлим животом и улжим способностима против прогреса, али П ровидност Б о ж !а не остављ а ч овјека осамљена на пу стој пучини д уховног мгака. Б о ж ји Посланик након 13-годиш њ е борбе у Меки прелази у погоднију средину, у град Јесриб, г д је je посијано сјем е на њиви умног прогреса човјечанства почело да клија и да се р азви ја у чврсту и јак у стабљику. У Јесрибу, или к асн и јо ј Медини, Б о ж ји Посланик поучава c b o Iv околину о потреби науке и умног напоетка, је р наука и умне способности су услов за разви>ање свих других снага к о је се крију у човјеку , a к о је ч овјека оспособљ авају да нзврши сво ју велику мисију на земљ и. М оачњаци утонули у гријеху и пороцима, ко ји су били потпуно изгубили сваки животни смисао, почели cv да нападају Б о ж је г посланика и д а се боре против њ егова учењ а и у Медини. Друге године no Хиџрету, о бездуховљ ена паганска маса диже се, да сатаре средиш те умних струјањ а, к о је се подигло на дивљ ем аоапском полуотоку. Д олази до борбе. Снажан и ја к непоијатељ с а д есетепоструко јач о м силом удаоа против малобројне муслиманске заједнице окупљене о ко хазрети М ухамеда. Крута матери!ална сила, обездуховљ ена, бива поражена од свјесн е, умом обновљ ене и духом окоијепљ ене м алобројне заједнице. Седамнаести дан Рамазана, .друге r o дине no Хиџрету, је с т велики историски дан у коме су отворени путеви пуном умном прогресу 2 39 �човјекову. Из то г сукоба пагансгва са првом муслиманском заједницом треба да црпимо поуку, к о ја je учинила историсчи преокрет у културном стремљењ у човјечанства. Тих дана се манифестовала она саврш ена и д еја просвјетног рада и д јело вањ а, и прве ријечи Куранске о б јаве су тада добиле и с в о ј прави материјзлни облик. Ha Бедру je у руке муслимача пало неких 70 заробљ еника. Заробљеници нису откупљивани новцем. Пош то су се међу заробљеницима налазили најугледнији прваци меканских пагана, к о ји су у јед н о били и једики писмени људи Меке, откуп je њ и хов о д за робљеништва у вјетован на т а ј начин д а сваки писмени заробљ еник научи 10-теро муслиманске д јеце писмености. Са овим je испољена прва К уранска зап о ви је д и муслимани су у слободи почели да просвјету р а зв и ја ју , је р са просвјетом су могли сам о да осигурају слободу и напредзк. Након о вг п о бјед е на Бедру, кад je м ал обр ојн а муслимансна зајед ч и ц а могла да слободно развија све е в о је способности и д а просвјетом удари чврсте темељ е к асн и јо ј вели кој и непоруш ивој згради Ислама, муслимани су те исте год и ке почели славити св о ј први Б ајр ам . Дакле, Бајрам j e муслиманско слављ е у коме муслимани манчф естирају св о ју дубоку сви јест поосвјетних и кулгурних прегнућа, с в о ј дубоки о с је ћ а ј умног прогреса и р азви тка и св о ј смисао за ж ивотне потребе. Први Б ајр ам су муслимани славили у знаку слободе просвјетних и умних прегнућа. П росвјета je услов умног р азви тка, слободе и сви х ж ивотних маниф естација ч овјечанства. Зато М ухамед a. с. просвјети д а је о вако велики значај, зато и н асто ји д а ко д св о ји х сљедбенича разви/е смисао за развијањ е умних и д уховних вреднота. Сила не м ож е бити основ вјер е, сила није у стањ у развити дух^ и интелект ч о в је к о в , сила не м ож е покренути ни тјелесни организам ч овјек о в да би постигао сво ју сврху и зад о во љ и о сво м е зад атку . З ато ми видимо да Б о ж ји Посланик читав с в о ј рад заснива на узвишеним Куранским ријечима, к о је см о сгавили на псчетку о вога члакка. Мудра и истинска ријеч и лијепа поука д о во д е ч о в је к а до сп озн аје њ егових ж ивотних потреба. Расправљ ајући са л>удима на најљ епш и начин, они прихвате све о ч о што je ли јеп о и корисно и ш то ч овјека води срећи и напретку. Како видимо, учен»е Ислама се заснива на просвјети. Све дотле док први муслимани ншесу поставили чврст тем ељ и м огућност за св о је п р о свјетн о подизањ е, нијесу приређивзлч св о ји х друштвених благдана — Б ајр ам а — , у ко ји м а би се братски и другарски повеселили свом е у сш еху и с в о јо ј срећи. Али кад су поставили темељ н а' ко м е су могли заснивати соетнију будућност, кад су омогућили проевјетно п одизањ е и унапређивање с в о је , онда су прославили и ce o i Б а ;рам, свјесни да ће пр о свјетом осигурати будућност н асо д а, да ће п р освјетом осигурати будућност вјер е, слободе и читавог св о г д суш твен ог дјело вањ а. И з о в о га ми муслимани, сљедбеници e fe p e Чистог Ума треба да црпимо поуку, треба из ових д јел а Б о ж је г Посланика и њ егсви х другова да се поучимо да ћемо сам о поосчјетом осигупати и обезбиједити вјер у , сл ободу и материјално благо стањ е. Зато наши н*ппри треба да буду vm h o гостручени, да сви заједнички прионемо великом Д1'елу наоодног поосвј°ћирањ а. Прпсв|‘ета je заједничко добро народно и читавог чочјечанства. У просвјетном раду треба1д а се прикупе све снаге и да сви иросвјетни труд^еници capahv/'y на овом е великом народчом послу, да на та* начин устПех буде већи и сигурнији. М еђу нама муслиманима д је л у ју разна културна и друга доуш тва к о !а требају д а се међусобно испом аж у, да ce у потп уњ ују и да тачо свом е нзрпду што B«nie помогчу и користе. Ралећи у то м е правцу треба д а спаки по-единац и срако друш тво буду свјесни д а ie просвјета добро сви ју нас и д а свима нама треба да користи. О взкова сарзднч,а на*ччх друштава је с т ја м ств о з а сигураији y cn ie x , a њ и х о в рад je по тгеба н^ролна, je n н^ма на поосвјетном пољ у треба много рада, треба м ао го ж р тава и напора, да бисмо надокнадили оно ш то смо изгубили, a ш то нијесм о као муслимани см јели изгубити. О вај добронам јерни апел свакако ће сви добронамјррни, културни и просвјетнч оадници прихватити, iep их поож им а све једчнствена ж е љ а д а помогнч сиоме народу, a та љ убав ппема кародном добоу и нзпретку je у стањ у д а потенцира наш културки рдд. Култупчо и noocRiaT40 развијени одрхрваћем о ce свим теш коћама. Н атаЈн ач и н ћемо обезбиједитч спетнију и љ ^пшу 6vдућност, осјетићем о благодати сл обо д е за к о ју cwo спремни да ce нечсточшичо бооим о. oMnrvћићемо бољи економски поосперитет. З а д о во љ азају ћ и овим насушнчм жчвот^им потоебама моНи ћемо, као неотступнч сљедбеницч Куоана, сх ваћ ају ћ и и извш иава1*уНи њ егове в 5еччо савпемече одредбе, да задовољ ни славимо Ба/рамске дане и д а у тим данима, пуним зало вољ стка. далчемо заједнички за в је т, да ћемо у поосвЈетном раду бити неуморни и да ћ^мо с а свчм с иагама бопитч да као синови о ве груде очувамо ce o iy eiepv , ч ч вам о и оччвамо сл °б о д у крвљу натопљене д ом овине и обезбиједим о будућим покољ ењ има сигурну и сретну будућност. Тридесет и пет голина Г а јо е то ва pana je с ја !на страницч нашег куптупног дјело»а«>а. О вај рад сви пријатељи и трудбеници TaipeTa тр ебају д а и даљ е јачим елач о ч н’ ставе и да саоап«,ом са другим братским нултурним друштвима дадну ја ч и зам ах културним п-^егн^ћима наш^ за|рдчиче. Ha т а ј начин ћемо послужити вјери, народу и отаџбини, а то ће нам бити свакако на!љепш а награда. У то име, с в о ј боаћи муслиианима ж ели м о сретне Б ајр ам ске дане, да их проведу у пуном зад ово љ ству , размишљајуНи о повом Б ајр ам у к о га муслиманч прославише прије 1356 година у знаку просвЈетних прегнућа и као плод с в о је и зво јеван е слободе. Б ајр аи 240 мубарек олсун! ХАФИЗ М УХА М ЕД ПАНЏА, члан Улема Меџлиса �P o g a đ a n je s e lja č k e š e n s k e d je c e u š k o lu naučio da jedem iz čista, kalajsana suda ako je od bakra, Nemamo pred sobom službeni izvještaj osnovnih škola na kraju, na primjer, školske godine 1937/38 pa da vidimo koliki je tačan broj upisane muslimanske ženske djece i ko­ liko te djece pohađa školu. Ali mi imamo pred sobom živ, očigledan izvještaj, ako pojedinačno uđemo u koju bilo školu, gdje ima nas muslimana. Šta vidimo? Dok u grado­ vima vidimo ipak utješljivu po:avu, gdje i naša ženska djeca pohađaju ško'u. dotle u seo;kim školama vidimo pred sobom žalosnu i bolnu istinu. Veliki broj upisane seljačke musli­ manske ženske djece stoji u školi samo na papiru. Tako iz godine u godinu. Naši seljani neće da šalju ženska djecu u školu. To je ogromna naša šteta to je p r v i u z r o k , što naš seljak u rođenoj kući propada. Šta je uzrok, pa seljani ne shvataju ovu nasušnu po­ trebu? Ovo je za nas još uvijek aktuelno, ozbiljno pitanje. A koliko puta moglo bi se rješavati i usput. Evo jedan * istiniti slučaj. Moi prijatelj Šaban S.. težak iz sela P., jedamput mi se potuži: — Evo — velrmi on — ovaj mi se naš učitelj popeo za vrat. Stavlja me u neoriliku. Imam četvero djece, dva sina i dviie kćeri. Najstariji *mi>3e sin kod kuće, radi. Mladi ide u školu. Nema fajde. učitelj ga lijeno pazi. U njega plaho napreduju. Ama evo sad belaja. Upiso mi u školu i onu stariju kćer. Ja R^dam. a on tuži. Pozivao me sreski. — Sramota je to Šabane, ti tako bistar brđanin, a ne da’eš svoje di:e*e u školu da nauči, što je i njoj vrlo nužno znati u današnjeg vremenu — govorio mi sreski. Pa ne znam, cfendum, šta ću raditi, što će žensku škola. Eto sad ne'< idu za ovcama, a pos'iie zna im se onet poso. Ni mati im nije išla u ško’u. pa onet ž:vi... Zamolio se malo šaban pa o^et otpore: »Ama šta ti veliš, efendija, što se baš hoće da i ženska djeca uče u školi?« — U k o r a k s v r e m e n o m , šabane. odgovorim mu. Ti to. mislim razumne! šta kažem. Vid s. moi brate, u kakvu ste halu. baš vi seljani. Eto skoro ono, kad sam tebi dolazio tu selo, tužio si mi se kako te stid spopada u svojoi kući. kad ti ovako dode kakav musafir. Ti si obrazli i fro«to4"biv čo'đek kao obično naši seljani, pa ti drago, da dočekaš musafira kako treba. Ta ću sad otvoreno go­ voriti. Bio sam rahat na tvome čajiru više kuće: zrak čist, kajmak sladak, voda studena, baš na pravom tefer’Ču. Ali tai rahatluk bio ie samo mome tpe’u. ali d u š a mi n i i e b i l a r a h a t . Čim sam se pf'mo’io u selo. opazio sam vaše male kuće. niska boia. iral;h prozora, sagrađene odmah do pojata. A koliko ima tih kuća pa dolie nod njima po­ drum u komu živi stoka, a gore u »čardaku« žive budi. Pred kimam vam dubrište. Pristup kućama neuređen. Eno, onakva lijena česma sa on:m izvanrednim mmetom. liiepom vodom i ona ie oštećena vašim nemarom. Odmah oko nje nekakve krnetine. smctlie nečist. A vi tu pijete vodu. Nisam tada ulaz’O u tvoiu kuću, a ja napamet znam da je i tvoja kuća unutra onako rđavo uređena, kao što ie i s dvora. Oprosti, što ti ovako iskreno govorim. Govorim ti ovako, jer si mi drag. na ti želim đobro. Da sam ti nešto došao kući. ti b; tek onda b:o u neprilici. Neka znaš. da bih i ja također bio u neprilici. Ja sam naučio, da mi ie soba čista, dobro prozračna, da nema buba i druge gamadi i Oa se u n;oi ništa ne isparava Tai red i čistoća u kući traži moje zdravlje, m o j ž i v o t . U selu se na to slabo pazi. Ja sam ili iz činije, a svakdašnje je’.o da mi se mijenja, da je dobro skuhano i laka hrana. Vi seljani na primjer nemate dosta povrća. U našim selima sva se zimnica sastoji iz krompira i kupusa, a u nas u gradu, još'mi nemamo toliko zemlje, ima svakcjakog povrća. Reći ćeš, znam, lako je vama, jer ste imućni. Ne znam baš tačno ko je od nas imućniji, ali ovo sve ne stoji do bogatstva, nego do u m i j e ć a , p r o s v i j e ć e n o s t i i bolje e k o n o m i j e , za koje ti vrlo malo znadeš. A ko radi i u mene i u tebe u kući? Ženskinje, je li? E, eto vidiš, da i ženskinje treba da uči. 1 žensko treba da zna raditi svoj posao, kako treba. A kako će ženska čeljad doći do tog umijeća? Školom, i jedino školom. U školi se stiče znanje. Tu se dobiva osnova nauke a onda, kad mu se razvije i rasvijetli um, svako čeljade samo po sebi napreduje. O n d a i d e u k o r a k s v r e m e n o m . Moj Šabane. vrijeme prolazi a mi zaostajemo. Grjehota je to od Boga. Šaban me je ipak razumio. Još ovako dva-tri razgo­ vora sa seljanima, pa biva uspjeh. Led je probijen u selu P. • Naš seljak nije glup. On je neobaviješten. Konservativan je, ali se dade uvjeriti, da shvaća i prima, što mu je korisno. Što vrlo veliki broj naše ženske diece ne pohađa školu, krivi smo mi svi, što seljanima i s k r e n o ne tuma­ čimo potrebu ško’e. U nas su najpozvan'ji muderisi, vaizi, imami, mualimi itd., ukratko i 1m i j j a, da otvoreno i iskreno tumače na­ stavu narodu u selu i gradu, da je neophodno potrebna narodne prosvijećenosti, da narod šalje svu svoju diecu u školu, jer bez svršene osnovne nastave u školi, narod ne nrče naprred. To ie dužnost u prvom redu p o z v a n e n a š e i 1 m i i j e, koja, ako to ne čini, g r i j e š i B o g u i n o s i o d g o v o r n o s t za svu z a p u š t e n o s t našega naročito seliačkoga svijeta. »Djeca bez ško’a. siro­ čad gola«, — odnosi se i na žensku kao i na mušku djecu, kao što i hadis tvrdi: »Tražiti znanje (učiti) dužnost je svakome muslimanu i m u s l i m a n k i « . U nas u Tugos’aviji kao u jednoj kulturnoj državi, postoji Z a k o n o obligatnom pohađanju š k o l a . I to u nas po selima stoii na papiru. Tedan ogro­ man broj naše ženske diece po selima, iz godine u godinu, samo se upisuje a škole i ne vidi. Danas se u našoi domovini na sav mah otvaraju domaćičke škole i no seVma među muslimanima. ko’e na veliku našu š*etu. slabo pohađaiu i muslimanske seliankc. Pa ako i pohađaiu zar mo«nt napredovati bez naobrazbe osnovne ško’e? Dosta je dakle da našim svim pozvanim navedemo samo tai primjer pa da svi osjetimo svoj veliki grijeh pre­ ma seoskoi i malovaroškoj našoj porodici. Nadalje su danas na redu i z d r a v s t v e n e z a d r u ­ g e pa i mnoge druge snremaiu se u Ministarstvu socijalne politike, a koia faida specijalno za nas. kad mi ni do danas, više manie pozvani ni smo još na čisto sa isEnom da ni ženske, kao ni muški n e m o g u s e p r o s v j e ć i v a t i i sudjelovati u prosvjetnim akcijama, bez o s no vn e škole. Ne bi li se jedamput ovim važnim pitanjem pozabavili i muslimanski n a r o d n i p o s l a n i c i ? Vruće, iskreno, otvoreno. Javašluka je zaista već dosta. Hamdija Mulić — — 241 �П роблеЈ* н езбри н уте д је ц е и Јхла деж и Бригу над у зго је м д је ц е , упрвом реду, во де њихови родитељи, као природни заштитници, a у томе родитељ е помаже увелико и ш кола. Родитељ и и ш кола треба д а од сво ји х штићеника ствар ају тјел есн о и душ евно здраве чланове жудскога друш тва. Али ако су д је ц а већ зарана остала без родитеља или су у немогућности д а их у з г о је , у тим случајевима родитељ ска брига прелази на зајед н и ц у , како би се скрочад и незбринута д је ц а извела на прави пут и постала корисни чланови друш тва. Посто.јећи закони, судске и полицијске мјере, ш тите сироту д је ц у само о д израбљ ивања д је ч је радне снаге, али б ез сарадњ е приватних установа и појединаца полицијске м јер е нијесу у стањ у д а о ву младеж заш тите од моралне и зд равствен е пропасти, те о д израбљивања њ ихове радне снаге. Соиијална б и јед а је д н о г д оста великог д и јела муслимана довела je у питање здравствени и морални у з г о ј бројне муслиманске д је ц е , к о ја ! су морално и зд равствен о угрож ена, поред свих приватних, самоуправних и д рж авних институц и ја к о је во де бригу и надзор над у зго је м и збрињ авањ ем нових нараш таја. И зузетне прилике, у овом питању, највиш е треба да тангирају и^забрину муслиманску д уховн у и св је товну интелигенцију, као и иЈијелу муслиманску ја вн о ст. к о ја тр еб а да се прене на посао макар и у дванаести час. Стога постављени проблем износим ттред нашу ја в н о ст да би се о н,ему повела озбиљ на брм^а. Ми имамо културна и хумана друш тва к о ја во де боигу над у зго је м и помагањем сиромашне средњ ош колске д јец е, na и академске омладине. З а с в о ј д јел о кр у г у зела су ова друштва да помаж у и васп и тавају је д а н дио и занатлш ске омладине. Али ми. имамо no градовим а је д а н врло велик број муслиманске д је ц е к о ја су ван ш коле и ван заната и x o i a чак нијесу била ни у о сн о вн ој ш коли, na ни у мектебу. Такву мдадеж мк смо потпуно заборавили и занемарили.. О н»ој нико не води рачуна, na ни њ ихови родитељи. О ва младеж кзвргнута je свима негативним у зго јн и м факторима улице и друштвеиог олош а. Њ у у з г а ја улица, кино и кафана, д а даиас или сутра угр ози ж и вот и иметак мирних и честитих грађана и пролазника. Са ових неколико ред ова хти о бих да укаж ем на ову болну етрану наш ег данаш њ ег друш тва и д а индиферентност наше средине осудимо. Сви видимо како се сваким дачом, na и no ноћи, нашим градским улицама повлаче и ск и тају гомилице распуш тене и занемарене муш ке и женске д је и е , K o i a нити n o xah aiv ш колу нити и зучавају занат, нити ко уопш те и н>има в о д » бригу. Ha очиглед наше интелигенције, no читаве хорде распуштене д је ц е ск и тају се улпцама, б ез надзора, просе, краду, проваљ ују, итд. и зб о г тих зала д ол азе у полицијски затвор. Ту се- опет о д одраслих пропалица науче јо ш горим пороцима и страшном занату, к о ји их мож е одвести на р обију или на вјеш ала. У новннама често читамо опширне и зв је ш т а је и описе криминалних сл уч ајева, у који м а малодобници и гр ају главне улоге. Колико пак има криминалмих. сл уч ајева к о је дневна штампа није забиљ еж ила и к о ји су јавн о сти остали потпуно непознати! Сви могући пороци овладали су таквом омладином како мушком тако и ж енском, a у н ајве ћ о ј мјери крађа, картањ е, блуд, a донекле и алкохолизам . Сироти д јеч ац и и д је војчиц е немајући никакве заш тите, гладни, голи и боси пад а ]у у канџе ко јекакви х бездуш них типова с в о је паланке, к о ји их уче и присиљ авају на све оно ш то je н ајго - 242 ' Жазиф ГРесуловићРЖравуњанин (1886— 1938) (Месеца октобра о. г., после операције, преминуо je у Д рж авној бол«ици у Скопл>у познати Г ајр е то в трудбеник Назиф Ресуловић, учитељ. Сахрањен je на скопском муслиманском гробљ у »Кази - Б аба«-, после импозантне џеназе пред Гази И са-беговом џам ијом, у к о јо ј je у зе л о учеш ћа м ногобројно скопско грађакство о б ад веју вера. П осле подневног и џеназа-нам аза, над табутом мерхумовим први je у зео реч писац ових редова и у име месног одбора Г ајр ета као и у име колоније босанско-херц еговачких муслимана у Скопљу опростио се с мерхумом овим речима: Физичка егзистенција и о вог доброг и заслуж ног члана наш е за је д нице, е в о данас већ припада прошлости. Нас св е теш ко погађа о в а ј велики губитак, губитак јед н о г зн ач ајног националног трудбеника и патриоте, п ознатог и з дана наш ег теш ко г ропства под туђином, губитак јед н о г неуморног, несебичног хултурног и просветног радника, карактерног, честитог и корисног члана исламске и наше опш те националне за је д • нице, к о ји иза себе остављ а светао траг, богату и вредну песничку и уопш те књижевну оставш тину. Српско муслиманско културно-просветно друш тво »Г ајрет«, у ком е je он већ о д младих дана сарађивао и до смрти о стао веран поборник њ егове културне и иационалне и деологије, д у гу је нарочито признањ е свом одличнс-м сараднику, мерхум Назифу Ресуловићу. У име месног одбора Г ајр е та и босанско-херцеговачких муслимаиа, настањ ених у Скопљу, ja се с б о ло м у души и с дубоким пиететом клањам сенима д оброг мерхума и занавек опраш там с њим у часу када овоземни д ео њ егове светле личности отпраћамо до њ е гово г вечног почивалиш та. Нека je рахмет и слава добром Назифу Ресуловићу! О дм ах затим, с мерхумом се опростио дирљивим и опширним говором претставник Учитељ ског удруж ењ а у Скопљу. У сво м е гово р у он je лепо оцртао човечански и књ иж евни лик мерхума Ресуловића. Последњи je гово ри о , на турском јези ку , у име муслимана арнаутске и турске народности г. Ферид Бајр ам , �референт за муслиманско ш колство при Б анској управи у Скопљу. Ч-Бегов лепи и темпераментни говор у коме je величао мерхума као одличног просвјетног трудбеника на Ју г у , био je врло срдачно примљен. После њ еговог говора џеназа je кренула на гробље, ношена од многобројних учесника који су тиме давали последњи дсж аз пош товањ а живих према умрломе. Значајно je било културно-просветно делање рахм. Ресуловића на нашем Југу, где су учител>и муслимани права реткост. Он je успео д а освоји симпатије несамо тамош њих муслимана, него и немуслимана, међу којим а je сејао љубав и трпел>ивост и у чијим je културним акцијама узимао увек видног учешћа. Због тога, вест о њ е гово ј смрти болно je одјекнула у свим круговима скопскога грађанства, ко јо м je било управо запрепаштено. To тим пре ш то je мерхум био јо ш у снази, способан з а рад кр о з јо ш дуги низ година. Управо о вога лет;а он je скромно прославио тридесетгодиш њицу свога књижевног рада ш то je са симпатијама забележ ено у сарајевском »Г a ј р е т у« и скопском »Н a ш е м Д о м у«. Рахм. Назиф Ресуловић родио се 12 априла 1886 године у Засаду крај Требиња, где je свршио' ош овну школу и три разреда Трговачке школе. У М остару je свршио столарски отсек Занатске школе, у С арајеву Учител>ску ш колу (a у Скопљу, на Филозофском факултету студирао je к р о з ш ест семестара педагош ке науке и положио неке испите). Године 1966 постављ ен je за учитељ а основне ш коле у Оџаку. Служио je као учитељ no разним местима Босне и Херцеговине a у Скопљу са малим прекидом од 1928 године д о св о је смрти, где je јед н о време био референт Просветног одељ . Банске управе, управитељ основне ш коле и коначно учитељ основне ш коле »Осман Ђикић«. У Зворнику (1925— 1928 г.) био je школски надзорник за четири среза. Био je прегседник Југословенског учитељског удруж ењ а .у Зворнику и Скопљу a два пута и члан главног одбора ЈУ У у Београду. О бновио je и оживео рад Г ајр ета у Оџаку, Зворнику, Скопљу и другим местима. Активно je радио у Соколу, као просветар. Држ ао je популарна предавања, курсеве за аналфабете, оснивао читаонице, књижнице и сељачке задруге те приређивао забаве и концерте. — Члан je (утемељач) друштва Г ајр е т у Сарајеву. У лепој je успомени задр- ре . . . To су већином напуштена дјец а без родтељ а, или су то д јец а беспосличара, рабаџија, просјака, сезонских радника и т. д. који је д ва хране сами себе, a о с в о јо ј д јец и нити се брину нити могу д а се брину. Ta д јец а, како сам rope поменуо, нису учила ни основну колу, нити занат. За учење заната сви знамо да je главни у с л о в , д а je шегрт изучио основну школу и да ннје млађи од 14 година. Међутим велика већина ове д јеце нема ни основне ш коле; ока je или нијесу завршила или je уопште нијесу ни похађала. М ало je парадоксално да поред закона о обавезн ој и бесплатној основној настави може no градовима и варошицама изостати толико д јец е без свршене основне школе, али факта говоре. Б е з имало претјеривања износим да je ове школске године (у једном бившем окружном мјесту Дринске бановине) било позвано за упис у I разред основне школе 650 д јец е и то мушке и женске, a уписано je само 270 д јец е. Зкачи д а je изостало 380-теро д јец е само ове године од уписа у I разред, и тако ће посве остати без писмености, a донекле и без у з г о јн о г правца за савремени живот. У горњ ој цифри садржан je додуш е број д јец е свију конфесија и оба пола. Како смо ми муслимани просвјетно најзаосталији, a no градовима и касабама у већини настањени, то баш у највећем броју муслиманска д је ц а остају без основне школе. Узрок слабог одзива у школе у првом реду je помањкање свијести, сиромаштво и биједа, a најпослије и помањкање школских просторија и наставних сила. Градске општине морале би имати више ш колских зграда и више школских одјељ ењ а као Ж д о во љ ан б р о ј наставних сила, na да се онда могне потпуно примијенити закон о обавезној основној настави. Оваквнм стањем погсђена су у првом реду муслиманска градска дјеца, за к о ју смо одговорни пред Богом, пред народом и пред историјом. Замислимо само да je у сваком окружном мјесту бивше Босне и Херцеговине ове године изостало од школе сгм о 200 муслиманске д јец е, значи да je у цијелој Босни и Херцеговини изостало 1.200 na за 10 година имиали бн 12.000 Када би се урачунала јо ш и она д јец а no већим среским м јестима, добили би једну поразну дифру о градској дјеци к о ја не п о хађају основну школу и к о ја ни од кога не примају никакво васпитање. Стање и будућност ове д јец е ,мора забринути сваког искреног патриоту ове земље. Сеоске д јец е о стаје до душе много више без основне школе, али то није тако зло као за градску д јецу к о ја су изложена свим могућим опасностима и иегативним узгојннм факторима. Бригу над у зго јем сеоске д јеце у првом реду воде нихови родитељи као природни заштитници, те према томе узго Ј и морал те д јец е, иако без школе, много je бољи него код варошке д јец е. Родитељи варошке д јец е из много разлога ниЈесу у стању да испуне сво је узгојн е обвезе према дјеци, нарочито o n aj к о ја не похађају школу. To су већином ДЈеца сиромашних родитеља, који no цио дан раде тешке физичке послове a ноћи проводе no механама. О исхрани и у зго ју сво је д јец е као и о њиховом школовању не воде никакву бригу. Они станују no периферији града, na њихова изгладњела д јец а силазе у чаршију или д а просе или да краду. Ha н>ихово школовање нико и не помишља. Није мален број овакве дјеце. Она претстављају социјални баласт и срамоту нашег данашњег друштва, a нарочито исламске вјерске заједнице, na чак и цијеле нације. Ова дјечурлија no нашим касабама, чине на само напаст на нашег ч овјека, него и на странца, поготово на туристе a и остали пословни сви јет који свраћа у провинцију. Она претстављ ају велику срамоту за исламску заједницу, је р се no њима цијене сви муслимани. По њима се може да суди недостатак наше социјалне свијести и отсутност сваке колективне активности за јачањ е и подизање. 243 �Када странац, к о ји не п о зн аје д овољ но ж ивот нас муслимана у прошлости, данас види многу биједну муслиманску дјец у no улицама, и нехотице с правом помисли да смо ми уопшпте неспособни за ж ивот и напредан културни рад. Међутим то к и је тачно, је р смо ми вазд а тежили за напретком и манифестовали св о ју вољ у за вишим културним животом, како то и наша вје р а прописује. Истина je д а смо усљед нашег наглог осиромаш ења занемарили наш ситннји свијет и њ ихову д је ц у . Бивши велепосједниди, као и мали посједници, забавили су се сваки борбом за егзистенцију и одржање, na j e заборављ ен и занемарен велики б р о ј нашег живља ко ји je у з њих живио. Д јец а овога нашег малог човјека о стају б ез егзистенц ије, без ш коле и без заната. Она немају никаквог занимањ а. Има д оста сл уч ајева да им нека д јец а и пођу у основну школу, али под теретом теш ких прилика и велике фукараштине напусте школу, чиме губе касније право за изучавањ е заната. Д а се макне неко д и јете у сви јет на школе или на изучавањ е каквог заната, треба извјесна сумица новаца, треба савје та, упута и приватне иницијативе: Али нашем малом о вје к у све je то ускраћено. Тако вели^а већина наше д је ц е о ст а је и б ез школе и б ез заната, na тако и многи таленат мож да пропадне. Јо ш гори je случај са д јец ом к о ја су посве б ез родитељ а. Са д је ц о у наших суграђана других вје р а иде много лакше. Прво, наши суграђани других вје р а свјеен и ји . су о д нас, a осим то га материјално су боље стали, a њ ихова удруж ењ а и појединци ванредно су аггилни у збрињ авањ у подл«1а;Гка и заш тити њ ихове д јец е. Ми муслимани нити см о довол.но свјесн и , нииС^смоаг^дни, na и наша малобројна друш тва к о ја _ с у позвана да се брину за исламску м л ад е ж ,> б е з наше моралне и материјал не помоћи, м орају ликвидирати. Пред огромним бројем незбрннуте, напуштене и сироте д јец е муслиманске, к о ја не похађају ш коле цити занате, д рж авне установе, и поред најболЈе во љ е м јеродавних, немоћне су да пруже пуну помоћ и заш титу. C fb ra у з држ авну помоћ треба у првом реду д а д ођ е сарадњ а приватне иницијативе, na окда самоуправне, бановинске, вје р ск е и општинске установе. Неки дан читали см о у престоничкој штампи опширне и звјеш таје о међународном конгресу Уније за заш титу д јец е и о изложби графикона, статистика и предмета, к о ји су приказивали резултате рада и успјеш не борбе з а моралну и здравствену заш титу д је ц е и младежи. Том приликом могло нгм je пасти у очи д а су поједине општине на овом пољу получиле ванредно ли јеп е резултате, a иза општина стоји. иницијатива држ аве и приватних друш тава. У самом Београду има око 70 друш тава, к о ја се брину за младеж ; затим no броју друш тава ових д олази Љ убљ ан а, na онда Загреб. Београдска општина има половилу цјелокупне београдске д јец е под своји м старањ ем и no своји м здравственим и социјалним установама. О ко 6 3 0 напуштене д је ц е , и оне потпуно без родитељ а, Б ео гр ад ска општина см јестила je код туђих породица за ч и је издрж авањ е плаћа мјесечно дотичним породицама. Д ва в о за са о ко 1850-еро д је ц е послала je београдска општина прош лог љ ета на опоравак. У Београду, Загребу и Љ убљ апи општине имају св о је специјалне буџетске кредите за соц ијално старањ е и заш титу сироте д јец е. По Д равској бановини чак и сеоске општине имају социјалне и здравствене установе као и буџетске кредите за заш титу д јец е и младежи. О приликама здравствене и моралне заштите д јец е у крајевима бивше Босне или Херцеговине нема ни помена на изложби.. К ад Б ео гр ад има 70 друш тава к о ја се брину за д јец у , онда би требали и остали наши градови да имају сразмјерно о дговарајући б р о ј друш тава и установа, к о ја се брину за моралну и здравствену заш титу д јец е. Међутим код нас нема иити близу оно ш то би требало, специјал н о међу муслиманима. Међу нама има приличан б р о ј му- ж ано њ егово држ ањ е 1914 год. када je сведочио у корист српских сељ ака у С арајеву, к о је су ау стри јске власти д овгле на опгуженичку клупу. Рахм . Ресуловић се успеш но бавио књизевнош ћу и музиком. ЈНБегови први песнички покуш аји д ати р ају из 1905 год ., али ти њ егови изливи младалачких o ce h a ja остали су н еоб јавл>ени. Први њ егов штампани рад je чланак »М рак и неуређеност улица у Требињу«, који je објављ ен у листу »Бош њак« у С арајеву 1905 (и.ли 1906) год. T a j чланак у коме je дигао с в о ј глас против нерада требињске општинске упраЕе, прво je послао мостарском »М усавату«, који je — зб о г пријатељ ских веза са претседником требињске градске општине — одбио д а г а штампа. О д 1908 год ., као ученик Учитељске ш коле, почиње д а о б ја в љ у је св о је радове у »Ђ ачком листу«, a од 1911 г. мостарски »Бисер« и сарајевски » Г а јрет« ш там пају њ егове приповетке, песме, позориш не ствари и разноразне чланке. Т ад а заправо почиње њ егово право књ иж евно делањ е к о је ће продужити д о омрти. K ao учитељ у Оџаку г. 1913, он с народом прославља 10-годиш њ ицу посто јањ а Г ајр ета. Ha т о ј прослави приказаиа je њ егова позориш на игра у једном чину из ђачког ж ивота у Оџаку, »Сироче«. Т у игру, он je нарочито за о ву прилику написао и на т а ј начин п р в и изнео Гајр ето ву мисао на позорницу. Тадањи главни секретар Г а јрета, познати национални борац и арадски мученик, рахм. А вдо Сумбул, у листу »Г ајрет« од 20 марта 1913 г. писао je рахм. Ресуловићу између о сталога: »Управо када сам Вам хти о д а пишем д а кам пош аљ ете Ваш комад, д а1*ат пригодом десетогодиш њ ице Г а јрета, за лист, р ад je већ био ко д мене на столу. И деја не м ож е бити краснија. Ви сте први, ко јем je сретна мисао пала на ум, да, изнесете Гајр ето ву и деју на наше позорнице Б о љ е агитације за Г ајр ет и њ егову и деју збил>а не могу д а замислим и ja Вам на томе од срца честитам« . . . » Јо ш Вам напомињем да ћемо од о вог ком ада слог задрж ати и штампати га у посебне књижице, како би адогли слати свима оним, к о ји he у будуће давати Гајр ето ве забаве. Држ имо, д а ћетс нам о в а ј поступак одобритн и то дозволити.« У истоме листу о в а ј заслужни национални и културни трудбемик д а је јо ш тада о вакво миш љење о Ресуловићевим радопима: »He ласкајући Вам ни мало, велим Вам , да ми се Ваш и pa- �дови необично д оп адају: тема Вам je увијек добра, стил лијеп, a што je најглавније јези к правилан, чист, без икаквих примјеса.« Поред ових р еч и .ко је je Авдо Сумбул упу^ио директно Назифу Ресуловићу, и са,м часопис »Гајрет« у свом 4 —5 броју о д 1 априла 1913 год ., у рубрици »Г ајр ето за десетгодишњица« под насловом »Оџак«, доноси, између сстало га и ове редове: »Осим овога јо ш je неш го што нас je код давањ а ове забаве највиш е обвеселило. Г. Назиф еф. Ресуловић написао je за ову забаву нов позоришни комад, у коме се први пут износк Г а јретова идеја на нашу позорницу. Г. Ресуловићу од срца честитамо на о в о ј сретној замисли, к о ја he без сумње донијети нашем »Гајрету« лијепе користи. О вај нови комад г. Релуловића донијећемо, ако не у овом броју ради пренатрпаио-сти материјала, a то засигурно у идућем. Комад je приређен тако д а се може давати на свак о ј Г ајр ето вој забави, rnto ће исд а буде ако Бог да . . . « О вај рад je одиста штампан у »Г ајрету« (1913 r. бр. 6— 7) и успешно приказиван више пута по' разним местима Босне и Херцегавине. После О слобођењ а, у з нешто прозних радова он imfne нарочито патриотске песме, д еч је песме, песме радницима и сељацима. С арађује у многим часописима у С арајеву, Београду, Скопљу, Загребу и другде, no календарима и алмамасима. Њ егове радове преносе разне антологије, декламатори и читанке. У следећем броју »Гајрета« биће изнета, углавном, цела библиографија њ егових објављ ених радова. He упуштајући се у критичко оцењивање нити анализу књижевног рада рахм. Н. Ресуловића, о коме се више пута ласкаво говорило и писало, намера ми je била о в а ј пут. да укажем ка њ егове заслуге з а Г ајр ет п Гајретову националну,културну и просветну мисао. Уосталом, оно што je о мерхуму писао рахм. Авдо Сумбул, што je забележ ио лист »Гајрет« и приликом прославе 10-годишњице друштва и, о во га лета, приликом њ егове 30-годишЊице књижевног рада, као напокон и оно што je у име Гајрета на њег о в о ј џенази рекао писац ози х редова — свакојако je довољ ан д ок аз колико je Г ајр е т умео и уме д а цени његове заслуге. У томе свему и живи и мртви Назиф Ресуловић добија пуну сатисфакцију за сво ј рад. Нека му je рахмет и слава! М. Тајиб ОкиН. шких и женских друштава, како у Сарајеву тако и у провинцији, у чију би компетенцију спадала брига и надзор о ДЈеци и сиромашном нараштају, али та друштва нити су дала нити су могла дати оно што се од њих с правом очекује. Да се на овом пољу међу нама врло мало радило крква je наша интелигенција, старија и млађа, к о јо ј je добро, a ^ оја je изгубила сваки социјални смисао и чији су о сје ћ аји хуманости потпуно отупили. И зузетак чине часне изнимке, којих j e међу нама врло мален Орој. И да није виших етичких и хуманих циљева, национално-економски разлози диктују, да муслиманско друш тво посвети1 сво ју пуну пажњу угроженој младежи. С правом очекује ова младеж од муслиманске духовне и свјетовн е иителигенције да jo j се помогне, јер су ирипадници наше вјерске заједнице на ч и ји he број интелигенције рачунати у извјесним моментима кад ови узрасту. Напредак и опстанак јед н е заједнице овисан je у првом реду о прирасту и надопуни конструктивне и продуктивне радне снаге. Што jeзд рави ја, бр о ј^ и ја и спремнија нова генерација, то ће заједница као фактор бити јач а. Код нас, међу муслиманима, показало се до сада да државне здравствене и социјалне као и само два Вакуфска сиротишта, na и друге сличне остале установе међу нама, нијесу биле у стању да преузму на себе бригу и старање за у зго ј многобројне снромашне муслиманске д јец е. Јер , такве младежи било je и бива сваким даном све више и више. Намеће се стога неопходна потреба ^ д а-се овоме проблему даде пуна пажња свих мјеродавних муслиманских форума и фактора. Стога сам мишљења да би требало Старјешинство нсламске вјерске заједнице са вакуфским саборским одбором, члановима Улема Меџлиса, имамима и среским вакуфским повјереништвима, д а покупи о муслиманској дјеци слиједеће статистичке податке: 1) Б р о ј муслиманске мушке и женске д јеце к о ја се скит а ју т. ј . не похађају школу ни мектеб, a у м јесту постоји и мектеб и основна школа. 2) Б р о ј муслиманске мушке и- женске д јец е без родитеља о к о јо ј се нико не брине. 3) Б р о ј муслиманске младежи од 10— 20 година к о ја су без заиимања, свршила ochobjiv школу, na не похађају ни занат ни средњу школу. A ko би се савјесно прикупили горњи подаци, добили би једну врло фрапантну цифру, о чему би позвани и мјеродавни онда, хтјели или не хтјели, морали повести најозбиљ нију бригу и предузети врло ефикасне мјере за лијечење овога нашег социјалног зла и културне срамоте. Старјешинство Исламске вјерске заједнице након покупљеиих података требало би одмах да позове анкету наших најпознатијих јавних радника свих звања и струка, ко ји би дснијели потребпе одлуке и израдили детаљан план о збриаавањ у , школовању и запослењу бројне сироте муслиманске младежи. Ова анкета имала би д а проучи и донесе конкретне закључке, који долазе у обзир за ријешење постављеног проблема: 1) Ha који начин исламска заједница треба да помогне пуну-примјену закона о обавезној основној настави у оним мјестима гд је барем постоји основна школа. 2) Ha који би начин могао Вакуф помоћи школске општине, да ове повећају број одјељењ а, к о ја би похађала д јец а досад изостала од основне школе. 3) Д а ли постоји могућност отварања окружних вакуфских сиротишта у мјестима са претежним бројем муслимана. 4) Да ли би се могле отварати специјалне Вакуфске радионице, или мање фабрике са интернатским уређењем за ■ ____________________________ 245 �Из iic.otijciJiJbcnc п е с н и ч к е остсгвштине р а х л е т л н Р е с у л о в и Ћ а КИТА ЦВИЈЕЋА Сjeb a m ли се када си ми Ону киту цв’јећ а дала? Од миља j e и зан оса M oja душ а уздрхтала. Три цвијета ту су била: Плав, бијели и црвени. Ах, прекрасне то су б о је, Што к о мелем г о д е мени! сиромашну муслиманску младеж у којим би у је д н о изучавала разне занате. 5) Д а ли je могуће д а Вакуф м ож е за бесплатну послугу уступити градским општинама земљ иш те и зград у за отварањ е опш тинског сиротиш та, у к о је м би била см јеш тена муслиманска и немуслиманска дјеца/ у колико то општина сама није у стањ у д а изградиЧ}. градилиште купи, д -гр ад je у већини настањен муслиманима. 6) Д а ли j e могуће основати једвд> централно друштво з а см јеш тањ е муслиманске^мушке и ж енске д је ц е на изучавањ е модерних заната, под покровитељ ством Исламског вјер ско г старјеш инства ч ији би повјерениди n o провинцији бкли имами и ш ер и јаЈске су д и је. Нешто попут »Привредника« или »Радиш е«. 7) Д а ли je могуће см јеш тањ е сироте и напуштене д је ц е no приватним кућама, ч и је би издрж авањ е плаћала централа Исламске в је р с к е зајед н и ц е из сп ецијалног фонда и приреза, који би се у то име о сновао и завео. М ишљења сам д а би се остварењ ем ових неколико питан>а, кзнесених у горњ им редовим а, макар дјеломично могло помоћи б р о јн о ј исламској незбринутој д јец и . Тиме би манкфестовали св о ју св и је ст и докум ентовали снажну нашу вољу у данаш њ ој ж и вотн о ј борби з а д аљ њ у св о ју ексистенцију на о в о ј груди земљ е. Пресретан сам, momo д р ага, Миришући твоје цв'јеће И не тражим на свијету Од тог цв’јећ а љ еп ш е цв'јеће. (1911 го д .) ДОПАДАЊЕ Волим п ољ а класјем позлаћена, В есак с фруле к р а ј стада пастира. Волим орла к а д прхне са стијена У з кликтање ср ед планинског мира. Волим б о р је и танане јел е, Гримиз зо р у што п о зд р ав љ а дан е. Волим села, њ ин е куће бијеле, И ратарске, што х љ е б д а ју , длане. Волим мили пијев славуј-птице И сунашце кад са г о р е гран е; Волим када проспе златне жице Ha л и ваде цвијећем иш аране. Волим пЈесму у шумору ријека, Дрхтај ситни седеф-тамбурице; Часе слатке кад ме д р ага чека, Да j o j чарно ja откријем лице. Волим ћурлик вјетрова у лишћу Са мирисом п р ољ ећ н ога даха. Волим тренут к а д у младом бићу Разбукти се пламичак севдаха. * Али никад не волим нит’ желим: Мутне д ан е и н ев о љ е штуре, Крик младости за жићем увелим, Ни животне оркане и б у р е . . . М ехмед Салихспахић ЈТамазанска ноћ Закорачили су јес е њ и тмурни дани У наш град, Зајаукали су вјет рови узбуркани Ко ч овјек к а д га савл ада глад. A глад j e ту. И зима b e с к о р о до№ И снијег b e намести улице д у г е . . . ripon3aKahe д је ц а у л е д е н о ј Hobn, Mp3Hybe се градом отпуштене слуге. Л nohac, Hobacl д о к м ујезин гласно з о в е с минарета, Д ок спавају мирно сити и напити, O ko наш ег града смрт облијета И Hob рамазанска би једом с е кити. Ју н у с M e^O BH b 246 ШТО ЛИСТ »ГА ЈР Е Т « Б У Д Е ИМДО ВИШ Е ПРЕТПЛАТНИКА Б И Ћ Е С ВЕ БО Љ И И У Р ЕЂ ЕН И ЈИ . ПРЕТПЛАТИ ТЕ СЕ И О М О ГУ Ћ И ТЕ ЛИСТУ НА ПРЕДО ВА Њ Е! �I s v o r s e v d a lin k e Naredna pjesma je izraz kolektiva, izraz narodne duše koga nazivamo umjetnost. Ta umjetnost je, međutim, osobena i sirova, nije nakalemljena. Ona pretstavlja osjećanja mase,i, istodobno, osjećanja svakog čovjeka, malog i ne­ znatnog, koji je svoje bolove i radosti, svoje želje i tajne, stopio u zajedn čki poklik iz koga se rodila melodija. Danas kod nas postoji nekoliko lokalnih narodnih iz­ raza koji se bitno razlikuju između sebe, iako u sebi sa­ državaju istovjetan seljački, narodni estetski izraz. Oni se dijele po pokrajinama. Poniknula u narodui, narodna pje­ sma je živila u njegovu predanju i tradiciji, srasla sa nje­ govim instinktom i vršila snažan uticaj na našu današnju kulturu. Sevdalinka je lirski izraz narodne duše koji je ovdje, u Bosni, naročito došao do punog izživljavanja usljed izvjesnih vanjskih uticaja. Ovi vanjski uticaji, sadr­ žani u društvenom folklornom i vjerskom životu, djelovali su i na njene čisto muzičke elemente. Jo š su stari Južni Slaveni pokazivali velike muzičke sposobnosti. To je prvi uočio vizantinski car Mavrikije. On je na svom ratnom pohodu u Trakiju zarobio tri Sla­ vena koji su, mjesto ratnog oružja i ratne vještine, lijepo svirali i pjevali na svdjim gitarama. U IX vijeku bili su širom cijele Njemačke poznati i cijenjeni slovenački igrači koji su izvodili najljepše plehove' i igre. Stara slovenska igra k o l o bila je poznata i kroz cijeli Srednji Vijek, a Nikifor Gregoras je 1328 godine gledao i slušao ove igre u Srbiji. Poljski kralj-Vladislav Jagel držao je 1415 godine srpske guslare na svom dvoru, a papa Aleksan­ dar III bio je neobično oduševljen našom muzikom kad sc navratio u Zadar na svom putu u Mletke. U Zadru su Hrvati priredili u njegovu čast vesele narodne zabave, na kojima je Papa bio razdragan kao dječak. U Dalmaciji, specijalno u Dubrovniku, ove vesele igre, koje strani pisci nazivaju »đavolske pjesme«, protiv koj.h su protestovali crkveni sabori, održavale su se na pijacama i po crkvenim portama. Po svoj prilici su se ove narodne igre i pjesme održale u našim krajevima još od paganskih obreda. Kroz našu istoriju imale su vidnu ulogu u razvitku našeg kulturnog, nacionalnog i političkog života. Stvarali su ih i prenosili trubaduri, guslari, skitnice, kosci i zaljubljenici. U najraz­ novrsnijim formama, sa instrumentalnom pratnjom ili sa­ mostalno, održale su se one sve do danas. Narodna pje­ sma je izbijala direktno iz naroda, iz života: rađala se u izobilju i sreći, u zadovoljstvu i veselju, u ratu, krvi i ne­ volji, haranju kuge i drugim manifestacijama dnevnosti. Гако je dobivala i svoj sadržaj i ritam, nekad bolan i prebolan, nekad raspojasan i razuzdan, šaljiv i živ, pun manguparija i doskočica ili pritajene tuge za nečim nedokučnim i dalekim. Nije onda čudo što je narodna pjesma postala ogledalo narodne psihe, sinteza snage i stremljenja, odjek događaja i kulturnih nastojanja naroda. * Baš u najnovije vrijeme, narodna muzika je, sa svojim eminentnim folklornim i umjetničkim elementima, došla do punog izraza i snage. Kod raznih naroda pojavio se velik broj onih koji su stekli puno priznanje i popularnost upravo zbog toga što su u svoje muzičko stvaranje unosili elemente nacionalne muzike. Tako su došli na glas kompo­ zitori poznati u cijelom svijetu kao što su Haydn, Smetana, Janaček, Musogorski, Betoven, Bah, Dvorak. Pod uticajem njemačkih klasika, čeških romantičara i modernih ruskih kompozitora, poečli su kod nas u narodnoj pjesmi tražiti izvore Jenko, Krstić, Marinković, Ipavec, Mokranjac, Maćejovski i Hajnrih, a u najnovije vrijeme Gotovac, Mec i Demetar. Simpatična je u tom pogledu akcija »Akademskog pevskog zbora« u Ljubljani i nekolicine mladih muzičara oko ovog društva, naročito Marolta, Tomca i dr. Položaj sevdalinke u našoj narednoj poeziji ima za­ sebno mjesto. Sevdal.nka je, pretežno, ženska pjesma. Stva­ rale su je naše žene i djevojke, zatvorene medu četiri zida, u čežnji, boli i radosti. One su, većinom, po muslimanskim patrijarhalnim domovima, zatvorene vjerskim propisana i običajima, iza rešetaka, u halvatima i čardacima i mirisnim avlijama, proživljavale časove samoće. Pjevale su pjesme okivajući ih riječima adekvatnim motivima radosti, smrti i erotike. Vezle su na svojim derdefima najfantastičmje šare i cvjetove prenoseći na njih svoju dušu i goruće čežnje ranjena srca. Lirska nota vibrira često u istančanoj nijansi da se, ponekad, izlije u ekspresivan izraz koji zahvata i krv i srž osjećaja. Izmiješana je u njoj slovenska bolećivost i melanholija sa dahom bogumilske Bosne i mračnim neshvatljivim tajnama Azije. * Sevdalinka skriva u sebi unutarnje porive koji tinjaju u nama da načas, kao plamen, razbukte fatalno i snažno zapretane strasti u krvi, u ploti. Ova sevdalinka, čija je snaga u tekstu koji, mjestimično, liči na suptilnu japansku poeziju, i u melodiji koja uzbuđuje i zanosi, »upropastila je hiljade egzistencija i života« sagorijevajući u njima, uz saz i rakiju, sve ovozemaljsko i unutrašnje. Ta melodija, opojna kao rakija, prenosi ih u čaroban svijet derta i sev­ daha, boli i omanie i stvara u njima čudna raspoloženja. Sevdalinka, osim toga, svoj korjen traži u životu tra­ žeći njegove najpotresnije i najdramskije momente. Lju­ bavni osjećaji su najbolniji, kipte u čulnoj prenadraženosti. Sevdalinka je, kako kaže jedan naš pjesnik, stvorena iz srca, pa i danas govori kroz srce onih koji je slušaju. Po­ nikla je, dakle, na našoj narodnoj melodiji koju je obogatila istočnjačkim kulturnim varijantama i učinila je složenijom. Ovakva kakva je, mogla je da se rodi samo pod povoljnim ekonomskim uslovima, na begovskim odžacima i čardaklijama, koji su njenim stvaraocima omogućili bogato izživljavanje. Ona pjeva o starom zemanu i sreći, o ljubavnim zanosima i bolima, o čežnjama i nedoslutnim uživanjima. Zato zaluduje i čsvaja, zato se rado sluša, a kad se sluša onda se uzdiše, razbija, uživa, potcikuje i plače. Ljepota sevdalinke doživljuje se na razne načine, prema tempera­ mentu i raspoloženju. Posljednjih godina bosanska sevdalinka postala je opšta svojina, jer postepeno osvaja sve krajeve naše zem­ lje. Trebalo bi, jedino, da se neko stručno lice pozabavi njenim čisto muzičkim studijem i da obradi još neobdjelano gradivo koje leži na dohvatu i čeka. Samo tako bi mogla da posluži viš.m ciljevima i da svojim dubokim lirskim štimungom, svojom muzičkom vrijednošću, doprinese stva­ ranju viših vrijednosti naše opšte jugoslovenske kulture. U protivnom slučaju služiće sevdalinka, kao i dosad, prven­ stveno, buđenju niskih čovjekovih strasti, najviše alkoho­ lizma, najvećeg neprijatelja našega naroda. A uživanjem alkohola, čovjek i nehotice pada pod uticaj mnogih drugih socijalnih zala i opačina, a to nije cilj naše lirske pjesme. Sevdalinka treba da oplemenjuje i ojačava, a ne da ruši i ubija. Kad to spoznaju široke narodne mase, onda će njena snaga biti još veća, njen muzički i kulturni uticaj još jači. Hamid Dizdar --------------------------- - 247 �ЗО-g o d iš n jic a o d la s k a a u strijsk itj četa isz S a n d ž a k a Prema zaključku Berlinskog kongresa godine 1878 Austro-Ugarska monarhija je dobila mandat da okupira Bosnu i neicegovinu, sto je ona iste godine i izvršila. Ali se austrijske trupe nisu zaustavile na istočnoj, bosanskoj granici, nego su prodrle preko nje i u Novopazarski San­ džak sve ao Pievarja, postavljajući u pojedinim mjestima Sandžaka svoje vojničke posade, sve pod izgovorom, da sc osigura zaieđe — okupirana Bosna i Hercegovina. Austrijske čete došavši u Bosnu i Hercegovinu odmah su preuzele i civilnu upravu, djelomično uvodeći čisto au­ strijske zakonske propise, a djelomično republicirajuči otomanske zakone bilo u njihovom izvornom obliku bilo sa nekim dopunama i izmjenama. Međutim u Sandžaku je bila potpuno druga situacija, jer Austrija nije imala mandat da okupira i Sandžak, nego je u njega prodna bez nekog specijalnog zaključka. Na osnovu toga nije smjela austrijska vojska da preuzme i civilnu upravu u Sandžaku iako se je neovlašteno dosta upiitala u interne posiove domaće, otomanske civilne uprave. Austrijske vojne posade provele su u Sandžaku 30 godina, a kada je 1908 godine anektirana Bosna i Hercegovina, morate su austrijske čete napustiti Sandžak. Inteiesantno je napomenfcti,pda» su podaci o bo­ ravku i djelovanju austrijskih četa u Sandžaku više nego oskudni, da ne kažemo nikavi, razumljivo oni do kojih mi lako možemo doci. U Balkanskom institutu sarajevskog muzeja nalazi se jedan mali dosije pod imenom »Limgebiet«, u kome je tadanji Šef instituta, a sada penzionisani profesor univeiziteta u Beču Dr. Karlo Patsch, sakupio nešto ma.o građe o tome. Za vrijeme boravka austrijslćm četa u Sandžaku (1878 — 1908) postojale su u Pljevlju, Pr.jepolju i Priboju voj­ ničke poste (Feidpost), koje su također preko vojničkih pošta u Metaljci, Cajniču, Goraždu itd- imale vezu sa Sa­ rajevom. Te austrijske sandžačke vojne pošte bile su podreuene C. i kr. poštanskoj direkciji u Sarajevu (jer sve do konca svjetskog rata nije u Bosni i Hercegovini bilo ci­ vilne pošte), a kac upravnici pošta bili su zaposleni podo­ ficiri raznih rodova oružja. Sve vrste poštanskih pošiljaka, koje su dolazile za vojna lica u Sandžak ili koje su od ovih slate u unutrašnjost zem.je, bile. su oslobođene od plaćanja poštanskih taksa. Građanska lica koja su se služila austrij­ skom vojnom poštom u Sandžaku upotrebljavala su bosansko-hercegovačke poštanske marke. Glavna komanda austrijskih četa u Sandžaku bila je u Plevlju, dok su u pojedinim mjestima bile detaširane manje vojne jedinice raznih rodova oružja. Austrijska vojska u Sandžaku obrazovala je u Plevlju i jednu privatnu osnovnu školu, koja je bila podređena vrhovnom vojnom zapovjedniku austrijske vojske u San­ džaku. Ta je škola sa njemačkim nastavnim jezikom u prvom redu bila namijenjena djeci austro-ugarskih i g ra ­ đanskih lica u Sandžaku, ali po odobrenju vojnog zapo­ vjednika školu su mogla pohađati i djeca domaćeg stanov­ ništva. škola je bila čeherorazredna, a radila je po na­ stavnom planu propisanom za osnovne škole u Donjoj Austriji, škola je imala dvije nastavničke sile i to jednog potpuno kvalifikovanog učitelja i jednog za nastavu po­ desnog podoficira. Vjeronauku je predavao vojni svećenik, a vojni liječnik je imao dužnost da vodi brigu o zdravlju učenika. Na čelu škole stajao je školski savjet, sastavljen cd vojnih i nastavnih lica. Na 26 oktobra 1903 godine bila je izdata i uredba te škole, koja je bila nikom pisana i umnožena šapirografom, a potpisana po vojnom koman­ dantu. Zvaničan naslov te škole bio je : »Austrougarska privatna osnovna škola u Plevlju«. Jo š za vrijeme boravka austrijskih četa u Sandžaku, postojao je jedan projekat za gradnju sandžačke željeznice, keja bi bila nastavak željezničke pruge Sarajevo— Uvac i time što iakše omogućavala prodiranje Austro-Ugarske na istok. Po jednom planu barona Hirscha trebala je prvotno ta željeznica da ide od Uvca, dolinom Lima do Berana, pa preko Smiljevice plan ne dolinom Ibra do Mitrovice. Me­ đutim jedna. mješovita komisija, koja je bila poslata iz Carigrada, pregledala je u martu i aprilu 1908 godine cijelu situac.ju ( konačno odredila toj novoj budućoj željezničkoj pruzi ovaj smjer: Mitrovica — Novipazar — Sjenica — Prijepclje — Priboj — Uvac. Međutim uslijed naglih poli­ tičkih picmjena u Turskoj, a ubrzo iza toga i na tom cijelom dijelu Balkanskog poluotoka, ta je željeznička pruga ostala neostvarena. Ubrzo iza toga bi proglašen ustav Turske, koja je dotada bila apsolutistička neustavna monarhija. Ta je vijest stigla preko Soluna 24 sata ranije među plevaljsko stanov­ ništvo, nego li zvanična obavijest austrijskom vojnom za­ povjedniku. U početku, prvih dana, narod je bio potpuno miran i ravnodušan, jer nije shvatio važnost jednog ustava. Narod nije imao pojma kako će to novo stanje izgledati. Ali ubrzo dođoše agitatori koji narodu pvotumačiše zna­ čenje proglašenja ustava. Kao u svim ovakvim važnim političkim događajima, tako su se i tui pojavili i nesavjesni agitatori, koji su narodu krivo tumačili ustavnu slobodu, govoreći mu da više neće morati plaćati poreza, da više nema nikakve razlike između onog najsiromašnijeg i samog sandžak-paše, itd. To je sve prouzrokovalo buru odušev­ ljenja kod naroda koji je u gustim povorkama kretao po plevaljskim ulicama, pucajući iz pušaka od veselja. Međutim se te manifestacije pod uplivom izvjesnih agitatora pretvoriše u demonstracije protiv sandžačkog guvernera u Pleviju Sulejman Haki Ferik Birindži-paše, koji je tada već 30 gcd:na upravljao Sandžakom. Iako lično obrazovan i ljubezan, on je uz pomoć šefa policije Ibrahim-efendije zaveo jedan bezobzirno strogi režim, ne birajući srestva za pro­ vođenje izvjesn.h stvari. Zato je pojedinim agitatorima lako uspjelo, da narod okrenu protiv Sulejman-paše. Demonstra­ cije su dolazile iz dana u dan pred njegov konak i vičući tražile, da se on zahvali. Interesantno je napomenuti da je u tim demonstracijama učestvovalo i nekoliko mladih aktiv­ nih turskih oficira. Sulejman-paši su prigovarali i da je pri­ jatelj Austrije. Narod je sačinio i sultanu podnio prestavku sa nekoliko stotina potpisa, kojom se traži smjena Sulej­ man-paše. Ubrzo iza toga stigli su u Plevlje izaslanici m'adcturskcg odbora iz Soluna i prisil li Suiejman-pašu da podnese ostavku, koja mu je odmah i uvažena. Na 13 sep­ tembra 1908 godine, nakon što je bio razriješen dužnosti, obratio se je Sulejman-paša svome dobrom prijatelju au­ strijskom generalu baronu Rhememi, zapovjedniku austrij­ skih posada u Sandžaku molbom, da ga vojnom poštom cdveze do Ustiprače, odakle bi on nastavio put preko Sa­ rajeva do Soluna. General Rhemen stavio mu je na raspo­ laganje svoja kola, kojima ga je lično ispratio do Metaljke, odakle je Sulejman-paša krenuo sam dalje. �Ш талги а © Г&јретоком к а л е н д а р у за 1 9 3 8 го д и н у Досадањ и прикази Г а јр ето ва алманах-календара з а 1939 годину, који je изаш ао из штампе 15 октобра о . г., могу да чине част Г ајр ету као и овој његовој едицији. З а Гајрет значи врло м ного када човјек од пера као ш то je г. Гр. Божовић каж е з а ову нашу едицију »да ће бити наш најбољи календар ове године«, Ни оцјене остали х појединаца-интелектуалаца као и листова не изостају за оном r . Божовића, na ћемо овдје цитпрати сам о неколике. »Ју го сл а в е н ск и Л и с т « у броју од 19 октобра пише: »И здао главни одбор Г ајр ета, уредио Хамид Кукић. — Пред нам а je овај календар з а настајућу годину са преко 3 5 0 страница сваковрсног штива. У натјецању сарајевских културних друш тава д а својим члановима пруже јефтину књигу, a уз т о добру и поучну и забавну, Гајр ет je у првим редовима не жалећи трсш ка ни тр уда. Окупио je бројне сараднике, већином муслимане, људе познате на књижевном и културном пољу. 'Гако je нови Гајр етов календар препун разних чланака и с а став ак а из свих грана лијепе књижевности. У њ ему ће сваки читалац наћи ш то г а највише занима. И полигичар и правник, хисторичар, привредник, пјесник и приповједач, наћи ће, ш то ће му бити од користи и поуке. Ш тнво je у главном намијењено муслиманском свијету, na je ст о г а разумљиво д а многи чланци обрађују хи стори ју, обичаје и ж ивот муслнмански. 11рема том е садрж ај календара може се раздијелити у више група. Од политичких чланака напиеао je др. Авдо ХасанС егови ћ: О 2 0 годишњици ослобођењ а и уједињ ења; др. Хамдија 'Бемерлић: Р а з в с ј устаан ости у Србији; др. Миливој Навловић: Б р ат je мио, које- вјере био. — Из живота наших муслимана написао je лијепу расправу др. М ехм ед Беговић: Насљеђивање брачних д р угова у ш еријатском и грађанском и раву; Мехмед Али Иеримови h : Евладијет-вакуф ; проф. Мухам ед Пашнћ: Кур’ан к ао највећа муџира; проф. Касим Доб р ача: Социјалнн д у х ш еријата; Х а са н Хасанеф ендић: Судски уређај у ислам у; др. Хам ди ја Ћем ерлић: Алибег Ф ирдус — борба муслимана з а вјерско-просвјетну аутоном ију; Абдулах Хаџ и ћ: Муслимани у Б еогр аду. Бројно с у заступани чланци из хисторије муслимана у Босни и Херцеговини. Такови су проф есора Хам дије КапиџиНа: Омер-паша Л ат ас у Б осн и; проф. X . М ехм еда Ханџића: Д ва важна извора з а хисторију Босн е и Херцеговине; Хаш има Ш ерина: Ubrzo iza ođiaska Sulejman-paše napustila je Sandžak i austrijska vojska, jer je te, 1908 god.ne, proglašena anek­ sija Bosne i Hercegovine, a time se je mora.a iz Sandžaka povući i austrijska vojna posada'. Dan odlaska austrijskih četa iz Plevalja bio je određen sa 28 oktobra 1908 godine, ali je već prije bilo naređeno, da se do konca septembra 1908 godine porodice oženjenih oficira i podoficira moraju preseliti na austrijsko tlo. Ta naredba je mnoge porodice materijalno uništila, jer su na brzu ruku morale sve raspi odati, a putne i selidbene tro­ škove austrijska vlada im nije priznala. Radi toga se medu oženjenim austrijskim oficirima i podoficirima osjećalo jako nezadovoljstvo. U jutro na sam dan odlaska postrojile su se austrijske čete, a nasuprot njima počasni turski bataljon na če'.u sa svojim zapovjednikom Đamić-pašom. Na to je austrijski brigadir baron Rhemen održao oproštajni govor, na koji mu je Đamić-paša odgovorio. Nakon što je austrijska vojna glazba otsvirala austrijsku i tursku himnu, skinuta je s austrijske fortice na Malom Bogiševeu crno-žuta zastava i nošena do bosanske granice pred austrijskom vojskom, koju je pratio turski počasni bataljon pod zapovjedništvom Damić-paše. Rudolf Zaplata Дубички р а т, борба између Аустрије и Т урске ок о Дубице ,<8£i— ;* /9 и ; М . '1ајиба Окипа: Један заборављени хисторичар 18 вијс.са; X . Мехмеда Ханџипа: Неколико ф етвн н а т и х муфтнја из турске доое; прсц>. Фехи.ча Пфендипа: Плаћање дуирооачког данка Турцима; Дим. Мита Клицина: Отпор муслимана против окуиације Б. и X .; прсф. хајр уди на n y рипа: Један национални револуционар из Босне и ХерцеrGbHHc; гудол ф а Заплате: О царинском систему у Босни за турске владе; М устаф е Бусулауипа: Осман-паша Р есул беrobiih. Од привредних, друштвеннх, здравствених чланака истичу се сни из пера осад б ега Алибсговића, А хм еда Кемуре, инж. Ф. Межана, др. ХаЈрудииа џанановипа, инж. Ш а1>ира Халилоеипа, инж. лилмиЈе Дубравића, др. Асима Ћ е мерлића, Алије М ехнћа и др. Заоавна страна календара испуњена je пјесмом и прозом Хамнда Диздара, Ахмеда Мурадбеговипа, Иљаса Дсбарџића, Јунуза м еђедовића, ћазиф а Ресуловића, Мака Диздара, л а м зе Х у м е, Саита Орахоода, ГлигориЈа Божовића, јакш е Кушана, л усејн а Дубравиаа и Х асана Кикића. Јован Кршић приказао je удио муслимана у нашој књижевности. Овај летимични преглед садрж аја Гајретова календара дсвољан je д а даде слику његове висине и вриједности. Настојањ е друштвене управе д а даде својим читатељима добру књигу усп,ело je у сваком правцу. Једнако je на својој висини и HacTojarbe ипампарије »Б ссан ске Поште«, д а календар опреми у што љепшем техничком погледу, јер je т о узор ш тампарског умијеиа. Тисак je посве јасан. У календари;уму je сваки мјесец сзначен пссебним иртежом, a исто так о и наслови свих чланака цртежи су цртача »Босанске Поште« r . Мартинчака. И апартна насловна страна корица je његив рад. Све то служи на част штампарији r. Ј. Бретлера. М. П.« ▼ Угледни београдски дневник »П о л и т и к a « у броју од 2 2 сктоб р а пише: »Ових дана објављел je у Сарајеву календар Гајрета з а идућу годину, лепо опремљен, на Зоб страница у великој осмики, no цени свега 12 динара примерак. С всјом појавом овај босански алманах чини пријатно изненађсље не сам о no констатацији великога успеха једнога здравога националнога муслиманскога удружеша, толико засл уж н сга за правилан развеј нашега народнога ж ивота и културе, нсго и no својој великој и пробраној садржини, прикладној н књижевној. K ao ш то je многима познато, Гајр ет je основан још 1903 године, те je најстарије и најјаче културно-просветно друш тво међу југословенским муслиманима. Али отк ада je године 1909 тадањ а муслиманска народиа организација Херцег-Босне за секретара довела Османа Ђикића, Гајр ет je постао и друштво за буђење националне свести, те тим смером иде и данас. Часио и благотворно, д а се и успеси и виде и с сећ ају. Гајр ет je данас најјача оргамизација приваткога п сдухвата на територији Босне и Херцеговине. И ш око 2 0 0 својих подружница са 25.000 чланова, међу којима већина духовне елите муслиманске, јер je 6 0 —70% данашње муслиманске интелигенције школсвано помоћу и под надзором Гајр ета. С амо з а последњих двадесет година укупни приходи Г а јр е та износе преко тридесет мнлиона дииара. З а т о друштво школује сваке године no 600 ђака, међу којима je око 1 0 0 девојака. Пре сслобођењ а босанске муслиманке нису ишле у средње школе и још мање na више, т с je вечна заслуга Г ајр ета ш то je овај лед разбивен, те муслиманке у лепом броју данас походе све врсте средњих и стручних школа, na и Универзитет, откако je 1924 основан Београдски » Гајр ет Османа Ђикића« као прихватница.за омладину босанск ога Гајр ета. Д о сада je Гајр ет школовао око 6.0 0 0 , од којих многи већ заузимају видне положаје у друш тву и јавним служ бама. С амо за стручно спремљену учитељицу муслиманку колико ваља захвалити баш Гајр ету ! Ио иако je школовање омладине jom једнако најважнија грана Гајр етова рада, последњих година с е јавила и теж њ а д а се силази у шире народне слојеве, т е je и та ј правац показао лепе успехе. Одржавају се аналфабетски течајеви, популарна предавања, приређивају поучни теферичи, оснивају домаћичке школе и разне задруге, радионице и учионице за ручне радове, као што je и ћилимарска школа у Новом П азару. Дакле друш тво делује з а привредни и социјални живот 249 �народни, a парочито у сарадњ и с а »Привредником«, који и муслиманску децу намеш та на зан ате и трговине. Међутим Гајретов ал м анах у виду годишњега календара je такође несумњива и лепа потврда Гајр ето ви х тежњи и н>егова значаја у нашој данашњици. T a j зоорник не с а м о д а je из године у годину све бол>и, него — ш то je још важније — он из године у годину све јаче окупља ок о се б е интелектуалну елиту муслиманску, како световну та к о и верску. Т у су вам учени професори и улем е, лрозни књижевници и песници, све оно најбоље и најуобличеније из гласите покрајннс. Међу писцима с у : Авдо Х асанбегови ћ, М ехм ед Беговић, Хамид Д и здар, Х а м з а Х у м о , Ахм ед МурадбеговиН, Саит Ораовац, др . Хам дија Ћемерлић, Хам ди ја Капиџић, Мехмед-Али иеримовић, М ехм ед Ханџић, Е са д б е г АлибеroBiili, Илијас Добарџић, Хаш им Ш ерић, Ју н у з Међедовић, Мухамед Пашић, Назиф Ресуловић, Касим Д обр ач а, Дервиш Коркут, Хајрудин 'ћ урић, Хусеји н Дубравић, Х а с а н Кикић н други. У зоорнику je ч етр д есет и осам написа разноврсне и одабране садрж ине, д а ти х у ћирилици и латиници, врло мар.виво и књижевно писаних. Из.међу чланака нарочиту пажњу скреће на се б е »Ha слеђивање брачних д р угов а у ш еријатском и грађанском праву« од др. М ехм еда Б еговића, »О м ер-паш а Л а т а с у Босн « од Капиџића, »Д в а важ н а извода з а и сторију Б о сн е и Х ер цеговине« од проф есора Ханџића, » У д ео м услимана у нашоЈ кљижевности« од Кршића и »П лаћањ е дубровачкога данка Турци.ма« од Ефендића. Т а к о ђ г с у озбиљни прикладни написи к ао: »Муслимани у привреди Босн е и Херцеговине« од Алибеговића, »Какве нам зад р уге т р е б а ју « од Кем уре, »В оћарство и муслимани« од М еж ана и »Р уд н о бл аго Б о сн е и Херцеговине« од Халиловнћа. — С едам песам а д ају присну ноту овом алм анаху, јер с у и no облику и no мотивима на своме м ест у. Њ ихов акцент je и човечан и уметнички и везан за зем.ву. Д в а м оја земљака, Добарџнћ и А1еђедовић, снаж но су запевали нашем Санџаку, д в а Д и здара дали беспрекорне строф е, a С аит О р аховац у сонети ма »П оријекло« на ракићевски начин »брани роду хлебац и сл о б од у «, јер je »крв чеднога себр а, којем на челу зјапи д у бо к а б р а зд а као он а у селу на широкој њиви«. — Приповетке с у дали Х а м за Х у м о , Хамид Диздар, М урадбеговић, Куш ан н Добровић. Све су оне без замерке. Алманах je, дакле, не с а м о добар, н его ће n o свој прилици бити и најбољи м еђу овогодишњим календарима. З аслужује пуну препоруку, a нарочито и n o осталим покрајинама наше земље, које вал>а д а виде како образовани мусли.мани раде и осећ ају сво ју д у ж н ост. — Гр . Божовић.« » Ј у г о с л о в е н с к а П о ш т а « у броју од 7 октобра пише: »Друш тво Г ајр ет издало je , као и ранијих година, свој обимнн алманах календар з а годину 1 9 3 9 . Гајр ето в календар je критика убројила м еђу иајбоља издањ а ов е в р сте уопш те, узимајући у обзир њ егову б о г а ту садрж ину и разноврсност градива, али je овогодиш ње издање ал м ан аха превазишло све досадаш њ е. Го важи колико з а њ егсву б о г а т у садржину, толико исто и з а лијепу техничку опрем у и вриједност великог бр сја сарадника. Календар, наиме, броји ок о 5 0 најбољих иаших сарадника, м еђу којима има велики број књижевника, педагога, јавних радника и научника од имена и репутације.« Затим доноси имена сарад н и ха и њ ихове р адове, na настав&а: »Ово б огатст во имена пруж а и велико б о г а т ст в о материјала, так о да ће календар бити б о г а т прилог свакој књижници и свакој породици. М атеријал je n o сад рж ају р азноврстан и може с е раздијелити на неколико г р а н а : на чисту књижевност, истсри ју, економско здр авствене саврем ене проблеме и опште социјалне тем е. И с то та к о je лијеп број чланака посвећен исламу и вјерским проблемима. Значајни с у no својим мислима и начину на који с у дати чланци r r . Д р. Хасан б его в и ћа о 20-годишњици О слобођењ а и Уједињења, др. Ћ см ерли ћа » Р а з в о ј у став н о сти у Србији«, М. Ханџића »Д в а важна извора з а и сторију Б о сн е и Херцеговине«, др. Павловића »Б р а т je мио, које вјере био«, Е . Алибеговића »Муслимани у вривреди Босн е и Херц егови н е«, A. Кемуре »Какве нам за д р у ге т р е б а ју « , К. Д о бр ач а »Социјални д у х Ш еријата«, М . Т . Окића »Један заборављени и сторичар осам наестог вијека« и др. Јо ван а Кршића »У дио м услимапа у књижевности« итд. Књижевни дио календара je так ођер врло б о г а т. З а ступл>ени с у најбољи савремени муслимани књижевници. Овогодишњи њихов прилог je ствар н о врло добар и пун. 250 ------------------------------------------------------------------------- Se/en /e d u š e P R E M A V JE R O V A N JU S T A R IH (p o turskom ) E G IP Ć A N A M noge čud n ovate p ojave najprije su se p ojavile n a Istoku. T u se je najprije rodila m isao za p rou čavan je p riro d e; tu je n aj­ p rv o stjecište dubokih m islilaca i filozofa. S tari m udri K inezi, Indijanci, Bab ilon ci i G rci p ro u čav a­ jući p rirod u naišli su n a m noge čud o tv orn e p ojave u prirodi i uvidjeli da je zem lja jed na p ozo rn ica p reob ražen ja. P rim je­ ric e : o d jed nog zrn a (špice o d jabuke, kruške i sličn o ) nikne i izraste iz zemlje jed n o velik o d rv o ; iz jajeta izleže se šarena p erja m ilop ojn a p tica; m orska se v o d a isp arav a, o d te pare stv araju se ob laci, koji izlijevaju k išu ; d rv o k ad se zap ali p re­ tvara se u žar, a zatim u lug. N a ov om svijeiu neizm jerno i n eb rojen o se d og ađ aju p ro ­ m jene p reob ražen ja i p retvaran ja. K o ima dublji p og led taj osjeća i zam jećuje i dru,ge nevidljive prom jene o d p reob ražen ja i p retvaran ja n evidljive tačke (ja ja ) postane larva, a o d larve p ostane krilati lep tir. U m o vi ostaju zapanjeni i razo čaran i p red tim i takvim p ojavam a u p rirod i, čak um om stv oren a p ravila ne m o gu u cijelosti d a ob u h vate te d og ađ aje, p a stoga o n jim a i raznolike zaključke stvaraju . S tari filozofi vjero vali su d a se zb ivaju p rom jen e, p re­ ob ražen ja i p retvaran ja i k od čovjek a, kako se zb ivaju i na stvarim a n a ov om svijetu. O v a k o v o vjero van je ro d ilo je m i­ šljenje o selenju duša. M n oge filozofe nije m o glo n išta spri­ ječiti da ne razm išljaju o tom d a bi m ogla i duša d a ima razne faze i d a se on a p ojavlju je na ov om svi,ctu u razn im ob licim a, k ak o se to zbiva i u drugim stvarim a na o v o m svijetu , za što ima n eb rojen o prim jera u p rirod i. Ia k o je vje ra u selenje duša najneo sn o van ija v jera, ipak su je p rid ržavali milijunski p ojedinci p rošlih n a ro d a, (ak o da su o tv oren o isp o vjed ali: da tijelo n ak on sm rti istruhne a da duša pređe u drugi kalup i d a tam o nastav i življenje. O va k o v o vjero van je i danas je jak o razv ijen o u K in i i Indiji. O ov om v je ro v a n ja ima traga i u O vidijevim pjesm am a. O n i koje vjeru ju u selenje duša d rže da je lju d sko tijelo sam o jed an k alup , u k oji u stan o vito j fazi d ođ e d u ša, zad rži se u izvjesnoj fazi i otseli u izvjesnoj fazi i tak o prolazi kroz razn a tijela i daje im i o d ržaje ž ivot. O vi kalupi k ro z k oje p rolazi ta d u ša, razlikuju se jedan od d ru go g sam o p o v an j­ skoj fo rm i, a k od sviju tih k alup a živo tn i p ok retač je bila jed na te ista duša. P rem a tom e, p o log ici starih filo zofa, duša je b ez iznimke od v a z d a , i tak o su i vjero vali stari n arod i. P rem a pisanju o ca p ovjesn ičara H e ro d o ta m isao vječnosti duše najprije se je ro d ila k od E gip ćan a. M etem p sych ose (selenje d u ša) tak ođ er ima svoj p očetak u E gip tu. E gip ćan i su vjero vali d a seli č ovjek ov a d u ša nakon smrti u jed n o živo tin jsk e tijelo, a n ak on sm rti o v e živo tin je p relazi u tijelo druge životin je p o rodu i ta k o d olazi čak i u vo d ozem ce i u p tice. N ak on faze o d tri h iljade god in a jed na te ista d u ša k oja je p rošla m n og e i m n oge razn ov rsne životinjske ob lik e, p o v raća se opet u je d n o lju d sko tijelo. K ad ov aj čovjek u m re, n astavi duša op et sa svojim selenjem iz živo tin je u živo tin ju i p ojavlju je se u izvjesnoj svojo j fazi u ljudskom tijelu p on o v n o . O ve faze d u še slične su fazam a nebeskih tjelesa, k ak o su to stari E g ip ­ ćan i v je ro v a li. P rem a tvrđ en ju P lu tarq u e-a stari E gip ćan i vjero vali su d a vlad a u am entnesu (m rtvim k u ćam a) Serapis i određuje selenje duša. P rem a P o rb ty re -u postoji jed na m olitva starih E gip ćan a iz k oje se m ože razab rati, da su on i vjero vali u vječn ost duše i u n jezin o selenje. (N a sta v iće se ) S A L IH M U F T IC Неколико чланака освјетљ ује сасви м убједљиво неколико важних мом ената наш е историје, a и сто так о je д а т о врло сугести вно неколико биографија стар и х угледних муслиманских људи и првака наше културне и националне прошлости к ао М ухам ед М ехмедбаш ић, И брахим бег Реповац, Алибег Ф ирдус и други. Ове биографије с у непроцјењив материјал з а ствар ањ е укупне слике наше прошлости и наших напора дати х з а ствар ањ е ов е земље. Ниска цијена календара од 12 динара, о м о гу ћ ује сваком човјеку, б о г а т у и сиром аху, д а r a купи и прочита. Календар об аси ж е близу 4 0 0 страница с а низом лијепих слика и фотогр аф и ја.« �П р и р о д н е љ е и о т е н а ш и х к р а јс в а У ОКОЛИЦИ ХЛ А Д Н О Г И БИ ЈЕС Н О Г ВРБА СА Мјесеца јула и једног лијепог и благог дана одлучио сам да отпутујем у ромаитичне крајеве бугојанског и прозорског среза. П утујем долином хладног В р б аса и долазим до славног м јеста, колијевке иаших поносних бега Бушатлија и Сулејманпашића. Плодна земл>ишта уз ријеку Врбас пуна су шароликих ливада са разним пољским цвијећем у чијем се меком крилу скрива милопојка шева. Врбас мирно тече без буке, слапова и пјенушања као да жели прикупити нове снаге за далеки пут кроз гудуре и врлети и крај романтичне цесте Јајце— Бањ а Лука, или д а се одмори под врлетима црног М аторца (1 9 3 9 м надм. вис.)Д ош ао сам до убавог мјестанца Ричица на горском поток у Бистрици, гдје се налази укусно саграђена вила фирме »У гар «. Одавле се пруж а цеста уз ријеку В р бас до мјестанца Горњ ег Вакуф а, некад знаменитог ради домаће вунене индустрије (и зградњ а: м утапа, зобница, колана и других вунених тканина. У потоку Бистрици сунчају се дебеле пастрве и човјек пожели да коју упеца и испржи на жеравици. Уз ову ријеку je бивша аустр о -у гар ск а управа изградила неких 1 0 км врло добре ц есте, која je спојена са omom која веже срез Бугојно са Травником. Т у у малој сеоској кафани окријепио сам се свјеж ом пастрвом и добром црном кафом, јер сам знао, да je одавле пут уз стрми С уходо врло напоран и те жак. Полазим лаганим кораком кроз гу ст е склопове стабала, али врло опрезно, д а ме не би пецнуо који поскок или шарган, које се змије одмарају у густом покривалу шумске траве (вл асуљ е). Ha вр ху Суходол^ наилазим на тр агове срна, међеда и вукова, те сам закључио, да су ови красни крајеви богати шумском ф ауном, пружајући ловцу угодну забав у и разоноду. Предамном се пружа високи алпински пашњак Руњевица (1 7 2 8 м ) начичкана СЈадом оваца, коза и угојеном рогатом стоком. У маленим и припростим колибама спремају скромни плднинштари своје мљечне продукте (си р , кајмак и м асл о) и готове једноставни ручак. З а стадом се вуче овчарски п ас, плашљив, али код тор а и колибе будан и опасан. Планинштари с у еретни људи, не осјећ ају никакве бриre , са малим су задовољни, a здрави су ко челик, јер се стално крећу на свјеж ем зраку, опаљени љетним сунцем, пуним ултра виолетних зрака. Ha Руњевици се запажају остаци грађевмна из доба Римљана и Илира; т у су и јаме, гдје се je наводно некада вадило злато или која друга руда, a злато се je испирало на врелу Златцу у непосредној близини. Одатле се журим v прашуму Себешић и прелазим преко обронака поносног Крстаца (2070 м) и Лочике ( 2 1 0 7 м ), да се пребацим преко хладног Врбаса на Привор (М аклен). T o су врата на цести Бугојно— Прозор. Крстац je пун клековине и врискиња, гдје се често задржавају међеди, тр ажећи храну у бобицама сазрелих врискиља. Провлачим се кроз гу ст о грање клеке, страхујући, да ме не пецне који поскок или не паднем низ врлетне стијене. Силазим на обалу хладног Вр баса и прелазим га код села Црвица, да се напокон одморим у кафани уз цесту села Вољевца. Пењем се до Макленског седла и осјећам наглу промјену тем пературе и свјежину љетног повјетарца са црног Врана, голе Љубишне, Великог и М алог Малована и чуњастог Виторога. Лијеп поглед са Маклена. У долини мирно почивају села П розора, над којима су с е надвиле гу сте шикаре, некад вриједне хр астове шуме, пружајући прави контраст свега оног, што сам досада видио. Ц естом на серпетине спуштам с е у П розор, мало мјестанце, те ндстављам пут кроз романтични крај поред ријеке Р ам е. Не би смјело бити ниједног пријатеља природе, који не би посјетио ово мјесто. С обје стране ријеке Р ам е на стрмим обронцима ннжу се густи склопови четињара и лиснатих ш ума, a Рам а своји.ч слапићима и плавилом уљепшава ову панораму. Ријека je Рама богата укусном и масном пастрвом. Пред вама се пружају голи врхови Прења, на којем се одмарају плашљиве дивокозе, уплашене несавјесним криволовцима. СНИЈЕЖНИ БОСАНСКИ ПЕЈСАЖИ Зимско je доба мјесеца јануара и владала je жестока студен и мраз. Тем пература показује 25 степени Целсиуса испод нуле. Студен je повећавала влажна н хладна магла ријеке Босне, тако да се je човјеку ледила крв у жилама. С трујањ е сјеверњака са ледених и снијежних брда освјеживало je лице. T a j je вјетар најјачи са поносног Влашића (1 9 1 9 м) и М отајице тешањског и прн.аворског среза, доносећи мраз и хладноћу са низина равне Посавине, мађарских и руских степа. Сви с у знаци ту , да ова студен неће брзо попустити, јер треба доста времена и јаког јужњака, да се 251 ) �отопс дебеле наслаге леда и снијегд с а смрзнуте земље и црних врхова босанских планина. Ишао сам долином потока Бистричака пруго.м шумске фирме »Нашичке«. Никаква знака ж ивота. Н адамном су високи храстови у бијелом зимском р уху , тужни, невесели, црни и на.мргођени. Једини и весели становник ове мирноће je вјеверица, која в р агољ асто прескаче са гране на грану, да се изгуби у дупљи стољ етног х р а ст а . Снијег je под ногом шкрипио, a врбе и јо х е крај потока завиле су се у бијело зи.мско рухо-ињ е и китину с а интересантним облицима природног стварањ а. Запаж ам са.чо т р а г од зеца, који je водио до оближњег гр м а, али га ja нијесам узнемкривао, јер сам знао да je уморан, гладан и прозебао. Неки су од ти х безазлених животиња тражили с в о ју кукавну хр ану у купусиштима. Ha брду се види тр а г лукаве лије, која je касно у ноћи ишла no кокоши, јер ју je глад и пустиња на то натјерала, да прибави хране з а се б е и своје у скривеној јами међу пећинама. Уз обалу се виде трагови видре, одакле се je плашљиво и стрелимице бацила у поток, преплашена од пролазника, да улови к оју угојену пастрву. У низини мирно почивају села, затрпана снијегом, a ту je панора.чу прпроде уљ епш авао дим из оџака припростих сељачких кућа, у којима с у се одмарали сељаци и препричавали свакидање приче и догађаје. Кроз увалу потока Бистричака осм атра.ч висока бијела брда која се с астав љ ају са небеским сводом и гу б е се према внсоравни бијелог Влаш ића. У потоку О грајни запаж ам свјеже тр агове дивљих свињ а, угојене хр астови м ж ирсм, који je прошле године обилно родио. Предамном су трагови плашл>ивих срна, које су баш т о га часа испред мене побјегле, a можда узне.мпрене прождрљивим вуковима, чији с у трагови водили кроз гу ст о нње и заодјевено грањ е ж естике и дријена. Ha противној страни ослуш кивав <;а.ч ударце сјекира и угодни 3Bvk тестер е , a ти с у се ударци и звук губили у ^ р.рхови.ма брда и у долини ријеке Б осн е. П адају прес^ечене и препилане букве стрелимкце и стр м о према подножју брда, ломећи све на ш то при паду наиђу, П ад je мукао и м ек ан о као ш то je и снијег у ово доба меКао и с у х . Долином потока вуку изморени коњи теш ке балване д о складпш та, гдје се товаре са папинима у вагоне псд командом једног од искуснијих шумских радника. Т^ж ак je и крвав овај посао и скопчан са погибељности за живот. Био са.ч очевидац једне несреће. када je теш ка буква припвечнла једног сиромашног радника. Ha .чеђи сам травничког, зеничксг и теш ањ ског среза. Врхови јела, букава и ом ора скривају плаво небо, a кроз .чале отворе гр аљ а и четии-а виде се оближњи брежуљци са селима у благом сунчевом свјетлу. Т у влада м ртва и нијема тишина. Из овог с у к раја поб;егле све животиње. В у кови налијећу на то р ов е и с т а је , лије у кокошињаке, ја стр е бови v скуп кокошију пред разгрнутом сламом и стоговим а. Цио je овај крај лијеп, складан и јединствен у дивљој природи. T v се човјек м ора препородити и заборавкти на све дневне бриге и мисли. Т у сам у том е дпвљем крају v тој тишгни и глухоћи наложио в атр у са својнм д р угоч , да се огријем и одморим од напорног пу та. К очад домаћег хљ еба са парчетом м асног травничког сира и гутљаје.ч топлог чаја из »термсф лаш е« била je м оја угодна окрјепа. Одатле ме je пут водио д о оближње сељачке куће и пошто се Reh прближавао мрак, нијесам имао времена да се повартим у Немилу или Бистричак, већ сам преноћио v једној простој сељачкој кући и окријепио се угодним и слатким сном, да сју тр а наставим п ут кроз ове дивље крајеве. КРШ Н Е Г У Д У Р Е Х Е Р Ц Е Г О В И Н Е Ш ароликост природних п о јава крша и зеленила најбоље се испол>ава у срезу невесињском, na je овај крај ради здраве климе и добрих извора проглашен климатским мјестом . Одавно ово м јесто посјећују грађани М остар а, Д у бр о вника и других срезова јуж не Херцеговппе. Неки траж е одм ора, a неки лијека својој болести у чистом и свјеж ем гор ском зраку невесиљског ср е за . З а сбилиу п осјету странаца Невесии.е има веИ све гаранције. Невесип.е има лијеп хотел са потребним конфором и прено1»иштем. Има модерно уређену баљ у, a околица Невесиња пруж а једкнствену слику природе за свл могућа излетишта. Д у го невесиљско поље од неких 4 0 км отвар а се према присојним странам а у плодне њиве и ораиице, око којих су наннзаиа села, заштићена од буре висинама алпинских пашн-ака Црвп>а и Морина. Сјеверљак вјетар д у ва преко цијеле године јаче и слабије, a љети разблаж ује несносну врућипу. 252 ----------------------------------------------------- — ------------/ Црваљ и Морине чувени су алпкнски пашњаци са својим сточарством , јер на ших преко л>ета и стјерају стан овници јужне Херцеговине na стотине грла сваковрсне сток е: оваца, коза и говеда. Пашњаци с у раздијељени у махале са своји.ч припрости.ч колпбама, саграђеним из камена и једноставн о покривеним, у којима проводе свој номадски живот припрости пасткри и до.чаћице — м аје — припрелчајући сир, кајмак и масло на једноставан начин д а те млијечне продукте на јесен уновче и узм у за себе хр а те. Н адалеко je позиат иевесшвски сир и кајмак. Јединствеиа природа ових пашњака у прољеће с а многобројни.ч чајирима пуним најразноврснијег цвијећа опаја сваког пролазннка. Ти су пашљаци од памтивијека служили као испашишта за крајеве јуж не Херцеговуне као и други многобројни пашњаци средн.е и сјеверне Босн е, камо се сток а изгони преко љета, јер није у стањ у издржати тропску врућину јуж не Херцеговнпе. Крај цесте Невееиње— Улог, Калиновик— С арајево виде с е с једне и друге стр ане многобројне богу.чилске гробнице и гробља наших прадједова Богумила. Ha једном м јесту више цесте и.ма више гробова р азних мртваца и сваке доби (м уш караца, ж ена, д1евојака и дјец е). Т у je т . зв. дјевича'Неко гробље, једио од најстаријих гробаљ а слутећи no споменпцима (ниш анима), који cv без икаква ук р аса и писма и врло једноставно подигнути. Т у je и свато в ск о гробље из млађе доби, када се je нека Загор ка (Ченгићка) i-дала за неког б ега Љ убови ћа, a којом cv прилико.ч сви сватови осим младе нашли см рт у снијежној м ећави Морина, непознавајући климатске и атм осф ер ск е прилице Морина. Т ак о вели народна традиција и пјесма књаза Николе, која се и даи ас ппепјевава v народу. T a пјесма опјевава свађу породица Љ убовића и Лакишића з б о г лијепе З а горке (Ченгићке). Ha много се м јеста м огу запазити гомиле ка.чеља, које с у планинштари у богумилско доба нанијели, да им служи к ао боиљежје богом ољ е, na се ради т о га и зову »богумилске громиле«. С тар е зидине припростих колиба и кућица знају м ного т о г а причати о припростом но.чадском ж ивоту ових планинштара. Ha М оринама знају у свако доба дувати хладни вјетрови, a зи.чи за м е ту сваки т р а г. Н евјеш ту путнику прпјети тада оп а сн сст, д а не з а л ута и да се не смрзне у мећаг.ц и магли. Морине у зимско до б а преставл>ају пустин>у без икаквог ж ивота покр1:веие снијегом два до тпи метра висине, који с е тек касно у прот<еће почне топити. K ao конт р а с т том е v љети све оживи. М еђу стадом овапа и л теп и х планинки мијеш ају c'e зелене љиве и миомирисни пашњаци пуни бујног планкнског цвијећа, a гологлави љешинлри у ја ту no више комада чекају кад he icoie живинче угишути, да га р а ст р га ју и пож деру. Кад се на М оринама зачплчи, кад вагоми и заси јевају страшне муње сл високог Црвња ( 1 8 1 8 м ) и када се пролију црни обллци, онла с е не.ча нигдје свратити осим у припросте колибе доброћудних планииштараца. У т у je прилику још мећу народом сачуван а онл пјес м а : »К ад нлмигне Црвллв нл Моркне, a Моркче na Биглин д о л и н е ...« Кад се опет развсдри и очисти небо од магле, онда се у околици разабиру висока брда ( 1 2 0 0 — 1500 м ), a далеко у даљини стрши поносно мрки Маглић и поносни Дурмитор. Околна .чјеста као 1езеро са Језерским потоком и Гв о здницом пружбју неку свјежипу и окријепу, да би ту уморни путник v густо.ч хладу букава покрај би стр ог врела Гвозднице окријепио и одморио своје тијело. Т у ie м јестанце Језер о, прозвано no језеру, које се je т у као карактернл особина кпша v давним давпина.ча створило. Језер о ie дубок о, али без рибе, те се сам о v jecen и зиму купе т у већа јата див^их патака, мислећи да he т у наћи каке добре храпе, али убрзо одлете да потраж е друго м јесто. Нлд језеро.ч cv се надвиле гу ст е букве правећи дебели хлад и ocjen у бистрој води језера. Одавле се полако диже висока букова ш ума Црвањ, која са голи.ч пашн.аком и стог имена досиж е висину од 1 8 0 0 м. Т у вам je махпла плапинског пашп.ака прозвана Л еденицом no једној пећипи вјечитог л еда и сш .јега, одакле плапинштари преко љ ета у оскудици воде, ваде лед и снијег и топе га на сунцу, да би скупили воде за куваљ е јела и за пиће. И збиља теж ак и мукотрпан ж ивот ових горш така — номада! СпуоЈтам се пиз велике врдети Ж ивањ ског потока излажући и сам живот највећој оп асп ости , те стижем у плодну и хумпу пизипу м јестапца Живн.а, којс м јесто лежи уз сам у ријеку Неретву. С а ов о га м јеста просијеца бијесна Н еретва велике клисуре све там о до Гл аватичева, б огатог nohnor м јестапца. Клисуре се нагло и стр.чо дижу, да у врло краткој дистанци докуче в р хов е: Бјелпшнице, Трсскави це и Височице, високих алпнпских пашњака. �Крећем из Ж ивањског дола на врхове обронака Црвња и спуштам се у плодно Невесињско поље, остављајући са лијеве стране прашуму Црну Гору са највишим врхом Лисцем (1 4 8 7 м) и поносни Вележ с а голим врховима и гребеном, који се нагло спуш та с а висине од 1800 м према невесињској и м остарској страни. У овоме се кршу задржавају преко цијелог л>ета плашљиве дивокозе, пружајући угодну прилику ловцима, д а се са највећим задовољством забаве овим напорним и тешким ндчином високог лова. Обје поменуте шуме пуне су племените дивљачи и звијери. Мр.чи ме1једи, који се преко зиме задрж авају у врлетним обронцима правећи там о зимске брлоге, показују се љети, a нарочито у прол>еће чак и у низинама Невесињског поља, тражећи хране у мравињацима или копајући козалац (слатку траву са корјењ ем). Ова врста међеда није ни најмање опасна no стоку и љ удство, као crna врста месождера, која се брложи no оброицима Бјелашнице и око Главатичева. И Невесињско je поље пуно гробова и споменика из до ба Богумила, na се путник у чуду мора питати, на који су начкн и којим средствима ти наши прадједови прибављали оне огромне комаде камења и постављали их на гробове својих милих и драгих као споменике за вјечна времена. HA ВЕЛИЧАНСТВЕНОМ П РЕЊ У Ha обронцима Прен> планине, о чијој hy љепоти овдје говорити лежи интересантна Борачка д р ага, која je постала од глечерске воде. Долина je пуста. У a h v Д раге лежи Борачко Језср о , чији je горњи дио за су т бијелкм шљунком. Поток доноси воду из Борака и пуни Борачко језеро, чија вода узаним коритом отјече у ријеку Неретву. Ово je једино језеро Прењ планине и најљепше, лежи 4 0 2 м над морем, романтично je и окружено шумом и брдима, пуно посјетиоца и пријател>а природе и р ек о љета. Овдје су саграђена два љетниковца (хо т е л а ), али би се».тре(5ало више интересовати за ову природну љепоту. Пут језеру води из С арајева преко Коњица и Борака или преко Јахорине, односно преко Бјелашнице. Праматерија je Прења. кречњак сталож ен у мору, које je некада ту постојало (дилувијално м ор е). T o свједоче окаменине од морских животиња. Огранци планина саставл.еии су од тријаса. Подножје планине састављ ено je из тамних слојева верфенског шркиљевца, кош се брзо распада и rp o ши, те ствар а плодно з^мљиште (Главатичево, Ж упа и др .). Важ но je проговорити о ерозији (дјеловањ у в оде) на Прењу, која заобљава оштрице, р азједа и жлијеби стијење, раскида и цијепа плоче, ствар а шкрапе и дубоке вртаче, тако да и нестручњак може лако схвати ти, како вода н лед временом растрош е и најтврђе стијене. T o je дакле уопће карактеристика нашег херцеговачког крша. Вртач а, рупа, дола и долина има на Прењу врло много. Најљепша je вртача на Глогу и на врх Прења као код Б орачког језера. Ha Прењу има тр агова од морена и усова. Једном je (год . 1 9 0 8 ) точилом полетила лавина '(у с о в ) низ брдо и поваљала букову ш уму и дебела стабла из коријена исчупала, те je земљиште оголило. Изгледа да ie цијели м асив Прења био некад под вјечитим ледом у глечерско доба. Један je такав глечер био у Тисовици, други у Лучанима, a трећи v Полицама. Флора није на Прењу богата као на Алпама. У долини су смокве и драча, мало више х р а ст и јасен, горе буква, a на вр ху кржљави бор. Т и се има врло мало и то кржљаве. Мисли се да су je л>уди у прастара времена искоришћавали за посуђе ради њезиног тврдог и црвеног дрвета. Т ак о су с е сачувала сам о имена, гдје je некад расла Тисовина (Т и совац, Т и сови на). Клековина р а ст е преко 1 5 0 0 м надморске висине, бујна je и сва околина од ље мирише. Мирисног цвијећа и биља има свукуд довољно. Т у ће те наћи ж уту љубицу, ситну плаву Генцијану, јаглику са великим жутим цвијетом и красних врсти циклама све до под јесен. Кадул>е кма доста. Овдје народ као пастири и као на другим пашњацима Херцеговине живи сам о преко љ ета, проводећи номадски живот у припростим колибама. У долинама и заклонитим мјестима од буре има кућа, Koie су настаљене и преко зиме, већином муслиманима. Село Глогово je зими пусто, прави зимски пејсаж и прекирвено дебелим наслагам а снијега. Антрополошки су ови номади постали мјешавина Илира и Келта са Словенима и Романима. Високи су смеђи и мускулозни. Чобани и чобанице, које иду за стоком преко цијелог љ ета, најздравији су и најчвршћи. Иначе болести има доста збо г слабе прехране и лоше хигијене тијела и стана. Д јетинство преживе само јача и боље од природе развијена дјеца, иначе подлијежу разним упалама због теш ке хране и прехладе. Beh мала дјеца једу пуру, кајмак и уштипке. С точарсто je на Прењу као и на осталим алпинским пашњацима главна прирведа, иначе становници живе од стоке, коју ra je као и они прије хиљаде година. Почетком јуна — двије недјеље прије Видовдана — догоне сток у из јужних крајева Херцеговине. Млади — женско и мушко — rone стоку, a старији иду остраг са натовареним кољима (носе котлове, шкипове, корита, музлице, гуњеве и вреће са брашном те малу дјецу). Млади чувају стоку, a старији с а биру c m o k (кајмак, масло и сир). Ha планину излазе и изнемогли старци, na за то je и разумљиво, да доживл>ују високу стар ост. У јесен се сви враћају у жупније крајеве и пламина остаје пуста, na за кратко вријеме купе се орлови и вране, да покупе још остатке хране, na да онда овај идилични крај и живот планинара замре у дебелом снијегу и леду. Чобански je живот пун поезије и ако je д о ста теж ак. Рано се у јутру устаје и музу се овце, које млађарија изгони на пашу. З а брашненицу узме комад црног хљеба и сира, то je све. Чобанице предући вичу и пјевају, a у подне пландују са стоком покрај локве, врела или у долини под каквим закржљалим дрветом, заштићавајући се од јаких сунчаних зрака. Чобанице су здраве, једре и румене. К РО З НЕИСКОРИ Ш Ћ ЕН Е ПРАШУМЕ ИСТОЧНЕ БОСНЕ Јесењ е доба. Воз je кренуо рано у јутро. Излазим на станици Семизовцу и прелазим у воз који креће према Средљем и ИванчиНима. Сунце je благо обасјавало врхове околних брда, a љегове благе зраке топло су продирале кроз прозоре на вагонима. Воз je лагано одмицао уз поток и покрај мене су брзо пролазила стабла врба и јоха с а обје стране потока из којег се je дизала хладна магла зрцалећи се у сунчевим трацима. Погдјекоја рибица искакала би над површином хватајући мушице, које су се купиле над потоком. Послије вожње од два са та улазим у убаво мјестаице Средње и разгледам постројења пилане и добивам на р асполдгање м отор, да ме пругом пребаци уз брдо до на врх LLIiiha (1 2 0 0 м ). Сунце je већ добро било искочило и обасјавало врхове витих јела, лиснатих букава и црних борова. Групе разног дрвећа губе се у врховима хајдучке Романије. Погдјекоја шумска птица пролијеће цвркучући кроз грање четињара, a вксоко надампом кружи opao крсташ и губи се у небеском плавилу. Одмарам се на једној чајири и rioлазим даље кроз гу сте редовс четињара, удишући свјежи јутарњи ваздух и губим се у тишини овог пустог и огромног шумског простора. Пут je био теж ак и напоран. Прелазим пркео клада, нога ми се оклнзне, посрнем, али се вјешто придигнем и jvpiiM даље са неким неразумллшим стр ахом , који човјека обузима у овоме пустом крају. Пут ме изведе у једно село. Погледам низбрдо, a л реда мном се отвара видик на Оловско поље, некад гласовито м јесто ради копања и искоришћавања руда (олова и среб р а). Бистрица поток преснјеца ово мјестанце, a мале се куће нижу крај потока и стварају идиличну слику. Ово je м јесто ускоро било врло живо и богато, док je радила фирма »Крив аја«, која већ годинама мирује, a тај рад сада сукцесивно преузима у своју режију са,ма држава. Сиромашни становници овог краја, научетш на шумски nocao', чекају на рад као озебао на сунце и гладан на корицу хљеба. У Олову сједам у жељезницу фирме »Криваје« и пу ту јем кроз романтичне крај,еве: кроз провалије, серпентине и гудуре са прилично великим успоном. О стављам м јесто П акленик, гдје je поменута фирма изградила модерну жицару дугу око 10 км, да би на тај начин извозила дрво из кладањског среза, свога још неискоришћеног базена. У м јесту Ч уништу указује се предамном провалија од 100 м дубине. Т у су се надвиле голе стијене са покојим црним бором. Из рупа no стијенама излијећу и пролијећу дивљи голубови, бјежећи пред опасним јастребом. Малн шумски поток у таквој провалији једва се разазнаје, жуборећи преко огромних гомила камења и стијена, одроњених низ ту врлет. Пошто je одавле успон блажи воз јури већом брзином и крај мене пројурише села Петровићн и Невачка. Долазим у Пјеновац, м јесто које има сва обиљежја алпске климе и флоре. Услијед велике надморске висине ( 1 2 0 0 м ) врло je подесно з а одмарање за вријесе несносне љетне врућине. Зеленило четињаоа даје довољно хлада, a мирис ш умског цвијећа и смоле разблаж ује тијело и освјеж ава, кријепећи ra и оснажујући за сваки посао и напор. Т у има удобних станова за љетовање с а потребним конфором и увијек свјеже рибе пастрве, добра млијека, кајмака и сира из околних села. 253 * �N e tu cite i n e g rd ite d je c u Često nailazimo u dnevnoj štampi na saopštenja o teškom životu malih šegrta koji, pored ostalih nevolja, dobijaju batine od starijih momaka ili poslodavaca. Nažalost, batine u grubljem’ ili blažijem obliku česta su pojava ui na­ šem društvu, pa i u porodicama skoro svih naših društve­ nih slojeva. I oni, koji se zgražaju zbog batinjanja i šamaranja šegrta, često čine — ako ne iste, a ono bar slične greške pri podizanju i vaspitavanju svoje rođene djece. Sramota je za vrijeme i vijek u kome živimo da mnogi roditelji ne samo grde, već i tuku svoju djecu. Tuča djece mnogo je više rasprostranjena kod nas nego što se to sluiti. Tuča djeteta, ma i u najblažem obliku, kao najlošiji sistem vaspitanja pretstavlja sramotu za roditelja a naj­ teži grijeh, koji se može učiniti prema djetetu. Jedan otac doveo nam je jednog dana svoju sedmo­ godišnju djevojčicu, koja je bolovala od teške dječje oduzetosti. Tom prilikom pričao nam je. kako je otpočela bo­ lest kod djeteta. Mala djevojčica, ranije vesela i živa, počela je da čini neke greške u hodu: da se pri igri zapleće i pada. Roditelji su smatrali da je po srijedi neka dječja nesmotre­ nost i nepažnja, pa su je kadgod i udarili, prebacujući joj što ne pazi kad ide. Docnije su ove pojave bi'e sve češće i najzad su roditelji uvidjeli da je dijete sve slabije u no­ gama, da postepeno sve manje može da ide dok nije usta­ novljeno teško oboljenje dječje oduzetosti. Ovaj primjer ukazuje na to, kako treba biti oprezan u prebacivanju i grdnji djeteta. Strogo uzevši, svaki neštašluk. nemir pa i mnogi »kapric« malog djeteta rezultat su fiziologije i biološkog stanja dječjeg organizma, koji se na­ lazi u razvoju. Zbog toga malom djetetu treba pružiti svu j potrebnu pomoć, zadržavajući prema njemu odnos ljupkosti i i vedrine. Samo na taj način dijete se može odvesti pozitiv/ nim putevima života. Često, i u ekonomski boljim društvenim slojevima, na­ ilazimo na osnovno nepoznavanje o potrebi ljupkog i pri­ jateljskog ophođenja prema malom dietetu. Pri ovome odrasli zaboravljaju, da za dijete postoje sasvim drugi za­ koni i drugi ritmi života nego za odrasle. Ono što interesuje odrasle ne interesuie dijete. D'iete ima svoje zabave, svoju razonodu, svoj ritam kretanja i raspoloženja, svoje zakone rada i umora, koji su. sasvim različiti od ritma kretanja, raspoloženja rada i umora kod odraslih. Ako odrasli u izviesnim momentima imaju potrebu za ozbiljnošću i tišinom d'jete to nema. Niemu ie potrebno kretanje, vikanje, preturanje razbacivanje igračaka i drugih stvari. Sve je to kod djeteta diktirano naročitim tempom njegovog tielesnog i duševnog razvijanja, razmnožavanja tjelesnih ćelijica, rada krvotoka itd. О стављам ово у б ав о мјестан це и упутим се пјешице кроз ш уму до М еђедовца. Надамном су се надвиле стољетне букве, које су го то во д о тр ајал е, a под њима бујии подмладак јеле, који чека д а вријеме уништи и посљедњи ост а т а к с т а рих букава, na да се зазелени у чистој јеловој састојини. Т ак о ето, ствар а природа и мијења псжољења, као ш то се мијењају људска покољења у размаку извјесног времена. Губим се у гу стом ш ум ског склопу, оставл>ам мале дрвене колибе, гдје пастири преко љ ета стан у ју , припремају припросту храну и уж ивају овај чисти горски в азду х. Пролазим кроз богата муслиманска села, д а се појавим у ш умор.итом крају Крама, гдје je фирма »У гар « имала своје велика дрварска постројењ а — пилане, складишта дрветом и др., која с у прије неколико година постала ж ртвом пож ара, проузрочивши огромну ш тету, a сиромашно становниш тво изгубило je овим своју једину зараду. Ing. С. Омановић 254 Zbog ovog različitog ritma života kod djeteta i od­ raslih, dolazi češće do prebacivanja, grdnje pa i tuče malog djeteta. Često se na ulici viđaju scene, pri kojima se dijete bacaka jer neće da ide vodeno za ruku od majke ili oca. Ili dijete traži da ide samo, da trči, dok mu roditelji to ne dozvoljavaju; dijete traži da se nosi pa za to plače, ili obrnuto plače što se nosi i t. si. Iz svih tih situacija raz­ vijaju se češće sukobi između roditelja i malog djeteta i pošto je dijete slabije ono i podlegne u tome sukobu. Jasno je da se dijete mora vaspitavati i da se ne smije maziti, popuštajući svakoji njegovoj želji. Ali pri ovome treba biti i mudar i pravedan. Uvijek treba pronaći razlog zašto dijete plače i zašto je neposlušno. U najvećem broju slučajeva pronaći ćemo da je dijete ili umorno ili gladno, ili sanjivo, ili mui je hladno, ili mu je toplo, ili mu je do­ sadno r - jednom riječi da dijete ima opravdanih svojih organskih i psiholoških potreba, koje treba zadovoljiti. Pri ovome treba imati na umu. još nešto. Pri postup­ cima sa djetetom treba uvijek održati odnos ljubavi i povje­ renja između njega i starijih, u prvome redu roditelja. Di­ jete ne smije da osjeti da mu se čini nepravda i da zbog toga otpočne da mrzi svoje roditelje. Ljubav mora biti naj­ veći pokretač pri vaspitanju djeteta. Sa usađivanjem ljubavi u dušu djeteta čini se najveća usluiga i djetetu i cjelokupnoj ljudskoj zajednici. A grdnja i batine djeluju sasvim su­ protno na dušu djeteta. Dr. M. D. Сст лајјУЈ себе/ Савлађивање je од велике важности у човјечјем ж ивоту. Ж ивот ч есто доводи д о низбрдице. Д р вета не р а ст у до неба. Ни наши послови не тек у свагда према нашим очекивањима и нашим ж ељама. Баш no оној народној ријечи: »Ч ас би ведро n a се наоблачи« и у човјечјем ж ивоту бива и напретка и назатка. П а и у нашим односима према другим људима бива да с е послови развијају онако како je нама воља, a д с га ђ а се д а превлађују други обзири, да надвлађују други интереси, a на нашу ш тету. Када бисмо сви пустили срцу на вољу, онда би сукоби међу љ у ди ш били на дневном реду у свима приликама. С усјед с а сусједом покавжио би се и потукао би се ок о сваке незнатне ситнице. Послодавац и послопримац били би један другом е крвни душмани. Н астал о би стање, з а које с е старинским изразом к аж е: р ат свију против свакога. Човјек би човјеку био као вук. A так о стањ е водило би друш твеној анархији. Свлађивање, a не плахост! Р азум , a не избезумљени осјећаји! Уздржавање je м удрост. П л ахост je л удост! �i N a ši m erlfuini ASIMBEG ALIBEGOVIC U četvrtak, 20 oktobra t. g., nakon kratkotrajne ali teške bolesti, umro je u Derventi Asimbeg Alibegović, senator. Umro je u 53 godini života, dakle u naponu stvaralačke snage. Umro je kad je najviše trebao, kako svojoj porodici tako i okolini — svome rodnom mjestu i svojoj zajednici uopšte. Smrću Asimbega Alibegovića nestalo je, može se reći, jedne cd najmarkantnijih ličnosti bosansko-hercegov.ačkih mu­ slimana. Rahmetli Asimbeg i ako bez naročitih školskih kva­ lifikacija bio je zapažen po svome radu i svojim sposobno­ stima u svima krugovima našeg javnog života. Tako je u kulturnom i privrednom životu igrao vidnu ulogu, a vodio je . R^hmetli Asimbeg je naročitu pažnju posvećivao Gajreiu, “ i* ie, fcio i utemeljitelj i dobrotvor, a kad je pala odluka da se radi na podizanju Gajretova doma, bio je jedan od prvih koji svojim obilnim prilogom omogući, da se davnašnja želja bos. herc. muslimana ispuni, da se Gajretov dom izgradi. U Gajretovim redovima saraduje aktivno od njegova prelaza u »narodne ruke«, kada postaje povjerenik Gajretov za Derventu. Od toga vremena ^započinje i glavni Gajretov rad u ovom kraju, koji još u početku postiže zavidne rezultate, kako u moralnom tako i u materijalnom pogledu. Smrću rahm. Asimbega Alibegovića, Gajret je izgubio svog velikog prijatelja i saradnika, pa se u tuzi za njim, pri­ družuje njegovoj ucviljenoj porodici. Koliko je rahm. Asimbeg bio obljubljen u Derventi i na strani, odraz je mnogobrojna dženaza, na kojoj je sudje. lovalo cjelokupno građanstvo bez razlike na vjeru, kao i mnogi njegovi poštovaoci sa strane. Velik broj brzojavnih, telefon­ skih i pismenih sažalnica primila je merhumova obitelj od mnogobrojnih ustanova, korporacija pojedinaca, a nad kaburom se je oprostio sa rahmetlijom ispred građanstva pretstavnik opštine g. Milan Culibrk, a u ime Glavnog odbora Gajreta sreski veterinar g. A. Sadiković, istaknuvši njegove vrline, između kojih i njegovu nesebičnost, jer je to jedna od rijetkih vrlina u današnje, doba materijalizma. Zahvaljujući tnu se na svemu, što je učinio za Gajret, a time i za islamsku zajednicu, zaželio je od Svemogućeg Allaha da i njegova plemenita duša bude nagrađena dženetskim ljepotama. Neka Svevišnji Allah nagradi rahm. Asimbega za njegova djela sa dženetskim ljepotama. — Rahmetullahi alejhil Н ЕЗИ Р НАЛИЋ 2 8 октобра o . r . преселио je на ахирет, у Државној болници у Сарајеву, Незир Н a л и ћ, претсједник жепачке општине, један од оних муслимана-националнста који су свој обол за Отаџбину дали у крви. Р ахм . Налић побољеЕао'' je дуж е вријеме, у постел>и Државне болнице лежао je неколнко дана, да послије кратког али тешког боловања подлегне компликацијама запаљења плућа, у 47 години живота. Рахм етулахи алејхи рахметен васиах! sa svojim mladim bratom Esadbegom svoju razgranjenu trgo­ vačku radnju, koja je jedna od najstarijih i najsolidnijih u granicama Bosne i Hercegovine, Spreman u tom pogledu, bio je dugogodišnji pretsjednik Trgovačkog udruženja, a kao pri­ vrednik bio je član izvršnog i upravnog odbora Zemaljske banke. U političkom pogledu je igrao također vidnu ulogu. Kao izraziti nacionalista, koji je u tom pogledu imao izgrađen pra­ vac, podešavao je i svoje političko djelovanje. Bio je jedno vrijeme banski vijećnik, a od osnutka Senata bio je njegov član, u kome je bio, u prvom zasijedanju, i sekretar. Kao senator i političar uopšte, živo je radio na unapre­ đenju svoga rodnoga mjesta Dervente, u čemu je i uspijevao, jer njegovim zauzimanjem u Derventi je otvorena gimnazija, a ove godine i okružni sud. Ispovijedajući svoja politička načela, rahm. Asimbeg kao realan političar, nije se nikad slijepo podvrgavao disciplini, nego je stvar prosuđivao prema svome sopstvenom shvatanju, onako, kako je mislio, da će najbolje koristiti svojoj zajednici. Kao član Senata smatrao je za dužnost, da se brine ne samo o svome kraju nego je nastojao da u svakom pogledu bude pravi pretstavnik naroda, bez obzira na granice pokra­ jina i bez obzira na vjeru i pleme pojedinaca, za koje je radio i za koje se zauzimao. Kao musliman senator, sarađivao je sa svojim političkim prijateljima, kad se je pomišljalo na ukidanje Šeriatske gimna­ zije, od čega se je, zahvaljujući njihovoj intervenciji i odu­ stalo. Isto tako uspjelo im je da osujete redukciju pomoći Islamskoj vjerskoj zajednici, koja je prije nekoliko godina bila predviđena. Naročitu pažnju posvećivao je rahmdli Asimbeg kulturnoprosvjetnom radu bos. herc. muslimana, te je svaku akciju u tom pogledu pomagao i moralno i materijalno zbog čega je bio mnogo poštovan i cijenjen od kulturno prosvjetnih radnika. Р ахм . Незир Налић, премда у годинама послије Ослобођењ а скроман и повучен, заокупљен својом породицом, пословима на положају жепачке општине и својн.м приватним, као национални радник одлично je познат оним ратиицима и четницнма који су послије крвавих окршаја у Свјетском р ату, још остали на животу. Свјетски р ат затек ао je р ахм . Незира као учитеља у Малом Зворнику, ожењена из Српског Зворника. Чим je планула пушка рахм . Незир се je јавио у четнички одред чувеног Боже Милановића, моји je био чувен с а својих херојскнх подвига у борбама на Дрини, 1914-те. Необично храбар, мучаљив али савршено поуздан, рахм . Незир je убрзо постао миљеник св о га четпичког одреда, с којим je до слома 1915-те дијелио све ратничке уж асе и недаће. У Босни je оставио жену коју су Аустријанци отјерали и интернирали у Нежкдеру, гдје су се налазнли србијански и босански интернирци. Грозна судбина није мимоишла ни његову м ајку: док je живила у Жепчу, сам а и болесна, аустријска солдатеска joj je запалнла кућу у којој je јадна старица изгорнла. A дотле je њен син р ахм . Незнр херојски с а српском војском сносио стр ахо т е Албанске Голготе. Kao неустрашивом и храбром, тада, у најтежим часовима повлачења, повјераване су му деликатнс војне дужности: чување и пренос докумената и благајни. Ha Крфу je спадао у ред оних који су храбро подносили бол з а прегаженом Србијом; као ријетко ко, у то вријеме разумљивих појава малодушности, рахм . Незир je био један од оних с а непоколебљивом вјером у коначну побједу. У то ј вјери je дочекао и Ослобођење, да се, као стари и изнурени ратник, врати на своје огњиште, у своје родно Жепче, и д а у миру настави живот оц а породице и прекаљеног родољуба. Узимао je живог учешће у политичком ж ивоту; уваж ен, цијењен и поштован, рахм . Незир je уживао неподијељене симпатије православних и муслимана у своме Жепчу, у срезу и цијелом подринском к рају. Ha општинским избори.ма год. 1936 изабран je за претсједника жепачке општине, на коме положају г а je и смрт затекла. 255 �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК Г А ЈР Е Г О В Ж ЕН СКИ М ЕВЛ У Д У СТОЦУ Мјесни женски одбор Г ајр ета у Стоцу приредио je ' 10 X I 1938 мевлуд у свим просторијама Гајр ето ва теч аја за кројење и шивење. Програм свечаности изведен je у једним просторијама, a преко м егаф она преношен je и у друге просторије. Свечаност je отворио члан мушког идбора г. Едхем Бићкало, који се je у кратком говору захвалио учесницима у извађању програМа г. г. Адем еф. Ханмићу, с ту денту више педагош ке школе у С арајеву и Хаф из Сулејман еф. Репку. З атн м je објави о програм свечаности који се je имао извести, и позвао присутне д а исти помно саслуш ају. 1 ) П оздравна ријеч. Г о ст е je у подужем говору поздравила секретарица м јесног ж енског одбора гђица Фатима Бехм ен, износећи з асл у ге Г а јр е т а од оснутка до данас и препород међу муслиманима које je Г а јр е т учинио у просвјетно-културном и националном погледу. И ста je присутне замолила да својим радом и доприносом помогну акцију Г ајр ета, јер тиме ће учинити добро дјело л одужити се првим кураиским ријечима, које je Свевишњи свим муслиманима у дуж н ост ставио. Надаље je присутне лозвала да се уписују у чланство Г ајр ета, нагласивши д а je Г а јр е т свију н ас, свих свјесних муслимана и д а с у у Г а јр е ту отворена врата свакоме ко xoh e, зна и умије д а ради. 2 ) П редавањ е: П редавањ е je студеи т вмше педагош ке школе, нило дубок ути сак , је р je исти у изнио значење мевлуда, рођење и од рж ао Адем еф. Ханџић, које j e на присутне учисвом подуж ем предавању ж ивот М ухам ед a . в. 3 ) М евл уд: Учење мевлуда С аф етб его ва обавио je Хаф из Сулејман еф Репак. С ал авате и аш ере училе су чланице одбора гђице: Фатима Бехм ен, Фатима Ћ атов и ћ, Ф атима П еља, Н аза Салчић, Ки м ета Реџић и Ф ахира Гребиђела. Г о ст е су дочекивале и на благајни, биле, претсједница Зулка Бићкало и чланице од бора Ф ахира Косовић, Х ати џ а Ш ехић и С адија Ш арић. Ha м евлуду je било присутно преко 3 5 0 особ а, так о да су св е просторије биле пренатрпане. Дијел>ен je шећер у пакетићима кога су дар ов ал е: no 1 кг Зулка Бићкало, Ш ехић М ухам ед, Гр ебиђела М ехм ед, Косовић Ф ахира, Љ убовић Ф атима, Гребиђела Ф ахи ра, no пола кг Н аза Салчић, Фатима Пеља, Фатима Бехм ен, Ф атим а Ћ атов и ћ , Ким ета Реџић, Хатиџ а Ш ехић, С ади ја Ш арић. Добровољ не прилоге преко 5 динара даровали с у и т о : no 2 0 ди н.: Бићкало Зулка, Ше.мић Дика, Аждеровић Е м а , Премиловац Х а јр а , Премиловац Е ни са, Ајановић Р аб и ја и Премиловац О. Х а б и б а ; no 10 дин.: Ф естић Аземина, Иванковић Р а се м а , Риђушић Зенка, Ћ атови ћ С аф а, Робови ћ Ф атима, Дрљевић Р азија, М ехмедбаш ић С ам ија, С еф о Сидика, Ћемаловић С а д е та , Љ у бовић Ф атим а, Гребиђела Ф ахи ра, Гребиђела З ул к а; no 7 дин.: Бехм ен М ур та, Алихоџић М узаф ер а; no 5 ди н.: И ванковић Алија, Алихоџић А хм ет, М ехмедбаш ић М устаф а, П о- повац М ухам ед, Сарајлић Ф атима, Алихоџић А тека, Хаџић Адила, Реџић Р аби ја, Салчић С аф а, и 6 дин. К арабег Хабиба тако да je сакупљено чистог прихода дин. 51 8 .2 5 , који je . изпос Главном одбору дозначен. И овим путем Одбор се -^ајтоплије захваљ ује свима учеоницима и дароватељима око приређивања мевлуда. О ДБОР О СН И ВАЊ Е М УШ КОГ И Ж ЕН С К О Г О Д БО РА У БИХАЋУ ГА ЈР Е Т А Од љ етос агенде Г ајр его в е у Би хаћ у водила су три члана досадањ ег одбора Г а јр ето ва, док je међу чланицама Гајретовим водила повјереништво већ 3 године гђ а Сеида Реџић. Члан Главног одбора Г а јр е та г. Осмдн Реуић, см атрајући да постоје сви предуслови з а живљи р ад Гајретов и за фор.мирање мјесног и муш ког и ж енског одбора Гајр е(о в а у Б и хаћ у, са зв а о je 2 3 X о. r . у саглдсности с а Главним одбором , скупштину чланова на којој je изабрана слиједећа уп р ава: претсједник О см ан Реџић, школ. надз. у пензији, потпретсЈедник 1 Лукачевић Ислам, суди ја ср. с у д а, потиретсједник II Вехабови ћ Абдулах, шер. суди ја, секретар 1 Делић Сулејман, учитељ, секретар II Прачић Д р . Е са д , град. љекар, благајник 1 Реџић Сулејман, упр. Г ајр ето ва ш т е р н ата, благајник 11 Омановић Раш ид, калемар банов. р асадника, одборници: Идризбеговић Алија, инж. држ . секције ла град. ж ељ. пруге Би хаћ— Книн, Садиковић Абдурахман, улравник среск е припо.чоћне закладе, Балагић Бећир, школ. управител> и Бурзић И брага, трговдц. Замјеници: Реџић Џ афер, индустријалац, Четић Бећо, трговац, инж. Станић Андрија, Лазић Л азар , учитељ и Миџић Н урија, командир град. полиције. Надзорни одбор: претсједник Ћ ехаји ћ Садик, суди ја, Бешлагић Назиф, суд. чинов., и Миџић Ш ериф, суд. званичник. 3 новембра о. г. одрж ана je скупштина чланица Гајр ета на којој je изабран слиједећи од бо р : претсједница гђ а М улира Селимбеговић, потпретсједница I гђ а Вехабови ћ Киметд, потпретсједница II Садиковић Хаб и б а,. секретарица 1 гђица Миџић Ђ улица, секретарица 11 гџица Хаџић Асима, благајница 1 гђица Салихоџић Нафија, благајница II гцнца Реџић Зејнд. Одборнице гђе Лукачевић Емина и Бегатовић Назифа. Замјенице гђе Алагић Х а си б а, Реџић Ајиша и гђица Бишчевић Алм аса. Надзорни од бор : гђ а Реџић З ухр а и гђице Салихоџић З л ата и Бишчевић Р ајф а. ПОКЛОН ИЗ Р О ГА Т И Ц Е М јесни одбор Г а јр е та у Рогатици посл ао je на поклон Гајр етовом мушком интернату у С ар ајев у 2 5 .5 0 кг шљивовог пекмеза на чему с е управа и нтерната најљепше з ахваљ ује. NACIONALNA 1 UNIVERZITETSKA BIBLIOTEKA BIH A sb 55/1938 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama 1938 Description An account of the resource Br. 1; 3-4-5; 14 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1938 Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 27065862 IIIF Item Metadata UUID d1fe215e-f1ba-41f7-b164-afc70264b385 https://kolekcije.nub.ba/files/original/4f13a0dee2f5de3f5c8b4dbfb99c9644.pdf 25d4d7e1e31eb99900cf217f99e9df37 PDF Text Text TAKCA У ГОТОВУ ПЛАЋЕНА БРОЈ 1 ^ |ј ГО Д И Н А XX ЈАНУАР ГЛЛСНИК КУЛТУРН О П РО С В ЈЕ ТН О Г Д РУ Ш ТВ Л ГЛЈРЕТЛ Nacionalna I univerzitetska bibliolsks BH Š A K A J LIVO САДРЖАЈ: Инж. ШЕРИФ БУБИЋ: Погрешке које чини наш сељак — РИСТО ШУШЉИЋ, учитељ: »Поп Саво« и муслимани — проф. ХАМДИЈА КАПИЏИЋ: Меморандум босанских Срба и Хрвата грофу Тиси — ЈУНУЗ МЕЂЕДОВИЋ: Буђење, пјесма — САЈ1ИХ МУФТИЋ: Селење душа — Библиографски податци о раду рахм. Назифа Ресуловића — МУграфски"иадатци и-р-аду-рахм.-Навифа Ресулов‘и ћа — МУСТАФА БУСУЛАЏИЋ: Мерхум Јусуфага Мурсел — НОВЕ К1ЊИГЕ ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК fr Сарајешо 1 9 3 9 ИЗДАЈЕ ГЛАВНИ ОДБОР ГАЈРЕТА У САРАЈЕВУ • ГЛАВНИ И ОДГОВОРНИ УРЕДНИК ХАМИД КУКИЂ �Gafretava 1 kreditna i p r iv r e d n a s . o . /. и sa d ru @ a S a r a je v u Telefon br. 25-44 — Račun kod Post. šted. 1977 PR IM A U LO G E N A ŠTED N JU sa i bez otkaznog roka POD JELJU JE ZA D R U G A R IM A ZAJM OVE uz povoljan kamatnjak PR IM A ve i rine Din U ČLA N STVO vlastitog Posmrtnog fonda GajretoZadrugine članove. Za svaki 1 dinar mjesečne člana­ isplaćuje se u slučaju smrti Din 500.— ograničeno do 2.000.— P R IM A P O N U D E za sve vrste osiguranja: životno, stipen­ dije, mirazi, požar i t. d., i to kao Generalno zastupstvo osiguravajućeg društva LA NATIONALE Sjedište društva »La Nationale« je u Parizu, sa direkcijom za Kraljevinu Jugoslaviju u Beogradu. — Akcijski kapital ovog društva Din 50,000.000.— francuskih franaka, sa rezervnim fon­ dovima od preko 1.600,000.000.— francuskih franaka. V RŠI SVE D R U G E TRA N SA K CIJE koje zasijecaju u kre­ dit i privredu Sva obavještenja interesentima daje uvijek besplatno G A JR ET O V A K R E D IT N A I PR IV RED N A ZA D RUG A s o. j. Kralja Petra ulica 39 Gajretov dom, I kat ГАЈРЕТ, ЛИСТ ДРУШТВА ГАЈРЕТА ИЗЛАЗИ МЈЕСЕЧНО, ЦИЈЕНА МУ JE ЗА НАШУ ОТАЏБИНУ 60 ДИНАРА HA ГОДИНУ, A ЗА СВЕ ОСТАЛЕ ЗЕМЉЕ ПРЕКО ГРАНИЦЕ 120 ДИНАРА. 'БАЦИ ГАЈРЕТОВИ ПИТОМЦИ ДОБИВАЈУ ЛИСТ У ПОЛА ЦИЈЕНЕ КОД ГЛАВНОГ ОДБОРА ИЛИ КОД УГ1РАВЕ ГАЈРЕТОВИХ КОНВИКАТА. Власник друштво »Гајрет« - Одговорни уредник: Хамид Кукић — Штампарија Босанска Пошта Јосип Бретлер и др. одговара Јосип Гргиђ, �Год. X X Spoj 1 С а р а је -в о , ја п у а р 1939 P o g r e š k e k o j e čini n a š s e lja k Ja nijesam jedan od onih koji smatraju da naš težak uopšte griješi u svome radu. Jednom prilikom napisao sam u »Poljopriorednom Glasniku«*) članak u kojem sam iznio mnoge dobre strane poslovanja našega seljaka. Svaki od nas, i oni najsposobniji, morao bi da radi mnogi posao kako ga radi i seljak, kada bi došao' u njegov položaj. Jedan dobar prečanski ekonom kupio je zemlju kod nas u Bosni i počeo da gospodari na toj zemlji onako kako je go­ spodario u Srijemu: orao je u jesen zemlju duboko velikim gvozdenim plugovima, pfeorao je ledine i svu je zemlju svake godine obrađivao, nabavio je umjetna gnojiva, i t. d. Nakon nekoliko godina sve je to napustio i počeo da gleda kako rade njegove komšije — naši seljaci. U jednom razgovoru reče mi: »Donio sam 60.000 dinara gotovog novca, koji mi je pretekao pošto sam sv^ zemlju isplatio. Za četiri godine sav sam taj novac potrošio i počeo sam da propadam. Na sreću moju, okrenuo sam se od toga i počeo da radim kao i moje komšije. Sada sam za­ dovoljan«. On je naime počeo da ore zemlju mnogo pliće, što je potpuno opravdano, pošto naša siroma­ šna brdska zemljišta ne smiju se najedanput početi orati duboko,već se to mora činiti postepeno što dulji niz godina, ali opet samo tada ako im se uz to dodaje i dosta stajskog đubreta. Ona dakle traže da se dosta drži stoke; ako se nema dosta stoke i dosta dobrog đubreta, tada se moraju ostavljati u ledini bar svake pete godine. Hiljadugodišnje iskustvo naučilo je našeg seljaka da se naše zemlje najbolje popravljaju ako se ostavljaju što dulji niz godina pod p r i j e l o g o m , pa je narod to svoje iskustvo lijepo kazao u jednoj svojoj pjesmi: »Svako zrno po šinika dalo, koja bi se njiva preležala — preložnica sto šinika ravno«. Razumije se, da mi danas, pogotovo što smo siromašni sa zemljištem, moramo prijelog napuštati, a to mošemo samo ako imamo dosta staj­ skog đubreta i ako uz to mjesto prijeloga sijemo djeteline ili trave. Ali ako je naš seljak siromašan, kakav je većinom, i nema mogućnosti da nabavi dosta stoke, nema mogućnosti da sagradi betonsko đubrište, nema novaca da kupi sjeme djeteline koje je nažalost kod nas strašno skupo, kako mi od njega možemo tražiti preko noći da napusti svoj stari način gospodarenja. Zato i u ovom članku neću govoriti o onim pogreškama koje seljak i pored najbolje volje ne može da popravi. Ima još i koliko drugih pogre­ šaka koje on može i mora da popravlja. •) Naš seljak kao poljoprivredni stručnjak, Poljoprivredni Glasnik god. 1930, broj 14 i 15. Prije svega, on mora naći način da pravi dobro stajsko đubre. Prođete li kroz naše selo, prvo što će vam upasti u oči jest po avlijama ili izvan avlija razbacano, neuredno složeno stajsko đubre, a osoka teče i po samim seoskim sokacima. Na taj način, mi­ lijom dinara propadaju i seljak ne zna ili neće da taj novac zadrži i sačuva za svoje imanje. Jedan strani veliki poljoprivredni stručnjak rekao je da ne zna da je i jedan narod od najstarijih grčkih vremena hrđavije od našeg jugoslavenskog seljaka postupao _sa stajskim đubretom. Može se reći da se kod nas 2'V'vrijednosti stajskog đubreta izgubi dok ono dođe iz staje u zemljište. Osoka, koja je vrlo dragocjeno gnojivo, potpuno se izgubi. Zato su prinosi sa naših njiva više nego prepolovljeni; zato nam šljivici i drugi voćnjaci slabo rađaju i brzo propadaju. Ja znam da velika većina naših seljaka nema uopšte mogućnosti da pravi betonska đubrišta. Zato sam još prije više godina u jednoj svojoj knjižici*) pred­ ložio da se nedaleko staje iskopa plitka jama sa kosim stranama i da se i dno i strane dobro nabiju sa 30 cm debelim slojem čiste nepropustne ilovače i po mogućnosti kaldrmiše. Ilovača kada se jedanput nadoji vode, više je ne propušta. (Nacrt takvog đu­ brišta mogu težaci naći u spomenutoj mojoj knjižici). Preporučujem još da se takvo đubrište ogradi sa plotom ili daskama, da se ne bi đubre izvan đubrišta rasipalo. Na takvom đubrištu đubre treba lijepo slagati i dobro nabijati. U nekim zemljama praktikuju težaci jedan vrlo dobar način čuvanja stajskog đubreta, koji bi se mogao i kod nas primijeniti, jer opet ne traži nikakvih novčanih izdataka. Staje su ostale malo dublje, đubre se iz njih ne iznosi, već se razbaca po staji i dobro prostre pod stoku svaki dan slama. Stoka gazi đubre, pa se može reći da se đubre ni ,u najboljim betonskim đubrištima ne čuva bolje, jer nije izloženo kiši, vjetru i suncu. Takvo đubre kada se prilično nakupi treba iznijeti na njivu, dobro složiti i četvrtastu kamaru pokriti zemljom. Ja sam ovakav način oprobao, pa mogu reći da je opet pod stokom uvijek suho, a đubre i osoka koja se upije u slamu potpuno se sačuva. Razumije se da takva staja mora imati pod ili od cigle ili dobro nabijen ilovačom. Mi se možemo zadovoljiti i sa podom od ilovače. Ovaj način čuvanja đubreta naročito bi preporučio za Posavinu, gdje ima dosta slame i gdje narod ima hrđav običaj da đubre pravi od slame i kukuruzine držeći i ljeti i zimi stoku napolju, u jednom toru kod *) Ini. Šerif Bubić: »Kako ćemo izbjeći oskudicu u stočnoj hrani«. Izdanje Sokolske župe Sarajevo. �I staje. Tu se stoka preko zime ne samo smrzava i gubi na svojoj snazi, već se i đubre rasiplje, a kiša ga ispire. U krajevima gdje nema dosta slame, a gdje ima u blizini šume bjelogorice, treba težaci čim list opane da ga skupe, prevezu kući i spreme pod kakav krov, pa zima podastiru u staji pod stoku. Još hoću da napomenem da se đubre nipošto ne smije ostaviti po njivama na gomilicama, već se mora ili složiti u jednu veliku kamaru, kako sam naprijed napomenuo, ili odmah razastrijeti i zaorati, što je mnogo bolje. Na pitanje koja je po redu d r u g a n a j v e ć a p o g r e š k a koju naš seljak čini, a ne mora da je čini, ja bih rekao da je to upotreba hrđavog sjemena. Jedan veliki njemački poljoprivredni stručnjak s pravom je rekao: »40% uspjeha u poljoprivredi za­ visi od đubreta i đubrenja, 40% od obrade zemljišta i sjemena, a 20% od svega ostalog«. Obrada zemljišta i sjeme moraju ići uporedo jedno s drugim. Ipak, ja bih rekao da naš seljak ima veću praksu u obradi zemljišta, nego u izboru i pripremi dobrog sjemena. Poljoprivredni stručnjaci nemaju šta prigovoriti našem domaćem ralu u pogledu kakvoće njegova oranja. Ono je samo muka za orače i stoku. I u krajevima gdje je plug uveden, naše seljak dpbro zna izabrati plug koji odgovara njegovim prilikama i udesi ga bolje nego ikakav poljoprivredni stručnjak. O n se šta više i ponosi time. A li izbor i pripremanje sjemena nekako mu ne ide od ruke. Mislim da tu nije po srijedi kakova nemarnost, već upravo neznanje šta je u stvari sazrijevanje. Sjećam se. jednoga ljeta u doba sazrijevanja žita išao sam kroz selo Sokoloviće pre­ ma Glasincu (Srez rogatički). U tim visinskim pre­ djelima sije se dosta jare zobi. Ljeto je bilo kišovito, pa je zob odlično izrasla. Žito se je podiglo i njihalo kao da je u Bačkoj. A li kada sam zašao među žitni usjev, zaprepastio sam se: više od polovine bila je sama divlja zob (divlji ovsik). »Sta je ovo ljudi?« — pitam moje saputnike muslimane težake. »To je, efendija, došlo u kiši«, odgovore svi u jedan glas. Ja sam im tada, razumije se, objasnio da taj korov ne može doći u kiši, već da je sjeme toga korova do­ šlo u zemlju ili zajedno sa sjemenom zobi ili je ostalo na njivi od lanjskog ljeta, pošto divlja zob sazrije prije prave zobi i opane. Zato strništa treba plitko preorati čim se žito digne, da korov iznikne, pa da se kasnije uništi kada se bude oralo za sjetvu. G dje u selu ima trijer, treba ga urediti na tu spravu. A ko selo nema trijera, treba preko poljoprivrednog referenta zamoliti Bansku upravu da se trijer besplatno nabavi za selo i smjesti kod jednog dobrog težaka. Vjerujem da će Banska uprava to učiniti. Kako kod sijanja strnih žita, tako i kod sijanja kukuruza i krumpira, od kojih naš narod uglavnom živi, ne pazi se na sjeme. Kod kukuruza pazi še ko­ liko toliko, ali kod krumpira vrlo malo. Za sjeme se ostavlja onaj najslabiji, najsitniji krumpir; ako se i uzme krupan krumpir, prilikom sjetve razreže se na veliki broj sitnih komadića, od kojih mnogi nema kako treba razvijena okca. Razumljiva je težnja na­ šega težaka da što više štedi, ali tu se ne štedi, već gubi. Prinos takvog krumpira je vrlo slab. Treba uvijek imati na pameti onu poslovicu: »kakva sjetva takva žetva«. Kod krumpira, osim toga, treba sjeme mijenjati, jer se krumpir brzo izrodi. Zatim treba težiti da se uvedu bolje sorte ili, kako se negdje kaže, fele sjemena. Ne treba za to trošiti pare; dovoljno je da se negdje nabavi po 2—3 šačice dobre pšenice, dobre zobi, dobrog ječma ili kukuruza i da se, negdje pored kuće zasije, oproba i umnoži. Za nekoliko godina presijavanjem takvog dobrog sjemena nakupiće ga se toliko, da će se moći zasijati i cijela njiva. T r e ć a k r u p n a g r e š k a koju naš seljak čini je u tome što ne vodi dovoljno računa o dobrom redu kojim usjevi jedan za drugim treba da se siju na njivama, o takozvanoj ophodnji. U stara vremena sijana su žita po nekoliko godina jedno za drugim, a kada zemljište oslabi u svojoj rodnosti, ostavljamo je po više godina da se odmori i iskorišćavano kao ispaša. Tada su se mogla strna žita sijati jedno za drugim, i prinosi su mogli biti dosta dobri. Ali narod se množi i zemlje je sve manje na jednu glavu, pa se mora svaki kutak zemlje preorati i zasijati. Rijetki su oni koji mogu ostavljati nezasijana zemljišta da se odmaraju, a još rjeđi oni koji ih mogu i dobro tori ti. U zamjenu za stari odmor i prirodno bogaćenje nije zemljištu dato ništa — ni bolje đubre, ni bolji red usjeva. I sam narod pravo kaže: »Nema više stare dobre sile«. Još je veće zlo nastalo tamo gdje su se i kosanice počele pretvarati u oranice. T u stočne hrane nema više na izbor. Radi toga ne samo što se nije ni stajinsko đubre povećalo u onoj mjeri u kojoj su se povećale površine pod žitima, već ga biva sve manje. Nestade kosanice — »majke oranice« i ova ogladni. Zato, da bi se digli prinosi žitarica na našim oranicama- moramo im bar svake pete godine dati jedan odmor i kroz to vrijeme bar jedanput đubriti dobrim stajskim đubretom, koji ćemo pripraviti na način koji sam naprijed opisao. T o ćemo postići tada, ako svake pete do šeste godine na svaku njivu zasijemo djetelinu. U Bosni, gdje su ljeta kišovita, sijaćemo crvenu djetelinu a u Hercegovini, gdje su ljeta suha, sijaćemo konjsku djetelinu ili lucerku, pošto ova djetelina bolje podnosi sušu. Djeteline treba si­ jati u jaro žito, koje se može pokositi u zrno. Druge godine djetelina će dati puni svoj prinos, ali ćemo je ostaviti i treću godinu. U trećoj godini poslije prvog otkosa djetelište treba ugariti — plitko preorati i podrljati, a kada bude vrijeme sjetvi pšenice, dublje preorati i zasijati ovim usjevom. Iza djeteline pšenica će nam biti kao u Bačkoj. Tako ćemo imati pšenice sada na jednom dunumu više nego što smo dosad imali na 2 i 3 dunuma. Iza pšenice najbolje je da se sije zob. Poslije zobi dobro ćemo pođubriti i zasijati kukuruz, razumije se u krajevima gdje kukuruz uspi­ jeva. Iza kukuruza će opet doći jaro žito sa djeteli­ nom. U Posavini može se uzeti nešto drukčiji red usjeva. I tamo treba djetelinu ostaviti 3 godine, i u trećoj godini poslije prvoga otkosa ugariti, a kada bude vrijeme sjetve, ponovo preorati i posijati uljanu (olajnu) repicu. Iza repice posijati ozimu pšenicu, a iza pšenice zob, za zatim dobro đubriti i sijati k u ­ kuruz. Iza djeteline može se sijati i kukuruz, a tada nije potrebno da je ostavljamo 3 godine već samo dvije. To su. mislim, najnužnije mjere koje bi svaki naš težak trebao da zavede na svome posjedu. N a kraju, spomenuću još jednu pogrešku našega težaka, a to je cesto puta vrlo nerazumno iskorišćavanje radne & f �snage svoje i svoje čeljadi. Prođete li, na primjer, u proljeće kroz naša sela, svuda ćete vidjeti ljude kako popravljaju ograde na njivama. Lijep sunčan dan, zemlja se puši i traži poslenika, u voćkama kreću sokovi i voćke kao da zovu čovjeka da ih očisti, da odreže suhe i bolesne grane, da ih okopa. Uzalud ćete gledati, nećete nikoga naći u voćnjaku. Domaćin i snažna čeljad su otišli sa sjekirama da popravljaju ograde ili da dovode u red druge zabrane. Kada im se približite i upitate, zašto to ne rade zimi kada ne­ maju drugoga posla, samo će vam omahnuti glavom. Ni sami nemaju nikakvog opravdanja. Naš seljak uopšte ne zna kako treba rasporediti i iskoristiti svoje vrijeme. Uzalud im pričam o sjevernim evropskim narodima koji svoje kuće prave od drveta. ne zato što nemaju drugog materijala ili što im je drugi ma­ terijal skuplji, već zato što poslove sa drvenom gra­ đom mogu da obave u zimi kada nemaju drugih važnih poljskih poslova. U tim zemljama svaka kuća pošalje po jedno dijete na tesarski zanat, da se u kući uvijek nađe neko koji znade raditi na drvenim građevinama. Kod nas, nažalost, cijela zima prođe u neradu. Sve što se uradi, to je da se ode u šumu i nasiječe drva. Ima, međutim, mnogo poslova koji se mogu zimi svršiti: očistiti, okresati i okopati voćke, preorati zemlju kada nije smrzla za proljetnu sjetvuspremiti sjeme, iskopati kanale na podvodnim zem­ ljištima, ograde dovesti u red, otesati i spremiti po­ trebnu drvenu građu i t. d. Negdje je neko rekao, da poljoprivreda nije ni­ šta drugo nego vještina da se uvijek radi samo ono što je najpotrebnije. Težak treba svaki dan da dobro iskoristi i da dobro razmisli, što je najpotrebnije da taj dan radi, i u što je najbolje da svoju snagu i svoj novac upotrebi. Svaki domaćin treba da napravi sebi u glavi jedan plan svoga rada, da sve dobro odmjeri. Ima mnogo malih stvari, malih poslova koji se moraju na vrijeme posvršavati, jer ako se ti mali poslovi n a v r i j e m e kako treba ne svrše, slaba će fajda biti i cd onih velikih. Dovesti svaki dan đubre i đubrište u red na oko je mala stvar, ali od đubreta zavisi pri­ nos i njive i kosanice i voćnjaka. Da se očisti i uredi sjeme, treba zimi samo jedan dan; ali od toga zim­ skog dana zavisiće korist od svih drugih naših po­ slova. Ima još dosta pogrešaka koje naš tešak može da popravi bez ikakvih novčanih izdataka. Počnimo jedanput popravljati bar te pogreške. Inž. agr. Šerif Bubić »П о п C tm o « и м услим а ни Поводом стогодишњице рођсња митрополита Хаџи Саве Косановића, популарног, и међу муслиманима познатог »попа Саве«, доносимо неке успомене о његовим везама с муслиманима ових крајева. Сава Косановић рођен je 14/26 јануара 1839 г. у селу Мил>анићима, у херцеговачком племену Бањанима. Дјетињство и основно школовање провео je до 1856 r. у Житомислићу и Мостару. По свршетку богословије у Биограду вратио се 1860 r. у Мостар, гдје je служио као учитељ на српској школи, с прекидом једне године, до 1866 r., када je дошао у Сарајево за учитеља српских школа. Учитељску дужност вршио je све до 1880 r. када je у децембру постао сарајевски владика. Сарајево и Босну оставио je, за увијек, 1885 године. За вријеме свог службовања у Мостару и у Сарајеву Косановић je стекао широка познанства и пријатељства и међу муслиманима. Он их с нарочитом њежношћу и љубављу истиче у својим литерарним радовима. За познавање ондашњих прилика и међувјерских одношаја важно je напоменути, да нам се они често претстављају у друкчијој свјетлости, него што су у ствари били. Претежно се узимају у обзир политички моменти и сукобк, a прелази се преко свакодневних веза и доживљаја, прожетих дубоком осјећајношћу и хуманошћу које прелазе преко оквира вјерске подвојености. Такви моменти су од драгоцјене важности за познавање менталитета нашег човјека у Босни и Херцеговини. Сава Косановић, иако свештеничко лице, није био ни вјерски фанатик ни племенски шовиниста. Дубоко je био одан својој вјери и истицао се као њен бранитељ, ради чега je морао да напусти Сарајево и Босну. У националном погледу био je ширих погледа с обзиром на нашу заједничку будућност. Ради свога отвореног карактера, тактичног држања, неусиљене предусретљивости, био je уважаван и од стране најугледнијих муслимана, како за турске тако и за аустријске владе. У својим књижевним радовима, претежно историјским, Косаиовић свуда истиче лијепе особине наших муслимана, као заштитника домаће раје. Признаје и вјерску толеранцију османлијских власти, rje год му се за то укаже прилика. Упоређујући стање под Турском са оним под Аустријом, он ће констатовати да турске власти нијесу се мијешале у унутрашњу управу цркве и школе, као што то чини Аустрија. Додуше на 2—3 мјеста пожалиће самово.Ђне чине неких претставника османлијских власти, као и једног домаћег сина за вријеме његове неограничене власти. Укупно узевши претежно истиче лијепе примјере. У једној расправи о једној средњевјековној »цркви босанској« и о дабарским владикама истиче како су се у XVI вијеку при пећском патријарху Макарију, кад у ЦариграЛу бијаше велики везир његов брат Мехмед-паша Соколовић, a у Босни везир његов синовац Мустафа, обновиле многе цркве и манастири no српским предјелима у турској царевини. Домаће муслимане, на неколико мјеста, истиче као заштитнике православних богомоља. У вријеме Градашчевића буне (1831) настали су нереди у његовој војсци, при повратку с Косова. Неки калуђери из Пећи, бојећи се испада, донесу тијело св. Арсенија из Пећи у манастир Довољу (на Тари у Колашину). Калуђери из Довоље пријаве то Пљеваљском муселиму Селмановићу, јер су се бојали истраге у овој ствари. Селмановић их умири и каже им да светац слободно почива у Довољи и нека му се народ моли, »али му пређените друго име, јер ако дочују Арнаути, могу доћи и на силу ra опет однијети, пак би штета била за Довољу. Калуђери су послушали тај савјет и свецу су дали име Сава. Косановић je 1866 путовао до у Врањеш (Колашинска нахијај ради промјене ваздуха и због испитивања старина no манастирима. Ha путовању упознао се у Горажду с бегом Сијерчићем, који га je на својој скели превезао преко Дрине. У близини je град Самобор. Кад су ra Турци опсједали, 5 �причали су Косановићу, најмлађа кћи Херцега Стјепана није им се хтјела предати. Скочила je с града низ високе стијене. »Једно златно дугме с љене косе виђало се еве до назад 13 година. Тада један бег укине га из шишане и поклони својој кадуни«. С особитом симпатијом спомиње Синан-пашу Сијерчића, племића из Горажда, који je у XVIII стол>ећу дозидао предњи дио цркве Херцега Стјепана. Паша je због ове грађевине имао и неприлика. Туреке власти су га тужиле, да je за цркву употријебио грађу, одређену за градњу моста преко Дрине. Доказало се да je мост од храстове a црква од лучеве грађе. Комисија je сјекирама засијецала, што се и сад познаје, да се увјери какво je дрво. — Бегови Сијерчићи су, вели, лотомци властеле Шиернича. Синанпаша je приградио цркву, јер му ту лежи његов предак Радослав Шиернич. Косановић с похвалом наводи да je породица Сијерчића, у најљућем добу, била врући бранилац хрншћана и речене цркве. Њиховој заштити има се захвалити што се црква одржала, a при њој и штампарија неко вријеме постојала. Из Горажда je стигао у Пљевље. У близини je манастир, стара Врхобрезница. Овај манастир je горио 1857 г. T om приликом, пише Косановић, турска редовна војска се човјечно показала, јер je из вароши најбрже дотрчала и цркву одбранила. Прота je с војнидима кроз пламен износио књиге и утвари црквене. Султан je помогао оправку манастира са 50.000 гроша. Омер-пашин вакат спомиње Косановић с тужном успоменом из свог дјетињства. Дервиш-иаша и Исмаил-паша ударили су крајем 1852 год. на источне дијелове Херцеговине. T om приликом довели су из Бањана, његовог племена, око 70 људи у мостарску тамницу. Међу овима био je и његов стриц. Косановић je у тамници посјећивао свога стрица и своје саплеменике. Спомиње како je стрицу носио плаветну хартију, намазану растопљеном смолом и тамјаном, да прилијепи на шупље очи, јер су га очи бољеле од убоја. Неки су и помрли у тамници. О Фазли-лаши доноси анегдоту, како je слао дарове и писмо Кнезу Милошу, a овај их вратио с поруком, да од њега неће да прима дарова, кад рђаво поступа с његовом браћом, о чему ће и султану јавити. Под насловом »Добри бег Омарија« описује овог »од природе паметног и разборитог, a са своје доброте чувеног човјека«. Омарија je пазио и чувао своје кметове од насилника и глобаџнја. Његово je село било Осијек код Сарајева. Омарија je био кадија негдје у сјеверној Босни. Кад je чуо да му je неко напастовао кметове, похитао je да их узме у заштиту. Ha томе путу и смрт ra je стигла. Кћи му je била удата за Мустај-пашу Бабића. Тако je објавио и друге ствари из локалне хронике Сарајева. Једном анегдотом објаснио je пословицу »Вратио му шамар као Турчин Бељи« и испричао жалосну историју иеког Асима Морњаковића »кркјалана« у вријеме Вехџи-паше. Косановић je први објавио натпис на нишану Махмутбега Бранковића; римски натпис пред кулом Мустај-пашинице (пуницом Мехмед-бега Капетановића) у Осијеку; неко му je превео, a он објавио, нека акта с турског о манастиру Рмњу; у Каиру je дознао да je Мехмед-Алину цамију у граду правио неки неимар Ђорђе из Босне. У расправи »О српским спахијама под турском владом« стоји на исправном гледишту »да спахилуци нијесу дијељени православнима из признања њиховог старог племства, него за нарочите војничке заслуге, учињене султанима и њиховим војскама за вријеме ратова«. У чланку »О турчењу у Босни, о обичајима српским код Турака« има добрих запажања. Преласком иа ислам народ je сачувао свој матерњи језик и обичаје. Бегови се међусобно дописују радије старом ћирилицом и српским језиком него турским. Такво једно оригиналио лисмо Мехмед-бега Капетановића послао je Српском ученом друштву у Биоград. Његов »стари гост оџа Каравдић« објаснио му je иеке обичаје код муслимана. »Беговски оџаци« били су куће гостољубља »у којима су гошћени путннци бесплатно без разЛике вјере«. — »Старински je обичај и пријатељство, да Србин пошље свом комшији Турчину на Божић плеНку печене заоблице или шарених jaja о Васкрсу. Moj комшија Бакаревић вратио ми je двапут зајам о Бајраму пославши ми фрешка меса од курбана, a Kaпетановић-бег у истом суду лијепа херцеговачка дувана као уздарје. Кметови то исто чине својим агама«. — Бег Љубовић из Невесиња дао je 1865 год. прилог манастиру Житомишљићу, na и њему »12 плета за сиротињу«. — Сунулахефендија СоколовиН причао му je о мржњи босанских муслимана на Османлије. — Алија Локво, џематбаша из Храснице, причао му je да су његови стари били »неропси« властеле Остојића. Ријеч »неропси« (меропси) Косановић je први пут чуо у Босни. Kao што се види, Косановић je сва ова сазнања стекао личним дружењем, a многе се ствари не причају непознатом човјеку, него ономе у кога се има повјерења. Косаковић се јавио, као узгредни сарадник, и у два листа сарајевска који су излазили турске владе. У 48 броју листа »Сарајевски Цвјетник« за год. 1869 реплицирао je на тумачење Мехмед-Вехби Хаџи Трампића, зашто хришћани у Босни носе у жалости бијелу боју, мјесто црне мимо остале Европљане. Уредништво je од своје стране призна.10 да je објашњење Косановића тачно, јер и »у турској књизи Теварих ембија то исто стоји«. — У завничном листу »Босна« штампана му je пјесма којом je поздравио, у име српске школе и школског одбора, Сафет-пашу на дан ступања на пријесто Султана Абдул-Азиз Хана. Колики je углед и поштовање уживао међу муслиманима »поп Саво« најбоље се види у бурним догађајима сарајевске револуције јула 1878 год. Његово активно судјеловање и тактнчно држање довело je, уз судјеловање и осталих истакнутих личности, до заједничке акције муслимана и православних да се брани рођена груда од Швабе. О томе су писали посматрачи савремених догађаја и доцнији писци. Познат je његов говор пред Беговом џамијом, a ои je, као рођени говорник, знао масе да одушеви. Ha рукама су ra пренијели до истакнутог мјеста да сви боље виде »поп Саву«. Ha дан збацивања османлијске власти манифестовала je no улицама српска омладина и братимила се с мусличанима пјевајући патриотске пјесме. Омладину су предводили Сава Косановић н поп Ристо Новаковић-Канта. Обојица су били обучени као харамбаше с пушкама и ханџаром за noјасом, вели др. Кечет. Косановић je био у херцеговачком пародном одијелу. — Познато je крваво заузеће Сарајева, када су ra муслимани бранили очајнички од Швабе и својом крвљу спасли националну част Босне. По уласку аустро-угарске војске у Сарајево генерал Филиповић захтијевао je да му дође на подворење депутација грађана од свију вјера. Муслимани, православни и Јевреји били су заједно примљени код генерала Филиповића. Архимандрит Косановић, no овлаштењу свију депутата, поздравио je Филиповића у име све три присутне вјере. Овај догађај Косановић je касније сам описао и објавио. По томе опису доносимо тај догађај укратко. Косановић je, између осталог, у свом говору рекао и ово: »И ми покоравајући се вољи Европе и пристанку нашег честитог Султана, дођосмо да Вам се поклонимо, преузевишени г. ђенерале, и ja Вас поздрављам добродошлицом у име народа од три вјере: правооавне, муслиманске и јеврејске«. — Филиповић je одговорио Косановићу, мислећи од њега да je владика, затим je пришао Јеврејима и ласкаво их поздравио, a окренув се муслиманима напао их je брутално »громовитим гласом« и пријетио им вјешалима. Косановић ra je прекинуо у ријечи �k и узео у заштиту нападнуте муслимане. Рекао je Филиповиhy да су то све честити и поштени људи, сједили су за вријеме анархије код својих кућа, али су од масе били присил»ени да новцем помажу отпор. Ha ово се Филиповић мало стишао и отпустио депутацију. Кад су изашли у ходник, захвалио се КосановиИу стари Фазли-паша: »Хвала ти, попе Саво, на чојештву и Бог ти господство поживио. Да не би тебе данас, наши образи одоше ђе не ваља«. — Сунулахсфендија Соколовић му се захвали лакође: » ... Никада ти не можемо заборавити данашњу љубав и дослук, него Иемо ти сви хаир дову чинити и Бог ти дао здравље, a тако исто и твојој браћи који твоје ријечи таздик учинише«. — Косановић им je одговорио, да je овим чинио своју обичну дужност. — »Ласно je бити пјеви-друг, али треба бити и плачидруг, na помоћи један другоме кад je у незгоди. Ми смо сви »једне rope лист«, браћа no крви и језику, a вјере нам не сметају да будемо добри л>уди и да као једнокрвна браћа живимо у љубави«. Он je ту љубав указивао и касније. Кад je Косановић постао владика, поздравио га je на свечаном банкету (10 априла 1881 r.) Мехмед-бег Капетановић, као муслиман и као земљак, у име својих саплеменика. »Именоваље новог митрополита, вели, није само од црквеног замашаја, већ je чин од великог значаја no сву Босну и Херцеговину, уколико je ово прва прилика да се на такво високо мјесто подиже с и н н а ш е з е м љ е , a т о j e д и к а и п о н о с с в и ј у н а с б е з р а з л и к е . Kao земљак и као муслиман поздравл>а новог митрополита и у име свих осталих муслимана који се томе, са свима осталима, подједнако радују«. Цио скуп био je одушевљен овом здравнцом, a митрополит Сава, ганут оваком срдачношћу, топло наздрави свој браћи муслиманима уз громовите поклике присутних. Ha службеним путоваљима no епархији Косаиовић je дочекиван и од муслимана. При првој посјети Травнику, септембра 1881 r., поздравио га je Мухамед-бег Тескереџић, градоначелник н посјетио га у етану, a Косаповић му je истог дана вратио посјету. У Бањој Луци (1882 г.ј бег Ђумишић био je обећао да ће дати бесплатно земљиште за цркву у Крупи на Врбасу, »јер му je мило да се ђе имају његсви кмети Богу молити no свом закону«. Косановићево дјеловање у народу није могао гледати министар Калај ни босанска влада. Оно се косило са политичким цнљевима аустријске политике на Балкану. Правили су му разие сметње, усљед којих je био приморан да поднесе оставку јуна 1885 г. Његова оставка болно je одјекнула у нашем народу, na су и муслимани жалили његов одлазак из Босне. Босанска влада приморала га je да иде с депутацијом у Пожегу, премда je већ био у оставци и к томе још болестан, да поздрави цара који се ту налазио на великим војним маневрима. Онога времена говорило се, како je влада удесила, да један говорник у име народа замоли цара да анектира Босну и Херцеговину. Муслимански и православии депутати здоговоре се, ако неко иступи с изјавом о анексији, да један њихов говорник каже цару у име свију праву истину и народну жељу т. ј. да неће анексије. Вјероватно je, да Косановић није био далеко од овог узајамног споразумијевања. Влада je за ово дознала и изјава о анексији je изостала. — Депутацију je цар примио 12 септембра 1885 г. и поздравиле су ra вјерске старјешине у име својих припадника. Косановић je био једини говорник који није затајио националиост својих припадника. Цару je изјавио лојалност »с тим тврдим увјерењем, да he наша црква и наша школа, наша српска народност и домаће благостање под окриљем Ваше моћне владавипе увијек уживати своју праведну слободу и одбрану«. По одласку из Босне био je у духовној вези с виђенијим муслиманима. Када je Мехмед-бег Капетановић објавио сво- ју књигу »Народно благо«, поздравио ra je КосаиовиИ стиховима чији увод гласи: »Moj земљаче, врли трудбениче, »Мехмед-беже, љубушки витеже! »Шаљем селам и здраво ми буди, »Па хаирли нека су ти труди!« У пјесми се радује појави књиге и као земљак му се захваљује на труду, na наставља: »С тим си веље добро учинио »Н a ш о ј кући и племену своме, »Сплео вјенац и спомену твоме, »Te никада увенути неће »Ни твој намуз, ни сабрано цвјеће«. Ha крају пјесме моли Мехмед-бега да му пошље стручак тог »општака«. Гоњен Калајевом мржњом и праћен сталном његовом шпијунажом КосановиИ није могао издржати у Бечу, у интернацији. Кад му je дефинитивно био забрањен повратак у Босну, Косановић се децембра 1888 г., заобилазним путем, склонио у Црну Гору. Настанио се у Улцињу, гдје je и умро 11/23 фебруара 1903 г. За живота je чинио многа доброчинства, na и у Улцињу без разлике на вјеру. Ha његовој сахрани узели су учешћа и »многобројни муслимани«, што je марсчито истакнуто и на томе им се захвалило. Освјежавајући успомене на омиљеног »поп Саву« износимо у њему лијеп примјер вјерске толеранције и братске љубави. Нека je слава Хаџи Сави Косановићу! С а р а ј е в о , јануара 1939 r. РИСТО ШУШЉИЋ учитељ ЛИТЕРАТУРА: 1) »Источник« — Сарајево 1898 г. бр. 1—6. 2) »Шематизам митрополије дабро - босаиске« за год. 1884-1886. 3) »Српске старине у Босни« — Саво Косановић — Гласник С. У. Д. књ. 29. 4) Ибид. 5) »Јавор« — Нови Сад — 1885 r. бр. 12. 6) »Јавор« — Нови Сад — 1885 r. бр. 11. 7) »јавор« — Нови Сад — 1888 r. бр. 45. 8ј »Српска Зора« — Беч —1880 г. бр. 9. 9) »Јавор« — 1885 r. бр. 11. 10) »Бос. херцег. новине« — Сарајево — 1881 г. бр. 95. 11) »Јавор« — 1885 r. бр. 29. 12) »Источник« — Сарајево — 1888 r. бр. 11—12. 13) »Гласник српског ученог друштва« — Београд — књ. 69. 14) »Гласник српског ученог друштва« — Београд — књ. 69. 15) Год. 1870, бр. 210. 16) Dr. I. Koetschet: Aus Bosniens letzter Tiirkenzeit — Sarajevo 1905 — Thomas Herkalović: Vorgeschichte der Ocupation B. u. H. — Zagreb 1911 — »Братство« — Београд Klb. iv — 1890 г. Мита Живковић: Сарајево — »Историја Сарајева« од Вл. Скарића; — Устанак у Босни 1875—1878 од Др. В. Чубриловића. 17) »Рад« — Календар за 1901 г. — Рума; После заузећа Сарајева« — Из записника протокол Недељка. 18) »Сарајево у доба окупацпје Босне 1878« — од Хамдије Крешевљаковића — Сарајево 1933. Ha стр. 67 писац негира вјеродостојност ове сцене у Мемоарима протокол Недељка, a не наводи противне доказе како je ona била. 19) »Бос. херц. новине« — Год. 1881, бр. 30. 20) »Бос. херц. новине« — Год. 1881, бр. 86. 21) »Двије ријечи на књигу Руварчеву: Устав и тд . ..« Нови Сад — 1899 г. 22) »М-ит X. С. Косановић« од Стеве Калуђерчића — Сарајево 1830 r. 23) »Уставност« — Београд 1885 r. бр. 110 и 111. (Чланак прештампан из загребачког »Србобрана«). 24) »Сарајевски Лист« — 1885 год. бр. 104. 25) »Босанска вила« — Сарајево, год. 1887, бр. 14. 26) »Глас Црногорца« — Цетиње год. 1903, бр. 8 и 9. �М ем орандуЈ* С рб а и Х р в а т а гр о ф у Тиси Н Политичке прилике у Босни за вријеме Свјетског рата биле су више него тешке. Послије атентата на Франца Фердинанда, престаје функција Босанског сабора: прогони, хапшење, вјешање и уништавање имовине Срба и свих национално свјесних елемената доводе до једног изузетно тешког стања у земљи. Међутим, прилике у осталим југословенским покрајинама биле су нешто боље него у Босни. Од године 1917 почиње нарочита политичка активност у Бечу међу посланицима Југословенима и политичарима у Загребу. Резултат политичког рада у Бечу била je чувена Мајска декларација. У Бечком парламенту и Хрватском сабору у Загребу чују се повици отпора против насилне владавине. Припрема се терен за духовно приближавање и траже се форме будућем заједничком животу свих Југословена. Рад Југословенског одбора у Лондону био je познат, a његов рад са владом Краљев'ине Србије резултирао je чувеном Крфском декларацијом (1917 г.). У свим југословенским земљама се јасно осјећао талас побједе идеје опредељења народа на етничкој поддози. Јасно je било свим далековиднијим људима да ће централне (?иЛе изгубити. рат, послије уласка Америке у свјетску катастрофу. Рад југословенских политичара и омладинаца који су се почели да прибирају у већим нашим мјестима био je зазоран аустроугарским политичарима, a особито оним у Пешти. Пред сам слом Аустроугарске дошао je угарски претсједник владе гроф Тиса у Сарајево, 20 септембра 1918. Тиса je покушавао да политичке претставнике Босне придобије за свој план о припајању Босне Угарској. Ha разговор су били позвани виђенији политички људи, Срби и Хрвати, и енергично су одбили све Тисине понуде. Умјесто пристанка на Тисине предлоге, босански Срби <u Хрвати му предадоше један меморандум, који je врло карактеристичан за прилике у којима се живјело, a особито je интересантан кад се гледа кроз призму двадесетгодишњепрошлости. Гроф Тиса у униформи пуковника, згранут поступком босанских политичара, рекао je: »Не говорите ми о самоопредјељењу, то je лажни новац који сију непријатељи Монархије. To je исти тон као из Прага, Љубљане и од Антанте. Али знајте иако паднемо, имаћемо још довољно снаге да прије тога вас уништимо«. Послије ових ријечи напустили су га Босанци. У првом дијелу меморандума изнијели су босански Срби и Хрвати ратна насиља у земљи, a у другоме су тражили слободно опредјељење. Слиједећи пасус меморандума je врло важан: »Осим судских прогона и јустификација мноштво je наших Срба убијено, запаљено и објешено без истраге суда, и то не само мушкараца, него и жена и дјеце. To су већином чиниле уз редовиту војску оне чете, што >ш je уз плаћу из свакаквих елемената основао генерал Потиорек . . . Иако се разликујемо no вјери, ми смо синови истога народа ми смо крв исте крви. Идеја народнога јединства Срба, Хрвата и Словенаца продрла je у све народне слојеве. Она je постала политичком вјером и дог- мом нашег народног бића. Зато су муке и патње, што их je морао српски дио јединственога народа нашег претрпјети, одјекнуле дубоко у срцу и души свих Хрвата и Словенаца«. Д аљ е.је важан пасус: »Наше народно претставништво распуштено je, аутономија градова, котарева и окружја обустављена je била. Законом загарантована вјерско-просвјетна аутономија и управа српско-православних епархија укинута je наредбеним путем. Слобода састајања потпуно je укинута. О слободи штампе не може се говорити. Не допушта се, што више, ни долазак новина у Босну и Херцеговину, које стоје под цензуром државног одвјетника у Монархији. Слобода кретања, a да у близини нема ратних операција, ограничена je тако, да и најкраћи пут овиси о милости полиције и дозволи војничке власти«. »Политички осуђеници, за које закон прописује посебно поступање, чаме још и данас као обични осуђеници у централној казниони у Зеници, у гвозденим кавезима као животиње уз слабу храну и необично строги поступак, који се против н>их до у танчине проводи...« По том се апелује на грофа Тису, као мађарског националисту, и указује му се на положај Мађара под германским апсолутизмом. Потребно je да се промени политичко стање у земљи, да би се »народ тргао из ове апатије, ове потиштености и отуђености, да зна да није само објекат управне оиле, него да je грађанин с правима и дужностима«. Да би се створило друго расположење у народу, потребно je да се да пуна амнестија политичких осуђеника, да се накнади штета невино настрадалим; да се осигура прехрана; да се сазове Босански сабор и да се управа земље преда људима саборског повјерења. Најзад, од особите су важности последњи ретци овог Меморандума: »Ми се осјећамо једно са свом нашом истокрвном браћом Хрватима, Србима1 и Словенцима ма гдје они били«. Да би се с Мађарима могло преговарати и да би се направио потпун споразум, потребно je да се прво створе сви услови да Југословени буду равноправан фактор с њима. Једино слободан народ може да одлучује о својој судбини. Меморандум, састављен паметно али мушки и одважно, завршава овако: »Свако друго ријешење, међу које убрајамо и директно и без приволе народа намјеравано присаједињење Угарској, било би насиље, које би уродило најгорим посљедицама за унутарњу сигурност и спољашни мир. Напаћена душа нашега јединственога народа Срба, Хрвата и Словенаца, ако насиљем и неправдом раскомадани будемо, проћи ће- мученички пут борбе, да у њему сагори и пропадне, или постигне јединство и слободу своју«. (»Југословенске новине«, Затреб 1938, бр. 107). Кад човјек данас послије два деценија, noсматра дух који je провијао духовима у значајној 1918 години, мора признати да je код потписника овог историјског меморандума било и снаге и прегалаштва, као и оног чудесног националног ентузиазма који je опијао ондашње људе. Меморандум je потписало, no П. Слијепчевићу, 23 потписника. Карактеристично je да међу потписницима нема му- �Ђуђење Пропјевала су села, Пропјевала живо и гласно. Пјесма се оздо диже врела Ко зној m ro кипи с нашег тијела — Пјесма што букти страсно. Друже, диже се живот нови: Из мрака што je гушио све, Из гроба што je скривао све — Из тамница гдје нестају снови Диже се живот нови. Ja видим: над ралом човјек мисли, Човјек гледа на рађање сунца; Човјек што су га окови стисли Ко лампион с небеског врхунца Поздравља пјесмом рађање сунца. Дуго су га круте стезале карике, Дуго je чамио у глади и јаду, Дуго je биједу сносио без^вике Хранећи вјечито у себи наду: Да ће будућност постићи у Он пјева и мисли уз рало што риЈе, Пјева животу што се са дна диже, Своје тешке патЊе у ђердан ниже Зори што га росом окрепљења мије И пјева сунцу што га штедро грије. ЈУНУС МЕЂЕДОВИЋ слимана. Г. Слијепчевић у биљешци каже да потписници Меморандума нису смјели да га повјере муслиманима, na су га предали без њих. (Напор Босне и Херцеговине, стр. 271). Међутим, стање je било друкчије. Потписници Меморандума нису занста упознали политичке претставнике бос.-херц. муслимана са садржином, не знамо из којих разлога, сем ако примимо разлог, да се у њих није могло имати повјерења. Међутим, факат je да je гроф Тиса позивао у посебне аудијенције г. Др. Халидбега Храсницу и г. Др. Мехмеда Спаху. Независно један од другог, a неупознати са садржином Меморандума, одбили су у име муслимана сваку везу са Мађарском м изјаснили се за народну државу Срба, Хрвата и Словенаца. Претставници муслиманских академичара из Загреба поздравили су овакво мушко држање муслиманских политичара према претсједнику мађарске владе, грофу Тиси. X. КАПИЏИЋ Štam pa о G a jre to v o m k a le n d a ru Narodno Jedinstvo«, službeni list Banske uprave u Sa­ rajevu od 23 novembra o. g. piše o našem kalendaru slijedeće: »Pre izvesnog vremena izašao je iz štampe kalendar mu­ slimanskog kulturnog društva »Gajret«. Kako svojim opsegom (354 stranice, format osmine), tako sadržinom i tehničkom spremom, ovogodišnji kalendar Gajreta može da se svrsta u red najzanimljivijih almanaških edicija koje su se, u obliku kalendara ili almanaha, pojavile, u toku ovoga meseca, na knjižarskim pijacama, ne samo sarajevskim nego u celoj zem­ lji. Štampan u sarajevskoj poznatoj štampariji »Bosanska Po­ šta«, kalendar je svojom tehničkom spremom, ilustracijama i ukusnim vinjetama u naslovima stručnih i beletrističkih priloga dostigao onaj renome koji pripada najukusnijim edicijama koje gledamo po našim knjižarskim izlozima. Svojom sadržinom, raznovrsnim štivom kalendar se može takmičiti sa najboljim u državi. Upućen na raznovrsnu čitalačku publiku, prvenstveno muslimansku, urednik kalendara (g. Hamid Kukić, sekretar društva »Gajreta) vodio je savesno i opre zno računa o svrstavanju štiva, pa je, vrlo uspelo, stručne član­ ke (istorija, pravo, higijena, agrar, privreda i si.) prošarao beletrističkim štivom i (pesma, pripovetka) savremenih književ­ nika — muslimana, među kojima se ističu imena: Muratbegovića, Hume, Kikića, Dobardžića, Dizdara i Orahovca. Njihovi prilozi, u prozi i stihu, naslonjeni na fabule i motive sa soci­ jalnim akcentima i kazivanjima, pretstavljaju, u ovom kalen daru, jednu minijaturnu antologiju današnjeg književnog stva ranja Bosne i Hercegovine, sa njihovih muslimanskih strana Clankovni deo kalendara, impozantan sadržinom, obuhva tio je pnošlost i današnjicu Bosne, ovih naših »strana zama gljenih«, u više stručnih obličja. Ovim prilozima, pisanim lački1i stručno, kalendar Gajreta dostiže, bez malo, nivo jedne naučne edicije, upućene na čitaoce snagom svoga stručnog kazivanja i tumačenja. Jedan cio niz priznatih imena obuhva­ tio je probleme sadašnjosti i ušao u tajne prošlosti Bosne s novim obasjavanjima do danas neznatnih stvari i zbivanja. Ovoj urednoj seriji članaka prethodi- uvodnik g. dr. Avde Hasanbegovića, pretsednika društva, koji, kroz ideološki stav Gajretova nacionalno-kultumog delovanja, obeležava, toplo i emotivno, značaj 20-godišnjitc našeg Oslobođenja i Ujedinje­ nja. — Dr. Mehmed Begović rasvetljuje, solidnom analizom, bračne probleme u šerijatskom i građanskom pravu. U pro­ šlosti Bosne otkrivaju nove momente dokumentovani članci Hamdije Kapidžića, Mehmeda Handžića, Hašima Serića, Fehima Efendića, Dr. Hamdije Ćemcrlića i Busuladžića. Privredu Bosne, u njenim raznim vidovima, ubedljivo tumače članci Esadbega Alibegovića, Hilmije Dubravića i Saćira Halilovića. Dva zanimljiva priloga daju Kasim Dobrača (»Socijalni duh šerijata«) i Derviš Korkut (»Jedan zvanični umir krvi među Arnautima«). Socijalnu higijenu obrađuju članci Dr. Džananovića i Dr. Cemerlića. Među pomenutim imenima (čiji je broj u Gajretovim kalendarima iz godine u godinu sve veći i ug­ ledniji) ističe se Tajib Okić koji nam pronalazi i ilustruje jed­ nog zaboravljenog istoričara 18. veka, Ahmeda Hadžinesilmovića iz Prusca. O voćarstvu i zadrugarstvu daju niz praktič­ nih saveta članci Ahmeda Kemure i Alije Mehića. Isticanjem gornjih članaka još nije iscrpljeno štivo ovoga kalendara koji, svojim raznovrsnim člancima potpuno odgovara obrazu i ugledu »Gajreta«. — P.« P r c lp la ć u f t e s e I š ir it e lis t I »G a jr e t «* 9 �S e le n je d u ša p r e m a v je r o v a n ju I r a n u ( p o tu rs k o m ) u In d iji i s ta r o m Iz ranijeg izlaganja smo vidjeli kako se je rodila vjera — u selenje duša u Africi, uz obalu Nila. To vjerovanje stavili su stari Indijanci! na još širu metafizičku podlogu od one što je kod Egipćana. Nasta­ njeni narod oko rijeka Gangesa i Sinda, gdje je tropska klima i gdje je cvijećem okićena zemlja — oduvijek' je bio zaokupljen mišlju na beskrajnost, tako da su provodili ži­ vot sa tvrdim uvjerenjem da je duša u dubokom 'blago­ stanju kad je zauzeta i zaokupljena >Tzvorom«, a da osob­ nosti (ličnosti) iščezavaju i prolaze između onog što je cdvazda i zavazda (duša). Čvrsto su vjerovali stari Indi­ janci da ima duša svoj izlazak i ušće i da joj je zadnje ušće u Brahmi. Stoga su stari Indijci naučavali da je život (sje­ dinjenje duše sa tijelom) poniženje i kazna za dušu, jer Brahmini vjernici — po njihovom shvatanju — malo imaju cd fizičkog života, koji ide za niskim požudama, pohotama i pokorama. Smrt je dolazak duše u »Izvor« koji ne išče­ zava i ne može nestati nego ulazi u uzvišenje i opće blago­ stanje (Brahmu). Da tako vjeruju Indijanci dokaz su nji­ hove molitve i ritusi. Brahmanci spominju urednoj molitvi ovako: »Oboža­ vani, vidim u Tvom biću'sva živg bića i sve obožavane; Ti si božansko biće, koje nije postalč i koje ne će nestati; Ti si jedna blagodarna riznica, a Tvoja je moć neograni­ čena . . .« •Može da se nade u Vedama mnogo sličnih dokaza, kojima se potvrđuje vjerovanje u selenje duša i kojima se potvrđuje da su nazirali nesreću u spajanju duše sa tijelom, a sreću i blagodamu riznicu duše u smrti. Duši koja se rastavi od tijela, ako hoće da dode na neprolazno mjesto (da ude u Brahmu) uvjetovano je da je sačuvala svoju čistoću dok je bila u tijelu. Ako je ta duša, dek je bila u tijelu, opterećena sa grijesima, ide na niže i seli se u jedno niže životinjsko biće (po izgledu) opet za kaznu. Kad se ta duša ponovno vrati u jednog čovjeka, pa ako ponovno stane griješiti, nakon smrti toga čovjeka opet će seliti u nižu životinju ili u koju biljku. To takovo selenje duša opisuje »Veiseshika«, stara naučna vjersko filo­ zofska knjiga. Prema sadašnjem vjerskom i naučnom sistemu »Vedanta««1) duša ne polučuje blaženstvo samo uspinjanjem do Bratime, nego tek onda kad ode u vječnost. Brahmanska vjera u Indiji ima tri pravca: vedizam, brahmanizam i hindovizam. Sada u Indiji prevladuje sistem vjersko-filozofski: panteizam sa hindovizmom. Prema Vedanti umrijeti i roditi se znače dva stanja nadošla duši. Kad duša zauzme tjelesni kalup, tada ima raznovrsne potrebe, muke, bolesti i razna druga stanja, a uz to je guši mrak neznanja i navikava se na griješenje. Selenje duše — prema Vedanti pravi jedan dug krug koji počinje od bilja i ide do čovjeka. Duša se može oslo­ boditi, da ne hoda kroz niska živa bića, kad se povrati u •prsa opće duše«, a to može biti jedino sa »Znanjem uzvi­ šenim«, jer je ono bez želja i potreba, bez tjelesnih osjećaja i bez svog »ja« i utiče u bezkonačno božanstvo kao rijeka u more. ') Vedanta je knjiga o mistici i vjeronauci sa komentarom. Indijanci imaju ovakove četiri sv. knjge. 10 ----------------- Ako usporedimo vjerovanje u selenje duša kod Egip­ ćana sa ovom Indijanaca, vidjećemo da su to dvije vrste vjerovanja. To vjerovanje kod Indijanaca zaodjenuto je u metafiziku, i predviđa da duša prolazi kroz bilje, životinje i ljude. Kod Egipćana duša ne izlazi u svom kolanju izvan životinjskog carstva. Izgleda da sui Iranci poprimili vjero­ vanje u selenje duša od Egipćana s tim da su se trudili da svedu njezin krug selenja samo na ljudska bića; a ovakcvo vjerovanje stvorilo je još i drugo vjerovanje: da će se ljudi poslije smrti oživljavati. Osnivač ove vjere u Iranu Zoroastar navodi u svojoj knjizi, da će se na kijametskom danu oživljavati mrtvi i da će se pretresati njihova dobra i zla djela na sudnjem danu. Zoroastar veli: Svaka duša naći će svoje dunjalučko ti­ jelo na sudnjem danu. Prema tome kako je čovjek, dok je bio živ, radio, dobro ili zlo, ići će mu tijelo zajedno sa dušom u raj ili u pakao. Tako će dobiti nagradu za dobra ili kaznu za rdava djela. Griješnici će ostati u paklu dok se potpuno ne očiste, a poslije očišćenja, otići će u carstvo vječnosti "(džennet, raj). Konačno će tamo doći svi ljudi i tu će ostati da uživaju u vječnosti. Iranci čitaju neke molitve Zoroastra-da rastjeraju zle duhove, koji kruže oko duše mrtvaca. Zoroastar je unio neke ispravke u staru vjeru ц selenje duša kakva je bila kod Egipćana pa je time dobila Iranska dosta jakosti u moralnom pogledu. Priča se, da je vjerovanje u selenje duša došlo Grcima iz Egipta, ali ako povjerimo Herodotovim navodima ne ćemo to uvažiti. Herodot je tvrdio, da je ta vjera bila raširena medu Grcima prije nego što je mogao da je pre­ nese iz Egipta Pitagora. Vjerovanje u selenje duša kod Grka bilo je bliže shva­ tanju narodnom od indijskog misticizma, od egipatskog natuializma i iranskog antropomorfizma. Ovom vjerovanju u Grčkoj dao je jedan odreden oblik Pitagora. On nije kao Brahma smatrao da duša kola kroza sve što živi, počevši od bilja, nego je lokalizovao kolanje duše samo na životinjstvo. Pitagora je iznašao sistem spiritualizma prema kome je duša u vezi sa znanjem, koje opet drži u vezi ljudska uda uz tijelo. On je naučavao da rastavljena duša od tijela do­ lazi u posebnu fazu, koja je svojstvena samoj duši od prije nego što je došla na svijet. Nije isključio principe, da će se kažnjavati za rdava djela i da će se nagrađivati za do­ bra djela,'nego je još predvidio da će doći duša u jedan sretan i uzvišen život za dobra djela, a da će biti u patnji za rdava djela. Ovu nauku Pitagorinu obradio je Platon u naučnom filozofskom sistemu, kome su osnovni principi priroda i ljudsko shvatanje. On je napisao u »Phodonu«: »Kad pro­ matramo prirodu, saznaćemo da u njoj vlada pravilo, da se izmjenjuju suprotnosti. Mi vidimo na ovom svijetu, na ovoj pozornici prirode, da se smenjuju smrt i život, pa — veli — zašto ne bismo vjerovali, da nasuprot tome smjenjuje život smrt i zašto ne bismo mogli vjerovati da se ovakova smjena dešava i kod ljudi. Isto se tako može pojmiti, da je naša duša živjela i prije nego što je došla u naše tijelo; pa da će naše duše, kad se rastave od naših tjelesa, drugim tijelima dati život. Kada duša izađe iz tijela, ako ne nade za se skladno tijelo, tada nastaje razmak između dva života. Pitagora i Platon vjerovali su prema naprijed navede­ nom — da postoji još neki drugi svijet osim ovoga svijeta. �B ib lio g r a fs k i p o d a ci o radu rafim. N asifa R e s u lo v ić a U prošlom broju donijeli smo članak o smrti vrijednog Gajretovog radnika i saradnika, književnika i učitelja rabin. Nazita Kesulovića. Danas donosimo bibliograske podatke o njegovim radovima: ime lista u kome su štampani, naslov, go­ dina i broj lista. I PESME 1) »Narodna Prosveta«, Beograd: Bledsko Jezero (1924, II), Cveta (1925), Moja želja (1932, LXXXV-I.XXXVIII). Sova zapeva. 2) »Srpska Riječ«, Sarajevo: Aleksa Santić (1924, XXVII). 3) »Gajret«, Sarajevo: Moje selo (1924, I—II), Kovač (1924, III), 2eni (1924), Ja bih (1924, V), Prahu Osmana Đikića (1924, VI), Ja sam Srbin (1924), Orač (1924, XI), Zapis (1942, XV), Naš spas (1924, XVI), Handžar (1924), Mo.nc si­ nu (1924, XIX), Na oslobođenom ognjištu (1924, XIX), Otvori mi demir-pendžer (1925, IV), Čežnja (1926, XIII), Zapisi (1927, 4) »Venac«, Beograd: Susret (1921, VII); 5) »Vidov Dan«, Beigrad: Pozdrav Kralju (1925); Bosna nije siromašna (1926). 6) »Srpsko Kosovo«, Skoplje: Kosovo (1929, XIX), Za­ boravljeni junak (1929, XXI), Nikoli Došeciću (1929, XXIII), Srpskom Kosovu (1930, X—XIV), Kosovo propeva Ц930, XXII). 7) »Zvono«, Beograd: Naš spas (1924, СХ1Н). 8) Pregled«, Sarajevo: Robijaši (1936, CLVI). XXIX), Proljctnji akord (1932, XXXVIII), Na kaburu moga oca (1932, XXXVIII). 9) »Štampa«, Sarajevo: Cigo (1929 g.). 10) »Slobodna Riječ«, Sarajevo: Bajramski sonet (1932, 11) »Pravda«, Sarajevo: Večito živa snaga (1937, XLVIII). 12) »Novi Behar«, Sarajeyp: Preni se rode (1929, XVII— XVIII), Gde je draga? (1929, II), Azemina (1929, II), Suze (1929, X), Nactumo (1929, X IV -X V ), Mili pokojnici - Majci (1930, IV), Kosidba (1930, VIII), Bečemja slika kraj геке (1930, X), Umiranje dana (1930, XXIV), Pesma za patnike (1931—1), Arnjauče (1931, V), Vrtikučka (1931, V), Pesme rukama (1931, X), Eđhemu Mulabdiću (1931, XVI~XYTI). Vizija (1931 XVI —XVII), Kurban-bajram (1933, XIX—XX)', Pesnik, Mirzi Saf\etu Bašagiću na večnu uspomenu (1934, XXIII), Pod Breme­ nom života (1934, 1Х -Х ), Slika iz grada (1934, X I-X II), Baj­ ram milosrđa (1934, XIV), Jutarnji akord (1934, XV), Nogo­ met kroz vekove (1935, X V II-X V III), Moji seljaci (1936, V I IX). Nništeni život (1936, VI—IX), N a ulici (1956, XIV -X V I), Piometni štimung (1936, XX), Hmjica Omer na stratištu (1936, ХХП-ХХШ ), Junak rada (1936, Х ХП -ХХШ ), Hadžije (1937, XV—XVI), Neumrlom Reis-ul-ulemi Cauševiću (1938, XX), Muhamed a. s. (1938, XXI—XXIII), Reis-ul-ulemi, Fchim cf. Spahi (1938, XXIV), Polazak Halilov na Mcjdan (1934, 1—II), Seljaci (1934, III—IV). Kod Platona može utvrditi ovako vjerovanje iz njegove knjige »Republika« u kojoj stoji i ovo: »Čovjek nakon smrti proživljeće se. U razdoblju između ova dva života patiće griješnikova duša. Niske duše idu u pakao; a uzvi­ šene duše vječito žive posebnim životom. Znanjem okićene i mudrošću ukrašene duše ne mogu doći u stanje da se i dalje sele i da kolaju. Ovakovo shvatanje Platonovo može se razabrati iz ovih redaka »Republike«: »Očišćena duša od tjelesnih prljavština, kad se rastavi od svoga tijela, zaboravi posve na život s tijelom i razmišlja a svom is­ hodištu resp. o svom utočištu i uzvisuje se u duševni ne­ prolazni uzvišeni božanski svijet. Tu se oslobađa od ne­ znanja, manjkavosti, pogrešaka, straha, ovosvjetske ljubavi i voljenja i ide u jedan uzvišeni, neprolazni sretni život zajedno sa božanstvima«. (Svršetak) SALIH M UFTIĆ Narodne umotvorine: Mujo gleda u mahali Ajku (1933, VIII, IX, X), Majka i gevet sinova (1934, I—II), Durmitore, visok teferiču (1934, X1-XIV). 13) »Pravi put«, Skoplje: Bajram (1937, V), U parku (1937. X). 14) »Putokaz«, Zagreb: U parku (1937, II). DECJE PESME »Dečje Novine«, Novi Sad: Njegovu Visočanstvu Presto­ lonasljedniku Aleksandru (1920/1921), III), Guske (1920/1921, III), Mali majstor (1920/1921. III), Oslobođenje (1920/1921, IV), Kćerkin lepi san (1920 1921. IV), Koruškom bratu (1920/1921, V, Iznenađenje (1920/1921, V), Bratske reči (1920 1921 VI). Napred! (1920/1921, VI). Lakomac (1920,1921. VI), Otadžbini (1920/1921, VII), Mala Nada (1920/1921, VIII), Račundžija (1920/1921, VIII), Volim otadžbinu (1920/1921, IX), Prahu Zma­ ja Jovana Jovanovića (1920/1921), Petru Mrkonjiću (1921, III). Dobro dete (1921, III), Tri brata (1921, IV), Huscjn kapetan, 1832 (1922, VI), Tužan dan, 21-111-1921 (1922, VII), Mala Nejjira (1922, VIII), Osrednji i lenji (1922, VIII), Zadrcmala senja (1922, IX), Seja i pile (1922, IX), Njegovu Veličanstvu Kralju Alek­ sandru I (1922, X), Braca i mačak (1922, X), Josipu Milakoviću (1922, I), Vredni drugari (1923, V), Sirotica (1925, VI), Batino veselje (1923, VIII), Dolazak lastavica (1923, IX), Radost, 6-1Х 1925 (1923, I), Zdravo! (1923, I). Naš spas (1923, III—IV), Mali četnici (1923, III—IV), Aleksa Santić (1924, VII), Spasićc nas samo sloga — Divni zvuci — (1935, VII), Ševala (1935, VIII), Prahu Osmana Đikića — iz »Rodoljubivih pesama« - - (1937, I), Ja sam Srbin — iz »Rodoljubivih pesama« — (1927, 1), Radost bracina (1929, IX), Naša deca (1929, IX), Neposlušni mišić (1929, X), Pilot Zđravko (1930, VIII—IX), Pretnje »Dečje radosti« — (1930, X). 2) »Naša Deca«, Beograd: Sneg (1921, VI). 3) »Zorica« Beograd: Zora (1923, I), Radost (1923, II), Kolo (1923, IV), Moja koljevka — iz Almanaha fr. Pihe — (1924, III), Tako treba! (1925, IX), Sevala (1935, X), Pozdrav dcci (1927, VI), Mali sokoli (1927, X), Mali zidari (1929, X), Čestita devojčica (1929, I), Kćerki Zakiji — umrloj 19-Х1-1929 - (1930, V), Proleće (1930, VTII-IX). Kišica (1931, I). Dragulj skup (1931, IV), Juni (1933, X), Munira i pčele (1933, IV), Zmaj (1934, VII), U proleće (1954, IX), Čuvajte mi Jugosla­ viju! (1934, IV), Pnolećnje radosti (1935), Zijine muke (1935). 4) »Zraci«, Beograd: Suze (1923, IX), Majka (1923, III), Leptir (1923, I). Mojoj kćerki (1923, II), Moja mati (1924, VII), Dižite škole (1924, II), Avaj, strepim — »Skromno, braćo!« — (1925, X), Gavrilo Princip (1926), Setite sel (1927), Nas­ talo proleće (1927), Razgovor (1927). 5) »Jugoslovenče«, Beograd: Đače Povardarče (1931, III), Majka Prizrenka (1931, IV). Mali kočijaš (1932, IV), Jugoslo­ venče iz Maneša (1933, V), Lav sazvao veće (1933, I), Fahrina lutka (1934, V), Ponosna Bosanka (1934, VII), Vitez s Juga (1935, VII). Omcrov belac (1935, IV), Vezilja (1927, IX). 6) »Pravi put«, Skoplje: Fatima (1937, V), Đače Sulejmanče (1937, V). 7) »Zavičaj«, Skoplje: Jesenje jutro (1923, III). 8) »Male Novine«, Sarajevo: Dečje radovanje (1936, II), Ptičji prijatelj (1936, II). 9) »Zadrtiga«, Sarajevo: Ostvareni snovi (1936, IV), Maj (1936, V), Za glasovirom (1936, VI), Štediša (1936, X), Dobre drugarice (1936, X), Ujedinjenje — iz »Dečje radosti« — (1936, XI), Novembar (1936, XI). 10) »Dječji Novi Behar«, Sarajevo: Dečjcm Novom Be­ haru (1932, V H -V III), Hvala Bogu (1923, XIX—XX), Džamija (1923, X IV -X V ), Dečica u proleće (1933, XXI), Junak (1933, XXIV), Vredna devojčica (1933. V ili—X), Kupanje (1934, XXIII), Tajiba (1934, XXIV), Nihad i golub (1934, III—IV), Čedo u koljevci (1935, XIII). Umilanja (1935, XX—XXI), Mclinina šetnja (1936, IX—XIII). Omerov belac (1936, XVII), Majsko jutro (1936, XXI), Mali baštovan (1927, XII—XIV), Ima deci voća (1937, XVI), Reis-ul-ulemi Fchim ef. Spahu — 18-V-1938 u Skoplju — (193S, XXI—XXIII), Krasan je maj (1938, XXI—XXIII), Nerćscov ribolov (1938, XXI—XXIII). (Svršiće se) ____ ■------------ ---------------- 11 �H am u м ерхум и Р ахм ет ли Љ ш е ф . МиџиН Ненадана и неумољива смрт отргла je из наше средине много цијењеног, поштованог у угледног старину Али еф. Миџића, шефа Пореске управе у пензији из Градачца, који пресели на ахирет 2 децембра о. r., у 64 години живота. ван чиновник, те je ради свих тих, својих лијепих особина и врлина стекао и уживао неподјељене симпатије свих оних који су га познавали и с н>им у додир долазли. Ha срцу му je стално лежао напредак и побољшањс живота муслимана, ,те je као човјек напредних идеја и сакремеиих логледа на живот, помагао сваку акцију која би била од користи нашем свијету a нарочито Гајрет, истичући сваком приликом велике заслуге Гајрета за културни Рахм. Али еф. Миџић са својим кћеркама и сино.ч Величанствена уеназа у којбј су узели учешћа многобројни пријатељи и поштиваоци рахм. Али еф., без обзира на вјеру, — најбољи je доказ колико je он био обл>убл>ен и цијењен као користан члан наше заједнице. Рахметлија je био чест^Ит човјек, високо моралан, идеални добричина, примјеран муж и отац, савјестан и испра- М егђит J u su fa g a M u rsel N a 18 marta 1938 preselio je u vječnost u Trebinju Jusufaga Mursel, brat rahmetli Sulejmana Mursela, našeg poznatog kulturnog radnika i pisca »Veli­ kog i Malog Ilmihala«. Rahmetli Jusufaga rođen je 7 aprila 1883 godine u Hrupjelima kraj Trebinja u poznatoj porodici M ursel.Ova se porodica kao i os­ tale muslimanske porodice doselila u T ursku iz H er­ и просвјетни напредак муслимана. Зато je рахм. Али еф. оставио трајне и нсизбрисиве успомене у срцима његове родбине и пријатеља, који га дубоко ожалошћени са суза,ча у ,очима испратише до вјечне куће. Рахметулахи алејхи рахметен васиах! ceg Novog nakon njegovog pada u mletačke ruke 1687 g. Murseli su se nastanili u Hrupijelima gdje se već 1745 g. spominju. Po svršenoj školi Jusufaga se odao trgovini u kojoj je imao vidna uspjeha. Kao takav bio je uzor solidnosti, poštenja i tačnosti. Još u mladim godinama igrao je vidnu ulogu u svim kulturno-prosvjetnim društvima našega grada. Naročito je bio aktivan u mjesnom odboru Gajreta, ko­ mu je bio više godina i pretsjednik. Svaku akciju kojoj je bila svrha podizanje zajednice rahmetli Jusu­ faga je pomagao moralno i materijalno. Svojim djeli­ ma on je dokazao kako treba voditi zajednicu. Kao čovjek bio je miran i povučen daleko od partizanstva, i špekulacija. Krasile su ga vrline srca i karaktera. Radi toga je bio obljubljen među svim sugrađanima. Njegova smrt bolno je odjeknula među svima onima koji su poznavali njegovu čestitost i rod. Jer zaista nestalo je iz naše sredine čovjeka koji za svoj rad nije tražio nikakvu zemaljskuu slavu ni ugled. Dženaza uz sudjelovanje i nemuslimana — bila je ogromna. N eka Svemogući rahmetli Jusufagi da rajska na­ selja a porodici naše iskreno saučešće. Rahmetullahi alejhil T r e b i n j e. M ustafa Busuladžić �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК БАЈРАМСКИ БРОЈ »ГАЈРЕТА« Идући број нашега листа изаћи ће пред Курбан Бајрам, у повећаном опсегу, са више пробраних и лијепих радова. Молимо наше сараднике да нам за тај број пошаљу одмах своје радове. ГАЈРЕТОВА ПОПУЛАРНА ПРЕДАВАЊА ЗА ВРИЈЕМЕ РАМАЗАНА Рогатица: T okom прошлог Рамазана приредио je Мјесни одбор у Рогатици у сали Хотел »Рогатице« 5 предавања, која су од грађана и сељака била врло добро посјећена и помно саслушана. Предавања су одржали гг.: 1) Хамшић Хусејн, учитељ, тема: »Кемализам — пут Турске«. 2) Бранковић Едхем, општ. биљежник: »Хусеин Капетан — Змај од Босне« и »Алипаша Ризванбеговић-<. 3) Др. Томић Алија, банновински л>екар, тема: »Заразне болести и њихови узрочници«. 4) Наил Бегић, дир. грађ. школе, тема: »Муслимани данашњице«. 5) Др. Томић Алија, бановински љекар, тема: »Венеричне болести. Бос. Брод: Г. Касим Хрнчић ,учитељ и секретар Мјесног одбора Гајрета у Бос. Броду одржао je 16 новембра pAfT У Гор. Колибама предавање у џамији иза теравије намаза »0 раду и штедњи« пред 80 слушалаца. гИету вечер и у истом мјесту одржао je предавање у кафани »0 псовки« пред 65 слушалаца. 19 новембра о. г. у Сијековцу у џамији, иза теравије намаза, одржао je г. Хрнчић предавање »0 животу и раду Мухамеда a. c.« пред 30 мушких и 25 женских слушалаца. Сва су предавања била без дискусије. Са г. Хрнчићем били су у друштву и г. Асиф Хаџисејдић, трговац из Бос. Брода и г. Касим ГТипић из Сијековца. Вишеград: Мјеони одбор Гајрета у Вишеграду tokom мјесеца Рамазана организовао je десет популарних предавања. Прво предавање одржао je у Царевој џамији 28-Х-1938 претсједник Мјесног одбора Гајрета г. Кадић Вејсил еф., ше р.судија, са темом: »0 штетним последицама употреое алкохолних пића«. Друго1 предавање одржао je дана 28-Х-1938 г. Омерсофтић Бекир, судија среског суда у Вишеграду, у Градској уџамији. Тема предавања била je: »0 потреби подизања мектеба и основних школа у нашем селу«. Треће предавање' одржао je г. Кадић Вејсил еф. у Царевој уамији 1-Х1-1938 са темом: »0 међусобној слози и потпомагању«. Ова три предавања искључиво су била намијењена тежачком свијету и зато су држана иза намаза у џамијама. Да би се оживио рад Женског одбора Гајрета, a уједно да би се омладигни дала прилика разоноде и трезвене забаве, и да би joj се омогућило да чује разна предавања, из чијих би садржина црпила поуке, организоване су четири приредбе, које су веома добро успјеле. Прва мјешовита приредба приређена ie 7-Х1 у мектебу. Ha тој приредби одржао je предавање г. Омерсофтић Бекир, судија »О друштвености«. Друга приредба, која je такођер веом.а добро успјела. организована je 14-Х1 у Југославенској -читаоници. Ha тој приредби одржао ie предавање г. Кадић Вејсил еф. »0 положају жене прије Ислама и у Исламу«. Трећа приредба, која je такођер успјела, одржана je 21-XI у Народној основној школа, захваљујући пажњи гђице Десанке Богданов, управитељице школе, која сваком приликом излази у сусрет Гајрету. Ha тој приредби одржао je предавање г. Амир Д. Плоскић. пол. чиновмик »0 васпитању женске омлддине«. , ... Ha сва три ова сијела свирао je тамбурашки збор Mjecног одбора Гајрета, на челу са г. Јусуфом Мулахасићем, који у сарадњи са г. Плоскићем С. Амиром много заслужује у погледу развитка друштвености међу омладином. Поред ових лриредаба одбор je приредио и приредбу вјерског карактера 22-Х1 у мектебу т. ј. учење мевлуда. Иза мевлуда одржао je веома успјело предавање г. Плоскцћ С. Абдулах, општ. чиновник, са темом: »0 животу и раду Мухамед Пејгамбера«. Поред овога рада у самом мјесту Вишеграду, одбор je орагнизовао три предавања у околици, која су одржали, и то: 18Х1 у селу Жлијебу у џамији г. Кадић Вејсил, са темом: »Преко наших друштава требамо се културно и просвјетно подизати! 19Х1 у Рудом r. Омерсофтић Бекир, са темом: »Свјетовна и духовна интелигенција требају заједнички ићи са народом' и у народ«; 21-XI у селу Дринско г. Омерсофтић Бекир са темом: »Муслимани — тежаци и задругарство«. Ha овим предавањима било je попречно од 150—250 слушалаца, који су свако предавање са највећом пажњом саслушали. T okom Рамазана у Вишеграду се je задесио г. Омер еф. Мушић, професор Шериатске гимназије у Сарајеву, који се je на позив Мјесног одбора Гајрета радо одазвао, те je 11-Х1 у просторијама »Народне читаонице« у Вишеграду одржао предавање i»0 палестинском питању«. ГАЈРЕТОВ КОРЕПЕТИТОРИЈ У ДЕРВЕНТИ Мјесни одбор Гајрета у Дервенти замолио je мјеоне наставнике грађанске школе гг. В. Матића и A. Омерхоџића као и 'сву млађу интелигенцију да добровољно судјелују у Гајретову корепетиторију за ђаке тамошње гимназије, чијем су се позиву радо одазвали , na je корепетиториј већ отпочео с радом. ДОБРОВОЉНИ ПРИЛОЗИ ЗА ГАЈРЕТ Маглај: Мјесни одбор у Маглају дозначио нам je 147.— динара, коју суму je положио Гајрету шер. судија г. Дервиш еф. Бутуровић за распродане блокове Гајретове цигле. Истодобно нам je Мјесни одбор дозначио 272.— динара, коју суму су сакупили пригодом Рамазам-Бајрама пред џамијама у Маглају, и то: Гг. Ибрахим Крзић и Азиз Омерсофтић 134 Ди,н Г. г. Ашир Вехабовић и Фадил Мурадбашић 109 Дин Г. Мехмедалија Локмић 29 Дин Главни одбор Гајрета захваљује каок сакупљачима тако и дароватељима. Сарајево: Г. Исмет Никшић, трговац грађевног и столарског материјала, послао je Гајретовом мушком интернату на поклон 2 мз резаних дрва, на чему му и овим путем захваљујемо. РАД ПОВЈЕРЕНИШТВА У ХЕРЦЕГНОВОМ Још у јулу мјесецу отпочео je новоименовани ловјереник г. Алија М. "Rumnli са уписом чланова и са припремама око прославе Гајретова дана. Остављен од свих, који би могли и хтјели радити за Гајрет, повјереник je уочи прославе морао сам купити »Луку cpehe«. При руци му се je показао једино г. Сретен Васиљевић, капетан у- м., те je у Зеленики искупио за теферич 240 динара и агитовао за посјету. Исто тако и браћа Кустурица били су му на руци, na се Гајрет као и његов повјереник у Херцегновом и овим путем најтоплије захваљује дароватељима милодара као и већини мјештана, који дадоше свој прилог у нарави за томболу, као и г. Милошу Јанковићу, власнику »Хотел Игало« за његову сусретљивост и уступање свију просторија за овај теферич. Теферич je материјално прилично успио, јер je Игало удаљено од Херцег Новог, a вријеме je било врло облачно. _____ 13 �Ha тефе^иву je свирала џез-капела Народне Читаонице — Кумбор FJa распореду су још биле слиједеће тачке: Мостарскн палангар.— пецање на удицу, трка у врећама, скакање на мјемжну, пјешачка трка са 3 награде, на стази Хотел Бока - - Хбтел Игало. Осим тога je бнла '>Лука среће«, те до.маћа и оријентална хладна сваковрсна јела. Још једанпут се истиче братско помагаље и учлаљење православнпх грађана, који могу послужити осталим мусли.мани.ма као примјер. Ово.м пригодом дозиачио нам je повјереник 240 динара прилога, 312 динара од распроданих Гајретових откупних значака u 206 динара од теферича. Овом прнликом извјешћује.мо да je повјереник уписао 24 члана и да редовно сакупља чланарину и дозначује je Главно.м одбору. Досада je дозначио 639.50 динара од члакарине. Ј Г а /р е т о в е п р и р е д б е ГАЈРЕТОВ МЕВЛУД У БАЊОЈ ЛУЦИ Бањалука: Мјесни одбор Гајрета у Бањој Луци приредио je дне 10 новембра ов. год. уобичајени Мевлуд у просторијама’ свога интерната, које cv з аову приредбу биле лијепо декорисане и освијетљене. Мевлуд je потпуно успио ii no својој изведби и no броју посјетилаца. Сала Ie Оила дупке пуна угледних грађана, чланова и пријатеља Гајрета. Од.мах иза клањања теравије-намаза одржао je врло лијепо предавап.е о Мухамед a. с. и значају Мевлуда бивши пито.мац Гајрета Гачаница Мустафа. Иза тога су питомци конвикта, Н'Их 4' наизмјенце,«. проучили Мевлуд од рахм Др. Сафетбега Башагића. Уз Мевлуд су' питомци у хору учили илахије и салавате. Послије т о г \ пзиктоване су пјесме: ' Прва објава« од Хамдије Мулића, »Мухамед a. c.« од Муса— Ћази.ма Tianiha и »Богу« од Мирзе Сафета. Ашере и сурад су учили такођер питомци. Гостима je подијељен шећер. Нарочито лијеп утисак на, при^утне оставило je извођење цијелог Мевлуда од страие самих питомаца, зашто заслуга ппипада вјерско^ васпитачу конвикта г. Хафизу Мехмеду Захировићу. Тузла: У мјесецу нове.мбру 1938 одржао ie женски мјесни одбор у Тузли сијело са предавање.м, Koje je одржао г. Др. Идризбеговић о одгоју дјеце. Сијело je било врло дсбро посјећено и успјело како у материјалном тако и у моралном погледу. У .мјесецу децембру одржао je исти одбор Мевлуд, Koin je исто тако добро успио. Чист приход сијела износио je 730.-- динара. Вареш: 17 децембра. о. г. приредио ie Мјесни одбор у Варешу у просторијама’Братства св. Саве своју годишњу забаву са бирани.м програмо.ч. Након поздравног говора декла.човао je Асим Тзуртић »Гајретову хи.чну«, a Сехаудин Алешевић »Мзли Гајретовац«. Потом je изведена актовка »Севдах« из муслиманског изаокурационог живота. Ha забави je свирао тамбурашки оркестар Гајретова мјесног одбора из Сарајева. Уз добро пиће и одличан бифе, била je организована и томбола и плес. Комад je одигран на свеопће задовољство присутних, a чист приход забаве износио je око 1200 динара. За сдличдн успјех забаве треба у првом реду захвалити вриједном повјеренику г. Мујаги Хасагићу, који није жалио труда ни личних жртава да ова приредба успије што бол>е. Зато му Гајрет и овим путем најтоплије захваљује. VELIČANSTVENA »GAJRETOVA« ZABAVA u MOSTARU Mjesni odbor Gajreta u Mostaru održao je svoju veliku go­ dišnju zabavu na 24 novembra 1938., drugi dan ramazanskog Bajrama, u prostorijama društva »Hrvoje« u Mostaru. Odavno nije u Mostaru dostigla ovakav uspjeh jedna muslimanska pri­ redba kako u materijalnom tako i u moralnom pogledu. U p­ ravni i nadzorni odbor sa još nekoliko članova Gajreta pro­ širen u zabavni odbor uložio je mnogo truda oko pripreme ove zabave i njenog uspjeha, a satisfakcija ovome radu jeste konačni uspjeh, koji je prešao sva očekivanja. Program zabave koji je pretstavljao po svome sastavu zaista reprezentativnu priredbu, izveden je na svoopšte zadovoljstvo. N e može sc ustvrditi, da li je veći uspjeh postigao g. Vejsil Hadžibcgić njemu svojstvenom interpretacijom naših sevdalinki: »Ne ču­ dim se mraku ni oblaku,. . . M ošćanicc,. . . Od kako sam sev­ dah svezo« . . . , i drugima, ili su to postigle članice »Musliman­ ske narodne biblioteke« izvođenjem Santićeve »Eminc« uz pratnju pjesme i harmonike, ili su konačno veći uspjeh рбbrali članovi i članice Gajreta, koji su izvodili Gogoljevu »Že­ nidbu«. G. Vejsil HadžiSegić, sudski kapelan iz Sarajeva od ranije popularan u Mostaru, nastupom na Bajramskoj Gajretovoj zabavi u Mostaru burno je pozdravljen. Njegova sevdalinska pjesma oduševila je slušaoce, pa je neke pjesme morao na zahtjev publike i ponoviti. Isto tako naročiti uspjeh večeri bila je tačka, koju su izvele muslimanske djevojke pod vodstvom gde Griner, ilustrirajući laganim orijentalnim baletom pjesmu Alekse Santića »Emina«. Ova je tačka ostavila naročiti utisak na sve prisutne kako samim izvođenjem tako i vrlo ukusnim narodnim nošnjama i savatli ibricima, koja je slika pod reflek­ torima raznih boja dobila opet naročitu draž. Gđa Lidija Griner-Houska za kratko vrijeme pripremila je ovu tačku sa mu­ slimanskim djevojkama i time dokazala svoje sposobnosti za ovu vrstu umjetnosti. Njezino djelo bilo je naročito nagrađe­ no od publike spontanim aplauzom, a time je1dovoljno potvrno, da i muslimanska publika umije da oda priznanje svakoj vrijednosti kao i to da je svaka umjetnost pristupačna i za muslimanski svijet, razvijanjem smisla za istu. Gogioljeva »Ženidba« pod režijom g. Đ. Bovana izvedena je na zavidnoj umjetničkoj visini, imajući u vidu naročito činjenicu, da su ovu komediju igrali diletanti od kojih neki po svojim sposobnosti nimalo ne zaostaju za profesionalnim glumcima. Publika je pažljivo pratila ovu komediju i sponta­ nim smijehom davala oduška na efekte, koje je Gogolj polučio slikajući degeneraciju ruskog višeg društva krajem prošlog i početkom ovog vijeka. I dječji hod pod ravnanjem g. Sulejmana Fehimovića, učitelja, nagrađen jc od publike aplauzom, na­ ročito za uspješno izvedenu ilustraciju vodeničnog kolaj sa pjesmom. Po završenom programu nastala je animirana zabava uz koncentriranje orkestra vojne muzike 32. pješ. puka, a u dvo­ rani Hrvatske glazbe, koja je bila ukrašena ćilimima i serdžadama, vladalo je narodno raspoloženje uz narodnu muziku i sevdalinsku pjesmu. Pored ovakog moralnog uspjeha i materijalni prihodi ove zabave pretstavljaju dostojan uspjeh. Čist prihod od Dinara 16.471.25 jeste zaista uspjeh, ako se ima u vidu okolnost, da /е zabava priređena koncem mjeseca. Zabavu su posjetili pored ostalih, Husaga Cišić, pretsjednik opštine i senator, Komandant Armije armijski general g. Stanisavljević, pomoćnik komandanta Armije g. Ljubičić, na­ čelnik štaba Armije g. Trpić, pukovnik, pretsjednik Vakufskog povjerenstva g. ibrahim ef. Ribica, sreski načelnik g. Carević, Smailaiga CemaLović, član glavnog odbora Gajreta, u ime vla­ dike Zahumsko-hercegovačkog arh. namjesnik Jefto Vujović, ispred Narodne uzdanice pretsjednik g. Salihaga Efica, ispred Prosvjete pretsjednik g. Dr. Jovo Vuković profesor, ispred Gu­ sala, njihov pretsjednik g. Dr. Milan Đokić, ispred Musliman­ ske narodne biblioteke, pretsjednik g. Ing. Fazlija Alikalfić, ispred »Ihvana« Hafiz Salih ef. Pužić, direktor rudnika g. Ing. Frančić, Hadži Ibrahimaga Slipičević član glavnog odbora Gaj­ reta, i mnogi drugi ugledni gosti. Zabava je u ugodnom raspoloženju potrajala do svanuća. GAJRETOVA ZABAVA U DERVENTI 26. novembra 1938. god. održana je u Derventi godišnja bajramska zabava koja je, kao i obično, bila jedna od najus­ pjelijih zabava u Derventi kako u moralnom tako i u mate­ rijalnom pogledu. U dupke punoj sali doma Kola srpskih sestara primjećeni su između ostalih: sreski načelnik g. Dušan Vlahović, državni tužilac g. Ahmet Zahirović s gospođom, starješina so­ kolskog društva g. Matko Marić, Savo Malivuk sa gospođom, pretsjednik »Narodne Uzdanice« g. Dr. Muhamed-beg Kulenović, pretsjednik »Merhameta« g. Ibrahim-aga Hadžiavdić, g. Dr. Branko Juzbašić sa gospođom, gđa Lena Tasovac, narodni poslanik g. Lazar Crljić, g. Milojko Božić rentijer iz Beograda, apotekar g. A. Susman, obitelj g. Mahmut-bega Gradašcvića, nastavnici građanske škole g. N. Matić i A. Omerhodžić, upra­ vitelj osnovne škole g. Strahinja Zurovac, g. Ormoš sa gospo­ dom, upravnik banovinske bolnice g. Dr. Andrija Miler sa gospodom, poslovođa »Bate« g. Gavrić, g. Moric Kabiljo, g. Hajon Jozef sa gospodom i mnogi drugi viđeni građani, a sa strane g. M. Halilović šer. sudija u miru, iz Odžaka sa ositelji; g. Hadžihasanović učitelj iz Odžaka, g. Dukatar želj. činovnik iz Bos Broda, g. Nuković čin. vagon, fabrike iz Slav. Bnoda. �Iz Maglaja gg. Asif Sarajlić iclj. čin., Arifagić H. geodet, Krzić R.. Pirkić E., Arapić E., Smajilagić geodet, gđica Emira Dedić učiteljica stručne škole iz Tešnja, gg. E. Muftić goem., S. Ibrahimcfendić geom., A. Arapčić, M. Krzić i N. H. Selimović studenti iz Maglaja. Na zabavi je nastupio dobrovoljno M. P. D. Jedinstvo sa dvije tačke. Odigran je komad »Zulumćar« od g. Corovića pod režijom starog i oprobanog Gajretovog radnika g. Alije Huscdžinovića na opšte zadovoljstvo publike, u kome su se naročito istakli gg. Mustafa Porobić student, Adembcg Kapetanović, Sefik Sefić, Hajrudin Kučukalić, S. Porobić, N. Porobić i drugi, a od gospođica Enisa Kapctanović, Emina Porobić, Mujcsira Porobić, Emira Ruždija i Advija Cimić. Brigu oko bogate tombole koju su izradile za ovu za­ bavu naše agilne djevojke, učenice stručne škole i mnoge dru­ ge i koju darovaše naši prijatelji trgovci i mnogi odličnici iz grada, vodio je Mjesni ženski odbor na čelu sa svojom potpretsednicom gđom Kulenović i članicama g-dama: Serić, Hadžiahmetović, Cakić, Fazlibegović, Cimić i g-dicom Sidika Ruždijom. Isto tako Mjesni ženski odbor se pobrinuo za obilan i bogat bife koji darovaše slijedeća gospoda i gospode: A. Halepović, M. Kapetanović, R. Udžvarlić, A. Fazlibe­ gović, L. Lalić, A. Huseinović, A. Muftić, Z. lusufbegović, S. Udžvarlić, Ilić, A. Bombić, I. Samo, H. Alić, H. Tirić, S. Catović, Lj. Kostić, Porobić R., A. Filipović, A. Zahirović, Dr. M. Kulenović, J. Hadžiahmetović, M. Cišić. A. Sadiković. R. Đonlagić, R. Vemer, I. Hadžiavdić, M. Ibrahimpašić, A. Udž­ varlić, M. Cimić, H. Serić, O. Cakić, R. Cimić, g. Kabil. Dobrovoljne priloge darove sledeća gospoda: Milcjko Božić 200 Din., Lazar Crljić 100 Din., Dr. Muhamed Kulenović 100 Din.. Dušan Vlahović 100 Din., Ahmet Sadi­ ković 50 Din., Žarko Kostić 50 Din., Jovo Pavičić 50 Din., Radivoje Bošković 50 Din., N. N. N. 50 Din., A. Susman 40 Din., J. Pesah 40 Din., I. Pesah 30 Din.. H. Serić 30 Din., M. Đusti 30 Din., M. Halilović 25 Din., M. Kabiljo 25 Din., N. N. 20 Din., M. Hadžiefendić 20 Din., S. Alagić 20 Din., S. Mujakiović 20 Din., A. Hadžiagić 20 Din., St. Svačko 20 Din., B. Vojnović 20 Din., D. Mičetanović 10 Din., A. Muftić 10 Din., E. Porobić 10 Din., St. Baučević 30 Din., i g. Loj 30 Din. Zahvaljujući se svima ^posjetiocima i darovateljima kako tombole i bifea tako i dobrovoljnih priloga, Mjesni odbor Gajreta u Dervcnti naročito se zahvaljuje upravi Stručne ško­ le Kola srpskih sestara, koja je mnogo doprinijela savjetima oko izrade ručnih radiova za tombolu kao i gospođi i gospodinu S. Karabegu, koji i ovaj puta ne žališe truda, da Gajretova zabava bude onoj visini, kakva se u Dervcnti i očekivala. Mjesni odbor se zahvaljuje upravi škole Časnih sestara na posuđenim kulisama, kao i gradskoj srpskoj i hrvatskoj čitaonici na ustupljenim stolicama. Kao i uvijek kad je to Gajretu potrebno tako je i ove godine stari Gajretov prijatelj g. Marko Đepina, trgovac, ustupio besplatno dasku za izradu bine, na čemu se odbor najljepše zahvaljuje. Nadalje se odbor zahvaljuje gg. Kučeri, Porobiću A. i Husedžinoviću S., prvom što je dpbrovoljno uveo svijetlo po prostorijama gdje se za­ bava održavala, drugom što je umjetnički izradio kuliseza komad, a trećem što je dobrovoljno maskirao diletante. BEOMA УСПЈЕЛА ГАЈРЕТОВА ЗАБАВА У ЈАЈЦУ Овогодишња Гајретова забава у Јајцу, која je одржана први дан Бајрама, 23. XI. 1938, била je прави триумф нашег Гајрета. Својом посјетом, извођењем програма, као и материјалним приходом, премашида je све досадашње приредбе. Велика и прострала дворана Соколског Дома била je препуна публике (око 600 особај, која je на забаву почела долазити читав сат прије почетка забаве. За забаву je владао велики интерес, na није чудо што су се многи са забаве морали вратити, јер нису могли добити слободних мјеста. Програм забаве, у чијем je извођењу учествовало шездесет муслиманских омладинаца и дјевојака, изведен je управо мајсторски, a извођачи су били од публике награђени одушевљеним аплаузом, који се je понављао више пута за вријеме извођења самог ирограма. Живу слику »Краљу Петру« je симболички приказао млади нараштај и подмладак Гајретов, који се окупио око свога Покровитеља и Краља, поздрављајући ra и дајући му доказе својс љубави, привржености и захвалности онако како je ту изражена у ријечима рецитатора, чији je глас допирао иза дмвне композиције живе слике, која je бљештила у свјетлу народних ношњи и државних тробојки. Позоришни комад »Зулумћар«, препун и богг a живописним, сликовитим сценама, украшеним пјесмом . севдахом, испунио je публику пријатннм расположење.м. Taj севдалински штимунг се одржао кроз цио комад, a дилетаити и пјевачи, како солисти тако и хорови су одушевили публику. Нећемо никога посебно хвалити, јер су сви одреда били на висини и нека им je овим путем у име Гајрета — хвала! И ове године томбола нарочито израђених ручних радова била je права атракција забаве и продала се још за вријеме програма на јагму. Овогодишња забава je била у Јајцу права културна манифестација Гајрета, који из дана у дан стиче све више пријатеља и сарадника. Сви приређивачи забаве, како одборници, тако и извођачи су предано и са пуно вол>е уложили сав напор да забава буде права манифестација рада за Гајрет и љегов успјех. Сви су били свјесни да раде за опште добро и добро наше школске омладине. Чист приход забаве износи Дин. 6.145.—, што je за прилике у Јајцу замашна сума. Нека je хвала свима онима, који су својом посјетом забаву увеличали, као и онима који су својим прилозима приходе забаве повећали. ГАЈРЕТОВА ЗАБАВА У ВИШЕГРАДУ Други дан Бајрама Мјесни одбор Гајрета у заједници са покопним друштвом »Мерхум« одржао je бајра.чску забаву у просторијама код »Дал.чатинца«. Забава je успјела како у .чатеријалном тако и у моралном погледу. Поред осталог програма на забави су изведена два комада »Муха« и »Дугме« од Бранислава Нушића, те су се као дилетантице нарочито истакле вриједне чланпце Гајрета гђицеЕниса Хаџихалиловић, Ханумица Устамујић и Шевала Томболу су за ову забаву даровале гђе и гђице: Рмфа Твртковић. Османагић, Алија Османагић, Бранковић Ханумица Фата и Џехва, Зекија Устамујић, Беба и Шаћира X. Халиловић, Нура и Алмаса Ченгић, Фатка Курталић, Нафија Мезилџић, Разија X. Хасановић, Мејра Драпић, Мујесира и Нуна Твртковић, Сабиха Пашић, Разија Боропаи, Паша Османагић, Басвија Беширевић, Бехка С. Османагић, Ајиша Кадмћ, Диба X. Абдић, Карчић Фатка, Ајиша Капетановић, Зехра Османагић, Ес.ча Абдулаховић, Муниба Глибо, Неџиба Сарач, Разија Алагић, Мујезиновић Ајиша, Наџија Садовић, Шевала Твртковић, Ајиша и Хатиџа Шушко, Шефика Јамак, Рамза Караман, Рабија Салих, Шефика Пецо, Фатима Лукачевић, Ајиша Рудић, Самија Хаџић, Бехија Бједић, X. Халиловић Шефка, Ајиша, Хаша и Нура, Брко Дервнш, Бехара Тоскић, Џемила Мирвић, Хану.чица Мирвпћ, Дуда Мехичевић, Фатима Устамујић, Алмаса Тоскић, Џехва Корач, Севда Мирвић, Ифета Тоскић, Бегановпк Зејна, др. Драга Илић и Вера Поповић, који.ча с еодбор овим путем најљепше захваљује. Свн чланови одбора Гајрета и Мерхума свесрдно су се заложили, a нарочито г.Ч енгић Муратбег, претсједник општине и Мустафа Пецо, претсједнпк »Mepxy.ua«, na je забава у сваком погледу успјела. — Одбор. ГАЈРЕТОВА ЗАБАВА У БАЊОЈ ЛУЦИ Бања Лука: Мјесни одбор у Бањој Луци у заједници са свима мјесним културно-просвјетним и хумапим муслиианским друштвима организовао je рамазанска предавтка, која су одржана слиједећим редом: 26 октобра у просторијама »Ел-Хидаје« r. Јахић Хусеин: »Исламско братство«. 27 октобра у просторијама »Братства« г. Др. Куленовић Мехмед: Алкохолизам ir лроституција«. 28 октобра у просторијама »Фадилета« r. Смајиш Абдулах: »Постанак, развитак и успјеси социјалне свијести«. 30 октобра у просторијама »Будућности« г. Бекић Едхем: »Али-паш.а Ризвапбеговнћ-Сточевић«. 2 новел\бра у просторијама »Фадилетаа> г. Мурадбеговнћ Хасиб: »Социјално стараи,е у нашем кривичном закону«. 3 новембра у просторијама »Братства« r. Бадић Сулеј.ман: « 0 задругарству«. 15 �i и \ рбрл у просторијама »Ел-Хидаје« г. Дедић Шаћир: »ОгфЈЈ/освјећивању«. 5 новембра у лросторијама »Фадилета« г. Инг. Хаџиомерспахић Риза: »Пољопривреда као занат градског становништва«. 6 новембра у просторијама »Будућности« г. Сеид Др. Буљина: »Женско питаље код ндс«. 9 новембра у просторијама »Фадилета« г. Јахић Хусеин: »Друштвено опхођеље«. 10 новембра у просторијама »Братства« г. Ковачевић Адем: »Лјечење бил.ем и хем. препаратима«. 11 новембра v просторијама и>Ел-Хидаје« г. Др. Куленовић Мухамед: »Хиглјенски пролиси no исламу«. Исто предавање одржано je и за жене. 13 новембра у просторијама »Фадилета« г. Имамовић Хасиб: »Борба Apana и Јевреја у Палестини«. 16 новембра у просторијама »Фадилета« г. Бекић Едхем: »Али-паша Ризванбеговић-Сточевић«. 18 новембра у просторијама »Ел-Хидаје« г. Др. Сеид Бул>ина: »Шта могу бос. херцеговачки муслимани научити и зсвоје историје«. 18 новембра у просторијама »Фадилета« г. Дервиш Тафро: »0 Јапа«у«. 19 новембра у просторијама »Ел-Хидаје« г. Захировић Хафиз Мехмед: »Мубарек ноћ у Исламу«. 19 новембра у просторијама »Будућности« г. Глу^беговић Џевад: »Банкарство и финансије«. 18 новембра свечана прослава Лејлеи-мираџа у Ферхадпашиној џамији уз пригодно вјерско предавање. У свему je одржано 19 предавања, која je слушало око 2000 слушача. Сарајево: Вјерски васпитач у сарајевском мушком интерпату г. Хафиз Мустафа еф. Куленовић одржао je пригодно предавање o »Лејлеи Кадру«, 18 новембра 1938 послије теравије намаза, пред питомцима поменутог nHTep- У овом ннтернату обављена je и прослава Дана Уједињења на 1 децембра, na je том приликом питомац интерната Зија Шев,а, ђак VII разреда II гимназије одржао предавање о значају тога дана. 16 Р а д r a f p e r o B o r К о р еп е т и т о р и ја у C a p a f e -ву Гајретов Корепетиториј у Сарајеву почео je, као и мрошле године, са радом. Корепетиториј je смјештен у просторијама Мјесног одбора (Гајретов дом). Уписан- je велики број ученика из свих школа који редовно похађају предавања професора који су се, и ове године, одазвали I'ajpeтовој молби једнодушно. Гајрет свим предавачима најтоплије захваљује и овом приликом. Одржано je и неколико састанака са родитељи.ча који су необично задовол>ни и захвални Гајрету на овој корисној акцији. Мјесни одбор- улаже много труда да Корепетиториј допесе пун резултат. НОВО КОЛО СРПСКЕ КЊИЖЕВНЕ ЗАДРУГЕ Најиовије четрдесет прво коло Срп. књижевне задруге, садржи осам лепо опремљених и занимљивих књига које треба да има свака српска и уопште југословенска кућа и књижница. Књиге су ове: 1. Родољубиве песме (Косовски божури, Србљак, Ослобођење) од Д. Ј. Филиповића, :— с предговором Драгише Васића; 2. Изабране приповетке Ника Бартуловића; 3. Поднебља, роман Андре Мороа, у преводу и с предговаром Јелисавете Ибровац; 4. Дневник једног добровољца од Пере Тодоровића; 5. Књижевни радови Андре Николића, у редакцији Јаше Продановића и с предговором Павла Поповића; 6. Живот Св. Саве и Св. Симеона, од Доментијана у преводу Др. Лазара Мирковића и с предговорм Др. Владимира TiopoBHha; 7. Како вам драго, комедија В. Шекспира, у преводу Бор. Недића и В. Живојиновића; 8. Кавур, творац италијанског уједињења од М. Палеолога, у преводу Бране И. Марковића и с предговором М. Цара. Све су књиге одлично повезане и садрже 1.720 страна и неколико слика. Могу се добити у Српској Књижевној Задрузи, Kp. Милана 19 тел. 21526 и преко њених повереника у Београду у унутрашњости. Каталог свих издања шаље се на захтев бесплатно. — Ранија издања дају се и на отплату. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/5e85541f6d88d39c3412cebe57494c4c.pdf 4e0299aeecbd394e676bb45dd0118fa7 PDF Text Text tAKCA У ГОТОВУ ПЛАЋЕНА С А Д РЖ А Ј: УРЕДНИШТВО: Нова Г ајретова акција — Проф. Ф. ЕФЕНДИЋ: Д убровачки архив и муслимани — ХАМДИЈА МУЛИЋ: Реформ а мектеба — ХАСАН ХАСАНЕФЕНДИЋ: Ислам и класна борба — ХУСЕИН ДУБРАВИЋ: »Бабо, ja сам учииио своје«, приповијетка — ЈУНУЗ М ЕЂЕДОВИЋ: Ja бих .. пјесма— Др. ИБРО БРКИЋ: Ha уранку, шала у 1 чину — ВЈ1АДИМИР ПОКОРНИ: Топлина и романтика арнаутске народне пјесме — Једна пјесма рахм. Незира Налића — Р.: Први муслимански помодни салон — НАУКА И ЖИВОТ: Како je Франклин спутао муњу — КУЛТУРНЕ ВИЈЕСТИ: Чланак о муслиманима у пољском часопису — Оперна пјевачица Б ах р и ја Нури Хаџић ангаж ована за М етрополитен оперу у Њ у јо р к у — Библиографски подаци о раду рахм. Н азифа Ресуловића — НОВЕ КЊ ИГЕ: Нови роман Хамзе Хуме — Студија Касима Д обраче — Француско дјел о о босанским севдалинкама — Ш тампа о нашем календару ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК ? Сараје-во 1939 ИЗДАЈЕ ГЛАВНИ ОДБОР ГАЈРЕТА У САРАЈЕВУ ( t ГЛАВНИ И ОДГОВОРНИ УРЕДНИК ХАМИД КУКИЋ �G a f r e io v a K red itn a p r iv re d n a szadruga s . a. /. u S a r a je v u Telefon br. 25-44 — i* Račun kod Pošt. šted. 1977 PR IM A U L O G E N A ŠT E D N JU sa i bez otkaznog roka PODJELJUJE Z A D R U G A R IM A kamatnjak P R IM A ve i rine D in ZA JM OV E uz povoljan U Č L A N ST V O vlastitog Posmrtnog fonda GajretoZadrugine članove. Za svaki 1 dinar mjesečne člana­ isplaćuje se u slučaju smrti D in 500.— ograničeno do 2.000.— P R IM A P O N U D E za sve vrste osiguranja: životno, stipen­ dije, mirazi, požar i t. d., i to kao Generalno zastupstvo osiguravajućeg društva LA NATIONALE Sjedište društva »La Nationale« je u Parizu, sa direkcijom za Kraljevinu Jugoslaviju u Beogradu. — Akcijski kapital ovog društva D in 50,000.000.— francuskih franaka, sa rezervnim fon­ dovima od preko 1.600,000.000.— francuskih franaka. V R SI SV E D R U G E T R A N SA K C IJE koje zasijecaju u kre­ dit i privredu Sva obavještenja interesentima daje uvijek besplatno G A JR E T O V A K R E D IT N A I P R IV R E D N A Z A D R U G A s o. j. Kralja Petra ulica 39 Gajretov dom , I kat ГАЈРЕТ, ЛИСТ ДРУШТВА ГАЈРЕТА ИЗЛАЗИ МЈЕСЕЧНО, ЦИЈЕНА МУ JE ЗА НАШУ ОТАЏБИНУ 60 ДИНАРА HA ГОДИНУ, A ЗА СВЕ ОСТАЛЕ ЗЕМЉЕ ПРЕКО ГРАНИЦЕ 120 ДИНАРА. ЂАЦИ ГАЈРЕТОВИ ПИТОМЦИ ДОБИВАЈУ ЛИСТ У ПОЛА ЦИЈЕНЕ КОД ГЛАВНОГ ОДСОРА ИЛИ КОД УГ1РАВЕ ГАЈРЕТОВИХ КОНВИКАТА. Власник друштпо »ГаЈрет« — Одговорни уредник: Хамид Кукић — Штампарија Босанска Пошта Јосип Бретлер и др. одговара Јосип Гргић. �Го& . X X Bpof 2 С а р а јс п о , ф е о р у а р 1 9 3 9 N o va G a jre to va a k cija Apel Proširenog odbora za izgradnju Gajretova internata u Sarajevu Braćo, Gajret je ponikao u narodu i zbog naroda. Osnovali su ga prije 35 godina najbolji sinovi našeg naroda, u jednom teškom periodu naše narodne istorije; u vremenu kada je zbog kulturne zaostalosti prijetila opasnost našem opstanku i našoj budućnosti. Izabrani prvaci i pregaoci pronijeli su ideju Gajreta kroz narod, dali joj snage i života i osposobili društvo da postane kula svjetilja, da postane luča prosvjete, koja će docnije kroz decenije širiti kul­ turu i prosvjetu među jugoslovenskim muslimanima. U toku prohujalih 35 godina svoga djelovanja Gajret je pomagao i školovao preko 6.000 naših 'sinova, dao im egzistencije i omogućio da budu korisni članovi naše narodne zajednice. Prema prikupljenoj statistici njihov broj iznosi preko 60"/o od cjelokupnog broja muslimanske školovane inteligencije. Većina muslimana profesora, učitelja, inženjera, sudija, advokata, ljekara l drugih školovanih ljudi osjetili su Gajretove blagodati u doba kada im je pomoć bila najpotrebnija. I da Gajret nije učinio ništa drugo nego što je dao ovako impo­ zantan kader inteligencije, zadužio je za vječn a vrem en a ne samo njih nego i cijelu našu zajednicu. Međutim Gajret je pored rada na školovanju učinio mnogo i na ekonomsko-socijalnom polju. On je izveo na put i osposobio veliki broj solidnih i savremenih zanatlija i trgovaca, širio je pismenost u narodu, održavao na hiljade popularnih predavanja po selima i gradovima, organizovao vlastite zadrugarske tečaj ave, pomagao i osnivao zadruge raznih tipova, osnivao radionice i škole za izučavanje i izradu ručnih radova. Posebnu granu Gajretova poslovanja zauzimaju razne Gajretove edicije, koje su, besumnje, dosta doprinijele opštoj kulturi ovih krajeva. Da je Gajret mogao da učini toliko za našu zajednicu i njeno dobro, ima se zahvaliti požrtvovanju njegovih saradnika i funkcionera od osnutka do danas, a zatim svijesti i darežljivosti našeg naroda, koji je u predratnom periodu dao za Gajret 560.000 zlatnih kruna, a od Svjetskog rata do danas preko 31 milijon Dinara, što znači u današnjem novcu oko 40 milijona Dinara. Gajret ima da izvrši u budućnosti još mnoge zadatke i da odigra još veću ulogu među jugoslovenskim muslimanima. Poznata je činjenica da su muslimani dosta kasno uvidjeli važnost i potrebu školovanja i savremenog obrazovanja i da su radi toga zaostali, unekoliko, za svojom braćom sunarodnicima drugih vjeroispovijesti. Zato će školovanje omladine biti još izvješten niz godina najvažnija grana Gajretova rada, tim više što se u današnjici, bez dovoljnog i spremnog kadra školovanih ljudi, ne može ni govoriti o ljepšoj budućnosti jedne zajednice. I baš zato što Gajret mora da nastavi rad na školovanju omladine, i to možda, usljed navale na škole, i u povećanoj mjeri, ukazuje se hitna potreba da se pristupi podizanju novih internalskih zgrada koje će zadovoljavali svima higijenskim i pedagoškim potrebama. _______ __________ ________ __ _________ ___ -..........- - - 19 �Stanje zgrada u kojima su danas smješteni Gajretovi internati i u kojima živi i školuje s a naša omladina, ne smije nas zadovoljavati, jer, šta će moći da učini ta omladina svome narodu kada stupi u život, ako već u mladosti naruši svoje zdravlje, boraveći u vlažnim prostorijama, bez dovoljncKzraka i svjetla i onih minimalnih udobnosti koje su potrebne za normalan rad i ozbiljno spremanje za budući život. Zato je nasušna potreba te omladine, kako one koja se sada školuje tako i one koja će docnije doći, da se odmah pristupi podizanju novih zgrada za Gajretove internate. Uvaživši potrebe naše omladine i ocijenivši prilike i darežljivost naše zajednice, Glavni odbor Gajreta, u zajednici i sporazumu sa prijateljima Gajreta i omladine u šeher Sarajevu, donio je zaključak da pristupi izgradnji Gajretova muškog i ženskog internata. Pošto je Sarajevo najveći školski centar naše uže domovine i u njemu se nalazi najveći broj škola, naročito stručnih, odlučeno je da se taj internat izgradi najprije u Sarajevu, u koji će se smjestiti oko 200 učenika i učenica iz svih krajeva u kojima Gajret djeluje. Braćo, O braćam o se na Vas kao prijatelje narodnog napretka i blagostanja, da svojim udjelom pomognete ovu najnoviju Gajretovu akciju. Ostvarenjem ove akcije, izgradnjonVmuškog i ženskog internata u Sarajevu, izvršiće se jedna od najljepših Gajretovih ideja|i ispisaće se jedna od najsvjetlijih stranica Gajretove istorije i njegova djelovanja za opšte dobro i zajed­ nice. Svaki prilog, pa, bio on i najmanji, biće udio dostojan pažnje i poštovanja/K roz mudru izreku rekao je narod, da je zrno do zrna pogača, a kamen do к а теп а p a la ča .'kGajretov internat treba da bude ogroman skup narodnog zrnevlja, malih i velikih priloga, datih od srca i dobre volje, prema snazi i ekonomskoj moći svakog nas pojedinca.^O d'svih tih priloga treba da se stvori veličanstven skup, od koga će usred šeher Sarajeva zasjati nova zgrada naše svijesti i naših pregnuća. Gajretov internat treba da bude sklonište za dobru i siromašnu djecu, koja će kroz školu i knjigu najbolje poslužiti zajednici i domovini. Radi našeg zajedničkog dobra i obraza, apelujemo na sve ljude i prijatelje^dobra srca i zdrave svijesti,^ da* stupe u kolo onih koji će pomoći izgradnju Gajretova đačkog internata u Sarajevu. Njihova imena biće vječito sačuvana u analima Gajreta i upisana u zlatnoj knjizi Gajretova muškog i ženskog internata. Pretsjednik Proširenog odbora za izgradnju Gajretova internata, H U S E IN K A D IO Pretsjedni/c Glavnog odbora Gajreta, Dr. A V D O H A SA N B E G O V IC , ministar u. p, Potpretsjednici: H A F IZ M U H A M E D P A N D Ž A , član Ulem a Ing. SA L IH C IC O , direktor fabrike duhana, medžlisa, S A L IH A G A FO C O , veletrgovac Dr. Z A IM ŠA R A C , advokat, M E H M ED B EG K A P E T A N O V IC , posjednik Č L A N O V I P R O ŠIR E N O G O D B O R A : M ehmed A li ef. Cerimović pretsjednik Ulem a medžlisa, Muhamed Zlatar v. d. pretsjednika Gradske opštine, Edhemaga Bičakčić gener. direktor Gradske štedionice, Ibrahim Sahinagić pretsjednik Trgovačkog udruženja itd,. Sukrija Kurtović biv, nar. poslanik, Abdulah Kasumagić zlatar, V ejsil Krainović veletrgovac, Ismet Ni/cšić trgovac, M ustafa Softić v iši činovnik Gradske štedionice, Asimaga Arslanagić veletrgovac, Šerif Vranić veletrgovac, Mehaga Kučukalić trgovac, Nasihbeg Repovac sudija, Dr. Jusuf Tanović advokat, Ramadan Fetahagić šef želj. stanice, Dr. Hamdija Cemerlić docent Seriatske akademije, Ahm ed M ešinović veletrgovac, Nedžadbeg Sulejmanpašić v iši činovnik »Jugočelika«, Alija Kurtović penzioner, Mehaga Karić trgovac, V ejsil Hadžalić industrijalac, Mehaga Comara posjednik, Ahmetaga N ovalija trgovac i posjednik, Edhemaga Musakadić trgovac i posjednik, Edhem Cejvanija obrtnik, Salihaga Serdarević posjednik, Lutvo M uftić apotekar, Abdulah Mulić učitelj, Camilbeg Osmanagić trgovac, Nudžejm M uhibić viši činovnik Gradske štedionice, Abdulah Gruhonjić činovnik Uprave Policije, A zis Sarić posjednik, Ing. M uhamed Hrelja v. d. direktora Elektrane, Dr. Muhamed Iblizović ljekar, Alija Hromić školski nadzornik, Ismet Comara viši činovnik Drž. Hipotekarne banke, Hamid Dizdar novinar, Salko H asanbegović činovnik Rudarske direkcije i Hamid Kukić glavni sekretar Gajreta. �Д у б р о -в а ч к и а р х и п и м усл и м а и и Научном свијету je врло добро познат архив негдашње дубровачке републике, који.се сматра за најбогатији и највреднији архив у нашој држави и који je и код страних научника још одавно привукао пажњу на своје богатство које им je пружало обиље података за њ ихова изучавања средоземног базена. Данас je то државна установа која промиче интересе науке и омогућује научннцима конзултовање архивске грађе која се налази у око 6500 увезаних дебелих рукописних књига и у преко сто хиљада неувезаних писама, a no времену ови документи садрже грађу од X вијека na до најновијих времена. Ту су подаци о државном н друштвеном животу старих Дубровчана као и о њиховим односима према свим људима с којим су имали пословне везе трговачке и др. Како je у територију дубровачке трговине спадао и Балкан, наћи ћемо поред осталих и много података у везн с нашим крајевима, на првом мјесту Херцеговином, Босном и Србијом, те без ових проучаван>е прошлости нашега народа у овим крајевима било би непотпуно и мањкаво. To се je код нас осјетило, те с пуним правом велику пажњу дубровачком архиву обраћа Југословенска академијд. знаности m умјетности у Загребу издајући цијеле серије. докумената из тог архива. У најновије вријеме Cpncka краљевска академија у Београду бави се интензивним издавањем дубровачке грађе и тако се појзвљујуГњене многе едиције докумената корисне^за науку. Број наших научника који се баве-дубровачком грађом све je већи, и може се без претјеривања рећи да се данас сваки наш познатији и&торичар за своје студије користи материјалом из дубровачког архива. Међутим ако погледамо ко се све бави проучавањем тог материјала, видјећемо да qy муслимани у том врло слабо или боље рећи никако заступљени било из незнања и непознавања што се тамо налази. или из неразумијевања и несхватања вриједности историјских споменика уопће na и самих архива. Истина je да код нас муслимана нема довољно развијене свијести за познавање прошлости. na се ради тога оваке студије и остављају no страни. Ако се мало даље погледа, створиће се један жалостан закључак да смо ми сразмјерно врло мало ангажовани опћенито на научном пољу na и на овом. Хоћемо ли да накнадимо губитак, ми муслимани морамо дати свој обол за науку, морамо да идемо упоредо с осталим како би своје способности ставили у службу заједнице. Констатовали смо свој немар према дубровачком архиву. Врло ријетки су муслимани који долазе у његове просторије да раде, a како мислимо да je no сриједи највише и непознавање самог материјала који би могао интересовати јед н ог муслимана, ми ћемо у кратким потезима истакнути шта све ту има у вези с муслиманима. Познато je да je Дубровник био у најтјеш њ ој вези и контакту с муслиманима којих преко 400 година. na су ти односи оставили дубока трага у свим списима и преписци дубровачке републике било с Турцима или са западним хришћанима. Дубровник je био мост између Истока и Запада илн боље рећи између муслимана и западних хрршћана, те као такав морао je добро познавати муслимане д а би се могли обављати многобројни послови с њима. У доба турског господства Дубровннк се сматрао да je на подручју херцеговачког санџака, територија му je ишла у састав херцегновског и љубињског кадилука, a с тим опет je стављан у босански пашалук. Дубровчани су харачари султанови, и поред харача у XVII вијеку (према једном ћир! документу) скоро толику своту су плаћали турским властодршцима за дарове без којих се није ништа могло свршнти. Дубровник je, дакле, био предмет турске администрације, a јаке везе Дубровчана с муслиманима су оставиле трага у великом броју турских докумената који се данас у архиву чувају и који пруж ају разноврстан материјал за познавање прошлости нарочито наших људи из Босне и Херцеговине. Може се бтворити јасна слика цјелокупног живота нашег свијета, ћуди муслимана, све врлине као и Л1ане наше у прошлости. Осим.докумената на турском језику, налазимо у дубровачком архиву велик број докумената писаних старом ћирилицом која се и данас чува у употреби no старим беговским породицама. Ta пи_£ма писали су муслимани из наших крајева дубровачкој републици, a служе поред њихове културноисторијске вриједноети и као један доказ више- о националној свијести наших предака. Међутим узети само ове документе о проучавању муслимана било би мањкаво. Података о муслиманима наћи ћемо у записницима Вијећа Умољених (писани на лат. језику), из којих се ИЗ' дана у дан може пратити шта се je догодило у Дубровнику. Ту je много муслиманских иЛена заведених поводом вијећањ а о даровима, преписци, каквој продаји или купњи, каквом преступу и спору или тајн ој акцији против неког муслммана који штети интересима Републике. Али од свих архивских сери ја најзнам еннтија je Lettere е commissioni di Levante (писана на талиј. језику) која садржи писма и упутства за поклисаре у наше крајеве и у Цариград. Ту се потанко описује шта које посланство има д а учини док му мисија траје, a уз тај опис д ају се подаци о ћудима људи с којим поклисари имају доћи у везу. Значајна je у овом смислу и серија C opia lettere (писана на нашем језику). Она садржи неколико свезака и ту су концепти писама ко ја je Република упућивала у Босну и Херцеговину. 0 муслиманима се налази спомена у већини докумената из турског периода наше историје, na се тако види колико и с кии су наши дједови имали везе. У овом архиву има података о муслиманима у свим правцима, a то се или не зна или не мари за то, na je једино тако могуће разумјети зашто баш иуслимани најмање воде рачуна о ' дубровачком архиву. Треба јасно увидјети да je немогуће писати нешто из прошлости Босне и Херцеговине без конзултовања дубровачког архива. Не смије се десити као што се je скоро један млади човјек усудио да пише ионографију о Осман паши Ресулбеговићу (Гајретов календар за 1939), те иако спомиње његове односе с Дубровником, није ни поми- �слио да ш тогод о њем потраж и у дубровачком архиву. Д а je то учинио, тамо би наш ао много материјала о њему, na не би свој р ад бази рао највише на оном ш то се говори и прича у народу. Свагд је се мора бити начисту да се ниједна радњ а из историје не може свршити без историјских докумената; то д а је вриједност радњ и и писцу. Кад je човјеку то јасно, тек онда уви ђа значај историјских споменика, тада користи сваку прилику и конзултује их да би њ егове студије базирале на најчвршћем темељу — истини. Н епознавањ е зн ачаја историјских споменика смањ ује се, a и код нас су у том погледу изгледи. доста добри. П римјећено je д а наш а омладина из наших вјерских ш кола (Хусревбегова медреса и Ш ериатска гим назија) има интереса за историјске споменике, a то свједоче њ ихове посјете дубровачком архиву сваком приликом кад го д дођу у Дубровник на излет. Ту су заслуге н ајп р и је њ ихових гг. професора. Ти ђаци се интересују за све оно ш то даје податке о' животу муслимана, хоће д а виде у колико су тачне тврдњ е о муслиманима ко је су досад историчари ставили пред очи научном свијету. To корисно интересовањ е не треба оставити д а оно има само информ ативни карактер, него и у школи наставник за турсци јези к тррба сваку прилику да користи и да испЈче значај^ турских докумената, у најстаријииМ разредим а д а лс'е, узи м ају у читање, анализу и п ревођењ е све врсте д о к у м е н а т а и ^ Г т у р ^ ском јези к у как о би се ђаци оспособили за рад на њима и како би с е л а ^ о м ^ идефш зм ом свом силом приступили раду на турској грађи ко д наС ко је има јо ш свуда. Т ако би се с временом попунила празнина у н аш ој и сторији за доб а Турака. Д а би овај рад у најстари ји м разредим а био ш то кориснији, требало би удесити. згодне читанке у којим би се обрадиле све врсте турских докумената тако да ђаци у ш колу стеку појам о турској дипломатици, д а би се лакш е могли бацити на посао чим им се пруж и могућност. Ове читанке би спремила стручна и у турску дипломатику упућена лица, тим би се та грана науке код нас знатно унаприједила. За ово треба заи нтересовати наш е највиш е вјерске ф акторе, a они су досад показали доста1 смисла за ове ствари. Кад се овако код наш е ш колске омладине развије смисао за исламске документе, моћи ћемо са задовољ ством рачунати на будуће научне раднике за изучавањ е наш е прош лости. У з ово ћемо истакнути да je главна тен денц и ја увођењ а турског језика у наше држ авне вјерск е ш коле била највиш е због турских докум ената, д а би се повећао број радника на њима, је р их je данас врло мало. Истина и поред тога овим не п остоји никаква веза, сваки ради за се. И они м ор ају ступити у везу д а би резултати њ ихова рада били ш то бољи. Кад се код муслимана створи научни кадар за проучавање прош лости, моћи ће се покренути једна ш ира акц и ја о д стране Г ајрета или Вакуфске дирекције у С арајеву за писање једн е исцрпне историје Босне и Херцеговине, у ко јо ј ће се дати право м јесто муслиманима у прош лости и оцијенити њ ихове способности, ћуди, стремл>ен>а и. однос према другим вјероисповијестим а. Кад се сви ти услови стеку, ето дубровачког архива који ће бити јед а н неисцрпан извор за и стори ју муслимана, a дубровачки архив може пружити тог материЈала ако не више оно бар толико колико сви ар^иви 'у Југославији. Нема историје Босне и ХерцеГовине без дубровачког архива, нити се може дати јасна слика о муслиманима без исламских сцоменика. Стога изучавајмо своју прошлост, докаж им о своју дубоку националну свијест и онда када je тога било врло мало. Д у б р о в н и к , јануара 1939. Ф. ЕФЕНДИЋ, проф. R e fo r m a m e k t e b a Lako je uočljiva razlika izm eđu staro g i novog m ekteba1)- Sama z g r a d a staroga m ekteba pravlje­ na je ili iznajmljena »samo da se imaju gdje djeca da smjeste«, p a m akar ta m ektebska soba bila tijesna, tek m alo providna i prozračna. O unaprijed predviđenom planu m ektebske zgrade, naravno, nije bilo ni spom e­ na. H igijenske prilike uopće, kao i pedagoške, bile su očajne. M ualim u starom m ektebu najčešće je bio ob i­ čan hcd ža, to jest sa malom naobrazbom , tek d a zna to lik o koliko treba da djecu nauči. Pored brige k ako će djecu naučiti, m orao se više da brine sam o sebi, o svojoj egzistenciji. Plaća u naravi, nesigurna i če­ s to mizerna, pa ga unaprijed nije m ogla u rad u ni oduševiti kakva m aterijalna nagrada. Sam n a č i n n a s t a v e u starom m ektebu bio je skroz mehanički. Učilo se sve napam et. N aravno, 0 kakvom e m etodskom radu i uopće o pedagoškom p o stu p k u u odgoju, nije se tada imalo ni pojm a. U staroj nastavi h odža se bavio o pojedinom d jetetu n a­ pose. Pojedinac se odvajao o d cjeline. Ispitivalo se p o jed in o dijete po redu i, kako koje »prouči«, — »sabah promijeni«. O d g o jn a strana nije bila svjestan i izričit zada­ tak nastave. A li je ipak hodža pazio n a islam ski a d a b (lijepo vladanje), d a djeca žive u vjerskom e a h l a k u (moralnom vladanju). N ijesu stare hodže bile svjesne da je i sam predm et vjerske nauke odgojan, d a se naim e naročito tim odgojnim sredstvom , vjerskom naukom , djeci ulijeva u d u šu duševna h ra ­ na, k o ja svojim ahlakom najbolje daje harm oniju u ljudskom e životu, usađujući plemenite ideje u m ladu lju d sk u dušu. N astava se davala m ehanički i djeca su »bubala«. N alagalo se djeci d a ne valja lagati, k ra ­ sti, .psovati i t. d. jer je to grijeh. N alagalo se djeci, d a treba klanjati je r je to »farz«. Sve je to istina. Ali lju d sk i razum hoće i da zna m o r a l n u s v r h u tih Božjih zapovijedi, pa da im se uz odgojno upravljanje to upečati u dušu i postane njihovom svojinom u životu. O n ak o , najviše su te dužnosti m e h a n i čk i prelazile u n a v i k u bez sadržine. U starim mektebim a nije bilo s i s t e m a . Svaki je h odža radio k a­ k o je htio i um io. K itaba (udžbenika) svagdje nije ni bilo. U koliko ih je i bilo ti su bili na tu rsk o m jezi­ ku, p a uz nedovoljno poznavanje m aterinjeg jezika 1 sam og hodže, učenje je bilo p r a z n a r i j e č b e z r a z u m i j e v a n j a (najkrući verbalizam ). T ek nc, • 1} Р у ај je .n a p is rezime moga članka »Stari i novi mektebi«. V idi »N ovi Behar« od 15. I. 1939. �koliko poslije okupacije, kako smo već spomenuli, kad se počelo sa prvom reformom m ekteba, t. zv. m e k t e b i i b t i d a i j a m a , dao se m ektebu neki si­ stem. M ektebske zgrade počele su se podizati po pla­ nu. Djeca sjedoše u klupe. M ualim sjede za katedru. Polagano se poče uvoditi s k u p n a n a s t a v a . M ekteb naime, postade jedan organizam u kojem svi dijelovi (učenici) jednako sudjeluju u nastavnom ra­ du i između sebe se pomažu. Počeše se postavljati mualimi, pitomci dar-ul-mualimina. koji su se tu posebno odgajali da budu na­ stavnici, dostojni svoga zvanja i vremena. Plaće se urediše, zapravo povisiše, ali još uvijek nejednako i bez naročite uredbe (pragm atike) koja će i mualimima zagarantovati napredovanje u plaći kao i penziji. T ek ovih dana govori se o mualimskoj pragmatici. Zaista je to jedan važan posao i ako se to uredi, donijeće koristi nesamo mualimima, nego i nastavi i na­ šemu podm latku, jer će se tek on d a i po selima moći postavljati nastavnici, vrijedni i sposobni za potrebno m ualimsko zvanje. D anas u nas postoje mektebi različitog tipa. Po selima su većinom još uvijek »sibjan-m ektebi« a po nekim selima i gradovim a jednogodišnji i dvogodišnji mektebi. O ve sve mektebe treba unificirati, izjed­ načiti ih i po godinam a naučavanja i po nastavnom planu, a također i po miialimskoj sposobnosti. Prema duhu vrem ena i našim prilikam a nama su ppotrebni d v o g o d i š n j i m e k t e b i . — N jih bi po­ hađala djeca već od navršene pete godine pa do na­ vršenih sedam godina. U prvom razredu neka se m a­ la djeca uče u prvom redu g o v o r u , slobodno raz­ govarajući o najelementarnijim stvarim a, zatim o l i ­ j e p o m v l a d a n j u , o elem entarnim pojm ovim a iz a k a i d a i i b a d a t a , pa kratke d o v e i s u r e napamet. N eka se djeca bave r u č n i m r a d o m u vezi sa pojm ovim a iz stvarne nastave, p a on d a i g r i , drugarstvu i ophođenju sa ljudima. N ek a mala djeca u društvu šetaju, igraju se na čistom vazduhu »uče« ilahije i slično. (V idi nastavni program zabavišta). Po ovakvom program u daje se djeci najlakša i najdraža duševna okrijepa, rad, koji se udešava pre­ ma dječjoj prirodi i razgaljuje njihovu dušu. O vakav rad djeci oštri um i razum, pobuđuje i jača volju i budi lijepe osjećaje. Kao i sva djeca u kulturnom e svi­ jetu. tako i naša, imaju sva opravdanja da im se dade njihovo d j e č j e p r a v o . N e treba da se roditelji plaše ove reforme. Z ašto da se žuri sa poznavanjem harfova? N ije dječji islam ijjet u poznavanju elif-ba arebije toliko, koliko u samome odgoju, lijepom vla­ dan ju u islam skom ahlaku. (D obro bi bilo d a se .sa ovakvom reformom pokuša u Sarajevu a da se za to nekoliko m lađih mualima, naročito svršenica Ženske medrese, upute u posebnom tečaju kao što se u istu svrhu čini sa učiteljim a(cam a) osnov. škola), d a se upute u ručni rad. D ijete s navršenom šestom godinom prelazi u drugi razred m ekteba. O no je već progovorilo. U m ije misliti i svoje misli iskazati. Disciplinovano je. D ijete je steklo dosta elementarnih pojm ova u stvarnoj na­ stavi. Sad bi se mogao udesiti onaj način koji se u nas podržava d o sada. M ože se naime početi sa učenjem elif-ba-arebije i sa raširivanjem pojm ova iz ulumi-dinijje, naravno, ovaj predm et racionanlno, bez u džbe­ nika — napamet. Ja бих... Ја бих да ми дани буду пуни среће, Да ми зоре свићу сунцем обасјане, Да вјечито цвјета крај мене прољеће, Да топлином грије моје младе дане. Ја бих да живот прелијем обиљем, Да надахнем снагом оне што страдају, Да их вјечне Правде заклоним окриљем, Оне што животу све од себе даЈу. Ја бих да све људе надахнем животом, Да буду снажни ко плаха ријека, Ја бих да тиранском крви пролитом Сперем ране рода што га слава чека. Ја бих да ми пјесма завичај прелије, Да снага забукти кроз сва наша поља, Да.се разигра успавана воља — Ја бих да сунце мој Санџак огрије. ЈУНУС МЕЂЕДОВИЋ M eđutim , obrađivanje pismenosti u ranom dje­ tinjstvu, pa ni u materinjem jeziku, ne preporučuje se. ЈГ о je za m alu djecu težak psihološki rad, u početku p un apstrakcije, koji rad malu djecu umara. N jih uma­ ra i sama tehnika pisma. Zamislimo samo, kako je djeci »prikovati se« uz klupu, pa tu u stezi sjediti dnevno po 2—3 sata. T o najbolje znaju nastavnici koji i pored naj­ m odernijih m etoda i sami m uku muče, a kamoli mala djeca. O sim toga, arapski je hurufat, na primjer, vrlo cežak, kom pliciran, sastavljene riječi nepoznate pa je teško djecu vježbati. Zato bi najzgodnije bilo d a se učenje elif-ba-arebije prenese u osnovnu školu, i to k a d se d j e c a n a u č e p i s m e n o s t i u m a ­ t e r i n j e m j e z i k u . T ad a bi se moglo iskoristiti m nogo. Predvježbe otpadaju, jer djeca znaju elemente govora, p a bi se jednostavno mogli upoređivati arap­ ski glasovi sa našim, odnosno harfovi sa slovima u m aterinjem jeziku. T o bi bio mnogo olakšan posao. Inače, dokle se god podrži dosadašnji red, vrlo je važno, d a se pohađanje m ekteba izjednači i o b a ­ v e z n o za svu djecu prevede, kako bi kad djeca na­ vrše sedam godina, m ogla sva jednako odm ah nasta­ viti već u prvom e razredu osnovne škole ovu vjero­ nauku, do k le su došli u nastavi u mektebu. T ako bi barem bio neki stalan red, d a ni vjeroučitelji osnovnih šk o la u buduće ne udaraju na m uku sa nejednako sprem nom djecom u vjeronauci. O vo opet također vrijedi i za srednje škole, gdje vjeroučitelji također zbog dosadašnjega nereda, mnogo kubure sa nejedna­ ko sprem nom djecom. M išljenja sam da bi se na ovaj izloženi način m nogo olakšala i poboljšala naša vjerska nastava. A koliko bi se tek pom oglo našoj djeci. O udžbenicima se već radi na kom petentnom m jestu, pa ovdje nije ni od potrebe da se spomene. Isto tako i spremi muallima na kom petentnom m jestu baš sada se poklanja naročita pažnja, a naravno da će trebati više vremena do k se i u ovom pogledu svi na­ stavnici izjednače. Hamdija Mulić �Is la m i k la s n a b o r b a Pored raznih teorija o p o stan k u živih bića i raz­ voja organskog života (D arvin, B ergson), p o sto je i različita stanovišta o razvoju lju d sk o g d ruštva. T a ­ ko D r. Ceisler u svojoj Sociologiji ističe d a je razvoj d ruštva prošao kroz tri stadija: teologijski, m etafi­ zički i pozitivni. O vom o dgovaraju tri razd o b lja u kojim a prevladavaju svećenici i ratnici, zatim filozofi i pravnici i n apokon učenjaci i industrijalci. T o k o m vijekova dru štv o se diferenciralo u klase. K oje su okolnosti na to uticale, teško je od red iti. O tom e se stvaraju razni pravci i teorije. T a k o idealizam zastu p a m išljenje da je d u h sa svojim silam a o sn o v svega fi­ zičkog zbivanja. Spenser uči da n a socijalni život kao spoljni život kao faktori utiču geološke i m etereološke prom jene, flora i fauna. М агх sm atra d a je sve uvje­ tovano m aterijalnim , gospodarsk im prilikam a. P riro ­ dni procesi povode za sobom željeznom zakonošću svo zbivanje duha. N ačin proizvodnje uvjetuje s o c i­ jalni, politički i duhovni životni proces uopšte. N je ­ gov istom išljenik Engels nalazi d a se »zadnji uzroci« svih socijalnih prom jena im aju tražiti u prom jenam a načina proizvodnje. U ekonom skoj teoriji istorije (istor. m aterijalizam ) oni uče da su ekonom ski uslovi odno sn o tehnička s re d stv a'p ro iz v o d n je , o snov na kom u se podiže lju d sk a k u ltu ra (su p ra stru k tu ra ikako se oni izražavaju). D ru štv o nije hom ogeno, nego se ljudi prem a ekonom skjm -uslovim a, dijele na klase. Politika se ne vodi u opštem interesu, o n a je borba klasa, o d ko jih Svaka teži da nam etne svoje interese. Engels je, istina, kasnije ublažio, donekle, ovo učenje, te dozvoljava da eikonom sko stan je nije jedini ak tiv ­ ni činilac, ali da je on, ip ak , najjači i najznačajniji. Socijalizam, čija su čeda m arksizam , kom unizam i drugi si. pravci, teži za izjednačenjem lju d i i d o k i­ danjem klasa, te kolektivizacijom svojine. K oliko god nam izgledao prim am ljiv na prvi pogled, on ip ak ima u sebi m nogo n ed o statak a i izgleda d a je, u cijelosti u onim zasađam a ko je m u služe kao o snov i na k o ­ jim a se zasniva, neizvediv. T a k o vidim o d a se on, m jesto a p solutne jed n a k o sti svih, pretvara u d ik ta­ turu proleterijata. M eđu brojnim protivnicim a socijalizm a ističe se engl. filozof Spenser. O n sam dijeli d ru štv o na in d u ­ strijski i m ilitaristički tip. Z a ovaj p o to n ji kaže, d a je podesan za razvijanje svih loših strana. Pa i u soci­ jalizm u, ko g a drži apsurdnim , on v id i jedan k o rak unazad, jedan m ilitaristički tip, prim jenjen na in d u ­ striji, ko ja po svojoj bitn o sti tak av tip isključuje. So­ cijalistička je teo rija — ističe on dalje — psihološki apsurdna, o na p retp o stav lja da je k arak ter svih tako plem enit, da se svaki neprestano žrtvuje za druge i u isto doba ta k o neplem enit da dozvoli d a se za n j’ žr­ tv u ju drugi. » T akva d uhovna ko n stitu cija je nem o­ guća i protivrječna. Socijalist vjeruje u socijalnu alkem iju koja bi bila u stanju da o d neplem enitih napravi plem enite«. N e m anji p ro tiv n ik m u je i Niče u d ru ­ gom periodu svoga naučnog stvaran ja (D r. Brana Petronijević: Sopenhauer, Niče i Spenser). O n u svom periodu nema do v o ljn o riječi d a ga se nakudi. Islam, prožet dubokim dem okratskim idejama, proklam uje jed n a k o st svih. K lasne razlike, a jo š m a­ nje klasnu borbu, ne pozna. Istin a, iz samih njegovih propisa da sc zaključiti, d a ipak tu postoji neka kla­ sna razlika - u m arksističkom smislu Privatnu svojin u suprotno marksism u — priznaje, i tu bi, po m ark­ sističkom učenju, mogao biti osnov klasne razlike. A k o ovo stanovište uzmemo kao do b ro i ispravno i priznam o d a je, tim priznanjem privatne svojine, is­ lam stvorio klasnu razliku, moram o priznati da nje­ govi socijalni propisi isključuju ma k akovu klasnu bo rb u . T i propisi idu tako daleko da uklanjaju i naj­ m anji p o vod tomu. O n ne dozvoljava bezdusnu eks­ ploataciju ekonom ski slabijih, zabranjuje kam ate, jer se njim a uništava imovina drugih, a tako i sve drugo c d čega bi drugi mogli trpiti štetu. Z ekat, ta divna ustan o v a islama ide isključivo za ublaženjem socijal­ ne bijede i jačanja društva i njegovih članova. R opstvo, radi koga se islamu m nogo prigovara, je sam o jedno nužno zlo koje je on zatekao i silom prilika ga priznao. O n tu ustanovu samo tolenše. Prenesim o se trinaest vijekova nazad, kad a se islam p o ja­ vio p a ćemo doći do zaključka d a je on tu ustanovu, u tadanjem dru štv u jak o ukorijenjenu, m orao u sv o ­ jiti. R opstvo je tada bilo, možda, glavna privredna grana i cvalo je u punom zamahu (u E vropi do skorih vrem ena). D okinuti to najednom značilo bi izazvati ogorčenje protiv sebe. T o bi dakle, izazvalo jo š veću reakciju, tim prije, što su se prvaci dizali protiv isla­ ma i M uham eda (a. s.) najviše radi proklam ovane je­ dnakosti i prisilnog davanja novaca i imovine u opšte bijednim i nemoćnim. D a islam to samo trp i vidim o po tom što mnogi njegovi propisi idu za uklanjanjem te društvene razlike (Kefaret, propisi o podjeli zekata: K uran; T evbe 61 aje i drugi). Proučavanjem islam, propisa dolazim o do zak lju ­ čka d a on redovno teži uklanjanju društvenih i k las­ nih razlika. O n traži ublažavanje socijalne bijede, za­ branjuje bezdušnim eksploataciju i preporučuje sve što bi m oglo doprinijeti jačanju društva i jedinki u njem u. Islam proklam uje jed n ak o st svih. T o nam d o ­ kazuju razni propisi kao m olitva (nam az), post, a d o ­ b ar nam prim jer pruža i sama isl. država d o k je bila jo š kao teokratska republika, gdje je na čelo države m ogao doći svaki građanin koji je ispunjao potrebne uslove. M uham ed a. s. ne pravi razlike među A rapom i nearapom i daje prednost samo onima 'koji svoj ži­ v o t udešavaju prem a vjerskim propisim a. K uran na m nogo m jesta izravno traži pom aganje slabih i n e­ moćnih. N a drugim a opet m jestima hvali osobe koje takove društvene članove pomažu a grozi se onim k o ji u tom pogledu škrtare. U suri Z arijat (29 đ u z) 19 aje, kože: N e fi emvalihima hakun lissaili velm akrum . (U im ovini pravovjernih ima udio (pravo) nevoljnih (k o ji mole i traže) i nezaštićenih). U suri D u h a na­ ređuje M uham edu: Ve emmesaile fe la tenher. (O n o g koji moli m ilostinju, ne odbi). Takovih i sličnih p ro ­ pisa nalazimo do sta velik broj u K ur anu i hadisu iz čega možemo zaključiti da islam ne dozvoljava da se na jednoj strani gomila blago i razmeće u sjaju i raskošu, do k drugi nemaju ni hljeba dovoljno. O n traži saosjećaj, sam ilost i pomoć prema tim bijednim i pri­ jeti kaznam a za napuštanje te dužnosti. M oglo bi se, istina, reći da to jo š nije d o voljno i d a tim nije riješen problem, te da 'nije d o b ro ni pravo �(°>або, ja сам унинио своје! Што се више приближавао почетак нове школске године, муалим Сабит еф Силић бивао све немирнији. Како неће. Има два сииа у средњој школи a приспио и трећи. Он би желио сваког усрећити, свакоме дати. потребну наоОразбу али — не може. Плаћа мала a издаци големи, готово страшни. Свак.и мјесец троши за два старија сина 500 динара за конвикт, a за кућну потребу остаје му свега 800 динара. Ту je трошак за њ, за жену, за двије поодрасле кћери и за Мустафу, који je прошле школске године свршио основну школу. Сва je нјегова срећа да има своју кућу и нешто мало земље — иначе Сабит еф., који живи у једном селу, мор,ао би своју мушку дјецу лросто раздавати у чооане другима. Beh неколико ноћи «е може да спава. Кад легне у 8, стално се пробуди у 12 сати. и више нема сна кроз 3—4 сата, тек у сами сабах да мало усне, али ето намаза и џамије. Свакојаке мисли долазе, навиру са свих страна, na брује -у мозгу; очи се отварају л некуд блуде у мрак, у даљину, у будућност. — Шта ћу с Мустафом? Шта ne с њим бити? Мустафа je био у основној школи добар ђак. Близу одлике. Има дивам глас, a ty Курану учи глатко ко воду, и правилно. Morao би га у служби замијениГи, кад одрасте. Она лрва двојица одала се свјетоврој фауци, уче дан и non љемачки, француски, латински, земљбгшс .итд. И нека у^е. Нека своју срећу граде, нек им буде боље но оцу и ма]ци. Амин, драги Аллаху! A Мустафа _би биоГВрло згодан за мектеба, за муалима, мудериза:'Е*; кад би се само имало и могло na да иде у модерну медресу. Сабит еф. je познато, да медреса у Тузли има добар глас к,ао школа. A познато му из новина, да се баш ове године у тој медреси отвара први разред no реформираној основи какова постоји и у нижим разредима Гази Хусревбегове медресе. Уједно je било познато Сабит еф., да he ове године ђаци новајлије морати полагати пријемни испит из Курака, српско-хрватског језика и математике као и у гимназијама. Испитаваће их професори, na ко положи, може da slabiji očekuju pomoć i da bi najbolje bilo da svaki dobije jednako. Nijem ac H. Cigler ustaje p ro ­ tiv jednakosti ljudi i veli da je kao od g ovor na Rusovljevo načelo o slobodi, jednakosti i bratstvu d o ­ šla N apoleonova diktatura. Č ovjek m eđutim, po svo­ joj prirodi nerado napušta ono što već ima i uk id a­ nje privatne svojine je, gotovo, isključeno. T ak o se, b ar prem a novinskim vijestima, u Rusiji, gdje se so­ cijalizam izrodio u boljševizam , osjeća jak p o k ret za ponovnim stvaranjem privatne svojine. Pristalice tre­ će internacionale, kolektivizacijom svojine, nisu, ipak, uspjeli da stvarno dokinu razlike koje i danas ondje izbijaju. Svojim postupkom , m jesto apsolutne jed n a­ kosti, oni su stvorili diktaturu proleterijata. (K ao da ovdje ima za pravo Spenser). V idim o, dakle, d a su socijalni propisi islama ipak najpodesnije sredstvo da se klasna razlika svede na minimum i isključi sva­ k a klasna borba. Pri striktnom pridržavanju islam skih zasada i propisa, koji traže rad (Pošten i savjestan rad M uham eda a. s. upoređuje sa m olitvom (ib a d e t)) i socijalno staranje, izvjesno je da neko socijalno pita­ nje, a još manje klasna borba imaju m jesta u islamu. Hasan Hasanefendić. бити примљен и у интернат медресе. Овај интернат ]е врло јефтин: за 120 динара мјесечно има храну, спавање, огријев, надзор, узгој, науку. Дакле: требало би му, поред оних 500 динара плаћати још 120—150. A како да остали живе, ако још толико одузме? Окрени, обрни, рачунај. . . ,не иде, не може се и — квит! A прикучио се дан лријемног испита. Сад треба одлучити. Јер, ако сутра не пође с Мустафом на пут у Тузлу, онда je више касно. Остаће му син за читаву годину и изгубити толико драгоцјено вријеме. He оде ли Мустафа даље у школу, шта he с њим код куће? Требао би га опет дати коме на занат и ето опет трошка. A, осим тога, ако преси]ече школовдње, он за годину може заборавити рачун, граматику, читаље и друго na више не би био спреман за полагање пријеш ог испита, Узмучио се јадни отац, na подјарио и своју жену. не зна ни она, шта да рекне. Непрестано с мужем разговара, али ни једно не ствара одлуке. He може се, na ето. Веи сутра треба поранити и кренути. Па и то je трошак. Ваља кола ллдјити , ваља скухати брашљеницу, ваља у Тузли остати дан-два, 'можда и више, док се сврши с испитом a онда опет натраг. . . Цијелу ноћ разговарали се отац и мајка. Освануло јесенско јутро. Угодно, благо. Сунце умиљато сјаји no зеленом пољу, no дрвећу и плотовима. Код куће муалимове све поустајало и пошло на редовни кувни nocao. Мустафа je требао да потјера краву у њиву. — Остани! вели Сабит еф. — Причекај мало! — Бква си одлучио. . . поче Фата, постарија жена, подвезана бијелом шамијом, да пита. Њезин je глас био јасан. Лице више ведро јер joj било мило, ако би дијете ишло у школу. — Знаш, шта, жено? Што Бог дадне — вели Сабит еф. — a ja одох с Мустафом у Тузлу. Имам триста динара, и то je сва наша новчана имовина. Идем с њим, да положи тај испит, a онда . . . — A онда? — Видјећу. . . одлучићу. Ако га не положи, ето ме натраг с њим; ако га лоложи, могуће да ћу ипак с њим доћи кући, јер могу га и не примити у медресу. . . И тако за час скочи све на ноге. Брзо се нађоше кола и коњи. За брашљеницу му није баш схало. У путу се може купити хљеба и сира, na — како Бог дадне! У медреси у Тузли као на вашару. Навалио свијет. Родитељи с ђацима задрждвају се у ходкику пред разредом, у коме испитује. комисија. Крај врата тјескоба и гужва. Чим се отворе, врата од разреда, свак се окреће да чује , кога зову или да види ко излази. Сваки пут, кад избије професор на .врата, ан позивл>е no петорицу да иду унутра на испит, a како који ђак, послије испитивања, излази ван, тако га окупе присутни с пит.ањима »Јеси л’ положио?« »1*итају ли тешко?«, »Јесу ли строги професори?«, Има ли их још колико пред комисијом?« итд. Опет се врата отворише. Прозивање. Упустише и Мустафу са још четпри друга. Сабит еф. се прибио уз врата као да би желио чути: која се питања дају у разреду. Након десет минута изађе један ђак, сав уплашен. — Јеси ли положио? — питаше га један сел>ак, ваљда његов брат. — Нисам! �— Ниси? Хвата га брат за руке и повлачи се с њим у крај ходника, да га даље лита. Опет се отворише врата и опет изби други ђак. Ha љегову лицу одразује се нервоза. Излазећи пита: — Бабо? Озива се један тежак у босанским сеоским хаљинама са дугом брадом и орловим носом. — Хајде амо? — Јеси ли положио? пита га Сабит еф. али ђак само омахне руком и оде к оцу и нешто рече. Сабит еф. пита једног тежака, што се крај њега устобочио и показујући главом на аног ђака: — Што оно рече? Je ли положио? Ha то he тежак: — Чини ми се, рече да није! — Ух! опет he Сабит еф., ~ Ево двојица изасеоице падоше. . . — Мора да je строга комисија. . . — И мени се чи«и. Пало их je д о ст а. . . Сабит еф. проучи нешто у себи. Хвата се за рубац да отаре лнце и очи, na се још ближе прикучи вратима. Учини му се, судећи no гласу, да баш љегов Мустафа сада полаже. Срце му јаче куца, no лицу се указују неке нове бразде јер раде моторни живци. A моаак забављен мислима хоће ли положити или неће. Ако положи, ех то he бити лијепо н добро. He положи ли, ето туге и срамоте, која he се рашчути no граду и no његову селу. Одмахне руком и сам себе тјеоји . —1 Ах, положиће! Xohe. Xohe ако Бог да! — И тек што то нзговорн, ето неког другог гласа који улази у ухо: — Пануће! В идјећеш ... Сабит извади сат. Предугр муЈ се чини. Дуго и предуго питају. Можда Мустафа запиње . . . Можда пише на таОли... A баш се чује, како креда лупа no школској табли. Ј-ћему се учинило, да сад падају још тежа ^питања и да за то не избија нико из разреда. Врата се нагло отворише. Излази Мустафа, сав румеи али и весео. — Сине! — Бабо! Положио самХ ч — Баш? — Баш! Рекли су ми . . . — Е, хвала ти, сине!Хвала! Шућур Богу! Одмах узе Мустафу за руку, na га изведе из гомиле те с њим кроз ходник на гл,авна врата медресе. Силазе киз басамаке. Отац од драгости ухватио сина прстима за врат озгор с леђа, na га помало опипава и говори мехко, топло: — Афери.м, Мустафа! И ти си се сад показао да си мој син . . . Биће драго и мајци и браћи твојој и сестрама . . . Пред медресом застадоше. Окрећу се главним вратима, кроз која се види гомила свијета, како једнако чека — резултате тога пријемиог испита. Свак довео no ког свог, да га упише. — A јесу ли те пуно питали? — Јесу . . . Али, ja сам све знао. И лохвалили су ме ...! — Види, види! Ш та кажу, сине? — Кажу: »Ти ћеш бити добар ђак«. — И шта још? — И питају ме: »Ко ти je био учитељ у школи? To je добар учител>«. — И јест добар, сине — хвали учитеља и Сабит еф. — И јест добар. . . Ето видиш. Зар би ти положио, да те инје добро учио? Мало проврзоше. Погледаше уз цесту и .низ цесту. Аута, кола, бицикли, људи, дјеца тркају дол>е-горе. Сирене, повици, шкрипа кола. Свак јури, свак својим послом уперио к цил>у. Свјеж зрак мало примирио и прибрао оца и сина. Отац изусти: — Ето, и та брига сретно оде. — Да, оче! Ja сам учинио своје! ' — Јеси, сине! Јеси! Учинио си, и то ми je јако драго. Волим што си испит положио него да си ми јарам волова поклонио. . . Eto, толико mu je драго, a Apaiр he бити и твом амиџи и дајџи и свима нашим пријатељнма. Угодан вјетрић долазио с истока, откуд су и они дошли. Лијепа ječe«, пуна рода, звала људе на рад. — Шта ћемо сад? — пита Мустафа оца. Ово питање мало збуни Сабит еф. Јер, збиља: шта да сад ради? Кад je испит положен, онда треба сва друга питаља привести крају. Треба бити у првом реду начисту: хоће ли Мустафа моћи похађати медресу, однооно хоће ли га примити и под коју цијену, и xohe ли он — Сабит еф. — моћи све плаћати и како he то плаћати; затим треба чути ријеч г. управитеља медресе; код њега су документи... Најзад, сад треба одлучити или he ићи натраг кући у село или he сина оставити у Тузли и тако се с њиме растати. Сабит еф. најприје оде у канцеларију г. управитеља, али га не нађе ;он je на пријемном испмту претсједник испитне комисије. Распита се, када he г. управитељ моћи примати странке, те дозна: да о том нема говора за oeaj дал. Једиио они родител>и, чији су синови пали на испиту, могу доћи у канцеларију и лримити свједоџбе, како би могли крен у т^ јо ш данас кући, да џабе не троше у граду. Даклен, Сабит еф. je морао са сииом преноћити, na сутра остати од реда у питању медресе. _Стога je Сабит еф. повео сина у чаршију. Ваља се побринути. за конак, за ручак и вечеру, за коње. . . Скоро he и подне. У путу му паме на ум Мустафина реченица »Ja сам, бабо, учинио своје!« Иде он са сином, a све разглаба у себи ријеч no ријеч. Да, да, добро je рекао. Паметно. ГТаметно и дубоко као какав одрастао човјек, као учеван човјек, као филозоф. Али, у тој реченици: »Ja сам, бабо, учинио своје!« након резонован>а опажа се и друга, неизговорена реченица: шта ћеш ти сада, бабо, учинити?« Наравно: кад je син учинио своје, треба и отац, према томе, да учини своје. Т р е б а ... мора!. . . Отишли су у ашчиницу и ту ручали добро. Отац je наручио Мустафи, осим славих јела, и халву и сутлију, те с уживањем гледао у сина: како слатко једе. — Хоћемо ли сад кући? — Кући? He! — вели отац. — Па шта ћемо сад? — Стани! Видјећеш. Док се смислим. . . A онда се као лецне мало: — Још имамо времена до поласка. Иза тога су отишли у џамију и клањали подне, a онда сједоше у једну кафану. Ту Сабит еф. затече једног свог ахбаба — муалима те с њим отвори разговор, a Мустафи дадоше четири динара да иде на пазар, нека кутш себи грожђа или другог воћа и нека мало разгледа град, a око икиндије да се иађу у хану. Кад je Мустафа отишао, отвори љегов отац разговор о сину, те ислрича своме ахбабу и колеги своје неприлике и мезгоде. Времена тешка, скупоћа, не може се na крај изаћи a овамо трошкови на све стране a најгоре je школовање. — Сад, брате, Алија, шта да радим? — У медресу с њим! — Али трошак, трошак! — Задужи с е . . . али школуј! Продај коља ,в о л а ... a чувај сина од незнаља. Ако ra — вели му Али еф. — сад не даш послије je више касно. Прут док je м ад. . . He Оудеш ли га школовао и оспособио за своје . . . за његово вриЈеме, он he те корити док си жив, a кад умреш, Бог зна, ои ли ти и рахмет предао. Знај, из дана у дан све je живот тежи, гш кад je нама данас овако, ja како> he њима, нашпм сииовима и кћерима бити до 10—15—20 година! Растали се кад je учила икиндија. Из џамије оде Сабит еф. у хап и ту затече Мустафу, како пригледа кола и кон.е. �Н а ук а и ж ипот KAKO JE ФРАНКЛИН СПУТАО МУЊУ Ha основу открића енглеских, француских и њемачких учењака на подручју тајанствене електричае природне силе, постало je средином прошлога стољећа модом, да се л>уди забављају стројем за електризираље. Ha дворовима, no салонима и no свим школама била je то нека особита забава, да помоћу апарата за електризирање убијају птице или да се изводе свакојаке друге ствари. Стога није било никакво чудо, што je мистер Колинсан, члан »Краљевог друштва« у Lc-ндону, дошао на идеЈу да такдв строј заједно е напутком за употребу пошаље' »Америчком филозофском друштву« у Филаделфији, јер су се чланови тих друштава марљкво обавјештавали у свим HOBHiM открићима и изумима. Бењамин Франклин, бивши штаппар из Бостона, који je већ прије тога имао прилике видјети апарат за електризирање, у велике се као оснивач »Филозофског друштва« обрадовао дару из Лондона. Он je одмах кскористио прилнку, да понови покусе, што их je већ прије тога шгдио у Бостону. Он je практичним вјежбама ускоро стекао велику вјештину у извршавању свих могућих покуед, rq више, што му je кућа увијек врвјела од\људи, који су хтјели упознати елект.рично чудо. Не само да je он направио прзу стек^ричну батерију, која je омогућила да ,се експерименти врше с већим учинkoim, него je открио и позитивно и негативно дјеловање електркцитета, n a je .најз.ад дошар дО увјерења, да je електрицитет и муња једна те иста појава и да муња није ништа друго него огромна електрична искра. — Овдје ћемо у хану преноћити, — вели му отац, a сутра ћемо вмдјети шта ћемо и како ћемо. Освануо петак, сретан дан... Одмах изјутра био ведар, сунчан, лахак. Сабит еф. дошао у медресу с Мустасром. Отишао у канцеларију г. управитељу и ту дознаде: да je наставнички савјет, на темељу положеног пријемног испита, уважио његову молбу и примио му сина у иптертат уз малу плаћу. Сабит еф. се захвалио н.а сусретл>ивости и, некако бојажљиво и срамежљиво рекао: — To je све лијепОј а л и ... — Шта »али«? — Треба плаћати. . . — Да, да, треба плаћати за школовање. Прошло je оно старо, добро вријеме кад се плаћало ђацима, ако ne полазити школу. Сад се плаћа школи, јер она од тог и живи. Уосталом. . . вели један професор, ако ти не- даднеш Мустафу у интернат, ето других пет-шест који ће молити да буду примљени мјесто њега. — Душе ми je тако . . . заврши Сабит еф.( те се маши џепа и плати прве трошкове, a кад изађе из канцелариЈе и видје свога Мустафу, рече му: — Сине, ти остај овдЈе. Ту je твоја нова дружина, ту je твој нови дом, a Ja одох кући сам! Пази добро на ред, учи и владај се добро, поштуј гг. професоре више но мене. Ето, cmie! Ти си учинио ceoje — јучер, a ja данас учимих опет своје. Једно за д руго. . . Рекавши то, тури сину у шаке нешто napa за књиге и друге потребе, те се с њим опрости. A Мустафа, сав сретан и радостан, испрати оца до главних врата медресе и рече: — Бабо, селам ћеш мајци, браћи и сестрама. Сретан ти пут! Хусеин Дубравић »Електричши флуид«, тако je 7 иовембра запиеао у свој дневник, »слаже се с муњом у овим својствима: 1. у свјетлу, што ra оба дају; 2. у боји свјетла; 3. у цикцаку њихова пута; 4. у брзини њихова гибаља; 5. у томе, да их воде ковине; 6. у детонацији код њихове експлозијеЈ 7. у томе, што постоје у води и леду; 8. у кидању тјелеса, кроз која пролазе; 9. у убијању ж-ивотиња; 10. у таљењу' ковина; 11. у паљењу горивих твари; 12. у сумпорастом уирису, који je обима заједнички. Електрични флуид привлаче шиљци. Не знамо, да ли je тако и код муње. Но како te иначе слажу у свим појединостима, у којима их можемо поредити, зато je вјеројатно, да he n у овоме случају бити тако. Хоћемо ли нашравити покус?« ... Бењамин Франхлин нкје био човјекЈ који би пустио идеју, a да je не би извео, na макар te радило и о самој иебеској муњи. Код покуса, да с помоћу јако набијених ооца убије пијетла, десила му се та незгода, да су се боце испразниле над његовом властитом главом и обориле га на земљу, тако да je остао лежати без свијести. Унаточ томе није ice"*6oiao много јачега испражњења муње. Како се експеримент за констатацију, да ли шкљци исто тако привлаче мушу као и електрични флуид, могао 'кзвршити ca.vio с високих тачака, a у Филаделфији није било торњева, зато je Франклин дошао на идеју, да покус изврши помоћу змаја. Он je na змај причврстио кључ, за који зе опет привездо свилепу нит, јер сзила me води слектрицитет, na ју je зато .чогао држати у руци за вријеме експеримента. Кад се једнога јесенскога поподтева године 1752. појаЕила олуја, отишао je са својим сином, који je једино оио упућен у његов план, нека.чо напоље и испустио зма]а у бис. Испрва се чи-нило, да покус mnje успио. Но пошто je киша добро промочила узицу, приближио je Франклин чланак прста кључу, na je осјетио^ како га je струја онажно потресла. И сваки пута, кад се с прстом приближио кључу, скочиле би искре. Ha концу свога експеримента набио je још боцу електрицидетом из облака, који су се налаизи над Филаделфијом. Било je извршено изванредно дјело. Нико жив nmje прије Франклина изазивао разорну муњу, ни један joj смртник није гледао тако у очи попут њега. »Прометеј je украо искру небескога огња«. Извјештај, што га je Бењамин Франклин послао »краљевско.м друштву« у Лондоту, није испрва наишао на особиту пажњу. Taj су извјештај додуше прочитали у дру.и гзу, алн га стручЈБаци нијесу узели озбиљно. Но кад су raj извјештај и друга Франклинова лисма показали дру Фортергилу, дали су их на његов потицај у штампу. Ови су списи побудили велико чуђење, na су их превели на многе језике. Опат Нолет, учитељ физике француске краљевске породнце, објелоданио je свезак противуписама, у којима je побијао истинитост оеих екслеримената у ФиладелфмЈи. Међутим je ипак доживио, да су сви физичари одбацили н.егову науку и наставили истраживања Франклинова. Сад je Франклин прешао на практично искориш*\авање свога експеримента. Опажан.е, да ковински шиљак привлачи муњу, довео je до закључка, да такви 1::ил>ци, ако te причврсте на крововима зграда з жицом споје за земљом, морају муњу одвести у земљу и тако очувати зграду од штете. Тако je изумљен муњовод или громобран. 27 �,,JVa uranku” Šala sa sela u jednom činu sa pjevanjem. L IC A : Salko, stari pastir Mejra Fata Zejna 1 djevojke Đulsa Habiba Ahmet, momak. Momci i djevojke. Pravo prikazivanja, bez odobrenja pisca, imaju samo »Gajretove« jedinice. J »NA URANKU« Đurđevdansko jutro. Odnekud dopire šum gorskog potoka, pomiješan sa cvrkutom ptica. Proljetno sunce tek se probilo kroz granje ozelenile šume i baca sjeoike na starog i bradatog pastira, Salku, koji je sjeo na panj i zanešen svira na svojoj svirali. I. (Salko, zatim djevojke: Mejra^ Fata, Zejna, Habiba i Đula) SALKO: (Svira) Mošćanice vodo plemenita: Ej, Mošćanice, vodo plemenita Usput ti je, selath ćeš mi dragoj. (Dok on tako zanešeno svira iza njegovih leđa dolaze: Mejra, Fata, Zejna Habiba i Đula sa još nekoliko drugarica. Salko ili zanešen svojom pjesmom nije ni opazio, a kad ih ipak spazi, zastane). * ^Л г, SALKO: A h! MEJRA: Znaš li starce gdje je gorski izvor? SVE DJEVOJKE: (U g las): Gdje je izvor? SALKO: Izor gorski, na kome se kupaju vile zagorkinje? SVE DJEVOJKE: Da se i mi jutros okupamo! FATA: Da nam život bude srećan! ZEJNA: Da ne ostanemo usidjelicel HABIBA: D a se poudamo! ĐULSA: Hoćemo, da se udarno! SALKO: Na izvor ste tako poranile? MEJRA: Đurđevdan je danas! FATA: N a uranak smo došle! ZEJNA: Da gorsko vrelo potražimo! HABIBA: Da se u njem okupamo! ĐULSA: Da nam život bude srećan! SALKO: Aha! N a izvoru sreću vi tražite? MEJRA: Kaži nam gdje jel SVE DJEVOJKE: Daćemo ti cvijeća. MEJRA: Evo ti đurđevka i bosioka i ružmarina! OSTALE DJEVOJKE: Evo i od nas (daju mu). SALKO: Alaj divno miriše? Kao da je iz raja došlo? Otkuda Vam? MEJRA: Ružmarin i bosiok sam sinoć metnula pod jastuk i rekla: Sutra, kad odem na uranak predaću ga prvom mu­ škarcu kojeg sretnem. SALKO: I ja sam bio prvi! He he he. MEJRA: Tebe sam prvog srela. SALKO: Zato ovako lijepo i miriše, što je bio pod tvojim jastukom, pod tvojom kosom ... . MEJRA: Ona djevojka, koja to cvijeće metne uoči Đurdevdana pod jastuk i na Durdevdan se okupa na gorskom vilin­ skom vrelu, udaćc sci SALKO: Udaće se? He he hc. SVE DJEVOJKE: Udaće se! SALKO: I, baš sve hoćete da se udate? Sve? SVE DJEVOJKE: Hoćemo! Hoćemo! SALKO: Zašto ste tako požurile? Kao da ste ostarile? Zar ne možete čekati? MEJRA: Čekam dragog odavno, a on mi ne dolazi, nema ga mi odkuda, da mi se javi. Dani prolaze brzo---FATA: Ja sam sve ruho već odavno spremila. Cevrine i jagluke sam navezla i čekam uzalud. Svako jutro kad se pro­ budim ubacim po jedan kamen u ćup i tako dane brojim. Čitav ćup se napunio, a dragi ne d o laz i.... pa ne dolazi! HABIBA: Ah, da mi je vitka momka, crna oka, tankog brka, pa da me odvede ovako mladu daleko, daleko.. . . ? ZEJNA: A moj dragi, da mi se hoće povra'iti? Otišao je, os­ tavio me, pa se i ne vraća. Nesretna sam zbog togal ĐULSA: Da mi je samo znati hoću li se ikad udati, čini mi se lakše bi mi bilo? SALKO: Ih, pa to je lahko. ĐULSA: Kako lahko? SALKO: Ja ću ti kazati. Ja ću ti pogoditi hoćeš li se udati ili SVE DJEVOJKE: Kako? Kako? MEJRA: Ko će pogoditi? Ti zari SALKO: Ja. MEJRA: Ko si ti pa da znadeš to pogoditi? SALKO: Ja sam zaštitnik djevojački. Ja pogađam sudbinu dje­ vojačku, pa se uvijek oko mene okupljaju djevojke. SVE DJEVOJKE: Sudbinu? SALKO: Ja pogodim, koja će se djevojka udati, a koja neće. SVE DJEVOJKE: Kako to? MEJRA: Kako pogodiš, kako? SALKO: Ja gledam djevojkama u dlan i sve pogodim. SVE DJEVOJKE: U dlan? MEJRA: U dlan gledaš? SALKO: U dlan gledam i pogodim. FATA: Kad bi mi to vjerovale? ZEJNA: Kao da nešto možeš vidjeti u dlanu? HABIBA: Ne vjerujem. SALKO: Vjerovale vi ili ne, ja ću Vam pogoditi, koja će se od vas udati, a koja neće. MEJRA: Ti ćeš pogoditi? Ti? SALKO: Daj ovamo dlanl FATA: Deder, meni kaži, da vidim hoćeš li mi pogoditi! (pruža dlan). ZEJNA: Meni, meni recil Mene je dragi ostavio. Reci mi ho­ će li mi se vratiti! (pruža dlan). SALKO: Ja sam zaštitnik djevojački. Djevojke su slatko voće. Svako pruža ruku za tim slatkim plodom. A kad ga otki­ ne i okusi, onda ga često i ostavi. A, voće nije za bacanje niti su djevojke za ostavljanje. He he he___ MEJRA: Evo dlana 1 Reci mi hoću li se udati ili neću! ZEJNA: Odmakni! Jok! Meni će prvoj kazati, menil MEJRA: Uh, tebi? Šta tebi ima da kaže, kad su te do sada trojica ostavila? ZEJNA: Lažeš! Nisu oni mene ostavili, nego sam ostavila ja njih. Šta je tebi briga za thn? MEJRA: Briga mi je, jer sam ja prva i meni će prvoj reći! Prvoj će mi u dlan pogledati. ZEJNA: Jok tebi, nego meni! DULSA: Šta se svađate! Meni će kazati najprije, pa onda va­ ma (pruža dlan). �FATA: (Odgurne je). E, neće vala tebi nego baš menil (pru­ ža dlan). ĐULSA: Šta se guraš? Kud si navalila? Kakva je ovo ne­ pravda? Kao da mi ostale ni žive nismo? OSTALE DJEVOJKE: A mi? Zar nama neće ni kazati? ZEJMA: (Gura ih). Stanite, čekajte! Meni će najprije reći, ja sam najstarija! MEJRA: Jok! Meni je najprije obećao, meni! SALKO: Ne gurajte me! Oborićete me! Šta ste navalile kao pčele? MEJRA: Kad se guraju, a meni ne daju ni da pristupim ni da se približim. SALKO: Svi ćete ma red doći. Svima ću vam kazati. Strpi­ te sel MEJRA: Meni prvoj! (pruža dlan). FATA: Meni prvoj! (pruža dlan). ZEJNA: Meni, meni! (pruža dlan). Đulsa: Jok, meni će prvoj, menil (pruža dlan).. OSTALE DJEVOJKE: (Guraju jedna drugu i probijaju se naprijed). Meni, meni, menil SALKO: Sve ovamo oko mene! Sve! Sjedite pa ću Vam ka­ zati! DJEVOJKE: (Sve sjedaju osim Mejre). SALKO: A ti? MEJRA: Kad su ove zauzele sva najbolja mjesta, a ja nemam gdje ni sjesti. SALKO: Hodi ti ovde kraj mene jabuko moja! MEJRA: Ali, meni ćeš prvoj kazati I SALKO: Hodi ti ovde, hodi, pa ću ti kazati. Sve ću ti kazati, jabuko mojal MEJRA: (Sjeda). Eh, baš ću ovdje 1 — He he h e.. . . № SALKO: Tako, tako jabuko moja! Ja sve djevojke nazivam jabukama, jer su sve jedre, rumene i slatke kao jabuke. MEJRA: (Pruži dlan). Kaži mi hoću li se udati ili neću! SALKO: Čekaj, čekaj, jabuko mojal Ne može to tako. MEJRA: Rekao si da ćeš mi prvoj kazati. SALKO: Rekao sam i kazaću ti, ali naprije valja platiti, pa onda. SVE DJEVOJKE: Platićemo, platićemo! MEJRA: Platićemo ti! Ne boj se! SALKO: Ja neću novaca! Ja ne volim novca. Radi novaca se ljudi medu sobom zavađaju, radi novca se tuku, propadaju i podižu se. Novac je često uzrok ljudske nesreće. SVE DJEVOJKE: Šta ti hoćeš? MEJRA: Šta bi ti htio od nas? FATA: Kako ti možemo drukčije platiti? SALKO: Možete ako samo hoćete. SVE DJEVOJKE: Hoćemo, hoćemo! SALKO: Onda mi zapjevajte 1 Hoću vašu pjesmu da čujeml MEJRA: Šta će ti naša pjesma? Šta imaš ti od nje? SALKO: Hoću pjesmu djevojačku! Ja volim djevojke i nji­ hovu pjesmu. MEJRA: Najprije nam kaži, pa ćemo onda zapjevati. SALKO: Ne mogu. Meni se od pjesme djevojačke stvori vidik u prošlost i u budućnost i, onda vam sve mogu reći. Onda vam mogu pogoditi, koja će se udati, a koja neće. MEJRA: Ja ću ti zapjevati, ali meni ćeš prvoj kazati. OSTALE DJEVOJKE: I mi ćemo. SALKO: Dobro, dobro, Da čujeml MEJRA: (Pjeva, a ostale za njom): Kraj potoka bistre vode, šuma zelena, a u šumi zamišljena sjedi djevojka. Potok teče i protječe, šuma zeleni i gora se s listom sasta, a ja nemam s kim . . .*) SALKO: Eh, sad sve vidim. Sad vam sve mogu reći. MEJRA: (pruži dlan). Deder, kazivajl SALKO: (Uzme joj ruku). Kako ti je ruka mala i topla, a oči ti plamte? Iz očiju ti izbija želja za dragim, želja za ašikovanjem, želja za milovanjem. SVE DJEVOJKE: Jest, jest. FATA: Pogodio si. MEJRA: (povuče ruku) Nije istina! SALKO: To piše na tvojoj ruci. Daj ovamo rukul MEJRA: (pruža dlan) Gdje piše, gdje? SALKO: (uzme joj ruku) Evo, ovde, ovde, jabuko mojal MEJRA: Kaži mi bolan, hoću li se udati ili neću? SALKO: I to ti piše ovde. I to ću ti odma reći. MEJRA: Kazuj što piše? šta? OSTALE DJEVOJKE: Hoće li se udati ili neće? SALKO: Čekaj, čekaj, da vidim! (gleda joj u dlan). Ova crta kaže da ćeš se udati . . . SVE DJEVOJKE: Za koga? MEJRA: Šta piše, zbori! SALKO: Druga crta kaže da će to biti uskoro. MEJRA: Uskoro. . .? Kada? SVE DJEVOJKE: Kada? Kada? SALKO: Odmah ako hoćeš. Odmah! SVE DJEVOJKE? Odmah!? MEJRA: Za koga ću se udati, znaš li? SALKO: Treća crta veli, da nije mladoženja daleko . . . Tu je. Evo mu stope! MEJRA: Ko bi tć mogao biti? SVE: Koii li je to? SALKO: Zar je to teško pogoditi? SVE DJEVOJKE: Ko je? MEJRA: Kaži ako znaš! SALKO: Ja! Ja sam taj, koji ti je najbliži! Evo, kraj mene sje­ diš. Kraj mene! MEJRA: (trgne ljutito ruku). Ti? (ustane). Ti zbijaš šalu! OSTALE DJEVOJKE: (ustanu). Šta ti hoćeš? SALKO: Hoću da se oženim! SVE DJEVOJKE: Da se oženiš? Ha ha h a .. .1 SALKO: Šta se čudite? MEJRA: Tako star i hoćeš da se ženiš? SALKO: Nisam ja star. Star je onaj, koji i ne pomišlja na to, koji to ne želi. a ja hoću da se oženim. Ako se danas ne oženim, nikada se više ni oženiti neću. Hodite ovamo! Ovamo! (Raširi ruke i pođe djevojkama). SVE DJEVOJKE: (Smijući se razbježe se kud koja). SALKO: Kuda bježite? SVE DJEVOJKE: Na izvor. MEJRA: Na izvor kud smo i naumile. SVE DJEVOJKE: Na izvor idemo, a tebe ostavljamo. SALKO: Šta ćete raditi tamo? FATA: Da se na izvoru okupamo! ZEJNA: Da nam život bude srećan! HABIBA: Da ne ostanemo usidjelice 1 ĐULSA: Da se poudamo! SALKO: Što ćete na izvoru, kad vam ništa pomoći neće. Udaćete se za onog za koga vam je suđeno! MEJRA: Ko to kaže? SALKO: Kažem jal *) Komponovao Kačerovski. .29 �MEJRA: Da se nisi i ti okupao u njemu? 5ALKO: Svako jutro sam na izvoru ja prvi. 3VE DJEVOJKE: P a.. . . ? ZEJNA: Sta je bilo? SALKO: Ništa. Sreću je uzalud tražiti. Sreća se ne traži. Ona dolazi sama, ovako, kao što Ste i vi danas meni došle. MEJRA: Mi hoćemo da se udarno 1 SALKO: A ja hoću da se oženim 1 ZEJNA: Pa oženi se! Ko ti brani?! SALKO: I hoću! Samo ne znam koju bih? Kad ste mi sve drage, kad ste sve lijepe i mlade, jedre i slatke, kao ja­ buke. Najvolio bih, kad bih vas mogao ovako pohvatati sve, sve! (raširi ruke i pođe da ih hvata, a ove bježe smijući se). . ZEJNA: Zar ne možeš jednu izabrati? SALKO: Pokušaću. Najbolje je, da zatvorim oči, evo ovako (zažmiri i raširi ruke) pa da uhvatim jednu koju stignem! Pristajete li? ZEJNA: Stari kurjak, hoće mladu ovcu! MEJRA: Hajde da se našalimo s njime! FATA: Samo, da se šala ne pretvori u zbilju? MEJRA: A, koja bi ga? Nemoj biti luda! SALKO: Jeste li se smislile? ZEJNA: Jesmo! Pristajemo! MEJRA: Čekaj! Ti žmiriš i sve vidiš. ZEJNA: Da mu zavežemo oči! MEJRA: Evo marame! ZEJNA: Ja ću m u ih zavezati, pa onda, neka traži i hvata, koliko hoće. SVE DJEVOJKE: Zaveži dobro! Zaveži. ZEJNA: (Veže). Ne brinite. SALKO: Veži koliko ti drago, pristajem. ZEJNA: A sad hvataj! SVE DJEVOJKE: H vatajl'T Ivataj! SALKO: (Stane raširenih ruku ganjati djevojke, ko se, izmiču ispred njega). Stanite! Ne bježite! SVE DJEVOJKE: Nećeš nas uhvatiti! II. (Prijašnji i momci) MOMCI: (Van scene) Iiii........ juhi Iiii.. . . juh! MEJRA: Sta je to? SVE DJEVOJKE: Ko je to? SALKO: (Skida maramu) Čekajte, da vidim ko je. MOMCI:: (Van scene): I i i i . . . juh! I i i i . . . juhi ZEJNA: Neka vriska se čuje! SALKO: (Izviruje u šumu). Momčadi jal MEJRA: Momcil Eto momaka! FATA: Dolaze ovamo! ZEJNA: Koliko ih samo imal HABIBA: Divni li su? ĐULSA: Mladi li su? MEJRA: Veseli sul FATA: Traže nas, dozivaju nas! ZEJNA: Hajdemo k njima! SVE DJEVOJKE: Hajdemo! SALKO: Ej! Kuda ćete? SVE DJEVOJKE: Idemo momcima. SALKO: Zar na izvor nećete? MEJRA: Daleko je. SALKO: Nije. Eno tamo navrhu ove šume, ispod stijene. Tu je. FATA: Visoko je. SALKO: Nije, nije. Evo ga! Vidi se. ZEJNA: Umorne smol SALKO: Tako mlade pa umorne? HABIBA: Hladna je v o ja . Ozepćemol SALKO: U vas je krv vrela. Vi ne možete ozepsti. ĐULSA: A šta će nam izvor? SALKO: Zar se nećete okupati? SVE DJEVOJKE: Nećemo! Nećemo! SALKO: Ostaćete usjedilice. SVE DJEVOJKE: Nećemo! Nećcmol MOMCI: (Van scene pjecaju): (Djevojke zastanu) Zaspala djevojka brijegu na kamenu. Brijegu na kamenu, dragcm na koljenu. . . . MEJRA: Slušajte! Čujte! Nama pjevaju! SVE DJEVOJKE: Nama pjevaju! Nama pjevajul MOMCI (Van scene pjevaju): Oj, djevojko, džido moja! Džiđala te maika tvoja! Džiđala te majka tvoja, nadžiđanu meni dala! MEJRA: Evo ih blizu! Tu su! FATA: Dolaze, dolaze! ZEJNA: Zovu nas, zovu! Dozivajul HABIBA: Mašu nas, mašu! ĐULSA: (Vikne). Eto nas, eto nas! SVE DJEVOJKE: Eto nas, eto nas! (odjure sve osim Mejre.) III. (Mejra i Salko). MEJRA: (Pritrča Salki). Dajmi maramu! Brzo! Odošel SALKO: (Uhvati je za ruku). Ti ćeš ostati! MEJRA: Zašto me hvataš? Daj mi moju maramu pa da idem. One odcše, a ja ostadoh: Pusti 1 SALKO: Nismo li se tako pogodili? MEJRA: Što smo se pogodili? SALKO: Koju uhvatim, da bude moja. Tebe sam uhvatio i ti si mojal MEJRA: Pusti me! SALKO: Ne puštam te, kad sam te jednom uhvatio. MEJRA: š ta hoćeš od mene? Ko si ti, da me zaustavljaš? SALKO: Ja sam tvoj zaštitnik. MEJRA: Od koga me imaš zaštiti? SALKO: Od momaka. Od one mlađarije. MEJRA: Ja i hoću momcima, pustil SALKO: š to će ti ona mlađarija? Ništa ne znaju. Propjevaju i odu, a ti ostaneš. Ja te neću nikad ostaviti. Uvijek ću biti uza te. MEJRA: Pusti, pustil SALKO: Ne puštam te nikako. MEJRA: Ama pusti bolan, odoše momcil SALKO: Zalud se otimaš. Oteti se nećeš. MEJRA: Zašto si me uhvatio? Šta hoćeš? SALKO: Hoću tebe. MEJRA: Šta ću ti ja? SALKO: Da te vodim sebi. MEJRA: Jesi li pametan? šta ću ti ja? SALKO: Kako da nisam pametan? Ovako lijepu djevojku zaželiti, a ne biti pametan. MEJRA: Šta ćeš mi ti, tako star? Ja te nećul SALKO: Nisam ja star. Otkud bih bio star? Srce mi je puno ljubavi za tebe. Hajde, pođi za mel U mojoj te kući čeka sreća. Imaćeš svega što zaželiš. Svega! MEJRA: Neću, neću bolan, kakav si gadan? SALKO: Cuvaću te kao kap rose na dlanu. Hajde! �V r v i m u s lim a n s k i m o d n i s a lo n Muslimani Bosne i Hercegovine su posljednjih godina pošli krupnim koracima naprijed. To se opaža na mnogim nji­ hovim kulturnim pothvatima. To se, is'.o tako, vidi i na pri­ vrednom djelovanju gdje se pokazuje sve više solidnosti i stvaralaštva. Muslimani cu došli do saznanja da im je spas i najveća zaloga budućnosti rad i samo rad. Svojim sopstvenim snagama treba da se pomognu i unaprijede pa su tim putem i krenuli. Svkodnevno se srciamo sa ponekom novom akcijom koju dosad nismo vidili. Sitan rad je preduslov velikih uspjeha. Sa­ mostalni poslovi, nezavisni od države i drugih institucija, do­ nose najviše koristi. To se vidi i po uspjehu drugih. Stoga se muslimani i posvećuju sve više samostalnom radu, pa on bio i sitan, najmanji. Tako niču nove poslovne rajnje, trgovačke i zanatske, više se kalkuliše i štedi. U tome i leži glavna eko­ nomska podrška i snaga pojedinaca i zajednice. Kod o\akih prilika nije, dakle, čudo što su posljednjih godina nikle neke nove radnje među muslimanima koje .oni ranije nijesu nikad vodili. Cak i muslimanke stupaju vedra čela na ovakav rad i u tome imaju punog uspjeha. Sada više nije rijetkost da vidimo muslimanku u trgovini. Staviše, jedna mu­ slimanka je prošle godine otvorila u Sarajevu vlastiti fotograf­ ski aitelje, postala je, dakle samostalan privrednik. Ona je već pokazala dovoljno umješnosti i snage u borbi sa savremenem konkurencijom i privrednom utakmicom. Sada imamo još jednu novost. U Sarajevu otvoren je prvi muslimanski krojački modni salon, ^alon se zove »Fethija« i nalazi se na ćošku Cukovića i Prestolonasljednika Petra ulice. Vlasnici salona su odlični Gajretovi radnici gđica Fethija Muhić, kćerka g. Jusuf ef. Muhića, školskog upravitelja, i g. Mustafa Novajlija. Oni su izučili svoj ^anat kod najboljih maj­ stora i sada svo znanje žele da pruže svojim mušterijama. Od­ ličnim Gajretovim radnicima i prijateljima želimo pun uspjeh u njihovom novom radu. MEJRA: Zar ima sreće bez ljubavi, a ljubavi bez mladosti? Pusti me da idem, da ašikujem! SALKO: Ako pođeš za me, cbasuće te sreća sa svih strana. Hajde! Imam kuću, stado i nešto zemlje. To će sve tvoje biti. Ti ćeš upravljati, ti. MEJRA: Šla će mi sveto, kada sreće nema? Kad ljubavi nema? SALKO: Još koliko ovde ljubavi ima! Paziću te, čuvaću te kao cvijet. Svaka želja tvoja biće za me zapovijest, — — hodi! MEJRA: Kad te ne v.olim, kad si mi stran i star. SALKO: Opet mi veliš, da sam star. Zar niko ne vjeruje, zar niko ne čuje i ne vidi, da još nisam star? Ja sam još mlad, još željan života, topline i ljubavi. Željan ženske nježno­ sti, ženske ruke. Zar ja nemam pravo na mali dio sreće? Zar nemam? MEJRA: Sam si kazao da se sreća ne traži, da ona dolazi sa­ ma. Kad si je dosada čekao, čekaj je i dalje, a mene pusti! (Otima se). SALKO: Čekao sam, čekao, ali više ne mogu i neću. Hajde 1 Ti moraš biti moja! Hajdemo! (Povede je). MEJRA: Kuda me vodiš? SALKO: Sebi, mojoj kući. MEJRA: Neću, neću. Šta ću ja u tvojoj kući? SALKO: Da mi budeš žena. MEJRA: (Udara ga). Pusti me bolan, pusti 1 SALKO: Ja na tebe čekam trideset i pet godina, pa sad kad sam te jedva uhvatio, da te pustim? Ne mogu. Hajde 1 (Snažno je povuče za ruku). (Svršiće se!) Ј е д н а n j e o t a р а хм . Н е з и р а УСаџи H a jiu h u Године 1913, на 31 јуна, био je рахметли Незир X. Налић у Београду. Он je, како смо у прошлом броју написали, прије кратког времена преселио на ахирет. Сада доносимо његову ф отограф ију из ратног времена, a уједно и једну пјесму, коју je рахметли Незир написао те године (под псеудонимом) и посветио свијетлој уСпомени рахм. Османа Ђикића, који je тад а склопио своје очи за навијек. Још 1913 године je, како се види, врли националиста рахметли Незир X. Налић наслутио наше народно ослобођење и уједињење. Препис ове пјесме добио je r. Селим Бабињац из Ж епча 1936 г. од г. Ристе Важића, апелационог судије, који je пјесму нашао у архиви О кружног суда у Сарајеву из времена омладинских националистичких процеса пробуђене револуционарне Босне. Данас доносимо ову пјесму, да je сачува.мо за потомство као лијеп докуменат наших националих осјећањ а из крваве предратне ере у заробл: гој Босни. Осману ЂикиЋу! Са смрћу твојом, Србине брате, Много je Српски изгубио род! To нико други оцјенити не може Сам једини и Свевишњи Бог! Сила си био, силно се борио, Не жали труда за народ свој! Под проклетим игом »Српског душманииа« Не малакса духом, био си бoj! Умро си1 тебе не видимо више, Ал идеја твоја осварит се мора! Аманет што си оставио нама, Крви се напит, »црнога орла!« Умро си! тебе не видимо више. Ал мисо твоја умрети неће, Крв пролити српског душманина. »Српски народ слободан биАе« Рахмет ти души лахка ти земља Почивај мирно, и немај бpure, »Наша мајка слободна биће«, Србнн се диже, крв пролиће! Б е о г р а д, 31 јуна 1913. Н. ЗИЈА ХАЏИНАЛИЋ 'Ђ 31 �T onл m i a и ром апт ика арнаут ске н а р о д н е деоге 1. Заш то сте помислили за Арнауте да су сасвим дивљи, без осећања? Јер, код њих има збиља изванредних ствари и човек им се ннкада не може довољ но начудити и надивити. Ви сте, на пример, чули за бесу: Арнаутин зна да буде најбољ и пријатељ , без обзира на веру и обичаје, али — он зн а д а буде и најгори крволок који ж уди да види туђу (душманску) крв и да изврши освету. Кажем вам, верујте, има тако много чудноватих и интересантних ствари ко д њих. И зато ми није чудно што има људи са погрешним схватањима и убеђењима, к о ји никад неће хтети ни помислити да јед а н »скоро дивљи« народ с обзиром на своју непросвећеност, м ож е имати и песму, наравно песму о д какве вредности. . . . И, кад погледате она сура и помрачена њихова лица, повијен стас од снисходљивости, неповерења, бојазн и и бриге за свакидаш њ и крух; онај ход људи који живе у вечном иш чекивању непријатности, не м ожете стећи боље -мишљење о д онога ш то сте га до сада имали. Није ни могућно најз а д . . . A они, међутим, и м а ју .та к о дивну песму, и звуци њ ихових ш арги ја су тако болећиви, и гласови су тако пријатни и меки ка д се кроз кланце и брда одази вају речене речи- чежњ е и бола . . . Да, али то треба и разумети, односно схватити. 2. Каквих специалних песника и верзификатора они немају. Али то не причињ ава теш коће да сваки важнији д огађај у селу буде испеван у нарочиго упечат.Ђивим стиховима ко ји се одли кују невероватно различитим и, тако рећи, уметничким мелодијама. Сад ми баш паде на ум стих јед н е лепе песме, ко ју певају њ ихове жене, обично јутром и вечером. Не, није потребно чути песму до кр а ја ; није потребно разабрати све речи; није потребно чути ни једну строфу — само почетак, a одм ах ћете схватити да она неш то вреди, је р њ ихове су песме дивне у свему, a н арочито оне болећиве љ убавне песме њ ихових жена, они страсни призиви и рефрени, који обично почињ у речима: »Oj чобане, ш то свираш у к а в а л у !. . . О, верујте, в ерујте да je вредно прож ивети са њима макар јед а н месец, ако не годину или век. Јер, оно ш то они им ају одиш е некаквом егзотичношћу, некаквим орн јен тали зм ом коме je и сад у двадесетом веку сасвим страно оно ш то ми тако радо примамо са зап ада у виду ром анса, танго-а и бонтона. Н аравно, ми то примамо зато ш то нам je то све и »потребно«, a они га такође познају, али ra гордо и д остојан ствен о о д б и јају , је р осећају да не би виш е имали овога свога мира, тобожњ е среће и задовољ ства. Загим, код њ нх нема ни- онога: q u isq u e šibi proxim us; него јед н о г за све и сви за јед н о га. У свему се помоћи, наравно, уколи ко то д опуш тају опш те прилике њ ихових села. Али, на ствар! 3. Песма приказује породичну трагедију, ко јо ј je у зр о к потајна љубав младога и лепога сеоског младића и дивне Асиме, коју су родитељи продали за другога. М ладић je разочаран и он хоће освету, ш то код њ их није необично. Али, кад год се сети д евојке коју je »некад« тако волео, он немоћно плаче: »Звао сам те девојко, испод прозора: »Душо, дођи у башту сред цвећа . . . »И гледао сам ти дуго очи, »Te твоје лепе, црне очи . . . »a тв о ја свилена коса . . . « %Он застаје, је р га гуши бол. Али, одједампут, у њему плане жељ а за осветом. Он шкргуће зуби> ма од беса, вади »јатаган« и пева: »Овим ћу те ножем пробости, »ej, ти, што ми узе девојче! »И тебе, млада Асимо, ja ћу да закољем!« Тада га опет тргне сећање на њене лепе очи, и њ ену лепу косу, и он мора д а плаче. Али, он je уверен д а мора изврш ити освету. Понова се заклиње д а ће убити и њ ега и н>у. Затим у кућу и каже својој мајци: »О, м оја добра, стара мајко, »Спреми ми коњ а д а идем! »Ja морам њ ега да убијем, »Част своју д а осветим!« И м ајка спрема коњ а не од враћајући сина, премда je свесна последица. Зато и плаче. Он, међутим, ош три ножеве и пева са нарочитим садизмом, ко ји се очитује у мелодији: »Д рж ' се добро, младожењо!« . . . и опет се ceha њ ене свилене косе и њених финих очију. Он страшно много пати: »Ах, Асимо, душ о моја, »Пред очима коса твоја« . . . М ајка ra зове и каж е му д а je коњ готов. Заплаче се и упита ra: »Хоћеш ли ми, сине, доћи скоро?« A он гледа у модро звездан о небо и каже: »Море, мајко, ja слутим да мени добро бнти неће«. М ајка и даљ е неутешно плаче. Он, међутим, у зја х а коњ а и натера ra д а скочи предњим ногама у вис. Кад je стигао пред кућу свога непријатељ а, види Асиму како бере карамфил и пева туж ну песмицу о њ иховој несрећи. Он скаче са коњ а и јурне на Асиму. Она писне, али jo j он брж е бољ е ножем одруби главу, отсече неколико праменова косе, стави их у џеп и потрча према кући д а убије и њ ега . . . * Молим Вас, он je отиш ао д а изврш и двогубо убиство и ничега се не боји, је р верује д а го тако м ора бити и да више силе воле д а ом опере своју част и тиме докаж е да нешто вреди, б ез обзира ако после сврши и на вешалима. �b ib lio g r a fs k i p o d a c i o ra d u raf)m . N a sifa H e s u lo v ić a III) PRIPOVETKE, CRTICE I FELJTONI 1) »Gajret«, Sarajevo: Borba za egzistenciju (1913, I— II III), Klcpetuša (1914, II—III), Branko Radičcvić (1924, VI), Zapis (1930, XII), Neznanje je grobar naš (1930, XVIII), Prolom oblaka (1930, XXI), Mržnja (1930, XXIV). 2) »Zadruga«, Sarajevo: Zadružne poslovice (1936, IV), Bajram Osmana Tikovića (1936, XI). 3) »Novi Behar«, Sarajevo: Reč materina (1933,- I—II), Lejle-u-regat (1934, V -V II), Mušan Agović (1934, X I-X V I). 4) »Biser«, Mostar: Mačka mladoga mornara — sa ncmačkog - (1912, IV), Jaran (1912, VII), Na ćepenku (1918, IV) DECJE PRIČE 1) »Jugoslovenče«, Beograd: Bakina priča dobroj deci (1932, VI), Vuk i medved (1933, V), Nepoznati spasilac (1934 VI). 2) »Zorica«, Beograd: Neposlušna Munira (1924, I). 3) »Zraci«, Beograd: Luk i repa (1925, VIII). 4) »Pravi Put«, Skoplje: Malo dečje šale (1937, V).* 5) »Zadruga«, Sarajevo: Šetnja (1936, V). 6) »Dečji Novi Behar«, Sarajevo: Voli tuđe jabuke (1933, XIX—XX). 7) »Smilje«, Zagreb: Voli tuđe jajoukfe (I, g ...) . 2) »Biser«, Mostar: SLoga, drama u 3 čina (1918, XIII— XIV; X V -X V I). 1) violinu. 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) 9^ 10) i dr. VI) MUZIČKE KOMPOICIJE Karišik bosansko-hcrccgovačkih narodnih napeva, za Na Hridu, za violinu. Kolo učiteljskih pripravnika u Sarajevu, za violinu. Koračnica naprednih Muslimana, za tamburaški zbor. Prolećni san, za violinski kvartet. Mešićevo kolo, za violinu. Biserovićevo kolo, za violinski orkestar. Izgubljena ljubav, valčik za violinu. Zbirka narodnih napeva. Posrne za šalu »Oba gluha« od Dr. Saliha Kazazovića VII) CLANCI 1) ^ a r o d n a Prosveta«, Beograd: Scjmo i radimo (1926, XCVI). 2) »Politika«, Beograd: Odgovor (1927, br. 6915). 5) »Južni Pregled«, Skoplje: Gajretova proslava (1928, I). 4) »Srpsko Kosovo«, Skoplje: Omladina u službi otadž­ bine (1931, III—IV ); Štednja (1931). 5) »Naš Dom«, Skoplje: Problem prosvećivanja Musli­ V) POZORISNI KOMADI mana (1938, I); Omladina na poslu (1938, II), Hadži Mchmcd 1) »Gajret«, Sarajevo: Siroče, pozorišna igra u 1 činu izDžemaludin Caušević (193S, III), Pitanje iseljavtnja u Tursku đačkog života (1913, VI—VII). (1938, IV). 6) »Srpska Riječ«, Sarajeio: Pesme »Kolo« (1924, XIII). 7) »Gajrel«, Sarajevo: Umišljenost i hvalisanje (1913, IV —V), Učinci proslave. Promicanje Gajretovih ideja u narodu (192S, XIII), Štednja (1929, XXIV), Ulema i školovanja inte­ »Ноћ je била страшна. Ветар je ф и јукао и наligencije (1932), Jedan stari bukvar (1936, IV). носио снег у косо. М ајка je клечала и молила се Oslobođenja (1919, VI). Богу. Све jo j се чинило да Аеима зове у чомоћ и 9) »Zeman«, aSrajevo: Nešto o muzici (1912, LXXXII), д а се њен звонки глас слива са помахниталим фиLep primer (1912, LXXXV). јуком новембарског в е т р а . . . Одједном, ирата се 10) »Slobodna Riječ«, Sarajevo: Stanje Vakufa u Skoplju отворише и она се скамени. Пред њом се указа (1932, XLVII). ,њен син са Асимином косом и крвавим ножем 11) »Jugoslovenska Pošta«, Sarajevo: Malo razgovora sa у руци. Пред вратима се чује ларма. Ж андарми živom Koštanom Bore Stankovića (1933, br. 1300). зову сина на предају, a он дрхти прозебао, исцепан 12) »Novi Behar«, Sarajevo: Jedna lepa izložba (1934, I—II), Moje sećanje na Musu Cazima Catića (1934, XXIV). Dr. и несрећан: Seid Muhamed Abdulah u Sarajevu (1936, XX), Zivojin D. »Мајко, ja сам дошао. Karić, Antologija jugoslovcnske savremenc dečje književnosti »Спаси ме, мајко!« (1936). Али, мајка je непомична и мирна. 1-ђу je уд-а13) »Bošnjak«, Sarajevo: Mrak i neuredenost ulica u Trebinju (1906). рила капља и она не може да спасе -вога јединца. 14) »Hrvatski Dnevnik«, Sarajevo: Jadi i nevolje odžačОн jo j прилази, na кад види да му je м ајка мртва, kih seljaka (1914). окрене крвави нож себи у прса и сјури ; a . . . 15) »Biser«, Mostar: 2ena — sa nemačkog — (1912, VI). * Lcpota glazbe (1913, IX). 16) »Reč Omladine«, Brčko Težače, budi na oprezu! Али, као што рекох, лепота тих песама иије у (1920, XIII), Skupvća (1920, XVII), Učinci prosvele (1920, романтици, која тако чудно провејлва хроз њих, XVIII). него у мелодијама, у мајсториски складним мелодијама. Пратећн мелодију поменуте песме, »и ћете осетити сав ја д и бол несрећног заљубљ еног младића који хоће освету, a ипак се осети за часак немоћан и обесхрабрен кад крикне: »Ох Асимо душ о моја, Пред очима коса твоја . . . Пред очима очи твоје, Лепе, дивне, чаробне« . . . К a ч a н и к. ВЛАДИМИР ПОКОРИИ VIII) ZBIRKE PESAMA 1) Rodoljubive pesme, Tuzla 1927 (Štamparija J. Pctrović). 2) Dcčja radost, ilustrovanc dečje pesme, Skoplje 1930 (Štamparija »Bratstvo«). IX) DRUGA ZASEBNO ŠTAMPANA DELA 1) Siroče, pozorišna igra u 1 činu, I izd., Sarajevo 1913 (otštampano iz časopisa »Gajret«). 2) Sloga (drama u 3 čina) i Siroče (pozorišna igra u 1 činu, II izdanje), Brčko 1920 (izdanje Alije Kučukalića). ____________ зч �3) Kučukalića). Kmetovi, dramska slika, Brčko 1920 (štamp. Alije X) K u ltu r n e i k n ji ž e v n e v ije s t i KALENDARI, ALMANASI, ANTOLOGIJE, DEKLA­ MACIJE, ČITANKE 1) Kalendar »Gajret«, Sarajevo: Peku se bestilji (1937), Selo pod oblakom (1958 g.), Pogorelac (1938 g.), Trenutak ЧЛАНАК O МУСЛИМАНИМА У ПОЉСКОМ ЧАСОПИСУ radosti (1939 g.). Часопис »Прзеглад Полско Југословиански«, који већ 2) Kalendar »Narodna Uzdanica«, Sarajevo: Rezignacija пету годину излази у Познању, у Пољској, посветио je свој (1935), Ramazanski sonet (1937), Grč (1937), Seljaci bez zem­ посљедњи број 20 годишњици Краљевине Југославије. У lje (1938). овом броју налазе се чланци др. Јозефа Вошњака »Млади 3) Školski Almanah, Đurđenovac: Moje selo (1924), Moja kolevka (1924), Učiteljica (1925). краљ«, Тадеус Повицки »Петнаестгодишњица Пољско-југо4) An'.ologija jugoslovenske savremene dečje književnosti словенске лиге у Познању«, чланак о опуномоћеном ми(2ivojin D. Karić), Beograd 1936: Arnauče, Moja kolevka. нистру Југославије у Пољској др. Александру Вукчевићу, 5) Jugoslovenski deklamator (Br. Lazić — S. Pavićcvić), Ђорђе Живановић »Интелектуалне везе Југославије и Beograd 1935: Moja kolevka. Mali sokoli. Пољске кроз вијекове«, Мгр. Божена Чижиковска »Просјек 6) Mali deklamator (Br. Lazić), Beograd 1925: Kolo. кроз југословенску музику«, др. Љубомир Мараковић »По7) Veći deklamator (Br. Lazić), Beograd 1925: Moja ko­ слијератна хрватска литература«, Др. Брача Војновић »Теlevka. атар посредник културног зближења«, проф. Љуба Бабић о S) Čitanka za IV razred (Dr. S. Cajkovac): Otadžbini. хрватском сликарству, Владислав Глик »Херцеговина««, Др. 9) Čitanka za II razred (Jov. P. Jovanović): Mali četnici. Фран Илешић »Словенска оријентација« и Алија Наметак 10) Čitanka za III razred (Jov. P. Jovanović): Moje' selo. »Муслимани у Југсславији«. Г. Наметак je у овом чланку, унратко, приказас исторнски, културни, економски и полиXI) NEOBJAVLJENI RADOVI тички жнвот југославенских муслимана, Срба и Хрвата. 1) Seljaci, pozorišni komad u 1 činu. Осврнус се такођер и на вјерске прилике код нас. У чланку 2) Bukvar za nepismene. je приказан рад наших културних друштава »Гајрета« и »Народне Узданице«. V e r s ifs k e a n eg d o te Neki mudrac proveo je mnogo godina na putovanju i upoznao ljude u mnogim mjestima, jedamput su ga upitali: — Koliko vremena treba da spoznamo čovjeka u njegovoj bitnosti? c Mudrac odgovori: — Jedan sam dan dostaje, da razaberete koji Je stepen znanja dosegao, no godine i godine trebate za to da spoznate, da li moguće n ij e ... nitkov! — S kakvim ljudima da općim? — zapita neki čovjek mudraca. — Nikad ne opći s onima, koji visoko dižu nos — pouči ga mudrac. — Bio ma kako pametan, u njihovom ćeš društvu oglupaviti. Još lošije pak je ako si budalast. U njihovom društvu postat ćeš još budalastiji. . . БАХРИЈА ХАЏИЋ АНГАЖОВАНА У ЊУЈОРКУ Примадона Бесградске опере, одлична наша умјетница гђица Бахрија Нури Хаџић, кћерка рахм. Осман Нури Хаџића, псстигла je у домовини и у иностранству огромне успјехе. Њен недавни наступ на позорницама Њемачке, Аустрије и Чехословачке донио joj je заслужену славу. Прошлих година она je, такођер, гостовала на страни, a међу другим земљама и у Турској. Сада je, како се јав&а, гђица Нури Хаџић, која je наступала и на неколико Гајретових забава, ангажована у Америку. Пјеваће у највећој опери свијета Метрополитеи, која значи врхунац успјеха и сан сваког умјетника на свијету. Овај успјех гђице Нури Хаџић нас иеобично весели јер he она тако нашу пјесму и славу прснијети и кроз крајеве далеке западне земље преко Океана. 'B a jra m m u b a r e k j o ls u n ! Bogu dž. š. najdraža su od svih djela, ona koja u sebi sadržavaju klice milosrđa i ljubavi prema bližnjemu. N aš pejgamber, M uhamed a. s. dao je najveće primjere dobrote i ljubavi prema Čovjeku. N jegova djela su biserna zrna koja će vječno sijati i pokazivati Mudima istinski sjaj i sreću A istine vječ­ nog Kur’ana je najdragocjenija zbirka dobrih djela, pouka i uputa pomoću kojih će čovjek naći luku Utjehe i Spasenja. Najljepše stranice islamske istorije i nauke uzvišenog Xur’ana a. š. vezane su uz svijetle bajramske dane. U z ove lijepe dane Kurban-bajrama treba da se, u ibadotu. i humanim djelima, odužimo najvećoj svojoj dužnosti: pomaganju onih koji trebaju našu pom oć. Gajretovi radnici i prijatelji najbolje će se odužiti svojim socijalnim dužnostima, koje mu nalažu vjerski i čovječanski osjećaji, ako se i ovoga puta sjete Gajreta i njegove važne uloge u našoj zajednici. Gajret ima danas, više nego ikad ranije, ogroman broj siromašnih pitomaca na svojim leđima. Njima treba dati sve: od soli do bibera, od vode do svjetla i tople čiste sobe. Za to su potrebni ogromni izdaci, žrtve. A te žrtve treba da snosim o svi. O voga puta, kao i dosad, Gajretovi radnici treba da se sjete Gajreta dobrovoljnim prilozima, kurbanima, kurbanskim ko­ žicama i drugim korisnim akcijama. T o će im biti najveće dobročinstvo, Bogu najdraži sevap. Gajret se nada da ga neće ni ovoga puta iznevjeriti njegovi najvjerniji saradnici i prijatelji. U to ime, želimo Vam svima Sretne bajramske praznike! Bajram mubarekj olsu-tn! 34 �Штампа о н а ш е м к алендару vt Л71 ’>фрањевачки вијесник«, Београд, бр. 2, 1939, год. XiLVI, доноси овај приказ: >>Сг т ^ ЈЕ99с К пп « ^ , сАЛМАНАХА ЗА 1939 НАПРЕДАК, СТР. 226, ПРОСВЈЕТА СТР. 127, ГАЈРЕТ СТР. 354. Сарајево no* свом шароликом вјерском и народном животу предњачи пред нашим мјестима у погледу годишњих алманаха. Већ na утврђеној традидији и кроз дуги низ година у LapajeBy, метрополи Херцег-Боене три културна друштва Напредак, Просвјета и Гајрет имаду своје централе, друштвена гласила и годишњаке. У задњим годинама запажа се код уредника друштвених алманаха ових друштава оправдано такмичење и у садржају и*1техничкој опоеми годишњих календара. »Напретков календар уређује већ више година уредник друштвених едиција Напретков проф. A. Мартинс>1?ић. Алманах je подигнут на завидну висину. Критика je већ прије неколико година нагласида, да то већ није обични годишљаккалендар него ређе научни зборник. Kao у ранијим календарима, и ове године дали су своје прилоге људи од пера из разних хрватских крајева. Заступана je белетристика, научно подручје, те народни живот, обичаји и оргаииздција друштва. Књижевност репрезентују: У Будак, С. Кошутић, Т. Ујевић, Ф. Алфиревић, A. Неимаревић, A. Кокић, A. Јакшић, В. Влаисављевић, Ж. Ј. Сеуник, X. Дубровић. Интересантније чланке написали Су др. Гаваз из старе словенске митологије, др. М. Шеноа, сјећање на свога оца, проф. Г.ргец о Хрватима у Совеначкој у сцоје. доба. Др. đipa Л. Петровић иаставл>а своје монографије о мостарским бискупима. Овајпут дао je многорафију о фра Анђелу Краљевићу. Др. Есих написао je занимл>ив41 чланак-о томе шта су Хрвати дали страним културамд и -човјечанству. Maibe историјске прилоге написали су 'f . г. X. Крешев.ваковић и Ј. Копривчевић. С етногр.афског подручја дали су прилоге др. ф. Б. Марић олисавши херцеговачку свиралу. A. Кристић с два лрилога «з босанског живота, и то из Крешевп. М. Џаја освре се на Крањчевићеву кореспонденцпју и на ochobv . тога материјала кдрактерише самог пјесника. Проф. Жић олисује Хрвате око Јањева у Јужној Србији. Др. Флегер наставља свој досадашњи рад у календару и даје опис љепота наших таанина и зимском крајолику. Уреднику проф. A. Мартиновићу успијека да Напретков годишњи алманах уистину репрбзентдоа сваке године јаче претставнике наше лијепе књиге и научне раднике с разних подручја лаучног и чисто народног живота. Алманах би имао још изразитији народни значај уз умјетничке прилоге из народног живота. To вјероватно попуњају популарније едиције Божићника и Ускршња књнга Напреткових издања.« »Други сарајевски алманах друштва Просвјете са истим именом за год. 1939 уредио je М. МаксимовиИ. У успоредби с друга два друштвена алманаха он je најмањи no опсегу. Узрок he тому бити ваљда тај, што je повећан научни прилог друштвеног гласила Просвјета. Од научних прилога који су вриједни пажње треба споменути сли;едеће чланке: Др. Baca Глушац куша даље изградити своју теорију о богумилима у Босни као православној цркви, и то према називима за свећенике и црквена виша лица код богумила у Босни, a према пронађеним споменицима. Др. Д. Страњаковић приказује Поп-Јовичину буну у Босни 1834. Погодин у дужем чланку оцргао je књижевне односе из.међу Русије и Срба тијеком стољећа. Интересантни су: педагошко-просвјетии чланци П. Митропана: Улица и васпитање, те Б. јевтића: Покушаји преображења савременог позоришта. Умјетничку вриједност алманаха повећавају умјетнички прилози Иве Деспић, Р. Мерђепе, Р. Петровића, П. Тијешића, В. Димитријевића и Б. Шотре. Од три сарајевска друштвена алманаха најопсежин|и je за 1939 годину Гајретов. Он je под уредништвом г. X. Кукића лостао уистину годишњи зборник муслиманске интелигеиције, a и других наших људи од пера. Усто овај календар уз мјесечно гласило врши своју организаторску мисију, ради| обиља научног градива, посебно историјског којега’ доноси у задњим својим годиштима, интерес за овај кадендар je порастао. To потврђује и едиција календара за 1939 годину. Ограничавдмо се само на повијест Босне. Проф. X. Капичић на основу архивалте грађе из Државног архива у Бечу даје потањи приказ владања Омер-паше Латаса у Босни и провођен.е пацификације 1850-52. М. Ханџић приказује два извора за познавање хисторије Босне, то je хроника Салиха Хаџихусејиновића и збирка М. еф. Кадића. Вегеринар X. Шерић дао je oirimapaii приказ дубичког рата (стр. 109—125), и то уз осврт на сву ближу приступачну литературу. Проф. Т. Окић оживљава успомену на повјесни .рад A. Хаџинескимовића из Прусца '(стр. 159— 191). Монографија припада вреднијим историјским прилозима у новијој научној историјској литератури код наших муслимана. За односе између Дубровника и Цариграда интересантне податке налазимо у чланку Ф. Ефендића: Плаћање дубровачког данка Турцима. Д. Клицин према новосадској »Застави« и својој моиографији о С. Петраковићу даје приказ »Отпора муслимана против окупације Босне и Херцеговине 1878 год.« (стр. 227—246). X. Турић приказује удиоништво у револуционарству 1914 г. М. Мехмедбашића (стр .253—262). Г. Р. Заплата лрема архиву Земаљског музеја у Сарајеву приказује царински систем у Босни за турске управе. Вриједне су монографије о истакнутијим муслиманима из прошлости, и то М. Бусулаџића о Осман-паши Ресулбеговићу и др. X. Ћемерлића о Алибегу ФирдуСу. Из културне повијести Босне зани.мл.ив je чланак r. др. Ј. Кршића: Удео муслимана у нашој књижевности (стр. 192— 199). Уз прилоге историјске и културно-просвјетне, Гајрет ' имаде више чланака с економског и хигијенског подручЈа који имаду сврху просвјећивања ширих народних маса и у том смјеру. Гајретов Календар за 1939 посвједочава јачи културни размах наше муслимаиске интелигенције у Херцег-Босни. Ради обиља историјских прилога из уже нам домовине Херцег-Босне, те третирања социјалних, господарских, хи■^ријенских проблема који засијецају у живот ближих нам, Гајретов алманах достојан je свеошће пажње као и други алманаси наше метрополе. — Р. Д.« N o v e lcnfige i lis to vi STUDIJA KASIMA DOBRACE G. Kafhn Dobrača napisao je opširnu li.epu studiju o je dnom islamskom pokretu koji u vidu vjerskog i kulturnog is đamskeg rada ima sasvim druge, štetne namjere. On čak po •iraže i englesku kolonijalnu politiku. Pokret je nastao iz uče­ nja Gulam Ahmadovog a razvio se u dva ogranka »kadijamije« i »ahmadije«. Studija g. Dobrače i nosi naslov »Kadijanije : ahmadije«. Rasprava je preštampana iz lista »E1 hidaje« i do bro će poslužiti svima koji se inleresuiu novijim pokretinu islamskim zemljama a isto tako i kao odbrana od brošure »Ah ■niadija pokret« od Duranije, koju je preveo neki Dž. Ni FRANCUSKO DJELO O BOSANSKIM SEVDALINKAMA Francuski počasni konzul v Sarajevu g. Rene Peiletier za­ vršio je svoje novo djela »La Chanson d’Amour a Sarajevo« (bosanske sevdalinke), koje će izaći iz štampe u toku ovog mjeseca. Ovo djelo sadrži 60 starih narodnih pjesama, sakupljenih u Bosni, koje su sad prvi put prevedene sa našeg na francuski jezik. Pored toga ova knjiga g. Pclletiera ilustrovana je sa 30 crteža i reprodukcija tipičnih u akvarelu. Predgovor je napisao naš poslanik u Parizu g. Božidar Purić. Citiramo iz tog predgovora slijedeći interesantni pasus, koji u prevodu glasi: __ » . . . g. Rene Peiletier, koji je ne samo osjetio sav čar bo­ sanske sevdalinke u njenoj suptilnosti, već koga je takorekuć i zanijela, htio je da ovom knjigom pokaže javnosti melodičnost ovih pjesama__ On je potpuno uspio zahvaljujući svem dugogodišnjem bavljenju u Sarajevu gdje, savjesno i na opće zadovoljstvo, pored svojih visokih zvaničnih funkcija, vrši ta­ kođer i veliku misiju širenja francuske kulture. Ja sam mu za­ hvalan za ovaj uspješan, razuman i ozbiljan napor, koji pretstavlja jedan doprinos više zbliženju i prijateljstvu između na­ roda francuskog i naroda jugoslavenskog . . . « .35 �ГАЈРЕТОВГЛАСНИК P r e d u s e t a j e a k c ija s a p o d i s a n j e s g r a d e G a f r e i o v a m u š k o g i š e n s k o g in t e r n a t a u S a r a je v u SIRA KONFERENCIJA SARAJEVSKIH GRAĐANA Povodom akcije za izgradnju Gajretova internata u Sarajevu održana je vrlo uspjela šira konferencija građana u sjedniokcj sali Gradske opštine u četvrtak 12 januara 1939 u svrhu organizacije sabirne akcije. Konferenciji su prisustvovala gospoda: Muhamed ef. Zlatar, Dr. M. Mehmedbašić, Aziz Sarić, Dr. Avdo Hasanbegović, prof. Hamdija Kapidžić, Ešref ef. Rašidagić, Hifzo Košarić, Ekrem Mursel, Muhamed Hadžihalilović, Alija Imamović, Dr. H. Karamehmedović, Muhamed Čomara, Mustafa Šarac, Nezir Zildžić, Muhamed Nuhbegović, Hajro Hadžikarić, Islendijarbeg Ćengić, Alija Hromić, prof. Avdibeg Zečević, Dr. Muhamed Iblizović, Dr. Asaf Šarac, Muhamed Tanović, Abdulah Gruhcnjić, Mujaga Sarajlić, Mustafa Novalija, Mehmed Huskić, Omer ef. Jerlagić, Ibrahim Biogradlija, Nasihbeg Repovac, Hamdo Hajrić, Hamid Kukić, Mehmedbeg Kapetanović, OAterBeg Drnda, MustafaSoftić, potpukovnik Alija Džemidžić, pukovn k Sur lejman Filipcvić, Salko Hasanbegović, Nudžejm Muhibić, Sulejman Šerbić, Dr. Sjnarf Mušanović, Dr. Hamdija Čemerlić, Ing. Mustafa Slipičević, prof. Mustafa Ajanović, Osman Kasumagić, veterinar Zaim Hadžidedić, Dr. Zaim Šarac, Hasanbeg Zulfikajpaš ć, Bešo Hasanbegović, Ibrahim Karahasanović. Ahmed ef. Borić, Edhemaga Bičakčić, Mehmed Ali ef. Ćerimović, Hafiz Ibrahim Ridžanović, Hafiz Muhamed ef. Pandža, Nezir Škaljić, Ahmedbeg Pašič, prof. M. Drljević, Dr. Behaudin Salihagić, Ahmed Tabaković, Seid Memišević, Dr. Osman Halilbašić, Ćamilbeg Rlzvanbegcvić, Ing. Hilmija Dubravić, Edhem Abadžić, Šerif ef. Vranić, Ismet Čcmara Ahmed ef. Mešinović, Asimaga Arslanagić, Muhamed Bravo. Halid Novalija, Jakub Mašić, Ćamilbeg Osmnnagić, N. Mutapč'ć, Halid Novalija, Omer Hajrić, Salihaga Fočo, Avdo Kasumagić, Hamdija Poturović, Dr. Mustafa Hajdarović, Ibrahimaga Pašalić i arugi. Konferenciju je otvorio pretsjednik Glavnog odbora Gajreta g. Dr. Avdo Hasanbegović. Otvorivši konferenciju zahvalio je pretsjedništvu Gradske opštine na gostoprim­ stvu jer je dozvolilo da se ova konferencija održi u njenim prostorijama. Pozdravlja prisutne građane i zahvaljuje im na pažnji koju su svojom brojnom posjetom ukazali Gajretui. Osvrnuo se u kraćim potezima na rad Gajreta tokom mi­ nulih 35 godina i iznio njegove rezultate, pa kaže aa je društvo Gajret oduvijek pripadalo svima jugoslavenskim muslimanima i. da Gajret sa svojim radnicima ima ambiciju da u svojim redovima okupi sve iskrene i konstruktivne snage u našoj zajednici, kako bi mogao davati još jače rezultate. Kao kulturno prosvjetno društv* Gajret je, kaže g. Dr. Hasanbegović, ustanova koja stoji iznad i izvan svih partijsko-političkih kombinacija i da će takav i u bu­ dućnosti ostati. Najvažnija grana Gajretova rada jest ško­ lovanje omladine, te će j u budućnosti Gajret još izvjestan niz godina morati da poklanja najveću pažnju školovanju i stvaranju za narod potrebne inteligencije, kako bismo se mi muslimani mogli u tom pogledu izjednačiti sa našom braćom ostalih vjeroispovijesti. Međutim Gajretova omla­ dina, specijalne ona koja je smještena u internate, živi ui nehigijenskim prostorijama, pa se mi moramo svi posrarati da toj omladini pružimo mogućnosti da živi u zdravim prostorijama, kako bi očuvala svoje mladenačko zdravlje, koje će biti dccnije potrebno našoj zajednici. Ta činjenica ponukala je Glavni odbor Gajreta da se odluči da odmah pristupi izgradnji internatskih zgrada i to u prvom redu izgradnji internatske zgrade za muške i ženske, za njih dvije stotine. Poznato je da je omladina koja se školuje na raznim stručnim školama, upućena na Sarajevo i to iz čitave Bosne i Hercegovine, Sandžaka i Crne Gore. Zbog toga je najveća potreba da se sada pristupi podizanju in­ ternatske zgrade u Sarajevu. Apeluje na prisutne građane da pomognu ovu akciju moralno i materijalno. Do ovoga momenta, t. j. do saziva ove konferencije Glavni odbor je imao privremeni odbor za saziv ove Kon­ ferencije, pa prema tome sa ovim momentom funkcija toga odbora prestaje. Njegova se funkcija prenosi na ovaj skup. Ponovo se zahvaljuje na brojnom odzivu, uz buran aplauz prisutnih. Potom je uzeo riječ g. Hafiz M u h a m e d P a n d ž a , član Ulema medžlisa, koji je u svom govoru pored ostalog rekao: Činjenica da smo se u ovome momentu ovako brojno sakupili jest garancija da smo mi muslimani u današnjici ispravno shvatili svoj položaj i svoje dužnosti. To je ga­ rancija da ćemo mi muslimani kao sinovi velike jugoslovenske zajednice udariti temelje za još življi i plodonosniji rad za dobro naše zajednice. Tokom minulih stoljeća naši djedovi ostavili su vidne spomenike kulturnog i socijalnog djelovanja koje mi vidimo i danas na svaikom koraku. Na­ žalost poslije okupacije Bosne i Hercegovine, mi muslimani bili smo poklekli u tome pravcu, ali posljednjih godina vidi se veliki zamah u svima pravcima, pa se je nadati da ce i današnje generacije biti dostojni sljedbenici svojih predaka. Probuđena svijest našeg elementa dokaz je da smo krenuli novim konstruktivnim putevima na izgrađivanju naše bolje budućnosti, što nas sviju ispunjava zadovoljstvom. Poslije udaranja temelja Gajretovom domu u Sarajevu prije ne­ koliko godina mi vidimo da za Gajretom kreću i druga društva i da podižu svoje domove kako u Sarajevu tako i u provinciji. To je dokaz naše svijesti, našeg požrtvovanja i naše riješenesti da konstruktivno djelujemo za dobro bu­ dućih pokoljenja. Činjenica da nakon tri godine ponovo Gajret saziva građane grada Sarajeva radi podizanja novih Gajretovih objekata mora da obraduje svakog člana naše zajednice, pa ta akcija Gajretova zaslužuje našu punu pažnju i priznanje. Zato apelujem na prisutne da pomognu nasto­ janje Gajreta i da na ovaj način odamo priznanje njegovom 35-godišnjem djelovanju. G. A h m e d M e š i n o v i ć potsjeća da je još prije rata Gajret tražio od Vakufa zemljište za izgradnju Gaj­ retova doma, ali do toga nije došlo sve do 1935 godine �kada je podignut Gajretov dom, pod današnjom upravom, l o je bilo probijanje leda u podizanju muslimanskih do­ mova, a da smo se danas nakon tri godine sastali da po­ krećemo novu akciju za izgradnju Gajretovih internata, dokaz je da smo u tome probijanju leda postigli značajne uspjeha, a to se vidi ј po tome što su poslije Gajretova doma nikli i drugi muslimanski domovi. Svi smo mi svjesni ve­ likih zasluga Gajretovih za naš narod, a naročito kada uzmemo u obzir kako je bilo teško raditi za Gajret još do prije kratkog vremena. Raduje ga pothvat da se omogući boravak i školovanje Omladine u novim higijen. zgradama pa apeluie da se u taj novi dom-internat prima što više mla­ dića koji će se spremati za slobodne profesije a naročito za privrednike. Gajret više nego iko među nama učinio je u pravcu formiranja kadra intelektualaca i školovanih ljudi uopšte. pa sada treba da pokloni što veću pažnju stvaranju privrednog podmlatka. U znak ljubavi i orivrženpsti prema Gajretu. u znak pažnje prema ovoj nainovijoi Gajretovoj akciji, g. Meišnović je iziavio da firma Fočo i drugovi daje svoj prilog u iznosu od Din 10.000.—. Pretsjednik g. Dr. Hasanbegović iznosi dosadanje finansijsko stanje akcije za izgradnju internata u Sarajevu pa kaže da je Glavni odbor Gajreta zaključio da u fond za ovu svrhu odobri sumu od Din 700.000.—. Zatim' iz­ vješćuje da je nretsjedništvo Gajreta obavješteno da se izvinuo g. Dr. Mehmed Soaho, ministar saobraćaja, što ne može prisustvovati ovoi konferenciji' i d a je za ovu svrhu priložio sumu od Din 5.000.—. Također se izvinuo što n§^ može prisustvovati konferenciji g. Husein Kadić. koji ie priložio sumu od Din 15,000.—. Zatim вш prijavili svoje doprinose gg. Ešref ef. Rašidagićr Dm 500.—. Salko Uzeiragić Din 1.000.—. Suleiman Denišlić Din 500.—. Mjesni odbor Gajreta u Doboiu Din 1.000.—, i jedno prigodno društvo Din 1.000.—. S tim novcem društvo Gajret danas raspolaže za izgradnju internata. Apel uje na prisutne gra­ đane da i oni pomognu ovu akciju sa svojim doprinosima. Po tome su razdijeljene pristupnice da bi prisutni mogli upisati svoie donrinose. Sekretar Kukić je objasnio članstva za izgradnju Gajretovih objekata. Ро tom je izabran kandidacioni odbor za sastav liste Proširenog odbora za izgradnju Gajretova internata, u koji su ušli Muhamed Zlatar, Hafiz Pandža, Avdo Kasumagić, Mehmedbeg Kapetanović i H. Kukić. Poslije kraće pauze Kukić je pročitao ispred kandidacionog odbora slijedeću listu Proširenog odbora: Mehmed Ali ef. ćerimović, Dr. H. Karamehmedović, Edhemaga Bičakčić. Asimaga Arslanagić. Hafiz M. Pandža, šerif ef. Vranić, Abdulah Gruhonjić Vejsil Hadžalić, Husein Kadić. Muhamed Zlatar, Šukrija Kurtović, Mehaga Karić, Vejsil Krajinović, Mehaga Kučukalić, Ibrahim ef. Šahinagić, Edhe­ maga Musakadić, Ahmed Mešinović. Ismet Nikšić. Dr. Jusuf Tanović, Ćamilbeg Osmanagić. Abdulah Mulić. Salihaga Serdarević. Nedžatbeg Sulejmanpašić, Edhemaga Ćejvanija, Dr. Hamdija Čemerlić Ramadan Fetahagić Mustafa Softić, Alija"Kurtović, Ing. Muhamed Hrelia, Dr. Zaim Šarac. Meh­ medbeg Kapetanović. Nasihbeg Reoovac. Aziz Sarić. Nudžejm Muhibić. Salko Hasanbegović. Ismet Čomara. Sali­ haga Fočo, Lutvo Muftić, Mehaga Čomara, Ahmedaga Novalija. Dr. M. Iblizović, Abdulah Kasumagić, A. Hromić i H. Dizdar. Nakon pročitanja liste, pretsjednik je zapitao da li bi trebalo još pojačati Prošireni odbor, moleći svakoga onoga •Jooji ima volje da uđe u odbor a nije pročitan, da se sam javi. Izabrani prošireni odbor treba da sazove što prije sjednicu i da iz svoje sredine bira pretsjedništvo i uži odnosno radni odbor. Predložena lista jednoglasno je primljena s tim đa se ovlašćuje Prošireni odbor da po potrebi može kooptirati i druga lica i odmah preći na rad. Na ovoj konferenciji pri­ sutni su odmah upisali za izgradnju Gajretova internata 79.000.— dinara. Potom je pretsjednik, objasnivši ponovo hitnu potrebu izgradnje internata, zablagodario na odzivu i pomoći, pa je zaključio konferenciju, zaželivši uspješan rad i skoro ostva­ renje preuzete akcije. ГАЈРЕТОВА СКУПШТИНА У ПРИЈЕПОЉУ 15 новембра одржана je годишња скупштина Мјесног одбора Гајрета и Гајретове читаонице у Пријепољу, којој je присуствовало око 60 чланова заједно са изаслаником Гл.авиог одбора Гајрета r. Теуфикбегом Тахирбеговићем из Плеваља. У име ппетсједника Мјесног одбора скушптину je отвориио члан Управног одбора г. Хилмија Пашановић, a затим je дао ријеч г. Тахирбеговићу који je говорио о раду и циљевима друштва Гајрет као и о користима тога рада. Специјално се осврнуо на рад Гајрета у мјесту и дао лрисутнима врло лијепе сугестије за дал>и успјешан рад. Потом су за овјераче записника изабрани гг. Синан Хашимбеговић и Хамид Кратовић. Према извјештају благајника приходи у прошлој години износили су суму од Дни 18.901.75. Затим ie секретар г. Саид Хашимбеговић поднио секретарски извјештај. Након прммљених извјешта;а бирана je нова управа nvTe.v кандидационог одбора, v коју су ушли: претсједник Пашановић Хилмо, потпретсједник Крештелица Кадрија, благајник Авдагић Авдо, секретар Кратовић Хамид; чланови: Синан Хашимбеговић, Ибро Кратовић, Ахмет Шеховић, Адем Хаџагић, Јумлија Хашимбеговић, Хасан Иглица, Асиф Мујаковић, Мусабеговић Emep, Хашимбеговић Хамза; замјеници: Дрба Шућро, Скадрак Ариф, Хаџи Фејзовић Адем, Ичелић Ханефија и МусиЛ Раиф; надзорни одбор: Хаџагић Мурат, Синан Хашимбе- говић, Хилмија Какњо, књижничар Пашановић Абдурахман, домаћин Хаџи Фејзовић Омер. За овим je изасланик Гл. одбора Гајрета r. Тахирбеговић лоново узео ријеч и апеловао за што интензивниЈИ рад у~друштву, a нарочито да се поклони брига уредном прибирању чланарине и осталих малеријалних прихода. који се такођер имају уредно слати Гл. одбору. Говорио je и о идеологији Гајрета, коју су присутни потпуно схватили. Затим je скупштина завршена у најбољем расположењу. ОСНИВАЊЕ ГАЈРЕТОВЕ ЧИТАОНИЦЕ У БИЈЕЛОМ ПОЉУ Мјесни одбор Гајрета у Бијелом Пољу основао je Гајретову читаоницу 13 јануара о. г. За читаоницу су даровали: r. Др. Милан Стојадиновић, претсједник Министарског савјета и Министар иностраних дјела 1000 динара, a Њ. Преузвишеност Реис-улУлема Фехим еф. Спахо 100 динара. У кн>ига*ма су даровали: Министарство просвјете 30 комада, Народна Скупштина 11 комада, г. Милутин Смиљанић, професор 20 комада и г. Поповић Ратимир 50 комада. Читаоница je отворена сваког дана, a кроз који дан у њој he чланови моћи читати и неколико наших дневних и недељних листова. Управа 47 �VELIKI USPJEH GAJRETOVE ZABAVE U BANJOJ LUCI Mjesni odbori Gajreta u Banjoj Luci priredili su svoju veliku godišnju zabavu na dan 14 januara 1939 godine. I ako su sve prethodne zabave mjesnih društava u ovoj sezoni, na­ ročito u materijalnom pogledu, osjetno podbacile, Gajretova zabava uspjela je kako u moralnom tako i materijalnom po­ gledu iznad svakog očekivanja i najvećeg optimiste. Izgleda, kao da su se uporedo sa velikim pripremama oko zabave, koje su trajale preko 3 mjeseca, pripremali i građani Banja Luke, da svojom posjetom na ovoj zabavi omogući njen onako sja­ jan uspjeh. Već dugo se ne pamti ovakav uspjeh ni jedne za­ bave u Banjoj Luci. Zabava je održana u prostorijama hotela Palasa, koje, i ako spadaju u najveće prostorije Banje Luke, nisu mogle da prime sve posjetioce ove zabave. Skoro sve ulaz­ nice velike sale hotela Palasa bile su rasprodate prije zabave. I ovoga puta se pokazalo, da bi za Gajretove zabave u Banjoj Luci trebale mnogo veće prostorije od onih, koje ona sada ima. Interesovanje za zabavu zadnjih dana bilo je veliko, a svoju kulminaciju je dostiglo onim danom, kada je bogata tombola ove zabave bila izložena u velikim izlozima trgovine pokuć­ stva g. Kruljca. Po cijele dane grupe građana, naročito ženskog svijeta, posmatrale su razne i obilne radove naših vrijednih članica i prijateljica. Dan zabave očekivao se kao neki veliki praznik, na kojem se imala izvršiti smotra Gajretovog rada i djelovanja. I ovoga puta, ta je smotra uspjela u svakom po­ gledu. Savršenoj organizaciji, obilnoj posjeti, bogatoj i ukus­ noj tomboli odgovarao je program, kojeg su izveli članovi i prijatelji Gajreta uz dobrovoljno učestvovanje ovd. Musliman­ skog pjevačkog društva »Sloga«, te gđice Sedije Kapctanović, geometra iz Bos. Novog. U prvoj tačci programa nastupio je prvi put hor pitomaca ovdašnjeg Gajretovog konvikta, koji je pod sigurnom rukom g. Milana Stambolije, učitelja skladno otpjevao pjesmu »Sva­ tovska« od Grgoševića. Gr Stambolija, stari Gajretov prijatelj, nije žalio truda, da od nezgradenih i nesigurnih mladićskih glasova dade maksimum skladnosti sa savršenom vokalizacijom tona. Gđica Sedija Kapetanović, bivša pitomica Gajreta, otpje­ vala je uz pratnju gitariste g. Rcufa Kazazovića dvije sevda­ linke, nagrađene frenetičnim aplauzom. Zatim je mješoviti hor »Sloge« otpjevao pjesme: »Ej sve mi selo« od Krstića i »Ruski kvadril« od E. Napravnika pod dirigovanjem horovođe g. Mar­ ka Cankovića. Kao i uvijek »Sloga« je i ovoga puta dokazala da, sa današnjim glasovnim materijalom, ne samo da ne izo­ staje, nego da se može kao sa sebi ravnim takmičiti sa mnogim drugim starijim pjevačkim društvima u mjestu. Poznati sevdalija g. Irfan Karabcgović otpjevao je »Sve sam dertli i kaharli« i u »Stambolu na Bosporu« na sveopće zadovoljstvo prisutnih posjetilaca. Kao završetak programa izvedena je »Zlatija« poziorišni komad sa pjevanjem u 2 slike od rahmetli Osmana Đikića u odličnoj režiji g. Edhema Bekića, koji se svesrdno starao da komad bude izveden glumačkom vještinom, kakvu mogu da imaju samo profesionalni glumci. — Naročito lijep utisak osta­ vila je na prisutne bogata narodna nošnja dilctanata-ica. Sam komad, sa našom starinskom pjesmom punom sevdaha, bio je prava atrakcija ove zabave. Za diletante i diletanticc ne može se reći, ko je bio najbolji, jer su svi oni jednako bili dobri i svoje uloge izveli sa puno osjećaja i živosti. Svi su oni znali da se u potpunosti užive u svoje uloge. Zabavu su posjetili pored mnogobrojnih građana Banje Luke i mnogi prijatelji Gajreta iz okolnih srezova. Medu pri­ sutnim zapaženi su: zamjenik bana pomoćnik g. Petar Cvctković sa gospodom, izaslanik Komandanta divizije pukovnik g. Radoje Milić, pretsjednik gradske opštinc g. Dr. Asim Džinić, konzul Poljske republike g. A rtur Burda, načelnici banske up­ 38 rave gg. Milan Milanović, ing. Josip Zindašck, ing. Josip Matulović, šef otsjeka za trgovinu g. Branko Đurđevič, sreski na­ čelnik g. Dragutin Bogdanović, direktor muške gimnazije g. Stevo Miladinović, direktor ženske gimnazije g. Milenko Кдprivica, direktor muške građanske škole g. Dimitrije Zagorac, direktor učiteljske škole g. Đoko Popović, imam g. Hamid Hafiz Softić, u ime Eparhijskog savjeta g. Adamović, đakon, is­ pred jevrejske opštine g. Isidor Sarafić, preduzimač ing. g. Suljaga Salihagić sa gospođom, pretsjednik Nar. Uzdanice ing. g. Hilmija Bcšlagić sa gospođom, pretsjednik senata okr. suda g. Đumrukčić Husnija sa gospođom, sudija okr. suda g. Mahmut Dizdarcvić sa gospođom, direktor rudnika ing. g. Risto Mista, ispred kult. prosvj. društva »Bratstva« g. Hasan Jahić, ispred Muslimanske čitaonice g. Maglajlić Ibrahim, ispred Kola Srp. sestara gđa Mihajlović, prof. učit. šk., direktor Higijenskog za­ voda g. dr. Gavro Vujičić, upravnik banov, muzeja g. Spiro Bocarić, pretsjednik ljekarskc komore g. Dr. Đoko Bukinac, g. Dr. Ali-Kjamilbeg Džinić sa gospođom, g. Halidbeg Džinić sa gospođom, g. Hamzaga Husedžinović, g- Dr. Seid Buljina sa gospođom i mnoge druge ugledne ličnosti. Goste su doče­ kivali članovi mjesnog odbora na čelu sa svojim pretsjednikom g. Dervišom Tafrom, načelnikom prosvjetnog odjeljenja ban­ ske uprave. Čist prihod ove zabave iznosio je 18.2S6.50 Din. Veće priloge priložiše slijedeća gg.: po 300.— Din pomoćnik bana g. Cvctković Petar; po 250.— Din pretsjednik opštine Dr. Asim Džinić; po 200.0 Din Bos. Dionič. Društvo i ing. Suijaga Sa­ lihagić, po 100.— Din Komandant divizije g. Alimpić Milivojc, izaslanik Eparhijskog savjeta g. Adamović, gđa Salihagić, Mi­ lenko Koprivica, kulturno-prosvjetno društvo »Bratstvo«, ing. Hilmija Bešlagić, Đumrukčić Husnija, ing. Zindašek Josip, Bocairić Spiro, Dr. Gavro Vujičić, Fišer Pavle', Kolo Srpskih Se­ stara, Artur B u rja, Dr. Đoko Bukinac, Košta Dimitrijević, i Bcšlagić Hakija; po 75.0 Din ing. Misita Risto; po 50.— Din društvo El-Hidaje, Muslimanska čitaonica, Vajda Ernest, Stevo Miladinović, Đoko Popović, ing. Zivojin Arambašić, Tomić, Pravica Vojislav, Franjo Pavlović, ing. Maštrović Jovan, Dr. Halidbeg Džinić i Rifatbeg Džinić; po 40.— Din ing. Fugina Vojteh, Dragutin Bogdanović; po 30.— Din Đurđević Branko, Hamid Hafiz Softić, Kazaz Mustafa i Dr. Branko Cubrilović; po 20.— Din Ibrahim Maglajlić, Milan Stambolija, Staničić Mi­ loš, Dr. Slavko Pišteljić, Nikola Dobrić, Košta Božić, Dr. Božidar Jovetić, Vojislav Đorđević, Franjo K °bal i t. d. Bife, koji je bio obilan, dajrovaše slijedeći: po hurmicc: gdc Ismeta Bahtijarević, Horozović Fatima, Badić patima g. Asimbeg Džinić i gđica Rasema Katana; po tortu: gđe Ibrahim pašića Mustafe, Hadžijusufovića Osmana, Zakića, Omcrbašić Sida, Halidbega Džinića i gg. Šašivarević Rejsil, Bilalović Se­ lim i slastičama »Ninon«; po lokumc gdc: Fejzagić Faketa, Kulenović H ajžija, Hadžiabdić Fahrija, Latifić Vasvija, i Filipović Camka; po kolače gde: Rizvanbcgović Nura i Smailagića Izcta; po baklavu gdc: Bahtijarevića Ibrahimage, Hiba Tafro i Bekić Dudija; po burek gdc: Bahtijarević Zckija, Saridžića Sulejmana, Huseinbegovića Nevzeta, Husedžinovića Hamzagc, Mcmić Fadila, Ekića Smaila i Čolovića Sulejmana; po tukca gdc: Rifatbcga Džinića, Bajagilović Zchra i Đumrukčić Fatima; suho meso gg.: Bojić Fadil i Bešir Jelača; razne slatkiše g. Sotir Alekscj; puter g. Novalija Avdaga, buhtlc g. Subašić Hil­ mija, đcvrcke gđa Ibrahimbcgović Muharcma. Mjesto bifea dadošc u gotovu po 30.— Din gde: Paša Ordagić, Seida Džinić, i Malinović; po 20.— Din gdc: Gcnina Kulcnović, Dr-a Konfortija, Dra Draga Panković, I’ctrović, Tchvida Mctiljcvić, Hadžicfcndić, Aziza Zahirović, Hajra H u­ sedžinović i t. d. Za obilan bife i bogatu tombolu zasluga ide našim vri­ jednim članicama ženskog odbora, koje su se svojski i sa po- �žrtvovanjem starale da, naročito tombola i brojem zgoditaka kao i bogatom izradom ručnih radova nadmaši sve dosadanjc. I ovom prilikom izričemo veliku zahvalnost svima prilagačima u tomboli, bifeu i gotovu kao i svima saradnicima oko priredbe ove zabave. ГАЈРЕТОВЕ ПРИРЕДБЕ Бос. Дубица: Мјесни одбор Гајрета у Бос. Дубици одржао je своју годишњу забаву други дан Разаманског бајрама, 24 XI 1938, која je успјела како материјално тако и морално. Забава je одржана у просторијама »Хотел Нрпзрена«, које су биле препуне Рублике и која je са највећим расположењем и задовољством пратила играње позориш1НОГ комада »Невјеста у пиџами«. Позоришни комад изводили су дубички дилетанти и чланови Гајрета, који су том приликом показали и даровитост и способност за глуму. Режисер комада био je r. Мустафа Пезић, претсједник Мјесног одбора Гајрета у Бос. Дубици, који je уложио MiHoro труда као стари пријатељ и доброжелитељ Гајрета у овом мјесту, na му и овим путем топла хвала. Како пролших тако и ове године наше вриједне сестре муслиманке својим ручним радовима за томболу увеличаше ову Гајретову забаву, na нека им je и овим путем наша хвала. ГАЈРЕТОВА ПОПУЛАРНА ПРЕДАВАЊА Прибој: Приликом ррошлог Рамазана организовао je повјереник Гајрета у Прифју г. Расим Хасанагић у мјесном мектебу серију предавања, која су одржала слиједећа г. г.: 2 XI г. Др. Илија СтоЈандвић,'' срески љекар »0 општим болестима и њихово лијечење«, 5 XI г. Исмет Толаловић, студ. исл. акад. »Ислам и наука«, 14 XI Петар Перовић, ср. пољопр. референт »0 воћарству« и 22-Х1 г. Ђуровић, апсол. више педагошЈсе'шг?оле »О васпитању дјеце«. Ha овим предавањима било je око 40—60 слушалаца. Бос. Брод: T okom Рамазана одржао je г. Касим Хрнчић неколико предавања, о којима je било ријечи у прошлом броју »Гајрета«, a г. Хакија Ћишић одржао je ова предавања: 1) зана« и 2) морала«, 3) 4) У селу Сијековцу пред 25 особа »О значају рамау селу Сијековцу пред 27 особа »0 сузбијању незатим г. Смајл еф. Бојић, имам, У селу Сијековцу »О алкохолу« и у селу Сијековцу »0 чистоћи« пред 30 слушалаца. ЗАХВАЛА БИВШЕГ ПИТОМЦА ГАЈРЕТУ Свршени кројачки помоћник Хакија Соко, бивши Гајретов поитомац, који je недавно завршио свој занат, послао je Гајрету слиједеће писмо: »П. н. Главном одбору Гајрета у Сарајево. Сада, када сам завршио занат, осјећам се дужним да се овим путем захвалим нашем драгом ГаЈрету, који ме je за вријеме мог учења примио под своје окриље и тиме ми омогућио аапредак и дао ми директиве за прави живот. У том жпвоту обећајем да ћу, како материјално тако и морално, помагати Гајрет. Сарајево, 10 I 1939. Учтив, Соко Хакија кројачки помоћник ДОБРОВОЉНИ ПРИЛОЗИ Сеоница: За вријелге рамазанског бајрама, повјереник Гајрета у Сеоници г. Бајро Хаџовић, учитељ, сакупио je 91 Дин прилога за Гајрет, које дароваше: no 5 Дин: Бајро Хаџовић, Хакија Шећибовић, Абдулах Бегета; no 4 Дин: Аликадић Ибрахимага, Назиф, Омер еф., Шећибовић Сулејман, Бутуровић Мустафа, Алибеговић Бего; no 3 Дин: Хасан еф. Мацановић; no 2 Дин: 'Намил Шећибовић, Омер Шећибовић, Ариф Шећибовић, Незир Кадић, Мустајбег Хасагић, Мацановић Ибрахимага, Јунуз, Дервиш, Ахмо, Хамид, Мехо, Бећир, Бутуровић Ахмед, Ибрдхим, Шукрија, Узуновић Јусуф, Мацановић Адем, Алеибеговић Аган, Теофик, Салихбег, Бутуровић Садик, Бегановић Муниб, LUaiunli Салко и Касим Аликадић; 1 Дин: Јусуфбег Бутуровић. Сакупљачу и дароватељима топла хвала. 39 �V i -■v f;. Л . � https://kolekcije.nub.ba/files/original/980282861d2252253ce2b02df461f36e.pdf c88456c6c8b506289193f308e5d811a4 PDF Text Text TAKCA У ГОТОВУ ПЛАЋЕНА li М A. Ј ГЛАСН И К К У Л Т У Р Н О П РО С В ЈЕ Т Н О Г Д РУШ ТЋ Л ГАЈРЕТА САДРЖ АЈ: * « * : ДЕСЕТ ГОДИНА ОД СМРТИ ВОЈВОДЕ СТЕПЕ СТЕПАНОВИЋА — X .: ДОКУМЕНТИ 0 ЗГАЈЕДНИЧКОЈ БОРБИ МУСЛИМАНА И ПРАВОСЛАВНИХ У ХЕРДЕГОВАЧКОМ УСТАНКУ — Салих Муфтић: 0 ЗАШТИТИ ДЈЕЦЕ И МЛАДЕЖИ — Хусеин Ђого Дубравић: МУКЕ И НЕВОЉЕ СТАРОГ УЧИТЕЉА - Шабан Хоџић, проф .: НЕКОЈЕ СЕКТЕ У ИСЛАМУ — Сгановништво у Босни и Херцеговини (no срезовима и бановинама). ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК: Даљњи доприноси за изградњу Гајретова интерната из Чајнича, Сарајева, Прозора, Фојнице, Љубиња и Вареш а — Нове Гајретове организације: Нови Гајретов одбор у Л>убињу, Оснивање Гајретова одбора у Нишу — Нови утемељачи Гајрета — Одлично успјела Гајретова забава у Чапљини — Излет Гајретових чланова из Пријепоља — Прилози за Гајрет из Старог Бара — Приходи из Љубиљ а — Дуговање за Гајретов календар — Промовисање — Јавн а захвала. Сарајево 1939 ИЗДАЈЕ ГДАВНИ ОДБОР ГАЈРЕТА У САРАЈЕВУ. ф ГЛАВНИ И ОДГОВОРНИ УРЕДНИК ХАМИД КУКИЋ �G a jr e i o v a k re d itn a i p riv re d n a z a d r u g a s. o. f. u S a r a je v u Telefon br. 25-44 Račun kod Pošt. šted. 1977 PRIM A U LO G E N A ŠT E D N JU sa i bez otkaznog roka PO D JELJU JE ZA D R U G A R IM A ZAJM O VE uz povoljan kamatnjak PRIM A ve i rine Din U Č LA N STV O vlastitog Posmrtnog fonda GajretoZadrugine članove. Za svaki 1 dinar mjesečne člana­ isplaćuje se u slučaju smrti Din 500.— ograničeno do 2.000.- PRIM A PO N U D E za sve vrste osiguranja: životno, stipen­ dije, mirazi, požar i t. d., i to kao Generalno zastupstvo osiguravajućeg društva LA NATIONALE Sjedište društva »La Natiohale« je u Parizu, sa direkcijom za Kraljevinu Jugoslaviju u Beogradu. — Akcijski kapital ovog društva Din 50,000.000.— francuskih franaka, sa rezervnim fon­ dovima od preko 1.600,000.000.— francuskih franaka. V R SI SVE D R U G E TR A N SA K C IJE koje zasijecaju u kre­ dit i privredu Sva obavještenja interesentima daje uvijek besplatno G A JR ET O V A K R E D IT N A I PRIV RED N A Z A D RU G A s O .'j. Kralja Petra ulica 39 Gajretov dom, I kat ГА ЈРЕТ, ЛИСТ ДРУШ ТВА Г А ЈР Е Т А ИЗЛАЗИ М ЈЕСЕЧНО, ЦИЈЕНА МУ JE ЗА НАШУ ОТАЏБИНУ 60 ДИНАРА HA ГОДИНУ, A ЗА СВЕ О СТАЛ Е ЗЕМ Љ Е ПРЕКО ГРАНИЦЕ 120 ДИНАРА. -БАЦИ ГА ЈРЕТО ВИ ПИТОМЦИ ДОБИВА1У ЛИСТ У ПОЛА ЦИЈЕНЕ КОД ГЛАВНОГ ОДБОРА ИЛИ КОД УПРАВЕ ГА ЈРЕТО ВИ Х КОНВИКАТА Власник друштво »Г а јр ет « - Одговорни уредник: Хамид Кукић — Ш тампарија Босанска Пошта Јосип Бретлер и др. одговара Јосип Гргић. �Год. X X Ш2Ш Бро/ 5 С а р а јев о , м а ј 1 9 3 9 Д есет г о д и н а о д смрти В о / в о д е Степе Ст епан олн К а »Нека вас име једне од другнх никада не отуђи, јер сте крв једне крви и кост једне кости; нека вас вјера не разједини, јер je само један Бог«. Ове велике и мудре ријечи, пуне братског осјећаја и љубави, изговорио je у једној прилици најпопуларнији и најскромнији наш војсковођа и великан покојни Војвода Степа Огепановић. Нису то биле ријечи случајно изречене, узгред набачене^ биле су то ријечи човјека, који je каа_ЈХ>дољуб и пријатељ велике и уједин^не- Отаџбине дубоко осјетио гдје лежи снага земље и сок крви народне. Снага и крв Југославије су у нашој слози и братству, у међусобној љубави и поштовању. Не смије бити мржње између једнокрвне браће, не смије бити изабраних и потчињених. Сви смо једно, a кад смо сви једно, онда нам je и држава једна, велика и моћна, онаква какву je непријатељи не желе, али се je боје. У томе и јесте величина и порука доброг Старог Војводе који je, визионерски, као на длану, гледао нашу срећу и будућност савјетујући нас да се чувамо примјера несложвик Мрњавчевића и толиких других поучних и тужних примјера којима не оскудијева наша национална историја. Прије неколико дана1, на 27 априла, навршило се равно десет година од његове смрти. Десет година бити без њега, десет оваквих година, тешких и кобних, у којима смо доживили неколико великих трагедија народних, много je и дуго. Кроз тај период времена забораве се многе ствари. Али лик Војводе Степе, свјеж и лијеп, постао je, зачудо, још већи у нашим очима, још значајнији. Бесмртна ратничка дјела и подвизи, непроцјењиве врлине и одлучност у потребним тренутцима, све je то, у овој десетгодишњој раздаљини, добило конкретније облике и достигло висину људске бесмртности. И што се будемо више удаљавали од његова рада и дјеловања на овом свијету, све ће нам изгледати већи, свјетлији у својим гигантским корацима којима je корачао у најсвјетлије странице наше историје. Ратне побједе Војводе Степе Степановића на Црном Врху, Једрену, Церу и Добром Пољу, створиле су га легендарним јунаком. Сви су вјеровали у њега, у његову јуначку мишицу и здраво расуђивање сваке ситуације. Стога су рекли: гдје je он, ту je и побједа. Kao војник и као човјек био je јасан и карактеран. Поштен и до побожности одан Блаженопочившем Краљу Александру и Његову Узвишеном Дому, појачавао je вјеру код свих, млађих и старијих. Увијек je добро и брзо мислио, a још брже доносио прецизне и јасне одлуке. Његово искуство и самопоуздање нису га никад напустили ни преварили. Прешао je све војне школе и због тога je био веома вјешт и строг у служби. To није значило да не воли ведар и здрав хумор, напротив. Написали су за њега да je био најверзиранији војник у питањима наше- и стране књижевности. To му je проширивало хоризонте гледања и запажања, тако да je од тога имао доста користи у својим чисто стручним, војним стварима. Кратко речено: и као официр, и као професор Војне Академије, као министар војске и као војсковођа-побједник, a послије рата као претсједник Народне одбране, Војвода Степа, Велики Старац, како су га називали из милоште, био je на свом мјесту, велик и недостижан. За његово име, за име храбре Друге армије, била je везана и задња наша побједа у Свјетском «7 �рату. Био je то славни пробој Солунског фронта. Ha бајонетима својих јуначких пушака донијели су нам храбри српски војници — слободу. Војвода Степа je са својим бијелим орловима гонио непријатеља док није стигао и у Сарајево, да нас све озари свјетлошћу Ослобођења и Уједињења. Он je тада, пресрећан на успјех борбе и код остварења многих акција и снова којима се вијековима заносила наша револуциорна омладина, рекао: — Заједничка борба и заједничка крв, нека створе и заједничку државу. Ове велике ријечи човјека који je испред наших домова отјерао туђина, крвног непријатеља и његову бездушну солдатеску, учиниле су на све људе дубок утисак. Велики дух познаје се no ријечима. A кад смо га увели у богате апартмане везирског Конака, гдје су дотле столовали аустријски намјесници и поглавари, скроман и једноставан, он нас je прекорио и благо рекао: — Дјецо, дјецо, није ово за мене! И у споредним просторијама нашао се обичан и пристојан грађански стан. To je била скромност великог човјека.Баш у то вријеме, на згаришту срушеног аустриског царства, у вртлогу догађаја, који су се одвијали на свршетку pgra^ људи су још држали оружје у руци. Многи су, у нашим крајевима, започели режим личних каприса и пресуђивања старих задјевица и свађа. ГТоложајиојединаца и ци- јелих породица није био лаган ни сигуран. A онда се појавио он, Војвода Степа, и својим личним ауторитетом, својим схватањима и правичношћу прекинуо овај краткотрајан интерегнум који би се, иначе, обиљежио крвавим трагом неправде. Сваки човјек био му je брат, a Југославија мајка свих, без разлике на вјеру и племе, мајка заједничка! Сјећајући се 10-годишњице смрти великог војсковође, написао je прије неколико дана један његов пријатељ и друг: »Корисно ће бити да поводом овог тужног јубилеја добро испитамо своје савјести.. . « и, мало даље: »Сваки нови дан може нам донијети нова изненађења, na нам се намеће неодољива дужност, да се што прије очеличимо за нова прегнућа. Војвода je и на смртном часу, умирући, рекао: »Полазите напред!«, a ми смо често пута застајкивали, na још и данас застајкујемо пред препонама, које би он, да je жив, шале ради савлађивао«. Сво дјело Великог Покојника намеће нам се баш данас, у овим тешким временима, да размислимо о њему и да још јаче заволимо велику нам домовину. Чувајући успомену на н>ега, треба да чувамо заједничке границе наше драге земље за коју се борио до своје смрти. Зато je његов лик остао међу нама, да живи, уздиже и храбри, no оној: Благо оном ко до в'јека живи, имао се рашта и родити. Д о к у л е н т и о з а је д н и ч к о ј б о р б и м усл и м а н а и и р а п о с у ц п т и х у Х е р ц е г о в а ч к о л у ст а н к у (П оводом најиовијег бро ја Гласника Зем аљ ског м у зеја) Прегледајући Гласник Зем аљ ског м у зе ја Краљевине Југославије з а год. 1938, који излази у С арајеву пола вијека, човјек и нехотично пане у р азм иш љ ањ а о б о гатству научног м атеријала на терену Босне и Херцеговине. Иако систематски испитиван пола вијека, ипак r a j терен пруж а велике могућности научног истраж и вањ а и о бећ аје много новина. Гласник Зем. м у зе ја за 1938 г. пруж а слику научне активности ове у станове, која, ни изблиза, не д аје оне резултате, које би м огла д а даде наш ој националној науци. Од интереса су радови r r .: К арановића, М удеризовића, Др. ТунгузПеровића и Д р. Чремошника. Марљив испитивач насеља, становниш тва, народних обичаја и ношње, г. Карановић je с а д оста успјеха обрадио жупе Рам у и Скопље. Г. Мудеризовић доноси 4 значајна превода турских докум ената Д убровачког архива. Од научног je интереса царски ферман султана М урата IH, издан у Цариграду 22-ХН-1585. Из ф ерм ан а се види д а су изумрли посљедњи изданци А хм ет-паш е Х ерцеговића, сина Х ерц ега Стјепана Вукчића Косаче. П о Х ерц егову тестам ен ту, изданом 21 м аја 1466 у Х ерц ег Новом, један дио њ егова иметка припао je сину му С тјепану, доцнијем Ахмет-паши Херцеговићу. По овом ферм ану, »Х ер ц егова к ућ а« у дубровачкој тврђавн, некретнине у Г руж у и Конавлима имале су , no 88 изумрћу Херцеговића, припасти турској држ авној благајни, о чему се имао да постара босански теф тердар. З а нас су од нарочите важности документи из архива књажевско - црногорског м инистарства унутрашњих и иностраних дјела у Цетињском М узеју. Г. Др. Радован ТунгузПеровић je из то г архива објавио неколико докум ената, који се односе на херцеговачки устанак из 1881— 82 год. Тачно je утврдио r. Др. Тунгуз-Перовић д а о вај период чека на свог историчара. Али оно, ш то je најв&жније у овом случају, т о je издавањ е докумената. Документа ће најбоље и најтачније проговорити. Из њих ће објективан историчар моћи д а утврди држ ањ е људи и њихове функције у овом бурном периоду наше новије историје. Ови a и други документи, који чекају на своје објављ ивање, јасно he утврдити одлучан и мушки став херцеговачких муслимана према АустроУгарској. Из саслуш ањ а Кика СтевановиИа на Б оботову Гробљу од 25-III-1882, виде се узроци херцеговачког устанка. Ч аст, о браз и ro живот није био заш тићен становниш тву горњ е Херцеговине. »Допадне ли им се жена или ђевојка отм у je силом и држе je 5— 6 дана na je онда пусте, особито сваки наоди се отимачина у фамилије т урск е«. Траж ећи оруж је, аустриски жандарми су свлачили жене, не чувајући женски образ »и т о просто но су свукавали и �1 женску чељад голу за да виде д а им није ђе као н. пр. жену Уса Хацића пасторку Хаџибега Баш агића и многе остале ко ће ти све набројати. (I, стр. 112). Босанско-херцеговачки усташки главари су послали своја два делегата Омерагу Риђановића и бајрактара Чолића, оба из М остара, првог Дервиш-паши у Скопл>е, a другог преко Цетиња у Цариград. По повратку, дошли су у Црну Гору и капетан Живко Ш абајлија их je послао у Никшић Окружном суду, гдје су дали своје исказе, 15 м аја 1882 год. Њихови су искази нелосредни и занимљиви. Кад je Дервиш-паша питао Омерагу Риђановића какву помоћ тражи, он je одговорио: » Ja му рекох помоћ с којом могу бранит своју слободу свои р з и образ и свои народ своју вјеру и свои закон који ш то смо г а вазде бранили у царско здравл>е и сад се надамо«. Ma да су јадањ а обојице М остараца била и претешка, ипак турски одговорни фактори мало учинише у стварној помоћи херц. устаницима. Из рапорта Мијушка Мијушковића, из Равна, од 12-IV1882 r., виде се голе чињенице које рјечито говоре о аустриским губицима, појединим биткама и вођама устанка: »Битка на Врањски до и у Срђевиће. Пргдводител. усташ а Стојан Ковачевић битка се тревила на 26 10. 81 год. у том боју погинула су 4 Аустрианца солдата и ранило се 5. једнога je посјека Л азар Ребић, a једнога Благоје Мандић. 2. посјека Ремо дабовић, и ту je погинуо, и ранио се Петар Манојловић, и Зулво Кутајлија турчин са З агорја и унијелига Солдати у Аптовцу, и умроје 10/3 82. године. Усташи су тадар узели сам о 4 страгуш е солдацке. »Битка тревила се 6/2. 82 год. више Фоче на Крушчицу. Предводител>и усташки били су Стојан Ковачевић Усо Врева Мујо Совтић; Ови су били више Крушчице са десне стране a са лијеве Митар Тошић из П јеваља билоје усташ а 700. A Војске Аустринске до 2000. хиљаде. Они су се налазили међу усташима у село Крушчицу, Боје био густи од ју тра до на један сат пред ноћ, у том е боју погинуло je и ранило се усташ а 25 између коије je погинуо поглавар Турчин Мујо Совтић из "Бурева a од војске Аустринске no доказу Аџивуковића из фоче било — je мртвије и рањеније Солдата 155 кои je v писмо посла Стојану ковачевићу којеје прочи тано међу цијелом војском усташ ком усташи т огај дана нијесу могли посјећи ниједну главу Аустринску нитим je било на мах да посијеку. Битка тревила се 6/2 на Морине. Прсдводитељи усташки били су Перо Тунгуз Сали-ага Ф орта Војвода Поп Перо Радовић Мујо Куртовић Омер Шарчић и Јовица Зиројевић, и сањима 400 стотине усташ а Заповједници војске Аустринске Цамбер са 2. Баталеона и 4. топа, други заповједник Пуковник Хаце са једним Баталеоном и су .2. топа у томе боју погинуло je и ранило се 50 солдата од коијесу посјекли .11. Ови су усташи сјекли Боигко "Беклнћ 2 сииму једнога Милинко Лисов једну из невесиња. села Батковића Амет Дедовић 2. турчин из Бијелине Јово Самарџић једну из села Језера ове 4 остале посјекли су турци Борачки коијема незнам нмена Страгуш а су узели 7. Од усташ а погинуоје турчин Мујо Ђипа и .2. турчина рањено коијема незнам имена. »Битка на Трново тревила се 3/2 82 го Предводител>и усташки Ибраимбег К утајлија Всо Буха са 220. усташ а. Аустринске војске билоје .4. четири Баталеона у Том е боју било je мртвије и рањеније .70. Солдата од коије су посјекли усташи 28 Солдата, a толико страгуш а узели. нијесам мога дознати које коју посјека само ове 3. Бошко Тбеклић Јово Самарџић Cnacoje Пикула. Усташа je погинуло 5 и 3 рањена, и сви су турци између коије je погунуо познати поглавар Дервиш Бег Кутајлија поглавар усташ ке војске. »Битка тродневна тревила се на 10:2 и 11/2 и 12/2. Тревила се на ова м јеста .1. Главатичево .2. на Бјелимиће. 3. на жупу коњичку пердводитељи усташки били су Јово Самарџић Бош ко Ћеклић и Салко Побрић са .150. усташ а. Аустрински војсковођа Пуковник Х аса су три Баталеона и једном батериом топова. Усташа погинуло je и ранило се 17 у TOM боју погинулоје војске Аустринске на мртво 63. a ранило се 50. између коије je погинуо поглавар Капетан Роер. и Поручник Керекеш. »Битке двије на Морине и Мједену Г. Ha .12/3 82. го. Крене се Ђенерал Секулић из Гацка са .4. Баталеона, и једном батериом топова. Истога дана крене се Ђенерал Цвијић из Невесиња са .2 Баталеона и једном батериом топова истога дана одвои се један баталеон од војске Генерала Секулића на Мједену-Гллаву a на Мједеној глави Стоја je Авдија Лончарић и Алекса Братић и побију се. и у тој битки погине намртво 9 и ранило се 11 Солдата у истој битки погинуо je Аустрински Подо-вицер. Истога дана био je бој на Морине Генерал Цвијић и .3. Баталеона од војске Генерала Секулића. Предводитељи усташки били су Са-тиага ф о рта Вовојда Поп Перо Радовић Мујо Куртовић Бош ко Ћеклић са усташ ама 400 стотине у том е погинуло je Солдата на м ртво 17 a ранило се .32. »Б и тк а у Тјентиш та 17/3. 82. г. Предводитељи усташки били су Перо Тунгуз Сали-ага Ворта и Војвода Поп Перо Радовић са 600. усташ а т о г а ранила су се 2 усташ а Симо Голубовић и још .1. Дрињак. Од Аустринске банде погинуло je и ранило се .12. Солдата. »Зау зећ е фолтице на Улог Примјеноје 3/1 82 го Примиоје Перо Тунгуз и Мујо Куртовић онаје примјена без боја јер су je Солдати оставили кад су виђели ећеим Перо ударити. Код исте фолтице дочекали су тајин Солдацки и отели товара 220 и билоје наголо све брашно. »Б и тка у Мрежици тревила се: Ha 24/1 82 године. Предводитељ у сташ а Кадија Мрежица. у том е боју незнам коликоје погинуло усташ а коликоли Солдата само знам да je отела војска усташ ка товара војничког таина и робе трговачке 160 товара у тијема товарима узели су усташи 6 товар а носила војничкије. »У Бишини узеш е усташ е таин 3/3. T o јест одвои се једно 60 усташ а у Бишину, a послати од главара Пера Тунгу за Салиаге Во рте Војводе Радовића. Поглавари т е чете били су Салко Побрић Том о Рашовић и Милинко Лисов они дочекају и ударе на таин 3 3 82 године и отму товара 99 утијема товарима највише je било Сланице. У Бишину заузеће таина на 1/4 82 године узеше усташи у Бишину 11 товара брашна и 6 волова. пред четом усташком били су Салко Побрић и Ристо Граовац. »Зау зећ е Волтица усташи Волтицу на Калиновику примијо je Перо Тунгуз и Салко ф орта примјенаје са бојем. примјена je 10/1. 82 године и погинуло je код ње 5 солдата, и узели усташи .2. страгише. и .2. усташ а ранила Фолтица на Грабу примијо je Стојан Ковачевић без боја фолтица на Чемерно прими Стојан без боја фолтица на Брњац прими Стојан Ковачевић без боја на 21/3. 82 прими Стојан Ковачевић 3. фолтице .1. у Дабу 2 у Дивин .3. у Трусину у Дабру и Дивни ове су у котару Билећком a на Трусину у котару Невесињском. »Улог и Борач. Како сам каза на Жупу коњиччку даје попаљена тако исто Улог и Борач млого je кућа попаљено од коије неке знам казати и no имену, прво запалили су Мамију удно Улога, и Кућу Пера Тунгуза кућу О мера Ш а- 89 „ A �O заштити д ј е ц е и м л а д е ж и Да заштити дјецу и младеж, која су сиротна и сиромашна, од непогода за тјелесни и умни развитак и узгој и да их оопособи за живот, те да постану корисни чланови људске заједнице, издала je турска управа за балканске земље први закон године 1279 no Хнџрету и отворила заводе зване »Ислахане« у Добруџи, Ћустенди, Рушчуку, Нишу и Сарајеву. У чл. 73 до 76 Тарифнаме о вилајетској управи предвиђено je како ће се створити почетни капитал да се оснују интернати, учионе и радионе »Ислахане«, na je за први почетак подузето, да се одржавају на тај начин, да се пригодом уручења позива за парнице (види о том поглавље о управи Ислахане § 73—76 чл. Уредбе о покрајинским управама и Уредбу о Ислаханама пред властима) узима од туженог 40 napa у корист фонда за Ислахану, и ово 40 napa пропада му ако изгуби парницу. Ово je трајало двије године, док уведени занатлије.ни.јесу отпочели доносити зараду, односно док нијесу почели привређивати. Када су занатлије почели правити одјећу и обућу, набављала се службена униформа и обућа чића кућу Ибраима Тановића и на о ва м јеста поменута отим ају Солдати стоку говеда жито. Чине зулум какав се замислити може. Чуо сам д а су Солдати 5 женскије удавили чинећи са њима насилије, a .2. каж у женске д а су скочиле у воду од насилија Солдата у Језе р о које се налази код куће Јо ва Самарџића. Дрина У Дрини и у н>ој чине Солдати свако безаконије говоре д а поњој одузимају имање Срба и т урак а гоне робје no планинама м уш кетају мирне становнике на 2/3. мушкетали су 7 Д рињака од коије неке знам казати и no имену мушкетани су три турчина О ж еговћа имена њихова Алил Ожеговић Абдија Ожеговић Асан Ожгеовић. Овијема .4. незнам имена к азати Чуо сам и каж у ми д аје Генерал Мирковић у Дрини кад je дош о, Дош лаје једна жена код њега да му се неш то жали, и донијела je била дијете у колијевци Генерал удари ногом у колијевку a дијете из ње испане, a он прискочи и стане му ногом на трбух, и т о г а истога маха ногом r a удавијо. Г оворе д а je и о во истина. 0 би ткам а ш то сам преставио Уопш те о биткама и о зулуму народа херцеговачког премложио нијесам, ако нијеса.ч сукратио јербо свегаје више било о војсци Аустринској кад се куд кретала и кои су њигни поглавари и коликоихје Ђ е погинуло добива сам из М етохије од Господина Канцелиста Луке Грђића a т ак о исто и о И звјеш тају из М остара. Т ак о исто докази од би така одчевидаца кои су у буткам а били О стале су ми још млого битака у овијема м јестима које нијесам м ога изпитати коликоје које војске погинуло т ак о исто усташ и су отимали још пођеш то таина. Особито Ш то je котар а Билећког у овом рапорту неулази нити je пописано ништа ш то је чинио М рдак Лубурић и његова иојска. A так о исто ш то је преко Дрине велике битке од Митра Тош ића и К утајлије особито отијем а биткама и народ како стои уопш те незнамо ниш та доказати ш тосе догодило. Вишебиг и опширније све дописа и П реставио да није Војска Аустринска препела според наше линије Г. Др. Гр. Чремошник д аје слику рада дубровачких канцеларија и нотара једне од њих — Паскала. X. за заптије, калџије, пандуре само од Ислахане. Тако je Ислахана имала сталног рада за сталног муштерију, a поред тога израђивала се одјећа и обућа ih за приватнике no наруџби. Кад се зарадом накупило доста новаца (суфицита) куповани су за тај новац: ханови, млинице, ваљаонице и ступе за сукно и кожаре, na су се та'ко створили нови радови и запослења за сиротну и сиромашну младеж. За Ислахану сачмњавали су приход: 1) такса од достава, 2) дарови, поклони и добровољни прилози, 3) зарада од заната: терзилука, кундурџилука, штампарства (типографије), кожарства, ткања безова, шајака и сукна и 4) приходи од ханова, млиница, ваљаоница и ступа за сукно те кожаре. Издаци су чињени: 1) за издржавање питомаца (храна, одјећа, обућа), прање и чишћење, 2) за издржавање учиона и радиона (кирија, огријев, освјетљење, учила и алат, 3) плате наставника (свештеника свих вјера, учитеља и мајстора), те управног особља и послуге. Низамнама (уредба) о Ислахаии! има три поглавља. Прво поглавље има 11 чланова . У њему се говори да се не може примити у Ислахану дијете које je прешло 13 година. Може се примити у Ислахану свако дијете без разлике вјере н народности, које нема родитеља, a уз то je и сиромашно. У другом реду може се примито дијете које нема једног родитеља, a овај једини родитељ није могућан са својом зарадом да ro дијете издржава. У трећем реду, може се примити и оно дијете за којег родитељ, тутор, скрбник преда молбу за пријем и обавеже се да he плаћати цијелу опскрбу и науковнину и за то да јамче према чл. 2). У 3) члану стоји да ће се примати у Ислахану и дјеца која су од суда упућена на поправак ради кажњивих дјела. Ова дјеца ће се до истека рока пресуде према чл. 44 сматрати као хапшеници: неће се мијешати са другом дјецом, имаће посебно становање, наставу и обуку у занату, a 1изван интерната не смију се кретати без надзора. У чл. 4) прописује се каква мора бити храна, у чл. 5) каква мора бити спаваона, a у чл. 6) каква мора бити спремница, у чл. 7) каква треба да буде купаоница, у чл. 8) roвори се о настави. Сваки дан први држе наставу свештеници из вјеоонауке и морала, затим заједно уче језик турски, бугарски или српски, математику и геометрију, цртање и књиговодство. У чл. 9) стоји да дневно траје настава no два cara. У чл. 10) стоји да дјеца послије наставе иду у радионе занатских одјелења. У чл. 11) стоји који ученици могу постати редари и како he вршити ту дужност. Друго поглавље говори о уређају интерната, учиона и радиона и о њиховом одржавању. У трећем поглављу говори се о кућном реду и наставном и занатском распореду те увођењу paчуноводства за прнходе и расходе. Уредба од 52 члана о Ислахани дала je добре рсзул гате у нашем шехер Сарајеву. Још се и дапас на1)С no који занатлија на животу који je ту занат изучио и до хљеба дошао. Ову Ислахану 1878 год. укиде аустро-угарска управа и не створи ништа ново што би замијенило �ту устаиову којом су се користили сироти и сироОбласне заштите су: 1) за Србију: у Београду, машни свих вјера. Скопљу, Битољу, 2) за Војводину: у Суботици, 3) за Хрватску, Славонију, Међумурје и Истру: у До оснутка »Просвјете« и »Гајрета« дјеца праЗагребу, 4) за Словенију: у Љубљани, 5) за Босну вославна и муслиманска нијесу имала помоћи, заи Херцеговину: у Сарајеву, 6) за Далмацију: у штите и упуте у науку, занатство и рад. Сплиту, 7) за Црну Гору: на Цетињу. За вријеме свјетског рата тјерала je АустроЧлан 19 Закона о заштити дјеце и младежи угарска »Бошњаке« напријед на свим ратиштима и предвиђа да no могућносш свако мјесто добије наравно да се je тим поводом повећао број сиротне ДЈечЈУ станицу, која ће имати ове установе: и сиромашне дјеце, na je Ц. Kp. заједничко мини1) склониште, 2) савјетишта за матере, 3) дјечије старство финансија издало Наредбу од 26 I 1917 купатило и апарат за дезинфекцију, 4) обданиште, бр. 1001/Б. X. којом се оснивају старатељска вијећа 5) игралиште и 6) мензу. и одређује њихова организација и опсег њихова Према члану 22 Закона о заштити дјеце и мларада. Затим je издала наредбу Зем. влада за Б. X. дежи дјеца се остављају у родитељској кући ако 25 V 1917 год. бр. 86782/Ш како ће се вршити и je то икако могуће. спроводити у живот наредба Ц. и Kp. заједничког Према члану 33 Закона о заштити дјеце, дјеца министарства финансија од 28 јуна 1917 год. Тим под заштитом треба да уче основну школу, занат, наредбама предвиђена су старатељска вијећа, која трговину и пољопривреду. A особито способним се састоје од no једног свештеника, учитеља, љедозволиће се даљње школовање. кара, судије и од именованих других чланова. У емислу чл. 4 т. 4 Закона о заштити дјеце и Задаци су старатељског вијећа: 1) да јаве суду младежи -етворило се je у Сарајеву »Друштво за кад треба поставити старатеља, сустаратеља или збрињавање незаштићене дјеце и младежи«. Заскрбника; 2) да јаве суду за немар прехране или датак je овог друштва да ради у правцима закона одгоја неког дјетета; 3) да јаве лице које би се о заштити дјеце и младежи. примило старатељства или скрбништва или да узму Материјална средства су му: 1) редовна чланеко дијете на прехрањивање или неко с.ироче под нарина, 2) прилози утемељача, добротвора и лесвоје; 4) да подупиру ^аконског заступника кад гатора, 3) приходи од легата и других завјештања, треба да одабере занимање штићенику, који учи 4) поклони и прилози, 5) приходи од предавања и школу, 5) да се старају како^ће^се добровољним 6) опскрбнине. давањем и купљењем, добротворним приређивањем Органи су друштва: управни одбор, надзорни и сличним настојањем набавмгги материјална средодбор, редовна и ванредна скупштина. Не могу ства за издржавање и одпај-анЛ оскудне сирочади прећи a да не споменем Женску секцију овога друи да та сретства предаје старатељском суду, саопшгва која je врло агилна у свом раду. ћујући му на што су намијењена. E to , to je Законодавство о заштити дјеце и За извршење својлх задатака може старамладежи под три разне управе, што га je- доживила тељско вијеће да ступи у везу, с јавним корпорацијуначка Босна и Херцеговина, која je многе своје јама, заводима и друштвима. великане одњеговала тугом и невољом. Иза Ослобођења од 1918 почело се званинно САЛИХ МУФТИЋ радити од стране Управе на регулисању питања заштите дјеце законским путем, na je 1921 год. донешен Закон о заштити дјеце и младежи. Према чл. 1) и 2) тога закона уживају државну заштиту и предмет су старања Министарства социјалне политике ратна аирочад, a затим сва дјеца и младеж НОВИ »САВРЕМЕНИК« СРПСКЕ ЗАДРУГЕ без икакве или старатељске заштите. Ta заштита У IX колу »Савре.меника« који je изишао ових дана обухваћа дјецу од зачећа њихова и младеж до 18 чбјављене су ове четири књиге: Од равних до касних пигодина. Старање Мин. соц. политике не обухваћа јетлсва, песме Николе Ш опа: — Приповетке Јеле Спиридоновић-Савић; — Сељаци, Николе Лопичића; — Из предону напуштену младеж о којој ће се no посебним ратне Србије, утисци и сећања о времену и људима, од законима и уредбама старати Мннистарство правде. Милана Грола. Органи М|инистарства соц. политике за заОве четири врло интересантне књиге које значе добит штиту дјеце и младежи јесу: 1) Обласне зашгите з а нашу књижевност, опремљене су врло солидно и лепо. Цело коло стаје само 60.— динара. Ко пошље новац на чедјеце и младежи, 2) Мјесне заштите дјеце и млаковни рачун 53.127 добије књиге о трошку књижевне цежи. задруге. Задаћа Мин. соц. политике — одјелења за заштиту дјеце и младежи ј-есу: 1) законодавни послови, 2) врховни надзор над радом, 3) даје тон и правац раду, 4) стаара приватну иницијативу на пољу заштите дјеце и младежи., 5) оснива дјечје установе, 6) прикупља и P r e t p la ć u f te s e сређује статистичке податке о заштити дјеце, 7) усi š ir it e lis t поставља и држи везу између установа и власта, које се баве заштитом дјеце, 8) стара се за сарадњу » свих других министарстава, 9) сарађује у регулисању међународних односа у сарадњи за заштиту дјеце, 10) сарађује у борби против покора и зала који доводе до дегенерисања. NOVE KNJIGE I G a frei « • 91 �M u k e i n e v o l je s ta r o g u č ite lja Kad je navršio četrdeset godina službe, pao je u penziju stari Meho sa svojih šezdeset i nekoliko go­ dina života. Kroz četiri decenije njegova službova­ nja, njegova uzgojnog, narodnog i javnog rada vaz­ da je govorio protiv pića, vazda zagovarao higijensk inačim života i vazda gudio istinu a gonio laž. Lažljivaca nije trpio. Ni oni njega, pa sečesto kosili i nosili, gdjegod se sastali, tu se i sukobili. Ko toliko vremena, kao on, hvali i sije istinu, ko stinu traži od svakoga — od djeteta do roditelja — i ko je uvjeren, da je tolike generacije podigao na put istine i pravde, taj više neće i ne može s toga pravca saći. A ne može zbog istine i pravde ni stra­ dati. U tome je stari Mehmed Zeljković bio nacistu. I niko ga nije s toga korio ni osuđivao — osim birtaša, kojima je on davno najavio borbu, jer prodaju narodu »otrov«. Kad je pao u penziju, stari Meho je osjećao osamljenost, jer nije više radio u školi, u kojoj đa­ ci brunde ko pčele u košnici. Nema vikanja, skaka­ nja i tuče. On nije više govorio djeci, kako treba va­ zda istinu govoriti i laž pobijati, nije obrazlagao mla­ deži: koliko štete natiosi alkohol ljudstvu u potom­ stvu. On je pao u penziju, u mir koji je zaslužio, i država ga oslobođava posla po dužnosti i prepu­ šta mu na volju, da ide ku dhoće, da živi kako ho­ će — sve uz punu plaću. Pa ipak! . . . Biti bez posla nije ugodno. Geslo: ugodno je ništa ne raditi, vrijedi samo za ljude, koji nisu volili rad, a u tu grupu ljudi nije spadao Meh­ med Zeljković. Njemu je teško svoje ideje, za koje je žrtvovao toliko snage i krvi, pohraniti u ormar, nek atu spavaju. To se ne može. Oči njegove koje su svaki dan kroz 40 godina promatrale, kritizirale i po­ pravljale mališane u školi a velike u društvu; uši nje­ gove koje su vazda budno slušale govor i šapat uče­ nika i učenica — svi ti osjetilni organi ostali su na njegovoj glavi i poslije penzionisanja. T a osjetila kro ztoliko godina stoje u vezi s njegovim mozgom i duom, a to znači: da je stari Meho u penziji isti onaj, kakav je bio kao mladi aktivni učitelj, samo su mu, naravno, živci prilično popustili poslije tolikog rada. On, koji je svaki dan pred sobom gledao toli­ ko djece, ne može ni sad,, kad je stavljen u mir, da bude osamljen. Za to stari Meho u početku penzije odlazi u kavane i birtije gdje se ljudi kupe. Tu sjedi za stolom, gleda i sluša — ali ne troši kao drugi, ne pije vino, pivo ni rakije no šabeso, ne voli crne kafe jer podražuje žavce . . . S toga, obično, naručuje samo rahatlokum i to jedan na dan! Ovakav gost, makar bio miran kao buba, nije poželjan vlasnicima lokala, jer zaprema prostor uz najmanju korist i jer svojom apstinecijom utječe na goste, koji vole teku­ ćinu. Sjedeći za stolom u lokalu, on s naočalima čita novine, traži ilustracije i revije, a konobar donosi i donosi; ali — kao usput — stari Meho, čitajući slu­ ša i šta gost govore. Pa kad čuje štogod pokrupno, krivo, lažno ili nemoguće, eto ti starog Mehe, da kri­ tizira i popravlja i — ruži. Tako jednoć u kafani »K janjetu« blizu stola njegova sjedilo pet-šest gostiju. Pili i kartali se, dok Q 9 ------ Humoreska jedan — neki mesar Nikola — ne tresnu kartama o sto i zagalami: »Eh, baš sam baksuz, ima nekoliko dana!« Zaokruži očima po društvu i mimikom dade znak na starog učitelja, te odmah nastavi: »Prije tri dana kupih jednog vola za 150 banki, i kad sam ga zaklao i prodao meso, izgubih 180 banki! . . . « Ustaje od stola stari učitelj, prilazi tome društvu polako kao da po pamuku ide, pa će dosta jakim, u pola izazovnim glasom onom mesaru: »Pa, molim vas, kako možete govoriti tako očitu neistinu?« — Kakvu? — Kako . . . kako može biti istina to što kaže­ te: kupiti vola za 150 banki, prodati njegovo meso i opet izgubiti 180 banki? Stari Meho pita energično da mu se na nosu tresu naočali. Usne mu podrhta­ vaju i jezikom ih kvasi, jer ga od ljutnje spopala neka vrućina. I dok je mesar Nikola pokušao da dokađe istinu — ta može biti vo i zaražen! pa dok se plati ljekarski pregled i meso pokopa . . . stari uči­ telj skida naočale s nosa pa još jačim glasom: »On­ da, ako je tako . . . ako je meso zaraženo . . . onda je neistina: da ste meso prodavali!« — Pa zašto ja ne mogu prodavati i zaraženo me­ so ? Ko to zna, da je zaraženo . . . odgovara Nikola hladnokrvno, a sve škilji jednim okom na prisutne. — T o je laž! Prosta laž — i eto! Patetično mahne desnom rukom pa sa prijekor­ ni mpogledom ošine i Nikolu i sve druge, za koje je držao da su uz Nikolu, te odlazi žurno k šanku vi­ čući: »Gazda, molim platiti! . . . Ovdje se ne može više sjediti ...« I zaista odlazi stari Meho sa štapom u ruci. O d­ lazi kući da odmori malo svoje živce od napora, što mu ih zadala ta očita laž, dočim ono društvo iz kafane gleda za starim učiteljem i puca od smijeha za­ jedno s gazdom. Više nije stari Meho dolazio u gostionu »K ja­ njetu«. Promijenio je lokal. Eno ga sada u kafani »Central«. Tu je prenio svoje mjesto, tu već nekoli­ ko dana sjedi u dnu sale, pa čita i čita . . . a pone­ kad okrene uho kad ko na glas pri priča. Jednog da­ na pripovijeda kafedžija Ljubo cipelaru Muji, kako mu je jutros pobjegao iz kafeza kroz žice kanarinac . . . jedan dobar starac i pjevač, ali ga je lahko uhvatio. Ko pitom kanarinac. Ali — glasnije će Ljubo — jed­ va jedvice ga ugurao kim vrata od kafeza! Čim je to čuo stari učitelj, naglo ustaje i ostentativno viče, galami: »Molim, platiti!« Pa dok je kelner došao k njegovu stolu, stari je Meho već dvaput lupnuo štapom u sto vičući sve glasnije: »Molim, platiti!« Prilazi kelner, malo sa smiješkom, ali sasvim pristojno, uzima dinar za rahatlokum i ko usput pi­ ta: »Sto tako, gospodine žurite?!« a stari učitelj u penziji, sav ljutit, odgovara:- »Ne mogu da slušam takav govor! Molim vas, jesti li ikad čuli: kanari­ nac, debeo, ugojen, može da pobjegne kroz žice od kafeza, a ovamo ga . . . jedva jedvice ugurao u kafez kroz vrata! Molim vas, molim vas! Tu prestaje pamet da radi! . . . I stari Meho sa štapom u ruci i s naočalima na nasu — ta nije ni znao da su na nosu — izlazi iz kafane »Central« i brzim korakom ode svojoj kući da se odmori. �Poslije dvije-tri sedmice stari učitelj u penziji prelazi u treći lokal s firmom »Svak svoje zna«. I on zna, zašto je odabrao taj lokal. U njemu, sasvim u dnu gdje nema promahe, sjedi stari Meho i čita novine. Prošlo je gotovo mjesec dana, da mu nije ništa zapelo ni za oko ni za uho. I već mu se činilo, da je ovaj lokal najozbiljniji kad . . . jednog dana, onako pred ručak, ulazi u lokal jedan ciganin, što s konjima devera. Ide brzo k šanku, koji je blizu Mehina stola, pa sasvim ozbiljno i glasno, niti ne pozdravljajući, veli: — Znaš, Mile, šta se malo prije dogodilo »tet­ ki« Mari? — Šta, bolan? pita Milan u basu. — Nešto nečuveno . . . — Šta? — Kad je maloprije iz peći izvadila janje i ra­ sjekla ga na panju . . . priča ciganin a sve pogleda na starog učitelja, doletje s krva vrabac i hop na me­ so! Pa prije nego je Mara mogla i mahnuti rukom, vrabav zgrabi but vruće janjetine i odnese ga na vrh kuće! Kao šilo da ga ubolo, stari učitelj skače s mjesta i prilazi ciganinu pokazujući mu prstom vrata: — Marš, napolje! — Ali zašto? protivi se ciganin. — Zašto, šta sam vam ja, gospodine, kriv? — Ti lažeš, lažeš ciganine! Na tovare lažeš, i to se ne može slušati! — dreči stari Meho i sprema se da šakom brani povrijeđenu istinu On objema ru­ kama i punim ustima dokazuje da je nemoguće, da jadni mali vrabac može odnijeti čitav but cruće ja­ njetine. Izibija afera. Svi gosti u kafani okrenuli se akte­ rima i prate svaki kret starog učitelja koji ne može da sluša laž. Birtaš intervenira. Veli starom Mehi: — Gospodine učitelju, svakome je danas slo­ bodno govoriti šta hoće ... — Ali lagati! Lagati tako očito! vikao u eksta­ zi stari učitelj. — Može se i lagati, samo se ne smije vrijeđati, odgovara birtaš i poziva se na prava građana po za­ konu, po ustavu. — A tako! Daklen, smije se lagati? E, onda hvala lijepa! Stari se učitelj u penziji hvata za buđelar, vadi novac i kaže: — Naplatite jedan rahatlokum i upamtite, gospodine Milane, đa moja noga više-neće u vaš lokal! Opet je xMeho došao kući na odmor. Razmi­ šljao, kako je danas čudan svijet, kako je laž dubo­ ko zašla u narod i zaključuje: da je najbolje ići u šetnju, u prirodu koja se jedina još nije pokvarila. Ali, nehotice, pada mu na um: kad dođe bljuzgavica i snijeg, kako će onda šetati? E, to su opet nove brige i nove muke starog učitelja u penziji. Husejn Dubravić-Đoga. N e k o je s e k te u Is la m u (Svršetak) Haridžije Kad je hazreti Alija izabran za halifu muslimana, svi ga priznadoše halifom osim Muavije, namjesnika Sirije. Zbog toga dođe između njih i do oružanog sukoba na Sifinu. H. Alija bijaše skoro izvojevao pobjedu, ali mu to Muavija prema savjetu Amr-ibniAsa, ipak varkom osujeti. Muavija naredi svojim vojnicima, te oni privezaše mushafe na vrhove kop­ lja i u jedan glas povikaše da oni riješe spor među njima. Tom prilikom ispolji se politička snaga Sirijanaca, a politička slabost Iraklija. Sva savjetovanja h. Alina i njegovih ljudi, kao i objašnjavanja da je to varka, iza koje se krije samo zlo, ništa ne pomogoše. Muavin pokušaj je imao kod h. Alinih boraca velikog uspjeha. H. Alija je konačno morao popu­ stiti i pristati da izbranički sud riješi spor. Za izbraničke sudije odrediše Ebu Musa Eš'ariju, koji se sa­ mo pod pritiskom okoline primi te teške dužnosti, i Amr-ibni-Asa. Tada se pojavljuje jedna skupina ljudi koja danas ne priznaje ono šio je jučer tražila. Oni počeše napadati i koriti h. Aliju zbog toga što je primio izbranički sud i počeše od njega tražiti da ga ne prizna, iako su to ranije i sami tražili. Kad to h. Alija ne htjede učiniti, odvojiše se od njega, istupiše samostalno i počeše se dizati čak i protiv h. Alije i voditi borbe ne samo protiv njega nego i protiv svih kasnijih islamskih vladara oblačeći te svoje pre­ stupke u razne vjerske odjeće. Oni se prozvaše Ha­ ridžije. Zašto su se Haridžije uistinu digli? Između Mudarija i Jemanija su postojala vječna trvenja, a između Sirijanaca i Iraklija je također bilo neslaganja. Osim toga neki od njih prikrivahu mrž­ nju i protiv samih Kurejševića. Za vrijeme h. Osmana — kao što je spomenuto — ta se mržnja još i poveća, a za halifu bi izabran h. Alija i kad protiv njega usta­ doše h. Talha, h. Zubejr i h. Ajiša i Muavija, onda ta mržnja dođe konačno i do punog izražaja. Ako razmotrimo još i tadanje Iraklije, te glavne pomoć­ nike h. Aline, pri kojima ima također svojstava koja nas upućuju na to da se ni u njih previše ne pouzda­ vamo, vidjećemo da je istup Haridžija bio nemino­ van. Vidimo u Basri ljude koji se u h. Ajišinim redovima bore protiv h. Alije, dok su oni u Kufi još uvijek puni mržnje protiv h. Osmanu, Omejevićima i njihovim namjesnicima. Vidimo ono nepovjeljivo držanje između Basre i Kufe; vidimo one beduine okorjelih ćudi, kojima bijaše nastanjen veći dio arap­ skog poluostrva. Uz to je Irak bio još i na pragu Perzije i izvjesno vrijeme bio podvržen njenoj upravi, pa prema tome i prvi na udarcu strarodrevnoj perzij­ skoj kulturi, naročito njenim lošim stranama. Sve to bijaše od vrlo velikog uticaja na Iraklije i sve se to odražavaše u njihovom duhovnom i političkom ži­ votu, a sve skupa nam jasno pokazuje da je istup Haridžija i njima sličnih frakcija morao da dođe do izražaja. �Haridžije se dižu i bune, ali protiv koga? Ako je protiv h. Alije oni su ga napustili, pa šta više i ubili. Ili možda protiv prvotnog im neprijatelja, kome su također okrenuli leđa. Ne, oni su protiv i jednih i drugih, oni su protiv Kurejševića, a zbog toga onda i protiv hilafeta, jer prema njihovom mišljenju Kurejševići ne upravljahu i ne raspolagahu dobro s onim što im je povjereno. Oni izazivu međusobne trzavice samo da bi se domogli vlasti. Njihovi ustanci su, dakle, zbog Kurejševića. Samo zato što su mrzili Kurejševiće vikali su i protiv hilafeta i dokazivali da je hilafet opća stvar, te da ga treba povjeriti samo čovjeku sposobnu za to, pa makar on bio i abesinski rob. Posljedice njihove mržnje bijahu te, da oni naj­ energičnije istupiše i protiv hilafeta i u njegovu op­ stanku su vidjeli samo zlo i štetu. Promatrajući ta njihova zastupanja dolazimo u prvi mah do zaključka da su oni bili u pravom smi­ slu demokrate i da je njihovo stanovište potpuno umjesno i opravdano; da su oni zbilja tražili da se zapovjedništvo i uprava povjeravaju samo dogovorno i izborom. Oslanajući se opet na njihove riječi »Pra­ vo suda pripada samo Bogu«, zaključujemo da je to bila jedna partija, zasnovana na strogo religioznom principu. Uputimo li se ipak u detaljnije proučavanje i zavirimo li malo dublje u njihovu prošlost, doći ćemo opet do slijedećih zaključaka: 1) Islam je i sam vjera dogovora i ako je uopće na svijetu postojala ikakva demokratska partija, onda je to bila svakako ona, na čelu koje stajaše Božji poslanik Muhamed a. s. kao pretsjednik, a njegovi drugovi r. a. kao članovi; da je ta birana uprava te narodne države, sigurno-bi Muhamed a. s. bio doži­ votno izabran za pretsjednika, a njegovi drugovi za članove, i to — ako ne jednoglasno — a ono apsolut­ nom većinom glasova. 2) Kad bi pretpostavili da su Haridžije zbilja tražili dogovor i sporazum, onda bi iz toga slijedilo da je h. Alija bio apsolutista, jer se oni digoše protiv njega, a mi dobro znamo da je on bio daleko od toga da nekom učini nasilje ili da ma kakvo važnije djelo učini bez mišljenja i savjetovanja s drugima. Kad je Ibni Abas to i njima počeo dokazivati, oni samo još više okrenuše glave i pribjegoše onom, zašto nemađahu nikakvih dokaza. 3- Oni i protiv h. Alije ustadoše upravo zbog toga što je on pristao na izbranički sud, tvrdeći da je to miješanje u Božje stvari i povjeravanje nekom da sudi o onom što samo Bogu pripada. Pošto i h. Alin hilafet — čiju valjanost oni priznavahu — spada (kako oni vele) u stvari o kojima ljudi ne mogu su­ diti, to oni neće i ne mogu priznati nikakav ljudski sud u pogledu njihove valjanosti — ili i same sumnje u njegovu valjanost. Iz ovoga slijedi da oni upornije štite njegov hilafet od samog njega, jer oni odbijaju taj izbranički sud koji on prima; on je kod njih valjan, a kod njega nevaljan i sumnjiv. Pa iz toga analogno slijedi onda i to, da su ga oni trebali pomagati sve do pobjede istine o kojoj govore. Da li su oni to međutim učinili? Oni ne samo što ga napustiše, nego još i istu­ piše protiv njega. 94 - Kako da se onda to objasni i razumije? Sve nam ovo jasno kazuje da su oni ljudi koji ne htjedoše da shvate stvari kako treba i čiji umovi bijahu daleko od logike. To nam jasno kazuje da su ih na sve to poticale jedino njihove anarhističke tež­ nje. Njihove zvjerski postupci, njihova^ ratovanja i ustanci, njihovo ubijanje nevine djece i žena i otima­ nje imetaka, i to sve pod izgovorom da to čine da bi svrgli apsolutistu i silnika vladara, jasno nam kazuje da o nekom demokratizmu kod njih ne može biti govora. Zar se demokratizam širi mačem i zar je u to doba bilo u islamskoj državi vladara apsolutista? Mi dobro znamo da h. Alija nije bio apsolutista, a znamo dobro također i to da su njihovi ustanci bili skroz protuvjerski i bezglavi; kad u njima uzavri i uskipi; kad se u njima rasplamsaju njihove strasti, onda za njih više ništa nije sveto i ninašto se drugo osim na same sebe ne obaziru. Istina ne možemo reći ni to da su njihovi ustanci bili bez ikakva osnova i da oni nijesu imali nikakvih ciljeva za kojima su težili, jer zašto bi onda dizali ratove; zašto bi onda prelazili dozvoljene granice; zašto bi dozvoljavali ono što je zabranjeno? Iz istorije vidimo da se mnogi njihovi zapovjed­ nici prozvaše emirima i što milom što silom, iznudiše od naroda potrebno priznanje (bej’at), a mnogi od njih odoše i u druge zemlje i tamo zasnovaše svoje državice. Dodamo li tome još i onu njihovu mržnju prema Kurejševićima, onda nam cijela stvar postaje potpuno jasnom i onda dolazimo do sasvim pouzdana zaključka da im je za sve to bio pokretač pohlepa, a konačna meta hilafet i podvrgavanje Kurejševića a uz njih i ostalih islamskih naroda pod svoju vlast. Budući da ničim ne mogoše dokazati opravdanost tih svojih želja, i budući da bijahu i preslabi a da bi u opravdanost toga još koga mogli uvjeriti, to im za njihovo ostvarenje ne preostade ništa drugo, nego da se late oružja i da oružjem dokažu ono, što riječima i propagandom ne mogoše dokazati uvijek tvrdeći da oni to čine samo u ime vjere i da je svaki onaj koji im se suprostavi jeretik. Pa ni oružjem u ruci ne biše ipak u stanju da do­ kažu opravdanost svojih želja, ali zato ispuniše stra­ nice istorije svojim krvničkim podvizima i ratovima izazvanim njihovom nezasitnom pohlepom; oni među muslimanima posijaše klicu razdora, iz koje za cijelu islamsku zajednicu nastadoše velike nesreće. H a r i d ž i j e . Ovi mimenom su se u prvim po­ čecima nazivali vjerski otpadnici, a kasnije su tim imenom nazivali svi oni koji su duže vrijeme istupali protiv postojećih vladara. Tim imenom biše prozvani naj’prije — za vrijeme Omejevića — oni koji napa­ dahu h. Aliju zbog njegova pristanka na izbranički sud. Oni su nosili još i naziv »Muhakkime«. Kasnije je naziv Haridžija obuhvatao pored Muhakkima još i ostale, i prestao je biti oznakom za same vjerske otpadnike, jer ih je među kasnijim Haridžijama, iako vrlo malo, bilo i takvih koji se skoro ni u čemu nisu razlikovali od ehli sunneta osim što ne priznavaše izbranički sud, dok ostali zbog svoje nastranosti to ime potpuno zaslužiše i u vjerskom pogledu. Danas se taj naziv zadrža još jedino za oznaku onih koji istupiše protiv h. Alije. Haridžije se raspadoše na mnogo frakcija, od kojih su najpoznatije: �..H a г u r i j j e_ Tim imenom biše prozvane one dvije hiljade ljudi koji se nakon prepirke i disku­ sije s h. Alijom povratiše s Harura-a. To je ime bilo jako prezirno i nisko. Svijet je — kad bi vidio nekog od njih — bježao vičući: Harurijje, Harurijje! Nazi­ vali su se još i Šuratom. Oni sami sebi uzeše taj naziv naglašavajući tim da su oni svojim životima sebi kupili onaj svijet shodno Božijim riječima. (Među njima ima i takvih koji žrtvuju sebe tražeći Božije zadovoljstvo). Ovo se ime najduže zadrža kod nji­ hove frakcije »Mutetarrifa«. 2) E z r e k i j j e . Oni s najpogrdnijim i najnepristojnijim izrazima spominjahu h. Alino, h. Osmanovo, h. Talhino, h. Zubejrovo, h. Ajišino i h. Ibni Abasovo ime, dok h. Alina ubicu Ibni Muldžema spominjahu s najvećim poštovanjem. Oni dozvolja­ vahu ubijanje svakog onog ko ne vjeruje ono što oni vjeruju; dozvoljahu ubijanje čak i nemoćnih, i žena > djece. Bludnike riješavaju smrtne kazne, a ve­ like griješnike — u njihovu smislu — smatraju bezvjernicima. 3) B e j h e s i j j e. Oni bijahu više formalisti. Kod njih je dovoljno da čovjek samo očituje da vje­ ruje, pa da bude pravim vjernikom. Djecu smatraju onim istim, čim i roditelje. Veliki griješnik — u nji­ hovu smislu — prestaje biti vjernikom. 4) S u f r i j j e . Oni smatraju nevjernikom sva­ kog onog ko propušta namaz i post. 5) I b a z i j j e kojih još i dan-danas ima. Oni se raspadoše na mnogo manjih frakcija. Osim spomenutih poznata su još imena Hafsija, Jezidija, Harisija i Rabie, koji smatrahu bezvjernicima sve one koji ne pripadahu njima i njihovu prav­ cu i njihove imetke smatrahu dozvoljenim. O h. Aliji i mnogim drugim ashabima izražavaše se vrlo pogr­ dno. Jezidijski pravac, naročito, bijaše bez ikakve logike i upravo smiješan. Ovi tvrde još i to da će Bog između Iranaca po­ slati još jednog svog Doslanika i njegov kitab će — nakon što na nebesima bude prethodno napisan — Bog. dž. š. odjedanput poslati na zemlju i tada će se šeriat Božijeg poslanika Muhameda napustiti. Ne­ ki od Jezidija poštivahu i šejtana, koga nazivahu »Meliki Tavus« veleći da će on jednoga dana po­ novno otići na nebesa i postati starješinom svih Meleka. Ovi više naginju kršćanstvu nego Islamu. Osim navedenih poznata su imena još i Mejmunijja, Hamzevija, Halefija, Atrafija, Malumija, Medžuhulija, Šejbanija itd. Ovi su u pitanju kadera i ljudskih djela imali svoje naročito mišljenje. Oni se razlikovaše i u nekim šeriatsko-pravnim pitanjima niječući tim jasna slova Kur’ana. Uzimali su i rodbinu koju Kur’an izričito zabranjuje. Nijekali su i SureiJusuf«. Njihove države i ratovi su nam najbolji svje­ doci da su oni težili jedino za vlašću i da im je samo to lebdilo pred očima, samo što se svima ne ukaza sreća da osnuju i svoje države. Jedini Ibazijje imađahu dugovječniju svoju samostalnu državu, dok osta­ li bijahu promjenljive sreće, i vlast im bijaše vrlo kolebljiva. U nekim dijelovima Perzije i Iraku bijahu osnovali svoje samostalne državice, ali ih Hadžadž i njegov vojskovođa Muhelleb nakon višegodišnjih i ogorčenih borbi — u kojima pokazaše nadčovječnu izdržljivost — iz tih krajeva konačno razjuriše. Po­ slije 40-godišnjih borbi njihova vlast bi konačno pot­ puno dokinuta, a razbijeni ostaci se razbjegoše na razne strane svijeta. Jedni odoše u Kavkaz, drugi u Ununan, treći na Zanzibar, a neki i u svjero-zapadnu Afriku, ali s tim ipak iz ovih krajeva ne bijahu pot­ puno istrijebljeni. Još uvijek su se ovdje-ondje poka­ zivali i bez prestanka kvarili red i dizali ustanke. U Zanzibar pobjegoše Ibazijje i tamo osnovaše dvije države, koje još i dan-danas postoje, ali s pro­ mjenljivom srećom: sad kao samostalne sad opet podvrgnute nekoj stranoj sili. Oni u zapadnoj Africi osnovaše svoju državu koja postojaše oko dva stoljeća. I oni u Jemenu i Hadremevtu su imali također svoje državice. Ma da ove državice imađahu u borbama ponekad i uspjeha, i ma da u krajevima koje naseliše pomagahu širenje Islama (pa ma to bilo i na pravcu na kome i oni bijahu i koji još i sada postoji u nekim krajevima); ma da bej’at činiše svojim vladarima — imamima, — koji većinom bivahu iz učenjačkog sta­ leža i zbog toga izgledaše da oni zbilja privode u djelo ono što riječima traže: izbornu i sporazumnu upravu i narodnu vladavinu, ipak to nije i ne može biti doka­ zom njihovih dobrih namjera iz ovih razloga: 1) Što neki od njih — kao Ibazijje — ne odbi­ jahu i ne prezirahu hilafet, nego su i sami tražili nje­ govo uspostavljanje, a ipak su se dizali protiv po­ stojećih vladara — imama — i to uvijek pod izlikom da je dotični imam prešao granice pravde, a pošto te granice ničim nisu bili odredili, to ni njihovim ustanvima ne bijaše kraja ni konca. 2) Što i ovi njihovi imameti u stvari bijahu nas­ ljedna vladavina, koja se kao nasljedna prenosila s osobe na osobu i u određenom krugu rodbine. Dola­ zak na vlast tih njihovih imama kao i način njihove uprave imađaše sve osobine uprave kasnijih halifa, sa­ mo što se ovi ustručavaše da ih prozovu halifima ili emi rul-mu’mininima. Osim toga oni ustajahu protiv ha­ lifa tvrdeći da nijesu dostojni položaja koje zauzi­ maju, a i sami bej’at čine osobama koje ne bijahu dostojne toga položaja odbijajući čak i one koji svo­ jom sposobnošću i svojim moralnim vladanjem kud­ ikamo bolje odgovarahu tome položaju. Oni stvarno ne bijahu ništa drugo, nego anarhiste, buntovnici koji su uživali samo u ustancima. Rijetko će im se naći koji imam — koga oni samo danas postaviše, — a da se sutra protiv njega ne digoše; rijetko je bio koji imam, koga oni ne skinuše i ne poniziše; rijetko kada su poštivali mišljenje većine. S tom svojom na­ zovi narodnom i dogovornom upravom oni se još i dan-danas, u koliko ih ima, nalaze u najmizernijoj prostoti i primitivnosti. Među Haridžijama bijaše, kao što je spomenuto, i umjerenijih elemenata, koji bježaše od naziva Haridžija, znajući koliko je to ime omraženo u islamskom svijetu, dok ostale frakcije to sa zadovoljstvom pri­ maše. Umjerenije frakcije priznavaše jedan veliki broj ehli sunnetskih učenjaka i za svoje. I među njima opet bijaše učenjaka koji su priznavani islamskim učenjacima i koji nam ostaviše brojna pisana djela o raznim granama znanosti. Među njima bijaše i po­ božnih osoba, ali i velikih zlikovaca i nevaljalaca. U ratovima su pokazivali neopisiva junaštva i vanrednu strpljivost. Ni pred smrću nijesu prezali. ŠABAN H O D 2IC, prof. - 95 �Становништво Босне и Херцеговине no бановинама и срезовима П опис од 1931 године Редш број 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 Банови на св 0 S с. СТ А Н О ВН И Ш ТВО 110 ВЕРАМ А С Р Е 3 О В И a 20 21 22 23 24 о. о о. — католици 57.038 34.956 8.881 566 4.740 20.865 55.477 17.766 5.557 23.195 12.075 14.017 25.278 6.508 22.025 7.604 16.744 20.443 21.046 8.587 8.616 22.219 50.270 17.332 18.512 58.776 26.253 13.801 11.881 20.207 24.688 13.815 2.344 42.208 184 15.972 1.202 1.036 29.395 103 20.903 17.075 16.342 498 286 8.698 253 9.436 1.476 355 12 21 62 83 8.768 9 414 1.295 246 109 87 420 360 544 316.548 353.190 165.935 15.261 12.567 1.222 4.739 6.296 179 12.730 ___ _ 61 10.310 11.769 1.819 16.693 3.303 53 0 42.947 26.150 8 3 191 7 7 33.260 17.400 5.067 10.632 18.558 23.109 10.735 23.653 46.198 52.869 9.578 20.207 48.104 69.062 204.907 291 17.090 16.176 9.426 8.689 18.018 17.011 3.702 22.672 5.724 2.015 5.917 5.539 436 262 83 4.268 1.348 996 45 8 2 8 2 17 С в е г а у б а н ови и и 86.910 45.569 7.393 82 Бањ олучки Б и х а ћ ск и Д у би чк и 1 ради ш ки К р упск и Н ов ск и И етр о вач ки Г о ах о вск и Ц ази н ск и Д е р вен тск и Д о б о јск и Г л ам оч к и Г р ачан и ч к и Градачачки Ја ја ч к и К љ учки К оторварош ки М а гл а јск и П ри једо р ски П р њ а во р ск и С а н ски м остск и Т е сл и ћ к и и Т е ш а љ . М р к оњ ић грал ски 58.730 17.178 28.121 39.621 31.502 30.694 24.647 24.644 11.072 23.931 3.827 19.924 21.276 16.457 24.176 24.814 17.146 8.853 32.750 38.964 28.285 28.474 21.991 11.030 13.926 3.039 7.335 15.087 6.110 6.298 48 35.313 8.250 13.171 3.607 32.265 14.521 14.205 10.901 4.872 8.783 16.113 4.699 11.652 6.412 2.585 26.696 7.999 1.641 8.682 347 1.861 1.579 1.419 895 , 34.104 6.626 1.342 2.186 19.685 10.080 1.543 5.193 2.497 6.006 13.311 6.727 6.861 2.434 С в е г а у бан ови н и 577.077 250.258 169.714 13.754 1,010.803 С вега у Б. и X. 1,028.139 718.079 547.949 29.388 2,323.555 Бијељ ин ски Брчки Ч ајвн ч ки Ф о јн вч к и К л ад ањ ски Рогатпчки С а р а је в с к и Сребрен ички Тр авн и ч к и Т у зл а н ск и Ви сочки В и ш егр адск и В ласен ич ки Зенички З вор ни ч ки Ж еп ачк и Б у г о ја н ск и Т о м и с л ав гр а д ск а К оњ и чки . Ји ва њ ск и Љ убуш ки М остарски И р о зо р ск и С толач ки С в е г а ,у бан ови н и 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 се о a ~ о СС е. ffl С в ега у бановини м услим ани С в е г а у бан овин и 17 С вега У ср езу п р аво сл авн и Би лећсквФ о ч а п ск и Г а та ч к и Љ у б и њ ск и Н еве си њ с к и Т р е б и њ ск и • је в р е ји и др. 1.546 170 328 1.597 10 72 33 7 3 1.020 295 4 32 329 49 35 125 14 50 6.679 113 344 4 78.602 30.123 14.620 44.203 143.910 45.386 54.916 28.425 31.399 850.934 850.934 83.190 41.156 322.364 322.364 39.118 15.235 25.285 23.563 139.454 139.454 98.002 39.309 33.129 57.235 46.946 38.737 32.557 • 26.118 47.283 67.305 23.919 24.877 55.759 50.992 48.510 37.288 27.236 20.147 55.919 63.653 46.777 42.091 27.014 1,010.803 (П р е ш та м п а н о и з „ П р о с в е те " 96 �Апсолутна и релативна ве^ина појединих вероисповести no срезовима и бановинама у ранијим границама Босне и Херцеговине о о. о С Р Е З О В И š Бановин а Оч Број стгнов- псолутна или релативна већина становника у процентима 'i-f славни »ани лиои 1 2 Бањ олучки Б и хаћ ки Д убички Градш ш си 5 К р уи ск и 6 Н овски 7 И етровачки Граховски 9 Ц азин ски 10 Д е р в е н т с к и Д о б о јс к и 12 Г р а ч а н и ч к и 13 Г р а д а ч а ч к и 14 - Ј а ја ч к и 15 К љ у ч к и 16 К о т о р в а р о ш к и М а г л а јс к и 18 М р к о њ и ћ г р а д с к и П р и је д о р с к и П рњ аворски 21 С а н с к о м о с т с к и 22 Т е с л и ћ к и - Т е ш а њ 23 Г л а м о ч к и Свега у бановини 24 25 26 27 28 29 Б и лећ ски Ф очански Г атач ки Љ убињ ски Н евеси њ ски Т реби њ ски Свега у бановини аЗ 33.129 84.89 ДАЉЊИ ДОПРИНОСИ ЗА ИЗГРАДЊУ ГАЈРЕТОВА ИНТЕРНАТА У САРАЈЕВУ 67.12 “ о 32.557 26.118 75.70 94.36 74.70 67.305 23.919 55.759 50.992 48.510 37.288 27.236 20.147 27.014 55.919 63.653 46.777 424)91 24.877 50.67 55.00 57.90 38.60 49.84 66.55 62.95 43.94 81.41 58.57 61.22 60.47 67.65 80.09 21.273 39.118 15.235 14.980 25.285 23.563 80.00 78.602 97.692 30.123 25.146 14.620 44.203 143.910 70.57 ЧАЈНИЧЕ: Поред већ објављених доприноса з а изградњу Гајретовог интерната у Сарајеву, своје доприносе најавише из Чајнича слиједећа гг.: Хусеин Толић Дин 500.—, Муниб Османагић Дин 500.— , Неџибег Прашо Дин 500.—, Др. Алија Бегић Дин 500.—, Хамид Хаџисмајловић Дин 1OO.-r-, Адил Поповћ Дин 100.— , Дедо Рашчић Дин 100.— , Едхем Хаџисмајловић Дин 100.—, Пашо Османагић Дин 100.— . СА РА ЈЕВО : Г. Инж. Салих Цицо Дин 2500.—, г. Mgr. фарм. Лутмо Муфтић Дин 1000.—, г. Др. Јусуф Тановић Дии 1000.—. П РОЗОР: Г. Шериф Ћатић Дин 1000.—, г. Војислав Лаушевић Дин 100.— , г. М устафа Горанчић Дин 100.—, r. Авдо Пиролић Дин 100.—, г. Ибрахим Шеремет Дин 100.— , г. Велија Чампара Дин 100.— , г. Хамид Субашић Дин 100.— , r. Алија ДаутбеговиН Дин 100.—, и r. Рудолф Краус Дин 100. ФОЈНИЦА: Г. М ухамед Суџука старјешина среског суда у ч>ојници Дин 5U0.— , г. Хазим Ћохаџић Дин 200.—, r. Хф. Мухамед Гаћо, Хусеин Локмић, Хамид Имамовић, Ахмед Трначевић, Винко ТомиИ, Едхем Сикирић, Ешреф Салихагић, Марица ТрогранчиИ, Енес Варешлија, Дервиш Салихагић, Ахмед Хусбашић, Субхија Салихагић и Шесркија Диздаревић — сваки no Дин 100.—. 1,010.803 g о V n ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК 58.01 61.86 58.40 71.30 72.20 Љ УБИЊ Е: Хамдија Сердаревић, Шериф М. Кравнћ, Омер Диздаревић, Шаћир Бакшић, Велија Пашић, Ахмет Мешић, Мухарем Сердаревић, Адем Берберовић и Тахирага Берберовић — сви no Дин 100.— . 139.454 ВА РЕ Ш : Г. Ристо Михаћ Дин 100.—. 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 Б и је љ и н с к и Брчки Ч а јн и ч к и Ф о јн н ч к и К лад ањ ски Р огати ч ки С а р а је в с к и С ребрени чки Т равп и ч ки Т у зл ан ск и SS о Б у г о ја н с к и Т ом и славгр ад . К оњ ички Л и вањ ски Љ убуш ки М о старск и П розорски С толачки 69.00 54.916 28.425 37.532 35.833 47.326 Н о в е Г а јр е т о в е о р г а н и з а ц и ј е 63.50 НОВИ ГА ЈРЕ ТО В ОДБОР У ЉУБИЊУ 59.00 50.26 38.55 53.30 46.00 о. В и ш еградски В ласен и чки Зен и чки Зворн и чки Ж еп ачки Свега у бановини 46 47 48 49 50 51 52 53 сб 43.00 47.80 49.40 67.34 55.80 52.00 19 м арта о. г. одржана je Гаретова скупштина у Љубињу на којој je изабран слиједећи Мјесни одбор Гајрета: Претсједник г. Хамдија Сердаревић, потпретсједник г. Илија llepnh, благајник гђица Назифа Солдин, замјеник благајника Атиф Хунтић, секретар г. Шериф Кравић, замјеник секретара г. Шаћир Бакшић, одборшици: Аде.м Берберовић, Велија Пашић и Омер Диздарић, те Надзорни одбор: Ахмед еф. Мешић и Миле Ратковић. ОСНИВАЊЕ ГАЈРЕТОВА ОДБОРА У НИШУ 850.934 о š а, Свега у бановини 322.364 С в е г а у Б. и X. 2 ,3 2 3 .5 5 5 42.947 26.15C 32.18S 33.26С 48.75Е 83.19C 14.715 41.156 43.00 88.00 51.8C 73.00 95.69 63.22 65.90 48.70 2. аарила о. г. у просторијама Народне основне школе Краља Александра 1. у Нишу одржана je Гајретова скупштина ради оснивања односно ш бо р а Мјесног одбора Гајрета. Скупштину je отворио поздравним говором r. Мех.мед Идризовић, бивши Гајретов питомац, na пошто су изабралп з а Јаписничаре гг. Енвер Шећерагић и Сулејман Машовић, г. Идризовић je одржао опширнији говор у коме je изнно досадање резултате Гајретове и његове тежње да муслимански дпо наш ега народа подигне културно и лросвјетно. Затим je упућена поздравна депеша По«ровител>у Гајрета Њег. Вел. Краљу Петру II, коју су скупштинаои стојећи саслушали и заврш етак читања депеше пропратили бурним поклицима Њ. В. Краљу и Краљевском дому. Након тога je г. Идризовић упознао лрисутне са важнијим одредбама друштвених правила, a затим je г. Салих ----------------------------------------- 97 �Бенца, као други повјереник Г ајр ета у Нишу, поднио извјеш тај о досадањем своме и господина Идризовића раду као друштвених повјереника. Потом je узео ријеч r. Смаилбег ИЈарнћ, стари Гајретов радник још из предратних времена. Он je говорио о раду ранијег Г ајретова одбора у Нишу, који je прије неколико година ликвмдирао. У свом говору он je образложио идеолошки дио Гајретовог програма, na се затим прешло на избор новог одбора. Изабран je кандидациони одбор з а cuстав листе будућег одбора у који су ушли гг.:п. пук. Мухарембег Агановић, затим Мурадиф Лојо, т е испред повјеренштва Гајрета г. Енвер Ш ећерагић. Послије краће паузе r. Шећерагић je прочитар слиједећу листу Гајретова Мјесног одбора: претсједнк r. Јунуз Ајановић, пеш. п. пук., потмретсједник г. Мехмед Идризовић, техн. чмновник, секретар r. Салих Бенца техн. чиновник, благајник г. Сулејман Машовић, и.мам-матичар; чланови одбора без нарочите фумкције: Александар Илић жељ ез. чиновник, Асим Хасанбеговић пословоца Вакуф повјеренства, М ахмуд Куртић, градски вијећнлк, Осман Балић трговац, П етар Буковац техн. чинов., Хусеин Хамзић посједник, М ухарем Ћ ехајић стругар; Надзоран одбор: М ухарембег Агановић жанд. п. пукозник, Данило Вукадиновћ ж ељ ез. чиновник и Енвер Ш ећерагић чиновник среског суда. Л иста предложеног одбора примљена je акламацијјом. По том е се развила дискусија о раду бившег Мјесног одбора Г а јр е т а у Нишу којега je ликвидирао г. Мехмед Тшшић, сад а срески начелник, na je закључено да се изрази захвалност свима онима који су радили у бившем Мјесно.м одбору, јер су својим радом долринијели Гајрету Дин 13.000.— . Закључено je д а се з а д руш твене, потребе изнајме просторије. Коначмо je узео ријеч новоизабрани претсједник п. пуковник г. Ајановић, захвалио се присутнима на д атом му повјерењу те апеловао на све присутне да својим радом и иастојањ ем потпомогну Гајрет, како би Г ајр етов а јединица у Нишу '-би,-?н једна од најактивн.ијих међу Г ајретовим јединицама. Новом одбору желимо успјеш ан рад. nice G ajreta. Ovom prigodom nc možemo i ne smijemo propu­ stiti priliku da ne pohvalim o požrtvovan rad simpatične gđicc T e k l i ć e M a 11 a., koja je i ove godine, ne žaleći ni truda ni napornog rada, u spjela da odigrani balet sjajno uspije. Gđica Teklića pjevala je so lo » K o pokid a« sa svojim divnim i milo­ zvučnim glasom iza kulisa, dok su djevojčice izvadale balet, k ojeg su odlično odigrale. Četvrta tačka program a bile su dvije pjesm e, i to : » J a nekog volem « i »N e plačite oči čam e«, koje je sa svojim lijepim bariton glasom otpjevao g. Zijah Mehm cdbašić, zvaničnik ov­ dašn jeg poštanskog ureda i k oje su ostavile na publiku lijep dojam . K ao zad n ja tačka program a izveden je » B o j pod Ozijom «, dram a sa pjevanjem u pet slika, o d merhum D r Safetbega Bašagića, k ojeg su diletanti i diletantice (članovi G ajreta) pod izvrsnom režijom dugogod išn jeg G ajreto v og radnika gosp. Saliha Kazazića gruntovničara, odličn o izveli. N aročito su se istakli u ulozi velikog serdara g. H usn ija Šehović, Karapandže g. Ism et K udra, Ahm ed-bega šestokrilovića g. Sm ail Kudra, Meleć-hanume gđica Su bh ija Custović, sluge H useina g. A lija H adžiom erović, H asan-paše T ire g. Ibrahim Fazlagić, kneza Krilaša g. L ebib Cerić, kneginje R oksande gđica A lije Ibrulj, Kujundži-paše g. Mahm utaga Ibrulj, te starog Lale g. M urad Sefo . T ak o đer su i ostali diletatnti sv o je uloge d obro shvatili i odigrali. N ak o n program a prešlo se na zabavu i igranku. Bogati slan i i slatki bife, k ojeg su sakupile vrijedne g o spo đe: Šarac, K azazić i Oručević, bio je brzo rasprodat. T ak ođer je bila bogata tom bola, k oju su d arovali k ao i svake godine plemeniti prijatelji i prijateljice G ajreta, te je za b av a imala i od 0 ve grane lijep prihod, što se n aročito m ože zahvaliti gg. N azifu Oručcviću i Sm ailu Kudri. НОВИ УТЕМЕЉАЧИ ГА ЈР Е Т А Госпођа Ж ивана М. Јовановић, рођена Симовић, бивша 1'ајретова питомица a сада учител>ица у Чемерску код Кавадара, a знак паж њ е и захвалности према Г ајрету, уписала се з а члана утем ељ ача Г а јр е т а са сумом од Дин 500.— . Нека се у госпођу Јовановић угледају и остале бивше Г ајретове питомице, a њој нека je топла хвала. Још прошле године уписао се з а члана утем ељача Гајрета са свотом од Дин 500.— у потовом господин Ш ериф 'Батић, трго вац из П розора. Нека je господину Ћатићу испред Г ајр ет а топла хвала. ИЗЛ ЕТ Г А ЈРЕ ТО ВИ Х ЧЛАНОВА ИЗ ПРИЈЕПОЉ А HA »П ОПОВИ ЦЕ« O D L IČ N O U S P JE L A G O D I Š N JA G A JR E T O V A Z A B A V A U Č A P L JIN I 4 marta o. g. o držan a je velik a g o d išn ja G ajreto v a zab av a u Č apljin i, k o ja je sv o jim odličnim m oralnim i materijalnim uspjehom — naravn o uzim ajući u o b zir o p ću privrednu krizu i teško m aterijalno stan je m uslim ana — n adm ašila sve G ajretove zabave od O slo b o đ e n ja d o dan as. V elika i lijep o dekorisana sala C rve n og K rsta bila je i suviše m alena za ovako rekordan broj posjetilaca, a naročito m uslim ana i muslim anki. O sobito je p adao u oči velik i broj se ljak a iz bliže i d alje o ko­ lice, koji n ijesu žalili tru da ni m aterijalnih žrtav a da svojim prisustvom m anifestuju sv o ju veliku privrženost G ajretu i da njegovu zab av u b o lje uveličaju. D a je o vo g o dišn ja zab av a, k o ja je b ila zakazan a na Hadžinski bajram , a iz tehničkih razloga m o rala biti odložena za 4 marta, o vak o izn ad sv a k o g oček iv an ja u sp jela , im a se u prvom redu zahvaliti M jesnom o dbo ru , sa go sp . A v d ijo m Š a r­ cem na čelu, k oji je d a o sve o d sebe d a za b av a što d ostojn ije i ljepše uspije. S to se tiče sam o g p rogram a zab av e m ora se konstatovati d a je veom a za d o v o ljio sv e posjetioce. Z abav u je otvorio prigodnim go vo ro m b iv ši pitom ac G ajreta g. N afik Kazazić, koji se je zah valio n a o grom n oj p osjeti, te je u svom e govoru iznio sve poteškoće G a jre ta s k ojim a se je b o rio knoz minulih 35 godina, k a o i n jegove vrline p odižu ći n aš islam ski clemenat na kulturno-prosvjetnom p o lju . Pri završetku n jeg o ­ v o g govora otsvirana je D ržavn a him na, k o ja je o d strane p ri­ sutnih stojeći saslušan a, u z burne poklike N j. V el. K ralju . Iza pozdravnog go vo ra d eklam ovala je » P o k 1 i č « m ala Z ibka Šarac, koja je p o žn jela buran aplau z, iza čega je v o jn a g lazba otsvirala »G ajreto v u himnu«-. K ao treća tačka program a p ri­ kazan je balet » K o p o k i d a « , k o je g su izv o dile m lade čla­ N a kraju, M jesni o d b o r G ajreta ovom prilikom toplo zah valjuje svim a onim plemenitim G ajretovim saradn icim a koji bilo posjetom , dobro vo ljn im prilogom , bifeom ili ma čime dopriniješe da o vak o lijepo zab av a uspije. Од оснивања Гајретове читаонице у Пријепољу осјетио се врло жив рад на окупљању пријепољсже омладине. Поред одржалих разних културних лриредаба Гајретова читаоница активно ради м на здравственом шодизању својих чланова. У т у сврху (припремљен je) 14 априла о. г. и излет у непосредну близину Пријепоља на брдо »П опавице«. Излет je био врло посјећен и лричинио je огромно задовољ ство гтосјетиоцима. Ha челу с а Г ајретовим тамбураш ким оркестром поворка je кренула испред Г ајретовог локала и у з пјесму и свирку и велико одуш евљ ењ е стигла je на м јесто гдје je већ било припремљено јел 1а и о стал е потребе з а излет. Послије закуске, и оја je протекла у врло срдач!Ном тону, настало je опш те весеље. Омладинци у з пратњ у там бураш ког оркестра отпјевали су неколико изрази то санџачких пјесама. Поред т ога npoграм je био) испуњен врло духовитим ш алам а и играма. Весељ е je «аставл>еио до 21 час увече, када се псшово формирала поворка и са м јеста и злета прошла кроз град увесељавајући ,пролазн1Ике који су поздрављали ову омладинску манифестацију. Затим je весеље настављено у локалу Г а јр ет а до дубоко у ноћи. О вакав рад Г ајретове омладине у Пријепољу треба истим темпом настави ти , ш то he користити пријепољској омладини на културном и просвјетном пољу. ПРИЛОЗИ ЗА Г А ЈР Е Т ИЗ С Т А РО Г БАРА Мјесни одбор Г ајр ет а у Старом Б ару дозначио je Главном одбору Г а јр ет а Дин 519.50 од црикупљених добровољ них прилога прилихом прошлог Курбан бајрам а као и од ггрикупље1них курбансклх кожица. Курбанске кожице дали су Гајрету слиједећа г г.: Заим Прељевић Дин 1 8 — , Јунуз Дивановић Дин 16.— , Гарајф и ла Ш еховић Дин 16.— , М ухтар Хаверић Ди>н 16.—, Абдулах Салковић Дин 16.— , Неуиб Ибришимовић Дин 16.— , М ахмуд З а г ав о р Дин 16.— , Ислам Ишма Дин 16.— , Омер Перочевић Дин 15.— , Осман Нихочевић Дии 15.— , Смако Мустаф и!| Дин 14.— Удова Бега Перић Дин 15.— . О д ових лица покупљене су курбанске кожице и продате no и аведеним цијенама. �Добровољне прилоге даровала су слиједећа гг.: no Дии 10.— : Исо Никочевмћ, Махмуд Перић, Смако Бајмаковић, Исо Мустафић, Мурто Метовић, Хасан Никличевић, Гарајфила Слаковић, Халил Хаверић и Тахир Прцољић. Надаље je сакупљено пред џамијом у Пограду Дин 42.— добровољних прилога за Гајрет, a пред џамијом у Варошу (Омербашићи) Дин 117.50, пред џамијом у Доброј Води Дин 67.— . Поред ових прилога Дурко Трупица даровао je Дин 4.— a Омер Матезић и Суљо Перерић no Дин 5.— . Нека je сакупљачима и дароваоцима наша хвала. ПРИХОДИ ИЗ ЉУБИЊА Новоизабрани Мјесни одбор Гајрета у Љубињу дозначио je Главном одбору Гајрета Дин 800.— у којој je суми садржано Дин 720.— као прчход одржаване Гајретове бајрамске приредбе, a Ди.н 80.— потјече од дарованих курбанских кожица које дароваш е: Х абиба хан. уд. Сердаревић, Ж ујо Омерага, Хамдија Сердаревић, Ашида хан. удова Сердаревић — no 1 комад. DUGOVANJE ZA GAJRETOV KALENDAR Umoljavaju se Gajretove jedinice iz slijedećih m jesta da doznače Glavnom odboru G ajreta dug za otposlate im ovo­ godišnje kalendare: » Mjesni odbori: Bijelo Polje 96.— 12.— » Avtovac Din i i — Lukavac96.— » Konjic 12Д.— Kakanj Doboj 24,— » * Nova Varoš 180.— Lastva 24CL-—— » Bugojno - 156.— Vel. Kladuša 120.— j, * Bos. Dubica 600.— Sjenica 24.— » Jajce 144.— šarevci 180.— * T ešanj » Niš 240.— 60.— Zenica 180.— Kupres V Visoko * <12.— Povjerenic i: Travnik 720,— 1)iii 180.— Vlasenica 190.— Kulen Vakuf > » 84,— Rogatica 480,— Mrkonjić-grad » 600.— •Prozor 60,— Srebrenica j, 6 0 .Goražde 3 6 . ^ Živinice (sr. Tuzla) 80.— Kreka » 12,— Kragujevac » 120 — Foča 300.— Klokt j, » 216.— Gacko 120.— Glamoč * 120.— Stolac 60,— Srnice » » 144.— Čapljina 480.— Herceg Novi » » 60,— Gračanica 1 2 .- . K alesija » 36,— Olovo •» 120.— Vrbanjci Bos. Brod 80.— Srnetica 36.— ' » » ПРОМИВИСАЊЕ Госп. Шефик Садиковић из Љубушког, син Садик еф. Садиковића, великог Гајретовог помагача и добротвора, промсвисан je 2 / априла о. r. за доктора свеукупне медицине na Универзитету у Бечу. Честитајући младом доктору постигнуту част, истовремено честитамо и његовом племенитом оцу Садик ефенднји, који не пропушта ни једне прилике a да се издашно не сјети прилогом нашег Гајрета. Такођер честитамо и његовом брату г. Шерифу, вањском члану Главног одбора Гајр ета и једном од врло истакнутих Гајретових поборника у Херцегсвини, — као и цијелој фамилији Садиковића. Друштво Г ајрет има и нарочитог разлога да се радује овом успјеху Дра Шефика, јер je он за вријеме школовања у гимназији био la jp e io u пизомац, na прелш |Оме н>егов успјех зе успјех и Гајретов. je успјех и Гајретов. ЈАВНА ЗАХВАЛА Дана 3 априла ове године, након дуље и тешке болести, умро je у 28 години живота дугогодишњи и ревносни члан Управног одбора Г ајрета у Гацку, Хуснија Диздаревић, чиновник овдашњег среског суда . Својим искреним ,пожртвовним и несебичним радом, како у приватном тако и јавном животу, стекао je рахметлија за ово кратко вријеме свога живота видне заслуге, на чему му je цјелокупно грађанство вароши Гацко, na и ближе околице, одало видно признање својом величанственом и непрегледном поворколг приликом испраћаја до његова мезара. С а рахметлијом су се поред осталих познаника и пријатељ а опростили лијепим говорима г. г. Катић Борислав и Витковкћ Јеф то, чиновници овдашњег Среског суда и вишегодишњи другови Хуснијини. Затим испред овдашњег Со- јсолског друш тва, старешина друш тва г. Јефтановић Лазо, те пспред Г ајрета Куртовић Хамид имам у пензији. Г. Јефтановић положио je испред Соколског друштва, у коме je рахметлија био такођер дугогодишњи члан одбора, један лијел вијенац. Ово друш тво израж ава овим своју највећу захвалност CBOi\ie ревносном члану рахметли Хуснији, a уједно се захваљ ује свима присутнима у погребној поворци, приликом сахране рахметлије! Нарочиту захвалност изразујемо г. г. говорницима, који су се дирљиво опростили са рахметлијом. , Исто такову захвалност изражавамо Соколском друш тву, a посебно захвалу дугујемо г. Др. Драгутину Бабићу, ,'среском л>екару, који je уложио све напоре д а спаси Хуснију. Нека би Алах подијелио рахметлији све благодати џенета, a његовој ожалошћеној мајци, браћи, сестрама и осталој родбини благе утјехе! Г а ц к о , дне 4 априла 1939. — Г ајрет — Гацко. �0 I I Централна дирекција државних рударских предузе^а у Сарајеву 0 врши продају угљена из свих државних рудника у Краљевини и то: МРКИ УГАЉ: Какањ, Мосгар, Бањ а Лука, Масловаре, Врдник, Сењски Рудник, Равна Река, Забуковац ЈШГНИТ: Крека, Угљевик, Велење КРУПНЕ ВРСТЕ УГЉА Т. Ј. КОМАДАСТИ И КОЦКАСТИ ОДЛИЧНЕ СУ ЗА ЛОЖЕЊЕ ШТЕДЊАКА, ПЕЋИ, KAO И ЛОКОМОБИЛА И СВИХ ПОЉОПРИВРЕДНИХ МАШИНА, ДОК JE КАКАЊСКИ И ЗАБУКОВАЧКИ УГАЉ ОСИМ ТОГА, A РАДИ ВЕЛИКЕ КАЛОРИЈСКЕ МОЋИ, НАРОЧИТО ПОДЕСАН ЗА ЦЕНТРАЛНО ГРИЈАЊЕ. п 0 СИТНЕ ВРСТЕ Т. Ј. ОРАШАСТИ, СИТНИ И ПРАХ УПОТРЕБЉАВАЈУ СЕ KAO ГОРИВО У СВИМ ИНДУСТРИЈАМА. ПРОДАЈА МАНГАНОВЕ РУДЕ ИЗ РУДНИКА »БОСНИЕ« СЕМИЗОВАЦ И КРОМОВЕ РУДЕ ИЗ РУДНИКА У ДУБОШТИЦИ КОД ЗАВИДОВИЋА. СВЕ ИНФОРМАЦИЈЕ ДАЈЕ: 0 D D D ЦЕНТРАЛНА Д И РЕКЦ И ЈА Д Р Ж А В Н И Х РУДАРСКИХ П Р Е Д У З Е Ћ А У САРАЈЕВУ I D D 0 I 0 Т Е Л Е Ф О Н И : 22-01, 22-02, 22-03 и 22-04. 0 A � https://kolekcije.nub.ba/files/original/baa924cbf21e048773eea6afe9b03364.pdf cdc9e8f35e0dd0c464dec77423bc1409 PDF Text Text TA K C A У Г О Т О В У П Л А Ћ Е Н А Г Л A 15II A Г О Д II III 11»A С К У П Ш Т И Н А Г А Ј Р Е Т А о д р ж а м а 9 /ула 1939 г о д и н е у С а р а / е в у Сараје ЂО 1939 ИЗДАЈЕ ГЛАВНИ ОДБОР ГАЈРЕТА У САРАЈЕВУ ф ГЛАВНИ И ОДГОВОРНИ УРЕДНИК ХАМИД КУКИЋ �7 !> У ГАЈРЕТ, ЛИСТ ДРУШТВА ГАЈРЕТА ИЗЛАЗИ МЈЕСЕЧНО, ЦИЈЕНА МУ JE ЗА НАШУ ОТАЏБИНУ 60 ДИНАРА HA ГОДИНУ, A ЗА СВЕ ОСТАЛЕ ЗЕМЉЕ ПРЕКО ГРАНИЦЕ 120 ДИНАРА. ЂАЦИ ГАЈРЕТОВИ ПИТОМЦИ ДОБИВАЈУ ЛИСТ У ПОЛА ЦИЈЕНЕ КОД ГЛАВНОГ ОДБОРА ИЛИ КОД УГ1РАВЕ ГАЈРЕТОВИХ КОНВИКАТА. Власник друштво »Га|рет« — Одговорни уредник: Хамнд Кукић — Штампарија Босанска Пошта Јосип Бретлер и др. одговара Јосип Гргић. �Год. X X Б р о ј IO Сара/ево, а -в г у с т 1939 Г Л ЈР Е Т О В Л ГЛ Л П Н Л С К У П Ш ТИ Н Л 8 и 9 fy jia 1 9 3 9 г о д и н е П р е т к о н ф е р е н ц и ја за глањну скупштину Овогодишња Гајретова редовна главна годишња скупштина протекла je- у знаку стремљења за појачањем Гајретова дјела, нарочито на селу и у запуштеним нашим крајевима. Послије школовања омладине, које и надаље остаје главна грана Гајретова рада, наше запарложено село има да буде прва u најважнија брига Гајрета и свих његових организација. Наше село које сачињава срчику народну и коме, осим Гајрета, нико није ни покушавао да приђе, све то више пада. Сељаку се приступало — како то лијепо рече један делегат на прошлој нашој скупштини — само онда када га се требало, када се тражило нешто од њега. Било je, дакле, извјесног контакта између града и села, али тај контакт скоро искључиво je имао спекулативно политички карактер. To je бивало онда када je помоћу сељака и његовог гласа требало доћи д о положаја и сииекура. Но одмах no датом гласу сељак je препуштан самоме себи, да тавори и да полако али сигурно пропада. Одувијек je наш грађанин имао о сељаку погрешно схватање, сматрајући га инфериорним бићем, коме je усуд додијелио да се злопати и да никада не прогледа властитим очима. Није таково гледање на сељака код других народа, na mt код других дијелова нашега народа. Погледајмо интелигенцију наше браће других вјероисповијести, na ћемо видјети да из села имају можда и више школованих него из града. Виталност и конструктивност те интелигенције са села уочљива je свакоме. Опћенито можемо констатовати да се je гријешило према селу. Многи фактори којп су и те како били дужни да раде no сисгематском плану на културном и социјалном подизању села, оглушивали су се о село. Једини je Гајрет, помоћу својих радника и својих бивших питомаца, бар нешто предузимао да помогне селу и сељаху. Гајрет je, како je познато, одржавао задругарске течајеве, живом и писаном ријечи настојао да популарише идеју задругарства, opranизовао и одржавао аналфабетске течајеве и популарна предавања, заговарао и помагао оснивање домаћичкпх течајева у селима итд. Но све je то и сувшпе малено да би се могло говорити о неком већем заиаху n успјеху који je Гајрет постигао у том пранцу. Навала за школовањем апсорбовала je скоро сва Гајретова новчана средства, na се на тај начин mije могло ни приступати неком озбиљнијем раду ua подизању села. Констатовано je међутим да je Гајрет учинио највећу услугу муслпманима ових нрајева тиме што je школовао и помагао при школовању око 6000 лица, што би сачињавало близу 70% од цјелокупног броја школованих међу муслиманима. И да Гајрет није ништа учинио него то, он je задужио тиме занавијек наш елеменат и цијелу нам народну заједницу. Створивши овако импозантан кадар школованих људи, Гајрет je у могуНности несамо да помишља него и да пређе на систематски организовани рад у ширим народним слојевима. Ово je уједно била и главна тема дискусије на прошлој ------- • ----------- 175 �Гајретовој главној скупштини. Сви говорници, узимајући ријеч, нису пропустили прилику да се поред осврта на рад друштвених организација и установа не осврну на заосталост и пропадање народних маса, указујући уједно на хитну потребу приступања озбнљном раду на селу Гајретових трудбеника и његових организација. Наш Санџак био je друга најважниЈа тема дискусије на нашој скупшгини. Просвјетно стање Санџака налази се у оном стадију у коме су с е налазили босанско - херцеговачки муслимани прије 30—40 година. Тамо je тотално помањкање и учитеља и професора и других школованих муслимана. Народ даномице све то више пропада, ' na ако му се убрзо не прискочи у помоН, пријети му катастрофа i i потпуно ишчезавање. О Санџаку досада није нико водио рачуна осим Гајрета, како су то утврдили сви делегати из санџачких мјеста. Указаио je на потребу да н надлежне вјерске власти хитно интеревенишу и да својим старањем допринесу бар толико да се заустави пропадање тамошњег муслиманског живља који je крв наше крви. Апсолвенти наших вјерских ш ол а требали би првенствено да се постављају у Санџаку. Апеловано je на млађу интелигенцију из Босне и Херцеговине • 176 <• 'W“ i \ fes?*, ipilHu' na не избјегава Санџак пра тражењу „амЈештења у државнам слушбама. Санџак их очекује na прини у братски загрљај и ra m ће с е она o c / e t a ™ Као своји «ahy својима. Тано je најшвре поље pana сваком народном доброжелитељу и ттелектуалцу. У з Гајретов рад, pan на селу « nouoh Санџану „мају да буду смјернице Гајретова будућег рада. И заиста je био посљедњи моменат да Гајрет и наша интелигенција и наше вјерске установе и сви остали фактори схвате озбиљно и приме срцу рад у заборављеним иародним масама и у запарложе- ном Санџаку. Послије ослобођења овогодишња скупштина je Јбила квалитативно и квантитативно на висини. Још ии једну Гајретову главну скупштину није посјетно оволнки бpoj делегата као овогодишњу. Поред трговаца, занатлија, тежака, илмије скупштпнц je присуствовао импозантан бpoj школованих људи ii интелектуалаца, међу којима je било њих око 50 са академском наобразбом. To je уједно и најбољн доказ великог интересовања и љубави за Гајрет, a то je и доказ колпко се цијени Гајретова мисија у нашему народу. �Z a p isn ik skupštinske pretkonferencije održane 8 jula 1939 godine Konferenciju je u prisustvu brojnih društvenih delegata iz svih jedinica otvorio u 3 sata poslije podne pretsjednik g. Dr. A vd o Hasanbegović. GOVOR G. Dra HASANBEGOVIĆA Draga braćo delegati, sestre i drugovi, Otvaram ovaj radni dio naše ovogodišnje skupštine, otvaram našu ovogodišnju konferenciju sa pozdravima i dobrodošlicom svima vama, uz iskrene pozdrave svima oni­ ma koji vas uputiše na ovaj Gajretov rad, sa pozdravima svima onima koji om ogućiše da se danas sastanemo i za­ ložim o za ovogodišnji Gajretov uspjeh. Braćo, danas i sutra pretresafemp pitanja koja interesuju Gajret i Gajretov rad, pretresaćemo pitanja koja interesuju sve Gajretove radnike, pretresaćemo pitanja koja će ući u suštinu ovogodišn jeg rada kako smo to radili i do sada, pretresaćemo pitanja o kojima ćemo dati upute i di­ rektive za idući rad. Završili smo jednu godinu Gajretova rada, ali ipak, nažalost, moram da naglasim, jednu kritičnu i tešku g o ­ dinu. Završili sm o jednu godinu u kojoj se p o sudbini Gajretovih tradicija nametala Gajretu često puta borba, i to borba sa mnogih strana. Gajret je, braćo, te borbe uvijek primao, ali ne onako kako su bile namijenjene i upućene sa željenim reperkusijama, n ego ih upućivala na gajretovski put. Vi Gajretovi radnici na terenu, vi ste shvatili sve te borbe onako kako je to trebalo. Shvatili ste ih tako, da ste bili dužni da se jo š jače okupite o k o Gajreta i da učinite sve, pa da od protivnika napravite prijatelja. Eto to su principi koji su Gajretove radnike uvijek rukovodili, a za d ob ro elementa kojem Gajret služi. Oni su se tim princi­ pima uvijek rukovodili, i ti principi su pom ogli da je Gaj­ ret u ovim kritičnim vremenima nesamo m ogao, nego i m orao da zabilježi dobre rezultate. Ja sam rekao da je Gajret m orao i ovu godinu svoga rada da provede p od izvjesnom borbom , jer, bilo je nepo­ zvanih, braćo, koji su pokušavali često puta na jedan veoma neukusan način da se očešu o Gajret, da se na jedan neu­ kusan način očešu o Gajretove radnike. Pri svemu tome, bJagodareći hladnokrvnosti koju ste sačuvali i vašoj ljubavi prema Gajretu i elementu s kakvim Gajret radi, Gajret je iz te borbe izišao kao pobjednik. Ja vjerujem, braćo, da nas u budućnosti čekaju još teže borbe, još mučnije borbe, borbe još šireg obujma. Ali zato će Gajretovi radnici, koji su znali s koljena na koljeno kroz 35 godina da prinose žrtve samo da bi očuvali Gajret, i u buduće preći preko toga i održati Gajret na n jegovoj visini. Ja u to vjerujem, jer mi sm o u tome radu stekli m noga iskustva, ali sm o ujedno i spremni na teške žrtve. U ovom našem prijateljskom krugu smijem otvoreno reći, da je za rad u Gajretu potrebno m n ogo žrtava, jer se bez njih ne može ništa postići. Mi sm o svjesni da ćem o i u buduće, nažalost, naići na teške borbe. Mi moramo da budemo toga svjesni ako hoćemo i želimo, a mi hoćemo i želimo, da očuvamo Gajret. Ja ću imati prilike još koji put u toku ove današnje naše konefrencije da uzmem riječ, i da specijalno govorim o pitanjima naše dužnosti prema Gajretu i o funkcijama koje zauzimamo. Ja bih ujedno želio da o v o vrijeme koje nam danas stoji na raspoloženju iskoristimo najracionalnije. M noga pitanja treba da se pretresu na konferenciji i mnogi za­ ključci da se donesu. Zato, ako to želimo, a mi želimo, naše diskusije na konferenciji treba da najracionalnije isko­ ristimo. Drugim riječima, treba da se držimo stvarnosti, stvarnih predmeta i da u što kraćem roku uspijemo s tim pitanjima i s tim diskusijama postići rezultate i donijeti zaključke. Zato, ko od gospode želi da govori, treba da se prijavi za riječ, da izađe na govornicu i da govori pred svima delegatima. T o ie radi toga da znamo ko govori, šta govori i iz koje jedinice govori. Radi što racionalnijeg iskorišćavanja vremena molim, da se iz jedne te iste jedinice ne prijav­ ljuje previše govornika. Sa ovim sugestijama ja vas ponovno pozdravljam i želim da ovaj naš današnji rad, koji ie važan p o sutrašnju skupštinu, p o naš Gajret i elemenat kojem on služi, bude sretan. Živjeli i d obro došli. Živio, odgovara skupština. Riječ nakon toga uzima sekretar g. Kukić koji referiše o predlozima za skupštinu. PREDLOŽI GLAVNOG ODBORA Promjena društvenih pravila. Promjena društvenih pra­ vila sastoji se u glavnom u sastavu Glavnog odbora. Tu promjenu diktovala je stvarna potreba. Sa dosadašnjim brojem svojih članova Glavni od bor je dosta glom azno tijelo, a to u dobroj mjeri ometa nor­ m alno odvijanje društvenih poslova, a ometa i njihovu ekspeditivnost. Prema dosadašnjim propisima društvenih, pravila, sadanji Glavni od bor sastoji se od 24 člana, 12 zamjenika, te 5 članova nadzornog odbora i njihovih 5 zamjenika, ukupno dakle 46 lica iz Sarajeva, koja sačinjavaju Glavni izvršni odbor. Osim toga, u Glavni od bor ulazilo je d o sada 18 čla­ nova i 8 zamjenika izvan Sarajeva. Promjenom društvenih pravila,- koju predlaže Glavni odbor, predviđa se: 18 d o 30 članova Glavnog odbora iz Sarajeva i 18 d o 30 članova izvan Sarajeva. Glavni odbor se konstituiše i bira iz svoje sredine Glavni izvršni od bor od 12 članova iz Sarajeva. U Glavni izvršni od b or ulaze svi funkcioneri G lavnog od bora i još _______________________ 177 �5 članova bez funkcije. Funkcije članova G lavnog odbora ostaju nepromijenjene u Glavnom izvršnom odboru. Težište cjeloku pn og unutarnjeg društvenog rada je, prema propisima novih Pravila, na G lavnom izvršnom od ­ boru. Glavni izvršni o d b o r održava redovne sjednice svakih 14 dana, a Glavni o d b o r 4 puta godišnje, i to pred glavnu skupštinu, poslije Glavne skupštine, početkom školske g o ­ dine i o prvom društvenom semestru. P o potrebi može održavati i vanredne sjednice kako Glavni od b or tako i Glavni izvršni odbor. (Iz um noženog predloga promjene Pravila m ogu se vidjeti dužnosti jed n og i d r u g o g odbora.) Predviđa se novim pravilima uvođenje nove vrste čla­ nova velikih dorotvora koji plaćaju 5.000 dinara, dok se dosadanji članovi »legatori« ili »veliki d o b rotvori« nazivaju samo legatori. Članovi legatori dobivaju besplatno sva društvena izdanja. D o b ro tvo ri i utemeljači moraju plaćati i redovnu čla­ narinu ako žele da imaju aktivno i pasivno pravo izbora. P R E D LO ŽI MJESNIH O D B O R A Banja Luka: 1) Da se osnuje pri G lavnom odboru Gajretova centralna biblioteka sa filijalama u većim mjestima i putujućim knjižnicama. 2) D a se pri prijemu pitom aca u internate vrši odabi­ ranje pitomaca naročito pri prigianju novih pitomaca koji bi m orali završiti razred najmanje vrlo dobrim uspjehom. Također da se primjenjuju strožije mjere za pitomce koji na prvom semestru padaju. 3) Da Glavni o d b o r iz svoje sredine izabere uži od bor koji će narodu davati privredna uputstva i savjete te izna­ laziti načina da se sposobn i i vrijedni svršenici stručnih i privrednih škola uposle.M ostar: 1) D a se pristupi odm ah akciji za podizanje nove zgrade G a jretovog internata u M ostaru. 2) Da se muslimanski seljaci upućuju na Seljačko sve­ učilište u Z agrebu o trošku Gajreta, te da se uopšte obra­ zovanje muslimanskih seljaka postavi na praktičnu i ko­ risnu osnovu. M aglaj: 1) D a se ove god in e n aročito izlazi u susret molbama pitomaca koji žele pohađati učiteljske škole. 2) Da se ne podjeljuju mjesta u internatima đacima iz mjesta gd je imaju srednje škole. 3) Da Glavni o d b o r uloži n aročito što veći trud o k o proširenja rada G ajretove zadruge. 4) Da Glavni o d b o r povede akciju da se kod raznih privrednika ili zanatlija u B. H. smjesti što više muslimanske djece na zanate i m im o G a jretovog šegrtskog doma. N ova V a roš: 1) Da se u N o v o j Varoši postavi što više muslimana činovnika, naročito prosvjetnih radnika i prav­ nika koji bi pored Gajreta koristili i islamskoj vjerskoj zajednici. 2) Da se u N o v o j Varoši osnuje G ajretova ćilimarska škola, p ošto sk o ro sav muslimanski ženski svijet izrađuje ćilirne i od toga živi. 3) Da Glavni o d b o r posveti specijalnu pažnju San­ džaku. PREDLOŽI DRUŠTVENIH Č L A N O V A N iš: G. Mehrned Idrizović dosta vio je opširan predlog za proširenje G ajretova rada na selu. G . Idrizović će usmeno obrazložiti svoj predlog. 178 - Sarajevo - g. Eminbeg Ferizbegovic: Da bi se Gaj­ retova Zadruga podigla bar približno na vrstnu dostojnu Gajreta i njegovog imena, predlaže da svak, član Gajreta upiše bar p o jedan udjel Gajretove Zadruge u vršim od Din. 2 0 . - , na koju su visinu sniženi udjeli Zadruge po novim pravilima. USPJEH PITOM ACA U NAUCI U SK. GODINI 1938/39. a) po uspjehu u nauci po školama: Š K O L E Realne gimnazije Šerijatska gimnazija Ženska realna gimn. Učiteljske Trgovačke akademije Građanske Srednja tehnička Ženska isl. vjerska Banov. žen. stručna Državna stručna Muške stručne zanat. Željeznička zanatska Niže medrese Šumarska Zanatlije Ukupno 19 100 125 5 62 16 b) po uspjehu u nauci u pojedinim konviktima: MJESTO KONVIKTA Muški Sarajevo Ženski Muški Banjaluka Bihać Mostar Plevlje Trebiuje Tuzla Ukupno G. Bekir Omersoftić: Braćo i sestre, iako ima starije g osp ode kojima bi trebalo ustupiti mjesto u diskusiji prije mene, dozvolite mi da poslije pretsjednika i sekretara pro­ govorim nekoliko riječi. Uzimam riječ, prvo, z b o g toga što sam, udovoljavajući zaključku prošle gl. skupštine i želji G lavnog odbora, u toku ove godine izvršio dužnost člana G lavnog odbora i proputovao ispred Gajreta krajeve koje je malo ko s ovih strana prolazio. Ja sam ov o g a proljeća proputovao u Gajretovom poslu Priboj, Plevlje, Novi Pazar, Sjenicu i Novu Varoš. Smatram da članovi Gajreta iz Bijelog Polja neće mi zamjeriti što još nisam dolazio medu njih, ali to nisam m ogao učiniti u pomanjkanju puta. Putujući kroz Sandžak konstatovao sam da je od svih pozvanih faktora jedini Gajret učinio nešto pozitivno za Sandžak. Da nije bilo Gajreta izgleda da bi Sandžaklije d u g o čekale da im neko ukaže na potrebu da idu u škole, kao što sm o i mi u B. i H. d u g o čekali. Pored toga, zahva­ ljujući Gajretu u Novom Pazaru osnovana je Gajretova ćilimarska škola, koju je dosada svršilo 58 djevojaka, a koje baveći se ćilimarstvom kod svojih kuća izdržavaju sebe i �svoje familije. Nadalje, uzduž cijelog Sandžaka postoje Gajretove čitaonice, koje su žarišta svakog kulturnog i pro­ svjetnog rada u Sandžaku. — U svemu je najvažnije to da je Sandžak vezan sa Bosnom jedino putem Gajreta. — Prilikom svoga proputovanja konstatovao sam da svako dijete u Sandžaku znade za Gajret, a to znači vrlo m nogo i za Sandžak i za Gajret i za muslimane uopšte. U svima mjestima pitao sam ih da li smatraju Gajret suvišnim, pa su svi od govorili da oni ne m ogu nikada zaboraviti što je Gajret učinio za njih, samo mole da se u buduće još više pogleda na njih. Stanje je Sandžaka teško i očajno. Pred izbore tri puta je obećavano da će kroz Sandžak biti trasirana željeznička pruga, ali od to g obećanja nije bilo ništa. Prolazeći kroz Sandžak sm io sam da kažem da je Gajret prvi p očeo da vodi brigu o težaku. Zna se da je Gajret održavao zadrugarske tečajeve o vlastitom trošku, da je održavao među težacima analfabetske tečajeve, da je održavao predavanja itd. Naš trgovac i zanatlija su neorganizovani. Ženski svijet je bez uposlenja, a samo muškarci privređuju, pa i u porodicama gdje je p o 10— 15 čeljadi. I, dok smo mi u B. i H. ipak uspjeli da se u tom pravcu naše stanje popravi, u Sandžaku se živi kao kod nas prije 30 godina. Prolazeći pojedina mjesta konstatovao sam jednu pohvalnu činjenicu: Sandžaklije vole svoga Kralja i svoju domovinu, rado idu u vojsku i vrše sve građanske dužnosti. Pored toga vidio sam npr. u Sjenici da su članovi Gajreta i pravoslavni i muslimani.^ T o je utješna pojava j to je znak bratske ljubavi. Međutim i Sandžaklije kao i mi imaju izvjesne mane: sve se čeka od odbora kao što i mi čekamo od Glavnog o d ­ bora. Izabere se o d b or i sva se briga prebaci na taj odbor. Članarina se veoma slabo kupi. U cijelom Sandžaku nema nijednog člana Gajreta koji plaća 5.— dinara mjesečne članarine. U tom pravcu mi iz B. i H. prednjačimo. Greška je Sandžaklija što G ajretov novac troše onamo gdje to ne bi smjeli činiti. Društveni novac troše npr. za nabavku radio-aparata, za inventar itd. Međutim kada dođete u Sandžak nemate drugih lokala gdje biste mogli svratiti osim Gajretovih čitaonica. Te čitaonice su okupile o k o sebe sve što je d ob ro i čestito. N o Sandžaklije bi morali izna­ laziti specijalne prihode za čitaonice i iz tih prihoda izdr­ žavati ih, kako to propisuje i Pravilnik za Gajretove čita­ onice, a Gajretov novac morali bi neokrnjen slati Glavnom odboru. Na taj način više bi sandžačke djece dobivalo Gajretovu pomoć. P o svom ponosu, p o svojoj čestitosti, pjesmi i osje­ ćajima Sandžak je druga Bosna i Hercegovina. P o svojoj prošlosti i p o svome položaju Sandžak gravitira Bosni i Hercegovini. Zatim prigovara muslimanima činovnicima iz Bosne što izbjegavaju Sandžak. Ništa nije teže služiti u Sandžaku, nego npr. u Maglaju i Gacku. Zatim govori o Vakufu koji pored, Gajreta vodi brigu 0 sandžačkim muslimanima. Vakuf u Skoplju daje stipen­ dije svršenim đacima Velike medrese. Nekoji od tih đaka su pravilno shvatili svoje dužnosti, a neki bi opet htjeli da unose novotarije u naš društveni život i u našu familiju, čime izazivaju samo zabune i pometnje i ometaju stvarno, otrežnjavanje tamošnjeg svijeta. Time ti đaci m ogu da više naškode n ego da koriste. Svi muslimani moraju uvijek biti blagodarni Blaženopoč. Viteškom Kralju Aleksandru za osnivanje »Velike medrese« p od Njegovim imenom. Zahvaljujući toj medresi 1 Gajretu p ošlo se i u Sandžaku napred. U daljnjem govoru preporučuje g. Omersoftić da se ove godine Sandžaku pomogne što više. U augustu iduće godine u Sandžaku se proslavlja 20-godišnjica Gajretova rada. Tom prilikom trebalo bi da posjeti Sandžak što veći bro| intelektualaca — Gajretovih radnika. Tam o je preče održavati sastanke nego u Beogradu i Zagrebu. Raduje ga što je Gl. odbor voljan da dade Sandžaku sve on o što Sandžak dade Gajretu u materijalnom pogledu. Sandžaklije krivo imajti ako misle da Gajretu dolaze prihodi s nekih strana, a ne iz naroda. Oni treba da znaju da i u Bosni ima vrlo m nogo kuća gdje se ruča a ne večera. Zaželivši napredak Sandžaku, g. Omersoftić je završio svoj govor, uz aplauz prisutnih delegata. G. Prašo Latif: prikazuje prilike Sandžaka gdje on služi a naročito u Sjenici koja ima oko 3000 stanovnika a od toga oko % muslimanskog življa kako u gradu tako i u okolici. Pored 75% muslimanskog stanovništva u srezu je samp 5'% muslimana činovnika, a od toga jedan jedini učitelj mještanin. Sjenički srez ima 14 osnovnih škola u kojima je i pored nadmoćnosti muslimanskog življa jedva 15'% musli­ manske djece i 2 % ženske od kojih je većina prisilno upi­ sana u školu. Ni mektebi ne prolaze mnogo bolje, čiji su vjeroučitelji većinom nekvaliifkovani. Građanska škola u Sjenici imala je u prošloj godini svega 7 muslinaske djece iz mjesta od kojih je samo jedno sa uspjehom svršilo razred. -N j u ostalim srednjim školama na strani sjenička musli­ manska djeca nisu bolje zastupljena. I pohađanje Velike medrese u Skoplju je u opadanju iz iazloga što njeni nekoji daći izlaze naopako nastrojeni, što muslimanskom življu ne konvenira. Ukratko, tamo vlada opšta nepismenost i mrak. Zatim g ov ori o lošim ekonomskim prilikama tamošnjeg svijeta. Nema kvalifikovanih zanatlija, seljaci su sa malo zemlje koja je neplodna. Nezaposlenost je vrlo velika a nema nikakvih javnih radova. Siromašni seljak ide sa to­ varom drva p o 30 km d o Sjenice, da taj tovar proda za 6— 8 dinara. I pored besplatnih uvoznica dok se žito doveze sa najbliže želj. stanice, koja je udaljena 75 km, jedan kg mora da košta 2 dinara. ledini spas za ovaj kraj je kućna industrija. Vrijedne muslimanske žene iako rade uz minimalnu nagradu izrađujući ćilime, izdržavaju svoju djecu i podmiruju svoje kućne potrebe. Ni higijenske prilike nisu zadovoljavajuće. Golotinja rada pjegavcem, a glad tuberkulozom od kojih bolesti umire 90'% od ukupnih smrtnih slučajeva. G. Prašo apeluje na Gajretove radnike da ukažu hitnu pomoć Sandžaku. Potrebno je da naši činovnici idu dragovoljno i služe u San­ džaku. Prostrane sandžačke ledine treba preorati, ubaciti korisno sjeme i na njihove podloge kalc-miti plemenite voćke, da bi im pružile bogat rod. Gajretova pom oć potrebnija je danas Sandžaku nego Bosni. Ukazuje на žalosnu pojavu da nekoji bivši Gajretovi pitomci ne samo ne rade za Gajret nego da ga i ometaju. Totnc treba tražiti uzročnike i lijeka. Toj pojavi je uzrok loše vaspitanje i nerazvijena svijest a u izvjesnoj mjeri je krivica i d o vaspitača, koji bi trebali da razviju medu svojim pitomcima jaču propagandu, da im sami lično održavaju predavanja, da u pitomcima razvijaju socijalnu smisao koja će u njima buktiti, da kada budu zreli da se oduže svojem dobročinitelju. Smatram da za vaspitače treba da dolaze bar učitelji sa višom stručnom spremom koji imaju i volje i smisla za taj rad. Vaspitači su jedini kapetani — kaže g. Prašo — koji spremaju borce na kulturno-prosvjetnom bojnom polju — velike Gajretove pro­ svjetne i nacionalne misije, priznate i zaštićene sa najvišeg mjesta (aplauz). 179 �Dr. A vd o H asanbegović: Ja bi m olio gospodu da o v o vrijeme što racionalnije iskoristimo i da rješavamo na ovoj pretkonferenciji pitanja Gajreta i G ajretova rada, jer imamo jako m n ogo materijala. Za riječ se javlja g. Selmanović ćam il iz Plevlja koji kaže: Poštovana go s p o d o , imali ste strpljenja da čujete g o ­ spodu predgovornike koji su gov orili o prilikama u San­ džaku. Ja vas molim da saslušate i mene jer i ja govorim u ime Sandžaka, p ošto sam Sandžaklija, dok su ostala g g predgovornici bili odavde. G. O m ersoftić ocrtao je dobro prilike u Sandžaku. Predgovornik iz Sjenice također je pri­ kazao prilike u Sandžaku slikovito. Međutim kad se govori 0 Sandžaku i o radu Gajreta u Sandžaku, potrebno je bar u najkraćim crtama ocrtati Sandžak. Sandžak je zatečen na dan našeg N arod n og Ujedi­ njenja u jednom takvom položaju u kakvom nije bila ni­ jedna naša druga pokrajina: zaostala na prosvjetnom, kul­ turnom i ekonom skom polju. Č esto puta se konstatovalo na mjerodavnom mjestu da je Sandžak rasan kraj. Ali na tome se je i ostalo. Specijalno p oložaj muslimana je u Sandžaku vrlo težak. Ujedinjenje je sandžačke muslimane zateklo u vrlo rđavom položaju kako u prosvjetnom tako i u eko­ nomskom pogledu. D ošla je agrarna reforma koja ih je teško p ogod ila a koia ie^zaiedno s ostalim nesređenim pri­ likama uticala tako da ie d o šlo d o selenia. Iš'o se nažalost tako daleko da je pola svijeta iselilo. Taj svijet je djelo­ mično otiša o u Bosnu a većina u Tursku. Žalosno ali isti­ nito. Muslimani koji su ostali u Sandžaku potpuno su iz­ gubili vjeru u sebe. Međutim tada se pojavila misao o osnivanju Gajreta sa željom da se počne raditi kao i u Bosni. Ideja o osnivanju Gajreta nije se javila kod inteli­ gencije, ier mi tada nisttro imali niti žandara niti pandura muslimana, n e go se ona javila kod djece. Imali sm o svega 4. 5 đaka na pimnaziji, i ti mladići zajedno sa šegrtima osnivaju prvi Gairet i udare mu temelje u Sandžaku. Eto to ie prvi početak rada za Gajret. On ie b ic pom ognut od G lavn og od b ora iz Sarajeva, na premda ta pom oć nije bila bogzn a kako velika, bila je bar onolika kolika je trebala. Međutim t o niie bila krivica G la vn og od bora ier on nam niie m oga o dati o n o š to nemamo n ego o n o koliko može i onoliko koliko su ga ovlastite bosan sk o hercegovačke je­ dinice. Istina ie. da kod naše braće b. h. muslimana nije bilo d ovoljn o razumijevanja za naš položai i za nrilik“ u San­ džaku. O ni nisu m ogli da se siete da je Sandžak isto što i 1 Bosna i Hercegovina i da je on kroz istoriju proživio m n ogo dobra i zla. Kada je npr. p o Berlinskom kongr°S'i Austrougarskoj bila ustupljena Bosna i Hercegovina iako nije b io ustupljen Sandžak. Sandžakliie su pošle na za­ padnu granicu da brane Bosnu, smatrajući je svojom d o­ movinom. Braćo, ja zato mislim da vi svi muslimani u B. i H., a specijalno sve jedinice Gajreta. trebate dati m o­ gućnost Glavnom od b oru da on Sandžak još više podigne. Meni je o s o b ito d ra go da je ove godine pogledao Sandžak g. O m ersoft'ć. vrijedni G ajretov radnik, koji je vidio da tam o ne živi niko drugi n ego ove iste vaše b o ­ sanske Muje i Halili. Zatim govornik g o v ori o teškim p ro­ svjetnim prilikama Sandžaka pa kaže: Ja vas molim, draga braćo, da propagirate kod Gajretove omladine a naročito kod onih koji svršavaju uči­ teljske škole, da dodu u Sandžak, jer nema boljega načina da se oduže Gajretu i državnoj kao i muslimanskoj zajed­ nici. Ja ću zato da budem kratak i da dam jedan konkretan p redlog: 180 ---------- -- Ako ima Bosna i Hercegovina volje da nas pom ogne, tu pom oć nam može najbolje dati preko Gajreta. Nama su potrebni učitelji, jer ako imamo njih, nnacemo i škole, a to je osnovica i najsigurniji način za nas o p a napr.dak. Ja zato hoću da zamolim da se donese zaključak: da se pri Glavnom odboru osnuje jedna sekcija koja ce specijalno voditi računa o Sandžaku i o prilikama u njemu. Ta sekcija trebala bi svake godine da delegira dva elana koja će d o­ brovoljno poći u Sandžak i viditi šta bi bilo potrebno da se učini. Zatim predlažem da se preko te sekcije zamole svi muslimani i prijatelji Sandžaka, pa da se u Bosni i Herce­ govini pripremi po jedan dan posvećen podizanju San­ džaka. Prihod od te priredbe dao bi se toj sekciji na raspo­ loženje i ona bi ga upetrebila za Sandžak. Na taj način m oglo bi se uzeti nekoliko pitomaca iz Sandžaka za uči­ teljske škole. Za 4— 5 godina m ogli bi stvoriti u Sandžaku učiteljski kadar. Dakle," gosp odo, ja vas molim da o tome pitanju prodiskutujete. (Aplauz). ■Slijedeći govornik koji se javlja za riječ b io je g. Terzimehić Ismet, koji govori o predlogu m ostarskog o d ­ bora, a koji se odnosi na obrazovanje muslimanskog sela. T om ’ prilikom g. Terzimehić se osvrće na raniju akciju G lavnog odbora da se povede anketa o životnim prilikama na selu, a za koju kaže da nije uspjela. Zašto nije uspjela?, pita g. Terzimehić. Za to ima više razloga. Prvo, nije lako raditi na sakupljanju podataka jer za to treba znanje i sp o­ sobnost. Postoje čitavi kursevi, a i kod nas ima jedan kurs 0 tome, kako treba raditi i skupljati podatke koji se odnose na tzv. vitalnu statistiku. D rugi razlog zašto nije uspjela ova akciia jest taj, što ljudi koji su to trebali raditi nisu svoju dužnost ozbiljno shvatili, i treće, koji su to radili vjerovatno nisu uživali povjerenje gdje su došli. T o je zato što su taj posao većinom obavljali građani koji nemaju na­ ročitog povjerenja u selu. Međutim sve o v o ne znači da treba napustiti posao sa sakupljanjem vitalne statistike. Ja mislim da stvar treba nastaviti, ier lako je shvatiti šta bi danas značila jedna nova statistika. Ona bi nam pružila poda*ke o realnom stanju stvari. Staniu koje mi tek možemo da površno pret­ postavimo. Ona bi nam bila putokaz u našem radu. Jer, kada bi mogli nreći ka radu na selu. taj rad bi trebao početi isoočetka. Radi toga ie na ovogodišnjoj skupštini u Mostaru Miesni od bor zaključio da se pozabavim o ovim pitanjem 1 da pristupimo obrazovanju muslimanskog seljaka i sela koie treba da se probudi, jer se dosta spavalo. Tim p o­ vodom Mjesni od bor uputio ie jedan konkretan predlog (g. Terzimehić čita taj predlog). Svoj g o v o r g. Terzimehić završava: Ja vjerujem da će se ovaj predlog usvojiti jer će se preko njega m oći m n ogo učiniti za unapređenje inače teške stvarnosti na našem selu. ^ Riječ zatim uzima g. Kasim Hadžić koji se također opširno i dokumentovano osvrće na teške prosvjetne, eko­ nomske i interkonfesionalne prilike u Sandžaku, ističući da se Sandžak osjeća*' Bosnom, što je najposlije dokazao i kroz svoju istoriju a naročito prilikom okupacije Herceg Bosne, kad je plevljanski muftija Šećerkadić, sa svojim lju­ dima pohrlio Bosni u pomoć. Za ilustraciju teških sandžačkih prilika on se poziva i na statistiku iseljavanja iz Sandžaka, pa kaže: godine 1911 u Sandžaku je bilo 126.968 muslimana, a 90.401 pravoslavnih. Znači da je od n os bio 6:4. U isto vrijeme u varošima je bilo 28.937 muslimana a 5.636 pravoslavnih. O dnos je znači b io 5 :1 . Međutim 1931 godine muslimana ima u Sandžaku svega 99.208 a pravo­ slavaca 124.839 ili 4:5. Eto tako izgleda ta žalosna stati* �stika koja bi trebala u Sandžaku da broji 170.000 musli­ mana. Završujući svoj g o v o r g. Hadžić predlaže da se u plevaljski konvikt prvenstveno primaju đaci iz Sandžaka. revidiramo zaključak glavne skupštine o davanju besplatno lista, pa da se besplatno list daje onima koji plaćaju 10 dinara. Na taj način moći ćemo izdržavati list, koji je bez sumnje koristan. Idući govornik b io je g. Sudžuka Muhamed koji kaže da nije imao namjeru da govori, ali ipak ima želju da se osvrne na govore gg . predgovornika, jer, veli da dobiva utisak da se nalazi na jednoj skupštini i to ne na skupštini jednog kulturnog društva nego jedne političke stranke koja je na vladi i koja bi imala da učini što njene pristaše traže od njih. G. Sudžuka se izvinjava da je to n jegovo mišljenje možda pogrešno, jer je to n jegovo subjektivno mišljenje, ali napominje da se i pored toga ne smiju precjenjivati Gajretove snage i mogućnosti i tražiti sve od njega. 1 školovanje omladine i podizanje sela ili unapređenje San­ džaka i poboljšanje stanja za nas ostale. T o Gajret niti može obuhvatiti a niti izvršiti, kaže govornik. Gajretov kalendar zadovoljava i sa sadržajem i sa štivom i on je vrlo dobro primljen. Ja zahvaljujem Glavnom odboru na toj inicijativi, kao i svima onima koji su radili na Gajretovom kalendaru, jer su nam ovom edicijom zaista osvjetlali obraz. G. Sudžuka nadalje nabacuje misao o kolaboraciji od ­ nosno o savezu muslimanskih ustanova koje se bave svim tim pitanjima i koje bi mogle u sastavu da m n ogo više učine. Nakon g. Sudžuke riječ uzima g. Krzić Ibrahim, koji se opširno osvrće na izvještaj o radu Gajreta u minuloj godini. Tim povodom g. Krzić kaže: Već 2 sata, g o sp o d o moja, traje diskusija. Prije se uvijek prvo raspravljalo o izvještaju Gajreta a zatim o kritikovanju Gajretova rada, međutim o tome ovaj put nije još bilo govora. Ja bi zato želio .da se ifa~to. osvrnem, u koliko se to može na brzu ruku i u koliko nam vrijeme dozvoljava. G ospodo, nema sumnje da Gajret pokazuje sve više m oralnog uspjeha koji se svuda zapaža. Moralni uspjeh našega rada ove godine je velik, ali međutim naš materi­ jalni uspjeh nije onakav kakav bi trebao da bude. Snaga jednog drušva materijalna pa i moralna ovisi o njegovom članstvu. Međutim, gosp odo, mi u tome nismo postigli dobre rezultate. G ovornik u želji da potkrijepi svoju kon­ stataciju, poziva se na stavku članarina, pa nastavlja: Iz izvještaja se vidi, gosp odo, koliko iznose naši pri­ hodi. Tu su uračunate i opskrbnine za đake. One međutim nisu izvor rada društvenih jedinica, nego nešto što dobi­ vamo od naših pitomaca. Prema tome iz ukupnog prihoda trebalo bi izlučiti te opskrbnine, a kada bi to učinili, onda bi tek vidjeli da su naši prihodi maleni. Tim povodom htio bi nešto da napomenem: Evo danas slušamo mnoge suge­ stije koje se predlažu Glavnom odboru i koje su, nema sumnje, dobre, ali koje iziskuju materijalne žrtve. Da se te sugestije mognu primiti, trebala bi gg . koja ih predlažu da nadu ujedno i načina kako da se dode d o materijalnih sretstava kojima će se one pokriti. Ja, gosp odo, ne vidim mo­ gućnosti za to. Mi koji radimo na terenu najbolje možemo da ocijenimo kako Gajret stoji. Tom prilikom ja bih, prvo, htio da prigovorim sebi, jer Glavni odbor nije kriv nego smo krivi mi radnici na terenu. Zatim prelazi na detaljnu analizu izvještaja, pa g o ­ vornik kaže: U bilansi naših rashoda, pored ostalog, ima stavka izdataka za list »Gajret«. Prema zaključku Glavne skupštine da svi članovi koji plaćaju 5 dinara članarine dobivaju i list besplatno, što bi, kada bi se ta članarina uredno pla­ ćala, naši prihodi bili daleko veći. Meni izgleda da jedinice ne izvještavaju Glavni odbor o tome ko plaća 5 dinara članarine i da se mnogima šalje list bez obzira na li oni udovoljavaju svojoj dužnosti. Ja bi zato predložio da mi Primjećujem nadalje da veliki dio izdataka zauzimaju upravni troškovi. Ja bi zato apelovao da budući Glavni odbor, ako ima mogućnosti, izvrši izvjesne uštede. U izvještaju je predviđeno da društveni dom duguje Gajretu 296.000 — dinara, pa bi oilo od interesa da se zna da li se prihodi doma upotrebljavaju na otplatu toga duga. M i sm o takođe na pragu podizanja novog domainternata. Daj Bože, da ta akcija što prije uspije i da se naši pjtomci smjeste u dobre i zdrave prostorije. Ali tom prilikom nešto mi je upalo u oči. U obrazloženju se kaže da bi dom zadovoljavao i muške i ženske potrebe. Međutim naš bi dom m ogao da primi samo oko 140 pitomaca, ma da ih u Sarajevu imamo oko 200, pri čemu bi izgledalo da će se morati zadržati još jedan konvikt radi preostalog broja pitomaca. Ja bi radi- toga stavio predlog da taj dom bude tako velik da može primiti sve pitomce, pošto bi na taj način bila i lakša i jeftinija kako uprava tako i režija. Nadalje, Gajret još uvijek, kako to i treba, glavnu pažnju posvećuje školovanju. Međutim iz izvještaja sekre­ tara mi smo vidili rezultate toga uspjeha koji nas ne mogu zadovoljiti. Naime, prema ovome izvještaju palo je što to­ talno što djelomično oko 80 pitomaca. Radi toga treba na­ stojati da se u buduće o tome povede više računa, kako bi uspjeh bio bolji. Nadalje se vidi, što rni je naročito upalo u oči, da su 32 pitomca isključena, a to je bez sumnje veiiki broj koji zabrinjava. K od internata u Trebinju navedena je jedna stavka od 79.000 dinara rashoda, a da nije navedeno u šta je potro­ šeno. U tome internatu mi imamo 26 pitomaca i kad se uzme ta suma, obzirom na broj pitomaca, onda vidimo do je to za taj internat i previše. Ja ne m ogu a da se u : za­ pitam: je li bezuslovno nužno da mi taj internat uopće iz­ državamo, kad bi se ti pitornci mogli smjestiti na druga mjesta. Također mi je upalo u oči da se u pievaijskcm konviktu nalaze svega 4 pitomca iz Sandžaka. Ja ne znani da li je tome razlog što tamo možda nema pitomaca, ali kako mi izgleda, pitornci iz Srebrenice i Zenice šalju se u plevljanski internat. — Pa tamo je gimnazija, upada pretsjcdnik g. Dr. Hasanbegović. O d govor: — Znam, ali ima i drugih gimnazija. — Da, ali su pune. Nadalje je ovdje pala jučer primjedba u pogledu ne­ zahvalnosti Gajretovih pitomaca koji su se iškolovali na račun Gajreta. G ospodo, ko je to rekao, imao je potpuno pravo. Čast mnogim bivšim pitomcima, ali ih ima veliki broj koji su zaboravili Gajret. Ja sam npr. u svome mjestu jednog bivšeg Gajretova pitomca molio da bude samo član Gajreta, ali on mi je odgovorio da neće. A Gajret ga je potpuno iškolovao. Zamislite to! Ja bi radi toga m olio da se mi opširnije pozabavimo tim pitanjem i da se pri­ bave neke garancije da nam ti ljudi barem vrate ono što smo im dali. Mislim, nadalje, da nema svrhe da i u buduće šaljemo djecu na geometarsku školu u Beograd. Oni пг dolaze medu nas i ne rade za našu zajednicu, pa bi m olio da se _______________ _____ _ 181 �on o što se dosada žrtvovalo za njih, žrtvuje za đake uči­ teljskih škola. M olim vas još jedn o: htio bi, naime, da se kod tolikog osvrtaja na Sandžak osvrnem na stanje kod nas, koje nije naročito d ob ro. Eto npr. u nas je u akciji izgradnja dviju osnovnih škola u čisto muslimanskim se­ lima. M i pripadam o V rbaskoj banovini. Ja sam ispred M jesnog od b ora u M aglaju uputio M jesnom od boru u Banjaluci m olbu da se on kod Banske uprave zauzme za gradnju tih škola. Načelnik g. T a fro je obećao pom oć i sve bi b ilo d ob ro, da dvije delegacije iz tih sela nisu pošle u Banjuluku da se protive izgradnjam a tih škola. S ovom napomenom htio sam da kažem s kolikim se poteškoćama i mi jo š danas borim o. (O dobravanje). K ao o d g o v o r g. Krziću, riječ uzima pretsjednik g. dr. Hasanbegović, koji kaže: — Tačna je konstatacija g. Krzića da mi još uvijek hramljemo na prikupljanju sredstava o d članarina. T o je b oln o pitanje o kojem go v o rim o na svim skupštinama. Ove godin e su rezultati istina nešto b olji, ali ne onakvi kakvi bi trebali da budu. Ja bi o vom prilkom htio o tvoren o da kažem da stvar članarina ne zavisi konačno od onih koji daju, koliko o d onih koji traže. D a je m alo bolje organizavati p osa o o k o sakupljanja članarina, ja vjerujem da bi td stavka bila m n o g o i m n o g o jača. Ja zato u ime G lavnog odbora apeliram na vas, jer vas ovdje ima iz velikog broja jedi­ nica, da se pitanju prikupljanja članarina posveti što veća i bolja pažnja. Što se tiče prim jedbe g. Krzića o listu, da članarina onih kojim se list besplatno daje, bude đm74.Q, ja bi u ime G lavn og o d b o ra m o g a o da primim tu sugestiju — ukoliko je skupština usvoji. Na taj način mi bism o m ogli pokriti jedan d io izdataka za naš list, za naše glasilo koje nam je apsolutno potrebno. U koliko je skupština raspoložena da to predvidim o, on da bi p o tome pitanju m ogli sutra da donesem o i form alni zaključak. (G lasovi: neka ostane po starom). G. K rzić je nadalje stavio primjedbu o izgradnji inter­ nata. M i sm o, istina, ranije predviđali da će to biti jedna zgrada i za muški i za ženski internat, ali kako sm o za ovu svrhu dobili n ep ovoljn o zemljište, to sm o morali da se poslužim o zemljištem koje nam je na raspoloženju, a to je o n o na O bali, uz naš sadanji dom . M i sm o se nosili mišlju, vjerujući da ćem o dobiti p o g o d n o zemljište, da izgradim o zgradu potrebne veličine, ali p o što nam je sadanje zemljište ograničeno, m oram o se za d ovoljiti zgradom u koju m ožem o smjestiti od 140— 150 djece. T o je r a zlog koji nas je ru­ k ov odio da p odižem o zgradu sam o za đake srednjih i stručnih škola kao i šegrte. Tu je ujedno sadržana i suge­ stija da je n e zg od n o da p od jedan krov smještamo i mušku i žensku djecu. Slijedeća prim jedba g. Krzića je u tome da mu izgleda velik b roj đačkih isključenja. T o se desilo radi toga što su škole i ove godin e, kao i uvijek o prvom semestru, isklju­ čile velik b r o j djece radi neuspjeha, pa su u taj b roj uklju­ čeni i naši isključeni pitom ci. Istina, ima slučajeva da sm o ih i mi isključivali. T a čn o je da se Gajret teška srca odlu­ čuje na ta isključenja. M ora da se desi nešto veliko: da se desi težak grijeh u napretku ili vladanju, pa da se Glavni od b o r odluči da istjera koje dijete iz s v o g internata. Zatim b i želio da se osvrnem na primjedbu g. Krzića o trebinjskom internatu. Napom enuto je da je taj internat za nas i odviše skup, prema cifri koju pokazuje i prema broju pitomaca koji su u njemu. Međutim ova cifra je spe­ cijalno nešto veća i zra zloga što je to zajednički internat sa »P rosvjetom « i što sm o početkom minule godine pristali 182 --------------------ц da platimo polovicu inventara, tako da internat sada bude vlasništvo naše i njihovo. Ta cifra je iznosila nešto oko 8.000 dinara, a uz to me je izvijestio Mjesni od b or u Trebinju da uprava internata raspolaže sa sumom od oko 7.000 dinara, tako da je cifra m n ogo manja n ego što u stvari izgleda, tako da nas daći ne stoje m n o g o skuplje n ego u drugim konviktima, obzirom na režiju i zajednicu. Što se inače tiče same potrebe toga internata, mi sm o ga osnovali još prije deset godina, jer nam se bila pružila pri­ lika da osnujemo taj zajednički internat. A zatim naša je­ dinica u Trebinju je bila uvijek aktivna i davala je odlične rezultate kao baza našeg rada za one krajeve, odakle djecu nismo htjeli prebacivati u Mostar i Tuzlu. Kam o sreće da imamo financijske mogućnosti, pa da imamo 10— 15 inter­ nata. Ja zato mislim da je suvišno gov oriti o tome da li je u Trebinju potrebno ostaviti internat. Što se tiče pom oći geometrima, o tome m ože da se raspravlja. G. Krzić je rekao da nam je potreban što veći kadar učitelja. T o je pitanje kojim se Gajret bavi svake godine i svi sm o za to da se učitelji š to više pomažu. Vi ste u tu svrhu lanjske godine osnovali i jedan fond. Gajret je, znači, potpuno svijestan važnosti potrebe učitelja. Me­ đutim mi u tom pogledu ne uspijevamo, jer m alo je onih koji hoće da se posvete tome zvanju. U tom pogled u tre­ bale bi da diktuju same jedinice, kad traže m jesto za o v o g ili o n o g pitomca. Uz svoje predloge jedinice bi trebale da vežu predlog u koju će se školu primiti dotični pitomac. M i nemamo mogućnosti da prisilimo djecu da idu u tu školu, pošto moibe jedinica rješavamo prema njihovim predlozima. Osim toga dešava se i o v o : Škola odredi da se primi kao kandidat u učiteljsku školu, gd je treba ispuniti izvjesne uslove da bude primljen. Ali, kako me je uvjeravao jedan direktor, pojedini pitomci Su hotimično izbjegavali da pokažu svoj smisao u pjevanju ili muzici, samo da ne budu primljeni. Zato, g os p od o, pozivajući se na sugestije g. Krzića, ja apeliram na vas delegate, da kad budete predlagali molbe, da nam ujedno i pom ognete u tom pogledu. Eto, to je moj od g ov o r na primjedbe g. Krzića. Slijedeći govornik bio je g. Đikić Hasan, koji se kao i neki raniji predgovornici osvrće na potrebe rada na selu, za koji se postavljaju dva uslova: ljudi i novac. P o mišljenju g. Đikića, Gajret više oskudijeva potrebnim ljudima za taj rad, nego li novcem. Svoju tvrdnju potkrepljuje činjenicom da su samo trojica o d 30 izabranih vanjskih članova G lavnog odbora ispunili svoju dužnost i obišli opredijeljene im rejone. Nakon g. Đikića za riječ se javlja g. Hadžić iz Nove Varoši, koji g ov ori o teškim prilikama muslimanskog življa u Sandžaku, kojemu je, kako g. Hadžić kaže, društvo Gajret njegova velika nada. Na kraju s v og gov ora, ističući napore Gajreta da pom ogne Sandžaku, on se Gajretu top lo zahvaljuje, jer je sandžačkim muslimanima pružio pom oć i bratsku ruku. Slijedeći govornik g. prof. Mustafa Ajanović, opširno i znalački se osvrće na problem sela i potrebu čuvanja nje­ govih dobrih tradicija, uz uvođenje svih korisnih novina. O problemu internata, naročito opširno i s odličnim poznavanjem problema gov orio je g. Kemal Hadži-Omerspaliić. G. Hadži-Omerspahić se naročito, zadržao na in­ ternom internatskom životu pitomaca i o načinu rada u internatima, ocrtavajući sve finese internatskog života i �rada, koji često puta pati radi slabog materijala, t. j. radi pojedinih pitomaca, koji na temelju raznih preporuka, a ne sposobnosti, dolaze u internat, gdje često puta za sve pitomce predstavljaju pravu opasnost. Potkrepljujući svoja izlaganja sa nizom konkretnih primjera iz banjalučkog in­ ternata, g. Hadži-Omerspahić se zalaže za izvjesnu selek­ ciju onih koji su uistinu za školu i internat, nakon čega se neće događati ono, o čemu je go v o r io g. Krzić, t. j. o od ­ stranjivanju pitomaca iz škola i internata. Slijedeća trojica govornika gg . Ferid Ponjavić, Ing. Đikić i Vejsil Hadžibegić, bili su kratki. G. Ponjavić ispred zeničkog M jesnog odbora moli in­ tervenciju budućeg G lavnog odbora kod Jugo-Čelika da bi mu se i dalje dozvolilo provođenje sabirne akcije u Zenici, uz intervenciju kod generalne direkcije spom enutog preduzeća, da Željezara u Zenici prima sugestije M jesnog od ­ bora prilikom prijema pitomaca. G. ing. Đikić ponavlja mostarski predlog o gradnji doma, moleći principijelno odobrenje Gl. odbora da m ogu povesti akciju za gradnju doma-internata, na što mu pretsjednik g. Dr. Hasanbegović odgovara da su jedinice koje se bave pitanjem izgradnje društvenih dom ova, već ranije obavještene da m ogu formirati akcione odbore na svojem teritoriju i otpočeti sa pripremama. G. Hadžibegić, kao pročelnik umjetničke sekcije sara­ jevskog Mjesnog odbora, predložio je da se od strane glavne skupštine donese zaključak da se ove godine, a i ubuduće, upisuje bar p o jedan student na studij muzike na našim univerzitetima, kako radi vođenja horova, tako i radi čuvanja našeg folklora. Posljednji govornik na predkonferenciji bio je pretsjednik g. dr. Hasanbegović, koji napominje da se približuje vrijeme zakazane skupštine Gajretove kreditne za­ druge. U podužem govoru g. dr. Hasanbegović se osvrće na potrebu i dužnost pomaganja Gajretove zadruge. Pozivajući sve prisutne da uzmu učešća na skupštini Z a ­ druge, g. dr. Hasanbegović je završio svoj g ov or ovim riječima: — Apeliram na vas kao delegate brojnih jedinica da o našoj Zadruzi povedete što više računa i da u svojim mje­ stima skrenete punu pažnju na nju, jer pomažući Gajretovu zadrugu, vi pomažete sam Gajret. Zato nastojte da joj danas, kad je stala na svoje noge, što obilnije pomognete. Sa izborom sekcije za izradu skupštinske rezolucije u koju su ušli: Munib Osmanagić, Muhamed Sudžuka, Bekir Omersoftić, Ćamil Selmanović, Dr. (smet Popovac, Ahmed Sadiković, Osman Redžić, Mustafa Pašić, Ismet Čomara, Mehmed Salihspahić, Hasan Đikić, Kemal Hadžiomerspahić i Hamid Kukić, predkonferencija je u 7 sati završila svoj rad- Ђ 183 �Записник ХХХШ редоЈ!ne глатвне г о д и ш њ е скунштнне друпгтва Г а јр е т , о д р ж а н е 9 /ула 1939 г о д и н е у Сарајеву С к уп ш ти н а с е о д р ж а в а у сали Г а јр е т о в а д о м а . вел и кој Р О Г А Т И Ц А : Јусу ф Г ору ш ан и н , М у х а м е д е ф . К онаковић, п р оф . М уст а ф а А ја н о в и ћ , Н е зи р Ф ер. ха т бегов и ћ , Х а м д и ја Л и к и ћ; п р и зем н ој С к уп ш ти н и п р и с у с т в у ју д е л е га т и Г а јр е т о в и х м је с н и х о д б о р а и п о в је р е н м ш т а в а и з сл и јед ећ и х м је с т а : С ЈЕТЛ И Н А: И нж . Ш ем суд и н Х а са н д е д и ћ са г о с п о ^ ом ; Д О Б О Ј : И бр ахи м еф . М уји ч и ћ , М е х м е д Х аџ им улаб гг ов и ћ , С ул ејм ан С али хбаш и ћ, Х и в з о М е х м е дагић, Х у сага А вд и ћ, М у ј о Д у б р о в а ц , Хасан С али хбаш и ћ, Селим К а сум ов и ћ , Х а с и б А в д и ћ ; Т Е С Л И Ћ : З и ја д Г а л и ја ш е вн ћ ; М А Г Л А Ј : И б р а х и м К р зи ћ , А з и з О м е р со ф т и ^ , И бр а х и м Ћ е јв а н , Е д х е м О м е р с о ф т и ћ ; С ТАН И Ћ РИ ЈЕ К А : С и н ан бег К а п ет а н ови ћ , И бр ахим Д ау тови ћ , Д ер ви ш К а п етан ови ћ , М а х м у т Х и взн еф ен д и ћ, М уст а ф а Б ећ и р ови ћ , Г ал и б Бећ и рови ћ, О см ан М у р а т ов и ћ ; К Л А Д А Њ : Е са д а га М а ш и ћ ; П Р И Л Е П О Љ Е : П а ш а н о в и ћ сМ ^ с т а ф а ; П Р И Б О Ј н/Л : К а си м Х а џ и ћ , А д е м К о ч ов и ћ , Х асан С к о р у п а н , С а л к о Х а јд а р е в и ћ , Г а зи ја Х асан аги ћ ; В И Т И Н А : Х асан Ђ и ки ћ са г о с п о ђ о м , А л и б е г К апетановић, Н у р у д и н бег К а п етан ови ћ ; Л А Б Л А Н И Ц А : Ћ ам ил К р ва в а ц ; К Р Е К А : А х м е д Џамби<ћ, М е х м е д а л и ја Џ а м би ћ ; Љ У Б У Ш К И : А л и еф . О р м а н , Ш е р и ф И б р а х и м Лакић; Н О В А В А Р О Ш : О см ан Хаџић, М у јо Х а џ ш б р а х и м ови ћ; С ад и к ови ћ , М О С Т А Р : С алихага П оп ов а ц , С ул ејм а н Ф ехи м ов и ћ , И см ет Т ер зи м ех и ћ , И см ет М и л ав и ћ , Салих А гић, И нж . Салих Ђ и к и ћ, М у ст а ф а П аш и ћ; Ж Е П Ч Е : С елим Б а би н а ц са с у п р у г о м , М у ст а ф а М а гд и ћ , А в д о Џ и ни ћ , М у х а м е д М ор а л и ћ , И б р а хим М ух арем баш ић ; Н О В И П А З А Р : Б екир О м е р со ф т и ћ ; М И О Ч Е : А р и ф Б а х т о в и ћ , М у р а т Х а сеч и ћ , А л и ја Х асечи ћ , М и лан С ави ћ, И слам Б е з д р о б ; К А К А Њ -Д О Б О Ј : М устаф а Јаш ар сп ах и ћ ; П Л Е В Љ Е : С ел м а н о ви ћ Ћ ам ил, Д р н д а М у х а м е д , Ћ а т о в и ћ О с м а н , П а је в и ћ Ш у ћ р о , Р и зам ул и ћ В е х б и ја , Б а јр а к т а р е в и ћ М е х м е д , С ки кић М у с т а ф а , Ч а у ш е в и ћ С а д и к , К а м б е р И б р а х и м , Б ос о в и ћ О с м о , Д о л а ги ћ И б р а х и м , С ел м ан ови ћ Ш е ф к о , М у т е в е л и ћ М у х а р е м , Х ац и см а и л ови ћ М ухам ед; Д огди бегови ћ , Х и м зо Л И В Н О : М уст а ф а Е р к очеви ћ , Х асан Ћ е ф о ; Б А Њ А Л У К А : п р о ф . Наим Х аџ и ом ер сп а х и ћ ; Ћ ејв а н , проф . Кемал Д Е Р В Е Н Т А : Е са д б ег А л и бегови ћ , в ет ер . А х м е т Сад и к ов и ћ , С еф ић Ш еф и к , А б д у л а х еф . П о р о б и ћ , Џ ем алуди н еф . Р у ж д и ја са г о с п с ђ о м ; З А В И Д О В И Ћ И : Н ум а н О с м а н е ф е н д и ћ , С ал к о П ек м ић, О м е р К а л а би ћ , З а х и р У љ и ћ , Ш е р и ф С тарчевић , Ш е ф и к А в д и ћ , О м е р П ар и ћ, М у ст а ф а П ол и ћ , Н а зи ф Х у с к а н о в и ћ , Х у с о Ч а х т а р ов и ћ , О см а н О с м а н е ф е н д и ћ , А д е м Џ инић, Е н в ер Џ инић, И с м е т М у х и ћ , З у л ф о К е си ћ ; Л У К А В А Ц : Т а ји б а Ћ ех а ји ћ ; Т У З Л А : М у р а д б е г З аи м овић, п р о ф . М е х м е д С елим ови ћ , М е х м е д С ал и хспахи ћ, М у х а м е д б е г Заим ови ћ , Ш у к р и ја Ч у стов и ћ , М е х м е д Л аги ф а ги ћ , Х у сеи н Л ати ф аги ћ, М е х м е д б е г М ук и ћ , Ф адил Б а ји ћ , М а х м у т Ћ атови ћ ; Т Р Е Б И Њ Е : п. п. А с и м Т а н о в и ћ , М у ст а ф а С а д о в и ћ ; П У Р А Ч И Ћ : Џ емал А за ба ги ћ ; Б И Л Е Ћ А : Ћ ам и л еф . А р н а у т о в и ћ , Х а са н Ш а к о в и ћ ; ЧАЛНИЧЕ: М у н и б О см ан аги ћ ; Ч А П Љ И Н А : Ф а зл и ја Ћ и б е р , Н а зи ф О р у ч е в и ћ , Саф е т Ф а зл а ги ћ , Х у с н и ја Ш е х о в и ћ , С ал и х Ф азл а ги ћ ; ВЛАСЕНИЦА: К ур та ги ћ ; Р аги бага К адић, С ал и х ага Ђ ул и ћ - Б И Х А Ћ : О см ан Реџић; С Т О Л А Ц : О м е р П р е м и л о в а ц , Ј у с у ф Ш ем и ћ , А л и ја Р и зван беговић ; К У П Р Е С : Џ е в д е тб е г И д р и зб е го в и ћ ; Г Р А Ч А Н И Ц А : Р и ф а т а га М е х и н а ги ћ , М у р а д и ф Џ инић, А х м е т З у к о б а ш и ћ ; П Р Њ А В О Р : Ћ амил Б акалбаш ић; БУГО ЈН О : М ехм ед М утевелић; К О Њ И Ц : Д р . И см ет П оп ов а ц , М е х м е д а л и ја Х аџ ић; Д У Б Р О В Н И К : п р о ф . С аф ет Б ур и н а; М Р К О Њ И Ћ Г Р А Д : Т а х и р Б а јр а к т а р е в и ћ ; Ф О Ч А : М у х а м е д б е г А вд а ги ћ , Х у се и н Т ол и ћ ; Н И Ш : М е х м е д И д р и з о в и ћ , С а л и х Б ен ц а; З Е Н И Ц А : И нж . Ф ер и д П оњ ав и ћ , Заи м А в д и ћ ; 184 - �Г О Р А Ж Д Е : О см ан Р аш идкадм ћ, Ш а х за Хаџ ић, М уста ф а М аш ала, А х м е д Х а џ и а хм етов и ћ ; Г осп од ч н е И засланиче Њ ег. Вел. Краља, С Ј Е Н И Ц А : Л ати ф П р а ш о; др аги п ри јатељ и , сест р е и бр аћ о, Ж Љ Е Б О В И : М и ја т М и ја т о в и ћ ; П Р О З О Р : И бр а хи м Ш ер ем ет, Ш ер и ф Ћ атић, А л и ја О м е р со ф т и ћ , М е х м е д Ћ иш ић; П Р И Ј Е Д О Р : П р о ф . А в д о Каравдић, О см ан М ур сел ов и ћ , С ул ејм а н Ц рналић; В И Ш Е Г Р А Д : В ејси л еф . Кадић, Б екир О м ер соф т и ћ , В ел и ја Х а са н бе го в и ћ ; У С Т И П Р А Ч А : А б д у л а х К ар ахм ет, Ф адил Д о б р а ч а , М е х м е д П екуш ић; В А Р Е Ш : М у ја га Х асагић ; Т Р А В Н И К : Х и д а је т б е г А р н а уто в и ћ , Салих Варени к ови ћ , М у ја га Ш им ић; О Б Р Е : И б р о Д е л и баш и ћ ; С К О П Љ Е : Д р . Б ећир Н о в о ; П О Ч И Т Е Љ : А х м е д К а петан ови ћ ; К У Т И Н А : Д р . Рештад К уртаги ћ ; С А Р А Ј Е В О : Ч ланови Г л а в н ог о д б о р а к а о д ел егати : Д р . А в д о Х а са н бе го в и ћ , Д р . Заим Ш арац , М ех м е д б е г К апетан ови ћ , И нж . С али х Ц и ц о, Х ам и д К укић, А зи з С арић, п р о ф . А в д и б е г З ечеви ћ, Д р . А са ф Ш арац, Н а си х б е г Р еп ов ац , п р о ф . Хам д и ја Капиџић, Д р . О см ан' Х ал и лбаш ић, п р о ф . М у с т а ф а Д р љ еви ћ , Салшхага Ф о ч о , М ехага Ч ом ара, Д р . Б еха уд и н С алихагић, Д р . Х а м д и ја Ћ ем ерлић, Х а ф и з Х а са н Ш а би ћ , инж . С ади ја Н икш ић, И см ет Ч ом ара, М у х а м е д Б р а в о, инж . М уст а ф а Слипичевић, М у х а м е д Т ан ови ћ , Јус у ф б е г П ашић, С алко У з е јр а ги ћ , Н ези р Скаљ ић, Х а м д и б е г З ул ф икарпаш ић , И бр а х и м Б и огр а д л и ја , М ехага В р е т о , М у х а м е д X. У в е јс , Даниал С ам оковли ћ , С алк о Х а са н бегов и ћ , Емин Ф е р и збе го в и ћ , М у ст а ф а Ш арац , Д р . Синан М уш а н ови ћ . С А Р А Ј Е В О : Д ел егати м у ш к о г М је с н о г о д б о р а : М уст а ф а Ш арац, В е јс и л Х а џ и беги ћ , И сф ен д и ја р Ч енгић, Х а јр у д и н Х аџ ик ар и ћ, М у х а м е д Н у х б е го в и ћ , Ћ амил Р и З ва н бегови ћ , И см е г М еш а н ови ћ , С алк о М е р хе м и ћ , И бр а х и м К ар ахаса н ов и ћ , А зи з Ч ен ги ћ , М у р а д и ф М анџ ић, М у ст а ф а Н ова л и ја , М у с т а ф а К а д ри баш и ћ , инж. М у х а м е д Х р ељ а , Х ал и д К р е ч о, Д р . М у н и б М у и д о в и ћ ,-и н ж . А л и ја Р еп и чи ћ , Ш аћ и р Г ога л и ја; С А Р А Ј Е В О : Д ел ега ти ж е н с к о г М је с н о г о д б о р а : гђ е И ф ета Т а хм а с, Џ енка С арајл и ћ, М ун и ба Ш е р би ћ , Ф ери да К укић. Тачно у ш ти н ск у 9 с а ги салу Краља, Њ ег. п р и је И засла ни к Краљ . подне ст уп а Њ егова В и со ч а н ст в а у ск уп - К н еза Павла П р и су тн и дел ега ти д о ч е к у ју И засланика Њ е г о в о г В ели ча нства К раљ а с т о је ћ и и п р и р еђ у ју б у р н е о в а ц и је Њ е г о в о м В ел и ча н ству К раљ у. сти ш а н и х о в а ц и ја 1 Њ ег. Вел. К раљ у, р н је ч узи м а п р е т с је д н и к Г л а в н ог о д б о р а Г а јр ет а г. Др. Авдо Хасанбеговић и каж е: У зд р а в љ е наш ег У зви ш ен ог П ок р ови тељ а, a за сл а в у К раљ а М ученика, отварам наш у д ак аш њ у ск уп ш ти н у. Ja знам, бр а ћ о, да ћу п огоди ти и зр азе ва ш и х н а ји н ти м н и ји х жељ а кад с о в о г м је ст а уп у т и м д еп еш е на Н ајвиш а М је ста ; ja зн ам д а ћу п р о г о в о р и т и и з наји нтн м н и ји х ваш их осје ћ а ја , и не с а м о .в а ш и х , н его и св и х Г а јр ет ов и х радника, к а д у п у т и м о наш е прве мисли У зви ш еном Н о к р о в и т е љ у ih1 К р аљ евск ом Д ом у. Г о сп о д и н Д р . Х а сан бегов и ћ чита деп еш е: Кабинетској Канцеларији ЊЕГОВОГ ВЕЛИЧАНСТВА КРАЉА ЕЕОГРАД Делегати Гајретових opranпзацнja из целе Краљевине охупљенн na Гајретовој главној годишњој скупштпни у Сарајеву упућују прве своје мислп Највишем Гајретовом Заштитпнку н Попровитељу Његовом Величанству Краљу Петру Другом и Узвишеном Дому Карађорђевипа. Повезани једном мишљу Гајретови радници стоје верно и непоколебиво на бранику Краља и Отаџбине n кличу одушевљвио Да живи Његово Величанство Краљ Петар Други, Да живи узвишеип Краљевски Дом Претседник скупштине Д р . А в д о Х а са н б е го в и ћ и ван ови ћ , у пратњ и п р е т с је д н и ш т в а Г л ав н ог о д б о р а Н акон У о в о м м ом ен ту к ад отварам XX X III Г а јр е т о в у гл авну год и ш њ у скупш тину, у м ом ен ту к а д см о се сјати л и и з св и х к р ајев а наше О таџби н е д а о в д је п р е т р е се м о питањ е Г ајр ета и њ егов а рада и д а се п о н о в н о јед н и др угим а за в је т у је м о да ћ ем о га чу вати , ж ел и м о д а наш е прве мисли уп у т и м о на Н а јви ш е М је с т о , наш ем У звиш еном П о к р о в и т е љ у Њ ег . Вел. К раљ у П етру II (Ж и ви о!), Њ ен ом В ели ч а н ств у У з в и ш е н о ј Краљици М ајц и (Ж и ви л а!) и Њ ег. Краљ. Вис. К незу Н ам јеснику Павлу (Ж и в и о !). Д о к с ови м најинпи:мнијим жељама отвар ам о в у н аш у ск уп ш ти н у, св јесн и да см о и у п р о ш л о ј г о ди н и и звр ш и ли усп је ш н о јед а н народни п о с а о , за ср ећ у наш ег У зви ш ен ог П окрови тељ а и д о б р о нар о д а , не м о ж е м о a да1 не о ч к т у је м о б о л ш т о j e К раљ еви на Југосл а ви ја , н а р од ју госл а в ен ск и и д р у ш т в о Г а јр е т и згу б и л о н ајвећег и н ајја ч ег св о г а п р и ја тељ а Б л аж ен оп оч и в ш ег Краља А л ексан дра У јед и н и т ељ а (С лава М у!). В ели чанства К р а љ е в ск о г Д о м а , ђенерал го с п о д и н М и р осл а в ЈоГ а јр е т а . м н ого п ош тована г о с п о д о изасланици, Канцеларији ЊЕНОГ ВЕЛИЧАНСТВА КРАЉИЦЕ МАРИЈЕ БЕОГРАД Верни као и увек Узвншеном Дому Карађорђевића Гајретови радници из целе Краљевине сакупљени на годишњој скупштини у Сарајеву упућују најискреније поздраве и изразе љубави и оданости Узви- _____ 185 �шеној Мајци Гајретова Покровитеља уз одушевљене поклике да живи Њено Величанство Краљица Мајка Претседник скупштине Д р . А в д о Х а са н б е го в и ћ ЊЕГОВОМ КРАЉЕВСКОМ ВИСОЧАНСТВУ КНЕЗУ НАМЈЕСНИКУ БЕОГРАД Многобројни делегати Гајрета из целе Краљевпне сакупљени на Гајретовој главној годишњој скупштини у Сарајеву одушевљено и срдачно поздрављају Ваше Краљевско Височанство и Узвишени Краљевски Дом Претседник скупштине Д р . А в д о Х а са н б е го в и ћ Н а к о н ст и ш а н и х о в а ц и ја n o пр оч и тан и м д еп еш ам а г. Д р . Х а с а н б е го в и ћ н а ста в љ а : М и з н а м о, госп о д и н е И за сл а н и че, д а ћ е те В и б и т и прави тум ач ж е љ а и о с је ћ а ја св и х Г а јр е т о в и х р ад н и к а са чит а в о г т е р и т о р и ја , к о ји <е ж ел е и о в о м п р и л и к ом з а в је т о в а т и , к а о ш т о су' т о ув |и је к чинили, д а нас ни каква сила, ма с к о ј е с т р а н е >д о л а зи л а , н е би м огл а ск р е н у т и с п у та к о ји м Г а јр е т и д е за ср ећ у н а ш е г У з в и ш е н о г П о к р о в и т е љ а и К р аљ еви н е Југо с л а в и је . М и в а с м о л и м о д а у в је р и т е н а ш ег У зви ш е н о г П о к р о в и т е љ а д а Г а јр е т о в и р а дн и ц и н е п о к о л е б и в о и у сви м пр и л и к а м а с т о ј е у з Њ е г а и у з Њ е г о в у зв и ш е н и Д о м . О в у н а ш у д а н а ш њ у ск у п ш т и н у , г о с п о д о и б р а ћ о , п о ч а сти л и с у с в о ји м п о с је т а м а : и заслан и к к о.м анданта Д р у г е а р м и јс к е о б л а с т и , начелник ш т а б а , ђ е н е р а л ш т а бн и п у к о в н и к г. Б о г д а н М агл ић (Ж и в и о !) ; п о ч а с т и о н а с j e с в о ј о м п о с ј е т о м наш о д л и ч н и п р и ја т е љ к о м а н д а н т Б о с а н с к е д и в и з и ск е о б л а с т и ге н е р а л г. С т о ш и ћ (Ж и в и о !), a к о м а н д а н т ц је л о к у п н е ж а н д а р м е р и је на ш в е л и к и п р и ја т е љ ђ ен е р а л г. С т е ф а н о в и ћ и зв о л и о j e п о сл а т и на о в у с к у п ш т и н у н а ш е г д р у г а и п р и ја т е љ а п о т п у к о в н и к а г. Ђ е м и џ и ћ а ( Ж и в и о !) . Н а с и с п у њ а в а с р е ћ о м ф а к а т , д а н аш а ди чн а в о јс к а , н а ш а у зд а н и ц а , ч у в а р н аш е д о м о в и н е , о в а к о и ск р е н о п р а т и Г а јр е т о в р а д (Ж и в и л а в о ј с к а ! ) . T o j e б р а ћ о , је д а н д о б а р зн а к з а с в е в а с, a п р е к о в а с и з а с в е Г а јр е т о в е р а д н и к е у ч и т а в о ј К р аљ еви н и , зн а к д а Г а јр е т с в о ји м р а д о м з а с л у ж у је т у в ел и к у п аж њ у, ј е р и д е п р а ви м п у те м . Н е к а j e х в а л а и н ек а ж и в и н а ш а д и ч н а в о ј с к а (Ж и в и л а в о јс к а , кличе ск у п ш т и н а ). Бан д р и н с к е б а н о в и н е г. Ј е в т и ћ и з в о л и о j e п о сл ати на н а ш у с к у п ш т и н у к а о и за сл а н и к а с в о г п о м оћ н и к а г. А д е м о в и ћ а ( Ж и в и о !) . Н а ш а п о с е с т р и м а П р о с в је т а и о в а ј п у т нам п р у ж а п у н д о к а з к о л и к о с у нам за је д н и ч к и ц и љ еви за д о б р о н а р о д а и д о м ови н е. П р е т с т а в н и к е н а ш е п о с е с т р и м е П р о с в је т е ja о д ср ц а п о з д р а в љ а м (Ж и в и л и !). K a o и за сл а н и к в л а ст и на о в о ј ск у п ш т и н и пр и с у с г в у је г. Д у ш а н С и м и ћ . Ч а ст ми га j e п о з д р а в и т и (Ж и в и о !). В а с, с е с т р е и б р а ћ о , п о з д р а в љ а м са т о п л о м д о б р о д о ш л и ц о м и са нар оч и ти м з а д о в о љ с т в о м да 186 __ ____ _____________ ст е се и о в е г о д т н е у о в а к о вел и к ом и и м п оза н т н ом б р о ј у и скупи л и, не жалећи т р у д а д а д о ђ е т е са св и х стран а д а се п о р а з г о в о р и т е о о н о м е ш т о вам j e н а јм и л и је, о Г а јр е т у , Kojim е в о већ 36 го д и н а служ и и ск р е н о и п р ед а н о с в о м е н а р о д у . М и с м о на ју ч е р а ш њ о ј Г а јр е т о в о ј к он ф ер ен ц и ји пр етр есл и м н ога Г а јр е т о в а питањ а. Ja сам са н а р очи ти м з а д о в о љ с т в о м п р а ти о р а д наш е ју ч е р а ш њ е к о н ф е р е н ц и је , na м о г у д а к о н ст а т у је м , д а j e n o снази и ела ну и n o р а д у Г а јр е т зби љ а п о к р е т a не о б и ч н о д р у ш т в о . Jep, ви ст е ју ч е р дали д о к а з а к о л и к о в о д и т е рачуна о сви м ж и в отн и м обл а сти м а тр а ж ећ и да Г а јр е т , к ад н и к о д р у ш не м о ж е или м о ж д а неће, с в о ј у п а ж њ у п ок л он и сви м о б л а сти м а н а р о д н о г ж и в о та . В и ст е ју ч е р дали д о к а за к о л и к о ст е вољ н и д а п од н е се т е ж р т в е и д а о к у п и т е сав наш зд р а в и елем ен ат у Г а јр е т ; док а за л и ст е к о л и к о с т е вол>ни, б е з о б з и р а на о н о ш т о се д еш ава и ш т о с е д е си л о , д а п р у ж и те свим а р у к у к о г о д j e в ољ а н и сп р ем ан д а п о м о гн е н а ш о ј н а ц и он ал н ој за јед н и ц и . Ja в је р у је м д а ће вас те ж ељ е, та начела и ти пр и нципи р у к о в о д и т и и у б у д у ћ е м р а д у , j e p ви рад и т е н есеб и ч н о и д о б р о в о љ н о за д о б р о чи таве наш е за јед н и ц е. П р ош л а j e је д н а т еш к а р адн а го д и н а Г а јр е т о в а , п р ош л а j e је д н а го д и н а у к о ј о ј с т е п ок азал м м н о г о н а п ор а за ср ећ у и у с п је х Г а јр е т о в а р ада, наи л азећи п о н о в и о на м н о ге п р еп р ек е н а к о ј е се н и ст е о б а зи р а л и , р и јеш ен и д а на с в е т о о д г о в о р и т е с а м о р а д о м и п о ж р т в о в а њ е м за Г а јр е т . М и ћ е м о , г о с п о д о , у т о к у д а н а ш њ ег дан а о к о н чати наш о в о г о д и ш њ и ск уп ш т и н ск и р ад. Д у ж н о с т нам j e з а т о д а се на о в о м св еч а н ом с к у п у с је т и м о с в и х о н и х у (име к о ји х д о ђ о с г е на о в у св е ч а н о с т , с в и х о н и х у ч и је см о им е ју ч е р г о в о р и л и . Ja в а с к а о п р е т с је д н и к Г а јр е т а м оли м , д а и х у и м е Г а јр е т а , у нм е Г а јр е т о в а р ада и у им е св и х о н и х к о је Г а јр е т п ом а ж е, п о з д р а в и т е и за м о л и т е д а у с т р а ју hi д а љ е , j e p т о з а х т и је в а ју пр и ли к е у к о ји м а ж и ви м о. К а д с м о се с о в о г м је ст а с је т и л и н а ш и х ж и в и х , в ел и к и х и м али х, д у ж н о с т нам н ал аж е д а се с је т и м о и н а ш и х у м р л и х ч л ан ова и д о б р о ч и н и т е љ а . С е к р е т а р he д а п р о ч и т а им ена н а ш и х у м р л и х члан о в а , a м ен и д о з в о л и т е д а с е с н е к о л и к о р и је ч и о с в р н е м н а н ек е о д њ и х. Н а ш а д р ж а в а j e у за д њ е в р и је м е и згу б и л а ј е д н о г о д л и ч н о г п ол и ти ч а р а и ј е д н о г о д л и ч н о г д р ж а в н и к а . У м р о j e п ол и ти ч а р w д р ж а в н и к Д р . М е х м е д С п а х о (А л а х р а х м е т е јл е ). Г о с п о д о , Г а јр е т има р а з л о г а д а о ж а л и г у б и т а к м е р х у м Д р а С п а х е, j e p j e Д р . С п а х о б и о д о б р о т в о р Г а јр е т а , a б и о j e п р и је О с л о б о ђ е њ а и у њ е г о в о ј г л а в н о ј у п р а в и , na и м а р а з л о г а да' га ож а л и ; j e p j e Д р . С п а х о б и о в о ђ а , п о л и ти ч а р и д р ж а в н и к . М о ж д а су д б и н а н и је м о гл а д а б у д е г р у б љ а н е г о у м о м е н т у к а д j e о д у зел а Д р а С п а х у , н и је м огл а д а б у д е г р у б љ а и прем а н а р о д у и п р ем а д р ж а в и . J ep , р и је т к о j e к а д а Д р . С п ахо б и о потребан н ар од у и држ ави к ао баш у м о м е н т у к ада га j e с у д б и н а у зел а . И ми ж а л и м о н а д т и м г у б и т к о м , в је р у ју ћ и д а ћ е о н и у и м е к о ји х j e о н р а д и о , с в је с н и т о г а гу б и т к а , в о д и т и р ачун ао д о б р у К р аљ а, о д о б р у д р ж а в е ih о д о б р у н а ц и је , к а о н а јљ е п ш е м ам а н ет у р а х м . Д р а С п а х е. Н ек а j e Д р у С п а х и сл ав а и о в и м п у тем о д ст р а н е Г а јр е т а (С л а в а м у !). �А ли, г о с п о д о , Г а јр е т je у п р о ш л о ј год и н и пор е д м н о ги х гу би та к а п о г о д и о и је д а н теж ак губи та к . Г а јр е т je и згу б и о је д н о г о д н а јја ч и х с в о ји х ф ан а ти к а , је д н о г о д н а јја ч и х п р и ја тељ а и д о б р о чи н и тељ а с в о ји х , и згу б и о je у п р о ш л о ј годин и п р и ја те љ а и д о б р о ч и н и т е љ а А си м бега А ли бегови ћа (С лава м у !). T o je, бр а ћ о , за Г а јр е т нен адокн ади в гу б и та к . Јер , р ахм етли А л и бегови ћ у он а теш ка вр ем е н а к а д с у с е р и је т к о поја вљ и в а л е ли чн ости д а р а д е за Г а јр е т , први je р а звн о Г а јр е т о в ба јр а к и п р и м и о с е р а да на ср ећ у о в о г наш ег елемента. О т а д а о н никада н и је п р е ст а о д а ради за Г а јр ет . Oko с е б е je н а јп р и је о к у п и о с в о г а бр а т а и с в о ју п о р о д и ц у na о н д а , за бо р а в љ а ју ћ и на с в о је п осл ове п р и в у к а о je Г а јр е т у к и ту П осави н е радећи за Г а јр е т п у н и х 30 год ин а. Њ е г о в а je см р т за Г а јр ет т еж а к гу б и та к и м и не м о ж е м о a д а м у с о в о г а м је с т а не к а ж е м о : хвала, желећи р а хм ет њ е г о в о ј п л ем ен и тој д у ш т (А л а х р а хм етејл е). С ада м оли м г. сек р ета р а д а и звол и п р очи тати сп и са к наш и х д о б р и х р а хм етл и ја (г. К укић чита им ена у м р л и х Г а јр е т о в и х чл анова ). Б А Њ А Л У К А : Салих М а сл о, М у ст а ф а Спахић, С м а јо Х ам дић , М у ст а ф а М еди £ , П а ш о Јелача, И бр ахи м а га Т а ба к , Салих К уш мић; Б О С . К Р У П А : О см ан Кабиљ агић; Б И Х А Ћ : М е х о Х у ск и ћ ,. Е минага К асум овић, М ух а р е м Р еџић, З ухр а Р еџић; Д Е Р В Е Н Т А : А си м б е г А л и бегови ћ , Ј о з е ф Х а јо н ; Д О Б О Ј : А х м е т БегиЕ, Ј оси п Б ауер; Џ И В А Р : С али хага Б ерха м ови ћ ; Г А Ц К О : Х у с н и ја Д и зд а рев и ћ ; Г О Р . Р А Х И Ћ : С о к о Х ер ц е го в а ц ; Г Р А Д А Ч А Ц : А ли еф . М тџи ћ ; К О Њ И Ц : Х а л и д Т ан ови ћ , С ул ејм ан С ок ол ов и ћ ; Љ У Б У Ш К И : И бр а га Чеш ко, Д р . С и м еон М о р о с о в , А си м П екуш ић; М О С Т А Р : М у х а м е д Д и зд а р, Х асан ага А ликалфић, Ш е ф к и ја Ћ иш ић; НОВА ВАРОШ : З д р а вк о Б ори са вљ ев и ћ , С ретен К узељ еви ћ ; П Р Њ А В О Р : А ли ја га О д о б а ш и ћ , Д а н и л о Р ади ћ ; РОГАТИ Ц А: Х а са н бег Ш ахинпаш ић, Е д х ем А к- ш а м и ја ; С А Р А Ј Е В О : Д р . М е х м е д С п а х о ,.К а си м Х аџ и беги ћ , Х аџи О м ера га У ж ичанин, Е са д К ек етови ћ, А х м е д Ш ер и ф ови ћ , Емил П антер; С ЈЕ Н И Ц А : И бр а хи м А бд аги ћ , Ш еф ко С к ол он п ћ ; С Т О Л А Ц : Н азика М е хо в и ћ , Ш еф и к а М ур а д б а ш и ћ ; С К О П Љ Е : Н а зи ф Р е сул ови ћ ; ТР Е Б И Њ Е : Ј у су ф М ур сел , С и м о К рунић; Т Р А В Н И К : А сим еф . К о р к ут, Х а м д о Ћ атић; Т У З Л А : А д е м еф . И м ам ови ћ; В А Р Е Ш : Т уф а га С алетовић; В И Т И Н А : М е х м е д б е г Б уш атли ја; З А В И Д О В И Ћ И : Н ези р Налић, М уст а ф а Бабињ ац. Нека' им j e р а х м е т и слава (П окли ц и ц и јел е ск уп ш ти н е : А ла х р а х м е т е јл е и слава!). П р етсједн и к r. Д р. Х асан бегов и ћ н астављ а: након т о га Г о с п о д о , за о в јер ов а ч е записника предлаж ем г. А зи за С арића и г. М уста ф у Ш арца (при м а се). A сада ћ е м о прећи на рад данаш њ е скуп ш тин е. П р и је т о г а п ози вам г. секретара да вам п од н есе кр ата к и зв је ш т а ј о наш ем п р ош л огод и ш њ ем р аду, је р зн ам д а ст е ви прочитали наш штампани и звјеш т а ј, к а к о би ти м е ипак обн ови ли ваш а сјећ ањ а на о н о ш т о j e у главном и звјеш тају о п ш и р н о и зн есен о (г. К укић чита и звјеш тај). П о ш т о je г. Кукић за вр ш и о читањ е и звјеш таја п р ет сјед н и к г. Д р. Х асан бегов и ћ настављ а: П р и је н е г о п р еђ ем о на дневни ред д о зв о л и т е ми д а прекинем ск уп ш ти н у на и зв јесн о вр и јем е, к а к о б и к а сн и је наставили с радом . Н ак он т о г а , у з б у р н е о в а ц к је Њ ег. Вел. Краљ у, П о к р о в и т е љ у Г ајр ета, пр етсјед ни к г. Д р. Х асан бего в и ћ и о ст а л и гг. чл ан ози Главног о д б о р а испраћ а ју И заслани ка Њ ег. Вел. Краља и осгал у гг. изаслан ике. С к у п ш ш н а п о сл и је нек ол и к о м инута наставл>а са с в о ји м р ад ом . П р етсјед н и к г. Д р . Х аса п бегови ћ : П о наш ем ју ч ер а ш њ ем з д о г о в о р у о д б с р за и зр аду р езол у ц и је т р е б а д а нам п од н есе и звјеш тај. K a o у в о д у т а ј и зв је ш т а ј ја в и о се за р и јеч г. М ун и б О см анагић. М ун и б О см ан аги ћ : Има и звестан низ годин а, к а к о свак а Г а јр е т о в а скупш тин а значи у н а ш ој ср ед и н и прави кул турни д ога ђ а ј. Ha тим екупш ти нам а ми ст и ч е м о п отвр д е, д а Г а јр е т о в р а д n oс т а је н е са м о ц и ф ар ск и све б ољ и , н его и CBt об и м н и ји n o б р о ју д у ж н о ст и и задатакл у к о је улази. Њ е г о в а а к т и в н о ст не огр ан и чава се ваш е с а и о на је д а н од р еђ ен п о с а о , к о ји j e у п р в о вр гм е б и о у п о д и з а њ у и ствар ањ у кадера наш е ш к ол ован с и нтел иген ц и је. О на већ и де и н о г о даљ е, у п о р е д о са за х т е в и м а са в р ем ен ог ж и в ота , a Г а јр е т n o ткм с в о ји м и ни ц и јати вам а п о с т а о je и зр аз м н оги х ж и в о т н и х ст рем љ ењ а н аш ег м усл и м ан ск ог е л ш е н т а и најљ епш и п р етставни к њ с г о в о г к ул т ур н ог n p o rp e ca ; п о с т а о je , за п р а в о, њ с г о в о к ул тур н о лице и је д а н о д п р в и х и о д л у ч у ју ћ и х ф а к гор а на пр и п р ем ањ у њ е г о в е б о љ е бу д у ћ н ости . Д о к се j e Г а јр е т д о т о г степен а р а зви о н о с п о с о б и о за о в у в и со к у с в о ј у м и си ју, њ егов р ад м о р а о j e д а п р о ђ е м н оги м трн ови ти м стазам а. У т о м р а д у ја с н о се оц р та в а ју три о п ш те ф азе. Прва о б у хв а т а о н о д о б а , када се п о р е д св и х т е г о б а патр и ја р х а л н о г ж и в ота м ор а л о изналазитн, г о т о в о о т и м ати о д н а р о д а зд р а в и је њ егов е јед и н к е, ш к ол овати и х и спрем ати за велш ш р еф ор м а т ор ск и п ос а о . A т о н и је би л о ним ало л ако, је р je ваљ ало и здр ж ати љ у т у б о р б у са свим сги хи јам а п р ош л ости , к о је с у н а ст оја л е д а та ј р ад ом ет у . И када д а н а с с т о ји м о п р ед препуним Г а јр ет ови м и нтер натим а, када см је ш та ј толи к е ш кол ске ом ладин е чини за нас озби љ а н п р обл ем , треба с е сјети т и и о н и х пр ви х Г а јр е т о в и х трудбен и ка, ок }'п љ ен и х о к о р ахм . О см ана Ђ и ки ћа, за к о је j e б и о пр обл ем к ак о са н аш ом ом лад ин ом д а испун е празне ш к ол ске клупе. Њ и х о в а je засл уга тим већа, ш т о с у у т о м н а ст о ја њ у не са м о усп јел и , н его и свем у д о ц н и јем р а д у Г а јр е т о в о м ш т о су удари л и о н у п о у з дан у тр а су , напредну и националну, к о је се Г а јр ет __________________ ____ _ 187 �к а о н а јс в е т и је г а м а н ета , ј о ш и д а н а с н е п р и к о с н о вен о држ и. Д р у г а ф а з а Г а јр е т о в о г р а д а п оч ел а j e већ п о д ла кш и м и с в и је т л и ји м приликазиа. У о с л о б о ђ е н о ј о т а џ б и н и о т в о р и л и с у с е и за Г а јр е т н ов и ви д иц и , R oju с у т р а ж н л и н о в а п р е га л а ш т в а и п ост а в љ а л и н о в е м ете. У л а ж у ћ и ј о ш у в и је к м а к си м у м н а п о р а на ш к о л о в а њ е о м л а д и н е п о ч е л о с е п р ел а зи т и и « а д р у г а п о д р у ч ја р а д а : н а п р о с в је ћ и в а њ е ш и р о к и х м аса , п у те м п р е д а в а њ а и а н а л ф а б е т ск и х т еч а јева , на у н а п р е ђ е њ е н а р о д н е р а д и н о с т и и п р и в р е д е п р е к о з а н а т с к и х ш к о л а и з а д р у г а , д а се на к о н ц у д о т а к н е и о н а ј н а јб о л н и ји наш п р о б л е м : п и тањ е з а о с т а л о с т и н а ш е ж е н е . К о н с о л и д у ју ћ и на је д н о ј стр а н и ве ћ п о с т и г н у т е р е з у л т а т е , a на д р у г о ј улазећ и п о с т е п е н о у с в е н о в е п о с л о в е , Г а јр е т с е ти м п у те м п р и п р е м а о з а о н а ј с в о ј гл а вн и за д а та к , к ада ће с е о д н>ега т р а ж и т и , д а п р о б л е м н а ш ег м у сл и м а н с к о г п р о г р е с а о б у х в а т и у ц и је л о с т и , т о т а л и т а р н о и с а с в и х с т р а н а . И д а на т о м в ел и к ом п о с л у и о к а ж е с в у с н а г у с в о г а с т в а р а л а ш тв а и вел и чи н у c iio ie п о ж р т в о в н о с т и . T a j ч а с, к о ј и о т в а р а т р е ћ у ф а з у Г а јр е т о в о г рада, н а ст у п и о je да н а с са св о м нем и нов нош ћ у . П о св и м з н а ц и м а с у д е ђ и м и с м о и заш л и и з в р е м ена, к а д а с е ј о ш м о г л о м и р н о у з д и с а т и и с п о к о ј н о о ж и в љ а в а т и . H a ж и в о т е с в и х н а р о д а и ције л о г с в и је т а сп у с т и л а с е j e т в р д а и о п о р а зб и љ а , к о ја н и је м о г л а м и м о и ћ и ни на ш м у сл и м а н ск и елем ен а т. И п р е д њ и м с е п р е т с к а з у ју д о г а ђ а ји , к о је о н н е с м и је с а ч е к а т и у с т а њ у д о с а д а ш њ е л ет а р г и је . С ве -за к о п ч а н е ен а ге њ е г о в е т р е б а д а с е ш и р о м о т в о р е , a све уза л уд н е о б м а н е и о н о б е сп о м о ћ н о п р е д а в а њ е с у д б и н и т р е б а д а п р е ст а н е . И п р е д т и м н а ш и м е л е м е н т о м , м у сл и м а н ск и м , н а г о м и лал и с у с е т о л и к о т е ш к и п р о б л е м и , к о ји в и ш е н и су с а м о њ е г о в и н е г о и о п ш т и н а ц и он ал н и , д а т р а ж е б е з у с л о в н о н о в п о л е т , a н е у з м и ц а њ е и вр аћањ е на с т а р о ; д а т р а ж е о д с в а к о г а п у н у м је р у сн а г е , с а м о п р е г о р и х р а б р е и н ц и ја ти в е , a не б е з в о љ н у п у с т о ш ј е д н о г ж и в о т а , к о ји j e п о г у б и о с в о ј е ц и љ е в е . Т р е б а т а ј ж и в о т в е ћ је д н о м п р е п о р о д и т и и у н и је т и у њ е га н о в е е л а н е ; т р е б а м у п р о ш и р и ти в и д о к р у г е и р а з м а х а т и е н е р г и је , о б о г а т и в ш и и х сви м д о б р и м а з е м љ е и н а р о д а , ч и ји с м о са ст а в н и д и о и с а к о ји м с м о с у д б и н с к и п ов еза н и у д о б р у и зл у. П о д ти м п е р с п е к т и в а м а , е т о , о б а в љ а се и о в а наш а д а н а ш њ а ск у п ш т и н а . И н е т р е б а д а ч у д и , u n o с у на ј у ч е р а ш њ о ј п р е т к о н ф е р е н ц и ји п р о б л е ми о п ш т и д о м и н и р а л и н а д о н и м у ж и м , ч и с т о г а јр е т о в с к и м . T o с а м о д о к а з у је , к о л и к о с у т и п р о бл е м и а к т у е л н и , к о л и к о н а с п р и т и с к у ју и п еч у. С ек ц и ја , к о ј о ј j e п о в је р е н с а с т а в р е з о л у ц и је , и м ала j e с в е т е ч и њ е н и ц е у в и д у , n a с е j e т р у д и л а д а пр ем а т о м е ф о р м у л и р а и о д г о в а р а ју ћ е за к љ у ч к е. Њ и м а н и је п о т р е б а н нек и н а р о ч и т к о м е н т а р , na ћ у с е с т о г а о г р а н и ч и т и д а р е зи м и р а м т о к ју ч е р а њ е д и с к у с и је и п р е м а њ о ј и з л о ж и т и гл авне с м је р н и ц е, к о је т р е б а д а р у к о в о д е б у д у ћ и м Г а јр е т о в о и м радом . З а с в е а к ц и је в е л и к о г с ги л а , n a и з а о в у , к о ја с е д а н а с о д Г а јр е т а т р а ж и , н е о п х о д н и с у сл ед ећ и у с л о в и : ш т о ја ч е гр у п и с а њ е сн а г а на п о с л у , д о б а р си с т е м р а д а , ја с н о о д р е ђ е н ц и љ и т и је с н а п о в е з а н о с г с а т е р е н о м , н а к о м е с е д је л у је . П о с е б и с е 188 ________ ___ _____— -— - р а зу м и је , д а т о гр у п и са њ е снага т р е б а н а јп р и је п р о в е ст и ун у т а р са м о г Г а јр е т а , али je п о р е д т о г а н у ж н о д а с е у с п о с т а в п и зв је сн а к о о р д и н а ц и ја у р а д у и са он и м снагам а изван Г а јр ет а , к о је на и ст о м или сл и ч н ом п о с л у р а д е. 1Њу ни д о с а д а Г а јр е т н и је и з б је г а в а о , н е г о j e у в и ш е п ри ли ка п о к а з а о д о в о љ н о г о т о в о с т и 'з а њ у . С ве те а к ц и је т р е б а л о б и м е ђ у с о б н о д а с е н а д о п у њ у ју , д а се м е ђ у с о б н о к о м п л е т и р а ју , к а к о би с е п р е к о н>их р а з в и о је д а н снаж ан к ул тур н и и н ар од н и п о к р е т , к о м е б и Г а јр е т с т а ја о у ц ен т р у и д а о н ајва ж н и је п р и н о се . О ва к о о р д и н а ц и ја не б и т р еб а л а д а се огр ан и чав а са м о на н аш у у ж у м у сл и м а н ск у ср ед и н у , н е г о д а се п р о т егн е и на св е сли чн е а к ц и је на с р п с к о ј и х р в а т с к о ј стр ан и , са к о ји м а Г а јр е т т р е б а д а о с т а н е .н а и с т о ј ли н и ји . A т о у п р в о м р е д у с т о г а , ш т о сва ш ш а к у л !у р н а ст р ем љ ењ а чи не са м о д и о н аш е н а ц и оналне к у л т у р е и н ем а т о г а м у сл и м а н ск ог пи тањ а, к о је , м а у к о је м в и д у , не б и у л а зи л о у са ст а в наш е г о п ш т е г н а ц и он а л н ог ж и в о т а и п о р е т к а . Нако^н т е ш к о ћ а са п р и к уљ ањ ем п о д а т а к а о стањ у н а ш ег м у сл и м а н ск о г ел ем ен та п о к а з а л о се, д а и п р едв и ђ ен и си ст ем р ада н и је б и о « а ј б о љ и . М и с м о т а ј р а д зам и ш љ ал и су в и ш е и д еа л и ст и ч к и : к а о је д н у ш и р о к у и п л анск у а к ц и ју , је д н о о б р а з н о г ти п а , к о ја б и п от и ц а л а са в р х а , о д сам е у п р а в е Г а јр е т а . М еђ ут и м за а к ц и ју т о г а ф о р м а т а и р азм је р а Г а јр е т нем а ни п о т р е б к и х ср е д ст а в а ни п о т р е б н и х љ у д и . О си м т о г а с в а к о н аш е м је с т о « м а с в о ј е п о с е б н е пр и ли к е, с в о ј п о се б а н к о л о р и т , д а j e в р л о т е ш к о , г о т о в о н е м о гу ћ е , св у д а р а д и т и n o је д н о м и с т о м и ш а бл он и зи р а н ом плану. И з св и х т и х р а з л о г а м н о г о je п о д е с н и је , д а се т а ак ц и ја п о в е д е и д а п о т и ч е о д о з д о , са тер ен а . Д р у г и м р и је ч и м а , д а у м је с т о н ек и х о п ш т и х п л ан ов а св а к о м је с т о и зр а д и с в о ј л ок ал ни план р а д а , пр ем а с в о ји м пр и л и к ам а и м о г у ћ н о ст и м а . Г а јр е т о в а у п рав а т р е б а л а б и к о д т о г а д а за д р ж и с а м о и н и ц и јати ву , д а д а је о п ш т е д и р е к т и в е , д а п о т с т и ч е и п о г п о м а ж е. М ени с е ч и « и , д а je у т о м д о б р о д о ш л а п о д је л а Г а јр е т о в е т е р и т о р и је на ч л ан ове Г л а в н ог о д б о р а . П р и л и к ом о б и л а ск а с в о ји х п о д р у ч ја они б и м о г л и д а у з м у и н и ц и ја т и в у и д а ју п о т р е б н е су г е с т и је за и з р а д у т и х л ок а л н и х пл ан ова, у з са р а д њ у и о с т а л и х м је сн и х д р у ш т а в а , na д а т а ј р ад п о сл и је н а д з и р у и р у к о в о д е . С в а к о ј Г а јр е т о в о ј је д и ни ц и о с т а в и л о би се, д а о д а б е р е и зв је ст а н б р о ј з а д а та к а , к о је ће у о д р е ђ е н о м в р ем ен у св р ш и т и , na б и с е т и м п у тем р а з в и о ч и та в н и з ак ц и ја на т е р е н у , к о је би св е ск уп а чи ни л е х а р м о н и ч н у и и м п о з а т н у ц јел и н у , на ч а ст и п о н о с Г ајр ета. A за у с п је х с в и х т и х Г а јр е т о в и х и н и ц и јати ва, к а о т р ећ и у с л о в , и ст а к а о сам п о т р е б у д а с е он е у п р а в љ а ју п р ем а в а зд а ја с н о о п р е д је љ е н о м ц и љ у. T a j ц и љ , к о м е т р е б а т еж и т и , м огл и б и назвати је д н и м о п ш т и м и м ен ом , a т о j e п о д и з а њ е н ар од н е к у л т у р е . П о д ти м и м ен ом о б у х в а ћ е н а с у ш и р ок а и в р л о д ел и к а тн а зн ачењ а. Н е т р е б а м и сл и т и , да j e н а м а п о т р е б н а нека н о в а к у л т у р а , к о ј а б и била к о п и ја и л « с у р о г а т о н е о д д р у г и х н а р од а . Н аш нар о д и м а с в о ј у со п с т в е н у , са м он и к л у н а р о д н у кул т у р у , на к о ј о ј у м н оги м ства р и м а м о гл и б и нам д р у г и п о з а в и д је т и . Ta j e к ул тур а, п р в ен ст в ен о, д у х о в н а и м орал н а. Н аш н а р о д , и сги н а , не зн а к а к о с е прави а в и он и д р у г а чу д а м о д е р н е т ех н и к е, али зн а н е ш т о м н о г о в а ж н и је « п р е с у д н и је : зна �о д н о с ч о в је к а прем а ч о в је к у , прем а д р у ш тв у и зајед н и ц и , прем а Б о гу . О н се у то м е равна прем а виш им м орал ни м за к он и м а , к о је д у б о к о п о ш т у је , a к о ји с у од л и к а њ е го в е снаж не к р о з в је к о в е њ е го ван е н а р о д н е к ул тур е. Њ ега у т о м п ог л е д у ни је за х в а т и л а д е к а д ен са к р о з к о ју с у пр ош л и или п р о л азе д р у г и . И ба ш з а т о сав бу д ућ и Г а јр е т о в рад т р е б а са т е н а р о д н е о с н о в е и да се р а зв и ја : да не п о т и р е о н о , ш т о je д о б р о г у наш ем д оса д а ш њ ем ж и в о т у и т р а д и ц и ји , н е го д а т а ј ж и в о т а к ом од и р а са вр е м е н и м приликам а и оп л е м е њ ује га савр ем еним к ул тур н и м тек ови н а м а . Н ама he сва к а к о лакш е б и т и д а у к л о н и м о с в о је м ањ е - в и ш е сп о љ н е н е д о с т а т к е , н е го м н оги м д р у ги м н а р од и м а д а ук л он е с в о је м орал не д е ф е к т е ; нама je лакш е набар.ити к р евета , с т о л о в е и м од е р а н к о н ф о р у с в о је к ућ е , н е г о he н>има би ти д а п о д и гн у , р ец и м о, оп а ли н а та л и те т с в о г а на р а ш та ја , ук л о н е б и је л у к угу и т о л и к е д р у г е п о р о к е м о д е р н е ц и ви ли зац и је. T o нас с в е у п у ћ у је д а сав Га јр е т о в рад и у св а к о ј прилици т р е б а д а се н а д а х њ у је на ти м вје ч н о живим о гњ и ш т и м а н а р о д н о г д у х а и предањ а, д а л ек о о д с в и х и д е о л о ш к и х к р а јн о с ти у с в и је т у , је р ће са м о т а к о њ е г о в р а д би ти за и ста и н а р од ан у п р а вом см и с л у т е р и јеч и . Н а п о с љ е т к у , у о с н о в и свега т о г а р ада т р е б а да б у д е ш т о већ а п о в е з а н о с т cg т е р е н о м на к ом е се д је л у је . A ти м сам и м већ ун а п р е д je од р е ђ е н и правац т о г а рада. К а к о на сел у ж иви п р етеж н и ји д н о н а ш ег св и је т а , т о и см јер' и правац рада т р е б а п р в е н ст в е н о д а б у д е о к р е н у т прем а сел.у. Ha ју ч е р а ш њ о ј п р е т к о н ф е р е н ц и ји с п ш и р н о je п р о д и ск у т о в а н о п и т а њ е р а да на сел у , о с в и је т љ е н о са св и х ст р а н а , na ja нем ам ц р тр е бе да све т о п он ављ ам . K a o п р ви к о р а к у то м . р а д у п р е д л о ж ен о je у р е з о л у ц и ји осн и в а њ е с е к ц и је за р а д на селу при Главн о м о д б о р у . О д к ол и к е je ва ж н о сти та ј р ад н ајб о љ е се м о ж е о ц и је н и ти n o чињ еници, д а с е највећ и наш и м орал ни и национални к апитали налазе за т в о р е н и у селу. Б е з њ и х с е не д а ни зам и сли ти п р е п о р о д н аш ег н а р о д н о г ж и в о та ни њ е го в а п о т пуна р ен еса н са . A наш н а р од н и ж и в о т , д ан ас. т о ie к а о нека т е ш к о о б о љ е л а »краљ евн а и з п р и ч е«. T b e r a нећ е м о ћ и д а и зли јече ни силни, ни м оћни , н е г о с а м о праведни и м удр и . И тр е б а , ба ш к а о у п р и чи , п р е га зи т и б е з б р о ј б р д а , р и јек а и дол и н а, д а се ти м уд р и нађу. Јер о н и р и је т к о к ада се нал а зе на п о в р ш и н и и при в р х о в и м а ж и в о т а : т у , д о в р х а , р е д о в н о с у м оћни и силни, али он и м уд р и с у на д р у г о м м је с т у , у д у х о в н и м д у би н ам а н а р о д ним. П ри за в р ш е т к у д а учиним ј о ш је д н у н а п ом ен у. С и гу р н о je , д а у Г а јр е т о в о м р а д у не см и је б и т и ни с у с т а л о с т и ни з а с т о ја , али и с т о т а к о не см и је б и т и ни с к о к о в а . T a j р а д тр е б а д а теч е у м и рним и п р о м и ш љ е н и м етапам а, је р с а м о т а к о м оћ и ћ е м о к а к о т р е б а о д у ж и т и се наш ем Г а јр е т у , a п р е к о њ ега н а јб о љ е п о сл у ж и т и и наш ем м усл и м ан ск ом елем ен ту, к о г а Г а јр е т жели да п о в е д е б о љ о ј су д би н и и је д н о ј с в и је т л и јо ј б у д у ћ н о сти . З а вр ш е т а к г о в о р а г. О см анаги ћа ск уп ш ти н а т о п л о п о зд р а в љ а , a р и јеч узи м а д р у г и г о в о р н и к г. С ел м а н ови ћ Ћ ам ил и з Плевља. Ћ ам ил С ел м а н ови ћ : П о ш т о в а н а г о с п о д о ! Ha ју ч е р а ш њ о ј п р е т к о н ф е р е н ц и ји п о св ећ ен а je н а р о - ч и та паж њ а Санџаку и т р ет и р а л о се п и тањ е р ада Г ајрел а у С анџаку и р ада Гаурета за Санџак. T o je за н ас сани ачке д ел егате у тјеш н а п ојава. М и см о знали и п р и је д а je Г а јр ет уч и н и о н а јб о љ е за С анџак. У наш им теш ки м приликам а п р у ж а о нам je б р а т ск у р у к у и п о м а г а о наш у н ев ољ у. T a Г а јр е т о в а б р и га за Санџак м огла се пр и м ијети ти на ју - • ч е р а ш њ о ј п р етк он ф ер ен ц и ји . С к о р о цијела к о н ф е р ен ц и ја би ла je п осв ећ ен а Санџаку. Д а je Г а јр ет в о д и о р ачун а о С анџаку д о к а з je и т о , ш т о je прем а зак љ у ч к у п р ош л е го д и ш њ е скуп ш тин е Главни о д б о р д е л е ги р а о у Санџак г. О м ер соф т и ћ а Б екира, члана Гл. о д б о р а и в р и је д н о г Г а јр е т о в о г радника. Г. О м е р с о ф т и ћ к о ји je п р о п у т о в а о Санџак, у п о зн а о њ е го в е пр и ли к е на лицу м јеста , и не ш тедећ и ни д о б р е ни л о ш е стран е Санџака, о в д је нам je све с к р е с а о у о ч и . И з т о г а ми дел егати Санџака ж ел и м о д а п о в у ч е н о п о у к у . М и сада ж ел и м о д а п о ђ е м о .у С анџак и д а са јо ш ви ш е прегалаш тва наст а в и м о с р а д о м . М и н ул и х 20 год и н а рада Г а јр ет о в а у С анџ ак у н и су безн ачајпи . Д ан ас у С анџаку Г а јр е т има 8 м је сн и х о д б о р а и 1 интернаг у Плевљ у, у к о је м се ш к о л у је 20 д о 30 си р ом а ш н п х п и т о м аца. И сти н а , м н оги с у и з Б о сн е и Х ер ц егов и н е, a м ањ и б р о ј и з С анџака. Али т о je д о б р о . Д о б р о з а т о , је р се наш и п и т ом ц и ш к о л у ју у Б осн и . И ради т о г а Б оса н ц и к о ји се т а м о ш к о л у ју т ј. у Санџаку, у п о з н а ћ е Санџак и ст ећ и љ уб а в прем а њ ем у. Они ће п о с л и је св р ш е н и х ш к ол а д о ћ и у Санџак к п о ч ет и р а д и т и м еђ у наш им с в и је т о м . И сти !.е сл у чај би ти и са п и т ом ц и м а и з С анџака којтт се о в д је ш к о л у ју . Н е п о г р е б н о ie пи тањ е да ли ie Санџак с а ст з з ни д и о Б о с н е и Х ер ц егов и н е. Н ас в и ш е н н т ер есу је д а ли Г а јр е т т а м о ради. A Г а јр е т ради. O n je с т в о р и о с в о ј у ћ и л и м ар ск у школу v Н о в о м П азар у, п о м о ћ у K oje м н оге м усли м анке д ан ас и зд р ж а в а ју с в о је п о р о д и ц е . Б и л о б и п о ж е љ н о д з је д и н и ц е из Б. и X . п о ш а љ у н е к о л и к о с в о ји х питог.пша •• ту ш к о л у , н а р о ч и т о и з с т о ч а о с к и х к р ајева Б и X .. na к ад се в р а т е с в о ји м кућам а, нека насгаве ти м радом . Б р а ћ о . ja вас у в јер а в а м да и ми v С анџ аку р а д и м о , и у в јер а в а м в з с у п о б је д у . Ja в је р у је м д з ће б р з о д о ћ п ч ас, к ад се о С анџаку нећ с г ов о-р ш п к а о з а о с т а л о м к р а ју , н е г о к а о к п а ју к о ји ће се м оћ п т ак м и ч и ти са о ст а л и м наш им к р ајевим а. H a к р а ју м ол и м дел ега т е и з Санџаха дн не сх в а т е п а ж њ у Г а јр ет а прем а С анџаку к а о с в о је д је л о к о је с у и зв ојев а л и о д Г а јр ет а , д а он гтоведе р зч у н а о С анџ аку, н е г о и х м оли м да јо ш в и ш е п о м о г н у Г а јр е т и д о к а ж у с в о ју с п о с о б н о с т за д је л о . Н а к он завр ш етк а г о в о р а г. С елм ановића ди ж е се г. С а д и к о в и ћ А х м е т , к о ји у им е р е з о л у ц и о н о г о д б о р а чи та ск уп ш ти н и сл и јед ећ у р е зо л у ц и ју : X X X III главна год и ш њ а Г а јр е т , од р ж а н а 8— 9 ју л а саслуш авш и скуп ш тин а др у ш тв а 1939 г о д . у С а р а јев у, и з в је ш т а је ф у н к ц и он ер а Гл. о д б о р а Г а јр е т а , те г о в о р е и с у г е ст и је дел егата Г а јр е т о в и х јед и н и ц а , д о н о с и сл и јед ећ у ------------------- 189 �РЕЗОЛУЦИЈУ 1) Главна годишња скупштина констатује и овом приликом да je рад Главног одбора и његових јединица на терену био успјешан и врло задоваљавајући у минулој друштвеној години, — иако се развијао под тешким околностима. 2) Иако се и надаље рад на школовању омладине и стварању интелигенције сматра једним од главних задатака Гајретова рада, Главна скупштина — свјесна улоге села у животу народа и потребе његовог културног и економског подизања — одлучује да Главни одбор и све Гајретове јединице у своме будућем раду појачају своју дјелатност у том правцу. У ту сврху образује се при Главном одбору секција за рад на селу. 3) Главна скупштина констатујући са задовољством да je Главни одбор у извршењу прошлогодишњег закључка, приступио претходним радовима за изградњу првог Гајретова интерната у Сарајеву, сматра потребним да се no довршењу те мнтернатске зграде постепено пређе на подизање даљњих интернатских зграда према указаним потребама. 4) Саслушавши излагања бројно заступљених делегата из Санџдка о тешким про~ свјетним и економским прмликама тамошњег нашега живља, скупштина закључује да ти крајеви буду n надаље нарочити предмет пажње Гајретова рада. 5) Главна скупштина сматрајући задругарство једним^ од основних чинилаца за остварење Гајретова програма у нашем народу, позива све Гајретове јединице да приступе задружном организовању народа, a првенствено да помогну даљње јачање већ постојеће Гајретове задруге. Д а ли с к у п ш т и н а п р и м а п р о ч и т а н у р е з о л у ц и ју , a у в е зи с т и м и и з в је ш т а је Г л а в н о г о д б о р а , у с т а је и пи та п о т п р е т с је д н и к г. Д р . З а и м Ш а р а ц , к о ји з а м је њ у је за м о м е н а т о т с у т н о г п р е т с је д н и к а г. Д ра Х а с а н б е г о в и ћ а .. П р им а с е , к а ж е с к у п ш т и н а . И ЗВЈЕШ ТАЈ Н А Д З О Р Н О Г О Д Б О Р А Н а к о н т о г а у и м е н а д з о р н о г о д б о р а и з в је ш т а ј п о д н о с и г. М у х а м е д X . У в е јс : Славна гл а вн а с к у п ш т и н о , Ч а ст ми j e у и м е Г л а в н о г н а д з о р н о г о д б о р а и з в и је с т и т и гл а в н у с к у п ш т и н у , д а с м о п р ем а д р у ш твен и м п р а ви л и м а п р е гл е д а л и гл авн е и п о м о ћ н е к њ и ге, сра вн и л и и х с а п р и л о з и м а и д о к у м е н т и м а , д а с м о п р егл еда л и и о с т а л о п о с л о в а њ е д р у ш т в а , те н аш ли , д а je ц и је л о п о с л о в а њ е , к а о и в о ђ е њ е к њ и га б и л о у п о т п у н о м р е д у . П р е д л о ж е н у би л а н су пронаш ли с м о та к ођ ер и сп р авн у и у п о тп у н о м реду. М о л и м гл а вн у с к у п ш т и н у , д а о в о п р и м и на зн ањ е и да дад е разреш н и ц у Главном уп рав н ом и н ад зор н ом од б ор у . С к уп ш т и н а је д н о г л а с н о п р и м а и и з в је ш т а ј Гл. н а д з о р н о г о д б о р а , a за т и м с е п р ел а зи н а п р е д л о г н о в о г б у џ е т а за п о с л о в н у д р у ш т в е н у г о д . 1939/40. 190 — - - ■ --------- - П Р Е Д Л О Г Б У Џ Е Т А З А 1939/40 Г О Д И Н У Р и је ч у зи м а сек р ета р г. Х а м и д К ук и ћ, к о ји чи та п р е д л о г б у џ ет а з а и д у ћ у д р у ш т в е н у г о д и н у . Г. К ук и ћ п р и је т о г а к аж е: Н а ст оја л и с м о д а н о в и б у џ е т б у д е о д р а з Г а јр е т о в и х снага у н а р о д у . Д о з в о л и т е д а вам га п р оч и т а м . О н j e мањ и з а о к о 2С0 х и љ а д а ди н ара н е г о с у ост в а р ен и п р и х о д и из п р о ш л е г о д и н е . М еђ ут и м т о с м о учин и ли је д и н о о п р е з а ради. З атим г. К ук и ћ ч и та п о је д и н е ставк е п р и х о д а и р а с х о д а , к о је се п р е д в и ђ а ју у и д у ћ о ј г о д и н и , те и х у п о р е ђ у је са о д о б р е н и м к а о и ост в а р ен и м б у џ е т о м у п р о ш л о ј год и н и . Буџет за 1939/40 ПРИХОДИ . 200.000.— 30.000.— 30.000.— 13.962,— 300.000.— 55.000,— 250.000.— 50.000.— 314.114,— 54.097.— 60.000.— . 600.000.— 80.000.— 550.000.— 64.989.40 544.087.50 43.000.— 18.000,— 42.000,— — 12.000- 35.000.— 60.000,— 20.000.— 35.000,— — 50 000 40.965.28 51261.20 16.120.— 46.981.25 269.788.17 10.637.16 . 1,385.000.— 1,360.000.— 1,594.523.75 1939/40 Конвикти ................... Стипендије .................... Једнократне потпоре . Издаваље листа »Гај- ј р е т « ......................... Плате и осигурања на- ј мјештеника . . . . Административни тро- ‘ ш к о в и ........................ Штампање Гајретова календара за 1940 г. Корепетиторкји . . . Аналфабетски течајеви Издаци за научне ра-дове ......................... Гардероба . . . . . За здравствено задругарство ................... За фонд Др. Хасанбеговића ................... Државне таксе и штампање блокова за томб о л у ......................... Разни издаци . . . . Укупно . . Остварено у прошлој 1938/39 г. 200.000.— Чланарине редовите Члаиа’рине добротвора и утемељача . . . Забаве и остале приредбе ......................... Гајретов дан . . . . Дарови и добровољни прилози . . . . . Опскрбнине питомаца. Камати и Јиовпеии ку^\пони ........................ Кирије дома . . . . Инвентарски фонд . . Гајретов календар . . Томбола ......................... Разни приходи . . . Укупно . Буџет за прошлу Буџет за прогалу 1938 39 167.520.79 Остварено у прошлој 1938/39 г. 950.000,— 100.000,— 20.000,— 1|'' : ; 45.000,— 950.000.— 100.000.— 20.000.— 974.061.74 103.552,— 19.900.— 45.000,— 47.197.75 140.000,— 130.000,— 142.326.71 40.000,— 50.000.-r- 40.752.84 40.000,— зо.ооо.— 15.000,— 10.000,— 47.043.85 2.850.— 263.50 50.000.— — — . 1,385.000.— — 10.000.— 1,360.000.— 68.083.90 — 1,446.032.29 �Г . Д р . Х а са н бе го в и ћ н ак он п р о ч и т а н ог бу џ ета о б р а ћ а с е ск уп ш ти н и и п и та: Ж ели ли к о р и јеч п ов о д о м п о д н е с е н о г п р е д л о га б у џ е т а ? П рим а с е б у џ е т , каж е ск уп ш тин а јед н ог л а сн о. О н д а п р е л а зи м о на сл и је д е ћ у та ч к у: п р едл ози . М и с м о ју ч е р на к о н ф ер ен ц и ји и зки јел и п р едл оге п о је д и н м х је д и н и ц а и о њ има расправљ али. Главни о д б о р je з а м о л и о п о т п р е т сје д н и к а г. Д ра Заима Ш а р ц а д а он у з м е ријеч п о в о д о м ста ва и м иш љ ењ а Г л а в н о г о д б о р а n o о ви м п р едл ози м а , na га м олим д а и зн е се т о м и ш љ ењ е и сп р е д Главног о д б о р а . Г. Д р . З а и и Ш а р а ц : Г о с п о ђ е и г о с п о д о ! Снага и зн а ч а ј д р у ш т в а Г а јр е т ни је у њ е г о в о ј ф а к т и ч н ој величини да н а ш њ е и м ови н е н е го у снази њ е го в е д р у ш т в е н е ор га н и за ц и је и у величини и зн ачају д о с а д а ш њ е г р а да и п о с т и гн у т и х ц иљ ева. Г а јр е т je за о в и х 3 6 го д и н а у т р о ш и о , а к о се в ал ор и зи р а а у с т р и јс к а круна прем а дан аш њ ем ди н ару , о к о 40 м и л и он а ди н а ра за о с т в а р е њ е д р у ш тв ен и х циљ ева. Т р е б а л о б и с т о г а сваки п р е д л о г к о ји и де за тим д а Г а јр е т у н ам етне н о в е ф ун к ц и је, na т и м е и н о в е м а тери ја л н е о б в е з е , п р е т х о д н о р а зм отр и т и у какви м j e м о гу ћ н о с т и м а Г а јр е т, д а те н ов е о б в е з е пр и м и и о д а к л е д а и х 'п о к р и је . Г а јр е т je д о сада в о д и о т а к в о га зд и н ст в о , д а je v гл а вн ом п р и х о д е је д н е го д и н е м о р а о и х о д м а х у д о т и ч н о ј год и н и и у т р о ш и т и , a на т о с у га силиле прилике у к оји м а се j e м усл и м а н ск и ж иваљ нал ази о у п р ош л и м г о ди н ам а. П о сл м је О с л о б о ђ е њ а т ф и с т у п и л о ^ е je р јеш а в а њ у а гр а р н о г питањ а, na je т о м при ли ком о г р о м н и д и о г р а д с к о г м у сл и м а н ск ог св и јет а б и о н а је д а м п у т ли ш ен д о Ј а д а њ и х п р и х од а . П о м ом м и ш љ е њ у ни је теж и на посљ едица. за та ј м услим анск и гр а д ск и с в и је т то л п к а у то м ш т о je њ и х о в а зем љ а си л о м за к о н ск и х п р о п и са п ри ведена агр ар н о ј р е ф о р м и , н е г о с у они ви ш е о сје ти л и т еж и н у т и м е ш т о с у вл асници били р и јеш ен и св о ји н е , a о ш т е т у с у прим али н а к о н 10 na и 15 год и н а , т а к о д а je та о ш т е т а д о ш л а к а сн о, у с л и је д ч ега j e б р о ј д је ц е т и х вл асни ка б и о уп ућ ен на т у ђ у п о м о ћ . Д а с у вл асни ц и з а к о н о м предвиђене о ш т е т е б л а г о в р е м е н о п ри м али , na м акар и м ањ е, неби б и л о у т о ј м је р и и и м о ви н ск и х и ф а м и л и ја рн и х страд ањ а. T e н еп ри л и ке си ли ле с у д р у ш т в о Г а јр е т д а о н о ш т о je ск у п и л о у д о т и ч н о ј год и н и , у т о ј год и н и и у т р о ш и . Т а к в о га зд и н с т в о je би л о и п а м ет н о и со ц и ја л н о , је р je б о љ е н ов а ц у т р о ш и т и на и з в о ђењ е ж и в е д је ц е на пу т, н е го д а je д р у ш т в о Г а јр е т ск у п љ а л о м р т а в капи тал (о д о б р а в а њ е ). Д а с у би ле д р у г е пр и ли к е, na д а je д р у ш т в о Г а јр е т б и л о у с т а њ у ба р е м 10% с в о ји х го д и ш њ и х п р и х о д а о с та вљ а ти на ст р а н у , ми да н а с не би р а зби ја л и главу, с м и је ли д р у ш т в о Г а јр е т п р еузети н ов е ф у н к ц и је или н е, је р б и и м а ло с и гу р н о п о к р и ћ е за н о в е мате р к ја л н е и зда тк е. Ja сам о в о п р е т х о д н о н а в ео ра ди т о г а , д а би се м о гл о схв а ти ти ст а н о в и ш те Г л а в н о г о д б о р а прем а сви м а п о д н есен и м п р е д л о зи м з д р у ш т в е н и х је д и н и ц а , к о ји и з н о се н ов е n o т р е б е , a у п о р е д о с ти м е, не ставл>ају п р ед л ога о д а к л е б и се т и н о в и и здатц и имали д а п о к р и ју . Сви о в о г о д и ш њ и п р е д л о зи , п о д н еш ен и главn o j г о д и ш њ о ј ск уп ш т и н и , к о ји с у ју ч е р на пр етк о н ф е р е н ц и ји и д а н а с на ск уп ш ти н и о з б и љ н о претре са п и , к р е ћ у с е у гл а вн ом о к о пи тањ а р ада на селу, р ада на најзап уш тен и јем т е р и т о р и ју г д је ж и ве м усли м ани , a т о je Санџак, и р је ш е њ е п р ед л о г а м о с т а р с к о г о д б о р а о и згр адњ и интерната у М о с г а р у . Ш т о с е ти че р ада на селу, т о je п и тањ е д а н а с у ч и т а в о ј н а ш о ј др ж ави и ста к н уто м еђу п р ве п р о б л е м е н аш ег ■народа, и т о питањ е ни је је д н о ст а в н о , к а к о се ie т о и о в д је набац ивало, н е г о je т о пи тањ е к ом п л и к ов а н о, a н а р оч и т о к о д за п у ш т е н о г н аш ег м усл и м а н ск ог с е о с к о г сви јета . Н ајб о љ и п озн авал ац н аш ег села, сјећам се г. А дам П р и б и ч еви ћ у с в о ј о ј к њ и зи , твр ди , д а н и гд је ни је јача п о т р е б а р ада за се л о и на сел у к а о к о д нас, је р je с е л о за чи тав један ви јек з а о ст а л о иза д р у ги х ц и в и л и зов а н и х н а р о д а Е вр оп е. T a j рад, г о с п о д о , n o м о м м и ш љ ењ у, теж ак je и о н п р ем а ш у је д а н аш њ е м о г у ћ н о ст и д р у ш т в а Гајр ет. T a j р ад и зи ск у је с п о с о б н е љ у д е , т. ј. љ у д е к о ји п о зн а ју прилике на се л у и вољ н и с у и с п о с о б н и да у том пр авц у д је л у ју ; п о т р е б н а je зати м ор ган и зац н ја, a п о р е д т о г а и м о г у ћ н о с т п ок р и ћ а м атери јал н и х и здатак а у чом р а д у , a н а р о ч и т о ст в о р и т и к р еди тн у м о г у ћ н о ст за а са н а ц и ју села. Н и је д о в о љ н о тр у бн т и сељ ак у да у р е д и ђ у б р и ш т е , д а засад и к оћ њ ак и сл и ч н о, н его je пр ем а д ан аш њ и м да т и м при ли кзм а важ ки je с т в о р и ти к р е д и т н у м о г у ћ н о с т сељ ак у да с в о је газд и н с т в о п о п р а в и , з а ш т о он км а и зн ањ а и см исл а, али т е м о г у ћ н о с т и нема. Ja н е д и јел и м миш л»ење да к аш а м усли м анска н тел и ген ц и ја нем а см и сл а за се л о , a ј о ш ман>е ди јел и м м и ш љ ењ е д а и зм еђ у г р а д с к о г св и јет а , о д н о с н о н а ш е к а са б е п о с т о ји и ззјеста н ан тагони зам пр ем а селу. М ен и се чини, д а т о г а н тагон и зм а нема, али j e чи њ ен иц а д а се за м усл и м ан ск о се л о ни је г о т о в о н и ш та ч и ни л о. В од е ћ и к р у го в и м услим анс к о г ја в н о г ж и в о т а п р и је p a ra п осзет и л и су у глзин о м б р и г у о к о о ст в а р е њ а в је р с к о п р о в сје г н е а у т о н о м и је и в о д и л и б о р б у о д б и ја ју ћ и п о к у ш з је c n p o в о ђ е њ а агр агн е р е ф о р м е . П о сл и је О сл о б о ћ е њ а иск р сл а с у т р и важ н а пи тањ а к о ји м а ее je г р о м усл и м а н ск о г св и је т а к о д нас у гл авн ом б а в и о , a т о j e п и т а њ е р и јеш ењ а агр ар не р е ф о р м е . п и гањ е у р еђењ а д р ж а в е к а о т а к в е и пи гап .е в је р е к о п р о с в је г не а у т о н о м и је . Н икаква зн ачајн а ор га п и за ц и ја нити ја ч и п о д у х в а т за р а д м еђ у запуш тен н м м услн м анск и м с е о ск и м с в и је т о м ни је n o c r o ja o ни п р и је pa ra ни п о с л и је рата. Р ади д и с у п о јед и н п и п о н е ш т о , a и д р у ш т в о Г а јр е т к а о т а к в о , али с у при ли ке си лиле д р у ш т в о Г а јр е т , да се у гл авном и о св е т и ш к о л о в а њ у в а р о ш к о г м усл и м а н ск ог сви јет а и т о д је ц и о н и х р о д и т е љ а , ч и ја с у им ањ а о д у з е т а и пр н вед ен а а г р а р н о ј р>еформи, a о ш т е г а и м ни је ликвмдирана. С е о с к о ј д је ц и у п р ош л и м год и н а м а н и је п р и јети л а т ол и к а о п а с н о с т д а пропЈД ну и п о ст а н у зл о ч и нц и , к о л и к о je т о сл у ч а ј б и о к о д on e м усли м анск е в а р о ш к е д је ц е , к о ји м а р од и т ељ и н и је су били у м о г у ћ н о с т и д а и х и з в о д е на п у т о с п о с о б и в ш и и х за частан р а д у ж и в о ту . У оч и в ш и све т о , нам ећ е нам се са д а п и т а њ е: ш та je д р у ш т в о Г а јр ет , a и ми св и ск уп а у м о г у ћ н о ст и д а уч и н и м о за наш е с е л о о б з и р о м на дан аш њ е т е ш к о ст а њ е њ е г о в о . Д р у ш т в о Г а јр е т ок у п и л о je велики д и о м усл и м анске и н тел и ген ц и је и у стањ у je да о р г а н и з у је о д н о с н о п о м о г н е ор га н и зо в а ти р а д на сел у са ст р а н е и н тел и ген ц и је. Ваљ а при т о м н а р о ч и т о нагл а си ти да н и је свак и интел ектуалац с п о с о б а н , na и а к о к о д њ ега п о с т о ји вољ а, д а у с п је ш н о вр ш и р ад на селу. Г а јр е т je у м о г у ћ н о ст и да о р г а н и з у је ___ ----- - _____________ 191 �и при купи о н у и н т е л и г е н ц и ју , к о ја j e в ољ н а a и с п о с о б н а д а ć e п о с в е т и о в о м п о с л у , na и д а млађе силе о с п о с о б љ а в а за т а ј р а д у к о ју je с в р х у п о т р е б н о с т г о р и т и п р е т х о д н о и п р о гр а м . М еђ ути м д р у ш т в о Г а јр е т п р е м а с в о ји м и м о ви н ск и м приликама н и је у м о г у ћ н о с т и д а ш т о г о д уч и н и у п и т а њ у п руж ањ а к р е д и т а и п о к р и ћ а м а т е р и ја л н и х и зд а така за о с п о с о б љ а в а њ е м у с л и м а н с и х с е о с к и х . газди н става. К а д j e већ ју ч е р и д а н а с на о в о м п о ш т о ван ом с к у и у , р а с п р а в љ а н о о м н о ги м п о т р е б а м а м усли м ана у о в и м к р а је в и м а , к а о д а j e о в о ск уп ш тина не д р у ш т в а Г а јр е т н е г о к о н г р е с, к о ји би и м а о р а сп р а в љ а т и о св и м п о т р е б а м а м у сл и м а н ск о г ж и вљ а, с т о г а h y и ja н а б а ц и т и и и зн и јет и вам је д ну м и са о д а о њ о ј б а р е м р а зм и ш љ а т е и са с в о ји м пр и ја тељ и м а . д и с к у т у је т е . М н о г и д а л е к о п р е ц је њ у ју и м о в и н у н а ш ег Вак уф а , ш т о у ст в а р и н и је , али п р е м а н аш и м пр и лн кам а и с т в о р е н и м п о т р е б а м а т а и м о в и н а j e ипак о г р о м н а и т о j e гл авна м о г у ћ н о с т , д а се са т е ст р а не б р з о и в е л и к о уч и н и . У н а ш ем С а р а је в у и дући са м о главним у л и ц а м а , л е ж е м р т в а и н еи ск о р и ш т е на р а к у ф ск а з е м љ и ш т а , к о ја п о р е д св е гр ађ евн е к р и зе у С а р а је в у п р е т с т а в љ а в р и је д н о с т о д п р е к о 30 м и л и он а д и н а ра . Н е м о ж е м е ђ у н ам а б и т и д и ф е р е н ц и је к о м е и ч е м у та и м о в и н а и.ма д а сл у ж и , јер j e т о већ у н а п р и је д о д р е ђ е н о , али с е нам еће и и та њ е д а ли и м а м о в р е м е н а че к а ти д а на је д н о ј стра н и л е ж е т а к о ог.р ом н и м ртв и к а п и тал и , д о к на д р у г о ј стр а н и ж и в и љ у д и п р о п а д а ју . Г О д о б р а в а њ е ) В а к у ф и м а м о г у ћ н о с т и , a б е з с в о г а р и з и к а , са м ало в о љ е и о р г а н и з а ц и је , д а o ftb ш т о Г а јр е т н е м о ж е , д а он с т в о р и и о р г а н и з у је м о г у ћ н о с т п о в о љ н а к р ед и т а м у сл и м а н ск о м с е о с к о м с в и је т у , д а о в а ј р е о р г а н и з у је с в о ј у п о љ о п р и в р £ д у , ч и м е б и б и о ол а к ш ан и д у х о в н и п р е и о р о д сел а . М и н и је с м о , и сти н а, м је р о д а в н и д а р а с п р а в љ а м о в а к у ф с к а п и тањ а, је р Вак у ф има с в о ј е о р г а н е , али ja т о л и ч н о н а б а ц и х питањ е у ф о р м и с у г е с т и је с а ж е љ о м д а ви б у д е т е он и , к о ји ће с а с в о ји м п р и ја те љ и м а д и с к у т о в а т и о т о м е и е в е н т у а л н о и з н о с и т и та п и тањ а у в а к у ф ск и м је д и н и ц а м а на т е р е н у и т и м е н а п о к о н п о к р е нути т о д а и н а д л еж н и ф о р у м В а к у ф а та пи тањ а у з м е у п р е т р е с и д о н е с е с р е т н о р и је ш е њ е . (О д о б р а вањ е). М остарск и п о д о д б о р стави о je конкретан пред л о г ш та би д р у ш т в о Г а јр е т у о в о ј го д и н и м о г л о п о р е д о с т а л о г за с е л о д а уч и н и . М е ђ у т и м у т о м п р а вц у Г a јр е т j e ј о ш п о ч е т к о м о . г. п о д у з е о сли чи е к ор а к е . С а ве з з д р а в с т в е н и х з а д р у г а v Б е о г р а д у д о н и о j e на м о л б у д р у ш т в а Г а јр е т р и је ш е њ е , д а ће у је се н ск и к у р с за с т р у ч н у п о љ о п р и в р е д н у и з о б р а з б у п р и м и т и и је д а н л и је п б р о ј м усл и м ан а т еж ака к а о п и т о м ц е , к о ј е д р у ш т в о Г а јр е т п р е п о р у ч и . Н ар авск и д а je т а ј р а д ј о ш си т а н , али м о ја ie ж ељ а д а м у се п о к л о н и п уна п а ж њ а и д а с е п р и Г л а в н ом о д б о р у о с н у је се к ц и ја з а р а д н а с е л у и да р а д те сек ц и је б у д е а к т и в н и ји , na д а на и д у ћ о ј д р у ш т в е н о ј ск уп ш ти н и б у д е м о у с т а њ у р а сп р а в љ а т и не са м о о п о т р е б а м а н е г о и о п о зи т и в н и м р езу л та ти м а. Ш т о се т и ч е пи та њ а р а д а у С а н џ ак у, ч и ји с у д ел е га т и ју ч е р и д а н а с и зн о с и л и т е ш к е п р и л и к е и ц р н о с т а њ е м у с л и м а н с к о г ж и в љ а у ти м к р а јев и м а и т о на сви м пол>има њ е г о в а ж и в о т а , о т о м е je Г лавни о д б о р б и о и п р и је о б а в и је ш т е н к а о и члан о в и њ е г о в и . Ми с м о с в је с н и д а ie и д е м о к р а т с к и 192 и љ у д ск и , na а к о х о ћ е т е и м усл и м ан ск и , д а се ради о н д је г д је с у п о т р е б е н а јви ш е, a н е п р о п о р н о je м еђ у нам а, д а с у п о т р е б е С анџака н а јја ч е. Главни о д б о р м еђ ути м нем а н а р о ч и т и х ф о н д о в а ни ти с л о б о д н е и м ов и н е na д а м о ж е n o с в о м н а х о ђ е њ у нар о ч и т и м м јер а м а сан џ ач к е п о т р е б е уб л а ж а в а т и . K ao ш т о зн а те, с в а к о м је с т о о д н о с н о Г а јр е т о в а је д и н и ц а тр а ж и д а и њ е г о в о м је с т о о с је т и пр вен ст в е н о б л а го д а т и с в о г а п о з и т и в н о г д је л о в а њ а у д о т и ч н о м м је с т у и р а з у м љ и в о j e д а Главни о д о б р не м о ж е пр ећи п р е к о т и х о п р а в д а н и х за х т је в а . М и с м о у т о к у ју ч е р а ш њ е к о н ф е р е н ц и је д у г о р а сп р а в љ ал и о п и т а њ у С анџ ака и ja ти м п о в о д о м см атр ам , д а j e м и ш љ ењ е п р е т сје д н и к а г. Д р. А в д е Х а са н б его в и ћ а у т о м п о г л е д у о п р а в д а н о и у м о г у ћ н о с т и j e д а се с п р о в о д и . П р ем а т о м е ст а н о в и ш т у за са д а Г лавни о д б о р je м и ш љ ењ а, д а С анџак све у т р о ш и у с в о ј е п о т р е б е у С анџ ак у, ш т о м е ђ у с о б н о ск у п е, a д а м у се за а д м и н и ст р а т и в н е и зд а т к е н и ш та не о д б и ја . О в а ј п р е д л о г ja м и сл и м , д а j e и оп р а в д а н и т о je о н о ш т о j e Г а јр е т за са д а у м о г у ћ н о с т и д а уч и н и (О д о б р а в а њ е ). Т и м е би б и л о о д г о в о р е н о п р и н ц и п и јел н о a и к о н к р е т н о на св а п ост а в љ ен а п и тањ а к о ја с у р асп р а вљ а н а п о р е д о с т а л о г п о в о д о м у п у ћ е н и х п р е д л о г а за д а н а ш њ у гл авн у с к у п ш ти ну. П р е т сје д к и к г. Д р . Х а с а н б е г о в и ћ : Ч у л и ст е р е ф е р а т и и зл а га њ е п о т п р е т с је д н и к а Г л а в н о г о д б о р а Г а јр е т а г. Д р а З аи м а Ш ар ц а . Д а ли ј о ш к о ж ел и д а у з м е р и је ч ? Р и је ч у зи м а г. К а к њ о Х и л м и ја и з П р и је п о љ а , к о ј в к а ж е: П о в о д о м и зл агањ а г. Д р а Ш а р ц а о се л у и Санџ ак у , ja б и и м а о н е ш т о д а к аж ем . Г. Ш а р а ц с е на пр . п о з и в а на П р и б и ч ев и ћ а и к а ж е д а je р а д на с е л у н е м о гу ћ . Ja се с ти м не сл аж ем п о ш т о п озн а м с е л о , п о ш т о ж и в и м у њ е м у и п о ш т о н а с т о ји м да ш т о в и ш е в р ем ен а п р о в е д е м у се л у . И б а ш на т ем е љ у т о г а м о г у д а к аж ем д а на се л у ж и в и о н а ј н а јп о ш т е н и ји с в и је т к о јп б и с т у п и о у св е п о з и т и в н е о р га н и з а ц и је , али, н а ж а л о ст , о н у т о м п о г л е д у н и је о р га н и з о в а н . К р и вњ а за т о леж и на и нтел иге н ц и ји к о ја с е ст и д и р а д а на сел у , a у к о је м би с е м о г л о св е у ч и н и ти . М е ђ у т п м о н и к о ји ж и в е н а с е л у и к о ји га п о з н а ју , њ и х j e о в д је м а л о. Ja н а пр. о в д је в е ћ н е к о л и к о г о д и н а ви д и м је д а н је д и н и сар ук . И ja сам л и ч н о н о с и о т а ј са р у к и у в је р и о се д а о в о на се л у м о ж е ч у д а ст в о р и т и . Али з а т о нам , и з у з е в ш и ч а сн и х и зн и м ак а, ф ал е љ у д и . Г о в о р н и к с е за т и м о с в р ћ е на С анџак na к а ж е : Ш т о с е т и ч е С анџ ака ja б и м о г а о д а к аж ем о в о : Д в и је г о д и и е ж и в ећ и у С а н џ а к у ja сам га о б и ш а о , a и п р и л и к ом д о л а с к а г. О м е р с о ф т и ћ а и м а о сам п р и л и к е д а заје д н о с њ п м п р о ђ е м к р о з 3— 4 ср е за . Т о м п р и л и к о м с л у ш а о сам ж а л о сн е ства р и . Љ у д и с у ми г о в о р и л и д а je т о п р ви ч о в је к к о ји je д о ш а о у С анџак и к о ји и е тр а ж и н и ш та, н е г о к о ји х о ћ е д а и х п о м о г н е . Н о си л и с у га , вел и м вам , у с р ц у . Ha к р а ју б и з а м о л и о Г лавни о д б о р д а п о с в е т и н а р о ч и т у п а ж њ у С анџ ак у, и з к о је г j e на о в у ск у п ш ти н у д о ш л о д е л ега т а к а о н и к а д д о са д а . П р едл а ж ем н ад аљ е д а се у б у џ е т у н е с е сп ец и ја л н а ст а в к а за сл ањ е и засл ан и к а у о н а м је ст а г д је с е м а л о р а д и . Т о л и к о сам х т и о р е ћ и , ш т о с е т п ч е сел а и С анџ ака. �З а о д г о в о р г. К акњ и, ја вљ а се за р и јеч г. Д р. Ш а р а ц к о ји к а ж е : Ж а о ми je д а м е г. п р е д г о в о р н и к ни је сх в а ти о . Ja наи м е н и је са н г о в о р и о д а се не м о ж е радити> на сел у , н е г о сам г о в о р и о о т о м е ш та j e п о т р е б н о na na т а ј р а д у с п и је . Г о в о р и о сам о т о м е д а ни је с п о с о б а н свак о д т. зв. и н тел игенц и је з а р а д н а селу и о т о м к а к о б и т а ј р а д т р е б а л о о р га н и зо в а ти и н и к о м е н и је м о г а о р а зу м је ти на та ј начин, д а je на с е л у р а д н е м о гу ћ . Ш т о се тиче п р е д г о в о р н и к о в а п он а вљ а њ а о С анџ аку ja м ислим д а с м о ми и ју ч ер и д а н а с о т о м п и та њ у д о в о љ н о го в о р и л и , na о т о м се п и т а њ у и сл ож и л и , a т о п и тањ е je и при хваћена р е з о л у ц и ја о б у х в а ги л а . Ради т о г а м ислим д а нем а см и сл а д а с е пон а вљ а о н о ш т о j e д о в о љ н о р аспр ављ е н о и м ол и м д а с е сви п р е д л о зи Г л ав н ог о д б о р а п р и х в а т е a н а р о ч и т о п р е д л о г о п р о м је н и д р у ш тв ен и х п рави л а, к о је je п р е д л о ж и о Главни о д б о р , о ч е м у j e се к р е та р г. Кукић и сц р п н о р е ф ер и еа о. С к уп ш ти н а је д н о г л а с н о прим а све п р ед л оге д р у ш т в е н и х је д и н и ц а у см и сл у излагањ а п о т п р ет с је д н и к а Г л а в н о г о д б о р а г. Д р . Заима Ш арц а као и с в е и зн еш ен е п р о м је н е д р у ш тв е н и х пр ави л а к о ја с у с а сви м а п р о м је н а м а у м н ож ен а и р азди јељ ен а н а у в и д дел егати м а . И ЗБО Р ГЛАВНОГ И Н АДЗОРН ОГ ОД Б О РА A с а д а п р ел а зи м о на п осљ ед њ уг т:ачку д н е в н о г р е д а т ј. на и з б о г Г лавнок уп р а в н о г и Н а д з о р н о г о д б о р а , наста вљ а г. Д р . Х а са н бе го в и ћ . К а к о зн а те, са да њ и У правни главни и Н адзор н и о д б о р и ф о р м и р а н и с у на л а њ с к о ј гл авн ој го д и ш њ о ј ск уп ш ти н и . П о п р оп и си м а наш и х правила дан аш њ и о д б о р б и м о г а о д а о ст а н е ј о ш 2 го д и н е , и зу зи м а ју ћ и о н а ј п р о п и с д а би м огл а о т п а ст и к оц к о м Vs чл анова . М еђ ути м ja сам о вл аш тен о д Гл. о д б о р а д а вам и п о р е д т о г а п о д н е сем к ом п л етн у о с т а в к у Г л а в н ог уп р а в н о г и Н а д з о р н о г о д б о р а , и т о и з р а зл о г а ш т о с м о п р ед в и д јел и и зм јен у д р у ш т в е к и х правила, прем а к о ји м а ће се на д р у г и начин и зв р ш и т и ф о р м и р а њ е Гл. о д б о р а . Д р у г и р а з л о г наш е о с т а в к е ј е с т у т о м е , д а преп у с т и м о ск уп ш ти н и д а он а са с в о је стран е д а суг е с т и је д а ли б и т р е б а л о вр ш и ти какве и к ол и к е и зм је н е у ф о м и р а њ у Гл. о д б о р а . Ja сам , чини ми се , ју ч е р н а гл а си о, a и дан ас на гл а ш у јем , д а ни је је д н о с т а в н а с т в а р би ти чл аном Г л ав н ог о д б о р а . Јер, прави и сти н ск и Г а јр е т о в р адн ик , a ми п р ет п ост а в љ а м о д а j e наш а ж ељ а да и з б о р пад н е на н ајб о љ е г о д н а јб о љ и х , т р е б а д а и о д с в о је при ватне и сл у ж бе н е д у ж н о ст и о т к и д а и ж р т в у је ш т о ви ш е вр ем ен а у р а д у за Г а јр е т. T o п о н о в н о наглаш авам ра ди о н и х , к о ји б и м о гл и д о ћ и у о б з и р д а б у д у и за бр а н и у Главни о д б о р , д а ви д е и м а ју ли м о гу ћ н о с т и и је с у ли спрем ни д а се пр и м е т е о д г о в о р н е али ч а сн е д у ж н о ст и . М о л е ћ и ва с, г о с п о д о , д а п р и м и те о ст а в к у Глав н о г у п р а в н о г и Н а д зо р н о г о д б о р а , ja вас и ст о в р е м е н о м ол и м д а о д р е д и т е начин на к о ји ће се изабр а т и б у д у ћ и Главни о д б о р . Д в и је с у м о гу ћ н о сти за т о : или акла м а ц и јом или та јн и м гласањ ем . Д акле, п р в о , п ри м а ли се о ста вк а Г л а в н ог у п р а в н ог и Г л а в н ог н а д з о р н о г о д б о р а . П рим а, каж е ск уп ш тин а. — Каквим путем да се изврш и и з б о р ? — А к л ам ац и јом , о д г о в а р а ју скупш тинари. Т и м п о в о д о м за ријеч се јавља г. Бекир О м ерс о ф т и ћ , к о ји м еђу остали м каж е: — Ja, г о с п о д о , имам један предл ог. М еђ у нама се налази наш Д р . А в д о Х асан беговић, ч ов јек к оји в о д и о в о Д р уш тв о, ч о в је к v к о је г см о сви ми упрли оч и и к о ји н а јб о љ е п озн а је наше и стари је и млађе р адн ик е, a к о ји je и спреман, да, ак о je п о т р е б н о и н атјер а на р ад, те за т о предлажем да он себи и за б е р е уп р ав у. Т а к о je , к аж е скупш тина. Д р . Х а са н б е го в и ћ : Ja сам н еоб и ч н о бл агодаран сар а д н и к у и п р и ја тељ у О м ер соф ти ћ у, на о в о м п р е д л о г у и ваш ем п ов јер ењ у . И стина je, бр а ћ о, да ja м н о г о траж и м о д Г а јр ет ов и х радника, да м н ого тр а ж и м о д чл анова Гл. о д б о р а , јер т о траж и Г ајр ет, и ради т о г а би б и л о т еш к о да сам предлажем и з б о р н ов е у п рав е. Т ач н о je, г о с п о д о , a м ож д а и н е ск р о м н о ак о каж ем д а ja д о б р о п озн ајем Г ајр ет о в е р адн ик е, је р сам на р аду п р ек о 20 година. Ja се , г о с п о д о , дон ек л е примам о в е ваш е је д н од у ш н е ж ељ е да вам ja п редл ож и м лн сту бу д ућ ег Г л а в н ог у п р а в н о г и Н а д зор н ог о д б о р а , али вас м олим з а је д н у к о н ц е си ју , т. ј. да би м о га о узети нек о л и к о п р и ја тељ а и з о в е скупш тине, к о јн ће ми евен туал н о п о м о ћ и д а б и х м о га о д а вам п редл ож им н а јб о љ у ли сту. П рим а се, каж е скупш тина. — Ako сте спразум н и, ja сам и м ао јед н у л и сту за канди дац и он м о д б о р , na м олим вас д а т у ли сту примите. Г о с п о д а са те л и сте с у сли једећа: Е сад б ег Алиб е г о в и ћ , Б ек и р О м ерсоф ти Н , М устаф а Пашић, Сал и х ага П оп ов а ц , п р о ф е с о р Ћ ејвзн , М ур атбег Заим ови ћ , Д р . П оп ов а ц , М. С уџука, И ем ет Ч ом ар а и Х а м и д Кукић. П рим а се, каж е скупш тнна. К ад ст е , г о с п о д о , сагл аш и с a свим тим, ja на к р аће в р и јем е прекидам скуп ш тин у, д а вам предл ож и м н о в у ли сту. Н ак он одм о!ра скупш тин а се наставља: Д р . Х а са н бегов и ћ : Ja желнм о д м а х да се извинем ш т о с т е м ало д у ж е чекали. О вај п ут сам наим е у в и д и о , је р n o први пут у ч еств ујем у ф ор м и р ањ у л и сте, к а к о тр еб а д у ж е врем ена да би се узел и у о б з и р сви м ом ен ти при саставу листе. И ja сам д о са д сп а д а о м еђу вас, љ утећи се ш то на л и сту так о д у г о чекам. М и см о , г о с п о д о , сада саставили л и сту и ви тр еб а д а je ч у јете. Сви они к оји с у дош л и о в д је , сви с у и скрени и п роучени Г ајр етови радници. Учинили см о м ањ е и зм јен е у жељи д а п оја ч а м о б р о ј Г а јр е т о в и х радн ика у Главном о д б о р у , и да о к у п и м о еки пу л>уди, к оји he, надам о се, хт је т и д а пр и м е на с е б е теш к у, a и часн у ду ж н ост . Ja м олим сек р етар а г. Кукића д а пр очи та л и сту, к о ју вам п редл аж е к андидациони о д б о р . 193 �Г. К ук и ћ ч и та с л и је д е ћ у л и с т у : Ч Л А Н О В И Г Л А В Н О Г О Д Б О Р А ИЗ С А Р А ЈЕ В А 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) 9) 10) 11) 12) 13) 14) 15) 16) 17) 18) 19) 20) 21) 22) 23) 24) 25) 26) 27) 28) 29) Д р . А в д о Х а с а н б е г о в и ћ , м и н и стар у п. Д р . Заим Ш арац, адвок ат М е х м е д б е г К а п е т а н а ви ћ , п о сје д н и к Х у с е и н К а д и ћ , п о с је д н и к И нж . С а л и х Ц и ц о , д и р . Ф а бр и к е д у ха н а Х а м и д К у к и ћ , д и р е к т о р Г а јр е т а А з и з С а р и ћ , п о с је д н и к А вд и б ег Зечевић, п р о ф е с о р Д р . А с а ф Ш а р а ц , уп р а в н и к Д р ж . б ол н и ц е Н а с и х б е г Р е п о в а ц , с у д и ја Х а м д и ја К а п и џ и ћ , п р о ф е с о р Д р . О с м а н Х а л и л ба ш и ћ , чин. Б ан. у п р ав е М уста ф а Д рљ евић, п р о ф е со р С а л и х а га Ф о ч о , т р г о в а ц А х м е д а г а Н о в а л и ја , т р г о в а ц М е х а г а Ч о м а р а , п о с је д н и к Л у тв о М уф ти ћ , апотекар Д р . М у х а м е д И б л и з о в и ћ , љ ек ар М у с т а ф а Х а јд а р о в и ћ , з у б н и љ ек ар Д р . Б е х а у д и н С а л и х а ги ћ , с у д и ја Н уџе.јм М у х и б и ћ , чин. Г р а д . ш т е д и о н и ц е А л и ја Х р о м и ћ , ш к о л . н а д зо р н и к Д р . Х а м д и ја Т Јем ерлић, д о ц е н т М у с т а ф а А ја н о в и ћ , п р о ф е с о р Х ф з . Х а с а н Ш а б и ћ , во.јни им ам И нж . С а д и ја Н и к ш и ћ , с а в ј. Б ан ск е у п р а в е Х у с е и н Б р к и ћ , д и р е к т о р г и м н а зи је И с м е т Ч о м а р а , в и ш и чин. Х и п о т . бан к е М у х а м е д Б р а в о , п о с је д н и к . З а м је н и ц и 1) И нж . М у с т а ф а С л и п и ч е ви ћ , д и р е к т о р Гра д. ел ек тр а н е 2 ) М у х а м е д Т а н о в и ћ , чин. С р е с к о г t 3 ) Ј у с у ф б е г П а ш и ћ , по<сједник 4 ) С а л к о У з е јр а г и ћ , ви ш и чин. Г р а д . ш т ед . 5 ) Н е зи р С к а љ и ћ , чи н . Г р а д . о п ш т и н е 6 ) И с м е т З и л џ и ћ , п р и в. чин. 7) Х ам д и б ег З ул ф икарпаш ић, трговац 8 ) С алем У ж и ч а н и н , т р г о в а ц 9 ) И б р а х и м Б и о г р а д л и ја , у ч и т е љ 10) М е х а г а В р е т о , о б р т н и к ‘ Б а њ а л у к а : Д е р в и ш Т а ф р о , н ачелн ик Банск е у п р а в е и Н аим Ћ ејва н , п р о ф е с о р Т р е б и њ е : М ехм едага З убчевић, трговац Б и х а ћ : О см ан Р еџ и ћ , ш к ол . у п р а в и те љ у п. и Ћ ам и л Х аџ ић, ш е ф П о р . у п р а в е Т у з л a: М у р а д б е г З а и м о в и ћ , п о сје д н и к Плевље: З е н и ц а : М ехм едал и да Т а р а б а р , п р е т сје д н и к оп ш ти н е Љ у б у ш к и : Ш е р и ф С а д и к о в и ћ , п о сје д н и к К о њ и ц : Д р . И см е т П о п о в а ц , љ ек ар Д о б о ј: И б р а х и м еф . М у ји ч и ћ , т р г о в а ц Б е о г р a д: У н и в ер зи тет а 1) 2) 3) 4) 5) М у х а м е д Х а м д и У в е јс , п о м о ћ н и к ф и н . д и р . Д а н и а л С а м о к о в л и ћ , ви ш и чин. H'ap. ба н к е С а л к о Х а с а н б е г о в и ћ , чин. Р у д а р . ди р . Е м и н б е г Ф е р и з б е г а в и ћ , в и ш и чин. А г р . б . М у с т а ф а Ш а р а ц , в и ш и чи н . Д и р . п о ш т а З а м је н и ц и Г л а в н о г н а д з о р н о г о д б о р а 1) 2) 3) 4) 5) Д р . С и нан М у ш а н о в и ћ , љ е к а р О У З Р Х а јр у д и н б е г К а п е 1 а н о в и ћ , п о с је д н и к Б е ћ и р С о к о , д и р е к т о р Б е о г р а д с к е за д р у г е И б р а х и м А р н а у т , д и р е к т о р » Ј у г о с л а в и је « Ма^хмут Ф и л и п о в и ћ , с у д и ја ЧЛАНОВИ ГЛАВН ОГ О ДБОРА ИЗВАН С А РАЈЕВА М остар: С м а и л а га Ћ е м а л о в и ћ , п о с је д н и к , М уста ф а П аш ић, ш еф с р е с к о г су д а и Хаџ и И бр ахи м С л и п и ч е ви ћ , т р г о в а ц Д р. Травник: М ехм ед Б егови ћ , проф есор Д р . С у л е јм а н б е г Х а ф и за д и ћ , љ е- кар Ф о ј н и ц a: М у х а м е д С уџ у к а , с у д и ја Ц е т и њ е : Ф ех и м М у са к а д и ћ , ви ш и са в јет н и к Б анск е у п о а в е В и ш е г р а д : Б ек и р О м е р с о ф т и ћ , с у д и ја Б и ј е љ и н а : Н ази м Ш а ћ и р а ги ћ , п о р е с к и иис. З ави до в ић и : Н ум ан О см а н еф ен д и ћ , п о с ј. Ф о ч а : М у х а м е д А в д а ги ћ , т р г о в а ц С к о п љ е : Т а.ји б О к и ћ, п р а ф е с о р К у т и н a: Д р . Р е ш и д К у р т а ги ћ , а д в о к а т и ја в ни би љ еж н и к Ч a ј н и ч е : М у н и б О см а н а ги ћ , и н д у ст р и ја л а ц Ј a ј ц е : Д р . И б р о Б рк и ћ , љ екар П р и ј е д о р : А в д о К ар а вд и ћ , п р о ф е с о р М a г л a ј: И б р а х и м К р зи ћ , с у д с к и чи н ов н и к . З ам )ени и и К о њ и ц : М е х м е д а л и ја Х а џ и ћ , ip r o B a u П р о зо р : А л и ја О м е р с о ф т и ћ , с у д и ја В и ш е г р а д : М у р а д б е г Ч ен ги ћ , п р е т с ј. о п ш т . Бијељина: М у д а б е г П аш и ћ , п р е т с ј. о п ш т . С т о л а ц : М е х м е д Г р еб и ђ ел а , т р г о в а ц и Ј у с у ф Ш е м и ћ , о п ш т . д је л о в о ђ а В и сок о: Главни н а д зор н и о д б о р Ш е ф к и б е г С ел м ан ови ћ , нар. п осл . Д е р в е н т а : Е садбег А ли бегови ћ , вел етрговац и А х м е д С а д и к ов и ћ , ср еск и ветер и н ар И б р а х и м б е г З еч ев и ћ , п о с је д н и к Г ораж де: Н у р и ја Р а ш и д к а д и 1ћ, п о с је д н и к Р о г а т и ц а : Ј у с у ф Г о р у ш а н и н , п е н зи о н е р Ч а п љ и н а : А в д о Ш ар ац . т р г о в а ц * Ж и ви л и , к а ж е ск у п ш т и н а , н а к он ш т о j e л и ст а п р оч и т а н а . Д р . Х а с а н б е г о в и ћ : И м а ли к о о д ск у п ш т и н а р а д а ст а в и к а к ву п р и м је д б у ? Ja б и х и м а о , у п а д а је д а н о д ск у п ш т и н а р а . М о л и о б и х д а у с е к ц и ју за р а д на се л у у ђ е је д а н сељ ак и з с а р а је в с к о г ср еза . T a j с е м о ж е к а сн и је к о о п т и р а т и , вели г. Д р . Х а сан беговић . Т а к о je , н а д о д а је ск у п ш т и н а . Д а ли с е п р е д л о ж е н а л и ст а п р и м а ? п и т а г. Д р. Х а са н б е г о в и ћ . П р им а. �И м а ли к о о д г о с п о д е на листи ш т о д а прим ијети за с в о ју ли чн ост. Н и к о се не јављ а. Д акл е, значи, настављ а г. Д р . Х а са н бегов и ћ , п р ед л о ж е н а се ли ста прима. Г о с п о д о , ja о п е т п о нављ ам , т р е б а д а б у д е м о св јесн и д а см о на себе прим или је д н у те ш к у али часн у д у ж н о ст . У жељи д а и д у ћ е го д и н е и за ђ е м о п р е д вас са ј о ш б ољ и м р езул та ти м а , ja о в д је п р е д вам а, к о ји сте најјачи и н ајвећ и д р уш тв е н и ф о р у м , апелирам на он е к о ји с у се при м ил и др уш тв е н е уп раве, д а ове с в о је сл о б о д н о в р и је м е п о с в е т е Г а јр е т у. С куп ш тин а нам je ста ви л а у д у ж н о с т и звје сн е а к ц и је о к оји м а треба д а j o j д о го д и н е п о д н е с е м о и звје ш т а ј. С ав та ј оби л н и р а д т р е б а радника, и т о в је р н и х, п о ж р т в о ван и х, б е с к о м п р о м и с н и х радника. Ви зн а те, г о с п о д о , д а je Г а јр е т и знад и изван св а к е пол и ти к е. И ба ш з а т о je св а к ом и ск рен ом р адн и к у за д о б р о н а р о д а м је с т о у Г а јр е т у , је р he на т а ј начин м оћ и д а м у н а јб о љ е п о м о гн е . Р у к о в о д е ћ и се при н ц и п ом за д о б р о Краљ а, отаџ би н е и н а р о д а , нас у н а ш о ј д у ж н о ст и н и ш та не м о ж е и не с м и је за п р и јечи ти . М еђ ути м ми изабрани , с в је сн и с в о је т еш к е д у ж н о ст и , ми и с т о в р е м е н о и о д ва с ф у н к ц и он ер а на т е р е н у т а к о ђ е р тр а ж и м о рад. Јер са м о радећи св е с р д н о и п о ж р т в о в н о , д о ћ и ћ е м о д о п у н о г у сп је х а . Н а к о н т о г а се г. Д р . Х а са н бе го в и ћ о с в р ћ е на и зв је с н е п р о п у с т е п о је д и н и х једи н и ц а, na к аж е: Г о с п о д о , ja сам р и је ш и о д а о д с а д н е д о з в о лим ни је д н о ј једи ни ц и да не п р о ч и т а о н о ш т о д о б и је о д с в о је центраЛе. Ja са о в о г м је ст а м ол и м , тра ж и м и за х т је в а м д а се св ч м акц и јам а, ок р уж н и ц ам а и сви м а актима о д стра н е централе п о св е т и п уна паж њ а. Г о с п о д о , ви се д а н а с-су т р а в р а ћ а те у в а ш у ср еди н у. З а т о вас м оли м , д а у т о ј ср еди н и к аж ете ш та с м о ура ди л и и к о л и к о с м о уради л и . Ja сам на п р о ш л о ј ск уп ш ти н и а п е л о в а о на ва с, п р етставн и к е је ди н иц а, a т о чиним и дан ас, д а нађете м о гу ћ н о ст и , начина и врем ена, na д а n o с в о м п о в р а т к у са з о в е т е к о н ф е р е н ц и је Г а јр е т о в и х р а дн и к а и д а им т о м п р и л и к ом и зн есете с в о је ск уп ш ти н ск е у т и ск е, д а ф о р с и р а т е р а д на тер ен у, и да н ађете начина д а се он п оја ч а . М о л и м ва с н е м о јт е д а т о о с т а н е гл ас в а п и ју ћ ег, н е г о уч и н и те све ш т о je м о гу ћ е . Г о с п о д о , ми с м о ју ч е р т а к о ђ е г о в о р и л и о је д н о ј н а ш о ј р ак -ран и , о п о д б а ц и в а њ у п р и х о д а у ста вц и чланарина. Ja се у н а јв и ш е сл у ч а јев а не м о г у д а п о м и р и м с и з г о в о р о м , д а та ставк а не м о ж е би ти већа. H e о в и с и т о о д о н и х к о ји д а ју , н е г о о д о н и х к о ји т ра ж е. Јер на пр. к а д једи н и ц а v Д о б о ју м о ж е д а п о к а ж е о д чланарине о н а к о лије п у и вел и к у с в о т у , т о м о г у и све д р у г е н аш е je ди н иц е. Г о с п о д о , ми ћ е м о з а т о на о зб и љ н и ји начин тр а ж и ти и звр ш е њ е ж ељ е о в е н а ш е ск уп ш ти н е, и тр а ж и ти д а се у сва к о м м је с т у п р и х о д о д чланарина п о ја ч а и т о зн а тн о п о ја ч а . Н ећ е м о м оћ и у т о м п о г л е д у д а п р и м и м о никакав и з г о в о р . С тавка чланарина je ф ундаментални п р и х о д наш ег д р у ш тва, a оси м т о га најбољ и знак рада п оје д и н и х једи н и ц а на терену. М и с м о , бр а ћ о , лањске год и н е у н а ш ој д и ск у си ји набацили и звјесн а питањ а, na би х т и о на к р а ју д а је д н о о д њ их мало о бн ови м , у жељи да т о о ст а н е к ао аманет гајр етов ск и вама на терен у, и д а о њ ем у оба в и је ст и те све при јатељ е к о ји х се ти че. Ви зн ате, a т о с м о подвукл и лани, да м ноги наш и к р а јев и и теж ац и , у сљ ед разни х р еф орам а о ск у д и је в а ју зем љ ом . М еђутим има м огу ћ н ости д а се ти м сељ ац и м а п ом огн е. T e љ уд е т р еб а н ауч и ти д а т р а ж е зем љ у о д држ аве, и дати им за т о п о т р е б н у п у т е. Д р ж ава има .м огућн ости да учини с в о ји м грађаним а све ш т о м ож е, али они за т о тр еб а ју д а з н а ју к о ји м ће путем упућивати м ол бе. Ja вас з а т о м олим и стављ ам вам на ср ц е к а о и лани д а п о в е д е т е рачун а у п огл ед у т и х и так ви х с п о р о в а к о ји се на о с н о в у зак ои а сп р ов од е. Н ем о јт е д а наш и зак љ уч ц и о ст а н у сам о закл>учци за јед н у го д и н у . Н астави те д а р ади те у то м е правцу јер ћ ет е на т а ј начин п о м о ћ и наш ег сељака, a у к ол и к о вам je п от р еб н а п о м о ћ Г ајр ета, ja вам о бећ а јем д а ћ е м о вас у т о м е р а д у ср дачн о пом оћи . Eto, б р а ћ о и п р и ја тељ и , ови м сам х т и о да вам заж ели м ср ета н п у т и пов ратак у ваш у и наш у сред и н у с п о зд р а в и м а сви м а наш им ралннцима, са ж е љ о м д а и х т р г н ет е и да и х у п у ги т е на ш т о јачи и еф и к а сн и ји р ад у о в о ј год и н и , к ако б и см о на и д у ћ о ј ск уп ш ти н и м огл и и зни јети јо ш б о љ е р езул та те. Ви зн а те, хвала Б о гу , и док аза ли сте в к u ваш и сар адн и ц и к а к о с е у Г а јр ет у ради. А к си ом наш е г р ада је с т о д п р оти вни к а створ и ти при јатељ а, a и о д ду ш м ан и н а ак о т р е б а ст в ор и ти пријатељ а. Г а јр е т о в радн ик т р е б а д а б у д е радкик за Краља и О т а џ би н у , за чи тав н ар од . Г а јр е т о в радник треба св а к ом п р и л и к ом д а б у д е к ор ек таи прем а свак ом е. О н т р е б а с в о ји м р а д ом и понаш ањ ем као и р а д ом у ја в н ом п о сл у да от ск а ч е, к ак о би д о к а з а о к о л и к о je Г а јр е т п от р еб а н у т о ј заједн и ц и и какви с у њ е го в и радн иц и . И с т о вас м олим , бр а ћ о , и з б је г а в а јт е све с у к о б е , н а р о ч и т о у свом при ватном п а р т и јск о -п о л и т и ч к о м ж и в оту , је р ћете на т а ј начин н а јб о љ е п осл у ж и т и и деји Г ајр ета. Сваки грађанин о в е з ем љ е има п р а в о д а припада п ол и ти ч к ој о р га н и за ц и ји за к о ју налази д а м у je н а јзгод н и ја , али и у тим м ом ен ти м а т р еб а т е в о д и ти рачуна да с т е Г а јр е т о в и р адници и п и он ири . И онда када нам j e б и л о н а јтеж е, знали с м о сачувати с в о је ж ивце, a са д а нам je д а л ек о лакш е је р см о ув јер и л и свак о г а д а Г а јр е т п оч и в а на вама и ва ш о ј снази. Ж ељ а je з а т о сви ју нас да та снага б у д е ш т о јача, ш т о п о с т о ја н и ја , ш т о сол и д н и ја и п п о тра јн ија. С таквим ж ељ ам а ja вас и спраћам ваш им д ом ов и м а , ж ел ећи вам м н о го ср еће, и вама и ваш им сарадницим а у б у д у ћ е . Ж ивили! Ж и в и о, о д г о в а р а ју скупш тин ари б у р н о и тим се ск уп ш тин а заврш ава. П р етсјед н и к : С ек р етар : Д р . A . Х а са н бегов и ћ , с. р. X. Кукић, с. р. В е р и ф и к а т о р и : А зи з С арић, с. р., М устаф а Ш арац, с. р. 195 �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/ac2fa5e882c952d5670df1ac830a939d.pdf b8fc3a9b0e57f1e981b56ce8c74e7115 PDF Text Text u САДРЖАЈ: Уредништво: Први децембар / Др. Миливој Павловић, професор универзитета: У чему je проблем Босне / Ф. Ефендић: Нешто о дубровачким турским документима / Ахмед Кемура: Организација задругарства у Југославији / Бутуровић Дервиш: Један интересантан случај из прошлости судовања шериатских судова у нашим крајевима / Џ. С : Булбуловићево дело о Кемалу и Турској / Др. Ибро Бркић: »Од камена. . . до камена« (драма) / Ахмед Муратбеговић: »Ha Божјем путу« (драма — наставак / Гајретов гласник С арајегво 1 9 3 9 __________________________ ;i.i/I ,\.1Е ГЛАВНИ ОДБОР ГАЈРЕТА У САРАЈЕВУ • ГЛАВНИ И ОДГОВОРНИ УРЕДНИК ХАМИД КУКИЂ �Г А ЈР Е Т , Л И С Т Д Р У Ш Т В А Г А ЈР Е Т А И ЗЛ А ЗИ М ЈЕ С Е Ч Н О , Ц И ЈЕН А М У J E З А Н А Ш У О ТА Џ БИ Н У 6 0 ДИ Н А РА HA ГО ДИ Н У, A ЗА С В Е О С Т А Л Е З Е М Љ Е П Р Е К О ГР А Н И Ц Е 120 Д И Н А РА . Ђ АЦИ Г А ЈР Е Т О В И ПИ ТО М ЦИ Д О Б И В А ЈУ Л И С Т У П О ЛА Ц И ЈЕ Н Е КО Д ГЛ А В Н О Г О Д Б О Р А Власник друштво » Г а јр ет« — Одговорни уредник: Хам ид ИЛИ КО Д У Г1Р А В Е Г А ЈР Е Т О В И Х КО НВИ КАТА. Кукић — Ш тампарија Босанска Пошта Јосип Бретлер и др. о дговар а Јосип Гргиђ, �Год. X X B p o f 14 C a p a f e -во. д е ц е м б а р 1939 Ж рви §1ецембар БЛДЖЕНОПОЧИВШИ ВИТЕШКИ KPAJb АЈ1ЕКСАНДДР I УЈЕДИНИТЕЉ Y историском х о д у наше нације Први децембар претстабља најкрупнији успјех cbwx наших стрем љењ а и чежњи кроз bHjekobe. Тим датумом избршено je политичћо уједи њ ењ е Срба, Хрбата и Слобенаца у једн у јединстбену држабу. Обом најбажнијем датуму наше историје претходила je bjekobna борба, мучна и kpbaba. Y тој борби наш je народ поЈгазао и з д р ж љ ^ о с т и xepojcTbo kakbnx je мало у cbjeTckoj историји. Y разЕ>ојној линији наше борбе за ослобођење и уједињење boAehy и одлучујућу улогу играла je Kpan^ebHHa Србија. О д Карађорђа до Краља Мученика Србија je била на челу cbiix борби. Te с у борбе резултирале триумфом и успјехом, Ослобођењ ем и Уједињ ењ ем, o6jabtt>eHHM 1 децембра 1918 године. KpansebHHa Србија, bobeHa народним и демократсЈгим bnaAapoM Краљем Петром I Великим Ослободиоцем, постала je почетком XX bnjeka п р ^л ач н и центар cbwx jyrocnobena. Народна ВладаВина Србије била je приВлачна a њ ена ослободилачка улога била je постала 3abjeTHa мисао сВих ЈугослсФена. Y том npabny Србија ------------ --------------------- 251 �ce спремала и издржала напоре, kakbe je мало koja држава и народ дала за слободу сбоје подјармљене браће. Понесена том бјером, Србија je загазила у дба рата, Балкансћи и CbjeTckH, и издржала јуначки. Ha челу сбих тих борби била je јуначка и народна династија Карађорђебића. Отац и Син, Краљ Петар 1 Велики Ослободилац и Brneiukn Краљ Александар I Ујединитељ бодили су Србију из побједе у побједу, Aok, најзад, није њихобо дјело било крунисано стђарањем народне држабе. Јужни Слобени с у ушли у CbjeTckn рат неуједињени али ce koA најбољих npeTCTabHHka њихоБих bpeMeHOM crbapana bjepa у заједничку будућност и на том ce радило сБим снагама. Aok je Србија показала цијелом cbnjeTy да je снажна и AoborbHo jaka да туче армије моћне AycTpoyrapcke, дотле су Jyro^obeHH у саБезничћим земљама радили на остФарењу заједничке мисли. Y Лондону je формиран JyrocnobeHckH одбор koju je 1917 г. са Бладом К р а л ^ и н е Србије донио Крфску декларацију koja je имала да послужи kao ocHobmja за будуће дpжabнo уређење Hobe jyrooiobeHcke дpжabe. Tparaka нашег народа у Cbje'rckoM рату била je и bennka и Temka. Али ce Mnak bjepobano у npabAy и 1?оначну побједу. Србија, kao jyrocnobeHckn Пијемонт, издржала je HebjepobaTHe напоре и Hebon>e али je nnak побиједила. ПослИЈе албанске Голготе и борби на Солунском фронту, cpncka bojcka, помогнута jyrocnobeHckHM диБизијама, пробила je солунски фронт и kao bnxop јурила да ослободи подјармљену браћу. ЈугослоБени под AycTpoyrapckoM радили су Takobe на CTbapait>y заједничке дpжabe и у том праБцу много и учинили. Поразом Аустроугарсће прећинуте су cbe be3e с њом и формирано je НГародно Вијеће Спобенаца, Xpba?a и Срба, koje je 2 4 HobeM6 pa 1918 г. донијело одлуку да земље Јужних Diobena испод Аустроyrapcke ступе са КраљеБином Србијом и Црном Гором у једи н с^ен у дpжaby Срба, ХрБата и Слобенаца. Тада je било одређено да посебна делегација оде у Београд и ту OAnyky подуесе Регенту Александру. Ha историски npbn децембар 1918 г. поднесена je одлућа Народног Вијећа Регенту Александру. Тада je, окружен од 28 делегата Народног Вијећа, и bлaдe КраљеБине Србије, Регент АлеЈГсандар прогласио Уједињење Јужних Спобена у јединстБену дpжaby. Том приликом, између осталога, Он je pekao obo: »Примајући то саопштење, ybepen сам, да obHM чином испуњаБам cbojy Бладарску дужност, јер њим само npHboAMM koHa4 Ho у дело оно, што су најбољи синоБи наше kpb«, cbe три bepe, cba три имена, с обје стране ДунаБа, Cabe и Дрине, почели припремати још за bлaдe блажене успомене Mora деда kHe3a Александра и кнеза Михајла оно, што OArobapa жељама и погледима Mora народа, те у име ЊегоБа Величанст^а Краља Петра I npornamabaM уједињење Србије са земљама незаБисне Apжabe OiobeHaua, XpbaTa и Срба у јединстФено КраљебстБо Срба, Хрбата и OiobeHaqa«. Сјећајући c e данас, послије A b a деценија, тих сђијетлих 4 a c o b a наше историје, ми и з p a ж a b a м o b j e p y у бољу будућност и судбинсћу n o b e 3 a H o c T ЈугослоБена. Ми b j e p y j e M o да ћемо у нашој јединстБеној д p ж a b и наћи најбољу гарантију за c b o j p a 3 b o j, a с друге стране спремни смо без n o r o b o p a дати од себе H a j b e h e ж p т b e k o j e могу да дају људи за c b o j y народну A p ж a b y . Heka je слаба наше нације! cbH M знаним и незнаним жртбама koje падоше за слободу Heka je бесмртна cлaba нашим народним Бладарима БлаженопочиБшем Краљу Пегру 1 Beлиkoм Ослободиоцу и BuTemkoM Краљу Александру 1 Ујединитељу! Heka жиБи наш млади Бладар, riokpobHTenj Гајрета, fte ro b o Краљ Петар II! Heka Ж1фи јуначка и народна Династија КарађорђеБића! Heka жиbи КраљеБина ЈугослаБија! 252 ВеличанстБо �У ч ем у /е п р о б л е л ! Б о с н е Сваки проблем je упола већ решен ако се правилно постави. Али, на жалост, наш основни нациО'Нално-државни проблем није се реалистички поставио у своје време у целости и с обзиром на све компоненте, — већ се овај комплексни проблем решавао као какав једноставни проблем. Како су се тешкоће неминовно јављале, онда се покушавало да се решавају парцијално; отуда чак и кад се мислило да се ради принципски и доследно, грешке су се јављале и давале маха неспоразумима и искључивостима. Исто тако и сада се греши начином како се поставља проблем Босне, то јест територије Босне и Херцеговине. Што je најгоре, нема правилног разумевања код оних који би најпре били позвани да то не само показују већ и осећају, нарочито у овоме случају где je проблем, иако компликован, ипак јасан свакоме ко хоће и уме правилно гледати. Несумњиво да je добро што се, најзад, дошло до закључка да југословенство не треба да ,буде ни празна реч ни насилно наметана идеологија, нити појам који искључује реалне појмове испуњене стварним националним схватањем словенашгва, хрватстаа и српства' При овоме хтело се полазити од државно-правне теорије некадање и вишевековне хрватске државе, a било je право очекивати да се ово призна, као што се у дискусији и признаје, и дуговековној српској и нововекој српској држави. Уз овај принцип здружен je и принцип »етнички«, a бојати се да се некако, пре но што се уживимо у нову ситуацију, не постави с неке страие и онај у последње доба у светској политици тако модерни принцип »животног простора«, јер би то био повод да се такав принцип истиче и са других страна. . . Међутим постављање здраве основе: да je југословенско држављанство збирност три појма племенска, или — ако се хоће — три појма народносна —, ради заједничког изграђивања, на основу посебних елемената, синтетичне јужнословенске културе, — било би онемогућено чим би се пошло злим путем ка захтевима (a имамо се разлога бојати!) да се скупе с в и Хрвати или с в и Срби или с в и Словенци под посебне »капе«! — Отуда je искривуданост међашких лпнија, — која je инспирисала у недавном броју »Ошишаног јежа« (који се ипак може похвалити да су му пуштене нарасти мало дуже бодље!), — могла инспирисати паралелу унутрашњих граница у Североамеричкој унији: таквих какве су повукли Американци (правим линијама) и онаквих какве би биле да су их Југословени повлачили! После свих великих покрета и сеоба, вршених пре више векова и кроз дуге векове, немогуће je данас поставл>ати праву, реалну границу између Срба и Хрвата. У томе правцу позната су факта не само из резултата београдске науке но и загребачке. Зоне: фпска, хрватска и словеначка потребне су да би се тиме огарантовало реално зидање, засновано на стварном осећаљу, формираном вековима; да се не би изгубиле вредности ни словеначке, ни хрватске, ни српске, — a не да би нас одрођавале, да би нас удаљавале од стварне обујамне шире етничке заједнице и заједнице стварних животних интереса и упућености једних на друте. Kao што je природно, мораће у зони хрватској остати Срба, као што he остати Хрвата у српској зони, и као што ће једних и других бити у словеначкој зони, и обратно. Али у насталим прегањањима најнесрећније се мисли о Босни и Херцеговини, и при томе најгоре je што су у својој »експертизи« србовања најревноснији они чији ранији смушени политички рад даје им најмање права да се »старају« о добро схваћеним српским интересима. У свему томе, пак, има две сгвари које се не разликују, и отуда крупни неспоразуми, који могу бити кобни no идеју фпства, no праве интересе хрватства, no стабилност целе државе. Наиме, с једне стране се проблем односа Срба и Хрвата идентификовао као рефлекс верских односа, a када je то схватање сугерирано и почело хватати корена, сада се жели да се муслимани наше крви и језика прикажу као >неутрални«, и који се могу »споља« административном поделом, оријентисати у неком правцу! С друге стране, пак, људи локалних настројења, без ширих погледа, или они који живе од разних облика патриотизма пристају да идентификују србизам и православље, не водећи рачуна о високом степену српске свести код најдинамичнијег дела наших муслимана! Где je о«о срећно доба када су босанског фрањевца простодушни православни сељаци као и католици називали »ујаком«! Где je оно време када су се најбољи синови муслиманске вере служили ћирилицом и војевали за слободу Босне! Ako je ћирилица нека ознака српства (пошто селатиница истиче често као спол>на ознака хрватске оријентације), онда се не може рећи да Босна није имала српске традиције, нити се може негирати да су се Срби муслимани најсилније опирали оружјем при окупирању Босне од стране Аусгрије, чији je владар носио титулу апостолског католичког величанства! A не сме се заборавити да je Мостар са својим часописом »Зора«, са Кисићевом библиотеком, и са кругом најбољих новнјих српских писаца крајем деветнаестог века био оно што je Нови Сад био у току тога века за српску културу. Али кратковидост многих Срба православних уноси пометњу. Грех je што себи допуштају да о овим компликованим стварима пишу људи који су или необавештени, или не умеју мислити у ниансама, или им уски лични, политички пли други интереси диктују да приказују проблем у наивно упрошћеној слици! Ови су допустили себи да стану на непринципску и кобну платформу идентификовања православља са српством, — заборављајући да су све религије нашем народу (макако урасле у његов живот) долазиле споља, a да je његова етничка битност увек била у срцима и у крви! Заборављају да je народ тако лепо и тако тачно осетио ову непорециву истину, и да ју je врло складно, класично речпма исклесао у пословици »Брат je мио, које вере био!« — Отуда њихова бојазан за Босну, бојазан која може довести до потпуно супротног резултата. Јер Босна — није 253 �г з е м љ а ; Босна су љ у д и , на,ша браћа, како православна, тако и муслиманска, — a већ, no верској оријентацији од окупације до данас,’ католичко сељаштво се окренуло ка хрватству. Не треба се бојати тога да Босна с Херцеговином постане издвојена административна јединица, — као што je и у прошлости живела посебно, a није спутала српску мисао, која je у њ ој заискрила сјајно у прошломе веку. И тада Дрина би нас с п а ј а л а са Босном, и она нас никад неће раздвајати, чак и ако би постала »међа племенита«. Небојте се да би то био преседан: друге српске области уједињене су са некадањом Краљевином Србијом историеко-правним односима. Јужну Србију ослободила je војска Србије 1912 г., задржала je, a заједно са Северном Србијом та je област ушла у састав наше нове државе као Србија. Нико не сме спорити да je у њ ој средиште наше старе државе, и да je оданде у великом проценту становништво Шумадије. Црна Гора je, управо на данашњи дан, прогласила уједињење са предратном Србијом. Ta област, која je за два века била извориште при насељавању Шумадије, у поезији има ореол најизразитијег српског краја. Војводина je обновилд кроз нашу науку и књижевност, кроз наше прве школе, мисао српску новога доба, и она je уједињена са Србијом у оно-ме што je Ј. Скерлић назвао ц е л о м С р б и ј о м . A Босна има своје проблеме, и Босни треба оставити да те проблеме проживи сама и сама преболи, уз добру вољу свих нас других! Наравно, стварање самоуправне Босанско-Херцеговачке области не би значило стварање »четврте«, »директно југословенске« »Кародности«. Јасно je да се у један виши појам може прећи тек преко претходнога: збирност Срба, Хрвата и Словенаца и Бугара чини целину јужнословенску, a скупност јужних, западних и источних Словена одговара општем појму словенске заједнице. — Све н ер е a л н е творевине су се рушиле као куле од K a ­ para, и увек he се такве творевине саме од себе рушити! Отуда не_ма ни овде разлога правој бојазни. Да je cpehe, није ни требало у нашем релативно малом народу да буде три »народносне« ориентације. Али то je већ било условљено његовим географским положајем; резултати вековног раздвајања ту су: постоји реална подлога српске, хрватске и словеначке свести. Па кад je тако, онда треба оставити да се и међу нашим муслиманима, и з н у т р a a не с п о љ a и в е ш т а - ч к и, све искристализује. Они су, несумњиво, исти, без обзира да ли се осећају Србима, или су школом добили хрватску ориентацију. Ови су једно no многим компонентама духовног живота. Кроз далеку старину служили су се ћирилицом од Кулина-бана; штокавским нарјечјима говорили су и писали; у деветнаестом веку се бо|рили као Срби, и буђење националне свести их je водило према Србији и српској културној оријентацији. Авдо Карабеговић и Осман Ђикић су изрази оног великог вала који je и у доба решавања општег нашег народног и државног јединства у омлади>ни ујединио најчеститије омладинце муслимане са православима a и неким католицима! He заборавимо, да су се многи и многи муслимани борили у српској војсци за исте идеале, као Срби и као муслимани, у светском рату. He треба заборављати да су се многи од »аших муслимана борили, као четници, за ослобођење Јужне Србије, na и у ра,ту са муслиманском Турском 1912 г. Они су, дакле, национални ocehaj одвајали од верског, кад се тицало другог, туђег народа. Али кад се тиче њихове и верске и крвне браће, треба. их разумети, треба им не отежавати племенити рад и дубоко заорану и засејану бразду њихову не раскопавати пре но што буде изникло посејано семе. Оставимо нека Босна скристалише своје проблеме сама, и у томе нек се бар са стране православних наши муслимани поштеде онаквих увреда и напада какве су с неких страна добијали. Знајмо да босански муслимани нити су национално безбојни, нити he постати »четврта народност«, — већ да они сами себе најбоље позиају и разумеју; да међу собом треба да проживе ocehaj јединства и да заједно нађу пут дефпнитивне оријентације. Вера и унутрашње поверење he им у томе помоћи. Тако he истина, која je једна — нема никад о једној ствари две истине — осветлити све муслимане. He ометајмо лучоноше те светле и свете Истине, ако им већ не дајемо праве подршке, и не чинимо неоправданим нападима да се може приказати муслиманима како се други Срби дезинтересују њиховим интересима и њиховом судбином. — Напротив, разумевање њихових тренутних потреба најбољи je пут за решење основног српског, a тиме и државног питања, пошто je хрватско питање у начелу веће решено. 26 новембра 1939 г. у Скопљу Др. Миливој Павловић, професор Универзитета В Е Д И К А .Г О Д И Ш Њ А .Г А ЈР Е Т О В А ЗА БАВ А У САРАЈЕВУ о д р ж а ћ е с е у с у б о т у 2 м ат ра 1940 г о д и н е у Н Д Р О Д Н О М П О З О Р И Ш Т У . з а K o fy с у в е ћ от почеле п р и п р е м е . 254 �N ešto o d u b r o v a č k im tu rsk im d o k u m e n tim a Zahvaljujući razumijevanju i nastojanju starih kulturnih Dubrovčana svi spisi, koji su iznikli iz raz­ vijene dubrovačke administracije i odnosa sa stran­ cima, skupljali su se na jedno mjesto i čuvali se. Гако je nastala velika zbirka raznovrsnih rukopisnih stvari na talijanskom, latinskom, turskom, francu­ skom, srpskohrvatskom, arapskom i drugim jezicima, koja sačinjava današnji Državni arhiv u Dubrov­ niku. Svojim bogatstvom arhivalija ovaj arhiv je pri­ vukao na se pažnju našeg i stranog naučnog svijeta koji je u njemu nalazio neiscrpan izvor podataka za svoje studije iz prošlosti Južne Evrope. Kako su Dubrovčani imali stalnog kontakta s Turcima kojih 500 godina i jedno vrijeme (dosta dugo) priznavali njihovu vrhovnu vlast te vodili živu trgovinu po turskim i našim zemljama, gomilali su se mnogi turski spisi na turskom, srpskohrvatskom i arapskom jeziku. Njih su Dubrovčani, organizovavši tursku kancelariju, gdje se je brižljivo spremalo svako pismo, akt ili ma koji drugi turski spis. Time je na­ stala vrlo brojna zbirka turskih dokumenata u spo­ menutom arhivu stare dubrovačke republike. Poslije propasti Dubrovačke republike mnogi spisi tog ar­ hiva — najviše turski — izneseni su iz Dubrovnika, pa su mnogi i nastradali. I danas ima turskih pisama koja su van dubrovačkog arhiva, pa i pored toga, ova zbirka još uvijek QStala je vrlo brojna, jer se njen broj rukopisa penje na deset hiljada komada. O njoj se čuju često puta glasovi po našim i stranim časopisima i djelima kao i u našoj dnevnoj štampi, gdje se ističe da treba to gradivo sistematski publikovati. Kogod se iole bavi turskim dokumentima, znade za tu zbirku turskih spisa, a za nju znade i svako onaj ko je ma i malo radio u dubrovačkom arhivu ili se za nj interesovao. Pogotovu o njoj se vodi računa otkad se ona (od 1933 godine) počinje neprestano sistematski da sređuje. Međutim, i pored toga bogatstva turskih doku­ menata, desi se da im poneko ne pridaje važnost koja im pripada. Da napišem ove retke, ponukao me je članak g. Aleksija Olesnickog, lektora za turski jezik na Zagrebačkom sveučilištu i čuvara Orijentalne zbirke Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu u Kalendaru Gajretovu za 1940 godinu »Zadaci orijentalistike u Jugoslaviji«, gdje on, isti­ čući važnost turskih dokumenata za našu istoriju, nabraja najbrojnije i najvažnije zbirke turskih doku­ menata kod nas. Među njima nigdje nema spomena 0 dubrovačkoj zbirci turskih dokumenata iako je ona bogatija i poznatija nego velika većina onih koje on tamo navodi. Po čemu je značajnija kutubhana Karadjozbegove džamije u Mostaru, orijentalne zbirke Balkanskog instituta i Zemaljskog muzeja u Sarajevu, orijentalna zbirka Jugoslavenske akademije znanosti 1 umjetnosti u Zagrebu ili zbirka turskih rukopisa u posjedu Srpske kraljevske akademije u Beogradu? Ovdje ne mislim da potcjenjujem rečene zbirke, jer svaki dokumenat ima svoju vrijednost. Iz dubrovačkih turskih dokumenata mnogi su dosada spisi objelodanjeni i stavljeni naučnom svijetu pred oči. Na prvom mjestu istaknućemo poznato is­ crpno djelo o turskoj diplomatici od Dra Friedricha Kraelitza (Osmanische Urkunden in tiirkischer Spra'che aus der zvveiten Halfte des 15. Jahrhunderts, Akademie der Wissenschaften in \Vien, phil.-hist. Klasse, Sitzungsberichte 197 Band, 3 Abhandlung, Wien 1922), gdje su strogo naučno obrađena 24 turska dokumenta, od kojih su 22 iz dubrovačkog arhiva, s dobrim uvo­ dom u tursku diplomatiku kao i upozorenjem na bogatstvo dubrovačke zbirke turskih rukopisa. G. Dr. Ciro Truhelka crpi materijal za svoje lijepo i korisno djelo »Tursko slovjenski spomenici Dubrovačke ar­ hive« (Sarajevo, 1911 g.) iz dubrovačkih turskih dokumenata isto kao i g. Gliša Elezović za »Турскосрпске споменике Дубровачког архива« (Јужнословенски филолог, књ. XI, Београд 1931). G. Vladisiav Skarić za svoje istonske studije stalno upo­ trebljava turske dubrovačke dokumente isto kao i Dr. C. Truhelka. Ima još priličan broj naših ljudi koji su se više manje koristili i danas se koriste tom građom. Foređ toga poznat je rad i nastojanje Srpske kraljevske akademije u Beogradu na spremanju oko izdavanja jedne velike kolekcije turskih spisa naših sve do sultana Sulejmana Velikog, koje se djelo očekuje da izađe iz štampe. U njemu su dubrovački turski spisi zauzeli vidno mjesto. Kogod hoće da piše ma kakav pregled turskih rukopisa kod nas ili ako neko hoće da dadne pre­ gled rada na turskim dokumentima kod nas, potpu­ nost njegova rada ne da se zamisliti bez turskih dokumenata dubrovačkih. G. Dr. Fehim Bajraktarević, profesor univerziteta u Beogradu, u svom članku »L ’etat actuel des etudes islamiques en Yougoslavie« (u Revue internationale des etudes balkaniques, Tome I (3), Beograd 1936) govoreći na str. 244 o sakupljanju i publikovanju turske građe kod nas posvećuje, ne bez razloga, punu pažnju dubrovačkoj zbirci turskih dokumenata koja se čuva u Državnom arhivu u Du­ brovniku. O toj zbirci pisao je Friedrich Giese (Die osmanisch - tiirkischen Urkunden im Archive des Rektorenpalastes in Dubrovnik (Ragusa), separatni otisak iz Festschrift fiir Georg Jacob zum siebzigsten Geburtstag, Leipzig 1932), a spomenućemo i kraće stvari gg. D. Korkuta i R. Muderizovića u Glasniku Zemaljskog muzeja. O cijeloj turskoj zbirci pisao sam i ja u članku »Турски документи дубров. архива (Политика) broj 10816 od 10 jula 1937), a usput se svaki čas čuje spomena o njoj. J. Gelčić u svom poznatom katalogu arhivalija dubrovačkog arhiva (Дубровачки архив), Glasnik Zemaljskog muzeja, X X II, 1910) spominje njegove turske dokumente i ističe potrebu da se oni obrade. Ovdje je naša želja da dadnemo makar letimičan pregled radova iz područja dubrovačkih turskih doku­ menata kao dokaz velikog naučnog interesovanja za njih. Mislimo da je to korisno i za mlađe naše ljude koji se misle baviti izučavanjem turskih dokumenata kod nas. O njima ne mislimo govoriti opširno radi zamašnosti predmeta i zbog ograničenja prostora. Htjeli smo samo istaknuti veliko interesovanje kod ___________ _____________ 255 �О р г а н и з а ц и ја задругарст & а у Ј у г о с л а и и јм Социјално-економска структура становништва Краљевине Југославије; њен претежно аграрни и малопоседнички карактер упућују je на задругарство. Према подацима из пописа становништва 1931 године процентуална подела кућних старешина била je следећа: пољопривреда 75.9%, индустрија и занати 9.8% , трговина и кредит 3.2%, саобраћај 2% , надничари 1.4’%, војска 0.5% , јавна служба и слободне професије 3.5% , рентијери и пензионери 2.3%', разно 1.4%. Овај однос није много измењен ни данас, na ћемо стога у даљем прегледу остати при подацима >из 1931 године, јер са новијим подацима не располажемо. Тачно бројно стање становништва наше државе не постоји. Пописом из 1921 године утврђено je (у заокруженим цифрама) да je било 12 милиона, a пописом 1931 године 14 милиона становника. Годишњи прираст становништва износи око 200.000 душа. Ha основу те хипотезе крајем 1939 године Југославија треба да има 15,600.000 становника. Ha једну породицу отпада, према ранијим пописима, нешто јаче од 5' чЈ^анова. Из тога прпизлази да имамо око 3,120.000 породица. Ha основу тога и према процентуалној расподели дамаћинстава no професији излази- да од укупног броја становника живи од породица становника пољопривреде с 75.9% 11,840.400 индустрије и заната 9.8% 1,528.800 јавне службе и слоб. проф. 3.5% 546.000 трговине и кредита 3.2% 499.200 рентијери и пензионери 2.3% 358.800 саобраћаја 2 (% 312.000 надничарења 1.4% . 218.400 војних службеника 0.5% 78.000 разно __________ 1.4%_________ 218.400 Свега 100% 15,600.000 Према подацима Народне банке за 1937 годину укупан национални доходак износио je те године 44 милијарде и 22Q милиона динара, односно 2.871 динар на сваког становника просечно. Од укупног националног прихода на пољопривреду отпада 22 милијарде и 52 милиона динара, односно 49.9% , a пошто од пољопривреде живи 11,840.000 душа, значи да просечан приход на једног становника који живи од пољопривреде износи 1.860 динара, односно за 1011 динара мање него што износи општи просечни приход на једног становника у држави. Просечан приход осталих 24.1!% станов- naučnika za dubrovačke turske dokumente da se u buduće ne bi ova važna zbirka zanemarivala i da bi jo j se davalo ono mjesto koje jo j po njenoj vrijed­ nosti pripada. Uz to želja nam je bila da rečeni rad g. Olesnickog uputpunimo D u b r o v n i k , novembra 1939. F . Efendić 256 ника, који припадају другим професијама, из«ос.и просечно 6.710 динара, што значи за читавих 4.850 динара више него што отпада на једно лице које живи од пољопривреде. Да се не би предњи наводи погрешно протумачили треба одмах истакнути да национални доходак обухвата и новчани и натурални приход. Ha једног становника који не живи од пол>опривреде отпада месечни просечни приход од 559 динара, a на онога који живи од пољопривреде 155 динара. Да би ова жалосна слика била још потпунија треба додати да, према веродостојним подацима, у Југославији има преко 400.000 земљорадника који су потпуно пауперизовани и немају земље. Према подацима г. проф. Мирковића 51 % целокупне површине обрадиве земље држи у поседу, и данас после проведених аграрних реформи, свега 5% власника, a на 95% власника отпада свега 49% корисне површине. Према подацима Сузора код нас има око 800.000 радника, (око 600.000 мушких и 200.000 женских), пријављених у осигурање. Поред тога има око 50.000 рударских и око 400.000 пољопривредних радника. Просечни месечни доходак мушких радника износи око 640.— , a женских око 470.— динара. Занатлија има у делој земљи око 200.000. Према анкети коју je извршио Главни земал>ски савез занатлијских удружења просечан .месечни доходак једног занатлије износи око 800 динара. У овој социјалној групи има веома великих разлика у појединим категоријама занатлија. Има их, мањи број, чији je месечни доходак знатно већи, a има их, много више, чији je доходак испод просечног дохотка радника. Јавних службеника и пензионера има око 350.000 душа. Просечан месечни приход, према подацима из државног буџета, износи око 1200 Дин. на једног службеника. Сличан je положај и бановинских службеника и пензионера, којих укупио има око 25.000. Из предњег кратког прегледа социјално- економског положаја припадника сталежа, који сачињавају огромну већину становништва наше државе види се јасно да њихови приходи не достижу ни минимум потребан за одржање голе ексистенције. Из тога факта, онда, логично произлази и потреба . задружног организовања тих сталежа, пошто je задругарство један испробан и ефикасан систем, путем кога се могу у знатној и осетној мери побољшати животни услови припадника радног наи рода, на коме почива снага, будућност и одбрана наше земље. Уколико се пак овим савременим инструментом који крајеви, односно групације народа, више и правије послуже, утолико ће више бити обезбеђен њихов економски, na и животни опаанак. Задругарство je установа двмократска; приступ у његове редове није затворен никоме, осим онима код којих није пробуђена свест и сазнање о његовој потреби и моћи. �Задругарство се ствара и успешно развија само тамо где постоје објективни економски предуслови за то. Задруге створене без таквих предуслова брзо ишчезавају. Претходница садањем савремено организованом задругарству били су многи облици т. зв. обичајног задругарства, које се манифествовало у разним видовима: мобе, запреге итд. Пионири савре*меног задругарства међу Југославекима били су браћа Бошњак, Др. Крек, Светозар Марковић, Мих. Аврамовић и други. Задружни покрет до Уједињења развијао се под неједнаким условима у поејдиним покрајинама које сачињавају Југославију. Ради успостављања колаборације У раду и ради стварања повољнијих услова, путем заједничке акције, оснива се, на иницијативу М. Аврамовића, већ 1919 године Главни задружни савез Краљевине Срба, Хрвата и Словенаца, као врховна ревизисша оргакизација задругарства у нашој земљи. Међутим наше задругарство у разним крајевима државе делује и дал>е под неједнаким условима, јер, све до доношења Закона о привредним задругама, на територију наше државе рад задругарства био je регулисан путем, не мање, него 16 разних закона и других законских аката. Закон о привредним задругама ступио je на снагу 24 IX 1937. Дакле, после пуних 18 година дошло je коначно и после1- д$ге борбе до јединственог закона о привредним задругама. Главне одредбе закона сачувале су неприкосновена начела задругарства, која чине; темељ овоме социјалнопривредном и етичком покрету широких народних слојева. Принцип демокрације изражен je равноправношћу задрутара на скупштинама, где сваки задругар има само један глас без обзира на број уписаних удела. Тиме je подвучена већа вредност човека над капиталом. За оснивање задруге потребно je најмање 10 лица који могу основати задругу без ичијег претходног одобрења. Надзор над задругарством je многоструко обезбеђен: интерни путем надзорног одбора, скупштине, ревизионог савеза и Главног задружног савеза, a спољњи путем надзорног органа Мин. пољопривреде (за земл>орадничке задруге), Мин, финансија (за чиновничке задруге), Мин. трг. и индустрије (за занатске) и Мин. социјалне политике (за здравствене и радничке задруге). Свака задруга мора приступити у чланство једног ревизионог савеза, a сваки савез мора да ступи у чланство Главног задружног савеза, тако да je онемогућен даљи опстанак т. зв. »дивљих« садруга и савеза, чиме je уједно у великој мери онемогућена злоупотреба задружног имена. Рок за саображење закону, после продужења, одређен je најкасније до 24 септембра 1940 године. Наше задругарство je, преко Главног задружног савеза, у тесној организационо ј сарадњи са међународним задружним институцијама. Између нашег и бугарског задругарства постоји интимна идеолошка и пословна веза путем Југословенско-бугарског задружног института. Претставници нашег Главног задружног савеза узимају учешћа на Међународним пољопривредним конгресима који се одржавају сваке треће године. Исто тако ми смо заступљени на састанцима и скуповима међународне задружне омладине, задружне лиге жена и другим сличним установа!ма. Наш Главни задружни савез je у чланству Међународног задружног савеза у Лондону, у коме су окупљени национални задружни савези свих културних земаља. Према најновијим подацима Главног задружног савеза, бројно стање нашег задругарства, KpajeiM 1938 године, било je следеће: ревизионих савеза 37, локалних задруга 10.906, задругара у свим задругама 1,414.876. Ак,о се узме да на једно домаћинство отпада око 5 чланова породице, онда je крајем прошле године било у нашој земљи око 7 милиона задружно организованих људи, што претставља скоро половину целокупног становништва државе. По врстама постојеће задруге распоређене су овако: кредитне сеоске 4393, кредитне градске 519, набављачке (потрошачке) 2.530, радничке и занатске 159, млекарске и сирарске 240, житарске 169, виноградарске 162, воћарске 93, пчеларске 128, разне произвођачке 278, сточарске 568, живинарске 19, рибарске 111, машинске електричарске и штампарске 163, стамбене 124, осигуравајуће (већином за осигурање стоке) 182, здравствене 127, аграрне 498, вОдне 37, разне друге 326. Стање нашег задругарства одмах после светског рата, у појединим покрајинама, било je овако: У Србији je непријатељска инвазија опустошила целу земљу, na je и задружне установе готово потпуно збрисала. За време окупације ниједна задруга није радила, имовина, књиге, инвентар, a великим делом и некретнине задружне, су уништене. Уништено je све, осим високо развијене задружне свести, коју je српски сел>ачки народ собом понео у изагнанство, и која je била најсолиднија база за брзу обнову задругарства после рата. У крајевима Јужне Србије, која je до 1912 годиие била под турском влашћу, задругарство je било готово потпуно непознато. У Црној Гори до пред Балкански и Светски рат почело се тек нешто радити на раззоју задругарства. Одмах после рата приступа се обнови задружонг покрета у овим крајевима, као и на канцентрацији целокупног српског земљорадничког задругарства: у Србији, Јулшој Србији, Црној Гори, Војводини, Босни и Херцеговини, Далмацији и Хрватској. Главни савез српских зеиљорадничких задруга, на чијем челу стоји највећи пионир нашег задругарства, Михаило Аврамовић, уједињује се са Савезом српских земљорадничких задруга у Дубровнику и истоимешш савезом у Загребу. Касније долази до отцепљења онога дела задруга бившег Савеза q)n. земљ. задруга, који ради на подручју Војводине у посебан Савез српских земљ. задруга у Новом Саду. У самом Главном савезу српских земљ. задруга, води се дуга и жучна борба између »старих« и »младих« (Јагодинци), који 1928 године преузимају целу организацију у своје руке и воде je све до данас. Главни савез српских земљорадничких задруга у Београду, данас je бројно најјача организација земљорадничког задругарства. Поред Главног савеза с. з. з., који je матична, ревизиона и кредитна централа овог задругарства, делује у његовом склопу неколико специјалних главних задруга: набављачка, кредитна, произвођачка и сточарска задруга, затим два филијала (У Загребу - 257 �и Скопљу), Задружна клаоница у Запрешићу и две шта.мпарије (у Београду и Загребу). Савез издаје свој недељнм лист »Земљорадничка задруга« у 40.000 примерака и полумесечник »Млади задругар« у 5000 примерака. Задруге-чланице Главног савеза с. з. з. распрострањене су no целој земљи, изузев Дравске бановине, и то: Моравска бановина 1.272 задруге, Дунавска 915, Дринска 504, Вардарска 341, Хрватска 298, Зетска 105, Врбаска 51; свега 3.486 задруга. По облицима ове задруге расподељене су овако: набављачке 1.732, кредитне 1.099, сточарске 281, житарске 91, пчеларске 69, виноградске 55, воћарске 30, рибарске 16 и разне 113; свега 3.486 задруга. Укупан број домаћинстава у овим задругама био je прошле године 243.670, уплаћени удели свих задруга код Савеза износе 6,547.000 дин., издати зајмови (1938 г.) 116,343.000 дин, укупни промет близу 3 милијарде динара. Најстарије земљорадничко задругарство код нас je словеначко. Прва задруга основана je још 1856 у Љубљани. Словеначко задругарство покренуто je и вођено поглавито ради одбране национално-привредних интереса Словенаца против германског надирања. Данас je у Словеначкој најјачи задружви савез Задружна звеза у Љубљани, к о ја . je основана 1894 године, има у чланству 726 задруга са 144.000 чланова, уплаћени удели износе Дин. 1,712.000.— , потражује од задруга Дин. 8,484.000.— , на улозима HM-i преко 250 милиона динара; укупни лромет у 193 3 год. износи 1,727 милиона динара. У чланству овога савеза има 314 ч:еоских кредитних задруга, 24 градске кредитне задруге, 96 набављачких, 21 занатска и радничка, 42 млекарске, 10 виноградарсиих, 59 сточарских, 74 машинске, електричарске и штампарске, 39 станбених, 20 водних и 27 разних задруга. У чланетву овога савеза налази се Господарска звеза преко које се обављају робни послови за савез и задруге, затим Звеза млекарских задруга у Крању, једна од најнапреднијих установа своје врсте. Ова задружна организација je под јаким, готово искључивим утицајем словеначке клерикалне странхе (Др. Корошца), као што je под утицајем либерала други задружни савез у Љубљани — Звеза словенских задруг. У уској финансијској и органској вези са о.вим савезом стоји задружно-господарска бонва у Љубљани, која има своје афилијације у неким већим центри.ма ван Словеначке. Звеза словенских задруг у Љубљани, je старији задружни савез, основан 1883 под именом »Звеза словенских позамлниц« у Цељу (браћа Бошњак). Данашње своје име добио je овај савез 1907 годи>не. У чланству има 385 задруга, и то: 134 сеоске кредитне задруге, 26 градских кредитних кредитних задруга, 31 набављачку, 19 занатлијских и радничких, 29 млекарских, 14 произвађачких, 20 сточарских, 52 машинске, 21 станбену, 17 водних и 23 разне задруге. Укупни број задругара 92.000, уплаћено удела Дин. 352.000.— , дуг задруга Дин. 1,872.000.— , улози Дин. 11,138.000.— , укупви промет 432 милиона динара. (Свршиће се) Ахмед Кемура, Београд J e d a n in te r e s a n ta n s l u č a j isz p r o š lo s ti s u d o v a n ja š e rija ts K itj s u d o v a u n a š im K r a je v im a U mojoj kolekciji turskih rukopisa nalazi se ferman*) sultana Ahmeda III., izdat u Carigradu počet­ kom zilhidžeta 1119 godine po Hidžretu, koji u prevodu glasi doslovce: T ugra Pretstavniku kadija i sudaca, rudniku vrsnoće i plemenitosti Našem M uli, sarajevskom kadiji — visila mu se vrsnoća! — čim prispije uzvišeno carsko riješenje, neka je poznato: Posjednici carske zapovijesti — stanovnici Neret­ vanske župe žalili su se m ojoj sretnoj kapiji, i ako je zabranjeno da mještanin bude kadijom (u svom rod­ nom mjestu) lice, koje se naziva Ibrahim, i ako je mještanin, svakog kadiju, koji dođe, prisili na otstup i on primi zvanje šeriatskog sudije dotične župe, te smiješavši se s plemićkom klasom prouzrokuje da se od sirotinje protupravno primaju pare, a on sam za hudžete i druga riješenja prima takse, više nego su propisane zakonom; dalje, kad se dva protivnika *) O vaj sam ferm an n ašao k o d p oro d ic e H a sa g ića u S eon ici. 258 obrate tužbom, uzima mito od onoga koji nema pravo, i štiteći tu stranu, vrši nepravdu, pa i ako je jedanput izdavana časna zapovijest, da se ne smije miješati u sudske poslove, protivio se mojoj zapovijesti, po­ novo je kadijom i dalje vrši nasilja i nepravde. Iz­ vješćujući navedeno, žalioci su molili da se izda moja carska presuda, kojom se svrgava dotični s kadijskog zvanja i kojom se zabranjuje njegovo daljnje uposlivanje u sudskoj službi, uslijed čega zapovijedih: čim prispije moja časna presuda, pomno izvidite navedeni predmet, i vidite, ako je onako kako se izvješćuje, u danima sreće nije moje časno zadovoljstvo, da se čini nasilje ma kome, zabranjeno je mještaninu biti kadijom (u svom rodnom mjestu), svrgnite spome­ nutog s kadijskog zvanja i ne uposlujte ga u sudskoj službi! — Od danas ne dozvolite nikome, da vrši posao protuzakonito i protiv carske zapovijesti, te nedajte povoda da se radi navedenog predmeta po­ novo odašilje moja zapovijest!. Ovako znajte i oslo­ nite se na časne znakove! �Služeći u Konjicu kao šeriatski sudija, putovao sam jednom prilikom u selo Ugošću, koje se nalazi na desnoj strani rijeke Neretve, sjeverozapadno od Konjica, od kojeg je udaljeno kojih 7—8 kilometara. Put u ovo selo vodi preko željezničke stanice, uspinjući se sve više i više do sela Homolja, a odatle skreće na sjeverozapad do navedenog sela i dalje prema selima bivšeg tuhobićkog džemata, od kojih neka dopiru do Bitovnje planine, s njene istočne strane. Nekako na sredini puta između navedena dva sela, koja su udaljena jedno od drugog po prilici 3—4 km. proteže se iz sjevernog pravca prema dolini Neretve osrednja uvala, obrasla dijelom niskom šu­ mom (šikarom), a dijelom hrastovinom i visokim drvećem. Prešavši ovu uvalu i izašavši na onisku kosu, koja je obrubljuje s njene desne strane, opazih poniže puta na nešto uzvišenijem mjestu, kabur sa dosta lijepim nišanima, obilježen otesanim kamenjem. T o me iznenadi, pa upitah pratioca, je li mu poznato, čiji je to kabur i zašto je baš tu na tako pustom mje­ stu, udaljen od naselja na svaku stranu 1—2 km, na što mi on ispriča, da je to kabur nekog kadije, kojeg su dočekali hajduci tu u uvali, umorili ga i opljačkali. Nije mi znao kazati, kako se je zvao taj kadija, niti kada se je dogodila njegova pogibija. Po povratku u Konjic raspitivao sam se o nave^ denoj pogibiji, na što mi je ispričao čestitih i mnogo poštovani Arif ef. Džumhur od prilike ovo: Spomenuti kadija bio je kadijom Neretvanske župe (onaj dio konjičkog sreza, koji se nalazi na des­ noj strani rijeke Neretve). Bio je porijeklom iz sela Bulatovića, bivšeg tuhobićkog džemata iste župe. Naveo je njegovo prezime, ali nije znao kako mu je bilo ime). Često je odlazio rodbini u Bulatoviće i redovito je vodio sa sobom psa. Prilikom jednog takvog putovanja dočekaše ga hajduci u navedenoj uvali, umoriše ga i opljačkaše. Pas je odnio jednu njegovu firalu u Bulatoviće, i kad su to vidjeli nje­ govi rođaci, dosjetili su se da se dogodilo neko zlo, pa su ga odmah pošli tražiti. Našavši ga u navedenoj uvali — umorena i opljačkana, stvar su prijavili vla­ stima i nakon izvršenog sudskog očevida, pokopali su ga na navedenom mjestu. Kad se to dogodilo, nije znao kazati, dodavši da se to dogodilo po pričanju starih ljudi — davno. Drugi su mi opet pričali, da su u Konjicu sjedila dvojica kadija, jedan za Neretvansku župu sa sjedi­ štem u Neretvi (dio Konjica, koji se nalazi na desnoj strani rijeke Neretve), a drugi za Neretvansku župu mostarskog sreza sa sjedištem u Belgraddžiku (K o­ njic s lijeve strane rijeke Neretve). Jednoga dana prvi je otputovao u selo Bulatoviće zvaničnim poslom. Isti taj dan stigli su iz Travnika mubaširi (sprovodnici) s dželatom, donesavši sa so­ bom katul-ferman (zapovijest o smaknuću), na temelju kojeg su imali smaknuti ovog drugog (konjičkog) kadiju zbog neke teške krivice. Doznavši ovaj za sadržaj fermana, snađe se i sa svojim prijateljima uvjeri mubašire, da se isti ferman odnosi na onog (neretvanskog kadiju), uputivši ih putem, kojim je on otputovao. Oni su pošli za njim i gdje su ga stigli ili sreli tu su ga smaknuti. Nije li, možda, ovo onaj kadija o kojem je riječ u citiranom fermanu? Buturović Derviš Bulbulovićevo delo 0 Kemalu i Turskoj Tu skoro izašla je iz štampe knjiga Edhema Bulbulovića »Turci i razvitak turske države«. T o je jedno zamašno historijsko i sociološko delo, koje svoj predmet obuhvaća i prikazuje sa svih važnijih strana. Sta je pobudilo pisca da se da na taj veliki posao? Pre svega velika ljubav prema turskom na­ rodu, kojom odiše svaka stranica knjige. A kako g. Bulbulovića vežu i za svoju vlastitu grudu ne samo topli patriotski osećaji nego i jedan viši socijalni ideal, to je bilo naravno da on objekte te svoje ljubavi pretstavi što bliže i intimnije jedan drugom. Radeći u takvom duševnom stavu, ovog puta je turski narod pretstavio nama. T o je delo bilo tim potrebnije što je trebalo ispraviti i mnogo krivo učenje o Turcima, koje se jo š uvijek nalazi po mnogim udžbenicima historije. »Preko hiljadu godina trajala je borba za prevlast između islamskog i hrišćanskog svijeta pomračujući razum i zaslepljujući oči na obje strane. Historičari hrišćanstva, zadojeni fanatizmom i mrž­ njom koju potpiruje crkva protiv Islama, prikazivali su Turke, predvodnike muslimana, kao divljake koji uživaju u klanju i razaranju. Historičari Islama pak, očajni i ogorčeni protiv hrišćana nastojatli su da za­ metu trago.ve prošlosti svih muslimanskih naroda u vremenima prije Islama, pa ni Turcima nisu ostavili ništa drugo osim ratne slave, junačkih podviga i svijetlog oružja u borbi protiv hrišćana«, tako da nam pisac generalno objašnjava ta kriva učenja rečima turskog državnog »Društva za proučavanje turske historije«, iz predgovora njegovoj velikoj turskoj historiji. Na taj način knjiga će poslužiti historijskoj istini i doprineti razvijanju dobrih i srdačnih odnosa između Jugoslavena i Turaka. Međutim, za našu užu jugosu.vensko-muslimansku sredinu delo g. Bulbulovića in a jednu naročitu vrednost: piščev poznat stav smelog, slobodnog ali objektivnog kritičara i prema onim našim mnogim shvatanjima konfesionalne ili socijalne prirode koja su uvek dosada smatrana takoreći neprikosnovenim 1 nedostupnim za kritiku uopšte. Drugi rečima, knjiga je pisana u duhu kunalizma. Uostalom opravdanost takvog stava leži u samoj stvarnosti, u postignutim rezultatima današnje Turske i u njihovi poređenju sa stanjima ostalih muslimanskih država. Knjiga je podeljena u pet delova sa 60 poglavlja. Na kraju je dodat bogat prilog ilustracija. O v o su naslovi pojedinih p og lav lja: I d io : Porijeklo T u rak a — U lo g a T u ran aca u opštoj historiji i kulturi svijeta — Tu rsk e d ržave Srednjeg vijeka. II d io : Islam i T v r d : A ra ­ b ija i A rab ljani — M uhamed — K uran — Principi i suština Islam a — Teokratska arapska republika — O majidi — A n d alusko islamsko carstvo — A b asidi. — Prevlast T uraka — Slava Islam a — T ragika Itln n u — T ursko seldžučko carstvo i borba između istoka i zap ad a — Slanje Turaka krajem Srednjeg vijek a — D žengiz — Tursko babursko carstvo u Indiji. III d io : Osmanlijsko tursko c a rctv c : Postanak osmanlijskog car­ stva — Eviropa krajem Srednjeg viieka — Razvitak osmalijskog carstva — P reok ret u Ev ro p i — P eriod zastoja osmalijskog carstva — E v ro pa na prekretnici i/.među N o v o g i N ajn ovijeg vijeka — Raspadanje osmanlijskog carstva — E v ro pa X I X stoljeća — Tu rsk a u znaku buđenja — Era tanzimata — P re­ vrat M ladoturaika — T eokratska turska m onarhija — Turska književnost X I X stoljeća i njena u loga u nacionalnom buđenju - 259 �Turaka — Svjetski rat — M ustafa K em al — B o rb a z a n eza­ visnost — Revolucija — U k idanje m onarhije. IV d io : Kemalistioka Turska republika: Proglašenje republike — Ukidanje halifata — M irovni ugo vo r u Lozani — P red novim zadaćam a — Velika n arod n a skupština i zak on od avstvo — U p ra v a i sudstvo — K ultura i p rosvjeta — N arod n i d om o vi — U m jet­ nost — Štampa — P reob ražen je psihe i naravi Tu rsk e — Finansije — K apital i b an k arstvo — P oljop rivred a — H id ro­ grafija — K lim atografija — Šu m arstvo — A g rarn a politika — Rudarstvo — S aob raćaj — Ž eljezn ice — Pom orska p lovidba — Trgovina — Industrija — P eto go d išn ji plan — N a ro d n o zdravlje — K om unalna politika i sam ou p ravn i p oslovi — Struktura i fizionomija Turske — G e og ra fija — A d m in istrativn a podjela — D em ografija — C a rig ra d — A n k a ra — T u rizam . V d io : Poliiička T u rsk a: O blik vlad avin e i d ržavn o uređenje — N a ­ rodna republikanska stranka — T u rsk a u svjetlu savremenih socijalnih p rob lem a — D ru štv o i d rž a v a . D u ša i duh. G om ile, Politika i filo zofija, D em ok ratija i au tok ralija — Kemalistička revolucija. N jen k arak ter. N je n fak tor, N je n a strategija — Kem alizam . P rop ag an d a k ritik a i o d b ra n a kem alizm a — Stav Turske prem a p olitičk oj situ aciji E v ro p e — Ju go slav ija i Turska — N ek ro lo g — Ism et In on ii — Slike i 4 karte. Iz tih se naslova vidi da je knjiga g. Bulbulovića zahvatila ogroman historijski materijal. Ona ga, stoga, nije mogla ni prikazati u potpunom kontinuitetu do­ gađaja sa političkog, socijalnog i uopše kulturnog gledišta. Međutim, to nije bila ni namjera piščeva. Njegov duhovni stav prema historiji obeležen je, razume se, njegovim opštim gledanjem na svet. T o gladanje je, čini mi se, idealizovani materijalizam, ,u filozofskom smislu. Prema tome je pisac i u sociološ­ kom gledanju na sve marksista, ali marksista k o jL ljudski um ceni nadasve, kao najveću čovječju vrednost. Stoga je za njega glavni problem države u tome da pravilno reši spajanje slobode naroda sa snagom države i autoritetom vlasti. U njegovim opštim raz­ laganjima o tom problemu kao i srodnim političkim i socijalnim pitanjima, ima originalnih i dragocjenih zapažanja. G. Bulbulović konstatuje da u današnjoj kemalističkoj Turskoj ima najviše izgleda za pravilno rešenje rečenog problema i to nam objašnjava nje­ govu ljubav za današnju Tursku. A takva ljubav može dati samo pozitivno delo, jer voleti neki narod kao narod, i to rasno tuđi narod, to može bi osnovano samo u idealnim pobudama, a idealne pobude hoće iskreno da koriste opštoj stvari. U slučaju g. Bulbu­ lovića te su pobude bile i tako jake da su nam dale jedno zaista vredno delo u kojem će se svačiji duh moći obogatiti mnogim saznanjima. Pored toga knjiga je pisana i lakim ubedljivim stilom, i onda kada zalazi u najdublje probleme. T o je jedna od značajnih prednosti u ovo doba koje čoveka zamara i kinji tolikim mizerijama današnjice i teškim brigama za sutrašnjicu. *** G. Edhem Bulbulović je i pre ove knjige bio poznat našoj javnosti po svojoj publicističkoj delatnosti. 1926, njegova brošira »Sveislamski kongres i pitanje hilafeta« bila je dobro zapažena ne samo u laičkoj publici nego i kod takozvanih stručnjaka tih problema. U onih desetak brojeva »Reforme«, koju su 1928 izdavali naši reformisti, Bulbulićeva saradnja je bila stalna i cenjena. 1933 izdaje broširu »Nacio­ nalizam i muslimani«, u k o jo j uspešno izvodi sintezu nacionalizma i islamskog verskog osvedočenja. Posle toga bio je kroz par godina redoviti saradnik lista »Islamski Glas«, i to je nasmelije istupao u tretiranju naših i verskih socijalnih problema. T o je tim zna­ čajnije što je taj list bio na konfesionalnoj osnovi i pun obzira prema tradicionalnim verskim našim osećanjima. Kao idealista i reformista pokazao se g. Bulbu­ lović i u toj knjizi »Turci i razvitak turske države«, koja se može najtoplije preporučiti svakome ko se interesira tim problemima. Knjiga se može dobiti i kod samog pisca, koji je u građanskom pozivu činovnik O U Z O R -a u Sa­ rajevu. Dž. S. D r. IB R O B R K IC : Qd kamena... do kamena” УУ D R A M A U 5 S L IK A S L IK A II . - (FR A G M E N T ) B o g a to p ro strta i u ređ en a so b a A d em b eg ove kuće. N a zidu zem ljopisna k arta. V rijem e: 1908 godina. PO JA V A V. ( N A I L A I H A M Z A ), Z A T IM AD EM BEG) A D E M B E G : (p o ja v i se n a vratim a, go rd i n am ršten ) Š ta je t o ? S ta se o v o d o g a đ a u m o jo j k u ć i? Š ta rad ite v as d vo je sami o v d je ? H A M Z A : (sm eten o) N išta A d em b eže. A D E M B E G : K a k o n išta 1 A što si to razap eo n a z id u ? š t o je t o ? H A M Z A : O v o je geografsk a k arta. A D E M B E G : A šta će t u ? H A M Z A : P ok azu jem N aili. A D E M B E G : A k o ti j e rek ao, k o ii d o z v o lio ? H A M Z A : N isam ni p om išljao d a b i se ti m o g a o n alju titi ako pokažem i N aili m alo o d o v o g a što sam j a u školi n au čio. A D E M : (p o k a ž e ru k om n a v r a ta ) N a p oljel H A M Z A : Z a što A d e m b e ž e ? A D E M B E G : Jo š p ita š ? Ti,1 u m o jo j kući, m o ju k ćer d a učiš švapskim b esp oslicam a 1 N A I L A : N ije on k riv, b a b o , n eg o sam ja k rivac i m ene grdi a ne njega. A D E M B E G : T i umukni i vu ci se tam o u k u ć u ! O d m ah ! N A I L A : (ok lijevaju ći1 od la z i). H A M Z A : N ije o n a ništa k riva. A k o tu im a neke k rivice, on d a sam ja k rivac, a n e o n a ! A D E M B E G : K a k o nem a k rivice, b o la n ? O d m o je k u će si n a­ p ravio p ravu švap sk u školu. H A M Z A : T o je sam o o n a k o . . . A D E M B E G : š u ti i n e p ravd aj s e ! N eću j a d a se o m ojoj kući p o čaršiji g o v o ri k a o d a je op činjen a sihijrima, k a o d a je šejtan u šao u n ju. T i si k riv z a t o i zaslu žio si d a te o v ak o zgrabim za p rsa (u h v a ti g a ob jem a ru k am a za p rslu k ) i bacim d olje n iz stepenice da s e razb iješ o k aldrm u k ao b ard ak . (tre se g a ) R azu m iješ li? H A M Z A : A k o je m o ja k riv ica tolik a i ak o m o jim postupkom zaslužujem tolik u k azn u , o n d a m e b aci, a l i . . . A D E M B E G : (lju tito ) K ako ne zaslu žu ješ? O tk u d a ti tolika slo b o d a d a sam u sob i ostan eš s a d jevojk om , m ak ar ti bila �sto puta kom šinica? muškarac. O na je žensko, a ti si od ras'ao H A M Z A : N isam ni pomislio d i tu i n a nešto, što bi moglo naškoditi njezinom i tvom e ugledu, nešto, što bi je m oglo osram otiti k ao žensko biće, tim više, š 'o sm o još k a o mala d jeca uvijek bili zajedno. D U D IJA : Otkud ti takva riječ: Kakva sram ota? Cime će osram otiti? S ta je učinila? (e A D E M B E G : (Iju tito) Z a r ne vidiš ili nećeš da vidiš? D U D I J A : P olah k o, ne viči toliko, zar mora čitav komšiluk čuti tvoju viku. A D E M B E G : N eka čuje čitav svijet. S to je meni stalo. A D E M B E G : S to si ostao s njom e u sobi sam ? D U D I J A : A k o se sastanu, sastanu se kao djeca, zabavljaju H A M Z A : P ou čavao sam je geografiju. se... A D E M B E G : Z a r i ti? A D E M B E G : A , što će joj to b olan, š to ? H A M Z A : Da u školu. nauči, da sazna i o v o štogod, kad ne ide u H A M Z A : N e m ora postati ni sudac ni učitelj, to će joj biti od k orist} u životu. A D E M B E G : (iro n ičn o) O d k oristi? I, ti si se n ašao d a je učiš onom e od čega će on a imati koristi. T i se više brineš za nju n ego li ja , njezin otac. Ti si joj viši prijatelj od mene. S to baš ti, da se toliko brineš za n ju ? S to ti je o n a ? J e li sestra? A D E M : (k ao izvan sebe) S to kažeš, što b o la n ? O drasli smo tu zajedno. K uća uz k u ću , vrata uz vrata. Zagledali sm o se i zavoljeli. A D E M B E G : (p oju ri prema njemu) Izlazi mi iz kuće dušmaninc, dok te nisam svega sasjekao k a o . . . kao . . . A D E M B E G : H am za mi je sam sve rek ao. Meni u oči rekao. D U D I J A : N išU ne z n a m ... ništa. A D E M B E G : Znam ja. Zovni mi je ovam o da je ja pitam! D U D I J A : N e rezili je više, tako ti B o g a! A D E M B E G : H o ću da razgovaram s njome. D igao si se na svoje rođen o dijete k ao na dušmanina, kao d a je i kuću, ne daj b ože, zapalila. A D E M B E G : Zapalila m i je obraz. D U D IJA : Posavjetuj je, uputi je. A D E M : D e , prestani tu , dosta mi je m oga jada i brige. Zovi H A M Z A : Stani A dem beže! Saslušaj me n ajprije! A D E M : N eću da te slušam. Z a r te nije stid meni o tome go v o ­ riti, bezobrazniče jed an? H A M Z A : Ti si me pitao, beže, a ja sam ti go vo rio istinu. A D E M : Ja , bezobrazna li stvora, b ože m o j! tvo jo j sob i, na tvoje oči, a ti ne vidiš kao da si slijepa i gluha. D U D I J A : N išU vidjela nijesam tako mi A llaha! D U D I J A : Z v aću je, ali te molim da je ne grdiš i ne karaš vi£e, nego lijepo postupaj s njome, kao sa svojim djetetom. H A M Z A : J a je volim , Adembeže. HAM ZA: D U D I J A : S U ću ja. A D E M B E G : Puštaš je da ti ašikuje s njime u tvojoj kući, u A D E M B E G : Radi čega će joj to zn an je? D a neće počem p o­ stati učitelj ili sud ac? je ili ću je sad ja zvati. D U D I J A : E v o , evo, ja ću je zvati, ne srdi se. (o d e). Odlazi! odmah, P O J A V A VII. jer ak o ne odeš zlo će b iti! (v iče ) Dudija, o D u đ ija! — (priđe vratim a) A m a, gdje ste se zavukli pa ne čujete ovu bruku i sramotu. (A D E M B E G I N A IL A ) N A IL A : (u lazeći plašljivo) Z v ao si me babo. H A M Z A : (od e). A D E M B E G : O vam o h od i kćeri nijedna! N A IL A : (p riđ e) B a b o, ak o ćeš me ružiti, onda te molbu da me radije ubiješ, jer me tvoje riječi biju gore od ikakve P O JA V A V I. (A D E M B E G I D U D IJA , Z A T IM N A H A ) puške. D U D IJA : (u zbu đ en o) S ta je ako B og a zaadeš, šta si digao A D E M : Priđi ovam o bliže, kad ti velim! galam u? Č itav si komšiluk uzbunio. A D E M B E G : Sta ml je. A gdje si ti? N A IL A (p riđ e) E v o . D U D IJA : S to ću ti ja. Imam posla pune ruke. V alja A D E M B E G : (pokazuje na kartu) S U je ov o ov d e? ručak spremiti. A D E M B E G : Zavukla si se tamo u kuću, pa i ne znaš šta se ovamo događa. D U D IJA : Sta se d og a đ a ? S ta ti j e ? A D E M B E G : K uća ti ee pošvabila, a ti, k o bajagi i ne znaš. D U D IJA : Sta ću znati i otkud ću saznati. A D E M : (p rek om o ) S ta će H am za u m ojoj k u ći? N A I L A : Zem ljopisna k arU . A D E M B E G : S to pokazuje on a ? N A IL A : Prikazuje zemlje i države. A D E M : D o b ro. S U je o v o o v d e? N A IL A : O vo je Velika Britanija. A D EM : A ovo? N A IL A : O vo je ovdje Francuska, A D E M : A , Turska gdje je ? pazim, da ga pogostim k ao svoga . . . A D E M B E G : Sta će on nasam o sa N ailom u so b i? A D E M : G dje je C arigrad ? D U D IJA : Z ar nisu iz m alena uvijek bili zajedno. Z a r tu Ima n ešto hrđavo. H ajd e b oga ti, ne griješi se! A D E M : B aš ovdje na kraju? A D E M B E G : (Pokazuje na geografsku k artu ) A , što je o n o ? D U D IJA : (n e snalazi se) O tkud ja znam. N e znam, bogm e, k ao ni ti. A D E M : N e zn aš? A što ei joj m ati? S to je ne paziš, jadnice, da ti ob raz ne izgubi? D U D IJA : S to zboriš., što li ti je d an as? A D E M B E G : Meni se sm rklo zbog Švabe i ne znam kuda hodam, a u mojoj kući, m oja kći, u ovim teškim danima, hoće da me osramoti. i Njemačka, o v o ovdje Bosna. D U D IJA : N e znam ni da je u šao. P a ak o je I ušao nije mu pirvi put. Komšija je. J e si li mi sto puta rekao da ga pri­ N A IL A : E v o je ovdje. N A IL A : E v o ga. N A IL A : Tu je. A D E M : A , kuda ide put do njega? N A IL A : Zašto pitaš b a b o? A D E M : Mi ćemo tam o seliti. N A IL A : Sasvim ? A D E M : Sasvim. N A IL A : Zašto b a b o ? (N a polju cdjekne top ). A D E M B E G : Z ar te nije Hamza n au čio? Z ar ne čuješ topove što objavljuju da je Bosna zauvijek postala švap d ca. . . 261 �AHMED M URA DBEG O VIĆ: JVa SBožjem putu DRAM A U 3 ČINA (N a s ta v a k ) D R U G I C IN Scena k ao u p rvo m e čin u . V rijem e je p red akšam om . Slabi sunčevi traci p ad aju k o so u p ro s to r. N a sredini sobe otvoren m ali sand u čić s b egovim pismima s puta. Lejla, N ajla i Esm a d olaze šuljaju ći se n a scenu i go v o re tihim, prigušenim glasovim a. N a sred in i scen e, razm ak n u to d esno i lijevo, p o jedan peškun z a sjedenje. 1 . P R IZ O R L E J L A : (O svrću ći se op rezn o u n a ok o lo ) Jesm o li s am e ? E S M A : (P rig u šen o) S vu d a sm o gledale . . . N A JL A : N ik o ga nem a. L E J L A : A m a jk a ? G d je je o n a ? E S M A : T am o u s o b i . . . L E J L A : (P ritrč i p ročeljn im vratim a k ro z h od n ik i osluškuje d ok se izn utra ču je glas A rifin : Ellah u ek b erl E lla h u E k b e rl U č i K u r-an . N A J L A : O d nje sm o sigurne. L E J L A : (V raćaju ći se n a tra g ) A li sn a h e ? D a on e otk le n e iz b iju ? E S M A : Snahe usp avlju ju d jecu na krevetku. N A J L A : D u g o se n e će od njih rastav iti. L E J L A : M o g . . . a š i k a . . . P s t! T ih o ! O vam o d o đ ite! (P o v u če ih n ap rijed o d d rven e og rad e). O vd je ćem o m oći lakše go vo riti, je r svak u mi riječ prate. G ov orite sa d a ! A li po istini i p o duši, je r nikom u više ne vjerujem i u svačije riječi s u m n j a m ... S ta ste go vorile sa C a m d lo m ? ... E S M A : D o b ro n as slušaj I N A J L A : I svaku nam riječ p ra ti. . . E S M A : I ne prekidaj nas dok ti m i sve ne kažem o. L E J L A : D o b ro , šutiću. I n e ću vas prekidad. N A J L A : C am ilbeg ti poru ču je po n a m a ... L E J L A : (Z a b o ra v i n a čas svoje obećanjle i sv a u zru jana) Š t o ? Š to vam p oru ču je? E S M A : E to v i d i š ... N A J L A : O dm ah n as p r e k i d a š ... L E J L A : D o b ro , neću v iš e ! K a o rfba ću šutiti. E S M A : Cam ilbeg ti p o r u č u j e ... N A J L A : K ad večeras d o đ e . . . L E J L A : (K a o van sebe) Z a r će on ov am o d o ć i! O n u n ašu k u ću ! S veti B o ž e . . . E S M A (N estrp ljiv o) B u d eš li nas prekidala . . . N A J L A : N ećem o d o riječi d o ć i . . . L E J L A : Šutiću, šudću, sam o g o v o rite! E S M A : K ad d o đ e ... N A J L A : R ek ao je L E J L A : Š to ? E S M A : D a budeš p r i p r a v n a ... L E J L A : N a š to ? N A J L A : N a sve. L E J L A : (Ja v lja se p o n o v o sum nja u n joj) K a k o na s v e ? V i n ešto s k riv ate? N e usuđujete se da k a­ žete predam nom . . . Č e k a jte ! Č ekajte 1 (Id e k o rak d va ispitljivo prem a n jim a). N e uhađate li vi m en e? D a vas nije ko p oslao ovam o da njuškate n ešto o k o m e n e . . . ? K o vas je sprem io re c ite ! Sm jesta da mi o d g o v o rite! L E J L A : (Ž iv lje) E S M A : S p rem io n as je, d abom e da mas je s p r e m i o ... A S afet i Is m e t? M o ja b r a ć a ? Š ta je s n jim a ? E S M A : O tišli su u grad. L E JL A : K o? N A J L A : Jo š se nisu p ov ratili. L E J L A : Ili k og od d ru g i? L E J L A : A h d a, E S M A : A k o dru gi, han u m a? sjećam se t O tišli su d a se rasp itaju o ocu . Z ašto n am više n e d olaze pism a od njega. E S M A : I kakvi se to glasov i o n je gov oj sm rti šire. L E J L A : (Z g ra b i g rče v ito Esm u z a ram en a) N A J L A : R ekle sm o ti: tvoj ašik. L E J L A : M oje s n a h e ! M oja b raća 1 Ili snaha M in a k oja sve to m ud i zakuhava u kući. N A J L A : Z a b o ga han u m a! O njegov oj sm rd i Z a š to si t o re k la ? Z n a š d a o tom e n eću da slušam. M oj o ta c n ije m rta v. O n će se u sk o ro p ov ra d d L E J L A : (O štrije ) Z a r vi m islite k u ći! I spasiće m e o d v a s , od m o je b ra će , od m o jih sn a ­ h a . . . od m en e sa m e ! Išču p a će ov aj og an j š to se u meni g o v o ri i douškuje. E S M A : (Iz a z va n a ) gom ila od n je g o v a od laska i h oće da m e u p e p e o stvori. d a ja ne znam što se u o v o j radi, K o šta d ou šk uje? O h , kad b i v i z n a l e . . . A li v i ništa n e z n a te ! V i njuškate sam o ! Id ite o d m e n e ! O d la z ite ! (Z a s ta n e ) N e , č e k a jte ! N A J L A : Z a r m i? G o v o rite ! O čem u se d akle r a d i ? N A J L A : I k rijem o te o d drugih k ao zm ija noge. N A J L A : O tv o jo j sreći kući . E S M A : P a mi teb i jedinoj d onosim o poru k e o d C am ilb ega . . . L E J L A : (Ž iv lje ) E S M A : D a ispružiš ru k u sam o i iimaćeš sre ću ! U o v o j se k u ći ništa d ru go ne rad i nego v reb a n a m e ko N A J L A : P red tob om je on a. E S M A : T reb a sam o rije č d a rek n eš . . . na divlju zvjerk u . Š uljaju se zam nom , u h od e m e gdjegod m ogu, prisluškuju što govorim , ispituju ku d a idem . P a sad N A J L A : I sve će b id što ti h oćeš. L E J L A : R iječ v elite ! K ak v u rije č i I o k a k v o j t o sreći g o v o ­ i to što ja mislim l D a li se u svojoj od an o sti prem a ocu k ole b a m ! N e sm išljam li da ga izd am ! N e kanim li da rite ? S to h oćete od m e n e ? G o v o rite ! K a z u jte ! N e m učite pobjegnem k u d a ! I meni jie to već do grla d o š lo ! N e m ogu više da izd ržim ! P a im to nije d osta, v eć i vas, e v o , k me v i š e . . . E S M A : Mi sm o ga vid jele . . . N A JL A : I go vorile s n j i m e . . . L E J L A : Skim e ste g o v o rile ? K o g a ste v id je le ? Z a što me o d g o­ v arate? E S M A : C am ilbega K usturicu . N A JL A : T v o g a š ik a . . . 262 m eni šalju d a n ešto ispipate o d m en e! A li ja vam velim, ak o vam je t o n a pam eti, on d a ste rđ av u službu sebi iza­ b rale i ja ću se sm jesta potužiti m ajci d a me on a zaštiti od svega 1 I d a m i m ir p ov rati u srce, je r o v o što ja p odnosim ov d je, t o ni n ajgori ro b ijaši ne trp e ! (S vršiće se). �ГАЈРЕТОВГЛАСНИК ПРИЛО Г ЗА И ЗГРА Д Њ У И Н ТЕРН А ТА Г. Мехмедага Зубчевић, трговац из Требиња, предао je благајии Гајрета суму од Дин. 100.— као прилог за градњу интерната' у Сарајеву Хафије удове умрлог Салка Шарана, шумара из Брда, среза требињског за душ у њеног рахм. мужа. Нека je племенитој дароватељки велика хвала, тим више, што je сиромашног стања. Женски Мјесни одбор Гајрета у Дервенти приредио je прошлог Рамазана своје уобичајено рамазанско сијело у просторијама Градске читаонице, које je као и обично све Гајретове приредбе у Дервенти успјело како у моралном тако и у материјалном погледу. Наш агилни женски одбор почео je са израдом ручних радова за томболу претстојеће Гајретове забаве, која he се одржати идућег Курбан бајрама, 2 0 јануара 1940 године. ЧЛАН ГЛ А ВН О Г ОДБОРА ГА ЈР Е Т А Г. АЛИЈА О М ЕРСОФТИЋ ПОНОВНО О БИЛАЗИ Р А Д Г А ЈР Е Т О В И Х ЈЕДИНИЦА ПО ЈАЧАЊ Е РА Д А Г А ЈР ЕТ О В И Х ЈЕДИНИЦА Нови Гајретов одбор у Тешњу 21 октобра о. г . одржана je Гајретова скупштина у просторијама Грађанске читаонице. Скупштину je водио г. Салих Хрњичевић. Послије избора верификатопа гг. Ибрахима Сефића и Исмета Ибрахимкадића, г. Хрњичевић je поднио извјештај о организацији и раду Гајрета у периоду од посљедње скупштине. Повлачи паралелу између рада претпрошле и прошле године, констатујући да je прошлогодишжи рад узнапредовао у свима правцима Гајретова дјеловања, нарочито у правцу оргаиизовања нашег села и продубљивања Гајретове идеологије у сељачким домовима. Једини недостатак je благајничко пословање који je услиједио ради давања оставке друштвеног благајника и сеобе његовога замјеника. Исто тако извјештава, да je читав одбор скоро читаву посљедњу годину био крњ, јер je претсједник npeмјештен, a његов замјеник преоптерећен својим пословима онемогућен да посвети пажњу Гајретовом раду и његовој идеологији. Г. Хрњичевић je затим поднио извјештај о благајничком стању из којега се види да je ппиход одбора у прошлој години износио око 3 .0 0 0 димара. П0ТО1М je прегледано материјално пословаље, na je констатовано да je исто вођено у реду. Затим се прешло на избор одбора. Кандидационн одбор у коме су били г . Исмет Ибрахимкадић и г. Гидел>а Албахари предложили су листу одбора у који су изабрана слиједећа господа: претсједник Хрњичевић Салих, потпретсједник Феризбеговић Едхембег, секретар Кабил Салих, благајник Сефић Ибрахим, чланови: Фадил Хаџић, Исмет Ибрахимкадић, Ајановић Илијасбег, Сркаловић Хакија и Ибрахи.мпашић М ухамед. Надзорни одбор: Албахари Гидеља, Мулабдић Ибрахим, Галијашевић Хам за. У недел>у 29 октобра 1939 год. основали су мјесни одбор Гајрета у Горњем Вакуфу члан Главног одбора Гајрета г. Алија Омерсофтић и претсједник Мјесног одбора Гајрета у Бугојну г. Мехмед Мутевелић. Мјесни одбор Гајрета у Горњем Вакуф у сачињавају ова господа: претсједник: Салим Бајрактаревић, муалим, потпретсједник: Хусеин Хаџиабдић, трговац, секретар: М устафа Хрњић, званичник, благајник: Смајил Реџибашић, биљежник; одборници: Халилбег Тескереџић трговац, Сулејман Имамовић трговац, Муло Гаврановић велепосједник, Мустафа Љ ута трговац, Омер Бурек фотограф. Замјеници: Абид Кирлић ципелар, Абдулах Хаџиабдић трговац, Шемсо Хускић ковач, Захид Дедић мутапчија, М устафа Кирлић трговац. Надзорни одбор: Претсједник: Сулејман Гаврановић трговац, чланови: Абдулах Бајрактаревић велепосједник, и Мухарем Ехлизевак бравар. Чланарину за мјесец октобар одмах су платила ова господа: Хусеин Хаџиабдић Дин. 5 , Салим Бајрактаревић Дин. 5, Мустафа Љ ута Дин. 2 , Халилбег Тескереџић Дин. 2, Мустафа Кирлић Дин. 2, Мухарем Ехлизевак Дин. 3 , М ехмедалија Чалкић Дин. 2, М устафа Хрњица Дин. 3 , Сулејман Имамовић Дин. 2 , Хасан Дрино Дин. 5 , Авдо Ш екета Дин. 2, Сул>о Кирлић Дин. 2 , Ш емсо Хускић Дин. 2, Салим М ахмутовић Дин. 2, Сулејман Гаврановић Дин. 2 , Абдулах Бајрактаревић Дин. 5, Захид Делић Дин. 2 , Јусуф бег Филиповић Дин. 2, Дервиш Дедић Дин. 2 , Абид Кирлић Дин. 2 , Смајил Реџибашић Дин. 5, Омер Бурек Дин 5 , M yio Рогоњић Дин. 2, Алага Узун Дин. 2, Омер Хаџијусуфовић Дин. 5 . Абдулах Х а џиабдић Дин. 5, Едхем Кирлић Дин. 2 , Ахмет Хаџијусуфовић Дин. 5, Муло Гаврановић Дин. 5 , Салих Кирлић Дин. 2 , Т а хирбег Мановић Дин. 2 , М ехмед X . Хаџиабдић Дин. 2 , М у харем Гекић Дин. 2 , Салих Муминовић Дин. 3 , Мухарем Хаџиабдић Дин. 2, Ариф Гекић Дин. 2 , Салихага Хоџабулић Дин. 2, Синан Фаик Дин. 3. С вега je уплаћено Дин. 110 чланарине, na je ова свота дозначена Главном одбору Гајрета. Овом приликом члан Главног одбора г . Алија Омерсофтић послије теравије намаза одржао je веома успјело предавање са темом »Муслимани у прошлости и садаш њости«. Након овога г . Омерсофтић прегледао je рад М јесног одбора Гајрета v Бугојну. Главни одбор Гајрета топло захваљује браћи г г . Х у снији и Ахмету Алајбеговићу, предузимачу поште, који су и овога пута показали пажњу према Гајрету. УС П ЈЕШ А Н Р А Д Г А ЈР Е Т А У Д Е Р В Е Н Т И Мјесни одбор Гајрета у Дервенти на иницијативу г. Смаилефендије Брадарића, вјероучител»а, приредио je прошлог Рамазана мевлуд у једној мјесној џамији. Учење мевлуда, одломака из Курана (аш ере) и илахија извађали су Гајретови питомци и питомице на опште задовол>ство присутних. T om приликом наш млади вјероучитељ г. Брадарић одржао je врло лијепо и сажето предавање о Гајрету и тиме упознао присутне о раду и резултатима Гајрета, шта je Гајрет учинио и шта све чини за исламску заједницу. Ha крају je апеловао на присутне да настојања Гајретових радника у свакој прилици помогну. Овај гест г. Брадарића као члана наше илмије, Мјесни одбор Гајрета иарочито поздравл»а, na му се најтоплије за хваљује, молећи га да и надаље остане пријатељ Гајрета и да га у н.еговим тешким напорима, у раду на корист исламске заједнице, што више помогие. Оснивање Гајретова одбора у Ораховицама (Билећа) 16 октобра о. г . одржана je ваипедна скупштина 4 0 Гајретових чланова у сврху осннвања M iecnor одбора. Kao најстарији међу присутни.ма скупштину je водио г. Бајрамовић Ибро, a записничар je био г . Бајрамовић Хајдар, док су за овјераче записника изабрани Бајрамовић Ариф и Б а јрамовић Зејнил. Предсједатељ скупштине говорп опширније о приликама у мјесту, о потреби Гајретова рада као и о томе да je дужност свих муслимана да се на',у у колу ове корисне народне установе која пунпх 3 6 п дина издашно помаже муслимански дио нашега народа и ствара му боље услове за живот. Предлаже д а се поради на том д а у идући одбор буду бирани људи из свих села ове општине. која су насел>ена муслиманским становништвом, што je и усвојено. Затим се прешло на избор одбора na je једногласн ? примљена слиједећа листа: претседник Бајрамовић Х;.Јдар. из Ораховице Доње, потпретсједник Бајралшвић АриФ из Ораховице Горње. секпетар Бајрамовић Сајто из Ораховице Горње, благајник Бајрамовић Зејнил из Ораховипе Доње. Изабрани су и остали функционери једногласно. Потом je претсједник, зажеливши успјешан рад свима, закључио скупштину, молећи присутне да радећи за Гајрет раде и за добро нашег узвишеног Краља и миле нам домовине Југославије, што су присутни пропратили са бурним поклицима Краљу и Отаџбини. Нови одбор Гајрета у Бродаоеву Ha дан 15 новембра о. г . одржана je Гајретова скупштина у Бродареву којој су присуствовала 3 3 мјештанина. Поред присутнлх грађана из Бродарева прнсуствовали су и гг. Бећир X . Хасановић, Саит Хашимбеговнћ и Кадрија Кре- �шталица из Пријепоља, који су дошли у Бродарево ради оснивања овог одбора. Д а би се приступило раду скупштине, за претсједника je изабран г . Саит Хашимбеговић, за записничара Бећир Балићевац, a за овјераче записника Мухарем Мулахмић и Решид Даутовић. Након отворења скупштине приступило се одмах избору одбора у који су уиили: претсједник Абид Балићевац посједник; потпретсједник Мухарем Мулахмић тр говац ; секретар Бећир Балићевац бербер; благајник A ro Кријешторац трговац; чланови одбора Мурсел Бећировић трговац, и Абаз Кријешторац посједник. У надзорни одбор бирани су Решид Даутовић имам, Хрустем Кријешторац земљорадник и Ш ућрија Муслић земљорадник. По избору одбора говорио je подуже о Гајрету и н>еговим смјерницама Кадрија Крешталица. У свом говору изнио je заслуге Гајрета за овај крај, изјавивши да je данас за нас једина установа Гајрет преко кога се мулсимани овог краја могу подићи у просвјетном и културном погледу на онај степен на коме се налазе и браћа других вјера. Коначно апелује на изабране чланове да не жале ж ртава и труда у раду за добро ове наше племените установе. Нови Гајретов одбор у Власеници 1 новембр^ о. г . одржана je годишња скупштина Г а јретових чланова v Власеници. Скупштину je водио претсједник Р аги бага Кадић. По прочитан>у*секретарских и благајничких извјеш таја и no њиховом усвајањ у дата je разрјешница старом одбору, na je затим изабран нови одбор на челу са досадашњим претсједником г . Рагибагом Кадићем. У одбор су ушла још слиједећа лица: Реџо Таљић потпретсједник, Реуф Тихић секретар, Х асо Куртагић благајник, Ибрахим Ш ирбеговић књижничар, те Дервиш Далипагић, Тзазим Хасанефендић, Реуф Беговић и Хасанбеговић Хасо . Овај одбор обећава интетаивпији р ад за Гајрет. Г А ЈР Е Т О В А К О НФ ЕРЕН Ц ИЈА У Г О Р . ТУ РА Н И М А Повјереништво Гајрета у T o p . Туранима оржало je 6 октобра о. г. конфепенцију v мектебским просторијама. Повјереник r . Хаф из Хусеин Зубчевић отворио je конференцију, упознао поисутне са досадањим радом, који je ради сиромаштва лпештана v материјалном погледу отежан. Затим je говорио г. Селим Хајдаровић о раду за Гајрет a исто тако r . Алија М. Беговић. Потом je поново узео ријеч повјереник који je замолио присутне да га издашно помогну у раду за Гајрет. И за тога je изабоано 7 помоћника повјеренику из 7 околнлх мјеста. З а ппмоћнике cv изабоани: Сепим Бпека из Гор. TvD ana. Салко Рамић из Доњ. Тур ан а, Шаћир Гл аиинић из Главиница, М. Али>а Беговић m Трновца. Селим Хајдаровић из Ш арана, Бећир Рамић из Ламоча и Салеман ЏаФер из Грбеше. По томе je у најљетием расположењу повјереник закључио скупштину. П Р И М ЈЕР ЗА У Г Л Е Д Мјесни одбор Гајрета у Дервенти примио je од једног честитог тежака писмо слиједећег садрж аја: »Есадбег Алибеговић, претсједник Га рета, Дервента. Шал>ем В ам мали прилог од Дин. 100.— друштву Гајрет. — С поштовањем Tdoko Т . Новић, леж ак из Осиње.« Овај племенити гест г. Новића, који се на овакав начин сјећа Гајрета и помаже љ егову културну мисију, треба да служи као свијетао примјер, тим прије што je то тежак и човјек којега Гајрет није ничим директно обвезао ни задужио. Износећи горње најтоплије се захвал>ујемо прила-1 гачу са жељом да га Б ог поживи много година. ГА ЈР Е Т О В А Ж ЕНСКА С И ЈЕЛА У БИ Х А Ћ У Агилни Женски одбор Гајрета у Бихаћу на челу са претсједницом Мунира х. Селимбеговић приредио je v друштвеном конвикту рамазанско сијело 4 новомбра 1939 са програмом. H a овоме сијелу одржао je кратко предавање о Г а јрету секретар Гајретова одбора г. Хазим Ш атрић, чин. град. поглаварства. И за тога су слиједиле друге тачке програма. По свршетку истих развило се угодно сијело до иза пола ноћи. H a жељу чланица Гајрета, Женски je одбор приредио и Гајретово бајрамско сијело 18 новембра 1939. У великој сали друштв. конвикта, коју je декорисао помоћник управника конвикта г. Хазим Ш атрић са питомцима изведен je програм у коме су учествовали друштвенн пито.мци и наш подмладак из гимназије и женске занатске школе. Програмне тачке увЈежбали c v са дјецом гђа Е.мина Лукачевић учитељица и r . X . Шатрић. v» Послије изведеног програма слиједила je игранка омладине у з 'присуство родител>а и старијих, који су та кођер нашли угодне заб аве у разговору. Овогодишњи Женски одбор Гајрета појачан са радом гђа Хаџић и Сидиковић д аје наде, да ће проширити Гајретов рад и у другим правцима. — их П РИ ЛО ЗИ Г А ЈР Е Т У И З БИХАЋ А Гђ а Назифа х. Реџић из Бихаћа даровала je за месџид Гајретова конвикта' у Бихаћу једну вунену серџаду у вриједности од Дин. 1 0 0 .- - . Г. ТЗуро Пањковић, равнајући учител. у пенз. из Крбавице, члан Гајр ета, сада у Бихаћу. даровао je за ђачку књижмицу Гајретова конвикта у Бихаћу два тврдо повезана комплетна годишта листа »Га јр ет« 1937 и 1938 г. Дароватељима нека je и овим путем у име Гајрета најл.епша хвала. М ЕВ Л У Д М УШ К О Г О Д Б О РА Г А ЈР Е Т А У БА Њ О Ј ЛУЦИ Главни одбор Гајр ета у циљу д а прошири Гајретов рад у најјужнијим кпајевима наш едрж аве, поставио je повјереником Гајр ета v Ростуш и, срез галички, г . Хаф из Шериф еф. Хаџисалијевића, имама матичара. 2 6 октобра ов. год. приредио ie овај одбор свој уобичајени годишњи М евлуд у просторијама интерната, које су за obv приоедбу биле нарочито удешене, декорисане и освијетљене. М евлуд je успио у сваком погледу. О бадвије сале учионица биле су дупке пуне угледних грађана. чланова и пријатеља Гајрета. О дмах m a клач>аља теравије намаза одржао je врло ли!епо поелавање о Мухамед a. с. и значењу М евлуда питомац Кадрић М устафа, уч. III разрела учитељске школе. Послије то га c v питомци конвнкта. н>их 4 наизмјенце, проучили М евлуд од С афетбега Башагића. У з М евлуд су питомци у хору учили илахије и салавате. Након тога cv рецитоване неколике побожне репитације, те проучено ашере и суре. Гостима je подијељен шећер. По свршеном М евлуду захвалио се v име присутних члановима одбора, питомцима и вјерском васпитачу г . Хаф . М ехмеду Захировићу на лијепој изведби М евлуда г . Тзумишић М ухамед. Н ОВИ У Т Е М Е Љ А Ч Г А ЈР Е Т А М Е В Л У Д Ж Е Н С К О Г О Д Б О РА Г А јР Е Т А У Б А Њ 0 1 ЛУЦИ Г . Тахи р С . Поздер, жандармеријски поднаредник у Губавчи, ср ез Бијело Поље. уписао je за члана утемељача Гајр ета са сумом -од Дин. 5 0 0 .— коју ће уплаћивати у мјесечним оброцима. Нека му je хвала! Мјесни одбор одржао je на дан 2 2 октобпа 1 9 3 9 године уобича!ени М евлуд v ппосторијама Г а ;ретовог интерната. М евлуд c v училе бивше питомипе М едпесе: Капиџић Рабија и Салиха, Ш угић Р а зи ја , Нурудиновић Бисера и r. Захировић. М евлуд le био пропраћен Илахи!ама. М евлуд je како материјално тако и морално успио као ни једне годиле до сада. захвал»'мући агилном раду одбора na челу са претсједнииом гђом Тзулфукчић Фатимом. Исте вечери одржано je предавање »Демократија v И слам у«. Чист приход износи Дин. 7 1 9 .5 0 . Н ОВО П О В ЈЕ Р Е Н И Ш Т В О Г А ЈР Е Т А У ГРА Д А Ч Ц У H a мјесто досадаш њег одбора voin je дуж е времена био v раду неактиван, Главни одбора Гајр ета поставио je за повјереника r . М ухарема Алајбеговића, учитеља, бившег Г а јретовог питомца, који се сам јавио за повјереника. Повјеренику je стављено у дуж иост д а у што краћем времену обнови упис v Га!ретово чланство, те да након то га приступи избору сталног одбора. И М Е Н О В А Њ Е П О В ЈЕ РЕ Н И К А У Р О С Т У Ш И П Р И Л О ЗИ З А Г А Ј Р Е Т У ЗВ О Р Н И К У б септембра о. г . г . М ехмед ТЈатовић, геометар у Зворнику. поред распродавања откупних Гајретових значака, сакупио je то га дана са неким Гајретовим пријатељима Дин. 6 3 .— добровол.них прилога. Г. ТЈатовићу и прилапачима нека je хвала. �A sb 55/1939 006 шталица из Пријепоља, који су дошли у Бродарево ради оснивања овог одбора. Д а би се приступило раду скупштине, за претсједника je изабран г. Саит Хашимбеговић, за записничара Бећир Балићевац, a за овјераче записника Мухарем Мулахмић и Решид Даутовић. Након отворења скупштине приступило се одмах избору одбора у који су ушли: претсједник Абид Балићевац посједник; потпретсједник Мухарем Мулахмић трговац; секретар Бећир Балићевац бербер; благајник A ro Кријешторац трговац; чланови одбора Мурсел Бећировић трговац, и Абаз Кријешторац посједник. У надзорни одбор бирани су Решид Даутовић имам, Хрустем Кријешторац земљорадпик и Ш ућрија Муслић земљорадник. По избору одбора говорио je подуже о Гајрету и његовим смјерницама Кадрија Крешталица. У свом говору изнио je заслуге Гајрета за овај крај, изјавивши да je данас за нас једина установа Гајрет преко кога се мулсимани овог краја могу подићи у просвјетном и културном погледу на онај степен на коме се налазе и браћа других вјера. Коначно апелује на изабране члаиове да не жале ж ртава и труда у раду за добро ове наше племените установе. Нови Гајретов одбор у Власеници 1 новембр^ о. г. одржана ie годишња скупштина Г а јретових чланова v Власеници. Скупштину je водио претсједник Р аги бага Кадић. По прочитању*секретарских и благајничких извјештаја и no њиховом усвајањ у дата je разрјешница старом бдбору, na je затим изабран нови одбор на челу са досадашњим претсједником r . Рагибагом Кадићем. У одбор су ушла још слиједећа лица: Реџо Таљић потпретаедник, Реуф Тихић секретар, Х асо Куртагић благајник, Ибрахим Ширбеговић књижничар, те Дервиш Далипагић, "Назим Хасанефендић, Реуф Беговић и Хасанбеговић Хасо. Овај одбор обећава интепзивнији рад за Гајрет. ГА ЈР Е Т О В А КО НФ ЕРЕН ЦИЈА У Г О Р . ТУРА Н И М А Повјереништво Гајрета у Гор. Туранима оржало je 6 октобра о. г . конфепенцију v мектебским просторијама. Повјереник г . Хаф из Хусеии Зубчевић отворио je конференцију, упознао поисутне са досадањим радом, који je ради сиромаштва лбештана v материјално.м погледу отежан. Затим je говорио г. Селим Хајдаровић о раду за Гајрет a исто тако г . Алија М. Беговић. Потом je поново узео ријеч повјереник који je замолио присутне да га издашно помогну у раду за ГаЈрет. Иза тога je изабпано 7 помоћника повјеренику из 7 околних мјеста. З а помоћнике c v изабоани: Сепим Бпека из Гор. T v n an a . Салко Рамић из Дон>. Тур ан а, Шаћир Г л а иинић из Главиница, М. Али>а Беговић из Трновца. Селим Хајдаровић из Ш арана, Бећир Рамић из Ламоча и Салеман ЏаФер из Грбеше. По томе je у најљепшем расположењу повјереник закључио скупштину. Mjei честитог i »E« ■1I l i III 4039462.1-2.5>.10.14 IIlllllllllllllllllllll coBiss е едног »ента. нет. '3 — Шаљем Вг Гсиње.« м Ђоко ‘jn io e f lU , л е > к З ^ ? з (Тсињ C поштовањем Новића, који који се се на овакав племеиити гест г. Новића, Овај племешити и помаже мисију , треоа начинч cjeha cjeha Гајрета Гајрета и пом аж . њ егову културну . . . ‘ као ... свијетао ____ ______ nr.uipтим im*оnpnje ip тошто тежак да служи примјер, ]е то тежак и човјек којега Гајрет није ничим директно обвезао ни задужио. Износећи горње најтоплије се захваљуЈемо прила-* гачу са жељом да га Б ог поживи много година. Г А ЈР Е Т О В А Ж ЕНСКА С И ЈЕЛА У Б И Х А Ћ У Агилни Женски одбор Гајрета у Бихаћу на челу са претсједницом Мунира х. Селимбеговић приредио штвеном канвикту рамазанско сијело 4 новомбра 1939 са програмом. r . H a овоме сијелу одржао je кратко предавање о i a jрету секретар Гајретова одбора г . Хазим Ш атрић, чин. град. поглаварства. Иза тога су слиједиле друге тачке програма. По свршетку истих развило се угодно сијело до иза пола ноћи. H a жељу чланица Гајрета, Женски je одбор приредио и Гајретово бајрамско сијело 18 новембра 1939. У великој сали друштв. конвикта, коју je декорисао помоћник управника конвикта г . Хазим Ш атрић са питомци.ма изведен je програм у коме су учествовали друштвени питомци и наш подмладак из гимназије и женске занатске школе. Програмне тачке увЈежбали cv са дјецом гђа Емина Лукачевић учитељица и r . X . Ш атрић. Послије изведеног програма слиједила је_ игранка омладине уз присуство родитеља и старијих, који су т а кођер нашли угодне забаве у разго-вору. Овогодишн>и Женски одбор Гајр ета појачан са радом гђа Хаџић и Сидиковић даје наде, да he проширити Гајретов рад и у другим правцима. — их П РИ ЛО ЗИ Г А ЈР Е Т У И З БИ Х А Ћ А Гђ а Назифа х. Peim h из Бихаћа д аровала je з а месџид Гајретова конвикта' v Бихаћу једну вунену сер уаду у вриједности од Дин. 1 0 0 .— . Г . "Буро Пањковић, равнајући учитељ у пенз. из Крбавице, члан Гајрета, сада у Бихаћу. даровао je за ђачку књижиицу Гајретова конвикта у Бихаћу д ва тирдо повезана комплетна годишта листа »Га јр ет« 1 9 3 7 и 1 9 3 8 г. Дароватељима нека je и овим путем у име Гајр ета најљепша хвала. М Е В Л У Д М УШ К О Г О Д Б О РА Г А ЈР Е Т А У Б А Њ О Ј ЛУЦИ Главни одбор Гајрета у цил>у да прошири Гајретов рад у намужнијим кпајевима наш едрж аве, поставио je повјереником Гајрета v Ростуши, срез галички, г . Хаф из Шериф еф. Хаџисалијевића, имама матичара. 2 6 октобра ов. год. приредио ie овај одбор свој уобичајени годишн.и М евлуд у просторијама интерната, које су за obv припедбу биле нарочито удешене, декоригане и освијетљене. М евлуд ie успио у сваком погледу. О бадвије сале учионица биле су дупке пуне угледних грађана, чланова и пријатеља Гајр ета. О дмах m a кллч.пња теравије нпмаза одржао je врло ли!епо прелавање о М ухамед a. с. и значењу М евлуда питомац Кадрић М устаф а, уч. III разрела учитељске школе. Послије т о га с у питомци коивикта. н.их 4 наизмјенце, проучили М евлуд од С аф етбега Баш агића. У з М евлуд су питомци у хору учили илахије и са лавате. Након тога c v рецитоване неколике побожне реиитације, те проучено ашере и суре. Гостима je подијељен шећер. По свршеном М евлуду захвалио се v име присутних члановима одбора, питомцима и вјерском васпптачу г . Хаф . М ехмеду Захировићу на лијепој изведби М евлуда г . 'Б у мишић М ухамед. НОВИ У Т ЕМ Е Љ А Ч Г А ЈР Е Т А М ЕВ Л У Д Ж Е Н С К О Г О Д Б О РА Г А ЈР Е Т А У Б А Њ 0 1 ЛУЦИ Г. Тахир С. Поздер, жандармеријски поднаредник у Губавчи, срез Бијело Поље. уписао je за чла/на утемељача Гајрета са сумом *од Дин. 5 0 0 .— коју he уплаћивати у мјесечним оброцима. Нека му je хвала! Мјеснн одбор бдржао je n a дан 2 2 октобпа 1 9 3 9 године уобича!>ни М евлуд v ппосторијама Г а :ретовог интерната. М евлуд cv училе биише пито.миие М едресе: Капиуић Рабија и Салиха, Ш угић Р а зи ја , Нуруднновић Бисера и г. Захировић. М евлуд ie био пропраћен И лахи!ам а. М евлуд je како матершално тако и морално успио као ни једне годипе до са д а . захваж^пући агилном раду одбора на челу са претсједшшом гћом Ђумрукчић Фатимом. Исте вечери одржано je предавањ е »Демг.кратија v И сламу«. Чист приход износп Дин. 7 1 9 .5 0 . НОВО П О В ЈЕ РЕ Н И Ш Т В О Г А ЈР Е Т А У ГРА Д А Ч Ц У H a мјесто досадаш њег одбора који je дуж е времена био v раду неактиван, Главни одбора Гајр ета поставио je за повјереника г. М ухарема Алајбеговића, учитеља, бившег Г а јретовог питомца, који се сам јавио за повјереника. Повјеренику je ставл-ено v дужност да у што краћем времену обнови упис v TaipeTOBo чланство, те да након то га приступи избору сталног одбора. И М ЕН О В А Њ Е П О В ЈЕ РЕ Н И К А У Р О С Т У Ш И П РИ ЛО ЗИ ЗА Г А ЈР Е Т У ЗВ О Р Н И К У б септембра о. r . r . М ехмед Тјатовић, геометар у Зворнику. поред распродаваља откупних Гајретових значака, сакупио je тога дана са неким Гајретовим пријатељима Дин. 6 3 .— добровољних прилога. Г. ТЈатовићу и прилагачима нека je хвала. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama 1939 Description An account of the resource Br. 1-2; 5; 10; 14 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1939 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 27065862 IIIF Item Metadata UUID 70bd8e66-e233-48c1-8ec1-1ad434408533 https://kolekcije.nub.ba/files/original/ae83453a75d569de062a46faed1a7be9.pdf d9538c0abd0d7e8789a46cccbbe53bb6 PDF Text Text Г СЛД РЖ АЈ: ' * * •' *r -» A , Универзитет и народна интелигенција .(»Напред«) / Хамдија Капиџић: Једна бујрунтија босан ског везира Сеф ер-паш е1" / . _;Ахмед> Мулахалиловић: Д јечја књижевност / Хилмија XХасанагић и Xacari Хаки: Привредно стањ£ сељака у Баши- * говачком џемату* ј Јашар Наби: Hoeair / »Искрена ријеч о Хутби« (» Е л . Х идаје«) / Ахм ет М уратб^говић: »Ha Б ож јем ^ путу« .(драма*— нас.тавак) / Алија М %.Омерсофтић: Пропуштање кућног надзора над дјецом пфвлачи кривичну од гов орн ост / . * # * : Гајретови успјеси jt о в о ј и минулим годинама НАШИ МЕРХУМИ: Садик еф. С зр ж ови ћ — Ин мемориам инж. М устафи К р а ји ш н и к у .И н ж . Мустафа Крајишник — Мехага Врето ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИ1£:'Прид?>г г. Д р .Х а м ди је Карамехмедовиha г? изградњу Т ајретоза 'интдрната/ Рад гтовјереништваТај- • рета н%,периферији Сарајева / Једна успјела кудт-урца и национаЛна манифестација / 0живл»ење Еајретбвач рада у Брчком / Оснивање Гајретова одбор а у Клокотници-Бркјесници / Осни.•вање Гајретових повјереништава у Дубр^внику 41,-Сјетлини-, Средњем / Женски аналфабетски течај у БијељиКи / Прослава Мевлуда у Пурачићу / Гајретов аналфабетски течај у Чапљини / Одлазак Салиха Џини.ћа, ср. вет., из Б ос. Дубице — Забава мјесног одбор а Гајрета у П рибоју н/Л. — Прилози Гајрету: из Прозора, Сплита, Клокотнице — Да се исправи Capa fen o 1940 ИЗДАЈЕ ГЛАВНИ ОДБОР ГАЈРЕТА У САРАЈЕВУ • ГЛАВНИ И ОДГОВОРНИ УРЕДНИК ХАМИД КУКИЋ s. �ГАЈРЕТ, ЛИСТ ДРУШТВА ГАЈРЕТА ИЗЛАЗИ МЈЕСЕЧНО, ЦИЈЕНА МУ JE ЗА НАШУ ОТАЏБИНУ 60 ДИНАРА HA ГОДИНУ, A ЗА СВЕ ОСТАЛЕ ЗЕМЉЕ ПРЕКО ГРАНИЦЕ 120 ДИНАРА. ЂАЦИ ГАЈРЕТОВИ ПИТОМЦИ ДОБИВАЈУ ЛИСТ У ПОЛА ЦИЈЕНЕ КОД ГЛАВНОГ ОДБОРА ИЛИ КОД УГ1РАВЕ ГАЈРЕТОВИХ КОНВИКАТА. Власник друштво »Га|рет« — Одговорни уредник: Хамид Кунић — Штампарија Босанска Пошта Јосип Бретлер и др. одговара Јосип Гргић. �Г о д . XX/ J ЈЦ Bpof 5 С арајењ о, м ај 1940 Универзитет и народна инт елигенција У свима земљама универзитети су прије свега високе школе у којима се стиче највиша стручна спрема и највише образовањ е; у њима се изграђује материјал за сложени апарат који у виду војске стручњака и културних радника треба да обезбиједи нормалан развој цјелокупног живота земл>е, привредног, социјалног и културног. Они су у исти мах радионице у којим а се систематизују искуства у виду науке, изграђују методе за рјешавање стручннх проблема к оје живот земл>е ставља на дневни ред, и отварају нови видици на свима пољима духовн ог и културног стварања. Отуда су универзитеги најосјетљ ивије установе у свакој земљи; баш зато ш то су интимно везани за привредну и социјално-културну структуру землЈе, они су вјерно огледало културног ступња на коме се земља налази. Све ов о важи у пуној мјери за наше универзитете, можда још више но у другим земљама у којима су сложене задаће универзитета дјелимично растерећене постојањ ем специјалннх виших стручних школа. П оред Б еоградског универзитета, који собом обухвата још и филозофски факултет у Скопљу и правни факултет у Суботици, у Југославији пост оје још и универзитети у Загребу (са 7 факултета) и у Љ убљани (са 5 факултета). Према стагистичким подацима за 1934-35 год., укупан бр ој слушалаца свих универзитета износио je округло 16.000. У овај бр о ј треба урачунати и слушаоце Виших педагошких школа у Београду и Загребу, као и Економско-комерцијалне школе, Музичке и Умјетничке академије у Загребу. О д укупне цифре, највећи бр о ј долази на Београдски универзитет (8.431); у Загребу je било исте године 5.686 ученика a у Љ убљани 1.796. Овај на први поглед импозантан б р о ј од 16.000 студената треба у ствари свести на 13.600, јер су 2.400 слушалаца странци. Овако сведен, та ј бp o j износи мање од 1 на хи љ а ду становника Југославије, тачније речено 1 студент на 1100 становника. Важно je знати овај бројни однос ако се хоће да процењ ује висина бр оја наших студената. Taj j e од н ос у другим земљама знатно већи: у Румунији, још у 1926 год., 1 студент долазио je на свега 506 становника, a у 1932 у Грчкој на 774 становника, у М ађарској на 546 становника, у Холандијм на 636; у Ш ведској на 542, у Немачкој на 505, у Литви на 224 и у Сједињеним Америчким Државама на свега 127 становника. У ов ој години, бр ој студенага на Београдском универзитету повећао се на 10.250; повећао се такође и на друга два универзитета, у Загребу и Љубљани, тако да се може узети у иросечној цифри да у наш ој земљи на 1.000 становника долази 1 студент. A то je још увек осам пута мањи бр ој студената но у Сједињеним државама Америке. Пораст бр оја студената на нашим универзитетима, условљен многобројним узроцима, јесте појава која карактерише развитак наших универзитета о д стварања Југославије до данас. Она се огледа не само у несразмерно великом повећању бр оја слушалаца на Београдском универзитету, од 770 у 1905 год. на преко 10.000 у 1940 год., тј. из времена када je тај универзитет био висока школа мале Србије, д о времена када je он престонички универзитет Југославије, и окупља студенте са далеко веће територије но прије свјетског para. Број новоуписаних студената на универзитетима земље износио je у 1925 год. преко 3.100, у 1935 преко 4.100. Taj се број несумњиво само могао повећати посљедњих година. За формирање и обнову кадра интелектуалних радника са високом школском спремом, кретање б р о ја универзитетских слушалаца je од великог значаја. Једно младо друштво као што je наше, мора тежити ка стварању снажног кадра умких радника, стручно солидно образованих и оспособљених за сложене послове духовног и културног живота земље. У к ојој мјери наши универзитети доприносе формирању таквог кадра? Није могуће за моменат знати колики je стваран бр ој умних радника са универзитетском спремом у нашој земљи. Статистика државних службеника н. пр. не обухвата такву рубрику. По подацима за 1931 год., било je код нас око 30.000 универзитетлија, од којих преко 10.000 иравника, о к о 6.500 инжињера, и ок о 4.500 љекара. Taj je бр о ј данас свакако знатно већи, уелијед прилива нових свршених студената. У односу на укупан бр ој становника, једно универзитетски образовано лице долази код нас на 430 становника. Taj je бр ој знатно мањи но у другим европским земљама, тачно два пута мањи но у Немачкој на пр. За само одржавање оволиког кадра универзитетски образованих умних радника, потребан je годишњи прилив са универзитета од 1.200 свршених студената, претпостављајући да просјечни активитет једн ог умног радника траје 30—35 год. Me- _________ ___________ 91 �|,утим, eeh у 1935 год. са 'наших универзитета je изишло 1.900 дипломираних студената, тј. знагно више но ш то je потр ебн о да би се без повећавања одржала укупна цифра универзи.тетски образованнх л>уди из 1931 год. Треба ли из тога извући парадоксалан закључак да je к од нас наступила ona* сност хиперпродукције умне снаге? једва достиж е 250.000. Прилив са села, који се ннје м ного измијенио за посљедњих десет година, једва достиж е 20% , тј. једну петану укупног бр оја студената. Упа дљ чво отскаче састав студентске омла- Овакав закључак б и о би скроз погрешан. Да je кадар универзитетски образованих умннх радника у наш ој земљн далеко о д тбга да буде д овољан, може се лако доказати. К од нас, 1 лекар долази на 2.800 становника. У другим земљама, бр ој љекара je несравњ ено већи: у Француској 1 љекар на 1.400 становника, у Аустрији на 837 становника, у Америци на 770. П о мишљењу америчких стручњака и т о je недовољ н о; за успјеш ну организацију лекарске помоћи св:и\ма народним слојевима било би потребн о имати најмање 1 љекара на 700 становника. T o значи да би нама требало најмање 20.000 љекара, a т о j e бр о ј к о ји наши универзитети ни кроз деценије не м огу формирати. Примјер са лекарима најљепш е пок а зује колико je к од нас недовољ на потрош њ а умне радне снаге. Али он у исти мах показује и релативно низак културни стандард ш ироких сл ојева, је р j e б р о ј љекара на селу несразм јерно мали. С друге стране, чињеница да je к од нас у 1931 год. би л о преко 2.000 инжмњгра странаца загк)_-_ слених у разним предузећима, показује како стоји м о у погледу стручн ог техничког кадра. Уз то још , м огућности техн ичког развитка к од нас још ни изблиза нису у пуној мјери искоришћене, a тај развитак, з а јед н о са привредним, захтијева далеко већу в о јск у инжињера но ш то je ми имамо. Најзад, сама реф орм а средњ ош колске наставе захтијевала би повећање наставничког кадра за више хиљ ада; за такво повећање потребне су деценије. Све ов о пок азује, колико je јо ш напора потребн о да се у наш ој земљ н створи довољ ан кадар умних радника и обезби јед и њ егова нормална обнова, и колико су неосноване бојазн и да пораст б р о ја студената на нашим универзитетима повлачи за соб ом опа сн ост хиперпродукције умних радника у земљи. П остоји један др уги моменат у развитку наших универзитета, к оји захтијева пуну пажњу и старање. Са овим треба довести у везу и распоред студенага no струкама којима се баве на универзитетима. Највећи бр о ј њих правници су, 3 8 % ; за њима долазе студенти филозоф ских факултета са 20% , затим техничари са 14%, д ок медицинара има свега 10% a агронома 8 % ; на остале факултете и високе школе отпада 10%. Овакав распоред no струкама показује да су студије претежно упућене ка стицању диплома за чиновничку каријеру. Заиста, највећи б р о з студената налази се на правним и ф илозофским факултетима, јер им диплома са тих факултета најприје ом огућује улазак у државну службу. Ha осталим факултет-има који да ју спрему за сл ободне професије, као ш то су технички, медицински и пољопривредно-ш умарски, б р о ј слушалаца je знатно мањи. Мали бp o j студената по љ о- Ријеч je о томе из к о ји х друш тв. слојева притиче стална ријека нових студената ко ја сваке године долази на универзитете. П о подацима за школску начин стварају се услови за формирање правог бирократског сталежа који ж ели кроз генерације да обезбиједи своје позиције, сталежа који постепено губи везе са народом и не обнавља се елементима к о ји би притнцали из широких народних слојева. За наш, изразито сељачки народ, формирање праве народне интелигенције, која he потицати из аш роких слојева и остати везана за њ их, о д основног je значаја. He смије cč до пусти ти да се јаз између интелектуалних кругова и сељачких маса јо ш више продуби неприродним процесом формирања војске умних радника, особито чичовничког сталежа к оји би своју стручност схватао као посебну привилегију и љубом орно je чувао само за ссбе. Ш то je прилив омладине са села на универзитете несразмјерно мали, узрок не ле ж и само у материјалним тешкоћама школовања. Њега треба траж и ти исто тако и у ниском ступњ у просвијеИености сељачких маса, у чињепици да je код нас половина 1934/35 год., састав укупне универзитетске омладкне, према занимању родитељ а, б и о je следећи: о к о 40% д јед а држ авних службеника, официра и свештеника; 10% дјеца родитељ а сл ободн их проф есија (љекара, апотекара, адвоката, инжињера и приватних чиновника); 18% дјеца трговаца, занатлија, индустријалаца, рентијера и сличних проф есија; непуних 19% дјеца земљорадника и 3,1% дјеца радпика. Из ових цифара излази ја с н о да су наши универзитети, за моменат јо ш далеко од тога да б у д у праве народне школе. У њима се ш к олују претежно дјеца интелектуалаца н грађана, к о ји х има преко 70% на свима универзитетима. Универзитети су школа дјеце интелектуалаца, пр ије свега чиновника, јед н ог танког друш твеног сл оја к оји укупно дине према оп ш тој социјалној стр уктур и наше земље у к о јо ј селачки елеменат има огромну већину. привреде, непуних 8 % , изненађујући je за је д н у аграрну земљу као ш то je наша. Он јасн о показује колико je ступањ пољ опривреде к од нас релативно низак и колико наша пољопривреда није- у стању да апсорбује и упосли већи бр ој стручних радника. Колико je т о тачно, доказ j e чињеница да највећи бр ој свршених агронома одлази у државну службу. Наши универзитети су дакле прије свега школе грађанских и чиновничких слојева, и они п р о д ук у ју у првом реду стручњаие за чиновничку каријеру. С вој први основни задатак, давања вмсоког образовања припадницима широких народних слојева’ они јо ш не испуњ ују у о н о ј мјери која би о д го варала правим високим народним школама. Ова чмњеница je о д неизмјерне важности за наш општи културни развитак, и за стварање праве народне интелигенције. Тежња за побољш ањем социјалног полож аја св оје дјеце, нагони многе ситне занатлије да их упућују на универзитетске студије. С друге стране, не може се порицати чињеница да у чиновничким слојевима п остоји свјесна или несвјесна тежња да с в о јо ј дјеци обезби једе сличну каријеру у животу к оју су и они имали, да им обезбп јед е наслијеђе у чиновничкој служби. Ha т а ј �Ј едн а оујруптмја боса н ск ог пезира С еф ер -п а ш е Честе су биле промјене на босанском везирству. Било je босЗнских везира о којима се до данас мало зна. Тек понека вијест о њима свједочи да су Босном управљалн. У години 1709 би о je босански везир, Сефер-паша. О њему се зна врло мало. Умро je исте године, 1709, кад je и дош ао на босанско везирство. Зна се, међутим, поуздано да je био наш човјек, Босанац, из Маглаја. По Башагићу1), Сефер-паша je родом ‘и з Маглаја, a на босанском везирству je замијенио, 1709 г., Мустафа-пашу Соколовића-Ферхатпашића. — Сеферпаша je умро 1709 год. Г. Вл. Скарић пише, no Мувекиту, о Сефер-паши слиједеће: »П од крај ове године (1709) je требао стићи у Сарајево нови босански везир Сефер-паша, родом из Маглаја у. Б оси а Али се разбоље на путу и умрије прије него ш то стиже у Сарајево у Црној Ријеци, гдје, буде и закопан. ПослгГје му je над гробом подигнуто и турбе, к оје и данас поСтоји..«23 *) Из документа, који објавл>ујем, види се да je Сефер-паша држао босански диван, свакако, у Травнику и на њему рјешавао многе спорове. У Дубровачком архиву сачувана je, у преводу, једна Сефер-пашина бујрунтија, издана љубињском кадији 4 шабана 1121 (9 октобра 1709 г.)8). Бујрунтија je преведена са гурског на наш језик, a вјероватно да je и оригинал на турском језику у Дубровачком архиву. Дубровчани су, наиме, имали обичај да нека турска акта од веће важности преводе са турског на наш језик, na су се тако и очували) многи преводи турских докумената. Дубровник je снабдијевао цијелу Херцеговину и, један дио Босне сољу и спорови ради соли, њене мјере и продаје су чести и има их подоста и у серији докумената »C opia lettere«. Дубровачке луке, скеле, Дубровник и Стон су главна мјеста за извоз соли у сусједне турске крајеве. народа неписмена. Нема међутим, и не може бити праве народне интелигенције ако прилив са села на високе школе не буде активиран; ако студентска омладина не буде моћно прожета елементима најширих народних слојева. A то значи да се за времена мора припремати радикална преорпјентација наше просвјетне политике на универзитетима. Универзитети морају постати не само законски него и стварно доступни омладини најширег социјалног слоја, омладини са села. Само са таквом омладином биНе могуће стварање праве народне интелигенције, способне да изврши своју култур н у мпсију, јер he имати корјена у народу, јер he имати осјећања за народ, и разумијевања за његове културне потребе. (Прештампано из листа »Напред«, чији je власник г. Др. Михаило Илић, професор Универзитета у Београду.) Тужбе на мјеру соли у тим дубровачким ске* лама су честе. Таква једна тужба, како се из поменуте бујрунтије види, поднесена je босанском везиру, Сефер-паши, под јесен 1709 г. и т о je дало повода везиру да изда бујрунтију љубињском ка* дији, у чију јурисдикцију спадаху обје поменуте скеле, да извиди случај и поднесе извјештај (арс). У вод у бујрунтију гласи: Buirunti da Sefer-Passa di Bossna, diretta al Cadi di Gliubigne. Сефер-паша упознаје љубињског кадију са тужбом »солара трговаца« који су дошли на босански диван и приказали да у љубињском кадилуку, у скелама од Дубровника и Стона, Дубровчани криво мјере и продају’ со. По старом обичају и закону, со се мјерила спудима (кабловима) и сваки спуд (кабо) износио je 40 ока. У товару соли било je 3 спуда, 120 ока. Међутим, дубровачки трговци, у споразуму са турским еминима, измијенише мјеру соли и од сваког товара о д 3 спуда мањка no 15 и no 20 ока соли. Ha тај начин чинила се велика неправда сиротињи и »велики зулум n штета«. Зато су »солари трговци« молили везира да се »no суду« (no кадији) измјери со на лицу мјеста и да се мјера соли враги на etapo стање. Најзад су молили да им везир изда и бу јрунтију која ће то питање регулиеати. У једно су трговци молили да везир пошаље и једног свог човјека, мубашира, који he с кадијом заједно испитати цијелу ствар. Везир на то издаје бујрунтију љубињском кадији и шаље му мубашира. Љубињеки кадија je имао одмах отићи с везировим човјеком у Стон и Дубровник и сам мјерити со, утвр1)ујући тежину соли no једном спуду. Ако кадија утврди да je заиста со криво мјерена, имао je направити везиру арс (извјеш тај) a Дубровчанима наредиги да се со продаје no старом адету и закону, да се »сиромасима« штета не чини. Бујрунгија завршава овако: . да има се веома запријечити и забранити и чувати се за на други начин не учинити и no овој бујрунтији да има се дјеловати«. Из овог документа јасн о излази да су се турске власти бринуле да се не чини штета и неправда трговцима соли, »соларима« a преко њих ни потрошачима. Из других докумената види се опет, како се, у сличним случајевима, бране Дубровчани. Обично се изговарају да мањи износ соли no кабловима долази отуда ш то свака со нема једнаку тежину. Хамдиja Капиџић ‘ ) Dr. S. Bašagić. Kratka uputa u prošlost Bosne i Her­ cegovine, Sarajevo 1900, стр. 90. s) VI. Skarić, Sarajevo i njegova okolina od najstarijeg vremena do austrijske okupacije, Sarajevo 1937, стр. 115. 3) Држ. архив у Дубровннку, Turco-slavica, N® 8— 8’, Da 1631-32. 93 �Д јеч ја књиж е-вност Између многих чинилаца к оји -утичу на правилан одгој дјетета, лектира за дјец у спада међу најважније. Почев о д времена када дијете научи да чита, a то je отприлике од седме или осме гвдине, настаје питање: шта се може, a шта не смије дати дјетету да чита, је р књиге ш то их дијете чита у школи не м огу да потпун о задовољ е његов интерес. Проблем д јеч је лектире није нов. Још од Платона, који je израдио посебне прописе какве књиге треба дијете да чита, na д о данас, овим питањем су се бавили, мање или више, сви они којим а je био повјерен о д г о ј омладине. Данас je т о питање веома важно и не интересује само педагоге no струци, наставнике no школама или васпитаче no разним заводима, него и д је ч је родитељ е, a преко њих и читаво друш тво. Д јечја књ иж евност почела се у Европи нагло развијати о д XVIII вијека, под утицајем филантропизма. О д тога времена б р о ј д јеч ји х писаца и књига за дјец у растао je из дана у дан тако да данас дјечија књ иж евност б р оји читаве легије писаца и на стотине хиљада књига. За дјец у се оснивају и посебни часописи Kqjn су, без обзира на њ ихову опш ту в риједн ост, имали ту д о б р у страну, ш то су у многим од њих сарађивала и дјеца, a тиме je код дјеце развијан смисао за саморадњу. Међутим, већ у почетку се у ' много чему гријешило. Поједини људи, најчешће у д о б р о ј намјери, лаћали су се пера и писали за дјецу, премда нису имали књиж евног талента, a каткада ни потребне спреме. Ha тај начин je нагло растао бр о ј књига за дјецу к о је су биле, врло често, сумњиве књнжевне вриједности. О воме наглом порасту књига за дјец у допринијеле су и књижарске спекулације, је р се показало да je издавати књиге за дјецу уносан посао. Издавањем дјела без праве књижевне вриједн ости повећао се обим дјеч је књижевности у толикој м јер и да се она постепено одвојила о д опш те књижевности, али je у истој сразм јери са повећањем њ еног обима њезин ниво опадао. К од нас се д јеч ја књижевност јавља отприлике половином XIX вијека. О но ш то je речено о д је ч јо ј књиж евности уопш те, може се примијенити на д је ч ју књ иж евност и к од нас. И к од нас je бр ој књига за дјец у рапидно растао, и. к од су писали, a и данас пишу, за д јец у људи без књижевног талента и сп особн ости за то. Па и намјере нису биле увијек добр е. Ч овјек се мора да зачуди ко je све писао за дјецу, шта се je све преводило, прерађивало и издавало. Зар je т о збиљ а било потребно и зар се тако радило да се дјеци помогне, да им се омогући ш то бољ и и правилнији о д г о ј? Када су се књиге за дјец у толико намножиле да над њима није било могуће водити контролу и када су међу њима превладала дјела сумњиве књижевне и опш те вриједности, устали су у олбрану дјеце о д такве књижевности пријател>ч омладине, људи образовани и о д укуса. Јер, рекло се, дјечја књижевност или je књижевност или није књижевност. А ко хоће да буде књижевност, онда je она саставни дио опш те књижевности. Специјалне д јеч је књижевности, са посебним мјерилима, 9 4 ---------- ---------- не може бити, a ако je има, она je штетиа за дјецу. Ево шта о томе каже један наш доба р познавалац тога питања г. Јаша Продановић: »Специјална дјеч ја књижевност je често најгора сајамска роба, писана на брзу руку, о д људи к оји немају никаква књижевна у к у с а . . . Не само да састављачи д јеч ји х књига често с т о је изван књижевности него су м ного пута и сасвим испод правог морала. Ж ртвујући књижевну лепоту моралној тежњи, они да ју деци у лошем, некњижевном облику неки примитиван, антисоцијалан и нехуман морал«1). Д јетињ ство има св оје посебне склоности, своје посебне карактеристике, о којима ваља водити рачуна при одабирањ у лекгире за дјецу. Дјечјим душевним ж ивотом у почетку превладава фантазија и осјећајн ост, a тек доцније јавља се смисао за реалност и објективност. Стога je потребно подесити лектиру према ступњу д јеч јег душ евног развитка. У почегку би дошле, на примјер, бајке, затим народна књижевност, a нај^ад класици. Никако се не смије допустити да дјеца читају много, да се затрпавају лектиром, него им ваља давати мало, чак врло мало, али у добр ом избору. T o вриједи, уосталом, за читање уопште. Приликом одабирања лектире за дјецу ваља бити врло обазрив, јер о д великог бр оја књига к оје нам се нуде мало je добрих, из више разлога. Како je раније поменуто, на д је ч јо ј књижевности су радили многи псеудо-писци, a поред тога добар дио књига за дјецу има одређену и нарочито наглашену тенденцију. Тенденција, која се на први поглед запажа, штетна je no књ1Ижевно дјело, и ријетко када да такво д јел о потиче од правог књижевника. Теш ко je наћи књигу да je намијењена дјеци, a да нема облигатног моралисања и наравоученија, с очитом тежњом да се дијете поучи или васпита у одређеном правцу. К од Змаја, на примјер, иакао je он д о данас наш најбољ и дјечји пјесник, многу пјесму покварила je поука к о ју je он волио да понегдје видно испољи. Књижевно дјело к оје одрастао човјек ne чита с уживањем, дјело к оје не може да побуди интересовање зрела човјека, не смије се давати дјеци. Отступање о д овога, ш то иде само на штету дјеце, имамо к од тзв. »прерада«. Ево у чему je ствар. Д ош ло се на једну сасвим погрешну мисао да дјеци греба пружипи најодбранија књижевна дјела, a како no с в о јо ј интелектуалној снази дијете није дорасло за такву лектиру, дошли cv »д јеч ји « писци у помоћ. Стали су »прекрајати« најбоља књижевна дјела и издавати их »нарочито прераНене за дјец у«. T ko су од најбољ их књижевн'их дјела правл.ене накараде. Зар се може, најблаже речено, замислити ишга наивније о д овога? Ко нам даје права да упропаштавамо туђе умне творевине? — Свако такво д јел о треба без жаљења бацити у запећак. Дјеци се морају давати само права књижевна дјела, о д писаца књижевника и искл.учиво у изворном облику. A ko дијете no с в о јо ј умној снази није сп особн о да разумије једн о дјело, не треба му га давати док се за т о не осп особи. *) *) Кн.ижевли север, бр. 11. Суботица 1927. �Из ов о неколико набачеинх мисли о д јеч јој књижевности може се закључити у како деликатном полож ају се налазе они који воде бригу о томе шга омладина чита. Јер, ко да се снађе у том мноштву имена, у хрпама часописа и читавим брдима књига? Вријеме и прилике нимало не иду на руку. Разне приче и авантуристички романц у стрипу, који су у новије доба преплавили кн>ижарско тржиште, унијели су још већу пометњу у ов о питање. Овдје желим да посебно истакнем тешкоћу ок о избора књига за муслимаску дјецу. Има од-, личних књига, правих ремек-дјела, али из буд којег разлога се не могу дати нашем дјетету у руке. Обзири вјерске природе долазе на прво мјесто, јер су баш у д јеч јој књижевности вјерски мотиви највише обрађивани. Често има одличних збирки дјечјих приповиједака, збирки пјесама за дјецу или посебних дјела, али двије или три приповијетке или пјесме, или неколико поглавља у дјелу, или можда илустрације у њему не одгова- рају ономе што би ми хтјели да пружимо нашем дјетету. Тешкоће ове врсте сам нарочито запазио када сам недавно набављао књиге за ђачку књижницу једне школе к оју похађају само ђаци исламске вјере. Исте ове тешкоће срећемо № код часописа за дјецу. •И наша дјеца данас читају. Али о томе шта читају, чини ми се, -не води се довољ но рачуна. Међу муслимани-ма мало je ко писао о дјеци и за дјецу са добрим познавањем ствари. Питање je, међутим, врло важно и врло актуелно. Посљедњи je час да се no овом питању почне озбиљно и плански радити. Гајрет улаже огромне напоре око одгајања наше омладине. Жртве су велике, али и користи осјетне. У листу »Гајрет« je некад постојала посебна страна за дјецу. Међу еарадницима je било, што je врло симпатична појава, и дјеце. Зар не би било и корисно и д обр о да с е .с тим поново покуша? Сјеме не би било бачено, увјерени смо, на неплодно тло. Ахмед Мулахалиловић П р и вр едн о стање сељ а к а у В аш игопачком џемату Писати о содијално-економском стању муслимана у башиговачком џемату je прилично тешка ствар због краткоће времена које смо провели тамо. Ми, за двадесет дана рада, у тузланским селима нисмо могли до у танчине да испитамо економско стање сељака, али и no ономе што смо запазили може се видјети прилично права слика њиховог стања. Ja ћу сада покушати да изнесем слику тога краја и да у најгрубљим потезима опишем оно што карактерише башиговачки џемат. A ko посматрамо села башиговачког џемата, то јест спречанску долину у којој се она налазе, видјећемо да je то крај no својим природним богатствима и неисцрпном благу један од најживописнијих крајева у држави. Не зна се шта je богатије: да ли унутрашњост земљина са разним рудама, угљем и соли, или њена површина са плодном иловачом и хумусом, прекривена шумама и воћњацима, њивама и ливадама. Гледајући на н.ено богатство, човјек би рекао да je то прави рај на земљи и да су то најсрећнији становннци који живе у њој. Међутим чим човјек ступи у неко село овога џемата добија одмах сасвим супротну слику и мора да констатује да и поред свега оволиког богатства природе већа половина становништва живи врло биједно. Скоро се не може наћи човјек у селу, макар он био и најбогатији, да му Je стандард живота на нивоу једног средње стојећег грађанина. Овако низак животни стандард сељака и оволика противречност између природних богатстава и стварног стања села да се објаснити једино тиме што je сел>ак исувише заостао у културном и просвјетном погледу, те своју земл>у обрађује на најнримитивнији начин, и друго што су данас пољопривредни производи у Тузли на врло ниској дијени, тако да сељак нема рачуна да дотјера на пијацу и да прода свој с крвн зарађени производ. Колико je низак стандард живота ових сел>ака, најбоље ће нам показати подаци који говоре о његовом животу и раду на селу. Башиговачки џемат састоји се из пет села и то: Ковачи, Башиговци, Дон>а Лукавица, Зукићи и Кршићи. Сва села овог џемата распоређена су скоро равномјерно у спречанској долини и обично су удал,ена једно од другог no 20 мин. до пола сата хода. Тип села je збијен и раздијељен у понеколико махала и обично броји no 50— 100 домова. Села су постављена испод брда, обрасла у богатим воћњацима, a испод њих се простиру плодне њиве и пашњаци, што им даје и љети и зими нарочито лијеп изглед. Сеоске куће су грађене од дрвета и покривене су даском. Овдје се још задржао један специјални тип босанске куће т. зв. чардаклије. Карактеристика ових кућа je што су све саграђене од брвана и облијепљене малтером. Испод читаве куће je магаза. Изнад магазе налазе се двије собе које су попођене даскама и застрте код богатијих ћилимима и поњавама, a код сиромашнијих хасурама. Соба je добро свијетла, зидови су окречени кречом или једном врстом бијеле глине која се врло брзо скида с н,их. Има довол>ан број прозора. Таван je на шише и не много висок, обично 1,80 до 2 метра. Собе служе за спавање, за дочек гостију и за становање зими. У једној оч н.их налази се и земљана пећ која служи зими за гријање и за печење кахве. Доуги одељак изнад магазе je »кућа«, који je непопођен, набијен земљом, са огњиштем, без оџака и без тавана. Овај одјел>ак служи као кухиња гдје се на огњишту готове јела. Ту се ручава и пије кахва послије јела. Изнад ових двију соба налази се трећа мала соба саграђена у самом крову, која се зове »чардаклија« и no којој je и цијела кућа тако назвата. Обично поред ове мале собе налази се купатило (ха.чам) у коме се укућани купају. Ово je најчешћи примјер куће који се cpehe у овим крајеви.ма, али има и неких мањих отступања no угледу на варошке куће. Хигијена у кући je на завидној висини и њој се ие може ништа замјерити јер у већини случајева одговара свима потреба.ма здравга. Овако примјерна чистоћа no сељачким кућама дошла je највнше утидајем вјере, јер су људи тачо врло побожнци, a ислач тражи апсолутну чистоћу тијела, одијела и мјеста на ком се клања. 95 �Чим човјек изађр из сељачке куће добива сасвим другу слику. Док je у собама примјерна чистоћа и уређеност, дотле je у авлији крајња нечистоћа и неуредност. Авлије су скоро увијек неограђене, пуне ђубрета и нечистоће, са неограђеним и нехигијенским бунаревима. Поред бунарева у непосредној близини налази се разбацано сточно ђубре, живинарлич или штала. У дворишту се још налазе хамбарови за жито, стаје за стоку и нужник. Хигијена дворишта и околних зграда je врло слаба. Ш то се тиче имовнОг стања муслимана у овом џемату, послије извршених испитивања дошли смо до ових података. Великих посједника који имају преко 20 хектара земље има У овим селима просјечно око 3% . Средњих посједника који имају од 10— 20 хектара земље има око 30% a малих посједника испод 10 хектара има око 46%. Без посједа има их око 10%. Из rope наведених података не може се добити ни мало јасна слика економског стања, јер и поред плодности земље и поред довољне количине њива сел>ак живи далеко слабијим животом него што би могао. Један од више узрока оваквог стања јесте свакако и нерацконална обрада земље и примитивно вођење домаћинства. Још и ланас no свим селима овога џемата дрвена ралица je најважчија a понегдје и једина справа за орање. Ђубрење се врши стајсчим ђубретом, ако га домаћинство има, a ако нема и не ђубре њиве. О вјештачком ђубрењу у овим крајевима немају ни појма. Сву пољопривреду обављају помоћу дрвеног рала, мотике и српа. Воћарство je у башиговачком џемату поиличчо рззви јено и свако домаћниство има свој воћњак. Највише се raje шљиве, јабуке, крушке, ораси и трешње. Али и поред добро развијеног воћарства сељаци имају врло мало користи од њега. T o долази отуда што у оно доба када воће дозријева, тузланска пијаца, њихов једини купац, je препуна разног воћа. Понуда je тада огромна — потражња минимална, стога je сел>ак принуђен да продаје своје производе буд-зашто. Тако се дешава да они просто немају рачуна да оберу воће и да снесу на пијаду, јер за н>ега не могу добити ни онолико колико њих стаје брање и превоз до пијаце. Оних дана, када смо ми радили на селу, џанарике су биле добро родиле, нико их није брао него су онако лежале no земљи. Може се замислити како je нама било при души када смо само на три дана прије тога путујући кроз Њемачку видјели те исте џачарике гдје се у Минхену продају no 14 динара no килограму. Када смо ово причали сељацима, они просто нису могли да нам повјерују. Сел»аци би ове џанарике радо продавали и no 25 napa no кг. али ни за толико нема купца, те стога немају рачуна уопште да их беру него су их оставили стоци да их она једе. Овако стоји ствар са џачаричама, међутим ни с осталим воћем нису у бољем положају. Зато сељаци своје воће врло мало продају и обично га прерађују за домаћу употребу. Ta се прерада врши на врло примитиван начин и толико времена одузима сел>ацима да они највећи дио л>ета проводе у печењу пекмеза и сушењу шл>ива. Често се дешава да поједино домаћинство не може да обави сав посао на време него му велики дио воћа пропадне. Тако у Доњој Лукавици Хаџи Халил Маснић има много воћа и кад му добро роди може истући у пекмез no 50 товара самих јабука. Толико воћа има да не може сам са својом породицом на вријеме да ra соади него му велики дио пропада. Он каже да би радо дао другом сиромаху да му на пола истуче јабуке и испече пекмез али »свијет непоштен и неће да ми донесе ни десето хисе« — каже стари хаџија. Људи много пате услијед недостатка добрих машина за прераду воћа. Они се много интересују не само за пољопривредне машине него и за земл>орадничке произвођачке задруге, али нема писмених људи који би могли покренути и основати такву задругу. Јеана ствар Kola нас je нарочито пријатно изненадила у oeom џемату бкла' !е та liiTO cmo при.мијетили да je много развијеио модерно пчеларство. Даиас у свима селима башиговачког џемата скоро свака породица ииа no неколико модерних сандука пчела. Bnuie пигдје се ne могу видјети застарјеле и нерентабидне трнке и пошнице. Њил су потиспули модерни американски сандуци са рамовима и вјештачки.и саћем за пчеле. Осим тога има no неколико машина за врцање у сваком селу које прави имам матичар дотичног џемата no угледу на Љабоичке центрифуге и продаје их сељацима. Да je овако добро развијено савремено пчеларство У овом крају, треба највише захвалити неколицини вриједних људи на селу као што су имами браћа Чокићи из села Ковача и учитељ Абдулах Баралић из Ђурђевика. Ова тројица вриједних и несебичних л>уди први су почели гајити пчеле на савремени начин, a сељаци када су увидјели да je т о далеко рентабилније од стаоог начина, почели су изреда сви заводити нове методе у гајењу пчела, те тако дачас v читавом овом џемату имају добро развијено мод^рно пчмчоство. Повртларство je у овом џемату приличчо разчијено, само ?е 6poi поврћа које они raje врло ограничен. Највише се си>е л\’к. Kvnvc, пасул-. коомпио и краставчца. Ово c v једине врсте поврћа које се тамо raje, али свако домаћинство не сије ни ове све врсте. У већини случајева поврће je заступљено само са кромпиоом, цоним луком и краставицама. Исхрана je впло слаба и нерационална. Иако сељацима природа v изобиљу даје мчого својих продуката, они ипак не умију те продукте корисно да употребе него су исхрану свели на иинимум воста јела. Главни недостатак сеоске кухиње je тај што je употреба масла врло мала. Сељак преко читаве године скчпл>а мзсло, али га не ?еде него га счоси у Тузлу и продаје, пошто ie то артикал који се највише тражи и најбоље плаћа. Хљеб, и то кукуруза, je главна храна сељакова. Ручак и вечера cv обично састављени од два Јела. Пово јело je пасуљ, искоижан кромпир, Kynvc илч »пча чооба, a друго 1ело je у већини случајева кисело млијеко са кога ie покупљен кајмак и оно разблажено са водом или суруткоч. За доручак се једе хл>еб са сиром, медом или пекмезом a љети ča кпаставицама. С воемена на воијеме \'ми!еси се пита. Пите праве двојаке: слане (сирнице) које залију киселим млијеком и слатке пекмезњаче које се обично залијевају житким пекмезом или медом. Поред rope наведених јела љети се много употребљавају краставице, којих искрижају no пуну тепсију, посоле их и поспу свјежим сиром. Ово je као салата за ручак и за вечеру, a једино јело са кукурузом за доручак. Због овако слабе и једнолике исхране могу се често срести мала закржллла дјеца са врло великим стомацима. Кад се зна да je кукурузан хљеб најслабији и да ra организам врло мало може искористити, a да у краставици има око 94% саме воде, онда нам je потпуно јасно зашто су та дјеца тако слабуњава. Оваква ie исхрана сељака у обичним данима и кад нема гостију код куће. Када ie какво весеље, свадба или сунет, или када je дова у близини, онда сељаци имају сасвим други јеловиик који je јако обилан и разнолик. У изванредним приликама сељаци спреме no 18, 20 na no некад и више разних јела. Ту су тада заступљена сва могућа јела. И тако, док су се.Ђаци обичним данима врло шкрти у исхрани, дотле у свечаним приликама иду у другу крајност те припреме толико јела да не могу да их поједу ни за неколико дана. Па ипак ова се јела у свечаним данима не разликују много од обичних јела и главна им je одлика слаб укус и недовољна масноћа. Послије јела обично се пи»е кахва. Овдје се и кахва пије друкчије него no осталим мјестима. У један повећи суд, чун преле воде, стави се неколико кач'чка кахве и то проври. Поред овог, наспе се у још један исти толики суд чисте вреле воде. Из првог суда точи се кахва a из другог се до- �љева први. To иде све дотле док год има вруће воде у другом суду. Тако je прва кахва у финџану врло густа a постедња скоро чиста вода. Овакву кахву сељаци врло много пију, no 20— 40 фииџана за дан. Многи су ми старији сел>аци причали да они уопште не пију воде него само пију овакву кахву — дољевачу. Примијетили смо у овом крају један обичај којега нема у оваквом облику код других муслимана. T o су кишне дове. За вријеме љетних врућина у јулу и аугусту сваког понедељка или уторка сакупљају се сељаци на једно одређено мјесто и ту клањају заједнички подне. Послије намаза један хоца проучи дову за кишу a затим се попне на предаваоницу и одржи пригодно предавање. Послије предавања (ваза) младеж се почиње веселити, свирати, играти и надметати се у разним вјештинама. Старији се одвоје мало у страну и пијући кахву разговарају о свему и свачему a највише о политиди. B ata напомсиути да на овим довама обично вазе хоџе тзв. сергијаши који немају скоро никакве спреме нити наобразбе. Једно од најболнијих питања овога краја јесте свакако недостатак здраве пијаће воде. У свима овим. селима осјећа се велика оскудица у добрим хигијенским изворима и бунаревима. Тако села Ковачи, Башиговци и Доња Лукавица имају свега no један или два бунара, који за вријеме љетних суша усахну и сељаци су принуђени да доносе воду из оближњих ријека Спрече и Гостеље које су од ових села удаљене скоро читав сат хода. Исто тако преко љета принуђени су да и своју стоку тјерају на појење до оближњих ријека. Сем недостатка воде у овим крајевима су и путеви врло рђави. Кад je лијепо вријеме овим путевима се и може некако ићи, али кад падне киша онда личе на непрегледнз мочваре у које упада нога до кољена a колима je скоро немогуће проћи. Недостатак добрих путева људи осјећају нарочито у јесен кад сељак мора да превлачи љетину кући и кад почињу кише падати сваки дан. Сел>аци говоре да ови путеви нису уопште више поправљани од како их je прије 40 година просјекао Атиф еф. Бахтијаревић, срески начелник у Тузли. Још и данас су врло живе успомене и сјећања на њега, a сељаци радо причају догађаје који су у вези са rpaђењем ових путева. Када je дошао за начелника у Тузли, Атиф еф. je примијетио да муслиманска села немају скоро никаквих путева. Сви бољи друмови тога краја водили су скоро увијек црквама и манастирима који су били главии комуникациони центри тога краја, a муслиманска села су остајала у беспутним крајевима без икаквих комуникационих веза са Тузлом. И он, да би поправио ту неправду нанешену муслиманима, нареди да се помоћу кулука направе добри путеви у свима селима који ће их спајати са Тузлом. Сел>аци у нрво вријеме нису схватали важност ових путева, него су због великих кулука били јако огорчени, омрзли су и Атиф еф. и често му силазили молећи ra да престане са грађењем путева пошто им они нису потребни. Атиф еф. je међутим остао упоран, није се обраћао на овакве сел>ачке жалбе него им je на све то одговарао: »Ви што сад о мени мислнте и желите ми, нека Бог дадне вама, a оно што будете мени желили и мислили послије годнну, нека дође мени«. Он je знао да су сељаци јако огорчени на њега не знајући значај путева, али je исто тако знао да ће они одмах измијенити то мишљење чим осјете практичне користи од путева. И заиста одмах послије годину дана када су сељаци почели искоришћавати путеве и с њима на колима возити своје производе у Тузлу, када су осјетили да им се трговина са градом повећала, уз то и прилив новца био већи у село, сељаци су из основа промијенили мишљење о своме начелнику и сва некадашња мржња иа њега претворила се у ве- лику н дуготрајну љубав, na чак и данас, послије 40 година радо ra се сјећају и са усхићењем причају о грађењу путева. Изгледа да су у тијесној вези путеви са културном везом града и села, јер што су год путеви бољи и уређенији и везе између Тузле и села су бол>е, a што су села забаченија и беспутнија, и везе су слабије. Културни утицај вароши на село може се рећи да je углавном слао. Сел>ак no својој природи конзервативан и неповјерљив, нерадо прима и уводи новине у свој живог. Ово неповјерење и његов конзерватизам дошао je отуда што се разочарао у граду и чаршији и што сматра да све долази из града њему не може ништа користити него му само штети. Овај сељаков став je потпуно схватљив кад се зна да су њему за последњих 20 годш1а из града долазили само жандари или финанси да кога претресу или затворе, порески чимовници да му наплате порез или што заллијене и политичарн да врбују гласове. Тако се десило да je сељак због политичара, финанаса, noрезника и жандара омрзнуо на све што му долази из града и стекао je увјерење да су му сва зла која ra тиште дошла из града. Правог културног рада од стране иителектуалаца у овим селима je било врло мало. Нашао се понеки несебични учитељ или имам матичар који je несебично радио за село и нешто му користио. Ha ширењу писмености међу сел>ацима врло je мало учињено. Иначе још и данас међу муслиманима тога краја постоји врло велико неповјерење према школи јер сматрају да ће им се дјеца превјерити и одроднти од куће at>o сврше школе. Зато се код н>их зидају врло мало школе. Када je имам башиговачког џемага Мехмед Чокић водио акцију за зидање школе у Ђурђевику, морао je два мјесеца нссити уза се револвер да ra не би његови се.ваци испребијали. Овако су сел>аци поступали од оснивања ове школе 1910 године, na све до прије неколико годнна, док није међу н>их дошао један учитељ муслиман који je неуморним и поштеним радом успио да разбије неповјерење муслимана према школи и да приволи родитеље да школују своју дјецу. Захвал>ујући његовој акдији данас око 80% муслиманске дјеце похађа основну школу међу којима се налази и лијеп број дјевојчица. Због утицаја града и оближњих индустријских предузећа људи у овом џемату су постали у неколико и нерадници. У жељи за лакшим и удобнијим животом сељаци често напуштају свој традицонални занат, земљорадњу, продају земљу и капитал обично улажу у трговину или отварају кафане око индустријских предузећа. Али оваки покушаји су у већини случајева унапријед осуђени на пропаст јер ови л>уди немају ни знања нити потребне писмености да би моглн успјешно да просперирају у трговини. Поред тога сељаци се одају и криумчарењу, крађи и сијечењу државних шума. Овај je крај врло богат у одличним храстовим и буковим шумама које су прије пола вијека биле непроходне. У посљедње вријеме сел>аци шуме немилосрдно искоришћавају и уништавају да би балване продали једном индустријском предузећу у близини за рудничка окна. Недавно je једно предузеће отворило нов рудник угља у живиничкој општини и управа рудника купује младе храстиће за јамска окна. Она ова дрва, у пречнику од 10 цм, плаћа no три и no динара no метру. Сељацима се много више исплати красти дрва из државних шума и продавати их дотичном предузећу, него цио дан орати. Стога се сад сваке недеље, кад нема шумара, може на сваком мјесту чути како одлијежу удари сјекире дрвокрадица и како се стропоштавају млада храстова стабла висока no 10 метара. Већ сада се могу примијетити потпуно гола брда »no којима би се могло орати« како кажу сељаци, иако су та брда прије само двије године била непроходна од шуме и у њима су орлови савијали гнијезда. A ko се овој рђавој појави на вријеме не стане у крај, при- �јети опасност да ће за врло кратко вријеме читав овај џемат остати поптуно без својих чувених и некад непроходних шума. Само са ово неколнко примјера и запажања покушао сад да изнесем социјално-економско стање муслимана сељака у оашиговачком џемату. Међутим ово моје излагање нити je потпуна нити je пак дефинитивна слика социјалноекономског стања тога краја, јер ако би неко само послије двије године отишао у те крајеве сигурно би констатовао да je стање сел>ака много измијењено. Писати о социјалноекономском стању муслимана у овом крају значи писати о нечему што се стално мијења и што стално пропада и назадује. Позната je ствар да су муслимани од почетка двадесетог вијека почели нагло осиромашавати и пропадати и да томе пропадању ни до данас није дошао крај, него* и данас дјелује у свој својо снази и пријети да уништи и оне последње остатке добра које није до сада успио да уништи. Један од најважнијих разлога муслиманског пропадања je тај што су они због своје заосталости у културном и просвјетном псгледу били неспособни да слиједе узастопце развој живота и да примјењују најновије тековине науке и технике него их je вријеме прегазило и тако je дошло да су остали да живе истим животом као што су и њихови дједови жијели. Када би неко посматрао живот муслимана — специјално сељака — дошао би до закључка да код нас нема сксро ни једног културног и школоваиог човјека. Међутим код нас има прилично велик број интелектуалаца, и ако бисмо судили само no њиховом броју, могли би закључити да су муслимани на прилично високом културном нивоу. Овај несклад између муслиманских школованих људи и нисковг нивоа муслимана сељака да се објаснити једино нехатом и недовољним радом наших интелектуалаца у својој средини. Додуше ни интелектуалци не би били у стању да зауставе неминован процес пролетаризације села, али да су сни више радили могли би бар учинити толико да наши муслимани не заостају и више не пропадају од сељака других вјера. Да je труд наше старије интелигенције био већи ми би сигурно данас имали иного више школа у муслиманским селима, a наш би сељак пуно боље и рационалније обрађивао своју земљу, a самим тим подигао би стандард свога живота на већи ступањ него што je данас. Међутим многи наши јавни радници не само да нису радили на културном подизању сељака него су чак и другима кочили тај рад, само ако њима није био у интересу. Тако причају у тузланским селима да je држава била одредила кредит да се изгради школа у једном муслиманском селу. Муслимани, бојећи се да им се дјеца у школи не »превјере«, пођу код свог посланика и замоле ra да не дозволи градити школу. A овај, нехтјевши се замјерити сељацима рекне им: »Идите ви мирно кући и не брините се ни за шта, a ja док год будем ваш посланик неће вам се школа у селу сазидати«. Овај примјер најбоље доказује како су поступали муслимански прваци у прошлости. Ова констатација да наши старији интелектуалци нису дсвољно радили у својој средини не треба да нас декуражира na да и ми млађи не учинимо ништа за наше село. Ha нама je млађима да покушамо исправити оно што су наши старији пропустили, a колико ћемо успјети у овоме будућност ће показати. Б е о г р а д , 1 јануара 1940. ХИЛМИЈА О. ХАСАНАГИЋ, ст. медицине ХАСАН ХАКИ, ст. филозофије Јашар Наби Н опац »Ja нисам луд, господине претсједниче! Оно ш то je мој бранилац о мени рекао само je обједа. Ja то одбијам, ja нисам луд! Погледајте, да ли ja уопште тако изгледам? Присебан сам, моћ расуђивања ми савршено функдионише. П ослуш ајте што ћу вам рећи, послушајте, na ћете видјети да нисам луд. Још о д дјетињ ства имам неку душ евну болест која ме изнутра изгриза као нека потајна грозница: патим због болова и несрећа .других људи. T o je једна таква болест, да откако знам за се, господине претсједниче, она je у мени и она ми не даде да проживим ни један тренутак среће. у прво вријеме, све док нисам .униш ао у двадрсету годину, није ми ни падало на памет да испитам шта je све узрок м оје патње. Њ у сам сматрао као једну природну коб, попут потреса, олује и грома, која се не може спријечити. Али послије сам се постепено одвикао да примим све ш то вмдим, као такво. Најзад сам почео да д о танчина испитујем сваки догађај и да истраж ујем микробе који изгризају људе. О, да знате, колико сам бесаних ноћи због тога провео! K oje ли сам безбр ојн е ноћи, као да сам се налазио у ■грозшици, пробдио, зароњ ен у болове, патње и сузе! У колико сам више духовн о сазријевао, у толико сам боље видио и разумијевао збивање око себе. У средсредио сам сва своја искуства, све св оје знање, и најзад сам створио јед н о непоколебиво и неизмјењиво увјерењ е: извор свих несрећа к оје газе људе јесте новац. Да, господине претсједниче, чим бих ja , збацивши вјечно варљиву љуску догађаја, н астоја о да униђем у њ ихову суштпну, увијек он, новац, жут, са својим као смрт жутим лицем излазио би преда ме. Иза сваке несреће, иза сваког страдања видио сам њ егово лице к оје се кезило као змија. И на крају сам постао његов непријатељ. »Љ уди су тако створени«, гов ор и о бих сам себи. »Они обож авају новац, тај највећи узрок св оје несреће, као ш то се клањају сили која их страши паклом. Они се уз повике бацају на свијетле комаде метала попут војника који, смијући се и пуни усхита, лете у смрт. Они не знају да овај жути микроб, који привндно о к о њих расипа срећу, конфор, љубав « весеље, убризгава у њ ихову крв отрове најстрашнијих болести и да их чини међусобним непријатељима; да он завађа сина са оцем, радника са газдом, човјека са човјеком ; да je он први и апсолутни господар друш тва, једини узрок злочина, побуна и преврата«. »Да није новца«, мислио сам, »зар би као палац мале дјевојчице, к оје су се тек одвоји л е о д мајчина загрљаја, пале д о те безстидности да продају св оје тијело? Зар би се многи л>уди толико морално срозали да варају? Зар не би многи људн били поштеђени о д тога да буду убице и да буду објеш ен и ?« 98 �Тад би се питао откуда т о да мислиоци, који пишу свеске и свеске о најбесмисленијим и најситнијим проблемима, не виде .ову стварност која се пред њима 'издиже као каква тврђава и зашто се њоме не позабаве? Али одговор нисам налазио. Пош то сам открио узрок људскога бола, патио сам више него прије. Био сам у полож ају једног лијечника који je поставио диагнозу болести, али који не може да j o j нађе лијека. тијелу разлијевало се неко слатко осјећање ужитка. Ужигак који до тада нисам познавао: ужитак да сам уч1инно једно велико дјело. И помислих: »Кад би се сав новац на овом свијету скупио на једно м јесто и кад би се ова Рпа која би била велика као један бријег, запалила, каква би то била илуминација, какво би то било славље, које би најавило сретну вијест о спашењу човјечанства!« Како je чудно да чак и они људи који би хтјели да живе најједноставније и најскромније, приморани су, да бн живјели, да се обрате овом страшном сретству! Па зар се и ja, који презирем новац више о д свега на овом свијету, нисам служио њиме, да бих живио? Имао сам једнога друга. Он je, због тога ш то je био посвађен са својим врло богатим оцем, проводио скроман, али срећан живот. Ж ивио je врло уредно. Главу није дизао са св оји х књига, a проводима и забави није придавао ни најмање важн осш . Али се изненада нешто догоди, ш то његов уредни и честити живот из темеља упропасти. Прије двије године умрије му отац и њему остави сав свој иметак. Како ли се људи б р з о измијене кад им у новчаник увиђе бол есг к оја се зове новац! Не прође ни двије седмице, a овај дјечко добра срца, који je бн о обљубљен к од свакога због св оје радиности, чистога морала и уредног .живота, дође у такво јед н о стање да се није^могао распознати. Говорило се да пијанчи д о зоре, да коцка д у бок о у ноћ док му очи не покрваве и не избуље- се као филџави., да je д оби о неку ружну болест о д жена које сваки дан мијења и још , ш то je најстрашније, да je почео да ужива кокаин. Колико се и тјелесно би о измијенио! Очи му изгубиле блиставост, око њих се навукли плавичаста. кругови, a лице, изгубивши ону стару љепоту, узело неки. демонски изглед. Знао сам да ће овакав живот бити за њега гроб. И једнога дана одлучих да га спасим. Ma шта било, требало je да спасим свога друга. A за ов о je п остоја о само један пут: спасити га о д болести према новцу. Знао сам да мој друг, као и отац му, похрањ ује новац у кућм, у једној каси. Неколико пута, под изговором да га посјећујем , прилично сам испитао распоред у њ еговој кући. Створих план и једн о вече, кад он није био к од куће, униђох тамо као обичан лопов са алатом к оји сам би о прибавио. О бих му касу. Сав новац који нађох, стрпах у једну торбу и одн есох св ојој кући,. У себи сам ocjehao велико олакшање. Најзад сам га спасио. Одмах наложих ватру у кухињском штедњаку. Приђох ватри која je хуктећи горела, и да би ми уживање ш то дуже потрајало, почех да бацам у штедњак један no један свежањ банкнота. Пламенови који су суктали из штедњака, кад год би у њих пала нова хрпа папира, давали су поду о д цигле и каменим зидовима изглед једне чаробњачке собе. A и ja сам стојећи уз штедњак, у коме сам сталио болест свога друга, потсјећао na неког чаробњака из средњег вијека. Д ок су се обојен и папири претварали најприје у пламен, na онда прегршт пепела, no читавом мом Али ов о бијаше далек и немогућ с а н . . . Шта су ова парчад папира ако не no једна сјенка жутих металних комада, скривених међу каменим и челичним зидовима који потсјећају на зидове утврда. Заправо би. ту златну ковпну требало спутит^ на једно м јесто и истопити, na од ње направити један величанствен споменик. Њ егово би име требало да буде »Споменик Спасења«. M oja се претпоставка показала тачном. Друг ми ее неко вријеме тукао у главу, na се послије вратио старом начину живота. Сада je он један човјек којн, радећи., обезбјеђује свој живот. У правом смислу човјек. Овај опит учврстио je моје увјерење. Најзад, не бих пропуштао прилику. Улазио бих у куће, за к оје сам сазнао да у њима има много новаца, и спаљујући у штедњаку новце којих би се домогао, приређивао себи> пнр. Морам признати да ми je cpeha била много наклоњена. Све до поеледњег случаја ^ Остало знате. Био сам ухваћен и ево налазим се пред вама. M oj je гријех у томе што сам се залагао за д о б р о човјечанства и што сам у т о име и свој живот ставио на коцку. Али друштвени закони су протав овог мога пожртвованог гесла поставили казне. Шта да се ради? Људи воле страдања толико'да су спремни да их подносе. Сада можете да донесете пресуду коју хоћете. Само не примам одбрану свога адвоката. Ja нисам луд, господине претсједниче!«. Превео с турског Н. Ф. ДА СЕ ИСПРАВИ У извјештају о Гајретовој забави у Бихаћу од 20 I 1940 штампаном у листу »Гајрет« за април 1940, међу добровољним прилозима, омашком je изостао добровољни прилог овој забави од г. Хусеина Кључанина, трг. из Козарца, у суми од Дин. 100.— , na молимо да се овом исприком то уважи. Одбор P r e lp la ć u f i e se i š ir it e lis t I | » G a fr ei « • 99 �» I s k r e n a r ije č o H u tb i« U zadnjem broju »El-Hidaje«, to jest u broju 10—11, god. Ili str. 26— 130, izišao je pod gornjim naslovom članak g. Mustafe Ajanovića. Kako je članak zapažen i lijepo primljen od čitalaca »ElHidaje«, a naročito kako obraduje stvar koja bi u našem napretku, progresu mogla i trebala da odigra vrlo važnu ulogu, da učini mnogo, mi ćemo iz toga članka prenijeti neka mjesta i za naše čitaoce. » . . . Kao i mnoge druge vjerske propise tako sam i hutbu u početku dugo shvaćao i primao prosto kao vjersku odredbu koju treba izvršavati i poštivati, pa da sve bude na svom mjestu. Slušao sam pažljivo i skrušeno i vraćao se s džunve zadovoljan što sam se odužio jednoj B ožjoj zapovjedi. Međutim, kad sam upoznao i počeo slijediti onaj islamski zahtjev koji traži da čovjek treba sve dobro da upozna i o svemu da razmišlja, redovno sam izlazio iz džamije s osjećajem da nešto, nije dobro, da nešto fali, a naročito da se propušta jedna idealna prilika da se mnogo učini za napredak naše zaostale sredine. U meni s.e redovno nešto bunilo protiv uobičajenog načina održavanja hutbe, protiv načina koji se tako uporno podržava, iako mu nikako nije mjesta ni p o jasnim islamskim propisima, ni po zdravom razumu, a naročito ne p o prilikama u kojima se nalazimo. Naime, kad se čovjek upozna s onim šta stvarno hutba znači i šta se njome želi postići, čudi se i ne može načuditi da se tako upropaštava i neiskorišćava hutba, (osim u jednom smislu: u zikru), ta tako korisna i dragocjena odredba i za vjerski i za svakidašnji život. Naši priznati alimi jasno utvr­ đuju da »hutba u arapskom jeziku znači govor koji se u naročitim slučajevima radi naročitih ciljeva održava« (Handžić). Ističu kako je održavanje hutbe bilo poznato Arapima još i prije islama. »O n i su svakom zgodom i pri svakom sastanku držali govore«, i to »prema cilju koji bi se želio postići« (Caušević). A »hutba k a o i s l a m s k i p r o p i s ima tu zadaću da se njom prisutni muslimani poučavaju u vjeri. Stoga je hutba i propisana kod većih skupova. Alajhiselam je svojim hutbama napućivao muslimane na pravi put i objašnjavao im vjerske ustanove« (H .). »N jegove su hutbe pružale najdrago­ cjenije pouke slušaocima« (C .). Da je Alejhiselam za to, to jest da uputi svoj umet, iskorišćavao svaku priliku, vidi se po tome što je hutbe govorio* kako kad, nekad na ravni, nekad na minberi, nekad na devi, nekad na konju« (C .). »Bez sumnje je od hutbi najvažnija hutba u petak, jer se obavlja svake hefte pred većim skupom svijeta. Ovom sastanku mora prisu­ stvovati svaki odrastao, pametan i zdrav musliman u onom mjestu gdje se džuma klanja. Dakle, to je obligatno predavanje kojemu svak sposoban mora prisustvovati i pomno ga slušati (čak se »za vrijeme hutbe ne treba baviti ni namazom«), da bi na taj način k r o z c i o s v o j ž i v o t svoje znanje usavr­ šavao i i upotpunjavao« (H .). Kako, dakle, ovako stoji s hutbom, rahm. Čaučević za­ ključuje »da h u t b u t r e b a u p r a v l j a t i s l u š a o c i m a u o n o m j e z i k u k o j i m g o v o r e . Hutbom treba uputiti prisutne u ono što je najpotrebnije u vjeri, moralu i dobrom radu. Perzijanci, Tatari, Džave (Japanci), Turci već odavno izgovaraju hutbe na svojim jezicima. Kako u svemu tako i u ovom m i s m o z a k a s n i l i . M i i danas učimo hutbe na arapskom jeziku koji naš svijet većinom ne razumije, pa prema tome ne može imati od toga kakve pouk.e Ja sam uvjeren da bi dobro sastavljene hutbe n a n a š e m j e z i k u mogle nadoknađivati ono što nam fali u vjeronauci. . . Mi živimo u ovom kutu Evrope i m o r a m o svakom prilikom obavješćavati naše muslimane o onom što im je najpotrebnije. Skupno kla­ njanje, ti sastanci prigodom petka i Bajrama, vrlo su podesni«. G Handžić veli: »Savjet i pouka mogu i t r e b a j u b i t i na j e z i k u d ž e ma t a , a k o ž e l i m o da o d t o g a d o b i e m o k o r i s t k o j a s e o d h u t b e t r a ž i . To se slaže sa vjerskim argumen'ima i mišljenjem većine fakiha i islamskih učenjaka. Nakon ovakvog obrazloženja ne treba se obazirati na p r a z n e prigovore pojedinaca«. A mi, iako stalno ističemo da je zadnji čas da se prenemo i da se u svakom pravcu i svom snagom bacimo na posao, ostajemo gluhi na ove riječi. Ostajemo gluhi i ne iskorištavamo tako zgodnu i čisto nametljivu stvar za pridizan;« našeg svijeta. I danas imamo samo osamljene slučajeve po manjim mahalskim džamijama i nekim selima da se bar mali dio hutbe prevede i obradi na našem jeziku. Mnogi hatibi još tjeraju p o starom načinu za koji su utvrdili i rekli naši alimi da nikako ne odgo­ vara svrsi •••. Moramo priznati da bi bilo skoro nemoguće odjednom potpuno provesti održavanje hutbe na našem jeziku. »Za održavanje ovakvih govora (hutbi) potrebna je naročita spo­ sobnost, a to je govorništvo ili hatabe«. (H .). kojeg mnogi od naših imama nema ni za (Haku. Ipak, ima načina da se s tim nekako počne. Odavno se ističe da bi se imamima-hatibima u tome moglo pomoći na taj način što bi im se davale gotove i obrađene hutbe, te bi ih oni trebali samo pročitati. I svi smo se radovali tome što je u novom Ulema-medžlisu stvorena i dužnost baš-vaiza, jer je — između ostalog — njemu povjereno i sastavljanje ovih hutbi. Međutim, dugo je vremena već prošlo kako smo dobili ovoga važnog funkcionera, a na izradi i pro­ micanju hutbi na našem jeziku s te strane još nije ništa urađeno. A ne traže se i ne iskorišćavaju ni drugi načini kojima bi se u ovome moglo pomoći. Naime, znajući da je hutbu obavljao sam Muhamed a. s., a iza njega — u prvo vrijeme — halife, i gledajući u njoj vrlo časnu i veliku dužnost, — zar to u Sarajevu ne bi mogli i trebali obavljati naši brojni čla­ novi ilmije kao što su reis-ul-ulema, članovi ULema-medžlisa, šerijatske sudije, nastavnici naših vjerskih škola i dr. Po pro­ vincijskim mjestima šer. sudije, muderisi medresa itd. Sve je ovo ovako zbog toga što se hutba potejenjuje, te što mjero­ davni ne uviđaju njenu punu vrijednost d ne daju jo j prema tome važnosti i pažnje. A ona to zaslužuje, i to još kakol . . . Hutba je živa riječ koja neposredno osvaja i daje nepro­ cjenjive rezultate. I to nije riječ koja se u rije'kim prilikama upo­ trijebi i rekne, nego svake sedmice. Svake sedmice hatib ima pred sobom okupljen džemat, svake sedmice ima priliku da utvrdi i podjari ono o čemu je ranije govorio, da upozori na neko zlo koje se je počelo pojavljivati, a i skrene pažnju na neku dobru stvar koja se zanemaruje. Mnogo i mnogo je toga što se s hutbom kao živom riječi postiže. Rahm. Caušević veli: »Lijepo složene riječi, vješto izgovoren govor puno djeluje na slušaoce«. U ovome se neće postići vidnijeg uspjeha sve dotle dok se tome ne postave jasni, solidni i odlučni temelji. E tu ja baš t e ž i š t e u cijeloj stvari. T o je još rak-rana koja se ne liječi i koja još nikako ne ide ka ozdravljenju. Imaju neki znaci koji pokazuju da se stvar čak i pogoršava. (Pisac članka to dokazuje nekim mjestima, citatima iz nove Uredbe GaziHusrevbegove medrese i na nastavnom programu za imamet, hatabet i vaz). Istakao sam kako je u zadnje vrijeme i neophodna p o ­ treba da se jednom prestane sa održavanjem i učenjem starih hutbi, za koje g. Handžić veli da im »manjka ono što je hutbi n a j v a ž n i j e , a to je koristan i prigodan s a v j e t « (str. 70). G. Handžić vrlo je lijepo iznio i kakve bi one trebale biti i šta bi trebalo u njima iznositi, pa ću prenijeti i ovaj pasus �iz njegova članka: »N ajbolje su' one hutbe koje odgovaraju mjestu, vremenu i prilikama. Na ,pr. uz ramazan hatib treba istaknuti prisutnima korist posta i svrhu koju želimo postići; uz ramazanski bajram istaknuće im kako se treba uz bajram postupati i objasniće im sadakai-fitr; ondje gdje je svijet poci­ jepan, hatib-će istaknuti važnost sloge i bratstva; gdje je'Svijet zaostao i u neznanju, hatib će naglasiti važnost i potrebu nauke; gdje se ljudi ne brinu odgajanjem djece, hatib će ih upozoriti na potrebu i važnost odgoja i t. d. Hatib će paziti da njegov džema’at kroz heftu radi, pa će ih na hutbi upozoriti na even­ tualne pogrješke. Takve su hutbe i bile dok su ih obavljali za to dorasli ljudi i nijesu pale na nizak stepen, dok ih nijesu preuzeli ljudi koji ne -razumiju potrebe ni ovog niti budućeg svijeta« (70/71). Iznio sam gdje je težište nastojanja i rada u tome da bismo jednom dobili hatibe ikoji bi bili sposobni da hutbu obavljaju onako kako treba, da daju — tako reći — svoje hutbe. O no je u osposobljavanju našeg podmlatka koji se sprema za zvanje u čije dužnosti spada održavanje hutbe, a to su đaci naših medresa, a naročito Gazi-Husrevbegove me­ drese. Ali, na veliku žalost, morali smo utvrditi i pokazati na novoj Uredbi i drugome, da se tome još ne postavljaju ozbiljni temelji, jer kao da se ni malo ne uviđa velika važnost hutbe. Da se — naročito u pogledu hutbe — ponekad očekuje da inicijativa dođe od naših vjerskih vrhova, dokazuje ovaj slučaj: Prije nekih pet godina bio sam nastavnik i vaspitač Gazi-Husrevbegove medrese i tom prilikom pokrenuo sam pitanje praktičnog rada s đacima, u ovom smislu. Govorio sam rahm Muhamed ef. Dizdaru da bar predavanja koja đaci drže 0 trezvenosti ili nečem drugom drže na način hutbe. Odgovorio mi je da vodeće ličnosti (iz Ulema-medžlisa i tadanjeg Vrhov­ nog vjerskog starješinstva) nisu još ništa rekle o tome: da li treba hutbu držati na našem jeziku ili je bar prevoditi, ili me, te da se mimo njih ne može ništa raditi. A kad se tu tako čekalo, pogoto će se čekati na drugim stranama 1 Drugi, opet, kao da se boje javnog mišljenja, mišljenja džemata, boje se reakcije, pa neće da se nakane i odluče da hutbu obrađuju na našem jeziku. Tako, jednome koji bi sigurno mogao dobro održati hutbu na našem jeziku, govorio sam da već počne s tim. Odgovorio mi je u tom smislu da mu je to nezgodno, jer ne zna kako će to džemat primiti. Međutim, džemat traži, i za to ima jasnih znakova i dokaza. G. Handžić u svom pomenutom članku utvrdio je da »ima mnogo svijeta koji bi vruće želio da se hutba unaprijedi i korist od nje uveća«. Dalje veli: »U ovom pogledu su mi stizale i pismene 1 usmene zamolbe da bih ja tom nešto doprinio i izradio po­ treban broj hutbi kojima bi se bar neki naši hatibi služili«. Ja sam, opet, bio jednom prisutan kada je jedan hatib koji obrađuje hutbu na našem jeziku, pitao džematlije jesu li za to da on s tim nastavi, i oni su mi to potvrdili. Od pune džamije nije se našao ni jedan koji je bio protiv toga. Dakle vidimo kako sve »ide u prilog« hutbi. Vjerski propisi ne smetaju, nego p o svome duhu jasno traže da hutba »treba da bude na onom jeziku koji prisutni razumiju« (H. —67). Pa, sve kad ne bi hutba nikako bila propisana, teške prilike u kojima se nalazimo i potreba pridizanja naše zaostale sredine uputili bi mas i natjerali da do nečeg sličnog dođemo, da nešto slično stvorimo. Vrijednost hutbe i narod osjeća i u zadnje vrijeme daje sigurne dokaze za to. Zato, ostanu li pozvani i dalje gluhi i indiferentni prema hutbi, primiće na se veliki grijeh i sigurno će učiniti jedan veliki nenadoknadivi propust u pridizanju našeg svijeta. Pišući, u svemu sam bio potpuno iskren i otvoren, pa neka se tako i primi. Biću sretan i presretan, ako ikoliko doprinesem ostvarenju hutbe na našem jeziku 1« AHMED MURADBEGOVIĆ: * JVa JBožjem putu DRAMA U 3 ČINA (Nastavak) 6. PRIZOR (ARIFA I LEJLA) LEJLA: (Dršćući plačno M ajko. . . ARIFA: (Obujmi joj još jače lijepu glavu i zajieca) Jedina moja kćeri I . . . LEJLA: (Upre u nju suzan i bolan pogled) Fala ti majko. . . ti svo moje dobro i svo moje uzdanje. . . ARIFA: Umiri se kćeril Sve je prošlo i neće se više po vratiJI Sad možeš opet mirno odahnuti! (Rastavlja se od Lejle i sjeda iznemoglo na sećiju) Ko bi još to pomislio. . . LEJLA: (Ostajući skršena na podu) Kad bi ovo otac samo vidio 1. . . ARIFA: Bolje mu je što je mrtav! LEJLA: Zar i ti misliš da ne ž i v i? ... ARIFA: Ne znam kćeri, ali ružno slutim. . . Sve se ovo neće dobro svršiti. . . LEJLA: (Još uvijek zgrčena na ćilimu, pita čudnim, izgubljenim glasom, punim tišine i duševnog lutanja) A što onda, majko? ARIFA: (Kao da sc brecne) Što, dijete moje? LEJLA: Što da učinim onda? (Podiže se raširenih ruku, kao mrtvih prelomljenih krila) Majka si mi, savjetuj me! ARIFA: (Čudno, ali materinski blago) Da te savjetujem? A što kćeri, da te savjetujem? LEJLA: (Nakon kratke stanke ozbiljnim, ali čvrstim glasom no sve tiho i iz dubine prigušeno) Da ostanem u rođenoj kući, vječno zarobljena, ili da id e m ... (Pauza. U zraku se osjeća nešto važno, bitno, životno, i opet nešto teško, zamašno, sudbonosno) ARIFA: (Još tiše polazeći prema Lejli) Da ideš? A kamo da ideš? (Pauza) LEJLA: (Podigne polagano glavu prema majci) Ćula s i. . . ARIFA: Što? LEJLA: Da se Camil pojavljuje . . . ARIFA: (Kao mukli daleki eho) Camil. . . (Pauza) LEJLA: (K. g.) Da pođem večeras za njega, il i. . . (Pauza, teška, duga) ARIFA: (Jedva smagajući snage da to mimo izgovori) Ako te srce zove i ako misliš da je tako suđeno . . . LEJLA: (Prihvati se za srce) Oh, moje sroe, majko . . . ARIFA: (Vraćajući se prema sećiji) Drugo ne znam ništa reći. . . (Sjeda i okreće se -prema Lejli) Što gledaš to, kćeri? LEJLA: (Kao da odgovara na njezino riješenje) Očeva pisma, majko. . . (Bolno, kao da traži izbavljenje iz toga) U jednom, evo piše. . . (Uzima papir u ruke i klekmivši kraj sandučića s pismima, recitira bolno, prigušeno) »Divan je svijet, kćeri, kad čovjek u njegovoj daljini ima da misli na koga . . . « (Ispusti papir iz tuke) A ja mislim . . . ARIFA: (Upadajući kao da je opominje) Na svog oca, kćeri? LEJLA: (Muklo, ali odlučno) Na svoj vlastiti dom, majko . . . �ARIFA: (Kao da zastrepi) I ti Lejla? CAMIL: (Zastane) Klanjaš? LEJLA: (Podižući se polagano kao slika onoga što govori) Stojim ovdje kao raskoljeno drvo na međi i jednim se dijelom ludo hvatam za život, a drugim se bezglavo rušim u bezdan. . . (Zajeca i zagnjuri glavu u dlanove) Poludiću, majko, p olu d iti. . . (Pauza) LEJLA: Kako si dospio ovamo? ARIFA: (Prilazi joj ponovo blago, materinski) Umiri se kćeri. . . Znaj da se ništa ne dogada na svijetu bez Božjle v o lje . . . I sve što god ti se desi, unaprijed je zapisano u knjizi sudbine, i niko to ne može otkloniti. . . (Drugim, običnijim tonom prilazeći prozorima) Mrak se već spušta. . . LEJLA: Sta si učinio? CAMIL: Obećao sam doći po te i održao sam riječ. LEJLA: (Ponešto utješeno dižući se sa svog mjesta) Uškoro će a kšam ... A R IFA : (Okrećući se prema kćeri) Treba klanjati, kćeri . . . LEJLA: (Brišući još posljednje suze) Ja već imam avdest. . . A R IFA : Onda klanjaj ovdje, a ja moram na česm u ... (Pođe i zastane kod Lejle) LEJLA: (Baci joj se još jedanput u naručaj) Majko moja, majčice . . . A R IF A : (Smireno milujući je po kosoma) Molitva će nas primiriti, kćeri. . . Treba da se Bogu pre­ damo . . . (Odlazi polagano hodnikom 'u svoju sobu. Na sceni ostaje Lejla sama) 7. PRIZOR (LEJLA S A M A ) LEJLA: (D ok Arifa odlazi ona stoji neko vrijeme neod­ lučno, a onda pon ovo prilazi očevim pismima, klekne do sanduka, vadi iz njega papir i glasom o d kojeg se razablru samo pojedine izreke, čita muklo što jo j otac piše) U gradovima . . . kroz koje sam prolazio sretao sam u jednome danu toliko lju d i. . . (Glas joj se za tren izgubi u nečujni šapat, a onda se opet javlja) U sultan-Sulejmanovoj džamiji, najvećoj muslimanskoj b ogom olji. . . dvaput sam k lan jao. . . (S polja dopire na mahove tih jedva čujan glas mujezinov: »Allahu ekber! Allahu ekber!« — i opet se gubi, dok mjesto njega pon ovo iskrsava zvuk Lejlina čitanja) Poslije svakog klanjanja dugo sam od Boga iskao da mi tebe pozivi, i ti da mi kćeri, uvijek vjerna . . . (Zastane osluškujući ponovni mujezinov zov: »Hajja-a lessala, hajja lessala! Hajja-lelfela, hajja lelfela!« i prošapće) A k š a m ... (G ovoreći sama sebi, kao da se iime snaži) »Ustajte na molitvu 1 Ustajte na spasi (Ustane i izusti prenoseći se sasvim u duh svoje vjere) Jedan je Bog i osim njega drugog Boga nema. . . (Prilazi sehari, skida s nje vezenu serdžadu, rastire je čelom prema istoku, zatim meće na se dugi bijeli šal pokrivajući njime kose, grudi, vrat, ruke i sva otvorena mjesta gornjeg tijela, osim lica i očiju u kojima gori zanos vjerskog žara. A onda diže ruke u visini ramena, izgova­ rajući propisanu izreku, kao uvod u molitvu) Predajem se u Tvoje ruke, Bože, i vršeći T voju svetu naredbu, odlu­ čujem d a . . . (N a stepenicima u tom trenutku iskrsne Camil) 8. PRIZOR (LEJLA I C A M IL) CAM IL: (Skidajući šešir s glave) Lejlal LEJLA: (Brecne se i zgrozi) Čamili 102 CAMIL: Djevojke su me uvele. LEJLA: Usudili su sel CAMIL: Ja sam ih nagovorio. LEJLA: U ovaj čas? U ovakvo vrijeme 1 Kroz ovolike opas­ nosti! Pa jesi li ti prisebil U kakvu nas propast b a ca š ... CAMIL: Propast je naša, ik o ne budemo svoji! Sad je došao čas da je otklonimo! Pođimo, Lejla, moji te kod kuće čekaju! Ne treba nikakve spreme! Prebaci samo sve preko glave, da te u prvi mah ne bi prepoznali, a ostalo je moja briga! Pođimo Lejla . . . LEJLA: Č am ile... CAMIL: Neodlučna si! Još premišljaš? • LEJLA: Moja su braća u kući. Ovaj čas su bili sam nom ... prijetili su m i . . . u zatvor me htjeli. . . u sobu sa željeznim rešetkama. . . CAM IL: To im je bilo, posljednje! Tvoj spas je u mojim rukama. LEJLA: Zar si slijep za moje muike i stradanja! Ne vidiš koliko trpim za te, već hoćeš da mi život još više ogorčuju zbog tebe. CAM IL: Ne to! Hoću da budem, kao i ti, dostojan tvoje patnjel Da te učinim vječno svojom i pokažem da si moja vjera i sudbina i da me niko neće rastaviti od tebel N e! Da su te odijelili od miene zidom do neba visokim, ja bih ga preskočio i došao do tebe! Ti ne spadaš ovamo, već k meni, u moj svijet i u moj život! I zato ne odugovlači! Uzmi šal i pođi samnom! Ne smijemo dangubiti! Pođimo! LEJLA: N e . . . ne približuj mi sel Zaklinjem te Bogom ostani gdje s i . . . CAMIL: Još se bojiš? LEJLA: Ako (i je moja ljubav sveta ne miči sle s toga mjesta, jer ću umrijeti, ako me ovdje s tobom zateknu . . . CAMIL: Ti uzmičeš od mane, Lejlal Ne vjeruješ mi ili me ne prepoznaješ više . . . LEJLA: Prepoznajem t i . . . ti s i . . . m oj C am il. . . CAMIL: Voliš me? LEJLA: I strepim tred tobom kao pred jezivom slikom s v o je . . . CAM IL: Sreće? LEJLA: Ili smrti. CAMIL: Uplašili su te! Okovati ti dušu željeznim obručima da se više nikad iz tog ropstva me izbaviš 1 A li ja ću te istrgnuti iz njega! Pruži ruku! Vratimo se svijetu, k o na­ đena djeca! Život nas zove! Sunce, zrak, slobodal Duž­ nosti, brige i nova božanstval Pođimo Lejlal Treba se iznova roditi! A crni što bjesne na svoj novi porod na koljena će pasti pred njegovom slavom 1 Pođimo Lejla! LEJLA: (Kao uznesena) Da pođemo Č am ile... (Zastane i uzmakne) A moj otac? CAMIL: On je mrtav. LEJLA: On je živi Takva narav nikad me umirel o v d je . . . On je CAMIL: G dje? LEJLA: U meni, u mojoj krvi, u mom cijelom bićul Čujem kako mu srce kuca i duša diše 1 Kako mu riječi govore, prijete, o p om in ju ... Oh, Camilel Ti još ne znaš Ikolilco je on moćan u menil �CAMIL: Mrtav otac da bude moćniji od života, od m en e!... LEJLA: (Kidajući se) Ja ne mogu iz njegove vlasti. . . CAMIL: I još veliš da me ljubiš? LEJLA: (Uspravi se, sva osopnuta) Zar ti sumnjaš u to, Čamile? CAMIL: (Odbaci je od sebe) Očeva si, nisi moja. LEJLA: (Skrši se na zemlji) Smiluj mi se, ostavlja me razumi CAMIL: (Nad njom) Z bog čega kolebaš? Z b o g svoje kukavštine, a ne zbog mrtva oca! Nemoćna si, slaba, nedostojna svog životal. . . LEJLA: K u kavn a?... N ed ostojn a ?... Sta mi to v e liš ... CAMIL: Istinu 1 Opovrgni se ako možeš 1 LEJLA: (Kao da ponire duboko u se, a onda se ponovo diže) A da li je uistinu mrtav? CAMIL (Ispitljivo) Tvoj otac? (Pauza. Gleda joj u oči) Zar ne znaš. . . LEJLA: Bog neka nam pomogne! (Odjure niza stepenice. Pauza. Šutnja. Nepomičnost. Iz daljine se očuje mukli očajnički Hasanov zov) HASAN: (Sv.i bliže i bliže) Hanumel Hanume! Bezi! (Dojuri uza stepenice kao lud na scenu) Bezi! Bezi! Hanumel (Sa sviju strana izlaze zabezeknuti ukućani) ARIFA: Ko to viče? Sta je? Sta je? SAFET: Sto se zbilo? HASAN : (Gotovo bez glasa) Hanum e... B e z i!... ISMET: Govori! ZU H RA: Kazuj! M IN A: Sto je? H A S A N : Lejla . . . naša hanumica ... ARIFA: (Brecne se) Sto je s njome? Sto je s mojim djetetom ?... H ASAN : (Padajući tlima) Pobjegla . . . Za Čamila . . . Za Čamila . . . (Svjetla se p o ­ gase na sceni i naglo se spuš(a) Z A S T O R LEJLA: (Mirno, hladno, ukočeno) Što?l CAMIL: Da vjeruješ sama u t o . . . LEJLA: (Samo se malo lecne) Odakle to pogađaš? П р оп уш т а њ е к у Ћ н о г н а д з о p a ш ад дјецоЈч п ои л а ч и CAMIL: Čitam ti to iz čitava bića. LEJLA: (Prema njemu) A ako to radi sebe vjerujem . . . К-РИЂИЧНУ ОДГОЂОрНОСТ CAMIL: (N e dokučujući pravo što misli) Radi sebe? Kako? Од користи je за наш неупућени народ знати, да noстоји у Казненом закону за Босну и Херцеговину један законски пропис, no коме се кажљава пролуштај кућног надзора над дјецом и таквим особама, које нијесу кадре саме себе од опасности чувати. T o je пропис из §-а 395, који je још увијек на снази no Закону о привременом продужењу важности законских прописа о кажњавању иступа од 31 децембра 1929 год. број 107.278. По овом пропису пресудом од 12 II 1939 год. проглешна je кривом особа, која je, као мајка, занемарила дужну пажњу над својим двогодишњим сином, који се није могао сам од опасности чувати и бранити, na je т о имало за посљедицу, да je дијете, играјући се, пало у локву воде и утопило се. Мајка je осуђена на казну затвора у трајању од 3 дана. Против ове пресуде осуђена мајка изјавила je и оправдала призив, наводећи да није доказано да je она занемарила дужну пажњу над својим двогодишњим синчићем. Напротив тврди, да je она увијек своју дједу добро пазила и чувала, ну како je упитног дана имала хитни кућни посао и знајући да су дјеца пошла пред кућу, као и раније, да се играју, није могла ни слутити, да ће се несретни случај десити, који je случај њу, као мајку, иајвнше погодио, јер je изгубила сина. Поводом овог призива Окружни, као призивни суд, ријешио je, да се призив као очигледно неоснован одбаци, нашавши, да о чињеницама, које je утврдио први суд и на основу којих je изрекао побијану пресуду, нема никакве двојбе. Чињенице које наводи и истиче осуђена мајка у свом призиву, могу joj служити само као олакшавајуће околности, али ове чињенице нијесу подобне да лише осуђену мајку њезине кривичне одговорности за дјело из §-а 395 к. з. за Б. и X., пошто je утврђено и доказано, да она, као мајка, није посветила довољну дужну пажњу и надзор над двогодишњим сином, који je пао у локву и у овој локви нашао смрт. АЛИЈА М. ОМЕРСОФТИЋ судија LEJLA: (M im o, odlučno) Da postanem zauvijek tvojom? CAMIL: (Postojano) I onda bi pravo vjerovala. (Pauza) LEJLA: Dobro, a sada mi još jedno reci! CAM IL: Sto? LEJLA: Da li me ljubiš toliko, da bi mi oprostio i onda kad bi znao da sam radi tebe prekršila prema ocu najsvetiju zakletvu. . . CAMIL: Od ljubavi nema veće svetinje. LEJLA: I ne bi mi predbacivao da sam vjerolomna? CAMIL: Zar imaš jačeg dokaza za moju vjeru od to g a ... LEJLA: A grijeh? CAMIL: Nije tvoj, već onoga ko ti ga je namelnuo. LEJLA: Tvoja sam onda. CAMIL: (Krikne) Lejla m oja! (Zagrljaj) LEJLA: Pođimo sada! Pođimo Čamile! Krajnje je vrijeme! Svaki čas može ko da izbije i da nas ometel Pođimo, dragi! CAMIL: Dolje je sve spremno. LEJLA: (Glas joj zadršće) Svatovi naši? CAM IL: Fijakeri, automobili, pratnja, sve što nas voli čeka na nas. . . LEJLA (Van sebe) Oh Bože! Kolike li srećel Napokon svojil (Uzme šal i baca ga preko glave) Pođimo Čamile 1 (Zastane) A Hasan? CAM IL: On je s djevojkama, paziće na njega! Niko nas ne može vidjeti! Hajdemo Lejla! LEJLA: (Zastane i baci mu se ponovo u naručaj) Ti sve moje! Moja pobjeda i moj život! CAMIL: Pođimo Lejla! 103 �f a / р етов и усп/еси у ово/ и лгинулил/ годи н а м а — ПО ВО ДО М ЈЕ Д Н О Г Н А П И СА 0 Н А Ц И О Н А ЛИ З М У М УС Л И М А Н А — Неки Мартин Томичић, пишући у 75 б р о ју »Муслиманске Свијести« о национализму ских муслимана, сматрао je за потребн о да у прилог св оје тезе наведе и ове ретке: босан- »За доказ да će Хрвати налазе код муслимана у веома повољ ном полож ају, м оже нам послужити друш тво »Гајрет«, које, добивш и овај св ој назив, једва животари, дочим се м ного у сп јешније развија »Народна Узданица«. П оводом предње тврдње незнаног Мартина погледали смо у Гајретове рачунске књиге, na см о констатовали да приходи Гајрета у току прошлих 9 мјесеци ове 1939/40 друш твене године, т. ј. о д 1 јула 1939 д о 31 марта 1940 год., износе Дин 1,340.607.76, a расходи за исто вријеме износе Дин 1,067.865.05, na je према томе друш тво »Г ајр ет« получило суфицит (вишак) од Дин 272.742.71. И стовремено см о упоредили Гајретове приходе'и расходе за исте м јесеце (о д 1 VII д о 31 III) у ранијих 5 година, na см о констатовали да су текли овако: године 1934/35 приходи Дин 884.791.16, расходи Дин 909.467.12, дефицит Дин 25.447.91 године 1935/36 приходи Дин 922.641.96, расходи Дин 963.032.71, дефицит Дин 42.563.75 године 1936/37 приходи Дин 1,021.913.46, расходи Дин 982.073.73, суфицит Дин 38.939.73 године 1937/38 приходи Днн 1,222.281.79, расходи Дин 1,075.472.56, суфицит Дин 146.809.23 године 1938/39 приходи Дин 1,298.396.83, расходи Дин 1,083.893.81, суфицит Дин 214.503.02 a у о в о ј години, како см о напријед видили, суфицит и з н о с и ......................Д т г 272.742.71 О вако изгледа рачунски д и о Гајретова рада посљедњ их година, a муслиманима je врло д о б р о позн ато да Г ајр ет п оред овога, да је из године у годину све бољ е и све јаче резултате у своме раду и својим настојањима. Износећи предње цифре ми не у брајам о о в д је усп јехе Гајрета, к оје je получио прије 4 године подизањем Гајретова репрезентативног дома' у Сарајеву, чија je изградња ст а ја л а ч ж о 2 милијона динара, као и садањим подизањем зграде Гајретова интерната1 у Сарајеву за 150 ђака и ш егрта, чија he изградња стајати о к о 2 и no милијона динара. При изношењу горњ их цифарских података о Гајретовим приходима и расходима, сабирне акције у народу за подизањ е овнх д в и ју зграда нису ни узете у обзир. Наведене чињенице — сухе цифре — најбољ е д ок азу ју у каквој се заблуди налази чланкописац Мартин, када тврди да Гајрет »рапидн о« назадује. Sanski Most 104 �N a ši m e ri}u m i SADIK EF. SADIKOVIC Centralna ličnost u predratnom, a naročito u poratnom našem društvu u Ljubuškom bio je neosporno rahmetli Sadik ef. Sadiković. Mnogi Jugosloveni koji nisu ni znali za hercego­ vačko mjesto Ljubuški, saznali su za nj preko ličnosti čuvenog narodnog Ijekara i dobrotvora Sadik ef. Sadikovića. Rođen u Ljubuškom, godine 1867, merhum Sadik ef. se školovao u Travničkoj medresi preko 10 godina, a nauke je nastavio u Carigradu, gdje se školovao 2 godine. Njegovo znanje teoloških studija bilo je poznato, a poznavanje turskog jezika omogućilo inu je da zaroni u tajne Istoka, osobito da medicinske nauke. Ma da službena i naučna medicina ne pri­ znaje ovakav ljekarski rad, ipak se nije jedanput desilo da su mu priznanja dolazila i sa tih strana. Metod liječenja Sadik ef. Sadikovića bio je naročite vrste. On je liječio ljude biljnim lijekovima, koje je poznavao kao malo ko kod nas. Iz majke prirode tražio je lijeka i spasa nevoljama i bolestima ljudskim. Protivan hemijskim lijekovima, Sadik ef. je preporučivao svojim mnogobrojnim pacijentima biljne lijekove. I za čudo, u tome je imao mnogo uspjeha. Njegov način liječenja uspijevao je, pa se ubrzo iza rata osje­ tila potreba da se njegovi biljni lijekovi i opisi biljaka skupe i napišu. Tako je došlo do njegov« knjige »Narodno zdravlje«. Ta se knjiga čuva u mnogim našim kućama kao amanet koji u nevolji pomaže. Kao što je Pelagićev »Narodni ljekar«, u svoje vrijeme, bio glavna uputa u liječenju našeg naroda, tako je i Sadikovićeva knjiga imala približno istu funkciju iza rata. Naš svijet, gonjen nevoljama, tražio je lijeka bolesti, pored Ijekara, i od merhum Sadikovića. Njegovi pacijenti su bili mnogobrojni i raznih zanimanja. Bilo je, pored ljudi iz širih narodnih masa, i obrazovanih koji su se obraćali čuvenom Ljubušaku za pomoć. I sve ih je on primao svesrdno sa svom širinom svoje plemenite duše. Za svakog je imao lijepu riječ, a nada sve njegov lični autoritet nosio je silnu sugestivnu moć koja je uticala na bolesnike. I ta njegova sugestivna moć, uz biljne lijekove, i davala mu je najviše sigurnih rezultata. Kao čovjek, merhum Sadiković je bio plemenite prirode, sirotinjska majka. Pomagao je i znan« i neznane, držeći se one narodne: »da ne zna ljevica, gdje daje desnica«. Ljubuška sirotinja će zapamtiti u najboljoj uspomeni ovog plemenitog i istinski narodnog čovjeka. Nije bilo akcije u narodu bliže i dalje okoline, koju nije pomagao Sadiković. Pomagao je izgradnju džamija, crkava, mekteba, domova, kao što je po­ magao obilno i sve akcije naših kulturnih i humanih društava. Naročitu pažnju posvećivao je merhum Sadiković našem Gajretu. Nije bilo Gajretove akcije, bilo one lokalne u Ljubuš­ kom, bilo u metropoli Gajretove akcije, u Sarajevu, koju nije pomagao rahmetli Sadik ef. Sadiković. Kao Gajretov veliki dobrotvor on se duboko zabilježio u analima ovog našeg naj­ jačeg i najstarijeg kulturnog društva. Njegova uspomena u Gajretu biće vječna, a njegov primjer služiće pokoljenima kako se predano i istinski služi narodu. Pregledavajući Gajretove računske knjige mi nalazimo da je rahmetlija od 1927 godine do svoje smrti poslao blagajni Glavnog odbora Gajreia sumu od Din. 49.915.50. se uputi u razna orijentalna medicinska znanja. Otuda i počinje njegova široka djelatnost narodnog Ijekara, u pravom smislu te riječi. Liječenjem naroda biljnim lijekovima bavio se puna četiri decenija. U širim narodnim masama bilo je uvijek ljudi koji su znali liječiti razne bolesti. Jednu posebnu vrstu narod­ nog Ijekara pretstavljao je merhum Sadik ef. Sadiković. Dobar psiholog, znalac ljudi i njihovih nevolja, čovjek koji je na ljudskim napaćenim licima čitao nevolje i patnje, Sadik ef. je znao vješto i majstorski da postavlja diagnoze raznim bolestima. Te su diagnoze zadivi javale i stručne ljude Ljubuški je teško osjetio gubitak ovog velikog čovjeka. Za dugo on neće biti ono privlačno mjesto za mnoge naše paćenike iz Jugoslavije, pa i cijelog Balkana, dokle je sve dopiglas o njegovom imenu. Neće se više raspitivati gdje boravi onaj čudni i mistični čovjek koji jasno čita nevolje ljudi sa dlana ruke i crta sa lici i pomaže im u najtežim njihovim časovima. Svoje plemenite oči zaklopio je zauvijek Sadik ef. Sadi­ ković 2 aprila 1940 g. ožaljen od mještana i mnogih poznanika. Na njegovu dženazu se slegao sav Ljubuški i mnogi seljani iz okoline, kao i mnogi prijatelji i poznanici iz bliže i daljeokoline. Sa merhum Sadik ef. Sadikovićem oprostio se je ina dženazi pretsjednik Mjesnog odbora Gajreta u Ljubuškom, g. Ali ef. Orman. Merhum Sadik ef. Sadiković ostavio je iza sebe čestite nasljednike, sinove Šerifa, posjednika i Šefika, svršenog medi­ cinara u Beču, te kćeri Pašu, Hatidžu, Sumu i Šerifu. Izražavajući naše najdublje saučešće rodbini merhum Sadik ef. Sadikovića, želimo da mu dragi Allah da rajsko naselje. Rahmetullahi alejhi rahmeten vasia. 105 �Im m e m o r ia m D R A G O M PRIJATELJU RAHMETLI ING. MUSTAFI KRAJIŠNIKU Naše skoro tridcset-gbdišnje poznanstvo, naše igranje, naše dugogodišnje sjedenje u istoj klupi, naši mnogi slobodni časovi zajednički provedeni na studiju, pri tvojim povremenim boravcima u Banjoj Luci i pri mojim posjetama tebi, učinili su da je naše prijateljstvo prešlo u bratsku ljubav i da smo se poznavali kao braća. Bio si uzor dobrote i poštenja, skroman i miran, čestit i pošten, pun milosrđa, spreman uvijek na žrtvu i samoprijegor, idealista pun optimizma, pun vjere u uviđavnost, vjere u ravnopravnost, jednakost i pravdu; širokogrud, uvijek raspoložen i svakom pristupačan. Bio si idealan i uzor čovjeka. Pa zar je moguće da si ti takav mogao nekom smetati, da su i tebi zlikovci morali skratiti život, i to u 36 godini, u najbo­ ljim godinama života . . . Rodio si se u jednoj čestitoj staroj familiji, počeo si ško­ lovanje u posljednjim godinama rata, u prilikama koje su u obitelji bile vrlo teške, gdje je mnogobrojna familija živjela od skromne plate brata pisara sreskog načelstva. Učio si često puta gladujući, ali si stojički podnosio sve patnje tad kao i docnije, jer ti tvoj ponos i čast nisu dozvoljavali da kukaš. I pored svih patnja u svojim mladim danima i doonijih nepri­ lika ostao si uvijek dosljedan sebi iz mladih dana, čvrsta karaktera ispravan kao bor. Nikad nismo mogli ni pomisliti sanjareći zajednički o b o ljo j budućnosti, da će te karakterne crte koje su resile jednog idealnog čovjeka, stajati glave. A ubili su te zlikovci iz sebičnjačkih motiva, ubili su čovjeka koga su resile osobine kakve se nalaze samo kod lica u bajci. Nisi ni laktaš ni profiter. V olio si tih i miran život. G odi­ nama si bio u jednom malom lijepom, ali zabačenom mjestu gdje se pošta zimi ne prima nedeljama. Bio si zadovoljan daleko od intriga i galame, savjesno vršeći svoju dužnost, a nama tvojim prijateljima je to ličilo na izgnanstvo. Tjerali smo te da već jednom tražiš premještaj, a n i sanjali nismo da te tjeramo u smrt. A kad si odlučio da tražiš premješ.taj, nisi ni tražio Han Pijesak, tražio si jedno mjesto bliže tvojoj šeher Banjoj Luci. Dali su ti Han Pijesak kao nagradu za tvoj dugogodišnji boravak u Glamoču, htjeli su u dobroj namjeri da te nagrade, a otišao si u smrt. Kad su te dugo zavlačili sa primopredajom dužnosti, kad je neizvjesnost i besposličemje iscrpilo i tvoje strpljenje, tražio si od mjerodavnih da ti dadu neku drugu stanicu gdje neće biti toliko intriga i spletaka. Uz uvjeravanje vlasti da će se sve obaviti u redu, uz tvoj optimizam i vjeru u uviđavnost drugih, ostao si u Han Pijesku da bi poslije dva dana rada na preuzimanju dužnosti izgubio glavu, mučki ubijen iz zasjede. Nisu te ni mrtva poštedili, opljačkali su te da bi sakrili prave motive ubistva. Pošten i čestit kao zlato, uživao si simpatije svih koji su te poznavali, kako prijatelja i poznanika tako i ljudi s kojima si p o dužnosti dolazio u vezu. I oni su znali da u svojoj uvidavnosti ideš d o krajnjih granica, ali i da se preko tog, tamo gdje nastaju intrige i zloupotrebe, ne može dobiti tvoj blagoslov. I danas, u vremenu kad se mnoge moralne vrijed­ nosti klate i padaju te karakterne crte, nekad osobine postaju nedostatci radi kojih se gubi glava kao što si i ti svoju izgubio. Školujući se u vrlo teškim prilikama, znao si šta je to patnja, šta je i glad, pa na to nisi zaboravio i kad si postao svoj čovjek. Milosrđe b ilo je kod tebe beskrajno razvijeno. Zavišavajući svoje školovanje pom oću Beogradskog Gajreta, vidiš koristi od naših prosvjetnih društava, upisuješ se već prve godine svog službovanja u Banjoj Luci za utemeljača Gajreta, ulaziš u o d b or da i aktivno sarađuješ i da takav rad produžuješ i u ostalim mjestima svog službovanja, sarađujući sa svim usta­ novama i učestvujući u svim akcijama koje su vođene u korist sredine u kojoj si živio. Pomažeš i neposredno od sveg srca i rado, i mnogo će sirotinjsko oko zasuziti za tobom. Sjećajući se svog mučnog školovanja želiš da svojim mladim sestrama i sestrićima sirotanima taj put olakšaš. Žrtvuješ se prosto tim obavezama, primljenim rođenjem, ali ti zlikovac nije dao da vidiš te tvoje želje ostvarene. Tvoji sestrići, tvoja dva mezimca za koje si gotovo živio, koje si ti uzdržavao*! školovao, kojima si ti bio sva nada, ostali su na pola puta. Nadajmo se da će, ugledajući se u svijetao primjer svog ujaka, ustrajati u teškoj borbi koja im pretstoji. Metci kojima su te dotukli, upropastili su jednu familiju koju si ti izdržavao a koja je sad ostala neosigurana. I pored svih patnji koji si preživio za vrijeme svog ško­ lovanja i neprilika, ostao si dobričina i poštenjačina kakvog je bilo rijetko naći, veseljak po prirodi i uvijek optimista. Allah rahmet ejle! Hađžiomerspahić K e m a l *I I ING. MUSTAFA KRAJIŠNIK I SEF S UMSKE UPRAVE U H AN PIJESKU Ne držim se poslovice da o mrtvom treba bezuslo'vno dobro govoriti ili pisati, ali to moram učiniti, prikazujući život uzorna čovjeka, poznajući ga, dugim zajedničkim životom, do majskrovitijih dijelova duše i u vrlo različitim životnim prili, kama. Rahm. Mustafa je rođen u Banjpj Luci, prije 35 godina, u patriarhalnoj porodici poznatog alima. U rodnom mjestu svrši osnovnu i srednju školu kao siroče, jer otac mnogobrojne porodice prerano umrije, a doskora i majka. Šumarstvo je počeo studirati u Zagrebu, a završio ga u Beogradu, pod najtežim okolnostima poratnog vremena, koje su naročito poštenog i siromašnog Mustafu još teže pogađale, dajući mu prilike da iskusi često i dugo manjak i najpotreb­ nijeg za održanje golog života. Po vlastitim riječima, to ga je bilo dovelo na rub fizičke propasti, ali ga je zauvijek duševno izdiglo i očeličilo. Problem je za njega b io skupiti i taksu za polučenu diplomu. Kako mi je samo to pripovijedao, žaleći se na tolike .životne poteškoće i ne kriveći nikoga za to! Jedina utjeha mu je bila topla ljubav njegovih sestara i brata, koji su se, kao i Mustafa, velikim prijegorom i samoodricanjem, spremali za život i u njemu učestvuju danas samostalno dvije sestre kao učiteljice, a brat kao činovnik. Stradanje ga je naučilo moralno nepokolebljivim i iskrenim prijateljem svakog ko strada. Služ­ bujući u Tesliću i Glamoču, gdje smo se sastali, kao stari pri­ jatelji, živeći bratski svakodnevno skupa, divio sam se njegovoj energiji: što nije mogao svršiti danju, radio je p o noći, dok ne svrši prispjeli posao. Kao da je živio samo za svoj poziv, vršeći ga tako ozbiljno i savjesno. A po svršenim poslovima je samo član društva, upravo nenadoknadiv: veseo, pun duho­ vite šale, nenamješten i beskrajno prijazan i prijateljski prema svakome. U časovima osobitog raspoloženja, njegov milozvučni glas i prave naše arije, oduševljavale su naše prijateljsko društvo. On naprosto nije bio sposoban za zlo. Činio je dobro i vjerovao u d obro i rad, stvarajući oko sebe blagu prijateljsku atmosferu svojom dobrom dušom i plemenitim radom. O d sva­ kog zla je odlučno okretao glavu. I posljednju paru je nekad davao potrebnim i nužnim, pun veselja da je mogao nekome učiniti dobro. Svesrdno je pomagao sva kulturna i humana društva, uopšte, a naročito naše podružnice Gajreta: bio je stalno član mjesnih organizacija Gajreta u mjestima gdje je služio u Bosni, a bio je i utemeljač Gajreta »Osman Đikić« u Beogradu. �Kad bi mu šta zagorčilo život, ne bi klonuo, a ni zlu se poklonio; čekao je strpljivo da zlo prođe, smatrajući da je svako zlo prolazno i da ga valja odbijati časnim radom i nepokole­ bivom privrženošću dobru. T o mu je bio princip od koga nije nikada otstupao. Njegovo prezime stvarno sadrži sve vrline, koje pozvani stručnjaci dokumentovano pripisuju ponosnim krajišnicima, nalazeći nas najčistijom slavenskom lozom. Čovjek ovakvih vrlina i nije mogao biti neiskren, jer radeći savjesno i živeći časno, dajući i struci i narodu najbolje, nije trebao ni jeftine blagonaklonosti, ni prijatelja za interes. Koga je na poštenom putu upoznao i iskreno mu se približio, ostajao mu je, kao pošteni prijatelj i dragi znanac, uvijek u najboljem sjećanju. Duša se čovjeku uzbuni kad pomisli da je takav dobri Mustafa mogao u nekom naći neprijatelja, i to smrtnog. 19 aprila o. g. prekinu životnu nit dragog rahmetlije zločinačka ruka. Pošteni Mustafa nije mogao ni pomisliti da neko promatra njegov dnevni način života iz neposredne blizine i nedužnog položaja, tražeći u njemu najpogodniju priliku za izvođenje svog nečasnog plana. Crna duša u mraku, slika s prilikom, u zasjedi, na najskrovitijem mjestu, kojim je svakodnevno rahmetlija odlazio u svoj stan, zločinac je ostvario svoj dobro i svjesno pripremljen zločin. Od zla nije bio, a za kratko vrijeme boravka u Han Pijesku, gdje je premješten prije mjesec i po dana, nije se mogao čestito ni smjestiti ni upoznati s ljudima, a pogotovo nikom zamjeriti. 21 o. mj. prenešene mu zemne ostatke otpratišc rođaci, prijatelji i kolege, nakon održanih nekoliko ganutljivih govora, i, sa suzama u očima, položiš« ih, u krvavim ćefinima,' u mezar. Legao je pošteni svjedok nečasnog djela u naš harem, našu livadu, da mu mezar prekrije mirisno cvijeće naših polja, a humku miluje vječni glas mujezina i pjesma naših sokaka. Tvoja nevinost neka je utjeha Tvojim dragim, Tvoj Časni i pošteni život siguran vođa u Vječnost, a Tvoja nagrada, za stradanje na putu Pravde i Časnosti, sigurna na dan konač­ nog suđenja pred Bogom 1 Rahmetullahi alejhi rahmeten vasiahl S a l i h D ž i n i ć , sreski veterinar MEHAGA VRETO 21 aprila o. g. preminuo je Mehaga Vreto, obrtnik iz Sarajeva i višegodišnji zamjenik člana Glavnog odbora Gajreta. Rahm. Mehaga je oduvijek bio iskren prijatelj Gajreta i njego­ vih ideja. Prema svojim mogućnostima on je Gajret i mate­ rijalno pomagao, a otkako, je postao zamjenik u Glav. Odboru redovno je dolazio na sve sjednice i aktivno učestvovao u radu tih sjednica. Skoro ni na jednoj sjednici ne bi propuštao pri­ liku da ne uzme riječ po pitanjima koja su stavljana na dnevni red. Svaki put unosio se potpuno u pitanja o kojima se ras­ pravljalo, pa se moglo vidjeti kolika je njegova privrženost prema Gajretu i njegovom djelu. Neka ga Svevišnji nagradi dženetskim ljepotama 1 JAJCE 107 �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК ПРИЛОГ Г. Др. ХАМДИЈЕ КАРАМЕХМЕДОВИЋА ЗА ИЗГРАДЊУ ГАЈРЕТОВА ИНТЕРНАТА Стари Гајретов пријатељ и помагач г. Др. Хамдија Карамехмедовић, министар у пензији и се«атор, ових je дача положио на Гајретовој благајни суму од Дин. 5.000.— ‘(пет хиљада) за изградњу Гајретова интерната за ђаке и шегрте. »Трговина ручним радовима у Б. и X.«. Ово je предавање нарочито успјело јер je било присутно 82 слушаоца. Гђица Хаша je као шша »нтелектуалка прва ступила као Гајретова радница на нашу периферију и претставила се нашим сестрама са овим предавањем, у коме je апеловала на наше везиље, да његују наше харемске везове, a уколико их требају да уновче, да то настоје чи!нити задружним путем јер ће их на тај начин боље уновчити. Четврто предавање ће одржати гђица Др. Хибт Шербић љекар Држ. болнтде m дан 25 агтрила са темом: »Хигијена у нашем народу« за које предавање je велико! интересовање, јер га држи опет једна наша вриједна интелектуалка. Предаважа се одржавају редовно сваког четвртка у S сати на вечер у просторијама Повјереништва Гајрета Вука 1£араџића ул. бр. 66. ЈЕДНА УСПЈЕЛА КУЛТУРНА И НАЦИОНАЛНА МАНИФЕСТАЦИЈА који се подиже у Сарајеву и који ће до конца јула о. г. бити потпуно завршен. Није ово no први пут да се г. Др. Хамдија Карамехмедовић cjeha Гајрета обилним прилозима. T okom посљедњих неколико година г. Др. Карамехмедовић je положио на Гајретовој благајни, заједно са овим посљеджим прилогом, суму од Дин. 50.000.— . Сматрамо за пријатну дужност да г. Др. Карамехмедовићу изразимо и овим путем топлу благодарност, желећи му да га Свевишњи дуго годииа поживи за добро наше заједнице. РАД ПОВЈЕРЕНИШТВА ГАЈРЕТА HA ПЕРИФЕРИЈИ САРАЈЕВА Недавно je основано повјереништво Гајрета на Бјелавама, које je одмах отпочело са организовањем омладине у чланство Гајрета. Kao први почетак свог културног рада уведена су предавања за народ. Прво предавање одржао je г. Омерсофтић Бекир замјеник држ. тужиоца, са темом: »Потреба организованог рада код муслимана«. Предавач je у овом предавању нарочито истакао да се задружним путем организују ови потхвати који иду за тим да се наш елеменат економски поправи. Предавању није било присутно довол>но слушалаца колико би требало да буде, али je пробијен лед. Друго предавање одржао je «а дан 11 с. мј. г. Рамић Омер, студепт Високе ислам. теол. школе са темом: »Неколико мисли о одгоју дјеце«. Ово je ттредавање нарочито спремљено за наше мајке и окренута им пажња на начин одгоја дјеце у душевном погледу. Предавању je било присутно 30 слушалаца. Tpehe предавање одржала je гђица Хаша Хусеинћехајић, апсолвентица Држ. трговачке академије са темом: 108 6 априла о. г. Гајретово пјевачко друштво из Сарајева са његсво.м дилетантском секцијом гостовало je у Вишегоаду. Када cv гости приспјели на жељезничку станицу у BH'iieroaav, псздравио их je у име свих друштава и грађана града Вишеграда г. Л1уратбег Ченгић, пргтсједник општине и дугогодишњи Гајретов радник и пријатељ. У својој поздравној ријечи г. Ченгић ie зажелио гостима добродоч 1Лицу и захвалио им на пажњи коју су својим доласком указали Вишеграду, нагласивши потребу да наши интелектуалци воде више рачуна о нашем малом чов1еку. У име Гајретозих јединица из Сарајева захвалио се r. Ченгићу и грађанима г. Бекир Омерсофтић, замјеник државног тужиоца и члан Главног одбора ГаЈрета, нагласивши потребу поклач>ач.а поуздања у омладину, истакнувши том поиликом потребу што тјешње сарадње и додира провинције са Сара-евом. Пстом су гости кренули у пс:срии у »Народни дом« на челу са Сс*олском музиком из Вишеграда и претставницима свих културно-просвјетних и националних друштава. Ту су били претставници Просвјете, Сокола, Напретка, Кола српских сестара, Заставе, Јеврејске општине, Удружења доброво.ваца и ратних инвалида, Шпортских клубова »Рашка« и »Босзнца«, Гајрета, Мерхума, Народне читаочице, Читаонице Мезалин, Трезвене младежи, Српског дома, Мелахе, Општичсксг вијећа, Варде и Вистада. Пролазећи улицама у повории клицало се Њ. В. Коаљу и слози једнокрвче браће. T o je била ријетка народна манифесатција гдје се још једампут видјело да ie оправдана она наша народка »брат je мио, воје вјере био«. Истог дана на вечер приређена ie забава са програмом који ie приказан на прошлој Га!ретсвој годишњој забзви v Саоајеву. ITobv тачку прагоама hcftvhho je претсједник MiecHOr одбора Гајрета г. Вејсил еф. Кадић са поздравном ријечи у којој je рекао: »Радостан сам што ми je папа у дио пригапчп дужност да вас на овој вечерашњоЈ забави, на овој нашој нациопалној и културној манигђестацији, могу поздравити у име приређивачког одбора. Извршујући ту дужност. прије свега желим вама, нашим драгим гостима из Сарај-ва, срдач iv добродошлицу. a нашим Вшиеграђанима у вашем друштву пријатну забаву. Доласком вашим из Сарајева да испуните програм вечерашње припедбе, ви сте уложили велике жртве. на чему вам се у име Мјесног одбора Га<рета, друштва »Мерхума«, »Народне читаонице« и читаонице »Мезалин« најтоплије захваљујем. Ова приредба поред свих осталих страча значајиа ie и стога, што се je доласком вашим из Сарајева манифестовала слога грађача из Вишеграда, без обзира на ВЈерску припадност. Из тога ваља закључити да Вишеграђани хоће и знају учествовати у дочецима л.уди, који врше �културио-просвјетну мисију, Као што je мисија Пјевачког друштва Гајрет из Capajeea, којем на челу видимо младог, агилног и вриједног претсЈедника г. Османа Вранића. испуњаван.у вечераши.ег програма судјелују све ГаЈретове Јединице из Сарајева, a у пратљи њиховој налази се лијеп број старијих и искуонијих Гајретових рад- које би требало предузети, да би ce постигао нови и бол>и живот. Један дио школованих омладинаца поче јавно критиковати стање у којем смо ce налазили, na тако ce изродише многа питап>а, међу којима и еманципадија же«е. Ово питање заинтересова све наше школоване људе, na и нашу илмију и због тога ce разви дебата и нападање и с једне и с друге стране, чи(и трагови ни до данас нису ишчезли, те и данас можемо понешто у листовима наћи: о нашој жени, реформи и о условима за бољу будућиост. Док ce ma једној страии говорило и писало, једшш je Гајрет на друлој страни, који нас бодри на рад, упућује нас, организује аналфабетске течајеве, казује мам пут савремености у културно-просвјетком, социјалном и породичном животу. Гајрет већ од 1921 r. отвара и женске интернате и Д^јс прилике нашој жени да и ана упоредо са осгалим женама Југославенкама постигне наобразбу средње и више школе. Detalj sa dcčeka u Višegradu ника, којима ce такођер захваљујемо, што су са својим учешћем увеличали ову свечаност, дозволите ми, да у најкраћим цртама нешто рекнем о Гајрету. Гајретов покрет настао je у мучним данима Аустроугарског режима, када туђинска власт настојаше, уколико и школоваше наше синове, да их васћита' како би joj послужшш за што јаче подјармљивање нашег народа. Циљ Гајретова покрета je био, дакле, шмеђу осталог и тај да приватном народном инициЈативом одгоји што веКи ppoj национално свјесне интелигенције, те да створи спреман кадер школованих људи, који he моћи са успјехом заступати народ и часно ce борити за његове интересе. Сасвим je природно, да je овакав покрет био туђину неугодан, na je настојао, да га што виаие отежа и онемогући. Зато je Гајрет у свом национално политичком периоду рада прошао кроз све тегобе и неприлике кроз које су прошли и остали наши национални народни покрети. Успркос ометању туђинске властн Гаурет из дана у дан напредује, док на концу у свом другом периоду национално-револуционарном не буде затворен, a његова имоеина конфискована. Његове вође, уколико пак не успјеше, да ce пребаце у савезничку војску и да ce раме уз раме боре заједнички противу непријатеља, те да коначно побиједе и допринесу остварењу жеље наших пређа, да ce сви као браћа нађемо у својој слободној и самосталној држави, бнше похапшени и бачени у арадске и друге казамате, гдје неки и животе оставише. Под туђином, био je крајњи цкљ и идеал слобода, a када ce je то постигло, отворили су ce нови видици и идеали. Дошло je перо да замијени мач. Свјесни нових задатака у постигнутој слободи, преостали носноци Гајретове идеје, окупише ce и нађоше ce на послу, који je био нарочито тежак. Муслимански свијет, био je пет вјекова упућен у живот оријенталног стила и био je неспособан за ново доба европског живота, na да би ce упутио овом задњом стазом, требало je: много такта, рада и умјешности, јер послијератне прилике су императивно иаређивале корјените реформе, јер ce je морало наћи начина, како he ce муслимански дио нашег народа моћи да привикне новом добу живота. У то вријеме долази и ријешење агрармог питања, и због тога што смо били неспосоони за нови начин живота, a многи онемогућени да подузму ма какав рад, нађоше ce на улиди и постадоше овисни од заједнице, a као резултат тога узеше маха многи пороци, тако да je наш свИјет услијед неписмецости, заосталости и несавремености пао у безизлазно стање. У нашој породици шстаде лом, између млађих и старијих дође до поцијепапости. Стари остадоше вјерни прошлости и традицпји, a млађи пођоше једним Јзеформаторским животом, али доста неодређеним. Стари уколико видјеше да не могу задржати стари ред и поредак, не би им драго, да ce критикују и да ce износи старо досадашње стање, као нити да ce говори о мјерама Измјене које су за посљедња три деценИја настале у културном животу нас муслимана и подигле нас na виши ниво, све су оне потекле од Гајрета и његовз идеологије, коју су носили Гајретови многобројни радници и шљедбеници, упознавајући народ с њом. 1'ајрет je са својим благотворним радом просуо зрак свјетла у наше домове, под чијом ce топлином почео да преображава њихов живот. Хиљаде ђака које je Гајрет школовао и на које je утрошио само од 1919— 1933 г. 30,000.000 дин., данас као cBpaiemi људи дјелују у народу и они су наЈВише јемство за будућност Гајрета, na и нас муслимана. Досада учињени кораци у нашем напретку најбољи су доказ за наш будући развој. Данас у сваком правцу, било културном или економском, Гајрет je у сташу да иступа са својим силама, јер je он клицу љубави пр>ем'а школи убацио у срца муслимана, тако да ce je менталитет муслимана из темеља промнјенио. Доказ за ове тврдње je данашња статистика муслиманске мушке и женске дјеце у школама, a тај колосални шапредак je постигао само Гајрет, чија je идеја ухватила дубоког корјена у муслиманским Macasia, како у вароши тако и на селу, како међу мушким тако и међу жепским, како међу млађим тако и међу старијим. Да би ce Гајрет одужио и нашем најбројчанијем сталежу — сел>аку — и привреднику у опште, Гајрет je прије неколико годнна основао и кредитну задругу, којој je цил. да путем самопомоћи сав наш кућнп и до.чаћи обрт постави на здраву задружну базу и да « а тај начин изврши наш привредни препород. Гајрет je, дакле, постигао видне резултате, јер све што ie позитивно у нашем друштву, већим дпјело.м плод je Гајрета. Ми, Гајретови радници са терена, хоћемо да ce свак постави на своје мјесто. Гајрет мора остати пзнад политичко партијских формација, јер само преко Гајрета, кроз Гајрет, a у друштву са Просвјетом и другим друштвима, ми становници Босне и Херцеговине моћи ћемо остварити наше културне, просвјетне, економске и ■националне тежње. Донекле сам с овим рекао шта Гајрет xohe и шта je учинио, a да су у истнни његова настојања велика и општенародна, доказ нам je и ова чнњеница, да je преко свога пје- Sa dočeka u Višegradu �вачког друштва из Сарајева одлучио, да и нас Вишеграђане помогне, да међусобном помоћи и савјетован>има узмогнемо остварити наш циљ, na да у Вишеграду имаднемо поред овога дома и »Српског дома« још и трећи дом »Мехмед Паше Соколовића«, јер би ce тиме истодобно одужили и нашем пеликом земљаку, сину са села овога среза, чијим би му, a лотом je уживала у пјесми г. Хаџибегића који je и овај пут, изводећи севдалннке, одушевио присутне. Забава je потрајала у најоол>ем расположењу до зоре, a сутрадан je гостима приређен срдачан испраћај, као што je био и дочек од стране грађана без обзира на вјерску припадност. 6 априла 1940 r., као манифестација народне слоге и расположења, остаће у душама Вишеграђана неизбрисива успомена. Дај Боже да и у будуће видимо Гајретове раднике у својој средини, a пожељно би било да ce овакове посјете чине и осталим нашим мјестима. Приређивачки одбор OŽIVLjENJE GAJRETOVA R A D A U BRČKOM Detalj sa dočeka u Višegradu ce именом тај дом красио поред његове монументалне ћуприје, чија култура и патриотизам прцосе навалама свих бујида и непогода. У таковом расположењу, ми смо одлучили направити тај хајрату-хасенат, чији je иницијатор наш вриједни јавни радник и родољуб Бекир Омерсофтић, којег и отсутност из Вишеграда не омета у томе правцу, те његовом заслугом поред културно-просвЈетае манпфестадије вечерашња приредба доноси нам и материјалну корист. О ову нашу акцију вјерујемо да ce неће оглушити ни наша браћа других вјера, јер je наш Со-коловић једнако волио све нас и свима нам оставио подједнако своје плодове, са којима ce дичимо и поносимо. У овој кући he ce налазити наш културно-просвјетни развитак иашег среза, a за сретнију и бољу будућност наших лотомака. Ту нашу заједничку кућу ми ћемо ето назвати »Дом Мехмед Паше Соколовића«, јер желимо да то велико име буде носилац свих напредних идеја у овоме срезу. Захваљујући вам ce још једном на одазиву ове приредбе, ja вас молим да ми олростите што сам вас заморио својим излагањем. Ово сам морао учинити, јер je потребно да ce наша питања вентилирају. Још осјећам за дужност да ce захвалим свој господи, госпођама и госпођицама, који нас помогоше у овоме послу, који нам дадоше лрилоге за томболу, a нарочито ce захваљујем нашим сестрама муслиманкама, које нас и овога пута својим прилозима помогоше. Потребно je још да ce на овој приредби чује жел>а, да у љубави и слози живнмо са свим нашим комшијама и суграђанима, јер je Бог одредио да заједно дијелимо и добро и зло. He заборавимо ce! Имајмо на уму да смо браћа, a наш народ каже: »Брат je мио, које вјере био«. Ми Гајретови радници нарочито т о истичемо, јер je Покровитељ Гајрета наш млади Краљ, a његова je жеља да нас све, без разлике на вјеру, види у једном великом Југославенском колу. У то име, ja молим поштоване госте, да срдачно кликнемо: нека Бог поживи Највећег заштитника школе и npoсвјете у нашој држави, највећег чувара свих моралних и материјалних добара и културних тековина, најмоћнијег старатеља и скрбника за срећу и напредак цијелог нашег народа, нека Бог ложиви нашег узвишеног младог владара Њ. В. Краља Петра II у луној срећи и задовол>ству са цијелим пресвијетлим Домом Карађорђевића. Након тога изведене су остале тачке програма. Био je веома лијеп моменат када je r. Бекир Омерсофтић са г. Османом Вранићем предао на позорниди г. Вејсилу Хаџибегићу, судском калетану, букет свјежих ружа, честитајући му том приликом женидбу, јер ce дан раније оженио, зажеливши му уједно сваку срећу у будућем брачном животу. Публика je френетичним аплаузом поздравнла г. Хаџибегића и госпођу Posljednjih godina nije bilo skoro nikakvog rada za Gajret u Brčkom. Na inicijativu nekolicine starih Gajretovih prijatelja i radnika održana je skupština nanovo upisanih Gajretovih članova u Brčkom, na kojoj je izabran mjesni od­ bor. U taj odbdr izabrane su najviđenije ličnosti u mjestu. O dbor se konstituisao na svojoj sjednici 13 marta o. g. kako slijedi: pretsjednik Hadži Mehmedaga Kantrrdžić, veletrgovac; potpretsjednik Nijazija Kučukalić, tehnički činovnik; I sekretar lizet (Bego) Mujanović, privatni činovnik; II sekretar Izet I Iadžimehmedović, učitelj; blagajnik Refik Azapagić, trgovac; Odbornici bez funkcije: ibrahim ef. Edhemović, Hdhem Dajdžić. Ibrahim Sabić, Sulcjman Novalić, Rizah Kučukalić, Ferid Edhemović, Sadik Spahalić, Hfz. Sulcjman Tab'ković, lug. Hilmija Dubravić i Refik Azapagić. Zamjenici odbora: Ibrahim Redžepović, Alija Mulahalilović i Hamdija Buiić. Nadzorni odbor: Dr. Abdulah Bukvica kao pretsjednik, te članovi Husein ef. Smajilović i Sulejman Hadžialijagić. OSNIVANJE G AJRETOVA O D B O R A U K LOKOTNICI-BRIJESN1CI Fotreba pokretanja jednog kultumo-prosvjetnog društva u ovom kraju, koji je naseljen isključivo muslimanskim elemen­ tom, osjećala se je već odavno. Čitav sektor od D oboja do Gračanice (na desnoj obali Spreče) od Oslobođenja na ovamo nije pokazivao gotovo nikakve aktivnosti, iako je o v o jedan od najplodnijih krajeva Bosne, ali je nažalost i najzaostaliji. Toj zaostalosti ima više razloga, a najglavniji je nepokreinost sredine koja pokazuje slab interes za zajednicu. U musliman­ skim selima bilo je vrlo malo škola, ali ih je u zadnje vrijeme sagrađeno nekoliko, naročito u dobojskom srezu. Tako su danas u izgradnji četiri škole u muslimanskim selima dobojskog sreza, većinom dvorazredne. Vrijedni učitelj u Klokotnici g. Hakija Raljević, u spora­ zumu sa tamošnjim vjeroučiteljem Mehmed ef. Osmićem, sazvao je na sastanak seljake 27 marta o. g. Njihovom pozivu odazvao se lijep broj ljudi. Pošto ih je upoznao sa značajem i svrhom društva, prešlo se na upis u članstvo Gajreta, te je odmah upisan 81 član i sakupljeno je 452 dinara članarine. U od bor su ušli viđeniji i napredniji ljudi koji pokazuju dosta volje za radom. U odbor su izabrani: pretsjednik Ibro Konjić, težak iz Brijesnice; potpretsjednik Jusuf Mustafić, težak iz Klokotnice; sekretar Hakija Raljević, učitelj; blagajnik Ibro Dautović, težak iz Brijesnice; članovi odbora Omer H odžić iz Klokojnice, Mehmed ef. Osmić, mualim iz Klokotnice, Mehaga Salkić, težak iz Brijesnice i Hasan Konjić, težak iz Brijesnice. Zamjenici: Mustafa Mujkić, težak iz Klokotnice, Sabit Alihodžić, mualim Lz Brijesnice, Omer Halilović, težak iz Klokotnice i Meho Barčinović, trgovac iz Bos. Suhog-polja. Nadzorni od bor: Omer Avdaković, težak iz Klokotnice, Kasim Sclimović, težak iz Brijesnice i Halil Bačimnić, penzioner iz Bos. Suhog-polja. ОСНИВАЊЕ ГАЈРЕТОВА ПОВЈЕРЕНИШТВА У ДУБРОВНИКУ II T okom априла мјесеца о. r. Главни одбор Гајрета по- ставио je повјереником Гајрета у Дубровнику II r. Авду Хајдархоџића. ОСНИВАЊЕ ГАЈРЕТОВА ПОВЈЕРЕНИШТВА У СЈЕТЛИНИ Главни одбор Гајрета именовао je повјереником Гајрета у Сјетлини, срез рогатички, г. инж. Шемсудина Хасандедића, управитеља тамошње шумске управе, иначе старог Гајретовог радника и лријател.а. �ОСНИВАЊЕ ГАЈРЕТОВА ПОВЈЕРЕНИШТВА У СРЕДЊЕМ Главни одбор Гајрета именовао je повјереником Гајрета у Средњем, срез сарајевски, г. инж. Салиха Хуму. ЖЕНСКИ АНАЛФАБЕТСКИ ТЕЧАЈ У БИЈЕЉИНИ Иницијативом Улема меџлиса и Вакуфске дирекције у Сарајеву основан je у Бијељини аналфабетски течај за жене и дјевојке муслиманке. Овај je течај похађало 65 полазница, a његовим радом ј » руководио г. Ибрахим Даутовић учи- Хасанагић, Аиша Курталић, Шевала Влаховљак, Зумрета "Reхајић и Девла Хаџиавдић, те гђе: Зарфа х. Фазлагић, Хедија Хасанагић, Мишула Стојановић, Задах. Софтић, Хава х. Каровић, Фатма х. Чивгин и Зехра X. Хамзић. Бифе гђе: Аиша х. Кочевић, Ханкија х. Златанић и Ката Сукић. Добровољне .|рилоге у готовом дадоше гг.: no 100.— дин Методи:е Шеат, стар. Манастира Бање и Светислав Поповић, индустр. из Штрбаца, no дин. 50.— Доброслав Стевовић трг. и Авдо Авдагић трг. 16 марта 1940 г. приређена je забава у Вишеграду у просторијама гостионице »Далматинца« са истим прогпамом, на којој je одржао једно успјело предавање о паду Гајрета у Санџаку и зближењу Санџака са Босном и Херцеговитм r. Касим Хаџић, студент, В. И. Т. Школе из Прибпја. Овом приликем најљепше се захваљујемо г. Бекиру Омерсофтићу, замј. држ. тужиоца из Сарајева, који као добап пријател> Гајрета и Санџаклија није жалио труда ни времена да посјети ову нашу скромну забаву, која je успјела морално, како се најљепше могло очекивати. Забава je протекла у најбољем реду, a на шој су се гости забављали ове до зоре. GAJRETOV ANALFABETSKI TECA] U ČAPLJINI Analfabetsiki tečaj u Bijeljini тел>, познати јавни радник и организатор многих Гајретових аналфабетских течајева. Течај су завршиле с успјехом 62 полазнице. Овдје доносимо фотографију полазница течаја, међу којима се налази г. Ибрахим Даутовић, г. Муратбег Пашић и Али еф. Алиефендић. ПРОСЛАВА МЕВЛУДА У ПУРАЧИЂУ Овогодишњи Мевлуди-шериф прославље« je у Пурачићу на свечан начин. Уочи Мевлуда почела je свечаност пуцањем прангија, a на минарету мјесне џамије истакнута je вјерска застава, док je џамија била потпуно застрта ћилимима. Ha дан Мевлуда почео се свијет искупљати у џамију прије подне, na je убрзо била пуна тако да они који су касније долазили нису могли наћи мјеста. По клањању подне намаза имамматичар Ибрахим еф. Топчагић одржао je врло лијеп пригодни говор о значењу овога дана и на крају свога говора срдачно je честитао џематлијама овај велики дан. Потом je проучен Мевлуд за које су вријеме мектебска дјеца рецитовала пригодне пјесме Сафетбега Башагића, што je новина у овом мјесту. Рецитовање ових пјесама изазвало je велико задовол>ство, na су многи били толико ганути да су им се примијетиле сузе у очима. По свршетку je подијељено уобичајено шврбе и шећер. За ову успјелу вјерску манифестацију поред г. Топчагића припада хвала и вриједном вјероучитељу Омер еф. Имамовићу који се много залагао да ова свечаност успије што боље. ЗАБАВА МЈЕСНОГ ОДБОРА ГАЈРЕТА У ПРИБОЈУ н/Л. Мјесни одбор Гајрета у Прибоју н/Л., приредио je 3 марта 1940 године у сали »Соколског дома« своју уобичајену годишњу забаву, која je успјела како се најљепше могло очекивати. Организација je била савршена, a исто тако програм je био биран, na су га гости са задовољством пратили тако да су се гости у савршеном задовољству могли забавити до зоре. Дилетанти-це су са успјехом извели драму »Хасанагиница« v 4 чина од Вл. Тмуше. Ha забави je била нарочито запажена лутрија са народним везовима, које су приложиле гђице: Седика Хашимбеговић, Ифета, Исмета, Арифа, Емина, Аиша и Муниба Da bi ideju narodnog prosvjećivanja što jače proširio Mjesni odbor Gajreta u Čapljini poveo je veliku prosvjetnu akciju. Za taj posao trebalo mu ie u prvome redu ljudi koji će od sebe dati sve što mogu da bi Gajretova misija u ovome oravcu što bolie uspjela. Ovoj kulturno-prosvje‘noj akciji pri­ ključili su se bivši Gairetovi pitomci a sada njegovi radnici na. terenu gg. Nazir Oručević i Safet Fazlagić učitelji iz Čapljine. U zajednici sa Mjesnim odborom oni su organizo' rali analfabetske tečajeve u selima Višići, Čeljevo i gradu Čapljini. Iako je selo Višići udaljeno 7 kilometara od Čapljine ioak su ovi vrijedni radnici išli naizmjenično prelazili svaki dan toliki put, neustežući se od vremenskih nepogoda koi- su bile vrlo čestć. noseći luču prosvjete kroz naša sela. Ovaj njihov rad najtoplije su pozdravili rodi+elji brojnih tečajki, a tečaike su ih primile sestrinskom ljubavlju koja je dala na­ stavnicima ootstreka da za kratko vrijeme postignu zavidne rezultate Naši odbornici obilazili su ih nedeljom. diveći se radu ovih mladih nastavnika, oprobanih Gajretovih prijatelja. Tom prilikom naši su odbornici vidjeli da su njihovi nastavnici neobično omiljeni kod tečajki koje su ih bez prekomo slušale. One. njih oko 60 na broju, u selu Višići baš su u pravi čas čas shvatile potrebu ovog rada. Divno su pazile i radile. Iako ie selo Višići jedno od najljepših u okolini Čapljine, ipak ie do danas ostalo bez škole i bez ijednog intelektualca, pa ie tamošnji svijet najtoplije primio i pozdravio dolazak Gajretlija u njihovu sredinu. U tečaju se nije učila samo pismenost nego i drugi predmeti. Nastavnicima su svesrdno pomagali gg. Ramad?n ef. Đuzdanović, imam i Mustafa SoSe, pisar. Prvi je držao predavanje iz vjeronauke a drugi ie vodio tečaj u Čeljcvu pod nadzorom gornjih nastavnika. Tečaj u Čapljini je urodio takođe uspjehom. I u ovom tečaju našli su se zajednički na poslu Oručević i Fazlagić. Do podne su obavljali svoj redovni posao u školi a po podne su išli na tečajeve po selima dok ih je na večer čekao posao u Čapljini. Da bi učenice tečaia u Čapljini izrazile zahvalnost svojim nastavnicima htjele su da dadu tome vidnog izraza, ali su to nastavnici otklonili zahtijevajući od svake da nauči pismenosti �.. •I : ' po jednu muslimanku, kako bj se broj nepismenih muslimanki u mjestu smanjio. Svaka učenica rado se primila te dužniosti. Takode je crg'nizovan analfabetski tečaj i u PočLelju.* Mjesni odbor Gajreta zahvaljujući toplo mladim nastav­ nicima i njihovim pomagačima na uloženom trudu koji je uro­ dio ovfk o “ jcpim uspjesima želeći da se nađe još ovakvih vrijednih ljudi koji će svoju dužnost prema Gajretu 'i narodu vršiti kao što vrše i ovi naši vrijedni radnici. 1 -Ч Za Mjesni odbor Gajreta u Čapljini: pretsjednik Husnija Sehović, sekretar Fazlija Ciber. O D LAZAK SALIHA D ?IN IC A , SRESKOG VETERINARA, IZ BOS.. DUBICE \ aprila o. g. otputovao je usljed premještaja po potrebi službe u Bos. Novi Salih Džinić, sroski veterinar. Balo je bilo veterinara u Bos. Dubici koji su medu varoškim i seoskim svijetom, bez razlike na vjeru, uživali tako poštovanje kao g. Salih Džinić. Z bog toga veliki broj građana žali njegov odlazak. G. Džinić je poznat u Bos. Dubici kao istaknuti nacionalni i kulturni radnik, naročito je zapažen njegov rad u Gajretu, kao i u ostalim kulturnim društvima . Odlaskom g. Džinića naš srez gubi savjesnog i spremnog sreskog veterinara. Stoga zavidimo braći Novljanima što će od sada imati u svojoj sredini veterinara kao što je g. Džinić. ПРИЛОЗИ ГАЈРЕТУ ИЗ СПЛИТА Стари Гајретов радник и пријатељ г. Мухамед Хаџалић сакупио je од разних лица у Сплиту на блок за сакулљање прилога суму од Дин. 108.— . Нека je r. Хауалићу и прилагачима наша хвала. BAJRAMSKI PRILOZI IZ PROZORA Prilikom Kurban-bajrama Mjesnom odboru Gajreta u Prozoru dadoše priloge u novcu gg., i to: po Din 100.— Velija Campara; po Din 50.— Moric Kraus; po Din 30.— Seremet Ibrahim i Omersoftić Alija; po Din 20.— Kuloglić Alija, Kadrić Mustafa, Omanović Kemal, Doležal Ignjat, Calić Mile, Trkovnik Ivan i Hasanbegović Mustafa; po Din 10,— Numić Alija, Petrović Ivan, Perković Anto, Milušić Sfaniša, Ing. Grigorjev Georgij, Gagro Marko, Samardžić Alija, Hamidović Sulejman, Martinović Drago-jka, Prskalo Marko, Dervišbegović Ibrahim, Hadžić Ahmet, Pirolić Abdulah, Nuspahić Mvstafa. Omanović Mustafa, Osmanović Dulaga, Pirolić Mu­ hamed, Husejinbegović Mustafa, Nuspajuć Hasan, Subašić Hamid, Daulbcgović Alija; p o № 5 , - Hasa»bcgo»,6 Murtafa. .Kaltak Mchmed, Mahmutbegović Hilmija, Nuspahić Kadro, Kairahodžić Muhamed, Feizić Mustafa Muminović Alija, Muhahasanović H.'san i Dcivišbegović Muharem; po Din 4 , - Bešić Mchmed; po Din 3 . - D iinović Turso. Sabitović Uzeir i Nu­ spahić Suljo; po Din 2 , - Mustajhegović Vejsil. Sabitović Numo, Muminović Haso. Kaltak Alija, Subašić NaziL Sabito­ vić Omer, Subašić Ibro i Omanović Dcrvo; p o Din 1.— Dautbcgović Junuz. Kurbanske kožice darovaše: 'đg. Numankadić Hakija, Catić Šerif, Grcić Hašim i Pirolić Alija. I ovom prilikom Gajret se najljepše zahvaljuje svima prilagačima. PRILOZI GAJRETU IZ KLOKOTNICE ‘ Prilikom svadbe kod Ibre Dautovića. sUrješine sela krijesnice, srez D oboj, Mjesnom odboru Gajreta u Klokotnici d^jovaše svoje priloge: ' Po Din 50.— priložili su: Agan Mešić, težak iz Briješnice; po* Din 20.—’ H. Osman Klokić, težak iz Briješnice, Osman Mujkić, težak iz Stjepan-polja; p o Din 10.— Sulejman Babić, mualim U Klokotnice, Husein Spahić, težak iz Piskavice, Hasan Klokić, težak iz Briješnice, Hasan Kurtić, težak iz Briješnice, Nurkanović Omer, težak iz Klokotnice, Dizdarević Osman, te­ žak iz Klokotnice, Ibrahim S. Konjić, težak iz Briješnice; Hasić Ibrahim, težak iz Stjepan-polja, Sejdo Softić, težak iz StjepanpOlja, Mujo Ibrahimović, težak iz Stjepan-polja, Osman Mujkić, težak'iz^jklokotnice; p o Din 7,— Omer Osmić, trgovac iz Dervente; po Din 5.— Mehmed Delić iz Detvente, Osman Vehabović trg. iz Briješnice, Ahmet Sarajlić, zan. iz Doboja, Hasan Delihodžić Ц Lukavice, Ramo Aljić iz Lukavice i Hasan Bećirović iz Briješnice; po Din 3.— Ibrahim A ljić iz Lukavice; po Din 2.— Ibrahim Subašić iz Briješnice, Ramo' Hadžić iz Bri­ ješnice, Mustafa Huskić iz _Briješnice i M ujo Buljubašić iz Grapske. ПРИЛОГ ИЗ ПРОЗОРА Г. Алија М. Омерсофтиђ, члан Главног одбора Гајрета из Прозора, распродао je и других 100 комада блокова цигле »Гајретовог« дома и благајна Главног одбора примила je 100.— дигара и за овај други блок. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/28f2b8229dac5bee336705041e100078.pdf eaa87bb3b55c26f37237706ba2f86309 PDF Text Text TAKCA У ГОХОВУ ПЛЛЋЕНА - " V - - , .- J + S БРОЈ 11 ./■ ГОДИНА XXI СЕПТЕМБАР ГЛЛСНИК КУЛТУРНО П РО СВЈЕТН О Г ДРУШ ТВЛ ГЛЈРЕТЛ САДРЖАЈ: ; Рођендан Њ. В. Краља — Гајретов дан Омер КајмаКовић: Истина о муслиманима . Шукрија Куртовић: Поводом једне штетне полемике 'Хамза Хумо: Сновиђења на Неретви Ахмет Муратбеговић: »Ha Божјем путу«, драма (наставак) ИЛијас Добарџић: Двадесет годнна првих Гајретових ђака из Санџака •Ћамил Сијарић: Чекање, (песма) Изет. Садагић: Наше здравствено задругарство Мустафа Мехић: Улога муслиманског свештенства на селу Хусеин Хамшић: Потреба ширења писмености и просвјећивања муслиманке Писмо листу »Гајрет«: За осамдесет дана научили смо читати и писати ГАЈРЕТОВ ГЈ1АСНИК Одговор Дворске канцеларије на поздрав са Гајретове скупштине — Конституисање Главнор одбора Гајрета — Хатмадова умрлим Гајретовим поборницима на Јелаху — Гајретове приредбе — Признање омладине Гајрету — Дал>н.и Гајретови добротвори и утемељачи — Прилози за набавку намјештаја за PajptTOB интернат у .Сарајеву — Гајретова популарна предавања у Прозору — Осниван.е Гајретова женског одбора у Санском Мосту —; Гајрет- у Фочи — Годишња скупштина Гајрета у Рогатици — Исправак — Захвале Гајрету » ' : .'I ' • С а р а је -в о 1940 :. .-v: i i л :::: * . : : : •»*t • + t ИЗДАЈЕ ГЛАВНИ ОДВОР ГАЈРЕТА У САРАЈЕВУ « ГЛАВНИ И ОДГОВОРНИ УРЕДНИК ХАМИД КУКИЋ �ГАјРЕТ, ЛИСТ ДРУШТВА ГАЈРЕТА, ИЗЛАЗИ МЈЕСЕЧНО, ЦИЈЕНА МУ JE ЗА НАШУ ОТАЏБИНУ 60 ДИНАРА HA ГОДИНУ, A ЗА СВЕ ОСТАЛЕ ЗЕМЉЕ ПРЕКО ГРАНИЦЕ 120 ДИНАРА. ЂАЦИ ГАЈРЕТОВИ ПИТОМЦИ ДОБИВАЈУ ЛИСТ У ПОЛА ЦИЈЕНЕ КОД ГЛАВНОГ ОДБОРА ИЛИ КОД УПРАВА ГАЈРЕТОВИХ КОНВИКАТА. Власник друштво >Га|рет« — Одговорвн уредник: Хамид Кукић — Штампарија Босаиска Пошта јосип Бретлер и др. одговара Јоснп Гргић. �Год. XX f j i f i 3 9 £ ЈЦ C a p a jc.no, с е п т е м б а р 1940 Њ. Н. КРАЉ II l'.TAI* II ПОКРОВИТЕЉ ГАЈРЕТА B p o f 11 �Лођендан поеговог ЛеличансшваЛр Ш ЕСТИ СЕН ТЕМ ВЛР - ГЛ ЈРЕ ТО В Д Л Н Y развоју Гајрета a његобе мисли Шести септембар je један од најсбјетлијих његобих датума. To je дан рођења a>eroba Покробитеља, Њ. В. Краља Петра II. Није могла да се нађе срећнија могућност за Гајрет a његоЕ> разЕ>ита!г, него баш та да под о^риљем Бијелог орла разбија cbojy масају a јача cbojy дјелатност. Y kpbaboj a тешкој нашој прошлости једну од најсудбоноснајах a најзначајнијих улога играла je наша народна династија Kapahopbebaha. Под Вождом Карађорђем почела je cpncka сељач^а peboлyцaja, у чијем je дугом и судбоносном 36abatby CTbapaHa и стВорена Kpan^ebaHa Србаја, a затим cbajeiuhy, националним прегарањем a дугим a kpbabaM борбама JyroaiobeHa наша Kpan^ebaHa Jyrocnabaja. Пут до ^оначног националног цаља био je a kpbab a тежак, али anak остВарљи^ За тај цаљ a национални идеал дали смо оно што je у нашој нацаја било најснажнаје, најјаче a најплеменитије. Y том стВарању, у несраВњеној народној енергији a издржљиВости npbo мјесто заузимају наши слаВни Владаоци: Краљ Петар I Benaka Ослободалац a B>iTemka Краљ Алећсандар I Уједанатељ. Y слободној a моћној КраљеВана Jyroaiabaja BaTeiuka Краљ Алевсандар I Уједанатељ nocbe'rao je cby Cbojy пажњу ћултурном a духоВном a3rpakabatt>y наше Нације и обезбјеђењу мира на Балкану и у Ebpona. За те идеале je пао kao Hajbeha жртВа наше Нације. BaTeiuka Краљ Уједанатељ nocbehabao je cbojy o4HHcky бригу културном pa3bHTky jyrocnobeiickax муслимана. ЊегоВом oky није измакао ниједан beha nokpeT међу нама. Tako je a Гајрет, најстарије a најјаче муслиманско kynTypHo друипФо, постао OAabHo предмет tberobe benake пажње. Benaka културна замах и Вадна резултати опраВдала су наде koje je Benaka Краљ п о ^ а њ а о Гајрету. И Tako, цијенећи TajpeTob рад, Краљ Витез je одобрио 1924 г. да Iberob син ПрВајенац, Њ. В. Краљ Петар II, дође за ПокроВатеља Гајрета. Нама се не могу HakaA азбрасата из сјећања ријечи Краља Витеза a Мученака, ybajek oaaHcke и с^еж е: »Желам да Гајрет cboj родољубаВа и предани рад успјешно продужи на срећу и моралну белачану народа«. И T a k o je Гајрет једини одабран да под BacokaM IIokpobaTen>cTboM bpiua cbojy културну мисију међу муслиманима. И послије смрта БлаженопочаВшег Краља Александра I Гајрет je остао на срцу нашем јуначком KpaibebckoM Дому. БлагоВољењем Њ. Kp. ВасочанстВа Кнеза Намјесника ПаВла a Њ. В. Краљаце Мараје настаВљен je рад Гајрета под узВашенам riokpobHTenDCTboM Њ. В. Краља Петра II. Тиме je још једном на најВаднаја начин доказана n>y6ab наше народне Династије према муслиманима a Гајрету. CbjeeraH значаја IlokpobaTenaCTba, Гајрет je узео kao Hajbeha cboj npa3Hak, дан cbor триумфа и cnabe, шести септембар — рођендан cbora bacokor Ilokpobaтеља, Њ. В. Краља Петра II. Tora дана Гајрет на цајелој cbojoj тератораја, праређује академаје, koHuepTe, npeAabatt>a, манафестацаје a разне kopacHe akaaje, да ба што baAHaje м aнaф ecтobao cbojy оданост a *>y6ab према lb. В. Краљу Петру II a Kpan^ebckoM Дому. Y Њ. В. Краљу, cboM bacokoM riokpobaTen5y, Гајрет a ifoerobo многобројно anaacTbo a cba мусламана гледају сагурну залогу за cbojy бољу a сагурнају будућност. 216 ___ - __ _____________________________ _________ _ �Ha данашњи 6 сегггембар, уочи годишњице узимања b u c o k e бладалачке дужности свог По1?ро6итеља, Српско муслиманско културно просбјетно друштђо Гајрет излази сбијетла и бедра чела са изразом својих најискренијих симпатија и c M H o b c k e оданости према H a jb e h o j нади наше Нације, c b o M милом nokpobiiTen^ Њ. В. Краљу Петру II. Y то име кличемо у име бројног TajpeToba чланс^а: Heka жиМ nokpobHTena Гајрета, Њ. B. Краљ Петар II! Heka жиби Узбишени Дом Kapabopbebnha! Heka жиbи моћна Iyro^abMja! Истина o муслиманима Ми нисмо само једна млада држава, ми смо и једна млада нација. Наш je живот пун динамике, као бујица брише просторе, pjfimi бране и проширује корита. У сумаглици векова, чији су окови стезали Балкан, одузета je нашем кретању постепеност. У томе лежи објашњење, д а уложени напори, у изграђивању наше судбине, нису могли биит лишени свих атавизама. Они нас прате као севка. A атавизми све ду блеђи уколико je дубљи корен једне активне цивилизације. Далеко смо о д тога да умањујемо културну улогу нашега народа у овом крају Европе. Нема сумње, брзо смо прелазили и прелазимо временока растојања и епохе, али мало улажемо труда да победимо предрасуде и да утремо путеве вишим облицима једнакости и' толеранције. Ове напомене не треба губити из вида и кад je реч о муслИ)Манима. Наша ужа отаџбина, Босна и Херцеговина, отскаче као пример још увек живих антагонизама. У овим покрајинама два царства нису била у стању да сломе вољу народа у борби за слободу и независност. У тим стремљењима сретало се становништво Босне на истим путевима. Па ипак инстинкт словенске солидарности није на свим странама продро у свест и постао покретачка снага наших дана. Муслимани осећају у пуној тежини ове фаталне нарави. Нзихов положај није нимало завидан. Ha раскрсници двеју кул!ура, да се изразимо »политичкнм језиком«, муслимански елеменат нашао се између чекића и наковња. И не само због тога. Неприхваћен братски, тај свет лута и сналази се од даиас д о сутра. Линија на графикону политичког живота, за последњих 20 година, пела се и спуштала, и у неравном ходу доказала да муслимани траже оријентацију. Разапињани између две најудаљеније тачке на скали наших унутрашњих сукоба, муслимани су улетали у разне окмбинације, не да учестаују за трпезом, већ да испод софре покупе мрвице. Можда ће неко, помислити: није их нико гонио на министарске фотеље. Политичка позор- ница, међутим, остала je једино упориште да се муслиманском свету, посредством власти, практично помогне. Илузије су и овде скупо плаћене. Укоренило се, наиме, мишљење, да муслиманско учешће у влади треба да буде што јевтиније — no оној народној: oj, Турчине, за невољу куме. Један пример биће поучан. Рахм. Др. М. Спахо сматрао je за своју дужност да упосли неколико стотина физичких радника на пругама државних железница, — махом највеће сиротиње која je пре тога стајала у дроњцима на варошкој калдрми и пружала руку за милостињу. Сама та чињеница била je довољна да изазове незадовољство на страни неких професионалних патриота, који су показивали прстом на тај »Спахин пашалук no Босни« увек кад се, у интересу државне и народне полнтике, постављало питање уже и присније сарадње са муслиманима. Отишли бисмо сувише далеко кад бисмо зашли на други терен ,као што су, на примре, умањена права чиновника муслиманске вере на више положаје у државној администрацији, од чега нису изузети ни они који су, кад je требало, задужилц националну ствар, не тражећи никакво видно признање за свој рад. Али, оставимо те ствари. Није наша намера да пишемо филипику и оптужујемо, већ да исправљамо и опомињемо. Стога смо само додирнули извесне појаве у контурама, тек толико да се боље разумемо. У културном, националном и еконол!СКом погледу о њима нико, узевши од врха na наниже, »nje водио рачуна. Болно je истицати чињеницу, да у компактним муслиманским насељима нема довољно школа. Уколико се нађе no неки усамљени храм просвете, добићете утисак да je случај, у поређењу са другим крајевима који су били боље среhe, чак у истом срезу. Како у културном погледу, тако и у националном, муслимани су заобилажени и остављени сами себи. Модерни народи чине све напоре да паметно примењеном асимилацијом потчине свом националном утицају туђе етничке групе у држави. Ми не забележисмо ниједан шири замах, да 1МИЛИ0 Н, можда и више, расно чисте браће, ду- 217 �ховно вратимо заједници. Још се није проговорило на катедри. Ћути савремена књига. Напротив,.не ћуте савремени писци. Јавност je, ту скоро, обогаћена интересантном документацијом нашег књижевног стварања. У њима je нашао места и проблем муслимана. И то на какав начин. Љ уди су у фељтонској обради поставили питање врло просто: да се муслимани врате у хришћанство. Одјек je био изван сваког очекивања. По кафанама и ћепенцима босанских касаба одмахивало се главом, стезале вилице и набирале обрве изнад очију... Не треба посебно истицати, да се одавде, иронији за љубав, оваквим накарадним схватањима отежава чак и муслиманској интелигенцији сваки национални рад међу муслиманима. Упоређујући резултате Скерлићевог времена у том правцу, наша стварност бележи појаве једне жалосне декаденције. О том треба бити начисто, и кад je реч о муслиманима онда je дужност широким месијанизмом, племенито и визионарски, улазити у проблем, не напуштајући заветну мисао, да вере не чнне препреку између браће једне крви, једног језика и једне судбине. Ha економском пољу к од Муслиманд влада пустош. Градско je становништво пролетаризовано. Аграрна реформа збрисала je са земљине површине ситне грађане, a изолација паланке у привредном и политичком збивању ове земље уништила je д о темеља мале трговце и занатлије. Уса.мљена и нетакнута босанска касаба утонула je у летаргију и фатално веровање у кисмет. Све д о дана данашњег. Аграрну су реф орм у диктовали јачи разлози социјалне и економске правде. To знамо из школских уџбеника. Али нисмо знали, да сем великих поседника, реформа погађа и шире слојеве. Да смо то знали, ми, вероватно, не бисмо допустили да мали човек д уго чека на државне обвезнице, дајући м у тако могућност, да се, док je још време, прихвати неког посла. За већу славу наших реформаторских подвига, ми смо чекали да босанска чаршија падне на просјачки штап, na тек онда да joj исплатимо отштету. Гладан, жедан и бос мали човек бацио je папире на пијацу, оборио курс и једва решио питање насушног хлеба за неколико дана. Данас се његова имовина налази у рукама берзанских спекуланата. Разлика je у курсу оваква: сад 90, некад 18 до 25 динара. A босанском муслиману ипак не смета његов фатализам да понекад и добро размишља. Он се пита: да ли за своје банкротство треба захвалити друштву, систем у . . . . Из свих ових разлога, не треба се чудити што муслимани траже могућност, да сами кроје своју судбину. Не прекидајући историске везе, засноване на етничким чињеницама, они захтевају признање своје пуне грађанске равноправности. Ове речи истине нећемо завршити са горчином. Код муслимана није сасвим пољуљана вера, да се на њих не заборавља свесно и утврђеним планом. У тежњи ка правом културном и духовном успону треба се ослобађати прошлости. Иначе мнсгима изгледа да je наше покољење, у утакмици са епохом .заборавило да на старту изује старе опанке. Ако нам пође за руком, да овај темпо прилагодима својим приликама, боље ћемо сагледати проблеме. У њихов оквир спада и муслимански проблем. Погрешно je гледати на њега одвојено; све што пбстоји упућује нас на заједницу, ништа на подвајање. To je знала предратна Србија и ову догму дубоко урезала у свест тадашњих генерација. Зар нб друкчије могао бити инспирисан Бранислав Нушић, да онако драматично повеже судбину Хаџи Лоје и Ристе Бујака у Окупацији — када je проговорила крв мроз инстинкт самоодржања. Ко хоће да размишља јасно му je да муслимани морају понова постати предмет нашег озбиљнијег старања, без задњих мисли, искрено и у сазнању да су и они пређа из које треба исткати бољу будућност. Задатак не спада у теорију, већ у живот под чијим се жрвњем ствара сутрашњица. Враћајући се, тако, себи, наћи ћемо се пред видицима, чије помрачење захтева да се упале велике буктиње. ОМЕР КАЈМАКОВИЋ П о ђ о д о м једн е штетне полемике Још од пре светског рата навикли смо ми националисти муслимани да гледамо Народну Одбрану као на најизразитију националну инститиудију. Сарађивали смо с њом најинтимније. Нисмо никад ни осетили да Народна Одбрана гледа на наше муслимане друкчије него као на саставни део Српског народа. Једнаку je љубав поклањала и њима као и православном делу народном и ничим их није подвајала. Ш тавише, може се слободно рећи, да се о муслиманима писало и говорило са више сентимента и разумевања. И делом се доказивало да таква расположења нису била неискрена и намештена. Никад се не може заборавити година 1908 кад je Народна Одбрана стала на чело акције да задржи сеобу муслимана из Босне и Херцеговине у Турску; нити се може заборавити она нежност и излажење у сусрет несрећним; нашим мухаџирима у Београду и кроз Србију, да не спомиљемо другс многе случајеве. Њени функционери, елита интелектуална и политичка пргдратне Србије, и њени чланови писали су безбројне чланке и студије о Србима Мухамедове вере (како су у оно доба говорилс); књижевници су писали најлепше приче a песници најлепше песме, поносни што се у српској народној култури, у њеној историји и у њеној етничкој цглини налази онако дивно испреплетена и муслиманска нијанса. Зар би, напокон, без те ниансе могло Српско племе да се са оволико права поноси најлепшим оним што има — народном песмом својом, кад би из ње избацили дивне творевине које су сачинили Срби »турског закона«, како je наше муслимане, још у оно дсба, називао велики Вук? �Tora ce сећати, и то упоредити са писањем органа Народне Одбране у последње време о муслиманима, ми морамо са жалошћу да констатујемо огромну разлику између раније Народне Одбране и данашње. Kao да je она данас изгубила компас националне акције. Барем што се тиче Босне и у њој муслимана. Стога данас са болом морамо да се латимо nepa и да се бранимо од оних коју ту светлу традицију у овом питању руше. Било би нам много милије да су то учинили они честити и разни патриоти који и данас сачињавају главнину Народне Одбране, na да на тај начин ефикасније сузбију непромишљени рад оних који, забарикадирани ауторитетом Народне Одбране, хоће да истакну свој патриотизам писањем против муслимана. Да докаже свој патриотизам и да искали сву своју мржњу на муслимане писац чланка у Народној Одбрани марљиво je пратио (боље и од једног муслимана или још боље: од свих муслимана заједно) писање повременог сарајевског листића »Муслиманска свијест«. Taj листић не претставља, како и сам писац јасно истиче, ни једну муслиманску партију и одричу ra се јавно сви муслимански политичари због његове отворене франковачке тенденције и мржње на све што je српско. Иако то све писац чланка у Народној Одбрани зна и то истиче, он се ипак ни мало не устручава, да са том ,и таквом »Муслиманском свијести« идентификује све муслимане. Шта више, изричито изједначује с њом и Гајрет и свз муслимане националисте. И управо то идентификовање муслимана са »Мусл. свијести« и изношење њеног писања о Србима православним као мишљење свих муслимана пред читаоде и чланове Народнз Одбране je најдеструктивнија работа. С друге стране, онакво погрдно писање о муслиманима и онаква, управо сулуда да не кажемо злочиначка претња муслиманима где им се навешћује »дан обрачуна« na »ком обојци ком опанци«, најбоља je помоћ нашим франковцима у њиховом разорном раду међу муслиманима. Такво писање и таква агитација узрок су највећем делу стварних и пслитичких неприлика које смо доживели у Босни кроз ових 20 година и доживљујемо још данас. Раније преко партија, данас ето преко Народне Одбране, такви појединци, непрестано су помагали франковдима да трују душу народну и копају јаз међу једнокрвном браћом. Ту je узрок слабом успеху националне Mn­ om у Босни; ту je главна сметња и Гајрету и свим националистима у њиховом раду; ту je узрок неправилном и неразумном решавању мкогих питања код нас на штету муслимана и на штету ових крајева; ту je узрок да надионална мисао није наставила онај свој елански предратни ход у Босни; ту je узрок стварању верских партија и верских фронтова; ту je узрок што и најситнија питања, једнако као и најкрупнија, увек добивају верски карактер, и што се она, ради тога, у јавности са највећом оштрином третирају; ту je узрок готово свим недаћама политичким и надионалним у Босни, a можемо слободно рећи, да je и цела наша нација и држава трпела кроз ових 20 година од таквог менталитета оваквих патриота. Деструктивни елементи и непријатељи наше велике данашњиде налазили су код њих у изобиљу аргумената за свој разорни рад у свим деловима државе, na и међу муслиманима. Да није било таквог рада давно би ми националисти муслимани сузбили франковачку акцију међу муслимапима и онемогућили их у њиховом раду. Има много примера на којима бисмо могли доказати горње наше тврдње. Али ограничавамо се само на овом напред истакнутом који, нажалост, изађе у органу таквог ауторитета као што je Народна Одбрана у нашем народу. »Муслиманска свијест« (чијем je уреднику и финансијерима једино правдање за излажење, и чија je једина сврха у том да што више одвоје и позаваде муслимане са православним) изнела je у јздном чланку управо немогућу историјску опсервацију: да су Срби православни у прошлости били редовно верни поданици турских султана. Ту своју опсервацју je тај лист повезао хотимично и тенденциозно, са језуитском рачунидом, са другом констатацијом: да су се за слободу дсмовине борили против султана само наши муслимани. Не треба бити ни школован, нити треба познавати из књига нашу историју na да свак оцени као највећу глупост прву тврдњу »Муслиманске свијести«. И најобичнији муслиман у Босни грохотом се смејао ако je прочитао и чуо да неко тврди, да су Срби православни били »редовно верни поданици Турске«. Али писад чланака у Народној Одбрани као да je једва дочекао да баш то узме за повод, да нападне све муслимане без разлике и да их прикаже својим читаоцима као заклете непријатеље свега што je српско, и данас и у прошлости. Идентифнковао се, дакле, потпуно са основном мисли и намером »Муслиманске свијести«. A ko je писац чланака у Народној Одбрани нашао з а потребно да поведе полемику са »Муслиманском свијести« у томе питању, ако мисли да je недовољно утврђена чињеница да je, у највећој мери, дошло ослобођење Србије, a затим ослсбођење свих осталих крајева нашег народа, баш преко правсславних Срба, онда je требао да полемише само с њом, a не уплитати све муслимане, a могао je изабрати мно-. ro ефикаснији начин једноставним изношењем историски утврђених чињенида о том. Место тога он je пошао оним путем који највише конвенира »Муслиманској свијести« и њеним господарима. Нигде није тачније доказана изрека, да се крајности додирују, као овде. Управо као да je хтео погодити праву жељу »Мусл. свијести«, тај увређени патриота идентификова, no некој немогућој логици његовог загрижљивог и карактеристичног псклика: Дур, бре! na до посљедње реченице, његови чланди врвз од мржње према муслиманима и од профаних израза: »о потурчењадима«, о »потуридама« и сл., да их и у садашњости и у прошлссти означи као »алшрфну однарођену масу« и да им натакне на нос Салихагу »Рудничког бика« као карактеристику њихову у прошлости (Колико има супротних примера!). Да побије другу тврдњу »Муслиманске свијести«: да су се и наши муслимани борили за слободу против турских султана, он саркастички ниподаштава њихове борбе у прошлости, одричући им сваку националну вредност, шта више истичући савршену негативност сваке њихове акције за националну нашу данашњу мисао. Ђаволска мржња извире из њега кад се одлучно противи тобоже актуелности преноса ксстију Хусеин Капетана Градашчевића из Азије у Босну. Да потпуно изврши своју деструктивну мисију и да до краја упре у кола »Мусл. свијести« нашао je за потребно да прикаже аутономистички програм највећзг дела муслимана у Босни као најгори начин административног и политичког уређења државног којим се напросто »руши« и држава и Српство. Ради свега тога завршава писац у Народној Одбрани своје чланке управо лудачки са нарочитим акцентом: да су табори подел>ени и да ће доћи дан »КАДА1 TiE СЕ И TO ПИТАЊЕ ПОСТАВИТИ HA ДНЕВНИ РЕД И ПОЧЕТИ ИСТОРИСКА ИГРА«. »TO TiE БИТИ, вели писад, »ДАН КАДА TEMO ОТВОРИТИ КАРТЕ И ИЗВРШИТИ ДЕФИНИТИВНИ ОБРАЧУН ПА ЂЕ, ПРЕМА ОНОЈ НАРОДНОЈ, БИТИ »KOM ОБОЈЦИ KOM ОПАНЦИ«. Ову сулуду дрскост и провокадију пренеле су, разуме се, и подвукле, са коментаром и без коментара, све новине којима ______________ 219 �r je циљ и сврха да омету природну и потребну сарадњу једнокрвне браће Срба, православних и муслимана. Ми са своје стране најоштрије осуђујемо овакво писање и протествујемо најодлучније што се оно могло уопште појавити у Народној Одбрани. Срамота je за ту нашу еминентну националну институцију што се у њој појављују л>уди оваквог менталитета. Свој протест не дижемо само из разлога националних и политичких, нити тражимо у овим питањима сентименталну и политичку обазривост. Нама то не треба. Мусли-у мани не схватају и не прихватају националну мисао ни из страха ни као пепелом посути покајници, нити траже да им се нешто опрости. Сувише имају поноса и уверења да су за земљу дали што су no свом схватању могли дати. Сувише воле своју груду земље, сувише je сматрају својом, да би ма коме у том дали предност. Сувише je много засута гробовима њихових предака у борби против туђе најезде, и оних из ранијих времена као и оних из 1878 и 1882 године да би их могли заборавити. Сувише су жртава и n a m a провели у борби против окупаторских власти у Босни заједно са православним Србима. To се све може историјским фактима доказати, na се зато они ни мало не боје да ће на њих пасти осуда историје према нацији. Само да споменемо једну историјску констатацију, и то најкраће. У прошлости нашој, када су биле друкчије прилике од данашњих, када су светом владале друге идеје од данашњих, када нацнонална мисао у данашњем значењу није постојала нигде на свету na ни код нас, муслиманскпи део народа je учинио највеће услуге нашој великој данашњици тим што je, no расном инстинкту, бранио крвљу наше крајеве од најезде туђих народа, na и од самог Турчина — Османлије, и тим сачувао етничку чистоћу свих наших крајева под Турском. Taj факат je омогућио касније, када су светом завладале нове идеје и нови покрети, да се наша нација формира као културна и политичка целина са својом државом. Дц није било тих, рецимо, потсвесних борба наших делова, и да je успело Млецима, Мађари.ма и Немцима да у оно доба ссвоје наше крајеве, питање je, велико питање, каква би била етничка структура многих наших крајева, na и саме Босне; питање je да ли би онаквим дивним језиком говорио и писао писац чланака у Народној Одбрани. Ни борба дахија са Османлијама, ни њихова борба са рајсм нема онакво значење какво хоће да прикаже испј писац. Исто тако и борба босанских муслимана у прошлости за своју Босну има велико позитивно надионално политичко значење, a не онакво како га тај писац хоће да прикаже. И то баш са српског гледишта. Ајгл о tom би требало писати дуже расправе. У своје време писали су о свим тим борбама и заслугама писци и историчари предратне Србије. За њих нису били босански бегови однарођени, туђи елеменат, него потомци старе српске властеле. Ми додајемо да се од ових, у чисто нациналном погледу, ни no чем нису разликовали осим у том што су према оебрима (раји) били бољи и душевнији. To ће све утврдити објективно посматрање наше историје. Али, било како било, једно je кроз нашу историју тачно. И дахије и босански беговат са босанским муслиманима, једнако као и православна српска раја у оно доба, водили су, сваки на свој начин, борбу ЗА ИСТУ СВОЈУ РОЂЕНУ ГРУДУ. Шта више, и међусобно су се готово до јучер клали, ко ће од њих двоје бити, no ондашњем схватању, господар на тој груди. У Србији и у Босни једнако су их својатади обе и једни и други. По ондашњем схва-' тању о верској подели, схватане су у оно доба те борбе. Била je то борба »НАШИХ ТУРАКА« са »НАШОМ РАЈОМ«, како су — историјски je то утврђено — звали једни друге. 220 ----- НИКАД СЕ МЕЂУСОБНО НИСУ СМАТРАЛИ ТУЂИНЦИМА, као што je то био случај, с једне стране са Османлијама иако исте вере, и с друге стране са Бугарима. Била je то борба за власт РОЂЕНЕ БРАТЕ У ИСТОЈ РОДНОЈ КУЋИ. Трећи неко, који данас истиче своје право на Босну, није се никад до данас појавл>ивао. Зато не сме никога да вређа, бар са српског гледишта, кад неко истиче и историјски доказује да су се и муслимани борили за своју домовину. Баш обратно, у том има велико значење за позитивно и ефикасно национално васпитање. Тим се ни мало не умањује јасна и непроцењива заслуга православних Срба, нарочито Србије, и њихове жртве за ослобођење Србије и стварање Југославије. Кад и сама »Мусл. Свијест« истиче те заслуге и борбе муслимана у прошлости, треба томе само дати прави коментар, и ништа више. Тако ће се постићи прави циљ, супротан оном који жели да постигне »Мусл. Свијест« и да одведе муслимане онамо где никад нису били и не желе бити. Што се пак тиче аутономистичког схватања муслимана у уређењу државном, не може нико, na ни убеђени присталица централистичког уређења, да муслимане ради тога назове душманима државе. Питање унутарњег уређења државног постојало je и постоји и данас у свим државама и нацијама. To je чисто политичко питање о ком има свакј право да каже своје мишљење. Све дотле док захтеви у том погледу не иду ван граница државе и док не дирају у националну и државну целину, нема нико права да тим захтевима приписује антинационалну и антидржавну карактеристнку. Да у доказивању тога код нас будемо кратки. Примери најбоље говоре. Зар пок. Стојан Протић није био и Србин и патриота кад je тражио више него што данас, у горим околностима, траже муслимани? Зар пок. Љуба Давидовић до последњег свог часа није био истог уверења? Зар се сме одрицати патриотизам и оним Србима православцима који иду још и даље од аутономије и траже федеративно уређење државно? Зашто и с којим правом онда сме и може неко да замери највећем делу муслимана што у данашњој подели землл на посебне националне индивидуалности виде гору солуцију и за себе и за своју Босну, и за Југославију и за само српство од оне која би била кад би се створила т. зв. четврта јединица са центром у Сарајеву? Дрскост je и провокација оспоравати Гајрету и муслиманима националистима нацнонално обележје што су устали у обрану муслимана, и као дела нашег народа и као грађана ове државе, против загрижљивости самозваних надувених патриота кад су, ради тога, нападали муслимане. Такви патентирани националисти упропастили су кроз минулих 20 година сваку добру акцију добронамерних људи. Они су — да завршимо том констатацијом — бар за сада упропастили, својим немогућим држањем и акцијом, и унитаристичку мисао, na и саму југословенску националну концепцију, јер су својим немогућим држањем, радом и говором, дали довољно разлога противницима да покажу и докажу како je, тобоже, та концепција немогућа за све делове народа. И државна и национална потреба je да се такви људи не ангажују у нашем националном и политичком животу. ШУКРИЈА КУРТОВИЋ П ом аж ите и ш и р и те сћоЈ » Г Л Ј 1> Е Т « �Сновиђења на Неретви Кад Халил викне с обале, да занемите од чуђења из чега излази тако снажан глас. Изгледа као петлић са џиновским гласом. Халил je мршав и сунцем опаљен. Отхрањен јечменицом и пастрмком, лаган je као сеоски мачак. Зелене Неретвине дубине ушле су му у зенице, a њен свилени шум изоштрио му слух. — Хеј, докторе! Јеси ли се измигољио? — дозива Халил одозго са пећине. Ja се извлачим из колибе и поздрављам њега и сунце, и позлаћену Неретву и Орловик, тамо на другој обали, засут свежом маглом. Тако отпочиње наш дан. Халил затим подапиње удице и, кроз кратко време, пијемо црну кафу пред мојом колибом. И тако, седимо под смоквама, све док се сунце не заплете у њихове широке листове. После идемо на купање. Ha Неретви, под Орловиком, рађају се незнани гласови. Откуда ли искрсавају? Често се питам и окрећем на све стране. Али, ништа не опажам, сем дубоке, зелене површине која журно клизи. Ти гласови звуче некад као очајничка запомагања, некад опет као поклици са другог света. A no осамљеним пећинама и врбацима као да вреба страх. Халил се изгубио некуд, далеко уз ток. Чини ми се да сам сам на целом свету. Само тамо, на другој обали, стражари он, Орловик, и његове куле и зидине. Kao напуштен торањ, он гледа у живот некуд бесмислено, са разваљеном, крњавом чељусти. Ни бујно зеленило, које око њега кипти животном радошћу, није у стању да га прене из окамењеног сна. Само једно бело минаре, са столетном ципресом над плавом куполом, ниче из чопора сивих кућа као радост из потиштености. Он, Орловик, некад језиво црн и крвавих руку, с песмом гавранског грактања, данас je утишао. Орловик je само безгласни бакрорез на светлој позадини. Он je тешка мисао на пиру. Ja окрећем погледе тамо далеко пут местанца Сишчића које, устрептало на сунцу, личи на уљену слику, богату у живим бојама и пуну разблудног смеха. $$$ Халил je доцкан испржио пастрмку. И дуго смо, после, кроз омамљен полусан, слушали шумове на Неретви и нечије речи које су нам се прикрадале кроз врбово грање. Дошле су над нас, притајено нам се потсмехнуле и, бежећи у воду, бучно се разглагољале. Затим су се залетели гласови на површини Неретве, запевали сложно и стровалили се у тишине подневног смираја. После се издужиле сенке и бежале пред нама. И неко je крикнуо и прекинуо све. — Докторе, докторе! Хоћемо ли? — дрмуса ме Халил, и ми силазимо на воду. Гледам у наш »магацин«, стенама ограђени простор уз крај обале. Још треба само да који пут баци удицу и вечера je ту. A Неретва клизи радосно, свеже. Позлаћује je запад и њену бистру, зелену површину проткивају сунчани зраци. To je светла радост у бујици. Она пева вечну песму животу. И сутон пада. Неретва pacte. Њенн шумови залећу се живље. Ha површини, у копрени сутона, нешто се раствара као тајанствена мисао, као отвор у неки други свет. Раствара се прича, језиво уздрхтала, и вуче нас у хор тамних шумова, вуче нас у дубине које се буде са првим сутоном. Отргнут вал ненадно запара о стену, зашуми пенушаво и танак и болан јаук роди се на површини и расплину. Тамо на стени, Халил je постајао све црњи, отезао се у висину и, напослетку, као сенка нестао у мраку. — Било je за нас исувише лова. Све преостало послао сам сиротињи у Орловик — рече Халил из таме, и акшамлук отпоче. Чамац, као тешка, згрчена сенка, секао je површину. Весла, дерући живахну бујицу, стварала су некуд хрипљиве шумове и обле звукове, ударајући у бокове лађице. После се месец окачио о врх највише куле и просуо бледо развучен осмех no нама, no реци, no отегнутим врбацима, док je Орловик упадао у црну провалију мрака. Нешто плачно као да се огласило у тим првим месечевим зрацима да се постепено развије у пуну и снажну озареност која преображава цео крај. Халил je говорио пригушено, као да се боји да не узнемири ову свечаност: — E ho, онде под градом, где je најдубља вода, оно место зове се Мора. Мора привлачи у дубине и ту су се догодиле многе несреће. Једном, пре стотину година, ту je потонуо чамац, са неким гостима из Мостара. И сад се ти гости јављају у глухо доба ноћи. Зову често упомоћ и увлаче се Орловичанима у снове. A кад падне месечина, излазе и лутају над водом. — Зашто то раде? — питам Халила. — Зато што нису љутски покопани! — одговара он убеђено. Орловик све јасније изроњава из тешке сенке. Али, он се не буди. Само раствара своје безизразне очи које шупље зуре у месечину. Бело минаре као да звони месечевим гласовима. Ципреса je његова сенка. A no Неретви разлева се сребро, бљешти и ромори смехом. Taj смех прелази и на Орловик и умртвљава се на његову лицу, постаје маска, зачуђена, окамењена. Врбаци су од сребра. Они роне танка, месечева влакна и шуме крто, сиктаво. Смоквови листови точе блесак, некуд слепо насмејан. Чини нам се да одлазимо некуда, заједно са мртвим Орловиком, као сребрном мумијом. A Халил прича: — Moj деда доживео je и ово: Још док je он био млад, утопио се, ено онамо под оном стеном што се зове Капак, неки његов друг, сиромах и јединац у мајке. И, једне ноћи, кад je мој деда туда пролазио у село Сишчиће у ашиковање, чуо je како га тај друг зове испод Капка. Каже, познајем му глас и језа ме хвата. Почнем да бежим и, кад сам поодмакао, окренем се и видим га како ми маше испод Капка. Сав зелен, na се стакли у месечини, маше рукама и виче: »Мухареме, о Мухареме! — тако je било име мом деди — припази ми осиротелу мајку, ако си побогу брат!« 221 �— Халиле, да твој деда није био плашљив човек? — Ma није, човече. Ево да ти испричам и ово: Једне ноћи кладио се он са својим друговима да ће, у глухо доба, испећи халву на шупљем гробу, где се иначе приказива и где нико не сме да дође у то доба ноћи. И док je он отишао својој кући да узме мед, масло и брашно, његова два друга, пре њега, оду на гробље и сакрију се у шупљи гроб. Кад je мој деда испекао халву и почео да једе, пруже се две руке из гроба и заишту халве. A мој деда удари их кашиком no руци и рекне: »Чекајте, ви мртви, док се подмире живи!« После смо вечерали и завели се у снове. И, заиста, мени се причинило да неко виче упомоћ. Али ме je мора прнтегла земљи и нисам могао да се макнем. И глас ми je био одузет. Затим су се над нама, у месечини, појавили утопљеници из Мостара, a онај страх из врбака развалио свој зев н испружио руке, захватајући језом цео крај. И све поче да бежи ужурбано. Само он, Орловик, остао je на истом месту, као мртвачки нацерена маска. П робудио сам се тек кад ме je Халилов деда ударио кашиком no руци. Сновиђења су већ била ишчезла. Неретва je шумила весело, ослобођена ноћних утвара, умивена и свежа. ХАМЗА ХУМО AHMED MURADBEGOVIĆ: JVa tBožjem putu DRAMA U 3 ČINA (Nastavak) TREĆI CIN Scena ista. jedino što nema sandučića sa Begovim pi­ smima ni peškuna za sjedenje iz II. čina. Dan je. Svijetli traci obasjavaju čitav prednji dio međusoblja, dok je zadnji u pro­ zirnoj polusjeni. Dolje na podu razastrt je oveći plan Begova imanja, a nad njima su u strasnom grču nadvijeni Safet i Ismet. Postrance Zuhra i Mina također u vatri dijeleći zlatninu i nakite. 1. PRIZOR (SAFET, ISMET, ZUH RA I M INA ) ISMET: (Lupa šakom po planu) Ja ne pristajem na to. ZUH RA: (Izlazi iz svoje sobe) Sta tražiš tu? M INA: (K opa oko zaključana sanduka) Tražim svoju grivnu s briljantima! SAFET: Plan je izradio šef katastra. ZUHRA: (D olazi do Mine i dobacuje žestoko, kao da bi je cdvra'dla od traženja) Lejla je odnijela grivnu . . . ISMET: (Lupa šakom) Plan ne v<djal M INA: (Zaustavi na čas kopkanje oko sanduka) Lejla je otišla bez ičega za Č am ila. . . SAFET: Sud je potvrdio taj plan . . . SMET: Da ga je potvrdio sam ministar pravde, na moju je štetu! ZUH RA: (Žešće) Mati joj je poslala grivnu i sav njezin nakit! M INA : To je laži Mati se nije ni u što pačala 1 222 SAFET: Mi smo se pogodili. ISMET: Da sve u gradu s očevom kućom bude tvoje 1 SAFET: A sve na selu tv o je ... ZUHRA: (Zgrabi za kapak od sanduka) Ali majka je držala sav nakit u sanduku kod sebel MINA: (Skače prema njoj) Ti si uzela ključeve od sandukal ISMET: (Pokazuje plan) Ovu crtu, što odjeljuje selo od grada, zarežali ste u moj posjedi na tom mjestu ja sam napravio kuću! SAFET: I rušićeš je! ISMET: To ćemo još vidjeti! M INA (Oštrije) Ključeve mi daj od sandukal ZUHRA: (Stane između Mine i sanduka) Zar da pograbiš dragccijenosti iz njegal MINA: Grivna je moja! ZUHRA: Ja sam je dobila od Safeta na vjenčanju... SAFET: Na mom dijelu kuća neće ostatil MINA: Zlatnina i dragocjenosti su svojina p o rodice... ZUHRA: U porodici će i ostatil ISMET: Što si to rekao? Zar jedino mjesto u gradu na kome sam mogao kuću napraviti da mi oduzmeš i među seljake me potisneš . . . SAFET: Grad spada meni, a ti ori očevu zemlju! ISMET: Ori je ti! Zar ti je ispod časti, SAFET: Ti si mlađi 1 ISMET: Zar ti da radiš u gradu što te volja, a moja porodica da čami u selu! N el Ja nikada neću pristati na tol M INA: (Kao da bi opet otvorila zaključan sanduk) Nećeš mi oteti dragocjenosti! ZUHRA: Uzalud ti jel MINA: (Ustaje) Dijelićeš ih pred kadijom! Grivna m ora biti mojal SAFET: Advokat će to riješiti 1 ISMET: Kuća će ostati meni na sudul SAFET: Kuća će biti Camilova! ZUHRA (Mini i Ismetu) I Lejla mora dobiti neštol MINA: Lejla je pobjegla iz kuće i time se odrekla svega 1 ISMET: Camil ne traži miraza .. . SAFET: Mi ćemo ponovno na sudi M INA: Grabežijivcil ISMET: Pravda je na našoj strani! ZUHRA: Ne damo se varatil M INA: Na sud s njima! N a sudi ISMET: Stidite sel SAFET: Sram vas bilol M INA: Još danas nek se raščistil ZUHRA: Gladnicil ISMET: Dosta je toga! Zakon neka o d lu č u je ... M INA: (Ismetu) Advokatu! Advokatul (Odlazeći) Vidićemo ko će pobijeditil SAFET: (Odlazeći) Srešćemo se na sudul ISMET: (Prijeteći na stepenicama) Još danasl Još danas! (Razilaze se na sve strane. Safet i Ismet niza stepenice, Zuhra u svoju sobu, a Mina h o d ­ nikom na pročeljna vrata. — Pauza). 2. PRIZOR (ARIFA I LEJLA) LEJLA: (Arifi) Jesi li ih čula? ARIFA: (Koja je prispjela na posljednje riječi gornje scene) Takva sramota. �LEJLA: Već tri mjeseca kalko se čupaju za očev imetak, kao vrane za strvinu i nikako da se nagode. .. ARIFA: I po sudu se već p o tež u ... LEJLA: Bolje ne misliti na tol ARIFA: O čemu smo ono govorile! Ah dal Ti veliš, kćeri, da je nekakav čovjek došao u gra d ... LEJLA: Čovjek, majko s očevim pismom .. . ARIFA: (U čudu) S očevim pismom? Ne shvaćam ništal LEJLA: To pismo mu je otac dao na polasku. ARIFA: Na polasku u Meku jo š ... LEJLA: Ne, već na povratku k u ć i... ARIFA: Na povratku kući? Sad još manje razumijem. (Za­ panjeno) Kćeri. . . Dijete ... LEJLA: Sto me gledaš tako začuđeno ... ARIFA: Pa otac onda nije mrtavl Otac je još živ, kćeri! LEJLA: 2iv, majko! Pa zar ti jošj ne shvaćaš! ARIFA: (Vrisne) 2iv, Lejlal Oh sveti Bože! Zašto mi to odmah nisi rekla! Zar ne vidiš u kakve sam muke zapala zbog togal Oh, dijete moje! Govori sadal Kazuj! Hoću sada sve da doznaml Kako se to dogodilo? Odakle taj preokreti LEJLA: Evo kako se dogodilo, majko! Kad je otac na polasku u Meku stigao u Jatu s ostalim hadžijama, pripovijeda taj čovjek, htio je najprije da putuje željeznicom. Ali kako se u taj čas buna digla negdje o okolici. . . ARIFA: Oh, da, tamo često bune plan u . .. LEJLA: I kako su buntovnici porušili željezničku prugu. ARIFA: Ah, jadna im posla! LEJLA: To ocu drugo nije preostalo nego da se vrati kući i nikada ne vidi Meke, ili da: pode na put s karavanom i na devi tamo stigne ..'. ARIFA: N a devi zar? Kroz bune i u stan k e... LEJLA: To mam je i u posljednjem pismu ja v io ... ARIFA: Da, u pismu koje nam je poslao još iz Jafe, i ui kojem nam javlja da neće odustati od puta! LEJLA: I nije odustao, majko! ARIFA: Oh, moja kćeri 1 LEJLA: Dok su se mnogi sa svih strana svijeta vraćali svojim domovima, naš otac kakav već jest, s petoricom naših hadžija, pošao je s karavanom . . . ARIFA: Oh da, znadem, kćeri! To samo naši ljudi mogu! LEJLA: I naš otac, majko! ARIFA: Pa on bi prije život izgubio, no što bi svoju misao promijenio! Pa onda, kćeril LEJLA: Na nesreću, karavana je bila svojina nekog imama protiv koga se buna digla ... ARIFA: Avaj m eni. . . LEJLA: I čim je dospjela među ratoborna beduinška plemena, bila je . . . ARIFA: Sto kćeri? i LEJLA: Duboko negdje u Arapskoj pustinji ARIFA: (U strahu) Napadnuta. . . LEJLA: (Jače) Opkoljena, m ajko. . . ARIFA: O pkoljena... LEJLA: I oni su tako, svi do je d n o g ... ARIFA: U beduinsko ropstvo p a li. . . LEJLA: I nepunu godinu tako ro b o v a li... ARIFA: Strašno, k ć e ril... Užasnol Ne smijem ni misliti što je tvoj otac proživio sve tam o. . . LEJLA: (Tronuto) I koliko je muka, patnja i poniženja pretrpio, daleko od svijeta. . . ARIFA: Daleko od s v o jih ... LEJLA: Ali onda je došlo oslobođenje 1 Mir je uspostavljen među plemenima, i on je mogao opet da nastavi svoj put u Meku ... ARIFA: Zar poslije svega toga? Toga sloma? Te propasti? (Ganutljivo) Ah, moj Bože! kako je to tvrda narav i kakva čvrsta, postojana volja. Ko od nas može još to da shvati. . . LEJLA: I tako je eto otac izvršio Božju zapovijed i konačno dospio u Meku .. . ARIFA: I sad se pismom iz nje ja v lja ... LEJLA: I s porukom ARIFA: (Trgne se) Kakvom kćeri? LEJLA (Življe) Da se vraća kući svaki čas, ko hadžija, majko! ARIFA: (Skoči kao prestrašena tom riječi) Da se vraća! O ni Sto? LEJLA: Bez sumnje nam očevo pismo javlja tu radosnu vi­ jest ... ARIFA: (Muklo i još u strahu) A gdje je to pismo? LEJLA: Camil je otišao po njega, i da izvijesti moju braću 0 tome, i svaki čas mora s pismom ovamo. . . ARIFA: Avaj nama, kćeril LEJLA: Čega se bojiš, majko? ARIFA: A mi? U kakvu smo stanju? Ta dioba? Pa te svađe? 1 tako da nas otac zatečel Sveti Bože! Krv mi se u žilama gruša! Kćeri moja! Sta će otac reći? LEJLA: A moj odlazak, majko? ARIFA: Rasap porodice! Prekršena zakletva! LEJLA: Izdajstvo prema ocu! ARIFA: (Vrisne i obujmi Lejlu) Kćeri moja! LEJLA: (Zajeca) Majko! (Pauza. Lejla nastavlja muklim gotovo izbezumlje­ nim glasom) Drugima je lako. Oni ne osjećaju toga svega kao ja! (Življe kao u grču) Ali ja kad sam doznala da otac nije mrtav i da može svaki čas da izbije ovamo, vrisnula sam najprije od radosti i potrčala niz čardak, kao da ću mu u susret, a onda sam stala najednom kao ukopana. . . ARIFA: (N jeino je milujući) Dijete moje jadno .. . LEJLA: U taj čas mi je sinulo u glavil Pomislila sam na svoj prekršeni zavjet prema ocu, na njegove riječi koje mi je uputio ua polasku, na njegova pisma koja mi je slao . . . i n a . . . njegovo razočaranje, na sav slom i stravu u nje­ govoj duši, kad vidi pred s o b o m ... (Priljubi se jače uz mater) Ne smijem da se sjećam više na tol Duša mi se para i srce mi se u komade cijepa! (Naglo, kao prestra­ šeno) i onda, majko . . . ARIFA: (Nježno je milujući) Dijete moje jadno . . . LEJLA: U taj čas mi je sinulo u glavi! Pomislila sam na svoj prekršeni zavjet prema ocu, na njegove riječi koje mi je uputio na polasku, na njegova pisma koja mi je s la o . . . i n a . . . na njegovo razočaranje, na sav slom i stravu u njegovoj duši, kad vidi pred sobom . . . (Priljubi se jače uz mater) Ne smijem da se sjećam više na tol Duša mi se para i srce mi se u komade cijepa! (Naglo, kao prestrašeno) I onda, majko . . . ARIFA: (Privine je jače uza se kao da je želi od nečega obraniti) Sto kćeri. . . LEJLA: (2ivo, kao s nekim prigušenim vriskom) Potrčala sam otvorenom prozoru. . . 223 �ARIFA: (Krikne) Lejlal LEJLA: (Odlučno) I pošla sam . . . Kuda, kćeri. . . LEJLA: Da se bacim u smrt, majko! (Tiše, kao eho) Da kidišem sama sebi. (Pauza) ARIFA: (Muklim zapanjenim čuđenjem i strahom) Da sudiš sama sebi! Ti! Muslimanka! (Jače kao živu opomenu) A Bog? A sudbina? Zar si bila zaboravila na to? LEJLA: (Muklo, gotovo tupo) U tcon trenutku pomislila sam, kao da je to moja sudbina i kao da je to Božji sud. Bilo mi je sve svejedno i nisam se obazirala na ni na što više . . . ARIFA: (Gotovo prijekorno) Ej, kćeri moja! Nisi dobro radila! Naša nas vjera nije tome u čila. . . LEJLA: Vjera mi nije više pomagala! (Kao da se preobražava) Ali ono što u tome trenu nije mogla vjera da učini, uradilo je O n o . . . ARIFA: Ko ono, k će ri. . . LEJLA: (Kao u nekom uzvišenom zanosu) Moje dijete, majko . . . A R IFA : Tvoj mali Asirn, unuče moje . . . LEJLA: Tek što sam pristupila prozoru, predamnom se ukazalo Ono . . . kao svijetao lik mog novog života . . . Camil ga je d r i « u naramku a ono ,e unijaSilo na ma, kao da ma opominju, kao da ma .ebi zova .. . ARIFA: (Raznježeno) Milo moje, janje mzlol (U jli) A li? LETLA- Priberem .a Mog ! » • I oljeram ružnu pomiszol A na njezino mje.to dozovem sebi n pamet materinsku dužnost i svoj novi zavjet prema dragom suprugu i prema našem porodu! I pomislim u sebi: Ne, ja nisam više svoja, ni očeva nisam više, ni tvoja, majko, ni ičija više na svijetu 1 Ja sam samo Camilova i svoga malog nedužnog čeda, (Pauza. Drugim tonom) I od toga kao da sam se ponovo rodila! I umirena, posvećena, puna sreće i blaženstva, kao što je svaka majka na dohvatu svog poroda, zajecala sam, kao da bi sa suzama svoji( slabost okajala, i opet se povra­ tila natrag i povratila se svom novom životu. ARIFA: (Duboko i svečano) Tako je. Zbog njega moraš da podneseš mirno sve što ti se desi, pa makar bilo i najgore . . . LEJLA: (Tvrdo, ukočeno) 3. PRIZOR (PREĐA5NJI I ZUHRA) ZUHRA: (Pojavljuje se u onom dijelu sobe koji je, zajedno sa fino izvajanom zemljanom peći i desnom stranom hamama, vidljiv publici, noseći u rukama kratke ćilime i druge manje dijelove namještaja) Sakupljam svoje stvari 1 Двадесет година прпих Гајретових ђака из Санџака Ове године се навршава двадесет година откако су први полетарци Санџака похитали у Босну, да стекну знање у средњ ој школи, na да послије тога или наставе високу школу или пођу у народ да бодре заостале муслиманске масе и да их упућују на савременији начин схватања ствари, да покушавају учинити оно што им je тињало у души, што се расцвало у часовима размишљања о своме запуштеноме, тамноме и болноме вилајету. Одрасли дјечаци готово младићи са шеснаест или седамнаест година чудно су се сналазили и још несигурније осјећали у средини која их je лијепо примила али која их није могла б р зо разумјети. Младићи са јасно примјећеним наусницама, ти млади санџачки почетни средњошколци несигурно су се пробијали у првим данима кроз школу, били су зазорни од свега и зато их je све вријеђало. Радозналост другова заш то су тако касно пошли, чинила их je нервозним; љубопитљивост са којом су их другови распитивали. о тадањим страшним приликама у Санџаку, код свих младића будила je болну сјету и оживљавала код њих најгоре часове прошлости. Било je и неразумијевања и потсмјеха и чудног држања у односу између годинама млађих њихових школских другова, али стрпл.ење, које их je пратило, занос, да нешто науче, да то стечено знање пресаде у свој крај и напокон одуж е Гајрету, побиједило je све ситно и просјечно у животу и живот су они тада сагледали са свјетлом сутрашњег зорењ а и са веселим погледом у будућност завичајних страна. A ти младићи дошли су да се школују под врло тешким, под страшно тешким околностима. Било je њих којима очајно конзервативни родитељи нису дали ни проговорити о школовању; било je такових, који су кријући се као прави бјегунци одлазили у школу и без знања и приволе родитеља. A та путовања оживљавана данас послије двадесет година испуњавају човјека ужасом. Ишли су ти младићи жељни знања и још више жељни живота и слободе са једним осјећајем као да иду у неизвјесност, у рат, у смрт, неће ли гдје погинути или неће ли гдје бити опљзчкани, na послије без сретстава повратити се тамо где се несносно живи и још теже од смрти, од страха од смрти подносили би они тај повраћај у свој крај, у пакао. Не заборављају се они болни часови, када смо шћућурени у готово празним просторијама Гајретових интерната проводили дане за вријеме распуста док су се наши другови веселили код својих укућана. Она самоћа, она тишина, која нас je гушила, убијала и ледила нам крв у венама, онај умрли живот без другова из интерната осамљени, жељни завичаја и својих најближих, све je то код нас расло као очај, као врућа жеља, као молитва да се прилике у нашим крајевима среде, да престане освета и крварење, да се волимо на-мјесто убијамо, да се сложимо на мјесто тријебимо. И та вол.а, огромна и виша од џина, повела je те младе л>уде путем стрпл»ивог рада. Били су то као мрави готово непримјећени младићи снисходљиви, којн су знали само за двоје: за рад и ред. Марл>иво �су надопуњавали своје веома скромно, готово никаково знање, стечено у основној школи, чинили су све да не изостану, да се не постиде од својих другова и добијали уз ужасан напор своје знање и оцјене вриједних ђака. И само неколико година иза тога, навикли на живот у Га.јретовим интернатима, окружени друговима који нијесу били више страни као прије, одушевљени за рад и свој крај, младићи су лакше подносили свој живот, јер им je живот, тада утјешније стварао видике будућности и као заставе руке младића на поласку у свој крај махале су, махале младићки, весело, одушевљено поздрављајући велики град са мноштвом минарета, град. наше наде, нашега осмјеха у будућност, град наше сестре Босне, Шехер Сарајево. Прошло je двадесет година. Било je година страшних, болних, забрињавајућих, година гладних, монотоних и сивих. Санџак je преживио за тај период оно што ниједан крај наше државе није преживио. Ha својој груди видио je раскрвављене жваље безумника и зулумћара и неодговорне масе; хушкачи су пировали a на наше тле, болно тле Санџака пале су као покошене траве стотине мртвих и рањених глава. Глас наших мајки и наших жена, дјеце, чије су руке болно вијориле и дизале нијемо и потресно протест у небо, у CBHjetf против безумника и зулумћара, чули Су они који нам тада нијесу могли помоћи. Ha наше њиве пале су из мртвих руку крвљу окупана рала. Harne су косе остале пусте, објешене о старе таване и хамбаре м.јесто да прсну под вриском и снагом ра'дошћу раздраганог косача. Послије je д<?шло провођење аграрне реФорме. Кметови cv запјевали пјесму економске слободе, како вели Хамза Хумо, a дотадањи are и бегови добили су тако мизерне награде за свој посјед да су са истим могли тек да преживе један кратки временски размак, a послије се од некадањих земљопосједника створио или ред. бескућника и пуких сиромаха или ред беспомоћно вапијућих за социјалну правду. Ствари су се одиграле у знаку опога што није могао нико, ко поштено мисли и правилно оцјењује ствари. да посумња да ће се одиграти тако. Наше муслиманске масе постале су обезглављене. сељаци су упорно хтјели селити, a некадањи посједници очекивали су ревизију аграрне реЉорме. Ha школовање није готово нико мислио. Настало je доба неизвјесности и тешког одлучивања: или отићи у далек свијет. у Анадолију, или остати на своме тлу na и изгубити главу. Послије су дошле сеобе, те наше болне сеобе. За завичајним странама које никада нијесу постале туђе и мртве, са болом човјека који оставља своје покопане мртве, гробље живих и земљу, ах земљу отету, земљу проклету, Санџак, наши су Санџаклије пошли као чергаши туђих страна, далеко преко туђих гора и мора. Пошли су са уздахом и сузама да више никада неће видјети Санџак, али, да га зато неће никада заборавити. Крик за Санџаком прирастао je за њих као за хљеб насушни. Болне су пјесме касније пјевали и писма пуна чежње слали отуда. Смјештени су у вилајете гдје je клима на њих најразорније дјеловала и гдје их je у пуно случајева косила, страшно и немилосрдно, косом сличној коси, која их je у Санџаку косила. Смрт je, рано моја, покосила синове Санџака и утулила у њих радост и осмјех, жељу за срећом и тугу за завичајем. A иза тога мало наше масе, муслиманске масе, протрљале су боље очима и видјеле ново сазнање, да су горки залогаји хљеба у туђини и да се без школе и просвјећивања ни корак напријед не може. Зато, када je отворена Велика Медреса у Скопљу, полетарци Санџака похитали су одушевљено у исту, na су касније са Гајретовим ђацима почели да мисле озбиљно о овоме крају. Њихов рад у почетку није био плански1, није био добро удешен, али je за то био спонтан, искрен и добронамјеран. И зато хоћу на овом мјесту да подвучем, да ђаци Санџака нијесу разочарали, нијесу се одметнули од народа, већ су најискреније осјећали тежње и потребе широких маса и најинтимније саосјећали за њихов тежак живот. Сељак ђак, сељак варошаиин, који je остао привржен школи, исто je толико остао привржен дому, њиви и напретку свога краја. Па када се данас послије двадесет година осврћем на прве Гајретове ђаке Санџака и евоцирам успомену на њихов наступ у Босни. те у вези тога хоћу да подвучем улогу и значај Гајретовог рада v Санџаку, желим само да истакнем да je ријеч Гајрета у оно вријеме a и данас била ријеч просвјетитеља, ријеч будитеља и ријеч која кријепи. Зато ie такова ријеч Гајрета била ријеч просвијећене Босне, ријеч нужна, неопходна и најприкладнија за прилике Санџака. Она je уз то умиривала завађену браћу, блажила вјерске разлике и са утјехом проводила узвишену мисао препорода, мисао исполинске снаге нашега елемента и мисао правог бајрактара широких муслиманских маса, које су жељеле знања и обавјештења о савременом стању ствари исто толико колико и хљеба. Нећу да набрајам услуге које je Гајрет Санџаку учннио. јер би ме одвело у далеко, већ ћу као Гајретов ђак и као син Санџака, да изразим оно што ми истински у души лежи: хвалу и благодарност, велику и вјечну Гајрету за његов такав братски и несебичан рад у Санџаку. П р и ј е п о љ е , априла 1940. ИЛИЈАС ДОБАРЏИЋ PREGLED KNJIGA I ČASOPISA »POLJOPRIVREDNI GLASNIK« UREDNIK DR. EMIL POPOVIC PECIJA. - Gajenje šećerne repe u Jugosla­ viji. Prosječni godišnji prinos šećerne tepe u našoj državi ima se još uvijek smatrati nedovoljnim. Uzrok tome je, prije svega, uticaj repine bube, a zatim nedostatak intenzivnog i propisnog rada kod naših proizvađača ove važne kulture. U najnovijoj svesci »Poljoprivrednog glasnika« (dvobroj 15 i 16, za 1—5 avgust) inž. g. Miroslav Berković, tehn. adjunkt šećerane u N. Vrbasu, prikazujući u opširnom napisu 14-godišnje rezultate gajenja šećerne repe u rejonu te fabrike, iznosi propise kojih bi se naši proizvađači imali držati pri gajenju šećerne repe, da bi se prinos povećao i kvalitet poboljšao. Završno autor naglašuje da intenzivno kultivisanje repe zahtijeva da proizvađač bude obavješten o valjanosti i upotrebljivosti vrsta našeg i inostranog sjemenja, i daje u tom pravcu glavne smjernice. _____ __________________ 225 �H arn e » 3 /ifyciiicTneuo з а д Р У г а Р с т в о « »Можете имати најљепшу краљевину, нека су грађани интелигентни и вриједни, можете имати напредну индустрију и земљорадњу, нека су вјештине у цвијету, нека архитекти подижу храмове и палате, за обрану свих добара имајте још и војску, оружје, флоту, торпиљере, али ако се становништво не умножава, ако оно сваке године опада у канституцији и снази, народ мора изумријети. Ево зашто сматрам да je старање о народном здрављу прва дужност сваког грађанина.« Дизраели споеобност задругара он je дош ао иа мисао да се оснују здравствене задруге. Здравствеио зад ругарств о ]е дјело створсно да помогае и уздигие народ здравствено. To je једно од најбољих дједа човјечаиске љубави, које су досада људско cpue и људски у « завислили и остварили да помогву широким народним слојевима. Здравствено задругарство je нзјпогоднији начин здравствене заштите нашег сел>ачког становништва. Зато оно заузима и нарочито мјесто у склопу осталог задругарства. Док привредно задругарство штити и пом аж е пољ опривреднике у њиховом привредном животу и раду, снабдијева их Послије рата видимо нагли пораст задругарства у свима потребним сјеменом, справама и јефтиним кредитом, a с правцима и врстама. Појављују се нови облици задругарства, друге стране помаже их да своје производе припреме и који су саме прилике изискивале. Потребу организовања продају без посредника, дотле здравствене зад р у ге тр еб а да нашега марода у задружне организације, које су у многим задовол>е његове здравствене и културне потребе, д а га содржавама дале најљепше резултате и подигле их економски, цијално заштите, да му помогну да свој дом и газдинство морално и културно, осјетио je и сам наш народ. Али и ако хигијенски уреди, да одржи и унаприједи здрављ е своје као се задругарству одаје пуно признање и од њега очекују и здравље своје стоке и да с успјехом сузб ија биљне боуспјеси, и ако се полажу наде у њега, ипак се њему умјесто лести и штеточине. помоћи често чине извјесне сметње. To треба разумјети. Здравственој задрузи je задатак, да задругаре здравВелики су и јаки они којима задругарство смета. Њихови ствено просвјети, да му се нађе при руци, да свој живот лични интереси не дају им да увиде, да животни интереси хигијенски уреди, да га здравствено заштити, a у случају наше земље и њена будућност леже у задругарству. болести да му омогући јефтину љекарску помоћ и лијек. Задругарство je дацас још једини могући облик друОво не би био сав задатак здравствених задруга, и не треба штвене и привредне организације, јер садржи у себи два да сматрамо да ту престаје дјелатност здравствене задруге. савремена принципа нове друштрене организације: само=_^^ Дочим, оне имају и друге задаће, a то имају и у свом пропомоћ и солидарност. Зато задругарство претставл>а уопште граму да заштите и унаприједе здравље стоке и помогну једини облик друштвене организације, који треба мирним задругарима у борби противу биљних штеточина, јер све то путем да донесе нсву друштвену заједницу, мир и срећу. има везе и с болестима и лијечењем људи, животиња и биЗато све врсте и правце задругарства морамо објеручке љака. Болести животиња могу прећи и на човјека na униприхватити и помоћи. Али задругарство мора оправдати штавајући и сузбијајући их штитимо и своје здравл>е. Зато наде које се од њега траже и полажу. Оно мора постати здравствене задруге својом дјелатношћу обухватају разне снажно, да би могло пбдићи народ економски, здравствено, облике рада и живота народа. морално и просвјетно. Међу вајважније задаће здравствених задруга спада Скоро je 50 година откако je задругарство зашло у наш њена дужност да створи услове за савремено стручно линарод. За то вријеме оно je ytnjeao да олакша живот најечење и да задругару и његовој породици омогући што шему народу, a нарочито сељаку у различитим правцима и јефтиније и што повољније лијечење. Јефтина лијечења омода код њега пробуди свијест о вриједности заједничког рада, гућавају здравствене задруге учлањивањем задругара у бои показало најочигледније — a у томе je његова највећа лесничке фондове у цил>у обезбјеђеша у случају болести. заслуга — да успјех сваког напредног рада нашег народа, Здравствене задруге својим досадашњим радом, a нарочито првенствено сељачког, иде преко задругарства. Али задруувођењем јефтиног лијечења помоћу мјесечних уплата, усгарство још није успјело да овлада свима духовима нашега пјеле су да створе на задружној основи самопомоћи и узанарода. Просвјетни и социјални рад задругарства није ишао јамног помагања услове да лијечење буде приступачно шинапоредо с његовим привредним напретком. Taj недостатак роким слојевима народа. Тако je 1935 год. у 64 задружне осјећа данас цијело задругарстсо, јер су широке народне здравствене станице, у којима je радило 67 задружних масе иеприправљене за општи духовни и привредни преољекара, прегледано, лијечено и снабдјевено потребним либражај, чију потребу даиас свако ocjeha. Данас народ, a јековима 61.467 болесника. Просјечно задруге дају попуст поготово сеоски, тражи нове путеве економског и 'духовног на лијековима 30% . Овим je системом мјесечних уплата стремљења. Ти га путеви воде неминовно у крило задруобезбијеђено задругарима јефтино лијечење. За наше здравгарства. Задругарство га мора прихватити и у задругарству ствене задруге je важно питање отварања болница. Без припремити за нове облике рада, нове начине задругарске, болница се не може провести потпуно и савремено лијечење. економске и здравствене обране и новог облика друштвеног Код иас je број болница, државних, бановинских, општинживота. Taj нови облик друштвеног живота и прилике наских и других, мали да би могао подмирити све потребе. шега народа навели су га да je у смислу задругарства Taj недостатак нарочито ocjeha село. Сједишта болница су створио себи и нови здравствени покрет, који je свој рад градови. Према томе градском становништву болничко лијесконцентрисао у једној потпуно новој врсти задругарства у чење je много приступачније, него сеоском. Зато je потреба т. зв. »Здравственом задругарству«. за болничким лијечењем сразмјерно већа на селу, него у граду, a из простог разлога, што се њега болесника код С овом mobom врстом задругарства ми смо први изашли пред цијели остали свијет. Ми смо основали »Здравствени куће на селу не може спровести као у граду. За подизање покрет«. Оснивач »Здравственог задругарства« je Др. Гаи изграђиваље болница потребни су велики материјални издаци. Али и поред све тежине здравствене, задруге нису врило Којић. Ои je видио рад земл>орадничких задруга и оставиле ни то питање без ријешења. Подижући своје задивио се њиховим дјелима. Он je први ocjehao да je ова дружне домове, задруге су установиле и болничка одјељеша велика л>убав способна још и за нова велика дјела и видећв 226 ---------------- �која могу задовољити бар најосновније потребе своје околине. Здравствене задруге ставиле су себи у дужност да се постарају да својим члановима омогуће јефтино лијечење и опоравак у бањама и опоравилиштама. У томе се цил>у здравствено задругарство ангажовало да узме учешћа у изградњи задружних бања, да би те задружне бање постале праве народне, у којима ће најшири слојеви народа за мале nape моћи добити потребну удобност и стручну његу. Здравствено задругарство иде и за тим да дође до оснивања задружних апотека, јер ријешење тога врло je важно да би задовољили здравственом цил>у задругарства и потребама широких народних слојева. Садашње стање апотека je овако: на 15 милиоиа становника нема ни пуних 1000 јавних апотека. Наравно да се само од себе намеће питање, да ли тих 1000 апотека могу подмирити потребе 15,000.000 становника. — Друго je питање, колики се дио цјелокупног становништва може да користи тим апотекама због данашњих цијена лијековима. Кад узмемо у обзир још и то да се већи дио апотека налази no већим градовима, онда нам свима постаје још црња. Већ из овог се може закључити не само о оправданости, него и о неодложној потреби да здравствано задругарство свој рад прошири и на оснивање задружних апотека и снабдијевање задругара лијековима. Тако би оснивањем задружних апотека «арод могао доћи до јефтинијих лијекова. У свом раду на побољшању услова живота и заштити здравља многе здравствен^ задруге су себи ставиле у задатак заштиту здравља одојчади и мале дјеце, као и рад на заштити материнства. Здравстване задруге оснивају дјечија обданишта и ту збрињавају нејаку дјецу. Тако je оснивањем дјечијих обданишта употпуњен рад здравствених задруга. Уколико je здравственим з^другама тешко да се у већој мјери брину о здрављу дјеце до основне школе, утолико je њихово старање о школској дјеци све потпуније и носи све више одлике акције која се систематски спроводи. Здравствене задруге имај^-у свом програму заштиту станов1шштва од заразмих болести. У том циљу л>екари здравствених задруга спроводе систематску имунизацију у маси, нарочито школске дјеце, против дифтерије, a дјелимично противу шарлаха. Поред овога, становништво на задружном подручју се имунизује и против других заразних болести (тифус, дифтерија). Борбу противу друштвене болести туберкулозе и питање сузбијања туберкулозе у здравственом задругарству je исто тако врло важно питање. Ово се може једино правилно процијенити, ако се туберкулоза посматра у склопу здравствених и друштвеиих као и привредних односа. И заиста мало je проблема у народном здрављу, који за своје рјешавање траже тако многоструке и сложене акције, као што je то случај с туберкулозом. Поред медицинског рада њено сузбијање захтијева и примјену читавог низа социјалких и природних мјера. Зато најобичнија рјешења за сузбијање ове опаке друштвене болести могу да пруже оне оргашизације и установе. чији je задатак упоредно подизање здравственог и привредног народног благостања. Здравствено задругарство je тако схватило проблем сузбијања туберкулозе. Стручно лијечење туберкулозе у здравственим задругама употпуњује се набавком сретстава за лакше утврђивање ране дијагнозе и специјалне прегледе. Тако ће се времеиом здравствене задруге изградити као задружни центри за сузбијање туберкулозе. Ta се акција на спречавању акутних, заразних болести врши од стране задружних љекара. Али кад погледамо распоред наших љекара, видјећемо да их je малло, који раде међу нашем најмногобројнијем становништву. Од 56.990 љекара у нашој земљи свега 833 раде и живе у селима и воде рачуна о 12,500.000 сеоског станоаништва. Тако на селу на 15.000 становника долази 1 љекар, a у граду на 620 становника 1 л>екар. Тако je здравствено стање нашега народа, a нарочито села, постало најзад јасно и очигледно. Дуго се наша јавност, a нарочито позвани и мјеродавни кругови, заваравали илузијом, да се наш народ налази у повољним здравственим приликама. Али да би било само неколико мисија, анкета, проучавања и испитивања, na да се види да нашем народном здрављу пријети велика опасност. Здравствено задругарство je прво које je схватило сву озбиљност ситуације и што je још важније, које je пронашло пут и начин, да се народно здравље сачува и унапреди. Село га je прихватило и све више га тражи. Уколико су економске прилике теже и услови за живот гори, утолико све се више и јаче ocjeha потреба за задруживањем на осиови самопомоћи.' Оно што je народ сам створио и што je изникло из његових потреба, јаче je од свих других недаћа. Задругарство, створено на слободној вољи самога народа, најбол>и je и најсигурнији начин одбране и помоћи, a његово главно преимућство je, што се лако прилагођава свима економским промјенама и приликама. Kao и све остале врсте задруга, тако и ове траже повјерење народа. .У здравственом задругарству треба увијек радити, за народ са самим народом. Народ не смије да ocjeha рад задругарства као терет. Кад народ сам сарађује код изграђивања програма рада, кад сам одлучује о количини и начину употребе потребних жртава за задружни рад, онда народ не ocjeha жртве као терет, него као дужност коју je сам узео на себе и коју мора да испуни. Човјек штује своју одлуку, кад je зрело промишљена, a воли исту одлуку, кад je својим душевшш напорима изради и дотјера. Здравствено задругар-'Ство je потекло из народа с намјером да послужи народу. Здравствене задруге су постале средишта културног, a нарочито нашем народу најпотребиијег здравственог васпитања. У здравственим задругама оснивају се књижнице гдје се држе разне корисне књиге и васпитна предавања. Приређују се здравствене изложбе, филмске поучме претставе и хигијенско-просвјетни течајеви. Настоји се да се куће и друге зграде подижу хигијенски. Задруге се брину о подизању чесама, буиара, купатила, кужника, те тако спречавају појаве заразних болести. Осим тога оснивају се разни одјељци као на пр.: одјел.ак задругарске омладине, чији чланови добивају упутства у погледу рационалне обраде и искоришћања пољ-опривредних добара. Ветеринарски одјељци предвиђају лијечење болесне стоке и спречавање заразе, као и оплемењавање pača набавком погодних пасмина. Одјељци здравствених задруга дају поуке о домаћинству, вјештини справљања добрих и укусних јела, спремању зимнице, a првенствено вођењу економије у домаћинству. Здравствене задруге предвиђају оснивање домаћинских течајева којима je циљ да задругарке оспособе за бол>и и нови живот. Здравствене задруге настоје и улажу велике напоре и труд, да се и на селима израђују задравствени домови који се могу упоредити с најсавременијим великоварошким грађевинама, саграђеним no хигијенским прописима. Тим путевима води здравствено задругарство. Данас, када нам преостаје једини могући излаз да се очувамо културно и материјално, треба да пођемо здравим снага у борбу за културну емапципацију. Ако у тој здравствено-културној борби не будемо побједиоци, нећемо се моћи користити ни скором нашом побједом оружја. Културна борба која нам претстоји, састојаће се у томе, што he бити у превласти и напретку они народи који буду тијелом здравији, духом свјеснији и јачи. Очувати здравље народног елемента данас je главна борба. Клопити се свега што руши здравље поједипца и цјелшне била би девиза нашег здравственог задругарства. Садагић Изет ученик HI разреда Државне учитељске школе 227 �Улога ЈЧЕуслиманског свештеника ф\ на селу ј (С погледом на прошлост и проспектом на будућност) Било je то давно, прије пуних тринаест и no вијекова, када се цијелом Арабијом пронесе глас да je некакав човјек о д курејшског племена устао против вјере својих предака и свега онога што се на њој заснивало. Taj »чудак«, како су га тада противници назвали, објавио je борбу до истребљења свему ономе што je вријеђало човјечји понос и што je сметало развоју и напретку његова народа који je он толико љубио. Али тај народ, иако no природи бистар и храбар са свим одликама пустињских номада, бијаше огрезао у политеизам и сву силу зала којима многобоштво погодује. Стање je било такво да je само човјек са натприродним способностима могао избавити арапски народ из очите пропасти која му je претстојала. E t o , оваквој средини Мухамед a. с. je no Божјој вољи и заповиједи носио корјениту реформу вјере, живота и рада. Свјестан je био свих потешкоћа које су му се одмах првих година његове посланичке мисије указале у свој својој тежини, али je исто тако био свјестан да само челична воља и непоколебива устрајност-у раду морају истини и правди отворити врата. Двадесетитри године пуне напора, воље и смишљена радз створиле су с Божијом помоћу оно што ће бити подлога за јеДан рационалан и за сва будућа времена савремен живот племена и народа ^ојима буде Мухамедов a. с. живот и учење учитељ и водић. A k o тражимо узрок тако сјајног успјеха Мухамедове, a. с., мисије, морамо му познавати не само његово учење него и његов живот и начин рада. Био je то човјек уман и разборит, сталожен и присебан у свакој прилнци, no природи скроман, no дјелима велик. Говор му će одликовао истином a cpue искреношћу. Све што je проповиједао, дјелом je показивао. ЈБуде je цијенио no висини н>ихова морала, a сам je често говорио: »Буисту ли утеммиме мекаримел-ахлаки« (Послан сам да употпуним племените ћуди). Па зар ie чудо да je своју задаћу потпуно извршио и да je спокош о напустио овај свијет! Je ли могуће доживјети већу срећу и радост о д оне коју je доживио М ухамед a. с. под конац свога живота, када je задовољ но могао да гледа како се из стотине и стотине хиљада грла оре текбири и слави један једини Бог џ. ш. no чијим je упутама он извео цио један народ из заблуда и мрака и поставио темеље за препород цијелог човјечанства. Али дјела великог Пејгамбера давно би ишчезла да он ни,је подгојио цијелу једну генерацију људи који су знали и умјели да савладају све буре које су дунуле одмах послије М ухамедове a. с. смрти ,да униште оно што ie он кроз два деценија градио. Велик je био број оних који су још за живота Мухамедова, a. с., били се разишли no оазним племенима и покрајинама, поучавајући свијет новој вјери и пооповједајући њене истине и принципе. Када je једног између њих М ухамед a. с. упитао: »Шта ћеш радити у оним случајевима гдје ти буде недостајао и Куран и хадис?«, он je одЈедан од три награђена темата студената Више исламске шер. теол. школе. 228 - говорио: »Поступаку према своме увЈерењу настоiehH да се што више приближим Б ожијој правди«. Овакав одговор потпуно je задовољио Мухамеда a с и он се осјетио веома сретан, јер je већ тада видио да његово дјело неће престати са његовом смрћу. To му je касније и објавом потврђено: »Инна нахну неззелнез-зикре ве инна леху ле хафизуне« (Само смо Ми објавили Куран и Једино ћемо га Ми чувати). Године и деценији су пролазили. 1 ранице младе исламске државе све су се више шириле. Број исламских сљедбеника такођер се из дана у дан повећавао. Али то иије било силом, јер су иосиоци ислама сматрали вјерску нетрпељивост према осталим монотеистичким религијама гријехом. Они су били свјесни да ће ширењем граница исламске државе много допринијети и ширењу своје религије. Пружити свијету прилику да се у додиру с муслиманима обавијести и непатвореном исламском учењу сматрали су његови носиоци довољном услугом исламу, јер једноставност и природност његова учења била je његов најбољи мисионар. Али то ипак не значи да су свештеници и проповједници били искључени. Истина, то звање није имало какав официјелан карактер, али баш та околност као да je ишла у прилог проповједања. Било je случајева када се проповједаоница искоришћавала и у друге сврхе, али. ипак она je остала мјестом одакле се исламским масама проповједало и проповједа учење ислама. Треба да се само сјетимо првих вјекова ислама, na да нам се пред очима укажу читаве легије врсних проповједника, који цио свој живот посветише ћурсу и китабу. образујући муслиманске масе у свему ономе што ће им донијети cpehv и овог и будућег свијета. С коликом се опрезношћу и страхом од посртаја приступало проповједаоници, најбоље се види из примјера једног од највећих исламских учењака Имами Газалије, који се боји ступити на ћурс једино ради тога што сумња да се у свом раду и сам не огријеши о оно што je проповједао. Идеалом се сматрао човјек који je своје знање лијелио другима без награде или каква интереса. Када су једном обичном Арапу рекли за Хасани Басрију да ради на културно-просвјетном пол>у потпуно бесплатно, он je сав задивљен ускликнуо: »Диван ли je то човјек«! Није нам стало да и даље редамо овако сјајне примјеое свијести и пожртвовања појединаца, када нас у бригу баца стање у ком се данас налазимо, отргнути од исламског свијета. који, можда, ради истих грешака није ннмало у бољем положају од нас. Овакви, пак, кави смо, нисмо ни близу оним идеалним муслиманима којима je Куран закон, a Мухамед a. с. са својим говором и радом учитељ и. Boha кроз живот и свијет. Покушаћемо да на слиједећим страницама овог рада изложимо шта нас je зауставило у нашем напредовању, те на који начин и под чијим вођством треба да кренемо напријед ка бољ ој будућности. Д о јучер били смо горди и поносити, поштени и храбри, данас, пак, веома заостали, непросвије- �ћеЛ 1 И»"-?УПућеНИ' изГУби™ с« ° MHore своје раније ' Такви смо већин° м свуда, у граду и касаби. a на селу поготово. Томе свакако има више узрсжа, М r ie5 a» 0Д наЈглавниЈих je тај што се дозволило д е у нашим редовима зацарила непросвјећеност и неспремност за савремени живот и прилике. За овакво наше стање, можда, нисмо толико криви ми, колико наши очеви који и данас једва да схваћају с в о ју погрешку. Презрели су били науку која je долазила из немуслиманских извора, заборављаjy и можда, на онај хадис: »Утлубулилме ве лев кане Оис-Сини« (Тражите науке na макар и у Кини!). A када су им je дјеца ипак почела да примају, они изгубише повјерење и у своје властите синове. Ha тај начин je створен јаз, дубок и готово непремостив, између старијих и млађих. Они први, подржавани конзерватизмом нижег свештенства, често су анатемисали млађи нараштај, који се, опет, због оваквог држања старијих, много пута удаљавао не само од обичаја своје средине, него и од принципа своје религије. Није потвора ако се каже да за нашу данашњу моралну и друштвену разривеност има доста кривице и код нашег свештенства. Не толико својом слабом Спремом, колико својим контрадикторним поступцима, оно je у посљедње вријеме оборило само себи ауторитет. Онда, када je народ требалд охрабрити и правом стазом упутити, када му je требало отворено и искрено изнијети право и непатворено учење ислама, када je била пријека потреба нагласити му значај толеранције и истаћи високи положај који ислам даје науци, na ма откуд она долазила, тада, ето, наш свештеник, онај нижи као и онај виши, забављао je свијет причама и хикајама које каткада нису имале никакве везе са стварним животом, ако већ нису биле и у очитој опреци са исламским учењем. Иако се точак времена и сувише брзо окретао и доносио собом живот који се морао примати ма колико био туђ и неукалуфљен, нашем свештенику ријетко je када падало на ум да сравни све потребе новог живота с исламским учењем. Тамо, гдје му je знање било крњаво и непотпуно, ни на ум му није падало да je вјером задужен да га употпуни и да се спреми за борбу и збором и твором са свим оним што je опречно исламу и његову моралу, na долазило- то извана, утицајем немуслиманске средине, или изнутра, из његове властите, као израз неоправданог фанатизма. И док су се други, захваљујући управо своме свештенству, сналазили како су најбоље умјели и знали, дотле je наш муслимански свијет резигнирано препуштао све неизвјесној судбини, која му се онако неспремну и неупућену горко насмијала. У чаши се почело тражити заборава на некадање господство и славу, a када хоџа узе да тражи куранске ријечи: »Ja ејјухел-лезине амену иннемел-хамру вел-мејсиру веленсабу вел езламу риџсун мин амелиш-шејтаии феџтенубуху леаллекум туфлихуне« (Правовјерни, уистину су алкохол, коцка, кипови, прорицање помоћу стрелица гњусна дјела сатане. Клоните их се, ако желите да будете спашени), народ je већ био почео окретати главу од свога вјерског вође, јер га je овај v његовим бригама и патњама зрло мало разумијевао. A када живот наметну нова питања и проблеме, који су тражили хитна чекање Кад низ пут пусти погледам Чемер ме туга опаше. . . Одбрајам дане, Синане, И већ се ливаде косе А л ’ ти не коснш наше. Одбрајам дане, Синане, Пети пут гора зелени, Пети пут зима прође, А л' од тебе, Синане, О д тебе — ни глас да дође. Зашто, Синане, тамнујеш, Т и ниси крао ни клао, Зашто ти сам самујеш? Седнем на наш праг и гледам, И јечмови већ свуда руде, И сноп неће дуго да чами, A ти ми једнако у блату и тами Копнеш и венеш, Синане, A ниси ни крао ни клао. ЋАМИЛ СИЈАРИЋ рЈешења, тромост и неодлучност нашег свештенства показа се у потпуном свјетлу. Паралелно с новим животом тражио се свесрдан рад, којн није дозвољавао одмора, ако се народ хтио повести правим путем. Истом се овдје показало да je маш свештеник у већини случајева неспреман за нови живот. Он je имао пуно повјерење у жути китаб, писан, можда, прије неколико сТотина година и удешаван за прилике Бог зна ког мјестз и времена. Помисао да би и он требао да нешто пише у вези с новонасталим приликама, била je далеко од њега. A када људи у борби за кору хљеба почеше се све више заборављати и кршити вјерске прописе, хоџа увидје да je изгубио власт над џематом. Тешко му бијаше при души, али шта ће, кисмет je, ваљда, такав. И тако je ишло из дана у дан. Народ се кварио, заборављао на вјеру и будући свијет, марио за хоиине вазоче којч се ни за длаку не промијенише од оних некадањих, a хоџи се чинило да ie неко проклетство пало на ову земљу, откад султан диже руке од н>е. Његова слутња полако се претварала у увјерење, када почеше стизати »школаши« отуд из »влашких« земаља и стадоше заговарати некакве реФорме у раду. начину живота и на хоџино огромно запре* пашћење ти људи затражише и »реформу мисли н увјерењч«. У почетку није му било потпуно јасно шта они под тим мисле, али кад чу и видје шта ови пишу и проповједају. и посљедњи трачак наде отрже се из хоииних мисли. Мало затим одигрзше се и они дотада незапамћени свјетски догађаји, који no хоџином мишљењу, мјесто да буду народу казна и опомена за раније гријехе, бацише га у ioni већу каљужу страсти и посртаја. Боже, докле ће ово овако! очајавао je хоџа, заборављајући да онај чији би он требао 229 �Иотрсба ширења писмености и иросв/ећиваља муслиманке Поводом једне успјеле акције на просвјећивању муслиманке у Рогатици У низу многих социјалних проблема наше муслиманске средине, чија се хитност рјешавања све више и више намеће, једно од првих мјеста заузима проблем просвјећивања и општег подизања наше муслиманке. To je констатација о којој je и до сада много писано, али, која je истодобно толико важна, да њена актуелност ни д о данас није ништа изгубила. Многе наше културно-просвјетне установе, a нарочито наша д о данас малобројна женска друштва, стављале су себи на прво мјесто у задатак игирење писмености и просвјећивање муслиманке. Међутим, према стварном стању у том погледу и данас се може рећи, да je врло мало урађено, или бар, врло je мало постигнуто позитивних резултата. To нарочито важи за муслиманке у нашим касабама и селима. Да je то тачно, довољ но je погледати у званичне статистичке податке о писмености из године 1931. П 0' тим подацима, тада, a у много случајева приближно и. данас, било je срезова у Босни са апсолутном већином муслиманског становништва гдје je било испод 20% писмених; a код писмености жене, тај се je број кретао око 10%. E t o , таква je писменост, односно просвијећеност жене код нас данас, кад je, усљ ед тешких привредних прилика и све суровије животне борбе и жена, поред мушкарца, неминовно приморана да сву своју како интелектуалну, тако и физичку активност примјењује готово на свим пољима рада ван дома. Данас и нашу жену видимо да, поред вршења тешког позива материнства, врши разне функције у многим областима интелектуалног и мануелног рада. У много случајева данашња жена својим радом и зарадом издрж аје себе и своју породицу. Исто тако, данас je и сарадња мајке као помагача осталим васпитачима у васпитању дјеце све више тражена и све компликованија. За све ове дужности потребна je просвијећеност жене. A основа просвијећености, na и најниже, јест писменост, коју наша жена, како смо рекли, не посједује. Ради тога, a и ради уобичајене повучености између зидова дома, наша жена у касаби и селу и данас je посве необавијештена о многим манифестацијама живота ван дома. Свакидашња je појава пометености и немоћи сналажења муслиманке у вртлогу живота ван дома. A како би тек то све изгледало у случају рата, кад жена силом прилика постаје истодобно и домаћин и до* маћица, довољ но се сјетити дана из прошлог рата, кад je муслиманка, на сваком мјесту гдје je требало да буде насљедник, никада није ни на часак у очајању био. Наш je хоџа заборавио да je његов великн учитељ М ухамед a. с. био у нмого запуштенијој средини, када je почео проповједати вјеру, од оне у којој je он, ето, сада требао да ту вјеру чува и заштићава. МУСТАФА МЕХИЋ 230 ма и најмање умијеће сналажења, најслабије пролазила. Посљедице непросвјећености и неписмености жене, уосталом, осјећају се у касаби и селу и данас. Морамо, хтјели не хтјели, признати да je муслиманка у тим срединама још много пасивна у стварању бољег и удобнијег породичног живота. Социјални профил данашње касабе у много чему се разликује од негдашњег профила. Нестало je у касаби »распјеваних домова у бехаром обасутим баштама«, како су то некад писали књижевници, романтичари. Груба животна стварност начела je тихо развијање патријархалног живота, a негдашња безбрижност и теферичовање уступили су, у многим домовима, мјесто тешким бригама, чамотињи, нераду, сиромаштву и осталим биједама живота. Породичне свађе и развргавање бракова ради међусобног неразумијевања нису више искључиве појаве периферија великих градова. Исто тако, дјеца улице, »беспризорни«, данас лутају махалама касаба. Разумије се, у мањем броју још, али тек то постоји. Свима овим недаћама, поред осталих узрока, узрок je и слаба писменост и непросвијећеност наших жена. У касаби и селу постоји још и данас огромна бројчана разлика у писменостц између мушких и жена. A није ни чудо, кад се зна, да има велик број оних који сматрају писменост жене не само непотребном, него чак и опасном и штетном. Још и данас постоји велики број несвјесних и реакционарних родитеља, који, кад je у питању школовање женске дјеце, na и у основној школи, тврдокорно се тому одупиру са оним кобним ријечима: »Не дам женско дијете у школу, na радите од мене што хоћете«. A оправдања оваквом ставу налази, често, у некаквим вјерским прописима, који, разумије се, и не постоје, бар у колико се тиче Ислама. Напротив, који je родитељ и мало упознат са позитивним ставом Ислама према просвијећености и уопште према науци, свјестдн je и зна, да баш Ислам фаворизира просвијећеност и науку. Зна се, међутим, да ово одупирање потиче из дана кад су окупаторске власти уводиле разне новитете у ове крајеве, о д којих су неки имали и противнародни циљ; али у ове никако није ни тада спадала школа и школовање омладине. Имајући чисто противнародне накане, окупаторске су власти одмах примијетиле ово тврдокорно одупирање босанско-херцеговачких муслимана против школовања женске омладине, ради чега су, да би их према себи удобровољили и да би их што више привукли, и законски искључиле обавезност школовања муслиманске женске дјеце. Ради тога, данас видимо да je највећи број муслиманака мајки остао посве неписмен и непросвијећен. Данас, кад Закон о народним школама нема изузетка у погледу основног школовања, требало би да, бар у мјестима гдје постоје основне школе, нема неписмене омладине, na нп муслиманске �женске To тим више, кад се зна, да § 61 поменутог Закона предвиђа и повеће новчане казне за родитеље који не шаљу своју дјецу у народну школу, na и ону која су присилно уписана. Taj параграф требао би да буде радикални лијек оном несоциЈалном одупирању несвјесних родитеља протпв школовања женске дјеце. Међутим, и данас, поред свега тога, постоји још велик број муслиманске женске дјеце која су неписмена, na чак и у мјестима гдје постоји народна школа. Одговорност лежи на оним факторима који у таквим случајевима не искоришћавају и не примјењују поменути § 61 Закона о народним школама. Међу те факторе понегдје спадају и управе школа, али понајвише управне и самоуправне власти које не утјерују изречене казне no том параграфу. Ако би се једанпут почело са стриктним примјењивањем кажњавања немарних родитеља, што би донијело користи општој народној заједници, убрзо би бар престао онај прилив неписмене женске дјеце у мјестима гдје има народна школа. Исто тако, много штете доноси, кад je у питању просвјећивање одраслих, и једна неоснована предрасуда о томе. Постоји, наиме, и код нас мишљење, да човјек може учити само док je млад, односно док je дијете. Ta je предрасуда данас посве оборена искуством и ^научним експериментима, јер je доказано, да и одрасли, чак и старији и од 50 година, могу да уче исто тако добро, као и дјеца. Данас постоје у Евпори нарочити покрети просвјећивања и васпитања одраслих . . . Рогатица, no броју школованих мушкараца, данас заузима једно од првих мјеста међу нашим босанским касабама. Многи од њих заузимају и високе положаје, a нарочито као вјерски функционери. У погледу писмености и просвијећености муслиманке, међутим, није одмакла од осталих касаба које стоје на посљедњим мјестима.. До данас има само једна муслиманка са средњом школом, учитељица — неколике са свршеном грађанском школом, a неписмених — понајвише. Сматрајући овакво стање у том погледу врло штетним, na чак за данашње доба и опасним, у почетку ове школске године покренута je једна најозбиљнија и широка акција на ширешу писмености и просвјећивању муслиманке. У исто вријеме почели су са радом један аналфабетски течај и један петомјесечни течај за домаћице. Аналфабетскн течај, којег je водио г. Прашо Муниб, учитељ у Рогатици, похађало je 60 дјевојака, искључиво муслиманака. Са колико су озбил>ности, љубави и елана училе те дјевојке, најбоље се je видјело приликом одржавања испита. Љепота писма и техника естетског и етичког читања изненадила je, приликом испита, све присутне. Одлични су резултати постигнути и у осталим предметима. Такођер и успјех ученица домаћичког течаја, који су водиле учитељице гђице Рибар Стојанка и Израел Матилда, одличан je. A од колике je то користи и за друштвени живот муслимана у Рогатици, видјело се je и приликом одржавања прошле Гајретове забаве. Ручни радови, као дарови ученица за томболу, као и њихова сарадња у спремању саме забаве, a понајвише, no први пут играње муслиманака у позоришном комаду у Рогатици, допринијели су забави толико, да je то била најбоља забава у посљедњим годинама. Њихове изложбе ручних радова и конзервисаног воћа и поврћа оставиле су дубок утисак на посјетиоце. Непосредно послије завршетка ових течајева, пошло се у том корисном послу и даље. Имајући у виду да знање, стечено у току четверомјесечног аналфабетског течаја, није довољно за успјешно сналажење у животу ван дома, као и то, да се такво знање утицајем разних животних утисака врло брзо изгуби, наставници муслимани у Рогатици г. г. Балић Мухамед шк. надзорник, Бегић Наил упр. Грађанске школе, учитељи гђа Алмаса Хамшић и г. г. Прашо Муниб и Хусеин Хамшић, те вјероучитељи г. г. Мухамед еф. Гладан и Дреца Абдулах одржали су са тим ученицама још један тромјесечни, продужни течај, у којем су им, поред продубљивања стеченог знања, пружили и све остало за које су држали да ће им добро доћи као просјечно просвијећеним женама. У овом продужном течају наставници су се понајвише служили савременим начином предавања, настојећи, наиме, да ученице саме из датог материјала стварају потребне закључке. Обрађени материјал био je мање научан, a више близак практичном животу и стварним потребама живота. У много случајева, приликом дискусије no изнешеним чињеницама, слобода и логичност закључака полазница течаја потврдиле су, да наша муслиманка, уствари, није сиромашна духом, него само знањем. Ha основу постигнутих резултата овога рада на просвјећивању муслиманке у Рогатици, са задовољством се може рећи да je почело нестајати мрака неписмености и незнања и у мјесту гдје je некада учење муслиманке писмености сматрано чистим богохулењем. Успјех je тим значајнијич што се je на овом пољу рада нашла заједно и свјетовна и вјерска интелигенција, како се једино у нашим касабама и може постићи неки виднији успјех у том погледу. ХУСЕИН ХАМШИЋ Ђ 231 �P ism o listu »GAJRET« Za osamdeset dana naučili smo čitati i pisati Mi smo sve iz Dervente. Iako imamo školu mi nijesmo išle u školu. Ne samo mi, nego u nas ovdje još i sada ima više svijeta što ne zna čitati i pisati, nego onih što znadu. Nismo mi ostale slijepe kod očiju zato što nismo imale gdje naučiti niti zato što nismo imale volje. Sve smo mi to imale i još kako, ali ipak bilo je nešto i od naše želje i lijepe prilike koju kao građani imamo jače. Eto Veziri je 14 godina. Dvaput su je pozivali u školu i otac je nije dao u školu. Hatidža, Ajiša i Adevija prešle su vrijeme za školu a i njima otac nije dao ići u školu, jer veli, nije za žensko škola. I njih su nekoliko puta pozivali u školu. Hajru i Fatu su tri puta pozivali, ali su očevi uvijek našli neki razlog da ih ne dadnu u školu. teško naučiti, ali sada vidimo da je to laka stvar, lakše nego arapsko pismo učiti.' Mi bi želile nastaviti u školi, ako bi mogle preći u drugi razred. Ali šta bilo da bilo, mi smo naučile ono što je najpotrebnije. Ovim želimo dvoje: da i drugim našim drugaricama preporučimo da uče dok je vrijeme. Nije ništa teško kad se ima jaka volja. Treba samo pokušati. Drugo, želimo se zahvaliti gospojici Omerhodžić Izeti koja nije žalila truda nego nas je u svako doba dana kad god bi mi došle strpljivo podučavala i nje­ zinim roditeljima, koji nam svakom prilikom u svom stanu omogućiše toplu sobu gdje smo mi svaki dan učile. — Hvala im! Samo je od nas mogla ići Šefika u školu, jer joj je otac dozvoljavao, ali ona se je bojala ići u školu, jer je čula da se tamo tuku. Tri put sa i nju pozivali. Ona je uvijek plašljiva bila. Bašić Adevija iz Potočana (Derventa), Osmandžiković Šefika sa Dželinjaka (Derventa), Bašić Hatidža iz Potočana (Derventa), Mizraković Vezira Derventa, Fejzić Fatima Derventa, Sejdić Hajrija sa Dželinjaka (Derventa), Bašić Ajiša iz Potočana (Derventa). Nama je svima drago što znamo čitati i pisati. Iskali smo sve od Boga da to naučimo. Mi smo mislile da je to Molimo da ovo pismo objavite u Vašem cijenjenom listu na čemu se sve lijepo zahvaljujemo. ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК ОДГОВОР ДВОРСКЕ КАНЦЕЛАРИЈЕ HA ДЕПЕШЕ СА ГОДИШЊЕ СКУПШТИНЕ ПРЕТСЈЕДНИКУ ГЛАВНОГ ОДБОРА ГАЈРЕТА Ha депешу Њ. В. Краљу Петру II и Њ. Kp. Вис. Кнезу Намјеснику Павлу, стигао je слиједећи одговор: »Господине претседниче, Његово Краљевско Височанство Кнез Намесник благоволео je наложити ми да Вам изјавим захвалност на родољубивим жељама и изразима оданости, поднесеним Његовом Величанству Краљу и Краљевском Дому са главне годишње скупштине Гајрета у Сарајеву. Министар Двора, Милан Антић.« Ha депешу Њ. Величанству Краљици, стигао je слиједећи одговор: »Поштовани господине, Њено Величанство Краљида благоволела je примити поздраве упућене са главне годишње скупштине удружења Гајрета у Сарајеву. По Највишем налогу, част ми je изјавити благодарност. Пуковник, Ф. И. Погачник.« W КОНСТИТУИСАЊЕ ГЛАВНОГ ОДБОРА ГАЈРЕТА Главни одбор Гајрета на својој сједници, одржаној 31 јула 1940 год. конституисао се овако: претсједник Др. Авдо Хасанбеговић, потпретсједници: Др. Заим Шарац, Мехмедбег Капетановић, Хусеин Кадић и Хусеин Бркић; секретар Хамид Кукић, благајник Азиз Сарић, док су остали чланови без нарочите функдије. Ha истој сједници Главни одбор je изабрао за инспектора Гајретових интерната Хусеина Бркића, директора гимназије и потпретсједиика Главног одбора Гајрета. Из своје средине Главни одбор je изабрао ИЗВРШНИ ОДБОР, у који су ушли поред претсједника, четворице потпретсједника, секретара и благајника још и ови чланови Главног одбора: проф. A. Зечевић, Насихбег Реповац, Др. �Осман Халилбашић, Асаф Шарац, проф. За ову 1940/41 средине 3 секције, и Хусеин Бркић, Фехи.м Мусакадић, Др. М. Дрљевић и Бекир Омерсофтић. годину Главни одбор je бирао из своје то: 1) ИНТЕРНАТСКА СЕКЦИЈА: проф. A. Зечевић, проф. М. Дрљевић, проф. М. Ајановић и проф. X. Капиџић; 2) ФИНАНСИЈСКА СЕКЦИЈА: којој поред осталог спада у дужност доградња и финансирање нове интернатске зграде у Сарајеву: Др. Заим Шарац, Др. Асаф Шарац, Н. Реповад, Азиз Сарић, М. Капетановић и Мухамед Браво. 3) СЕКЦИЈА ЗА УНАПРЕЂЕЊЕ СЕЛА: Инж. Бисер, Инж. Садија Никшић, проф. М. Ајановић, Б. Омерсофтић, Др. Хамдија Ћемерлић и Шукрија Куртовић. Вирилни чланови свих набројаних секција су и сви чланови претсједништва са секретаром и благајником Главног одбора. HATMA-DOVA UMRLIM GAJRETOVIM POBORNICIMA NA JELAHU — Džema-at od tri hiljade ljudi — Na inicijativu Gajnetovih jedinica iz Teslića, Tesanja i Doboja, a uz saradnju Narodne Uzdanice iz Teslića i Tešnja organizovana je vjerska svečanost na Jelahu, srez tešanjški. Pri­ redba je uspjela u svakom pogledu iznad očekivanja. 5 jula osvanuo je prekrasan dan kakav se ove godine vrlo rijetko ukazuje. To nas ne iznenađuje, jer smo se dugo eprepiali za taj dan sa najboljom namjerom. I zbilja, svaka dobra namjera mora uspjeti. Na mjesto svečanosti prvi dođoše Dobojlije u impozant­ nom broju, jer im je to omogućila Šumska željeznica odobrivši popust od 50%. Dan postaje sve tmumiji i tmurniji, a vrijeme Sa hatme dove u Jelahu odmiče. Kao da je ova igra prirode htjela odvesti pravovjernike u iskušenje. Obruč se steže oko našeg srca, ali ipak ne gubimo nadu, jer ima i ona: »iza muke mora doći last«. Kišica počinje da trusi kao da joj je bio zadatak da opere onu veliku poljanu, na kojoj će se za koji sat skupiti na hiljade pravovjernih. I zbi­ lja, ne potraja dugo i zablista sunce na svome vedrom svaki­ dašnjem putu. Oko 10 у , sati dolazi teslićki voz pun Teslićana. Iako je radni dan ipak je omogućeno muslimanima da posjete ovu vjersku priredbu, jer su im svi šefovi odobrili otsustvo toga dana, Tešnjaci se pomalo iskupljaju i primiče se 11 sati. Tačno u 11 sati svrstaje se povorka na stanici i pod bajrakom dolazi na mjesto klanjanja. Slika je vrlo impozantna, jer se vidi kolona dugačka ne na metre nego i kilometre. Na mjestu klanjanja podignuta je prekrasna membera koja je iskićena zele­ nim brajacima i zastrta prekrasnim tepisima. Do menbere je podignut podium, koji je zastrt serdžadama i ćilimima, što nam pruža sliku kao da smo u Begovoj džamiji. Sve je to u skladu divne prirode ovoga kraja i priredbe čemu je namijenjeno. Program počinje da se izvodi. Gosp. H u s a g a A v d i ć , ugled­ ni dobojski trgovac i posjednik i agilni prosvjetni i kulturni radnik, pretsjednik mjesnog odbora Gajreta, u blistavoj narod­ noj nošnji, penje se na memberu i otvara ovu svečanost sa sli­ jedećim govorom: Draga braćo, ova današnja vjerska priredba okupila nas Узејр je u jedan veličanstven skup, čime smo još jedanput vidno poka­ zali da srnu sljedbenici Muhamed Alejhi-selama i pripadnici uzvišenog Islama. Sastali smo se danas ovdje da sve ono što se događa u svijetu posvetimo onome što je bolje i uzvišenije, da se posvetimo razmišljanju o Bogu Džellešanuhu. Teška su vremena i baš ta težina vremena nam nameće da išćemo spasa od dragog Alaha. Nad čovječanstvom viju se crni oblaci i već u pola svijeta bura bijesni. Zahvatila je nedaće mnoge države, mnoge ljude, a svaki čas gledamo da i nas ta bura ne zahvati. Od nje nas može spasiti samo dragi Alah. Na hiljade djece ostala su siročad, na hiljade ljudi žrtvovalo je svoje ruke, noge i oboje, a na hiljade nevinih života pokosila je kosa smrti. Pitajmo se zašto? Zato što naša lađa života brodi krivim putem, a mi je nismo umjeli izvesti na pravi put, jer smo se i suviše odali ovozemaljskom uživanju. Nije to slučajno. To je sasvim prirodno, jer i naš narod kaže »baci niz vodu, ako hoćeš da sretmeš uz vodu«. I vidi se, što smo god bacili to smo i sreli. Slobodan sam da reknem s ovoga mjesta da su se vjere polju­ ljale, ne samo naša nego i ostale i ja ne vjerujem u dobro, ako se ovakav put i dalje nastavi. Meni se čini da će se doći u jedan ćor-sokak iz koga niko neće moći naći spasenja. Zato, braćo, skrećimo s toga krivog puta, i ako hoćemo spasenje, izla­ zimo pravovremeno na pravi put. Ova priredba namijenjena je da nas potsjeti, da ima puta i načina za spasenje ako to mi hoćemo. Vjera u Boga, ustrajan rad i s malim zadovoljstvo — tu leži naše spasenje. U ovoj današnjoj vjerskoj svečanosti sje­ timo se onih, koji biše među nama, zajednički s nama radiše i Ume nas zadužiše da nam ostaju u živoj uspomeni. Mi, Gajretove jedinice iz ova tri sreza: Tešanj, Teslić i Doboj, stavili smo sebi u zadatak, kao što to čine Gajretove pristalice, da uvijek i na svakom koraku se sjećamo svojih dobrotvora, što evo činimo i molimo vas sve prisutne da nam budete ne samo saradnici nego i glavni učesnici. Hvala vam, braćo, kada ste se odazvali u ovako lijepom broju i ja pozivam i molim ulemu da nastavi program današnjeg sastanka. Poslije toga uči se hatma Gajretovim radnicima i dobro­ tvorima rahm. dr. Mehmedu Spahi, Ing. Mustafi Krajišniku, rahm. Fuadu Derviću i ostalim Gajretovim pobornicima, koje nemila smrt ugrabi iz naše sredine. Hatmu uči 30 hafiza i svi se natječu ko će bolje i brže da prouči, jer vrijeme odmiče a dolazi džumatski vakat. Za vrijeme učenja hatme svijet iz Tešnja i okoline stalno pridolazi i povećaje broj prisutnih. Dolazi poveća grupa Tešnjaka. Nije ni čudo, jer se među njima nalazi uvaženi alim Ahmet ef. Mulalić, čija simpatična figura uistinu pretstavlja jednog dubokog poznavaoca uzvišenog Kurana i Hadisi-šerifa. Po završetku Hatme daju ezan udvojeni mujezini i pozivaju vjernike na okup. Džema-at se skuplja i jednako pristiže. Klanjanje počinje. U međuvremenu simpatična figura imama Mulalića raste uz stepenice membere. Sve su oči uprte na tu stranu, jer se zna rječitost i misaoni govor ovog velikog pastira Islama. Hutba počinje. Početak na arapskom, ali se kašnje čuje mješavina arapskog i našeg jezika, jer gosp. Mulalić svoj aktuelni govor uvijek potkrepljuje uzvišenim ajetima iz Kurana i mudrim izrekama Hazreti Muhamed alejh-selama. 233 �1 To je bio vrhunac ove današnje naše svečanosti. U duhu Islama uvaženi alim opominje sve muslimane n a s l o g u i l j u b a v , na saradnju u svakom pogledu i uzajamno p o t p o m a g a n j e . U zajednicu i treba da ulazi svaki poje­ dinac u zajednički rad, da uvire svaki pojedinačni rad. Naročito napominje da su se muslimani udaljili od islamskih propisa odajući se raznim porocima, kao što je piće, pa ne vjeruje u dobar svršetak ako se ovako nastavi. U o v i m t e š k i m vremenima, kad bi j e s n e ve l i ki požari, moli B o g a da taj p o ž a r ne z a h v a t i nas, al i a k o nas n a p a dn e , m o l i B o g a d a n a š a v o j s k a b u d e ne­ pobjediva. Potome se prilazi na klanjanje džume-namaza. Veličanstve­ na je to slika jedne ogromne dcupine, koja miruje i giba se u isto vrijeme. Pc'sjeća na crnu skupinu koja se viđa na Revdaimutaheri i mi smo sretni da nam se bar u malom pružila prilika da imitiramo onaj skup sa Svetoga mjesta. Poslije toga hafizi uče sureta za predaju hatma-dove, koju veliki alim Mulalić uči na našem jeziku, čime se ova velika vjerska manifestacija zavr­ šava. Poslije toga se provelo vrijeme u raznim izletima i neve­ zanom govoru, Га/ретове приредбе USPJEH GAJRETOVOG TEFERICA U BANJOJ LUCI Mjesni odbor Gajreta u Banjoj Luci održao je svoj ovo­ godišnji teferič 15 juna t. g. u bašči g. Šipsa. Teferič je uspio u svakom pogledu. Lijepo dekorisana bašča g. Šipsa bila je dupke puna posjetilaca. Program teferiča bio je obilan i izveden na sveopš'e zadovoljstvo svih prisutnih. G. g. Dragan Jovanović i Bora Daniti, te gđe Carica Jovanović i Evica Daniti, članovi Narodnog pozorišta, izveli su jedan kraći pozorišni komad. Po jednu pjesmu otpjevali su g. Muha.rem Imamović, poznati sevdalija, pitomci Malkić Osman i Bzkalbašić Dževad, te pitomica mala Ifeta Katana. Sve pjesme pratio je na harmcrnkama g. Besim Parić. Svima učesnicima u programu, posjetiocima i prilagačima odbor se i ovom prilikom najtoplije zahvaljuje. Bruto prihod teferiča bio je nešto ispod 4.000.— Din. GAJRETOVA ZABAVA U KUPRESU Mjesni odbor Gajretove čitaonice priredio je zabavu 25 maja sa muslimanskim društvom »Merhametom« iz Livna. Za­ bava je bila dobro posjećena, a bilo je posjetilaca i od strane Srba pravoslavnih i Hrvata iz samog mjesta. Priloge sa strane poslali su iz Bugojna: preisjednik Gajreta g. Mehmed Mutevelić, upravnik pošte, koje je priloge sakupio u Bugojnu od ove gg.: Hajdarbeg Rustampašić, Idrizbeg Idrizbegović, Hamdija Mutevelija, Nedeljko Praljak, Sulejmanbeg Hadžibegović, Zekirbeg Sulejmanpašić, Rasim Omanović, Mehmed Mutevelić — po 20 dinara; Muharem ef. Krajinić, Mustafa Bećirbegović, Salihbeg Avdalajbegović i Muhlisija Karadža po k0 dinara. GAJRETOV TEFERIČ U JELECU (Izvještaj povjerenika) N a uobičajenom narodnom teferiču, koji se održao ovdje na »Ilin-dan«, 2-VIII o. g., sakupio sam u društvu Abid ef. Kečevića i Ejuba Perviza dobrovoljnih priloga za Gajret din. 280. Priloge za Gajret dala su slijedeća gospoda: Po din. 50 direktor Rakovski i Mustajbeg Tufekčić; po din. 20 Ejub Filipović, Zibe han. Imamović; po din. 10 Snlihaga Šljivo, Vehbija Imamović, Ejub Perviz, M. Mulabdić, M. Dupalo, Hajdarbeg 234 --------------------------- --------------------------------------- Čengić, Sulejmanbeg Jažić, Hasan Bandić, Mujage Hajrića; hanuma i Hadžić Ibro. Povjerenik: M. H. Mulabdić ТЕФЕРИЧ У СОЧИЦАМА И У ПРИБОЈУ Мјесни одбор Гајрета у Прибоју организовао je овог љета два теферича, један у селу Сочице, a други у Прибоју. Теферич у Сочицама, као уобичајени народни теферич, одржан je 2 аугуста (на Алиђун) и no жељи самих Сочичана проглашен као Гајретов теферич. Премда вријеме није било баш наклоњено теферичлијама, ипак се око подне сакупио приличан број сељака, већином омладине, и народно весеље трајало je до саме ноћи. Теферич je посјетило неколико чланова Мјесног одбора Гајрета у Прибоју, међу њима и г. Латиф Прашо, наставник грађанске школе и повјереник Гајрета у Сјеници, који je одржЗо у џамији, за вријеме џумг, пригодан говор о Гајј рету. Ha самом теферичу говорио je о Гајретовом раду r. Касим Хаџић, студент из Прибоја. Треба напоменути да je у Сочицама раније постојао Мјесни одбор Гајрета, и да вриједни и напредни Сочичани псказују много воље да ra поново оснују. To се види и иа њиховог великог одзива приликом уписа у чланство Мјесног одбора у Прибоју за вријеме овог теферича. Љетни теферич у Прибоју одржан je на11 августа. Био je добро пссјећен, премда je држан у јеку пољопривредних радова. Примјећено je отсуство омладине, позване на војну вјежбу. Поред мјештана и тежака из околних села, теферич су посјетили у приличном броју и Гајретови пријатељи из Рудог и Миоча. ПРВИ ГАЈРЕТОВ ТЕФЕРИЧ У БИЈЕЛОМ ПОЉУ Гајретов пододбор у Бијелом Пољу (Санџак) извео je 11 аугуста о. г. свој први теферич. Интересовање за овај теферич je било врло велико, утолико прије, што се знало да се теферич организује и за муслимане и за православне. 'У 2 сата послије подне, пространа ливада у Ракоњима je била сва прекривена свијетом. У програму, који je био врло сбилан, учествовале су заједнички муслиманске и православне дјевојчице, отпјевале неколико добро увјежбаних хорских пјесама, рецитовале итд. Затим су старији изводили своје тачке скоро до 4 сата поподне. По свршеном програму отпочело je весеље и трајало до у само вече. Овај je Гајретов тефгрич имао два велика успјеха. Први je успјех што се још једном манифестовала дубока братска свијест код муслимана и православних, који су до јуче били у овом крају завађени, и често пута се безразложно подвајали. Ha овом завађању су многи радили и с једне и с друге стране и из тога вукли врло велике користи. Гајрет je покушао да својим радом преко забава као и преко овог теферича још више зближи и сједини браћу, при чему долази на велико разумијевање и код старијих и код млађих. Mrt можемо очекивати да ће Гајрет на овом пољу и даље радити и да ће постићи велики успјех. Како на другим пољима тако и на овом дужни смо нашем пододбору дати највећу подршку. Други je успјех теферича у томе што су изашле, и то у великом броју и муслиманке. Иако се прије није никада изводио овакав теферич, оне су дошле и тиме показале да схваћају и разумију рад и жеље Гајретове као и потребу за оваквим теферичима. Овакви теферичи треба свима да користе, јер су они један од путева културиог и просвјетног подизања нашег �краја. Може се само пожељети да пододбор и даље настави са оваквим теферичима, који ће иматд врло добрих резултата за наш крај. ВЕЈШКИ ГАЈРЕТОВ ТЕФЕРИЧ У МАГЛАЈУ Једна ријетка Гајретова манифестација — Мјесни одбор Гајрета у Сарајеву, обновљен са неколико млађих гајретоваца, одлучио je да, поред редовног рада, ове године нарочиту пажњу поклони нашој провипцији. У ту сврху израђен je план no коме ће се почети са обиласком јединица, у циљу успоставл>ања личног контакта између Гајретове централе и Гајретових радника на терену. Детаљ са Гајретова теферича у Маглају У извршавању тога широко заснованог плана већ се почело. Прво мјесто у које je извршен поход био je Маглај. Дана 25 о. мј., на инидијативу Главног одбора Гајрета, одржана je у Маглају, у просторијама Муслиманског клуба, конференција претставника свих муслиманских села и грађана Маглаја и сусједних мјеста, која су претходно била обавијештена. Из самог Сарајева дошло je преко 100, већином млађих чланова. Коло на Гајретовом теферичу у Маглају Ha жељезничкој станици приређен je срдачан дочек од стране Гајретових чланова, претставника разних друштава и многобројног грађанства. Г. Дервиш еф. Бутуровић, шер. судија, поздравио ie госте говором у коме je дотакнувши се Гајретових успјеха, истакао: да je муслиманима данас неоп- ходно потребна слога и јединство у Свакој акцији. Послије говора г. Бутуровића одговорио ie г. Бекир Омерсофтић, замјеник држ. тужиоца у Сарајеву, да ће лрисутни Гајретови радници и омладина бити вјерни тумачи жел>а и потреба Маглајлија и настојати, да се и Маглају, као и другим сиромашним, напуштеним и запуштеним мјестима Босне, Херцеговине и Санџака поклони потребна пажња. Испред грађанства г. Омерсофтићу предала je букет двијећа дјевојчица Фата Мујезиновћ, редитујући Гајретову химну, након чега су приређене овадије Њ. В. Крал>у, Југославији и Гајрету. Тада je Гајретова музика из Завидовића интонирала државну химну, a након тога формирала се поворка, која je, са музиком на челу прошла кроз град. У 3 сата послије подне у просторијама »Муслиманског клуба« одржана je заказана конференција, којој je присуствовало неколико стотина грађана свих сталежа и сељака. Конференцију je отворио потпретсједник Мјесног одбора Гајрата г. Бутуровић и предао вођење исте г. Омерсофтићу, који се, у једном опширном говору осврнуо на сва актуелна питања, која тангирају нашег радника, тежака, занатлију, трговца и интелектуалца. Дотакнувши се вјерских, културно-просвјетних, економских и содијалних проблема, r. Омерсофтић je нагласио: да су муслимани неорганизовани, обзиром на њихове економско-содијалне проблеме, те да морају ићи напријед, као и остала браћа суграђани других вјера с којима треба да сарађују и живе у слози и л>убави. У даљем излагању говорник се осврће на поједине сталеже, na за сељака каже: да нема довољно земље, добре стоке, да je непросвијећен и осиромашио, те да услијед немања потребних кредита није у могућности да поправи своје слабо стање. Стога у задругарству види ријешење селлчког питања. Констатовао je чињеницу да наши занати нестају, a да je трговаца све мање и мање, јер не могу да се снађу. Што се тиче наше илмије и свјетовне интелигенције, она се je за последњих 20 година безразложно свађала умјесто да заједнички зађе у народ и да га несебично подиже. Ha завршетку свога говора, госп. Омерсофтић апелује на присутне, да се клону алкохолизма, хазардних игара, нерада и осталих порока, a да умјесто тога, поклоне више пажње имању и породици, како би тиме допринијели јачању своје вјерске и државне заједниде. Одмах no завршетку говора развила се дискусија. Сел>ади су се жалили на »школаше«, да су их напустили и да су они (сељаци) због тога заостали у сваком погледу. Вјерски претставници тужили су се на њихово тешко материјално стање и неразумијевање мјеродавних за њихове животне потребе, a то им онемогућава да у потпуности изврше своју дужност према народу. Нарочито ie био запажен говор г. Ћејвана Ибрахима, трговца из Маглаја, који je са пуно познавања ствари говорио о приликама на селу, истичући потребу рационалног сбрађивања земље, увођење модеоног пчеларства и унапређење воћарства. Г. Енвер Крзић, адв. приправник констатује да наш свијет у својој скромности не зна да искористи све оно, што му држава и друштво пружа, a да се с друге стране према њему поступа грубо и нетактично, na би ra требало поучити о основним правима и дужностима слободних држављана. Врло убједљиво говорио je о тешком материјалном полсжају наше породиде, na заступа мишљење, да наше женске треба да зарађују путем женских стручних школа, радионица и задруга и т, сл. као што су оне у Требињу, Стоцу и Новом Пазару. Један од говорника поред осталог истакао je и то, да je Министарство пољопривреде преко »Призада« вотирало и исплатило суму од Дин. 40,000.000.— за унапређење воћарства, a да од тога новца у муслиманске руке није ништа дошло. 235 �Г. Иамил Хујдур, учитељ, осврћући се на реферат о просвјетним приликама муслимана среза Маглајског, који je поднио имам г. Авдић Хасан еф., a из кога се видјело да у цијелом срезу има само једна мектеби-иптидаија и међу муслиманима једна једина основна школа (у-селу Шеварлијама) тврдио je, да су илузорне све друге акције док се не ријеши основно пнтање, питање просвјећивања нашег муслиманског села. Да би се што прије приступило рјешавању овог болног и најважнијег нашег питања, предложио je да се одмах, на самој конференцији, изабере један просвјетни одбор, који ће се бринути о формирању мјесних школских одбора у селима среза маглајског, те да се преко напреднијих и истакнутијих домаћина убиједе остали сељаци о потреби школе и значају просвјећивања, како се не би поновио жалостан случај: да сел>ачка депутација интервенише чак код Краљевске Банске Управе, да се у њиховом селу не подиже школска зграда. Претсједавајући je no овом предлогу одмах приступио избору ширег одбора, у који су ушла слиједећа господа: Крзић Ибрахим еф., судски чиновник, Бутуровић Дервиш еф., шер. судија, Узеирбеговић Едхембег, велепосједник, Карамехмедовић Шукрија, шеф грунт., TiejBaH Ибрахим, трговад, Крзић Расим, учитељ из Шеварлија, Вехабовић Ашир, геом., Маснић Осман, учитељ Маглај, Арифагић Хајдар, геом., Мусаефендић Хашим, учитељ из Шија, Авдић Хасан еф., имам, Омерсофтић Азиз, кројач Маглај, Делибеговић Алија, бријач из Маглаја, Хаџишефић Ибрахим, Софић Ибро, жељ. радн., Арапчић Хајрудин, суд. чин., Смајлагић Мехмедалија, noсједник, a као претставници села: Рувић Ибрахим, Делић Делија, Ћајић Ибрахим, Смајловић Хусеин, Хаџић Мустафа и Мустабашић Ибрахим. бирање мис Гајрет 1940-41, изложба хумористичких слика и карикатура, брзо црташе пред публиком шаљивих слика no познатом карикатуристи Попи Вучнику. Затим пјевају: Мехмед Мешић уз пратњу хармонике, гђа Бисера Елезовић уз пратњу гитаре, гђица Ениса Капетаковић соло пјевање и Пошто je конференција са овим завршена г. Омерсофтић се на крају захвалио г. г. Мујичићу Ибрахиму еф., претсједнику општине Добој, Абдићу Хусаги, трг. из Добоја, Хусеину Локмићу, судији из Тешња, Нуману Османефендићу из Завидовића, Сикирићу Абдулатиф еф., имаму мат. из Шија, Крзићу Расиму из Шеварлија, те констатујући позитивну страну одржане конференције, поново je апеловао на све присутне, да се приближе и да живе у љубави са својим суграђанима других вјера, јер да им je судбина додијелила да се служе истим природним благодатима. Објашњавајући потребу слоге у муслиманским редовима, r. Омерсофтић je нарочито подвукао, да су се у државној политици прошле године десили догађаји, с којима муслимани из Босне и Херцеговине и из Санџака не могу бити задовољни. Незадовољни су јер je територија на којој живе муслимани, a специјално у Босни и Херцеговини, поцијепана и подијељена без њихове жеље и питања, na ако муслимани желе, да се о њима као честитим грађанима, најбољим војницима и пореским платишама поведе рачуна приликом будућег преуређења државе, којег они траже са пуним правом, онда морају остати сложни и тражити полагање рачуна од свих оних који преко њих и у име њих буду позвани да дају своју ријеч. Завршетак говора r. Омерсофтића попраћен je са једнодушним одобравањем, уз поновно клидање Његовом Величанству Краљу. гђица Емира Хођић уз пратњу хармонике. Ha теферичу je био обилан слатки и слани бифе који je публику врло добро задовољио. Теферич je успио морално и материјално, иако je истог дана била »веселица« у Слав. Броду у удаљености од пола километра, a уз то je и у Дервенти одржата »веселица«. ЗаУБаљујући искуству и пожртвовању претсједника г. Kvp6eговића, Гајретов теферич у Бос. Броду привукао je велики број публике. Теферич су посјетили чиновници свих надлештава као и гг. официри. Посјетиоца je било и из Београда, Добоја и Зенице. У свом поздравном говору претсједник je у краћим потезима изнио резултате досадашњег Гајретовог рада, захвалившие се присутнима на бројној посјети. З а мис 1940-41 изабрата je гђица Паша Мачковић, која je добила врло лијеп дар. Томболу су сакупљале госпође Др. Стошић, Хасиба Хоџић, Шефика Бабић и Олга Јовановић у Бос. Броду, a у Слав. Броду претсједник Мјесног одбора Гајрета са гђицама Сафетом Хоџић и Надом Смиљанић, na им одбор захваљује на труду и пожртвовању за Гајрет. Затим су присутни у поворци отишли на заказани теферич, који je трајао све до пола ноћи, када су Сарајлије напустиле Маглај, a на теферичу je констатован како материјални тако и морални успјех. Хујдур Алија ГАЈРЕТОВ ТЕФЕРИЧ У БОС. БРОДУ Мјесни одбор Гајрета у Бос. Броду одржао je свој велики годишњи теферич под историјском »Тополом«, на обали Саве са слиједећим програмом: Поздравни говор претсједцика г. Арсланбега Курбеговића, лука cpehe, шаљиви затвор, 236 ------------ -------------------------------------- :----------------------------------------- ГАЈРЕТОВ ТЕФЕРИЧ У БОС. ШАМЦУ Повјереништво Гајрета у Бос. Шамцу одржала je Гајретов годишњи теферич 11 августа о. r., који je врло добро успио. Чист приход теферича износи Дин. 1000.—. Ову Гајретову приредбу посјетили су грађани без разлике на вјеру. Ha теферичу je свирао мјеони соколски џез. Гђица Девлета Репичић са успјехом je отпјевала неколико севдалинки уз пратњу гитаре. Пратили су je гг. Хасо Церибашић и Јусуф Бајрактаревић. Они су били аплаузом награђени. Затим je настало народно весеље и игранка до касно у noh. За успјех ове приредбе повјерништво захваљује свима пријатељима Гајрета који су радили на њеним припремама, како би што боље успјела. �П р н з и а и з с о м л а д м н е Г а јр е т у Кроз Гајретове конвикте прошло ie досада на хиљаде младих л>уди. Многи су се одужили свом добротвору својом активном сарадњом на терену на раду око јачања нашег најстаријег и најјачег друштва — Гајрета. Истина, има их знатан број који су га и задовољили. Изгледа, међутим, да се и у том правцу прилике поправљају. Млађе Гајретове снаге данас узимају замаха у Гајретовој организацији. Па и они који истом напуштају Гајретове домове, свјесни свег значаја Гајрета no њихову судбину и егзистенцију, увјеравају нас свечано да ће бити пожртвовни Гајретови радници. Захвални су на учињеном добру и из њих говори јака етика. Тако нам се јављају два абитуријента из Пљевал>а. Г. Мујо Брбовић вели: »У моменту кад завршавам гимназију сматрам за неопходно потребно да одам потпуно признање и да се најљепше захвалим друштву Гајрет, јер сам само његовом помоћу успио да завршим средњу школу, a да ми није било његове помоћи остао бих цијелог живота чобанин или надничар.« Г. Суљо Мујић у свом писму Гајрету, између осталог, вели, поред захвале на школовању, слиједеће: »Правилно схватајући значај рада Гајрета на просвјетном и културном као и економском пољу бићу му увијек један од многих ri пожртвованих радника«. — Гајрет ie већ давно изгубио покрајински значај, те у њему сарађују и Босанци и Херцеговци и Санџаклије и Јужносрбијанци и Црногорци, као и друга наша браћа, са истом л>убављу.« Тако нам пишу двојица наших Санџаклија. Ј-едан њихов старији друг, учитељ у Санџаку, г. Алија Никшић, поивукао je на себе пажњу својим радом. Осјећа потребу да се одужи Гајрету и то чини, поред тежине свог материјалног положаја, и уписује се у Сјеници за утемељача Гајретово^ мушког интерната у Сарајеву. Г. Мухић Исмет, Босанац, Гајретов питомац, сад чиновник »Вистада« у Вал>еву, пише свом добротвору: »Овим путем желим да изразим своју велику захвалност Гајрету, чијом сам помоћи завршио средњу техничку школу, и који ми je на тај начин обезбедио лакши и бољи живот.« Вели да има плату од 2000 дин. и да je задовољан. Наставља! »Чланарину ћу плаћати М. одбору у Завидовићу no Дин. 10 месечно, пошто овде немам прилике да развијам Гајретов рад.« Дипломирани учитељ из Мостара, г. Мустафа Мирица, извештава да je с врло добрим успехом дипломирао и завршава: »Овим путем се захваљујем Гајрету на пажњи и на уздржавању од 5 година које сам вријеме провео у Гајретовом дому у Мостару.« Будући наш алим, апсолвент Бехрамбегове медресе у Тузли, г. Љеваковић Мустафа, захваљује на двогодишњој стипендији. Његово писмо гласи у цијелости: »По налогу моје савјести, част ми je овим изразити дубоку и неизмјерну захвалност Гајрету на стипендији коју ми je друштво кроз двије године давало, чиме сам био у стању свршити 1 и 2 разред Берхамбегове медресе у Тузли. — Сад сам, међутим, завршио пети разред те медресе, na ако Бог да убудуће увијек и сваком приликом сјетићу се Гајрета и бићу међу првим у раду за Гајрет и његове циљеве.« Будући мајстор-занатлија, Гафић Хаџо, најтоплије се захваљује Гајрету, чијом je помоћи завршио занат. Поред захвале Гајрету, бивши Гајретови питомци се сјећају и својих васпитача и изричу им дубоку захвалност. Ha поштеним Гајретовим питомцима je да у животу пређу са ријечи на дјела. Нови добротворв и утелсл.очи Г а ј р е т а NOVI DOBROTVOR GAJRETA Poznati i oprobani pomagač i dobrotvor svih nacionalnih i muslimanskih prosvjetnih i humanih društava i ustanova, ugledni travnički građanin i prvak na svim poljima dobročin­ stva, mladi i simpatični Salimbeg Bašagić, Husnibegov, vele­ posjednik, jednim svojim gestom rodoljublja posljednjih dana ponovo je dokumentovao svoju svesrdnu odanost narodnom dobru i muslimanskom kulturnom napretku. Salimbeg Bašagić je upisivanjem svog trogodišnjeg prvenca Asafa za člana utemeljitelja najstarijeg i najzaslužnijeg mu­ slimanskog društva Gajreta pružio nov dokaz svoje brige i ljubavi prema muslimanskom duhovnom progresu i postao primjer služenja svojoj narodnoj grudi i vjerskoj zajednici. Salimbeg Bašagić, kao i njegova rahmetli mati Semse hanuma, rođena Džumišić, sa sestrom Zuhre hanumom, poznati su po potpomaganju svih dobrih djela i institucija, a isto tako i kao utočište sirotinje bez razlike na pleme i vjeru cijele trav­ ničke oblasti. Mnogi pojedinci i porodice svoj opstanak i bla­ gostanje duguju ovoj zaista plemenitoj porodici. Salimbeg Bašagić, prilogom od hiljadu dinara, prijavio je pristup svog sinčića Asafa u kolo boraca našeg milog Gajreta. Smatramo za našu prijatnu dužnost, da ovaj blagorodni postupak mladoga Bašagića registrujemo pred našom širokom javnošću sa izjavom zahvalnosti dobrom darovatelju, u toploj lelji, da se ostali naši imućni ljudi ugledaju u ovog novog dobrotvc .га naše uzdanice i našeg ponosa, muslimanskog kulturnog i prosvjetnog društva Gajreta. Mehmed Sulejmanpašić, novinar T r a v n i k , 12-V1I 1940. ДАЉЊИ УТЕМЕЉАЧИ ГАЈРЕТА Из Градачца: Гђа Султанија Чамо, супруга ср. ветеринара г. Едхема Чаме, даровала je за изградњу Гајретова интерната у Сарајеву своту од Дин. 500.—. Из Сјенице: Г. Сафет Беговић, геометар, посјетивши Гајретова повјереника у Сјеници и обавјештавајући се о Гајретовом раду у мјесту, уписао се за утемељача Гајрета са свотом од 500.— Дин., понудивши том приликом своју пуну сарадњу повјеренику Гајрета. Истовремно je г. Беговић уписао за чланове Гајрета своје другове гг. Рагиба Ајановића и Илијаса Фехимовића са мјесечном чланарнном no 10.— Дин. Ово je још један примјер благодарности Гајретових питомаца, у које треба да се угледају и остали њихови другови. Поглед на Травник 237 �ПРИЛОЗИ ЗА НАБАВКУ И НВЕНТАРА У НОВОМ ГАЈРЕТОВОМ И Н Т Е РН А ТУ У циљу набавке новог инвентара у новосаграђеном Гајретовом интернату у Сарајеву поведена je сабирна акција којом су до сада прикупљени слиједећи прилози: По Дин 300.— : г. Ибрахим еф. Мујичић из Добоја, г. Мехмет Ћишић срески начелник из Чајнича, г. Муратбег Пашић, претсједник општине из Бијељине, и г. "Бамил Хаџић, шеф Пореске управе из Бихаћа. Г. инж. Хуснија Башагић, претсједник Гајрета у Невесињу сакупио je Дин 225.—. По Дин 200.— сакупили су: Али еф .Орман из Љубушког, Др. Хамдија Браво из Градачца, Халид Варешлија, срески начелник из Кладња, Мјесни одбор Гајрета из Завидовића, Зијад Галијашевић, повјереник Гајрета из Теслића и Мехмед Салихспахић, управник Гајретова интерната у Тузли; no Дин 100.—: Бећир Сарајлић, груктовничар у Љубињу, Мјесни одбоо Гајрета у Устипрачи, Алија Омерсофтић, шеф суда у Прозору, Хасан еф. Ђефо претсједник Гајрета из Ливна, Ахмед Јабучар трг. из Острошца, Хакија Сиручић повјереник Гајрета из Сребреннце, Мијат Мијатовић п. претсједник Просвјете и Гајрета у Жљебови.ма, Мехмедбег Капетановић из Сарајева, Мјесни одбор из Жепча. Динара 110.— сакупио je Мјесни одбор Гајрета у Подгорици, Дин 50.— Мјесни одбор Гајрета у Билећи и Дин 28.— Сулејман Јакуповић претсједник Гајрета у Бос. Петровцу. Г. Сели.м Бабинац, општински (отагајник из Жепча, сакупио ie прилоге за набавку намјештаја у износу од Динара 430.— који су износ даровали слиједећа господа и предузећа: Нашичка д. д. Бегов хан Дин 250.—, Хазим еф. Муфтић Дин 60.— ; no Дин 30.— : Зденко Брод из Бегова Хана, Јосип Хиршфелд, Иван Ерић и Грета из Бегов Хана; Дин 20.— Јосип Рајтер, и Дин 10.— Милорад Лумовић. Сакупљачу и дароваоцима топла хвала. Agilni Gajretcv radnik, g. Selim Babinjac, opšt. blagajnik iz Zepča, skupio je 430.— Din za nabavku namještaja u Mu­ škom internatu u Sarajevu. Novac je poslan preko Mjesnog odbora u Zepču. Gornji iznos darovala su slijedeća gospada: Lumović Milorad din. 10, Muftić Hazim din. 60, Rajter Josip din. 20, Našička d. d.. Begov Han din 250, Brod Zdenko iz Beg. Hana din. 30, Hiršfeld Josip din 30, Erić Ivan i Greta iz Beg. H in a din. 30. Darovateljima neka јг velika hvala. ГАЈРЕТОВА ПОПУЛАРНА ПРЕДАВАЊА У ПРОЗОРУ У цијелом срезу прозорском постоји свега једно муслимаиско удружење са сједиштем у Прозору, које носи »МуслиSiancKo омладинско удружење Ухувст«. Ha челу овог удружења налази се, као претсједник, члан Главног одбора Гајрета r. Алија Омерсофтић, старјешина Среског суда у Прозору, који je недавно премјештен за шефа суда у Горажду, чијом заслугом су одржана у минулој друштвеној години, и то у самом удружењу, слиједећа предавања: 1) Г. Алија Омерсофтић, старјешина суда, на 8-11-1940 године, одржао je предавање : Поводом Муслиманске Нове Године 1359«. 2) Г. Мурат еф. Нухефендић, имам-матичар у пензији, 18-11 1940 године: »Поводом муслиманске календарске ЈевмулАшуре«. 238 3) Г. Инж. Григоријев Георгије, пољопривредни референт, 19-Ш 1940 године: »О важнос7и воћарства и мјерама унапређења«. 4) Г. Др. Борис Косов, срески љекар, 26-11 1940 године: »Паразитска обољења«. 5) Г. Велија Чампара, геометар, 8-Ш 1940 године: »Државна политика«. 6) Г. Хилми еф. Нумић, шер. судија, 15-Ш 1940 године: »Морални живот муслимана и муслиманки«. 7) Г. инж. Григорјев Георгије, пољопривредни референт, 21-111 1940 године: »О важности сточарства и мјерама унапређења«. 8) Г. Др. Борис Косов, срески љекар »Туберкулоза«, дана 30-111 1940 године. 9) Г. Фехим Вејзовић, управител> Народне основне школе »Култура шпанских арапа«, дана 15-II1 1940 године. 10) Г. Мухарем Нухефендић, новинар: »Ми и данашњица«, дана 21-IV 1940 године. 11) Г. Хилми еф. Нумић, шер. судија, 3-V 1940 године: »О животу и раду Мухамед Алејхиселама«. Осим ових предавања одржао je 5 предавања у Бајазит џа.мији муслиманском жеискињу r. Хилмија Нумић, шеријатски судија. ОСНИВАЊЕ ЖЕНСКОГ ГАЈРЕТОВА ОДБОРА У САНСКОМ МОСТУ Бивша Гајретова питомица гђица Муневера Алагић no свршепој школи затражила je од Главног одбора да je име«ује повјереницом Гајрета у Санском Мосту, што je Главни одбор Гајрета и учинио. За кратко-вријеме именовапа повјереница уписала je 61 чланицу и приступила оснутку мјесног женског одбора и одржала скупштину на 23 августа о. г. ради избора чланица Мјесног одбора. Вјерујући да he овај најмлађи женски одбор у кратком времену живо порадити за опште добро, нека овај гест буде примјером и осталим Гајретовим свршеним питомицама. ГАЈРЕТ У ФОЧИ Мјесни одбор Гајрета у Фочи одржао je своју годишњу скупштину у јулу ове гсдине. Из секретарског извјештаја се види да je свај одбор у минулој години постигао добре резултате. Све приредбе овог одбора успјеле су како у моралном тако и у материјалном погледу. Главном одбору у Сарајеву je псслано 14.119 динара. Гајретова читаоница се издржавала из властитих средстава и служила je као центар друштвенссти Гајретова чланства. Гајретова музика, поред свих тешкоћа, била je активна и узела учешћа на свим друштвеним приредбама. Овогодишња Гајргтова забава успјела je преко очекивања, јер je морални као и материјални успјех био врло добар. Чист приход био je 8.617 Дин. To je најбољи' доказ активности Гајретова одбора у Фочи. У Фочи се ссјећа пријека потреба изградње Гајретова дома, те je у ту сврху и одбор основан. Број чланова| Гајрета je 140. Надати се да ће и нова управа прећи интензивно на nocao и дати још боље резултате. (Извод из секретарског извјештаја.) �GODIŠNJA SKUPŠTINA MJESNOG ODBORA GAJRETA U ROGATICI Godišnja skupština Mjesnog odbora Gajreta održana je 27 jula o. g., u prostorijama Udruženja zanatlija. Pošto su izneseni izvještaji funkcionera, data je razrješnica odboru. Kandidatsku listu pročitao je g. Nail Begić i skupština je izabrala slijedeći odbor: Piretsjednik g. *Gorušanin Jusuf, civ. geometar; potpretsjednik g. dr. Tomić Alija, ban. ljekar; sekretar g. Ferhatbegović Nezir, arh. čin.; blagajnik g. Sulejman Ajanović, čin. Ouzor-a; članovi bez funkcije: gg. Prašo Munib, Hamšić Husein, učitelji •i Hafizović Edhem, obućar. Zamjenici upravnog odbora: gg. Begić Nail, direktor grad. škole; Osmanagić Smajo, upr. pošte; Avdo Daidžić, trgovac; Smajil Grebić, ekonom ban. bolnice; Stambolija Hajro, slastič~r i Ismetbeg Sijerčić, ПРИЛОЗИ ЗА ГАЈРЕТ У ПОДЛУГОВИМА И СЕМИЗОВЦУ Г. Назиф Алић, повјереник Гајрета у Семизовцу, сакупио je слиједеће добровољне прилоге: no Дин 20.— : Алић Назиф, Милан Микичић; no Дин 6.—: Карачић Перо; no Дин 5.—: 'Бебић Цвијан, Машић Салих, "Бебић Симо, Пајкић Војко, Алић Ибро; no Дин 10.—: Орлић Дане, Лепић Назиф, Габела Иво; no Дин 4.— : Шкоро Душак, Мишковић Марко, Карачић Јозо, Лонцо Стево; no Дин 3.—: Торбица Богдан, Чорбо Салко, Бошњак Јосо; no Дин 2.—: Сукмо Нико, Зеничанин Мујо, Таукић Јово, Бајић Вукан, Остојић Видак, Сул>агић Сулејмаи, Бенковић Остоја, Лазић Војно, Алић Мего, Јозић Јозо, Миладиновић Љубија, Маунага Владо, 'Бекић Данило, Цикуљак Марко, Вранеш Милан, Филиповић Раде, Маринчић-Миоч Јозо, Марић Јово, Попић Божидар, Хоџић Осман, Алић Авдо, Суша Мујо, Семић Ахмед, Херић Марко, Бајић Бошко, Хаџић Осма« Гаврић Богдан, Мирачић Перо, Трбкћ Маркс. Хаџић Ибро, Бенић Стјепан, Гога Мехмед, Табак Алија, Николић Васо, Чарапина Маријан, Иванић Шимо, Николић Саво, Барић Паво, Обреновић Обрен, Шабановић Ибро, Ћосић Алија, Тгосић Дервиш, Бегић Заим, Остојић Неђо, Ђокић Никола, Зазан Јусуф, Нумић Ариф, Шуман Андрија, Камењаш Салко, Бркић Алија, Бркић Авдо, Бркић Ариф, Пајт Салко; no Дин 1.— : Ђукић Јово, Миладиновић Ристо, Лојић Омер, Дамјановић Лазар, Маунага Михајло, Требињац Аде.м, Бошксвић Јово, Крављача Нико, Фазлић Мустафа, Скопљак Гојко, Мургић Осман, Алијагић Сулејман, Благојевић Марко, Бегић Суљо, Ђосић Мујо, Херцо Шериф, Османовић Бего, Којић Никола, Карић Алија, Јусић Ибрахим, Чуста Хасан, Хоџић Ахмет, Исламовић Авдо, Кеврић Осман, Кеврић Ибрахим, Копрђа 'Булага, Пајт Ибро, Пајт Авдија, Пајт Хусо, Рајч Иван, Суљић Авдија, Суљић Осман, Суљић Алија, Исламовић Ахмед; no Дин 0.50: Бошковић Ђорђо. Сакупљачу и дароватељима свака хвала. ПРИЛОЗИ ИЗ ПРОЗОРА Члан Главног одбора Гајрета г. Алија Омерсофтић, старјешина Среског суда у Прозору, распродао je трећи блок цигли Гајретова дома и одмах je послао 100 динара Главном одбору. Тако je до данас г. Омерсофтић у свему послао од распродатих цигла 300 динара. Нека му je хвала. НЕКА СЕ ИСПРАВИ! У извјештају Главног одбора Гајрета о раду друштва Гајрет у пр. год. погрешно je наведено да je питомац Неџиб X. Ахметовић из Чајнича. Међутим именовани питомац, чије je име штампано у списку Гајретових питомаца Гајретова шггерната у Плевљу, није из Чајнича <него из Фоче, na према томе издржавање овога питомца, које je стајало у пр. год. 2.300.— Дин., пада на терет Мјесног одбора Гајрета у Фочгђ одакле je наведени питомац. Молимо да се предња исправка уважи. Детаљи ca домаћичког течаја у Рогатици Nadzorni odbor: gg. pretsjednik Šahinpašić Idrizbcg, poreznik u penziji, Ajanović Zaim, zvaničnik i Lihić Hamdija, kafedžija. G. Gorušanin se zahvalio na povjerenju. G. Hamšić je referisao skupštinarima o rezultatima glavne godišnje skupštine Gajreta u Sarajevu. Gledajući po ljudima koji su ušli u odbor Gajreta u Ro­ gatici, vjerujemo da će ovogodišnji odbor mnogo učiniti na radu Gaj rita. P r e tp la ć u fie s e i š ir it e lis t »Gajret« I �З а х в а л е „ Г а јр е т у ” ЗАХВАЛА ОКРУЖНЕ МЕДРЕСЕ ГАЈРЕТУ Управа Окружне медрссе у Мостару сматра својом оссбито угсдком дужности да Вам овим путем изразн своју топлу благодарност на очинском разумијевању које сте показали према сиромашним ученицима ове медресе. Стипендије које сте одмах у првој години подијелили нашим ученицима и које и данас дајете, дале су хљеба оној заборављеној сиротињи херцеговачкој која ће Вам трајно бити захвална. Молимо Вас да и у будуће поклоните своју пажњу и помоћ ученицима који ће ако Бог дб да најкорисније и најнепссрсдније послуже своме сиротињском и заосталом крају. Молимо Вас да ову нашу и наших ученика — стипендиста — захвалност отштампате у листу Гајрет. Управитељ медресе: Смаиловић, с. р. ЗАХВАЛА ГАЈРЕТУ УДРУЖЕЊА ИМАМА-МАТИЧАРА Вршећи закључак главне скупштине нашег Удружења од 13 августа ове године част нам je Вам се најтоплије захвалити на свим Вашим досадашњим сусретл.ивостима напрама нашем Удружењу гледе стављања Вашег конвикта за уконачивање наших чланова, што ће свакако сво чланство нашег Удружења имати у виду и знати цијенити. Свака Ваша културна акција наићи ће на пуну потпору међу нашим цјелокупним чланством. Претсједник: . Варешановић, с. р. ПОГЛЕД HA САРАЈЕВО NACIONALNA I UNIVERZITETSKA BIBLIOTEKA BIH A sb 55/1940 4 0 3 9 4 6 3 .5 .И 240 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama 1940 Description An account of the resource Br. 5; 11 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1940 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 27065862 IIIF Item Metadata UUID db8c4ea4-29b8-4283-bd7e-ca749a894072 https://kolekcije.nub.ba/files/original/629b3dbc7aa23f044d8eaf242f7cc6fc.pdf 1e4fc1c14e1ad2729c6e50400a1e885b PDF Text Text TAKCA У ГОТОВУ ПЛАЋЕНЛ Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH SA R A JE V O ГЛАСНИК КУЛ7УРНО ПРО СВЈЕТН О Г ДРУШ ТВА ГАЈРЕТА БРОЈ 2 ГОДИНА XXII ФЕБРУАР Једна нездрава појава Прилози историји града Клобука У чему je нарочити значај грађанских Хамдија Мулић: Наше животне прилике и дијете Ахмед Мулахалиловић: средњим школама ГАЈРЕТОВ Књижевници муслимани у нашим ГЛАСНИК Даљњи упис утемељача Гајрета — Из Гајретове организације — Гајретов просвјетни рад у Бос. Новом — Рад мјесног одбора Гајрета у Бијељини — Прослава 1. Мухарема (Нове године) — Гајретове забаве у Дервенти, Требињу (Женска задруга), Какањ-Добоју, Прозору, Бос. Градишки, Санском Мосту, Власеници, Котор-Варошу, Прибоју, Лукавцу Тур., Кладњу, Острошцу, Јабланици — Добровољни прилози НАШЕ РАХМЕТЛИЈЕ И ПОКОЈНИЦИ: Хидајет-бег Реповац из Сарајева, Јакута х. Шећеркадић из Скопља, Богољуб Зорановић из Жљебова СА 1>АЈЕ.ПО ИЗДАЈЕ ГЛАВНИ ОДБОР ГАЈРЕТА У САРАЈЕВУ • ГЛАВНИ И ОДГОВОРНИ УРЕДНИК ХАМИД КУКИЋ �ГАЈРЕТ, ЛИСТ ДРУШТВА ГАЈРЕТА, ИЗЛАЗИ МЈЕСЕЧНО, ЦИЈЕНА МУ JE ЗА НАШУ ОТАЏБИНУ 60 ДИНАРА HA ГОДИНУ, A ЗА СВЕ ОСТАЛЕ ЗЕМЉЕ ПРЕКО ГРАНИЦЕ 120 ДИНАРА. ЂАЦИ ГАЈРЕТОВИ ПИТОМЦИ ДОБИВАЈУ ЛИСТ У ПОЛА ЦИЈЕНЕ КОД ГЛАВНОГ ОДБОРА ИЛИ КОД УПРАВА ГАЈРЕТОВИХ КОНВИКАТА. Власник друштво »Гајрет« — Одговорни уредник: Хамид Кукиђ — Штампарија »Босанска Пошта« одговара Јосип Гргић. �Г о д . X X II Hpof 2 С а р а ј е и о , ф е б р у а р 1941 Ј е д н а н е зд р ст а n o j crnci ПОВОДОМ ПИСАЊА У »ЕЛ-ХИДАЈИНОЈ« »КРОНИЦИ« У вези с радом Ел-Хидаје, односно у вези с тим како се у задње вријеме пише у њеном листу, осјећам да je потребно искрено скренути пажњу поштованој управи на неке лоше појаве. Због актуелности ствари, чиним то јавно. Оснивање Ел-Хидаје искрено ме je обрадовало. Одушевили су ме њен програм и њена стремљења који су изнесени у првом броју њена листа, нарочито у програмском чланку »Прва ријеч«. Ослањајући се на узвишене Кур^нске ријечи, илмија се осјећа позваном и дужном да се »посвети великој дужности упутитеља и вођа, који ће муслимане позивати да раде добра дјела, наређивати да се чини само оно што je дозвољено, a да се клони и чува свих порока и неваљалштина«. Импоновала ми je свијест да »онима који духовно воде народ треба више негсГ икоме другом чврсте и челичне воље која неће клонути ни пред најтежим запрекама и која ће увијек са вјером и пуном надом у рахмет Божји и.ћи утврђеним куранским путевима, који су најсигурније јамство за успјех«. Илмија je свјесна да je »no свом јавном дјеловању најближа своме народу« и да се она »уско повезала уз народ и с њим се срасла. Најинтимнији односи владају међу илмијом и најширим народни-Mслојевима. Илмија je најприступачнија народу и најбоље познаје душу његову. Ради тога je и дужност илмије да што дубље забразди и заоре непоорану и запуштену народну њиву*), да на тој плодној њиви посије добро сјеме, које ће још бољим плодом уродити. Интензиван заједнички рад цјелокупне илмије на овом пољу ће сигурно донијети пуне користи исламској заједници, a онда и нашој народној и државној заједници«:. Opraнизација има на уму и у програму и рад међу омладином и њено организовање, не заборавља трговину и занате, којима и она треба да помогне, свјесна je невоља и покора које су се зацариле у нашој средини и које треба лијечити. Зато ће илмија »са пуно снаге и воље радити на подизању муслимана Велике Југославије у вјерско-моралном, културном и економском погледу«. Да би »у свом културно-просвјетном раду« постигли што бољи успјех, илмија ће тражити »сарадњу свих муслиманских слојева, a нарочито hc joj добро доћи ■»сарадња наше свјетовне интелигенције и ту ће сарадњу најрадосније прихватити, да заједничким силама пораде на добро и срећу вјерске и своје г) Наш je курзив. народне заједнице.« Напокон, друштво се поуздано нада да ће »сва браћа муслимани потпуно схватити велике циљеве и задатке што их je себи друштво у дужност ставило. Увјерено je да ће сви приступити у овај велики вјерски и културни покрет кому je циљ: подигнути и препородити муслимане и noвести их љепшој и сретнијој будућности да као грађани своје велике и слободне народне државе могну потпуно извршити. своје муслиманске и своје држављанске дужности.« Како се види, програм je добар и, углавном, потпун. Он се и у пракси у приличној мјери остварује, и дјеловање Ел-Хидаје благотворно осјећа. To све сваког искреног пријатеља наше заједнице мора радовати. Мени je намјера, међутим, да се из наведеног програма Ел-Хи.даје дотакнем њена рада који се испољава у извјесном правцу код сарадње с интелигенцијом, — да бих упозорио на неке врло штетне појаве. Наиме, у задње вријеме нашла се једна група интелектуалаца која се je понудила да сарађује на рубрици »Кроника« друштвеног гласила, и то je за сваку похвалу. Али, како се у свакој акцији и послу тражи. сарадња људи који ће радити у духу стремљења и настојања оних који то воде, тако и сарадња поменутих морала би бити у духу изнесених начела које je Ел-Хидаје себи поставила. Међутим, у задње се вријеме запажа да се тако не поступа у редакцији и једном дијелу управе листа, него да се препустило дотичнима да своју сарадњу искоришћују за своја сасвим лична увјерења, која нимало нису у складу са интересима и стремл>ењима друштва и нашим општим. Тако ее друштвеном гласилу, a преко њега и друштву, даје боја и линија коју они немају и коју не би смјели имати. Тврдо сам увјерен да се није из заборавности прешло преко националног питања нашег елемента кад се у бајрамској честитци (Г. 1, бр. 1, стр. 2) истакло да Ел-Хидаја иступа »јавном ријечи да својим радом благотворно дјелује у вјерском, културном и економском подизању широких муслиманских слојева«. Како смо видјели, тако je речено и у програмском чланку »Прва ријеч«, одакле смо цитирали горње наводе, a тако je и на крају истог броја »Ел-Хидаје«, гдје се друштво обраћа »свим' друштвеним јединицама и свој браћи муслиманима« (стр. 16). Није то учињено због тога што на националном пољу не треба радити међу нашим свијетом. Taj рад je неопходан, али Ел- �» Посљедице овог наглог прелаза« (потпаХидаја прешла je преко тога да би тај посао пре* дање под Аустро-Угарску 1878) »биле су, да je на пустила другима. Наиме, стварност и ситуација тисуће муслимана напустило родну груду и огишло таква je да у томе данас нисмо једног мишљења, на исток у Турску, гдје и данас живи 300.000 бонего се, код појединаца, na и већих група, јавља санских исламских Хрвата...« чак екстремност и искључивост, који онда прелазе и у нетрпељивост. Често, a нарочито на једној 2) ». ..з а вријеме Аустрије je и почео покрет страни, искључивији смо и нетрпељивији него за национално освјешћивање муслимана, na се Срби-православни и Хрвати-католици између -се. огроман број муслиманске интелигенције оријенЗато, рдд илмије мора се ограничити на рад и натирао хрватски, али се то, на жалост, на интелигенстојање који нас спајају и сједињују. Она мора цију, односно интелектуалну омладину, углавном бити регулатор наших искључивости и екстреми ограничило. И Срби су придобили становити дио ности, настојећи да нас и такве зближава на раду муслимана, који су узурпирали власт у муслиманза нашу заосталу, запуштену и поклеклу заједницу. ском културном друштву Гајрет, којега je оснивач Илмија би требала бити дубоко свјесна и овог свог био Хрват Башагић, али ни no броју ни no значењу задатка, настојећи онда да свој рад и дјеловање нису били у муслиманском јавном животу оно, што усклади с тим. Она мора код нас развијати узасу муслимани Хрвати ...« (стр. 27). јамну трпељивост, да поштивамо интимна увјерења 3) »Радом ових пионира хрватства« (Башагића, другога. • Мулабдића, Мешића A. и рахм. Ћатића) »међу муСвим овим не мислим рећи да и наша илмија слиманима почели су се стварати предувјети, да се не треба радити на унапређењу националне свимуслимани као цјелина оријентирају хрватски ...« јести наших маса. To je неопходно, само њен рад » ... муслиманска политика била je до најноу том смислу не смије ићи и тежити ускости и скувијег времена национално безбојна*), и то je оно, чености, него мора стремити ширини. У односу што je нас свијесне Хрвате, муслимане и католике, према другима, треба радити на ономе о чему се бољело. и иначе често говор,и нашем свијету: указивати на »У најновије доба, откако je на челу муслипотребу љубави и слоге са сусједима православманског политичког водства др. Џафер Куленонима и католицима. Рад на пуној националној истовић, има много знакова да прилике крећу на боље. вјетности с једнима или другима доћи he иСтом^ Већ сама велика времена у којима живимо, потичу након јачег просвјећивања нашег народа и заљуде, да се јасно опредијеле. Др. Куленовић, као мјерног подизања његовос културног нивоа. Томе вођ амуслимана, опетовано je изјавио, да je Хрват, ће много допринијети и развијање правог, пречиште je везао свој ужи политички програм — аутоноћеног национализма и код наше крвне браће правомију Босне и Херцеговине у повијесним границама славних и католика, то јест кад и они буду јасно — о задовољење опћих хрватских захтјева. Ово одвајали вјеру од -народности. С тим у вези доћи je врло важно, јер je изјављено од'неоспорног поће и неопходно потребна трпељивост, која ће бити литичког ауторитета међу муслиманима«. (стр. 28). најбоља основа за напредак свих нас. Поново на4) »Главни ширитељи марксизма међу муслиглашавам, да je потребно да нарочито илмија узме манима су слушачи београдског свеучилишта. Беогорњи пут рада на националном пољу у нашој градски конвикт српског муслиманског друштва средини. »Гајрет« »Ооман Ђикић« потпуно je у њиховим Да горње изнесем и у јавности о овом расрукама. Некада je »Гајрет фабрицирао« великоправим, дала ми je повода нарочито једна биљешка Србе, али je то међу муслнманима и сувише непоу »Кроници« Ел-Хидајиног листа. Наиме, у задњем пуларно«. : ; броју листа »Ел-Хидаје« (Г. IV, број 4—5, стр. 131) »Марксисти су исту офензиву били подузели и стоји ово: »У Загребу je почео недавно излазити на муслиманске свеучилиштарце у Загребу, na су омладински мјесечник »Плава ревија«. Издавачи пред неколико година били загосподарили мензом листа обећавају, да ће посветити пуну пажњу бои конвиктом »Народне Узданиде«. Одатле су месанско-херцеговачким муслиманима, третирајући ђутим уклоњени, тако да су у загребачкој »Народсва њихова важна питања. Тако у првом броју доној Узданици« данас добри Хрвати« (стр. 29). нијели су, поред осталог материјала, чланак »Национална изградња муслимана и муслиманска 5) »Хрватска национална пропаганда била je омладина«. И ако информативног карактера, чладо сада међу муслиманском омладином прилично нак je тачан и пажње вриједан.2) слаба« (стр. 29). »Католици су мало радили, да муслимане придобију, a сами пионири Хрватсгва меA шта je то тачно и пажње вриједно у дођу муслиманском омладином морали су се борити тичном чланку навешћу сада у одломцима. и против наших националних непријатеља и про1) 3) »Чињеница je, да босанско-херцеговачки тив несхваћања околине, и против неловјерења од муслимани, који чине петину хрватског народа, нистране католика. јесу ни данас национално свијесни. Kao што je пред »Међутим, премда je јасно, да се муслнманске неколико десетака година било и код њихових камасе не могу одједном национално освијестити, и толичких сународњака у појединим хрватским земДа ће то дефинитивно бити тек, кад се за то.створе љама, тако je и код муслимана хрватске крви још политички предувјети, треба национално пробуувијек мален број оних, који су увјерени, да припадити што више и што бољих муслиманских омладидају хрватском народу, и да се морају као Хрвати наца, особито ђака. Кад они уђу у муслимапски јавполитички борити и дјеловати ...« ни живот као свијесни Хрвати и такви остану, a 2) Наш je курзив. *) У поменутом чланку написано je размакнутим 3) Бројеви су наши. словима. 36 �најздравија основа сложном и братском животу при томе буду чисти од гријеха многих данашњих нашег народа. A невоље и ударци који нас сналазе јавних радника, себичних и корумпираних, увјеренису једнострани, не долазе само од Срба-правони смо, да ће и муслиманске масе поНи за њима«4) славних, него и од Хрвата-католика. Па и ми какви (стр. 29/30). можемо бити сами себи, најбоље нам показује наш »E to , управо сада, на почетку школске године, политички живот. Међутим, иако je било, као што пружају се изванредне прилике за рад. Требаће и данас има, свега и свачега, опет се не напушта уложити много труда и у Босни и Херцеговини, и заједница нити окупљање у њој, јер се гледа даље у Загребу, камо ће доћи муслимански абитуријенти од овога момента, од ове грубе и страшне стварна студије« (стр. 30). 6) Напокон, на задњој страни чланка (30) у ности, гледа се у будућност. Али писцу чланка: »Национална изградња напомени под 2 стоји: »Ha почетку чланка спомемуслимана и муслиманска омладина« није стало нули смо и санџачке муслимане. Међу њиховом омдо истине и стварног Гајретова рада и успјеха, ладином теже je радити, она има мало веза с Хрнего само до тога да се о њег »очеше« и да ватском a и даљина je велика. У сваком случају не му нашкоди. Међутим, ко год жели иколико смијемо заборавити да су и то Хрвати«. бити објективан мора призвати да je његов Осврнимо се редом на наведена мјеста из порад био необично плодан и да je муслиман■менутог чланка »Плаве ревије!« ском елементу учинио и користио врло много. (1,6) Дакле, све што je — како би наши стари Највише се радило на стварању муслиманске инрекли — »турског уха« у нашим крајевима, заједно телигенције — мушке и женске, — a доста се учиса Саниаком, Хрват je; na и оним нашим бројним нило и на другим пољима. Снага Гајрета je у њеисељеницима у Турској треба поручити да су и гову чланству и његову раду. Он подузима и нове они Хрвати!? акције за које мисли да су врло корисне и неопБез обзира што објективном посматрачу ово ходне. Његов најновији потхват и чврсту одлуку изгледа смијешно, карактеристично je да се Елда се поведе једна велика акција за оснивање заХидајин хроничар с тим слаже, na вели да je то друга, како би се помогло селу и другим оазним тачно и пажње вриједно! малим привредницима, — свако ко жели добро Ha­ (21 Даље, Ел-Хидајин хроничар слаже се и поrnoj средини прима с великим задовољством и наTBnhvie наводе пишчеве о »узурпирању власти у дом да ће од тога бити великога и доброга плода. Гајрету«, на што je реагирао свако ко трезвено Тако то прима и илмија којој би хроничар хтио мисли — без обзира да ли ie гајретовац или није наметнути своју искључивост, нетрттељивост и мр— кад if* то дошло и изнесено с једног највишег жњу. Ha конференцији која je одржана 16 и 17 мјеста. Ha овоме да се мало више задржимо. Не новембра прошле године члан Улема-меџлиса г. може бити ни говора о неком узурпирању власти хаф. Мухамед Панџа измеНу осталог рекао je: »Ja v Гајрету. При његову оснивању ни оах. Башагић мислим да ћу погодити жеље свих нас ако изразим нити ико други није наступао као Хрват или Срнајтоплију хвалу Главном одбору Гајрета који бин. Поготову они бројни из свих слојева нашег припрема терен за овај рад. Ејвала вам и живјелч народа који су помагали осниваче нису то чинили кад сте схватили да v овим тешким данима помогна ochobv горњега. Ишло се једино за тим да се нете нашем елементу, да се из овог тешког стања помогне муслиманској омладини која се у то вриизбави. . . Зато ће бити дужногт свих Фактора да јеме у већем броју почела школовати овдје и на помогну ову акцију Гајрета. биће дужност свих гтрани. Национална боја дата je друштву тек у доФактора Исламске вјерске заједнице ла му и они ба наЈвећег поитиска окупатореких власти, пред са CBoie стране даду пуну подошку. Вјерујем да анексију Босне и Херцеговине. Тада долази до венеће бити. никога који неће примити oeai рад и лике и одлучне вјерско-просвјетне аутономне боркоји неће за то рећи: Хвала Гајрету!... Не може бе, на Koioi се оснивају сви каснији успјесн. Водебити љепше замисли нити узвишеније од ове коју ћим личностима тада je добро дошао сваки и сваie Гајрет започео. Ово je права исламека радиност чи ји удио v борби поотив окупатора. na им je и која тежи за тим да помогне друге. Одзив за овај iacaH и отвооен гтав Гајретових ралника добро допосао заповиједа вјера, да ми сви заједничкч сантао као доагоцјен прилог и помоћ у борби. A та pahyi<*MO. да би нам свима добро било...« Госп. борба — како рекосмо — није била уперена ни хаф. Хасан Оџекчић, џематски имам, рекао ie истом поотив кога унутоа. него поотив окупатора. странприликом: » . . . ову замисао и ову акцију нашег па. T om борбом и ставом Гајрет се може само поГајрета, браћо, ми џематски имами примили смо г носити! Кад ie већ једном сасвим јасно Гајрет стао великим одушевљењем и сматрамо да je Гајрет на на гопн>е становиште. он га je и даље задржао и врло добром путу и да ће се његова замисао. акл консрквентно слиједио. Бог да. остварити, a Гајрет ће наићи на добоу и Тешки ударци који су нас задесили иза Ослосвесрдну noTnopv код нас џематских имама v спробођења, којег су, углавном, носиоци Срби, који су вођењу ове акције . . . Мислим да ће џематски кмаонда постали и главни носиоци и претставници ми објеручке прихватити и даље пласирати мећу власти. не могу утицати на мнјењање Гајретова нашим муслиман fa. нарочито сељачким наоодом, става. Неки од тих удараца били су неизбјежни, obv Гајретову акцију...« A г. хаф. Рамиз Јусуфонеки су дошли у оном »хуку« и маху који су навић: ». ..овдЈе могу да видим и да кажем својој стали у вези са Ослобођењем. Оно што нас данас дружини ra Гајрет лијели с нама исто мишљење погађа долази од сировости нашег народа, његове и да ћамо наићи код Гајрета на пуну nornoov v том недовољне културе, — под чијим би се утицајем погледу...« (у погледу рада на селуј. Међутим. развила трпел>ивост која je најважнији темељ и Ел-Хидајин хроничар неће то да зна, jeo je њему *) Наш je курзив. стало само до тога — како сам већ рекао — да �сије зло и мржњу и ондје гдЈе им ни трага није било. Напокон, заборавља се и драгоцјени прилог Гајрета приликом започете одлучне борбе за животне потребе и принципе наших крајева! (3) Хроничар се слаже и с одломком чланка гдје се говори о опетованој изјави г. др. Куленовића о његову хрватству и о постављању питања уређења Босне и Херцеговине искључиво на хрватску основу. Нисам политичар, na да ово оцјен>ујем, само би се писац чланка, a с њим и хроничар, требао боље обавијестити о томе како je горња изјава примљена у нашем свијету, да ли као умјесна и да ли се од тога увиђа корист у садашњости и будућности, или je обратно. (4) Затим, слаже се и тражи нарочиту пажњу и за мјесто гдје се дубоко вријеђа угледно, јако и заслужно друштво Београдски Гајрет »Осман Ђикић«, кад му се душмански подмеће да je легло марксиста, док je слично друштво у Загребу (иако у горњем ниуколико боље не стоји) од свега »паћ«, јер су тамо »добри Хрвати«. Истина je да у Дому поменутог друштва — гдје je само у овој години нашло уточиште 180 студената и студенткиња, — међу осталима, има и слободоумних студената, који на све гледају слободније. Али, то je својствено омладини., и тог^ и^а свагдје гдје ње има (na и у загребачкој »Народној Узданици«). Тако je онда и у Београдском Гајрету, гдје се строго држе принципа: да се ником ништа не натурује, јер се лична увјерења и слободно развијање дубоко цијене. Интервенише се истом онда кад се у нечем пређе мјера, a блаже појаве у животу се лако поправе. Ту се ннуколико не натурује ни српски национализам, те због тога не нађе се ниједан муслиман кој'И je био у поменутом дому, да своје српство диже на бубањ, да се лупа у прса да je Србин. Због тога, од стране оних који тамо сврше нема ни оног упадног стјеривања цијелог нашег елемента у један племенски тор, без обзира да ли je тако у стварности или није. Ha другој страни, међутим, често, мало je бити Хрват и бубати се тим у прса, него треба бити нешто још виш е. . . Таквима се онда хрватство оснива, углавном, на мржњи на српство. Како их вгћ има приличан број који су пошли тим водама, то се онда настоји пренијети и на наше масе. Али, народ неће томе подлећи, јер ће ипак превладати свијест и увјерење да му je његов сусјед најпречи, те да мора настојати да с н>им живи у миру и братској слози. — Поново подвлачим, потпуно сам свјестан невоља, тешких увреда и осталог што нам с времена на вријеме дође са српске стране. Али борба против тога не смије нас отјерати у једну крајност од које стварно ништа нећемо добити, него на крају може нам само велико зло донијети. Евентуално Ел-Хидајино слагање с национализмом који изазива искључивост и 'истакнуту мржњу значила би не само отворено стварати раздор међу нама муслиманима него и водити нас у највећу опасност, што je свакако врло далеко од програма и стремљења ЕлХидаје. Прије коначне одлуке да се неко приклони овој акцији треба добро промислити и погледати да лн нам и с друге стране не долазе слични ударци и зла, само што на њих нисмо реагирали у доличној, односно једнакој мјери. Стварно, чим се и хрватској страни указала прилика да има власт у сво- јим рукама, убрзо се видјело да се и ту ради исто. To су показали: случај са премјештањем и разјур-ивањем чиновништва, прегруписавање општина, уношење распећа у школе и општинске домове и сл Понекад je тај посао стварно »подземан«, који се осјети у правој боји и пуној мјери тек након дужег времена. (5) Напокон, хроничар се слаже и с оним мјестом у чланку у коме се препоручује хајка на нашу омладину. Међутим, мјесто да се у »Ел-Хидајиној« »Кроници« то препоручује, Ел-Хидаја би најозбиљније требала настојати да (напријед изнесену) своју улогу регулатора нашнх искључивости и екстремности пренесе и на свој подмладак, на омладину у нашим вјерским школама. Ha њу су се већ устремили бројни агитатори, a то се тражи и у чланку загребачке »Плаве ревије«. У истакнутом »Ел-Хидајином« чланку »Прва ријеч« упозорава се на потребу чувања омладине од вала погубног материјализма, али je исто тако потребно чувати га и од екстремности и искључивости и у националном погледу, што je у неким нашим вјерским школама узело већ увелико маха. To се већ осјећа као велика невоља и терет у животу наше заједнице. Све je ово изнесено само због тога што се оном бил>ешмом у »Кроници« »Ел-Хидаје« прешла свака мјера и што су се њоме погазили сви обзири. И раније се запазило да je поменута »Кроника« једнострана, али из обзира према цијењеном друштву Ел-Хидаје и према уваженом уреднику њена листа прелазило се преко тога. Прешло се и преко једног предавања које je прошлог Рамазана организовала Ел-Хидаја, a у коме je предавач изишао са упадљивом пристраношћу, нарочито апострофирајући оне између нас који су наклоњени једној страни. Иако je говорио врло истакнути претставник Ел-Хидаје, његов став није се узео као став претставника друштва, него се узело као увјерење једног, такођер уваженог, човјека. преко кога (интимног увјерења) треба прећи. Међутим, није се могло прећи преко истакнутог начина писања у »Кроници«, односно преко искоришћавања ЕлХидаје за своје рачуне, сасвим екстремне. Ел-Хидаја »нам je потребна као кора хљеба«, како je то на прошлој годишњој скупштини констатовано, 1и она мора бити поштеђена од нетрпељивости и екстремности, да би нас тако — као што сам већ рекао — зближавала и сједињавала! Ономе ко ме зна не требам нарочито истицати и наглашавати да ово што сам написао и каквим je тоном понегдје изнесено не долази од неке моје нетрпељивости, завидности и сл. Они знају, a и • другима велим, да се искрено радујем свачијем добронамјерном и племенитом настојању, и то дубоко цијеним. Трпељив сам и нимало нисам загрижен ни у ком погледу. Па и горњи напис није дошао због неких супротних порива. У овом случају, ja сам и члан и сарадник ЕлХидаје, и од срца друштву желим свако добро и напредак. Због свега тога, налазим да je потребно Да мјеродавне упозорим на истакнуте слабе и врло незгодне појаве. Мустафа Ајановић �П р и л о зи истори Ји гр а д а К л о б ук а (Наставак) Послије опсаде Клобука од 1807 г., посвећена je већа пажња изградњи цистерна (чатрња). Направљене су три, a за једну се зна да je била хајрат Хаџи-Кадуне Беговић. Ta се чатрња налази непосредно уз клобучку џамију, чије се рушевине и даиас добро распознају. Џамија je саграђена послије клобучке опсаде од 1807, a саградио ју je Хамзага Беговић, син клобучког диздара Омераге. - \ i • - ^ З'. Вође бранилаца били су Арслан-капетан КапеТсновић и диздар Арслан-ага Беговић. Арслан капетан je покушао једном приликом да иепадом из Клобука спријечи долазак Руса преко Грахова. Тада je био заробљен a доцније и по.сјечен. Њега спомиње и народна пјесма слиједећим стиховима: Сваки јаше свога гооподара, A Џараџа Арслан-капетанаОчито je да су у опеади Клобука учествовали и кметови клобучких &га. Диздар Арслан-ага Беговић je био познат и као учен човјек. Његов нож, бјелокорац са мерџанима, чува се и данас као породични аманет у кући Рашида Беговића20). Опсједнути Клобук могао je да има око 300 бранилаца, рачунајући да су Корјенићи у вакту Адема Зукова Шеховића имали 400 пушака. Положај бранилаца био je. и сувише тежак. Поред оскудице у води, било je много потешкоћа и са исхраном. У најкритичнијим данима, кад су удружени Црногорц-и и Руси 'притијеснили браниоце, јело се и коњско месо. Уз то у тврђави иије било довољно ни муниције. Понекад су браниоци вјештим маневрисањем хватали руске топовоке кугле и из њих вадили барут. Te су кугле биле тешке и no 12 ока. Пошто су топовске кугле имале дугачке фитиље, то су браниоци, највећим дијелом, имали довол>но времена a и окретности да кидају фитиље и тим спрјечавају експлозије. To су Руси примјетили, na су поткраћивали фитиље. Али су се браниоци и у томе сналазили. Дјевојке и младићи, чији je то био главни nocao у одбрани, хватали су топовске кугле, замотавали их у мокре чаршафе и затим бацали у каблове напуњене водом. Ha тај начин, добрим дијелом, су спрјечаване експлозије. У том врло рискантном послу су се истакле клобучке дјевојке, од којих су гри нарочито и запамћене у народној традицији. To су биле: Џевахира, кћи клобучког диздара, нека Чубриловићка и једна дјевојка из породице Пуповића. Кад je травнички везир, послије опсаде, долазио у Клобук, одликовао je јуначке дјевојке. Џавахиру je узео за свог сина, Чубриловићку je 20) Ha ножу има натпис који гласи: Власник, клобучки диздар Арслан (1208i). одликовао златном челенком, a трећа je била шехит. Вриједно je споменути да су се браниоци у очајању лаћали разних средстава. Тако, кад су Руси n Црногорци направили општи јуриш на главну капију, Клобучани су се одбранили бацањем кошница. И тако су им разјарене пчеле спасиле тврђаву. Енергични и довитљиви браниоци Клобука издржали су јуначки опсаду и дочекати помоћ коју им je водио Али-ага Дадић и француски генерал Лоне. По народној традицији, клобучке are су се обратиле директно маршалу Мармону за помоћ. Крвав махзар, са потписима и мухурима ara и са прстима жена и дјеце, што одговара поменутој пјесмн: »Сиротињске прсте ударају«, био je однесен у Дубровиик Мармону. Махзар je пронио из опсједнуте тврђаве Фазлија Куртовић. Kao и народна пјесма и народна традиција зна да су на Клобук дошле двије војске у помоћ. По традицији, одвојено je оперисала турска од француске војске. Турска коњица, под командом Алиаге Дадића, ишла je уз Требишњицу преко Нецвијећа и прешла преко ријеке код Ушћа. Предња одјељења су водили Махмутага Пајић и неки бајрактар Кајтаз, кога не зна народна пјесма. Примичући се падинама Клобука, Пајић je наишао на руско-црногорске претходнице на Марковој Греди, одакле их je потиснуо. Напредујући уз Сушицу, десну приточицу Требишњице, Пајић je избио на Гомилу под Клобуком. И ту су разбијене црногорско-руске претходнице. Убрзо je и главнина турске војске под Дадићем пристигла и приближавала се Клобуку. Чим су браниоци видјели под тврђавом турску војску. отворили су капију и навалили на противника. Ситуација за Русе била je критична. Невјешти борбама у кршу, смели су се. и дошли међу двије ватре. Црногорци који су, изгледа, били иодаље од твођаве n топова изишли cv са мање губитака. Борба кије била дуга, али je била крвава. Охрабрени, браниоци тврђаве су се у овом боју и нарочито истакли. Први je дао езан на руским топовима Хамзага Беговић. Корјенићи су имали и знатних жртава. У току опсаде погинуло их je око 40, a међу њима и стари Арслан-капетан. Руса je, како смо видјели из франпуских докумената, погинуло 350, a заробљено 50. Народна традиција не зна за сјечу глава у овом боју. Француска војска, под командом генерала Лонеа, кретала се узводно и избила преко Поклонца у Ластву и дошла на Рујево брдо. Ту je логоровала, na се и данае једно мјесто зове Табориште, што je свакако успомена на Французе. Док je Лоне био на Рујеву брду, дотле je био завршен 6oi на Клобуку. Он je на том брду чуо руске трубе које су давале знак за предају. Ражљућен, сигурно ради неизвршења заједничког опеоациског плана, кренуо je Лоне према Клобуку. Незадовол>ан са изроћењем операпија, он продужује уз Космаш и избија на Вилусе. По повратку, би замољен да извпне за овакво извођење операцијског плана. Лоне 39 �прима заробљене Русе и са заробљеним топовима одлази у Дубровник. Очевидно je да je било тешко нередовну турску војску подвести под јачу дисциптину и тим осигурати заједничку сарадњу са модерном војском, каква je била француска. Нар-одна традиција, пре.ма свему изложеном, разликује се од савремених француских извјештаја који говоре да су и Французи учествовали у борби под Клобуком и ту спасили заробљене Русе. Kao успомена на Русе и данас je у народу позната московска година и московски вакат. Стари људи и данас рачунају веће временске периоде no Москову. Код Клобука се стрме стијене зову Московске плоче, куда je већи дио Руса био натјеран и ту се поломио. Kao успомену на овај знаменити догађај из историје Клобука, поред већ поменутог натписа на стећку у самој тврђави, био je уклесан натпис (тарих) над градском капијом, али je са њом заједно и нестао30). Корјенићи и Клобук у XIX вијеку Важнијих и знаменитијих догађаја нема у првој половици ХЈХ вијека. Корјепићи су припадали под Требињеж имали су знатна утицаја у погоаничним сукобима с Ц рн^орцима ради Грахова. Али-паша Ризванбеговић je водио рачуна о клобучкој тврђави, na iv je ји поправљао. Њ егов чувени каваз-баша, Ибрахим-ага Пијулија, изводио je те послове нимало^обазриво. Корјенићи су и у овом времену давали знаменитих и воиједних људи. Тако je, на примјер, Убејдулах-ага Шеховић био главни опу^омоћеник Али-паше Ризванбеговића. приликом склапања Цетињског мира 1838 г. Послије погибије Али-пашине, 1851 г., у погоаничнр области долави турска редовна војскааекер. Тако je турска оедовна војска поетрпјела гтоаховит пораз на Грахову Смаја 1858), под Ферик-пашом. Te je године. послије граховске битке. био опеједнут Клобук. Копјенићи cv га одбра'10) По народној традицији била je и ранија још једна опсада Клобука. По свој прилици, то je било 1737 г. Тада су се водиле борбе с једне стране из.међу Аустрије и Турске, a с друге стране између Венеције и Турске. Ратови су завршени Београдским миром 1739 г. 1737 г. Ришњани с Млечићима су напали Клобук. Вођа Ришљама био je Буровић Иван. Корјенићи су успјешно издржали опсаду. Помоћ им долази из Фоче. Удружени Корјенићи и Фочани крваво су разбили Млечиће и Ришњане у Бијелој Гори. T o се мјесто и данас зове Собља Љут. Интересантно je рачунање у већим временским интервалима. Тако су стари Корјенићи рачунали no већим догађајима: Од Млечића до Москова 70 година (1737— 1807), од Москова до Шваба 70 година (1807— 1878). ншш уз помоћ турских нередовних трупа, Арнаута. Te године послије тачно утврђених граница измећу Турске и Црне Горе, ловукли су се муслимани из питомог Нудола. Од граховеке битке na до оку. пације Х ерцеговин е од стране Аустроугарске, у Клобуку се налазио један одред турског аскера. Аскер се повукао уочи окупациЈе, na су тврђаву опет чували Корјенићи. Beh je и у нашој историској науци утврђено да Су највреднији и најбјешњи херцеговачки муслимани 'били баш Корјенићи. Они су се нарочито истакли у времену пропадања турске државе, за доба херцеговачких устанака и аустроугарске окупације Послије пада Никшића, 1877 г., Корјенићи се мијешају с'Никшићанима и у Мостару чине, заједнички, испаде. За кратког Хамзићева царства v Мостару, Корјенићи су били елеменат анархије. Учестовали су у убиству важнијих турских функционера и мостарског муфтије Карабега уочи уласка генерала Јовановића у Мостар. Корјенићки муслимани узимају најактивније учешћа у борби с Аустроугареком. Повезани мећусобно, под воћством бимбаше Адемаге Зукова Шеховића, Корјенићи су давали јуначки отпор окупатору и правили бравуре каквих je било мало у овом mvthom времену. У одбранш Пљешивца, с храбрим Ризванбеговићима, узимају видна учешћа, a код Жегуље дају, под воћством Адемаге Зукова Шеховића, највиднији доказ CBior јунаштва. Готово читава аустриска компанија страдала je v cvкобу на Жегуљи. али je и највиђенији Корјенић, Адемага Шеховић погинуо. Послије ових крвавих догаћаја, Корјенићи се повлаче према Требињу и v Горичком Пољу, k p a ј Требиња, 15-1Х-1878 г., дају опет доказа свог јунаштва и витештва. И ту cv разбили и готово уништили једну цијелу компанију. Послије тога повлаче се у свој ужи крај, Корјениће, сматрајући да ће моћи да дадну посљедњи отпор у утврђеном Клобуку. Окупљени v утврђеном Клобуку, Корјенићи су покушали и посљедњи отпор. Опсада je трајала 12 дзна, a no аустриским извјештајима. притшеме ?г напад на Клобук почеле су 20 септембра. a Клобук je пао 28 септембра, послије крваве одбране. За то je требало кренути у акцију 3 бригаде31). (Свршиће се) Хамдија КапиџиН *') ^г. М. Mamdlc. Povijest okupacije Bosne 9 Hercego­ vine, Zagreb 1910, стр. 70—72. Га/ретова г о д и ш њ а забава одрж аЋе се у суботу, б марта о. г., уН ар. П озориш гу У лазиице за опу 40 заб аву п р о д а ју се у Г а јр е т о и о ј к а н ц е л а р и ји �У че м у / е н а р о ч и т и значаЈ гр ађ ан ски х пж ола Питање грађажжих ш ш а за нашу јавност још увијек je нерашчишћено питање, иако je оно код нас — стицајем прилика — постало питање о којем се често расправља. У другим културним државама то je гситање већ рашчишћено како са гледишта просвјете тако и са гледишта друштвених потреба, и ушло je у нормалан развитак. Код нас још увијек нема довољн-о разумијевања за ову врсту школа. Нарочито га нема у неким нашим покрајинама. Не само то, него грађанока школа се често и потцјењује, нарочито у упоређењу са другим нашим средњим школама, односно нижим средњим школама, н. пр., са гимназијама. Наравно да je то' неоправдано. Због тога што je наша јавноот необавијештена, a, поготово ако je погрешно обавијештена, трпи наша заједничка ствар, трпи наш прнвредни, a у вези с тим и културно-просвјетни напредак. Ja имам намјеру да овдје укажем на значај грађанских школа код нас данас и сутра, с нарочитим обзиром на данашње прилике и на наше економско, културно-просвјетно и соцИјално стање у скорој будућности. М« смо земља која има досга рудног блага и на томе би нам многе нације могле позавидјети. Простором који заузимамс* и- згодннм географским смјештајем ми, може се рећи, данас играмо важну улогу на међународном тржишту. Ми смо важан чинилац и као произвађач и као понуђач. У новије вријеме ова привредна улога Југославије све je јача и знатнија. »Потребе народног иметка налажу већи индустријски замах са сврхом што веће независности од других земаља.« Околности у којима се налазимо — за разлику од оних прије Свјетског рата — траже од нао да се тежиште народне просвјете da културно-просвјетног рада пренесе на економско-привредни рад. Тако, дакле, проблем привредно-индустријског, односно економског просвјећивања постаје све важнији и важнији, без обзира да ли he народна привреда бити извођена рационално на основи приватне иницијативе, илк планске — државне привреде (дириговане) као што их имају већ неке државе. За наш привредни развој потребно je у главном: да имамо природног богатства, повољан географски смјештај и згодне саобраћајне везе са свјетским тржиштима, те да имамо становништво коje je привредно просвијећено и које he знати да своја природна блага (земљу, шуму, руднике и стоку) искористи, да их рационално преради. Ми посједујемо све услове, осим овог посљедњег, те ако уважимо ону народну пословицу: »Боље je знати, него имати«, онда можемо рећи да нам много недостаје. Да се организује рационална привреда и да она узнапредује, морају се оспособити народне масе. Мали број појединаца ту не значи ништа. Није доста да ми имамо довољан број сгручњака 'из области технике, медицине, кемије, права, филозофије и других наука. Данашња привреда тражи стручњаке ратаре, воћаре, занатлије, индустријски и банкарски образоване људе итд., јер без стручњака из тих области многобројних ситних радиности привредног карактера нема рационалне привреде. Без њих би се морали задовољити примитивном привредом која не може ни појединцу датн оно што му je потребно, a камоли народној привреди као цјелини. Само зато што се код нас још и данас примитивно изводе пољопривредни радови, ми, иако смо пољопривредна земља, не можемо често ни најудаљенијим нацијама да конкуришемо на најближим трговима. Наша привреда, дакле, оскудијева са стручно образованим пољопривредницима. Тако je исто и са занатима и трговинама (нарочито у унутрашњости), a са индустријским радницима поготово. Уколико, ипак, имамо неку напреднију привреду, то није заслуга домаћих људи, него странаца. Нарочито je наша индустрија овисна од стране- квалификоване радне 'снаге. Присиљени смо запошљавати странцг. Усљед тога све већа незапосленост нашег свијета и сталан одлив надница у иностранство. Усљед искоришћавања нашег рудног блага помоћу -страног капитала и незапослености нашег становништва сиромаше наше привредне јединице, сиромаши наша читава земља. Te лоше појаве нашег привредног живота опомин»у нас и тјерају да што прије и са много воље и заузимања приђемо стварању домаћег кадра привредних стручњака. Свакако да he наш човјек у своме раду имати пред очима не само лични, него и заЈеднички интерес и вршиће по.сао са доста љубави, савјести и самопрегарања. Од странаца се то не може нити захтијевати, нити очекивати. Мора ее, дакле, најозбиљније прићи раду у томе правцу са цил>ем да нашу привреду подигнемо » поспјешимо њен развој, тако да достигнемо напредне европскг народе, да се изравнамо с њиховим привредама и да међу њима заузмемо достојно мјесто. To можемо учинити ако образујемо народне масе. A како то да учинимо? Како да оспособимо наш подмладак у правцу стручног образовања за разне гране наше привреде? Наравно да je то најлакше и најуспјешније путем школа. A путем којих школа? Да ли су за то достатне основне школе? Гимназије и стручне школе? Да видимо: Основна школа не даје нити потребно опште, нити стручно образовање за разнолике савргмене привредне послове. Осим тога, ученик основну школу завршава обично у једанаестој години живота и, ако тада стуш* у праксу одабраног позива, он у тој својој првој младости није толико1 тјелесно јак, да издржи сву тежину гтосла који га чека, нити je толико духовно развијен да схвати тај рад, који je често претежак и замршен. Дијете се под таквим околонстима неће правилно развијати. Њему још треба дјечјег забавл>ања » оно неће моћи озбиљно схватити замашност учења свога практичног рада и усавршавања. Дијете се у тим годинама не смије преоптеретити непрестаним тјелесним или духовним радовима, јер би закржљало. Оно још треба духовне свјежине, слободе, физичког одмора и гимнастицирања. Дужност да мар- ______ _____________ _____ 41 �љиво прати рад у школи, без присиљавања, страха и тираније неће сметати ништа његовом развоју, него напротив помоћи ће му. A када ое ојача тјелесно и умно, тамо око петнаесте године, онда нека ступа у праксу. Тада ће je сасвим другачије схватити и вршити, него ш онда у једанаестој години. У гимназијама наш подмладак стиче опште образовање као основу за даљн»е школовање на универзитетима и усавршавање у областима појединих наука. За такво дугогодишње школовање већина нашег свијета нема могућности. A и кад успије да се •ишколује, шта ће када заврши, када не може да добије запослење? (Свак хоће да буде државни, или самоуправни чиновник, иако су и ови редови већ скоро пролетаризовани.) Није могуће, дакле, да се свак посвети нскључиво науци. За оспособљење у разноликим гранама при>вреде недостају нам стручне школг. Трговачке академије и технике су средње школе које примају ученике са четири разреда гимназије и положеним нижим течајним испитом. И за ове школе већнна наших свршених ђака ооновних школа нема могућности да их похађа, јер и оне траже дугачко школовање, a и претходно школовање у гимназијама. Осим ових постоји код нас још мален број чисто пољопривредних и чнсто занатских школа, које ни приближно нисусу дтању да задовоље потребе наше пољопривреде и нашег занатства. Рекли смо да прве (тј, основне) школе не дају ни издалека потребно знање за живот и праксу. Друге дају опште образовање и не оспособљавају за живот. Tpehe су за економски слабије стојећи свијет (a тога свијета je већина) због вишегодишњег школовања неприступачне. Указује се потреба једне школе која ће просвјећивати омладину у добу од једанаесте до петнаесте године, која ће опште образовање стечено у основној школи> увећати до оне мјере која je потребна сваком члану нашег друштва, обзиром на културни »ниво« времена у којем живи и — напокон — која he ту омладину стручно спремити. Такве школе, које нису ни основне, ни гимназије, ни средње стручне школе, треба да омогуће школовање оних многобројних генерација свршених ђака основних школа, које из било којих разлога не намјеравају да се у каснијем животу посвете науци, или чиновничком позиву у државним, бановинским, општинским, или којим другим службама, него желе да живот проведу у практичнопривредним радиностима на пољу привреде, заната, индустрије, трговине и банкарства. Te генерације у тој школи треба да допуне своје опште образовање започето у основној школи и да се припреме за практично-стручни рад у будућем звању. A такву школу ми баш имамо — као продукт новог времена. To je грађанска школа. По своме рангу она je нижа средња школа, a у поређењу са нижом гимназијом, она je на истој висини, шта више, она посједује извјесна преимућства, али о томе немам намјеру овдје да пишем. Хтио бих да нагласим да je данас најбржи пут, и једино подесан пут за привредно просвјећивање наших народних маса, паметна и добро оргачизована настава кроз школе, и то кроз грађанске школе. Истина, ми имамо и стручне школе, na 5и се њихов број могао умножити рећи he неко — да се омогући приступ у н,их и сиромашнијем свиt TV Али отварање таквих школа у свакој варошици, или селу немогуће je, jep гражи огр,о,м„е своте новаца. Осим тога, »ихов наставни програм и начин рада није покретан и еластичан да би се могао прилагођавати према разним мјестима и кра јевима. A чим je број таквих школа мали, сиро машнијем свијету није омогућено школовање. Гра ћанска школа једино je подесна за привредно обра зовање ширих слојева. Она je с том једином сврхом и основана. Њу je та потреба тражила не само код нас, него и у другим културним државама. Hama грађанска школа прошла je и неке своје рсзвојне фазе. Данас она није в ти е у почегном стадију, него у снажном замаху ка нормалном развоју. Покретна je и доста еластична, те се прилагођава приликама. У том погледу смо много научили од Француза, који имају најеластичнију грађанску школу. Ми данас имамо три типа грађанских школа: пољопривредни, трговачки и занатскоиндустријски. Пољопривредни тип превладава на селу, a остала два у граду. Иако наше грађанске школе постоје релативно кратко вријеме, њихов благотворан рад се већ осјећа. Нарочито се тај рад осјећа у крајевима који су прије 1918 године били под Аустро-Угарском, гдје су такве и сличне школе почеле радом још прије 50 година. У осталим крајевима нашим, гдје се je лила крв за Слободу и Јединство наше, ове школе су почеле тек послије Свјетског рата. Иза Свјетског рата интерес за ове школе расте, иако не у свима крајевима подједнако. Ипак морамо признати, да, у упоређењу са осталим културним народима у Европи, у том погледу заостајемо. Утјешно je то, што се примјећује разумијевање и рад мјеродавних, који у најновије вријеме убрзано раде на унапређењу свих фактора за процват наше привреде. Данас грађанска школа није више »лоша копија« ниже гимназије, или некакав »сурогат« — како се je некад рекло^него je то веома модерна и веома корисна установа. Корисне посљедице оваквог рада на уређењу грађанске школе и унапређењу народне привреде даду се предвидјети. Једна од тнх je измјена у саставу друштва: развијају се и јачају привредни сталежи. И то наши домаћи привредни сталежи, a не страни, који су досада, (a још и сада) с наших леђа живјели и богатилн се. Помоћу грађаноких школа имаћемо своје просвијећене и способне занатлије, трговце, своје индустријске и банкарске стручњаке — дакле, ове школе извршиће и један важан национални задатак: национализирање свих грана прирведе, нарочито градске привреде. He могу a да нарочито не нагласим социјални задатак ових школа. Данашње прилике су јако тешке. Дипломирани филозоф, или дипломирани правник, н. пр., na не може да нађе запослење. Онај са правом не може ни званичник да буде. Докторске титуле данас не доносе обавезно завидне положаје у друштву често пута оне ништа не помогну. (To су, разумије се, жалосне чињенице!) Данас je доста оних који су факултетски наображени, na немају занимања. A шта je тек са оним који не могу нити гимназије да заврше, него прекину школовање? Они редовно нису ни зашта. Нису добили �спрему за живот, a нису довршили своје науке. Па •и да су довршили и своје родитеље коштали и »црно иза ноката«, опет можда иду у »интелектуални пролетаријат«, због »хиперпродукције интелигенције« — како се то обично каже. Ово треба да je озбиљна опомена свима нама! Ha једној страни »хиперпродукција интелигенције« и »интелектуални пролетаријат«, a на другој потреба за стручно образованим и квалификованим »средњим сталежом«. Ta друштена неуравнотеженост мора се уједначити у интересу нашег друштва, у интересу наше државне заједнице. A ту баш задаћу имају грађанске школе. Када би ми чинили како je чинила наша најпросвјећенија славенска држава, бивша Чехословачка, када би ми слали 25% од Ha­ rne 'Овеколике омладине у стручме школе, a 5% у гимназије — као што je код нас обратно — онда би ми за кратисо вријеме имали просвијећен и способан наш »средњи сталеж«, који je »кичма државе«, имали би сасвим другачије уређено друштво у којему би сваки члан заузео своје право мјесто и у којему би владала једна складна равнотежа. Сви би чланови били способни за практнчан и бољи социјалан жив-от. Друштво би било уравнотежено у демократско друштво, a то значи да би било онемогућено евентуално лредалеко скретан>е у лијево. E to , to je велика соцнјална важност грађанских школа, коју сам хтио нарочито да нагласим. Грађанока школа no свом задатку je самостална, што значи да je сама собом довољна да ученика оспособи за практичан живот. По својој гтрироди она je завршна школа, за разлику од основне и средње школе, које то нису. Ипак, н>ену везу са осталим стручним школама треба појачати, јер ап•оолвенти грађански* школа имају све услове да буду (у упоређењу за гимназијалцима) код прелаза у техничке, трговачке и друге стручне школе повлашћени, a не подвлашћени. Наравно, да je ово, као и још много других питања унутар организа- ције саме грађанске школе и у вези са грађанском школом, која треба са доста пажње и разумијеван»а постепено рјешавати. Успјех грађанских школа, разумије се, овисан je и од наставног програма, метода оствариван>а тога програма, као и од наставника који тај програм остварују. У то не улазим, него само напомињем да je садашњи наставни програм ових школа доста напредан, a наставниди грађанских школа добијају солидно образовање у Вишим педагошким школама. Тако се каже да Француска и ми имамо данас најспремнији наставнички кадар. Да завршим: Вриједност грађанских школа увидјеле су све европске државе. У Чехословачкој су оне најважнији фактор њеног привредног прогреса. Ту су оне постале права народна потреба. У Мађарској ниједно дијете- не може ее посветити никаквом привредном послу, што претходно неће завршити овакву школу. У малој Бугарској има преко 1300 грађанских школа у којима je омогућено потпуно бесплатно школовање младежи између једанаесте и петнаесте године. Зато, отворимо очи и увидимо да нам je пријеко потребна рационална привреда: рационална трговина, рационално занатство, индустрија и пољопривреда, која ће ојачати привредне јединице, a ове опет нашу државну заједницу. Ојачана државна заједница омогућиће још рационалнију привреду, коja ће одговарати времену у којем живимо и због које ћемо моћи стати на равноправну ногу са привредом осталих културних народа у Европи. Шаљимо дјецу у грађанске школе и оспособимо их за практичан живот! Ha тај начин ћемо извршити један велик друштвени и народни задатак, на тај начин ћемо извршити и највећи задатак према самим себи! Шефик Бешлагић Књижевниии муслимани у нашим сред, школама N a š e ž iv o tn e p r ilik e i d ije te Често се чује приговор с разних страна што се у проучавању наше књижевности у средњим школама не води никако рачуна о оним муслиманима који су писали књижевна дјела на нашем језику. Доиста, у нашим средњим школама се уопште и не спомиње књижевни рад муслимана, као да га никако ннје ни било. Штавише, о том књижевном раду, врло често, не знају ништа ни они који предају историју југословенске књижевности, јер се муслимани књижевници не проучавају ни на уннверзитету. Овим су се питањем заинтересовале и наше вјерске власти, na се je г. Реис-улулема још 2 јула 1938 године обратио једним дописом г. Министру просвјете у Djeca su od uvijek bila nerazumijevana, ostavljena i, do­ nekle, potlačena. Tek Dvadeseti vijek navijestio je nov oslobo­ dilački rat: bez krvi, blagi rat za d j e č j e o s l o b o đ e n j e . U centru raznih životnih pitanja i kulturnih problema u svijetu, uzelo je dostojno mjesto i d j e č j e p i t a n j e . Izbiše nove lozinke: »XX-ti je vijek, vijek dječji« — »dajmo djetetu njegovo pravo« — »pustimo dijete da bude svoje: dijete i samo dijete« — »na djeci ostavljamo našu budućnost, civiliza­ ciju, pobrinimo se, da ih za to pripravljamo« i t. d. I dječje pitanje dobi svoje zasluženo mjesto u rješavanju kulturnih problema. Dječje je pitanje složeno iz više različitih problema. Da se stvarno riješe, treba ih temeljito proučiti. U porodici je dječje rođeno ognjište. Tu dijete provodi prvo doba života, pa ga tu najprije treba i upoznati. Zatim dolazi na red škola i njen sistematski odgoj, a onda tek, kao treći faktor, društvo, sredina. �Mi ćemo, dakle, ovdlje iznijeti način života našega čovjeka, specijalno Muslimana u svim prilikama koje posredno ili ne­ posredno zasijecaju i utiču na život dječji. Jedino će se ovako moći pravilno đ'a shvati dječje pitanje i u nas, pa da se može temeljito rješavati. PRIROD N I USLOVI U D O M O V IN I Jugoslavija je po svojoj prirodi najvećim dijelom povoljna za život čovjeka. Ona se nalazi na južnoj strani sjevernog umje­ renog pojasa između 40° 51,5’ i 46" 52, 7’ sjev. širine. D obro je izložena sunčanom zračenju. II njoj ima dosta pogodne zemlje za obrađivanje i rašćenje bilja. Sume ima dosta iako se razumno ne iskorišćuje i ne štedi. Pitke vode ima dosta, osim u nekoj golijeti i kršu. Jugoslavija je bogata rudom, ljekovitim kiselja­ cima i banjama. Zemlja naša, dakle, pruža sve uslove za život. NASELJENOST I ZA N IM A N JE Kako smo mi naseljeni u našoj domovini po banovinama, najbolje će nam pretstaviti službena statistika iz god. 1931:' Muslimana ima u Dravskoj banovini 927 Drinskoj » ЗД6.469 » Dunavskoj 2.660 » Moravskoj 58.802 » Primorskoj 69.360 » Savskoj 3.823 Vardarskoj » 499.362 » Vrbaskoj 250.265 » Zetskoj 315.677 Beogradu 3.821 » Ukupno 1,561.166 Dakle, odi ukupnog broja stanovništva u Jugoslaviji (danas preko 15 mil.), Muslimana ima nešto preko milijun i po. a) G r a d . — Muslimani su većinom naseljeni u grado­ vima. Bave se zanatstvom, trgovinom i, jedan ne baš znatan broj, svima drugim privatnim i državnim poslovima. Danas ima znatan broj nezaposlenih muslimana, građana. Zanati opadaju a neki su posve iščezli, koje su baš naši muslimani nekad s ljubavlju i naročitim darom njegovali. Mnogi nezapo­ sleni za grubi, fizički rad, uslijed poodmakle dobi života ili slabosti. Naročito se zadovoljstvo ispoljava kod takvih radnika, koji dobiju makar i najskromniju općinsku, banovinsku ili državnu službu. Srazmjemo, prema svome procentu, po broju stanovništva, nisu muslimani još dovoljno zaposleni u državnoj službi. Velik je broj muslimana po gradovima koji pripadaju t. zv. n i ž e m u s t a l e ž u ! Ovi oskudlno žive i začudo, vrlo strpljivo prema svojoj sudbini. Zaista je teško promatrati na­ šega čovjeka, kojemu se njegov stari zanat izgubio ili još k tome, uslijed ukidanja čiflučkog prava ostao bez grunta, pa nakon toliko godina prilična života, danas, ili mijenja zanat, ili moljaka koju službicu. I srećan je, ako gdje nađe teške zarade da se »ne prebija od nemila, do nedraga«, jer vrlo- je teže moljakati pomoć onome, ko se nije naučio. Naša je zemlja u industrijalizaciji tek u začetku, a baš r a z v i t a k i n d u s t r i j e donosi narodu i državi veliku korist. Industrijalizacijom riješio bi se problem nezaposlenosti uopće. U koliko su muslimani, a naročito muslimanke, zapo­ sleni u privatnoj industriji, tu su nadnice minimalne gdje se naše ženskinje eksploatiše do nevjerovatne krajnosti. Mi to nekad i opažamo, ali koja korist, kad im ne umijemo ili ne možemo dati bolju, pravedniju zaradu. Najgore je onima koji su fizički iscrpljeni. Mnogome ne da ponos da prosi, pa stoički коме je тражио да ce у наставни план VI и VII разр. сред. школа унесу старији муслимански писци који су писали своја дјела српскохрватским језиком, a арапским словима, као: Мухамед Хеваји Ускуфи, Каимија, Илхамија и др. Г. Министар просвјете je одговорио да je о томе извијестио г. Претсједника Главног просвјетног савјета и замолио га да Савјет поведе о томе рачуна при претресању наставних програма.1) Данас je прилично познат књижевни рад босанско-херцеговачких муслимана, али кад год je ријеч о томе да су муслимани написали бројна дјела, врло често и веће књижевне вриједности, да je међу књижевницима муслиманима било и велнких талената који би чинили част свакој књижевности, скоро увијек ce наглашава да тај рад припада туђим књижевностима, арапској и турској. О муслиманима, нарочито оним старијим, који су писали нашим језиком, зна ce врло мало и то тек од новијег времена. Истина je, да главни и много већи дио књижевног рада бос.-херц. муслимана не спада у нашу књижевност. О тим књижевни.м трудбеницима постоје данас двије опсежне и добре радње: Дра Сафветбега Башагића »Бошњаци и Херцеговци у исламској књнжевности«, Сарајево, 1912) и Мехмеда Ханџића »Рад б. х. муслимана на књижевном пољу«, Сарајево, 1933). Књижевни рад ових наших људи не долази у обзир код проучавања књижевности у нашим средњим школама. Доскора ce вјеровало да су ce у Босни бавили књнжевним радом само немуслимани, a кад ce открило, у новије доба, да постоји прилично обимна књижевна радња муслимана на нашем језику и арапским словима, да je она no постанку стара колико и фрањевачка, да има своју литерарно-историску и општу књижевну вриједност — то je било толико важно, толико интересантно откриће. Један од првих писаца муслимана, Мухамед Хеваји Ускуфи, je већ у првој половини XVII вијека изразио мисао о народном јединству браће разних вјера какву прије њега, a дуго ни послије, није изрекао нико. Поред тога, у оно вријеме вјерских борби и трвења у Босни, Хеваји на неколико мјеста у свом књижевном дјелу позива, да ce престане са борбама и свађама и да ce једнокрвна 6paha приближе и уједине у љубави без обзира на вЈерске разлике. To би било довољно да о овакво.м писцу поведу рачуна и народи са много богатијом књижевношћу од наше, a да и не помињемо његов први »босанскотурски« рјечник, други рјечник нашег je­ sm o no времену постанка. Поред Хеваије ту су и други писци, значајни no својим књижевним радовима и начину рада, као *) Види Гласник ИВЗ, год. VI бр. 9. �револуционарни пјесник Шејх Сејјид. Илхамија, који je своје назоре платио 1822 године животом, и исто тако карактеристична фигура нашег босанског рационалисте Омер еф. Хуме, чије су напредне просвјетитељске идеје остале актуелне, ако хоћете, и до данас. — Поменусно само писце предокупационог периода, илустрације ради, јер je рад и значај новијих књижевника муслимана прилично познат. Међутим, ми данас немамо, нажалост, ниједне синтетичне радње у којој би научно и подробно био приказан књижевни рад муслимана на српскохрватском језику. ГТа и оно што je написано о томе, не може нас задовољити, тим прије што баш најисцрпније и најобјективније радове нису писали наши људи и не нашим језиком. Тако, на примјер, једино дјело које обухвата цјелокупну књижевну радњу муслимана на нашем језику, и оних до окупације као и новијих, написао je Нијемац Др. Максимилијан Браун2). Исто тако до сада н£Јбол*у радњу о Потур-шахрдији, првом . босанско-турском рјечнику и^једном од првих рјечника нашег језика уопште, написао je Ото Блау, некадањи пруски конзул у Сарајеву.8) Године 1912 издао je бивши Балкански институт дјело: »Serbo-kroatische Dichtungen bosnischenMoslims aus dem XVII., XVIII. und XIX Jahrhundert«, што су га саставили Шејх Сејфудин Кемура и Др. Владимир Ћоровић. ДЈело садржи највећи дио пјесама почев од Хеваије (половина XVII вијека) до окупације. Премда у дјело није унесен цио пјеснички рад књижевника муслимана предокупационе периоде, премда материјал није сасвим критички издат, дјело je до данас најбољи приказ пјесничког рада муслимана старијег периода. Нажалост, предговор дјелу, научан и објективан, на њемачком je језику. Додуше, о књижевном раду муслимана на српскохрватском језику, писали су и муслимани, нарочито у новије вријеме. Неки од њих написали су неколико лијепих прилога о овом предмету. Само су сви ти радови разасути no разним нашим листовима, a поред тога писани су пригодно: поводом јубилеја или смрти књижевника или уз неку годишњицу и сл. Због тога, ови радови, иако значајни и потребни, у тежњи да покажу да су и муслимани дјеловали на књижевном пољу и дали вриједне прилоге нашој књижевности, имају често похвалан тон и не одређују мјесто и ранг писца у 2) Die Anfange der Europaisierung in der Literatur der mosliniischen Slaven in Bosnien und Hercegovina, Leipzig 1934 3) Ta ce радн>а налази у Блауову дјелу: Bosnisch-tiirkische Sprachdenkmaler, Leipzig 1866 zlopate, boluju i umiru. Jedan dio zaborave na obraz, jer glad očiju nema, pa jednostavno pružaju ruke za milostinju, stidno, i nisu nametljivi. Međutim, po našim gradovima i varošicama, danas se svaki dan sve više i više na ulici pojavljuju i takvi prosjaci, koji su prosjačenje uzeli kao kakvu profesiju. Prosto su to ’ bes­ kućnici, pa ili su bogalji ili zdravi i sposobni za rad, na svakom kraju pružaju ruku i dosadno moljakaju milostinju. Takvih je u. većini najviše doseljeno iz sela u grad. Došli su jadnici, da još više pojačaju gradsku bijedu. Lijepe su pojava nekoja h u m a n a d r u š t v a . Ta se osnivaju samo u nekim većim gradovima sa ciljem d:a pomažu sirotinju. Ta se pomoć sastoji iz neke mjesečne pripomoći, rijetko dnevne u naravi, gdje na jednu siromašnu porodicu otpada negdje najviše do 60 din., a negdje tek malo više. Ova su humana društva, naime, vrlo slabo pomognuta baš od onih, koji su najmoćniji i naj­ više dužni da od svog bogatstva daju jedan ozbiliniji dio za siromašne. Time više, što je to imućnim muslimanima vjerska dužnost, keju su nekad naši pređi objeručke izvršavali. Sama državna uprava, kroz prošlih 20 godina, malo je učini’a na so­ cijalnom popravljanju ovih teških prilika. Tek od god;. 1938 počeše se provađati u M i n i s t a r s t v u s o c i j a l n e p o ­ l i t i k e značajne sociialne reforme, kojima je krajnja svrha da se pomaganjem malog čovjeka i radnog svijeta dođe do socijalne pravde i socijalnog reda u društvu i državi. Izvođenjem ovakvog programa ministarstva socijalne po­ litike i narodnog zdravlja, jedino će se početi radikalno liječiti ove narodne rane. b) S e l o . — Jugoslavija je poglavito seljačka zem'ja. Od ukupnog broja stanovništva u selima živi 72,46% našega naroda uopće, dakle od svake stotine stanonvika ima 72 seljaka, od toga musHmana-seljaka ima 27.34%. Muslimana seljaka ima oko 3% koji imaju preko 30 hektara zemlje, do 2/3 porodica posjeduju manje od 3 hektara. Zemlja se obrađuje posve primitivno- Mnogi seljak, obra­ đujući svoju zemlju na starinski način, zadovoljan je ako u jesen dobije na harmanu od 1 kg usjeva, obično 3—5 kg žita. I ostali su seoski poslovi neracionalni. Stoka se dlrži, ali tek da je ima na broju, dok se gaji i iskorišćuje posve slabo. Selja­ čki su mliječni proizvodi posve prosti, pa su zato na pijaci jef­ tini. Mnogi seljak već početkom zime i sam oskudijeva smokom. Žito počne rano da kupuje, najviše kukuruz, a mnogi u proljeće nema ni usjeva. O d povrća se gaje samo 3—4 vrste (kupus, krompir, grah i luk), dok naš seljak uopće ne zna za drugo povrće (grašak, paradajz, salatu, papriku, spanać). Naš seljak voli voće, zato rado sadi voćke, ali ih nerazumno gaji. Što od voća debije bolje vrste sve iznese na pijacu, jedva čekajući da dođe do novaca. Najviše oskudijevaju brdska sela i pasivni krajevi. U poljskim i planinskim selima narod bolje živi. Seljaka ima vrlo malo, ili pak nemaju nikako svoje vlastite zemlje. Ovakvi su većinom nadničari. Ljeti nadničare po 4—5 mjeseci u selu, pre­ žive ljeto lijepo, a ostalo vrijeme godine zlopate. Takvi u jesen manje, ostavljaju majčicu-zemlju, da se tobože u gradu, lakše ostavljaju selo, idu u pečalbu, i tako zamrze svoje seljačko zaniishranjuje. Muslimani-seljaci žive u nekim selima sami za se, a najčešće u komšiluku sa seljacima pravoslavnim i k tolicirm. Žive zajedno u ljubavi, zajedno se pomažu (pozajmice, moba), a zajedno snose i svoje često puta teške prilike. Divno se među sobom paze i svojom komšijskom pažnjom mogli bi 1ao primjer poslužiti građanima. O z a d r u g a r s t v u među seljacima muslimanima još nema govora. Tome je kriva poglavito kruta neprosvjećenost. O d strane državne uprave, naročito od Ministarstva poljopri­ vrede kroz prošlih 20 godina, naš je seljak primao vrlo malu pomoć. Na poljoprivredno prosvjećivanje vrlo se slabo pazi. �Uzorne poljoprivredne stanice, poljoprivredne niže i više škole, daleko su još udaljene od seljaka muslimana. Ono što seljak dobiva štampano u letcima preko sreskih ekonoma, vrlo je mala pomoć, zapravo među nepismenim, nikakva. Što je najteže, iz godine u godinu, opaža se višak seoskog stanovništva. Jedan je važan problem šta će se učiniti s tim viškom. Industrije je malo da se zaposli. Zbog nestašice domaće industrije naš se seljak, na pr., teško zamijeni svoju staru ralicu sa modernim plugom, kad sama carina iznosi na jedan plug 400 dinara. Zbog ovakvih prilika kad uporedimo standart na našem selu sa standartom seljaka na zapadu Evrope, naš je standart na vrlo niskom nivou. Ove teške privredne prilike u gradu i selu, dašto, negativno utiču na našu porodicu pa i na d i j e t e . K u ć a i h i g i j e n s k e p r i l i k e . — Najvećim dijelom kuće su u gradu obične potleušice ili na kat. Pravljene su bez plana i većinom unutra neskladno i nehigijenski udešene. N aj­ običnija je soba, porodična soba, pri tlima. Ta je soba više puta jedina za spavanje, sjedenje i jelo. Stropovi su niski, prozori dosta maleni i više puta nisu udešeni za zračenje soba. N a mno­ gim prozorima u muslimanskim kućama stoje »mušepci«. Zimi se sobe rijetko provjetravaju. Kada se soba pomete i rastrijebi, otvore se obično samo vrata ili samo jedan prozor, i to na kratko vrijeme. Pred kućom je ograđena avliia. N a sreću, muslimanka se ljeti najviše bavi u toj avliji. U avliji je većinom kuhinja. Zimi se kuha unutra, na ognjištu ili u sobi gdje u zadnje vrijeme ima i štednjak. Spava se većinom pri tlima. Posteljina se ne iznosi na zračenje, nego se savije i slozi u »dušekluk« ili na sanduk. Gdje se unio krevet posteljina se složi na krevetu i pokrije. Pod se često mete, a zidovi okreče. Obično je pod u sobama zastrt ćilimom ili ponjavom. Čeljad ulaze u sobu bosa, a cipele skidaju u »hajatu«. N a gornjem je katu »čardak«. Ovaj obično služi ljeti za doček gostiju, rijetko i za spavanje čeljadi. U do­ njem katu obično ima vlage. Skoro u svakoj muslimanskoj kući ima makar u jednoj sobici »banjica«. U njoj se uzima »abdest«, a po vjerskoj potrebi i sapire cijelo tijelo. Samo modernije kuće imaju i pravu banju. b) S e 1o. — U selu su kuće većinom brvnare, »pozemljuše«, rijetko zidane od ćerpiča ili od cigle. U krševitim su krajevima zidane od kamena. Sobe su malene, sa malim prozo­ rima »da se sobe mogu bolje i lakše ugrijati«. Prozori se gotovo nikad ne otvaraju, čak su negdje zalijepljeni papirom ili jagnjećijom trbušnom kožicom. U jednoj sobi od 6—8 m2 povr­ šine ili od 12—16 m3 prostora spava cijela porodica. Sobe su u seljaka muslimana većinom popođene i zastrte hasurom, ponja­ vom, pa u imućnijim kućama i ćilimom. A ko je seoska soba na kat, na »čardak«, onda u »čardaku« spavaju čeljad, a dolje je »magaza« ili čak štala. Muslimani seljaci većinom su naseljeni gdje ima v o d e . To zbog vjerskih propisa. U seoskoj kući obično ima dosta gamadi. Neki se čak i ne stide, na primjer, uši, izgovarajući se da »i u cara ima uš«. Postoji, naime, u narodu sujevjerje, da na ljudskom tijelu mora biti uš (vaš). Naša seoska kuća ne upotrebljava sapun. Rublje se pere odnosno pari u lukšiji. Seljački se svijet uopće malo kupa, pa i djeca. Muslimani jedino prema vjerskoj potrebi. D a se unaprijedi higijena kuće u gradu i u selu, postoje inicijativom Ministarstva socijalne politike i narodnog zdravlja, z d r a v s t v e n e z a d r u g e koje naša sela, naročito musli­ manska, još i sad neprestano željno očekuju. Naročito na d i j e t e teško utiču te rđave higijenske prilike naše kuće u gradu i u selu. (Svršiće se). HAMDIJA MULIĆ 46 нашој књижевности, нити дају увијек сигурне књижевне судове. у нашим средњошколским уџбеницима за историју југословенске књижевности скоро да се муслимански писци и не помињу. Колико ми je познато, о старијим нашим књижевницима, оним до окупације, дао je кратак приказ Др. Давид Богдановић у првој књизи свог дјела »Преглед књижевности хрватске и српске«. Приказ je врло сумаран и скоро безначајан, a рађен je према једном чланку Милана Богдановића који je изашао у Српском књижевном гласни.ку, 1912 године, поводом поменуте књиге Кемуре и Ћоровића. Много боље je приказан књижевни рад муслимана у дјелу Др. Драгутина Прохаске: »Преглед савремене хрватско-српске кнњижевности« (Загреб 1921). Овдје су опет поменути само новији књижевници муслимани, na и то више узгредно. Beh и из овог набаченог прегледа може се закључити са каквим тешкоћама мора да рачуна наставник који би хтио да ученике упозна са књижевним радсм муслимана. Овоме ваља додати и то да се према педагошким захтјевима, a и према службеним методским упутствима Министарства просвјете, код проучавања књижевности мора да иде од дјела ка писцу, a шта тек да се ради кад нема дјела, јер или уопште нису штампана или су штампана давно, na их више нема на књижарском тржишту. Да би се успјешно могли обрађизати наши писци у средњим школама, потребно je да уђу у наставни програм, јер се према томе програму и пишу средњошколски уџбеници. Тек тада ће муслимански књижевници ући у средњошколске уџб.енике и моћи ће се проучавати. До тога би ваљало побринути се да се важнија дјела бољих писаца нашнх издају, a радови оних старијих да се скупе, проуче и издају критички. Како би се то извело, посебно je питање у које нећемо овдје залазити. Вјерујемо, уз све то, да ће се ово питање повол>но ријешити, и нећемо на то дуго чекати, јер ми данас имамо људи и спремних и са потребном љубављу, који he оно што je пропуштено да се уради до сада, урадити и на тај начин одужити дуг према нашим људима који су својим радом у много чему задужили несамо муслимане него и цијели наш народ. Hama интелигенција мора бнти обавијештена о својој прошлости, мора ца зна своје заслужне претке, јер само оно што се добро познаје, може се правилно цијенити и вољети. Ахмед Мулахалиловић �ГАЈРЕТОВ ГЛАСНИК ДАЉЊИ УПИС УТЕМЕЉАЧА ГАЈРЕТА Чајниче: Ha иницијативу Мјееног одбора Гајрета у Чајничу и препоруку олштинског дјеловође г. Хамше Хаџисмајловића, олштински одбор општине Миљено закључио je да се њихова општина улише за члана утемел>ача друштва Гајрет, са чланарином од 500.— Дин. Општинска управа je положила новац Главном одбору. Теслић: Г. Сејфо Сеферовић, пекар из Теслића, уписао je себе и своју супругу Ханку за чланове утемељаче Гајрета, те ће суму од 1.000.— Дин. уплатити у четири мјесечна оброка. Дервента: Г. Рагиб еф. Тетарић, имам и вакуфски пословођа у Дервенти, уписао je свога сина Хидајета, уч. основне школе, за утемељача Гајрета. Важно je напоменути да je мајка споменутог утемељача Вахида х. била питомица Гајрета у Сарајеву. Након свршених наука била je намјештена као стручна учитељица у Бањој Луци, гдје je радила за Гајрет и сваком се приликом за н> залагала и потпомагала га. По доласку у Дервенту одмах je ступила у ред Гајре- Хидајет Тетарић, ученик III разреда осн. школе тових помагача и радника, тако да се даиас налази у управи Мјесног женског одбора Гајрета. И ако су родитељи споменутог утемељача доста слабог материјалног стања, ипак се види да желе потпомоћи Гајрет и одужити му се колико су у стању. Бихаћ: Код Мјесног одбора Гајрета у Бихаћу уписао се за члана утемељача г. Жарко Козомарић, трговац, уплативши одмах своту о д 500.— Дин. И овим путем нека je свима топла хвала. . ИЗ ГАЈРЕТОВЕ ОРГАНИЗАЦИЈЕ T okom мјесеца јануара 1941 постављени су повјереницима Гајрета 'слиједећа гг.: Д уб: п. Међеђа, срез Рогатица г. Атаулах Хафизовић, деловођа општине. Братунац: г. Ибрахим Сточевић, чииовник општине. Бастаси, ср. Фоча: г. Живко Радовић, учитељ. НОВИ ГАЈРЕТОВИ ОДБОРИ Добошница: Ha иницијативу Мјесног одбора Гајрета у Тузли, одржана je 2 јануара о. г. скупштина Гајрета у Д о- бошници. Скупштини су присутвовали испред Мјесног одбора ГаЈрета у Тузли гг. Салихспахић Мехмед, Незир Ђонлагић и прочелник »Секције за просвећивање села« г Ибрахим Имамовић. Скуптину je отворио повјереник Гајрета г. Хакија Смајлагић, општ. биљежник и дао ријеч г. Ибрахиму Имамовићу који je одржао предавање о Гајрету. Послије предавања изабран je одбор у који су унишла гг.: претсједник Мехмед Омерчић, потпретсједник Мухамед Омерчић, секретар Ибрахим Омерчић, благајник Хакија Смајлагић; чланови: Ибрахим еф. Кадрић, Бећир Зећо, Ахмет Сашковић, Суљо Омерчић и Сафет Пашић, учитељ; Надзорни одбср: Касим еф. Омеровић, Реџеп еф. Фаз.пић и Салихага Хусејновић; Замјеници: Рамо Вехабовић, Назиф Јарчевић и Осман Ковачевић. Горња Тузла: Дана 22 децембра 1940 год. у просторијама Исламске читаонице у Горњој Тузли, одржана je оснивачка скупштина Мјесног одбора Гајрета. Пошто je скупштина изабрала за претсједника скулштине г. X. Мехмедовића Незирагу као и деловођу Шеховића Бећира, те двојкцу верификатора, и то: гг. Демировића Заима и Икинића Јусуфа, претсједник je предложио да се у Горњој Тузли оснује Мјесни одбор Гајрета. Kao изасланици Гајретова одбора из Тузле били су присутни гг. Имамовић, професор, те Салихспахић Мехмед, управник Гајретова интерната у Тузли, као и г. Салихспахић Салко, чиновник из Креке. Пошто je г. Имамовић у подуљем говору образложио сврху и задатак Гајрета и његов циљ, a претсједник скупштине изјавио да се до данас уписало преко 50 чланова у Гајрет, првенствено из Горње Тузле, то скупштина прилази бирању одбора и након краће дискусије бира акламацијом слиједећа лица у одбор: 1,) За лретсједника: Хафиз еф. Карића имама матичара у Горњој Тузли; 2 ) За потпретсједника: Незирагу X. Мехмедовића, трговца из Горње Тузле; 3 ) З а секретара: Сарачевића Абдулаха чиновника Монтанике, Симин Хан; 4) За благајника: X. Мехмедовића Хајрудина улравника поште у Горњој Тузли; 5) За чланове одбора: Сарачевић Хусеина, Мемкшевић X. Дервиша, X. Јусуфовић Мухарема и Ђапу Хусу. За замјенике: Икинић Јусуф, Демировић Заим и X. Абдић Ахмет. У Надзорни одбор бирају се слиједећа лица: 1,) За претсједника: Шеховић Бећир, општински деловођа; 2) За потпресједиика: Муратагић Емин, чиновник Монтанике; 3) Члан: Хајдаревић Мујо економ, те замјеници Абдурахман X. Мехмедовић, ципелар и Хаџиселимовић Мехмед, радник из руднкка Мајевица. Претсједник моли изабране одборнике да своју дужност озбиљно схвате и да на сваком мјесту и у сваком друштву рад Гајрета што више проширују, a нарочито уписивањем што већег броја чланова. Претсједнпк Хафиз Ибрахим еф. Карић закл>учио je скупштину ријечима: Да нам наш рад помоћу великога Аллаха буде хајирли и напредал! Теслић: Повјереник Гајрета г. Зијад Галијашевић упутио je пријатељима Гајрета писма, образложивши им потребу оснивања Мјесног одбора Гајрета у Теслићу и замоливши их да присуствују скупштини, коју je заказао за 5 јануара о. г. у просторијама Ловачког друштва »Борја«. Ha овај апел повјереника одазвала су се и присуствовала 53 пријатеља Гајрета. Скупштину je отворио г. Галијашевић, поздравивши најприје заштитника Гајрета Њ. В. Краља Петра Н. По избору записничара, повјереник Гајрета у кратким потезима изнио je рад друштва Гајрета кроз минулих 38 година, н>егове циљеве и резултате рада. Скупштина je бурно поздравила досадањег повјереника и захвалила му на дугогодишњем раду, a потом je изабрала претсједника скупштине и овјероваче записника. �Изабрани претсједник г. Омербег Феризбеговић, трговац, no заузимању претсједничког мјеста, образложио je чл. 55 и 56 друштвених правнла, no којима треба да се улише кајмање 50 чланова, ради оснивања Мјесног одбора, na пита присутне да ли би желили бити чланови друштва. Одмах се je отлочео упис чланова, тако да се ie на самој скупштини уписало преко 60 чланова, док су се накнадно уписала још 42 члана. a и даље се наставља са уписом. Ha предлог скупштинара једногласно je изабран за претсјендика Мјесног одбора досадањи повјереник г. Зијад Галијашевић. општ. чинов. Надаље су ушли у одбор слиједећа гг.: потпретсједник О.мер Феризбеговић, секретар Д анијал Ајановић, благајник Суљо Галијашевић, његов замјеник Смаил Мејремић; чланови: Никифор Бајић, Хусеин Церић, |ссип Секели, Салко Х озо, Хусеин Галијашевић, Екрем X. Хасановић и М ехмед Одобашић. Замјеници: Хамид Пашић, Решид Сеферовић, Митар Трифковић, Д едо Ђонлагић и Мухарем Робовић. Надзорни одбор: Исмет Капетановић, Алојз Цоља и Суљо Арифагић. Замјеннцп: Теуфик Галијашевић, Сејфо Сеферовић и Мехмед Бајрактаревић. Док се вишегодишњи рад Гајретових раденика у Бијељини углавном састојао у прикупл>аљу материјалних средстава, од почетка 1939 год. почело се мислити и на остале циљеве, које Гајрет поставл>а својим раденицима. Рад на Гајретовој акцији je тежак и тражи пуне људе. Раније се у том оскудијевало. Али — хвала Богу — и т у смо направили велики скок у напретку и ставили na чело Гајретових раденика у Бијељини л>уде, који могу и хоће да раде и поднесу жртве за опште добро свију нас. ГАЈРЕТОВ ПРОСВЈЕТНИ РАД У БОС. НОВОМ Повјереништво Гајрета у Бос. Новом покренуло je корепетицнју и инструкцију за слабије ученике, a у овај корепетиториј имају приступ сви ученици без разлике вјере. Подучавање се врши у мектебским просторијама почевши од божкћних ферија, a трајаће све д о конца школске године. Ову акцију повјереништва обилно je помогао г. Др. Салих Џинић, ветеринар, као и Џемал Даутћехајић, сврш. агроном. Инструкције су држали -л неки бољи ђаци, али су најглавнији гг. Др. Џинић, Џ. Даутћехајић-Авдагић и Халида Ибрахимбеговнћ. стручна учитељиц^. . Надал>е je повјереииштво организовалс аналфабетски течај на Унијама — Бос. Нови, који похађају 30 муслиманки као и једна католкиња. Овај течај подучава повјереник Гајрета г. Мухарем Абдихоџић, док ћ е други течај организовати у Прекорању — Бос. Н ови' који he држати уематски имам г. Абдул-Кадир Кадцћ. Главни одбор и повјереништво у Бос. Новом и овим путем најтоплије захваљују свима онима, који га помогоше у овом раду. УСПЈЕШАН РА Д МЈЕСНОГ ОДБОРА ГАЈРЕТА У БИЈЕЉИНИ Kao и сва мјеста у Босни и Херцеговини и Бијељика je гајила Гајретове идеје, радила и придонијела свој обол за ову нашу најважнију кутурно-лросвјетну установу. С вре.мена на вријеме доприносила je и рекордне материјалне приходе Гајретовој централи, na je и лијеп број данашње интелигенције, која je прошла кроз Гајретове интернате, свијетао примјер захвалности на томе раду. 48 Претсједник Гајрета у Бијељини г. Насим Шаћирагић са најмлађим Гајретовим сарадницима Зумретом Пашић и Ахметом X. Османовићем Године 1935 на чело Гајретових раденика у Бијељини долази агилни, несебични Гајретов раденик г. Назим Шаћирагић, виши порески инспектор — шеф пореске управе у Бијељини. Поред њега вриједни je и пожртвовии радепик г. Рагиб Бурина, лрофесор овдашње гимназије и г. Муратбег Пашић, претсједник градске општине. Ови наши прваци као освједочени радепици на општем друштвеном добру, окупише и друге за посао спремне и вољне л>уде и поведоше акцију, да Гајретов одбор буде центар свих корисних радова, на првом мјесту међу муслиманима у Бијељиии, a исто тако и у сарадњи са осталом браћом суграђанима. Њихова жел»а се остварује и оствариће се, јер нам то досадашњи успјех у раду гарантује. Њихов несебични пожртвовни рад средина je правилно схватила и оцијенила и сада их са захвалношћу на сваком кораку и у свакој акцији свесрдно помаже. Први успјех њиховог рада ie оснивање Гајретове читаоиице. У марту 1939 год. свечано je отворена Гајретова читаоница, која je одмах у почетку имала око 100 чланова. Сви су се чланови према солственој могућиости утркивали морално као и материјално прилозима за уређење читаонице, да би могла служити на част друштву чије име носи, као и људима који се налазе на водећем мјесту друштва. Благодати читаонице су се осјетиле одмах. Поред удобних и лијепих просторија за састанке и разговоре, чланови читаонице су имали на располагању све наше боље дневие лкстове и одабране часописе. Почело ie одржавање сијела, на којима су члансви са породицама и лријатељима Гајрета могли да проведу угодне часове у разговору, пјесми и забави. Ha сијелима су држана и предавања, од којих нарочито успјешна и корисна предавап.а г. Рагиба Бурине, професора и Алиефендије Алиефендића, имама матичара и нашег вриједног радника. Ha тим састанцима je више пута �утрта суза невољнима прикупљањем прилога. Довољно je било да наш претсједник г. Шаћирагић устане и каже да пеки ђак нема књига, капута, средстава да подигне свједочанство или шегрт средстава за испит, или ма шта друго, na да одмах добије потребне прилоге у намијењену сврху. Нарочито je поздрављена акција Гајретових раденика за оснивање покопног друштва, која je такође потекла из Гајретове читаснице. Данас муслиманско покопно друштво »Рахмет« броји око 1000 чланова, које на задовољство овдашњег сиромашног свијета воде опет Гајретови раденици. Ha концу прве године рада овога друштва на годишњој скупштини одато je признање и пуно повјеренје водећим члановима и изражена жеља да Гајрет продужи своју корисну акцију у раду за опште добро, нарочито ширих маса. Тада je поникла идеја о градњи Гајретова дома у Бијељини. Изгледи су били повол>ни и већ смо гледали у скорој будућности наш лијепи дом и унапред уживали у заједничком раду wa свим пољима за подизање наше средине, али нам то још није пошло за руком. Рад наших првака обећава, да he нам се и та жеља испунити. За непуне двије године рада Гајретова читаоница може да служи за репрезентацшу у Бијељини, a вјероватно би joj завидиле и веће вароши. Просторије су удобне и раскошно уређене. Њезин инвентар no минималинм цијенама вриједи преко 20.000 дкн. Бројно стање члансва je 140, које се сваким даном повећава. Поред наведених радова, Гајретови раденици cv пред Бајрам, a под воћством свога претсједника г. Шаћирагића, прикупили међу муслиманима око 30.000 дин. прилога за зимску помоћ и подијелили овдашњој сцротињи. Ове године je нарочито лијеп успјех постигнут Бајрамеком забавом, која je у моралном и материјалном логледу неочекивано задовл>ила. Поред нашег вриједног претсједника г. Шаћирагића, споменутих и неспоменутих Гајретових раденика, хвалевриједан je рад гослође Бисере Шаћирагић, која сваком приликом, a нарочито око припреме забаве, na и на саму вече забаве, није пожалила труда да својим радом допринесе што боље.м успјеху. i Од млађих помагача предњаче својом пожотвовношћу у раду за Гајрет симпатична госпоћица Зумрета Пашић, ученица IV разр. гимназије, и Ахмет X. Османовић, ученик VI разр. гимназије. Гајретов одбор v Бијел>ини дугује захвалност комаиданту 6 пјеш. пука у Бијел>ини, пуковнику г. Дејану Ђурковићу, Koin са симпатијом прати рад Гајрета, na je и овога пута за Бајрамску забаву уступио Војну музику. Нека je хвала свима нашим раденицима и помагачима. Да их Бог поживи дуго година на дику и поног нашега народа и отаџбине. 0 . М. Г. ПРОСЛАВА 1 МУХАРЕМА У Главатићеву: Иницијативом повјереника Гајрета r. Т1 емала Прохића, први пут у Главатићеву прослављена ie муслиманека Нова година 1 Мухарема. која ie падала 28 iaHvapa 1941 године. За младеж ie приређено сијело v школи, a за одрасле у мектеби-иптидаији. на којем je мјесни имам упознао присутне са значајем 1 Мухарема, a повјереник их je упознао са акцијом Гајретовом на проширењу зааругарске идеје и ochvtkom једне задруге v Главатићев”. Сви су се поисутни једнодушно изјаснили за осниван.е Гајретове набављачке задруге. У Какањ-Добоју: 28 јануапа 1941 године Мјесни одбор Гајрета у Какан>-Добоју одржао ie сијело са поедавањем, посвећеко прослави муслиманске Нове године. Сијело je отворио v 8 сати навечер члан Надзорног одбора Гајрета г. Мустафа Догдибеговић, који се захвалио присутнима на лиieno.M одзиву , чиме указаше пстпору Гајрету и жеговом nacToian v око упознаважа народа о историји Ислама и о значају 1 Мухарема. Публика je са великим интересовањем саслушала излагања предавача. Поред великог броја мушкараца, лредавање je посјетио и велики број жена и дјевојака, тако да je за њих била резервисаиа једна споредна просторија. Ову прилику искористио je секретар Мјесног одбора г. Мустафа Хоџабеговић потпретсјединком г. Фртуном, сакупивши за Гајрет око 300.— Дии. добровољних прилога. И овим путем Мјесни одбор захвал>ује имал»у матичару који je посјетио ову приредбу са угледним лицима из мјеста. По исцрпљеном програму младеж се je забавл>ала до касно у ноћ. У Завидовићу: 28 јануара 1941, 1 дан Мухарема, приредио je Мјесни одбор у Завидовићу академију као прославу Нове 1360 године. Ha ову академију позвани су мјештани муслимани и посјета je била одлична. Академију je отворио кратким говором претсједник Гајрета г. Нуман Османефендић и захвалио се на посјети и изнио потребу чешћег састајања мјесних муслимана ради договора о свима потребама. Веома добро обрађено и пригодно предавање одржао je имам матичар г. Џемал еф. Хулусић о значају Хиџрета и историји Ислама. Затим je изнио све досадашње недаће и разлоге слабог економског стања муслимана и указао на правце којима би муслимаии, удружујући се, требали поћи да би изашли из овога тешког стања. Иза тога одржао je предаваже г. Џемал Сушић, чии. држ. шум. жел>езнице о идеологији Гајрета, његовом оснивању, те о његовом раду и досадањим успјесима на културнопросвјетном пол.у и у свима осталим правцима његова дјеловања. У дискусији су учествовали гг. Инж. Мустафа Мехић и Инж."Галиб Миџић. Закључено je да се овакови састанци приређују најмање једанпут мјесечно. Ha тим састанцима би се претресале све наше потребе. Мјесни одбор Гајрета у Завидовићу основао je и пријавио у задружни регистар Гајретову набављачко-продајну задругу, која ће ових дана отпочети с радом. ГАЈРЕТОВЕ ПРИРЕДБЕ Острожац: Трећи дан Курбан Бајрама. иницијативом претсједника г. Љубовића и секретара г. Кустурице, одржано je Гајретово сијело у мјесној читаоници. За исту приредбу дариван ie слатки и слани бифе, који су од мјесних дјевојака и ханума покупиле гђице Енеса Захировић и Бисера Аликадић. Чист приход износи 500.— Дин. Приликом одржаважа овог сијела даровао je Гајрету прилог у новцу од Дин. 30.— г. Осман Лепара из Лисичића. Главни одбор и овим путем најтоплије захваљује иницијатори.ма ове приредбе, a и свима дароватељима изриче најтоплију захвалност. Јабланица: Ради што бол>ег успјеха. Мјесни одбор Гајрета у Јабланици у заједници са Муслиманском читаоницом из Мостара приредио je на Курбан бајрам забаву, чији je бруто приход кзносио 3.100,— Дин. Дервента: Kao и сваке тако и ове године Мјесни одбори Гајрета у Дервенти одржали су своју бајрамску годишњу забаву 9 јануара 1941 године, тј. други дан Курбан бајрама. Забава je како морално тако и материјално завидно успјела, a чист приход износи 4.520.50 динара. Посјета je била врло велика. Задших година није се осјећало толико интересовање за Гајретову забаву као што je то био случај у овој години. Посјета je била изванренда. Псред осталих запажени су на забави и претставници већине овдашњих културних и просвјетних друштава као и многи гости из Грачанице, Добоја, Тузле, Бос. Брода, Бос. Шамца и других околних мјеста. Наглашује.мо да су нам се врло радо одазвали овдашљи омладикди, муслимани-ке, примившк ее улога за извођеи>е изабраног комада. Бифе су даровали слиједе!|а гг.г Хаџиагић Aro Цакић Васва, X. Абдић Салихагппица. Ибришагић Мустафа, X. Ефендић Махмутага, Хусеџиновић Алија. Тетармћ Вахида, Лалић Незир. Градашчевић Мах.мудбег, Ћишмћ Мухамед. Муфтић Ах.мед, Јусуфбеговић Хусејнбег. X. Хасановић Ајиша. Поробић Мина, Пашић Ахмед, Поробић Муратбег, X. Абдић Ибрахимага, Хорић Сул.о, Градашчевић Ахмед, Алибеговнћ Шаћира, Конџић Ферида, Шерић Халид и Чарџић Рабија. 49 �Бифе у новцу дали су гг.: Бурсаћ Петар, Коркут Ћевсера и X. Хасановић Мухармебеговида. Добровољни прилог даровали су гг.: Садиковић Ахмед, Хусеџиновић Алија и Бурсаћ Петар. Нарочиту захвалност Задруга дугује нашим сестрама муслиманкама које нас и овога пута помогоше ручним радовима и прилозима за томболу. Напосе нека je хвала госпођицама: Ресулбеговић Рази, Колудер Шерифи, Диздаревић Мунири, Сефић Атији, Биједић Санији, Салаховић Т анији, Арсланагић Фатими, Чустовић Аиши, Тичић Сафи, Ђугумовић Хиби и Карамехмедовић Нефизи, које сакупише томболу, те гг. студентима Салаховић Јусу и Зубчевић Хасану. Нарочиту захвалност такође дугујемо г. Омерагић Мехи, који je « а забави отпјевао неколико севдалинки уз пратњу на гитари од стране гг. Хасана Ћатовића и Хаџовића Исмета. ГАЈРЕТОВА ЗАБАВА У КАКАЊ-ДОБОЈУ Мис Гајрет у Дервенти гђица Ениса Лалић Поред улазнице и добровољни прилог дали су гг.: Црљић Лазар, срески начелник Др. Јузбашић и други који не желе да им се имена знаду. За мис Гајрета за 1941 годину изабрана je гђица Лалић Ениса. ЗАБАВА ГАЈРЕТОВЕ ЖЕНСКЕ ЗАДРУГЕ У ТРЕБИЊУ Овогодишња бајрамск^ забава Гајретове женске задруге у Требињу, ма да одрж ана.прд изузетно тешким приликама у којима се налази данас, уСпјела je врло добро како морално тако и материјално. По посјети ове приредбе најбоље се види колико су Гајрет и његово мјезимче Гајретова женска задруга у Требињ у обљубљени у широким иародним слојевима. Забава je одржана други дан Курбан бајрама у просторијама Муслиманског дома. Цијели сат прије почетка програма све улазнице су биле распродане и велики број посјетилаца морао се вратити. М еђу присутним нарочито су запажени делегати Гајрета из Ластве гг. ИЈаћир Салковић и Назиф ТЈеримагић, који нијесу жалили труда, обзиром на удаљеност њиховог мјеста, да овој приредби Гајрета присуствују. Тачно у 8 часова почело je извођење програма. Г. Хамдија Фазлиновић, учитељ, одржао je поздравни говор, истакавши нарочито успјешан рад Задругине Ж енске занатске школе коју свакогодишње похађа око 60 махом сиромашних сеоских и варошких дјевојака, које након изучења заната самостално зарађују кору хљеба, те у данашње тешко доба поколебаних моралних врлина не падају на терет појединцу нити заједници. У свом говору нарочито истиче пажњу према овој установи од стране претсједника Главног одбора Гајрета, г. Др. Авде Хасанбеговића, г. др. Хамдије Карамехмедовића министра и г. Заима Садовића, велеиндустријалца из Париза, који су и почасни чланови задруге. Говор г. Фазлиновића будно je саслушан и аплаузом награђен. Послије г. Фазлиновића, ученица Гајретове женске занатске школе, Карауа Фатима рецитовала je »Савјет очевима« од Др. Сафетбега Башагића. Позоришни дио добро je изведен. Наш најбољи сценски мајстор Б. Нушић уз интерпретацију наших скромних дилетантских снага, успио je својим »Обичним човјеком« да публику држи у веселој заинтересованости цијело вријеме. Сви дилетанти-це госпођице Бурек Бехија, Вилогорац Разија, Салихамиџић Раза, Карамехмедовић Сафура, те господа Караџа Халид, Омерагић Фахро, Рокић Мехмедалија, Садовић Мурат, Садовић Авдо, Ресулбеговић Вахдет и Гел>о Салко, своје улоге су одиграли врло добро. Режију комада имао je г. Садовић М устафа, познати Гајретов радник. 5 0 ___________________________ Мјесни одбор Гајрета и Соколска чета у Какањ-Добоју одржали су заједничку забаву, која je према овдашњим приликама успјела морално и материјално. Поред остале господе забаву je посјетио г. Изет Звиздић, управник овдашње поште, г. Јурјевић Лука, шеф материјал-магацина при овдашњем руднику, Хусагић Мехмед, штајгер у овдашњем руднику. Затим нам je г. Дакић Јово, закупник Рударског дома, послао прилог од 30.— Дин., на чему му се најљепше захваљујемо. Велики пријател> a уједно и секретар овд. Мјесног одбора Гајрета г. Хоуабеговић Мустафа са чланом и пријател>ем Гајрета Јашарспахићем Аганом сакупл>ао je добровољне прилоге. Прилоге су даровали гг.: no 50.— Дин. Догдибеговић М устафа; no 30.— Дии. Дурмић Незир; no 10.— Дин.: Хаџић Мехмед, Данон Исак, Хаџић Т. Салих. Јашарспахић Аган, Ћехајић Хамдо, Хусагић Мехмед и Јашарспахић Т!амил; no 6.— Дин. Гога Аган; no 5.— Дин.: Дурмић Ешреф, Јашарспахић Хасан, Јашарспахић Узејир, Бабагић Мујо, Мистрић Ибрахим, Хаџић Т1амил, Јашарспахић Селим, Харачић Ариф, Обралија Назиф, Трако Ибрахим, Вехаб Дервиш, Неимарлија Енез и Беговац Мурат; no 4 Дин.: Спахић Tiaмил, Гога Мехмед и Стнишић Милан; no 2.— Дин.: Беговац Абдулах, Мехић Селим, Машић Назиф, Бајрактаревић Ш укрија. Татаковић 'Булага, Скелеџија Сулејман, Чишија Салих, Џокић Незир, Вејиспахић Абдулах, Делибашић Рагиб, Тука Муниб, Муртић Хусо, Бећирхоџић Салко, Захировић Ибрахим, Ганибеговић Мустафа, Трако Лутво, Карахоџић Рашид и Карахоџић Хашим. Свима дароваоцима нека je топла хвала. ПРИРЕДБЕ И ДОБРОВОЉНИ ПРИЛОЗИ У ПРОЗОРУ Приликом Курбан бајрама сакупљено je за Гајрет добровољних прилога Дин. 217.— . Осим тога Мјесном одбору Гајрета дали су прилоге слиједећа гг.: Мемић Захир из Гревића Дин. 20.— , Горанчић Мустафа из Ковачева Поља Дин. 10.— и Омановић М устафа Дин. 10.—. Курбанску кожицу даровао je за Гајрет стари Гајретов радник и утемељач г. Шериф Ћатић, трговац. У селу Копчићи пред џамијом сакупљено ie добровољних прилога Дин. 60.— , које je сакупио Мустајбег Кадрић и Салих еф. Хасанбеговић, које су предали Мјесном одбору, на чему им велика хвала. * Заузимањем Хамид еф. Субашића, муалима у Дугама, v корист Гајрета je приређена мала забава, други дан Курбан бајрама, која je успјела изван очекивања у моралном и материјалном погледу. Забава je почела говором о Гајрету, који je одржао Гајретов питомац Салих Субашић, ђак I разр. Учитељске школе. Затим je декламовао Хусеин Субашић, уч. ocu. школе: »Остајте овдје« од Алексе Шантића. У извођењу комада учествовали су Сабитовић Спахо, Субашић Улфета, Субашић Хусеин, Калтак Сафет, Д аутбеговић Џемила, Даутбеговић Челебија, Калтак Сенија, Омановић Рабија, Омановић Фатима, Тртић Хифзо, Мустајбеговић Хајрија и Дервишбеговић Мухамед, све ученици-це основне школе. Ha овој приредби je био приход Дин. 510.— . �Гајрет срдачно захваљује свима, овако лијепом успјеху ове приредбе. који допринесоше Ha Рођендан Њ. В. Краља Петра II, као Гајретов дан, распродато je откупних значака у износу од Дин. 140.— , Koje je распродао г. Чампара Велија уз помоћ г. Хорића ГАЈРЕТОВА ЗАБАВА У БОС. ГРАДИШЦИ Трећи дан Курбан Бајрама, 10 јануара 1941 г., одржана je I аЈретова забава у просторијама Кино сале, која je успЈела, како морално тако и материјално изнад сваког очекивања. Ова забава je најбољи доказ, да je Гајретова идеја дубоко усађена у срцима муслимана, те да je Гајрет продро и У наЈзабитније кутове наших најсиромашнијих слојева. Рад Гајрета у овом мјесту био je готово замро. Има тому више разлога. Један од тих разлога понукао je искрене поборнике Гајретове мисли да се тргну из летаргичног сна и да друштво Гајрет у овом мјесту поведу бољим путем, путем cpehe и напретка нашег елемента. To je довело до избора нове управе која се je од свог избора до данас дала на рад свом снагом и наравно постизавала je успјех за успјехом. Ова Гајретова забава je круна тога успјеха. Она je била манифестација л>убави према Гајрету и jačan доказ да je Газрет вол>ен од свих муслимана и поштован од суграђана и других вјера, који су то и овом приликом отворено доказали. Beh у 8 сати cffa мјеста била су разграбљена и одборници су имали велику бригу шта да раде са масом која непрестано придолази. Тачно $i 9 сати секретар г. Реџић поздравио je госте кратким говором, у коме je укратко изложио историјат Гајрета. У сво.м говору нарочито je истакао да je Гајрет мјерило нашег културног и националног живота, те према томе .свјестан своје улоге, Гајрет са тог пута неће скренути, нити поклекнути ни пред каквим препрекама, него ће и даље радити и служити првенствено муслиманским интересима, a служећи тим нитересима служи у исто вријеме и интересцма целине. После je Назика Делић, ученица основне школе, рецитоваца »Савјет очевима« од Др. Сафветбега Башагића, захваљујући овдашњем учител>у г. Муслији Пашићу, са толико вјештине, да je старији свијет плакао, јер стварно та рецитација je израз наше несретне прошлости и потстрек за бољу будућност. Tpeha тачка програма била je »Чардаш Монти«, коју je на виолини извео г. Хамдија Мујагић уз пратњу клавир хармноике no брату Мустафи. Ова тачка програма изведена ie савршено, na je зато и награђена френетичним аплаузом. Послије се појавио на позорници г. Ирфан Карабеговић, познати пјевач из Бањалуке, који je својим чистим баритон гласом освојио публику пред којом je морао и понавл.ати пјесме. Одлично га ie пратио на хармоници г. Екић, син познатог Гајретова радмика г. Смајла Екића из Бањалуке. Послије њега je Хамдија Мујаџић отсвирао серенаду »Риторно«, чиме ie први дио програма био исцрпл>ен. Послије кратке паузе изведен je позоришни комад »Сусједи« од A. Муратбеговића са много глумачке способности, na je за то био награђен дуготрајним аплаузом. Послије програма почела je игранка и интимна забава, те су гости у врло пријатном раеположењу остали све до зоре. Сматрамо за дужност да се и овом приликом захвали.мо пријател>има Гајрета, који нас помогоше са бифеом и томболом, што нас je материјално још више припомогло. Ha овој забави пали су и велики добровољни прилози од стране пријатеља Гајрета, суграђана других вјера, измећУ којих нарочито истичемо Браћу Најмаи који иам дадоше добровољни прилог у износу од Дин. 500.— , na њима као и осталим даровател>има и овом приликом нарочито захваљујсмо. Бруто приход на овој забави je Дин. 10.606.— , што je јасан доказ моралног и материјалног успјеха ове забаве. П о м а ж и те и ш и р и те cn of »ГЛЈТ*ЕТ« ГАЈРЕТОВА ЗАБАВА У САНСКОМ МОСТУ Дне 9 јануара 1941 Мјесни мушки и женски одбор ГаЈрета у Санском Мосту, приредили су Гајретову велику годишњу забаву у Соколском дому, која je одлично успјела како морално тако и материјално. Већ в ти е од мјесец дана знало се да се лриређује забава ГаЈрета, na се je за н>у спремало како мало тако и велико. Просторије Соколског дома су се показале мале да приме сву публику која je ту вечер хтјела да посјети забаву те су се многи повратили кућама, не могавши добити мјеста’ Било ie ту Приједораца, Љубијапаца, Козарчана. Кључана] a из Санског Моста, без разлике на вјеру, Ст. Мајдана, a особито je било лијепо видјети сељане из Каменграда Доњег и Горжег, из Подбрежја, Алишића, Кијева и многих других села. По овој посјети се je ашгло закл.учити да Гајрет ужива пуне симпатије свих оних који су посјетили забаву и да његов рад прате сви.м жаром. Забава je почела тачно у 8 % сати. Забаву je отворио поздравном ријечи претсједник мушког мјесног одбора г. Ешреф Шабић, изјавивши захвалност присутнима који су се одазвали позиву. Затим je говорио о нашем Гајрету, н>еговом раду и улози, коју je преузео на себе око школоважа наше дјеце. Рекао je да je Гајрет посветио највећу бригу нашем селу и нашем неписменом свијету, да га подигне из мрака и кезнан>а. Затим je рекао, да je Главни одбор Гајрета год. 1940 преузео на себе организовање задружног рада, те да je одржао течај за оспособљење секретара-благајника за вођење задруга. Изјавио je Гајретову највећу захвалност Протектору Гајрета Његовом Величанству Краљу Петру II. позвавши присутне да заједнички кликну: да живи Њег. Величанство Краљ Петар II, затим Његово Височанство Кнез На.чјесник Павле и цијели Краљевски Дом, што cv присутни свесрдно прихватили и бурно манифестовали за Краља и Крал.. Дом. Завршетак говора претсједника попраћен je бурним аплаузом. Зати.ч ie Мухамед Бишћевић, уч. гимназије, декламовао »Остајте овдје« од Алексе Шантића. Трећа тачка »Бајрам иде, бајраму се надам« пјевала je гђица Зилха Сарајлић, која je као и Мухамед Бишћевић награђена бурним аплаузом. Потом je Нура Ласић, ученица Грађанске школе, декламовала Гајретову хи.мну од Халима Мухибића, и топло поздрављена. Надаље, Гајретови чланови извели су ко.чад »Гривна бисера« од Др. Бркића. Нарочито je извела улогу Мевле гђица Сафија Карић, која се уисткну уживила у ту улогу. Исто тако Алија Церић одиграо je улогу Мухарембега. Г. г. Хамид Топаловић улогу пјевача Хусковића, Ахмед Ибришевић улогу О.чераге, Хусеин Хедер улогу Фадила и Азиз Незиревић улсгу Лазара извели су одлично. Свршетак комада попраћен je бурним пљеском. Затим je, као 6 тачка, отпјевала соло гђица Зилха Сарајлић севдалинку: »Ево данас ос.чи дан«, тако да je морала изван програма отпјевати »Од како сам севдах свезо«, те су обје пјес.ме награђене бурним аплаузо.ч. Kao седму тачку извели cv чланови Гајрета комад »Противннци« од Ахмеда Мурадбеговића. Комад je изведен на пуно задовол>ство. Улогу Мујаге одлично je приказао г. Ахмед Грухоњић, a исто тако улогу Др. Фуада г. Ејуб Алагић. Улогу Атифе одиграла ie одлично и отпјевала у комаду гђица Зилха Сарајлић. Улогу Султаиије одиграла је врло добро гђица Шасдада Алагић. Улогу дјевојака на велико задовол>ство одиграле су гђице Шаснема Алагић, Ифета Чекић, Паша Чекић и Паша Беширевић. Крај комада попраћен ie бурним аплаузом. Кад je програм довршен, једна угледна личност изјавила je одбору Гајрета: — Од како сам из Сарајева отишао, нисам видио овакве забаве и оваква програма. Ово je савршено. Ви сте се трудили и ваш je труд одлично награђен, ia вам од свега срца честитам. Забава je протекла у пуном расположењу до у јутро. За успјех ове забаве особита захвалност припада г. Ешрефу Шабићу и гђици Муневери Алагић, бившој питомици Гајрета, који су били режисери ове забаве, те господи и �госпођицама дилетантима, који су долазили на пробе no највећој зими. Нарочита захвалност припада Среском вакуф. меариф. повјеренству, које je бесплатно уступило просторије за пробе. Велика захвалност припада гђи Ремзи Дураковић, чланици женског мјесног одбора, г. Есаду Зејнилагићу, имаму матичару. потпретсјендику, гг. Џемалу и Вејсилу Ваизовићу, те Углеши Спреми. управитељу нар. ocu. школе, члановима мјесног одбора Гајрета. Напосе хвала свима онима. који су посјетили ову забаву, члановима и иечлановима Гајрета, како оинм из мјеста тако и оним са стране. Добровољне прилоге за ову забаву дадоше: гг. Д р. Веселин Самарџић. срескн љекар Дин. 100.— ; no Дин. 50.— : Воаћа Муфтић. трговци и Бошко Маринковић, трговац. По Дин. 40,— Др. Бранко Берић, судија; no Дпн. 30.— : Драго.чир Поповић. срески начелник, Есад Зејнилагић. имам матичар, Браћа Хромалић Сабит и Расим. Ђорђо Љепојевић, столар. и Зурунић Перица, трговац; no Дин. 20.— : Садик Хафизовић, судија. Тодоровић Стојан, гостноничар. Ноковић Душан, надзорник пруге, Перо Гвозден, посједник, Гојко Миликковић. геометар. Џафербег Бишчевић, претсједник општине, Хусеин Чекић, Алага Џафић, тежак. и Реџепага Курбеговић. обућар; no Дин. 10.— : Али-Риза Арнаутовић, обућар. Borv.MHp Дајчман чин. општине. Јово Маријановић, свештеник, МустаФа еФ. Бороговац, муалим, Paix Бењамтг, гостионичао. Ка.чбер Махо. тежак. Вахидбег Крупић. noеједник. Брајић Петар. трговац, ТЈехајић Осман, пекар, Бошко Ковачевић, бравар, Васо Лазић, месар, Душан Ковачевић, војни референт; no Дин. 5.— : Мустафа Алагић, тежак. За бифе дароваше: Кадире^х. .Бабић, Хиба х. Шабић. Фати.ча Алагић, Сабера Ибришевпћ no х ур м аш и ц е^ л о— кајмак питуљице Ремза х. Дураковић; Зухоа х. Чекић патишпању; no печено пиле: Зилха х. Саоајлић. Ш ехиза х. Курбеговић. Зарфија х. Алагић. Фата х. Шабић; no бурек: И лд\за х. ХаФизовић, Есма х. Куленовић; суџуку: Агановић х. Мевла; no Дин. 20,—,.м јесто бифеа: Хафија х. Стамболија и Васва х. Будимлић. Дароватељке томболе: Алагић х. Муневера — монтиран свилени јастук, Алагић х. Ајиша — свилену керану мара.чицу, Сарајлић х. Зилха — мањи милије хеклани, Чекић х. Мелећа — монтирани јастук. Алагић х. Емина — таблет, Ункић х. Хидајета — кухињску крпу . Авдагић х. Сафи1а — свилену керану мапамицу, Кљунић Хашија — iacTVK, Грозланић Атка — табпет и шрајфу за стелажу, Серхатлић х. Ајка — монтиран јастучић, Арнаутоиић Хата — кухињску крпу. Aimiia х. Агановић — пешкир, Емина х. X. Ахметовић — везен nv6au, Сердаоевић Дервиша — 4 шол>ипе и тацне, Шила х. Kapuli — кеоану мдпамицу. Фестић х. Ш ефика — мотив за iacTVK, Емина х. Ваизовић — Kepasrv марамицу. Хабиба Чеха;ић — шол,ицу за чај, Џе.чила х. Куршумовић — једогран, Шида х. Смаилагић — таблет, Зекија х. X. Ах.метовић — таблет и mothr, Шетфка х. Алагић — једногран са свилом. Фатима х. Чекић. Ифета Чекић, Иза х. Алагић — везрну мара.чицу, Мубекира Кпупић. везени јастучић, Алагић х. Хатиџа — пешкир и 2 чаше. Г. г. Брацо Хасон 1 кофер, Ибрахим Незиревић пауна, Браћа Муфтић. Лијепе ствари дадоше: г. г. Химзо Решић, Кљунић Ешреф, Џафербег Бишчевић, Пргомеља, Стево Тонтић, »Бата« Ђумић Милаи. Химзо X. Ахметовић, Јусуф Талић, Тзоја Хасан. Алагић Осман, Вајзовић Шефко, Алберт Албахари, Хасан X. Бајрамовић, Барух Давид, Милан Мијатовић, Швеста Атијас, Исак Атијас, Љупко Љепојевић, Делић Јово, Миликовић Iobo, Апотекар Голдбергер, Давид Кабиљо, Узеир 1акуповић, Решић Хамдија. Ибро Дајић, Бошко Маринковић, Хасан Карић. Анто Бановић, Леви Елиезер, Јосо Божић, Лазо Миличевић, Сулејман Мухић, Миле Адамовић и Салко Топаловић. — Гђица Севла Курбеговић умјесто томболе Дин. IO.— v новцу. Свима даровател>има топла хвала. Одбор ГАЈРЕТОВА ЗАБАВА У ВЛАСЕНИЦИ Мјесни одбор Гајрета v Власеиици приредио je 9 јануара 1941 г. своју уобичајену бајрамску забаву која je с обзиром на веома тешка времена те помањкање удобних просторија успјела изнад очекивања. Забаву je отворио г. Реџеп Таљић, који je присутним изложио цил>еве и мапоре Гајрета у данашњем времену. Послије тога ређале су се декламације: Њ. Вел. Краљу Петру II, Гајретова химна и Дијете о моди. Круна програма била je актовка »Противници« од Ахмеда Мурадбеговића, коју су извели вриједни дилетанти на свеопште задовољство публике. Нарочиту хвалу и признаље заслуж ују г-ца Ифета Тихић и г. Мујо Авдагић. који сваком приликом, не' жалећи труда и вре.чена, стављају своје способности Гајрету. По завршено,ч програму развила се жива игранка до сванућа. Ha забави je изабрана мис Гајрета г-ца Бида Кртичић. Бифе дароваше слиједећа г. г.: Рагиб Кадић и Махмуд Мамић хурмашице, Сулејман Спахалић торту, Ибрахим Ширбеговић. Јусуф Ж ујо и Химзо Курталић буреке, Реџеп Таљић колаче, Хасо Куртагић печење, Мехмед X. Омеровић, Сејфо Таљић и Салих Дурмић рахатлуке. Нека je свима најљепша хвала. ГОДИШЊА БА1РАМСКА ЗАБАВА М|ЕСНОГ ГАЈРЕТА КОТОР ВАРОШ ОДБОРА Мјеснп одбор Гајрета приредио je дана 11 јануара 1941 год. у свима просторијама Муслиманске читаонице у Котор Варошу своју бајрамску забаву, која je успјела како у моралном тако и у материјалном погледу изнад сваког очекивап,а. Извођење програма почело je тачно у 8 сати на вечер. У првој тачци програма наступила je гђица Наила Курбеговић, која je отпјевала неколико севдалинки, a уз хармонику пратио je г. Бесим Парић. Иста je изазвала буру аплауза и »на јуриш« освојила симпатије публике, тако да je иста ту ноћ изабрана и за љепотицу забаве. Иза тсга отпјевали су уз гитару неколико севдалинкн гг. Bojo Штулић и Н. Јавор, који су, на захтјев публике, поковили пјевање. Затим je изведен позоришни комад »Бербер Kapa Мујо« од Хусеина Ђоге, који су одиграли слиједећи дилетанти rr.: Ресул Хаџиомеровић, Галиб Фазлић, Фрањо Гелинео, Aro Имамовић. Мухамед Ђикић, Хајрудин Курбеговић, Махмут Тузлић, Садија Татар, Смаил Зулић и Вахид Корић. Комад je изведен са нарочитом вољом и разумијевашем од стране дилетаната. Дилетанти и одбор Гајретове забаве у Котор-Варошу Добровољне прилоге за ову забаву дали су: По Дин. 200.— гђа Тифа Џумхур, супруга претсједника Мјесног одбора. По Дин. 100.— rr.: Мустафа Плићанић трговац, Сулејман Билић, трговац; Ибрахим Алагић, претсједник општине; Икж. Грегорјев, управник рудника. По Дин. 80.— rr.: Мустафа Диздар, трговац и Др. Јозо Зекић, срески л,екар. �По Дин. 65.— г. Ибро Б. Филиповић, водиоц з. књиге. По Дин. 60.— г. Др. Владимир Чукац, љекар. По Дин. 50.— : гђа Шефка Диздар, гђица Сафија Плићанић те гг. Петар Шоштарић, апотекар; Саид Алија Бајрактаревић, шер. судија; Касим Прл>а, трговац; Сабит Хозић, трговац; Едхем Заимовић, трговац и Едхем Диздар. По Дин. 45.— г. Душан Млађеновић, свештеник. По Дин. 30.— г. Максим Тешић, бивши нар. посланик. По Дин. 20.— гг.: X. Мехемед Мујкић, Н. Милошевић, економ болнице; Лазо Тешановић, учитељ; Мехмедалија Моралић; Др. Анто Маринковић, судија; Расим Хозић, трговац; Милан Новковић, трговац; Н. Старчевић, судија; Лазар Тадић, референт с. п. з.; no Дин. 15.— Инж. јероним Калер; no Дип. 10.— : Мехмед Мулалић, Мато Праиз, Перо Кулаш, Стеван Патић, Катица Кнежевић, Стево Божичевић и Јово Лукреција. За овогодишњи успјех забаве имаде се највише захвалити горњим дароватељи.ма као и осталим посјетиоцима, јер je ова забава била посјећена тако да се не памти у Котор Варошу боља посјета у задњих 10 до 15 година. Такођер се имаде захвалити претсједнику Мјесног одбора г. Абдулаху Џумхуру и чл. одбора г. Хилмији Омерхоџићу, који нијесу жалили труда и ако су исти наилазили на неумјесне критике од појединаца. Такођер се дугује захвалност режисеру г. Верему Смаилу као и остали.м члановима одбора и свима дилетантима, јер je ово прва забава на којој се mije морало трошити ка дилетанте. Такођер се дугује захвалност претсједнику Муслиманске читаопице г. Адемаги Диздару који je радо уступио Мјесном одбору све просторије читаонице без икакве накнћде. Нарочита захвалност дугује се г. Воји Штулићу који се на позив претсједника радо Т)даЗвао. Посебна захвалност дугује се гђици Наили Курбеговић која je судјеловала на забави и ако су појединци настојали да она не судјелује. Још једном хвала свима пријател>има Гајрета који ма и са најмашим прилогом помогоше да ова иаша забава успије онако како се није могло очекивати. ЗАБАВА МЈЕСНОГ ОДБОРА У ПРИБОЈУ Мјесни одбор Гајрета у Прибоју приредио je приликом Курбан Бајрама успјелу забаву у просторијама основне школе. Забава je почела поздравним говором г. Бахрије Златановића. Потом су гг. Рефик Кочевић, Хамдија Курталић и Бахрија Златановић изрецитовали у хору »Долап« од М. Ракића. Гђице Рамиза Хасанагић и Сидика Сукић и г. Риза Маглајлић отпјевали су једну севдалинку. Први дио програма завршио je г. X. Курталић са живом сликом »Ha Липару« од Ti. Јакшића. У другом дијелу програма приказани су шаљиви комад »Глуви зет« и »1'ривна бисера«. Глумили су: гђице Сидика Сукић и Рамиза Хасанагић и rr. Шукрија Хасанагић, X. Курталић, Риза Маглајлић, Бахрија Златановић, Рефик Кочевић, Шефкет Хасанагић, Шефкет Кадрашић и Шемсо Лагумџић. Забава je била добро посјећена, a одржана je у просторијама основне школе захвал>ујући предусретљивости г. Милића Дабетића, управител>а школе. БАЈРАМСКА ЗАБАВА У ЛУКАВЦУ ТУР. Четврти дан Курбан бајрама т.*ј. 11 пр. мј. наш Мјесни одбор одржао je своју годишњу забаву у просторијама овдашње Народне осн. школе. Програм за ову забаву припремили су чланови, и то 2 комада од Нушића: »Кирија« и »Наша дјеца«. Поред тих комада ка програму je била хорска рецитација »Мука« од A. Шантића, »Свађа« од Удицког и један оригиналан скеч »Брица«. Материјадни успјех ове забаве био je врло добар, поготово ако се узму у обзир прилике под којима се ради и живи. Оваквом материјалном успјеху лридонијела je и овај лут Управа Југосл. Солвај творнице својим прилого,м од Дин. 300.— . И овом приликом Мјесни одбор се топло захваљује Управи Солвај творнице, свима прилагачима за бифе и осталој господи који помогоше да je ова наша приредба постигла и врло добар морални успјех. Успјеху су наравно допринијели и дилетанти, који су своје улоге одиграли на onhe задовољство, у комаду »Кирија« гђица Мица Мандић и г. Абдулах X. Зулфић, a у комаду »Hama дјеца« S E " 2 " ™ » т УФекчић- Буру смијеха изазвао je оригиГ т п » Г мMamo БрИ11аи К° !И Су извели Кудузовић и Имамовић Шевал. чланови омладинци гг. Г. Шукрија Бербић као режисер ове приредбе, много je труда уложио да све буде добро организовано и изведено, na му се овом приликом најљепше захвал>ујемо као и његовом помагачу г. Муји Нухићу. По овој приредби се могло закључити да овдје има материјала за рад. Само нешто више воље и разумијевања, na je успјех сигуран. ГАЈРЕТОВО СИЈЕЛО У КЛАДЊУ Мјесни одбор Гајрета у Кладн.у одржао je сијело у просториЈама »Хотела Дрињаче« трећи дан Курбан бајрама 10 Јануара 1940. Сијело je и у моралвом и у материјалном погледу успЈело. Када се узму у обзир данашн>е тешке материјалне прилике и да je Кладањ мало мјесто онда нето приход у износу од Дин. 710.— je задовољавајући. З а успјех овога сијела Мјесни одбор много дугује rr. Машићу Есаду и Тајибу Ђозићу, који ннјесу жалили труда око приређивања овога сијела. Плакате за сијело израдио je Инж. г. Алексије Постников, на чему му се одбор најљепше захваљује. Ha сијелу je свирао тамбурашки збор под воћством г. Мустафе Кањића. Својом музиком, скоро до зоре, забављао je госте. Најљепша хвала свима који помогоше да ова Гајретова прпредба овакво лијепо успије. Кладњаци и овом прилнком показаше, да су и у најтежим приликама свјесни Гајретове хумане акције. Хвала свима који посјетише ово сијело. ДОБРОВОЉНИ ПРИЛОЗИ Теслић: Новоосиованп Мјесни одбор у Теслићу сакупљао je курбанске кожице заједно са Нар. уздаиицом. те je сакупљено 19 ко.мада. Укупни утржак износио je 1195.— Дин., од чега je no споразуму припало Гајрету Дии. 775.—, a Нар. Узданици Дин. 420.— . Курбанске кожице су даровали: 3 комада Браћа Мујичић, no 2 комада: Зијад ГалијашевиН, Сејфо Сеферовнћ, Теуфик Галијашевић и Ахмет Хафиз Махмутагић; no I комад: Фадил ПашиН, Мустафа Смаилбеговић, Браћа Махмутагић, Ашир X. Мујић, Суљо Галијашевић, Хусеин Дједовац, Нуман Шкољић и Мухарем X. Смаиловић. Гор. Вакуф: Мјесии одбор Гајрета дозначио je Главном одбору Гајрета 355.— Дин. као утржак сакулљених курбанских кожица, које су даровали rr.: Абдулах Бајрактаревић, Сулејман Гаврановнћ и Салих Дрино, a на име кожица су дали Ахметага Гаврановић 50.— Дин. и Хусеинага Хаџиабдић 20,— Дин. Осим тога, одбор je сакупио у готовом новцу као бајрамски прилог Гајрету Дии. 350.25. Бос. Брод: Мјесни обдор Гајрета организовао je акцију сакупљаша курбанских кожица, те je даровао г. Арсланбег Курбеговић једну кожу, г. Ферид Лемеш, учител. из Тур. Колиба једну кожу и Мустафа Хаџисејдић умрл. Салихаге даровао je једну кожу, који je првог курбана заклао свом оцу и кожицу поклонио Гајрету. Њему топла хвала, a рахм. оцу његову нека Бог у кабул упише. И осталим дароватељкма топла хвала. Котор Варош: Мјесни одбор дозначио je 600.— Дин. као утржак сакупљених курб. кожица, које су даровали, и то: Инж. Суљага Салихагић 1 јунећију (220.— Дин.) и 2 овчије (1 3 0 — Дин.), Мустафа Прићанић 1 овчију (100,— Д инЈ, no 1 овчију: Абдулах Џумхур, Едхем X. Селимовић и Хасан Хоџић, свака no 50.— Дин. Тузла: Мјесни одбор дозначио je 160.— Дин. као лриход курб. кожица које дароваше гг.: Садик Жилић (100.— Дин.), Џемал Телалбашић (30.— Дин.) и Сманл Диванефендић (30,— Дин.). Бос. Дубица: Kao прилог умјесто курб. кожица дароваше Гајрету, и то: Тт. Браћа Пезић, трговац 100.— Дин., Хашим Јахић, стар. суда 75.— Дин., Др. Мустафа Кадић. љекар 75.— Дин., Осман Пезић, трговац 50.— Дин., Мустафа 53 �Пезић грунтовничар 150,— Дин и Мустафа Башић трговац 50.— Дин. Укупно 500.— Дин. Изачић: Курбанске кожице дароваше повјеренику Гајрета у Изачићу граду слиједећа гг.: Хусо Диздаревић, посједник и Осман Ковачевић, које су уновчене за 115,— Дин. Бугојно: Мјесном одбору Гајрета дароваше слиједећа гг. курбанске кожице: no 1 ко.мад Хајдар еф. Рустемцашић, шер. суд. у. п., Мехмед Ждраловић, пор. чиновник, Сулејманбег Хаџибегић, трговац и Хамдија Мутевелић, посједник. Курбанске кожице су продане за 420.— Дин. и новац дозначен Главном одбору. Власеница: Kao и лрошлих тако je и ове године Мјесни одбор Гајрета приступио сакупљању курбанских кожица за Гајрет. Ксжице су даровала гг.: Мехмед "ћишић, срески начелник 1 говеђу, Рагиб Кадић 4 овновске, Кана Хаџи ханума Куртагић 2 овновске, те no једну овновску: Расим Беговић, Реуф Беговић, Суљага Куртагић, Х асо Хасанбеговић, Химзо Куртагић, Реџеп Таљић, Сејфо Таљић, Мујо Шахбеговић, Салихага "Булић-Куртагић, Садика Ахметагић, Махмуд Мамић, Ћазим Хасанефендић и Мехмед еф. Хаџиомеровић. Бањалука: Мјесни одбор Гајрета у Бањалуци сакупио je приликом Курбан Бајрама у курбанским кожицама и прилозима своту од 2.723.— Дин. Кожице и прилоге дароваше слиједећа гг.: no 2 овновске коже Насљедници Хаџи Реис Ибрахим еф. Маглајлића и Капиуић Алнја; no 1 овновску кожу: Галијашевић Бећир, Дервић Зејнеба, Нура Ризванбеговић, Аде.м Турчинхоџић, Асим Крајишник, Хафиз Мехмед Захировић; Алија Гермовић, Мустафа Халимић, Казаз М устафа и. Суљић Ибрахим. У мјесто кожице дадоше прилог слиједећа гг.: no 250.— Дин. Дервиш Тафро, претсједник Мјесног одбора; no 70.— Дин. Мехмед Јахић; no 60.— Дин. Мухарембег Ибрахимбеговић; no 50.— Дин.: Др. Мухарем Миџић, Хасанбег Џинић, Илијас Омербеговић, Нурија оумрукчић, Хамзага Хусеџиновић, Инж. Хилмија Бешлагић, Сабит Пашалић, Мехага Хаџиавдић, Мујага TiejBaH, Сеида Џинић и Наим Ћејван; no 40.— Дин. Нуркић Хауи^Хафиз Мустафа; no 30.— Дин.: Хуснија Ђумрукчић, Халидбег Џинић, Хусеин Хаџић, Браћа Мухсиновић, Чахут Хусеин, Др. Асим Џинић, Кудузовић Алија, Кемал Хаџиомерспахић, Хасан Хасанефендић и Бекић Едхе.м; no 20.— Дин.: Абдулкадир Алихоџић. Ибрахим Рамић, Хусеин Капетановић, Рејсил Шашиваревић, Салих Вехабовић, Мустафа Букић, Хаџи Шаћир Тахировић, Др. Сеид Буљина. Садик Скопљак, Мемић Реџеп, Ибрахим Караселимовић, Муха.мед Маглајлић, Нурудин Сарач. 'Бумишић Фатима, Хасибег И.мамовић, Асим Мемић, Метиљевић Тевхида и Бадић Сулејман; no 10.— Дин.: Омербашић Мустафа, Лутфо Шехић, Абдулах Смајиш, Мухамед Сабљаковић, Санија Каденић, Џанић Дервиш и Јукић Мехмед. Дароваоцима нека je и овом приликом хвала! Прибој: Мјесни одбор Гајрета у Прибоју организовао je приликом овога Бајрама сакупљање бајрамских кожица заједно са мјесним покопним фондом. Приложили су за Мјесни одбор гг. Адил Кочевић, Емин Хасанагић и Шериф Меховић, a за Покопни фонд гг. М ехмед Хасанагић, Шериф Меховић, Хамид Меховић и Хасан Међуселац. Овом прилико.м приложити су, такође, за Мјесни одбор г. Златановић Јусуф 20.— Дин. и гг. Фазлагић Неџиб и Хасанагић Шукрија no 10.— Дин. Мјесни одбор најљепше захваљује свима прилагачима. Кладањ: Прилоге умјесто курбанских кожица дароваше Мјесиом одбору Гајрета у Кладњу слиједећа гг.: 120.'— Дин. Сезахија Хасић, трговац, 80.— Дин. Халид Варешлија, срески начелник; 60.— Дин. Мехмед Гојачић, бријач; no 50.— Дин.: Есадага Машић, трговац и Авдо Хабибовић, тежак; no 30.— Дин.: Тајиб Ђозић, Халид Кљаић и М устафа Бајић. Укупно 450.— Дин. Јелеч: Повјереник Гајрета г. Мустафа Мулабдић послао je Гајрету Дин. 50.— за курбанску кожицу, коју je он лично даровао Гајрету, док je његов син Мурис, питомац Гајретова мушког конвикта у Сарајеву сакупио 160.— Дин. прилога у заједници са учитељем г. Лојом пред џамијом у Јелечу, на дан 8 јануара иза Бајрам-намаза. Устиколина: Повјереник Гајрета г. Реуеп Мулабдић сакупио je 3 комада кожица, које су даровали rr.: Ејуб Г. Авдо Карахмет, претсједник Гајрета и Д убске општине из Устипраче ДрецаЈ Салим Дреца и Касим Имамовић. Ha лицитацији дароване кожице продане су за 142.— Дин. ПРИЛОЗИ ИЗ ОСТАЛИХ МЈЕСТА Осим горе наведених мјеста, од прихода проданих курбанских кожица, дароваше још слиједећа мјеста: Мјесни одбор О строжац Дин. 2540.—. Мјесни одбор Рогатица Дин. 956.— . Мјесни одбор Прозор Дин 120.— . Мјесни одбор Јања Дин. 160.— Мјесни одбор Добој Дин. 1065.— . Мјесни одбор Невесиње Дин. 200.— . Мјесни одбор Чајниче Дин. 380.— . Мјесни одбор Сански Мост Дии. 2090.—•. Мјесни Женски одбор Сански Мост Дин. 85.— . Мјесни одбор Грачаница Дкп. 1000.— . Мјесни одбор Горажде Дин. 240.— . Мјеспи одбор Как. Д обој Дин. 274.— . Мјесни одбор Бихаћ Дин. 405.— . Повјерништво у Сјеници Дин. 68.— . Повјереништво у Витини Дин. 200.— . Повјереништво у Турији Дин. 100.— . Повјереништво у Б. Шамцу Дин. 280.— . Г. Др. Авдо Хасанбеговић, Ханпћ Дин. 500.— . Г. И тк. Селимбеговић Шефкија, Зеница Дин. 400.— . Г. Ахмет Муслибеговић, Херцег Нови Дин. 80.— . Г. Мухарем Караџић, Сан. Горња Дин. 70.— . Рипач: Приликом овогодишњег Курбан Бајрама, no властитој иницијативи, питомац, Гајрета Бећир Ибрахимлашић, уч. III разреда Учит. школе у Бањалуци, прикупио je у свом родном мјесту 356.— Дин. прилога и дозначио Главном одбору. Дароватељи су слиједећа гг.: 150.— Дин. Мухамед Бишчевић (2 кожице), 100.— Дин. М устафа Ибрахимпашић из Кул. Вакуфа, Дин. 20.— Мехмед Ибрахимпашић; no Дин. 10.— : Дервиш Ибрахимпашић, Ахмед Ибрахимпашић, Ш еро Липовача, Ђулбег Куленовић, Џафербег Куленовић, Ахмо Мујић; no Дин. 5.— : Ибрахим Куленовић и Алија Бишчевић; no Дин. 4.— : Хусејн Бишчевић и Расим Пашалић; no Дин. 3.— :Мехмед Липовача и Фахра Куленовић; no Дин. 2.— Мухарем Сахаџић. Грачаница: Мјесни одбор Гајрета у Грачаиици, лровео je сабирну акцију за прикупл.аже курбаиских кожица и добровол>них прилога за Гајрет приликом Курбан Бајрама, те се позиву изасланих чланова одбора одазваше и за Гајрет дароваше слиједећа rr.: Овчије кожице: Шабић Фадил, Џинић Мурадиф, Дајџић Авдо и Мехинагић Рифат; no 100.— Дин. Прохић Сабрија; no 50.— Дин. Муфтић Омер, Д р. Прохић Авдо и Филиповић Рашидбег; no 30.— Дин. Беровић �Салих, Халилбеговић Ибрахим, ТВикић Нурија, Тихић Салих и Колман Виктор; no 25.— Дин. Мулахусеиновић Бего и Клокић Ибрахим; no 2 0 — Дин. Чајић Мехо; no 15.— Дин. Ширбеговић Ибрахим, Хајдаревић Кадрија, Мулалић Ризах, Решидбеговић Мухамед и Кудузовић Хасан; no 10.— Дин. Хаџић Фаик, Агановић Мујага, Мехинагић Ибрахим. Голубовић Исмет, Маглајлија Хасан, Хоџић Мујесира, Сарарић Лутфија, Ширбеговић Мехмед, Хафизефендић Хифзо, Кадић Адил, Савић Никола, Хаџи Стевић Спасо, Фетахагић Мурат, Тихић Мустафа, Прохић Фикрет, Нухановић Ибрахим, Хаџић Осман, Решидбеговић Хазим, Решидбеговић Галиб и Решидбеговић Ибрахим; no 5.— Дин. Жилић Салих. Коњиц: Ha рамазански Бајрам сакупљени су прилози за Гајрет у Коњицу које дароваше слиједећа гг.: 200.— Дин. Др. Исмет Поповац; no Ди». 100.— Мехмедалија Хаџић; no Дин. 50.— : Мурат еф. Сефо, Алија Чолић, Атиф Аликадић и Авдо Софо; no Дин. 44.— Јусуф Хаџић; no Дин. 30.— Салим еф. Реповац и Мехмед еф. Ћишић; no Дин. 20.— Шефик Бешлагић, Тпамил Бубало, Хидајет Драче, Јунузбег Агић, Халил Љубовић, Салем Каралић, Идриз Бехмен, Еминбег Бекташевић, Инж. Махмут Балић, Смајо Косовац, Васо Ламбић и Бранко Брбарић; no Дин. 10.— Др. Чохарић, Софија Мужијевић, Хамид еф. Џумхур, Ахмед Хаџизукић, Ибрахим Хаџизукић. Сулејман Косовац, Хивзија Агић. Вејсил Прохић, Владо Покрајчић, Бећир Бегић, Салих Тиквеша, Абдуселам Беговић, Авдо Карабег, Лудвиг Геза и Авдага Прохо; no Дин. 5.— : Салих Џумхур, Мехо Хлешковић, Мехо Хаџалић, Јакиша Блажевић, Салих Никшић, Н. Н., Теуфик Кадић и Фарук Кадић; no Дин. 2.— Авдо Мулић и Салих Кадић. Бастаси: Приликом бајрамских празника, у разговору са мјештанима пред џамијом, прикупио je учитељ г. Живко Радовић 329.—- Дин. прилога за Гајрет, које дароваше слиједећа гг.: Дин. 20.— : Махмут Куртовић; no Дин. 10.— : Алија Челик, Машо Челик, Ибоо Челик, Реџо Субашић, Мујо . Челик, Селим Пендек’ Мујо Шахиновић. Суљо Шабановић, Насуф Бооачић. Хамид Пенлек, Живко Радовић, Муниб Шабановић, Салко Шљиво и Халил Чоло; no Дин. 6.— Сапко Рикало; no Дин. 5.— : Јусо Кундуклија. Мехмед Букарић, Суљо Кашмо, Селим Шабановић, Џелил Мујо, Ибро Џаферспахић, Латиф Челик, ^аџан Шабановић, Мухо Шахииовић, Хајро Шахиновић, Суљо Рикало, Фејзо Шабаиовић, Ибро Софтић, Мујо Рикало, Мехо Чавкун, Myio Чавкун, Мехо Шабановић, Меша Педек, Ибпо Каш.мо и Суљо Шахиновић; no Дин. 4.— : Ибро Чавкун, Мујо Шабановић. Осман Бастанџић, Машо Пендек и Алија Хајдар, те no 3, 2 и 1 динар неколицина тежака. Острожаи: Иницигативом претсједника г. Љубовића и секретара г. Кустурице покупљено je приликом Бајрама 20 курбанских кожица које су уновчене за 2.540.— Дин. Кожице дароваше слиједећа гг.: Али еф. Кустурица (3 комада), Мухамедага Захировић (2 комада), Османага Рибић (2 комада), Ибрахимбег Љубовић (1 комад), те још no 1 комад: Фехим Кадић, гћа Халима Агановић, суппуга г. Инж. Салиха из Београда и Хаџи Мухаремагиница Аликадић. Исто тако најугледнији домаћини и тргозци из околице даровали су no 1 кожицу и то: из Лисичића Халилбег Љубовић и Салко Љепара. те Бећко Ковачевић, Авдо Ковачевић и Салко Фалан из Родића, Ибро Мехић из Лисичића, Смајо Делалић из С-тарог Острошца, Бего Џенетић из Рибића и напокон Ибро Мухибић из Хасановића. Плевље: Општина вароши Плеваља излази сваком приликом у сусрет ГаЈретовом интернату у Плевл»у, na je тако ГОАИНе обилно помогла овај интернат, даровавши му 6.000 кг угљена. Главни одбор Гајрета изражава и овом приликом топлу хвалу управи општине на овом лијепом гесту према Гајретовом интернату. Сански Мост: Курбанске кожице поклонише Гајрету ГГ.: Ешреф Шабић (65,— Дин.) и Мухарем Мујић (20 Диц). Сребреница: Мјесни одбор Гајрета сакупљао je за вријеме Курбан Бајрама курбанске кожице no гг. Сиручићу и Ибрахимбегу Рустембеговићу. Кожице су уновчене за 596.— Дин. Надаље je иницијативом г. Сиручића сакупљено и 200,— Дин. добровољних прилога при откупу духана у Братунцу. Чист приход одржане забаве 9 јануара о. г. износио je Дин. 1.735.— , која je свота већ дозначена Главном одбору. Свима прилагачима курб. кожица и прилога нека je топла хвала. ПРИЛОЗИ КОЖИЦА ЗА ГАЈРЕТ У КНЕЖИНИ Повјереништво Гајрета у Кнежини сакупило je бајрамске и божићне кожице и уновчило их за 358.— Дин., XQjy je своту дозначило Главном одбору. Кожице дароваше слиједећи: Миливоје Јефтић (50.— Дин.), Трифко јефтић (50.— Дин.), Хајдар Сарајлић (50.— Дин.), Мемиш Сарајлић (50.— Дин.), Ханка Џпндо (40.— Д и н .)..У готовом новцу дароваше Душан Радић 20.— Дин. и Милан Грубачић 30.— Дин. Прилагачима кожица и прилога нека ie топла хвала. ПОКЛОН ДРВА ГАЈРЕТОВОМ ИНТЕРНАТУ Г. Исмет Никшић, трговац из Сарајева, даровао je и ове године Гајретовом мушком интернату једна кола дрва, на чему му и овим путем топло захваљујемо. ПОКЛОН КУРБАНСКИХ КОЖИЦА ГАЈРЕТОВИМ ИНТЕРНАТИМА Гајретовом мушком и женско.м иитернату у Сарајеву дароваше no једног курбана гг.: Др. Хамдија Карамехмедовић, министар у п. и сенатор, Др. Махмут Мехмедбашић, посједник, Нурија Чаушевић, Инж. Узејр Бисер. начелник Банске управе, Хилми еф. Хатибовић, претсједник Врх. шер. суда у п., Хасан Демировић и Салко Хасанбеговић, a Мухамед еф. и Салих еф. Браво 2 курбана. Умјесто курбана г. Др. Авдо Хасанбеговић приложио je Гајрету Дин. 500.—, a г. Инж. Шевкија Селимбеговић Дин. 400.— у готовом. Свима дароватељима топла хвала. 55 �Наше р а х м е т л и /е ХИДАЈЕТ-БЕГ РЕПОВАЦ пеш. кап. I кл. у пензији ? ' . . Нестало je између нас једног необично племенитог и честитог човјека и националног радника, Хидајет-бега Реповца. Испустио je своју племениту душ у 20 новембра 1940, Хгсахрањен на Бакијама, искрено ожаљен од родбине, учеиика и наставника Гази-Хусревбегове медресе и наше вој•ске. Посљедни плотун испратио je овог одличног војника на вјечни починак. У јесен 1913 год. Хидајет-бег иде у Беч и уписује се на правни факултет, a доцније прелази у Загреб. Одмах, у почетку Свјетског рата, je мобилисан и остаје у војсци до његова свршетка. Послије рата прелази у нашу војску и у њој часно служи до 1932 г. Пензионисан je 1932 год. као капетан I класе, из здравствених разлога. По лензиоиисању повраћа се у своје родно мјесто Сарајево и тада узима поново учешћа у Гајретовом раду. Извјесно вријеме вршио je дужност секретара и благајника Мјесног одбора у Сарајеву, али усљед лреоптерећености на раду у Гази Хусревбеговој медреси, морао je функције у Гајрету напустити, не престајући никада да буде његов члаи. Посљед 1ве године je провво као економ Гази Хусревбегове медресе, гдје je показао много умјешности, активности и уопјеха. Његов губитак за овај завод je несумњиво тежак. Честит, племенит и необично савјестан у сваком послу, мерхум Хидајет-бег je оставио иза себе свијетао траг и задужио нас све на трајну успомену. Нека je рахмет његовој племенитој души! ЈАКУТА х. ШЕЋЕРКАДИЋ Хидајет-бег РеповаЦ потиче из чувене беговске породице Реповаца из истоименог села у коњичком срезу. Одрастао у честитој породици, Хидајет-бег je кроз читав живот имао све осебине племенита човјека и муслимана. Гимназију je свршио у Сарајеву 1913 г. и учествовао у свим националним потхватима наше предратне националне омладине. Kao средњошколац припадао je оном кругу муслиманске средњошколске омладине, која je поред тадањих прогона и шикана од стране туђинске власти, отворено исповиједала српску националну мисао. Још о д ' најраније младости нарочиту пажњу je поклањао Гајрету и у предратно доба био један од љегових најактивнијих млађих чланова. У прекретници Гајрета игра видну улогу и истиче се нарочито на бурним Гајретовим скупштинама 1912 и 1913 г. ) Угледног националног радника и освједоченог старог пријател>а Гајрета-г. Дервиша Шећеркадића, врховног шериатског судију у Скопљу, je судбина много уцвилила смрћу његове племените хануме Јакуте, која je 19 јануара о. г. након тешке болести испустила своју племениту душу и истога дана, уз учешће врло великог броја најугледнијих скопских грађана, сахрањена, оставивши иза себе уцвиљене, мужа, два сина и двије кћери. — О племенитој, a врло скромној рахметлији може се рећи само иајбоље. Нека joj Аллах даде рајско насеље, a уцвиљеној фамилији изјавл>ујемо наше искрено саучешће. БОГОЉУБ ЗОРАНОВИЋ Члан Мјесног одбора у Жл>ебовима Богол.уб Зорановић из Крама преселио се у вјечност 20 децембра 1940 год. Покојник je био вриједан радник и увијек je имао времена за све хумане и националне послове, na je тако био и у Гајрету и Просвјети. Нека му je лака земља! A sb 55/1941 4039464.2 COBISS с � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama 1941 Description An account of the resource Br. 2 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1941 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 27065862 IIIF Item Metadata UUID 3d28252a-8c77-419b-a3d6-6ca4dae8602a